BiH 1878-1918.

Administrativno-teritorijalna podjela Bosanskog ejaleta zadrala se do jula 1865. Drugim lanom carske uredbe od jula 1865. Bosanski i Hercegovaki ejalet spojeni su u Bosanski vilajet koji je kao jedinstvena provincija podijeljen na sedam sandaka ili liva: Sarajevski, Travniki, Bihaki, Banjaluki, Zvorniki (sa sjeditem u Tuzli), Novopazarski, sa sjeditem u Sjenici i Hercegovaki, sa sjeditem u Mostaru. Na elu sandaka i dalje su se nalazili kajmakami, a mudirluci su pon ovo pretvarani u kaze (kadiluke) sa mudirima na elu. Austrija, iako neutralna, budno je pazila na zbivanja u evropskom dijelu Osmanskog carstva izazvana Krimskim ratom. To se najbolje vidjelo po tome, to je 1854. poslala u Bosnu i Srbiju svog oficira obavjetajca Stefanovia, koji je po povratku podnio Beu izvjetaj. Godine 1857. putuje kroz BiH ruski naunik i istraiva Aleksandar Gilferding, koji je stekao solidno historijsko -etnografsko i lingvistiko obrazovanje na moskovskom univerzitetu. Nakon to je 1857. imenovan za ruskog konzula u Sarajevu, odmah potom proao je kroz Bosnu i Srbiju. Njegovo putovanje kroz BiH i Srbiju odredilo je Carsko rusko drutvo, osnovano 1845. u Petrogradu , koje se spremalo da izda opirno djelo o geografiji Evrope, ali je za to imalo o BiH i Srbiji veoma malo podataka i grae. Rezultate svojih zapaanja na pomenutom putu, Giljferding je objavio 1859 a u BiH je prevedeno i objavljeno 1972. (Putovanje po Bosni, Hercegovini i staroj Srbiji). . Izbijanje ustanka u Hercegovini privukli su panju evropske javnosti i intenzivirali geografska i druga istraivanja BiH. Tako je radi pacifikacije Hercegovine, obrazovana mjeovita komisija, sastavljena od konzula velikih sila. Ispred Pruske u komisiji je radio pruski konzul Ot to Blau, koji je za vrijeme putovanja po Hercegovini, kao lan te komisije, sabrao dosta geografskog materijala, a izradio je i brojne skice pojedinih predjela Hercegovine. Na osnovu zabiljeaka i skica, izradio je Blau 1861. kartu Hercegovine u razmjeri 1: 500.000, koja predstavlja prvi zaseban grafiki prikaz Hercegovine u srednjoj razmjeri U periodu od 1864. do 1872. kao pruski konzul u Sarajevu, O. Blau je mnogo putovao irom BiH u cilju prouavanja njene prirode i stanovnitva. Rezultate tih prouava nja objavio je u 24 rada, u kojima je pisao o stanovnitvu, politiko-statistikim odnosima, trgovini, kulturnim odnosima, arheologiji, fitogeografiji, numizmatici, geografiji, rudarstvu, privredom i drugim osobinama BiH. Od svih tih njegovih djela, za dal jnje poznavanje geografskih osobina BiH, najvanije je ono koje predstavlja geografski i biogeografski sumar njegovih putovanja po BiH putopis publiciran 1877. Znaajan je sa topografskog stanovita, jer daje dosta novih mjesta, a od drutveno -geografskih osobina, prvi put daje sistematian prikaz stanovnitva privrede i kulture u BiH, pa se moe smatrati prvim fitogeografskim radom o BiH. Sa geografskog stanovita znatno je uspjelije djelo austrijskih oficira J.F. Schestaka i V.F.Scherba, koji za vrijeme ustanaka u Hercegovini, kao lanovi pomenute komisije, obilaze Hercegovinu i po povratku u Be, izdaju vojni opis Hercegovine sa kartom u razmjeri 1:576.000. Ovo djelo predstavlja kratak geografski prikaz Hercegovine u kojem su prikazane granice, orog rafija, hidrografija, klima, ekonomija, komunikacije, mjesta i stanovnitvo Hercegovine. I Carl Sax izdaje 1864. djelo o stanovnitvu BiH, uz koje prilae specijalne geografske karte, koje predstavljaju vrijedne grafike doprinose u popunjavanju etnolok e slike. Sax mnogo putuje po BiH i posebno se bavi hodolokim istraivanjima, pa su njegova djela takve vrste, vaan doprinos poznavanju tadanjih i ranijih komunikacija u BiH. Meu tim putopisima panje je vrijedan onaj od Sarajeva do Durmitora u kome Sax daje detaljan topografski opis puteva kojima se kretao. Na tom putovanju Saxa je pratio pruski konzul u Bosni Otto Blau. Navedeni drutveno-politiki dogaaji, koji su se sredinom XIX vijeka zbili u BiH, vre, kao i oni raniji, njena istraivanja sa vojno -topografskog, ali i sa drugih, sve izraenijih opih i regionalno geografskih stanovita. Oni izrauju geografske prikaze i studije o BiH, a naroito krupnorazmjerne geografske karte, na osnovu ponovnog snimanja veih dijelova BiH. Winzens Haardt von Hart henthurm, vrstan poznavalac historijske kartografije Austrije i evropskog dijela Osmanskog Carstva, oznaava drugu polovinu XIX stoljea periodom veoma jake austrijske ingerencije u geografskim upoznavanjima, snimanjima i kartografskom predstavljanju BiH Od svih austrijskih obavjetajaca -oficira koji su u periodu 1863 -1878.g. istraivali i snimali BiH, najbolje rezultate postigao je kapetan austrijskog generaltaba Johann Roskiewicz, koji je kao lan austrijskog konzulata u Sarajevu, obilazio 15 mje seci BiH (1863 i 1864), te vrio geografska istraivanja i kartografska

snimanja. Rezultate toga rada objavio je u svojim glavnim djelima o geografsko statistikim odnosima u BiH i o Studijama, Roskiewicz daje na 430 stranica geografske, etnografske, p ovijesne i politike aspekte BiH. U prvom poglavlju o geografiji, daje veoma precizno poloaj, granice, povrinu i broj stanovnika. Detaljno opisuje orografiju i hidrografiju BiH, a daje i ope karakteristike glavnih cesta i mjesta u BiH. Po nainu prikaza i sadraju, Roksiewiczev rad o geografiji BiH, pribliava se prvim savremenijim prikazima geografskih osobina BiH. Veoma je znaajna i njegova karta BiH u razmjeri 1:400.000 u 4 lista, koju je izdao VGI u Beu 1865. Prema ocjeni brojnih strunjaka, ta karta predstavlja najbolju kartu BiH u srednjim razmjerama nastalu u predgeodetskim periodima. Ovu kartu Roskiewicz je izradio na osnovu vlastitih skica terena (izradio ih je preko 500), zatim putopisa o BiH iz XVIII stoljea, kao i brojnih opis a BiH koje su izraivali austrijski obavjetajci u ranijim periodima. Pored Roskievia, BiH u ovom periodu istrauju i snimaju i austrijski oficiri: kapetan Gustav Thmell i porunik Jovanovi. Thmell je boravio u Sarajevu 4 godine kao austrijski konzul arni slubenik. Publikovao je djelo o povijesno-politikim i topografsko-statistikim osobinama BiH, u kojem je dat historijski prikaz BiH, te ukratko granice, orografiju, geologiju, hidrografiju, klimu, administrativnu podjelu, naselja, trgovinu, zanate i konfesije, pa se tako moe smatrati za jedno od prvih djela koje daje kompleksan geografski prikaz BiH. Ipak, itavo djelo ima pravno -politiki znaaj, a i samoj Hercegovini je poklonjena sasvim mala panja. Nastalo je kompilacijom geografsko -historijskih i etnografskih djela o BiH. Navedena tri obavjetajca (Roskiewicz, Thoemell, Jovanovi) izdali su u Beu jedan zajedniki opis BiH, koji se sa vojno topografskog stanovita moe smatrati za jedan od najuspjelijih od svih koji su do tada dali austrijski obavjetajci o BiH To je vojno -strateki opis, a od geografskih podataka ima u III, IV i V poglavlju topografsko-statistikih, te hidrografskih i morfolokih, dok u IX poglavlju, koje je i najdetaljnije obraeno autori opisuju bitna svojstva glavnih putev a u BiH. Na osnovu materijala, datih u tom djelu, izraena je u VGI u Beu 1875 karta o putevima u BiH, koja predstavlja najpouzdaniju krupnorazmjernu kartu puteva u BiH izraenu do tada. Skelet puteva s te karte, prenesen je i na generalnu kartu BiH u 1:3 00.000 iz 1876., koja se smatra za najuspjenije kartografsko djelo o BiH u predkatastarskom periodu. U ovom periodu brojni austrijski kartografi izdaju ope i specijalne geografske karte evropskog dijela Osmanskog Carstva pa i BiH u srednjim i sitn im razmjerama. Meu takvim se sa svojim uspjelim kartografskim radovima istiu: Kiepert, Schlacher, Libenow, Scheda, Scheffer, Hartleben, a naroito Hauslaub koji 1876.. izdaje kartu BiH u razmjeri 1:600.000 koja predstavlja prvu kartu BiH srednje razmjere na kojoj su visine prikazane hipsometrijskom skalom u tonovima boja. Meutim, od svih kartografskih ostvarenja iz ovog perioda, svakako je za daljnja geografska prouavanja BiH bila najvanija ona karta koju je beki Vojno-geografski institut izdao 1876., u razmjeri 1:300.000. Karta je izdata u 12 zasebnih listova odvojenih od generalne karte Centralne Evrope iste razmjere koju je Vojno Geografski institut izdao te godine Karta je nastala na osnovu brojnog kartografskog i geografskog materijala i grae au strijskih oficira obavjetajaca, koji su u raznim periodima prolazili kroz BiH, opisivali je i snimali, zatim na osnovu geografsko-kartografskih djela Buea, Saxa, Roskievia i dr. Karta se oslanja na niz astronomskih taaka u BiH odreenih od 1871-1873., a upotrebljni su i geodetski, hipsometrijski radovi obavljeni u 1872. i 1873. prilikom trasiranja eljeznike pruge kroz BiH. Veliki znaaj ove karte vidi se najbolje u tome to je ona koritena na Berlinskom kongresu 1878. i prilikom vojnih operacija zapos jedanja Bosne i Hercegovine od strane austougarskih trupa.

Otpor okupaciji BiH 1878. Od sredine XIX stoljea kada je pitanje raspada Osmanskog Carstva ulo u akutnu fazu, porastao je interes evropskih drava za Bosnu i Hercegovinu. Posljedica te n ove politike bilo je otvaranje konzulata evropskih drava u Bosanskom ejaletu: Austrije 1850., Francuske 1853., Velike Britanije 1856., Rusije 1857., Italije 1862. i Pruske 1864.godine. 1 Poseban interes za Bosnu i Hercegovinu pokazivala je Austr ija, koja je u Sarajevu otvorila generalni konzulat, a u Banja Luci, Brkom i Mostaru vicekonzulate. Od tada u Bosnu i Hercegovinu e upuuju vojni i politiki strunjaci, novinari, putpoisci, uhode, sa zadatkom da upoznaju i opiu zemlju, i pridobiju stanovnitvo za svoju politiku. 2

1 Karta Bosanskog ejaleta sredina XIX stoljea 2 grb Austrije-Austro-Ugarske

2

i Hercegocvine iz stratekih razloga, radi osiguranja austrijskih primorskih posjeda Istre i Dalmacije. 3 Porazi Austrije u ratu sa Francuskom 1859. i Pruskom 1866. godine su preorijentisali politiku Habsburgovaca ha Istoku. Posljedica toga je bio enbrunski sporazum, kojim je Rusija 1873. godine priznala

Jo 1857. godine maral Radetzki i admiral Tegethof su skretali panju na nunost okupacije Bosne

Monarhiji njene interese prema Bosni i Hercegovini. 4 Vodee vojne i politike linosti Monarhije su smatrale da se zaposjedanjem Bosne i Hercegovine ostvaruje znaajni ciljevi: u stratekom smislu osigurava se posjedovanje Istre i Dalmacije, poduzima znaajan korak u ekonomskom i politikom prodoru na j ugoistok, sprjeava stvaranje velike drave na junim granicama i svom kapitalu osigurava znaajno privredno podruje, Zaposjedanjem Bosne i Hercegovine bilo bi nepotrebno odravanje Vojne Krajine, jer bi ona tada preuzela njenu pograninu ulogu. Ona bi bila vraena Hrvatskoj, koja bi se poveala i ojaala pa bi mogla traiti ujedinjenje hrvatskih zemalja. Tako proirena Hrvatska bi bila protutea Srbiji i Crnoj Gori i predstraa Monarhije na Istoku. 5 Iako pod utjecajem vojne stranke car Franjo Josip je b io protiv svih naglih poteza u istonoj politici Monarhije. Takav stav je zastupao i ministar spoljnih poslova Andrai, koje je izloio na sjednici Krunskog vijea 29. januara 1875. Smatrao je da Osmansko carstvo za Austro -Ugarsku posjeduje dar provienja, jer odrava status quo malih balkanskih drava i sprjeava njihove nacionalne aspiracije. U luaju da Bosna i Hercegovina pripadne Srbiji ili Crnoj Gori, ili ako bi se tamo obrazovala neka nova drava Austro -Ugarska bi propala i sama preuzela ulogu bole snika. Ustanak koji je izbio u Bosanskom vilajetu u ljeto 1875. godine vladajui krugovi Monarhije su shvatili kao direktan povod da istaknu svoju kandidaturu za ulogu pacifikatora i administratora zemlje. Prvi korak u tom pravcu je poduzet 30 decembra 18 75. upuivanjem note velikih silama u kojoj se od Porte zahtijevalo da sprovede bar osnovne reforme. Meutim, nota nije je postigla svoj cilj zbog protivljenja Velike Britanije. U maju 1876. godine sastali Bizmark, Gorakov i Andrai u Berlinu i usvojili plan o intervenciji 6 velikih sila u Carigradu, radi sprovoenja reformi u Bosni i Hercegovini. Krajem juna 1876. zaratile su Srbija i Crna Gora protiv Osmanskog carstva. U takvoj situaciji sastali su se 8. jula u Reichstadtu Franjo Josip i Aleksandar II u pratnji svojih ministara Andrassyja i Gorakova i postigli dogovor da u sluaju pobjede Osmanskog carstva Srbija i Crna Gora trebaju biti spaene i odran status quo Nakon to je Osmansko carstvo potvrdilo svoju nadmonost nad Srbijom i Crnom Gorom, poduzeta je akcija da se odri status quo. U Carigadu je od 12. do 20. decembra 1876. odrana ambasadorska konferencija. Mladi nacionalistiki krugovi u Osmanskom carstvu koje je vodio Midhat paa pokuali su izbjei diktat velikih sila sveanim proglaenj em ustava za cijelu zemlju, 23. decembra 1876. Nova osmanska vlada insistirala je da se projekat reformi mora podnijeti na odobrenje ustavotvornoj skuptini, koja se nije uspjela sastati. Rusija je tada odluila da stupi u rat kako bi osigurala svoje interese na Balkanu i eventualno se dokopala Carigrada i moreuza. Prije toga, nastojala je da se osigura obnavlajnjem Reichstadtskog sporazuma sa Austro-Ugarskom. Tako je 15. januara 1877. godine u Budimpeti sklopljena konvencija da bi se izbjegla kolizij a austrijskih i ruskih interesa u Istonom pitanju. Austro -Ugarska se obavezala na neutralnost u ratu Rusije i Osmanskog carstva, a za uzvrat je dobila pravo da izabere momenat i nain okupacije Bosne i Hercegovine. Poto je osigurala neutralnost Austro -Ugarske Rusija je u aprilu 1877. objavila rat Osmanskom carstvu. Kada je nakon viemjesene ruske opsade pala Plevna ruska i osmanska vojska su podjednako su bile iscrpljene za nastavak ratnih operacije, pa su prihvatili da se u Jedrenu 13. januara 1878. sklopi primirje a 3. marta 1878. u San Stefanu mirovni ugovor. lanom 14 mirovnog ugovora za Bosnu i Hercegovinu je bila predviena neka vrsta autonomije u okviru Osmanskog Carstva. 6 Budui da u ugovoru nisu pominjani njeni zahtjevi za Bosnom i Hercegovi nom Monarhija je izala iz saveza sa Rusijom, ime je postala neizbjena revizija Sanstefanskog ugovora i sazivanje kongresa velikih sila u Berlinu, 13. juna do 13. jula 1878.

3 4 5 6

Radecki i Tegethof Vojna enciklopedija Karta A-U monarhije nakon Nagodbe 1867. godine Vizuelna historija Karta A-U i BiH- 1875. Povijesni atlas Vizuela historija Anita Burdt, Europa Archiv 1995., karta Sanstefanskog mira i dokumenti
3

Odluka o sudbini Bosne i Hercegovine predstavljala je, pored bugarskog problema, najvaniji zadatak Kongresa. To pitanje je dolo na dnevni red na osmoj sjednici, 28. juna 1878. 7 U svom istupu na Kongresu, ministar grof Andrassy je naglasio da je pitanje Bosne i Hercegovine od evropskog interesa, i da su posljednji dogaaji pokazali da Osmansko carstvo nije bila u stanju suzbiti nemire. Sanstefanskim mirom predviena autonomija Bosne i Hercegovine ne bi umirila vjerske sukobe i socijalne nemire. U cilju stvaranja mira u ovim provincijama ministar Andrassy je traio da se jednim

formalnim ugovorom ove oblasti povjere Austro -Ugarskoj.8 Taj zadatak je preuzeo na sebe britanski predstavnik lord Solsberi. On je istaknuo da je bosanskohercegovako pitanje evropski problem za ije rjeenje Osmansko carstvo, oslabljeno ratom, nije sposobno. Porta e uiniti vrlo razuman potez ako odustane od toga da primi na sebe jo za dugo vremena obavezu koja prevazilazi njene mogunosti i ako tu obavezu prenese na neku monu dravu; tako e izbaviti zemlju iz velike opasnosti u koju je zapala. Stoga je on podnio formalan prijedlog da se Austro -Ugarskoj povjeri mandat da upravlja Bosnom i Hercegovinom. 9 Nakon njega princ Bizmark je iznio miljenje da su opasne iluzije da je dovoljno sprovesti reforme postojee uprave u Bosni i Hercegovini kako bi se onemoguilo izbijanje novih nereda. Drava koja bi mogla braniti poredak i sigurnost u tim krajevima mora da ima potrebnu vojnu snagu i mora da bude mona a takva je jedino Austrija. Zbog toga je preporuio Kongresu da prihvati njegov prijedlog. Sve evropske sile, osim Osmanskog carstva, prihvatile su ovaj prijedlog. Iako se Velika Britanija obavezala da e u svakoj formi podrati prikljuenje Bosne i Hercegovine Austro Ugarskoj, britanski prijedlog nije znaio potpunu aneksiju, nego samo okupaciju i upravu. Takva formula odgovarala je ministru Andraiju prije svega iz unutranjopolitikih razloga. Parlament i vlada nisu bili skloni na direktno prikljuenje Bosne i Hercegovine a vodei ugarski krugovi, kao i Nijemci u Austriji su smatrali da bi njime dolo do porasta neprijateljskog elementa i time novih sporova unutar Monarhije. Njemaka i Velika Britanija su vrile pritisak na delegate Osmanskog carstva da prihvate odluke Kongresa. Na sjednici od 4. jula delegati su proitali izjavu da je carska vlada Osmanskog carstva uzela u vrlo ozbiljno razmatranje miljenje Kongresa o pogodnim sredstvima za povratak mira u Bosni i Hercegovini. Ona u to stavlja potpuno povjerenje i zadrava sebi pravo da se neposredno i prethodno sporazumi u tom pogledu sa bekom vladom. Ministar Andrassy je bio zadovoljan ovom izjavom, pa je njemaki kancelar Bizmarck kao predsjedavajui objavio da je Austro -Ugarska dobila mandat da okupira i upravlja Bosnom i Hercegovinom. Na sam dan potpisivanja ugovora, 13. jula 1878. d elegati Osmanskog carstva su dobili od austro -ugarskih predstavnika pismenu izjavu da suverena prava Nj. C. Vel. Sultana na pokrajine Bosnu i Hercegovinu nee pretrpjeti nikakve povrede faktom okupacije ... i da e se okupacija smatrati privremenom. 10 lanom XXV Berlinskog ugovora Austro -Ugarska je dobila pravo da okupira i upravlja pokrajinama Bosnom i Hercegovinom. lan 25. Berlinskog mirovnog ugovora Provincije Bosna i Hercegovina okupirae Austro Ugarska, koja e njima upravljati. Poto vlada Austro Ugarske ne eli da preuzme upravu u Novopazarskom sandaku koji se nalazi izmeu Srbije i Crne Gore u pravcu jugoistoka do Mitrovice, u njima e ostati otomanska uprava.; ipak, da bi se obezbjedilo odravanje novog politikog stanja, kao i sloboda i sigur nost saobraaja, Austro Ugarskoj se ostavlja pravo da tu dri garnizone i da ima vojne i trgovake puteve na itavom prostoru ovog dijela starog vilajeta Bosne. U tom smislu Austro Ugarska i Osmansko carstvo e se sporazumjeti o pojedinostima. 11 Sporazumom zakljuenim u Carigradu, 21. aprila 1879., Austro -Ugarska je uvela svoje garnizone u Sandak, a Porti ostavila upravu i administraciju. 12

7 Umjetnika slika- Berlinski kongres Ilustrovana istorija 8 Fotografija grof Andrai udbenik 4. gimnazije 9 Fotografija Solcberi Britanica, enciklopedija 10 Fotografija Bismark 11 Karta BiH 1878. 12 lan XXV Berlinskog kongresa (Grgur Jaki, Srbija 1878. i Balkanski m irovni ugovori, knjiga I
4

Od proljea 1878. godine u Bosnu i Hercegovinu su dolazile vijesti o mogunou da Porta pokrajine preda Austro-Ugarskoj. Vijest o okupaciji stigla je u zemlju prije zavretka Berlinskog kongresa, i izazavala je prve velike nemire u Sarajevu i drugim gradovima bosanskog vilajeta. U Sarajevu je 5. jula formiran Narodni odbor, koji je poeo pripreme za oruani o tpor austrougarskoj vojsci. Odbor je 7. jula iznudio ostavku vojnog komandanta Bosne Veli -pae, ime je stavio do znanja da e se, uprkos neslaganju Porte, organizovati otpor austrougarskim trupama. Nakon to je Narodni odbor 27. jula protje rao valiju i preostale organe osmanske uprave, formirana je Narodna vlada, koja je preuzela organizovanje otpora okupaciji. Vojni poslovi su povjereni Smail -begu Selmanoviu-Taslidaku, i Muhamedu Hadijamakoviu, poslovi javne sigurnosti Abidagi Gaani nu i Ahmedu Nahi a uprava telegrafa erifu Zildiu. Kada je Porta poela savjetovati da se okupacija prihvati bez otpora, Narodna vlada joj je osporila da bez uea naroda donosi odluku o sudbini Bosne. Svi sposobni muslimani od 17 -70 godina su morali stupiti u vojsku, a upuen je apel kranskom stanovnitvu. Raspisana je kontribucija u novcu i rekvizicija drugih potreba za vojsku. Nije postojao organizovani plan odbrane i vlada je samo pozvala dobrovoljce da se upute prema neprijatelju. Krajem jula 1878. godine ministar vanjskih poslova Monarhije, grof Julije Andrassy se odluio za ulazak trupa u Bosnu i Hercegovinu. Nastojao je da se izbjegne otpor okupaciji, obeavajui ustupke sultanu i jednom dijelu gornjeg sloja i irei prop agandu meu narodom. Ne oekujui jai otpor, smatrao je da e okupacija biti paradni mar, za koji }e biti dovoljne dvije ete i orkestar. 13 Glavni komandant okupacionih snaga je bio baron Josip Filipovi. Njegov plan je bio da s trupama 13. korpusa i 18. divizije izvri prodor glavnim komunikacijama u unutranjost zemlje i da se posjednu vaniji

gradovi.14 U ime cara uputio je Proglas stanovnitvu Bosne i Hercegovine: ( Carev proglas uoi ulaska austrougarskih trupa u Bosnu i Hercegovinu, 1878. ) ete cara austrijskog i kralja ugarskog odluile su prei granice Vae domovine. One ne dolaze kao neprijatelji, da zemlju silom zauzmu. One dolaze kao prijatelji da uine kraj zlu, koje ve nekoliko godina uznemiruju ne same Bosnu i Hercegovinu, nego i pogranin e zemlje Austro-Ugarske. Car i Kralj je s bolom saznao, da ovu lijepu zemlju pustoi graanski rat, da njeni stanovnici meusobno ratuju, da je trgovina i promet prekinut, Vae blago izloeno otimaini, Vaa polja neobraena i da se jad udomio u gradu i na selu. Veliki i teki dogaaji uinili su Vau vladu nemonom da uspostavi trajan mir i slogu. na kojima poiva blagostanje naroda. Car i Kralj nije mogao dulje gledati kako u blizini njegovih pokrajina vlada nasilje i nemir, kako bijeda sve vie i vie kuca na granice njegovh zemalja. On je svratio pogled evropskih drava na Va poloaj i u savjetu naroda je jednoglasno zakljueno da Vam Austro-Ugarska povrati mir i blagostanje. koga odavno nemate. Njegovo Velianstvo Sultan. elei Vam dobro, naao se ponukanim da Vas povjeri zatiti svoga monog prijatelja. Cara i Kralja. I tako e carske i kraljevske ete Vama doi. One Vam ne nose rat, nego mir. Nae oruje treba da svakog sui, a nikoga da podjarmljuje. Car i Kralj nareuje da svi sinovi te zemlj e uivaju po zakonu ravnopravnost, da se svima zatiti ivot, vjera i imovina. Vai zakoni i ureaji nee biti svojevoljno poremeeni, u Vae se obiaje nee dirati. Nita se nee prisilno mijenjati, dok se zrelo ne promisli to Vam je potrebno Stari e z akoni vrijediti dok se novi ne izdaju. Oekuje se od vaih svjetovnih i duhovnih vlasti da odravaju red i pomau vladu. Prihodi zemlje troie se iskljuivo za njene potrebe. Neplaeni porezi prolih godina nee se ubirati. ete Cara i Kralja nee biti ni u emu na teretu zemlji. Sve to od naroda uzmu za svoje potrebe platie u gotovu. Car i Kralj znade Vae pritube i eli Vam dobro. Pod njegovim monim ezlom ive mnogi narodi i svaki govori svojim jezikom. On vlada pripadnicima mnogih vjera i svaki is povijeda slobodno svoju vjeru. Stanovnici Bosne i Hercegovine, predajte se s pouzdanjem pod zastitu slavnih zastava Austro -Ugarske. Pnmite nae vojnike kao prijatelje, sluajle zapovjednike, pnhvatite se opet svoga posla. Plodovi Vaeg rada bie zatieni.15

13 Julije Andrasy- knjiga Skari V, Sarajevo t. III 14 Josip Filipovi- Skari, Militaria Austriaka, 1993.
5

Glavna kolona prela je Savu 29. jula ujutro, nastupajui od Broda putem Derventa -Doboj-Sarajevo. Nju je inila 6. divizija sa tri brdske brigade, ojaana 39. pjeadijskom brigadom i korpusnim dijelovima (jaine 20 bataljona, 6 samostalni h eta, 8 eskadrona konjice, 8 baterija i 8 korpusnih mostova), sa oko 25.000 vojnika. 16 Desna kolona, 7. brdska divizija sa dvije brdske brigade je nastupala pravcem Gradika -Banja Luka, a s jednom brdskom brigadom pravcem Kostajnica -Novi-Prijedor-Banja Luka, a zatim objedinjeno pravcem Jajce-Travnik sa 14 bataljona, 3 samostalne ete, 3 eskadrona konjice, 4 brdske baterije, sa ukupno 17.724 vojnika i 3.178 konja). Lijeva kolona, 20. pjeadijska divizija, sa 16.071 vojnikom, 2.989 konja i 41 topom je nastupala pravcem amac-Gradaac-Graanica-Donja Tuzla. Baron Stevan Jovanovi je izvrio prodor od Imotskog i Vrgorca prema Ljubukom i Mostaru, a ne kako je Filipovi planirao dolinom Neretve iz pravca Metkovia. Glavninu snaga je inila 18. pjeadijska divizija sa tri brdske brigade jaine 17.080 vojnika, 3.270 konja i 24 topa. Osim toga, u Dalmaciji se nalazilo oko 10.000 vojnika - posadnih trupa, koje su sluile kao rezerva. 17 Pri prelasku Une i Save, nijedna kolona nij e naila na ozbiljniji otpor, tek treeg avgusta dio glavne kolone je naiao na otpor kod Maglaja, kada je iz zasjede uniten njen izviaki eskadron. Nakon to je odbacila branioce ka epu, 6. divizija je 6. avgusta zauzela Maglaj. 18 Jedinice desne kolone 13. korpusa, 7. brdska divizija prvih dana nisu naile na otpor. Glavnina ove divizije je preko Gradike 31. jula ula u Banju Luku. Njena desna kolona, 1. brdska brigada bez otpora je 29. jula zauzela Bosansku Kostajnicu, 31. jula Novi i Prijedor i 1. au gusta se sjedinila sa glavninom divizije u Banjoj

Luci.19 Komandant 7. divizije feldmaral Wrtenberg usmjerio je 2. avgusta glavninu snaga prema Varcar Vakufu i Jajcu, nailazei na jak otpor na sedlu Rogolji, zapadno od Varcar Vakufa. U borbama voenim 5. avgusta oko 1.000 branilaca je izbacilo iz st roja 44 austrougarska vojnika, dok su sami imali oko stotinu mrtvih.20 Lijeva kolona 13. korpusa, 20. divizija je nakon zauzimanja Graanice pokuala da prodre u Dolnju Tuzlu. Meutim, naila je na estok otpor vojske pod komandom emsekadia i nakon znatnih gubitaka bila je prisiljena da se povue prema Graanici. 21 Nakon to su slomile otpor kod Ljubukog i itluka jedinice 18. divizije su 5. avgusta prodrle u Mostar,

odakle su se branioci povukli prema Stocu i Nevesinju. 22 Ne ekajui dolazak pojaanja, general Filipovi je glavninu snaga korpusa usmjerio ka epu, koje je zauzeto nakon jednodnevne bitke 7. avgusta uveer. Istoga dana su voene borbe kod Jajca. Tu je oko 5.000 6.000 muslimanskih dobrovoljaca iz Jajca, Travnika i Varc ar Vakufa, meu kojima je bilo 500 -600 pravoslavnih i katolika pruilo jak otpor jedinicima 7. austrougarske divizije. Uveer, zbog opasnosti da budu okrueni napustili su poloaje i povukli se prema Travniku, pretrpjevi gubitke od 620 mrtvih, ranjenih i zarobljenih vojnika i izgubivi 5 topova i 2 zastave. Prema zvaninim podacima ausstrougarskog Generaltaba austrougarske snage su imale 22 mrtva i 174 ranjena oficira i vojnika. 23 Nakon toga, austrougarske trupe su bez borbi ule u Vitez i Travnik. Poslije spajanja prethodnice glavne kolone sa 7. divizijom, zdruena austrougarska vojska je 14. avgusta nastavila prodor prema Sarajevu u dvije kolone. Jedna je ila preko Busovae i zauzela je istoga dana. Drugi dio je prodirao prema Kaknju, gdje s u branioci sa Hadijamakoviem pruili 15. i 16. avgusta

15 Proglas stanovnitvu BiH, knjiga Todor Kruevac Sarajevo u doba austrougarske uprave ili Historijski muzej BiH 16 ematski prikaz okupacije, itanka 4 gimnazije 17 ematski prikaz 18 Razgledmica- Arhiv grada Sarajeva Maglaj (ili CD) 19 Kartografski prikaz- Povijesni atlas BiH 20 Kartografski prikaz- Povijesni atlas BiH 21 Kartografski prikaz- Povijesni atlas BiH 22 Kartografski prikaz- Povijesni atlas BiH 23 Kartografski prikaz- Povijesni atlas BiH i fotografija Borbe kod Jajca (lanak Z. ehi u Svjetlost Evrope u BiH)
6

otpor, ali su se nakon poraza morali povui prema Visokom. Sedamnaestoga avgusta je palo i Visoko, a

Hadijamakovi se s ostacima svoje ete povukao u Sarajevo. 24 Radi odbrane grada pristupili su mu mnogi ugledni graani i 5.000 dobrovoljaca, meu kojima je bilo i vie djevojaka i ena. Stanovnitvu je upuen proglas i poziv na pruanje otpora. Dragi sugraani, probudimo se, vrijeme prolazi, neprijatelj nas sa sviju strana okruuje! Svima je vama poznato da neprijatelj, koji je nau granicu preao, i ide, dolazi, da nae vjeno spokojstvo i blagostanje upropasti. Uasi i kuknjava vojnika, inovnika raznijeh razreda iteljstva, djece i ena od nasilnog postupanja neprijatelja, u Banja Luku i Mostar doavi ga, ovamo se uje. Ovakve crne dane ne vidjeti i uvati dragu nam domovinu, koji su nai oci i praoci toliku krv prolivi, osvojiti i sauvati u stanju bili, ostalo je za dunost nama, koji smo djeca onijeh gazija i ehita. Muevi dom ovine! Pohitimo protiv neprijatelja, koji je upro oi u nau domovinu i koji namjerava i grobove naih matera i otaca velikijeh djedova gaziti i poloimo duu... 25 Branioci su sa 20 topova zauzeli okolna brda i neke zgrade u gradu. Napad austrouga rskih trupa na Sarajevo je izvren 19. avgusta ujutro. General Filipovi je znatan dio svojih snaga rasporedio u obuhvatni manevar preko brda koja dominiraju Sarajevom, a glavninu je uputio od Ilide prema sreditu grada . 26 Bitka za grad je trajala oko est sati. Bone trupe su savladale branioce na visovima i ukljuile se u napad na grad, tukui ga snanom artiljerijskom vatrom iz 52 topa. Glavnina snaga je naila na estok otpor branilaca u zapadnom dijelu grada, ali ih je uspjela potisnu ti prema sreditu. Branioci su se utvrdili u Alipainoj damiji za dugotrajnu odbranu. Tu su i ene bile angaovane dajui svoj doprinos borbi gaajui protivnike kamenjem sa munare. Kada je vojska napokon upala u damiju, natjerali su branioce na munar u i bacili ih odozgo. One koji bi pad preivjeli, vojnici iz okolnog bunja bi upucali. Leevi su uskoro bili sklonjeni, ali su oteenja i krvavi tragovi unutar damije i oko nje svjedoili kakva se krvava borba ovdje vodila.27 U blizini vojne bolnice aust rougarske snage su imale velikih muka da osvoje jednu kuu iz koje se pruao estok otpor. Kada im je konano polo za rukom da upadnu u kuu, vidjeli su da su im protivnici bili jedna trudna ena i desetogodinji djeak. Iako je vojska upala u kuu, oni s u i dalje pucali. Promaili su zapovjednika kapetana Imelia, ali su ranili one iza njega. Ljutiti vojnici su htjeli na njih nasrnuti pukama i bajonetima, ali se tada ispod stepenica pojavila masa branilaca pa se austrougarska vojska povukla i uskoro zapalila kuu. 28 Poslije podne, branioci su bili primorani da se pred nadmonim austrougarskim snagama povuku prema Romaniji. Prema zvaninim podacima austrougarskog Generaltaba, u bici za Sarajevo austrougarske trupe su imale 370 mrtvih i ranjenih. Taan broj gubitaka Sarajlija se ne zna, ali prema procjenama se raunalo da je bilo oko 350 mrtvih i 1.500 ranjenih. Nakon zauzimanja grada austrougarske jedinice su hvatale i slale u zarobljenitvo sve graane koje su nale po ulicama, a naroito muslim ane. Tako je uhvaeno oko 600 ljudi, koji su 24. augusta upueni u Olomuc u Moravskoj. General Filipovi je odmah zaveo i prijeki ratni sud, koji je osudio na smrt 9 Sarajlija, meu njima vjeanjem u narodu omiljenog Muhameda Hadijamakovia. Njemu je nakon itanja presude bilo dozvoljeno da obavi molitvu a nakon toga v ojnici su ga podigli na drveno postolje. Dok mu je delat skidao ahmediju i namicao omu Hadijamakovi se okrenuo prema

Sarajevu pa je, irei obje ruke, kao da ga grli, jau knuo iz sveg glasa: Vaj haluna, eher Sarajevo. 29 Pad Sarajeva nije znaio i definitivnu okupaciju zemlje. Teke borbe u istonoj Bosni su voene na Glasincu, kod Mokrog i ekovia 21. septembra, a definitivno je zaposjednuta na poetku oktobra 1 878. ulaskom austrougarskih trupa u Gorade i Fou. Vijesti o masovnim pokretima i oruanim pripremama Muslimana u Bosanskoj krajini i zapadnoj Bosni natjerale su austrougarski Generaltab da pojaa snage i mobilie nove trupe. Od njih je obr azovana 2. armija, koja se sastojala od 159 pjeadijskih bataljona, 30 konjikih eskadrona sa 300 topova, 30.000 zaprenih kola i 110.000 konja sa ukupno 6.280 oficira i 262.353 vojnika.

24 25 26 27 28 29

Kartografski prikaz- Povijesni atlas BiH Borbe kod Bilalovca i Visokog Proglas Hamdija Kreevljakovi, Iza brana djela IV, Sarajevo 1991., 116. Kartografski prikaz- Povijesni atlas BiH Sarajevo itanka za 4 gimnazije, 2 fotografije Improvizacija- poar.... Fotografija crte- vjeanje Hadijamakovia Historijski muzej
7

Sredinom septembra u Posavini su koncentrisane velike austr ougarske snage. Protiv emsekadia su poslana dva korpusa. Jedan od njih pod zapovjednitvom barona Bienertha je preao Savu kod amca i izvrio prodor prema Brkom, koje je, nakon cjelodnevne bitke, uspio zauzeti 17. septembra. Tri dana kasnije je bez otpora zauzeta Bijeljina. 30 Istovremeno, feldmaral Szapary je sa 3. korpusom napadao poloaje branilaca na Ozrenu i Trebovcu. Poslije manjeg otpora polo mu je za rukom da 16. septembra prodre u Graanicu, 19. u Lukavac, a 22. septembra u Tuzlu. emsekadieva vojska se pred nadmonim neprijateljem povukla u unutranjost, s namjerom da organizuje otpor u Zvorniku i Srebrenici. Meutim, nije naila na podrku stanovnitva i povukla se u Viegrad, a zatim u Novopazarski Sandak, gdje je namjeravala org anizovati otpor. estok otpor u Hercegovini su pruali branioci Stoca, ali jae i bolje naoruani napadai su konano 21. avgusta zauzeli ovo vano utvrenje. Zatim su zauzeli ostale gradove: Nevesinje 28. avgusta, Trebinje 7., Bileu 16., i Gacko 18. septembra. Nakon pada tih gradova, hercegovaki borci su se drali u nekim mjestima prema crnogorskoj granici. Glavno uporite bio im je Klobuk, koje je nakon trodnevne bitke palo 28. septembra. Nakon zauzimanja Konjica, 5. oktobra je bila cijela Hercegovina okupirana. 31 Najdui otpor okupaciji je pruala Bosanska krajina. Najkrvavije borbe su voene u Kljuu i u Bihau. Dok su jedinice 14. pjeadijske divizije 6. septembra bez otpora zauzele Bronzani Majdan, Kozarac i Prijedor, jae snage 7. divizije su izvrile prodor do Kljua i nakon tekih dvodnevnih borbi zauzele ga 8. septembra, uz gubitke od 299 mrtvih i ranjenih vojnika i 12 oficira. Nakon pada Kljua, austrougarske trupe su zauzele Sanski Most, Skender Vakuf, Stari Majdan, Kot or-Varo i Kamengrad., ime je bio otvoren put sa

istoka prema Bihau. 32 Operacije za osvajanje Bihaa austrougarske trupe su otpoele 7. septembra. Toga dana, branioci pod vostvom Husein-efendije Karabegovia su razbili napadae kod egara, pred samim Bihaom, nanosei mu gubitke od 98 mrtvih, 406 ranjenih i 35 nestalih vojnika i oficira. Osam dana kasnije, nakon to su austrougarske trupe dobile pojaanja, poeo je novi napad na grad i tek poslije trodnevne bitke na prilazima i ulicama gr ada, 19. septembra austrougarske trupe su ga zaposjele. Nakon uobiajenih represalija, hapenja, strijeljanja i odvoenja veeg broja ljudi u zarobljenitvo, napadai su nastavili prodor prema Petrovcu, u koji su uli bez otpora 25. septembra. 33 Krajem septembra drali su se jo samo Livno na jugozapadu i Cazinska Krajina na sjeverozapadu Bosne. Nakon estoke borbe, koja je trajala dva dana, uz angaovanje 38 topova, austrougarske jedinice su 28. septembra zauzele Livno. Prijeki sud je veliki zarobljenih branilaca osudio na smrt. 34 Otpor je najdue pruan u Cazinskoj krajini. Nakon borbi kod Peigrada 6. i 7. oktobra, u kojima su Krajinici izbacili iz stroja 258 austrougarskih vojnika i oficira, uskoro su zauzet a utvrena mjesta Podzvizd, Vrnogra i Buim, a zatim je 20. oktobra palo i posljednje uporite otpora u zemlji - tvrava u Kladui. 35 Nakon gotovo tri mjeseca ofanzivnih operacija i znatnih gubitaka, austrougarske trupe su uspjele da posjednu i okupiraju Bosnu i Hercegovinu.

30 31 32 33 34 35

Borbe za Brko- Kartografski prikaz- Povijesni atlas BiH Kartografski prikaz- Povijesni atlas BiH Kartografski prikaz- Povijesni atlas BiH Kartografski prikaz- Povijesni atlas BiH Kartografski prikaz- Povijesni atlas BiH Kartografski prikaz- Povijesni atlas BiH
8

Uspostava austrougarske uprave Ni carevi ni sultanovi Nakon okupacije Bosne i Hercegovine, austrougarska administracija je poduzela brojne politiko ekonomske, socijalne i kulturno -duhovne mjere, s ciljem da s e u okupiranom podruju osigura vlast i paritetan utjecaj Austrije i Ugarske. 36 Dravno-pravni poloaj Bosne i Hercegovine prema Monarhiji kao cjelini i njenim sastavnim dijelovima, Austriji i Ugarskoj, bio je zasnovan na osnovnim zakonima od 1879 . godine (Zakon o ukljuivanju BiH u zajedniko carinsko podruje Monarhije), i od 1880. godine (tzv. Bosanski zakon). Zakonom od 22.II 1880. bile su postavljene osnove na kojima se zasnivala zajednika vlada i osiguravao poseban interes Austrije i Ugars ke na okupiranom podruju. 37 Kao to je meunarodno-pravni poloaj Bosne i Hercegovine ostao nerijeen, tako je i njen poloaj unutar Monarhije i odnos prema Austriji i Ugarskoj ostao nedovoljno definisan. Okupirana Bosna i Hercegovina nije pripadala ni austrijskoj ni ugarskoj polovini Monarhije, nego je smatrana opedravnim podrujem u ijoj su upravi uestvovale Zajednika vlada i vlade obiju drava Monarhije. U takvim uvjetima izgraivana je posebna uprava sa brojnim zemaljskim ustanovama. Vrhovna vlast je pripadala Zajednikoj vladi, u ije ime je administraciju vrilo Zajedniko ministarstvo finansija, to nije bio sluaj ni sa jednom pokrajinom ili zemljom u Monarhiji. Za cijelo vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercego vini nisu bile potpuno odvojene vojna i civilna vlast. Nakon okupacije zemljom je upravljala vojna uprava. Po carskoj naredbi od 29. oktobra 1879. na elu uprave su se nalazili vojni zapovjednici. u ijim kompetencijama su se nalazili javna sig urnost, izgradnja puteva i organizacija uprave. Uz generala kao upravnika nalazila se Zemaljska vlada koja je u poetku bila podijeljena na 4 odjeljenja (unutranji poslovi, finansije, pravosue i graevine) a od 1912. godine na 6 (uprava, pravosue, vjera i prosvjeta te privreda i tehnika. Do 1882. zemljom je upravljala okupaciona vojna vlast, koja je tada zamijenjena civilnom upravom. Od 1882. godine stvarnu vlast u graanskoj slubi je vrio adlatus pod nadzorom i po uputstvima zajednikog

ministra finansija iz Bea. 38 S obzirom na formalni sultanov suverenitet nad Bosnom i Hercegovinom ostao je nerijeen njen meunarodni i unutranji poloaj, to je oteavalo uvrenje austrougarske vlasti u njoj. Privremena organizacija okupacione uprave u Bosni i Hercegovini pokazala je niz slabosti i sistem uprave je doao u krizu na raznim pitanjima unutranje politike to je vodilo zaotravanju odnosa sa veinom stanovnitva i najzad dovelo do ustanka u istonoj Hercegovini i istonoj Bosni 1882. godi ne. Povoljna meunarodna situacija i ogromna finansijska i vojna sredstva omoguili su Monarhiji da likvidira ustaniki pokret. Usljed tih zbivanja u ljeto 1882. godine je dolo do izmjena u strukturi okupacione uprave. Za zajednikog ministra finansija je imenovan Benjamin Kalaj, dobar poznavalac bosanskohercegovakih i balkanskih prilika. 39 Vojna i politika kretanja u Bosni i Hercegovini tokom velike Istone krize 1875 -1878. imala su znaajne posljedice na demografsku sliku zemlje. Za vrijeme aus trougarske uprave u BiH izvrena su etiri popisa stanovnitva 1879., 1885., 1895. i 1910. Prvom popisu stanovnitva prethodili su popis naseljenih mjesta i numeracija kua. Prema njegovim rezultatima na dan 1. juna 1879. ivjelo je u BiH 1.158. 164 osobe, od kojih je bilo 43 % pravoslavnih, 39 % muslimana, 18 % katolika i 0,29 % Jevreja. Taj popis nije bio sasvim taan jer nije obuhvatio izvjestan dio osoba. U narednom periodu faktiki prirast stanovnitva se poveao to se odrazilo u narednim po pisima. Prema rezultatima popisa iz 1885. godine u Bosni i Hercegovini je ivjelo 1.336.091 stanovnik, 1895. 1.568.092 a iz 1910. godine je bilo 1.898.044 stanovnika. Broj pravoslavnog stanovnitva se od 1879. do 1910. godine poveao za 66 %, broj muslima nskog za 36 %, katolikog za 107 % i jevrejskog za 246 %. 40

36 Prik azati kartografski teritorij BiH 37 Zbornik zakona i naredbi 1880 ili na njemakom originalan dokument Arhiv BiH ili Samlung gesetz und verordnungen, Wien 1880. 38 ematski prikaz organizacije uprave, knjiga Istina o Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1991. 39 ematski prikaz ustanka 1882 i fotografija Benjamin Kalay - Udbenik za 4 gimnazije 40 Popisi stanovnitva - 1879, 1885, 1895 i 1910. sa kartama rasporeda stanovnitva, kmetova i slobodnih seljaka i karta naseljenih mjesta) Arhiv BiH biblioteka ili Povijesni atl as
9

stanovnika, 1885. 25, 1895. 30 i 1910. godine 37,1. 41

U cjelini promatrano Bosna i Hercegovina je bila slabo

naseljena. Na 1 km2

su ivjela 22

Najvei dio stanovnitva u B osni i Hercegovini je ivio na selu. Veina gradova je imala agrarni i zanatlijsko-trgovinski karakter. U njima su najbrojnije bile zanatlije i trgovci, a zatim vojska, inovnici i

inteligencija. 42 Na poetkun austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini s u se nalazila 43 grada koji su bili sredita okrune i sreske uprave. Godine 1885. broj gradova se poveao na 47, 1895. na 52, a 1910. na 66. Godine 1910. od 66 bosanskohercegovakih gradova samo pet su imali vie od 10.000 stanovnika (Bijeljina, Banja Luka, Tuzla, Mostar i Sarajevo) dok je est imalo izmeu 5.000 i 7.300 stanovnika. Formiralo se i novo graanstvo kojeg su inili pripadnici vojske, inovnikog aparata, intelektualci, privrednici i radnici. Kod izgradnje svog birokratskog aparata uprava se u poetku oslanjala na doljake koji se nisu pokazali u slubi. Bilo je tu pustolova, diletanata koji nisu mogli napredovati u slubi u svojoj zemlji a i onih koji su taj posao shvatali dostojanstvom pa su 80 -ih godina u BiH slubovali 1 princ, 8 grofova, 20 barona i 54 viteza. Od 80-ih godina XIX stoljea do 1914. godine broj inovnika je sa 2.000 porastao na 14.000. Paralelno je rastao i broj domaeg stanovnitva ali ono nije dostiglo vei udio od 42 %. Glavni grad Sarajevo i okruni gradovi su se pretvarali u gradove komercijalnog i industrijskog tipa dok su manji centri, sjedita sreskih organa pokazivali znakove ivahnijeg trgovakog prometa. Tu promjenu je lijepo je opisao Hajnrih Renner u svom putopisu Kroz Bos nu i Hercegovinu-uzdu i poprijeko 1896. godine, navodei primjer Tuzle: U toku dva desetljea obiao sam tri puta sjeveroistonu Bosnu i posjetio tri puta Dolnju Tuz a svaki put pod potpuno promjenjenim prilikama. Prvi put tokom okupacije 1878., Tada je to bio potpuno turski grad, kojem je eksploatacija soli pribavila izvjestan znaaj: bilo je usljed toga dosta prometa, ali se on obavljao samo s tovarnim. Stari ruevni kastel, konak i episkopska rezidencija su predstavljali najznaajnije take u gradu. N akon toga vidio sam Tuzlu 1886. prilikom otvaranja eljeznike linije od Doboja do Siminhana. Iz Tuzle je ve tada nastao polumoderan grad, rudarstvo je ve poelo da se razvija. Prilikom mog posljednjeg boravka naao sam industrijski i rudarski centar ne oekivanog opsega, po emu se vrlo jasno raspoznavalo da Bosna kree ogromnim koracima naprijed. Za vrijeme austrougarske uprave, kao politiko, privredno i kulturno sredite Bosne i Hercegovine, Sarajevo se razvilo u moderni grad. Ono je, po miljenju bosanskog naroda predstavljalo centar ljepote kojeg su inile monumentalne moderne zgrade, te sjaj i rasko, koje jedan grad samo moe imati. 43 Sa bosanskog aspekta Sarajevo je predstavljalo ogledalo Bosne. Rijetko gdje se mogao nai grad koji je tako vjerno oslikavao itavu zemlju. Drugi gradovi u zemlji, iako daleko manji, imali su karakter potpuno jednak karakteru Sarajeva. Ba kao to mali kolibri ima sve iste organe kao i kralj ptica, samo mnogo manje tako se i svaka bosanska provincija mogla ponositi da ima iste karakteristike kao i Sarajevo. Nakon okupacije Sarajevo se modernizovalo i uz sauvana tradicionalna poprimilo i obiljeja zapadnoevropskog svijeta. 44 Katastrofalni poar u Sarajevu 1879. godine, ubrzao je rastanak sa hanovima jer i oni koji s u preostali mogli su tek nakratko zadovoljiti potrebe sve veeg broja stranih putnika. Zato je opinska vlast sa zadovoljstvom pozdravila inicijativu Glie Jeftanovia za izgradnju modernog hotela Evropa u Sarajevu, koji je mogao u potpunosti zadovoljiti potrebe sve veeg broja gostiju. Evropa je otvorila svoja vrata 12. decembra 1882.. Bili su prisutni uglednici grada, njegova elita. Bio je to dogaaj od prvorazrednog znaaja - pisao je Sarajevski list . 45 Koliko god je bio ponosan na izgradnju prvog evropskog hotela u Sarajevu, gradonaelnik je bio sreniji i ponosniji kada je 1. januara 1885. godine proao sarajevskim ulicama prvi tramvaj. Tog dana Sarajlije su najzad doekale da vide konjsku eljeznicu... Bilo je tano 10 sati kada je konj povuk ao vagon u kojem su

