Eugen Finka, Uvod u filozofiju

Filozofija nije znanost ni svjetonazor i zato nema isti stil pouavanja i uenja kao znanosti. to su znanosti i svjetonazor odreuje filozofija, a ona odreuje i to je ona sama te da li je moguda ili ne. Uvod u filozofiju je napor da se filozofija zapone. Filozofija je znanost koja je jedino istinsko znanje. Povjesnost filozofije je nejasan problem. Svaki povijesni uvod u filozofiju mora prethodno otvoriti dimenziju u kojoj se dogaaju promjene duha koji sam sebe misli. Znanost poput matematike prolazi kroz povijest tako da uvijek ima neko sadanje stanje. Stalno napreduje te zavrava nekim rezultatima. Stara dostignuda se neprekidno preoblikuju i nadograuju. Istraivanje tako ima tradicionalnost stalnog daljnjeg graenja na objektivnom spoznajnom jedinstvu. Filozofija ne napreduje, ona nema neko sadanje stanje kao jedinstvo objektivne ukupne teorije. Stoga se postavlja pitanje da li je ona time manje od znanosti ili prua znanostima zatvoreni temelj? Postojanje filozofije u prostou opde duhovne povijesti najjaa je zapreka pristupu u filozofiju jer ona po tome izgleda kao da je ved tu, no tu je meutim samo njena neshvadena pojava. Tumaenje je jedini istinski odnos prema pvijesti filozofije. Uvod u filozofiju je uvijek negativan. To znadi da se negiraju zadani mogudi nadini miljenja. U obrani od predodbi koje se namedu anticipira se filozofija. Poetak filozofije je uznemirujudi, istjeruje ovjeka iz neudobnosti i nemara da neupitno unaprijed posjeduje bide. Predmet filozofije je nepoznat, podloan sumnji, predstavlja upitnost jer Predmet filozofije prema svome je sadraju upitan jer ga prije svega nedemo modi nadi na prostoru onoga nalazivog. Predmet filozofije ne moe se susresti na tlu neupitnoga putanja da bide naprosto postoji, nego tek dovoenjem toga tla u pitanje. Uvod u filozofiju ne moe izbjedi pitanje naega ljudskog postojanja. Finka je rekao kako filozofija udaljuje ovjeka od vanosti svakidanjice te da ga remeti u sigurnosti njegova ophoenja sa stvarnim svijetom. A ovjek filozofira jer to izvire iz njegove egzistencije. Friedrich Nietzsch(nie) stanje obezvreivanja najvie vrijednosti naziva nihilizmom gdje se javlja misao besmislenosti ivota. Nihilizam je bitan poticaj filozofiji kao negacija onoga to je obino i to ved prije filozofije jest. Dakle, filozofija nije pojedinana znanost, nema sadanjeg stanja, nije odreena napretkom , ne moe biti direktno shvadena iz povijesti postojede dokumentacije, nema neposredno dan predmet, nema neposredan gotov nain znanja, u svojoj motivaciji nije proziran, u svom egzistencijalnom porivu nije obvezujude iskazivan, ne ulazi u nadmetanje sa znanjem znanosti.

Pitanje kao filozofski problem izvire iz uenja. ovjeku one poznate i prisne stvari mogu postati nejasne. Ono to se u uenju oblikuje je nepoznatost onog poznatog. U uenju se dogaa preokret, ono to je bilo samorazumljivo postaje nerazumljivo, ali ne prelazi u svoju suprotnost nego postaje upitno. Upravo je ono neupitno u svojoj neupitnosti upitno, ono samorazumljivo upitno je u svojoj samorazumljivosti. U uenju se svijet izokrede. uenje izbacuje ovjeka iz zaokupljenosti u svakodnevnoj, tradicionalnoj prisnosti i stavlja mu zaokupljenost na ono suprotno. Onaj koji se udi oslobaa se svog mirujudeg razumijevanja svijeta i pokrede razumijevanje bida. uenjem tradicionalno razumijevanje svijeta postaje upitno i tada svijet postaje problem. Najopirnije uenje je ono nad osebujnim, upadljivim stvarima ili dogaanjima, dakle onoga tajanstvenog. Najdublje uenje je nad onim najrazumljivijim, o samorazumijevanju bida to je ujedno i poetak filozofije. Zbiljsko uenje bi se trebalo pokrenuti u trostrukom hodu: ponavljanjem predavanja prirodnog stava(to ga je dao E. Husserl), zatim kao pokuaj naknadnog razumijevanja (onog to Heidegger oznaava ontologijskom razlikom), te kao ponavljanje Hegelova odreivanja neposrednosti. Tako bi trebali biti uvedeni u propitivanje filozofije.