Matematicka analiza III

c 2000

Zeljko Vrba
http://fly.srk.fer.hr/~mordor/mat3.pdf
1
Ovo je sazetak formula, denicija i teorema s drugog dijela kolegija Matematicka analiza 3
na FER-u (akad. god. 1997/98). (izostavljeni su dijelovi kompleksne analize). Ovdje se nalaze sve
formule na jednom mjestu uz minimalna potrebna objasnjenja i denicije. Namjena ovog teksta
je da sluzi kao referenca; zato su izostavljeni primjeri. Za primjere pogledati auditorne! Takoder
su radi kompletnosti dodani neki sadrzaji koji su obradivani samo na predavanjima, ali NE i na
auditornima. Takvi sadrzaji oznaceni su zvjezdicom (

).
1 Ortogonalni sustavi 3
1.1 Fourierov red 3
1.1.1 Periodicke funkcije 3
1.1.2 Trigonometrijski Fourierov red 3
1.1.3 Fourierov red parnih i neparnih funkcija 4
1.1.4 Spektar periodicke funkcije. Parsevalova jednakost. 4
1.1.5

Kompleksni zapis Fourierovog reda 4
1.2 Ortogonalni sustavi 5
1.2.1 Fourierov red po ortogonalnom sustavu 5
1.2.2 Gramm-Schmidtov postupak ortogonalizacije 6
1.2.3 Legendreovi polinomi 6
1.2.4

Cebisevljevi polinomi 7
2 Integralne transformacije 9
2.1 Fourierov integral 9
2.1.1 Sinus integralni 9
2.1.2

Kompleksni zapis Fourierovog integrala 9
2.2 Laplaceova transformacija 10
2.2.1 Osnovna svojstva 11
2.2.2 Transformacije nekih funkcija 12
2.2.3 Diracova funkcija 13
2.2.4 Laplaceova transformacija periodicke funkcije 13
2.2.5 Trazenje originala.

Mellinov integral. 13
2.2.6 Primjene Laplaceove transformacije 14
3 Diferencijalne jednadzbe 15
3.1 Linearne diferencijalne jednadzbe 15
3.1.1 Homogena LDJ 15
3.1.2 Homogena LDJ s konstantnim koecijentima 15
3.1.3 Nehomogena LDJ s konstantnim koecijentima 16
3.1.3.1 Metoda neodredenih koecijenata 16
3.1.3.2 Metoda varijacije konstanti (Lagrangeova metoda) 17
3.1.4 Svodenje na LDJ s konstantnim koecijentima 17
3.1.4.1 Eulerova diferencijalna jednadzba 17
3.1.5 *Rjesavanje pomocu redova 18
http://fly.srk.fer.hr/~mordor/mat3.pdf
2
http://fly.srk.fer.hr/~mordor/mat3.pdf
3
1 Ortogonalni sustavi
1.1 Fourierov red
1.1.1 Periodicke funkcije
Denicija 1.1 Funkcija f : R R je periodicka ako postoji broj T > 0 takav da vrijedi
f(x) = f(x + T), x R. Broj T se naziva period funkcije f. Svaki cjelobrojni visekratnik kT
perioda T je takoder period (uz k Z \ {0}). Najmanji period (ako postoji) naziva se temeljni
period.
Najjednostavnija periodicka funkcija je sinus: f(x) = C sin(x + ). Zbroj Acos(x) + Bsin(x)
je periodicka funkcija samo ako su i sumjerljivi, tj. omjer / je racionalan. Takoder vrijedi
slijedece:
Acos(x) +Bsin(x) = C sin(x +)
gdje za C i vrijede relacije:
C =
_
A
2
+B
2
tan =
A
B
(pri odredivanju treba paziti na predznake A i B).
1.1.2 Trigonometrijski Fourierov red
Denicija 1.2 Sustav funkcija 1/2, cos
2x
T
, sin
2x
T
, . . . , cos
2nx
T
, sin
2nx
T
nazivamo osnovni
trigonometrijski sustav. Neka je f : [a, b] R integrabilna funkcija i T = b a. Brojeve
a
n
:=
2
T
_
b
a
f(x) cos
2nx
T
dx
b
n
:=
2
T
_
b
a
f(x) sin
2nx
T
dx
nazivamo Fourierovim koecijentima funkcije f po osnovnom trigonometrijskom sustavu. Trigo-
nometrijski red
S(x) :=
a
0
2
+

