Izgubljeno U Prijenosu

Reana Senj kovi !
Izgubl j eno u pri j enosu: pop i skustvo soc kul ture

Reana Senj kovi !

IZGUBLJ ENO U PRI JENOSU:
POP I SKUSTVO SOC KULTURE

Zagreb 2008.

Copyri ght 2008. Inst i t ut za et nol ogi j u i fol kl ori st i ku
Zagreb, Hr vat ska
Sva prava pri dr"ana

Nakladnik
Inst i t ut za etnol ogi j u i fol kl ori st i ku

Za nakladnika
Ivan Lozi ca

Recenzenti
Dr. sc. Lada #al e Fel dman
Dr. sc. Renat a Jambre$i ! Ki ri n

Izdavanj e knj i ge pot pomogl o j e Mi ni st arst vo znanost i ,
obrazovanj a i $port a RH
ISBN 978-953-6020-46-1

CIP zapis dostupan u ra%unalnom katalogu Nacionalne i sveu%ili$ne
knji"nice u Zagrebu pod brojem 660481
ISBN 978-953-6020-46-1

SADR&AJ

UVOD 7

IZGUBLJENI U PRIJENOSU 13
O kul t ural ni m st udi j i ma
u uvj et i ma vl adavi ne l j evi ce
Umjesto uvoda 13
Marksisti%ka teorija medija 16
u raljama (nekolikih) povijesnih interpretacija
Orwellovi kulturalni studiji 21
Politi%nost znanstvenoga pristupa? 26
'uvarova ostav$tina 30
Prema kraju: 'to da se radi (s kulturalnim studijima)? 36
P.S. Antropologija i mediji 42

KULTURNE DOMINACIJE 47
O popul arnoj kul t uri
u j ugosl avenskom soci j al i zmu
"Industrija kulture" 49
Prva faza 51
Deformacije i zastranjenja 55
Opijum za radnike 62
Olimpijci 70
Kontrolirani pluralizam sadr"aja 75
Publika na putu do "tranzicije" 82
"Socijalni realitet" 86
Kasni poku$aji 87

TINA I JUGOSLAVENSKO DJEVOJA'TVO 91
Il i : Jest e l i %i t al i Angel u McRobbi e?
I 91
Kd romanse: trenutak bla!enstva 107
Kd osobnog !ivota: trenuci tjeskobe 118
Kd mode i ljepote: od zrcala do ormara 123
Pop glazba u Tini: zvijezde i poklonici 128
II 133
Drugi sadr"aji 133
"Etnografije" 138
III 147
"Socijalisti%ka obvezatnost" 147
Socijalisti%ka omladina 153
Dru$tvo 156
Na rubu 164
Zaklju%ak 174

KRITI#KA ANTROPOLOGIJA 187
(MEDIJA) U "TRANZICIJ I"?
Kriti%ka antropologija () 187
() medija () 194
() u "tranziciji"? 203
Kriti%ka antropologija (medija) u tranziciji? (jo$ jednom) 207

LITERATURA 211

UVOD
Pojmovi popularno i kultura raspola"u, dakako, mnogim zna%enjima,
pa pote$ko!e koje proizlaze iz njihove sinteze "mogu postati prili%no
zastra$uju!e" (Hall 2003: 11). Poku$amo li popularnu kulturu raste-
retiti implikacija koje je stekla u trenutku kada se u njoj prepoznao
teren na kojem se doga(aju politi%ki i dru$tveni konflikti, i u kojemu
se mo"e ostvariti politi%ka mobilizacija, obratit !emo se zapravo nje-
zinu "antropolo$kom" zna%enju. U tom smislu, nesumnjivo, popu-
larnoj kulturi mo"e pripasti bilo $to od tradicijske kulture ili radni-
"ke kulture, pa i zapravo "sve $to su ljudi ikada (u)%inili". U svojem
"najuobi%ajenijem" zna%enju pojam, me(utim, pripada 20. stolje!u:
"Stvari se nazivaju 'popularnima' jer ih mase ljudi slu$aju, kupuju, %i-
taju, konzumiraju" pa i, "%ini se, bez ograni%enja u njima u"ivaju". I
ovdje on podrazumijeva "beskona%an popis () inventara", ali dife-
rencira, uza sve posljedice koje iz toga proizlaze, proizvo(a%e i kon-
zumente popularne kulture (isto: 11 i 14). Ipak, suzi li se prostorni i
vremenski, a time neminovno i politi%ki kontekst unutar kojega valja
razmotriti popularnokulturnu proizvodnju i potro$nju, suzuje se i
naizgled beskona%an popis raspolo"iva inventara. Pritom i nadalje
ostaje pitati se $to svaka od dviju "instancija" podrazumijeva pod
pojmom popularne kulture i, poglavito, u kojim se segmentima raz-
likuju njihovi "popisi". Prvi je od dva popisa, onaj koji izlistava "in-
dustrija kulture", kona%niji i dostupniji. Drugi, "potro$a%ki", i po-
sljednjih godina znanosti mnogo zanimljiviji, sastoji se od niza umre-
"enih odjeljaka, koji nu"no ne korespondiraju svojim sastavnicama i
zna%enjima koja im se pripisuju. No, i tvrdnju o postojanju dvaju
popisa va"no je shvatiti samo uvjetno. Oni su, zapravo, u trajnomu
dijalogu ili, preciznije, u dijalekti%komu odnosu. Stoga svaki od njih
ujedno nudi (perspektivu za) uvid u onaj drugi, i korigira ga, a ta je
%injenica posebno va"na, pa je valja iskoristiti u istra"ivanjima koja,
iz kojeg god razloga, ne raspola"u pogledom odozdo, ili je taj pogled
8 Izgubljeno u prijenosu: pop iskustvo soc kulture

nu"no krnji, iskrivljen i potencijalno zastranjuje. To je, barem u ve-
!em dijelu, bio slu%aj i s mojim istra"ivanjem.
Ovoj je knjizi, dakle, tema popularna kultura jugoslavenskog so-
cijalizma, i to onaj njezin aspekt koji je suvremena joj kulturologija
smatrala najproblemati%nijim. Iako je rije% o kulturi koja nije bila po
ukusu politi%koideolo$ke elite, ona nije pripadala (ina%e uglavnom
manje vidljivim) radikalnim kulturolo$kim odstupanjima od po"elj-
noga modela: njezina je problemati%nost proizlazila poglavito iz %i-
njenice da je "tro$i", i u njoj u"iva, "ve!ina ljudi". Jugoslavenske zna-
nosti o dru$tvu i kulturi posvetile su joj mnoge rasprave i brojna is-
tra"ivanja, a za nju su se zanimala i njome su se bavila i manje stru%-
na, ali jednako zabrinuta, javna pera.
Bibliografija onodobnih promi$ljanja jugoslavenske popularne
kulture bogata je i, dakako, raznolika, izborom i kvalitetom teorij-
skih podloga, istra"iva%kih praksi i prakti%nih rje$enja, pa za%u(uju
danas nimalo rijetke tvrdnje inozemnih i, pogotovo, doma!ih zainte-
resiranih istra"iva%a o odsutnosti znanstvenoanaliti%kih refleksija po-
pularne kulture socijalisti%koga razdoblja. Iz njih ve!inom proizlazi
da je rije% o predmetu kojim se socijalisti%ke kulturologije nisu
smjele baviti, znanstvenici sa Zapada nisu mogli, a suvremeni pristu-
pi to jo$ nisu stigli. Posebno zanimljivo poja$njenje za "izostanak"
doma!ih, "socijalisti%kih istra"ivanja", ponudio je u zborniku Cultu-
ral Studies in Question iz 1997. godine ameri%ki komunikolog John
Downing. Po njegovu mi$ljenju razloge valja pripisati izostanku "eks-
plicitnoga opredjeljenja bilo za koji kulturalnostudijski pristup" u
znanostima socijalisti%kih zemalja (Downing 1997: 192).
Naravno, s Downingom bi se mogla povesti duga, a vjerojatno i
mukotrpna, rasprava o tome kakve on sve "kulturalnostudijske pri-
stupe" prepoznaje kao odsutne u, na primjer, jugoslavenskoj znano-
sti 60-ih godina 20. stolje!a. Ipak, njegova se teza mo"e upotrijebiti
na druga%iji na%in, tako $to !e se postaviti pitanje o primjenjivosti
kulturalnostudijskih teorijskih postavki u tuma%enju popularne kul-
ture u vrijeme socijalizma. Ujedno, ako pretpostavimo da svakom
poku$aju razumijevanja tranzicijskih kultura nu"no mora prethoditi
Uvod 9

znanje o kulturama koje su im prethodile, postavlja se pitanje o pri-
mjenjivosti kulturalnostudijskih teorijskih postavki u tuma%enju po-
pularne kulture takozvanih tranzicijskih dru$tava. To je pitanje po-
stalo posebno va"nim zbog sve o%itije sklonosti da se analiti%ki pri-
jedlozi kulturalnih studija, mnogokad petrificirani svakako ne"elje-
nim, ali vjerojatno neizbje"nim, ulaskom u paradigmu, do kraja ogo-
le i multipliciraju u sve opse"nijem korpusu analiza, prije svega po-
pularnih, tranzicijskih medija. Rane je primjere te analiti%ke "lako-
!e" zapazio i sam Stuart Hall, pa je, u broju u kojem je Marxism To-
day posebnim dodatkom najavio skup u povodu pedesetgodi$njice
smrti Antonija Gramscija, naglasio zna%ajke po kojima bi se kultural-
ni studiji morali razlikovati od drugih sli%nih pothvata:
"Od Gramscija smo nau%ili razumjeti, i prakticirati, disciplinu koja se
temelji na stalnoj pa"nji za 'osobitosti' i promjenjivosti nacionalnokul-
turnoga razvoja. Upravo nas Gramscijev primjer odvra!a od suvi$e jed-
nostavnoga prijenosa povijesnih generalizacija iz jednoga dru$tva ili
razdoblja u drugo, a u ime 'Teorije'" (Hall 1987a: vi).
Ova Hallova uputa, s kojom se rado sla"em, poziva na oprez od pre-
tjeranog odu$evljenja zavodljivim rje$enjima kulturalnostudijskih
analiza popularne kulture. One, poru%uje, mo"da ne!e funkcionirati
u nekom drugom prostoru i drugom vremenu. Izlaz, dakako, nije u
odustanku od kulturalnostudijskih istra"ivanja kakva su se zamislila u
Birminghamu, nego u prepoznavanju problemskih %vori$ta koja su
inspirirala i kulturalnostudijski znanstveni pothvat, u pa"ljivom
omjeravanju referentnih dru$tvenopoliti%kih, kulturnih i teorijskih
okru"ja, i u iznalasku prikladnih, posebnih pristupa. No, kada je
istra"iva%ka zada!a, kao $to je slu%aj s ovom knjigom, locirana u pro-
$losti, i to u nedavnoj pro$losti dru$tva koje se i svojim politi%kim
ure(enjem u bitnome razlikuje od sada$njosti iz koje se polazi u
istra"ivanje, kontekstualizacija pristupa postaje unekoliko slo"eni-
jom: sje!anje na "ivot u socijalizmu u isti je mah olak$ava i ote"ava.
Olak$ava time $to nudi obilje gra(e i pone$to znanja o tomu kako se
ona proizvodila i prisvajala. Ote"ava, me(utim, zbog toga $to se ono
u me(uvremenu "pro%istilo", pa katkad priziva tek idealnu strukturu

socijalizma, bez obzira na vrijednosni predznak koji joj pridaje.
Ovdje nije rije% samo o retroaktivnoj nostalgiji, koja navodno pre-
plavljuje i popularnu kulturu dana$njice, nego i o nimalo melanko-
li%nim redukcijama, koje se sje!aju samo onoga u %emu se prepo-
znalo sjeme (politi%ke) promjene.
Sljede!i je, i to nemalen, problem u tome kako definirati kultur-
no i dru$tvenopoliti%ko okru"je iz kojega se kre!e u istra"ivanje, ono
okru"je koje usmjeruje pogled u pro$lost. Uobi%ajeno se odre(uje
pojmom tranzicije. Pritom je cilj tranzicije navodno jasan, iako se
zapravo razli%ito odre(uje s druga%ijih vremenskih i prostornih
"tranzicijskih" to%aka, pa ga se o%ekuje zajedno s, primjerice, "iz-
gradnjom demokracije", "ulaskom u Europu" ili "uspostavom slo-
bodnoga tr"i$ta". Niti to%ka s koje kre!e tranzicija nije posve raza-
znatljiva, osim ako je se upi$e u trenutak kona%ne kapitulacije socija-
listi%kog dru$tvenog poretka. Naime, ozbiljnije rasprave naslu!uju da
su tranzicije zemalja srednje, isto%ne i jugoisto%ne Europe otpo%ele s
po%ecima uru$avanja socijalisti%kih projekata, na primjer, s prvim
o%itim pokazateljima da su se socijalisti%ke vlasti na$le u situaciji u
kojoj vi$e nisu mogle biti "neprijateljske prema privatnome vlasni-
$tvu i tr"i$tu" (Kornai 2000: 29). Po tomu bi se prvi znakovi
prijelaza na prostoru biv$e Jugoslavije morali po%eti tra"iti u kasnim
50-ima, pa i kada je rije% o uvo(enju tr"i$nih na%ela u prostor proiz-
vodnje popularne kulture i njezina posredovanja.
1

Naravno, iz takva se pogleda postavlja pitanje o tomu koliko je
opravdana upotreba pojma tranzicije, jer se dijakronijskim kliza-
njem, naposljetku, dokida to%ka polaska. Uz to valja primijetiti da
pojam tranzicije po%esto podrazumijeva vrijednosne ocjene po-
lazi$noga politi%kog sustava i to iz perspektive sustava koji bi imao
biti odredi$ni, pa na taj na%in razotkriva svoj evolucionisti%ki zna-
%enjski aspekt, nimalo po"eljan u motri$tu takozvanih kriti%kih
znanosti o kulturi.

1
Slavoj &i"ek, Nedjeljom u 2, HTV1, 4. velja%e 2007.
Uvod 11

Napokon, poku$aj odgovora na pitanje o tomu koliko su kultu-
ralnostudijske teorijske postavke primjenjive u tuma%enju popularne
kulture socijalisti%ke Jugoslavije pretpostavlja i donekle jasnu sliku o
onodobnim praksama kulturne dominacije. I ovdje su okolnosti bile
pone$to kompliciranije nego u Hallovoj Britaniji: premda su jugosla-
venski komunisti bili u poziciji da ostvare kulturnu dominaciju, nji-
hovi u%inci u prostoru popularne kulture ne samo $to nisu bili sve-
mo!ni ni sveobuhvatni, nego kako ispada jedva da su bili ikakvi
(usp. Hall 2003: 13). Moglo bi se, dodu$e, posumnjati da je i takva
"problemati%na" popularna kultura bila dijelom socijalisti%koga sa-
moobnavljanja, "kada se ne bi %inilo da je ba$ ona bila plugom koji je
zaorao u polje dru$tva () i pomogao () da do(e do promjene".
Danas, u vrijeme "masovne ekspanzije kulturalnih studija kao
podru%ja istra"ivanja" (McEachern 1998: 251), kulturalnostudijska
vizura prvi je i nezaobilazan izbor i u istra"iva%kim iskoracima (po-
vracima) u pro$lost popularne kulture. Ujedno, ta !e vizura, koja se
bila oblikovala na pretpostavci da je popularna kultura va"na zato $to
bi u njezinu okrilju moglo do!i do "stvaranja socijalizma" (usp. Hall
2003: 21), ponuditi odgovore o manjkavostima jugoslavenskih kul-
turolo$kih promi$ljanja, a u dijalogu !e se s tim promi$ljanjima i sa-
ma okoristiti. Dakako, morat !e po!i od pretpostavke koju je svoje-
vremeno Stuart Hall bio namijenio suvremenim mu tuma%enjima
Gramscija (ovdje u parafrazi):
"Ne tvrdim da, na neki jednostavan na%in, kulturalni studiji 'imaju od-
govore' ili 'dr"e klju%eve' na$ih trenutnih te$ko!a. Vjerujem da mi mo-
ramo 'misliti' na$e probleme na kulturalnostudijski na%in (). Mi ne
smijemo upotrijebiti [primjerice] Halla () kao starozavjetnog proro-
ka koji !e nam, u pravom trenutku, ponuditi utje$an i prikladan citat.
Mi ne mo"emo istrgnuti britanske kulturalne studije iz posebne i je-
dinstvene politi%ke formacije, otposlati ih na jug Europe i zamoliti da
za nas rije$e na$e probleme: posebno zbog toga $to njihovi najbolji ra-
dovi redovno odbijaju taj jednostavni transfer generalizacija iz jedne si-
tuacije, nacije ili razdoblja na drugu" (usp. Hall 1987b: 16).
Isto vrijedi i za istra"ivanja suvremene popularne kulture.

IZGUBLJENI U PRIJENOSU
O kul t ural ni m st udi j i ma
u uvj et i ma vl adavi ne l j evi ce
Umj est o uvoda
U jeftinim tjednicima koje kupuju, britanski dje%aci zapravo dobiva-
ju ono $to "ele, ali "umotano u iluzije koje njihovi budu!i poslodavci
smatraju za njih prikladnima".
2
To je zaklju%io George Orwell na te-
melju analize deset tjednika iz ponude malih novinarnica koje su se
tih 30-ih godina 20. stolje!a nalazile "u svakoj siroma$noj %etvrti
bilo kojeg velikog grada". Poku$ao je zamisliti ljevi%arski pandan
tome tisku:
"Na prvi pogled takva ideja jedino izaziva laganu mu%ninu. Tako je
stra$no jednostavno zamisliti kako bi mogli izgledati ljevi%arski dje%a-
%ki tjednici, kad bi postojali. Sje!am se jednog optimista koji je 1920.
ili 1921. dijelio komunisti%ke pamflete dje%acima u javnim $kolama.
Pamflet koji je do$ao do mene bio je u obliku pitanja i odgovori: 'P:
Mo"e li dje%ak komunist biti dje%ak izvi(a%, dru"e? / O: Ne, dru"e. / P:
Za$to, dru"e? / O: Zbog toga, dru"e, $to dje%ak izvi(a% mora salutirati
britanskoj zastavi, koja je simbol tiranije i ugnjetavanja'/.
Sada pretpostavimo da u ovom trenutku netko pokrene ljevi%arski
%asopis namijenjen isklju%ivo dje%acima u dobi izme(u 12 i 14 godina.
Ne sugeriram to da bi njegov sadr"aj bio jednak sadr"aju pamfleta koji
sam citirao, ali sumnja li itko da bi bio nalik njemu? Neizbje"no, takav
bi se %asopis sastojao od dosadnih uzdizanja, ili bi bio pod komunisti-
%kim utjecajem i posve!en dodvoravanju Sovjetskoj Rusiji; u oba slu%a-

2
Prva verzija teksta objavljena je u zborniku Devijacije i proma#aji. Etnografi-
ja doma$eg socijalizma (2006; #ale Feldman, Lada i Ines Prica [ur]. Zagreb, In-
stitut za etnologiju i folkloristiku, Biblioteka Nova etnografija): 25-52; te u Gaze-
to Internacia de Antropologio 1 (1): 73-91, na http://antropologia. umh. es/
GIA/Index_revista/Volumen_1/Vol_01_1.htm.

ja ni jedan ga normalan dje%ak ne bi niti pogledao" (Orwell 1988
[1939/1940]: 201).
3

Ipak, "ne postoji jasan razlog zbog kojeg bi svaka avanturisti%ka pri%a
nu"no bila temeljito za%injena snobizmom i bijednim domoljub-
ljem", i o tomu bi valjalo dobro razmisliti. Tjednici koje %itaju dje%a-
ci morali bi se prepoznati kao va"no sredstvo socijalisti%ke borbe jer,
primijetio je Orwell, oni su mnogima od njih "prva lektira", $tivo
koje !e ponijeti "kroz "ivot kao imaginativnu pozadinu". Sjetio se ne-
kih uspjelih primjera iz vremena 'panjolskog gra(anskog rata:
"Ako bi, primjerice, pri%a pri%ala o tomu kako policija progoni anarhi-
ste po planinama, njezino bi motri$te bilo iz pozicije anarhista, a ne
policije. Jo$ je bli"i primjer sovjetskog filma %apajev, koji se mnogo
puta prikazivao u Londonu. Tehni%ki, prema standardima vremena u
kojem je ra(en, %apajev je prvorazredan film, ali mentalno, unato% ne-
poznatoj ruskoj pozadini, nije naro%ito udaljen od Hollywooda ():
prisutne su sve uobi%ajena parafernalije nevjerojatne juna%ke bitke,
bijeg u posljednjem trenutku, pucnjava s galopiraju!ih konja, ljubavni
interesi i komi%ka olak$anja. Film je zapravo sasvim obi%an, samo $to
je njegova tendencija 'lijeva'. U hollywoodskom filmu o ruskom gra-
(anskom ratu Bijeli bi vjerojatno bili an(eli, a Crveni (avoli. U ruskoj
verziji Crveni su an(eli, a Bijeli (avoli. I to je la" ali gledaju!i daleko
unaprijed manje $tetna la"" (isto: 202-203).
Dok je pisao svoj prijedlog za popularni tisak koji !e odgovoriti po-
trebi obi%na %ovjeka da u slobodno vrijeme odagna dosadu, ali i po-
trebi politi%ke ljevice da propagira svoju sliku svijeta, George Orwell
je imao pred o%ima primjere samoubojstva najanga"iranijeg pjesni-
ka sovjetske revolucije, Vladimira Majakovskog, ugu$enog poleta re-
volucionarne inteligencije i stvarala%ke avangarde, osnivanja jedin-
stvenog Saveza sovjetskih umjetnika i promocije socijalisti%kog rea-

3
Rije% je o %lanku naslova "Boys' Weeklies", koji je Orwell objavio 1940. go-
dine u %asopisu Horizon, a potom i u pet zbirki eseja: Inside the Whale and
Other Essays (London, 1940); Critical Essays (London, 1946; ameri%ko izdanje:
Dickens, Dali and Others. Studies in Popular Culture, New York, 1946); A
Collection of Essays (New York, 1954); Selected Essays (London, 1957) i
Collected Essays (London, 1961).
Izgubljeni u prijenosu 15

lizma, zbiljskoga pandana zapadnja%koj masovnoj kulturi (usp. Hor-
vat-Pintari! 1979: 15-23). Samo pet godina nakon toga, po zavr$et-
ku Drugog svjetskog rata, nove, socijalisti%ke vlasti u zemljama sred-
njoisto%ne i jugoisto%ne Europe morale su odlu%iti o vlastitim
vizijama kulture.
Doista, ako je suditi po doma!em primjeru, nadomje$tanje gra-
&anske, pa i tradicijske kulture, stvarnom kulturom masa bilo je jed-
nim od najva"nijih projekata socijalisti%ke vlasti u drugoj polovici
pro$loga stolje!a. Ve! po%etkom 60-ih Josip Broz je upro prstom u
"destruktivno djelovanje" nekih %asopisa i raznih %lanaka, koji su, ka-
ko je tvrdio, "trovali omladinu () stranom dekadentnom umjet-
no$!u i literaturom", pa su "neki () ve! bili po%eli da govore da su
komunisti odigrali svoju ulogu" (Drug Tito o kulturi 1963: 2, 5 i 8).
I u svojoj novogodi$njoj poruci, prije nego $to je svim radnim ljudi-
ma, narodima i narodnostima SFRJ po"elio sretnu 1963. godinu,
primijetio je da "stanje u na$em kulturnom i moralnopoliti%kom "i-
votu nije onakvo kakvo bismo "eljeli da bude", da tu "ima mnogo%e-
ga tu(eg, nespojivog sa na$om socijalisti%kom etikom, ne%eg $to po-
ku$ava da sa linije koju je odredila na$a revolucija skrene tok na$eg
razvoja u drugom pravcu". Protiv dekadentnih pojava, istaknuo je,
treba se boriti, "ali ne uvijek administrativno ve! politi%kim radom.
To je zadatak %itavog na$eg dru$tva. To je zadatak Socijalisti%kog sa-
veza, to je zadatak Saveza komunista. To je naro%ito zadatak omla-
dinskih i drugih organizacija u okviru Socijalisti%kog saveza radnog
naroda Jugoslavije" (isto: 6). Nakon $to je "drug Tito otvorio per-
spektivu i jasno ukazao na zadatke", kada je "odgovornima oprao u$i
i kosu", sastalo se Centralno vije!e Saveza sindikata Jugoslavije da bi
"razmotrilo problematiku kulturnog "ivota" (Jamnik 1963: 305 i
Vukmanovi! 1963: 307), Savez novinara Jugoslavije je odr"ao "re-
dovnu me(ukongresnu konferenciju" i posvetio je "nekim idejnim
problemima na$eg novinarstva", sastali su se i razli%iti republi%ki od-
bori i kulturno-prosvjetne zajednice da bi promislili "neka pitanja iz-
dava%ke politike u oblasti zabavne literature, zabavno-revijalne $tam-
pe i zabavno-muzi%ke literature" (Zabavna literatura i #und 1963:

609) Kultura "koja savremenom %oveku poma"e da se odmori od
svakodnevnih napora" (Vukmanovi! 1963: 309) ostala je va"nom te-
mom politi%kih sastanaka ali i znanstvenih, a prije svega sociolo$kih
istra"ivanja i promi$ljanja sve do kraja 80-ih, kada je socijalisti%ka
vlast priznala kapitulaciju i u "sferi Idejne borbe u kulturi i umjetno-
sti", pa bi bilo potpuno neto%no utvrditi nereflektiranost popularne
(masovne) kulture (doma!eg) socijalizma. No, %itaju li se danas, po-
gotovo iz interesa koje podrazumijeva kulturalnostudijska vizura,
"materijali" mnogih tematskih plenuma, kongresa i tribina ili znan-
stveni radovi koje je objavljivala jugoslavenska kulturolo$ka periodi-
ka, valja primijetiti da doma!a popularna kultura u socijalizmu nije
stekla pravo da se o njoj raspravlja kao o kodiranim porukama s koji-
ma !e radni%ka klasa, umjesto nijema pristajanja, pregovarati ili im
eventualno "herojski" oponirati.
Marks i st i %ka teori j a medi j a u ral j ama
(nekol i ki h) povi j esni h i nterpret aci j a
Razlozi za "jednodimenzionalno" razumijevanje popularne kulture u
socijalizmu svakako nadilaze jednostavna kulturalnostudijska rje$enja
koja !e razotkriti nemo! doma!e znanosti da popularnu kulturu ra-
zumije, pa opi$e kao prostor podrivanja dominantnog kulturnog dis-
kursa, ili barem kao prostor pregovaranja o zna"enjima. Jedan bi se
me(u mogu!im odgovorima mogao ispisati na tragu programskoga
%lanka "Sastavnice teorije medija" Hansa Magnusa Enzensbergera.
Iako Enzensbergerovu tvrdnju o nepostojanju marksisti%ke teorije
medija zapravo treba %itati kao ocjenu nesposobnosti europske ljevi-
ce da na primjeren na%in i za vlastite ciljeve upotrijebi suvremene
komunikacijske medije,
4
u obrazlo"enju te ocjene ocrtavaju se neki

4
Usp. tvrdnju Zage Pe$i!-Golubovi!: "Ocjenjuju!i 'masovnu kulturu' kao
pseudo-kulturu ne zna%i da propagiramo vra!anje na 'elitnu kulturu', zatvorenu u
uzak krug poznavalaca u okviru najvi$ih slojeva. Naprotiv, zala"emo se za otkriva-
nje svih mogu!nosti koje nam stoje na raspolaganju da bismo pravu kulturu

od klju%nih prijepora kojima je europska lijeva inteligencija tra"ila
odgovor na Ma(arsku revoluciju i doga(anja koja su je slijedila na is-
toku, ali i zapadu kontinenta. Rije% je, prije svega, o optu"bi kojom
se "lijeva kritika" opisala kao "kulturno arhai%na" i "esencijalno defe-
tisti%ka" (Enzensberger 2000 [1970]: 72-73).
Europska je Nova ljevica 60-ih godina, tvrdio je Enzensberger,
reducirala svoje promi$ljanje medija tek na jedan koncept, koncept
manipulacije, "orvelijansku fantaziju () industrije svijesti". Defeti-
zam koji je proistekao iz ograni%enosti takve perspektive iako,
"objektivno gledaju!i, () korespondira s potpuno ispravnom uvje-
reno$!u u to da se ona sredstva proizvodnje koja su od odlu%uju!e
va"nosti nalaze u neprijateljskim rukama" upu!uje na "svojevrsnu
impotenciju" koja onemogu!uje da se nadi(e kriti%ki napad na po-
stoje!e vlasni%ke odnose.
Nesigurnu i kolebljivu, (zapadno)europsku ljevicu optere!uju
"gra(anski strahovi", a strah od "masa" ovdje nije na posljednjem
mjestu. 'tovi$e, ona se %eznutljivo obazire unatrag, prema predindu-
strijskim vremenima, pa ih za potrebe svoje vizije budu!nosti odijeva
"u progresivnu odje!u"! Nije stoga "nikakvo %udo $to jo$ nije proiz-
vela analizu modela manipulacije u zemljama kojima vladaju socijali-
sti%ki re"imi", a gdje je "stara gra(anska kultura, iako velikim dije-
lom zakrabuljena i izopa%ena, ostala () strukturno netaknuta i
takva nastavlja vladati" (isto: 70, 72-73 i 75).
Enzensberger svoju kritiku nije usmjerio tek prema $iroko ozna-
%enoj meti Nove ljevice: neke je me(u impotentnima naveo poimen-
ce: Horkheimera i Adorna, na primjer, koji se nisu li$ili nostalgije
koja se "prilijepila za rane gra(anske medije". Lukcs je zbog potrage

pribli"ili narodu. Svakako da su u tom smislu ve! odigrala odre(enu ulogu
sredstva masovnih komunikacija, ali ne dovoljnu. Zato treba kriti%ki ispitati
njihove programe i sadr"aje, i da bismo jasno definisali funkciju tehnike u oblasti
kulture, moramo tehniku kao sredstvo komunikacije postaviti na mesto koje
joj odgovara. To jest, u ulogu sredstva koje treba da ispunjava ciljeve
socijalisti%kog dru$tva u oblasti kulture" (Pe$i!-Golubovi! 1969: 1316). Usp. i
'uvar 1975: 330.

za "jednostavnom i prirodnom harmonijom i ljepotom stare kulture
kulture u pravom, doslovnom smislu rije%i" pro$ao jo$ i mnogo
gore.
5
Takva, prestra$ena, apati%na, i nostalgi%na, ljevica je propustila
priliku za medijsku akciju u zapadnim industrijaliziranim zemljama,
a taj je propust stvorio vakuum u koji je potekla struja nemarksisti-
%kih hipoteza i praksi: "Od Kabarea Voltaire do Tvornice Andya
Warhola, od komedija nijemoga filma do Beatlesa, od prvih crta%a
stripova do dana$njih menad"era Undergrounda, apoliti%ni su u%inili
mnogo ve!i napredak u kori$tenju medija no bilo koja ljevi%arska
skupina" (isto: 83-84).
Iako je ovaj svoj tekst objavio u %asopisu New Left Review (br.
64, 1970: 13-36), britanske kulturalne studije, na %elu s Raymon-
dom Williamsom, Enzensberger nije ni spomenuo.
6
Jesu li mu se ta-
da, na samome po%etku 70-ih, "dru$tveni uspjesi intelektualnog pot-
hvata %ije je jedino jedinstvo bilo u predanosti njegovih prista$a pro-
gresivnoj dru$tvenoj promjeni"
7
u%inili nevrijednima razmatranja, ili
je pak i kulturalnostudijski pothvat, jo$ na svojim po%ecima i neokr-
njen neprincipijelnostima koje !e ga kasnije pokolebati, ocijenio
beznadno defetisti%kim?
8
U prilog potonje pretpostavke ide %itanje

5
Jedinim je primjereno usmjerenim marksisti%kim promi$ljanjem medija na-
zvao ono Waltera Benjamina i, na njegovu tragu, Bertolta Brechta (isto: 83).
6
New Left Review, koji se utemeljio 1960. godine fuzijom %asopisa New
Reasoner i Universities and Left Review, i danas se smatra klju%nom periodi-
%kom tiskovinom me(unarodne ljevice. Prvim mu je urednikom bio Stuart Hall,
a jedan me(u pokreta%ima i autor brojnih priloga bio je Raymond Williams.
7
Citat iz: Hartley 1991: bez paginacije.
8
Radi li se o me(uljevi%arskim prijeporima, Enzensbergerovu je kritiku za-
nimljivo omjeriti s ne$to kasnijom Hallovom: "Ljevica u svojoj organiziranoj, la-
buristi%koj formi, kao da nema ni najpovr$niju koncepciju o tomu $to sa sobom
nosi oblikovanje novoga historijskog projekta. Ona ne razumije nu"no kontradik-
tornu prirodu ljudskih subjekata, dru$tvenih identiteta. Ona politiku ne razumije
kao proizvodnju. Ona ne vidi da je mogu!e povezati se s obi%nim osje!ajima i is-
kustvima koje ljudi imaju u svojoj svakodnevici, a ipak ih artikulirati na progresi-
van na%in, koji stremi naprednijem, modernijem obliku dru$tvene svijesti" (Hall
1987b: 21).
Hall je, me(utim, za razliku od Enzensbergera, s marksistima dijelio samo
"zanimanje za problem, a ne () teoriju, pa %ak ni () problematiku" (Hall
2006: 113). Enzensberger je pak zadr"ao "op!enitu formu marksisti%ke analize

uvodnoga odlomka Williamsova eseja "Culture is Ordinary" iz 1958.
godine, kakvo je u "Predavanju Raymondu Williamsu u po%ast"
predlo"io novinar i kriti%ar Cristopher Hitchens.
9
Za Hitchensa taj
je tekst "dosljedno autobiografski i dokazuje sna"nu i uvjerenu uko-
rijenjenost u postojbinu i obitelj", a autorov se pogled u budu!nost
temelji na nostalgi%nim evokacijama okru"ja u koje bi se "vidljivo
upisalo dvadeset stolje!a tegobne radni%ke povijesti, ali povijesti koja
je, zauzvrat, ljudima koji rade vlastitim rukama podarila mo!"
(Hitchens 1999: 7; Williams, prema Hitchens 1999: 7). No, ako to
Hitchensovo zapa"anje ide na ruku Enzensbergerovim optu"bama
Nove ljevice, dvojica se autora ne!e slo"iti u ocjeni Williamsova
"kontroverzna" suvremenika: dok je, naime, Enzensberger Orwella u
samo dvije re%enice smjestio me(u one %ija promi$ljanja medija pri-
padaju pro$losti, Hitchens se u cijelosti posvetio obrani njegova lika
i djela, a u srazu s onim u %iju je %ast odr"ao predavanje. I ne samo
to: Hitchens je toliko o$tro napao Williamsa da je Colin MacCabe
morao napisati pogovor objavljenoj verziji predavanja, iako i sam
priznaju!i da "nema dvojbe da je Orwell bio Raymondova slaba to-
%ka" (MacCabe, pogovor u Hitchens 1999: 21).
O toj Williamsovoj slabosti svjedo%e i njegovi trajni povraci Or-
wellu u knjigama Culture and Society iz 1963, Orwell iz 1971,
George Orwell: A Collection of Critical Essays (ur.) iz 1974. ili Poli-
tics and Letters: Interviews with New Left Review iz 1979. ali i
tekstovi drugih autora poput, primjerice, eseja "The English Obser-

(dijalekti%ko proturje%je izme(u proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa)", ali je
prihvatio misao da je "'klasi%na' definicija proizvodnih snaga ograni%ena", pa je
pro$irio svoju analizu "u smislu proizvodnih snaga koje bi obuhvatile cijelo slijepo
polje zna%enja i komunikacije". Njegova pretpostavka, dakle, "u najboljem slu%aju
() tek nadokna(uje golemo zaka$njenje klasi%ne marksisti%ke teorije" (Baud-
rillard 2001: 26-27).
9
Rije% je o predavanju "George Orwell and Raymond Williams" koje je
Hitchens odr"ao u svibnju 1999. godine. Tri godine kasnije objavio je i knjigu
naslova Why Orwell Matters (New York: Basic Books, 2002) da bi ponovo, kako
stoji na prednjoj unutra$njoj stranici ovitka, "briljantno ekshumirao pogre$no
protuma%ena heroja".

ver: Orwell, Englishness and Empire" Stephena Woodhamsa. Kao i
Hitchens, taj je autor (%ija se kompetencija sugovornika otkriva i u
nedavno objavljenoj knjizi History in the Making: Raymond
Williams, Edward Thompson and Radical Intelectuals: 1936-
-1956)
10
izmjerio Orwellovo mjesto u svijetu britanske Nove ljevice
prema Williamsovu komentaru:
"U Britaniji 50-ih du" svake ceste kojom krene$ Orwellova figura kao
da %eka. Ako nastoji$ razviti novu vrstu analize popularne kulture, on-
dje je Orwell; "eli$ li izvijestiti o radu ili o obi%nome "ivotu, ondje je
Orwell; ako si se poduhvatio bilo koje vrste rasprave o socijalizmu, on-
dje je ve! ogromna napuhana statua Orwella koja te upozorava da od-
stupi$. Sve do kasnih 60-ih politi%ki su uvodnici u novinama redovno
sadr"avali upute za mla(e socijaliste da %itaju svojeg Orwella kako bi
vidjeli kamo sve to vodi" (Williams 1979: 384; Hitchens 1999: 16-17;
Woodhams 2002).
Doista, Orwellove "distopijske projekcije", prije svega u romanima
'ivotinjska farma i 1984, danas ne uzbu(uju ljevi%arske duhove ni$ta
manje nego $to su to %inile prije pola stolje!a. Iz krila se kulturalnih
studija tim raspravama pridru"io i Douglas Kellner, iako ne da bi,
poput mnogih, proglasio Orwella nedosljednim socijalistom ili %ak
protuljevi%arskim dou$nikom,
11
nego da bi njegovo vi(enje i kritiku
totalitarnih dru$tava usporedio s onima Herberta Marcusea, upozo-
riv$i ipak na to da "politi%ke mislioce valja %itati povijesno i kontek-
stualno". U 1984, Orwell je, ustvrdit !e Kellner, "precizno anticipi-
rao sredi$nje mjesto koje !e televizor zauzeti u domovima, pa i upo-

10
London: Merlin Press, 2001.
11
Te se optu"be nerijetko opravdavaju krunskim dokazom Orwellova antiko-
munizma: time $to je, navodno, na samrtnoj postelji i za potrebe britanske oba-
vje$tajne slu"be prokazao tridesetosmero "kriptokomunista", pa tako i sam po-
stao Velikim bratom. Vidi primjerice: Norton-Taylor, Richard i Seumas Milne:
"Orwell Offered Writers' Blacklist to Anti-Soviet Propaganda Unit", The (Lon-
don) Guardian, 11. srpnja 1996. Na: http://www.writing.upenn.edu /~afilreis
/50s/orwell-informer.html [21. srpnja 2005]; Garton Ash, Timothy: "Orwell's
List", The New York Review of Books 50/14, 25. rujna 2003. Na: http:// www.
nybooks.com/articles/16550 [21. srpnja 2005].

trebu tada najrazvijenijega komunikacijskog medija kao instrumenta
indoktrinacije i dru$tvene kontrole". Unato% tomu, zamjerit !e mu
$to nije, poput Marcusea, "vjerovao da [ljudska] priroda, sje!anje i
estetska dimenzija osiguravaju standarde, norme i vizije koje donose
energiju, koje je mogu!e upotrijebiti u kritici i transformaciji suvre-
menih opresivnih uvjeta". Dapa%e, Kellner je Orwellu predbacio isto
ono zbog %ega se Enzensberger okomio na Lukcsa, a Hitchens ne
bez zluradosti potcrtao u Williamsa: "odre(eni () konzervati-
vizam", koji se ogleda u poticanju "%e"nje za onim $to je bilo,
umjesto () vizije boljeg i druga%ijeg "ivota u budu!nosti" (Kellner
1990: 4).
Orwel l ovi kul t ural ni st udi j i
Na stranu pitanja o tomu je li ljevica u drugoj polovici pro$loga sto-
lje!a ponudila upotrebljivu teoriju medija, ako ju je uop!e ponudila.
Na stranu i razmi$ljanja o tomu koji su me(u tada prominentnim
intelektualcima bili pravi komunisti, a koji pak nisu. Na tragu "praz-
noga mjesta" promi$ljanja i problematizacije socijalisti%kih popular-
nih kultura, a u svjetlu Orwellova prijedloga iz 1940, moglo bi se ra-
dije ustvrditi da je Orwellov doprinos kulturalnim studijima mogao
biti itekako velik, jednako 60-ih ili 90-ih godina. 'tovi$e, njegovi bi
se eseji o britanskoj popularnoj kulturi s po%etka stolje!a oni koje
je Raymond Williams samo zabilje"io u opasci o "novim vrstama
analize popularne kulture", a Enzensberger previdio u svomu apelu
za novo lijevo razumijevanje i upotrebu komunikacijskih medija
morali prepoznati kao "kulturalni studiji prije kulturalnih studija"
(MacCarty 1969; Hitchens 1999; Eagleton 2003).
12

Ovdje bi na prvome mjestu bio ba$ "Boys' Weeklies", koji u po-
nudi malih novinarnica otkriva "najbolju dostupnu indikaciju onoga

12
Usporedi primjerice "The Art of Donald McGill", Horizon, velja%a 1942;
"Raffles and Miss Blandish", Horizon, listopad 1944.

$to mno$tvo Engleza doista osje!a i misli": jeftine listove koji postoje
samo zato $to postoji "potra"nja za njima, pa odra"avaju sklonosti
svojih %itatelja, onako kako to ni u kojem slu%aju ne mogu veliki na-
cionalni dnevni listovi s nakladom u milijunima primjeraka". Kako
dakle izgleda Orwellova pionirska analiza predmeta koji je tek imao
postati kulturalnostudijskim? Iz "gotovo nevjerojatno" brojne i raz-
nolike ponude takvih jeftinih tiskovina, izdvojio je one koje su kupo-
vali dje%aci u dobi od 12 do 14 godina, ali su ih %itali i drugi, stariji.
Prepoznao je sto"erne teme pri%a koje su se objavljivale u nastavci-
ma, potom i njihove uzore, tipove zapleta i u pri%ama ugra(ene na-
cionalne ili druge stereotipe, a u tom smislu i stereotipizaciju likova;
usporedio je "mentalni svijet" tih pri%a sa svojim vi(enjem tada$nje
britanske dru$tvene i politi%ke stvarnosti, pa i s "mentalnim svije-
tom" koji su nudili sli%ni listovi u Engleskoj ili Americi; upro je prs-
tom u tabuizirane teme i razotkrio va"nost i zada!u naslovnica ili
drugih ilustracija, propagandnih oglasa, ali i literarnog stila i jezika.
Te su pri%e, ocijenio je Orwell, zapravo "savr$eno promi$ljeno
pobu(ivanje sanjarija o bogatstvu": ovdje radni%koj klasi nema mje-
sta, osim u epizodnome izrugivanju (smije$ni likovi) ili difamiranju
(avanturisti i drugi polunegativci). Ako ciljane to%ke identifikacije ni-
su razli%iti svemo!ni likovi poput G-mana, vojnika Legije stranaca,
neke varijante Tarzana ili istra"iva%a tropskih pra$uma, onda je
"mentalni svijet" tih pri%a, u Orwellovoj interpretaciji, otprilike ovaj:
"Godina je 1910. ili 1940, ali to nije va"no. Polaznik si $kole Grey-
friars, dje%ak rumenih obraza u svojoj %etrnaestoj, odjeven u modernu
i po mjeri sa$ivenu odje!u, sjeda$ za $alicu %aja u svojoj radnoj sobi
() nakon uzbudljive nogometne utakmice u kojoj je tvoja ekipa po-
bijedila neobi%nim pogotkom u posljednjih pola minute. U sobi je
ugodna vatra, a vani fiju%e vjetar (). Kralj je na prijestolju i funta
vrijedi funtu. S druge strane Kanala, u Europi, smije$ni stranci blebe!u
i ma$u rukama (). Sve je sigurno, solidno i neupitno. Sve !e takvim
ostati zauvijek" (Orwell 1988 [1939/1940]: 189-190).
Razmi$ljanje o britanskim tjednicima Gem, Magnet, Modern Boy,
Triumph, Champion, Wizard, Rover, Skipper, Hotspur i Adventure,

kakvo je Orwell ponudio svojim %itateljima, vjerojatno i nije imalo
biti pozivom za otvaranje novog prostora znanstvenoanaliti%kih inte-
resa. Unato% tomu pa i unato% nadasve intrigantnoj %injenici da su
prominentna imena kulturalnih studija za"mirila pred ovim, koliko
god skromnim predhodni$tvom,
13
a istovremeno se na svaki na%in
obilno obru$ila na ideolo$ku nepodobnost Orwellovih distopija
nemogu!e je previdjeti iznena(uju!e veliku podudarnost procedu-
ralnog modela Orwellove analize s modelom analiti%koga postupka
kojim se potkraj 70-ih, razotkrivaju!i "ideologiju adolescentske fe-
mininosti" u %asopisu Jackie poslu"ila Angela McRobbie. McRobbie
je odabrala Jackie zbog "njegova velikog uspjeha kao tjednika", pri$la
mu je kao "sustavu poruka, ozna%uju!em sustavu i nositelju odre(e-
ne ideologije, ideologije koja se bavi konstrukcijom tinejd"erske "en-
skosti". I ona raspravlja o sredi$njim temama (slikovnih) pri%a,

13
Valja spomenuti da Richard Hoggart u svojoj knjizi The Uses of Literacy iz
1957. godine nije krio %injenicu da su ga Orwellovi %lanci o popularnoj kulturi
inspirirali u pisanju potpoglavlja pod naslovom "Sex-and-Violence-Novels": "#i-
tatelji 'Raffles and Miss Blandish' Georga Orwella (Critical Essays, Secker, 1946)
primijetit !e ovdje posvuda dug prema njemu" (Hoggart 1959: 298). U svojem
izlaganju na skupu The Uses of Richard Hoggart David Lodge, umirovljeni pro-
fesor sa Sveu%ili$ta u Birminghamu, prisjetio se toga duga: "Richard Hoggart, ge-
neraciju mla(i od Orwella, uveo je njegov kriti%ki duh i stil u akademski diskurs.
Postoji eho [Orwellove rasprave] The Road to Wigan Pier u, na primjer, autobio-
grafskim i opisnim odlomcima o "ivotu u sirotinjskim predgra(ima Leedsa u
knjizi The Uses of Literacy. Naravno, Orwell je bio autsajder, %ovjek iz 'ni"e vi$e
srednje klase' (kako je sebe duhovito opisao), stari stanovnik gradi!a Eton, koji je
za sebe svjesno konstruirao odre(eni klasni identitet da bi istra"io "ivote ljudi
radni%ke klase u vrijeme depresije, dok je Richard pisao na temelju sje!anja i vla-
stita iskustva, s distance ili visine do koje je dospio obrazovanjem. Svojim zani-
manjem za komercijalizaciju i amerikanizaciju popularne kulture svoju je poziciju
u%inio manje relaksiranom, vi$e kriti%kom od Orwellove. Ali sli%nost i kontinui-
tet su prisutni" (Lodge 2007: 33).
Razlo"no je pretpostaviti da se birminghamskoj "$koli" nije svidio Orwellov
pogled na "konzumente" popularnih tiskovina. Za njega, naime, kao da je ljud-
skoj ve!ini doista bilo stalo samo do toga da $tivo bude atraktivno, bez obzira na
"ideologiju" koju zastupa. #itamo li ga na taj na%in, u njegovim !emo "konzu-
mentima" prepoznati "kulturalne papke", a njega samoga !emo razotkriti kao au-
tora koji je kritizirao jedan oblik "masovne manipulacije" da bi zastupao drugi,
podobniji. Uostalom, "predod"ba o ljudima kao o potpuno pasivnoj, izvanjskoj
sili duboko je nesocijalisti%ki pogled na stvar" (Hall 2003: 12).

njihovu stilu i jeziku, tipu i vrstama zapleta, stereotipizaciji likova i
situacija, sredi$njim porukama ili o tabuiziranim temama. I njezina
je analiza, to priznaje u zaklju%ku, "jednostrana", prije svega zato $to
se ne temelji na etnografiji publike. Odlu%ila se za pristup koji pret-
postavlja mogu!nost "subverzije" u dekodiranju medijskoga teksta,
iako ne onako kako se, tada ve! uobi%ajeno, pristupalo subkulturnim
odgovorima ponudi dominantne kulture: "Nedvojbeno, djevojke
upotrebljavaju [Jackie] kao sredstvo kojim signaliziraju svoju dosadu
i nezadovoljstvo u $koli, primjerice". "Jackie zauzima", kako sugerira
McRobbie, "sferu osobnog ili privatnog, koju Gramsci naziva
'civilnim dru$tvom'", a taj je prostor "razmjerno slobodan od izrav-
nog dr"avnog upletanja. Posljedi%no, njega se razumije kao popri$te
'slobode', 'slobodnoga izbora' i 'slobodnoga vremena'" (McRobbie
1991 [1978]: 81-82, 86 i 132).
Na prvim stranicama rada, dok je jo$ razmi$ljala o mogu!im pri-
stupima temi Jackie, McRobbie se sjetila i Orwellova "Boys' Week-
lies". Spomenula ga je, me(utim, samo zato da bi ga odbacila, kao
primjer neprihvatljive teze o konspiraciji, koja "vidi masovnu kulturu
kao napoj za mase, kao rezultat zavjere vladaju!e klase %iji je cilj odr-
"ati radni%ke klase poslu$nima i podre(enima", kao ne$to "bezvrijed-
no i manipulativno" (isto: 85). McRobbie je Orwellov pristup nazva-
la ahistori%nim, jer ne locira "djelovanje razli%itih aparata unutar
dru$tvenih tvorbi (politike, medija, zakona, obrazovanja, obitelji) od
kojih je svaka relativno autonomna ()", ali je propustila zapaziti
"ahistori%nost" vlastita semiolo$kog pristupa (Strinati 1995: 209).
Svoju je kritiku, poput mnogih drugih suradnika Centra za suvreme-
na kulturalna istra"ivanja (CCCS) tih godina, izgradila na tekovinama
ideja Antonija Gramscija, no protuhegemonijski i pregovara%ki po-
tencijal podre(enih kultura, koji su britanski kulturalni studiji razot-
krili i opisali prema Gramscijevu modelu hegemonije i podre(eno-
sti, a najprije i najdalekose"nije u kanonskome tekstu "Enco-
ding/Decoding" Stuarta Halla, u raspravu se Angele McRobbie upi-
sao tek kao ste%eno znanje, kao mogu!a, ali u interpretaciji djevoja-
%kog %asopisa ne naro%ito upotrebljiva pretpostavka (McRobbie

1991 [1978]: 86). Mo"da to i nije najmanji me(u razlozima zbog
kojih se njezin zaklju%ak unekoliko odvojio od koncepta "pregovara-
nja o zna%enjima" i pribli"io Orwellovu vi(enju masovne kulture:
"Uzmemo li u obzir sve ostale stvari i iskustva, za koje vjerujemo da
su utjecali na nas, ne smijemo biti previ$e nagli i zanemariti Jackie
kao 'smije$nu i bezopasnu besmislicu'. Njezin je uspjeh odre(en vla-
stitim upam!enim statusom u krajobrazu adolescentske femininosti"
(isto: 132).
Danas, kad %itamo Angelu McRobbie s tek ne$to manje vremen-
ske udaljenosti od one iz koje je ona %itala Orwella, pa raspola"emo i
poznavanjem rukavaca koji su potekli iz kulturalnostudijske matice
nakon objave teze da dekodiranja medijskih poruka nu"no ne proiz-
laze iz njihova kodiranja, ne!emo joj zamjeriti zaklju%ni nagovje$taj
da bi "masovna kultura" ipak mogla biti "napoj za mase", ili !emo
prema njemu pokazati vi$e blagonaklonosti nego $to ju je McRobbie
bila pokazala prema Orwellovoj "tezi konspiracije". Svjedoci smo,
naime, "estokih prijepora zbog "zastranjenja" proiza$lih iz nastojanja
da se artikuliraju slo"eni me(uodnosi dominantne ideolo$ke repro-
dukcije i kreativnih/"ivljenih kulturalnih oblika. Kontroverzije tih
me(uodnosa mnogogdje su postale va"nijima od prilagodbi, pa se
medijski "proizvodi" vi$e ne razumijevaju samo kao sredstvo za
prakticiranje kulturalne dominacije, nego i kao "materijal" koji osna-
"uje obi%nu ljudsku svakodnevicu. To je, primijetio je svojevremeno
i Stuart Hall, "herojska, ali ne i pretjerano uvjerljiva alternativa"
(Hall 2003).
14

14
Naime, Hallov je tekst "Encoding and Decoding in the Television Dis-
course" (1980 [1973]), uz L'invention du quotidien. Tome 1, Arts de faire
(1980) Michela de Certeaua, inspirirao kasnija optimisti%na tuma%enja medija,
pa !e ovaj autor u %lanku "Bilje$ke uz dekonstruiranje 'popularnog'" odbaciti, kao
nepouzdane, strategije "radikalnih kriti%ara i teoreti%ara popularne kulture". Pre-
ma jednoj od tih strategija "popularnoj kulturi" suprotstavlja se "alternativna ()
autenti%na 'popularna kultura'", %ime se sugerira "da 'prava' radni%ka klasa ($to
god to bilo) nije zavedena komercijalnim nadomjescima". Ono $to s njom nije u
redu njezino je zanemarivanje apsolutno temeljnih odnosa kulturalne mo!i do-
minacije i podre(enosti, koje su unutarnje zna%ajke kulturalnih odnosa. Tvrdim,
me(utim, da ne postoji cjelovita, autenti%na i autonomna 'popularna kultura' ko-

Radi se zapravo o "nekim oblicima kulturalnih studija" koji su
"uvelike iznevjerili vlastitu teorijsku politiku. Na po%etku su krivo
srasli u odnosu na kontekst u kojem su zapo%eli svoj put, da bi na
svr$etku, u zrcalu, u mno$tvu blijedih papagajskih replika jedva pre-
poznali vlastiti lik" (Duda 2002: 42). Kulturalne studije, prema
Hallovoj uputi, valja promatrati kao poku$aj "'utemeljenja zbiljske
kulturalne i kriti%ke prakse koja bi trebala stvoriti neku vrstu organ-
skoga intelektualnog politi%kog rada koji ne "eli postati dijelom
krovne metanarativnosti ste%enoga znanja ili institucija'" (Hall, pre-
ma Duda 2002:36). Ipak, sasvim je lako zamisliti da poneke preslike
najatraktivnijih kulturalnostudijskih "modela" nisu nastale kao "neo-
bavezuju!e, vi$e ili manje uspjele analiti%ke igre li$ene potrebe za in-
vencijom" (Duda 2002: 42), nego zbog stvarne autorske uvjerenosti
u intelektualnu i politi%ku ispravnost ideje o tomu da "radni%ka kla-
sa" ne nasjeda na hegemonijske provokacije. Ako je, dakle, spome-
nuta "papagajska alternativa" otupjela bri"no njegovanu kulturalno-
studijsku kriti%ku o$tricu, otvorila je i pitanje o valjanosti rezultata
istra"ivanja kojima prethode politi%ka ideja i odluka.
Pol i ti %nos t znanstvenoga pri st upa?
John Hartley, jedan od kulturalnostudijskih klasika, u svome je
osvrtu na 30-godi$nju povijest "discipline" i sam dometnuo gradiva
toj ideji:
"U politi%kome smislu, kulturalni su studiji dijete 60-ih, kada politi%ki
radikalizam nije samo osloba(ao, nego je bio i pomodan, kada su javna
pitanja narasla i okru"ila misli (i vice versa), kada su se rasplinule gra-

ja egzistira izvan mo!noga podru%ja veza kulturalne mo!i i dominacije. Kao dru-
go, ona uvelike podcjenjuje mo! kulturalnog usa(ivanja. Ova je izjava varljiva, jer
%im je izre%ena, otvorena je optu"bama za favorizaciju kulturalne inkorporacije.
Prou%avanje se popularne kulture nastavlja premje$tati izme(u ovih dvaju pri-
li%no neprihvatljivih polova: %iste 'autonomije' ili posvema$nje izolacije" (Hall
2003: 12).

nice izme(u politike, glazbe, seksa i droge, i kada su alternativne,
kontra i sub kulture izvirile na povr$inu tra"e!i pozornost" (Hartley
1991: 4).
Kada je, dosljedno kronolo$ki, do$ao do vremenske to%ke iz koje je
pisao, Hartley i nije mogao drugo do zapitati se:
"Jesmo li 'mi' odonda daleko dospjeli, na putu do obe!ane zemlje?
Koji su dru$tveni uspjesi intelektualnog pothvata %ije je jedino jedin-
stvo bilo u predanosti njegovih prista$a progresivnoj dru$tvenoj pro-
mjeni? Gdje su njegovi politi%ki uspjesi, u odnosu prema vlastitoj de-
mokratskoj retorici? Koji je javni odjek jedne od tek nekoliko akadem-
skih disciplina koje se zaista zanimaju za popularno (iako ne i popular-
nost), a koje teoretiziraju obi%an narod kao dio politi%ke borbe, a sva-
kodnevni "ivot kao kreativan?" (isto).
Ako se Hartleyeva obljetni%arska hrabrost zadovoljila upitano$!u nad
rezultatima kulturalnostudijskoga intelektualnog pothvata, pa i ne-
vjerni%kom tvrdnjom da su oni postali akademskom disciplinom,
neki su me(u njegovim kolegama po$li i korak dalje. Autori priloga
zborniku Cultural Studies in Question upravo su politi%ku ideju, ko-
ja se smjestila u same temelje kulturalnih studija, prepoznali kao
presudnu odrednicu rezultata mnogih kulturalnostudijskih istra"iva-
nja, iako mo"da doista tek skrativ$i "$iroko problemsko polje kultu-
ralnih studija na njihove najslabije elemente koji se zatim s lako!om
pretvaraju u klju%na obilje"ja %itava podru%ja" (Duda 2002: 46):
"Svakako, znanstvenici u kulturalnim studijima, poput Fiskea i Halla,
mnogo prostora posve!uju osiguranju opisno bogatih logi%kih temelja
svojim atribucijama natjecanja, otpora, itd. Ipak, %ini se da mnoge
takve atribucije ostaju problemati%nima, jer se mjere prema njihovu
jednosmjernom odstupanju od jedinstvene pozicije odre(enih, uteme-
ljenih standarda, to jest, od pretpostavljene dominantne ideje, vrijed-
nosti ili prakse. Takva su vrednovanja problemati%na jer kada se neka
praksa jednom odredi kao divergentna od dominantne prakse, vi$e ne-
ma na%ina kojima bi se ona, tomu unato%, identificirala kao konzerva-
tivna" (Thomas 1997: 84).

"Onaj segment kulturalnostudijskih istra"ivanja koji se ekskluzivno ba-
vio kulturom potro$nje nije bio samo neobi%no nekriti%an u svojem
odno$enju prema masovnopopularnoj kulturi zbog, smatram, gubitka
normativne nakane i, posljedi%no, endemskog politi%kog kvijetizma,
nego je bio i samoograni%avaju!i i jednodimenzionalan u svojim anali-
ti%kim dosezima. Napustiv$i kriti%ke poglede koji su se inspirirali
Frankfurtskom $kolom i ranom teorijom hegemonije, medijske su se i
kulturalne analize iz populisti%ke perspektive sve vi$e zanimale za pita-
nje kako dru$tveno podre(eni pripadnici 'aktivne publike' interpre-
tiraju i upotrebljavaju masovno distribuirane kulturne proizvode. Ovo
je po%esto rezultiralo bezbri"nim, a naj%e$!e veli%aju!im poimanjem
masovnopopularne kulturne potro$nje i njezinih svakodnevnih u"itaka,
tendencijom koja se dovela do reductio ad absurdum u radu Johna
Fiskea tijekom 80-ih" (McGuigan 1997: 148).
Todd Gitlin je u svojem prilogu zborniku bio i o$triji: mnoge je kul-
turalnostudijske radove optu"io za arbitrarnost koja (kao) da je po-
sljedica napora istra"iva%a da "u%ine rezultate takvima da odgovaraju
politi%kim potrebama", jer "u vode!im $kolama kulturalnih studija
istra"ivati kulturu ne zna%i u tolikoj mjeri poku$ati zahvatiti u kultur-
ne procese, koliko odabrati strane ili, preciznije, odrediti pripada li
neki kulturni proces onoj strani dru$tva na kojoj su ideolo$ki an(eli"
(Gitlin 1997: 32). Ba$ su politi%ke potrebe britanske Nove ljevice,
"neposredno na tragu desetlje!a mladena%ke pobune", bile razlogom
zbog kojeg su se teoreti%ari posvetili subkulturama mladih u indu-
strijskim zemljama. Ovdje je, tvrdi Gitlin, "bilo veoma jednostavno
otkriti ishodi$te nezadovoljstva koje je mogu!e mobilizirati ili, jo$
bolje, koje se mo"e mobilizirati u djelotvornu oporbu kapitalizmu i
rasizmu". I sam se prostor kultura sada mogao prepoznati kao popri-
$te, pa se i ta borba odredila "pojmovima uvezenima iz pojmovlja
politi%kih okr$aja". Naposljetku, popularna se kultura marginalnih
skupina promaknula u "vrstu protustrukture svijesti pa %ak i ()
nadomjesne politike sfere misli i senzibilnosti koja je hipoteti%ki
za$ti!ena od pritisaka hegemonijskoga diskursa, instrumentalnoga
uma, ekonomske racionalnosti, klasne, rodne i seksualne podre(e-
nosti". Poruka je bila jasna: ljudi ne tro$e popularnu kulturu "zbog

toga $to bi bili zavedeni, prevareni, podre(eni, zbunjeni, pasivni".
Naprotiv, oni u njoj, kada se interpretira unutar kulturalnostudijske
paradigme, "nalaze kanale "elje, u"itka, inicijative, slobode":
"To je pretpostavka koja kulturalnim studijima daje auru politi%ke
anga"iranosti ili barem politi%ke utjehe. Otkriti smisao i vrijednost,
o$troumnost i energiju u popularnoj kulturi zna%i svjedo%iti o tomu da
ljudi, koliko god svrstani u bojne redove, koliko god podijeljeni, koliko
god izudarani, koliko god prestra$eni, koliko god nezaposleni, koliko
god drogirani, jo$ nisu pora"eni. Istra"iva% kulture, pjevaju!i njihove
pjesme i analiziraju!i njihove tekstove, istovremeno ih i posljedi%no
opjevava. Koliko god bila nepovoljna ravnote"a politi%kih snaga, ljudi
su uspjeli u "ivljenju svojih "ivota odlu%noga otpora" (isto: 27, 29-30 i
33).
Mo"da bi, na kraju ovoga odjeljka, valjalo poku$ati izvu!i pouku. Na-
ime, niti to $to su urednicima spomenutoga zbornika ina%e znana
kulturalnostudijska imena, Marjorie Ferguson i Peter Golding, a me-
(u autorima su priloga Graham Murdock, Douglas Kellner, David
Morley ili Angela McRobbie, ne zna%i nu"no da je rije% o ne%em te-
"em, problemati%nijem i temeljitijem od jo$ jedne unutarparadig-
matske sva(e i nastojanja da se "prisvoji pravo na () govor u ime
kulturalnih studija" (usp. Duda 2002: 46). Ipak, makar i u svome
odmicanju od birminghamske "cijepne podloge" (usp. isto: 42), Git-
linovo zami$ljanje kulturalnih studija koji !e odustati od te"nje za
politi%kim djelovanjem, koji !e prestati romantizirati svoj predmet i
vlastitu doktrinu i koji !e svijet oko sebe promotriti s mnogo vi$e ra-
doznalosti (Gitlin 1997: 37) nudi unekoliko slojevitiju potku za
promi$ljanja sudbine popularne kulture u dru$tvu u kojem, barem
legislativno, nije bilo podre(enih.

'uvarova os tav$ ti na
Ranih 60-ih, nakon $to je jugoslavensko politi%ko vodstvo prepozna-
lo "negativne uticaje iz inostranstva" u masovnoj kulturi doma!eg so-
cijalizma, a ponajvi$e u "$und literaturi" koja se po%ela "prevoditi i
$tampati" u velikim nakladama, i znanstvena su istra"ivanja krenula
na nov teren, da bi izmjerila zanimanje za #und me(u gradskim i se-
oskim stanovni$tvom, neobrazovanima, srednjeobrazovanima i viso-
koobrazovanima, starima i mladima, mu$karcima i "enama U nas,
svakako, nije bilo dvojbe o tomu "pripada li neki kulturni proces
onoj strani dru$tva na kojoj su ideolo$ki an(eli", pogotovo stoga $to
su "ideolo$ki an(eli" ovdje dr"ali politi%ku vlast %vrsto u svojim ruka-
ma, pa je i obi%noga %ovjeka u liku potro$a%a $unda (istog kojeg se, s
druge strane, moralo odrediti kao onoga koji !e u socijalizmu napo-
kon do"ivjeti ispunjenje svojih potreba) valjalo motriti kao "rtvu "su-
vremenih kompra%ikosa", "jalovih intelektualaca" koji se "izdvajaju
svojim de$peratorstvom i besprekorno$!u i u kapitalisti%kom dru-
$tvu" (Drug Tito o kulturi 1963: 8).
Kada je rije% o Hrvatskoj, nije lako prona!i boljega sugovornika
od Stipe 'uvara, sociologa, "jednog od vode!ih ideologa SKH i SKJ",
predsjednika Komisije CK SKH za idejno-politi%ko djelovanje i kul-
turu i, od 1974. do 1982. godine, ministra za prosvjetu i kulturu
SRH.
15
Njegova !u razmi$ljanja potra"iti u knjizi primjerenoga na-
slova, Politika i kultura ([1979] 1980), gdje je okupio dvadeset svo-
jih "anga"iranih rasprava, razgovora i istupa o tomu kako u na$oj kul-
turi i kulturnoj politici stvari stoje i kako bi mogle i trebale stajati"
('uvar 1980: iz predgovora).
Tih, 70-ih godina, za socijaliste na vlasti stvari nisu stajale onako
"kako bi mogle i trebale stajati", pa se trag Hrvatskoga prolje!a upi-
sao u sve priloge Politike i kulture. Potra"it !u najprije ona mjesta na
kojima je 'uvar opisao pri"eljkivano "stanje stvari". Kako su, dakle,
"stvari () mogle i trebale stajati"? #ini se ba$ otprilike onako kako

15
Podaci prema: Hrvatski leksikon, Zagreb: Naklada leksikon d.o.o., 1997.

su, dvadesetak godina poslije, mogle i trebale stajati i za Hartleya.
Ali, 'uvarovo je vi(enje, "povijesno i kontekstualno" opremljeno
unekoliko iskonskijom politi%koideolo$kom retorikom:
"Razvoj kulture pa i kulturna politika u nas odre(eni su samim smi-
slom socijalisti%ke revolucije. Ako je socijalisti%ka revolucija na djelu,
onda ona mora sadr"avati u sebi i element kulturnog oslobo(enja, od-
nosno kako je zapisano u Programu Saveza komunista Jugoslavije, iako
to zvu%i pomalo prosvjetiteljski, 'podizanje kulturnog nivoa masa'.
Ciljeve socijalisti%ke kulturne politike najbolje je svojedobno objas-
nio Lenjin. To su ciljevi dokidanja klasnih podjela u kulturi, dokidanja
razlike izme(u bur"oaske i proleterske kulture, prisvajanja op!e%ovje-
%anske kulture od radni%ke klase, osnovne proizvo(a%ke klase dru$tva,
kao i od svih pripadnika dru$tva" ('uvar 1980 [1975-1976]: 139).
"Sve $to na planu ru$enja starih ideja i danas %inimo, direktni je pro-
du"etak temeljitog obra%una u NOB-i. Nisu u NOB-i kultura i umjet-
nost bile nikakav ukras, niti se mogu svesti na opuse pjesnika, slikara,
muzi%ara, glumaca, koji su kora%ali partizanskim stazama. Glavna kul-
turna dimenzija NOB-e bilo je bezimeno kulturno stvarala$tvo naroda,
nove potrebe, nova svijest milijuna nepismenih i polupismenih, oni sa-
tovi u%enja, sricanja obi%ne i marksisti%ke abecede zajedno, oni raskidi
s bogom i religijom poput onog, kakav je imao Nikoletina Bursa!, kad
je prestao vjerovati u dragog boga jednostavno zato $to je vjerovao svo-
me komandiru, a komandir mu je, dakako, rekao da boga nema!" ('u-
var 1980 [1974b]: 101).
Za zastoj koji se dogodio %etvrt stolje!a nakon "temeljita obra%una"
sa "starim idejama" 'uvar je optu"io "gra(ansku inteligenciju". Nova,
socijalisti%ka, demokratska kultura se, prema 'uvaru, mogla razviti
jedino dokidanjem "takozvane masovne kulture" i dokidanjem "gra-
(anske inteligencije", koje je masovna kultura "prirodni izraz", te
one jedna bez druge "ne bi mogle opstojati". Da bi svaki %ovjek, "bez
obzira da li proizvodi materijalna ili duhovna dobra, svoj svakida$nji
"ivot mogao kreirati kao kulturni "ivot, potrebno je, dakle, "dokinuti
dihotomiju elitna masovna kultura", $to !e se pak posti!i, o%ito ta-
da jo$ nedosegnutim, "revolucionarnim preobra"ajem na%ina proiz-

vodnje". Tek po dokidanju te dihotomije, ali jednako tako i "svake
druge dihotomije koja se zasniva na klasnoj podjeli", o masovnoj se
kulturi ne!e vi$e mo!i govoriti kao o "vulgarnim surogatima kultu-
re", ne vi$e "u pejorativnom smislu i ne vi$e kao o korelatu kapitali-
sti%kog tr"i$ta, kapitalisti%ke civilizacije, s njezinim sistemom vred-
nota". Tek tada masovna !e kultura postati "stvarnom kulturom ma-
sa", "kulturom koju stvaraju mase" ('uvar 1980 [1973b]: 53).
Da bi razlikovao i u socijalizmu jo$ po svemu vitalnu (gra(an-
sku) masovnu kulturu od "eljene (socijalisti%ke) kulture koju stvaraju
mase u svojoj kreativnoj svakodnevici, 'uvar je morao pobli"e odre-
diti metu prijepora:
"Pojam masovne kulture, zapravo je a idejna borba vodi se i oko toga
korelativan pojmovima: masovno dru$tvo, masovna potro$nja, ma-
sovna demokracija, masovne potrebe, masa u smislu mno"ine ljudi.
Masovna je kultura izraz potro$a%kih potreba golemih ljudskih masa,
koje je kapitalisti%ki na%in proizvodnje preveo iz tradicionalnog autar-
hi%kog seoskog "ivota i u gradovima je jo$ namno"io. Te su mase stav-
ljene u polo"aj da, s jedne strane, njihovim potrebama i ljudskim per-
spektivama gospodari kapitalisti%ko tr"i$te, a na drugoj strani vladaju!e
klase i uop!e dru$tvene manjine na osnovu klasne vladavine i mo!i od-
lu%ivanja. Klasna se vladavina, naravno, izvodi iz prava prisvajanja, iz
vlasni$tva, a postoji dr"ava i sve ono $to zovemo organizirano nasilje i
$to tu vladavinu odr"ava.
Masovna je kultura u stvari sadr"aj onog $to se nudi kroz manipula-
tivne sisteme i preko tr"i$ta toj golemoj i u takvom polo"aju ljudskoj
masi, kao njezin duhovni svijet, kao njezina duhovna potreba. Masa
tra"i upravo ono $to joj se nudi, jer ono $to se nudi formira njezine
potrebe. Ona nema ljudsku poziciju u kojoj bi sama izgra(ivala svoje
potrebe u smislu duhovnog "ivota koji bi bio svakida$nji, ljudsko$!u
oplemenjen "ivot.
Prema tome, u najdubljem smislu, masovna je kultura na%in "ivota
kapitalisti%ke civilizacije" ('uvar 1980 [1975-1976]: 151-152).
Rije%ju, vladaju!a socijalisti%ka politika "u svim detaljima nije bila
uspje$na", pa je 'uvar morao priznati "jo$ uvijek prisutan raskorak

izme(u proklamacija i akcije": "malogra(anska tradicionalisti%ka in-
teligencija" je, "uslijed mno$tva okolnosti", dr"ala "ve!inu kulturnih
institucija", a njezin je utjecaj bio velik ('uvar 1980 [1973a]: 35).
Naime, kako je to 'uvar vidio, "poslije oslobo(enja se veoma razgra-
nala mre"a kulturnih institucija, ali se nisu mijenjale metode i sadr-
"aji njihovog djelovanja; te institucije jo$ uvijek rade na vi$e-manje
tradicionalan na%in; i dalje su najdostupnije uskim elitama i snobovi-
ma". Nakon oslobo(enja je, kako tvrdi, "nastupilo umna"anje i raz-
granjavanje sredstava masovnog informiranja; ja%ala je njihova uloga
kao prijenosnika kulturnih sadr"aja, kao kulturnih posrednika", $to
je imalo dobrih ali, %ini se, i lo$ih strana. U srazu urbane kulture,
koju su prenosila "sredstva masovnoga informiranja", i narodne kul-
ture sela, "koja od neolitika naovamo ima svoj kontinuitet", do$lo je
do "kratkih spojeva" ('uvar 1980 [1975-1976]: 140):
"U nas posebno, kada smo jo$ ve!inom %obanska djeca, si$la s brda i
pobr(a, kada smo jo$ ve!inom nepismeni i polupismeni, duhovi %eznu
za svime $to je zapravo preobra"eno pastirsko bitisanje: nogomet do(e
mjesto kamena s ramena, a $lageri mjesto ojkanja i zavijanja po klanci-
ma. Najve!i publicitet ve! zbog tog na$eg backgrounda u"ivaju oni koji
neprestano, kao na seoskim zborovima u stara vremena, dr"e govore,
oni koji ne$to pjevaju i guslaju i oni koji se na ledinama ja%aju. Ostali
su, privremeno, manje na cijeni" ('uvar 1980 [1974a]: 68-69).
Rje$enje, me(utim, nije bilo u apriornome odbacivanju urbane ili
pak narodne selja%ke kulture, nego u nala"enju primjerena odgovora
na pitanje na%ina preuzimanja kulturne ba$tine, "uklju%uju!i i vrijed-
ne sadr"aje narodne kulture, kulture sela", ali i na pitanje na%ina od-
bacivanja svega onoga "$to suvremena civilizacija, %ije je rodno mje-
sto gra(ansko dru$tvo, donosi a %ovjeka duhovno pusto$i, pravi ro-
botom, sitnom mrvicom manipulativnih sistema" ('uvar 1980
[1975-1976]: 140).
Niti 'uvar, dakle, u svome tra"enju dobra puta za kulturu u so-
cijalizmu nije se dosjetio mnogo toga novoga. I sam se, pred zama-
hom "nekriti%kog uvoza svakojake kulturne robe i poruka, a na

osnovi podlo"nosti strancomaniji i inferiornog idolpoklonstva pro-
vincijalnih i jo$ uvijek polukolonijalnih sklopova svijesti", osvrnuo
unatrag, tra"e!i izlaz u istome onome za $to je, ba$ nekako u isto vri-
jeme, Enzensberger prozvao Lukcsa, a ne$to poslije Hitchens
Williamsa i Kellner Orwella ('uvar 1980 [1972]: 14):
"Seoska narodna kultura se () spontano i stihijno dezintegrira i ne
preuzima se iz nje ono $to je dragocjen ljudski sadr"aj i $to treba %uvati
kao kulturnu ba$tinu, ne u smislu gajenja folklora kao ne%eg $to je i$-
%ezlo iz "ivota, pa se fiksira u igru, ples, kostim i u sa%uvanu materijal-
nu tekovinu, prazni%ki obi%aj koji se iznimno prakticira, ve! kao sam
svakida$nji "ivot. Jer, i nas obuzima i mora obuzimati %e"nja za povrat-
kom nekim karakteristikama tog prastarog "ivota. I nije to sve idiot-
sko,
16
usprkos Marxovoj definiciji. Najzad, ne bismo mogli objasniti ni
tu %e"nju gradskih ljudi koji su u na$oj epohi najbolje izrazili Rousseau
i veliki gra(anski mislioci, da se vrate prirodi i selu, a i %e"nju sela da
se domogne grada, zapravo svega onoga $to on kao kamena posuda
(prema Lewisu Mumfordu) sadr"i u smislu koncentrata ljudske civili-
zacije i kulture maltene otkad %ovjek postoji. I ne bismo mogli objas-
niti tu duboku %e"nju u nama recimo za antikvitetima, za starinama, za
ne%im $to je bilo maj%ina kolijevka i preslica, za ne%im $to se stvaralo i
"ivjelo neposredno u kontaktu sa svijetom biljaka i "ivotinja, gledanjem
zvijezda, hujanjem vjetra, itd.
Problem je, dakle, i kontakt s tom ba$tinom.
Suvremena civilizacija je toliko postala tehni%ki zgusnuta da nas
udaljava od prirodnog "ivota i "ivota prirode. Odumire spontano svaki-
da$nje stvarala$tvo naroda. Svestrana kulturna politika socijalisti%kog
dru$tva morala bi razvijati masovni kulturni amaterizam, koji bi ispu-
njavao i oboga!ivao svakida$nji "ivot %ovjeka danas" ('uvar 1980
[1975-1976]: 141).
Kakva je, prema tomu, bila ta "masovna kultura" socijalisti%ke Hrvat-
ske? 'uvarova je dijagnoza, iako se pisala s drugim vrijednosnim

16
Ovdje je rije% o pogre$nu tuma%enju Marxove uporabe starogr%ke rije%i
!!"#$, !!""%&$ (idiotes), "protivno dostojanstvenicima i %inovnicima: koji nije u
%asti i vlasti, obi%an, prost, neznatan, nevi(en %ovjek" (Senc, Stjepan 1988
[1910]. Gr"ko-hrvatski rje"nik za #kole).

