Obiljeja i sadraji tjelesnog vjebanja

Sadraj

1. Uvod.. 3 2. Osnovni oblici kretanja. 4 2.1. Hodanje . 4 2.2. Tranje... 5 2.3. Skakanje ... 5 2.4. Kotrljanje, bacanje, hvatanje i gaanje . 6 2.5. Puzanje i provlaenje 6 2.6. Penjanje . 7 2.7. Potiskivanje i vuenje ... 7 2.8. Dizanje i noenje ... 8 3. Igra 8 4. Literatura.. 10

1. Uvod

Djecu predkolske dobi prati intenzivan rast i razvoj te je to razdoblje obiljeeno znaajnim promjenama i u razvoju gibanja. Da bi strunjak o tome mogao brinuti trebao bi poznavati osnovna motorika gibanja te dobi kao to su: hodanje, tranje, skakanje, bacanje, penjanje, puzanje, kotrljanje, vienje, upiranje itd. Ta se gibanja esto identificiraju s osnovnim prirodnim oblicima kretanja to i jesu jer ih djeca najprije svladaju. S osnovnim prirodnim oblicima kretanja se najee i slue te je nemogue zamisliti dijete kojem nije uroeno da pue, skae, tri ili se penje. Treba naglasiti da se razvoj gibanja ne odvija ujednaeno te da ga prati niz pojava. Igra je jedna od pojava o kojoj treba stalno brinuti u radu s djecom predkolske dobi jer je igra djetetova najautonomnija aktivnost to znai da djeca tjelesno vjebanje doivljavaju kao igru. Igrom se ne mogu ostvariti sve zadae i ciljevi tjelesne i zdravstvene kulture, prijeko potrebni su i drugi sadraji, posebno utilitarnog karaktera, ali i njih treba provoditi na nain da im vjebanje bude ugoda i zabava. Tjelesne vjebe trebaju se provoditi kao igra jer e ih djeca prihvatiti s oduevljenjem, a svojom matom brzo bi ih prilagodili svakoj ulozi. Takve situacije su jedan od osnovnih uvjeta za uspjenu suradnju. U radu s djecom potrebno je uvaavati i njihove psihike osobine tj. odgajatelj ne bi trebao upotrebljavati prisilu da ne bi dolo do odustajanja od suradnje. Najbitnije je da se aktivnosti i suradnja s djecom odre na to prirodniji nain. Odgajateljima se postavljaju razni zahtjevi. On mora poznavati psihofizike mogunosti djece predkolske dobi te tematiku rada. U svoj rad odgajatelj mora unijeti matovitost i inovativnost kako bi djeci odreene sadraje rada predstavio na to zanimljiviji nain. Uenje novih sadraja djeci treba biti zabavno i treba predstavljati radost i igru.

2. Osnovna motorika gibanja

2.1. Hodanje

Hodanje je jedno od osnovnih ovjekovih motorikih gibanja i vano je jer se njime moe utjecati na pravilno dranje tijela, zato djecu treba upozoriti da pri hodanju ne sputaju glavu i da ne vuku noge. Sve to treba provoditi na ne nametljiv nain, a zahtjeve prilagoditi stvarnim mogunostima djece s kojom se radi. Hodanje pozitivno utjee na cjelokupan organizam, a posebno na lokomotorni sustav. Hod jednogodinjeg djeteta je nesiguran te je popraen s dodatnim kretnjama. Tempo je neujednaen i pokreti ruku i nogu jo nisu koordinirani. To kretanje nazivamo geganjem. U radu s mlaom, srednjom i starijom dobnom skupinom mogunosti za suradnju su vee nego s djecom do tri godine jer su im pokreti ruku i nogu usklaeniji pa postupno nestaje geganje. Djeca mlae dobne skupine mogu bez odmora hodati od 5 do 15 minuta. U toj dobi koraci djece postaju dui, pokret ruku su usklaeniji s gibanjima nogu i stoga je hodanje izjedanenije. Djeca srednje dobne skupine mogu bez odmora hodati i do 20 minuta. Pretjerano mau rukama i neprirodno lupaju nogama te je potrebno obratiti pozornost na pravilnu koordinaciju ruku i nogu. Veina djece starije dobne skupine ve pravilno hoda, a mogu bez odmora hodati do 30 minuta. Malo dijete pri uenju hodanja zapostavlja igru zato je potrebno poticati djecu na hodanje na nain da im se daju igrake koje moraju za sobom vui ili ih gurati kao npr. take, lopta, kolica, te igrake na tapu i sl. Pokreti igraaka privlae djeju pozornost. Za poticanje hodanja najbolje su igrake koje stvaraju neki zvuk. To moe biti zei koji bubnja, ivotinja koja otvara i zatvara usta i dr. Kako bi djecu nauili hodati jedno za drugi trebali bi odabrati igre s pomagalima kao npr. tap ili obru koji spreava da se djeca pribliavaju jedna drugoj.