41 42 43 44 45

Povijesni atlas BiH Popis stanovnitva 1910., karta Prikazati fotografiju ulica u Sarajevu Historijski muzej j Prikaz ulica i graevina Historijski muzej Prikaz ulice i graevina Historijski muzej Fotografija- itanka za 8 razred osnovne kole
10

se nalazili uzvanici. Bio je to dogaaj od posebnog znaaja tim vie to je Sarajevo u to vrijeme spadalo u

rijetke evropske gradove koji su imali tramvajski saobraaj. 46 Nakon okupacije 1878. godine, ulice u Sarajevu su bile osvjetljen e petrolejskim svjetiljkama koje su palili vatrogasci. U toku 1880. godine u centru grada se nalazilo 188 ulinih fenjera. Kasnije je Sarajevo dobilo elektrinu rasvjetu. Njeno probno paljenje dogodilo se 3. i 4. aprila 1895. godine. Generalna proba je usp jela, a premijera se dogodila 1. maja iste godine. 47 Istoga dana je u javni saobraaj puten elektrini tramvaj, tri godine prije nego to e se to desiti u Beu. Mjesec dana kasnije iz saobraaja je povuen konjski tramvaj koji je uspjeno punih deset god ina prevozio putnike i robu, predstavljajui svojevremeno veliku senzaciju ... 48 Nakon okupacije BiH 1878. godine austrougarska administracija je poduzela brojne mjere da je integrie u svoj dravni sistem Posebno vano mjesto meu njima imalo je uvoenj e vojne obaveze u BiH i ukljuenje bosanskohercegovakih vojnih obveznika u vojnu organizaciju Monarhije. Nakon to je osigurala saglasnost Porte pristupilo se uvoenju vojne obaveze i provoenju regrutacije, uzimajui vojne potencijale BiH u umjerenom obimu. Provizorni Vojni zakon u Bosni i Hercegovini proglaen je 4. novembra 1881. Istovremeno je car Franjo Josip uputio proglas stanovnitvu Bosne i Hercegovine, u kojem je naglasio da se bez oruane sile ne moe ouvati mir u zemlji, tititi ivot i imet ak stanovnika, a zemlja od neprijatelja spolja. Rane koje su donijeli protekli dogaaji tek treba da zarastu, pa je dolo vrijeme da sinovi zemlje sposobni za odbranu nastupe dunost i da im bez razlike po vjeri pripadne ast da u odbranu svoje otadbine n ose oruje. U Zakonu za obranu izreene su najire olakice i oslobaanja, da u vrenju vojne slube niko nee biti sprijeen u vrenju

svojih vjerskih dunosti. 49 Prema odredbama provizornog Vojnog zakona vojnu obavezu su u principu trebali vriti svi v ojno sposobni bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici, koji su bili obavezni uestvovati u odbrani zemlje i Monarhije. Vojna dunost je poinjala 1. januara kalendarske godine u kojoj je vojni obveznik navravao 20 godina. Bila je uslovljena potrebnom d uhovnom i tjelesnom sposobnou i minimalnom visinom od 155,4 cm. Trajala je 3 godine u liniji i 9 godina u rezervi. Institucija zastupanja (bedelija, bedluk) je preuzeta iz osmanskog Vojnog zakona i poblie regulisana u instrukcijama o provoenju regruta cije. Zastupnik je morao da u etvrtoj starosnoj klasi ispuni svoju dunost. Nije smio biti stariji od 32 godine, morao je biti zemaljski pripadnik Bosne i Hercegovine i odgovarati

propisima o dobrovoljnom stupanju u vojsku. 50 S obzirom na nerijeen dravn o-pravni poloaj, bosanskohercegovake jedinice de iure nisu predstavljale sastavni dio austrougarske armije. Njihova unutranja organizacija je u prvoj instanci bila iskljuivo odreena od cara, pokazujui jasna ublaavanja u odnosu na sistem austrougarsk ih vojnih snaga. Uprkos posebnom statusu, bosanskohercegovake jedinice su istovremeno stajale sa austrougarskom vojskom u izvjesnom pravnom koneksu, koji je bio predstavljen zajednikim vladarom, ujednaenim propisima slube po Vojnom zakonu kojem su pod lijegale, kao i odredbama upotrebe ovih trupa po kojima je njihova dunost bila ne samo odbrana Bosne i Hercegovine nego i cjelokupnog prostora Monarhije. 51 Austrougarska vojska smjetena u Bosni i Hercegovini nakon okupacije postala je znaajan drutveni i ekonomski faktor, unosei nove poglede i dajui peat svim zbivanjima u kulturnoj i ekonomskoj sferi ivota. Izgradnja saobraajnica i infrastrukture u bosanskohercegovakim gradovima i pribliavanje tekovina zapadnoevropske civilizacije je bilio djelo inenjerijskih jedinica okupacione vojske. Okupacijom Bosne i Hercegovine nastala je nova etapa u izgradnji saobraajnica. Nakon okupacije poduzete su mjere da se to prije pobolja cestovni saobraaj. U toku 1878. i 1879. razvila se velika akt ivnost na rekonstrukciji i dogradnji putne mree. Ve sredinom 1881. u Bosni i Hercegovini je bilo osposobljeno za kolski saobraaj 16 putnih pravaca u duini od 1.543 km. 52

46 47 48 49 50 51 52

itanka za 8 razred osnovne kole i knjiga Svjetlost Evrope u BiH Razglednica-slika ulice- Historijski muzej Fotografija prvog elektrinog tramvaja itanka 8 osnovne kole i Historijski muzej Zbornik zakona i naredbi za BiH 188 1, Sarajevo 1882. Provizorno vojni zakon za BiH 1881. Biblioteka Arhiv BiH Provizorno vojni zakon za BiH Historijski muzej
11

godina je izgraena glavna saobraajna linija Bosanski Brod -Sarajevo-Metkovi. 53 U toku okupacionog pohoda poela je uspostava ratne pote putem koje se u poetku obavljao prijem, transport i dostava pisama, novina i novanih poiljki samo za potrebe austrougarske vojske. Od 1879. otvorene su vojne pote, a od 1889. uveden je i telefonski saobraaj, kojim su se mogli koristiti u prvo vrijeme samo vojska i inovnici. Od 1894. godine uspostavljen je javni telefonski saobraaj. 54 Izgradnja vojnih objekata dala je novi izgled bosanskohercegovakim gradovima. Sredita drutvenog ivota postaju oficirske kasine organizovane nakon okupacije, sa vojnim bibliotekama, vojnim orkestrima i

Iz vojnih, ekonomskih i finansijskih razloga nakon okupacije poela je i zgradnja eljeznica. Za 13

brojnim kulturnim manifestacijama, unosei u zatvoren u bosanskohercegovaku sredinu novi stil ivota. 55 Od 1882. godine poela je uspostava bosanskohercegovakih jedinica. Bosanskohercegovaki vojni obveznici regrutovani 1882. godine su rasporeeni u sastav etiri formirane bosanskohercegovake ete i to: prvu u Sarajevu, drugu u Banjoj Luci, treu u Dolnjoj Tuzli i etvrtu u Mostaru. Ove etiri ete nosile su brojeve 1-4. Daljnje 4 ete sa brojevima 5 -8 formirane su 1883., 1884. sa brojevima 9 -12, a 1885. ete sa brojevima 13-16. Iste godine iz ovih eta f ormirani su samostalni pjeadijski bataljoni sa oznakama I -IV. Od 1886. do 1889., u svakom dopunskom okrugu bile su uspostavljene nove ete, koje su prikljuene postojeem bataljonu. One su se 1. oktobra 1889. godine ujedinile u novi bataljon, uz istovreme nu uspostavu rezervnog bataljanskog kadra. ete uspostavljene od 1890. do 1892. ujedinile su se 1. oktobra 1893. u daljnja 4 bataljona. koji su imali po 3 ete. Iz ovih 12 samostalnih bataljona, 1 januara 1894. godine su uspostavljena 4 pjeadijska puka, sa po tri bataljona i to: 1. bosanskohercegovaki puk iz sarajevskog okruga za dopunu, 2. iz banjolukog, 3. iz tuzlanskog i 4. iz mostarskog. 56 Nakon ukljuenja Bosne i Hercegovine u vojnu organizaciju Monarhije, uvedena je institucija vojnog duebrinitva i uspostavljen je poseban okrug za duebrinitvo, koje je imalo poseban status u vojsci i bilo rangirano prema funkcijama i vojnim inovima. Za obavljanje duebrinitva kod katolikih vojnika u Bosni i Hercegovini su bili odreeni jedan vojni sveenik, dva vojna kurata i est vojnih kapelana. 57 Kod pravoslavnih vojnika od 1896. godine je bio sistematizovan jedan vojni nadsveenik sa est vojnih kapelana. Za jevrejske vojnike u miru nije bio predvien duebrinik, nego se duebrinitvo vrilo preko lokalnog rabina. U sluaju mobilizacije kod svake armijske Vrhovne komande je bio predvien jedan vojni rabin koji se trebao starati za vjerske funkcije

jevrejskih vojnika kod trupa, komandi i ureda. 58 Za obavljanje vojnog duebrinitva kod muslim anskih vojnika su ve u provizornom Vojnom zakonu iz 1881. godine bila predviena dva vojna imama. 59 Naredne godine, sarajevski muftija Hilmi ef. je predloio da se za vojnog imama imenuje hoda hadi -Mehmed Koki iz Zenice. Taj prijedlog car je potvrdio od lukom

53 Historijski muzej 54 Historijski muzej 55 Oficirska kasina u Sarajevu - Historijski muzej 56 ematski prikaz u Militaria Austriaca 57. katoliki vojni duebrinik CD 58. jevrejski duebrinik CD 59. Istovremeno je propisana odjea za vojnog imama: Fes crven sa bijelim sarukom (ahmedijom) i crnom kitom od svilenih resa, gornja haljina - tamnomodro dube od sukna do ispod koljena oblikom obiajnim u muslimana, jaka i okrajak na rukavima broast na rukavima du ava po rubu nastavka bit e tri zlatna traka, nadalje, tamnomodre prostrane alvare od sukna, nanogavice treba da se spram donjeg kraja suzuju. Djeerma tamnomodra s j ednim redom od 13 komada krugljastih dugmadi od mjeda. Pas e mu biti crven (krmezi), i al koji se omota oko struka, mestve crne (ifte kundur). Mushavska kesa o prekoramku nalika nabojnjai konjikih asnika c. kr. vojske. Remen irok 2,5 cm ima biti od crvena safijana i presvuen srebrnom trakom.To mu slui za pohranu Kur - ana te se nosi na desnom ramenu spram lijeve strane. Kovei (sandui) od crne koe, unj se spremaju 4 vjerozakonska itaba, a uz to mora imati dva metra dugaak i 1,5 m irok ili m za klanjanje (serdada).
12

od 1. decembra 1882. godine. Nekoliko godina kasnije, 1888., imenovan je i drugi vojni imam, hoda

Mehmed Beiragi iz Sarajeva. 6061 Za muslimanske vojnike se inilo sve to je mogue, ukoliko nije dovodilo u pitanje jedinstvo armije. I sam in polaganja zakletve je njima prilagoen, pa su je oni posebno polagali. Imam sa Kuranom u ruci itao je tekst zakletve, koji su vojnici sa fesom na glavi tiho ponavljali i na kraju njen znaaj potcrtavali rijeima valahi bilahi. (Tekst zakletve: Zaklinjem se Bogu svemoguem, da u biti vjeran njegovom velianstvu caru i kralju Franji Josipu Prvom, i da u sve zapovijedi mojih nadreenih i viih potovati ak i u opasnosti po vlastiti ivot.). U takvom nainu polaganja zakletve sadran je duboki filozofski sm isao znaenja islama kod bosanskohercegovakih Muslimana, pa se sa zakletvom Bogu povezivala dunost prema caru. Krenje jedne obaveze povlailo je za sobom krenje druge, pa je tako uspostavljen mehanizam koji je osiguravao njegovu punu lojalnost. 62 Vojni duebrinici su imali izuzetno znaajnu ulogu u izgradnji moralnih i vojnikih osobina bosanskohercegovakih vojnih obveznika. Prema odredbama Zakona o duebrinitvu iz 1887. godine, regulisane su njihove dunosti i obaveze u ratu i u miru. Za vrije me borbenih dejstava nisu se smjeli udaljavati od jedinice; u toku borbe su trebali da ohrabre vojnike i podsjete ih na savjesno i portvovano vrenje vojnike dunosti; na mjestima za previjanje su trebali da tjee ranjene. Osim toga obavljali su pokop poginulih vojnika prema vjerskim obiajima. U miru vojni duebrinici su imali znaajnu ulogu pri provoenju regrutacije. Za vrijeme vojne slube su trebali vojnike stalno podsjeati na ispunjavanje dunosti, potovanje zakona i izvravanje naredbi nadr eenih. U kaznenim ustanovama su trebali da ubijede vojnika u neispravnost njihovog postupka i da zbog krenja discipline izraze pokajanje. Na kursevima, organizovanim kod jedinica za vrijeme sluenja vojnog roka, vojni duebrinici su provodili opismenj avanje i vodili kurs vjeronauke. Kao glavni zadatak su trebali kod vojnika razvijati patriotizam prema Monarhiji, stalno ih

podsjeati da je zakletva svetinja i da se treba rtvovati za cara. 63 Bosanskohercegovake jedinice su 1895. godine dobile vojnu muzi ku. Tom prigodom Edward Wagnes, voa orkestra 2. bosanskohercegovakog puka u Grazu je komponovao koranicu Die Bosniaken kommen, koja je uskoro postala prepoznatljivo obiljeje svih bosanskohercegovakih jedinica. 64 Specifian nain odijevanja izdvajao je bosanskohercegovake jedinice od ostalih trupa k.u.k. armije. Nosili su svijetloplave turske hlae i gamae. U poetku su samo Muslimani nosili fes, a kasnije svi pripadnici bosanskohercegovakih jedinica. Od 1909. za sve dijelove armije, izuzev konji ce, su uvedene smee - sive uniforme. Od 1910. i fes je dobio ratnu, smee -sivu boju.65 Nakon vojne reforme u Monarhiji 1912. nastupile su znaajne novosti i u bosanskohercegovakim jedinicama. Novi Vojni zakon za Bosnu i Hercegovinu je progl aen 11. avgusta 1912. Njime je godinji kontingent regruta usklaen sa principom koji je vaio za Austriju i Ugarsku. Po njegovim odredbama kontingent regruta za Bosnu i Hercegovinu je iznosio 6.392 vojna obveznika ili 0,43% ukupnog stanovnitva to je p redstavljalo prosjek austrijskog (0,42%) i ugarskog (0,44%) procenta ukupnog stanovnitva. Istovremeno je dolo i do pomjeranja starosne granice za rezervni sastav. Prema novom Vojnom zakonu, trea rezerva se zavravala sa 42 godine ivota. Njegove odredbe su prilagoene odredbama Vojnog zakona za Austriju i Ugarsku, uz manja odstupanja. Vojna obaveza je bila opa i morala se izvriti lino, tako da je ukinuta institucija zastupanja (bedelija, bedluk). 66 Nakon proglaenja Vojnog zakona za Bosnu i Hercegovi nu 11. avgusta 1912. godine, vojni krugovi Monarhije su nastojali da se bosanskohercegovake jedinice u potpunosti integriu u zajedniku vojsku. U

61 Razglednica Vojni imam CD 62. Razglednica CD 63. Razglednica vojni imam Budimpeta CD 64 Koranica Die Bosniaken kommen - ili demosnimak 30 sekundi internet pod Edward Wagnes-Die Bosniaken kommen ili od sarajevske filharmoni je snimak kompletan 65 Fotografija ili umjetnika slika BH vojnika (ili internet - www. austro-hungarian army. co. uk. najljepa je Oskar Bruch - Galerie) 66 Vojni zakon 1912 Arhiv BiH Militr Zajedniko ministarstvo finansija, Prs. 1912.
13

toku druge polovine 1912. i tokom 1913. godine javljale su se brojne inicijative o provoenju mjera za jaanje osjeaja pripadnosti Monarniji i traeni su modaliteti potpunog integriranja bosanskohercegovakih vojnih snaga u vojnu organizaciju zajednike vojske. Zemaljski poglavar Potiorek je predloio je da se, radi jaanja poloaja Monarhije u Bosni i Hercegov ini i istovremene promjene posebnog statusa bosanskohercegovakih jedinica poduzme nekoliko mjera. Bosanskohercegovake jedinice su trebale nositi oznake zajednike vojske, a ekonomska uprava bosanskohercegovakih jedinica je trebala da pree u nadlenost K.u.k. Ministarstva rata, iz razloga da bosanskohercegovaki politiari ne bi zahtijevali poseban status bosanskohercegovakih jedinica. Osim toga, trebalo je poduzeti mjere koje imaju za cilj jaanje pripadnosti Bosne i Hercegovine Monarhiji. Prijedlog generala Potioreka da se unificira odjea kod bosanskohercegovakih jedinica, nije naila na slaganje prijestolonasljednika Franza Ferdinanda, koji je izrazio elju da svi pripadnici jedinica, koje se popunjavaju iz Bosne i Hercegovine i dalje nose fes, p a e ta odluka ostati na snazi sve do kraja Prvog svjetskog rata. Jedini izuzetak bit e uinjen kod jurinih bosanskohercegovakih jedinica, kojima e se dodijeliti elini ljemovi 67

67 Fotoghrafija CD, iz knjige Kiszling Potiorek i Franz Ferdinand i fotografija CD bh vojnik sa ljemom
14

II Modernizacija i tradicija u BiH u doba austrougarske uprave 21. januara 1893. u Dvorskoj operi u Beu izvodila se premijera baleta Svadba u Bosni i Hercegovini. Sadraj predstave je bio jednostavan. Grupa turista iz Bea je putovala kroz jedno selo u Bosni i prisustvovala svadbi sa stanovnicima svih konfesija. od orijentalno-pravoslavnih Bosanaca do muslimana, od roma do jevreja i katolika - selo je pokazivalo miran zajedniki ivot nacionalnosti i konfesija u Bosni. Slika pozornice prikazivala je ne samo aroliku kogzistenciju stanovnitva nego i blagostanje malog mjesta. U baletu turisti koji su u poetku bili nepovjerljivi prema stanovnicima poeli su se prikljuivati slavlju, pa su plesali bosanske plesove. Na kraju Belije su poele uiti Bosance da pleu valcer, pa se uskoro cijelo svadbeno drutvo sa svojim stranim gostima okretalo u tom veselom ritmu. 68 U jednom trenutku iz srednje loe opere iznenada je odjeknuo smijeh. Car Franjo Josip se smijao srdano, a njegov primjer su slijedile nadvojvotkinje i nadvojvode. To vee valcer je bio simbol ambicija Monarhije u Bosni i Hercegovini, 15 godina prije njene aneksije. 69 Nakon okupacije Austro-Ugarska je gradila novi sistem uprave, sa ciljem da u ekonomski, politiki i kulturno integrie Bosnu i Hercegovinu u svoj dravni sistem. U svim oblastima je dolo do znaajnih promjena koje su otvorile put novom modelu razvoja. Ukljuivi je 1. januara 1880. u svoje carinsko podruje Austro -Ugarska je izvrila njenu privrednu aneksiju, to je bilo u suprotnosti sa njenim meunarodnim statusom. Od tada je poeo njen privredni razvoj na novim osnovama, kojem je glavno obiljeene bilo prodor kapitalistikih odnosa. Osnovnu smjernicu austrougarske privredne politike u Bosni i Hercegovini su obiljeila nastojanja da se njeni trokovi pokrivaju iz vlastitih prihoda. Zbog toga je austrougarska uprava nastojala da podri razvoj privrednih potencijala zemlje. U skladu sa tim namjerama privredna politika uprave je bila prvenstveno usmjerena na iskoritavanje prirodnih bogatstava. Opi karakter austrougarske privr ede vidljiv je iz injenice da su u prvoj deceniji 20. stoljea sirovine sainjavale 83 % cjelokupnog bosanskohercegovakog izvoza. Proizvodi drvne industrije su predstavljali najvaniji izvozni artikal. Izvozilo se uglavnom polupreraeno drvo, dok su fina lni proizvodi uvoeni. Putem direktnih pogodbi sa pojedinim kupcima te licitacija uprava Bosna i Hercegovina je do 1885. godine prodala oko 144.000 hrastovih stabala. Od 1886. godine uprava je prela na novi sistem dugoronih ugovora uz fiksni paual. Prva i jedna od najveih firmi u tom poslu Morpurgo i Parente iz Trsta je posjekla 1.300.000 stabala sa 2.600.000 m3 drva. Osnivanje erarskih reijskih umskih preduzea je znailo veliki korak naprijed. Kao rezultat takve industrijske politike osnivala su se jaka umarska preduzea: Stajnbas u Dobrljinu i Drvaru, Ajzler i Ortlib te Gregercen u Zavidoviima, Feltrineli u Hadiima i Kasindolu... Ona su sistematski investirala u bosanskohercegovake ume i tako uspjeno eksploatisala da je na poetku 20. stoljea izvoz bosanskohercegovakog drveta postao najozbiljniji konkurent austrijskom. Godinje se iz Bosne i Hercegovine izvozilo drveta u vrijednosti 30 -35 miliona kruna. Bosna i Hercegovina je trebala da u privrednom pogledu predstav lja sirovinsko podruje austrijske i ugarske industrije i istovremeno potroako trite za njihove industrijske proizvode. Osnova na kojoj je poivao razvoj privrede u zemlji bila je izgradnja eljeznica, koje su povezivale sirovinske bazene. Za eksploataciju sirovina, drveta, uglja, eljeza, soli ... bilo je potrebno aktivirati veliki kapital. Kao najvei finansijer pojavljivala se drava, koja je osiguravala kredite od velikih banaka. U Bosni i Hercegovini su otvarani rudnici uglja, eljeza i drugih ru da. Dosta je napredovala prerada eljezne rude i metalurgija, a

poela su sa radom i prva preduzea kemijske industrije. 70 Austrougarska uprava je od poetka znaajnu panju posvetila rudarstvu koje je na podruju BiH imalo tradiciju jo od rimskog doba. Ipak, rudarstvo se je razvijalo postepeno, ogranieno na nekoliko vanijih artikala (ugalj, eljezo, mangan i soli). Do kraja austrougarske uprave je otvoreno samo nekoliko ugljenokopa, uglavnom u dravnoj reiji. Godine 1913. u zemlji je proizvedeno 847.2 80 tona uglja a bilo je zaposleno 2.669 osoba. U vezi sa rudarstvom se razvijala industrija eljeza. Vareki rudokopi, koriteni jo u doba osmanske uprave nakon okupacije su se modernizovali, pa je koliina iskopane rude porasla sa 2305 t u 1890. godini na

68 Animacija iz knjige Postkoloniale Imperialismus crno bijela ili traiti original iz Pozorinog arhiva iz Bea 69 Fotografija Franje Josipa (itanka za 8. osnovne i udbenik 4. Gimnazije 70 Razglednica rudnici i pogoni CD II ili Historijski muzej
15

219.131 t 1913. godine. U Vareu je 1891. godine podignuta prva visoka pe za dobijanje sirovog eljeza te ljevaonica i topionica. Privatnim kapitalom i uz sudjelovanje Zemaljske vlade 1893. godine poela je sa radom i eljezara u Zenici za proizvodnju elika, valjanog i ipkastog eljeza, valjane ice, rudokopnih tranica. Ona se 1899. pretvara u dioniko drutvo U pogledu eljezne rude eksploatacija najbogatijeg nalazita u Ljubiji kod Prijedora poela je tek 1916. godine sa dnevnom proizvodnjom od 35 0 tona, koja se ve naredne godine poveala na 2.000 t. Meu ostalim industrijskim granama vano mjesto je zauzimala industrija graevinskog materijala. Kemijska i prehrambena industrija su se takoer sa nekoliko preduzea razvile i imale dobre perspekti ve. Hemijska industrija se isticala sa nekoliko preduzea koja su se bavila preradom sirovog ulja iz uvezene nafte (Rafinerija u Bosanskom Brodu osnovana 1893.), proizvodila amonijanu, kaustinu i kristalnu sodu (Solvay u Lukavcu), vrila suhu destilaciju drveta u Tesliu, proizvodila kalcijev karbid, ferosilicij, hlorno vapno i hlorderivate u Jajcu), celulozu u Drvaru, terpentin i kolofinij u Viegradu. 71 Unoenjem novih metoda i tehnikih sredstava rad je proiren u gotovo svim privrednim granama. Pod utjecajem poduzetnih stranaca toj aktivnosti se prilagoavalo i domae stanovnitvo. Pomou ekonomskih promjena postepeno se vrio i drutveni preobraaj, koji je ubrzavan i politikim sredstvima. Ove novine su vie dolazile do izraaja u gradskoj privre di nego u glavnoj privrednoj grani poljoprivredi, kojom se 1910. godine bavilo 87,91 % stanovnitva. Uprkos znaajnim rezultatima Bosna i Hercegovina nije doivjela punu industrijalizaciju, ostajui i dalje preteno agrarna zemlja. Prema nepotpunim podacima iz 1907. godine, u Bosni i Hercegovini je zabiljeeno 46.593 dravna i privatna preduzea i radnje u kojima je bilo uposleno 101.664 osoba, ili 5,7 %

ukupnog stanovnitva. 72 U periodu austrougarske uprave Bosna i Hercegovina se pojavljivala na mnogim izlobama u Monarhiji i u drugim svjetskim centrima. Bile su to izlobe lovake, umarske, voarske, kolske, fotografske, pelarske, zanatlijske... Na nekim od njih Evropa se prvi put susretala sa zanimljivim rezultatima bosanske proizvodnje a ta mpa je poinjala da pie o privrednom i kulturnom ivota u Bosni i Hercegovini. Time su ranije egzotine prie i legende o ivotu u zemlji ustupile mjesto realnijem sagledavanju. To se posebno odnosilo na izlobe odrane krajem XIX stoljea i to u Peti 1 896., u Briselu 1897., Beu 1898 i u Parizu 1900. 73 Povodom 1.000- godinjice tzv. Krune sv. Stjepana, u Budimpeti je organizovana Milenijska izloba, koja je otvorena u aprilu 1896. godine i trajala do decembra. Na izlobi je bila predstavljena gotovo i tava mala arija. Pod strehom industrijske palae bilo je smjeteno 13 duana, u kojima su bosanske zanatlije izraivale svoju robu... Nije bilo gotovo nijedne oblasti materijalne proizvodnje iji se rezultati nisu mogli nai na ovoj izlobi. Najbolje je bila predstavljena sirovinska baza, tj. rudarstvo i umarstvo. umarstvo kao i proizvodi iz svih poljoprivrednih oblasti su bili posebno izloeni, sa vrlo bogatim i raznovrsnim eksponatima. Pred bosanskim poljoprivrednim paviljonom jedan je pjesnik zapis ao: Ne zna emu da se vie divi, da li silnoj tikvi veliine jednog bureta, ili krastavcu od pola metra duine, ili bostanu, to se poput zlata sija. 74 Izloba u Briselu je sveano otvorena 2. maja 1897. a tom inu su prisustvovali i zvanini predstavnici belgijske vlasti. Bosna i Hercegovina je bila bogato i raznovrsno predstavljena. Glavni ulaz bosanskog paviljona su ukraavale dvije munare dok je njegova unutranjost bila ukraena bosanskim motivima. Bili su oslikani pejzai Sarajeva, Mostara, Plivs kog jezera, i kanjon rijeke Neretve. U paviljonu je bio rekonstruisan izgled bosanske kue ukraen bogatim ilimima i drugim predmetima kune radinosti. Na izlobi je bio predstavljen i graevinski i kolski odjel Bosne i Hercegovne. U vitrinama su bili izloeni arheoloki nalazi, proizvodi umjetnikih zanata te radovi tekstilne industrije. Posjetioci su se posebno divili predmetima rezbarene drvenarije, radovima u metalu, vezu, tkanju beza... Na ovoj svjetskoj izlobi bosanski eksponati su naili na veli ki interes posjetilaca. 75

71 72 73 74 75

Enciklopedijski separat BiH i Historijski muzej Historijski muzej Razglednice izlobi- Historijski muzej BiHRazglednice izlobi- Historijski muzej BiHRazglednice izlobi- Historijski muzej BiH16

Izloba u Beu, koja je odrana povodom jubileja 50 -godinjice dolaska na prijesto cara Franje Josipa otvorena je 12. maja 1898. godine. U tri bosanskohercegovaka paviljona izloba je bila tematski postavljena iz oblasti indu strije, poljoprivrede, zanatstva, umjetnikih zanata, veza, tkanja ilima, svih tehnika rada u metalu, umarstva, graditeljstva i kolstva. Posjetioci bosanskog paviljona su na otvorenju izlobe mogli uti mar Die Bosniaken kommen, prepoznatljivo obilje je bosanskohercegovakih jedinica. Bosanskohercegovako odjeljenje izlobe je 7. juna 1898. posjetio car Franjo Josip koji je sa velikim zanimanjem obiao izloene eksponate, iskazujui svoje pohvale za napredak ostvaren u industrijskom razvoju Bosne i Hercegovine. 76 Na izlobi bosanskih radova bilo je stvari najvieg savrenstva. Posjetioci su se udili finim oblicima, skladno poredanim bojama, ukusnim crteima na vazama, bombonjerama, kutijama, okvirima za ogledala i fotografije, slikarskim stolovima , stolcima za itanje i za Kur'an, tanjurima, tacnama, svijenjacima, etkama, cigarlucima, iglama za eire, broevima, zapinjaama, dugmadima za mandete, kasetama za jelo, divitima, suncobranima, kopama, kotanim noevima, draima za kiobrane i tapo ve, lepezama, stolicama, pekunima, kutijama za cigare, araima, aama, lancima za satove, pepeljarama, tavama, ibricima, vrevima, servisima za moku i pun... 77 Izloba koja se odrala u Parizu otvorena je 14. aprila 1900. godine. Trajala je 180 dana, a posjetilo je 45 miliona ljudi. Austrougarska uprava je eljela naglasiti da je za kratko vrijeme mnogo uinila na poboljanju privrede, ekonomije, saobraaja, obrazovanja i kulture u Bosni i Hercegovini. Bosanskohercegovaki paviljon je bio izgraen u pseu doorijentalnom stilu, predstavljajui sintezu kulture i tradicije Bosne i Hercegovine. Bosanskohercegovaka industrija, zanatstvo, trgovina, umarstvo i poljoprivreda su na izlobi bili bogato predstavljeni, dobivi brojna priznanja. Nakon izlobe u veli koj mjeri je poraslo ukupno privredno, kulturno i politiko interesovanja za Bosnu i Hercegovinu. Austrougarska uprava je uinila mnogo vie u podizanju materijalne kulture u Bosni i Hercegovini nego to je uinila u oblasti duhovne kulture. Takva orij entacija se na odreen nain ogledala u kolstvu. kola je sluila kao instrument razvijanja kulta prema Monarhiji. Svako jutro nastava je poinjala pjevanjem himne-carevke aa dravni praznici, jubileji lanova dinastije i njihove posjete Bosni i Hercego vini u kolama su predstavlajni tako da bi uenici mogli da ih doive kao patriotski dogaaj. U itankama, udbenicima

geografije i u drugim knjigama, posveivalo se mnogo prostora slavi i veliini dinastije i carevine... 78 Bosanskohercegovako stanovnitvo naslijedilo je iz osmanskog perioda zatvorenost kulture i prosvjete koja se odvijala u okviru vjerskih zajednica. Do uspostave austrougarske uprave osnovni vid obrazovanja u Bosni i Hercegovini je predstavljalo konfesionalno kolstvo. Njegovu osnovu su inili mektebi i pravoslavne i katolike kole. Uredbom iz 1879. godine u zemlji su bile predviene tri vrste osnovnih kola: ope narodne osnovne kole, privatne kole i konfesionalne kole. U prvoj deceniji nakon okupacije u Bosni i Hercegovini su otv orene 104 osnovne kole, koje su nazvane komunalnim. Do prvog svjetskog rata u zemlji je ukupno otvoreno 390 dravnih kola. Od 1911. godine je uvedeno obavezno etverorazredno osnovno obrazovanje. Muslimansko stanovnitvo je nakon okupacije uvalo svoj sistem kolstva i odgoja u tradicijskoj vjerskoj koli sibjan mektebu. U ovim vjerski kolama nije izuavana ni latinica ni irilica, nego tzv. tursko pismo, arebica. Broj sibjan mekteba je stalno rastao. Njihov broj od 499 sa 23.300 polaznika koliko ih je bilo 1879. godine poveao, pa je 1915. godine bilo 1.233 mekteba sa 53.069 djece. Poetkom XX stoljea mektebi su reformisani, uveden je maternji jezik i raun i drugi svjetovni predmeti, sa namjerom da se muslimanska djeca postepeno uvode u savremeno obrazovanje. Meutim, otvoren je samo 171 reformisani mekteb koje je posjeivalo ukupno 5.455 polaznika, to je predstavljalo desetinu od broja djece u sibjan-mektebima. 79 Pravoslavne i katolike kole radile su u okviru svojih crkveno -kolskih opina i bile su direktno povezane sa crkvama i manastirima. Pored vjerskog i nacionalnog odgoja, u ovim kolama su izuavani i svjetovni predmeti.

76 77 78 79

Razglednice izlobi- Historijski muzej BiHRazglednice- umjetniki zanati Historijski muzej Razglednice F. Josipa Historijski muzej Razglednice Historijski muzej BiH
17

Nakon okupacije Bosne i Hercegovine Pravoslavne kole vodili su popovi i uitelji, a katolike kole uglavnom su osnivali franjevci i milosrdne sestre svetog Vinka iz Zagreba. Nakon okupacije Bosne i Hercegovine jo nekoliko godina su radili franjevci ali su te kole postepeno ukidane i pretvarane u dravne. Godine 1882. zadraano je jo samo 35 kola od toga 15 djeakih , 15 mjeovitih i 5 kola za ensku djecu . Austrougarska uprava je 1879. godine osnovala Carski i kraljevski djeaki vojni pensionat, koji je neposredno bio podreen komandi XV korpusa, a posredno K.u.k. Ministarstvu rata. Zadatak mu je bio da djeake iz domaih porodica pripremi za kolovanje na jednoj od kadetskih ili srednjih realnih vojnih kola. U pensionatu su se kolovala i djeca oficira, vojnih i zemaljskih inovnika, te inovnika vojne i dravne eljeznice, kao i pote. kola se sastojala iz et iri razreda i bila je u rangu nie realne kole. U nju se moglo smjestiti do 100 pitomaca. Broj pitomaca primljenih u pensionat, u posljednjih deset godina djelatnosti se kretao od 104 pitomca kolske 1903/04. godine (1 musliman, 20 pravoslavnih, 79 kat olika, 6 ostalih) do 96 u posljednjoj kolskoj godini, 1913/14. (18 pravoslavnih, 10 muslimana, 60 katolika, 1 grko -katolik, 5 protestanata i 2 jevreja. Od poetka kolske 1914/15. godine, Zavod je u smislu instrukcije o mobilizaciji rasputena pitomcim a je omoguen nastavak kolovanja u vojnim kolama u Stra u, Kismartonu i Fischauu. 80 U Bosni i Hercegovini su osnovane i privatne osnovne kole, otvarane za djecu stranih radnika i kolonista. U njima se nastava izvodila na njemakom ili maarskom jeziku. Z a djecu kolonista su otvarane posebne kole ili posebna odjeljenja pri redovnim kolama. Da bi se pospjeio rad kola organizovali su se kolski odbori u ijem su se sastavu nalazili ugledniji graani koji su saraivali sa nastavnicima u pitanj u rada kole. U gradovima su u kolskim odborima radili gradonaelnici a u selima knezovi. Nakon okupacije BiH nastalo je novo razdoblje u razvoju srednjih kola. Kao prva srednja kola osnovana je u Sarajevu 1879. realna gimnazija koja je 1883. pretvore na u klasinu gimnaziju. Prvi direktor kole bio je porijeklom Slovak a prvih 15 godina nastavnici su bili stranci. Tek 1894. prvi domai profesor je bio Tugomir Alaupovi. U koli je teite nastave bilo na klasinim jezicima, a od ivih jezika su se mogl i birati njemaki ili maarski. Muslimanska djeca su uila i orijentalne jezike (arapski, turski i persijski). Godine 1893. otvorena je dravna klasina gimnazija u Mostaru a 1899. u Tuzli. Prva realka je otvorena u Banjoj Luci 1895. a deset godina kasn ije u Sarajevu. Kasnije su osnovane gimnazije i u Bihau i Derventi. Jo pred kraj osmanske uprave uz neke franjevake samostane su radile kole sa programom opeg obrazovanja koje su odgovarale nioj gimnaziji. One su predstavljale pripremne kole za na stavak kolovanja na bogoslovskim kolama. Godine 1882. otvorena je Nadbiskupska klasina gimnazija u Travniku. Nia franjevaka gimnazija je iz Gue Gore preseljena 1900. u Visoko a franjevaka gimnazija je djelovala i na irokom Brijegu. Nastavni planovi i programi u ovim kolama su se neznatno razlikovali od programa u dravnim klasinih gimnazijama. U njima se kolovao i manji broj pripadnika drugih konfesija. U doba austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini su djelovala i tri duhovna zavoda: Pravoslavna bogoslovija, Katolika bogoslovija i erijatsko -sudaka kola. Pravoslavna bogoslovija je sa radom poela u Sarajevu 1882. godine da bi kasnije za nju bila izgraena posebna zgrada u Reljevu. Njen zadatak je bio da sprema pravoslavni sveeniki ka dar za Bosnu i Hercegovinu. Katolika bogoslovija je otvorena u Sarajevu 1885. godine sa zadatkom da se obrazuju katoliki sveenici za Bosnu i Hercegovinu. U Sarajevu je 1887. godine bila otvorena erijatsko -sudaka kola sa namjerom da se u njoj koluj u strunjaci erijatskog prava. Nakon okupacije Bosne i Hercegovine u strune kole se uvodi savremena organizacija rada. Za pripremanje uiteljskog kadra u Sarajevu je 1882. godine osnovano Obrazovalite za pomone uitelje koje je 1886. preraslo u uiteljsku kolu. Godine 1911. je otvorena Dravna enska uiteljska kola u Sarajevu a 1913. Dravna muka uiteljska kola u Mostaru. U isto vrijeme su djelovale i privatne uiteljske kole: pri Zavodu sv. Josipa u Sarajevu (1894), odjeljenja za pripremu u iteljica za srpske kole pri Mis Irbinom zavodu i Vakufove kole za pripremu za mektebe (1892). Specifian tip kola za kolovanje enske djece su bile vie djevojake kole. Prva via djevojaka kola je otvorena u Sarajevu 1889. godine a nastala je otv aranjem pojedinih nviih razreda u enskoj osnovnoj koli u Sarajevu. Od 1893. godine izdvojila se u posebnu kolu sa u trajanju 4 godine a a neto kasnije je produeno na 5 godina. Takva kola se otvorila i u Mostaru kolske 1893/94 godine, 1898. u

80. Bericht ... 1914.-1916., 131.

18

Banjoj Luci. Sa neto izmjenjenih planom otvorena je kola u Tuzli a u toku Prvog svjetskog rata 1917. godine u Derventi. Za kolovanje trgovakog podmlatka U Bosni i Hercegovini je otvoreno deset trgovakih kola. u Tuzli, Sarajevu, Mostaru, Banjoj Lu ci, Brkom, Livnu, Bihau, Bijeljini Travniku i Trebinju. U Sarajevu je 1912. godine otvorena Trgovaka akademija, u koju su se upisivali uenici koji su zavrili trgovaku kolu ili etiri razreda gimnazije. Nakon zavretka kolovanja uenici su stupali u slubu u bankama, industrijskim preduzeima dok je dio nastavljao kolovanje na visokim kolama u Monarhiji. Za obrazovanje srednjeg tehnikog kadra u Sarajevu je 1889. godine otvorena Srednja tehnika kola koja je imala zadatak da sprema sre dnji tehniki kadar za tri najvanije privredne grane umarstvo, graevinarstvi i rudarstvo. Iz njenog sastava se izdvojio umarski odsjek koji se kasnije razvio u posebnu umarsku kolu. Od ukupno 31 srednje kole u zemlji 13 ih je bilo smjeteno u Sarajevu 5 u Mostaru, po 2 u Tuzli, Travniku i Banjoj Luci, a po jedna u Bihau, Bijeljini, Brkom, Derventi, Livnu, Reljevu i Trebinju. 81 Iako su broj kola i uenika postepeno rasli, 1910 godine u zemlji je bilo po tadanjim kriterijima, 87 % nepismene djece i omladine starosti od 7 do 20 godina. 82 Publicistika Kada je Austro-Ugarska preuzela upravu u Bosni i Hercegovini, publicistika je bila ograniena na slubeni list Bosansko-Hercegovake Novine, koji je pokrenut 1. septembra 1878. i izlazio dv a puta sedmino latinicom, a od godine 1879. i irilicom. Godine 1881. su promijenile ime i nazvale se Sarajevski List, koji je izlazio do kraja Prvog svjetskog rata. 83 Od 1906. godine najraireniji hrvatski list je bio Hrvatski dnevnik, koji je vodila k lerikalna proaustrijski orijentisana struja sa naddbiskupom tadlerom na elu. Njima se nije mogla suprostaviti ni Hrvatska narodna zajednica, grupa koju su vodili franjevci i malada inteligencija iji se list Hrvatska zajednica bavio prosvjetom i narodnim gospodarstvom nego politikom. Jo 1878. godine osnovan je list na njemakom jeziku, Bosnische Correspondenz, koji je izlazio samo jednu godinu. Prvog januara 1884. osnovao je dr. Julije Makanec list na njemakom jeziku, Bosnische Post, koji je izlazio jednom, a kasnije dva puta sedmino, a od maja 1896. dnevno. Bosnische Post je ureivala i spisateljica Milena Mrazovi koja se pobrinula da i tekst i ilustracije budu itaocima zanimljivi. 84 U vrijeme aneksije Bosne i Hercegovine u Sarajevu je 1908 . godine bio pokrenut i drugi politiki list na njemakom jeziku Sarajevoer Tagblatt kao nezavisan list za zatitu interesa Monarhije na Balkanu a od 1911. godine je izlazio i jedan nedjeljni list na maarskom jeziku Bosniak Hirlap. Vei knjievni pokret nastao je u Bosni i Hercegovini od 1882. godine, kada su otvorene tamparije i knjiare. Najprije je osnovano nekoliko crkvenih listova. 85 Prvu periodinu publikaciju u oblasti nauke je pokrenuo Zemaljski muzej u Sarajevu. Glasnik zemaljskog muzeja je trebao da prezentuje rezultate djelovanja te naune institucije. Da bi ti rezultati bili dostupni i svjetskoj naunoj javnosti austrougarska uprava se odluila na tampanje posebne publikacije Wisenschafliche Mitteilungen aus B. u. H. koja je na njemakom jez iku izlazila od 1893-. do 1916. godine a ureivao je Moris Hernes glavni savjetnik ministra Kalaja za pitanja Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Godine 1883. probudio se je publicistiki ivot u Hercegovini. U Mostaru se pojavio lokalni list na hrvatskom jeziku, Bosiljak, koji je promijenio ime u Novi hercegovaki bosiljak i naposljetku u Glas Hercegovca 86 U aprilu 1885. godine zapoeo se je u Sarajevu izdavati irilicom politiki nedjeljni list Prosvjeta, koji je imao zadatak, da njeguje interese pravo slavnog ivlja, ali je ve 1888. godine prestao izlaziti.87

81 82 83 84 85 86 87

kole- Historijski muzej Razglednica kole- Historijski muzej BiH Naslovnica (Historijski muzej) Naslovnica Historijski muzej Naslovnice- Historijski muzej Naslovnica Historijski muzej Naslovnica Historijski muzej
19

Iste godine je poeo u Sarajevu izlaziti list Bosanska vila, pod urednitvom Nikole Kaikovia a od 1896. u Mostaru Zora, koji je izdavala grupa mladih knjievnika, Aleksa anti, Svetozar orovi , Jovan Dui...). Muslimanski prvaci su 1884. godine osnovali politiki list na turskom jeziku i pismu, Vatan (Otadbina) kao sedmini list, koji se kasnije nazvao Rehber. U zatitu posebnih interesa bosanskih Muslimana je od 1891. godine izlaz io politiki nedjeljni list Bonjak, koji se tampao latinicom. 88 U njegovom radu su uestvovali Mehmed beg Kapetanovi, Osman Mazhar paa engi, Safvet Mirza beg

Baagi, Riza beg Kapetanovi, Osman Hadi... 89 Na publicistikom polju znaajne rezulta te je postigao Kosta Hrmann. On je ureivao ilustrovani beletristiki list Nada, koji je izlazio od poetka 1895. po ugledu na lajpcike Ilustrovane novine. (Illustrirte Zeitung). Pokrenula ga je i izdavala Zemaljska vlada U listu su posebno bile zap aene ilustracije, kod kojih su saraivali i Nijemci braa Leo Arndt i Ewald Arndt -eplin. Na prelazu iz 19. u 20. stoljee urednik lista je bio Silvije Strahimir Kranjevi, koji je ostvario saradnju sa najznaajnijim junoslavenskim knjievnim imenima t oga vremena. Na poetku XX stoljea u Bosni i Hercegovini je poela ivlja publicistika i knjievna djelatnost. Porastao je i broj novih asopisa. Godine 1900. poinje izlaziti Behar, list grupe prohrvatskih orijentisanih Muslimana sa pounim i kjievn im sadrajima. Njegovim nastavkom se mogao smatrati asopis Biser, koji je izlazio 1912-14 sa programskom orijentacijom irenja islamske prosvjete. Srbi su pokrenuli vie politikih asopisa (Srpska rije, Otadbina, Narod) i asopisa za drtvena i kulturna pitanja (Na ivot, Pregled, Razvitak...) ali su oni izlazili krae vrijeme. I kulturno prosvjetna drutva Prosvjeta, Gajret i Napredak su od 1907. godine izdavali asopise pod istim imenima. Do poetka Prvog svjetskog rata u zemlji je izlazilo ok o 190 listova i asopisa, najvie u Sarajevu i Mostaru. 90 U umjetnikom stvaralatvu najvea ostvarenja su postignuta u vodeim knjievnim rodovima toga vremena, poeziji i knjievnosti. Meu pjesnicima su se isticali Aleksa anti, Safvetbeg Baagi, Musa azim ati, Jovan Dui, Tugomir Alaupovi... 91 U proznom stvaralatvu meu najistaknutijim autorima su bili Svetozar orovi, Petar Koi, Osman Nuri Hadi, Edhem Mulabdi, Ivan Milievi, Petar Koi i drugi. 92 Svoju djelatnost su zapoeli i predstavnici bosanskohercegovakog graanskog slikarstva, koji su se kolovali u centrima Monarhije: Gabrijel Jurki, oko Mazali, Petar Tijei, Roman Petrovi, Petar ain,

piro Bocari, Jovan Bijeli... . 93 Sa izmjenjenom strukturom gradskog stan ovnitva, austrougarska uprava je dovela do promjena nekih ustaljenih navika i u kui, a naroito van nje. Kafane evropskog tipa su sve vie postajale sastajalite jednog sloja graanstva. Slinu ulogu su vrile kazine, klubovi i prostorije brojnih drutav a. U domove je

sve vie ulazila tampa, kao moderno sredstvo javnog informisanja. 94 Austrougarska uprava u Bosni i Hercegovini se angaovala u stvaranju kulturno zabavnog ivota namjenjenog prije svega pripadnicima njenog vojnog i civilnog upravnog apara ta i njihovim porodicama. Kulturno zabavni ivot u zemlji je bio ispunjen i drugim sadrajima, drugim kulturno umjetnikim priredbama i javnim nastupima. Za iru publiku su bile veoma interesantne brojne cirkuske predstave, prireivane u mnogim mjestima B osne i Hercegovine. Podaci o gostovanjima cirkusa iz raznih zemalja svjedoe da su takve predstave nailazile redovno na dobar prijem kod irih slojeva stanovnitva. 95