predznakom, "iznena(uju!e nalik" osvrtu Johna Downinga na stanje
popularne kulture u socijalisti%koj Rusiji, Poljskoj i Ma(arskoj, koji
je ovaj autor objavio u ve! spomenutom zborniku Cultural Studies in
Question, da bi upozorio na "odsutnost znanstvenoanaliti%kih reflek-
sija popularne kulture socijalisti%kog vremena" i opravdao je izostan-
kom "eksplicitnoga opredjeljenja bilo za koji kulturalnostudijski pri-
stup" u znanostima socijalizma. Britansko-ameri%ki komunikolog ni-
je krio svoje odu$evljenje otkri!em da je "ivot u sovjetskom bloku
bio "iznena(uju!e nalik "ivotu na Zapadu", barem svojim kontrakul-
turnim aspektima, u borbi omladinaca za pravo na samoizraz, koji !e
socijalisti%koj uravnilovki suprotstaviti bogat, energi%an i $aren lik
kasnokapitalisti%kog Zapada (Downing 1997: 192), dok je 'uvar, iz
svoje insajderske pozicije i dvadesetak godina prije, morao ustvrditi
da "mnogi na$i malogra(ani, a nije samo rije% o njima, smatraju da
na socijalisti%kom Istoku, ili u zemljama socijalizma, nema ni$ta
dobro, da ni$ta novo nisu pru"ili". Da bi to pojasnio, poslu"io se su-
vremenim zagreba%kim primjerom:
"Na$a je televizija valjda dvije godine svakog tjedna prikazivala serijski
film o gradi!u Pejtonu, pa je ve! bila nastala stereotipna popratna
pri%a o tome kako doma!icama ru%ak zagorijeva, jer gledale su
'Pejton'. Nekako u to vrijeme anonimno sam prisustvovao napadu
bijesa jednog zagreba%kog malogra(anina zbog toga $to je uve%er
gledao neki sovjetski film na na$oj televiziji. I izveo je iz toga zaklju%ak:
po%eli su sa 'njihovim' filmovima, padamo pod sovjetski utjecaj, do!i
!e oni nama u posjet! A otkud bi jedan malogra(anin bio svjestan i
mogu!nosti duhovne okupacije pomo!u 'Gradi!a Pejtona'? Dodu$e,
od njega mi ne moramo o%ekivati takvo razmi$ljanje, ali bismo morali
malo vi$e analizirati svakodnevnu svijest i svakodnevne doga(aje u kul-
turi i sredstvima informiranja, u javnom "ivotu, koji pothranjuje te i
takve, nimalo bezazlene, malogra(anske stereotipe" ('uvar 1980
[1974-1975]: 131-132).
Mo"da i u "elji da poka"e onaj minimum razumijevanja za doma!u
"masovnu kulturu" (kakvom ju je opisao), a koji mu se mogao %initi
neophodnim da se ustraje na putu do "idealnoga dru$tva", i 'uvar se,

poput svojih birminghamskih suvremenika, obratio Gramscijevoj
misli. Ustvrdio je, prema tomu, da je "na$e dru$tvo, kao otvoreno
dru$tvo", postalo "popri$te () borbe raznih snaga za svijest i du$e
ljudi". Ono se, naime, "pred ne$to vi$e od jedne decenije", otvorilo
"$iroko fizi%ki i duhovno () prema svijetu, a posebno prema za-
padnom kapitalisti%kom svijetu", priskrbiv$i si usput i sve ono "$to
donosi slobodna razmjena ideja i dobara" ('uvar 1980 [1973b]: 55).
Prema kraj u: 't o da se radi
(s kul tural ni m st udi j i ma) ?
Bez sumnje, kulturnih je problema u dru$tvu kojim je vladala komu-
nisti%ka partija bilo mnogo, a teoriju koja bi se s njima nosila moralo
se osmisliti "u hodu". Dakle, u vremenu kada radni%ka klasa jo$ nije
shvatila da je u prilici "prisvojiti", pa i "stvarati () op!e%ovje%ansku
kulturu", hrvatska je vladaju!a ljevica mogla konstatirati samo isto
ono $to je Enzensberger zapazio u zapadnim industrijaliziranim zem-
ljama: "vakuum u koji je potekla struja nemarksisti%kih teorija i
praksi". Vakuum se u doma!im uvjetima opisao unekoliko druga%ije:
"U vakuumu na jednoj strani i$%ezavala je stara seoska kultura a na
drugoj strani nije dovoljno izgra(ivana nova civilizacijska kultura koja
bi bila pro"eta socijalisti%kim vrednotama pa je do$lo do $irenja 'ma-
sovne kulture' kao univerzalnog surogata pravoga kulturnog "ivota ljudi
koji je korespondentan tr"i$tu proizvo(enja umjetnih potreba. Prenos-
nici i distributeri takve masovne kulture i u nas, u radio i televizijskim
studijima, u velikotira"nim i malotira"nim novinama, u filmskim i dis-
kografskim ku!ama, u cijeloj tzv. industriji kulture, bili su dezorijenti-
rani i prepu$tali su se tobo"njem diktatu tr"i$ta kulturnih usluga, koje
su sami stvarali. Zapostavili smo bitku za nove, socijalisti%ke kulturne
potrebe i vrednote, a nije bilo ni izgra(enoga dru$tvenog mehanizma,
kojim bi se suzbijao vulgarni komercijalizam, na koji na kraju krajeva
moraju i!i oni koji kulturu 'plasiraju'. To nije bio put ni zasnivanja no-
ve socijalisti%ke kulture, ni demokratizacije kulture. Prava, autenti%na

kultura i dalje je ostala u 'sjajnoj izolaciji', rezervirana za manjinu" ('u-
var 1980 [1974b]: 104).
Socijalisti koji su promi$ljali popularnu kulturu u socijalizmu nisu se
mogli poslu"iti herojskim tuma%enjima koji bi je razumjeli kao "po-
pri$te 'slobode', 'slobodnoga izbora' i 'slobodnoga vremena'", kao
prostor u kojem se "uta"uju "elje, nalazi u"itak" i koji "poti%e inicija-
tivu". Kada su jednom u njoj prepoznali ispru"ene pipke neprijatelj-
skih ideologija, "duhovnu kontrarevoluciju" koja je iznikla "iz histo-
rijski neprevladanih () aktualnih tokova na$e dru$tvene zbilje, iz
obnavljanih tendencija da duhovna proizvodnja dru$tva, da duhovna
sfera ostane u rukama dru$tvenih manjina koje su se historijski razvi-
le u dru$tvenoj podjeli rada", vi$e nisu na$li na%ina da je teoretiziraju
kao prostor u koji se uklju%uje otpor podre(enih ('uvar 1980
[1973b]: 53). Umjesto da proglase "dru$tvenu potenciju radni%ke
klase mitolo$kom" ('uvar 1986: 227),
17
odlu%ili su se tuma%iti po-
pularnu kulturu prema predlo$ku koji su nudile Frankfurtska $kola i
rana teorija hegemonije. Kad je, dakle, "doma!icama" po%eo "zagori-
jevati ru%ak" za vrijeme prikazivanja prve velike ameri%ke sapunice, i
kad su "zagreba%ki malogra(ani" do"ivjeli prve "napade bijesa" zbog
toga $to je televizija u ionako skroman program uvrstila "neki sovjet-
ski film", socijalisti%ka ih je vlast po"urila prepoznati kao ljude koji
su, ako ne i podre(eni, svakako "zavedeni, prevareni (), zbunjeni,
pasivni". Danas bi se moglo postaviti pitanje o tomu $to ih je prije%i-
lo da, na primjer, u istim tim zagorjelim ru%kovima televizijskih gle-
dateljica (ne doma!ica) otkriju "protestnu gestu usmjerenu na struk-
ture svakodnevnog "ivota u patrijarhalnim dru$tvima" (Seiter i drugi,
prema McEachern 1998: bez paginacije)? I, nadalje, $to ih je prije%i-
lo da u bijesu zagreba%kih televizijskih gledatelja (ne malogra(ana)

17
"Bitno je za 'novu ljevicu' u svijetu razo%aranje u radni%ku klasu. To, %ini
se, nije sporno. To razo%aranje ima svoj historijat od nastanka socijalisti%kih ideja
pa do danas, s obzirom na to da se od radni%ke klase mnogo toga o%ekivalo, a i
ona sama je mnogo o%ekivala. Stvoreno je uvjerenje da ona nije pokazala revolu-
cionarnost kakva se od nje o%ekivala. Zbog toga 'nova ljevica' progla$ava dru$tve-
nu potenciju radni%ke klase mitolo$kom" ('uvar 1986 [1968]: 227).

prepoznaju bojazan od povratka na stanje koje je prethodilo Titovu
"ne" Staljinu? Je li 'uvar previdio mogu!nost takva razumijevanja
popularne kulture zbog toga $to bi se to otkri!e suprotstavilo njego-
vu vi(enju ve!ine kulturnih potro$a%a, kao "%obanske djece, si$le s
brda i pobr(a", ili zbog toga $to bi prethodno morao odlu%iti o tomu
$to odrediti kao "dominantne ideje, vrijednosti ili prakse": vladaju!u
socijalisti%ku doktrinu ili jo$ vitalne strukture dugoga trajanja?
'uvarove misli o politici i kulturi u Hrvatskoj i Jugoslaviji 70-ih
godina, u dijalogu s idejama drugih "politi%kih mislilaca" koji su go-
vorili u ovome tekstu, otvaraju i tre!i put za interpretaciju toga "pro-
pusta": onaj koji otkriva "svojevrsnu impotenciju" socijalista na
vlasti, u njihovu nenadila"enju "kriti%kog napada na postoje!e vlasni-
%ke odnose" i, prema Enzensbergeru, posljedi%nome nerazumije-
vanju potencijala suvremenih komunikacijskih medija. Ovoj misli u
prilog govori i sam 'uvar kada tvrdi da doma!i "marksisti () i
progresivni ljudi %esto "mire, prave se vrlo u%tivi kao da ne razumiju
trikove i podmetanja":
"Ostavljamo same malogra(ane u uvjerenju da smo tobo"e glupi i da
ne razumijemo stvari, a o %emu se radi mi i te kako razumijemo, jedi-
no $to ne djelujemo ili ne djelujemo dovoljno i najprimjerenijim me-
todama (). Pojedinci, koji su nekada znali svojim britkim jezikom i
svojim cjelokupnim opusom, vojevati za ono %emu u kulturi te"i Parti-
ja, i to u smislu osloba(anja kulture, njezinog ozbiljenja u svakodnevi-
cu ljudskog mno$tva, postali su, na "alost, salonski komunisti koji sva-
kome dijele prijazne osmijehe, pa onako, u %etiri oka, i ohrabruju ma-
logra(ane u njihovu bijesu na tobo"nje gu$enje stvarala$tva, na tobo"-
nja proganjanja plejade na$ih doma!ih genija. A drugi su rezignirali,
otpali, 'skrenuli' zbog glupih nesporazuma, a ne zbog temeljitog du-
hovnog raskida s idealima na$eg komunisti%kog pokreta, za koji su krv-
no vezani" ('uvar 1980 [1973b]: 50).
Kada se obratio potrebi "osloba(anja kulture", i to u smislu "njezi-
nog ozbiljenja u svakodnevicu ljudskog mno$tva", 'uvar je odlu%io
potra"iti rje$enje u uzdizanju naroda, u tome da se "prava, autenti%-
na kultura", iznese iz "sjajne izolacije", rezervirane za manjinu. No,

za 'uvara, "dru$tvena ve!ina" se nije mogla "prosvijetliti" tako da je
se jednostavno privede u kazali$te i na izlo"be. Takvo je "mesijanstvo
kulturne manjine" prepoznao kao po svojoj jalovosti ve! i otprije
poznatu koncepciju francuskoga prosvjetiteljstva. Umjesto toga,
ponudio je ideju demokratizacije kulture, koja !e se do kraja formu-
lirati odozdo, nakon $to "radni %ovjek", okupljen u Osnovnim orga-
nizacijama udru"enog rada, "spozna da je on taj koji mora u svoje
ruke preuzeti brigu za vlastitu kulturu", jasnije izrazi svoje kulturne
potrebe i po%ne sura(ivati u kulturi. Tek tada jugoslavenski !e
radnik mo!i "usvojiti" primjerenu kulturu koja je, i za 'uvara, zapra-
vo bila jedino "reprezentativna, vrhunska kultura" ('uvar 1980
[1975]: 110-111).
Za 'uvara, "prava, autenti%na kultura", koju je u%estalo zazivao,
umnogome je bila nalik na "gra(ansko-kapitalisti%ku" kulturu,
premda ne i na njezine masovne, popularne aspekte. Da se bio obra-
tio kolegama u Birminghamu, i onima koji su se okupili oko njih,
vjerojatno bi mnogima prigovorio isto $to i Jim McGuigan krajem
90-ih: odustajanje od naslije(a Frankfurtske $kole, pa i rane teorije
hegemonije, $to je po%esto rezultiralo "bezbri"nim, a naj%e$!e veli%a-
ju!im poimanjem masovnopopularne kulturne potro$nje i njezinih
svakodnevnih u"itaka" (usp. McGuigan 1997: 148).
Zamisli li se pak Orwella kao 'uvarova sugovornika, "dijalog"
nailazi na manje konfrontacija, a vi$e razumijevanja. Zapravo, da su
joj bile relevantne, McRobbie bi i u mnogim zapisanim mislima mi-
nistra za prosvjetu i kulturu SRH otkrila primjere teorije zavjere.
Ipak, 'uvar je, skloniji "mati%nim" kriti%kim teorijama, u popularno-
kulturnom prostoru propustio otkriti potencijal koji se Orwellu po-
kazao kao sasvim zdravorazumski, a Enzensbergeru kao jedini djelat-
ni, pa bi potonji mogao primijetiti da i nije nikakvo %udo $to masov-
na kultura socijalisti%ke Hrvatske (i Jugoslavije) nije uspjela postati
"stvarnom kulturom masa".
Je li, dakle, Orwell imao pravo tvrde!i da "ljevi%arska" popularna
kultura ne bi smjela odbaciti potencijal "holivudskih parafernalija",

nego ba$ na njemu temeljiti svoju ideolo$ku promid"bu? Orwell je
kao primjeran izdvojio film "bra!e" Vassiliev, koji je kako tvrdi
uspio biti tehni%ki prvorazrednim uratkom i, istovremeno, inter-
pretacija lijeve ideolo$ke pozicije kakva je prihvatljiva popularnome
imaginariju. 'uvar se obratio sli%nom, ali skupnom, pa i, barem
ukupno gledano, tehni%ki ne tako prvorazrednom primjeru:
"Ne mo"emo snimati filmove i televizijske serije o narodnooslobodila-
%koj borbi, u kojima !e ona izgledati kao lijepa parada, u kojoj partiza-
ni defiliraju kao bespogovorni i besprijekorni heroji, kao do kraja eti%-
ni ljudi, upravo nadljudi, a na drugoj strani neprijatelji svih vrsta kao
potpuno ne%ovje%ni. Posrijedi je $tetna idealizacija kojom se kod pub-
like posti"e posve suprotan efekat od o%ekivanog. Partizani lako dobi-
jaju bitke, svi su lijepo obu%eni, neprijatelj je %esto glup i naivan, itd.
Takvi filmovi i serije ne prenose istinitu spoznaju o revoluciji na mlade
nara$taje niti omogu!avaju akterima revolucionarnih zbivanja, bilo u
ulozi pozitivnih junaka ili u ulozi negativnih junaka, jer su i oni "ivi, da
doista ponovo pro"ivljavaju, gledanjem i promatranjem tih slika, zbiva-
nja u kojima su oni bili akteri" ('uvar 1980 [1975-1976]: 147-148).
Tehni%ka se valjanost referentnih uradaka, kako se %ini, ovdje i ne bi
morala uzeti kao prvi od kriterija za njihovu ocjenu: ona nije bila
predmetom 'uvarove kritike, niti bi, po svemu, bila prvom metom
kritike kakva bi se mogla zamisliti na Orwellovu tragu. No 'uvara su
u doma!oj proizvodnji popularne kulture u o%i bole upravo "uobi%a-
jene holivudske parafernalije": crno-bijeli raster likova, jednostavan
zaplet, neizostavna ljubavna pri%a, laka pobjeda pozitivaca Je li
Orwell promislio o argumentu koji 'uvar nije mogao zaobi!i, onom
o "odgovaranju istini"? Uostalom, ba$ su tim argumentom, a prema
napisima u hrvatskome tisku koji su u povodu "30-godi$njice revolu-
cije" ocijenili televizijske i filmske obradbe tema iz Narodnooslobo-
dila%kog rata i revolucije, jo$ "ivi sudionici Drugog svjetskog rata dis-
kvalificirali odgovaraju!u doma!u filmsku i televizijsku proizvod-
nju,
18
i ujedno se predstavili kao "konzumenti" koji ne samo $to s

18
Vidi, primjerice, razgovor s Marijanom Cvetkovi!em, potpredsjednikom
Savezne skup$tine i jednim od organizatora partizanskoga ustanka, koji je pod

medijskim porukama pregovaraju, ili im oponiraju, nego ih i ne do-
"ivljavaju kao zna%enjski jedinstvene. Sasvim je sigurno, naime, da su
druge medijske sadr"aje poput, primjerice, lakih ljubavnih ili krimi-
nalisti%kih pri%a, prosu(ivali prema druga%ijim, i mek$im kriterijima.
Zbog %ega, napokon, kad se kulturalni studiji dovode u pitanje,
ne uzeti u obzir kao odlu%uju!e ba$ one argumente koji proizlaze iz
iskustva popularne kulture (pro)"ivljenoga (jugoslavenskog) socijaliz-
ma? Mo"da bi upravo pogled koji ga naslje(uje, iz "tranzicije", na
nov na%in osvijetlio ranije spomenutu kritiku koju je anglosakson-
skim kulturalnim studijima uputila Sari Thomas, a prema kojoj, po-
novimo, "kada se neka praksa jednom odredi kao divergentna od do-
minantne prakse, vi$e nema na%ina kojima bi se ona, tomu unato%,
identificirala kao konzervativna" (Thomas 1997: 84)? Iz doma!e
postsocijalisti%ke perspektive, koja se temelji na kompetentnoj nara-
tivizaciji povijesnopoliti%ke prethodnice, jednako uvjerljivo zvu%i teza
prema kojoj kada se neka praksa jednom odredila kao divergentna
od ideolo$ki po"eljne prakse, vi$e nema na%ina kojima bi se ona, to-
mu unato%, identificirala kao progresivna. Naime, ako je kulturalno-
studijski "intelektualni pothvat" bespovratno oko$tao svojim prela-
skom s institucionalne intelektualne margine (koja je, prema Kellne-
ru, jo$ uvijek odr"avala kakav-takav dijalog s Frankfurtskom $kolom;
Kellner 1997) u institucionaliziranu akademsku "glavnu struju" (ko-
liko god da se potonja oslanjala na misao Antonija Gramscija), a o
%emu posljednjih desetak godina svjedo%e i glasovi iznutra, tada ni-
malo ne %udi niti to $to jo$ sve bujniji kulturalnostudijski ogranci u
zemljama biv$ega socijalizma proizvode pomodne, "papagajske" i
"povijesno i kontekstualno" neprikladne uratke, koji nepromi$ljeno
apliciraju metodologiju kulturalnostudijske "cijepne podloge" na
gra(u koja se ucijepila u kontekst Drugih kulturnih pam!enja.
19

naslovom "Kako su u TV-emisijama i filmovima obra(ene teme iz Narodnooslo-
bodila%kog rata i revolucije" u ljeto 1975. godine objavio tjednik Studio (Studio,
br. 590, 26. srpnja 1975, 4-7).
19
#injenica vremenske podudarnosti osnutka birminghamskog Centra za su-
vremena kulturalna istra"ivanja i osjetnog pada popularnosti britanske Konzerva-

Umjesto toga, glasovi bi iz "tranzicije" (za sada, jo$ uvijek, ne samo
izgubljeni u prijenosu, nego i izgubljeni u prijevodu) mogli ponuditi
koncept osuvremenjenja kulturalnih studija koji se ne!e utopiti u, na
primjer, tvrdnji da je "ivot u sovjetskom bloku bio "iznena(uju!e na-
lik na "ivot na Zapadu", nego !e se, umjesto toga, zapitati o mogu!-
nosti kulturalnostudijskih istra"ivanja, opremljenih znanstvenoistra-
"iva%kom strpljivo$!u i ispunjenih ushitom pred neo%ekivanim, pa
makar i ideolo$ki nepodobnim rezultatima. I ovdje bi kriti%ka o$tri-
ca, ocjenjuje li se mjerilom ljevice, nu"no otupjela, no nije re%eno da
bi bila isto toliko tupa s motri$ta jednako utopijske koncepcije obi%-
ne ljudske svakodnevice.
P. S. Ant ropol ogi j a i medi j i
Jer, ako je George Orwell bio u pravu kada je ljevi%arski popularni
tisak zami$ljao pomalo "nostalgi%no", kao gradbenu kockicu kulture
koja !e se strukturno i tematski osloniti na zapadnja%ke uspje$nice,
zbog %ega se ne bi dalo za pravo i 'uvarovu prijedlogu izlaska iz car-
stva nu"nosti u carstvo slobode? Prema tome prijedlogu kulturu valja
razumjeti onako kako je razumiju kulturalni studiji ili, 'uvarovim ri-
je%ima, onako kako je razumijevaju antropolozi, ne dijele!i je "na
nazadnu i naprednu kulturu, na kulturu i nekulturu". Svaka je, nai-
me, kultura (pa i masovna kultura) "na%in "ivota, dostupan i mogu!
za neku dru$tvenu grupu, za neki na%in proizvodnje" ('uvar 1980
[1975-1976]: 155).
20

tivne stranke, te $estogodi$nje vladavine Harolda Wilsona i Laburisti%ke stranke
koja je za tim slijedila, ne kolidira s temom ove rasprave. Rije% je, naime, o kul-
turolo$kim promi$ljanjima koja su ishodila iz pozicije britanske Nove ljevice, jed-
nako razo%arane staljinisti%kim komunizmom kao i britanskom socijaldemokraci-
jom. O francuskoj kulturalnoj teoriji za trajanja predsjedni%kog mandata Fran-
oisa Mitteranda vidi npr. Ahearne 2004.
20
Usp. i 'uvar 1969: 1339 i 1345-1346.

Iako je tu 'uvarovu tvrdnju te$ko dovesti u vezu s onom koja se
na nju nastavlja, a koja za zastoj na putu "iz pretpovijesti u pravu po-
vijest %ovje%anstva" optu"uje antikulturu (kulturu koja zarobljava i
"od %ovjeka pravi ropsko, podlo i prezreno bi!e"), valja zapaziti da su
i kulturalni studiji, sve od svojih po%etaka, rado zazivali antropolo$ke
definicije kulture, antropolo$ku zaokupljenost zna%enjima i etno-
grafsku metodu, pa potom i njezinu antropolo$kim perima ispisa-
nu kriti%ku evaluaciju 80-ih. Nije li Richard Hoggart, utemeljitelj
birminghamskog Centra za suvremena kulturalna istra"ivanja, jo$
1957. godine, u svojoj knjizi The Uses of Literacy, u%inio ba$ to,
upotrijebio etnografsku metodu da bi opisao "promjene u kulturi
radni%ke klase (), posebice one koje su potaknule masovne publi-
kacije"? Tada se autorov pristup mogao doimati neznanstveno, pa ga
je u predgovoru obrazlo"io: "Sklon sam misliti da knjige o popular-
noj kulturi po%esto gube na svojoj snazi zbog toga $to ne obrazla"u
dovoljno jasno koga to smatraju 'narodom', zbog toga $to istra"ivanja
osobitih aspekata 'narodnog' "ivota ne dovode u odgovaraju!u vezu
sa "ivotom koji ti ljudi i ina%e "ive, pa i s njihovim razumijevanjem
zabave. Zbog toga sam nastojao postaviti takav okvir i koliko god sam
bolje mogao opisati za radni%ku klasu uobi%ajene odnose i stavove"
(Hoggart 1959: II).
21

Kada je rije% o istra"ivanjima popularne kulture, a posebice one
koju posreduju mediji masovnoga komuniciranja, doma!a etnologi-
ja/antropologija nije kapitalizirala taj "poziv", pa niti onaj koji se
1980. godine uputio s istoga mjesta, iz Centra za suvremena kultu-
ralna istra"ivanja, zbornikom naslova Culture, Media, Language.
Ovdje, u poglavlju pod naslovom "Ethnography", autori su "eljeli
uputiti na "sve ve!e zanimanje za istra"iva%ke metode koje omogu!u-

21
Hoggartov je uvid u "ivot britanske radni%ke klase u prvoj polovici pro$loga
stolje!a pionirski i zbog nepovjerenja u "znanstveno provjerljiv tip sociolo$kog is-
tra"ivanja". Kvantitativne je pokazatelje radije nadomjestio "osobnim iskustvom"
odrastanja u radni%kome okru"ju zapadnojork$irskoga gradi!a, a rezultate socio-
loga "uklju%io, uglavnom u bilje$kama (), ondje gdje su se %inili neophodnima,
bilo kao podr$ka ili poja$njenje teksta" (Hoggart 1959: II).

ju kvalitativno spoznavanje dru$tvenih odnosa, uklju%uju!i i bogat-
stvo odlika i nijansi u suvremenim dru$tvima" (Gray 1992: 29-30).
Iako se odredila kao znanost koja kulturu razumije kao na"in !ivota,
pa je ne dijeli na bolju ili lo$iju, prihvatljivu i neprihvatljivu, dostoj-
nu i nedostojnu, prolazila je zatvorenih o%iju i u$iju pored novinar-
nica, radijskih prijamnika i televizijskih ekrana, ali i pored konzume-
nata masovne kulture.
22

No, nije samo na$a doma!a znanost o kulturi s mukom i opre-
zom $irila odre(enje predmeta svoga zanimanja, unato% glasnim, pa
ve! i pomodnim pozivima na suradnju s kulturalnim studijima, "dis-
ciplinom" koja svojim nazivom, uostalom, zaokru"uje (najmanje di-
jelom) isti istra"iva%ki prostor. Kelly Askew i Richard R. Wilk, koji
su uredili zbornik The Anthropology of Media. A Reader i objavili ga
2002. godine, u uvodu su istaknuli da je rije% o knjizi koja "eli
"predstaviti medijsku antropologiju kao legitimno potpolje antropo-
logije" (Askew 2002: 1), a Faye Ginsburg, Lila Abu-Lughod i Brian
Larkin, %iji je zbornik Media Worlds: Anthropology in a New
Terrain iza$ao iste godine, gotovo su sa "aljenjem primijetili da su
"mnogo godina masovni mediji bili gotovo tabu-tema za antropolo-
giju" (Ginsburg i dr. 2002: 3). Iako te tvrdnje unekoliko za%u(uju,
ima li se na umu primjerice dugogodi$nja predanost Lile Abu-Lug-
hod upravo istra"ivanjima medija, popis objavljenih radova u dvama
zbornicima upu!uje na ustrajnost zapadne antropologije da se i na
"novom terenu" bavi Drugima i, istodobno, odr"i unutar stoljetnog
disciplinarnog zabrana.
Britanski profesor analitike kulture i sociologije Jim McGuigan
svakako nije pogrije$io ustvrdiv$i da je pouka Raymonda Williamsa o

22
Kada je hrvatska etnologija, jo$ 70-ih godina, svoju istra"iva%ku pozornost
usmjerila ka gradskome stanovni$tvu i, posebice, radni$tvu, pa po$la na teren u
socijalisti%ka poduze!a, iznova je ondje otkrila "obrasce na$e tradicijske kulture",
sada u smislu njihova produ"enog trajanja, unato% "suvremenoj dru$tveno-kul-
turnoj sitauciji" (Rihtman-Augu$tin 1988: 11). Popularnom (masovnom) kultu-
rom se, umjesto nje, bavila sociologija, dakle ona znanost koju je Hoggart diskre-
ditirao zbog metodolo$ke manjkavosti: odsutnosti kontekstualizacije istra"ivanja i
istra"iva%kih rezultata.

tomu da je "kultura obi%na", izdvoji li se iz "konteksta engleske kul-
turalne kritike", samo "antropolo$ka banalnost" (prema Duda 2002:
16). Dometne li se toj tvrdnji upozorenje rumunjskoga antropologa
Mihaia Comana da "kulturna antropologija ne mo"e ignorirati ma-
sovne medije", i to "ne zbog toga $to su oni va"na dru$tvena stvar-
nost, nego zbog toga $to su kultura sama", pa suvremena kulturna
antropologija i ne mo"e biti drugo do medijska antropologija (Co-
man 2005), vi$egodi$njem se zazivanju dijaloga izme(u kulturalnih
studija i kulturne antropologije otvaraju novi obzori "poslijediscipli-
narne humanistike". Ta vizura, sama po sebi, ne jam%i slobodu od
kriti%kih atribucija koje se "mjere u smislu njihova jednosmjernog
odstupanja od () dominantne ideje, vrijednosti ili prakse" (Tho-
mas 1997: 84), niti izbjegava znanstvenokriti%ki nepo"eljne posljedi-
ce "endemskog politi%kog kvijetizma" (McGuigan 1997: 148). No, iz
te bi se vizure mogla na druga%iji na%in postaviti pitanja o tomu
(ni)je li bilo "kulturalnih studija" i u socijalizmu i kako da se, na te-
meljima koje je postavila socijalisti%ka sociologija, zamisli (medijska)
antropologija socijalizma (i postsocijalizma).

KULTURNE DOMINACIJE
O popul arnoj kul turi
u j ugosl avenskom soci j al i zmu

"Radnik, nakon $to tvorni%ku kapiju ostavi za sobom, po-
staje potro$a%em, sli%nim milijunima drugih pripadnika in-
dustrijaliziranoga dru$tva. Ta je %injenica sve jasnija i jasni-
ja, i snaga njezina utjecaja na budu!nost na$ih dru$tava
mogla bi biti golema. Dodao bih da sam, za nekih svojih
nedavnih putovanja u Jugoslaviju, i iza "eljezne zavjese, u
SSSR i u Poljsku, primijetio koliko na mlade ljude utje%u,
pa %ak ih i hipnotiziraju, masmedijski proizvodi zapadnja-
%kog porijekla" (Friedman i Harrison 1960: 61-62).
"Savez komunista kao subjektivna dru$tvena snaga ima pre-
ma sredstvima komuniciranja svoje temeljne i dugoro%ne i
neposredne i djelatne interese. Temeljni je interes da sred-
stva komuniciranja u okviru svog golemog dru$tvenog do-
ma$aja rade na ostvarivanju samoupravnog socijalizma"
(Gagro 1976: 1087).
***
"Istra"iva%ka studija koja je pred nama bavi se zabavnim edicijama za
mnoge marginalnim dijelom Vjesnikove produkcije. Toj se vrsti izda-
va$tva posve!uje malo pa"nje, pa se gotovo nalazi pri dnu hijerarhije
prioriteta u "ivotu na$e organizacije. Informativno-politi%ka glasila, a
zatim i novi proizvodi anga"irali su tokom godina i velik dio istra"iva-
%kih kapaciteta, pa je zato zahtjev radne grupacije Romani i stripovi
tek ove godine dobio svoje mjesto u istra"iva%kom programu.
Za razliku od na$e unutra$nje atmosfere, kulturna javnost nije indi-
ferentna prema tom aspektu Vjesnikove izdava%ke politike. 'tovi$e,

prate ga izrazito negativni stavovi. Ocjenjuje se da je tzv. roto-tisak
umjetni%ki bezvrijedan i dru$tveno $tetan, a da se te edicije pokre!u iz
komercijalnih razloga kako bi se pokrili tro$kovi informativno-politi-
%kih glasila. U prilici smo da razmotrimo ta gledi$ta i nazna%imo kon-
ture $ireg dru$tvenog konteksta unutar kojeg valja promatrati prezen-
tiranu empirijsku gra(u i tra"iti dru$tvenu relevantnost daljeg
izu%avanja materije.
Konstatirajmo najprije: basnoslovni komercijalni efekti proizvodnje
roto-romana ne postoje. Ne samo da ta izdanja ne izdr"avaju druga,
ve! i sama jedva uspijevaju pokrivati svoje tro$kove" (Mance 1979: 1).
Zamalo podrugljivim tonom, ovaj navod a rije% je o prvim recima
predgovora studiji %itaoci Vjesnikovih romana i stripova, koji je, ui-
me Vjesnikova Odjela za istra"ivanje tr"i$ta, napisala Grozdana Man-
ce ('picer 1979) oponira tvrdnji da se deformacije i zastranjenja
popularne kulture jugoslavenskoga socijalizma imaju pripisati ponaj-
prije tr"i$nome pona$anju doma!ih izdava%kih poduze!a. U puna
dva desetlje!a burnih rasprava kojima je doma!a "kulturna javnost"
tra"ila odgovor na pitanja o tomu kakva jest i kakva bi trebala biti
ponuda kulturnih sadr"aja za slobodno vrijeme obi%noga %ovjeka,
radnika i samoupravlja%a, ta se tvrdnja oslanjala na dodu$e u dijelu
ne"eljene, ali svakako "objektivne okolnosti" i nerijetko je slu"ila kao
omek$iva% u"asnutim recenzijama stanja na novinskim kioscima, us-
pani%enim pozivima u potragu za krivcem i radikalnim prijedlozima
promjena. Stoga suprotna tvrdnja Vjesnikova istra"iva%kog tima, da
"basnoslovni komercijalni efekti proizvodnje roto-romana ne posto-
je", kanda je izbijala iz ruku izdava%a jedini adut koji bi opravdao tis-
kanje $tiva koje je de"urna kritika ocijenila kao bezvrijedno, pa i $tet-
no, nastalo po predlo$ku proku$anog holivudskog recepta "a girl and
a gun" (Morin 1967: 130; Petak 1975a: 1586).
23
Spomenuta se stu-
dija, me(utim, publicirala u trenutku kada je zabrinutost za doma!u
popularnu kulturu ve! po%ela uzmicati pred drugim, urgentnijim
problemima, pa o%ito nije nalazila potrebnim tra"iti ikakva opravda-

23
Usp. potpoglavlje pod naslovom "Sex-and-Violence-Novels" u knjizi The
Uses of Literacy Richarda Hoggarta (Hoggart 1959).
Kulturne dominacije 49

nja. Umjesto toga, zatra"ila je da se "stati%ko, tradicionalisti%ko"
shva!anje kulture nadomjesti relevantnijim, "dinami%kim" i "moder-
nim". Uz to, uputila je na nu"nost prakticiranja nedogmatskoga pri-
stupa u istra"ivanju "'lakog' knji"evnog "anra" (Mance 1979: 3-4).
Time je ujedno donijela retrospektivnu ocjenu jugoslavenskih raz-
matranja onodobne popularne kulture i unekoliko prekora%ila povi-
jest nade da !e "prava, autenti%na kultura" postati vlasni$tvom "obi%-
noga radnika" ('uvar 1980 [1974b i 1975]: 104 i 110) i pomo!i mu
da se "ostvari" (da postane "potpuna, harmoni%na i razvijena li%-
nost"; usp. Ili! 1974: 69). Dokazuju!i nemalu autonomiju $to ju je
prakticirala najve!a hrvatska novinskoizdava%ka ku!a u odnosu sa
svojim "osniva%em", Socijalisti%kim savezom radnog naroda, ona
istodobno otvara pitanje o stvarnim dometima ideolo$ke paske u so-
cijalisti%koj Jugoslaviji. Ne samo $to je, naime, Vjesnik tiskao
"umjetni%ki bezvrijedno i dru$tveno $tetno" $tivo unato% prosvjedi-
ma "kulturne javnosti", nego je te prosvjede do%ekao s upravo onoli-
kom mjerom samopouzdanja kakva je bila dovoljna da ih se ironizi-
ra, pa i da se prizna nehajan odnos prema problemu koji se bio ras-
plamsao jo$ potkraj 50-ih godina.
"Indust ri j a kul ture"
O va"nosti problema "masovne kulture" u doma!oj socijalisti%koj
svakodnevici svjedo%e brojni %lanci koji su se objavljivali u kulturolo-
$koj, ali i nespecijaliziranoj periodici, mnogi tematski skupovi i sa-
stanci dru$tvenopoliti%kih organizacija, a i povremene izravne inter-
vencije jugoslavenskoga politi%kog vrha, kojima se rasprava imala po-
taknuti i usmjeriti. Takva rasprava, dakako, nije razlikovna osobina
jugoslavenskoga socijalizma, pa niti, op!enito, dru$tava koja su se u
drugoj polovici pro$loga stolje!a zaklinjala u marksizam i lenjinizam.
Prije bi se reklo da je rije% o poku$aju kontekstualiziranja jo$ neuti-
$ane i posvuda prisutne reakcije na pojavu "omasovljenja kulture".

Sli%nom je zabrinuto$!u, iako u posve drugim okolnostima, u godi-
nama kada se dao naslutiti po%etak i Drugog svjetskog rata, progovo-
rila "probu(ena" europska inteligencija, o do tada najve!oj krizi kul-
ture u povijesti, bujanju "kulture" koja se obra!a samo najni"im ljud-
skim potrebama. Na tragu upozorenja Matthewa Arnolda u djelu
Culture and Anarchy iz 1869. godine britanski je leavisizam ukazivao
na opasnost od komercijalizacije kulture i odustajanja od tradicio-
nalnih vrijednosti. Francis Raymond Leavis i Queenie Leavis objavili
su 1930. godine pamflet naslova Mass Civilization and Minority Cul-
ture da bi raskrinkali moderno dru$tvo koje je izdalo pojedinca i po-
kazali da je rad postao smrtno dosadnim i jednoli%nim, privatni "ivot
mu%no poduzetnim, a stvarala%ki pohlepno komercijalnim. Jedini su
izlaz iz toga poro%noga kruga vidjeli u intenzivnu i usredoto%enu bav-
ljenju pomno probranim djelima pisaca koji pripadaju tradiciji, $to
!e podariti snagu za ustanak protiv najgrubljih u%inaka modernoga
dru$tva (usp. Turner 2003:33-35).
24
Istodobno, njema%ka kriti%ka
teorija prepoznala je industriju kulture, koja pokre!e suvremeno
dru$tvo, gdje masovna kultura i komunikacije zauzimaju samo sredi-
$te prostora dokolice, pa na taj na%in postaju posrednicima socijali-
zacije i medijatorima politi%ke zbilje (Strinati 1995: 53; Kellner
1995: 28-29). Zbog toga je upravo u masovnim medijima vidjela
klju% za razumijevanje fa$izma/nacizma: mediji zauzimaju mjesto
stvarnih kulturnih vrijednosti ne%ime $to je tim vrijednostima samo
nalik, pa proizvode inferiornu, nadomjesnu kulturu (Ersatz-kultur),
podlo"nu infekciji totalitarizmom (Curran i Seaton 1997: 266).
O%ekivano, prodor masovne kulture i na jugoslavenskome su prosto-
ru skrivili "kapitalisti%ki dru$tveni odnosi, formiranje gra(anskog

24
Uostalom, kada se, po%etkom 80-ih, u Britaniji po%ela prikazivati ameri%ka
televizijska serija Dallas pratilo ju je "neobuzdano javno vrije(anje u vezi s 'ameri-
kanizacijom' europskoga sustava javnog emitiranja", a Ien Ang je u svojoj knjizi
Watching Dallas (1985) pokazala "kako su poklonici Dallasa bili u$utkani i time
obespravljeni od dominantnog slu"benog diskurza koji kategori%no odbacuje
takve programe kao 'lo$u masovnu kulturu'" (Ang 2003: bez paginacije).

dru$tva i $irenje pismenosti", jo$ krajem 19. i po%etkom 20. stolje!a,
a onda posebice "izme(u dva rata" (Petak 1975a: 1543).
25

Prva f aza
26

Nakon Drugog svjetskog rata jugoslavenske socijalisti%ke vlasti su
do$le u priliku da provedu svoju viziju sredstava masovnoga komuni-
ciranja u kojima su, u%e!i ponajprije od Lenjina, vidjeli "oru(a" ili
"instrumente" za postizanje ciljeva Partije. Tako shva!ena nastojanja
da se kapitalizira propagandna djelotvornost medija nisu im bila na
sramotu, pa su primijetili, uostalom, "da nema ni jedne sredine, bez
obzira na razliku dru$tvenih i ideolo$kih sistema, ni jedne dru$tvene
snage, koja bi s jedne strane sputavala () razvoj [sredstava masov-
nog komuniciranja] i koja ne bi, s druge strane, gradila prema njima
odre(eni interes, pa prema tome i prakti%an odnos" (Gagro 1976:
1087). Prvi Zakon o #tampi donio se neposredno po zavr$etku rata,
24. kolovoza 1945. godine, a Josip Broz je u svoj predsjedni%ki ras-
pored ubrzo uveo i opetovana obra!anja novinarima, da bi ih pou%io
o va"nosti njihova priloga izgradnji socijalizma, a potom i o sadr-
"ajima o kojima !e obavje$tavati "narodne mase".
27
Prigodom jednog

25
Ipak, napomenut !e se da je i prije postojao sli%an fenomen, to%nije "latin-
sko-feudalno-crkvena nazdravi%arska zabavna literatura dokonih i 'tustih' pleme-
nitih slojeva posve!ena ljubiteljima 'dobre kapljice' i dr" (Petak 1975a: 1543).
26
Bo"idar Gagro, tada$nji direktor Zavoda za kulturu SR Hrvatske, a kasnije
savjetnik UNESCO-a za kulturni razvoj i hrvatski ministar za prosvjetu i kulturu,
1975. godine, na savjetovanju o zabavnoj literaturi koje je u Zagrebu organizirala
Zajednica kulturno-prosvjetnih organizacija Jugoslavije, odredio je "kulturni pro-
ces $to se prote"e i na polju zabavne $tampe" u tri do tada prije(ene faze: "onu
otprije deset godina kada po%inje ekonomska reforma, s ja%im djelovanjem tr"i$-
nih pravila, onda jo$ koju godinu ranije na sam po%etak $ezdesetih godina kad
dolazi do zna%ajnijeg razvoja televizije", a za $to su "osnovni preduvjeti stvoreni
ve! s demokratizacijom na$eg dru$tva, s razvojem samoupravljanja, s inaugurira-
njem na$e vanjske politike jo$ po%etkom pedesetih godina" (Gagro 1975: 332).
27
"Da biste bili dobri "urnalisti, vi morate, pored rada na stru%nom osposob-
ljavanju, mnogo raditi i nad samima sobom teoretski. Ina%e, vi ne!ete mo!i
dobro da radite. Vi morate sve ovo $to se danas doga(a u na$oj zemlji shvatiti do

takvog susreta, u studenom 1949. godine, objasnio je i to da je rije%
o zada!i posve druga%ijoj od one koju ima tisak u kapitalisti%kim
zemljama:
"U kapitalisti%kim zemljama $tampa se najvi$e voli baviti senzacijama,
tamo ona treba da servira malogra(aninu takve %lanke i senzacije koji
!e mu omogu!iti da poslije ru%ka, po$to ih pro%ita, dobro zaspi. Tamo
je potrebno $to vi$e senzacija, a nije va"no i ne pita se da li je ne$to
istina ili nije. Glavno je da ono $to je napisano zagolica radoznalost
malogra(anina, da ga odobrovolji i to je sve" (Broz 1959, IV [1949]:
324-325).
Tako(er, zapazio je napredak doma!ega novinstva s kojim, sve done-
davno, nije bio zadovoljan:
"Do prije jedno godinu dana ja nisam bio zadovoljan na$om $tampom,
ja vam to otvoreno ka"em, po%ev$i od na$e Borbe pa nadalje. Mi smo
vidjeli da tome nije razlog neki subjektivan faktor, ve! objektivna %i-
njenica da ljudi koji pi$u najprije treba da se izgrade. Prije je bilo jo$
ostataka starog duha "urnalizma, jo$ ljudi nisu shvatili $ta je bitno, a
kod "urnalistike je najva"nije znati $ta je u datom momentu bitno. Za-
to je u to vrijeme bilo slu%ajeva da su mnoge divne stvari prolazile po-
kraj nas, a narod za njih nije znao jer ih $tampa nije obuhvatila. ()
Sada je na$a $tampa do$la u kolote%inu kojom treba da ide i da se jo$
vi$e razvija. () Sada je na$a $tampa interesantna, sada je ona postala i
postaje stalno sve privla%nija za $iroke na$a mase, ali ne zbog nekih
senzacija, jer njih kod nas nema" (isto: 326-327).

dna, do sr"i; da biste potpuno dali od sebe sve $to mo"ete, da biste $to vi$e po-
slu"ili izgradnji socijalizma u na$oj zemlji, vi morate apsolutno napregnuti sve
svoje snage. () Vi dajete onaj osnovni materijal koji treba da slu"i na$oj propa-
gandi. Vi, drugovi i drugarice (), vr$ite svojim radom veliku ulogu u op$tem
prevaspitavanju i vaspitavanju na$ih $irokih radnih masa u socijalisti%kom duhu.
Ta je va$a zada!a vrlo va"na i vi zato treba da se trudite da date $to vi$e od sebe.
() Vi ste predstavnici $tampe jedne socijalisti%ke zemlje koja je u punom za-
mahu svoga preobra"aja, u kojoj su stvarala%ki napori ogromni, i vi treba ne samo
da idete sa vremenom nego i da prednja%ite, da u popularnom obliku pru"ite na-
rodnim masama na$u socijalisti%ku stvarnost, izgradnju socijalizma u na$oj zemlji,
te$ko!e na koje nailazimo pri tome i uspjehe koje posti"emo" (Broz 1959, IV
[1949]: 323-325).

Brozovo zadovoljstvo doma!im tiskom, me(utim, nije bilo dugoga
vijeka: desetlje!e kasnije, krajem 50-ih, jugoslavenski novinski kiosci
izlo"ili su sve same "bizarne naslove, slike strave i u"asa i fotografije
polugolih ljepotica" (Zadrovi! 1961: 820). U "zabavnim listovima"
takvih naslovnica nije bilo "nikakvih vrednota, osim senzacionalnih i
besmislenih podataka, informacija koje zadovoljavaju primitivne in-
terese %ita%a" (Koritnik 1961: 1). 'tovi$e, neki od njih kao da su bili
"u cjelini pre$tampani iz izbora najlo$ijih listova za mlade u Engle-
skoj, Americi, Francuskoj ili negdje na Zapadu" (isto). Mnoge njiho-
ve stranice posvetile su se ""ivotu filmskih starova" (Miri! 1961:
504) i, op!enito, raznim "sentimentalnim historijama" i "detaljima o
'slatkom "ivotu' na Zapadu" (Zadrovi! 1961: 810). U njima, poznate
osobe su se opisale kao ljudi "s obi%nim slabostima i manama priro-
(enim %itavom ljudskom rodu" i s isto tako "obi%nim, lako razumlji-
vim naklonostima i hobijima", $to je u %itatelja navodno proizvodilo
"vjeru i dojam da je i on na putu slave, uspjeha, zarade" (Majdak
1961: 8). Stoga i nije %udilo da se pokazalo kako "ima mladih djevo-
jaka koje bi bez oklijevanja prihvatile ponudu da rade na filmu, %ak i
onda kada bi to imalo posljedica na njihov redovni razvoj u vlastitom
zvanju", a neke kao da su bile "spremne "rtvovati %ak i vlastite moral-
ne vrijednosti i u%initi ustupke" (Sinkovi! 1961: 10). Isti listovi koji
su se samo prije koju godinu "znali zajedljivo narugati konkursima za
izbor ljepotica na Zapadu, kritiziraju!i njihovu komercijalnu pozadi-
nu i nagla$avaju!i da su takvi konkursi za propale mlade kandidatki-
nje opasan traumatski do"ivljaj" sada su odu$evljeno izvijestili o to-
mu da su publici koja se okupila na Ta$majdanu "spikeri Radiotele-
vizije Beograd [predstavili] petnaest finalistkinja konkursa 'Lepotica
1960'", da su "gledaoci () devojke pozdravili pljeskom" i da su im
one uzvratile "mnogobrojnim crvenim karanfilima koje su bacile s
podijuma u gledali$te". Objavio se i natje%aj za "najlep$e dete Jugo-
slavije", %ime se "ljepota djeteta postavila kao osnovni kriterij rodite-
lja i zajednice prema njemu, iako () socijalisti%ka zajednica isti%e
prije svega moralne i radne vrijednosti %ovjeka" (Zadrovi! 1961: 811
i 819). Ukratko, "bulevarska $tampa" je pokazala da zna da njezin

"tira" ovisi o stupnju golicavosti" i "lukavo [se] povinula () intere-
sima svojih potro$a%a" (Majdak 1961: 8). I sve se to dogodilo "na-
kon tolikih plenuma, sastanaka, kongresa i bezbroj napisa o zadaci-
ma socijalisti%ke $tampe" (Criticus 1961: 2). Kriti%ka su pera isprva
reagirala %u(enjem i zgra"anjem:
"Novinar sam pa %esto putujem. U svakom mestu $irom zemlje kiosci
mi plene pa"nju. Gotovo svuda oni imaju kao neke zavese od naslovnih
strana novina i drugih publikacija. U njima su, sem novina, bedekera,
redova vo"nje i poneke knjige, uglavnom publicisti%ko-politi%kog '"an-
ra', koje zaslu"uju preporuku, izlo"ene na prodaju i tanke sveske na-
rodnih pjesama i $lagera (u najvi$e slu%ajeva na omotnoj strani pi$e da
se radi o privatnom izdanju) i sveske romana s dre%avo kolorisanim
koricama i $okantnim ilustracijama (u zaglavlju se mo"e pro%itati da ih
izdaju 'Duga' iz Beograda, 'Privreda' iz Zagreba, 'Dnevnik' iz Novog Sa-
da). Te iste sveske Mojih romana, Romana X-100, Plavih dodataka
magazina 300 "uda, samo rasklopljene (vidi se da su $tampane na
jeftinoj novinskoj hartiji na rotaciji), mogu se videti pred o%ima broj-
nih putnika u trolejbusima, tramvajima, autobusima, vozovima, zatim
u redovima ispred bioskopskih $altera, u parteru pre po%etka zabavne
priredbe, na tribinama fudbalskih terena, na morskim pla"ama I u
ovom slu%aju va"i nepisano pravilo: pro%itaj, pa i drugom daj da %ita! A
takvih svezaka iz $tamparskih ma$ina godi$nje iza(e blizu tri miliona
primeraka samo na srpskohrvatskom jezi%nom podru%ju" (Simovi!
1961: 2).
Po%elo se govoriti o posljedicama "konkurentske borbe na tr"i$tu" i
o "hipokriziji zabavnih listova" (Zadrovi! 1961: 820 i 810). Po%ele
su plju$tati i optu"be, me(u ostalima i "jeftinim demagozima" i "ne-
kim vode!im organima na$eg javnog mi$ljenja", koji "ne propu$taju
priliku da se 'demokratski' solidariziraju s ukusom '$irokih masa'" i
"prihva!aju se %e$!e reklame ki%a i $unda, 'laganog' i 'zabavnog' $tiva,
senzacionalisti%kih banalnosti, negoli aktivnog zalaganja za stvarne
kulturne vrijednosti" (Petrovi! 1961: 1398). Nakon $to je rasprava o
politici doma!ih izdava%kih poduze!a do$la na dnevni red Sedmoga
kongresa Saveza komunista Jugoslavije, u travnju 1958. godine da
bi se upozorilo na nekriti%ko "kupovanje, prevo(enje, preslikavanje i

objavljivanje" i onoga tiska "sa Zapada" protiv kojeg ustaju "napred-
ne snage tih zemalja" (Zadrovi! 1961: 820) zabavni tisak je postao
temom i ozbiljnih kriti%kih osvrta, promi$ljanja, a potom i istra"iva-
nja.
28
Posebno sna"an poticaj, me(utim, dala im je jedna druga poli-
ti%ka, javna, Brozova osuda, koju je izrekao na "narodnom mitingu u
Splitu", 6. svibnja 1962. godine, a nakon burne trodnevne rasprave
na pro$irenoj sjednici Izvr$nog komiteta Centralnog komiteta Saveza
komunista Jugoslavije.
Def ormaci j e i zast ranj enj a
Brozov govor na "narodnom mitingu" u Splitu ubrzo je postao "povi-
jesnim" (usp. Mirkovi! 2003), poglavito zbog poziva "u borbu protiv
boga!enja, uzurpacije vlasti i gu$enja kritike" (Biland"i! 1999: 431).
Kasna jugoslavenska socijalisti%ka historiografija opisat !e slavlje
okupljenih na splitskoj rivi, svjedoka demonstracije predsjednikova
"radni%ko-klasnog osje!aja" (Biland"i! 1987), no socijalisti%ke "dru-
$tvene snage" nisu imale mnogo razloga za slavlje: suo%ile su se s op-
tu"bama za nedisciplinu, nejedinstvo "misli i akcije", za potpadanje
pod "utjecaj sitnobur"oaske stihije" ili pak utjecaj "nacionalisti%kih i

28
Novinsko se "okretanje ka Zapadu", prema naknadnome vi(enju koje se
oblikovalo u povodu Vjesnikove 60. obljetnice, po%elo doga(ati jo$ krajem 1950.
godine, u vrijeme "sva(e sa Staljinom", kada je glavnim urednikom Vjesnika
postao Frane Barbieri (Garmaz 2000b). Zapadni listovi su se koristili kao uzori,
ali i kao izvori, pa je Milovan !ilas, navodno, optu"io Barbierija "za uvo(enje
zapadnja%kog duha u socijalisti%ku $tampu" (Garmaz 2000a). Tr"i$nu je
orijentaciju u Vjesniku, %ini se, uveo Bo"idar Novak, glavni urednik od 1955. do
1963. godine. Prema njegovoj odluci, Vjesnik je napravio prijelom po uzoru na
talijanski Il Giorno, uveli su se specijalni prilozi na %etiri stranice "Ljudi, more",
"Kultura", "Privreda", "Zabava" i "Radio-televizijski prilog petkom", a "Vjesnik je
time dobio gra(anski izgled" (Garmaz 2000c), i to sve unato% lo$im iskustvima
urednika koji su smijenjeni "zbog senzacionalizma": "U to vrijeme na$ je tisak jo$
li%io na sovjetske novine. Svako imitiranje zapadnog tiska, a to smo mi radili, bio
je senzacionalizam, $to je pomalo zvu%alo kao truli kapitalizam" (D"ebi! i Garmaz
2000).

$ovinisti%kih krugova" (Biland"i! 1999: 417). Naravno, svoj dio kriv-
nje morao je preuzeti i tisak, "jedan od osnovnih faktora u formira-
nju i $irenju socijalisti%ke svijesti u masama" (Drug Tito o kulturi
1963: 13). Zapazilo se da mnoge deformacije i zastranjenja jugosla-
venskog dru$tva sitnoposjedni%ku stihiju i primitivizam, reakcio-
narno idejno naslije(e pro$losti, $ovinizam, karijerizam, tendencije
stjecanja posebnih privilegija, individualizam, birokratizam, birokrat-
sko centralisti%ke i partikularisti%ke tendencije, pojave odvajanja od
"radnih masa", destruktivni anarhizam i truli liberalizam socijalisti-
%ki tisak nije u dovoljnoj mjeri kritizirao.
29
'tovi$e, u "$tampu i %aso-
pise" prodrlo je "obnavljanje gra(anske nacionalisti%ke svijesti" (Bi-
land"i! 1987). Ili, Brozovim rije%ima:
"Mi smo dozvolili da se sva$ta pi$e i u na$oj $tampi. Pogledajte neke
%asopise i razne %lanke i vidje!ete kako oni destruktivno djeluju. #ak
nam i na$u omladinu truju" (Drug Tito o kulturi 1963: 2).
Ova Brozova ocjena nije, razumije se, "do$la samo na osnovu jednog
politi%kog instinkta marksiste (), nego i na osnovu analize velikog
broja izve$taja" koje su (i) izdava%i poslali "Sindikatu i ideolo$kim
komisijama i drugim faktorima" (Milo$evi! 1963: 627). Ona se od-
nosila i na "ozbiljan tisak", jer "malogra(anska trivijalnost" se provla-
%ila "i kroz vrlo ozbiljne politi%ke napise, kao i kroz, po formi pri-
hvatljive, %lanke o na$im dru$tvenim problemima i o na$em kultur-
nom "ivotu" (Smole 1963: 378). No, "formiranju socijalisti%kog
%ovjeka" i razvijanju socijalisti%kih odnosa najmanje je, po svemu,
pridonosio bezvrijedni zabavni tisak. U razgovoru s Predsjedni$tvom
Saveza novinara Jugoslavije, po%etkom 1963. godine, apostrofirao ga
je i Josip Broz:
"Kod nas se, na primjer, prevodi razna $und-literatura. Prevodi se na
veliko. I to se $tampa. Ali to nije izraz zapadne kulture, koja je vrlo vi-
soka, ve! onoga $to se i na Zapadu tako(e smatra negativnim. O%igled-

29
Usp. priloge s Konferencije saveza novinara Jugoslavije (Novi Sad, o"ujak
1963.) koji su objavljeni u %asopisu Kulturni !ivot 3-4, 1963: 376-422.

no je da se to %ini zbog toga da bi se na$ socijalisti%ki poredak rastro-
jio. A to mi ne smijemo dozvoliti" (Drug Tito o kulturi 1963: 15).
Mnoge !e kasnije kritike doma!e popularne kulture pristati uz osna-
"uju!u tezu zavjere protiv jugoslavenskog socijalisti%kog poretka, ko-
ja da se, iznutra ili izvana, provodila (i) uz pomo! masovnih medija.
Jugoslavensku je referentnu kulturolo$ku misao ipak obilje"ila jedna
druga Brozova tvrdnja:
"Nijednog trenutka nisam mislio da su slabosti na$eg novinarstva samo
subjektivnog karaktera. Ima tu i ne%eg objektivnog. Na primjer ko-
mercijalizam. Treba na neki na%in egzistirati i to je razumljivo, ali se sa
komercijalizmom sva$ta uvla%i" (Drug Tito o kulturi 1963: 13).
Jo$ o%ekuju!i reformu koja bi u jugoslavenski ekonomski sustav uve-
la tr"i$nu privredu, Broz je pojavu "komercijalizma" u jugoslaven-
skom novinstvu nazvao objektivnom slabo$!u i opravdao je nu"no$!u
opstanka novinskoizdava%kih ku!a. Izdava%i, %ini se, nisu nalazili
drugoga na%ina da pre"ive osim da %itateljima ponude "ono $to tra-
"e", da dakle udovolje "njihovim malogra(anskim te"njama i shva!a-
njima", njihovoj "zaostalosti i niskom ukusu".
30
Ostavljeni da sami
brinu o tomu kako !e namaknuti sredstva za izdavanje "obaveznih"
izdanja, nisu pristali na to da njihove tiskovine budu poligonima za
pokusna oblikovanja ideolo$ki prihvatljivog, dakle "dru$tveno-politi-

30
U skladu s %lankom 13 Ustava iz 1963. godine, te %lancima 23 i 24 Zako-
na o tisku iz 1960. godine, novinskoizdava%ka poduze!a su mogle osnovati: dru-
$tvenopoliti%ke zajednice, dr"avne institucije, nezavisne institucije, ekonomske i
dru$tvene organizacije ili pravna tijela, ali i skupine gra(ana od najmanje pet oso-
ba. Zainteresirano inozemno %itateljstvo je o tomu moglo pro%itati u %lanku o
"slobodi tiska i njezinim ograni%enjima" u Jugoslaviji, koji je 1967. godine u %a-
sopisu International Communication Gazette objavio Nizozemac Frans Kempers.
Posebno su mu, %ini se, bili zanimljivi rezultati "primjene temeljnih principa
jugoslavenske ekonomske politike", pa je primijetio "da se tiskarskim
poduze!ima upravlja u skladu s principima tr"i$ne ekonomije". Zbog toga,
ustvrdio je: "Ono $to odr"ava ve!inu tiskarskih poduze!a su izdanja popularnih
%asopisa i tjednika (u nekim slu%ajevima %ak i s izrazitom tendencijom k "utom
tisku), %ije naklade neprestano rastu unato% svim primjedbama Tita i drugih
partijskih vo(a o tomu da izdava%i kopiraju 'dekadentni bur"oaski tisak' u
Jugoslaviji" (Kempers 1967: 326-327).

%ki i idejno anga"iranog" zabavnog tiska. Ili, prema priznanju tada$-
njeg predsjednika Saveza novinara Jugoslavije, svoj su pristanak uvje-
tovali obavezom da "to isto u%ini i drugo, susedno, odnosno 'konku-
rentsko' novinsko izdava%ko preduze!e" (Smole 1963: 376-380).
"Komercijalisti%ka" obja$njenja za pojave deformacija i zastra-
njenja u (popularnoj) kulturi doma!eg socijalizma otvarala su put
kritikama ure(enosti jugoslavenske privrede, no to nije bio jedini
razlog njihove teorijske neproduktivnosti. Ona su, naime, podrazu-
mijevala podcjenjivanje "konzumenata", ba$ onih koji su na svojim
le(ima imali iznijeti ostvarenje jugoslavenske budu!nosti. Stoga su
ve! i rani teorijski uvidi predvidjeli druga%ije interpretacije. Mnogi
sudionici tek otvorene diskusije o zabavnome tisku spominjali su i
"stvarnu potrebu" za postojanjem takva $tiva. Poricati ju za njih je
bilo isto $to i "tvrditi da su suvi$ni %asovi odmora u kojima %ovjek
potiskuje dnevne brige i tra"i predah, osvje"enje i zabavu" (Zadrovi!
1961: 809). Zapravo, i najistaknutiji su marksisti, navodno, %itali za-
bavnu literaturu, a sam je Marx "poznavao odli%no Tajne Pariza"
31

(Milo$evi! 1963: 627). Ta literatura "doprinosi odmoru i obnovi
duhovne energije, pa prema tome i obnovi radne sposobnosti" (Vla-
ji! 1963: 616), a potreba !e za njom postajati samo sve to ve!om,
zbog "daljeg razvoja na$ih dru$tvenih odnosa, i sve ve!e mogu!nosti
za odmor i razonodu radnih ljudi". Stoga, razlikuje li se dobro od lo-
$ega u zabavnoj literaturi, i iz toga izvu%e pouka, ona !e jugoslaven-
skome dru$tvu ponuditi vrlo velike mogu!nosti "pozitivnih utjecaja"
(Ile 1963: 610), u razvijanju plemenitih osobina i istra"iva%koga du-
ha mladih generacija (Vukmanovi! 1963: 309), ona mo"e biti teme-
ljem za stjecanje navike %itanja (Vlaji! 1963: 616), ali i, spomenimo
to jo$ jednom, sredstvom za postizanje "odre(enog politi%kog uticaja
na %itaoca" (Lazarevi! 1963: 626).

31
Rije% je o romanu koji je 1842/1843. objavio pari$ki novinar Eugne Sue,
poznat kao "kralj popularnog romana". Taj je roman inspirirao Karla Marxa da
poduzme za sebe neuobi%ajen izlet u literarnu kritiku, no ona nije, kao $to bi se
dalo naslutiti iz gornjeg citata, bila pozitivna (u: Engels, Friedrich i Karl Marx,
Die heilige Familie oder Kritik der kritischen Kritik; 1845).

Me(u ranim prijedlozima za razrje$enje problema zabavnog
tiska u socijalisti%koj Jugoslaviji na$li su se dakle i oni koji su, sasvim
orvelijanski, isticali mogu!nost da se prikladni sadr"aji ispripovijeda-
ju na popularan na%in.
32
Dosjetilo se da se, na primjer, "i u krimi-
nalni roman mogu () utkati socijalisti%ka shvatanja" i da se "kroz
kriminalni roman mogu () dati doga(aji iz narodnooslobodila%ke
borbe" (Lazarevi! 1963: 626). S ponosom se dometnulo i to da
"svaki na$ borac, svaki na$ gra(anin nosi u sebi jedan ili vi$e romana"
pa da ta, "na$a stvarnost", obiluje dramati%nim i zanimljivim doga(a-
jima koje !e %itatelj %itati "sa istim razumevanjem i stra$!u kao na
primer romane iz ameri%kog podzemlja" (Vlaji! 1963: 616).
33
Ista se
procedura vidjela i kao rje$enje za popularizaciju znanosti, jer "po-
pularni tekstovi svih grana nauke mogu na!i mesto i u kriminalno-
-nau%nom romanu" (Lazarevi! 1963: 626). Ipak, rije% je o prijedlo-
zima koji kao da su isuvi$e %esto sli%ili pojavi "proletkultovstva", po-
ku$aju izmi$ljanja neke nove proleterske kulture, koja je odlu%ila
odustati od najboljih obrazaca, tradicija i rezultata socijalisti%ke re-
volucije (Ili! 1974: 75).
***
Spomenuta ideja, o tomu da se ideolo$ki prikladni sadr"aji posredu-
ju uz pomo! popularno$!u ovjerenih matrica zapadne "masovne kul-

32
Usp. Orwell 1988 [1939/1940].
33
Sli%nih je prijedloga, dodu$e, bilo i prije ljeta 1962. godine, i nisu se ticali
samo zabavnoga tiska. Tvrdilo se, na primjer, da pri%e o "ivotu "filmskih starova"
u doma!em tisku zajedno s repertoarnom politikom distribucijskih i kinemato-
grafskih ku!a dovode do toga da mladi ljudi u filmu vide tek "praznu zabavu, dro-
gu dvosatnog bje"anja od svakodnevnih () problema u sladunjavi i sanjivi svijet
bez stvarnih "ivotnih sokova". Naglasilo se, me(utim, da "ljubav prema cowboyu i
njegovim filmskim bravurama ne nosi u svojoj biti ni$ta lo$ega", ali da bi publika
bila mnogo zadovoljnija kada bi svog filmskog junaka, "hrabra i snala"ljiva", vidje-
la "ne u izmi$ljenoj epopeji Divljeg zapada, nego u na$oj, stvarnoj epopeji %ovje-
kove borbe za slobodu i socijalnu pravdu" (Miri! 1961: 504 i 505).

ture", pokazala se "ilavijom i vitalnijom u praksi no u teoriji. Ovdje
su na prvome mjestu neki od takozvanih partizanskih filmova,
34
ali i
svojedobno vrlo popularne televizijske serije, poput Kapelskih kreso-
va (1974)
35
i Otpisanih (1974),
36
strip s tematikom iz Narodnooslo-
bodila%ke borbe i "jugo-ljubi!i". Strip-serija Nikad robom, namije-
njena osnovno$kolcima, izlazila je od 1958. godine u izdanju novin-
skoizdava%kog poduze!a De%je novine iz Gornjeg Milanovca i, u go-
tovo pet stotina epizoda, pripovijedala o dvojici partizanskih kurira,
Mirku i Slavku.
37
Njezini su je poklonici %itali i s ironijskim odma-
kom,
38
no jugoslavenska kulturolo$ka kritika nije za nju nalazila
mnogo pohvala. Upozorila je na to da "strip ne ispunjava prvi zahtev
$to ga je sam sebi postavio kao realisti%ki strip, koji treba da se zasni-
va na na%elima prepoznatljivosti", da su "distinkcije koje postoje me-
(u centralnim junacima tek () funkcionalni detalji" i da se "pisac i
crta% () nisu potrudili da svoje la"ne pri%e bar minimalno prilago-
de i jednom autenti%nom svedo%anstvu iz proteklog narodnooslobo-

34
Prije drugih svakako Sutjeska (1973), "partizanski spektakl" re"isera Stipe
Deli!a, s temom velike partizanske bitke iz Drugog svjetskog rata. U tom filmu,
lik Josipa Broza je interpretirao Richard Burton.
35
Vidi na: http://www.leksikon-yu-mitologije.net/read.php?id=1369.
36
Vidi na: http://www.leksikon-yu-mitologije.net/read.php?id=1369.
37
"Prose%an tira" edicije Nikad robom, prema kazivanju Sre!ka Jovanovi!a,
kretao se od 35.000 do 50.000 primeraka po broju. Kako se ubrzo pokazalo da
Mirko i Slavko prolaze ubedljivo najbolje, doneta je odluka da se serijal izdvoji.
Premda su sve analize ukazivale da bi Mirko i Slavko mogli da se prodaju u tira"u
od 75.000 primeraka, Jovanovi! i Lazarevi! kre!u sa smelih 120.000, na manjem
formatu, duplo ve!em broju strana i prebacuju $tampu u 'Novu Makedoniju' iz
Skoplja. Stvarnost ih je ubrzo demantovala, jer su Mirko i Slavko, dobiv$i nekoliko
podizdanja, $tampani u tira"u od 180.000, pa %ak i 200.000 primeraka. Njihovi
likovi eksploatisani su u raznim vidovima: $tampani su pisani romani, ra(eni dija-
filmovi, aplikacije za majice, (a%ke torbe, motivi za sveske, omote i drugi $kolski
pribor, i na kraju, 1973. godine, snimljen je dugometra"ni igrani film Mirko i
Slavko u re"iji Torija Jankovi!a" (http://www.rastko.org.yu/strip/1/strip-u-srbiji-
1955-1972/index_l.html) [12. sije%nja 2008].
Vidi i na: http://www.leksikon-yu-mitologije.net/read.php?id=749.
38
Usp. i suvremene prilagodbe dijaloga: "Mirko, pazi, metak!", "Hvala, Slav-
ko" (Velikonja 2002: 201).

dila%kog rata".
39
Osim toga, autorima stripa se prigovorilo da "ne
po$tuju inteligenciju %italaca, a da i ne govorimo o znanju iz istorije
$to ga eventualni %italac sti%e u $koli", da je crte" "prljav"
40
i "reduk-
tivan",
41
te da se "barata jedva sa nekoliko stotina re%i".
42
Tom zapa-
"anju je proturje%ila %injenica "da ovaj strip ne gubi u konkurenciji
vrednosti sa drugim dobrim stripovima (Asteriks, Tali"ni Tom, Diz-
nijevi stripovi)" (Peri$i! 1975: 365, 367 i 372),
43
pa se %ini vjerojat-
nim da bi poku$aj da se Nikad robom/Mirko i Slavko prilagodi za-
htjevima kritike zavr$io ba$ onako kako je zavr$io poku$aj proizvod-
nje "'jugo-ljubi!a'", ideolo$ki prilago(ena "enskog $tiva koje je treba-
lo "izbje!i 'negativne' aspekte ljubavnog romana zapadnog i ameri-
%kog tipa", prije svega "idealizaciju, nestvarno i iluzorno u romanu".
Ovdje su se ljubavne teme smje$tale "u realni, svakodnevni jugosla-
venski kontekst, po$tivaju!i princip realiteta". Likovi tih romana bili
su "svakodnevni ljudi, sa svakodnevnim problemima, a radnja se od-

39
"Opravdano se postavlja pitanje kako opstaje i gde nalazi inspiraciju pri%a o
tome da se sedmorica lako naoru"anih ljudi superiorno suprotstavlja tenkovima,
ogromnom broju 'neprijatelja' i da, pritom, izi(u bez ogrebotine" (Peri$i! 1975:
367).
40
"Prljavi crte" uop$te ne pretpostavlja funkcionalnu upotrebu linija koje di-
stingviraju karaktere" (Peri$i! 1975: 370).
41
"Crta% se () u ovim sveskama oslanja na krajnju redukovanost likovnih
elemenata (%esto cela tabla donosi samo crte" ljudske $ake, deo noge, samo filak-
teru, jer su govornici 'pod zemljom', na kostimima se daje mali broj detalja, pej-
za" je predstavljen tek nekolikim linijama, likovi se %esto daju s le(a)" (Peri$i!
1975: 370).
42
Taj problem, po Peri$i!u, dobija na va"nosti ima li se na umu "da su se
Mirko i Slavko pojavili i sa namerom da vr$e odre(enu ideolo$ko-propagandnu
funkciju". "Onomatopejske ili uzvi%ne ekspresije su iz stripa u strip, od stranice
do stranice, jednake i vra!aju se po sistemu zatvorenog kruga. Na dve table, jed-
ne do druge, partizanski borac !e re!i: 'Uh, zamalo ne nastradasmo', dok !e ne-
prijateljski vojnik konstatovati: 'Uh, ovi se ne $ale'. () Upotreba jezika u formi-
ranju likova u stripovima o Mirku i Slavku je u celini zanemarljiva. On se prepo-
znaje tek na nivou globalnih grupa, gde se neprijatelji odlikuju time $to partizane
nazivaju 'banditima', dok ovi drugi naj%e$!e upotrebljavaju izraze kao $to su 'ga-
dovi', 'prokletnici', a naj%e$!e prosto 'fa$isti'" (Peri$i! 1975: 370-371).
43
"'tavi$e, ista ku!a objavljuje licencne stripove, ali ne vodi ra%una da bar
minimalno pribli"i uvjerljivost Mirka i Slavka uvjerljivosti Paje Patka" (Peri$i!
1975: 372).

vijala na na$em jugoslavenskom tlu" (Goja 1986: 74-75). Rezultat
toga poku$aja bio je "smanjena potra"nja ljubavnih romana":
"Dapa%e, protestna pisma %itateljica izri%ito su tra"ila da im se vrati
'klasi%ni ljubi!' i happy end. Izdava%ke ku!e bile su prisiljene (zbog fi-
nancijskih razloga) ugoditi %itateljkama, pa su na$i autori pod drugim
imenima po%eli pisati ljubavne romane po $abloni provjerenih ljubi!a.
Naklada je pri tom ponovno porasla, dok je izdava% nastojao uz svaki
takav 'klasi%ni ljubi!' ubaciti i po koji 'na$', ne bi li ga publika postepe-
no zavoljela. Jugoslavenski ljubavni roman, bio je prisiljen odustati od
samoga sebe, jer nikome nije bio potreban" (isto: 75).
Opi j um za radni ke
Umjesto brzih i o%ito neozbiljnih rje$enja zatra"ila su se brza i su-
stavna teorijska istra"ivanja, koja !e se povesti za kriti%kim %itanjima
inozemnih marksisti%kih teoreti%ara i formulirati odgovore na neko-
liko "klju%nih pitanja", %iji !e sinergijski u%inak trasirati put novoj,
jugoslavenskoj, popularnokulturnoj praksi. U raspravu o popular-
noj/masovnoj kulturi u socijalisti%koj Jugoslaviji uklju%ili su se "soci-
olozi, psiholozi, znanstvenici, umjetnici" (Sabljak 1975: 348). Tu !e
raspravu u svome pogledu unatrag iz 1975. godine Antun Petak opi-
sati kao sukob dvaju suprotnih razumijevanja "zabavne $tampe i kul-
turne akcije u nas". Jedno su od njih, po njemu, zastupali zagovorni-
ci ideje da je zabavni tisak "instrument ili sredstvo difuzije manipula-
tivnog, ponajprije komercijalnog, oblika kulture masovnog dru$tva",
proizvo(a% i pro$iritelj "svojevrsnog oblika antikulture". U termini-
ma kulturne, a time i politi%ke akcije, takvo je razmi$ljanje ujedno
zna%ilo "potrebitost manje ili vi$e slo"enog sistema mjera da se to
stanje prevlada". Na drugom su se polu okupili oni koje je Petak, na-
dahnut kanonskim tekstom Dwighta Macdonalda,
44
nazvao "poklo-

44
Macdonald je esej "Masscult & Midcult" prvi put objavio u listu Partisan
Review 1960. godine (u dva dijela: "Masscult & Midcult I", Partisan Review,
Spring 1960: 203-33; "Masscult & Midcult II", Partisan Review, Fall 1960: 589-

nicima 'maskulta'", koji su "u biti izgubili misaonu utemeljenost u
humanisti%koj koncepciji %ovjeka i dru$tva, te se nalaze izvan hori-
zonta prometejske kulture". Za njih su sadr"aji suvremenih sredstava
masovnih komunikacija bili tek "autenti%nom kulturom na$ega do-
ba". Njihovi zaklju%ci su proizlazili iz %injenice "sveop!e objektivne
rasprostranjenosti ovih sadr"aja me(u pripadnicima svih dru$tvenih
grupa", %ime se ujedno ukazivalo na "nadklasnost ove kulture". U
prvu su se skupinu, dakako, svrstali "kulturni stvaraoci, sociolozi, fi-
lozofi, te dobar dio dru$tveno-politi%kih radnika i novinara", dok se
druga regrutirala "iz redova stvaralaca zabavne $tampe, te iz tehno-
kratsko-birokratske strukture, a koji su ve! sami po sebi %esto po-
najbolji reprezentanti onog 'idealnog tipa' dru$tvenog karaktera, koji
je po mjeri socio-kulturnih vrijednosti prisutnih u sadr"ajima ove
$tampe". Nimalo neva"no, obje su se skupine verbalno legitimirale
"kao istinski saveznici radni%ke klase". Njihovi su se stavovi, u Peta-
kovoj interpretaciji, s vremenom sve o$trije polarizirali, a me(usob-
na je "raspodjela" zapravo tek preslikala ideolo$ki nepodobnu sliku
"tzv. masovne knji"evnosti i zabavne $tampe na Zapadu" (Petak
1975a: 1504-1507).
Me(utim, mi$ljenja "kulturne javnosti" ili, Petakovim rije%ima,
"intelektualne elite", nisu bila tako uskla(ena kako bi se moglo %initi
iz gornjih navoda, iako su, valja priznati, ve!inom dijelila bojazan za
sudbinu dru$tva koje je prigrlilo "tip dru$tvene komunikacije ()
$to je na $irokoj osnovi razvijen u modernom kapitalisti%kom svijetu"
i posvojilo ga u "njegovu potenciranom i primitivnom izdanju" (Ga-
gro 1975: 331). Isprva, na izglednu se katastrofu upozoravalo termi-
nima teorije potko!ne igle, koja je dokazivala da poruke posredovane
medijima na obi%noga %ovjeka djeluju kao da su mu "injektirane pod
ko"u".
45
Mediji, kakve su ih vidjele teorije masovnoga dru#tva, glas su

-631), a potom i u zbirci rasprava o u%incima masovne culture Against the Ame-
rican Grain. New York: Random House, 1962.
45
Prvi su je zapisali Abbott Lawrence Lowell u svojoj knjizi Public Opinion
and Popular Government 1913. i Walter Lippman u knjizi Public Opinion 1922.
godine.

autoriteta koji podme!e sasvim odre(enu, opojnu sliku svijeta, na-
domjestak stvarnosti, da bi s njezinom pomo!i manipulirao ljudima i
"pripomogao prilagodbu pod%injene publike vlastitoj sudbini", osi-
gurao joj psihi%ki mir u te$kim uvjetima svakodnevice (McQuail
1992: 62-63). Odgovaraju!i medijski sadr"aji diskvalificirali su se
podvo(enjem pod nazivnik propagande koja je, dakako, "sra%unata
() na to da kod $to ve!eg broja ljudi izazove automatsku reakciju u
pona$anju". Ta je reakcija u svojoj biti shizofrena, pa ljudi koji su
podlegli manipulaciji po%inju pridavati "ve!u realnost rije%ima, fan-
tazijama, sanjarijama i privatnim svjetovima negoli stvarnosti koja
[ih] okru"uje" (&upanov 1964: 597). Pritom, oni "razvijaju () ne-
ostvarive aspiracije materijalnog obilja i lagodnog "ivota", a "kod pri-
padnika hijerarhijski ni"ih dru$tvenih grupa" nastaju "te"nje za dru-
$tvenim usponom, tj. aspiracije za izla"enjem iz radni%ke u nerad-
ni%ku dru$tvenu funkciju". "Sadizam ma$te", koji je karakteristi%an
za kriminalisti%ke romane i filmove te novinske izvje$taje o ubojstvu i
nasilju, zapravo proizvodi ravnodu$nost koja je sposobna prihvatiti i
najgore strahote, poput "upotrebe otrovnih plinova u demon-
stracijama, ili masakriranja neza$ti!enih i nevinih ljudi za vrijeme
rata" (Petak 1975a: 1502). Iza scene, tvrdili su zagovornici ove teze,
"postoji jo$ neki drugi, dublji interes". Takav sadizam, naime, nikako
ne mo"e biti odgovor na tra"enja publike, rije% je o nastojanjima
"centara dru$tvene mo!i da narkotiziraju potla%ene, da ih u%ine
ravnodu$nim prema vrijednostima "ivota". Uspje$na provedba te za-
misli na kapitalisti%kom Zapadu dovela je do toga da je Amerikanac
ili Europljanin s kraja 60-ih godina mogao gledati izravne televizijske
prijenose krvavih ratnih prizora s vijetnamskoga boji$ta a da ne trep-
ne, i sam ve! spreman "da crkne kao $takor u kanalu, ili da pogine u
zasjedi ili od otrova" (Kuva%i! 1969: 1419-1420).
Sentimentalni sadr"aji ne uzrokuju, poput sadisti%kih, ljudsku
ravnodu$nost prema boli i tragediji. Naizgled, oni %ine upravo su-
protno: proizvode pla%ljiv, "regresivni i ponekad infantilni tip li%no-
sti" (&upanov 1964: 601). Fuzija odabranih pouka u radovima Wal-
tera Lippmana, Theodora Adorna i Dwighta Macdonalda dala je na-

slutiti da su razne "'ve%ernje novele' i romani u nastavcima" o%igle-
dan izdanak "jedne 'industrije snova', prije svega holivudske", koja
omogu!uje barem privremen bijeg iz ru"ne stvarnosti, a zapravo do-
vodi do infantilizacije koja se ogleda u "sumnjivom, %ak bolesnom
pona$anju, bolesti bijega u neodgovornost, bolesti koja, kako se %ini,
rapidno ophrvava starije uzraste". Oboljeli po%inju "ivjeti po receptu
pro%itanih pri%a, pa njihove si"ee iznose na ulicu i time postaju
opasnost za "bezbjednu $etnju ljudi gradom". Manje akutne oblike
"infantilne regresije" obilje"ava opona$anje koje se mora prepoznati
kao jedan od "kategorijalnih oblika snobizma". Tako junaci "ki% lite-
rature", te "zaraze, influence neboderskog doba", te "bolne romanti-
%arske la"i na$ih dana, koja uvla%i u svoje ljigave mre"e milione po-
klonika", po%inju diktirati modu odijevanja, pona$anja, pa i govora.
46

