SVEUILITE U ZAGREBU MEDICINSKI FAKULTET

Lovorka Brajkovi

Pok azatelji zado voljstva ivotom u tre oj ivotno j dob i

DISERTACIJA

Zagreb, 2010.

SVEUILITE U ZAGREBU MEDICINSKI FAKULTET

Lovorka Brajkovi

Pok azatelji zado voljstva ivotom u tre oj ivotno j dob i

DISERTACIJA

Zagreb, 2010.

Disertacija je izraena u Domu za starije i nemone osobe Sveta Ana u Zagrebu te u kuanstvima zagrebakih umirovljenika.

Voditelj rada: prof. dr. sc. Rudolf Gregurek

Zahvaljujem se prof.dr.sc Rudolfu Gregureku na nesebinoj pomoi i podrci prilikom provedbe i izrade disertacije koji je uvijek naao vremena pomaui mi da rijeim znanstvene dileme. Zahvaljujem se i ravnateljici doma Sveta Ana, gospoi Luci Slikovi, dipl.ing.socijalnog rada koja je imala sluha za moje znanstveno istraivanje omoguivi mi da u domu ija je ravnateljica provedem istraivanje. Posebno se zahvaljujem svojim roditeljima bez ije moralne, psiholoke i financijske pomoi ova disertacija ne bi ugledala svjetlost dana.

1. UVOD

Starenje je postalo jedna od glavnih tema u mnogim znanostima, od biolokih preko socijalnih do psihologijskih. Zanimanje za tu temu raslo je zahvaljujui poveanju ivotne dobi puanstva. No, unato silnom porastu istraivanja, i dalje su dobiveni podaci dvosmisleni i malo je jasno dokazanih psiholokih injenica o starenju. Stav je veine suvremenih psihologa da starenje nije samo nizanje ivotnih kriza, ve napredovanje kroz nove ivotne prilike i izazove. 1.1. Starenje i starost

S povijesnog gledita najvanija je hipoteza da je starenje posljedica postupnog gubitka specifine ivotne energije. Najstarija su tumaenja starenja zadrana u mitovima koji potjeu iz pradavnih vremena; ta su tumaenja su utkana u razne religije te su pomogla ljudima da lake prihvate misterij starenja. Tako su prema mitovima prvi ljudi ivjeli jako dugo, nekoliko stotina godina. U Starom zavjetu spominju se Adam i Eva, Noa i Metuzalem, koji su prema tumaenjima Biblije ivjeli vie od devet stotina godina. Iz stare Grke potjee mit (hiperborejski) o ljudima koji su bili miljenici bogova i zato ivjeli u izobilju. Mit o pomlaivanju takoer potjee iz pradavnih vremena, te u srednjem vijeku postaje opsesijom alkemiara koji su nastojali otkriti eliksir ivota, fontanu mladosti i kamen mudraca. Prvi pokuaji da se znanstvenom metodom objasni proces starenja pojavili su se u 17. stoljeu, a jedan od prvih znanstvenika koji je posvetio svoja istraivanja izuavanju starosti je Francis Bacon. Bacon je tvrdio da se pomou sustavnog opaanja mogu otkriti uzroci starenja (1). Problemu starenja i starosti vie se pozornost posveuje etrdesetih godina 20. stoljea kada su razvijeni prvi instituti za gerontoloka istraivanja, prva gerontoloka udruenja te Odsjek za zrelost i starost Amerikog psiholokog udruenja. Glavni je razlog razvoja istraivanja starenja nagli porast udjela starijih osoba u puanstvu razvijenih zemalja, koji je danas u tim zemljama vei od 10%, a dosee i do 25 % u vedskoj.

Popis stanovnitva za 2001. godinu pokazuje da udio ljudi starijih od 65 godina u Republici Hrvatskoj iznosi 15,62%, od ega se 12,41% odnosi na mukarce, a 18,61% na ene. Posljednji popis pokazuje da je svaki esti stanovnik Hrvatske stariji od 65 godina (slika 1).

Slika 1. Udio ljudi starijih od 65 godina u odnosu na ukupno puanstvo po dobi i spolu u Hrvatskoj 2001. godina. (Izvor : DZZS i CZG ZZJZGZ) Kako su se istraivanja starosti i starenja provodila u razliitim podrujima znanosti (biologija, medicina, sociologija, psihologija i sl.), javila se potreba za okupljanjem rezultata provedenih istraivanja u jednu znanstvenu disciplinu gerontologiju (grki: gerontos starac, logos znanost). Gerontologija kao interdisiciplinarna znanost prouava bioloke, psihike i socijalne promjene u procesu starenja i starosti. Ona je znanost o pojavnostima starenja te morfolokim, psiholokim i socijalnim aspektima starake dobi. Kao znanost o starom ovjeku, gerontologija nastoji odgovoriti na dva

pitanja: kako doivjeti starost i to uiniti da starost bude kvalitetan, integralni dio sveukupnog ivotnog vijeka pojedinca. Gerontologija je postala integrativna znanstvena disciplina s vrlo irokim podrujem interesa i aktivnosti, iji je zadatak da starost uini privlanim i plemenitim razdobljem ivota te da adekvatnim mjerama sprijei nastajanje kroninih i degenerativnih bolesti, invaliditeta i prerane smrti odnosno sprijei prerani pad sposobnosti za aktivan i samostalan ivot. Iako gerontologija obuhvaa saznanja o starenju iz razliitih znanosti, znanstvenici i dalje istrauju u okviru svojih matinih znanosti. Postoje potekoe ve pri samom odreivanju pojmova to je starenje, kada ono poinje i to je starost. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, starije su osobe u dobi od 60 do 75 godina, stare su osobe u dobi od 76 do 90 godina, a veoma stare osobe su osobe iznad 90 godina (2). esto se meu laicima starenje i starost smatra sinonimima. Meutim, na pojmovnoj razini nuno je razlikovanje starenja od starosti. Starenje je proces tijekom kojega se dogaaju promjene u funkciji dobi. Razlikuju se tri osnovna vida starenja: bioloko usporavanje i opadanje u funkcijama organizma s vremenom psiholoko promjene u psihikim funkcijama i prilagodbi linosti na starenje socijalno promjene u odnosu pojedinca koji stari i drutva u kojem ivi. Tijekom procesa starenja dogaaju se mnogobrojne strukturalne i morfoloke promjene u organizmu koje imaju utjecaja i na aktivnost svih tjelesnih organa i sustava. Ovim promjenama obuhvaene su u veoj ili manjoj mjeri sve vitalne funkcije pojedinca i one predstavljaju neminovni uvod u starost bioloku kategoriju koja se nikako ne moe odvojiti od ostalih ivotnih razdoblja. Stare osobe najee obolijevaju od nekih kardiovaskularnih bolesti, karcinoma, reumatskih bolesti te nekih psihikih bolesti (npr. depresija, anksioznost i sl.). Naroito su zastupljene kronine bolesti poput bolesti lokomotornog sustava, hipertenzije, dijabetesa, oteenja sredinjeg ivanog sustava i promjene na senzornim organima. Od posebne vanosti za staru osobu su promjene u percepciji. Dolazi do slabljenja vida, sluha, okusa i mirisa. Sluna osjetljivost vanija je

od vida za osobnu integraciju i psiholoku adaptaciju starijih osoba. Bez obzira na to to su okruene ljudima, starije osobe sa slabim sluhom osjeaju se esto izolirane. Psihike promjene u funkciji dobi odvijaju se kako na intelektualnom tako i na emocionalnom i motivacijskom planu. Dugo vremena se smatralo da veina intelektualnih funkcija poinje slabiti ve nakon tridesete godine ivota. No, noviji metodoloki pristupi (istraivanja su najee longitudinalnog tipa) ukazuju da je pad zamijeen samo u nekim sposobnostima intelektualnog funkcioniranja (brzina reagiranja, rjeitost) dok druge sposobnosti poput sposobnosti komparacije i zakljuivanje po analogiji ne samo da ostaju iste nego i rastu u funkciji dobi. Openito, stariji ljudi imaju potekoe prilikom snalaenja u novim situacijama, posebice ako se radi o brzini reagiranja (3). Emocionalne reakcije starih ljudi specifine su u odnosu na mlau populaciju; manje su raznolike i manje prikladne situaciji. Emocije starih osoba slabije su, ali dulje traju (3). Potrebno je spomenuti da u starijih osoba dolazi do promjena i na motivacijskom planu. Gubitak socijalnih uloga (prvenstveno radi odlaska u mirovinu) koje su u prvom redu djelovale na aktivnost pojedinca najee dovode do gubitka motivacije za bilo kakvu aktivnost. to je socijalna motivacija bila vea, to je pojedincu tee nai sukladne motive nakon gubitka radne uloge odnosno socijalnog statusa. Iz navedenog proizlazi potreba starih osoba da budu korisni, da ih drugi trebaju, a ko ne ira socijalna okolina, onda u prvom redu vlastita obitelj, odnosno djeca. Starost je posljednje razvojno razdoblje u ivotu osobe, a definira se prema kronolokoj dobi (npr. nakon 65.godine ivota), prema socijalnim ulogama ili statusu (npr. nakon umirovljenja) ili prema funkcionalnom statusu (npr. nakon odreenog stupnja opadanja sposobnosti). U definiranju starenja postoje mnoga ogranienja i potekoe, zato se definicije starenja pojedinca razlikuju ovisno o usmjerenosti istraivaa na odreeno znanstveno podruje (bioloko, psiholoko, socijalno). U psiholokoj literaturi, radi velikog broja neusustavljenih podataka, definiranje starenja obino se izbjegava. Pojam starenja najee izaziva dvije osnovne negativne konotacije: propadanje starost odnosno kronoloka dob.

Kako bi se izbjegle negativne konotacije bilo bi bolje povezati starenje s pojmom razvoja ili promjene. Na taj nain naglaavamo proces. Opisujui proces starenja nuno je napominjati da iako tijelo bioloki stari, odreene funkcije se razvijaju (npr. neke vrste inteligencije). Takoer, nuno je izbjegavati poistovjeivanje starenja i kronoloke dobi, jer je teko dokuiti u kojoj dobi poinje starenje. Kao to postoje velike razlike meu pojedincima u procesu starenja tako postoje i velike razlike unutar svakog pojedinca. Na fiziolokoj razini, ne stare svi organski sustavi u isto vrijeme niti istim slijedom niti istom brzinom. Na psiholokoj i na socijalnoj razini uoavaju se jo vee razlike. Kronoloka dob dobar je pokazatelj samo onda ako su intraindividualne promjene dovoljno homogene da pokau visoku korelaciju izmeu kronoloke dobi i promjene koju istraujemo (1). Kada govorimo o starenju nuno je razlikovati primarno i sekundarno starenje. Primarno starenje katkad se poistovjeuje s fiziolokim starenjem, a odnosi se na normalne, fizioloke procese koji su posljedica sazrijevanja i protoka vremena (npr. menopauza kod ena) (1). Sekundarno starenje odnosi se na patoloke promjene koje su posljedica vanjskih imbenika, a ukljuuju bolest, okolinske utjecaje i ponaanja (npr. utjecaj buke na slabljenje sluha) (1). U dananje vrijeme jo uvijek su uvrijeeni negativni stavovi prema starenju. Stereotipi su najee utemeljeni na nedovoljnom poznavanju starenja i starosti kao i iskustvima u odnosima sa starijim osobama. Veina ljudi izbjegava misliti o starosti i samom starenju, smatrajui nuno da starost nosi niz negativnih situacija i ishoda situacija. Despot Luanin navodi neke tipine predrasude (1): ljudi su to sliniji to su stariji stari ljudi postaju senilni stari ljudi nisu zainteresirani za seksualne odnose stari ljudi su krutih stavova stari ljudi nisu kreativni ni produktivni stari ljudi teko ue

 stari ljudi su osamljeni to su ljudi stariji, to su vie religiozniji i sl. Na sreu, zahvaljujui nizu novijih znanstvenih spoznaja i boljoj upuenosti puanstva, mitovi, stereotipi i predrasude o starenju se povlae. Meutim, meu laicima i dalje postoji niz kontradiktornosti vezanih za pojam starenja: obino kau da ljudi s godinama postaju blai i tolerantniji ali i da postaju udljiviji; smatraju da s godinama dolazi do opadanja u tjelesnom funkcioniranju, ali i da su stariji hipohondri; starijima pripisuju senilnost, a s druge strane ih proglaavaju mudrima; o starosti govore kao o zlatnim godinama ali stare osobe proglaavaju depresivnima i u stalnom strahu od smrti. Ovisno o kutu gledanja na starenje razvile su se i razliite teorije starenja.

1.2.

Teorije starenja

Iako ne postoji jedna sveobuhvatna teorija koja bi objasnila svu sloenost procesa starenja, ipak su istraivai pokuali objediniti i obrazloiti empirijske nalaze u okviru pojedinih disciplina koje se bave starenjem kao predmetom prouavanja. U nastavku teksta osvrnut emo se na bioloke, socijalne i psiholoke teorije starenja. 1.2.1. Bioloke teorija starenja Ove teorije imaju za cilj objasniti uzroke i proces starenja na razini stanica, organa i organizma kao cjeline. Niz je biolokih teorija koje objanjavaju proces starenja, ali ni jedna od njih nije dala potpuno zadovoljavajui odgovor na pitanje zato i kako ljudski organizam stari (1). Bioloke teorije starenja svrstavaju se u dvije glavne skupine: Programirane teorije starenja (nazivaju se jo i genetike ili razvojne teorije). Teorija programiranoga starenja stavlja na prvo mjesto genetiki programirano

starenje i istie da postoje specifini geni koji dovode do naglih promjena u stanicama, to rezultira starenjem. Prema toj teoriji starenje je programirano kao i svako drugo ivotno doba ovjeka (1). Stohastike ili sluajne teorije pretpostavljaju da je proces starenja rezultat samog ivota, odnosno rezultat akumuliranih oteenja koja uzrokuju sluajni dogaaji iz svakodnevnog ivota, a mogu biti izazvani unutarnjim i/ili vanjskim imbenicima (npr. ozljede, bolesti i sl.). Oteenja se zbivaju unutar stanice (npr. promjene molekula proteina, promjene u DNA i sl.) (1). 1.2.2. Socioloke teorije starenja Cilj je sociolokih teorija starenja objasniti promjene u odnosu pojedinca i drutva, a do kojih dolazi radi procesa starenja (4). Navedeno se oituje u promjenama u socijalnim aktivnostima, socijalnim interakcijama i socijalnim ulogama starih osoba. Unutar sociolokih teorija razlikuju se: socijalne makroteorije promatraju starenje u svjetlu demografskih i sociolokih promjena socijalne mikroteorije objanjavaju starenje na razini pojedinca, njegovog socijalnog statusa i uloga koje mu drutvo dodjeljuje, a na temelju navedenog pojedinac odreuje svoju vrijednost socijalne povezujue teorije nastoje povezati socijalnu strukturu s pojedincem, njihovim interakcijama koje mogu naglasiti drutvenu aktivnost starijeg ovjeka ili mu je uskratiti, ili mu dodijeliti uloge na temelju njegove dobi

1.2.3. Psiholoke teorije starenja U nastavku teksta osvrnut emo se na neke od psiholokih teorija starenja. Teorija ivotnog vijeka Prema teoriji ivotnog vijeka promjene tijekom procesa starenja pripisuju se uroenim, genetskim imbenicima koji upravljaju razvojem pojedinca u razliitim razdobljima na slian nain (1). Promjene su normativne, povezane s kronolokom dobi i predvidljive.

Razvojna razdoblja odvijaju se odreenim slijedom, tako da je uspjean razvoj u jednom razdoblju nuan za uspjeno napredovanje u sljedeem razdoblju. Unutar teorija ivotnog vijeka postoji mnogo teorijskih principa i shvaanja te emo objasniti neke od njih. Teorija ljudskog ivota Autorica navedene teorije, Charlotte Bchler tridesetih je godina prolog stoljea u Beu na temelju prikupljenih biografija postavila model psihikog razvoja kroz ljudski vijek, usporedan biolokom tijeku ivota, a odvija se kroz pet osnovnih razdoblja (1): 0 15 godina razdoblje progresivnog rasta, djetinjstvo 15 25 godina razdoblje reprodukcije, poetno samoodreivanje ciljeva 25 45 godina razdoblje kulminacije, konano samoodreivanje ciljeva 45 65 godina razdoblje opadanja reprodukcije, samoprocjena uspjenosti u postizanju ciljeva 65 i vie godina razdoblje opadanja, ostvarenja ciljeva ili osjeaj neuspjeha. Ova teorija bazira se na naglaavanju usporednog tijeka biolokih procesa rasta, stabilnosti i opadanja te psihosocijalnih procesa razvoja, kulminacije i saimanja aktivnosti i postignua. No, bitno je istaknuti da se bioloki i psihiki razvoj ne moraju odvijati usporedno, niti se on na jednak nain odvija kod razliitih pojedinaca. Nadalje, ova teorija napominje da u starosti nuno dolazi do opadanja to se kosi s novijim psihologijskim spoznajama vezanim uz proces starenja (4). Teorija ivotnih razdoblja Tridesetih godina prolog stoljea Carl Gustav Jung predlae teoriju psihikog razvoja, a odnosi se na itav ivotni vijek. Jung promatra psihiki razvoj u razdoblju mladosti koje poinje nakon puberteta i traje do srednjih godina (35 40). U tom periodu osoba iri vlastite ivotne horizonte. Nakon 40. godine ivota, koje naziva podnevom ivota, dolazi do procesa individuacije. U tom razdoblju osoba se poinje okretati sebi, postaje svjesnija sebe i trai cilj, smisao i cjelovitost vlastitog ivota. Osoba, rjeavajui unutarnje sukobe (maskulinost femininost, kreativnost destruktivnost, mladost starost i separacija privrenost) otkriva smisao vlastitog postojanja i lake prihvaa vlastitu smrtnost (3).

Razvojni zadaci Robert Havighurst, pionir socijalne gerontologije pedesetih je godina prolog stoljea predloio model razvoja kroz ivotni vijek, baziran na pojmu razvojnog zadatka (3). Razvojni zadatak najvanije je postignue u odreenom periodu ivota, a o kojem ovisi zadovoljstvo i uspjenost u trenutnom ivotnom razdoblju, ali i u buduem razvojnom razdoblju. Lemme navodi Havighurstove razvojne zadatke starosti (4): prilagodba na smanjenu tjelesnu snagu prilagodba na umirovljenje i smanjenje prihoda prilagodba na smrt suprunika identifikacija s vlastitom dobnom skupinom ispunjavanje socijalnih i graanskih obveza uspostavljanje zadovoljavajuih uvjeta ivota. Glavna tema koja se provlai kroz Havighurstov popis je oslobaanje od obveza, voljno ili nevoljno smanjivanje aktivnog sudjelovanja u drutvu. Umirovljenje je dio oslobaanja od obveza; opadanje snage i zdravlje ini aktivnosti teima; smrt suprunika oduzima osobi pratioca u prijanjim aktivnostima i isuuje emocionalne izvore. Oslobaanje od drutvenih uloga srednje ivotne dobi (npr. uloga radnika) nadomjeta se usvajanjem nekih novih aktivnosti i prilagoavanjem starih (npr. umirovljene osobe mogu se poeti baviti nekim novim hobijima, prikljuiti se nekoj drutveno - rekreacijskoj skupini; mogu proiriti svoju obiteljsku ulogu npr. druenje s unucima i sl.). Pogledamo li Havighuirstov popis razvojnih zadataka uoava se da na popisu nema prilagodbe na vlastitu smrt, to neupitno postaje predmet razmiljanja svake stare osobe. U usporedbi s mlaim osobama, starije osobe ee razmiljaju o smrti, ali je se manje boje. Strah je vjerojatno manji jer su stare osobe socijalizirane drutvo ih je nauilo da starost vrlo brzo dovodi do smrti te se i na taj nain pripremaju i oekuju je (5). Teorija psihosocijalnog razvoja Erik Erikson, Freudov uenik proirio je Freudovu teoriju psihosocijalnog razvoja na itav ivotni vijek te je ukljuio kao bitan imbenik i utjecaj socijalne okoline na razvoj

(6). Erikson u svojoj teoriji razlikuje osam razvojnih faza. U svakoj razvojnoj fazi osoba se suoava s odreenom psihosocijalnom krizom odnosno prekretnicom, izazovom, a ishod moe biti pozitivan ili negativan. Erikson smatra da to je vie negativnih ishoda krize prethodnog razvojnog razdoblja, to e razvoj u narednim razdobljima biti tei. No, on napominje da period razrjeavanja krize nije tono odreen, ovisi o pojedincu i razlikuje se od pojedinca do pojedicna. Sukladno tome, niti svako pojedino razvojno razdoblje nema strogo odreeno trajanje. Prijelaz iz jednog stadija u drugi ne podrazumijeva da taj stadij vie ne djeluje. Njegov je utjecaj mogu jer je on integralni dio linosti. Erikson smatra vanim i nain ritualizacije. Pod ritualizacijom podrazumijeva obrazac ili nain na koji se odvija interakcija meu pojedincima odreene sredine. Cilj ritualizacije je da od pojedinca uini djelotvornog i familijarnog lana pojedine drutvene sredine (6). Pet razvojnih faza odnosi se na djetinjstvo i mladost, a tri na odraslu dob i starost. Tablica 1. Razvojne faze prema Eriksonu. Dob 1 2 3 4 5 6 7 8 01 13 36 6 11 11 20 20 40 40 60 60 smrti Razvojna razdoblja i krize Povjerenje nasuprot nepovjerenju Autonomija nasuprot sumnji Inicijativa nasuprot krivnji Produktivnost nasuprot inferiornosti Identitet nasuprot konfuziji identiteta Intimnost nasuprot izolaciji Plodnost nasuprot stagnaciji Integritet nasuprot oajanju

U osmom stadiju prema Eriksonu dolazi do retrospekcije cijelog ivota, svih postignua i svih promaaja kao i cjelokupnog iskustva. Erikson napominje da to nije samo retrospekcija, nego i evaluacija ivotnog puta. To je period poetka starosti u kojem dolazi do postupnog smanjivanja, odnosno degeneriranja brojnih tjelesnih funkcija i zdravlja. U ovoj fazi dolazi i do niza psihosocijalnih pitanja i problema (npr. smanjenje novanih sredstava, gubitak (smrt) partnera, potreba da se izbjegne samoa ili osamljenost. Psihosocijalna kriza u ovom razdoblju proizlazi iz evaluacije vlastitog ivotnog puta. Takvom evaluacijom, ako je pozitivna, pojedinac zapaa da je u

njegovom ivotu postojao red, da je on u svom ivotu naao svoje mjesto i da je tom ivotu dao odreeni smisao. Iz navedenog se zakljuuje da osjeaj integriteta ega proizlazi iz zadovoljstva onim to je pojedinac uinio i postigao. Kod osoba koje doivljavaju tako svoj ivot i svoju prolost ne postoji strah od smrti jer su, kao to Erikson navodi, svjesni da oni i dalje ive u svojim potomcima ili u svojim djelima. Oni pojedinci koji smatraju da je njihov ivot bio promaaj, da nisu postigli sve ono to su htjeli ili eljeli, da im ivot nije bio ispunjen, odnosno smatraju da su ostali neto duni, nemaju adekvatan integritet ega. Oni se plae smrti, zaokupljeni su neim iz prolosti to kod njih izaziva neugodu. Takvi pojedinci skloni su projekciji, okrivljujui druge za vlastite promaaje i neuspjehe. U tim situacijama skloni su potisnuti sve ono to izaziva neugodu, odnosno sve ono to ih podsjea na vlastite neuspjehe i sve ono to je tetno za integritet linosti. Tako se javlja zaborav za promaaje, grijehe, neugode, a u sjeanju ostaju samo ugodni trenutci. Navedeno se zove optimizam pamenja, to se esto susree kod starih ljudi. Tako se nerijetko uju reenice kako je u njihovo vrijeme sve bilo ljepe, bolje i drugaije nego danas, bolje od sadanjosti koja je loa. 1.2.4. Teorijski pristupi prouavanja starenja Novije teorije potekle iz devedesetih godina prolog stoljea usmjerene su na tumaenje prilagodbe linosti na starenje. Tako teorija ekolokih sustava (iji je zaetnik Kurt Lewin, a u novije vrijeme ju je razvio Urie Bronfenbrenner koji napominje vanost prouavanja starenja u kontekstu okoline u kojoj pojedina ivi (4)) navodi da ljudski razvoj ovisi o uzajamnom prilagoavanju pojedinca promjenjivim karakteristikama okoline u kojoj se nalazi. Okolina ima nekoliko razina: obitelj, radna okolina, drutvo u irem smislu. Na svakoj razini okoline osoba stupa u odreene odnose, aktivnosti i uloge utemeljene na vrijednostima. Stoga, elimo li razumjeti razvoj pojedinca, moramo poznavati i razumjeti interakciju osobe s njegovom sadanjom i prolom okolinom. Bronfenbrenner to naziva razvojem u kontekstu.