88 89 90 91 92 93 94 95

Naslovnica Gazi Husrefbegova biblioteka Fotografije Historijski muzej Naslovnice asopisa Historijski muzej Naslovnice knjiga i fotografije (Historijski muzej) Historijski muzej BiH Umjetnike slike i fotografije - Historijski muzej BiH Motivi sa ulice-Historijski muzej Cirkuske predstave u Sarajevu - razglednica Historijski muzej BiH
20

Slian sluaj je kasnije bio sa vlasnicima brojnih putujuih bioskopa, kojima se treba za hvaliti za prve kontakte bosanskohercegovakog stanovnitva sa filmom. Tek posljednje decenije austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini Sarajevo je dobilo svoja prva dva moderna stalna bioskopa. 96 Nakon okupacije Bosne i Hercegovine pod okriljem Zemaljs ke vlade poeli su se njegovati kulturne i umjetnike djelatnosti koje su imale za cilj da naglase kulturoloku misiju Monarhije i da se zadovolje kulturne potrebe jednog broja doseljenika. Na drugoj strani se odvijala kulturno -prosvjetna aktivnost domaeg stanovnitva u okviru pjevakih drutava i itaonica, a kasnije kulturno -prosvjetnih, humanitarnih i sportskih drutava. 97 Konjiki sport je nakon okupacije doivio snaan razvoj. Izgraen je prvi hipodrom u Butmiru gdje su odravane trke. Tu su ugarski i austrijski jokeyklub pripremali evropskim konjima meunarodne utrke o kojima je i i strana tampa donosila sjajne opise. Biciklizam se kao sport pojavio u Bosni i Hercegovini 1892. godine, kada je u Sarajevu osnovan klub pod imenom Fahrrad-Club Sarajevo. On je 1902. godine organizovao prvu meunarodnu utrku u Bosni i Hercegovini Banja LukaSarajevo u duini 234 km. Iz istog vremena potjee i prva drvena serpentinska staza u Butmiru, na kojoj su odrana prva takmienja u zemlji. Poetak planinarenja u Bosni i Hercegovini je zabiljeen 1892. godine kada je u Sarajevu osnovan prvi Bosanskohercegovaki turistiki klub koji je podigao prve planinarske objekte na Trebeviu i Jahorini. Devedesetih godina 19. stoljea u Sarajevu je bilo o snovano Gimnastiko drutvo (Turnverein) u koji domai ljudi nisu stupale iz politikih razloga. Razvojem sokolskih drutava omladina se upoznavala sa gimnastikom, posebno sa vjebom na spravama. Sokolska drutva su se poela organizovati na nacionalnoj osnovi pa su obrazovani Srpski soko, Hrvatski soko i Muslimanski soko. I fudbal je u Bosni i Hercegovini naiao na znaajnu panju. Godine 1909. osnovan je u Sarajevu prvi fudbalski klub Srednjokolski sportski klub Osman. Laka atletika je dobila organiz ovan oblik u BiH 1909. godine kada je u srednjokolskom klubu Osman osnovana lakoatletska sekcija koja je 1911. na Koevu organizovala prvi lakoatletski miting. Za vrijeme austrougarske uprave tenis u BiH nije pustio dublje korijene jer je bio pristupaan samo viem inovnitvu i pripadnicima oficirskog kora. Arhitektura Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine u arhitekturi su se primjenjivali razliiti stilovi. Jedno vrijeme su u renesansnom stilu graeni stambeni i administrativno -poslovni objekti. Zgrade Zemaljske vlade u Sarajevu arhitekte Josipa Vancaa i palate Dravnih eljeznica bile su obiljeje ovog stila gradnje. 98 Na kraju 19. stoljea pojavljuje se secesijska arhitektura sa slobodnim formama dekorativnih

elemenata. 99 Istovremeno, austrougarska uprava je forsirala novi pseudomauarski stil ije su karakteristike vidljive na reprezentativnom objektu toga vremena, gradskoj vijenici u Sarajevu koju su u periodu izmeu 1892. -1896. gradili arhitekti Aleksandar Vitek i iril Ivekovi. 100 Od javnih zgrada graenim u neorenesansnom stilu isticali su se zgrada Predsjednitva Zemaljske vlade, eljeznike direkcije, Ministarstva finansija, Zemaljskog muzeja , Pravosudne palae... Na poetku 20. stoljea probijao se i bosanski nain graenja. Ar hitekt Vanca je gradio filijale Zemaljske banke u Banjoj Luci, Dervent, Brkom i Bihau to se moe smatrati kontinuitetom sa autohtonim nainom gradnje. 101 U doba austrougarske uprave gradili su se brojni vjerski objekti Katolike crkve arhit ekti projektuju u formi bazilike. Najznaajnije mjesto je imala prva vrhbosanska prvostolnica u Sarajevu - katedrala presvetog srca Isusova koju je projektovao u duhu neogotike sa elementima neoromantike Vanca. On je projektovao katedralu sv. Bonaventure u Banjoj Luci 1885., crkvu sv. Duha u Fojnici, crkvu sv. irila i Metoda 1895. po

96 Razglednica Historijski muzej 97 Razglednica- Drutva u BiH- Historijski muzej 98 Zgrada Zemaljske vlade i palata Dravnih eljeznica Historijski muzej 99 Objekti secesije- u knjzi Ibrahim Krzovi Secesija ili te objekte sada uslikati 100 Vijenica Historijski muzej 101 Filijale Zemaljska banke ( Historijski muzej)
21

ugledu na crkvu sv. Petra u Rimu, samostan u Kraljevoj Sutjesci i njegovu crkvu sv. Ivana Krstitelja od 1905-1908, samostan i crkvu u Guoj Gori 1894, novu crkvu u Vareu 190 6, novi samostan i crkvu u Kreevu 1889/1895. i crkvu sv. Ante na Bistriku 1905 -1912. Ideje bazilike koristili su i drugi arhitekti: Ivan Holz je projektovao crkvu samostana u Plehanu 1899, a projektuje i gradi Franjevaku gimnaziju u Visokom. uro Ajhorn iz Osijeka je gradio crkvu samostana u Tolisi, kod Oraja 1912., a u Bihau se izgradi nova crkva sv. Ante. U isto vrijeme se gradio novi samostan sa crkvom u Konjicu. Karl Parik je uspjeno projektovao Evangelistiku crkvu u Sarajevu 1899. Akena ske sinagoge su graene u svim veim mjestima u BiH. Prik je projektovao sinagoge u Sarajevu 1902. godine, u Banjoj Luci 1905. i u Bihau 1909. godine. Nakon okupacije u BiH gradili su se i pravoslavni objekti U Tuzli je jo 1882. Josip Grerog projektov ao pravoslavnu crkvu. Rudolf Tnies je interpolirao zgradu Mitropolije 1899. U Sarajevu i Tuzli Tnies je sa Pokornijem gradio zgradu sa istom namjenom. U Bihau je 1909. godine podignuta pravoslavna crkva u neobizantskom stilu, sa dvije male kupole na pr iprati i centralnom kupolom nad glavnim molitvenim prostorom. Istovremeno je u svim veim mjestima BiH bio izgraen vei broj parohalnih crkava u neobaroknom stilu. Nakon okupacije BiH islamski sakralni objekti su se rijetko gradili. Panja je uglavnom po sveena popravci i sanaciji postojeih objekata. Jedan od najznaajnijih novoizgraenih objekata je bila izgradnja sjedita Ulema -medlisa koji se nalazilo u sklopu Careva damije. Nove damije su uglavnom podignute u neomaurskom stilu. Franc Mihanovi je 1888. godine projektovao Behrambegovu ili arenu damiju u Tuzli, a iril Ivekovi 1895. u Travniku damiju, medresu i adrvan, dok je Ludvig Huber iste godine gradio damiju u Hrasnici. Na inicijativu Zemaljske vlade od 1905 -1909. neke damije su dobile unutranju dekoraciju: Alada i Careva damija u Foi, Karaozbegova i Vujakovia damija u Mostaru, Arnaudija u Banjoj Luci, Sinanbegova u ajniu, Kalaun Jusuf -paina u Maglaju, Bijela damija u Graanici i Hadi Alijina damija u Poitelju. Do okupacije 1878. godine u Bosni i Hercegovini nije bilo naunih ustanova. Preteno nakon 1878. godine su poeli stizati prvi strani naunici, uglavnom arheolozi i geolozi, zatim medicinski radnici i biolozi. Da bi se sprijeilo odnoenje spomenika kulture iz Bosne i Hercegovine, te da bi poelo sistematsko prouavanje prirodne i drutvene osnove zemlje, osnovano je u Sarajevu 1885. godine Muzejsko drutvo, a 1888. Zemaljski muzej za Bosnu i Hercegovinu. To je bila najznaajnija i najplodnija naua ustanova, a istakla se u arheolokim, geolokim, biolokim, muzikolokim etnografskim i etnolokim istraivanjima. Od 1904. godine u okviru Zemaljskog muzeja je djelovao Zavod za ispitivanje Balkana sa zadatkom da prikuplja materijal o Balkanskom poluostr vu i okuplja naune radnike koji se bave prouavanjem te materije. 102 Istraivakim radom bavili su se i nauni radnici koji nisu bili ukljueni u aktivnosti Zemaljskog muzeja i Instituta za istraivanje Balkana, mlai intelektualci iz BiH koji su stekli obrazovanje na poznatim univerzitetima. Hamdija Kreevljakovi i Vladislav Skari su kasije pokazali svoju posebne sklonosti za nauni rad.

102 Fotografija Zemaljski muzej

22

Tradicija Zanatstvo - Umjetniko zanatstvo Ukljuenjem Bosne i Hercegovine u privredni sistem Austro -Ugarske dolo je do opadanja zanatstva zbog konkurencije jeftinije industrijske robe iz Monarhije. Malog kapaciteta i sa primitivnom tehnikom zanati su bili primorani da se prilagode novim uvjetima ili da propadnu. Nakon okupacije poeli su propadati zanati koji nisu odgovarali savremenim potrebama. (sabljari,

biakije, tufekije...) a ostali su se prilagoavali zahtjevima vremena ili su se ograniavali na opravke. 103 U bosanskim duanima je bilo iloeno najvie evropske robe, ali su se nalazile i istone tkanin e, bosanski, turski i persijski ilimi. Posebno lijep je bio fini bosanski bez, protkan zlatom i srebrom ili upljikastim lijepim primjercima koji je u inostranstvu nalazio dobro trite. Osim toga tauirane i filigranske radnje, lijepo bakreno posue i i nije, ibrici i servisi, buhurdari... te su stvari obino bile kalajisane i iskiene lijepim uzorcima i arabeskama, ali su se izraivale takoer i posrebrene, pozlaene ili s istom bakarnom bojom. Sve te prave bosanske tvorevinesu bile posebne ljepote i i zraene sa velikim umjetnikim ukusom. U raznim duanima je bilo izvrsnih noeva i makaza; esto damasciranih, s izraenim listovima i dralima. 104 Posebno je dobra bila bosanska koarska roba, iskiena vezom, kao to je uope domaa nonja bila lijepo iivena gajtanima. Mnoge stvari to su se u Bosni upotrebljavale, morale su izmijeniti oblik zbog konkurencije strane robe. Zbog toga je Zemaljska vlada nastojala da umjetniko zanatstvo odri i ponovo oivi i njegovim proizvodima omogui bolju prodaju u in ostranstvu. To je posebno polo za rukom s tauiranim stvarima, zlatnim i srebrnim inkrustacijama u drvu, savaenim i kucanim bakrom i dragim kamenjem. U Sarajevu, Foi i Livnu vlada je osnovala Zemaljske umjetniko -zanatske radionice, u kojima se ta star a umjetnost uvala, njegovala i praktino koristila upotrebljavala takoer i za moderne stvari. Tu su radili veinom muslimanski mladii, koje su stari majstori uili svojoj umjetnosti. Njihovi radovi su dobili brojna priznanja na zanatskim izlobama u Be u, Berlinu, Parizu i Londonu. Tkanje ilima je ranije u bosanskohercegovakim domainstvu bilo veoma poznato. Budui da je ilim predstavljao glavno pokustvo u istonjakom stanu, to se je i u Bosni iznad svega pazilo, da se izrauju to ljepi ilimi. Zemaljska vlada je posvetila veliku panju na tu privrednu granu. U Sarajevu je otvorena radionica koja je imala zadatak, da prihvata stare dobre uzorke, brino bira najbolju domau vunu i dobra bojadila. Vlada je na Bistriku u Sarajevu osnovala radionicu, u kojoj su se tkali izmirski, persijski i bosanski ilimi s lijepim domaim uzorcima. Mnotvo djevojaka raznih konfesija se tu poduavalo i nalazilo dobru zaradu. Bosanski ilimi su uglavnom bili vrijedni zbog svoga istonjakog karaktera. Da bi se taj ka rakter najpouzdanije i najbre oivio bilo je potrebno pogledati u pravu domovinu te umjetnosti, Istok i posebno Perziju. Zato se je u Zemaljsku radionicu ilima doveo perzijski slikar, koji je dobio zadatak da stare uzorke obnavlja u nekadanjoj klasino j formi i da postavlja nove sasvim istonjake osnove za ilime. Za kratko vrijeme se postigao veliki uspjeh, pa se iz mjeseca u mjesec moralo uzimati sve vie radionica. 105 Za podizanje i uzdravanje proizvodnje beza i vezova Vlada se brinula time, to je osnovala poslovnicu, koja je pojedinim vrijednim radnicama besplatno davala razboje (stanove) i pozajmljivala materijal, predivo i svilu. Gotove proizvode kupovala je Vlada i onda ih prodavala kao i radove Zemaljske radionice. Krajem 1895. godine bez se je tkao na 466 razboja (stanova), to ih je zemaljska poslovnica podijelila radnicama u srezovima Sarajevo, Mostar, Bugojno, Travnik, Stolac i Trebinje. 106 Prodor novih modernih privrednih snaga nije zahvatio vei broj bosanskohercegovakih gradova koji su bili lokalni upravni centri, agrarna naselja i sredita lokalne trgovine i obrta. Anton Radi, hrvatski publicist i politiar je 1899. putujui po BiH dao dobru karakteristiku tradicionalnog ivota u bosanskoj ariji, kakav je tada postojao: Rano ujutro 22. jula poao sam na sarajevsku ariju. Proboravivi tu oko tri sata bilo mi je tek sada jasno: to je arija u narodnim pjesmama, jer sam vidio to je arija u ivotu ovog naroda. ariju ima svako vee mjesto I sarajevska je upravo takova kakova je fojnika, visoka, kreevska ili koja druga. Malo bi kazao o ariji, tko bi kazao, da je to niz sprijeda otvorenih daara, u kojima zanatnici rade i proda ju svoju robu

103 104 105 106

Razglednica-zanati u BiH Historijski muzej Razglednice- umjetniki zanati Historijski muzej Razglednice umjetniki zanati ilimi Historijski muzej ilimara na Ilidi Razglednice- Tkanje beza Historijski muzej
23

arija je samo iva u radni dan a to ima ivota u muhamedanskim veim mjestima u Bosni, to je na ariji. arija je muhamedanskom zanatniku ne druga nego prva kua; i da doma ne spava jer mnogi na ariji i jedu- bila bi mu i jedina. Nijesam se mogao u mislima oteti pitanju: kako se je razvila ovakova arija, gdje su uzroci ovakvomu arijskom ivotu Razgovarao san s njekima koji itav ivot ne prodaju ni za 10 novia., a itav dan sjede pred svojom daarom, piju kavu, pue i razgov araju se. Otuda toliko mnotvo trgovina i trgovaca. Razumije se da sve da sve te trgovine ne nose gotovo nikakvoga dobitka, a mnoge nijesu bez gubitka. Zato i nije rijetkost da ovakav trgovac prodade ljetos jednu zemlju, na godinu drugu, i tako podraje t rgovinu. Ja sam se divio onomu suverenomu nehaju kojim se tu trguje: pogaanja gotovo i nema Pa ni oni, koji ne trguju samo, nego i rade, ne gladaju na svoj posao zabrinuto. To mi je bilo udno, jer ivjeti se mora. Ali mi je postalo jasno, kad sam sazna o da mnogi (moda veina ili pae svi) ovi zanatnici imaju zemljita koja obrauju njihovi kmetovi. 107 Porodini ivot ene u Bosni i Hercegovini, bez obzira kojoj ssu konfesiji pripadale, bile su pristojne i vjerne. One su bila portvovane majke i tedljiva domaice. One nisu nita drugo nije vidjela osim mua, kue i djece.Ono to stranac na njima nije hvalio hvalili su njihovi muevi. Pred tim su nerijetko uzdisali evropski supruzi, kada bi ih uporedili sa svojim emancipovanim enama, ne malih zahtjeva, koja su im ometale mir, troei itava njihova bogatstva. Iako nisu bile kolovana kao ene na Zapadu one se mogla podiiti zdravim duhom, koji se razvijao pod

budnim okom roditelja. 108 Posebno se morala pohvaliti njihova urednost, radinost , vjetina u runim radovima, posebno u vezovima a takoer i primjeran odgoj, kojim su podizale svoju djecu. Bolje odgojene djece nego u Bosni i Hercegovini nije bilo ni u kojoj drugoj zemlji. Bezuvjetna poslunost, potivanje i strahopotovanje prema rodi telja do najkasnijeg doba, to su bile osnove odgoja i tko se o koju od njih ogrijeio, poinio bi veliki zloin, koji bi ga iskljuivao iz svakog drutva. 109 Posebnno je pristojna i vjerna bila ena muslimanka. O tome je pisala i jedna evropska novinarka u sarajevskim novinama, koja se s njima esto sretala i tako dobila mogunost da se u to uvjeri. Ona nije mogla nai adekvatne rijei kojima bi pohvalila skladnost muslimanskog branog ivota. Ona nije imala miljenje da je udata Muslimanka tek poniena slug a, kako se mislilo u Evropi. Naprotiv, smatrala je da klju sree lei u injenici da se svaka muslimanka udala za onog koji joj se dopao i kojeg je sama izabrala da mu bude uzorna supruga i majka njegovoj djeci. Zato je ovdje nevjera bila neto toliko rij etko da postaje nevjerovatno. Ukoliko se ipak desi, nevjera bi stvorila veliku uzbunu u ivotima obje porodice i potpuno poremetila njihov mirni ivot, koji provode u potovanju obiaja. Porodica nevjerne ene bila bi toliko povrijeena, da bi je se zauvij ek odrekla. U takvim sluajevima nema poputanja i zaborava, kako je to u Evropi.110 Neke karakteristike orijentalnog ivota naroda u Bosni zadrale su se dugo vremena uprkos prodoru brojnih zapadnih elemenata nakon okupacije. Sve je bilo areno i ivopisno , a boje i kroj narodnjih nonji su oslikavali drutveni poloaj onih koji su je nosili. Ipak, nije bilo ovdje one cjeline, svojstvene Zapadu, u kojoj se moe sagledati posebnost drutvenih stalea, predrasuda i loeg ukusa u masi ljepote. 111 Velikog dijela nastranosti Evropljana Bosanci nisu imali i to svakako nije bilo grijeh. U Bosni nije bilo prostitutki sve dok Evropa nije kroila na njeno tlo. Ta pojava bila je Orijentu potpuno nepoznata. Nonje u BiH

107 Razglednice arije i trgovanja Razglednice Historijski muzej 108 Razglednice ena u razliitim nonjama muslimanka, kat olkinja, pravoslavka, jevrejka Historijski muzej 109 Motiv djeca sa roditeljima Razglednica Historijski muzej 110 Motiv porodini ivot-teferi- Razglednica Historijski muzej 111 Slika sa ulice- Razglednica Historijski muzej BiH
24

Nonja raznih slojeva bosanskog stano vnitva je strancu u mnogome bila neobina. Narod u Bosni i Hercegovini je oduvijek volio da se lijepo obue. Nonje su im bile veoma raznolike i slikovite, a razlikovale su se po vjerama, po podneblju i po tradiciji. Prije svega nonja u gradovima je bila drugaija nego na selu. Gradska nonja je bila ljepe izraena i bogatije ukraena. Najljpe su se oblaile Muslimanke. Kod njih moda nije ila za tim, da tjelesne oblike istakne, ve da ih to vie skrije i da ih pokrije bogatim tkaninama, na kojima su se arenile boje i nakit. Najvanija odjea su bile dimije, iroke nabrane pelengae, koje su sezale do lanaka, nainjene od najdragocjenije tkanine, a iskiene zlatnim trakama i vezivom; jeerma, kratak prsluk bez rukava, koji se uz grudi tijesno priv ija; naposljetku fermen, kratak prsluk, opet bez rukava, ali na prsima otvoren i bogatim ornamentalnim vezom od zlata tako obasut, da se esto nije moglo znati od kakve je tkanine. Takvu odjeu su nosile i djevojke i ene. Svaka udata Muslimanka je imala barem jednu anteriju, koju joj je u svatovima davao mladoenja i ona je nosila u sveanim prilikama. To je bila dugaka kabanica s uskim, dugim rukavima, obino od svile, kadife ili brokata i bogato zlatom proivena. Osim anterije udata ena je nosila jo i urdiju, kratak krznom optoen haljetak s dugim rukavima. 112 Muslimanske ene i djevojke su se posebno razlikovale nakitom na glavi. Djevojci je kosa visila u pletenicama niz lea, a ukraavala je cvijeem, zlatnim novcem i fesom. Mlade djevojke iz bogat ijih drutvenih slojeva su nosile lahurli -al, izraen od finog tankog vunenog kamira. Udate ene su nosile kalkan kape sa zlatnim ili srebrnim tepelukom na tjemenu, koji je bio bogato iskien biserima, zlatom, novcem i drugim nakitom. Sa tepeluka su nao kolo preko glave visile iroke svilene rese, a sve se osim tepeluka, koji nije pokriven, pokrivalo tamnom mahramom, jemenijom. Siromane djevojke i ene su bile ogrnute velikim mahramama, boama, koje su pokrivale lice i titile ga od vjetra i hladnoe. ene boljeg imovnog stanja su nosile feredu, ivanu od crne ili tamnozelene ohe uz koju su se nosili pokrivai od platna, ember, jamak, dueme. Na poetku 20. stoljea fereda izlazi iz mode i zamjenjuje je zar. Pored zara lice ena je pokrivao i crni veo zvani vala ili pea. Dodaju li se jo iljaste cipele (mestve i filare), papue, iroke ute izmice od safijana i nanule nabrojano je sve to je imala Muslimanka u svojoj domaoj toaleti. Kako je odjea bila sjajna, tako je esto i nakit bio bogat . Vaan je u nakitu pojas s velikom kopom lijepog oblika, iskien biserima ili filigranstvom. Od drugog nakita nosilo se prstenje, narukvice, ogrlice, naunice, dijademe... Ali, cijelo to bogatstvo nije pokazivala ona nikada na ulici, ve se tamo zaogrtal a dugakom,

obino crnom feredom, koja je sezala do zemlje. 113 ene drugih konfesija su se ugledale nonjom na Muslimanke. Ranije su Jevrejke na ulici nosile kabanicu od crvene svile, slinu feredi, a lice su pokrivale bijelim mahramama. Samo im je nakit na glavi bio neto drugaiji, jer su putale dugake rese od mahrame da im vise niz ramena. Nosilem su i kape tokado, okiene dukatima ili turskim sitnim novcem andrljinima. 114 Katolkinje i pravoslavke su imale odjeu, koja je bila tamnije i manje bujn e boje. Pravoslavke su nosile libade tamnije boje a katolkinje saltu ili jeermu. Bogatije pravoslavke su oblaile anteriju, a zimi je noen urak duine do kukova i postavljen krznom. Pravoslavke, katolkinje i jevrejke nosile su crne, satenske dimije.115 Odijelo mukaraca se sastojalo od alvara, irokih pelengaa s privrenim ili posebnim tozlucima, dokoljenicama; od demadana, prsluka bez rukava, koji je pokrivao prsa sve do vrata; pod njim se nosila eerma, prsluk od lakog sukna s rukavima, onda ferm en, kratak bogato iskien kaput bez rukava, a nad fermenom po loem vremenu kratak krznom obloen gunj. Posebno je sjajna odjea za zrelijega ovjeka bila dolama, irok nabran kaput, koji mu je sezao do koljena. Znaajno je za mukarce bilo i kako pokrivaj u glavu. Momci i mladi ljudi ili poevropljeni Muslimani su nosili samo fes. Stariji ljudi su omotavali fes sarukom, koji je bio raznih boja. Hode i uenjaci nosili su ga bijela kao snijeg, hadije ukasto -bijela s bogatim vezom od svile (ahmedija), a de rvii zelena. 116

112 113 114 115 116

Razglednica Razglednica Razglednica Razglednice Razglednice

nonja Historijsk i muzej nonja kod muslimanki Historijski muzej nonja Jevrejki Historijski muzej nonja katolkinje i pravoslavke Historijski muzej Historijski muzej
25

Bogata je nosio svilen trabolos, siromah crvenu ili jednostavno iaranu vunenu mahramu. Kod krana je

saruk bio crvene ili smee boje, rijetko kada iaran a fesovi tamnije crvene boje. 117 Nonja seoskog stanovnitva u raznim krajevima je bila veoma raznolika, pa i kod ena. U Bosansskoj krajini, na sjeverozapadu Bosne nosila je ena dugaku koulju, bogato izvezenu na prsima i na irokim rukavima, nad kouljom zobun smee boje a glavu je pokrivala velikom bijelom okrugom, mahramom. Odijelo nije bilo bogato, ali je zato esto novani nakit bio izuzetno teak, a nosio se u erdanu, na pojasu ili

na kapi. 118 enska nonja u srednjoj Bosni se razlikovala po tome, to su se ovdje nosile dimije i samo stare ene su imale umjesto dimija anteriju, koja im je sezala do zemlje; nosio se i krai zobun, kako u kojem kraju: crn, crven ili sme. Nakit je na glavi bio kao i u muslimana, samo je tepeluk bio bogatiji i esto sa zlatnim dugmadima, a oko jemenije mahrame oko fesa bilo je zakaeno mnogo cvijea, ia i srebrnih nala. 119 Hercegovaka enska nonja se odlikovala snjenom bjelinom. Zobun je bio kratak, kao i fermen; mjesto dimija nosila se teka bijela haljina od darovca, koja je sezala do zemlje. Uz to su se bogato kitile novcem i kovinom. 120 Posebnog oblika u razliitim krajevima je bila pregaa. Najljepa je bila u Krajini, gdje je oponaala motive s ilima, te je bila opivena dugakim resama. U srednjoj Bosni je bila jednostavna, u Hercegovini samo uska pruga iz smee vune. U Sprekom polj u su se nosile ak i dvije pregae, sprijeda oprega, a straga zaprega, dok se u Podrinju pregaa sastojala od uske pruge, opivene resama. 121 Ba kao to se fizionomija ulica promijenila, i stanovnitvo se promjenilo. Pored stare bosanske nonje

vidjela su se i francuska odijela, a iz mase turbana izronio bi eir trgovca ili inovnika. 122 Pored ene pod feredom ulicom je koraala dama odjevena po evropskoj modi, sa eirom ukraenim perjem. Kada su se prve ovako odjevene ene pojavile u Sarajevu izazvale su opu sablazan, pa i osudu stanovnitva. Kasnije su one postale jedno od lica grada, toliko uobiajeno da se ni djeca vie nisu obazirala na njih.123

Aikovanje Jedan od najljepih obiaja u Bosni i Hercegovini je bilo aikovanje. Adet je bi o da se u petak ili u ponedjeljak muslimanske djevojke u veem broju okupe i odu same bez mukaraca na teferi. U akam su se vraale i tada je nastajao po baama, na kapidicima ili pred muebacima ivot ispodtiha.124 Kada je bio dan za aikovanje, smio s e mladi svojoj poznanici, koju je moda samo vidio kao djevoje dok se jo nije pokrivala, utivo da prie i da joj se pone lijepo udvarati. To se inilo tako srameljivo i njeno, da se moralo uditi toj pristojnosti. Aikovalo se tihim aputanjem, polj ubiti se nisu ni mogli, te jedino ako bi strast prela svaku granicu i sprijeavalo im se da se uzmu, tada bi se ugovorila otmica. Uz aikluk bi se ule umilne ljubavne pjesme, sjetne i monotone, koje su se razlijegale iz bai. Na taj nain djevojke su privlaile panju mladia, uprkos zatvorenom haremu i velu. Zaarani mladii su slijedili te zvuke, priunjali bi se ogradama bai i to su bili poeci koji su kasnije krunisani svadbom. 125 Mladi je obino poznavao djevojku jo iz doba kada je ona bila dijete, kada njeno lice nije bilo pokriveno velom. Ako bi uspio kroz ogradu dohvatiti njenu ruku i ako su roditelji bili saglasni, njihovoj zajednikoj srei vie nita nije stajalo na putu. Meutim, mladi nije uspijevao dohvatiti djevojinu ruku

117 118 119 120 121 122 123 124 125

Razglednice Historijski amuzej Razglednice Historijski muzej Razglednice Historijski muzej Razglednice Historijski muzej Razglednice Historijski muzej Razglednice Historijski muzej Razglednice Historijski muzej Aikovanje razglednica Historijski muzej Razglednice Historijski arhiv i muzika sevdalinka
26

ako se njenoj opreznoj majci nije sviao. Ali, postojali su i nepristojni mladii koji su tu igru igrali sa vie djevojaka. To ipak nije moglo ostati skriveno, pa su na takve momke majke upozoravale svoje keri. Pria je poinjala kod aik- pendera. Dozvoljeno je bilo na njega zakucati ili baciti kameni kako bi se dozvala kerka kue da doe. Jednostavno se ona morala pojaviti, kako bi muslimanski mladi, ponosan na svoj friko ispeglani fes, mogao progovoriti s njom, iza prozora. 126 Mnogo je bilo ovakvih pendera na koje se kucalo. Toliko, da bi se malo -malo pa rasklimali te ih je bilo potrebno opet privrstiti. Postojali su i oni penderi na koje se kretalo tek jednom mjeseno, pa je djevojka odmah skakala, da bi razoarana shvatila da se s njom tek kia poigravala lupkajui po prozoru. Razgovori su se vezali za hiljadu stvari, pa bi, pod tim dojmom, ak i pupoljci propupali i procvjetali. Sve se zavravalo dogovorom za sastanak sljedee sedmice. Tada je bilo dozvoljeno i lice otkriti pa je momak mogao otpratiti djevojku, ali idui na propisnoj udaljenosti najmanje za duinu ruke. A jednoga jutra bi osvanuo prozor bez reetki, znak momcima da tu vie ne kucaju jer je kerka udata. Koliko je muslimanskih mladia kucalo na ovakve prozore, pa se poslije bacilo u Miljacku vidjevi skinute reetke, to nitko ne zna. Ona je bila udata, pa je morala nositi neprozirni veo, a izai na ulicu je mogla tek kada joj to gospodin mu dozvoli

126 Aikovanje razglednica Historijski muzej, itanka za 3 razred gimnazije

27

III Unutranjo i spoljno-politiki razvoj Bosne i Hercegovine Nakon dolaska na elo bosanskohercegovake uprave zajedniki ministar finansija Benjamin Kllay je nastojao da za svoju politiku pridobije vodee slojeve graanstva sve tri etniko -vjerske grupe. Svojom nacionalnom politikom bonjatva Kalay je nastojao onemoguiti nacionalne pokrete u zemlji i izolovati ih od susjednih zemalja. Okruni predstojnik u Mostaru je objanjavao da u zemlji postoje samo Bosanci i Hercegovci i razliitih religija i da nee trpjeti ni kakva tetna stremljenja srpske ili hrvatske tendencije. Kalay je due vrijeme zabranjivao srpsko i hrvatsko ime, obiljeja i zastave, kao i osnivanje kulturnih institucija. To je izazvalo borbu za nacionalno odranje, u emu su kljunu ulogu imale dvi je osnovne institucije, vjera i kola. Otro reagovanje na Kalajevu nacionalnu politiku prisililo je Zemaljsku vladu da trai korekciju te politike. I Kalaj je 1888. godine popustio, dozvoljavajui upotrebu nacionalnog imena, dodue diskretno, jer se njego va dozvola nije javno publikovala. 127 Austro-Ugarska je postigla znaajne rezultate u privrednom razvoju zemlje, ime je stvoren prostor za dinaminiji razvoj domaih nacionalnih i graanskih klasa. One su zahtijevale odgovarajui utjecaj na politiki i ekonomski razvoj zemlje. Pokreti za vjersko -prosvjetnu (vakufsko-mearifsku) autonomiju javili su

se kao oblici politikog djelovanja i poetna faza konstituisanja stranaka. 128 Nakon okupacije Bosne i Hercegovine austrougarska uprava je poduzela aktivnosti da muslimansko i pravoslavno stanovnitvo koje je u vjerskim stvarima bilo ovisno od carigradskog Meihata odnosno carigradske Patrijarije, privoli na to da se odvoje od dotadanje vrhovne duhovne vlasti. U vezi sa tim se predvialo da islamski pripadnici u Bosni i Herceovini budu potinjeni vjerskom poglavaru u zemlji a pravoslavno stanovnitvo Patrijariji u Karlovcu. Ministar Andrai je odvajanje islamskih pripadnika u BiH od carigradskog meihata ocijenio kao najvei eljeni cilj, jer bi se na taj na in Porti oduzelo snano oruje u politikoj borbi. Prvi koraci uslijedili su kada je u drugoj polovini 1882. kada je Benjamin Kalaj imenovan za zajednikog ministra finansija. Carskom odlukom od 17. oktobra 1882. uvedena je funkcija reisu -l-uleme i obrazovan je savjet od 4 lana Ulema-medlisa (kolegija poznavalaca islamskih propisa). Prvo imenovanje reisu -l-uleme je pripalo caru Franji Josipu. Na taj poloaj je imenovan Hilmi ef. Omerovi, koji je ranijom odlukom Porte bio odreen za bosanskog muftiju. 129 Imenovanjem prvog reisu -l-uleme i obrazovanjem Ulema medlisa poelo je sprovoenje uredbe o ustrojstvu islamske zajednice. Nizom mjera austrougarska uprava je postavila osnove nove vakufske organizacije. Zamaljska vlada je u novoj organizaciji islamske z ajednice osigurala svoj potpuno utjecaj.

130

Nakon okupacije BiH austrougarska uprava je pourila da se pravoslavna crkva stavi pod kontrolu i da pravo imenovanja mitropolita pree sa carigradske patrijarije na austrijskog cara. Pregovori izmeu Bea, Sarajeva i Carigrada su zavreni 28. marta 1880. potpisivanjem Konvencije o privremenom rjeenju odnosa Pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini sa Carigradskom patrijarijom. Ovom konvencijom je imenovanje i smjenjivanje mitropolita u Bosni i Hercegovini post ala je prerogativa austrougarskog suverena. Ministar Kalay je poduzeo mjere da strogo ogranii djelatnost crkveno -kolskih optina zavoenjem nadzora dravne uprave nad njihovim radom. Kad je obnovljena naredba iz 1880. po kojoj uitelji na autonomnim kolama nisu mogli poeti rad bez odobrenja Zemaljske vlade predstavnici 21 opine su 18. aprila 1893. predali civilnom adlatusu Kueri predstavku u kojoj su traili da srpske opine mogu samostalno birati uitelje i da im nije potrebna saglasnost valede. Budu i da vlada nije odgovorila na predstavku Uskoro su predstavnici 14 opina solidarno istupili da u jednom memoramdumu izloe carun nepravde od uprave. Taj memorandum predat je caru 7. decembra 1896. dvorskoj kancelariji u Beu s kojim je poeo pokret za autonomiju. Kad je u decembru 1897. ministar Kalay u Delegacijama nagovijestio spremnost da se Srbima izie u susret voe pokreta su se pourile da mu podnesu osnove stare autonomije po kojima bi se uredila sva sporna pitanja. Pregovori su voeni vie god ina bez konkretnih rezultata i tek krajem 1903. su uli u novu fazu.

127 128 129 130

Razglednica Benjamin Kalay udbenik 4 gimnazije Nacionalni simboli- razglednica Historijski muzej fotografija Reisu-l-ulema Hilmi ef. Omerovi Historijski muzej Fotogragfija erijatski sud
28

Od 15. decembra 1903. do 7. januara 1904. u Beu su voeni pregovori sa ministrom Burianom o spornim pitanjima a zatim su u predstavci carigradskom sinodu iznijeli 12 taaka oko kojih se nisu mogli dogovoriti sa mitropolitom i vladom. Sinod je veinu spornih taaka rijeio prema vladinim eljama pa je uredba od 13. avgusta 1905.dobila zakonsku snagu. pa je time okonana borba koja je trajala 9 godina. Nakon sluaja konverzije malolj etne Fate Omanovi u okolini Mostara u maju 1899. opozicionon raspoloenje meu Muslimanima je dobilo oblik borbe za vjersku i vakufsko -mearifsku autonomiju. Pokret se temeljio na traenju garancija vjerske ravnopravnosti ali je u nacrtu Statuta za autono mnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko -mearifskih pitanja koji je zajedno sa Memorandumom 19. decembra 1900. u Sarajevu predat ministru Kalayu, naglaen suverenitet sultana nad BiH i pravo bosanskohercegovakih muslimana da svoja vjerska pitanja ureuju u saglasnosti sa sultanom i vrhovnim vjerskim starjeinom ejhu-l-islamom u Carigradu. Kad je muftija Dabi, kao voa pokreta otiao u Carigrad u januaru 1902. da se savjetuje sa ejhu -lislamom o pitanju autonomije, proglaen je neovlatenim iseljeni kom i zabranjen mu je povratak u zemlju. Na sastanku odranom 1906. u Slavonskom Brodu pokret je dobio organizacioni oblik. Izabran je Egzekutivni odbor Muslimanske narodne organizacije sa Alibegom Firdusom na elu. Na poetku 1907. godine izabrano je 19 predstavnika da vode pregovore o vjerskoj autonomiji i time je udaren temelj politikoj stranci Muslimanskoj nnarodnoj organizaciji. Vlada je i dalje odbijala da diskutuje o takama koje su i indirektno sadravale pitanja sultanovog suvereniteta nad BiH. Tek kad je izvrena aneksija BiH i pitanje sultanovog suvereniteta postalo bespredmetno pregovori voeni oko 10 godina su privedeni kraju. Car je 15. aprila 1909. sankcionisao Statut za autonomnu upravu muslimanskih vjerskih i vakufsko -mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini prema kojem je vrhovni organ uprave vakufsko -mearifske imovine bio Vakufsko mearifski sabor koji je pored virilnih lanova sainjavalo jo 24 izabrana lana. Vrhovno vjersko tijelo je Ulema medlis na elu sa Reissu -l-ulemom kojeg je biralo posebno izborno tijelo od 6 muftija i 24 izabrana lana. Reis je stupao na dunost kad od vrhovnog islamskog starjeinstva u Carigradu ejhu -l-islama dobije menuru, tj autorizaciju za vrenje vjerskih funkcija. Tako je zavrena borba za vjersku au tonomiju. U nacionalnoj propagandi Srbije koja je pojaana nakon 1889. godine kada se obrazuje prva radikalna vlada koja je usmjerena prema BiH posebno je bilo naglaen sultanom suverenitet nad BiH ime su se eljeli pridobiti Muslimani i time otvoriti put za ujedinjenje BiH sa Srbijom, u kojoj kako se isticalo, ivi jedan srpski narod sa tri vjerozakona. Taj stav je doao u sukob sa hrvatskom nacionalnom propagandom koja je takoer razvijala tezu o hrvatskom karakteru BiH i o hrvatskom nacionalnom osjeanju Muslimana. To je trebalo da otvori put za ujedinjenje hrvatskih zemalja, konceptu unutar kojeg je ulazila i BiH. Budui da je to trebalo ostvariti unutar Monarhije te tenje austrougarska uprava je smatrala manje opasnim od velikospsk ih. Hrvatski nacionalni pokret voen od franjevaca i malobrojne inteligencije se do 90 -ih godina nalazio u zaecima. Pojavom klerikalne struje u redovima jednog dijela katolikog sveenstva on se usloio. Glavnu ulogu u konstituisanju je imao sarajevski nadbiskup Josip tadler koji je nastojao da se izvri identifikacija katolianstva i hrvatstva to je bilo u suprotnosti sa politikom franjevaca i graanske inteligencije koji su religiju stavljali u drugi plan nastojei da za hrvatstvo pridobiju Muslimane . tadlerova agresivna aktivnost bila je povod za stvaranje antihrvatske propagande i njeno poistovjeivanje sa cjelokupnom hrvatskom politikom i nacionalnom ideologijom. 131 Glavne politike stranke u zemlji su osnovane u periodu od kraja 1906. do poetka 1908. godine. Samo dvije stranke su formirane nakon aneksije BiH Socijaldemokratska stranka BiH sredinom 1909. i Hrvatska katolika udruga 1910. Programsku orijentaciju politikih stranaka odreivao je stav prema kljunim pitanjima politikog i ekonomskog ivota, dravnopravnom poloaju zemlje i agrarnim odnosima. Divergentni stavovi u ovim pitanjima onemoguavali su njihovu meusobnu saradnju. Prva osnovana politika stranka je bila Muslimanska narodna organizacija, osnovana 3. decembra 1906. godine u Slavonskom Brodu, dok se sjedite njenog Egzekutivnog odbora nalazilo u Budimpeti. Inicijativu za njeno osnivanje je dalo vostvo muslimanskog autonomnog pokreta sa Alibegom Firdusom na elu. 132 Okupljala je sve slojeve muslimanskog naroda, a njeno glasil o je bio list Musavat (Jedinstvo). Zalagala se za ouvanje sistema agrarnih odnosa u duhu Saferske naredbe to je bilo motivisano nastojanjem da se

131 Fotografija Josip tadler Historijski muzej 132 Fotofrafija Alibeg Firdus Historijski muzej
29

stabilizuje politiki i drutveno -ekonomski poloaj i da se sprijee promjene koje je donosio novi drut venoekonomski razvoj. 133 Iz sredine bogatog graanstva trgovaca, inovnitva i proreimske inteligencije u ljeto 1908. godine je formirana Muslimanska napredna stranka Svoje aktivnosti je temeljila na shvatanju potrebe spajanja islamske tradicije sa zapad nom kulturom. Izjanjavala se za aneksiju BiH, propagirajui meu Muslimanima

hrvatsku nacionalnu orijentaciju. 134 Za razliku od opozicionog stanovita srpske i muslimanske politike prema promjeni dravno pravnog poloaja hrvatska politika se zalagala za a neksiju BiH. Na platformi da Bosna i Hercegovina u etnikom i dravnopravnom pogledu predstavlja hrvatske zemlje nastala je u Docu kod Travnika prva politika stranka bosanskohercegovakih Hrvata, Hrvatska narodna zajednica. Politiko organizovanje bosa nskohercegovakih Srba vrilo se oko listova Srpska rije, Narod i Otadbina. Godine 1907. formirana je Srpska narodna organizacija, iji je politiki cilj bio autonomija Bosne i Hercegovine. Nakon 1903. godine stvorena je mogunost za organizovanje radnika u zemlji. Godine 1909. formirana je Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine, koja se zalagala za ukidanje feudalnih obaveza i demokratizaciju politikog ivota u zemlji. 135 Vanu djelatnost razvila su kulturno -umjetnika drutva sa ciljem kolovanja omladine i stvaranja nacionalne inteligencije. Jevreji su osnovali drutvo La Benevolencija, Srbi Prosvjeta (1902.), Muslimani Gajret (1903.) i Hrvati Napredak (1902.). 136 Ova kulturno-prosvjetna drutva su uglavnom imala iroke i svrsishodne programe za opismenjavanje i kolovanje uenika. Za kolovanje srednjokolaca, Prosvjeta je godinje davala 83 stipendije, tako da je od osnivanja do 1914. odkolovala oko 1.000 uenika. Odravala je kurseve opismenjavanja, osnivala zemljoradnike zadruge, biblioteke, antialkoholiarska drutva itd. Bila je stjecite kulturno -obrazovnog i nacionalnog rada bosanskohercegovakih Srba koji su u tom periodu imali ukupno 396 udruenja. Muslimansko drutvo Gajret je davalo stipendije, p otpore i zajmove kojim se stimulirala muslimanska omladina da u to veem broju pohaa srednje kole i univerzitete, te moderne zanate, kako bi postala kulturno-prosvjetni initelj u zemlji.. Angaovanjem Gajreta do 1914. godine kolovalo se 545 ueni ka, od kojih 30 na fakultetima, 223 na gimnazijama, 87 na realkama, 80 na trgovakim kolama, 53 na drugim strunim kolama i 52 na zanatima. Hrvatsko kulturno-prosvjetno drutvo Napredak nastalo je spajanjem Hrvatskog potpornog drutva za porebe aka srednjih i visokih kola Bosne i Hercegovine osnovanog 1902. u Mostaru i Hrvatskog drutva za namjetanje djece u zanate i trgovinu, osnovanog, takoer, 1902. u Sarajevu. Ova dva drutva su se ujedinila 1907., s ciljem da pomau klovanje uenika i da razvijaju hrvatsku inteligenciju. Ovo drutvo je do 1914. stipendiralo 1.192 uenika u srednjim kolama i na univerzitetima u inostranstvu, te 509 egrta. I kod Hrvata su prednjaile gimnazije, realke, uiteljske, trgovake i druge kole, a na univerzitetima najvei interes je vladao za studij prava, medicine, tehnike, filozofije itd. Hrvati su imali ukupno 223 udruenja, a Jevreji (Sefardi i Akenazi) 24, s tim to s drutva Akenaza bila brojnija nego Sefarda. Osim ovih nacionalnih drutava stipendije je davala drava Zemaljska vlada i pojedini sreski uredi. Aneksiona kriza 1908/1909. i evropska diplomacija Tridesetogodinji vremenski okvir od okupacije 1878. do aneksije Bosne i Hercegovine 1908. obiljeen je nastojanjima mjerodavnih faktora Mon arhije da iznau osnove za aneksiju i utvrde modalitete njenog provoenja. U diskusijama koje su voene u predstavnikim tijelima od 1882. do 1896. o modalitetima pridruivanja Bosne i Hercegovine Monarhiji pokazalo se da je neodreen poloaj

133 134 135 136

Fotografija- Musavat Historijski muzej Fotografija MNO- Historijski muzej Razglednica Historijski muzej Razglednica Historijski muzej Prosvjeta, Gajret, Napredak
30

okupirane Bosne i Hercegovine najbolje odgovarao interesima Monarhije i njenim sastavnim dijelovima Austriji i Ugarskoj. 137 Poetkom XX stoljea Austro -Ugarska se nalazila u krizi uzrokovanoj brojnim injenicama. Unutranji problemi, zaostajanje u privrednom razvoju kao i sve manja uloga u koncertu evropskih sila vodili su politiko i vojno vostvo Monarhije na aktivnu spoljnu politiku.Vrhovi Monarhije opredijelili su se za aneksiju zbog unutranjih prilika u Bosni i Hercegovini, gdje su se od 1906. godine jasno razvile antiaustrijske tendencije. 138 Nakon priprema obavljenih u toku ljeta 1908.u unutranjo - i spoljnopolitikoj oblasti, austrougarski suveren Franjo Josip je 5. X 1908. potpisao dokumenta o aneksiji Bosne i Hercegovine, koja je u tampi objavljena 6., a u slu benim Wiener Zeitung 7. oktobra. 139 Istovremeno, Bugarska i Istona Rumelija zbacile su sultanov suverenitet i proglasile nezavisnu kraljevinu. Time su na Balkanu izbila dva poara koji su prijetili da se pretvore u buktinju. Velike sile imale su pred sobom teak zadatak- da opasnu situaciju rijee na najbolji mogui nain a da pri tome ne izgube ili ne umanje svoje pozicije na Balkanu. Proglaenjem aneksije Bosne i Hercegovine i nezavisnosti Bugarske evropske sile stavljene su pred svren in, kojim je iz azvana velika diplomatska kriza. 140 Istovremeno sa proglaenjem aneksije car Franjo Josip je uputio Proglas stanovnitvu Bosne i Hercegovine u kojem je pravdao taj in Kad je ono prije jednog pokolenja Naa vojska prekoraila granice Vaih zemalj a, dato Vam je uvjerenje da nisu doli kao dumani, nego kao Vai prijatelji s vrstom voljom, da uklone sva zla Koja su Vau domovinu teko pritiskala. Ova rije, dana Vam u onom ozbiljnom trenutku, poteno je odista odrana. Naa vlada se uvijek ozbiljno trudila, da, u miru i zakonitosti marljivo radei, Vau domovinu privede srenijoj budunosti... Svima Nam je ozbiljna dunost da ovim putem neumorno naprijed koraamo. Neka se slua i Vaa rije kad se odluuje o stvarima vae domovine, koja e kao i d osad imati svoju zasebnu upravu. Meutim, prvi je neophodni uvjet za uvoenje ove zemaljske ustavnosti: opredjeljenje jasna i nesumnjiva pravnog poloaja obiju zemalja... Bosanci i Hercegovci ! Meu mnogim brigama, koje Na presto okruuju, nee unaprijed biti posljednja ona za Vae materijalno i duhovno dobro. Via misao jednakoga prava sviju pred zakonom; sudjelovanje pri donoenju zakona i u upravi zemlje: jednaka zatita svih vjeroispovjesti jezika i nacionalne svojstvenosti sva ona visoka dobra uivaete u punoj mjeri. 141 Kad je austrougarski ambasador Pallavicini 7. X 1908. predao Porti notu o aneksiji Bosne i Hercegovine i izjavio da e se u naknadu povui garnizoni iz Novopazarskog Sandaka, vlada u Carigradu drala se veoma mirno. Veliki vezir amil -paa protestirao je vie protiv proglaenja nezavisnosti Bugarske nego protiv aneksije BiH, tvrdei da to Bugari ne bi nikada uinili da nisu bili sigurni u austrougarsku pomo. Smatrao je da bi se Carigrad i Be brzo dogovorili da je rije samo o Bosni; meutim, kako je pitanje aneksije povezano s deklaracijom o nezavisnosti Bugarske, njeno priznanje uinilo bi vrlo lo utisak na javno mnijenje. Odgovarajui na austrougarsku notu u vezi aneksije Bosne i Hercegovine Por ta je, telegramom ministra spoljnih poslova Tefik -pae 8. oktobra 1908., protestovala zbog povrede lana 25. Berlinskog ugovora i Carigradske konvencije od 21. aprila 1879., ali vie zbog javnog miljenja, dok su se Porta i veliki vezir sloili sa novim st anjem. Iako je osuivao aneksiju, veliki vezir je vidio da su anektirane oblasti ve ranijom okupacijom za Osmansko carstvo bile izgubljene. Stoga je njegovo gledite bilo da se od Austro -Ugarske, kao uvjet za priznanje aneksije, zahtijevaju kom penzacije. 142

