Miljenko Brki Moe li filozofija pouavati duhovnost? (u Metodiki ogledi, 8(2001), br. 1, str. 65-78.

) Jadran Zalokar Filozofski odgoj u kontekstu duhovnosti treeg tisuljea (u Dometi, 10(2000), , str. 161-164.)

Saetak izlaganja Glavna tema lanaka je duhovni odnosno spiritualni odgoj. Objanjava se to je to duh, duhovnost, stvari i ovjek. Nudi se odgovor na pitanje je li ovjek duh. U lancima se govori o ulozi duhovnog odgoja u filozofiji te o odgoju duha iz pozicije vjere. Razjanjava se to je to planetarna polilogizacija te na koji nain je duhovni odgoj zastupljen u dananjem svijetu (treem tisuljeu). Kljune rijei (duhovnost, planetarna polilogizacija, filozofski odgoj) Pitanja iz izlaganja za sudionike seminara Po vaem miljenju, moe li filozofija pouavati duhovnost u dananjem svijetu? to mislite, da li je ekumenizacija mogua?

UVOD lanak autora Miljenka Brkia Moe li filozofija pouavati duhovnost? objavljen 2011. godine u Metodikim ogledima govori o duhovnom odgoju u filozofiji. Na poetku lanka objanjava pojam duha i duhovnosti te razliku izmeu duha i stvari. Zatim pokuava razjasniti da li ovjek duh te govori o odgoju duha iz pozicije vjere. U lanku Filozofski odgoj u kontekstu duhovnosti treeg tisuljea koji je objavljen 2000. godine u asopisu Dometi, autor Jadran Zalokar pie kako se suvremena filozofska misao nuno razvija u dva temeljna modusa: kao filozofija znanosti i kao spiritualna filozofija. U lanku se govori o planetarnoj duhovnoj polilogizaiji kao novom pravcu u filozofiji.

POJAM DUHA I DUHOVNOSTI, STVARI Duh je postignuto jedinstvo aitia-sklopa, koje podrazumijeva da su sve njegove odrednice tijesno povezane i jedna o drugj ovisne.(Brki, 2011, 68) Te odrednice su sloboda, istina, snaga i smisao. Za razliku od duha, stvari nisu slobodne, njihova bit odreena je nekim drugim biem izvan njih, svrha im je u sluenju nekom drugom biu. Aitia-sklop stvari odlikuje se rastavljenou odnosno razjedinjenou. Druga bitna razlika postaje oiglednom ako se prihvati jedan aksiom koji govori da su sastavnice aitia-sklopa povezanije i slinije jedna drugoj ako se uzdiemo od stvari, preko ivog bia, do duha. DUH I OVJEK. JE LI OVJEK DUH? ovjek nije u potpunosti izreciv kao duh. On je bie izmeu duha i stvari. U svojoj kranjoj sabranosti ovjek, kada su sve njegove sastavnice u jedinstvu, ovjek je duh. Kada se njegove sastavnice dezintegriraju tada ovjek postaje slian ivotinji a konano i stvari. U toj razjedinjenosti ovjek nije sam sebi svoj poetak (enarheja), nije sam svoja istina (enaletheja), nije samim sobom svoja snaga (enhyleheja) i nije sam svoja svrha (enteleheja). ovjek je otvoreno bie koje oscilira do punine duha. Stanje potpune rastavljenosti aitia-sklopa je smrt. Stanje potpune okupljenosti aitia-sklopa je stanje duha slino besmrtnosti, ali za ivo bie kao to je ovjek ono je nalino smrti, jer biva apsolutnom zatvorenou, a to znai negiranje ovjeka kao otvorenog bia. Apsolutna okupljenost ovjeka prijeti apsolutnom izolacijom od svijeta, prirode, Boga, drugih ljudi, stoga je slino neivljenju, tj. smrti.