n=1
(a
n
cos
2nx
T
+b
n
sin
2nx
T
)
naziva se Fourierovim redom funkcije f. S(x) je periodicka funkcija s periodom T.
Denicija 1.3 Kazemo da funkcija f zadovoljava Dirichletove uvjete na intervalu [a, b] ako:
1. ima najvise konacno mnogo prekida i svi su oni prve vrste (tj. u tocki prekida postoje konacni
lijevi i desni limesi).
2. ima konacan broj strogih ekstrema.
http://fly.srk.fer.hr/~mordor/mat3.pdf
4
Teorem 1.1 Dirichletov teorem osigurava da se funkcija koja zadovoljava Dirichletove uvjete
podudara sa svojim Fourierovim redom u svim tockama neprekinutosti. Vrijedi:
S(x) =
_
f(x) f neprekinuta u x
1
2
(f(x + 0) +f(x 0)) f prekinuta u x
1.1.3 Fourierov red parnih i neparnih funkcija
Funkcija je parna ako je f(x) = f(x). U tom slucaju je b
n
= 0, a
n
=
2
L
_
L
0
f(x) cos
nx
L
dx.
Funkcija je neparna ako vrijedi f(x) = f(x). Tada je a
n
= 0, b
n
=
2
L
_
L
0
f(x) sin
nx
L
dx.
1.1.4 Spektar periodicke funkcije. Parsevalova jednakost.
Denicija 1.4 Niz {c
n
} s opcim clanom c
n
=
_
a
2
n
+b
2
n
nazivamo amplitudni spektar funkcije
f ciji su Fourierovi koecijenti a
n
i b
n
.
Denicija 1.5 Pisemo f L
2
[a, b] ako vrijedi
_
b
a
|f(x)|
2
dx < . Takve funkcije se nazivaju
kvadratno integrabilne. Deniramo normu (u L
2
[a, b]) funkcije kao:
f :=

_
b
a
|f(x)|
2
dx
Niz funkcija S
k
tezi funkciji f u L
2
normi ako S
k
f 0 kad k .
Neka je f po dijelovima neprekidno diferencijabilna. Fourierov red funkcije f konvergira prema
toj funkciji u svakoj tocki u kojoj je f neprekidna.

Stovise, konvergencija je uniformna na svakom
zatvorenom intervalu na kojem je f neprekidna pa Fourierov red mozemo derivirati i integrirati clan
po clan. Ako je opcenitije f L
2
[a, b] tada Fourierov red konvergira u L
2
normi. Kao posljedicu
toga dobivamo Parsevalovu jednakost:
1
2
c
2
0
+

n=1
(a
2
n
+b
2
n
) =
2
T
_
b
a
|f(x)|
2
dx
1.1.5

Kompleksni zapis Fourierovog reda
Nakon malo raspisivanja, dolazi se do slijedecih formula za zapis Fourierovog reda funkcije f u
kompleksnom obliku (
0
= 2/T):
f(x) =

n=
c
n
e
in
0
x
gdje se koecijenti c
n
racunaju formulom:
c
n
=
1
T
_
b
a
f()e
in
0

d
http://fly.srk.fer.hr/~mordor/mat3.pdf
5
1.2 Ortogonalni sustavi
1.2.1 Fourierov red po ortogonalnom sustavu
Neka je I = (a, b) ili [a, b], te : I R
+
proizvoljna neprekidna pozitivna funkcija (tezinska
funkcija). Pretpostavljamo da f : I R ima slijedeca svojstva:
1. f je po dijelovima neprekidna. U tockama prekida kao i na rubovima intervala postoje jed-
nostrani konacni limesi.
2. f je po dijelovima neprekidno diferencijabilna.
3. f je kvadraticno integrabilna s tezinom , tj.
_
b
a
f(x)
2
(x)dx < .
Prostor svih takvih funkcija oznacavamo D(a, b). D(a, b) je vektorski prostor.
Denicija 1.6 Na D(a, b) uvodimo skalarni produkt formulom:
(f|g) :=
_
b
a
f(x)g(x)(x)dx
On ima svojstva:
1. (f|f) 0
2. (f|g) = (g|f)
3. (f|g) = (f|g)
4. (f
1
+f
2
|g) = (f
1
|g) + (f
2
|g)
5. (x|y)
2
(x|x)(y|y)
Svojstvo 5. naziva se Cauchy-Schwartz-Bunjakovski nejednakost.
Denicija 1.7 Formulom f :=
_
(f|f) denira se norma. Ona ima slijedeca svojstva:
1. f 0
2. f = ||f
3. f
1
+f
2
f
1
+f
2

Svojstvo 3. naziva se nejednakost trokuta.