137 Karta BiH Povijesni atlas BiH 138 Karta A-U Enciklopedija Larous tom 3 139 Proglas Sarajevskei list, 8 oktobar 1908. 140 Karta Balkan 1908. (Larous t.3, ) 141 Proglas Sarajevski list i fotografija u knjizi V. Bogievi Sarajevski atentat str. 445.i itanka 8. razred o. . str. 14 -15. 142 Karta Osmanskog carstva i fotografija velikog vezira ( fotografija iz Turske)
31

Aneksija Bosne i Hercegovine je naila na povoljan prijem u javnosti Monarhije. Beka tampa i Parlament su sa velikom radou pozdravljali razrjeenje nesigurnog, okupacionog statusa Bosne i Hercegovine i najavu aktivnije spoljne politike. Mi nistar Erental je dobio brojne pohvale da je konano trgnuo Monarhiju iz letargije. Od njega su oekivani novi impulsi - konsolidiranje drave i jaanje poloaja Monarhije u koncertu evropskih sila, kao i unutar Trojnog saveza. S velikim oduevljenjem gotovo cjelokupna beka tampa podrala je Erentalovu politiku. 143 List Reichspost je u aneksiji Bosne i Hercegovine vidio veliko historijsko djelo, koje je Monarhiji davalo novo mjesto u svjetskoj historiji. Zeit je sa zadovoljstvom konstatovao da Austro -Ugarska ponovo stoji u sreditu svjetskih zbivanja, a Sonn -und Montagscourier je izraavao uvjerenje da e Monarhija svojim odlunom politikom konano rijeiti balkansko pitanje. U pismima upuenim velikim silama, kao i u zvaninoj noti upuenoj Carig radu, beka vlada je istakla da je bosanski problem interna stvar Bea i Carigrada, koja se bazira na konvenciji od 1879. Beki listovi propagirali su tu ideju, izraavajui elju za skori sporazum sa Carigradom. 144 U ugarskom dijelu Monarhije u puene su otre kritike ministru Aehrenthalu da je uvukao zemlju u opasnu avanturu, i time ugrozio egzistenciju maarskog naroda. Aehrenthalov korak je prihvatan samo uz uvjet brzog i mirnog priznanja aneksije. Budimpetanska industrijska i trgovaka komora su ve sredinom oktobra protestirale protiv aneksije i njenih posljedica za privredu. Takoer su u poslanikoj kui pale otre rijei protiv politike Balhausplatza. Proglaenje aneksije izazvalo je u Bosni i Hercegovini razliita raspoloen ja. Prvi izvjetaji o reagovanju na aneksiju govorili su da je velika masa kranskog seoskog stanovnitva u zemlji bila politiki nezainteresovana prihvatajui novi poredak s jedinom eljom da im donese bolji ivot. Do nekog jaeg pokreta nije ni moglo do i zbog mlakog dranja opozicionih politikih grupa. Na to su utjecale i mjere koje je poduzela vlada prije aneksije, zabranjujui tampanje mnogih listova, obustavljajui ili zabranjujui rad nekim udruenjima, rasputajui optinski odbor ..Kod pravoslavnog gradaskog stanovnitva aneksija je izazvala teak utisak, ali je ono, prema preporuci politikih organizacija, uglavnom ostalo mirno. Katoliko stanovnitvo pozdravilo je vijest o aneksiji s velikim oduevljenjem. Meutim, to nije dugo trajalo. Ekstremni hrvatski nacionalni pravac koji je postavljao zahtjev za dravnopravnim prikljuenjem Bosne i Hercegovine Hrvatskoj, i preko franjevakog reda forasirao tu politiku, nije imao uspjeha. Na veinu muslimanskog stanovnitva aneksija je djelovala zaprepa avajue. Mladoturski pokret je kod njih stvorio uvjerenje o restauraciji stare moi Osmanlija. Teko su bili pogoeni da Osmansko carstvo nije moglo izmjeniti svoj poloaj. Stoga su se, ve nakon aneksije, osjeali simptomi iseljenikog pokreta. 145 Njemaka vlada je od samog poetka Aneksione krize zauzela jasan stav u korist Monarhije. Nakon proglaenja aneksije von B low je dao instrukcije za buduu politiku prema saveznici Austro Ugarskoj, i prema, aneksijom u njenom suverenom pravu povrije enom Osmanskom carstvu. Stara Bismarckova tradicija je bila da ako doe do rata na Balkanu, nastojimo da se on lokalizira. Mi nismo dogaaje izazvali i mi nismo u prvom redu pozvani da njima upravljamo, istakao je von B low i dodao: Austrija je na vlas titu inicijativu izvrila aneksiju, ali mi je ne moemo ostaviti na cjedilu.146 Takoer je i njemaki car Vilhelm II odobravao aneksiju. Iako uvrjeen to nije ranije obavijeten od saveznice Vilhelm II je prihvatio aneksiju kao svrenu injenic u. Ve 12. oktobra on je izjavio kancelaru fon Bilovu da su njegove vrste elje na austrijskoj strani stajati i ostati, naglasivi : Takoer, i u sluaju tekoa i komplikacija, naa saveznica moe raunati na nas. 147 Krajem 1908. godine situacija se znatno zaotrila. Srbija i Crna Gora su odbijale da prihvate aneksiju kao gotovu injenicu. Pregovori izmeu Bea i Petrograda o programu na eventualnoj konferenciji nisu mnogo napredovali. U Berlinu su ovako zaotrenu situaciju smatrali dobr odolom, jer je pruala priliku za odmjeravanje

143 144 145 146 147

FOTOGRAFIJA MINISTAR AEHRENTHAL U KNJIZI KISZLING FRANZ FERDINAND Dokumenta iz Oesterreich-Ungarn Aussenpolitik 1908. -1909. Sarajevski list, izvjetaji iz BiH Fotografija von Blow Britanica Fotografija car Wilchelm II (knjiga Moderna historija)
32

snaga s Antantom: smatralo se da je mogue postii diplomatsku pobjedu da se ak i Antanta raspadne i na taj nain otvori put njemakoj ekspanziji, ili, u gorem sluaju, da moe doi do oruane probe snaga u kojoj bi Njemaka imala povoljnije izglede. Pojaana politika vezanost Njemake za Austro-Ugarsku imala je vane posljedice. Austro -Ugarska je nastojala da Njemaku iskoristi kao sredstvo svoje politike na Balkanu, a Njemaka da iskoristi Austro -Ugarsku kao sredstvo svoje politike u Evropi. Tako je austrougarska balkanska politika bila sastavni dio cjelokupne politike Rajha. Time je i sloboda pokreta i odluivanja njemake vlade znatno suena. Ta diplomatska otvorena punomo poetkom 1909. bila je j o proirena vojnom punomoi. Opasna igra odrijeenih ruku za Be, od Bismarka uvijek suzbijana, postala je glavnim sadrajem njemake spoljne politike. 148 Aneksija Bosne i Hercegovine primljena je u Londonu s velikom ozbiljnou. Na dopis Erentala britanski ministar Grej je reagirao izuzetno otro. On je obavijestio britanskog ambasadora u Beu da protestira kod Erentala i da ga podsjeti na Londonski protokol od 17. I 1871., po kojem ni jedna sila ne moe kriti njene ugovorne odredbe i mijenjati obave ze, izuzev kroz prijateljski sporazum i s pristankom potpisnica ugovora. Ministar Grej je istakao da njegova vlada ne moe prihvatiti otvoreno krenje Berlinskog ugovora, niti priznati bilo kakvu promjenu bez pristanka drugih sila ugovornica. 149 Aneksiona kriza je britanskoj diplomatiji nametnula stav koji je trebalo da poslui zadovoljenju viestrukih interesa: trebalo je bez rata konsolidirati mladoturski reim i ojaati njegovu anglofilsku nastrojenost i uz sve to, ouvati vrstinu Antante. 150 Proglaenje aneksije Bosne i Hercegovine, kao i objava bugarske nezavisnosti, primljeni su u Parizu bez iznenaenja, jer je francuska diplomatija ve prije 5. oktobra bila upoznata s namjerama Austro Ugarske i Bugarske. Francuska je eljela mir. Ona je prije dvije go dine izala iz krize koja je mogla dovesti do rata s Njemakom. U takvoj atmosferi, radi dovrenja francusko -njemakog sporazuma o Maroku, Francuska nije eljela da zbog aneksije Bosne i Hercegovine zaotrava odnose s Austro Ugarskom. Dranje francuske vla de bilo je u znaku nastojanja da se u bosanskom pitanju iznae zajedniko rjeenje s Veliko, Britanojom i, ukoliko je to mogue, s Njemakom, da bi se ouvao mir u Evropi. Francuska vlada je prvenstveno imala u vidu svoje interese u Osmanskom carstvu i u Maroku. Od samog poetka krize, zauzela je ulogu posrednika, nastojei da se izbjegne novi sukob izmeu blokova velikih sila. Prijateljski odgovori i izjanjenje francuskih politiara, kao i opominjui savjeti upueni Srbiji i Crnoj Gori, prihvaeni su na Balhausplatzu sa velikim zadovoljstvom. 151 Proglaenje aneksije Bosne i Hercegovine izazvalo je u italijanskom javnom mnijenju veliko uzbuenje. Cjelokupna italijanska tampa je osuivala aneksiju, vidjevi u njoj irenje Monarhije na Balkanu. Aneksija je opteretila odnose Austro-Ugarske i Italije, kao i odnose unutar Trojnog saveza. U Rimu, svaka akcija Austro -Ugarske na Balkanu primana je s nepovjerenjem, i traio se put i nain da se sprijei irenje Monarhije prema jugoistoku. 152 Rusko javno mnijenje se u neobino otroj formi izjasnilo protiv aneksije Bosne i Hercegovine. Postupak Austro-Ugarske oznaen je udaracem slavenstvu i povredom ruskog prestia na Balkanu. U vijeanjima, proglasima i u tampi, ukazivalo se na historijske zadatke koje ruski narod treba ispuniti prema svojoj ugroenoj brai. List Novoe vremja vidio je u austrougarskom koraku napad na najsvetije u ruskoj politici - slavensku ideju. Svaki udarac protiv te ideje smatran je u ruskim drutvima nepodnoljivim. Beka vlada je manje op tuivana zbog krenja Berlinskog ugovora; vie zbog toga to su slavenske elje i prava povrijeeni. Rusku politiku na Balkanu podrale su gotovo sve politike stranke, od umjerene desnice do kadeta. Stav ruske vlade prema aneksiji Bosne i Hercegovine bi o je uzrokovan unutranjo-politikim prilikama u zemlji, kao i vojnom nespremnou Rusije. Stoga je lajt -motiv u dranju Rusije u aneksionoj krizi bio strah od rata. Rusija je bila vojno nespremna. Vojnu i politiku nemo Rusije konstatovao je je takoer, u martu 1909. za ruskog ratnog ministra imenovani dotadanji naelnik Generaltaba, general Suhomlinov. On je bio miljenja da je Rusija zbog posljedica rusko -japanskog

148 149 150 151 152

itanka 4 razred str 7 Fotografija ministar Grej (Opa enciklopedija JLZ ili Ist. leksikon ) Britanska karikatura itanka 4 gimnazije str 16 Karikatura itanka 8 razred Karta Italije (Larous enc. i ministar Titoni Opa enciklopedija JLZ
33

rata bila paralizirana. Po njemu, kriza na Balkanu je rusku politiku bespomonost usl jed vojne slabosti u tako jasnom svijetlu oslikala da su svakom patrioti zasuzile oi. Zato je ruska vlada od samog poetka krize nastojala izbjei oruani sukob. Vijest o aneksiji Bosne i Hercegovine objavljena je u Beogradu 2. X. U vanrednom broju lis t Politika je u lanku Bugarska kraljevina - aneksija Bosne obavijestio beogradsku javnost o predstojeem koraku austrougarske vlade. Istog dana, odran je u Beogradu prvi protestni miting, koji je ujedno znaio uvod u itavu seriju mitinga i demonstra cija, koji su se odrali narednih dana. Vodei politiari svih stranaka, kao i tampa zahtijevali su od ministra Milovanovia energino zauzimanje za srpsko stanovnitvo u Bosni i Hercegovini. Austrougarski korak doivljen je u Srbiji vie kao udarac prot iv nje same, nego protiv Osmanskog carstva. 153 U Beogradu se 25. XII 1908. sastala Narodna skuptina i zasjedala do 1. I 1909. Na toj tajnoj sjednici, na osnovu rezultata provedenih diplomatskih akcija, formulirani su zahtjevi Srbije. Na sjednici 25. XII 1908. govorio je samo ministar Milovanovi. U dvosatnom govoru, izlagao je on o aneksionom pitanju. Aneksija Bosne i Hercegovine, smatrao je Milovanovi, bie osuena s dva stanovita. Ona je s jedne strane pogodila suverenitet sultana, s druge strane Ev ropu, odnosno potpisnice Berlinskog ugovora. O bilo kakvim zahtjevima i pravima za Srbiju ne moe biti govora. U meunarodnom pozitivnom pravu nacionalnost, na alost, ne igra nikakvu ulogu. Stoga je obaveza srpske vlade da aneksiju Bosne i Hercegovine pre dstavi kao neposrednu opasnost za politiki ivot i egzistenciju Srbije. Nuno je da se aneksija, kao srpsko pitanje u ovoj boji iznese pred evropski forum. Kada programsko pitanje bude prihvaeno, srpsko pitanje se moe, prema potrebi, iriti ili mijenjat i.154 Krajem februara 1909. otklonjeni su Osmanskog carstva sa Monarhijom i Bugarskom. Austro Ugarska se neposredno sporazumjela sa Osmanskim carstvom plaajui novanu odtetu, a Rusija se zauzela za Bugarsku primajui na sebe vei dio obaveza prema Porti . Poputanje Rusije, nezainteresiranost evropskih sila i sve jai pritisak Austro -Ugarske na Srbiju vodili su razrjeenju krize. Nakon to je Njemaka ultimativnim zahtjevom Petrogradu 22. III 1909. podrala Monarhiju, sile Antante su prihvatile aneksiju. Izjavom velikih sila o ukidanju lana 25. Berlinskog ugovora Aneksiona kriza je zavrena, ime je definitivno priznato proirenje prava suvereniteta cara Franje Josipa na Bosnu i Hercegovinu. 155 Aneksiona kriza je ve u politikim ocjenama u vrijeme Prvog svjetskog rata ocijenjena konanom prekretnicom u meunarodnom politikom ivotu. Novija istraivanja su jo vie prihvatila injenicu da je Aneksiona kriza predstavljala raskrsnicu na kojoj su se razilazile ne samo pojedine sile nego i blokovi sila, i od koje je put vodio neposredno ratnom razrjeenju njihovih suprotnosti. Aneksiona kriza je izazvala krupne promjene u meunarodnom politikom ivotu. Na kraju 1909. Evropa je ve bila podijeljena na dva suprotna tabora. Trenutni uspjeh Dvojnog saveza je jo vie potcrtao suprotnosti u Evropi. Balkan je postao najopasnije polje nemira, podruje koje je prualo najvee mogunosti za diplomatske borbe i stoga na njemu i treba traiti neposredne povode rata. 156 Proglaenjem aneksije Bosne i Hercegovine zemlji je obean ustav, da bi se uveo moderni politiki sistem. Nakon dugih i sporih priprema, car Franjo Josip 1910. proglasio je Zemaljski statut (ustav) za Bosni i Hercegovinu. Pored ustava doneseni su Izborni zakon, Zakon o drutvima, Zakon o okupljanju i Zak on o kotarskim vijeima. U politiki ivot zemlje uvedene su tri institucije, Sabor, Zemaljski savjet i Kotarsko vijee. Funkcije Sabora u upravljanju Bosnom i Hercegovinom bile su ograniene. Sabor nije imao ovlaenja da donosi zakone, nego je mogao sam o raspravljati o prijedlozima; nije mogao raspravljati o budetima niti o imenovanju lanova Zemaljske vlade ili pojedinih njenih slubi. Njegove nadlenosti bile su ograniene uglavnom na rjeavanje pitanja lokalnog znaaja. 157 Krajem maja i poetkom juna 1910. car Franjo Josip je posjetio Bosnu i Hercegovinu, nailazei u svim mjestima kroz koje je proao na topao prijem bosanskohercegovakog stanovnitva. U posjetu Bosni i Hercegovini car je krenuo iz Budimpete 29. maja uveer zasebnim dvorskim vozom, koj i je narednog

153 154 155 156 157

Fotografija Demonstracije u Beogradu 1908. Moderna historija Fotografija Ministar Milovanovi Opa enciklopedoja ili Vojna ili knjiga M.M. Karta BiH 1909. Povijesni atlas BiH Balkan 1909. Larous enc. itanka 4 gimnazije str. 18
34

dana u 5 sati ujutro stigao u Bosanski Brod. Na stanici su ga doekali zemaljski poglavar, zapovjednik 15. korpusa, okruni predstojnik Banje Luke, kotarski predstojnik Dervente, upravnik ispostave u Bosanskom Brodu, kao i gradonaelnik sa gr adskim zastupstvom. Na poklonstvo poredali su se vojni predstavnici, sveenstvo, inovnitvo, predstavnici drutava... Pola sata nakon toga, car je stupio u zaseban voz bosanskohercegovakih zemaljskih eljeznica i nastavio putovanje za Sarajevo. 158 U 8 sati i 12 minuta voz je stigao u Doboj, gdje se zadrao 20 minuta, a cara su pozdravili predstavnici vojne i civilne uprave. 159 U Zavidoviima voz se zadrao samo tri minuta i nastavio vonju do Zenice,

gdje je stigao u 11 sati i 48 minuta i zadrao 20 minuta. 160 U Visoko voz je stigao u 13 sati i 50 minuta i zadrao se 10 minuta. U Odboru za doek cara nalazili su se okruni predstojnik u Sarajevu, kotarski predstojnik i zapovjednik andarmerije u Visokom, a na poklonstvo poredali su se gradski naelnik i gradsko zastupstvo. 161 U 15 sati car je stigao u prijemni paviljon, koji se nalazio blizu stanice kod Fabrike duhana u Sarajevu. Kod paviljona bila je poredana poasna eta 3. bataljona 1. bosanskohercegovakog puka, sa zapovjednicima 10. brdske brigade i 48. pje adijske divizije. U Odboru za doek cara nalazili su se predstavnici vojne i civilne uprave, a zatim su na poklonstvo doli nadbiskup tadler sa rimokatolikim sveenicima i provincijalom franjevakog reda; mitropolit Evgenije Letica sa pravoslavnim sveenstvom; reis-ul-ulema Sulejman ef. arac sa muslimanskim sveenstvom; protestantski upnik; sefardski i austrougarski nadrabin, kao i oficiri sarajevskog garnizona, vojni inovnici, oficirske deputacije jedinica 15. korpusa, zastupnici autonomnih crkvenih uprava, predstavnici advokatske i trgovake i obrtnike komore. 162 Nakon toga car se u pratnji zemaljskog poglavara odvezao u Konak. Na putu do Konaka bila je poredana vojska Sarajevskog garnizona, a sarajevska veteranska udruenja pravila su palir. 163 U utorak 31. maja ujutro, car je posjetio vladinu palau, a u poklonstvu su uestvovali vjerski velikodostojnici svih konfesija, konzuli, oficiri, inovnici, naelnik Sarajeva sa opinskim vjenicima, deputacija pravoslavnih, muslimanskih i katolikih svjetov njaka, te predstavnici trgovake i obrtnike komore. 164 U popodnevnim satima car je posjetio glavne vjerske objekte svih konfesija u Sarajevu rimokatoliku stonu crkvu, srpsko -pravoslavnu stonu crkvu, Begovu damiju, jevrejsko -sefardski templ, a zatim protestantsku crkvu i sinagogu austrougarske jevrejske opine. Zatim je car posjetio gradsku vijenicu, gdje su ga doekali gradonaelnik i gradski zastupnici. 165 U srijedu, 1. juna ujutro, car je posjetio Zemaljsku drepanu, odakle se na konju uputio na vjebalite, gdje je izvrio smotru jedinica. 166 Nakon povratka, car je na terasi Konaka primio delegaciju kolske omladine. Uveer je u Konaku organizovana dvorska veera 167. U etvtak 2. juna u popodnevnim satima car se u posebnom vozu uputio na Ilidu, odakle je u koiji nastavio vonju do Vrela Bosne. Nakon povratka na Ilidu, sa terase je pratio predstavu jedne seoske svadbe i igranje kola. 168 U petak, 3. juna car je krenuo na putovanje u Mostar, zadravajui se kratko u Konjicu i Jablanici. Po dolasku u Mostar, doekali su ga vojni komandant i kotarski predstojnik, a dobrodolicu je u ime gradskih vijenika poelio gradonaelnik Mujaga Komadina. Na poklonstvo su se poredali predstavnici sveenstva,

158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168

Razglednice Razglednice Razglednice Razglednice Razglednice Razglednice Razglednice Razglednice Razglednice Razglednice Razglednice

Historijski muzej Historijski muzej Historijski muze j Historijski muzej Historijski muzej Historijski muzej Historijski muzej Historijski muzej Historijski muzej Historijski muzej Historijski muzej
35

civilnih vlasti i autonomnih vjerskih vlasti. Sa stanice car se u pratnji zemaljskog poglavara, u posebnoj

koiji, odvezao u hotel Narenta, gdje je odsjeo. 169 U popodnevnim satima car se u koijama odvezao do Starog mosta, a zatim preao na desnu obalu Neretve, gdje ga je ekala druga koija i odvezla do Radobolje. Odat le, car se odvezao do stanice i nakon

oprotaja u pratnji zemaljskog poglavara krenuo na putovanje u Be. 170 Ishod Aneksione krize 1908./1909. ubrzao je namjeru balkanskih drava da se obraunaju sa Osmanskim carstvom. Nakon dugih diplomatskih pregovora u p roljee 1912. zakljueni su konani tajni dogovori, na koje su svoju saglasnost dale Rusija i Francuska, a kasnije je i Italija izrazila spremnost da podri balkanske drave. Srbija, Bugarska, Grka i Osmansko carstvo proglasili su opu mobilizaciju 30. s eptembra 1912. Crna Gora objavila je rat Osmanskom carstvu 8. oktobra 1912. i otpoela napad na Skadar. 171 Blizina ratnog poprita i jaina snaga angaovanih u vojnim operacijama izazvele su zabrinutost kod mjerodavnih krugova Monarhije. Zbog zaotravanja Skadarske krize, zemaljski poglavar Bosne i Hercegovine general Potiorek je krajem aprila 1913. traio poduzimanje hitnih mjera u Bosni i Hercegovini. . Na sjednici Zajednike vlade odranoj 2. maja 1913. diskutovalo se o novonastaloj situaciji i odobren a su sredstva za mobilizaciju bosanskohercegovakih rezervista i pojaanje trupa zajednike vojske u zemlji. Ministarski savjet saglasio se sa sazivom prve, druge i tree bosanskohercegovake rezerve. Nakon to je Ministarski savjet odobrio sredstva za pr ovoenje mobilizacije, car je uskoro sazvao bosanskohercegovake rezerviste. Time je dostignuto najvie stanje ratne spremnosti i praktino je provedena mobilizacija. Poputanjem Crne Gore u zemlji je dolo do umanjenja vojnih mjera i poputanja zategnutos ti.172

169 170 171 172

Razglednice Historijski muzej Razglednice Historijski muzej Karta Balkanski ratovi i razglednica Historijski muzej Potiorek i mobilizacija u BiH (iz knjige Jerabek - Potiorek)
36

IV BiH u Prvom svjetskom ratu 1914. -1918. Nakon manevara austrougarske vojske kod Tarina 26. i 27. juna 1914. godine, prestolonasljednik nadvojvoda Franz Ferdinand je 28. juna, na pravoslavni Vidovdan, sa suprugom Sofijom stigao u slubenu posjetu u Sarajevo. 173 Ulice su ukraene i pune graanstva. Meutim, dogaaji su nepredvidivi. Nedaleko od umurije uprije, izvren je atentat. Nedejko abrinovi je bacio bombu na automobil u kojem se vozio nadvojvoda sa

suprugom. 174 Atentat nije omeo dalje izvo enje programa i ugledni gost je produio put do gradske Vijenice. Nakon to je obavljen zvanini protokolarni prijem u Vijenici, nadvojvoda sa svojom pratnjom je krenuo nazad istim putem. Kod Latinske uprije izvren je drugi atentat. Gavrilo Princip je pucao iz revolvera i ubio nadvojvodu i suprugu mu Sofiju. Nastala su teka vremena u Sarajevu. Mnoge srpske radnje i ustanove su bile demolirane. Dva su ovjeka poginula a dva ranjena. 175 Bosanskohercegovaki sabor je odrao alobnu sjednicu i osudio atenta t. To je bila i njegova posljednja sjednica. Uhapeno je oko stotinu osoba, za koje se dralo da su u vezi sa ovim atentatom. Proglaen je prijeki sud na podruju opine i kotara. Vijest o atentatu obila je svijet... Uskoro je ratni plamen zahvatio Evropu. Poeo je Prvi svjetski rat. Do tada najkrvaviji rat na naoj planeti. Na dan objave rata Srbiji austrougarski suveren Franjo Josip uputio je narodima Monarhije, pa i Bosne i Hercegovine proklamaciju u kojoj je pravdao mjere koje je poduzela Austro Ugarska nakon Sarajevskog atentata. Bila mi je najvea elja, da godine koje mi boja milost jo odredi posvetim djelu mira i da moje narode sauvam od tekih rtava i tereta rata. Ali Vijee Providnosti odluilo je drugo. Nedjela jednog mrnjom proetog protivnika prisiljavaju me da radi zatite asti moje monarhije, zbog zatite njenog ugleda i njezinoga poloaja (moi) u cilju da se osigura njen opstanak, poslije mnogo godina mira posegnem za maem. Sa brzo zaboravljajuom nezahvalnou je Kra ljevina Srbija, koju su od prvih poetaka njene dravne samostalnosti pa do najnovijega vremena moji preci i ja podupirali i unapreivali, stupila ve pred vie godina na put otvorenog neprijateljstva protiv Austro Ugarske... Sve vie bukti mrnja protiv mene i moje kue, sve otvorenije se ispoljava tenja da se otrgnu neodvojiva podruja Austro Ugarske. Zloinako nastojanje prodire preko granica kako bi se na Jugoistoku monarhije potkopale osnove dravnog poretka, te pokolebalo narod u u nj egovoj vjernosti prema vladarskom domu i domovini, a omladinu navelo i nadrailo na vrenje zloinakih djela bjesnila i veleizdaje. Niz ubistava, jedna planski pripremljena i provedena zavjera, ije je strahovito izvrenje mene i moje vjerne narode pogodi lo u srce, sve to predstavlja krvavi trag onih mranih skupina ljudi, koje je Srbija stavila u pokret i vodila. Uzalud je moja vlada poduzela jo jedan pokuaj, da taj cilj postigne mirnim sredstvima, da se Srbija skloni na promjenu ozbiljnom opom enom... U ovom asu ja sam potpuno svjestan sve dalekosenosti moje odluke i moje odgovornosti pred svemoguim. Ja sam sve ispitao i izvagao. Mirnom savjeu stupam na put, koga mi dunost ukazuje. Povjeravam se mojim narodima, koji su se uvijek u svim olujama okupljali u jedinstvu i vjernosti oko

moga prijestolja i uvijek bili spremni na najtee rtve za ast, veliinu i mo domovine. 176 Na suenju, koje je trajalo od 12. do 23. oktobra 1914. u Sarajevu, optueni Gavrilo Princip koji je prije etiri godine iziao iz tuzlanske gimnazije i od tada pohaao gimnaziju u Beogradu, izjavio je da se ne kaje za svoj in i da nije zloinac, jer je htio samo zlo da odstrani. U drutvu u kojem se kretao postao je osvjedoeni srpski nacionalist a. Austriju je mrzio jer je drao da od nje Junim Slovenima moe doi samo zlo. Nadvojvodu Franca Ferdinanda smatrao je najveom pogibelji za ideju ujedinjenja Srba i uope Junih Slovena pod srpskim vostvom. Po njegovom miljenju Srbija je ima la misiju da Bosnu i

173 Manevri- knjiga Kiszling, Franz Ferdinand 174 Fotografija-Bogievi, Sarajevski atentat ili dokumentarni film ili album sa 400 fotografija u Arhivu BiH 175 Fotografija-Bogievi, Sarajevski atentat ili dokumentarni film ili album sa 400 fotografija u Arhivu BiH ili dok. film BBC 176 itanka 8 razred osnovne kole str. 32-33. tekst i fotografija
37

Hercegovinu otrgne od Austrije, pa da tako misli svaki estiti ovjek. Ta misao potakla ga je da poini

atentat. 177 U procesu protiv uesnika u sarajevskom atentatu presuda je proglaena 28. oktobra. Na kaznu teke tamnice u trajanj u 20 godina osueni su Gavrilo Princip, Nedeljko abrinovi i Trifko Grabe. Ta kazna pootrena je na svaki 28. juni tvrdim leajem i mranom samicom. 178 Na kaznu teke tamnice u trajanju 16 godina osuen je Vaso ubrilovi, na 13 godina Cvjetko Popovi, na 10 godina Lazar uki i Ivo Kranjevi, Branko Zagorac i Marko Perin na po 3 godine i Cvijan Stjepanovi na 7 mjeseci. 179 Danilo Ili, Veljko ubrilovi, Neo Keroevi i Mihajlo Jovanovi osueni su na smrtnu kaznu koja se trebala izvriti vjeanjem. 180 Zajedniki ministar finansija za Bosnu i Hercegovinu Leon Riter fon Bilinski predloio je caru Franji Josifu da se smrtna kazna za Neu Keroevia preinai u teku tamnicu od 20 godina a za Jakova Milovia u doivotnu teku tamnicu. a da se osnae odluke O krunog i Vrhovnog suda i Zemaljske vlade za BiH u Sarajevu u pogledu Danila Ilia, Veljka ubrilovia, i Mihajla Jovanovia, to je car svojom odlukom od 26. januara 1915. godine i uvaio. 181 Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu izvjestila je telegramo m Zajedniko ministarstvo finansija u Beu 3. februara 1915. godine da je smrtna kazna nad Veljkom ubriloviem, Mihajlom Jovanoviem i Danilom Iliem izvrena u Sarajevu 3. februara 1915. godine izmeu 9 i 10 sati. 182 U kazamatima tvrave Terezin u ekoj u toku Prvog svjetskog rata umrli su Princip, abrinovi, Grabe, Milovi, Neo i Mitar Kerovi, uki i Perin, dok su ostali osloboeni nakon zavretka rata i propasti Austro -Ugarske. 183 Atentat je u redovima muslimanskog i katolikog stanovnitva izazva o duboko uznemirenje. Ve 28. juna 1914. godine u veernjim satima je dolo do prvih demonstracija, u kojima su uesovali i oficiri. Narednog dana poeo je pravi mali rat i unitavanje srpskih radnji i stambenih objekata. Tek je proglaenje prijekog suda umirilo demonstrante. 184 Od poetku augusta 1914. do poetka 1916. godine Bosna i Hercegovina je postala neposredno ratno podruje. Ratna razaranja na podruju vojnih operacija, izbjeglitvo, evakuacije i internacije su izazvale velike poremeaje u privredi zemlje i poveane zahtjeve za ratnim doprinosom. Nakon ofanzive V i VI austrougarske armije na Srbiju koja se zavrila porazom na Jadru, one su se morale povui preko Drine. Prodor srbijanskih i crnogorskih vojnih snaga na podruje od Viegra da do Foe izazvao je masovni bijeg muslimanskog stanovnitva iz srezova Viegrad, Rogatica, ajnie i Foa, dok ih je pravoslavno stanovnitvo doekalo kao oslobodioce, saraujui s njima i ukljuujui se u njihove redove. Takvo njihovo dranje je bilo povod poduzimanju najeih represivnih mjera. Nakon povlaenja crnogorske vojske sa elebia kod Foe sredinom augusta 1914. godine uhapeno je 180 osoba, od kojih je 71 strijeljan u Foi na osnovu odluke prijekog suda, dok su 24 upuena u logor u Arad. Od 3. septembra je poela protivofanziva srbijanske i crnogorske vojske. Sandaka vojska je je do 11. septembra prela Drinu nizvodno od Foe a tri dana kasnije kod Gorada dok je Uika vojska prela kod Starog Broda, Viegrada i Meee. Sandaka vojska je nastavila operacije desnom obalom Prae u pravcu Sarajeva, a Uika njenom lijevom obalom. U toku 27. septembra, izvidnike patrole Sandake vojske su izbile do Mokrog, dok je Drinski odred izbio na Jahorinu i Igrite, a lijevim krilom kod Kalinovika. Is tovremeno, crnogorske patrole su dolazile do Kozije uprije na ulazu u Sarajevo.

177 178 179 180 181 182 183 184

Bogievi, Sarajevski atentat, Dedijer, Sarajevo 1914. Bogievi, u prilozima lijeva strana gore Bogievi i Dedijer Sarajevo 1914. Bogievi i Dedijer Sarajevo 1914. Bogievi i Dedijer Sarajevo 1914. Bogievi i Dedijer Sarajevo 1914. Bogievi i Dedijer Sarajevo 1914. Objava- Sarajevski list
38

Takva situacija je zahtijevala pojaanje austrougarskih jedinica i poduzimanje ofanzive kako bi se srbijanske i crnogorske snage odbacile preko Drine. Austrougarske snage su 4. oktobra poele sa jakim napadima na Uiku vojsku, koji su nastavljeni narednih dana. Prikupljene austrougarske snage iz pozadine pod komandom generala Felixa Andriana) poduzele su od 5. do 10. oktobra protivnapad i odbacile Uiku vojsku juno od puta Han Pijesak-Sarajevo. Period zatija u borbama na Drini general Potiorek je iskoristio da sa novoformiranom 50. divizijom iz 15. korpusa poduzme 18. oktobra ofanzivu u jugoistonoj Bosni i potisne Uiku vojsku do 24. oktobra na desnu obalu Drine. Iza nje, do 30. oktobra su se povukle i crnogorske jedinice. Neposredno nakon objave mobilizacije u Bosni i Hercegovini vojni organi su poeli da uzimaju taoce. Ta mjera je trebala predstavljati garanciju za mir u zemlji, pa su na taj nain ograniavane akcije komitskih eta. Taoci su svojim ivotima jamili za svaku tetu koja bi se u zemlji mogla dogoditi vojsci, vojnim objektima, transportima, javnim prometnim sredstvima i svemu to je imalo znaaja za vojsku. Za namjerno oteenje eljeznice, mostov a, puteva, telegrafskih i telefonskih linija, predviena je smrtna kazna vjeanjem. Svaka opina u ijoj oblasti doe do takvog oteenja izloena je visokim kaznama ili tekim drugim kontribucijama, koje je trebalo odmah poduzeti. 185 Nakon to su june i istone granine oblasti Bosne i Hercegovine postale neposredno poprite ratnih operacija, veliki dio stanovnitva morao je napustiti njihove domove, dok je s druge strane veliki dio stanovnitva morao biti vojno evakuisan. Izbjegliki pokret je zapoeo kr ajem augusta 1914, kada su se povlaile austrougarske jedinice iz Sandaka., kojima se pridruilo i 9.000 Muslimana sa enama i djecom. Istovremeno, zapoeo je bijeg Muslimana iz graninih oblasti srezova Viegrad, ajnie i Foa, koji je prouzrokovao iseljavanje iz susjednog rogatikog sreza. Jedno iseljavanje je davalo impuls za drugo, tako da je broj iskljuivo muslimanskih izbjeglica stalno rastao. Izbjeglice su prikupljane u Alipainom mostu, odakle su transportovane u sigurna mjesta u unutranjosti. Pod rukovodstvom reisu -l-uleme auevia pokrenuta je akcija za prikupljanje pomoi za izbjeglice, koja je donijela sredstva u iznosu od 61.687 kruna i 84 helera. Budui da su izbjeglice snabdijevane iz zemaljskih sredstava, prihodi fonda su koriteni za poboljanje njihovog poloaja, za kupovinu odjee i obue, hrane, Nestleova brana za ishranu djece Te neophodne namirnice kupovao je izbjegliki ured Zemaljske vlade, kao i po njegovom nalogu sreski uredi, na ijem su podruju izbjeglice bile smjetene. 186 Nakon potiskivanja srbijanskih i crnogorskih jedinica uslijedio je povratak izbjeglica u Rogaticu tako da je krajem novembra 1914. godine njihov broj bio smanjen na 26.448 osoba. Kad su ponovo poeli sukobi okruni predstojnik Defterdarevi je otiao u Ro gaticu, gdje je izbila panika i jednostavno rekao da e svako ko napusti mjesto biti objeen. Iako nije mislio ozbiljno, nastupio je tako autoritativno da su mu svi povjerovali. Meutim, uskoro je uslijedio novi napad i Rogatica je ponovo morala biti eva kuisana, ovog puta u cjelini. Usljed toga poveao se broj izbjeglica iz istonih oblasti, pa je sredinom januara 1915. iznosio 46.000 osoba, od kojih je bilo oko 20.000 djece i 1.6000 ena. Nakon provedene operacije ienja srezova Srebrenica i Vlasenica od srbijanskih jedinica to je omoguilo povratak izbjeglica, kao i zbog smrtnih sluajeva meu njima, njihov ukupan broj se smanjio na 42.218. U ljeto 1915. godine se izvan njihovog ranijeg mjesta boravka nalazilo 104.000 izbjeglica. Takvo stanje je potrajalo sve do jeseni 1915., kada je nakon uspjene ofanzive u Srbiji stvorena mogunost za njihov povratak Broj razorenih, odnosno oteenih stambenih i privrednih objekata je iznosio 5.000 useljivih i 10.000 neuseljivih. Uprava se morala ograniiti na to da manje oteene stambene objekte osposobi za nuni smjetaj, a da se izgradnja novih objekata provede u vidu izgradnje blokova stambenih kua. U graninim srezovima Gacko, Bilea i Trebinje akcije su velikim dijelom provedene zahvaljujui vojnim org anima. U rogatikom srezu je bilo izgraeno 39 novih objekata i popravljeno 597, u ajnikom srezu izgraeno je 45 novih objekata i popravljeno 216, dok je u viegradskom srezu izgraeno 50 novih objekata i izvreno 100 veih i 661 manja popravka. Zbog ned ostatka radne snage i materijala, u foanskom srezu smjetaj je osiguran u vojnim barakama. Krajem 1916. godine broj unitenih objekata je jo uvijek bio veliki : 3.221 potpuno uniteni stambeni objekat, 7.075 privrednih zgrada, 1.644 jae oteenih stambe nih kua i 2.099 znatno oteenih privrednih objekata. 187

185 CD 186 Razglednica Historijski muzej 187 Historijski muzej razglednica

39

U toku 1915. godine u Bosni i Hercegovini je voen itav niz politikih procesa. Te godine su odrana 4 vea sudska aka procesa: banjoluki sa 27 optuenih, mostarski, sa suenjem u Sara jevu desetorici optuenih, sarajevski sa suenjem u Travniku sa 65 optuenih i tuzlanski sa suenjem u Bihau etrdesetorici optuenih aka. U procesima srednjokolcima najvei broj optuenih su bili pravoslavci, dok je bio optuen manji broj muslimana i katolika. Osim vie manjih procesa odrano je i nekoliko veih suenja kao protiv Damjana urice sa 36 i Save Ljubibratia sa jo 30 osoba, Nikole Kaikovia i njegove porodice, kao i protiv Gligorija Jeftanovia i njegovog sina Duana. U toku Prvog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini je odrano 17 pojedinanih i grupnih veleizdajnikih procesa. Nakon pronalaska obavjetajne arhive srpskog oficira Koste Todorovia u Loznici i u nekim drugim mjestima prilikom prodora u Srbiju u augustu 1914. godine, poel o je hapenje svih ije se ime nalo na spisku povjerenika. Najvei veleizdajniki proces je odran u Banjoj Luci protiv 156 Srba, javnih, kulturnih i politikih radnika iz cijele BiH. Trajao je od 3. novembra 1915. do 22. aprila 1916. godine. Prema statistikim podacima optueno je 19 sveenika, 14 uitelja, 5 profesora, 2 ljekara, 8 dravnih inovnika, 32 trgovca, 26 seljaka i 12 aka. Presudnu ulogu za odluku suda je imala ekspertiza obavjetajnog vjetaka, Georga Sertia, obavjetajnog oficira kod kom ande 15. korpusa. U zakljuku njegove ekspertize konstatovano je da je u Bosni i Hercegovini od 1911. do 1914. godine, a takoer i u prvoj ratnoj godini iroko razgranata, dobro organizovana i izvrsno funkcionalna pijunska mrea, ije se vodstvo nalazilo u rukama srbijanskih obavjetajnih oficira i rejonskog inspektora u Loznici, kapetana, kasnije majora, Koste Todorovia. Obavjetajna sluba je bila koncipirana za mirnodopsko i ratno doba. tetne posljedice ove veleizdajnike djelatnosti za operacije K.u.k. vojske pokazale su se u prvoj ratnoj godini. iroko razgranata obavjetajna djelatnost podrana je, to vie, noena od Narodne odbrane i drugih srpskih organizacija. Za optuene u procesu posljednja taka ekspertize je bila od odluujueg znaaja: Obzirom na to i na okolnosti, da su obavjetajni konfidenti u miru specijalno za sluaj rata bili angaovani i da je od Todorovia organizovana obavjetajna sluba za vrijeme vanrednih vojnih mjera 1912./1913. i za vrijeme ovog rata protiv Srbije funkcionisala, Serti je zakljuio na kraju da su od Todorovia organizovani konfidenti, ukoliko nisu bili odmah na poetku rata internirani, uzeti za taoce ili pozvani u vojsku, u ratu vrili iste zadatke. Odlukom suda 22. aprila 1916. godine 16 optuenih je o sueno na smrt vjeanjem, a ostali na zatvorsku kaznu u trajanju od 3 do 20 godina. Intervencijama sa strane, smrtna kazna je bila ublaena doivotnom robijom. Osim toga, osueni su trebali da plate 14.644.769 kruna bosanskohercegovakom dravnom eraru u ime odtete za izdatke domaih izbjeglica iz pograninih srezova, te u ime odtete za izdravanje siromanih lanova porodica mobilisanih. 188

188 Razglednica- Veleizdajniki procesi u BiH Historijski muzej

40

BiH i junoslavensko pitanje U vezi s politikim i vojnim razvojem nakon 1914. godine pojavile su se nove kombinac ije sa Bosnom i Hercegovinom. U vrlo dramatinim danima, nakon neuspjene ofanzive austrougarske Armije i protivofanzive srpskih snaga, 12. i 13. decembra 1914 u Petrovaradinu su voeni povjerljivi razgovori izmeu zemaljskog poglavara BiH generala Potiore ka i izaslanika Zajednikog ministarstva finansija, odjelnog predstojnika dr.Lajoa Thalloczy -ja, o buduem poloaju BiH. Po Potiorekovom miljenju, pojam zajednikih zemalja, odnosno kondominij Austrije i Ugarske u Bosni i Hercegovini je trebao da prestan e jer nije donio nikakvih rezultata, pa je rjeenje traio unutar postojeeg dualistikog okvira, predlaui podjelu Bosne i Hercegovine izmeu Austrije i Ugarske. Po njegovom planu, Austriji bi pripali Bosanski kotarevi uz rub Dinarskih planina: Glamo, Livno, Bugojno (bez D.Vakufa), upanjac, Prozor, zatim itava Hercegovina s kotarevima Konjic, Ljubuki, Mostar, Stolac, Ljubinje, Bilea, Trebinje, Gacko, Nevesinje; zatim, da bi se u primjeni pariteta teritorijalno grani~ila sa Srbijom, kotarevi Foa i ajnie u cijelini, a od viegradskog kotara juni dio, a od sarajevskog trnovski dio. Kako bi od takve podjele bila vea korist za Ugarsku, Potiorek je predloio da se austrijskom dijelu pripoji jo sjeverozapadna Bosna (kotarevi Petrovac, Klju, Sanski Most, Varcar Vakuf i jugozapadni dio jajakog kotara) Prvi svjetski rat je otvorio realne mogunosti da u sluaju poraza Centralnih sila doe do obrazovanja junoslavenske drave. Glavni nosioci takvog programa su bili srpska vlada i Jugoslovens ki odbor. Vladajui krugovi Srbije su se u naelu izjanjavali o mogunostima stvaranja jugoslavenske drave prostim proirenjem granica Kraljevine Srbije na Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Junu Dalmaciju, Vojvodinu i Srijem. Drukiji stav na ujedinjenje junoslavenskih naroda su imali politiari iz junoslavenskih zemalja Austro-Ugarske, koji su na poetku rata emigrirali u inostranstvo i 30. aprila 1915. godine osnovali Jugoslovenski odbor, ije je sjedite bilo u Londonu. Smatrali su da treba da se izvri ujedinjenje u jugoslavensku dravnu zajednicu, koja bi bila stvorena na najdemokratskiji nain, na bazi priznanja junoslavenskim narodima punog prava na samoopredjeljenje. 189 U nastojanjima da se sprijei raspad Monarhije i rijei ri jei jugoslavensko pitanje, u okvirima Monarhije u toku Prvog svjetskog rata su se pojavile razliite dravno -pravne kombinacije vezane za Bosnu i Hercegovinu. Nasuprot planu generala Potioreka javio se plan ugarske vlade, koji je predviao potpunu aneksiju Bosne i Hercegovine u ugarsku polovinu Monarhije. Na sjednici odranoj 2. oktobra 1915. godine, ugarska vlada je slubeno usvojila plan o prikljuenju Bosne i Hercegovine Ugarskoj, uz zahtjev da se u njoj ukinu svi oblici autonomnog politikog ivota, d ok se ne uvrsti poloaj Monarhije, odnosno Ugarske. Privredne tekoe u Bosni i Hercegovini imale su znaajne posljedice na politiki ivot u zemlji. U toku 1917. dolo je do ivljih politikih kretanja u Monarhiji, to je imalo posljedica na kret anja u Bosni i Hercegovini. Dugo trajanje rata, iscrpljenost irokih slojeva stanovnitva i opasnost od revolucionarnih kretanja pod utjecajem zbivanja u Rusiji, prisilili su politike krugove Monarhije na poputanje, pa je u pojedinim zemljama dolo do oivljavanja parlamentarnog ivota. Tridesetog maja 1917. godine sazvan je Beki parlament, a neto kasnije i Hrvatski sabor. Do izvjesnog olakanja dolo je i zbog promjene na prijestolju. One su imale izvjesnog utjecaja i na politika kretanja u Bosni i Hercegovini. Oivljavanju politikog ivota u zemlji je u najveoj mjeri doprinijela rezolucija Jugoslavenskog kluba u Bekom parlamentu od 30. maja 1917., o ujedinjenju jugoslavenskih zemalja Monarhije pod skiptrom Habsburga. 190 Ideje koje je sadravala Majska deklaracija smatrane su u srpskim politikim krugovima nepovoljnom, jer se predvialo stvaranje drave na habsburkom jugu. Meutim, razvoj politike situacije u svijetu kao i odnosi meu politikim grupacijama u emigraciji bio je ne povoljan za politiku liniju Nikole Paia i radikalne stranke u Srbiji, jer je padom carizma u Rusiji i raspadom ruskog fronta izgubljen njihov glavni oslonac spoljne politike. Zbog toga su bili primorani na kompromis. Na vijeanju srbijanskih politikih stranaka i lanova Jugoslovenskog odbora na Krfu postignut je dogovor o nainu ureenja budue drave. Krfskom deklaracijom proklamovanom 20. jula 1917. odreeno je da e budua drava biti ureena kao unitaristika, parlamentarna monarhija pod i menom kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Istaknut je princip graanske i vjerske ravnopravnosti, uz izvjesnu samoupravu.

189 Karta Junoslavenske zemlje Jugoslovenskog odbora 1915. Povijesni atlas BiH 190 Karta Pov. atlas
41

Krfska deklaracija Drava Srba, Hrvata i Slovenaca poznatih i pod imenom Junih Slovena ili Jugoslavena, bit e slobodna nezavisna Kraljevina s jedinstvenim teritorijem i jedinstvenim dravljanstvom. Ona e biti ustavna, demokratska i parlamentarna monarhija na elu sa dinastijom Karaorevia, koja je dala dokaza, da se s idejama i osjeajima ne dvoji od naroda i da stavlja narodnu sl obodu i volju iznad svega. Drava ova zvat e se: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca a vladalac: Kralj Srba, Hrvata i Slovenaca. Sve priznate vjeroispovjesti vrit e se slobodno i javno. Pravoslavna, katolika i muslimanska vjeroispovjest, koje su po broju sljedbenika najjae u naem narodu, bit e jednake i ravnopravne prema dravi. Na osnovu ovih principa zakonodavac e se starat, da se uva i odrava konfesionalni mir, koji odgovara duhu i prolosti cjelokupno g naeg naroda.