Kognitivna teorija starenja navodi tri postulata prilagodbe na starenje (1): prilagodba je povezana s percepcijom promjene, a ne objektivnom promjenom (npr. osoba vlastito zdravlje procjenjuje kao dobro iako boluje od neke kronine bolesti)

 promjene se percipiraju i pamte u skladu s vlastitim oekivanjima (npr. osoba vlastito zdravlje procjenjuje kao dobro u usporedbi s vrnjacima) prilagodba osobe na ivotne izazove i probleme starosti ovisi o postignutoj ravnotei izmeu kognitivnih i motivacijskih struktura pojedinca (npr. osoba se procjenjuje da je dobro sve dok se moe sama brinuti o sebi). Ova teorija napominje da su zadovoljstvo ivotom i subjektivna dobrobit pokazatelji uspostavljene psihofizike ravnotee stare osobe. Kognitivna teorija prilagodbe starenju navodi tri osnovna naina suoavanja s percipiranim ili oekivanim razvojnim gubitcima (1): aktivno prilagoavanje - asimilacija (npr. starija osoba se i dalje bavi tjelovjebom koju usklauje s tjelesnim ogranienjima odlazak u teretanu zamjenjuje etnjama) prilagoavanje ciljeva i razina tenji ogranienjima i situaciji - akomodacija ima cilj da percipirani nesklad izgubi negativno ili prijetee znaenje na razini kognitivne samoreprezentacije, obraivanje informacija eufemistinom interpretacijom ili negacijom prijeteih informacija o sebi kako bi se osoba obranila od uoenog nesklada proces imunizacije. Uspjeno starenje, prema ovoj teoriji podrazumijeva ravnoteu izmeu asimilativnih, akomodativnih i imunizacijskih oblika suoavanja. Do sada smo se bavili teorijama starenja, poevi od biolokih do psiholokih. Moe se zakljuiti da u nizu velikih teorijskih koncepata ne postoje jednoznana odreenja to je starenje i ovisno o kutu gledanja na proces starenja donose se odreeni zakljuci. Meutim, ne postoji niti jedna teorija koja bi na sustavan i sveobuhvatan nain dala objanjenje procesu starenja. Smatramo da se u velikoj mjeri zapostavlja bavljenje tematikom vezanom za psiholoko zdravlje u treoj ivotnoj dobi te psiholoki faktori koji pridonose doprinose uspjenom starenju. Proces starenja i starosti neminovno nosi propadanje u biolokom funkcioniranju to se odraava na svakodnevni ivot pojedinca. Kvaliteta ivota starijih osoba, iako je povezana s tjelesnim zdravljen i funkcioniranjem, ne mora biti izravno ovisna o zdravstvenim imbenicima. Neki stari ljudi ive kvalitetno i zadovoljni su vlastitim ivotom usprkos naruenom zdravlju i

obrnuto. Stoga, postavlja se pitanje zato neki pojedinci vlastitu starost doivljavaju kao odreeni izazov, u njoj pronalaze novi smisao i zadovoljni su svojim ivotom, a umirovljenje doivljavaju kao nagradu, dok drugi pak starost doekuju tuni, nezadovoljni te u starosti razvijaju odreene psihike potekoe poput depresije i anksioznosti, a umirovljenje doivljavaju kao kaznu i gubitak socijalne uloge. starijih osoba nakon umirovljenja. Odlazak u mirovinu veliki je preokret u ivotu na koji veina ljudi nije pripremljena. Dolazi do naglih promjena navika, obiaja, intelektualnih i drugih aktivnosti, mijenjaju se obveze, prekida se komunikacija s kolegama s posla, gubi se socijalna uloga to esto dovodi do niza ozbiljnih poremeaja u organizaciji ivota. Uz to, prihodi se znatno smanjuju to pogaa umirovljenika, a time oteava prilagodbu. Osoba naglo ima viak vremena koje treba adekvatno popuniti. Ako pojedinac nakon umirovljenja ne strukturira na odgovarajui nain svoje vrijeme, esto dolazi do gubitka interesa, nepovjerenja, nezadovoljstva, gubitka samopotovanja, osjeaja nekorisnosti i odbaenosti, osamljenosti i do sve vee otuenosti. Osamljenost se kod starih osoba javlja ee nego u drugim ivotnim fazama, a razlozi lee u tome to se broj osoba s kojima je pojedinac bio u vezi smanjuje s porastom dobi, a mijenja se i intenzitet emocionalnih odnosa. Gubitak branog partnera, odlazak djece iz kue, umirovljenje te pojava bolesti najei su uzroci osamljenosti (7). Kada govorimo o socijalnoj izolaciji u starijoj dobi, treba razlikovati subjektivno i objektivno stanje. Objektivno stanje moe se utvrditi u kolikoj mjeri se ovjek nalazi u socijalnoj interakciji s drutvom, ali je najvanije pri tome kako se stara osoba osjea. Istraivanja su pokazala da su, prema subjektivnom sudu, najosamljeniji udovice i udovci. Djeca su napustila roditeljski dom, osnivajui vlastitu obitelj to dovodi i do osjeaja gubitka roditeljske uloge. U tradicionalnijim drutvima, u nekadanjim patrijarhalnim obiteljima vie generacija ivjelo je na okupu. Meutim, danas mladi postaju sve samostalniji, stvarajui svoju obitelj, odvajaju se od roditelja, a stare osobe esto ostaju same (8). Za uspjeno starenje odnosno za zadovoljstvo ivotom vrlo su vane socijalne aktivnosti i interakcije koje se starenjem sve vie ograniavaju uslijed umirovljenja. Ovo istraivanje bavit e se upravo utvrivanjem korelata koji pridonose psihikom zdravlju

Cumming i Henry navode teoriju smanjene aktivnosti kojom ele naglasiti da je za proces starenja karakteristian obostrani prekid veza izmeu pojedinca i drutva u kojem ivi. Teorija nadalje eli naglasiti smanjenje normativne drutvene kontrole to ima za posljedicu smanjenje obveza stare osobe prema drutvu. to je proces odvajanja pojedinac drutvo uspjeniji i to ga pojedinac bolje prihvaa, to je njegovo zadovoljstvo ivotom vee. Prema ovoj teoriji, proces iskljuenja pojedinca ne mora biti vezan uz osjeaj nezadovoljstva i izolacije jer se pretpostavlja da e stara osoba usvojiti novu socijalnu ulogu, bez obzira na socijalno iskljuenje te da e pronai razloge za postizanje zadovoljstva ivotom (9). Havighurst predlae teoriju aktivnosti koja navodi da je adaptacija pojedinca na starost, njegovo zadovoljstvo ivotom i stupanj blagostanja u uskoj vezi sa zadravanjem prijanjih socijalnih navika (10). to je vei fizioloki, psiholoki i socijalni nivo aktivnosti pojedinca to e njegovo zadovoljstvo ivotom biti vee. Teorija se temelji na podatcima istraivanja koji ukazuju da veliki broj starih osoba zadrava znatan broj ranijih aktivnosti, da je stupanj aktivnosti pod jakim utjecajem ranijeg stila ivota te da postoje znaajne pozitivne korelacije izmeu nivoa aktivnosti i uspjenog starenja. to je uspjena prilagodba na umirovljenje, ne moe se jednoznano odrediti. Nepostojanje opeprihvaenih teorija ni jasnih pojmova s pomou kojih bi se opisala uspjena prilagodba u mirovni, velika je potekoa u svim gerontolokim istraivanjima toga problema. Tako se dobro funkcioniranje nakon umirovljenja pokuava zahvatiti mjerenjem razliitih psiholokih aspekata: zadovoljstvo ivotom, samopotovanje, anomija, srea, afektivna stanja, pojam o sebi, subjektivno doivljavanje dobrog stanja, kvaliteta ivljenja. S psihologijskog stajalita zadovoljstvo ivotom je subjektivni doivljaj kvalitete ivota te ga se moe definirati kao kognitivnu evaluaciju cjelokupnog ivota kroz koju svaki pojedinac procjenjuje vlastiti ivot. Da bi se opisalo zadovoljstvo ivotom, prouavaju se vanjski uvjeti, ali i unutarnji procesi koji impliciraju subjektivna iskustva pojedinaca. Glavni oslonac za ispitivanje zadovoljstva ivotom ine upitnici i subjektivni iskazi, pri emu se uglavnom koriste metodom samoprocjene uz koju se vee glavni metodoloki prigovor introspekciji.

U posljednje vrijeme struktura populacije mijenja se iz piramidne u kvadratinu to implicira veu zastupljenost generacije starih osoba. Drutvo u cjelini trebalo bi se pozabaviti odgovarajuim mjerama kako bi se starim ljudima omoguilo da provedu to osmiljeniji i svrsishodniji ivot u starosti. Prilagodba u mirovini operacionalizira se s pomou razliitih konstrukata, a jedan od njih je i zadovoljstvo ivotom u mirovini te e predmet i cilj ovog istraivanja upravo biti utvrditi koji faktori pridonose veem zadovoljstvu ivotom u treoj ivotnoj dobi nakon umirovljenja. Prilagodba na mirovinu, tj. zadovoljstvo ivotom nakon umirovljenja u Hrvatskoj, nije est predmet istraivanja te e ovaj rad pokuati dati doprinos boljem razumijevanju generacije starih osoba. Prije nego objasnimo korelate zadovoljstva ivotom nakon umirovljenja te damo pregled recentne literature i istraivanja, pozabavit emo se nekim teorijskim principima koji objanjavanju koje efekte umirovljenje ima na pojedinca.

1.3.

Umirovljenje i prilagodba na umirovljenje

Umirovljenje se obino doivljava kao dogaaj, odnosno proces koji zahtijeva planiranje i prilagodbu, To je tranzicijska ivotna faza koja traje nekoliko godina. Proces prilagodbe na mirovinu mnogo je kompleksniji nego to se ranije mislilo, ne samo zbog mnotva faktora koji mogu utjecati na taj proces (bilo da se radi o faktorima okoline, socijalnim ili osobnim), nego i zbog toga to su i sami faktori u razliitim meusobnim odnosima. Upravo utjecaji svih navedenih faktora, iji su to se moe zakljuiti na prvi pogled. Umirovljenje ima razliito znaenje za ljude s obzirom na promjene koje izaziva u ivotu osobe i obitelji. Neke od uobiajenih pozitivnih promjena su: vie vremena se provodi kod kue, nema odreenog rasporeda obveza, vie slobodnog vremena za susrete s lanovima obitelji i prijateljima. Uobiajeni negativni aspekti umirovljenja su: smanjenje razine prihoda u odnosu dok je pojedinac bio zaposlen, gubitak meusobni odnosi nedovoljno istraeni, ine proces prilagodbe na umirovljenje dinaminijim nego

samopotovanja uslijed gubitka radne socijalne uloge, gubitak identiteta kao pripadnika profesije, gubitak profesionalnih socijalnih kontakata, eventualni gubitak zdravlja te promjene u obiteljskim odnosima. Dvije teorije pokuavaju pojasniti kakve sve utjecaje umirovljenje ima na pojedinca: teorija krize i teorija kontinuiteta (11). Teorija krize naglaava da umirovljenje ima openito negativan i degradirajui efekt na pojedinca jer je radna uloga osnovna legitimna uloga za pojedinca dananjice. Gubitak radne uloge radi odlaska u mirovinu dovodi prema ovoj teoriji do redukcije samopotovanja i gubitka statusa, to implicira povlaenje iz socijalnog ivota. Povlaenje iz socijalnog ivota moe dovesti do razvoja niza bolesti te smanjenja zadovoljstva ivotom. Prema ovoj teoriji, umirovljenje je kriza koja zahtijeva znaajnu prilagodbu. Meutim, neka istraivanja (12) ukazuju da je umirovljenje rangirano kao 27. od 32 dogaaja s kojima su osobe imali iskustva odnosno koja su utjecala na njih (pri emu rang 1 ima znaenje najveeg efekta). Rezultati ovog istraivanja pokazuju da se umirovljenje percipira kao dogaaj od manjeg osobnog znaaja u odnosu na druge ivotne dogaaje kao to su roenje djece ili unuadi, enidba/udaja, zdravstveni problemi. Nadalje, velike su interindividualne razlike u procjeni efekta to ga umirovljenje ima na pojedinca (13). Mukarci ee percipiraju umirovljenje kao stresan ivotni dogaaj nego ene. Oni koji su nedavno umirovljeni ee percipiraju umirovljenje kao kritian dogaaj od osoba koje su ve neko vrijeme u mirovini to ukazuje na to da se poetni ok izazvan umirovljenjem vremenom prevladava kako se ljudi ponu prilagoavati na nove uloge. Teorija kontinuiteta pak napominje da radna uloga nije sredinja uloga za sve zaposlene te umirovljenje moe imati kratkotrajne i neznaajne efekte za mnoge ljude. Havelka i Despot Luanin navode est faza kroz koje osoba prolazi u procesu prilagodbe na umirovljenje (14). Te faze nisu vezane za kronoloku dob osobe niti svi pojedinci moraju proi kroz sve faze. Proces je izrazito individualan. Prva faza je tzv. predumirovljenje kada zaposlena osoba shvaa da se umirovljenje pribliava i da bi se na neki nain trebao pripremiti. U toj fazi est je osjeaj straha i napetosti radi moguih negativnih ishoda umirovljenja.

Druga faza je faza medenog mjeseca koja nastupa neposredno nakon umirovljenja, a praena je gotovo osjeajem euforije radi nove slobode, mogunosti zadovoljenja raznih interesa i sl. Trea faza je faza razoaranja u kojoj mnoge aktivnosti koje je osoba prieljkivala i eljno iekivala gube privlanost, to je najee povezano s nerealnim oekivanjima. U ovoj fazi mogua je pojava razvoja nekih tegoba iz kruga depresije. U etvrtoj fazi fazi reorijentacije osoba razvija realistiniju alternativu i esto uspostavlja nove aktivnosti u svojoj drutvenoj sredini. U petoj fazi fazi stabilnosti umirovljenik zna to se od njega oekuje i to moe pruiti, svjestan je svojih mogunosti i ogranienja. Ako se umirovljenik tee razboli i izgubi svoju autonomiju, nastupa zavrna faza u kojoj umirovljenik preuzima ulogu bolesnika. U toj fazi osoba vie nije usmjerena na svoju ulogu umirovljenika. O sebi ne razmilja kao o umirovljeniku jer je zaokupljaju druge stvari, npr. bolest, vlastita ili branoga partnera. Sebe doivljava kao staru osobu kojoj se pribliava smrt. Istraivanje provedeno na uzorku hrvatskih umirovljenika potvrdilo je postojanje pet faktora prilagodbe, i to: faze pripreme, faze medenog mjeseca, faze razoaranja, faze stabilnosti i terminalne faze (15). Nije potvrena faza reorijentacije nego je identificiran faktor radne reaktivacije bez ponovnog zaposlenja sa svrhom zaraivanja za ivot. Tipina tvrdnja u tome faktoru glasi "Aktivnosti kojima se bavim, meni osobno financijski pridonose". Autori pretpostavljaju da je taj specifini faktor posljedica preranih i prisilnih umirovljenja zbog turbulencija koje pogaaju nae drutvo posljednjih petnaestak godina. Dok se u stranoj literaturi nalazi da su prijevremena umirovljenja povezana s traenjem i nalaenjem posla, pa ak i s izgradnjom nove karijere, nae skupine redovitih i prijevremenih umirovljenika ne razlikuju se u rezultatima postignutima na skali reaktivacije. To je vjerojatno zato to i jedni i drugi imaju nedostatne mirovine i egzistencijalne probleme koje rjeavaju nekim radnim aktivnostima, ali ne i novim zaposlenjem jer je ono nedostupno prijevremeno umirovljenima od kojih su neki i umirovljeni kao viak radne snage pri raspadu tvrtki u kojima su radili.

ini nam se vanim napomenuti da za odreeni broj ljudi prestanak radne aktivnosti, osobito onih pojedinaca koji su sve svoje interese u radnom razdoblju podredili profesionalnim aktivnostima, odlazak u mirovinu moe biti uzrok tekih osobnih kriza pa i prerane smrti. Poetkom prolog stoljea u SAD-u se poeo istraivati fenomen nedjeljne neuroze kod osoba koje su tijekom neradnih dana postajale tune i nemirne. Karakteristini simptomi nedjeljnih neuroza prema W.B. Wolfeu (16) su: munina, nervoza i napetost, apatija, neraspoloenje, strah i depresija, a javljaju se tijekom neradnih dana. Nedjeljna neuroza je jedan od predisponirajuih faktora za bolest umirovljenja (neadekvatno reagiranje na prekid radne aktivnosti zbog umirovljenja). Visokorizinoj skupini starih ljudi koji mogu imati teke posljedice radi odlaska u mirovinu pripadaju pojedinci koji tijekom svog radnog vijeka nisu uspjeli uspostaviti ravnoteu izmeu profesionalnih te obiteljskih i osobnih preokupacija, zanemarujui ostale interese na raun profesionalne aktivnosti. Rizik od krize umirovljenja posebno pogaa osobe na rukovodeim poloajima te vrhunske strunjake. Istraivanja napominju i postojanje razlika izmeu mukaraca i ena na prilagodbu na umirovljenje. Mukarci se tee prilagoavaju injenici da gube radnu ulogu jer na taj nain gube i status u drutvu osobe koja je hranila vlastitu obitelj i pridonosila materijalnoj sigurnosti (17). Nadalje, gubitak radne uloge za mukarca izrazito je stresna situacija jer drutvo nije jasno odredilo socijalnu ulogu mukarca nakon umirovljenja. Upravo radi navedenog, mukarci nakon umirovljenja razvijaju osjeaj neadekvatnosti, nesigurnosti, obeshrabrenosti i pomalo izgubljenosti u novoj ulozi (17). Ranija istraivanja razlika izmeu mukaraca i ena na proces prilagodbe na umirovljenja ukazuju da se ene lake prilagoavaju na umirovljenje jer prema autorima Cummingu i Henryu (17) enama nije bitna radna uloga nego im je vanija uloga majke. Autori napominju da se ene tee prilagoavaju na sindrom praznog gnijezda kada djeca naputaju roditeljski dom, pri emu ena u tim situacijama gubi svoju osnovnu socijalnu ulogu. Novija istraivanja takoer navode da se ene lake prilagoavaju na umirovljenje, ali negiraju objanjenja ranijih istraivanja. Autori dolaze do zakljuaka da se ene lake prilagoavaju procesu umirovljenja jer su tijekom ivota iskusile vie socijalnih uloga i

doivjele mnogo promjena uloga to im omoguava veu fleksibilnost, a samim time se i lake suoavaju s promjenama koje donosi umirovljenje (17). Meutim, istraivanje Szinovacza i suradnika (18) pak donosi oprene rezultate istraivanja prijanjim. Oni navode da se ene tee prilagoavaju na umirovljenje jer za razliku od mukaraca stvaraju dublje socijalne veze i mree na poslu, vie su ukljuene u drutveni ivot, vana im je socijalna bliskog s kolegama na poslu. Stoga se ene opiru umirovljenju kako ne bi izgubile socijalnu mreu koju su stvorile na radnom mjestu. A gubitak te mree nakon umirovljenja oteava prilagodbu i stvara osjeaj nezadovoljstva. Nadalje, isti autori naglaavaju da su ene osjetljivije od mukaraca na ekonomske probleme u mirovini, posebice ene koje nisu udane. Leslie Morgan (19) navodi da ene koje su se razvele u dobi izmeu 45. i 55. godine ivota planiraju kasniji odlazak u mirovinu i tee se prilagoavaju umirovljenju nego ene koje su udate. Takoer, autorica naglaava da oenjeni mukarci lake prihvaaju odlazak u mirovinu nego udovci ili razvedeni mukarci. Uoeno je da ene koje se nisu nikad udavale pozitivnije gledaju na umirovljenje nego ene koje su razvedene ili su udovice. Linda George i suradnici (20) na temelju niza provedenih istraivanja donose empirijske zakljuke da umirovljenje nije kritini dogaaj niti za mukarce niti za ene, ve da je to proces koji nosi niz pozitivnih i negativnih situacija. Autorica naglaava da je prilagodba na umirovljenje sloen i multidimenzionalan proces. Istraivanja su pokazala i vanost intrinzinog nasuprot ekstrinzinom vrednovanju posla. Ako se posao vrednuje kroz intrinzinu prizmu odnosno ako posao jedini pridonosi stvaranju vlastitog identiteta, osjeaju adekvatnosti i samopotovanja, tada je prilagodba na umirovljenje znatno tea (za razliku od osoba kod kojih je dominantna ekstrinzina komponenta). Vidjeli smo da je proces umirovljenja (odnosno prilagodba na umirovljenje) stresno razdoblje za veinu pojedinaca (bez obzira gleda li osoba na umirovljenje kao na pozitivan ili negativan in) te naini na koji se osobe suoavaju sa stresnim situacijama mogu u velikoj mjeri pridonijeti uspjenoj odnosno neuspjenoj prilagodbi novom ivotnom razdoblju. O prilagodbi pojedinca ovisit e i njegovo zadovoljstvo ivotom nakon umirovljenja, odnosno zadovoljstvo ivotom u treoj ivotnoj dobi. 1.4. Zadovoljstvo ivotom u treoj ivotnoj dobi

Kao to smo vidjeli, rezultati niza istraivanja vezanih za prilagodbu na umirovljenje su kontradiktorne, a neki od razloga mogu biti upravo ti to ne postoji jasna operacionalizacija pojma uspjene prilagodbe na umirovljenje. Nepostojanje jasnih stavova u drutvu kao ni opeprihvaene teorije koja bi objasnila to sve ukljuuje uspjena prilagodba na umirovljenje dodatno pogoduje stvaranje zbrke u gerontolokim istraivanjima. Stoga je svakom autoru dano na izbor da odlui to e razumijevati pod uspjenom prilagodbom na umirovljenje, pri emu je nuno voditi rauna o jasnoj operacionalizaciji odabranog konstrukta kojim e se objanjavati uspjena prilagodba na umirovljenje kako se ne bi stvarale dodatne konfuzije u ionako nejasnim terminima. Smatrali smo opravdanim povui paralelu izmeu zadovoljstva ivotom i uspjene prilagodbe na umirovljenje, pretpostavljajui da su se osobe koje su zadovoljne vlastitim ivotom uspjeno prilagodile na novu ivotnu ulogu ulogu umirovljenika. Havighurst (21) iznosi rezultate koji govore o zadovoljstvu ivotom kao mjeri adaptivnoga prilagoivanja na starenje. Diener i suradnici navode definiciju Campbell i suradnika (22) koji definiraju zadovoljstvo kao "opaenu razliku izmeu aspiracija i dostignua, koja se kree od percepcije ispunjenosti pa do percepcije deprivacije". Oni zadovoljstvo ivotom promatraju kao kognitivnu komponentu subjektivne dobrobiti, dok sreu promatraju kao iskustvo osjeaja ili uvstva. Lucas i suradnici (23) definiraju zadovoljstvo ivotom kao "globalnu evaluaciju neke osobe o svom ivotu". Definicija pokazuje da pri evaluaciji zadovoljstva ivotom osoba ispituje odreene aspekte svoga ivota, usporeuje dobro s loim te dolazi do ukupne procjene zadovoljstva ivotom. Stoga se moe pretpostaviti kako je globalna priroda ove procjene donekle stabilna i da ne ovisi potpuno o uvstvenom stanju osobe u trenutku prosudbe. esto se kao sinonim za zadovoljstvo ivotom uzimaju pojmovi poput kvalitete ivota, sree, subjektivne dobrobiti. Nerijetko kada elimo opisati sretnu osobu, najee emo rei da je to zadovoljna osoba, da vodi kvalitetan ivot. Meutim, da bi neko istraivanje bilo znanstveno istraivanje ono mora udovoljiti osnovnim metodolokim principima, a to je dobra operacionalizacija predmeta mjerenja. Nuno je stoga razlikovati pojmove. Pojmom kvalitete ivota koriste se razliite struke te mu daju i razliita znaenja. U psihologijskoj literaturi kvaliteta ivota tumai se kao svojevrsna trajna procjena zadovoljstva ivotom, a procjena zadovoljstva ivotom, opet, nastaje na osnovi

evaluacije kvalitete ivljenja u razliitim podrujima (posao, umirovljenje, socijalne aktivnosti, meuljudski odnosi, emocionalne vez i sl.). Krizmani i Kolesari (24) definiraju kvalitetu ivota kao subjektivno doivljavanje vlastitoga ivota ivotnog iskustva. Objektivne se dimenzije odnose na mjerljive objektivne uvjete ivota (npr. bruto nacionalni dohodak, dostupnost raznih slubi i usluga), dok se subjektivna kvaliteta ivota odnosi na osobnu procjenu zadovoljstva razliitim dimenzijama kao to su zdravlje, socijalni odnosi, intimni odnosi, materijalno blagostanje i sl. Kvaliteta ivota pojedinca ovisi o njegovoj mogunosti nadoknaivanja nedostataka koji ga optereuju i koritenju prednosti koje mu se pruaju, to omoguuje postizanje ravnotee izmeu oekivanja i realizacije. Sve navedeno jednostavno upuuje na to da je nemogue procijeniti kvalitetu ivota pojedinca na osnovi poznavanja objektivnih uvjeta u kojima ivi ili objektivnih potekoa koje ga optereuju kao to su starost, bolest ili briga o drugoj osobi. Osjeaj sree, prema nekim autorima ukljuuje uz zadovoljstvo ivotom i jo neke elemente poput nade, emocionalne stabilnosti, postojanje moralnih naela (25). Autori izjednaavaju pojam subjektivne dobrobiti i sree. Sretnu osobu opisuju kao psihiki i socijalno prilagoenu to znai da osoba ima visoko samopouzdanje, emotivnu stabilnost te je socijalno ukljuena. Diener (22) navodi da veina autora subjektivnu dobrobit stavlja na hijerarhijski vii poloaj nego to je to zadovoljstvo ivotom. Pod pojmom subjektivne dobrobiti smatraju kognitivnu procjenu (zadovoljstvo ivotom) te uvstvenu komponentu (srea). Bradburn, kojeg citiraju Costa i McCrea (25) iznosi da srea proizlazi iz ravnotee pozitivnih i negativnih osjeaja. Penezi u svom magistarskom radu navodi Marcoenovih est komponenti subjektivne dobrobiti (26): psiholoka dobrobit (subjektivno iskustvo osobnih percepcija, miljenja, pamenja, elja i emocija) fizika dobrobit (ukljuuje pozitivnu tjelesnu sliku, odsustvo boli, kontinuiranu senzomotornu osjetljivost) odreeno objektivnim okolnostima u kojima osoba ivi, karakteristikama linosti koje utjeu na doivljavanje realnosti i njezina specifinoga

 socijalna dobrobit (ukljuuje kvalitativno zadovoljavajue odnose s odreenim brojem ljudi i ukljuenost u iri socijalni kontekst) materijalna dobrobit (ukljuuje evaluaciju materijalnih uvjeta ivota) kulturalna dobrobit (odnosi se na cijeli niz objekata, jezika, stilova, komunikacija, vrijednosti te mnogih produkata ljudskog drutva) egzistencijalna dobrobit (ukljuuje pitanja o svrsi ivota). Autori Ryff i Keyes (26) imaju drugaiji pogled na subjektivnu dobrobit te smatraju da ona ukljuuje samoprihvaanje, pozitivne odnose s drugima, autonomnost, upravljanje okolinom, posjedovanje svrhe ivljenja te osobni rast. Zadovoljstvo ivotom povezano je s psihikim zdravljem osobe. Odnosi se na sveukupnu procjenu ivota osobe ili na usporedbu koja odraava percipirani nesklad izmeu tenji i postignua osobe (27). Zadovoljstvo ivotom kognitivna je evaluacija cjelokupnog ivota (27). Na osnovi pregleda novijih empirijskih radova i vrednovanja konstrukta zadovoljstva ivotom, Penezi (26, 27, 28) zakljuuje da je zadovoljstvo ivotom kognitivna evaluacija vlastita ivota, a kojom svaki pojedinac procjenjuje svoj ivot. Ispitivanje zadovoljstva ivotom u bilo kojoj ivotnoj dobi nov je pojam u psihologiji i do unatrag nekoliko desetljea nije privlaio interes psihologa. Veina istraivanja u okvirima znanstvene psihologije zanemarivala je ispitivanje subjektivne dobrobiti, sree, kvalitete ivota te subjektivne percepcije svijeta. Psiholozi rijetko razmiljaju o tome to ljude ini sretnima. Umjesto toga usmjereni su na ono to ih ini tunima ili zabrinutima. Razvojem tzv. pozitivne psihologije, sve se vie stvara zanimanje meu psiholozima za ispitivanje imbenika koji pridonose kvaliteti ivota kao i zadovoljstvu ivotom. Pri pokuajima mjerenja zadovoljstva ivotom treba voditi rauna o subjektivnim iskustvima svakoga pojedinca te se treba usmjeriti na postupke koji ne bi trebali imati nedostatke kao klasina introspekcija. Primjenom fenomenoloke metode treba konstruirati upitnike i skale koji e sadravati tvrdnje o ponaanju pojedinca i o njegovim unutarnjim doivljajima, a upotrebom suvremenih psihometrijskih metoda osigurati veu objektivnost, valjanost i pouzdanost takvih mjernih instrumenata (27).