Ta literatura svoje poklonike upravo "magijskom snagom is%a$uje iz
stvarnosti", a uzaludnim se %ekanjem obe!anog "mogu (), u ne-
kim relacijama, objasniti samoubistva,
47
frustracije, kuloarsko kriti-
zerstvo svega postoje!eg, nezadovoljstvo svim i sva%im, bjekstvo od
rada, stvarala%kog odnosa i u%estvovanja u dru$tvenim zbivanjima".
Kada literatura postane pukim sedativom, nestaje zanimanje "za
istinski bitnu misao" i regrutira se "armija onih koji konzumiraju ki%

46
Ili, manje tragi%no, u interpretaciji Stipe 'uvara iz 1961. godine: "Sredstvi-
ma komunikativnosti mo"emo zahvaliti $to se proizvode i masovne psihoze gole-
mih razmjera. Stoga se neka nova igra za odrasle u desetak dana pro$iri po cije-
lom svijetu, milijuni djevojaka $i$aju kosu po uzoru na junakinju u netom snim-
ljenom holivudskom filmu, neko sredstvo protiv !elavosti dopre u svaku zemlju,
melodija iz San Rema za dva dana pjevu$i se na svim kontinentima. Postoji te"nja
uzdizanja na 'svjetski novo', te"nja da se ide ukorak, da se bude moderan, obavi-
je$ten i naviknut na sve novo. Svaki dan mora biti obilje"en nekim doga(ajem i
posvuda mase luduju da upoznaju taj doga(aj dana. Sutra !e opet ludovati za no-
vim doga(ajem, ravnodu$ne prema onom ju%era$njem, koji je zaboravljen, a ako
ga se i prisjete, izgledat !e im dozlaboga banalan" ('uvar 1986 [1961]: 17).
47
Takvi sadr"aji redovno isti%u %ovjekovo tijelo kao njegovu najve!u ili jedinu
vrijednost, i time zapravo afirmiraju ba$ ono za $to %ovjek sam nije nimalo zaslu-
"an. Time se %itatelje odgaja "u smislu seksualne agresivnosti i manija$tva", ali
ujedno i potencira svjesnost o "tjelesnoj () i duhovnoj ni$tavnosti". Naime,
"vremenom se ljepota tijela preobrazi u krle"ijansko meso, a nastala praznina ne-
ma nikakvih mogu!nosti popunjenja otuda samoubojstva i "ivot mrtvaca film-
skih, televizijskih i drugih diva u poznijim godinama" (Had"agi! 1975: 341).

i $und, napu$taju zbiljnost i u prakti%nim relacijama ostvaruju eti%ke,
esteti%ke i druge momente, suprotne ciljevima dru$tva, suprotne %o-
vjekovom izvori$tu, itd" (Had"agi! 1975: 338-339). Kojekakvi "gra-
(anski ideolozi" obasuli su "radni%ku klasu i sve ostale radne ljude"
la"nim vrijednostima da bi odvratili njihovu pozornost "od temeljnog
klasnog pitanja od pitanja gospodarenja cjelokupnom dru$tvenom
reprodukcijom". Taj je tisak imao pomo!i da se radni ljudi osje!aju
ugodno, da zaborave na uzroke svoga klasnog polo"aja i da odustanu
od borbe za nove i humanije dru$tvene odnose. Ponudio im je "ilu-
ziju slobode i svemo!i, ostvarenja koje ina%e nije mogu!e" (Banjeglav
1975: 403).
48

Nesumnjivo, ova teza je nudila zadovoljavaju!e obja$njenje zapa-
"enoga defetizma radni%ke klase u razvijenome kapitalizmu, no isto-
dobno je otvarala prostor da se postavi pitanje o tomu zna%i li ma-
sovna konzumacija omamljuju!ih sadr"aja popularne kulture u soci-
jalizmu ujedno i to da je socijalisti%ka stvarnost "ru"no!om" prispo-
dobiva kapitalisti%koj, pa da se i iz nje tra"e putovi makar i privreme-
noga bijega. Zbog toga, razumijevanje utjecaja politi%ke propagande
Harolda Lasswela i Waltera Lippmana, razotkrivanje i kritika indu-
strije kulture Theodora Adorna, i teorija masovne kulture Dwighta
Macdonalda nisu mogli postati predlo$kom za teoriju socijalisti%ke
popularne kulture.
49
One nisu prepoznale vitalnost "masa", koje su,

48
"Trivijalna knji"evnost je indirektno 'korisna' za pojedinca i za dru$tvo.
Imaginarnim zadovoljavanjem nekih potreba ona odga(a njihovo pravo i realno
ostvarenje. Time pridonosi stabilnosti svakog dru$tva. Vladaju!im vrijednostima
nadodaje neke druge vrijednosti, a postoje!u zbilju pro$iruje s jo$ jednom. Ima-
ginarnim prestrukturiranjem realnosti ona je osmi$ljava na ljep$i i utje$niji na%in.
Psiholo$ke konsekvence tog utjecaja su: korekcija svijeta imaginarnog, $to ubla"a-
va svakodnevne napetosti i omogu!ava %asak relaksacije i zaborava. Sociolo$ke
konsekvence su: pomirenje sa svijetom i svojom pozicijom u njemu. Na razini
pojedinca i razini dru$tva trivijalna literatura naj%e$!e djeluje umiruju!e i pomi-
ruju!e. Ona imaginarno nadodaje pojedina%nom i dru$tvenom "ivotu kompo-
nentu koja mu nedostaje. Time trivijalna literatura %ini sli%no $to i religija, 'ali joj
nedostaje obe!anje besmrtnosti, svetost i bo"anstvo, da bi se pretvorila u religi-
ju'" (Goja 1986: 69).
49
Unato% o%itoj neoperabilnosti, a vjerojatno zbog svoje ina%e uzorne kriti-
%ke kvalitete, te su se teorije odr"ale u jugoslavenskim razmatranjima o popular-

za njih, pale kao "rtve kulturne eksploatacije gospodara ki%a, iako su
mogle, da su im se ponudile u jednakoj mjeri, konzumirati i "dobre
stvari" (Macdonald 1953: 13). Osim toga, one o%ito nisu nalazile za-
dovoljavaju!i odgovor na pitanje o tomu koje su to "dobre stvari"
koje !e, u podjednakoj mjeri, zadovoljiti socijalisti%ke ideologe i so-
cijalisti%ku radni%ku klasu. Istodobno, %itanja Marxa, Engelsa, pa i
Lenjina, kao da nisu bila od mnogo koristi %ak ni za tuma%enja su-
vremene kulture, a kamoli popularne kulture, to vi$e $to su nove i
druga%ije "okolnosti" proizvele mno$tvo "varijacija na istu temu",
upravo toliko da ih je bilo te$ko i sistematizirati (usp. Ili! 1974:
55).
50
Ako se zbog toga i osjetilo pomalo malodu$ja, ono se, u nedo-

noj kulturi sve do samoga kraja, sredinom 80-ih. Obilno se na njih referiralo
(#oli! 1986: 19, 20 i 22; Jilek 1986: 63, 64 i 68), ili ih se potkrepljivalo zaklju%-
cima novih istra"ivanja: "Na kraju ovog zbornika V. Afri! iznosi podatke o %itano-
sti stripa kod nas, a ovi nas podaci upu!uju da u na$oj stvarnosti neki ljudi "ive sa
pola "ivota, te"e!i da prona(u i drugu polovinu u snovima o boljoj stvarnosti.
Snovi ne rje$avaju njihove muke ali poma"u da se one lak$e podnesu. Ono $to se
mo"e re!i na osnovu ovdje provedenog uvida u problematiku masovne kulture je-
ste to da masovnu kulturu nisu stvorile mase, ve! je ona stvorena za mase od onih
koji su iznad mase. Ova kultura nema bitne funkcije u dru$tvenom "ivotu koje
ima svaka istinska kultura: da spoznaje svijet, da odre(uje putokaze u njemu, da
ga ujedinjuje, da ga mijenja, da ga humanizira, da ga izra"ava i da ga osporava sa
stanovi$ta vi$ih kulturnih vrijednosti. Osnovna funkcija masovne kulture je da
prilago(ava pojedince i grupe na postoje!i poredak stvari i da zavlada njihovim
duhovnim "ivotom" (Afri! 1986: 16-17).
50
To je otkri!e nadasve zanimljivo usporediti s kulturalnostudijskom elabo-
racijom istoga problema: "Ni u jednom trenutku kulturalni studiji i marksizam
nisu savr$eno teorijski pristajali jedno uz drugo. Od samog po%etka () uvijek je
ve! postojao problem velike neprimjerenosti, u teorijskom i prakti%nom smislu,
glasne $utnje i velikih gre$aka marksizma. Rije% je o stvarima o kojima Marx nije
pisao ili ih nije razumio, a koje su bile privilegirani predmeti na$eg prou%avanja:
kultura, ideologija, jezik i simboli%ko. Bile su to to%ke koje su, kao uvijek ve! po-
stoje!e, osu(ivale marksizam kao oblik razmi$ljanja i kao kriti%ku djelatnost: nje-
gova ortodoksnost, njegov doktrinarni karakter, njegov determinizam, njegov re-
dukcionizam, njegov nepromjenjivi povijesni zakon i njegov metanarativni status"
(Hall 2006:112). Isto je, uostalom, primijetio i Jean Baudrillard u svojem tekstu
"Kritika politi%ke ekonomije znaka" (Baudrillard 2001: 25-27). No, ako su ju-
goslavenski teoreti%ari i prepoznali ove praznine marksizma, nisu ih mogli
ozna%iti terminima s negativnim predznakom. U dru$tvu koje je klicalo Marxu,
Engelsu, Lenjinu (i Titu) ta su se prazna mjesta morala poku$ati nadopisati "u
istom duhu".

statku "eseja () koji bi i$li mnogo dalje od () na%elnih postavki"
i iskoristili "monografsku i fragmentarnu gra(u" za "sinteti%ke obu-
hvate $irih razmera" (Ili! 1967: 31), moralo potisnuti barem de-
monstracijom dovoljne mjere zabrinutosti.
Dok su %ekali da se osmisli odgovaraju!a teorija kulture samou-
pravnog socijalizma, neki su se pripadnici "kulturne javnosti" prisje-
tili struje optimizma u ranim, impresionisti%kim suo%avanjima s fe-
nomenom masovne kulture. I za njih je, me(utim, izbor rje$enja bio
ograni%en. Mogli su u%initi isto $to i "marksisti%ki radikali i liberali"
koje je Macdonald kritizirao: u "masama" prepoznati zdrav potenci-
jal koji se tek mimikrirao u nedostatku odgovaraju!e kulturne ponu-
de. Ipak, premda bi formuliralo politi%ki ispravno vi(enje "radni%ke
klase", takvo obrazlo"enje bi ujedno naglasilo problem kulture koja
se daje na izbor. Mogli su se, nadalje, pozvati na inozemna istra"iva-
nja koja su dokazivala da sredstva masovnoga komuniciranja dodu$e
doista utje%u na oblikovanje javnoga mnijenja, ali da ona nemaju
"onakvu samostalnu ulogu, gotovo svemo!, kakvu implicira Lipma-
nova teorija". Iako optimisti%no u okolnostima u kojima jugoslaven-
ski komunisti o%ito nisu uspjeli proizvesti popularnu kulturu po svo-
me ukusu, takvo je razmi$ljanje obeshrabrivalo svaku perspektivu. Ni
blagotvorni odgojni sadr"aji socijalisti%koga tiska nisu, dakle, mogli
o%ekivati da !e biti prihva!eni izvan okvira "stvarnih dru$tvenih od-
nosa u kojima () auditorij ima odre(eno delatno iskustvo" i koji
postavljaju "okvire, koje sredstva masovnog komuniciranja ne mogu
proizvoljno transcendirati, a da se ne udalje od javnog mnenja" (Le-
androv 1964: 634-635).
Stoga se %ini da je preostalo tek poku$ati prikazati "masovnu
kulturu" kao fenomen koji sa sobom donosi i pone$to prihvatljivih
vrijednosti. Primijetilo se da je masovna kultura i u doma!im uvjeti-
ma odigrala barem jednu pozitivnu ulogu, u "demistifikaciji odre(e-
nih mitova". Neki su napisi u popularnome tisku navodno pridonije-
li "ru$enju tradicionalnih tabua o ljudskoj seksualnosti", a objavljiva-
nje "fotografija nagog "enskog tijela () svojevrsnoj demistifikaciji".
Ti i drugi sli%ni sadr"aji ne samo da su pripomogli osloba(anju sek-

sualnosti, nego su mnogo u%inili i na planu postizanja jednakosti
spolova (Petak 1975b: 421 i 429-430). #ak su se i senzacionalne vi-
jesti u%inile potencijalno korisnima, ne samo zato $to prodaju list,
nego i zbog toga $to zapravo "bude %itaoca iz samozadovoljnog dre-
me"a; otvoreno i bez anonimnosti ukazuju na gre$ke (ne skrivaju!i ni
onoga ko gre$i ni onoga ko na gre$ku ukazuje)". Dapa%e, sada se
ustanovilo da oni koji tvrde kako senzacionalne vijesti uznemiruju
javnost ujedno pre$utno priznaju da je zada!a tiska "da smiruje i
ubla"ava". Osim toga, primijetilo se da napisi o "izvjesnim problemi-
ma dru$tva" nerijetko uklju%uju svakako po"eljnu kritiku dru$tvenih
nejednakosti (Pe$i!-Golubovi! 1969: 1313). Na jednak na%in su se
amnestirali i visokotira"ni %asopisi za "ene, koji bi, zapravo, bili izla-
zili u susret "stvarnim potrebama "ena () da se () obaveste o
mnogim pitanjima vezanim za bolji "ivot u porodici, doma!instvu i
na radnom mestu" i time "$ire svoje duhovne vidike i bogate svoj in-
telektualni i ose!ajni "ivot" (Kre$i! 1975: 350).
Takva su razmi$ljanja, ako ni$ta drugo, dala za pravo svima koji
su i otprije tvrdili da "masovna kultura nije sama po sebi ni zla ni
dobra, ni $tetna ni korisna, ali je () nu"na ukoliko se %ovjek kao
dru$tveno bi!e emancipira od lokalnih oblika svoga postojanja", pa i
smatrali da "u%inci masovne kulture ovise o na%inima njezine 'upo-
trebe' u odre(enom socijalnom poretku" ('uvar 1969: 1351):
"Masovna kultura ipak prije donosi oboga!ivanje ljudskog "ivota negoli
$to prijeti da !e ga degradirati i osakatiti. Njezin je osnovni zna%aj u
tome $to pru"a $iroke okvire identifikacije pojedinca s drugim ljudima,
itd. Masovna kultura ve! svojim nazivom posvjedo%uje da predstavlja
opozit elitnoj kulturi, ako pod elitnom kulturom podrazumijevamo
pismenu kulturu povla$tenih dru$tvenih klasa i slojeva u klasnom dru-
$tvu, uklju%uju!i i gra(ansko. () Masovna kultura nije dovoljna, ali
se ona mo"e preobratiti u neku savr$eniju i humaniju kulturu tek ako
se promijene, revolucioniraju dana$nji uvjeti ljudskog "ivota. Jer, ona
je, kao i svaka kultura, historijski konstituiran i odre(en na%in "ivota"
(isto: 1352).

Tome je, (naj)manje tragi%nom, pogledu na budu!nost jugoslaven-
ske popularne kulture bila dobrodo$la referenca na knjigu Duh vre-
mena Edgara Morina, koja je u izdanju beogradske Kulture iza$la
1967. godine, pet godina nakon izvornika.
Ol i mpi j ci
Morin je u svojim analizama, objasnio je Milo$ Ili!, sociolog i autor
predgovora, nastavio ondje gdje su stali drugi, a posebno ameri%ki
autori koji su, priznao je, ostavili ponajvi$e traga u doma!im promi$-
ljanjima masovne/popularne kulture (Ili! 1967: 17).
51
Francuz !e
ve! na kraju 60-ih godina zauzeti mjesto ameri%kih teoreti%ara i po-
stati najcitiranijim autorom.
52
Za razliku od sociologa koje je Mac-
donald nazvao upitni"kim sociolozima (questionnaire-sociologists;
Macdonald 1953: 14-15) koji su ljude tretirali kao "krdo nijemih
"ivotinja" i u statisti%koj ve!ini prepoznavali "tajnu "ivota koju nasto-
je otkriti" Morin se predstavio kao autor %iji su radovi "plod ukr-
$tanja lirsko-eti%kih, esteti%kih, sociolo$kih i antropolo$kih razmi$-
ljanja o suvremenom %ovjeku i njegovoj kulturi" (Ili! 1967: 6). Osim
toga, njegovo poimanje masovne kulture bilo je zapravo "dobrohot-

51
"Obave$ten o nau%nim i teorijskim problemima masovne kulture, Moren
je %esto nastavljao s analizama tamo gde su one stale sa drugim autorima, poseb-
no ameri%kim, koji su nas u najve!oj meri i 'zarazili' meditacijama o masovnoj
kulturi. Teorije i ocene o masovnoj kulturi su preplavile Atlantski okean i vratile
se u Evropu iz Amerike sa poja%anim intenzitetom i sa mno$tvom protivre%nosti.
No, neka nam bude dozvoljeno da to ka"emo, sve su ove ocene i teorije bile kro-
jene po ameri%kom profilu takozvanih teorija 'srednjeg obima'. Edgar Moren je,
me(utim, od njih napravio prihvatljivu sintezu krupnijih razmera, insistiraju!i na
suprotstavljanju realizma i svetovnog u masovnoj kulturi, neizle%ivom idealizmu
tradicionalne religiozne kulture. Tek u svetlu toga protivstva postale su jasnije ne
samo prednosti nego i otu(enja masovne kulture. Uzmimo, na primer, razlike u
ocenama i interpretacijama izme(u Makdonalda i Morena" (Ili! 1967: 17).
52
O snazi njegova autoriteta u doma!im interpretacijama popularne kulture
govore, na primjer, prilozi u zborniku Prilozi izu"avanju masovne kulture anali-
za sadr!aja ljubavnih romana i stripova (#oli! 1986: 18, 36, 38, 39, 41, 42, 46,
59, 61, 164, 165, 169, 171 i 172; Goja 1986: 66, 67, 69, 70, 74, 78 i 88).

no" (Rigby 1997: 333), a svakako manje pesimisti%no i jednostrano
od Macdonaldova (Ili! 1967: 32 i 18). Suprotstavio se intelektuali-
sti%kim napadima na masovnu kulturu, s desna, ali i s lijeva, gdje se
ona tretirala kao "zabava heliota, plebejski prostakluk", ili pak kao
"barbiturat" i "smi$ljena mistifikacija", "kulturni $kart" ili, naprosto,
"ki%". Po Morinu, i desnica i ljevica su se propustile zapitati nisu li
vrijednosti "visoke kulture" zapravo dogmati%ne, formalne, feti$izira-
ne i ne prikriva li "kult umjetnosti" samo ne%ije ekonomske interese.
Sve novo $to se javljalo, podsjetio je Morin, uvijek se suprotstavljalo
vladaju!im normama kulture, pa se i masovna kultura odbacuje sa-
mo ondje gdje vladaju "estetski snobizam, knji"evni recepti, izve$ta-
%ena nadarenost, konvencionalna plitkost". Obratio se i Dwightu
Macdonaldu i njegovim %itateljima, i upozorio na to da je "anti-po-
jam ki%a () u stvari uve!ani ki%", pa da "kada Mekdonald govori
protiv ki%a, izgleda da govori s gledi$ta umetnosti", a "kad govori o
umetnosti, njegove ideje su ki%". Za Morina klju%na je "formula" gla-
sila ovako: "Jedan od vidova masovne kulture je ki%isti%ka kritika ki-
%a". Nije se, me(utim, odlu%io u%initi suprotno, slaviti masovnu kul-
turu, nego umanjiti vrijednost "kulture obrazovanog sveta" i, potom,
prenijeti raspravu "na otvoreno polje" (Morin 1967: 42-45).
Jugoslavenska se "kulturna javnost" odu$evila Morinovim "meta-
forama punim $arma" i slikovitim opisima "kultova koji ulaze u
strukturu masovne kulture" (Ili! 1967: 8-10). Ipak, na$av$i se u si-
tuaciji u kojoj masovna kultura nije podr"avala sustav vrijednosti
"vladaju!e klase", nije mogla podijeliti Morinovu bezbri"nost.
53

Umjesto toga, Morinovim Duhom vremena, kao i Macdonaldovom
teorijom masovnoga dru#tva, nadahnula se samo selektivno, naizgled
ve! unaprijed obeshrabrena posljedicama dosljedne kontekstualiza-
cije njihovih teza, pa i posljedicama izno$enja rasprave "na otvoreno

53
Iako ih u tome ni$ta nije prije%ilo, nisu prihvatili njegov prijedlog i razmis-
lili o mogu!nosti me(usobne neutralizacije vrijednosno suprotstavljenih sadr"aja
masovne kulture: rigidnih i zapravo dosadnih ideolo$kih naklapanja s jedne i
ideolo$ki "$tetnih", ali po svemu zabavnih sadr"aja popularnoga tiska (Morin
1967: 49-50).

polje".
54
U doma!oj "masovnoj kulturi", autohtonoj ili uvoznoj, naj-
%e$!e je nalazila gra(u koja se mogla opisati prema Morinovim mo-
delima "kultova" simpatije i happy enda, revolvera, erotike i ljubavi,
sre$e i hazardiranja, adolescencije i, socijalisti%koj kritici svakako
najpodobnijeg, kulta olimpijaca, "tj. povla$!enih pojedinaca koji kao
da "ive na vrhovima savremenog Olimpa, a u koje spadaju razne
filmske zvezde, sportski $ampioni, prin%evi, kraljevi, plej-boji, istra-
"iva%i i drugi njima sli%ni ljudi" (Ili! 1967: 9-10). Kroz Morinove
nao%ale bilo je lak$e vidjeti da masovna kultura doma!eg socijalizma
barata formulom po kojoj se "svaki ljudski vijek ponajprije svodi na
zadovoljstvo i sre!u u "ivotu, koji se reduciraju na velike iznose nov-
ca, adaptiranu dalmatinsku ku!icu, mali motorni brod za %etiri oso-
be sa svim potrebnim ure(ajima, 'mercedes', 'mini-moris', 'jeep', sve
za dvoje ljudi i bez mnogo truda" (Petak 1975b: 429). Zato se Duh
vremena u doma!oj upotrebi ubrzo izlizao do $tiva koje !e pomo!i
da osude masovne kulture postanu manje te$kima i kona%nima.
55

"Potpunost, preobilje, pusto$iteljsko, umno"eno bojanje "ivota ()
u novinama i na ekranima", koje je navodno imalo nadoknaditi "hi-
potenziju, u%malost i siroma$tvo stvarnog "ivota", sada se moglo za-
okru"iti samo jednim citatom, s referencom ili bez nje:
"Erotika, ljubav, sre!a, s jedne strane. S druge strane, agresija, ubistvo,
pustolovina. Ove dve isprepletene teme, jedne nosioci "enskih vredno-
sti, druge nosioci mu$kih vrednosti, ipak su razli%itih vektora. Pustolo-
vine i ubila%ke teme ne mogu se ostvariti u "ivotu: one te"e da se pro-
jektivno rasporede. Ljubavne teme se ukr$taju s do"ivljenim isku-
stvom; te"e da se identifikativno rasporede s jedne strane, napajanje
svakodnevnog "ivota, s druge napajanje snenog "ivota. Dva sunca bli-

54
Sam Morin nije apriorno odbacio ni pojam industrije kulture, iako se nije
izravno referirao na radove Adorna i Horkheimera (tek ustvrdiv$i da potonji ide
"isuvi$e daleko" u svojoj osudi preranoga uozbiljenja djece ili infantilizacije od-
raslih; Morin 1967: 64). Posvojio je, tako(er, i Macdonaldov pojam homogeni-
zacije (isto: 61, 64, itd).
55
Me(u malobrojnim su iznimkama radovi Snje"ane #oli! i Jadranke Goje,
koji su Morina interpretirali na podlozi razmi$ljanja teoreti%ara Frankfurtske $ko-
le (#oli! 1986; Goja 1986).

zanca su u rotaciji jedno s drugim. Jedno svojim zracima zagreva fer-
mente koji bujaju u dru$tvu, drugo daje imaginarnu potpunost svemu
$to u dru$tvu nedostaje" (Morin 1967: 130-131; usp. Had"agi!
1975: 337; Petak 1975a: 1585-1586).
No, nakon $to je Morinova knjiga pro$la kroz re$eto jugoslavenskih
zainteresiranih %itatelja i nakon $to je od nje preostalo jedva i$ta vi$e
od naslova, podnaslova i dva ili tri posebno atraktivna citata, njezin
se isprva blagotvorni u%inak po%eo prometati u svoju suprotnost. Na
vidjelo su iznova iza$le sve slabosti doma!e popularne kulture, a po-
glavito posvema$nja aplikacija zapadnih obrazaca, pa je teorija mora-
la odustati od svoga kratkotrajnog i zapravo ekscesnog optimizma.
Postavila se kona%na dijagnoza, iako tek za "zabavnu i bulevarsku
$tampu": ona je promicala "apetite za brz i olak uspjeh u "ivotu, kult
tjelesne ljepote i materijalnoga bogatstva" i stvarala "iluziju o mogu!-
nosti lagodnog i rasko$nog ako ve! ne %ovjeka dostojnog "ivota" (Pe-
tak 1975a: 1582).
Pone$to brze i olake utjehe moglo se na!i u tomu da jugoslaven-
ska popularna kultura dodu$e sve vi$e sli%i zatupljuju!im pa i na dru-
gi na%in $tetnim zapadnim modelima, ali je barem umnogome razli-
%ita od masovne kulture u dru$tvima socijalisti%kog etatizma, gdje je
"%ovjekov svijet reduciran tek na jednu 'stranu' njegove prirode"
(&van 1969: 1334). Na masovnu kulturu u Sovjetskom Savezu upo-
zorio je ve! i Macdonald, no on ju je, za razliku od Morina desetlje!e
kasnije, vidio kao formom sasvim suprotnu ameri%koj, kao "kulturu"
koja "eli propagirati i odgojiti, a ne zabaviti (Macdonald 1953: 3;
Morin 1967: 177-178).
56
Takvom su je sada vidjeli i jugoslavenski

56
"U SSSR d"ez i rok-en-rol probijaju se kroz otvore na za$titnoj zavesi i
sti"u mladala%kom crnom berzom sve do Sibira; htela-ne-htela, tematika filma
Staljinovog doba ustupa mesto li%nim vrednostima, ljubavi i zabavi. I ne samo to:
prvi sovjetski let u kosmos bio je istovremeno po%etak vedetizacije na ameri%ki
na%in. Prve fotografije Titova i njegove lepe "ene, izno$enja njegovog li%nog "ivota
na uvid masama %ini od prvog kosmonauta prvog olimpijca Istoka, ali na na%in
Zapada" (Morin 1967: 177-178).
U prilog je Morinovu zapa"anju %lanak Sergeya Yerofeyeva iz 1991. godine.
Kako ovdje stoji, po%etak poststaljinisti%koga razdoblja su obilje"ili rast masovnih

kulturolozi, naoko slijepi pred mo"ebitnim promjenama koje su za-
desile popularnokulturni prostor zemalja Sovjetskog bloka u vreme-
nu me(u dvama "uvidima".
57
Njihovi sarkasti%ni komentari na ra%un
masovne kulture nekada$njeg uzor-dru$tva kao da nisu zapazili da se
podsmjehuju vlastitoj nedavnoj i ne posve zaklju%enoj pro$losti:
"Masovna kultura Zapada reducirala je %ovjekovu kulturnu potrebu na
razbibrigu, socrealizam reducirao ju je na odgoj u duhu strogo diktira-
nih dr"avnih pravila. Ondje je dirigent tr"i$te, ovdje dr"ava. Zadatak je
knji"evnosti i umjetnosti, ka"e se u mnogim dr"avno-partijskim poru-
kama, ' istinito i jasno otkriti ljepotu radnih podviga naroda, veli-
%anstvenost i veli%inu borbe za komunizam, istupati kao strasni propa-
gator sedmogodi$njeg plana, unositi bodrost i energiju u srca sovjet-
skih ljudi, iskorjenjivati ostatke kapitalizma u svijesti ljudi, pomagati
odstranjenju svega, $to smeta na$em kretanju naprijed'. Ako je proiz-
vodnja masovne kulture 'taylorizacija dru$tvene la"i', $ta je 'lakirovka'?
Nije li to isto? Da, postoji razlika: ona je u tome $to serijske proizvode
masovne kulture na Zapadu nitko pametan ne!e smatrati umjetno$!u,

medija i ve!a dostupnost televizijskih i radijskih programa. U toj situaciji, tvrdi
ovaj autor, utjecaj kulturnih informacija sa Zapada postao je neizbje"an: "Prva
'kulturalna borba' u tom vremenu dogodila se u vezi sa sve ve!om popularnosti
jazza () 50-ih". Nadalje, "popularnost zapadnog rocka (The Beatles, Deep
Purple, Rolling Stones) postala je va"nom pojavom u na%inu "ivota sovjetske
omladine nakon kraja 60-ih. Po%etak 70-ih su obilje"ili ideolo$ki napadi na glaz-
bu Beatlesa (). Unato% tomu, glazbeno i kulturno %inovni$tvo je prihvatilo beat
zahvaljuju!i njegovu funkcioniranju u smislu novog umjetni%kog izraza (): %e-
sto se primjenjivao da bi u%inio atraktivnijima pjesme o Komsomolu, "eljezni-
%kome projektu Baikal-Amur itd." (Yerofeyev 1991: 148).
57
"Ako se i ne dozvoli uvoz internacionalnih zvijezda na filmskom platnu,
publika !e gledati nacionalne zvijezde koje opona$aju one prve. Danas su uglav-
nom barem u svim socijalisti%kim zemljema mnogi dru$tveni napori usmjereni na
spre%avanje takozvanih negativnih utjecaja koji se izvana ili iznutra prenose i $ire
sredstvima komunikativnosti. Ali u tim zemljama idolpoklonstvo onda "ivi i na
ilegalan na%in, ili se jedno idolpoklonstvo mora nadoknaditi drugim, 'pozitivnim'
idolpoklonstvom" ('uvar 1986 [1961]: 20).
"Ne bismo govorili istinu ako bismo tvrdili da je takva funkcija karakteristi%na
samo za 'masovnu kulturu' u kapitalisti%kim zemljama; stavimo samo pod analiti-
%ku lupu sovjetske filmove serijske proizvodnje, koji se bave vedrim, lepr$avim
temama iz "ivota bogatih i naprednih kolhoza (sli%an utisak ostavljaju i proizvodi
slikarstva pravca 'socijalisti%ki realizam'); ili () humoristi%ke serije na$eg zabav-
nog programa" (Pe$i!-Golubovi! 1969: 1308).

a ovdje su proizvodi 'lakirnice' progla$eni umjetno$!u, i to jo$ novom,
socijalisti%kom" (&van 1969: 1334-1335)!
Ipak, u osnovi, ti su komentari i$li u prilog ideji da se i u popularnoj
kulturi doma!eg socijalizma izna(e "tre!i put". U godinama koje sli-
jede sve !e se %e$!e govoriti o potrebi da se formulira autohtona teo-
rija i izgradi vlastita i druga%ija praksa popularne kulture, ne "od re-
cepata i uzoraka s jedne ili druge strane, nego od "ive tvari iskustva,
stvarala%ke sposobnosti na$ih ljudi i njihove volje da ostvare naum
humanog socijalisti%kog dru$tva" (Gagro 1975: 333).
58

Kont rol i rani pl ural i zam sadr"aj a
Mo"da je upravo ovo bilo razlogom zbog kojega jugoslavenska kultu-
rolo$ka literatura bilje"i uo%ljivu odsutnost usporedbi s primjerima
drugih socijalisti%kih zemalja. O suvremenoj se poljskoj masovnoj
kulturi, na primjer, moglo saznati iz radova poljske sociologinje An-
tonine K)oskowske, ina%e omiljenih onim jugoslavenskim teoreti%a-
rima koji su u%ili i od Morina.
Masovna kultura u Poljskoj je, kao i jugoslavenska, bila "ina%i-
com op!ega tipa masovne kulture osobite za industrijalizirana dru-
$tva koja se ubrzano urbaniziraju" (K)oskowska 1964: 108). No ona

58
Barem kada je rije% o tisku, u tome se, do neke mjere, i uspjelo. O tomu
svjedo%e i komentari stranih analiti%ara: "U praksi, jednostavno je potvrditi %inje-
nicu da jugoslavenski tisak pokazuje mnogo ve!u mjeru slobode informacija i iz-
raza no tisak u drugim isto%noeuropskim zemljama. Jugoslavenski listovi sadr"e
podrobne informacije o doma!im i inozemnim temama, uklju%uju!i i osjetljive
teme poput nezaposlenosti, sve manje zanimanje mladih za u%lanjenje u Partiju,
o"ivljavanje tradicionalnih suparni$tava me(u razli%itim jugoslavenskim nacional-
nostima. O saborskim izvje$tajima i onima s partijskih kongresa, sastanaka partij-
skog Centralnog komiteta itd., otvoreno se izvje$tava u masovnim medijima. Kao
$to je Mervyn Jones napisao u New Statesmanu (9.12.1966): ' Jugoslaviju je
sada spopala strast za javnom raspravom'. Pisma uredni$tvima, uredni%ki komen-
tari, %lanci, tematske pri%e i karikature %esto otvoreno kritiziraju aktivnosti i od-
luke vladinih tijela i du"nosnika" (Kempers 1967: 330).

je, sude!i prema autori%inim tvrdnjama, postvarila Lenjinovu zami-
sao "da se napredak u oblasti socijalisti%ke kulture ne mo"e ostvariti
izmi$ljanjem neke sasvim nove proleterske kulture koja bi predstav-
ljala svojevrsnu vrstu utopije, ve! daljim razvijanjem najboljih obra-
zaca, tradicija i rezultata postoje!e kulture, s ta%ke gledi$ta marksi-
sti%kog shvatanja" (prema Ili! 1974: 75). Oblikovala se, dakle, "na
temeljima nacionalne tradicije". Takva, mogla je odustati od forsira-
nja odgojnih zada!a i barem se jednim svojim dijelom, kao i jugosla-
venska, posvetiti zabavi (K)oskowska 1964: 108-109). Svojom je ra-
nom povije$!u, uostalom, sasvim nalikovala jugoslavenskoj:
"Izme(u 1949. i 1955. godine kulturna politika je svu zabavu pri-
marno tretirala kao sredstvo propagande i manipulacije. Posljedice
ovoga stajali$ta bile su posvema$nje iskori$tavanje masovne kulture,
nagli rast publiciranja i cirkuliranja knjiga i periodi%kih publikacija, bez
obzira na profitabilnost kulturnih institucija. No, to je tako(er bilo
povezano s negiranjem ukusa publike za laku zabavu. S 1956. godinom
do$lo je do prepoznavanja autonomne zabavlja%ke uloge masovne
kulture. I prije zabranjeni mediji poput detektivskih pri%a, senti-
mentalnih romana, radijskih obiteljskih serijala i vesterna, sada su se
pojavili u poljskoj masovnoj kulturi" (isto: 110-111).
U masovnoj kulturi Poljske, kakvu je predstavila K)oskowska, a za
razliku od masovne kulture u Jugoslaviji, kakvom ju je vidjela ve!in-
ska jugoslavenska "kulturna javnost", motiv profita igrao je "bezna-
%ajnu ulogu", jer ga je poljska "kulturna politika () neprestano
kontrolirala" (isto: 110). Taj se podatak doma!im autorima u%inio
zanimljivim, pa su ga i prenijeli:
"U Poljskoj se na taj problem gleda druk%ije: ocenjuje se da je bitna
stilska odlika njene masovne kulture eliminisanje komercijalnih princi-
pa ili bar njihovo ubla"avanje, zahvaljuju!i kontroli javnih institucija.
Separatni i sebi%ni ciljevi privatnog karaktera se potiskuju, pa se na taj
na%in senzacija i razonoda podre(uju sadr"aju sa prosvetnom i vaspit-
nom tematikom. Ideolo$ke i vaspitne pretpostavke od kojih polazi kul-
turna politika podrazumevaju pluralizam sadr"aja, formi, estetskih na-
%ela i nivoa, kao i postupak slobodnog izbora najpovoljnijih elemenata

me(u njima. Time se isti%e zna%ajna uloga intelektualne, odnosno kul-
turne kritike u procesu selekcije kulturnih vrednosti. To, po uverenju
Kloskovske, pru"a osnovu za optimizam u pogledu kulturne politike i
njenih odrednica prema masovnoj kulturi" (Ili! 1967: 31).
Iako sigurno ne i jedino, ovo je moralo biti va"no nadahnu!e u jugo-
slavenskim nastojanjima da se osna"i "kulturna kritika u procesu se-
lekcije kulturnih vrijednosti". Odlu%ilo se, naime, da sustav "dru$tve-
ne organizacije () kulture" mora, u cilju osiguranja ve!eg "uticaja i
kontrole", uklju%iti i "neke administrativne mere".
59
Tu odluku nisu
omela ni nimalo rijetka upozorenja da bi svaka kontrola, a posebice
ona administrativna, zna%ajno nagrizla domete samoupravljanja u
kulturi, u korist birokratsko-tehnokratskih tendencija (Ili! 1967:
30). Naposljetku, "dru$tveni utjecaj" na politiku izdava%ke i novinske
djelatnosti ve! je imao svoju tradiciju. Jo$ se u lipnju 1956. godine
donio Zakon o novinskim poduze$ima i ustanovama, koji je predvi-
dio "specijalnu odgovornost za profesionalni rad novinara na ruko-
vode!im mestima", ali i dao "prava stru%nim udru"enjima, ustanova-
ma i dru$tvenim organizacijama u %iji delokrug spadaju staranje o
vaspitanju omladine ili drugi vaspitni zadaci, da upozore Savez novi-
nara na pisanje pojedinog lista o odre(enim stvarima za koje smatra-
ju da su u suprotnosti sa ulogom i zadacima $tampe".
60
Drugi posli-
jeratni Zakon o #tampi i drugim vidovima informacija, koji je Savez-
na narodna skup$tina prihvatila u listopadu 1960. godine, zabranio
je "objavljivanje i $irenje $tampanih stvari i drugih vidova informaci-
ja" koje "te$ko vre(aju moral ili nanose $tetu vaspitanju djece i
omladine" (Petkovi! 1964: 41-43). Unato% tomu, nepo"eljni su sa-
dr"aji i dalje optere!ivali jugoslavenski tisak, izmi%u!i pa"nji izdava-
%kih savjeta i pojedinih redakcija. No, nakon 21. sjednice Predsjed-
ni$tva Saveza komunista Jugoslavije, koja se odr"ala 1. prosinca

59
Upravo je razmjernu "odsutnost kontrole" u svome prikazu "koncentracije
tiska u socijalisti%kim zemljama" istaknuo, kao jugoslavensku posebnost, Georges
Mond, a pripisao ju je sustavu samoupravljanja u kulturi (Mond 1974: 156-157).
60
Usp. Kempers 1967: 329 i 332.

1971. godine, i "Pisma druga Tita i izvr$nog biroa %lanstva Saveza
komunista Jugoslavije () ja%aju progresivne snage u dru$tvu i bore
se za dosledno po$tovanje Programa Saveza komunista, Ustavom i
zakonom utvr(enih dru$tvenih normi i vrednosti". Te su progresivne
snage jo$ iste godine donijele Zakon o oporezivanju knjiga, novina i
drugih publikacija, kojim su se odredili porezni nameti na publikaci-
je koje !e posebne republi%ke komisije okarakterizirati kao "$und".
61

Nepune dvije godine poslije one su donijele Zakon o spre"avanju
zloupotreba slobode #tampe i drugih oblika informiranja, a godinu
dana potom i Zakon o uno#enju i raspar"avanju inostranih sredstava
masovnog komuniciranja i o inostranoj informativnoj delatnosti u
Jugoslaviji (Popovi!, Gavari! i Latkovi! 1975: 411-412). Pitanja kul-
ture bila su i na dnevnome redu desetog kongresa Saveza komunista
Jugoslavije, u svibnju 1974. godine:

61
Zakon o oporezivanju proizvoda i usluga u prometu (Objavljen u Slu!be-
nom listu SFRJ br. 33/72, ispr. 39/72). [I. Osnovne odredbe (); 8. Porezna
oslobo(enja i olak$ice; (a) Porez na promet proizvoda () #lan 36.]: "Ako ovim
zakonom nije druk%ije odre(eno, osnovni porez na promet proizvoda ne pla!a se
na promet: (); 7) knjiga, bro$ura, i drugih publikacija s podru%ja znanosti,
umjetnosti, kulture, obrazovanja i odgoja; stru%nih publikacija; informativnog ti-
ska; kataloga knjiga, muzeja, likovnih galerija i izlo"aba; filmova za nastavu, gra-
mofonskih plo%a i snimljenih magnetofonskih vrpca $to ih nabavljaju neposredno
od proizvo(a%a ili iz prometa na veliko prosvjetne i kulturne ustanove i organiza-
cije ($kole, domovi kulture, radni%ka i narodna sveu%ili$ta, domovi omladine, or-
ganizacije muzi%ke omladine i sl.). Mi$ljenje o tome radi li se o proizvodima iz
ove to%ke (osim za gramofonske plo%e i snimljene magnetofonske vrpce) du"an
je pribaviti izdava% od nadle"nog republi%kog odnosno pokrajinskog organa prije
stavljanja tih proizvoda u promet" (Tkalec 1972: 12).
[() III Porezna oslobo(enja; () 3. Ostala oslobo(enja od pla!anja poreza
na promet; Oslobo(enja za proizvode u prometu; () #lan 48.]: "() Pod
knjigama, bro$urama i drugim publikacijama s podru%ja znanosti, umjetnosti,
kulture, obrazovanja i odgoja, stru%nim i drugim publikacijama i proizvodima iz
%lana 36. stavak 1. to%ka 7. Zakona, za koje je propisano oslobo(enje od pla!anja
poreza na promet, razumijevaju se i kartografski proizvodi i muzikalije. Izdava% je
du"an prije stavljanja u promet proizvoda iz %lana 36. stavak 1. to%ka 7. Zakona
pribaviti od nadle"nog republi%kog odnosno pokrajinskog organa pismeno mi$-
ljenje o tome da se radi o takvim proizvodima. Broj i datum toga mi$ljenja mora-
ju biti utisnuti (otiskani) na takvoj knjizi, bro$uri, publikaciji ili drugom proizvo-
du" (Tkalec 1972: 50).

"Na desetom kongresu Saveza komunista Jugoslavije jasno su odre(eni
zadaci Saveza komunista u oblasti kulture te je, izme(u ostaloga, nave-
deno da merama dru$tvene politike, samoupravnim sporazumima,
dru$tvenim dogovorima i konkretnim idejno-politi%kim i drugim dru-
$tvenim akcijama treba osigurati prevladavanje uslova i uzroka i odlu%-
no suzbijati tendencije komercijalizacije i naru$avanja socijalisti%kog si-
stema vrednosti u kulturnim organizacijama, u $tampi, na radiju, tele-
viziji, u filmu, izdava%koj delatnosti i zabavnom "ivotu" (Popovi!, Ga-
vari! i Latkovi! 1975: 411).
O%ito, dvije godine nakon uvo(enja "poreza na $und", fiskalne mjere
koja je trebala biti izrazom promjene dru$tvenog odnosa prema kul-
turi i za$tititi dru$tvo "od mogu!nosti grubog naru$avanja () po-
retka i dru$tvenih vrednosti putem pisane re%i" (isto: 412), zaklju%i-
lo se da su njegovi rezultati nezadovoljavaju!i, ili barem "dvojaki".
62

Do$lo je, dodu$e, do promjena u sadr"aju zabavnoga tiska: znatno su
se, na primjer, prorijedile "fotografije nagih "ena", izdanja roto-ro-
mana i stripova iskazala su pa"ljiviji uredni%ki odabir, a napredovalo
se i u "jezi%noj korektnosti". Ipak, upadale su u o%i mnoge kozmeti-
%ke intervencije, "bukvalne supstitucije, promjene naziva lista, nebit-
ne preinake u rasporedu rubrika, uno$enje sadr"aja koji trebaju po-
slu"iti kao alibi, itd." (Petak 1975a: 1594-1595).
63
Zbog toga se 18.

62
"Uvo(enje poreza na promet do%ekala je 71 roto-serija sa 2.056 izdanja, u
89,627.000 primeraka godi$nje. Od toga, poreza je oslobo(eno ukupno 17 seri-
ja, u 724 izdanja godi$nje, sa tira"om od 45,612.000 primeraka. Oporezovano je
(zbog %ega je prestalo da izlazi ili je uga$eno uo%i stupanja na snagu zakona o
oporezovanju) ukupno 54 roto-serija, u 1.332 izdanja godi$nje, sa ukupnim tira-
"om od 44,015.000 primeraka. Procentualno, oslobo(eno je poreza 24 odsto
roto-serija, to jest 35 odsto njihovih izdanja, odnosno 51 odsto ukupnog godi$-
njeg tira"a. Prestalo je da izlazi 70 odsto roto-serija, 65 odsto izdanja, odnosno
49 odsto njihovog godi$njeg tira"a. Pada u o%i da su poreza oslobo(ene najviso-
kotira"nije serije (17 serija sa 45,612.000 primeraka), a da su prestale da izlaze
serije sa manjim tira"om (54 serije sa ukupno 44,015.000) primeraka. Budu!i da
se pri osloba(anju od poreza vodilo ra%una o kvalitetu serija, sledilo bi da su vi-
sokotira"ne serije bile ujedno kvalitetnije, odnosno da je $iroka %itala%ka publika,
me(u mno$tvom lo$ih izdanja, ipak birala ne$to bolje" (Popovi!, Gavari! i Latko-
vi! 1975: 407).
63
"Alibi %ine pripovijetke ili tekstovi poznatih knji"evnika, koji se na prvom
mjestu objavljuju u sveskama roto-literature, a ako se radi o zabavnim listovima

lipnja 1975. u Zagrebu odr"alo savjetovanje Zabavna #tampa i ostala
zabavna literatura. Na temelju analiza relevantnih izdanja ovdje su se
trebali ocijeniti dosezi promjena u novinskim ku!ama i redakcijama,
te djelovanje porezne politike. Nakon toga planirao se posti!i dogo-
vor o dru$tvenim akcijama koje treba poduzeti "u okviru %itave zem-
lje, radi unapre(ivanja izdava%ke delatnosti zabavne i roto $tampe"
(Zabavna #tampa: 329).
No, prilozi ovoj raspravi, koje je smjesta objavio %asopis Kultur-
ni !ivot, nisu zadovoljili "elje organizatora. Umjesto da ponude izlaz
iz ve! gotovo beznadne situacije oni su ponovili sve i otprije poznate
teze, okitiv$i ih ukazivanjem na neosmi$ljenost socijalisti%koga kon-
cepta zabavnog $tiva i na predugu odgodu rasprave o masovnoj kul-
turi u socijalisti%kom dru$tvu. Nekoliko "objektivisti%kih" recenzija
pojedinih "anrova "lakog tiska" samo je pridonijelo sumornu tonu
savjetovanja. Pogre$nim se pokazao ve! i izbor sudionika, "dru$tve-
no-politi%kih radnika" na jednoj, i "stvaralaca zabavne $tampe" na
drugoj strani, iako je ba$ takav sastav imao jam%iti postizanje "elje-
noga "dogovora". Dru$tveno-politi%ki radnici su, o%ekivano, zatra"ili
da se "suzbije nepo"eljni komercijalizam u novinskim i izdava%kim
ku!ama" ('uvar 1975: 330), zbog kojega se tiska "nevrijedno i $tetno
masovno zabavno $tivo" (Gagro 1975: 334). U mnogim drugim pita-
njima, jednako na%elnima i pojedina%nima, me(utim, ni sami me(u
sobom nisu se slo"ili. Mogla su se, naime, %uti mi$ljenja da se s ko-
mercijalizmom, "u eri kada u ideologiji dominira tehnokratizam, u
prakti%noj organizaciji multinacionalna kompanija, a u svijesti ljudi
potro$a%ke ambicije", preuzima "mnogo toga iz sistema vrednota
gra(anskog dru$tva" ('uvar 1975: 330), ali i upozorenja na "lenjin-
sko na%elo kriti%kog usvajanja vrijednih tekovina ljudskog duha iz
drugih dru$tvenih sistema", koje se odnosi "ne () samo na ba$ti-
njenu pro$lost nego i na "ivu sada$njost", pa time i na ono "$to dola-
zi iz gra(anskog svijeta" (Gagro 1975: 332). Istodobno, dok su jedni

onda jo$ i tekstovi o na$oj revoluciji, odnosno Narodno-oslobodila%koj borbi. U
slu%aju pri%a iz Revolucije kao podtekst %este su ljubavne teme" (Petak 1975a:
1595).

tvrdili da novinska uredni$tva "svjesno distribuiraju u masu $und
proizvode, truju!i anonimnu masu publike" (Had"agi! 1975: 342),
drugi su se slo"ili s ocjenama da je posrijedi lako $tivo, koje se %ita
na niskoj literarnoj razini i da je rije% o sentimentalnim i tendenci-
oznim, pa mo"da i isuvi$e moralisti%kim pri%ama, ali su istaknuli da
te pri%e ujedno "uveli%avaju privr"enost radu, "rtvovanju" i "odgo-
vornoj ljubavi" (Kali$nik 1975: 374-375).
64

Ono, me(utim, $to je ovo savjetovanje u%inilo druga%ijim od
sli%nih i ranijih, bila je gotovo potpuna opstrukcija polazi$ta i nakana
organizatora $to su je demonstrirali novinari i novinski urednici. Kri-
tizirali su ve! i samu organizaciju savjetovanja.
65
Suprotstavili su se
"paradoksalnom definisanju na$ih nedeljnih i 15-dnevnih listova kao
zabavne $tampe" i ismijali razinu jezi%ke kompetencije sastavlja%a
priop!enja (!urica 1975: 400).
66
Objasnili su da "porez ukida a ne

64
Me(u kukoljem se prona$lo i pone$to "ita, i to uglavnom hrvatske proiz-
vodnje: Start se pokazao "daleko ispred svih [drugih] revija s erotskim sadr"ajima"
(Sabljak 1975: 348-349), Svijet se istaknuo kao koncepcijom, sadr"ajem, kvalite-
tom priloga, jezikom i tehni%kom opremom najbolji %asopis u skupini "specijali-
zovane zabavne $tampe namenjene "enama" (Kre$i! 1975: 350-351), Trag se
proglasio najuspje$nijim primjerom "serije kriminalisti%ke literature" (Milankov
1975: 359-360), a Tina se izdvojila kao primjer "$tampe djeci namijenjene i dje-
ci ponu(ene" koji, za razliku od ostalih, "zaslu"uje () poseban tretman u od-
nosu na $kolu i nastavu, i to u pozitivnom smislu" (Posilovi! 1975: 381-382).
65
"Zajednica kulturno-prosvjetnih organizacija Jugoslavije i tema dana$njeg
savjetovanja, izvinjavam se $to to odmah moram da primetim, ni u kom slu%aju
ne bi smeli da trpe organizacione propuste kakvi su ovom prilikom na%injeni. Pr-
vu informaciju, u kojoj se navodi tema i cilj savjetovanja, dobili smo prije mjesec
dana, uz napomenu da !emo saop$tenja anga"ovanih knji"evnika, nau%nih, kul-
turnih i dru$tveno-politi%kih radnika, blagovremeno dobiti. Kona%no, prije $est
dana dobili smo saop$tenje koje se odnosi na radio-televizijske revije. Pretpostav-
ljam zato da su i drugi novinari, u%esnici ovog savetovanja, dobili samo onaj deo
materijala koji se odnosi na vrstu listova u kojima rade. Takav postupak, dodu$e,
nije li$en svake logike, ali nas onemogu!ava da ravnopravno u%estvujemo u radu
savjetovanja iz prostog razloga $to ne znamo sadr"aje saop$tenja o drugim vrsta-
ma listova" (!urica 1975: 399-340).
66
"U saop$tenju ima i potpuno nerazumljivih, %ak neumjesnih navoda, ().
Najve!e dileme izaziva slijede!a re%enica koja glasi: 'Naravno, tu se po pravilu na-
(e i neki na$ general ili %ak heroj narodnooslobodila%kog rata, zamoljen da ispri-
%a neku anegdotu iz te krvave borbe za oslobo(enje na$e zemlje, koje nam je do-
nelo mnogo korisne stvari, izme(u ostalog, kulturne institucije kao $to su radio i

usmerava list" (Kati! 1975: 394) i da nisu u pravu oni koji tvrde da
se zara(uje na zabavnim i roto-izdanjima (Luncer 1975: 398). Na-
posljetku, upozorili su na to da kritike "anga"iranih knji"evnika, na-
u%nih, kulturnih i dru$tveno-politi%kih radnika" ponekad podsje!aju
na vrijeme Agitpropa (isto: 399).
67
'tovi$e, te kritike su nazvali "bi-
jednim manipuliranjem i $ematiziranjem", koje je "posljedica jedne
izvitoperene antipedagogije do koje dolazi na osnovu jednog pater-
nalisti%kog stava na$e humanisti%ke elite, koja, ne shva!aju!i svoju
poziciju u dana$njim tr"i$nim uvjetima na$e kulture, ne umiju!i se u
njih uklopiti, nastoji svim silama da zatre sve $to je masovno" (Man-
di! 1975: 395).
Publ i ka na putu do "t ranzi ci j e"
Ve! na samome po%etku rasprave o masovnoj kulturi u jugoslaven-
skome socijalizmu bilo je jasno da bi se trebalo obratiti i onima u %i-
je je ime progovarala "kulturna javnost". Rije%ju, "%italac ili slu$alac"
morao se prestati tretirati "kao apstraktna li%nost", %ije su se "potre-

televizija. Dakle, $to se koncepcije tih revija ti%e, tu je prividno i vuk sit i koze
(ovce) su na broju'. 'to se ti%e "ivotinjskih vrsta, novinarima i generalima o%i-
gledno nije ostavljen veliki izbor, ali se %udim Zajednici kulturno-prosvetnih or-
ganizacija Jugoslavije da se u njeno ime umno"i i raza$ilje ovakav sastav kao doku-
ment za savjetovanje na kome !e se razmotriti dru$tveno-politi%ki aspekti ove vr-
ste $tampe" (!urica 1975: 400-401).
67
"Ponajprije, savr$eno mi je nejasno zbog %ega je drug Petrovi! ovdje poku-
$ao briljirati sa navo(enjem naslova u pojedinim listovima. Ja to zaista nisam
shvatio, ali sam se prisjetio jedne epizode. Kad sam bio vrlo mlad novinar, posto-
jao je u Hrvatskoj jo$ Agitprop. Narodni sport, list u kojem sam po%eo raditi kao
novinar po%etnik, objavio je u svojoj me(unarodnoj rubrici jedan naslov koji se
zvao 'Smrt D"ona Koba'. Jedan vrlo ugledni politi%ar, koji je, usput budi re%eno,
to i danas, smatrao je za potrebno da pozove cijeli uredni%ki kolegij Narodnog
sporta i da mu postavi pitanje: za$to ste objavili naslov 'Smrt D"ona Koba' kad je
to %isti senzacionalizam? #injeni%no stanje da je britanski automobilista poginuo
nanijelo nam je zaista vrlo ozbiljnih glavobolja, jer nikoga nismo mogli uvjeriti da
to nije senzacionalizam nego %injenica. Izlaganje druga Petrovi!a podsjetilo me
na to. Imao sam dojam kao da je netko prespavao 20 i vi$e godina od vremena
Agitpropa do dana$njeg dana" (Luncer 1975: 399).

be i zahtevi" redovito opisivali na temelju "improviziranih analiza", a
zapostavljalo se "sistematsko nau%no ispitivanje javnog mnenja"
(Smole 1963: 380; usp. Grabari! 1963: 3).
68
Valjalo je dakle odgo-
voriti na pitanja o tomu "koliko ljudi %ita neki list, koja je njihova
obrazovna, dru$tveno-ekonomska, profesionalna i dobna struktura,
objavljuje li pojedini list %lanke koji se rado %itaju i koji su %itaocu
razumljivi i mo"e li se, u odnosu na prethodna pitanja, pobolj$ati sa-
dr"aj lista" (Grabari! 1963: 3 i Grabari! 1964: 641-642). To, kako
se isprva %inilo, i nije imao biti te"ak zadatak, trebalo je samo oda-
brati metodologiju, obratiti se opse"nome fondu zapadne "kurentne
stru%ne literature, koji se tako re!i iz dana u dan pove!ava" i strani-
cama teku!e periodike ("The Public Opinion Quarterly, Journalism
Quarterly, da spomenemo samo najva"nije"; isto: 650).
69
Takva is-
tra"ivanja, koja su ulazila u $iri okvir istra"ivanja javnoga mnijenja,
70

nisu samo imala biti od pomo!i novinskoizdava%kim ku!ama i njiho-
voj potrazi za sadr"ajima koji !e se rado %itati: u uvjetima dru$tveno-
ga vlasni$tva i samoupravljanja, oblikovanje zajedni%kih stavova, do-

68
"Stru%ni novinarski forumi (Savez novinara Jugoslavije, Dru$tvo novinara
Hrvatske) u vi$e su navrata razmatrali ili se u diskusijama doticali tog problema.
Uvijek to sli%i na "alopojke, poput ovih: 'Jo$ uvijek ne posjedujemo takve pokaza-
telje kojima bismo zajam%eno znali tko je %italac ovakvih $tiva (rije% je bila o za-
bavnoj $tampi, prim. pis.) pa stoga jer su u tom pogledu na$a tuma%enja za-
ista subjektivna , itd.' rekao je izme(u ostalog u uvodnoj rije%i sekretar Ko-
misije za $tampu SSRNH Vojin Jeli!, na savjetovanju u Dru$tvu novinara Hrvat-
ske 1962. godine. Ili: 'Mi na "alost nemamo solidnih ispitivanja javnog mnjenja,
mi nemamo ozbiljnih pokazatelja o tome, pa sve radimo nekako na bazi svojih
vlastitih zaklju%aka, koji %esto i nisu ta%ni' (glavni urednik Vjesnika u srijedu Josip
Vrhovec, na istom savjetovanju). O tome je bilo rije%i i na posljednjem plenumu
Saveza novinara Jugoslavije, pro$le godine u Pri$tini" (Grabari! 1963: 3).
69
"Kvalificirana nau%na istra"ivanja $tampe datiraju na Zapadu (najprije u
SAD) od prije dvadeset pet pa i trideset godina. Razumljivo, najdalje su u tom
pogledu oti$le SAD, ali mnogo ne zaostaju ni britanski, francuski, talijanski, ja-
panski, $vedski i njema%ki istra"iva%i $tampe. U socijalisti%kim zemljama izu-
zev$i Poljsku ovakva vrsta psihosociolo$kih istra"ivanja, ili uop!e nije razvijena
ili se nalazi u embrionalnoj fazi razvoja, kao $to je to slu%aj u nas" (Grabari!
1964: 641-642 i 647).
70
Knjigu Istra!ivanje javnog mnijenja Rudija Supeka objavio je zagreba%ki
Naprijed jo$ 1961. godine.

no$enje zajedni%kih odluka i njihovo provo(enje, smatralo se klju%-
nim pitanjem funkcioniranja socijalisti%ke demokracije (Leandrov
1964: 628).
Ve! su prva "istra"ivanja publike", koja !e se zahuktati nakon
"ekspanzije $und literature u 1970. i 1971. godini" (Petak 1975b:
422), razotkrila "stupanj probu(enosti i razinu kulturnih aspiracija
dijela radni%ke klase, stvaranje relativno zatvorenih u"ih kulturnih
krugova s prevladavaju!om oznakom malogra(anskog mentaliteta,
ukazuju!i () u isto vrijeme na o%igledne slabosti tradicionalnih
tehnika $irenja vrednijih kulturnih sadr"aja i odgoja za njih i kroz
njih" (Gagro 1975: 334). Ta su istra"ivanja uputila na "slijepa polja
() temeljnih kulturnih procesa koja snagom vakuuma privla%e ini-
cijative ve! oprobane u svom u%inku, u elementarnom jedinstvu
sredstava koje sugerira i name!e potrebe za koje znade da poga(a-
ju slabo mjesto %ovjeka dezintegriranog iz jednog sistema kulturnih
vrijednosti i jo$ nespremnog da pristupi drugom i, s druge strane,
pobude za profitom" (Gagro 1975: 334).
71

Istu je zdvojnost izazivala usporedba sa stanjem u drugim zem-
ljama: "Jedan primjerak jednog naslova bestselera u Sjedinjenim
Ameri%kim Dr"avama dolazi na 205 stanovnika; u Sovjetskom Save-
zu na 47 stanovnika; u Jugoslaviji (gdje nisu u pitanju samo bestsele-
ri) na hiljadu stanovnika", i "dok u Sjedinjenim Ameri%kim Dr"a-
vama, jedan primjerak jednog naslova lak$eg "anra dolazi tek na

71
O nimalo ohrabruju!oj "razini kulturnih aspiracija" jugoslavenske omladine
svjedo%i i studija %itaoci Vjesnikovih romana i stripova ('picer 1979), o kojoj je
bilo rije%i na samome po%etku: "U odnosu na ve!inu Vjesnikovih izdanja, romani
i stripovi imaju izrazito velik udio mladih %italaca. U skladu s podacima o dobnoj
strukturi na(ena je i prili%no velika proporcija nezaposlenih %italaca, u prvom re-
du $kolaraca. Kod ve!ine je utvr(en i ne$to ve!i udio %italaca ni"eg obrazovanja,
slabijeg materijalnog standarda te tradicionalnog na%ina "ivota. Analizom rezulta-
ta koji govore o odnosu prema sredstvima masovnog komuniciranja, utvrdili smo
jaku povezanost s RTV programom, iako je %esto rije% o pasivnom, nedovoljno
selektivnom odnosu prema ponu(enim emisijama. #itaoci romana i stripova
prate uistinu mnogo najrazli%itijih listova (). Pri izboru najzanimljivijih novin-
skih sadr"aja uglavnom su orijentirani na sportske, rekreativno-zabavne i savjeto-
davne rubrike, dok za politi%ke i privredne teme ne pokazuju neki ve!i interes"
(isto: 22).

1171 stanovnika, u nas on dolazi na svakih 375 stanovnika (u Sovjet-
skom Savezu ta vrsta literature ne izlazi)" (Jani!ijevi!,

72
prema Petak
1975b: 423). Drugim rije%ima, kada bi Jugoslavija "eljela dosti!i
Ameriku, ako ve! ne i Sovjetski Savez, morala bi izdavati knji"evno
vrijedna djela u pet puta ve!oj nakladi po primjerku, a izdanja "za-
bavne knji"evnosti lakoga "anra" smanjiti na tre!inu (Petak 1975b:
423). Poseban je problem, me(utim, bio u tome $to se %inilo da ona
prva ionako jedva itko %ita.
Ukratko, doma!a istra"ivanja publike su, jedno za drugim, ra-
zotkrivala "ve!inskoga" Jugoslavena kao %itatelja "$und literature", jo$
zapravo zaostala i neobrazovana, ali i posve nezainteresirana da se
pridru"i "$irokoj kulturnoj akciji koja [bi] u prvi plan [istakla] ljudsko
stvarala$tvo kao temelj izgradnje samoupravnog socijalizma" (Petak
1975b: 430). Ni oni koji su o obi%nome %ovjeku i njegovoj kulturi
najvi$e znali, etnolozi, nisu mogli ponuditi odgovor na klju%no pi-
tanje o tomu, naime, zbog %ega se "proletarijat" kad se ve! na$ao u
situaciji da dokine kapitalisti%ku, "plja%ka$ku fazu ljudskog razvoja",
nije pokazao kooperativnim. Doma!i etnolozi su ve! po%etkom 70-
-ih po%eli upozoravati na rezultate istra"ivanja inozemnih "etnologa
sada$njice", no ti su se rezultati u doma!im okolnostima doimali po-
sve defetisti%ki: otkri!e da se u proizvodima popularne kulture, po-
put filmova, stripova i "$und literature" obnavljaju "strukture na-
rodnih bajki"
73
protuslovilo je kriti%kom stavu prema masovnoj

72
Jovan Jani!ijevi!: "Neki vidovi kulturne funkcije roto-$tampe", $apirografi-
rani materijal za savjetovanje Izdavanje i plasman literature u roto tehnici. Kul-
turno-prosvjetna zajednica Jugoslavije, Beograd, 3. lipnja 1974.
73
"Neka istra"ivanja na podru%ju etnologije sada$njosti provedena u inozem-
stvu pokazala su strukture narodnih bajki u filmovima, stripovima i tzv. $und lite-
raturi. Neki etnolozi odnosno sociolozi uspore(uju $lagere odnosno zabavnu
glazbu s narodnom pjesmom. Neki drugi u kvizovima televizije i radija vide ob-
navljanje situacije kakve su se nekad stvarale kod narodnih pitalica i zagonetki, a
u reklamnim tekstovima naziru elemente poslovica ('Svako jutro jedno jaje,
Agrokoka snagu daje', ili 'Odli%no je od Gavrilovi!a je'). U suvremenom svijetu
narodne pripovijetke pretvaraju se u novele, u filmske scenarije, u nadrealisti%ki
vic" (Rihtman-Augu$tin 1972: 43).

kulturi, uvjetu "istinske demokratizacije kulture" (Pe$i!-Golubovi!
1969: 316).
"Soci j al ni real i tet"
Kada se jednom ustanovilo da s popularnom kulturom u jugoslaven-
skom socijalizmu ne$to nije u redu i kada je svaki novi pogled na no-
vinske kioske (kasnije i na televizijske ekrane) svjedo%io o slaboj, ako
uop!e ikakvoj, efikasnosti mjera za "prevladavanje" takva "stanja",
preostalo je jo$ okriviti "sustav" ili, u ne$to bla"oj verziji, "dru$tvenu
stvarnost". Ekonomija se pokazala dobrim polazi$tem: "disolucija so-
ciokulturnoga sistema vrijednosti kakav je stvaran u toku oru"anog
dijela revolucije" mogla se rastuma%iti kao posljedica "procesa priva-
tizacije", kojem se nije moglo izbje!i, jer ga je izazvao "socijalni reali-
tet". Industrijalizacija i urbanizacija su, naime, razorile "primarne i
primitivnije oblike solidarnosti" i time izazvale "socijalnu diferencija-
ciju, fragmentaciju i pove!anje stupnja dru$tvene nesigurnosti". Po-
%ele su se tra"iti "nove vrijednosti orijentacije, bilo da imaju pred-
znak tradicionalisti%kih, gra(ansko-liberalisti%kih, dogmatskih, teh-
nokratskih itd." vrijednosti. Istodobno do$lo je do "potiskivanja i iz-
micanja socijalisti%ke dru$tvene misli i svijesti", a time i do "opskur-
ne ideologijske situacije, u kojoj dru$tvene snage koje su nosioci
grupno-vlasni%koga mentaliteta nastoje podr"avati onaj oblik dru-
$tvene reprodukcije, koji petrificira postoje!u podjelu na upravlja%e i
izvr$ioce sa jasnim dru$tvenim razlikama". Takva je situacija omogu-
!ila integraciju "proizvo(a%kih i plebejskih grupa stanovni$tva na te-
meljima ovih vrijednosnih orijentacija", koje su se po%ele $iriti uz
pomo! sredstava javnog informiranja (Petak 1975b: 418):
"Korijeni su ovoj pojavi vi$estruki. S jedne je strane to socijalni reali-
tet, prisutan u obliku tr"i$ta na kojem se i novinsko-informativne usta-
nove javljaju u borbi za ve!i dohodak, jer se i informacija i zabava treti-
raju kao roba, a, s druge strane, vlastita uronjenost stvaralaca sredstava
javnog informiranja u postoje!e duhovne orijentacije. Kona%no, karak-

ter potra"nje uveliko uvjetuje takvu zabavnu $tampu i zabavnu
literaturu" (isto).
Nedvojbeno, razmi$ljanja nalik ovome projicirala su rje$enja za po-
pularnu kulturu u jugoslavenskome socijalizmu u predaleku budu!-
nost, pa ne %udi $to im se, kada vi$e ni$ta drugo nije preostalo,
poku$alo parirati idejama ostvarenje kojih je imalo biti jednako
"dugo i mukotrpno".
Kasni poku$aj i
Koji god da je bio razlog, diskusija o popularnoj kulturi jugoslaven-
skoga socijalizma po%ela se sti$avati nakon sredine 70-ih.
74
Tek ljeti
1979. godine u organizaciji Centra za idejno-teorijski rad zagreba%ke
Gradske konferencije Saveza komunista Hrvatske odr"ala se "idejno-
-teorijska rasprava" znakovita naslova: Kulturni trenutak i stanje du-
hova. Uvodnu je rije% "podnio" Stipe 'uvar, tada$nji predsjednik ko-
misije CK SKH za idejno-politi%ko djelovanje i kulturu, i u njoj na-
javio ra(anje "nove vizije kulture". Porod !e, objasnio je, biti "dug i
mukotrpan", ali !e novoro(en%e (ipak) biti Marxovo:
"Ta nova vizija kulture ima kao svoju misao vodilju to da radnik misli
se na udru"enog proizvo(a%a, $to je Marxov pojam u asocijacijama
udru"enog rada prisvoji duhovnu potenciju proizvodnje, za koju je
Karl Marx u Kapitalu napisao da ju je kapitalisti%ko dru$tvo do kraja
odvojilo i otu(ilo od proizvo(a%a. Marx otprilike ka"e: duhovna po-
tencija proizvodnje u kapitalisti%kom na%inu proizvodnje je oduzeta
proizvo(a%u i njemu suprotstavljena. To da radnik, proizvo(a% organi-

74
U$la je, zapravo, u mnogo ti$i i manje vidljiviji prostor znanstvenoistra"iva-
%kih projekata koji, me(utim, nisu donijeli ni$ta novo. U jednom izvje$taju, o re-
zultatima rada na projektu Sociokulturni razvoj (1985) i zadatku pod naslovom
Dru#tveni procesi i funkcije kulture, konstatira se da "pojava i u%estalost masovne
kulture u socijalizmu nisu drugo do znak pada ili odustajanja od autenti%ne jezgre
socijalizma kao borbe za dru$tvo autenti%nih cjelovitih i bogatih li%nosti" (Afri!
1986: 12).

zira nauku, kulturu, obrazovanje i svu duhovnu nadgradnju dru$tva kao
svoje dru$tvene snage to je u duhu Marxovog istra"ivanja" (Kulturni
trenutak 1979: 1956).
Kad ve! nije do tada to u%inila, radni%ka klasa, udru"ena u organiza-
cije udru"enog rada (koje su "praoblik jednog kretanja prema dale-
koj asocijaciji slobodnih proizvo(a%a"), morala bi se potruditi da
ovlada i "elementima vlastite i dru$tvene duhovne reprodukcije", po-
kazati kakvu kulturu "treba", osposobiti se "da se za takvu kulturu iz-
bori". Rije% je, zapravo, o "prevratu", kojim !e se "razoriti ona kom-
pozicija kulture koju je izgradilo i koju reproducira gra(ansko dru-
$tvo, i koja se reproducira putem tr"i$ta i dr"ave jo$ i u socijalizmu".
Takva !e vizija naposljetku dokinuti "tr"i$te i tr"i$nu razmjenu izme-
(u kulture i materijalne proizvodnje i kulture i drugih dijelova proiz-
vodnje dru$tva", a kultura !e ("rije%ima Marxove kritike politi%ke
ekonomije") u!i u "potreban rad, u rad potreban za ljudsku repro-
dukciju radnika", premjestiti se iz potro$nje u proizvodnju. Tek tada
kultura !e pro"eti svakida$njicu ili, u pojmovlju koje je "na tragu
marksisti%ke antropologije", postat !e na%inom "ivota. U suprot-
nom, "ako se ovakva bitka za kulturu i za njenu konstelaciju ne pro-
vede i ne vodi", ne!e se mo!i dalje graditi socijalizam, niti !e se mo!i
i!i u susret komunizmu, a kultura !e i nadalje ostati "u vlasti dr"ave
ili u vlasti tr"i$ta" (isto: 1956, 1958-1959, 1965).
75

'uvar je u svome izlaganju, to je i sam priznao, nastupio "donki-
hotovski", i unaprijed spreman na kritike koje !e u njegovoj zamisli
prepoznati namjeru da se uvede "proletkult", ili !e je pak dezavuirati
tvrdnjom "da je to sve iluzija" (isto: 1965). Doista, pozivima na ovu
"idejno-teorijsku raspravu" odazvao se samo "porazno maleni broj
() kulturnih radnika" (Kosta Spai!; isto: 1969), pa je skup vi$e na-

75
Posljednji je 'uvarov napor da ponudi pretpostavke na temelju kojih !e
kultura postati na"inom !ivota, umnogome nalikovao ideji Richarda Hoggarta, o
tomu da bi odgovaraju!e sindikalne aktivnosti, obrazovanje, pa i bolja i sadr"ajni-
ja organizacija zajednice, pripomogli britanskoj radni%koj klasi da se odupre kon-
zervativnosti i konformizmu $to su ih, u 50-ima, promicali britanski popularni
%asopisi (Duda 2002: 51).

likovao "razgovoru gluhih i nijemih". Uostalom, ustvrdilo se, kao i
na svim drugim sli%nim sastancima, na kojima se "susre!e () ne-
kih stotinjak ljudi, koji jedni drugima ne$to ukazuju i poru%uju"
(Veljko Bulaji!; isto: 1980), i nakon kojih se nikada ne prelazi u ak-
ciju, pa sve "ostaje na onom: na$li smo se, pojadali se, porazgovarali,
a ne poduzima se nikada ni$ta". Takva jalova situacija, nadodao je s
ogor%enjem poznati redatelj, sudionik i ove rasprave, "traje od prili-
ke dvadeset godina" (Kosta Spai!; isto: 1968).
Stipe 'uvar, pokazalo se ve! i za trajanja ove rasprave, nije uspio
probuditi onemo!ale "duhove" doma!e "kulture". Poku$at !e to u%i-
niti jo$ jednom, pet godina poslije, ali tada vi$e ne pogleda usmjere-
nog prema budu!nosti. Osim toga, Savjetovanje o idejnoj borbi u
sferi kulture i stvarala#tva (usp. Kulturni !ivot 7-8, 1984: 1093-
-1250) i nisu zanimali problemi masovne/popularne kulture. Tek se
uzgred ustvrdilo da je "Lepa Brena () mo!nija u ovome %asu u
() kulturnoj i supkulturnoj animaciji radni%ke klase, odnosno na-
roda, od bilo kojeg tijela ili ustanove koja se bavi kulturom" (Bulaji!
1984: 1112).
76

76
Ova pripovijest o povijesti promi$ljanja popularne kulture u jugoslaven-
skom socijalizmu, iako naizgled vo(ena citatima iz onovremene kulturolo$ke pe-
riodike, zapravo je uvelike proizvoljna. Mogu!e je zamisliti i unekoliko druga%iju
pri%u, koja bi slijedila neke druge citate ili bi pak ove iste poslo"ila na druga%iji
na%in. Ipak, i njome bi se iznova dokazalo da "[popularna kultura] nije problem
ljudi koji je ['konzumiraju']", nego "problem ljudi koji se s njom kriti%ki bave i ne
izlaze s tim problemom na kraj" (Zimmermann, Hans Dieter, "Schema Litera-
tur", parafraza; prema Goja 1986: 62).