2.2. Tranje

Tranje s djecom predkolske dobi treba provoditi u skladu s njihovim razvojnim karakteristikama i individualnim mogunostima. Tranje ima poseban utjecaj na dini i krvoilni sustav. Pri tranju prije se javlja koordinacija ruku i nogu nego pri hodanju. Karakteristino je da djeca predkolske dobi tre cijelim stopalom i mnogo bue, zbog toga njihovo tranje nije elastino. Kod odraslih je prisutna tzv. faza leta, a kod djece se pojavljuje u 6 godini. Faza leta oznaava trenutak lebdjenja u zraku nakon odbijanja od zemlje. Tranje u djece treba biti bez buke, elastino, bez njihanja i previe mahanja rukama. Trebaju disati kroz nos, a usta trebaju biti zatvorena. Djeca mlae dobne skupine mogu trati od 5 do 15 sekundi, a nakon toga im treba odmor, srednje skupine od 20 do 25, a starije od 30 do 35.

2.3. Skakanje

Djeca predkolske dobi skau u visinu s mjesta i sa zaletom, u daljinu s mjesta i sa zaletom te u dubinu. Skakanje zahtjeva veu koordiniranost, sposobnost mjerenja udaljenosti okom, treba zadrati ravnoteu prilikom doskoka te je potrebna vea snaga miia nogu. Za skakanje je potrebno da djeca imaju prilino tvrde kosti te ojaane miie. U radu s djecom do tri godine potreban je vei oprez jer ne znaju skakati. Od navedenih skokova djeca mlae dobne skupine izvode vjebe kao npr. skau s visine od 10 do 15 cm, preskau preko konopca ili letvice koja lei na zemlji, poskakuju sunono na mjestu. Djeca srednje dobne skupine skau u dubinu s visine od 25 cm, u visinu sa zaletom i u daljinu s mjesta, skok udalj iz zaleta ne mogu jo izvoditi jer im ini tekou da sklade zalet i odraz s odrazita, poskakuju na mjestu sunono i raznono. Djeca starije dobne skupine skau u dubinu s visine do 35 cm, u visinu s mjesta i sa zaletom, u daljinu s mjesta i sa zaletom, sunoni i raznoni poskoci, s dugim i kratkim vijaama. Vjebe skakanja treba zapoeti oponaanjem razliitih ivotinja koje skau, dakle s jednostavnijim skokovima na mjestu, pa u kretanju, na obje noge i zatim na jednoj nozi. Za djecu predkolske dobi vanije je da skau to pravilnije nego da postignu to veu daljinu ili visinu.