Stoga su autori pribjegli ispitivanju uz pomo niza skala i upitnika izvorno namijenjenih za ispitivanje nekih drugih konstrukata, a zatim su se postupno poeli uvoditi upitnici i skale osmiljeni upravo za ispitivanje zadovoljstva ivotom; estice na skalama kojima se pokuavalo zahvatiti zadovoljstvo ivotom varirale su brojem i nainom ispitivanja. Neka socijalna ponaanja pokazuju tendenciju da su ea kod zadovoljnih osoba (aktivnost, izlasci, prijateljstva). Meutim, bitno je istaknuti da se takva ponaanja mogu zamijetiti i kod onih manje zadovoljnih, to opet moe predstavljati metodoloku pogreku pri ispitivanju zadovoljstva ivotom (29). esto se govorilo da odgovori na pitanja o zadovoljstvu ivotom zapravo mjere neke druge fenomene. Tako se pretpostavljalo da te reakcije odraavaju normativne zahtjeve i elje. Moglo bi se oekivati da e pojedinac davati odgovore koji e biti zadovoljavajui za pojedince oko njega. Ipak, za pretpostaviti je da veina pojedinaca zna je li zadovoljna ili nije zadovoljna svojim ivotom (28). Primjedba se moe vezati uz to da pojedinci esto mijeaju to koliko su oni zadovoljni ivotom s tim koliko su zadovoljni drugi pojedinci, ako se nalaze u jednakim uvjetima. U tom sluaju pojedinci koji se smatraju relativno uspjenima u tim usporedbama procjenjuju se i kao zadovoljniji. Pojedinci koji su nezadovoljni svojim ivotom mogu davati izjave o tome da su zapravo zadovoljni. Na ovo moe utjecati i pokuaj zatite vlastitog ega, ali i socijalna poeljnost odgovora. No, ne smijemo zaboraviti na injenicu da ako su ljudi zadovoljni ili prilino zadovoljni ne znai ujedno i da prenaglaavaju svoje zadovoljstvo. Vrlo je mogue da je veina pojedinaca uistinu zadovoljna svojim ivotom. Nadalje, pojedinac se moe prikazivati zadovoljnijim nego veina drugih pojedinaca odnosno zadovoljnijim od prosjeka, jer vjeruje da je veina drugih nezadovoljna zato to su potekoe vidljivije nego zadovoljstvo (28). Posebno je pitanje moe li se zadovoljstvo ivotom promatrati kao osobina linosti. Vjerovanje o ivotnom zadovoljstvu kao crti linosti odnosi se na slino vjerovanje kao i o temperamentu i njegovim uroenim znaajkama. Veenhoven napominje (30) da se zadovoljstvo ivotom ne moe promatrati kao stabilna crta linosti, i to iz nekoliko razloga. Prvo, pokazalo se da zadovoljstvo ivotom nije stabilno, posebice ne tijekom cijeloga ivotnog vijeka. Pojedinci periodino prave revizije svoga ivota. Takoer se

pokazalo da se zadovoljstvo esto mijenja: i apsolutno (pa zadovoljni pojedinci postaju nezadovoljni), i relativno (najsretnija osoba u grupi moe postati najmanje sretna). Drugo, zadovoljstvo ivotom nije neosjetljivo na promjene ivotnih uvjeta. Napredak ili pogoranje uvjeta ivota obino je praeno pogoranjem ili poboljanjem u procjeni ivota. To se osobito vidi nakon udovitva ili razvoda (30). Tree, zadovoljstvo nije samo i potpuno internalno odreeno, nego se pokazalo da su procjene zadovoljstva pod utjecajem osobnih znaajki i grupnih usmjerenja te da ovi unutarnji parametri modificiraju okolinske utjecaje prije negoli ih zasjenjuju (30). Iako postoji niz zamki koje krije konstrukt zadovoljstva ivotom i usprkos brojnim neslaganjima oko toga to sve ukljuuje zadovoljstvo ivotom, autori su zbog irokog zanimanja za ovo podruje pokuavali povezati zadovoljstvo ivotom s brojnim razliitim znaajkama fizikoga i psihikog funkcioniranja pojedinaca. Tako Acton (31) i Argyle (32) povezuju zadovoljstvo ivotom s depresijom, mentalnim zdravljem, samopoimanjem, mirnoom, vitalnou, osobnom kontrolom, ciljevima, moralom, opaenim zdravljem, samopotovanjem, brigama, stresom, alijenacijom, socijalnom podrkom, obiteljskim funkcioniranjem, sreom, branim i roditeljskim zadovoljstvom, zadovoljstvom poslom, naporima. Argyle (33) navodi da su u tom smislu najznaajnija istraivanja: Cantrilova studija na vie od 20.000 ispitanika u 11 zemalja, zatim Bradburnova istraivanja iz 1969. te istraivanja Campbella i suradnika (33) u SAD-u, kao i Inglehartova (33) analiza istraivanja u 16 europskih zemalja. Negdje do 1994., kada je Veenhoven (30) proveo svoju analizu, bilo je oko 600 istraivanja korelata zadovoljstva ivotom i subjektivne dobrobiti, provedenih u gotovo 70 zemalja. Meutim, ostaje pitanje smjera uzronosti. Veina je rezultata u osnovi korelacijska, to je rezultat transverzalnih istraivanja; na primjer, pokazalo se da sretnije osobe imaju vie prijatelja, ali ne znamo je li osobe zato to su sretnije imaju vie prijatelja ili ih koliina prijatelja ini sretnima. ivotna je dob izvor velikih kontroverzi u prouavanju zadovoljstva ivotom. Prema Dieneru (22, 34) ne postoji odnos izmeu zadovoljstva ivotom i dobi, dok prema Horleyu i suradnicima (35) postoji negativan odnos, prema kojem su mlai sretniji nego stari.

Horley i Lavery (35) primijenili su nekoliko skala subjektivne dobrobiti na uzorak od 1321 ispitanika izmeu 14 i 95 godina. Dobiveni rezultati pokazuju da sve mjere imaju tendenciju porasta rezultata sa ivotnom dobi. Porast je bio pogotovo znaajno izraen kod ispitanika starijih od 40 godina. McCrae i Costa (36) ispitivali su samopoimanje i stabilnost linosti te su dobili rezultate koji upuuju na stabilnost samopoimanja u funkciji porasta ivotne dobi. To autori potkrepljuju postojanjem izrazito visokih test-retest korelacija prilikom primjene razliitih upitnika linosti tijekom mnogih longitudinalnoga praenja). Meutim, takvi se rezultati suprotstavljaju shvaanju razvojnih psihologa ivotnoga vijeka, koji smatraju da ivot sainjava niz promjena koje su pod utjecajem dobro odreenih uloga na koje opet djeluje kultura kojoj pojedinac pripada, bioloki i kognitivni razvoj te povijesni dogaaji u kontekstu u kojem pojedinac ivi (37). Logino je pretpostaviti da je dinamika procesa koji proizvode krizu pojedinoga ivotnog stadija (npr. traganje za novim intimnim vezama, briga za dobrobit potomaka ili retrospekcija protekloga ivota) najizraenija upravo u odreenim tranzicijskim razdobljima razvoja. Ti procesi mogu utjecati na zadovoljstvo ivotom bilo direktno bilo preko nekih drugih konstrukata koji su u relaciji sa zadovoljstvom ivotom, a koji se i sami mogu mijenjati tijekom tranzicijskih razdoblja. Tu se misli na osamljenost u mlaoj tranzicijskoj dobi, na samopotovanje u srednjoj tranzicijskoj ili na diskrepanciju izmeu eljenih i ostvarenih ciljeva u kasnijoj odrasloj dobi (37). Ipak, u istraivanju Z. Penezi (26) pokazalo se da izmeu tri dobne skupine, koje se nalaze u razliitim tranzicijskim razdobljima, nema razlika u zadovoljstvu ivotom. Na povezanost subjektivne dobrobiti i odreenih crta i dimenzija linosti upuuje stabilnost subjektivne dobrobiti tijekom vremena. Tako npr. stupanj zadovoljstva ivotom, kao i koliina pozitivnih i negativnih dogaaja koja je izmjerena kod pojedinaca na zavretku srednje kole, ostaje relativno stabilna i u srednjim godinama (38). Costa i suradnici (38) istiu da se ta stabilnost moe oekivati i u srednjoj ivotnoj dobi. U kontekstu tih istraivanja esto se promatraju dimenzije ekstraverzije, neuroticizma i otvorenosti za nova iskustva, koje su sastavni dijelovi Eysenckovog modela linosti (ekstraverzija i neuroticizam) i petofaktorskog modela linosti. Andrews i Withey (25) navode kako razliite sociodemografske varijable objanjavaju godina ivota (dakle u okviru

oko 8% varijance subjektivne dobrobiti, ekstraverzija objanjava otprilike isti postotak, dok neuroticizam objanjava oko 27% varijance. Kada se govori o korelatima zadovoljstva ivotom, tada se moe kazati da postoje dosta uvjerljivi dokazi o tome da su ekstraverzija i neuroticizam, kao stabilne dimenzije linosti, snani prediktori zadovoljstva ivotom (34). Uz njih, u vie istraivanja provjeravane su relacije zadovoljstva ivotom i nekih drugih vie ili manje stabilnih osobina linosti (samopotovanja, lokusa kontrole, anksioznosti i osamljenosti). Nedostatak dijela tih istraivanja jest i nedovoljno razlikovanje zadovoljstva ivotom od osobina linosti s kojima se relacija istraivala. Jedan od takvih konstrukata, a koji se esto zamjenjivao sa zadovoljstvom ivotom, jest samopotovanje. Samopotovanje je esto bilo promatrano kao zamjenski pojam za zadovoljstvo ivotom, a Diener (22) navodi da iako su brojna istraivanja promatrala odnos samopotovanja i zadovoljstva ivotom, taj odnos nikada nije precizno ni temeljito utvren. Penezi navodi istraivanje Argyla (39) koje pokazuje da su osobe u mirovini zadovoljnije ivotom nego zaposlene osobe. Brano stanje (uspostavljena brana veza i kvaliteta veze) neto je rjee promatrana kao prediktor zadovoljstva ivotom. Meutim, istraivanja pokazuju da je brano stanje snaan prediktor subjektivne dobrobiti. Pojedinci koji su u braku ili koji ive zajedno u nekom obliku veze zadovoljniji su ivotom od pojedinaca koji ive sami ili nisu bili u braku, koji su udovci ili razvedeni. Neki autori smatraju da pojedinci koji su u braku imaju i bolje mentalno zdravlje. Nadalje, istraivanja pokazuju da su najbolja razdoblja za zadovoljstvo ivotom osoba koja ive u vezi razdoblje medenog mjeseca i tzv. praznog gnijezda, dok najnegativniji utjecaj na brano zadovoljstvo imaju razdoblja kada su djeca mlaa od 5 godina ili kada su djeca u razdoblju adolescencije. Kada govorimo u utjecaju spola na zadovoljstvo ivotom meu starim osobama, rezultati su opreni. ene, posebice neudane (udovice) imaju vie psihosomatskih tegoba, manje su zadovoljne vlastitim ivotom i depresivnije su od mukaraca (1). Istraivanje Cappelizeua (40) navodi da su rizini faktori za pojavu depresije u starijoj dobi: enski spol, niski socioekonomski status, prethodne depresivne epizode, brano stanje (neudana, udovica, razvedena). 1.4.1. Teorije i modeli zadovoljstva ivotom

Definiranjem pojma zadovoljstva ivotom spoznali smo njegovo odreenje, znaenje, ali jo uvijek nam ono ne daje odgovor na pitanje kada i kako nastaje zadovoljstvo ivotom. Stoga su konstruirane teorije koje pokuavaju dati odgovor na jo uvijek ne razjanjena pitanja vezana za ovaj konstrukt. Diener navodi neke od teorija zadovoljstva ivotom, npr. navodi jednu od najvanijih teorija, teoriju Michalosa koja se bazira na postojanju viestrukih nesrazmjera (22). Prema teoriji viestrukih nesrazmjera pojedinci stalno usporeuju ono to su postigli s onim to ele te usporeuju i vlastita postignua s postignuima drugih ljudi. Zadovoljstvo odnosno nezadovoljstvo nastaje kao rezultat tih stalnih usporedbi. Nivo oekivanog zadovoljstva e direktno motivirati akcije za postizanje i odravanje mree zadovoljstva. Teorija pretpostavlja da e na sve nesrazmjere, zadovoljstvo i akcije direktan utjecaj imati dob, spol, obrazovanje, kulturalna pripadnost, prihodi, samopotovanje i socijalna potpora. Teorija krajnjih toaka polazi od pretpostavke da se zadovoljstvo postie zadovoljavanjem osnovnih potreba ili ciljeva. Wilson (22) daje teorijski postulat po kojemu "zadovoljavanje potreba dovodi do sree (zadovoljstva), i obrnuto, konstantno nezadovoljavanje potreba dovodi do osjeaja nesree". Teorija u svojim osnovnim elementima veoma podsjea na Maslowljevu teoriju, prema kojoj je primarno zadovoljavanje osnovnih potreba, a tek nakon to su one zadovoljene mogu se poeti zadovoljavati i potrebe viega reda. Iako se ove dvije teorije sadrajno mogu povezati, pitanje je dovodi li ba zadovoljavanje osnovnih potreba do zadovoljstva i sree. Moda netko eli postii neto vie pa ga zadovoljavanje samo osnovnih potreba ne ini sretnim i zadovoljnim. Teorija ugode i bola polazi takoer od zadovoljavanja potreba, pri emu smatra da su ugoda i bol povezane. Potkrjepljenje za ove pretpostavke Diener (22) nalazi u radovima vie autora te navodi postavke Houstona (22) koji tvrdi kako ljudi, genetski, imaju dispozicije da osjete zadovoljstvo nakon to su zadovoljili potrebu zasnovanu na deprivaciji. Ovdje se vidi da je najprije potrebno postojanje deprivacije, a nakon to se ta deprivacija poniti zadovoljenjem potrebe, dolazi do osjeaja zadovoljstva.

Teorija aktiviteta koja polazi od pretpostavke da e osobe biti zadovoljnije ako su ukljuene u neku zanimljivu aktivnost. Pretjerano teke aktivnosti, meutim, dovode do anksioznosti, dok pretjerano lake aktivnosti dovode do dosade. Ipak, ova teorija smatra da e ukljuenost u neku aktivnost sama po sebi prije dovesti do sree (zadovoljstva) nego dosezanje krajnjih toaka (ciljeva). Asocijacionistike teorije polaze od mogunosti postojanja svojevrsne mree pozitivnih asocijacija i nauene sposobnosti da se stalno reagira na pozitivne naine. Na taj nain pojedinac razvija odreene vrste atribucija koje se uvruju na osnovi dogaaja. Ova teorija ima nedostatke u tome to se pretpostavlja da je nuno postojanje odreenih asocijacionistikih mrea koje slue kao dispozicija srei. Meutim, pitanje je to se dogaa ako se te mree na neki nain poremete novopristiglim informacijama i na osnovi toga novim asocijacijama (37).

U pokuajima teorijskog objanjenja pojma subjektivne dobrobiti i zadovoljstva ivotom, razvijeni su i razliiti modeli. Iako bi se moglo nai mnogo vie modela, ipak se najee spominju tri (37). To su strukturalni model pod imenima "Top-down model" (model "odozgo prema dolje" - deduktivni model), "Bottom-up model" (model "odozdo prema gore" - induktivni model) te dinamiki model ravnotee. Feist i suradnici (41) isto kao i Lance i suradnici (42) navode da prvi model ("odozgo prema dolje") polazi od pretpostavke da ljudi imaju dispozicije za interpretiranje ivota i na pozitivne i na negativne naine. Te dispozicije utjeu na procjenu zadovoljstva na raznim ivotnim podrujima. Dakle, jedna opa (ukupna) procjena moe se razloiti i na pojedinane (nie) dijelove. Drugi model smatra da se ukupan osjeaj zadovoljstva oblikuje na osnovi jednostavnoga zbrajanja zadovoljstva u razliitim ivotnim podrujima, kao to su npr. brak, posao i obitelj, tj. "odozdo prema gore" (41). Za razliku od prvoga modela, ovdje vaniju ulogu imaju objektivne okolnosti. Zadovoljstvo odreenim domenama ivota, dakle, moe pridonijeti ukupnom zadovoljstvu, isto kao to i ukupno zadovoljstvo ivotom ima znaajnog utjecaja na procjene zadovoljstva u razliitim domenama ivota. Prema tom shvaanju, prvo se vrednuju domene ivota, kao npr. posao i brak, i to tako

da se usporeuje ivotna realnost s razliitim standardima uspjeha. Tek nakon toga oblikuje se prosjena procjena, vodei rauna o vanosti odreenih domena i standarda. Trei model, model dinamike ravnotee (43), ukljuuje i utjecaj razliitih dimenzija linosti na procjenu zadovoljstva. Meutim, taj se model ne zasniva iskljuivo na utjecaju dimenzija linosti, nego ukljuuje i odreene objektivne pokazatelje i subjektivne procjene ivota na raznim podrujima kao varijable koje utjeu na zadovoljstvo. Model dinamike ravnotee upuuje i na to da, kada ivotni dogaaji narue odreenu ravnoteu, dolazi do promjena stanja subjektivne dobrobiti. Dimenzije linosti trebalo bi promatrati kao osnovne prediktore zadovoljstva ivotom, ali ne smije se iskljuivati ni utjecaj razliitih, spomenutih, ivotnih dogaaja koji mogu utjecati na procjenu zadovoljstva (37). Cummins (44) napominje u svojoj teoriji homeostaze subjektivne kvalitete ivota da objektivne mjere (procjena socio-ekonomskog statusa) nisu dovoljno u objanjenju kvalitete ivota ve je nuno ukljuiti i subjektivnu procjenu. Objektivne mjere su normativni pokazatelji stvarnosti dok se subjektivnim mjerama ukazuje na razlike pojedinaca u opaanju stvarnih uvjeta ivota. Cummins navodi (44) da u situaciji loih socijalnih uvjeta ivota, poboljanjem uvjeta poveat e se i subjektivna procjena kvalitete ivota, ali se na odreenoj razini ta povezanost gubi. Ako su zadovoljene osnovne potrebe pojedinca, poveanje materijalnih dobara nee znaajno utjecati na subjektivnu mjeru kvalitete ivota. Istraivanje zadovoljstva ivotom (odnosno psiholokih korelata u vezi sa

zadovoljstvom ivotom) meu starima nije est predmet istraivanja kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Razlozi su mnogostruki: pojam zadovoljstva ivotom ima kratku prolost, a razvojem pozitivne psihologije sve se vie pozornosti poklanja istraivanjima zadovoljstva, sree te poboljanju kvalitete ivota pojedinca to je i utjecalo da se pone stvarati zanimanje i za taj sloeni konstrukt; nadalje, tek s produljenjem ivotnog vijeka pojedinca otvaraju se novi putovi istraivanja starosti i procesa starenja u suvremenoj znanosti; nejasna operacionalizacija pojma te s tim u vezi i nemogunost adekvatnog provoenja istraivanja obeshrabrivali su istraivae na tom podruju i sl. Istraivanja

koja se bave ispitivanjima zadovoljstva ivotom starih osoba ne daju sveobuhvatan pregled koji sve korelati pridonose zadovoljstvu ivotom u treoj ivotnoj dobi; veina ih je usmjerena na istraivanje utjecaja ili socio-ekonomskih korelata, ili psihosocijalnih, ili zdravstvenih korelata zadovoljstva ivotom. Ovo istraivanje pokuat e dati sveobuhvatniji pregled varijabli koje mogu doprinijeti ivotnom zadovoljstvu. Pri tome e se uzeti u obzir korelati: osobine linosti, samoprocjena zdravstvenog statusa, samoprocjena osmaljenosti, humor kao nain suoavanja s promjenama, mjesto stanovanja (doma za starije ili vlastito kuanstvo), nain stanovanja (stanuje li osoba s branim partnerom i/ili djecom u kuanstvu odnosno stanuje li u domu za starije s vlastitim partnerom) te spol. ini nam se nunim osvrnuti se na korelate iji e se utjecaj ispitivati ovim istraivanjem. 1.4.2. Osobine linosti kao prediktori zadovoljstva ivotom U psihologijskoj literaturi mogu se nai brojne definicije linosti. Tako npr. Cattel

navodi da je linost ono to doputa predvianje neega to e neka osoba uiniti u danoj situaciji. Linost se prema Cattelu odnosi na cjelokupno ponaanje pojedinca kako interpersonalno tako i intrapersonalno (45). Cattell je meu psiholozima i personolozima koji se slue faktorskom analizom i multivarijatnim metodama razvio najkompletniju teoriju linosti. Prema Eysencku linost je vie ili manje stabilna i trajna organizacija karaktera, temperamenta, intelekta i fizike konstitucije neke osobe koja odreuje njegovu osobitu prilagodbu svojoj okolini (45). Veina psihologa koji se bave psihologijom linosti pretpostavlja da su osobine linosti trajne tijekom vremena i da su stabilne u razliitim situacijama. Longitudinalne studije koje su ispitivale stabilnost osobina linosti u funkciji starenja navode da su osobine linosti trajne. Baltimorska longitudinalna studija pokazala je stabilnost unutar deset godina, posebice u varijablama ekstraverzije, neuroticizma, otvorenosti prema novim iskustvima (46). Rezultati minesotske studije slini su rezultatima baltimorske longitudinalne studije za period od 30 godina (46).

Veina istraivanja napominje da su bazine osobine linosti stabilne u vremenu, ali da dolazi do promjena u nekim specifinim osobinama poput impulzivnosti, opreznosti, fleksibilnosti pri emu su starije osobe manje impulzivne, vie opreznije i manje fleksibilne (46). U psihologiji linosti postoje razliiti pristupi u identificiranju osobina linosti, a najvaniji su leksiki pristup, statistiki pristup i teoretski pristup (45). Leksiki pristup Temelji se na pretpostavci da su sve bitne individualne razlike postale kodirane u jeziku. Ove osobine pomau u opisivanju drugih osoba i razgovoru o razlikama. Prema leksikom pristupu, postoje dva osnovna kriterija prema kojima se identificiraju vane osobine linosti - frekvencija sinonima i kroskulturalna univerzalnost. Kriterij frekvencije sinonima znai da, to vie rijei postoji za neku osobinu, to je ona vanija u opisivanju individualnih razlika. Kriterij kroskulturalne univerzalnosti odnosi se na injenicu da e, ukoliko je neka osobina vrlo vana, to vie jezika imati rijei za nju. Najvanije osobine trebale bi imati rije u praktiki svakom jeziku. Logika ovog kriterija je slijedea- ako je osobina linosti dovoljno vana ljudima u svim kulturama, pa njihovi lanovi imaju kodirane termine kojima ih opisuju, tada bi te osobine morale biti univerzalne meu svim ljudima. Suprotno tome, ako termin za osobinu postoji samo u jednom ili nekoliko jezika, a u ostalima ga nema, tada moe biti samo od lokalnog znaenja i ne spada u osobine linosti. Problemi sa ovim pristupom su to je ponekad teko usporediti pojedine termine razliitih jezika, jer su nekad metaforiki, teki za prevesti i slino. Takvi se termini moraju identificirati i iskljuiti jer veina ljudi ne zna to znae. Jo jedan problem je injenica da linost moe biti izraena kroz mnoge vrste rijei, poput pridjeva, imenica, te priloga. Istraivai se veinom fokusiraju na pridjeve jer je najvie osobina linosti opisano upravo njima. Leksiki pristup je dobra toka za poetak istraivanja individualnih razlika, ali se ne bi trebao koristiti sam, bez druga dva pristupa. Statistiki pristup Statistiki pristup zapoinje time to imamo odreenu koliinu karakteristika koje opisuju neku osobinu (npr. rijei). Najee statistiki pristup poinje nakon leksikog, kojim smo skupili informacije. Kao polazina toka mogu posluiti i samoprocjene pomou velike koliine reenica koje opisuju osobne karakteristike.

Pristup se primjenjuje na velikoj grupi podataka, na kojoj se onda provode statistike analize kako bi se utvrdile grupe nekih podataka, a cilj je utvrivanje veih dimenzija ili koordinata na mapi linosti. Najvie se koristi faktorska analiza, koja identificira grupe objekata koje kovariraju jedne s drugima, ali ne kovariraju sa objektima izvan te grupe. Na taj nain se odreuje koje varijable linosti imaju neke zajednike karakteristike. Tako velik broj elemenata organiziramo u manji broj grupa. Faktorski dodatak pokazuje koja koliina varijacije se moe objasniti odreenim faktorom. Naravno, moe se dogoditi da neku vrlo vanu osobinu uope ne uvrstimo u analizu, pa istraivai moraju biti vrlo paljivi kad odreuju koje e osobine uvrtavati, a koje nee. Teoretski pristup Pristup zapoinje teorijom o tome koje su dimenzije vane za odreivanje individualnih razlika, to je suprotno statistikom pristupu, koji nema nikakve mogunosti unaprijed odrediti koje su varijable najvanije. Teorija odreuje smjer istraivanja. Ukoliko je loa, istraivanja mogu krenuti sasvim krivim tijekom. U praksi, veina istraivaa koristi neku kombinaciju sva tri pristupa. Struktura linosti Eysenckov hijerarhijski model linosti (45) Od svih modela linosti, njegov je imao najjae uporite u biologiji. Smatrao je da su osobine linosti nasljedne i imaju psihofizioloke osnove, navodei tri glavne osobine linosti: ekstraverzija/introverzija (E), neuroticizam/emocionalna stabilnost (N), te psihoticizam (P) - PEN sustav. Ekstraverzija se sastoji od uih osobina- socijabilnost, aktivnost, ivahnost, sklonost riziku, dominantnost itd. Ove osobine meusobno kovariraju dovoljno da se mogu svrstati pod domenu ekstraverzije. Ekstraverti su drutveni, imaju mnogo prijatelja, lako sklapaju prijateljstva, uivaju u drutvenim aktivnostima te ee izvjetavaju o pozitivnim emocijama odnosno dobrom raspoloenju. Introverti, naprotiv, vie vole provoditi vrijeme sami, esto se ine udaljenima, imaju manje bliskih prijatelja, ozbiljniji su, organizirani, preferiraju rutinu i slino.

Osobina neuroticizma sastoji se od anksioznosti, iritabilnosti, osjeaja krivnje, snienog samopouzdanja, srameljivosti, promjenjivog raspoloenja, zabrinutosti i sl. Osoba s izraenom osobinom neuroticizma je esto napeta, ima mnogo psihosomatskih tegoba, previe je reaktivan na neugodne emocije u svakodnevnim situacijama, visoko sugestibilna, naglaenog nedostatka upornosti, rigidnija, razdraljivija i sl., dok ljudi s niskim neuroticizmom su obino emocionalno stabilni, mirni, vieg praga tolerancije na stres i sl. Psihoticizam sadri agresivnost, egocentrizam, kreativnost, impulzivnost, antisocijalna ponaanja i manjak empatije. Cattelov sustav 16 faktora linosti (45) Cattel je pomou faktorske analize otkrio ak 16 faktora koji odreuju linost i imenovao ih je slovima abecede. Cattel je smatrao da je mogue nai podatke o osobinama linosti u mnogim razliitim nainima istraivanja, poput samoizvjetaja (S podaci), laboratorijskih testova (T podaci) i slino. Cattell svoje faktore linosti dijeli na: interpersonalnu otroumnost, toplinu, rasuivanje, otvorenost emocionalnu stabilnost, za promjene, dominaciju, impulzivnost, konformizam, odvanost, nesigurnost, osjetljivost, sumnjiavost, imaginaciju, samodostatnost,

samodisciplina/perfekcionizam, tenzije, napetost. Cattell navodi i postojanje pet opih faktora, a to su: ekstraverzija, anksioznost, empatija, neovisnost i samokontrola. Kruni modeli linosti (45) Najpoznatiji autori bili su Leary i Wiggins, koji su pomou statistikih postupaka formirali krune modele. Wiggins je krenuo od leksike pretpostavke, ali je smatrao da se ljudi razlikuju u osobinama linosti na nekoliko naina, pa je formirao interpersonalne osobine, temperament, karakterne, materijalne, osobine stava, mentalne, fizike. Najvie se bavio interpersonalnim osobinama linosti. Definirao je interpersonalno kao interakcije izmeu ljudi koje ukljuuju razmjenu. Socijalnu razmjenu definiraju ljubav i status, pa interpersonalni dogaaju mogu biti definirani kao dijadike interakcije koje imaju relativno jasne socijalne (vezane uz status) i emocionalne (vezane uz ljubav) posljedice za oba sudionika. Osobine krunog modela linosti su: siguran u sebe/dominantan nesiguran u sebe/pokoran;

drutven/ekstravertiran

izdvojen/introvertiran;

topao/ugodan/njegujui-

hladan/hostilan/svadljiv; skroman/bezazlen - arogantan/kalkulira. Ovaj model specificira odnos izmeu svih osobina unutar modela. Postoje tri tipa veza izmeu osobina unutar modela - blizina (koliko su blizu unutar kruga neke osobine varijable koje su blizu ili jedna do druge koreliraju), bipolarnost (osobine su bipolarne, smjetene na suprotnim stranama kruga i negativno koreliraju), ortogonalnost (osobine koje su meusobno okomito postavljene su potpuno nepovezane). Petfaktorski model linosti (45) Ovaj model pretpostavlja postojanje pet faktora linosti: ekstraverzije, ugodnosti, savjesnosti, emocionalne stabilnosti i otvorenosti/ intelekta. Originalno je osnovan na kombinaciji leksikog i statistikog pristupa. U okviru interpretacija petfaktorskog modela linosti najjae i najkonzistentnije veze izmeu linosti i komponenti dobrobiti pronaene su u istraivanju dimenzija ekstraverzije i neuroticizma. Pokazalo se da ekstraverzija i neuroticizam imaju jaku povezanost s afektivnim komponentama subjektivne dobrobiti (47). Neuroticizam, koji se tumai kao suprotan emocionalnoj stabilnosti, zdravorazumski se povezuje s estim iskustvom anksioznosti, nervoze, tuge i drugih neugodnih emocija, to je i potvreno kroz istraivanja (48). Povezanost ekstraverzije s pozitivnim afektom manje je oita. Ekstraverzija je neto sloeniji konstrukt. Implicira energian pristup socijalnom i materijalnom svijetu. Obino se ekstravertiranu osobu opisuje kao priljivu, drutvenu, asertivnu, energinu i aktivnu. Vana faceta ekstraverzije jest i sklonost doivljavanju pozitivnih emocija (48). Costa i McCrae (25) postavili su model utjecaja osobina linosti na subjektivnu dobrobit, u kojem su predstavili neuroticizam i ekstraverziju kao glavne aspekte linosti iz kojih proizlazi pozitivni odnosno negativni afekt: ekstraverzija vodi doivljavanju vie pozitivnih iskustava, a neuroticizam vodi doivljavanju vie negativnih iskustava. Osoba "balansira" negativni i pozitivni afekt da bi dola do ukupnog osjeaja subjektivne dobrobiti, koja se moe mjeriti kao moral, zadovoljstvo ivotom, nada ili jednostavno srea (25).