TINA I JUGOSLAVENSKO
DJEVOJA'TVO
Il i : Jest e l i %i t al i Angel u McRobbi e?
I
Da po"elite znanstveno analizirati neki popularni %asopis, a pogotovo
ako je taj %asopis namijenjen "enama ili, jo$ bolje, djevoj%icama i
djevojkama, vrlo je vjerojatno da biste prou%ili analizu britanske
Jackie,
77
koju je 1978. godine objavila Angela McRobbie (McRobbie
1991 [1978]). Dakako, pro%itali biste i poneki od mnogih radova
koji su narednih godina slijedili njezin trag, sve iznova raspravljaju!i
o mogu!nosti da se, uz pomo! popularnog tiska za djevojke (i "ene),
osigura "nadzor nad zna%enjima" koja su po mjeri trenutno vladaju-
!ih dru$tvenih vrijednosti. No, jeste li ikada pro%itali rad u kojem se,
na sli%an na%in, promi$lja tekst djevoja%kog %asopisa koji je izlazio u
nekoj od jednostrana%kih socijalisti%kih zemalja?
***
Ba$ tih, 70-ih godina, dok je Angela McRobbie %itala Jackie, jugosla-
venske tinejd"erke %itale su Tinu,
78
pa se ovom naknadnom uvidu u
tekst jedinog doma!eg "magazina za djevojke", i u nedostatku pri-
mjerenih doma!ih razmatranja, analiza britanske autorice doista

77
#asopis za tinejd"erke u izdanju $kotskog izdava%a D. C. Thomson of Dun-
dee izlazio je od 1964. do 1993. godine.
78
Prvi broj je izi$ao 26. svibnja 1971. godine, a posljednji, 231. broj, 29.
prosinca 1976. Isprva dvotjednik, nakon 10. listopada 1973. ovaj list je postao
tjednikom, s najvi$om nakladom od 139.897 primjeraka, za broj koji se pojavio
na kioscima 20. velja%e 1974. godine ('picer 1990: 1 i 7).

name!e kao najbolje ogledno $tivo, svojevrstan podsjetnik na
teorijsko-metodolo$ki obzor koji je u to vrijeme bio do%ekivao
djevoja%ki tisak.
U stvari, analiza Tine "na na%in McRobbie" kao da bi logi%no
slijedila za promi$ljanjima i analizama popularnog tiska kojima su se,
sve od kraja 60-ih do polovice 70-ih, punile stranice jugoslavenske
kulturolo$ke periodike, nerijetko i u nastojanju da se kontekstualizi-
raju prijedlozi suvremenih zapadnih teorija. Uz to, ""enski" kriti%ki
diskurs kojim je McRobbie progovorila u svojem radu bio bi naiz-
gled dobrodo$la potpora ionako sve glasnijim upozorenjima vladaju-
!ih "struktura" o tomu da je na djelu ve! "alosna uspavanost intelek-
tualaca i, rje(e tendenciozno no konformisti%ko, odustajanje od te-
kovina revolucije, pa i od dru$tvene jednakosti "ena. Ba$ u to vrije-
me, uostalom, zapadnoeuropski feminizam po%eo je hvatati priklju-
%ak na doma!u socijalisti%ku tradiciju "dru$tvene punopravnosti "e-
na",
79
a mnogo koji kriti%ki osvrt na suvremeno lako $tivo obru$avao
se na poni"avaju!e "gra(anske" reprezentacije "ena.
80

79
"Prvo je jezgro okupljanja [jugoslavenskih feministkinja] nastalo u Zagrebu,
uglavnom na Filozofskom fakultetu i u Sociolo$kom dru$tvu Hrvatske, neformal-
nim dru"enjima i sporadi%nim javnim istupima putem razli%itih tribina, predava-
nja i sli%no. U tom krugu iskristalizirala se i kasnije se i %vr$!e organizirala grupa
okupljena oko Lydije Sklevicky i Rade Ivekovi!, koja je krajem sedamdesetih go-
dina postala prva formalno registrirana feministi%ka grupa, koliko je meni pozna-
to, u cijelom nezapadnom svijetu. Registrirana je bila 1977. godine kao sekcija
Sociolo$kog dru$tva Hrvatske i nosila je ime '&ena i dru$tvo'. Tijekom ve!eg dije-
la sedamdesetih i osamdesetih godina grupa je redovito i vrlo u%estalo organizira-
la javne tribine na kojima se diskutiralo o najrazli%itijim aspektima "enskog pita-
nja u Jugoslaviji. Utjecaj tih aktivnosti jo$ treba sustavno istra"iti, ali i bez toga
mo"e se zaklju%iti da su ti razgovori imali neobi%no velik utjecaj, nerazmjerno
snazi i brojnosti grupe" (Kne"evi! 2004: 249). Ipak, valja primijetiti da je spo-
menuto "hvatanje priklju%ka" bilo na umu poglavito jugoslavenskim/hrvatskim fe-
ministkinjama. "Politi%ke strukture" su ga, o tomu je kasnije pisala Slavenka Dra-
kuli!, do%ekale sa sumnjom, pa %ak i otvorenim optu"bama za priklanjanje jo$
jednome "uvoznom shva!anju", pozivaju!i na "organiziranu borbu za [njegovo]
suzbijanje i eliminiranje" (Drakuli! 1987: 173-174).
80
Ukazivalo se na to da se, na primjer, u istom broju %asopisa nerijetko
objavljuju koncepcijski i vrijednosno bitno razli%iti tekstovi od kojih se jedni zau-
zimaju za emancipaciju "ena i diskvalificiraju "korijene pojave posjedni$tva "ena",
dok se u drugima ogla$avaju natjecanja za "idealnu "enu", a kao mjerila za odabir
Tina i jugoslavensko djevoja#tvo 93

Niti "semiolo$ki pristup" koji je demonstrirala McRobbie u svo-
joj analizi Jackie ne bi, u jugoslavenskim uvjetima, nimalo iznena-
dio,
81
a autori%ina kritika "ideologije" koja je, u britanskome primje-
ru, odre(ivala konstrukcije tinejd!erske !enskosti kakve pogoduju
obnavljanju kasnokapitalisti%koga dru$tva posvema je odgovarala i
doma!im kriti%kim parametrima. Dapa%e, svojom uvodnom raspra-
vom o primjenjivosti vode!ih promi$ljanja popularnoga tiska za ana-
lizu Jackie "kao medija i %imbenika masovne kulture", Angela Mc-
Robbie je obuhvatila i znatan dio prijepora koji su se, u sli%nim pita-
njima, poveli u jugoslavenskoj "kulturnoj javnosti". Opisala je, nai-
me, pet na%ina koji bi pritom "mogli biti od pomo!i".
***
Prvi od njih je tradicionalisti"ka teza. Po njoj "asopisi pripadaju po-
pularnoj ili masovnoj kulturi, ne"emu #to je i samo po sebi inferior-
no visokoj kulturi ili umjetnosti. Jeftina, povr#na, manipulativna i
poni!avaju$a, masovna kultura svoju publiku do!ivljuje kao masu sla-
boumnih idiota. () Manjkavosti takva pristupa su o"ite. "Visoka"
kultura postaje lijekom za sve bolesti. () Masovna kultura se sma-
tra manipulativnom, vulgarnom, profitu okrenutom industrijom, ko-
ja nudi jeftine i inferiorne verzije umjetnosti osjetljivijim i ranjivijim
dijelovima populacije. Taj je koncept kulture neprimjeren jer je ahi-
stori"an i temelji se na nepropitanim kvalitativnim prosudbama. Ne

pobjednice navode se "vje$tina kuhanja skupih specijaliteta, uspje$nost ve"enja i
aran"iranja cvije!a, te drugih ru%nih radova, i, kona%no po mjeri gra(anskog
dru$tva poznavanje op!e kulture na tragu znane nam slike o "eni kao reprezen-
taciji mu"a" (Petak 1975a: 1584-1585). Isticalo se i to da "novine svih vrsta" u
fotografijama golih "ena ili u izvje$tajima s "izbora raznih mis" zapravo "uni"avaju
"enski rod uop$te do pija%nih odnosa, gdje se sve mjeri santimetrom i vaga u ki-
logramima" (Had"agi! 1975: 341-342).
81
Izbor iz djela Rolanda Barthesa, pod naslovom Knji!evnost, mitologija, se-
miologija, na primjer, objavio je 1979. godine beogradski Nolit, a Pierre Guirau-
dovu Semiologiju Beogradski izdava%ko-grafi%ki zavod %etiri godine ranije.

obja#njava kako se ti oblici razvijaju i distribuiraju. Niti obja#njava
zbog "ega neki oblik nailazi na odre&en odjek kod jedne dru#tvene
klase, a drugi ne (McRobbie 1991 [1978]: 84).
I jugoslavenska "kulturna javnost" masovnu je kulturu po%esto
do"ivljavala kao tek "prividno demokrati%nu", dok ona "u stvarnosti
() mase li$ava kulture i odvra!a ih od pravih kulturnih vrednosti,
nude!i im u zamenu pseudokulturu u vidu popularnih %asopisa, spe-
cijalizovanih zabavnih serija u jeftinom d"epnom izdanju, romana u
nastavcima, senzacionalne ilustrovane $tampe; zatim u vidu popular-
nih zabavnih TV-emisija, a naro%ito filmova strave i u"asa ()" (Pe-
$i!-Golubovi! 1969: 1299). Masovna kultura se ne stvara, tvrdilo se,
nego proizvodi, ona je nalik svakoj drugoj robi koja se bori za svoje
mjesto na tr"i$tu i "nije spontani izraz unutra$njih potreba ni stvara-
laca ni publike" (isto: 1305-1306; sli%no i Bo"ovi! 1969: 1371).
Ona se prilago(ava najni"im intelektualnim sposobnostima, pa i na-
gonskom u %ovjeku (usp. Kuva%i! 1969: 1419-1420). Na drugoj
strani su "narodna" i "vrhunska" umjetnost. Prva, koja se "stihijno
dezintegrira" ('uvar 1980 [1975-1976]: 141), bila bi "'spontani, au-
tohtoni izraz naroda'", a stvarao bi je i "tro$io" sam narod, "kao izraz
svojih potreba i te"nji". Ona nije, poput masovne kulture, "kli$eizira-
na, jer podsti%e stvarala%ki impuls %ak i kada tipizira formu". "Vr-
hunska kultura" se razlikuje od narodne "pre svega u tome $to se ce-
pa 'organska' veza izme(u stvaralaca i primalaca, tj. $to se javlja nova
kategorija publika, koja ne u%estvuje u stvaranju i modifikovanju
dela, ve! se sa njim suo%ava kao sa gotovim proizvodom". Njezina su
izra"ajna sredstva i kulturni sadr"aji "manje dostupni narodu %iji je
nivo obrazovanja nizak" (Pe$i!-Golubovi! 1969: 1304-1305).
U doma!oj misli "u kulturi i o kulturi" osim kada je ona tra"i-
la rje$enje u "organizacijama udru"enog rada", koje su trebale "ovla-
dati i elementima vlastite i dru$tvene duhovne reprodukcije" (omo-
gu!iti radniku da sam ka"e kakva mu je kultura potrebna, i da se za
nju sam izbori)
82
prevladavao je stav "da je osnovni zadatak prosvi-

82
Stipe 'uvar, u: Kulturni trenutak 1979: 1957.

jetliti dru$tvenu ve!inu, obrazovati je da mo"e 'usvajati' kulturu, s
njom suptilno raditi kako bi se u njoj samoj formirale kulturne po-
trebe na vi$oj razini, da bi tzv. obi%an radnik spoznao da mora i!i u
kazali$te, slu$ati opere, posje!ivati izlo"be ()" ('uvar 1980 [1974b
i 1975]: 102 i 110).
Sljede$a interpretacija ima mnogo zajedni"kog s prethodnim
pristupom, iako se op$enito dovodi u vezu s radikalnijim kriti"ari-
ma. To je teza konspiracije koja, tako&er, tuma"i masovnu kulturu
kao napoj za mase; rezultat zavjere vladaju$e klase kojoj je cilj odr!a-
ti radni"ke klase poslu#nima i podre&enima (). Orwell je, pi#u$i o
dje"a"kim "asopisima 30-ih zauzeo takvu poziciju: "() Sva se fikci-
ja, od romana () pa na ni!e, cenzurira u interesu vladaju$e klase".
Po toj logici djevoja%ki bi %asopis bio samo glasilo za ideologiju vla-
daju$e klase, namijenjeno mla&im adolescenticama. Ponovno se ma-
sovna kultura smatra bezvrijednom i manipulativnom. Ne samo da je
taj argument ahistori"an, nego propu#ta locirati djelovanje razli"itih
dru#tvenih aparata (politike, medija, zakonodavstva, obrazovanja,
obitelji) od kojih je svaki relativno autonoman (McRobbie 1991
[1978]: 85).
Teza o zavjeri, u uvjetima jugoslavenskog socijalizma, formulirala
se iz o%i$ta "vladaju!e klase": ona je optu"ivala protivnike socijalisti-
%ke revolucije izvana, uglavnom sa Zapada, i iznutra pripadnike
stare, prevladane, gra(anske kulture, koji su se samo pritajili, pa na-
stavili djelovati iz politi%kog podzemlja. To je, dakako, bilo daleko
od o%ekivanja onih koji su 1945. godine "do"ivjeli () vojno-politi-
%ku Pobjedu Biti nad empirijom. Budu!eg nad pro$lim". Svijet se, za
njih, "opet () prepolovio. (...) Borba protiv ostataka starog, pro-
$log, Zlog () pokazala se na planu kulture kao borba izme(u Ljud-
ske (idealne, su$tinske, %ovje%anske, Nove) i elitne, vrhunske, aristo-
kratske (stare, protu-ljudske) kulture. Druga se uglavnom pokrivala
sa evropskom tradicijom, dok je prva unosila u moj na$ svijet
modele i sadr"aje tridesetogodi$njih sovjetskih iskustava" (Kar-
mauner 1969: 1378-1379). Iz te se vizure protuma%ila i Orwellova

"teza konspiracije". Knji"evni teoreti%ar Miroslav Beker, koji je jo$
1961. godine napisao %lanak u obranu slavnoga pisca pred "jedno-
stranim tuma%enjima" njegova djela, me(u Orwellovim je esejima
izdvojio ba$ onaj "o dje%a%kim %asopisima", na koji se referirala i
McRobbie, ali s namjerom da objasni kako pojam cenzure ovdje nije
imao zna%iti "administrativni zahvat u sadr"aj publikacija", nego
"fakti%nu sliku () izdava%ke djelatnosti u Engleskoj" (Beker 1961:
71 i 76-77).
U borbi protiv "nekih politi%ki neprihvatljivih idejnih i politi-
%kih tendencija" u kulturi Komunisti%ka partija Jugoslavije slu"ila se
raznim metodama, pa i cenzurom ili, manje izravno, posebnom po-
reznom politikom. Zakon o oporezivanju proizvoda i usluga u pro-
metu
83
stupio je na snagu 30. lipnja 1972. godine, a njegovo je do-
no$enje uslijedilo za ustavnim promjenama prema Ustavnim amand-
manima XX do XLII na Ustav SFRJ
84
(Tkalec 1972: V). "Zabavna
$tampa" je potpala pod "36. stavak 1. to%ka 7. Zakona", koja je nala-
gala da izdava% mora pribaviti pismeno mi$ljenje od "nadle"nog re-
publi%kog odnosno pokrajinskog organa" o tomu zaslu"uje li pojedi-
ni %asopis oslobo(enje od pla!anja poreza (isto: 12). U Narodnim
novinama 54, od 29. prosinca iste godine, objavio se Ustavni zakon
o izmjeni Ustavnog zakona za provo&enje Ustavnih amandmana I do
XXXV na Ustav Socijalisti"ke Republike Hrvatske, koji je regulirao i
"tarife posebnog republi%kog poreza na promet proizvoda", pa je za
"knjige, bro$ure, %asopise, novine, kartografske proizvode, kataloge i
druge publikacije" odredio pla!anje poreza po stopi od 31,5%. Od
toga je poreza oslobodio "knjige, bro$ure i druge publikacije s po-
dru%ja znanosti, umjetnosti, kulture, obrazovanja i odgoja, stru%ne
publikacije, informativni tisak, kataloge knjiga, muzeja, likovnih ga-
lerija i izlo"bi i filmova za nastavu" (Narodne novine 54: 538-543).
Tre$a argumentacija revidira obje prethodne sve do toga da po-
pularnu glazbu i popularnu kulturu razumije kao punozna"ne aktiv-

83
Slu!beni list SFRJ 33/72.
84
Slu!beni list SFRJ 29/71.

nosti: "Za ve$inu mladih danas pop-glazba i pop-kultura pred-
stavljaju njihov jedini ventil izra!avanja". () Takva definicija ne
uzima u obzir odnos mladih prema proizvodnji, nego samo prema
potro#nji. () Radni"ka omladina, kojoj je onemogu$en pristup
ostalim, "vi#im" oblicima kulture, a koje ionako povezuju s "autori-
tetom" i srednjim klasama, okre$e se onim oblicima koji su dostupni
na tr!i#tu. Ovdje, oni su u mogu$nosti prakticirati bar ne#to od mo$i
svojim odabirom proizvoda. Ti proizvodi "esto postaju oznakom do-
ti"ne subkulturne skupine, iako ne sasvim u svome originalnom obli-
ku. Skupina potkopava izvorno zna"enje dodjeljuju$i objektu dodat-
ne implicirane konotacije i time pro#iruje doseg njegove ozna"itelj-
ske mo$i. Ta nova zna"enja protuslove ranijim ili uvrije!enim zna"e-
njima, ili ih negiraju, "ime objekt postaje predstavnikom opozicijske
ideologije koja se vezuje uz doti"nu subkulturu. () No, taj pristup
() nije sasvim upotrebljiv kada je rije" o tinejd!erkama i njihovim
"asopisima. () Ipak, to ne zna"i da je djevoja%ki %asopis nemogu$e
upotrijebiti na subverzivan na"in. Nedvojbeno, djevojke ga upotreb-
ljavaju kao sredstvo kojim signaliziraju svoju dosadu i nezadovoljstvo,
u #koli, primjerice (McRobbie 1991 [1978]: 85-86).
Oni jugoslavenski teoreti%ari kulture koji su, poput Stevana Maj-
storovi!a, urednika NIN-a i Danasa i pokreta%a Kulture, "%asopisa za
teoriju i sociologiju kulture i kulturnu politiku", pro%itali "izvanred-
nu knjigu Kultura i dru#tvo" Raymonda Williamsa, u svojim su pro-
mi$ljanjima masovne kulture mogli predvidjeti mogu!nost da masov-
na kultura postane izrazom nemirenja i pozivom na promjene (Maj-
storovi! 1969: 1319 i 1328), i time pri!i na korak tezi o mogu!nosti
aberantnoga %itanja popularnokulturnih tekstova.
85
Za druge, jedna-

85
U svojem izlaganju na kongresu Me(unarodnog udru"enja za medijska i
komunikacijska istra"ivanja (IAMCR), koji se odr"ao u Herceg Novom 1966. go-
dine, tu je tezu zastupao i Bogdan Osolnik, urednik %asopisa Komunist, glasila
Komunisti%ke partije Jugoslavije. Ustvrdio je, naime, da se "u politi%kom "ivotu,
pa i u stru%noj literaturi, %esto precjenjuje uloga informacijskih medija, a posebi-
ce mo! propagande i njezin utjecaj na oblikovanje javnog mnijenja". Iako propa-
ganda, pou%io je, "u posebnim okolnostima", i zami$ljena da stimulira ljude na
"izuzetne napore" mo"e biti korisna, pa %ak i nu"na, ona "ne mo"e osigurati te-

ko malobrojne, masovna kultura je bila dobrodo$lom ve! i zbog toga
$to "predstavlja opozit elitnoj kulturi, ako pod elitnom kulturom
podrazumijevamo pismenu kulturu povla$tenih dru$tvenih klasa i
slojeva u klasnim dru$tvima, uklju%uju!i i gra(ansko". Oni su, prem-
da samo pokatkad, u masovnoj kulturi otkrivali i poneku "kvalitetu",
uglavnom zbog toga $to ona "pru"a $iroke okvire identifikacije poje-
dinca s drugim ljudima", pa stoga "ipak prije donosi oboga!ivanje
ljudskog "ivota negoli $to prijeti da !e ga degradirati i osakatiti" ('u-
var 1969: 1352).
86

Nema sumnje da je jugoslavenska kulturolo$ka misao bila obavi-
je$tena o argumentacijama koje su u popularnoj kulturi prepoznava-
le "punozna%nu aktivnost", pa je to $to se, po svemu sude!i, nije od-
lu%ila kapitalizirati njihov interpretacijski potencijal i pro$iriti doseg
ozna%uju!e mo!i #unda, mo"da pokazalo i najboljim odrazom pat
pozicije u koju se, u prostoru "dru$tvene nadgradnje", bila dovela
"avangarda proletarijata".
%etvrtu () interpretaciju naj"e#$e upotrebljavaju sami medij-
ski prakti"ari. Njihovom logikom djevoja%ki %asopis ne utje"e na na-
"in na koji djevojke razmi#ljaju i djeluju, nego tek odra!ava i pomno

melje politi%kog "ivota i trajno motivirati ljudsko pona$anje". Naime, naglasio je,
ljudske ideje i akcije "primarno proizlaze iz njihovih trenutnih interesa i potre-
ba", a tako(er, "ljudi su danas sve vi$e u mogu!nosti da do(u do informacije iz
razli%itih izvora" (prema Kempers 1967: 324). Frans Kempers, Nizozemac, tada
jo$ budu!i %lan uredni$tva %asopisa International Communication Gazette, koji je
izvijestio o Osolnikovu izlaganju, posljednjoj je tvrdnji posvetio posebnu bilje$ku:
"Posljednja napomena je neporeciva. Svake godine milijuni stranih turista poho-
de Jugoslaviju, $tovi$e, stotine tisu!a Jugoslavena provodi kra!e ili dulje vrijeme u
inozemstvu, bilo kao turisti ili kao dio migriraju!e radni%ke snage. Velike skupine
Jugoslavena koji ostaju kod ku!e svakodnevno mogu pratiti radijske i televizijske
emisije iz susjednih zemalja. Tako(er, strani tisak se sada slobodno uvozi u Jugo-
slaviju (prema %lanku 68 Zakona o tisku iz 1960)" (Kempers 1967: 334).
86
Prema onovremenome svjedo%enju Antuna Petaka, psihologa i suradnika
zagreba%kog Instituta za dru$tvena istra"ivanja, neke su gorljive zastupnike ove te-
ze kolege i neistomi$ljenici nazivali "poklonicima mas-kulta", koji u sadr"ajima
zabavnog tiska i ostalih sredstava masovnih komunikacija vide "autenti%nu kultu-
ru na$eg doba", $to ukazuje jedino na to da su "u biti izgubili misaonu utemelje-
nost u humanisti%koj koncepciji %ovjeka i dru$tva" (Petak 1975a: 1505).

portretira njihove prethodno postoje$e interese, daje im "ono #to
!ele", a usput nudi upotrebljiv savjet (McRobbie 1991 [1978]: 87).
Na razli%itim jugoslavenskim savjetovanjima o "zabavnoj $tampi"
redovno su se isticale visoke naklade lake i jeftine literature. S malo-
du$jem se ustvrdilo da se "mladi %ovek u dilemi izme(u $unda i ma-
terijala koji moralno i politi%ki mobilizira opredeljuje za $und"
(Petrovi! 1963: 27). Upiralo se prstom u izdanja koja "povla(uju lo-
$em ukusu" (Ile 1963: 610) ili %ak "ukusu %itatelja" (Kre$i! 1975:
353). Zapravo, ve! se od kraja 50-ih upozoravalo na porazne u%inke
"komercijalizma" u doma!im novinskim i izdava%kim ku!ama, a ta je
upozorenja gotovo redovno pratila tvrdnja da "na$a novinska i izda-
va%ka poduze!a moraju zara(ivati na zabavnim $tivima, da bi pokri-
vali svoje egzistencije i izdavanja politi%ke $tampe i literature" ('uvar
1975: 330). No, razlika u stavovima "medijskih prakti%ara" s jedne
strane, i medijskih teoreti%ara s druge, do kraja se izo$trila sredinom
70-ih. O njoj, bolje od i%ega drugog, svjedo%i savjetovanje Zabavna
#tampa i ostala zabavna literatura, koje se bilo odr"alo u Zagrebu
1975. godine. Novinari i novinski urednici koji su sudjelovali u radu
toga savjetovanja nisu, naime, pokazali nimalo zabrinutosti zbog sta-
nja jugoslavenske popularne kulture. Dapa%e, ismijali su kritike "an-
ga"iranih knji"evnika, nau%nih, kulturnih i dru$tveno-politi%kih rad-
nika", koje su se, po njihovu mi$ljenju, zauzimale za povratak u vrije-
me agitpropovskoga nadzora nad kulturom (Luncer 1975: 399).
Angela McRobbie se u svojoj analizi Jackie odlu%ila za "interpre-
taciju" koju je iskazala kao va!an odmak od prethodnih. Po njezinu
mi$ljenju, djevoja%ki %asopisi zauzimaju sferu osobnog ili privatnog,
koju Gramsci naziva "civilnim dru#tvom" (). Hegemonija se na to-
me terenu, koji je relativno slobodan od izravnog dr!avnog mije#a-
nja, zadobiva nenasilno. Posljedi"no, on se razumije kao arena "slo-
bode", "slobodnoga izbora" i "slobodnog vremena". () Uzme li se
Jackie za primjer, upozorila je McRobbie, pokazat $e se da dokolica i
njezina eksploatacija u komercijalnome i privatnom sektoru osigura-
vaju kapital za izvr#avanje ideolo#koga posla. Tako&er, mo!e se ustvr-

diti da je ideolo#ki i sam na"in na koji je postavljena i na koji se defi-
nira dokolica (McRobbie 1991 [1978]: 87).
Slobodno vrijeme, pa time i dokolica, bili su va"nim predmetom
prijepora jugoslavenskih komunista. Primijetili su da na Zapadu ne-
kada$nji "junaci proizvodnje" sve vi$e postaju "junacima potro$nje",
a "potro$nja nije dovoljna da bi "ivot imao smisla". Me(utim, "kul-
turni sadr"aji slobodnog vremena javljaju se i kao uslov za razvoj afi-
niteta i sposobnosti pojedinca i kao uslov intelektualne lenjosti,
umora, praznine i otu(enja" (Bo"ovi! 1969: 1364, 1366 i 1372).
Da bi se dogodilo prvo, a izbjeglo drugo, poku$alo se i s izravnim,
premda nenasilnim mije$anjem u obi%nu, neproizvodnu svakodnevi-
cu. Organizirale su se, na primjer, komisije za kulturno-zabavni "ivot
i dru$tvenu aktivnost omladine: one su osmi$ljavale, poticale i
usmjeravale "zabavu i razonodu mladih ljudi u slobodnom vremenu",
i to tako da su je nastojale oplemeniti "oblicima stvarala$tva, socijali-
sti%kom idejno$!u i sadr"ajima u kojima se ispoljava slobodna i sve-
strana li%nost socijalisti%kog omladinca" (Omladina i kultura 1963:
25). Poduzela su se ciljana istra"ivanja srednjo$kolske i mla(e radni-
%ke populacije, koja su potvrdila pretpostavku "o vezi izme(u socijal-
no-materijalnog polo"aja i du"ine slobodnog vremena", ali i to da
""enska omladina ima kra!e slobodno vreme i to na svim nivoima
materijalnog polo"aja", te da su "sportsko-rekreativne aktivnosti
() dvostruko vi$e zastupljene u strukturi aktivnosti slobodnog vre-
mena $kolske omladine nego radne omladine", koja u svoje slobod-
no vrijeme naj%e$!e gleda televiziju, slu$a radio i %ita "prete"no za-
bavne listove i sadr"aje" (Tomanovi! 1974: 136-137, 139). I ne sa-
mo to. Ta su istra"ivanja pokazala i da velik dio jugoslavenske omla-
dine zanimaju samo oni sadr"aji koji se ne bave temama iz privrede,
unutra$nje politike, umjetnosti i kulture, ili pak "uvjetima "ivota u
razli%itim sredinama" ('picer 1979: 21).

***
"Na tr"i$tu se pojavio novi list za mlade djevojke koje
neki nazivaju djecom, drugi tinejd"erkama, tre!i omla-
dinkama (i pionirkama), a mi ih prozvasmo jednostavno:
Tinama" (br. 62: 2).
U broju od 10. listopada 1973. Tinini su se urednici pohvalili nakla-
dom od 100.000 primjeraka, %ime se jedini jugoslavenski magazin za
djevojke "uvrstio u elitu visokotira"nih listova" (br. 63: 2). Istini za
volju, nije imao ozbiljnije konkurencije: nevelik broj drugih listova
koji su se obra!ali mla(im %itateljima i ujedno bili popularni u mjeri
koja !e ih zadr"ati i u "tranzicijskome" pam!enju mogao je biti samo
paralelnim, a nikako ne i nadomjesnim $tivom.
87

Tina je izlazila u izdanju novinskoizdava%kog poduze!a Vjesnik iz
Zagreba, koje je bilo, kako tvrdi Ervin Peratoner
88
u svojem %lanku o
"funkciji, mjestu i mo!i masovnih sredstava informiranja i komunici-
ranja u dru$tvenom "ivotu Hrvatske",
89
u "izuzetnom i jedinstvenom
polo"aju", u "dominantnoj hegemonijalnoj poziciji", poziciji "fakti%-
noga monopola" na hrvatskom masmedijskom tr"i$tu (Peratoner
1973: 2019).
90
Zbog toga, barem naoko, Vjesnik i Tina nisu morali

87
Rije% je najprije o Modroj lasti, "pou%no-zabavnome %asopisu za u%enike
osnovne $kole", Politikinom zabavniku, magazinu "za sve radoznalce od 7 do 107
godina", D!uboksu, "jugoslavenskom muzi%kom magazinu" i, u Hrvatskoj, Pole-
tu, "glasilu Saveza socijalisti%ke omladine Hrvatske". Usp. odgovaraju!e leksije na
http://www.leksikon-yu-mitologije.net/ .
88
Povjesni%ar umjetnosti i novinar, osniva% Tre!eg programa Hrvatskog radi-
ja, a prema navodima u tekstu "The Offensive Against Rightist Element sin Yugo-
slavia" Slobodana Stankovi!a, i nekada$nji %lan "ideolo$ke komisije" CK SKJ
(Open Society Archives at Central European University. Na: http://files.osa. ceu.
hu/holdings/300/8/3/text/87-1-190.shtml [29. svibnja 2007]).
89
#lanak je objavio %asopis Na#e teme iste godine kad je Tina postala
visokotira"nom.
90
Vjesnik je, naime, raspolagao "najsuvremenijim tehni%kim mogu!nostima",
a njegovi su "kadrovi" bili bolje obrazovani i kvalitetniji od zaposlenika drugih hr-
vatskih novinskoizdava%kih i tiskarskih poduze!a. No, polo"aj je Vjesnika, prema
Peratoneru, bio "naro%ito jedinstven zbog zna%ajnih mnogotira"nih revija zabavne

brinuti brige koje su, u uvjetima konkurentske borbe na britansko-
me tr"i$tu, morile izdava%ku ku!u D. C. Thomson i njezinu Jackie.
Osim toga, Tina je izbjegla posljedice "zakona o $undu", iz kojeg su
iznikle Peratonerove kriti%ke opaske.
91

***
Kada se pojavila na novinskim kioscima da bi ispunila slobodno vri-
jeme djevojaka diljem Jugoslavije, Tina je "eljela biti samo "lagana" i
"zabavna", da bi se priznao je u povodu izlaska dvjestotog broja
Nenad Brixy, njezin idejni za%etnik i prvi urednik "pro%itala za dva
sata" (br. 200: 16-17). Takvim se listom bilo nakanilo ostvariti pro-
fit, pa ga se zamislilo po uzoru na sli%ne listove za tinejd"erke koji su
ve! izlazili u pojedinim zapadnim zemljama i tamo bilje"ili vrlo dob-
re nakladne rezultate ('picer 1990: 1). Preuzeo se i naziv lista: Tina
je, od 25. velja%e 1967. godine, izlazila u izdanju britanske Internati-
onal Publishing Corporation (od 1968. kao Princess Tina).
92

Na veliku formatu, jo$ bez impresuma, i jugoslavenska Tina je,
kao i britanska, od 32 svoje stranice 18 posvetila stripovima.
93
Na

$tampe, koja u mnogome ja%aju [njegovu] financijsku bazu (drugih, pa ni sli%nih,
u Hrvatskoj nema), a mnogo doprinose popularnosti i ostalih Vjesnikovih izda-
nja", te, istovremeno, svjedo%e o mnogim "manjkavostima Vjesnikova sudjelova-
nja u unapre(ivanju nadgradnje samoupravnog socijalisti%kog dru$tva" (Peratoner
1973: 2019).
91
U njezinu je impresumu s kraja 1972. godine stajala napomena o tomu da
je "nadle"nim republi%kim rje$enjem broj 3047/4 od 6. X 1972. () oslobo(e-
na osnovnog poreza na promet".
92
Prestala je izlaziti 1974. godine, nakratko se vrativ$i staromu nazivu (http:
//ccgi.thirtiethcentury.free-online.co.uk/diary/). Nizozemska verzija toga lista po-
javila se na kioscima 10. lipnja 1967. godine, kao kopija britanske. Tada se sasto-
jala, gotovo u potpunosti, od "dra"esnih stripova". Do danas je zadr"ala izvorni
naziv i najve!i je nizozemski djevoja%ki tjednik (http://www.sanoma-adverteren.
nl/media/pdf/tijdschriftprofieleneng/TINA_ENG.pdf [8. rujna 2007]). Izlazi i u
elektroni%kom obliku (http://www.tina.nl/deze-week/).
93
Nita na tragu; Ingrid s kotrljankama; Nenadma#iva Vesna; Ma"kica; Tina;
Buntovnik slomljena srca; Dnevnik o Borisu; Jackie i Divlji momci.

naslovnici je objavila crte" u boji: tri mlade djevojke u"ivaju u svojem
slobodnom vremenu slu$aju!i plo%e. U prva 54 broja Tinine naslov-
nice !e slijediti isti predlo"ak: mlade djevojke, naj%e$!e njih po tri
(plavokosa, sme(okosa i crvenokosa), ponekad i pokoji mladi!, bit
!e na pikniku u prirodi, bit !e u frizerskom salonu, jahat !e, jedriti,
br%kati se u moru, juriti na koturaljkama, skijati, planinariti, fotogra-
firat !e jedna drugu, $etati pod ki$obranima, plesati na maturalnoj
zabavi, grudati se. Jednom !e, na ladanju, tovariti sijeno na kola, jed-
nom !e bojiti zidove svoje sobe, jednom i poku$ati kuhati. Uvijek !e
biti nasmijane, jedna !e uvijek biti u prednjem planu. Kao i naziv lis-
ta, te naslovnice su se preuzele prema britanskom uzoru. One su bile
druga%ije, "lude": razlikovale su se od naslovnica drugih %asopisa koji
"na prvu stranicu stavljaju fotografije poznatih li%nosti, a to je ve!
postalo monotono" (iz pisma %itateljice; br. 14: 6). Takva Tina, izlo-
"ena na novinskim kioscima, obra!ala se djevoj%icama i djevojkama
koje su "prerasle" $kolske listove, a jo$ se nisu zainteresirale za "en-
ske %asopise. Pozivala ih je na sanjarenje o prvoj samostalnosti, a na-
dasve o "idealnoj dokolici", vremenu koje je rastere!eno od obaveza,
koje se mo"e posvetiti svemu onome $to zabavlja.
Ubrzo !e, me(utim, drugi sadr"aji po%eti nadomje$tati stripove,
a list !e se nadalje neprestano mijenjati, pa !e se samo nekoliko rub-
rika protegnuti kroz ve!i dio njegove povijesti. Za razliku od prvih
nekoliko brojeva Tine, koji ni na koji na%in nisu odra"avali jugosla-
vensko dru$tveno i politi%ko okru"je ranih 70-ih, po%et !e se pisati o
mnogim aktualnim, pa i socijalnim temama, objavljivat !e se putopi-
si, ankete i portreti "poznatih", izvje$tavat !e se o radu Tininih klu-
bova i o Tininim akcijama. Sve !e se vi$e stranica posve!ivati ljubavi i
spolnom odrastanju, a potom i glazbi i filmu. Tina !e se od "magazi-
na za djevojke" preobraziti u "magazin za mlade". Promijenit !e se i
izgled naslovnica: na dvostruko manjem formatu, sada kao tjednik,
Tina !e objaviti fotografije obi%nih djevojaka: Marine Toma$evi!,
odli%ne u%enice osnovne $kole "Pavao Lon%ari!" iz Vrap%a (br. 55),
Lidije Jeger, u%enice drugog razreda gimnazije iz Orahovice (br. 62),
Ankice Georgijevski, u%enice III. razreda ekonomske $kole iz Skopja

(br. 116), Sonje Glavice, u%enice osmogodi$nje $kole iz Pule (br.
117), Davorke Tomovi!, u%enice gimnazije "Slobodan 'kerovi!" iz
Titograda (br. 118), Snje"ane 'eput, u%enice IV. razreda gimnazije u
Plo%ama (br. 120); Ksenije Novak, $esnaestogodi$nje u%enice iz Za-
greba (br. 197), Ole Bogdan%eske iz Prilepa () No, za razliku od
Ole, koju je Tinin fotograf snimio kako "zajedno sa svojim vr$njaci-
ma marljivo radi na duhanskim poljima u okolici rodnoga grada"
(br. 215), ostale su se djevojke naj%e$!e tek smje$kale oku kamere,
ili gledale mimo njega, negdje u daljinu, prepu$tene romanti"nom
individualizmu. Uostalom, i pozadina tih fotografija sugerirala je
isto: naj%e$!e zamu!ena, samo je rijetko otkrivala okru"je u kojem se
djevojka slikala, podno niskih grana drveta, usred procvjetale livade
ili na obali mora. I kada je sjedila na stepenicama ispred neke zgra-
de, vjerojatno svoje $kole, i kada su kameri u kadar u$la le(a, noge i
$kolske torbe drugih djevojaka i mladi!a, djevojka s Tinine naslovni-
ce bila je sama i zami$ljena (br. 111). Izgled naslovnica slijedit !e i
prerastanje lista u magazin za mlade: s njih !e se osmjehnuti Zoran
Marki%evi!, u%enik gimnazije iz Zemuna (br. 99), Slavoljub Lazi!,
student pravnog fakulteta iz In(ije (br. 102), Jo"e Horvat, "student
ljubljanske Akademije za kazali$te i film, koji je debitirao na ovogo-
di$njem filmskom festivalu u Puli" (br. 218) ili Zoran Viti!, "osam-
naestogodi$nji u%enik zagreba%kog 'kolskog centra za unutra$nje po-
slove" (br. 227). Na kraju, i samo izuzetno, naslovnice !e biti "aktu-
alne": nakon Evropskog kliza%kog prvenstva, koje se odr"alo u Zagre-
bu, prikazat !e najmla(e natjecatelje, Katju i Knuta Schuberta, u
atraktivnoj "pirueti smrti" (br. 82), stolnotenisa%icu Branku Batini!
nakon jednog od njezinih sportskih uspjeha (br. 180), "grupu omla-
dinaca iz Jajca" nakon jednog omladinskog skupa (br. 226), ili
djevojke u maturalnom pohodu ulicama grada nakon svr$etka $kole
(br. 94).
Ako je i nastao po uzoru na britansku Tinu, ili i neki drugi njoj
sli%an list,
94
jedini jugoslavenski djevoja%ki %asopis je, dakle, ubrzo

94
Nizozemski izdava% Sanoma Uitgevers b.v. u svojem profilu za 2007. godi-
nu opisuje Tinu kako slijedi: "Magazin. Tina je vesela, zabavna, ali i prisna. Sasto-

odstupio od toga obrasca, a promjene u njegovu sadr"aju nisu bile,
pokazat !e se, samo rezultat "elje da se udovolji tra"enjima jugosla-
venske politike. Stoga niti obrazac koji je ponudila Angela McRobbie
ne!e mo!i posve udovoljiti %itanju doma!e Tine,
95
a uvo(enje glasa
britanske autorice u analizu toga lista !e otvoriti i uvijek pertinentne
prijepore o aplikabilnosti "drugih" analiti%kih uzoraka. Pored su-
mjerljivih "kodova", kako !u nastojati pokazati u raspravi koja slijedi,
razotkrit !e i njihova (jugosocijalisti%ka?) zastranjenja, a zatim i kon-
tekstualno specifi%an "ostatak".

ji se od pa"ljivo osmi$ljene kombinacije stripova i drugih sadr"aja. Redovito, po-
zornost se obra!a shoppingu, ljepoti, modi, pop-zvijezdama i televizijskim zvijez-
dama. Stranice sa stripovima su kombinacija stripova u nastavcima, kompletnih
pri%a i kratkih pri%a na jednoj stranici. () Tinine %itateljice su fotomodeli u
modnim izvje$tajima, i stoga tako(er i na naslovnici. Namjera. Tina "eli biti pri-
jateljicom. Prijateljicom koja !e s tobom podijeliti tvoje veselje, ali !e$ joj se mo-
!i obratiti sa svojim pitanjima, nesigurnostima i problemima. Prijateljicom na
koju !e$ se mo!i osloniti u "ivotnoj fazi u kojoj se sve mijenja. Tinine "itateljice.
#itateljice su djevoj%ice u dobi od, otprilike, 9 do 15 godina. Pripadaju svim po-
pulacijskim grupama. Tinine %itateljice su obi%ne, atraktivne, moderne djevojke,
koje vole shopping, vole se hihotati sa svojim prijateljicama, eksperimentirati sa
$minkom, sanjariti uz romanti%ne TV-serije i uzdisati za atraktivnim zvijezdama
pop-glazbe. Tinine djevojke su na pragu postajanja odraslima i to je uzbudljivo,
iako ne uvijek i jednostavno. Ponekad, one su jo$ uvijek samo djeca, a ponekad
su nevjerojatno zrele. Lude su za "ivotinjama, ali po%inju se zanimati i za de%ke.
Vole svoje roditelje, ali ponekad se nepromi$ljeno bune protiv njih. Zanima ih
sve $to je u vezi s razvojem njihova tijela (menstruacija, rast grudi, udvaranje), ali
nije im o tomu lako govoriti. Da bi oblikovale svoj stav, Tinine %itateljice imaju
potrebu za vi$e izvora informacija. Razlikuju$e osobine. Tinine %itateljice "ive sa
svojim roditeljima; idu u $kolu; vole stripove; vole "ivotinje; vole pop-glazbu; "ele
znati sve o modi u odijevanju i frizurama; zanimaju se za ljepotu i $minku; zani-
maju se za sve $to je u vezi s njihovim tijelom; aktivne su, pi$u pisma, surfaju in-
ternetom, brbljaju on-line, $alju tekstne poruke, vole sudjelovati u Tininim na-
tjecanjima i istra"ivanjima; najvi$e se "ele zabavljati sa svojim prijateljima; u Tini
vide pravu prijateljicu" (http://www.sanoma-adverteren. nl/media/pdf/ tijdschrift
profieleneng /TINA _ENG.pdf [8. rujna 2007]).
95
Taj !e se obrazac iznova aktualizirati nakon raspada Jugoslavije, u "postko-
munisti%koj tranziciji" njezinih nekada$njih republika. Usp. npr. Simi! 2003;
Grde$i! 2004.

***
Analiza Jackie, kakvu je krajem 70-ih predlo"ila Angela McRobbie,
malo govori o sadr"ajnim promjenama %asopisa u tom desetlje!u.
No, McRobbie se i nije bavila analizom sadr"aja tada najpopularnijeg
britanskog %asopisa za djevojke. Od takva pristupa mnogo potentni-
jima su joj se u%inili oni koji se povezuju sa semiologijom, znano#$u
o znakovima, koja medijske poruke razumije kao strukturirane cjeli-
ne i kombinacije struktura.
96
Semiolo$ki pristup, objasnila je Mc-
Robbie onima koji to jo$ nisu znali, izdvojit $e skupine kodova uo-
kolo kojih se konstruiraju poruke. U Jackie, primijetila je, te kon-
vencije djeluju na nekoliko razina, vizualnih i narativnih, pa uklju"u-
ju i skupine podkodova, poput mode, ljepote, romanse, osob-
nog/obiteljskog !ivota i pop-glazbe. Oni sa"injavaju "pravila" uz po-
mo$ kojih se proizvode razli"ite poruke, pa njihovo otkrivanje i po-
tanko uzimanje u obzir osigurava podlogu analizi (McRobbie 1991
[1978]: 91).
97

U svojoj !u analizi Tine najprije postupiti po uzoru na Mc-
Robbie i potra"iti "kodove" za koje je ona zapazila da su na djelu u
Jackie. To su: 1) kd romanse; 2) kd osobnog/obiteljskog !ivota; 3)
kd mode i ljepote; 4) kd popularne glazbe.

96
Ovo je uo%io i Martin Barker, koji je u svojoj studiji pokazao zna%ajne
transformacije koje su, i to u kratkome vremenu, pretrpjeli "kodovi" Angele Mc-
Robbie. Njezinu je "ahistori%nost" pripisao upravo oslanjanju na semiolo$ku me-
todu (prema Strinati 1995: 209).
97
Svaki od kodova djeluje na dvije odvojene razine: denotativnoj (doslovnoj)
i konotativnoj. Konotativni kodovi su konfiguracije zna"enja koji znaku omogu-
$uju da zna"i i dodatna, implicirana zna"enja. Konotacija upu$uje subjekte na
dru#tvene odnose, dru#tvene strukture, na na#e rutinizirano poznavanje dru#tve-
nih tvorbi. I kao #to je Barthes razjasnio, "karakter ozna"enoga konotacijom je
ujedno op$enit, globalan i difuzan; on je, ako !elite, fragment ideologije". Kono-
tativni kodovi su ovisni o ranijem dru#tvenom znanju "itatelja, promatra"a ili
publike, oni su "kulturni, konvencionalizirani i povijesni" (McRobbie 1991
[1978]: 93).

Kd romanse: trenutak bl a!enstva
Ovaj je "kd", za McRobbie, "zauzimao najistaknutije mjesto" u
Jackie (McRobbie 1991 [1978]: 135-136). Opisala ga je na primjeru
"slikovnih pri%a".
U svojem prvom broju Tina je objavila %ak sedam stripova koji
!e izlaziti u nastavcima, a uz njih i jednu pri%u u stripu. Glavne su
junakinje stripova, bez iznimke, tinejd"erke, prezauzete obiteljskim
tragedijama, ili "eljom za uspjehom, na poslu ili u sportu. Mladi!i su
samo epizodni likovi, koji !e, u najboljem slu%aju, pomo!i prijateljici
u nevolji. Rije% je, to valja naglasiti, o stripovima koji su se preuzeli
iz stranoga tiska. 'tovi$e, neke je objavljivala upravo britanska Tina.
98

Nita je provela rano djetinjstvo u siroti$tu, a njezina majka, slavna
filmska glumica Felicity Dawne, dovela ju je u svoju luksuznu vilu
tek kao ve! odraslu djevoj%icu, da bi joj se napokon posvetila. Nitina
je sre!a, me(utim, kratkoga vijeka: ve! u prvoj epizodi stripa ponovo
se odvaja od majke, koja odlazi u Meksiko na snimanje filma. Dvoji-
ca postarijih sumnjivaca planiraju oteti glumicu, pa djevoj%ica u slje-
de!oj epizodi saznaje o nestanku svoje majke i odlu%uje ju sama po-
tra"iti, $to u 22 nastavka, nakon niza neobi%nih, pa i opasnih avantu-
ra i uspijeva (Nita na tragu). Ingrid Holgerson "ivi u stambenoj zgra-
di radni%koga naselja. Ondje nema obilja, ali su djeca bu%na i vesela.
Za petnaesti ro(endan baka joj poklanja koturaljke koje su joj se to-
liko dopale da u njima odlazi i na dogovor za posao u Berlingovoj
robnoj ku!i. Simpati%na, ali pomalo brzopleta i nespretna, koturalj-
ke !e nositi i u ostalim epizodama stripa. Do"ivjet !e mnoge nevolje,
ali one !e se sretno razrije$iti, a Ingrid !e se popeti stepenicu vi$e na
hijerarhijskoj ljestvici radnih mjesta. U posljednjoj, 29. epizodi, nje-
zina !e se pristupa%nost, iskrenost i odu$evljenje "itekako isplatiti":
postat !e "vrhunskom manekenkom" (Ingrid s kotrljankama). Vesna

98
Rije% je o stripovima Jackie and the Wild Boys i The Cat Girl (u $panjol-
skoj verziji Caty, La Chica Gato, u izdanju Editorial Bruguera S.A.; u nizozemskoj
verziji Katja, de schrik van de onderwereld).

&upan s o%uhom "ivi na ina%e nenaseljenu otoku. Jednog dana, dok
je skakala u more s desetak metara visoke litice, iz svojeg ju je %amca
ugledao Dinko Kova%. Bio je zadivljen njezinim skaka%kim talentom
i o svome je otkri!u po"urio obavijestiti Du$ka Luci!a, trenera pliva-
%kog kluba Neptun. Trener Luci! !e jo$ isti dan sjesti u helikopter,
sti!i na otok i nagovoriti Vesnina o%uha da djevoj%ici dozvoli trenira-
ti, to vi$e $to se uskoro u Rimu imalo odr"ati veliko me(unarodno
natjecanje u plivanju i skokovima. Vesna !e stanovati u obiteljskoj
ku!i trenera Luci!a, prijateljevati s njegovo dvoje djece, marljivo tre-
nirati i, u poslijepodnevnim satima, raditi kao prodava%ica u trgovini
sportskim potrep$tinama. Na putu do uspjeha suo%it !e se s ljubo-
morom svoje klupske kolegice Ade, ali i s o%uhovim skrivenim na-
mjerama. Da bi udovoljio oporu%nome zahtjevu prema kojem ima
pravo nadzirati Vesnino nasljedstvo i upravljati njime sve dok ona "i-
vi pod njegovim skrbni$tvom, o%uh kuje urotu s Adom, koja je sve
donedavno bila najbolja skaka%ica u klubu. Na sre!u, u 17. broju Ti-
ne, Dinko otkriva njihove namjere (Nenadma#iva Vesna). Danu na-
kon maj%ine smrti odgaja otac, privatni detektiv. No, zapravo, ona
skrbi o njemu. Jednom, nakon $to je otac oti$ao na posao Dana na
tavanu nalazi kostim ma%ke i odijeva ga, pa osjeti %udnu promjenu.
Sada opremljena ma%jim vidom i ma%jom spretno$!u, kre!e za ocem
i poma"e mu u borbi protiv prekr$itelja zakona (Ma"kica). Tina je,
kako stoji u prvome kvadratu stripa koji je iza$ao tek u $est epizoda,
"%udna djevojka koja do"ivljava vrlo neobi%ne stvari". Od svoga oca,
ina%e voditelja ureda za zapo$ljavanje, dobiva zada!u da trka%u Mar-
ku Perkovi!u na trka!u stazu dovede kozu, njegovu maskotu. Ta za-
da!a se ubrzo pretvara u pravi pothvat, jer Tina otkriva da neki ljudi
"ele oteti kozu i tako onemogu!iti Perkovi!a da sudjeluje u utrci (Ti-
na). Teddy je djevoj%ica koja ve! u prvoj epizodi ostaje bez majke.
Okrutan "ivot na Divljem zapadu nagnao ju je da nau%i pucati, jahati
i "bacati u"e kao stru%njak". Ona i njezin otac su kao "prerijski psi",
koji nemaju doma niti zakona da ga po$tuju. Prisiljeni su i!i "svojim
putem" i "nitko ih ne!e zaustaviti" (Buntovnik slomljena srca). Jackie
je upoznala rock-glazbenike, mladi!e koji su nastupali pod imenom

"Divlji momci". Sva u oblacima, gubi posao prodava%ice u Parkero-
voj robnoj ku!i i pridru"uje se, kao pjeva%ica, "Divljim momcima" i
potom do"ivljava mnoge lijepe, ali i mnoge te$ke trenutke (Jackie i
Divlji momci).
Za razliku od stripova koji su izlazili u nastavcima, strip-pri%e
(koje su se objavljivale samo u prvih dvadesetak brojeva Tine) i
strukturirane su kao romanse, a njihovi junaci su prete"ito stariji
adolescenti. Forma prisje!anja omogu!uje da se pri%a ispri%a na sa-
mo dvije table, dopu$ta sretan zavr$etak nakon mnogih sumnji i is-
ku$enja, ili pak pouku koja i po ljubavnome raskidu otvara put pre-
ma budu!nosti i promi$ljenijem odabiru "ivotnog suputnika. Op$e-
nito govore$i, ustvrdila bi McRobbie, ovo nije ni#ta novo, takve pri"e
mnogo duguju popularnim filmskim romansama i jeftinim novela-
ma. Likovi sna!no dozivaju u sje$anje anoniman, ali osobit tip film-
ske zvijezde !enu vla!nih o"iju i mu#karca granitne "eljusti. Njiho-
ve su poze jednako uronjene u jezik filma stisak; odbijena djevojka
samuje dok sunce zalazi, a na nebu se pojavljuje mjesec (McRobbie
1991 [1978]: 95-96).
Ako su mla(e %itateljice te pri%e do"ivjele kao scenarije za lju-
bavna sanjarenja kojima jo$ nisu dorasle, Tina je od 23. broja za njih
po%ela objavljivati strip o Patty i "njezinu svijetu". Patty, tako su je
predstavili Tinini urednici, ima mnogo tinejd"erskih problema, "ba$
kao i svaka od vas. Za %as !ete upoznati njen svijet i pratiti zajedno s
nama prve korake u djevoja$tvo ove male simpati%ne osobe kojoj su
najve!i problem njezinih nesretnih 13 godina" (br. 63: 3). Situira-
na u ni"u srednju klasu britanskog dru$tva, u obitelj bez oca, ali ne i
bez mu$karca koji !e ga zamijeniti, Patty !e, iz epizode u epizodu,
tugovati zbog toga $to se osje!a "najgorim i najru"nijim tinejd"erom"
u svojoj $koli (mnogo ru"nijom od $kolske ljepotice Mary Hopkin ili
od svoje najbolje prijateljice, komunikativne i popularne Sharon), a
onda i zbog mladi!a koji su u njoj vidjeli, u najboljem slu%aju, dragu
prijateljicu, uvijek spremnu slu$ati o njihovoj zaljubljenosti u drugu
djevojku. O%ito, taj se model pokazao prihvatljivim, pa se po njemu

odabrao i strip o Sally: nju su Tinine %itateljice upoznale u 85. broju,
u trenutku kad ju je roditeljski glas iz prizemlja obiteljske ku!e po-
zvao na bu(enje, mrzovoljnu, jer se prenula iz sna u kojem je sanjala
da se udaje za Andya, "svoju staru simpatiju". U tom snu, naime,
razrije$ila se njezina najve!a briga, bojazan da !e "ostati usidjelica",
poput "tetke Helen" (br. 85: 38-39).
Oba ova stripa uvelike odgovaraju tuma%iteljskom predlo$ku
Angele McRobbie.
99
Sredi#nji i najdramati"niji trenutak u svakoj
epizodi i crta%ki se posebno nagla$ava, naj%e$!e naddimenzionira-
njem kvadrata stripa koji ga opisuje. Taj crte! zaokru!uje puninu
trenutka, trenutka u kojem plaha i srame!ljiva junakinja ugleda svoju
privla"nu simpatiju da fascinirano promatra njezinu neodoljivu naj-
bolju prijateljicu na zabavi na koju ju je nepromi#ljeno pozvala; ili
kada djevojka, koju je upravo ponizio njezin mladi$, istr"ava iz kafi$a
i pretr"ava cestu, pa na nju naleti auto I izgled likova ovih stripo-
va, na"in na koji se pona#aju i poze koje zauzimaju tako&er dopri-
nose ideologiji romanse. Za po"etak, minimalne su varijacije tipova
tjelesnog izgleda. Ta se homogenost temelji na mje#avini modernosti
i konzervativnosti (). Djevojke su "#ik", ali uredne i konvencional-
ne, sasvim rijetko "originalne". Mladi$i mogu djelovati prihvatljivo
"neuredno" i razbaru#eno u svojoj pripitomljenoj nemarnosti.
Nadalje, "osobnost" ima jednako va!nu ulogu kao i izgled. Zna"enje
likova umnogome ovisi o dobro poznatim stereotipima. Naime, da
bi ispravno ""itao", "itatelj mora posjedovati prethodno kulturalno

99
Patty's World kreirali su $panjolska crta%ica Pura Campos i britanski pisac
Philip Douglas, a objavljivao se od 1971. do 1988. godine, isprva u IPC-evu (In-
ternational Publishing Corporation Ltd; osnovan 1963. godine) tjedniku Princess
Tina. Objavljivao ga je i britanski Girl, a o tome saznajemo u %lanku o djevoja-
%kim stripovima i %asopisima iz 80-ih godina koji je McRobbie objavila 1991. go-
dine. U tome je %lanku zapazila da se kodu romanse poklanja mnogo manje pro-
stora no u prethodnome desetlje!u i vjerojatno je zbog toga propustila prepozna-
ti ga u stripu o Patty. Umjesto toga istaknula je da se u njemu tematizira "suo%a-
vanje sa stvarno$!u obiteljskoga konflikta, pa %ak i sloma" (McRobbie 1991:
152). Patty se doista te$ko nosila s maj%inom odlukom da se nakon smrti supru-
ga uda za "ujaka Teda", policajca, no to "suo%avanje sa stvarno$!u" u stvari tek
povremeno marginalizira njezine "probleme s de%kima".

znanje o tipovima subjekata koji nastanjuju njegovo ili njezino
dru#tveno okru!je. Mladi!i se ve!inom smje$taju u "etiri kategorije.
Prvo, tu je nasmije#eni mladi$ koji se voli zabavljati i koketirati, koji
je neodoljiv za sve djevojke; drugo, ra#"upani smu#enjak i lakrdija#
koji u djevojaka pobu&uje maj"inske osje$aje; tre$e, osje$ajan,
srame!ljiv, osjetljiv, pa "ak i umjetni"ki tip; i "etvrto, maloljetni
delinkvent koji se obi"no portretira na svom motoru i izgleda divlje i
agresivno, ali seksi, i kojeg djevojke moraju pripitomiti. Rigidna je
konstrukcija mre"e me(uodnosa ovih likova, prema McRobbie,
nastala u cilju ostvarenja heteroseksualne romanti"ne veze i zbog
toga je onemogu!ila ostvarenje odnosa sna!ne potpore me&u
djevojkama, pa i me&u ljudima razli"ite dobi. Takve pri%e, za
britansku autoricu, u potpunosti ukidaju mogu$nost bilo kojeg
odnosa osim romanti"nog odnosa izme&u djevojke i mladi$a, %ime
se, ujedno, formulira djevoja"ki odgovor na mu#ku seksualnost, ()
romanti"na odanost, koja je u suprotnosti s mu#kom "trkom samo
za jednom stvari" i posljedi"no "ini da seks djeluje prljavim, niskim i
neatraktivnim (McRobbie 1991 [1978]: 97-99 i 101).
Sasvim je drugo pitanje, dakako, o tomu kako su djevojke %itale
ove "upute". Naime, danas se %ini razlo"nim pretpostaviti da bi %ak i
njihova "pokloni%ka" %itanja morala prekriti zna%enjski segment une-
koliko $iri od jednozna%ja koje je razotkrila McRobbie. U svakom
slu%aju, Patty je, sude!i prema rezultatima jedne Tinine ankete,
100

stekla simpatije ve!ine %itateljica, pa se name!e zaklju%ak da je tipo-
logija uvoznih stripovskih junaka, barem donekle, funkcionirala i u
srazu s prethodnim kulturalnim znanjima o tipovima subjekata koji
su postojali u jugoslavenskom socijalisti%kom dru#tvenom okru!ju.
Isprva tek u nastojanju da odgovori saznanjima da Tinu mo"da i
kupuju samo djevojke, ali da je potom pro%ita i mnogokoji mladi!,
uredni$tvo lista je odlu%ilo barem povremeno ponuditi pokoju "mu-
$ku rubriku". Vjerojatno iz tog razloga po%eo se objavljivati strip %iji

100
Ovaj strip, s najdu"im sta"em na Tininim stranicama, dospio je na drugo
mjesto najomiljenijih Tininih rubrika (br. 96: 5).

je glavni lik bio mladi! Tom.
101
Uredan, nadaren, odgovoran, mora-
lan, poduzetan i hrabar, premda pomalo optere!en svojim benignim
tjelesnim nedostatkom, $iljastim u$ima, on nije odgovorio opisima
%etiriju tipova mladi!a u britanskoj Jackie. Osim toga, iako se i ovaj
strip uvezao sa Zapada, jedva da je, kao uostalom i ve!ina drugih Ti-
ninih stripova, mogao zadovoljiti kd romanse: nije tematizirao he-
teroseksualnu privla"nost izme(u glavnoga junaka i djevojaka sudbi-
ne kojih su ga motivirale na akciju, pa je prepoznavanje simpatija ko-
je bi nadi$le prijateljstvo ostalo tek kao mogu!nost za "zastranjena
%itanja" ponekih Tininih %itateljica.
102

Umjesto da "zauzme najistaknutije mjesto" u Tininim stripovi-
ma, kd romanse, kakav je opisala McRobbie, oprisutnjuje se, ba-
rem u jednakoj mjeri, u drugim Tininim rubrikama.
103
I ovdje bi,

101
U kasnijim brojevima Tine objavit !e se jo$ %etiri "dugovje%nija" stripa.
Slo!na obitelj pratio je "ivot londonske obitelji Gray i nevolje koje je pro"ivjela
nakon $to je nesretni slu%aj "prikovao" oca uz invalidsku stolicu (izgubio je posao,
obitelj se na$la u dugovima, majka je danju radila kao %ista%ica, a no!u je poma-
gala u bolnici; petnaestogodi$nja Lorna je napustila $kolu i po%ela raditi u du!anu
za "ivotinje, a dvanaestogodi$nji je Jerry na ulici prodavao svoje crte"e); Tvrdi-
ca je pri%ao o djevojci Almi koja je "ivjela u domu za siro%ad i zatim saznala za
ujaka koji "ivi u dvorcu u 'kotskoj (odlu%ila je napustiti dom i preseliti se $krto-
mu ujaku, s kojim je do"ivjela mnoge neugodnosti); (eprtlja je po svemu bio na-
lik Ingrid s kotrljankama; Usnula zvijezda se po%eo objavljivati u posljednjoj go-
dini Tinina izla"enja, kad je taj %asopis postao "listom za mlade". Rije% je o SF
stripu, kojemu se radnja smje$ta na kraj 20. stolje!a, kada %ovje%anstvu prijeti
opasnost od degeneracije. Da bi spasili vrstu, u svemir su poslali jednu "enu i
jednog mu$karca
102
Tom se zaposlio kao crta% u redakciji nekih novina, no uskoro se dokazao
i kao nadaren novinar, pa mu je urednik po%eo povjeravati zada!e istra"iva%koga
novinarstva, redovno na rubu detektivskog posla. Zauzet !e se za djevojku kojoj
su roditelji stradali u prometnoj nesre!i i ostavili joj na brizi jo$ malenu bra!u, a
potom i za nesretnu pop-zvijezdu koju neprestano proganjaju njezini obo"a-
vatelji. Zbog svoje po"rtvovnosti i osje!aja za pravedno upadat !e u mnoge
nevolje i opasnosti.
103
Dobar je primjer izvje$taj s prvih Olimpijskih seoskih igara Srbije: "Za
Ru"icu Jakovljevi!, trinaestogodi$nju djevoj%icu iz Globodera kod Kru$evca, ina%e
%lanicu ekipe za prvu pomo!, ovaj skup mladih iz cijele republike ostat !e u neza-
boravnoj uspomeni jer se Ru"ica tu, na licu mjesta, "estoko zaljubila. Ostale dru-
garice, kako mi reko$e, spremne su da joj, ako zatreba, u svakom trenutku pru"e
prvu pomo!. () Dragan &ivkovi! postigao je dobar rezultat u bacanju bombe,
ali mi je radije, sav ozaren, pri%ao kako je ovdje upoznao mnogo drugova i lijepih

me(utim, bilo jednako preuzetno, pa na kraju i posve neto%no, sa"e-
ti ga u poruku da je djevoja%ko odrastanje "faza () 'kratkoga cvje-
tanja' () prije braka i smirivanja", onoga trajnog stanja u kojem
"ene rade na dvama radnim mjestima, u domu i u tvornici, razdoblje
u kojem se "djevojka mora boriti da bi se dokopala svoga mu$karca i
da bi ga zadr!ala" (McRobbie 1991 [1978]: 89 i 101). Zapravo, Ti-
nini mladi!i su i sami trpjeli svoju romanti%nu stranu,
104
a njihova se
uloga zamislila kudikamo druga%ije, %ini se i zahtjevnije no u Jackie.
Od mladi!a se, a ne od djevojaka, o%ekivalo da !e se boriti kako bi se
dokopali svoje simpatije i da !e se, iz susreta u susret, itekako truditi
da bi je zadr!ali.
105
Ti napuci su, gotovo redovno, pristajali uz gra-
(ansko tuma%enje spolnih uloga,
106
ali su istovremeno bili zna%ajnim
pomakom u obzoru doma!e patrijarhalne tradicije.
Tina, me(utim, u ovome, kao i u mnogim drugim pitanjima, ni-
je bila dosljedna: ponekad i u istome broju, lavirala je izme(u upu!i-

djevojaka, me(u kojima mu je za oko zapela Zorica iz Prokuplja, s kojom je ve!
izmijenio adresu" (br. 120: 8).
104
Jedan je srednjo$kolac, na primjer, Tini "otkrio" da se "ve!ina momaka
srami pokazati svoju 'romanti%nu du$u' jer to nije u 'duhu vremena'". Drugi je
priznao da je "nekad proveo cijelo popodne sanjare!i i spremaju!i se za sastanak
s njom", a tre!i opisao neuspjeh svojeg "prvog sastanka": "Ajme, bilo je stra$no!
Niti sititi se ne volim toga! Ima' sam sedamnaest, ona isto. \irali smo rivom, ni-
sam zna' 'di bi s rukama, jezik mi se zaveza' (lupa sam stupida(ine), mora da sam
ju gadno razo%ara' Na$ gradi! je mali, sutradan je cila $kola pri%ala o nama:
'U'vatila Sonja Antu' a ona ti mene ostavila" (br. 20: 3).
105
"Da bi se mladi! znao ispravno pona$ati prema djevojci koja mu se svi(a i
time je $to du"e zadr"ao u svom dru$tvu, potrebno je da je dobro upozna, da
shvati njene "elje, navike, interese, potrebe, poglede na "ivot (), treba djevojci
pristupiti krajnje takti%no, po$tovati njenu ravnopravnost i pravo da samostalno
odlu%uje" (br. 114: 19).
106
Da bi, naime, s djevojkama "uspostavili skladan odnos" i izbjegli "nepo-
trebne nesporazume i probleme" (111: 18), mladi!i !e morati pokazati da po-
znaju i fine, (malo)gra(anske manire: pru"iti im ruku pri izlasku iz tramvaja, po-
kloniti stru%ak cvije!a ili neku drugu sitnicu, prepustiti bolje mjesto u kinu, upu-
titi kompliment, brinuti se o njima (jer "svaka djevojka tra"i u svom mladi!u ne-
ku vrstu za$tite i oslonca") i na svaki im drugi na%in "neprestano ukazivati pa"-
nju", "ne dopustiti da se makar i u jednom trenutku osje!aju zanemarene i nepo-
"eljne" (br. 114: 19).

vanja u gra(anski bonton i zastupanja emancipatorskih ideja, iako uz
zamjetnu tendenciju k slobodnijem i "progresivnijem" pristupu.
107

Tako, dok je na jednoj strani(ci) razumijevala zaljubljenost "u troji-
cu" (br. 205: 28-29), podu%avala o tomu da se veze u tinejd"erskim
godinama "brzo sklapaju i jo$ br"e prolaze" (br. 30: 21), uzvikivala
da "emancipacija po%inje od najranijeg doba" (br. 104: 29), tvrdila
"da je %ovjek kad je posrijedi fizi%ka ljubav sasvim sigurno pro-
miskuitetna "ivotinja" (br. 201: 27),
108
bjesnila zbog toga $to djevoj-
ke iz kratkotrajnog braka izlaze kao ""ene s pro$lo$!u", a mladi!i kao
"mu$karci s iskustvom" (br. 204: 27), djevojke koje su joj priznale
da se "ne znaju ljubiti" hrabrila opisom za njih mo"da "ugodnijeg
poljupca" (br. 197: 33) i podrobno razmatrala "na$e najve!e proble-
me u vezi s kontracepcijom" (temom koju je McRobbie zapazila tek
krajem 80-ih, u svojoj novoj analizi Jackie),
109
na drugoj je strani(ci)

107
Ponekad, problem je bio i u "zastarjelu" razumijevanju rodnih uloga.
"Klasi%na" podjela na "mu$ku i "ensku sferu", kakva se ponekad zapa"a u
ljubavnosavjetodavnim rubrikama, uvukla se i na stranice koje je, na mahove, Ti-
na "posu(ivala Njima, tj. Tinovima" (br. 20: 3): dok se na drugim stranicama
djevojkama savjetovalo da svoje slobodno vrijeme iskoriste tako $to !e prekrojiti
staru suknju, isplesti pulover, vezom ukrasiti hla%e, napraviti ma$tovit remen ili
ogrlicu, baviti se cvije!em, a samo ponekad i obojiti stari bojler ili "dosadna bijela
vrata" svoje sobe, mladi!ima se predlagalo da se u%lane u "astronauti%ki i raketni
klub" (br. 52: 31), u nogometni klub (br. 53: 31), da "urede tatin automobil"
(53: 31), ili uzmu u ruke pilu i %avli!e, pa naprave stol u obliku jabuke (br. 55:
31). Jer: "U ku!i postoji cijeli niz poslova za koje je potrebna spretna mu$ka ru-
ka. Ako tvoj otac nema dovoljno vremena da ih obavi sam, sve !e %ekati na te"
(br. 113: bez paginacije).
108
"Kao prvo treba re!i nedvosmislenu istinu da je %ovjek kad je posrijedi
fizi%ka ljubav sasvim sigurno promiskuitetna "ivotinja, odnosno bi!e koje te"i
ljubavnim vezama s ve!im brojem osoba suprotnog spola. Kome od nas barem tri
puta na dan ne padne na pamet misao kako bi 'zgodno' bilo voditi ljubav s ovom
ili onom osobom? To su prirodni, biolo$ki porivi i nikakvi dru$tveni obziri, obi-
%aji ili zakoni ne mogu ih izmijeniti" (br. 201: 27).
109
"Po%etkom mjeseca velja%e navr$ilo se 15 godina otkako je prva "ena u
eksperimentalne i nau%ne svrhe uzela hormonalnu pilulu, a zadatak joj je bio da
sprije%i trudno!u prilikom spolnih odnosa. Mislim da ne treba posebno nagla$a-
vati $to mogu!nost takve za$tite pru"a "eni, a ujedno koliko to zna%i za planiranje
porodice. Do tada je kontracepcija po%ivala jedino na mehani%kim i nekim ke-
mijskim sredstvima, a tu ipak postoji odre(eni postotak nesigurnosti. Osim toga,
ve!ina se "ena osloba(ala neplaniranog budu!eg djeteta na najgori mogu!i na%in
za njezin organizam abortusom. Kontracepcijska pilula rije$ila je sve te proble-

podr"avala roditeljsku strogost koja je %etrnaestogodi$njakinjama i
petnaestogodi$njakinjama branila da se vi(aju s vr$njacima, djevojci
koju je napastovao njezin o"enjeni susjed sugerirala je da je to i sama
"eljela,
110
tvrdila je da "nije simpati%no" trudi li se djevojka privu!i
mladi!a,
111
ustrajavala na tomu da ona "ne smije odbiti mladi!a" za-
moli li je za ples,
112
i u suprugama slavnih prepoznavala tek lijepu

me, a k tome i mnoge druge psihi%ku napetost, strah od odnosa zbog ne"eljene
trudno!e, i drugo. Pilula je revolucionarno otkri!e na$eg vremena. Ba$ zato smo
odlu%ili da u nekoliko slijede!ih brojeva razmotrimo va$e najve!e probleme u vezi
s kontracepcijskom za$titom, da vidimo koji su rezultati u svijetu nakon upotrebe
pilule kroz 15 godina i, napokon, da od nekih na$ih stru%njaka saznamo koji su
uvjeti za primjenu pilule u dobnoj skupini izme(u 16 i 20 godina i kakvi su re-
zultati" (br. 185: 26).
O istoj je temi rije%i bilo i ranije (npr. br. 24: 8-9; br. 126: 19-20).
110
"'U mene je zaljubljen na$ o"enjeni susjed. Neki dan me zagrlio u mra%-
nom hodniku koji spaja na$a dva stana. Borila sam se, ali nisam se usudila vikati
da ne do(e do uzbune. Stidjela sam se. To se sada %esto ponavlja. Ja sam zbunje-
na: mrzim ga, ali me nekako %udno privla%i. 'to da radim? Imam osje!aj da to
$to se doga(a nije u redu. Ina%e imam 14 godina'.
'Meni se %ini da se ti uvijek na(e$ u tom mra%nom hodniku onda kad kroz
njega prolazi tvoj susjed kojega mrzi$, ali istini za volju ne ba$ previ$e. Jedini je
na%in da se sve mirno okon%a, a da se ne naru$e dobrosusjedski odnosi da se
ne kre!e$ opasnim hodnikom u vrijeme kad je u njemu tvoj susjed i onda kada je
mrak. Kao $to vidi$, ovo $to ti savjetujem nije nimalo te$ko ()'" (br. 9: 21).
111
"'Pro$le sam ga nedjelje ponovno vidjela na izletu. Bio je sa svojim dru-
$tvom, a ja s roditeljima i bra!om. Stalno smo se gledali, jer smo sjedili dosta bli-
zu. On je %ak podignuo %a$u i neprimjetno mi klimnuo. Bila sam stra$no uzbu-
(ena. On je najljep$i mladi! u susjedstvu. Ho!e li mi kona%no pri!i? 'ta da ra-
dim da ga definitivno privu%em? Sve bih mu dala da mi ka"e da me voli!'
'Mo"da !e ti i re!i da te voli, ali to ipak nije dovoljan razlog da mu sve dade$.
'to ako ustanovi$ da nije bio ba$ najiskreniji, a ti svoj 'dar', kao $to i sama zna$,
vi$e ne mo"e$ povu!i natrag? Zato ipak malo opreznije Nemoj se nikako, ili
bolje, nemoj se previ$e truditi da ga privu%e$: to nije simpati%no, a i providno je.
Ako mu se doista svi(a$, on !e ve! na!i puta da ti pristupi. Kona%no, udaljenost
izme(u dvije susjedne ku!e nije tako velika da je ne bi znao prije!i jedan za-
ljubljeni mladi!'" (br. 3:21)
112
"'Zamolila bih te da mi objasni$ kako se na plesu moraju pona$ati
djevojke i djevoj%ice koje jo$ nemaju vlastitog mladi!a. Smiju li nekoga odbiti ako
im se ne svi(a, a do$ao ih je zamoliti za ples?'
'Ne smiju. Ve! time $to su do$le one moraju biti spremne da odgovore na
svaki poziv na ples. Odbiti nekoga tko ti, u krajnjoj liniji, iskazuje po$tovanje, ve-

pratilju i hrabriteljicu.
113
'tovi$e, ponekad se pritom poslu"ila i sa-
svim demodiranim leksikom:
"Za one od petnaestak godina kojima se po glavi vrti zbrka od ljubavi,
automobila, novaca, ljetovanja, imam uvijek u rezervi jednu dobru
uzre%icu: 'Kakva ljubav, kakve trice? Knjige, knjige, gospo(ice" (br. 2:
21).
Ta o%ita, i nemala, neuskla(enost u pristupu heteroseksualnim od-
nosima, ali i mnogim drugim temama, ishodila je iz uredni%koga sta-
va da su nejednoumni autorski pogledi i dobri i po"eljni, ne samo
zbog toga $to govore u prilog demokrati%nosti i tolerancije, nego i
zbog toga $to omogu!uju da %itateljice u svome listu uvijek prona(u
odgovor koji !e rije$iti njihove nedoumice i koji, istovremeno, ne!e
biti u proturje%ju s njihovim prethodnim znanjima i vrijednosti-
ma.
114

No, zamah djevoja%ke emancipacije, koji su mogli potpomo!i
slobodoumniji napisi, ponajprije se obuzdavao stereotipiziranim
spolnim razlikovanjem u rubrikama posve!enim tinejd"erskoj spol-
nosti. Ovdje se nije ostavljalo mnogo prostora za pregovara%ka %ita-
nja: u prilog razlike govorilo se iz pozicije autoriteta znanosti. Tu je
Tinin "kd romanse" bio najsli%niji onome u Jackie, u ukazivanju na

lika je uvreda, a jo$ ve!a pretpostaviti jednog mladi!a drugome. Takve neka osta-
nu kod ku!e'" (br. 6: 21).
113
"Najljep#a djevojka Triera. Osniva%a nau%nog socijalizma i vo(u me(una-
rodnog proletarijata Karla Marxa (1818-1883) na njegovom izuzetno te$kom "i-
votnom putu revolucionara pratila je i hrabrila vi$e od 40 godina njegova izvan-
redna "ena Jenny Marx, k!erka tada$njeg vladinog savjetnika baruna Ludwiga von
Westphalena. 'Bez Jenny von Westphalen Karl Marx ne bi nikada bio onaj koji je
bio' napisala je o svojoj majci najmla(a Marxova k!erka Eleonor () 'Izvan-
redne ljepote, veoma darovita i duhovita, isticala se Jenny von Westphalen me(u
tisu!ama. Karl i Jenny igrali su se zajedno kao djeca, kao mladi! i mlada djevojka
on sedamnaest, ona dvadeset i jednu vjerili su se, i kao $to je Jakov slu"io za
Rahelu, tako se Marx trudio da zaslu"i Jenny prije nego $to se njome o"enio. Za-
tim, kroz sve kasnije godine, pune bura i nevolja, izgnanstva, gorkog sirotovanja,
kleveta i surove, neprekidne borbe, prkosilo je ovo dvoje cijelom svijetu, nikad
obeshrabreni, nikad malodu$ni, uvijek na opasnim polo"ajima na koje ih je pozi-
vala du"nost" (br. 36: 15).
114
Prema razgovoru s Grudom 'picer, urednicom Tine (IEF CD 824).

nejednakost "kvalitete" djevoja%kih i moma%kih spolnih nagona,
115
ili
na spolnu determiniranost emocija
116
i, prema tomu, na razli%itost
"u stavu prema tjelesnom zbli"avanju.
117
Tu su se tinejd"erske ro-
manse, dakle, iskazale kao "va"ne i relevantne" samo dok nisu prela-
zile okvire "dru$tveno prihvatljiva pona$anja". Ako je neka djevojka
po"eljela ""rtvovati" svoju nevinost "za ljubav mladi!u" koji voli pro-
lje!e, no!, sladoled, kola%e, pse i ma%ke, Prevertovu i Majakovskijevu
poeziju, nje"an je, romanti%an i tvrdi da je voli, rezultati istra"ivanja
ameri%kog seksologa Kinsleya o prirodnim razlikama me(u spolovi-
ma imali su je brzo "otrijezniti". A, ako je ve! pokleknula pred ne-
strpljivo$!u svoga mladi!a i, sva je prilika, pritom se te$ko razo%arala,
otkri!e "stvarnih" razloga njezina razo%aranja imalo joj je pomo!i da
i ubudu!e prihvati "stvari kakve jesu".

