Ardijejci (Vardaei, Ardiaei ili Ardijeji), su ilirski narod koji je prvobitno nastanjivao podruje doline kojom protie rijeka

Neretva (Narenta), dio uz jadransku obalu (preteno podruje koje danas zauzima juna Dalmacija) do Boke Kotorske, i po nekim izvorima bili su susjedi drevnim skadarskim Ilirima Labeatima (Labeatae) jo dalje na jug, do rijeke Vojue (Vjosa), u dananjoj Albaniji. Bili su vrsni brodograditelji i pomorci, a svoje vjetine stekli su upravo na rijeci Neretvi. Gradili su male i brze brodice, sline onima po kojima su bili poznati Liburni, iji je izum kasnije bio u irokoj upotrebi od strane Rimljana, kao uostalom i tuniku "Dalmatika" (vidjeti mozaik s prikazom Cara Justinijana u crkvi San Vitale u Ravenni). Ardijejci su dijelili rijeku Neretvu koja se tada zvala Narenta/Naron/Narona sa ilirskim narodom po imenu Narensi; veza izmeu imena Narensi i rijeke Neretve se ini oiglednom. Ardijejci su bili susjedi i Daorsima, ije ostatke grada Daorsona jo uvijek moemo vidjeti u Oaniima kod Stoca. Ardijejci, za razliku od Daorsa, nisu kovali svoj novac, ali su svakako bili znaajna ilirska zajednica u drevnom svijetu i osnivai jednog od najuticajnijih kraljevstava drevnog Balkana-ilirskog kraljevstva kralja Agrona; stari Grci, a potom i stari Rimljani su ih smatrali jednim od najmonijih ilirskih naroda. Zahvaljui neposrednom dodiru starih Rimljana sa Ardijejcima i sauvanim zapisima njihovih historiara danas imamo o njima neto vie podataka u odnosu na ostale ilirske narode. Grki historiar Strabon (oko 63. p.n.e. 24. n.e.) navodi Ardijejce kao jedan od tri najjaa ilirska naroda, uz Autarijate i Dardance, i kae da su se ilirske teritorije prostirale od Panonije preko bosanskih planina do zaliva Rhizon (Risan). Zbog uestalih napada na rimske i druge trgovake brodove u Jadranskom i Jonskom moru i propalih pregovora, rimska vojska je potisnula Ardijejce u unutranjost, daleko od rijeke Neretve i Jadranskog mora. Servije Fulvije Flak (Servius Fulvius Flaccus) je 135. p.n.e. pokrenuo vojsku od oko 10.000 pjeaka i 600 konjanika te porazio Ardijejce u blizini poluostrva Peljeac. Nakon toga malo je spomena o Ardijejcima. Mogue je da su se asimilirali u druge kontinentalne ilirske zajednice i ostatke raznih drugih ilirskih kraljevstava. U svakom sluaju, drevni historiari piu kako su Ardijejci gotovo "izumrli", vjerovatno mislei na njihov nestanak kao gospodara istone jadranske obale i jadranskog mora. Nakon poraza Grci su ih opisali kao sklone piu i nedisciplini. Uprkos opisu Ardijejaca koji su dali drevni rimski i grki autori, a koji itekako mogu biti pristrasni i neobjektivni, obzirom da su se Iliri generacijama uspjeno opirali asimilaciji od strane drevnih Helena a kasnije i Rimljana, nije teko izmedju redova izvui i neto objektivniji opis Ilira kao naroda. Ilirski kralj Agron bio je Ardijejac i u vrijeme njegove vladavine kraljevstvo Ilira bilo je najmonije, to ne poriu ni grki ni rimski istoriari. Bio je sin kralja Pleuratusa i vladao je od 250. do 230. godine p.n.e. Pod Agronom, Iliri su bili na vrhuncu svoje vojne moi, i na moru i na kopnu. Niko od susjeda Ilira u to vrijeme nije ni priblino bio toliko moan. Agronovo kraljevstvo se prostiralo veim dijelom historijskog podruja Ilirije ukljuujui i ostrvo Hvar. Ono to je moda i najbitnije u smislu sticanja objektivnije slike o drevnim Ilirima Agronovog kraljevstva je obiajno pravo koje je, sudei po vladavini Agrona, kultivisalo pravinost kao sistem vrijednosti. Tako je godine 231. p.n.e. Demetrijus II, Makedonski kralj, zatraio vojnu pomo od Agrona protiv najezde vojno daleko nadmonijeg i mnogobrojnijeg napadaa - Etolskih Grka. Agron je bez oklijevanja usliio molbe makedonskog kralja te su Ilirski ratnici natjerali Etolske Grke u bijeg. Pobjednika vojska Ilira se slavei vratila kui a Agron je bio toliko sretan zbog pobjede da je zbog prekomjernog slavljenikog uivanja u vinu preminuo 231. godine p.n.e., mada svakako ne treba iskljuiti ni daleko manje naivne teoorije njegove smrti, kao npr. trovanje i sl.