Denicija 1.8 Udaljenost dviju funkcija deniramo kao d(f
1
, f
2
) := f
1
f
2
.
Denicija 1.9 Za sustav funkcija w
0
, w
1
, . . . kazemo da je ortogonalan ako vrijedi:
(w
n
|w
m
) =
_
> 0 n = m
0 n = m
Fourierov red funkcije f po ortogonalnom sustavu w
n
je:
S(f) :=

n=0
c
n
w
n
Koecijenti c
n
racunaju se po formuli:
http://fly.srk.fer.hr/~mordor/mat3.pdf
6
c
n
=
1
w
n

2
(f|w
n
)
Fourierov red po ortogonalnom sustavu ima svojstvo najbolje aproksimacije funkcije f u udaljenosti
d.
Denicija 1.10 Kazemo da je sustav (w
n
) baza za prostor D(a, b) ako f D(a, b) vrijedi
d(S
n
(f), f) 0 kad n . Tada ce se u tockama neprekinutosti f podudarati sa svojim Fouri-
erovim redom.
I ovdje vrijedi Parsevalova jednakost, ali u slijedecem obliku: Ako je f =

k=0
c
k
w
k
tada vrijedi

k=0
c
2
k
w
k

2
= f
2
1.2.2 Gramm-Schmidtov postupak ortogonalizacije
Neka je f
0
, f
1
, . . . niz nezavisnih funkcija. Taj sustav zamjenjujemo sustavom ortogonalnih funkcija
na slijedeci nacin:
w
0
:= f
0
w
1
:= f
1

(f
1
|w
0
)
w
0

2
w
0
.
.
.
w
n
:= f
n

(f
n
|w
0
)
w
0

2
w
0
. . .
(f
n
|w
n1
)
w
n1

2
w
n1
Normu w
n
mozemo racunati po slijedecoj formuli:
w
n

2
= f
n

(f
n
|w
0
)
2
w
0

2
. . .
(f
n
|w
n1
)
2
w
n1

2
1.2.3 Legendreovi polinomi
Sustav {P
n
} Legendreovih polinoma ortogonalan je na intervalu [1, 1] uz tezinsku funkciju (x)
1. Do Legendreovih polinoma dolazimo od sustava {x
n
} Gramm-Schmidtovim postupkom, ali do-
bivene w
n
treba pomnoziti konstantom kako bi se zadovoljio uvjet P
n
(1) = 1. Tako dolazimo do
prvih nekoliko Legendreovih polinoma koji su takoder prikazani i na slici 1.1.
-1 -0.5 0.5 1
-1
-0.5
0.5
1
Slika 1.1 Legendreovi
polinomi
P
0
(x) = 1
P
1
(x) = x
P
2
(x) =
1
2
(3x
2
1)
P
3
(x) =
1
2
(5x
3
3x)
P
4
(x) =
1
8
(35x
4
30x
2
+ 3)
.
.
.
http://fly.srk.fer.hr/~mordor/mat3.pdf
7
Legendreove polinome mozemo racunati prema Rodriguesovoj formuli (uz P
0
(x) = 1):
P
n
(x) =
1
2
n
n!
d
n
dx
n
((x
2
1)
n
)
ili prema rekurzivnoj relaciji:
(n + 1)P
n+1
(x) = (2n + 1)xP
n
(x) nP
n1
(x)
uz P
0
(x) = 1, P
1
(x) = x. Normu Legendreovih polinoma mozemo racunati prema formuli:
P
n

2
=
2
2n + 1
Legendreovi polinomi cine bazu u D(1, 1).
1.2.4

Cebisevljevi polinomi
-1 -0.5 0.5 1
-1
-0.5
0.5
1
Slika 1.2

Cebisevljevi
polinomi
Sustav {T
n
}

Cebisevljevih polinoma ortogonalan je na [1, 1] uz
tezinsku funkciju (x) =
1

1x
2
. Za racunanje s

Cebisevljevim polino-
mima najprakticnija je eksplicitna formula:
T
n
(x) = cos(narccos x)
Za normu vrijedi:
T
n

2
=
_
n = 0

2
n 1

Cebisevljevi polinomi cine bazu u D(1, 1). Prvih par cebisevljevih

polinoma prikazano je na slici 1.2.
http://fly.srk.fer.hr/~mordor/mat3.pdf
8
http://fly.srk.fer.hr/~mordor/mat3.pdf
9
2 Integralne transformacije
2.1 Fourierov integral
Neka je f : R R apsolutno integrabilna, tj.
_

|f(x)|dx < . Tada postoje integrali

A() :=
1

f() cos()d
B() :=
1

f() sin()d
Funkcije A() i B() nazivaju je kosinusni, odn. sinusni spektar od f. Funkcija
F(x) :=
_

