Zbornik-Kultovi, Mitovi I Vjerovanja U Zagori PDF

Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori
Kulturni sabor Zagore

Zbornik o Zagori, knj. 8
Filozofski fakultet u Splitu Odsjek za povijest
Rasprave i prinosi - Studia et contributiones, 5
Veleuilite u ibeniku
Izdanja Veleuilita
CIP
,
ISBN: 978-953-7395-57-5
ISBN: 978-953-7395-57-5
Kultovi
mitovi
i vjerovanja
u Zagori
Zbornik radova sa znanstvenog skupa
odranog 14. prosinca 2012. u Uneiu
Urednik
Vicko Kapitanovi

Filozofski fakultet u Splitu Odsjek za povijest
Split, 2013.
Izdavai
Filozofski Fakultet u Splitu Odsjek za povijest
Za izdavae
Nedjeljko Marinov
Marko Trogrli
Marko Radai
Recenzenti pojedinih lanaka

Denis Bari, Stipe Botica, Marko Dragi, Vicko Kapitanovi, Zorko Markovi, eljko
Mileti, Miroslav Palameta, Maja Pasari, Olga Supek, Zrinka imi-Kanaet
Recenzenti cijeloga zbornika
Mladenko Domazet
Josip Vrandei
Lektura
Jadranka NemethJaji
Marija Bari
Korektura
Jadranka NemethJaji
UDK
Ivanka Kui
Likovno oblikovanje
Duje ilovi
Tisak
Naklada: 350 primjeraka
Predgovor
Kulturni sabor Zagore, osnovan 2009. meu, svojim djelatnostima organizira i znanstvene skupove o Zagori. Od osnutka do danas planirao je i
organizirao dva znanstvena skupa. Prvi meunarodni skup Zagora izmeu
stoarsko-ratarske tradicije te litoralizacije i globalizacije odran je u Dugopolju 2010. godine. Suorganizatori skupa su bili Sveuilite u Zadru, Matica
hrvatska Split i opina Dugopolje. Zbornik radova objavljen je i predstavljen
2011. i 2012. u Splitu, Zadru, Zagrebu, ibeniku i Dugopolju. Osim spomenutih suorganizatora pomo u predstavljanju smo imali od O Pojian, Split,
O Primoten, KUD-a Branimir 888 Gornji Mu, Gradske knjinice Juraj
igori u ibeniku i Matice hrvatske.
Financijske tekoe nisu zaustavile Udrugu u ostvarenju plana i organiziranju novoga skupa pod naslovom Kultovi, mitovi i vjerovanja na prostoru
Zagore. Dapae u ostvarenju plana Udruga je nala i nove suradnike koji su
prihvatili projekt kao zajedniko djelo. Skup je odran 14. prosinca 2012.
godine u Uneiu. Suorganizatori su bili Veleuilite u ibeniku, Filozofski
fakultet u Splitu i opina Unei koja je ugostila sudionike skupa. Zahvaljujem dekanima prof. dr. sc. Marku Radaiu, prof. dr. sc. Marku Trogrliu, naelniku opine Unei g. Branku Delaliji, upniku Uneia fra Luki Deliu
i ravnatelju kole u Uneiu g. ivku Bulatu za svekoliku pomo i potporu u
organizaciji skupa. Svi koji su nazoili skupu potvrdili su kako je organiziran
na zavidnoj razini. Medijski pokrovitelji su bili Hrvatski radio Radio Drni i
Radio Knin, a o skupu je obavijestio i Radio Split.
Zahvalni smo KUD-u Zvona Zagore i KUD-u Srce Zagore koji su svojim
nadahnuti nastupima uveliali skup u Uneiu. Zahvalni smo moderatorima
skupa, g-i Jasni Dasovi, g-i Ani Lemo, g. Tonu Buriu i g. Tomislavu
eparoviu. Na kraju zahvalni smo i svim referentima koji su se predstavili
na skupu, a kasnije zbog obveza nisu bili u prilici oblikovati rad za Zbornik
Marku Menuiu, Mati Zekanu, Zoraidi Demori Stani, Maji Pasari, Suzani Marjani, Zdravku ivkoviu i Branku aji.
Urednike poslove vodio je dr. sc. fra Vicko Kapitanovi. Kao rezultat
timskog rada Kulturnog sabora Zagore, Filozofskog fakulteta u Splitu, Veleuilita u ibeniku i vrsnih znanstvenika pred sobom imamo zbornik znanstvenih radova, na koji smo ponosni jer on pokazuje da Zagora po svojoj batini
nadilazi ne samo lokalno ve i regionalno znaenje. Ovaj zbornik obogatit
e knjinice ustanova, udruga i pojedinaca koji se bave izuavanjem Zagore,

hrvatskom tradicijskom i kulturnom batinom.
Kulturni sabor zagore kao mlada udruga eli ostvariti nove programe, a
iskreno se nadamo i daljnoj potpori visokokolskih ustanova, s kojima smo i
u ovom zborniku tako skladno suraivali, jedinica lokalne i regionalne samouprave te pojedinaca kakvu smo osigurali u vremenu iza nas. Ulazei u veliku
zajednicu naroda kakva je Europska unija imamo posebnu zadau i odgovornost prema generacijama koje dolaze. Na svima nama je zadaa ouvanja
hrvatskog identiteta i prepoznatljivosti. Ovo neka poslui kao poziv svima
koji imaju elju i potrebu ukljuiti se u rad nae udruge, jer poziv je isti od
vremena najveeg uitelja etva je velika, a etelaca malo!
Za organizatore
Nedjeljko Marinov
predsjednik Kulturnog sabora Zagore
Sadraj
Predgovor.........................................................................................................5
Stazama vjere i mita kroz Zagoru....................................................................9
Nenad Cambi
Religija Silvana i nimfa u rimskoj Dalmaciji................................................15
Religion of Sylvan and Nymphs in ancient Dalmatia............................................... 39
Toni Brajkovi i Ante Rendi-Mioevi
Nekoliko neobjavljenih kultnih spomenika iz Danila....................................43
Several unpublished cult monuments from Danilo................................................... 62
Ivo Glava
Zavjetni rtvenici iz stanice konzularnih beneficijara u Balinoj Glavici.......63
Le are votive di beneficiarii consularis della stazione di Balina Glavica................ 76
Vinka Bubi
Prikazi na kasnoantikim svjetiljkama s podruja Zagore u Arheolokom
muzeju u Splitu..............................................................................................77
Images on the late antique oil-lamps from Zagora deposited in the Archaeological
Museum in Split......................................................................................................... 88
Juraj i Vitomir Belaj

Tragovi obrednoga organiziranja novoosvojenoga hrvatskog prostora
u ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj Dalmaciji.................................................89
Traces of the ritual organisation of newly-conquered croatian territory in the
croatian Dalmatia of the early middle ages............................................................ 106
eljko Demo
Nekoliko misli i opaanja o pogrebnim obiajima i pokapanju na groblju
Drinovci-Greblje .........................................................................................109
Some thoughts and observations about the funerary rituals and burials at the
cemetery of Drinovci-Greblje................................................................................. 123
Nediljko Budia
Tragovi jezinih i religijskih starina u toponimiji Nevesta i Cere...............125
Traces of linguistic and religious antiquities in the toponymy of Nevest and Cera.174
Lidija Bajuk
Tko je lijepa Mara u hrvatskome usmenom pjesnitvu?..............................175
Who Is The Beautiful Mara In Croatian Oral Poetry............................................. 193
Marko Dragi
Mitski svijet Zagore u kontekstu europske mitologije.................................195
The mythical world of Zagora in the context of European mythology.................... 227
Luka eo
Nadnaravna bia tradicijskih vjerovanja. Zato jo uvijek postoje?........229
Supernatural beings in traditional beliefs why do they still exist?................. 245
Jurica Boti i Ivana Oda
Geografski determinizam u pukim vjerovanjima i tradiciji sela Opora.....247
Geographical determinism in folk beliefs and tradition of the village of Opor...... 263
Mario Kati i Jadran Kale
Praksa obiljeavanja mjesta odmaranja s pokojnikom u okolici Uneia...265
The practice of marking resting places with the deceased in the area surrounding
Unei?................................................................................................................... 276
Vinja Milanovi
Due na kamenu
Pogrebna poivala Ogorja Gornjeg i mirila Starigrada-Paklenice...............277
Souls on stones. Funeral resting places in Ogorje Gornje and mirila in Starigrad Paklenica................................................................................................................. 292
Jadranka Garmaz
Zaviajna kulturna i duhovna batina u vjeronauku prema NOK-u ...........293
National, cultural and spiritual heritage in catechism classes according to the
national curriculum framework.............................................................................. 307
Vicko Kapitanovi
Zaklinjanja, zapisi i svete moi u pukoj religioznosti od antike do suvremenoga doba.....................................................................................................309
Adjuration, short script prayers and relics from Antiquity to the modern age....... 349
Kazalo Imena i pojmova..............................................................................351
Stazama vjere i mita kroz Zagoru

Kroz stoljea neiscrpno vrelo iz kojega su gradovi Split, Trogir i ibenik
popunjali manjak stanovnitva, ponekad prepolovljenog bolestima i kugom,
Zagora je u razdobljima mirnoga ivota donekle i opskrbljivala gradsko stanovnitvo naroito mlijenim proizvodima, mesom, pa i odjeom. Pridonosila je razvoju gradova, ljepoti hramova i gradskih palaa u kojima su stolovali
svjetovni i crkveni predstojnici. U nemirnim vremenima u trenu je gradovima mogla postati prijetnja ili obrana ovisno o drutvenim prilikama. Njezino
stanovnitvo, esto iscrpljivano nedostatkom plodna tla, suom, nerodicom
i porezima, ivjelo je uglavnom oslonjeno na vlastitu proizvodnju, odjeu i
ive kojima su jedva mogli pokriti vlastite potrebe.
Kao to pokazuju arheoloki spomenici, Zagora je u religioznom pogledu
bila u rimsko doba Silvanu i rimskim boanstvima poboan kraj u kojemu se
ubrzo udomailo kranstvo. Prihvaajui kranstvo ini se da Hrvati prihvaaju i franaki ustroj Crkve u kojem se biskupi oslanjaju na vladara i uz
njegovu potporu vode Crkvu. Moe se pretpostaviti da je s Francima germanski sustav privatnih crkava doao i u Hrvatsku, pa otuda po starohrvatskim
crkvicama i natpisi upana ili velikaa koji su po svoj prilici dali izgraditi
te crkve i u njima imali pravo postavljati i sveenike. Nadomak bizantskih
gradova, Zagora je misionarska zemlja, vjerojatno slabo naseljena, preteno
stoarskim stanovnitvom, a otkrivene crkvice su malih dimenzija, toliko da
je u njih jedva mogla stati ira obitelj pretpostavljenih vlasnika. Koliko se
puta godinje slavila misa u tim crkvicama, vjerojatno se nee nikada saznati.
Samostan to ga osnivaju Nelipii pod Sinjem, iji temelji nisu pronaeni, i
onaj u Vrhrici (Vrlici) nisu mogli mnogo poboljati vjersko neznanje puka ni
u Cetinskoj krajini a nekamoli po Zagori. U Cetini su jo u XIV. soljeu ivjeli krani koji su drali sulonice (in patria tamen Cetina appellata, vicina
Bosnae, in qua christiani concubinas retinent), a da stanje ni u ostalom kranskom ivotu nije bilo idealno, pokazuje papinsko doputenje franjevcima
da meu ostalim mogu u Vrlici i Cetini sve do Klisa (in Vertricha [Verhrika]
et Citina atque Cliscia et omnibus villis) u svim selima odrjeivati od sluajeva rezerviranih biskupu. Iako je ta povlastica vjerojatno isposlovana na papi
pogreno predstavljenim podacima da je podruje iza Klisa vie dana hoda
daleko od biskupske rezidencije, mogua je injenica da je biskup rijetko ili
nikada prelazio kliki prijevoj. Na tu pretpostavku upuuje i injenica da je
1440. u Radoiu, upi trogirske biskupije, krizmu obavljao srebreniko-vi-
10
soki biskup fra Toma Mati (Matin?) za kojega je jo ueni Farlati, na temelju dokumenata trogirske biskupske kurije, mislio da je pravoslavni episkop.
Ni u vrijeme osmanlijske okupacije religiozno stanje nije se moglo poboljati.
Na podruju od Kozjaka do Potravlja, Petrova Polja i granica ibenskog kotara bile su samo dvije upe, Zmina i Zagorje koje su posluivali visovaki
franjevci, dok su upu Cetina posluivali makarski franjevci. Uspostava novih
upa i izgradnja suhozidnih crkvica, velikim dijelom prekrivenih evarom, u
kojima su jo uvijek bile rijetke klupe, a o ostalom namjetaju da se i ne govori, poinje tek nakon osloboenja od osmanlijske vlasti. Umrli se na groblja, u
nekim upama kao npr. u Brtanovu, nose na motkama. Dananje upne crkve
po Zagori izgraene su ponajvie za austrijske vladavine iz bogotovnog fonda i doprinosima vjernika.
O kolskom obrazovanju Zagorani su mogli samo sanjati. Tek je odlazak bogatijih obitelji u gradove ili stupanje u samostan i u sveenike redove
omoguavalo nadarenijoj djeci vie kolovanje. O kolskoj spremi jo 1892.
jezgrovito govore stihovi fra Jake Bartulovia Analfabetikoj djeci u Brtanovu:
O da znade na hrvatski kraju,
Kakvi jadi sad Zagoru taru,
Jer bo nema kole ni nauka,
to bi ovog izuilo puka.
Nego kri i stina litica
U njoj plau siromaka dica.
Gola bosa bez oca i majke

zadavie globe svakojake
Raznesoe dvore podvornice
Ostadoe sinje kukavice,
Kako cvile i uzdiu ljuto,
Da bi srce otrgnuli kruto.
U takvim prilikama koje su, kad bolje - kad gore, potrajale od Rimljana,
ako ne jo i ranije, do XX. stoljea, sva narodna mudrost skupljala se uz
ognjite, na vjerskim druenjima, u sveanim i tunim zgodama kao to su
vjenanja i pokopi, na sajmovima i zajednikim sijelima, jer ne smije se zaboraviti, drva za ogrjev trebalo je tedjeti pa su sijela bila viestruko korisna. Na
njima su se ule svakovrsne prie, dosjetke i pitalice, ali su se tedjela i drva.
Zagora je, zbog te svojevrsne omeenosti, podruje na kojem su kulturne
i znanstvene ustanove imale malen ili gotovo nikakav utjecaj, a i religiozne
ustanove nedovoljan, pa su se zbog toga odrala izvorna puka shvaanja i
nain ivota. Nematerijalna batina Zagore, danas gotovo na izdisaju, sauvana u ponekom starijem pisanom dokumentu te u obiajima i ivotu itelja sve
vie pada u zaborav i za njezino prouavanje gotovo je potrebna neka vrsta
arheolokih iskapanja nematerijalnih spomenika zadranih u svijesti rijetkih
itelja. U tim istraivanjima oituje se i religiozna misao koja se razvijala
kroz stoljea to pokazuju i radovi u ovom zborniku. Da bi se ti radovi bolje
shvatili, potrebno je imati na umu i navedene ivotne prilike.
11
ovjek se oduvijek u ivotu susretao s nepoznatim, zagonetnim i nerazjanjivim pojavama. elio ih je dokuiti, razjasniti i svesti u razumljiv i logian sustav i prema njemu uskladiti vlastito djelovanje. Jedan od sustava u
rimskoj Dalmaciji ini se da je bio Silvanov religijski sustav, a mnotvo Silvanovih spomenika sauvanih upravo na prostoru Zagore potkrjepljuje tezu
koju pomnom analizom sistematizira akademik Cambi, utvrujui kako je
Silvanov sustav izvoran prvenstveno na delmatskom teritoriju. Dvosmjeran
proces proimanja religija, o kojem govori Cambi, izmeu Silvanova sustava i rimske religije, neodoljivo potie i na pomiljanje na proces proimanja Silvanova sustava i slavenske mitologije, Silvanovih pratilica, razigranih
umskih i izvorskih nimfa i dobrohotnih slavenskih vila, na usporedbu kola
nimfa na rimskim spomenicima i razigranih kolarica, simbola (rajske?) sree
na stecima.
Proimanje rimske i egipatske religije odavno je poznato u Dalmaciji, ono
se odraava i u neobjavljenim kultnim spomenicima iz Ridera (Danilo), o
emu raspravljaju arheolozi Brajkovi i Rendi Mioevi. Spomenici egipatskih boanstava nisu rijetki u Dalmaciji, to je razumljivo, jer su Rimljani
prihvaali sve religije koje su mogli svesti u svoj religijski sustav. Religija je
bila vana i u vojnom ustrojstvu pa su konsularni beneficijari u vojnom logoru
Magnum (Balina glavica) prema istraivanju Ive Glavaa postavili ak sedam
zavjetnih rtvenika.
Kranstvo je u Dalmaciji od IV. st. do seobe naroda potvreno velikim
brojem otkopanih temelja bogotovnih zgrada i mnotvom sluajnih nalaza.
Odreenu potvrdu proirenosti kranstva pruaju i brojni nalazi svjetiljaka s
kranskim simbolima. O sauvanim svjetiljkama s podruja Zagore u splitskom arheolokom muzeju, raspravlja Vinka Bubi. Dio svjetiljaka raspren
je i po drugim zbirkama i muzejima, a na kristogram na njima, kao zapis
i spasonosni znak, upozorava i Vicko Kapitanovi. Problematinije su veze
kranstva u Dalmaciji s egipatskim kranstvom. Premda se na temelju razliitih dokaza moe opravdano zakljuivati kako su te veze postojale, neki
znanstvenici s razlogom upozoravaju da su moda neki arheoloki spomenici
stigli k nama i u kasnijem razdoblju. Kapitanovi pokuava potkrijepiti dokaze o povezanosti egipatskog i dalmatinskog kranstva na temelju arheolozima dobro poznate trogirske olovne ploice sa zaklinjanjima protiv nevremena
(Defixiones Tragurienses) upozoravajui na mogunost da je vokativ rijei
Tartaruce vlastito ime egipatskoga boanstva Tartaruhosa.
ini se kako Slaveni i Avari pri dolasku na dananje hrvatsko tlo nisu imali puno muke s kranstvom jer su ga, prema Jeronimovu svjedoanstvu, prethodno gotovo unitili razliiti poganski narodi koji su proli tim podrujem.
Poprilino oien prostor od kranskih sljedbenika i preostalih poganskih
12
vjerovanja trebalo je posvetiti i uiniti ugodnim za ivot. O tom prvom inu

sakralnog zaposjedanja teritorija raspravljaju, pokuavajui otkriti tragove
svetoga trokuta u Biskupiji kod Knina te Goria, Konjevrata i Pokrovnika,
Juraj i Vitomir Belaj. Ta vana tema o zaposjedanju podruja na kojem ivimo
jo i danas i njegovu posveenju slavenskim boanstvima, vjerojatno e izazvati dalja istraivanja koja bi potvrdila ili opovrgnula znanstvene postavke
spomenute dvojice znanstvenika.
Koliko su se uporno neka ranija shvaanja opirala kranskom religijskom sustavu pokazuje rasprava eljka Deme o polaganju novia uz tjelesa pokojnika, za koje se moe pretpostaviti da su stavljeni u svojstvu obola,
iako su smisao prepolovljivanja znali (...) tono samo oni koji su novac prepolovljivali i stavljali ga u grob zajedno s pokojnicima. teta da nedostaju
brojnije temeljite analize pogrebnih obiaja o pokapanju, kakva je ova to
ju je proveo Demo, jer bi one mogle bolje pojasniti njihov smisao. U svakom sluaju neobian nalaz prstena, izvan prsta pokojnika, lako je shvatljiv
iz sluaja o kojem sam uo u djetinjstvu, gdje je prsten kao vrijedan predmet
obitelj smatrala tetnim zakopati s pokojnikom pa je lan obitelji pri pokopu tajno ubacio prsten u grob. Kako je Demo istaknuo da bi novi mogao
oznaavati i polovicu ivota, bilo bi vano u ovakvim buduim istraivanjima
pokuati sastaviti obje polovice. To bi moda moglo dovesti do zakljuka o
odnosima pokojnika, npr. o branim drugovima, gdje bi novi kao pogrebni
polog imao simboliku i kulturoloku a ne religioznu ulogu. Preoblikovanje
vjerovanja i njihovo prilagoavanje kulturnom razvoju drutvene sredine u
kojoj preivljavaju stoljeima otkriva i Lidija Bajuk u dobro poznatoj pukoj
poeziji o Lijepoj Mari.
Ljubav pomijeana s nostalgijom za rodnim krajem izraena davno od
jednog bliskog mu zemljaka, humanista Antuna Vrania, koji je ivei daleko od rodnoga kraja pozavidio Trogiraninu Trankvilu Andreisu to ne da
Dalmaciju za itav svijet navela je berlinskog profesora Nediljka Budiu
na odgonetavanje jezinih i religijskih starina njegova rodnoga mjesta Nevesta i susjedne Cere. Ne zaustavljajui se na ve dostignutim povijesnim
saznanjima, utemeljenima na krtim podacima, autor koristi kao povijesno
vrelo toponimiju i jedan na prvi pogled neitljiv natpis s poivala (bilig) koji
ga odvlai u vratolomne hipoteze otkrivanja gotskih i slavenskih religijskih
tragova. Upozorivi s pravom na toponimiju kao vano povijesno vrelo, tek
e budua istraivanja potvrditi ili odbaciti neke njegove pretpostavke.
Mitski svijet u Zagori ve stoljeima ivi uz rub kranstva, ak i bez veih sukoba; Zagora nije imala teoloki obrazovane ljude koji bi raspravljajui
o dogmama odvlaili ljude u krivovjerje. Tek su ponekad izbijali religiozni
sluajevi kada se posumnjalo na ugovor nekih osoba sa zloduhom (vjetice).
13
Tom ve iz mnogih vrela poprilino poznatom mitskom svijetu Zagore, Marko Dragi dodaje vrijedan prilog, na temelju sakupljenih prianja svojih studenata sa splitskoga Filozofskog fakulteta, koja znalaki povezuje u sustav. A
da je taj mitski svijet imao i svoje geografske uvjetovanosti, pokazuje analiza
Jurice Botia i Ivane Oda o pukim vjerovanjima i tradiciji u Oporu. Zato ta
mitska bia jo postoje u svijesti starijeg stanovnitva, stariji pisci, svjetovni
i crkveni, za to su redovito nalazili razlog u nedovoljnoj pouci naroda. Urban
Krizomali upozorio je ve prije sedamdesetak godina na temelju arhivskih
vrela kako su prie o vukodlacima irene i namjerno meu stanovnitvom da
bi se plaljive osobe zastraile i da bi pripovjedai nou mogli slobodnije
raditi mutne poslove, naroito krasti. Istraivanja Luke ee potvruju navedene razloge dodajui im stjecanje materijalne dobiti, izbjegavanje kazna i
stjecanje boljeg poloaja unutar zajednice.
Kranski pisci i duobrinici vie puta spominju praznovjerja povezana
i uz obrede pokapanja. Treba pripomenuti da se u Katolikoj Crkvi strogo
pazilo da neki vjernik ne umre bez sakramenata, pa su to biskupi, prilikom vizitacija, pomno provjeravali i u Zagori. No, u Zagori sve do novijeg vremena
sveenik je rijetko pratio mrtvo tijelo do groba, jer su kue po selima esto
bile veoma udaljene od mjesta ukopa i upne kue. A kako osobe u novije
vrijeme ponajvie umiru u bolnicama, mrtvo se tijelo ne prati od kue pokojnika do groba, pa su mnogi od tih seoskih obrednih obiaja netragom nestali.
Vrijedni su zbog toga prilozi Ivana Katia i Jadrana Kale koji dokumentiraju
pogrebne obrede i poivala u okolici Uneia (Sedrami, itni, Gornje Planjane, Gornje Vinovo i Nevest) te Vinje Milanovi koja usporeuje pogrebne
obiaje u Paklenici i Gornjem Ogorju i njihovo religiozno znaenje. itajui
njihove radove moe se zapaziti da su mirila, poivala ili bilizi nastali na istoj
kranskoj matrici uz koju su stoljeima opstajala i puka shvaanja. Dapae,
ve i sam naziv mirila u Paklenici oito pokazuje povezanost sa staroslavenskim i kranskim pojmom mir, tj. pokoj (, pax), kao to i mirine
redovito oznaavaju groblja, i tek je u pukom domiljanju, kada se pojam
mir (pokoj) ve zaboravio, mogao prijei u shvaanje mjerenja pokojnika i
stopiti se s pukim vjerovanjima. Ne smije se smetnuti s uma da je Starigrad
izrazito podruje staroslavenske slube Boje. Vjerojatno slino treba rei i za
poivala, koja su ne samo praktina poivala za nositelje pokojnika ve i mjesto molitve na kojemu se pokojniku izraava elja da poiva spokojno u miru.
Rascvjetanim krievima oznaeno je Kristovo nebesko pobjedniko slavlje
kojemu se pridruuje i pokojnik, a isti smisao ini se imaju i cvjetne are
naroito one s laticama na mirilima u Paklenici, toliko slinim cvijetnome kriu Sisinova zapisa koji vjerojatno potjee sa zadarskog podruja I okretanje
mrtvaca moglo je proistei iz znaka kria. Kako znak kria s nosilima nije bilo
jednostavno izvesti, sve je zapravo sliilo okretanju kojemu je trebalo dati
14
neki smisao. U svakom sluaju poivala po Zagori, izloena unitavanju izgradnjom prometnica i drugim nepogodama, zahtijevaju hitan nastavak istraivanja. A cilj istraivanja tematike kojoj je Zbornik posveen trebao bi biti
ouvanje, razvijanje i prilagoavanje batinjenih vrijednosti vremenu koje
dolazi. Tom cilju trebalo je voditi prema zamisli prireivaa skupa i pretposljednje predavanje o zaviajnoj, kulturnoj i duhovnoj batini u vjeronauku
Jadranke Garmaz. Istina, ovjek se ve po svojoj naravi prilagoava okolini i
nainu ivota, to se u religioznom pogledu zorno moe pratiti u posljednjem
lanku ovoga zbornika o zaklinjanjima, zapisima i relikvijama.
Promatrajui Zagoru i njezin krajolik satkan od kamenjara, (h)umaca i
draga, dubrava, panjaka, krapa i vrtaa, brda i hridi koje u Zagori zovu gredama, uz rijetke bunare i lokve i jo rjea krta vrela pitke vode na kapaljku,
gdje je stanovnitvo morila sua, ea i glad te je preivljavanje vie puta
moglo oekivati jedino s neba, moe se lake shvatiti ovjeka koji je ivio
na tom prostoru. U tom okruenju lake se moe shvatiti kako je nekadanji
i dananji Zagoranin doivljavao strahopotovanje i bliskost s nevidljivim
Bogom, po svojem dubokom uvjerenju odravateljem ivota, pa ak i onda
kada ga je u davnini predstavljao u vidljivom liku.
Upoznavanje religioznosti nekoga drutva vodi potpunijem poznavanju
toga istog drutva. Religiozne spoznaje pomau boljem shvaanju okoline.
Pomau shvatiti kako je ovjeanstvo i misaono odrastalo; kako se duhovno
i kulturno razvijalo; koje je i kakve prepreke proivjelo kroz stoljea; to
nosimo kao duhovni usud, batinu, teret ili olakanje. Omalovaavanje i zanemarivanje tih spoznaja vodi duhovnom sakaenju drutva i oteava razumu
prirodan razvoj misli, to ponekad vodi i politikim suprotstavljanjima. Ovaj
zbornik radova plod znanstvenih istraivanja zanesenjaka koji su u nj utkali
ljubav trud i vrijeme pokazuje kako su vjera i vjerovanja od starine pratili
misaoni, kulturni, pa i gospodarski razvoj drutva..
Vicko Kapitanovi
Religija Silvana i nimfa u rimskoj Dalmaciji

Akademik Nenad Cambi
Profesor emeritus. Sveuilita u Zadru

UDK: 299.18 : 292.21(497.5-3 Dalmacija)

Izvorni znanstveni rad
Primljeno, 11. lipnja 2013
Teza ovoga rada je da su Silvan i Dijana glavna boanstva autohtone religije koja se razvila na sredinjem dalmatinskom prostoru u predrimskom razdoblju. Sastavne dijelove te religije tvore takoer nimfe
(Fontanae odnosno Silvestrae, tj vodene, odnosno umske). Ikonografija
se Silvana razvila u Saloni i otuda se proirila na druge dijelove rimske
Dalmacije. U formiranju ikonografije ulogu je morao odigrati i lik grkog
Pana koji je Silvanu samo slian, ali ne i identian. Isto tako italski Silvan
kako u religijskom sustavu, tako i ikonografskom obliku nema nikakve
veze s onima u Dalmaciji. Posebno je vaan natpis iz Klapavice blizu
Klisa koji u rimski religijski sustav (Jupiter) uvodi i dva Silvana s dvije
razliite skupine nimfa. Dva Silvana s dvije skupine nimfa javljaju se na
reljefu iz Careva Polja kod Jajca u Bosni i Hercegovini, to je potvrda klapavikog natpisa. Pojavu Silvanove religiju izvan sredinjedalmatinskog
dijela Ilirika treba tumaiti kao utjecaj toga podruja.
Kljune rijei: religija, Silvan, Dijana, nimfe, Dalmacija
U ovom radu bit e rijei samo o jednom veoma vanom, ako ne i najvanijem vidu u kompleksnom procesu romanizacije rimske Dalmacije, a to je religijski koji se oituje raznim preitcima u prvom redu likovnog i epigrafikog
karaktera. Nema nikakve dvojbe da su pokoreni narodi i prije Rimljana bili na
visokom stupnju svoga religijskog razvitka, ali bez ideosinkrazijskih procesa
teko bi se moglo zamisliti prikljuivanje indigenih naroda u tokove ivota i
prihvaanje svega onoga to se smatralo rimskom civilizacijom i kulturom.
Rimski napori bili su svjesno ili nesvjesno usmjereni u tome pravcu, ali, naravno, utjecaji su se razmjerno sporo irili iz jednostavnog razloga to lokalni
homo religiosus nije lako naputao svoj sustav i odgovarajue kultove dok
prilike nisu sazrele. Rimljani su moda i nesvjesno shvaali da mnoge religije
imaju zajedniko ishodite i da u mnogim aspektima religije ak i sloeni
sustavi imaju slinosti koje se mogu svesti na zajedniku prihvatljivu razinu
s koje je bilo mogue dovesti do njihova meusobnog povezivanja. Rimska
religija nije bila jedinstvena i jednom zavazda zadana pa je lako prihvaala
druge koje su se razvijale u novom ozraju i sukladno tomu pribliavale se
16
sloenim rimskim sustavima, a time se i udaljavale od vlastitog izvora. Iako

ne znamo je li proces religijskog prevoenja provincija bio centralno ili lokalno usmjeravan ili se pak stihijno razvijao, ali oito je da se provodio. Rimski
povjesniar Tacit u jednom germanskom sluaju upotrijebio je sintagnu interpretatio Romana,1 koja se i kod nas veoma esto upotrebljavala u znanstvenoj
literaturi.2 To bi zapravo znailo da se pojedino boanstvo ili pak vjerski sustav poistovjeivao sa slinim rimskim to je dovodilo do izjednaavanja. Kao
i kod drugih autohtonih naroda i u Iliriku se ponekad ouvalo samo drevno
ime (na pr. Anzotica ili Bindus), ponekad staro i novo (rimsko i indigeno) istodobno (Venus Anzotica, Bindus Neptunus), ali najee samo rimsko (Venus,
1 Tacit: De Origine et situ Germanorum, 43. Tacitov navod glasi: Apud Naharvalos antiquae
religionis locus ostenditur. Praesidet sacerdos muliebri ornatu: sed deos, interpretatione
Romana, Castorem Pollucemque memorant: ea vis numini; nomen Alcis. Nulla simulacra,
nullum peregrinae superstitionis vestigium: ut fratres tamen, ut juvenes, venerantur. U
hrvatskom prijevodu: Naharvali su imali sveto mjesto svoje stare religije gdje je sveenik
u enskim haljinama na rimski nain (interpretatio romana) obavljao bogotovlje Kastora
i Poluksa kojima je bila ista bit (numen) dvojca tamo poznatog kao Alcid (Alcis). Nije bilo
tragova stranih prikaza i predrasuda, tovani su kao braa i kao mladii. Usp. G. Wissowa,
Interpretatio Romana, Archiv fr Religionswissenschaft XIX, Leipzig-Berlin 1918, 1-49.
Wissowa objanjava kako je postojalo uvjerenje da se strana boanstva samo imenom razlikuju
od rimskih, ali da su u bitnome jednaka ili veoma srodna. Rimljani su, stoga, posvuda u stranim
zemljama primijenili interpretatio romana, a to znai da je Tacit vie-manje opravdano
prepoznao neke slinosti slube boje ili biti (numina) stranih boanstava. Rimljani su im dali
svoja imena koja su provincijalci na isti nain posvojili i s njima se prikljuili vioj rimskoj
kulturi, ili su domae ime boanstva ouvali kao pridjevak ili je on pak nestajao. To, meutim,
ne ini nikakvu bitnu razliku. Ako se na primjer jedan bog u Britaniji pojavljuje as kao deus
Cocidius, as kao deus Mars Cocidius i konano samo kao Mars, radi se ipak o istom
boanstvu koje se pojavljuje u tri stupnja romanizacije. O pitanju interpretatio romana usp. S.
Ferri, Luci e l ombre sulla interpretatio romana, Convegno internazionale Renania Romana,
Atti dei convegni Lincei 23, Roma, 14 16 aprile 1975, Roma 1976, 125-133. Ferrijev je pristup
poneto razliit (upuuje na zajednike indoeuropske temelje). C. Ando, Interpretatio Romana,
Classical Philology, 100, br. 1, 2005, 41-51 interpretira Tacitov navod priblino u
Wissowinu smislu.
2
D. Rendi-Mioevi, Problemi romanizacije Ilira s osobitim obzirom na kultove i

onomastiku, Iliri i antiki svijet, Iliroloke studije. Povijest arheologija umjetnost
numizmatika - onomastika, Split 1989, 432.; D. Rendi-Mioevi, Silvan i njegova kultna
zajednica, Ikonografska studija o spomenicima s teritorija Delmata, Iliri i antiki svijet, 461465.; A. Rendi-Mioevi - M. egvi, Religions and Cults in South Pannonian Regions, u
Religions and Cults in Pannonia, Exhibition at Szkesfehrvr, Csk Istvn Gallery 15 May
30 September 1996, Szkesfehrvr 1998, 7-11; A. Rendi-Mioevi, Les traditions autochtones
dans les reprsentations figures sur le territoire des Dalmates illyriens, Romanisation und
Resistenz in Plastik, Architektur und Inschriften der Provinzen des Imperium Romanum. Neue
Funde und Forschungen, Akten des VII. Internationalen Colloquiums ber Probleme des
Provinzialrmischen Kunstschaffens Kln 2. bis 6. Mai 2001, Mainz 2003, 408-419. Tim i
slinim pitanjima pozabavili su se i mnogi drugi autori.
N. Cambi, Religija Silvana i nimfa u rimskoj Dalmaciji
17
odnosno Neptunus),3 jer je vrijeme trajanja potonjega bilo najdue. Procjenjujui stupanj romanizacije, nalazimo se u neprovidnom prostoru jer ostajemo
uskraeni za odgovor krije li se i u kojoj mjeri pod rimskim imenom jo barem
traak lokalnog boanstva. Taj se proces, dodue, moe naslutiti, ali kako je
do njega dolazilo i kako se odvijao na praktinoj razini, samo nam je nagaati.
Ve je naglaeno da je proces rimske interpretacije ve davno zapaen u mnogim provincijama pa tako i u Dalmaciji.4 Meutim, iroka je lepeza raznih
provincijskih boanstava koja su bila obuhvaena procesom romanizacije po
itavom rimskom svijetu. Rimska imena bogova su nekad vie, a nekad manje
pokrivala indigeni vjerski sadraj, ali nedvojbeno je da je malo-pomalo autohtona komponenta bivala slabija da bi konano usahla. Time je romanizacijski
cilj bio ostvaren bez obzira na to je li autohtoni kult jo skriveno ivio, na primjer u predodbi bitka boanstava (numen), odnosno odvijanju samog kulta
na praktinoj razini (to je barem prema Tacitovu navodu izgleda bitno). Meutim, obino je rimski, dakle novi sadraj, nakon prevladavanja ivio svojim
autonomnim ivotom koji su prihvatili ne samo iri slojevi lokalnog drutva
nego i oni koji s izvorom nisu imali nikakve veze, a to znai i doljaci bez
obzira na to jesu li bili posve romanizirani ili ne. Za uspjenu romanizaciju neophodan je bio i obrnuti proces, tj. interpretatio illyrica rimskih sustava kao i
u nekim drugim krajevima rimskog svijeta, koja je neophodna u meusobnom
identifikacijskom procesu.5 Samo obostrana elja mogla je dati dobre uinke.
Posebna panja u ovom radu bit e posveena kultu Silvana i njegove
zajednice koja je osobito bila razvijena na podruju Delmata, ali se s toga
podruja za koje se smije, s obzirom na spomeniku statistiku, pretpostaviti
da se tovanje proirilo i na neke druge indigene zajednice Ilirika, ali nikad u
tolikoj mjeri da bi zasjenilo ve postojea bilo lokalna, bilo rimska boanstva.
Hrvatski lingvisti, povjesniari i arheolozi bili su uvjerenja da se u Silvanovu
religioznom liku krije autohtono boanstvo nepoznatog imena. Za to je bilo
mnogo razloga, a posebno tome u prilog govorila bi ikonografija koja nema
veze s italskim Silvanom. Znatna se panja poklanjala ikonografskoj analizi
tipoloke naravi, temelj je davno postavio R. von Schneider, a razradio D.
Rendi-Mioevi. Jo nisu otkriveni novi spomenici koji bi zahtijevali novu
3
Nema dvojbe da su ilirska boanstva slijedila istu matricu razvoja kao to navodi G.
Wissowa.
4 Plinije, N.h. XXXIV, 45; Tertulijan, Apologeticus Adversus Gentes pro Christianis, 9.
(za Merkura u Galiji); Eumen, Panegyrici latini VI, 21, 7, 22, 1 (za Apolona u Galiji), 22, 10
(za Minervu u Galiji). Za Ceres Africana usp. Tertulijan, Ad uxorem, I 6; Tertulijan, De
exhortationem castitatis, 13; Tertulijan, De pallio, 4; Tertulijan, De testimonio animae
2; Passio SS. Perpetuae et Felicitatis, 18, 4 (za Saturna i Ceres u Africi) itd.
5 Usp. J. Ferguson, The Religions of the Roman Empire, London 1974, 214-220. Taj proces
u Galiji Ferguson naziva interpretatio Celtica.
18
kategorizaciju.6 Tako smijemo govoriti o nekoliko oblika pojavnosti: 1. Silvan

sam (sl. 1), 2. Silvan i nimfe (razliitog karaktera: Fontanae, Silvanae, Silvestrae, Salutares itd.), 3. Silvan s Dijanom (sl. 3), 4. Silvan i Dijana s nimfama,
5. Silvan s rimskim boanstvima, 6. Silvan i Dijana s rimskim boanstvima.
Izvornom delmatskom panteonu, tj. Silvanu s nimfama pridruila se i Dijana,
bez obzira na to je li to izvorni boanski par ili je ta boica utjecaj june Dalmacije (emu sam skloniji), gdje je, ini se, bila prevladavajue boanstvo. Ta
se mogunost pokazuje tako to je ikonografski i epigrafiki Dijana zabiljeena na novcima ilirskog vladara Ballaiosa (revers) u posebnoj ikonografskoj
varijanti s bakljom u jednoj ruci jo u II. st. prije Kr.7 Veoma slina varijanta
poznata je i u klasinom rimskom kiparstvu kao Diana Lucifera s golemom
lunulom na leima (Aequum).8 Spomenici Dijane tipoloki se mogu razvrstati
po slinoj shemi kao i Silvana: 1. Dijana sama (sl. 2), 2. Dijana i Silvan (sl. 3),
3. Dijana, Silvan i nimfe, 4. Dijana, Silvan i neka rimska boanstva. Meutim za razliku od Silvana vano je naglasiti to se Dijana sama (bez Silvana),
barem koliko je to dosada poznato, nikad ne javlja u drutvu nimfa. Ovakvo
ikonografsko stanje nije sluajnost, nego je posljedica religijskog sustava kojemu se barem malo mogu odkrinuti vrata na temelju ouvane grae, na to
e biti posebno usredotoena panja u kasnijem izlaganju. Zanimljivo je da
je Silvan na delmatskom podruju u najveem broju sluajeva ikonografski
dosta konzistentan. Ipak ve su davno uoene i neke lako prepoznatljive razlike u kosi (kratka ili duga kosa, brada ili bez brade), odnosno ivotinjski
elementi (kozji rogovi i noge) ili normalne ljudske karakteristike te razliiti
atributi (jarac, pas, pedum, siringa, grozd, maslina i dr.). Antropomorfni oblik
zabiljeen je samo u dubljoj unutranjosti delmatskog podruja, ali ni tu ne
esto,9 dok je antropo-teriomorfni oblik prevladavao na obalnom ili bliem
zagorskom pojasu.10 Razliitost atributa upuuje i na proirenje Silvanovih
boanskih kompetencija.
Za tumaenje biti (numen) ikonografskih skupina Silvana i nimfa posebno je vaan jedan natpis iz Klapavice u Arheolokom muzeju Split (inv. br. A
3928) koji glasi
6 R. von Schneider, ber bildlichen Denkmler Dalmatiens u Bericht ber eine Reise in
Dalmatien, (Archologisch-epigraphisches Mittheilungen aus sterreich-Ungarn IX), 1885.
37-46; D. Rendi-Mioevi 1989, 464-506.
7 J. Brunmid, Inschriften und Mnzen der griechischen Stdte Dalmatiens, Wien 1898, tab.
VI, 100, 104, 111, 117b, 121, 129 itd.
8 M. Abrami, Antike Kopien griechischer Skulpturen in Dalmatien, u Beitrge zur lteren
europischen Kulturgeschichte. Festschrift fr Rudolf Egger, I, Klagenfurt 1952, 312, tab. IV a,
b.; N. Cambi 2005, 156, sl. 232.
9 D. Rendi-Mioevi 1989, 469.
10D. Rendi-Mioevi 1989, 467.
19
Ex i]mperio Domini Iovis

Op]timi Maximi ivssit sibi aedem
fier]i cvm svo Consentio Deor(um) Dearv[m que
S]ilvestrium Nymphis Fontanis cvm [Sil]vano
Nymphis Silvestrium cvm Silvano Fe[
sc]enia Astice cvm svo pare conivge T(ito)
......] Favsto VI et Avg(ustali) a solo restituit.(sl. 4):11
Natpis je zanatski kvalitetno isklesan. Veim je slovima naglaen prvi redak, u drugom su slova neto manja, a u ostalima su gotovo jednaka. Velik je
broj povezanih slova (ligatura), ponekad ak i tri. Prijevod natpisa bi priblino
bio: Po zapovjedi gospodina najboljeg i najvieg Jupitera dala je Fescenia
Astice s muem Faustom sevirom i augustalom12 iz temelja obnoviti hram
Jupiteru s njegovom boanskom umskom zajednicom: Silvanom sa umskim
Nimfama i vodenim Nimfama sa Silvanom. Iz natpisa se smije iitati da je
Jupiter imao i svoju umsku zajednicu koju su tvorili jedan Silvan s vodenim
nimfama i drugi Silvan sa umskim nimfama. Vodene nimfe su dakle imale
svoga vou jednog Silvana, a umske nimfe drugog Silvana kao svoga vou.
Jedna i druga skupina tvorile su zajednicu umskih boanstava koja je spadala
u Jupiterov boanski sklad (Consentio deorum dearumque). ini se da je ovo
veoma instruktivan primjer kako se Silvan i njegova zajednica nimfa ukljuuje u rimsku religiju, u Jupiterov boanski krug. Naime, Jupiter je na elu,
osim svojih bogova i boica, i skupini koju obrazuju jedan Silvan s vodenim
i drugi Silvan sa umskim nimfama. Silvan s vodenim i Silvan sa umskim
nimfama poznat je na itavom nizu reljefa, osobito s podruja dalmatinskog
priobalja, ali se pouzdano, osim u jednom jedinom sluaju, te dvije skupine
nikad ne javljaju zdruene na istom reljefu. Te se nimfe najee javljaju kao
skupina (njih tri na broju), a ikonografija im jasno odreuje njihov boanski
karakter. umske nimfe imaju u rukama stabalce ili pak list kao odreujue
atribute (sl. 5). S druge strane koljke, trske ili pak neki drugi vodeni element
(kao na primjer na jednom neobjavljenom primjerku prikaz vodozemca uz
11 Natpis je naen pri uklanjanju kamene gomile koja je pokrivala starokransku crkvicu
u Klapavici kod Klisa. F. Buli, Sterro di una Chiesa antica cristiana del VI sec. nella localit
detta Crikvine a Klapavica nel commune censuario di Klis (Clissa), Bd, XXX 1907, 118; ILJug
2003; G. Alfldi, Die Personennamen der rmischen Provinz Dalmatien, Heidelberg 1969,
118, 159; D. Rendi-Mioevi 1989, 480; M. ael Kos, Private Munificence in Salonae under
the Principate, VAHD, 86, 1993, 204, br. 2 te 207; M. Zaninovi, Ilirsko pleme Delmati, ibenik
2007, 205-206.
12 L. Ross Taylor, Augustales, Seviri Augustales, and Seviri: A Chronologal Study,
Transactions and Proceedings of The American Philological Association 45, 1914, 239.
Autorica upuuje na to da se upravo formulacija sevir et aug(ustalis) odnosi na libertinsko
podrijetlo nositelja asti.
20
trsku) odreuju Nimfae Fontanae (sl. 6,7). Ikonografski i jedne i druge obino
se dre za ruke ili im se ruke kriaju preko prsiju, ime su meusobno tjesnije
povezane (sl. 8), to, bez obzira na koreografijsku inaicu, nedvosmisleno
pokazuje da nimfe pleu. Da je rije o kolu, pokazuje i to to ponekad prva, a
ponekad jo i trea u nizu dre maramu kojom daju ritam (ubrzavanje, odnosno usporavanje). Marama je plesni rekvizit i preitak je iz drevnih vremena u
znatno kasnijoj etnobatini irih jugoistono europskih prostora.
Na jednom reljefu iz okolice Klisa Silvan sjedi na hridini i svira siringu,
a nimfe pleu (prva i trea nose marame), dok se meusobno dre slobodnim
i uz tijelo pruenim rukama na Silvanovu svirku (sl. 9).13 To pokazuje da Silvan ima svoj krug boanstava kojem sviralom odreuje pokret i ritam. Takvi
reljefi prema ikonografskim elementima nude dosta jasnu poruku. Nimfe su
oito subordinirane u toj obitelji i zaduene su za prirodni ciklus voda i uma,
odnosno vegetacije. Siringa u ruci Silvana i kad ne svira indicija je da on svirkom pokree prirodne sile na rast vegetacije i dotok voda. Silvanova je svirka
oito jednostavna i pastirska.14 Dvije skupine od po tri nimfe ne javljaju se na
prikazima zajedno nego redovito odvojeno, uvijek samo njih tri na broju: i to
jedne Fontanae (sl. 6, 7), a druge Silvanae ili Silvestres (sl. 5). Jo je jedna posebnost, a ta je da se nimfe, barem u Dalmaciji, nikad ne prikazuju same (bez
Silvana).15 Jedini poznati primjer na kojem se javljaju dvije skupine (dvije i tri
nimfe) zajedno i to, kako se ini, ali ne i pouzdano sigurno, s razliitim atributima (trska kod lijeve, a stabalce kod desne skupine) reljef je iz Careva Polja
kod Jajca u Bosni (sl. 10).16 Svaku od skupina nimfa toga reljefa odvaja njihov
predvodnik - Silvan u svojoj panolikoj pojavnosti sa siringom i pastirskim
tapom (pedum). Oba Silvana toga reljefa su ikonografski identina (standardni atributi). Ideja o postojanju dva boanska skupa je evidentno postojala u
autohtonoj pukoj imaginaciji (dva Silvana koji kao dva brata blizanca predvode svoje zasebne nimfe). Tu sasvim rijetku, ali ipak pouzdano zabiljeenu
pojavu dviju skupina nimfa sa svojim standardnim atributima i odvojenim,
ali ikonografski identinim Silvanima, likovno objanjava spomenuti reljef iz
13
D. Rendi-Mioevi 1989, 481-482, LXXXV, 1.

Zanimljivu tezu iznio je P. Selem, Quelques indices sur les relations entre les divinits
autochtones et orientales en Dalmatie romaine, u Illyrica antiqua ob honorem Duje RendiMioevi. Radovi s meunarodnog skupa o problemima antike arheologije, Zagreb 6. 8. XI.
2003, Zagreb 2005, 425-431. Selem smatra da je veza autohtonih kultova i orijentalnih religija
uspostavljena kozmikom glazbom.
15 Religions and Cults in Pannonia, 64, br. 33; D. Mari, Ikonografski tip Nimfa sa
koljkama, VAMZ 3. ser. XXX-XXXI 103-124, sl. 1-7. Nimfe se u Varadinskim Toplicama
javljaju bez Silvana za razliku od ara ljeilinog karaktera boanstava (VidasusThana u
Topuskom), gdje se nimfe ne spominju, iako u Topuskome takoer izviru ljekovite vode.
16 Pakvalin, Reljef Silvana i nimfi, GZM, n.s. XIX, 1964, 151; D. Rendi-Mioevi 1989,
515-516, tab. LXXXVIII.
14
21
Careva Polja. Prema reljefu iz Careva Polja nema nikakve razlike u izgledu i
atributima Silvana i nimfa. Dva Silvana i dvije skupine nimfa su sr prirodnociklike religije Silvanova ritma koji slijede nimfe. Reljef iz Careva Polja je
ikonografska potvrda klapavikog natpisa. Silvan kao bog s pastirskim atributima (pastirski tap, pas, jarac) titi i razvija stada koja su temeljni element
gospodarskog odravanja ivota u krevitoj Dalmaciji. Bez vode i vegetacije
ni stada nisu odriva.
Postoji i niz prikaza Silvana i nimfa na kojima potonje nemaju uope atributa, nego su prikazane kako se dre za ruke (razliiti naini zahvata) i pleu
(sl. 7 i 9). Nije mogue odrediti, stoga, kojem od zasebnih krugova pripadaju.
Meutim one bi mogle zastupati oba prirodna ciklusa, jer bi u protivnom bile
diferencirane svojim specifinim atributima. Stoga sve spomenute ikonografske i epigrafske karakteristike upuuju na zaokrueni indigeni religijski sustav.17
Natpis iz Klapavice unosi u sustav Silvana i nimfa jo jednu novu, svakako zabiljeenu, ali jo nedovoljno objanjenu pojavu koja je zabiljeila daljnji stupanj diskretne romanizacije. Naime, dvokomponentni Silvanov ciklus
umetnut je pod okrilje vrhovnog rimskog boanstva Jupitera (najboljeg i najveeg). Preko Jupitera postrano djeluju i ostali bogovi rimskog panteona, ali
se u natpisu ne spominju. Tako se indigeni ciklus naao pod kontrolom dravne religije i romanizacija se nenametljivo provodila. Potvrda je Jupiterove
uloge u Silvanovoj religiji i veoma vaan reljef iz Karakaice (blizu Ekvuma)
kod Sinja (Arheoloki muzej Franjevakog samostana u Sinju).18 Na tome reljefu (sl. 11) u sredini se pojavljuju tri nimfe koje se meusobno dre za ruke.
ini se da krajnja nimfa nadesno u desnoj ruci dri trsku to bi indiciralo da su
posrijedi vodene nimfe. Lijevo je Silvan u svojoj antropomorfno-teriomorfnoj
pojavnosti lako prepoznatljiv. Iako je povrina reljefa dosta izlizana, ini se
da Silvan dri siringu. Ostali atributi su izostali zbog gustoe nanizanih figura.
Dakle rije je o standardnoj ikonografiji i kompoziciji, ali na desnoj strani pojavljuje se za skupinu neuobiajen ljudski lik koji je nag, neto vii i snaniji
od drugih. U desnoj ruci dri ezlo. Njegova je kosa duga s klasinom anastole. Naalost, nije jasno to je imao u lijevoj ruci, jer je reljef dosta oteen,
17 J. J. Wilkes, The Illyrians, Oxford and Cambridge (USA), 1996. (sec. ed.), 244-247
navodi da nema naznaka da Iliri imaju jedinstvenu kozmologiju na kojoj zasnivaju svoju
religijsku praksu, za razliku od Kelta, Traana ili Skita. To je samo djelomino tono s
obzirom na rasparceliranost ilirskih naroda i njihovih religija, ali je oito netono kad se tie
srednjodalmatinskih naroda. Ovaj pak rad je pokuaj da se ukae na to da su Delmati, a moda
i neki drugi susjedni narodi imali svoj razvijeni religijski sustav.
18 D. Rendi-Mioevi 1989, tab. LXXX; N. Cambi, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split
2005, 46, sl. 53.
22
a potom i izlizan. Figura sasvim nadesno, dakle, nedvojbeno pripada rimskom

boanstvu, predstavljenom na klasian nain, jednom od onih koji spadaju u
stariju generaciju (Jupiter, Pluton ili Neptun). No, Jupiter bi u takvoj konfiguraciji jedini bio logian. Na tome reljefu pod njegovim pokroviteljstvom
su Silvan i nimfe. I taj reljef pokazuje da je itav delmatski panteon prirodno-kozmiko-gospodarskog karaktera stavljen pod okrilje vrhovnog rimskog
boga - Jupitera. Lokalni sustav tako se ukljuio u rimski panteon kao i mnoge
druge religije koje su se nale unutar goleme rimske dravne zajednice. S
druge strane injenica jednostavnog ulaska u okvire rimske dravne religije
omoguila je i lake otvaranje procesa prihvaanja u lokalni religijski sustav
i drugih Jupiteru bliskih bogova. Na takav proireni proces povezivanja lokalne i klasine religije upuuje pak i reljef iz Danila Biranj s likom Diane
Elafobole, koja ubija jelena, zatim dugokosog, bradatog i panolikog Silvana
s podignutom desnom rukom u kojoj dri neki predmet (grozd?) i sasvim desno Merkura s krilatim petazom na glavi, kerikeionom i ubijenom ivotinjom
(ovcom?) koju dri za noge (sl. 12).19 Merkura esto prate neke ivotinje,20
ali ovca nije rijetka (aluzija na blago kojim se trguje). Natpis glasi (teko
ga je itati zbog izlizanosti): D(ianae) et S(ilvano) [et] M(ercurio) Avg(ustis)
S(acrum)/G(ai) Honorati ser(vus) p(osuit) l(ibens m(erito).21 Dok se Diana
smije protumaiti kao Silvanov autohtoni partner, samo ovdje u jednoj od
malo upotrebljavanih ikonografskih inaica,22 dotle Merkur potjee iz Jupiterova kruga koji je posve neoekivan, osim ako se ne protumai kao Jupiterov
uljez u lokalni panteon jedne specifine sredine gdje su se autohtoni kultovi
i preitci delmatske antroponimije dobro ouvali. Rimskim utjecajima, bilo
namjernim bilo spontanim, bilo se teko oduprijeti, ako je uope i bilo takve
elje. Slinosti su bile pribline, ali neodoljive s obzirom na posve novu drutvenu situaciju nastalu u sve snanijem rimskom kulturolokom okruenju.
Hibridna situacija nije se dugo odrala, osim u religijskoj osobnosti Silvana kojem je nadjenuto rimsko, ali njegovim boanskim kompetencijama neadekvatno ime. Ve je davno zapaena nepodudarnost lokalnog Silvana i bo19 M. Abrami, Nekoliko skulptura antiknih boanstava, VAHD L, 1928.-29. 49 -54, tab.
IV, 1; D. Rendi-Mioevi 1989, 494, tab. LXXXV, 2; Z. Gunjaa, Reljef Silvana Messora
iz Ridera, VAHD LXX-LXXI, 1968. 69, (Split 1977.), 177-183, sl. 1, 2; J. Medini, Prilog
poznavanju i tumaenju ikonografije boice Dijane u Iliriku, RFfZ 23 (10), 1983, 20-25, sl. 1;
G. Lipovac Vrkljan - . Mileti, Reljef Dijane iz Ridera, Opuscula Arcaeologica 23-24, 1999.
2000, 155-164, sl. 3.
20 Usp. E. Simon 1990. 158-167, sl. 207, 213. Autorica navodi da se s Merkurom javlja cijeli
niz ivotinja (eine ganze Menagerie), ali ovan je najei.
21 M. Abrami 1928.-29, 50.
22 Naalost dosta fragmentiran i oteen reljef iz Danila (Katuni) vjerojatno prikazuje istu
kompoziciju, usp. G. Lipovac Vrkljan - . Mileti 1999, 155-164, sl. 1, 2.
23
anstva koje Rimljani tuju pod istim imenom.23 Jasno je da je indigeni Silvan
primarno umsko-pastirsko boanstvo, dok je istoimeni rimski bog primarno
udjelitelj blagostanja poljodjelcima i meu njima nema nikakve religijske i
ikonografske povezanosti.24 Po svoj prilici primarno delmatska panolika slika
je lokalnog postanja, a ikonografska predodba je oblikovana pod utjecajem
srodnoga, ali ne i identinog grkog Pana koju nije mogla zamijeniti italska.25
Rimsko ime je ponitilo indigeno koje se, naalost, nije sauvalo. Tek je mogue da je zabiljeeno na arama iz Topuskog (Vidasus)26, ali nije iskljueno da
se u spoju s Dianom (Thana)27 moe pojaviti i neko drugo lokalno boanstvo
iju bit i ikonografiju ne poznajemo. Thanu nije teko lingvistiki povezati s
Dianom, dok su Vidasus i Silvanus teko spojivi.28 ini se da je kliki natpis
vaan zbog jo jednog razloga, a taj je da, osim to navodi dvije vrste nimfa
sa svojim Silvanima, jasno pokazuje da se pripadnici Jupiterove zajednice,
dakle i Silvani i nimfe, nazivaju bogovima i boginjama (dei deaque). Dakle
nije rije o demonima, u Platonovu smislu rijei niim posrednicima meu
ljudima i bogovima, nego su njihova numina boanskog karaktera. To su naravno i nimfe, jer se na njih odnosi ono deaque, koje su po svoj prilici imale
autohtono kolektivno ime koje se nije ouvalo.
U vezi s klapavikim hramom valja upozoriti na jo jedan moment koji
proistjee iz injenice da je natpis o zdanju naen u ostatcima samostana i
23 D. Rendi-Mioevi, Autohtoni i doseljeni ivalj rimske Dalmacije (Ilirika), u Iliri i
antiki svijet, Iliroloke studije. Povijest arheologija umjetnost numizmatika - onomastika,
Split 1989, 421.
24 O rimskom Silvanu usp. P. Dorcey, The Cult of Silvanus, Leiden 1992, 68-70; E. Simon,
Die Gtter der Rmer, Mnchen 1990, 200-205 (s.v. Silvanus); LIMC VII, 1, Zrich-Mnchen
1994, 763-773. (A. Nagy) s.v. Silvanus.
25 R. Herbig, Pan der griechische Bocksgott, Frankfurt am Main 1949.; R. Borgeau,
Recherches sur le dieu Pan (Bibliotheca Helvetica Romana XVII), Rome 1979.; N. Marquardt,
Pan in der hellenistischen Kunst und kaiserzeitlichen Plastik, Bonn 1995. Panolika slika je
utjecaj grke likovnosti, dok je interpretatio Romana Silvana puko preimenovanje bez zadiranja
ni u religijsku ni ikonografsku bit.
26 To se ime ouvalo na 4 are zajedno s Thanom (CIL III 3941, 10819=14354, 23), takoer
V. Hoffiler - B. Sarja, Antike Inschriften aus Jugoslawien 1, Agram 1938, br. 516, 517, 518; A.
Mayer, Vidasus, der illyrische Silvanus VHAD 22-23, 1943, 187-191; A. Mayer, Die Sprache
der alten Illyrer I, Wien 1957, 359-360, s.v. Vidasus.
27 Ime je zabiljeeno na iste 4 are spomenute u bilj. 26. Usp i A. Mayer, Die Sprache, 336,
s.v. Thana.
28 O karakteristikama Vidasa kao boga iscjelitelja koji svoje uporite ima u ljekovitim
vodama toplih izvora u Topuskom usp. B. Kunti Makvi, Borvo et Damona Vidasus et
Thana: les possibilites de l analyse comparative, u Illyrica antiqua ob honorem Duje RendiMioevi. Radovi s meunarodnog skupa o problemima antike arheologije, Zagreb 6. 8. XI.
2003, Zagreb 2005, 329-351. Iscjeliteljski aspekt Silvana nije poznat na podruju Delmata.
Njega su po svoj prilici zastupale Nymphae Fontanae sa koljkom kao atributom koje su bile
u Silvanovu sustavu.
24
crkvice za vrijeme istraivanja.29 Nema nikakve dvojbe da je Jupiterov hram

u zajednici sa Silvanima poruen kao rezultat kristijanizacije. Ovakav lokalni
kult je nesumnjivo bio meta pohoda protiv poganskih uporita. Meu ouvanim arhitektonskim ostatcima nema nikakva traga toga hrama (aedes). Zanimljiva je injenica da je i kultni reljef s likom Silvana iz Perue tek bio koji
kilometar istono od Klapavice (sl. 13). Toponim Perua je karakteristian za
izvor ive vode i gaj pa je tu kult prirodnih sila bio posve logian. Na Perui
je po svoj prilici postojao fanum u prirodnom okoliu.
Dedikandi Silvanovih reljefa (bilo Silvan sam, bilo u zajednici s Dianom
i nimfama) obino nemaju indigena imena, to ne bi upuivalo na rimski karakter boanstava, nego na potpuno dovrenu romanizaciju lokalnih naroda.
ini se da je religijska bit bila otpornija prema asimilaciji nego jezik, antroponimija i teonimija. No, mogue je da ikonografija odraava jedan drugi
fenomen, a taj je da je panoidno stoarsko boanstvo s novim imenom lako
nalo put do religijskih predodaba novih, ve romaniziranih itelja Dalmacije (osobito neitalskog podrijetla), pa i vojske. U tome pogledu bila bi indicija
reljef Silvana iz Garduna koji postavlja bucinator III cohors Alpinorum, oito
nije domorodac,30 a fenomen recepcije lokalnih kultova od doljaka zapaen
je i u drugim krajevima Rimskog Carstva.31 Mogue je da su ak i graditelji klapavikog hrama (Astika i Faust) doljaci.32 Iako nisu esti natpisi koji
pouzdano dokazuju sudjelovanje autohtonog etnikog elementa u Silvanovoj
religiji, ipak su katkad prepoznatljivi, ali u visokom stupnju antroponimijske
romaniziranosti.33 Religijska interakcija je u rimskom svijetu bila poznata i
lako ostvariva.34 Proimanje razliitih ideja i koncepcija bilo je na dohvatu
ruke, a lepeza mogunosti iroka. Tako su autohtone ideje mogle ivjeti skriveno i dugo pod razliitim imenima, pa ak i u razliitim sustavima. Jedan
29
Usp. F. Buli 1907, 118.