Schimmack, Diener i suradnici postavili su medijacijski model utjecaja linosti na zadovoljstvo ivotom (48). Nadovezuju se na model Coste i McCraea o utjecaju ekstraverzije i neuroticizma na afektivnu komponentu subjektivne dobrobiti (25). Ekstraverti imaju pozitivniju hedonistiku bilancu (omjer pozitivnog i negativnog emocionalnog tona) od introverata, i neurotini ljudi imaju negativniju hedonistiku bilancu od emotivno stabilnih osoba. Medijacijski model o utjecaju osobina linosti na zadovoljstvo ivotom pretpostavlja da se ljudi oslanjaju na hedonistiku bilancu kada procjenjuju zadovoljstvo ivotom u cijelosti. Ljudi koji imaju pozitivnu hedonistiku bilancu procjenjuju svoj ivot vie zadovoljavajuim. Ekstraverzija i neuroticizam dobri su prediktori zadovoljstva ivotom jer utjeu na afektivno iskustvo, a ljudi se oslanjanju na afektivno iskustvo kada procjenjuju zadovoljstvo ivotom (48). Povezanosti drugih osobina linosti sa zadovoljstvom ivotom su manje istraivane i potrebne su dodatne analize za tumaenje tog odnosa. Costa i McCrae tumae utjecaj savjesnosti na zadovoljstvo ivotom kao instrumentalan: aktivno planiranje, i disciplina osiguravaju dosljednost u ponaanju, npr. eliminaciju stresa koji nose nedovreni zadaci (49). Smatra se da umjerena povezanost savjesnosti i ugodnosti s indikatorima dobrobiti ovisi o tome u kojoj mjeri je osoba s tim osobinama nagraena odreenim ivotnim okolnostima (48). Za petu dimenziju - intelekt, odnosno otvorenost iskustvu smatra se da nije povezana s individualnim doivljavanjem pozitivnih i negativnih emocija ili zadovoljstvom ivotom. (48). 1.4.3. Povezanost smisla za humor i zadovoljstva ivotom Smisao za humor se esto dovodi u vezu sa sretnom, dobro raspoloenom osobom, mentalno zrelom i zdravom koja je samoaktualizirana. Meutim, kroz povijest je humor imao negativnu konotaciju te se smatrao oblikom neprijateljstva . Tako su Platon, Aristotel, Hobbes, Rousseau smatrali da je smijeh jedna neprivlana, agresivna osobina, esto usmjerena na neto nepoeljno kod drugih osoba, a ima za cilj istaknuti neku manu kod drugih. Aristotel smatra da komedija ima za cilj prikazati ovjeka kako loijeg, a tragedija kao boljeg nego u stvarnom ivotu.

No, dok su filozofi zaokupljeni vlastitim stajalitima i pogledima na svijet, utemeljenima na njihovim osobnim vrijednostima, za to vrijeme je lijenik, kirurg Henri de Mondeville smatrao da bi humor mogao pomoi kod oporavka od operacije. Poetkom 20 st. lijenik, profesor Walsh je izjavio da je najbolja formula za zdravlje izraena matematikom formulom zdravlje je u funkciji koliine smijeha, a taj pozitivni uinak uma utjee na mnoge funkcije u tijelu i ini ih zdravijim nego to bi bile inae (50). Istraivanje humora i njegovog utjecaja na pojedinca meu psiholozima vee se uz psihoanalizu i Freuda. Psihoanalitiki pogled na humor nije se puno razlikovao od samog Freudovog pogleda na ovjeka, smatrajui da je ovjek nesvjesno bie, nesvjestan svojih motiva i pravih razloga svojih akcija i svoje aktivnosti, a spoznavanje sebe i vlastitog nesvjesnog je najvaniji zadatak svakog ovjeka (6). Freud je smatrao da pojedinac tijekom cijelog svog ivota vodi stalnu borbu u kontroli impulsa, potiskivanju nepoeljnih impulsa. Tako je humor, prema psihoanalitikim shvaanjima samo jedna od obrana, ali zdravih obrana. Freud u knjizi ale i njihova povezanost s nesvjesnim (50) opisao smijeh kao obranu od napetosti. Do napetosti je moglo doi kroz bilo koju situaciju koja izaziva osjeaje povezane s ljutnjom i seksualnou, a gdje bi njihova ekspresija bila neprikladna. Ta inhibirana energija se oslobaa smijehom. Dugi niz vremena psihologija se najvie bavila istraivanjem onog patolokog u linosti i ovjeku openito, jer je i pogled na ovjeka bio negativistiki. Sasvim drugaiju sliku daje humanistiki pristup u psihologiji koji navodi da je ovjek kreativno i aktivno bie, relativno slobodno od svojih instinkta, koje moe mijenjati svijet u kojem ivi. Humanistiki pogled na ovjeka napominje da je ovjek sposoban da raste i razvija se, da bude autentian, da se samoaktualizira (6). Stoga se sve vie istraivanja usmjeravaju na istraivanje pozitivnih aspekata linosti pa tako i humora. Humor se dovodi u vezu s jednom od osobina samoaktualiziranih i mentalno zdravih osoba. Humor omoguava drugaiju perspektivu, on mijenja znaenje dogaaja i situacije gdje ne-rjeenje postaje rjeenje (6). Kada kaemo humor, veina nas pomisli na neto smijeno, zabavno, vedro, veselo, aljivo i sl, a osoba koja je humoristina izazova konotaciju zabavne osobe, optimista, ugodne osobe i sl. Meutim, teko se baviti ispitivanjem humora kad veina

nas ima drugaiji opis. Stoga je bilo nuno operacionalizirati pojam humora. Bitno je razlikovanje smijeha od humora, humoristinih sadraja i smisla za humor. Smijeh je ekspresija humora, pokazatelj da osoba doivljava neto smijeno. Oituje se u ekspresiji lica, poloaja tijela, ali i mnogim promjenama u tijelu koje ne vidimo golim okom biokemijskim promjenama. Meutim, smijeh nije siguran indikator humoristinosti, kao to ni odsustvo smijeha ne znai odsustvo humora. Humoristini sadraji predstavljaju one sadraje koji mogu dovesti do smijeha ili percepcije da je neto smijeno. Smisao za humor predstavlja kreativnu sposobnost, osobinu linosti koja se razvija sa intelektualnim razvojem. Krizmani i sur. daju definiciju smisla za humor kao karakteristiku pojedinca da razumije ale, i da sa smijehom i veseljem reagira na njih, povremeno pridonosei i sam njihovom nastajanju (51). Autori navode nunost razlikovanja smisla za humor kao osobine linosti i kao stanja (npr. veseo) (52). Istraivanja su pokazala povezanost nekih osobina linosti i smisla za humor. Tako Lefcourt i sur. (53) nalaze znaajne povezanosti sa samomotrenjem, pozitivne slike o sebi sa smislom za humor. Takoer, istraivanje Krizmani i sur. ukazuje na postojanje pozitivne korelacije aktivnog smisla za humor i sklonosti riziku te ekstraverzije (54). Humor ima znaajnu adaptivnu funkciju te na taj nain doprinosi mentalnom zdravlju pojedinca. Humor moe sluiti kao zdravi obrambeni mehanizam pomou kojeg osoba doivljava na jedan drugaiji, manje prijetei nain, postaje tolerantnija na frustraciju i smanjuje razinu napetosti u organizmu. Hehl i Ruch (52) navode da humor ima funkciju noenja sa stresom. Lefcourt i sur. navode (53) da humor ima funkciju ouvanja selfa, to je zdravi nain distanciranja selfa od problema, odnosno to je nain da se problem sagleda iz neke druge perspektive. Lefcourt navodi da humor nudi drugaiju sliku realnosti te da je osoba s dobrim smislom za humor ona koja moe vidjeti sebe i druge u odvojenom, udaljenom svjetlu (55). Takve osobe ivot sagledavaju s drugaije perspektive u kojoj mu se mogu smijati, a ipak ostati u stvarnosti i emocionalno se vezati za ljude i dogaaje na pozitivan nain. (56). Osim adaptivne vrijednosti (humora kao nain suoavanja), smisao za humor i humor imaju jak utjecaj na fiziko i mentalno zdravlje pojedinca (57). Smijeh i

pozitivne emocije koje ga prate stimuliraju luenje neuropeptida koji jaaju imunoloki mehanizam u borbi protiv bolesti. Smijeh prema istom autoru smanjuje koliinu tzv. stresnih hormona (kortizol, epinefrin i sl.). Podruje izravne povezanosti zadovoljstva ivotom i smisla za humor je relativno neistraeno. Vrlo je mali broj nama dostupnih istraivanja koja su se bavila tim problemima. Istraivanja smisla za humor su vie usmjerena na njegovu povezanost sa subjektivnom dobrobiti. U okviru tih istraivanja naeni su brojni primjeri pozitivne uloge humora na ovjekovu dobrobit u razliitim ivotima njegovog funkcioniranja. Jasni su pokazatelji negativne povezanosti depresije i anksioznosti i zadovoljstva ivotom, pri emu istraivanja Nezu i sur ukazuju da humor moe sluiti kao moderator izmeu stresnog dogaaja i pojave depresije (58). Ovo istraivanje pokuat e dati bolji uvid u povezanost smisla za humor sa zadovoljstvom ivota starijih. 1.4.4. Osamljenost i zadovoljstvo ivotom Osamljenost je esta u dananjim drutvima pa tako Gibson navodi rezultate jedne studije u kojoj je preko 26 % ispitanika izjavilo da se osjeaju izrazito osamljeno u posljednjih nekoliko mjeseci (7). Osamljenije osobe mogu imati veliku mreu socijalnih odnosa, ali njihova percepcija odnosa nije u skladu s njihovim oekivanjima kakav bi taj odnos trebao biti. Gibson navodi da postoje dvije vrste osamljenosti: osamljenost kao stanje i osamljenost kao osobina linosti (7). Osamljenost kao stanje javlja se kada smo privremeno iskljueni iz socijalnih odnosa koji su nas zadovoljavali, a osamljenost kao crta linosti se odnosi vie na bazine osobine linosti osobe kod kojih je osamljenost izraena kao osobina linosti mogu biti osamljene veinu svoga ivota bez obzira na okolnosti u kojima se nalaze. Meutim, teko je razgraniiti kada se radi o osamljenosti kao stanju, a kada o osamljenosti kao osobini linosti. Mnotvo je definicija osamljenosti, a proizlaze iz razliitih teorijskih okvira (7). Jedan od pristupa koji objanjava osamljenost naglaava vanost uroene ljudske potrebe za privatnou. Drugi naglaava kognitivne procese koji se odnose na percepciju i evaluaciju socijalnih veza. Takav kognitivni pristup objanjava da se osamljenost javlja

onda kada pojedinac doivi neslaganje eljenog i postignutog obrasca postignutih socijalnih veza. Sljedei pristup naglaava nedovoljnu socijalnu ukljuenost pojedinca. Osamljenost bi se mogla definirati kao subjektivno nezadovoljstvo interpersonalnim odnosima nastalo uslijed promjena trenutnih socijalnih odnosa ili uslijed promjena u eljama i potrebama u socijalnim odnosima (59). Jedan od problema u mjerenju osamljenosti je taj to neki autori naglaavaju postojanje dva tipa osamljenosti: emocionalnu osamljenost i socijalnu osamljenost (59). Emocionalna osamljenost je rezultat nedovoljno kvalitetnih veza s bliskim osobama, a socijalna proizlazi iz malog broja socijalnih veza osobe. Empirijska istraivanja navode i neke tipine znakove i simptome osamljenosti, a ukljuuju afektivne, motivacijske, kognitivne i bihevioralne faktore kao i socijalne probleme. Rezultati istraivanja napominju da je osamljenost vea meu mukarcima te je ea kod osoba bez potomaka kao i nakon smrti suprunika. Meutim, iznenauju nalazi anketiranih udovica u malim gradovima prema kojima se svega 25 % smatralo jako osamljenima (5). Paradoksalno, niska razina formalnih usluga dostupnih u seoskim podrujima i malim gradovima zapravo dovodi do vee interakcije sa susjedima i roacima koji u tim okolnostima postaju glavni izvor podrke i potpore. Vea je osamljenost izraena i kod osoba bez prijatelja, kod onih koji imaju vee fizike potekoe i onih koji svoje zdravljei socijalni status procjenjuju loijim. esto se smatra da je osamljenost odlika starih ljudi, no niz istraivanja pokazuje upravo suprotno. Jedna studija ak napominje da osamljenost opada s godinama (60). Istraivanje Penezia (26) napominje da je osamljenost ipak izraenija u adolescenciji kada se javlja velik broj razliitih razvojnih promjena koje pojaavaju osjeaj izolacije. Kada se pokuavaju odrediti relacije izmeu osamljenosti i zadovoljstva ivotom obino se dobivaju negativne korelacije. Takoer, uoena je negativna povezanost osamljenosti i sree, osamljenosti i samopotovanja, te pozitivna povezanost anksioznosti, depresije i eksternalnog lokusa kontrole i osamljenosti. Takoer, niz istraivanja navodi da je osamljenost esto povezana s loijom samoprocjenom zdravstvenog statusa te da osamljenost esto dovodi do razvoja niza tjelesnih bolesti koje nerijetko imaju za krajnji cilj smrt pojedinca (61).

Bondevik i Skogstad navode da su stari ljudi generalno zadovoljni svojim socijalnim vezama; za veinu njih privrenost jednoj ili vie znaajnih osoba u prolosti ili sadanjosti, bez obzira na zemljopisnu distancu, ispunjava njihovu potrebu za intimnou (62). 1.4.5. Tjelesno i psihiko zdravlje u funkciji zadovoljstva ivotom Do unatrag nekoliko desetljea zdravlje se definiralo negativno, kao odsustvo bolesti (1). No, Svjetska zdravstvena organizacija definirala je zdravlje 1946. godine kao stanje potpune tjelesne, mentalne i socijalne dobrobiti, a ne samo odsustvo bolesti ili nesposobnosti (63). Ova definicija pretpostavlja sloenu interakciju izmeu tjelesnih, psiholokih i socijalnih iskustava i sugerira pozitivan pristup unapreenju dobrobiti i kvalitete ivljenja. Danas se na tzv. pozitivno zdravlje gleda kao na potpunu funkciju ili uinkovitost tijela i uma te socijalnu prilagodbu. Pozitivno zdravlje moe se opisati kao sposobnost suoavanja sa stresnim situacijama, sposobnost odravanja vrstog sustava socijalne podrke, uklopljenost u zajednicu, zadovoljstvo ivotom, psihika dobrobit te tjelesno zdravlje i kondicija (64). Potrebno je istaknuti da je osim biolokih imbenika, zdravlje odnosno ishod bolesti pod utjecajem i ne-biolokih imbenika: linosti osobe, motivacije, pridravanja terapije, socioekonomskog statusa, mree socijalne podrke, individualnih i kulturnih vjerovanja i ponaanja. Ovi ne-bioloki imbenici odraavaju se u pokazateljima tzv. subjektivnog zdravlja (64). Opa samoprocjena zdravlja subjektivna je mjera osjeaja kojeg je teko opaati i provjeriti. U veini psihosocijalnih, gerontolokih i epidemiolokih studija esto se kao nain mjerenja zdravstvenog statusa koristi mjera koja od sudionika u istraivanju zahtijeva da na jednoj estici procijene zadovoljstvo svojim opim zdravstvenim stanjem (65). Jo su i ranije neki istraivai sugerirali da je subjektivna procjena zdravlja valjan indikator zdravstvenog statusa pojedinca te se ujedno moe koristiti i kao mjera za praenje promjena zdravstvenog stanja pacijenata koji su ukljueni u neki od medicinskih tretmana (66).

Iz studija o procjeni kvalitete ivota poznato je da uz subjektivne procjene materijalnoga, socijalnog i emocionalnog stanja, subjektivna procjena tjelesnog stanja takoer igra vanu ulogu (67, 68, 69). Neki istraivai naglaavaju jo i vanost branog statusa za zdravlje (70). Pri tome istiu da je jo u ranim sedamdesetim godinama prologa stoljea utvreno da osobe koje su u braku, ive due u odnosu na samce, razvedene i udovice/udovce. ini se da je taj obrazac prisutan jo i danas. Brani status osobito je vaan za mukarce srednje ivotne dobi (71). Nadalje, obino se javlja interakcija izmeu spola i branog statusa neudane ene imaju manji rizik od depresije od udanih, dok je kod mukaraca obrnuta situacija oenjeni mukarci imaju manji rizik od razvoja depresije za razliku od neoenjenih. Istraivanje Despot-Luanin (1), meutim, ukazuje da neudane ene pokazuju najmanje zadovoljstvo ivotom. Autori rada navode da su takvi rezultati mogui jer se u istraivanju pod pojmom neudana esto smatralo udovica, a udovitvo je esto u negativnoj korelaciji sa zadovoljstvom ivotom. Stoga autori navode da biti udovica, kronino bolesna i starija od 72 godine poveava vjerojatnost loijeg funkcioniranja. Rogers u svom istraivanju naglaava da je funkcionalno stanje oenjenih mukaraca loije nego udatih ena. (72). To tumai ulogom ene u obitelji koja joj ne doputa da bude nesposobna. Ako joj funkcionalna snaga iz nekih razloga slabi nuno je da se to prije oporavi. Stari mukarci u obitelji imaju manje uloga od ena, a ako imaju supruge koje ive s njima, mogu sebi dati pravo da budu nesposobni. Studije su takoer ukazale da mukarcima brak vie pogoduje nego enama. Radi tradicionalnih spolnih uloga i normi, ene pruaju vie socijalne potpore nego to je primaju. ene su prema tradicionalnom shvaaju socijalnih uloga vie zaduene za zdravstvenu njegu lanova obitelji i ranije u ivotu. Neka istraivanja ukazuju da je mortalitet dvostruko vei kod onih koji nisu u branoj zajednici. Meutim, ne smijemo brzati u zakljucima o vanosti braka putem njegova direktnog utjecaja na zdravlje. Ono to osobe u branoj zajednici "titi", zapravo je kvaliteta te zajednice i zadovoljstvo branom zajednicom. Stoga je vano istaknuti da nezadovoljstvo brakom i niska kvaliteta brane zajednice mogu uiniti osobe ranjivijima i sklonijima zdravstvenim problemima. (72)

Otkrivanje imbenika koji utjeu na subjektivnu procjenu zdravlja vano je jer moe pridonijeti boljem razumijevanju i boljim strategijama za poboljanje zdravstvenog stanja pojedinca. Rezultati istraivanja pokazuju da osobe nieg obrazovanja, neoenjene/neudane osobe, osobe s niim prihodima i stariji ljudi svoje zdravlje procjenjuju loijim i pokazuju vei rizik smrtnosti (63). I za kraj, osvrnut emo se i na utjecaj mjesta stanovanja odnosno utjecaj odlaska u domove za stare i nemone na zadovoljstvo ivotom meu starima. U sustavu organizacije zatite starijih ljudi osnovni je cilj postii to duu funkcionalnu sposobnost starijih osoba i omoguiti im to due odrati neovisnost i samostalnost. Organizacija pomoi moe biti u vlastitom domu i uz pomo uslune slube, no kada i to vie nije mogue, treba potraiti smjetaj u domu za starije osobe. Postoje polivalentne ustanove za kunu njegu i prehranu te klubovi za starije osobe koje borave u vlastitom domu. Ustanove zatvorenoga tipa za zatitu starijih i nemonih su domovi i bolnice. Najvanije je da odluka o izboru stanovanja i nainu ivota bude odluka samog starog ovjeka, jer tada e prvi preduvjet za uspjenu prilagodbu biti ispunjen. Odlazak u domove umirovljenika naelno je vlastita odluka. Razlog smjetaja je najee je socijalne ili zdravstvene prirode. Kakav e osjeaj izazvati odlazak u dom ovisi o stavu stare osobe, stavu okoline u kojoj se nalazi, mogunosti zadovoljenja razliitih potreba u domu, o sposobnosti prilagoavanja i sl. Istraivanja ukazuju da ljudi koji borave u domovima za stare loije procjenjuju svoj zdravstveni status nego stari koji ive u vlastitim kuanstvima. No, injenica ne udi, jer je upravo jedan od eih razloga odlaska u dom i taj to je pojedinac loijeg zdravlja. Stari ljudi koji stanuju u domovima, prema istraivanjima pokazuju vei stupanj osamljenosti, a to se objanjava injenicom da je obitelj starima primarni izvor socijalne podrke, a brani odnos kljuni element te podrke. Izdvojenost iz obitelji odnosno rjei kontakti sa lanovima obitelji umirovljenika. osnovni je izvor osamljenosti korisnika domova

Dosadanja istraivanja utjecaja stanovanja starih ljudi na zadovoljstvo ivotom bazirana su na traenju boljih rjeenja izvedbe stanova za stare osobe. Ispitivane su preferencije starih osoba glede lokacije stanova, veliine zgrada, rasporeda prostorija i sl. No, svega je nekoliko nama dostupnih manjih istraivanja koja su se bavila utjecajem odlaska starijih u domove za stare i nemone na zadovoljstvo ivotom. Veina provedenih istraivanja bavila se utjecajem ivota u domu na neke varijable koje se odnose na zadovoljstvo (npr. utjecaj ivota u domu na osjeaj osamljenosti, na samoprocjenu zdravstvenog statusa i sl.), ali ne i na samu mjeru zadovoljstva ivotom. Na kraju ovih razmatranja opravdano je postaviti pitanje: to je uope uspjeno starenje? Je li ono pod utjecajem samo dobrih gena ili ipak svaka osoba moe sama utjecati na to kako e stariti? Odgovor je teko jednoznano dati. Dobri geni mogu ouvati zdravlje stare osobe, ali bez obzira na gene, ako stara osoba ne vodi rauna o sebi, bilo da se radi na ouvaju fizikog ili psihikog zdravlja, vjerojatnost pojave odreenih bolesti je vea. Uspjeno starenje ne zapoinje u 65. godini ivota. Ono je utemeljeno ivotnim navikama pojedinca tijekom cijelog procesa rasta i razvoja. Usvajanje takvih navika povezano je sa stupnjem obrazovanja osobe te stavovima osobe prema samom starenju, potporom obitelji i prijatelja koji cijene zdrav i produktivan ivot. Za uspjeno starenje nune su djelotvorne tehnike suoavanja sa stresnim situacijama, uenje naina prilagodbe na nove ivotne izazove i zahtjeve, odravanje sustava socijalnih mrea i potpore te nadomjeanje izgubljenih socijalnih kontakata novima. Uspjeno starenje podrazumijeva pozitivnu sliku sebe. Jer nije bitno koliko je netko star, nego kako je star. Osoba koja uspjeno stari uspjela je pronai nove aktivnosti koje je zanimanju, u skladu s njezinim trenutanim psihofizikim stanjem. Osoba koja uspjeno stari i dalje vjeba svoj mozak, potie odravanje postojeeg intelektualnog funkcioniranja. Nadalje, uspjeno starenje podrazumijeva usvajanje novih navika tjelesnih i psihikih, odravanje socijalnih odnosa, umijee uivanja u samoi, razvijanje ivotne filozofije koja omoguava spoznavanje smisla ivljenja, poticanje vlastitih potencijala, uivanje u svakom trenutku ivota vodei se maksimom carpe diem. Uspjeno suoavanje sa starenjem podrazumijeva i razvijanje smisla za

humor, razvijanje odnosno odravanje samopotovanja i dostojanstva, suoavanje na adekvatne naine s fiziolokim i socijalnim promjenama. Uspjeno starenje podrazumijeva usklaivanje svojih sposobnosti sa svojim mogunostima i zadovoljstvo sobom.

2. CILJ ISTRAIVANJA
Cilj ovog istraivanja bit e utvrditi ulogu osobina linosti, spola, mjesta i naina stanovanja te faktora samoprocjene zdravstvenog statusa, osamljenosti i humora kao strategije suoavanja u procjeni zadovoljstva ivotom zagrebakih umirovljenika. Iz navedenog glavnog cilja proizlazi i hipoteza istraivanja: Hipoteza: Pojedine demografske karakteristike osoba tree ivotne dobi, njihova procjena zdravstvenog statusa, smisao za humor i odreene osobine linosti imaju utjecaj na procjenu zadovoljstva ivotom kod zagrebakih umirovljenika. Na osnovu cilja istraivanja formulirani su sljedei problemi: 1. Utvrditi postoje li razlike s obzirom na spol, obiteljski status (s ili bez branog partnera i/ili bez djece) i nain stanovanja (dom, kua/stan) u zadovoljstvu ivotom meu zagrebakim umirovljenicima. 2. Ispitati povezanost osobina umirovljenika. 3. Ispitati povezanost duine umirovljenja, samoprocjene osamljenosti, zdravstvenog statusa, smisla za humor i zadovoljstva ivotom zagrebakih umirovljenika. 4. Ispitati mogunost predikcije zadovoljstva ivotom s obzirom na poznavanje varijabli osobina linosti, samoprocjene zdravstvenog statusa, humora kao strategije suoavanja, osamljenosti, mjesta stanovanja (dom, kua/stan), spola te demografskih varijabli (s obitelji, bez obitelji) zagrebakih umirovljenika. linosti i zadovoljstva ivotom zagrebakih

3. METODA RADA
3.1. Ispitanici U istraivanje je ukljueno 300 ispitanika, zagrebakih umirovljenika oba spola. U domu za stare i nemone bilo je 140 (46,7 %) ispitanika oba spola te 160 (53,3 %) ispitanika, takoer oba spola koji ive u vlastitom kuanstvu. Od ukupnog uzorka, ene ine 57, 4 % (N = 172), a mukarci 42,6 % (N = 128). Prosjena dob ena u naem uzorku iznosi M = 74,5; SD = 7,01; totalni raspon godina meu enskim ispitanicima kree se od 65 do 84. Prosjena dob mukaraca ukljuenih u istraivanje iznosi M = 76,5; SD = 6,59; godine mukih ispitanika kreu se unutar raspona od 65 do 88. U obzir su uzeti ispitanici koji su bili zaposleni, a vie godina su u mirovini (preko 5 godina) kako bi se izbjegao utjecaj duljine umirovljenja na kriterijsku varijablu. Prema dosadanjem pregledu literature, niz autora navodi da je period od tri godine dovoljan da se osoba prilagodi novoj socijalnoj ulozi ulozi umirovljenika. Nadalje, kao faktor ukljuenja u istraivanje je uzeto tzv. normalno starenje te stoga u obzir nisu uzeti oni ispitanici kod kojih je zabiljeen tjelesni invaliditet, tee tjelesne bolesti koje nisu vezane iskljuivo za proces starenja (npr. malignomi, demencije poput presenilnih demencija, senilnih demencija, Alzheimer i sl.) te osobe s psihikim oboljenjima. U istraivanje su uzeti samo ispitanici koji su se sposobni sami brinuti za sebe prilikom obavljanja svakodnevnih zadataka (npr. oblaenje, kupanje, hranjenje, hodanje i sl.). U narednim tablicama bit e prikazana struktura ispitanika ukljuenih u istraivanje.