0
(A() cos x +B() sinx)d
naziva se Fourierov integral funkcije f. Ako funkcija zadovoljava na svakom zatvorenom intervalu
Dirichletove uvjete, tada se ona moze prikazati pomocu Fourierovog integrala i vrijedi:
F(x) =
_
f(x) f neprekinuta u x
1
2
(f(x + 0) +f(x 0)) f prekinuta u x
Kazemo da smo funkciju f razvili u harmonicka titranja cije su frekvencije proizvoljni realni bro-
jevi 0 < < . Kosinusni i sinusni spektar zajedno odreduju amplitudni spektar: am() :=
_
A()
2
+B()
2
. Ako je funkcija f parna, tada je B() 0; ako je neparna vrijedi A() 0.
Fourierov integral se moze zapisati na kraci nacin:
F(x) =
1

_

0
d
_

f() cos (x )d
2.1.1 Sinus integralni
Deniramo funkciju sinus integralni :
Si(x) :=
_

0
sin(u)
u
du
sa svojstvima:
1. neparnost; Si(x) = Si(x)
2. apscise maksimuma su x
max
= (2n + 1) (n 0); apscise mini-
muma su x
min
= 2n (n 1)
3. lim
x
Si(x) =

2
Graf je prikazan na slici desno.
-20 -10 10 20
-1.5
-1
-0.5
0.5
1
1.5
Slika 2.1 Sinus integral-
ni
2.1.2

Kompleksni zapis Fourierovog integrala
Nakon kraceg racuna dolazi se do slijedeceg zapisa Fourierovog integrala u kompleksnom obliku:
http://fly.srk.fer.hr/~mordor/mat3.pdf
10
f(x) =
_

F()e
ix
d
F je spektralna funkcija od f koja se racuna prema formuli:
F() =
1
2
_

f()e
i
d
2.2 Laplaceova transformacija
Denicija 2.1 Original je svaka funkcija f(t) realne varijable t koja zadovoljava uvjete:
1. f(t) 0 za t < 0
2. za t 0 funkcija f(t) na bilo kojem konacnom dijelu osi t moze imati najvise konacno prekida
i to samo prve vrste
3. za t funkcija f(t) ima ogranicen stupanj rasta,tj. postoje konstante M > 0 i a 0 takve
da je |f(t)| Me
at
t 0 tj. f(t) je eksponencijalnog rasta.
Denicija 2.2 Inmum a
0
0 svih vrijednosti a 0 za koje vrijedi f(t) Me
at
naziva se
eksponent rasta funkcije f(t).
Denicija 2.3 Step funkcija denirana je kao:
S(t) :=
_
0 t < 0
1 t 0
Neka funkcija f(t) denirana za < t < zadovoljava uvjete 2. i 3. iz denicije originala, ali
f(t) = 0 za t < 0. Tada je funkcija f(t)S(t) original.
Napomena 1: Uvijek trazimo Laplaceovu transformaciju funkcije f(t)S(t), ali radi kratkoce
pisanja ne pisemo S(t).
Napomena 2: U Laplaceovoj transformaciji dopustamo da f(t) bude kompleksna funckija realne
varijable, tj. oblika f(t) = f
1
(t) +if
2
(t) pri cemu su f
1
i f
2
realne funkcije za koje pretpostavljamo
da su originali.
Denicija 2.4 Neka je f : R C. Laplaceova transformacija je funkcija
F(p) :=
_

0
e
pt
f(t)dt
(p C, t R) kompleksne vraijable p, koja postoji tamo gdje ovaj nepravi integral konvergira.
Oznake: Laplaceovu transformaciju oznacavamo sa: f(t) F(p), a inverznu Laplaceovu transfor-
maciju sa F(p) f(t).
Teorem 2.1 Integral
_

0
e
pt
f(t)dt apsolutno konvergira u podrucju Re(p) > a
0
, a
0
je eks-
ponent rasta funkcije f.
Teorem 2.2 Laplaceova transformacija F(p) originala f(t) je analiticka funkcija kompleksne
varijable p u podrucju Re(p) > a
0
.
http://fly.srk.fer.hr/~mordor/mat3.pdf
11
2.2.1 Osnovna svojstva
Ovdje pretpostavljamo da se f(t) preslikava u F(p), tj. f(t) F(p). Ako nije navedeno podrucje
konvergencije, pretpostavlja se Re(p) > a
0
.
1. Linearnost:
n

k=1
c
k
f
k
(t)
n

k=1
c
k
F
k
(p) (Re(p) > max
k=1...n
a
k
0
)
2. Mnozenje varijable konstantom:
f(t)
1