2.4. Kotrljanje, bacanje, hvatanje i gaanje

Za bacanje i gaanje u cilj potreban je skladan rad miia te sposobnost procjene udaljenosti i tonog izbacivanja. Velika je razlika u tome baca li se iz desne ili lijeve ruke te izmeu bacanja djevojica i djeaka. Djeca mlae dobne skupine jo ne gaaju u cilj ona izvode tek predvjebe za gaanje kao to su bacanje i kotrljanje. Dijete te dobi lake kotrlja npr. manju loptu, a hvata veu loptu, zatim lake kotrlja loptu do cilja nego baca u cilj itd. Kotrljanje je prva djelatnost koju dijete provodi u kontaktu s loptom ili slinim predmetima. Pri bacanju djeci trebamo ponuditi predmete razliitih oblika i veliine. Djeca hvataju loptu s objema rukama. Kad djeca naue kotrljati, bacati i hvatati loptu onda prelaze na uenje gaanja. U srednjoj skupini djeca se jednako bave gaanjem kao u mlaoj. Poinju s gaanjem u veu metu i to tako da loptu jo uvijek bacaju odozdo prema gore. Starija dobna skupina trebala bi gaati u cilj desnom i lijevom rukom. Najprije s manje pa postupno s vee udaljenosti. Bitno je da sva djeca bacaju u istom smjeru. Kada god je mogue bacanje treba provoditi u prirodi, dakle na igralitu ili u dvoritu.

2.5. Puzanje i provlaenje

Puzanje i provlaenje svojstveno je djeci predkolske dobi. To su vjebe koje utjeu ne rast i razvoj kraljenice, na jaanje miia lea, ramena, te pozitivno utjeu na dranje tijela. Djeca vole tjelesne aktivnosti vezane uz ta motorika gibanja zbog ega nerijetko i sama pronalaze mogunost za puzanje i provlaenje. Puzanje je potrebno provoditi samo u primjerenim higijenskim uvjetima to znai da tlo i strunjae na kojima e djeca obavljati tu aktivnost moraju biti iste. Djeca se mogu provlaiti ispod razliitih prirodnih i umjetnih prepreka ili kroz njih, npr. ispod granice, kroz obru i slino. Mogu puzati u razliitim smjerovima, npr. naprijed nazad, ravno ili s izmjenom smjera. Djeca mogu puzati na razliite naine, leei na trbuhu, etveronoke, oslanjajui se na koljena i ruke ili na na stopala i ruke te na razliitim podlogama (na tlu, po klupi, po niskoj gredi i drugo).

2.6. Penjanje

Djeca predkolske dobi rado izvode ovaj oblik kretanja. im prohodaju, djeca se pokuavaju penjati na razliite predmete. Penjanje se razlikuje u svakoj dobnoj skupini te pri penjanju djete razvija miie ramena, trbune i prsne miie, miie nogu, te tako i opu snagu. U poetku se djeca penju po razliitim spravama, potom uz strminu brijega i slino uz pomo ruku i nogu. Djeca do tri godine i djeca mlae predkolske dobi pri penjanju po ljestvama obino se uhvate rukama za ljestve i ne miu ruke za vrijeme penjanja, a noge pomiu tako da jednu nogu primaknu drugoj. Po kreti ruku i nogu slabo su koordinirani, a esto sii mogu samo uz pomo odraslih. Djeca srednje dobne skupine penju se izmjeninim korakom, sigurniji su i slobodniji, a koordinacija ruku i nogu je bolja s obzirom na djecu mlae dobne skupine. U starijoj dobnoj skupini djeca se penju slobodno, bez straha te je rad ruku i nogu koordiniran. Djeca predkolske dobi ne smiju se penjati samo rukama jer to tetno utjee na razvoj prsnog koa i vezivnog tkiva. Zbog sigurnosti potrebno je poduzeti sve mjere zatit e od padova, npr. da mjesto ispod penjalice osiguramo strunjaama.

2.7. Potiskivanje i vuenje

Vjebe i zadae pri potiskivanju djeca moraju izvoditi izmjenino s objema rukama kako bi ravnomjerno utjecala na razvoj ruku i ramenog pojasa. Za dijete predkolske dobi potiskivanje i vuenje je jako naporno jer djeca ne mogu procijeniti nain potiskivanja, daljinu vuenja te se tako mogu ozlijediti i stoga je pri izvoenju tih vjebi nuan oprez. Zato je najpogodnije da te aktivnosti budu kratkotrajne, da se odvijaju pod nadzorom odgajatelja kako bi se na vrijeme mogle prekinuti ili djeca odmoriti. Djeca mogu potiskivati i vui predmete razliite teine i veliine, mogu izvoditi te vjebe u paru ili u skupinama. No kada se zadae izvode u paru ili u sku pinama, potrebno je zahtijevati disciplinu.