F. Buli, Iscrizioni inedite, Bd XIV, 1891, 162, br. 94 (A 1710); D. Rendi-Mioevi
1989, tab. LXXXIV, 2; N. Cambi 2005, 113, sl. 163.
31 A. Domaszewski, Die Religion des rmischen Heeres, Westdeutsche Zeitschrift fr
Geschichte und Kunst 14, Trier 1895, 52; G. Alfldi, Die Hilfstruppen der rmischen Provinz
Germania Inferior (Epigraphische Studien 6), Dsseldorf 1968, 210; E. Birley, The Religion
of Roman Army, ANRW 16, 2, Berlin-New York 1978, 1527-1529.
32 G. Alfldi 1969, 118, 159 navodi da su dedikandi po svoj prilici podrijetlom iz Italije.
33 Jedan takav veoma vrijedan primjer nudi natpis iz Danila (Municipium Riditarum):
T(itus) Aur(elius) Das(sius) u kojem je cognomen (ako ga se moe, a svakako se smije, tako
nadopuniti) jasne delmatske derivacije, usp. A. Rendi-Mioevi - I. Pedii, Nouveaux
tmoinages pigraphiques du culte de Sylvain Rider, u Illyrica antiqua ob honorem Duje
Rendi-Mioevi. Radovi s meunarodnog skupa o problemima antike arheologije, Zagreb
6. 8. XI. 2003, Zagreb 2005, 415-424, sl. 2.
34 Upravo Plinijeva vijest (N. H. XXXIV, 45) da je golema Merkura u Galiji (prema
Caesar, De Bello Gallico VI, 17 Merkur je najvaniji galski bog) radio poznati kipar Zenodor
u Neronovo doba punih 10 godina, potvrda je meusobne interakcije Rimljana i domorodaca.
30
25
od znakova diskretnih pokuaja Silvanove internacionalizacije je i dosta est

epitet Silvanus Augustus koji je kao i u sluaju drugih boanstava povezivanje
s osobom aktualnog cara i njegovim kultom, a to je eo ipso i romanizacijski
element i ima drukiju ulogu (povezivanje s univerzalnom carskom biti)35 za
razliku od drugih epikleza kojih je mnogo (Messor, Domesticus, Communis,
Conservator, Cor... i dr.).
Statistiki i ikonografski panoliki Silvan je ukorijenjen na podruju srednjeg Ilirika (Dalmacija i Bosna i Hercegovina). Izvorni kult je bio na ozemlju
Delmata (bez obzira na to radi li se o primorskom ili unutranjem dijelu) i otuda je radirao. Ako se analiziraju predjeli Liburnije, Histrije i Japodije (na sjeverozapadu), odnosno junijih ilirskih naroda tada se smije, dodue s velikom
dozom opreza, pretpostaviti da je posrijedi prodor samo kulta, a moda ne i
Silvanove religije, iz sredinjeg dijela rimske Dalmacije.36 Juno od Neretve
nije zajameno tovanje Silvana. Na podruju Histra Silvan je malobrojan,37
a u Liburniji je rijedak i lociran uglavnom na istonom dijelu uz desnu obalu
Krke.38 I kod Japoda zasvjedoen je na njihovu istonom podruju.39 Normalno je da se taj kult mogao lako implantirati jer je gospodarstvo, koje je bilo
umsko-pastirsko-zemljoradnikog karaktera, bilo slino onomu izvornog
podruja. Golem broj Silvanovih reljefa s podruja Salone naznaka je da se
upravo tu razvila ikonografska predstava panoidnog boanstva, lako mogue upravo u kontaktu s Grcima kojima je Salona bila ponajvanije polazite
za trgovinu prema unutranjosti. Stoga nema nita udno da se ikonografska
varijanta najprije ugnijezdila uz obalu, a tek potom irila i na unutranjost. K
tomu je uzor morao biti reljefni model visoke kvalitete kakav je na primjer bio
onaj koji je bio uzidan u kuu Mikeli kod salonitanskog amfiteatra (danas
35 Usp. F. Tassaux, Les dieux augustes en Istrie, u Arheoloka istraivanja u Istri, Znanstveni
skup Pore, 22.-26. rujna 1994, Izdanja Hrvatskoga arheolokog drutva 18, Zagreb 1997, 7784.
36 Statistika nalaza apsolutno je dominantna na srednjem Jadranu i odgovarajuoj
unutranjosti. Usp. R. Matijai - F. Tassaux, Liber et Silvanus, u Les cultes polythistes
dans l Adriatique romaine, Paris-Bordeaux 2000, 81-117, sl. na str. 78. Tablini pregled str.
105-112 (ukupno 89). Meutim, ima barem jo desetak to natpisa to reljefa koji tada nisu bili
evidentirani.
37 Matijai-Tassaux 2000, usp. tablini pregled 103-104 (ukupno 10). Pojava Silvana u
Istri je s jedne strane posljedica utjecaja Italije, a s druge balkanskog prostora. To po svoj prilici
nisu isti Silvani, odnosno bez obzira na ime ne iskazuju isti numen.
38 Matijai-Tasseuax 2000, 104-105 (ukupno 19). Onaj iz Sonkovia (Liburnija) zapravo
je iz Danila (Rider), tako da je to jo jedna potvrda s delmatskog podruja. U Liburniji i Japodiji
pojava Silvana je nedvojbeno pristigla iz Dalmacije.
39 J. Medini, Neki aspekti razvoja antikih religija na podruju Japoda, u Arheoloka
problematika Like. Znanstveni skup Otoac 22-24. IX 1974, Split 1975, 87-88.
26
nakon ruenja kue u Arheolokom muzeju Split).40 Taj lik u hodu prikazan u
profilu je najelegantniji i umjetniki najkvalitetniji Silvanov prikaz u itavoj
Dalmaciji, ali i znatno ire (sl. 14). S obzirom na kontekst nalaza, dimenzije i
vrsnou prikaza, reljef je mogao biti kultni lik u nekom Silvanovu svetitu u
zapadnom dijelu grada (blizina amfiteatra). Takvih svetita u Saloni zasigurno
je bilo mnogo. Kult Silvana u Dioklecijanovoj palai po svoj prilici potvruje
i jedan kaseton s njegovom mladolikom rogatom glavom (sl. 15).
Gradnja hramova odnosno svetita bila je obino odreena boanskim
nalogom (ex iussu, ex imperio), koja se dedikandima prenosila po vienju
(ex visu), u snu (ex somno) ili pak po svojoj vlastitoj volji (voto suscepto).
Boansku objavu odabranici su doivljavali kao stvarnu opomenu koju treba oivotvoriti. Klapaviki natpis spominje obnovu iz temelja hrama (aedes),
koji je bio u derutnom stanju pa se Astica angairala na obnovi. To je morala
biti vrsto zidana graevina. Ima jo natpisa koji takoer spominju takve solidno zidane hramove (sl. 16).41 Neki reljefi pokazuju i edikulu u kojoj je bio
lik Silvana.42
Meutim, oito je da su izvorna indigena svetita bila veoma esta sub
divo u prirodnom ambijentu, gdje je reljef boanstva bio uklesan u liticu, a
neki reljefi pokazuju izgled takvih svetita u prirodi (stabla, stijene, are, puevi, ivotinje).43 Dodue, prikazi na hridinama nisu bili prikladni samo za
Silvana i Dijanu, nego i za neka druga boanstva koja dobro pristaju prirodnom pejzau (Heraklo,44 Mitra45). Svetita Silvana bila su i u peinama gdje je
aen kao i njegov ikonografski uzor Pan.46
40
Reljef nije objavljen.

N. Cambi, O svetitima Silvana u Dalmaciji, Adrias 8-9-10, Split 1998. 2000, 107-112,
sl. 4-6.
42 N. Cambi 1998. 2000, 107-110, sl. 5, 6.
43 A. Rendi-Mioevi, Uz dva Silvanova svetita u okolici Salone, Arheoloki radovi i
rasprave VIII-IX, 1982, 121-133, sl. 1, 2, tab. I-V; N. Cambi 1998.-2000., 99-106. Sl. 1-3.
44 N. Cambi 2005, 126, sl. 189; N. Cambi, Herkul na Brau, Klesarstvo i graditeljstvo 1-2,
god XXIV, svibanj 2013, 5-18 i slike.
45 Moii kod Dubrovnika, D. Rendi-Mioevi, Da li je speleum u Moiima kraj Cavtata
(Epidaur) sluio samo Mitrinom kultu, u Iliri i antiki svijet Split 1989, 531-537; G. Novak,
Povijest Dubrovnika, Zagreb 1971, 39, sl. 16, 17; N. Cambi 2005, 125-126; Otoac, M. Glavii,
Mithren sub divo in den Drfern Vratnik und Prozor bei Otoac (Arupium), Archologia
Poetoviensis 2, Akten des Internationalen Symposiums, Ptuj 2001, Ptuj im rmischen Reich.
Mithraskult und seine Zeit, Ptuj 11-15. X. 1999, 223-227, sl. 5, 6; N. Cambi 2005, 125-126, sl.
188.
46 Indikativan za kult Silvana i nimfi bio bi nalaz fragmentiranog reljefa nimfa iz Volne ili
Vodne pilje na Brau koja je imala ivu vodu, dragocjenu za bezvodni otok. Svetite Silvanu
bilo je lako mogue i u Drakonjinoj peini povie Murvice s june strane Braa, gdje takoer
ima ive vode. Indicija za to bio bi panoliki maskeron (Silvan?). Nije iskljueno da je i u peini
Mitreja u Moiima kod Cavtata prethodno bilo Silvanovo svetite. Meutim, prije nekoliko
41
27
Naposljetku valja kazati da je religija Silvana i njemu sukladnih boanstava (Diana i nimfe) zapravo neka vrsta politeistikog vjerskog sustava koji
je izvoran prvenstveno na delmatskom teritoriju. Poznat je, dodue, Silvanov
i njegov krug i drugdje, ali to po svoj prilici valja pripisati irenju (Liburnija,
Japudija, Histria). U Panoniji je razvoj Silvanova kulta po svoj prilici neto
razliit, jer se javlja puno vie ikonografskih karakteristika italskog Silvana.47 Bit Silvanova boanstva sadravala je brigu za godinji ciklus prirode i
odravanje gospodarskih grana koje ovise o njegovoj svirci i skladnom kolu
umskih i vodenih nimfa. Taj se sustav uklapa u opu sliku rimske religije koja je indigene koncepcije jednostavno uvrstila u svoj vrhovni autoritet,
ali romanizacija nije bila jednosmjeran nego dvosmjeran proces u kojemu su
sudjelovali i sami domorodci. Ako je u poetcima romanizacija nailazila na
otpor, u kasnijem razvitku ona je spremno prihvaana u lokalnoj sredini.
godina kolege Glavii, Mari, Mileti i pisac ovih redaka tragali su za navodnim ostatkom
Silvanovih nogu na krapama naokolo mitreja, ali potraga je bila neuspjena. Protiv teze o
Silvanovu reljefu govorila bi injenica da do sada u junoj Dalmaciji nisu registrirani takvi
reljefi. O tome usp. i prethodnu biljeku.
47 Usp. D. Rendi-Mioevi, Neki ikonografski i onomastiki aspekti Silvanove kultne
zajednice u Panoniji i Iliriku, u Iliri i antiki svijet, Split 1989, 507-522; A. Rendi-Mioevi M. egvi 1998, 9.
28
Kratice
ANRV
Bd
CCL
CIL
Aufstieg und Niedergang der rmischen Welt

Bullettino di archeologia e storia dalmata
Corpus Christianorum, series Latina
Corpus Inscriptionum Latinarum, Berlin (Inscriptiones Asiae Provinciarum Graecarum Illyrici Latinae III, Berolini, 1873 1902).
GZM
Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini
LIMC Lexicon Iconographicum Mythologiae Classicae
Nh
Naturalis historia
RFFZ Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru
VAHD Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku)
VAMZ Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu
VHAD Vjesnik Hrvatskoga arheolokog drutva, Zagreb
Bibliografija
Abrami, M., Antike Kopien griechischer Skulpturen in Dalmatien, Beitrge

zur lteren europischen Kulturgeschichte. Festschrift fr Rudolf
Egger, I, Klagenfurt 1952, 305-326.
Abrami, M., Nekoliko skulptura antiknih boanstava, VAHD, L, 1928.-29.
49-54, tab. IV, 1.
Alfldi, G., Die Hilfstruppen der rmischen Provinz Germania Inferior (Epigraphische Studien 6), Dsseldorf 1968.
Alfldi, G., Die Personennamen in der rmischen Provinz Dalmatia, Heidelberg 1969.
Ando, C., Interpretatio Romana, Classical Philology, 100, br. 1, 2005, 41-51.
Birley, E., The Religion of Roman Army, ANRW, 16.2, Berlin-New York
1978, 1527-1529.
Borgeau, R., Recherches sur le dieu Pan (Bibliotheca Helvetica Romana
XVII), Rome 1979.
Brunmid, J., Inschriften und Mnzen der griechischen Stdte Dalmatiens,
Wien 1898.
Buli, F., Iscrizioni inedite, Bd, XIV, 1891, 162, br. 94 (A 1710).
Buli, F., Sterro di una Chiesa antica cristiana del VI sec. nella localit detta
Crikvine a Klapavica nel commune censuario di Klis (Clissa), Bd,
XXX 1907, 101-123.
29
Cambi, N., O svetitima Silvana u Dalmaciji, Adrias, 8-9-10, Split 1998.

2000., 107-112, sl. 4-6.
Cambi, N., Herkul na Brau, Klesarstvo i graditeljstvo, 1-2, god XXIV, svibanj 2013, 5-18 i slike.
Cambi, N., Kiparstvo rimske Dalmacije, Split 2005.
Domaszewski, A., Die Religion des rmischen Heeres, Westdeutsche Zeitschrift
fr Geschichte und Kunst, 14, Trier 1895, 52.
Dorcey, P., The Cult of Silvanus, Leiden 1992, 68-70.
Eumen, Panegyrici latini [XII Panegyrici Latini, recognovit Dominicus Lassandro (Corpus Scriptorum Latinorum Paravianum), Augustae Taurinorum 1992.]
Ferguson, J., The Religions of the Roman Empire, London 1974, 214-220.
Ferri, S., Luci e l ombre sulla interpretatio romana, Convegno internazionale Renania Romana, Atti dei convegni Lincei 23, Roma, 14 16
aprile 1975, Roma 1976.
Glavii, M., Mithren sub divo in den Drfern Vratnik und Prozor bei Otoac (Arupium), Archaeologia Poetovionensis, 2, Akten des internationalen Symposium, Ptuj, 2001, 221-231.
Gunjaa, Z., Reljef Silvana Messora iz Ridera, VAHD, LXX-LXXI, 1968.69.
(Split 1977.), 177-183, sl. 1, 2.
Herbig, R., Pan der griechische Bocksgott, Frankfurt am Main 1949.
Hoffiler, V. - B. Sarja, Antike Inschriften aus Jugoslawien 1, Agram 1938.
Kunti Makvi, B., Borvo et Damona Vidasus et Thana: les possibilites
de l analyse comparative, Illyrica antiqua ob honorem Duje Rendi-Mioevi. Radovi s meunarodnog skupa o problemima antike
arheologije, Zagreb 6. 8. XI. 2003, Zagreb 2005, 329-351.
Marquardt, N., Pan in der hellenistischen Kunst und kaiserzeitlichen Plastik,
Bonn 1995.
Mari, D., Ikonografski tip Nimfa sa koljkama, VAMZ, 3. ser. XXX-XXXI
103-124, sl. 1-7.
Matijai R. - F. Tassaux, Liber et Silvanus, Les cultes polythistes dans l
Adriatique romaine, Paris-Bordeaux 2000, 65-117.
Mayer, A., Die Sprache der alten Illyrer I, Wien 1957.
Mayer, A., Vidasus, der illyrische Silvanus, VHAD, 22-23, 1943, 187-191.
Medini, J., Neki aspekti razvoja antikih religija na podruju Japoda, Arheoloka problematika Like. Znanstveni skup Otoac 22-24. IX. 1974,
Split 1975, 87-88.
30
Medini, J., Prilog poznavanju i tumaenju ikonografije boice Dijane u Iliriku,

RFFZ 23 (10), 1983, 20-25.
Lipovac Vrkljan G. . Mileti, Reljef Dijane iz Ridera, Opuscula Arcaeologica, 23-24 (1999. 2000.), 155-164.
Novak, G., Povijest Dubrovnika, Zagreb 1971.
Passio SS. Perpetuae et Felicitatis [T. I. Nijmegen, Passio sanctarum Perpetuae et Felicitatis, latine et grece (Florilegium patristicum, 43), Bon
1938.
Pakvalin, V., Reljef Silvana i nimfi, GZM, n.s. XIX, 1964, 151-155.
Plinije, N.h. XXXIV, 45 [Plinije Stariji, Povijest antike umjetnosti, odabrani
ulomci, Split 2012, 52-53].
Rendi Mioevi, D., Problemi romanizacije Ilira s osobitim obzirom na kultove i onomastiku, Iliri i antiki svijet, Iliroloke studije. Povijest
arheologija umjetnost numizmatika - onomastika, Split 1989.
Rendi-Mioevi, A., Uz dva Silvanova svetita u okolici Salone, Arheoloki
radovi i rasprave, VIII-IX, 1982, 121-133, sl. 1, 2, tab. I-V.
Rendi-Mioevi, A. - I. Pedii, Nouveaux tmoinages pigraphiques du culte de Sylvain Rider, Illyrica antiqua ob honorem Duje Rendi-Mioevi. Radovi s meunarodnog skupa o problemima antike arheologije, Zagreb 6. 8. XI. 2003, Zagreb 2005, 415-424.
Rendi-Mioevi, A. - M. egvi, Religions and Cults in South Pannonian Regions, Religions and Cults in Pannonia, Exhibition at Szkesfehrvr,
Csk Istvn Gallery 15 May 30 September 1996, Szkesfehrvr
1998, 7-11.
Rendi-Mioevi, A., Les traditions autochtones dans les reprsentations figures sur le territoire des Dalmates illyriens, Romanisation und
Resistenz in Plastik, Architektur und Inschriften der Provinzen des
Imperium Romanum. Neue Funde und Forschungen, Akten des VII.
Internationalen Colloquiums ber Probleme des Provinzialrmischen Kunstschaffens Kln 2. bis 6. Mai 2001, Mainz 2003, 408-419.
Rendi-Mioevi, D., Neki ikonografski i onomastiki aspekti Silvanove kultne zajednice u Panoniji i Iliriku, Iliri i antiki svijet, Split 1989,
507-522.
Rendi-Mioevi, D., Autohtoni i doseljeni ivalj rimske Dalmacije (Ilirika),
Iliri i antiki svijet, Iliroloke studije. Povijest arheologija umjetnost numizmatika - onomastika, Split 1989.
Rendi-Mioevi, D., Da li je speleum u Moiima kraj Cavtata (Epidaur) sluio samo Mitrinom kultu, Iliri i antiki svijet, Split 1989, 531-537.
31
Rendi-Mioevi, D., Silvan i njegova kultna zajednica, Ikonografska studija

o spomenicima s teritorija Delmata, Iliri i antiki svijet, 461-465.
Ross Taylor, L., Augustales, Seviri Augustales, and Seviri: A Chronologal
Study, Transactions and Proceedings of The American Philological
Association, 45, 1914, 239.
Schneider, R. von, ber bildlichen Denkmler Dalmatiens u: Hirschfeld, O.,
Bericht ber eine Reise in Dalmatien, (Archologisch-epigraphisches Mittheilungen aus sterreich-Ungarn IX), 1885. 37-46.
Selem, P., Quelques indices sur les relations entre les divinits autochtones et
orientales en Dalmatie romaine, Illyrica antiqua ob honorem Duje
Rendi-Mioevi. Radovi s meunarodnog skupa o problemima antike arheologije, Zagreb 6. 8. XI. 2003, Zagreb 2005,425-431.
Simon, E., Die Gtter der Rmer, Mnchen 1990, 200-205 (s.v. Silvanus).
ael Kos, M., Private Munificence in Salonae under the Principate, VAHD,
86 (1993), 198-211.
Tacit, De Origine et situ Germanorum [Tacitus, Publius Cornelius, De origine et situ Germanorum (ed. J. G. C. Anderson) Oxford, 1970.]
Tassaux, F., Les dieux augustes en Istrie, u Arheoloka istraivanja u Istri,
Znanstveni skup Pore, 22.-26. rujna 1994. Izdanja Hrvatskoga arheolokog drutva 18, Zagreb 1997, 77-84.
Tertulijan, Ad uxorem [Tertuliani opera, CCL I, 1954, 371-394].
Tertulijan, Apologeticus Adversus Gentes pro Christianis [CCL I, 77-171].
Tertulijan, De exhortatione castitatis [CCL II, 1954, 1013-1035].
Tertulijan, De pallio [CCL II, 1954, 731-750].
Tertulijan, De testimonio animae [CCL I, 1954, 173-183].
Wilkes, J. J., The Illyrians, Oxford and Cambridge (USA), 1996. [[Iliri, Split
2001.]
Wissowa, G., Interpretatio Romana. Rmische Gtter im Barbarenlande, Archiv fr Religionswissenschaft, Nr. 19, 1918, 149
Zaninovi, M., Ilirsko pleme Delmati, ibenik 2007. Nenad Cambi
32
Ilustracije:
Sl. 1. Reljef
Silvana
iz
Trogira.
Gradski muzej Trogir
Sl. 2. Reljef Diane, kipara

Maksimina, Proloac II. st.
Arheoloki muzej u Splitu
33
Sl. 3. Diana i Silvan, Aequm (itluk), Muzej Franjevakog samostana u Sinju
Sl. 4. Silvanov natpis iz Klapavice kod Klisa. Arheoloki muzej u Splitu (inv. br. A
3928)
34

Sl. 5. Ulomak reljefa
s prikazom Silvana i
nimfa. umska nimfa
(Nimfa silvestris) na
ulomku prikazana s listom kao umskim simbolom.
Sl. 6. Ulomak reljefa s

prikazom izvorskih nimfa
(Nimfae fontanae) sa koljkom. Arheoloki muzej Split
35
Sl. 7. Ulomak reljefa
s prikazom Silvana
i izvorskih nimfa
(Nimfae fontanae) sa
koljkom, Radunica
(Split)
Sl. 8 Silvan Nimfe

bez atributa koje kriaju ruke na prsima
pri plesu. Arheoloki
muzej Split.
36
Sl. 9. Reljef s prikazom Silvana s nimfama, Klis
Sl. 10. Dva Silvan svaki sa svojom skupinom nimfa, Carevo polje kod Jajca (BiH).
37
Sl. 11. Silvan s Jupitrom (?) i nimfama Karakaica kod Ekvuma, Muzej Franjevakog
samostana u Sinju
Sl. 12. Silvan Diana, Silvan, Merkur iz Ridera (Danilo Biranj). Arheoloki muzej u
Splitu
38
Sl. 13 Silvan iz Perue kod Klisa,

Arheoloki muzej u Splitu
Sl. 14, Silvan, neko uzidan u

kuu Mikeli (Solin), sada u
Arheolokom muzeju u Splitu
Sl. 15. Silvan,

Dioklecijanova
palaa u Splitu
Sl. 16. Natpis o gradnji Silvanova hrama (Salona). Arheoloki muzej Split
39
Nenad Cambi
Religion of Sylvan and Nymphs in ancient Dalmatia
Summary
The indigenous peoples of Dalmatia were at a high level of religious development before the Romans came to their territory, though it would be hard to imagine
their Romanization without idiosyncratic processes.
The Romans perhaps unconsciously perceived that all religions, more or less,
have a common Indo-European origin, and that in many aspects even complex systems
have similarities which can be reduced to a common and acceptable level from which
it was possible to achieve mutual connections. Roman religion was not unique, and
set forever as such; therefore, it easily accepted other religions which were developed
in new environments and got closer to Roman systems, and as such, they got further
away from their own sources. When describing one ceremony of the Germanic tribe
Naharvali, Tacitus used the syntagm interpretatio Romana which indicates the similarity of individual deities to Roman religious (not iconographic) essence.
In this work, special attention is given to Sylvan and his community which was
particularly developed in the territory of the Delmatae and related central Dalmatian
peoples, but given the statistics of the monuments, it could be assumed that the
worship spread to some other indigenous Illyrian communities, but never to such an
extent that would overshadow any existing either local, or Roman deities.
For interpretation of the spirit, or the numen of numerous depictions of Sylvan
with Nymphs, one inscription from Klapavica near Klis, currently held in the
Archaeological Museum in Split (inventory no. A 3928) is extremely important, and
it reads:
Exi]mperio Domini Iovis
Op]timi Maximi ivssit sibi aedem
fier]i cvm svo Consentio Deor(um) Dearv[m que
S]ilvestrium Nymphis Fontanis cvm [Sil]vano
Nymphis Silvestrium cvm Silvano Fe[
sc]enia Astice cvm svo pare conivge T(ito)
......] Favsto VI et Avg(ustali) a solo restituit.
The interpretation of the inscription could be that Jupiter also had its forest
community formed by one Sylvan with water nymphs, and another Sylvan with forest nymphs. Both groups formed the community of forest deities who were a part of
Jupiters circle (Consentio deorum dearumque). Jupiter is at the forefront, in addition
to his gods and goddesses, of the group consisting of one Sylvan with water nymphs,
and the other Sylvan with forest nymphs. Sylvan with water nymphs and Sylvan with
40
forest nymphs is a motif known on a number of reliefs. Except in one case, those two
groups would never appear on the same relief. The only one on which these two groups occur together (two and three nymphs), and, as it seems with different attributes
(reeds in the group on the left, and a small tree in the group on the right), is the relief
from Carevo polje (Emperors field) near Jajce in Bosnia. This relief would be the
iconographic confirmation of the Klapavica inscription. Two Sylvans and two groups
of nymphs form the core of natural and cyclical religion of Sylvans rhythm followed
by nymphs.
There is a relief found in the vicinity of Klis depicting Sylvan who is sitting on
a cliff playing a panpipe, while nymphs dance to his music (the first and third nymph
hold kerchiefs which are well known dancing requisites) holding each others hands
which are laid down next to their bodies. Nymphs are obviously subordinated in that
family, but they are responsible for the natural cycle of waters and woods i.e. vegetation. Even when he is not playing, the panpipe in Sylvans hand indicates that with
his music he moves forces of nature to stimulate vegetation and water flows. Sylvans
music is simple shepherds music, but at the same time, it is also cosmic. One more
characteristic feature is that nymphs, at least in Dalmatia, are never depicted alone
(i.e. without Sylvan).
The Klapavica inscription brings a new, and certainly noted, but not yet sufficiently explained feature into the system of Sylvan and Nymphs which reflects further
degree of discreet Romanization. Namely, that two-component cycle is inserted under the wing of the supreme Roman god, Jupiter. The confirmation of Jupiters role
in Sylvans religion may be an extremely important relief from Karakaica (in the
vicinity of Ekvum) near Sinj (currently held in the Archeological Museum of the
Franciscan Monastery in Sinj). The figure depicted on the right, undoubtedly belongs
to a Roman deity presented in the traditional manner, one of those who belongs to
older generations of gods (Jupiter, Pluto, or Neptune). Mercury depicted on the relief
of Sylvan and goddess Diana originating from Danilo, also belongs to Jupiters circle,
which is not totally unexpected, although that deity can be a classic Roman intruder
in the specific environment where autochthonous cults and the surviving remains of
the Delmatian anthroponomy have been well preserved. It was hard to resist Roman
influences, no matter whether they were spontaneous or deliberate, if there was such
desire at all.
Those to whom Sylvans reliefs were dedicated (Sylvan alone, or together with
goddess Diana and nymphs) usually dont have indigenous names. It seems that the
religious essence of deities was more resilient to Roman assimilation than were their language, anthroponomy, and theonyms. Although the inscriptions that definitely
prove the participation of an autochthonous ethnic element in Sylvans religion are
not frequent, they are sometimes recognizable, but in a high degree of anthroponymic
Romanization.
Statistically and iconographically, Pan-like Sylvan has been rooted on the
territory of the central Illyricum. The original cult was on the territory of Delmatae
and from there it spread into its near or far neighborhoods. Liburnian, Histrian, and
41
Iapodian territories (on the North-West), i.e. the territories of southern Illyrian people,
confirm the breakout of religion from the central part of Roman Dalmatia. A rather
large number of Sylvan reliefs from Salonas territory confirm that the iconographic
representation of a Pan-like deity developed there. It is possible that such iconography
was realized in contact with Greeks for whom Salona was one of the most important
starting points towards the inland.
Sylvans divine essence comprised care for the annual cycle and maintenance
of the economic branches that depended upon his music and the harmonious dancing
of forest and water nymphs. That system fits into general picture of Roman religion
which put indigenous concepts under its supreme authority, though Romanization
was not a one-way, but a two-way process in which the locals themselves also participated. If at first Romanization met with resistance, in its later development it was
readily accepted in the local community.
Nekoliko neobjavljenih kultnih spomenika

iz Danila
Toni Brajkovi, dipl. arheolog
Muzej grada ibenika
UDK: 292.21 : 904(497.5-3 Dalmacija) 01/02

Izvorni znanstveni lanak
Ante Rendi-Mioevi, prof.

Zagreb
Primljeno, 4. travnja 2013.
U lanku je rije o etiri neobjavljena kultna spomenika: tri su iz

fundusa Antike zbirke Muzeja grada ibenika, a jedan se nalazi u privatnom vlasnitvu. Dva kamena spomenika ulomak skulpture, koji je
teko precizno determinirati, i reljef s prikazanim enskim poprsjem i glavom mukarca u profilu te bronana statueta s likom HermesaThota
sigurno su iz Danila (antiki Rider, Municipium Riditarum), a za ulomak
kamenog reljefa koji prikazuje Dijanu ili Mitru mjesto nalaza nije sa sigurnou utvreno, premda je najvjerojatnija pretpostavka da i on potjee
iz istog nalazita.
Kljune rijei: Danilo (Rider), HermesThot, Pan, nimfe, Silvan, Dijana, Mitra
Uvod
Prigodom revizije kamene spomenike grae pohranjene u lapidariju Muzeja grada ibenika evidentirana su tri zanimljiva, do sada neobjavljena spo
menika: dva su ulomci s reljefnim prikazima, dok se jedan odnosi na ulomak
skulpture. Svi oni, po svemu sudei, potjeu iz Danila, antikog Ridera, lokaliteta koji je u znanstvenoj i strunoj javnosti osobito poznat po brojnim natpisima sa sauvanim imenima domaega, ilirskog, ili jo preciznije delmatskog
podrijetla. Iz istog nalazita potjeu i brojne potvrde o tovanju pojedinih protagonista slubenog rimskog i orijentalnog te domaeg panteona, istaknutih
boanstava epihorskog podrijetla. Sauvani su spomenici posveeni Jupiteru, Dijani, Mitri, Velikoj Majci (Magna Mater) i dr., a najbrojnije su ipak
zastupljeni natpisi ili figuralni prikazi posveeni vodeem ilirskom, poglavito
delmatskom boanstvu Silvanu. Jedan, a moda i dva ulomka, najvjerojatnije
se odnose na prikaze boice Dijane, dok je za jedan spomenik maleni reljef
sa enskim poprsjem i mukom glavom prikazanom u profilu teko definirati o kakvu je tipu spomenika rije, a postoje dvojbe i u odnosu na moguu
44
atribuciju prikazanih likova. Vrlo je zanimljiv i etvrti u tom nizu neobjavljenih spomenika, bronana statueta Hermesa (Merkura)Thota, ponajvie zbog
injenice to je rije o boanstvu koje u tom kraju prethodno nije bilo evidentirano. Stoga bronana satueta tog sinkretistikog boanstva prua mogunost potpunijeg sagledavanja religijskih preferencija tamonjeg stanovnitva,
a naposljetku dopunjuje i postojeu sliku kultne ostavtine antikog Ridera
(Municipium Riditarum). To je razlog to i ovaj osvrt na navedene spomenike
zapoinjemo upravo s tom, za to podruje, jedinstvenom statuetom.1
Staueta HermesaThota
Prema usmenim navodima u koje nema razloga sumnjati bronana statueta Hermesa (Merkura)Thota (vis. 6,6 cm, te. 46 g.) sluajno je pronaena
na podruju Danila Gornjeg (sl. 1a, 1b). Mjesto nalaza nije precizno utvreno,
ali postoje indicije kako je rije o prostoru izmeu lokve Munjae i poznatog
danilskog lokaliteta Gradine. Statueta je sauvana gotovo u cijelosti i nedostaje joj samo dio potkoljenice desne noge, kao i pretpostavljeno postolje. Boja
bronce prevladavajua je tamnozelena, uz sporadine natruhe zemljane skrame nakupljene u dubljim uleknuima. HermesThot nazivat emo ga tim
imenom jer je tako uvrijeeno u znanstveno-strunoj literaturi prikazan je u
stojeem poloaju, oslonjen na uspravljenu desnu nogu, dok mu je lijeva noga
blago savijena u koljenu i odmaknuta u stranu. Opisani poloaj jasno pokazuje elju za prikazivanjem lika u karakteristinom poloaju kontraposta. Statueta prikazuje mladolika mukarca s naglaenom muskulaturom koja osobito
dolazi do izraaja du sredinje osi tijela, u predjelu torza i nogu, dok su ruke
izvedene nemarnijim postupkom, s nedovoljnom preciznosti u obradi detalja.
U desnoj ruci, blago savijenoj u laktu i ispruenoj u stranu, HermesThot dri
kesu s novcem (maruspium), dok je lijevom obujmio glasniki tap (caduceum, kerykeion) isprepleten zmijama pod kojima su prikazana dva krilca. ake
ruku naziru se vrlo nejasno. Svi elementi torza i nogu vrlo su jasno oznaeni,
a isto se moe kazati i za plastino oblikovane genitalije koje su znatno ote1 Statuetu nam je u svrhu objavljivanja ljubazno ustupila gospoa Dragica Klari. Kao
mlada uiteljica engleskog jezika ona je tijekom kolske godine 1959./60. zapoela radni vijek
u Osnovnoj koli u Danilu (prije Danilo Gornje), koje je od ibenika udaljeno 15 kilometara
u pravcu istoka. Tih godina zapoela su arheoloka istraivanja na lokalitetu Bitinj i tom je
prigodom bilo otkriveno znamenito neolitiko naselje eponimne, danilske kulture, a gotovo
istodobno su na lokalitetu Stari ematorij pored crkve sv. Danijela otkriveni ostatci antikog
i ranokranskog sloja rimskog Ridera (Municipium Riditarum). Potrebno je spomenuti i
eljeznodobnu Gradinu koja je dio prvotnih funkcija sauvala sve do vremena velike seobe
naroda poetkom srednjega vijeka. Izmeu Gradine i poloaja na kojemu se nalazi osnovna
kola (ua lokacija nije utvrena) jedan od tadanjih uenika naao je bronanu statuetu te ju
predao uiteljici Dragici Klari u ijem se posjedu i danas nalazi.
T. Brajkovi A. Rendi Mioevi, etiri nova spomenika kulta iz Danila45

ene. Potkoljenica desne noge je odlomljena, dok je nasuprotna potkoljenica
u cijelosti sauvana, zajedno s grubo oblikovanim stopalom. Boanstvo je
prikazano polunago, zaogrnuto ogrtaem (hlamida) ovijenim oko ramena i
lea, s izrezom oko vrata, ili tonije sprijeda na prsima. Gusto naborana draperija profilirana je nizom vodoravnih i okomitih ureza i prekriva vei dio
prsnog koa. Ogrta je prikopan fibulom na desnom ramenu: prebaen je
preko lijevog ramena i nadlaktice te prati stranju liniju ruke seui do visine
koljena. Noge su djelomice spojene, to jasno pokazuje manjkavost obrade
nakon lijevanja. Na glavi se istie petas (petasos), karakteristini eir iroka
oboda s plastino profiliranim rubom koji je najuoljiviji na stranjoj strani
glave te krilca izmeu kojih se uzdie ibisovo pero, ikonografski detalj koji
statuetu jasno determinira kao lik HermesaThota. Lice boanstva je unato izlizanosti ipak sauvalo gotovo sve najvanije fizionomske detalje oi
bademasta oblika s tragovima obrva, pravilan nos, zatvorena usta i oba uha.
S prednje strane uz rubove petasa primjetan je niz povezanih krunica: one
oito simuliraju kovravu kosu koja proviruje ispod izboena oboda eira.
Bronana statueta HermesaThota iz Danila po svemu sudei pripadala je uobiajenom kunom inventaru, tj. najvjerojatnije dijelu lararija nekog
tamonjeg privatnog objekta. Bronanih statueta koje prikazuju lik tog sinkretistikog boanstva u Hrvatskoj je ukljuujui i podruje Dalmacije
sauvan dostatno velik broj pa je mogue govoriti o razmjernoj rairenosti
i popularnosti njegova kulta u navedenim podrujima (usp. Brunmid 1914:
223, 224, sl. 36; A. Rendi-Mioevi & egvi 1998: 10; ani-Proti 1988:
26, 27, T III, sl. 16 18; Selem 1997: 96, nr. 2.61, 97, nr. 2.63, 144, nr. 9., t.
Slika 1a. Bronana statueta Hermesa-Thota, prednja strana (snimio: T. Brajkovi, 2009.)
Slika 1b. Bronana statueta Hermesa-Thota, stranja strana (snimio: T. Brajkovi, 2009.)
46
XXV., XXXV. b, LXXI. a; Kova & Koevi 2003: 28-29, 61, kat. br. 148;
A. Rendi-Mioevi 2009: 216-217, sl. 2, T. 1: c, d; 218, sl. 3, T. 2: a, b; Abrami & Colnago 2011 (1909): 240-241, sl. 13; Selem & Vilogorac Bri 2012:
br. 21 i 22, 32-33). Sauvani primjerci s likom HermesaThota, s iznimkom
primjerka iz Osijeka (Selem 1997, 144, T LXXI, sl. 9.4), meusobno se ikonografski gotovo ne razlikuju, a meu njima nema niti znaajnih tipolokih
razlika. Sauvane statuete, ukljuujui i primjerak iz Danila, nadahnute su
helenistikim uzorima: masivno su lijevane tehnikom lijevanja u kalupu, da bi
zatim, ovisno o elji i platenoj moi naruitelja, u veoj ili manjoj mjeri bile
doraivane. ini se da statueta iz Danila nije bila u znatnijoj mjeri naknadno
doraivana, a pojedini karakteristini detalji slabije se razabiru i zbog jasno
uoljivih povrinskih oteenja.2
Danilska statueta HermesaThota, kao i drugi slini prikazi tog boanstva, sadri ikonografske elemente koji podjednako karakteriziraju grkog
Hermesa, odnosno rimskog Merkura, kao i egipatskog Thota. Merkur pripada najpopularnijim boanstvima rimskoga panteona, a osobito je bio tovan
kao boanstvo trgovine te je s takvim obiljejima bio najee prikazivan.
Njegovo ime izvedenica je rijei merx (nadnica, naknada), odnosno mercor
(kupovati, trgovati). Ve u 5. st. pr. Kr. Merkur je identificiran s grkim Hermesom, Zeusovim sinom, glasnikom bogova i sprovodnikom ljudskih dua
u podzemni svijet. Smatran je i zatitnikom mladei i trgovaca, pronalazaa
i putnika, kao i varalica i kockara. Njegovu okretnost i hitrost simboliziraju
krilca koja se pojavljuju ili na obui (pedila) ili na eiru iroka oboda. Od 4.
st. pr. Kr. rimski Merkur prikazivan je u liku mladia koji u desnici dri kesu s
novcem (marsupium), dok na lijevoj ruci ima prislonjen glasniki tap ovijen
zmijama (kerykeion, caduceum). Egipatski Thot, s kojim je HermesMerkur sinkretistiki bio povezan, pripadao je najstarijim staroegipatskim boanstvima. U teologiji faraonskog Egipta povezivan je s Izidom te prikazivan s
ibisovom glavom. Od egipatskih boanstava upravo je Thot na najizravniji
nain asimiliran s grkim Hermesom (Selem 1980: 65). U helenistiko doba
kao sinkretizirano boanstvo poinje se pojavljivati s nazivom Hermes Trismegistos (triput velik) (Rendi-Mioevi 2009: 218). Prema jednom mitu
o postanku Thot je stvoritelj prvih ljudskih zajednica kojima je prenio sva
znanja i umijea, zabiljeena u 42 knjige (hermetiki tekstovi). Smatran je
boanstvom mudrosti i arobnjatva, a vjerovalo se takoer da je uspio oi2
Na podruju na kojemu je statueta najvjerojatnije naena nalazi se lokva Munjaa. U

njezinu ogradnom zidu, kao i u blioj okolici, otkriven je niz rimskih nadgrobnih spomenika
od kojih su neki (CIL III: 2777, 2779, 2780, 2783, 2784, 2791) iznimno vani za poznavanje
ilirske i poglavito delmatske onomastike. Meu natpisima je i poznati epigrafski spomenik koji
spominje delmatskog plemenskog prvaka (princeps Delmatarum, CIL III 2776).

vjeti pisara Horusa, egipatsko boanstvo zagrobnog ivota. Na posljednjem
sudu biljeio je presude umrlima, promatrajui vagu kojoj je s jedne strane
stajalo srce preminulog, dok je na drugoj strani bilo ibisovo pero, simbol kozmikog reda i istine. Ibisovo pero na vagi znak je Thotova poistovjeivanja
s Hermesom pa se taj njegov karakteristini atribut najee prikazuje meu
krilcima Hermesova (Merkurova) petasa. Kod Grka se kao boanstvo sinkretistiki povezano s Hermesom poinje pojavljivati od, priblino, Herodotova
vremena. Rimski Merkur s Thotom se, meutim, poinje poistovjeivati od 2.
st. pr. Kr. (Rendi-Mioevi 2009: 218), odnosno na prijelazu iz 2. u 1. st. pr.
Kr., a osobito osamdesetih godina 1. st. pr. Kr., od vremena Suline diktature
(Selem 1997: 35). Tijekom vladavine Flavijevaca i Severa, a zatim i u doba
tetrarhije, tovanje egipatskih boanstava bilo je prihvaeno i od najviih slojeva rimskog drutva (Selem 1997: 36 43). Najstariji evidentirani tragovi
kulta egipatskih boanstava u Iliriku potjeu iz druge polovice 1. st., odnosno
iz vremena vladavine Flavijevaca. Figuralni prikazi HermesaThota poglavito su zastupljeni u sitnoj bronanoj plastici. Poput razliitih svjedoanstava
prisutnosti Izidina kulta, kao i kulta drugih boanstava koja su joj bila asocirana s nekima je, poput Tihe ili Fortune, Izida bila i sinkretistiki povezana
statuete HermesaThota u najveem su broju zastupljene u znaajnim urbanim sreditima, kolonijama i municipijima. U tom pogledu prednjae Salona,
Iader, Senia, Varvaria, Aequum i Narona, zatim Pharos i Bigeste, odnosno
Marsonia i Mursa, a uz bok im je, dakako, i Sirmium. Iz svega navedenoga
proizlazi da je kult HermesaThota tijekom nekoliko stoljea bio rairen diljem dananje Hrvatske: njegove statuete iz tih podruja veinom su iz 2. ili
prve polovice 3. st. Krajem 3. st. i poetkom 4. st. intenzitet tovanja HermesaThota u silaznoj je putanji, a slino je mogue zakljuiti sudei prema
relevantnim arheolokim nalazima i u vezi sa tovanjem drugih boanstava
orijentalnog podrijetla.
U tipolokom kontekstu statuetu HermesaThota iz Danila mogue je
pripisati tipu V koji karakteriziraju prikazi polunagog, odnosno nagog
Hermesova (Merkurova) lika, s hlamidom ovijenom oko oba ramena (LIMC
1992, s.v. Mercurius, II, e) Typus V, 508; Rendi-Mioevi, A. 2009: 220, bilj.
17). Statueta iz Danila najvjerojatnije potjee iz 2. ili prve polovice 3. st., iz
vremena u kojemu je kult tog sinkretistikog boanstva bio rasprostranjen
gotovo posvuda na podruju provincije Dalmacije.
Ulomak reljefa s likom enskog boanstva (Dijana?)
Tragove kontinuiranog naseljavanja Danilskog polja mogue je pratiti
od najranijih pretpovijesnih razdoblja. Brojni i iznimno vrijedni su i nalazi koji potjeu iz rimskog doba. To potvruju pronaeni spomenici od kojih
48
su mnogi otkriveni u sekundarnoj upotrebi, a osobito esto bili su koriteni u oblikovanju kasnije (posebice grobne) grobne arhitekture kao izdaan
izvor graevnog materijala. Mnogi su ulomci, ovisno o potrebi, bili, meutim,
preklesavani ili naknadno doraivani, zbog ega su nastajale promjene koje
su trajno izmijenile njihovo izvorno stanje. U strunoj literaturi sauvani su
takoer i podatci o namjernom unitavanju spomenika, to je ponekad bila
posljedica nedovoljne informiranosti, a ee pomanjkanja svijesti o potrebi
i znaenju uvanja spomenikog materijala. Zabiljeene su, takoer, i pojave
namjernog oteivanja spomenika, za koje je bilo procijenjeno da nisu u skladu s kranskom tradicijom i nekadanjim vaeim vrijednosnim sustavima.
Takvim postupcima nepovratno su izgubljeni neki vrijedni spomenici rimskog
provincijalnog likovnog stvaralatva.3
U navedenom kontekstu zanimljiv je ulomak mramornog reljefa za koji je
mogue pretpostaviti da se odnosio na prikaz Dijane (sl. 2, 3). ini se kako je
naen na poznatom danilskom lokalitetu Katuni. Reljef naalost nije cjelovit,
ali sauvani ulomak osim to je nainjen od mramora, materijala koji nije
osobito esto zastupljen u danilskoj (riderskoj) figuralnoj plastici odlikuje
se vrsnoom oblikovanja koja nije mogla ostati nezamijeena.4 Unato fragmentarnosti (vis. 29,1 cm, ir. 35,5 cm, deblj. 19 cm) na ulomku je sauvano
dovoljno karakteristinih elemenata koji sugeriraju atribuciju prikazanog lika
navedenom boanstvu. Na ulomku je vidljivo da je lik prikazan odjeven u nekoliko slojeva naborane odjee. Oito je bio predstavljen u pokretu, premda je
sauvan samo donji dio fogire, priblino od struka do potkoljenice desne noge
ispruene udesno, dok lijeva noga nedostaje jer je otuena.
Prikazani lik odjeven je u viestruko potpasani kratki hiton koji se prema
dnu zvonoliko iri i see do iznad koljena. Po svemu sudei prikazana osoba
zaogrnuta je ogrtaem (hlamida) vidljivim s lijeve strane, uz rub ulomka. Draperija je profilirana naborima koji su vidljivi nie od struka, odnosno mjesta
na kojemu se nalazio pojas, a dalje se ire radijalno prema niim dijelovima
3 Primjer namjernog oteivanja antikih spomenika na danilskom podruju predstavlja,
primjerice, devastacija krune rimskog bunara s reljefnim prikazom Silvana (satira s kozjim
nogama) koji se nalazio u drutvu s tri enska lika u dugih haljinah: oito je rije o
nimfama koje su esto bile prikazivane u drutvu sa Silvanom (usp. Zlatovi 1884: 69). U
istom kontekstu zanimljivi podatci sauvani su u arhivu L. Jelia pohranjenom u splitskom
Arheolokome muzeju. On naime spominje lokalitet Rakov bunar, odnosno ulomke reljefa
i natpisa, vjerojatno iste o kojima izvjeuje i Zlatovi (usp. Rendi-Mioevi 1984: 125,
biljeka 30).
4 Spomenik je naen prilikom prethodno spominjane revizije grae u lapidariju Muzeja
grada ibenika. Naalost, budui da nije bio signiran, a niti zaveden u inventarne knjige, nije
mogue sa sigurnou govoriti o njegovu porijeklu, iako je, po svemu sudei, rije o nalazu
koji je kao spolij bio evidentiran poetkom 1980-ih god., odnosno prigodom sanacije crkve sv.
Danijela.

2
Slika 2. Prednja i bona strana ulomka

reljefnog spomenika s likom enskog boanstva (Dijana?) (crte: B. Vukorepa,
2009.)
Slika 3. Dio ulomka reljefnog spomenika
boice (Dijana?) (snimio: T. Brajkovi,
2009.)
tijela. Na bedrenom dijelu desne noge koja je ispruena udesno vidljiva je

uska traka koja se vjerojatno odnosila na preklopljeni dio hitona skrivenog
pod platem. Rub hitona naznaen je i sa stranje strane, tvorei dva nabora
cilindrina oblika. Iz jednog od nabora prema zavretku ulomka primjetna je
zakrivljena uklesana linija kojoj je znaenje teko precizno determinirati. Zanimljivo je istaknuti kako ogrta pada okomito te nije usklaen s poloajem
tijela koje je odmaknuto u suprotnu stranu. ini se da je gornji dio prikazanog
lika, odnosno dijela spomenika koji nije sauvan, bio nagnut udesno, sukladno s poloajem uzdignute desne ruke koja je, po svemu sudei, prikazana u
trenutku izvlaenja strjelice iz tobolca ili njezina odapinjanja. Nabori ogrtaa
realistino su predoeni okomitim linijama koje se zbog teine draperije u niim dijelovima valovito savijaju, zavravajui slojevito razigranim rubom. Na
sauvanoj nozi jasno se ocrtavaju ostatci gornjeg ruba visoke lovake izme.
Zbog prethodno spomenutoga pretpostavljenog poloaja gornjega dijela tijela
te uzevi u obzir rairenost Dijanina kulta u tom kraju, najvjerojatnijom se
ini pretpostavka kako je rije upravo o tom boanstvu prikazanom u trenutku
lova. Reljef bi, dakle, tipoloki trebao pripadati Dijani (Artemidi) lovkinji. U
takvoj ikonografskoj shemi Dijana je najee bila prikazivana u poloaju
blagog kontraposta, a ponekad i u energinom pokretu. ini se da je takvom
prikazana na danilskom ulomku. Bliskim analogijama mogue je smatrati
ulomak reljefa s lokaliteta DaniloKatuni (Lipovac-Vrkljan & Mileti 2000:
155 164, sl. 1, 2; Brajkovi 2008: 65, 215, kat. 122), zatim prikaz Dijane
50
na lucerni iz Murtera (Brajkovi 2008: 65, 223, kat. 137), bronanu statuetu
iz Vinkovaca (Iskra-Janoi 2001: 33 37) i niz njima slinih prikaza. Drugi
primjeri toga tipa (TIP I)5 ini se da imaju manje naglaen pokret.6 Prigoda
je, meutim, podsjetiti na poznati reljefni prikaz Dijane, Silvana i Merkura iz
splitskoga Arheolokog muzeja, za koji je u ranijoj literaturi bilo pretpostavljeno da potjee iz Narone, ali je naknadno utvreno da je mjesto nalaza tog,
u ikonografskom pogledu, jedinstvenog spomenika lokalitet Biranj u Danilu
(Abrami, 1928-29: 49-52, T. IV, sl. 1; isti: 1952, str. 9; Rendi-Mioevi,
D. 1955: 32-33, T. III, sl. 3; isti: 1989: 494-496, T. LXXXV, sl. 2; RendiMioevi, A. 1984: 121 (biljeka 9), T. I, sl. 2; Gunjaa 1977 (1968-1969):
183-184, bilj. 31; 494-495, T. LXXXV, sl. 2; Lipovac-Vrkljan & Mileti 2000:
159-161, sl. 3; Cambi 2005: 44, 46-47, sl. 54). Navedeni reljef, poput reljefa iz
Belluna (Lipovac-Vrkljan & Mileti 2000: 159), prikazuje Dijanu (Artemidu)
u trenutku svladavanja oborenog jelena (koute). Onemoalu ivotinju Dijana, naime, vrsto dri rukama za rogove, a lijevom nogom koja je savijena
u koljenu dodatno ju pritie teinom tijela. Rije je o tipu koji je u strunoj
literaturi nedovoljno precizno bio oznaavan tipom tzv. Artemide elafabole,
odnosno Artemide koja lovi jelena (kuutu), premda je oito da bi ga ispravnije bilo nazivati tipom Artemide elafoktone (od grkih rijei elafos i kteino),
odnosno Artemide koja ubija jelena (koutu): poput Mitre koji noem ubija
bika i Dijana, drei ju rukama za rogove, trudi se dokrajiti ivotinju koja joj
se bezuspjeno opire. Prethodno opisani danilski ulomak, koji se vjerojatno
odnosi na detalj Dijanina lika, mogue je usporediti s njezinim prikazom na
reljefu zajedno sa Silvanom i Merkurom, ali nema bitnih razlika niti u odnosu
na predstave Mitre koji ubija bika (Mitra taurokton), to dodatno potkrjepljuje
i detalj odjee, Mitrine kratke naborane haljine.
Na osnovi oskudno sauvanih detalja prepoznatljivih na sauvanom
ulomku stoga je teko sa sigurnou zakljuiti da se on odnosi na prikaz Dijane, a sline dvojbe pojavljuju se i u odnosu na tip koji je prikazan. Nije, dakle,
iskljueno da je rije i o prikazu Mitre tauroktona, to je mogue oekivati
5
Medini 1984: 17-25.

Votivni reljefi Dijane: reljefi iz upanjcaKaraule (Patsch 1904: 341, 342; RendiMioevi 1989: 492, 493, T. LXXVI, sl. 1), iz Bitelia kod Sinja (Rendi-Mioevi 2006: 133
143, sl. 1), iz Proloca kod Imotskog (Rendi-Mioevi 1967: 344-345, 352, T. I; LipovacVrkljan & Mileti 2000: 161, bilj. 4, 14; Milievi Brada 2005: 261-262, sl. 6; Cambi 2005:
109-111, sl. 160), kao i iz Livanjskog polja (Rendi-Mioevi 1955: 34-35, T. IV, sl. 3; isti
1989: T. LXXVI, sl. 1, 2; Lipovac-Vrkljan & Mileti 2000: 161, bilj. 14). Usp. takoer reljefe
Dijane i Silvana iz itluka (Rendi-Mioevi 1955: 31, T. I, sl. 2; Lipovac-Vrkljan & Mileti
2000: 161, bilj. 14; Cambi 2005: 124, sl. 186), iz Glamokog polja Halapi Graca (RendiMioevi 1955: 31, T. I, sl. 4; Lipovac-Vrkljan & Mileti 2000: 161, bilj. 14), kao i Dijanine
skulpture iz Podstrane (Lipovac-Vrkljan & Mileti 2000: 161, bilj. 14) i Kampora na Rabu
(Glavii 1998: 33-41, T I - II; Lipovac-Vrkljan & Mileti 2000: 161, bilj. 14).
6

na danilskom podruju s
obzirom da su spomenici
obaju spomenutih boanstava, u tom kraju prethodno bili evidentirani.
injenica je, meutim,
da su spomenici posveeni Dijani, samoj ili u
drutvu s drugim boanstvima, zastupljeni u veem broju. Na riditskom
podruju najbrojnije su
potvrde tovanja SilvaSlika 4. Ulomak reljefa Amora i Psihe
na, samoga ili u drutvu s
(snimio: T. Brajkovi, 2009.)
drugim boanstvima (poglavito nimfama), a njega slijede spomenici posveeni Jupiteru i potom Dijani.7 Uzevi u obzir sve to je prethodno navedeno, kao i relevantne statistike
podatke, ini se loginom pretpostavka kako se analizirani ulomak odnosi na
Dijanu prikazanu kao lovkinju, odnosno u trenutku vaenja strjelice iz tobolca
ili odapinjanja strjelice iz luka to ga je vrsto drala u rukama.
Kvaliteta oblikovanja sauvanog ulomka, kao i materijal od kojega je
spomenik bio nainjen (mramor), sugeriraju da je, po svemu sudei, rije o
istoj radionici u kojoj je nastao i dio reljefa s prikazom Amora i Psihe (sl. 4),
sauvan na ulomku sarkofaga koji je takoer podrijetlom iz Danila (Pedii
2000: 47; Brajkovi 2008: 65, sl. 12, 215, kat. 121). tovie, iz iste radionice
vjerojatno potjee i dio skulpture o kojoj e vie rijei biti u nastavku ovog
rada. Na osnovi stilskih osobina te analogija koje, dodue, u tom kraju nisu
odvie brojne, ini se da bi analizirani danilski ulomak trebalo okvirno datirati
u 2. st. ili u prvu polovicu 3. stoljea.
7 Uz dva prethodno spominjana reljefna spomenika iz Katuna i Birnja potrebno je uzeti u

obzir i jedan davno pronaeni i u nekoliko navrata objavljeni rtvenik posveen boici Dijani
(Ljubi 1860: 248, br. 10). Autor kao mjesto njegova nalaza navodi Konjevrate. Budui da su
u tadanje vrijeme pojedina mjesta nerijetko bila neprecizno ubicirana, mogue je pretpostaviti
da se u navedenom sluaju imenom navedenog sela takoer pomiljalo na Danilo. Nije, dakle,
iskljueno da je i taj rtvenik riditskog podrijetla, iako takvu mogunost nije mogue potkrijepiti
pouzdanim dokazima.
52
Ulomak mramorne skulpture enskog boanstva (Dijana?)

Ulomak mramorne skulpture (sl. 5, 6), do sada neobjavljen, takoer je
otkriven na podruju Danila (visina 18 cm, irina 28,5 cm, debljina 13 cm).8
Sauvan je samo donji dio skulpture, priblino od visine struka do gornjih
dijelova natkoljenica. Prikazan je dio enskog lika kojemu je desna noga u
prirodnom, gotovo okomitom poloaju i priblino slijedi os donjeg dijela tijela, dok je lijeva noga energino iskoraila ulijevo. Prikazani lik odjeven je
u kratku haljinu, naborani hiton, za koji je mogue pretpostaviti da je bio potpasan u struku, dok se haljina u donjem dijelu zvonoliko iri oko razmaknutih
nogu. To se nazire iz irokih i koso rasporeenih nabora draperije. Vrsta odjee i poloaj slini su prethodno opisanom ulomku, to znai da se podjednako
pojavljuju na prikazima Dijane i Mitre, o emu je prethodno bilo vie rijei, a
nije iskljuena mogunost da je bio prikazan i neki drugi, nama nepoznati lik.
Na osnovi postojee spomenike grae koja je prethodno otkrivena u Danilu
treba pretpostaviti da je rije o ulomku skulpture nekog od boanstava antikog panteona. S obzirom na ikonografske detalje sline onima na prethodno
opisanom ulomku reljefa rije je o kratkom naboranom hitonu, zatim o lijevoj nozi energino ispruenoj ulijevo i sl. ini se loginim pretpostaviti da
je takoer rije o prikazu Dijane, ili moda Mitre, to zbog fagmentarnosti
spomenika nije mogue sa sigurnou utvrditi. S obzirom na vrstu materijala
od kojega je nainjen (mramor), kao i razmjerno visokih oblikovnih kvaliteta, ini se da je i taj ulomak, poput prethodno spominjanih ulomaka reljefa
Amora i Psihe i Dijane, potekao iz iste radionice. Razmjerno visoka kvaliteta oblikovanja sugerira da bi mogla biti rije o radionici koja je djelovala u
Saloni, glavnom gradu provincije Dalmacije. Zbog fragmentarnosti danilske
skulpture ulomak je teko precizno datirati. Mogue je meutim pretpostaviti
da je najvjerojatnije rije o razdoblju 2. ili 3. st., dakle o vremenu iz kojega, po
svemu sudei, potjee i prethodno opisani ulomak mramornog reljefa.
Ulomak reljefa sa enskim poprsjem, mukom glavom i natpisom
Unato fragmentarnosti i znatnim povrinskim oteenjima meu kamenim spomenikim materijalom pohranjenim u lapidariju ibenskog Muzeja
pozornost privlai po mnogim osobinama rijedak i zanimljiv ulomak vrlo
malenih dimenzija (24,8 x 13,4 x 8,4 cm). Za razliku od prethodno analizira8 Na spomeniku na prednjoj strani napisano je: Danilo 70. Navedena signatura ne
odnosi se, meutim, na inventarni broj, nego, po svemu sudei, na godinu pronalaska
spomenika. Budui da ranije nije bio inventiran, nisu poznate poblie okolnosti o
kontekstu nalaza.

5
Slika 5. Prednja i bona strana donjeg

dijela skulpture, (crte: B. Vukorepa,
2009.)
Slika 6. Donji dio skulpture (snimio:
T. Brajkovi, 2009.)
nih mramornih spomenika navedeni je ulomak nainjen od kamena domaeg

podrijetla, najvjerojatnije vapnenca. Rije je o ulomku koji kompozicijski nalikuje nadgrobnim stelama, spomenicima s figuralnim reljefnim sadrajem u
gornjem dijelu i natpisom od njega je, naalost, itljivo samo nekoliko slova
u donjem dijelu (sl. 7, 8). Prema raspoloivoj evidenciji ulomak je u ibenski
7
Slika 7. Ulomak reljefa sa enskim poprsjem i glavom rogata mukarca (snimio: T.