F(
p

) (Re(p) > a
0
)
F(bp)
1
b
f(
t
b
)
3. Prigusenje:
e
t
f(t) F(p +) (Re(p) > a
0
Re())
4. Pomak: ( > 0)
f(t )S(t ) e
p
F(p)
5. Deriviranje originala:
f

(t) pF(p) f(0)

Opcenito, neka su prvih n derivacija originali. Tada je:
f
(n)
(t) p
n
(F(p)
f(0)
p

f

(0)
p
2
. . .
f
(n1)
(0)
p
n
)
Specijalno, ako je f(0) = f

(0) = . . . = f
(n1)
(0) = 0, onda je f
(n)
(t) p
n
F(p)
6. Deriviranje slike:
F

(p) tf(t)
Opcenito,
F
(n)
(p) (t)
n
f(t)
t
n
f(t) (1)
n
F
(n)
(p)
7. Integriranje originala:
_
t
0
f(t)dt
1
p
F(p)
Opcenito, ako imamo n integrala:
_
t
0
dt
_
t
0
dt . . .
_
t
0
f(t)dt
F(p)
p
n
http://fly.srk.fer.hr/~mordor/mat3.pdf
12
8. Integriranje slike:
_

p
F(p)dp
f(t)
t
gdje se integrira u kompleksnoj ravnini po bilo kojoj zraci (s rastucim x koordinatama).
Opcenito,
_

p
dp
_

p
dp . . .
_

p
F(p)dp
f(t)
t
n
9. Preslikavanje konvolucije:
(f
1
f
2
)(t) F
1
(p)F
2
(p)
Denicija 2.5 Konvoluciju dvije funkcije deniramo sa
(f
1
f
2
)(t) :=
_
t
0
f
1
()f
2
(t )d
Za konvoluciju vrijedi komutativnost i asocijativnost.
2.2.2 Transformacije nekih funkcija
Podrucja konvergencije slika nisu navedena!
Denicija 2.6 Gate-funkcija:
G
[a,b]
(t) :=
_
1 t [a, b]
0 inace
To se moze pisati i kao: G
[a,b]
(t) = S(t a) S(t b)
Step funkcije i polinomi:
S(t)
1
p
S(t a)
e
ap
p
G
[a,b]
(t)
e
ap
p

e
bp
p
t
n

n!
p
n+1
Eksponencijalne i hiperbolne funkcije:
e
at
S(t)
1
p a
cosh(t)
p
p
2

2
sinh(t)

p
2

2
http://fly.srk.fer.hr/~mordor/mat3.pdf
13
Trigonometrijske funkcije:
sin(t)

p
2
+
2
cos(t)
p
p
2
+
2
2.2.3 Diracova funkcija
Funkciju S(t) aproksimiramo nizom glatkih funkcija S

(t) koje konvergiraju prema S(t) (vidi

sliku 2.2 za
2
<
1
), te vrijedi:
(t) = S

(t) = lim
0
S

(t)
-4 -2 2 4
0.2
0.4
0.6
0.8
1
-4 -2 2 4
0.5
1
1.5
2
Slika 2.2 Funkcije S

(t) i S

(t)
Delta funkcija ima slijedeca svojstva:
1. (t) = 0, t = 0
2. (t) = , t = 0
3.
_

(t)dt = 1, , 0
4.
_

f(t)(t)dt = f(0)
Svojstvo 3. se lako dokaze:
_

(t)dt =
_

(t)dt = S() S() = 1 0 = 1

Ponasanje funkcije pri Laplaceovoj transformaciji je slijedece: (p) 1 te p
n

(n)
(t) (original
delta funkcije je 1, a ne S(t)).
2.2.4 Laplaceova transformacija periodicke funkcije
Neka je f(t) periodicka funkcija perioda T i f(t) original. Tada je
f(t)
1
1 e
pT
_
T
0
e
pt
f(t)dt
2.2.5 Trazenje originala.