Tablica 2. Demografski pokazatelji ispitanika ukljuenih u istraivanje za mjesto stanopvanja i obrazovanja prema spolu ispitanika. Mjesto stanovanja N (%) Spol Muki enski Ukupno Vlastito kuanstvo 85 (66,4 %) 85 (49,4 %) 160 (53,3 %) Dom umirovljenika 43 (33,6 %) 97 (50,6 %) 140 (46,7 %) 15 (11,7%) 26 41 (13,7%) 23 (18%) 40 63 (21%) 61 80 141 (47%) 16 14 (8,1%) 30 (10%) 13 12 (6,9%) 25 (8,3%) (47,6%) (12,5%) (10,2%) NSS O.. Obrazovanje N (%) SSS VS VSS

(15,2%) (23,3%) (46,5%)

Iz tablice 2 vidljivo je da 46,7 % ispitanika ivi u domu umirovljenika, pri emu vei postotak ine ene (50,6 %). Veina mukaraca ivi u vlastitom kuanstvu (66,4 %). I meu mukarcima i meu enama veina ispitanika ima srednju strunu spremu. Tablica 3. Brani status ispitanika ukljuenih u istraivanje prema spolu i mjestu stanovanja.
Brani status N (%) Udata/oenjen Spol Mjesto stanovanja Muki enski Vlastito kuanstvo Dom umirovljenika 97 (75,8%) 78 (45,3%) 148 (92,5%) 25 (17,9%) Rastavljen /rastavljena 10 (7,8%) 8 (4,7%) 2 (1,25%) 16 (11,4%) Udovica /udovac 18 (14,1) 73 (42,4%) 8 (5%) 85 (60,7%) Neudata /neoenjen 3 (2,3) 13 (7,6%) 2 (1,25%) 14 (10%)

Veina ispitanika koji stanuju u domu za umirovljenike su udovci/udovice (60,7 %), dok je veina ispitanika koji ive u vlastitom kuanstvu u branoj zajednici (92,5 %). Meutim, zanimljivo je istaknuti da su ene ee bez branog partnera u odnosu na mukarce, tj. ee su udovice, dok su mukarci u naem uzorku ee u branoj zajednici. Tablica 4. Roditeljski status ispitanika s obzirom na mjesto stanovanja. Imaju li ispitanici djecu? N (%) Mjesto stanovanja Vlastito kuanstvo Dom umirovljenika Da 147 (91,9%) 80 (57,1%) Ne 13 (8,1) 60 (42,9%) Ukupno 160 140

Veina ispitanika ukljuenih u istraivanje, bez obzira na mjesto stanovanja ima djecu, pri emu u neto veem postotku ispitanici koji stanuju u vlastitom kuanstvu imaju potomke (91,9 % ispitanika koji stanuju u vlastitim kuanstvima ima djecu, dok 57,1% ispitanika koji stanuju u domu umirovljenika ima djecu). Meutim, ispitanici koji stanuju u domu ee su bez potomaka nego osobe koje stanuju u vlastitom kuanstvu. To, naravno, ne podrazumijeva da su to razlozi odlaska u dom umirovljenika, ve se samo ukazuje na postojanje statistikog trenda. Tablica 5. Obiteljske karakteristike ispitanika s obzirom na mjesto stanovanja. S kim ispitanici ive s obzirom na mjesto stanovanja N (%) Mjesto stanovanja Vlastito kuanstvo Dom umirovljenika S partnerom S djecom 55 (34,4%) 30 (21,4%) 31 (19,4%) 0 S partnerom i Sam/sama djecom 50 (31,2%) 0 24 (15%) 110 (78,6%)

Veina ispitanika u vlastitom kuanstvu stanuje sa svojom obitelji. Samo ih 15% od uzorka ispitanika koji stanuju u vlastitom kuanstvu ivi samo. Situacija osoba koje stanuju u domu umirovljenika znatno je drugaija. Veina ispitanika koji su u domu stanuje samo, a samo ih 21, 4% stanuje s vlastitim partnerom.

U ukupnom uzorku 27,8 % ispitanika stanuje s partnerom, 16,6 % stanuje s vlastitom djecom, 25,9 % stanuje i s partnerom i s djecom u zajednikom kuanstvu, dok ih 29,7% stanuje samo. S obzirom na socioekonomske prilike naeg drutva ne iznenauje trend da stare osobe i dalje u zajednikom kuanstvu ive sa svojom djecom (25,9 % ispitanika naeg uzorka stanuje s vlastitom djecom). 3.2. Psihologijski mjerni instrumenti. Prije kratkog opisa instrumenata koritenih u ovom istraivanju, treba neto rei o razlozima upravo ovako sastavljene baterije testova i upitnika. Odabir instrumenata od presudnog je znaenja u psihologijskim istraivanjima. Izbor testova koji smo uinili u ovom istraivanju bez sumnje nije najbolji mogui, no bili smo ogranieni s jedne strane nedostupnou nekih sofisticiranijih mjera zadovoljstva ivotom, kao ni testova za utvrivanje osobina linosti (nepostojanje normi za nau populaciju), a s druge strane specifinostima ispitanika. Zbog toga smo se odluili za testove koje je mogue primijeniti u kratkom vremenu, koji su u estoj upotrebi u istraivanjima, za koje postoje norme u naoj populaciji te ije su metrijske karakteristike zadovoljavajue. 3.2.1. Strukturirani upitnik opih podataka. Za potrebe ovog istraivanja konstruiran je upitnik opih podataka, a sadravao je pitanja o spolu, dobi, godini umirovljenja, stupnju obrazovanja, branom statusu, obiteljskom statusu (imaju li djece ili ne), s kim ive (s djecom i/ili s branim partnerom, sami) visini mjesenih primanja, mjestu stanovanja (dom za stare i nemone/vlastito domainstvo). Nadalje, upitnik sadrava pitanja o postojanju bolesti bilo tjelesnih bilo psihikih, uzimanju lijekova i kojih.

3.2.2. Cattellov upitnik 16 faktora linosti (16 PF) Cattell je faktorskom analizom ekstrahirao 16 temeljnih faktora linosti i pet globalnih faktora, zahvaljujui emu je i nastao test linosti 16 PF u kojem se na postavljene tvrdnje odgovara s tono, netono ili s ? odnosno biraju se ponueni odgovori,

pri emu je odgovor pod b uvijek neodreen i oznaen je s ?. Ispitanik zaokruuje odgovor pod b u onim situacijama u kojima se ne moe odluiti od dva ponuena odgovora. Test je preveden na hrvatski jezik i ima zadovoljavajue psihometrijske karakteristike. 16 temeljnih faktora su toplina (suzdran, udaljen, oprezan nasuprot topao, otvoren, paljiv prema drugima), rasuivanje (konkretan nasuprot apstraktan), ego snaga-emocionalna stabilnost (reaktivan, emocionalno nestabilan emocionalno (asertivnost) (pokoran, stabilan, kooperativan prilagodljiv, izbjegava sukobe, zreo), nasuprot nasuprot dominacija dominantan,

prodoran, asertivan), ivahnost (ozbiljan, suzdran, paljiv nasuprot ivahan, bodar, spontan), svijest o pravilima (snalaljiv, nekonformistian nasuprot svjestan pravila, posluan), socijalna odvanost (srameljiv, nesentimentalan (pun apstraktnost nasuprot plah, osjetljiv na prijetnje nasuprot za lijepo), opreznost slobodan u drutvu, odvaan), osjetljivost (materijalistian, objektivan, osjeajan, sa smislom povjerenja, prihvaajui nasuprot oprezan, sumnjiav, skeptian, pozoran), (nepraktinost) (praktian, usmjeren na rjeenja nasuprot rastresen,

matovit, usmjeren na ideje), privatnost (izravan, iskren, prodoran nasuprot suzdran, odmjeren, zatvoren), bojaljivost (samouvjeren, bezbrian, zadovoljan sobom nasuprot nesiguran u sebe, zabrinut). Pet globalnih faktora se odnosi na ekstraverziju, samokontrolu, anksioznost, nesentimentalnost i neovisnost. Tablica 6. Specifini faktori linosti prema Cattellu Opisi niskih rezultata suzdran, udaljen, hladan, konkretan, oteano snalaenje u apstraktnim problemima emocionalno nestabilan, sniena ego snaga submisivan, pokoran, kooperativan, izbjegava sukobe ozbiljan, suzdran, introspektivan impulzivnost (ivahnost) ivahan, bodar, entuzijastian, dominacija emocionalna stabilnost emocionalno stabilan, zreo, prilagodljiv dominantan, estok, prodoran, asertivan Specifini faktor linosti interpersonalna toplina rasuivanje Opisi visokih rezultata topao, otvoren, paljiv prema drugima apstraktan

snalaljiv, nekonformistian, niska snaga super-ega srameljiv, osjetljiv na prijetnje i kritike, plah materijalistian, objektivan, nesentimentalan pun povjerenja, lakovjeran prizemljen, praktian, usmjeren na rjeenja izravan, iskren, prirodan samouvjeren, bezbrian, zadovoljan sobom tradicionalan, vezan za poznato usmjeren na grupu, drueljubiv podnosi nered, ne trai tonost, fleksibilan oputen, blag, strpljiv

svijest o pravilima (konformizam) socijalna odvanost osjetljivost opreznost (sumnjiavost) apstraktnost (imaginacija) otroumnost nesigurnost otvorenost za promjene samodostatnost samodisciplina (perfekcionizam) napetost

svjestan pravila, posluan, visoka snaga super-ega slobodan u drutvu, neinhibiran osjeajan, sentimentalan, za smislom za lijepo oprezan, skeptian, sumnjiav i nepovjerljiv rastresen, matovit, usmjeren na ideje suzdran, odmjeren, zatvoren bojaljiv, nesiguran u sebe, zabrinut otvoren za promjene, sklon eksperimenitranju oslanja se na sebe, samotnjak, individualac ne podnosi nered, trai tonost, nije fleksibilan napet, energian, nestrpljiv, nagao

Tablica 7. Opi Cattellovi faktori Opisi niskih rezultata introvert niska anksioznost intuitivan, prijemljiv Opi Cattellovi faktori linosti ekstraverzija anksioznost empatija ekstravert visoka anksioznost nesentimentalan, nesklon Opisi visokih rezultata

empatiji susretljiv, suglasan, nesebian nesputan, slijedi porive samokontrola kontroliran, porive Bodovanje testa vri se prema kljuu za svaki faktor linosti. Dobiveni bruto rezultati pretvaraju se u stenove, u reskalirane rezultate koji se izraavaju od broja 1 do 10. Sten 1,2,3 predstavlja nizak rezultat u promatranoj osobini linosti, a 8,9,10 predstavlja visok rezultat. Raspodjela stenova unutar 4,5,6 pretpostavlja prosjeno izraenu promatranu osobinu linosti. Faktor interpersonalne topline odnosi se na tendenciju da se s drugim ljudima odnosi na topao nain nasuprot tendencije suzdranosti u socijalnim odnosima. Osobe koje postiu nii rezultat na ljestvici interpersonalne topline imaju tendenciju da budu opreznije u odnosima, radije rade same i nisu sklone grupnom radu. Osobe koje postiu vii rezultat na ljestvici interpersonalne topline imaju vie interesa i sklonosti za druge ljude. Osjeaju se ugodno u situacijama koje zahtijevaju bliskost s drugim ljudima. Faktor rasuivanja odnosi se na sposobnost rjeavanja problema rasuivanjem. Zamiljen je kao mjera intelektualnog statusa, ali ne moe dati pravi uvid u intelektualno funkcioniranje pojedinca. Faktor emocionalne topline bavi se osjeajima prilikom suoavanja sa svakodnevnim problemima. Osobe s visokim rezultatom sklone su spremno prihvaati ivot i upravljati dogaajima i osjeajima na uravnoteen i prilagoen nain. Osobe s niskim rezultatom osjeaju odreeni nedostatak kontrole nad vlastitim ivotom. Faktor dominacije ukljuuje sklonost da se nad drugim ljudima provodi vlastita volja (dominacija). Osobe koje postiu visoke rezultate estoki su i glasni u izraavanju vlastitih stavova ak i kada ih se ne pita za njih te u svakom sluaju ele realizirati svoju volju. Osobe s niskim rezultatom sklone su poputanju eljama drugih kako bi izbjegli sukobe. Faktor impulzivnosti (ivahnosti) podrazumijeva sklonost reagiranju koje e dovesti do neposrednog zadovoljenja ili odgode zadovoljenja potreba. Osobe s visokim rezultatom na ovom faktoru spontane su, trae panju i pozornost, sklone su uzbudljivim socijalnim potiskuje neovisnost neovisan, svojeglav

situacijama. Osobe s niskim rezultatom sklonije su ivot vidjeti puno ozbiljnije, suspreui svoju spontanost. Faktor svijesti o pravilima odnosi se na opseg u kojem su drutvene norme internalizirane. Ovaj faktor je povezan s psihoanalitikim konstruktom superega. Faktor socijalne odvanosti upuuje na osobe koje postiu visoke rezultate kao na odvane i poduzetne u socijalnim odnosima i grupama, pokazujui malo straha u socijalnim interakcijama. Sklone su poticati socijalne kontakte i lako sklapaju nova prijateljstva. Osobe s niskim rezultatom povuene su, plahe, sklone izbjegavanju socijalnih odnosa radi neugode koja socijalna situacijama u njima stvara. Faktor osjetljivosti ukazuje da su osobe s niskim rezultatom vie usmjerene na realnost situacije, objektivne su i nesentimentale. Osobe s povienim rezultatom ee donose prosudbe na temelju vlastitog ukusa i estetskih vrijednosti. Faktor opreznosti ukazuje na sklonost da vjerujemo ili da budemo oprezni prema motivima i namjerama drugih. Faktor apstraktnosti napominje da su osobe s visokim rezultatom vie orijentiraei na internalne mentalne procese i ideje nego na praktine stvari, za razliku od osoba s niskim rezultatom. Faktor otroumnosti odnosi se na sklonost da se bude izravan nasuprot privatan i zatvoren. Osobe koje postiu visoke rezultate skrivaju svoje prave motive i namjere, dok osobe s niskim rezultatom govore o sebi bez oklijevanja i izravne su u veini situacija i kada im to ne ide u prilog. Faktor nesigurnosti upuuje da se osobe s visokim rezultatom ee osjeaju bojaljivo i nesigurno, za razliku od osoba koje postiu nii rezultat koje su samouvjerene. Faktor otvorenosti za promjene kazuje da osobe s visokim rezultatom razmiljaju o nainima kako da poboljaju stvari i vole eksperimentirati te su sklone mijenjaju situacija koje su im dosadne i optereujue. Osobe s niskim rezultatom sklone su tradicionalnim nainima gledanja na ljude i dogaaje. Sklonije su ivotu na predvidljiv i poznat nain. Faktor samodostatnosti odnosi se na sklonost odravanja kontakata ili bliskosti s drugim ljudima. Osobe s visokim rezultatom samodovoljne su, vole kad su same i vole samostalno donositi odluke. Osobe s niskim rezultatom usmjerene su na grupu, vole biti s ljudima i uivaju u grupnim aktivnostima.

Faktor perfekcionizma ukazuje da osobe s visokim rezultatom nastoje obavljati stvari na organiziran nain te su sklone planiranju unaprijed. Perfekcionistike osobe osjeaju se ugodno u visoko organiziranim i predvidljivim situacijama. Nasuprot njima, osobe s niskim rezultatom sklone us preputanju stvari sluaju i ugodno se osjeaju u nejasnim i neorganiziranim situacijama. Faktor napetosti je povezan sa ivanom napetou. Osobe s visokim rezultatom sklone su pokazivati nestrpljenje u situacijama kada moraju ekati te su esto napete. Osobe s niskim rezultatima smirene su i oputene, strpljive su i imaju visoku toleranciju na frustraciju. 3.2.3. UCLA skala osamljenosti (Russell, D., 1978) Osnovna je pretpostavka ove skale da mjeri osamljenost kao jednodimenzionalni konstrukt. Sadraj tvrdnji obuhvaa niz razliitih uvstava vezanih za konstrukt osamljenosti, a sudionik treba oznaiti koliko esto se on tako osjea tako da zaokrui jedan od etiri ponuena odgovora (nikad, ponekad, esto, uvijek). Skala sadri dvadeset estica od kojih su devet inverzne. Rezultat predstavlja sumu odgovora na pojedinim esticama, najmanji rezultat je 20, a najvii 80 (visoka osamljenost). Alfa koeficijent pouzdanosti testa kree se od 0.89 do 0.92, a test-retest korelacije 0.73 (59). UCLA skala prevedena je na hrvatski jezik. 3.2.4. Indeks zadovoljstva ivotom (Havighurst i sur, 1961) Ovaj indeks odnosi se na trenutano zadovoljstvo vlastitim ivotom u cjelini kod starih osoba kako bi se mjerilo uspjeno starenje. Ljestvica je sastavljena od 20 estica, od koji je 12 pozitivnih, a 8 negativnih (inverzivnih) estica. Ispitanik na tvrdnje daje odgovore zaokruujui na ljestvici Likertovog tipa od 0 do 2, pri emu se nula odnosi na neslaganje s navedenom tvrdnjom, 1 je ukoliko se ispitanik niti slae niti ne slae s tvrdnjom, a 2 se odnosi na slaganje s tvrdnjom. Ukupan rezultat formiran je kao suma zaokruenih brojeva i kree se od 0 do 40. Pouzdanost indeksa iznosi oko 0.79. Unutarnja konzistentnost iznosi = 0.90. Test retest korelacije indeksa kree se u rasponu od 0.80 do 0.90 (73). Upitnik je preveden na hrvatski jezik. 3.2.5. SF-36- Upitnik zdravstvenog statusa (Ware, 1994) Upitnik zdravstvenog statusa SF 36 sastoji se od 36 estice, a sadraj estica odnose se na razliite aspekte zdravstvenog stanja. Navedeni test mjeri zdravlje mulitidimenzionalno i to: tjelesno funkcioniranje, ogranienja u funkcioniranju radi

tjelesnog zdravlja, tjelesne bolove, socijalno funkcioniranje, ogranienja u tjelesnom funkcioniranju radi emocionalnih potekoa, samoprocjenu zdravstvenog statusa. vitalnost, psihiko zdravlje,opu Vei rezultat predstavlja bolju samoprocjenu

zdravstvenog statusa prema odreenim aspektima koje upitnik mjeri. Koritena je hrvatska verzija licencirana na koli narodnog zdravlja Medicinskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu (74, 75). 3.2.6. Omnibus test za mjerenje smisla za humor- HOPA-86 (Krizmani, M., Kolesari, V, 1992) Ovaj test sastoji se od tri subtesta (ukupno 60 estica) za mjerenje pasivnog, aktivnog i semiaktivnog smisla za humor. Sastoji se od trideset verbalnih i trideset neverbalnih zadataka raspodijeljenih u tri subtesta. Prvi subtest pasivni smisao za humor odnosi se na ispitivanje razumijevanja i prihvaanja ala, drugi je tzv. poluaktivni smisao za humor, a trei se odnosi na aktivnu produkciju duhovitih sadraja. ale u testu vrlo su razliitog sadraja pa ukljuuju ale na raun braka i drugih meuljudskih odnosa, agresivne i seksualne ale te bezazlene ale. Subtest za ispitivanje pasivnog smisla za humor sastoji se od 10 verbalnih i deset neverbalnih zadataka, tj. ala izraenih tekstom ili crteom. Zadatak ispitanika je da pokraj svakog zadatka da svoj odgovor i to tako da ako mu je crte/tekst smijean, stave oznaku +, a ako im nije smijeno oznaku -. Ako se ispitanik nikako ne moe odluiti, stavlja oznaku ?. Kod zadataka koji ispituju semiaktivni oblik smisla za humor zadatak ispitanika neto je aktivniji. Sastoji se od 20 zadataka od kojih su neki potpuno verbalni, a drugi kombinacija crtea i teksta. Zadaci se sastoje od slike i pet reenica koje opisuju situaciju na slici ili je rijeima opisana situacija uz koju se nalaze izjave (reenice) osoba koje se nalaze u toj situaciji. Zadatak ispitanika je da pokraj svake reenice izrazi svoje svianje odnosno nesvianje i to tako da pokraj onih reenica koje mu se ine smijenima stavi oznaku + , a pokraj onih koje su mu najmanje smijene, odnosno ne sviaju mu se stavi - Trei subtest mjeri aktivni smisao za humor u kojima je zadatak ispitanika da zapoetu situaciju odnosno crtee poprati smijenim tekstom, tj. da zapoeti tekst zavri tako da cjelokupna situacija bude smijena. Ocjenjivanje je objektivno za subtestove pasivnog i semi-aktivnog smisla za humor, a djelomino subjektivno za mjerenje aktivnog smisla za humor. Namjena mu je za

mjerenje smisla za humor kao kriterijska varijabla, kao mehanizam suoavanja sa stresom ( u te svrhe e se i koristiti u ovom istraivanju, te mjerenje smisla za humor kao adaptivnog mehanizma, vanog za uspostavljanje i odravanje skladnih meuljudskih odnosa. Primjena moe biti individualna i grupna i traje oko 20 minuta. Zamjerka koja se moe nai testu je to je trei subtest takav da zahtijeva ispitivaevo ocjenjivanje jesu li prikazane situacije smijene ili ne to dovodi do djelovanja subjektivne procjene ocjenjivaa. 3.3. Postupak Istraivanje je provedeno tijekom 2008.godine. Jedan dio istraivanja je proveden u Domu za stare i nemone Sv. Ana u Zagrebu, a drugi je dio istraivanja proveden na ispitanicima koji ive u vlastitim kuanstvima. Istraivanje provedeno na ispitanicima koji ive u vlastitom kuanstvu provedeno je na nain da se od Udruge umirovljenika Grada Zagreba zatraio popis umirovljenika pri emu je Udruga obavijetena o cilju, nainu i svrsi istraivanja. Potom su, sluajnim odabirom ispitanika s dobivenog popisa, poslani upitnici koji se koriste u ovom istraivanju kao i detaljno objanjenje svrhe istraivanja. Ispitanici su dobili frankiranu kuvertu te su zamoljeni da, nakon to potpiu informirani pristanak, popune priloene upitnike te da ih poalju na autorovu adresu. Ispitanicima je dana mogunost da autor doe u njihovo kuanstvo kako bi im dodatno pojasnila eventualne nejasnoe. Prijanja iskustva autora u provoenju istraivanja na nain da se upitnici alju potom ukazuju da se vrati vrlo mali broj popunjenih upitnika te je baterija upitnika odaslana na oko 350 adresa. Pravilno popunjenih baterija upitnika koje je autorica dobila na vlastitu adresu bilo je 140 od ukupno 205 vraenih. Osim to su iz obrade iskljueni ispitanici koji nisu na adekvatan nain popunili bateriju upitnika, iskljueni su i oni vraeni upitnici ispitanika koji ne udovoljavaju kriterijima ukljuivanjima u istraivanje (vie o kriterijima ukljuivanja ispitanika u istraivanje u dijelu 3.1.). Autorica je nakon slanja upitnika potom telefonski kontaktirala ispitanike te im i usmeno priopila postojanje mogunosti da autorica doe u njihovo domainstvo s ciljem pomoi u objanjavanju naina popunjavanja priloenih upitnika. Oko 60 ispitanika zatrailo je pomo u ispunjavanju upitnika.

Istraivanje je provedeno i na umirovljenicima koji ive u Domu za stare i nemone Sv. Ana u Zagrebu. Taj dom je odabran jer udovoljava suvremenim nainima stanovanja te je prema svojim karakteristikama slian stanovanju u vlastitom kuanstvu, a s ciljem da se smanji utjecaj neadekvatnog stanovanja koji bi se mogao odraziti na predmet istraivanja. U domu su uz pomo medicinskog osoblja i socijalne radnice odabrani umirovljenici koji udovoljavaju kriterijima ukljuivanja. Istraivanje je u domu provedeno grupno i individualno, ovisno o trenutanom stanju i motiviranosti ispitanika. Neki ispitanici su u vie navrata popunjavali upitnike radi iskazanog zamora koji se javio tijekom istraivanja. Istraivanje u domu provodili su autorica i apsolventi na studiju psihologije Filozofskog fakulteta koje je autorica prethodno uvjebala kako razliito davanje uputa ne bi utjecalo na samo istraivanje. Svaki ispitanik prethodno je dao pisani pristanak za istraivanje u kojem je dana jasna uputa o cilju, svrsi i nainima samog istraivanja. 3.4. Statistiki postupci U statistikim analizama koriteni su sljedei postupci:

frekvencijske analize i deskriptivna statistika utvrena je za sve varijable multiple regresijske analize za utvrivanje doprinosa pojedinih prediktora u varijanci kriterijske varijable (u naem sluaju kriterijska varijabla rezultat je na LSI, a prediktori su sve ostale varijable obuhvaene ovim ispitivanjem) prikladni statistiki postupci za utvrivanje postojanja razlika izmeu aritmetikih sredina promatranih varijabli.

4. REZULTATI
Rezultati provedenoga istraivanja obraeni su statistikim programom SPSS for Windows za osobna raunala, verzija 15.0. U obradi su, uz osnovnu deskriptivnu statistiku, koriteni i odgovarajui multivarijatni statistiki postupci, uglavnom analize varijance, korelacijske i regresijske analize. Za testiranje razlika izmeu dvije aritmetike sredine koriten je Studentov test. Rezultati e biti prikazani prema postavljenim problemima istraivanja. Osnovni demografski podaci uzorka izneseni su u poglavlju o ispitanicima u tablicama 2,3,4,5. Iz navedenih tablice se saznaje da je ukupan uzorak u ovom istraivanju N = 300 oba spola, od ega 57,4 % ine ene (N = 172), a mukarci 42,6 % (N = 128). Moemo smatrati da su ispitanici izjednaeni prema spolu. Prosjena dob ena je 74,5 godine (SD = 7,01; a godine se kreu u rasponu od 65 85). Prosjena dob mukaraca je 76,5 godina (SD = 6,59; a godine se kreu u rasponu od 65 88). Obrazovni status ispitanika izraen je preko strune spreme koju imaju. Raspodjela stupnja obrazovanja vrlo je slina raspodjeli strune spreme u populaciji. Veina ispitanika ima srednju strunu spremu (47 %), viu odnosno visoku strunu sprema ima 10 % odnosno 8,3 % ispitanika, dok niu strunu spremu (zavrenu osnovu kolu) odnosno bez strune spreme (bez zavrene osnovne kole) je 21 % odnosno 13,7 % ispitanika. Mjesto stanovanja definirali smo s obzirom na to stanuju li ispitanici u vlastitom kuanstvu ili u domu umirovljenika. U vlastitom kuanstvu ivi 53,3 % (N=160) ispitanika od ega je 49,4 % ena, a 66,4 % mukaraca. U domu umirovljenika stanuje 46,7 % ispitanika (N=140); ene ine 50,6 %, (N=97), a mukarci 33,6 % (N=43). Muki ispitanici su u velikoj veini oenjeni (75,8 %), dok ih je 7,8 % rastavljeno, 14,1 % su udovci, a 2,3 % su neoenjeni. ene su pak u podjednakom broju udate (45,3 %) odnosno udovice (42,4 %). Manji broj ena nisu udate (7,6 %), a 7,8 % ih je rastavljeno. U domu umirovljenika vei broj ispitanika je udovac/udovica (60,7 %), dok veina oenjenih/udanih ivi u vlastitom kuanstvu. Veina ispitanika ima djecu (75,6 %), ali mala je razlika u tome imaju li ispitanici djecu ili ne kod ispitanika koji stanuju u domu umirovljenika (57,1 % ispitanika ima djecu, a 42,9 % ispitanika nema djecu). Ispitanici koji stanuju u vlastitim kuanstvima u 75 % sluajeva ne stanuju sami (bilo da stanuju s partnerom, djecom ili s partnerom i s djecom). Sluaj je neto

oekivano drugaiji u uzorku ispitanika koji stanuju u domu umirovljenika: 21,4 % ih stanuje s branim partnerom, a 78, 6 % stanuju sami. U nastavku teksta grafiki emo prikazati osnovne demografske karakteristike ispitanika.