Brajkovi, 2009.)
Slika 8. Prednja i bona strana reljefa sa enskim poprsjem i glavom rogata mukarca (crte: B. Vukorepa, 2009.)
54
Muzej dospio 1949. god., nakon to je kao graevni materijal prethodno bio
uzidan u pojatu (talu) na danilskom lokalitetu Katuni, poznatom nalazitu zanimljivih antikih spomenika, meu kojima je i ulomak mramorne skulpture o
kojemu je prethodno bilo rijei.
U gornjem dijelu ulomka prikazano je ensko poprsje, dok je na manjem
dijelu ulomka, uz njegov desni rub, prikazan prednji dio muke glave. Za razliku od poprsja koje je prikazano en face, prikaz muke glave je u profilu, lica
usmjerenog prema poprsju. Izboeni dijelovi lica, osobito nos, dodiruju dugake pramenove enske kose koji padaju uz lijevi obraz. Potrebno je takoer
naglasiti da je gornji dio ulomka s figuralnim prikazom jednostavnom vodoravnom profilacijom razgranien od natpisnog polja u donjem dijelu ulomka.
Navedena kompozicijska shema nalikuje spomenicima nadgrobnog karaktera,
poglavito stelama. Paljivijom analizom koja ukljuuje i pretpostavljene dopune reljefnog prikaza na sauvanom ulomku, kao i na osnovi teko itljivih tragova slova urezanih na natpisnom polju, a uzimajui takoer u obzir i
malene dimenzije sauvanog ulomka, ipak smo se priklonili miljenju da je
rije o votivnom spomeniku i da je manje vjerojatno da bi spomenik mogao
biti nadgrobnog karaktera. To ipak ne mora znaiti da su iskljuene i druge
mogunosti njegova determiniranja.
Vei dio reljefnog prikaza na sauvanom ulomku o tome je i prethodno
bilo rijei odnosi se na ensko poprsje prikazao en face. Vei je problem
o kakvu ili ijem poprsju je rije te u kolikoj su mjeri oteenja utjecala na
izvorno stanje spomenika. Gotovo je sigurno da nedostaju pojedini dijelovi
spomenika, to donekle nagovjetavaju upravo oteenja najuoljivija uz lijevi rub ulomka. Na tom mjestu ini se da je mogue pretpostaviti nastavak sauvanog reljefnog prikaza, kao i pripadajueg dijela natpisa. Teko je nagaati
o moguem sadraju dijelova za koje pretpostavljamo da nedostaju, odnosno
da su odlomljeni, ali nema dvojbe da je spomenik u znatnoj mjeri preoblikovan i da je bio prilagoen potrebama ugraivanja u zid prethodno spominjane
tale. Mogue je takoer pretpostaviti da tom prigodom nisu bili otklesani
smo rubni dijelovi ulomka, nego i vei dijelovi spomenika koji nisu sauvani.
Slinih, dodue manjih intervencija, bilo je i na suprotnoj, desnoj strani ulomka te u njegovim donjim dijelovima, na natpisnom polju. Zanimljivo je svratiti
pozornost i na injenicu da su po sredini ulomka i u njegovu gornjem dijelu
mjestimice vidljivi tragovi oksidacije eljeza, to govori u prilog sekundarnoj
upotrebi, a moda i o njegovu viekratnom koritenju u razliite svrhe, kao
pogodnog graevnog materijala.
Nagaajui o moguem izvornom izgledu spomenika, ini se da je mogue pretpostaviti da je bilo prikazano jo nekoliko poprsja slinih onomu
sauvanom na ulomku. Sudei prema sauvanom poprsju, ena je bila odje-

vena u gusto naboranu haljinu, s plastino oblikovanim V izrezom na prednjoj
strani. Lice joj je ovalnog oblika, ali mu je povrina gotovo potpuno otuena i
izlizana pa na njemu nije mogue otkriti tragove karakteristinih fizionomskih
detalja. Najzanimljiviji detalj svakako je prikaz frizure. Unato oteenjima
i izlizanosti mogue je, naime, uoiti da je rije o tipu frizure koja je bila u
modi u kasno julijevsko-klaudijevsko doba. Tip frizure na danilskom ulomku karakteriziraju dugaki valoviti pramenovi kose koji padaju s obje strane
lica i prekrivaju ui: na pramenovima koji padaju prema ramenima opaaju
se, za takav tip frizure, karakteristini spiralni uvojci. Mogue je pretpostaviti
da je frizura bila prikazana s razdjeljkom po sredini tjemena na danilskom
poprsju zbog izlizanosti taj je detalj nedovoljno jasno profiliran dok su otraga pramenovi mogli biti sakupljeni u pletenicu. Opisani tip fizure osobito je
karakteristian za rana desetljea 1. st. Njega je mogue prepoznati na jednom
od tipova frizure prikazanih na portretima Augustove ene Livije (tzv. Ceres
tip frizure); slino se odnosi i na tip frizure Antonije Mlae (Antonia Minor,
36. pr. Kr. - 37. god. po Kr.), a osobito Agripine Mlae (Agrippina Minor, 16.
59. god.) te nekih njihovih suvremenica. Primjer koji se ini prikladnim za
usporeivanje s frizurom prikazanom na poprsju danilskog ulomka poznati je
enski portret iz Pule koji je iz Tiberijeva vremena (Cambi 2000: 43, 284-285,
tab. 54-55).
Zanimljiv detalj na danilskom reljefu svakako je prikaz muke glave, odnosno maskerona smjetenog uz desni rub ulomka, detalja koji nas je uvjerio
da bi trebala biti rije o spomeniku kultno-votivnog, a ne nadgrobnog karaktera. Maskeron je prikazan u lijevom profilu i oblikovan je u plitkom reljefu. Na
njegovu licu prepoznatljivi su karakteristini fizionomski detalji koji pokazuju da je rije o liku odrasla mukarca s brkovima i dugakom gustom bradom
naglaenom debelim i valovito rasporeenim pramenovima koji se naslanjaju
na lijevo rame enskog poprsja. Usta su zatvorena i naglaena debelim plastino profiliranim usnama. Nos je razmjerno dugaak i iljat, a lijevo oko, u
cijelosti je vidljivo, svrdlom je duboko usjeeno u onu upljinu. Na glavi iz
kose stre dva kozja (jarea) roga. S iznimkom rogova na glavi maskerona
nema karakteristinih ikonografskih detalja koji bi olakali determiniranje
prikazanog lika. U takvim okolnostima prihvatljivim se ini pretpostaviti da
je rije o prikazu Panova maskerona, a ne o prikazu glave Silvana, boanstva
koje se u razliitim ikonografskim interpretacijama u tom kraju pojavljuje na
velikom broju spomenika. Prema raspoloivoj evidenciji meu njima nema
spomenika s prikazom njegova maskerona.
Kad je rije o dijelovima reljefa za koje je mogue pretpostaviti da na danilskom ulomku nedostaju i da su vjerojatno naknadno bili otueni, mogli bismo oekivati da je izvorni oblik spomenika mogao sadravati vie od jednog
56
poprsja. Takvu mogunost ini se da nagovjetavaju tragovi odjee koji se nejasno nasluuju u niim dijelovima sauvanog ulomka, gdje se dijelovi haljine
moda djelomice preklapaju. Pod pretpostavkom da je ulomak dio spomenika
votivnog karaktera, mogla bi biti rije o prikazanim poprsjima nimfa, popularnih numina koje su usko povezane s prirodom i vrlo su esto prikazivane, a
jo ee spominjane, na figuralnim i epigrafikim spomenicima koji potjeu
iz tih podruja. To su meutim samo pretpostavke za koje nema pouzdanih dokaza. Nedoumice o kojima je bilo rijei velikim dijelom proizlaze iz injenice
to na danilskom, kao i na irem delmatskom podruju, nisu evidentirani spomenici s nimfama prikazanima u takvu obliku, s poprsjima koja vie nalikuju
portretima. Na isti nain teko je povjerovati da bi se poprsje moglo odnositi
na prikaz nekog drugog enskog boanstva, poglavito Dijane koja se na tom
podruju esto pojavljuje kao pripadnica specifine Silvanove kultne zajednice. Za takvu pretpostavku nedostaju odgovarajui ikonografski elementi, odnosno njezini karakteristini atributi. U nedostatku rjeenja koja bi bila liena
takvih nedoumica najizglednijom se ini pretpostavka da je na ulomku prikazano poprsje nimfe i Panov maskeron, njegovo karakteristino groteskno lice.
ini se meutim da slinih primjera nema meu spomenicima koji potjeu iz
toga ili susjednih podruja. U takvim okolnostima moda je zanimljivo prisjetiti se skupine zavjetnih reljefa iz helenistikog doba koji su atikog podrijetla
(LIMC I/1 1981: 22-24, s.v. H.P. Isler, D. Acheloos als Mannstierprotome
Kopf oder Maske auf Nymphen und Weihrechreliefs; LIMC I/2 1981: 36,
br. 173: 37, br. 176, 177, 178). Na njima se, naime, pojavljuje maskeron koji
je vrlo slian danilskom, ali on se odnosi na prikaz drugog rogatoga mitolokog bia, na rijeno boanstvo Aheloja. Sudei prema sauvanim kamenim
spomenicima s njegovim likom, to je boanstvo bilo popularno i u nekim podrujima na istonojadranskoj obali, primjerice u Istri, odnosno u Puli.9 Poput
Panove maske na danilskom reljefu pod pretpostavkom da je na ulomku
doista rije o njegovu maskeronu na atikim reljefima Ahelojeva je glava s
bikovim rogovima prikazana na gotovo istovjetan nain, to znai u profilu
i s pogledom usmjerenim prema nimfama koje su bile njegovim omiljenim
drutvom. Na atikim reljefima nimfe su prikazane u dugakim haljinama,
a zajedno s njima ponekad su prisutna i boanstva poput Dionisa, ili ee
Hermesa, dok nimfe koje pleu predvodi Pan sa siringom koju dri na ustima. Ista pastirska sviraljka karakteristina je i za prikaze domaeg, ilirskodelmatskog Silvana. Navedene usporedbe moda i nisu primjerene i moda
nije najprikladnije prikaze s Ahelojem, Hermesom, Panom i nimfama usporeivati sa sadrajem koji je bio prikazan na danilskom ulomku. Meu njima
ipak ima dodirnih toaka, osobito u kompozicijskoj strukturi. U tom pogledu
9Girardi Jurki
2005: 222-224, 3. 12. 1; 3. 12. 2.; Girardi-Jurki 2005 b, 193, fig. 3, 4.

slinosti su oite i takvi reljefi mogli su biti predlokom, ili barem inspiracijom, oblikovatelju danilskog reljefa. Najbitnije je, meutim, da je u domaoj
kultnoj reljefnoj plastici sadraj danilskog reljefa, na neki nain, jedinstven te
da slini prikazi, a sukladno tomu i bliske analogije, prema evidenciji kojom
raspolaemo, nisu registrirane. To, dakako, oteava i precizno determiniranje
sadraja prikazanih na ulomku, iz ega je mogue zakljuiti da pretpostavku
o Panovu maskeronu i nimfama ipak treba promatrati sa stanovitim oprezom.
Uz sve navedene dvojbe povezane s determiniranjem prikazanog sadraja, odnosno identificiranjem prikazanih likova, natpis bi trebao biti elementom koji bi omoguio otklanjanje svih nedoumica i kontroverzija. Ovaj put
to naalost nije sluaj i natpis ne moe u tomu pomoi. On je sauvan u vrlo
skromnim tragovima, nedovoljnim da bi ga bilo mogue cjelovito proitati i
na zadovoljavajui nain interpretirati. Upitnim se ini ak i broj redaka na
natpisnom polju, jer je teko biti siguran je li natpis sadravao samo jedan
redak ili ih je moda bilo vie. Nije, takoer, poznato jesu li dijelovi natpisa
bili rasporeeni i na otuenim rubnim dijelovima spomenika, to je na slinim
spomenicima nerijetko bio sluaj. Na natpisnom polju sa sigurnou je mogue identificirati nekoliko slova, ali njih je teko povezati u smislenu cjelinu.
Premda slovo M, koje se jasno moe proitati i posljednje je u nizu itljivih
slova, u prvom retku ispod profilacije koja dijeli natpisno polje od figuralnog
prikaza, ipak se ini da ne moe biti govora o posljednjem slovu zavjetne
formule VSLM, to je logino pomisliti i to se i nama uinilo na prvi pogled.
Ispred slova M, unato oteenju koje je nastalo upravo na tom mjestu, gotovo
sigurno je bilo urezano slovo Y, to bi moglo sugerirati kombinaciju slova YM.
U tom sluaju u nastavku bi trebalo oekivati nekoliko slova koja bi trebalo
uklopiti u posvetnu formulu nimfama (NYMPHIS?), napisanom u punom ili
u skraenom obliku. Ispred bi u tom sluaju blia od dviju okomitih linija
trebala pripadati slovu N, dok je za sljedeu sauvanu slinu liniju mogue
pretpostaviti da je pripadala slovu rijei koja nije poznata, ali bi mogla pripadati jednom od slova veznika ET. U takvim proizvoljnim nagaanjima trebalo
bi pretpostaviti da je bilo naznaeno i ime lika kojemu su nimfe pridruene,
odnosno naziva maskerona prikazanog s desne strane reljefa. Takoer bi trebalo pretpostaviti da se u nastavku, u sljedeem retku, nalazila i uobiajena
zavjetna formula VSLM, a moda i ime zavjetodavca. Mnogo toga je, meutim, u sferi nagaanja pa se moe oekivati da e zanimljiv danilski spomenik
u budunosti potaknuti i drugaija razmiljanja s ciljem traenja odgovora na
mnoga otvorena pitanja.
Na osnovi iznesenih pretpostavaka i zakljuaka ini se da bi reljef, odnosno sauvani ulomak, trebalo priblino datirati u vrijeme prijelaza iz 2. u 3.
stoljee.
58
Kratice / Abbreviations
ARR
CBI
CIL
Arheoloki radovi i rasprave, Zagreb

Centar za balkanoloka ispitivanja, Sarajevo
Corpus Inscriptionum Latinarum, Berlin (Inscriptiones Asiae
Provinciarum Graecarum Illyrici Latinae III, Berolini, 1873
1902).
GZMBiH
Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo
HA
Histria Antiqua
LIMC
Lexicon Iconographicum Mythologiae Classicae
OA
Opuscula Archaeologica
VAHD (VASP) Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku), Split
VHAD
Vjesnik Hrvatskoga arheolokog drutva, Zagreb
Literatura / Bibliography
Abrami 1929: M. Abrami, Nekoliko skulptura antiknih boanstava, VAHD,

50, Split, 1929, 49-55.
Abrami 1952: M. Abrami, Antike Kopien griechischer Skulpturen in Dalmatien, Beitrge zur lteren eurpischen Kulturgeschichte, Bd. I
(Festschrift fr Rudolf Egger), Klagenfurt 1952, 303-326.
Abrami & Colnago 2011 (1909): M. Abrami & A. Colnago, Istraivanja u
sjevernoj Dalmaciji, Asseria 9, Zadar, 2011, 221-244.
Apio-Giunio 2005: K. Apio-Giunio, Religion and myth on monuments from
Zadar and surrounding in the Archaeological museum in Zadar, Akti
VIII. meunarodnog kolokvija o problemima rimskog provincijalnog umjetnikog stvaralatva, Zagreb 5.-8. V. 2003. (Religija i mit
kao poticaj rimskoj kamenoj plastici), Zagreb, 2005, 213-222.
Brajkovi 2008: T. Brajkovi, Antika, u: E. Podrug, T. Brajkovi & . Krnevi, Arheoloki tragovi kultova i religija na ibenskom podruju,
katalog izlobe, ibenik, 2008, 53-89, 191-228.
Brunmid 1914: J. Brunmid, Antikni figuralni bronsani predmeti u Hrvatskom narodnom muzeju u Zagrebu, VHAD XIII, Zagreb, 1914, 207268.
Cambi 1971 (1963 1965): N. Cambi, Nove potvrde egipatskih kultova u antikoj provinciji Dalmaciji (Nouvelles confirmations de cultes gyptiens dans lantique province de Dalmatie), VAHD LXV LXVII,
Split, 1971, 85-112.

Cambi 1980: N. Cambi, Enonska Venera Anzotika, Diadora 9. Zadar, 1980,
273-288.
Cambi 2000: N. Cambi, Imago animi (Antiki portret u Hrvatskoj), Split, 2000.
Cambi 2002: N. Cambi, Antika, Zagreb, 2002.
Cambi 2005: N. Cambi, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split, 2005.
Cambi 2007: N. Cambi, Antiki i ranokranski urbanizam i umjetnost, Dalmatinska zagora nepoznata zemlja, Zagreb 2007, 77-93.
Cambi 2008: N. Cambi, Biljeke o skulpturalnoj batini, Arheoloka zbirka
franjevakog samostana u Sinju, katalog zbirke, Sinj, 2008, 73-111.
Chevalier & Gheerbrant 1987: J. Chevalier & A. Gheerbrant, Rjenik simbola, Zagreb, 1987.
Girardi-Jurki 2005: V. Girardi-Jurki, Duhovna kultura antike Istre, Knjiga 1. (Kultovi u procesu romanizacije antike Istre), Zagreb, 2005.
Girardi-Jurki 2005 B: V. Giradi-Jurki, Reliefs and Sculptures of Deities
and mythological Representation and Determining Factors of the
spiritual Life in antique Istria, Akti VIII. meunarodnog kolokvija o
problemima rimskog provincijalnog umjetnikog stvaralatva, Religija i mit kao poticaj rimskoj provincijalnoj plastici (Zagreb 5.-8. V.
2003.), Zagreb, 2005, 191-195.
Girardi-Jurki & Din 2006: V. Girardi-Jurki & K. Din, Agripinas Portrait in Connection with Romain Female Portraits From Ager Polensis
and Ager Nesactiensis, VASP 99, Split, 2006, 113-121.
Gunjaa 1977: Z. Gunjaa, Reljef Silvana Messora iz Ridera, VAHD 70 71,
Split, 1977, 177-186.
Iskra-Janoi 2001: I. Iskra-Janoi, Bronani kipi Dijane iz Vinkovaca,
ARR 13, Zagreb, 2001, 33-37.
LIMC I/1 1981, Zrich-Mnchen 1981.
LIMC I/2 1981, Zrich-Mnchen 1981.
LIMC VI/1 1992, Zrich-Mnchen 1992, s.v. Mercurius, 500-554.
LIMC V/1 1990, Zrich-Mnchen 1990, s.v. Hermes, 384.
Lipovac-Vrkljan & Mileti 2000: G. Lipovac-Vrkljan & . Mileti, Reljef
Dijane iz Ridera, OA 23-24, Zagreb, 1999 2000 (2000), 155-164.
Ljubi 1860, . Ljubi: Studi Archaelogici sulla Dalmazia, Municipium Riditarum, Archiv fr Kunde oesterreichischen Geschiechtsquellen,
XXII, Wien, 1860, 245-250.
Matijai & Tassaux 2000: R. Matijai & F. Tassaux: Liber et Silvanus,
Les cultes polytheistes dans l`Adriatique Romaine, Bordeaux, 2000,
65-117.
60
Patsch 1904: K. Patsch, Prilog topografiji i povijesti upanjca Delminiuma,

GZMBiH XVI, Sarajevo, 1904, 307-365.
Patsch 1914: K. Patsch, Zbirke grkih i rimskih starina u bos. herc. zemaljskom muzeju, GZMBiH XXVI, Sarajevo, 1914, 141-220.
Pedii 2000: I. Pedii, Danilo u vrijeme rimske vladavine, u: . Krnevi,
M. Menui & I. Pedii, Danilo (arheoloki vodi), ibenik, 2000,
31-53.
Prijatelj 1952: K. Prijatelj, Nekoliko rimskih nadgrobnih portreta u Arheolokom muzeju u Splitu (Un groupe des portraits romains spulcraux dans le Muse archologique de Split), VHAD LIII, Split, 1952
(1950-51), 135-154.
Rendi-Mioevi 1984: A. Rendi-Mioevi, Podruje Ridita u ilirskoj kultnoj
plastici (s posebnim obzirom na neobjavljene spomenike), ANUBiH
Posebna izdanja LXVII, CBI 11 (Simpozijum, Duhovna kultura
Ilira, Herceg-Novi, 4-6. novembra 1982), Sarajevo, 1984, 119-132,
T. I-IV.
Rendi-Mioevi 2006: A. Rendi-Mioevi, Uz jedan neobjavljeni reljefni
prikaz Dijane iz cetinskoga kraja, VAPD 99, Split, 2006, 133-143.
Rendi-Mioevi 2009: A. Rendi-Mioevi, Bronane statuete Merkura
(Hermesa) iz zbirke dr. Damira Kovaa iz Zagreba, HA, 17, Pula,
2009, 213-228.
Rendi-Mioevi & Pedii 2005: A. Rendi-Mioevi & I. Pedii, Nouveaux
tmoignages pigraphiques du culte de Sylvan Rider, Illyrica Antiqua, Zagreb, 2005, 415-424.
Rendi-Mioevi & egvi 1998: A. Rendi-Mioevi & M. egvi, Religions and Cults in south Pannonian Regions, Religions and Cults in
Pannonia, katalog izlobe, Szkesfehrvr, 1998, 7-11.
Rendi-Mioevi 1951: D. Rendi-Mioevi, Novi ilirski epigrafiki spomenici iz Ridera, GZM VI, Sarajevo, 1951, 49-64.
Rendi-Mioevi 1952: D. Rendi-Mioevi, Novi i neobjelodanjeni natpisi
iz Dalmacije, VAHD LIII, Split, 1950 1951 (1952), 211-232.
Rendi-Mioevi 1955: D. Rendi-Mioevi, Ilirske predstave Silvana na kultnim slikama s podruja Delmata, GZM X, Sarajevo, 1955, 5-40.
Rendi-Mioevi 1989: D. Rendi-Mioevi, Iliri i antiki svijet, Split, 1989.
Hirschfeld & Schneider 1885: O. Hirschfeld & R. Schneider, Bericht ber
eine Reise in Dalmatien, II: ber die bildlichen Denkmler Dalmatiens, Archaeologisch epigraphische Mittheilungen aus Oesterreich-Ungarn, Band IX, Wien, 1885, 31 84.
Selem 1997: P. Selem, Izidin trag, Split, 1997.

Selem 1980: P. Selem, Les Religions orientales dans la Pannonie Romaine Partie en Yougoslavie, Leiden, 1980.
Selem & Vilogorac Bri 2012: P. Selem & I. Vilogorac Bri, Religionum
Orientalium monumenta et inscriptiones Salonitani (ROMIS), (Znakovi i rijei/Signa et litterae, vol. III., s.v. Aegyptiaca Salonitana),
Zagreb, 2012, 9-76.
Sergejevski 1927: D. Sergejevski, Rimski kameni spomenici sa Glamokog
polja, GZMBiH XXXIX, Sarajevo, 1927, 255-272.
Srejovi & Cermanovi 1979: D. Srejovi & A. Cermanovi, Renik grke i
rimske mitologije, Beograd, 1979.
Zamarovsk 1985: V. Zamarovsk, Junaci antikih mitova, Zagreb, 1985.
Zaninovi 2007: M. Zaninovi, Ilirsko pleme Delmati, ibenik, 2007.
ani-Proti 1988: J. ani-Proti, Antika bronana plastika iz Arheolokog muzeja u Splitu, I (Roman bronze sculpture from the Archaeological museum in Split, I), VAHD 81, Split, 1988, 21-32.
62
Toni Brajkovi i Ante Rendi-Mioevi

Several unpublished cult monuments from Danilo
Summary
During the revision of the monumental material in the lapidarium of the ibenik
City Museum, three very interesting unpublished stone monuments, two reliefs and
one sculpture fragment were recorded. They all come from Danilo, the Roman Rider
(Municipium Riditarum) - a site where among the monuments dedicated to Jupiter,
Diana, Mithras and Magna Mater, there is ample evidence which confirm the worshipping of Silvanus. One of these monuments is probably related to the image of Diana,
while other attributions are not defined with certainty. A small relief monument with
two carved figures seems to be particularly interesting, as well as a bronze statuette
of Hermes-Thot, which as the only item of that deity so far, sheds new light on the
cult of those inhabitants and enriches the picture of religious life of the Roman Rider
(Municipium Riditarum).
Zavjetni rtvenici iz stanice konzularnih

beneficijara u Balinoj Glavici
Ivo Glava, prof.
UDK: 291.35 : 292.21 (497.5 Petrovo polje)
Ministarstvo kulture, RH
904 : 292.21 (497.5 Petrovo polje)
Konzervatorski odjel u ibeniku

Primljeno, 4. travnja 2013
U radu se raspravlja o stanici i svetitu konzularnih beneficijara koja
je temeljem pronalaska sedam zavjetnih rtvenika ubicirana na prostoru
Baline glavice na jugoistonom rubu Petrovog polja. Tu se nekada nalazio centar municipija pod nazivom Magnum. U stanici su kao konzularni
beneficijari slubovali legionari XI. legije Claudia iz logora Durostorum
u Meziji i XIIII. legije Gemina iz logora Karnuntum u Panoniji.
Kljune rijei: Magnum, Balina glavica, konzularni beneficijar, stanica, zavjetni rtvenici
O smjetaju i municipalitetu Magnuma

Centar municipija Magnum nalazi se neposredno uz lijevu obalu rijeke
ikole podno Baline glavice u naselju Umljanovi na rubu Petrovog polja oko
13 kilometara jugoistono od Drnia tono ispod suvremene ceste D 56 koja
vodi u pravcu Splita.1 (Slika 1.) Teritoriju municipija Magnum pripadao je
cijeli prostor Petrovog polja s Promonom kao pagusom.2 Magnum je u rimsko
doba bio smjeten na strateki znaajnom magistralnom cestovnom pravcu
Akvileja Dirahij, a segment tog cestovnog pravca s putnom postajom Magnum zabiljeen je na Tabuli Peutingeriani u nizu Andetrio XIV Magno VIII
Promona XVI Burno.3 Du iste trase poetkom 1. stoljea sagraen je niz
rimskih vojnih logora od Burnuma do Bigeste, a Magnum se nalazio izmeu
logora pomonih postrojba u Kadinoj Glavici i Andetriju.4 Prema postojeoj
natpisnoj grai dri se da je Magnum aurelijevska fundacija, ali postoje argu1
Openito o Magnumu: J. Alaevi, 1878, 90-92; G. Alfldy, 1968, col. 931; I. Glava,
2010, 45-47.
2 M. Zaninovi, 1996b, 266-267; . Mileti, 2007, 189; I. Glava, 2012, 93.
3 . Mileti, 2006, 130; . Mileti, 2007, 192.
4 J. Wilkes, 1969, 143; M. Zaninovi, 1996a, 212-213; M. Sanader, 2002, 127-128; 18-21;
M. Zaninovi, 2010, 18-21; I. Glava . Mileti J. Zaninovi, 2010, 71-74.
64
Slika 1. Pogled na lokalitet Balina glavica (foto: I. Glava)
menti za ranije stjecanje municipaliteta, mogue ve za vrijeme Flavijevaca.5

Sustavna istraivanja tako znaajnog lokaliteta iz razdoblja rimske vladavine do sada nisu provoena, a 2000. godine Gradski muzej u Drniu vrio je
sondana istraivanja podno Baline glavice na lokaciji Krstae.6 (Slika 2.)
Zbog namjere ibensko-kninske upanije da izgradi hidroakumulaciju na arheolokom lokalitetu Baline glavice, cijeli taj prostor ispod dravne ceste D
56 pa sve do rijeke ikole 2009. godine rekognoscirali su zajedniki profesori
Odjela za arheologiju Sveuilita u Zadru eljko Mileti i Miroslav Glavii,
tadanji glavni konzervator za arheologiju u Upravi za zatitu kulturne batine
Zoran Wiewegh, ravnatelj Muzeja grada Drnia Joko Zaninovi i autor ovog
rada kao nadleni konzervator.7 Nakon prezentacije rezultata rekognosciranja
ibensko-kninska upanija kao investitor odustala je od potapanja prostora
municipija u Magnumu, a hidroakumulacija je u prostorno-planskoj dokumentaciji pomaknuta sjevernije iza Baline glavice.
D(is) [M(anibus)] / M(arci) Aur(eli) M(arci) f(ili) Luc[ani] / dec(urionis) mun(icipii)

Magn[i] / IIviri i(ure) [d(icundo)] / [------] (CIL III, 6565 = 9798 = 143162). O municipalitetu
Magnuma G. Alfldy, 1968, col. 931-932; novije: I. Glava, 2012, 93-103.
6 I. Glava, 2010, 47.
7 Vidi o tome: I. Glava, 2010, 47-48.
I. Glava, Zavjetni rtvenici konzuranih beneficiara u Balinoj Glavici
65
Slika 2. Fotografija sonde na lokaciji Krstae (foto: J. Zaninovi)
Openito o funkciji konzularnih beneficijara i sustavu stanica

Konzularni beneficijari su legionari koji su iz svoje matine postrojbe
rasporeeni u ured namjesnika provincije i najbrojniji su pripadnici ureda namjesnika s po jednim beneficijarom po legijskoj centuriji.8 Iako im je ulogu
teko precizirati zbog posve openitog naziva, epigrafski dokazi daju nam
za pravo vjerovati kako su beneficiarii consularis kao vojnici koriteni za
cijeli niz poslova u okviru ureda namjesnika provincije oko ega traje znanstvena diskusija.9 Meutim, njihov raspored u stanicama, veinom du graninih provincija, pokazuje da je njihova funkcija dio organiziranog sustava
provincijalne administracije.10 Konzularni beneficijari su u stanicama bili rasporeeni uglavnom kroz period od est mjeseci, a u svetitima u kompleksu
stanice ostavljali su zavjetne rtvenike posveene najee Jupiteru, koje su
postavljali povodom dolaska u stanicu ili naputanja stanice (expleta statione,
exacta statione, accepta missione).11 Treba naglasiti kako u stanicama nisu
zabiljeeni samo konzularni beneficijari nego i neki drugi pripadnici ureda
8
B. Rankov, 1999, 23-25.

Vidi o tome M. Mirkovi, 1989, 255-256; E. Schallmayer, 1989, 400-406; J. Ott, 1995,
82-154; R. Dise, 1995, 72-85; B. Rankov, 1999, 27-29.
10 B. Rankov, 1999, 27-29.
11 O pitanju duine trajanja dunosti konzularnih beneficijara u stanicama vidi opirno kod:
R. DISE, 1997, 286-292.
9
66
namjesnika provincije.12 Simboliko beneficijarsko koplje kao dokaz asti

nije rezervirano samo za konzularne beneficijare, ve je, s drugim dijelovima
opreme, opi simbol asti svih pripadnika ureda namjesnika provincije, kako
je to pokazao Rankov.13
Kako bismo odgonetnuli koje je pravo znaenje funkcije konzularnih beneficijara i sustava stanica, moramo na trenutak razmiljati kao namjesnici
provincija. Gledano iz tog ugla sustav stanica posve je jasan i odmah otkriva
svoju pravu svrhu: one su smjetajni kapaciteti za namjesnikove ljude, u prvom redu za konzularne beneficijare, koji su daleko najbrojniji dio namjesnikova ureda na terenu. Konzularni beneficijari su namjesnikovi ljudi na terenu
koji su ponajprije u direktnom dodiru s lokalnim stanovnitvom kao predstavnici namjesnika provincije. Svi poslovi koje lokalno stanovnitvo ima
s rimskom centralnom vlasti zapoinju kontaktom s beneficijarom. Na neki
nain namjesnik provincije jasno pokazuje svoju prisutnost u mjestima koja
je on odredio bilo da su to opskrbni pravci, vana cestovna krianja, rudniki
prostori, granina podruja prema barbarikumu ili vani urbani centri. Meutim, nikako ne treba gubiti iz vida sigurnosni aspekt njihova rasporeda u
provincijama jer su konzularni beneficijari gotovo u pravilu legionari, a poznato je da nakon markomanske krize, oko 190. godine, jako raste broj stanica
konzularnih beneficijara.14 Zbog ega bi inae konzularni beneficijari bili tako
snano prisutni du strategijskog cestovnog pravca Akvileja Dirahij u provinciji Dalmaciji gdje je od ukupno esnaest potvrenih stanica konzularnih
beneficijara ak osam njih na tom pravcu?15 Dvije stanice su smjetene na
strategijskoj vojnoj cesti koja od centra provincije Salone najkraim putem
vodi na posavsku cestu i dalje preko nje ide opskrba za Panoniju i limes.16
ak dvije stanice grupirane su na teritoriju najvjerojatnije istog municipija
(municipium Malvesiatium): jedna na znaajnom prijelazu preko rijeke Drine
u dananjim Skelanima,17 a druga neto dalje na istonoj granici provincije
Dalmacije na prostoru dananjeg aka.18 Moglo bi se naelno prigovoriti da
12
J. Ott, 1995, 107-110.

B. Rankov, 1999, 31.
14 R. Dise, 1995, 79.
15 Avendo (CBFIR 493), Burnum (CBFIR 446, 447, 449, 462), Magnum (CBFIR 9790,
14956, 14957, 14959, 14960, 14961, 14962), Tilurij (CBFIR 489, 490), Novae (CBFIR 440,
441, 463, 464, 465, 466, 467, 468, 469), Narona (CBFIR 494, 495, 496), Diluntum (CBFIR 485,
486, 487), Dokleja (CBFIR 461, 488).
16 Halapi (CBFIR 443, 444), Castra (dananja Banja Luka) (CBFIR 439); I. Bojanovski,
1974, 41.
17 Skelani (CBFIR 455, 456, 457, 458, 471, 472, 473, 474, 475).
18 O konzularnim beneficijarima u aku vidi: S. Ferjani, G. Jeremi A. Gojgi, 2008,
15-16, 43, 51 i 59.
13
67
se raspored konzularnih beneficijara na cestovnom pravcu Akvileja Dirahij,

na najkraem spoju Italije s istokom Carstva, poklapa s rasporedom glavnine
rimske vojne sile du linije Burnum - Bigeste koja je tu prisutna i nakon odlaska legija. Meutim, stanice konzularnih beneficijara dokazane su i izvan tog
podruja, a du iste ceste Akvileja Dirahij ili u njenoj neposrednoj blizini u
Avendu, Diluntumu i Dokleji. Posebno treba naglasiti kako se sva naa znanja
o sustavu stanica konzularnih beneficijara u rimskoj provinciji Dalmaciji temelje na sluajnim nalazima, zavjetnim rtvenicima kojih ima neto vie od
pedeset.19 Nijedna stanica u provinciji Dalmaciji do sada nije otkopana. Na
prostoru Liburnije (ako izuzmemo Burnum na samoj istonoj granici Liburnije) nema dokaza o postojanju stanica konzularnih beneficijara. Zaninovi
je to uvjerljivo objasnio visokim stupnjem romanizacije Liburnije i njenih
stanovnika koji su ivjeli u zajednicama to su u najveem broju poetkom
principata uzdignute na municipalni rang.20 Nasuprot tomu na nekadanjem
japodskom teritoriju, ije su peregrinske zajednice pripadale skardonitanskom
konventu kao i Liburni,21 bile su ak tri stanice: u Avendu (Crkvina kraj Brloga u Lici),22 u Metulumu (akovec kod Josipdola)23 i Retiniju (Golubi juno
od Bihaa).24
Prve epigrafske potvrde stanica konzularnih beneficijara potjeu iz trajanovskog doba iz Celeje i Sirmija, a na primjeru Celeje iz Norika prua nam
se epigrafski precizno datiran uvid u najraniju fazu razvoja sustava stanica.25
U stanici u Celeji rasporeeni su beneficiarii procuratoris jer je Norik do otprilike 175. godine bio prokuratorska provincija.26 U Noriku je od 171. godine stalno rasporeena legija II. Italica,27 a u stanici u Celeji su nakon toga
potvreni beneficiarii consularis.28 Dok legija nije bila smjetena u Noriku,
namjesnik provincije kao beneficijare koristi pripadnike pomonih postrojba
od kojih su neki sasvim sigurno peregrini.29
19 Vidi
popis u CBFIR str. 346-391.

M. Zaninovi, 2007, 182.
21 Plin, N. H. III, 139. Conventum Scardonitanum petunt Japudes et Liburnorum civitates
XIIII.
22 CBFIR 493.
23 CBFIR 445.
24 CBFIR 442.
25 O stanici u Celeji vidi: R. DISE, 1996, 286- 292; Sirmij kod: M. Mirkovi, 1989, 252254.
26 O problematici statusa provincije Norik u to doba vidi G. Alfldy, 1974, 157-158.
27 G. Alfldy, 1974, 155.
28 R. DISE, 1996, 288. Prvi zavjetni rtvenik koji ostavlja konzularni beneficijar legije II.
Italica datiran je u 192. godinu. (CIL III, 5178 = CBFIR 232)
29 R. Dise, 1996, 288-289. Najbolje se to vidi na rtveniku iz stanice u Celeji datiranom
oko 110. godine: I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / Surus b(ene)f(iciarius) / Memmi(i) Apoll(inaris) /
20
68
O zavjetnim rtvenicima iz svetita stanice u Magnumu

Nakon odlaska legija iz provincije Dalmacije u Magnumu je tijekom 2.
stoljea smjetena postaja konzularnih beneficijara.30 U Magnumu je pronaeno ukupno sedam potvrenih zavjetnih rtvenika konzularnih beneficijara:
1. I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / C(aius) Aemili/us Inge/nuus miles / leg(ionis)
XI Cl(audiae) / b(ene)f(iciarius) co(n)s(ularis).31
2. I(ovi) O(ptimo) [M(aximo)] / [---] Septi(mius)I[---] / [---b(ene)f(iciarius)]
co(n)s(ularis) [pro se et?] / [su]is [---] / [v(otum) s(olvit) l(ibens)?]
m(erito?).32
3. [I(ovi) O(ptimo)] M(aximo) / [et Ge]nio / [mun]icipi(i) / [---Val]er(ius)
Sev/[erus] b(ene)f(iciarius) co(n)s(ularis) / [leg(ionis) XIIII g(eminae)]
M(artiae) v(ictricis) v(otum) s(olvit).33
4. Epo[nae sac(rum)](?) / P(ublius) Ae[l(ius) ---] / b(ene)f(iciarius) co(n)
s(ularis) [leg(ionis) XI] / Cl(audiae) p(iae) f(idelis) [Anto]/nini[anae ---]
/ [------].34
5. [------] / [---]I(?)AG[---] / [---b(ene)f(iciarius)] co(n)s(ularis) / [v(otum)
s(olvit) l(ibens)] m(erito).35
6. [------] / b(ene)f(iciarius) [co(n)s(ularis) pro se et?] / [s]u[is? ---] /
v(otum) [s(olvit) l(ibens) m(erito)].36
7. [------] / [--- mil(es)] / [leg(ionis) X]IIII [gem(inae) M(artiae) v(ictricis)]
/ [b(ene)f(iciarius)] co(n)s(ularis) [---] / [------].37
Njima bi se moda mogla pridodati i ara s posvetom Jupiteru, koju postavlja Tit Flavije Nikrinijan (Titus Flavius Nicrinianus) iz Magnuma, kojoj nedostaje upravo najvaniji dio natpisa to dolazi nakon imenovanja dedikanta:
I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / T(itus) Fl(avius) Ni/crinin[ianus] / [------].38
Karakteristina posveta je blaga indicija da je natpis mogue dovesti u
vezu s ostalim zavjetnim rtvenicima konzularnih beneficijara pronaenima
u Balinoj glavici.
proc(uratoris) Aug(usti) / v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito). (CIL III, 5179 = CBFIR 222)
30 J. Wilkes, 1969, 123-124; E. Schallmayer, 1989, 403; M. Zaninovi, 2007, 182-183; I.
Glava, 2010, 49.
31 CIL III, 9790 = CBFIR 438.
32 CIL III, 14956 = CBFIR 432.
33 CIL III, 14957 = CBFIR 433.
34 CIL III, 14959 = CBFIR 434.
35 CIL III 14960 = CBFIR 435.
36 CIL III 14961 = CBFIR 436.
37 CIL III 14962 = CBFIR 437.
38 CIL III, 14955.
69
Na rtvenicima konzularnih beneficijara su, kako je to uobiajeno,

najee posvete I O M,39 na jednom je I O M zajedno s Genijem municipija,40
a jedan zavjetni rtvenik posveen je Eponi.41 Konzularni beneficijari u Magnumu pripadnici su XI. legije Claudia, kojoj je u to vrijeme stalni logor Durostorum u Meziji,42 i XIIII. legije Gemina Martia Victrix, kojoj je stalni logor Carnuntum u Gornjoj Panoniji.43 Caius
Aemilius Ingenuus, vojnik XI. legije Claudia
koji je postavio rtvenik Jupiteru u svetitu
beneficijarske stanice u Magnumu, vrio je
dunost konzularnog beneficijara i u beneficijarskoj stanici u Skelanima na teritoriju
municipija Malvesiatium.44 (Slika 3.) Mijenjanje stanica od istih konzularnih beneficijara pojava je koja se gotovo iskljuivo vezuje
za rajnske i podunavske provincije Carstva.45
Taj natpis pokazuje da je takvih situacija bilo
i u Dalmaciji. Na zavjetnim rtvenicima s tih
podruja esto su konzularni beneficijari dodavali formulaciju koja im je stanica po redu
(prima statione, iterata statione) to se najbolje vidi na rtvenicima iz Sirmija.46
Konzularni beneficijar Septimije s natpisa CIL III, 14956 iz Magnuma postavlja
rtvenik Jupiteru pro se et suis.47 (Slika 4.)
Takva se formulacija na zavjetnim rtvenicima konzularnih beneficijara pojavljuje i u vaSlika 3. Zavjetni rtvenik kon- rijanti pro salute sua et suorum, kako vidimo
zularnog beneficijara Gaja na primjeru iz Akvinkuma u provinciji Donjoj
Emilija Ingenua (foto: T. Panoniji:
Seser)
I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / Aur(elius) Flor/
39
Posvete I O M na zavjetnim rtvenicima konzularnih beneficijara prelaze 50 posto svih

posveta nakon ega je daleko najvei broj posveta Geniju mjesta (municipija, kolonije i sl.).
Vidi 1. tablicu kod: J. Nelis-Clement, 1994, 252.
40 CIL III 14957 = CBFIR 433.
41 CIL III, 14959 = CBFIR 434.
42 E. Ritterling, 1924-1925, col. 1698-1699.
43 E. Ritterling, 1924-1925, col. 1738-1739.
44 Magnum: CIL III, 9790 = CBFIR 438; Skelani: ILJug 1524 = CBFIR 472. rtvenik iz
Magnuma nalazi se u Arheolokom muzeju u Splitu inv. broj. A-292.
45 Vidi o tome: R. Dise, 1997, 293-294.
46 M. Mirkovi, 1989, 253.
47 CBFIR 432.
70
ianus b(ene)f(iciarius) / cons(ularis) pro /

sal(ute) sua et / suorum / v(otum) s(olvit)
l(ibens) m(erito).48
Izraz se najvjerojatnije odnosi na obitelj konzularnih beneficijara, a ne na ostalo
konzularnom beneficijaru podreeno osoblje stanice.49 Sinovi konzularnih beneficijara (zajedno s oevima) zabiljeeni su
kao kodedikanti zavjetnih rtvenika u beneficijarskim stanicama to dobro ilustrira Slika 4. Preslik rekonstrukcije
primjer iz mjesta pod nazivom Pretorium natpisa konzularnog beneficijara
Latobicorum u Gornjoj Panoniji gdje je taSeptimija (CIL III, 14956)
koer bila stanica konzularnih beneficijara:
[I(ovi) O(ptimo) M(aximo)] / ceterisq(ue) Dis D[e]/abusq(ue) et G(enio)
loc[i] / G(aius) Baeb(ius) Marcell/inus mil(es) leg(ionis) / X g(eminae) b(ene)
f(iciarius) co(n)s(ularis) cu/m C(aio) Baeb(io) Mar/cello iunior(e) / filio
v(otum) s(olvit) l(ibens) l(aetus) m(erito) / Fusco et Dextr(o) co(n)s(ulibus) /
VI idu(s) Apriles.50
Preciznija datacija beneficijarskih zavjetnih rtvenika iz Magnuma
mogua je jedino za rtvenik koji Eponi postavlja konzularni beneficijar Publije Elije (Publius Aelius).51 (Slika 5.) Epitet Antoninijana XI. legije Claudia, koji se
javlja na tom natpisu, vezuje se uz vladavinu
cara Karakale (211.-217.) pa bi se u taj vremenski period rtvenik datirao.52 Natpis koji
postavlja konzularni beneficijar XI. legije
Claudia Caius Aemilius Ingenuus datira se u
2. stoljee i najstariji je takav natpis iz Magnuma. Tri fragmentarno sauvana zavjetna
rtvenika, kojima nisu sauvana imenovanja Slika 5. Preslik rekonstrukcije
dedikanata, mogue je datirati samo pribli- natpisa konzularnog beneficijara
Publija Elija (CIL III, 14959)
48
CBFIR 377.
J. Ott, 1995, 107.
50 CIL III, 3903 = CBFIR 347. Slian je natpis iz Halapia (municipium Salvium) u provinciji
Dalmaciji gdje zavjetni rtvenik zajedno sa svojim sinom postavlja konzularni beneficijar
Caius Iulius Rogatus: I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / C(aius) Iul(ius) Roga/tus be(neficiarius)
co(n)s(ularis) / leg(ionis) XI Clau(diae) vet(eteranus) / C(aius) Iul(ius) Rogatus / iunior / v(oto)
liben(tes) p(osuerunt). (CIL III, 9862 = 13231 = CBFIR 443)
51 CIL III, 14959 = CBFIR 434.
52 Za Karakalino imenovanje vidi: R. Cagnat, 1898, 196.
49
71
no u rasponu od 2. do 3. stoljea.53 Zavjetni rtvenik koji Jupiteru i Geniju municipija postavlja

Valerius Severus, konzularni beneficijar legije
XIIII. Gemina Martia Victrix, datira se okvirno
u 3. stoljee.54 (Slika 6.) Restitucija imenovanja
beneficijara u etvrtoj brazdi je oteana, jer je
odlomljena lijeva strana rtvenika, tako da nije
mogue utvrditi nalazi li se na natpisu prenomen
beneficijara to bi upuivalo na raniju dataciju.
Prihvaajui restituciju natpisa Schallmayera i
suradnika, prethodno spomenuti natpis konzularSlika 6. Preslik rekonstruknog beneficijara Septimija datirao bi se takoer u
cije natpisa konzularnog
3. stoljee.55 Dedikant bi, prema tome, bio legiobeneficijara Valerija Severa
nar s carskim gentilicijem Septimius, s im se sla(CIL III, 14957)
e i Alfldy smjetajui natpis u kasni principat.56
Meutim, doputena je i restitucija Septimianus jer je natpis slabije sauvan
upravo na mjestu imenovanja.
Pozicija stanice konzularnih beneficijara u Magnumu
Pozicija i arhitektura kompleksa beneficijarskih stanica naelno nam
je poznata.57 One su redovito postavljane u neposrednoj blizini gradskih zidina ili zidina rimskog vojnog logora, to temeljimo na istraivanjima u Germaniji i Panoniji.58 Identinu situaciju treba oekivati i u Magnumu, to je jo
jedna potvrda da se centar municipija u Magnumu nalazio upravo u podnoju
dananje Baline glavice. Zavjetne rtvenike konzularnih beneficijara u Balinoj glavici pronaao je 1897. godine Marko Vrbatovi iz oblinjeg naselja
Kljaci. Krei gomile uz svoju njivu u Balinoj glavici otkrio je zidove, a meu
njima ulomke rtvenika.59 Poetkom 1898. u Balinu glavicu je doao fra Lujo
Marun kako bi pregledao lokalitet i otkupio nalaze.60 Nakon pregleda terena
i uvida u katastarsko stanje posjeda utvrdio sam da bi kamene gomile pune
53 CIL III, 14960 = CBFIR 435, CIL III, 14961 = CBFIR 436, CIL III, 14962 = CBFIR 437.
54
CIL III, 14957 = CBFIR 433.

CIL III, 14956 = CBFIR 432.
56 G. ALFLDY, 1969, 53.
57 Vidi arhitekturu kompleksa stanice konzularnih beneficijara u Sirmiju kod: M. Jeremi,
2006, 170-173.
58 Za pozicije stanice konzularnih beneficijara u Gornjoj Germaniji vidi: E. Schallmayer,
1994, 161-191. Poziciju stanice u Donjoj Panoniji u Sirmiju vidi kod: M. Jeremi, 2006, 168
i 170.
59 F. Radi, 1898, 55.
60 L. Marun, 1998, 91.
55
72
Slika 7. Pretpostavljena pozicija stanice konzularnih beneficijara u Balinoj glavici,

oznaena strelicom (preuzeto: Google Earth)
uta, priklesanog kamenja i ostataka tegula na katastarskim esticama zemlje

572/2, 573 i 580 (sve katastarska opina Umljanovi) mogle biti gomile koje
je prekopavao Marko Vrbatovi krajem 1897. godine. Gomile se nalaze u blizini zapadnog podnoja Baline glavice, a od njih vodi pravilna linija u pravcu
nekadanjeg Vezovia mosta koji se do Drugog svjetskog rata koristio za prijelaz preko ikole s prostora Baline glavice. (Slika 7.) Neto vie informacija
o poziciji stanice konzularnih beneficijara u Balinoj glavici mogue je dati tek
nakon ciljanih sondanih istraivanja.
Zakljuak
Na krajnjem jugoistonom rubu Petrovog polja u dananjoj Balinoj glavici na stratekom cestovnom pravcu Akvileja Dirahij nalazio se neistraeni municipij Magnum. Na tom prostoru nakon odlaska rimskih legijskih
postrojba tijekom 2. stoljea postavljena je stanica konzularnih beneficijara.
U stanici u Magnumu ukupno je pronaeno sedam zavjetnih rtvenika konzularnih beneficijara koji su bili pripadnici legija XI. Claudia i XIIII. Gemina
73
s dunavskog limesa. Zavjetni rtvenici su, kako je to uobiajeno, u najveem

broju posveeni Jupiteru, a od drugih boanstava zastupljena je Epona. Unato nekim indicijama tek e istraivanja arheolokog nalazita Balina glavica
dati odgovor na pitanje gdje se tono nalazio kompleks stanice konzularnih
beneficijara sa svetitem. U svakom sluaju to je moralo biti neposredno uz
gradske zidine Magnuma.
Kratice
CBFIR - E. Schallmayer, K. Eibl, J. Ott, G. Preuss, E. Witkopf, Der rmische Weihebezirk von Osterburken I. Corpus der griechischen und
lateinischen Beneficiarier Inschriften des Rmischen Reiches, Stuttgart, 1990.
CIL - Corpus Inscriptionum Latinarum, Berlin
ILJug - Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia inter annos MCMII et
MCMLXX repertae et editae sunt, Ljubljana
PWRE - Paulys Realencyclopdie der classischen Altertumswissenschaft
Izvori
Plin. N. H. - C. Plinius Secundus, Naturalis historiae, Libri XXXVII, Lipsiae
1906.
Literatura
Alfldy, G., 1968. - Magnum, PWRE, Supplement Band XI, Sttuttgart, col.
931-932.
Alfldy, G., 1969. Die Personennamen in der rmischen Provinz Dalmatia,
Heidelberg.
Alfldy, G., 1974. Noricum, London.
bojanovski, I., 1974. - Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji,
Sarajevo.
Cagnat, R., 1898. Cours dpigraphie Latine, Paris.
Dise, R. L., 1995. A Reassessment of the Function of Beneficiarii Consularis,
The Ancient History Bulletin, 9/2, Rome, 72-85.
Dise, R. L. 1996. - The Beneficiarii Procuratoris of Celeia and the Development of the Statio Network, Zeitschrift fr Papyrologie und Epigraphik, 113, Bonn, 286292.
Dise, R. L., 1997. - Variation in Roman Administrative Practice: the Assignments of Beneficiarii Consularis, Zeitschrift fr Papyrologie und
Epigraphik, 116, Bonn, 284299.
74
Domaszewski, A., 1908. - Die Rangordnung des rmischen Heeres, Bonn.

Ferjani, S. Jeremi, G. Gojgi, A., 2008. Rimski epigrafski spomenici
aka i okolice, aak.
Glava, I., 2010. - Municipij Magnum, raskre rimskih cestovnih pravaca i
beneficijarska postaja, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU
u Zadru, 52, Zadar, 45-59.
Glava, I. - Mileti, . - Zaninovi, J., 2010. - Augzilijarni katel kod Kadine
Glavice, Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, 3, Zagreb, 7174.
Glava, I., 2012. O municipalitetu Magna, Opuscula Archaeologica, 36, Zadar, 93-103.
Jeremi, M., 2006. - Les temples payens de Sirmium, Starinar, 56, Beograd,
167-200.
Marun, L., 1998. Starinarski dnevnici, Split.
Mileti, ., 2006. - Roman Roads along the Eastern Adriatic: State of Research, Les routes de lAdriatique antique. Geographie et economie. Putovi antikog Jadrana. Geografija i gospodarstvo, Bordeaux - Zadar,
125-136.
Mileti, ., 2007. - Prostorna organizacija i urbanizam rimskog Burnuma,
Simpozij Rijeka Krka i Nacionalni park `Krka`. Prirodna i kulturna
batina, zatita i odrivi razvitak, Zbornik radova, ibenik, 181
200.
Mirkovi, M., 1989. Beneficiarii Consularis an the New Outpost at Sirmium,
Roman Frontier Studies, XV, Exeter, 252-256.
Nelis-Clement, J., 1994. Le monde des dieux chez les beneficiarii, Der
rmische Weihebezirk von Osterburken II, Kolloquium 1990 und
palobotanische-osteologische Untersuchungen, Stuttgart, 251-260.
Ott, J., 1995. - Die Beneficiarier, Stuttgart.
Radi, F., 1898. Izvjetaj Upraviteljstva Hrvatskoga starinarskoga drutva u
Kninu o drutvenom radu i napredku kroz zadnje polugodite, Starohrvatska prosvjeta, 4, Knin, 55.
Rankov, B., 1999. The governors men: the officium consularis in provincial administration, in: The Roman army as community (Including papers of a conference held at Birkbeck College, University of London
on 11-12 January, 1997). Journal of Roman archaeology, Supplementary series number 34, London 1999, 15-35.
Ritterling, E., 1924-1925. - Legio, PWRE, XII/1, 2, Sttuttgart, col. 11861837.
75
Sanader, M., 2002. Tilurium, Burnum, Bigeste. Prilog pitanju datacije delmatskog limesa, Arheoloke studije i ogledi, Zagreb, 120-128.
Schallmayer, E., 1989. Zur Herkunft und Funktion der Beneficiarier, Roman Frontier Studies, XV, Exeter, 400-406.
Schallmayer, E., 1994. - Die Beneficiarier in Obergermanien, Der rmische
Weihebezirk von Osterburken II, Kolloquium 1990 und palobotanische-osteologische Untersuchungen, Stuttgart, 161-191.
Wilkes, J. J., 1969. - Dalmatia, London.
Zaninovi, M., 1996a. - Rimska vojska u razvitku antike na naoj obali, Od
Helena do Hrvata, Zagreb, 209-220.
Zaninovi, M., 1996b. - Prata legionis u Kosovom polju kraj Knina s osvrtom
na teritorij Tilurija, Od Helena do Hrvata, Zagreb, 259-271.
Zaninovi, M., 2007. - Beneficiarii consularis na podruju Delmata, Prilozi
instituta za arheologiju, 24, Zagreb, 181-184.
Zaninovi, M., 2010. - Rimska vojska u Iliriku, Nalazi rimske vojne opreme u
Hrvatskoj (katalog izlobe), Zagreb, 13-30.
76
Ivo Glava
Le are votive di beneficiarii consularis della stazione di
Balina Glavica
Riassunto
Sullorlo sud-orientale di Petrovo polje, nel villaggio odierno di Balina glavica
che si trova sulla strada strategica romana Aquileia Durazzo, cera il luogo inesplorato Magnum. In questa zona, dopo la partenza delle truppe di legione romana durante
il secondo secolo, stata collocata la stazione di beneficiarii consularis. Loro erano
membri delle legioni del XI Claudia e XIIII Gemina, che in quel momento erano di
stanza sul limes danubina. Sette are votive di beneficiarii consularis sono stati trovati
in Balina glavica, per lo pi dedicati a Giove e, dalle altre divinit, quelli che rappresentano Epona. Nonostante alcune indicazioni, solo gli scavi del sito archeologico di
Balina Glavica scopriranno dovera lesatta posizione del complesso della stazione
di beneficiarii consularis. In ogni caso, quello doveva essere stato immediatamente
accanto alle mura della citt di Magnum.
Prikazi na kasnoantikim svjetiljkama s podruja

Zagore u Arheolokom muzeju u Splitu
Vinka Bubi
Filozofski fakultet u Zagrebu
Odsjek za arheologiju
UDK: 904 : 738.83 (497.5-3 Dalmacija)
Struni lanak
Podruje Zagore obiluje arheolokim lokalitetima. Meu pokretnim nalazima s tih lokaliteta u ovom radu emo izdvojiti kasnoantike
svjetiljke s razliitim ranokranskim i poganskim prikazima pohranjene u Arheolokom muzeju u Splitu. Svjetiljke su pronaene na prostoru Dugopolja, Klisa, Mua i Sitnoga, a datirane su od poetka 4. st. do
sredine 6. st. Takav tip svjetiljaka esto se u strunoj literaturi naziva
starokranski ili ranokranski tip zbog ukrasnih motiva na disku meu
kojima prevladava kranska simbolika, scene iz Biblije ili biblijski likovi. Primjerci pronaeni na podruju Zagore na diskovima imaju prikaze
kria, kristograma, stabla, ljudske figure, ribe, psa, pijetla, kantara, jarca
i rozete. Meutim, nemaju zabiljeen arheoloki kontekst pa emo se u
radu ograniiti na simboliko znaenje navedenih motiva. Prikazi kria
i kristograma nesumnjivo se svrstavaju u ranokransku umjetnost, ali
ostali prikazi, osobito razliitih ivotinja, ne moraju se nuno uklapati u
kransku simboliku.
Kljune rijei: kasnoantike svjetiljke, Zagora, Arheoloki muzej u
Splitu, ranokranski prikazi, simbolika
U depou Rimsko-provincijalne zbirke Arheolokog muzeja u Splitu,

meu ostalim arheolokim nalazima, pohranjene su svjetiljke koje je od 1885.
do 1925. god. F. Buli redovito objavljivao u muzejskom asopisu Bullettino
di archeologia e storia Dalmata (kasnije Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku).1 U Vjesniku za arheologiju i povijest dalmatinsku br. 104 i 105
objavljene su izdvojene i kataloki obraene kasnoantike svjetiljke iz te zbirke.2 Za potrebe ovog skupa izdvojili smo svjetiljke s ranokranskim i mogu1 F. Buli je svjetiljke saeto opisao ne donosei analizu tipova ili prikaza na njima (v. npr.
F. Buli, Descrizione delle lucerne fittili che si conservano nell i. r. Museo di Spalato, BASD
10 (1887), str. 31-33, 46-48, 62-63).
2 V. Bubi, Kasnoantike svjetiljke s ranokranskim prikazima iz Arheolokog muzeja
u Splitu, VAPD 104 (2011), str. 227-308; V. Bubi, Kasnoantike svjetiljke iz Arheolokog
78
im poganskim prikazima koje su pronaene na prostoru Zagore.3 U depou

se uva jedanaest kasnoantikih svjetiljaka koje potjeu iz Mua, te po jedna
iz Dugopolja, Klisa i Sitnoga. Sve su tipoloki analizirane i datirane prema
podjeli koju je razradio John W. Hayes.4 On je kasnoantike svjetiljke s prostora sjeverne Afrike podijelio u dva glavna tipa (I i II) pri emu svaki ima po
dva podtipa (IA i IB te IIA i IIB). Primjerci iz Zagore pripadaju podtipovima
Hayes IB i Hayes IIA.
Podtip Hayes IB karakteristian je po ovalnom disku, uskim nakoenim
ramenima i kratkom nosu s kanalom koji se suava prema disku. Na disku
se nalaze dvije rupice za ulje i zrak te jedna na nosu za fitilj. Svjetiljke ovog
podtipa imaju ploastu ruku te ukrasne motive na ramenu u obliku stilizirane
borove granice, odnosno palmine grane ili kosti haringe, kako se najee
slikovito opisuju. Datirane su od kasnog 4. do poetka 5. st. Podtip IIA ima
kruni disk, iroka i ravna ramena, dugaak nos te klinastu izvuenu ruku.
Na ramenom dijelu prevladavaju geometrijski i floralni motivi. Neto rjei su
ivotinjski motivi (dupini, golubice i druge ptice). Ovaj podtip ima finu zrnatu
fakturu s tankim i glatkim premazom, a linije ukrasa su uredne i otre te se
datira od kasnog 4. do 5. st.5
Po dva primjerka kasnoantikih svjetiljaka iz Zagore na diskovima imaju
prikaze psa, pijetla i kantara. Osim toga, zastupljene su dvije varijante kristograma, a po jedan primjerak na disku sadri prikaz kria, stabla, ljudske figure,
ribe, jarca i rozete. Upravo zbog ukrasnih motiva, koji su uglavnom vezani uz
kransku simboliku, ove se svjetiljke najee nazivaju ranokranskima.6
Na povrini gotovo svih svjetiljaka vidljivi su tragovi gorenja koji svjedoe
o njihovoj upotrebi u svakodnevnom ivotu. One koje nemaju takve tragove
nisu nikada bile upotrijebljene, ve su polagane u grobove uz pokojnike u
skladu s onovremenim kultnim i religijskim obiajima.7
Na disku svjetiljke iz Dugopolja (Sl. 1; Inv. br. Fc 1017; tip Hayes IB)8
prikazan je kri (gr. staurs; lat. crux). Iako se njegove razliite varijante
(svastika, ankh i dr.) javljaju na prostoru Egipta, Knosa, Mezopotamije, Indije
muzeja u Splitu, VAPD 105 (2012), str. 117-178.
3Zahvaljujem mr. sc. Sanji Ivevi, muzejskoj savjetnici Arheolokog muzeja u Splitu i
voditeljici Kasnoantike zbirke, na poticaju za sudjelovanje na ovom skupu.
4 J. W. Hayes, Late Roman Pottery, London 1972.
5 J. W. Hayes, Late Roman Pottery, London 1972, str. 310-315.
6 M. Graziani Abbiani, Lucerne fittili paleocristiane nell Italia settentrionale, Bologna
1969, str. 13-14; B. Viki-Belani, Antike svjetiljke u Arheolokom muzeju u Zagrebu,
VAMZ 5 (1971), str. 118-119.
7 J. Mardei, Glinene svjetiljke, u: E. Marin (ur.), Salona Christiana, Split 1994, str. 271.
8 V. Bubi, Kasnoantike svjetiljke s ranokranskim prikazima iz Arheolokog muzeja u
Splitu, VAPD 104 (2011), str. 260, kat. br. 35.
V. Bubi, Prikazi na kasnoantikim svjetiljkama
79
i Kine prije pojave kranstva,9 kri je simbol kojim se najsnanije izraava