Dano na Krfu 7 (20.) jula 1917. godine Predsjednik Jugoslovenskog Odbora Predsjednik Dr Anton Koroec Ministarskog savjeta Nik. P. Pai Ministar spoljnih poslova Kraljevine Srbije Presudan stav na promjenu politikih odnosa u BiH imala su zbivanja na frontu. u jesen 1918. godine. To se potvrdilo i prilikom posjete ugarskog dravnika Itvana Tise u Sarajevu od 20 -23. septembra 1918. godine, koji je nastojao ispitati raspoloenje bosanskohercegovakih polit iara za prikljuenje Bosne i Hercegovine Ugarskoj. U toku razgovora za muslimanskim politiarima Tisa je ustanovio razlike u njihovom opredjeljenju u vezi dravnopravnog poloaja BiH. Bivi predsjednik sabora dr Safvet Baagi se zalagao za ujedinjenje Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom, u kojoj bi imala izvjesnu autonomiju. erif Arnautzovi se zalagao za prikljuenje Ugarskoj a mlai muslimanski politiari dr Halidbeg Hrasnica i dr Mehmed Spaho su se zalagali za jugoslavensku opciju. Oni su pripadali deleg aciji multinacionalnog sastava u ije je ime Vojislav ola predao Tisi memorandum kojim se zahtijevalo rjeenje statusa BiH na osnovu nacionalnog prava na samoopredjeljenje. Nakon Itvana Tise Sarajevo je posjetio i zajedniki ministar finansija Aleksandar Frajher picmiler koji je pokuavao da sa generalom Sarkotiem potrai rjeenje dravnopravnog poloaja Bosne i Hercegovine koju je trebalo sauvati u okviru Monarhije. Zalaui se za rjeenje njenog statusa u velikohrvatskom smislu Sarkoti je naglaavao da bi u sluaju jugoslavenskog rjeenja bosanskohercegovakog pitanja Muslimani morali raunati sa vlastitom propau. Ratni dogaaji, koji su se u toku 1918. godine razvijali na tetu Centralnih sila, nagovijestili su da se blii raspad Habsburke monarhije. U takvim okolnostima jugoslavenski politiari su u Zagrebu, 8. oktobra 1918. godine osnovali Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba, kao politiko tijelo naroda koji ive u Hrvatskoj i Slavoniji s Rijekom, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Istri, Trstu, Kranjskoj, Gorikoj, tajerskoj, Korukoj, Bakoj, Banatu, Baranji i Meumurju. Na sjednicama, odranim u Zagrebu od 17. do 19. oktobra, Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba se konstituisalo u centralni organ Drave SHS. U pl enum Narodnog vijea SHS iz Bosne i Hercegovine je ulo 18 predstavnika. Definitivno oformljenje Drave SHS je uslijedilo 29. oktobra 1918. godine, nakon odluke Hrvatskog sabora o raskidanju svih dravno -pravnih veza Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije sa Kraljevinom Ugarskom i Austrijskom carevinom i pristupanju dravi Slovenaca, Hrvata i Srba.191 Nakon povratka bosanskohercegovakih delegata iz Zagreba 31. oktobra 1918. godine u Sarajevu je konstituisan Glavni odbor Narodnog vije a SHS za Bosnu i Hercegovinu, kojem je general Stjepan Sarkoti, posljednji austrougarski poglavar Bosne i Hercegovine, 1. novembra predao vlast. Treeg novembra je imenovana prva bosanskohercegovaka Narodna (Zemaljska) vlada, koja je imala deset resora (povjerenitava). U nju su uli Atanasije ola kao predsjednik, Danilo Dimovi kao povjerenik za pravosuee, dr Mehmed Spaho kao povjerenik za obrt, trgovinu, potu i brzojav, Vjekoslav Jelavi

191 Karta Drave SHS Povijesni atlas BiH

42

povjerenik za zdravstvo dr Tugomir Alaupovi za prosvjetu i bog otovje, Stevo akula za prehranu, Vaso Risti, povjerenik za finansije, Vasilj i Sepan Grdi za organizaciju narodnih vija, odnosno za odbranu. u ijem su se sastavu nalazili Gligorije Jeftanovi kao predsjednik, dr Jozo Sunari i dr Halid Hrasnica ka o potpresjednici a dr Savo Ljubibrati i Hamid Svrzo kao sekretari. Ostali lanovi su bili Vasilj Gri, Kosta <Kujundi, Vojislav ola, Danilo Dimovi, Vjekoslav Jelavi, fra Ljubo Gali, dr Vojislav besarovi, fra Didak Bunti, dr Luka abraji dr Vladi mir orovi, Karlo Cankar, uro Damonja, Simo Barakovi, dr Milan Jojki Duan Kecmanovi, Pero Stokanovi, Smail -aga emalovi, prof. Salih Bai, Maksim urkovi i epan Gri. 192 Unutranje i spoljnopolitike tekoe, u kojima se nalazila Drava SHS pourivale su Narodno vijee da rjeenje potrai u stvaranju jugoslavenske drave. Na sjednici, odranoj u Zagrebu, 24. novembra usvojen je zakljuak u kojem je istaknuta potreba da se to prije sprovede ujedinjenje Drave Slovenaca, Hrvata i Srba sa Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom i da se ono ostvari zajednikim sporazumom u kojem bi se precizirala pitanja privremenog ureenja nove drave, nain formiranja Ustavotvorne skuptine i donoenje ustava. U tom cilju, Narodno vijee je izabralo delegaciju od 28 lanova, koja je 27. novembra otputovala u Beograd na pregovore sa vladom Kraljevine Srbije. U meuvremenu Velika narodna skuptina Vojvodine odrana u Novom Sadu 25. novembra 1918.., proglasila je ujedinjenje sa Srbijom, a dan kasnije u Podgorici

je istu odluku donijela crnogorska Velika narodna skuptina. 193 lanovi delegacije Drave SHS su se u Beogradu nali pod velikim pritiskom, pa su morali odustati od Naputka (Uputstva) koji su dobili iz Zagreba, da insistiraju na federativnom ureenju budue drave. Delegacija je 1. decembra 1918. podnijela regentu Aleksandru Karaoreviu tzv. Adresu, u kojoj su ga pozvali da u ime kralja Petra preuzme vlast u cijeloj zemlji, i izrazili elju da se ostvari ujedinjenje Drave SHS sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu dravu Srba, Hrvata, Slovenaca i da se sa predstavnicima vlade Srbije i narodnih stranaka Srbije i Crne Gore obrazuje jedinstveno Narodno predstavnitvo i jedinstvena vlada. Odgovarajui na Adresu, Aleks andar Karaorevi je dao izjavu kojom se proglaava ujedinjenje Srbije sa zemljama nezavisne Drave Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Tako je Bosna i Hercegovina, kao sastavni dio Drave Slovenaca, Hrvata i Srb a, ula u sastav nove jugoslavenske drave. 194 Dr Zijad ehi

Bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici u vojnoj organizaciji Habsburke monarhije 1878. -1918. Iako se period austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini smatra bolje obraenim razdobljem bosanskohercegovake prolosti, u bosanskohercegovakoj i stranoj historiografiji nema djela u kojem se u cjelini razmatraju uloga i status bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika u vojnoj organizaciji Habsbure Monarhije (1878 -1918). Iako je literatura koja obuhvata problematiku vojne organizacije Austro-Ugarske brojna, uloga bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika promatrana je u njoj samo fragmentarno, u okviru ukupne organizacije vojne sile Monarhije i njene dopune i izuavanja pojedinih aspekata povezanih sa tom tematikom. Upravo ta injenica je utjecala na izbor teme, koja predstavlja pokuaj cjelovite obrade uloge i statusa Bosanaca i Hercegovaca u vojnoj organizaciji Habsburke monarhije. Tema koja obuhvata vremenski okvir od okupacije Bosne i Hercegovine 1878. do konca Prvog svjetskog rata 1918., vieslojna je i zahvata razliite aspekte u irini historijske pojave vojske - vojni, pravni i politiki aspekt, kao i relevantne faktore vojne historije -finansije, privredu, tehniku, duebr initvo, medicinu, demografiju U obradi problematike pored literature koritena je arhivska graa razvrstana u brojnim fondovima Ratnog arhiva u Beu, koja sadri podatke relevantne za prouavanje teme. Graa Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, mada nepotpuna, omoguila je se analiziraju brojni vojni aspekti vezani za ulogu bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika u Prvom svjetskom rati i da se situiraju u iri kontekst ratnih zbivanja na jugoslavenskom i evropskom prostoru.

192 Fotografija General Sarkoti i Zemaljska vlada BiH CD 193 Karta udbenik za osmi razred osnovne kole 194 lanak u Narodno jedinstvo i fotografija kralja Aleksandra
43

Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine glavni zadatak nove uprave je bio da se uspostave organi javne sigurnosti. utemeljeni na novim osnovama. Prvi provizorni statut bosanskohercegovakog andarmerijskog korpusa car Franz Joseph je odobrio 4. maja 1879. Njime su r egulisani popunjavanje i zadaci pripadnika andarmerijskog korpusa. Prema ovoj odluci andarmerijskim korpus je trebao da ima 37 oficira, 127 podoficira i.1.873 andarma. Taj broj trebao se sukcesivno poveavati, u skladu sa porastom finansijskih mogunosti zemlje. 195 Nakon to je uguen ustanak u Hercegovini 1881./1882. u zemlji je bio obrazovan veliki broj bandi za ije suzbijanje nije bila dovoljna andarmerija. Zbog toga je za vanrednu sigurnosnu slubu u novembru 1882. obrazovan tzv. Streifkorps za He rcegovinu sa tri krila, a u 1883. tri daljnja krila u Bosni. Streifkorps je do 1888 postigao znaajne uspjehe u vrenju sigurnosne slube, pa je razbojnitava gotovo u cjelosti nestalo. Zbog toga je reduciran na tri krila, a u toku 1891. u potpunosti r asputen. Njegovi pripadnici najveim dijelom su ukljueni u sastav andarmerije. 196 Broj ljudstva i formacija andarmerije sukcesivno je rastao, zavisno od stanja sigurnosnih odnosa i stanja zemaljskih finansija. Na poetku 1896. u sastavu bosanskoherceg ovakog andarmerijskog tijela nalazilo se 2.310 osoba, od kojih je bilo 394 bosanskohercegovaka zemaljska pripadnika (120 katolika (30,45 %), 207 pravoslavnih (52,55 %) i 67 muslimana (17,00 %). 197 Meu mjerama koje nakon okupacoje provode austrougarski organi posebno vanu ulogu imalo je uvoenje vojne obaveze u BiH i ukljuenje bosanskohercegovakih vojnih obveznika u vojnu organizaciju Monarhije. Nakon to je osigurala saglasnost Porte pristupilo se uvoenju vojne obaveze i provoenju regrutacije, uzimajui vojne potencijale BiH u umjerenom obimu. Na sjednici Zajednike vlade odranoj 20. augusta 1881., diskutiralo se o objavljivanju Vojnog zakona, koji je car sankcionirao. U diskusijama su prevagu odnijeli vojni krugovi sa carem na elu i zakljueno j e da se u jesen uvede vojna obaveza i da se, iz

finansijskih razloga regrutuju pripadnici sve tri konfesije. 198 Provizorni Vojni zakon u Bosni i Hercegovini proglaen je 4. novembra 1881. Istovremeno je car Franz Joseph uputio proglas stanovnitvu Bosne i He rcegovine, u kojem je naglasio da se bez oruane sile ne moe ouvati mir u zemlji, tititi ivot i imetak stanovnika, a zemlja od neprijatelja spolja. Rane koje su donijeli protekli dogaaji tek treba da zarastu, pa je dolo vrijeme da sinovi zemlje spos obni za odbranu nastupe dunost i da im bez razlike po vjeri pripadne ast da u odbranu svoje otadbine nose oruje. U Zakonu za obranu izreene su najire olakice i oslobaanja, da u vrenju vojne slube niko nee biti sprijeen u vrenju svojih vjerskih dunosti. Naglaeno je da e pri regrutaciji biti pozvano 1.200 momaka, tj. oni koji su roeni 1861. i 1862.

godine.199 Budui da su religiozne potrebe i obiaji bosanskohercegovakih vojnih obveznika krenske i jevrejske vjere bili sadrani u propisim a za k. u. k. vojsku, ukljuenje muslimana u njene redove je zahtijevalo da se donesu specifine odredbe. Uvaavajui njihove vjerske slobode u punom obimu, K.u.k. Ministarstvo rata je donijelo Naredbu o postupcima prema muslimanskim vojnicima za vrijeme t rajanja aktivne vojne slube, koju je, prema okrunici Zemaljske vlade od 5. novembra 1881., trebalo proitati na sjednici upravnog medlisa i sjednici gradskog predstavnitva u Sarajevu. Ta naredba je predviala da je muslimanskim vojnicima petak predvi en za odmor; kao i tri dana Ramazan bajrama i etiri dana Kurban -bajrama. Muslimanskim vojnicima je dozvoljeno da hranu posebno pripremaju i za to potrebne predmete sami kupuju, ukoliko te predmete ne dobavlja erar. Oni su dobivali novo posue za kuhanje, a da se ne zamijeni sa drugim, imalo je posebnu oznaku. Ako bi se takvo posue u smislu vjerskih

195 Tomislav Kraljai, Kalajev reim u Bosni i Hercegovini 1882 -1903., Sarajevo 1987., 456. 196 Bericht ber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1906, Wien 1906., 234. 197 Geschichte der Sicherheitstruppen und der ffentlichen Siicherheit in Bosnien und der Herzegovina 1878.-1898., Wien 1898. Beilage A, Standes-Uebersicht des bosnischherzegovinischen Gandarmerie -Corps. 198. Hamdija . K a p i d i , Hercegovaki ustanak, Sarajevo, 1958., .80-81. 199. Provizorni zakon, Naredba 235, CV za BiH od 4. XI 1881 . povodom proglasa provizornog obrambenog zakona za BiH, Nr 2.679, Zbornik zakona i naredbi za BiH 1881., 695.
44

propisa oneistilo, trebalo ga je zamijeniti sa novim. Zbog potivanja religioznih obiaja, trebalo je stalno imati u vidu da je Muslimanima zabranjeno troi ti svinjsko meso, mast i vino. Muslimanskim vojnicima se, kada nisu u slubi, trebalo omoguiti da mogu petkom u damiji klanjati dumu od 11 do 13 sati, a na oba bajrama da mogu ii u damiju jedan sat prije izlaska sunca. Za klanjanje se trebao urediti poseban prostor (hodnik, soba u kasarni), iako se klanjanje moglo obavljati i vani. Vojnim odjeljenjima bosanskohercegovakih vojnih obveznika trebalo se za uzimanje abdesta dati dovoljan broj bakrenih zdjela (aa) i vreva (ibrika). Ako vojnik Muslima n umre, na sahrani se nije trebala dodjeljivati muzika, bubnjevi ili trube, poto se po Kur'anu pokop trebao obaviti u tiini. Predvieno je da se nakon uspostave bosanskohercegovakih odjeljenja za obavljanje vjerskih obreda imenuju dva vojna imama, sa rangom vojnog kapela II klase. Nakon prve vojne obuke, vojnim bolnicama je trebalo dodijeliti bosanskohercegovake vojnike da se poduavaju njegovanju bolesnika i da, kada nema imama, obave vjerske obrede. Na kraju, u bosanskohercegovakim odjeljenjima se umjesto zapovjedi klekni na molitvu trebala koristiti zapovjed na molitvu. 200 Prema odredbama provizornog Vojnog zakona vojnu obavezu su u principu trebali vriti svi vojno sposobni bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici, koji su bili obavezni uestv ovati u odbrani zemlje i Monarhije. 201 Vojna dunost je poinjala 1. januara kalendarske godine u kojoj je vojni obveznik navravao 20 godina. 202 Bila je uslovljena potrebnom duhovnom i tjelesnom sposobnou i minimalnom visinom od 155,4 cm. 203 Trajala je 3 godine u liniji i 9 godina u rezervi. 204 Vojni obveznici, koji nisu bili sposobni za aktivnu vojnu slubu nego za onu koja odgovara njihovoj civilnoj

slubi, mogli su u sluaju rata biti pozvani u slubu do 32. godine starosti. 205 U ratu i miru angairanje

bosanskohercegovakih vojnih obveznika nalazilo se u nadlenosti cara, 206 koji je imenovao i sve

oficire.207 U Vojnom zakonu za Bosnu i Hercegovinu institucija jednogodinjih dobrovoljaca nije bila tretirana, ali je to pitanje blie regulisano u priloenim Instrukc ijama. Svaki zemaljski pripadnik Bosne i Hercegovine, koji je mogao svjedodbom ili potvrdom dokazati da posjeduje izvjestan stepen obrazovanja, priman je na kurs za kolovanje rezervnih oficira. Ako su nakon godinu dana vojne slube kandidati smatrani osp osobljenim, polagali su ispit. Nakon poloenog ispita, krajem decembra iste godine, slijedilo je prevoenje u rezervu. 208 Podoficiri, koji su aktivno sluili 8 godina, od toga najmanje 5 kao podoficiri i imali dobre preporuke, mogli su raunati na radno mjesto u javnoj slubi ili na uee u poslovima subvencioniranim od Zemaljske vlade.209 Institucija zastupanja (bedelija, bedluk) je preuzeta iz osmanskog Vojnog zakona i poblie regulisana u instrukcijama o provoenju regrutacije. Zastupnik je morao da u etv rtoj starosnoj klasi ispuni svoju dunost. Nije smio biti stariji od 32 godine, morao je biti zemaljski pripadnik Bosne i Hercegovine i odgovarati propisima o dobrovoljnom stupanju u vojsku. Morao je, osim toga da dostavi uvjerenje okrunih organa da

nije potreban za izdravanje lanova porodice. 210 Odnos zamjenika i zamijenjenog je prema vojnim vlastima regulisan javno -pravnim normama, tako da privatno-pravni sporazum nije vrijedio. Dogovor je obavljan kod okrunih organa i tu je zakljuivan

200. Behandlung der Mohamedaner whrend der active Dienstzeit, Arm e-VerordnungsBlatt, 5. XI 1881., Wien, 1882., (Z. 2.698 prs./ 9), 715. 201. Provisorische Wehrgesetz fr Bosnien und die Herzegowina, Wien 1881., 1. (dalje PWG). 202. PWG, 2. 203. PWG 3. 204. PWG 4. 205. PWG 5. 206. PWG 6. 207. PWG 7. 208. PWG 26. 209. PWG 34. 210. PWG 23:1,
45

sporazum. 211 Dezertiranje ili samoranjavanje zastupnika je imalo za posljedicu gubitak vrijednosti zaloga. U prvom sluaju vrijednost se vraala zastupljenom i on bi tada morao lino obaviti vojnu slubu ili pronai novog zamjenika. U sluaju samoranjavanja vrijednost zalog a je pripadala vojsci, dok je zastupljeni oslobaan obaveze sluenja. 212 Prema odredbama Vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu od vojne slube su bili osloboeni pripadnici godita 1858. i stariji, bez obzira da li su ranije izvrili vojnu obavezu. Od nje su takoer bila osloboena lica koja su sluila u osmanskim trupama 213 kao i sveenici i duebrinici svih zakonom priznatih konfesija (kod muslimana tu su se ubrajali mula, erijatski sudac u slubi, muderis koji je redovno drao predavanja, diplomirani imam i hatib koji je lino vrio slubu, kao i ejh), diplomirani ljekari, veterinari i apotekari, kao i zaposleni uitelji i hode. 214 Od vojne slube su na neodreeno vrijeme bili oslobaani jedini sin ili zet osobe starije od 70. godina, kao i

unuk takvih osoba ukoliko nemaju sina, a takoer i brat nezbrinutih sestara ili brae. 215 S obzirom na nerijeen dravno -pravni poloaj, bosanskohercegovake jedinice pravno nisu predstavljale sastavni dio austrougarske armije. Njihova unutranja organizacija je u prvoj instanci bila iskljuivo

odreena od cara, pokazujui jasna ublaavanja u odnosu na sistem austrougarskih vojnih snaga. 216 Bosanskohercegovake trupe nisu posjedovale Landwehr i Landsturm kao dodatne dijelove, nego su obrazovane iz jedinica koje slue u lin iji i rezervnih. U njima su bile zastupljene samo pjeadija i transport. Vojno vostvo i administrativna uprava su bili podreeni K.u.k. Ministarstvu rata, dok su jedinice izdravane iz bosanskohercegovakih sredstava. Uprkos posebnom statusu, bosanskoherc egovake jedinice su istovremeno stajale sa austrougarskom vojskom u izvjesnom pravnom koneksu, koji je predstavljen kroz zajednikog vladara, ujednaene propise slube po Vojnom zakonu kojem su podlijegale, kao i odredbama upotrebe ovih trupa po kojima j e njihova dunost bila ne samo odbrana Bosne i Hercegovine nego i cjelokupnog prostora Monarhije. 217 Kada je 1890. postao aktualan premjetaj bosanskohercegovakih jedinica u unutranjost Monarhije, smatralo se da one ne mogu predstavljati sastavni dio oru anih snaga Monarhije sve dok se ne uspostavi puni suverenitet nad Bosnom i Hercegovinom. Takvo miljenje su zastupali pravnici Georg Jellinek i Hans Schneller. Ublaavajue take uzimao je Emil Ling. Kako je on potpuno drugaije konstruirao pojam suvereniteta, smatrajui ga faktikom vladavinom, zakljuio je da je Bosna i Hercegovina ve u takvom odnosu sa Monarhijom. Nakon njegovog pravnog miljenja, bosanskohercegovake trupe su ne samo de iure nego i de facto smatrane sastavnim dijelom oruanih snaga Mon arhije.218 Bosanskohercegovaki vojni obveznici regrutovani 1882. su rasporeeni u sastav etiri formirane bosanskohercegovake ete i to: prvu u Sarajevu, drugu u Banjoj Luci, treu u Dolnjoj Tuzli i etvrtu u Mostaru. Ove etiri ete nosile su brojeve 1 -4. Daljnje 4 ete sa brojevima 5 -8 formirane su 1883., 1884. sa brojevima 9-12, a 1885. ete sa brojevima 13 -16. Iste godine iz ovih eta formirani su samostalni pjeadijski bataljoni sa oznakama I-IV. Od 1886. do 1889., u svakom dopunskom okrugu bile su us postavljene nove

211. PWG 23:7. Bilo je predvieno da zamijenjeni obeteti zamjenika putem novanog ekvivalenta. Zastupnik je dobivao odtetu ako je cijelo vrijeme bio regrutiran i to polovinu sredstava nakon obavljene trogodinje slube, a od preostale druge polovine po jednu treinu nakon 3, 6 i 9 godina sluenja u rezervi. Njemu je takoer pripadala kamata od poloenih sredstava. Ukoliko bi usljed smrti ili nesposobnosti za daljnju slubu zamjenik bio otputen, njegova sluba se smatrala zavrenom, tako da su on ili njegovi lanovi porodice imali pravo na ostatak vrijednosti. 212. PWG 23:8 213. PWG 10. 214. PWG 11 i 12. 215. PWG 13. 216. PWG BiH, 4. 217. S c h m i d Ferdinand, Bosnien und der Herzegovina unter der Verwaltung sterreich-Ungarns, Leipzig 1914. , 105. 218. Isti, Das Heeresrecht der sterreichisch -ungarischen Monarchie, Wien -Leipzig 1903., 33-34.
46

ete, koje su prikljuene postojeem bataljonu. One su se 1.X 1889. ujedinile u novi bataljon, uz istovremenu uspostavu rezervnog bataljanskog kadra. ete uspostavljene od 1890. do 1892. ujedinile su se 1.X 1893. u daljnja 4 bataljona. koji su imali po 3 ete. Iz ovih 12 samostalnih bataljona, 1 januara 1894. uspostavljena su 4 pjeadijska puka, sa po tri bataljona i to: 1. bosanskohercegovaki puk iz sarajevskog dopunskog okruga, 2. iz banjolukog, 3. iz tuzlanskog i 4. iz mostarskog. 219 Bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici koji su se nalazili u aktivnoj vojnoj slubi, podlijegali su u ratu i miru krivinom vojnom zakonu. Okrunicom K.u.k. Ministarstva rata od 16. oktobra 1882. Vojni kazneni

zakonik je sa manjim modifikacijama proire n na Bosnu i Hercegovinu. 220 Bosanskohercegovake jedinice su 1895. godine dobile vojnu muziku. Tom prigodom Edward Wagnes, voa orkestra 2. bosanskohercegovakog puka u Grazu je komponirao koranicu Die Bosniaken kommen, koja je uskoro postala prepozna tljivo obiljeje svih bosanskohercegovakih jedinica. 221 specifian nain odijevanja izdvajao je bosanskohercegovake jedinice od ostalih trupa k.u.k. armije. Nosili su svijetloplave turske hlae i gamae. U poetku su samo Muslimani nosili fes, a kasnije svi pripadnici bosanskohercegovakih jedinica. Od 1909. za sve dijelove armije, izuzev konjice, su uvedene smee - sive uniforme. 222 Od 1910. i fes je dobio ratnu, smee -sivu boju.223 Nakon vojne reforme u Monarhiji nastupile su znaajne novosti i u bo sanskohercegovakim jedinicama. Vojna komanda je nastojala da se bosanskohercegovaki vojni potencijal iskoristi u veoj mjeri, kao i da vaee vojne odredbe za Bosnu i Hercegovinu prilagodi Vojnom zakonu Monarhije. Kada su u okviru vojne uprave izradili nacrt Vojnog zakona i kada je on, nakon estokih diskusija u delegacijama sankcionisan, pristupilo se njegovom provoenju. Novi Vojni zakon za Bosnu i Hercegovinu je proglaen 11. avgusta 1912. Njime je godinji kontingent regruta usklaen sa principom ko ji je vaio za Austriju i Ugarsku. Po njegovim odredbama kontingent regruta za Bosnu i Hercegovinu je iznosio 6.392 vojna obveznika ili 0,43% ukupnog stanovnitva to je predstavljalo prosjek austrijskog (0,42%) i ugarskog (0,44%) procenta ukupnog stanovnitva. Prema odredbama novog vojnog zakona godinji kontingent regruta za Bosnu i Hercegovinu trebao je iznositi: 1912. - 6.392, 1913. 7.256, 1914. 7.638, 1915. 7.688, 1916. 7.726, i 1917. 7.763 osobe. Istovremeno je dolo i do pomjeranja starosne granice z a rezervni sastav. Prema novom Vojnom zakonu, trea rezerva se zavravala sa 42 godine ivota. Njegove odredbe su prilagoene odredbama Vojnog zakona za Austriju i Ugarsku, uz manja odstupanja. Vojna obaveza je bila opa i morala se izvriti lino, tako da je ukinuta institucija zastupanja (bedelija, bedluk). 224 Drukije nego u ostalim oblastima u Monarhiji provodila se mobilizacija 1914. u Bosni i Hercegovini, gdje je nakon ubistva prijestolonasljednika Franza Ferdinanda nastupilo pravo ratno stanje. Atent at je u redovima muslimanskog i katolikog stanovnitva izazvao duboko uznemirenje. Ve 28. juna u veernjim satima je dolo do prvih demonstracija, u kojima su uesovali i oficiri. Narednog dana poeo je pravi mali rat i unitavanje srpskih radnji i sta mbenih objekata. Tek je proglaenje prijekog suda umirilo demonstrante. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu je 29. juna donijela Objavu o zavoenju prijekog suda za podruje gradske opine Sarajevo i kotara sarajevskog. Tom Odredbom bila je predviena s mrtna kazna za 12 vrsta zloina.. 225

219. Oberst Karl C z a p p, Das Wehrgesetz fr Bosnien und Herzegowina 1912., Wien 1912., 2. 220. S c h m i d Ferdinand, Heeresrecht ... 512. 221. S c h a c h i n g e r Werner, Bonjaci dolaze. Elitne trupe K. u. K. armije 1879 1918., Lovran 1996., 25-26. 222. KA-W, KM, 1909. 64-1/1.3 Hechtgraue Feld-uniformen. Vidi: Paul W i t a s, Die Militrintendatur in Oesterreich -Ungarn und Oesterreich 1868 .-1918., Salzburg, 1968., 67. 223. KA-W, KM, 1910., 6-1/5 Hechtgraue Fess. K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 15. januar 1910. 224. ABH, ZMF, Prs. BH 1912.,. 1.225, Bosnien -Hercergovina, Wehrreform -program, bersicht der durchzufhrenden Stand essanierungen und Neuaufstelungen, k. u. k. KM An das k.u.k. GFM, Wien 12. August 1912., 3. 225 Zloin veleizdaje, Zloin protiv vojne sile, Zloin smetanja javnog mira, Zloin ustanka, Zloin bune, Zloin javnog nasilja za neke sluajeve, Zloin umorstva, Zloin ubistva,
47

Nemiri meu srpskim stanovnitvom, sabotae i ometanje saobraajnih sredstava, kao i mjere muslimanskog i katolikog stanovnitva, zahtjevali su intervencije vojnih trupa. Zemaljski poglavar general Oskar Potiorek poduzeo je odmah mjere koje su omoguile da se mobilizacija provede bez tekoa. Iznimne mjere u Bosni i Hercegovini zavedene su tako da su najprije Zakonskom naredbom Zemaljske vlade od 26. VII 1914. suspendirane pojedine odredbe zemaljskog statuta koje su se n alazile na snazi od 17. II 1910., to je dalo pravnu osnovu za uvoenje iznimnih mjera na osnovu Zakona o iznimnim mjerama od 5.III 1910. Iznimne mjere su objavljene u vie naredbi Zemaljske vlade. 226 Nakon nereda i progona srpskog stanovnitva reis -ul-ulema Hadi Mehmed Demaludin auevi uputio je Muslimanima poslanicu, u kojoj ih je opominjao na red i mir i uvanje dobara svojih sugraana, zahtijevajui da se suzdre od svih Bogu mrskih djela. 227 Iznimne mjere objavljene su u vie naredbi Zemaljske vlade kao to su Naredba o ograniavanju za putne isprave, prijavljivanje, slobodu kretanja, udruenja i okupljanja, Naredba o sprjeavanju bjeanja vojnih obveznika preko granice, Naredba o ogranienju noenja oruja i prometa orujem, Naredba o stavljanju graanskih lica pod vojnu vlast, Naredba o o pootravanju kaznenog postupka za Bosnu i Hercegovinu i ukidanje porotnika na sudovima, Naredba o uvoenju cenzure na poti i ogranienju i nadziranju telegrafskog saobraaja. 228 Sarajevski atentat 28. juna 1914. izgledao je mjerodavnim vojnim i politikim krugovima u Beu i Berlinu kao izuzetan povod za obraun sa Srbijom. Na memorandum cara Franza Josepha I, koji je naglaavao rijeenost bekog dvora da Srbiju izoluje, umanji i iskljui kao fakt or sile, njemaki car Wilhelm II je u sluaju sukoba sa Rusijom obeao bezuslovnu pomo. Ministar vanjskih poslova grof Berthold je 7. jula sazvao sjednicu ministarskog savjeta na kojoj su se svi prisutni sloili da diplomatski uspjeh Monarhije, ak i kada bi se zavrio porazom Srbije ne bi imao veu vrijednost. Zbog toga je zakljueno da Srbiji treba uputiti zahtjev u formi ultimatuma, koji unaprijed pretpostavlja odbijanje i time otvara put za radikalno rjeenje. Diplomatski predstavnici Monarhije u Pet rogradu, Parizu, Londonu, Rimu i Carigradu upoznali su 24. jula njihove vlade sa poduzetim koracima Monarhije i sadraju ultimatuma. Nakon njegovog isteka ultimatuma, Srbija je poela sa mobilizacijom, jer se oekivalo da e objava rata uslijediti za neko liko sati.229 Nakon proglaenja ratnog stanja u Bosni i Hercegovini za osiguranje granice prema Srbiji i Crnoj Gori angaovani su pored andarmerije i veteranskog korpusa (1.600 vojnika) i od povjerljivog domaeg stanovnitva Zatitni korpus sa 11.000 osoba, koji je prikljuen andarmeriji. Tako je na poetku

Zloin teke ozljede tijela, Zloin palei, Zloin razbojstva, Zloin davanja pripomoi u kojem od gore pomenutih zloina. (Sarajevski list, br. 131, 29. VI 1914., 1.). 226 Armee-Verordnungs-Blatt, Normalien, 19. 07. 1914., Nr 41, Wien, 191 4. Danom objave naloeno je za cijelu zemlju : Oruniki listovi objavom ove odredbe gube vanost i svi vlasnici oruja duni su u roku od 8 dana da ga prijave nadlenom organu sigurnosti. Oni koji su posjedovali eksploziv morali su u roku od 24 sata da g a prijave politikim organima. Za neizvravanje ove odredbe bila je predviena kazna do 2.000 kruna i pokretanje postupka pred vojnim sudom. Kanjive djelatnosti za koje je postupak voen pred vojnim sudom bili su izdaja, uvreda cara, uvreda lanova carske porodice, ometanje javnog reda i mira, ustanak, pobuna i nasilnitvo, irenje glasina. Istom odredbom zabranjeno je tampati svako obavjetenje o vojnoj sili. Periodina tampa je morala lanak za objavljivanje dostaviti na uvid vojnim ili politikim org anima 6 sati prije izlaska lista iz tampe, a neperiodina 8 dana ranije. Prodaja i rasturanje periodine tampe ogranieno je u vremenu od 12 sati do 21 sat. Sve publikacije iz Srbije i Crne Gore su zabranjene. 227. Sarajevski list, br. 137, 4. juli 1914 ., 3. 228. Sarajevski list, br. 155, 26. VII 1914., 1. 229 Klaus D o r s t - Wolfgang W n s c h e, Der ersten Weltkrieg. Erscheinung und Wesen, Berlin, 1989., 44 -45.
48

mobilizacije bila osigurana glavna ila kucavica zemlje, uskotrana eljeznika pruga i granini pojas prema

Srbiji i Crnoj Gori. 230 Na poetku mobilizacije u Bosni i Hercegovini, na zapovjed armijskog ins pektora u Sarajevu Potioreka, odnosno komande VI armije, uspostavljen je od strane andarmerije Freiwilige Schutzkorps ( Dobrovoljaki zatitni zbor), u ijem sastavu su se u osnovi nalazili bosanskohercegovaki muslimani i katolici. Njegovo formiranj e i dopuna uslijedila je od elemenata koji nisu podlijegali vojnoj obavezi, iz sastava 2. i 3. rezerve, koji nisu imali ratni raspored, sa instruktorskom svrhom i za podrku andarmeriji u odravanju reda i mira u zemlji, u svrhu upotrebe protiv bandi i za voenje malog rata protiv slomljnog protivnika. Njegovo formiranje i uspostava je bila isto vojna nadlenost, na koju Zemaljska vlada BiH nije imala utjecaja. 231 Ustanovljen je kontingent za Bosnu od 1.000 pjeaka i 22 konjanika, a za Hercegovinu od 200 pjeaka. 232 Na frontu pripadnici Schutzkorpsa kretali su se zajedno sa vojnim jedinicama. Bosanskohercegovaki Srbi, koji su se pridruili srbijanskim i crnogorskim snagama za vrijeme njihovog prodora u Bosnu i Hercegovinu, uhvaeni na djelu za vrijeme tr ajanja prijekog suda, kanjavani su smrtnom kaznom. Izvrioci kazne bili su pripadnici Schutzkorpsa, najveim dijelom bosanskohercegovaki Muslimani, pa je u historijskom pamenju bosanskohercegovakih Srba ta injenica kasnije predstavljala instrument z a genocidnu politiku prema njima. Za vrijeme slube u redovima Schutzkorpsa bilo je i prekoraenja dunosti, za ta su njegovi pojedini pripadnici optueni, a protiv njih voeni krivini procesi. Jedan proces voen je krajem aprila 1916., na kojem je osueno nekoliko osoba. 233 U ofanzivi srbijanskih i crnogorskih snaga poseban zadatak imali su etniki odredi, kojima je vrhovna komanda srpske vojske povjerila izvravanje specifinih vojnih zadataka, u prvom redu aktivnosti

gerilske prirode. 234 Neposredno nakon objave mobilizacije u Bosni i Hercegovini vojni organi su poeli da uzimaju taoce. Ta mjera je trebala predstavljati garanciju za mir u zemlji, pa su na taj nain ograniavane akcije komitskih eta. Taoci su svojim ivotima jamili za svaku tetu koj a bi se u zemlji mogla dogoditi vojsci, vojnim objektima, transportima, javnim prometnim sredstvima i svemu to je imalo znaaja za vojsku. U dopisu Zemaljske vlade upuenom sreskim uredima i ekspoziturama u zemlji 28. jula 1914. sadrana je instrukcija o uvoenju institucije talaca. Za taoce je trebalo uzimati najutjecajnije i najuglednije osobe pravoslavne vjere koji su politiki pripadali Narodu, Otadbini i Srpskoj rijei, s tim da oni budu zalog lojalnog dranja

njihovih pripadnika i pristalica. 235 Za namjerno oteenje eljeznice, mostova, puteva, telegrafskih i telefonskih linija, predviena je smrtna kazna vjeanjem. Svaka opina u ijoj oblasti doe do takvog oteenja izloena je visokim kaznama ili tekim drugim kontribucijama, koje je treba lo odmah poduzeti. Vojne komande osiguranja eljeznica i mostova, kao i komande vojnih transporta, ovlatene su za uzimanje talaca i mogle su ih rasporediti kod odjeljenja za zatitu i na vojne vozove. Kod napada na eljeznicu ili mostove taoce je trebalo strijeljati na licu mjesta. 236 U svim opinama, posebno onim koje su se nalazile u blizini eljeznice, trebalo je na

230. sterreich-Ungarns letztes Krieges 1914. -1918., T. I, 1914., Wien 1931. (dalje ULK), 92. 231. ABH, ZMF, 1914., 14.498. Schutzkorpsmanschaft, Versorgung. Zemaljska vlada BiH, Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo 3. novembar 1914. 232. KA-W, N. P., K. 7, Geh. Nr 68 b, Sarajevo, 12. septembar 1914. U Bosni je trebalo da okrug Sarajevo dodijeli 100 pjeaka i jednog konjanika, grad Sarajevo 250 pjeaka, travniki srez 250 pjeaka i 3 konjanika, banjoluki srez 450 pjeaka i 15 konjanika, bihaki srez 50 pjeaka i tuzlanski srez 100 pjeaka i 3 konjanika. 233. Prozes gegen Schutzkorp s Leute, Sarajevoer Tagesblatt, 30. april 1915., 5. 234 Nusret e h i , etnitvo u Bosni i Hercegovini (1918. -1941.), Sarajevo, 1971., 40. 235. ABH, ZV BH, Prs. 1914., 7.493. Aushebung von Geiseln und Behandlung derselbe. Zemaljska vlada BiH svim sres kim uredima i sreskim ispostavama, Sarajevo, 28. juli 1914. 236. ABH, ZV BH, Prs. 1914., 8.352, Objava komande 15. korpusa.
49

vidnim mjestima istaknuti plakate. 237 U unutranjost Monarhije odvedeni su prvo politiki sumnjiivi i

taoci .238 Nakon to su june i istone g ranine oblasti Bosne i Hercegovine postale neposredno poprite ratnih operacija, veliki dio stanovnitva morao je napustiti njihove domove, dok je s druge strane veliki dio stanovnitva morao biti vojno evakuiran. Na taj nain problem izbjeglica postao je aktualan neposredno nakon izbijanja rata. S obzirom na male prihvatne mogunosti u zemlji, kao i specifine socijalne, konfesionalne i privredne odnose u zemlji njegovo rjeenje nailo je na vee probleme nego u Austriji i u Ugarskoj. Izbjegliki pokret z apoeo je krajem augusta 1914, kada su se povlaile austrougarske jedinice iz Sandaka., kojima se pridruilo i 9.000 Muslimana sa enama i djecom. Istovremeno, zapoeo je bijeg Muslimana iz graninih oblasti srezova Viegrad, ajnie i Foa, koji je prou zrokovao iseljavanje iz susjednog rogatikog sreza. Jedno iseljavanje davalo je impuls za drugo, tako da je broj iskljuivo

muslimanskih izbjeglica stalno rastao. 239 Pod rukovodstvom reis-ul-uleme auevia pokrenuta je akcija za prikupljanje pomoi za izb jeglice koja je donijela sredstva iznos od 61.687 kruna i 84 helera. Vee priloge dali su car Franz Joseph i ministar von Bilinski, po 10.000 K, dok su ostali prilozi uglavnom rezultat aktiivnosti reisa auevia. Budui da su izbjeglice snabdijevane iz zemaljskih sredstava, prihodi fonda su koriteni za poboljanje njihovog poloaja, za kupovinu odjee i obue, hrane, Nestleova brana za hranu djeci Te potrebne namirnice kupovao je izbjegliki ured Zemaljske vlade, kao i po njegovom nalogu kotarski ured i na ijem podruju su bile

smjetene izbjeglice. 240 Ratna zbivanja na podruju Bosne i Hercegovine 1914. imala su znaajne posljedice na politiki i demografski razvoj graninih oblasti prema Srbiji i Crnoj Gori, aktualizirajui ranije planove o naselja vanju tog podruja. U graninim oblastima je svuda konstatovano da se pravoslavno stanovnitvo sa orujem prikljuilo neprijatelju da bi aktivno uzelo uea u borbama protiv austrougarskih trupa. U vezi sa represivnim mjerama koje su ve prihvatile Vrho vna komanda armije i Ministarstvo rata, zbog slinog veleizdajnikog dranja stanovnitva, general Potiorek je smatrao da je za sprjeavanje proirenja ustanikog pokreta bilo nuno proiriti zabranu o iseljavanju iz 1907., po kojoj su zemaljski pripadnici koji usmjere oruje protiv vojne sile Monarhije ili se prikljue neprijatelju i zatim napuste zemlju gubili zemaljsku pripadnost. Nakon to je u graninim srezovima konstatovano da je srpsko stanovnitvo dijelom samostalno a dijelom uz pomo neprijateljsk ih odjeljenja unitilo imanja muslimanskih i katolikih susjeda, za zatitu preostalih i obnovu poruenih imanja lojalnog stanovnitva trebalo je nadoknaditi tete od konfiskovanih imanja ustanika. Stoga je Potiorek zamolio ministra von Bilinskog da se zau zme za suspenziju 16 (odjeljak 1 i 2) zemaljskog statuta, ime bi Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu bila ovlatena da protiv osoba koje su usmjerile oruje protiv vojne sile Monarhije ili su saraivali sa neprijateljem, provedu konfiskaciju pokretne i nepokretne imovine. Istovremeno sa suspendovanjem ovih odredbi Zemaljska vlada je imala pravnu osnovu da sprovede vanredne mjere. 241

237. ABH, ZV BH, Prs. 1914., 7.441. Beschedigung von Komunikationsmitteln, Zemaljska vlada BiH svim sreskim uredima, sreskim ispostavama i vladinom komesaru za glavni grad Sarajevo, Sarajevo, 27. juli 1914. 238. KA-W, N. P. k. 6, Geh. Nr 61 b. Iz grada Sarajeva 82, okruga Sarajevo 172, okruga Biha 16, okruga Banja Luka 100, okruga Mostar 390, okruga Travnik 55 i iz okruga Tuzla 404). Od toga je bilo 23 sveenika, 99 uitelja, 2 poslanika. U zemlji su internirani iz grada Sarajeva 37, okruga Biha 64, okruga Banja Luka 153, okruga Mostar 196, okruga Sarajevo 61, okruga Travnik 138, okruga Tuzla 195, ukupno 844 osobe. Meu interni ranim bilo je 101 sveenik, 18 uitelja i 7 poslanika). 239. Bericht ber die Verwaltung Bosnien und der Herzegowina 1914. -1916., Wien 1917., 152-153. 240. Sabiranje za muhadire, Sarajevski list, br. 39, 28. II 1917., 2. 241. ABH, ZMF, Prs. BH 1.914, 1.557 Massnahmen gegen jene bh serb. Orth. Bevlkerung die sich dem feinde angeschlossen u. gegen unsere Truppen gekmpft hat. ifrovani telegram zemaljskog poglavara FZM Potioreka zajednikom ministru finansija Ritteru von Bilinskom
50

Svi sreski uredi bili su duni da hitno ustanove koji su bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici digli oruje protiv vojne sile ili su se prikljuili neprijatelju i napustili zemlju. Popis takvih osoba trebalo je na kraju svakog mjeseca dostaviti zemaljskoj vladi, u svrhu objavljivanja presude u slubenom Sarajevskom listu. Gubitak zemaljske pripadnosti odnosio se, ipso iure, na mukarca, njegovu suprugu i maloljetnu djecu, kao i na udovice i njenu maloljetnu djecu. Izuzetak je uinjen u sluajevima ukoliko se maloljetnik ve nalazio u slubi k. u. k. vojske, u obrazovnim vojnim ustanovama ili ivi odvojeno od roditelja, a nije uestvovao u njihovom krivinom djelu. 242 Svakodnevno su u tampi objavljivana izvrenja smrtnih kazni. Odlukom prijekog suda u Tuzli 7. X izvrena je smrtna kazna nad 18 osoba iz Kladnja zbog zloina protiv vojne sile drave poinjene time to su hotimice propustili da podnesu prijavu protiv pribliavajuih neprijateljskih eta, to su ugostili srpske ete i kod njih inili slubu kao voe i dijelom na njihovoj strani se zajedno borili i uestvovali u pljakama kao i zbog ugroavanja muslimanskog iteljstva.243 Nakon provedene mobilizacije 1914. bosanskohercegovaki vojni obveznici rasporeivani su u sastav 4 bosanskohercegovaka puka i jednog bosansko -hercegovakog lovakog bataljona. U novembru 1914. komanda Balkanskih oruanih snaga formirala je od prekobrojnog ljudstva mobilisanog u Bosni i Hercegovini, tvravske pjeadijske bataljone br. 1. i 2. U martu 1915., od mobilisanih vojnih obaveznika

obrazovani su tvravski pjeadijski bataljoni br. 3 -7, dok su do marta 1916. obrazovana j o 2 (br. 8 i 9). 244 U avgustu 1915. godine, na jugozapadnom frontu iz dva rezervna bosanskohercegovaka puka formirani su bosanskohercegovaki lovaki bataljoni br. 2 i 3., sa po 4 ratne ete i jednim mitraljeskim odjeljenjem sa 2 orua. U svakoj eti trebalo je rasporediti po 33 % apsolutno povjerljivih pravoslavnih i 67 % vojnika druge vjere. Po jednom lovakom bataljonu trebalo je dodijeliti od strane K.u.k. Ministarstva rata po 1.100 repetir puaka. Bosanskohercegovaki lovaki bataljoni 2 i 3, kao i V b ataljoni bosanskohercegovakih pukova 1 - 4 trebali su kao redovnu dopunu dobivati mjeseno po jednu ratnu etu. U februaru 1916. je formirano jo pet bosanskohercegovakih lovakih bataljona. l. Lovaki bataljon br. 4 obrazovan je iz tvravskog pjeadijsk og bataljona br. 4, a lovaki bataljon 5, 6, 7 i 8 formirani su iz petih bataljona bosanskohercegovakih pjeadijskih pukova br. 1, 2, 3 i 4. 245 Vrhovna vojna komanda je odmah poduzela preventivne mjere kod bosanskohercegovakih jedinica. Svaki bosanskohercegovaki puk je mogao formirati samo dva ratna bataljona od povjerljivog ljudstva, pri emu su se bataljoni sastojali od prosjeno 26 % katolika, 41 % pravoslavnih i 32 % muslimana., to je odgovaralo tadanjoj konfesionalnoj strukturi stanovnitva. Pored toga Vrhovna vojna komanda je naredila da se obrazuju 4 rezervna bosanskohercegovaka bataljona i to I, II i IV u Budimpeti i III u Beu. Od preostalog ljudstva su obrazovani nenaoruani radni odredi. 246 U prvoj ratnoj godini bosanskohercegovake jedinice r asporeene u razne divizije, borei se na Balkanskom frontu uestvujui u borbama protiv srbijanskih snaga na podruju Srbije i istone Bosne, na Istonom frontu (na galicijskom, poljskom, karpatskom ratitu). U drugoj i treoj ratnoj godini bosansk ohercegovake jedinice su rasporeene i angaovane na Balkanskom, Istonom i Jugozapadnom frontu. U sastavu 48. pjeadijske divizije od ukupno 19 bataljona, 8 je bilo iz bosanskohercegovakog kontigenta. Nakon to je V bataljon 3. bosanskohercegovako g puka, 9. januara

242 ABH, LR BH, 1914, 13.567 , Durchfhrungsverordnungs zur Gesetz vom 7. Oktober 1914., ber die Ergnzung des Gesetzes betreffend die Erlassung von Ausnahmverfgungen, Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu svim okrunim i sreskim uredima kao i vladinom komesaru za glavni grad Sara jevo, Sarajevo, 17. oktobar 1914. 243 Smaknue prijekim sudom, Sarajevski list, br. 254, 8 X 1914., 4. 244 Fritz Franek, Die Entwicklung der st-ung. Wehrmacht in den ersten zwei Kriegsjahren, sterreich- Ungarns letzter Krieg 1914. -1918., Erg. Heft 5, Wien, 1933., 22. 245 ABH, ZMF, Prs. BH 1916., 108. Aufstellung der bosnisch -herzegowinischen Feldjger baone Nr 4 bis 8, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be 31. januar 1916. 246 KA-W, KM, AOK, Op. Nr 13.784, K.u.k. Ministarstvo rat a Zajednikom ministarstvu finansija, Be 5. avgust 1915.
51

zauzeo Solar i probio crnogorske poloaje, ishod bitke za Cetinje je odluen, pa je Crna Gora 13. januara 1916. kapitulirala. 247 Na istonom frontu u toku 1916. bosanskohercegovake jedinice su ratovale sa promjenjivim uspjehom, podnosei velike rtve za vrijeme ljetne ruske ofanzive. U borbama na talijanskom ratitu, bosanskohercegovake jedinice su se isticale ratnim podvizima. Drugi

bosanskohercegovaki puk uz velike rtve je 8. juna 1916. osvojio snano utvreni vis Monte Melleta. 248 U toku 1917. najvei broj bosanskohercegovakih jedinica je bio angaovan na talijanskom frontu, gdje su u jesenjoj ofanzivi Centralnih sila imale vanu ulogu. U sastavu 50. pjeadijske divizije 1. bosanskohercegovaki puk je izvrio prodor u pravcu Volarja, gdje su na tri mjesta probili talijanske poloaje i prodrli duboko u pozadinu njihovih jedinica, pa su uskoro zauzeti svi vaniji poloaji koje su Talijani drali. Rezultat 12. soanske bitke je da je za 4 dana probijen front od 160 km, un itene 2 talijanske armije i zarobljeno 60.000 vojnika, 500 topova, a talijanska vojska se spasila povlaenjem. 249 Nakon to je 4. bataljon 3. bosanskohercegovakog puka izvrio prodor preko mosta na Tagliamentu omoguen je prodor brojnih austro -ugarskih i njemakih divizija i osvajanje talijanskih poloaja sve do Piave. 250 Od proljea 1917. pristupilo se iznalaenju nove organizacije vojnog organizma, sa ime je trebalo odgovoriti modernim zahtjevima rata, uzrokovanih ratnim iskustvom i pro mjenama u naoruanju i opremi. U jesen 1917. planovi o reorganizaciji armije bili su zavreni. Jedna pjeadijska divizija, zadravajui podjelu u dvije pjeadijske brigade i jednu poljsku artiljerijsku brigadu, formirana je iz 4 pjeadijska puka sa po 3 pjeadijska bataljona, ili iz tri puka i tri samostalna bataljona. Odlukom Vrhovne komande krajem oktobra 1917. dolo je do reorganizacije austrougarske Armije. Od tada jedan puk se sastojao iz tri bataljona, a od prekobrojnih bataljona formirane su nove je dinice. Bosanskohercegovaki pukovi su imali po 3 bataljona a od prekobrojnih bataljona i lovakih bataljona br. 5 -8 formirani su novi pukovi 5 -8.251 U toku 1918. poloaj Centralnih sila se pogoravao, a moral stanovnitva u pozadini je sve vie opadao. Oekivanje povoljnog ishoda rata pokazalo se nerealnim. Posljedica toga je bila pojava da je dolo do raspada Armije, posebno tamo gdje su nacionalne i socijalne ideje bile prihvaene od ljudstva, to se