115
"Mlade u pubertetu najvi$e zbunjuje naglo bu(enje spolnog nagona. I dok
se kod mladi!a taj nagon naj%e$!e ispoljava kao otvorena potreba za spolnim za-
dovoljenjem, djevojke ga obi%no do"ivljavaju indirektno, kao "elju za milovanjem
i nje"nostima. () Kao direktna posljedica bu(enja spolnog nagona javlja se po-
treba za samozadovoljavanjem. () Zbog ve! spomenute razlike u kvaliteti spol-
nog nagona, masturbaciji su mnogo vi$e skloni mladi!i nego djevojke: prema re-
zultatima ispitivanja ameri%kog seksologa Kinsleya, u dobi od 15 godina mastur-
bira 92 posto mladi!a i samo 5 posto djevojaka. Kod djevojaka te dobi mnogo je
izrazitija potreba za ljubavlju, zbog %ega svoj probu(eni spolni nagon %e$!e zado-
voljavaju sanjarenjem o 'velikim ljubavima' nego masturbacijom" (br. 117: 18).
116
"Posebno je pitanje kakve reakcije izaziva prvi do"ivljeni poljubac. Dok
mladi!i o tome obi%no posebno ne razmi$ljaju i to ih prvo iskustvo obi%no ne
optere!uje, djevojke su %esto jo$ dugo nakon prvog poljupca opsjednute razmi$-
ljanjima i emocijama koje je taj prvi dublji fizi%ki kontakt kod njih izazvao. Gle-
daju!i poljupce na filmu, %itaju!i o njima u knjigama ili slu$aju!i pri%e drugih,
djevojke, koje su i ina%e sklone romantici, stvaraju o poljupcu pomalo nestvarnu,
romanti%nu predod"bu" (br. 120: 21).
117
"Mladi!i i djevojke () "ele biti $to bli"i jedno drugome, $to nerijetko
dovodi i do nekih oblika tjelesnog dodira pa i poljubaca. Nezgoda se mo"e javiti
u tome $to u stavu prema tjelesnom zbli"avanju postoje prirodne razlike me(u
spolovima. Obi%no mladi!i pokazuju ve!u nestrpljivost u uspostavljanju tjelesnog
dodira s djevojkom i "ele $to prije 'sti!i' do prvog poljupca, pa i dalje od toga.
Takav, pomalo agresivniji odnos u prosjeku se %e$!e javlja u mu$kog spola, dok je
kod djevojaka %e$!i ne$to pasivniji odnos prema tjelesnom dodiru s mladi!ima.
Djevojka tra"i vi$e razumijevanja, strpljivosti, postupnosti u tjelesnom dodiru, a
privla%i je samo onda ako je uvjerena da je mladi! uistinu cijeni i voli" (br. 197:
33).

Kd osobnog !i vota: t renuci tj eskobe
Dokaze o tomu da je Jackie razumijevala osobni "ivot svojih %itatelji-
ca u terminima tjeskobe Angela McRobbie nalazi ponajprije u rubri-
ci u kojoj su Cathy i Claire odgovarale na njihova povjerljiva pitanja.
Sli%na Tinina rubrika, jedna od najustrajnijih u petipolgodi$njoj po-
vijesti lista, isprva se objavljivala pod naslovom Intimna "avrljanja, a
potom kao Tiho, tiho, povjerljivo. U toj su se, "najintimnijoj rubri-
ci" (br. 21: 6), Tini obra!ale "Nesretna", "Nesretna Suzy", "Nesretna
Sany", "Nesretna Irena", "Nesretno zaljubljena", "Zaljubljena", "Za-
ljubljena i nesretna Sanja", "Neiskusna", "Tu"na", "Tu"na Ketty",
"Tu"na Launa", "Rastu"ena i osamljena Tanja", "&alosna", "&alosna
Nelly", "Upla$ena", "Usamljena", "Zaljubljena", "Zaljubljena Nata-
$a", "Zaljubljena Mary", "Zaljubljena Marica", "Nesretno zaljubljena
B.", "Zabrinuta Ramona", "Zabrinuta Tviggy", "Neznanka slomljena
srca", "Ona koja mnogo voli", "Izgubljena mala", "Puna problema",
"Ponovo razo%arana Tina", "Neutje$na Marina", "Nemo!na Bilja-
na" U svojim pismima povjeravale su "sitne boli, nade i tajne koje
su skrivene duboko u srcu" (br. 21: 6). Odgovori su bili anonimni
ili, mo"da to%nije re%eno, dosljedno su provodili nastojanja da se list
personificira. Pisala ih je, dakle, Tina, tonom poput onoga Cathy i
Claire u britanskome primjeru, starije sestre; dovoljno mlade i do-
voljno trendi da bi mogla razumjeti djevoja"ke probleme, ali ujedno
dovoljno iskusne i mudre da bi znala kako se s njima valja nositi
(McRobbie 1991 [1978]: 109).
Za McRobbie, Jackie je djevoja%ke probleme razumijevala u
smislu osobnoga "ak i onda kada [su ih dijelile] mnoge djevojke, pa
su njezine problemske stranice, zapravo, bile simbolom !enske, a u
ovom slu"aju djevoja"ke, izolacije, o njoj su ovisile, eksploatirale je i
nudile rje$enja za nju. Pisma su, kao i u jugoslavenskom primjeru,
ve!inom pisale djevojke koje nisu bile sigurne bi li trebale povjerova-
ti maj%inu savjetu ili se roditeljima i nisu mogle povjeriti, koje je iz-
nevjerila najbolja prijateljica i koje su bile "vrlo usamljene jer nemaju
neko 'svoje dru$tvo'" (br. 73: 17). Brinulo ih je lice "puno bubulji-

ca", "slaba i tanka kosa" i "vrlo iskrivljene noge" No, dominantnu
poziciju na ovim stranicama [su zauzimali] problemi s de"kima ().
Ovdje pripadaju, na primjer, pisma djevojaka "iji je mladi$ jako za-
vodljiv, pa ona moli za savjet kako da ga zadr!i, vrati ili zaboravi. Ili
poziv u pomo$ djevojke koju sputavaju nesigurnost i nedostatak sa-
mopouzdanja, "iji mladi$ tako dobro izgleda, tako je atraktivan i ko-
munikativan da su sve lude za njim (McRobbie 1991 [1978]: 114).
Mnoga pisma su upu!ivala na to da je po"eljan, pa i jedini "norma-
lan" djevoja%ki status onaj koji se ostvaruje u (heteroseksualnoj) ve-
zi.
118
Stoga, kada je taj status jednom uspjela ostvariti, djevojka je,
bez obzira na stvarnu kvalitetu veze, nastojala zadr"ati svog mladi!a i,
zajedno s njim, svoj "ugled" u dru$tvu vr$njaka.
119

Tinini savjeti, kao i oni u Jackie, ve!inom su govorili o tomu ka-
ko da se izbjegne ili popravi ne!eljena situacija i udovolji normi. Nji-
hov diskurs se provodio tonom tajnosti, povjerljivosti i intimnosti,
evociraju$i odre&enu vrstu !enske solidarnosti, osje$aj obostranoga
razumijevanja i simpatije. Osamljenim djevojkama se savjetovalo da
"ekaju (dogodit $e se prije ili kasnije), da postanu neovisnijima i ta-
ko steknu vi#e samopouzdanja, () da zadr!e svoj "ponos", da ne
rade budalu od sebe, da prestanu biti lako dostupne mladi$ima, pa
da im tako postanu privla%nijima.
120
Osim toga, lo# odnos, u kojem
je djevojka nedvosmisleno eksploatirana, gori je od nikakva odnosa:
djevojka ovdje samo gubi vrijeme, a uvijek postoje i drugi mladi$i.
Idealni je momak, onaj kakvoga bi trebale !eljeti sve djevojke, pouz-
dan, privr!en, pristojan, galantan, nezahtjevan i "voljan "ekati". Ton

118
"Imam 14 godina. Zgodna sam. Izvrstan sam u%enik. Sve moje prijateljice
hodaju s mladi!ima, a ja ne ()" (br. 4: 21).
119
"Upoznali smo se na po%etku ljeta. On ima 14, a ja 12 godina. Svakog
smo dana bili zajedno na kupanju. Zavoljeli smo se. Sve je bilo u redu, a onda se
pojavila jedna druga djevojka, stara 13-14 godina. On joj je pristupio i zaboravio
na mene. No, povremeno se voli zabavljati i sa mnom. &eli li da mi se vrati? Da
mu oprostim?" (br. 11: 21)
120
Pametna djevojka, kako je proizlazilo iz savjeta u britanskome listu, ne tr%i
za mladi!ima, nego im namje$ta mnogo suptilniju zamku (McRobbie 1991
[1978]: 114).

ovih odgovora [bio] je potpuno zdravorazumski, nalik glasu pravoga
prijatelja, koji $e re$i o"itu istinu i ne$e prevariti djevojku onako ka-
ko bi je mogla prevariti "ak i najbolja prijateljica (McRobbie 1991
[1978]: 110-115).
Jackie je, navodno, podr"avala konvencionalni individualizam i
konformisti"ku samostalnost, usmjeruju!i djevojke prema tradicio-
nalnom !enskom (pasivnom) pona#anju i, ujedno, samostalnom raz-
mi#ljanju, a uzroke problema nalazila je u djevoja%kom pona#anju;
pojedina"nim osobnostima; i u "injenici da prolaze kroz jednu bio-
lo#ku fazu. Nikada ih nije povezivala s faktorima koji su potekli iz
dru#tvenog !ivota izvan svijeta tinejd!erke, kao #to su, na primjer,
klasni odnosi (McRobbie 1991 [1978]: 115-116).
Nije sasvim sigurno je li za McRobbie jedini problem bio u to-
mu $to "problemi s de%kima" ovdje kao da zaposjedaju prostor gdje
bi se mogle razotkriti i razrije$iti dru$tvene nepravde, i koji bi postao
poligonom za odrastanje socijalno osjetljivih i politi%ki odgovornih
djevojaka. Ako jest, onda je mo"da ba$ u tomu razlog $to nije primi-
jetila, ili je to propustila komentirati, nesklad "verzija" idealnih mo-
ma%kih likova kakvi proizlaze iz njezinih razmatranja koda romanse i
koda osobnog !ivota. Osim toga, uo%i li se taj nesklad, ionako upitna
distinkcija dvaju kodova doima se jo$ i arbitrarnijom.
U svakom slu%aju, za Cathy i Claire, pa time i za Tinu (u skladu
s analiti%kim obrascem Angele McRobbie), djevoja%ko strpljenje bilo
je najbolji odgovor na "probleme s de%kima", ali i na probleme s ro-
diteljima. U me(uvremenu najva"nije je bilo "dobro u%iti i savjesno
izvr$avati $kolske obaveze" i ne uzimati k srcu "njihove prijetnje".
121

Jugoslavenski su izuzeci, me(utim, ovdje bili posebno znakoviti.
Upute o potrebnome strpljenju mogle su, naime, vrijediti samo do

121
"Nastavi$ li i dalje dobro u%iti i savjesno izvr$avati svoje $kolske obaveze,
sigurna sam da !e tvoji roditelji uvidjeti da je njihov strah bio bezrazlo"an i da !e
ti dozvoljavati da se vi(a$ sa svojim mladi!em. A $to se ti%e njihove prijetnje da !e
te nakon osamnaeste godine istjerati, budi sigurna da nisu mislili ozbiljno, nego
da su to vjerojatno i sami rekli u afektu "ele!i te na taj na%in zastra$iti i potaknuti
na u%enje. Ovu njihovu, moram priznati, ne ba$ najsretnije odabranu pedago$ku
mjeru, zaista ne bi trebala toliko ozbiljno uzimati srcu" (br. 73: 17).

tada dok se s druge strane nije postavilo na%elo suprotno temeljno-
me principu opstanka jugoslavenske socijalisti%ke zajednice:
122

"'U mojoj zgradi stanuje jedan mladi! koji mi se odmah jako svidio.
Kad smo se upoznali, postali smo nerazdvojni. Sve bi bilo u redu da i
moja mama nije za to saznala. Ona mi brani da s njime razgovaram za-
to $to je po nacionalnosti Ma(ar. Svaki mi dan govori sve najgore o
njemu, a ja je ne mogu slu$ati jer sam uvjerena da sve to nije to%no.
Volim ga i ne mogu bez njega. Zar da razli%ita nacionalnost bude pre-
preka na$oj ljubavi?'
'U zajednici poput na$e, jugoslavenske, u kojoj je na%elo bratstva i
jedinstva jedna od osnovnih i najva"nijih dru$tvenih postavki, nacional-
ne razlike sasvim sigurno ne bi smjele biti nikakve barijere bliskim i
prijateljskim odnosima me(u ljudima'" (br. 53: 17).
"'Imam mladi!a s kojim se zabavljam gotovo dvije godine. Moji su ro-
ditelji za to tek nedavno saznali. Od tada mi brane da se vi(am s njim
jer je iz siroma$ne, radni%ke obitelji, pa se morao zaposliti kao radnik.
Iz financijskih razloga nije mogao redovno studirati. Moji su roditelji
intelektualci i zato mi stalno predbacuju da on nije za mene, da je rad-
nik, da me i ne voli, ve! da mu samo imponira $to sam k!i intelektua-
laca i da !e mi ubrzo okrenuti le(a ()'
'Razumljivo je da roditelji brinu o svom djetetu, da mu "ele osigu-
rati $to ljep$u i ugodniju budu!nost. No, ipak, %udi me da obrazovani
ljudi poput tvojih roditelja mogu reagirati na tako krut i nesuvremen
na%in (). Ovo me za%u(uje tim vi$e $to je tvoj mladi! usprkos zapo-
slenju nastavio $kolovanje. () Smatram zbog toga da je tvoj stav
mnogo ispravniji i ljudskiji, pa iako su oni tvoji roditelji, ovoga puta
ipak radije poslu$aj vlastito uvjerenje i vlastite osje!aje'" (br. 111: 19).
Broj%anu nadmo! "perifernih pitanja" u Tininoj savjetodavnoj rubri-
ci zapazio je u objavljenome razgovoru s uredni$tvom lista i psiholog
Marijan Ko$i%ek. Pretpostavio je da se zapravo radi o stidljivosti %ita-
teljica, a ne o svojevrsnom "uredni%kom in"injeringu" (br. 28: 3).

122
Dakako, za ovo bi se moglo (i moralo) ponuditi i manje ideolo$ki ozna%e-
no obja$njenje, pa doti%ni princip vidjeti kao demokratski imperativ.

Ipak, iako netipi%na, "te"a pitanja", o problemima u prvim seksual-
nim odnosima, ili onima koji su proiza$li iz seksualnoga zlostavljanja
djevojaka, ometaju ina%e potpunu prispodobivost ove Tinine rubrike
zapa"anjima Angele McRobbie, koja i izri%ito isti%e odsutnost svakog
spomena seksualnosti na "problemskim stranicama" Jackie iz 70-ih
godina (McRobbie 1991 [1978]: 110).
"Seksualni problemi" su se u Jackie, kada je o njima uop!e bilo
rije%i, tematizirali u rubrici u kojoj je Dear Doctor odgovarao na pi-
tanja %itateljica (isto). No, ako su jugoslavenske djevojke bile stidljive
koliko i britanske, pa zbog toga u Tininoj ordinaciji nisu mogle za-
tra"iti odgovore na pitanja koja su pratila bu(enje njihove seksualno-
sti, mogle su ih potra"iti u drugim, specijaliziranim rubrikama. S
uredni%ke pozicije takva je "otvorenost" bila blagotvorna differentia
specifica socijalisti%koga dru$tva, koje se moralo suo%iti s ranijim "li-
cemjernim izbjegavanjem" pitanja o seksualnosti mladih i koje je u
tomu "eljelo dosti!i one europske zemlje koje su seksualni odgoj
uvele u svoje $kole kao nastavni predmet (br. 105: 4).
123

Naposljetku, Tina se nije, ili bar nije sustavno, usmjeravala "na
'pojedina%nu' djevojku i 'njezine vlastite' probleme", da bi time odra-
zila "stije$njenost "enske uloge op!enito i anticipirala njezinu kasniju

123
"Iako je danas seksualni odgoj bitna komponenta obrazovanja mladih, on
jo$ uvijek kod nas ne zauzima ono mjesto koje bi mu pripadalo u nastavnom pro-
cesu. Razgovori s roditeljima u mnogim slu%ajevima ne daju one rezultate koji se
od njih o%ekuju. Jedni odbijaju razgovore s djecom, jer smatraju da to 'nije pri-
stojno', dok drugi i uz najbolju namjeru ne mogu zadovoljiti znati"elju mladih.
Odrasli nose optere!enje koje su stekli u svom odgoju, u doba kad se o seksu i o
intimnim stvarima nije javno razgovaralo, iako se na deformacije u intimnim od-
nosima pokazivalo prstom. Jo$ danas, na "alost, mnogi mladi do"ivljavaju neu-
godnosti zbog nerazumijevanja sredine u kojoj su odrasli i u kojoj se $koluju, dok
je istovremeno ta sredina u%inila malo ili gotovo ni$ta da im pomogne. Zato, kad
danas govorimo o intimnim odnosima, moramo imati u vidu da se s jedne strane
daleko odmaklo u skidanju tabua s intimnih odnosa, dok s druge strane jo$ uvijek
postoje veliki otpori. Dok god se oni ne svladaju, susretat !emo se i dalje s pote$-
ko!ama, a sve ono $to bi nam moglo pomo!i, kao $to su savjeti, stru%na literatura
i nastava, ne!e stizati do nas na vrijeme. Tek zajedni%kim naporom svih onih sna-
ga koje su ra$%istile s licemjerjem i la"nim moralom, mo!i !emo sagledati slo-
bodno sve strane intimnih odnosa mladih, a mo"da i dati bolje odgovore na
mnogobrojna pitanja koja i dalje ostaju otvorena" (br. 105: 4).

izoliranost u domu" (McRobbie 1991 [1978]: 117). U prilog tomu,
me(utim, vi$e govore "neispovijedne" rubrike, koje Angela Mc-
Robbie nije obuhvatila svojom analizom koda osobnog !ivota.
Kd mode i l j epote: od zrcal a do ormara
Ozna"iteljski sustavi mode i ljepote, primijetila je McRobbie, posto-
je i izvan svijeta djevoja%kih %asopisa. Bez sumnje, i jugoslavenska se
industrija ljepote temeljila na nesigurnosti !ene u to odgovara li
standardima ljepote, a sasvim je sigurno i to da je i u jugoslavenskim
uvjetima !ena koja je kosu uvila viklerima i povezala je maramom
utjelovila razli"ita dru#tvena zna"enja od !ene koja je svilenu 'Gucci'
maramu pa!ljivo vezala pod svojom bradom (McRobbie 1991
[1978]: 117-118). Ipak, tih je, 70-ih godina, u Jugoslaviji bilo mno-
go manje "'Gucci' marama" nego u Britaniji, i one su svakako bile
oznakom unekoliko druga%ije "dru$tvene kvalitete" (usp. Velimirovi!
2006), pa stoga jo$ i vi$e upada u o%i gotovo potpuna podatnost od-
govaraju!e Tinine gra(e interpretaciji britanske autorice.
U posebnim, tematskim rubrikama Jackie, ali i Tine, moda i lje-
pota se ve$inom poistovje$uju s njegom, za#titom, poljep#avanjem i
uljep#avanjem tijela uz pomo$ odje$e i kozmetike (McRobbie 1991
[1978]: 117). Ni Tina nije bila primarno modni "asopis i njezine
modne stranice nisu sugerirale beskompromisno pristajanje uz po-
sljednju modu. Naglasak je bio na 'povoljnoj kupnji', pravoj vrijed-
nosti, ekonomi"nosti i idejama, pa i na zabavi. Naravno, na Tininim
modnim stranicama samo su se vrlo rijetko objavljivale kombinacije
fotografija posebno rasko#nih boja (usp. isto: 119). Umjesto njih,
urednice modne rubrike najprije su donosile vlastite modne crte"e, a
potom i modne crte"e %itateljica, ustrajavaju!i me(utim na istome
tipu "modela", djevojke kakva je pozirala i na modnim fotografijama
Jackie: dugonoge, malih grudi i ogromnih o"iju, sasvim po uzoru na
"Twiggy izgled" 60-ih (usp. isto: 124-125). Uz te crte"e redovno je

stajao kratak tekst s obavijestima o modnim trendovima za "svako-
dnevicu obi%ne djevojke", no nagla$avalo se da ni jedan od njih "ne
name!e pravila kojih bi se po svaku cijenu trebalo pridr"avati", nego
ostavlja mnogo prostora za razli%ite kombinacije i nadopunjavanja, u
skladu s posebnim djevoja%kim "eljama, ukusima i mogu!nostima
(br. 8: bez paginacije). Osim toga, djevojke su u svoje "neiskori$teno
slobodno vrijeme" mogle i same napraviti "ne$to zgodno i korisno"
(br. 10: 18), ponekad samo ma$tovitim intervencijama u "odje!u s
dna ormara". Tinine "simpati%ne ideje" za "bezbrojne kombinacije s
malo sredstava" (br. 199: bez paginacije)
124
ipak nisu imale slu"iti sa-
mo za postizanje navodno "eljena dojma "mladosti i svje"ine": njiho-
va je zada!a, prije svega, bila prikriti svaki detalj na djevoja%kome ti-
jelu koji nije bio u skladu sa "standardom ljepote".
125
Ovdje su upute

124
"S malo novca i mnogo ma$te" mo"e se, od nekoliko ko"nih vrpca ili
%vrste ukrasne vrpce $to se prodaje na metre i kop%e sa starog ko"nog pojasa,
napraviti moderan remen koji !e pristajati uz jeans-odje!u (br. 221: 33), a od
ko"ne trake i nekoliko %epova pluta ogrlica koja je "kao stvorena" za vunenu
odje!u (br. 124: 22). Da se pak obnovi stari, pro$logodi$nji d"emper, dovoljne
!e biti igla i vunica kontrastne boje, pa !e se, u kombinaciji sa suknjom ili
hla%ama odgovaraju!e boje, dobiti "nov, vrlo lijep i moderan komplet" (br. 125:
21). Ako pak nema druge, djevojkama !e, koje svoju odje!u "ele preurediti u
modernom "hipi-stilu", pomo!i mama ili baka: "Najjednostavnije je da "eljeni
motiv izre"ete iz krpica tkanine ili antilopa (). Op$ijte gusto koncem iste boje
() i pri$ijte na "eljeno mjesto. () Izvezite ili iska%kajte sitne cvjeti!e ili
kru"i!e od jedne ili vi$e boja konca ili vune i pri$ijte ih jedan do drugoga u oblik
koji "elite (npr. stru%ak ljubica i srce). Nemojte se upla$iti, rade se
najjednostavnijim lancem ili $tapi!ima. Lako !ete ih napraviti same a ako nikako
ne ide, to !e uspjeti mami ili baki, a vi ih s mnogo ma$te rasporedite i pri$ijte"
125
Naro%ito jake i razvijene bokove (koji, za utjehu, pripadaju "vrlo %estom
tipu figure") trebalo je u%initi manje upadljivima, pa izbje!i horizontalne pruge,
pro$ive i velike d"epove u korist suknje "A-linije" i hla%a s du"om jaknom ili kar-
diganom. 'iroka ramena i prejak prsni ko$, tvrdilo se, nala"u majice s jedno-
stavnim V-izrezom, visoko postavljene rukave ("za d"empere raglan i kimono
kroj"), a nikako ne vodoravne pruge, bluzice tankih naramenica, ni ko$ulje T-
-tipa. Uz to, djevojka takva tijela mora nositi tamnije boje, a od nakita nikako
onaj koji prianja uz vrat. Na kraju, djevojke jakih nogu nikako ne smiju nositi
prekratke ili preuske hla%e i suknje, a njihove cipele moraju biti sportskog stila

po%esto bile zapovjedne, kazuju!i o tomu $to se mora, a $to ne smije
odjenuti u slu%aju da djevojka nije "manekenski tip".
126

Osim za stranice s modnim savjetima, ta zapa"anja vrijede i za
stranice posve!ene ljepoti, uklju"uju$i i brigu za svaki dio tijela i nje-
govo pobolj#anje. Ponekad, one su se oslanjale na dru#tvene obi"aje,
rituale i doga&aje, poput do%eka Nove godine, ili maturalne ve%eri,
ali naglasak je, naj%e$!e, bio na sezonskome. Kao i u Jackie, u Tini se
moglo saznati o tomu #to to"no treba u"initi, a #to ne, i () #to je
neatraktivno i ne!enstveno (usp. McRobbie 1991 [1978]: 120). Naj-
%e$!e se, u oba %asopisa, izabirala procedura korak-po-korak, u obli-
ku priru"nika "uradi sama", a primjer $to ga opisuje McRobbie Tina
ponavlja gotovo doslovce (br. 117: 23). I njezina tema o njezi nok-
tiju, pod naslovom "Deset pravila za lijepe nokte" zapo"inje savje-
tima o tomu kako da se uklone mrlje i ostaci laka (nikako ne o$trim
metalnim predmetom, nego acetonom), pa i kako da se za#tite nokti
(hranjivom kremom). Nakon toga se usmjerava temi zdravlja
noktiju, gdje se djevojkama preporu"uje da ih ne grizu (nego da ih
oblikuju $karicama i izglade turpijicom). Potom, djevojci se tuma"i
kako da polira nokte i, na kraju, kako da nanese lak za nokte (usp.
McRobbie 1991 [1978]: 120). Boja laka se bira prema boji odje!e,
boji ru"a i rumenila za obraze, ali i u skladu sa "zahtjevima mode"
(br. 117: 23). Ton kojim se pi#e "avrljav je i prijateljski, a ipak pou-
"an i obvezuju$i. Pretpostavka na kojoj se temelje ovi "lanci jest da
su sve te rutine i ritualni apsolutno neophodni. O njima ne ovisi sa-
mo ostvarenje romanse, nego i mnogo toga drugoga. Jasno se daje
do znanja da su takve prakse neiskrene i da je rije" o tajnim rituali-
ma koji se provode u privatnosti spava$e sobe. U podlozi je tomu
osje$aj srama i poni!enja zbog toga #to se !ene i djevojke moraju

126
Od takva se tona odstupalo samo u rubrici Tiho, tiho, povjerljivo: "'Ve! je
odavno po%ela $kolska godina, a ja nisam ni jednom i$la na sat fizi%kog odgoja.
Problem je u tome $to imam vrlo iskrivljene noge pa me za to drugovi zadirkuju
()'. 'Taj si svoj krivonogi kompleks pretvorila u glavni "ivotni problem. #emu?
Zar su svi ljudi na ovom svijetu savr$eni! I $to je to, uop!e, savr$enstvo? Otkuda
ti ideja da sebi pripisuje$ za manu to $to ti noge nisu ravne? ()'" (br. 231: 28).

osloniti na artificijelnu pomo$ (), pa autori odabiru ton sestrinske
rezignacije, a utjehu i ohrabrenje temelje na "injenici da je rije" o
zajedni"kim problemima (McRobbie 1991 [1978]: 120-121).
127
Na-
ravno, jezik stranica koje se posve$uju ljepoti ne pita zbog %ega se
!ene osje$aju posramljeno i zbunjeno pred "svojim nedostatkom",
pa umjesto toga nudi prakti"na rje#enja (isto: 121):
"Dakle, sjen%anjem, s tamnijim i svjetlijim puderom, mo"e se puno to-
ga napraviti, ali pazi da u silnoj "elji da ne$to popravi$ ne u%ini$ upravo
suprotno. Jer, zapamti, svi prelazi moraju biti vrlo blagi, a sjene se
smiju samo naslu!ivati" (br. 123: 26).
128

U Tininu poimanju modernog i lijepog najva"niji je, kao i kod
Jackie, bio "stil", "ono ne$to" $to svaku djevojku %ini "posebnom".
129

"U%inilo ti se da je upravo mimo tebe pro$la djevojka prekrasna lica,
izvanredne linije, a odjevena po posljednjoj modi. No, pomisli$ li
po$teno, u trenu !e$ shvatiti da djevojka nije ni basnoslovno lijepa, ni
bo"anstveno gra(ena, ali da umije ($to, na "alost, mnoge ne umiju)
odabrati za se onu pravu odje!u. Ona se sigurno ne!e zanijeti super-
modernim novotarijama ve! !e umjesto toga njegovati svoj stil, na%in
odijevanja za koji je uvjerena da joj najbolje pristaje" (br. 118: 27).
Tako(er, ovdje nije bilo popu$tanja, djevojka "ni u najte"oj situaciji
ne bi smjela zaboraviti na sebe i svoj izgled": mora pripaziti na to da
se, ma kako umorna, uspravi, uvu%e trbuh i podigne ramena. Kad
hoda, najprije se mora osloniti na prste, a zatim na pete, ali tako da

127
"Vjerovala ili ne, ne poznam ni jednu djevojku koja je potpuno zadovoljna
oblikom svog lica, koja ne bi barem neku sitnicu na njemu mijenjala. Ve! poga-
(am, mogu i tebe pribrojati" (br. 123: 26).
128
Na ovim Tininim stranicama kozmeti%ki proizvodi se nisu reklamirali po-
sebnim reklamnim oglasima. Umjesto toga, u kozmeti%ko-savjetodavnoj se ulozi
pojavljuje "stru%njak Saponije", da bi pomogao u otklanjanju problema s kosom i
u izboru laka za kosu, uputio u njegu o%iju i moderno sjen%anje kapaka, obavijes-
tio o odgovaraju!im metodama u "ratu s aknama", upozorio na va"nost redovite
higijene usta i zubi ili za$tite od znojenja.
129
Rije% je o zabavi i sna"nomu naglasku na pasti$u: "Pravi stil mora nastati u
doma!oj radinosti, djevojka mora biti sam svoj majstor. () Svakako treba biti
siguran da nitko drugi ne!e sli%no izgledati" (McRobbie 1991: 178-179).

te"ina bude pravilno raspore(ena du" cijelog stopala. Pri hodanju ne
smije mahati rukama, a kad sjedi mora dr"ati skupljena koljena ili,
eventualno, ako nosi dulju suknju ili hla%e, mo"e prekri"iti noge.
Mora pripaziti i pri ulasku i izlasku iz automobila, osobito ako je na
njoj kratka suknja:
"Kod ulaska u auto prvo sjedni u auto zadr"av$i noge na zemlji, a tek
tada i njih podigni i spusti unutra. Kod izlaska u%ini to obrnutim
redom. Prvo spusti noge na zemlju, a zatim se digni i iza(i" (br. 113:
bez paginacije).
Iz analize Angele McRobbie ne!emo saznati o tomu da li se kd mo-
de i ljepote u Jackie pojavljivao i izvan "mati%nih" rubrika, no u Tini
se o modi i o ljepoti govorilo i drugdje,
130
pa tako na primjer i u
rubrikama koje su izvje$tavale s ljetnih omladinskih radnih akcija.
Naime, Tinini opisi brigadirki sugerirali su da djevojke i nakon na-
porna radnog dana "ele izgledati dobro, jo$ bolje, i ""enstvenije", $to
je, na kraju, bilo va"nom pretpostavkom za ostvarenje njihovih
"djevoja%kih snova":
"Te ve%eri u naselju se osje!ala sve%ana atmosfera. Djevojke su uzbu-
(eno prekapale po garderobi, razmjenjivale odje!u, cipele, $arene
ukrase, 'mazancije', pitaju!i jedna drugu izgledaju li zaista dobro. Tako
ukra$ene, po"urile su do pozornice improvizirane na ko$arka$kom
igrali$tu da u"ivaju u pjesmi poznatog pjeva%a Hrvoja Hegedu$i!a i
umorne udove prepuste ritmu muzike. Koliko skrivenih "elja i nada u
no!i kao $to je ova, te$koj od mirisa borova i trave" (br. 8: 7).
Za McRobbie "rutine ljepote poma"u tinejd"erkama da otkriju svoj
put k jasnijem razumijevanju vlastite seksualnosti", no rije% je isto-
dobno o normativnim, rodno specifi%nim procesima, s pomo!u ko-
jih ""enski status i identitet postaju sinonimni njezinoj fizi%koj priv-

130
Junakinje Tininih stripova, na primjer, bile su odreda mlade djevojke koje
nisu sve svoje slobodno vrijeme provodile pred ogledalom. Unato% tomu, mogle
su biti uzorima za po"eljan izgled "obi%ne" %etrnaestogodi$njakinje, petnaestogo-
di$njakinje ili $esnaestogodi$njakinje.

la%nosti" (McRobbie 1991: 175).
131
Jackie je, dakle, iz broja u broj,
plela mre!u suprotnih uputa, o tomu da se djevojke ne mjere i da se
ne mogu mjeriti s idealnim standardom koji se od njih o"ekuje, da
to moraju shvatiti i poduzeti najbolje #to mogu (). Unato" tomu,
pod svaku cijenu moraju to u"initi neupadljivo (McRobbie 1991
[1978]: 121-122). Zbog toga, za britansku autoricu, ove stranice,
poput stranica na kojima se odgovara na povjerljiva pisma %itateljica,
postaju dijelom sveop$eg protoka !enskoga znanja, koje se mora pri-
kupiti, zajedno sa savjetima o njezi djeteta, kuhanju i ljubavi (isto:
123). Slijedom navedenoga, njihov bi jugoslavenski pandan uputio
na mre!u suprotnih uputa s kojom su se suo%avale brigadirke i sve
druge "Titove pionirke i omladinke" dok su jo$ %ekale da postanu
udarnicama, majkama i suprugama.
Pop gl azba u Ti ni : zvi j ezde i pokl oni ci
"Romanti%ni individualizam" Tininih %itateljica mogao se ohrabriti i
mnogim slikovnim prilozima, uglavnom crno-bijelim fotografijama
na kojima su djevojke pozirale u prirodi, na cvjetnoj livadi, travnjaku
prekrivenom jesenjim li$!em ili na morskoj obali, ozbiljne i zami$lje-
ne, gledaju!i u daljinu. Nerijetko snimljene rano ujutro ili pred zalaz
sunca, te su fotografije reprezentirale prostor meditativne tinejd"er-
ske osamljenosti, istovremeno dragocjen i gorak, u kojemu se pro-

131
Britanski su dje%aci, tvrdi McRobbie, "po$te(eni ovih postupaka koji tra"e
vremena, i iako i za njih tijelo postaje repozitorij i vidljiv znak mu$ke seksualno-
sti, vrijeme koje djevojke moraju potro$iti da bi bile lijepe oni mogu upotrijebiti"
(McRobbie 1991: 175). Za razliku od njih, jugoslavenski dje%aci su patili zbog
svojih mitesera, pri$ti!a i akni, pa je Tina objavila da je "kozmetika i za de%ke" i
savjetovala im da pare lice nad vru!om kamilicom, da paze kako istiskuju mitese-
re i da jedu hranu sa $to vi$e vitamina (br. 115: 23). U jednom od posljednjih
brojeva, sada ve! kao "magazin za mlade", upozorila je da "njegovan izgled ne bi
vi$e smio biti povlastica samo 'ljep$eg spola'" i da momci, jednako kao djevojke,
"u doba puberteta imaju masniju ko"u, lojnice poja%ano lu%e, znojnice tako(er",
pa zbog toga %esto "izbjegavaju dru$tvo i sami pred ogledalom upropa$tavaju lice"
(br. 221: 32).

mi$lja pro$lost i sanja o budu!nosti. Parirale su im fotografije koje su
idealizirale u"itak u trenutku sada$njosti, ali na njima se djevojci re-
dovno pridru"ivao mladi!, da bi zajedno s njom potr%ao livadom, da
bi u $etnji prihvatio njezinu ruku ili je zagrlio, da bi je do%ekao na-
kon zadnjeg $kolskog zvona, ubrao joj cvijet, zajedno se s njom za-
gledao u mirnu povr$inu jezera ili joj ne$to $apnuo. Takve fotografi-
je, kad su se izrezale iz Tine i, recimo, zalijepile u djevoja%ki dnev-
nik, mogle su se "posvojiti", pa ilustrirati i sasvim posebna, intimna
djevoja%ka raspolo"enja.
Djevoja%komu ma$tanju u sigurnosti vlastite sobe Tina je izlazila
ususret i objavljivanjem fotografija estradnih zvijezda, doma!ih i
stranih, preko cijele zadnje stranice lista ili pak na duplerici i
umetnutome plakatu.
132
Tinine su %itateljice, to su priznavale u svo-
jim pismima, ma$tale o mladi!ima s estrade, i u njih su se "zaljub-
ljivale". Uostalom, o tomu je, kao o problemu, progovorio jedan
"mu$ki glas":
"Ma jeste li samo vidjeli, molim vas, $to sve ne savjetuju djevojkama
ovdje. I $ta im sve ne govore: $to mi momci mislimo, $to mi radimo,
za$to to radimo, kako bi to trebalo raditi, i sve ne$to tako. () Za
njih, ako nisi kombinacija izme(u Paula Newmana, Davida Cassidya i
princa Charlesa nisi ni$ta. U redu jo$ za tog Charlesa, on je princ i
nema mu pomo!i, ali, $ta ima na tom Davidu Cassidyu $to nema na
meni? Kad biste vi samo malo odlijepile svoje okice od tih postera i
pogledale malo oko svojih nosova. Postere ipak mo"e$ samo na zid na-
lijepiti, a s nama se mo"e pro$etati, oti!i u diska%, kino" (br. 103: 29).
Doista, u svojim glazbenim rubrikama Tina je posve!ivala mnogo
pozornosti karijerama tada najpoznatijih tinejd"erskih pop-idola,
Davida Cassidya, Donnya Osmonda i Marca Bolana.
133
U po%etku,

132
Povijest Tine, i kada je o ovomu rije%, bilje"i mnoge promjene. Uvjetovala
su ih tra"enja %itateljica, ali i "ekonomska pitanja".
133
"Mlada engleska tv-zvijezda David Cassidy do$ao je s melodijom How Can
I Be Sure na prvo mjesto britanske top-liste. Prikazivanje tv-serije The Partridge
Family izazvalo je na Otoku pravu 'Cassidy-maniju'. Samo je za pravo da se nje-
gov lik stavi na omotnice "vaka!ih guma pla!eno 100 tisu!a dolara" (br. 40: 32).

uz njihove su se fotografije objavljivale tek $ture obavijesti o hitovima
i koncertnim turnejama, a samo se iznimno pisalo i o temama koje s
profesionalnom aktivno$!u glazbenih zvijezda nisu imale mnogo ve-
ze: o tomu, na primjer, da je Mal "vrlo privla%an zelenooki engle-
ski pjeva%", koji je "ve! du"e vrijeme stalni pratilac francuske glumi-
ce Pascal Petit" po povratku iz Berlina u Rim "zatekao svoj stan u
Via Giulia potpuno 'o%i$!en'" (br. 22: 24), ili da se "naveliko govori"
o razvodu Sylvie Vartan i Johnnya Holidaya (br. 38: 32). Jednako ri-
jetko, Tina je izlazila ususret pismima svojih %itateljica koje su "eljele
saznati i ne$to vi$e. Tada je, to je i priznala, "prelistala hrpu stranih
%asopisa" i, uz njihovu pomo!, obavijestila o tomu je li David Cassi-
dy ikada nekoj djevojci priznao da je voli, zbog %ega skriva sentimen-
talnu stranu svoga "ivota, svi(a li mu se djevojka koja nosi hla%e vi$e
od one koja je u suknji, sanja li o idealnoj djevojci, tro$i li mnogo na
djevojke, %emu se smije, u %emu se promijenio otkad je postao zvi-
jezdom, je li ikada pomislio da je ru"an i komu se i za$to divi (br.
44: 27). Ovdje se moglo saznati da Donny Osmond voli pomalo
osamljene srame"ljive djevojke, snijeg, kola%e i hamburger, te da
""eli mir u svijetu" (br. 49: 27). Svojih prvih ljubavi na Tininim se
stranicama prisjetila i Melanie (br. 22: 24), pa i petero "francuskih
pop-zvijezda" (br. 36: 24), a ti napisi su, nema sumnje, imali uvjeriti
u to da su i "zvijezde" zapravo tek obi%ni ljudi, koje su u njihovim ti-
nejd"erskim godinama morile ba$ iste brige kakve, u svojim pismi-
ma, Tini povjeravaju njezine %itateljice. O dostupnosti najpopularni-
jih stranih i doma!ih pop-glazbenika svjedo%ile su njihove adrese,

"David Cassidy priprema mamutsku turneju po svijetu. Prvi njegov nastup bit
!e u Aucklandu, Novi Zeland, 26. velja%e. Iz Australije produ"uje u Hong-Kong,
onda na 6 koncerata u Japan. Krajem o"ujka sti"e u Evropu, gostovat !e u nekoli-
ko zemalja na Kontinentu (jo$ nije precizirano u kojima), onda na Otoku i, na
kraju, u svojoj domovini, SAD-u. Momentalno je David zauzet gradnjom svoje
supervile na Havajima koja !e koristiti sun%evu energiju (ah, ta kriza elektri%ne
energije i nafte!) (br. 81: 30).

objavljene na Tininim stranicama, a poneka "sretna %itateljica" dobi-
la je priliku upoznati i intervjuirati svojeg ljubimca.
134

Unato% spomenutim izuzecima, ovaj od %etiriju "kodova" koje je
u analizi Jackie iz 70-ih godina izdvojila Angela McRobbie najmanje
pristaje uz odgovaraju!e Tinine sadr"aje. Za McRobbie, u Jackie se
glazbena strana popa potiskuje u pozadinu i radije nadomje#ta per-
sonom pop-idola, a %itateljicama se prezentira nova mogu$nost da
udovolje svojim emocijama. Naime, magazin svojim "itateljima nudi
malo obavijesti o popu pored povremenoga spominjanja novih izda-
nja, a kriti"ka se pozornost ne obra$a samoj glazbi, ni njezinoj tehni-
"koj strani i produkciji. Va"an je, dakle, samo vizualni element, foto-
grafija pop-zvijezde, pa mu je britanska autorica posvetila posebnu
pozornost. Za nju, on sadr!i "itav repertoar znakova, a jedan je od
njih mogu$e razumjeti unutar koda 'ekspresije'. Ovdje je namjena iz-
raza lica da djeluje na 'personaliziraju$u transformaciju'; nu!an ele-
ment u konstrukciji zvijezde koja je vi#e od izvo&a"a pjesama. To se
"ini uvo&enjem tra"aka i nagovje#taja osobnosti zvijezde u njezi-
nu/njegovu izrazu (). Stoga imamo izazovnu drskost Davida
Essexa, dra!esnu djetinjastost Davida Cassidya i privla"nu nadure-
nost Marca Bolana. Nimalo iznena&uju$e, na ovim je stranicama za-
mjetna odsutnost agresivnih, seksualnih, 'prljavih i zlih' rock-zvijezda
(). Dru#tveno zna"enje pozadine i konteksta u kome pop-zvijezda
ponaj"e#$e pozira jednako je va!no. David Essex, koji opu#teno "u"i
u vrtu kraj psa, konotira vi#e zna"enja od svoje privla"nosti i kvalitete
zvijezde. Ima ne"eg utje#nog i ohrabruju$eg u tom liku. On kazuje
da su rock i pop-zvijezde, kada nisu pod svjetlima pozornice, nalik
svima drugima (McRobbie 1991 [1978]: 125-128).
Fotografije stranih pop-idola Tina je preuzimala iz stranoga tis-
ka, pa !e i za njih vrijediti barthesovska analiza McRobbie. Vrijedit
!e i za fotografije doma!ih glazbenih zvijezda, koje su, u to ne treba

134
Vi razgovarate s popularnim pjeva"ima, "Jadranka i Vjeko Jutt" (br. 1:
27); "Radojka i \or(e Novkovi!" (br. 3: 26); "Gordana i Korni grupa" (br. 8:
26); "Gordana i Du$ko Lokin" (br. 9: 26).

sumnjati, mnogo nau%ile od zapadnih uzora, iako se nisu mogle
osloniti na jednako sna"nu infrastrukturnu podr$ku. No, slika zapad-
nog pop-glazbenika, kao sladunjave ikone uspjeha, sasvim utopljene
u ni$tavilu kapitalisti%koga pravovjerja, nije bila po volji socijalisti-
%koga dru$tva koje je, i kad se okretalo prema Zapadu, nastojalo
probirati samo "progresivne" vrijednosti. O nadasve intrigantnom si-
nergijskom u%inku "doma!e ideologije" i, prije svega, anglofonih
glazbenih uradaka koji su pripovijedali (i) o ograni%enostima i zablu-
dama vlastita dru$tva, govore mnogi dana$nji kulturolo$ki povraci u
80-e godine, ali i, na svoj na%in, poneka pisma Tininih %itateljica:
"Draga Tina! Uzrok ovog mog javljanja je glazbena Tina. I u ovoj, kao i
u svim dosada$njim Tinama zastupljena je glazba koju vole Tinice od
13 i 14 godina. Tu, naravno, ubrajam glazbu Cassidya i Osmondsa. A
te djevojke, sigurna sam, ne vole glazbu tih glazbenika ve! njihove pla-
ve okece i plave kosice. Za$to jednom ne bi u Tini bila zastupljena i
glazba Pink Floyda, Doorsa, Yesovaca, Stevensa ili Dylana? Misli malo
na tvoje progresivne pop-%itateljice. Nemoj se ljutiti ako ovo zvu%i ma-
lo pregorko. Ina%e, Tina u cjelini je jako, jako dobar list za nas mlade.
Goranka iz Zagreba" (br. 104: 2).
Koji god da je tomu bio razlog, u Tini su se s vremenom sve %e$!e
objavljivali %lanci u kojima se kriti%ka pozornost obratila samoj glaz-
bi, pa i njezinoj "tehni%koj strani i produkciji". Otvorila se rubrika
pod naslovom Vremeplov d!eza, pisalo se o Historiji popa, objavio
se feljton o Rolling Stonesima, rock-kriti%ari Ante Batinovi!, Darko
Glavan i Dra"en Vrdoljak recenzirali su nove plo%e ili koncerte do-
ma!ih i stranih glazbenika, rubrika Ideje i li"nosti podsjetila je na
desetogodi$njicu smrti Jimija Hendrixa (br. 199: 23), pisalo se o
"glazbenim i kulturnim prevratima u San Franciscu [koje su] pre"iv-
jeli samo najtalentiraniji i najoriginalniji glazbenici" (br. 104: 22)

II
Drugi sadr"aj i
Iako je McRobbie naglasila da su u Jackie, osim spomenuta %etiri
"koda", na djelu bili i neki drugi, rije% je, po svemu sude!i, o naj-
markantnijim "uzorcima" za analizu kakvu je bila nakanila provesti
(usp. McRobbie 1991 [1978]: 93). "Romantic Individualism and the
Teenage Girl" je, u drugoj polovici 80-ih, podnio i nekoliko ozbilj-
nih kritika, koje su mu od reda prigovorile zbog jednoumlja koje je
bilo previdjelo napetosti i protuslovlja u samome tekstu %asopisa, a
potom i %itateljsku tvrdoglavost, prevrtljivost i dosjetljivost (Barker
1986, Fraser 1987 i MacFadyean 1987; prema McRobbie 1991:
141-143). Zbog toga, kada se iznova poduhvatila analize najpopular-
nijih britanskih djevoja%kih %asopisa, pa i Jackie, McRobbie je odlu-
%ila krenuti iz perspektive koja predvi(a neposlu$na %itatelja, ionako
ve! uobi%ajene u radovima kolega u birminghamskom Centru za su-
vremena kulturalna istra"ivanja (McRobbie 1991).
U %asopisima koje su britanske djevoj%ice kupovale na novin-
skim kioscima 80-ih, zapazila je zna%ajno manju zastupljenost koda
romanse, $to je, me(u ostalim, pripisala tomu da je "seksualna ne-
jednakost" u me(uvremenu postala javnom temom, te da je $irok
spektar feministi%kih ideja u$ao u prostor "popularnog zdravog razu-
ma". #itateljice su sada, ustvrdila je, postale samopouzdanijima, pa
ne samo $to su "osje!ale da su ove pri%e uvredljive i smije$ne, nego
su to dale do znanja i urednicima". Zauzvrat su djevoja%ki %asopisi
pisma %itateljica po%eli "uzimati za ozbiljno", zatra"ili su ciljana istra-
"ivanja tr"i$ta, a njihovi suradnici su se, kao i suradnici Tine u pret-
hodnome desetlje!u, redovno susretali s %itateljicama $irom zemlje
(McRobbie 1991: 136 i 159).
Na stranicama koje su ranije tematizirale tinejd"ersku zaljublje-
nost sada se, zapazila je McRobbie, raspravljalo o "problemima tinej-
d"era", a nudilo se i sve vi$e obavijesti o glazbenim zvijezdama, nji-

hovim "ivotima, osobnim planovima, o njihovoj sljede!oj plo%i, tur-
neji ili ku!i koju se nadaju kupiti (McRobbie 1991: 143-144). Mno-
go su se %e$!e ogla$avale kozmetika i odje!a. Foto-novele su zamije-
nile stripove, njihova se radnja premjestila u prepoznatljiva okru"ja
"ivota radni%ke klase, a izostalo je tematiziranje slobodnog vremena
djevojaka srednje klase: prestali su se spominjati tenis, balet, jahanje
i odlasci u kazali$te ili u knji"nicu. Njihovi "enski likovi bili su manje
pasivni, manje skloni tupom buljenju u telefon dok %ekaju da zazvo-
ni, pa su svoje izvan$kolsko vrijeme nerijetko provodili na manje za-
htjevnim poslovima u robnim ku!ama i na taj se na%in brinuli o
svome d"eparcu.
Ipak, u rubrikama tipa "pitanja i odgovori" i dalje, prema Mc-
Robbie, gotovo da nije bilo "velikih problema": djevojke su bile za-
brinute zbog vi$ka te"ine, pri$ti!a, malih grudi, neatraktivnog izgleda
ili neugodnog mirisa tijela, mu%ili su ih de%ki, prijatelji koji markira-
ju s nastave, prijateljice koje neprestano "tr%e za hla%ama" i mame
koje za njih jo$ uvijek biraju odje!u. Sada se o seksu pisalo otvoreni-
je, i emancipiraju!im tonom, jednako u pismima kao i u odgovori-
ma. Djevojke se upu!ivalo u to da nisu obavezne pristati na seksual-
ne odnose i da se, ako "ele biti seksualno aktivne, moraju pobrinuti
za kontracepciju. Najzna%ajniji problem koji je britanska autorica za-
pazila na ovim stranicama odnosio se na seksualnu zloupotrebu. U
ovome je pone$to odskakao Just Seventeen, iako samo u vrijeme dok
je urednicom savjetodavne rubrike bila Melanie McFadyean: ona je
tematizirala i eksploatatorske, slabo pla!ene poslove, politi%ke teme
poput aparthejda, depresiju, gubitak samopouzdanja i obiteljsku ne-
sre!u. Time je, premda usamljena u svom naporu, uspjela pomaknu-
ti te"i$te s "nemirnoga svijeta "enskosti, pa i odre(ene rezignirano-
sti", koje evociraju tipi%ne problemske stranice djevoja%kih i "enskih
listova, i inzistirati na tomu da se ovdje ne radi o individualnoj te$-
ko!i, nego o dru$tvenim problemima (McRobbie 1991: 155-160).
Ukratko, prema McRobbie, va"nost romanse u Jackie 70-ih go-
dina sada su preuzela govorkanja iz svijeta popa: "Sada pop, umjesto

romanse, funkcionira kao konceptualni okvir koji ovim publikacija-
ma daje identitet" (McRobbie 1991: 168).
***
#etiri skupine kodova prema kojima sam, po uzoru na McRobbie,
analizirala Tinu, zapravo predstavljaju samo dio njezinih sadr"aja.
Pone$to je odgovaraju!ega "ostatka" McRobbie zapazila u britanskim
djevoja%kim %asopisima iz 80-ih, i protuma%ila ga kao posljedicu
dru$tvene promjene u kojoj je stasala nova, samosvjesnija, neovisnija,
zahtjevnija i anga"iranija generacija britanskih tinejd"erki, koje vi$e
nisu samo "lude za de%kima" i ne razmi$ljaju samo o tomu kako da
se "do%epaju prstena" (McRobbie 1991: 145).
135
Promijenila se,
me(utim, i autori%ina vizura, koja se sada "eljela uskladiti s idejom
da djevojke nu"no ne razumijevaju poruke %asopisa koje im je nami-
jenilo medijsko tr"i$te u zna%enju u kojem su se te poruke kodirale,
s pozicije mo!i.
136
Da se dosljedno provela, ta bi vizura osporila zak-

135
Usp. Todorovi!-Uzelac (1987: 86): "Zna%ajnija politizacija '"enske' $tam-
pe mo"e se o%ekivati kad i radikalna promena stava dru$tva (i pojedinih njegovih
struktura) prema "eninoj dru$tvenoj ulozi: promene u $tampi za "ene idu istim
istorijskim ritmom kako se menja i dru$tvena svest o '"enskom pitanju'. U tom
smislu '"enski' list je samo odraz realnog stepena dru$tvene emancipacije u odno-
su na polo"aj "ene".
136
Time je predstavila svojevrstan "trend" povrataka ranijim istra"iva%kim
pothvatima, kakav su, na primjer, demonstrirali David Morley u postskriptumu
svojoj tada ve! proslavljenoj analizi britanskog televizijskog formata Nationwide, i
Janice Radway, u a"uriranju kasnijega izdanja svoje, jednako proslavljene, knjige
Reading the Romance. Sve je troje uvidjelo su"enosti svojih ranijih perspektiva,
koje su uvjetovale autorske ideolo$ke preferencije koliko i teku!i znanstvenome-
todolo$ki trendovi. Morley je zapazio "svoju pretjeranu koncentraciju na jednu
jedinu varijablu klase i zapravo jednostavan na%in na koji je sama koncepcija kon-
stituirana" (Radway 2006: 256), Radway svoju "isklju%ivu preokupaciju rodom i
uporabu prili%no rigidne ideje patrijarhata" (isto), a McRobbie svoju pretjeranu
zaokupljenost ideolo$kim zna%enjima teksta (McRobbie 1991: 141). Ipak, ni no-
vi kulturalnostudijski pogled Angele McRobbie nije ispunio $to je obe!ao: zadr-
"ao se na otkri!u da djevojke (vi$e) nisu zainteresirane za sladunjave ljubavne pri-
%e i da prakticiraju svoje novoste%eno samopouzdanje u kritikama koje na-

lju%ke ranije analize i u protuhegemonijskim %itanjima djevoja%kih
%asopisa iz prethodnog desetlje!a prepoznala zametak promjena
"seksualne klime".
Umjesto ideologije dru$tva koje je jo$ 70-ih djevojku navodno
odr"avalo u stanju romanti%ne izdvojenosti i nudilo projekciju bu-
du!nosti u mu$kome zagrljaju (a usput i mno$tvo "znanja" koja po-
uzdano trasiraju taj put), u 80-ima se, za McRobbie, nad djevojke (i
nad dru$tvo) nadvio bauk konzumerizma. On se poslu"io fotonove-
lama da bi ih uvjerio u to da "ivot u radni%kome naselju ima i svojih
lijepih strana, ili je ispri%ao pri%u o Davidu Cassidyu kao o sasvim
obi%nome mladi!u, ali je istodobno, i temeljito, radio na tomu da iz
djevoja%kog d"epa izvu%e i ono malo d"eparca, za kupnju losiona
protiv bubuljica ili najnovije plo%e tinejd"erskog pop-idola.
Takva recenzija britanskih djevoja%kih %asopisa bila bi, nema
sumnje, po ukusu vladaju!e struje suvremene jugoslavenske kulturo-
lo$ke misli. Pone$to ideolo$ki sirovijim i mu$ki hrapavijim pojmov-
ljem, ona bi u njima vidjela tisak koji se na$ao "u slu"bi spontane re-
produkcije kapitalisti%koga na%ina proizvodnje", pa postao ekspo-
nentom "kulture masovnog dru$tva", stila ili na%ina "ivota "otu(enih
i depersonaliziranih pojedinaca, koji jest jedini jedinstven i homogen
faktor zajedni%kog "ivota statusno izjedna%enih, ali u svemu drugome
fragmentarnih grupa unutar producentsko-konzumerske mase ili
pak konglomerata slojeva klase potro$a%a suvremenog atomiziranog i
anomi%nog industrijskog ili tehnolo$kog dru$tva utemeljenog na
ekonomiji prometnih vrijednosti" (Petak 1975a: 1512).
Jugoslavenski teoreti%ari i britanska autorica su dakle, u osnovi,
govorili o istome. 'tovi$e, iako se McRobbie ve! u Jackie iz 1978.
godine "emancipirala" od ranih teorija masovnoga dru$tva, sada je
ponovo povukla o$tru crtu razgrani%enja dviju "kultura": vladaju!e,
koja je u posjedu sredstava za materijalnu proizvodnju i upravlja

slovljuju na uredni$tva %asopisa, u podsmijehu s kojim %itaju savjetodavne
rubrike, ili %ak i same pridonose humorno-ironi%nome do"ivljaju tih rubrika,
pismima koje pi$u za vrijeme $kolskog odmora i u dru$tvu prijateljica (usp. isto:
136, 158 i 163).

"dru$tvenom nadgradnjom", i kulture svih onih koji ne posjeduju i
ne upravljaju, iako su mo"da sposobni izna!i mehanizme otpora vla-
daju!oj hegemoniji. Osim toga, ako je suditi po rezultatima autori%i-
na istra"ivanja, ti su mehanizmi otpora bili sasvim skromna dometa:
iscrpili su se u djevoja%koj ljutnji, neslaganju i podsmijehu, pa i to
uglavnom samo onda kada se radilo o "de%kima" i o "odnosima". Po-
sustajali su, kako sugerira McRobbie, pred plavim o%ima i $irokim
osmijehom pop-zvijezde, koju je proizvela industrija pop-glazbe,
promovirala uz pomo! tiska i televizije, a na kraju na tomu i dobro
zaradila.
Nesumnjivo, problem konzumerizma bio je na djelu i u Jugosla-
viji,
137
a poglavito kada se radilo o potro$nji "masovne kulture".
138

Ipak, koliko mi je poznato, u obilju napisa koji su tematizirali doma-
!u popularnokulturnu proizvodnju Tina se spominje tek jednom.
Rije% je o analizi "$tampe djeci ponu(ene", koja je ovaj list izdvojila
kao pozitivan primjer, jer: "sadr"ajem zaslu"uje izdvajanje () i po-
seban tretman u odnosu na $kolu i nastavu, i to u pozitivnom smi-
slu" (Posilovi! 1975: 381-382).

137
Usp. prethodno poglavlje; usp. i Duda 2005.
138
"To je proizvodnja koja se procenjuje samo iz aspekta potro#nje, drugim
re%ima, potro$nja je pre svega merilo vrednosti proizvedenih roba, tj. broj potro-
$a%a, a ne kvalitet proizvoda i njihova namena i ne vrsta potreba koje se
zadovoljavaju. Samim tim, tr!i#te je glavni regulator i proizvoda 'masovne kulture',
dakle, komercijalni interes zauzima mesto nau%nim, estetskim, literarnim
kvalitetima. Kada pro(a na tr"i$tu odlu%uje $ta !e biti na 'top listi' u procesu
potro$nje, te prema tome, u $ta se isplati investirati novac, onda je poravnanje
ukusa prema jednom zajedni%kom imenitelju nu"na konzekvenca (a uzmemo li u
obzir na$u kulturnu situaciju, u kojoj ni op$ta pismenost naroda nije blizu
ostvarenja, onda je taj zajedni%ki imenitelj na veoma niskom nivou)" (Pe$i!-
-Golubovi! 1969: 1300-1301).

"Etnograf i j e"
Promjene u britanskim %asopisima iz 80-ih koje su se odmakle od
"staroga terena tradicionalne femininosti", zapazila je McRobbie,
istovremene su s razvojem novoga pristupa u medijskim istra"ivanji-
ma, koji je doveo %itatelja u sredi$te pozornosti: "Prema tomu, dok
su urednici %asopisa prihvatili na%in obra!anja koji je bio u suglasju s
'novom djevojkom', akademske su feministice tako(er pomakle svo-
ju pozornost s tekstova i njihovih zna%enja prema %itateljima i njiho-
vim razli%itim i slo"enim %itanjima". Elisabeth Fraser svoja je zapa"a-
nja potkrijepila radom na etnografiji publike: ba$ je Jackie bila $tivo
na kojem je radila, zajedno sa sedam skupina djevojaka u dobi
izme(u 13 i 17 godina. Sli%no je, i s istim medijskim tekstom,
u%inila Mary McLoughlin: razgovarala je s trideset djevojaka i
zamolila ih da svoja zapa"anja o Jackie bilje"e u dnevniku (McRobbie
1991: 137, 141-142).
139

Tinine %itateljice danas su trideset godina starije, pa bi se etno-
grafsko istra"ivanje moralo koncipirati pone$to kompleksnije, kako
bi uklju%ilo raznolike moduse prisje!anja na vrijeme u kojemu za ve-
!inu jo$ nije bilo "ozbiljnih briga", a dokolica se rasprostirala mnogo
ve!im dijelom svakodnevice, a potom i kako bi uklju%ilo raznolike
moduse prisje!anja na biv$i i uvelike druga%iji dru$tveni i politi%ki
kontekst. S druge strane, mnoge suvremene kulturologije, pa tako i

139
Iako je priznala svoje ranije sljepilo pred ironijom, skepsom, pa i tvrdo-
glavom i razigranom nepa"njom %itateljica Jackie, i iako je podvukla svoj novi,
"kulturalnostudijski" pristup koji "eli nau%iti iz etnografija publike, McRobbie je
ostala dosljedna: protuma%ila je rezultate istra"ivanja Elisabeth Fraser i Mary Mc-
Loughlin kao svjedo%enja o druga%ijem %itateljskom profilu, na koji su utjecale
dru$tvene promjene, a ne kao druga%ije vi(enje, koje je priskrbila promjena is-
tra"iva%ke metodologije: "McLoughlin pokazuje koliko su djevojke daleko do-
spjele od dana kada je %itanje, samo po sebi, bilo aktivno$!u dokolice i kada nije
bilo mnogo drugih medijskih zabava. Ovo nas upozorava na povijesne promjene
koje su, u razdoblju od dvadeset godina, transformirale uzorke dokolice na taj
na%in da je Jackie prestala biti jedinom aktivno$!u u dokolici, i postala onom na
koju se mo"e osloniti kada su druge i atraktivnije mogu!nosti trenutno nedostup-
ne" (isto: 143).

kulturalni studiji, po%eli su uzimati zdravo za gotovo rezultate ras-
prave koja se i ne tako davno povela iz "mati%ne struke", o vjerodo-
stojnosti rezultata etnografskih istra"ivanja "na terenu". Ovdje, %im
se posumnjalo u to da kaziva%i redovno samo "istinito" odgovaraju
na istra"iva%ka pitanja, da se ta pitanja mogu i uop!e namjeravaju
formulirati kao neutralna i da se rezultati terenskoga rada mogu i "e-
le objektivno interpretirati, prestalo je vrijediti do tada neprikosno-
veno pravilo da istra"iva% mora na terenu provesti dovoljno mnogo
vremena s dovoljnim brojem informanata. Zato su se i kulturalno-
studijska "kvalitativna istra"ivanja publike" ohrabrila temeljiti na "vr-
lo malim uzorcima", ali navodno dovoljnima da inspiriraju istra"iva-
%a, pro$ire njegov vidokrug i otkriju "nove vizure (dru$tvenoga) svije-
ta" (Hermes 2000: 352).
140
Pa, kad je tomu tako, zbog %ega se ne bi
po$lo i korak dalje i, za potrebe ovoga teksta, ustvrdilo da je Tina, za

140
To, dakako, ni iz obzora etnologije ne predstavlja naro%it problem.
Mnogo se problemati%nijim %ini "rad na terenu" koji, neovisno o "veli%ini
uzorka", tek potvr(uje istra"iva%ke pretpostavke, ili pak druga%ije dekorira
znanstvene radove. Neki primjeri, suprotno autorskoj namjeri, zapravo
diskvalificiraju autoritet istra"iva%a. To je svakako slu%aj s komentarom rasprave
Ellen Seiter o problemima pa i zamkama u radu s kaziva%ima kojim Joke Hermes
zapo%inje svoj %lanak "O iritaciji, tekstovima i mu$karcima". Ovdje likovi dvojice
sredovje%nih mu$karaca koji su Ellen Seiter "eljeli impresionirati svojim
"poznavanjem televizije i svojim superiornim ukusom", pa su, zbog toga, bili
"nekooperativni", Hermes su podsjetili na vlastitog oca koji je kako navodi
njezinog partnera i njezine prijatelje po%esto do%ekivao tako da je u njih
proizvodio neugodu, jer naprosto nije bio u stanju razumjeti "$to se od njega
o%ekuje" (Hermes 2000: 352-353). Na isti se na%in, uostalom, i Angela
McRobbie u radu "Za$uti i ple$i: kultura mladih i mijene modusa "enskosti"
opravdala za jo$ jedan izlazak na teren djevoja%koga odrastanja. Sada se, naime,
pobojala da je ve! "prestara" da bi pisala o mladima. I ne samo to: sada je, kao
majka petnaestogodi$nje djevojke, posumnjala u "gotovo sve $to [je] napisala o
curama u pubertetu". Stoga je svoju "novu" istra"iva%ku poziciju legitimizirala
odlomkom u kojem opisuje no!ne odlaske pred k!er koja se zabavljala na
tulumu: "Odijevanje i odlazak usred no!i, a ponekad i rano ujutro, po svoju k!er
na neki od rave tuluma koji se odr"avaju po praznim skladi$tima u industrijskim
zonama sjevernih predgra(a Londona", tra"enje dogovorenog mjesta sastanka i
%ekanje, dok prema njoj "polako ide znojna blijeda mlade" u grupicama", dakle,
u njoj nije izazvalo potrebu da se, kao ranije, izrazi u terminima feministi%ke
kritike, ve! je probudilo "akutni osje!aj brige na rubu u"asa" (McRobbie 2006
[1994]: 181-182).

razliku od Jackie kakvu je predstavila McRobbie, i sama odradila po-
ne$to od "etnografskog posla", prije svega kako bi saznala kakva bi se
svojim %itateljicama vi$e svidjela.
Doma!i kriti%ko-kulturolo$ki tisak iz 70-ih ostavlja malo nade
za pretpostavku o "iskrenoj suradnji" popularnog %asopisa i njegove
publike. Upravo suprotno, uvjerava u to da su rubrike tipa "pisma
%italaca" bile manipulirane (Peratoner 1973: 2019-2020). To, me-
(utim, nije do kraja vrijedilo i za zagreba%ki Vjesnik, za koji se za-
pazilo da "nikada nije prestao odr"avati veze sa svojim %itaocima"
(isto: 2020).
Zaista, Tina je ve! na samome po%etku izla"enja nai$la na odu-
$evljenje jugoslavenskih djevojaka, dijelom i zbog prostora koji se
otvorio njihovoj suradnji:
"U %asopisima sam %itala i gledala reklamu za Tinu i jedva %ekala kad
!e se pojaviti. I nado$ao je taj %as. Sa radoznalo$!u sam je kupila i pro-
%itala od korica do korica. Bila sam zadivljena jer je to jedini list koji
mi se svidio. Jedva %ekam kad !e iza!i slijede!i broj" (br. 3: 2).
"Pro%itav$i do kraja ovaj doista divan magazin za djevojke, odlu%ila sam
da vam pi$em. Posebno me odu$evio 'Tina-klub', kao i sve ostale rub-
rike jer su zaista interesantne. Sve zra%i nekom svje"inom koja je ve!
odavno trebala mladim djevojkama. Zato i ne!e biti %uda ako sve one
odlu%e ve! sada da !e biti vjerni %itaoci Tine" (isto).
"O listu mogu da ka"em sve najlep$e. Veoma mi se svi(a. Mo"da bi
trebalo jo$ ne$to dodati, ali vremenom !e se sadr"aj lista izmeniti. Vo-
lela bih da u%estvujem u svim akcijama koje !e se poduzimati" (isto).
Uskoro, pisma %itateljica su postala svakodnevnim prilogom na Tini-
nom uredni%kom stolu, i to u tolikoj mjeri da se uredni$tvo odlu%ilo
objaviti uvodnik sljede!eg sadr"aja:
"U posljednjim ste brojevima na ovoj stranici mogle prona!i mnoga
pisma %itateljica. Predla"u, hvale, kritiziraju. A vi %itate i mislite: ima
pravo, nema, kako samo mo"e Reagirate, pi$ete nam i same, poku-
$avate sa%uvati poneku napadnutu rubriku ili strip, vjerujete da su sta-

vovi djevojaka %ija pisma objavljujemo i na$i, redakcijski. Za$to bi se
ina%e na$li u listu?
Druge se ljute ako i njihovo mi$ljenje ne na(e mjesto u Tininoj po-
$ti. Tre!e predla"u nemogu!e ili se zala"u za ukidanje rubrika koje ih
ne zanimaju, iako je jasno da !e ve!ini Tina dobro do!i.
Svima njima jedan odgovor: budite tolerantnije u svojim zahtjevi-
ma, kao i prema drugim %itateljicama koje nemaju ista mi$ljenja i inte-
rese. Bilo bi zaista "alosno da smo u svemu uniformirane, da nemamo
li%nih stavova i razli%ite interese, da 16-godi$nje djevojke "ele na dlaku
isto $to i 12-godi$nje djevoj%ice
Redakcija Tine ne ostvaruje svaki prijedlog, ne prihva!a svaku su-
gestiju, ne ukida pojedine rubrike %im stigne jedna o$trija kritika. Ali,
va$a su nam mi$ljenja itekako va"na. Velik broj pisama pokazuje da
pa"ljivo %itate list, da ga ocjenjujete i "elite sudjelovati u njemu, pomo-
!i, pokazati svoju prisutnost i pripadnost tinskoj porodici. Mnoge su-
gestije su prihva!ene, a ba$ va$a pisma u vi$e su navrata poslu"ila i kao
mali znak za uzbunu. Nikad ne smijemo dozvoliti da se uspavamo, za-
dovoljimo postoje!im, zaboravimo na neophodne promjene i potrebe
publike kojoj smo namijenili Tinu. Iako sva pisma ne mo"emo objavi-
ti, iako se sa svim objavljenim ne sla"emo, i dalje !emo sa zanimanjem
%itati va$e ocjene, i bar nekima ustupiti ovaj prostor, kako bi i ostale
potakli na 'diskusiju'" (br. 114: 2).
Savezni$tvo Tine i njezinih %itateljica podrazumijevalo je obostranu
ustrajnost, "u dobru i u zlu":
"&eljela sam vam ovom prilikom govoriti samo o lijepim stvarima.
Htjela sam i u ovoj, mojoj rubrici proslaviti izla"enje nove, pove!ane
Tine, zahvaliti svima koji su mi pomogli u tom malom pothvatu i zapi-
tati vas jeste li zadovoljne. () Spomenula sam neda!e. Zar u ovom
sve%anom trenutku govoriti o njima? Ve! ste se naslu$ale pri%a o prob-
lemima s tira"om i prodajom, pove!anim tro$kovima i vrtoglavom ra-
stu cijena, neophodnosti da i mi poskupimo. A eto, sve je to neznatno
prema onom $to nam se nedavno dogodilo. Stvarale ste Tinu zajedno s
nama i mislim da vam moram iznijeti i brige koje nas u ovom trenutku
mu%e. #ule ste ve! da je u SR Srbiji uveden 'Zakon o $undu'? Sva
$tampa i sve knjige progla$ene od jedne stru%ne komisije za izdanja bez

ve!e dru$tvene i kulturne vrijednosti pla!aju od 1. jula oko 50 posto
poreza na prodajnu cijenu. Ni trenutka nismo pomislili da bi i Tinu
mogao netko proglasiti bezvrijednim izdanjem. Stvorena je i postoji
zato da poma"e, savjetuje mlade djevojke, da isti%e njihove uspjehe i
afirmira one koje su to zavrijedile, da povezuje omladinu iz svih krajeva
na$e zemlje i kod nje razvija smisao za prijateljstvo, za lijepo i humano.
Godinu dana borili smo se protiv zaglupljivanja i $unda. Tina je bila
dobrovoljno prihva!en odgajatelj i savjetnik i te kako potreban djevoj-
kama na prijelazu iz djetinjstva u djevoja$tvo. () Lak$e !e porez pla-
titi visokotira"ni listovi prepuni golotinje, tra%eva, bombasti%nih naslo-
va. A Tina? Jo$ nedovoljno afirmirana, pritisnuta obavezama koje ne
mo"e ispuniti, kaznom koju nije zaslu"ila, i materijalno i moralno
o$te!ena, ho!e li izdr"ati? () Kako vidite, moje Tine, i takve se stvari
doga(aju. Nitko ne!e odgovarati, nitko nije du"an obja$njenja, nitko
ne!e nemirno spavati zbog svoje brzoplete odluke. () I na kraju, je-
dan apel Tinama. Potrebna nam je va$a pomo!. Samo pove!anim bro-
jem %itateljica uspjet !emo se odr"ati i uz sve neprilike koje nas prate.
A da nova, 'deblja' Tina zadovolji sve djevojke i djevoj%ice, va"na su joj
i va$a pisma, prijedlozi, kritike, va$a suradnja i podr$ka" (br. 32: 2).
141

Bila ona prijetvorna ili iskrena, strategija isticanja "zajedni$tva", ne
samo "interesne", nego gotovo "organske" povezanosti lista i
njegovih %itateljica, pokazala se uspje$nom. Kada su jednom pripale
"tinskoj porodici", djevojke su stekle pravo na uvid u stanje "ku!ne
ekonomije", ali i obavezu da pomognu u trenucima oskudice, koja je
bila na putu "eljenom "razvoju" lista, ili je prijetila njegovim
ukidanjem:

141
Dva mjeseca potom Tina je obavijestila o ispravljenoj nepravdi: "Znam da
ste s nestrpljenjem o%ekivale ovu vijest. Ustvari, mi smo sve oduvijek znale da Ti-
na nije ni ne mo"e biti $und. Ipak, u u"oj Srbiji potpala je pod udar zakona i za-
hvaljuju!i toj neshvatljivoj odluci na$e su %itateljice iz susjedne republike pla!ale
za svaki broj dinar i pol vi$e od ostalih Tina. Sretna sam $to je gre$ka relativno
brzo ispravljena i $to je utvr(eno da je to dru$tveno vrijedan %asopis koji poma"e
djevojkama $irom zemlje i afirmira %itateljice koje to svojim sposobnostima za-
slu"uju. Oslobo(enje od poreza dobro nam je do$lo i stoga $to "elimo prodrijeti
u $kole, ste!i povjerenje i roditelja i nastavnika. Danas, uz sadr"aj i kvalitet napi-
sa, ovo nam je adut koji !emo uz pomo! svih Tina znati iskoristiti" (br. 36: 2).