upravo kranska ideja i pojam. Prve kranske zajednice izbjegavale su prikazivanje kria jer je predstavljao raspee, tj. sramotnu smrt namijenjenu kao
kazna lopovima i varalicama. Osim toga, injenica da je u Starom zavjetu
zabiljeena zabrana pravljenja Bojeg lika (Izl 20, 4), bez sumnje se odrazila
i na prikazivanje Raspetoga. U poetcima kranstva kri se najee javlja
prikriven drugim formama (sidro, jarbol, plug, svastika, krug, ptica rairenih
krila i sl.) te se naziva crux dissimulata.10 Meutim, vrlo brzo je prerastao u
simbol spasenja. Tertulijan, jedan od crkvenih otaca, u djelu napisanom poetkom 3. st. opisuje kako se krani, to god radili, znamenuju kriem na svojim elima
(Tert. Cor. Mil., cap. 3, vers. 4). Kri je osnovni simbol vjere koji je osobito postao zastupljen u ranokranskoj umjetnosti od 4. st. Tada je, prema legendi,
majka cara Konstantina u Svetoj zemlji pronala kri na kojem je Krist umro.
Meu prve kranske simbole ubraja se i kristogram sastavljen od grkih
slova X (hi) i P (ro) koja predstavljaju prva dva slova Kristova imena (Hrists). Takav simbol nalazi se na svjetiljci (Sl. 2; Inv. br. Fc 886; tip Hayes IB)
iz Mua.11 Uobiajen je u ranokranskoj umjetnosti od 4. st. kada je Konstantin, u noi prije bitke kod Milvijskog mosta, doivio viziju u kojoj mu je
naloeno da Kristovim monogramom obiljei vojne zastave. Zato svjetiljka
s prikazom varijante Konstantinova monograma (Sl. 3; Inv. br. Fc 593; tip
Hayes IB), takoer pronaena na prostoru Mua,12 bez sumnje upuuje na
Krista te nosi poruku njegove pobjede nad grijehom i smru.
Kri na kojem je Krist raspet bio je drven. Stoga prvim kranima spomen
drva u Starom zavjetu postaje simbol kria.13 To se osobito odnosi na stablo
spoznaje dobra i zla koje je vjerojatno prikazano na disku ranokranske svjetiljke iz Mua (Sl. 4; Inv. br. Fc 575; tip Hayes IB).14 Od tog je stabla, prema
vjerovanju, izraen Kristov kri. Osim toga, drvo koje je Abraham prikupio
9
A. Badurina, LILiSZK, Zagreb 2006, s. v. Kri, str. 386; M. M. Davy, Rjenik simbola,
Zagreb 1989, s. v. Kri, str. 309; J. Ries, ER 4, New York - London 1987, s. v. Cross, str. 155.
10 M. M. Davy, Rjenik simbola, Zagreb 1989, s. v. Kri, str. 313; J. Ries, ER 4, New York
- London 1987, s. v. Cross, str. 163. Veliinom, poloajem i meusobnim odnosom greda koje
ine kri dobivaju se brojne varijante. One u razliitim razdobljima imaju posebna dodatna
znaenja i simboliku. Za vrste krieva vidi priloene table kod: A. Badurina, LILiSZK, Zagreb
2006, s. v. Kri, str. 388-389 i E. Dinkler, LCI 2, Rom - Freiburg - Basel - Wien 2004, s. v.
Kreuz, str. 569-570.
Splitu, VAPD 104 (2011), str. 248-249, kat. br. 9.
13 J. Ries, ER 4, New York - London 1987, s. v. Cross, str. 163.
80
za rtvu paljenicu kad mu je Bog naredio da rtvuje sina jedinca Izaka (Post
22, 3-4), postalo je praslika drva na kojem je Krist razapet. Prikaz na svjetiljci
takoer moe predstavljati Drvo ivota (lat. Arbor vitae).
Kranin u molitvi s uzdignutim rukama tumai se kao slika kria.15
Svjedoanstvo o tome nalazimo kod Tertulijana koji je zapisao Nos vero non
attollimus tantum sed etiam expandimus, et dominica passione modulantes,
et orantes confitemur Christo (Tert. De orat., cap. 14, vers. 5-7). Na disku
svjetiljke iz Mua (Sl. 5; Inv. br. Fc 407; tip Hayes IIA)16 prikazan je muki
lik odjeven u kratku tuniku, s pokrivalom na glavi i podignutim rukama. U
literaturi prevladavaju dva miljenja o tome koga predstavlja prikazani lik. U
prvome je rije o mladiu u stavu oranta s potpasanom hlamidom.17 U drugom,
pak, da se radi o gladijatoru ili ratniku odjevenom u naboranu kratku tuniku s
prsnim oklopom.18 Zbog neobine stilizacije prikaza zaista se ini da je gornji
dio tijela prekriven prsnim oklopom ili da je lik prikazan golog torza. Ipak,
priklonili bismo se prvom miljenju. Naime, orant se u pravilu prikazuje s
uzdignutim rukama, laktovima uz tijelo i s rairenim dlanovima usmjerenima
prema nebu. Lik oranta poznat je i u panteistikim, antikim vjerovanjima
kada je simbolizirao pobonost te odanost obitelji i dravi. Kod ranih krana
moe se dovesti u vezu s pobonou i odanou njihovim obiteljima i Crkvi.19
Orant je mogao biti prikazivan kao ena ili mukarac. Kada je rije o prikazu
ene, uglavnom je imala prekrivenu glavu (donna velata) i rairene ruke. Na
fresci iz Priscilinih katakomba, datiranoj u kraj 3. st., prikazana je ena u stavu
oranta odjevena u raskonu haljinu, prekrivene glave i s rukama podignutima
u molitvu (Sl. 15).
Meu simbolima koji su bliski soteriolokom tumaenju kria, istie se
motiv ribe. Krani su slova u grkoj rijei ikhths (riba) upotrijebili kao poetna slova i oblikovali akrostih Iesos Khrists Theo Hyis Sotr. injenica da grafiki simbol predstavlja Isusovo ime svakako je popularizirala prikaz
15 A. Badurina, LILiSZK, Zagreb 2006, s. v. Orant, str. 471-472; I. ii, Kri u
ranokranskoj simbolici i liturgiji, Tusculum 5 (2012), str. 106.
16 V. Bubi, Kasnoantike svjetiljke iz Arheolokog muzeja u Splitu, VAPD 105 (2012), str.
129, kat. br. 10.
17 M. Barbera, R. Petriaggi, Le lucerne tardo-antiche di produzione africana, Roma
1993, str. 211-212; M. Graziani Abbiani, Lucerne fittili paleocristiane nell Italia settentrionale,
Bologna 1969, str. 33, 116-117; V. Hoff, Lampes romaines tardives et lampes chrtiennes
en terre cuite, u: C. Metzger (ur.), Catalogue des lampes en terre cuite grecques et
chrtiennes, Muse du Louvre, Paris 1986, str. 104.
18 B. Viki-Belani, Antike svjetiljke u Arheolokom muzeju u Zagrebu, VAMZ 5 (1971),
str. 167.
19 V. Abrahamsen, The Orante and the Goddess in the Roman Catacombs, Journal of
Higher Criticism 9 (2002), str. 3; A. Badurina, LILiSZK, Zagreb 2006, s. v. Orant, str. 471.
81
ribe meu prvim kranima.20 Riba je predstavljala i kranina koji se raa

iz krsne vode. Meutim, ne moemo je sa sigurnou pripisati iskljuivo ranokranskoj simbolici. Po svoj prilici se radi o motivu koji je iz poganskih
krugova u kranstvo dospio posredstvom judaizma, a kransku simboliku
vjerojatno je poprimio od sredine 2. st. Znak ribe javlja se na svim vrstama
ranokranskih spomenika, a njen simboliki sadraj vrlo je irok.21 Na disku
svjetiljke (Sl. 6; Inv. br. Fc 692; tip Hayes IIA) iz Klisa22 nalazi se neuobiajeni prikaz ribe iz ijih usta izlazi ptica, vjerojatno patka. U ranokranskoj
umjetnosti motivu patke teko je pripisati neko naroito znaenje pa je to
primjer kasnoantike svjetiljke koja ne bi nuno trebala pripadati ranokranskom krugu.
S druge strane, prikazi psa uobiajeni su na kasnoantikim svjetiljkama.
Na prostoru Mua pronaene su dvije takve svjetiljke koje se uvaju u Arheolokom muzeju u Splitu (Sl. 7 i 8; Inv. br. Fc 594 i Fc 887; tip Hayes IB i
IIA).23 U antici je pas esto prikazivan uz pokojnike na nadgrobnim spomenicima. Haron je povremeno prikazivan kao pas, a u helenizmu pas je pratilac
Hermesu u ulozi vodia kroz podzemni svijet. Ova ivotinja posjeduje iscjeliteljske sposobnosti pa je u grkoj mitologiji jedan od atributa Asklepija.24
Budui da je vjerni ovjekov pratitelj, pas je alegorija vjernika i ponekad se na
kasnoantikim sarkofazima prikazuje uz noge Dobrog Pastira. Tako prikazan
simbolizira pozitivan odnos prema smrti kao poetku novog ivota.25
Na dvjema kasnoantikim svjetiljakam iz Mua (Sl. 9 i 10; Inv. br. Fc
888 i Fc 861; tip Hayes IB i IIA) nalaze se prikazi pijetla.26 U antici se ovoj
ivotinji pridavala viestruka uloga u okvirima pogrebne simbolike. Pijetla se
rtvovalo boanstvima podzemnog svijeta u kultu mrtvih pa mu se, kao i psu,
pripisuje uloga psihopompa. Kao pobjednik u borbama predstavljao je duu
pokojnika. U prikazima s Perzefonom i Hadom pijetao je simbolizirao glasnika budueg ivota i nadu u ivot nakon smrti. U kranstvu postaje simbol
uskrslog Krista, novog svjetla i nove nade u ivot poslije smrti.27 Nakon uloge
20 M. Grgi, LILiSZK, Zagreb 2006, s. v. Riba, str. 540.
21 N. Cambi, Krist i njegova simbolika u likovnoj umjetnosti starokranskog perioda u
Dalmaciji, VAHD 70-71 (1968-1969), str. 91, 95.
Splitu, VAPD 104 (2011), str. 276, 280, kat. br. 70 i 79.
24 A. Gheerbrant, Rjenik simbola, Zagreb 1989, s. v. Pas, str. 478.
25 P. Gerlach, LCI 2, Rom - Freiburg - Basel - Wien 2004, s. v. Hund, str. 334-336.
Splitu, VAPD 104 (2011), str. 291, 292, kat. br. 102 i 105.
27 P. Grison, Rjenik simbola, Zagreb 1989, s. v. Pijetao, str. 503; M. Waida, ER 3, New
York London 1987, s. v. Cocks, str. 551.
82
koju je imao u Petrovu nijekanju Isusa, zadobiva znaenje opominjatelja vjernika te ih podsjea na njihovo uskrsnue u buduem ivotu.
Na svjetiljci iz Mua (Sl. 11; Inv. br. Fc 1351; tip Hayes IB)28 prikazana je trbuasta posuda za pie s dvjema rukama i picastim dnom. Rije je
o kantaru (gr. kntharos; lat. cantharus) koji u ranokranskoj umjetnosti
simbolizira euharistijski kale,29 ali se rijetko prikazuje samostalno. Najei
i najpoznatiji prikazi upotpunjeni su golubicama, paunovima ili jelenima. Na
mozaiku iz Salone (Sl. 16), datiranom u 4. st., prikazana su dva jelena kako
piju iz kantara. Iznad njih se nalazio natpis, poetni dio Psalma 42: Sicut cervus desiderat ad fontes aquarum, ita desiderat anima mea ad te Deus. Kantar
na ovakvim prikazima poprima simboliko znaenje Krista koji je Izvor ivota (lat. fons vitae), ive rijei, tj. Evanelja, a jeleni predstavljaju vjernike.30
Osim toga, njihovo razgranato rogovlje koje se obnavlja moe simbolizirati
Stablo ivota.31 U mauzoleju Gale Placidije u Ravenni, na mozaiku iz 5. st.,
prikazane su dvije golubice na kantaru kako piju vodu (Sl. 17). Slian prizor
nalazi se i na disku svjetiljke iz Mua (Sl. 12; Inv. br. Fc 889; tip Hayes IIA).32
Na lijevoj i desnoj strani kantara smjestile su se dvije golubice, a trea je
nagnuta nad otvorom posude. Iako ih tradicionalno promatramo kao simbole
due i mira, na ovakvim prikazima predstavljaju vjernike pri Euharistiji.33
Meu ivotinje koje su prikazivane na kasnoantikim svjetiljkama ubraja
se i jarac. U antici je jarac (gr. trgos) bio simbol boga Dioniza i prinoen
mu je kao obredna rtva, a u ranokranskoj umjetnosti postaje simbol prokletnika.34 U Novom zavjetu (Mt 25, 31-46) zapisano je da e Krist na sudnji
dan razluiti vjerne od nevjernika kao to pastir lui ovce od jaraca. Simbol
jarca prikazan je na svjetiljci (Sl. 13; Inv. br. Fc 858; tip Hayes IB) iz Sitnoga,35
ali, kao to vidimo, nema osobitog znaenja u ranom kranstvu. Mnoge ivotinje prikazane na kasnoantikim svjetiljkama spominju se u Bibliji. Zato
28
V. Bubi, Kasnoantike svjetiljke s ranokranskim prikazima iz Arheolokog muzeja u

29 S. Gluevi, Ranokranski simboli na keramikim i staklenim predmetima u Liburniji,
Diadora 18-19 (1996-1997), 1998, str. 246; P. Prigent, Rjenik simbola, Zagreb 1989, s. v.
Kale, str. 243.
30 A. Badurina, LILiSZK, Zagreb 2006, s. v. Kantharos, str. 350.
31 A. Gheerbrant, Rjenik simbola, Zagreb 1989, s. v. Jelen, str. 226-227.
33 . Basler, Kranska arheologija, Mostar 1990, str. 67; N. Cambi, Krist i njegova
simbolika u likovnoj umjetnosti starokranskog perioda u Dalmaciji, VAHD 70-71 (19681969), str. 89.
34 A. Gheerbrant, Rjenik simbola, Zagreb 1989, s. v. Jarac, str. 217.
35 V. Bubi, Kasnoantike svjetiljke iz Arheolokog muzeja u Splitu, VAPD 105 (2012), str.
137, kat. br. 26.
83
se njihovi prikazi uglavnom interpretiraju u okviru ranokranske umjetnosti.

Meutim, za motive kao to su pas, pijetao, kantar, jarac, riba, patka, rozeta
(Sl. 14; Inv. br. Fc 592; tip Hayes IB)36 te razliite ljudske figure ne moemo sa sigurnou tvrditi da su ranokranski motivi ukoliko nisu sastavni dio
kakve jasnije scene. Oni se javljaju i ranije u rimskoj klasinoj umjetnosti, a
podrijetlo vuku iz mitologije i poganske religijske simbolike.
Budui da arheoloki kontekst predstavljenih svjetiljaka nije zabiljeen,
nemamo vrst oslonac uz pomo kojega bismo mogli potvrditi eventualni kranski smisao ovih prikaza. Jedine svjetiljke za koje moemo tvrditi da su
ranokranske imaju prikaze kria ili Kristova monograma. Ipak, priklonili
bismo se uvrijeenom miljenju da su prvi krani preuzimali ve poznate
prikaze kojima su, zadravajui njihove ikonografske karakteristike, pridavali novo znaenje. Podruje Zagore nedvojbeno je u odreenom opsegu bilo
zahvaeno novom religijom. Naalost, ini se da e simboli, tj. mehanizmi
komunikacije kojima se ona koristila, ostati u potpunosti razumljivi samo njenim poklonicima.
36
V. Bubi, Kasnoantike svjetiljke iz Arheolokog muzeja u Splitu, VAPD 105 (2012), str.
143-144, kat. br. 41.
84
Popis kratica
BASD Bullettino di archeologia e storia dalmata (Split)
ER
The Encyclopedia of Religion (New York - London)
LCI
Lexikon der christlichen Ikonographie (Rom - Freiburg - Basel Wien)
LILiSZK Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva
(Zagreb)
OA
Opuscula archaeologica (Zagreb)
VAHD Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (Split)
VAMZ Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu (Zagreb)
VAPD Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku (Split)
Popis izvora
Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta (ur. Z. Kurei), Split 2008.
Tertullianus, Q. Septimius Florens, De corona / Tertullien, Q. Septimi Florentis Tertulliani Sur la couronne, dition, introduction et commentaire de J. Fontaine (Collection de textes latins comments, 18 [ur. P.
Grimal]), Paris 1966.
Tertullianus, Q. Septimus Florens, De oratione / Tertullians Tract on the
Prayer, The Latin text with critical notes, an English translation, an
introduction and explanatory observations by E. Evans, London
1953.
Popis literature
Abrahamsen, V., The Orante and the Goddess in the Roman Catacombs, Journal of Higher Criticism 9 (2002), 1-15.
Badurina, A., s. v. Kantharos, u: LILiSZK, Zagreb 2006, 350.
Badurina, A., s. v. Kri, u: LILiSZK, Zagreb 2006, 386-389.
Badurina, A., s. v. Orant, u: LILiSZK, Zagreb 2006, 471-472.
Barbera, M. Petriaggi, R. Le lucerne tardo-antiche di produzione africana,
Roma 1993.
Basler, ., Kranska arheologija, Mostar 1990.
Bubi, V., Kasnoantike svjetiljke s ranokranskim prikazima iz Arheolokog muzeja u Splitu, VAPD 104 (2011), 227-308.
Bubi, V., Kasnoantike svjetiljke iz Arheolokog muzeja u Splitu, VAPD 105
(2012), 117-178.
85
Buli, F., Descrizione delle lucerne fittili che si conservano nell i. r. Museo di
Spalato, BASD 10 (1887), 31-33, 46-48, 62-63.
Cambi, N., Krist i njegova simbolika u likovnoj umjetnosti starokranskog
perioda u Dalmaciji, VAHD 70-71 (1968-1969), 57-106.
Davy, M. M., s. v. Kri, u: Rjenik simbola, Zagreb 1989, 309-314.
Dinkler, E., s. v. Kreuz, LCI 2, Rom - Freiburg - Basel - Wien 2004, 562-574.
Gerlach, P. s. v. Hund, LCI 2, Rom - Freiburg - Basel - Wien 2004, 334-336.
Gheerbrant, A., s. v. Jarac, u: Rjenik simbola, Zagreb 1989, str. 217-220.
Gheerbrant, A., s. v. Jelen, u: Rjenik simbola, Zagreb 1989, 226-227.
Gheerbrant, A,. s. v. Pas, u: Rjenik simbola, Zagreb 1989, 476-479.
Gluevi, S., Ranokranski simboli na keramikim i staklenim predmetima
u Liburniji, Diadora 18-19 (1996-1997), 243-274.
Graziani Abbiani, M., Lucerne fittili paleocristiane nell Italia settentrionale,
Bologna 1969.
Grgi, M., s. v. Riba, u: LILiSZK, Zagreb 2006, 540.
Grison, P., s. v. Pijetao, u: Rjenik simbola, Zagreb 1989, 502-504.
Hayes, J. W., Late Roman Pottery, London 1972.
Hoff, V., Lampes romaines tardives et lampes chrtiennes en terre cuite, u:
C. Metzger (ur.), Catalogue des lampes en terre cuite grecques et
chrtiennes, Muse du Louvre, Paris 1986, 73-162.
Mardei, J., Glinene svjetiljke, u: E. Marin (ur.), Salona Christiana, Split
1994, 271-278.
Prigent, P., s. v. Kale, u: Rjenik simbola, Zagreb 1989, 243-244.
Ries, J., s. v. Cross, u: ER 4, New York - London 1987, 155-165.
Viki-Belani, B., Antike svjetiljke u Arheolokom muzeju u Zagrebu,
VAMZ 5, Zagreb 1971, 97-181.
Waida, M., s. v. Cocks, u: ER 3, New York London 1987, 551-552.
ii, I., Kri u ranokranskoj simbolici i liturgiji, Tusculum 5 (2012), 103113.
86
IlustRacIje:
v. bubI, Prikazi na kasnoantikim svjetiljkama

10
13
16
11
87
12
14
15
17
88
Vinka Bubi
Images on the late antique oil-lamps from Zagora deposited
in the Archaeological Museum in Split
Summary
For the needs of this paper, a total of 14 examples of Late Antique oil-lamps
with various Early Christian and pagan images were set aside from the collection of
the Archaeological museum in Split. They have been found in Zagora and dated to
a period ranging from the beginning of the 4th century to the end of the 6th century.
These oil-lamps are commonly called Early Christian because of the decorative motifs
which were generally associated with Christian symbolism. Examples on their discus
have representations of cross, Christogram, tree, human figures, and representations
of fish, dog, cock, Kantharos, goat and rosette. Since the Museums archive contains
no data on the circumstances of their discovery, in this paper we are concentrating on
the symbolic meaning of motifs represented on their discus. Images of cross and Christogram undoubtedly belong to the early Christian art, but other images, especially of
different animals, do not necessarily fit in with Christian symbolism. They are well
known in classical mythology and pagan religious symbolism.
Tragovi obrednoga organiziranja novoosvojenoga hrvatskog prostora u ranosrednjovjekovnoj

hrvatskoj Dalmaciji
Dr. sc. Juraj Belaj
Institut za arheologiju, Zagreb
Dr. sc. Vitomir Belaj, Zagreb
UDK:.299.18 : 291.37 (497.5 Dalmatinska zagora)
291.13

Primljeno, 4. svibnja 2013.
Prigodom naseljavanja novoosvojenoga prostora doljaci su prvo

morali taj prostor posvetiti posebnim obredom (tj. urediti ga prema propisima koje im je Stvoritelj objavio u mitsko pradoba). Time su sveenici
profani (kaotini) prostor, tu, nerazumljiv, nepogodan za ivljenje u njemu, uinili svetim, naim, razumljivim, pogodnim za ivot. Taj je obred
ukljuivao postupak unoenja vlastitih bogova, onih koje su tovali u
staroj postojbini, u novu postojbinu i njihovo smjetanje u prostor. Njihov
razmjetaj odgovarao je odnosima koji su, odlukom Stvoritelja, vladali u
boanskoj zajednici. Ovakvim obredom, koji je u krajnjoj liniji ponavljao
sveti in stvaranja, utvrivala se i legitimirala plemenska (upna) vlast te
osiguravali dobar urod i zdravlje stoke i ljudi.
Neka od mjesta dodijeljenih bogovima ouvala su njihove tragove u
svojim imenima, a njihov prostorni meuodnos omoguava nam jo i danas iitavanje mitskih kazivanja iz krajolika. Taj e se postupak prikazati
na temelju dvaju primjera iz unutranjosti Dalmacije.
Posljednjih petnaestak godina posveujemo panju razraivanju teze koju

je 1996. postavio ljubljanski arheolog Andrej Pleterski na podruju istonih
Alpa i pokuavamo ju primijeniti na hrvatske zemlje.1 Rije je o istraivakom
sklopu koji omoguava propitivanje zbivanja koja su utjecala na rezultate naseljavanja novih zemalja u ranom srednjovjekovnom razdoblju. ini nam se
da je tema vana (usudili bismo se rei: izuzetno vana) te smo osjetili potrebu predstaviti ju na podruju Zagore, jer je upravo to prostorni okvir u kojem
se razvila naa rana drava i gdje su udareni temelji dananjoj hrvatskoj naciji.
1 Prvi rezultati saeti su u 2. izdanju knjige V. Belaja Hod kroz godinu, poglavlje Mit u
prostoru (2007). Rezultati svih dosadanjih istraivanja spojeni u novu cjelinu, zajedniku
knjigu Sveti trokuti. Topografija hrvatske mitologije, pripremljeni su za tisak.
90
Polazina pretpostavka jest da su se prigodom naseljavanja novoosvojenoga prostora doljaci morali jako nelagodno osjeati: gospodari su, a svuda
naokolo vrebaju opasnosti koje i ne vidi i ne zna kako se obraniti. Kako
tomu doskoiti? Tonije: kako neutralizirati tue, opasne bogove, a uspostaviti vlastite, slavenske, s kojima se moe ako se zna pravi nain izai na
kraj? Jedini izlaz iz ovako neugodne situacije bio je dovesti u osvojeno podruje vlastite bogove, one koje su tovali u staroj postojbini. Rjeenje je bilo
jednostavno. Slavenski rec morao je obredom, u kojem je bez sumnje morao
kazivati slavenske mitove, po-kazujui usput mjesta na kojima su se zbivali
pojedini mitski dogaaji, odrediti mjesta (vrhove, stijene, mlake, vode) na
kojima e odsad boraviti slavenski bogovi.
To je znailo da je zateene, doseljenicima kaotine prilike u prostoru
morao urediti prema propisima koje je naim slavenskim jezinim predcima
Stvoritelj objavio u mitsko pradoba. Time su njihovi pretkranski sveenici
taj profani (kaotini) prostor, tu, nerazumljiv, nepogodan za ivljenje u njemu, uinili svetim, naim, razumljivim, pogodnim za ivot.
Pritom su pazili da bogove (odnosno toke, nazvane po njima) rasporede
tako da se iz krajolika moe iitati mitsko kazivanje o njima. Tako su dobivali
slike (zapravo slikovno pismo) koje su osobe, pouene u svetu istinu, mogle
proitati. Prema rekonstruiranom slavenskom pretkranskom svjetonazoru,
svijetom su upravljala tri boanstva, gromovnik, Perun (koji je preuzeo ulogu Stvoritelja i skrbi za sveti red), njegov zmijoliki protivnik Veles i Majka
vlana zemlja koju u literaturi zovemo njezinim pukim nadimkom Moko, a
u rekonstruiranim fragmentima baltoslavenskih svetih tekstova javlja se i kao
Sunce. Zato su pretkranski sveenici, odreujui im mjesta, nuno oblikovali trokute. No njima nije bio bitan sam trokut (bilo koje tri toke bilo gdje u
prostoru tvore trokut!), nego odnosi izmeu toaka koji su simbolizirali odnose izmeu bogova, onakve odnose kakve je na poetku stvorio sam Stvoritelj.
Rije je o virtualnim trolanim prostornim strukturama. Mi ih pak prvo prepoznajemo kao trokute.
Odnosi meu bogovima odreeni su dramom: Veles krade Perunu enu
i odvodi ju u svoj svijet, a Perun ju silom preotima. Jedan od kutova takva
trokuta stoga uvijek ima oko 23, a ta veliina predstavlja razmak izmeu
najviih toaka eklipsa (prividne putanje Sunca) na dan solsticija i ekvinocija:
u naim zemljopisnim irinama je to tono 2327. To je trebalo asocirati na
opaanje da je Sunce/Moko jednu polovicu godine (ljeti) blie nebeskom
Perunu, a drugu (zimi) podzemnom Velesu. To potvruju odnosi dviju veih
stranica kojih se duine odnose priblino kao 1:22. Manje stranice izraavaju
2
Taj odnos iznosi oko 1:1,41, a u geometriji postoji kao odnos stranice kvadrata i njegove
dijagonale.
J. Belaj i V. Belaj, Tragovi obrednog organiziranja
91
odnose izmeu Peruna i Velesa s Mokoi, a vea je odraz napetosti koja vlada
izmeu mukih bogova. Nebesko i podzemno boanstvo (Perun i Veles) time
su simboliki povezani s ljetnim odnosno zimskim suncostajem, a ensko
koje ih spaja (Moko), s ravnodnevnicama.
Ovakvim obrednim uspostavljanjem svetoga reda, ime se u krajnjoj liniji
ponavljao sveti in stvaranja svijeta, utvrivala se i legitimirala plemenska
(upna) vlast. Taj se obred zbio, valjda, uskoro po dolasku, ali ipak tek poto
su se vojna i politika situacija ve bile stabilizirale, nakon to su doljaci
osjetili zaposjednuti krajolik, upoznali njegove znaajke i ve znali da ovdje
ele i mogu ostati i opstati. Taj obred bio je politiki, dravnopravni (tonije:
dravotvorni) in. A terminus post quem non za obredni postupak nostrificiranja zemlje, postupak obrednoga stvaranja nove domovine, bio je trenutak
kada je vrhovna vlast u plemenu (knez, ban, upan) prihvatila kranstvo (iz
uvjerenja ili oportunizma, svejedno). I kneevo prihvaanje kranstva bio je
dravnopravni in. Nakon toga ovakav vjersko-politiki obred nije vie bio
mogu, barem ne izveden javno. To je vremenski okvir u kojem se odvijao
spomenuti postupak.
Slijed ovih spoznaja i razmiljanja o njima dovodi nas u poloaj s kojega
moemo promatrati i tumaiti zbivanja iz najranije nae povijesti, iz vremena
koje nam inae nije ostavilo nikakvih pisanih tragova u uobiajenim medijima, pa istraivanja ove vrste mogu donijeti vane spoznaje kojima e obogatiti nae poznavanje povijesnih zbivanja.
Andrej Pleterski uoio je pravilnosti prema kojima su drevni reevi slagali tri toke u suvislu cjelinu, dovoljno precizno da bi mogli nositi teinu
sakralnosti koju su upisivali u krajobraz. Nama te pravilnosti omoguavaju
otkrivanje i interpretiranje naputenih i zaboravljenih svetih prostornih struktura. Ta pravila su:
- dva su kuta posveena mukim, trei enskom liku;
- kutovi u pravilu imaju vizualni kontakt;
- jedan od kutova ima oko 23 stupnja (tzv. Sunev kut);
- dvije dulje stranice trokuta odnose se jedna prema drugoj priblino
kao 1:2 (1:1,41);
- najdua stranica trokuta obino povezuje muke toke (udaljenost
izmeu Peruna i Velesa vea je od njihovih udaljenosti prema Mokoi);
- Perunova je toka uvijek negdje na povienom;
- enska toka obino je uz vodu;
- izmeu toke Perunova protivnika i ostalih toaka u pravilu je voda,
obino tekua.
92
Neka su od mjesta dodijeljenih bogovima ouvala tragove toga postupka

u svojim imenima, a njihov prostorni meuodnos omoguava nam jo i danas
iitavanje mitskih kazivanja iz krajolika. U Hrvatskoj smo potvrdili, manjevie pouzdano, postojanje plemenskih trokuta kod Ivanca, Zagreba, Dugog
Sela, pod zapadnim Papukom, pod Ukom, kod Ogulina, na Pagu i na Peljecu, izmeu Vukovoja i Velike Nedelje te, moda, jedan veliki sjeverno od
Meimurja.
No uspjelo nam je s vremenom pokazati da su na hrvatskom podruju uz
takve velike plemenske trokute postojali i znatno manji, takoer uvijek sa
Sunevim kutom veliine od oko 23, ali gotovo nikada nemaju spomenuti
odnos stranica u vrijednosti 1:1,41, nego oko 1:1,2, 1:1,26, 1:1,6 ili 1:1,8, to
govori kako nam se ini o njihovim drukijim funkcijama. Popratni tragovi upuuju na zakljuak da su bili povezani s mitskim kazivanjima o Perunovoj i Mokoinoj djeci, konjolikim boanstvima plodnosti (Jarilu/Jurju
i Mari/Morani) i njihovu odnosu prema roditeljima. Mit o njima kazivao je
kako su oni roeni na Novu godinu, da su Velesovi ljudi oteli Perunu sina te
ovaj odrasta kod Velesa, a poetkom proljea (o Jurjevu) odlazi Perunu snubiti
njegovu kerku za enu ne znajui da mu je to sestra. Sklapaju brak, Jarilo
iznevjeruje Maru te ga ona daje ubiti. Budui da boanstva plodnosti svojim
ivotom prate vegetaciju, njihov ivotni vijek traje manje od godinu dana jer
e se oni na Novu godinu ponovno roditi.
Ti su mali trokuti nerijetko povezani s velikima, a konstruirali su ih vjerojatno seoski sveenici za potrebe manjih seljakih zajednica. Funkcija im je
oito bila pospjeiti plodnost i rodnost, to je bez sumnje bila prioritetna briga seljacima. Mogli su nastajati i kasnije, jer je pretkranska vjera u seoskim
zajednicama trajala jo dugo nakon slubenoga pokrtavanja, to je dovodilo
do neobinih oblika sinkretizma. Takvi manji trokuti, seljaki, uoeni su u
Varadinu, kod Lepoglave, Bojakovine, pod Ukom, u sredinjoj Istri, kod
Vodica, nekoliko njih u okolici Splita te u Biskupiji. Nesigurna je njihova
pojava kod Krapine i Zagreba.
Lako se iz ovoga nabrajanja moe uoiti da su podruja zagorskoga dijela
Dalmacije, istone Like, Banovine, istone Slavonije, koja su u vrijeme turskih ratova doivjela velike promjene u populaciji pa novopridoli stanovnici
(i katoliki i pravoslavni) nisu imali mogunost prikljuka na stariju puku
tradiciju, ostala prazna. Ne treba uditi da tragova te vrste ima u njima malo,
a pogotovo takvih iz kojih se mogu iitavati cijele strukture mitskih kazivanja. Ali ipak ih ima. Pokazat emo to ovdje na dvama primjerima. Jedan se
odnosi na Biskupiju kod Knina, koji je ve objavljen (Belaj, V. 2012) te ovdje
donosimo samo saet prikaz, a drugi na plato juno od Pokrovnika.
93
Biskupija
Dojmljiva je situacija u Biskupiji kod Knina, no tragovi su vidljivi tek na
toponimijskoj i arheolokoj razini. Rije je o petih crikvah na Kosovi, o crkvi
na Lopukoj glavici, crkvi sv. Cecilije (Stupovi), bazilici sv. Marije na Crkvini sve tri lee na istome pravcu te o crkvi na Bukorovia3 podvornici i,
petoj, pod dananjom pravoslavnom crkvom sv. Trojice.
Crta od Lopuke glavice do Crkvine tvori s crtom do Sv. Trojice kut od

2340. Stranica Lopuka glavica Sv. Trojica odnosi se prema stranici Lopuka glavica Crkvina tono kao 1:1,59. Pred nama je lijep sveti trokut
sa znaajkama maloga, seljakoga, s omjerom kakav je zabiljeen kod Lepoglave, Brsea i Splita. Upravo zapanjuje preciznost kojom su neko trokut
3
Ovaj lokalitet ponekad zovu Bukurovia podvornica.
94
kod Biskupije upisali u krajolik. Velesova toka je na Lopukoj glavici, s

druge strane zamovarena vodotoka Kosovice, Perunova pod temeljima Sv.
Trojice odakle je dobar pregled nad cijelim poljem, a Mokoina tamo gdje ju
je nakon pokrtavanja zamijenila Blaena Djevica Marija i gdje je u blizini
voda malo Braia jezero.
Crta koju bismo od Lopuke glavice potegnuli preko Bukorovia podvornice protee se pak prema jugozapadu na vrh Bat nad Kijevom, toponimom
bremenitim vanim mitskim konotacijama. Dovoljno je podsjetiti itatelja na
ime ukrajinskoga glavnog grada koji se zove /Kijev to su ga, prema legendi zapisanoj poetkom XII. stoljea, osnovala tri brata, Kij, ek i Horiv.
Kijev nije posvojni pridjev imenice kij, nego osobnoga imena , Kij. Ime
/Kijev doslovce znai Kijev grad pa bi i selo Kijevo znailo Kijevo
selo. Kao to i poljski Krakw nije drugo nego Krakov grad. A rije kij
znai kijaa ili bat!
Pokrovnik
Sluaj je htio da je tijekom kasnoga proljea 2012. godine, kada je ekipa Instituta za arheologiju istraivala ostatke romanike crkve u Ivancu, u
arheolokoj ekipi sudjelovao i Andrija Naki, mladi arheolog podrijetlom iz
ibenskoga zalea. U jednom od veernjih arheolokih razgovora spomenuo je lokalitet koji ga je nedavno posebno zaintrigirao: Mukoe! Na to je ime
reagirala kolegica Filomena Sirovica koja je ve bila dobro upoznata s teorijom svetih hrvatskih trokuta pa je u njemu odmah nazrijela Mokoino ime.
Kolega Naki se na to prisjetio dokumentarnoga filma u kojem se govorilo
o crkvici sv. Mihovila na Gradini kraj Pokrovnika kao o jo jednome svetom mjestu, pa o nedalekom Bogoinu Kao pravi zaljubljenik u prolost i
batinu svojega kraja dobro poznaje krajolik i pamti mnoge predaje.4 Nakon
toga dogaaja nas smo dvojica, to jest autori ovoga lanka, posvetili panju
Pokrovniku i Mukoama. Zanimljivi toponimi i znaajke krajolika poeli su
se sve vie zgunjavati, te su se Mokoina i Perunova toka ubrzo vrlo dobro
istaknule. Bogoin smo za sada ostavili po strani, iako mu i ime i neke znaajke pokazuju da je i to lako mogue bila snana pretkranska mitska toka.
Pokuali smo na ovo podruje primijeniti dotadanje spoznaje o svetim
pretkranskim prostornim strukturama i konstruirati pravilan trokut ije bi
kutove tvorile navedene dvije istaknutije svete toke, te tako vidjeti gdje bi
bila trea, Velesova toka. Hoe li ona odgovarati vodenome bogu Velesu?
4 Rije je o pojavi da se nekim lokalitetima daje kao ime opa imenica. Time se naglaavalo
da ta mjesta predstavljaju mitske prototipove peina, gora, rijeka, potoka o kojima kazuju
mitovi, da ta mjesta sadre u sebi mitsku sr svetih zbivanja. To su, na primjer, hidronimi Potok
i Reina, oronim Gora i sl.
95
Kad smo jednu od stranica zamiljena trokuta potegnuli od Gradine kod sv.
Mihovila i jedan njegov krak pruili do Muko (na karti je to zemljite oznaeno kao Okrugljaa), druga je prela preko sela Gori i dola do kanjona
ikole. Doli smo do najvodenijega mogueg kraja u okolici mjesta kao
stvorenoga za Velesa! Ovaj je nasumce dobiveni rezultat obeavao pa smo se
podrobnije pozabavili pojedinim tokama.
Perunova toka. Nalazila bi se na breuljku Gradini (mitski Perun je
imao svoj grad) iznad Pokrovnika, a na njoj je, vjerojatno jo prilikom pokrtavanja, sagraena crkva sv. Mihovila. Njezin naslovnik je svetac koji je
ubio zmajoliku neman (prema Otk 12, 7)! Gradina je plato visok oko 310 m,
u sredini se uzdie na 316 m, a na zapadnom rubu je crkva na 311 m. Lujo
Marun u svojim Dnevnicima, koje je vodio od 1889. do 1913. te 1926. i 1927.
godine, navodi prie mjetana po kojima se prva crkva nalazila neto vie na
iztok od sadanje (Marun 1998: 293). On smatra da je ranokranska crkva
(crkva iz kranskog doba) podignuta na starijem prapovijesnom rtvitu
(Marun 1998: 293). Ako ima pravo, pred nama je sveta toka dugoga kontinuiteta, mnogo dubljega od slavenskoga sloja. Iako se, zanemarimo li ispravu
sumnjivo datiranu u 1298. godinu (Gulin 2005: 119), ova crkva prvi put spominje tek 1452. godine, postoje brojne naznake za raniju dataciju. Uokolo crkve nalazi se staro groblje s nekoliko steaka (Marun 1998: 57). Na jednom
prozoru crkve vidi se kri iz starijega srednjega vijeka, zatim odlomak koplja
i zastavice, koji je negda pripadao reljefu sv. Mihovila. Moda su ti dijelovi
iz starije crkve, valjda iz 9. stoljea, ije se ruevine vide u blizini, kako smatra negdanji upnik upe u Mirlovi Zagori koji je vodio obnovu crkve sv.
Mihovila (Krolo 2005: 398). Na taj se detalj osvre i raniji upnik ove upe,
Ivon Menui rijeima: Godine 1941. neki istraivai piu da vide temelje
stare crkve sv. Mihovila koja moda potjee iz IX. st., no naalost, danas se to
ne vidi, a oni koji su to vidjeli, danas su pokojni don K. Stoi i arko Carev
(Menui, I. 2005: 375). Ako su spomenuti spoliji jedini mogui putokaz
prema IX. stoljeu, moramo ih zanemariti jer je zapravo rije o reljefima iz
mnogo kasnijeg vremena, kako to navodi jo i Marun (1998: 57, 293).
eui poveim platoom Gradine lako se uoava obilje arheolokoga materijala, prvenstveno mnogo ulomaka prapovijesne keramike. Najlake ih je
primijetiti u zemlji izbaenoj preko ruba platoa prigodom ukopavanja novih
grobova, ali i drugdje po povrini, osobito na zapadnome dijelu, gdje ima
zemljanoga sloja, i gdje je uz crkvu nastalo groblje. Na preostalome dijelu
Gradine, koji je kamenit i bez znaajnijeg sloja zemlje, tijekom krae etnje
arheoloki tragovi nisu uoeni. No uz jugozapadni rub platoa, ispod kojega se
teren strmo rui prema njivama u podnoju (ve je uoeno da su se na ovakvim rubovima nad liticama esto nalazile pretkranske svete toke, moda
96
je tu bilo slino), vee se jo jedna starina ovoga puta nematerijalna koju

smo doznali od ge Vesele Naki roene u Pokrovniku. Priala je kako im je
kao djeci bilo zabranjeno ii tamo jer je jedna suseljanka, ozbiljna osoba kojoj
se moglo vjerovati (ime joj je Stana), jednom prigodom tamo vidjela goleme
zmije koje su imale glave velike ki u dice, kako se penju tuda gore na Gradinu.
Imamo li u tom plaenju male djece da ne odlaze na opasno mjesto prikriveni
trag predaje o Velesovu napadu na Perunov Grad?
U podnoju Gradine, sjeverno, kraj krianja, na topografskoj se karti vidi
izvor. No ne vidi se i to da se izvor nalazi u pilji koja se jednostavno zove
Peina. Mjesto na kojem je izvor je prirodno ukopano za deset stuba izmeu
dviju klisura, a 1896. godine nad njime je postavljen krov. Vrelo nikada nije
presuilo, pa ni za najveih sua. Kada u Bosni padnu velike kie, razina vode
se u Peini podigne i ona se izlije niz polje (Menui, I. 2005: 375). Od
izvora se vijugavo uspinje put gore prema crkvi.
Kod izvora Peine, na oranicama Copia, prema navodu bivega mirlovikog upnika fra Augustina Krole (1927.-1992.) postoji starohrvatsko
groblje na kojemu je naeno par velikih srebrnih naunica. Oito je rije o
sluajnim nalazima, ne o sustavnim istraivanjima, a u novije vrijeme naeni
su antiki nalazi koji se uvaju u ibenskom Arheolokom muzeju (pri tome se
vjerojatno misli na Arheoloki odjel Muzeja grada ibenika; Krolo 2005: 388).
Da to moda nije jedina sveta peina, govori i vijest da u Pokrovniku, kod
Copia kua, postoji jo jedna peina, Smokovaa. Za vrijeme pukih misija
1900. i 1933., poboni bi Pokrovniani u toj pilji molili i razmiljali, napisao
je Ivon Menui (Menui, I. 2005: 376).
Iz injenice da pod svetim Mihovilom koji ubija zmaja izvire u pilji voda
kao da ujedno izvire i prastari indoeuropski mit koji nam je najbolje poznat
iz grke mitologije: kada u pilji kod Delfa Apolon poput Peruna strelicama
ubije zmiju Pythona (koja u mnogoemu odgovara slavenskom Velesu), potei e voda. Sve i kada ne bi bila uklopljena u sveti mitski trokut, ova bi toka
s punim pravom svratila na sebe nau panju.
2. Mokoina toka. Na podruju Konjevrata, malo sjevernije od crkve
sv. Ivana (koja predstavlja sredite Konjevrata), nalazi se spomenuti lokalitet
Mukoe. Pod tim je imenom registriran kao arheoloki lokalitet u Registru
kulturnih dobara Republike Hrvatske, dok je na topografskoj karti 1:25 000
upisan naziv Okrugljaa. Taj se lokalitet tako naziva, navodno, zbog okrugle
lokve koja se tamo nalazi (na Hrvatskoj osnovnoj karti 1:5000 oznaena je
kao ivkovia lokva). Lokva je od Gradine udaljena 3587 m. Otklon stranice Gradina lokva od pravca prema sjeveru (azimutu), gledano od Gradine, iznosi 25715. No kao da nam uvjerljivije objanjenje imena Okrugljaa
prua zrana snimka kraja i ve uoeni toponimi slinoga imena (npr. Krug
97
na Uki kod Velbata, pa na Kozjaku te kod rnovnice). Na snimci se odlino

moe uoiti kruno koncipiran prostor promjera oko 30 m, vjerojatno ipak
prevelik da bi bio ostatak tumula i prenisko da bi bio gradina. Lei 266 m
jugoistono od lokve. Je li ovaj krug neko bio staro hrvatsko svetite? Ili je
ipak rije tek o uruenju zidova graevine koja se neko ovdje nalazila? Ili
pak oboje? Otklon stranice Gradina krug od pravca prema sjeveru iznosi
25440, a udaljenost, mjerena od apside crkve sv. Mihovila na Gradini do
sredita kruga, 3785 m.
Narod toga kraja sjea se da se na tom mjestu neko nalazila crkva sv.
Jure koja je sruena, no upljani iz Goria su se iz potovanja prema tradiciji
nastavili tu, uokolo sruene crkve, pokapati, iako su za tu namjenu malo junije imali crkvu sv. Ivana u Konjevratima. Na lokalitetu su primijeeni tragovi
nekoga objekta veih dimenzija na koji je upozorio 2002. godine tadanji konjevratski upnik fra Albert Mari (Gulin 2005: 118). Povjesniar i arheolog
Ante Gulin u Predgovoru spomenutog zbornika obavjetava nas da je fra Albert Mari svojedobno raskrio to mjesto te donekle ustanovio oblik objekta
za koji je pretpostavio da je rije o nekoj crkvenoj graevini sa sauvanim
povrinskim grobovima (Gulin 2005a: 14).
itava je parcela, kako je ve uobiajeno, omeena suhozidom, u jednom
se uglu nalazi bunar i tu je vegetacija bujnija. Ostaci crkvene arhitekture i
danas su uoljivi na terenu, kao i pojedini grobovi ukopani oko crkve. Prema
miljenju Marka Menuia, arheologa iz Konzervatorskog odjela u ibeniku
rodom iz Pokrovnika, koji je pratio spomenuta istraivanja, zidovi ove crkve sauvani su u visini od oko 2 m. On vjeruje da su grobovi, koji su danas
vidljivi u kamenim rakama praktiki na povrini, ukopani u gomilu nastalu
nakon to je crkva sruena. Koliko on zna, u grobovima nije bilo nikakvih nalaza. Inae su posvuda po lokalitetu nailazili uglavnom na antiki graevinski
materijal. Ne treba nas uditi to su slini nalazi pronalaeni i u nedavnim
istraivanjima (2010. godine) na trasi plinovoda koji prolazi na oko 200 m od
lokaliteta. Istraivai na plinovodu su antiki graevinski materijal ak doveli
u vezu s ovim lokalitetom pretpostavivi da je u stvari rije o veem antikom
kompleksu, mogue i naselju (Paraman 2011: 7).
Vrlo zanimljivo kazivanje doznali smo u nedalekom selu, Goriu, gdje
ljudi vjeruju da se s ruevina crkve sv. Jure ne smije odnositi kamenje (kao
graevinski materijal), jer bi onoga tko bi to pokuao uraditi poeli tui gromovi i munje!5 Praslavenske mitske predodbe jo su u XXI. stoljeu na djelu.
Podatak smo dobili od Zdravka akovia iz Goria.
98
Iako se pojedini zidovi crkve na terenu lako uoavaju,6 tlocrt graevine je

teko razaznati prvenstveno zbog zaraslosti, ali i konfiguracije terena odnosno
ruevine. Tu i tamo vidi se poneki odsjeak ravnog zida ili apside. Ipak, na
kraju spomenutih istraivanja napravljen je amaterski tlocrt otkrivene arhitekture koji smo, susretljivou upnika upe sv. Ivana u Konjevratima fra
Boe urije, dobili na uvid i koritenje.7 Iscrtan bijelom bojom na crnoj drvenoj ploi prikazuje gotovo potpuno kvadratnu graevinu s apsidama na svakoj
stranici. Na sredini triju stranica nalazila se po jedna pravilna apsida, irine
otprilike jedne treine duljine stranice. Samo su se na jednoj stranici vjerojatno istonoj, premda sjever na tlocrtu nije oznaen nalazile dvije male i
uske poneto izduljene apside. Zapisane su i dimenzije crkve, s apsidama ona
iznosi 27 x 28 m, uz to je dodan i jedan upitnik. Dimenzije crkve bez apsida
bi, prema tome, mogle biti oko 21 21,5 m. Premda nisu svi zidovi istraeni u potpunosti, svi zakljuci apsida iscrtani su kao definirani (pogledajte na
tlocrtu). Jo je u sredini dodana iscrtkana krunica s oznaenim sreditem,
nejasnog znaenja. M. Menui dri da na tlocrtu nedostaje neto poput narteksa, to se i nama na terenu uinilo. Tlocrt ove crkve doista je neobian za
nae krajeve. M. Menuia je podsjetio na crkve kakve su se nekada gradile
u istonoj Turskoj, Gruziji i okolnim zemljama. Iznio je ideju da su ga u na
kraj moda donijeli viteki redovi, koji su i te kako bili prisutni u ovom dijelu
Dalmacije.
Valja ponoviti da je tlocrt djelo amatera koji je bio potpuno uvjeren da
istrauje ostatke crkve. Nemogue je na osnovi takva tlocrta donositi ikakve
konane zakljuke. Ipak smijemo pogledati koje su nam se mogunosti pokazale vjerojatnijima.
Voeni smjernicom koju nam je dobrohotno pruio kolega Menui i na
emu smo mu od srca zahvalni, pretraili smo na brzinu dostupne izvore. Uoili smo da je objekt na Mukoama svojim kvadratinim tlocrtom s
apsidama doista slian nekim gruzijskim crkvama, no jo je sliniji nekim
armenskim crkvama, na primjer crkvi u Bagaranu (nesigurna datacija smjeta
ju izmeu 621.-628. ili 624.-631.; Krautheimer 1992: 323, sl. 288B), crkvi
sv. Sergija (Sra) u Artiku iz VII. stoljea te crkvi u Karsu, u Turskoj iz X.
stoljea.8
Usporedbe ranosrednjovjekovnih (predromanikih) objekata s armenskima ili gruzijskima nuno otvaraju vana, ali teka pitanja o njihovoj meu6
U obilasku lokaliteta sudjelovali su i kolege arheolozi Andrija Naki i Mario Bodrui.

Tlocrt je izradio pok. fra Albert Mari ( 35. 9. 2012.), tadanji konjevratski upnik i
organizator istraivanja ove crkve. Zahvaljujemo fra Boi uriji na njegovoj susretljivosti.
8 Tlocrte, fotografije, osnovne podatke i literaturu za potonje crkve pogledajte na e-adresi:
7
http://armenianstudies.csufresno.edu/iaa_architecture/.
99
sobnoj povezanosti. Obino se pomilja na Bizant kao posrednika, ali i na

veze koje su mogle ii mimo Bizanta. U nas je najpoznatija pretpostavka
Josipa Strzygowskoga (1862.-1941.) koji je jo 1918. pisao o trikonhalnim
crkvama u Europi i nasluivao njihove veze s armenskima, a godine 1927.
mu je na hrvatski prevedeno djelo Starohrvatska umjetnost i objavljeno kod
Matice hrvatske u Zagrebu te 1929. u Augsburgu na njemakom naslovljeno
Die altslawische Kunst. No uskoro je pao pod utjecaj nacionalsocijalistikoga
rasistikog uenja pa su nakon rata i neke njegove inae zanimljive misli bile
odbaene.
No najsliniji tlocrtu crkve na Mukoama, ako pretpostavimo da je o crkvi rije, ini nam se tlocrt karolinkog oratorija posveenoga ss. Genovevi i
Germanu u Germigny-des-Prsu, u sredinjoj Francuskoj. A kod nje je veza
s armenskim graditeljstvom tako oita da uope ne dolazi u pitanje. Gradio
ju je, naime, poetkom IX. st. armenski graditelj Oton Matsaetsi.9 Manja je
od nae graevine, ima oko 10 m u kvadrat, mjereno bez apsida. I ona je
imala na tri strane po jednu apsidu. Osnovna je razlika to francuska crkva na
istonoj strani nema dvije ve jednu ili tri apside, ovisno o prijedlogu rekonstrukcije. U sredini crkve nalaze se etiri stupa koji nose sredinju kupolu.
Radi se o osobitom arhitektonskom tipu za koji se u literaturi uvrijeio naziv quincunx10 (Marasovi 1992: 215). Zanimljivo je primijetiti da je juna
apsida ira od linije upisanog kria pa manje bode u oi injenica da i male
apside na naoj crkvi ne prate takve zamiljene linije. Naime, zbog veliine
crkve na Mukoama najlake je zamisliti isti tip svoenja kao u crkvi u Germigny-des-Prsu. U Dalmaciji je ustanovljen utjecaj bizantskog tipa quincunxa
na dvjema predromanikim crkvama, sv. Nikole/ Mikule u splitskom Velom
Varou i sv. Lovre u Zadru (Marasovi 1992: 218-221; autor nastanak obiju
crkava stavlja u XI. stoljee). T. Marasovi smatra da je on bio prisutan i na
poruenoj trogirskoj crkvi sv. Stjepana, ali i na jo ponekim predromanikim
crkvama (Marasovi 1992: 221). U Boki kotorskoj je pak uoen utjecaj ka9 Crkva u Germigny-des-Prsu, posveena godine 806., jedno je od rijetkih ouvanih
karolinkih zdanja u Francuskoj. Ona je osobit spoj rimskih, ranokranskih, bizantskih,
germanskih, ali i armenskih elemenata (Conant 1993: 51-52). Gradio ju je Armenac Oton (Oto,
Odo, Odon, Eudes) Matsaetsi (iz Metza), pa e u ovome sluaju on vjerojatno biti poveznica
izmeu armenske arhitekture i crkve na Mukoama. U svoje je vrijeme Oton Matsaetsi bio
poznat kao najvei arhitekt sjeverno od Alpa. Najpoznatije je njegovo djelo svakako dvor Karla
Velikog s glasovitom dvorskom kapelom koja je raena po uzoru na baziliku sv. Vitalea u
Ravenni.
10 Quincunx (od quinque uncis) doslovce znai pet dvanaestina asa [vrste novia], a tim
se zatim oznauje razvrstavanje toaka u prostoru (kod sadnje vonjaka) kao kod pet toaka na
kocki za igranje.
100
rolinkoga tipa quincunxa na tlocrtima dviju crkava s poetka IX. stoljea,

crkve sv. Tome u Pranju i sv. Tripuna u Kotoru (Marasovi 1992: 221-222).
Ne trebamo se ovdje uputati u daljnja razglabanja o moguim hrvatskoarmenskim odnosima. Dovoljno je to moemo ove dvije crkve, jednu u Francuskoj a drugu u Zagori, tipoloki povezati.
No nama je najvanije ono to slijedi. Crkva u Germigny-des-Prsu nastaje poetkom IX. stoljea, jo za vladavine cara Karla Velikoga (vlada od 768.
do 814.). Priblino u to vrijeme (tonije: ~810.-821.) vlada Hrvatima njegov
vazal knez Borna kao dux Guduscanorum, zatim kao dux Dalmatiae atque
Liburniae. Karolinka je crkva na Mukoama mogla nastati u doba njegove vladavine. Franako vrhovnitvo moemo u nas iitavati i iz arheolokih
nalaza, napose iz nakita i oruja, ali sve se vie franaki utjecaj uoava i na
zgradama iz onoga vremena.
Biti vazal Karla Velikoga znailo je i sudjelovati u projektu pokrtavanja
pogana pa od Bornina vremena moemo raunati da je Hrvatska pokrtena, premda jo jako povrno. No nakon nastanka privremena Lotharova kraljevstva (tzv. Francia Media, 843.), za Trpimira (845.-864.) pokrtavanje je
moralo biti u punom zamahu.
Crkva na Mukoama odaje svojim tlocrtom da je mogla nastati za vrijeme franakoga (karolinkoga) pokrtavanja Hrvata tijekom IX. stoljea. To bi
znailo da je mogla imati vanu funkciju prekrivanja i zatiranja pretkranskoga bogotovlja poput primjerice crkve sv. Marte u Bijaima ili sv. Jurja na
Putalju, obje datirane u prvu polovicu IX. stoljea. Ovako velika crkva ujedno
nam moda otkriva vanost koju je ovo sveto mjesto imalo prije pokrtavanja.
Vidljiv kameni krug oko nje, ukoliko smo ga pravilno razaznali, povezuje dva
vremenski susljedna svijeta pretkranski i kranski. Ako su ovi podatci
toni i naa razmiljanja ispravna, onda ostatci ove crkve predstavljaju prvorazredni dokument hrvatske vrlo rane i politike i kulturne povijesti.
Sve ovo je, naravno, samo pretpostavka koju e budua istraivanja tek
morati potvrditi. Ona je, dodue, temeljena na tlocrtu, ali amaterski izraenome i nakon amaterski voenih istraivanja pa ne moemo biti sigurni u njezinu tonost. Ipak, mogunost da smo na tragu tako lijepoga otkria natjerala
nas je da, uz nune ograde, prikaemo ovu pretpostavku i time eventualno
potaknemo daljnja istraivanja.
No koliko god zavodljiva bila ova pretpostavka, neke joj injenice ne idu
u prilog. Kao prvo to je dimenzija objekta, ukoliko je barem priblino tono
naznaena na tlocrtu. Bila bi to crkva vea ne samo od francuskog uzora (priblian odnos njihovih veliina vidi se iz priloenih tlocrta) nego i od primjerice sv. Donata u Zadru, a da i ne spominjemo ranosrednjovjekovne vielisne
crkvice u Dalmaciji. Teko da bi takva monumentalna graevina ostala skri-
101
vena u izvorima, sve i da je bila kratka trajanja. To nas, zajedno s ve spomenutim mnotvom antikog graevinskog materijala koji je pronalaen u iroj
Tlocrt oratorija u Germigny-des-Prsu

(prema Conant 1993: 51, sl. 11)
Tlocrt temelja crkve na Mukoama

(Prema fra Albertu Mariu)
okolici, upuuje na drugu mogunost pri interpretaciji ove graevine. Mogunost da je rije o primarno antikom kompleksu, moda niti ne sakralnoga ve
stambeno-gospodarskoga karaktera, no da je na temeljima jednoga dijela toga
kompleksa u srednjem vijeku nastala sakralna graevina. To bi s jedne strane
objasnilo veliinu objekta i velik broj otkrivenih apsida, a s druge bi strane
ostala smislena svijest o svetosti mjesta koja je snano prisutna u okolnom
stanovnitvu, koje ne samo da pamti naslovnika crkve ve su se u kasnome
srednjemu vijeku pa sve donedavno (kako sami navode) bili pokapali uz svoju
crkvu sv. Jure.
Kao zakljuak moemo rei da je bez pomnijeg terenskog istraivanja
ostataka kompleksa na ovom izuzetno zanimljivom lokalitetu teko donijeti
neki konaan zakljuak.
Konjevratska crkva sv. Ivana nalazi se s druge, june strane Pun(i)ke
drage, koja je jedini preostali znaajni trag neko snane tekuice to je svojedobno tekla od Mirlovia do ikole u koju se ulijevala formirajui kanjon.
Crkva sv. Ivana bila je granatama oteena u Domovinskom ratu te se pristupilo njezinoj obnovi u sklopu koje su 2003. godine provedena arheoloka
istraivanja.11 Ispod sadanjih zidova, ali i inkorporirani u njih, otkriveni su
11 Istraivanja je vodila Magda Zori iz Uprave za zatitu kulturne i prirodne batine u
ibeniku Konzervatorski odjel ibenik, a o rezultatima istraivanja doznajemo iz Gulinova
102
predromaniki i romaniki sloj crkve. Unutar crkve i uokolo nje istraeno je

35 grobova u kojima su, kao najzastupljeniji, naeni novci iz XIII. stoljea te
nakit i dijelovi odjee datirani od XII. do XV. stoljea.
Obje se konjevratske crkve, sv. Jurja i sv. Ivana, odlino uklapaju u cjelovit sadraj mitskoga prostora i podsjeaju nas pri tome na Ivanec gdje je takoer na pretpostavljenu Mokoinu toku smjeten njezin sin i to promijenjena
imena (iz Jarilo/Juraj u Ivan). Obratimo panju pri tom i na znakovit toponim
Konjevrata koji moe imati vezu, neposrednu ili posrednu, s konjskom naravi
Perunova sina.
Sv. Mihovil na Gradini, ponad izvora, te Mukoe s oblinjim krugom dva
su poloaja koja su u pretkransko vrijeme bila posveena boanstvima koja
odgovaraju Perunu i Mokoi kako ih poznajemo iz dosadanjih istraivanja.
Njihov smjetaj u prostoru namee pomisao da je jo nepokrtenim Hrvatima
sugerirao neki smisao. Sada valja provjeriti je li crta koja ih povezuje tvorila
stranicu svetoga trokuta. To znai da treba vidjeti postoji li neka toka koja
bi odgovarala Velesu i mogla biti dijelom trokuta. Problem je tek u injenici
da su nam na raspolaganju dvije toke kao mogue mjesto za utvrivanje odnosa u prostornoj strukturi: lokva i krug.
3. Velesova toka. Ta bi toka trebala pasti na rub kanjona ikole, pored sela Gori i tik do najvodenijega mogueg kraja u okolici, Skradinskog
buka mjesta kao stvorenoga za Velesa! Ipak, ini se da nam nedostaju dva
detalja pa da smijemo zakljuiti da je pred nama moda sveti trokut. Kao prvo,
Velesova toka pada na rub velike vode, ne prelazi ju. A Veles bi trebao biti s
druge strane vode. Drugo, obala ikole ne vidi se ni s jedne toke konjevratskoga platoa, osim sa samoga ruba kanjona.
No nakon izlaska na teren i razgovora s lokalnim stanovnitvom slika se
ponovno izotrava. Stojimo na rubu fascinantne gudure. Od dobro upuenoga
mjetanina Goria12 doznajemo da se pod naim nogama, kako kazuju, nalaze
tri podzemna jezera velika poput Torka (to je jezerce promjera oko 200 m,
smjeteno tik uz ikolu tek neto vie od kilometar uzvodno) i da se nakon
velikih kia voda prelijeva u ikolu, stvarajui privremene slapove. Takvo
oslobaanje vode zvui nam poznato: zatvaranje vod u utrobu zemlje je
Zmajeva nepodoptina, a njihovo oslobaanje Gromovnikovo junako djelo.
Velesovo bi mjesto moglo biti na kraju platoa, 200 m zapadno od zaselka
Gligii, tamo gdje se neto poput kamenog grebena sputa prema ikoli, a
desno ga prati vodom ispran lijeb, duboko usjeen u padinu, koji se dramarada 2005: 115-118. O ranijim istraivanjima neolitikog naselja na rubu crkvenoga groblja: M.
Menui 1998; 2005.
12 Podatke navedene u ovome odlomku doznali smo od Zdravka akovia iz Goria.
103
tino obruava u rijeku. Na tom je mjestu zaravan, oiena od raslinja, za pedesetak metara izboena prema rijeci. To je mjesto kao stvoreno za Velesovo
odmaralite nakon uspona iz njegova svijeta u Perunov (pogodno ishodite za
odlazak k Mokoi na lokvi), nalazi se manje od 3 km udaljeno od fantastinih
slapova Skradinskoga buka. Odavde se vide Mostine i nazire komadi Buka!
To je mjesto udaljeno od Gradine 5079 m, a azimut od nje iznosi 28141.
Ako sada uzmemo kao moguu stranicu trokuta crtu Gradina lokva, dobivamo kut od 2426 i odnos stranica u omjeru 1:1,41. A ako bismo uzeli stranicu
Gradina krug, imali bismo kut od 2701, a odnos stranica 1:1,34. Neznatno
odstupanje od pravila u prvom sluaju nudi nam dva zakljuka: prvo, dobro
smo iz terena iitali jezivu svetost toke na rubu kanjona kod Goria i,
drugo, relevantna Mokoina toka u svetoj pokrovniko-konjevratskoj trolanoj prostornoj strukturi nije krug kao mogue svetite, nego doista Mokoina
lokva na Mukoama. Pred nama je, uvjereni smo, trag velikoga plemenskog/
upnog trokuta jedne od ranohrvatskih teritorijalnih organizacija o kojoj su se
inae izgubili svi drugi podatci.
Posao jo nije gotov. kotski filozof-prosvjetitelj Dugald Stewart (1753.1828.) shvatio je dodue da u povijesnim istraivanjima nije lako doi do prirodnih zakona, pa je jo 1818. napisao da In examining the history of mankind,
as well as in examining the phenomena of the material world, when we cannot
trace the process by which an event has been produced, it is often of importance to be able to show how it may have been produced by natural causes. (Ako
104
pri ispitivanju povijesti ovjeanstva, kao i pojava materijalnoga svijeta, ne

moemo zacrtati proces pomou kojega je neka pojava nastala, bit e esto
vano moi pokazati kako je mogla nastati po prirodnim uzrocima.) Ali, prvo,
povijest se ne ravna prema prirodnim uzrocima i, drugo, pronai uzroke tek je
prvi korak. Sada, kada znamo da je kod Pokrovnika vjerojatno bio sveti trokut, tek treba pokazati da je on doista tamo i bio. Tek treba poraditi na tome.
Pitanje je, naime, jesmo li doista otkrili tragove svetoga trokuta (uvjereni smo
u to) ili se tu priroda poigrala s nama i nametnula nam odgovore koji nemaju
podlogu u povijesnim injenicama.
Literatura
Belaj, Vitomir (2007): Hod kroz godinu. Zagreb: Golden marketing.
Belaj, Vitomir (2008): Sacred Tripartite Structures in Croatia. In: Mirjam
Mencej (ed.): Space and Time in Europe: East and West, Past and
Present (= upanieva knjinica br. 25). Ljubljana: Oddelek za etnologijo in kulturno antropologijo. Str. 305 319.
Belaj, Vitomir (2012): Cum Adi in Campo. Sveani zbornik za Vladimira
Petera Gossa. Rijeka: Faculty of Humanities and Social Sciences
(elektroniko izdanje).
Conant, K. J. (1993): Carolingian and Romanesque Architecture 800 to 1200,
Yale University Press, New Haven, London.
Gulin, Ante (2005): Sela upa Konjevrate i Mirlovi Zagora u srednjemu
vijeku. Konjevrate i Mirlovi Zagora - upe ibenske biskupije.
Zbornik radova Znanstvenog skupa Sela ibenskog zalea upa Konjevrate i Mirlovi Zagora u prolosti. Zagreb: HAZU. Str. 113-136.
Krautheimer, Richard (41992): Early Christian and Byzantine Architecture.
Yale University Press, New Haven, London.
Krolo, Augustin (2005): upa Marijina Uznesenja Mirlovi Zagora. Konjevrate i Mirlovi Zagora - upe ibenske biskupije. Zbornik radova Znanstvenog skupa Sela ibenskog zalea upa Konjevrate i
Mirlovi Zagora u prolosti. Zagreb: HAZU. Str. 387-408.
Marasovi, Tomislav (1992): Quincunx u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije, Starohrvatska prosvjeta, Vol. III No. 20, 215-224.
Marun, fra Lujo (1998): Starinarski dnevnici Luje Maruna. Uredila i objavila
Maja Petrinec. Split: Muzej hrvatskih arheolokih spomenika.
Menui, Ivon (2005): upe Pokrovnik, Mirlovi Zagora i Konjevrate od
prvog spomena do danas. Konjevrate i Mirlovi Zagora - upe ibenske biskupije. Zbornik radova Znanstvenog skupa Sela iben-
105
skog zalea upa Konjevrate i Mirlovi Zagora u prolosti. Zagreb:

HAZU. Str. 371-385.
Paraman, L. 2011, AB 6: Konjevrate Tomievac. Izvjee o zatitnom arheolokom istraivanju na trasi Plinovodnog sustava Like i Dalmacije
IV. dio sustava od P/MRS Benkovac do P Dugopolje. Neobjavljeni elaborat tvrtke Geoarheo d.o.o..
Pleterski, Andrej (1996): Strukture tridelne ideologije pri Slovanih. Zgodovinski asopis 50: 163-185.
Stewart, Dugald (1818): Biographical Memoirs of Adam Smith, LL.D., of
William Robertson, D.D., and of Thomas Reid, D.D. (Edinburgh: G.
Ramsay, 1811).
Strzygowski, Josef (1915): Der Ursprung des Trikonchen Kirchenbaues.
Zeitschrift fr christliche Kunst. 28(1915), str. 181-190.
Strzygowski, Josef (1927): Starohrvatska umjetnost. Zagreb: Matica hrvatska.
Strzygowski, Josef (1929): Die altslawische Kunst: ein Versuch ihres
Nachweises. Augsburg: Filser.
106
Juraj i Vitomir Belaj

Traces of the ritual organisation of newly-conquered
croatian territory in the croatian Dalmatia
of the early middle ages
Summary
In 1996 Andrej Pleterski published the results of his research on the eastern
Alpine region, thus providing new insights into the process of the Slavic colonisation
of new spaces. When settling into new spaces, the Slavs first had to consecrate the
space with a special ritual (that is, to decorate it according to rules set by the Creator
in an ancient mythical time). Priests would in this way turn a profane (chaotic) space,
which was foreign, unfathomable and unlivable, into a sacred space of their own,
fathomable and livable. The ritual included the procedure of introducing their own
deities, the ones they revered in the old land, into the new land, and positioning them
in space.
The basis of the ritual was a mythopoetic understanding of the world according
to which the three basic cosmic principles sacredness of creation, human existence
(life and death) and destructive chaos are embodied in three supreme deities which
are in dynamic relationship to one another.
The three deities in Panslavic pre-Christian religion are: Perun, god of thunder, his wife Moko and his rival Veles, ruler of the underworld. Invoking the act of
creation, the priest would spatially demonstrate the mythical event and position it in
space, giving characteristic names and attributes to particular elements of the landscape. Three points which are devoted to supreme deities form a triangle. Their positions
reflect the relationships governing the divine community as originally decreed by the
Creator.
This type of ritual, which ultimately repeated the sacred act of creation, established and legitimated tribal authority and ensured good crops as well as the good
health of livestock and people. Its basic traits are the size of one of the angles of the
triangle about 2327' (the degree of the Earth's axial tilt from a perpendicular to the
plane of the ecliptic on the days of equinox and solstice) and the ratio of 1 : 2 of
the two sides. In this way, the priest would re-sacralise the occupied land and legitimise tribal authority. Similar rituals were also used for consecrating the territories of
smaller local communities and for creating conditions for their use as work and living
spaces by Slavic peasants.
The authors of this paper aim to identify and confirm analogous events in the
Croatian territory (Belaj 2008). On this occasion the authors wish to display traces of
the ritual procedure on the basis of two examples from Dalmatia's hinterland. Traces
have been preserved in place names, and their spatial relationships enable us to read
107
mythical narratives from the landscape even to this day. One such trace encompasses
the area of Biskupija south of Knin where early medieval Christian churches were laid
atop the pre-Christian sacred triangle (Belaj 2012), and the other encompasses the
area east of the river ikola, near Pokrovnik and Konjevrate. The triangular shapes
and their position can be seen on the attached maps.
Key words: Slavic deities, Perun, Veles, Moko, sacred triangle, ritual organisation, Pokrovnik, Biskupija.
Nekoliko misli i opaanja o pogrebnim obiajima

i pokapanju na groblju Drinovci-Greblje
Dr. sc. eljko Demo
Arheoloki muzej u Zagrebu

UDK:904:726.8(497.5Miljevci-Drinovci)
Zajednikim nastojanjem Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika u

Splitu (MHAS) i Arheolokog muzeja u Zagrebu (AMZ) organizirana su
u Drinovcima na poloaju Greblje sustavna arheoloka iskapanja. Iskapanja su trajala od 3. rujna do 5. listopada 2012. godine, a predmetom istraivanja imalo je biti groblje za koje se na poetku radova pretpostavljalo
da pripada iskljuivo srednjovjekovnom razdoblju. Tijekom iskapanja
otvorene su dvije sonde ukupne povrine od oko 155,5m2. Ustanovljeno
je postojanje 25 grobova od kojih su arheoloki obraena i sustavno istraena 22 groba, dok su tri groba ostala neistraena jer su najveim dijelom
izlazila iz okvira istraivane povrine groblja. Grobovi su dali relativno
malo arheolokih nalaza, ali su se unato tomu istaknuli specifinou
grobne arhitekture koja se dosada malo kada mogla pratiti u svim svojim
pojedinostima te razliitim osobitostima grobnog ritusa.
Kljune rijei: Hrvatska, Dalmacija, Miljevici, Drinovci-Greblje,
groblje, grobna arhitektura, kameni vijenac grobnog mjesta (grobni vijenac), grobni nalazi, prsten, dugme-privjesci, ukosnica, eljezne igle, polovice novca
O pripremi i organizaciji arheolokih iskapanja u Drinovcima razmiljao

je ve neko vrijeme Mate Zekan, muzejski savjetnik u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu (dalje: MHAS), kada je tijekom 2011. godine
Arheolokom muzeju u Zagrebu (dalje: AMZ) uputio dopis s prijedlogom za
zajedniki nastup na arheoloko-istraivakom projektu radnog naslova Drinovci na Miljevcima - srednovjekovno groblje. Iako taj prvi pokuaj nije urodio plodom, ipak se od nastojanja da do iskapanja doe nije odustajalo te
je ve u sijenju 2012. godine dogovorena suradnja spomenutih arheolokih
institucija koja je itav projekt uspjeno pomaknula s mrtve toke. Uslijedila je podrka Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a slinu, ako ne i
izdaniju, podrku i pomo projektu pruio je Ured za obrazovanje, kulturu
110
Sl. 1 - Poloaj Greblje na kojem su 2012. godine provedena arheoloka iskapanja i

smjetaj Drinovaca u ibensko-kninskoj upaniji i Republici Hrvatskoj.
. Demo, Nekoliko misli i opaaja o pogrebnim obiajima
111
i port Grada Zagreba.1 U meuvremenu

teren je arheoloki pregledan, pribavljene su dozvole za terenski rad, formirana
je terenska ekipa i dogovoreno vrijeme
arheolokih iskapanja te redoslijed terenskih aktivnosti koje je tijekom iskapanja
potrebno provoditi.
Za arheoloka istraivanja odabran je,
ne bez razloga, teren koji mjetani Drinovaca nazivaju Grebljem to vie nego
rjeito govori o namjeni koju je teren
imao u nekom ranijem povijesnom razdoblju. O kojeme je to povijesnom razdoblju rije mogla su razotkriti jedino sustavna arheoloka iskapanja (Sl. 1). Kako
je nazivom Greblje obuhvaen velik dio
Sl. 2 - Katastarske estice na poloa- zemljita koji se prostire desno od asfalju Greblje s ucrtanim sondama 1 i 2 tnog puta to od Drinovaca vodi prema
(stanje 28. rujna 2012. godine).
naselju Nos Kalik i rijeci Krki, trebalo je
odmah odluiti da li istraivake sonde
postaviti na vie mjesta i kat. estica na tom prostranom podruju ili pak zapoeti s istraivanjem na mjestu ili poloaju koji je ve na prvi pogled nudio
izgledniji rezultat. Odlueno je ovo drugo, izmeu ostalog i zato to je uoen
dosta prostran dio zemljita nepriveden niti jednoj lokalnoj poljoprivrednoj
kulturi (vinovoj lozi ili maslini), a koji je, ini se, godinama stajao zaputen
te je sav zarastao u gusti smrike, bora i makije. Raiavanje terena nije se
inilo nesavladivim poduhvatom te je odlueno da se upravo na tom zemljiu
kat. esticama br. 1491/1-4 u vlasnitvu Ivana Ivi-Jurkovia (pok. Ante)
i Republike Hrvatske postave istraivake sonde i radna baza arheoloke
ekipe. Takvu odluku podupirala je i injenica da su prigodom ambulacije terena u srpnju 2012. godine uoena mjesta dvaju nedavno devastiranih grobova,2
koje je arheolokim zahvatom trebalo pregledati, istraiti i dokumentirati prije
negoli grobovi i ondje raskopane kosti pokojnika posve i u cijelosti propadnu.
Stoga su u rujnu, kada su arheoloka istraivanja napokon zapoela, prvim
1 Arheoloka iskapanja u Drinovcima zamiljena su kao pilot-projekt zajednikih terenskih
istraivanja Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika i Srednjovjekovnog odjela Arheolokog
muzeja u Zagrebu.
2 Obilazak terena obavljen je 6. srpnja 2012. godine kada se grupa arheologa Muzeja
hrvatskih arheolokih spomenika i Arheolokog muzeja u Zagrebu sastala u Drinovcima te
pregledala prostor Greblja i donijela odluku o moguem vremenu i mjestu zajednikog
arheolokog zahvata i radnjama koje je prije poetka iskapanja obvezno poduzeti.
112
dvjema sondama obuhvaena upravo ta dva devastirana i teko oteena grobna mjesta.
Arheoloka istraivanja koja su provodili prof. Mate Zekan u svojstvu
voditelja (MHAS), dr. sc. eljko Demo u svojstvu zamjenika (AMZ) i kustosica Maja Buni u svojstvu suradnika (AMZ) te grupa mlaih kolega arheologa, antropologa, restauratora, studenata i tehnikog osoblja iz Zagreba i
Ivani Grada, zapoela su 3. rujna i trajala trideset radnih dana te bila okonana 5. listopada 2012. godine.3 Predmetom arheolokih istraivanja imalo je
biti groblje za koje se na poetku radova pretpostavljalo da pripada srednjovjekovnom razdoblju. Tijekom istraivanja otvorene su dvije sonde ukupne
povrine od oko 155,5m2, a trea sonda (sonda 3) postavljena na poloaju
koji nalikuje manjem, niskom, kamenom tumulu (gomila), koji neki mjetani
nazivaju Kapelicom, iako predviena za arheoloki zahvat, nije ovom prigodom mogla biti aktivirana. U dvjema istraenim sondama ustanovljeno je postojanje 25 grobova od kojih su arheoloki obraena i sustavno istraena 22
groba, dok su tri groba ostala neistraena jer su najveim dijelom izlazila iz
okvira istraivane povrine groblja (gr. 12 i 13 u sondi 1 i gr. 24 u sondi 2). U
sondi 1 smjetenoj na kat. est. 1491/1-2 i 1491/4 ustanovljeno je 11 grobova,
a obraeno i sustavno istraeno 9 grobova (gr. 1, 3, 4, 9, 10, 11, 17, 20, 22),
dok je u sondi 2 smjetenoj tik do sjevernog ruba parcele 1491/4 ustanovljeno
14 grobova, a obraeno i istraeno 13 grobova (gr. 2, 5, 6, 7, 8, 14, 15, 16,
18, 19, 21, 23, 25). U sondi 1 otkrivena su etiri muka (44,44%), tri enska
(33,33%) i dva djeja groba (22,22%), a u sondi 2 est mukih (46,15%), pet
enskih (38,46%) i dva djeja groba (15,39%) sveukupno tijekom arheolokih istraivanja 2012. godine: 10 mukih (45,46%), 8 enskih (36,36%) i 4
djeja groba (18,18%). U istraenim grobovima zateeno je malo arheolokih
nalaza dugme-privjesci, ukosnice, eljezne igle, prsten, polovice srebrnog
novca i neto druge arheoloke grae ali su se oni unato malobrojnosti nalaza istaknuli specifinou svoje grobne arhitekture koja se dosada, koliko je
meni poznato, malo kada mogla pratiti u svim svojim pojedinostima te nekim
drugim osobitostima grobnog ritusa kojima e ovom prigodom biti posveena
osobita panja (Sl. 2).
Arheolokom zahvatu prvo su podvrgnuta dva raskopavanjem devastirana
groba, tj. gr. 1/m/30-35 u sondi 1 i gr. 2/m/15-18 u sondi 2 i ve je u toj najranijoj fazi rada ustanovljeno da grobno mjesto omeuje ovalni grobni vijenac
3
Arheoloku ekipu su osim ve spomenutih voditelja i suradnika sainjavali Slaana

Latinovi, konzervatorica u AMZ-u, antropologinja eljka Bedi, koja je na iskapanjima
sudjelovala kao vanjska suradnica Centra za antropologiju HAZU, i Jana krljuga, apsolventica
arheologije iz Ivani Grada. Osim spomenutih, na terenu su kratkotrajno boravili i radili Ana
Solter, arheologinja-dokumentaristica, i Ivan Troha, tehniki radnik, oboje iz AMZ-a.
113
sloen od krupnog
kamenja
pravilno
poslaganog jedno do
drugog.4 Odmah je
takoer uoeno za
dalmatinske krajeve arheoloki dobro
poznato koritenje
kamenih pokrivnih
ploa i isto takvih
kamenih oblonica
kamenog sanduka u
koji je polagan pokojnik. Zapaeno je
takoer da se iznad
krupnih pokrivnih
kamenih ploa koje
su prekrivale gr.
2/m/15-18 nalazio
sloj manjih i tanjih
kamenih ploa, kojem je prethodio 4050 centimetara debeo zasip od zemlje
i kamenja razliitog Sl. 3 - Drinovci-Greblje, gr. 3/m/35-40 (sonda 1), vidljivi
granulata, a nad dijelovi grobne arhitekture nakon ienja groba i podizaovim sloj krupnijeg nja skeleta. 1 Grobni vijenac od uredno sloenog krupnog
lomljenog kamenja kamenja (kameni vijenac grobnog mjesta). 2 Uzduni pristupni pojas (pristupna rampa). 3 Kameni sanduk (oblone
omeen ve spome- ploe grobne rake uklesane u liticu/ivac). 4 Podnica sannutim i na povriduka (zaravnjena litica/ivac).
ni dobro vidljivim
ovalnim kamenim grobnim vijencem. Zamijeeno je tada takoer i to da se gr.
1/m/30-35 ne nalazi u sreditu svojeg grobnog vijenca, ve je primaknut zapadnom rubu vijenca, to se u tom trenutku nije moglo adekvatno protumaiti,
iako se nasluivalo da ta pojava nije sluajnost i da je u svezi s ukopom te da je
i ona sastavnim dijelom grobnog ritusa. Rad na ienju gr. 1/m/30-35 i njemu
Untitled-1 1
24.04.2013 14:08:45
4 Podaci o spolu i starosnoj dobi skeleta prikupljenih na groblju Drinovci-Greblje, kojima

se ovdje koristim, navedeni su prema podacima koje mi je e-potom 10. prosinca 2012. godine
dostavila antropologinja eljka Bedi. Navedeni podaci podudarni su s onima u strunom
izvjeu Antropolokog centra HAZU, v. laus i sur. 2012.
114
susjednog gr. 3/m/35-40 u

sondi 1 upozorio je na jo
jednu pojavu koja e se
kasnije pokazati pravilom
za sve dosada istraene
grobne situacije na drinovakom Greblju, tj. da
svaki grob ima svoj grobni vijenac koji se moda
vie ili manje dodiruje s
vijencem susjednog groba, ali nikada ne ukljuuje
niti koristi ijedan kamen
susjednog vijenca kao dio
svog vlastitog. Iskopi na
pozicijama gr. 1/m/30-35,
a posebno gr. 2/m/15-18,
ali i na pozicijama nekoliko oblinjih grobova (gr.
3/m/35-40 i 4//50-55, gr.
5//20-26 i 6//+60) ustanovljenih i ubrzo pripremljenih za istraivanja
pokazali su da su, ponajprije zbog morfologije
Sl. 4 - Drinovci-Greblje, gr. 4//50-55 (sonda 1),
terena,
grobne rake da bi
uzglavlje (kameni jastuk) napravljeno od dva kadostigle eljenu dubinu
mena postavljena sa svake strane glave skeleta.
morale biti uklesane u slojeve foraminiferskih vapenenaca u dubini koja obino iznosi oko 40-50 cm.
Takva neto ire u ivcu uklesana raka potom je ne i uvijek jer postoje
izuzeci (npr. gr. 4//50-55 i 16//+60) oblagana rjee dvjema, a najee
trima debljim okomitim ploama sloenima jedna do druge na objema bonim
stranama rake (oblonice desne i lijeve strane skeleta) te jednom ploom postavljenom iza glave i kod stopala pokojnika (oblonice glave i nogu skeleta).
Tako poslagane ploe sainjavale su kameni sanduk pravokutnog ili trapezoidnog oblika. Kako je pak bilo ureeno dno sanduka, ne moe se sa sigurnou
tvrditi kao ni to jesu li pokojnici polagani: a) na njegovu klesanjem zaravnatu
kamenu liticu, b) na dno rake ponekad poravnate kamenim ploama (npr. gr.
5//20-25) ili c) na kamenu liticu zasutu tankim slojem zemlje (Sl. 3). Naime,
u svakom od grobova zateena je, bez izuzetka, izvjesna koliina zemlje, nekad vea a nekad manja, koja je tijekom vremena na razne naine pronalazei
115
put do unutranjosti kamenog sanduka prodirala

kroz pukotine i razmake
na spojevima pokrivnih
ploa nastala korijenjem
biljaka,
djelovanjem
vode i ivotinja (glodavaca, zmija i dr.) ili na kakav drukiji nain. Da bi
se u liticu uklesanoj raci
obloenoj kamenim ploama moglo lake pristupiti, u trenutku polaganja
pokojnika u grob obino
je unutar vijenca s jedne
ili druge strane ostavljen
uduni pojas (rampa)
sputen i oien od zemlje i kamenja sve do razine same kamene litice
(ivca). Prije ukopa kao
uzglavlje je ponekad u
grobove stavljen kameni
jastuk (gr. 2/m-15/18,
gr. 7/m/15-17, 11//5560, 15/dj/12-14, 17/m/55- Sl. 5 - Drinovci-Greblje, gr. 11//55-60 (sonda 1), s
60, 19/m/50-55, 21/m/45- nadzemnim obiljejem grobnog mjesta: uelak iza
glave skeleta i dononik iza stopala.
50), a u jednom primjeru
takvo su uzglavlje inila dva kamena postavljena sa svake strane glave pokojnice pokopane u gr. 4//50-55 (Sl. 4). Kao zanimljivost upozoriti je i na pojavu kamenog jastuka isklesanog u ivcu pod stopalima skeleta pokopanih u
gr. 8/m/30-35 i gr. 19/m/50-55. Pokojnici su pak prije ukopa bili, pretpostavlja
se, umotani u tkaninu, neobueni i bez odjee ili pak odjeveni u najjednostavnije ruho, to potvruju rijetki nalazi vezani uz odijevanje i odjeu (npr. dugme-privjesci zateeni u pet grobova: gr. 4//50-55, 5//20-25, 10//30-35, 20/
dj/1,5-2 i 23//40-50). Tkanina u koju su umotani zaivena je eljeznim iglama od kojih su neke sluajno ili namjerno ostavljane u tkanini pa su zajedno s
pokojnicima dospjevi u grobove prigodom arheolokih iskapanja uoene kao
predmeti zateeni ili kod nogu ili kod glave pokojnika (gr. 3/m/35-40, 14/dj/67, 15/dj/12-14, 17/m/55-60, 18//30-35, 19/m/50-55, 20/dj/1,5-2). Orijentacije pokojnika iz nekoliko prvih istraenih grobova pokazale su s manjim, ali
116
oekivanim odstupanjima, uobiajen smjer zapad istok, s glavom na zapadu i nogama na istoku, a takve su bile orijentacije pokojnika i u svim drugim
kasnije istraenim drinovakim grobovima. Izuzetak je zabiljeen u gr. 7/m/15-17 u kojem je skelet
postavljen tono na pravcu zapad - istok, dakle s
usmjerenjem koje iznosi 270.
Kada je pokojnik poloen u grob, kameni sanduk je prekriven jednom, dvjema ili trima, rijetko
kada s ak etiri vee i deblje kamene ploe na
koje su potom stavljene manje kamene ploe u
jednom ili vie slojeva pokrivajui spojeve donjih,
velikih kamenih ploa upravo ondje gdje su zbog
nepravilnosti i neravnina donjih ploa postojale
pukotine koje se na taj nain nastojalo zatvoriti.
U rijetkim primjerima ustanovljeno je i koritenje
blata pomijeanog radi ojaanja vrlo sitnim ulomSl. 6 - Drinovci-Greblje, gr. cima keramike kojim su obljepljivane pukotine na
23//40-50 (sonda 2), pret- spojevima ploa ili otvori na njihovim preklopima
postavljeni poloaj enskog (npr. gr. 15/dj/12-14). Nakon svega ovog pokrov
skeleta poloenog na lei- sanduka i pristupna rampa zasipani su zemljom i
ma s rukama na elucu i s kamenjem, potom je na povrini iznad groba od
uspravno zgrenim noga- krupnog kamenja oblikovan najee ovalni grobma (tip Szab I.4).
ni vijenac ispunjen manjim kamenjem kao vidljivim obiljejem ukopnog mjesta.5 Vrlo je vjerojatno da su ukopna mjesta i
grobovi osim spomenutim obiljeeni i nekim drugim nadzemnim znamenom,
jer moguu potvrdu toj pretpostavci prua okomito postavljena kamena ploa,
u arheolokoj literaturi poznata kao uelak, zateena u zasipu zemlje i kamena
gr. 21/45-50, dakle iznad njegova sanduka i iznad njegovih pokrivnih ploa
te u gr. 11//55-60 gdje je takav dodatak uoen i kod glave i kod nogu skeleta
(Sl. 5).
***
5
Na postojanje kamenog grobnog vijenca koji je obiljeavao grobna mjesta pojedinih

grobova istraenih oko crkve sv. Petra u Muu Gornjem upozorili su svojevremeno Oreb
Zekan 1979, 222-224, na osnovi nalaza jedan od tih grobova datiran je u 17. stoljee. Neto
kasnije kamenim grobnim vijencima na nalazitima u cetinskom kraju (Ribari, Podosoj,
Straine, abljak) posebno se pozabavio Stjepan Gunjaa dovodei ih u vezu s ondje doseljenim
Vlasima, Gunjaa 1981, 144, 150, 163, sl. 17; Miloevi 1997, 51-52. Meutim, kameni grobni
vijenci uoeni su i u drugim dijelovima Dalmacije, npr. Delonga Buri 1986, 166 (opotCrkvina); Delonga 2000, 73-74 (Kuii-Greblje); Jurevi 2007, 250, 256-257, 263, sl. 1
(Klapavice-Crkvine); Gjurain 2010, 113, 129 (Dugopolje-Vuipolje-Crkvine).
117
Kad bi drinovako Greblje bilo groblje vremena seobe naroda ili pak ranog srednjeg vijeka i kada bi se nalazilo u zapadnoj i sredinjoj Europi ili
pak u zoni merovinkih kulturnih utjecaja 5.-8. stoljea, odmah bi ga, imajui
u vidu zateeni ustroj i razmjetaj ukopa i grobnih mjesta, nazvali grobljem
na redove. Tomu u prilog ne bi govorila samo konstatacija da su pokojnici
inhumirani u manje ili vie pravilnim redovima i da su orijentirani priblino
na pravcu zapad-istok (glava-noge), ve i to da u grobovima postoje, istina
skromni, ali ipak nekakvi grobni nalazi. Nadalje, svi su ukopi na Greblju pojedinani i bez naknadnih ukopa na istom ukopnom mjestu tako da eventualno
superpozicioniranje nije ustanovljeno. Horizontalna stratigrafija zamijeena
je jedino u odnosu grobnih vijenaca gr. 16//+60 i gr. 21/m/45-50 u sondi 2,
to bi sugeriralo da je onaj prvo spomenuti enski grob relativno kronoloki
stariji, a onaj drugi muki grob relativno kronoloki mlai. Pokojnici su u
grobovima zateeni poloeni na leima i ispruenih nogu (95,45%), a samo
je skelet pokojnice u gr. 23//40-50 u sondi 2, iako takoer poloen na leima,
imao noge zgrene uspravno i povuene prema prsima tako da su koljena dodirivala ruke poloene na trbuhu (Szab, tip I.4),6 to je pojava koja je ea
na ranosrednjovjekovnim grobljima bjelobrdske kulture X.-XI./XII. stoljea u
kontinentalnoj Hrvatskoj i njezinu maarskom susjedstvu (Sl. 6).
Od ukupno 22 skeleta koliko ih je na Greblju registrirano poloaje podlaktice bilo je mogue odrediti za 17 skeleta (70,59%), dok je za 5 skeleta (2
muka, 1 enski i 2 djeja) zbog poremeenosti podlaktica poloaj bio neodrediv (29,41%).7 U analiziranih 17 grobova podlaktice skeleta postavljene su u
7 od 25 moguih poloaja, odnosno inaica (28%).8 Skeleti s podlakticama I.
i II. skupine postavljenima uz donji dio trupa (v.1),9 uz donji dio i na donjem
dijelu trupa (v.2 i v.6)10 ili na donjem dijelu trupa (v.7)11 neto su uestaliji
(52,94%), dok su inaice III. i IV. skupine s jednom podlakticom na gornjem,
a jednom na donjem dijelu trupa (v.3)12 ili s objema podlakticama na gornjem
dijelu trupa (v.13 i v.18) neto malobrojnije (47,06%). Pojedinano su ipak
najbrojniji skeleti s podlakticama poloenima uz tijelo skupine I/1 zateeni u
6 Szab 1976, 37 bra 15:I.4. - Na kotanim ostacima pokojnice iz gr. 23 uoeni su jaki
tragovi osteoartritisa prouzroenog reumatskim artritisom, kroninom upalnom bolesti
vezivnog tkiva, od kojeg je za ivota zacijelo dulje bolovala, laus i sur. 2012, 28.
7 Poloaj podlaktica ostao je neodrediv u gr. 1/m/30-35, 3/m/35-40, 5//20-25, 9/dj/0,5-1 i
14/dj/6-7.
8 Za poloaje podlaktica, skupine, inaice i temeljne inaice pojedinih skupina v. Demo
2009, 393, sl. 7.
9 Gr. 10//30-35, 17/m/55-60, 20/dj/1,5-2 i 21/m/45-50 (= 23,53%).
10 Gr. 7/m/15-17 i 8/m/30-35 (= 11,76%) te gr. 2/m/15-18 i 25/m/45-50 (=11,76%).
11 Gr. 19/m/50-55 (= 5,88%).
12 Gr. 18//30-35 i 22/m/30-35 (= 11,76%).
118
Sl. 7 - Skupine i inaice

poloaja podlaktica zastupljene u grobovima
istraenima na groblju
Drinovci-Greblje
2013.
godine.
dvama mukim te jednom enskom i jednom djejem grobu (4 primjera)13 te

skeleti skupine III/13 s podlakticama poloenima na elucu u tzv. gotikom
poloaju koji prevladavaju u enskim grobovima (4 groba)14 uz samo jedan
primjer registriran u jednome djejem grobu.15 Poloaj III/18 skupine zabiljeen u grobu starije enske osobe (gr. 6//+60) rijedak je primjer podlaktica
postavljenih na gornjem dijelu trupa, tj. s desnom poloenom na elucu, a
lijevom savijenom koso preko prsiju (Sl. 7).
Pogrebnim obiajima i vjerovanju pripisuju se i predmeti zateeni u nefunkcionalnom poloaju poput npr. nalaza prstena zateenog ne na nekom od
prstiju ruke, ve iza glave starije enske osobe pokopane u gr. 4//50-55 te nalazi novca u svojstvu obola kad se takvo to moe vjerodostojno utvrditi. Novac je na Greblju zateen u objema sondama u ukupno pet grobova, to znai
da je bio stavljen u neto vie od jedne petine sveukupno istraenih grobova
(22,73%). Od tih pet grobova etiri su muka groba (gr. 7/m/15-17, 17/m/5560, 19/m/50-55 i 22/m/30-35), a samo je jedan enski grob (gr. 6//+60), to
pokazuje odnos 4:1, u postotnom smislu 80:20%. U sondi 1 novac je zateen
u dvama mukim grobovima (gr. 17/m/55-60 i 22/m/30-35), to ini 22,22%
od ukupno 9 tamo istraenih grobova, a u sondi 2 novac je zateen u trima
grobovima od kojih su dva muka groba (gr. 7/m/15-17 i 19/m/50-55) i jedan
13 Vidi
ovdje bilj. 9.
Gr. 4//50-55, 11//55-60, 16//+60 i 23//45-50 (= 29,41%).
15 Gr. 15/dj/12-14 (= 5,88%).
14
119
enski grob (gr. 6//+60), to meu 13 grobova tamo istraenih ini neto
malo jaih 23,08% s vrijednosno zanemarivom razlikom od 0,86%. U mukim grobovima s novcem pokopani su pokojnici zrele ili pak starije ivotne
dobi (gr. 22/m/30-35, 17/m/55-60, 19/m/50-55) te samo jedna mlaa muka
osoba umrla kada je imala izmeu 15 i 17 godina (7/m/15-17). U jedinom enskom gr. 6//+60 novac je zateen zajedno s pokojnicom visoke starosne dobi.
Zanimljivost predstavlja i podatak da su u svih pet grobova otkriveni prepolovljeni srebrni novci, nikada cjeloviti primjerci. U tri primjera spomenute
polovice novca zateene su u blizini glave, tj. ili s lijeve strane glave nedaleko
usta (gr. 6//+60) ili u zemlji ispod glave (gr. 22/m/30-35) ili na gornjem dijelu desne strane prsnog koa (gr. 19/m/50-55) pa se moe pretpostaviti da su
ondje stavljene u svojstvu obola, ali neuobiajenoga jer je novac prepolovljen
(!). U jednom mukom grobu polovica srebrnog novca zateena je na donjem
dijelu kraljenice (gr. 17/m/55-60) te se moe pretpostaviti da se, s obzirom
na poloaj desne podlaktice postavljene na trbuhu, novac nalazio ili na trbuhu
pored ruke ili, to je vjerojatnije jer je uobiajenije, u pokojnikovoj desnoj
aci. Poloaj nalaza polovice srebrnog novca u gr. 7/m/15-17 nije poznat jer je
novac uoen tek kod prosijavanja zemlje sakupljene prigodom ienja grobne rake oko pokojnika i ispod njega.
Stavljanje novca u funkciji obola u grob star je obiaj poznat ve kod starih Grka i Rimljana, odrao se i u vrijeme seobe naroda te u ostalim srednjovjekovnim razdobljima, ali treba naglasiti da je na starohrvatskim grobljima
iz IX.-XII. stoljea taj obiaj rijedak,16 u bjelobrdskim grobovima XI. i XII.
stoljea je naprotiv est,17 a nastavlja se i u kasnijim srednjovjekovnim razdobljima na upskim grobljima razvijenog i kasnog srednjeg vijeka kao i na
grobljima sa stecima. U ranom novom vijeku XVII. i XVIII. stoljea obiaj
stavljanja novca u grob sve ee biva zamijenjen obiajem stavljanja svetakih medaljica i krieva pa je pojava prilaganja polovice novca u grobove
na Greblju u Drinovcima, s obzirom na to da istraivani dio groblja pripada
ranom novom vijeku tj. drugoj polovini XVI. stoljea ili poetku XVII. stoljea, neuobiajena i zanimljiva te znakovita i od osobitog kulturno-povijesnog
znaaja. Razloge za to ipak nije lako dokuiti jer nalazi novca u grobovima
mogu biti privredno-monetarnog, ali i kultnog, vjerskog ili kakva ireg religioznog znaenja. U numizmatikom svijetu poznato je da se prepolovljavanje
novca dogaa onda kada u optjecaju dolazi do pomanjkanja sitnog novca, ali
je u kultnom, vjerskom ili religioznom smislu polovicu novca stavljenu u grob
tee protumaiti jer se dotie koliko svijeta svakodnevnog i stvarnog toliko i
onoga nestvarnoga i metafizikoga. Korespondiraju li drinovake prepolov16
Beloevi 1980, 131.

1954, 74., 76.
17 Va
120
ljene kovanice s idejom polovice vrijednosti, polovice stvarnosti, polovice ivota, polovice vjere te odraavaju li svijest
o promjeni, povratku oblika, uskrsnuu
(islam) ili emu drugom, znali su tono
samo oni koji su novac prepolovljivali i
stavljali ga u grob zajedno s pokojniciSl. 8 - Drinovci-Greblje, gr. 17/m/55ma.
60 (sonda 2), prepolovljena gazzeta
Unato nepoznanicama nalazi prepo- da due soldi: Girolamo Priuli (1559.lovljenog novca na drinovakom Greblju 1567.); Venecija, kovan 1565. godine.
imaju i svoju jasnu praktinu vrijednost
jer su numizmatiki obraeni i atribuirani vrijedan i databilno upotrebljiv arheoloki predmet. Njihova preliminarna numizmatika analiza pokazala je da
su etiri od pet ovih nalaza precizno prepolovljene ake (ake), srebrni turski
novac (XIV.-XVII. st.) esto kovan na brzinu, u plitkom reljefu i neprecizno,
a od intenzivnog prometa obino vrlo istroen, tako da je taj novac nerijetko
izlizan, neitljiv, jedva dokuiv i openito teak za determinaciju. Sve etiri
ake odgovaraju ovakvu opisu te su ili posve izlizane na objema stranama
(gr. 7/m/15-17), ili su na njima vidljive samo njihove prepoznatljive krupnotokaste bordure (gr. 19/m-50-55, gr. 22/m/30-35) ili ipak raspolau ostacima
turskih pismena koja spominju sultana, ali ne i sultanovo ime (gr. 6//+60).
Takoer je teko ne uoiti da su teine svih prikupljenih polovica aki isuvie
niske, neprimjerene ak i istroenijim primjercima XV. i ranog XVI. stoljea,
to upuuje na mogunost da su ove kovanice nastale kasnije i ne prije druge
polovine XVI. stoljea kada je kvaliteta kovanja i teina aki poela sve bre
opadati. Nemogunost preciznijeg odreenja turskih aki nadomjeta jedini
nalaz neturskog srebrnog novca zateen na donjem dijelu kraljenice starijeg
mukarca pokopanog u gr. 17/m/55-60. Novac je, kao i prethodno spomenute
turske ake prepolovljen, ali je oevidno veih dimenzija ( 18,1 mm; ir. 8,4
mm; te. 0,238 g), bolje ouvanosti i s mogunou da se raspoznaju i protumae prikazi i natpisi aversa i reversa (Sl. 8). Radi se, naime, o dva solda
nominali poznatoj pod nazivom gazetta da due solidi koju je u Veneciji
1565. godine kovao dud Girolama Priuli (1559.1567.). Na bolje sauvanoj
polovici aversa tog novca imalo bi se iitati natpis + SNCTV[s Marcvs
Ven]ETVS koji okruuje djelomino vidljiv prikaz krilatog lava u pokretu na
lijevo, a na slabije vidljivoj polovici reversa imao bi se razaznati natpis [Ivstitiam] DILIGITE uokolo prikaza Pravde koja sjedi ispred dva lava drei
ma u desnici i vagu u ljevici.18 Time se, u vremenskom smislu, godina 1565.
18
CNI VIII, 602 no. 19. Na lokalitetu Klapavice-Crkvine, gdje je otkriveno deset
grobova s kamenim grobnim vijencima, u gr. 19 otkrivena je gazetta istog duda. Za razliku od
121
nametnula kao pouzdan terminus post quem ukopa u gr. 17/m/55-60, koja i
okolne ukope u sondi 1 (ali i sondi 2) na poloaju Drinovci-Greblje stavlja u
drugu polovinu XVI. stoljea. Valja se prisjetiti da su Drinovci u to vrijeme
ve nekoliko desetljea bili u vlasti Turaka (1522.-1688.)19 pa je i spomenuti
segment groblja potrebno pripisati vremenu turske dominacije miljevakim
krajem. Je li groblje koriteno i prije uspostave turske vlasti, a bio bi to znaajan povijesni i arheoloki podatak, mogue je utvrditi jedino ako se s arheolokim istraivanjima ubrzo nastavi.
Kratice:
AP
Arheoloki pregled
EM
Az Egri Mzeum vknyve, Eger
SHP
Starohrvatska prosvjeta, Split
SlovArch Slovensk archeolgia, Bratislava
Bibliografija:
Beloevi 1980 - Janko Beloevi, Materijalna kultura Hrvata od 79. stoljea [Die materielle Kultur der Kroaten vom 7. bis zum 9. Jh], Zagreb
1980.
CNI VIII - Corpus Nummorum Italicorum, VIII, parte II, Veneto, Roma 1917.
Delonga 2000 - Vedrana Delonga, Arheoloka istraivanja u Kuiima [Archaeological Excavations ub Kuii], SHP 27, Split 2000, 67-81
[engl. 80].
DelongaBuri 1986 - Vedrana DelongaToni Buri, opot kod Benkovca, Predromanika crkva i srednjovjekovna nekropola [opot
kod Benkovca, Pre-romanesque Church and Mediaeval Cemetery],
AP 26 (1985), Lubljana, 1986., str. 165-166.
Demo 2009 - eljko Demo, Ranosrednjovjekovno groblje bjelobrdske kulture
Vukovar-Lijeva Bara (X-XI. stoljee) [An Early Medieval Cemetery of the Bijelo Brdo Culture Vukovar-Lijeva Bara (10-11 Century)], Musei Archaeologici Zagrabiensis Catalogi et Monographie
VI/1-2, Zagreb 2009.
drinovakog primjerka gazetta iz Klapavica nije prepolovljena, Jurevi 2007, 251, 253, 257,
263, sl. 3.
19 O Miljevcima u prvim godinama dolaska pod tursku vlast, v. Kreimir Kui, Miljevci u
tursko doba (od 1463. do poetka 18. stoljea), u: Miljevci u prolosti (s pogledom u budunost):
Zbornik radova sa Znanstvenoga skupa Miljevci u prolosti (s pogledom u budunost), Visovac
- Drinovci, 15.-16. lipnja 2007., ur. Marko Menui i Drago Margu, Visovac-Drinovci 2008,
207-208.
122
Gjurain 2010 - Hrvoje Gjurain, Dugopolje Vuipolje Crkvine, kasnosrednjovjekovno groblje (istraivanja 2004./2005. godine) [Dugopolje-Vuipolje-Crkvine, sptmittelalterliches Grberfeld (Ausgrabun-gen von 2004 bis 2005)], SHP 37, Split 2010, 111-133 [njem.
133].
Gunjaa 1981 - Stjepan Gunjaa, Historijsko-arheoloka etnja dolinom Cetine [Archaeological and historical view of the upper course of the
river Cetina], Zbornik Cetinske krajine, Sinj 1981, 139-164 [engl.
150-151].
Jurevi 2007 - Ante Jurevi, Kasnoantiko i srednjovjekovno groblje na
lokalitetu Crkvine u Klapavicama [Late Antiquity and medieval
Graveyard at Crkvine in Klapavice], SHP 34, Split 2007, 249-265
[engl. 259].
Kui 2008 - Kreimir Kui, Miljevci u tursko doba (od 1463. do poetka 18.
stoljea), u: Miljevci u prolosti (s pogledom u budunost): Zbornik radova sa Znanstvenoga skupa Miljevci u prolosti (s pogledom
u budunost), Visovac - Drinovci, 15.-16. lipnja 2007. (ur. Marko
Menui i Drago Margu), Visovac-Drinovci 2008, 207-208.
Miloevi 1998 - Ante Miloevi, Arheoloka topografija Cetine, MHAS Katalozi i monografije 3, Split 1998.
Oreb Zekan 1979 - Franko Oreb Mate Zekan, Zatitno iskopavanje
srednjovjekovne nekropole oko crkve sv. Petra u Muu Gornjem
[Protective excavation of the mediaeval necropolis in Mu Gornji],
Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 4-5 (1978-1979), Zagreb 1979, 215-224 [engl. 225].
Szab 1976 - Jnos Gyz Szab, rpd-kori telep s temetje sarud hatrban. III. A temet leirs s rendellenes temetkezseink prhuzamai
[Einige Siedlung und deren Friedhof aus der rpdenzeit bei Sarud. III. Beschreibung des Friedhofes und Untersuchung der Ausserbgewnllichen Beisetzungen], EM XIV, Eger 1976, 17-79
[njem. 81-84; rus. 85-89].
laus et alii 2012 - M. laus et alii, Rezultati antropoloke analize ljudskog
osteolokog materijala s nalazita Drinovci-Greblje, Struni izvjetaj EP 213-12/12, Zagreb 2012.
Va 1954 - Zdenk Va, Madai a Slovane ve svtle archeologickych
nalezy XXI. stolet [Les Magyars et les Slaves la lumire des fouilles archeologiques du XXIIe sicle], SlovArch II, 1954, 51104
[rus. 9497; franc. 98104].
123
eljko Demo
Some thoughts and observations about the funerary rituals and burials at the cemetery of Drinovci-Greblje
Summary
Through the joint efforts of the Museum of Croatian Archaeological Monuments (further MHAS) and the Archaeological Museum in Zagreb (further AMZ) systematic archaeological excavations were organized in the village of Drinovci at the
position called Greblje. The professional team composed of archaeologists, anthropologists, restoration and documentary staff, archaeology students, and technical staff
from Zagreb, Split, and Ivani Grad was led by Mate Zekan, BA, as the site director
(MHAS) and eljko Demo, PhD, as his deputy (AMZ). The excavations took place
from September 3 to October 2012, and it was thought that the site to be excavated
was a cemetery that was considered to be dated to the medieval period.
During the campaign, two trenches with a total area of ca. 155.5m2 were opened.
The existence was established of 25 graves, 22 of which were archaeologically and
systematically excavated, while three graves remained uninvestigated as they were
mostly located beyond the boundaries of the excavated area of the cemetery altogether discovered during the archaeological excavations in 2012: 10 male (45.46%),
8 female (36.36%), and 4 child graves (18.18%). The graves contained relatively few
archaeological finds button-pendants, hair-pins, iron needles, a ring, halves of silver coins, and some other smaller and less significant archaeological material but
despite this, the specific features of the grave architecture stood out, which to the
present could rarely be noted with such individual details and varied characteristics
of the burial rites.
It was established that all the excavated graves had been carved into the bedrock,
and without reference to their natural stone walls, they were lined with large, coarsely
worked stone slabs. In such stone coffins the deceased was most often placed on the
back with extended legs, and the stone coffin was covered with one or more rows of
stone slabs, glues together at the joints with mud mixed with tiny fragments of pottery.
The grave was then covered with earth and stones of different sizes. The grave site
was marked on the surface with an oval stone wreath made of large stones, while the
wreath was filled with somewhat smaller stones, and in rare cases the existence was
established of a headstone placed behind the head of the deceased, as well as a stone
beyond the feet. The arrangement and spacing between the individual stone wreaths
indicates the existence of more or less regular rows of burial sites, whose integrity was
respected. The graves, with the usual normal minor deviations, without an exception
were oriented east-west (feet-head). The deceased were placed in the grave unclothed
or clothed in a simple shift and wrapped in cloth that was sewn prior to burial with an
124
iron needle that often, seemingly, was deliberately left by the body, as it was found in
the graves as a rule either near the head or the feet of the deceased.
It is possible to speak of the burial rituals and beliefs even on the basis of the
rare grave goods that included objected found in non-functional positions, such as the
ring found not on one of the fingers but rather behind the head of one older deceased
woman, and the finds of coins utilized as obols, as could be reliably determined. Coins
were found at the Greblje site in Drinkovci in a total of five graves, i.e. in somewhat
more than a fifth of all the graves excavated (22.73%): in four male graves and in only
one female grave. The interesting feature is that in all five graves halved silver coins
were found, and never an entire one. In three examples, the mentioned halved coins
were found near the head, i.e. either on the left side of the head not far from the mouth,
or in the soil beneath the head, or in the upper part of the right side of the chest, so
it can be presumed that they were placed there in the function of an obol, it is very
unusual that the coins were halved. Despite unknown factors related to (the as yet unknown) religious or cult reasons for the halving of the coins, the discovery of halved
coins at the site of Greblje in Drinovci has a clear practical value, as they represent a
numismatically determined and attributed valuable and datable archaeological object.
Preliminary numismatic analysis has shown that four of these five coins were precisely halved, very worn akcheh, silver Turkish coins of the 14th-17th centuries, while
the fifth coin was a halved silver Venetian coin minted in 1656 during the rule of the
Venetian Doge Girolamo Priuli (1559-1567). Hence, the year 1565 is established as a
chronologically dependable terminus post quem not merely for the burial in the grave
in which the coin was found but also for the surrounding burials at the DrinovciGreblje site, which is dated to the second half of the 16th century. This is a period in
which the Ottomans had already been in power in Drinovci for several decades, which
continued for a century and a half (1522-1688).
Tragovi jezinih i religijskih starina

u toponimiji Nevesta i Cere*
Prof. dr. Nediljko Budia
UDK: 811.163.42'373.21 (497.5 Unei)
TU Berlin /Deutschland
904 (497.5 Unei)

398 (497.5 Unei)

Prethodno priopenje

Primljeno, 29. tavnja
Prastara vjerovanja odrala su se stoljeima u Zagori i danas ih jo
uvijek moemo prepoznati u folkloru, usmenoj predaji te ponajvie u toponomastici. U tome kontekstu, ovdje je donosena prva toponimska analiza prostora Nevesta i Cere - dalmatinskih sela opine Unei, ibenskokninske upanije. Izloen je povijesni pregled kao okvir za razumijevanje
marginalizacije toga produja. Upravo to je omoguilo ouvanje ne samo
starohrvatskih, starovlakih i orijentalnih nego i ostrogotskih toponima i
prezimena. U drugome dijelu prikazane su geobotanike i prostorne odlike prostora Cere kao pozornica na kojoj je bio smjeten svijet staroslavenskih bogova. U treem dijelu navedena su imena iz okolice bogoinskoga
svetita i Cere (Rujevac, Bilin, Crna ljut, Crni umac, Jarnovke, Ladikina
draga, Trboua, era itd.) koja nedvosmisleno upuuju na postojanje
kultnih mjesta. U etvrtom dijelu iznesen je pregled najvanijih pretpovijesnih i antikih spomenika (bunari, tumulusi, ostaci groblja i graevina).
Poivalita mrtvih tema su petoga poglavlja, s posebnim upozorenjem
na Bilig s grko-gotskim slovima i ligaturama, to upuuje na zagonetnu
kasnoantiku Tabiu, tj. ranosrednjovjekovni Tubnij, a neveka Gradina i
Lokva mogle biti potencijalne lokacije toga iezlog naselja. Pored popisa relevantnih toponima (u prvome redu iz Cere) donosim i povezanu
usmenu predaju (gdje god je ima) te opise vidljivih (ali jo neistraenih)
spomenika starine.
Kljune rijei: Cera, Nevest, staroslavenska vjerovanja i boanstva,
izgubljeni grad Tabia, toponimija
* Ovaj rad je rezultat moga osobnog interesa za prostor Nevesta i Cere gdje sam proveo
djetinjstvo. Zato zahvaljujem u prvome redu svim onim dragim ljudima i enama (od kojih
golema veina, na alost, odavno nije iva) koji su mi prenijeli sve to su znali o starini ovoga
tajanstvenog prostora. Zahvaljujem i gospodi Branku Ivaneviu pok. Mile iz Cere, Mirku
Matijau pok. Ante iz Nevesta i Jakovu Grbei imetiu iz Uneia za fotografije koje su mi
126
1. Starine Nevesta i Cere

1.1. O poloaju dananjeg Nevesta i Cere te o nekim znamenitostima
Nevest-Cera ili Nevest i Cera sela su opine Unei, ibensko-kninske
upanije koja lee na pravcu eljeznike pruge Split - Knin. Od oba grada
udaljena su nekih 50-ak kilometara. Do nove autoceste Dalmatine kod Sitnoga dijeli ih svega 4-5 kilometara. Kroz oba mjesta s june strane (pravac
jugsjever) ide lokalna cesta Prgomet - Drni koja se susree s novom autocestom kod Sitnoga. Sa sjeverne strane ide lokalna cesta Utore Gornje - Konjevrate (pravac istokzapad). Postoje i lokalni putovi od kojih je najvaniji
onaj prema susjednoj Visokoj (pravac jugoistok). Na jugu je eljeznika stanica Cera, blizu granice s Koprnom (ispod Galia Gradine). Oba se mjesta
nalaze na prometno povoljnom poloaju u blizini raskrija lokalnih cestovnih
(Unei) i eljeznikih (Perkovi) putova (sl. 1).1
Nema sumnje da je Nevest (uz Podumce) zasigurno arheoloki najbogatije i vjerojatno najzanimljivije podruje ovoga kraja koje krije mnoga iznenaenja za arheologe i istraivae starina. Povijesno gledajui, najvrjednije
starine su gradine, gomile (tumulusi) te Lokva (s okrujem), natpisi na Biligu
i Biljugu, dok je podruje od Crkve do Novaka i oko zgrade bive kole (Kri,
Bilaue, Ogradice) zacijelo prepuno interesantnih historijskih artefakata i
tragova mogue urbanizacije (vidi poglavlje 6). Oba naselja (perspektivno
prikazana na sl. 1 i 2) u geolokom i ekolokom pogledu imaju tipine odlike
svih sela Zagore. U groblju (amatorje) postoji jo jedan prastari steak (sl.
1), ploe prastarih grobnica (kakve jo dijelom nalazimo u grobljima Koprna i
Uneia) dijelom su unitene ili ve odavno prekrivene travom. Postoji nekoliko manje-vie vjeto isklesanih nadgrobnih kamenih krieva s interesantnim
motivima te nekoliko nadgrobnih natpisa, ne starijih od 200 godina (sl. 2).
Okvirna povijest Nevesta relativno je dobro dokumentirana, iako nam
mnogi detalji jo nisu poznati. Staro hrvatsko groblje u Ceri (Cipci) i ostrogotsko u Uneiu (Luine) te relativno dobra ouvanost Bogoina govore kako
velikoduno stavili na raspolaganje. Dunik sam i mojim vrijednim roditeljima Nikoli i Milici
koji su uvijek spremno na terenu provjeravali tonost mojih navoda o poloaju opisanih
toponima. Zahvalnost dugujem i bratu Mirku i njegovoj supruzi Natai zato to su uvijek nali
vremena da korigiraju moj germanizirani (krleijanski) hrvatski. Veliko hvala i fra Vicku
Kapitanoviu za poziv u ime Kulturnog sabora Zagore da se upustim u ovu pustolovinu pisanja
(na meni stranom istraivakom podruju). Na kraju valja rei da je vrijeme za pisanje ovoga
djela ukradeno ne samo mojim suradnicima na Institutu za kemiju nego i mojoj supruzi
Moniki i sinovima Lukasu i Andreasu, kojima i ovaj put zahvaljujem to su mi sve to oprostili
te ija me podrka, razumijevanje i ljubav uvijek prate. U Berlinu 28. travnja 2013
1 Geografske koordinate (a) Nevesta: irina: 43 43 35N; duina: 16 12 52E; visina: 263
m; (b) Cere: irina: 43 43 0 N; duina: 16 11 60E; visina: 281 m.
N. Budia, Tragovi jezinih i religijskih starina
127
Slika 1. Nevest i Cera: poloaj mjesta s vanijim toponimima i nekim starinskim spomenicima. (A) Trodimenzionalni grafiki prikaz podruja izraen pomou trailice
Google Earth. (B) Poloaj Nevesta i Cere u okviru Zagore. (C) Biljug - ploa s natpisom na hrvatskoj irilici (bosanici) s nevekog Poivalita mrtvih; dolje: reljef
sunca s nadgrobnog kria u nevekom amatorju (rad domaeg klesara s poetka XX.
stoljea). (D) Neveka gradina i Lokva (uoiti neobino pravilan, gotovo savreno
etvrtast, oblik te prastare graevine). (E) Vace s posljednjeg sauvanog dijela zida
neveke lokve sa specifinim utorima za hrastove grede, nosae platforme kojom
je lokva vjerojatno bila natkrivena. Godine 1895. Marun pie u svojim dnevnicima:
Na Nevestskoj lokvi opazio sam u njoj i oko nje, to otvorenih to zasutih mnoiju
bunara a u njima, poput schaktera hrastovih greda a na ovima naslonjeni zidovi
bunara. Neobina je ovo pojava kod bunara. Trebalo bi ovu lokvu bolje prouiti, da
po emu nisu tu ostanci teramare sojenica, i tim vie, da se vidi stoji li ova lokva
u svezi sa neposrednom gradinom, to je sa istone strane lokve, koja je bezdvojbeno
iz prehistorine dobe. (Starinarski dnevnici, 158). (F) Posljedni ouvani steak iz
predturskog vremena u nevekom amatorju s karakteristinim mladim polumjesecom i zvijezdom Danicom (Fotografije i grafika obrada: N. Budia 2009).
128
se tu odigravao intenzivan ivot od vremena kada su se Hrvati nametnuli kao

politiki i vojni inilac te se formirali kao dravotvorna zajednica (VII.-IX.
stoljee). Iz perioda ranog srednjeg vijeka koji je poeo s poganstvom, iza
kojega slijedi doba pokrtavanja (tj. stapanja kranstva i poganstva), doba
knezova i hrvatskih narodnih vladara, borba s Mleanima i Saracenima, Samuilove vojne sve do banske uprave (iz Knina i Klisa) ostali su ouvani u
najboljem sluaju pojedinani toponimi.
Dananje podruje Nevesta i Cere u starim se vremenima vjerojatno zvalo Nevest, a moglo je obuhvaati izgubljeni dio koji se zvao Legatovii/Lagatovii (podruje oko Lagatora i Lagatoria u dananjem Uneiu). Sva ta
podruja skupno zovemo stari ili povijesni Nevest. Da je tomu tako, imamo i povijesno svjedoanstvo: 1460. god. brdo kod stinjanskog Rapta (iznad
dananje Katelanske drage u Ceri, vjerojatno u blizini Kovaeve ogrede)
oznaeno je kao tromea sela Nevesta, Koprna i Sitnoga.2 Neki stari toponimi
i u Nevestu i u Ceri dobro su dokumentirani u starim spisima. Tako imamo
dobro zabiljeene meae srednjovjekovne granice izmeu prostora koji se
danas zove Visoka (pod banskom jurisdikcijom) i dijela staroga Nevesta (to
je dananja Cera) koji je pripadao ibenskoj komuni. Kako su esto izbijale
svae i razmirice izmeu banovih podanika sa ibenanima ili Trogiranima te
granice su obiljeene (krievima urezanim u kamenu) prvi put 1396., a ponovno su potvrene 1434. god. od bosanskih kraljeva i hrvatskih banova. Imena
toponima sauvana do danas su: Rapat (danas: Rapat, vidi sliku 1) Lakijevac (nepoznat toponim, vjerojatno Kuk ili brijeg u blizini Kuka) Laka
dolina (nepoznat toponim, vjerojatno dananji Oprcin vrta ili Katelanska draga) Orljak (danas: Orljak, vidi sliku 1) - Ladikina (danas: Ametova) Draga
Buble Sedlo (danas: Bubanj) Piet (danas: Pitet, vidi sliku 1) Gradina
(danas: Gradinica) Kriata kamenica (kao i danas) Kulica (kao i danas).3
1.2. O poloaju staroga Nevesta i Kosevia te o starim Vlasima
U rasponu od pretpovijesti do kraja staroga vijeka na ovim prostorima
naselja su imala drugaiji smjetaj i imena od onih koje danas poznajemo.
Po svemu sudei, nakon mongolske provale prvo je formiran Nevest pa u
njegovu okrilju Unei (od Uneia u Dubravama)4. Puno vjerojatnije je da
su i Unei i dijelovi Nevesta bili u sastavu Kosevia, iji poloaj jo nije sa
sigurnou utvren. Sva miljenja o pitanju ubikacije Kosevia dosada iznesena u literaturi po mome su sudu nepotpuna i neuvjerljiva. Ovo mogu biti
2
Krsto Stoi, Sela ibenskog kotara, ibenik, 1940, 89.
3 Josip Kolanovi, ibenik u kasnome srednjem vijeku, Zagreb, 1995, 17; Vicko Kapitanovi,
Nevest, Split, 1992, 25.

4 Jakov Grbea, Unei i okolica kroz tisuljea, Unei, 1997, 67.
129
Slika 2. Zaseoci Nevesta (A) s grobnim krievima i natpisima novijega datuma iz nevekog amatorja (B, C, D). Nadgrobni krievi su radovi domaih klesara - metara s
poetka XX. stoljea. Uoiti reljefe raspetoga Isusa te motive mladoga polumjeseca s
krugovima (zvijezda Danica?) i motiv sunca. (E) Nadgrobna ploa Petra Budie pok.
Ivana s natpisom iz 1817. godine. (F) SUNAR natpis s kamene ploe stare grobnice
obitelji Sunara-Tarlaa. Kartu zaselaka Nevesta pomou trailice Google Earth izradio je mag. ing. Branko Ivanevi pok. Mile (Fotografije: N. Budia 2009).
vani dokazi da se radi o Nevestu susjednom mjestu: Kolanovi citira ugovor

koji je Martin Obrainovi iz Kosevia sklopio godine 1457.5 Dvadeset i dvije
godine poslije nalazimo i oporuku iz 1479. od Punke, udovice Martina Obra5
Kolanovi, ibenik, 280.
130
inovia (ovaj put!) iz Nevesta.6 Punka je ostavila upniku koji bude sluio
misu jedan vinograd u Koseviu na mjestu zvanom Vuipolje kod Doberia.
Iz ovoga proizlazi kako granice izmeu Nevesta i Kosevia nisu bile jasno
definirane (tj. da se radi o susjednim mjestima) to je i uzrokovalo razne nesporazume i sukobe toga vremena.
U sastavu Kosevia bila su ova naselja: Partemi (Vinovo Donje, crkva
je razorena), Dobrii ili Doberi (Planjane Donje do tromee s dananjim
Vinovom i Nevestom, crkva sv. Ivana) te Zvoniac (dananja Ostrogaica s
Podumcima i dijelom Mirlovia). Partemi i Zvoniac (dio dananjeg Mirlovia i Ostrogaice) skupa s Dobreiem bili su dio upe Sv. Ivana iz Kosevia.
Crkvu sv. Ivana Stoi smjeta u Slivno; osobno mislim da se prije radi o sv.
Ivanu u dananjim Planjanima. Nadalje, staro prezime iz Kosevia je Grbei (Ivan Grbei, 1458.)7 koje danas susreemo u Uneiu i Vinovu Donjem
(Grbea).
Kosevi je definitivno nestao iza 1540. nakon rata izmeu Venecije i
Osmanskog Carstva, koji je imao tragine posljedice za Zagoru i njezino stanovnitvo. Uz Kosevi nestaje i cijeli niz naselja ija imena imaju nedvosmislen latinski (tj. starovlaki) korijen: Marele i Partemis/Partemi (Vinovo).
Drugi interesantan starovlaki toponim su Lagatori/Lagatorii; to ime podsjea na Legatovie/Lagatovie, izgubljeni dio Nevesta o kojem pie Stoi8
u svojim Selima (vjerojatno dananje Laginice u Gornjem polju sa Zlopoljem do lokve Lagatori kod stare crkve sv. Jure u Uneiu). Starovlako
ime Lagator u hrvatskom jeziku znai knez ili glavar, tj. poglavar Katuna (vlake zajednice).9 Uistinu, u Nevestu susreemo podruje pod imenom
Katunite smjeteno blizu tromee s Vinovom i Utorima Donjim, dok iznad
Gornjih Rajia imamo Mrele (vidi sliku 2). Nadalje, velik broj oranica u
Gornjem polju i nosi naziv Laginice to se takoer izvodi od imena bivih
posjednika - Lagatora. Vlake glaveine, lagatori ili knjezi su bili pojedinci
(kao npr. Bla glavar murlaka iz Nevesta koji se spominje 1448.)10 koji
su pametnim gospodarenjem (obino u vie generacija) vjeto kombinirali
polunomadsko stoarstvo i ratarstvo te malo-pomalo stjecali ugled i bili birani na neku od seoskih upravnih dunosti. Ostala starovlaka prezimena iz
blie okolice su npr. Naki, Parat, Jaman, Pepur, Pitea, Mrela i moda jo
poneka. Kasnije su se Vlasi slavenizirali i imaju uglavnom slavenska prezi6
Stoi, Sela, 101.