247 KA-W, Nachlass Otto W i e s i n g e r, Nr 13, Der Kampf um das Loven 1914. -16, Wien 1944., 30-43. 248 KA-W, NFA Gefechts-Berichte, Bh IR 2, Gefechtsbericht ber die Erstrmung des Mte. Melleta am 7/6 1916., 85; W. S c h a c h i n g e r, Bonjaci dolaze ..., 93. G a n d i n i Sigismund, Das bosnisch-hercegovinische Infanterie -Regiment Nr 2 im Weltkrieg 1914. bis 1918., Wien 1968., 41-42. Bitka na Monte Melleti - dan posebnog rtvovanja, postala je tradicionalni spomendan drugog bosanskohercegovakog puka, a ta obljetnica se obiljeava svake godine, prevazilazei znaaj jednog historijskog dogaaja. Jedini izuzetak je uinjen u vrijeme vladavine nacional -socijalista u Austriji 1938. -1945. Nakon Drugog svjetskog rata preivjeli pripadnici 2. bosanskohercegovakog puka su nastavili tradiciju obiljeavanja bitke za Monte Melletu. Ta obljetnica se obiljeava svake godine u garnizonskoj crkvi u Grazu, prvog petka u junu, koja postaje centar okupljanj a Bosanaca i Hercegovaca iz cijelog svijeta. Tog dana se odaje poast poginulim i umrlim vojnicima 2. bosanskohercegovakog puka i klanja duma -namaz. Ovaj tradicionalni skup organiziran od austrijskog Drutva za bosanskohercegovake odnose i nasljednika tradicije 2. bosanskohercegovakog puka, komandnog bataljona 1 sa partnerom Privrednom komorom tajerske noen je temeljnim naelima da spaja narode, da iri toleranciju meu rasama i vjerama i trai ono to ih povezuje i doprinosi ouvanju mira ( e h i Zijad, Elitne jedinice iz Bosne i Hercegovine. Prva linija, List Federalnog ministarstva odbrane/obrane, april/ travanj 1999., br. 66, 102). 249 KA-W, Nachlass Otto W i e s i n g e r, Nr 11. Der Anteil des bh IR 1 am Siege von Karfreit, 14-15. 250 R e d l Oberst Eugen, Die Tagliamentoforcierung bei Cornino und das Baon IV/ bh 4, Wissenschaftliche Technische Mitteilungen, Wien 1924., 158 -170. 251 ULK, Bd VII, 1918. , Wien 1938. , 54 -58.
52

ispoljavalo u pobunama, dezerterstvu i obrazovanju band i iz redova dezertera i vojnika koji su prekoraili odsustvo. Broj dezerterstava, kao i pobuna na junoslavenskom prostoru znatno se umnoio. Do prvih nemira i pobuna u Bosni i Hercegovini dolo je 10. februara 1918. u Mostaru, meu Dalmatincima 22.

pjeadijskog puka, a uskoro i u apljini i Konjicu. 252 Daljnji znak krenja discipline bio je poveani broj dezertiranja i prekoraenja odsustva. Sve ee ule su se optube o trgovini sa falsifikovanim dokumentima, koji su prodavani za 30 -80 kruna. Mnogobrojne kontrole, angaovani detektivi i vojne patrole nisu mogle mnogo pomoi, jer su se patrole esto solidarisale sa dezerterima. Premije raspisane za hvatanje dezertera nisu mnogo pomogle, jer se stanovnitvo solidarisalo sa njima, podravalo i prikrivalo. Zbog toga su poduzete posebne mjere, obrazovanjem posebnih kontrolnih stanica. Osim toga na odsustvo se odlazilo organizirano u veim transportima, uz kontrolu povjerljivih podoficira i uz strogu kontrolu posjedovanja letaka, propagandnog materijala i ned ozvoljenog posjedovanja oruja.253 Obrazovanje bandi imalo je ipak i politikih posljedica. Sigurnosna situacija u pozadini je sve vie slabila autoritet vlasti i armije, to je za posljedicu imalo slabljenje veza sa Monarhijom i stvaranje plodnog tla za irenje nacionalnih i socijalistikih ideja. Opa situacija u pozadini je stvarala pretpostavke za nemire i pojave koje su ugroavale javni poredak i mir, a kada su se proirile na front, u znatnoj su mjeri utjecale na disciplinu u vojnim formacijama. Zemal jska vlada za Bosnu i Hercegovinu je 19. maja 1918. donijela Objavu o sudbenokaznenom i administrativnom progonu onih koji bi pruali pomo vojnim bjeguncima i onima koji su prekoraili vojni dopust. Pripomo, skrivanje ili neprijavljivanje vojnih bjeguna ca i vojnika koji prekorae dopust, kao i svako drugo pomaganje tih osoba potpadalo je pod najstroiji sudbeno kazneni progon. Osim tih mjera, obustavljana je potpora za izdravanje porodica bjegunaca i onih koji bi poinili neki kanjiv in. Ukoliko bi po stojala utemeljena sumnja da su pojedine osobe, porodice ili eventualno cijele opine pomagale vojnim bjeguncima i onima koji prekorae odsustvo time to su im pruali pomo, da su ih prikrivali ili nisu prijavljivali, kanjavani su osjetljivim administrat ivnim kaznama.254 Plaei se povezivanja stanovnitva sa dezerterima general Sarkoti je uveo prijeki sud u graninim oblastima, u srezovima Foa, Gacko, Bilea, Trebinje, Nevesinje i Stolac. Svi oruni listovi su proglaeni nevaeim i u roku od 8 dana s vo oruje je moralo biti predato policijskim organima. Ilegalno posjedovanje oruja bilo je najstroe kanjavano. Takoer je strogo kanjavano ugroavanje javne sigurnosti, povreda vojne discipline u jedinicama, ubistvo, javno nasilje, oteenje stana i im ovine kao i pljaka ukoliko je vrijednost ukradene robe prelazila iznos od 1.000 kruna. Prijeki sud se mogao proglasiti i zbog dezerterstva, bez traenja saglasnosti viih organa, na temelju samostalne procjene situacije. 255 Za direktno suzbijanje razbojni tva u Bosni i Hercegovini je angaovana vojna sila stacionirana u zemlji. Sredinom avgusta Vrhovna komanda Armije je poduzela mjere za suzbijanje dezerterstva, a vojnike je trebalo upoznati sa posljedicama koje je povlailo dezerterstvo i prekoraenje od sustva. 256 Takoer je komandama svih trupa naloeno da obustave isplatu sredstava za izdravanje porodica dezertera, kao i da trae pogodno sredstvo za suzbijanje pomoi dezerterima, organizirajui potjere za izbjeglima. 257 Krajem oktobra 1918. zapoela je posljednja velika bitka Prvog svjetskog rata. Jurini odredi sila Antante, Britanci, Francuzi i Italijani izvrili su prvi prodor u podruju Sedam opina, brdima izmeu

252 P l a s c h k a Richard, H a s e l s t e i n e r Horst, S u p p a n, Arnold, Innere Front. Militrasistenz, Widerstand und Umsturz in der Donaumonarchie 1918., Bd I, Wien, 1974. , 148-156. 253 Ibidem, 78. 254 ABH, ZMF, BH 802. Bekmpfung des Deserteurunwesens, Zemaljska vlada za BiH, Objava naredbe od 19. 5. 1918 o sudben o-kaznenim i administrativnim progonima 255 R e d i Enver, Bosansko -hercegovake jedinice austrougarske vojske u prvom svjetskom ratu, Vojnoistorijski Glasnik VII, 3, Beograd 1991. , 210 -211. 256 ABH, ZMF, Prs. BH 1918, 802. Bekmpfu -ng des Deserteur-unwesens, Zemaljska vlada za BiH Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo, 20. IX 1918. 257 Ibidem, Deserteure und Urlaubberschreiter, Bedrochung der ffentlichen und der Sicherheit des durch ihr Unwesen
53

Brente i na Piavi. U 4. sata ujutro, 24. oktobra zapoeo je artiljerijski napad Antante, a oko 7 sati pjeadijski napad. Mada Habsburka monarhija u stvarnosti vie nije postojala, jedinice gotovo svih narodnosti pruale su estok otpor do posljednjeg dana ne toliko iz odanosti crno -utom barjaku koliko usljed toga to jedinicama u prvoj liniji nita drugo nije ni preostalo, odupirai se vie iz instinkta samoodbrane. Istovremeno, jedinice u pozadini su slijedile instinkt odranja na ivotu, odbijajui da besmisleno ginu u posljednjim satima rata. 258 Dugo trajanje rata i nevolje, koje je vojnik podnosio na frontu, uzrokovali su da je i kod jedinica koje su do tada bez pogovora izvravale sve zadatke i u najteim uslovima, dolo do dezertiranja. Ratni zamor i enja za povratkom kui, pri kraju rata kod vojnika su porasli i br igom za porodicu i nesigurnom budunou. Pisma iz zaviaja su obavjetavala borce na frontu o neizdrivim patnjama kod kue, koje su podnosile njihove porodice. 259 Ni bosanskohercegovake jedinice nisu predstavljale izuzetak. Krajem oktobra dolo je do masovnog dezertiranja vojnika 4. bosanskohercegovakog puka, sa obrazloenjem da je car u Manifestu narodima Monarhije zaboravio njihovu domovinu, pa nema razloga da se vie bore. 260 Kada je rije o naoruanju, ocjeni vojnih formacija ili gubicima u ratu, po sebno vanu ulogu ima statistika. Od ukupno 1.783.453 bosanskohercegovakih stanovnika, koliko je zabiljeeno po popisu iz 1910., u toku Prvog svjetskog rata za vojnu slubu angaovano je ukupno 291.498 vojnih obveznika ili 16,34 % stanovnitva. Uvjebavano je ukupno 660.771 osoba, dok je procenat sposobnih iznosio 40,6 %. Od ukupnog broja mobilisanih bosanskohercegovakih vojnih obveznika najvei broj je zabiljeen u srezovima Brko, 10.483 (3,59 % ukupno mobilisanih), Banja Luka 10.431 (3,56 %), Derventa 9.675 (3,32 %), Tuzla 9.652 (3, 31 %), Gradaac 9.074 (3,11%), Bugojno 8.919 (3,06%) i Bijeljina 8.751 (3,00 %).. U prve dvije godine rata 42.654 vojna obveznika, najveim dijelom pravoslavni, svrstani su u radne odrede koji su imali ulogu provjere njihov e lojalnosti a istovremeno su uvjebavani za dodjelu u sastav armije na frontu.. U sastavu radnih odreda je ukupno rasporeeno 42.654 vojna obveznika, od kojih je nakon zavrene obuke 20.912 (49,03 %) rasporeeno u sastav operativnih jedinica. 261 Prema zvaninim statistikim podacima K.u.k. Ministarstva rata gubici bosanskohercegovakih jedinica su do kraja oktobra 1918. iznosili 10.701 poginuli, 51.815 ranjenih, 18.088 zarobljenih i 21.227

nestalih. 262 Meutim, ti podaci su znatno odstupali od stvarne slike. Od mobiliziranih bosanskohercegovakih vojnih obveznika u toku rata je smrtno stradalo oko 38.000 osoba. Prosjeni gubici za cijelu Bosnu i Hercegovinu iznosili su 12 % od ukupnog broja vojno angairanih osoba, ali su neki rejoni vie stradali od drugih (Banja Luka, Srebrenica, Bilea, Foa, Mostar, Bugojno, Prozor...). Najvee gubitke u Bosni i Hercegovini je imao grad Banja Luka, koja je od 1.173 osobe angaovane u vojnim jedinicama izgubio 534, ili 45,6 %, po emu je zauzimao prvo mjesto u Monar hiji. Srebrenica je od 5.024 vojna obveznika imala gubitke od 999 osoba, ili 19,9 %, Bilea od 2.345 vojnih obveznika 457 osoba (19,5 %). Znatne gubitke je imao i grad Mostar, koji je od 1.809 vojnih obveznika izgubio 337 (18,4 %). Za dostignua u ratu veliki moralni efekat na jedinice i pojedince je imala dodjela odlikovanja, sa ime su bile povezane i odreene privilegije. Vojnicima su dodjeljivane medalje za hrabrost, dok su oficiri odlikovani ordenom. Medalje za hrabrost su izraivane od met ala, najee bronce, rjee od srebra ili zlata, ili su posrebrene ili pozlaene. Carevom odlukom od 2. septembra 1914., a koja je stupala na snagu 18., odreeno je da e sa posjedovanjem medalje za hrabrost biti povezani mjeseni doplaci u iznosu od 30 kruna za zlatnu medalju za hrabrost, 15 kruna za veliku srebrnu i 7 kruna i 50 helera za malu srebrnu medalju II klase. Ovi doplaci su isplaivani unaprijed, svakog prvog u mjesecu. Doplatak se prestajao isplaivati u mjesecu u kojem primalac medalje umre i li bude sudski osuen osudom sa kojom je zakonski povezan gubitak odlikovanja. 263 U toku Prvog svjetskog rata bosanskohercegovaki pjeadijski pukovi i bosanskohercegovaki lovaki bataljoni su primili ukupno 35.637 medalja za hrabrost. Pripadnicima pjeadi jskih pukova je ukupno dodijeljeno 27.245 medalja, a pjeadijskih lovakih bataljona 8.392. Bosanskohercegovakim vojnicma je

258 H o r v a t Josip, Prvi svjetski rat. Pan orama zbivanja. Zagreb 1967., 567 -569. 259 ULK, VII Bd 1918, 565-573. 260 W. S c h a c h i n g e r, Bonjaci dolaze, 229 -238. 261 KA-W, KM, AOK, Op. 108.916 Zemaljska vlada BiH K.u.k. Ministarstvu rata, Sarajevo 6. juli 1918. . 262 KA-W, KM, AOK, Qu.M. Abt, Statistisches Bureau, Tafel VII. Verluste. 263 Sarajevski List, 6. januar 1915., br. 6, 1.
54

ukupno dodijeljeno 146 zlatnih medalja za hrabrost; od kojih je 57 (39 %) pripalo vojnicima 2.

bosanskohercegovakog pjeadijskog puka. 264 Podaci o odlikovanjima vojnika bosanskohercegovakih pukova formiranih u toku rata nisu evidentirani posebno, nego su upisivani u evidenciji o odlikovanjima za etiri bosanskohercegovaka puka. 265 Dodjelu medalje je pratio i odreeni novani iznos, ko ji je isplaivan mjeseno. Nosilac zlatne medalje za hrabrost je dobijao 1918. 197 kruna i 93 helera, velike srebrne medalje I klase 3 krune i 38 helera, male

srebrne medalje 2 krune 88 helera, a dobitnik bronzane medalje 80 helera. 266 Uporeujui broj odlikovanja dodijeljenih bosanskohercegovakim vojnicima sa brojem odlikovanja ostalih jedinica Centralnih sila, mogu se izvui odreeni zakljuci. U sastavu austrougarske armije, najvei broj odlikovanja su primili vojnici 22. pjeadijskog puka, ukupno 10.333 , a zatim 86 pjeadijskog puka 9.161,

96. pjeadijskog puka 8.437, 6. pjeadijskog puka 7.032 267 Od njemakih jedinica vojnici 4. pjeadijskog puka su primili 8.051 medalju za hrabrost, 14. pjeadijskog puka 7.595, a 7. pjeadijskog puka 4.266. Od bosanskohercegovakih jedinica najvei broj odlikovanja su dobili vojnici 1. bosanskohercegovakog puka, 7.768 i 2. bosanskohercegovakog puka 6.880. Od elitnih jedinica k.u.k. armije, Tirolskih carskih lovakih pukova, prvi je primio 7.081 medalju za hrabrost, d rugi 8.051, trei 5.187, i etvrti puk 6.279. Od lovakih streljakih bataljona vojnici 7. lovakog bataljona su primili 2.138 medalja za hrabrost, a 31. lovakog bataljona 1.295. Kod bosanskohercegovakih lovakih bataljona najvei broj medalja za hrabros t je primio 6. lovaki bataljon, 2.637, a zatim 3. bosanskohercegovaki lovaki bataljon 1.844. 268 Broj dodijeljenih medalja za hrabrost bosanskohercegovakim jedinicama je najbolji pokazatelj njihovih vojnikih osobina, dajui odgovor zato su smatrane elit nim jedinicama austrougarske armije. U toku Prvog svjetskog rata od bosanskohercegovakih vojnih obveznika je registrovano 51.815 ranjenih ili

oboljelih, u prosjeku svaki esti. 269 Od toga, 12.726 su ostali trajni invalidi, ili u prosjeku svaki etvrti. Od ukupnog broja bosanskohercegovakih ratnih vojnih invalida bilo je 5.371 pravoslavni (42,20 %), 4.413 muslimana (34,68 %), 2.586 katolika (20,32 %), 32 Jevreja (0,25 %) i 356 ostalih (2,55 %), to je bilo

priblino tadanjoj konfesionalnoj strukturi stano vnitva. 270 Na bosanskohercegovake jedinice danas podsjeaju dvije spomen -ploe U sreditu Graza, u poasnoj dvorani crkve Milostivog srca, ranijoj garnizonskoj crkvi, meu spomen -ploama starih gradskih pukova nalazi se i ploa 2. bosanskohercegovakog pjeadijskog puka, u znak sjeanja na bitku na Monte Melleti. 271 U Beu, u Vojno-historijskom muzeju, od 1929. nalazi se spomen -ploa 1. bosanskohercegovakog puka, poklon udruenja oficira i vojnika 1. bosanskohercegovakog puka. 272 Nekoliko kilometara od Boveca, usred vojnikog groblja na istonom obronku Rombona, nalazi se spomenik na kojem su uklesani carski strijelac i bosanskohercegovaki vojnik, kao predstavnici svih pukova koji su ginuli branei ovaj masiv od napada Talijana. Spomenik je izradio ek i kipar Ladislav Kofranek. 273

264 KA-W, KM, AOK, Auszeichnungsgruppe. Statistiik ber Verleihung von Tapferkeitsmedaillen an die Heeresinfanterie bis August 1918., 443. 265 W. S c h a c h i n g e r, Bonjaci dolaze, 325-326. 266 KA-W, NeueFeldakten, Karton 750., 1918. 267 B s c h Reinhardt Eugen, Die Haltung des s dslawischer Soldaten des -u. Heeres im Ersten Weltkrieg, Neobjavljena doktorska disertacija odbranjena na Bekon univerzitetu 1971., 261. 268 Ibidem, 262. 269 KA-W. KM, AOK, Qu. Abt 1918., Beillage VII. Verluste. 270 ABH, ZMF, Prs. BH 5.096, Broschure23 -24. 271W. S c h a c h i n g e r, Bonjaci dolaze , 295. 272 H a n s Fritz, , Bosniak H a n s Fritz Bosniak, Waldhofen a. d. Ubbs 1931 . unutranja naslovna strana. 273 P u s t Ingomar, Die Steinerne Front. Auf der Spuren des Gebirgskrieges in den Julische Alpen, Von Isonzo zur Piave, Graz 1980., 278 - 279.
55

Legenda o bosanskohercegovakim jedinicama - elitnim jedinicama austrougarske armije - u novoj dravi je potisnuta u zaborav. Ostala su ipak zabiljeena svjedoanstva neposrednih uesnika ratnih zbivanja u njihovim redovima, jedna vrsta literarnog spomenika. Major Pero Blakovi, napisao je knjigu o 3. bosanskohercegovakom puku, u ijem se sastavu nalazio cijeli ratni period, dajui zanimljiva zapaanja o vojnikim odlikama bosanskohercegovakih vojnika: Mislim da nije bilo jedinica austrougarske vojske kod kojih bi disciplina znaila tako malen problem kao kod Bosanaca. Kao dobra i posluna djeca slijedili su Bosanci svoje starjeine. Slijedili su ne samo stari i dobro disciplinirani vojnici kadra, nego i sav ratni i slabo iz vjebani narataj kad je ve znatno popustila disciplina kod najboljih regimenta zbog slabe hrane, zbog predugog trajanja rata i zbog politikih miniranja. Kod Bosanaca je red sauvan do posljednjeg dana borbe na frontu, ta vie disciplina je sauvana i p reko sloma Monarhije. 274 Sluao je Bonjak uglavnom sve svoje starjeine, ali treba priznati da are nije mario. Formalistika disciplina mu nije bila na takvoj visini kao npr. kod Maara, koji su znali energinije sklopiti pete i lupitit dlanom o puku i li bajonet, ali je Bonjak posluao sve to mu se naredi i pod najteim je okolnostima izvrio zapovijest, dok je Maar popustio prvom prilikom i kod sloma je bio prvi koji se odmetnuo od reda. Bonjak nije znao ni uvati ni tedjeti municiju i konzerve. Kao pravi primitivac mislio je pucaj dok moe i pojedi to ima, jer ko zna ta mere bit ! Suprotne zapovjedi mu nikako nisu ile u glavu. Nikada nije Bonjak zatajio u borbi, niti je ikada napustio svog starjeinu, ili svog druga. Relativno su marljivo kopali i izgraivali i donosili materijal. Kaem, relativno, jer su izvravali samo ono to im se kazalo, a vie ne jer se marljivi nisu ni rodili. Mar im isto nije bio savren Urlaubdije su se na vrijeme vraali, na strai su bili pouzdani, u patrul i vjeti i odluni, a sa najskromnijom minjaom zadovoljni. Mnogi su govorili o hrabrosti i o borbenoj pouzdanosti Bosanaca i na sva su ih usta hvalili. Nekoji su pisci u tome pretjerivali, prikazujui Bosance kao prave krvopije, a bilo je i pojedinih sl abih ocjena, zbog toga to je nekoliko Bosanaca prebjeglo protivniku Prebjegli su mahom Srbi. U vojsci nisu nikada i ni u emu inili razliku izmeu Srba, Muslimana i Hrvata, a mogu smjelo ustvrditi, da razlike zapravo nije ni bilo. Od politiara esto i u zlom smislu upotrebljena parola, da je brat mio - koje vjere bio, bila je puna istina i realnost kod bivih austrijskih bosanskih pukova. I u vrhovnoj ratnikoj vrlini, u hrabrosti, nije postojala razlika izmeu tri bosanska brata. 275 Rudolph Henz, pionir austrijske televizije, koji se u toku Prvog svjetskog rata nalazio se u sastavu 1. bosanskohercegovakog pjeadijskog puka, dao je brojna zapaanja o svojim ratnim saborcima. U hrabrost im nije niko sumnjao, ko je sluio u njihovom sastavu, ili im se ika d u susjedstvu borio. Vie nisam poznavao pukove prve linije ali i to je tek u ratu dolo bosanskohercegovakih jedinica u prosjeku je pokazivalo onu prirodnu, ponekad surovu hrabrost, koja proizilazi iz stare borbene tradicije i tekog ivota. Ti junaci voljeli su borbu kao element svog ivota, bili su na nju navikli, i, sigurno, o njoj nisu previe razmiljali. Meutim, ta prirodna hrabrost je s mnogo ustrajnosti i mudrosti bila vrsto prilagoena u neophodnu disciplinu i tradiciju stare armije te tako u injena plodonosnom i za moderan rat. Pri tome bosanskohercegovaki pukovi su zadrali svoje lice, dobili su svoje zatvorene formacije sve do kraja rata i njihov karakteristian nain je vie bio pametno stimuliran nego izbrisan. Ali ako su vrijedili kao e litna jedinica te kao takva uglavnom koritena u tekim situacijama, ne smije se zaboraviti ni posao oficirskog kora koji je iskovao tu homogenu i u borbi tako primjerenu jedinicuNe bih sebi poelio nikakav drugi puk, premda sam bio ponosan na to to sam Nijemac, a i veina je tako mislila. Jer, ponos i radost da se slui u tako divnoj jedinici djelovali su povratno i na oficire. Nije to bio fes koji je nekog izdvajao iz armije: homogena vojska i iz oficirskog kora ini snanu i odlunu jedinicu pa ak ako su se tu okupile sve nacije

Monarhije, jedinicu koja se odrala do kraja. 276 Mladi austrijski porunik Fritz Hans, koji se u toku rata nalazio u sastavu 1. bh puka a zatim u sastavu 6. bosanskohercegovakog lovakog bataljona, svoju knjigu napisanu 1931. g odine pod naslovom Bosniak koja je literarni spomenik bh jedinicama u Prvom svjetskom ratu, zavrava sljedeim rijeima: Halo, halo, ovdje radio Be - odjekuje glas bez lica u mojim snovima. Sluate mar, Bonjaci dolaze. Bonjaci dolaze ? Ah, oni nee vie nikada doi. ... Bosanske regimente i odjeljenja pripadaju takoer mrtvima ovog najveeg od svih ratova. ... Pali... Nestali...

274 Pero B l a k o v i , Sa Bonjacima u svetskom ratu, Beograd 1939., 53. 275 Ibidem, 54-55. 276 W. S c h a c h i n g e r, Bonjaci dolaze
56

Njihova imena su zaboravljena, nestao je divni duh koji im je inio duu, prohujala je sva zahvalnost za ove estite, vjerne i hrabre momke, zamrle su njihove jednostavne, tune pjesme, koje smo esto s njima, iz punih grla pjevali... Prolo... Bijae jednom ... Kismet... 277

RAZNO Nacionalni pokreti Pojava srpskog pokreta za crkveno -kolsku a zatim i muslimanskog za vakufsko-mearifsku autonomiju imali su prije svega politiki znaaj jer su oba pokreta u uvjetima apsolutustikog upravljanja zemljom traila odstranjenje uplitanja vlasti u djelatnost vjerskih i s njima povezanih obrazovnih institucija. I srpski i muslimanski pokret su prelazili okvire borbe za vjersko -prosvjetnu autonomiju usmjeravajui svoje aktivnosti u pravcu postizanja irih politikih, drutvenih i ekonomskih ciljeva. Kod vodeih faktora oba pokreta bila je primjetna tenja da organi v jerskih zajednica dobiju to ire kompetencije i obiljeja nacionalno -politikih organizacija. Zahtjevi muslimanskog pokreta za jaanje vjerskih odnosa sa Carigradom su bili motivisani eljom za uvrenjem odnosa BiH i Osmanskog carstva a doticali su i problem suvereniteta nad zemljom i njen meunarodnopravni status. U srpskoj nacionalnoj propagandi sve do aneksije BiH 1908. osmanski sultan je istican kao legitimni suveren nad Bosnom i Hercegovinom a austrougarska okupacija je smatrana privremeno. To je o tvaralo nadu da e se pitanje BiH u budunosti moi rijeiti u smislu srpskih nacionalnih tenji.

277 H a n s Fritz, Bosniak..., 114.

57

Putovanje bosanskohercegovakih hodoasnika u Meku u doba austrougarske uprave 1878. -1918. Nakon okupacije Bosne i Hercegovine vjersko -duhovni ivot bosanskohercegovakih Muslimana, koji je obuhvatao i vrenje hada, hodoaa Meke i Medine, odvijao se pod kontrolom upravnih organa. Da bi se sprijeile nezgode koje su se deavale usljed hodoaa bosanskohercegovakih Muslimana u Meku, Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine je neposredno nakon okupacije poduzela brojne mjere. Ve 1881. godine je nareeno da hodoasnici u Meku moraju imati putne listove, to je sa druge strane

omoguilo da se stalno ima uvid u evidenciju. 278 Putovanje na had u Meku iz Bosne i Hercegovine je obino poinjalo etvrtog dana bajrama. Prije nego to krene na put, hodoasnik je sainjavao testement i opratao se od rodbine i prijatelja, molei ih da mu oproste ako im je nekad nanio zla ili nepravde. Mnotvo vjernika je izlazilo na ulicu kako bi ispratili hadije. Potom su zajedno s njima odlazili u damiju. Tamo ih je doekivao muftija i drugi vjerski uglednici, kao i kadije, uitelji, djeca... Iz Ali-painu damije su se ispraali hodoasnici, hadije, koji kreu na hodoae u M eku. Ranije se to inilo u Veil-Hara damiji - damiji sa najprostranijim i najljepim dvoritem, smjetenoj u mahali Alifakovca, pokraj eher ehajine uprije, odakle su hodoasnici kretali balkanskim putevima koji vode prema Arabiji. Meu njima su se nalazili i tzv. bedeli, koji su za novac hodoastili Meku umjesto onih kojima godine ili zdravlje nisu dozvoljavali da to sami obave. Svi koji ispraaju hadije molili su se sa njima, nakon ega je i i poinjao dugi put za Meku. Talijanski putopisac Gino Bertolini opisao je putovanje na had bosanskih hodoasnika. Do Istanbula se putovalo danju, a odatle, poslije prvog dueg odmora, nou, kako bi se izbjegla dnevna ega. Katkad se deavalo da ove karavane napadnu beduini... Kada hodoasnici ugledaju zidine Medine, zastajali bi kako bi se oistili i oprali, kako bi s potovanjem uli u to mjesto. Zatim su odlazili u Poslanikovu

damiju, poljubili zemlju, obili mezar i stupili na molitvu. 279 Poslije ove meupostaje, nastavljao se njihov put u Meku. Oni su tada mogli birati dvije ceste staru, koja je vodila kroz pustinju i kojom je trebalo deset dana putovanja do Meke, i novu koja se ravala za Didu, mjesto gdje je mezar plemenite majke Have. Oni koji su izabrali novu cestu, nakon dolaska u Didu imali su jo dva dana putovanja kroz pustinju do Meke. Veina se ipak odluivala krenuti starom cestom. Ovuda su kretali i sultanovi vojnici, koji su svake godine u Meku nosili vrijedne poklone i koji su usput titili hodoasnike. Kada ugledaju obrise Meke vjernici su silazili sa svojih kamila, kako bi u sveti Grad uli pjeice. Sedam puta su kruili oko Kabe, svetog mjesta za muslimane. Kompleks oko Kabe ima 17 ulaza, sedam munara, 150 kupola koje stoje na 500 mermernih stubova, povezanih impresivnim lukovima. Otprilike tri stuba su nosila jednu kupolu. itav ovaj monumentalni kompleks okien je arabeskama i kaligrafijom. U centru stoji Kaba Bejtullah. Do nje je vodilo sedam ulaza. U istonom uglu Kabe nalazi se crni kamen, kojeg hodoasnici ushieno ljube. Kaba je prekrivena pokrivaem izvezenim zlatnim i srebrnim harfovima. Ti prekrivai, zlatnim i srebrenim citatima iz Kurana ukraeni, izrauju se od sredstava koje daje sultan. ilimi od prethodnih godina predaju se uvarima ove relikvije, koji ih dijele na komad e. Te komade kupuju hodoasnici i daruju ih damijama u svom kraju. Po predanju Ibrahim a.s. je Meku sagradio na izvoru Zem zem, izvoru kojeg je nala njegova ena Hadera, izvoru koje gladne hrani, ednima utauje e, a bolesne iscjeljuje. Vodu Zem zema toi hodoasnik i nosi je svojoj kui kako bi je podijelio rodbini i prijateljima. Arefat, visoravan udaljena tri sata od Meke, posljednja je stanica hodoasnika. Za vrijeme dok hadije vre obred na Arefatu, vjernici iz njihovih mjesta u damijama mo le za njihov sretan povratak. 280 Pri povratku u Bosnu i Hercegovinu hodoasnici su u pograninim stanicama bili pregledani od ljekara a njihove stvari dezinficirane. Taj postupak se vrio sve do 1890. i sve vie usavravao. Te godine Zemaljska

278 Naredba Zemaljske vlade u vezi regulisanja pasoa za hodoasnike, Sammlung Gesetze und Verordnungen fr Bosnien und der Herzegowina, Jahrgang 1881., Nr 180, str. 436. 279 Gino Bertolini, Muselmanen und Slaven. Dalmatien Istrien Kroatien Bosnien und Herzegowina, (Zweite Ausgabe). Autorisierte Ubersetzung aus dem Italienischen von M. Rumbauer, Leipzig 1911., 219 -220. 280 Ibidem, 221-222.
58

vlada je, s jedne strane, da bi dobila pouzdane podatke o zdravstvenim prilikama hodoasnika, a sa druge strane da bi ih na putu i u karantinskim postajama to vie stavila pod svoju zatitu, odluila da ih organizira u jednu povorku i da na elo postavi jednog vou, reis-ul- hudada. Te godine bosanskohercegovaka Zemaljska vlada se dogovorila sa austrijskim Loydom, o prevozu na hodoae i nazad. Usljed problema kojima je bio izloen Loydov brod 1890. na povratku iz ide u raznim karantenskim postajama, od naredne godine se odustalo od tako organiziranog putovanja. Nasuprot tome isposlovana je olakica u cijeni vonje od Trsta do Aleksandrije. Ta mjera je imala svrhu da hodoasnicima da povoda da zajedniki pod vostvom hodoasnikog voe putuju istim putem, te da se tako lake i pouzdanije mogu vriti njihov zdravstveni nadzor. Iz izvjetaja koji je reis-ul-hudada za 1890. godinu Nezir kalji po povratku dostavio Zemaljskoj vladi u Sarajevu 5. februara 1891. moe se u cjelosti rekonstruirati putovanje i uvjeti pod kojim je obavljeno hodoae. Na hodoau organiziranom 1890. uzelo je uea 102 osobe. Putovalo se u dvije grupe, od kojih je jedna putovala kopnom a druga morskim putem. U prvoj grupi se nalazilo 78 osoba, i to iz Dolnje Tuzle 18, Sarajeva 21, Cazina 10, Tenja 7, B. Krupe 4, Banje Luke, Mostara i B. Petrovca po 3, Zenice i Jajca po 2 i po jedna osoba iz epa, Kostajnice, Livna i Visokom. U drugoj grupi se nalazilo 13 hodoasnika iz Prijedora, 3 iz Sanskog Mosta, dva iz Zvornika i po jedan hodo asnik iz B. Gradike, Konjica, Vlasenice, Zenice i epa. Prva grupa je krenula iz Sarajeva 26. maja a druga grupa od 27 hodoasnika, koja je putovala morem, krenula je 9. juna 1890. i stigla u Trst 16., gdje se ukrcala na parobrod Meduza. Putovanje d o Jenbua je trajalo l0 dana. Nakon to su unajmili kamile prikljuili su se karavanu koji je iao za Medinu, gdje su prispjeli 2. jula i susreli sa hadi jama koji su na put krenuli kopnenim putem. Iz Medine su putovali karavanom i 17. jula stigli u Meku. Do tada su za vrijeme putovanja umrla trojica hodoasnika iz Bosne i Hercegovine. Nakon to su 24. jula otili na Arefat, udaljen 6 sati od Meke, gdje su se zadrali do 27. jula , tj. do prvog dana Kurban- bajrama kada su otili u mjesto Mina tri sata ud aljeno od Meke. Budui da je izbila zaraza, morali su putovati u Didu i saekati parobrod. Do 5. avgusta u Meki je umrlo 11 bosanskohercegovakih hodoasnika od raznih bolesti, jedan na putu izmeu Meke i Dide i trojica u Didi. Dvanaestog avgusta bosans kohercegovaki hodoasnici su u Didi ukrcani na parobrod Rijeka i odatle su plovili do El-Tore gdje se nalazila karantina. Zbog konstatirana 4 sluaja oboljenja od kolere bosanskohercegovaki hodoasnici su morali da se zadre u karantini 50 dana. Za to vrijeme je umrlo 19 osoba. Tek 5. oktobra put je nastavljen do naredne karantinske stanice Klazomena, gdje su hodoasnici stigli 12. oktobra i zadrali se do 23. Odatle se parobrod uputio u Trst, gdje je stigao 30. oktobra a hodoasnici su smjeteni u karantini do 6. novembra. Odatle su krenuli eljeznicom do Siska, a zatim do Slavonskog Broda. Nakon kontrola na graninom prijelazu hodoasnici su stigli u Sarajevo 9. novembra, nakon punih pet mjeseci. U toku putovanja na had 1890. od 102 hodoasnika ukup no je umro 41. 281 Kada su 1891. zdravstvene prilike Hedasa usljed vanredno velike epidemije kolere pokazale meu hodoasnicima sasvim nepovoljnim Zemaljska vlada BiH je poslala u Didu slubenog ljekara, koji ih je morao pratiti kroz karantene El -Tor i Klazomene. On je dobio uputu da nadzire zdravstvene prilike hodoasnika, da im prui ljekarsku pomo i da ih podupire rijeima i djelom i da eventualne sluajeve bolesti odmah prijavi Zemaljskoj vladi u Sarajevu. Od tada se ljekar svake godine nalazio u sa stavu osoblja koje je

pratilo hodoasnike. 282 Kad je 1893. godine na podruju Bosne i Hercegovine prijetila opasnost od kolere, koja se posebno proirila u blizini granice, poduzete su jo stroije mjere u vezi sa povratkom hadija. Cijelo vrijeme putovanja oni su bili stavljeni pod nadzor zvaninog lijenika; njihove su stvari morale za vrijeme njihovog viesedminog boravka u karantenima u El -Toru i u Klazomeni biti vie puta dezinficirane. Pri povratku u zemlju hadije su bile stavljene pod petodnevni na dzor. Kad se doznalo da je na putu i veliki prtljag hadija koji su umrli u Meki, a da on nije bio podvrgnut zdravstveno -policijskom postupku, Zemaljska vlada BiH je naredila da se taj prtljag mora spaliti, pri emu su dragocjeni komadi bili izdvojeni i pr eputeni daljem transportu nakon temeljno provedene dezinfekcije. Za spaljene stvari hadijama je isplaena primjerna odteta iz zemaljskim sredstava. U godinama u kojima su na Dalekom istoku harale kuga i kolera, Zemaljska vlada nije proputala priliku da u smislu opih elja izraenih u meunarodnim konvencijama, Muslimanima preporui naputanje

281 ABiH, ZV BiH, !891., 32.804 282 Bericht ber die Verwaltung Bosnien und der Herzegowina 1906., Wien 1907., 98.
59

hadiluka, te je odustala od pruanja bilo kakvih olakica, naroito od toga da za hadije isposluje popust u trokovima prevoza. ta vie, ona je 1897. objavil a da e im se u sluaju, ako bi u Hedasu izbila kuga, zabraniti povratak u zemlju za vrijeme trajanja ove epidemije. Takva zabrana se izdala i 1899. te je ostala na snazi za vrijeme trajanja opasnosti. Naprotiv, Zemaljska vlada nije smatrala za shodno da zabrani samo hodoae jer je pored protesta od strane Muslimana zbog ovakve mjere bio upitan i njen efekat, jer bi pojedinci sebi lako pribavili putne isprave za Tursku, te bi odatle sa turskim putnicima tajno poli u Meku. Zbog toga bi evidencija o njim a postala iluzorna pa time i ljekarski pregled i administrativno -policijski postupak sa hadijama prilikom njihovog povratka. Ispravnost takvog miljenja Zemaljske vlade potvrdila je okolnost to se je u godinama kada su Rusija i Francuska svojim muslimans kim hodoasnicima zabranile hadiluk, konstatirano da je znatan broj hadija iz Alra, Tunisa i june Rusijen stigao u Didu. Godine 1900. ogranien je ulazak hadija na pograninu stanicu Bosanski Brod (izuzetno takoer Metalku), te je za ove dvije ulazn e stanice propisano ta je bilo potrebno u pogledu postupka sa hadijama. U Bosanskom Brodu su bile ureene prostorije za izolaciju i dezinfekciju, a u jednom dijelu zgrade je izgraen smjetaj za potencijalne bolesnike. U sporazumu sa vladama u Monarhiji je nareeno da se velika hadinska prtljaga iz Trsta, Rijeke i Zemuna bez otvaranja uputi u Bosanski Brod i da se tamo provede zdravstveno policijski carinski postupak. 283 Godine 1901. nadleni organi su izdali tane instrukcije o zdravstveno -policijskom postupku sa hadijama, koje su se u osnovi temeljile na zakljucima Druge mletake konferencije. Tom instrukcijom se najtanije ureivao postupak sa hadijama pri njihovom dolasku u Bosanski Brod, njihov smjetaj u Zavod za dezinficiranje, dezinficiranje nj ihovih stvari i tijela. Dalje je regulirano kako treba postupati sa hadijama koji se odvojeno od glavne skupine vraaju preko Metalke i sa slinim putnicima (bedelima), kako se treba postupati sa hadijama koji se vraaju drugim pravcem ili namjeravaju u i u zemlju bez kontrole, kao i ta treba uraditi sa stvarima koje se hadijama alju u zemlju. Ovim propisom je bilo i regulirano da svi trokovi ovog postupka sa hadijama padaju na teret zemaljskog erara. Primjenom ovakvih mjera postiglo se da je spri jeeno unoenje zaraznih bolesti u zemlju, pa je Zemaljska vlada i dalje kontinuirano radila na provoenju mjera za pruanje pune zatite. Pri tome, nije imala namjeru da na bilo koji nain sprijei ili otea Muslimanima da prema vjerskih propisa islama iz vre zavjetnu dunost u pogledu hodoaa u Meku. 284 Prema zvaninim podacima 1905. godine iz Bosne i Hercegovine je na had putovala 121 osoba, 119 mukaraca i dvije ene. (Vidi prilog - popis hodoasnika za 1905. ). Iz Sarajeva je bilo 27, Dolnje Tuzle 13, Mostara 10, Bjeljine 7, Brkog 6, po 5 iz Bihaa, Tenja i Graanice, po 4 iz Visokog i ajnia, po 3 iz Gornje Tuzle i Prijedora 3, po 2 iz Zvornika, Jajca i Gorada i po jedan hodoasnik iz Kljua, Travnika, B. Gradike, D. Vakufa, Bugojna, B. Krupe, B. Petrovca, Puratia, Maglaja, Srebrenice, Prozora, epa i Dervente. Ako se promatra socijalna struktura hodoasnika onda se moe konstatirati da je od ukupnog broja hodoasnika bilo 22 hoda, 28 poljoprivrednika, 22 veleposjednika, 15 trgovaca, 6 imam a, 2 mujezina, 3 krojaa, po dvojica piljara, kafedija, staretinara, cvjeara, i po jedan raznih zanimanja: mesar, kuhar, dervi, sluga, obuar, remenar, pekar, slobodni seljak, Ba muktar, pisar, gostioniar, koija, privatnik i nadniar. 285 Kontrola putovanja na had u toku 1907. nije u sanitarnim odnosima bila povoljna, posebno s obzirom da je prethodnog ljeta u septembru i oktobru u Didi zabiljeen veliki broj sluajeva kuge. Zbog toga je vladala dvojba da li e se zaraza u cjelosti uspjeti suzbiti i da li e stanovnitvo uprkos poduzetim mjerama po povratku unijeti zarazu u zemlju. Kada je 9. januara 1907. javljeno da je ponovo izbila kuga u Didi, od strane austrougarskog konzulata zatraeno je da se to prije obavi ukrcavanje bosanskohercegovakih hadi ja kao i da se suzdre od kupovine tepiha i odjee u Didi. Budno praenje sanitarnih odnosa bosanskohercegovakih hodoasnika od strane Dr Tonia, koji je odreen za praenje hadija, kao i njegovi izvjetaji koje je uputio Zemaljskoj vladi u S arajevu, omoguili su da se pravovremeno poduzmu potrebne mjere da bi se sprijeilo prenoenje zaraze. Naloen je pootren sanitetsko -policijski postupak i nareeno je da se u punu pripravnost stavi Ured za dezinfekciju u Bosanskom Brodu. Od daljnjih mjer a i posebno od slanja hodoasnikog lijenika radi oporavka hadija uprava je zauzela odstojanje, budui da je kuga u Didi imala isto lokalni karakter. Kako

283 Ibidem, 99. 284 Ibidem,100. 285 ABiH, ZV BiH, 1906, 1-1/27.
60

su u Carigradu i Aleksandriji bile nareene mjere dezinfekcije i deratizacije hodoasnikih brod ova, to je u velikoj mjeri doprinijelo da se umanji opasnost od unoenja zaraze na podruje Bosne i Hercegovine. Zbog mjera koje su poduzete pri povratku hodoasnika, za Zemaljsku vladu su se trokova u znatnoj mjeri poveali, s obzirom da je Ured za dezin fekciju iz Bosanskog Broda morao due vremena biti u pripravnosti a i na podruju Hrvatske se konstantno moralo vriti nadgledanje. Trokovi koji su nastajali u vezi sa povratkom hodoasnika i njihovog praenja od strane hrvatske policije i finansijske str ae podmirivani su iz bosanskohercegovakih sredstava. Na hodoau obavljenom 1907. godine uzelo je uea 176 osoba iz

Bosne i Hercegovine. 286 Ve na poetku organiziranja putovanja na had 1908. bilo je poznato da je usljed izbijanja kolere i kuge u Hedasu putovanje bosanskohercegovakih hodoasnika u Meku kao i povratak u Bosnu i Hercegovinu povezan sa opasnostima. Posebno je opreznost zahtijevala injenica da se veliki broj bosanskohercegovakih hodoasnika namjeravao vraati iz Meke kopnenim putem pr eko Medine i dalje, uz izbjegavanje karantene u El-Toru, eljeznicom od Hedasa do Damaska, pri emu nebi podlijegali dovoljnom sanitarnom nadgledanju. Usljed toga je naloeno da sanitarno -policijski tretman povratnika sa hodoaa bude sa velikom preciznou i strogou proveden. Budui da se u ranijim godinama deavalo da se pojedini hodoasnici, da bi izbjegli sanitarno-policijske mjere, vraaju u zemlju vie sedmica kasnije i nakon zavretka aktivnosti oko hodoaa, poela se voditi evidencija povr atnika i onima koji su nedostajali je zbog tajnog povratka zaprijeeno strogim kaznama. Takoer su poduzete odgovarajue mjere da se i prtljag hodoasnika ne unosi tajno u zemlju. Ulazak hodoasnika u zemlju je mogao biti samo preko Bosanskog Broda. Pogra nini organi su dobili nalog da svakom hodoasniku, koji nije mogao predoiti certifikat o obavljenim sanitarno policijskom tretmanu u Bosanskom Brodu, ne dozvole ulazak u zemlju. Zahvaljujui poduzetim i strogo provedenim mjerama, hodoae, na kojem su uzele uea 164 osobe, obavljeno je bez posljedica za zemlju. 287 Naredne, 1909. godine u Meku su putovale 73 osobe, gotovo upola manje nego prethodne godine. Najvei broj hodoasnika je putovao preko Carigrada, samo pet osoba je izabralo put ovanje preko T rsta. Devetnaest hodoasnika se preko Carigrada uputilo Hedaskom eljeznicom za Medinu, a odatle za Meku a u povratku su putovali preko Dide, zatim brodom preko Sueckog kanala do Carigrada i dalje u Bosnu i Hercegovinu. Drugi dio je do Meke putovao od Ca rigrada preko Sueckog kanala do Dide, da bi se vratili Hedaskom eljeznicom. Okolnost da se najvei dio hodoasnika vraao kopnenim putem a da karantena u Tebuku nije nudila sve potrebne garancije, kao i da je za vrijeme hada izbila kuga u Didi kod o rgana uprave u Bosni i Hercegovini je zavladala zabrinutost. Ipak, zdravstveno stanje bosanskohercegovakih hodoasnika se pokazalo zadovoljavajuim, samo jedan hodoasnik je umro u Meki. Takoer, nije zabiljeen ni jedan sluaj prenoenja zaraze, emu je doprinijelo rigorozno provoenje sanitarnih mjera na ulasku u zemlju. Te godine se takoer otrije gledalo da svaki povratnik svoj cijeli prtljag nosi sa sobom, da bi se sprijeilo da isti neprimjetno bude uneen u zemlju, izbjegavajui sanitarno-policijsku kontrolu. Kao i prethodnih godina Zemaljska vlada je u svojim nastojanjima bila snano podrana od austrougarskih diplomatskih predstavnitava, pri emu su najznaajniju ulogu imali Generalni konzulat u Bejrutu i konzulat u Didi. 288 U toku 1910. na had je krenulo 56 hodoasnika. Putovanje je slijedilo preko Sueca za vrijeme Bajrama, a najvei dio je putovao preko Carigrada. Dvadeset hodoasnika je putovalo eljeznicom dok su ostali putovali od Sueca do Dide. Vijesti sa putovana o zdravstven im odnosima koji su vladali su bile povoljne. S obzirom na nedovoljne sanitarne odnose u Didi Zemaljska vlada je poduzela stroge sanitarno policijske mjere, posebno kada je stigla vijest od vicekonzulata iz El -Tora da su i meu bosanskohercegovakih hod oasnicima zabiljeeni sluajevi kuge. U stvarnosti su samo dva hodoasnika oboljela od dizenterije i umrla. Povratak hodoasnika nije proao bez problema. U karanteni u Tebuku morali su hodoasnici kampovati pod atorima to je posebno nou, kada se zn atno sputala temperatura, bilo prilino neprijatno. I samo putovanje eljeznicom je bilo povezano sa brojnim tekoama, budui da se broj hodoasnika poveao u znatnijoj mjeri.