"U pro$lom broju pisala sam vam o potrebi da propagiranjem na(ete
nove %itateljice, kako bismo podvostru%ile tira"u i ostvarile svoj veliki
san pove!anje broja stranica. Nije pro$lo ni dva dana, a ve! sam po-
%ela dobivati pisma u kojima mi javljate da bi va$e kolegice vrlo rado
kupovale list, ali u nekim ga je mjestima ili kioscima upravo umije!e
dobiti. () Pro$le je godine u mnogim kioscima ostajalo neprodano
toliko primjeraka da sad u strahu od daljnjih gubitaka $aljemo jo$ ma-
nji broj. Tko je zapravo krivac? Mo"da Tina svojim rubrikama ne mo"e
privu!i vi$e %itateljica, mo"da nedovoljna propaganda, a mo"da ne$to
ne '$tima' u prodaji. Samo, dok se mi tako %udom %udimo, mogla bi
nam Tina jednog lijepog dana zatvoriti vrata. Jer, jedno su na$e "elje, a
drugo tro$kovi, kalkulacije, poskupljenja i gubici. Ali, ne bismo mi bile
Tine kad bismo to dozvolile! Zato jedan veliki SOS i na posao! Evo
konkretnih prijedloga. U prvom redu o%ekujem nove prijave $kolskih
kurira, ili mjesnih kurira u manjim mjestima i selima. Drugo, svim %la-
nicama TK stavljam u zadatak (uh, kako grubo re%eno!), a ostale Tine
molim da im se priklju%e u akciji 'otkrivanja krivca'. Dakle, svaka od
vas da obi(e jedan ili, jo$ bolje, vi$e kioska i zamoli prodava%a (proda-
va%icu) da vam odgovori: dobiva li dovoljno Tina. () Zamolite ga
(ju) da vam ka"e za %iju poslovnicu radi, koliko bi htio da mu se pove-
!a po$iljka i, ako "eli otkriti, neka ka"e i svoje ime" (br. 21: 2).
Ton takvih apela ponekad je podsje!ao na ina%e dobro poznatu reto-
riku socijalisti%koga aktivizma. Najprije se ustvrdio problem, zatim
se pretpostavila mogu!nost i vlastite, uredni%ke krivnje, pa se zapri-
jetilo posljedicama, no samo toliko da bi se, ve! u sljede!oj re%enici,
pozvalo na akciju koja !e problem otkloniti. Nakon toga su se razra-
dili detalji akcije, da bi kuriri i druge istomi$ljenice na terenu dobile
jasne upute o tomu $to se od njih o%ekuje. Na svaki se na%in sugeri-
ralo da je briga oko lista zajedni%ki posao urednica i %itateljica, po-
sebne, rodno odre(ene zajednice koju okupljaju isti interesi, a koja
se od drugih razlikuje i me(usobno raspoznaje no$enjem bed"a s
logotipom Tine:
142

142
Uostalom, u jednoj su je prilici ba$ tako ocijenili knji"evnik Goran Babi! i
novinar Dra"en Vukov-Coli!: "Tina je jedno od onih rijetkih doma!ih novinskih
izdanja koja "ele do kraja slu"iti odabranom tipu publike. Tako je postala genera-

"Nadamo se i mnogim novim %itateljicama. Malo !e pomo!i propa-
ganda, malo vi same, a najvi$e ovisi, jasno, o listu. Po%etak je $kolske
godine i vrijeme kao stvoreno za prihva!anje u na$e redove najmla(ih
Tina, djevoj%ica koje nas do sada jo$ nisu %itale, a mo"da !e ve! sutra s
ponosom nositi Tinin bed". () Iako !e Tinine novinarke udvostru%i-
ti snage, bit !e nam dragocjena i va$a pomo!. 'aljite nam priloge, pi$i-
te o mladima iz svog mjesta, o $kolskim i izvan$kolskim aktivnostima,
javljajte nam o akcijama i djevojkama koje su zaslu"ile da im posvetimo
koji redak, zovite Tinine novinare %im saznate ne$to $to bi bilo vrijed-
no na$e pa"nje. () Pitajte na$e stru%njake sve $to vas zanima, predla-
"ite novosti, kritizirajte nas (ne, ne!emo se ljutiti), priklju%ite se Tini-
nim klubovima. Stvorimo zajedni%ki najbolji omladinski tjednik u Ju-
goslaviji" (br. 62: 2).
I uspjesi su, dakle, bili zajedni%ki:
"U () po%ecima nije ba$ bilo mnogo stranica, tek 32, sa samo neko-
liko rubrika i mnogo stripova. Malo po malo rasle su i Tine, rastao je i
broj stranica, sa sve bogatijim, raznovrsnijim rubrikama. #itateljice su
postale kriti%nije, izbirljivije, "eljele su uvijek vi$e i bolje. I, nakon po-
%etnih kriza, tra"enja koncepcije i %itateljica, do%ekali smo drugu go-
di$njicu s podvostru%enom tira"om i ambicijom da radimo jo$ bogatiji
%asopis. () Deseci tisu!a novih Tina iz svih, pa i najudaljenijih kraje-
va zemlje dokaz su na$eg uspjeha. Danas Tinu kupuje oko 100.000
djevojaka i djevoj%ica. Priklju%imo li tom impozantnom broju sve one
koje pro%itaju list od prijateljice ili sestre, sigurno mo"emo biti zado-
voljni i sretni, ali i svjesni odgovornosti i obaveze pred tako brojnom
publikom koja se i te kako me(usobno razlikuje po dobi, znanju, uku-
su, interesu i sredini u kojoj "ivi. Koliko je pisama za to vrijeme stiglo
u na$u malu redakciju? U%lanjivale ste se u Tina klub koji danas ima
oko 18 tisu!a %lanica, sura(ivale ste u pojedinim rubrikama, hvalile i

cijsko glasilo sa svojim posebnim stilom, izborom tema i raznovrsnim oblicima
suradnje i dogovorima sa svojim %itateljicama. To je tipi%an 'kontakt-list' gdje
publika i redakcija %ine istu obitelj" (br. 96: 4-5).
"Ono $to se meni najvi$e svi(a u Tini jeste razvijena i otvorena suradnja izme-
(u redakcije i %itateljica. #itaju!i va$ list, stje%e se dojam kao da ga ure(uju same
%itateljice i ovakvu praksu u svakom slu%aju treba podr"avati i jo$ vi$e razvijati"
(br. 96: 4).

kritizirale, predlagale nove teme i akcije, obavje$tavale nas o uspje$noj
propagandi i osnivanju klubova na terenu, pozivale nas u svoje $kole,
gradove, sela" (isto).
To "zajedni$tvo" ohrabrivali su i napisi koji su Tinine novinarke
predstavljali kao ina%e sasvim obi%ne djevojke ili mlade "ene,
143

izravna obra!anja %itateljicama kao "Tinama" i "dragim
prijateljicama", govor u prvome licu mno"ine, pa i %este sugestije o
tomu da se Tinini %lanci ne pi$u iz profesionalne, nego iz iskustvene
perspektive.
144
O "stanju na terenu" saznavalo se iz prve ruke, na
tjednim sastancima u prostoru jednog zagreba%kog diskokluba
145
i na
povremenim sastancima s djevojkama iz drugih gradova.
146
Tinini su
se klubovi osnivali diljem tada$nje Jugoslavije.
147
Okupljali su

143
Tinino uredni$tvo, isticalo se, nije bilo nimalo nalik drugim, ozbiljnim i
obi%nim novinskim uredni$tvima: nekoliko je mladih "ena ovdje okupio njihov
jo$ mladena%ki entuzijazam, me(usobno uva"avanje, razumijevanje i podr$ka. Na
njihovim sastancima zato nije bilo dnevnog reda ni "govorancija", a mogle su im
prisustvovati i obi%ne djevojke, Tinine suradnice (br. 21: 3).
144
"Ja !u, recimo, po%eti sada pri%ati o pona$anju u $koli. Samo, ne shvatite
da su ta pravila bogom dana, ja se malo ogra(ujem $aljivim pristupom, a vi !ete
se ipak podsjetiti nekih situacija i, vjerujem, postupaka koji se sami od sebe na-
me!u i ne treba ih $trebati iz bontona. A ja i nisam neki profesionalni sastavlja%
bontona i nisam jo$ stigla do tog stupnja da ljudima zapovijedam kako !e se dr"a-
ti, kad ni sama to sto posto ba$ ne znam" (br. 118: 26).
145
Na anga"irano zanimanje svojih %itateljica Tina je odgovorila i otvaranjem
svoje telefonske linije, po dva sata u rano poslijepodne srijedom, kada su na dje-
voja%ka pitanja, prijedloge i molbe odgovarale Tinine urednice (br. 114: 2).
146
"17. prosinca (utorak) u 16 sati odr"at !e se susret s dubrova%kim Tinama
u prostorijama Op!inske konferencije SKH, Put mar$ala Tita br. 16. Ove srijede,
18. prosinca (decembra), na!i !emo se s mostarskim Tinama u prostorijama Op-
!inske konferencije Saveza socijalisti%ke omladine, Lenjinovo $etali$te br. 3, u 16
sati. Sutradan, dakle 19. prosinca (u %etvrtak), odr"at !e se sastanak s Tinama iz
Metkovi!a, a zborno je mjesto ispred zgrade Saveza omladine, tako(er u 16 sati.
20. prosinca (petak) susrest !emo se s Tinama iz Plo%a, u 16 sati, u prostorijama
Op!inskog sindikalnog vije!a. () Predstavnici redakcije bit !e ovog puta Zoja
Padovan i Aljo$a Mila%i! koji vam poru%uju: Do skorog vi(enja!" (br. 125: 2).
147
Adrese su iz Bedekov%ine, Beograda, Bijeljine, Bosanskog Broda, Bosan-
skog 'amca, Buja, #akovca, #apljine, Donjeg Miholjca, Dubrave, Drvara, Du-
brovnika, Gospi!a, Grubi$nog Polja, In(ije, Karlovca, Kiseljaka, Kosjeri!a, Ko-
stolca, Kutine, Mostara, Na$ica, Nove Varo$i, Od"aka, Obrovca, Oto%ca, Pla"ana,
Pule, Po"arevca, Para!ina, Rijeke, Samobora, Sarajeva, Siska, Splita, Skoplja, Sla-

djevojke, Tinine %itateljice, da bi razgovarale o listu, %itale svoje
radove, pisale reporta"e iz svog mjesta, dogovarale izlete, zajedno
odlazile na kupanje ili u kino, na ples, upoznavale se me(usobno i sa
svojim prijateljima izvan kluba Svaka je %lanica kluba bila
"obavezna prona!i $to vi$e Tina, kako bi pomogla klubu i () listu"
(br. 32: 2).
Dakako, apel za zajedni$tvo Tine i Tin, koje se i ostvarivalo %i-
tateljskom aktivnom suradnjom u oblikovanju i promociji lista,
mnogim "zajedni%kim akcijama"
148
i, na kraju, "ekskluzivnim" posje-
dovanjem Tinina bed"a, mogu!e je tuma%iti onako kako to predla"e
i McRobbie, kao poziv na podvo(enje pod diskurzivni okvir koji
kontrolira prikladno, prihvatljivo i po"eljno odrastanje. Naime, za
McRobbie, koja je svoju tezu formulirala prema analizi "problemskih
stranica", rije% je o pozivu %itateljima da na stranicama %asopisa ka-
zuju o svojoj intimi, pa da time, zapravo, "participiraju u diskurziv-
nim aparatima" koji se mogu kontrolirati. Ti !e iskazi, zaklju%ila je,
mo"da i pomo!i pojedincu da "nau%i o sebi", no mediji !e, zauzvrat,
definirati prikladan jezik, namiriti ispravnu terminologiju i pokazati
%itateljima kako da se osje!aju i kako da djeluju (McRobbie 1991:
164). Samo po sebi, to nije niti "dobro" niti "lo$e", a postaje "dob-
rim" ili "lo$im" tek po procjeni vrijednosnoga sustava koji "kontroli-
ra", pa se Tina i na ovome mjestu pokazuje kao gra(a %ija
nemonolitnost pru"a otpor kriti%kim uputama britanske autorice.
Ona je, i prema rije%ima &eljka &utelije, njezina posljednjeg

vonskoga Broda, Smederevske Palanke, Stare Pazove, Subotice, 'ibenika, Trilja,
Tuzle, Vrbasa, Virja, Vinkovaca, Zadra, Zagreba, Zenice i Zrenjanina.
148
"Redakcija Tine preuzela je zaista va"an i odgovoran zadatak. Organizirat
!emo veliku novogodi$nju manifestaciju za zagreba%ku omladinu. Pozvat !emo na
suradnju sve, ama ba$ sve zagreba%ke osnovne $kole. Pokazat !emo na jednom
mjestu ono najbolje $to mladi stvaraju u okviru $kolskih slobodnih aktivnosti. Po-
svetit !emo im jedan cijeli dan, rado !emo primiti u goste sve Tine i Tinove iz
Zagreba i okolice (pa %ak i odrasle posjetioce), pobrinut !emo se i za zabavni dio
programa. Prva Tinijada odr"at !e se u nedjelju, 22. prosinca u Kongresnoj dvo-
rani Zagreba%kog velesajma" (br. 124: 2).

urednika, neprestano "balansirala izme(u 'zapadnih ideja' i
'socijalisti%ke obvezatnosti'".
149

Takva trajna napetost u samome tekstu Tine omogu!it !e da se,
na temelju analize, nasluti pone$to i o "stvarnoj naravi" jugoslaven-
skog socijalizma u 70-ima.
II I
"Soci j al i s t i %ka obvezatnost"
"Jutro je, prohladno, maglovito. Ispred zagreba%ke gimnazije 'V. I. Le-
njin' okupili su se u%enici te $kole, ve!inom djevojke, i %ekali autobuse
koji !e ih odvesti u Kutinu. Ne odlaze na izlet, kako bi se moglo po-
misliti po smijehu i %estim $alama. Idu u berbu kukuruza koji je zbog
poplava i %estih jesenskih ki$a jo$ uvijek na oranicama. Pridru"it !e se
stotinama tisu!a gra(ana, vojnika i mladih iz cijele zemlje da zamijene
kombajne koji zbog raskva$enog tla nisu mogli u!i u polja. () Kad
smo stigli na polje Poljoprivrednog dobra 'Posavina', i kad je njih sto i
pedeset stalo svaki u svoj red i hrabro zapo%elo bitku sa 1300 hektara
jo$ neobranog kukuruza, vidjelo se da !e mladost i volja da se pomog-
ne pobijediti. Gaze!i ljepljivu ilova%u gotovo do koljena, ne misle!i na
hladno!u i maglu koja se uvla%ila u kosti, djevojke i mladi!i su se borili
za svaki klas. () 'esnaestogodi$nje djevojke su dokazale da im je po-
red $kole i disko-klubova mjesto i ovdje. () 'Zbog %ega treba %ekati
poplavu? Ja sam %ula da se u 'vicarskoj, a i u mnogim drugim zemlja-
ma, prakticira da u%enici svake godine rade na farmama, u vinogradi-
ma i sli%no. Istina, za neki manji honorar. Zbog %ega ne bismo i mi ta-
ko ne$to radili?'" (br. 122: 5).

149
"U ure(iva%koj politici jako smo se trudili pro$vercati $to vi$e sadr"aja iz
zapadnog svijeta, $to je tada sna"no zaokupljalo na$e mlade, od muzike do odje!e
i vrijednosnog sustava op!enito" (iz osobne prepiske sa &eljkom &utelijom).

U ovom izvje$taju Tina je ispri%ala pri%u o tomu kako se spa$avao
urod kukuruza u izrazito nepovoljnim vremenskim uvjetima, kada
kombajni nisu mogli na njive. Istodobno, on svjedo%i u prilog po-
sebnog, socijalisti%kog akcija$kog voluntarizma. I izri%aj mu je, uo-
stalom, sasvim "socijalisti%ki". Kompozicijski, zapo%inje jednostav-
nom tvrdnjom izvjestitelja o tomu da je, jednog prohladnog jesen-
skog jutra, pred jednom zagreba%kom gimnazijom, skupina u%enika
%ekala autobuse. Na neizre%enu, ali o%ekivanu pretpostavku o tomu
da ti u%enici odlaze na izlet, odgovara se nije%no i tek potom otkriva
pravi razlog njihova okupljanja. Rije% je, naime, o herojskome pot-
hvatu, o "borbi" s neobranim kukuruzom, u kojoj su mladost, hrab-
rost i volja "pobijedili" blato, maglu i hladno!u. Dokazalo se da za-
greba%ke $esnaestogodi$njakinje ne misle samo na zabavu, de%ke, ili
na "borbu s aknama", nego da spremno i dobrovoljno sudjeluju u "i-
votu socijalisti%koga dru$tva koje se ovoga puta, samo zbog vi$e sile,
moralo vratiti zastarjelim na%inima poljoprivredne proizvodnje.
Ipak, pouka koju je u zaklju%ku izvje$taja izrekla jedna od sudionica
akcije proturje%i ovoj ideji: ona kazuje o druk%ijoj vrsti osvije$teno-
sti, usmjerenoj prema kapitalisti%kom Zapadu, gdje se mladi upu$ta-
ju u iste poslove, ali honorarno.
Mnogi Tinini izvje$taji s ljetnih omladinskih radnih akcija nudili
su mladima prihvatljivu i privla%nu sliku "ivota u omladinskom nase-
lju. Prvi od njih je izvijestio s akcije koja se poduzela nakon potresa
u Banjoj Luci. Ovdje su, kako stoji, djevojke bile u manjini, njih sa-
mo pedesetak, pa "nije ni %udo $to se mladi!i takmi%e koji !e im bo-
lje ugoditi", jer, "bez djevoja%kog zvonkog smijeha naselje bi bilo pu-
sto i tu"no". 'tovi$e, onim djevojkama koje se u svojoj obi%noj sva-
kodnevici nisu mogle mjeriti s navodno imperativnim "idealnim
standardom", akcija$ko okru"je nudilo je mogu!nost %udesne preo-
brazbe. Tako je Ana imala "divne o%i boje poto%nica, pr%ast nosi! i
malo izbo%ene zube koji su, prema rije%ima njenog prijatelja Bore,
neodoljivi". Preko no!i je postala "glavna glumica u naselju, izvan-
redna komi%arka koja izaziva salve smijeha, a prije je mislila da je
ru"na, da su joj noge prekratke, a duh sklon samo ru"nim mislima"

(br. 8: 7). Tvrdnja da ovaj opis brigadirke priziva u sje!anje opise
mladih partizanki iz partizanskoga tiska
150
mo"da i djeluje pomalo
tendenciozno, no izravno je podupire Tinin serijal Njihova je mla-
dost u nama, koji je donosio razgovore sa sudionicama Narodno-
oslobodila%kog rata:
"Imala sam $esnaest godina. Nosila sam pletenicu oko glave i dugu
suknju. Isplela sam jednom bluzu boje trule vi$nje s bijelim paspulom i
bijelim bobicama Nosila sam soknice. () Bilo je toliko nje"nih
djevojaka! Danica Lazarevi! iz moje jedinice. Imala je tako nje"an ten!
I blaga je bila. Poginula je u Bosni kod Kupresa. Bila je plava" (br.
88: 11).
Jedan podnaslov otkriva funkciju takvih opisa: "Kao i dana$nji mla-
di". Ciljalo se na usporedbu koja !e suvremenoj %itateljici "pribli"iti"
herojski lik mlade "ene koja je, zajedno s drugim djevojkama i mla-
di!ima iz svoga mjesta, unato% mnogim opasnostima, pomagala "na-
rodni pokret". Podno toga podnaslova stajao je ulomak iz svjedo%e-
nja Vere Kruni!, nositeljice Partizanske spomenice iz 1941:
"Kad danas uspore(ujem nas i dana$nje mlade, mogu mirno re!i da
smo i mi za ono doba izgledale sasvim suvremeno. &eljele smo, kao i
djevojke danas, da budemo lijepe i privla%ne. Kozmeti%kih sredstava
onda jo$ nije bilo ni pribli"no toliko koliko toga ima danas, ali mi smo
se snalazile. 'e!ernom vodom bi u%vrstile frizuru, haljine i druga
odje!a uvijek su bile dobro izgla%ane i uredne Subotom i nedjeljom
popodne prire(ivali smo %ajanke. Tada bismo plesali, pjevali, pri%ali
Nije bilo plesnjaka i diska%a kao sada, ali ne zato $to to mo"da ne bi
dopu$tao ilegalan rad, nego tada jednostavno to jo$ nije bio obi%aj. I
voljeli smo se, naravno, i pravili planove za budu!nost ()" (br. 81:
5).

150
Tridesetak godina ranije, djevojke su po%esto bile "jedrih obraza" i "pune
prkosne mladosti": "Mjesto vojni%ke kape pokrivali su nesta$ne uvojke kose bijeli,
crveni i "uti svakovrsni rupci. Bjelasale su se $iroke, za dugih zimskih no!i
bri"ljivo tkane, suknje. Me(u drugovima li%ile su na proljetne cvjetove $to se
isti%u na tamnoj povr$ini zemlje. A ipak nisu to bili bijeli, nje"ni cvjetovi koje
ubere$ da odmah usahnu. Bile su to na$e prve "ene borci ('ena u borbi 1945,
br. 16-17: 10-12).

Danas, sugeriralo se i sli%nim %lancima, "ive se tekovine ostvarenja
ideala za koje su se zauzimali mladi %ija je generacija do"ivjela Drugi
svjetski rat. Oni su, pisala je Tina, mnogo %itali, %esto potajice, za-
branjena djela ruskih autora: Mati Gorkoga i Kako se kalio "elik
Ostrovskoga. #itali su i filozofska djela, Plehanova, na primjer, ali i
"beletristiku" (isto). Zatim, uletjeli su "u plamen" (br. 88: 11), na
boji$nici ili u pozadini. Nisu mislili na opasnost, spremno su se po-
dali avanturi revolucije.
"Sve me ovo podsje!a na djetinjstvo ()", rekla je za Tinu Mira,
u%enica jedne sisa%ke osnovne $kole u posjetu tamo$njem Muzeju
revolucije, memorijalnoj sobi u kojoj je neko! naukovao Josip Broz.
"Na$e", dodala je, "je lijepo. Tito je u ovoj radionici razmi$ljao o
ovoj zemlji kakvu imamo, planirao $to i kako, da bi nam omogu!io
budu!nost kakvu imamo". Bio je dakle "obi%an mladi!", bravarski
pomo!nik, ali "pun volje i ljubavi za %ovjeka i dru$tvo" (br. 53: 5).
Takav je bio i Ivo Lola Ribar. "'iroka %ela, u kojem treperi %vrsta vo-
lja", s osmijehom "zami$ljena studenta", po mnogome "sli%an, bli-
zak" jugoslavenskoj omladini 70-ih godina:
"Lola je na$ ponajvi$e zato $to porivi koji su njega i njegovu generaciju
poticali na smjele i velike zamahe na povijesnoj sceni predratnih i rat-
nih godina i danas "ive u mladim generacijama. () Kad na nekoj
radnoj akciji omladinac na brigadirsku ko$ulju ucrta lik Lole Ribara i
kad u koloni, smije$e!i se s le(a mladi!a i djevojaka, idu na trasu za-
jedno Lola i Che Guevara, onda se obojica, u jutarnjoj sumaglici i pos-
panosti, mogu doimati samo kao efektni pokretni plakati. Ali, kad se
uve%er, oko logorske vatre, okupljenim brigadirima %ita Lolino pismo
Slobodi Trajkovi!, ono isto pismo koje ve! napamet znamo, onda nas
obuzmu %udni unutra$nji treptaji. Neka prava, ljudska uzbu(enja. 'Pi-
$u!i ovo pismo, ja se pouzdano nadam optimista sam, kao i uvek
da te ono ne!e nikada sti!i, ve! da !emo se nas dvoje videti i uvek
ostati zajedno. () U ovom trenutku, kada polazimo u poslednju, od-
lu%nu etapu boja, od koga zavisi, pored sveg ostalog i na$a li%na budu!-
nost i sre!a, "elim da ti ka"em nekoliko prostih i jednostavnih stvari.'
Za$to nas ovo uzbu(uje? Za$to nas tijelom pro(u neki %udni trnci? Ne
samo zbog povijesti i zbog doba u kojem je napisano, ne samo zbog %i-

njenice da su Slobodu ve! bili ubili Nijemci ve! ponajvi$e zbog ne-
vjerojatnog, kod mladih danas %esto zaboravljenog i %esto neuobi%aje-
nog spoja osobnog i javnog. Pazi, o tome, kakva !e biti budu!nost svi-
jeta, ovisi i na$a osobna sre!a! Zamisli, nisam izdvojen iz svijeta, ve!
sudjeluju!i u oluji koja ga mijenja, mijenjam i svoju budu!nost. Imam
li danas djevojku, moram misliti i na cijeli svijet izgleda nam to po-
malo neobi%no, "ivimo ugodno i bezbri"no i mo"da nam se to %ini po-
nekad nepotrebnim, ali, jednako kao i u Lolino doba, na$a 'li%na bu-
du!nost i sre!a' ovisi o budu!nosti svijeta i strasti s kojom !emo se sa-
mi baciti u zanos promjena" (br. 200: 26).
Autor ovog teksta kao da je imao primjedbi na svoje mlade suvreme-
nike: vidio ih je kao isuvi$e predane ugodi svoje bezbri"nosti, koja
obestra$!uje razmi$ljanja o dru$tvenoj svakodnevici i "budu!nosti
svijeta". Ribar, %lan Komunisti%ke partije Jugoslavije od 1936. godi-
ne i sekretar Centralnoga komiteta Saveza komunista omladine Ju-
goslavije od 1940., nije bio primjeran samo zbog predanosti revolu-
cionarnoj ideji koja ga je nakon pogibije u%inila narodnim herojem,
nego i zbog toga $to ga je kasniji jugoslavenski revolucionarni imagi-
narij trajno povezao s likom Ernesta Che Guevare.
151
No, za tinej-
d"erski uzrast, koji je dakako znao o Che Guevari, ali ne dovoljno i o
kontekstu u kojemu je Argentinac postao studentskim junakom, Ri-
barova je "obi%na" osje!ajna strana o%ito bila najprihvatljivijim medi-
jatorom jugoslavenske revolucionarne pripovijesti.
"Ljubavnog" pisma Ive Ribara Tina se sjetila i u prigodi Dana
mladosti. Tada je izabrala jedan drugi, mnogo osobniji ulomak,
152
da

151
Ernesto Guevara de la Serna je ve! za "ivota postao legendom, a njegov
revolucionarni pustolovni "ivot s tragi%nim krajem u%inio ga je herojem i
kultnom li%no$!u "generacije '68", tj. studentske pobune na Zapadu.
152
"U mome "ivotu postoje samo dve stvari: moja slu"ba na$em svetom cilju
i moja ljubav prema tebi, najmilija moja. Na$u sre!u i "ivot koji smo hteli, nismo,
kao ni milioni drugih mogli ostvariti izolovano, ve! samo preko na$e borbe i na$e
pobede. I zato su te dve stvari, u su$tini, u meni samom jedno. Znaj, du$o, da si
ti jedina koju sam voleo i volim. Sanjao sam i sanjam o na$oj zajedni%koj sre!i,
onakvoj kakvu smo "eleli, o sre!i dostojnoj slobodnih ljudi. To je jedina prava
sre!a, jedina koju treba "eleti. Ako ja ne do"ivim taj veliki %as, nemoj dugo tugo-

bi potom citirala izvadak iz razgovora Josipa Broza za list Mladost, iz
1957. godine, u kojem je jugoslavenski predsjednik upozorio na to
da tisak posve!uje premalo pa"nje prisje!anjima na omladinske he-
roje koji su dali "ivot idealima socijalisti%ke revolucije. Njihove, ma-
kar i "djelomi%ne biografije", upozorio je, odgojno bi djelovale na
omladinu.
153
Na kraju toga prigodnog %lanka Tina je objavila "djelo-
mi%ne biografije" trojice revolucionara, ba$ onih koje je Broz izdvo-
jio da bi oprimjerio svoje upozorenje. Mijo Ore$ki, dvadesettrogo-
di$nji zidarski radnik, ponekad je, kako ovdje stoji, "i gladovao dok
bi svoj novac davao za skojevske akcije". Janko Mi$i! se, zajedno s jo$
dvojicom drugova, borio "sa sto policajaca i detektiva koji su ih op-
kolili i likvidirali". Josip Debeljak je organizirao $trajk prehrambenih
radnika u Beogradu, policija ga je uhapsila i, u lancima, sprovela u
Zagreb. Uspio je isko%iti iz brzog vlaka, a poslije ponovnog hvatanja
to je u%inio jo$ jednom. Ranjenog, policija ga je otkrila u ilegalnom
stanu, a on je, nakon pucnjave, pao mrtav (br. 53: 4).
Nesumnjivo, Tinine novinarke nisu mogle zanemariti upute ju-
goslavenskog politi%kog vodstva o potrebi "odgojnog djelovanja" u
popularnom tisku, veli%anjem vrijednosti socijalisti%koga dru$tva. Da
se u doma!em tisku, me(utim, po%esto radilo samo o svojevrsnom
odra(ivanju "socijalisti%ke obvezatnosti", svjedo%e, osim sasvim raz-
vidnih uzro%no-posljedi%nih tragova, i mnoge zamjerke koje je "kul-
turna javnost" adresirala na uredni$tva u novinskoizdava%kim ku!a-
ma, zbog toga $to %lanci s temama iz "Narodnooslobodila%ke borbe i
socijalisti%ke revolucije", redovno na prvim stranicama listova, i nisu
djelovali druga%ije nego kao "alibi", a i u njih su se (u njihov "pod-

vati, najdra"a! U svetu u kome bude$ tada "ivela na!i !e$ uvek "iv, najbolji deo
mene samog i svu moju ljubav prema tebi" (br. 53: 4).
153
"Na njihovim sjenama, heroizmu i po"rtvovnosti, odgajala se i kasnije iz-
gra(ivala na$a omladina. Mislim da bi upoznavanje tih "ivotopisa, tih ma i djelo-
mi%nih biografija takvih revolucionara, odgojno djelovalo na dana$nju omladinu"
(br. 53: 4).

tekst") %esto upisivale "ljubavne teme" (Petak 1975a: 1594-
-1595).
154
Tina se, po tomu, nije razlikovala od drugih listova.
Takvim novinskim diskursom, koji je, i kada se bavio posebno
podobnim temama, zazivao "anr romanse, ili avanturisti%ko-akcijski
"anr, zapravo se ostvario prijedlog Georga Orwella o po"eljnosti eks-
ploatacije popularnih "anrova u promid"benoideolo$ke svrhe (Or-
well 1988 [1939/40]). No u jugoslavenskim uvjetima on vi$e nije
mogao nagovijestiti ostvarenje zamisli Hansa Magnusa Enzensberge-
ra, trend koji !e "na odgovaraju!i na%in i za vlastite ciljeve upotrije-
biti suvremene komunikacijske medije" (usp. Enzensberger 2000).
Prije bi se reklo da je izmicao bilo kojoj kona%noj odluci, maksimal-
no podatan za sva, pa i kontradiktorna tra"enja.
Soci j al i st i %ka oml adi na
Jugoslavensko dru$tvo 70-ih godina po%elo je pokazivati simptome
barem pregovara%kih, ako ne i svjesno zastranjenih dekodiranja ide-
olo$ko-odgojnih poruka. Omladinska srca, izvijestila je i Tina, vi$e
ne kucaju istom rado$!u koja je sokolila generaciju njihovih rodite-
lja. Mladi vi$e ne sudjeluju (u dovoljnoj mjeri) u onome $to se orga-
nizira "za njih", a omladinske radne akcije prve su na popisu takvih
pothvata i ovdje je djevoja%ki "bojkot" posebno uo%ljiv. Za to je, su-
gerirala je Tina, kriva tradicija, prije svega ona "gra(anskoga dru-
$tva", zbog koje roditelji tvrde "da se na radnim akcijama okupljaju
samo huligani", a zbog nje se i sami brigadiri %ude ako se akciji pri-
dru"i "lijepa djevojka", jer "na akcije dolaze iskompleksirane djevoj-

154
Ta se praksa zapazila na primjeru %asopisa koji su donosili "pri%e o najin-
timnijim stvarima (%esto veoma banalnim) iz "ivota popularnih 'zvezda' radija, te-
levizije, kriminala, $ansone, fudbala, seksa, pozori$ta, filma, ko$arke, boksa i
'd"uk-boksa'. Naravno, tu se, po pravilu, na(e i poneki na$ general ili %ak heroj
narodnooslobodila%kog rata, zamoljen da ispri%a poneku anegdotu iz te krvave
borbe za oslobo(enje na$e zemlje (). Dakle, $to se 'koncepcije' tih revija ti%e,
tu je, prividno, i 'vuk sit' i 'koze' (ili 'ovce') su na broju" (Petrovi! 1975: 343).

ke kako bi se, me(u velikim brojem mladi!a, mogle lak$e dokazivati"
(br. 106: 4). No, u stvari, te su akcije "izvanredna prilika za nepo-
srednim komuniciranjem omladine, za upoznavanjem mladih iz svih
krajeva i republika". Osim toga, one su i "svojevrsna '$kola "ivota',
zna%ajan doprinos pravilnom razvoju i osamostaljivanju mlade li%no-
sti". Djevojke i mladi!i ovdje mogu polo"iti voza%ki ispit, zavr$iti
moto, kino i foto-te%aj, te%aj zavarivanja, popravka malih ku!anskih
aparata i televizora, te%aj strojopisa i $ivanja, a pone$to mogu nau%iti
i o njezi i kozmetici, aran"iranju cvije!a, ili o modi i kulturi odijeva-
nja. Ovdje se organiziraju knji"evne i glazbene ve%eri, posjeti kinu,
kazali$tu i izlo"bama. "Naravno, tu su i plesne ve%eri i pjesme uz lo-
gorsku vatru" (br. 104: 4). U no!i "te$koj od mirisa borova i trave"
ostvarit !e se mnoge mladena%ke "skrivene "elje i nade" (br. 8: 7),
koje !e se jo$ dugo pamtiti, jer "brigadirske su ljubavi nezaboravne"
(br. 48: 3).
Tinini pozivi mladima, a posebno djevojkama, da se u ve!em
broju pridru"e ljetnim omladinskim radnim akcijama morali su,
dakle, otkloniti protivljenje roditelja, koji su zaboravili da su svoje-
dobno "neposredno po zavr$etku narodnooslobodila%ke borbe", i sa-
mi u njima sudjelovali, zamijeniv$i "pu$ke i bombe () lopatama i
pijucima", sada u "borbi za izgradnju nove, socijalisti%ke Jugoslavije".
Onima za koje tekovine narodnooslobodila%koga rata i borba za iz-
gradnju socijalisti%ke Jugoslavije nisu bile preporukom da svojoj dje-
ci omogu!e sudjelovanje u akcija$koj $koli "ivota ukazivalo se na mo-
gu!nost stjecanja znanja koja !e biti od koristi u svakodnevnom "ivo-
tu i postati presudnima u kasnijem izboru zvanja, ili ih se upu!ivalo
na to da je rije% o "zanimljivu" i uz to "jeftinu" ljetovanju (br. 104:
3-4). Me(utim, tre!i dio apela, koji se obra!ao djevoja%kom roman-
ti"nom individualizmu, zapravo je po$ao ususret roditeljskome pro-
tivljenju: djevojke je na radne akcije imalo privu!i, %ini se, ba$ ono
zbog %ega su roditelji onamo pu$tali samo svoje sinove.
155

155
"Mene su moji roditelji bez re%i suprotstavljanja pustili na radnu akciju
rekao mi je sedamnaestogodi$nji Kragujev%an Pavle Tipsarevi! ali moja bi

***
Mo"emo tek naga(ati o tomu jesu li pozivi djevojkama da u $to ve-
!em broju sudjeluju na omladinskim radnim akcijama bili, poput iz-
vadaka iz pisama Ive Lole Ribara i kratkih biografija trojice mladih
revolucionara, rezultat Tinine prilagodbe tra"enjima jugoslavenskog
socijalisti%kog vrha. Ista naga(anja !e opteretiti i uvid u povremena
predstavljanja "uzornih djevojaka", kojima je zajedni%ko isticanje nji-
hova "ivota u oskudici i, unato% tomu, izuzetnih rezultata u $koli ili
na poslu, a onda i njihove omiljenosti u dru$tvu. Ovdje se, na pri-
mjer, izvijestilo o Milki Obradovi!, dvadesetogodi$njoj slu"benici iz
Novog Sada, jednoj "iz grupe od dvije stotine mladi!a i djevojaka,
sudionika popularne akcije 'Biramo najboljeg mladog radnika samo-
upravlja%a'". Milka se zaposlila u tvornici ko"ne galanterije sa samo
sedamnaest godina. &ivi s roditeljima u malome mjestu koje je od
Novog Sada udaljeno 12 kilometara, i budi se "sa suncem, u ranu
zoru", da bi na vrijeme stigla na posao. Ima jo$ pet sestara, a tri se
od njih jo$ $koluju, pa Milka svojim roditeljima poma"e i financijski.
Pored toga sudjeluje u radu omladinske organizacije u svojoj tvorni-
ci, %lanica je Saveza komunista Jugoslavije i tri puta tjedno trenira u
rukometnom klubu &eljezni%ar. No, i Milka je, zapravo, samo obi%-
na djevojka: svoje slobodno vrijeme provodi s mladi!em, "voli film i
obo"ava duge $etnje" (br. 104: 5). Takva je i dvadesetdvogodi$nja
Amira !api!, jedina "ena rudar u Jugoslaviji. Njezin posao je te"ak i
opasan, ali najodgovorniji u rudniku: svakodnevno mjeri koli%inu
dotoka vode. #lanica je komisije Saveza omladine Bosne i Herce-
govine za samoupravna pitanja, %lanica predsjedni$tva Saveza
omladine Tuzla, %lanica konferencije Saveza komunista u poduze!u
Tuzlaso i %lanica savjeta Op!inske skup$tine za privredu i plan. Usto,
studira za$titu na radu, voli Ki!u, Arsena i Gaby, odlazi u kazali$te, u

mla(a sestra mogla postati brigadirkom samo ako bih i ja bio pokraj nje na akci-
ji" (br. 106: 4).

kino i na ples, a uve%er s prijateljicama $e!e tuzlanskim korzom
(br. 40: 4).
Takva predstavljanja djevojaka koje je socijalisti%ko dru$tvo vid-
jelo kao posebne i primjerne zapravo su stvarni pandan predstavlja-
njima pop-idola na stranicama istodobnog zapadnog tiska. Njihovi
su poslovi, dabome, posve razli%iti, no razli%it je i opis sumjerljivih
stvarnosti: jedna je od njih bila zarobljena u stalnim odga(anjima
budu!nosti koja se predvidjela filozofskopoliti%kim spisima, a druga
je, %ini se, naprosto "ivjela svoju "dekadentnu" stvarnost.
Dru$ tvo
Jedini jugoslavenski %asopis za djevojke morao je, da bi opstao, zado-
voljiti mnoge, a mnogokad i posve protuslovne zahtjeve. Me(utim,
bilo bi preuzetno tvrditi da su Tinine %itateljice u "ideolo$ki korekt-
nim" %lancima redovno prepoznavale tek "privagu" listu mnogo za-
nimljivijega "mesa". Time bi se porekli prohtjevi %itateljica kojima je
rad dr"avnih ideolo$kih aparata "u$ao pod ko"u" i koje su, poput
Amire !api! i Milke Obradovi!, aktivno sudjelovale u zacrtanome
projektu izgradnje doma!ega dru$tva. Tinina publika se, toga su u li-
stu bili itekako svjesni, razlikovala "po dobi, znanju, ukusu, interesu i
sredini u kojoj "ivi" (br. 62: 2),
156
pa !e se pitanju o tomu kako su se
%itali %lanci o omladinskim radnim akcijama, pisma Ive Lole Ribara,
predstavljanja uzornih omladinki ili djelomi%ne biografije revolucio-
nara, morati, kao jednako vrijedno, pridru"iti ono o tomu kako su
se, na primjer, %itale upute za sjen%anje lica puderom ili o priklad-
nim na%inima da se u(e u automobil i iza(e iz njega.
I nadalje, Tinine "djevojke s naslovne stranice" nisu nu"no od-
govarale predlo$ku kakav se nadao iz modnih priloga, iako su mogle
ponijeti poruku o tomu da je, i za njih, svijet medija itekako dosti-

156
Pristupom od-svega-po-malo, Tina je nastojala svima ugoditi (prema raz-
govoru s Grudom 'picer; IEF CD 824).

"an. Me(utim, ako se ovo protuma%i kao prapo%etak dana$njih
"stvarnosnih" medijskih "anrova, koji svojim raznolikim formatima
dopu$taju brz uzlet do zvijezda ili, ako ni$ta drugo, barem "bljesak"
na ekranima i na stranicama popularnih %asopisa, onda treba zapaziti
i Tininu redakcijsku zaporku koja je preprije%ila put do naslovnice
svim onim djevojkama koje nisu odgovarale liku uzorne omladinke.
"Prilikom izbora djevojaka za naslovnu stranu nastojimo da one osim
simpati%nog lica posjeduju i neke druge kvalitete", glasio je Tinin
odgovor na pismo djevojke koja je pitala o kriterijima za izbor. Te
djevojke, obrazlo"ilo se, "prije svega moraju biti vrlo dobre u%enice"
(br. 198: 44).
157

No, pone$to od onoga $to !e mnogi pogled iz "tranzicije" nazvati
"socijalisti%kom obvezatno$!u" vjerojatno se mo"e pripisati i sasvim
nevinim nakanama Tinina uredni$tva jer, to !e danas potvrditi i nje-
zini urednici, "Tina je, kao tinejd"erski magazin, uglavnom bila po-
$te(ena politi%kih direktiva".
158
Dakako, Tinina bi se uredni%ka is-
krenost morala motriti u svjetlu fenomena socijalisti%ke novinarske
autocenzure, no ovladavanje tom strukovnom vje$tinom nije moglo

157
Sli%ni su kriteriji vrijedili i u izboru "Tine (i Tina) godine": "Tra"e se Tina
i Tin godine. () Ve! iz naslova vidite da !emo ovog puta birati i Tina godine. U
na$u je redakciju, naime, stigao velik broj pisama djevojaka koje smatraju da !e
ovako pro$ireno natjecanje biti jo$ zanimljivije. Vjerujem da me(u vama ima
mnogo vrijednih i zaslu"nih Tina i Tinova. Ako su srame"ljivi i ne jave se sami,
potra"ite ih vi me(u svojim prijateljima, u razredu, u susjedstvu Pi$ite nam o
njima i njihovim zaslugama. Ne zaboravite one koji "ive u te$kim prilikama, koji
su se istakli u nekoj humanoj akciji, koji su aktivni i sposobni te mogu poslu"iti
kao primjer ostalima" (br. 120: 2).
"Katicu nam je predstavila njezina kolegica Jasna. Uvjerena je da zaslu"uje na-
ziv Tine godine. Odli%na je u%enica, urednica $kolskog lista, dobitnica mnogih
nagrada za pismene radove. Na nedavnom susretu mladih novinara u Karlovcu za
$kolu je osvojila magnetofon (najbolje ure(en list), a svojim radovima diplomu
zlatno naliv-pero. 'Katica trenira i ko$arku, a dobila je zlatnu zna%ku i za gimna-
stiku. Nekad, u Rovinju, u%ila je balet, sad o njemu samo ma$ta jer u Dubrovni-
ku nema baletne $kole. Izvrsna je matemati%arka, a uz sve to veoma dobra druga-
rica uvijek spremna da pomogne" (br. 30: 6).
158
Iz osobne prepiske sa &eljkom &utelijom. Sli%no i iz razgovora s Grudom
'picer (IEF CD 824).

biti solidno i kona%no u dru$tvu koje nije raspolagalo solidnim i ko-
na%nim uputama o tomu kakva se popularna kultura od njega o%eku-
je, i gdje su se vrijednosti socijalizma jo$ borile za prevlast nad tradi-
cijskim vrijednostima, vrijednostima predratnoga gra(anskog dru$tva
i naoko sasvim banalnim, ali svakako kvantitativno nezanemarivim
svjedo%enjima "svojih" gastarbajtera o kvaliteti "ivota na Zapadu.
Zbog %ega, zapravo, ne bi i za Tinu vrijedila tvrdnja kojom je Angela
McRobbie objasnila promijenjenu sliku Jackie u 80-ima? Ako je toj
promjeni britanskoga djevoja%kog tjednika pridonio ulazak "$irokog
spektra feministi%kih ideja () u prostor popularnog zdravog razu-
ma", onda bi "slika Tine" mogla, me(u ostalim, odraziti utjecaj za-
greba%ke feministi%ke "grupe" iz sredine 70-ih, koji se mo"da i po-
najprije ogledao u medijima: neke su njezine %lanice, naime, i same
bile novinarke ili su upravo po%injale svoju novinarsku karijeru
(Kne"evi! 2004: 250).
Uz to, mnoge jugoslavenske tinejd"erke nije zaokupljalo pitanje
o tomu odgovaraju li idealu prema kojemu su se oblikovale glavne
junakinje Tininih stripova, modeli s Tininih modnih stranica i pop-
-zvijezde na Tininim posterima. One se nisu brinule o tomu koji !e
regenerator bolje odgovarati njihovu tipu kose, niti su razmi$ljale o
tomu kako prikriti svoje sitne tjelesne "nedostatke". Feministi%ka
osvije$tenost se, u doma!im uvjetima, najprije morala pozabaviti tra-
dicijskom patrijarhalno$!u, a zatim i nedostatkom temeljne eko-
nomske i infrastrukturne podr$ke. Zato su Tinini razgovori s "obi%-
nim djevojkama" po%esto otkrivali drugo lice njihove svakodnevice,
li$eno "do"ivljaja iz disko-kluba, pri%a o tv-programu, o najnovijoj
gramofonskoj plo%i i svjetskim hitovima", ali i "enskih emancipator-
skih ideala (br. 12: bez paginacije):
"Iako polako nestaju stari obi%aji, jedan se, usprkos svim promjenama
i novom na%inu "ivota, ipak zadr"ao: seoske djevojke na bilo kakvu za-
bavu ili ples jo$ uvijek odlaze u strogoj pratnji majke, oca, starijeg bra-
ta ili sestre Same nikako! ''to bi bilo da vam k!erka ode sama na
%ijanje?', pitam Martinu majku. 'Da to napravi, onda se meni vi$e ne bi
trebala vratiti', odgovara ona ozbiljno". () I pored budnih pogleda

roditelja, bez kojih, kako reko$e, nema izlaska, uz muziku 'cimbula' ili
harmonike 'ukrade' se pokoji pogled, uzvrati osmijeh, srce ja%e zakuca
i rodi se ljubav () 'Pa, sprema$ li se ti za udaju?', pitam Martu.
'Da', ka"e stidljivo smiju!i se. Vezem ru%nike, pripremam se'. Bez
izvezenih ru%nika u Slavskom Polju se ne mo"e ni zamisliti svadba.
Moraju se njima okititi svi svatovi, kola, konji, a dana$nje svadbe su ve-
like i brojne. Treba pripremiti i vi$e od stotinu ru%nika 'Marta je do
sada izvezla oko dvjesta', hvali je majka. 'Vezla ih je dvjema starijim se-
strama koje su se ve! udale, a po$to su radile, nisu stigle same. Sad ve-
ze sebi" (br. 77: 4-5).
Jugoslavensko socijalisti%ko dru$tvo, pokazala je Tina, ne samo $to je
mnoge ostavilo u oskudici, nego nije omogu!ilo ni da svi ostvare
svoje pravo na obrazovanje:
"'kolska dvori$ta su o"ivjela. Zavr$ili su praznici, pro$lo je ljeto. Vratili
ste se s mora, planina, posjetili baku u Slavoniji ili Zagorju. Tko zna
gdje ste sve bili ovo ljeto. () Me(utim, mnoge djevoj%ice ni ove go-
dine nisu vidjele more. Ljubicu Novosel srela sam na obali Kupe. Nije
se kupala, iako je jo$ uvijek bilo vru!e. Stajala je u vodi i prala rublje.
Pljus, pljus, jednoli%nim udarcima rublja po drvenom koritu. ()
Ljubica je navr$ila tek 12 godina i bila je najmla(a pralja na obali. Veli-
ki komadi gruboga selja%kog platna za trenutak bi zaplovili rijekom,
prljav$tina bi se izgubila u matici i rublje je bilo %isto. Ljubica je radila
vrlo vje$to. () Na velikoj livadi kraj Petrinj%ice (Petrinja) bilo je
mnogo djevoj%ica. Igrale su 'grani%ara'. Bezbri"ne, nasmijane, pljeskale
bi rukama kad bi tko iz 'neprijateljske mom%adi' bio pogo(en loptom.
Jedino je bosonoga Katica Mrmi! mogla 'kr$iti' pravila igre. Ona je
jednim okom gledala loptu, a drugim dvije krave koje je %uvala. ()
Katica je neprestano napu$tala utakmicu i tr%ala sa $ibom za joguna-
stim kravama. () Katica ima 11 godina, a zavr$ila je tek drugi razred.
Ostaje %uvati krave, radi u polju, ili je bolesna" (br. 9: 7).
"Dragica, Draga ili Dragana, kako je baka odmila zove, nije zavr$ila
osnovnu $kolu. Do$la je do sedmog razreda. Ove bi godine u osmi, ali
kriv je popravak iz biologije 'Nisam vjerovala da ne!u polo"iti',
pri%a Draga. 'U%ila sam preko ljeta, naravno, radila sam i druge poslo-
ve: su$ila sijeno, vr$ila "ito, ali i u%ila sam pone$to. #ini se da ipak nije

bilo dovoljno. Zapravo, sad znam da je trebalo mnogo vi$e u%iti, a ja
sam vi$e radila ostale poslove'. Popravni nije polo"ila, ali ono najte"e
%ula je tek kad se vratila ku!i: 'Ne!e$ vi$e u $kolu!' 'Bilo mi je te$ko.
Plakala sam i molila da me puste, ali baka je rekla da nema novaca, i da
se jedva uspije raspodijeliti na nas pet kad normalno zavr$avamo, a ka-
moli da jo$ koja i razred ponavlja Obra!am se baki i opravdavam
Dragu rije%ima da vjerojatno nije imala uvjete za u%enje i da joj zbog
jednog popravka mo"da i nisu ba$ trebali prekinuti dalje $kolovanje.
Govorim to, a u polutami tog sumornog "ivota u ku!i s malim, uskim
prozor%i!ima i jednom jedinom prostorijom, pretijesnom za toliko
uku!ana, nazirem odgovore na svaku svoju rije%. () 'Voljela sam ru-
ski i hrvatsko-srpski', nastavlja Draga zapo%eti razgovor o $koli. '&eljela
sam postati nastavnica hrvatsko-srpskog' Sada zna da joj se to ne!e
ostvariti, jer kriva je biologija, kriva je Draga sama, kriva je mala ma-
mina pla!a i skromni "ivot jedne seoske obitelji. Dragina mama zara-
(uje 850 dinara mjese%no, a sve to treba poslati Nadi u Zagreb, najsta-
rijoj od pet sestara. Ide u drugi razred ugostiteljske $kole i treba joj za
dom i hranu. Otac ne "ivi s njima i ne poma"e ni$ta. U$utjele smo na
trenutak. 'Ovih dana vadim paso$, idem u Njema%ku', prekine Dra-
ga nastalu $utnju. 'Mo!i !u valjda ne$to zaraditi, a onda, mo"da nekako
nastavim i $kolovanje" (br. 44: bez paginacije).
Iako kriti%ki, takvi napisi nipo$to nisu proturje%ili samoobnovitelj-
skoj "konstruktivnoj kritici" koja se %ula s jugoslavenskih politi%kih
govornica. Isto vrijedi i za mnoge %lanke koji su obavje$tavali o jo$
jednom problemu doma!eg socijalizma, nemogu!nosti da se nadi(u
"socijalne razlike". #lanak koji je taj problem stavio i u naslov zapo-
%inje usporedbom dviju djevojaka, koje idu u isti razred. Jednoj je
otac "$ef u nekom velikom poduze!u", a drugoj "eljezni%ar, jedna
stanuje u peterosobnom stanu, a druga u podstanarskoj sobi, jedna
svoju odje!u kupuje u Udinama ili Veneciji, a druga u Nami, jedna
praznike provodi u europskim metropolama ili skija u Sloveniji,
druga odlazi ku!i u Vrbovec. Za Tinu, koja nije ostavila mjesta
sumnji u to na strani koje bi od tih djevojaka imale biti %itateljske
simpatije, ovdje problem nije bio samo u socijalnim razlikama, zbog
kojih su mladi u Jugoslaviji "'manje' ili 'vi$e ravnopravni'" (br. 125:

4), nego i u moralu, jer, u socijalizmu, "rad ima moralnu vrijednost"
(br. 120: 4).
159

Osim na taj na%in, po"eljne vrijednosti su se mogle predstaviti u
obzoru revolucionarnih ideja zapadne omladine, koja je u to vrijeme
protestirala protiv rasne segregacije (br. 220: 8-9), rata u Vijetnamu
(br. 198: 18) ili, jednostavno, "okova politi%kog tradicionalizma"
(br. 154: 4-5; 201: 26) i "nezadovoljavaju!e dru$tvene situacije" (br.
155: 16). U Tini te su se vrijednosti jasno suprotstavljale "obi%nome
"ivotu na Zapadu", gdje je mladima zapravo dosadno, jer "vi$e nema-
ju %ime $okirati starije" (br. 214: 12-13), gdje trgovci kupcima ispi-
ru mozak ("Reklame odra"avaju histeriju ovog potro$a%kog dru$tva u
kojem je jedino va"no prodavati i kupovati"; br. 185: 16-17; 186:
18-19), gdje novac "kroji [$kolsku] svjedod"bu" (br. 187: 18-19;
188: 6-7), gdje "djeca ra(aju djecu" (br. 189: 18-19), a djevojke sa-
njaju o tomu da postanu "Miss Teen", pa "pa"ljivo na$minkane, na-
pudrane i po%e$ljane, u dugim sve%anim haljinama izlaze na pozorni-
cu" i "s tim masnim naslagama ru"a, nalakiranim frizurama i dubo-
kim dekolteima [gube] tinejd"ersku svje"inu" (br. 190: 8-9). U tako
postavljen raster dokaza, o zapadnoj dekadenciji i o osvije$tenosti za-
padne inteligencije koja tek stasa, mogli su se "podmetnuti" sadr"aji
koji su govorili o tomu da je jugoslavenska omladina uvijek bila nosi-
teljica politi%kih revolucija (br. 116: 2-3), pa da !e mladi ponovo bi-
ti "u prvim redovima" poka"e li se potreba da se onemogu!i "djelat-
nost inozemnih obavje$tajnih slu"bi i na$ih unutra$njih protivnika

159
"Od prvobitne zajednice, preko robovlasni%kog, feudalnog i
kapitalisti%kog dru$tva do socijalisti%kih dru$tvenih odnosa kakve gradimo danas,
stvarali su se obi%aji, navike i pravila dopu$tenog pona$anja karakteristi%na za
svako dru$tvo. I kao $to je svim dru$tvenim aktivnostima osnovni ton davala
vladaju!a klasa, tako je i vladaju!i moral svake epohe bio izraz polo"aja, interesa i
svijesti te klase. () Kad se govori o poimanju socijalisti%kog morala, onda se
izme(u ostalog naj%e$!e spominje odnos prema radu i dru$tvu. Kroz rad se
%ovjek izra"ava kao ljudsko bi!e, u radu %ovjek stupa u odre(ene dru$tvene
odnose prema drugim ljudima, tu dolazi do izra"aja suradnja, drugarstvo,
solidarnost" (br. 120: 4).

samoupravnog socijalizma" (br. 199: 8) i da !e se znati nositi sa svo-
jim obvezama samoupravlja%a (br. 48: 3; 81: 4).
"Radne navike" i "samoupravlja%ka odgovornost" mogli su se
ste!i i obavljanjem poslova koji ne!e opteretiti $kolski raspored,
160

ali !e pomo!i da se "pone$to zaradi", za $kolski izlet, maturalac, za
ljetovanje ili pak samo za d"eparac.
161
Stoga je Tina povremeno, a
naj%e$!e u vrijeme pred $kolske praznike, obavje$tavala o tomu kako
prona!i takve poslove. Nije se, tvrdila je, morala bojati da !e jugosla-

160
"Ako bismo poku$ali definirati $to je omladinsko uslu"no zadrugarstvo,
dobili bismo odgovor: to je specifi%an oblik interesnog okupljanja mladih na bazi
pla!enog povremenog radnog anga"iranja na podru%ju usluga. Naj%e$!e su to ove
usluge: radna snaga na sezonskim poslovima, ispomo!ni poslovi u proizvodnom
procesu (pakiranje, monta"a, kontrola), magazineri, voza%i kolica, $oferi, rad na
pripremi poslova, putovanja, utovar i istovar robe, poslovi na ure(ivanju grada,
%uvanje djece i bolesnika, intelektualne usluge, prodaja sladoleda, suvenira i %e-
stitki, dekoracija sajmova, sala, itd. Omladinsko uslu"no zadrugarstvo od nepro-
cjenjive je vrijednosti i za radni odgoj mladih, za stjecanje radnih navika i iskusta-
va. Zahvaljuju!i radnoj anga"iranosti prije ulaska u stalni radni odnos, mladi stje-
%u potrebna iskustva, saznaju $to zna%i raditi, $to zna%i odlu%ivati o rezultatima
rada, $to zna%i samoupravljati" (br. 121: 5).
161
"Kruh je opet poskupio, i meso, i $e!er, i ulje za jelo i za lo"enje. Ka"e$
ba$ me briga, to su mamine stvari. Ljuto se vara$. Jer, tvoj d"eparac ostao je
isti, a poskupilo je i kino i diska%. Nema vi$e po$tene %age bez soma, zar ne? I za-
to !u ti ne$to predlo"iti. Mogla bi se ve! i sama pobrinuti da zaradi$ koji dinar.
Ne $alim se. Nije va"no $to jo$ nisi punoljetna. Da se razumijemo: i ne pomi$-
ljam da napusti$ $kolu i po%ne$ raditi. Mislim jednostavno na neki posli!, onako
uz $kolu, poslije podne. Ali pod jednim uvjetom: mora$ u $koli biti koliko-toliko
dobar u%enik da bi se osim u%enja mogla baviti jo$ ne%im" (br. 43: 29).
"Ljeto i ljetni praznici su na pragu. Nakon napornih $kolskih obaveza treba
po!i na zaslu"eni odmor negdje na more, u planine ili na selo Za nekoliko da-
na odmora novca bi se na$lo gotovo u svakom obiteljskom bud"etu. Ali ljeto traje
mnogo du"e, da i ne govorimo o garderobi koju treba obnoviti, o $kolskim knji-
gama koje !e nam na jesen opet zatrebati. () Prilika da sami zaradimo d"epa-
rac, a i ne$to vi$e za ljetovanje, garderobu, knjige ima dosta. Po%ev$i od onih
sitnih, povremenih poslova: unijeti susjedima ugljen u podrum, pomo!i nekom
pri selidbi, pa do onih ozbiljnijih i trajnijih. Problem je jedino kako na!i posao.
No, ako "ivite u nekom ve!em gradu, kao $to su Zagreb, Beograd, Split, Ni$ ili
Dubrovnik, problema nema. U svim tim, a i mnogim drugim mjestima postoje,
naime, omladinski servisi kojima je osnovni zadatak da $kolskoj i studenskoj
omladini omogu!e da se zaposle. () #lanom Omladinskog servisa u Zagrebu
npr. mogu postati svi od 16 do 27 godina starosti pod uvjetom da su redovni
u%enici ili studenti i da su %lanovi Saveza socijalisti%ke omladine" (br. 201: 9).

venske omladince "omamiti pri%e o bogatstvu". Oni su u prilici u%iti
od velikih umova Zapada i Istoka,
162
i nisu nalik mladim Amerikan-
cima, koji u%e samo o onomu $to pogoduje samoodr"anju tamo$nje
politi%ke elite. Njima novac nije "osnovni cilj u "ivotu". Oni, uvjera-
vala je Tina, rado poma"u svojim roditeljima, a "ve!inu izvan$kol-
skog vremena provode u u%enju, %itanju, aktivnostima u omladin-
skim organizacijama, dru$tvima i klubovima, razvijaju!i i neke druge
vrijednosti" (br. 115: 6-7).
Ipak, i iz ovih Tininih tema kad$to je izvirivalo ne"eljeno lice
doma!eg socijalizma, koje se okretalo zaradi i "sticanju va"nog "ivot-
nog iskustva" u zemljama europskog Zapada:
"Prije nekoliko dana u redakciju nam se javila agencija Archway Au-
-Pair Agency s vrlo zanimljivom idejom. &elite li radi u%enja ili usavr-
$avanja engleskog jezika boraviti u Londonu kod engleske obitelji od
dva mjeseca do godinu dana, obratite se za pojedinosti na adresu ()"
(br. 107: 11).
U svakom slu%aju, uzorna jugoslavenska omladina rano je po%injala
razmi$ljati o svojoj budu!nosti, koja se, za djevojke, nije imala ispu-
niti (samo) udajom. One !e, po Tini, stasati u lije%nice, nastavnice,
frizerke, aran"erke, spikerice, stjuardese, kozmeti%arke, cvje!arice,
manekenke, fotografkinje, odgajateljice, likovne tehni%arke, kiparice,
prodava%ice, telefonistice, medicinske sestre, kuharice, vrtlarice
163

162
Naime, "jo$ je William Shakespeare u svom Timonu Atenjaninu napisao:
'Zlato? Skupocjeno, blistavo, crveno zlato? / Ne, bogovi! Nisam uzalud prekli-
njao. / Toliko toga crnog %ini bijelim, ru"nog lijepim, / Zlo dobrim, staro mla-
dim, / pla$ljivo hrabrim, podlo plemenitim'". Ovome je Tina dometnula odgo-
varaju!i citat utemeljitelja socijalisti%ke misli: "A Marx i Engels ka"u: 'Novac mo-
"e pretvoriti svaku vrlinu %ovjeka, svaku manu ili osobinu u njenu suprotnost'"
(br. 115: 6-7).
163
Obrazovanje je, naravno, bilo posebno va"no: samo !e kvalificirani radnici
mo!i odgovoriti te"nji da se uspostavi "idealno dru$tvo" i, tako(er, samo !e obra-
zovanje pripomo!i da djevojke izbore i stvarnu samostalnost, povrh jednakosti
koju je za njih bio predvidio jugoslavenski Ustav. Zato je Tina odgovarala na pita-
nja o prijemnim ispitima na fakultete (br. 117: 8), obavje$tavala o u%eni%kim i
studentskim kreditima i raspravljala o problemima u%eni%koga i studentskog
smje$taja (br. 36: 5), spekulirala o tome je li klasi%na gimnazija "snobizam ili po-

U svojim prilozima koji su jugoslavenskim djevojkama imali pripo-
mo!i u va"noj odluci odabira "ivotnog zanimanja Tina je, dakle,
predlagala manje mukotrpnu budu!nost, druga%iju, a svakako "gra-
(anskiju", od one do koje su dorasle Milka Obradovi! i Amira !a-
pi!, ujedno i posve otklonjenu od dru$tvene stvarnosti u kojoj je ve-
!ina "ena svoje osmosatno radno vrijeme provodila u tvornicama, na
traci (br. 11 i dalje).
Na rubu
O dru$tvenoj osjetljivosti Tine, i djevoja%kome pristajanju na nju,
najrje%itije je govorila najpopularnija rubrika Govore$i otvoreno.
Njezin izbor tema bio je vrlo $irok: dosljedno u formi razgovora s
anonimnim sugovornicama, tematizirala je "ivot djevojke u "provin-
ciji" (br. 75: 10-11), posao novinarke (br. 77: 8-9), ili medicinske
sestre (br. 80: 10-11), "ivot djece rastavljenih roditelja (br. 78: 10-
-11; 153: 18-19; 218: 26-27), "ivot s ocem koji je alkoholi%ar (br.
84: 18), "ivot u popravnom domu (br. 124: 18-19; 196: 16-17), ili
predrasude provincijskoga dru$tva u kojem se mladi par, suo%en s
nerazumijevanjem, odlu%io na samoubojstvo (br. 119: 10), "ivot dje-

treba" ("Za mnoge su u%enike ve! pro$la vremena kad se u neku $kolu i$lo zbog
"elje roditelja ili tradicije. Danas biraju $kole i zanimanja prema onome $to ih
najvi$e zanima, tra"e podru%ja u kojima pronalaze sebe"; br. 120: 7), ili je savjeti-
ma polazila ususret "strahu od prvog tromjese%ja u srednjoj $koli" (zapravo je su-
gerirala: "Ti se i jesi ve! dosta promijenila. Mislim na tvoje rasu(ivanje koje je
dublje i logi%nije. Sada rje$ava$ matemati%ke zadatke za koje si prije mislila da su
zamr$eni do besmisla, i mo"e$ prepoznati $to je valjano u nekom dobrom filmu
za koji si prije rekla da je bezvezno nizanje scena i slika. Mislim i na tvoje pona$a-
nje. Nije to vi$e samo bezbri"na i vesela igra radi igre, ve! i "elja da se u zabavlja-
nju %uje ne$to duhovno i novo; da poka"e$ drugima ne$to i od svoga umije!a.
Rje(e ti se dogodi da iznevjeri$ rije% ili obe!anje, a %e$!e ostaje$ pomo!i u ku!i,
iako te vani o%ekuju zabave u dru$tvu. Ponekad, kad si i sama tu"na, ulazi$ u ku!u
veselo galame!i i pri%a$ dogodov$tine, glumi$ i skaku!e$ samo da bi razveselila
mamu. Zna$, odgovornost je potrebna, ali ne takva koja mu%i, ve! ona zdrava.
Njome !e$ krenuti u akciju, svladati brda i planine, ona !e te aktivirati i voditi u
"ivot pun rada, ali rada koji te veseli"; br. 117: 9).

vojaka ili mladi!a koji su se lije%ili od ovisnosti o drogama (br. 91:
10-11; 183: 16-17), "ivot silovanih djevojaka (br. 113: bez paginaci-
je), djevojaka koje su se "rodile izvan braka" (br. 120: 18), ili djevo-
jaka koje su i same rodile izvanbra%nu djecu (br. 85: 10-11; 198:
16), "ivot jednojaj%anih blizanki (br. 86: 18-19), "ivot u obitelji s
petero djece (br. 89: 26-27), "ivot u dje%jem domu (br. 92: 5-6),
nedoumice novope%enih gimnazijalki (br. 83: 4-5), zaljubljenost u
mladi!a druge rase (br. 114: 10-11)
164
Ovdje, Tina je razgovarala
s djevojkom koja zamuckuje (br. 123: 18-19), djevojkom %ija je
majka u du$evnoj bolnici (br. 184: 16-17), s djevojkom koja je na-
pravila poba%aj (br. 215: 26-27) i djevojkom koja je svoga mladi!a
na$la "u zagrljaju s drugom" (br. 118: 18). Razgovarala je s mladi!em
na odslu"enju vojnog roka u Zagrebu (br. 200: 12-13), pa i s "jed-
nom petnaestogodi$njom djevojkom i njenom majkom", u nadi da
!e "na taj na%in neke probleme koji postoje u odnosima izme(u
majke i k!eri bolje rasvijetliti sa dviju razli%itih strana i tako ih dublje
i potpunije razumjeti" (br. 65: 10).
Po%esto, ti su razgovori preuzimali formu opominju$ih pri"a,
ali, za razliku od rubrike Readers' True Experience o kojoj je izvije-
stila Angela McRobbie, samo su rijetko kulminirali priznanjem kriv-
nje i upozorenjem drugim "itateljima. Osim toga, djevoja%ki proble-
mi o kojima se govorilo u Govore$i otvoreno kao da su ispunjavali
prazno mjesto $to ga je u rubrici Intimna "avrljanja/Tiho, tiho po-
vjerljivo bila ostavila djevoja%ka srame"ljivost, dok je odgovaraju!a
rubrika u Jackie svojim temama "doslovce ponavljala one s kojima se
kra!e bavilo na problemskim stranicama" (McRobbie 1991 [1978]:
116). Umjesto unhappy enda one su i na dru$tvenoj margini, gdje
tavori "neprihvatljivo pona$anje", prepoznavale mogu!nosti raspleta i

164
"Jedan mi je momak, koga ina%e dobro poznajem () rekao Zar si tako
nisko pala da se mora$ dru"iti s crncima, zar si ne mo"e$ na!i drugo dru$tvo?
() Mama je () rekla () da je ne!u valjda, nakon svega $to mi je pru"ila ta-
ko sramotiti, da se s crncima zabavljaju samo pokvarene djevojke. Upotrijebi-
la je, zapravo, mnogo ru"niji izraz A tata je rekao da !e me ubiti uvjeri li se da
je to $to se pri%a istina ()" (br. 114: 10-11).

zametak budu!e sre!e, iako tek nakon valjane introspekcije, suo%ava-
nja sa situacijom koja je prethodila povodu razgovora. Neke pri%e i
nisu zaklju%ile razrje$enjem, ostaju!i tako otvorene i za opciju nove
nesre!e, a u nekima se sugerirala mogu!nost da se ista, problemati%-
na situacija, protuma%i na vi$e od jednog na%ina.
165
Uobi%ajeno, u
ovoj se rubrici upozoravalo na dru$tvenu nepravdu, na nedje-
lotvornost nadle"nih institucija ili na zastarjele dru$tvene vrijednosti,
a posebice u razumijevanju rodnih uloga, $to mnogostruko
ograni%ava i optere!uje pojedinca, ali i dru$tvo koje se predstavlja
kao progresivno.
Teme su se birale ad hoc, po %itateljskoj "dojavi", ili pak s obzi-
rom na "goru!e predmete" trenutnih dru$tvenih prijepora.
166
No, i
neke druge rubrike bile su pozornicama za predstavljanje tema s
"dru$tvenog ruba". Tu je Tinin glas vi$e dolazio do izra"aja, a nalazilo
se vi$e mjesta i za pomniju analizu problema, za spekulacije o mo-
gu!nostima njihova razrje$enja ili pak za kritiku dru$tva koje ih je
uvjetovalo i ne %ini mnogo da bi ih sprije%ilo.
167
U %lanku koji je te-
matizirao "ivot u odgojno-popravnom domu, pokazalo se, na pri-

165
U pri%i o ljubavnome trokutu, na primjer, svjedo%ilo je sve troje sudioni-
ka. Ostavljeni suprug se opravdao svojom razumno$!u, radi$no$!u, po$tenjem i
pravedno$!u i, iznad svega, brigom za dijete koje !e brakorazvodna parnica dodi-
jeliti majci. Mlada "ena je svoju zaljubljenost u najboljeg mu"evog prijatelja pripi-
sala zasi!enosti "ivotnim planovima koji su ostavljali premalo prostora za njezine
osobne ambicije, a zatim i otkri!u da je druga%iji "ivot mogu!. Mu"ev prijatelj se
branio ionako naru$enim odnosima dvoje bra%nih partnera. Priznao je da ne
osje!a spremnost da djetetu zamijeni oca, ali da se nada da !e se sna!i i u toj no-
voj ulozi (br. 199: 26-27). Ni jedno od njih ne osvaja simpatije %itatelja: mu" je
"razuman" i po$ten, ali sebi%an (mlada je "ena zbog njegovih ambicija zatomila
vlastite, a zapustila je i $kolu); "ena je lakovjerna i brzopleta, ni$ta ne ukazuje na
to da se nova veza ne!e zavr$iti na jednak na%in kao i stara, a dijete je, u o%ekiva-
nju sudske odluke, ostavila ocu; prijatelj, iako je i sam patio zbog situacije u kojoj
se na$ao, iz svoje projekcije budu!e sre!e isklju%uje onoga koji u svemu tome je-
dini sasvim nepravedno ispa$ta.
166
Prema razgovoru s Vesnom Lamzom Posavec, urednicom rubrike (IEF
CD 825).
167
Rije% je, na primjer, o temama pod naslovima "Za$to droga" (br. 158: 4-
-5), "Silovanje pravo ja%ega" (br. 159:10-11) ili "S onu stranu "i(vi)ce" (br.
160: 4-5).

mjer, da delikti zapisani u djevoja%kim dosjeima ne zaslu"uju svoje
rigorozne posljedice i da, u stvari, takvi domovi %esto slu"e tomu da
"uklone djevojke iz lo$eg dru$tva" i iz "obiteljske sredine" koja im ne
pru"a materijalnu ni emocionalnu sigurnost:
"Otac je oti$ao u Ameriku kad mi je bilo godinu dana (). U po%etku
je pisao, ali majka nije htjela primati pisma. Uskoro se preudala. U
na$oj ku!i od tada nikad nije bilo porodi%ne harmonije. Uvijek su to
bili hladni, napeti razgovori, za%injeni psovkama i me(usobnim optu"i-
vanjima. Ni majka ni o%uh me nisu voljeli. #esto su me tukli. Kad sam
iz djevoj%ice izrasla u djevojku, o%uh je po%eo prema meni pokazivati
nastrane "elje. Majka me s druge strane iz dana u dan optu"ivala da s
njim "ivim. Sa mnom bi sklopila primirje samo kad bi bila s njim po-
sva(ana. Bje"ala sam od ku!e nekoliko puta, u $koli je bivalo sve gore,
ponavljala sam $esti razred. Socijalni radnik me povezao s inspektorom
koga sam molila da me po$alje bilo kuda iz tog pakla. Rekao je da to
ne mo"e u%initi, jer nisam na%inila nikakav delikt. Nisam znala $to to
zna%i. Kra(a npr., objasnio mi je. Tada sam do$la na ideju: u $koli sam
uzela ne%iju kutiju i spremila je na dno svog ormara. Kad je sve otkri-
veno i kad su rekli da !u u odgojno-popravni dom, majka se zaklinjala
da !e srediti situaciju kod ku!e, samo da ne oti(em. Imala si za to vre-
mena 16 godina, rekla sam joj. Tada me opet optu"ila da "ivim s in-
spektorom, jer mi je on u svemu pomogao" (br. 160: 4-5).
Iako ova pri%a jedne od $ti!enica Odgojno-popravnog doma za dje-
vojke u Slavonskoj Po"egi pripovijeda o dobrovoljnom i promi$lje-
nom izboru manjega zla i iako se djevoja%ki "ivot u domu povoljno
ocjenjuje, jer pru"a zadovoljavaju!i komfor, mogu!nosti obrazovanja
i stjecanja "kvalifikacije i papira za budu!i "ivot", %lanak upu!uje i na
te$ko!e s kojima se djevojke suo%avaju nakon izlaska iz doma,
168
a
potom, u zaklju%ku, kritizira $kolski sustav, koji je kako pi$e
"potpuno zakazao":

168
"Dospije li mladi! u popravni dom, pa %ak i zatvor, nikome ni$ta. Ka"e se
da je to bila mladena%ka nepromi$ljenost i sve se brzo zaboravi. No, djevojci to
strahovito smeta. Taj je "ig prati cijelog "ivota, u nju uvijek upiru prstom" (br.
160: 4-5).

"Sam podatak da 90 posto djevojaka sti"e u dom bez zavr$ene osnovne
$kole, da su u njemu tek dvije-tri djevojke koje su zapo%ele srednju
$kolu, pa su je napustile ve! na samom po%etku, pokazuje jasno da je
$kola u toj svojoj funkciji potpuno zakazala. Zatim je pitanje $to rade
$kolski psiholozi, za$to u $kolama nema socijalnih radnika, za$to su so-
cijalne slu"be siroma$ne kadrom? Za$to je $koli jednostavnije isklju%iti
'crnu ovcu', nego u%eniku poku$ati pomo!i kad se na(e u nevolji?" (br.
160: 5).
Da je rije% o ve! akutnom problemu vidjelo se, za Tinu, i na ulici:
"Okupljaju se na zadnjoj tramvajskoj stanici, ispred kioska, malih kr%-
mi ili po parkovima. Prolaznici ih zaobilaze u $irokom luku mrmljaju-
!i: ''to dalje od fakina'. Me(u njima, premda vrlo rijetko, na(e se i
poneka zalutala djevojka. U samoposlu"ivanju kradu samo strana pi!a
Martell, Johnnie Walker ili Ballantines. Provaljuju u kioske za neko-
liko paketa najskupljih cigareta. Odu$evljava ih sve na dva ili %etiri ko-
ta%a. Novac rijetko kradu, radije 'u naturi', hrabriji su u grupama, na-
ro%ito kad su vo(e stariji od njih. #itaju krimi!e i stripove, vole diska-
%e i gala zabave, putovanja. Kazali$te 'ne mogu smisliti' jer se na daska-
ma sve 'presporo' odvija. Te mlade prestupnike, gotovo jo$ djecu, dru-
$tvo naziva maloljetnim delikventima. () Bje"anje, pa opet vra!anje,
sitne kra(e, %ak i droga od koje se bezuspje$no lije%ila. Sada, jo$ uvijek
maloljetnica, majka je vanbra%nog djeteta. () Statistika potvr(uje da
30 do 40 posto delikvenata potje%e iz obitelji alkoholi%ara. Nesigur-
nost, nered i tjeskoba $to ga alkohol unosi u ku!u tjera dijete na ulicu.
Zatim dolaze rastave brakova, odlazak na rad u inozemstvo, kad se dje-
ca povjeravaju na %uvanje baki, rodbini ili prijateljima ili %ak ostaju sa-
mi da bi %uvali ku!u. () Naravno, ne stoji sve do roditelja i zatrova-
ne obiteljske atmosfere. #esto i samo dru$tvo potencira delikvenciju.
Pogledajmo samo koja se $tiva nude na novinskim kioscima, ili reper-
toar na$ih kinematografa. Recimo: 'Crnobrado %udovi$te', 'Rimski
monstrum', 'Viza za pakao', 'Lav me(u gangsterima' Ne znam kakvi
su sadr"aji, ali sude!i po naslovima, oni naprosto 'inspiriraju'. () So-
cijalne slu"be ne bi smjele djelovati tek onda kad je ve! ne$to u%injeno,
ve! bi se morale ranije anga"irati. One su toga i te kako svjesne, ali u
pitanju je stara boljka: financijska sredstva. Mladi %ovjek te"i da se afir-
mira, da se negdje i nekako potvrdi, kad to ne mo"e kod ku!e, kad ga

odbacuje $kolska sredina, onda to %ini u grupi koja se sastaje po par-
kovima i ispred kr%mi. Trebalo bi ga okupirati, omogu!iti mu vi$e
sporta, slobodnih aktivnosti, gdje !e mu biti ponu(ene prave vrijedno-
sti. Tu bi omladinski aktivisti mogli mnogo u%initi" (br. 121: 3-4).
Za razliku od Jackie koja, prema McRobbie, za takve probleme mla-
dih u Britaniji nije mnogo brinula (McRobbie 1991: 158-159), Tina
se dakle zanimala za maloljetni%ku delinkvenciju, za seksualna zlo-
stavljanja djevojaka, za njihove socioekonomske probleme, te$ko!e
koje proizlaze iz nasilja u obitelji i alkoholizma roditelja (usp. nave-
deno), ali je pisala i o narkomaniji (npr. br. 183-186), pa i o $tetno-
sti duhanskoga dima (npr. br. 22: 3; 125: 6; 223: 33). Potonje je
posebno zanimljivo ima li se na umu da su u to vrijeme na stranica-
ma doma!ih popularnih %asopisa estradne zvijezde, doma!e i strane,
jo$ gdjekad pozirale s cigaretom me(u prstima i da je tada, u mod-
nim prilozima, cigareta jo$ bila oznakom posebne vrste "enske priv-
la%nosti. 'tovi$e, cigareta je na neki na%in bila i gotovo obaveznom,
"ikonografskom" oznakom socijalista, i ne samo u Jugoslaviji, ujedno
konotiraju!i tradiciju buntovni$tva i u"arenu predanost vi$im ciljevi-
ma. Uostalom, zdu$no je dimio i sam jugoslavenski predsjednik, no
njegove su cigare tada ve! bile znakom hedonizma, navodno nesvoj-
stvenoga puritanskom kapitalizmu (O'Neill 1971: 193).
***
Pojednostavimo li na trenutak zapa"anja koja su proistekla iz analize
Tininih sadr"aja, primijetit !emo da se oni razlikuju kao najmanje tri
"skupine". Najprije je bilo rije%i o sadr"ajima koji su izrasli iz zapad-
nih uzora i koji su imali, navodno, odr"ati ili podi!i nakladu lista;
potom su na red do$li sadr"aji kojima se, navodno, odra(ivala "soci-
jalisti%ka obvezatnost", a koji kao da su imali unaprijed odgovoriti
mogu!im prigovorima "kulturne javnosti". Za tre!u "vrstu" sadr"aja
nije bilo zapadnih uzora, niti su se objavljivali prigodno, na prvim

stranicama lista. Oni kao da su iz dvaju i ideolo$ki ozna%enih predlo-
"aka probirali najbolje, posve "pregovara%kim" postupkom, ishode!i
iz mo"da ne-sasvim-feministi%ke, ali svakako dru$tvene osvije$tenosti
Tininih novinarki.
169
Ta osvije$tenost je, me(utim, bila zamjetna i
onda kad se pisalo o temama koje su bile me(u prvima na popisu
popularnosti me(u britanskim djevojkama, kakve ih je vidjela Jackie,
i kakvima ih je, u analizi istoga %asopisa, predstavila Angela Mc-
Robbie, na primjer u %lancima o pop-idolima.
Ba$ takav Tinin pristup, osim ako posumnjamo i u posvuda isti-
cano i dokazivano oslu$kivanje %itateljskoga pulsa, u%inio je da se po-
vr$ne obavijesti o karijerama Donnya Osmonda, Davida Cassidya ili
Davida Esexa u ranijim brojevima lista s vremenom zamijene kriti-
%kim recenzijama "progresivnih" glazbenih ostvarenja. Usto, Tina se,
za razliku od Jackie, posve!ivala i tzv. ozbiljnoj glazbi, pa i "ozbiljno-
me glumi$tu". Predstavila je "velikane ozbiljne muzike koji su svojim
djelima bliski i dana$njoj omladini" (br. 124: 10), a razgovarala je i
s, primjerice, Helenom Buljan (br. 39: 12), Vladom 'tefan%i!em
(br. 122: 11), ili Radom 'erbe(ijom (br. 214: 4-7) i recenzirala za-
greba%ki festival Dani mladog teatra koji se "svojom svje"inom su-
protstavio zastarjelim oblicima institucionalnih kazali$ta" (br. 203:
10-11). Razgovarala je i s Igorom Mandi!em, knji"evnikom i novina-
rom, koji je u to vrijeme, sredinom 70-ih, javno progovorio o svome
strahu od "posljedica na$e anti-$und kampanje", jer ju je promatrao
kao nastavak "jedne izvitoperene antipedagogije do koje dolazi na
osnovu jednog paternalisti%kog stava na$e humanisti%ke elite" (Man-
di! 1975: 395):
"'Govore da ste hrabri, govore da ste bezobrazni. U %emu se manifesti-
raju ta va$a hrabrost ili bezobrazluk?'
'To je ne$to kao dugo oklijevanje prije skoka u hladnu vodu, a to je
odlika kukavica. Hrabrost je prevladavanje kukavi%luka. Samo su lu(aci
hrabri bez primjese kukavi%luka, a razum je ograni%en kukavi%lukom.
() A za ono o bezobrazluku, prije no $to na(em pravu rije%, da vam

169
Prema razgovoru s Grudom 'picer (IEF CD 824).

objasnim ne$to: na mene je skrenuta pa"nja prije zbog manjkavosti
okoline nego zbog mojih odlika. Naime, mi smo godinama imali i
imamo posve formaliziranu javnu rije%, gnjavatore u novinstvu i knji-
"evnosti, frazere na govornicama i u rubrikama, oklijevala na sve stra-
ne, mlake pisce i trome reakcije, tako da kada sam po%eo ne$to razli%i-
to, onda se u%inilo da je to izuzetnije nego $to jeste'.
'Budu!i da ste studirali komparativnu knji"evnost, kakav biste
profesor bili? Da li biste, recimo, mijenjali program lektire i na koji
na%in?'
'Bio bih sigurno lo$ prema onome $to se danas tra"i od nastavnika i
profesora. Najprije bih uveo krimi!e u nastavu isto kao i novine, od
Svijeta do %ika, jer u njima ima vi$e "ivotnih zna%enja nego u 'e-
noi'"(br. 73: 10).
Tina je, dakle, iako "mladena%ki" i "lepr$avo", izvje$tavala i o onoj
kulturi koja je bila predmetom mnogih snatrenja doma!e kulturolo-
$ke teorije, prikazuju!i je kao dostupan i po"eljan prostor omla-
dinskog sudioni$tva. U srazu s iskazima kulturalnog buntovni$tva,
poput Mandi!evih, ti izvje$taji su gubili auru gra(anske u%malosti i
postajali orijentirima za "progresivno" odrastanje u socijalisti%koj
Jugoslaviji. Otuda i naoko sasvim osobita "pristajanja" Tininih su-
govornika, gimnazijalaca:
"A da li bi svijet bio ljep$i ili bolji da je druk%iji? Kakav bi, zapravo,
trebao da bude? Razgovarala sam o tom s Tinama i Tinovima IIa razre-
da XI zagreba%ke gimnazije. Bio je posljednji dan $kolske godine. Tu
su se na$le i dvije gitare! Prazni%na atmosfera. () Darko Rundek je
najglasniji: 'Kad bih ja ure(ivao svijet, svi bismo bili jednaki. Zapravo,
gledam svijet u budu!nosti: izdvojit !e se klasa inteligentnih, klasa de-
bila ' () 'A kad bi ipak mogao ne$to u%initi, osim samo "eljeti svi-
jet jednakih?' 'Ja bih svijet isparcelirao na male zajednice, veli%ine jed-
nog sela. Sli%no komunisti%kom ure(enju' () 'Svaki je %ovjek za
ne$to zaslu"an nadopunjava Ksenija Koji najvi$e, ne znam. Ljudi se
bore za nezavisnost. Tito!' Radovan cijeni mamu, druga iz tehni%kog
Ljiljana svoje roditelje, ujaka, Tita. I ka"u, ne treba tra"iti razlog sre!i"
(br. 32: 3).