Mellinov integral.
http://fly.srk.fer.hr/~mordor/mat3.pdf
14
-2 -1 1 2 3
-3
-2
-1
1
2
3
Slika 2.3 Put inte-
gracije za racunanje
Mellinovog integrala
(R )
Pri trazenju originala koristimo se tablicom Laplaceovih transformacija
(citajuci je u obrnutom smjeru) i prije navedenim svojstvima Laplace-
ove transformacije. Ili, (ako sve propadne) mozemo iskoristiti slijedeci
rezultat: Original funkcije F(p) je funkcija f(t) koja se moze racunati
slijedecom formulom:
f(t) =
1
2i
_
x+i
xi
e
pt
F(p)dp
Ovaj kompleksni integral se najlakse racuna primjenom teorema o residu-
umu (x mora biti dovoljno velik (npr. x
0
) da obuhvati sve singularitete, tj.
da se svi singulariteti nalaze lijevo od pravca x = x
0
; tocan put integracije
prikazan je na slici 2.3).
Teorem 2.3 Ako je f(t) original i f(t) F(p), onda je
lim
Re(p)
F(p) = 0
Teorem 2.4 Neka je F(p) analiticka funkcija u podrucju Re(p) > a, koja zadovoljava uvjete:
1. U podrucju Re(p) x > a
0
F(p) 0 kad |p| . Konvergencija mora biti uniformna.
2. pRe(p) = x > a
0
integral
_
x+i
xi
|F(p)|dy konvergira (p = x +iy).
Tada je F(p) Laplaceov transformat funkcije f(t).
2.2.6 Primjene Laplaceove transformacije
Jedna od primjena je rjesavanje nehomogene diferencijalne jednadzbe s konstantnim koecijentima,
ako su zadani svi pocetni uvjeti.
Slijedeca od primjena je rjesavanje elektricnih mreza: preslikamo mrezu iz gornjeg u donje
podrucje, te ju rijesimo u donjem podrucju i vratimo u gornje podrucje. Pri tome se otpor (R), in-
duktivitet (L) i kapacitet (C) preslikavaju u simbolicke impedancije R, Lp,
1
Cp
. U donjem podrucju
vrijede Kirchhoovi zakoni te pravila o serijskom i paralelnom spajanju otpora.
http://fly.srk.fer.hr/~mordor/mat3.pdf
15
3 Diferencijalne jednadzbe
3.1 Linearne diferencijalne jednadzbe
Opci oblik linearne diferencijalne jednadzbe je:
y
(n)
+p
1
(x)y
(n1)
+. . . +p
n1
(x)y

+p
n
(x)y = f(x)
f(x) se ponekad naziva funkcija smetnji. Ovoj jednadzbi pridruzujemo odgovarajucu homogenu:
y
(n)
+p
1
(x)y
(n1)
+. . . +p
n1
(x)y

+p
n
(x)y = 0
Za rjesenje negomogene jednadzbe vrijedi slijedeci teorem:
Teorem 3.1 Neka je y
p
bilo koje partikularno rjesenje nehomogene jednadzbe, a y
o
opce
rjesenje homogene. Tada je opce rjesenje nehomogene dano sa y = y
o
+y
p
.
3.1.1 Homogena LDJ
Homogena LDJ je oblika:
y
(n)
+p
1
(x)y
(n1)
+. . . +p
n1
(x)y

+p
n
(x)y = 0
Da bi sastavili opce rjesenje homogene diferencijalne jednadzbe, dovoljno je znati n linearno neza-
visnih rjesenja na intervalu [a, b]. Sustav y
1
, y
2
,. . . , y
n
linearno nezavisnih rjesenja na [a, b] zovemo
fundamentalni sustav rjesenja. Da bi sustav rjesenja y
1
. . . y
n
bio fundamentalan, nuzno je i do-
voljno da je njihov Wronskijan razlicit od 0 u svakoj tocki intervala [a, b]. U stvari, dovoljno je
uvjeriti se da je W(x
0
) = 0 za neki x
0
(a, b) jer to povlaci W(x
0
) = 0 x (a, b). Determinanta
Wronskog denirana je na slijedeci nacin:
W(x) :=

y
1
y
2
. . . y
n
y

1
y

2
. . . y

n
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
y
(n1)
1
y
(n1)
2
. . . y
(n1)
n

Opce rjesenje je dano formulom

y = C
1
y
1
+. . . +C
n
y
n
gdje su C
i
proizvoljne realne konstante.
3.1.2 Homogena LDJ s konstantnim koecijentima
Homogenoj LDJ s konstantnim koecijentima
y
(n)
+a
1
y
(n1)
+. . . +a
n1
y