Drevni istoriari su takoer zabiljeili da su Iliri "obiavali oslobaati svoje ratne zarobljenike, a ovi potonji bi se zauzvrat brzo asimilirali u njihovo drutvo" (Wise; Terence: "Armies of the 2nd Punic War", i Strabon, Geografica).

Etimologija [uredi]
Strukturne jezike slinosti povezuju rije Ardiaei sa rijeima nekoliko indo-evropskih jezika. Tako na primjer postoji slinost izmeu naziva Ardiaei (Ardijeji, Ardijejci itd.) i albanske rijei "ardhja", to znai "dolazak", a koja je opet slina albanskoj rijei "(h)ardhija",("loza"), i predstavlja direktnu konotaciju na rije "nasljednik". S druge strane postoji i slinost sa latinskim korijenom rijei "ard", iz kojeg je proizalo niz rijei znaenja "vatreno", "strasno" ili "arko". Ipak, ono to je u jezikom smislu najinteresantnije je veza izmeu naziva Ardiaei, onako kako je zabiljeeno u antikim dokumentima i latinske rijei "Ardea", to doslovno znai "aplja". U prilog ovoj tezi ide i injenica da se grad u dolini Neretve, to je upravo podruje koje su nastanjivali starosjedioci Ardijejci zove "apljina". To otvara mogunost da su Slaveni dolaskom na to podruje preuzeli naziv mjesta od Rimljana, a upravo se jezikom ovih potonjih (Latinskim) moe lako objasniti naziv ovog ilirskog naroda. S druge strane teoriju o latinskoj etimologiji naziva ovog ilirskog naroda (Ardiaei) podriva injenica da se oni pominju, dodue u grkoj formi, kao Ardiaioi, mnogo prije negoli su Rimljani mogli uopte izvriti bilo kakav uticaj na jezik Ilira, tj. mnogo prije nego su Rimljani zvanino okupirali teritorij nastanjen Ilirima. Tako Teopomp, grki istoriar koji je ivio oko 380. god. p.n.e. govori o sukobu izmedju Ardijejaca i Kelta (Kelti). Ardijejci se takoer pominju i u sukobu sa Filipom II (Filip II), ocem Aleksandra makedonskog (Aleksandar makedonski), koji ih nikada nije uspio pokoriti, uprkos mnogobrojnim napadima sa kojih bi se esto vraao nazad u Makedoniju sa prilinim plijenom. Strabon, grki historiar, geograf i filozof, navodi da su Ardijejce kasnije nazivali i Vardiaei (Geografija, knjiga VII.5). (Naziv Vardiaei moda se moe dovesti u vezu sa nazivom rijeke Vardar, u Makedoniji to otvara jo jednu mogunost istraivanja u oblasti etimologije ovog imena.)Ono to je posebno bitno kada je u pitanju naziv Vardaei je injenica da je ovaj naziv gotovo identian grkoj rijei "vardia", to znai "uvar" ili "garda", a to nije za odbaciti kao mogue objanjenje za porijeklo naziva Adrijejaca, obzirom da je drevni grki jezik bio zapravo lingua franca tog vremena. To nadalje navodi na zakljuak da bi grki naziv za ovaj ilirski narod, Ardiaioi, mogao biti zapravo samo jo jedna jezika varijanta naziva "Vardaei", a ovj potonji, naziv koji po ovoj teoriji potie od grke rijei" vardei". Naravno, to je samo jedna od nekoliko moguih teorija koje otvaraju i mnoga druga pitanja na polju etno-jezikog istraivanja. Postoji jo i keltska rije "ardu", to znai "visok". Lino ime Ardian ili Ardijan meu Albancima potie upravo od imena Ardijejaca.