% 66,4 %

Mjesto stanovanja
vlastito kuanstvo dom umirovljnika

49,4 % 33,6 %

50,6 %

muki

enski

spol

Slika 2. Grafiki prikaz mjesta stanovanja ispitanika s obzirom na spol Veina mukih ispitanika stanuje u vlastitom kuanstvu (66,4 %), dok ene u priblinom postotku stanuju u vlastitom kuanstvu (49,4 %), odnosno domu umirovljenika (50,6 %). 33,6 % mukih ispitanika stanuje u domu umirovljenika.

100,0%

ivim s:
partnerom djecom partnerom i djecom sama/sam

80,0%

78,6 34,5

60,0%

31,2 19,4 15 21,4

40,0%

20,0%

0,0% vlastito kuanstvo dom umirovljenika

Mjesto stanovanja

Slika 3. Prikaz naina stanovanja ispitanika s obzirom na mjesto stanovanja Veina ispitanika koja stanuje u domu umirovljenika, stanuju sami. Taj trend ne iznenauje s obzirom da se u naem drutvu jo uvijek rijetko brani parovi odluuju stanovati u domu. U vlastitom kuanstvu u priblino istom postotku ispitanici stanuju s branim partnerom i/ili djecom; veina ispitanika ipak ne stanuju sami (75 %). Njih 15 % stanuje samo, pri emu ih je veina udovci/udovice, a vrlo mali broj ispitanika je neoenjena/neudata.

obrazovanje
bez kole osnovna kola srednja kola via sprema fakultet

60,0%

47,6

46,5

18 % 12,5
40,0%

23,3 15,2 10,2

11,7 8,1 6,9

20,0%

0,0% muki enski

spol

Slika 4. Struna sprema ispitanika ukljuenih u istraivanje s obzirom na spol. Prema dobivenoj strukturi strune spreme, muki i enski ispitanici podjednako su rasporeeni. U oba uzorka najvei broj ispitanika ima srednju strunu spremu, a dobivena raspodjela vrlo je slina raspodjeli u populaciji u kojoj dominira srednja struna sprema; manji postotak ispitanika ima fakultet odnosno zavrenu osnovnu kolu.

100,0%

bracni_status
udata/ozenjen rastavljen udovac neudata

75,8
80,0%

45,3 42,4 %
60,0%

14,1 7,6 7,8

40,0%

2,3

4,7

20,0%

0,0% muki enski

spol

Slika 5. Brani status ispitanika s obzirom na spol

Veinaje mukih ispitanika u naem uzorku oenjena (75,8 %), dok ih je neznatan broj neoenjen (2,3 %). Takoer, vrlo mali broj mukih ispitanika ima status udovca. Neto drugaija slika je meu enskim ispitanicima; u skoro podjednakom postotku ene su udate odnosno udovice.

100,0%

92,5

brani status
udata/ozenjen rastavljen udovac neudata

80,0%

6 0,7

60,0%

17,9 1 11,4 10 1,25 5 1,25

40,0%

20,0%

0,0%

vlastito kuanstvo

dom umirovljenika

mjesto stanovanja

Slika 6. Prikaz branog statusa ispitanika s obzirom na mjesto stanovanja Veina ispitanika koji ive u domu umirovljenika su udovci odnosno udovice, dok je veina ispitanika koji stanuju u vlastitom kuanstvu u braku. Zamjeuje se trend da osobe koje su same odnosno nisu u braku, bilo radi udovitva, rastave ili se nisu nikad enili/udavali, ee stanuju u domu umirovljenika.

100,0%

djeca

91,9

da ne

80,0%

57,1

42,9 2 %
60,0%

8,1

40,0%

20,0%

0,0%

vlastito kuanstvo

dom umirovljenika

Mjesto stanovanja Slika 7. Roditeljski status ispitanika s obzirom na mjesto stanovanja. U naem uzorku veina ispitanika ima djecu, no razlike su ipak uoljive s obzirom na mjesto stanovanja. U vrlo visokom postotku ispitanici koji ive u vlastitim kuanstvima imaju djecu (91,9 %), dok u manjem broju ispitanici koji ive u domu umirovljenika imaju djecu (57,1 %).

4.1. Razlike u zadovoljstvu ivotom s obzirom na spol, obiteljski status (s branim partnerom i/ili djecom i bez branog partnera i djece) i mjesto stanovanja (dom umirovljenika/vlastito kuanstvo) Prije nego smo pristupili obradi rezultata ispitano je odstupa li distribucija dobivenih podataka od normalne distribucije te smo proveli Kologorov-Smirnov Goodness of Fit Test. Navedeni test ne ukazuje na statistiki znaajno odstupanje od normalne distribucije (p = 0,65) te smo u skladu s tim pristupili parametrijskim testovima. Kako bismo odgovorili na prvi problem ovog istraivanja proveli smo Studentov test za utvrivanje razlika izmeu zadovoljstva ivotom s obzirom na mjesto stanovanja, nain stanovanja (s obitelji/ bez obitelji) i spol te ANOV-u, statistiki postupak koji omoguava utvrivanje razlika izmeu nekoliko aritmetikih sredina i to razlika izmeu aritmetikih sredina zadovoljstva ivotom s obzirom na brani statusa (oenjen/udata, neoenjen/neudata, rastavljen/rastavljena, neudata/udat). U narednoj tablici bit e prikazani dobiveni rezultati.

Tablica 8. Razlike u zadovoljstvu ivotom s obzirom na demografska obiljeja ispitanika. Zadovoljstvo ivotom Demografska obiljeja ispitanika Spol Mjesto stanovanja Nain stanovanja Muki enski Vlastito kuanstvo Dom umirovljenika S obitelji Bez obitelji Brani status Oenjen/udata Rastavljen/rastavljena Udovac/udovica Neoenjen/neudata Roditeljski status - djeca Da Ne 8,5 7,8 7,8 10,1 8,9 7,9 8,5 7,1 7,8 7,7 10,0 7,7 3,54 3,36 3.30 3,72 3,54 3,60 3,23 2,83 3,89 2,58 3,21 3,97 *razina znaajnosti na 5 % **razina znaajnosti na 1 % Iz priloene tablice vidljivo je da se ispitanici u zadovoljstvu ivotom razlikuju u varijablama mjesto stanovanja i roditeljski status. Ispitanici koji ive u domu umirovljenika procjenjuju se kao zadovoljniji (p=0,048) te ispitanici koji imaju djecu (p=0,007). Bitno je istaknuti da je zadovoljstvo ivotom izmeu ispitanika koji ive u domu umirovljenika na samoj granici znaajnosti u odnosu na ispitanike koji ive u vlastitom kuanstvu. Dobivene aritmetike sredine ispitanika koji se procjenjuju zadovoljnijima ivotom u varijablama mjesto stanovanja i roditeljski status su sline aritmetikoj sredini koja je utvrena u upitniku LSI (autora Havighursta i Neugarrtena) koji ispituje zadovoljstvo ivotom (M=10,0; SD=3,72 vs M=11,6; SD=4,4; M=10,1; SD=3,21 vs M=11,6; SD= 4,4). Provedeni bivarijatni Pearsonov koeficijent korelacije ukazuje na postojanje statistiki znaajne povezanosti zadovoljstva ivotom i roditeljskog statusa (r = 0,251; p<0,01) 0,007
**

SD

P 0,285 0,048
*

0,176

0,298

kao i mjesta stanovanja (r =0,201; p<0,05). U ostalim promatranim varijablama demografskog statusa nisu naene znaajne povezanosti sa zadovoljstvom ivotom. Ako pogledamo dobivene korelacije, moemo rei da one nisu velike, ali ipak ukazuju na znaajnu povezanost s kriterijskom varijablom. No, korelacije nam onemoguavaju donoenje zakljuaka o uzrono posljedinoj vezi, stoga smo odluili provesti hijerarhijsku regresijsku analizu kako bismo utvrdili doprinos demografskih varijabli u zadovoljstvu ivotom. Prije nego prikaemo navedene rezultate odgovorit emo na drugi problem naeg istraivanja. 4.2. Povezanost osobina linosti i mogunost predikcije zadovoljstva ivotom na temelju poznavanja linosti ispitanika Prije nego to oodgovorimo na postavljeni problem prikazat emo osnovne statistike parametre osobina linosti mjerenih testom 16 PF. Tablica 9. Osnovni statistiki parametri (aritmetike sredine i standardne devijacije) opih Cattellovih faktora linosti Opi Cattellovi faktori linosti ekstraverzija anksioznost empatija neovisnost samokontrola M 6,3 6,4 5,5 5,7 5,8 SD 1,39 1,40 1,65 1,59 1,34

Iz priloene tablice vidljivo je da se nai ispitanici ne istiu niti u jednoj od navedenih opih faktora linosti jer se dobiveni rezultati kreu unutar srednjih vrijednosti koje napominje prirunik za interpretaciju 16 PF (76).

Tablica 10. Osnovni statistiki parametri (aritmetike sredine i standardne devijacije) specifinih Cattellovih faktora linosti.

Opi Cattellovi faktori linosti interpersonalna toplina emocionalna stabilnost dominacija impulzivnost svijest o pravilima socijalna odvanost osjetljivost opreznost apstraktnost (imaginacija) otroumnost nesigurnost otvorenost za promjene samodostatnost samodisciplina napetost

M 5,6 4,9 5,2 4,9 4,9 5,7 5,8 7,8 6 5,6 5,7 5,1 5,6 6,1 5,3

SD 1,71 1,52 1,87 1,59 1,52 1,59 1,94 1,38 1,58 1,29 1,45 1,70 1,41 1,57 1,53

Iz obrade rezultata iskljuili smo osobinu koju Cattell naziva rasuivanje jer je u visokom postotku saturirana inteligencijom, a kako predmet naeg istraivanja nije bio intelektualni status ispitanika te ga nismo niti procjenjivali, smatrali smo opravdanim ne referirati se na navedenu ljestvicu. Ispitanici ukljueni u ovo istraivanje pokazuju prosjene rezultate na svim promatranim osobinama linosti (prosjean rezultat kree se u rasponu od 4 do 7), osim za ljestvicu opreznosti koja ukazuje na sklonost da vjerujemo odnosno da smo nepovjerljivi i oprezni prema motivima i namjerama drugih ljudi. Ispitanici tree ivotne dobi ukljueni u ovo istraivanje pokazuju vei rezultat na ljestvici opreznost to se odnosi na to da osobe oekuju da nee biti shvaene te se doivljavaju odvojenijima od ostalih ljudi. No, rezultat ipak ne ide u ekstremne vrijednosti, ve se i dalje kree vrlo blizu prosjeka. Kako bismo odgovorili na drugi problem - moemo li na temelju poznavanja varijabli odnosno osobina linosti mjerenih 16 PF testom linosti suditi o zadovoljstvu ivotom, proveli smo regresijske analize hijerarhijsku regresijsku analizu. Kriterijska varijabla

u istraivanju je zadovoljstvo ivotom, a u prediktorski skup varijabli ulaze dimenzije linosti. No, prije nego damo pregled hijerarhijske regresijske analize, pokazat emo korelacijsku matricu bivarijatnog Pearsonovog koeficijenta korelacije u promatranim varijablama (osobine linosti zadovoljstvo ivotom)

Tablica 11. Korelacijska matrica Pearsonovog koeficijenta korelacije (r) za ope osobine linosti 16 PF upitnika i rezultata na zadovoljstvu ivotom. Ekstraverzi Anksioznos Nesentija Zadovoljst vo ivotom Provedeni statistiki postupak ukazuje na znaajnu povezanosti izmeu zadovoljstva ivotom i ekstraverzije (r = 0,201) te na znaajnu negativnu povezanost anksioznosti i zadovoljstva ivotom (r = -0,199). Dobiveni rezultati su sukladni veini provedenih istraivanja. Iako postoje povezanosti izmeu navedenih mjera, primjeuje se da su korelacije ipak male, iako statistiki znaajne. Tablica 12. Korelacijska matrica Pearsonovog koeficijenta korelacije (r) za specifine osobine linosti 16 PF upitnika i rezultata na zadovoljstvu ivotom. Toplina Emocional na stabilnost
Zadovoljstv o ivotom

Neovisnos

Samokontrol a

t 0,201 0,035 -0,199 0,039

mentalnos t t 0,073 0,439 0,009 0,982

r p

0,098 0,296

Dominaci ja

Impulzivno Svijest o st pravilima -0,005 0,960 0,132 0,158

r p

0,79 0,401

0,203 0,030

-0,003 0,947

Tablica 13. Korelacijska matrica Pearsonovog koeficijenta korelacije za specifine osobine linosti 16 PF upitnika i rezultata na upitniku zadovoljstva ivotom.
Socijalna odvanost Zadovoljstvo ivotom r p Osjetljivost Opreznost Imaginacija Otroumnost

0,052 0,583

0,110 0,289

0,051 0,591

0,027 0,772

-0,113 0,230

Tablica 14. Korelacijska matrica Pearsonovog koeficijenta korelacije za specifine osobine linosti 16 PF upitnika i rezultata na zadovoljstvu ivotom.
Nesigurno st Zadovoljstvo ivotom r P Otvorenost za promjene Samodostat nost Samodisciplina Napetost

-0,061 0,519

-0,023 0,811

-0,070 0,457

0,079 0,402

-0,108 0,252

Dobiveni rezultati ukazuju na pozitivnu statistiki znaajnu povezanost izmeu emocionalne stabilnosti i zadovoljstva ivotom (r = 0,203), to je sukladno nalazima veine istraivanja ije smo rezultate i zakljuke prikazali u uvodnom dijelu ovog rada. U ostalim mjerama Cattellovog modela linosti nisu naene znaajne povezanosti sa zadovoljstvom ivotom. Sada emo prikazati rezultate hijerarhijske regresijske analize kako bismo dali konaan odgovor na pitanje moe li se zakljuivati o zadovoljstvu ivotom poznajui osobine linosti. U tu svrhu proveli smo sloeni statistiki postupak regresijsku analizu u kojoj polazimo od veeg broja prediktora te analiziramo njihovu povezanost s nekim kriterijem, oekujui da e nam vei broj prediktora objasniti i veu varijancu kriterijske varijable, to bi nam omoguilo i bolju prognozu. Kriterijska varijabla rezultat je na LSI upitniku, dok su prediktorske varijable rezultati na osobinama linosti Cattellovog modela.

Tablica 15. Statistika znaajnost koeficijenata za zadovoljstvo ivotom Prediktori interpersonalna toplina emocionalna stabilnost Dominacija Impulzivnost svijest o pravilima socijalna odvanost Osjetljivost Opreznost apstraktnost (imaginacija) Otroumnost Nesigurnost otvorenost za promjene Samodostatnost Samodisciplina Napetost Ekstraverzija Anksioznost Empatija Neovisnost Samokontrola koeficijent
-2,777

P
0,330

0,287 -0,217 1,933 -0,511 -2,498 -0,667 -1,806 0,959 1,317 1,483 0,453 -0,968 1,730 -2,911 0,231 5,809 -1,140 -3,409 -2,748

0,022 0,779 0,737 0,758 0,510 0,868 0,065 0,596 0,679 0,488 0,522 0,703 0,458 0,487 0,042 0,450 0,509 0,043 0,736

Multipla korelacija provedene analize iznosi R = 0,542, proporcija objanjene varijance kriterija s pomou navedenih prediktora iznosi R = 0,205 (F = 2,054; p<0,05) to je znaajno. Ako pogledamo pojedine prediktore osobine linosti vidimo da postoji statistiki znaajan doprinos ekstraverzije i emocionalne stabilnosti koje objanjavaju zadovoljstvo ivotom. Iz provedenog postupka moemo zakljuiti da na temelju poznavanja pojedinih osobina linosti moemo zakljuivati o zadovoljstvu osobe tree ivotne dobi. Meutim, osobine linosti objanjavaju tek 20 % varijance zadovoljstva
2

ivotom. Stoga ostaje jo velik niz prediktora koje treba objasniti a doprinose zadovoljstvu ivotom. 4.3. Povezanost i utjecaj duine umirovljenja, osamljenosti, zdravstvenog statusa, smisla za humor te demografskih podataka na zadovoljstvom ivotom. Prije nego to krenemo u prikazivanje rezultata kako bismo dali odgovor na trei i etvrti postavljeni problem prikazat emo rezultate deskriptivne statistike za svaku pojedinu promatranu varijablu (rezultati samoprocjene zdravstvenog statusa po subtestovima, rezultati samoprocjene osamljenosti i rezultati smisla za humor po pojedinim subtestovima). Poli smo od pretpostavke da poznajui demografske karakteristike osoba tree ivotne dobi, njihov subjektivni doivljaj osamljenosti, kako procjenjuju vlastiti zdravstveni status, imaju li smisla za humor te kakve su m osobine linosti moemo procjenjivati njihovo zadovoljstvo ivotom.

Tablica 16. Pokazatelji deskriptivne statistike za varijablu samoprocjene zdravstvenog statusa. Pokazatelji zdravstvenog statusa tjelesno funkcioniranje ogranienja u funkcioniranju radi tjelesnih potekoa ogranienja u funkcioniranju radi emocionalnih potekoa Vitalnost psihiko zdravlje socijalno funkcioniranje tjelesni bolovi opa samoprocjena zdravstvenog statusa M 57,6 54,5 68,7 53,7 61,8 66,5 58,7 48,4 SD 22,84 39,46 36,22 16,21 15,59 26,52 23,88 16,61

Rezultati na pojedinim mjerama zdravlja kreu se u rasponu od 0 do 100 Usporeujui nae rezultate s normama hrvatske populacije koje su napravile Serti i Vuleti (74) uoavaju se neka odstupanja. Ispitanici naeg uzorka loije procjenjuju svoje tjelesno funkcioniranje u odnosu na populaciju (M= 57,6; SD=22,84 vs M=69,1; SD=30,0), ali se i dalje nalaze u rasponu od 1 SD. ee procjenjuju da imaju vea ogranienja u funkcioniranju radi tjelesnih potekoa (M=54,5; SD=39,46 vs M=61,5; SD=44,8). Procjena ogranienja u funkcioniranju radi emocionalnih potekoa sukladna je normama za hrvatsku populaciju (M=68,7; SD=36,2 vs M=68,6; SD=43,7) kao i procjena vitalnosti (M=53,7; SD=16,21; M=54,8; SD=22,7). Takoer, sukladni rezultati dobiju se i u procjeni psihikog zdravlja (M=61,8; SD=15,59; vs M=61,9; SD=21,40). Ispitanici naeg uzorka, osobe tree ivotne, dobi loije procjenjuju socijalno funkcioniranje nego uzorak populacije (M=66,5; SD=26, 52; vs M=73,8; SD=27,8). No, zanimljivo je da osobe tree ivotne dobi naeg uzorka u neto manjoj mjeri navode da imaju tjelesne bolove (M=58,7; SD=23,883; vs M=64,6; SD=30,5), ali je opa samoprocjena zdravstvenog statusa neto loija u odnosu na postavljene norme za hrvatsku populaciju (M=48,4; SD=16,61; vs M=54,8; SD=22,6). Bitno je napomenuti da iako postoje odreena odstupanja, ona se i dalje nalaze unutar raspona od -1 SD do +1 SD. Tablica 17. Pokazatelji deskriptivne statistike za varijable samoprocjena osamljenosti i smisao za humor. Prediktorske varijable samoprocjena osamljenosti pasivni smisao za humor polu-aktivni smisao za humor aktivni smisao za humor M 42,4 13 21,9 10,1 SD 12,20 8,047 13,82 8,44

Prema podacima pojedinih upitnika, rezultat na upitniku samoprocjene osamljenosti kree se u rasponu od 20 do 80. Rezultati na upitniku procjene smisla za humor za pasivni smisao za humor se kree u rasponu od -25 bodova do maksimalno 25 bodova;

za polu-aktivni smisao za humor maksimalan rezultat je 40 bodova, a za aktivni smisao za humor 20 bodova. Dobiveni podaci na subtestovima smisla za humor pokazuju veliki varijabilitet meu ispitanicima. Utvrene su i povezanosti odreenih mjera prediktorskih varijabli s mjerom zadovoljstva ivotom. Naena je negativna znaajna povezanost izmeu zadovoljstva ivotom i samoprocjene osamljenosti (r= -0,198; p<0,05). No, istraivanje nije pokazalo statistiki znaajnu povezanost duine umirovljenja i zadovoljstva ivotom (r=0,098; p>0,05). Prilikom procjene zdravstvenog statusa koristili smo se upitnikom SF 36 koji omoguava procjenu zdravstvenog statusa u vie kategorija. Nai rezultati pokazali su znaajne povezanosti sa zadovoljstvom ivotom u dvije kategorije promatrane prediktorske varijable: vitalnost (r=0,3; p<0,01) i psihiko zdravlje (r=0.315; p<0,01). Varijabla vitalnost ukljuuje tvrdnje: Koliko ste se u protekla 4 tjedna osjeali puni ivota?, Koliko ste u protekla 4 tjedna bili puni energije?, Koliko ste se u protekla 4 tjedna osjeali iscrpljeno?, Koliko ste se u protekla 4 tjedna osjeali umorno?. Varijabla psihiko zdravlje podrazumijeva osjeaj napetosti (Koliko ste u protekla 4 tjedna bili nervozni?), osjeaj potitenosti (Koliko ste u protekla 4 tjedna bili potiteni da vas nita nije moglo razvedriti?), osjeaj tuge (Koliko ste u protekla 4 tjedna bili tuni i maloduni?), osjeaj mira i spokoja (Koliko ste se u protekla 4 tjedna osjeali mirni i spokojni?). Smisao za humor mjerili smo HOPA testom koji omoguava mjerenje pasivnog, poluaktivnog i aktivnog smisla za humor. Istraivanje je pokazalo znaajnu povezanost aktivnog smisla za humor i zadovoljstva ivotom (r=0,24; p<0,05), dok se kod pasivnog smisla za humor i poluaktivnog smisla za humor nisu nale znaajn korelacije sa zadovoljstvom ivotom. Prikazavi rezultate deskriptivne statistike i korelacijske analize za promatrane prediktorske varijable, dolazimo do prikaza rezultata viestruke hijerarhijske regresijske analize koja e nam dati odgovor na postavljeno pitanje moemo li na temelju poznavanja demografskih karakteristika ispitanika (spol, mjesto stanovanja: dom umirovljenika/vlastito kuanstvo, nain stanovanja: s obitelji/bez obitelji, brani status: udata/oenjen, rastavljena/rastavljen, udovica/udovac, neudata/neoenjen), samoprocjene mjera zdravstvenog statusa, samoprocjene osamljenosti, smisla za humor

(pasivnog, poluaktivnog, aktivnog) te osobina linosti procjenjivati zadovoljstvo ivotom u treoj ivotnoj dobi. U viestrukoj hijerarhijskoj regresijskoj analizi prediktori se postupno uvode u regresijsku analizu (kao samostalni ili u blokovima) kako bi se na taj nain mogao odrediti doprinos svakog pojedinog prediktora (odnosno bloka) u objanjavanju varijance. Kriterijska varijabla bio je ukupni rezultat na LSI ljestvici, a prediktorske varijable podijelili smo u pet blokova. Prvi blok sainjavale su tzv. demografske varijable (spol, brani status, obiteljski status (s djecom ili bez djece), mjesto stanovanja, nain stanovanja s obitelji ili bez obitelji). Drugi blok odnosi se na rezultate dobivene upitnikom SF-36 upitnikom namijenjenom za samoprocjenu zdravstvenog statusa (u ovaj blok prediktora uvrstili smo pojedine mjere zdravstvenog statusa tjelesno funkcioniranje, ogranienje u svakodnevnom funkcioniranju radi tjelesnih zdravstvenih problema, ogranienje u svakodnevnom funkcioniranju radi emocionalnih potekoa, vitalnost, psihiko zdravlje, socijalno funkcioniranje, tjelesni bolovi i opa procjena zdravstvenog statusa). Trei blok sadri ukupan rezultat dobiven mjerenjem osamljenosti. etvrti blok sainjavale su tri mjere smisla za humor (pasivni, poluaktivni, aktivni). I na kraju, peti blok sainjavale su osobine linosti izraene preko 16 PF testa (16 specifinih faktora, 5 opih faktora). Prilikom uvoenja petog bloka prediktora, uzet emo u obzir samo one osobine linosti koje su se ve pokazale kao znaajne prediktivne varijable, o ijem smo doprinosu govorili kada smo objanjavali utjecaj osobina linosti na zadovoljstvo ivotom. Stoga, u peti blok varijabli uzeli smo samo emocionalnu stabilnost i ekstraverziju. Tablica 18. Koeficijenti dobiveni regresijskom analizom predikcije zadovoljstva ivotom u treoj ivotnoj dobi. R I. blok prediktorskih varijabli II. blok prediktorskih varijabli III. blok prediktorskih varijabli IV .blok prediktorskih varijabli V. blok prediktorskih varijabli 0,442 0,590 0,692 0,798 0,868 R
2

0,09 0,188 0,308 0,528 0,678

0,090 0,098* 0,120* 0,220** 0,151**

*statistika znaajnost na razini p<0,05

**statistika znaajnost na razini p<0,01 R

2

koeficijent multiple korelacije

R koeficjent multiple determinacije - postotak varijance kriterija objanjene svim dotad uvedenim prediktorima R2 porast koeficijenta multiple determinacije - postotak varijance kriterija objanjene novim blokom prediktora

Tablica 19. Znaajnost prediktora hijerarhijske regresijske analize u procjeni zadovoljstva ivotom kod zagrebakih umirovljenika. Razina analize
Demografske Varijable

Prediktori
spol brani status roditeljski status mjesto stanovanja nain stanovanja tjelesno funkcioniranje ogranienja u funkcioniranju radi tjelesnih potekoa ogranienja u funkcioniranju radi emocionalnih potekoa vitalnost psihiko zdravlje socijalno funkcioniranje tjelesni bolovi opa samoprocjena zdravstvenog statusa osamljenost pasivni smisao za humor poluaktivni smisao za humor aktivni smisao za humor emocionalna stabilnost ekstraverzija

1
-0,086 -0,157 0,380** 0,239** -0,201

2
-0,023 -0,195 0,386** 0,102 -0,123 -0,074 -0,195 -0,071 0,262* 0,266* -0,142 0,127 -0,067

3
-0,024 -0,192 0,383** 0,104 -0,124 -0,079 -0,195 -0,077 0,251* 0,250* -0,142 0,131 -0,066
-0,262*

4
-0,012 -0,171 0,373** 0,118 -0,122 -0,081 -0,193 -0,095 0,260 0,262* -0,161 0,134 -0,071 -0,251* 0,090 0,098 0,344**

5
-0,014 -0,282 0,357** 0,110 -0,115 -0,079 -0,176 -0,094 0,290 0,256* -0,181 0,133 -0,050 -0,252* 0,055 0,048

Samoprocjena zdravstvenog statusa

Samoprocjena osamljenosti Smisao za humor

Osobine linosti

0,312** 0,344** 0,278* *statistika znaajnost na razini p<0,05 **statistika znaajnost na razini p<0,01

Provedena hijerarhijska regresijska analiza ukazuje na statistiki znaajnu vanost svakog od uvedenih prediktora. Svi unijeti prediktori objanjavaju 67 % varijance zadovoljstva ivotom (R = 0,868; F = 3,76; p<0,05) to je statistiki znaajno. Pri tome prvi unijeti blok prediktorskih varijabli objanjava 9 % varijance to se nije pokazalo statistiki znaajnim prediktorom. Od prvog bloka varijabli prema dobivenim beta

ponderima

pokazali

su

se

znaajni

prediktori

mjesto

stanovanja

(dom

umirovljenika/vlastito kuanstvo) te roditeljski status (djeca/bez djece). Drugi blok varijabli objanjava 10 % varijance, a unutar ovog bloka znaajnim su se pokazali prediktori samoprocjena psihikog statusa i vitalnost. Uvoenjem ovog bloka varijabli znaajan utjecaj mjesta stanovanja gubi na vanosti. Trei blok varijabli (samoprocjena osamljenosti) objanjava 12 % varijance, takoer u statistiki znaajnoj mjeri. etvrti blok varijabli (pasivni smisao za humor, poluaktivni smisao za humor, aktivni smisao za humor) objanjava narednih 22 % varijance zadovoljstva ivotom. Unutar ovog bloka kao znaajan prediktor pokazao se samo aktivni smisao za humor. Uvoenjem ovog bloka varijabli gubi se znaaj utjecaj vitalnosti na zadovoljstvo ivotom, ali su i dalje znaajni utjecaji roditeljskog statusa, samoprocjena psihikog zdravlja i samoprocjena osamljenosti. Peti blok uvrtenih varijabli objanjava dodatnih 15 % varijance zadovoljstva ivotom kod zagrebakih umirovljenika. Emocionalna stabilnost i ekstraverzija pokazali su se kao znaajni prediktori zadovoljstva ivotom. Ako pogledamo cjelokupnu provedenu hijerarhijsku regresijsku analizu vidimo da su se kao znaajni prediktori u zadovoljstvu ivotom pokazali roditeljski status, samoprocjena psihikog zdravlja, samoprocjena osamljenosti, aktivni smisao za humor, emocionalna stabilnost i ekstraverzija. Najvei doprinos varijanci ima aktivni smisao za humor (22%), zatim osobine linosti (15 %). Iako se demografski podaci nisu pokazali znaajnim pokazateljem zadovoljstva ivotom, roditeljski status se kroz cijelu regresijsku analizu odrao kao prediktivan pokazatelj zadovoljstva ivotom te njegov utjecaj ne smijemo zanemariti.