+a
n
y = 0
pridruzen je karakteristicni polinom:
P() =
n
+a
1

n1
+. . . +a
n1
+a
n
http://fly.srk.fer.hr/~mordor/mat3.pdf
16
Korijene polinoma P() (tj. rjesenja jednadzbe P() = 0) nazivamo karakteristicnim vrijednostima
diferencijalne jednadzbe. Svaki korijen
i
kratnosti n
i
daje jedno fundamentalno rjesenje y
i
.
Ako je
i
realan, tada je y
i
oblika:
y
i
= (C
1
+C
2
x +. . . +C
n
i
x
n
i
1
)e

i
x
Ukoliko je kratnost korijena
i
n
i
= 1, tada se gornja formula pojednostavljuje na
y
i
= Ce
x
Ako je = +i kompleksan i kratnosti n
i
, tada je y
i
oblika:
y
i
= e
x
((C
1
+C
2
x +. . . +C
n
i
x
n
i
1
) cos x + (D
1
+D
2
x +. . . +D
n
i
x
n
i
1
) sinx)
Ukoliko je kratnost n
i
= 1, tada se ovo pojednostavljuje na
y
i
= e
x
(C cos x +Dsinx)
Opce rjesenje homogene je suma svih y
i
. Pri pisanju opceg rjesenja treba paziti da su sve konstante
u svim y
i
razlicite.
3.1.3 Nehomogena LDJ s konstantnim koecijentima
Pri rjesavanju nehomogene LDJ, prvo se rijesi pridruzena homogena, a zatim se potrazi partikularno
rjesenje y
p
. Opce rjesenje nehomogene je tada y = y
o
+y
p
.
3.1.3.1 Metoda neodredenih koecijenata
Ukoliko je desna strana nehomogene jednadzbe oblika
f(x) = e
x
P
m
(x)
(P je polinom stupnja m), tada se partikularno rjesenje trazi u obliku
y
p
= x
k
e
x
Q
m
(x)
Q
m
je polinom istog stupnja kao i P s neodredenim koecijentima. Ako je nultocka karakteris-
ticnog polinoma, tada je k njezina kratnost. Ukoliko nije nultocka karakteristicnog polinoma,
tada se partikularno rjesenje trazi u obliku
y
p
= e
x
Q
m
(x)
Ako je f(x) oblika
f(x) = e
x
(P
r
(x) cos x +P
s
(x) sinx)
i m = max{r, s} (P
r
i P
s
su polinomi stupnja r i s) tada partikularno rjesenje pretpostavljamo u
obliku
y
p
= x
k
e
x
(Q
m
(x) cos x +R
m
(x) sinx)
Ukoliko je +i korijen karakteristicnog polinoma tada je k njegova kratnost. Ukoliko +i nije
nultocka, tada izostavljamo clan x
k
(odn. k = 0 pa je x
0
= 1).
http://fly.srk.fer.hr/~mordor/mat3.pdf
17
Uvrstavanjem pretpostavljenog rjesenja y
p
u nehomogenu jednadzbu i izjednacavanjem koe-
cijenata uz odgovarajuce linearno nezavisne funckije dobijemo sistem linearnih jednadzbi iz kojeg
odredimo nepoznate koecijente, a time i partikularno rjesenje y
p
.
3.1.3.2 Metoda varijacije konstanti (Lagrangeova metoda)
Metoda neodredenih koecijenata radi samo ako je funkcija smetnji tocno odredenog oblika. U
opcem slucaju se partikularno rjesenje moze naci tako da se za konstante C
i
iz rjesenja homogene
pretpostavi da su funkcije od x, tj. C
i
= C
i
(x). Tada postavimo slijedeci sustav jednadzbi:
C

1
y
1
+C

2
y
2
+ . . . +C

n
y
n
= 0
C

1
y

1
+C

2
y

2
+ . . . +C

n
y

n
= 0
.
.
.
.
.
.
.
.
.
C

1
y
(n2)
1
+C

2
y
(n2)
2
+ . . . +C

n
y
(n2)
n
= 0
C

1
y
(n1)
1
+C

2
y
(n1)
2
+ . . . +C

n
y
(n1)
n
= f(x)
Rjesavanjem ovog sistema dobivamo C

i
. Integriranjem ovih C

i
dobivamo nepoznate funckije. Pri
tome se moraju zadrzati konstante integracije! (za svaki integral
_
C
i
(x)dx treba pisati posebnu
konstantu integracije K
i
). Sada je rjesenje diferencijalne jednadzbe u obliku:
y = C
1
(x)y
1
+. . . +C
n
(x)y
n
i moze se raspisati u oblik y = y
o
+y
p
.
3.1.4 Svodenje na LDJ s konstantnim koecijentima
Ako imamo linearnu diferencijalnu jednadzbu s nekonstantnim koecijentima, tj. oblika
y
(n)
+p
1
(x)y
(n1)
+. . . +p
n1
(x)y