2.8. Dizanje i noenje

Dizanje i noenje pozitivno utjeu na cijeli organizam, a osobito na dinamiku snagu miia ruku i ramenog pojasa, na lenu i trbunu muskulaturu, te na miie nogu. Te aktivnosti su vrlo korisne ako su oblik i teina predmeta primjereni njihovoj dobi te je takoer nuan oprez pri izboru i provoenju vjebi. Djeca mogu dizati i nositi punjene loptice, lopte, medicinke od 1 kg, palice, vreice s pijeskom, kamenie, male oblice i drugo. Dijete moe dizati i nositi i tee predmete u suradnji s drugom djecom ako su pri tome pravilno rasporeena. Te vjebe se preporuuju za rad s djecom starije dobne skupine.

3. Igra

Igra je najizrazitiji oblik djeje aktivnosti i najautonomnija ovjekova aktivnost. Igra ima najvee znaenje u djetinjstvu. Stoga je igra jedna od temeljnih pretpostavki za pravilan rast i razvoj djejeg organizma. Zadovoljavanje djetetove potrebe za kretanjem je najee glavni motiv djetetova ukljuivanja i sudjelovanja u igri. Dijete u igri ima priliku pokazati sve to zna i sve to moe te ga to ispunjava zadovoljstvom. Igra ima veliku odgojnu vanost kod djeteta zato jer se ono u igri podvrgava pravilima igre, pokuava nadmudriti druge, surauje s drugima te pokuava biti to bolji. Igra i sve aktivnosti vezane uz igru povoljno utjeu na sve djeje organe i organske sustave, na razvoj njihovih osnovnih motorikih sposobnosti, funkcionalnih sposobnosti, pobuuje ugodne emocije, ali i pridonosi djejem emotivnom pranjenju. Stoga je igra osnovni sadraj tjelesne i zdravstvene kulture djece predkolske dobi. Uz pomo dobre organizacije i provoenja igre mogu se realizirati gotovo sve zadae tjelesne i zdravstvene kulture. Radi to uspjenije organizacije i provoenja igre, vaan je izbor igre. Ona mora biti primjerena razvojnim karakteristikama djece, mora biti jednostavna, lako provediva, i da u njoj mogu sudjelovati sva djeca. Prostor za igru mora biti siguran, primjeren djeci i pravilima igre. Pomagala ili sredstva za igru moraju biti sigurna, mora ih biti dovoljno da bi se djeca pomou njih lake uivjela u igru.

Djeci mlae dobne skupine odgovaraju igre sa jednostavnim sadrajem i pravilima. Za djecu te dobi nije toliko vaan rezultat, koliko sam proces kretanja. Za njih je najvanije da im izabrana igra omoguuje dovoljno tranja, skakanja, puzanja, penjanja, bacanja i sl. Za djecu srednje dobne skupine igre su jo jednostavne, pravila takoer, ali se moraju potovati, i to vrijedi za sve sudionike u igri. Djeca te dobi imaju i vee iskustvo, pa ih sve vie zanimaju igre hvatanja, skrivanja, traenja i slino. U radu s djecom starije dobne skupine mogu se primjenjivati i igre sa sloenijim kretanjima. Uz izbor igre vana je i njezina organizacija to znai dobro opisati igru, pravilno je

demonstrirati, po potrebi prekinuti radi dodatnih objanjenja, osigurati da sva djeca sudjeluju u igri, pratiti tijek igre, nadzirati svu djecu, objaviti na primjeren nain rezultat igre. Sve to treba provoditi tako da se ne sputavaju djeja inicijativa ni stvaralatvo.

4. Literatura

[1] Delija, K., Findak, V., 2001, Tjelesna i zdravstvena kultura u predkolskom odgoju, Edip d.o.o., Zagreb [2] Findak, V., 1995, Metodika tjelesne i zdravstvene kulture u predkolskom odgoju, kolska knjiga, Zagreb [3] Ivankovi, A., 1977, Fiziki odgoj djece predkolske dobi, kolska knjiga, Zagreb

10