Reference [uredi]
1. Stipevi, Aleksandar: "Iliri-Povijest, ivot i kultura", kolska knjiga, 1989. 2. Wilkes, John: The Illyrians, Oxford University Press, 1992. 3. Radovi Alojza Benca

Radovi Prof. Envera Imamovia Cabanes, Pierre: Iliri Room, Adrian: BREWER'S Dictionary of Names, People, Places and Things Wise; Terence: "Armies of the 2nd Punic War", Axhanela (Adanela), Ardian: "Illyrian Bosnia and Herzegovina-an overview of a cultural legacy", 2004, Center for Balkan Studies, http://www.balkancenter.org/Anglisht/ardian.ilyrianbosna.html 9. Ardijejci (Ardiaei, Vardaei), ilirsko pleme s june obale Jadrana koje prvo meu Ilirima osnivaju dravu pod vodstvom kralja Agrona, na podruju od lijeve obale Neretve pa do Vojue u Albaniji. 4. 5. 6. 7. 8.

10. 11. 12. Iliri 13. Stari Grci, a potom i stari Rimljani Ardijejce ili Ardijeje (Ardiaei/Vardaei) smatrali su jednim od najmonijih ilirskih plemena. Njihov prvobitni dom bio je prostor od desne obale Neretve (Narenta) uz jadransku obalu (preteno podruje koje danas zauzima juna Dalmacija) sve do Boke Kotorske, a po nekima su se graniili i sa drevnim skadarskim Ilirima Labeatima (Labeatae) i drugima. Bili su vrsni pomorci, a svoje vjetine stekli su najprije upravo na rijeci Neretvi. Gradili su male i brze brodice, sline onima po kojima su bili poznati Iliri Liburni, od kojih su kasnije taj pomorski izum "pozajmili" Rimljani, kao to su od Ilira pozajmili i mnoge druge izume (npr. tuniku "Dalmatika" - vidi mozaik s prikazom Cara Justinijana u crkvi San Vitale u Ravenni). Neki drevni povijesniari smatraju da je ilirska kraljica Teuta rodom iz plemena Ardijeja, mada drugi pak tvrde kako je Ardijejac podrijetlom njen suprug, ilirski kralj Agron, uz kojeg se vee najprosperitetniji period ilirske povijesti. 14. Rimljani su ih opisivali kao gusare, ali poznavajui osvajake porive drevnog Rima u to doba, kao i tendenciju da veliaju sopstvenu slavu i potcjenjuju druge narode, vrlo je mogue da su Rimljani pomorski otpor Ardijejaca i drugih Ilira interpretirali kao gusarstvo iz politikih ciljeva. Ako je suditi po drevnim izvorima, Iliri jesu bili gusari, i to nadaleko poznati, no upravo pod izgovorom "guenja " ilirskog gusarstva Rimljani su i krenuli u osvajanje ilirskog teritorija, mada su to mogli rijeiti moda i na drugi nain. 15. Porazio ih je Servije Fulvije Flak (Servius Fulvius Flaccus) 135. pr. Kr. sa 10,000 pjeaka i 600 konjanika u blizini poluotoka Peljeca, nakon ega se povlae u unutranjost. Kako ih je preostalo veoma malo morali su se pokoriti Rimljanima koji ih natjerae na ratarstvo i zabranu gusarenja. Mogue je i da su se asimilirali u druga kontinentalna plemena ili zajednice plemena. Pored toga, kada drevni povijesniari piu kako su Ardijejci bili gotovo "izumrli", moda nisu imali na umu doslovno znaenje rijei, ve izumiranje Ardijejaca kao gospodara istone jadranske obale i jadranskog mora. 16. Osobno ime Ardian ili Ardijan upravo potjee od imena ovog plemena.