286 Bericht ber die Verwaltung Bosnien und der Herzegowina 1907., Wien 1908, 35 -36. 287 Bericht ber die Verwaltung Bosnien und der Herzegowina 1908., Wien 1909., 31. 288 Bericht ber die Verwaltung Bosnien und der Herzegowina 1909., Wien 1910, 36.
61

cjeni od 50 kruna. 289 U toku 1911. godine, za razliku od prethodne dvije, poveao se broj hodoasnika. Hodoae je obavila 101 osoba, od kojih je 96 krenulo na had iste godine dok se pet osoba godinu ili due nalazilo u Hedasu i u povratku se prikljuilo ostalima. Te godine zdravstvene prilike nisu bile povoljne usljed irenja kolere od strane ruskih hodoasnika. Osim toga ponovo se endemska kuga manifestovala u Didi. Od bosanskohercegovakih hodoasnika su estorica umrla od k olere a jedan od disenterije. Dvanaest hodoasnika se odluilo za putovanje preko Trsta do Haife i dalje Hedaskom eljeznicom, a u povratku preko Dide, El -Tora gdje se nalazila karantena, preko Sueca do Carigrada, dok su ostali putovali na Meku preko Su eca i Dide a nazad se vraali Hedaskom eljeznicom preko Tebuka, gdje se nalazila karantena, do Bejruta i dalje. Povratak ovih posljednjih, zbog nedovoljnog zbrinjavanja za masovne transporte Hedaske eljeznice, kao i zbog saobraajnih smetnji u libano nskim planinama, praen je brojnim primjedbama i pritubama. Bosanskohercegovaki hodoasnici su morali ekati na transport deset dana u Medini i 30 dana u Damasku. U meuvremenu je u Bosanskom Brodu izgraen veliki parni ureaj za dezinfekciju za temelj no i brzo obavljanje propisanih radnji za osobe i njihov prtljag. 290 U toku 1912. najvei dio hodoasnika je putovao uobiajenim putem Beograd - Carigrad - Dida Meka - Medina, dok je povratak slijedio Hedaskom eljeznicom. Budui da je u toku had iluka izbila kolera, nakon povratka bosanskohercegovaki hodoasnici su smjetani u karantenu i poduzete su otre sanitarne mjere. 291 U toku 1913. hodoae je obavilo 75 osoba, od kojih su etiri za vrijeme putovanaj umrle od uobiajenih bolesti. Zdravstveni odnosi bosanskohercegovakih hodoasnika su se pokazali dosta povoljnim, to je jednim dijelom trebalo zahvaliti sanitarnim mjerama poduzetim od osmanske vlade, a sa druge strane uspostavi sanitarne administracije u Hedasu Poseban znaaj je imalo snab dijevanje hodoasnika u Didi istom vodom za pie U vezi sa povratkom hodoasnika pored primjene uobiajenih sanitarno -policijskih mjera bilo je potrebno poduzeti i dodatne postupke u vezi sa kolerom i pjegavim tifusom, koji su se rairi nakon Balkanskih ratova. Hodoasnici koji su se odluili za povratak na liniji od Carigrada do Trsta bili su jednom podvrgavani pretragama i zadravanju u karanteni, dok su povratnici koji su se vraali preko balkanskih zemalja, bili dva puta podvrgnuti takvom postupku. Ukoliko su postojale sumnje da je povratnik zaraen tifusom, morao je biti zadran u karanteni tri sedmice. Zahvaljujui svim poduzetim kontrolama meu hodoasnicima nije zabiljeen ni jedan sluaj oboljenja. U vrijeme Prvog svjetskog rata 1914. -1918. hodoae na Meku je, usljed ratnog stanja, bilo u potpunosti obustavljeno. 292

Austrijski Loyd je putovanje od Trsta do Kaife i povratak od Bejruta do T rsta nudio po umjerenoj

Zijad ehi Vojni imami u bosanskohercegovakim jedinicama u okviru austrougarske armije 1878. -1918. Abstrakt: U lanku autor razmatra obrazovanja vojnog duebrinitva kod muslimanskih vojnika u okviru bosanskohercegovakih jedinica k.u.k. armije, ulogu i dunosti vojnih imama u izgradnji moralnih i vojnikih osobina muslimanskih vojnika u miru i u rat kao i njihov status nakon zavretka Prvog svjetskog rata.

289 Bericht ber die Verwaltung Bosnien und der Herzegowina 1910., Wien 1911., 29. 290 Bericht ber die Verwalt ung Bosnien und der Herzegowina 1911., Wien 1912., 37 -38. 291 Bericht ber die Verwaltung Bosnien und der Herzegowina 1912., Wien 1913., 41. 292 Bericht ber die Verwaltung Bosnien und der Herzegowina 1914. -1916., Wien 1917., 20.
62

kljune rijei: duebrinici, imami, rat, Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. austrougarska administracija je poduzela brojne privredne, socijalne i kulturno -politike mjere, s ciljem da se u okupiranom podruju osigura vlast i istovremeno ouva paritetan utjecaj Austrije i Ugarske. 293 S obzirom na formalni sultanov suverenitet, meunarodno-pravni poloaj Bosne i Hercegovine je nakon okupacije ostao nerijeen a njen poloaj unutar Monarhije i odnos prema Austriji i Ugarskoj nedovoljno definiran, to je oteavalo uvrenje njihove vlasti. Vojni krugovi su Bosnu i Hercegovinu smatrali kao zadobijeni teritorij, koji je to prije trebalo asimilirati sa ostalim dijelovima drave. 294 Vano mjesto u planovima politikih struktura Monarhije je imala namjera proglaen ja Vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu i podizanje regruta, ime bi se uspostavio instrument vreg vezivanja za Monarhiju. Za provoenje regrutacije je trebalo osigurati lojalno dranje Porte. Iako se ona slagala sa Vojnim zakonom, pokuala je da namet ne takve uvjete regrutacije koji ne naruavaju sultanov suverenitet nad Bosnom i Hercegovinom. Osmanski poslanik u Beu Edhem -paa je izjavio ministru Kalnokyju da Porta ne namjerava da protestira protiv Vojnog zakona, ali je sultanu neugodno da bosanskohercegovaki regruti treba da polau zakletvu austrijskom caru. S tim u vezi je pitao da li se ona moe izostaviti ili nai neka druga forma. Osim toga izrazio je elju da se bosanskohercegovaki vojnici ne ukljuuju u zajedniku vojsku nego da se upotrijebe za andarmerijsku slubu i da se muslimanskim regrutima potuju vjerski obiaji i da im se omogui da nose fes. 295 Vojni krugovi sa carem na elu su smatrali da vojnu obavezu treba uvesti to prije, da bi se regrutiranjem bosanskohercegovakih nadoknadio on aj broj vojnika Monarhije koji su bili angairani za odravanje reda i mira u zemlji. Na sjednici Zajednike vlade odranoj 20. augusta 1881., diskutiralo se o objavljivanju Vojnog zakona, koji je car sankcionirao. U diskusijama su prevagu odnijeli vojni krugovi sa carem na elu i zakljueno je da se u jesen uvede vojna obaveza i da se, iz finansijskih razloga, regrutiraju pripadnici sve tri konfesije. 296 Provizorni Vojni zakon u Bosni i Hercegovini proglaen je 4. novembra 1881. Istovremeno car Franz Joseph je uputio proglas stanovnitvu Bosne i Hercegovine, u kojem je naglasio da se bez oruane sile ne moe ouvati mir u zemlji, tititi ivot i imetak stanovnika, a zemlja od neprijatelja spolja. Rane koje su donijeli protekli dogaaji tek treba da zarastu, pa je dolo vrijeme da sinovi zemlje sposobni za odbranu nastupe dunost i da im bez razlike po vjeri pripadne ast da u odbranu svoje otadbine nose oruje. U Zakonu za obranu izreene su najire olakice i oslobaanja, da u vrenju vojne slube niko nee biti sprijeen u vrenju svojih vjerskih dunosti. 297 Budui da su religiozne potrebe i obiaji bosanskohercegovakih vojnih obveznika krenske i jevrejske vjeroispovijesti bili sadrani u propisima za k. u. k. vojsku, ukljuenje muslimanskih vojnika u njene redove je zahtijevalo da se donesu specifine odredbe. Uvaavajui vjerske slobode Muslimana u punom obimu, K.u.k. Ministarstvo rata je donijelo Naredbu o postupcima prema muslimanskim vojnicima za vrijeme trajanja aktivne vojne slube, koju je, prema okrunici Zemaljske vlade od 5. novembra 1881., trebalo proitati na sjednici upravnog medlisa i sjednici gradskog predstavnitva u Sarajevu.

293. Hamdija K a p i d i , Poloaj Bosne i Hercegovine za vrijeme austrougarske uprave (dravnopravni odnosi), Prilozi instituta za istoriju radnikog pokreta, IV, Sarajevo 1968., 59-62. Vidi: M. I m a m o v i , Pravni poloaj i unutranji politiki razvitak BiH 1878.-1914., Sarajevo 1976., 27. 294. Tomislav K r a lj a i , Mjere Kalajevog reima na pacifikaciji ustanike oblasti, Nauni skup Sto godina ustanka u Hercegovini, ANU BIH, (Sarajevo 21. i 22. XI 1982), Sarajevo 1983., 37. 295. Ibidem, 37-38. 296. H. K a p i d i , Hercegovaki ustanak, Sarajevo 1958., 80-81. 297. Provizorni zakon, Naredba 235, CV za BiH od 4. XI 1881 . povodom proglasa provizornog obrambenog zakona za BiH, Nr 2.679, Zbornik zakona i naredbi za BiH 1881., 695.
63

Ta naredba je predviala da je muslimanskim vojnicima petak predvien za odmor; kao i tri dana Ramazan-bajrama i etiri dana Kurban-bajrama. Muslimanskim vojnicima je dozvoljeno da hranu posebno pripremaju i za to potrebne predmete sami kupuju, ukoliko te predmete ne dobavlja erar. Oni su dobivali novo posue za kuhanje, a da se ne zamijeni sa drugim, imalo je p osebnu oznaku. Ako bi se takvo posue u smislu vjerskih propisa oneistilo, trebalo ga je zamijeniti sa novim. Zbog potivanja religioznih obiaja, trebalo je stalno imati u vidu da je muslimanima zabranjeno troiti svinjsko meso, mast i vino. Muslimanskim vojnicima se, kada nisu u slubi, trebalo omoguiti da mogu petkom u damiji klanjati dumu od 11 do 13 sati, a na oba bajrama da mogu ii u damiju jedan sat prije izlaska sunca. Za klanjanje se trebao urediti poseban prostor (hodnik, soba u kasarni ), iako se klanjanje moglo obavljati i vani. Vojnim odjeljenjima bosanskohercegovakih vojnih obveznika trebalo se za uzimanje abdesta dati dovoljan broj bakrenih zdjela (aa) i vreva (ibrika). Ako vojnik musliman umre, na sahrani se nije trebala dodjel jivati muzika, bubnjevi ili trube, poto se po Kuranu pokop trebao obaviti u tiini. Predvieno je da se nakon uspostave bosanskohercegovakih odjeljenja za obavljanje vjerskih obreda imenuju dva vojna imama, sa rangom vojnog kapela II klase. Nakon prve vojne obuke, vojnim bolnicama je trebalo dodijeliti bosanskohercegovake vojnike da se poduavaju njegovanju bolesnika i da, kada nema imama, obave vjerske obrede. Na kraju, u bosanskohercegovakim odjeljenjima se umjesto zapovjedi klekni na molitvu tr ebala koristiti zapovjed na molitvu. 298 Institucija vojnog duebrinitva imala je dugu tradiciju u austrijskoj vojsci. Vojni kapelan je bio duhovni otac puka, zaduen za pruanje utjehe vojnicima ne samo u miru nego i u vrijeme krvavih borbi, ublaavajui nevolje i grozote prouzrokovane ratom. 299 Nakon ukljuenja Bosne i Hercegovine u vojnu organizaciju Monarhije, uvedena je institucija vojnog duebrinitva i uspostavljen je poseban okrug za duebrinitvo, koje je imalo poseban status u vojsci i bilo rangirano prema funkcijama i vojnim inovima, dijelei se u aktivni i rezervni vojni sastav. U sluaju rata potreba za vojnim duebrinicima se pokrivala iz rezervnog sastava. Za obavljanje duebrinitva kod katolikih vojnika u Bosni i Hercegovini su bili odreeni jedan vojni sveenik, dva vojna kurata i est vojnih kapelana. 300 Kod pravoslavnih vojnika je od 1896. bio sistematiziran jedan vojni nadsveenik sa est vojnih kapelana. Za jevrejske vojnike u miru nije bio predvien duebrinik, nego se duebrinitvo vrilo preko lokalnog rabina. U sluaju mobilizacije kod svake armijske Vrhovne komande je bio predvien jedan vojni rabin koji se starao za vjerske funkcije vojnika kod trupa, komandi i ureda. 301 Za obavljanje vojnog duebrinitva kod Mu slimana su ve u provizornom Vojnom zakonu iz 1881. bila predviena dva vojna imama. 302 Naredne godine, sarajevski muftija Hilmi ef. je predloio da

298. Behandlung der Mohamedaner whr end der active Dienstzeit, Arm e-VerordnungsBlatt, 5. XI 1881., Wien, 1882., (Z. 2.698 prs./ 9), 715. 299. Ferdinand S c h m i d, Das Heeresrecht der sterreichisch -ungarischen Monarchie, Wien-Leipzig 1903., 375-377. 300. Ibidem, 208. 301. Ibidem, 290-292. 302. Sammlung der Gesetz und Verordnungen fr Bosnien und Hercegowinas 1882., Nr. 63, 202. Istovremeno je propisana odjea za vojnog imama: Fes crven sa bijelim sarukom (ahmedijom) i crnom kitom od svilenih resa, gornja haljina - tamnomodro dube od sukna do ispod koljena oblikom obiajnim u muslimana, jaka i okrajak na rukavima broast na rukavima du ava po rubu nastavka bit e tri zlatna traka, nadalje, tamnomodre prostrane alvare od sukna, nanogavice treba da se spram donjeg kraja suzuju. Djeerma tam nomodra s jednim redom od 13 komada krugljastih dugmadi od mjeda. Pas e mu biti crven (krmezi), i al koji se omota oko struka, mestve crne (ifte kundur). Mushavska kesa o prekoramku nalika nabojnjai konjikih asnika c. kr. vojske. Remen irok 2,5 cm ima biti od crvena safijana i presvuen srebrnom trakom.To mu slui za pohranu Kurana te se nosi na desnom ramenu spram lijeve strane. Kovei
64

se za vojnog imama imenuje hoda hadi -Mehmed Koki iz Zenice. Taj prijedlog car je potvrdio odlukom od 1. decembra 1882. 303 Nekoliko godina kasnije, 1888., imenovan je i drugi vojni imam,

hoda Mehmed Beiragi iz Sarajeva. 304 Za muslimanske vojnike se inilo sve to je mogue, ukoliko to nije dovodilo u pitanje jedinstvo armije. I sam in polaganja zakletve je pri lagoen muslimanskim vojnicima, pa su je oni posebno polagali. Imam sa Kuranom u ruci itao je tekst zakletve, koji su vojnici sa fesom na glavi tiho ponavljali i na kraju njen znaaj potcrtavali rijeima valahi bilahi. 305 U takvom nainu polaganja zakletve sadran je duboki filozofski smisao znaenja islama kod bosanskohercegovakih Muslimana, pa se sa zakletvom Bogu povezivala dunost prema caru. Krenje jedne obaveze povlailo je za sobom krenje druge, pa je tako uspostavljen mehanizam koji je osig uravao njegovu punu lojalnost. Nakon premjetanja bosanskohercegovakih trupa 1891. u unutranjost Monarhije i uspostave bosanskohercegovakih pukova 1894., u njihov sastav su imenovani vojni duebrinici. Sjedite im se nalazilo u tabnim stanicama eti ri bosanskohercegovaka puka u Beu, Budimpeti, Grazu i Trstu. Bataljonima smjetenim u Bosni i Hercegovini su dodijeljeni duebrinici iz civilnog sastava. Od 1911. vojni duebrinici su ulazili u osnovni sastav bosanskohercegovakih jedinica. 306 Vojni duebrinici su imali izuzetno znaajnu ulogu u izgradnji moralnih i vojnikih osobina bosanskohercegovakih vojnih obveznika. Odredbama Zakona o duebrinitvu iz 1887., regulirane su njihove dunosti i obaveze u ratu i u miru. Za vrijeme borbenih de jstava nisu se smjeli udaljavati od jedinice; u toku borbe su trebali da ohrabre vojnike i podsjete ih na savjesno i portvovano vrenje vojnike dunosti; na mjestima za previjanje trebali su da tjee ranjene. Osim toga obavljali su pokop poginulih vojnika prema vjerskim obiajima. U miru vojni duebrinici su imali znaajnu ulogu pri provoenju regrutacije. Za vrijeme vojne slube su trebali vojnike stalno podsjeati na ispunjavanje dunosti, potivanje zakona i izvravanje naredbi nadreenih. U kazn enim ustanovama su trebali da ubijede vojnika u neispravnost njihovog postupka i da zbog krenja discipline izraze pokajanje. Na kursevima, organiziranim kod jedinica za vrijeme sluenja vojnog roka, vojni duebrinici su provodili opismenjavanje i vodil i kurs vjeronauke. Kao glavni zadatak su trebali kod vojnika razvijati patriotizam prema Monarhiji, stalno ih podsjeati da je zakletva svetinja i da se treba rtvovati za cara. 307 Uesnik u francuskoj naunoj ekspediciji, koja je posjetila Bosnu i Hercego vinu 1898. Jervais Courtelmon, rezimirao je rezultate austrougarske uprave u provoenju vojne obaveze i njihovog pridobijanja Muslimana: Nita nije bilo zanemareno, ni to se tie hrane muslimanskih vojnika, ni same njegove uniforme, koja je podeena prem a njegovim obiajima, budui da mu je ostavljen fes, ni u pogledu vrenja molitve, pranja na molitvi i posta, koji je uinjen obaveznim. Sve je do izgradnje jedne damije u Beu - bilo uinjeno u cilju da se izbjegnu diskriminacija, aljenje, i svako oprav danje krenja discipline kod ove djece islama ... Sa aljenjem je konstatirao odsustvo takve politike u Francuskoj, koja broji na milione muslimana, gdje se nije moglo sloiti ni u tome da se izgradi jedna

(sandui) od crne koe, unj se spremaju 4 vjerozakonska itaba, a uz to mora imati dva metra dugaak i 1,5 m irok ilim za klanjanje (serdada). 303. Kriegs-Arhiv Wien (KA-W), Kriegs-Ministerium (KM) 34 -11/1, 1. decembar 1882. Miltr-Imam. 304. Schematismus fr k. u. k. Heer und Kriegsmarine 1888., Wien, 1889., 655. 305. Cirkular Verordnung, 18. X 1893., Ar me-Verordnungs-Blatt, Nr 99, Wien 1896., 41. Tekst zakletve je glasio: Zaklinjem se Bogu svemoguem, da u biti vjeran njegovom velianstvu caru i kralju Franzu Josephu Prvom, i da u sve zapovijedi mojih nadreenih i viih potovati ak i u opasnosti po vlastiti ivot. (W. S c h a c h i n g e r, Bonjaci dolaze 16) 306. Emerik B i e l e k, Geschichte der Militr -Seelsorge, Wien 1901., 210. 307. Anton W a g n e r, Die k.(u.) k. Arme -Gliederung und Aufgabenstellung 1866. bis 1914., u: Die Habsburger Mona rchie, Bd V, Das Bewafnete Macht, Wien 1987., 535.
65

damija u Parizu, rezimirajui sa tugom u srcu k oliki put ona treba da pree da bi dola do rezultata koje je postigla Monarhija. 308 Nakon izbijanja rata i proglaenja mobilizacije 1914. znaajna uloga pripala je vjerskim poglavarima u Bosni i Hercegovini, reis-ul-ulemi aueviu, arhiepiskupu i mitropolitu Evgeniju Letici i mostarskom biskupu Miiu, koji su se pobrinuli da se mobilizacija provede u redu i miru, koristei pri tom priliku da se u bosansko -hercegovakim jedinicama iri patriotizam i naglasi vezanost za Monarhiju. 309 U prvoj ratnoj godini bio je posebno jak utjecaj vojnih duebrinika kapelana, imama i rabina na vojne obveznike, potcrtan milju o ispatanju zbog prekrene zakletve caru i kralju, to je imalo presudan znaaj na njihovo dranje na frontu i podnoenje nadljudskih n apora.310 Na prijedlog K.u.k. Ministarstva rata i careve odluke od 31. oktobra 1914. Todor Jungi iz Sarajeva imenovan je za pravoslavnog vojnog nadsveenika kod 6. armije, a istovremeno je hafiz Abdulah ef. Kurbegovi imenovan za vojnog muftiju II klase k od 25. pjeadijske divizije. 311 Poseban znaaj u provoenju mobilizacije pripao je vjerskim slubenicima. Pred izbijanje rata, prilo se provoenju odredbi 144. Statuta o kulturnoj autonomiji islamske zajednice iz 1909., kojim je bilo predvieno imenovanje 6 muftija.312 General Potiorek je posebno vodio rauna da oduevljenje muslimanskog stanovnitva iskoristi za ratne ciljeve Monarhije, nastojei da se to manifestira u svakom pogodnom trenutku. Nakon izbijanja rata, u svim damijama u Bosni i Hercegovini uene su dove za pobjedu Centralnih sila. Povodom ulaska Velike Britanije u rat, 15. avgusta, nakon molitve za cara u Carevoj damiji u Sarajevu, prema dogovoru generala Potioreka sa reis -ul-ulemom i vakufskim direktorom erifom Arnautoviem, uena je dova protiv Britanaca. Reis-ul-ulema auevi, odjeven u nonju mule od Meke i Medine, odrao je sveani govor na posebno ukraenom podijumu. Taj in je fotografiran, nainjene su razglednice sa tekstom govora, koje su upuene muslimanskim vojnicima na ruskom frontu, kao i u muslimanske zemlje, sve do Indije. 313 Nakon Sarajevskog atentata carigradska vlada se uvjerila da nee moi izbjei ulazak u rat. Mada je ministar rata Enver-paa bio najutjecajniji i lino naklonjen Nijemcima, Porta je u poetku pokuala da se priblii silama Antante. Uskoro se pokazalo da Rusija nije mnogo drala do toga To je Njemaka odmah iskoristila i ve 2. augusta zakljuila tajni ugovor o ueu Osmanskog carstva u ratu na strani Centralnih sila. Njemaka se nadala da e to povoljn o utjecati na Bugarsku, Rumuniju, Persiju, Avganistan i druge da joj se pridrue. Polagala je velike nade i na ugled sultana kao vjerskog poglavara cijelog muslimanskog svijeta od 300 miliona osoba i da e proglaenjem Svetog rata, dihada pokazati da je njihovo mjesto u ovom ratu na strani Centralnih sila. 314

308 Midhat ami, Jedna francuska nauna ekspedicija u Bosni i Hercegovini 1898., Glasnik organa arhivskih ustanova i drutva arhivista BiH, Sarajevo, 1962., 205. 309. Sarajevski list, br. 183, 13. august 1 914., 2; br. 184; 14. august 2; br. 191, 19. august 2. 310. Kada kapetan Pero B l a k o v i na talijanskom ratitu sretne Muslimana koji gladan i edan vue top na daleko brdo, plaui
nadljudskih napora. (P. B l a k o v i , Sa Bonjacim a u svjetskom ratu, Beograd 1939., 368).

govori da gazei kao koza stalno upuuje samo molitvu Allahu da ga artiljerija ubije, jer to nije ivot, u njegovim rijeima oslikava se stav prema vojnoj obavezi: zakletva Bogu i caru, jer jedna ukljuuje drugu, motiv je koji je pokretao vojnike na podnoenj e

311. ABH, ZMF, 1914., 14.479, Militr -Seelsorger, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 13. novembar 1914. 312. ABH, ZMF,1914., 6.693. Betr. Muftis Neuernenung, Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 29. april 1914. Nakon to je Ulema medlis predloio kandidate za tu funkciju, Zajedniko ministarstvo finansija imenovalo je est muftija i to hadi Abdulaha ef. Ridanovia za muftiju mostarskog okruga, Salima ef. Muftia sarajevsko g okruga, hadi hafiza Ibrahima ef. Maglajlia tuzlanskog, Muhameda evketa ef. Kurta travnikog i hadi hafiza Jusufa Zia ef. Jahia banjolukog okruga 313. KA-W, Nachlas Potiorek, K. 8, Nr 136, Sarajevo 15. august 1914. 314. Petar T o m a c, Prvi svetski rat, Beograd 1968., 152-153.
66

Ulazak Osmanskog carstva u rat, 1. novembra 1914., imao je znaajne posljedice na zbivanja na jugoistoku Evrope. Za proglaenje Svetog rata nuna je bila najprije sveta fetva ejh -ul-islamova, a na osnovu te fetve sultan proglaava rat. U Carigradu, 14. novembra 1914., nakon to se je klanjalo podne u Fatihovoj damji prouio je jedan izaslanik ejh -ul-islama fetvu, kojom se proglaava Sveti rat, da bi se nakon toga masa svijeta uputila pred M inistarstvo rata i pred Portu, gdje je prouena dova za pobjedu vojske i mornarice. 315 Vlada je razaslala tampi proglas o Svetom ratu, oznaen 21. novembrom 1914. Sultan je naredio da se proglas rairi u sve muslimanske zemlje. Potpisali su ga tadanji i preanji ejh-ul-islam kao i 24 velika alima. Svi muslimani su pozvani da u ratu uzmu uea na strani Centralnih sila. Time je i muslimanima na Balkanu jasno ukazano da je njihovo mjesto na strani Monarhije. 316 Po erijatu, po mulketi, svi muslimani su bil i duni uestvovati u ratu. Ratovati nisu morali djeca, ene, robovi, slijepi i sakati. Ako se neprijatelj pobijedi time je rat dovren, ali ako bude drukije pa neprijatelj pobijedi, onda moe ena a da ne pita svoga mua i rob da ne pita gospodara, da po e u rat. Zabranjeno je svako unakazivanje neprijatelja. Svi muslimani su duni da sudjeluju u ratu protiv onih koji su oznaeni neprijateljima islama. 317 General Potiorek nije oklijevao da fetvu ejh -ul-islama sa zapovijedi o Svetom ratu -dihadu, da proitati u svim damijama u zemlji i vojnicima na frontu kao dobrodolo sredstvo psiholokog i ideolokog voenja rata. Da bi se njihovo vjersko oduevljenje usmjerilo u pravcu dobrovoljnog ulaska u vojsku, general Potiorek je nastojao to bre djelovati na reis-ul-ulemu, da se u svim damijama u zemlji objavi fetva ejh -ul-islama, po kojoj je i Muslimanima u Bosni i Hercegovini proglaen dihad protiv Britanaca, Francuza i Rusa. 318 Istovremeno je molio austrougarskog ambasadoru u Carigradu Palavichinija, da od ejh-ul-islama zatrai objanjenje da li se Muslimani mogu boriti pod carskom zastavom. Imajui u vidu da je dihad erijatsko -pravna institucija islama, traio je odgovor na pitanje da li on mora biti voen pod muslimanskom komandom. 319 Nakon to je slubenim putem dobio od ejh -ul-islama fetvu i poslanicu, reis - ul-ulema auevi je pozvao sve muftije i odlinike u Sarajevo, upuujui istovremeno okrunicu svim mufti efendijama i erijatskim sudijama da prikupljaju priloge za vojsku. 320 U haremu Begove damije, 11. decembra 1914. prije podne poeo se okupljati muslimanski narod, da uje govor reisa auevia. Damija i dvorite pred njom bili su puni i rauna se da je bilo preko 3.000 osoba. U damiji su se na okupu nali svi ugledniji predstavnici muslimanskog naroda. Kad je klanjana duma, prouio je imam i hatib begove damije hafiz Esad ef. Sabrihafizovi hudbu, a iza toga aare i uila se je iz kurana sura o pobjedi. Nakon to se je zavrilo aare, na mimberu se je uspeo reis -ul-ulema auevi, obraajui se okupljenom narodu, naglaavajui da je u svjetski rat, kao saveznik Monarhije i Njemake, ulo i Osmansko carstvo. 321 Nakon proglaenja fetve svim jedinicama na frontu, u kojima su se nalazili muslimanski vojnici, upuen je po jedan primjerak.

322

315. Sarajevski list, br. 278, 17. novembar 1914., 1. 316. Ibidem, br. 290, 26. novembar 1914, 1; Uporedi: Wolf Dieter B i h l, Die Beziehungen zwischen Oesterreich -Ungarn und den osmanischen Reich im ersten Weltkrieg, st. Ost Hefte, Wien, 1982., 35. 317. Sarajevski list, br. 282, 18. novembar 1914., 2. 318. Manfried R a u c h e n s t e i n e r, Der Tod des Doppeladlers, Wien, 1991., 183. 319. ABH, ZMF, Prs. BH, 1914., 1815. Heilige Krieg Tuzla, 15. -16 novembar 1914. 320. ABH, Prs. 1914., 1913, Heilige Krieg, Zemaljska vlada Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo, 2. decembar 1914. 321. Sarajevski list, br. 306, 12. decembar 1914., 2 -3. Na skupu su bili prisutni reis -ululema Demaludin auevi, sarajevski muftija Salim ef. Mu fti, mostarski muftija Hadiabdulah ef. Ridanovi, tuzlanski muftija Ibrahim ef. Maglajli, bihaki muftija Hadi hafiz Husni ef. Numanagi, banjoluki muftija Muhamed evket ef. Kurt, turski konzul Resul ef., predsjednik Bosanskohercegovakog sabora dr. Safvet-beg Baagi, gradski naelnik Fehim ef. uri, sarajevski okrunik Ibrahimbeg Defterdarevi, vakufski direktor erif ef. Arnautovi, predsjednik hodinske kurije Jusuf Zija ef. Midi, sarajevske kadije Mutapi, Prohi, Hatibovi i Bukvica, biv i direktor erijatske kole
67

Od ukljuenja bosanskohercegovakih Muslimana u austrougarsku vojsku, njihovi vjerski obiaji potovani su u punom obimu. Raunajui na ulogu koju su trebali imati u ratu, tom pitanju poklanjana je posebna panja. Zbog toga je svakoj albi o tretmanu musliman skih vojnika pridavan poseban znaaj. Oslanjajui se na izvjetaje objavljene u Sarajevskom dnevnom listu, da je 18. septembra 1914. tijelo u Budimpeti preminulog vojnika islamske vjeroispovijesti u nedostatku imama pokopano uz prisustvo katolikog duebrinika, koji je odrao molitvu, Ulema -medlis je molila za intervenciju da se prekine sa ovim postupkom, koji je u suprotnosti sa islamskim obiajima i da se u garnizonskim mjestima, u kojima su smjeteni ranjenici islamske vjere, gdje nema vojnog imama, angaira islamski zamjenik duebrinika. K.u.k. Ministarstvo rata je zamoljeno da opravdane zahtjeve Ulema -medlisa provede kod nadlenih vojnih organa. Istovremeno, zamoljeno je Zajedniko ministarstvo finansija da preporui nadlenom vojnom mjestu da se uvae opravdani zahtjevi Ulema -medlisa. Naknadno na ovaj dopis Zemaljskoj vladi BiH predsjednitvo Ulema- medlisa je 8. oktobra uputilo pritubu jednog vojnika iz Pete, zamolivi Zemaljsku vladu da se obrati panja na sva glavna mjesta gdje su se nalazili ranjeni muslimanski vojnici i da se i na ta

mjesta odredi po jedan substitut vojnog imama. 323 Budui da su se kasnije ponavljale albe Ulema medlisa Vrhovna komanda armije je skrenuta panja svim vojnim komandama kod kojih su se nalazili muslimanski vojnici, da se njihovi vjerski obiaji moraju uvaavati u skladu sa zakonskim odredbama. Osim toga, duebrinici drugih konfesija nisu smjeli Muslimane posjeivati u bolnicama ili drugim mjestima, a takoer ni sahranjivati. Prema okolnostima vrenja slube i mogunostima, trebalo je Muslimanima osigurati uvjete za uzimanje abdesta i omoguiti posjetu damijama u slobodno vrijeme. 324 Budui da su Muslimani ispoljili vanrednu lojalnost i patriotizam prema Monarhiji, da bi im se izrazila zahvalnost, donijeta je odluka da im se u srcu Monarhije, u prijestolnici Beu, izgradi jedna damija, arhitektonski lijepog i modernog stila. Zemljite, od oko 1.800 m na raspolaganje je stavio vlasnik Joseph

Hadi Hasah ef. Spaho, vladin tajnik Osman ef. Hadi, narodni poslanik Mustajbeg Halilbai. Sa strane su doli narodni poslanici i vieniji prvaci: Rifatbeg Sulejmanpai, Dervibeg Miralem, Mehmed ef. ari, Hadi Osman ef. P rci, Ibrahim ef. Raidkadi, Suljaga Salihagi, Miralembeg Begovi iz Dervente, Haimbeg Hafizadi i Mustajbeg Ibrahimpai iz Travnika, Mehmedbeg Kapetanovi iz Ljubukog, Hadi Salimanbeg orovi iz Cazina, Muhamedbeg Ibrahimpai iz Bihaa, tean jski muderis M. ef. lanak, Alibeg Omerbegovi iz Banje Luke, M. Bievi iz Bihaa, amilbeg Baagi iz Nevesinja, Hadi Alibeg Bektaevi iz Konjica i Husejnbeg Zulfikarpai iz Foe. 322. ABH, ZMF, 1915., 2.593. Betr. Fetva und Proklamation der Ulemas ber den heiligen Krieg, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 10. mart 1915. 323. ABH, ZMF, 1914., 14.500. Angebliche Leicheneinsegnung eines Moslims durch einem rmisch-katolischen Geistlichen - Erhebungen, K.u.k. Ministarstvo r ata Vrhovnoj komandi armije, Be 7. novembar 1914. Uz zahtjev je priloeno pismo sa sljedeim sadrajem: Evo da Vam javim, kako je to ovamo kod muslimanskih vojnika. Ba evo danas mi na srcu se muka cijedi, vidjevi kako vojnici svih drugih vjera id u u crkvu, da se po svom zakonu Bogu mole, a mi muslimani? Mi naravski o tome ni habera, da bar jednom u sedmici dobijemo vremena da se oistimo i to o islamskoj vjeri ujemo, a kamo li da se ko pobrine za kakvo mjesto, gdje bi se moglo zajedniki bar koji put klanjati. Vama je poznato da je na svijet naroito u ovom halu poboan, te ih mnogo ima koji mnogo na to ale to nema niko da se za njih brine, te da im se prui prilika tobe doi, a tim nam je tee kad vidimo da druge vjere vojnici to sve mogu. Naih ranjenika ima mnogo po pitaljima pa se sa ivotom bore, a nema nitko da ih utjei osim ako se po koji pop nae dobra srca, pa obilazei svoje i naim se navrati, pa kako im je u tom halu, moete da zamislite. Na to mi ih se je mnogo tuilo, da im je to najtee da ih nema tko bar u zadnjem asu razgovoriti i malo uputiti. Zato evo hou da Vam to javim da znate, te da se Vi za to zauzmete bar ubudue da se tako to ne dogaa. 324. ABH, ZMF, 1914., 11.982, Moslim. Religionssatzungen, Einhaltung, Vrho vna komanda armije, Standort des AOK/EOK, 8. oktobar 1915.
68

Hnsler. U ovu akciju se ukljuio veliki broj pripadnika najb oljeg sloja bekog drutva, bez razlike na religiju.325 Vojni imami su na frontu imali posebno vanu ulogu. Trebali su stalno podsjeati vojnike na dunosti u duhu vojnih propisa i na istovremeno vravanje vjerskih dunosti i pet dnevnih molitvi, koje su s e vrile u rovu. Vojni imam je trebalo da ohrabri vojnika i ulije hrabrost, posavjetuje i prui utjehu. Sama injenica da e u sluaju smrti biti sahranjen u duhu vjerskih propisa, imala je za vojnika poseban znaaj. Bosanskohercegovake jedinice su na talijanskom frontu stekle legendarno ime. Bilo je dovoljno da se sa poloaja uje glas mujezina, pa bi se talijanske jedinice teko odluivale da krenu u napad ili bi odmah traile pojaanja i utvrivale svoje poloaje. Prije 12. bitke na Soi, poet kom oktobra 1917., kada su austrougarske trupe stigle do Piave u podnoje Boveca, dopremljen je ratni materijal, meu kojim se nalazilo i 1.000 fesova. Budui da je vojna komanda 4. bosanskohercegovaki puk rasporedila na elo udarnih divizija, na njihovo mjesto rasporeene su druge jedinice, to je trebalo ostati prikriveno od Talijana. Umjesto 4. bosanskohercegovakog puka druga jedinica

koja ih je zamjenila nosila je fesove, a mujezin je i dalje redovno pozivao na molitvu. 326 Prema podacima za 1917. u okv iru vojnog duebrinitva kod bosanskohercegovakih jedinica u aktivnoj slubi su se nalazila 4 oficira, po 2 tapska i 2 via, dok su se u sastavu rezervnih bosanskohercegovakih formacija nalazila 2 tapska i 19 viih oficira i 76 duebrinika sa ni im inom ili bez ina. Istovremeno dok su se vrile provjere dotadanjih oslobaanja od vojne slube, vrena je i kontrola vojnih duebrinika, koji su imali posebno znaajnu ulogu na frontu. Budui da su muslimanski vojni obveznici bili rasporeeni u raznim jedinicama, bataljonima, pukovima i divizijama, broj vojnih duebrinika je bio znatno vei nego kod drugih konfesija. Osim to se vodilo rauna da svaka jedinica u kojoj se nalazi najmanje jedna eta muslimanskih vojnika dodijeli vojni imam, vod ilo se rauna o njihovoj moralno politikoj podobnosti i strunosti. Na poetku 1917. K.u.k. Ministarstvo rata je eljelo ustanoviti da li postojei podaci o islamskim vjerskim funkcionerima ispunjavaju zakonske uvjete za imenovanje za vojnog imama. U tu svrhu je Zemaljskoj vladi BiH upuena molbu da se dostave potrebni podaci, kao i izvjetaj o njihovoj politikoj pouzdanosti i socijalnim odnosima. U izvjetaju Zemaljske vlade BiH od 3. marta 1917., upuenom Zajednikom ministarstvu finansija, saopeno je da zakonske uvjete za vojne imame ispunjavaju: Salih Hadibegi, praktikant erijatske kole u Zenici, Muharem Kulenovi, praktikant erijatske kole u Sarajevu, Ibrahim Saleevi -Bori, mualim iz Fojnici, air Ikovi, uitelj vjeronauke iz Sarajeva , Mehmed Kurt, uitelj vjeronauke iz Hrasnice, Hasan Alibai imam iz Sarajeva, i Adem Kurbegovi, uitelj vjeronauke iz Tuzle, i Husejn Mai iz Tuzle. Posljednji imenovani je nakon zavretka erijatske sudske kole 1912. upisao studij prava na Univerzite tu u Zagrebu i poto nije imao prava na oslobaanje od vojne obaveze, mobiliziran je krajem 1916. i u martu 1917. upuen u jedinicu. Obzirom da nije vrio vjersku slubu, njegovo imenovanje nije moglo biti sporno, jer su i drugi apsolventi erijatske suda ke kole koji su se posvetili drugim graanskim pozivima (Muhamed Baagi, Husejn ef. Kadi Fehim ef. Osmanefendi, Asim Dino, Raid Tvrtkovi ) imenovani za vojne imame. 327 Na zahtjev vojnog muftije u Sarajevu, izvreno je anuliranje za 7 imenovanih v ojnih imama od strane Vojne komande u Mostaru, jer su njih sedmorica samo krae vrijeme posjetili medresu i nisu posjedovali svjedoanstvo o poloenom zavrnom ispitu. Istovremeno, dvojica koji su besprimjerno vrili svoju dunost, Ali Mehmed Hadi i Osman Zejnil su smatrani dobrodolim, i reis je zahtijevao da obojica dobiju inove. 328 Dugo trajanje rata i nevolje koje je vojnik podnosio na frontu, uzrokovali su da je i kod jedinica koje su do tada bez pogovora izvravali sve zadatke i u najteim uvjetima dolo do dezertiranja. Ratni umor i enja za povratkom kui, pri kraju rata kod vojnika je porastao brigom za porodicu i nesigurnom budunou. Pisma

325. ABH, ZMF, 1914., 3.096. Bau eine Moschee in Wien, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom minstarstvu finansija. 326 Werner Schachinger, Bonjaci dolaze... 117. 327 ABH, ZMF, 1917., 4.736, Zemalj ska vlada BiH Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo 20. mart 1917. 328 ABH, ZMF, 1917., 16.936. Zemaljska vlada BiH Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo 10. oktobar 1917.
69

iz zaviaja obavjetavala su borce na frontu o neizdrivim patnjama kod kue, koje su podnosile njihove

porodice. 329 Ni bosanskohercegovake jedinice nisu predstavljale izuzetak. Krajem oktobra 1918. dolo je do masovnog dezertiranja vojnika 4. bosanskohercegovakog puka, sa objanjenjem da je car u Manifestu narodima Monarhije, zaboravio njihovu domovin u, pa vie nema razloga da se bore. Prvi put ni intervencija vojnih imama nije imala uspjeha. Dvadeset osmog oktobra dolo je do otvorene pobune ljudstva i odbijanja upuivanja na front. Nakon to se puk prikupio 1. novembra u Cortini d'Ampezzo, ljudstvo je ukrcano u vagone i 2. novembra preko Villacha upueno u Ljubljanu, gdje je

stavljeno na raspolaganje Narodnom vijeu. Puk je razoruan , a vojnici su upueni u zaviaj. 330 Na sjednicama Zemaljske vlade u Sarajevu u novembru i decembru 1918., rasp ravljano je o sudbini vojnih duebrinika. Poto su oni bili otputeni kuama, Vlada je zamoljena da u svakom mjestu gdje su se nalazile vojne snage odredi sveenike da vre vjerske obrede. Potrebno je bilo naznaiti imena sveenika i za koje vjeroispovj esti, da bi se naredilo njihovo uvoenje u dunost. Izraena je elja da vojni duebrinici budu iz sve etiri konfesije, da im se da honorar, ija bi se stalna visina kasnije odredila. Na prijedlog Karla Cankara zakljueno je da visina honorara za vrenje duebrinitva kod dvije ete bude 200 kruna. Osim toga, u principu je zakljueno da se konani dogovor postigne nakon to se utvrdi kakvi su duebrinici potrebni i da se njima prepusti da oni donesu odluku da se samostalno i dobrovoljno stave na dispoziciju vojsci i da im se eventualno da odgovarajui honorar. 331 Krajem decembra 1918. u Bosni i Hercegovini poeo je prijem prvih dobrovoljaca u vojsku. Kraljevine SHS. U Sarajevu su 15. decembra 1918. muslimanski regruti poloili zakletvu. Tom prilikom vojni muftija hafiz Abdulah Kurbegovi im je skrenuo panju na bezuvjetnu poslunost prema svojim starjeinama, kao i na tano i savjesno izvravanje vojnike dunosti, naglaavajui da Islam nalae, kako izriito stoji u Kuranu da je svakom M uslimanu sveta dunost svim starijim biti pokoran i odan. 332 Tradicija koja je izrasla u austrougarskoj epohi - uvaavanje religioznih obiaja muslimanskih i jevrejskih vojnika, potovana je u novoosnovanoj dravi u punom obimu.

Vojni imami u bosanskohercegovakim jedinicama u okviru austrougarske armije (1882. - 1918) hoda Hadi Mehmed ef. Koki, 1. XII 1882., Sarajevo hoda Mehmed ef. Beiragi, 1. IX 1888., Sarajevo hoda Ahmed ef. ukri-Bajraktarevi, 1. VII 1891., Sarajevo hoda Asim ef. Doglodovi, 1. V 1895., Be hoda Haim ef. Denanovi, 1. III 1902., Trst, hafiz Abdulah ef. Kurbegovi, 1. XI 1904., Be hafiz Ibrahim ef. Jahi, 1. VI 1909., Budimpeta Salih ef. Atikovi, 1. VI 1909., Graz. Vojni imami u aktivnoj vojnoj slu bi 1914.-1918. hafiz Abdulah ef. Kurbegovi, 1. XI 1914, vojni imam II klase ( VIII rang), od 1917. godine vojni muftija II klase ( IX rang), nosilac ordena Franz Joseph, vojni imam 1.bosansko hercegovakog puka Salih ef. Atikovi, vojni imam 2. bos anskohercegovakog puka u Grazu hafiz Ibrahim ef. Jahi, vojni imam 3. bosanskohercegovakog puka u Budimpeti Osman Redovi, 1. VIII 1914., vojni imam 4. bosanskohercegovakog puka u Budimpeti Vojni imami u rezervi (IX rang)

329 sterreich-unarisches letztes Krieges (ULK)., VII Bd, Wien 193 8., 565-573. 330 W. S c h a c h i n g e r, Bonjaci dolaze229 -238. 331 H. K a p i d i , Rad narodnog vijea BiH u posljednjoj godini austrougarske vladavine, GA i DAR BiH, 247. 332 Sveana zakletva dobrovoljaca, Narodno jedinstvo, br. 45, 16. decembar 1918 ., 2-3.
70

Bahi Hasan, Gradaac, o d 1. septembra 1914 Mulahalilovi Husein D. Vukovije, od 2. oktobra 1914. Muslibegovi Ahmed, Mostar, od 1. juna 1916. Ibrahimovi Mehmed, Duboac - Tuzla, od 1. decembra 1916. Mehmedagi Dafer, Teanj, od 1. aprila 1917. Vojni imami u rezervi u Prvom s vjetskom ratu 1914.-1918. Ademovi Ejub, Sarajevo Agi Omer, Mostar Ahmi Osman, Konjic Ajanovi Ismet, Rogatica Alajbegovi Salih, Kakanj Alibai Hasan, Sarajevo Alibegovi Alija, Mala Kladua Arnautovi Mustafa, Bilea Bajramovi Began, Kozarac Baagi Muhamed-beg, Sarajevo Beganovi hafiz Mehmed, Prusac Begi Avdo, Doboj ati Ahmed, Bosanska Gradika atovi Dervi, Varcar Vakuf ehi Omer, Livno Ceri Ahmed, Sarajevo Cirkinogi Hafiz, Zenica Cvijeti Abdulah, Trebinje Deronja Abdulah, Mostar Duri Husejn, Sarajevo Dino Asim, Sarajevo Feli Agram, Klokot, Banjaluka Gloti hafiz Mustafa, Brko Grbi hafiz Ahmed, Brko Hadiahmetovi -Jasenkovi Muhamed, Rogatica Hadiali ef. Mulo, Zenica Hadiavdi hafiz Mehmed, Prusac Hadi Mehmed, Konjic Hadibegi Salih, Zenica Hadiomerovi Mehmed, Tuzla Hajrovi Redep, Nevesinje Halilovi Hasan, Donji Agii Harambai Mumin, Bosanski Novi Hatibovi Dervi, Jezero Haznadarevi Safet, Drenica, Mostar Haznadarevi Sulejman, Nevesinje Heremi Hasan, Sarajevo Ikovi Abid, Sarajevo Ikovi ef. air, Sarajevo Kadi ef. Husein, Sarajevo Kapetanovi Mehmedalija, Jajce Kapidi Alija, Bilea Korkut Dervi, Derventa Korkut Dervi, Ljubuki Krehi ef. Alija, Visoko Krivokapa Hasan, Sarajevo Kulenovi Muharem, Dubovik Kurbegovi ef. Edhem, Banjaluka Kurt ef. Mehmed, Hrasnica Leli hafiz Mustafa, Bijeljina Leme Alija, Kulen Vakuf
71

Mahini Ahmed, Trebinje Manjgo Abdulah, Mostar Mai Beir, Zenica Mai Husein, Sarajevo Mehmedbai hafiz Ahmed, Mostar Meanovi Ago, Gradaac Mufti Ismet, epe Muhamedagi ef. Hilmi, Golubi Muli Emin, Sarajevo Muli Ragib, Bosanski Novi Mustajbegovi Mustafa, Busovaa Novalija Ahmed, Sarajevo Numi Hilmo, Duvno Osmanefendi ef. Fehim, epe Pai Alibeg, Nevesinje Pai Muhamed, Viegrad Pozderovi Tahir, Trebinje Raidagi ef. Raid, Zenica Repovac ef. Nasuf, Zenica Rustanpai Rustan, Bugojno Rudi Lutvo Zenica Sahani Sulejman, Derventa Sarajli ef. emsudin, Zenica Sefi Alija, Mostar Smaji hafiz Smail, Bosanski Brod Spahi Smail, Jajce Spui hafiz Muhamed, Modria Strujlovi Salih, Rudo Subai Hamid, Bilea ehi Asim, Bosanski Petrovac ehovi-Sikiri Abdul Latif, Sarajevo eva Husejn, Mostar Tarahija Osman, Svijena Tvrtkovi Hafiz, Viegrad Zahirovi Ahmed, Modria Zeevi emsudin, Prijedor Zahi Hafiz, Sanski Most Zildi Eref, Cazin iga Salih, Sarajevo. 333

333 Popis vojnih imama u bosanskohercegovakim jedinicama od 1882. -1914. nainjen je prema: Schematismus das k . und k. Heeres... za svaku navedenu godinu. Popis vojnih imama u ratu 1914.-1918.: Schematismus ... , 1918. , Wien 1918., str. 1.67 6-1.677.