ODGOJ DUHA IZ POZICIJE VJERE Jedna openita shema spiritualnog odgoja znaila bi odgoj u opim naelima ljudskosti, pravednosti, snoljivosti, dobrote i ljubavi. Ova naela autor lanka M. Brki vidi kao mogui lik, a u temelju tih naela trebao bi leati duh kao njihova zbiljska snaga. Vjerski bi odgoj mogao uzdii svaku religiju do njezine istine, dakle da ona zbiljski bude to to po svojoj mogunosti, u svojoj biti, ve oduvijek jest. Ono po emu je svaka pojedinana religija iva i djelotvorna jest snaga duha Bojega koji se u danim uvjetima prostora i vremena objavio kao neko posebno uenje za neki, uvijek izabrani narod. Mogue je, dakle, postii suglasnost o opim naelima uenja religioznosti - o tome to je bog (ili bogovi), o veini etikih normi kojima se ovjek bilo kojega podneblja treba rukovoditi(ljubav, pravda, dobrota, istina i sl.), ali praksa religije je uvijek prisutna kao neko individualno uoblienje vjere koje uvijek poprima krajnje konkretni lik i ivi po duhu objavljenog Boga, a ne po opem pojmu Boga. (M. Brki, 73) S jedne strane vjera se mora odrati kao konkretno prakticiranje religioziteta specifino za svaku posebnu religiju, ali s druge strane svaka od njih mora biti otvorena za ona opa naela koja pripadaju duhovnosti kao takvoj. Veliki teologa Karl Rahner rekao je: Kranstvo e u budunosti biti mistino ili ga uope nee biti. Smisao te izjave je: da bi kranska vjera i dalje ivjela potrebno je da u sebi primijeni onaj praktini instrumentarij koji joj pripada za ivljenje duhovnosti. To podrazumijeva prakticiranje ljubavi i kontemplacije(duboko poniranje u misli).

UTEMELJENOST DUHOVNOG ODGOJA U FILOZOFIJI Da bi se duhovni odgoj mogao temeljiti u filozofiji potrebno je da sama filozofija moe biti paideiom. Da bismo filozofiju mogli misliti kao paideiu, u najviem smislu, potrebno je imati na umu da filozofija nije razumsko odnoenje spram stvari, da je duh potpuno jedinstvo aitiasklopa, da je ovjek po svom najviem odrenju duh, a filozofiranjem ovjek sebe moe uspostaviti kao bie duha. Filozofija jest odgoj ovjekove biti, ovjeka u njegovoj potenciji, a to je dua kao ono mjesto u kojemu su sva bia dana kao mogui lik miljenja. U vremenu postmoderne odbacuju se sve velike prie koje bi mogle pouiti ovjeka, pa se dosljedno tome ne doputa niti jedna cjelovita pria o samom ovjeku, odustaje se od toga da filozofija bude ljubav prema mudrosti, naprotiv uputa se u flert s pozitivnom znanou i nastoji ju se oponaati, pri takvom stanju filozofije teko je govoriti da bi ona mogla preuzeti zadau duhovnog odgoja ovjeka. Ali ako se filozofija razumije kao djelatnost duha, onog duha koji sebe samog proizvodi u cjelinu miljenoga (u Hegela to je apsolutno znanje te apsolutna znanost u Enciklopediji filozofijskih znanosti) onda filozofiranje postaje jednim
3

duhovnim odgajanjem biti ovjeka. Takvom odgoju koji je istovjetan samom filozofiranju nisu vie potrebna nikakva izvanjska pomagala, jer je ono najvie svake duhovnosti kontemplacija i ljubav. Kao ljubav spram mudrosti ono je istinski duhovni pogled onog najvieg (Mudrog), a kao kontemplacija onog najvieg ono mora biti ljubav spram njega. Budui da nam je filozofija dana kao filozofijska tradicija, u lanku se navode mogunosti tematiziranja duhovnog odgoja iz nekih velikih filozofija. Autor lanka M. Brki, govori kako Platonovu filozofiju moemo shvatiti kao odgoj duha. Platon govori o prijelazu postojanja do pravog bitka, pri emu se dua uzdie od prostog mnijenja do umovanja, tj. prave spoznaje. Zar uzdizanje due u carstvo onog samo duhom spoznatljivog nije sama bit duhovnog odgoja? U lanku se navodi kako je Hegelova filozofija svakako filozofija duha, ali se postavlja pitanje: Moe li se ona razumjeti i kao odgoj duha? Je li nam doputeno izvesti zakljuak da je Hegelova filozofija apsolutnog znanja u Fenomenologiji duha ujedno i odgajanje duha za ivot u apsolutnom znanju?