Stoi, Sela, 101.
8 Stoi, Sela, 90.
9 M. ari, Ekohistorijski osvrt na planine i morlaki svijet, Dalmatinska zagora nepoznata
zemlja, Zagreb, 2007, 221-231.
10 Stoi, Sela, 90.
7
131
mena i titule (npr. Bonjaci-Knjezi iz Nevesta). Inae Vlasi se prvi put eksplicitno spominju u Nevestu 1414. god. kada je ibenski plemi Grgur Negoy
uzeo Vlatchonem de Nevest11 kao kmetove u najam i vjerojatno im dodijelio
odgovarajua selita za ivot i rad. O ostalim Vlasima (glavar Bla, Luka
Bogdavi zvani barbarus) iz Nevesta te njihovim sporenjima i s hrvatskom
vlasti iz Knina i sa ibenskom komunom opirno izvjetava Kapitanovi u
svojoj knjiici o Nevestu.12
Seline. Toponim selina ili selite veoma je rairen u Nevestu, a manjim dijelom i u Ceri. Obilje tih mjesta jasno upuuje na dinamiku promjene
poloaja sela na ovome podruju. Na sjeveroistonim rubovima Nevesta od
Budiina klanca (kod istonog ulaza u Unei) do Katunita (kod tromee Nevest-Utore-Vinovo) nalazimo cijeli niz selina ili selita, zatim na rubnim
sjeverozapadnim podrujima Cere (Vlake, ispod Bogoina) te kod Piteta i
iznad Ametua.13 Oito je da su seljaci u statusu kolona imali kue i gospodarske objekte s bunarima, tono odreenim povrinama za vrtove, podvornice i
pokojom krevinom - dok su polja, ume i panjaci pripadali dravi, komuni,
gradskim plemiima ili lokalnim sitnim posjednicima14 (vjerojatno didii ili
njihovi potomci). Tu strukturu, koja se uvrstila u kasnom srednjem vijeku, ni
Turci nisu ozbiljnije mijenjali: ona je na silu promijenjena tek nakon prestanka turske vlasti 1699. kada su posjedi odbjeglih vlasnika jednostavno po zakonu jaega naslino zauzeti, a mletaka vlast je zatim dugo nastojala uvesti
red i napraviti kakav-takav katastar koji je i danas jo aktualan. Prvotni (tj. kolonatski) model je omoguavao bolju kontrolu agrarne prenaseljenosti, odriv
razvoj i onemoguavao pretjerano iskoritavanje prirodnih resursa podruja.
Pravedna podjela zemlje nakon revolucije 1699. god. na niz sitnih posjeda
dovela je do neodriva razvoja manifestiranog u nizu ekolokih pustoenja,
valovima siromatva, umiranja od gladi, zime, sua i bolesti, beznaa, ignorancije, fatalnog pasivizma, kulturnog kolapsa, nepopravljivog demografskog
sloma te konane propasti Zagore ijim zadnjim trzajima upravo svjedoimo.
Batina kod Janjoa i Ime Uneia. Toponim Batina 15 kod Janjoa
(vidi sliku 1) upuuje kako su Janjoi, ali i druge obitelji za turske vladavine
posjedovale sitne posjede ili male povrine pogodne za dranje vrtova tzv.
11

Kapitanovi, Nevest, Split, 1992, 25.
13 Imena nekih obitelji sa selina ostala su sauvana: Bilin oznaava vjerojatno Bilae koji
su ivjeli ispod Vlaka i Bogoina u Ceri prije no to su se premjestili blie Zlopolju (gdje su im
i danas kue), zatim Peii (koji su u biti uneiki Viii) te Sunare koji oevidno imaju veze sa
Sunarinim selinama u Katunitu.
14 Kolanovi, ibenik, 137.
15M. Ani, Srednjovjekovno plemstvo na prostoru izmeu Zrmanje i Neretve,
Dalmatinska zagora: nepoznata zemlja, Zagreb, 2007, 149-158.
12 Vicko
132
betine (npr. Starobetine u Ceri). Svjedoci postojanja batina seljakih imanja su toponimi koji se viestruko pojavljuju na cijelom podruju dananjeg
Nevesta i Cere: Janjoice, Laginice, Bilaue, Karlue, Delalue, Cetinke,
Bulinke itd. Danas su sve te estice u vlasnitvu drugih obitelji.16 Prezime
Janjo nije maarskog podrijetla (kako se to popularno vjeruje u mjestu), ve
se radi o izvedenici od starog slavenskog imena Unea/Junea. Tako i ime sela
Unei (koje se u nekim starim dokumentima pie i kao Unjei)17 izvodimo
od osobnih nadimaka Uneii ili Unjeii, a to su sinovi (potomci) ovjeka
koji se zvao Unea ili Unjea. To prvotno ime bi se moglo ovako mijenjati:
Unea/Unjea Junea/Junjea Janjoa. Potomci Janjoe bili bi Janjoevii (kako se ta obitelj u Nevestu i pie 1711.) ili Janjoi (kako se danas
piu pripadnici toga roda). Znai, prezime Janjo i ime sela Unei istoga su
jezinoga podrijetla.18
1.3. O imenima Nevesta i Cere, tatarskoj provali i Ostrogaanima
Ime Cera (talijanski Cerra) pojavljuje se u dokumentima tek 1528. godine i to kao era (u turskim defterima).19 To je vjerojatno izvedenica od
staroslavenskog erno ili cerna to odgovara rijei crno u modernom
hrvatskom jeziku. To ime, kada se kombinira s ostacima prastare slavenske
toponimije, u blizini krije u sebi duboko znaenje: to dolazi posebno do izraaja u opisu toponimije oko Velike (iroke) draice (vidi poglavlje 3). Drugo
tumaenje da je mjesto dobilo ime prema hrastu ceru (Quercus cerris) dodue
je popularno, ali malo vjerojatno (hrasta cera ima posvuda). Toponim Vratnji16 Prigodom pregovora o prelasku Zagorana na stranu Venecije, njeni predstavnici su isprva
lukavo pristali na to da te batine ostanu u vlasnitvu seljaka, te ih je time (i jo nekim drugim
obeanjima) konano privukla na svoju stranu 1684. godine. (Karlo Kosor, Drnika krajina
za turskoga vladanja, Kai, XI (1979), 125-182). Za vrijeme traginog ustanka Petropoljaca,
Prominjana i drugih Zagorana 1648. godine koji su organizirali franjevci, lokalne (s Turcima
oito dobro aranirane) kranske neveke obitelji - klanovi (Sunare, Rajii, Slugani, Janjoi,
Bilai i Delalije) dre se po strani. Ta odluka se pokazala mudrom: mona turska vojska (30
000 konjanika i pjeaka) iste godine dolazi iz Bosne i gui ustanak u krvi, a ustanike obitelji
teko stradavaju. Dokumentiran je poziv bosanskog pae serdaru Mati Nakiu iz 1684. da se sa
svojim krajinicima ne odmee od Sultana (Kosor, Drnika krajina, 125-182). Naime obitelji
koje su digle glavu za ustanka 1648. godine loe su se provele u izbjeglitvu u Primorju:
desetkovane su kugom, gladi i neimatinom do te mjere da su roditelji prodavali djecu u ropstvo
da bi se odrali na golom ivotu. Dio tih obitelji se tako ugasio, a dio ostao zauvijek u Primorju.
Rijetki su se vratili na ognjita u Zagori (za primjer vidjeti: N. Budia, B. Ivanevi (2011)
Prilog poznavanju starine roda Ivanevia iz Cere Portal hrvatskog rodoslovnog drutva
Pavao Ritter Vitezovi).
17 Grbea, Unei, 81.
18 N. Budia (2010). Prezimena Nevesta i Cere u zadnjih 350 godina Portal hrvatskog
rodoslovnog drutva Pavao Ritter Vitezovi.
19 Grbea, Unei, 80.
133
ce i Stazina ogreda u Ceri zaluuju takoer posebnu pozornost (vidi sliku 5,

poglavlje 2). Kui20 donosi zapis o knezu Matiji Radeljkoviu iz 1682. god.,
koji je ivio u Vratkoviima (za koje se ne zna gdje su bili). Ovdje moemo
spomenuti kako se u Vratnjicama iz Cere nalaze dobro ouvani temelji dviju
kua, koji su ucrtani i u katastru. Stazine ograde dolaze od imena Staza,
vjerojatno domaa umanjenica/pokraenica od Anastazije, tipino starosjedilako romansko (tj. vlako) ime.
Situacija je puno kompliciranija s imenom Nevest. Svi moderni povjesniari koji spominju Nevest polaze od pretpostavke da je to staro ilirsko ime.
Uzrok tomu jest Stoiev citat jedne Skokove jezine studije toponima iz
1920. godine, koji su svi poslije manje-vie nekritiki preuzeli. Paleolingvist
Skok naime izvodi ime Nevest iz ilirskog jezika - o kojem se ionako gotovo
nita ne zna. Ako bi uistinu i bilo tako (iako nije), onda je neobino kako se
nitko do sada nije dosjetio povezati ime Nevest s imenom ilirskog plemena
Nesti iz okolice rijeke Nestos (dananja Cetina).21 Meutim, ne moemo govoriti ni o kakvom ilirskom korijenu naziva jer ne postoji ni jedan poznati
stariji dokument, natpis ili nalaz gdje bi se Nevest eksplicitno spominjao. Ne
znamo nita o ovome prostoru prije mongolske najezde. Tek dvadesetak godina poslije mongolske provale (oko 1242.) papa Klement IV. izdao je bulu s
prvim spominjanjem sela Nevest (13. srpnja 1266.).22
Nema sumnje da je strano mongolsko pustoenje bio presudan povijesni trenutak za ovaj kraj. U tome kontekstu, ime Nevest u jezinom smislu
oznaava neto novo - neto to je nastalo nakon kakva (obino tragina)
dogaaja. O obilju arheolokog materijala i razmatranjima o tragovima mogue urbanizacije podruja oko neveke Gradine, Lokve i Crkve u kasnoj antici
opirno se raspravlja u estom poglavlju ove studije. Nevest je Coronelli na
svojoj karti upisao kao Nouest (1696.), dok je na nekim starim zemljovidima oznaen kao Neuss (vidi sliku 3). Osnova toga imena moe biti i slavenska
i latinska, ali i germanska (ostrogotska?).
Postoji vremenska distanca od skoro 700 godina od tatarske invazije do
vremena kada Ostrogoti (VI. stoljee) nestaju s povijesne scene kao politika
i vojna snaga. Ali to ne znai da su se isti trenutak ugasile njihove enklave na
Balkanu. Upravo u Uneiu (Luine) imamo ostrogotsko groblje, u vrljevu
je naena Totilina (552) kovanica, dok se posljednja velika bitka Bizantinaca
i Ostrogota na Balkanu odigrala upravo kod ukova Umca u Podumcima.23
Zacijelo bi najvaniji toponim bio selo Ostrogaica ije bi se ime moglo izvuKreimir Kui, Povijest Dalmatinske zagore, Split, 1997,
21 Aleksandar Stipevi, Iliri. kolska knjiga, Zagreb, 1991.
20
22
23
Kapitanovi, Nevest, 14.

Grbea, Unei, 45.
130
134
i od Ostrogaani (Ostrogoti). Meutim, isto tako ime Ostrogaica moe

oznaavati podruje iza brda s tvravom jer ostrog je stara slavenska rije koja znai: opkop, tabor, utvrda. To brdo kod Ostrogaice danas se zove
Zvonik te pripada selu Mirlovi Zagora i bio je neko katel (razoren 1415.).
Ime Ostrogaica se meutim moe izvesti i iz germanske antroponimske baze
jednako kao i uneiko prezime koprc.24
Usprkos jakoj vlakoj prisutnosti od samih poetaka i stalnom doseljavanju Vlaha iz vremena hrvatskih narodnih vladara u blioj okolici Nevesta
ostalo je nekoliko originalnih naziva sela (toponima): Utore, Koprno (vjerojatno starohrvatsko: Koperno), Sitno (starohrvatsko: Sitnica), itni (tipino
slavensko ime), Sedrami (Stoi citira Skoka koji ime izvodi od keltskog
sedra tvrd kamen) i Ostrogaica. Nadalje, ne bi bilo razumno zanemarivati ostrogotske utjecaje na povijest ovoga prostora. Usudio bih se spekulirati
kako su na prostoru Podumaca i Ostrogaice sve do Utora ivjeli Goti i Hrvati;
i sam Toma Arhiakon uvijek govori Goti i Hrvati (ili arijanci) i ne pravi razliku meu njima u Zagori.25
1.4. O starijem stanovnitvu Nevesta
Iako nita ne znamo o stanovnitvu Nevest-Cere iz antikih vremena, povrinski artefakti te pronaeni ostaci keramike, sarkofaga i novii upuuju
na postojanje vitalnih ljudskih zajednica sve do kasne antike (vidi poglavlje
6). Isto tako moemo samo nagaati to bi se moglo dogaati u vremenu od
sedmog do devetog stoljea (rani srednji vijek). To izvorno stanovnitvo starog podruja Nevesta veim je dijelom nestalo (izginulo, porobljeno, izbjeglo,
protjerano) najkasnije za tatarske najezde. Vjerojatno se dio i spasio bjeei
po umama (koje su tada prilino gusto pokrivale Zagoru) ili se sklonio po
oblinjim, zabaenim i nepristupanim mjestima. Interesantno je primijetiti
da su sve seline u Nevestu i Ceri smjetene upravo na takvim lokacijama.26
24 koprci iz Uneia su doljaci iz Bosne (Jakov Grbea, Filip-Jakov koprc puanin,
humanist i istraiva, Unei, 2006). Na podruju Visoke u Bosni dolazi selo Skoparinii.
ovjek iz tog sela je Skoparnik ili grubim gutanjem samoglasnika i iskrivljavanjem (tako
karakteristinom za Zagoru) lako doemo do koprc. Ime sela Skoparinii Pai izvodi po
Ostrogotu koji je osnovao naselje i koji se zvao Scipuar. O tome sam naao zanimljivu raspravu
Ibrahima Paia na internetu (http://bosnaplemenita.blogger.ba).
25 Toma Arhiakon, Historia Salonitana, Knjievni krug, Split, 2003, 403.
26 Pri opsjedanju Klisa, Splita i Trogira 1242. god. Tatari su zacijelo koristili lokalnu
antiku cestovnu mreu za brzu dobavu hrane za ljudstvo i krme za konje (vidjeti: Soldo, J. A.
(1968/69). Provala Tatara u Hrvatsku. - Hist. Zborn. 21/22, 371-388). Kako nisu imali namjeru
trajnije se zadravati - sve to im se nalo na putu zavrilo je u ognju i pepelu. Opustjelo
podruje dananjeg Nevesta, Cere i Uneia poinje se lagano demografski opravljati, ali
nikada nee dostii onu snagu ni znaenje koje je imalo prije toga. U toj slabosti vide svoju
ansu i primorski gradovi Trogir i ibenik pa staro podruje Nevesta postaje poprite sukoba
135
Takav poloaj Nevesta morao je biti uzrok raznim sukobima i nesporazumima.

Tako itamo iz Baradinih Starina27 (koje donose i zapise trogirskih notara) i
ugovore iz ovog vremena koji se odnose na Nevest. Dokumentiran je rezultat
sudskog spora Strike i Nadimira iz Nevesta s urom Radinim i s Bogdanom
Vukomirovim iz 1272. godine. Radi se o isplati globe za tetu koju je uinio
neki konj. Bilo je oito i vie parnica u koje se uplitao i hrvatski ban iz Knina.
To su ujedno i prva poznata imena ljudi iz staroga Nevesta. Striko je bio sin
ovjeka po imenu Orli.28 Danas u toponimima Nevesta i Cere imamo i Orlovac (kod Donjih Utora) i Orljak (Cera, kod Kuka), koji su sigurno izvedeni
iz toga osobnog imena. Isto tako iz trogirskih notarskih spisa znamo da je 22.
oujka 1272. Jure, sin Dragane, posjednik iz Nevesta imao pola Uneia u
svome vlasnitvu. Vjerojatno je Jure bio didi; didii su direktni potomci
prastaroga hrvatskog plemstva, obino sitni lokalni posjednici (kao vjerojatno
i Jure iz Nevesta). Znamo da je Jure prodao svoju polovicu trogirskom plemiu Duji Cegi (Cege su starinom didii iz Radoia).29 Ali ne znamo tko je bio
vlasnik druge polovice sela Unei. Svejedno moemo spekulirati (poznajui
hrvatsko obiajno pravo) da je to bio netko od njegove najblie rodbine. To bi
nas upuivalo na zakljuak da su neveki didii bili vlasnici cijelog podruja
koje se prvotno zvalo Sv. Petar, a kasnije Unei. To podruje je prvotno bilo
zapadno od dananjeg Lagatoria (Unei u Dubravicama).30
Na temelju onoga to je ve reeno o Martinu Obrainoviu (poglavlje
1.2), zanimljivo bi bilo znati imaju li veze Obrainovii s Obarskom kosom
u dananjem Nevestu. Ako je odgovor potvrdan, onda moemo otprilike znati gdje je ivio Martin Obrainovi u XV. stoljeu. Postoji li veza izmeu
Obrainovia (predtursko doba) i roda Delalija31 (koji i danas ive pod Obarskom (ili Oborskom) kosom u Nevestu)? Ako postoje veze, onda su Delalije
predturski starosjedioci Nevesta i Kosevia. Nema sumnje kako je toponim
Obarska ili Oborska kosa vrlo star pojam iz slavenskih jezika koji mora
imati vrlo interesantno znaenje i mogao bi upuivati ak i na Obre (Avare).
Od starijih stanovnika moemo spomenuti Luie, stari plemiki rod iz
Trogira koji su bili patroni crkve sv. Marije u Nevestu, a imali su i posebne
interesa hrvatskoga bana iz Knina, trogirske biskupije i ibenske komune (opine). To je razlog
zato imamo sauvanih pisanih dokumenata (posebno notarskih spisa) o Nevestu u arhivima
dalmatinskih gradova.
27 Miho Barada, ). Trogirski spomenici I/I, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti,
Zagreb, 1948. (navod prema Kapitanovi, Nevest, 16).
28 Kapitanovi, Nevest, 16
29 Kui, Povijest, 37-38.
30Grbea, Unei, 66.
31 Delalije su po svemu sudei stari neveki rod, prezime im je nadimako, nastalo za
turske vladavine i ima korijen u turskoj rijei elali to znai moni ili silni.
136
veze s Nevestom te dijelom i Radoiem. Iz te porodice je i Ivan Lui-Lucius

(1604.-1679.) koji se smatra ocem hrvatske povijesne znanosti.32 Ivanov djed
ili pradjed Lovro Lui je krajem 15. stoljea bio dovoljno utjecajan da Neveanima, koji su sami izgradili crkvu sv. Marije, osigura podrku generalnog
vikara u ibeniku (Hektor Franceschi). I zaista zahtjev Neveana je uvaen
pa je Franceschi na Badnji dan, 24. XII. 1492., prihvatio Augustina iz Knina
za sveenika upe Nevest i po srednjovjekovnom nainu investiture uveo ga
u slubu na upi. Crkva je zacijelo starija: u jednoj ispravi iz 1480. spominje
se plebanus (upnik) crkve sv. Marije u Nevestu.33 To bi moglo znaiti kako
je Nevest ve u to vrijeme imao crkvu, zacijelo manju od ove dananje, veliinom i oblikom je vjerojatno podsjeala na tipinu srednjovjekovnu crkvicu
kakva je npr. crkva sv. Jure u itniu.
Starosjedilaka neveka prezimena koja su dokumentirana u Nevestu prije i za vrijeme turske okupacije su Pavlovi, Jurjevi, Ivankovi, Stoslavi,
Hreljanovi, Ninevi i Bogdavi. Ivani Pavlovi ostavlja Crkvi gonjaj
zemlje (oko 800 m2), esticu zemlje koju i danas nalazimo u dravnom katastru kao crkveno imanje (livada).34 U Stoievim Selima nalazimo i kako
je Cvitko Ninevi iz Nevesta bio bratim Nove Crkve u ibeniku u vremenu
izmeu 1596. i 1610. godine. Nadalje, nazivi njiva Cetinke u Ceri (veoma
blizu banskoj granici iz 1396. i 1434.) mogu upuivati na veze s cetinskim
knezovima Nelipiima koji su prisustvovali razgranienju staroga Nevesta od
podruja pod banskom upravom.35
32 Veze Luia s Nevestom vjerojatno su uzrokovane njihovim podrijetlom i posjedima

(trogirski plemii-didii, npr. Cege posjedovali su zemlje u Nevestu i Uneiu). Poznato je
da se veina radoikih sitnih posjednika-didia naselila u Trogir; i neveki sitni posjednicididii su se vjerojatno naselili i u Trogir i u ibenik i tamo s ostalim zagorskim didiima inili
jezgru gradskog plemstva. Za sve ove tvrdnje imamo i povijesni dokaz: iz jednog inventarskog
spisa napravljenog 1. kolovoza 1463. itamo naime kako je Antun Lui posjedovao zemlje u
Donjem polju u Nevestu (vidi: Kolanovi, ibenik, 90).
33 Kapitanovi, Nevest, 27.
34 Isto tako imamo i zapise koji svjedoe o poloaju kmetova-kolona u nevekom polju.
Npr. kmet Petar vri obradu oko 3,5 ha zemlje u Polju (vlasnika plemia Petra Raevia) uz
obvezu godinjeg davanja od jedne etvrtine cijeloga prihoda te jedne kokoi i jedne pogae
(Kolanovi, ibenik, 122). Interesantno je kako godine 1486. Nevest daje galiota za slubu
na mletakoj galiji koji pored redovite plae dobiva i od sela 8-10 dukata godinje (Kolanovi,
ibenik, 63.) To je vjerojatno bila rairena praksa toga vremena. Od godine 1453. svi sporovi su
se rjeavali na sudu u ibeniku, ali prema hrvatskim obiajnim zakonima (Kolanovi, ibenik,
54). Prije podvrgavanja ibenskoj jurisdikciji sudovalo se u Klisu ili Kninu pred hrvatskim
banom ili katelanom.
137
1.5. Jezik u starim ispravama u Nevestu

Stoi takoer donosi zanimljivu marginaliju kako godine 1496. Jurica
Pavlovi iz Nevesta36 posjeduje isprave pisane in lingue Dalmatica (nekako
u isto vrijeme kada je Maruli na hrvatskom pisao svoju Molitvu suprotivu
Turkom). to je to dalmatinski jezik? To je naziv za puki jezik kojim se tada
govorilo od Jadranskoga mora do Save. Faust Vrani ga uvrtava kao plemeniti jezik u svoj petojezini rjenik iz 1595. god.37 Iz toga se moe izvesti
zakljuak da je jezik kojim su pisani dokumenti Jurice Pavlovia iz Nevesta
bio - hrvatski jezik. Hrvatsko obiajno pravo zamijenilo je pisano pravo na hrvatskom jeziku, najvjerojatnije isprave pisane hrvatskom irilicom. Bilo kako
bilo, to je vrijedan dokument koji dokazuje kako je u starom Nevestu jo u
drugoj polovici XV. stoljea (1496.) bilo ljudi vinih pisanju na hrvatskome
narodnom jeziku.
1.6. Ciklus izmjena stanovnitva i tursko podsjedanje Nevesta i Cere
Krajem ranoga srednjega vijeka dolazi do dramatinog dogaaja koji e
odrediti povijest ovoga kraja. Progonei kralja Belu, Tatari su unitili Zagoru.38 Tijekom opsade Trogira Bela se sklonio na lau, dok su Tatari unitili zalee toga grada; u to vrijeme razorena je i crkva sv. Petra u dananjem Uneiu
te starohrvatska crkva u Kljacima, dok je cijelo kninsko polje s Biskupijom do
te mjere uniteno da se vie nikada nee oporaviti. Ne treba nam puno mate
da bismo spoznali kakva je sudbina zadesila gusto naseljeno podruje oko
neveke Gradine i Lokve (vidi poglavlje 6) s mnogobrojim bunarima, vodom
i bogatom ispaom (sl. 3).
Tijekom cijelog XV. stoljea zabiljeeni su upadi turske lake konjice
(akindija) u Zagoru gdje su mlade ene i mukarci otimani kako bi ih se
prodalo kao roblje (Kui procjenjuje da se radi o desetkama tisua osoba iz
Dalmacije do kraja XVI. stoljea).39 Godine 1514. turski odred od 200 akindija (laka konjica) upada u itni i odvodi 150 ljudi u ropstvo skupa sa 6000
grla stoke (goveda i ovaca).40 Osim pljake i ruenja cilj tih akcija je bio zastraiti kransko stanovnitvo Zagore. Istu taktiku su poslije nad turskim podanicima (obino kranska raja) primjenjivali i uskoci te lokalne siledije,
36
Stoi, Sela, 91.

Faust Vrani (Fausto Veranzio, Faustus Verantius) . Dictionarium quinque nobilis
simarum Europae linguarum, latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae.(Rjenik
pet najplemenitijih jezika Europe), Venetiis 1595..
38 Josip Ante Soldo, Provala Tatara u Hrvatsku, Historijski zbornik, 21/22, (1968/69), 371388.
39 Kui, Povijest, 108.
37
138
odmetnici i hajduci. Posebno je teak bio period izmeu 1570. i 1580. kada je
zbog rata, pljake (uskoci), nesigurnosti, nasilja, gladi i kuge starosjedilako
stanovnitvo gotovo nestalo.
Kada su 1521. god. Nevest i Kosevi (Doberi, Marele i
Partemis/Partemi) doli pod tursku vlast/jurisdikciju (nemamo podataka da
su tu voene ikakve lokalne borbe; dakle cijeli je prostor aptom pao)41 tursko carstvo je bilo na vrhuncu moi (1521./1522.) i kao svaki uspjean
imperij vjeto je kombiniralo ma i diplomaciju za nova osvajanja. Taj povijesni scenarij je za stanovnitvo tih sela znaio relativnu egzistencijalnu sigurnost; Turci kao inteligentni i iskusni osvajai nisu radikalno mijenjali lokalne
strukture novoosvojenih podruja; kao kod svakog imperija bitno je bilo da
se efikasno kupi porez tj. hara. Zato su ta mjesta u vrijeme tursko-mletakih
ratova (1538.1540.) poteena razaranja, proganjanja i ubijanja stanovnitva
(kako su se tipino vodili ratovi izmeu feudalnih drava toga doba). Tako
znamo da su Legatovii (dio Nevesta koji nije bio pod turskom vlasti), Unei
i Koprno doslovce sravnjeni sa zemljom za rata 1538.1540., dok je ostatak
Zagore dokrajen 1570.1573. (Ciparski rat). Isto tako znamo da Nevest i
Partemis nisu plaali zatitu uskocima do 1617. god. (vidi: Mui, I., 2010.)
Znai, u prvim desetljeima turske vlasti u tome dijelu Zagore ostalo je dosta starosjedilakog stanovnitva to vidimo ne samo po ouvanim stranim
prezimenima, prisutnosti orijentalnih prezimena nego i ouvanom prastarom
nazivlju u cijelom prostoru.
1.7. Turske starine, lokalni muslimani i orijentalni tragovi
Svatko tko je djetinjstvo proveo u Zagori, sve do kraja osamdesetih godina prolog stoljea uo je prie o turskim starinama. Kako je gotovo kompletno starosjedilako stanovnitvo ovih krajeva iseljeno veinom u Primorje
i drugdje u dugom periodu turske administracije izmeu 1521. i 1685., malobrojni starosjedioci su dodue prenijeli dobar dio toponima, ali su s mijeanjem stanovnitva u uvjetima stalne borbe za goli opstanak nestali i posljednji
tragovi povijesnog sjeanja, prastarih predaja, legenda pa i vjerovanja. Zbog
toga sve starinske spomenike o kojima nema nikakve predaje i koji su nastali
prije poetka XVI. stoljea, stariji stanovnici Zagore jednostavno zovu turskim (vidi sliku 3).
Turska administracija spominje prvi put sela Cera i Nevest u defterima
iz 1528. u okviru vilajeta Hrvati. U okviru toga vilajeta (provincije) oba
41 Pavii, S. (1931). Starosjedilatvo dananjeg hrvatskog naselja u srednjoj i sjevernoj
Dalmaciji; Prilog k prouavanju porijekla Bunjevaca, u: Ivan Mui,Vlasi u starijoj hrvatskoj
historiografiji, Split, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, 2010, 61-105.
139
Slika 3. Prastari bunari. Donjak (A, B) iz Nevesta i bunar s Trboue (C) u Ceri.
(Fotografije: N. Budia 2009). U pismu Luji Marunu, dana 24. VIII. 1904. godine,
kae Filip Jakov koprc sljedee: Od nevekih bunara nemogu vam nita kazat nego
to svit kae da su turski bunari (Grbea, Filip-Jakov koprc). Bunar s Trboue je
opisan u etvrtom poglavlju, dok je Donjak obraen u estom poglavlju ove studije.
sela su prikljuena novoosnovanoj nahiji Petrova Gora (stari hrvatski naziv za

Zagoru) sa sreditem u Drniu, a pod sudskom jurisdikcijom Skradinskog kadiluka. Iz te godine imamo i brojku od ukupno 36 obitelji na tome prostoru.42
Meutim, ve dvadesetak godina poslije broj porodica se dramatino smanjio
tako da prema popisu Klikog sandaka iz 1550. god. u Nevestu i Ceri imamo samo 25 obitelji.43 Prema Stoievim Selima negdje oko 1560. godine
formalno prestaje postojati upa sv. Marije. Nevest i Cera su najvjerojatnije
pripadali upi Petrovo Polje. Podatak za tu tvrdnju nalazimo u dokumentu
od 3. studenog 1677. gdje stoji kako je Nevest skupa s Koprnom, Uneiem
i Sitnom dio kapelanije Petrova polja. Visovaki fratri koji su pastorizirali
velik dio okupirane Dalmacije vjerojatno su skrbili o preostalom katolikom
stanovnitvu nekadanje upe sv. Marije u Nevestu, ali i o pridolicama koje
su Turci naselili. Seljaci Nevesta i Cere naseljeni po selinama su od kolona/
kmetova postali kranska raja koja je morala plaati Turcima hara i biti
u njihovoj slubi (npr. kao martolozi na Gradini). S druge strane, uskoci su
uskakali i plijenili ne samo malobrojne muslimane nego esto i kransko
puanstvo (kao turske podanike). Izgleda da je prva faza turske administracije
(do oko 1570.) donijela relativni mir i kakvu-takvu stabilnost: Nevest i Cera
su bili dobro napueni, tu je ivjelo 25 obitelji44 (a moemo pretpostaviti da
se radi o obiteljima/klanovima od oko 3-15 lanova, na ijem elu stoji pater
familias) meu kojima susreemo i dvije muslimanske obitelji.45
42 A. Husi, Demografske prilike u srednjodalmatinskom zaleu poetkom 16. stoljea,
Prilozi za orijentalnu filologiju, 55 (2005), 227-242.
43 Hazim abanovi, Bosanski paaluk (Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine,
Odjeljenje istorisko-filolokih nauka, knjiga 10), Sarajevo, 1959, 175-180.
44 abanovi, Bosanski paaluk, 175-180.
45 Hasan, sin Abdulahov, mogao bi biti iz doljake obitelji jer mu je ve otac bio musliman..
U Donjem Polju (Livadama) ispod Gradine susreemo oranice koje se zovu ljivik/ljivici.
140
Sjeanje na muslimane u Nevestu i Ceri postoji u usmenoj predaji: to je

pria o Ametu [tj. Ahmetu] vjerojatno posljednjem gospodaru Ametua, ali
i irokih njiva i Cerola/Cera koji je navodno imao samo dvije keri tako
je njihov rod po mukoj lozi prestao postojati (nemamo spomena o njemu u
mletakom zemljiniku iz 1711.).46 Gotovo sve pomuslimanjene obitelji su
nakon osloboenja 1865. napustile ovaj kraj ili se vratile na kranstvo. Nita
ne znamo o njihovu vjerskom ivotu, imamo samo gore spomenute deftere
(popis stanovnitva u svrhu prikupljanja poreza i davanja). Na podruju Ametua postoje ruevine stambenih objekata, koje su vjerojatno pripadale muslimanima, ali mi nije polo za rukom nai bilo kakav natpis.
Sunari. Prezime Sunara je svakako najzanimljiviji spomenik orijentalne
starine u Zagori. O tome sam opirno pisao na portalu hrvatskoga rodoslovlja.47 Ukratko: rije sunar dolazi iz sanskrta -suvarna kr [swarnakara]
onaj tko radi sa zlatom (oznaava dakle profesiju, ali i socijalni status). Ime
Sunar u hindi-jeziku oznaava osobu koja se bavi zlatarstvom unutar udra
kaste hinduskog sustava. Prezime je jako rijetko na Balkanu. Osim katolikih
hrvatskih Sunara/Sunaria pojedini pripadnici toga roda iz Bosne (skupa s
onima u Srbiji i Crnoj Gori) pripadaju srpskom/crnogorskom narodnom korpusu. Travniki Sunarii su katolici Hrvati i ive i danas u selu koje se zove
Grahovik (oko 2 km udaljeno od grada). Prema usmenoj predaji toga kraja
doselili se se u okolicu Travnika iz Dubrovnika jo za vrijeme bosanskih naZnamo da se u Nevestu i Ceri ljiva nikada nije tradicionalno uzgajala. Ali ime toga prostora
govori nam da je tu bio ljivik. Nije li to bilo vlasnitvo nekog doljaka iz Bosne i Hercegovine
(Bonjaka), gdje se ljiva tradicionalno uzgaja? Moda je Hasan bio vojnik na slubi/posadnik
u utvrdi Gradina? Za sada moemo samo nagaati. Jo je interesantnija druga obitelj iz 1550.
obitelj Huseina, sina Vukdragova. Oito je Husein friki konvertit na islam jer mu otac
jo uvijek nosi staro slavensko/hrvatsko ime. Radi li se o domaem ovjeku? Nerijetko je bio
sluaj da su se stari hrvatski i bosanski plemii (sitni ili krupni posjednici) konvertirali na islam,
ime bi sauvali pa ak i proirili svoje posjede. Ove dvije obitelji, Hasanova i Huseinova,
zacijelo su mogle biti vlasnici veeg dijela zemljita (njiva, uma, panjaka) u Ceri, a mogue
i Nevekog polja ispod Gradine, koja je za turske okupacije bila jedna vrsta check-pointa s
martolozima. Tom jakom turskom prisutnosti u starom Nevestu moe se objasniti i injenica
da Nevest nije plaao godinji danak (jedan cekin po obitelji) uskocima za zatitu. A to su
manje-vie redovito inila gotovo sva zagorska sela na okupiranom dijelu sve do 1617. pa ak
i muslimani kao to je to radio Bilaf Mustapi iz susjednog Koprna (Kapitanovi, Nevest, 31).
Interesantno je spomenuti da je u Drniu od kraja 16. stoljea pa sve do kraja turske uprave
1683. godine ivjela znaajna i bogata turska obitelj Cerini (Kosor, Drnika krajina, 125182), Split, 1979.). Zbog nedostatka povijesnih podataka ne znamo ima li ovo prezime veze s
imenom Cera ili je sluajno njemu slino (prezime Ceri javlja se relativno esto, a istoimeno
selo nalazi se u okolici Vukovara).
46 Danica Boi-Buani, Prilog poznavanju stanovnitva i antroponima muko-leevike
Zagore. akavska ri, 2, Split, 1988, 59.
47 N. Budia: O moguem jezinom znaenju prezimena i podrijetlu roda Sunara/Sunaria
Portal hrvatskog rodoslovnog drutva Pavao Ritter Vitezovi, 2010.
141
Slika 4. Turska vojna sila temeljila se na efikasnoj upotrebi konjice. Za to je potrebna

dobro organizirana opskrba vodom (A) koja u podrujima kao to je Zagora zahtijeva
posjedanje i odravanje izvora ive vode te dobro organiziranu mreu bunara (kao
to to imamo oko Lokve u nevekom Polju) koju je lako braniti s oblinje tvrave
(kao to je neveka Gradina). (B) Turski vojni logor sa atorima za konjanike i karakteristinim drvenim konjskim jaslama za travu te vojnikim kazanima. (C) Isjeak
iz karte ibenika i njegova distrikta-kotara R. F. Camocia iz vremena Ciparskog rata
(1571.). Uoiti napredovanje jednoga odreda turske konjice iz pravca Nevesta (na
karti oznaen kao Neust) prema Sitnome (Villa Sitno). Grafike A i B su preuzete iz F.
Majors & B. Rill, Das Osmanische Reich, Bechtermnz Verlag, Augsburg; str. 35 i
247). Grafika C je preuzeta iz Kolanovi (str.49).
rodnih vladara, dok usmena predaja hrvatskih Sunara iz Nevesta i Cere tumai
kako su oni podrijetlom iz okolice Travnika.48
Na temelju tih turih podataka predloio sam ovu hipotezu: Sunari kao vrsne zanatlije mogli su prispjeti iz Indije (Pandaba) na Bliski istok i u Bizantsko Carstvo (podruje dananje Turske i Grke) te dalje trgovakim putevima
do svih europskih luka pa i Dubrovnika (odakle su se proirili po Balkanu).
S Turcima su vjerojatno i dospjeli u Dalmaciju (Nevest) kao njihovi podanici
iz Bosne najkasnije do kraja XVI. stoljea (ne nalazimo ih u spisima prije
turskog posjedanja ovoga podruja). Ne treba iskljuiti mogunost da su ih
Turci kao vrijedne zanatlije (npr. debedije - oruari ili tufekdije - pukari)
doveli u Nevest i Ceru.49 Prvotna lokacija u Nevestu mogla su biti ispranjena
48 Tu
sam predaju uo od vie starijih ljudi iz ceranskih Budia i Sunara.

Zato i nije udno kako je upravo rod Sunara u presudnim povijesnim vremenima
dao sposobne ljude kao to je nadareni vojni zapovjednik Filip Sunara, sin Petra. On je bio
49
142
selita na Katunitima gdje i danas susreemo Sunarine seline (u vlasnitu nevekih Sunara-Ikaia) ili oko Piteta (koji je u vlasnitvu ceranskih Sunara).
Interesantna je i kamena ploa (koju je bilo mogue sve do nedavno vidjeti u
amatorju) s prilino nerazgovijetnim natpisom gdje se samo mogu razaznati
slova SUNAR (vidi sliku 2). Je li autor teksta znao vie o starini svoga roda?
O hrvatskom identitetu Nevesta i Cere. Gornja razmatranja su ivo svjedoanstvo multikulturalnosti, ali i uspjenoj integraciji ljudi raznih etnikih
grupa u katoliki/kranski narodni korpus i na nevekomu podruju. Ne zaboravimo, u Zagori (ali i Primorju i gradovima) danas veinu ionako ine
potomci ljudi koji nisu bili rodovski Hrvati (tj. potomci didia ili drugih
velikakih porodica prvotnih 12 plemena), ve manje-vie potomci pojedinaca koji su bili Vlasi, kmetovi/koloni i turska raja. Izmeu 1848. pa do poetka
XX. stoljea djelovanjem franjevaca hrvatski narodni preporod dopire i do
seljaka Nevesta i Cere pa se tako nakon stotina godina izbivanja (tj. iseljavanja, istjerivanja ili odnaroivanja didia) hrvatsko ime (sada kao politiki
identitet) ponovno nastanjuje u Nevestu i Ceri.50 Tako znamo kako se iseljenik u SAD iz Cere Luka Budia (sin Andrije Stipanova Pomoria)51 poetkom XX. stoljea borio za prikljuenje Dalmatinske sloge (DS) Hrvatskoj
bratskoj zajednici (HBZ) argumentirajui kao vrlo mlad ovjek da je pojam
Dalmatinac samo regionalno odreenje pripadnika hrvatskog naroda. To je
naravno donio sa sobom iz svoje rodne Cere.52
harambaa (kapitan) hrvatske postrojbe mletake vojske iz 1684./85. pod ijom zastavom su
se borili veinom predci dananjeg stanovnitva u opini Unei. Filip je svoje vojno iskustvo
mogao stei sluei u neredovitoj vojsci - martolozima (na nevekoj Gradini ili drugdje u
Zagori). To je bio rod turske vojske u kojemu su morali sudjelovati i Vlasi kao pripadnici
kranske raje i u ratu i u miru (npr. osiguravali su klance, mostove, prijelaze i hanove).
50 Ovo je vrlo vaan aspekt za razumijevanje hrvatskog identiteta Zagore; hrvatstvo
Zagorana u posljednjih stotinu godina je u prvom redu kulturna, povijesna i nadasve politika, a
nikako bioloka kategorija. U ranome (a dobrim dijelom i kasnome) srednjem vjeku hrvatstvo
je bilo socijalni status; to su pojedinci koji su bili sitni ili krupni posjednici, a potomci vojne elite
zvane Hrvati, originalno naseljene u Ravnim kotarima. Tako imamo izvjetaj Tome Arhiakona
(Historia Salonitana, 249) o prvome susretu stanovnika Splita i tatarskih prethodnica 1242.
god. Romanski Spliani su naime na prvi pogled orijentalne tatarske konjike odrede drali
Hrvatima - to nam jasno daje sliku koju su romanski starosjedioci imali o Hrvatima koji su
dominirali zaleem Dalmacije. To samo po sebi i nije udno jer su Hrvati vjerojatno potomci
bive profesionalne konjike elite orijentalnih Avara koja se osamostalila tamo negdje oko
stoljea sedmog. Ta profesionalna konjika ratnika grupa (vjerojatno jedna vrsta soldateske)
bila je sastavljena od raznih etnikih grupa, meu kojima je slavenski element (jezik, vjera,
obiaji) na kraju prevladao.
51 N. Budia: Okvir za istraivanje podrijetla roda Budia iz Nevesta i Cere u Dalmatinskoj
zagori Portal hrvatskog rodoslovnog drutva Pavao Ritter Vitezovi, 2009.
52 Anton Lemo, predsjednik Dalmatinske sloge u nekrologu u Zajedniaru povodom
smrti Luke Budie (27. 7. 1961.) pie sljedee: Pokojni brat Budia uivao je veliko priznanje i
143
1.8. Povijesni okviri dobre ouvanosti toponimije Nevesta i Cere

Temeljni interes ove moje studije jest pitanje u kojoj mjeri moemo slijedei topografsko nazivlje rekonstruirati mitski svijet slavenskih vjerovanja u
Ceri i Nevestu. Kako je meutim vidljivo iz gornje rasprave, osim utjecaja starih Hrvata kao Slavena trebalo je razluiti utjecaje pripadnika i ostalih starih
etnikih grupa (u prvom redu Vlaha i Turaka) s ovoga prostora na toponimiju
cijelog prostora. Kako smo vidjeli, gotovo tisugodinje uzajamno proimljanje s Vlasima, pa i ostrogotski tragovi, posebno su vidljivi i kod imena mjesta i prezimena ljudi. S druge strane ouvana prastara slavenska toponimika
sadri ne samo znaajne lingvistike ve i sakralne tragove duboke prolosti.
Dodue, mnogi termini su se izobliili do neprepoznatljivosti, ali su ponegdje
ipak zadrali vezu s prvotnim znaenjem.
Pri tome je prvo pitanje: kako i zato su se ti tragovi ba na ovome prostoru dobro ouvali? Drugo, ako znamo da su se Hrvati meu prvima od Slavena
pokrstili i ako znamo kako je Crkva sistematski zatirala sve tragove starih
vjerovanja, zato je onda Bogoin sve do sredine XX. stoljea ostao netaknut
(vie od tisuu godina iza pokrtavanja!). Tree, stalne mijene i migracije stanovnitva su pospjeivale izumiranje starih imena i tradicija. Dobra ouvanost
toponimije kao i starinskih imena i prezimena moe se najbolje protumaiti
dugom turskom vladavinom nad podrujem Nevesta i Cere (1521. 1685.).
Ta kranstvu nesklona vlast dodue nije promicala poganstvo, ali je sustavno
slabila utjecaj crkve na ivot i obiaje svojih podanika. To je moglo utjecati
da se poneki poganski obiaji due zadre u vjerovanjima ljudi (npr. paljenje
vatre u ast bogovima sada zamijenjenim svecima), ali i da se sauva mnotvo
praslavenske mitoloke toponimije. Nadalje, ne smijemo smetnuti s uma kako
je prolim epohama vladala visoka smrtnost novoroenadi i ena, harale su
razne epidemije i poasti, a i vremena su gotovo uvijek bila nesigurna. Svi
su ti faktori kontrolirali brojnost stanovnitva, ali su utjecali i na tradicije i
usmene predaje.
I prije poetka dominacije Hrvata (ija plemena su prvotno posjedala zadarsko zalee, do Krke i Butinice) ovim krajevima, postojao je organizirani kranski ivot (romanskog i slavenskog stanovnitva) o kojem nemamo
nikakvih podataka, samo materijalne ostatke (vidi poglavlje 6). Iz vremena
hrvatskih narodnih vladara ima podataka o upaniji Zmina koja se prostirala
sve do Mosea i Petrova Polja.53 U vrijeme splitskog crkvenog sabora 1185.
god. vjerojatno je postojala posebna upa (pod nama nepoznatim imenom)
potivanje ne samo kod svoga odsjeka, gdje je bio dobar i vjeran lan, nego i kod cjelokupnog
lanstva HBZ, jer je on bio jedan od onih koji je zagovarao da se prikljuimo HBZ. To je bilo
1913. godine, da se je jedno od prvih samostalnih drutava priljuilo HBZ.
53 Kui, Povijest, 14-16.
144
na dananjem podruju nae zajednice. Ta upa je morala pripadati bilo kninskoj biskupiji (koja je postojala od 1040. do 1522. i gdje je stolovao hrvatski
ban) ili (manje vjerojatno) skradinskoj biskupiji (koja je postojala od 533. do
1828.). Temelji stare crkve sv. Jure u Uneikom groblju (koja je u to vrijeme
za titulara imala sv. Petra) vjerojatno potjeu iz toga vremena. Nema sumnje
da su u ranom srednjem vijeku stara vjerovanja, imena i tradicije i poslije
prihvaanja kranstva bile vrlo ivahne; mjesta na kojima su se [nekad] izvravali vjerski obredi starih religija (tj. na kojima se Bogu-inilo) potovala
(vjerojatno i ritualno posjeivala), a svakodnevni ivot bio prilino proet mitologijom starih vjerovanja.
Gore spomenute povijesne tragedije su dovodile do gotovo ciklikih izmjena stanovnitva i uvjetovale marginalizaciju ovoga produja koje je iz
generacije u generaciju bilo sve manje atraktivno za sigurno ivljenje, pa su
se ljudi tu naseljavali kada su morali ili nisu imali gdje drugdje. Takva konstelacija je zacijelo omoguila da se sauvaju/konzerviraju i starohrvatski i
vulgarni latinski tj. starovlaki toponimi te prezimena. Ta ouvanost je posebno izraena na potezu Mirlovi-Zagora/Ostrogaica/Podumci/ Planjane
Donje/Vinovo Donje/Nevest. Zajedno, ta su prezimena i toponimi ivi svjedoci onoga vremena kada su Slaveni/Hrvati ivjeli u suivotu s romanskim
(pa i gotskim) starosjediocima.
2. Geobotaniki i hidroloki okviri za prouavanje toponimije Nevesta i Cere
Svako prouavanje duhovnosti, posebno izvorne duhovnosti jednoga naroda na odreenom prostoru ne moe se odvojiti od biotopa, geomorfologije
i mikroklime toga prostora. esto upravo te determinante predstavljaju okvir
za duhovnost (posebno kod prirodnih religija), ali i s njome usko povezan praktini ivot ljudi raznih povijesnih razdoblja. Tako emo ovdje vidjeti
kako nam i mali broj sauvanih toponima Cere (i manjim dijelom Nevesta)
daje uvid u jedan fantastini predkranski svijet, s prostorom koji je bio racionalno premreen mitskim elementima, a koji su ujedno i sluili kao orijentiri
za ivotnu navigaciju (tj. rad i djelovanje) i kroz svakodnevicu i kroz cijelu
godinu.
Moemo slobodno poi od pretpostavke kako su ve u pretpovijesti cijelim tim prostorom dominirale ume s kvalitetnim panjacima i vodom. Stanovnitvo Nevesta i manjim dijelom Cere od davnina se bavilo stoarenjem
kao glavnim zanimanjem. Demografska dinamika (posebno u vremenskim
razdobljima bez rata, nasilja i nesigurnosti) dovodila je do pretjeranog iskoritavanja prirodnih resursa cijeloga podruja (zbog agrarne prenaseljenosti),
tj. do masovnog unitavanja vegetacijskog pokrova. Nestankom gustih uma
hrasta, crnog i bijelog graba, brijesta i jasena nestalo je biljnog korijenja um-
145
skog pokrivaa kao glavnog regulatora lokalne mikroekonomije vode. Tada

nastaje karakteristian geomorfoloki krajobraz u kojem dominira kr, jo i
danas tipian fenomen ireg podruja Nevesta i Cere. Tu prevladavaju karbonatne stijene ija tektonska razlomljenost pospjeuje poniranje atmosferske
vode u podzemlje, to je i glavni uzrok nedostatka vode posebno u ljetnim
mjesecima.
Dobar dio kamena je kredni vapnenac (iz gornje krede, oko 65 milijuna
godina star) s karakteristinim fosilima (rudisti). Krke zaravni su presjeene udolinom zvanom Neveko polje, tu dominira eocenski fli s tercijarnim
naslagama foraminiferskog vapnenca (oko 12 milijuna godina star), koji se
nastavlja na Zlopolje i Dulibe u dananjem Uneiu. Druga udolina s daleko
manje eocenskog flia jest veim dijelom u Ceri. Dolina Cere poinje kod
Ametovih Ograda te se preko Galia nastavlja na Koprno gdje zavrava kao
skupina malih, krtih polja crvenice. Ima malih peina (Mali Bogoin, kod
Janjoeve Grede, ispod Velikog (Crnog) Umca), Boina peina kod Katelanske drage te mnotvo krkih jama i krapa razbacanih posvuda. Najvee meu
njima narod zove bezdanke kao ona kod Kovaeve Ograde (blizu Rapta) ili
neveka Golubinka.
Gustom umom pokriveni krajobraz Zagore morao je biti premreen sezonskim potocima koji su bili rezultat lokalne mikroklime koja je bila sasvim
drugaija od ove koju poznajemo danas. Generacije ljudi su prenosile i predaje o vodi tekuici, tj. izgubljenim rijekama koje se i danas jo mogu uti
iz usta starijih stanovnika Zagore. U sri tih predaja jest istina, iako je teko
zamisliti goleti Zagore po kojima su nekada uborili potoci. Interesantno je
kako moemo nai na Coronellijevoj karti54 i ucrtani tok malog potoka blizu
Nevesta. Nadalje, toponim Pitet (ili Piet; rije za izvor vode) koji nalazimo na samoj granici Nevesta i Cere (presjeen je lokalnim putom za Visoku)
bio je vjerojatno okruen gustom umom Korita (koja se danas opet obnavlja).
Ali toga izvora vode danas nema, samo ime nas podsjea da ga je bilo. Tomu
svjedoe i stari dokumenti jer su se u kasnome srednjem vijeku (prije turskih
osvajanja) grad ibenik i hrvatski ban sporili oko toga kome pripada to vrelo
vode.55
Kako raspolaemo suvremenim trailicama na internetu koje, meu ostalim, omoguuju i studije povrine kugle zemaljske (npr. Google Earth, Bing)
nije teko slijediti hipotetski trag vode s Piteta i to po sljedeem pravcu:
Pitet Sunarini Doci Ceransko polje (Duge njive, Jarnovia doci, Cere,
54 V. M. Coronelli, Corso del Danubio da Vienna sin Nicopoli e paesi adiacenti Descritti,
e Dedicati Dal Padre Maestro Coronelli Cosmografo della Serenissima Republica di Venetia,
Venezia 1695.
Slika 5. Tok iroke ili Velike draice od podnoja Vlaka, Bogoina i Velikog Umca do Jarnovia Dolaca. Jasno se vidi korito potoka koji
je tekao kroz Veliku ili iroku draicu; na dva mjesta gdje se draga suzuje koristi se ime Tanka draica. Za grafiku lijevo koritena je
zrana snimka podruja koju je ljubazno stavio na raspolaganje Mirko Matija (2003). Za grafiki prikaz podruja na desnoj strani
koritena je internetska trailica Bing (grafika obrada: N. Budia 2013). Toponim Budine obino oznaava pliak preko vode koji su
ljudi i njihovo blago lako mogli pjeice proi. Tako npr. u Imotskom kod Glavine Donje postoji zaselak Budimlii (u turskim defterima
iz 1585. god. Budimlji. Popis sela Imotske i Ljubuke nahije 1585. god. http://www.imoart.hr) gdje je bio prijelaz ili most preko rijeke
Vrljike, u njemakom furth u engleskom jeziku ford. Stanovnici toga zaseoka su se zvali Budie pa taj antroponim moe oznaavati
i osobu iz takva podruja. Zanimljiva su i imena nekih ranih slavenskih naselja blizu takvih lako prohodnih mjesta na rijekama kao npr.
grad Budim (danas dio Budimpete) ili istononjemaki / luiki grad Budyin (njemaki: Bautzen)
146
147
Lokvice u Budiinim njivama). Drugi sezonski potok postoji danas kao vododerina koja jo uvijek (posebno u razdobljima obilnih padalina) sakuplja vodu
s padina Bogoina, Velikog Umca, Rujevaca, Vlaka, Budina, Podrovanjina i
Melovca. Ta vododerina se zove iroka draica i jo danas ju je lako slijediti.
Poinje kao krug (ili kako neki kau Tanka draica) ispod Vlaka, potom tee
izmeu Bilinog Bunaria i ispod Baboia Selina te oplakuje Veliki i Mali
Rujevac kod Peia doia ispod Velikog Bogoina. Neki stariji seljani su
pak tvrdili da poinje kao Tanka draica ispod Vlaka, a onda se uokruuje oko Rujevaca. Odatle ide ispod Velikog mosta (eljenika pruga) sve do
Rovanja kod ceste pa dalje iza Stazinih ogreda, prolazi kroz mali tunel ispod
puta za Sunare kod Budankova tora, preko ubia i Bonjakovih Dolaca pored Kopinjovica, Trboue (lijevo), Komada (desno) sve do Jarnovia dolaca.
Narod kae: Voda ta se skupi u Peia Doiu zavri u Jarnovia docima!56
Sve se te vode spajaju u Ceranskom polju i nastavljaju tei u pravcu Koprna
gdje kod eljeznike pruge blizu talijanske utvrde iz II. svjetskog rata postoji
vododerina koja sakuplja vodu iz Koprna i Ljubostinja. Odatle je tijek vjerojatno sljedei: Koprno Sitnica Perkovi Vrpolje more. Stoga ne
bi trebalo uditi kada jednom Zagora ozeleni (a na dobrom je putu) da se
pojedini sezonski potoci ponovno pojave.
Osim u Nevekom Polju (Lokva, Donjaci, Novak) i na pojedinim mjestima u Ceri kao to su Starobetine i Tr[e]boue kod zaseoka [stare] Budie i
drugdje ima prastarih bunara koji jo i danas, zahvaljujui glinovitoj podlozi,
dre vodu (vidi slike 3 i 4). Tajna tih nepresunih bunara moe biti i u tome
to su iskopani nad podzemnim tokovima.
3. O staroslavenskim toponimima u Ceri
Toponomastika podruja oko Velike draice (sl. 5) upuuje kako je Cera
prepuna starohrvatskih sakralnih prizorita i kultnih mjesta koja su omoguavala vrenje vjerskog ivota po odreenim pravilima i ritualima. Pored bogova taj prostor je ispunjen i fantastinim stvorenjima kao to je npr. Baba roga
koja prebiva u Jamama brezdankama kod Kovaeva vrtla blizu Rapta. Malu
djecu su plaili priama o Babi rogi vjerojatno da ih odvrate od opasnog
naginjanja nad otvorom jame. Djeci je priano kako se pri svakom naginjanju
nad otvorom jame moe uti prijetei glas:Ako ja gori ti e doli!57 Osim
praktine pozadine te prie sadre i zrnce drevne, davno izumrle mitologije.
Za Veliki i Mali Bogoin moemo sa sigurnou rei kako se radi o sakralnim
mjestima za izvoenje obreda i prinoenje rtava. No nemogue je da nisu
56
Prema kazivanju Jele Budia, keri Ante.

Prema kazivanjima Matue (Mae) Budia, ro. Burilovi i Ane (ulinke) Budia, ro.
Mrela iz 1976. godine.
57
148
postojali i ostali oblici kultnih mjesta kao to su rtvenici, sveti gajevi, izvori,
peine i stanita zloduha s obzirom na to da je svaki aspekt staroslavenskoga
ivota pokrivao odreeni bog. Brojni toponimi koji u sebi sadre mitoloka
imena staroslavenskih vjerovanja jasno upuuju na postojanje kulta na ovim
prostorima. Pratei te toponime blizu vododerine iroka (Velika) draica u
Ceri nizvodno - pred oima nam izranja itav jedan prostor u kojem su nai
predci smjestili svoje bogove, sa rtvenicima i svetim mjestima koje je poboni puk i stoljeima poslije pokrtavanja obilazio, iako su njihovo prvotno
znaenje i smisao iezli u tmini prolosti.
3.1. Veliki i Mali Bogoin u kontekstu blie okolice
Nema sumnje da je prastaro bogoinsko svetite jedno od najbolje ouvanih spomenika pretkranske davnine na naim prostorima. Po svemu sudei,
to svetite nije bilo razarano u vie od tisuu godina nakon pokrtavanja lokalnog stanovnitva, ve je jednostavno preputeno zubu vremena (velikim
dijelom i zbog okolnosti koje sam ve opisao u poglavlju 2). Njegova udaljenost od naselja, ograenih uma (ogreda), oranica i putova sprijeila je
mogunost da postane mjesto za gradnju kakve crkvice ili katela, izvor kamene grae za suhozidne graevine i kue ili pogodno mjesto za klainu (tj.
proizvodnju ivoga vapna). Na alost, bogoinsko svetite je najznaajnije
devastirano upravo u XX. stoljeu. Poelo je od prvih amaterskih iskapanja
fra Luje Maruna kojima je nepovratno razorena obredna gomila, preko razaranja hrama, tj. ugraivanja u crkvu ugaonih kamena tesanaca (vaca) s etvrtaste gomile (1937. godine) do nerazumnih vojnih vjeba u osamdesetim
godinama prolog stoljea koje su bitno devastirale suhozidnu ogradu. etvrtasta gomila, na ije je postojanje na temelju Marunovih opisa otroumno
ukazao Grbea,58 zacijelo nije bila gomila nego ruevina malenog ali skladno graenog hrama, koji je izgledao kao i svako drugo skromno pretkransko
svetite u indoeuropskih naroda. Njihovi prvotni hramovi su bili skromnih i
manjih dimenzija te su sluili kao mjesta tajnih rituala, stanovanja bogova
(obino raznih kumira) pristupana samo sveenikoj kasti, dok su se obredi
sluili na otvorenom prostoru oznaenom svetom ogradom.
Pa i pored tih devastacija bogoinskog svetita uope nemamo strunih
istraivanja toga podruja niti sakupljenih i vrednovanih materijalnih ostataka
(a njih je bilo i ostaje nadati se da veina njih jo lei neotkrivena ekajui
budue profesionalne istraivae i konzervatore). Od prvoga izvjetaja Luje
58
Jakov Grbea, Bogoin Od poganskih vremena do procvata kranstva, Unei,

2004,105.
149
Maruna (1895.)59 proteklo je vie od 30 godina do dokumentiranog posjeta

Ive Pilara (1928.) koji je bio motiviran manje-vie njegovim dubokim uvjerenjem o dualistikom karakteru staroslavenskih religija. Pilarovo vjerovanje u
tu hipotezu bilo je toliko jako da je svugdje traio dualizme pa i na kompleksu
Bogoina. ak je bio uvjeren da je naao ostatke staroslavenskog konjskog
gatalita vjerojatno blizu dananjeg Lovakog doma piui ovako: ... kod
drugih svetita u blizini i podno vrhunca tako zvanih bojih gora opazio sam
slina izravnata i utapkana mjesta najmanje 60-100 m duga ondje se sastajala velika mnoina ljudi i konja, koji su silom izravnali i proirili i utapkali
ono bilo [brda], koje od prirode bijae oblo, tako da su se vidljivi tragovi toga
rada mogli sauvati kroz mnogo stoljea do danas.60
Sedamdeset godina poslije na tu tradiciju i kolu razmiljanja dijelom se
oslanja i Jakov Grbea61 i postulira vlastiti dualistini scenarij Boga svjetla
(Veliki Bogoin) i Boga tame (uneiko amatorje) razdvojenih ivom vodom (Lagatori; u koritu Duliba s tokom prema zapadu). Paljivim pregledom
krajolika trailicom Google Earth lako je uoiti korito zvano Dulibe koje tee
u pravcu: Lagatori Unei Mirlovi Zagora Konjevrate Krka.
Posebno vrijedna injenica jest da na Velikom Bogoinu postoji i bunar izvan
svetita vrlo blizu glavnog ulaza na jugoistoku, koji je sve donedavno bio u
upotrebi. Ukoliko taj objekt nije novijeg datuma, uz malo sree, njegovo istraivanje moe nam dati dosta dragocjenih podataka o bogoinskom svetitu.
Usprkos svim tim nastojanjima slika Bogoina predstavljena do sada u
literaturi jo uvijek nije potpuna. Prvo, ni jedan od autora nije ozbiljnije razmatrao Bogoin iz perspektive Cere ili Koprna. Upravo opis toponimije oko
iroke draice (vidi poglavlje 2) otvara nam nove prespektive za izuavanje,
ali i promiljanje bogoinskog svetita, dok se perspektiva Velikog Bogoina
s koprnske strane jo treba istraiti. Tamo imamo obilje interesantih toponima
(npr. Svilan, peina Smokovica, Grive iznad Vlaka, Kraljev vrta, brdo Zelenka s ogradom pri vrhu) koji jo ekaju na strunu analizu i istraivanje. Staroslavenske religije nisu bile jedinstvene (imale su puno lokalnih varijacija) niti
su ikad bile dobro prouene ili rekonstruirane.
Osobno sam suzdran prema bilo kakvu pokuaju rekonstruiranja slavenske mitologije bilo gdje pa i u Ceri, ali se (kao i drugi istraivai ili znatieljnici) ne mogu oteti (umjerenoj) potrebi tumaenja ili hipotezama o moguem
znaenju toponimskih konstelacija. Bitno je da se vjerno iznesu injenice, a
59 Lujo Marun, Arkeologiki prilozi o religiji poganskih Hrvata, Starohrvatska prosvjeta 3
(3-4), 1897, 141-144.
60 Ivo Pilar, O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaenju, u: Zbornik
za narodni ivot i obiaje junih Slavena, JAZU, knj. 28, Zagreb 1931, 1-86.
61 Jakov Grbea, Bogoin Od poganskih vremena do procvata kranstva, Unei, 2004.
150
Slika 6. Trovro iz Primorskog Doca i kompleks Bogoina. (A) Trovro snimljeno iz podruja Ukia
pod Praom (foto i grafika obrada: N. Budia 2006) (B) Kompleks Bogoina s imenima oblinjih
lokacija snimljen s visokog puta (kod Korita) (foto i grafika obrada: N. Budia 2010). (C) Zrana
snimka bogoinskog svetita (fotografiju ljubazno stavio na raspolaganje Jakov Grbea 2003)
interpretacije su gotovo uvijek nezahvalan posao. Svejedno, od neega moramo poeti (pa i uz rizik da i pogrijeimo), moramo naime imati radnu hipotezu,
neto to e budui istraivai potvrditi ili opovrgnuti. Potreban nam je kakav-takav orijentir - tim vie to u potpunosti nedostaju sustavna arheoloka
istraivanja bogoinskog kompleksa i okolia s materijalnim artefaktima (i
nadamo se da e jednoga dana i to biti profesionalno odraeno).
151
Nadalje, upada u oi kako nedostaju i komparativne analize bogoinskog

kompleksa sa slinim zdanjima u blioj okolici. Na primjer, ve u Primorskom Docu imamo neobino sline konstelacije brda i isto tako dobru ouvanost gomila, obredih zidova i toponima. Dolaki kompleks brda znakovita
imena Trovro (tri-vrh; tro-vrh) gledano iz Komadina, Ukia i kokia (stari
Biliii) pokazuje jaku slinost kompleksu Bogoina (Veliki, Mali i Janjoeva
greda) gledanog iz Cere (visoki put) (vidi sliku 6).
Kako blizu Bogoina nalazimo i Divinu peinu, tako se i jugoistono pored Trovra nalazi veliko i mrano, gorom obraslo udubljenje (gotovo jama)
pod imenom Samograd koji puki istraivai starina karakteriziraju kao
svetite zlog boga Dive.62 Nadalje, u podolini u kojoj je smjeten Primorski
Dolac nalazimo drugo brdace (gotovo vis) takoer znakovita imena - Bilin
(na predjelu starih Biliia) s jako dobro ouvanom posvetnom ogradom.
Pogled na taj lijepi i pravilni suhozid s ouvanim ulazom daje nam zornu
predodbu originalne bogoinske posvetne ograde. Na koncu, kao integralni
dio brda Praa (prema Ljubitovici) dolazi i uzvisina s gomilom zvanom Vidova Gradina gdje se na povrini jo mogu vidjeti ulomci obredne keramike
slini onoj na nevekoj Gradini i Polju (vidi poglavlje 5). Isto tako je mogue
(posebno zimi kada nema lia na gori) razaznati svetu ogradu u okviru koje
postoji i zatrpani bunar. Sve do nedavno tu su se palili proljetni svitnjaci u
vrijeme svetoga Ivana (ljetna ravnodnevica, Ivanje) ukazujui na kontinuitet
prastarih obiaja/rituala na ovoj lokaciji sve do naega vremena. U cjelini
uzevi, dobra izoliranost, kompleksna povijesna ostavtina (koja vjerojatno
see sve do pretpovijesti) ini ovu lokaciju iznimno privlanim objektom za
sustavna znanstvena istraivanja.
Uzalud je fra Lujo Marun pokuavao saznati od lokalnog stanovnitva
Cere, Nevesta i Uneia kakvu predaju ili legendu o Bogoinu njih jednostavno nema. Povijest mjesta izloena u prijanjim poglavljima (poglavlje 1)
daje jasan odgovor na pitanje zato je to tako. Osim uobiajenih pria o izgubljenom blagu ili turskim starinama nita drugo nije uspio zabiljeiti.63
Tijekom dugih godina interesa za to podruje osobno mi u prianjima starijih ljudi i ena (kao uostalom i svim drugim znatieljnicima ili istraivaima
Bogoina) nije polo za rukom otkriti bilo kakvu prolu ili sadanju ritualnu
povezanost lokalnog stanovnitva s Bogoinom ili okolnim svetim mjestima.
Posebno je intrigantna ve navedena injenica da je tamo crkva izgraena tek
u XX. stoljeu. Zato tako kasno? Vie od tisuu godina bogovi na Bogoinu
i okolnim visovima, gredama, mranim samogradima i umama ostali su preputeni sami sebi i u okruenju svetih zidina koje je izjeo zub vremena. Povi62 Ante
63
avka, Povijest Primorskog Doca, Primorski Dolac, 2009, 342.