U prilog takva "sustava vrijednosti" govorili su i mnogi napisi koji su
povremeno, i uobi%ajeno, "kvarili" poredak Tininih rubrika. Ovdje
se pisalo o "privla%nosti 'zdravog razuma'" Fidela Castra,
170
o Mahat-
mi Gandhiju, %ija "namjera nije postala mjerom" svjetske politike,
171

o Marlonu Brandu, koji "nije odstupio" od svojih ideala (br. 218: 8-
-9), o Erichu Kstneru, sinu sedlara i frizerke, koji je Nijemce nau-
%io da %itaju poeziju,
172
o Bobu Dylanu, koji je bio "pjeva%em bun-
tovnikom" i postao zvijezdom (br. 90: 32-33) Pisalo se i o
Bobbyu Fischeru, o Marku Twainu, Nikoli Tesli i o Julesu Vernu, o
""enama o kojima se govori" i ""enama koje su zadivile svijet", o
Franoise Giroud, koja je po%ela kao stenodaktilografkinja a "zatim
je radila s poznatim glumcima i %uvenim re"iserom Jeanom Re-
noirom" (br. 50: 13),
173
ili o Valentini Vladimirovnoj Tere$kovoj,
prvoj astronautkinji (br. 80: 6-7). Pisalo se o Che Gevari (br. 118:
6-7), Edgaru Degasu (br. 119: 18), Henriu de Toulouse-Lautrecu

170
"Slika bradatog geriljerosa danas gotovo obavezno prati mlade demon-
strante, u Americi, na primjer, i gotovo uvijek visi na zidovima dvorana omladin-
skih i studentskih organizacija i politi%kih grupa zapadnog svijeta" (br. 203: 26).
171
"U dana$njem svijetu, kad jo$ ima zemalja gdje se ljudske namjere vrlo la-
ko pretvaraju u obi%ne mjere, kad se vojni komesari jo$ ponegdje pona$aju kao
mesari, kad ljubiti nije daleko od ubiti i kad revolucionari lako postaju miliciona-
ri, Gandhijeva je li%nost zanimljiva mladima ponajvi$e zato $to i oni sve %e$!e
sumnjaju i otvoreno protestiraju protiv politike koja ne bira sredstva ()" (br.
205: 8).
172
"Njegovi junaci su () dje%aci i djevoj%ice koji upadaju u pustolovine
gdje moraju pokazati svoju hrabrost, snala"ljivost i izdr"ljivost, u kojima moraju
juriti za lopovima i hvatati ih, miriti posva(ane mame i tate, pomagati
siroma$nima Tko ne voli %itati pri%e o takvim temperamentnim i duhovitim
junacima i pri"eljkivati da se i nama dogode sli%ne pustolovine iz kojih !emo se
izvu!i jednako pobjedonosno i plemenito (). A tko je %ovjek koji je napisao te
knjige $to su odu$evile tolike generacije? Sin sedlara i frizerke, ro(en u Dresdenu
posljednje godine pro$log stolje!a. Odrastao je u oskudnoj sredini (). Vrlo
mlad sudjelovao je u prvom svjetskom ratu, a nakon rata studirao germanistiku i
francusku knji"evnost i doktorirao filozofiju. Radio je u novinarskoj izdava%koj
ku!i, no () dobio je otkaz jer se njegova mi$ljenja nisu uvijek svidjela vladi.
Tada je postao slobodan knji"evnik, satiri%ar i pjesnik, %ovjek koji je Nijemce (i
ne samo njih) nau%io da ponovo %itaju poeziju" (br. 73: 11).
173
"Kad je pre$la u novinarstvo, postala je jedna od najutjecajnijih li%nosti u
svojoj zemlji: glavna urednica pari$kog lista Express, a objavila je i knjigu svojih
uspomena" (br. 50: 13).

(br. 82: 18-19), Sergeju Jesenjinu (br. 181: 10-11), o Slavi Ra$kaj
(br. 77: 17), ali i o Helen Keller, "%udesnoj djevojci", koja je bila sli-
jepa, nijema i gluha i, unato% tomu, dru$tveno anga"irana (br. 74: 6-
-7). U %lanku o ""enama ratnicama" na istoj su se Tininoj stranici
susrele Amazonke, Ivana Orleanska i partizanke Narodnooslobodila-
%koga rata (br. 92: 27).
Osim toga, objavili su se ulomci iz romana Mont-Oriol Guy de
Maupassanta (br. 119: 30-31), %arolija punog mjeseca Erica Mal-
passa (br. 115: 28-29), humoreska "Pri%a o slici Franje Josipa I" Ja-
roslava Ha$eka (br. 112: bez paginacije), pripovijetka "Zovem se
Aram" iz zbirke Williama Saroyana (br. 108: bez paginacije), humo-
reska "Kameleon" Antuna Pavlovi!a #ehova (br. 109: bez paginaci-
je), pri%e Karela #apeka (br. 191: 37), Pere Kvesi!a (br. 192: 40),
H. H. Munro-Sakija (br. 193: 40-41), Grahama Greenea (br. 218:
40-41), Alberta Moravie (br. 220: 36-37), Ernesta Hemingwaya (br.
215: 40-41) Savjetovalo se i koje knjige treba pro%itati: 20 ljubav-
nih pjesama i jedna o"ajna Pabla Nerude (br. 117: 17), Lete$i razred
Ericha Kstnera (br. 118: 17), ili Osmijeh ukraden moru \or(a
Mi$kovi!a (br. 109: 28). Izlazili su i romani u nastavcima, Jedinica
Klare Jarunkove, Maturanti Ivice Ivanca, Velika trka Nede Jankovi!,
Zastave na kulama Makarenka i Hej, nisam ti to pri"ala Kapora.
Tina se od svog 38. broja prodavala i u $kolama,
174
iako je, valja
i to spomenuti, srijeda, dan Tinina izla"enja, u mnogim $kolama bila
danom "pove!ane pozornosti":
"Oni su donijeli Tinu u razred i, naravno, kako su se %itali stripovi, ta-
ko se %itala i Tina. I onda, naro%ito su de%ki, koji nisu htjeli kupovati
Tinu, kad je Tina do$la u razred, onda su je pod klupu stavili i pod
klupom %itali i onda je, naravno, bilo pljenidbe. To je bio taj dan kad

174
"Kona%no smo do%ekali dan kad se Tina po%ela prodavati i u $kolama.
Tridesetak $kolskih kurira ve! naveliko radi, neki su tek primili detaljna Tinina
uputstva i reklamne primjerke, a i nastavnici mnogih $kola pomo!i !e nam u
prodaji na$eg lista me(u u%enicima svoje $kole. Pozivamo sve ostale Tine koje "e-
le prodavati Tinu u svojoj $koli da se hitno jave. O%ekuje ih honorar i nagrade
najzaslu"nijim Tinama" (br. 38: 2).

se Tina pojavljivala na tr"i$tu, to je stvarno bio taj dan kad se nije na-
stava ba$ jako pratila, stvarno, to je i$lo od ruke do ruke Dakle, ne-
kad se u razredu znalo par primjeraka kupovati, ali su %itali svi. Narav-
no, nisu de%ki %itali ne$to $to ih nije zanimalo (). Koliko se sje!am
(), to bio taj problem, da se %ak razmi$ljalo da se ne dozvoli da se
Tina unosi u $kolu, ne zbog sadr"aja nego zbog %itanja pod klupom" (iz
razgovora s Grudom 'picer; IEF CD 824).
Zakl j u%ak
Analize djevoja%kih %asopisa iz pera Angele McRobbie, a prije svega
ona Jackie iz 1978. godine, nesumnjivo su zavodljiva literatura i do-
brodo$la referenca ne samo feministi%kim razotkrivanjima "proiz-
vodnji pristanka" u kasnokapitalisti%koj medijskoj produkciji. Ipak,
osim mnogih pokloni%kih referenci, slijedili su je va"ni prigovori,
zbog zanemarene etnografije publike i prenagla$enoga povjerenja u
semiolo$ki pristup. Uz to, a i mimo toga, posumnjali su u valjanost
njezinih zaklju%aka. Ti zaklju%ci, poru%io je Martin Baker, a za njim i
Dominic Strinati, nisu rezultat analize, nego autori%ine polazne ide-
olo$ke pozicije. Jackie je zabavna samo zato da bi zamaglila ideologi-
ju koja je u njoj na djelu i u%inila je prihvatljivom %itateljicama, us-
tvrdila je McRobbie. No, zbog %ega se ta "zabavnost", upitao se Ba-
ker, ne bi protuma%ila na drugi na%in, kao "ton" koji "modificira"
poruku, i sugerira da bi se naizgledni "truizmi" morali %itati "s malo
soli". McRobbie je, kako proizlazi, jednostavno unaprijed znala $to
!e tvrditi, znala je da "Jackie ne oslikava feministi%ku sliku" i zato je
u njoj "tra"ila antifeministi%ku poruku" (Strinati 1995: 206-208).
Analiza Tine, jugoslavenskoga parnjaka Jackie ne!e, dakako,
mnogo pridonijeti ovoj raspravi: u doma!em se slu%aju o%ito radilo
o kohabilitaciji barem dvaju ideolo$kih uzoraka, a %asopis je nastojao
biti i zabavan i pou%an i savjetodavan. Ipak, %ini se da bi ba$ takav,
hibridan, bio po volji Angele McRobbie. U prilog toj tvrdnji posljed-
nja je fusnota njezina %lanka "Jackie and Just Seventeen in the

1980's". Tu, na mjestu koje bi moglo funkcionirati i kao post scrip-
tum, neobvezuju!e otklonjeno od tijela %lanka i ujedno obvezuju!e
postavljeno prema budu!im istra"ivanjima, McRobbie se prisjetila
svojeg zaklju%ka jednoj od ranijih verzija analize Jackie, gdje se zauzi-
mala za alternativni djevoja%ki %asopis, priklonjen feministi%kim ide-
jama. U me(uvremenu, primijetila je, rasprava na ljevici i u femini-
sti%kim krugovima odmakla se od takva "radikalizma" i pristala uz
ideju djelovanja unutar mainstreama, u poku$ajima da se velikim
medijskim institucijama predstave "nova i kriti%ka razmi$ljanja". Ti-
me su se uzela u obzir "ra$irena uvjerenja da se publikacije poput
Jackie kupuju zbog privla%nosti njihova formata.
175
Bilo je ne%ega u
njima zbog %ega su se svi(ale tisu!ama mladih %itatelja", a tomu, o%i-
to, nije bilo alternative (McRobbie 1991: 188). Da spomenutu tvrd-
nju nije smjestila na kraj i u dno teksta, nego na njegov po%etak, mo-
rala bi razjasniti $to je to "ono ne$to" u tim %asopisima zbog %ega se
svi(aju tisu!ama mladih %itateljica i, jo$ va"nije, zbog %ega ih one
redovno kupuju.
176

175
Iz perspektive jugoslavenskog socijalizma Jackie je dakako bila
o%ekivanom posljedicom kapitalisti%kih dru$tvenih odnosa, gdje su djevojke
dobile $tivo doli%no okru"ju u kojemu su odrastale: one su "dobile [ono za] $to su
[se odgajale da bi] htjele", The best thing () next to boys (tako glasi
podnaslov knjige koja je 2005. godine okupila The best of Jackie [Russell 2005]).
176
O%ito, bila je naslutila, pa vjerojatno i znala odgovor, ali ga je propustila
formulirati, osim sasvim povr$no i na doista neadekvatnom primjeru, u obrazlo-
"enju ograni%enja koja, za analizu popularnog djevoja%kog tiska, proizlaze iz tu-
ma%enja popularne kulture kao "punozna%ne aktivnosti", tre!eg od %etiri mogu!a
i neprikladna pristupa koja je spomenula u uvodu u studiju (McRobbie 1991
[1978]: 85-86). Desetlje!e kasnije je, me(utim, raspolagala saznanjima o tomu
da "radikalni magazin za mlade "ene" koji je, poput %asopisa Shocking Pink iz
kasnih 80-ih, "elio biti "protuotrovom" za %asopise nalik na Jackie, pa je otvore-
no zastupao djevoja%ku emancipaciju i donosio i ozbiljne politi%ke %lanke, nije
mogao ra%unati na jednaku zaradu (McRobbie 1991: 188).

***
Kada se osnovala, vidjeli smo, Tina je pohrlila za tr"i$nim uspjesima
zapadnih djevoja%kih %asopisa.
177
Ili, rije%ima Grude 'picer, Tinine
urednice s najduljim sta"em, a u povodu proslave pedesetogodi$njice
Vjesnika:
"Na po%etku 1971. godine Nenad Brixy, glavni urednik nekoliko Vjes-
nikovih revijalnih izdanja i rukovodilac radne jedinice Sve oko nas, ini-
cira osnutak specijalizirane revije za djevoj%ice i mlade djevojke, sli%ne
listovima za tinejd"erke koji ve! izlaze u pojedinim zapadnim zemljama
i bilje"e vrlo dobre nakladne rezultate. Prema zamisli inicijatora, bu-
du!i polumjese%nik magazin Tina trebao je biti prete"no ispunjen stri-
povima, koje je osigurala Vjesnikova press agencija sklapanjem ugovora
o kori$tenju tekstovnih i likovnih materijala pojedinih inozemnih izda-
va%a. U ostalom, manjem dijelu lista, objavljivali bi se radovi %itateljica
i %lanci mla(ih Vjesnikovih novinarki ili studentica "urnalistike" ('pi-
cer 1990: 1).
Zbog %ega je dakle Tina koja je nastala prema uzoru tr"i$nih us-
pje$nica na Zapadu i kojoj se na doma!em tr"i$tu, gdje nije imala
konkurencije, mogao predvidjeti razmjerno velik uspjeh ubrzo
odustala od svoje prvotne koncepcije i okrenula se i onim sadr"ajima

177
Nizozemska Tina se do danas nije mnogo odmakla od toga predlo$ka. I
ona, dakako, ima svoj klub. Na stranicama s naslovom Tina Mazzelmeiden-club
mo"e se saznati o ponudama za pretplatnice. Rubrika O jee! Wat nou? odgo-
vara na pitanja (probleme) %itateljica. Horoskop za nastupaju!i tjedan donosi
rubrika Astro enzo! Astro Extra. Rubrika Covergirl je posve!ena Tininoj "%itate-
ljici tjedna". U modnoj rubrici %itateljice prezentiraju posljednju modu, pou%ava
se o tomu kako i $to valja kupovati da bi se bilo "u stilu" s popularnima i pi$e se o
tomu kako i gdje kupiti torbice, remenje i majice. U rubrici Tina's Test Team %i-
tateljice testiraju slatki$e i sokove. Na stranicama Beautypagina's mo"e se saznati
o "korak-po-korak" procedurama uljep$avanja. Na stranicama s naslovom Snel
Spul nalaze se obavijesti o novostima na tr"i$tu DVD-a, igrica i interneta. Miss
Bizz donosi novosti o zvijezdama glazbe, sapunica i filma. Rubrika Top Sport
omogu!uje da %itateljice sudjeluju u radionici koju vodi vrhunski sporta$. Pod
naslovom Doen! nude se "kreativne ideje i recepti", a o ure(enju doma govori se
u rubrici Kamer metamorfose. Novim knji"arskim naslovima posve!ena je rubri-
ka Lees Place. Ostatak prostora od 40 stranica zauzimaju stripovi (http://www.
sanoma-adverteren.nl/media/pdf/tijdschriftprofielen/Tina.pdf) [8. rujna 2007].

za koje nije nalazila uzore?
178
Iz analize teksta Tine o tomu se ne
mo"e doznati. Tek, zamjetan je stalan redakcijski napor za
pove!anjem naklade lista, o kojemu se redovno izvje$tavalo u
uredni%kim uvodnicima, uz obavezne apele na %itateljsko
razumijevanje i suradnju. I doista, Tinina naklada je u
petipolgodi$njoj povijesti lista bilje"ila zna%ajne, pa i dramati%ne
promjene. Prvi broj se pojavio na tr"i$tu u nakladi od 54.814
primjeraka, a prosje%na prodaja lista u prvoj godini izla"enja bila je
35.739 primjeraka, s remitendom od 4,61%. Sve do 1974. godine i
naklada i prodaja neprestano su rasle, do brojke od 113.032 tiskana
i 90.572 prodana primjerka. Nakon toga, u 1975. godini, prosjek
naklade pojedinih brojeva zadr"ao se ispod 90.000 primjeraka, a
remitenda je narasla iznad 20%. Napokon, "zbog daljnjeg pada
naklade i sve ve!ih gubitaka dohotka", uz prosje%nu nakladu od
77.542 primjerka i remitendu od 31,20%, "odlu%eno je da se
obustavi izla"enje Tine. Posljednji, 231. broj, iza$ao je 29. prosinca
1976. godine" ('picer 1990: 9).
179

178
Kao zanimljivo, dopunsko $tivo, ovdje se name!e analiza jugoslavenskog
"enskog tiska s kraja 40-ih, u knjizi 'enska #tampa i kultura !enstvenosti Nede
Todorovi!-Uzelac. Autorica, naime, zapa"a da se, neposredno nakon rata, po%i-
nju uvoditi "'"enstveni'" sadr"aji u dotada$nja "enska borbena glasila i, usporedno,
osnivati specijalizirani "'"enski'" listovi, pa te fenomene promatra kao potvrdu
dvaju procesa koji su pratili poslijeratnu emancipaciju jugoslavenskih "ena: "()
Partizanka, udarnica, izjedna%ena sa mu$karcem, negirala je "enstvenost kao osta-
tak malogra(anske pro$losti. Istovremeno, "ena-radnica-majka, preoptere!ena
obavezama i nedovoljno dru$tveno za$ti!ena (dru$tveni standard razvija se daleko
sporije od individualnog) potiskivana je nazad u ku!u, u svoju tradicionalnu ulo-
gu, u "enstvenost" (Todorovi!-Uzelac 1987: 76).
179
Tinin dohodak nastojao se uve!ati i uz pomo! dobiti od reklamnih oglasa,
no valja naglasiti da je rije% o zapravo stidljivim poku$ajima, kakvi su bili karakte-
risti%ni za tada$nji jugoslavenski tisak. Naj%e$!e, kao u slu%aju Saponijinih kozme-
ti%kih savjeta, radilo se o "prikrivenoj propagandi". Dobar je primjer nagradna
rubrika Ime donosi sre$u gdje su se, iz broja u broj, izvla%ile najsretnije Vesne,
Branke, Marine, Nevenke, Sanje, Vere, &eljke, Dragice, Snje"ane i nagra(ivale
ru%nim satovima marke Darwil, cipelama trgovine Styl Moda iz Trsta, robom po
izboru iz kataloga robne ku!e NAMA, Saponijinim kolekcijama Helene Rubin-
stein, kozmeti%kim proizvodima Radonje, tranzistorima Sanyo, fotoaparatima
Banner, bombonijerama tvornice Josip Kra$, atlasima svijeta u izdanju Leksiko-
grafskog zavoda, pretplatama na priredbe Muzi%ke omladine

Spomenuti obljetni%arski osvrt Grude 'picer, me(utim, donosi i
interpretaciju dviju prijelomnih to%aka u Tininoj povijesti: prve, na-
kon koje je ovaj list postao jednom od Vjesnikovih perjanica, i dru-
ge, nakon koje je uslijedilo ukidanje lista. Naime, kako slijedi iz toga
teksta, Nenad Brixy je "vrlo brzo dao punu slobodu stvaranja i ure-
(ivanja nekolicini mladih novinarki". Me(u njima je bilo poznavate-
ljica literarnog stvarala$tva, nadarenih reporterki, psihologinja, ilu-
stratorica, modnih kreatorica, talentiranih organizatorica i animato-
rica, %ijom zaslugom je Tina "malo-po-malo dobila nove rubrike i
poklonike, osloba(aju!i se istovremeno nekih manje popularnih
stripova". Na svojem vrhuncu "ivjela je i mimo svojih stranica: ne sa-
mo $to su %lanice uredni$tva i stru%ne suradnice pismima odgovarale
i na ona pisma %itateljica koja se nisu objavljivala, nego se s mnogo
pa"nje pratio i podupirao rad Tininih klubova,
180
organizirala su se
ljetovanja i zimovanja djevojaka prema sustavu razmjene i solidarno-
sti, dodjeljivalo se posebno priznanje najuspje$nijim sporta$icama,
birali su se Tina, a potom i Tin godine, "naj-razred", organizirale su
se proslave Tininih godi$njica, susreti s %lanicama Tininih klubova u
cijeloj Jugoslaviji, maskenbali, "Tinijade", "Dan osma$a" Na tim
susretima Tinine su urednice i suradnice ujedno saznavale o interesi-
ma svojih %itateljica. Uo%ile su da stripovi i "ljepu$kasti pjeva%i" zani-
maju uglavnom one mla(e, dok starije radije %itaju rubriku psiholo-
ga, reporta"e o mladima u svijetu, %lanke o glazbi i filmu ili roman u
nastavcima. O%ite su bile i regionalne razlike, kako u prihva!enosti
pojedinih rubrika, tako i u odzivu na Tinine akcije: uostalom, vi$e od
90% Tinine naklade prodavalo se izvan Zagreba, a vi$e od pola izvan

Me(u "pravim" su reklamnim oglasima naj%e$!i bili oni tvrtke Darwil ("Ako
kupujete zlato, zlatni nakit i drago kamenje kupujte s garancijom: kod Darwila
kupujte () Trieste, Piazza S. Antonio Nuovo 4"), no pojavilo ih se jo$ nekoli-
ko: Zlatoroga iz Maribora, Alkaloida iz Skoplja i Fruktala iz Ajdov$%ine.
180
Oni "djeluju u mjestu gdje su osnovani, prema uputama redakcije, ali i
idejama samih %lanica. Klubovi sura(uju me(usobno, sudjeluju u Tininim akcija-
ma i natje%ajima, te naj%e$!e vrlo uspje$no propagiraju list i pronalaze nove %ita-
teljice i %lanice kluba. Ve! nakon godinu dana djeluje vi$e stotina novih podru%-
nih klubova, dopisnika, povjerenika, kurira koji prodaju list u $kolama ili skuplja-
ju pretplatu" ('picer 1990: 4).

SR Hrvatske. No, nakon 1974. godine, Tinine prve i najvjernije %ita-
teljice, sada ve! odraslije djevojke, po%ele su se zanimati za druge,
"odraslije listove", pa se i Tinino uredni$tvo, da bi ih zadr"alo i time
zaustavilo trend pada naklade, odlu%ilo prilagoditi im koncepciju li-
sta.
181
Osim toga, po%eo se osje!ati i redakcijski zamor: sve su se te"e
pronalazile nove teme, a neke do tada stalne suradnice, pa i sama
glavna urednica, zaposlile su se u drugim radnim sredinama (isto: 3,
6 i 8). Novi i posljednji Tinin urednik odlu%io se za preobra"aj lista
u ozbiljniji omladinski tjednik.
182

O tomu da su jugoslavenske djevojke kupovale Tinu samo dotad
dok su u njoj nalazile "ono $to su htjele", svjedo%e rezultati istra"iva-
nja koje je poduzeo Vjesnikov Odjel za istra"ivanje tr"i$ta i propa-
gandu vlastitih izdanja, a prema zamisli Vesne Lamze, nekad autorice
Tininih naj%itanijih rubrika. Radilo se, naime, o nakani da se, umje-
sto Tine, koja je u$la u "trajan konflikt s tr"i$tem", pokrene nov, an-
ga"iran list, uglavnom za %itatelje iz gradskih sredina, obaju spolova,
u dobi od 15 do 20 godina. "Sadr"ajni okviri lista kretali bi se na re-

181
Pri tome se, priznat !e Gruda 'picer %etvrt stolje!a kasnije, zanemarilo
djevoj%ice koje su trebale smijeniti prvu Tininu generaciju ('picer 1990: 8).
182
Posebno je zanimljiv jedan od njegovih uvodnika u %asopisu koji se iznova
morao boriti da postane visokotira"nim. U njemu je &eljko &utelija zastupao
ideje koje su bile na cijeni i u jugoslavenskoj kriti%koj misli o kulturi. "Mladi koji
"ive u doba sve sna"nijeg zamaha masovne kulture, koje su i sami sudionici i stva-
raoci, preplavljeni su", pisao je &utelija, "gomilama sadr"aja kojima je potrebno
odrediti vrijednost i primjerenost na$em dana$njem razvitku". Zbog toga, istak-
nuo je, "jedan je od temeljnih ciljeva Tine razvijanje kriti%ke misli". "Masovna
kultura" nam, tvrdio je, mo"e mnogo toga uskratiti, mo"e nas u%initi siroma$niji-
ma, manje obrazovanima i nesretnijima, pa zbog toga treba pa"ljivo, i kriti%ki, bi-
rati iz sadr"aja koji se nude. Naime, "na bogatoj trpezi masovne kulture sva$ta se
nudi, a ponekad se nudi samo zato da bi netko spretan, koriste!i na$u lakovjer-
nost, zaradio $to vi$e para" (br. 216: 2). &utelija se ovdje obru$io, ba$ kao $to !e
to u%initi McRobbie petnaest godina kasnije, na jeftinu zabavu koja je punila
nov%anike svojih protagonista, a koja je, po njegovoj procjeni, mladima bila po-
sebno zanimljiva, onu, naime, koja se doga(a na "priredbama" i za koju se pla!aju
"skupe ulaznice". No, nema sumnje, njegovo je upozorenje imalo vrijediti ne sa-
mo za lake note i jeftine tekstove popularnih pjesama, nego i za sve one druge
proizvode "masovne kulture" o kojima se, s mnogo ogor%enja i zabrinutosti, ras-
pravljalo na jugoslavenskim "savjetovanjima o kulturi".

laciji dru$tvo-mladi-masovna kultura, a ure(iva%ka bi formula bila
svojevrsna kombinacija magazina, novina i revije". Istra"ivanju je
prethodila rasprava o tomu postoji li uop!e na tr"i$tu potreba za
omladinskim listom. "Ve! i posve povr$na zapa"anja o vrstama no-
vinskih izdanja na na$em tr"i$tu", ustvrdila je ovdje Vesna Lamza,
"nedvosmisleno nas navode na zaklju%ak: u sveukupnom $arenilu ju-
goslavenske izdava%ke ponude vrlo je malo prostora ustupljeno
omladinskom tisku", a i onih nekoliko izdanja koja se uvjetno mogu
nazvati omladinskim listovima ne udovoljava $irokom rasponu inte-
resa mladih. Ponovo se pogledalo prema Zapadu, no nisu se na$li
uzorni primjeri: ondje su izlazili samo specijalizirani listovi za mlade,
posve!eni stripovima (s manjim udjelom tekstnih priloga), emocio-
nalno-sentimentalnim sadr"ajima i glazbi. Umjesto toga, o proble-
mima i preokupacijama mla(e dobi pisao je tisak za odrasle, pa se
nametnuo dojam "da omladinsku populaciju i nije posve opravdano
smatrati zasebnom %itala%kom skupinom". Napokon, i Vjesnikova
dotada$nja iskustva s omladinskim listovima uglavnom su, uz
izuzetak Plavog Vjesnika, bila lo$a: Tina je izlazila pet i pol godina,
Sve oko nas tek ne$to vi$e od tri godine, a Zov i manje od godinu
dana. Pokazalo se da mladi u Hrvatskoj %e$!e %itaju listove "za odras-
le" ili, drugim rije%ima, da listovima "za mlade" posve!uju mnogo
manje pozornosti od svojih vr$njaka u drugim jugoslavenskim re-
publikama. Ujedno, upravo se u Hrvatskoj najvi$e osje!alo pomanj-
kanje takva tiska, pa je to saznanje navelo Vjesnikov istra"iva%ki tim
na "pomisao da ima dovoljno razloga razmi$ljanju o novom omla-
dinskom listu koji bi se izdavao u SR Hrvatskoj" (Lamza 1977: 1-2,
19-24 i 32-33).
Tiskao se dakle ogledni primjerak (eve i po$lo se u istra"ivanje,
da bi se ispitao interes potencijalne publike za takav list, da bi se
utvrdile razlike me(u pojedinim kategorijama sociodemografskih
obilje"ja potencijalnih %itatelja i da bi se saznalo, op!enito, o osnov-
nim interesnim usmjerenjima mladih (isto: 5). Nulta (eva je iza$la
na 48 stranica, s rubrikama koje se nisu u bitnome razlikovale od
rubrika posljednjih Tininih brojeva. Bavile su se aktualnim temama

iz svih podru%ja javnog i dru$tvenog "ivota koja se ti%u mladih, pisalo
se o amaterskom sportu i, anga"irano i kriti%ki, o profesionalnome
sportu. Donosile su se vijesti i reporta"e iz svijeta glazbe i filma, pi-
salo se o problemima mladih u drugim zemljama, predstavile su se
doma!e ili strane li%nosti koje "imaju utjecaja na mlade", otkrili su
se neki "paradoksi na$ega doba", namjeravalo se prikazati ostvarenja
najsuvremenijih svjetskih pjesnika mla(e generacije, objaviti pjesni-
%ke poku$aje %itatelja i recenzirati knjige "koje su zna%ajnije za na$u
publiku". Odlu%ilo se pisati o "odijevanju", a ne o "modi", ponuditi
informacije iz razli%itih "ivotnih i radnih sredina mladih, dva
feljtona, kontakt-blok s odgovorima na pisma %itatelja koja bi se
birala prema kriteriju op!enitije primjenjivosti, a planirao se i
dvotjedni pregled stavova, ocjena i razmi$ljanja o mladima kod nas
(isto: 36-38).
Rezultati istra"ivanja su pokazali tek umjeren interes za takav
list, koji nije bilo mogu!e smatrati "dovoljno izrazitim da bi ulijevao
neki ve!i optimizam s obzirom na mogu!u nakladu i njegov utjecaj
na mlade". Rije% je, pojasnila je Vesna Lamza, o tomu da sadr"aji
oglednoga primjerka, barem u ve!em dijelu, nisu odgovorili temelj-
nim preokupacijama dobne skupine kojoj su se "eljeli obratiti:
"U skladu s temeljnim razvojnim zakonitostima, mlade najmanje pri-
vla%e sadr"aji koje do"ivljavaju kao ne$to $to se doga(a 'izvan njih' i bez
njihova sudjelovanja, primjerice umjetnost i kultura, politika i dru$tvo
u $irem smislu rije%i" (isto: 143-144).
To, me(utim, nije imalo zna%iti i da bi trebalo odustati od omladin-
skoga lista koji !e donijeti i dru$tveno vrijedne i va"ne sadr"aje:
"Dakako, ne mislimo re!i da bi se omladinski list trebao tematski bu-
kvalno pridr"avati interesa mladih ili, u lo$em smislu rije%i, podilaziti
njihovu ukusu. No, redakcija takvog lista svakako bi trebala imati na
umu za koga doista stvara; smatramo stoga da bi valjalo poku$ati uspo-
staviti stanovitu ravnote"u izme(u ciljeva lista i interesa njegove ciljane
skupine. List koji "eli imati i stanovitu obrazovnu i odgojnu funkciju, a
takav bi, smatramo, morao biti list za mlade, zacijelo bi morao donosi-

ti i dru$tveno vrijedne i va"ne sadr"aje, pa makar mladi i ne bili za njih
osobito zainteresirani. No, takvim bi prilozima, smatramo, trebalo
posvetiti izuzetnu pozornost: birati s tih podru%ja osobito atraktivne
teme koje su spoznajno bli"e mladima, te ih osobito atraktivno i
nekonvencionalno obraditi.
Jedna je od mogu!nosti kojom bi omladinski list mogao udovoljiti
interesima mladih i slijediti psihi%ke zakonitosti njihova uzrasta i na%in
obra!anja %itatelju. List koji bi uspio ostvariti prisan kontakt s mladom
publikom, koji bi joj se obra!ao osobno ili %ak i 'kroz usta' njihovih
vr$njaka, koji bi ostvario ono $to nazivamo human touch i soft news
(naravno, ne u sentimentalisti%kom nego doista ljudskom, "ivotnom
smislu), u kojemu bi mladi mogli 'prona!i sebe' i osjetiti se sudionici-
ma zbivanja o kojima je rije%, pru"io bi zacijelo ve!e mogu!nosti iden-
tifikacije i privukao ve!i interes mladih. Takav pristup %itatelju mogao
bi postati i 'za$titnim znakom' lista. Mo"da bi tada list uspio zainteresi-
rati mladog %itatelja, %ak i u odnosu na teme koje smatramo dru$tveno
korisnima, a koje nisu predmet njegovih temeljnih interesnih usmje-
renja, i tako mu pomo!i da te interese $to prije i potpunije razvije"
(isto: 144).
Ako je Tina dakle svojim posljednjim brojevima nadahnula koncep-
ciju (eve i provedbu njezina oglednog primjerka, onda bi se u raz-
mjerno nepovoljnim rezultatima istra"ivanja koje je proveo Vjesni-
kov Odjel za ispitivanje tr"i$ta mogli otkriti i razlozi za Tinin "fija-
sko". Tako(er, prijedlozi za "mogu!nosti kojima bi omladinski list
mogao udovoljiti interesima mladih", $to ih je, uime istra"iva%koga
tima, sro%ila Vesna Lamza, zapravo sa"imaju njezino iskustvo rada u
Tini i, na svoj na%in, odgovaraju na pitanje o razlozima svojedobne
popularnosti lista. Radilo se, dakle, o tomu da je Tina na vrhuncu
svoje popularnosti uspjela ostvariti prisan kontakt sa svojom publi-
kom i to u toj mjeri da je mogla "donositi i dru$tveno vrijedne i va"-
ne sadr"aje, pa makar mladi i ne bili za njih osobito zainteresira-
ni".
183
'tovi$e, %ini se da je mnoge takve sadr"aje obradila "osobito

183
Usp.: "Ne mo"e se negirati %injenica da se "ena, koja list kupuje zbog go-
blena i recepta, dovedena u situaciju da u njemu pro%ita i 'politi%ki tekst', uzdi"e
vremenom do kriti%nijeg i zahtevnijeg %itaoca" (Todorovi!-Uzelac 1987: 7).

atraktivno i nekonvencionalno" i da je doista pomogla da %itateljice
"razviju interes" za njih, i to toliki da je, na svojem vrhuncu, za dva i
pol puta nadma$ila prodaju prvih brojeva, ura(enih prema britan-
skome uzoru. Svakako, da bi u tome uspjele, Tinine novinarke su
morale uzeti u obzir i mnoga posve raznorodna kulturalna o%ekiva-
nja, pa ih sa"eti, u najve!oj mogu!oj mjeri, na "zajedni%ki nazivnik".
Ta se misao mo"e provjeriti jo$ iz jedne vizure, prema primjeru
usporedbenog istra"ivanja adolescentskog vi(enja po"eljnih osobina
u osoba suprotnog spola, $to su ga Stiles, Gibbons i Schnellman pro-
veli u Meksiku i Sjedinjenim Ameri%kim Dr"avama. Ovdje se poka-
zalo da ameri%ki adolescenti opisuju idealnu osobu suprotnoga spola
kao bogatu i zabavnu, popularnu, privla%nu i seksi, dok je za meksi-
%ke adolescente po"eljna osoba koja voli djecu, poma"e drugima, vr-
lo je inteligentna, dobra i iskrena (prema Dacey i Kenny 1994: 199-
-200). Ti rezultati dakako govore pone$to i o "temeljnim vrijedno-
stima" dvaju dru$tava: u bitnome su, naime, odre(eni "kulturalnim
o%ekivanjima" koje su John Dacey i Maureen Kenny interpretirali u
smislu razlike izme(u siroma$nijih zemalja u kojima su tradicio-
nalne vrijednosti jo$ na visokoj cijeni, a dru$tvena svakodnevica uve-
like ovisi o suradnji i razmjeni i bogatih zemalja Zapada, gdje je in-
dividualizam na visokoj cijeni (isto: 199). Iako se spomenuto tuma-
%enje temelji na gospodarskim, a ne na politi%kim %imbenicima, raz-
lo"no je pomisliti da bi ve!inski adolescentski svjetonazor u socijali-
sti%koj Jugoslaviji vi$e sli%io ishodu istra"ivanja u Meksiku: vrijedno-
sti individualizma ovdje nisu lako prolazile, ne samo zbog "siroma-
$tva" i "tradicije", nego i zbog toga $to se jugoslavenski politi%ki su-
stav i opisivao kao kolektivisti%ki, temeljen na vrijednostima jedna-
kosti i idealu dru$tvene pravde.
Svakako, zapa"ene bi se razlike u tekstovima dvaju %asopisa,
Jackie i Tine, mogle tuma%iti i u skladu sa spomenutim prijedlogom,
kojemu samo naizgled proturje%i %injenica da su zapadnja%ki djevo-
ja%ki %asopisi zapravo pro$li sli%an "razvojni" put kojim je prije njih
pro$la jugoslavenska Tina, a koji je Angela McRobbie objasnila kao

posljedicu (pozitivnih) "dru$tvenih promjena", u nadi da taj put stre-
mi otprilike onamo kamo je bila dospjela Tina na vrhuncu svoje po-
pularnosti. Upravo je taj "ostatak puta", naime, zasluga svojedobne
jugoslavenske dru$tvene (i politi%ke) posebnosti.
Valjalo bi stoga analize Angele McRobbie iz 1978. i 1991. godi-
ne shvatiti kao odgovore "posebnoj i jedinstvenoj politi%koj formaci-
ji" (usp. Hall 1987b: 16): %ak ni materijali koje je Tina preuzimala
posredovanjem Vjesnikove press agencije, a koji su nadahnuli i grafi-
%ku opremu lista, pa i sam njegov logo, nisu mogli o%ekivati da !e se
dekodirati u klju%u britanskih djevoja%kih %itanja.
Mnoga pisma u kojima su Tinine %itateljice hvalile svoj list, kri-
tizirale ga i predlagale promjene u njegovu sadr"aju, govore o tomu
da su ga "shva!ale ozbiljno", upravo toliko ozbiljno da su s njime
mogle i "pregovarati", u te"nji da minimaliziraju "kontradikcije" u
korist potpunog %itateljskog zadovoljstva.
184
Za razliku od ideje pre-

184
"Draga moja Tino, stra$no si me razo%arala. Za$to si dopustila da se de%ki
proguraju u na$ list? Eto, ve! imaju pravo da sudjeluju u nagradnom natje%aju
'Pogodi', kao i u rubrici 'Hobi, dopisivanje'. To jo$ nekako, ali da se javljaju i u
rubrici 'Intimna %avrljanja!' U njoj ti saop!avamo svoje sitne boli, nade i tajne
koje su skrivene duboko u srcu i koje samo ti zna$. Ne daj da nam se i u tu najin-
timniju rubriku uvuku!" (br. 21: 6).
"Za koga je Tina pisana: za djevojke ili djevoj%ice? Ima u njoj zaista dobrih
rubrika (pop-zanimljivosti, kozmeti%ki salon, zanimanja) ali i pokoja 'rubrika za
djecu' ('Intimna %avrljanja'). Ne bi bilo naodmet da izbacite i nekoliko stripova.
Taj prostor iskoristite pi$u!i o ljudskim istra"ivanjima, modi, sportu, muzici. &e-
ljela bih da Tina zaista postane magazin za djevojke, a ne djevoj%ice do 15 godi-
na" (br. 22: 6).
"Zdravo Tina! Upravo listamo zadnji broj Tine! U cjelini nam se svi(a, ali
ima i prigovora!
S naslovnom smo stranom zadovoljne, ali ne bi li se na njoj mogao na!i i
neki Tin? Najradije %itamo ove rubrike: 'Govore!i otvoreno', 'Anketu', 'Rubrika
psihologa' i 'Pri%u' (izvrsne su one od Darije Simi!). Dobre su i rubrike: 'Moj svi-
jet', 'Poku$aji', 'Moda' i 'Na$ vodi%'. A sada %ujmo i 'drugu stranu plo%e'! 'Bonton'
je u 'ofsajdu', Patty je ve! dosadila, ali je Sally stvarno 'fora'. Zar ne bi mogla po-
kloniti koju stranicu i Tinovima? Odli%na je ideja da ih stavi$ u Tinaskop. Kad
bude$ birala Tinu godine, mogla bi isto tako izabrati i Tina, bilo bi mnogo uz-
budljivije. Zna$, s esperantom si nam ve! dosadila! Isto je i s rubrikom 'Kako su
rije%i dobile ime', a u 'Disku' nalazimo imena pjeva%a za koje nismo nikada ni %u-

govaranja, ideja otpora !e se na primjeru Tine konceptualizirati, ne
u smislu suprotstavljanja ionako vrijednosno dijelom divergentnim
sadr"ajima, dakle u smislu "protuhegemonijskih %itanja" lista, nego u
smislu upotrebe Tine u suprotstavljanju svijetu "obi%ne svakodnevi-
ce", u $koli i u obitelji i, s druge strane, u nastojanju da se izbori, i
doka"e, rodno, dobno i kulturalno specifi%an (iako dakako ne i jed-
nozna%an) status, status (jugoslavenske) "suvremene djevojke".
185

le. Kad smo ve! kod muzike 'Portret tjedna' je izvrstan, ali spomeni jednom i
grupu PAX.
Bilo bi dobro da uvede$ i humoresku. ''ale iz (a%kih klupa' izbaci jer su iona-
ko u ve!ini slu%ajeva prepisane. Crtani humor je mnogo bolji! Najvi$e ima kritika
na postere: %esto su mutni i na njima se gotovo uvijek nalaze pjeva%i. Na zadnjoj
strani objavi: cvije!e, "ivotinje sve samo ne pjeva%e!
Puno tinskih pozdrava od Gordane Crnkovi! i Andree Zlatar iz Zagreba" (br.
115: 2).
185
Uostalom, ne bismo li i danas u tinejd"erskim %asopisima po"eljeli pro%i-
tati pokoji "dru$tveno osvije$ten" %lanak i zar ne bismo bili spremni pristati na
Tinine kritike "obi%noga "ivota na Zapadu", koji danas, polako, i u svojoj najsiro-
vijoj ina%ici, postaje i na$im na%inom "ivota?

KRITI#KA ANTROPOLOGIJA
(MEDIJA) U "TRANZICIJI"?

"Unutar antropologije etnografski terenski rad i etno-
grafska djela danas su postali naj"ivlja arena teorijskih
rasprava i inovacija. Etnografiju zanima opis, a sada$nji
napori da etnografska djela postanu osjetljivija za $ire po-
liti%ke, povijesne i filozofske implikacije postavljaju an-
tropologiju u samo sredi$te rasprave o problemu prikazi-
vanja dru$tva u suvremenim diskursima" (Marcus i
Fischer 2003 [1986]: 7).
Kri t i %ka ant ropol ogi j a ()
'

Ameri%ka antropologija i zapadnoeuropske etnologije, a prije drugih
njema%ka, otprilike su u isto vrijeme, 1969, odnosno 1971. godine,
zatra"ile da se ove znanosti iznova koncipiraju, sada kao kriti%ke zna-
nosti o kulturi (Hymes 1974 [1969]; Bausinger 2002 [1971]). Rije%
je, zapravo, o strukovnome odvjetku trenda koji su potaknuli Vijet-
namski rat i doga(anja u Europi nakon sovjetske intervencije u Ma-
d"arskoj, a koji je pred ameri%ku i europsku istinsku inteligenciju
postavio zada!u "da otkrije i raskrinka nepravdu gdje god se ona po-
javila" (Sartre 1974: 285; prema Kellner "Intellectuals"). Mladi i
jo$ razmjerno nepoznati ameri%ki antropolozi koncipirali su pro-
gramski zbornik naslova Reinventing Anthropology "radikalno (),
na na%in koji bi Marx odobrio, u stvari zahtijevao". Zatra"ili su od
kolega "da se postave () 'otvoreno na stranu ljudskoga roda', ne
srame!i se 'ljudskome rodu "eljeti dobro'" (Hymes 1974 [1969]: 9 i
89). Za njih to je zna%ilo "zauzimati se za istinu u pitanjima dru$tve-

'
Prva verzija teksta objavljena je u tematskome broju (ur. Leo Rafolt) %asopi-
sa Kolo, 2006, br. 2/XVI: 251-273.

noga postojanja", sa svije$!u da takvo zauzimanje "ima politi%ke i
moralne posljedice", pa antropolog nu"no nosi "pozitivnu odgovor-
nost, ne samo spram istine, nego i spram hrabroga izlaganja istine i
djelovanja u smjeru implikacija te istine" (isto: 93). Manje energi%-
no, ali na temeljima "radikalizma" Frankfurtske $kole, i iz krila nje-
ma%ke etnologije probila su se mi$ljenja da bi se ova znanost, "barem
u obliku u kojem je do sada postojala", morala "ponovo koncipirati
kao kriti%ka empirijska znanost o kulturi" (Bausinger 2002 [1971]).
Istodobno, u zemljama socijalisti%ke Europe, znanstvenici koji
su se zanimali za sliku dru$tva i njegove kulture nisu, %ini se, mogli
lokalizirati i kontekstualizirati ovaj izazov, pa dakle ni dijeliti ushit
svojih kolega sa Zapada. Ta teza, naime, proizlazi iz mnogih osvrta
koje su nakon 1990. godine, za nedoma!e zainteresirane %itatelje,
napisali i objavili dobro obavije$teni insajderi:
"Tradicionalno etnografski orijentirano istra"ivanje bilo je osobito$!u
ve!ine srednjoisto%noeuropskih zemalja u vrijeme komunizma. Discip-
lina se usredoto%ila na istra"ivanje, opis, prikupljanje i pohranjivanje
doma!e narodne kulture, tradicija, obi%aja i folklora kao najva"nijih
reprezentanata nacionalne kulture, nacionalne povijesti i sje!anja. Is-
tra"ivanje se usredoto%ilo na narod, naciju ili ethnos (), a prije svega
na selja%ke zajednice, koje su se promatrale iz povijesne perspektive,
pa potom i na 'politi%ki korektnu' radni%ku kulturu. Etnografija i etno-
logija su se smatrale povijesnim, a ne dru$tvenim disciplinama, $to je
bilo u skladu s marksisti"kom teorijom historijskoga materijalizma,
ideolo$ki suprotstavljenom dru$tvenim znanostima" (Bitu$kov 2002:
141; kurziv moj).
Osim o%ekivanoga inzistiranja na politi%koideolo$koj uvjetovanosti
discipline u razdoblju socijalizma, tuma%enje Alexandre Bitu$kove,
biv$e ravnateljice Instituta za dru$tvena i kulturna istra"ivanja pri
Sveu%ili$tu Mateja Bela u Banskoj Bistrici potvr(uje tada$nju teorij-
sku ispra"njenost discipline, ali i omogu!uje interpretaciju koja bi je
razotkrila kao su$tinski nacionalisti%ki pothvat. Ipak, ako jo$ i prevla-
davaju u korpusu izvje$taja o socijalisti%koj pro$losti znanosti o kul-
turi, oni o kriti%koj i teorijskoj nereflektiranosti kultura kojima je
Kriti"ka antropologija (medija) u "tranziciji" 189

upravljala socijalisti%ka ideologija sve %e$!e nailaze na osporavanja.
186

Uostalom, Josef Kandert, profesor op!e i kulturne antropologije na
Karlovu sveu%ili$tu u Pragu, u istoj se prigodi, objavljivanja zbornika
A Post-Communist Millenium: The Struggles for Sociocultural An-
thropology in Central and Eastern Europe (Skalnk 2002), odlu%io
istaknuti ustrajnost kojom su malobrojni %ehoslova%ki etnolozi i
folkloristi "krijum%arili" antropolo$ka znanja u doma!e akademske
curriculume (Kandert 2002: 43-45).
187
Iako su oba spomenuta pri-
loga odgovorila temeljnoj nakani zbornika, da se otvori put praktici-
ranju "znanosti demokracije u novooslobo(enoj Isto%noj Europi"
(Skalnk 2002: 75), Kandertov otklanja ideju prema kojoj bi se ta
praksa ozna%ila kao "novi po%etak".
188
Zbog toga, njegovo !e se raz-

186
Usp. Verdery 2002 (bez paginacije).
187
Sli%no i: Melikishvili 2002: 70, Gean" 2002: 101, Srkny 2002.
188
Uz to, zanimljivo je primijetiti da kriti%ki osvrti na povijest socijalisti%kih
kulturologija izuzimaju sociologiju, znanost koja je u to vrijeme odgovarala na
mnoga "antropolo$ka" ili "kulturalnostudijska" pitanja. O tomu saznajemo iz iz-
vje$taja Emilie Wilder, filozofkinje i slavistice koja je za United States Informa-
tion Agency istra"ivala "isto%noeuropsku suvremenu kulturu, ideologiju i sociolo-
giju, zajedno s politi%kom, ekonomskom i propagandnom pozadinom toga pod-
ru%ja" (Wilder 1963: 3 i 1964: 243): "U #ehoslova%koj su se poduzimala istra"i-
vanja obiteljskih prihoda, "ivotnog standarda i kulturnih potreba radnika (). U
Bugarskoj se poduzima istra"ivanje o promjenama koje se doga(aju na selu i o
razlozima za perzistentnost religijskih uvjerenja. U SSSR-u brojna sociolo$ka is-
tra"ivanja poduzimaju se nakon 1955. godine o $iroku rasponu problema, uklju-
%uju!i: a) promjene u kulturalnoj i tehni%koj razini radni%ke klase (); b) "ivot
na selu u dana$njoj Moldaviji; c) razlozi za kriminal u oblasti Gor'kij; d) brakovi
me(u pripadnicima razli%itih nacionalnosti u sredi$njoj Aziji; e) slobodno vrije-
me radnika u oblasti Kamerovo; f) stavovi prema ratu, pobolj$anje "ivotnog stan-
darda, tinejd"eri i njihovi problemi ()". Najzanimljivijim se, me(utim, %inio
razvoj sociologije u Poljskoj, gdje je djelovalo vi$e od 30 istra"iva%kih instituta.
Ovdje je, nakon listopada 1956. godine, do$lo do "popu$tanja marksisti%ke orto-
doksnosti", $to je pak rezultiralo "jedinstvenim procvatom ove grane istra"ivanja".
Ve!ina vode!ih poljskih sociologa koristila je ameri%ke istra"iva%ke stipendije, a
ameri%ki sociolozi su odr"ali brojna predavanja u Poljskoj. Istra"ivalo se, me(u
ostalim, o "masovnim publikacijama i "enskim %asopisima u Poljskoj i Francu-
skoj, () %itateljima knjiga i %asopisa me(u radnicima u *odzu, () reakcijama
na filmove u razli%itim "ivotnim sredinama u razli%itim dijelovima Poljske ()".
Poljski sociolozi nisu, dakle, podlegli apriornome preuzimanju marksisti%kih teo-
rija, ali se nisu dokraja predali ni utjecaju kolega sa Zapada. Umjesto toga, pa"lji-
vo su propitali njihove teorije i metodologije: "Najvi$e se primjenjuje metoda

mi$ljanje pridru"iti onoj struji doma!ih "tranzicijskih" etnologija ili
antropologija koja po%inje postavljati pitanja o prikladnosti i primje-
njivosti teorijskih pretpostavki i metodolo$kih instrumentarija koji
su iznikli iz druga%ijeg, nesocijalisti%kog, politi%kog i dru$tvenog
konteksta (Krti 2002: 167-183). Da li se, dakle, ateoreti"nost soci-
jalisti%kih "znanosti o kulturi" privi(a samo onda kada se, izvana ili
iznutra, otvara put ulasku zapadnja%kog antropolo$kog tijela u
okru"je nekada$njeg socijalizma?
Ni$ta manje problemati%nima ne nadaju se ni povijesti jugosla-
venskih etnologija iz razdoblja socijalizma. One !e se, u naknadnim
uvidima, pokazati jednako podatnima da otrpe kudnje za java$luk i
prihvate pohvale za jogunluk. Kao i druge socijalisti%ke etnografi-
je/etnologije/(kulturalne)antropologije,
189
gdjegdje ih se, naime, opi-
salo kao "dr"avotvorne" (Kstlin, prema Rihtman-Augu$tin 1992:
83), u njima su se otkrivale "vi$e ili manje nametnute ideolo$ke pri-
sile" i malodu$na znanstveni%ka autocenzuriranja (Rihtman-Augu$tin
1992: 83), ali se, na drugoj strani, prepoznao i "odbijaju!i anga"man
protiv politike i njene sile", %ime je "etnologija istodobno odbijala i
anga"man za tu politiku, i tako na odre(eni na%in %uvala nezavisnost
svoga istra"iva%kog podru%ja" (isto: 84; sli%no i Naumovi! 1999:
39).
190
Pa, kada je rije% o tome "%uvanju nezavisnosti", dakle o prak-
ticiranju taktika etnolo$kog pre"ivljavanja u socijalizmu, valja istak-

upitnika. Ali s obzirom na to da, pripremi li se ili provede na neprikladan na%in,
mo"e rezultirati ozbiljnim gre$kama, 'ne samo tehni%kim, nego tako(er i politi-
%kim', Poljaci () mnogo razmi$ljaju o istra"iva%kim tehnikama. Oni izbjegavaju
slijepo kopiranje Zapadnih metoda" (Wilder 1963: 3-4).
189
Rasprave koje se posve!uju ovom pitanju nerijetko izjedna%uju kvalitetu
znanstvenoga sadr"aja discipline s mjerom prihva!enosti zapadnja%kih teorija, pa
i samoga naziva, antropologije. Takvi uvidi naj%e$!e isti%u da su, bilo da se discip-
lina nazivala etnografijom ili etnologijom, pojmovi socijalne i kulturalne antropo-
logije i u razdoblju socijalizma "bili u $irokoj upotrebi", da su se dvije konferenci-
je Me(unarodnoga udru"enja antropolo$kih i etnolo$kih znanosti (IUAES) odr-
"ale u Moskvi (1964) i Zagrebu (1988), te da su se u njihov rad uklju%ili mnogi
sudionici iz tada socijalisti%kih zemalja (Srkny 2002).
190
I oni malobrojni znanstvenici koji su sa Zapada "k nama dolazili na teren"
navodno su se "() skanjivali () dirati one teme koje bi mogle kritizirati ta-
da$nji re"im ili ugroziti sigurnost istra"iva%a" (Rihtman-Augu$tin 1992: 84).

nuti da se hrvatski primjer oslonio upravo na njema%ku kriti%ku $ko-
lu da bi, kasnih 70-ih, u teorijskome konceptu kulturne svakodnevi-
ce otkrio "izda$no kriti%ko mjesto i to posve u granicama onda$nje
politi%ke korektnosti izme(u elitizma i populizma, visoke i niske
kulture, izme(u sentimenta i resentimenta prema tradicionalnom
naslje(u, izme(u globalnih perspektiva i doma!ih sadr"aja kulture"
(Prica 2004: 46).
191
Osim te tvrdnje, koja je u suglasju s vi(enjem
%ehoslova%ke etnologije iz pera Josefa Kanderta, protiv ideje "novoga
po%etka" za doma!u etnologiju u 90-ima govori i hrvatska differentia
specifica: "umjesto pitanja o mirnome slomu socijalizma", koja su
obilje"ila druge "tranzicijske" i "tranziciolo$ke" etnologije/antropolo-
gije, "pred hrvatskim su etnolozima [bila] pitanja o mr"nji i hrabro-
sti, o zlo%inu i sveop!oj nesre!i koja [je poga(ala] ljude oko nas i nas
same" (Rihtman-Augu$tin 1992: 83). Dok su, dakle, znanosti o kul-
turi drugih zemalja biv$ega socijalizma oprobavale kriti%ke koncepte
"znanosti demokracije" na terenu kojemu su se, prije svega kroz me-
dije, sada otvoreno nudili zapadnja%ki mogu$i !ivoti, hrvatska se et-
nologija suo%ila s potrebom da opi$e i interpretira posve "demodira-
nu stvarnost". Osloniv$i se na vlastitu tradiciju istra"ivanja obi"ne
ljudske svakodnevice, otkrivala je taktike kojima su obi"ni ljudi na-
stojali konsolidirati svoju ratnu svakodnevicu.
192
Uvid hrvatskih et-

191
Nesumnjivo, i ovakav se naknadni uvid mo"e dovesti u sumnju. Alexei
Yurchak, profesor kulturalne i lingvisti%ke antropologije na Berkeleyu, u svojoj
najnovijoj knjizi (Yurchak 2005) upozorava na trend konstruiranja sovjetske inte-
lektualne povijesti, koji je zapo%eo kasnih 80-ih, pri kraju razdoblja Perestrojke,
da bi dao potvrdu odvojenosti "govora mo!i" i "govora inteligencije" (isto: 6-7).
No, bilo da je, i u Sovjeta i u nas, rije% o svojevrsnom "posipanju pepelom" ili,
$to bi se moglo %initi vjerojatnijim, borbi za osvajanje kriterija relevantnosti u
kontekstu ve! izvjesnih politi%kih promjena, ovoj !e se usporedbi, koja kao da se
nadaje i zdravome razumu, morati pri!i s du"nim oprezom.
192
U radu u kojem su raspravljale o "potencijalu etnografije da u svojem
'post-eksperimentalnom trenutku' ospori hegemonijsko znanje Prvoga svijeta o
Tre!em svijetu i izgradi alternativno znanje koje ovla$!uje i uzima u obzir samo-
odre(ivanje" Balmurli Natrajan i Radhika Parameswaran, iako iz pozicije znan-
stvenica Tre!eg svijeta koje djeluju u Prvom svijetu, zauzimaju se za to da upravo
ljudska svakodnevica mora biti temeljnim sadr"ajem toga "alternativnog znanja"
(Natrajan i Parameswaran 1997: 29 i 37).

nologa bio je, dakako, vi$estruko ograni%en: on je bio "mali, civilni,
podrumski, zagreba%ki", "rastegnut" tek medijskim slikama i teksto-
vima, uzdrman do tada teorijski nereflektiranom mjerom sudjelova-
nja uz promatranje, ali i inverzijom klasi%ne etnografske konstitucije
terena (#ale Feldman i dr. 1992: 4 i 46). Ipak, upravo ga je otkri!e
taktika otpora "sveop!oj nesre!i" dovelo na korak do tada na Zapadu
ve! institucionaliziranih teorija o herojskome potencijalu obi%noga
%ovjeka $to se ponekad ispunja u njegovoj nepriklonjenosti tuma%e-
njima "dru$tvenog i politi%kog trenutka" koje, kroz medije, nudi
dru$tvena i politi%ka elita.
Nedostajala je, me(utim, precizna specifikacija optu"enika:
konstatacija "sveop!e nesre!e" kao da nije mogla ponijeti onu impe-
rativnu kriti%ku kvalitetu koju bi namirilo okrivljavanje ne onih "sila"
koje su se upregle u "o%uvanje jugoslavenske zajednice", nego onih
koje su "radile na njezinu raspadu". Razmjerno malobrojne negativ-
ne recepcije %itatelja hrvatskih etnografija rata, koje je "kvalificirao"
zapadnja%ki antropolo$ki autoritet, odreda su, naime, isticale nedo-
statak kriti%ke kvalitete hrvatskih ratnih etnografija (Greverus 1996;
Naumovi! 1999; Bo$kovi! 2005).
193
Ondje gdje se ta manjkavost ni-

193
Zanimljiv prilog tom problemu donosi nedavna burna rasprava koja se na
stranicama %asopisa Anthropological Theory povela po objavljivanju osvrta Tho-
masa Cushmana na "znanstveni diskurs o ratovima u biv$oj Jugoslaviji" (Cushman
2004; Denich 2005; Hayden 2005; Cushman 2005). Cushman se zanimao po-
glavito za radove zapadnih antropologa koji su, kako tvrdi, "djelovali kao oblik
'mekog poricanja' genocida i zbog toga prije slu"ili njegovu perpetuiranju, nego
tome da se olak$a situacija za one koji su [ga] trpili ()". Ovdje je Cushman po-
stavio i neka op!enitija teorijska i metodolo$ka pitanja koja se odnose na "ulogu i
funkciju antropologa koji rade u situacijama gdje se doga(aju zastra$uju!e povre-
de ljudskih prava". Zapazio je da radovi koje je analizirao ukazuju na proporcio-
nalnost izme(u mjere u kojoj se neki antropolozi predstavljaju kao objektivni i
neutralni i stupnja njihove zainteresiranosti. Uz to, zapazio je da ve!inu tih inter-
pretacija obilje"avaju "neodre(enost i relativizacija", sasvim nesvojstvena inter-
pretacijama drugih oru"anih sukoba. Te su pozicije "ve!inom poprimale oblik
moralne ekvivalentnosti, tvrde!i da su 'sve strane jednako krive' ()", $to je uve-
like ote"alo "nastojanja da se donesu moralne prosudbe ili kona%ni zaklju%ci o
'istini' sukoba". Istodobno, "mnogi koji su inzistirali na apsolutnoj istini o situaci-
ji %esto su poricali %injenice i dokaze da bi o%uvali uvjerenost u svoje apsolutisti-
%ke interpretacije sukoba" (Cushman 2004: 7-11).

je tuma%ila kao posljedica znanstveni%ke prilagodbe novoj politi%koj
konstelaciji razlozi su se na$li ba$ u nemo!i doma!ih etnologa da
prepoznaju, pa raskrinkaju, politi%ki navo(enu medijsku jednostra-
nost. No, te tvrdnje samo naoko proturje%e teoriji koja govori o to-
mu da medijska "publika" raspola"e sposobno$!u aktivnoga interpre-
tiranja medijskih "poruka". Mogu!e ih je, naime, %itati i na tragu te-
ze koju je formulirao Noam Chomsky da bi pojasnio mehanizme
"proizvodnje pristanka" u "kapitalisti%kim demokracijama". Za njega
se intelektualci, uz iznimku manjine "odgovornih", od "obi%nih lju-
di" razlikuju po tomu $to su, zbog duljine trajanja svoga obrazovanja,
obdareni "mogu!no$!u promatranja, no ne i uo%avanja": u obrazov-
nome sustavu ostaju samo oni koji "iskreno apsorbiraju okvir mi$lje-
nja i stavova struktura mo!i u dru$tvu koje ih okru"uje". 'tovi$e, nji-
hova kriti%nost samo potpoma"e o%uvanju operabilnosti mita demo-
kracije i, zapravo, pridonosi ja%anju sustava indoktrinacije (Chomsky
2002: 12-13, 24 i 31). Ista bi teza, me(utim, morala opteretiti i
kvalitetu kriti%nosti autsajderskih recepcija hrvatskih ratnih etnogra-
fija, ali i na nov na%in osvijetliti autsajderske uvide u hrvatsku ratnu
stvarnost. Slijedom navedenoga, u oba bi slu%aja na djelu bio sraz
dviju, i koncepcijski razli%itih, indoktriniranosti: jedne, %iji se meha-
nizmi i praksa "lako zamijete", jer pripadaju sukcesivno "totalitar-
nom dru$tvu", onomu koje je iz socijalisti%koga jednoumlja uplovilo
u nacionalisti%ko, i druge, koja pripada sustavu "ispiranja mozga pod
slobodom". Nadalje, kada je rije% o doma!oj etnolo$koj scijentifika-
ciji "sveop!e nesre!e", naoko jednostavnome obrazlo"enju njezine
nekriti%nosti, koje bi se povelo za Chomskyevom tezom, valja dodati
dva kompliciraju!a %imbenika. Prvi od njih pripada samome odre(e-
nju ove znanosti, koja se zanima za kulturu obi"nih ljudi, "javnosti",
u kojoj Chomsky nalazi potencijal da razumije "prirodu" i "stvarnu
povijest" dru$tvenih institucija pa da se, razumjev$i ih, "uzbudi"
(isto: 25 i 40). Taj bi potencijal, naime, mogao (morao?) biti i ko-
rektivnim %imbenikom indoktrinacije etnologa/antropologa. Drugi
je %imbenik sadr"an u kvaliteti kulturolo$koga trenutka koji se po-
znanstvenio u hrvatskim ratnim etnografijama, a koja je bitno razli%i-

ta od "kapitalisti%ke demokracije" koju je bio predvidio Chomsky.
Osim toga, ni "masovni mediji" u Hrvatskoj u situaciji ratom odgo-
&ene tranzicije
194
nisu ispunjavali svoju, za Chomskoga presudnu,
ulogu u sustavu indoktrinacije, "odvra!anjem pozornosti" ljudi na
tu(e probleme: prije su, reklo bi se, "privla%ili pozornost" ljudi na
probleme koje su, iako u razli%itoj mjeri, svi dijelili.
Vra!anjem na socijalisti%ku i ranu hrvatsku postsocijalisti%ku po-
vijest, i dru$tva i etnolo$ke struke, ovo poglavlje "eli pridonijeti ras-
pravi o teorijskim i metodolo$kim pretpostavkama za istra"ivanje
kultura postsocijalizma, a njegov se pristup temelji na pretpostavci
da svakom tuma%enju, pa %ak i dokumentiranju kulturalnih aspekata
postsocijalizma, "neophodno prethodi razumijevanje i narativizacija
ranijega razdoblja, a potom i promi$ljanje i narativno oblikovanje
odgovorne i kompetentne premosnice dviju dru$tveno-kulturnih pa-
radigmi" (Prica, u tisku). Podrazumijeva se autori%ino pripadanje
doma!oj znanstvenoj zajednici, pa time i njezino (prema Chom-
skom) "iskreno", iako nesvjesno i neosvije$teno, "apsorbiranje okvira
mi$ljenja i stavova struktura mo!i u dru$tvu koje [je] okru"uje", a za-
nimanje se usmjeruje k drugoj klju%noj sastavnici Chomskijeva "su-
stava indoktrinacije": tzv. masovnim medijima.
() medi j a ()
Ako su prvi radikalni pozivi na rekonceptualizaciju znanosti o kulturi
s kraja 60-ih godina s vremenom omek$ali, da bi se mogli $iroko
prihvatiti u raspravama Georgea Marcusa, Jamesa Clifforda i
Michaela Fischera iz 1986. godine, socijalisti%ki jug Europe je, ubrzo
potom, proizveo novi povod za "otkrivanje i raskrinkavanje neprav-
de". O "te$ku vremenu za etnografiju", kojemu su pridonijeli i drugi,
neeuropski oru"ani ratovi, svjedo%i jo$ instruktivna, burna rasprava o
dometima "objektivnosti" i "anga"iranosti/militantnosti" u antropo-

194
Pojam prema: Prica 2004b.

logiji 90-ih.
195
"Stvarnost vrlo stvarnih granica" koje su se na$le pred
antropolo$kim subjektom (subjektima) suprotstavila se ideji mobil-
ne, transnacionalne antropologije koja je "krugove mo!i" vidjela kao
kapilarne, difuzne i globalne (Scheper-Hughes 1995: 417). Te su
granice, u obliku putovnica, barikada i artiljerije, tra"ile ne antropo-
logiju dekonstrukcije i dru$tvenih imaginarija, nego "antropologiju
stvarne stvarnosti u kojoj su ulozi visoki, vrijednosti izvjesne, a etni-
citet (ako ne i esencijaliziran) svakako je esencijalan" (isto). Ipak, za-
vodljiva "susljednost totalitarizama" na prostoru biv$e Jugoslavije kao
da nije ostavljala mjesta "stvarnoj stvarnosti", pa ni oprobavanju teo-
rija o snazi utjecaja medija na "javno mnijenje", pa su mnogi prakti-
%ari suvremenih kriti%kih teorija, uklju%uju!i i antropologe, po$li od
pretpostavke da su "mediji u biv$oj Jugoslaviji jedno od najva"nijih
oru(a za propagiranje oru"anog sukoba u regiji", da "aktivno sudje-
luju u sukobu i da su i sami poticali i inspirirali mnoge povrede ljud-
skih prava i me(unarodnog humanitarnog prava" (iz dokumenta
Ureda Visokog slu"benika za ljudska prava Ujedinjenih naroda od
13. prosinca 1994).
196
Iako su se ti nalazi potkrijepili mnogim doka-
zima na stotinama stranica razli%itih izvje$taja, rije% je, zapravo, o jo$
jednome odjeku dobro poznate teze da medijski izvje$taji gube ili
dobivaju bitke na bojnome polju, teze koja je ishodila iz ameri%koga
neuspjeha u Vijetnamu i dokazala se falklandskim uspjehom britan-
ske vlade.
197
Ipak, jo$ se u jeku sukoba javilo nekoliko glasova sum-
nji%avaca, koji nisu bili spremni povjerovati u "fotelja$ke" (armchair)
medijske teorije. I Jean Baudrillard je, uostalom, 1994. godine po-

195
Poveli su je Roy D'Andrade i Nancy Scheper-Hughes, a pod naslovom
Objectivity and Militancy, uz desetak odgovora drugih kolega s uglavnom
ameri%kih sveu%ili$ta, objavio %asopis Current Anthropology 36/3 u lipnju 1995.
godine.
196
Na http://www.unhchr.ch/Huridocda/Huridoca. nsf/0/65f96626d11ff18f
80256712004e5084?Opendocument [13. sije%nja 2006].
197
Naime, kada je vlada Margaret Thatcher, u travnju 1982. godine, samo
dvojici fotoreportera odobrila odlazak u "krizno podru%je" i prije rekonkviste od
njih zaprimila samo tri role filma (Sontag 2005 [2003]: 53), inaugurirala je i da-
nas va"e!i stil medijskih posredovanja slik rata.

$ao u Sarajevo, da se na licu mjesta, suo%i sa stvarnom stvarno#$u i
testira svoju teoriju simulakruma i simulacija, da, rije%ju, potvrdi
ukinu!e medija (prije svega ba$ tzv. elektroni%kih masovnih medija)
u izvornome i doslovnom smislu toga pojma, dakle kao posrednika
me(u dvjema realnostima (Baudrillard 1983; prema Kellner 1989:
3).
198
Na tu su ga, ljudsku i intelektualnu avanturu, naveli Sarajlije
koji su se pojavili na televizijskom ekranu koji je 19. studenog 1993.
imao biti le Couloir pour la parole izme(u Strasbourga i Sarajeva:
oni su pred televizijskim kamerama prezentirali svoj prezir prema
"Europljanima", ili "barem sarkasti%an osje!aj slobode koji je bio u
o$troj opreci s kajanjem i licemjernim sa"aljenjem njihovih sugovor-
nika" (Baudrillard 1994: bez paginacije). Da je Douglas Kellner u
nekom od svojih osvrta na Baudrillarda promislio implikacije njego-
va odlaska u Sarajevo, pa potom i implikacije njegove tvrdnje da "Sa-
rajlije (), ondje gdje jesu, imaju apsolutnu potrebu %initi $to %ine,
%initi pravu stvar", a zapravo "stvarno postojati, postojati u stvarno-
sti" (isto), mo"da bi zapazio istu onu "tehnofobiju i nostalgiju za ko-
munikacijom licem u lice" $to ju je bio otkrio u Baudrillardovim ra-
dovima iz 70-ih (Kellner 1989: 2). Otkri!e te Baudrillarove "nedo-
sljednosti" za Kellnera, zagovornika ideje o "povratku kriti%ke teorije
na intelektualnu scenu dana$njice", nije indiciralo toliko slabe strane
nove francuske teorije, koliko je upu!ivalo na nu"nost da se nado-
grade postavke kriti%ke teorije, $to su se formulirale da odgovore po-
%ecima potro$a%koga dru$tva u dr"avnom kapitalizmu.
199

Nije, me(utim, Baudrillardovu "zavist" prema Sarajlijama proiz-
velo neko njegovo iznenadno priklanjanje Brechtovu, Benjaminovu
ili Enzensbergerovu zami$ljanju strukturalne i tehnolo$ke prenamje-
ne medija, neka iznenadna uvjerenost u komunikacijski potencijal

198
Za razliku od rata u Hrvatskoj, rat se na prostoru Bosne i Hercegovine
mnogim kriti%kim umovima nadao kao vi$estruko kompleksniji, rovitiji opreka-
ma nevinosti i zlo%ina$tva, pa time i vredniji promi$ljanja.
199
Za njega bi nova i osuvremenjena kriti%ka teorija dru$tva morala teoretizi-
rati "nove dru$tvene uvjetovanosti i fenomene koje su analizirali postmodernisti i
morala bi pokazati primjenjivost svojih kategorija i teorija i u osvjetljavanju i teo-
retiziranju novih dru$tvenih uvjeta (Kellner 1989: 9).

medija, nego prije, kako se %ini, stvarna razli%itost dvaju svjetova: za-
padnoga, ogrezlog u "imploziji ljudske svijesti i medijskih fantazma-
gorija," i "sarajevskog" u kojemu, za Baudrillarda, mediji nisu bili re-
levantni.
200
Zbog toga, dok bi Kellnerova razmi$ljanja mogla biti od
pomo!i u izgradnji koncep(a)ta za analizu odnosa medija i njihove
publike u razdoblju socijalizma, Baudrillarovo !e implicitno prizna-
nje da je suvremena teorija pokleknula pred situacijom rata biti u
suglasju i s pretpostavkama iz kojih su se pisale hrvatske ratne
etnografije.
Autorima hrvatskih ratnih etnografija ne!e se mo!i uputiti pri-
govor kojim je Chomsky diskvalificirao mnoge kolege u "kapitalisti-
%kim demokracijama": odgajao ih je i promovirao sustav indoktrina-
cije u bitnome razli%it od onoga u kojemu su se na$li 1990. ili 1991.
godine. Mo"da su, i upravo stoga, bili neskloni iznala"enju jednostav-
nih rje$enja koja bi ratnu stvarnost protuma%ila iz pojmovlja nacio-
nalizma koji su, iz polustoljetne uspavanosti, probudile medijske
trublje, a uime novih politi%kih elita. No, mo"da su, s druge strane, i
na tragu prakse tihoga otpora socijalisti%kom ideolo$kom vi(enju
znanstvenih zada!a humanistike, prepoznali inverziju obi"ne ljudske
svakodnevice koju su proizvela ratna doga(anja, pa otkrili i "grotesk-
nu inverziju odnosa teorije i iskustva u diskursu dru$tvenih znanosti"
(Prica 2001: 224). "Teorijski pore%eni i lo$e reputirani koncepti po-
put identiteta i zavi%aja", koje su hrvatske ratne etnografije "mo"da i
nevoljko legitimizirale" (Prica 2004c: 24), nisu, naime, odgovorili ni
o%ekivanjima hrvatskih etnologa, naviklima da rezultate svojih is-
tra"ivanja i promi$ljanja omjeruju s "o%ekivanjima" znanstvene zajed-
nice Zapada.

200
Pojmu stvarnosti se, uostalom, obratila i Susan Sontag, %iji je dolazak u
Sarajevo Baudrillard prepoznao kao te"nju da uvjeri Sarajlije u "'stvarnosnost' nji-
hovih patnji" a, zapravo, da iz toga u%ini "ne$to kulturalno i ne$to kazali$no (tea-
tralno)", $to !e potom iskoristiti kao referencu "u teatru zapadnja%kih vrednota"
(Baudrillard 1994: bez paginacije). Prozvana je autorica, naime, u svojem po-
sljednjem, literarnom povratku u Sarajevo, ukazala na "provincijalnost tvrdnje da
stvarnost postaje spektakl", jer mnogi televizijski gledatelji "nemaju tu sre!u da
mogu omalova"avati stvarnost" (Sontag 2005 [2003]: 86-87).

Rije% je o problemu koji se prepoznao i na drugoj strani vrlo
stvarnih granica, no ondje je, o%ekivano, proizveo druga%ije odgovo-
re. "Rat u biv$oj Jugoslaviji i njegove posljedice" bili su temom kole-
gija na kojemu je 1994. godine njema%ka antropologinja Ina-Maria
Greverus, upravo na temelju ratnih etnografija hrvatskih etnologa,
problematizirala "odgovornosti antropolo$koga istra"ivanja". Kada je
sljede!e godine primila poziv da do(e u Zagreb i sudjeluje na me(u-
narodnom simpoziju posve!enom problematici antropolo$kog pri-
stupa izbjeglicama i prognanicima, sa svojim je studentima organizi-
rala posebne radne skupine na temu egzila i identiteta da bi, zajed-
no, "poku$ali razumjeti procese nacionalizacije izme(u interesa poli-
ti%kih elita i populacije koja je ostala bez domova" (Greverus 1996:
280). Tako pripremljeni, nakon simpozija su i sami po$li "na teren".
U Njema%ku su se vratili s bilje$kama koje su svjedo%ile o pogre$ka-
ma hrvatske etnologije, a Greverus je svoju kritiku objavila u zborni-
ku koji je slijedio za simpozijem. Kada se pristupa problematici egzi-
la, naglasila je, valja unaprijed, prije prvog antropologova istra"iva-
%kog koraka, doznati sve o "politi%koj instrumentalizaciji prognanika
i izbjeglica kao 'profesionalnih "rtvi' u cilju izgradnje lika 'nacije-"rt-
ve'". Tu je tvrdnju oprimjerila usporedbom rezultata vlastita tro-
dnevnog zagreba%kog terenskog istra"ivanja s rezultatima rada hrvat-
skih etnologa, pa je zapazila da su iskazi koje su prikupili "doma!i
Drugi" ponavljali retoriku hrvatske politi%ke elite, a oni s kojima su
se susreli "strani Drugi" svjedo%ili su nelojalnost. Je li to, zapitala se,
posljedica "slu%ajnosti"?
Unekoliko slojevitiju kritiku istoga predlo$ka, zbornika Fear,
Death and Resistance. An Etnography of War: Croatia 1991-1992,
objavio je u tematskome broju %asopisa Anthropological Journal on
European Cultures srpski etnolog Slobodan Naumovi!.