72

Rezime Nakon ukljuenja Bosne i Hercegovine u vojnu organizaciju Monarhije, uvedena je institucija vojnog duebrinitva i uspostavljen je poseban okrug za duebrinitvo. Za obavljanje vojnog duebrinitva kod muslimanskih vojnika su ve u provizornom Vojnom zakonu iz 1881. bila predviena dva vojna imama. Vojni imami su imali izuzetno znaajnu ulogu u izgradnji moralnih i vojnikih osobina muslimanskih vojnih obveznika. Odredbama Zakona o duebrinitvu iz 1887., regulirane su njihove dunosti i obaveze u ratu i u miru. Za vrijeme borbenih dejstava nisu se smjeli udaljavati od jedinice; u toku borbe su trebali da ohrabre vojnike i podsjete ih na savjesno i portvovano vrenje vojnike du nosti; na mjestima za previjanje trebali su da tjee ranjene. Osim toga obavljali su pokop poginulih vojnika prema vjerskim obiajima. U miru vojni imami su imali znaajnu ulogu pri provoenju regrutacije. Za vrijeme vojne slube su trebali vojnike sta lno podsjeati na ispunjavanje dunosti, potivanje zakona i izvravanje naredbi nadreenih. U kaznenim ustanovama su trebali da ubijede vojnika u neispravnost njihovog postupka i da zbog krenja discipline izraze pokajanje. Na kursevima, organiziranim kod jedinica za vrijeme sluenja vojnog roka, vojni imami su provodili opismenjavanje i vodili kurs vjeronauke. Kao glavni zadatak su trebali kod muslimanskih vojnika razvijati patriotizam prema Monarhiji, stalno ih podsjeati da je zakletva svetinja i da se treba rtvovati za cara. U toku Prvog svjetskog rata vojni imami su na frontu imali posebno vanu ulogu. Trebali su stalno podsjeati vojnike na dunosti u duhu vojnih propisa i na istovremeno vravanje vjerskih dunosti i pet dnevnih molitvi, koje su se vrile u rovu. Vojni imam je trebalo da ohrabri vojnika i ulije hrabrost, posavjetuje i prui utjehu. Sama injenica da e u sluaju smrti biti sahranjen u duhu vjerskih propisa, imala je za vojnika poseban znaaj. Nakon zavretka Prvog svjetskog rat a vojni imami su ukljueni u sastav vojske Kraljevine SHS, vodei brigu da se tradicija koja je izrasla u austrougarskoj vojci o uvaavanju vjerskih obiaja muslimanskih vojnika, potuje u punom obimu.

Zijad ehi Atentat, mobilizacija, rat 334 Male balkanske drave bile su rtve velikih sila, sa odreenim zadacima u sjeni njihovih borbi za poziciju europskog i svjetskog hegemona. U modernoj historiji Junih Slavena problem stvaranja zajednike drave 1918. posmatran je izolovano od konteksta interesa velikih sila, pa je Srbija kao sredinji faktor balkanske i srednjoeuropske politike dobila primarni znaaj. Sukob koji je poeo 1914. i za pet godina promijenio politiku kartu Europe bio je mnogo ranije programiran. U zimu 1869 ./1870. ruski publicist Nikolaj Jakovljevi Danilevski je u asopsu "Zarja" , u seriji lanaka pod naslovom "Rusija i Balkan" najavio "propast dekadentne E urope, ije e vostvo preuzeti moralno monija Rusija." Danilevski je smatrao Balkan za prostor his itorijski zadat velikim silama. Tu su Osmanlije sauvale

june Slavene od germanizacije i katolicizma, a Monarhija je Zapad ponovo spasila od Osmanskog carstva i islama. Ovi historijski zadaci su bili ispunjeni, i time su obje sile izgubile smisao daljeg postojanja. Danilevski je ve 1870. oznaio geografsku kartu koja se 1919. ostvarila: eko -moravsko-slovaka drava, kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, bugarska, rumunjska i maarska drava. Njegov rukopis je u
334 Govoriti o Sarajevskom atentatu kao historijskom fenomenu imajui u vidu injenicu da je broj bibliografskih jedinica o njemu dostigao vie hiljada izazov je da se kae neto novo, neto to je do sada proputeno. Referat koji je nastao najveim dijelom na osnovu neobjavljene arhivske grae objanjava iri historijski kontekst zbivanja iz 1914. godine. 73

Rusiji bio koncept za praktin u politiku i smatran je "politikom Biblijom sa deset zapovjedi carske spoljne politike. 335
Otprilike u vrijeme kad pie Danilevski prilo se realizaciji ranije formulisanih spoljnopolitikih ciljeva Srbije, usmjerenih na ukljuenje oblasti koje su na historijskoj i etnikoj osnovi smatrane srpskim. U tom pravcu kretala su se nastojanja da se ideje o Bosni i Hercegovini kao srpskoj zemlji prenesu i proire meu pravoslavnim stanovnitvom. Meutim, nakon Berlinskog kongresa Trojecarski ugovor i Tajna kon vencija iz 1881. ograniili su domet propagande u Bosni i Hercegovini. Na poetku XX stoljea opa politika kretanja u jugoistonoj Europi ukljuivala su sve vie Bosnu i Hercegovinu u junoslavenski kompleks, predstavljajui kljuni elemenat balkanske politike Monarhije. Ubistvo srpskog kraljevskog para 1903. predstavljalo je otar zaokret u odnosima Bea i Beograda. Novi kurs beogradske vlade, jaanje srpske pozicije na Balkanu i emancipacija od ekonomske prevlasti Monarhije, vodilo je zaotravanju odnosa. Privredna emancipacija Srbije odrazila se i na politikom polju. Nakon to je pojaala propagandne aktivnosti u junoslavenskim oblastima Monarhije, vojne i politike strukture Monarhije, poduzele su mjere na suzbijanju aktivnosti koje su sve vie do vodile u pitanje njen integritet. 336 Ishod Aneksione krize 1908./1909. godine mijenja i metod borbe, pa se prelazi na taktiku individualnog terora. Politike i vojne pobjede u Balkanskim ratovima pojaale su nacionalno oduevljenje i istovremeno privukle podrku Srba iz Habsburke monarhije. 337 Na poetku 1914. svijet je jo uvijek izgledao tako miroljubiv. I fudbalska utakmica izmeu Italije i Austrije na stadionu u Milanu 11. januara 1914. zavrila se miroljubivo 0:0. U Evropi niko nije vjerovao u mogunost skorog izbijanje rata. Istovremeno je u Beogradu vojna industrija bila u punom zamahu, to je bilo znak za skori nastavak balkanskih ratova. Austrijski bankarski kapital pomagao je snano, beki Bodencreditanstalt uestvovao je sa 20 % sredstava u srpskim zajmovima za naoruanje. U proljee 1914. austrijske i njemake fabrike oruja uskoile su na mjesto francuskih, koje zbog optereenja svojih kapaciteta nisu mogle ispotovati dogovorene termine isporuke oruja Srbiji: 200.000 najmod ernijih puaka u proljee ilo je za Beograd. 338 Jedan neobjavljeni dokument iz bekog Ratnog arhiva baca vie svjetla na dogaaje koji su prethodili poetku Prvog svjetskog rata. Rije je o pismu koji je tadanji zemaljski poglavar u BiH general O. Pot iorek uputio 22. aprila 1914. zajednikom ministru finansija von Bilinskom. U toku aprila 1914. FZM Potiorek susreo se sa jednim Srbinom koji je bio u bliskim odnosima sa vojnim krugovima u Beogradu, prenosei mu poruku da Srbija eli da osnuje Jug oslaviju, koja bi obuhvatila cijelo Balkansko poluostrvo - Bosnu, Hercegovinu, Dalmaciju, Istru, Hrvatsku i Slavoniju, dio Ugarske, Kranjske i dio Koruke i tajerske. Podjela bi bila izvrena na taj nain da bi bile stvorene tri isto srpske pokrajine, jedna hrvatska i jedna slovenaka. Pokrajine bi bile razgraniene prema konfesijama i to na taj nain da bi bio izvren transfer stanovnitva: 400.000 katolika iz Bosne i Hercegovine bilo bi premjeteno u Hrvatsku, dok bi iz Like i Slavonije Srbi (oko 20 % ) premjestiti u Bosnu i Hercegovinu. Ta ponuda praena je porukom da je bolje postii dogovor prije nego Srbi sa topovima dou do Zagreba, a do toga e uskoro doi, jer su sve pripreme ve bile poduzete. Balkanski savez imao je cilj da izvri taj zadatak. Rusiji e se pomoi na taj nain to e Srbi mobilisati i time prisiliti Austro -Ugarsku da na njene granice uputi 500.000 vojnika, to e saveznicima omoguiti da se uspjeno bore. To e se 1914. stvarno i desiti i Srbija e ispuniti zavjet dat Rusiji.

335 Helmut Andics, Der Untergang der Donaumonarchie, Wien - Mnchen - Zrich 1976., 74. 336 Charles J e l a v i c h, Junoslavenski nacionalii zmi. Jugoslavensko ujedinjenje i udbenici prije
1914, Zagreb

1992, 47; Fritz von R e i n h l, Grosserbische U mtriebe vor und nach Ausbruch des Wien 1944, 3.

ersten Weltkrieg. Der Fall Jeftanovi -ola-Gavrila, Verffentlichungen des Reichsarchivs,

337 Ch. J e l a v i c h, Junoslavenski nacionalizmi....47. 338 Bild Atlas Die Habsburgische Monarchie, Wien 1996., 182.
74

U tom planu Potiorek je vidio realizovanje ostvarenja ideje Velike Srbije, to je utjecalo na oblikovanje njegovog plana o podjeli Bosne i Hercegoviine izmeu Austrije i Ugarske, koji e on izloiti u decembru 1914.339 Ovaj dokument opovrgava ran ije miljenje u historiografskoj literaturi da je tek 1915. godine u krugovima ruske vrhovne uprave razmatrano pitanje budueg ujedinjenja junoslavenskih zemalja, koje se stalno povezivalo sa zadatkom da se na Balkanu stvori jak zaklon od njemako -austrijske ekspanzije. 340 Nakon manevara kod Tarina 26. i 27. juna 1914. u kojima su uestvovale trupe sarajevskog XV i dubrovakog XVI korpusa, prijestolonasljednik nadvojvoda Franz Ferdinand je 28. juna, na pravoslavni Vidovdan, stigao u slubenu posjetu u Sarajevo. Pored zvaninika, oekivali su ga atentatori, a nadvojvodino obezbjeenje je bilo nedovoljno. Bomba koju je bacio Nedeljko abrinovi nije pogodila cilj, ali je prvi metak Gavrila Principa smrtonosno pogodio najdvojvodu Franza Ferdina nda, a drugi namijenjen zemaljskom poglavaru generalu Potioreku, ubio je njegovu suprugu Sofiju, vojvotkinju od Hochenberga. 341 Na kasnije organizovanom suenju optueni Gavrilo Princip, koji je prije etiri godine izaao iz tuzlanske gimnazije i od tada pohaao gimnaziju u Beogradu, izjavio je da se ne kaje za svoj in i da nije zloinac, jer je htio samo zlo da odstrani. U drutvu u kojem se kretao postao je osvjedoeni srpski nacionalista. Austriju je mrzio jer je drao da od nje Junim Slov enima moe doi samo zlo. Nadvojvodu Franza Ferdinanda smatrao je najveom pogibelji za ideju ujedinjenja Srba i uope Junih Slovena pod srpskim vostvom. Po njegovom miljenju Srbija je imala misiju da Bosnu i Hercegovinu otrgne od Austrije, pa da tako misli svaki estiti ovjek. Ta misao potakla ga je da poini atentat. 342 Neposredno nakon ubistva prijestolonasljednika Franza Ferdinanda, u Bosni i Hercegovini nastupilo je pravo ratno stanje. U redovima muslimanskog i katolikog stanovnitva atentat je izazvao duboko uznemirenje. Ve 28. juna u veernjim satima dolo je u Sarajevu do prvih demonstracija, u kojima su uzeli uea i oficiri. Narednog dana poeo je pravi mali rat. Muslimani i katolici, zbog ogorenja, poeli su sa unitavanjem srpskih radnji i stambenih objekata. Policija, andarmerija, pa ak i vojne snage, nisu bili u stanju da sprijee demonstaracije. Demonstranti su se usmjerili prema srbofilskim graanima i institucijama, pa se na udaru prvo nala Prosvjeta, Narod i Srpska rije, srpske kole, hotel Europa i mnogobrojne radnje koje su pripadale Narodu i grupi oko Otadbine, koje su devastirali pljakaki elementi. Osim nekoliko lakih povreda Srbima nisu nanijete tee tjelesne povrede. U nastalom meteu Srbi su ustrijelili katolika Antona Krajinu iz Bugojna, a nekoliko muslimana (Osman Azirovi, Salih Pusi, i Abdulah irbegovi) je teko povrijeeno. 343 Za vrijeme demonstracija u kafani Babia bata vlasnik Pero

339 Kriegs Archiv Wien (dalje KA -W), Nach. Potiorek, k. 5, doc. 31, Potiorek -Bilinskom 22. IV 1914. 340 Posebno je interesantan projekat diplomat e A. M. Petrajeva iz marta 1915., u kojem je traio da se
postigne reorganizacija Austro -Ugarske, a da se umjesto nje stvore drave lojalne Rusiji. Smatrao je da e rezultat rata biti raspad Monarhije i stvaranje dvije samostalne slavenske drave. Maksimal an program za Rusiju bi, po njegovom miljenju, bilo stvaranje Velike Srbije. Nastajanje jedne Velike Srbije, ili srpsko hrvatske drave, pisao je Petrajev, bilo bi najsrenije rjeenje jugoslavenskog pitanja i u ruskom je interesu da tei stvaranje takve kombinacije. To e biti mogue samo ako Srbija faktiki osvoji teritoriju Hrvatske i Slovenije, to e joj dati jedinstvena neosporna prava na njih. (J.A. Pisarev, Neki aspekti ruske politike prema Balkanu uoi prvog svetskog rata (Prema neobjavljeno j i malo poznatoj grai), Istorijski glasnik, 1 -2, Beograd 1979, 128-129.)

341 Petar Tomac, Prvi svetski rat, Beograd 1968., 11. 342 Iz rasprave zbog veleizdaje, Sarajevski list br. 247, 14. oktobar 1914, 2. 343 Arhiv Bosne i Hercegovine, (dalje - ABH), ZMF, Prs BH, 1914, 811. Prepis telegrama zemaljskog
poglavara FZM Potioreka zajednikom ministru finansija Ritteru von Bilinskom, Sarajevo 30. juni 1914 75

Prijevi pretrpio je teke povrede, od kojih je k asnije podlegao. Zbog pljake, u gradu je pritvoreno 58 osoba. 344 Nakon prvih nemira, u nastaloj guvi hici koje su Srbi otvarali branei svoju imovinu, registrovani su kao bombe. Nakon uvoenja prijekog suda, u gradu je nastupio mir. Bez razlike na politiko usmjerenje, Srbi su bili ogoreni, zahtijevajui punu odtetu za uinjenu tetu, prema zagrebakom primjeru. Potiorek je naredio da se ljudima koji su oteeni, dostavi pomo iz fonda za podrku. 345 Nakon nereda i progona srpskog stanovnitva, Reis-ul-ulema hadi Mehmed Demaludin auevi, uputio je muslimanima poslanicu u kojoj ih je opominjao na red i mir i uvanje dobara svojih sugraana. 346 Tek je proglaenje prijekog suda umirilo demonstrante. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu donije la je 29. juna Objavu o zavoenju prijekog suda za podruje gradske opine Sarajevo i sarajevskog kotara. Tom Odredbom bila je predviena smrtna kazna za 12 vrsta zloina: Zloin veleizdaje, Zloin protiv vojne sile, Zloin smetanja javnog mira, Zloin us tanka, Zloin bune, Zloin javnog nasilja za neke sluajeve, Zloin umorstva, Zloin ubistva, Zloin teke ozljede tijela, Zloin palei, Zloin razbojstva, Zloin davanja pripomoi u nekom od pomenutih primjera. 347 Istoga dana u popodnevnim satima u Sarajev u su ponovo odjekivali hici, za ta je Potiorek optuio Srbe, nadajui se da e javna proklamacija prijekog suda takva zbivanja brzo dovesti do kraja. Poslije podne trojica predsjednika Sabora i erif Arnautovi posjetili su Potioreka. Veoma uzbueni vjero vali su na poetak opih nemira Srba, insistirajui da se uvede prijeki sud u cijeloj zemlji, za ta Potiorek ipak nije vidio dovoljno razloga. U vezi sa radom Sabora trojica predsjednika su smatrala da bar u naredne tri sedmice on nee biti osposobljen za rad, zalaui se da bude odmah zatvoren i da se sumnjivim elementima oduzme pravo imuniteta. Meutim, Potiorek je tu mjeru smatrao ishitrenom jer bi bila neprijatna a i zbog Ramazana je svaki rad Sabora bio je iskljuen. 348 Nakon Sarajeva demonstracije su p renijete u druga mjesta: Doboj, Vare, Zenicu, upanjac, epe, Bugojno, Visoko, Maglaj, Mostar, Travnik, Tuzlu, Stolac, Konjic, apljinu, Ljubuki, Livno, amac, Brko. 349 Zbog oteenja privatne imovine Srba, uveden je prijeki sud u tuzlanskom i maglajskom srezu. U Mostaru jedan srpski trgovac je ustrijeljen na ulici jer je katolicima koji su kupovali robu postavio pitanje da li robu kupuju za svog crknutog cara. Potiorek je bio uvjeren da su radikalni Srbi svojim cinizmom doprinijeli nemirima, to je izazv alo muslimane i katolike, koji su bili pod neposrednim utiskom ubistva prijestolonasljednika 350 Ministar Bilinski je smatrao da pomisli o zatvaranju Bosanskohercegovakog sabora treba potisnuti, jer bi se takva mjera protivila svoj dotadanjoj po voljnoj situaciji, usljed ega je bio ubijeen da e ponovni poetak rada Sabora ne samo spasiti postojeu situaciju, nego e djelovati umirujue na ope stanje. U telegramu koji je uputio Potioreku ministar Bilinski je izloio program rada uprave u Bosni i Hercegovini u situaciji nastaloj poslije atentata i nereda. Tumaei stavove cara Franza Josepha, koji ga je 29. juna primio u audijenciju, sasluao njegove izvjetaje i u potpunosti izrazio zadovoljstvo mjerama koje je poduzeo Potiorek, von Bilinski se zauzimao za daljnji rad Bosanskog sabora i sreivanje prilika, navodei da je car izrazio miljenje da se za zloine pojedinaca i za ispade uzbuenih grupa stanovnitva ne bi smjela

344 Boo M a d a r, Izvjetaj vladinog komesara za glavni grad Bosne i Hercegovine Sarajevo o politikoj i
privrednoj situaciji u Sarajevu od sarajevskog atentata do kraja januara 1915. godine, GADAR BiH 26, Sarajevo 1986, 208.

345 Ibidem, 209. U demonstracijama nastala je teta od oko 500.000 K.; oteeno je oko 150 osoba,
kojima je isplaena pomo u iznosu od 37.787 K.

346 Sarajevski list, br. 137, 4. juli 1914, 3. 347 Ibidem, br. 131, 29. juni 1914, 1. 348 ABH, ZMF, Prs BH, 1914., 811. Prepis telegrama zemaljskog poglavara FZM Potioreka zajednikom
ministru finansija Ritteru von Bilinskom, Sarajevo 30. juni 1914.

349 Pero S l i j e p e v i , Napor Bosne...222. 350 ABH, ZMF, Prs. BH 781, Verhngung des Standesrechtes ber die Beirke Tuzla u. Maglaj, Zemaljska
vlada Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo, 2. juli 1914. 76

kanjavati cijela zemlja u kojoj je veina stanovnitva vjerna caru i za koje bi prekid politikih i privrednih interesa znaio veoma mnogo. Ostajao je dalje na snazi stari kurs po kojem je trebalo na ustavnom sistemu sa veinom stanovnitva u zemlji konsekventno dalje saraivati. 351 Potiorek se 2. jula obratio Ministru rata Krobatinu, zahtijevajui da se trenutno izvri napad na Srbiju i rasputanjem Sabora oduzme imunitet poslasnicima, smatrajui da bi daljnje odugovlaenje stvorilo teak poloaj u Bosni i Hercegovini. Isti zahtjev Potiorek je ponovio 3. jula ministru von Bilinskom, zalaui se da se Sabor odmah raspusti i o tome obavijesti Ministarstvo rata. U noti koju je ministar rata Krobatin 2. jula uputio Bilinskom, zahtijevano je da se naredbe koje je iznio u noti u devet taaka, a koje se odnose na mjere koje treba poduzeti u Bosni i Hercegovini nakon atentata, izvre u saglasnosti sa objema vladama s bezobzirnom energijom. Traio je da se iznimne mjere koje je Potiorek poduzeo u Sarajevu uvoenjem prijekog suda proire na cijelu Bosnu i Hercegovinu i Dalmaciju, da se bezuvjetno raspusti Sabor i sva srpska udruenja, da se svi policijski sudovi predaju u ruke Potioreku kako bi mogao u svojim rukama imati sve potrebne mjere za odravanje reda i sigurnosti u unutranjosti zemlje, da se iz Bosne i Hercegovine protjeraju svi dravljani Srbije, a sa podruja Monarhije Srbi koji su se u bilo kojem smislu pokazali nepodobnim. Ostale naredbe odnosile su se na studente, srednjokolce, uitelje i pravoslavne sveenike. 352 U proklamaciji upuenoj bosanskohercegovako m stanovnitvu, car Franz Joseph je istakao da je duboko pogoen inom jednog bezbonog ubice koji je u glavnom gradu njegove voljene Bosne ubio njegovog nasljednika i nadu Monarhije, neaka Franza Ferdinanda. Posebno je naglasio da je dirnut spontanim saueem svih konfesija Bosne i Hercegovine, pa je ovlastio sve korporacije i opine da izraze duboku zahvalnost stanovnitvu. 353 Iznimne mjere u Bosni i Hercegovini zavedene su tako da su najprije Zakonskom Naredbom Zemaljske vlade od 26. jula 1914. suspendovane pojedine odredbe zemaljskog statuta koje su se nalazile na snazi od 17. februara 1910., to je dalo pravnu osnovu za uvoenje iznimnih mjera na osnovu Zakona o iznimnim mjerama od 5. marta 1910. One su objavljene u vie naredbi Zemaljske vlad e. Danom objave naloeno je za cijelu zemlju da oruniki listovi objavom ove odredbe gube vanost i da su svi vlasnici oruja duni u roku od 8 dana da ga prijave nadlenom organu sigurnosti. Oni koji su posjedovali eksploziv morali su u roku od 24 sata da ga prijave politikim organima. Za neizvravanje ove odredbe bila je predviena kazna do 2.000 kruna i pokretanje postupka pred vojnim sudom. Kazneno zakonodavstvo nad osobama koje su se nakon stupanja na snagu naredbe u Bosni i Hercegovini bavile nedoz voljenim poslovima, saraivali i dogovarali sa neprijateljem, i prekrili zakletvu o vojnoj slubi, ili se nisu odazvali pozivu na slubu uinili su krivino

351 OUAP, Nr. 9962. ifrovani telegr am zajednikog ministra finansija von Bilinskog zemaljskom poglavaru
Potioreku, 30. juni 1914.

352 UAP, Bd VIII, 9.997, Nota ministra rata Zajednikom ministarstvu finansija, 2. juli 1914. 353 ABH, ZMF, Prs. BH, 787. Proklamation fr BH Bevlkerung von S. Mayestt, 2. juli 1914.
77

djelo, zbog ega su predati vojnim sudovima, koji su bili nadleni samo za ta djela, tako da druga kanjiva djela nisu uzimana u obzir. 354 Periodina tampa morala je lanak za objavljivanje dostaviti na uvid vojnim ili politikim organima 6 sati prije izlaska lista iz tampe, a neperiodina 8 dana ranije. Njena prodaja i rasturanje ogranieno je u vremenu od 12. do 21 sat. Sve publikacije iz Srbije i Crne Gore su zabranjene. 355 Iznimne mjere objavljene su u vie naredbi Zemaljske vlade kao to su Naredba o ograniavanju za putne isprave, prijavljivanje, slobodu kretanja, udruenja i okupljanja, Naredba o sprjeavanju bjeanja vojnih obveznika preko granice, Naredba o ogranienju noenja oruja i prometa orujem, Naredba o stavljanju graanskih lica pod vojnu vlast, Naredba o pootravanju kaznenog postupka za Bosnu i Hercegovinu i ukidanje porotnika na sudo vima, Naredba o uvoenju cenzure na poti i ogranienju i nadziranju telegrafskog saobraaja. 356 Sarajevski atentat je izgledao mjerodavnim vojnim i politikim krugovima u Beu i Berlinu kao izuzetan povod za obraun sa Srbijom. Na memorandum cara F ranza Josepha I, koji je naglaavao rijeenost bekog dvora da Srbiju izoluje, umanji i iskljui kao faktor sile, njemaki car Wilhelm II je u sluaju sukoba sa Rusijom obeao bezuslovnu pomo. Ministar vanjskih poslova grof Berthold je 7. jula sazvao sjed nicu Ministarskog savjeta na kojoj su se svi prisutni sloili da diplomatski uspjeh Monarhije, ak i kada bi se zavrio porazom Srbije, ne bi imao veu vrijednost. Zbog toga je zakljueno da Srbiji treba uputiti zahtjev u formi ultimatuma, koji unaprijed pretpostavlja odbijanje i time otvara put za radikalno rjeenje. Nakon odluka Ministarskog savjeta uslijedio je rad Bea i Berlina na izradi memoranduma, koji je dran daleko od javnosti. 357 Diplomatski predstavnici Monarhije u Petrogradu, Parizu, Londonu, Rimu i Carigradu upoznali su 24. jula njihove vlade sa poduzetim koracima Monarhije i sadraju ultimatuma. Nakon to je predsjednik Ministarskog savjeta Srbije Nikola Pai predao notu da srpska vlada odbija da se izvri istraga o atentatu na njenoj teritoriji, austrougarski poslanik u Beogradu je kratko nakon predaje srpskog odgovora saopio da sadraj note ne zadovoljava i da e poslanstvo isti dan napustiti Beograd. Nakon isteka ultimatuma, Srbija je poela sa mobilizacijom, jer se oekivalo da e objav a rata uslijediti za nekoliko sati. 358

354 ABH, ZMF, Prs. BH, 1.059. Verordnung des Landeschef f r Bosnien und der Hercegovina und
Armeinspektors in Sarajevo ber die zeitweilige Unterstellung von Zivilpersonen unter die Militrstrafgerichtsbarkeit, Zemaljska vlada Sarajevo, 24. juli 1914. Kanjivim djelima smatrani su: - veleizdaja ( 111-115 Vojnog krivinog zakona) - uvreda cara ( 140) i lanova carseve porodice ( 141) - ometanje javnog reda i mira ( 142) - ustanak ( 144-148) - pobuna ( 149-151) - javno nasilnitvo ( 302) - proirenje glasina ( 338 -342). - ubistvo ( 209-213) - pljaka ( 253) - uee u pljaki ( 268 -269) - podmetanje poara ( 242 -246).

355 Arme-Verordnungs-Blatt, Normalien, 19. juli 1914, Nr 41, Wien 1914. 356 Sarajevski list, br. 155, 26 . juli 1914, 1. 357 Klaus D o r s t - Wolfgang W n s c h e, Der ersten Weltkrieg. Erscheinung und Wesen, Berlin 1989,
44.

358 Ibidem, 45.

78

Dan prije izbijanja rata imenovana je Vrhovna komanda balkanskih orunih snaga. Njen komandant ovlaten je da operacije na Balkanu vodi samostalno. Imajui u vidu predstojeu ofanzivu na Srbiju donijeta je odluka da se u sluaju stupanja na neprijateljski teritorij civilna i vojna uprava prenosi na vojne komandante balkanskih orunih snaga. 359 Predznak skorog izbijanja rata bilo je i sklanjanje porodica oficira iz Bilee i Trebinja.360 Kad je postalo izvjesno da je izbijanje rata ve gotova stvar, car Franz Joseph je 31. jula izdao ovlatenje Vrhovnoj komandi da se sva utvrena mjesta u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji, kao i utvrenje Petrovaradin prevedu u ratno stanje. 361 Mobilizacione mjere obuhvatile su ne samo oru anu silu, nego i privredu, industriju, poljoprivredu, saobraaj i medije, kojima je pripala glavna uloga u kreiranju javnog mnijenja. U svim dijelovima Monarhije slike su bile gotovo iste. Od miliona onih koji su se oduevljavali za budue pobjede malo ko je ranije vidio ratite. Vjerski dostojanstvenici su blagosiljali vojnike koji su odlazili u rat bez jasnog cilja, a vojne koranice su trebale biti putokaz za njihov put u nepoznato. Nou, 4. augusta, kada je istekao britanski ultimatum i poeo svjetski rat, Sir Edward Grey, stojei na prozoru svoje sobe u Foreign Officeu, rekao je jednom prijatelju: Svijetla se gase svugdje u Europi. Za naeg ivota neemo vidjeti da e se ponovo upaliti. 362 Sarajevski atentat je bio neoekivani dar boga Marsa bekoj Ratnoj stranci, koja je jo od Aneksione krize 1908./1909. traila izgovor za obraun sa Srbijom. General Conrad, koji je neprekidno zahtijevao mobilizaciju, ultimatum, rat, doekao je dugo prieljkivani trenutak. Psiholoko oruje bilo je 1914. nepoznato Vrhovnim komandama. Stvorila ga je i lansirala politika vlast, improvizovali sami dogaaji a najuspjenije izazivali sami protivnici. To psiholoko oruje bila je ideja koja je trebala povui mase u rat i biti dokaz njihovog pristanka, u jednoj paroli zgusnut smisao zbog kojeg treba ginuti.363 Nakon izbijanja rata i proglaenja mobilizacije, znaajna uloga pripala je vjerskim poglavarima u Bosni i Hercegovini, reis-ul-ulemi aueviu, arhiepiskupu i mitropolitu Evgeniju Letici i mostarskom biskupu Miiu, koji su se pobrinuli da se mobilizacija provede u redu i miru, koristei pri tom priliku da se u bosansko-hercegovakim jedinicama iri patriotizam i naglasi vezanost za Monarhiju. 364 U prvoj ratnoj godini bio je posebno jak utjec aj vojnih duebrinika kapelana, imama i rabina na vojne obveznike, potcrtan milju o ispatanju zbog prekrene zakletve caru i kralju. Ovi religiozni momenti imali su presudan znaaj na njihovo dranje na frontu i podnoenje nadljudskih napora. 365

359 KA-W, KM, AOK, Op. Nr 5, Ministarstvo rata Vojnoj komandi Sarajevo, 27. juli 1914. 360 Ibidem, Op. Nr 43, Ministars tvo rata Vojnoj komandi Sarajevo, 27. juli 1914. 361 Ibidem, Op. Nr 95, Ministarstvo rata Vojnoj komandi Sarajevo, 31. juli 1914. 362 J. H o r v a t, Prvi svjetski rat, Zagreb 1967., 152. 363 I ubistvo Franza Ferdinanda imalo je tu svrhu. Sjeverno od Save ula se se pjesma
Oj hrvatski hrabri sine, povedi me preko Drine, osveena krv jo nije Ferdinanda i Sofije. Juno od Save odgobarao mu je srpski guslar: 28. juna na Vidovdan, poginuo vapski Ferdinand srpska ga puka ubila, srpska ga ruka smaknula. (Josip Horvat, Prvi svjetski rat... 30.

364 Sarajevski list, br. 183, 13. august 1914., 2; br. 184, 14. august 2; br. 191, 19. august 2.
365 Kada kapetan Pero B l a k o v i
na talijanskom ratitu sretne Bonjaka koji ve drugi dan, gladan i edan vue top na daleko brdo, plaui govori da gazei kao koza stalno upuuje samo molitvu Allahu da ga artiljerija ubije, jer to nije ivot u njegovim mislima oslikava se stav prema v ojnoj obavezi: zakletva bogu i caru, jer jedna ukljuuje drugu, motiv je koji je pokretao vojnike na podnoenje nadljudskih napora (P. B l a k o v i , Sa Bonjacima u s vjetskom ratu., Zagreb 1939., 368).

79

General Potiorek je posebno vodio rauna da oduevljenje muslimanskog stanovnitva iskoristi za ratne ciljeve Monarhije, nastojei da se to manifestuje u svakom pogodnom trenutku. Nakon izbijanja rata, u svim damijama u Bosni i Hercegovini uene su d ove za pobjedu Centralnih sila. Povodom ulaska Velike Britanije u rat, 15. augusta, nakon molitve za cara u Carevoj damiji u Sarajevu, prema dogovoru generala Potioreka sa reis-ul-ulemom i vakufskim direktorom erifom Arnautoviem, uena je dova protiv Br itanaca. Reis-ul-ulema auevi, odjeven u nonju mule od Meke i Medine, odrao je sveani govor na posebno ukraenom podijumu. Taj in je fotografisan, nainjene su razglednice sa tekstom njegovog govora, koje su upuene muslimanskim vojnicima na ruskom frontu, kao i u muslimanske zemlje, sve do Indije. 366 Na poetku Prvog svjetskog rata ispoljio se fenomen ije e se posljedice osjeati sve do danas prerastanje kod bosanskohercegovakih Srba elitnog nacionalizma u masovni. Ofanziva prema Sarajevu nalazila se ranije u stratekim koncepcijama srpskog Generaltaba, ali se njen domet ograniio na vezivanje i markiranje austrougarskih snaga. Ofanzivni karakter pokazuju zadaci etnikih odreda. 367 Podizanje ustanka u Bosni i Hercegovi ni ulazilo je u planove vojnih krugova Srbije. Nakon izbijanja rata donijeta je uputa za izvoenje etnikih aktivnosti u ratu protiv austrougarskih vojnih snaga, koju je sastavio pukovnik Dimitrijevi -Apis. Ovim dokumentom predvieno je da u sluaju ofan zive etniki odredi preu na teritorij Bosne i Hercegovine i tamo poslue kao jezgro za podizanje ustanka u podruju gdje ive pravoslavci i to pravcima u sjevernoj Bosni planinom Majevicom, Kozarom i Banijom; u srednjoj Bosni planinom Zvijezdom preko Crl jevice i Grmea; u junoj Bosni planinom Treskavicom preko Radue i Grmea. etnikim odredima Vrhovna komanda srpske vojske povjerila je izvravanje specifinih vojnih zadataka, u prvom redu aktivnosti gerilske prirode. Za vrijeme ofanzivnih operacija e tnici su trebali nastupati kao prethodnica i izvidnica redovne srpske vojske, sa zadatkom da upadaju na teritoriju koju kontrolie austrougarska vojska i da je napadaju s lea, kao i da u njenoj pozadini napadaju i razaraju komunikacije, velike pokretne u stanove, vre obavjetajnu slubu i sl. Osnovni cilj bio je zbuniti neprijatelja, prisiliti ga da rasturi svoje snage i time oslabi njegova napadaka mo. Za vrijeme povlaenja srpske vojske etnici su se trebali zadrati na okupiranoj teritoriji u pozadin i neprijateljske vojske, da napadaju i razaraju mostove, propuste, telegrafske i telefonske linije komoru i dr. Od preostalog stanovnitva trebalo je obrazovati nove ete. Preko specijalno organiziranih obavjetajnih kanala etnici su morali ostvariti vezu sa redovnom srpskom vojskom. Najpouzdaniji etnici, ukljueni u specijalne grupe, dobile su zadatak da organizuju atentate na vie oficire austrougarske vojske. Na frontu etniki odredi trebali su obavezno nastupati ispred armije ili na njenim bokovima, a nikako u pozadini njenih jedinica. 368 Pojedine ete Zlatiborskog i Gornjakog odreda operisale su u toku 1914. na teritoriji Bosne, na podruju Vlasenice, Olova, zatim su nastupale prema Srebrenici, Han Pijesku, Palama i dopirale u neposrednu blizinu Saraj eva. U mjestima gdje su prodrle srpske i crnogorske snage etnicima su se prikljuivali tamonji stanovnici i ulazili su kao dobrovoljci u ove odrede. Pokuaj da se akcijom etnikih odreda na podruju Bosne izazove ustanak nije uspio, stanovnitvo koje je moglo da nosi oruje je internirano u unutranjost Monarhije ili je mobilisano i rasporeeno u radne odrede. etniki odredi su stoga u onom podruju Bosne gdje su operisali, uglavnom nailazili na starce, ene i djecu. 369 Za vrijeme vojnih operacija uhvaene komite su na licu mjesta strijeljane ili vjeane. U mostarskom srezu ubijeno je 154, u duvanjskom 19, dok je u oba sreza u borbama poginulo 36. U trebinjskom srezu objeeno je 78, a 30 je stradalo u borbama, dok je u bilekom srezu 6 osoba s trijeljano a 6 objeeno. 370 U vladinim krugovima u Sarajevu smatralo se da se na brzu pacifikaciju pravoslavnog stanovnitva nije moglo raunati, ukoliko austrougarske snage ne budu odluno djelovala na sprjeavanju pokretanja ustanka. Od 28. juna do 15. avgusta kod centralnih sudova u Bosni i Hercegovini voen je krivini postupak protiv 637 osoba. Nakon pronalaenja loznikog materijala iz grupe talaca je uzeto ili novim hapenjem u sarajevski

366 KA-W, N. P. , k. 8, Nr 136, Sarajevo, 15. august 1914. 367 O ulozi etnika u vrijeme Balkanskih ratova i prije vidi ire u: Nusret e h i , etnitvo u Bosni i
Hercegovini (1918.-1941.), Sarajevo 1971., 13 -39.

368 Ibidem, 40; Jugoslovenski dobrovoljci 1914. -1918. Srbija, Juna Amerika, Severna Amerika, Australija,
Francuska, Italija, Solunski front. Priredio Nikola B. Po p o v i , Beograd 1980., 5.

369 N. e h i , etnitvo, 41, nap. 97. 370 Pero S l i j e p e v i , Napor Bosne i Hercegovine za oslobonje i ujedinjenje, Sarajevo 1929., 396.
80

zatvor sprovedeno nekoliko stotina osoba. 371 Iznenaujue je bilo u kojoj mjeri se srpska ideja probila ne samo meu inteligencijom nego i meu seoskim stanovnitvom. Jedna daktilografkinja na slubi kod Zemaljske vlade pokuala je zavesti austrougarskog oficira da bi od njega izvukla to vie informacija o vojnim p lanovima, ali je na vrijeme otkrivena. 372 Jednog zarobljenog Srbina nakon zbrinjavanja na pitanje to bi elio odgovorio je Puku, da vas ustrijelim: 373 Vojni organi u trebinjskom okrugu poduzeli su kaznene mjere, pa su 12. avgusta objeeni Gujo Gudelj iz Pokrajia, koji je davao signale crnogorskim trupama i pop Vid Pareanin iz Lastva -Korjenia, kao talac, zbog prelaska lastvanskih Srba Crnogorcima pri napadu na Trebinje. Dok je stajao pod vjealima sa konopcem oko vrata pop Pareanin je vikao: ivjela Srbija, srpska vojska, srpski narod i velika Rusija. 374 Takve scene i primjeri fanatizma pojaali su ubjeenje da mu se moe suprotstaviti samo silom. Protiv komita nije se uvijek postupalo konsekventno. Isprva se nisu mogli razlikovati od redovni h trupa i mnogi su doli u zarobljenitvo. Tek kasnije nisu vie tretirani kao vojnici. Sami nisu znali za ta se bore, priznajui samo da ih oficiri tjeraju naprijed. 375 Austrougarska uprava je smatrala da sve to ukazuje da je ovdje rije o tajnom i dugom pripremanju bosanskih Srba u veleizdajnikom smislu upravo za dogaaje koji su nastupili. Oni su tako odgajani, jer je po logici teko pretpostaviti da bi obian neobrazovan seljak, ak i stare ene, mogli pruiti takve vojne usluge, a da prethodno nije d ugo vremena bio na to pripreman. Zbog toga dvorski savjetnik Grasl je predlagao da uprava ima za glavni zadatak da vaspitava narod kojim upravlja u duhu odanosti prijestolju i potovanju zakona bez obzira na linost, i da u svim administrativno upravnim postupcima pokae dobru namjeru i dosljednu vrstinu, ali da u pogledu svih znaajnih pitanja javnog ivota sama preuzima rukovoenje i prihvati svakog saradnika, no istovremeno da ne trpi nijednog suparnika u vostvu. Za to je bilo potrebno svestrano ob razovanjo inovnitvo koje je doraslo ovom zadatku. U tom pogledu trebalo je voditi rauna da se iskljui bilo kakav militaristiki duh, a time i tetna protekcija koja ometa rad, tj. odavanje priznanja za zasluge svakom pojedincu. Da se tako radilo ne bi se desilo da meu srpskim intelektualcima ima i danas nesumnjivo mnogo onih koji su u dubini srca na strani neprijatelja. Takve ljude lako moe prepoznati svaki upravni inovnik, mada se oni pretvaraju i nastoje da se konkretno ponaaju tako da ih zakon ne moe zakaiti. 376 Istraga voena u Sarajevu protiv uesnika u atentatu, pokazala je svu otrinu krize u prosvjetnom i kolskim sistemu u Bosni i Hercegovini i razmjere omladinskog pokreta koji je negirao austrougarsku vladavinu. Austrougarske vl asti su vrile istrage, hapsile osumnjiene srednjokolce i pripremale protiv njih sudske procese. Po shvatanju austrougarskih centralnih vlasti u srednjim kolama u Bosni i Hercegovini dolo je do krize, otkazivanja discipline i meusobnih obraunavanja m eu uenicima. 377 Budui da su se

371 ore M i k i , Veleizdajniki procesi u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini, Zbornik radova s
meunarodnog skupa Veleizdajniki proces u Banjaluci 1915 -1916. odranog 25-27. septembra 1986. godine u Banjaluci, Banjaluka, Institut za istoriju, 1987., 62.

372 Ferdinand H a u p t m a n n - A.nton P r a s c h, Dr Ludwig Thalloczy -Tagebcher, Graz 1981., 438. 373 Ibidem, 436. 374 ABH, ZMF, Prs. BH 1914., 1.410, Prepis izvjetaja br. 320 od 13/8 1914., Krilo komande u Trebinju
komandi andarmerije.

375 Ferdinand H a u p t m a n n - A.nton P r a s c h, Dr Ludwig Thalloczy..., 430. 376 Galib l j i v o, Raspoloenje naroda Bosne i Hercegovine prema austrougarskoj politici i
austrougarske politike protivmjere, Zbornik radova s meunarodnog skupa Veleizdajniki proces u Banjaluci 1915-1916. odranog 25-27. septembra 1986. godine u Banjaluci, Banjaluka, Institut za istoriju, 1987., 138.

377 Hamdija K a p i d i , Austrougarske centralne vlasti i omladinski pokret u Bosni i Hercegovini

neposredno poslije sarajevskog at entata, Glasnik arhiva i Drutva arhivskih radnika BiH , IV -V, Sarajevo 1965., 398. 81

godinama umnoavali ekscesi kolske omladine, za suzbijanje te pojave i njenih uzroka pokazale su se neodrivim iznimne mjere. Ustanovljeno je da su ekscese podsticali neprijateljski elementi koji su sistematski i najee protiv lojalnih elemenata u kolskim tijelima djelovali i agitovali. Zbog toga su dopunjene odredbe drugog glavnog dijela, treeg odjeljka Kaznenog zakonika za Bosnu i Hercegovinu. Za one kojima se dokae krivica predviena je kazna od 1 do 6 mjeseci, a uko liko nije bosanskohercegovaki zemaljski pripadnik, protjeravan je sa podruja Monarhije. 378 Vojna komanda Mostar procijenila je da je srbofilska propaganda koja je ranije otklanjana primjenom drakonskih mjera, nakon mobilizacije nastavljena u punom obimu. Kao potvrda takvog uvjerenja bili su davanje svjetlosnih signala srbijanskoj i crnogorskoj vojsci, kao i raspoloenje pravoslavnog stanovnitva koje je otvoreno pokazivalo radost i nakon najmanjeg znaka neuspjeha austrougarskog oruja, to je praeno raznim glasinama. Usljed toga je vojna komanda zahtijevala poduzimanje preventivnih mjera u veem obimu. Prije svega, trebalo je iz zemlje protjerati neprijateljske elemente a zabraniti iseljavanje svog stanovnitva koje dolazi iz balkanskih zemalja. Svima koj i su neprijateljski raspoloeni prema dravi trebalo je konfiskovati imanja. Zbog znakova stalnih nemira kolske omladine, trebalo je donijeti zakon koji e vrijediti za cijelu zemlju. Sve narodne kole u Bosni i Hercegovini, Dalmaciji i Slavoniji trebalo je pretvoriti u vojne kole, a konano raspustiti sva sokolska udruenja. Ponovno regulisanje aktivnosti udruenja vrilo bi se pod kontrolom vojno teritorijalnih oblasti, a odobrenje za njegovu aktivnost bilo bi uslovljeno doprinosom mobilizaciji. Predlo eno je da se proire streljaka drutva i da im se daju posebne privilegije. Svi pravoslavni duhovnjaci morali bi studij zavriti u zemlji. Neodlonim zadatkom smatrano je ukidanje irilice u javnom saobraanju, u udbenicima i upotreba u uredima. 379 Petnaest dana prije svog smjenjivanja, zemaljski poglavar general Potiorek je 15. decembra u izvjetaju upuenom Zajednikom ministarstvu finansija opravdavao otre mjere koje su poduzete u Bosni i Hercegovini nakon sarajevskog atentata. U njemu je konstatovao da je, poslije saznanja steenih posljednjih mjeseci, uspjelo da se veina pravoslavnog stanovnitva pridobije za dravnu ideju, ta vie uoene pojave na svim podrujima uprave su pokazale da prevratniki duh i nelojalnost nisu zastupljeni sam o kod nekih egzaltiranih politiara, nego je taj duh uhvatio korjen u do tada nesluenim razmjerama u svim slojevima stanovnitva. Vei dio sveenstva, uitelja u konfesionalnim kolama i ostale inteligencije slobodnih zanimanja, kao i gradskih gazda, infi ciran je ovim duhom pa se ak mnogostruko proirio i meu zemaljskim inovnicima i namjetenicima svih kategorija, uprkos njihovoj zakletvi na slubu. Konzervativno i lojalno stanovnitvo zavedeno je od iredentistikog pokreta, prilazei u graninom podru ju u cjelosti sa orujem srpskoj vojsci. Po Potiorekovom miljenju proces atentatorima je pokazao da je Srbija raspirila nacionalne strasti Srba u Bosni i Hercegovini i podstakla njihove megalomanske aspiracije. Optuivao je Slavenski jug i iz njega izraslu Narodnu odbranu, koja je sve kulturne institucije Srba pretvorila u orue svog politikog cilja. Kao glavni razlog jaanja srpskog nacionalizma Potiorek je navodio popustljivost uprave prema zahtjevima Srba u ranijem periodu, naroito nakon zavreno g autonomnog pokreta za crkveno kolsku samoupravu. Davanje Statuta o crkveno -kolskoj autonomiji ocjenjivao je kao fatalnu greku uprave, jer je to dovelo do uspostave nacionalne crkve i kole i do izgradnje takve svijesti kod Srba da se oni vie nisu osjeali kao Bosanci pravoslavne vjere i pripadnici Monarhije, nego kao poseban privilegovani elemenat koji smatra da ima pravo na separatistike aspiracije, ime je stvorena vrlo prikladna platforma za subverzivnu djelatnost. 380 Historija Prvog svjetskog rata je instrumentalizovana do krajnjih granica, proizvodei u kriznim vremenima uasan uinak. Postavlja se pitanje gdje su korijeni takvih interpretacija. Djelimian odgovor daje nam i slijedea injenica: Osim socijalnih momenata vano mjesto u kompleksu faktora koji su usloavali prilike u Monarhiji 1918. godine zauzimala je i propagandna aktivnost sila Antante. Prema projektu njene meunarodne

378 ABH, ZMF, Prs. BH 1914, 1078. Entwurf eines Gesetzes womit die Bestimmungen des zweiten
Hauptstckes des dritten Teiles des Strafgesetzes ergnzt werden. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo 26. juli 1914.

379 ABH, ZMF, Prs. BH, 1914, 1.996. Milit. Komando Mostar, 19. novembar 1914., Zemaljska vlada
Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo 29. novembar 1914.

380 ABH, ZMF, Prs. BH 1994, 1914, Izvjetaj efa Zemaljske vlade Zajednikom ministarstvu finansija,
Sarajevo 15. decembar 1914. 82

komisije za propagandu, na kongresu naroda austrougarske Monarhije, odranom u Rimu o d 8-10 aprila 1918. donijete su odluke o nainu irenja propagande meu austrougarskim trupama, kao i o slanjem pacifista i defetista sposobnih da djeluju na javnost; pomaganjem razliitih komiteta u Parizu i Londonu i pomaganjem nacionalistike agitacije u Habsburkoj Monarhiji 381. Jugoslavenska sekcija Komisije trebala je propagirati etniko i jeziko jedinstvo Jugoslavena, Krfsku deklaraciju i stvaranje jugoslavenske drave, da pie o veleizdajnikim procesima, o jugoslavenskim rtvama da bi se zadovol jile njemake ambicije, o zloinima koje su poinile austrougarske vlasti 382 Upravo su to i ostale teme koje su nale mjesto u historijskoj nauci, dok su druge dodirnute samo fragmentarno. Produkt takve namjere bilo je i djelo V. orovia Crna knji ga. koja e sve do najnovijih vremena proizvoditi uasne uinke. U vrijeme kada je trebalo izvriti homogenizaciju nacije u cilju ostvarenja odreenih politikih ciljeva, objavljena je 1989., a predstavljala je glavni izvor i za druga, brojna djela koja su se bavila ovom problematikom. 383 Osim toga, koritena je kao glavni izvor za brojne natpise u tampi, koja je predstavljala kljuni kreativni elemenat javnog mnijenja.

381 Bogumil H r a b a k, Jugosloveni zarobljenici u Italiji i njihovo dobrovoljacko pitanje 1915. -1918.
godine, Novi Sad 1980., 166. 382 Ibidem, 167.

383 Vladimir orovi, Crna knjiga. Patnje Srba Bosne i Hercegovine za vreme svetskog rata 1914 -1918,
Beograd, 1920.; Beograd 19892; ore Beatovi i Dragoljub Miunovi, Veleizdajniki procesi Srbima u Austro-Ugarskoj, Beograd 1989.; Jovan Banj anin, Juni Sloveni u Austrougarskoj i rat, Beograd 1989;

83