5. RASPRAVA
Razlike u zadovoljstvu ivotom s obzirom na demografske karakteristike ispitanika Kako bismo dali odgovor na postavljeni problem proveli smo Studentov test te ANOVU. Provedene analize djelomino su potvrdile iznesene hipoteze. Oekivali smo znaajne razlike u zadovoljstvu ivotom starih osoba s obzirom na mjesto stanovanja (dom umirovljenika/kua), obiteljski status (obitelj/bez obitelji), nain stanovanja (s obitelji/bez obitelji) te spol. Rezultati ukazuju na nepostojanje razlika u zadovoljstvu ivotom meu ispitanicima mukog i enskog spola. Provedena dosadanja istraivanja u pogledu spola daju oprene rezultate. Istraivanje autora (17) napominje da mukarci pokazuju manje zadovoljstvo ivotom nakon umirovljenja to dovode u vezu s gubitkom radne odnosno socijalne uloge, gubei i status u drutvu kao osobe koja je hranila vlastitu obitelj i pridonosila materijalnoj sigurnosti. Nadalje, gubitak radne uloge za mukarca izrazito je stresna situacija jer drutvo nije jasno odredilo socijalnu ulogu mukarca nakon umirovljenja. Upravo radi navedenog, mukarci nakon umirovljenja razvijaju osjeaj neadekvatnosti, nesigurnosti, obeshrabrenosti i pomalo izgubljenosti u novoj ulozi. Istraivanja Cumminga i Henryja (17) takoer ukazuju na razlike u zadovoljstvu ivotom s obzirom na spol. Navode da se ene lake prilagoavaju na umirovljenje jer im nije toliko bitna radna uloga nego im je vanija uloga majke. Novija istraivanja takoer navode da se ene lake prilagoavaju na umirovljenje, ali negiraju objanjenja ranijih istraivanja. Autori dolaze do zakljuaka da se ene lake prilagoavaju na proces umirovljenja jer tijekom ivota iskuse vie socijalnih uloga i promjena uloga to im omoguuje veu fleksibilnost, a samim time se i lake suoavaju s promjenama koje donosi umirovljenje (17). Meutim, istraivanje Szinovacza i suradnika (18) pak donosi oprene rezultate u odnosu na prijanja. Oni navode da se ene tee prilagoavaju na umirovljenje jer, za razliku od mukaraca, stvaraju dublje socijalne veze i mree na poslu, vie su ukljuene u drutveni ivot, vana im je socijalna bliskog s kolegama na poslu. ene se, stoga opiru umirovljenju kako ne bi izgubile socijalnu mreu koju su stvorile na radnom mjestu. A gubitak te mree nakon umirovljenja oteava prilagodbu i stvara osjeaj nezadovoljstva.

Dobiveni rezultati u ovom istraivanju ne nalaze znaajne razlike u zadovoljstvu ivotom s obzirom na spol (t-test = 1,075; p>0,05) te su sukladni rezultatima autora koji napominju da (78) umirovljenje nije kritini dogaaj niti za mukarce niti za ene, nego da je umirovljenje proces koji nosi niz pozitivnih i negativnih situacija. Autorica naglaava da je prilagodba na umirovljenje sloen i multidimenzionalan proces. Meutim, istraivanje je pokazalo razlike u zadovoljstvu ivotom kod ispitanika koji stanuju u domu umirovljenika i onih koji ive u vlastitom kuanstvu. Autorica smatra da bi veina osoba na pitanje: Koja grupa starih ljudi bi bila zadovoljnija vlastitim ivotom, oni koji stanuju u vlastitom kuanstvu ili oni koji stanuju u domu umirovljenika? dobila odgovor u korist osoba koje ive u vlastitim kuanstvima. Odgovor ne udi, jer i dalje u naem drutvu vladaju stereotipi da u domove odlaze iskljuivo nemone osobe koje se ne mogu brinuti za sebe te im je i kvaliteta ivota, a sukladno tome i zadovoljstvo ivotom narueno. Nai rezultati ukazuju na malu, ali ipak statistiki znaajnu razliku u zadovoljstvu ivotom u korist osoba koje ive u domu umirovljenika (t-test = 2,08; p<0,05). Ovaj nalaz ne iznenauje s obzirom da se radi o novijem domu koji ima suvremeni pristup starim osobama, omoguavajui im na taj nain dostojanstveno i ugodno starenje. Oprema i uvjeti ivota u domu slini su opremi i ivotnim uvjetima kakve su imali dok su ivjeli u vlastito kuanstvu. Nadalje, odlazak stare osobe u dom umirovljenika prua subjektivni osjeaj sigurnosti, osjeaj da netko brine o staroj osobi (npr. medicinsko osoblje koje je stalno prisutno u domu) te smanjuje brigu vezanu za svakodnevne situacije s kojima se susree stara osoba koja ivi u vlastitom kuanstvu (npr. plaanje rauna i sl.). U domu u kojem je provedeno istraivanje stare se osobe potie na niz drutvenih aktivnosti, omoguavajui im na taj nain uspostavljanje iroke mree socijalnih veza i odnosa. Tako se smanjuje mogunost socijalne izolacije i osjeaja odbaenosti to je u negativnim korelacijama sa zadovoljstvom ivotom. U prilog dobivenim rezultatima ide i injenica da su osobe koje ive u domu svojom voljom otili u dom i to ne zato to se ne mogu brinuti o sebi radi zdravstvenih razloga, nego radi ekonomskih (ne)prilika. Kako smo ve i naveli, radi se o prigodnom uzorku pa je irina zakljuivanja oteana te bi bilo potrebno opsenije istraivanje koje bi ukljuivalo niz drugih varijabli koje nismo promatrali. Zakljuke treba ograniiti iskljuivo na ispitanike koji su dragovoljno

otili u dom (i to ne radi zdravstvenih potekoa) i na dom koji udovoljava modernim nainima stanovanja. Iako su razlike neznatne, ali ipak statistiki znaajne, dobiveni rezultati ukazuju da ivot u domu moe u odreenoj mjeri pruiti ugodan boravak i omoguiti dostojanstvenu starost. Uvrijeena je predrasuda da je dom mjesto gdje se smjetaju osobe o kojima nitko ne eli ili ne moe brinuti. Ovaj nalaz moe biti dobar poetak sustavnog razbijanja predrasuda i stereotipa koje okolina ima prema odlasku u domove umirovljenika. Takoer, istraivanje koje je provela Godan 2005. (79) ukazuje da osobe koje ive u domu umirovljenika procjenjuju svoju kvalitetu ivota boljom u odnosu na osobe koje ive u vlastitim kuanstvima. Nalaz objanjava time to osobe u domu primaju dovoljnu koliinu emocionalne, materijalne i socijalne brige. Autori istiu veliku vanost branog statusa u zadovoljstvu ivotom (13, 17, 18,19). Nae istraivanje ne potvruje nalaze iz literature. Nisu naene znaajne razlike u zadovoljstvu ivotom meu ispitanicima koji su u braku, koji su razvedeni, koji su udovci/udovice ili koji se nisu nikada enili/udavali (F = 2,02; p>0,05), kao niti meu ispitanicima koji ive sami odnosno ive s obitelji (t-test = 1,02; p>0,05). Ali istraivanje ukazuje na vanost varijable imaju li ispitanici djecu ili ne. Naene su znaajne razlike u zadovoljstvu ivotom meu ispitanicima koji imaju djecu i onim ispitanicima koji nemaju djecu (t-test = 2,753; p<0,01). Mogue je vie objanjenja ovih nalaza: ako uzmemo u obzir evolucijsko stajalite, stare osobe koje imaju djecu ispunile su svoju ulogu s ciljem produenja vrste i time su zadovoljnije jer i nakon vlastite smrti oni i dalje ive kroz svoje potomke; sa sociolokog stajalita stare osobe koje imaju djecu ispunile su ulogu koju od njih drutvo oekuje - a to je roditeljska uloga; s psiholokog stajalita, imati djecu znai biti odreenim dijelom i samoaktualiziran, ako samoaktualizaciju promatramo unutar obiteljskog okvira. Nemati branog partnera u staroj ivotnoj dobi (udovitvo) nije rijedak sluaj stoga socijalna uloga nije naruena, nego bismo grubo mogli rei da se oekuje takav ishod dogaaja (prema statistikama, ene ee ostaju bez branog partnera nego mukarci). Zato se stare osobe okreu stvaranju nekih novih socijalnih veza i preuzimanja drugih socijalnih uloga poput uloge bake ili djeda. Povezanost osobina linosti i njihovog utjecaja na zadovoljstvo ivotom

Costa i McCrae citiraju Epasteina i navode da se tek mali broj ljudi ne bi sloilo da je za normalne ljude glavna determinanta trenutne sree specifina situacija u kojoj se osoba nalazi. Svaa s prijateljem u kojoj su nam povrijeeni osjeaji ili zubobolja ine da se osjeamo nezadovoljnima; komplimenti nas oraspoloe, dobar obrok koji smo pojeli ini nas zadovoljnima. Utjecaj osobina linosti na bilo koji od tih osjeaja nesumnjivo je malen. No, s vremenom, mali ali dosljedni efekti osobina linosti pojavljuju se kao sustavni izvor varijacija u osjeaju sree, dok razliite situacijske determinante koje vie ili manje sluajno variraju, imaju tendenciju ponititi jedne druge" ( 25). Sloili bismo se navodima autora, jer osobine linosti omoguavaju predvianje ponaanja osobe u odreenim situacijama; one odreuju u velikoj mjeri koje zanimanje e osoba odabrati, na koji nain e pristupati ivotnim izazovima. Stoga ni ne udi interes autora koji se bave ispitivanjem uspjenog starenja, doprinose li osobine linosti da osoba zadovoljnije stari i u kojoj mjeri. U okviru interpretacija petfaktorskog modela linosti, najkonzistentnije veze izmeu linosti i komponenti zadovoljstva ivotom pronaene su u istraivanju dimenzija ekstraverzije i neuroticizma. Pokazalo se da ekstraverzija i neuroticizam imaju jaku povezanost s afektivnim komponentama subjektivne dobrobiti. Neuroticizam, koji se tumai kao suprotnost emocionalnoj stabilnosti, povezuje se s estim iskustvom anksioznosti, nervoze, tuge i drugih neugodnih emocija, to je i potvreno istraivanjima (48), dok ekstraverzija vodi doivljavanju vie pozitivnih iskustava. Costa i McCrea smatraju da osoba "balansira" negativni i pozitivni afekt da bi dola do ukupnog osjeaja subjektivne dobrobiti, koja se moe mjeriti kao moral, zadovoljstvo ivotom, nada ili jednostavno srea (25). Rezultati naeg istraivanja potvruju nalaze veine istraivanja. Uoena je pozitivna povezanost emocionalne stabilnosti i zadovoljstva ivotom (r = 0,203; p<0,05) te ekstraverzije (r = 0,201; p<0,05). Emocionalno stabilnije osobe spremno prihvaaju ivot i upravljaju dogaajima i osjeajima na uravnoteen i prilagoen nain. Vre prilagoavajue izbore i predviaju unaprijed kako se ponaati. Osobe koje postiu nizak rezultat na mjeri emocionalne stabilnosti osjeaju odreeni nedostatak kontrole nad vlastitim ivotom te su sklone reagirati neposredno na ivotne situacije. S obzirom

da smo zadovoljstvo ivotom definirali kao uspjenu prilagodbi na umirovljenje mogli bismo rei da emocionalno stabilne osobe umirovljenje doivljavaju kao novi izazov, posjeduju uinkovite naine suoavanja s promjenama, ne doivljavajui umirovljenje kao kraj ve poetak jednog novog ivotnog razdoblja. Ekstravertiranije osobe su vie usmjerene na ljude, lako sklapaju socijalne odnose, vie uivaju u interpersonalnoj komunikaciji, lako se uklapaju u nove socijalne sredine. Lake se otvaraju, lake iznose svoje probleme i otvoreno trae podrku te je i ee dobivaju. Sve im to omoguava da se u trenutcima ivotnih kriza i promjena lake suoe i prebrode novonastale probleme. Ne iznenauje ni nalaz da je anksioznost u negativnoj, znaajnoj korelaciji sa zadovoljstvom ivotom (r = -0,199; p<0,05), jer je provedeno istraivanje ukazalo da je emocionalna stabilnost, koja ima pozitivnu vezu sa zadovoljstvom, u statistiki negativnoj korelaciji s anksioznou (r= -0,679; p<0,01). Osobe koje su ee zabrinute, sklone budunost anticipirati na negativniji nain, predviajui ee probleme i prije nego se uistinu pojave, pokazuju manje uspjene prilagodbene mehanizme to ih ograniava da umirovljenje doive kao pozitivnu promjenu te im time smanjuje percepciju pozitivnih ivotnih situacija. U ostalim mjerama Cattellovog modela linosti nisu naene znaajne povezanosti sa zadovoljstvom ivotom. Zanimalo nas je moemo li na temelju poznavanja osobina linosti prosuivati o zadovoljstvu ivotom meu starim osobama. Provedena regresijska analiza ukazuje da svi unijeti prediktori osobine linosti objanjavaju tek 15 % varijance, iako statistiki znaajno (R = 0,542; R = 0,151; F = 2,054; p<0,05). Unutar osobina linosti znaajnim prediktorima pokazali su se emocionalna stabilnost i ekstraverzija. Stare osobe koje su emocionalno stabilnije i ekstravertiranije zadovoljnije su vlastitim ivotom. Povezanost i utjecaj osamljenosti, zdravstvenog statusa, smisla za humor te demografskih podataka na zadovoljstvom ivotom. Veliki broj istraivanja, iji smo pregled dali u uvodnom dijelu ovog rada ukazuje na znaajne negativne povezanosti osamljenosti i zadovoljstva ivotom. Takoer, uoeno je da i zadovoljstvo ivotom negativno korelira sa samoprocjenom zdravstvenog statusa. Meutim, u literaturi je vrlo mali broj istraivanja koja su ispitivala utjecaj smisla za humor i zadovoljstva ivotom. Iako preko nekih teorijskih okvira dolaze na posredan
2

nain do zakljuka da je smisao za humor vaan imbenik u prilagoavanju na niz nepovoljnih situacija, malo je egzaktnih pokazatelja tog utjecaja. Provedeno istraivanje potvrdilo je nalaze prijanjih recentnih istraivanja u pogledu osamljenosti i samoprocjene zdravstvenog statusa. Naena je negativna znaajna povezanost izmeu zadovoljstva ivotom i samoprocjene osamljenosti (r= -0,198; p<0,05). Vano je naglasiti da je osamljenost konstrukt koji se odnosi na subjektivnu percepciju nezadovoljstva interpersonalnim odnosima, nastalu uslijed promjena trenutnih socijalnih odnosa ili uslijed promjena u eljama i potrebama u socijalnim odnosima. Osobe koje se procjenjuju kao osamljenije ee socijalne odnose procjenjuju kao manje kvalitetne, manje emocionalno intenzivne; ee su zamjetni znaci nekih tegoba iz depresivnog kruga to svakako naruava zadovoljstvo ivotom. Prilikom procjene zdravstvenog statusa koristili smo upitnik SF 36 koji omoguava procjenu zdravstvenog statusa u vie kategorija. Nai rezultati pokazali su znaajne povezanosti sa zadovoljstvom ivotom u dvije kategorije promatrane prediktorske varijable: vitalnost (r=0,3; p<0,01) i psihiko zdravlje (r=0,315; p<0,01). Varijabla vitalnost ukljuuje tvrdnje: Koliko ste se u protekla 4 tjedna osjeali puni ivota?, Koliko ste u protekla 4 tjedna bili puni energije?, Koliko ste se u protekla 4 tjedna osjeali iscrpljeno?, Koliko ste se u protekla 4 tjedna osjeali umorno?. Subjektivni osjeaj vitalnosti omoguava starim osobama da se aktivno ukljue u ivot te da aktivno sudjeluju u sadrajima koji im se nude. Varijabla psihiko zdravlje podrazumijeva osjeaj napetosti (Koliko ste u protekla 4 tjedna bili nervozni?), osjeaj potitenosti (Koliko ste u protekla 4 tjedna bili potiteni da vas nita nije moglo razvedriti?), osjeaj tuge (Koliko ste u protekla 4 tjedna bili tuni i maloduni?), osjeaj mira i spokoja (Koliko ste se u protekla 4 tjedna osjeali mirni i spokojni?). Ve i na prvi pogled vidi se da se navedene estice subtesta odnose na stanja koja su vrlo bliska stanjima depresivnosti i anksioznosti koja u velikoj mjeri smanjuju osjeaj zadovoljstva, sree i psiholoke dobrobiti. U preostalim varijablama upitnika samoprocjene zdravstvenog statusa nisu naene znaajne povezanosti. Za pretpostaviti je da je zadovoljstvo ivotom znaajnije povezano sa psiholokom dobrobiti i samoprocjenom psihikog stanja nego samoprocjenom tjelesnog stanja. Smisao za humor vrlo je malo istraen, stoga se moemo smatrati pionirima u ispitivanju povezanosti i utjecaja smisla za humor i zadovoljstva ivotom. Usporedba

dobivenih rezultata s nekim drugim istraivanjima vrlo je ograniena. Istraivanja koja smo naveli u uvodnom dijelu ovog rada su pokazala da je smisao za humor vaan prilikom suoavanja sa stresnim situacijama i sa ivotnim promjenama. On omoguava pojedincu da na drugaiji nain, s odmakom sagleda situaciju i pristupi rjeavanju problema na pozitivniji nain. Indirektno moemo zakljuiti da smisao za humor pridonosi zadovoljnijem ivotu, jer olakava prilagodbu pojedinca na nove zahtjeve. Smisao za humor moe biti pasivan, poluaktivan i aktivan. Istraivanje je pokazalo znaajnu povezanost aktivnog smisla za humor i zadovoljstva ivotom (r = 0,24; p<0,05) dok se kod pasivnog smisla za humor i poluaktivnog smisla za humor nisu nale znaajne korelacije sa zadovoljstvom ivotom. Rezultati su sukladni rezultatima koje navodi Lefcourt (50) u kojima napominje da nije bitno samo vidjeti stvari kao smijene, ve je vana aktivna produkcija humora u odreenim situacijama. Smisao za humor ima znaajnu adaptivnu funkciju pridonosei na taj nain psihikom zdravlju pojedinca. Prema Freudovoj koncepciji humor slui kao zdravi obrambeni mehanizam pomou kojeg osoba situaciju doivljava na drugaiji, manje prijetei nain, postaje tolerantnija na frustraciju i smanjuje razinu napetosti u organizmu. Osoba izraenijeg smisla za humor vie je okruena ljudima, dopadljivija je, lake odrava dugotrajnije odnose s drugim ljudima. Aktivnije sudjeluje u socijalnim odnosima i ima sposobnost zdravijeg prilagoavanja na stresne situacije. Osobe koje su rado viene imaju i vei stupanj samopotovanja jer su pronale svoju ulogu u socijalnom odnosu, a samim time su i zadovoljnije vlastitim ivotom. Istraivanja ukazuju na povezanost ekstraverzije i smisla za humor stoga smo ispitali i povezanost sva tri vida smisla za humor i zadovoljstva ivotom kontrolirajui varijablu ekstraverzije, koje se pokazala kao znaajan prediktor u procjeni zadovoljstva ivotom u naem istraivanju. Kontrolirajui varijablu ekstraverzije dobiju se sukladni rezultati; i dalje aktivni smisao za humor korelira sa zadovoljstvom ivotom, ali ne korelira s pasivnim i poluaktivnim smislom za humor. No, kako nam korelacije ne govore o uzrono posljedinoj vezi, smatrali smo nunim provesti hijerarhijsku regresijsku analizu kako bismo odgovorili na ciljeve naeg istraivanja odnosno moemo li predviati zadovoljstvo ivotom poznavajui demografske podatke, osjeaj osamljenosti, percepciju zdravstvenog statusa i smisao za humor. Svi unijeti prediktori, ukljuujui i osobine linosti (ekstraverziju i emocionalnu stabilnost) objanjavaju 68 %

varijance (R = 0,858, F = 3,76, p< 0,05) to je statistiki znaajno. Ovaj postotak moemo smatrati visokim i pretpostaviti da smo u istraivanje ukljuili velik broj varijabli koje pridonose zadovoljstvu ivotom u treoj ivotnoj dobi. Za gerontologiju kao znanost ostaje jo da objasni doprinos i onih faktora koji nisu ukljueni u ovo istraivanje. Demografske varijable nisu se pokazale znaajanim pokazateljima u zadovoljstvu ivotom, ali treba napomenuti da unutar demografskih faktora najznaajniju ulogu ima injenica da stare osobe imaju djecu, a potom na samoj granici znaajnosti ima mjesto stanovanja koje u naem istraivanju daje prednost osobama koje stanuju u domu umirovljenika. Meutim, faktor mjesta stanovanja unutar demografskih varijabli se uvoenjem novih prediktorskih varijabli gubi kao znaajan doprinos u zadovoljstvu ivotom. Bitno je napomenuti da se roditeljski status kao varijabla tijekom cijele regresijske analize odrala kao znaajan faktor. Stoga ne smijemo zanemariti njezin utjecaj, premda se demografske varijable openito nisu pokazale kao znaajan prediktor. Nadalje, uoeno je da se samoprocjena zdravstvenog statusa pokazala kao znaajan prediktor zadovoljstva ivotom, objanjavajui 12 % varijance kriterijske varijable. Unutar samoprocjene zdravstvenog statusa istie se prediktor vitalnosti i psihikog zdravlja. Osobe koje procjenjuju svoju vitalnost boljom kao i psihiko zdravlje zadovoljnije su vlastitim ivotom. Uvoenjem novog bloka u regresijsku analizu (samoprocjena zdravstvenog statusa) gubi se utjecaj mjesta stanovanja na zadovoljstvo ivotom, ali utjecaj varijable imaju li sudionici istraivanja djecu ili ne i dalje ostaje najznaajniji prediktor u procjeni zadovoljstva ivotom. Kao to smo i pretpostavljali, smisao za humor pokazao se znaajnim prediktorom zadovoljstva ivotom kod starih osoba. Vano je istaknuti da aktivni smisao za humor ima najznaajniji doprinos u procjeni zadovoljstva ivotom (22 % varijance). Iako smo pretpostavljali utjecaj nekih demografskih karakteristika ispitanika na procjenu ivotnog zadovoljstva, ipak se nismo nadali da e roditeljski status uspjeti opstati kao znaajan prediktor uvoenjem varijabli zdravstvenog statusa i smisla za humor. No, roditeljski status se i dalje pokazuje znaajnim faktorom koji doprinosi zadovoljstvu ivotom, ali samoprocjena vitalnosti gubi na svom znaaju uvoenjem varijabli smisla za humor. Osamljenost takoer utjee na zadovoljstvo ivotom (12 % varijance) i to na nain da osobe koje se procjenjuju manje osamljenima pokazuju vei stupanj zadovoljstva

ivotom. Voeni prijanjim istraivanjima oekivali smo vei utjecaj samoprocjene osamljenosti na zadovoljstvo ivotom, ali utjecaj roditeljskog statusa pokazao se kao bolji, znaajniji prediktor iako ne tako snaan kao smisao za humor. Dobivena injenica i nije tako iznenaujua. Vanost potomstva smanjuje subjektivni osjeaj osamljenosti, ak iako djeca starih osoba ne ive s njima. Jer prema nekim navodima starim osobama esto je vana i injenica da imaju nekoga (u ovom sluaju djecu), bez obzira na zemljopisnu udaljenost. Bilo bi zanimljivo ispitati kvalitetu veze roditelj dijete i njezinu povezanost s percepcijom osamljenosti i zadovoljstva ivotom. U tom bismo sluaju s veom sigurnou mogli zakljuivati o prethodnom navodu. Osobine linosti pokazale su se znaajanim prediktorom i to prvenstveno emocionalna stabilnost, a potom ekstraverzija. No, utjecaj navedenih osobina linosti neto je manji nego je to aktivni smisao za humor. Moramo istaknuti da je roditeljski status i dalje prisutan kao znaajan faktor u zadovoljstvu ivotom starih osoba (iako je njegov utjecaj neto manji zbog uvoenja ostalih prediktora). Provedenom hijerarhijskom regresijskom analizom doli smo do zakljuaka da poznajui demografske karakteristike ispitanika, posebice imaju li osobe djecu ili ne, stupanj izraenosti aktivnog smisla za humor, osamljenosti, zdravstvenog statusa s naglaskom na samoprocjenu psihikog zdravlja i vitalnosti te osobina linosti (emocionalne stabilnosti i ekstraverzije), moemo donositi poprilino sigurne zakljuke o zadovoljstvu ivotom. Osobe koje imaju djecu, koje imaju smisla za humor, ne procjenjuju se kao osamljene, emocionalno su stabilne i ekstravertirane te svoje psihiko zdravlje procjenjuju kao zadovoljavajue. Zadovoljnije su svojim ivotom u odnosu na pojedince koji nemaju u ovom stupnju izraene navedene osobine. Najvei doprinos zadovoljstvu ivotom ima aktivni smisao za humor, a potom osobine linosti. Najmanji doprinos zdravstvenog statusa. Odreeni imbenici su mogli imati utjecaj na dobivene rezultate. Prvenstveno, bitno je istaknuti karakteristike uzorka, odnosno ispitanika ukljuenih u ovo istraivanje koje su mogle utjecati na rezultate u promatranim varijablama. U istraivanju su sudjelovali ispitanici Doma umirovljenika Sveta Ana i on kao takav ima obiljeja prigodnog uzorka (prigodni uzorak bira se iskljuivo na osnovi pogodnosti, dostupnosti jedinica; istraiva se koristi onim uzorkom koji mu se zadovoljstvu ivotom (iako znaajan) ima samoprocjena