201
Za njega

201
Temat je objavio radove sudionika jedne od radionica na petoj bijenalnoj
konferenciji Europskoga udru"enja dru$tvenih antropologa (EASA), koja se odr-
"ala u Frankfurtu na Majni s temom The Politics of Anthropology. Conditions
for Thought and Practice. Tu je radionicu, naslova The Politics of Anthropology
at Home, zamislila i vodila Ina-Maria Greverus. U uredni%kom uvodniku zborni-
ka stoji: "Na$e smo pozive potencijalnim sudionicima radionice poslali onim ko-

je "nacionalizacija" prete"itog dijela hrvatske etnologije starijega da-
tuma, a proizvela ju je "postupna interiorizacija razvoja u etnolo$koj
i antropolo$koj teoriji najprije njema%kih, a zatim ameri%kih, francu-
skih, talijanskih i britanskih autora", pa posljedi%no i "gubitak povje-
renja u pozitivisti%ki pristup" (a prihva!anje postmodernisti%kih,
"antiznanstvenih pristupa" na $tetu "vrijednosne neutralnosti, empi-
rizma i znanstvenosti") i "kriti%ko preispitivanje hrvatske etnologije,
posebice u vrijeme komunisti%ke vladavine" (Naumovi! 1999: 90,
110). Od odlu%ne je va"nosti za preokret u hrvatskoj etnologiji/an-
tropologiji, me(utim, kako to vidi Naumovi!, "%etvrti faktor": "emo-
cionalni nemir uzrokovan katastrofama rata". Stoga su se "propusti
etnologije kao nacionalne discipline" po%eli kontrastirati "slikama
domovine koja pati" pod, Naumovi! je to zaogrnuo znakovima navo-
da, "'srpskom agresijom'" (isto: 91). Uz izuzetak "uobi%ajene takti%-
nosti" u radovima Dunje Rihtman-Augu$tin, hrvatska antropologija
je, za njega, postala "antropologijom 'suza i strahova'", da bi progo-
vorila uime dugo potiskivana i ve!ini intelektualaca do tada navodno
nepoznata osje!aja pripadanja Hrvatskoj. Pristup je poetika otpora
bio, kakvim ga vidi Naumovi!, "pristup beskompromisne obrane",
"radikalno subjektivan" u svome pozicioniranju i "militantan" u svo-
me tonu, koji je ustrajao u "sentimentalnome poistovje!ivanju izme-
(u pate!eg-i-pla%u!eg istra"iva%a i pate!ih-i-pla%u!ih objekata istra-
"ivanja" (isto: 93).
Takav opis pristupa hrvatskih ratnih etnografija valja %itati na
podlozi rasprave o "Objektivnosti i militantnosti" u antropologiji,
koju su poveli Roy D'Andrade i Nancy Scheper-Hughes na stranica-
ma %asopisa Current Anthropology (D'Andrade 1995; Scheper-
-Hughes 1995). Naumovi!, naime, pojam militantnosti, kojim opi-

legama koje poznajemo kao antropolo$ke prakti%are u svojim zemljama i za koje
pretpostavljamo da su svjesni politi%kih dimenzija antropolo$kog posla kod ku!e
()". Ta %injenica potvr(uje tezu indijske antropologinje Kalpane Ram o tomu
da doma!i antropolozi "ulaze u disciplinu kao govore!i subjekti samo uz cijenu
pristanka da se prepoznaju u zamjenici 'mi' zapadne antropologije, modernosti i
sli%noga" (prema Natrajan i Parameswaran 1997: 52).

suje hrvatske ratne etnografije, posu(uje upravo iz ove rasprave a,
preciznije, iz priloga Scheper-Hughes, gdje se autorica zauzima za
antropologiju koja !e imati razumijevanja za svoj predmet, biti re-
fleksivna i prihvatiti svoju moralnu obavezu odabirom strana i prosu-
(ivanjem, koja !e, kako smatra, biti eti%na i, njezinim rije%ima, "mi-
litantna" (Scheper-Hughes 1995). Naumovi!, me(utim, odabire
D'Andradeovu poziciju, pa tvrdi da antropologija mora biti "vi$e od
toga", da svoj moralni autoritet mora temeljiti na empiri%ki dokazi-
vim istinama (Naumovi! 1999: 116).
Zanemarimo li o%itu nesklonost srpskoga etnologa prema post-
pozitivisti%kim etnolo$kim pristupima, koja uvelike trasira put nje-
govoj kritici hrvatske ratne etnologije, zanimljivo je primijetiti da on,
kao i Greverus, pretpostavlja veliku mjeru izvandisciplinarnog utje-
caja na kritizirane radove i njihove autore, ali i veliku mjeru izvandis-
ciplinarnog utjecaja tih radova i njihovih autora: oni !e, primijetila je
Greverus, potpomo!i izgradnji nacije-dr"ave i pritisku na me(una-
rodnu zajednicu (Greverus 1996: 281); oni su, otkrio je Naumovi!,
postali kreatorima identiteta viktimizirane nacije (Naumovi! 1999:
93). Iako je, u oba slu%aja, rije% o potpunoj neupu!enosti u situira-
nost hrvatske etnologije u doma!i %ak i znanstvenohumanisti%ki, a
svakako $iri, dru$tveni i politi%ki kontekst, ne mo"e se zanemariti
mogu!nost interpretacije spomenutih tvrdnji na na%in koji je, pri-
mjerice, Marcusu i Fischeru pripomogao u diskreditaciji Saidova
orijentalizma. U svojoj knjizi Antropologija kao kritika kulture oni,
naime, Saida optu"uju za tendencioznu jednostranost u motrenju i
Zapada i "naroda koje prou%ava i navodno brani". Obja$njenje tomu
nalaze u otkri!u "dihotomije u Saidovoj vlastitoj poziciji": "I kao Pa-
lestinac i kao istaknuti povjesni%ar knji"evnosti na jednom ameri-
%kom sveu%ili$tu, on je istodobno pripadnik jedne iskorijenjene, po-
tla%ene kulture i privilegirani intelektualac jedne dominiraju!e kul-
ture" (Marcus i Fischer 2003 [1986]: 16).
202
Zbog %ega, dakle, od-

202
O problemima koji proizlaze iz takve "hibridne" situacije pisale su na te-
melju vlastita iskustva Balmurli Natrajan i Radhika Parameswaran. Upozorile su
na kontradikcije u navodnoj privilegiranosti doma!ih antropologa, koji su, nakon

baciti pomisao da se kritike Greverus i Naumovi!a temelje na ideji o
tomu da je u radovima hrvatskih etnologa bila na djelu ba$ neka
"unutarnja" dihotomizacija, barem "eljena, ili ve! i ostvarena, privile-
giranost, koja je nagrdila moralne i eti%ke ideale struke (za Greverus)
ili opasno nagrizla kriterije "vrijednosne neutralnosti, empirizma i
znanstvenosti" (za Naumovi!a)? No, mo"da je, odlu%imo li se ove
kritike pro%itati ba$ iz Saida, rije% o njihovu previ(anju %injenice da
"pojmovi poput modernosti, prosvje!enosti i demokracije ni na koji
na%in nisu jednostavni i svugdje konsenzualno prihva!eni koncepti,
koje %ovjek na(e ili ne na(e, kao uskr$nja jaja u dnevnoj sobi" (Said
2003: bez paginacije).
Dakako, nije Said bio usamljen dok je vi$e od %etvrt stolje!a
upirao prstom u stvarnu zanemarenost prava na razliku: njegove !e
rije%i, gotovo doslovce, ponoviti Aihwa Ong, Malezijska huaqiao, ko-
ja je, iz svoje "privilegirane pozicije" profesorice socijalne i kultural-
ne antropologije na Berkeleyu, komentirala prije spomenutu raspra-
vu o "Objektivnosti i militantnosti" u antropologiji: "Oboje upotreb-
ljavaju univerzaliziraju!e pojmove kao $to su objektivnost, mo! i mo-
ralnost, a i ne nastoje promisliti imaju li druge kulture druga%ije sta-
vove o tim pitanjima" (Ong 1995: 429). I nadalje, ako bi se primjer
istra"ivanja Aihwe Ong u gradovima ju"ne Kine, gdje su joj "ljudi
pri%ali o ugu$enju pobune na trgu Tiananmen kao o opravdanu i
moralnu %inu", mogao tuma%iti i kao rezultat njezina previda teme-
ljitosti u%inka kineskih dr"avnih ideolo#kih aparata, pa dakle i medi-
ja, onda je uputnije obratiti se terenskome iskustvu koje je u Writing
Against Culture (1991) opisala Lila Abu-Lughod, k!i Saidova "inte-
lektualnog, politi%kog i osobnog mentora" (Said 2003: bez paginaci-
je) i profesorica antropologije na harvardskom sveu%ili$tu. Ovdje je
ona upozorila na to da svi mi, etnolozi/antropolozi, "moramo biti

$to su se obrazovali na Zapadu, stekli spremu i objektivnost za predstavljanje vla-
stitih kultura. One naime tvrde da su u neprestanu sukobu s "'ekspertima' koji su
uvijek spremni dati [im] do znanja da je [njihovo] poznavanje [vlastitih] kultura
subjektivno, ili da ono tek potvr(uje ranija stajali$ta eurocentri%kih teorija, ili %ak
to da [njihovo] znanje nije 'ekspertno'" (Natrajan i Parameswaran 1997: 52).

spremni () da se suo%imo s problemima koji nastaju %ak i kad na$i
najprosvjetljeniji humanisti%ki napori do(u do onih koji pripadaju
drugim kontekstima, gdje se konvencije mo"da ne!e prepoznati, a
pitanja !e se mo!i %itati na drugi na%in". Napori koje je autorica, ka-
ko tvrdi, "usmjerila prema Zapadu", i opisala kao "elju da "u kontek-
stu rasprostranjene zapadnja%ke antipatije prema narodima Srednje-
ga istoka" posreduje "obi%nu svakodnevnu ljudskost u arapskoj za-
jednici", a ne "kritiku arapskoga fundamentalizma ugra(enoga u
obi%nog %ovjeka", %ime je kod zapadnjaka "eljela "stvoriti osje!aj pri-
hva!anja a ne distance", proizveli su, kako tvrdi, "nekoliko druga%ijih
odgovora u Egiptu", me(u kaziva%ima koji su imali priliku suo%iti se
s njezinim tekstom. Ti su druga%iji odgovori, kako je vidljivo iz pri-
mjera, svjedo%ili neprihva!anje i nerazumijevanje upravo onih mjesta
gdje se umjesto distance trebalo upisati razumijevanje Zapadnjaka.
Spomenuto je "kazivanje" Lile Abu-Lughod dragocjeno barem iz
dva razloga: zbog toga $to donosi priznanje o "naporima" koje je au-
torica poduzela da uljudi tradicionalne Druge u o%ima zapadne inte-
lektualne javnosti, a zatim i zato $to otkriva da ti Drugi nisu prihvatili
svoju "ulju(enu" sliku. Prvo od ovih priznanja danas sve %e$!e odzva-
nja i u radovima antropologa %ija se znanstvenost nije dihotomizirala
ostvarivanjem u akademskome okru"ju Zapada.
203
Drugo je prizna-
nje, otkri!a tvrdoglava i nesura&uju$eg Drugog,
204
jo$, me(utim, na
pragu ulaska u antropolo$ku riznicu valjanih pretpostavki. No, mo"-
da i nije potrebno tra"iti put prema modusu, prije svega metodolo-
$koga pripitomljavanja te tvrdoglavosti kroz uvo(enje, kao prethod-
ne, pretpostavke o nevaljanosti aplikacije zapadnih, pa i kriti%kih te-
orija, na istra"ivanja i promi$ljanja nezapadnih terena. Jer, kada bi se
neke od tih teorija, primjerice ona o kapacitiranosti obi%noga %ovje-

203
"Ostaje pitati se za$to se zapadni antropolozi uvijek fokusiraju na pogre-
$ke, zbrku i proma$ene projekte umjesto da upute na uspjehe, pozitivne rezultate
i velika postignu!a. I to postoji, i bila bi ugodna promjena vidjeti neke pozitivne
studije slu%ajeva. Stalno isticanje proma$aja omogu!uje samo jednostran pogled
bilo kojeg problema" (Krti 2002:181).
204
O takvu Drugom u: Van de Port 1999.

ka za razvijanje i prakticiranje taktika otpora (de Certeau 1998),
ona, dakle, koja, kada je rije% o masovnoj komunikaciji, zastupa mo-
del aktivne interpretacije unutar relevantnih kodova (Hall 2003
[1973]), primijenile i u analizi "tvrdoglavih kultura", mo"da bi se sa-
me te kulture pokazale manje tvrdoglavima od kriti%koga znanstve-
nog oka koje ih promatra, ve! opremljeno vlastitim tvrdoglavim pro-
sudbama o tomu $to je dobro, a $to lo#e.
Dru$tvene identitete koje nude masovni mediji, pa makar i da bi
sugerirali sasvim odre(ena i potrebama dru$tvenih elita prilago(ena
zami#ljanja !ivota, samo !e neki od recepijenata, kako tvrdi ta teori-
ja, prihvatiti kao vlastite. Ostali !e ih tuma%iti na temelju drugih ko-
dova, iz vlastitih dru$tvenih pozicija ili, Ecovim pojmovljem, abe-
rantno dekodirati (Eco 1965).
() u "t ranzi ci j i "?
Ova !e se pozicija pokazati kao posebno potentna upravo u razma-
tranju umnogome specifi%ne situacije, kodiranja/dekodiranja medij-
skih poruka u vrijeme rata u Hrvatskoj 1991-1995. Iako je ta "situa-
cija" zapravo "odgodila tranziciju", i u nju !e se mo!i uklju%iti neka
tranziciolo#ka razmi$ljanja, a prije drugih ono koje se suprotstavlja
ideji novoga po"etka. Kada bismo, dakle, "drugaricama i drugovima
radnicima" podarili mo! aberantnoga dekodiranja medijskih poruka
u "socijalisti%kome jednoumlju", otvorili bismo si mogu!nost da, u
razdoblju koje je slijedilo, pretpostavimo barem pre"ivljavanje, ako
ne i o"ivljavanje toga potencijala, jednako u kulturi kojoj se pristupa
kao i u znanosti koja joj pristupa. No, dakako, kada je rije% o razu-
mijevanju i narativizaciji razdoblja koje prethodi postsocijalizmu, ni
medijske tekstove doma!eg biv$eg socijalizma ne bismo smjeli zao-
kru"iti jednom jedinom tuma%iteljskom om%om: oni, naime, sadr"a-
vaju dijapazon i ideolo$ki razli%ito kodiranih poruka, ne samo u dija-
kroniji, izme(u 1945. i 1990, a u skladu s trenutnim politi%kim po-

trebama dominiraju!ih politi%kih elita, nego i u bilo kojoj vremen-
skoj to%ki toga razdoblja i u skladu s vizurama i vizijama politi%ara,
"kulturnjaka", ili pak onih koji su "samo razumjeli" i "zastupali" po-
trebe "medijskih recepijenata". Ovdje je nedvojbeno najrazvidniji
primjer onaj hrvatskog popularnog tiska 70-ih i 80-ih godina koji se,
nakon $to je pre"ivio poja%anu ideolo$ku pasku po okon%anju Hrvat-
skoga prolje!a, okoristio tekovinama "slobodne razmjene ideja i do-
bara" u dru$tvu koje se "$iroko fizi%ki i duhovno" otvorilo "prema
svijetu, a posebno prema zapadnom kapitalisti%kom svijetu" ('uvar
1980 [1973b]: 55).
Da su opstanak pojedinih tiskovina na kioscima uvjetovali tr"i$ni
principi, omjer prodaje i remitende, bilo je, zapravo, jasno jo$ po-
%etkom 60-ih. U to vrijeme, u jednom razgovoru s Predsjedni$tvom
Saveza novinara Jugoslavije, Josip Broz je razmotrio pojavu "komer-
cijalizma": "Nijednog trenutka nisam mislio da su slabosti na$eg no-
vinarstva samo subjektivnog karaktera. Ima tu i ne%eg objektivnog.
Na primjer komercijalizam. Treba na neki na%in egzistirati i to je ra-
zumljivo, ali se sa komercijalizmom sva$ta uvla%i. () Kako sada na-
!i izlaz iz toga?" (Drug Tito o kulturi 1963: 9-10). Izlaz se, me(u-
tim, nije na$ao, pa je odrastanje "masovne kulture" jugoslavenskog
socijalizma popratio niz "savjetovanja o zabavnoj literaturi" koja su
ponaj%e$!e zaklju%ivala o "alarmantnom stanju na podru%ju sadr"aja
zabavnog i sli%nog $tiva", njegovu "nevrijednom i $tetnom djelova-
nju", (Gagro 1975: 331, 334) koje nije drugo do uspjeh "gra(anskih
ideologa" u poku$ajima da odvrate "pa"nju radni%ke klase i svih osta-
lih radnih ljudi od temeljnog klasnog pitanja od pitanja gos-
podarenja cjelokupnom dru$tvenom reprodukcijom" (Banjeglav
1975: 403).
Doma!e je "zabavno i sli%no $tivo" izlazilo sadr"ajno neokrnjeno
iz svake situacije politi%koideolo$ke uzbunjenosti kojoj je bilo sredi$-
njom temom, a tek se unekoliko "upristojilo", kako slijedi iz izvje$ta-
ja, u jeku "anti-$und kampanje". Ustrajno je pratilo izvje$taje i na-
putke iz zapadnja%kih trendovskih magazina i, jednako ustrajno,
objavljivalo lake ljubavno-avanturisti%ke romane %ija se fabula situira

"u nekakvu zamku ili dvorcu kakvog milionera", %ije junakinje "obi%-
no pripadaju tim najvi$im krugovima" ili onamo dospiju "kroz ostva-
renje svoje ljubavi" koja pak zapo%inje "zaljubljeno$!u (njenom u
njega) na koju on u po%etku ne odgovara iz vi$e opravdanih razloga",
ali ubrzo otkriva da je ona "dobra, divna, %ista, po"rtvovna" (Milan-
kov 1975: 360). I upravo su im takvi prilozi, po svemu, omogu!ili
tr"i$ni opstanak.
Danas, nakon socijalizma, znanstvenici kulturolozi rado i nadah-
nuto opisuju "tranzicijske" medije kao one koji, nakon razdoblja po-
svema$nje kontrole, hitaju k (lo$im) zapadnim uzorima. Ovdje kao
da je, u najboljem slu%aju, preostalo tek raspraviti o snazi lokalnoga,
koja, ovisno o interpretaciji, oponira dominiraju!im euroameri%kim
medijskim tekstovima, modificira ih ili ih prisvaja. No, ako bi se tak-
vom tranziciolo$kom evolucionizmu suprotstavila gra(a mnogih ju-
goslavenskih "savjetovanja o zabavnoj literaturi", a potom i gra(a ko-
ja im je bila gra(om, mogla bi se, barem jednako toliko uvjerljivo,
postaviti teza o tomu da je "tranzicija" otpo%ela i prije "sloma socija-
lizma". I nadalje, zamisli li se ta teza kao plauzibilna, onda se valja
pitati i to $to se u posljednjem desetlje!u protekloga stolje!a dogodi-
lo s recipijentima medijskih poruka, koji ne samo $to su bili navikli
izabrati iz ponude novinskih kioska i, po potrebi, zagasiti televizor,
nego se i podsmjehnuti (ili ne) izvje$tajima o radni%ko-udarni%kim
uspjesima, prikazima smotri bratskih tradicijskih plesova i pripovi-
jestima o partizanskoj pro$losti? Jesu li, izazvani ratom, zaboravili na
to da su, ni desetlje!e ranije, "znali %emu vjerovati, a %emu ne"? Jesu
li, rije%ju, odjednom i konsenzualno zapustili praksu zastranjenoga
dekodiranja medijskih poruka? Ako je vjerovati svjedo%enjima nekih
me(u vode!im hrvatskim intelektualcima u 90-ima, nisu: i ironiju su
i sumnju ponijeli sa sobom na rati$te i u skloni$te. U prilog tomu
govori izvje$taj o stanju na boji$tu $to ga je ba$ onome koji je u teo-
riju uveo ideju aberantnoga dekodiranja medijskih poruka, Umbertu
Ecu, podastrla njegova kolegica i prijateljica, povjesni%arka umjetno-
sti, Vera Horvat-Pintari!. Svoj je izvje$taj temeljila na dokumentar-
nim snimkama s rati$ta koje joj je, jo$ u postupku monta"e, pokazao

novinar Tihomir Ladi$i!. Eco se, Horvat-Pintari! !e o tomu svjedo-
%iti u tjedniku Globus u prosincu 1991. godine, posebno zanimao za
njezinu tvrdnju da "mladi ljudi koji su se anga"irali u obrani Hrvat-
ske ne pjevaju domoljubne pjesme nego Brothers in Arms, a po
svom pona$anju i po znakovima koji nose jasno pokazuju utjecaj
rock kulture", a ne "stila i ukusa Hadezea" (Horvat-Pintari! 1991).
Kada bi, temeljem ovih tvrdnji, Noam Chomsky pisao recenziju
intelektualnog lika i djela sveu%ili$ne profesorice Horvat-Pintari!, ni-
je sasvim sigurno da bi u njezinoj podr$ci otklonu hrvatske ratni%ke
supkulture od "stila i ukusa" vladaju!e politi%ke elite otkrio i onu,
dobrodo$lu, kvalitetu kriti%nosti koja bi se oprla "mehanizmima pro-
izvodnje pristanka". Radije, prigovorio bi joj zbog, makar i nesvjes-
nog, sudjelovanja u dijalo$koj farsi. Jer, iako stoji tvrdnja Vere Hor-
vat-Pintari! da takav lik hrvatskoga vojnika nije bio u skladu sa "sti-
lom i ukusom Hadezea", vladaju!a mu politi%ka doktrina nije imala
razloga proturje%iti. Upravo suprotno, medijska se slika hrvatskoga
ratnika morala "civilizirati", pa i da bi Zapadu posredovala "osje!aj
prihva!anja a ne distance".
205

Intelektualnoj su se ushi!enosti pred (medijskim) dokazima da
Hrvatska pripada Zapadu i kad ratuje suprotstavili tek malobrojni
glasovi: iz jo$ svje"e hrvatske intelektualne dijaspore, da bi se teme-
ljem toga suprotstavljanja dihotomizirali u akademskome okru"ju
Zapada, i iz male i na svaki na%in marginalizirane nacionalne discip-
line, da bi u nadogradnji parcijalne istine oku$ali vlastitu disciplinar-
nu vjerodostojnost u teorijom i metodologijom nepredvi(enim
okolnostima (#ale Feldman i dr. 1993).
Ipak, iako parcijalna, takva istina svakako govori uime teze da
narod tuma%i poruke politi%koga establi$menta na svoj na"in, da,
naime, i u okolnostima rata slijedi proku$anu praksu ironije, skepse i
otpora. Ta !e se teza pokazati i vjerodostojnijom u godinama nakon
rata, kada je Hrvatska navodno doista zakora%ila u svoju, ratom
odgo(enu, tranziciju, i kada su i mnogi "obi%ni ratnici", "domobrani

205
O%ito, ovdje su na djelu bili i cinizam i kinizam.

Jambreki", koje nisu odgojili MTV i filmovi o rambolikim ameri%kim
junacima, i za medije, u suzama, priznali samoniklost poticaja za
odlazak na rati$te, a potom i nezadovoljstvo svojim poslijeratnim,
ekonomskim i dru$tvenim statusom, ali i medijskim odslikom toga
statusa.
Kri t i %ka ant ropol ogi j a (medi j a) u t ranzi ci j i ?
(j o$ j ednom)
Da bismo se, dakle, poduhvatili kriti%ke analize medija u "tranziciji",
morat !emo, prije ostalih, odgovoriti na pitanje o tomu %itaju li "ene
u Hrvatskoj Cosmopolitan ba$ onako kako ga %itaju Amerikanke. To
se pitanje, naime, nu"no nadovezuje na ono o tomu je li hrvatska
16-godi$njakinja %itala Tinu onako kako je njezina ameri%ka
vr$njakinja %itala Seventeen ili, primjerice, britanska Jackie. Nije li to
%itateljsko iskustvo donekle odredilo njezino razumijevanje
"tranzicijskih" medija, pa i onih koje "konzumira" njezina k!i, danas
tinejd"erka?
Morali bismo, nadalje, barem pretpostaviti da "tranzicijsko" is-
kustvo jo$ uvelike podrazumijeva sje!anje na raznolike moduse pari-
ranja socijalisti"koj svakodnevici, koji su se potom prometnuli u tak-
tike obi%noga pre"ivljavanja u ratu i nadogradili iskustvom neo%eki-
vane, nedobrodo$le i svakako nedjelotvorne nostalgije u postsocija-
lizmu. To sje!anje, dakako, u sebi nosi zametak praksi dekodiranja
medijskih poruka koje polaze od skepse, ironije, kontingencije, dezi-
luzije, ludizma i neobveznosti. U svakom slu%aju, ono sada propituje
i prevrednuje suvremena %itanja prema ranijima, "predtranzicijskim"
(bila ona pokloni%ka ili ne).
Morali bismo se, na kraju, ozbiljno zamisliti i nad nedavnim,
tu"nim prilogom pri%i o djevoj%ici &eljki, %ije je uplakano lice, u
prolje!e 1995. godine, Ina-Maria Greverus vidjela na dokumentar-
nome filmu Grge Plenkovi!a. U toj je slici, svojedobno, sa"ela svoje

iskustvo boravka u Zagrebu: "Tko je dijete koje pla%e u ratnim ru$e-
vinama maloga grada je li to &eljka iz Vukovara ili sam to ja"? &elj-
kino je lice bilo razlogom da njema%ka antropologinja, opremljena i
kriti%kim prosudbama intelektualne i/ili novinarske svijesti koju je
odgojila "kapitalisti%ka demokracija" u pomalo specifi%nome okru"ju
straha od uskrsnu!a doma!eg nacizma, zaboravi sva znanja o "u%inku
(hrvatske) politi%ke propagande", pa da joj se u%ini ne samo da, po-
sve prirodno, zna $to je &eljka osje!ala, nego i da &eljkine suze do"i-
vi kao svoje vlastite mogu!e suze ili suze koje nije mogla isplakati
zbog rata "na prostoru biv$e Jugoslavije", rata u #e%eniji, ili trauma-
ti%nih iskustava svakodnevnoga "ivota u vrijeme Drugoga svjetskog
rata (Greverus 1996: 279-280). Nije li time i sama u%inila isto ono
zbog %ega je kritizirala hrvatske ratne etnografije: podr"ala &eljkin
"status "rtve" (status koji &eljka zasigurno ne bi "eljela, a predlo"ila
joj ga je i nametnula hrvatska dnevna politika radi ostvarenja svojih
zamisli, me(u kojima "pritisak na me(unarodnu zajednicu" nije na
posljednjem mjestu; isto: 281-285)? Nije li &eljka postala "profesio-
nalnom "rtvom" onoga trenutka kada je njezino suzama umrljano li-
ce, prislonjeno uz nogu hrvatskoga vojnika u maskirnoj uniformi,
u$lo kameri u kadar, kada se taj kadar na$ao u filmu koji je doku-
mentirao pad Vukovara, kada se iz filma preselio na stranice novina
ili na plakate i, na kraju, kada je dospio u srce i na papir njema%ke
antropologinje? Ili, poslu"it !u se rije%ima norve$kog filozofa Arne
Johana Vetlesena kojima je, potaknut "genocidom u Bosni", zapo%eo
svoj %lanak o "nepristranosti i zlu": "Koje je gledi$te iz kojega je mo-
gu!e suditi o zlu?" (Vetlesen 1998: 1).
"Tranzicijsko" pribli"avanje Hrvatske zemljama zapadne demo-
kracije ostvarilo se, naime, i u razrje$enju mnogih prognani%kih sud-
bina upravo na na%in koji je predlo"ila i dobronamjerna kriti%nost
Ine-Marie Greverus. Istodobno, doma!a stvarnost sugerira inverziju
njezina vi(enja pretpostavki za prakticiranje autoriteta u razumijeva-
nju obi"ne ljudske svakodnevice, a time i istra"iva%ke kapacitiranosti
doma!ih znanosti za razumijevanje doma!e zbilje. Uime nepredvi(e-
noga "raspleta" nedavno su svjedo%ili hrvatski, "tranzicijski" mediji:

iznova su, sada pod lupom poja%ane paske u europskome predvorju i
u povodu godi$njice pada Vukovara, ispri%ali pri%u o djevoj%ici koja
je njema%ku antropologinju orosila suzama suosje!anja:
"Sje!a li se jo$ tko male djevoj%ice iz kolone smrti u plavom kaputi!u,
uplakanih o%iju i pogleda punog tuge, jada, boli i straha od svakodnev-
na gledanja smrti u o%i, koju je 18. studenog 1991, te najtu"nije godi-
ne u Vukovaru, snimila kamera BBC-jeva novinara?
Slika te male Vukovarke, koja je tog dana obi$la svijet, vi$e mu je
od bilo kakvih diplomatskih pri%a i uvjeravanja o srpskoj okrutnosti na
hrvatskom tlu, pokazala $to se tih mjeseci zbivalo u Vukovaru ().
Nekoliko godina poslije novinari su prona$li tu djevoj%icu, otkrili
da se zove &eljka Juri!, napisali pri%e o njezinu "ivotu u progonstvu,
obnovi njezine obiteljske ku!e u vukovarskom naselju Pisali su o
njoj uo%i gotovo svake godi$njice, a pri%e su nalikovale jedna na drugu
().
Sve donedavna, otkako se vratila u Vukovar, &eljka je imala proble-
ma s Vukovarcem koji je 'osloba(ao taj grad od usta$a'. Pratio ju je,
prilazio joj u Vinkovcima i Vukovaru te prijetio (). Posljednjih mje-
seci prijetnji nema jer mu je policija za petama (). 'Otkako "ivim u
Vukovaru () u mene kao da ulazi neki nemir. Ne mogu jesti, piti,
spavati, pred o%ima su mi slike u"asa?, ka"e &eljka" (Ve"ernji list 14.
studenog 2005: 30 i 43).
Mo"e li, na kraju, kriti%ka znanost o kulturi, sada suo%ena s potvrda-
ma koje iznevjeruju njezine principe, ponuditi novi odgovor, koji !e
"ljudskome rodu [i u%initi] dobro", mo"e li "otkriti i raskrinkati ne-
pravdu gdje god se ona pojavila"? Jer, ako su razgovori hrvatskih et-
nologa s prognanicima i potom objavljene prognani%ke pri%e pripo-
mogli u tome da "pojedina%ne sudbine" postanu "izgubljenim "ivoti-
ma" koji !e "svjedo%iti za ili protiv nacionalne povijesti" (Greve-
rus 1996: 280-281), ako je dakle rije% o tada$njoj "politi%koj instru-
mentalizaciji izbjeglih i prognanih ljudi kao 'profesionalnih "rtvi' u
cilju izgradnje lika 'nacije "rtve'", koja je u%inila da "izbjeglica ()
izgradi svoj identitet na svojoj "rtvi", pa tako i "ostane "rtvom"
(Bowman, prema Greverus 1996: 281), onda iz ove pri%e, kao jed-

nako prihvatljiva, proizlazi tvrdnja da su razgovori stranih etnolo-
ga/antropologa s prognanicima i izbjeglicama, a i potom objavljeni
radovi koji ih promi$ljaju, pripomogli u tomu da se &eljka vrati u
Vukovar, da se tamo suo%i s problemima, "s Vukovarcem koji je
'osloba(ao grad od usta$a'", i da, sve otkako "ivi u Vukovaru, ne mo-
"e jesti, piti, spavati, a pred o%ima su joj slike u"asa.
U oba slu%aja, nema u to sumnje, rije% je o "nepravdi, ugnjeta-
vanju i zlu". Problem je, dakle, u nastojanju da se prepoznaju ne-
pravda, ugnjetavanje i zlo, kada ono ishodi iz apriornih ocjena o po-
liti%koideolo$koj kvaliteti okru"ja u koje se situira istra"ivanje. Znan-
stveni%ki autoritet $to ga je, i prije prvog istra"iva%kog koraka, "bla-
goslovilo" znanje o tomu $to je dobro, a $to zlo, ne samo $to progo-
vara uime jedne i k tome parcijalne istine, nego staje na put stvarno-
me prakticiranju kriti%ke znanosti o kulturi koja bi imala prepoznati
stranu pravednika, stati na nju, "hrabro izlo"iti istinu" i "djelovati u
smjeru te istine". Iz toga proizlazi da nema druge nego se vratiti
mnogo zahtjevnijoj proceduri, koja ne!e ignorirati "neprikladnu"
gra(u da bi se prilagodila najcitiranijim kriterijima dominantnoga
znanja ili pak uputama $to proizlaze iz vlastitog kontekstualnog autiz-
ma. Ovdje odabir metodologije nije od odlu%uju!e va"nosti. Kriti%ka
kvaliteta i "istinitost" ne proizlaze iz kvalitete uzorka, niti iz autor-
skoga autoriteta koji je postao autoritaran, nego iz stvarnoga razu-
mijevanja "terena", pa i njegovih "iznena(uju!ih" o%itovanja, a po-
tom i iz odluke da se u(e u dijalog s drugim teorijama, konceptima i
uvidima.

LITERATURA
Abu-Lughod, Lila. 1991. "Writing Against Culture". U Recapturing
Anthropology. Richard G. Fox, ur. Santa Fe: School of American
Research Press, 37-62.
Afri!, Vjekoslav. 1986. "Socijalizam i masovna kultura". U #oli! i
drugi: Prilozi izu"avanju masovne kulture analiza sadr!aja lju-
bavnih romana i stripova. Zagreb: Institut za dru$tvena istra"iva-
nja Sveu%ili$ta u Zagrebu, 5-17.
Ahearne, Jeremy. 2004. Between Cultural Theory and Policy: The
Cultural Policy Thinking of Pierre Bourdieu, Michel de Certeau
and Rgis Debray. Centre for Cultural Policy Studies, University
of Warwick, Research Papers 7. Na: http://www2.warwick.ac.
uk/fac/arts/theatre_s/cp/publications/centrepubs/ccpsresearchpa
per7. pdf [15. o"ujka 2005].
Ang, Ian. 2003. "Kulturalni studiji, recepcija medija i transnacional-
ni medijski sistem". Razlika/Diff~rance 3-4. Na: http://www.
razlika-differance.com/Razlika%2034/RD3-Ien%20Ang.pdf [7.
sije%nja 2006].
Appadurai, Arjun. 1996. Modernity at Large: Cultural Dimensions
of Globalization. Minneapolis: University of Minnesota Press.
Askew, Kelly i Richard R. Wilk, ur. 2002. The Anthropology of Me-
dia. A Reader. Malden i Oxford: Blackwell Publishers.
Banjeglav, Mirko. 1975. "Suvremeni 'opijum za narod'". Kulturni !i-
vot 6. Beograd: Zajednica kulturno-prosvetnih organizacija Jugo-
slavije, 402-405.
Baudrillard, Jean. 2001. Simulacija i zbilja. Zagreb: Jesenski i Turk.

Baudrillard, Jean. "No Reprieve For Sarajevo". Na: http://www.uta.
edu/english/apt/collab/texts/reprieve.html [18. velja%e 2005].
Bausinger, Herman. 2002 [1971]. Etnologija. Od prou"avanja stari-
ne do kulturologije. Beograd: XX vek.
Beker, Miroslav. 1961. "George Orwell (1903-1950) i kriza gra(an-
skog liberalizma". Na#e teme 1. Zagreb: Centralni komitet Na-
rodne omladine Hrvatske, 71-84.
Biland"i!, Du$an. 1987. "Pet va"nih koraka". Start 481: 44-47.
Biland"i!, Du$an. 1999. Hrvatska moderna povijest. Zagreb: Golden
marketing.
Bitu$kov, Alexandra. 2002. "Anthropology as a Taboo: A Few
Comments on Anthropology in Slovakia". U A Post-Communist
Millenium: The Struggles for Sociocultural Anthropology in
Central and Eastern Europe. Peter Skalnk, ur. Praha: Set Out,
141-146.
Bo$kovi!, Aleksandar. 2005. "Distinguishing 'self' and 'other'. An-
thropology and national identity in former Yugoslavia". Anthro-
pology Today 21/2: 8-13.
Bo"ovi!, Ratko. 1969. "Na marginama masovne kulture". Na#e teme
8, Zagreb: Republi%ka konferencija Saveza omladine Hrvatske:
1364-1376.
Broz, Josip. 1959. Josip Broz Tito. Govori i "lanci. Knj. IV. Zagreb:
Naprijed.
Bulaji!, Veljko. 1984. "Provincijalizam zatvara vidike". Na#e teme 7-
-8, Zagreb: Centar CK SKH za idejno-teorijski rad "Vladimir
Bakari!": 1108-1114.
Chomsky, Noam. 2002. Mediji, propaganda i sistem. Zagreb: #vo-
rak.
Literatura 213

Clifford, James i George Marcus. 1986. Writing culture: The poetics
and politics of ethnography. Berkeley: University of California
Press.
Coman, Mihai. 2005. "Media Anthropology: An Overwiev". Na:
http://www.media-anthropology.net/coman_maoverview.pdf
[11. sije%nja 2005].
Criticus [kolumna]. 1961. "Listak iz senzacionalisti%ke serije". Tele-
gram 44 (24. velja%e), Zagreb: Prosvjetni sabor Hrvatske: 2.
Curran, James i Jean Seaton. 1997. Power Without Responsibility
(The Press and Broadcasting in Britain). London - New York:
Routledge.
Cushman, Thomas. 2004. "Anthropology and Genocide in the Bal-
kans: An Analysis of Conceptual Practices of Power". Anthropo-
logical Theory 4/1: 5-28.
Cushman, Thomas. 2005. "Response to Hayden and Denich". An-
thropological Theory 5/4: 559-564.
#ale Feldman, Lada, Ines Prica i Reana Senjkovi!, ur. 1993. Fear,
Death and Resistance (An Ethnography of War: Croatia 1991-
-1992). Zagreb: Institute of Ethnology and Folklore Research -
- Matrix Croatica - X-Press, Zagreb.
#ale Feldman, Lada, Ines Prica i Reana Senjkovi!. 1992. "Poetika
otpora". Narodna umjetnost 29: 45-105.
#oli!, Snje"ana i drugi. 1986. Prilozi izu"avanju masovne kulture
analiza sadr!aja ljubavnih romana i stripova. Zagreb: Institut za
dru$tvena istra"ivanja Sveu%ili$ta u Zagrebu.
#oli!, Snje"ana. 1986. "Nekoliko napomena o masovnoj kulturi, tri-
vijalnoj knji"evnosti i ljubavnim romanima". U #oli! i drugi: Pri-
lozi izu"avanju masovne kulture analiza sadr!aja ljubavnih ro-

mana i stripova. Zagreb: Institut za dru$tvena istra"ivanja Sveu%i-
li$ta u Zagrebu, 18-24.
#oli!, Snje"ana. 1986. "Nekoliko napomena o stripu". U #oli! i
drugi: Prilozi izu"avanju masovne kulture analiza sadr!aja lju-
bavnih romana i stripova. Zagreb: Institut za dru$tvena istra"iva-
nja Sveu%ili$ta u Zagrebu, 101-108.
#oli!, Snje"ana. 1986. "Neka obilje"ja stripova obzirom na "anr". U
#oli! i drugi: Prilozi izu"avanju masovne kulture analiza sadr-
!aja ljubavnih romana i stripova. Zagreb: Institut za dru$tvena is-
tra"ivanja Sveu%ili$ta u Zagrebu, 164-182.
Dacey, John i Maureen Kenny. 1994. Adolescent Development. Ma-
dison - Dubuque: Brown & Benchmark Publishers.
D'Andrade, Roy. 1995. "Moral Models in Anthropology". Current
Anthropology 36/3: 399-408.
De Certeau. 1998. "The Practice of Everyday Life". U Cultural The-
ory and Popular Culture. A Reader. John Storey, ur. Essex:
Pearson, 483-494.
Denich, Bette. 2005. "Debate or defamation? Comment on the pu-
blication of Cushman's 'Anthropology and Genocide in the Bal-
kans'". Anthropological Theory 5/4: 555-558.
Downing, John D. H. 1997. "Cultural Studies, Communication and
Change: Eastern Europe to the Urals". U Cultural Studies in
Question. Marjorie Ferguson i Peter Golding, ur. London - New
Delhi: Sage, 187-204.
Drakuli!, Slavenka. 1987. "Smrtni grijesi feminizma. De%ki se zatr-
%avaju". U 'ena i dru#tvo. Kultiviranje dijaloga. Zagreb: Sociolo-
$ko dru$tvo Hrvatske, 173-181. [Biblioteka revije za sociologiju
4]
Literatura 215

"Drug Tito o kultur"i. Izvadci iz govora Josipa Broza. Kulturni !ivot
1963/1-2. Beograd: Kulturno-prosvetno ve!e Jugoslavije, 1-18.
"Dru#tvena uloga i odgovornost #tampe". Rasprava na poticaj ured-
ni$tva %asopisa. Na#e teme 1965/11, Zagreb: Centralni komitet
Saveza omladine Hrvatske: 1623-1668.
Duda, Dean. 2002. Kulturalni studiji. Ishodi#ta i problemi. Zagreb:
AGM.
Duda, Dean, ur. 2006. Politika teorije. Zbornik rasprava iz kultural-
nih studija. Zagreb: Disput.
Duda, Igor. 2005. "Tehnika narodu! Trajna dobra, potro$nja i slo-
bodno vrijeme u socijalisti%koj Hrvatskoj". %asopis za suvreme-
nu povijest 2: 371-392.
D"ebi!, Branka i &eljko Garmaz. 2000. "Had"i!: #ak je i Ve"ernjak
jaje Vjesnikove zlatne koke!". Na: http://www. vjesnik.hr/razno/
Vjesnik60/Default.asp?c=11 [2. lipnja 2006].
!urica, Branko. 1975. "Radio-televizijske revije nisu zabavna $tam-
pa". Kulturni !ivot 6, Beograd: Zajednica kulturno-prosvetnih
organizacija Jugoslavije: 399-402.
Eagleton, Terry. 2003. "Reach-Me-Down Romantic". London Re-
view of Books 25/12. http://lrb.veriovps.co.uk/v25/n12/eagl01_.
html [7. lipnja 2006].
Eco, Umberto. 1980 [1965]. "Towards s Semiotic Inquiry into the
Television Message". U Communication Studies. John Corner i
Jeremy Hawthorne, ur. London: Edward Arnold, 131-149.
Einstein, Albert. 1949. "Why Socialism?". Monthly Review 50/1.
Na: http://www.monthlyreview.org/598einst.htm [27. sije%nja
2007].

Enzensberger, Hans Magnus. 2000. "Constituents of a Theory of the
Media". U Media Studies. A Reader. Paul Marris i Sue Thorn-
ham, ur. New York: New York University Press, 68-91.
Ferguson, Marjorie i Peter Golding, ur. 1997. Cultural Studies in
Question. London - New Delhi: Sage.
Ferguson, Marjorie i Peter Golding. 1997. "Cultural Studies and
Changing Times: An Introduction". U Cultural Studies in Ques-
tion. Marjorie Ferguson i Peter Golding, ur. London - New Del-
hi: Sage, xiii-xxvii.
Friedman, Georges i William J. Harrison. 1960. "Re-Evaluation of
Modern Societies". Diogenes 8, London - New Delhi: Sage: 56-
-67.
Gagro, Bo"idar. 1975. "Predugo odga(amo raspravu o masovnoj
kulturi u socijalisti%kom dru$tvu". Kulturni !ivot 6, Beograd: Za-
jednica kulturno-prosvetnih organizacija Jugoslavije: 331-334.
Gagro, Bo"idar. 1976. "Savez komunista i sredstva javnog i masov-
nog komuniciranja". Na#e teme 6, Zagreb: Centar CK SKH za
idejni i teorijski rad: 1083-1090.
Garmaz, &eljko. 2000a. "Poslijeratne Vjesnikove lude godine". Na:
http://www.vjesnik.hr/razno/Vjesnik60/Default.asp?c=6 [8.
prosinca 2005].
Garmaz, &eljko. 2000b. "Novak: Vjesnik sam od partijskog pretvorio
u nacionalno glasilo". Na: http://www.vjesnik. hr/razno/ Vjesnik
60/Default.asp?c=7 [8. prosinca 2005].
Garmaz, &eljko. 2000 c. "Okretanje tr"i$tu donijelo je 'Vjesniku' na-
kladu od 100.000!". Na: http://www.vjesnik. hr/razno/Vjesnik
60/Default.asp?c=8 [8. prosinca 2005].
Gean", Georgi#". 2002. "Anthropology's Long Journey to Professio-
nalisation: Some Problems With Cultural Anthropology in Ro-
Literatura 217

mania". U A Post-Communist Millenium: The Struggles for So-
ciocultural Anthropology in Central and Eastern Europe. Peter
Skalnk, ur. Praha: Set Out, 99-113.
Gilligan, Carol. 1982. In a Different Voice. Psychological Theory
and Women's Development. Cambridge - London: Harvard
University Press.
Ginsburg, Faye, Lila Abu-Lughod i Brian Larkin, ur. 2002. Media
Worlds: Anthropology in a New Terrain. Berkely: University of
California Press.
Gitlin, Todd. 1997. "The Anti-political Populism of Cultural Stu-
dies". U Cultural Studies in Question. Marjorie Ferguson i Peter
Golding, ur. London - New Delhi: Sage, 25-38.
Goja, Jadranka. 1986. "Trivijalna knji"evnost i strukturalne kompo-
nente ljubavnih romana. U #oli! i drugi: Prilozi izu"avanju ma-
sovne kulture analiza sadr!aja ljubavnih romana i stripova.
Zagreb: Institut za dru$tvena istra"ivanja Sveu%ili$ta u Zagrebu,
62-88.
Grabari!, Vjekoslav. 1963. "Metode za istra"ivanje $tampe postoje,
ali". Telegram 146 (8. velja%e), Zagreb: Prosvjetni sabor Hr-
vatske: 3.
Grabari!, Vjekoslav. 1964. "Istra"ivanje $tampe kao imperativ suvre-
menog novinarstva". Na#e teme 5, Zagreb: Centralni komitet Sa-
veza omladine Hrvatske: 641-651.
Grabari!, Vjekoslav. 1965. "#itaoci kao aktivni sudionici procesa sa-
op!avanja". Na#e teme 1, Zagreb: Centralni komitet Saveza
omladine Hrvatske: 65-75.
Gray, Ann. 1992. Video Playtime. The gendering of a laisure tech-
nology. London: Routledge.

Grde$i!, Ma$a. 2004. "Budi vedra, budi smjela: teorijski i aktivisti%ki
diskurz hrvatskoga Cosmopolitana". Quorum 2, Zagreb: Naklada
MD: 182-209.
Greverus, Ina-Maria. 1996. "Rethinking and Rewriting the Expe-
rience of a Conference on 'War, Exile, Everyday Life'". U War,
Exile, Everyday Life. Cultural Perspectives. Renata Jambre$i! Ki-
rin i Maja Povrzanovi!, ur. Zagreb: Institute of Ethnology and
Folklore Research, 279-286.
Had"agi!, Muzafer. 1975. "Zabavni tekstovi u ve%ernjoj informativ-
no-politi%koj $tampi". Kulturni !ivot 6, Beograd: Zajednica kul-
turno-prosvetnih organizacija Jugoslavije: 335-342.
Hall, Stuart. 1958. "Inside the Whale Again?". Universities & Left
Review 4. London: 14-15.
Hall, Stuart. 1959. "Politics of Adolescence?". Universities & Left
Review 6. London: 2-4.
Hall, Stuart, Dorothy Hobson, Andrew Lowe i Paul Willis, ur.
1980. Culture, Media, Language: Working Papers in Cultural
Studies, 1972-79. London: Hutchinson.
Hall, Stuart. 1987a. "In praise of the peculiar". Marxism Today, tra-
vanj. London: Communist Party: vi-vii.
Hall, Staurt. 1987b. "Gramsci and Us". Marxism Today, lipanj.
London: Communist Party: 16-21.
Hall, Stuart. 2003 [1973]. "Kodiranje i dekodiranje u televizijskom
diskursu". Hrvatski filmski ljetopis 36. Zagreb: Hrvatski filmski
savez, 169-174.
Hall, Stuart. 2003. "Bilje$ke uz dekonstruiranje 'popularnog'", K.
Studentski %asopis za knji"evnost, knji"evnu i kulturalnu teoriju
I/2, Zagreb: Klub studenata komparativne knji"evnosti "K" Filo-
zofskog fakulteta Sveu%ili$ta u Zagrebu: 7-14.
Literatura 219

Hall, Stuart. 2006. "Kulturalni studiji i njihovo teorijsko naslije(e".
U Politika teorije. Zbornik rasprava iz kulturalnih studija. Dean
Duda, ur. Zagreb: Disput, 109-123.
Hartley, John. 1991. "Popular Reality: A (Hair)Brush with Cultural
Studies". Continuum: The Australian Journal of Media & Cul-
ture 4/2. London: Carfax Publishing, Taylor & Francis Group:
4-18. Na: http://wwwmcc.murdoch.edu.au/ReadingRoom/4.2/
Hart ley.html [14. prosinca 2005].
Hayden, Robert M. 2005. "Inaccurate dana, spurious issues and edi-
torial failure in Cushman's 'Anthropology and Genocide in the
Balkans'". Anthropological Theory 5/4, London: Sage: 545-554.
Hermes, Joke. 2000. "On irritation, texts and men. Feminist
audience studies and cultural citizenship". International Journal
of Cultural Studies 3/3. London: Sage: 351-367.
Hitchens, Cristopher. 1999. "George Orwell and Raymond
Williams". Critical Quarterly 41/3. Oxford: Blackwell Publi-
shing: 3-22.
Hoggart, Richard. 1959. The Uses of Literacy. Aspects of Working-
-Class Life, with Special References to Publications and Enter-
tainments. London: Chatto and Windus.
Horvat-Pintari!, Vera. 1979. Od ki"a do vje"nosti. Zagreb: Centar
dru$tvenih djelatnosti Saveza socijalisti%ke omladine Hrvatske.
Horvat-Pintari!, Vera. 1991. "Krvavi koncert na hrvatskim boji$ti-
ma". Globus, Zagreb, 20. prosinca: 59 i 61.
Hymes, Dell, ur. 1974 [1969]. Reinventing Anthropology. New
York: Vintage Books.

Hymes, Dell. 1974 [1969]. "The Use of Anthropology: Critical, Po-
litical, Personal". U Reinventing Anthropology. Dell Hymes, ur.
New York: Vintage Books, 3-98.
"Idejni problemi jugoslavenskog novinarstva. Konferencija Saveza
novinara Jugoslavije". Izlaganja sudionika. Kulturni !ivot 1963/3-
-4. Beograd: Kulturno-prosvetno ve!e Jugoslavije: 376-425.
Ile, Eduard. 1963. "Uvodno izlaganje (na pro$irenom plenumu Kul-
turno-prosvetne zajednice Srbije)". Kulturni !ivot 5, Beograd:
Kulturno-prosvetno ve!e Jugoslavije: 609-614.
Ili!, Milo$. 1967. "'Duh vremena' moderna sfinga kulture". Pred-
govor. U Edgar Morin: Duh vremena. Beograd: Kultura, 5-34.
Ili!, Milo$. 1974. Sociologija kulture i umetnosti. Beograd: Nau%na
knjiga.
Inglis, Fred. 1997. Teorija medija. Zagreb: AGM - Barbat.
Jamnik, Franc. 1963. "Deformacije u kulturi su posledica ostataka
birokratizma u nas". Kulturni !ivot 3-4, Beograd: Kulturno-pro-
svetno ve!e Jugoslavije: 303-305.
Jilek, Miroslav. 1986. "Ciljevi i metodologija analize sadr"aja ljubav-
nih romana". U #oli! i drugi: Prilozi izu"avanju masovne kulture
analiza sadr!aja ljubavnih romana i stripova. Zagreb: Institut za
dru$tvena istra"ivanja Sveu%ili$ta u Zagrebu, 25-35.
Kali$nik, 'tefan. 1975. "Serijski 'Dr' romani". Kulturni !ivot 6, Beo-
grad: Zajednica kulturno-prosvetnih organizacija Jugoslavije:
373-380.
Kandert, Josef. 2002. "The 'Czech School' in Social Anthropology".
U A Post-Communist Millenium: The Struggles for Sociocul-
tural Anthropology in Central and Eastern Europe: Peter Skal-
nk, ur. Praha: Set Out, 43-48.
Literatura 221

Kati!, Vladimir. 1975. "Porez ukida a ne usmerava list". Kulturni !i-
vot 6, Beograd: Zajednica kulturno-prosvetnih organizacija Jugo-
slavije: 394.
Kellner, Douglas. 1989. "Baudrillard: A New McLuhan?". Na:
http://www.uta.edu/huma/illuminations/kell26.htm [4. studenog
2005].
Kellner, Douglas. 1990. "From 1984 to One-Dimensional Man:
Critical Reflections on Orwell and Marcuse". Na: http://www.
gseis.ucla.edu/faculty/kellner/essays/from1984toonedimensional.
pdf i na: http://www.uta.edu/huma/illuminations/kell13.htm
[23. lipnja 2006].
Kellner, Douglas. 1995. Media Culture. London - New York: Rout-
ledge.
Kellner, Douglas. 1997. "The Frankfurt School and British Cultural
Studies: The Missed Articulation". Na: http://www.iresist.org/
pdf-files/frankfurtschoolbritishculturalstudies.pdf, na: http://
www.gseis.ucla.edu/faculty/kellner/Illumina%20Folder/kell16.
htm i na: http://www.gseis.ucla.edu/faculty/kellner/essays/frank
furtschoolbritishculturalstudies.pdf [15. rujna 2006].
Kellner, Douglas. "Intellectuals, the New Public Spheres, and
Techno-Politics". Na: http://www.gseis.ucla.edu/courses/ed253
a/newDK/intell.htm, bez datacije i paginacije [22. prosinca
2005].
Kempers, Frans. 1967. "Freedom of Information and Criticism in
Jugoslavia: 2. Press Freedom and its Limitations". International
Communication Gazette 13. London: Sage: 317-336.
K)oskowska, Antonina. 1964. "Mass Culture in Poland". The Polish
Sociological Bulletin 2. Warszawa: Polish Sociological Asso-
ciation: 106-115.

Kne"evi!, !ur(a. 2004. "Kraj ili novi po%etak? Feminizam od $ezde-
setih do danas u Jugoslaviji/Hrvatskoj". U 'ene u Hrvatskoj.
'enska i kulturna povijest. Andrea Feldman, ur. Zagreb: &enska
infoteka, 247-260.
Koritnik, Mladen. 1961. "'to %itaju na$a djeca?". Telegram 85 (8.
prosinca), Zagreb: Prosvjetni sabor Hrvatske: 1.
Kornai, Jnos. 2000. "What the Change of System From Socialism
to Capitalism Does and Does Not Mean". Journal of Economic
Perspectives 14: 27-42.
Kre$i!, Ljubinka. 1975. "Specijalizovana zabavna $tampa namenjena
"enama". Kulturni !ivot 6. Beograd: Zajednica kulturno-prosvet-
nih organizacija Jugoslavije: 350-353.
"Kulturni trenutak i stanje duhova". Prilozi s rasprave. 1979. Na#e
teme 11. Zagreb: Centar CK SKH za idejno-teorijski rad: 1956-
-1999.
Krti, Lszl. 2002. "Hungarian Ethnography and Anthropology:
Some Questions and Some Answers About Disciplines and
Identities". U A Post-Communist Millenium: The Struggles for
Sociocultural Anthropology in Central and Eastern Europe. Pe-
ter Skalnk, ur. Praha: Set Out, 75-86.
Kuva%i!, Ivan. 1969. "Nekoliko misli kao prilog diskusiji o manipu-
laciji i kulturi". Na#e teme 8. Zagreb: Republi%ka konferencija
Saveza omladine Hrvatske: 1412-1420.
Lazarevi!, Ra$a. 1963. "Pove!anje cene zabavnih romana ne!e pove-
!ati plasman dobre knjige". Kulturni !ivot 5. Beograd: Kulturno-
-prosvetno ve!e Jugoslavije: 625-626.
Leandrov, Igor. 1964. "Sredstva masovnog komuniciranja i javno
mnenje". Na#e teme 5. Zagreb: Centralni komitet Saveza omla-
dine Hrvatske: 627-640.
Literatura 223

Leksikon YU-mitologije. Na: http://www.leksikon-yu-mitologije.
net/.
Lodge, David. 2007. "Richard Hoggart: A personal appreciation".
International Journal of Cultural Studies 10/1: 29-37.
Luncer, Vilko. 1975. "Zabluda je da se zara(uje na zabavnim i roto
izdanjima". Kulturni !ivot 6. Beograd: Zajednica kulturno-pro-
svetnih organizacija Jugoslavije: 398-399.
MacCarty, Mary. 1969. "The Writing on the Wall". The New York
Review of Books, 30. sije%nja. http://home.planet.nl/~boe00
905/OrwellNYre view300169.html [21. velja%e 2006].
Macdonald, Dwight. 1953. "A Theory of Mass Culture". Diogenes
1/1: 1-17.
Majdak, Zvonimir. 1961. "Psihologija bulevarske $tampe". Telegram
52 (21. travnja). Zagreb: Prosvjetni sabor Hrvatske: 8.
Majstorovi!, Stevan. 1969. "Masovna kultura i koncept demokratske
zajednice". Na#e teme 8. Zagreb: Republi%ka konferencija Saveza
Mance, Grozdana. 1979. "Predgovor: O istra"ivanju proizvoda ma-
sovne kulture". U Gruda 'picer: %itaoci Vjesnikovih romana i
stripova. Zagreb: Vjesnik, 1-5.
Mandi!, Igor. 1975. "Kulturna politika jednog dru$tva vodi se kroz
masovne medije". Kulturni !ivot 6. Beograd: Zajednica kultur-
no-prosvetnih organizacija Jugoslavije: 395-397.
Marcus, George E. i Michael M. J. Fischer. 2003 [1986]. Antropo-
logija kao kritika kulture. Eksperimentalni trenutak u humanisti-
%kim znanostima. Zagreb: Naklada Breza.
Marris, Paul i Sue Thornham, ur. 2000. Media Studies. A Reader.
New York: New York University Press.

Martini!, Tena. 1970. "Kultura i 'slobodno vrijeme' u samoupravlja-
%kom socijalizmu". Kulturni radnik 2. Zagreb: Prosvjetni sabor
Hrvatske: 27-35.
"Masovne komunikacije". Temat. Na#e teme 1964/5. Zagreb: Cen-
tralni komitet Saveza omladine Hrvatske: 589-768.
McCracken, Ellen. 1993. Decoding Womens Magazines From
Mademoiselle to Ms. New York - London: St. Martin's Press -
- Macmillan.
McEachern, Charmaine. 1998. "A mutual interest? Ethnography in
anthropology and cultural studies". Australian Journal of An-
thropology 9/3. Sydney: Australian Anthropological Society:
251-260. Na: http://www.findarticles.com/p/articles/mi_m
2472/is_3_9/ai_53972703/print [21. velja%e 2006].
McGuigan, Jim. 1997. "Cultural Populism Revisited". U Cultural
Studies in Question. M. Ferguson i P. Golding, ur. London -
- New Delhi: Sage, 138-154.
McNair, Brian. 1995. An Introduction to Political Communication.
London - New York: Routledge.
McQuail, Denis. 1991. Mass Communication Theory (An Intro-
duction). London - Newbury Park - Beverly Hills - New Delhi:
Sage.
McRobbie, Angela. 1991. Feminism and Youth Culture. From
"Jackie" to "Just Seventeen". London: MacMillan.
McRobbie, Angela. 1991 [1978]. "Jackie Magazine: Romantic Indi-
vidualism and the Teenage Girl". U Angela McRobbie: Femi-
nism and Youth Culture. From "Jackie" to "Just Seventeen".
London: MacMillan, 81-134.
McRobbie, Angela. 1991. "Jackie and Just Seventeen: Girls' Comics
and Magazines in the 1980s". U Angela McRobbie: Feminism
Literatura 225

and Youth Culture. From "Jackie" to "Just Seventeen". London:
MacMillan, 135-188.
McRobbie, Angela. 2006 [1994]. "Za$uti i ple$i: kultura mladih i
mijene modusa "enskosti". U Dean Duda: Politika teorije. Zbor-
nik rasprava iz kulturalnih studija. Zagreb: Disput, 181-202.
Melikishvili, Lia. 2002. "Ethnography or Ethnology? The Problem of
Branch in the Post-Soviet Georgia". U A Post-Communist
Millenium: The Struggles for Sociocultural Anthropology in
Central and Eastern Europe. Peter Skalnk, ur. Praha: Set Out,
67-73.
Milankov, Mom%ilo. 1975. "Kriminalisti%ki i ljubavni roman u roto-
-seriji". Kulturni !ivot 6. Beograd: Zajednica kulturno-prosvet-
nih organizacija Jugoslavije: 356-361.
Milo$evi!, Mitar. 1963. "Kriminalni romani izdaju se zbog velikih
zarada". Kulturni !ivot 5, Beograd: Kulturno-prosvetno ve!e Ju-
goslavije: 626-628.
Miri!, Milorad. 1961. "Omladina i kulturno-zabavni "ivot". Na#e te-
me 4, Zagreb: Centralni komitet Narodne omladine Hrvatske:
494-507.
Mirkovi!, Vojko. 2003. "Urednici potro$na roba". Slobodna Dal-
macija. Split: Slobodna Dalmacija. Na: http://arhiv.slobodna
dalmacija.hr/20030614/feljton01.asp# [11. travnja 2007].
Mond, Georges. 1974. "Press Concentration in Socialist Countries".
International Communication Gazette 20/3. London: Sage: 145-
-161.
Morin, Edgar. 1967. Duh vremena. Beograd: Kultura.
Natrajan Balmurli i Radhika Parameswaran. 1997. "Contesting the
Politics of Ethnography: Towards an Alternative Knowledge

Production". Journal of Communication Inquiry 21/1. London:
Sage: 27-59.
Naumovi!, Slobodan. 1999. "Identity Creator in Identity Crisis: Re-
flections on the Politics of Serbian Ethnology". Anthropological
Journal on European Cultures 8/2. Mnster: LIT Verlag: 39-
-128.
Novak, Bo"idar, ur. 1964. Suvremeno novinarstvo. Zagreb: Stvar-
nost.
"Omladina i kultura". Tematski izvje$taj sa Sedmog kongresa Narod-
ne omladine Jugoslavije. Kulturni !ivot 1-2, 1963, Beograd: Kul-
turno-prosvetno ve!e Jugoslavije: 19-43.
Ong, Aihwa. 1995. "Objectivity and Militancy: A Debate". Komen-
tar. Current Anthropology 36/3: 428-430.
Orwell, George. 1988 [1939/1940]. "Boys' Weeklies". U Inside the
Whale (and other essays). London: Penguin Books, 175-203.
Peratoner, Ervin. 1973. "Funkcija, mjesto i mo! masovnih sredstava
informiranja i komuniciranja u dru$tvenom "ivotu Hrvatske".
Na#e teme 12, Zagreb: Republi%ka konferencija Socijalisti%kog
saveza radnog naroda Hrvatske: 2005-2041.
Peri$i!, Miodrag. 1975. "Strip sa tematikom iz Narodnooslobodila-
%ke borbe". Kulturni !ivot 6, Beograd: Zajednica kulturno-pro-
Pe$i!-Golubovi!, Zaga. 1969. "Socijalna osnova i antropolo$ke im-
plikacije 'masovne kulture'". Na#e teme 8, Zagreb: Republi%ka
konferencija Saveza omladine Hrvatske: 1287-1316.
Petak, Antun. 1975a. "Zabavna $tampa %inilac masovne kulture".
Na#e teme 10-11, Zagreb: Republi%ka konferencija Socijalisti-
%kog saveza radnog naroda Hrvatske: 1501-1604.
Literatura 227

Petak, Antun. 1975b. "Socio-kulturni aspekti zabavne $tampe". Kul-
turni !ivot 6. Beograd: Zajednica kulturno-prosvetnih organiza-
cija Jugoslavije: 413-437.
Petkovi!, Aleksandar. 1964. "Novinarstvo i pravo". U Suvremeno
novinarstvo. Bo"idar Novak, ur. Zagreb: Stvarnost, 37-45.
Petrovi!, Aleksandar Sa$a. 1975. "Radio-televizijske revije". Kulturni
!ivot 6, Beograd: Zajednica kulturno-prosvetnih organizacija Ju-
goslavije: 343-345.
Petrovi!, Svetozar. 1961. "Neophodnost razgovora o kulturi". Na#e
teme 10, Zagreb: Centralni komitet Narodne omladine Hrvat-
ske: 1393-1399.
Petrovi!, &elimir. 1963. "Kulturno stvarala$tvo i kulturna politika".
Kulturni !ivot 1-2, Beograd: Kulturno-prosvetno ve!e Jugoslavi-
je: 26-28.
Popovi!, Gordana, Dragoljub Gavari! i Du$an Latkovi!. 1975. "Uti-
caj poreske politike na izdava%ku delatnost u oblasti zabavno re-
vijalne i roto $tampe". Kulturni !ivot 6, Beograd: Zajednica kul-
turno-prosvetnih organizacija Jugoslavije: 405-413.
Posilovi!, Antonija. 1975. "Analiza $tampe djeci namijenjene i djeci
ponu(ene". Kulturni !ivot 6, Beograd: Zajednica kulturno-pro-
Prica, Ines. 2001. Mala europska etnologija. Zagreb: Golden marke-
ting.
Prica, Ines. 2004. "&ene obavljaju mu$ki posao: rod i autoritet u hr-
vatskoj etnologiji". U Izme&u roda i naroda. Renata Jambre$i!
Kirin i Tea 'koki!, ur. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristi-
ku - Centar za "enske studije, 33-48.

Prica, Ines. 2004b. "Na tlu trivijalnog: Pismo iz tranzicije". Narodna
umjetnost 41/2. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku:
141-156.
Prica, Ines. 2004c. "Naslje(e jugoslavenskih etnologija i suvremeno
istra"ivanje postsocijalizma". Traditiones. Zbornik In#tituta za
slovensko narodopisje in Glasbenonarodnopisnega In#tituta ZRC
SAZU 33/1: 19-35.
Prica, Ines. Postsocijalizam protuma"en roditeljima. [u tisku]
Radway, Janice. 2006. "Pisanje #itanja romance". Studentski "asopis
za knji!evnost, knji!evnu i kulturalnu teoriju K 3: 19-46.
Rigby, Brian. 1997. "The notion of 'the anthropological' in Morin's
cultural analysis". French Cultural Studies 8. London: Sage:
333-340.
Rihtman-Augu$tin, Dunja. 1972. "O transformacijama tradicionalne
kulture". Kulturni radnik 5. Zagreb: Savez kulturno-prosvjetnih
dru$tava Hrvatske: 39-51.
Rihtman-Augu$tin, Dunja. 1988. Etnologija na#e svakodnevice. Zag-
reb: 'kolska knjiga.
Rihtman-Augu$tin, Dunja. 1992. "Etnologija socijalizma i poslije".
Etnolo#ka tribina 15. Zagreb: Hrvatsko etnolo$ko dru$tvo: 81-
-90.
Russell, Lorna, ur. 2005. The Best of Jackie. The best thing for girls
next to boys. London: Prion.
Sabljak, Tomislav. 1975. "Erotika izme(u kulture i konjukture".
Kulturni !ivot 6, Beograd: Zajednica kulturno-prosvetnih orga-
nizacija Jugoslavije: 345-349.
Literatura 229

Said, Edward. 2003. "Orientalism 25 Years Later". CounterPunch.
Petrolia: CounterPunch. Na: http://www.counterpunch.org/said
08052003.html, bez paginacije [23. studenog 2005].
Sale%i!, Ivan. 1984. "Previdi marksisti%ke kulturne kritike". Na#e te-
me 7-8, Zagreb: Centar CK SKH za idejno-teorijski rad "Vladi-
mir Bakari!": 1176-1178.
Srkny, Mihly. 2002. "Cultural and Social Anthropology in Central
and Eastern Europe". U Three Social Science Discipline sin
Central and Eastern Europe: Handbook on Economics, Political
Science and Sociology (1989-2001). M. Kaase, V. Sparschuh i
A. Wenninger, ur. Berlin - Budimpe$ta: Social Science Infor-
mation Centre (IZ) - Collegium Budapest, 558-566. I na:
http://www.cee-socialscience.net/archive/anthropology/article1.
html, bez paginacije [27. prosinca 2005].
Scheper-Hughes, Nancy. 1995. "The Primacy of the Ethical: Propo-
sitions for a Militant Anthropology". Current Anthropology
36/3. Chicago: University of Chicago Press: 409-420.
Seiter, E., H. Botchers, G. Kreutzner i E. Warth. 1991. "'Don't treat
us like we're so stupid and nave'. Towards an ethnography of
soap opera viewers". U Remote Control: Television, Audiences
and Cultural Power. E. Seiter et al., ur. London: Routledge,
223-247.
Sergejev, Dimitrije. 1969. "Masovna kultura manifestacija i dilema
progresa". Na#e teme 8, Zagreb: Republi%ka konferencija Saveza
Simi!, Mima. 2003. "Teen i kreacija "enskog identiteta". K 2, Zag-
reb: Filozofski fakultet: 22-48.
Simovi!, &ivomir. 1961. "Smrt s korica vreba". Telegram 76 (6.
listopada), Zagreb: Prosvjetni sabor Hrvatske: 2.

"Sindikati o kulturi". Izlaganja sudionika plenarnog sastanka Central-
nog ve!a Saveza sindikata Jugoslavije. 1963. Kulturni !ivot 3-4,
Beograd: Kulturno-prosvetno ve!e Jugoslavije: 277-313.
Sinkovi!, Marijan. 1961. "Krhke su filmske ambicije". Telegram 57
(26. svibnja), Zagreb: Prosvjetni sabor Hrvatske: 10.
Skalnk, Peter, ur. 2002. A Post-Communist Millenium: The
Struggles for Sociocultural Anthropology in Central and Eastern
Europe. Prague Studies in Sociocultural Anthropology 2. Praha:
Set Out.
Smole, Jo"e. 1963. "Idejni problemi jugoslavenskog novinarstva".
Kulturni !ivot 3-4, Beograd: Kulturno-prosvetno ve!e Jugoslavi-
je: 376-387.
Sontag, Susan. 2005 [2003]. Prizori tu&eg stradanja. Zagreb: Algori-
tam.
Storey, John, ur. 1998. Cultural Theory and Popular Culture. A
Reader. Essex: Pearson.
Strinati, Dominic. 1995. An Introduction to Theories of Popular
Culture. London - New York: Routledge.
Sutli!, Vanja. 1984. "Dijagnoza vlastitih slabosti". Na#e teme 7-8,
Zagreb: Centar CK SKH za idejno-teorijski rad "Vladimir Baka-
ri!": 1139-1142.
'picer, Gruda. 1979. %itaoci Vjesnikovih romana i stripova. Zagreb:
Vjesnik.
'picer, Gruda. 1980. Djeca i novine. Zagreb: Vjesnik.
'picer, Gruda. 1990. Tina: 1971-1976. Zagreb: Vjesnik.
'uvar, Stipe. 1969. "Masovna kultura kao na%in "ivota". Na#e teme
8, Zagreb: Republi%ka konferencija Saveza omladine Hrvatske:
1338-1352.
Literatura 231

'uvar, Stipe. 1975. "Nedostaje socijalisti%ki koncept zabavnog $tiva".
'uvar, Stipe. 1980. Politika i kultura. Zagreb: Globus.
'uvar, Stipe. 1980 [1972]. "Kulturna fronta i partijska politika". U
Stipe 'uvar: Politika i kultura. Zagreb: Globus, 9-22.
'uvar, Stipe. 1980 [1973]. "Kultura u samoupravljanju". U Stipe 'u-
var: Politika i kultura. Zagreb: Globus, 35-46.
'uvar, Stipe. 1980 [1973]. "Za otvoreni dijalog". U Stipe 'uvar: Po-
litika i kultura. Zagreb: Globus, 47-64.
'uvar, Stipe. 1980 [1974]. "Dru$tveni uvjeti stvarala$tva". U Stipe
'uvar: Politika i kultura. Zagreb: Globus, 65-70.
'uvar, Stipe. 1980 [1974]. "Kulturna politika na$eg komunisti%kog
pokreta". U Stipe 'uvar: Politika i kultura. Zagreb: Globus, 94-
-106.
'uvar, Stipe. 1980 [1975]. "Kulturna politika i pravo stanje stvari".
U Stipe 'uvar: Politika i kultura. Zagreb: Globus, 107-121.
'uvar, Stipe. 1980 [1974-1975]. "Obra%un sa svijetom starih ideja".
U Stipe 'uvar: Politika i kultura. Zagreb: Globus, 122-138.
'uvar, Stipe. 1980 [1975-1976]. "Kulturna politika: vizije i stvar-
nost". U Stipe 'uvar: Politika i kultura. Zagreb: Globus, 139-
-160.
'uvar, Stipe. 1986. Svijet obmana. Zagreb: August Cesarec.
'uvar, Stipe. 1986 [1961]. "Svijet obmana". U Stipe 'uvar: Svijet
obmana. Zagreb: August Cesarec, 11-23.
'uvar, Stipe. 1986 [1968]. "Marginalija o 'novoj ljevici'". U Stipe 'u-
var: Svijet obmana. Zagreb: August Cesarec, 227-230.

Thomas, Sari. 1997. "Dominance and Ideology in Culture and Cul-
tural Studies". U Cultural Studies in Question. M. Ferguson i P.
Golding, ur. London - New Delhi: Sage, 74-85.
Tkalec, Dragutin. 1972. Porez na promet robe i usluga u 1972. Zag-
reb: Informator.
Todorovi!-Uzelac, Neda. 1987. 'enska #tampa i kultura !enstveno-
sti. Beograd: Nau%na knjiga.
Tomanovi!, Velimir. 1974. "Socijalni polo"aj i slobodno vreme mla-
dih". Kultura 27, Beograd: Zavod za prou%avanje kulturnog raz-
vitka: 136-150.
Turner, Graeme. 2003. British Cultural Studies. An introduction.
London - New York: Routledge.
Van de Port, Mattijs. 1999. "It Takes a Serb to Know a Serb. Unco-
vering the roots of obstinate otherness in Serbia". Critique of
Anthropology 19. London: Sage: 7-30.
Velikonja, Mitja. 2002. "Ex-Home: 'Balkan Culture' in Slovenia after
1991". U The Balkans in Focus. Cultural Boundaries in Europe.
Sanimir Resic i Barbara Trnquist-Plewa, ur. Lund: Nordic Aca-
demic Press, 189-208.
Velimirovi!, Danijela. 2006. "Moda, ideologija i politika: Odevanje
Jovanke Broz". Antropologija 1. Beograd: Centar za etnolo$ka i
antropolo$ka istra"ivanja Filozofskog fakulteta u Beogradu: 49-
-60.
Verdery, Katherine. 2002. "Anthropology of Socialist Societies". U
Encyclopedia of the Social and Behavioral Sciences. Neil Smel-
ser i Paul B. Baltes, ur. Amsterdam: Pergamon Press. Na:
http://web.gc.cuny.edu/Anthropology/faculty/INTL-ENC.doc
[18. sije%nja 2006].
Literatura 233

Vetlesen, Arne Johan. 1998. "Impartiality and evil. A reconsidera-
tion provoked by genocide in Bosnia". Philosophy and Social
Criticism 24/5. London: Sage: 1-35.
Vlaji!, !or(e. 1963. "Dotiranje dobre knjige izdavanjem $unda je
neprihvatljivo". Kulturni !ivot 5, Beograd: Kulturno-prosvetno
ve!e Jugoslavije: 616.
Vukmanovi!, Svetozar. 1963. "Zavr$na re% (na plenarnom sastanku
Centralnog ve!a Saveza sindikata Jugoslavije)". Kulturni !ivot 3-
-4, Beograd: Kulturno-prosvetno ve!e Jugoslavije: 306-315.
Wilder, Emilia. 1963. "Social Research in Soviet Bloc Countries".
American Behavioral Scientist 6/3. London: Sage: 3-4.
Wilder, Emilia. 1964. "America as Seen by Polish Exchange Scho-
lars". The Public Opinion Quarterly 28/2. Oxford: Oxford Uni-
versity Press: 243-256.
Williams, Raymond. 1957. "The uses of Literacy. Working Class
Culture". Universities & Left Review 1/2. London - Oxford:
Universities & Left Review: 29-32.
Williams, Raymond. 1979. Politics and letters: interviews with New
Left Review. London: New Left Books.
Williams, Raymond. 1984. "Nineteen Eighty Four in 1984".
Marxism Today, sije%anj. London: Communist Party: 12-16.
Woodhams, Stephen. 2002. "The English observer: Orwell, English-
ness and Empire". Imperium III. http://www.imperiumjournal.
com/0pages/30004.html [18. prosinca 2005].
Yerofeyev, Sergey. 1991. "Youth and the System of Cultural Repro-
duction: Rethinking the Critique of Mass Culture in the Soviet
Union". U Transitional Agendas: Working papers from the
Summer School for Soviet Sociologists. Jerry Eades i Caroline

Schwaller, ur. Canterbury: The Centre for Social Anthropology
and Computing, 137-154.
Yurchak, Alexei. 1997. "The Cynical Reason of Late Socialism:
Power, Pretense, and the Anekdot". Public Culture 9: 161-188.
Na: http://lucy.ukc.ac.uk/csacpub/russian/yerofeyev.html. [12.
sije%nja 2006.]
Yurchak, Alexei. 2005. Everything Was Forever, Until it Was No
More: The Last Soviet Generation. Princeton: Princeton Uni-
versity Press.
"Zabavna literatura i #und". Tribina na pro$irenom plenumu Kultur-
no-prosvetne zajednice Srbije. 1963. Kulturni !ivot 5, Beograd:
Kulturno-prosvetno ve!e Jugoslavije: 609-632.
"Zabavna #tampa i ostala zabavna literatura". Savjetovanje. 1975.
Zadrovi!, Ante. 1961. "Pogled u zabavnu $tampu". Na#e teme 6,
Zagreb: Centralni komitet Narodne omladine Hrvatske: 809-
-820.
&upanov, Josip. 1964. "Moderno dru$tvo i masovne komunikacije".
Na#e teme 5. Zagreb: Centralni komitet Saveza omladine Hrvat-
ske: 595-613.
&van, Antun. 1969. "Masovna kultura i kulturna potreba". Na#e te-
me 8. Zagreb: Centralni komitet Saveza omladine Hrvatske:
1330-1337.

Tina. "Magazin za djevojke" 1-231. Zagreb: Vjesnik.
'ena u borbi. Glasilo Antifa$isti%ke fronte "ena Hrvaske II. 1945.
Razgovor s Grudom 'picer. IEF CD 824.
Razgovor s Vesnom Lamzom Posavec. IEF CD 825.

Reana Senj kovi !
Izgubl j eno u pri j enosu: pop i skustvo soc kul ture

Nakladnik
Insti tut za etnol ogi j u i f ol kl ori sti ku
Zagreb, 'ubi !eva 42
tel . 01/4596 700
f ax 01 4596 709
e-mai l : i nsti tut@ief . hr

Za nakladnika
Ivan Lozi ca

Urednici
Ines Pri ca
Antoni j a Zaradi j a Ki $
Tvrtko Zebec

Lektor
Mateo &agar

Likovno rje$enje korica
Pavao Burcar i Emi r Kasumagi !
(Pri nt-Express)

Ra%unalna priprema
Ol gi ca Tomi k

Tisak
ti skara zel i na d. d.

Izgubljeno U Prijenosu

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Izgubljeno U Prijenosu

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Reana Senj kovi !

Izgubl j eno u pri j enosu: pop i skustvo soc kul ture

You might also like