+p
n
(x)y = f(x)
zelimo naci supstituciju x = (t) koja ce ju prevesti u jednadzbu s konstantnim koecijentima.
Ako takva supstitucija postoji, ona je oblika
t = C
_
n

p
n
(x)dx
(C je konstanta, n je red diferencijalne jednadzbe) i ne postoji neka druga supstitucija kojom bi se
to moglo postici.
3.1.4.1 Eulerova diferencijalna jednadzba
Eulerova diferencijalna jednadzba je oblika
(ax +b)
n
y
(n)
+A
1
(ax +b)
n1
y
(n1)
+. . . +A
n1
(ax +b)y

+A
n
y = f(x)
Dijeljenjem sa (ax +b)
n
dobivamo p
n
(x) = A
n
/(ax +b)
n
Sada imamo
t = C
_
n

A
n
(ax +b)
n
dx = C
n

A
n
a
ln(ax +b)
http://fly.srk.fer.hr/~mordor/mat3.pdf
18
Ako izaberemo C = a/
n

A
n
imamo supstituciju
ax +b = e
t
odn.
t = ln(ax +b)
Sada treba
dy
dx
izraziti pomocu derivacija
dy
dt
y

=
dy
dx
=
dy
dt
dt
dx
=
dy
dt
a
ax +b
=
dy
dt
a
e
t
= ae
t
dy
dt
y

=
d
dx
y

=
d
dt
(y

)
dt
dx
=
d
dt
(ae
t
dy
dt
)ae
t
= a
2
e
2t
(
d
2
y
dt
2

dy
dt
)
Analogno se izvode i derivacije viseg reda. Uvrstavanjem dobivenih izraza za derivacije y po x
preko derivacija y po t u diferencijalnu jednadzbu dobiva se diferencijalna jednadzba s konstantnim
koecijentima za dy/dt. Rjesavanjem te jednadzbe po y(t) i uvrstavanjem ax+b umjesto t dobivamo
rjesenje pocetne diferencijalne jednadzbe.
3.1.5 *Rjesavanje pomocu redova
Ova metoda je pogodna za rjesavanje linearnih diferencijalnih jednadzbi s nekonstantnim koeci-
jentima. Pretpostavimo rjesenje u obliku
y =

n=0
a
n
x
n
(3.1)
gdje su a
i
neodredeni koecijenti. Ukoliko je rjesenje analiticka funkcija, tada se ono uvijek moze
napisati u obliku reda.
Promotrimo slijedecu diferencijalnu jednadzbu drugog reda:
p(x)y

+q(x)y

+r(x)y = 0 (3.2)
Tada mozemo izreci slijedeci teorem:
Teorem 3.2 Ako su p, q i r analiticke funkcije u okolini tocke x
0
i p(x
0
) = 0, onda je rjesenje
jednadzbe takoder analiticka funkcija u okolini x
0
.
Uzmimo za primjer jednadzbu y

+ xy

+ y = 0. Uzmemo x
0
= 0. p, q i r su analiticke te po
teoremu 3.2 postoji rjesenje (jer je p 1 te je p(x
0
) = p(0) = 0). Uvrstimo formulu 3.1 u
jednadzbu i dobijemo

n=2
n(n 1)a
n
x
n2
+x

n=1
na
n
x
n1
+

n=0
a
n
x
n
= 0
Nakon promjene indeksa u sumama imamo:

k=0
(k + 2)(k + 1)a
k+2
x
k
+

k=0
ka
k
x
k
+

k=0
a
k
x
k
= 0
sto nakon sredivanja i izjednacavanja daje
http://fly.srk.fer.hr/~mordor/mat3.pdf
19
a
k+2
=
a
k
k + 2
k 0
Dobijemo slijedece jednakosti za koecijente:
a
2
=
a
0
2
a
3
=
a
1
3
a
4
=
a
2
4
=
a
0
2 4
a
5
=
a
3
5
=
a
1
3 5
(na a
0
i a
1
nema nikakvih uvjeta: oni su odredeni pocetnim uvjetima). Tako konacno rjesenje
mozemo napisati u obliku:
y = a
0
y
1
(x) +a
1
y
2
(x)
= a
0
(1
x
2
2
+
x
4
2 4

x
6
2 4 6
+. . .) +a
1
(x
x
3
3
+
x
5
3 5

x
7
3 5 7
+. . .)
Za slijedeci primjer uzmimo Besselovu diferencijalnu jednadzbu:
x
2
y

+xy

+ (x
2

2
)y = 0 ( R)
a rjesenje zelimo u okolini x
0
= 0. Buduci da jednadzba ne zadovoljava uvjete teorema 3.2
(p(x) = x
2
; p(x
0
) = 0) rjesenje nije red potencija vec poopceni red potencija:
y = x
s

k=0
a
k
x
k