PLANETARNA DUHOVNA POLILOGIZACIJA Jadran Zalokar objanjava kako planetarna polilogizacija uvaava i globalizaciju znanstvenog razumijevanja ivota, ali primarizira duhovne procese planetarizacije kao dublji smisao zemaljkog bivstvovanja ovjeka. Planetarna duhovna polilogizacija determinirana je: procesom ekumenizacije koji dolaze iz kranske duhovne tradicije, ali se komplementiraju s utjecajima indijske duhovne tradicije; procesom guruizacije (dolazak duhovnih uitelja s Istoka na Zapad) koji se intenzivira kroz duhovno profiliranje zapadnjake duhovnosti; fenomenom avatarizacijekoji prerasta svoj duhovni domicil i planetarno anticipira divinizaciju bivstvovanja; philosophia perrenis kroz koju elementi univerzalne filozofije iz svih filozofskih tradicija sukonstituiraju smjerove buduih modusa filozofije fenomenom New agea koji kroz sve multikompleksne moduse suvremene zapadnjake duhovnosti pokazuje tek jednu prolaznu formaciju iza koje slijede novi duhovni pokreti; nove znanstvene paradigme koje iz korijena mijenjaju nae znanstveno-tehniko razumijevanje ivota.

ZAKLJUAK Zanimljiva je teza M. Brkia u kojoj navodi kako ovjek stalno oscilira izmeu duha i stvari. to bi znailo da ovjek mora biti prisutan u fizikom svijetu, no takoer mora brinuti i o svojem duhovnom biu. Mora postojati odreena ravnotea izmeu ta dva svijeta. Svaki nesrazmjer moe uzrokovati poremeaj ravnotee koja mora biti prisutna u ljudskom ivotu, stoga je ovjeku potreban odgoj kojim e ga se pouiti vanosti uspostavljanja te ravnotee, te znaenju koje ima za ljudski ivot. Takav odgoj bi trebao biti nepristran, ne bi smio tolerirati pojmove poput krivovjernosti i pravovjernosti, ve bi trebao razvijati ovjekovu svijest i iskorijeniti netoleranciju i nasilje. Rezultat takvog odgoja je razvoj ovjekove svijesti kako bi se ovjek uspio oduprijeti bilo kakvom vidu podinjavanja, komformizma, lijenosti i politike podobnosti. Tako odgojena svijest bi bila otvorena prema znanstvenoj racionalnosti, no ne bi tvrdila da postoji samo jedno objanjenje ve bi razmatrala i drugaije teze. Posljedica neprisutnosti duhovnog odgoja je pojava barbarstva, odnosno neovjenosti i anarhije, ivota bez ikakvih moralnih pravila i potreba to rezultira besciljem. Autor Jadran Zalokar u zakljuku lanka navodi kako se svi procesi duhovnosti treeg tisuljea meusobno uvjetuju i proimaju, tvore spiritualnu mreu kojom se grade elementi spiritualne evolucije/involucije boanske dimenzije u onom zemaljskom. Duhovni odgoj objedinjuje u sebi, uz filozofski, i religiozni i estetski odgoj. To su dijelovi cjeline koji se komplementiraju u cjelini duhovnog rasta ovjeka. Filozofski odgoj zajedno s religioznim i estetskim oplemenjuje svako pedagoko djelovanje, mijenja duhovno bie ovjeka, a kako mijenja ovjeka, mijenja i njegov ivot, djeluje na drutvenoj, socijabilnoj razini. Filozofski je odgoj rast i odgoj miljenja u onom duhovnom za ii, vii ivot.

LITERATURA Brki, Miljenko, Moe li filozofija pouavati duhovnost?, u Metodiki ogledi, 8(2001), br. 1, str. 65-78. Zalokar, Jadran, Filozofski odgoj u kontekstu duhovnosti treeg tisuljea, u Dometi, 10(2000), , str. 161-164.