Marun, Arkeologiki prilozi, 141-144.
152
Slika 7. Bogoinsko svetite. Divina peina (A) koja se nalazi u blizini svete ograde (sjever).
Ruevine zidina svetita (B, C) s posljednjim relativno dobro ouvanim sporednim ulazom (D) s
jugoistone strane (foto: N. Budia 2008). (E) Hipotetika rekonstrukcija svetita - jedno mogue
tumaenje sakralnog znaenja bogoinskog kompleksa (preuzeto iz: Grbea Bogoin,105).
jesna vjetrometina i usud kraja pridonijeli su da je tomu tako (vidi poglavlja

1 i 6).
U tome kontekstu, zanimljivo je spomenuti kako u Primorskom Docu
postoje predaje zato na Bilinu nije izgraena crkva kao i objanjenje zato
kamenje sa svete ograde nije koriteno u druge svrhe. Osobno sam te predaje
uo od svoje majke64 i njezine rodbine iz Primorskog Doca, a zabiljeio ih je
64
Kazivanje Milice Budia roene Uki, iz starih Biliia.
153
i lokalni puki istraiva - sveenik fra Ante avka u prigodnoj monografiji

upe.65 Prva govori o tome kako je pri svakom pokuaju gradnje crkve na
Bilinu sv. Petar bjeao u svoju crkvu u Mravnici. Slina predaja je vezana
uz crkvu sv. Marije u Nevestu, koju su htjeli graditi na drugom mjestu, ali se
Gospa priko noi uvik vraala na Nevest.66 Druga predaja iz Primorskog Doca
govori o eni koja je donijela kui ploe s posvetne ograde na Bilinu. Nakon
toga su joj jedna po jedna ugibale ovce iz stada sve dotle dok ploa nije vraena na staro mjesto. Ima li u tim legendama i zrnce prastarog strahopotovanja
boanstava smjetenih na Bilinu?
3.2. Od Rujevaca do Jarnovia doca: put Velikom draicom nizvodno
Baboia seline. Selina ili selite je toponim iz kasnoga srednjega vijeka
koji oznaava zemljinu esticu koju je kolon, kmet ili seljak dobio za vlastito
uzdravanje bilo od pojedinca ili zajednice.67 Na tome podruju seljak bi podigao kuu, gospodarske zgrade, vrt i podvornicu uz mogunost irenja posjeda krenjem (to je ilo naravno tek uz odobrenje vlasnika). Nita nisam uspio
saznati o Baboiima, moda se radi o nadimakom prezimenu roda koji i
danas obitava u Nevestu, Ceri, Koprnu ili Uneiu. Na primjer, u blizini se
nalazi i mala udolina zvana Peia doi, a Peii su nadimak roda Viia koji
danas obitava u Uneiu kod Zlopolja. Ne treba sumnjati kako je ovaj prostor,
dijelom dobro zatien od hladne bure, bogat vodom, paom i drvom bio naseljen ljudima iji potomci i danas ive u mjestu. Veza sa svijetom im je bio put
(danas zameten i obrastao) preko Vlaka, pored velike kamenice zvane Plitvina
sve do Ivanevia drage koja je jo na ceranskom dijelu dobro ouvana.
Ovdje treba napomenuti da je u vrijeme naseljenosti ovaj predio izgledao
bitno drugaije nego danas. Njegova devastacija je uslijedila u velikoj mjeri u
vremenu od 1875. do 1877. kada se gradila prva dalmatinska eljeznika pruga od Splita do Siveria. Tada je kamen od probijanja Velikog i Malog prokopa (o emu imamo i fotografsko svjedoanstvo)68 iskoriten za izgradnju
karbe s Velikim mostom te za zatrpavanje Klanca iznad Budia i izgradnju
rampi (vidi sliku 5). Iz toga vremena potjee i vakterica (od njemakog
Wachter uvar) i naziv za ledine barake ispod Podumia, a u lokalni
govor je uao itav niz iskrivljenih njemakih tehnikih i strunih pojmova
vezanih za eljeznicu; grampati, cvikati, treka, inja, verel, sinjal, rampa itd. Valja napomenuti kako je eksproprijacija zemlje za gradnju
65
avka, Povijest Primorskog Doca, 299.

Kazivanje Jure Budie, sina Boe (Vranjin Pomori).
68 eljezniki muzej (Istorijski Arhiv) u Beogradu (Bauloos II: Einschnitt bei Cera) 1877.
god.
66
154
eljeznice u Ceri najvie pogodila Ivanevie (imanja su im presjeena na

pola), a spomenuta Ivanevia draga (kao komunikacija od Cere do Koprna i
Ljubostinja) gubi na znaenju.
Velika (iroka) draica. Vododerina imenom Velika ili iroka draica
poinje iza Rujevaca kod Baboia selina ispod Vlaka. Pojedine odsjeke stanovnici Cere zovu Tanka draica. Dijeli se na dva kraka i opasuje veliki i
mali Rujevac, da bi se ta dva kraka spojila ispod Bilinog bunaria i nastavila
skupa prema dolini Cere. S lijeve strane je kompleks Bogoina, a s desne
dominira Veliki (Crni) umac. Zatim Velika draica krivuda do eljeznikog
mosta (Veliki most), pa preko Budina i Rovanjina, izmeu Stazinih ogreda
i Melovca preko Bonjakovih dolaca i Kopinjovica, pokraj Trboue i ispod
Komada sve do Jarnovia doca i dalje do Cera (Cere ili Cerole), a odatle prema Lokvicama u Budiinim njivama (vidi sliku 5). Ime draica je deminutiv
od prastare hrvatske rijei draga koja je sauvana u toponimiji ovoga kraja.
Postoji Ivanevia draga (prema Vlakama, tj. Koprnu, Bogoinu, Baboia
selini i Bilinom bunariu), zatim Katelanska draga (od Poda prema Sratoku/Bogdanoviima i Raptu) te Ametova/Ladikina draga (od Jurjevia prema
Visokoj). Od starih Budia do Kovaeva puta vodi Progon, tj. put (irok
oko 1,5 m) koji je vrlo star sudei po razini tla iza suhozidina na posjedima s
gornje strane.
Volunjski gaj i brdo Zelenka. Volunjski gaj je u katastru69 oznaen kao
iroko podruje oko Velikog Bogoina. Po svemu sudei radi se o gusto obraslom prostoru izmeu Koprna i Uneia sa zapadne strane Bogoina od Vlaka
i vrha Grive prema brdu Zelenki koje takoer ima kamenu ogradu pri vrhuncu. Iako nemam pri ruci izvjetaje o tome brdu, i prije no to bude istraeno
razlono je pretpostaviti da bi moralo imati sakralno znaenje. Ime Volunjski
gaj moe se izvesti od gaja u kojem su se drali na ispai volovi i sline ivotinje posebno ljeti, kada su se pred veer cijela stada volova i krava tjerala na
nonu ispau (na konak) zbog nepodnoljivih dnevnih vruina. S druge strane, moe lako biti da se radi o prastarom toponimu koji oznaava boravite
Volosa/Velesa, staroslavenskog boga tame, rogate stoke i zatitnika pastira.70
Veliki (Crni) umac s Crnom ljuti i Klancem. Veliki umac je smjeten s
lijeve strane Velike draice nizvodno, nasuprot Velikom Bogoinu te se prema
istoku nastavlja u Mali umac koji presijeca eljeznika pruga. Od vrha prema
istoku moemo pratiti i kameni greben71 koji se gubi pod zemljom nie od
69
www.katastar.hr
Katii, R. Vidova gora i sveti Vid, Studia mythologica Slavica (Ljubljana), XIII (2010),
1517.
71 Na poetku grebena nalazi se maslina koja dobro podnosi hladnou i donosi plodove;
nisam uspio saznati tko i kada ju je tu posadio, ali prema debljini drveta zakljuujem da
70
155
Slika 8. Na Velikom umcu: (A) Ostaci temelja suhozidne graevine/zida na istonoj strani (B) te deblo hrasta cera (Quercus Cerris) u blizini Umca (podruje zvano
Torine na sjevernoj strani) na putu prema Bilinom bunariu (foto: N. Budia 2012).
Torina sa svojim stoljetnim hrastovima cerovima (Quercus cerris) koji su

manje vie ocrvotoeni ili ozbiljno nagrizeni zubom vremena (sl. 8). Veina
mjetana ga zove samo Veliki umac, ali je starije puanstvo koristilo i naziv
Crni.72
Na samome vrhuncu nalazimo temelje etvrtaste prostorije, iju jednu
stranu ini sam ivi kamen grebena, promjera ne veega od 10 metara. Zidovi sauvanih temelja su debeli (oko 1 - 1,5 m) s jakim i velikim zaglavnim
kamenjima za ije bi pokretanje trebala snaga vie ljudi s potrebnim alatom.
Tu je i suhozidni prsobran iz II. svjetskoga rata, koji je lako razluiti od opisanih temelja. Vojniki prsobran podignut je dijelom od manjeg kamenja te
prostorije i od kamenja kojega ima u obilju pod kamenim vrhom Umca. Crna
ljut se protee jugoistono od Velikoga Umca prema Majoj gredi i Klancu
(vidi sliku 5), koji je zatrpan pri gradnji pruge. Prostor je ispunjen visokim
kamenjem s mnotvom krapa i jama, malih udolina i neprohodnih kamenih
vrleti koje su u novije vrijeme obrasle makijom i niskim raslinjem koje se
polako razvija u hrastovu umu.
Bilin bunari. Taj toponim oznaava prostor male ume stoljetnih cerovih
hrastova koja je smjetena u maloj flinoj udolini na sjecitu povrina Velikog
Umca te malog i velikog Rujevca. Kako ime govori, morao je u blizini biti i
bunar, iju lokaciju danas ne znam, ali su je poznavali stariji stanovnici. Slisadanje stablo ne bi trebalo biti starije od sto godina. Budui da su mjetani to drvo sustavno
sjekli, a ono uvijek iznova brokavalo iz temelja njegova starost bi mogla biti i vea.
72 Kazivala Cvita Budia, udova Petra.
156
jedei kozju stazu (oputinu) prema istoku (pravac Prokop) nailazimo opet
na flinu zemlju s cerovim stablima pod imenom Torine (prostor za dranje
stoke). O samom imenu Bilin nisam nita uo od starijih, osim da je tako
bilo oduvijek jo od turskih vremena. Sama ta injenica upuuje na starinu
toponima. Isto tako upada u oi i slinost s Bilinom iz Primorskog Doca:
u kasnom srednjem vijeku to se podruje Primorskog Doca zvalo Bilii ili
Biliii i bilo je u posjedu ibenskog plemia Luke Butriia,73 a vjerojatno
su se tako prezivali i stanovnici toga naselja (danas su to rodovi Ukii, kokii
i Komadine). Toponim Bilin bunari ima zasigurno veze sa starom nevekom
obitelji Bila, koji su se ponegdje pisali i kao Bili.74 Ta je porodica ivjela
tu na selini (skupa s Baboiima i Peiima) pa se preselila blie Nevekom
polju poslije prestanka turske vlasti (v. poglavlja 1 i 6). Za mogue tumaenje
sakralnog znaenja toponima Bilin bunari moemo se posluiti sljedeom
usporedbom. Znamo kako je plemi Juraj Radigosti bio posjednik zemlje
u susjednom Koprnu.75 Prezime nesumnjivo izvlaimo od imena Radgost
koje je oznaavalo slavenskog boga - zatitnika kue, ukuana i njihova blagoslova. U tome smislu Radigostii su ljudi koji ive blizu svetita (brdo, gaj,
voda) toga boga. Po toj logici mogli bismo zakljuiti da su Bilini ili Bilai
ljudi koji ive blizu svetita Bijeloga (Dobroga) boga (Bilin).
Rujevci. Ime Rujevac moe se izvesti od drvenaste biljke ruj ili rujevina
(Cotinus coggygria) koja raste kao grm ili manje stablo na tome podruju.
Mali i Veliki Rujevac mogu se odnositi i na uzvisine posveene Rujevidu ili
Rugovitu (Davoru) mitolokom biu iz slavenske mitologije76 te na rujan
ime jesenskog mjeseca. Dok su Rujevci u Ceri manje-vie uzvisine zbijene
na relativno malom prostoru, Malo i Veliko Rujno koje nalazimo na junom
Velebitu77 daleko su prostranije. Nadalje, na oba Rujna na Velebitu opisani su
kameni oltari na koje su velebitski pastiri i pastirice odreenog dana u godini
donosili darove i rtve (obino plodove) kojima su eljeli udobrovoljiti dobre
duhove da im blago bude zdravo i plodno. Kod stanovnitva Cere nisam uspio
saznati bilo kakvu slinu predaju ili priu vezanu za Rujevce. Na kraju vrijedi
spomenuti kako ime Rujevci ima istu jezinu osnovu kao i ime za Rujanske
otoke (njemaki: Rgen) na istonom moru sa svojom relativno dobro ouvanom i dokumentiranom slavenskom toponimijom, mitologijom i povijeu.
73

Kosor, Drnika krajina, 125-182.
76 F. Ledi, Mitologija Slavena - tragom kultova i vjerovanja starih Slavena, Epoha, Zagreb
(1969).
77 A. Pleterski, Nekateri topografski vidiki obrednih mest, u: Studia ethnologica Croatica,
21, str. 27-46 (2009).
74
157
Jarnovke i Ladikina draga. Jarnovke ili Jarinovke78 su ograene ume

(ograde) koje nalazimo kod Sunara (sl. 5), dok su Jarnovia doci predio
na kojem se kriaju lokalni putovi iz Sunara i Budia kod Cera ili Cerola.
Toponim moemo izvui iz prezimena ili nadimka Jarnovi, iako to prezime ili ime ne nalazimo niti u povijesnim dokumentima niti meu sadanjim
stanovnitvom. Razni posjedi u Nevestu i Ceri esto nose nazive porodica
koje su ih nekada koristile (batinile), npr. Janjoice, Laginice, Bilaue,
Vanue, Sluganue, Karlue, Delalue, Cetinke, Bulinke, Budiinke, Matijaice itd. Kada je u pitanju tumaenje mogueg sakralnog znaenja toponima
Jarinovke, moemo se posluiti istom analizom kojom sam se koristio pri tumaenju toponima Bilin bunari (vidi gore). Po toj logici, prezime ili toponim
Jarnovii ili Jarnovke su u uskoj vezi s Jarilom (Jarovit), slavenskim bogom
proljetne vegetacije (mlado ljeto, Jurjev hod kroz godinu)79 i plodnosti,
ali i bogom rata, srdbe, jarosti. Taj Bog je smatran sinom Peruna Gromovnika i Lade. U Ceri kod Jurjevia susreemo Ametovu dragu, koja je u starim
dokumentima pisanima prije turske vlasti (1432.) imenovana kao Ladikina
draga (prilikom razgranienja hrvatskoga bana i ibenske opine).80 Moemo
odmah raspoznati mitoloko ime Lada koja kao boginja plodnosti sudjeluje
aktivno u ciklusu izmjene proljea i ljeta (usjev-etva) personificirane u stalno
ponavljajuoj borbi Peruna i Velesa.81 Postoji mnotvo topografskih imena,
ali i prezimena koja se izvode od Lado ili Lada (npr. Ladovica, Ladei,
Ladii, Ladi). Pri razmatranju toponima Ladikina draga moemo isto tako
pretpostaviti da su mogli postojati i Ladikin vrh ili brdo. U blizini dananje
Ametove drage susreemo meutim uobiajene toponime Zagore kao to su
Pirovita, Prikue, Golo brdo, Jazbine ili Okapine.
Trboua je naziv za posjed - krevinu - dviju obitelji roda Budia (potomci Jure i Marka, sinova Boe, tzv. Vranjini Pomorii)82 s lijeve strane
iroke draice. Radi se o topografskom imenu izoblienom gutanjem samoglasnika ili cijelih slova koje bi se u originalu moglo pisati kao Treboua
ili Treboa. S jezine toke gledita taj toponim upuuje na rtvu i rtvovanje
78 Alternativna mogunost jest da se radi o podruju gdje se nalaze jare ili jarita. U Ceri se
rabi naziv sinica, a nisam uo da se koristi naziv jara. Tako imamo prostor ispod Vakterice
a iznad Budina koji se jednostavno zove Sinice jer se tu nalazilo mnotvo sjenica za blago
iji su ostaci jo i danas vidljivi.
79 Za opirniji prikaz slavenske mitologije postoje brojne knjige i vrela na internetu.
81 Katii, R. Vidova gora, 1517.
82 Kod Budia u Ceri imamo sljedee obiteljske nadimke: Popovii, ubii i Pomorii (koji
se dalje dijele na Stipanove [pravi Pomorii] i Vranjine). Popovii su izumrli po mukoj
liniji, a nadimak su dobili u XIX. stoljeu prema popu s poetka XIX. stoljea koji se zvao don
Bare Budia.
158
(staroslavenska rije trba - rtvite), a moda oznaava jednostavno krevinu (to ta zemljina estica i jest). Bez sumnje, radi se o mjestu gdje se
rtvovalo moda bogu poznatom kao Potrimba, Trebun ili Trebi, donositelj
plodnosti.83 Prema nekim interpretacijama u poetku su stari Slaveni tovali
pored raznih starih boanstava i posebno boansko trojstvo u sastavu boga
Peruna, Potrimbe i Pokola. Kultna mjesta tim boanstvima nalazila su se pod
granatim starim dubovima ili u ograenom svetom gaju.84
Trboua u Ceri se nalazi na krevini, a u sredini posjeda nalazimo bunar
iji je otvor pokriven s dva teka i velika, ali skladno tesana kamena (vidi sl.
3). Nemam informacija koliko je bunar dubok niti kako je uemeren (nadsvoen), to ostaje da se istrai u budunosti. Jedan od posjednika85 mi je ispriao
kako se radi o bunaru iz turskih zemana, to zajedno s ostalim toponimima
u blizini jasno govori o starini toga podruja. U blizini Trboue susreemo
solidno ograen stari bunar kao i toponim Starobetine (betine su mali posjedi na kojima su se obino drali vrtovi), te posjede koji su u davna vremena
koriteni kao vrtovi zvani Kopinjovice i Komadi (koji se jo zovu i Nugline,
od rijei nugao ili ugao kut).
Odnos Veliki Bogoin Veliki (Crni) umac mogue sakralno znaenje.
Sada kada smo upoznali prostornu konstelaciju izmeu Velikog Bogoina i
Velikog (Crnog) Umca, koje dijeli Velika draica, te kada imamo sauvan toponim Bilin bunari - mogue je iznijeti sljedee pretpostavke: Bilin bunari
bi mogao biti bunar obitelji/roda koji su ivjeli u blizini brda/visa Bilina (pa
su se zvali Bili ili Bilai). To znai kako je u blizini moralo biti brdo koje bi se
zvalo Bilin (Veliki Bogoin?). Na njemu je bilo sredite Dobroga (Bijeloga)
boga, a odatle i mogui naziv Bilin, koji se (ako je ikada postojao) vjerojatno
izgubio pri posljednjoj velikoj izmjeni stanovnitva 1560.-1680. Nadalje, navedena prostorna raspodjela toponima takva je da se dualistika razmatranja
nameu sama po sebi. Nasuprot Dobromu bogu trebao bi zli ili Crni bog
imati svoju goru i hram. Uistinu, nasuprot Velikom Bogoinu imamo Veliki
(Crni) umac sa svojim rtvenikom na vrhu (gdje su jo vidljivi jaki temelji
etvrtaste prostorije). Razdvaja ih Velika draica kao simbol vode; u ranom
srednjem vijeku uborila je ta voda kroz gustu umu, a u korito te vododerine
83
D. Ovsec, Slovanska mitologija in verovanje, Domus, Ljubljana, 1991, str. 194 -195.
Iz iste jezine osnove i kultnog znaenja izvlaimo i ime planine Trebevi, ime grada
Trebinja u Bosni i Hercegovini, ime primorskog mjesta Tribunja kod ibenika te sela Trbounje
u blizini Drnia. Primorski grad Tribunj se prvi put spominje 1463. god. pod nazivom Tribahunj
ili Tribohun, a mjesto se zvalo i Trebi, Trebite, Trebunj. Prema Stoiu (Sela, 139), Tribunj
ili Trebite dolazi od staroslavenske rijei znaenja mjesto gdje se rtvuje. U Istri pokraj
Moenike Drage nalazi se i mjesto zvano Trebie ili Potrebie, kao svetite koje se nalazilo
u umi, blizu tamonje pilje.
85 Ante Budia, sin Jure.
84
159
slijevale su se vode s raznih rukavaca - to nije teko zamisliti ako se pomnije

promotri slika 5. Znai, vrhovno boanstvo (Bijeli Bog, Bog Svjetlosti, Svantovit, Perun ili neko drugo) bilo bi smjeteno s lijeve strane vode, a njegov
protivnik (npr. stoni bog Veles, Bog Tame ili Crni Bog) imao bi brdo (goru) s
desne strane. Ta gora s desne strane skupa sa svojim okoliem trebala bi imati
topografiju koja mora oznaavati tamu, zloduha ili podzemni svijet.
Uistinu, stariji naziv Velikog Umca je bio Crni umac, koji se prema
jugu nastavlja u Crnu ljut krno i teko prohodno podruje s mnotvom krapa, jama, gudura i provalija. Toponim Crna ljut postoji i nasuprot planinskom
vrhuncu Sutvidu na Biokovu iznad Makarske; o njemu je pisao Ivo Pilar jo
1928. godine.86 Ceranska Crna ljut sputa se prema Majoj gredi i eljeznikoj
pruzi izmeu Ivanevia (malog) i Budiina (velikog) Prokopa i prelazi u podruje zvano Klanac, koji je zatrpan prilikom izgradnje pruge (taj toponim su
poznavali samo stariji stanovnici, dananji seljani koriste se toponimom pod
Klancem za podruje ispod pruge). Nije teko zakljuiti kako je topologija
toga prostora pretvorena u pozornicu vjene i ciklike borbe dobra i zla koja
se utjelovljuje u neprekinutom sukcesivnom nizu: ljeto zima, tama svjetlo,
ivot - smrt. I to sve u skladu godinjih festivala slavenskog kalendara skladno inkorporiranog u taj sveti prostor.
Mogui sakralni prostori u Ceri. Na poetku ove rasprave spomenuto
je nekadanje groblje na njivama koje zovemo Cipci na koje se dolazi iz
starih Budia putem koji se zove Progon. Na Cipcima je bilo starohrvatsko
groblje, iji se ostaci danas ne vide, ali njegovo postojanje je dokumentirao
fra Lujo Marun jo 1895.87 On je susreo seljake (Bonjaci) koji su mu pokazali
nakit koji su nali u grobovima ije su ploe podigli plugovi prilikom oranja.
Inae sve do sedamdesetih godina prolog stoljea to je podruje imalo dosta
stoljetnih hrastova dubova (od kojih su mnogi bili i cerovi). Prema kazivanju Filipa Budie (ubia, pok. Petra) bilo je i jako starih panjeva/ili rupa s
ograenim prostorom gdje su bili grobovi. Navodno su posljednjeg razorali
Buevii jo prije (ili neposredno nakon) II. svjetskog rata i pri tome pronali
ma i neto nakita. Kao i kod drugih naroda mrtvi stari Slaveni i Hrvati odlazili su u podzemni (tamni, crni) svijet sjena, pa i ne udi kako se mjesto
gdje su ukopavali mrtve moglo zvati erno ili era. U tome smislu, svojim
smjetajem na desnoj strani iroke draice, Cera bi predstavljala tamnu stranu
dualistinog (ili kakva drugog) scenarija u vjerovanjima starih Slavena.
86 Pilar, I. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaenju, PILAR asopis za drutvene i humanistike studije, II, 3(1), 2007.
87 Jesenas u ovim grobovima naaste su dvi starohrvatske naunice koje mi bie pokazane
(Marun, Starinarski dnevnici, 61).
160
Osobno drim da je groblje na Cipcima vrlo staro, i pogansko, utemeljeno jo od ranoga srednjega vijeka, a ugaeno pokrtavanjem stanovnitva
(9.-11. stoljee). Kako je utjecaj starih religija kod tih ljudi bio jo dosta jak,
moe se slobodno pretpostaviti kako je podruje Cere intenzivnije naseljeno
tek pred kraj kasnoga srednjega vijeka (prvi pisani trag tek 1528.). Naime
tek po nestanku sjeanja na postojanje staroga hrvatskog groblja na podruju
Galia cerola, Cipaca i Vinogradina (Ivanevia posjedi) mogao se taj prvotni
sakralni prostor poeti i ekonomski iskoritavati. Zato u Ceri u sakralnom podruju oko Velike draice i ne nalazimo brojne toponime s imenom seline.
Seline su uglavnom produkt kasnog srednjega vijeka i kolonatskog odnosa.
Na Budiinim njivama je oduvijek bilo starih dubova koji su mahom uniteni
uvoenjem motornih pila sedamdesetih godina prolog stoljea.
U oi bode jo jedan toponim - Lokvice ispod Cetinka - gdje se vode znaju nakupljati, posebno za jakih kia. Moemo zamisliti taj prostor pokriven
gustom hrastovom umom koji dri vodu zbog debelog sloja humusa. Jesmo
li na tom podruju imali i sveti gaj s vodom, odmah u blizini groblja na Cipcima? Tamne ume iznad voda, ponad kojih lebde zli i dobri duhovi, sijela vila i
ostala fantastina bia? Tamne ume u ijim njedrima ive tajanstveni svjetovi
naseljeni bogovima, mrtvim duama, umskim duhovima i raznim utvarama?
Tu u blizini, trebalo je rtvovati bogovima (tj. bilo je potrebno, moralo se)
kako bi polje bilo rodno i blago plodno. Trebalo je (tj. bilo je potrebno, moralo se)88 rtvovati i tako osigurati zdravlje, sreu, obilje i bogatu etvu, ali
i zatitu od tame, leda i smrti. Je li se to inilo na oblinjem lokalitetu (Treboua) od kojega nam je ostalo samo ime koje upuuje na potrebu za rtvom
i rtvovanjem?
4. Gradine i gomile
Poetkom prolog stoljea pronaao je Jakov koprc iz Uneia ulomke
kremenih noeva i strelica u blizini Lokve i Gradine koji potjeu iz kamenog
doba.89 Ve krajem mlaega kamenog doba nestaje mirnog ivota pa ljudi grade naselja na uzvisinama koje pruaju prirodnu zatitu (visina, teak uspon) i
dobar pregled okoline. Te utvrde se dodatno utvruju kamenim suhozidinama,
a vrhunac njihova razvoja zbio se na prijelazu iz II. u I. milenij prije Krista.
Kako se preteno rabilo bakreno orue, naziva se i bakreno doba. Povjesniar
Mirosavljevi90 detaljno je obradio nalaz bakrenog orua iz Nevesta koje je
88D.
Ovsec, Slovanska mitologija in verovanje, Domus, Ljubljana, 1991, str. 194-195.

Jakov Grbea, Filip-Jakov koprc puanin, humanist i istraiva, Unei, 2006.
90 Vladimir Mirosavljevi, Nalazi iz pretpovijesnog doba u sjevernoj Dalmaciji, Glasnik
zemaljskog muzeja u Sarajevu, NS, 8 (1953), 265-270.
89
161
pronaao Jakov Raji prilikom krenja vinograda. Isto tako imamo nalaze i
iz bronanog doba (1800. godine prije Krista) kada je nova tehnologija obrade
metala revolucionirala ljudske mogunosti. Jedno bronano koplje pronaeno
je u blizini Gradine (Jakov koprc pribavio je Luji Marunu taj predmet, jo ne
znamo gdje se danas nalazi). Podruje polja oko Lokve bogato je arheolokim
nalazima iz svih vanijih povijesnih epoha (od neolitika do novoga doba).
Nalaz bakrenih alatki na tome podruju detaljno je opisan u dnevniku fra Luje
Maruna: Dne, 3. 11. 1922. Bio sam na Uneiu. Ovdje mi je dao brat pokojnog
Jakova Marko koprc pok. Marka jednu sjekiru teku 1.55 kila, dlijeto teko
0.80 kilo i dva ulomka nekog orua prelomljeno. Sva etiri komada iz sama
bakra. Predmeti su naasti u Nevestu, na sjeveroistoku pod nekim glavicami
humcima koje pri krenju vinograda naao Jakov Raji pok. Ante iz Nevesta. Predmeti su vani. Platio sam ih 50 dinara.91
Oko 1000. godine prije nove ere poinje eljezno doba. Otkrie uporabe
eljeza, tj. njegove proizvodnje epohalan je dogaaj koji e bitno utjecati na
povijest ljudskog roda. One ljudske zajednice koje su ovladale tom tehnologijom postaju mone vojne, politike i gospodarske sile i brzo se ire jer
proizvode alate (npr. plugove) i oruje dotad neviene kvalitete. U Nevestu i
Ceri nalazimo brojne gradine kao spomenike te visokorazvijene civilizacije.
Zacijelo je najvanija neveka Gradina iznad Polja. To je stoasti breuljak (visok cca. 50-70 metara) s krevitim padinama obraslima makijom ili umom, koji izranja iz okolnog platoa (vidi slike 1 i 12). Na vrhu je visoka litica
posebno strma s jugoistone strane, dok se prema zapadu (a dijelom i sjeveru)
prua nasip trapeznog oblika, koriten kao livada za ispau ovaca sadanjih
vlasnika. Na rubu ove povrine, blizu sredinje litice, negdje u sredini cijelog
objekta, tradicionalno rastu stabla brijesta. Unutar nasipa i ispod njega su prema predaji bili vidljivi temelji kua - danas se vie ne raspoznaju. Sa zapadne
strane nasipa lei mnotvo tesanog kamenja (vaca) koje se tradicionalno
koristilo za izgradnju kamenih kua u ovim krajevima. S neveke Gradine
mogua je gotovo potpuna kontrola cijelog okolia, a vizualno komunicira s
Gradinicom, Galia gradinom, gotovo svim manjim gradinama ili motrilakim kotama u okoliu. U svome dugom povijesnom vijeku neveka Gradina je
zasigurno vie puta nadograivana na prapovijesnom utvrenju opkoljenom
suhozidnim bedemima radi obrane. Postoje najmanje dva bedema, graena
tehnikama suhozida, iji su ostaci jo vidljivi. Ako i ima buke, nije vidljiva
na povrini. Ti zidovi se spajaju s nasipom trapeznog oblika (dimenzija 20 x
40 x 10 m) na sjeverozapadu; tamo se naime gradina vee na Jurinovia kosu
te je tu pristup neprijateljskim vojskama i bio najlaki. Stoga je trebalo napraviti umjetno uzvienje s velikim koliinama nasutog materijala i (drvenim)
91
Marun, Starinarski dnevnici, 240.
162
palisadama. Prema predaji, ova Gradina je bila u upotrebi sve do kraja XVII.
stoljea.
Galia gradina iznad Golobrda u Ceri je potpuno neistraeni povijesni katel (sl. 9) smjeten najveim dijelom u Ceri. Izduenog je, jeziastog oblika,
a u unutranjosti je kamenita zaravan ispunjena krupnim kamenim gromadama i kamenom ivcem. Galia gradina svojim poloajem dobro komplementira neveku Gradinu; obje kontroliraju gotovo sav prostor Nevesta i Cere pa
i iru okolicu. Postoji jo jedna gradina manjih dimenzija na stoastom breuljku iznad Velikog korita, Kriate kamenice i Trnovae zvana Gradinica,
koja jo pokazuje najmanje dva reda ostataka suhozida. Skupa s vrhovima
breuljaka Kulica i Briak iznad Malog korita omoguavala je dobru kontrolu
podruja oko Prljica, Janjoica, puta za Visoku (pravac Andetrium/Salona).
Takoer je omoguila gotovo potpunu kontrolu ulaza u dolinu Trnovau s
june strane (jedini put). Trnovaa, koja je sa svih ostalih strana prirodno zatiena obroncima brda, morala je biti dijelom naseljena; obraivana je plugom sve do novijeg doba. Moe biti da su Gradinica i Galia gradina i bile
privremeno naseljene, ali mnogo je vjerojatnije da su sluile kao skrovita za
zbjeg tijekom ratova i drugih nepogoda.
Orlovac kod Donjih Utora, Bogina gradina prema Divojeviima te neka
manja brda prema Vinovu i Uneiu mjesta su s kojih se dobro nadzire okolica,
pa se time i na vrijeme mogu uoiti opasnosti. Pored mjesta motrenja prostora,
svi ovi poloaji mogli su imati refugijalnu funkciju (privremeno pribjeite)
gdje bi se privremeno sklanjalo stanovnitvo susjednih naselja smjetenih u
okolnim dolama ili selinama, dok ne bi prola nevolja ili opasnost. Bilo
kako bilo, moemo sasvim pouzdano ustvrditi kako ova mjesta nisu bila stalno nastanjena. Poneka meu njima su zacijelo sluila i za povremena okupljanja plemenskih zajednica pri kultnim sveanostima pa i pogrebima.
Pored vanog stratekog znaenja, razloge velikog broja gradina na tako
malom podruju treba traiti u ivoj vodi na vie lokacija, kvalitetnom tlu
pogodnom za poljoprivrednu proizvodnju te za dranje i ispau stoke. Vidljive suhozidine i hrpe kamenja ne govore nam nita pouzdano o moguem
unutarnjem ureenju svih tih gradina. S obzirom na obilje lako dostupnog
prirodnoga graevnog materijala moemo samo pretpostaviti da su kue za
stanovanje bile jednostavni suhozidni objekti ili drvenjare na kamenim temeljima, manjih dimenzija, pokriveni slamom, slini dananjim pastirskim
sinicama, koje su jo ponegdje u upotrebi kao sezonski torovi za stoku.
U blizini svih gradina, ali i po cijelom irem podruju Nevesta i Cere,
nalaze se kameni grobni humci, tj. kamene gomile (gromile) - tumulusi, karakteristini za cijelu Zagoru. Ti humci su se dizali iznad pojedinanih grobova, rijetko kad iznad vie njih. Oblik i veliina gromile odavala je drutveni
163
Slika 9. Galia gradina na Golom brdu u Ceri. (A) Ostaci bedema/zida (promjera
oko 2,5 metara) na zapadnoj strani (foto: N. Budia 2009). (B) Zrana snimka kompleksa graenog tehnikom suhozida s vidljivim konturama peterokutnoga fortifikacijskog objekta ukupne povrine oko 500 m2. U pozadini se vidi eljeznika pruga sa
zaseokom Galii (fotografiju ljubazno stavio na raspolaganje Jakov Grbea 2003).
(C) Ostaci klaine ispod zidina gradine na istonoj strani (na posjedu Ivanevia).
Gradinska fortifikacija je oito sluila kao izvor kamenja za proizvodnju ivoga vapna te izgradnju okolnih suhozidina (foto: N. Budia 2010). (D) U kamenu isklesan
kri na litici s jugozapadne strane, vjerojatno iz kasnoga srednjega vijeka (prije turskog zaposjedanja ovog podruja), koji oznaava tromeu Uneia, Koprna i Cere (u
to vrijeme integralni dio staroga Nevesta) (foto: N. Budia 2012).
i rodbinski status.92 Ope prihvaeno je pravilo da je vei drutveni poloaj

umrle osobe bio oznaen i veom gomilom kamenja. Gomile su posebno gusto posijane na podruju Rudina, Budina i Samaraa (sl. 10), ali nalazimo
ih pojedinano razbacane po cijelom prostoru Nevesta i Cere. Trebamo imati
na umu da su i poganski (ali i pokrteni) Hrvati koristili kamene gomile kao
obredna mjesta, ali i za pokapanje mrtvih (npr. Marun je ispod starohrvat92
Mate Matas, Prilog prouavanju gradina i gromila na podruju opine Leevica u

splitskoj Zagori, Geoadria, 7/2, 63-74 (2002).
164
Slika 10. Pretpovijesni tumulusi na prostoru Rudina u Ceri. (A) Perspektiva cijeloga pretpovijesnog
groblja na Rudini izraena je uz koritenje internetske trailice Bing. (B) Pored pojedinanih javljaju
se i skupne gomile (sumske gromile) koje su nastale spajanjem vie manjih gomila ili kada su
pokraj prvoga sredinjeg groba pokapani i drugi pokojnici. (C) Ulomci keramikih posuda koji
pripadaju pretpovijesnom razdoblju, ali i kasnoj antici razasuti su u velikim koliinama na nevekoj
Gradini i njenim padinama, ali i na svim okolnim prostorima. Izrada pronaene keramike ponegdje
je dosta gruba, ali dobro peena uz jaku primjesu smrvljenog kamena i pijeska. S druge strane dosta
je ulomaka i kvalitetne keramike (posebno u Bilauama) koji su produkti masovne industrijske
proizvodnje rimskog razdoblja (foto: N. Budia 2008).
ske Gomile u Bogoinu naao ljudske kosture). Pokojnici ili njihove urne su
polagani u grobove omeene ploama ili u jednostavne rake, koje su pokrivane ploama, zemljom i kamenjem iznad kojih je nasipana gomila. Postoji
mnotvo vidljivih tumulusa po Samaraama i Rudinama (najmanje 100-200).
Jo ni jedan od njih nije sustavno istraen; neki od njih su stradali prilikom
probijanja nove ceste 1992. godine. Nije poznato je li se pri tome nailo na
bilo kakve arheoloki interesantne ostatke ili starine. Jezino gledajui, naziv
Rudine oznaava breuljkastu, rastresitu, meku i neobraenu zemlju obraslu
travom i bunjem koja se koristi za ispau blaga. Oba lokaliteta nisu promaknula ni oku fra Luje Maruna koji pie u svome dnevniku 1895. godine: od
Cere idu k Nevestu, izpod Vakterice opaa se mnoija prethistorikih gromila. Nema sumnje da je pri tome mislio na Budine i Samarae, koje se proteu
od Sunarina puta do Vakterice i Biliga (vidi slike 1 i 5). Deset godina poslije
Marun je opet u Ceri (1907.) te pie: U Ceri izmeu ceste to vodi iz Drnia u
Trogir i eljenike pruge, vidi se mnoija prehistorinih gromila i suhozidnih
165
ostataka sgrada [to su Rudine, o.a]. Ima neto manje gromila i sa lijeve strane
ceste [to su Samarae i Budine, o.a.]. Ovaj poloaj je sa prehistorikog vida
vaan 93 (vidi sl. 10).
Nasip na nevekoj Gradini jest rad ljudskih ruku; on predstavlja kulturni
sloj ili crnu zemlju s mnogobrojnim ulomcima ili krhotinama keramike
odnosno razbijenih zemljanih lonaca grube, ali i fine rune izrade s kojima su
se stari Neveani nekada sluili. Na istonoj strani vrha nalazi se ulaz u peinu, vjerojatno kultno mjesto na kojem se prinosila rtva, a potom se obilato
konzumiralo jelo i pie, nakon ega je sve zavravalo ritualnim razbijanjem
posua. Time objanjavamo velik broj ulomaka temeljito razbijenih keramikih posuda usitnjenih i razbacanih posvuda (Gornje i Donje polje, livade i
oranice od Batine do Gegenice, cijele Bilaue, Prljice, Oblozi i Ogradice te
prostor u trokutu bunar Novak-kola-Crkva).
To podruje je bogato ne samo keramikom ve i raznovrsnim antikim
noviima te grobovima. Tako velika prisutnost keramike moe se protumaiti velikom i gustom naseljenosti ili postojanjem lokalne radionice za proizvodnju keramikog posua s obzirom na to to u blizini ima dosta kvalitetne
gline. Budua sustavna istraivanja otkrit e ne samo ulomke ve i poneki
itav predmet, moda i s natpisom pa e se moi barem priblino utvrditi
vrijeme nastanka neveke Gradine, tj. vrijeme poetka kulturne povijesti na
ovim prostorima.
5. Poivalita mrtvih: Bilig u Ceri i Biljug u Nevestu
Oba sela Nevest i Cera imaju svoja poivalita mrtvih koja su zajednika
za vie zaselaka. Sve do sedamdesetih godina prolog stoljea bio je obiaj
mrtvoga obui u sveanu nonju, umotati u plahtu (lancun) te nositi u kapsama do crkve i amatorja. Na tome putu pogrebna povorka bi stala kod
pogrebnog poivala koji se u Ceri zove Bilig, a u Nevestu Biljug. Uz prigodnu
molitvu pokojnika se okretalo naopusun. Taj ritual vjerojatno ima veze s
vjerovanjem da se upravo na tome mjestu dua pokojnika rastaje od tijela.94
Biljug je smjeten ispod Obarske ili Oborske kose (noviji naziv je ukia
kosa) blizu Novaka sa sjeveroistone strane u odnosu na crkvu. Pored ploa
s ugraviranim (jednostavnim i rascvjetanim) krievima i jednoga novijeg
teksta (latinini natpis obitelji Bakovi iz XIX. stoljea) sadri i kameni ulomak pisan bosanicom, tj. hrvatskom irilicom (slian natpis imamo i na sta-
93
Marun, Starinarski dnevnici, 158.

Dinka Alaupovi-Gjeldum, Obiaji i vjerovanja, u: Dalmatinska zagora - nepoznata
zemlja, Zagreb, 2007, str. 559.
94
166
Slika 11. Poivalita mrtvih Biljug u Nevestu i Bilig u Ceri. (A, B) Kameni ulomci s krievima s
podruja Biljuga ispod Obarske (ili Oborske) kose. U oi upadaju tzv. rascvjetali/razgranati krievi
uklesani u kamenju koje bi isto tako moglo sluiti kao nadgrobne ploe. Nije mi poznato jesu li igdje
u blioj okolici pronaeni takvi krievi. Interesantno je da sam jedan donekle slian kri (C), iako
puno manje (i drugaije) rascvjetan/razgranat, naao u Zadru u predromanikoj crkvi sv. Donata
(izvorno sv. Trojstva) iz IX. stoljea. Obino se kao rascvjetan kri smatra kri sa zavrecima
krakova koji ima trolisni ukras (floret). Jedan takav primjerak floreta (koji se koristi za Sv. Trojstvo)
naao sam na Visokoj; nalazi se uklesan u kamenu kod ruevina samostana na Visokoj. (D) Bilig
iz Cere snimljen neposredno nakon to sam ga uspio pronai (1999. god.) u blizini razruenog
poivalita mrtvih sela Cere. (E, F) Slikovna obrada Biliga uz koritenje raunalne grafike: uoiti
gotiko-grki tip slova s ligaturama. (Fotografije i grafika obrada: N. Budia 2009).
rim kuama Sunara-Ikaia u Nevestu).95 Osim motiva rascvjetalih krieva

(primitivni floret?) Biljug ima sve tipine karakteristike pogrebnog poivala
Zagore (vidi sliku 11).
Posve je drugaija situacija s Biligom u Ceri, koji se nalazi u blizini (s
june strane) crkve sv. Marije u upi Nevest. To kultno mjesto potpuno je
unitila vojna inenjerija 1992. godine prilikom gradnje lokalne ceste (Sitno Unei). Uspio sam pronai vapnenaku plou dimenzija cca. 25 x 37 x 12 cm
s deset grafema, dok su ostale ploe (s urezanim krievima) i sam kameni kri
nepovratno devastirani. Bilig je vjerojatno prirodna klesarski malo obraena
ploa, ulomljena na donjem dijelu. Takav tip ploe nalazimo i na Biljugu iz
Nevesta. Slina kamenja (koja su obino izorana plugovima ili jednostavno
pronaena u okoliu) seljaci i pastiri upotrebljavaju kao vace u gradnjama
kua, stepenita te laza i kolovea.96 Ulomak na donjem dijelu (sl. 11D)
upuuje na to da je bila vjerojatno ukopana u zemlju, zid ili je bila jednostav95
Grbea, Unei, 120.

96 Laza otvoreni dio suhozida s drvenim vratnicama (lisa), dok je kolovea uokvireni
prolaz u suhozidu za prolaz ovaca i koza kod ispae u ograenom prostoru, ogredi ili livadi.
167
no nadgrobni natpis. Postoje najmanje dvije ligature sastavljene od dva ili tri
slova. Pojedina slova mogla bi imati i karakter hrvatske lapidarne irilice (npr.
p) ili pak grkih simbola. Drugi grafemi imaju oblik slova rane oble glagoljice pomijeanih sa slovima gotskog alfabeta. Neki pak znakovi iznenaujue
dobro nalikuju na runska slova.
Odreivanje starosti ovoga epigrafskog spomenika i odgonetanje natpisa
na Biligu iz Cere moglo bi biti interesantno za istraivanje etnike stratigrafije
ovoga podruja, ali i ire. Za odreivanje povijesnog okvira u kojem bi ovaj
natpis mogao nastati, zacijelo e od pomoi biti prikaz okolnih poznatih starina ovog povijesno bogatoga, ali jo neistraenog podruja. U tom kontekstu,
elim ovdje predstaviti Bilig iroj znanstvenoj javnosti za daljnja istraivanja.
Koritenjem raunalne grafike uspio sam bolje vizualizirati gotiko-grki tip
slova s ligaturama. Kod slova u prvom redu ploe radi se o natpisu koji bi se
hipotetiki mogao odrediti i kao [t]AB[u]DJ ili [t]A[u]BDJ. Radi li se o
spomenu kasnoantike Tabie, tj. srednjovjekovnog Tubniuma spomenutoga
kao dio iezlog starohrvatskog sela Kosevia?
6. O lokvi, bunarima i voi u Polju te o jednom izgubljenom gradu
Kako sam vie puta do sada spomenuo, mongolski stepski ratnici-konjanici ovaj su kraj gotovo potpuno unitili godine 1242. i ozbiljno promijenili strukturu stanovnitva. Ne ini se nevjerojatnim kako su u svom ruilakom pohodu unitili i grad (ili njegove posljednje ostatke), o emu postoji
usmena predaja u Nevestu i Ceri.97 Anonimni ravenski geograf i Gvidon iz
VII. stoljea spominju grad u Dalmaciji po imenu Tabia ili Tambia.98 To je
bilo vrijeme jake ostrogotske politike prevlasti nad ovim prostorima. Poloaj toga mjesta jo je kontroverzan; ali ini se da je Mileti prilino blizu
97 Prema kazivanju Ante Budie, sina Andrije (sedamdesetih godina prolog stoljea),
grad je bio smjeten sa zapadne strane Gradine, dok je zemljani nasip bio opasan drvenim
palisadama. To upuuje na postojanje stambenih objekata i odravanje Gradine za turske
vladavine. Sigurno je da navedena predaja ne ide dalje od tog vremena (zato i smjeta grad
u podnoje i zavjetrinu gradine, gdje su moda posadnici i stanovali). Postojanje obilja
kvalitetnog kamenog materijala (vace), koji je stoljeima koriten (od obnove i proirenja
crkve 1730. pa do gradnje kole 1955.), te kasnoantiki predmeti (ulomci sarkofaga), koje je
pronaao Jure Sunara Tarla, jasno upuuju na postojanje intenzivnog ivota koji je moda
dosegnuo i odreeni stupanj urbifikacije koji je kasnije izgubljen.
98 Ravennatis Anonymi Cosmographia et Gvidonis Geographica (ed. G. Parthey, M.
Pinder) Berolini, 1860, 209. [Hrvatski prijevod iz Ravenjaninova odlomka, M. Sui, Antiki
grad na istonoj obali Jadrana, Zagreb 2003, 441]; eljko Mileti (Rimske ceste izmeu
Jadera, Burnuma i Salone, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio povijesnih znanosti,
32 (1992/1993), 148) citira originalna vrela i nabraja sljedee varijacije imena: Tabia, Tambia
i Timbia.
168
pravoj lokaciji - dananji Unei do Podumaca. Tabia je u kasnom srednjem

vijeku postojala u najboljem sluaju kao ruevina s posljednjim spomenom u
ispravi ibenskoga kneza od 17. listopada 1465. Taj dokument obrauje spor
izmeu vlastele Mihovila (vlasnik solane i zapovjednik galije) i njegova sina
Frane Simeonovia, s jedne strane, i mjetana Kosevia, s druge strane. U toj
ispravi se istie da Simeonovii sa svojim kmetovima mogu koristiti naselja Lucovium et Tubnium jo samo zimi 1465./1466. Sukob je izbio zbog
toga to su obje lokacije na nejasno definiranoj granici (vjerojatno Kosevia
i Nevesta). Obitelj Vojnovi (koja se trgovinom i vjetim obrtanjem novca
izdigla od ribara do plemia i veleposjednika) imala je 1492. god. u Koseviu
150 gonjaja zemlje (koja im je sluila kao zalog za poslovne transakcije sa
Simeonoviima).99 Vjerojatno je ta isprava i inspirirala Miletia da zakljui
kako povijesna Tabia mora biti u unutranjosti Dalmacije100 na podruju od
Podumaca i Uneia.
Pri ubikaciji Mileti se zacijelo koristio Stoievim Selima, gdje je Kosevi (pogreno) smjeten u prostor na potezu Mirlovi Zagora Kraljice
Slivno.101 Meutim, kako smo ranije naveli (vidi poglavlje 1.2), u sastavu
Kosevia bila su podruja Vinova Donjeg, Planjana, Ostrogaice s Podumcima, a dijelom i Mirlovia. Nadalje, nitko ne spominje drugo mjesto Lucovium (Lukovija, Lukovi?). I ovdje nam toponimija Nevesta i Cere moe biti
od pomoi. Luke u Donjem polju kod crkve sv. Marije je naziv za dio livada
oko Donjaka do Novaka koje su veinski u posjedu roda Budia (iz Cere) i
Hrga (iz Koprna). Taj toponim dolazi od starog hrvatskog imena za livadu
kao mjesto gdje stoka pase luka. Samo grko ime livada (od gr. livdi,
uveanica livda) u Nevest su vjerojatno donijeli Vlasi; to je toponim kojim
oznaavamo polje obraslo travom, travnjake koji se kose (sjenokoa) ili jednostavno cvjetnu livadu (luku). Uz Luke nalazimo oranice Kre do iza Zadruge i Fratarske kue, kole, Bilaue i Ogredice gdje su mjetani traei
zlato iskopavali grobove (na alost nestruno) i odmah ih potom zatrpavali
(jer zlata obino nije bilo). Kao dijete sam 1975. god. osobno vidio svjee
iskopani grob u Nevestu ispod visokog puta kod kole sa samo jednim
kosturom i pokrovnom ploom bez natpisa. Kod kopanja mjesnoga vodovoda (1961.) na Krima iza Zadruge otkopano je vie grobova u kojima je
bilo i nakita te maeva, koji su se (zbog nebrige i neznanja) u meuvremenu
zagubili. Plitkih grobova s mnotvom kostura bilo je i u Prljicama ispod Mar99
Kolanovi, ibenik, 239-240.

Ravenjanin stavlja Tabiju per litus maris izmeu Arausione i Scardone, ali to
ne znai da ne moe biti negdje u unutranjosti. Vjerojatno su je zbog toga svi traili na morskoj
obali, a nitko u Zagori. Usp. Sui, Antiki grad, 440.
101 Stoi, Sela, 100-103.
100 Anonimni
169
tnovia gomile, vie puta pri dubokom oranju kod ubia Obloga plugovi su
na povrinu izbacili ljudske kosti.102 Mjesni upnik fra Albert Mari je sedamdesetih godina prolog stoljea imao cijelu kolekciju antikih novia naenih
u svome vrtu (od starorimskih Augustovih bakrenjaka pa sve do mletakog
novca iz XVIII. stoljea). Ispod zgrade i dvorita kole su bili vidljivi pravilni
i dobro poduntani temelji graevina (koji su u meuvremenu zatrpani, a
cijeli areal je barbarski devastiran). U Ogredicama blizu nekadanje Martinovia gomile nalaze se jo uvijek dobro ouvani temelji kua za stanovanje.
Logino je onda da je uz Luke bilo i naselje Lukovi (ili Lukovia)
preko njegova puta bi mogla biti Tabia, ije su ruevine jo koristili turski
posadnici Gradine. Dakle, Lukovi bi mogao biti preko puta Tabije; dijeli ih
polje i livade (luke). Konano, Bilig iz Cere - nadgrobni kamen (prema predaji - donesen iz podruja Prljica), koji je moda i stajao iznad kakve masovne
grobnice, nosi grko-gotski natpis iji se prvi redak moe transliterirati i kao
Tabdj kao to je ranije opisano (vidi sliku 11).
U pomo moemo pozvati i gore spomenutu usmenu tradiciju, tj. legendu
o gradu ispod neveke Gradine; prema kazivanjima starijih grad je bio sa
zapadne strane od zemljanog bedema/nasipa Gradine iznad Polja i Livada.103
Danas je taj predio u privatnom vlasnitvu (Sunare, Delalije) i gusto obrastao umom, mahom stablima raeljke. Tesano kamenje (vace) za gradnju
kole u Nevestu (1952.) odvoeno je odatle; to mjesto sluilo je kao izvor
kamenja za gradnju dananje crkve sv. Marije, a puanstvu za gradnju kua i
drugih objekata. Blizina lokalnog komunikacijsko-cestovnog vorita i izvora ive vode u nevekoj Lokvi daje dobre pretpostavke vjerovanju da bi
i Nevest mogao biti kandidat za batinika Tabije. Pri tome posebnu panju
zasluuje Lokva i njezini bunari za koje Stoi kae gdje su otprije carevali
komarci.104 Ta planski zidana neobina graevina, savreno pravilna etvrtasta oblika, s mnogobrojnim bunarima u okolici vjerojatno je bila natkrivena.
Marun je jo vidio ostatke nosivih greda u zaputenom stanju pa je mislio da
se radi o ostacima sojenica, tj. sojenikog naselja.105 Zato bi netko gradio
etvrtastu Lokvu s klesanim kamenjem usred Polja sa sojenicama za stanovanje? Lokva s uemerenim hrastovim balvanima prekrivenima daskama
ili kamenim ploama bila je konstrukcija koja se vodom napajala iz voe,106
102
Kazivanje Filipa Budie (ubi, sin Petra), ali i drugih starijih ljudi iz Sunara.
Kazivanje Ante Budie, sina Andrije.
104 Stoi, Sela, 91.
105 Na Nevetskoj lokvi opazio sam u njoj i oko nje, to otvorenih to zasutih mnoiju
bunara a u njima, poput `schaktera` hrastovih greda a na ovima naslonjeni zidovi bunara.
Neobina je ovo pojava kod bunara. Trebalo bi ovu lokvu bolje prouiti, da po emu nisu tu
ostanci `teramare` sojenica (Marun, Starinarski dnevnici, 158).
106 Voa dolazi od lat. fossa (utor, lijeb).
103
170
Slika 12. Raskrije

prastarih putova
ispod neveke Gra
dine.
(A) Mileti smjeta
izgubljeni grad
T a b i a / T a m b i a
(Tam
bija) na podruje izmeu Une
ia i Podumaca.
ire podruje ne
veke
Gradine
moe predstavljati
alternativnu lokaciju.
(B) Voda u ne
vekom polju od
davnina je me
liorirana,
kanal
zvan voa sve
se donedavno od
ravao; danas je
manje-vie zatrpan
i tek mjestimino
vidimo
njegove
tragove.
(C) Rekonstrukcija
mogueg lokalnog
komunik ac ijskog
cestovnog vorita
u antici izmeu
sljedeih
regio
nalnih sreditaantike Zagore:Rider
Tragurium Bur
n u m M a gn u m
Salona (Danilo
Trogir Kistanje/Ivoevci Kljaci/Umljanovi Solin) izraena je uz koritenje
internetske trailice Bing. Akumulacija vode u Lokvi (iva voda) i mnotvo solidno
graenih okolnih bunara oko Lokve i uz vou koji nikada ne presuuju te blizina
katela Gradine omoguuje laku kontrolu ovog raskrija putova. Sa zapadne strane
gradinskoga nasipa lei mnotvo velikog kamenja pravilna oblika (vaca) koje se
tradicionalno koristilo za gradnju suhozidova, kamenih kua, crkve i kole usmena
predaja oznaava to podruje kao dio izgubljenog/nekadanjeg grada.
171
a pedeset bunara u lokvi o kojima govore stariji stanovnici Nevesta i Cere,

nisu nita drugo nego otvori za zahvaanje vode (kube). udno je kako o
tome interesantnom i smjelom inenjersko-tehnikom rjeenju za napajanje
vodom nemamo nikakvih starijih zapisa.
Oko lokve bilo je mnotvo bunara kao to nas izvjetava i Marun. Jo kao
dijete sedamdesetih godina prologa stoljea nabrojio sam ih 7, a stariji su mi
priali kako ih je bilo mnogo vie; danas im nema ni traga. To su bili solidno
graeni bunari od kojih je jedan jo i danas dobro sauvan Donjak kod Luka
(sl. 3). Donjak je graen od vrlo lijepih i pravilnih vaca, a uemeren je
jakim hrastovim deblima. Ostaje nada kako e jednoga dana profesionalni
arheolozi dendroloki ili radioaktivno/izotopski utvrditi kada i gdje su (toan
datum i mjesto!) ta stabla posjeena. Kanal zvan voa (vidi sliku 12) koji
po pravoj liniji presijeca Gornje i Donje polje (Livade) sve se do nedavno
odravao - datira vjerojatno jo od rimskih vremena. U Donjem polju u blizini voe bilo je mnotvo Donjaku slinih bunara, posebno na podruju zvanom Gnjilovaa kod bunara Novaka (ije ime govori da je nov u odnosu
na ostale bunare, iako i njega mjetani smjetaju meu turske starine). U
katastru moemo proitati kako se zemljine estice s ostacima bunara (jednog sam i osobno vidio sedamdesetih godina prolog stoljea) zovu Piteti
(izvorita/vrela vode). Postavlja se pitanje, zato bi Nevest u kojem nikada
nije ivjelo puno ljudi, trebao toliki broj bunara i tako sofisticiranu lokvu?
Tako mnotvo kvalitetno graenih bunara, dobro organizirana melioracija
preko sustava voe te high-tech graevina kao to je lokva - predstavljaju
materijalno i logistiki neizvediv graditeljski pothvat za jedno malo mjesto
sa skromnim materijalnim i ljudskim potencijalima. Nema sumnje da je sva
ta infrastruktura namijenjena veoj koncentraciji ljudi, ali i blaga (npr. konja).
Sve to treba povezati i s visokom frekventnosti podruja krianja nekoliko
smjerova u okviru rimske cestovne mree, koju su Ostrogoti dobro odravali,
a moda i perfekcionirali da bi sve kasnije vlasti taj sustav u najboljem sluaju
minimalno odravale. Lokva je od kraja turske administracije nezaustavljivo
propadala, preputena sama sebi, okolni bunari su sustavno zatrpavani, a u
meuvremenu je zbog egzodusa stanovnitva i voa u potpunosti preputena propadanju. Posljedica zanemarivanja te originalne melioracije koja je
proizala iz nebrige, neznanja i nesposobnosti odravanja naslijeene infrastrukture bila je i visoka smrtnost od malarije u Nevestu i Ceri sve do poetka
XX. stoljea kada je u Lokvu putena ribica gambuzija koja se hrani liinkama
komaraca.107
107 Jakov
Unei, 2003.
Grbea, Socijalne i zdravstvene prilike u selima uneikog kraja 15. - 20. st.,
172
Sa strateke toke gledita Miletiev108 izbor Podumaca kao lokacije za

Tabiju u svakom je sluaju logian: prostor od Podumaca do Ostrogaice je
mjesto grananja putova, postoji brdo s tvravom s dobrim pregledom okolia
(Zvonik) kao i iva voda (Mirlovia lokva). Meutim, koristei iste argumente Tabia se isto tako moe ubificirati i na podruju dananjeg Nevesta, tj.
ispod neveke Gradine. Tu imamo rimsku cestu u pravcu Prgomet, Nevest,
Unei i itni sve do podruja dananjeg Drnia, Promine, ali i dalje. Vanost Tabije za ostrogotsku upravu, ali i za cijelu kasnu antiku ovoga prostora
(a posebno za kasnije mongolske i turske osvajae), proizlazi iz dobre lokalne
povezanosti i krianja nekoliko smjerova u okviru rimske cestovne mree kao
to se vidi na slici 12. Zato ispod neveke Gradine kod crkve sv. Marije moemo smjestiti lokalno vorite izmeu sljedeih regionalnih sredita antike
Zagore: Rider Tragurium Praetorium Burnum Magnum Andetrium
Salona. Taj prometni vor se daje dobro kontrolirati s okolnog katela - Gradine, dok su iva voda s mnotvom kvalitetno graenih bunara, plansko
navodnjavanje polja i racionalno upravljanje lokalnim resursima omoguavali poduzetnitvo i stvaranje proizvodnih vikova koji su osnova blagostanja
stanovnitva. Nema sumnje da je kasna antika s ostrogotskom vlasti podarila ovome kraju do sada socijalno najkvalitetnije stanovnitvo s kritinom
masom pojedinaca sposobnih da kao elita zajednice uine cijeli ovaj prostor
atraktivnim za ivljenje.
108
Mileti, Rimske ceste, 117-150.
173
esto koritena vrela i literatura