stjecajem okolnosti naao dostupnim u vrijeme kada eli prikupljati podatke za rjeavanje nekog problema (77)). S obzirom da prigodni uzorak smanjuje irinu zakljuivanja, navedeno se moglo odraziti na rezultate istraivanja. Prilikom interpretacije dobivenih rezultata i donoenja zakljuaka o navedenom smo vodili rauna. Nadalje, ispitanicima koji ive u vlastitom kuanstvu upitnici su slani potom i 145 ispitanika (41,4 %) nije vratilo svoje upitnike. Mogue je pretpostaviti da su upitnike vratili samo oni ispitanici koji su zadovoljniji vlastitim ivotom te su imali i vie elje i htijenja sudjelovati u istraivanju. Stoga i taj uzorak moemo jednim dijelom smatrati prigodnim. No, vano je istaknuti da se veina istraivanja, pogotovo u drutvenim znanostima provodi potom. Uzorak je bio selekcioniran prema odreenih obiljejima. U istraivanju su sudjelovali samo oni ispitanici kod kojih su zamjetni znakovi tzv. normalnog starenja odnosno ispitanici kod kojih nisu zamjetne potekoe, tj. bolesti i stanja koja nisu iskljuivo vezana za proces starenja. Selekcija ispitanika ograniila jeb varijabilitet rezultata. Meutim, poli smo od pretpostavke da bi ukljuivanje i onih starih osoba s odreenim tjelesnim oteenjima kao i psihikim tegobama samo pridonijelo poveanju stupnja povezanosti izmeu prediktorskih varijabli i kriterijske varijable. Stoga dobivene rezultate moemo smatrati relevantnim trendovima i koji bi se na neselekcioniranom uzorku samo potvrdili. Kao to je to sluaj u veini psihologijskih istraivanja u kojima se koriste razni testovni i upitnici, metoda samoiskaza i introspekcije moe dovesti u pitanje vjerodostojnost prikupljenih podataka. Meutim, kada se radi o ispitivanju vlastitog doivljaja i zadovoljstva ivotom ispitanika, tada je samoiskaz odnosno samoprocjena valjana mjera. Zavrna razmatranja Cilj naeg istraivanja bio je utvrditi koji faktori mogu pridonijeti zadovoljstvu ivotom u treoj ivotnoj dobi. Mnoga dosadanja istraivanja ee su bila usmjerena na mlau populaciju nego na populaciju starih to smatramo neopravdanim prvenstveno radi sve vee njihove zastupljenosti u cjelokupnoj populaciji. Stoga je ovaj rad bio usmjeren k cilju da utvrdi to to ini stare ljude zadovoljnima, koje su to njihove osobne karakteristike koje doprinose sretnom starenju. Ako se malo osvrnemo na dosadanja istraivanja koja su se bavila starim osobama, najvei broj odnosi se na patoloko

starenje i na ispitivanje negativnih emocionalnih stanja, ali vrlo je mali broj istraivanja koji ispituju uspjeno starenje. Tako znamo da depresija, anksioznost, emocionalna nestabilnost, osjeaj osamljenosti i slino dovode do toga da starije osobe svoj ivot procjenjuju u negativnijem svjetlu. No, to to staru osobu ini zadovoljnijom i sretnijom nije est predmet istraivanja. Tradicionalnije teorije starenja temelje se na pretpostavkama gubitka u starosti, to pridonosi promatranju starosti i starenja u negativnijem svjetlu. Navedeno dodatno stvara stereotip o starim osobama kao neadekvatnim, osobama koje su nemone, to staroj osobi oteava prihvaanje prirodnog procesa procesa starenja. S razvojem pozitivne psihologije, dana je nova dimenzija i nov pogled na jedno veliko podruje istraivanja, a to je istraivanje zadovoljstva ivotom i kvalitete ivota. Ovim radom htjeli smo ukazati i na injenicu da starost nije negativan aspekt ivota ve razdoblje u kojem stare osobe mogu jo uvijek dati doprinos drutvu u kojem borave. Smatramo da smo malim dijelom uspjeli ukazati na neutemeljenosti predrasude da su stare osobe koje ive u domu umirovljenika odbaene, neuinkovite u drutvu i ostavljene u domu kako ne bi bile teret primarnoj obitelji, i drutvu u cjelini. Pokazalo se da ako dom umirovljenika prua mogunosti modernog stanovanja (da to bolje simulira situaciju stanovanja u vlastitom kuanstvu), moe starog ovjeka uiniti zadovoljnijim. Nalazi su sukladni nalazima istraivanja koje je provela Godan u privatnom domu umirovljenika, pokazujui da osobe koje ive u domu bolje procjenjuju svoju kvalitetu ivota nego osobe koje ive u vlastitim kuanstvima. (79). No, pri donoenju nekih irih i tonijih zakljuaka potrebno je voditi rauna o metodolokim ogranienjima koje smo naveli u raspravi ovog rada. Iako smo ukazali na niz varijabli koje mogu pridonijeti zadovoljnijem ivotu, zadovoljstvo ivotom i dalje ostaje konstrukt koji treba detaljnije istraiti. Prvenstveno uvodei nove varijable poput kvalitete socijalnih i branih veza, ispitivanje funkcioniranja osobe u njihovoj prolosti - prije umirovljenja uzimajui u obzir i niz ivotnih stresora, moda i trauma koje su mogle obiljeiti osobu i sl. Nuna je i jasnija i usuglaenija operacionalizacija pojma zadovoljstva ivotom. Problem u veini psihologijskih istraivanja su mjerni instrumenti te bi trebalo razmiljati u smjeru konstrukcije novih baterija testova koje bi bile adekvatnije za stare osobe i koje bi na bolji nain zahvatile konstrukt zadovoljstva ivotom.

I za kraj sloili bismo se s Bradburnom koji (47) ukazuje da zadovoljstvo ivotom i nezadovoljstvo nisu odgovorno jednake ali suprotne varijable, ve se radi o potpuno odvojenim prediktorima. Moemo opravdano postaviti pitanje zato bi osobe koje nemaju djecu bile nezadovoljne ivotom ili osobe koje su introverti? Ili zato bi se osobe koje nemaju smisla za humor procjenjivale kao nezadovoljne? Stoga ne bismo mogli rei da osobe koje nisu ekstravertirane, koje se procjenjuju osamljenijima, koje nemaju smisla za humor, koje loije percipiraju svoje zdravstveno stanje kao ni osobe bez djece a priori nezadovoljne. Jedino to moemo zakljuiti je da takve osobe iskazuju manje zadovoljstva ivotom nego osobe koje posjeduju navedene karakteristike. A navedeno moe biti samo odraz nespretne operacionalizacije konstrukta zadovoljstva ivotom. Iako je znanstveni doprinos ovakvih istraivanja neupitno velik, ne smijemo umanjiti niti vanost praktine primjene ovog istraivanja. Mogunost utvrivanja prediktivnih varijabli u zadovoljstvu ivotom upuuje na planiranje irokog spektra preventivnih aktivnosti koje mogu pripomoi uspjenom starenju, ukazujui na vanost interdisciplinarnog pristupa starim osobama. Psihologija kao znanstvena disciplina i kao struka ima irok spektar specifinih znanja koja mogu pomoi planiranju i provoenju preventivnih aktivnosti.

6. ZAKLJUAK
1. Uoene su razlike u zadovoljstvu ivotom kod osoba tree ivotne dobi s obzirom na demografske karakteristike (mjesto brani status stanovanja dom umirovljenika/vlastito kuanstvo, oenjen/udata,

rastavljen/rastavljena, udovac/udovica, neoenjen/neudata), roditeljski status (imaju djecu/nemaju djecu), nain stanovanja s obitelji/bez obitelji). Osobe koje imaju djecu i osobe koje stanuju u domu umirovljenika pokazuju statistiki znaajno vei stupanj zadovoljstva ivotom. U ostalim promatranim demografskim varijablama nisu naene statistiki znaajne razlike. 2. Naena je statistiki znaajna povezanost osobina linosti i to emocionalne stabilnosti i ekstraverzije sa zadovoljstvom ivotom. Provedena regresijska analiza nalazi da je unutar osobina linosti najznaajniji prediktor zadovoljstva ivotom emocionalna stabilnost, a potom ekstraverzija. 3. Aktivni smisao za humor je najznaajniji prediktor u zadovoljstvu ivotom, a potom osobine linosti (emocionalna stabilnost i ekstraverzija). Znaajnijim prediktorima su se pokazali i samoprocjena psihikog zdravlja, samoprocjena osamljenosti te roditeljski status.

7. SAETAK
Zadovoljstvo ivotom pojam je povezan s psihikim zdravljem osobe. Odnosi se na sveukupnu procjenu ivota osobe ili na usporedbu koja odraava percipirani nesklad izmeu tenji i postignua osobe (27). Zadovoljstvo ivotom kognitivna je evaluacija cjelokupnog ivota (27). Cilj istraivanja bio je utvrditi ulogu osobina linosti, spola, mjesta i naina stanovanja te faktora samoprocjene zdravstvenog statusa, osamljenosti i humora kao strategije suoavanja u procjeni zadovoljstva ivotom zagrebakih umirovljenika. U istraivanje je bilo ukljueno 300 zagrebakih umirovljenika oba spola. U domu za stare i nemone bilo je 140 (46,7 %) ispitanika oba spola te 160 (53,3 %) ispitanika, takoer oba spola koji ive u vlastitom kuanstvu. Od ukupnog uzorka, ene ine 57,4 % (N = 172), a mukarci 42,6 % (N = 128). Prosjena dob ena u naem uzorku iznosi M = 74,5; SD = 7,01; totalni raspon godina meu enskim ispitanicima kree se od 65 do 84. Prosjena dob mukaraca ukljuenih u istraivanje iznosi M = 76,5; SD = 6,59; godine mukih ispitanika se kreu unutar raspona od 65 do 88. U obzir uzeti su ispitanici koji su bili zaposleni, a vie godina su u mirovini (preko 5) kako bi se izbjegao utjecaj duljine umirovljenja na kriterijsku varijablu. Dobiveni rezultati ukazuju da se na temelju poznavanja demografskih varijabli, samoprocjene zdravstvenog statusa, samoprocjene osamljenosti, smisla za humor te nekih osobina linosti moe predviati zadovoljstvo ivotom osoba tree ivotne dobi. Kao najznaajniji prediktor pokazao se aktivni smisao za humor, a potom osobine linosti (ekstraverzija i emocionalna stabilnost). Naen je i statistiki znaajan negativan udio osjeaja osamljenosti te statistiki znaajan pozitivan udio samoprocjene zdravstvenog statusa u procjeni zadovoljstva ivotom. Kao najznaajniji prediktor unutar zdravstvenog statusa pokazala se samoprocjena psihikog zdravlja. Zanimljiv je podatak da se roditeljski status ispitanika pokazao kao znaajan prediktor u zadovoljstvu ivotom, iako se demografske varijable nisu pokazale kao znaajan blok prediktora.

8. SUMMARY
Life satisfaction is construct in correlation with psychological well being. It is an overall assessment of feelings and attitudes about ones life at a particular point in time ranging from negative to positive, including cognitive evaluation of life in general. The aim of study was to determine the role of gender, type of residence, living arrangement, self-rated health status, loneliness, personality traits, and sense of humor in self-reported life satisfaction in elderly retirees. The study included 300 elderly retirees from Zagreb, Croatia. Demographic data were collected with a structured questionnaire, whereas data on self-reported health status, loneliness, personality traits and sense of humor were collected with the UCLA Loneliness Scale, Life Satisfaction Index, 16 PF, HOPA-86, and SF-36 Health Survey. Participants living in a retirement home showed higher life satisfaction than those who lived in their own households (mean score, 10.13.7 vs. 7.83.3; p=0.048). Those who had children (n=227) showed greater life satisfaction (10.03.2 vs. 7.74.0; p=0.007). No differences in life satisfaction were found with respect to gender, marital status, or living arrangement. The investigated demographic variables, self-rated health status, self-rated loneliness, personality traits and a sense of humor explained 68% of variance in life satisfaction. An active sense of humor was the most significant predictor. In conclusion, knowing demographic data, self-reported health status, self-reported level of loneliness, personality traits and sense of humor can provide us satisfaction of life among elderly. Living in a retirement home, having children, being emotional stabile, extravert and having an active sense of humor had a positive influence on self-reported life satisfaction, whereas poorer self-rated health and loneliness had a negative influence. The active sense of humor was the most predictive factor in explanation self-reported life satisfaction, then personality of traits (emotional stability and extraversion). prediction

9. LITERATURA
1. Despot Luanin J. Iskustvo starenja. Jastrebarsko, Naklada Slap, 2003. 2. Papalia DE, Wendkos OS. Human development. New York: McGraw Hill, 1992. 3. Birren JE ,Schaie KW. Handbook of the Psychology of Aging. New York: Academic Press, 2001. 4. Lemme BH. Development in adulthood. Boston: Allyn and Bacon, 1995. 5. Schaie KW, Willis SL. Adult development and Aging. New York: Harper Collins College Publishers, 2001. 6. Fulgosi A. Psihologija linosti - teorije i istraivanja. Zagreb: kolska knjiga, 1994. 7. Gibbson HB. Loneliness in later life. London: Antony Rowe Ltd, Chippenham, Wiltshaire, 2000. 8. Cohen C. Loneliness in Later Life. American Journal of Geraitric Psychiatry. 2000; 8(4): 273 285. 9. Lockner JA. Social support, personal hardiness and psychosocial development associated with successful aging. Dissertation Abstracts International: Section B: the Science and Engeniering, 1999, 59(7-B), US; Univ. Microfilms International. 10. Drentea P. Work and Activity Characteristics across the Life Cours. Elsevier Ltd., 2005. 11. Palmore EB, Fillenbaum GG, George LK. Consequences of retirement. Journal of Gerontology. 1984; 39(1): 109 116. 12. Fridrich, DD. Successful aging: Integrating contemporary ideas, research findings, and intervention strategies. Springfield: Charles.C. Thomas, Publisher, 2001. 13. Blieszner R. Close relationship in old age. In: Clyde Hendrick (Ed). Close relationships: A source book. Thousand Oaks. CA: Sage Publications, Inc, 2000. 14. Havelka M, Despot Luanin J. Psihologija starenja. U: Z. Durakovi i sur. Medicina starije dobi. Zagreb: Naprijed, 1990. 15. Penezi Z, Lackovi-Grgin K, Baini A. Proces umirovljenja: pokuaj provjere Atchleyeva modela prilagodbe. Med Jad 2006; 36(3-4): 63-71. 16. Sinadinovski J. Radna aktivnost i smisao ljudskog ivota u starosti. Beograd: Gerontoloki zbornik, 1981.

17. Hatch LR. Beyond Gender Dufferences: Adaption to Aging in Life Course Perspective. New York: Baywood Publushing Company, Inc, 1999. 18. Szinovacz M, Ekerdt DJ, Vinick BH. Families and Retirement. Newbury Park,CA: Sage, 1992. 19. Morgan L. Marital status and retirement plans: Do widowhood and divorce make a difference? In M. Szinovacz, DJ Ekerdt, BH Vinick. Families nad retirement. Newbury Park, CA: Sage, 1992. 20. George LK, Fillenbanum GG, Palmore E. Sex differences int he antecendes and consequences of retiremen. Journal of Gerontology. 1984; 39(3): 364 371. 21. Kimmel, DC. Adulthood and Aging. J New York: John Wiley and Sons,1990. 22. Diener E. Subjective Well-Being. Psychological Bulletin. 1984; 95(3): 542-575. 23. Lucas RE, Diener E, Suh E. Discriminant Validity of Well--Being Measures, Journal of Personality and Social Psychology. 1996; 71: 616-628. 24. Krizmani M, Kolesari V. Pokuaj konceptualizacije pojma kvaliteta ivota. Primijenjena psihologija. 1989; 10:179-184. 25. Costa PT, McCrae RR. Influence of Extraversion and Neuroticism on Subjective Well Being: Happy and Unhappy People. Journal of Personality and Social Psychology. 1980; 38(4): 668-678. 26. Penezi Z. Zadovoljstvo ivotom: Relacije sa ivotnom dobi i nekim osobnim znaajkama. Magistarski rad. Zagreb: Filozofski fakultet, 1999 27. Penezi Z. Zadovoljstvo ivotom - provjera konstrukta. Diplomski rad, Zadar, Filozofski fakultet, 1996. 28. Penezi Z. Zadovoljstvo ivotom u adolescentnoj i odrasloj dobi provjera teorije viestrukih diskrepancija. Doktorska disertacija. Zagreb: Filozofski fakultet, 2004. 29. Myers DG, Diener E. Who is happy? Psychological Science. 1995; 6: 10-19. 30. Veenhoven R. The Study of Life Satisfaction. U: WE. Saris, R. Veenhoven, A. C. Scherpenzeel, B. Bunting (ed.). A Comparative Study of Satisfaction with Life in Europe, Budapest, 1995. 31. Acton GJ. Well-Being as a Concept for Theory, Practice, and Research, The Online Journal of Knowledge Synthesis for Nursing. 1994; 11: 1-26.

32. Argyle M. Is Happiness a Cause of Health?, Psychology and Health.1997; 12: 769781. 33. Argyle M. Causes and correlates of happiness. U: D. Kahneman, E. Diener i N. Schwarz (ur.), Well-Being: The Foundations of Hedonic Psychology New York: Russell Sage Foundation, 1999. 34. Diener E., Lucas RE. Oishi S. Subjective Well-Being: The Science of Happiness and Life satisfaction. U: C. R. Snyder, SJ. Lopez (ur.), Handbook of positive psychology. New York: Oxford University Press, 2005. 35. Horley J, Lavery JJ. Subjective Well-Being and Age, Social Indicators Research. 1995; 34: 275-282. 36. Costa, P.T., & McCrae R.R Influence of extraversion and neuroticism on subjective well-being: Happy and unhappy people. Journal of Personality & Social Psychology. 1980; 38 (4), 668-678. 37. Penezi Z. Zadovoljstvo ivotom u adolescentnoj i odrasloj dobi. Drutvena istraivanja. 2006; 15 (4-5), 643 669. 38. Costa P., Herbst JH, McCrae R, Siegler IC. Personality at midlife: Stability intrinsic maturation, and response to life events. Assessment. 2000; 7: 365-378. 39. Penezi Z. Zadovoljstvo ivotom odraslih osoba: U: K Lackovi Grgin, V ubela Adroi. Odabrane teme iz psihologije odraslih. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2005. 40. Cappeliez P. Daily worries and coping strategies: implications for therapiests. Clinical Geronotlogist. 1989; 8(3), 70 81 41. Feist GJ, Bodner TE, Jacobs JF, Miles M, Tan V. Integrating Top-Down and Bottom-Up Structural Models of Subjective Well-Being: A Longitudinal Investigation, Journal of Personality and Social Psychology. 1995; 68: 138-150. 42. Lance CE, Lautenschlager GJ, Sloan CE, Varca PE. A Comparison Between Bottom-Up, Top-Down and Bidirectional Models of Relationships Between Global and Life Facet Satisfaction, Journal of Personality. 1989; 57: 601-624. 43. Headey B, Wearing A. Personality, Life Events, and Subjective Well-Being: Toward a Dynamic Equilibrium Model, Journal of Personality and Social Psychology.1989; 57: 731-739. 44. Cummins RA. On the trail of the gold standard for life satisfaction. Social Indicators Research 1995; 35:179-200

45. Buss DM, Larsen RJ. Personality psychology: Domains of Knowldge About Human Nature. McGraw Hill, 2008. 46. Cox HG. Later Life: Realities of Aging. New Jersey: Prenitce Hall, 2001. 47. McRea RR., Costa PT. Personality in Adulthood: A Five_Factor Theory Perspective. New York: The Gulford Press, 2006. 48. Schimmack U, Oishi S, Furr RM, Funder DC. Personality and Life Satisfaction: A Facet-Level Analysis. Personality and Social Psychology Bulletin. 2004; 3(8): 1062-1075. 49. Eddington N, Shuman R. Subjective well being. Austin: Continuing Psychology Education, 2004. 50. Lefcourt HM. Early Response to the Phenomenon of Humor. U: Snyder CR, Lopez S. Handbook of positive psychology. New York: Oxford University Press, 2000. 51. Krizmani M, Kolesari V, Vizek-Vidovi, V. neke karakteristike novih testova za ispitivanje smisla za humor. Primijenjena psihologija. 1982; 3: 1-6. 52. Hehl FJ, Ruch W. The location of sense of humor within comrehensive personality space: An exploratory study. Personality and individual Differences. 1985; 6(6): 703-715. 53. Lefcourt HM, Antrobus P, Hogg E. Humor response and humor production as a function of locus of control, field depependence and type of reinforcements. Journal of personality. 1974; 42 (4). 54. Krizmani, M, Kolesari, V., Koren, I. Ispitivanje povezanosti izmeu smisla za humor i nekih osobina linosti. IV Dani psihologije u Zadru. 1989; 2: 111-116. 55. Lefcourt HM, Davidson-Katz K. The role of Humor and the Self. U: Snyder CR, Donelson RF. Handbook of Social and Clinical Psychology: The Health Perspective. New York: Pergamon Press, 1991 56. Lefcourt HM. The Humor Solution. U: Snyder CR. Coping and Copers: Adaptive Processes and People. New York: Oxford University Press, 1997. 57. Ambrovitz M. Humor can heal. Current Health 2. 2000; 27(6).

58. Nezu AM, Nezu CM, Blissett SE. Sense of Humor as a Moderator oft he Relation Between Stressful Events and PSychological Distrss: A Prospective Analysis. Journal of Personality nad Social Psychology. 1988; 54(3): 520-525. 59. Robinson JP, Shaver PR, Wrightsman LS. Measures of Personality and Social Psychological Attitudes. San Diego: Academic Press, INC, 1991. 60. Parlee MB. The friendship Bond: PT's survey Report on Friendship in America'. Psychology Today, 1979. 61. Seeman TE. Helath promoting effects of friend and family on helath outcomes in older adults. American Journal of Helath Promotion. 2000; 14: 362-370. 62. Skogstad A. Loneliness among oldest - a Comparison between Residents living in Nursing Homes and residents living inthe Comunity. International Journal of Aging and Human Development.1996; 43 (3): 181-197. 63. Havelka, M. Zdravstvena psihologija. Jastrbarsko: Naklada slap, 1998. 64. Bowling A. Measuring Health: A review of quality of life measurement scales. Milon Keynes: Open Uniuversity Press, 1991. 65. Kaplan G, Baron-Epel O. What lies behind the subjective evaluation of health status? Social Science and Medicine. 2003; 56(8):1669-1676. 66. Miilunpalo S, Vuori I, Oja P, Pasanen M, Urponen H. Self-rated health status as a health measure: the predictive value of self-rated health status on the use of physician services and on mortality in the working-age population, Clinical Epidemiology. 1997; 50(5): 517-528. 67. Felce D, Perry J. The extent of support for ordinary living provided in staffed housing: the relationship between staffing levels, resident dependency, staffresident interactions and resident activity patterns. Social Science and Medicine. 1995; 40:7 99-810. 68. Vuleti G. Generacijski i transgeneracijski imbenici kvalitete ivota vezane za zdravlje studentske populacije [disertacija]. Zagreb: Medicinski fakultet Sveuilita u Zagrebu; 2004. 69. Jylha M. Self-rated health revisited: Exploring survey interview episodes with elderly respondents. Social Science and Medicine. 1994; 39: 983-990. 70. Kiecolt-Glaser JK, Newton TL. Marriage and health: his and hers. Psychological Bulletin. 2001; 127(4): 472-503.

71. Stanton GT. How marriage improves adult health: why marriage matters series: No. 4; 1998. http://www.divorcereform.org/mel/abetterhealth.html) 72. Rogers RG, Rogers A., Belanger A. Disability-free life among the elderly in the United States. Journal of Aging and Health. 1992; 4(1): 19-42. 73. Newell C., McDowell I. Measuring Health. New York: Oxford University Press, 1996. 74. Masli Seri D, Vuleti, G Psychometric Evaluation and Establishing Norms of Croatian SF-36 Health Survey: Framework for Subjective Health Research. Croatian Medical Journal. 2006;47:95-102 75. Jurea, V, Ivankovi, D, Vuleti, G, Babi-Banaszak, A, Srek, I, Mastilica, M, Budak, A. The Croatian Health Survey - SF-36: I. General quality of life assessment. Collegium Antropologicum. 2000, 24(1):69-78. 76. Karol DL, Russell MT. 16 PF prirunik za primjenu. Jastrebarsko, Naklada Slap, 2000. 77. Milas, G. Istraivake metode u psihologiji i drugim drutvenim znanostima. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2005. 78. George LK, Fillenbanum GG, Palmore E. Sex differences in the antecendes and consequences of retirement. Journal of Gerontology. 1984: 39(3): 364 371) 79. Godan, LJ. Kvaliteta ivota osoba tree ivotne dobi i osoba koje o njima brinu. Magistarski rad, Medicinski fakultet, Zagreb, 2005

IVOTOPIS
Roena sam 3.11.1973. u Zagrebu. Osnovnu i srednju kolu zavrila sam u Mostaru. 1992. godine upisujem studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem sam diplomirala 1999. Uspjeno sam obranila nacrt istraivanja iz magistarskog specijalistikog studija, smjer klinike psihologije, a obrana zavrnog rada je u postupku. Od 2000. Zaposlena sam na Klinici za psiholoku medicinu, Klinikog bolnikog centra Zagreb. Sudjelujem u dodiplomskoj i poslijediplomskoj edukaciji psihologa na Filozofskom fakultetu, kao vanjski suradnik, te sam mentor psiholozima pripravnicima u podruju klinike psihologije. Asistentica sam na katedri Medicinske psihologije, Medicinskog fakulteta u Mostaru te sudjelujem u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Aktivno sudjelujem u programima psiholoke pomoi ena oboljelih od karcinoma, osoba s dijagnosticiranom kroninom boli te osoba kojima je nuna palijativna skrb. Zavrila sam petogodinju edukaciju iz podruja transakcijske analize, edukaciju iz grupne analize, autogenog treninga te petogodinju edukaciju iz psihoterapije psihoseksualnih smetnji i poremeaja. Aktivno sudjelujem u radu udruge Sirius koja se bavi psiholokim savjetovanjem, edukacijom i istraivanjem. lanica sam vie domaih i meunarodnih drutava iz podruja psihologije, psihijatrije te psihoterapije. Aktivno sam sudjelovala na vie meunarodnih i domaih strunih i znanstvenih skupova te objavila 15-ak radova. Autorica sam knjige iz podruja psihologije za srednje strukovne kole. Moj struni i znanstveni interes usmjeren je na podruje klinike psihologije te pozitivne psihologije. Aktualno, moj profesionalni interes usmjeren je prouavanju i istraivanju koncepta zadovoljstva ivotom.