Dalmatinska zagora nepoznata zemlja, Zagreb, 2007.
Grbea, Jakov, Bogoin Od poganskih vremena do procvata kranstva,
Unei, 2004.
Grbea, Jakov, Filip-Jakov koprc puanin, humanist i istraiva, Unei,
2006.
Grbea, Jakov, Unei i okolica kroz tisuljea, Unei, 1997.
Kapitanovi, Vicko, Nevest, Split, 1992.
Kolanovi, Josip, ibenik u kasnome srednjem vijeku, Zagreb, 1995.
Kui, Kreimir, Povijest Dalmatinske zagore, Split, 1997.
Marun, Lujo, Arkeologiki prilozi o religiji poganskih Hrvata, Starohrvatska
prosvjeta 3 (1897), 78-83.
Marun, Lujo, Starinarski dnevnici (ur. M. Petrinec), Split, 1998.
Mileti, eljko, Rimske ceste izmeu Jadera, Burnuma i Salone, Radovi
(Sveuilite u Splitu. Filozofski fakultet Zadar. Razdio povijesnih
znanosti), 32 (1992/1993), 117-150.
Stoi, Krsto, Sela ibenskog kotara, ibenik, 1940.
Toma Arhiakon, Historia Salonitana, Split, 2003.
174
Nediljko Budia
Traces of linguistic and religious antiquities
in the toponymy of Nevest and Cera
Summary
Old beliefs have survived in part of Dalmatian hinterland known as Zagora for
centuries and even today they still can be recognized in the folklore, oral tradition
and especially in toponymy of the landscape. In this context, my study brings the
first toponymic analysis of the area of two Dalmatian villages Nevest and Cera which
are belonging to the municipality of Unei in ibenik-Knin County. Both villages
were founded earliest in the late middle Ages, after the Mongol invasion. In the first
part, I present a brief historical overview (with particular reference to the influence
of the Turkish conquest) which should serve as a framework for understanding the
marginalization of this area. This is exactly what has allowed preservation not just
the old Croatian/Slavic, Wallachian and oriental but also even Ostrogothic family and
place names. In the second section, I present geobotanical and spatial features of the
Cera area as a possible stage for the world of ancient Slavic gods. In the third section,
I present a list of names around Bogoin sanctuary from Cera area (Rujevac, Bilin,
Crna ljut, Crni umac, Jarnovke, Ladikina draga, Trboua, era itd.) which clearly
indicates the existence of cult places like temples, altars, sacred groves and springs. In
the fourth section, I bring up a brief overview of the most important and still visible
prehistoric and ancient monuments (wells, hills, grave mounds and the remains of
the cemetery and buildings). The final resting place of the dead with names Bilig
(in Cera) and Biljug (in Nevest) is the subject of the fifth chapter, whereby Bilig is
particularly emphasized mainly because of its Greek-Gothic letters and ligatures. One
possible transliteration of letters reveals the inscription as [t]AB[u]DJ or [t]A[u]
BDJ which is remarkably similar to the enigmatic Dalmatian late antique city Tabia,
also known as early medieval Tubnij. Finally, I presented the arguments in favor of
the hypothesis that prehistoric Nevest castle Gradina and the area around the sophisticated antique water-reservoir Lokva could be a potential location of the lost
settlement Tabia. In addition to a list of relevant toponymic place names (especially
from Cera) I also bring (wherever possible) associated oral tradition and descriptions
of the visible (but still unexplored) monuments of antiquity.
Keywords: ancient beliefs, Cera, Nevest, lost city Tabia, old Slavic deities, toponymy
Tko je lijepa Mara u hrvatskome usmenom

pjesnitvu?
Lidija Bajuk, dipl. etn. i antr.
Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb

UDK: 398. 8 (497.5)

Hrvatski obredno-obiajni napjevi u kojima je sredinji lik lepa/lipa/

lijepa Mara, prema nastojanjima jezikoslovca Radoslava Katiia i etnologa Vitomira Belaja oko rekonstrukcije praslavenskih mitskih predodaba na temelju slavenskih i baltikih obredno-obiajnih tekstova u kojima
se, prema ruskim jezikoslovcima Vjaeslavu Vselovodoviu Ivanovu i
Vladimiru Nikolajeviu Toporovu, otkrivaju preici indoeuropskog mita
o kozmogonijskom sukobu Gromovnika i Zmije/Zmaja, takoer su dijelovi stihovanih oblika starovjernih slavenskih tekstova. Oni dijelom tematiziraju kulturno okruenje, izgled, ponaanje i sudbinu mitske mladenke,
keri boice Zemlje i boga Neba. Podaci iz hrvatske usmene knjievnosti,
etnografije, jezikoslovlja, povijesti i antropologije moda upuuju i na
interesni brak stvarnih osoba djevojke i mladia kojima se zbog njihova
visokog roda pripisivahu mitska svojstva pridonosei rasvjetljavanju
povijesnih okolnosti susretanja domicilnoga antikog stanovnitva i novopridolih Slavena na hrvatskom tlu.
Kljune rijei: hrvatski obredno-obiajni napjevi, enska antika mitska bia, enska slavenska bia, slavenska mitska svadba, brak iz interesa
1. Jedan pokuaj historiografske interpretacije

to je pisano-knjievno djelo svjetovnije namjene, to je usmene knjievnosti u njemu vie i obratno. Njezina auditivna percepcija uvjetovala je
susretanje i proimanje antike (epova, dramskih tekstova, basna, mitskih predaja), puke (basma, bajka, svjetovnih napjeva, zgoda iz ivota, zagonetaka,
poslovica) i vjerske (homiletikih tekstova, duhovnih napjeva, legenda, moralnih pouka, parabola) knjievnosti, kakva su primjerice u tzv. peldama/prilikama/prispodobama, kajkavskoj prozi 17. i 18. stoljea (Kekez 1986: 42-47).
Hrvatski latinist Adam Baltazar Kreli (1715. 1788.) u djelu De regnis
1770. preveo je na latinski jezik akavsku tradicijsku pjesmu Marina kruna
koju je hrvatski povjesniar, jezikoslovac i knjievnik Pavao Ritter Vitezovi
176
(1652. 1713.) poistovjetio s Hrvatskom, a motiv gubitka Marine krune s

gubitkom hrvatske samosvojnosti (Kekez 1986: 48). Evo inaica te pjesme:
Sproigrala j oresnica, / lipa mlada divojica, / toj divojki Mare ime: / na glavi joj zlatna kruna. / Popuhnul je tihi vetar i odnesel Mari krunu. / Al govori
lipa Mare: / Ki bi meni krunu naal, njegova bim ljuba bila. / Naal ju je
rni moro. / Na srp travu preinjao, / na palj vodu prelivao / i naal je Mari
krunu. / Al govori lipa Mare: / Volila bi s utopiti, / neg morova ljuba biti.
(Hrvatsko primorje, Botica 1990: br. 209)
Suvremeni etnolog Silvio Braica uoio je da kajkavski pisac Josip Bedekovi (1688. 1760.) kao i Vitezovi upotrebljava narodne pjesme kao
povijesne dokumente (Braica 1999: 12). Iako vjerodostojnost povijesnoga
u hrvatskim tradicijskim pjesmama s pretkranskim slavenskim motivima
pretpostavlja sustavnija i viedisciplinarna istraivanja, na svojevrsnu povjesnost u njima za sada upuuje ispreplitanje mitskih likova i motiva iz repertoara (pred)antike i hrvatske etnike zajednice. U sljedee tri inaice slavenskoj
(crnoj) Mari suparnica je antika (zlatokosa) vila:
Lipa Mara paunove pase, / od pauna je perje otpadalo. / Lipa ga je Mara sabirala, / sabirala i pismu pivala: / Evo danas devet godin dana / da ja ne znam
di moj Ivo spava. / Kad to ula Iviina mama, / to se njojzi na a uinilo. /
Ona ode gore uz penere, / pa naiglje ie i duplere, / a kad tamo bela vila
spava. / Govori joj Iviina mama: / Nisam za te Ivicu gojila, / za Maricu,
jedinu snaicu. (Lika, Ivanan 1981a: 90)
Zaklinjala ljuba Ivanova, / ravnajui Jivinovu koulju: / Ve te ravnam devet godin dana, / rubac nosim kao snaa mlada i pod rupcem kose devojake. / To saula njena svekrvica, / komaj jadna noi doekala / i odlazi Jivi
u komore, / bjela vila s Jivanom spava, / vjerna ljuba pokraj zglavlja stala. /
Onda kae Jivanova majka: / Bei, vilo, dalje od Jivana, / jerbo u ti kosu
odrezati! / Ne zaboga, Jivanova majko, / kakva bi ja bila med vilama! /
Kakva moja snaha med snahama, / takva bi ti bila med vilama! (karlovaka okolica, Botica 1997: br. 135)
etala se, Mar-Maro, / etala se, moje drago, / ela se Ivanova ljuba. / Po
bostanju, Mar-Maro, / po bostanju, moje drago, / po bostanju, po zelenoj
bai. / Nabasala, Mar-Maro, / nabasala, / nabasala na streka kalaser.1 / O,
kalaser, Mar-Maro, / o, kalaser, / o, kalaser, drago cvijee moje, / vavijek
cvate, Mar-Maro, / vavijek cvate, / vavijek cvate, a sjemena nema, / kao
i ja, Mar-Maro, / kao i ja, / kao i ja, Ivanova ljuba. / Evo ima, Mar-Maro, /
evo ima, / evo ima devet godin dana / da ja jesam, Mar-Maro, / da ja jesam,
/ da ja jesam sa Ivanom dola. / Oj, Ivane, Mar-Maro, / oj, Ivane, / oj, Ivane,
1 Kaloper i estoper su, mada imenuju i neke druge biljne vrste, u dalmatinskom zaleu
katkad nazivi i za peruniku.
L. Bajuk, Tko je lijepa Mara u hrvatskome usmenom pjesnitvu?
177
i danas djevojka! / Bi li tome, Mar-Maro, / bi li tome, / bi li tome vjerovati,

Maro? / Ako li mi, Mar-Maro, / ako li mi, / ako li mi ne vjeruje, majko, / ti
mi ajde, Mar-Maro, / ti mi ajde, / ti mi ajde u gornje ardake, / pa mi zagi,
Mar-Maro, / pa mi zagi, / pa mi zagi svijeu od sumpora. / Tome nije, MarMaro, / tome nije, / tome nije vjerovala majka, / pa zagala, Mar-Maro, / pa
zagala, / zagala svijeu od sumpora. / Bijela vila, Mar-Maro,/bijela vila, /
bijela vila nuz Ivana spala. / Tanka Mara, Mar-Maro, / tanka Mara, / tanka
Mara nuz postelju stala. / Trgne Mara, Mar-Maro, / trgne Mara / trgne Mara
noe od pojasa, / te zakolje, Mar-Maro, / te zakolje, / te zakolje prebijelu
vilu. / Na nou je, Mar-Maro, / na nou je, / na nou je edo iznosila. / Oto
edo, Mar-Maro, oto edo, / oto edo koje muka glava. (Glina, Kuha 1941.
V: br. 390)
2. O lijepoj Heleni i nebogi Heli, o boanskim glasnicama, biljaricama i

uvaricama kunog ognjita
Prema suvremenoj oksfordskoj znanstvenici klasine povijesti Betanny

Hughes, utjecaj mikenske civilizacije prije oko 3 500 godina protezao se od
podruja dananje Grke do Hrvatske i od Turske do Sicilije. U doba sklapanja interesnog braka izmeu mikenskog kraljevia Menelaja i spartanske
kraljevne Helene na peloponeskom tlu kasnoga bronanog doba tovale su se
velike boice i sporedni bogovi, meu njima i Zeus. Pretpostavlja se da je i
grki bog mora Posejdon prvotno bio ensko boanstvo ili mu je boica mora
bila druica. Ahajske boice upravljale su sudbinom smrtnika. Tako je lijepom trojanskom kraljeviu Parisu, koji je zamalo ljubavnici Heleni dodijelio
zlatnu jabuku proglasivi je ljepom od onodobnih aktualnih boica, boica
Afrodita prorekla fatalni preljub zbog kojeg e izbiti grko-trojanski rat, opjevan u Ilijadi 500 godina kasnije.
U hetitskim spisima i drugim antikim knjievno-umjetnikim tekstovima
viestruko je tematizirana spartanska kraljevna i arobnica Helena izvanredne
ljepote, koju je prema grkoj predaji vrhovni grki bog Zeus nasilno zaeo sa
spartanskom kraljicom Ledom u tijelu labudice i za kojom su u vremenu kad
su prije 3 500 godina i plemkinje poput energine hetitske kraljice Pu-du-hepe raspolagale i moi i zemljom udili mnogi jer je predstavljala intrigantnu
luksuznu robu s diplomatskom vrijednosti. Ona se postupno predstavila kao
seksualno osvijetena, nepouzdana, lukava, samosvojna i opasna aristokratkinja, zbog ega su njezin neobuzdan arm ipak ugroavale ne(ostvarene) prijetnje, ponienja, silovanja, otmice. Unato Homerovim stihovima o Heleni kao
pratiteljici lijepog xenosa, trojanskog kraljevia Parisa s kojim je svjesno prekrila brane zavjete, kao i Sapfinima o njezinu preljubnikom naputanju odsutnog supruga Menelaja Parisovim brodicama krcatima spartanskim blagom,
ona do dananjih dana, u drutvu s folklornim enskim likovima poput babe
178
Jage, svjedoi o postupnome i sustavnom degradiranju isprva monih mitskih

junakinja do lijepog i pasivnog mukog trofeja ili do arhetipski prevrtljive,
ostarjele i monstruozne enturae u nadziranome patrijarhalnome okruenju
generacijski sustavno uutkivanih, omalovaavanih i obespravljenih ena. Jer,
to li je ljudska povijest od vremena pronalaska metala i svrgavanja kamenodobnih hermafroditnih boginja s trona, doli tisuljetna krvava prevlast beskrupulozno sebine i poudne tatine gramzljivih vojskovoa i ratnika, kako na
bojnom polju nepobrojenih ratita tako i na bojinici (izvan)branih lonica?
Svojom nenadmanom karizmom posrnula pokajnica Helena nakon Menelajeva ambicioznog zauzimanja blistave Prijamove Troje osujetila je supruga
u osvetoljubivoj namjeri, opinjujui ga iznova i nadahnjujui ga za gradnju
hrama njoj u ast na uzvisini, u kojem se rtveno meso vjealo o kuke, a uzduh
za obreda proimao miomirisima iz boica s njezinim imenom.2
Helenin e antiki duh povijesnoga ranometalnog doba, unato sveobuhvatnijoj razgradnji onodobnih egalitarnih drutava od novopridolih vojnikih skupina naoruanih smrtonosnijim metalnim oruem, zajedno s predantikim, antikim i srednjovjekovnim bogorodicama ipak opstati. Ako i ne
dokazuje, u tom smislu zaokuplja i nadahnjuje naziv Hele, prezime zadnje
poznate obitelji vlakih, bosanskih krstjana u 19. stoljeu (Zagreb, kaz. Cacan), u kojem kao da se proimaju sjeanje na antiku Helenu i slavensku
Vele. Pleme Heleii potvreno je u Dalmaciji (Bristvica, Ivanan 1982: 2728). Stihovi pjesme koju je hrvatski povjesniar, politiar i knjievnik Ivan
Kukuljevi Sakcinski (1776. 1851.) uo od zagorskih pastirica i zabiljeio
1848. godine, moda svjedoe o zaboravljenoj poganskoj (ne)bogi vode i podzemlja Heli:
Oj, Hela, Hela, kralica moja, / kralica moja, vesela, / moja vesela, moja neboga, / Hela, ti Hela, hladne vode! (Hrvatsko zagorje, Kukuljevi Sakcinski
1848: 248 u ganec 1950: br. 316)
I dok se prema predaji na istonohercegovakoj krkoj planini Vele okupljaju mjesne vjetice (Zagreb, kaz. Bagur), djevojka Velekinja iz jedne dubrovake kolende nije po volji enikovoj majci:
Rasla tanka lovorika, / kolenda, kolenda, / kolenda, kolenda, / nasred grada
Dubrovnika, / veselo, veselo, / veselo, veselo! / Pod njom sjede sva gospoda,
/ kolenda, kolenda / ... / sva gospoda dubrovaka, / veselo, veselo! / Meu
sobom vijee ine, / kolenda, kolenda! / ... / Oe Marka da oene, / veselo,
veselo / ... / sa evojkom Velekinjom, / kolenda, kolenda! / ... / Oe Marko, ne da majka, / veselo, veselo / ... / ne da majka Velekinje, / kolenda,
2 Na temelju televizijskoga dokumentarnog filma Helen of Troy scenaristice Bettany
Hughes i redatelja Billa Lockea, History Channel for Croatia, emitirana 16. i 17. II. 2012. u
20 sati.
179
kolenda! / ... / Projd se, sine, Velekinje, / veselo, veselo! / ... / Velekinja
ponosita, / kolenda, kolenda / ... / obdan nosi dva prstena, / veselo, veselo / ...
/ obno ljubi dva junaka, / kolenda, kolenda, / kolenda, kolenda! (Smokovljani Visoani, Katii: DVD)
Hrvatska usmena knjievnost i etnografija dijelom svjedoe o doticanju

i proimanju predaja o pretkranskim slavenskim boicama majke Moko
i keri Mor(an)e (Katii 2011: 40) s predajama o njihovim antikim prethodnicama. Slaveni su na novozaposjednutim podrujima preuzeli i kultni
tronoac grke proroice Pitije koja je na njemu sjedila proriui u transu
vakanjem biljnih stimulansa i udisanjem etilenskih para (Grdei 1960: 53;
http://www.hr.wikipedia.org/wiki/Pitija). Naime, rasprostranjena hrvatska
puka predaja govori o lucijskome drvenom tronocu na kojem se o ponoku
mogu vidjeti vjetice te da se preokrenutim metalnim trinfusom iz tradicijskoga enskoga gospodarskog inventara moe sprijeiti vremenska nepogoda.
Predstavnice slavenskoga vilinskog svijeta, koje predaje dalmatinskog zalea
predstavljaju kao svjetlopute, dugokose, visoke i tronoge djevice s tronocem
o ramenu (Grubine, kaz. uul), podsjeaju i na menade sljedbenice grkog
boga plodnosti i vina Dioniza, brata djevianske i okrutne boice plodnosti
Artemide (Belaj 1998: 234-236), kao i na vestalke hramske djevice obredne vatre rimske boice kunog ognjita Veste kojima je celibat omoguavao
samostalnost, slobodu kretanja i potovanje (Grdei 1960: 58; Cavendish
Lang 1982: 138-139; Perowne 1986: 28).
Sredinom 20. st. jedan je Korulanin, vraajui se nou kui, navodno
ugledao visoku i blijedu vilu kako se izvija iz crnoga zmijskog klupka (Zagreb, kaz. Lermann), naroito opasnog jer se u njemu krije mistina snaga
(Grbi 2007: 230), najvjerojatnije jedan od preitaka simbolikih predodaba
na tlu jugoistone Europe jo od neolitika (Grbi 2007: 231). Ona mlijenoj
stoci oduzima mlijeko ili je slabi kao i crna zmija te vjetica (Imotska krajina,
Kutlea 1997: 418; Prigorje, Roi 2002: 83, 182, 304, 306, 308; Hrvatsko
primorje, Ivani-Dusper 2003: 38). U sljedeoj pjesmi Marin zmijski/zmajski
porod, svojevrsno nespolno (samo)zaee po enskoj liniji, moda je dijelom
u vezi i s Marinim antikim mitskim podrijetlom:
Zapivala Reza riba u duboki jezerovi: / Ko bi mene uhvatio i od mene
okusio, / rodio bi zemlji cara i careva potpisara! / To sluala lipa Mara, to
je riba govorila. / Lipa Mara plete mriu i uvati Rezu ribu. / Lipa Mara jede
ribu, a slukinja orbu sre. / Porodi se lipa Mara, pa porodi ljutu zmiju, / a
slukinja zemlje cara i careva potpisara. / Ljuto kune lipa Mara slukinju i
zemlje cara. / Ljuta zmija progovara: Ne kuni se, lipa Mara! / Danas, sutra
urev danak, slobodni jest moj izlazak! / Diica e u ljubicu, a ja zmija
pod travicu. / Diica e za ljubicu, / a ja u ih za ruicu. (Baka, Modrijan
1943-44. V-I: br. 21)
180
Ljubiica (lat. Viola odorata) florealni je motiv prethodne pjesme i motiv

pojedinih koledskih pripjeva Fijole, oj!. Uoi Cvjetnice jo se danas bere i
namae u vodi kojom se stanovnitvo dalmatinskog zalea umiva za ljepotu,
zdravlje i dugovjenost. Prema antikorimskoj predaji nimfa se pretvorila u
ljubiicu kad ju je zbog ljubomore na njezinu ljepotu prebila Venera (http://
www.serbianforum.org/knjizevnost/104675-legende-o-cvecu.html). S obzirom na boju i miris, to se proljetno cvijee suodnosi s raznobojnom perunikom/lelujom (lat. Iris), staroegipatskim vladarskim znakom, dragocjenom
grkom ljekarijom te sirovinom za proizvodnju parfema (Marjani 2011: 115),
u ijoj vodi su se donedavno na Veliku subotu obredno umivali u nekim cetinskim selima (Grab, kaz. Burin), a prije ponoke i u gornjem Meimurju (Selnica, kaz. Kutnjak). Pojedini slavenski napjevi dovode ju u vezu s mitskom
udavaom Marom (Belaj 1998: 232), roenom na uskrnju Velu no (Belaj
1998: 222, 260) crne/ljubiaste/plave boje, kakvo je i cvijee obredno-obiajnih umivaljki:
Ej, pleti kolo! Ej, da pletemo! / Ej, koga emo? Ej, Maru ljepu! / Ej, lelujaku,
ej, leluja! (Slavonija, Kneevi 1993: 115)
Pokraj puta perunika rasla, / svi svatovi peruniku brali. / Ne bere je Pavle
mladoenja, / ne bere je jer ga mladog ene. (Crna Gora, Karaka 2006: 21)
Pero, Pero, Peruniko, / ori se, lijepa djevojko, oj! / Lagano pjeva, lagano
pjeva, / daleko te se uje, oj! / uo te ovar, uo te kozar / na devetoj planini, oj! / Ostavio je, ostavio / tor nezatvoren, oj! / Ostavio je, ostavio / stado
nebrojeno, oj! / I saao, i saao / dolje u ravno polje, oj! / I uze ju, i uze ju,
/ djevojku Peruniku, oj! (Makedonija, Celakovski 1971: 149-150 u Belaj
1998: 262-263)
Prema Homeru (Il.8.398 u Homer 1987: 162) i Hesiodu (Th.780 u Hesiod

2005: 141) Iris/Irida lijepa je, krilata i brzonoga glasnica antikih grkih bogova, ije ime dolazi od ie. wei-1 okrenuti, svinuti i rei-2 prugast i raznobojan3 i koja se u arenoj haljini pojavljuje nakon grmljavine, a vjerojatno je u
vezi s viebojnom dgom pomou koje morskom vodom puni oblake i prenosi
poruke izmeu bogova i ljudi (Grdei 1960: 40; http://www.fjkluth.com/iris.
html). U vezi s meimurskim glagolom dunjkati lupati, udarati i udavaom
dundarom u tradicijskoj svadbenoj pjesmi zabiljeenoj u Sloveniji, Gorskom
kotaru i ibenskom zaleu, podravska je dundaa dga (Novak 2007: 75)
koja premoujui nebesa (Stanetinec, kaz. A. Kritofi i G. Novak), snano
potresuje (Zasadbreg, kaz. I. Novak; Sv. Urban, J. korjanec), savija i vodi na
lijepo i obilato mjesto nerada sa stablom koje rodi zlatnim jabukama (Kastavtina, Jardas 1994: 316).
3
Na grkom znai duga.
181
Provedoe Dundaru / kroz zelenu Dubravu. / Pitae je svatovi: / Kome,

Dundo, darovi? / Starom svatu punu kapu, / a diveru punu aku. (Rakovo
Selo, Furi 1988: 236)
3. Od (Sto)More, Morane i Moko do Lamije, Lilit, Moira i Parki

Mor na nordijskim jezicima, mare na katalonskom jeziku, mre na francuskom, mte na latvijskom, mati na hrvatskom znae majka. Korijen tih
rijei suodnosi se s pretkranskom slavenskom boicom smrti i zime Moranom/Morenom/Marenom koja je u vezi s bugarskom mitskom babom
Martom na oujske martenice (Razgradsko podruje, http://www.bugari-uhrvatskoj.com/?p=234). Puko vilinsko ime Majketina (Dalmatinska zagora,
eo 2010: 108) moda upuuje na poglavaricu svih vila, kranskim naukom
demoniziranih pretkranskih enskih bia koje se katkad izjednauju s morama i vjeticama (Brki 2012: 41).
Prema grkoj predaji mitska libijska kraljica Lamija osveuje se Heri
koja joj je zbog njezina preljuba sa Zeusom umorila djecu prodiranjem
tue djece (Schwab 1964: 224). U hebrejskoj predaji zmijolika Lilit prva je
Adamova druica, nastala od zemlje, koja ga je napustila zbog nepristajanja
voenja ljubavi u podreenom poloaju. Ona podsjea na babilonsko-asirskoga enskog demona lilitu, a srednjovjekovna legenda prikazuje ju kao opasnu
nonu zavodnicu (Peri Pletenac 2008: 54-55). Hrvatska tradicijska predaja
govori o ivanjskom prskanju blagoslovljenom vodom protiv opasnih mladih
mura bez stidnih dlaka i ostarjelih, runih via/vitica/vidurina s repom
(ibensko zalee, Furi 1988: 470-471; Orli 2008: 34), morinih majki koje
uzrokuju nevrijeme i kao abe kravi siu mlijeko (Dalmatinska zagora, eo
2007: 253, 258, 259). More/mure su tronoga enska bia s oima u duginim
bojama i kopitima ili papcima umjesto stopala koje uriu pogledom, nou taru
usnule mladie i djevojke, more djecu (Tuepi, Spaji-Vrka 1996: 120; Dalmatinska zagora, eo 2010: 109; Prigorje i Samoborsko gorje, Bai 2011:
30). Srodne su im vilinske pustolovice kojih su se mladii bojali (Dubrovnik,
Bokovi-Stulli 1999: 508). To moda upuuje na povijesni kontinuitet pripisivanja posebnih moi djevicama i zbog toga istodobnog straha mukaraca od
djevianske istoe i enske seksualne nadmoi, pripisivanima predantikim
boicama. S tim u vezi zanimljiv je zapis kazivanja mladia o nonom susretu
s djevojkom iz susjedstva: Nemoj me nikomu ni odati, Luka! Neu, dok se
ne uda. Kad se ja udam, kazuj ti komu oe. Ma, ta sam ti ja skrivijo, pa si
me onako satrla? Zato, to si mi drag! Jadno ensko, kad ne more drukije, i
u vraga e zajmiti, pa ljubiti ili se osvetiti! (Imotska krajina, Kutlea 1997:
388)
182
Iako suvremena bosanskohercegovaka kroatistica Mirna Brki pretpostavlja da su more zapravo folklorizirane ljubomorne ili ostavljene djevojke
(Brki 2012: 40, 43), na temelju kazivanja o prigorskim mladiima kojima je
seoska zajednica jo sredinom 20. st. tolerirala silovanje djevojaka koje bi se
bez nadzora same kretale izvan kue, izuzev onih bez stidnih dlaka (Prigorje, kaz. Bai), moda njihovo demoniziranje svjedoi o mukoj podsvjesnoj
udnji za djevianskom privremenom dominacijom koju e nakon razdjevienja nasilno obuzdati patrijarhalnim normama, istodobno gubei libido.
Kau, da ima dan u godini, kad je ena jaa od ovika, samo Bog nije do, da
se znade, kad je taj dan enske jakosti i snage, jer bi ene sve ljude pobile, pa
ne bi ostalo ljudi na svitu. (Otok, Lovreti 1990: 533)
Budui da je mori u osnovi imena ie. osnova *mer- smrviti, moriti (Belaj 1998: 231), od koje se tvori i prsl. moriti nasmrt muiti, stomorina koji
se kao mikrotoponim prvog kranstva ne nalazi u kontinentalnoj Hrvatskoj
i stoga se pripisuje romanskom podrijetlu, tumai se od naziva sancta Maria/
suto Mara jer su u njihovoj blizini srednjovjekovni sakralni objekti sv. Marije.
Velika i Mala Stomorina puki su nazivi za blagdane Velike i Male Gospe. Stomorina je i vrbina/ukvina (lat. Salix fragilis) girlanda na vrbnikoj proslavi
Vele Gospe te naziv omialjske puke proslave jesenskih plodova na Malu
Gospu (Lorger 2003: www.arhiv.slobodnadalmacija.hr/20031212/mozaik04.
asp). Meutim, prema predaji Stomorski zaljev je opasno mjesto koje treba
izbjegavati (Makarska, kaz. Kuluz), to bi moglo upuivati na stoput silno
mjesto pod okriljem starovjerne slavenske Mare/More. Ta su mjesta opasna
jer je i ona opasna, emu svjedoe tradicijski stihovi o neimenovanoj jahaici
gospodskog podrijetla na vatrenom konju kakva jae i lijepi Ivo s kojim e uz
ivanjski krijes zaplesati u birakom kolu:
Zora zori, rosa pada, / medj gorami pasu stada, / a na briegu pastir sjedi, / pa
u svoje stado gledi. / Stado gledi, k njem dolazi, / k njem dolazi drago svoje,
/ na konjiu ponosnome, / u odielu gospodskome. / Konji joj se briegom
penje, / a nogama tre kamenje, / iz kamena vatra sieva, / a na konju dieva
pjeva. (akovtina, Kuha 1880. II: br. 489)
Striljao je Ivo / strilom med divojke, / pa ustrili dragu / pod livo pazuvo. /
Al besidi draga: / Ne striljaj me, Ivo, / jer ako ja tebe / s tunjom iz nidara, /
zlatom iz rukava, / gore e ti pasti / nego meni strile. (Subotica, Etnografija
Junih Slavena u Maarskoj, n. a. i g: br. 1)
Gori nam vatra krijesnica / uoi goda Ivana. / Nju loi sestra Marija / i njezin
bratac uza nju. / Bratac je granje nasjeko, / Mara je ubra nabrala. / Mara je
ubra nabrala i bratu kitu bosilja. (Vuka, Kuha 1941: br. 303)
Sakupljajte se, devojice, / kraj Dunaja na roice! /Sve su roe povenule, /
samo jedna zaostala, / u polje se zagledala, / e u polju oganj gori, / oko njega kolo igra, / i u kolu brat i seka. / Bratac kolo nadvisuje / i u seku pogleduje:
183
/ Alaj, seko, lepa ti si! / Jo da ima ute kose / i pod kosom plave oi, /
sve bi momke premamila, / ti bi momke, ja devojke! (Vidoevac, Galjevi
Tomi 2011: 294)
Igraj kolo, igraj kolo, u dvadeset i dva, / u tom kolu, u tom kolu lepa Mara
(lepi Ivo) igra. / Zemi, Maro (Ivo), zemi, Maro (Ivo), koga ti je volja! / Zebrala si (zebral jesi), zebrala si (zebral jesi) Maricu divojku (Iveka junaka). /
A ta Mara (ti Ivo), a ta Mara (ti Ivo) medna usta ima, / da me oe, da me oe
poljubiti njima! / Glejte, ljudi, glejte, ljudi, kak se ti dva ljube, / aha, ha, to,
to, to, to je njim i treba! (Donja Dubrava, Kneevi 1993: 88)
U rukama raspjevane gospodske Mare jabuke,4 katkad dunje i narane,

nezaobilazan su tradicijski udavain znak ubojite kuglaste munje slavenske
boice Mor(an)e (Belaj 1998: 189).
Titrala se lepa Mara, oj djevojko, duo mo(ja)! / Dvjema, trima jabukama,
oj, / etirima naranama, oj / Kad se Mara probudila, oj, / sama j sebi
govorila, oj: / Mili Boe, oj Nediljo, oj, / okle meni ogledalo? / Da
bi rekla da j od Boga, oj, / nije vedro ve oblano, oj / Da bi rekla da
j od roda, oj, / nemam roda milostiva, oj / Da bi rekla da j od dragog,
oj, / dragi mi je nadaleko, oj / Skoi Ivo iza jele, oj / Lepa Mara,
evo mene, oj (Bezi Ivanan 1970: LP)
Tako bi netom isproena okica jednu od darovanih jabuka obiajno razbila o tlo u dvoritu (Baka, Sekuli 1991: 360). Ruska bajka kazuje da u
ubojitoj kugli leti baba Jaga, a primorska predaja o goruem kamenju kojim
je Majka Boja Trsatska na Gromikom/Jelenskom polju, iznad kojeg se
uzdizao Gromik Grad, s neba zasipala Osmanlije (Jardas 1994: 79).
Igrala j (ta) zlatna jabuka, oj igrala, igrala j ta zlatna jabuka, oj, igrala j,
ojajna! / Pod lipom (na) stolu gospodskom, oj / stola je (ta) doli padala,
oj / Pala je divojki na krilo, oj / Raznila (ta) vrata trim gradom, oj /
--- (ganec 1941: br. 5)
Oj, djevojko, duo moja / i rumena ruo moja! / to si tako ti rumena? / Il
si Suncu dvore mela, / il Mjesecu kose plela? / Nit sam Suncu dvore mela,
/ nit Mjesecu kose plela, / ve sam stala, pa gledala / gdje se munja s gromom igra, / i munjii s gromovii. / Munja groma nadigrala / s dvima-trima
jabukama / i etirma naranama. / Kad jabuka k nebu leti, / stoji jeka vedra
neba. / Kad od neba k zemlji ide, / sve se trese crna zemlja! (agli kraj
Lipika, Andri 1929: br. 322)
Razornog uinka su i rukotvorni motivi jer je starovjerna boica prelja i

tkalja (Katii 2011: 216-218), kao i osvetoljubiva kletva zbog ljubavne prevare (usp. Belaj 1998: 225-226):
Grka mitologija predstavlja Herine svadbene jabuke koje u ograenom lugu
zajedno sa zmajem Ladonom uvaju veernje vile Hesperide (http://free-os.htnet.hr/
piko/grcka%20mitologija/grcka_h.htm).
4
184
Petroviu konj utee / u perivoj lipje Morje. / Klijela ga j lipa Mora: / Bor
te ubi, Petroviu, / a i tebe i tvog konja! / Ne kun tako, lipa More, / jer ja
znajem lije kleti: / da bis sina ti imala, / u vojsku ga ti poslala, / iz vojske ti
ve ne doo! / Lipa Mara krosna tkala, / a bis mi ga prisnovala / jedan
musur5 i dva kluha. / Ona njemu odgovara: / Bi otale, Petroviu, / kluha
su ti izobana, / a musur ti strmo gleda! (Bol, Ivanan 1982: 259-260)
Lipa Mara enu ela, / vazdan ela, snop naela / s livom rukom, zlatnim
srpom. / Na obana pogledala, po prstu se porezala. / Oj, obane, grom
t ubio, / ovce ti se ne janjile! / Ako ti se i janjile, mrtve janjce pojanjile! /
Oj, djevojko, ne kuni me, pridi blie, poljubi me! / Oj (Badanj, ganec
Sremac 1951: br. 27)
Slavenska boica uporabom toga monog oruja utjee, dakle, na ljudsku

sudbinu, kao i tri boanske starice grke moire (Klota, Laheza, Atropa) i
rimske parke (Nona, Decima, Morta) (Grdei 1960: 46; http://bs.wikipedia.
org/wiki/Mojre). I hrvatska puka pobonost poznaje tri vilinske proricateljice sudbine dobrice/orisnice/sudbin(ic)e/sudnice/suenice/sojenice/sujenice/rejenice/roenice/rojenice/roenice6 (Braica 1999: 90; Roi 2002: 307;
Bai 2011: 27), a slovenska tri starice: Rojenicu koja odluuje o vremenu
roenja, Babicu koja pomae pri roenju i Sojenicu koja prorie sudbinu
(Lokve i Prelo, op 2012: 64). Boicu Suenicu Latvijci su u svojim pretkranskim obrednim napjevima nazivali Mara, Saule, Laime/Laima ili Dkle,
a Polabljani Muokos (Katii 2011: 30-31, 49-50). Sudei o ivotu dajui
ga ili ga prikraujui vraara Mora(na) je vrsna biljarica:
Plei, plei droben tanek, / stopram smo se razigrali! / Hodi, dimo, lepa
Mara, / ljuboga ti glava boli! / Nek ga boli, e ga boli, / zbirajte mu troje
vratvo: / prvo vratvo koprivica, / drugo vratvo veletika, / tree vratvo
komu nika! (Gornji Kuan, ganec 1952: br. 340b)
Oj, Marice, biljarice, / ka imade troje perje, / troje perje i vanelje, / vani,
vani, divani! / O me ekat do nedilje? / Bome ou i do druge. / Nisan
dunja da uvenen, / ni narana da usanen, / ve divojka za junaka, / za junaka,
plava momka. / Kad mu vidin plave oi, / namakne m se san na oi. / I, ihihi!
(Lika, Grevi 2000: 456-457)
4. Marina sudbina
U hrvatskim napjevima o Mari i njezinome izgubljenom oglavlju nalaznik
krune je onaj Drugi, uglavnom mor Maur, Arapin, Crnac (Murat 1996: 615).
Budui da se tako imenovao i ovjek tamnije puti, pretpostavljam da sla5
Musur ili mosur cijev, kalem, tkalaki unak, pula i ledenica (Klai 1990: 909).
6 Brizi za odbaeno novoroene pronaeno u koarici i nasilnoj smrti mladia u pojedinim
hrvatskim trad. pjesmama kumovale su vilinska majka, teta i ki (Katii 2011: 95-113).
185
venska oresinica Mara, jedna od triju mitskih sudbenica, kri svoje ljubavno
obeanje i ne pristaje uz nalaznika krune pripadnika zateenog stanovnitva
na irem mediteranskom tlu s kojim se nekako suodnosi,7 na taj nain upuujui na svoju samoivost. Nju e nastojati ukrotiti mladi takoer visokog
roda i moda svjetlije puti,8 do Marine djevojake dobi neprepoznat joj brat
blizanac od kojeg je odrastala odvojena i udaljena.
etala se lepa Mara, / gori, doli, kre Dunaja. / Kre Dunaja se etala, / vu
Dunaj se nagledala: / Terentete, kak sam fajna, / teruntuka, kak sam fletna!
/ Nega grofa, nit cesara / kojemu bi veru dala! / Car se ee, grofi mladi,
/ k otoj, pro(t) toj lepoj Mari: / Vidi, vidi, lepa Mara, / kak si friko veru
dala! (Sveta Marija, ganec 1992: br. 156)
Kamen-moste, ne lilaj se, / ne lilaj se, ne zibaj se, / dok ne preem preko
tebe, / da napojim edne gerze, / edne gerze i umorne! / Kud su ili kad
s umorni? / Ili jesu po djevojku. / Je l daleko ta djevojka? / Pa ba
nije ni daleko: / do nje ima devet gora / i deseti bor zeleni. / Je li lijepa ta
djevojka? / Pa ba nije ni lijepa: / iz lica joj sunce sija, / a iz ela mjeseina. (Prnjavor, Ivanan 1986: 59)
Sakupljajte se, devojice, / kraj Dunaja na roice! / Sve su roe povenule, /
samo jedna zaostala, / u polje se zagledala, / e u polju oganj gori, / oko njega kolo igra, / i u kolu brat i seka. / Bratac kolo nadvisuje / i u seku pogleduje:
/ Alaj, seko, lepa ti si! / Jo da ima ute kose / i pod kosom plave oi, /
sve bi momke premamila, / ti bi momke, ja devojke! (Vidoevac, Galjevi
Tomi 2011: 294)
Biraka kola s Marom i Ivanom u njihovu sreditu vrhunac su plesnih

dogaanja slavenskih tradicijskih svadbi po uzoru na ivanjsku incestuoznohijerogamijsku svadbu mitskoga blizanakog para koja uzrokuje vrhunac vegetacijskog ciklusa (Belaj 1998: 259).
Pasel se je pisan jelen, / kudek hodi, boga moli: / Daj mi, boe, zlate roge, /
da bum videl pod Karlovec! / Pod Karlovcem ogenj gori, / polek stoji brat z
sestricom: / Da si nismo kaj si jesmo, / ti bi moja ljuba bila! / Bratec mili,
grehota bi bila! / Jedna nas je majka porodila, / jednim nas je mlekom odgojila, / jedna nas je kupelj okupala, / jedna nas je zipka ozibala, / povojom nas
jednim povijala. (Budinina, ganec 1950: 441)
Vice se mojki moljae: / Pusti me, mojko, do grada, / do bila grada Budinja,
/ do lipe More Budinke! / A Vincku mojka govori: / Ne bi te, Vice, pustila /
7
Kao sveenica ona moda posvjetljuje kosu i lice, to je bio uobiajen kultni postupak
jo u predantiko doba. U jednoj pjesmi iz pjesmarice srpskog jezikoslovca Vuka Stefanovia
Karadia (1787. 1864.) na upit zato tee mutna, rijeka Dunav odgovara da je mute djevojke
avolice koje perunikom bijele lice (Vuk I: 669 u Ajdai 2007).
8 Prema bjeloruskim predajama Perun je crnook, crnokos i zlatobrad. (Na podatku
posredovanom 16. VII. 2012. e-prepiskom zahvaljujem akademiku Radoslavu Katiiu.)
186

do tvojih ornih oiju, / do mojih utih kosiju. / A Vice mojci ne haje, / neg
gre ga gori u komore / i vazme tri lipo dora, / i gre ga grodu Budinju, / nahodi
Moru Budinku. / Tot More sonak boravi, / a stane Vince pensati / kako e
Moru probudit. / Stavi njom parsten na ruci, / s otim se More ne budi; / stavi
njom venac na glovi, / s otim se More ne budi; / stavi njom jabuk u njidra, /
s otim se More probudi. / Fala ti budi, Boe moj, / od kog su mi ta tri dora?
/ Da reem da s mi od Boga, / od Boga nisam dostojna; / da reem da s mi
od brae, / od brae nisam nauna; / da reem da s mi od droga, / drogo j
daleko od mene. / Tote se kolo zamee, / svako je drogo i s drogim, / a lipa
More nema s kim. / Tote se kolo zaigralo, / svako je drogo i s drogim, / a lipa
More i s Vickom. / A Vicko Mori govori: / Bis, More, drogog poznala? /
Kako ga ne bi poznala? / Visok je kano jelica, / rumen je kako ruica, / rude
je glave kako vi, / u svem bi rekla da ste vi! (Starigrad, Bersa 1944: 212)
Meutim, zbog suprugove nevjere (Belaj 1998: 317), a moda i nekonzumacije braka, Marin brani ivot obiljeen je nesreom i zavrava traginom
smru oba ostarjela fiziki i duevno porunjela suprunika,9 to je preduvjet za uspostavu novogodinjega vegetacijskog ciklusa (Katii 2010: 389396). Na to upuuju hrvatski pokladni (Belaj 1998: 323) i etveni (Belaj 1998:
297, 310) obiaji te pojedine hrvatske tradicijske pjesme.
Sjedi Mara na ardaku, / na krilu joj Jovo spava. / Oko nje se janje vije / te
skakue i blekue. / Od otole, janje moje! / Ne skakui, ne blebei, / ne
budi mi Jova moga, / e je trudan i umoran, / e je svu no prepjevao, / prepjevao, preigrao, / u tom kolu me djevojke! / Sve djevojke nadigrao, / a
nevjeste izljubio! (Risan u Dalmaciji, Kuha 1941. V: br. 91)
to mi radi, Mare moja? / Ovce uvam, moj Ivane! / Ukrau
ti Mare janje! / Ne e ukras, moj Ivane! / Ti si drimna, Mare
moja! / Ti e zaspat, Mare moja! / Ja u ukrast tvoje janje! (Vinjani Donji, Ivanan 1981b: 65)
Mara spava kraj Dunaja, / malo se je okrenula, / v Dunaj se je omeknula.
/ Mara ftaplja, venec plava: / Venec, venec moj zeleni, / ti mi pove
momu ocu / naj ne kosi rosnu travu, / rosna trava suze moje! / Mara ftaplja, venec plava: / Venec, venec moj zeleni, / ti mi pove moje majke
/ naj ne bere trninice, / trninice oi moje! / Mara ftaplja, venec plava: /
Venec, venec moj zeleni, / ti mi pove moje sestre / naj ne bere rane rue,
/ rane rue lica moja! (Novigrad Podravski, ganec 1950: br. 247)
9 Mora iz slovenskog krasa uzrokuje jo i zrane vrtloge, a pred svojom protivnicom

Makurkom skriva se krajem godine preobuena u muko bie koje ljudi zovu Pust, spaljujui
najzad njegovu lutku zbog nedaa koje u drugom dijelu godine uzrokuje (Lokve i Prelo, ok
2012: 47).
187
5. Zakljuak
Iako hrvatski obredni stihovi o mitskoj lepoj Mari nisu najpouzdaniji
izvor promiljanjima o monoj pretkranskoj slavenskoj boici, jer se u
povijesnome novovjernome kontinuitetu njihov sakralni sadraj prilagoavao,
mijenjao i profanizirao, ili su po sjeanju na meloritamske i sintaktiko-sintagmatske predloke iz starijega obredno-tradicijskog repertoara ispjevani
kasnije na suvremenije obiajne i svakodnevne teme, u irem kulturolokom
kontekstu pojedini njihovi motivi upuuju na mogue Marino (pred)antiko
podrijetlo.
Moda se na prvotno mitski sadraj tih napjeva nadograuju i motivi interesnog braka visokodostojanstvenog para, u jednom stvarnom vremenu uvrstivi suivot dviju kulturnih zajednica kojoj svadbeni mitski Dunaj postaje
stvarna rijeka Dunav.10
Dolee sivi sokole, / dolee uri u dvore. / Izlazi uro sokolu / i stade plait
sokola. / Govori sivi sokole: / Nemoj me, uro, plaiti, / doi e doba godine / kad e me, uro, bratiti! / I stat e vode Dunava, / i stat e draga jezera: /
ti e me onda bratiti, / da tvoje svate prevedem / i tebe s Marom prenesem.
(Kuha 1880. IV: br. 1203)
ini se da pjesniki motiv Marine krune hrvatskih tradicijskih pjesama

zabiljeenih u Pokuplju, Istri, Hrvatskom primorju, Lici, Srijemu, neretvanskom kraju, Bosni i Hercegovini upuuje na nastojanja mitske udavae oko
odgaanja vlastite udaje, svjesne loijeg statusa ene od statusa djevojke u
tradicijskoj obiteljskoj zadruzi, moda i zbog njezinih vjerskih zavjeta, te na
oduzimanje (vladarske) asti predstavnice iz domicilne obitelji visokog roda
po dolasku Slavena na Jadransko more. Svojevrsni nastavak toj pjesmi mogli
bi biti stihovi o usanduenoj Mari koju uspijevaju osloboditi jedino novopridolice, pa je brak s jednim od njih u konanici izvjestan:
Majka Maru sitno pletijae / od petero i od devetero; / pletu Maru bjelu
kosu nae, / pa ovako keri govorila: / Keri Mare, to se ne udaje? /
Mlaa ti se braa ienie, / mlae ti se sestre poudae. / Mara majci tiho
odgovara: / Nek se ene mlaa braa moja! / Nek s udaju mlae seke moje!
/ Koja mi se hitnja udavati? / Tunja njesam, istrunuti neu, / ni jabuka, izagnjiti neu. / isto srebro porati nee, / srebru e se kujundija nai. / I
meni e suen danak doi / il jesenas, ili e veeras. / Udat u se i pokajat u
10
S tim su u vezi moda i obiajni prijelaz pokladnih buara preko Dunava na Koliu
u okakom Mohau/Muvau i predaja o nesretnoj ljubavi Marice i Matije (Lechner 1987:
167-169; http://hr.wikipedia.org/wiki/Pohod_bu%C5%A1ara). Lat. Dnuvius Slaveni
su vjerojatno preuzeli od Daana, odnosno od Gota. Dolazi u znaenjima daleka, nepoznata
rijeka i more (stpolj.), duboke vode s visokim obalama i stajaa, duboka voda (polj.), bara
i vodeni plav (ukr.) te potok (rus.) (Jagi 1876: 150-176, Mainskij 1981: 121, Loma 1993:
197, Trubaev 1996: 11 i 2003: 164 u Deteli Ili 2006: 42-43).
188
se, / spominjat e carstvo djevojako / i ovako sebi govoriti: / - Car ti bijah

dok djevojka bijah, / a sad njesam ni car ni djevojka. / Udadoh se i izgubih
carstvo. / A da mi se dadu povratiti, / umjela bih istom carevati! (Sarajevo,
Andri 1929: br. 294)
Izvir-voda izvirala, / sitno trunje pobacala / i u trunju sanduk bijeli, u sanduku lijepa Mara. / Lijepa Mara progovara: / Ko bi mene izbavio, / taj bi
mene poljubio. / Otud idu tri andara, / nose kljue na rukama. / Oprobae,
ne mogae, uzdahnue, pa odoe, / lijepu Maru ostavie. / Otud idu tri Vlaia, nose kljue na rukama. / Oprobae, ne mogae, uzdahnue, pa odoe, /
lijepu Maru ostavie. / Otud idu tri okia, / nose kljue na rukama. / Oprobae, otvorie, / lijepu Maru izbavie, / izbavie, poljubie. (Plako, Ivanan
1981a: 62-63)
Literatura i drugi izvori

Publikacije:
Andri, Nikola. 1929. Hrvatske narodne pjesme, knjiga sedma. Zagreb: MH.
Bai, Zdenko. 2011. Sjeverozapadni vjetar o vilenjacima i elementarnim
biima sjeverozapadnog dijela Medvednice pa do Samoborskog
kraja. Zagreb: Planetopija.
Belaj, Vitomir. 1998. Hod kroz godinu. Zagreb. Golden marketing.
Bersa, Blagoje. 1944. Zbirka narodnih popievaka (iz Dalmacije). Zagreb:
HAZU.
Bokovi-Stulli, Maja. 1999. O usmenoj tradiciji i o ivotu. Zagreb: Konzor.
Botica, Stipe. 1990. Biserno uresje izbor iz hrvatske usmene ljubavne poezije. Zagreb: Mladost.
Botica, Stipe. 1997. Hrvatske usmene lirske pjesme. Zagreb: Alfa.
Braica, Silvio. 1999. Pojmovnik hrvatske etnografije i etnologije. Ethnologica dalmatica, vol. 8. Split: EM, 5-119.
Brki, Mirna. 2012. Mora, ensko demonoloko bie, u suvremenim kazivanjima Hrvata u Bosni i Hercegovini. Filoloke studije 1. Perm:
Filoloki fakultet, Ljubljana: Filozofski fakultet, Skopje: Institut za
makedonsku knjievnost, Zagreb: Filozofski fakultet.
Cavendish, Richard Trevor O. Ling. 1982. Rim. Mitologija Ilustrirana
enciklopedija. Zagreb: Mladost, 136-143.
ok, Boris. V siju meseine Ustno izroilo Lokve, Prelo in blinje okolice.
(Studia mythologica Slavica supplementa, suppementum 5.) Ljubljana: Intitut za arheologijo ZRC SAZU, Intitut za narodopisje,
Zaloba ZRC.
189
Deteli, Mirjana Marija Ili. 2006. Beli grad poreklo epske formule i
slovenskog toponima. Beograd: Balkanoloki institut SANU.
Furi, Ivo. 1988. Narodno stvaralatvo ibenskog podruja III. ibenik:
Muzej grada ibenika.
Galjevi Tomi, Katica. 2010. Selo i upa Viduevac. Zagreb: Ibis grafika.
Grbi, Jadranka. 2007. Dekodiranje ovozemaljskih ina: vjerovanja o ivotinjama u hrvatskoj etnografiji. U Kulturni bestijarij [ur. S. Marjani i
A. Zaradija Ki]. Zagreb: IEF HSN, 217-275.
Grevi, Jure. 2000. Kompolje, ivot i narodni obiaji. Otoac: Katedra akavskog sabora pokrajine Gacke.
Grdei, Vatroslav. 1960. Popularni tuma mitolokih rijei i izraza starih
Slavena, Grka i Rimljana. Zagreb: v. n.
Hesiod. 2005. Poslovi i dani. Postanak bogova. Homerove himne. Zagreb:
Demetra.
Homer. 1987. Ilijada. Zagreb: Nakladni zavod MH.
Ivanan, Ivan. 1981a. Narodni plesovi i igre u Lici. Zagreb: PSH.
Ivanan, Ivan. 1981b. Narodni plesovi Dalmacije 2. Zagreb: PS Hrvatske.
Ivanan, Ivan. 1982. Narodni plesovi Dalmacije 3. Zagreb: PS Hrvatske.
Ivanan, Ivan. 1986. Narodni plesni obiaji Banije i Pounja. Zagreb: KPS
Hrvatske.
Ivani-Dusper, urica. 2003. Crkveniki besedar. Rijeka: Adami Crikvenica: Ustanova u kulturi Dr. Ivan Kostreni.
Jardas, Ivo. 1994. [1957]. Kastavtina graa o narodnom ivotu i obiajima u kastavskom govoru (zbornik 3). Rijeka: KPD Ivan Mateti
Ronjgov.
Karaka, Branko. 2006. 100 najljepih crnogorskih narodnih pjesama/100
schnsten Montenegrinischen volkslieder. Be/Wien: Austrijsko-crnogorsko drutvo/sterreichisch-Montenegrinische Gesellschaft.
Katii, Radoslav. 2010. Zeleni lug. Zagreb: Ibis grafika, MH Moenika
Draga: KS Opine Moenika Draga.
Katii, Radoslav. 2011. Gazdarica na vratima. Zagreb: Ibis Grafika i MH
Moenika Draga: KS Opine Moenika Draga.
Kekez, Josip. 1986. Proimanje usmene i pisane kajkavske knjievnosti starijih razdoblja. U: Usmena i pisana kajkavska knjievnost proimanja i odnosi. (Ivo Kalinski, ur.), Kaj 2. Zagreb: Kajkavsko spravie,
29-58.
Klai, Bratoljub. 1998. Rjenik stranih rijei (A ). Zagreb.
190
Kneevi, Goran. 1993. Nae kolo veliko, hrvatski djeji folklor. Zagreb: Ethno.
Kuha, Franjo. 1880. Juno-slovjenske narodne popijevke II. Zagreb: vlastita
naklada.
Kuha, Franjo. 1880. Juno-slovjenske narodne popijevke IV. Zagreb: vlastita
naklada.
Kuha, Franjo. 1941. Juno-slovjenske narodne popijevke, V. Zagreb: JAZU.
Kutlea, Silvestar. 1997. ivot i obiaji u Imockoj krajini. Imotski: MH,
Split: Zavod za znanstveni i umjetniki rad u Splitu HAZU.
Lechner, Zdenka. 1978. Bue pokladni obiaj u baranjskih Hrvata. Etnoloki prilozi 1. Zagreb: Odsjek za etnologiju Filozofskog fakulteta
Sveuilita u Zagrebu, 159-174.
Lovreti, Josip. 1990. Otok. Vinkovci: KIC Privlaica.
Marjani, Suzana. 2011. Mitoloka i mitotvorna pria o poveznici Perun
Perunika. U Perunovo koplje Studia mythologica Slavica [ur.
A. Pleterski i T. Vinak]. Ljubljana: Intitut za arheologijo ZRC
SAZU, Zaloba ZRC, 109-120.
Modrijan, Slavko. 1943-1944. Proljee glazba za mlade, god. V, sv. I. Zagreb: HDT.
Murat, Andro [prir. Tanja Peri-Polonijo]. 1996. Narodne pjesme iz Luke na
ipanu. Zagreb: MH.
Novak, Marija. 2007. Tragovi hrvatske mitologije. Zagreb: IEF.
Orli, Drago. 2008. torice od trig i triguni (drugo, dop. i pro. izdanje).
Zagreb Sarajevo: Zoro.
Peri, B. Tomo Pletenac. 2008. Fantastina bia Istre i Kvarnera. Zagreb:
Vukovi & Runji.
Peri-Polonijo, Tanja. 1997 [1880]. Hrvatske narodne pjesme to se pjevaju
u Istri i na Kvarnerskih otocih. Pazin: IKD Juraj Dobrila.
Perowne, Stewart. 1986. Rimska mitologija. Rijeka: Otokar Kerovani.
Roi, Vatroslav. 2002 [1998]. Prigorje. Narodni ivot i obiaji. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Sekuli, Ante. 1991. Baki Hrvati. Zagreb: JAZU.
Spaji-Vrka, Vedrana. 1996. Tuepi odrastanje u tradicijskoj kulturi Hrvata. Zagreb: Naklada MD.
Schwab, Gustav. 1964. Renik mitlokih i drugih manje poznatih pojmova.
Predanja klasine starine [ur. Milan V. Dimi]. Beograd: Branko
onovi, 203-239.
191
eo, Luka. 2007. Vjerovanje u bia koja se pretvaraju u ivotinje. U Kulturni

bestijarij [ur. S. Marjani i A. Zaradija Ki]. Zagreb: IEF HSN,
253-275.
eo, Luka. 2010. Kazivanja o nadnaravnom prema lokalnim temeljima
grupne pripadnosti. Etnoloka tribina, 40 (1910) br. 33. Zagreb: Hrvatsko etnoloko drutvo, 107-115.
ganec, Vinko. 1941. Hrvatske puke popijevke, III., Zagreb: vlastita naklada.
ganec, Vinko. 1950. Hrvatske narodne pjesme kajkavske. Zagreb: MH.
ganec, Vinko.1952. Narodne popijevke Hrvatskog zagorja tekstovi. Zagreb: JAZU.
ganec, Vinko. 1992. Hrvatske puke popijevke iz Meimurja, knj. II. Zagreb:
IEF.
ganec, Vinko Nada Sremac. 1951. Hrvatske narodne pjesme i plesovi. Zagreb: Seljaka sloga.
*** n. g. Etnografija Junih Slavena u Maarskoj 1. Budimpeta: MED DS
Junih Slavena u Maarskoj.
Zvuni zapisi:
Katii, Mato: Svatovski obiaji Primorski obiaji Badnjeg dana, Boia i
epan dana (DVD).
Smokovljani Visoani: KU Zlatopas.
Bezi, Jerko Ivan Ivanan. 1970. Da si od srebra, da si od zlata (LP). Zagreb:
Jugoton.
Mrene stranice:
Ajdai, Dejan. 2007. Riznica srpska Boje u narodnoj poeziji. Beograd:
SANU. www.riznicasrpska.net/knjizevnost/index.php?PHPSESSID
=5b439f22046a569d19b78ac70efbc48d&topic=182.0, 10. V. 2011.
Bugari u Hrvatskoj Praznici i obiaji: Baba Marta. http://www.bugari-uhrvatskoj.com/?p=234, 19. VIII. 2011.
Enciklopedija grke mitologije Hesperide. http://free-os.htnet.hr/piko/
grcka%20mitologija/grcka_h.htm, 2. V. 2013.
Iris, Goddess Of the Rainbow. http://www.fjkluth.com/iris.html, 22. I. 2012.
Legende o cveu Ljubiica. http://www.serbianforum.org/knjizevnost/104675legende-o-cvecu.html, 29. XI. 2011.
Lorger, Sreko. 12. XII. 2003. Dalmatinske rijei: Stomorska (Stomorija, Stomorina...). http://www.arhiv.slobodnadalmacija.hr/20031212/mozaik04.asp, 3. IV. 2012.
192
Mojre. http://bs.wikipedia.org/wiki/Mojre, 2. V. 2013.

Pitija. http://www.hr.wikipedia.org/wiki/Pitija, 17. II. 2012.
Pohod buara. http://hr.wikipedia.org/wiki/Pohod_bu%C5%A1ara, 2. V.
2013.
Kazivai:
Bagur, Vidoslav, etnokoreolog i plesni pedagog iz Metkovia, ro. 1938. u
Metkoviu (zabiljeila L. Bajuk, 20. VII. 2003.)
Bai, Zdenko, dipl. ilustrator i filmski animator iz Zagreba, ro. 1980. u Zagrebu (zabiljeila L. Bajuk, 9. XII. 2011.)
Burin, Ana, kuanica iz Graba, ro. 1947. u Podima-Grab (zabiljeili L. Bajuk
i J. Duki, 30. I. 2013.)
Cacan, Fikret, prevoditelj i knjievnik iz Zagreba, ro. 1958. u Zenici (zabiljeila L. Bajuk, 7. VIII. 2011.)
Kritofi, Anika i Gabrijela Novak iz Stanetinca, ro. 1942. i 1943. u Stanetincu (zabiljeio T. Vinak, 19. III. 2012.)
Kuluz, eljko, knjievnik i ravnatelj Gradske knjinice u Makarskoj, ro.
1952. u Starigradu na otoku Hvaru (zabiljeila L. Bajuk 6. VIII.
2011.)
Kutnjak, Magdalena i Branko, komunalni radnik i kuanica iz Selnice, ro.
1960. i 1931. u Zaveaku (zabiljeila L. Bajuk, 19. VI. 2012.)
Lermann, Ljiljana, glazbena producentica iz Zagreba (zabiljeila L. Bajuk, 23.
V. 2012.)
Novak, Ivan, soboslikar u miru iz Zasadbrega, ro. 1937. u Zasadbregu (zabiljeila L. Bajuk, 8. VIII. 2012.)
korjanec, Jelena, kuanica iz Sv. Urbana, ro. 1943. u Martinovskom vrhu
(zabiljeila J. Lovrec, 11. IX. 2012.)
uul, Ante, knjievnik i izdava iz Grubina, ro. 1946. u Grubinama (zabiljeila L. Bajuk, 22. IV. 2013.)
193
Lidija Bajuk
Who Is The Beautiful Mara In Croatian Oral Poetry
Summary
Croatian ritual-customary chants, in which the central character is lepa/lipa/lijepa Mara (means beautiful Mara) according to the efforts of linguist Radoslav Katii
and ethnologist Vitomir Belaj about the reconstruction of ancient Slavic mythic representations based on the Slavic and Baltic ritual-customary texts in which, according
to Russian linguists Vyacheslav Vselovodovich Ivanov and Vladimir Nikolayevich
Toporov, remnants of Indo-European myth of cosmogonic conflict of Gromovik and
Snake/Dragon can be found, are also remnants of versified forms of orthodox Slavic
texts. They mostly deal with the cultural environment, appearance, behavior and fate
of the mythical bride, daughter of the goddess of the Earth and the god of Heaven.
Data from the Croatian oral literature, ethnography, linguistics, history and anthropology may indicate a marriage of convenience of real people a young woman and a
young manto whom, due to their higher origin, mythical properties were ascribed
contributing to the clarification of the historical circumstances of the meeting between
the ancient local inhabitants and the newly-arrived Slavs on Croatian soil.
Keywords: Croatian ritual-customary chants, female ancient mythical creatures,
female Slavic creatures, mythical Slavic wedding, marriage of convenience.
Translated by Vedran Pavli
Mitski svijet Zagore u kontekstu europske

mitologije
Prof. dr. sc. Marko Dragi
Filozofski fakultet Sveuilita u Splitu
Odsjek za hrvatski jezik i knjievnost
UDK: 398.47 (497.5 Dalmatinska zagora)

Primljeno, 13. veljae 2013.
I tako se jo uvijek onim potajnim daklem, moda malo i otvrdlim, ulima sporazumijevamo sa svim stvarima, biima i duhovima u tom otajstvenom i jedinstvenom
Bojem svijetu. Pogledaj ovo kamenje. im padne mjeseina vidjet e kako se tihano
nadimlje i die. U svakom kamenu po jedan duh, u svakoj jeli vila, na svakom groblju
strailo, na svakom putu nagaz, u svakoj jami jauk, na svakom izvoru arolija. I tamo
sve do zvijezda i sazvijea, do neba i nebesa, daklem, beskrajni svijet duhova ogrnut
golemim platem Boje ljubavi. Ako nam to oduzme im e nas zaodjenuti.
Ivan Raos Prosjaci i sinovi
U radu se navodi etrdesetak suvremenih zapisa mitskih i demonolokih predaja. Ti zapisi nastajali su od 2004. do 2012. godine u: Postinjama Donjim, Muu Donjem, Nevestu, Vinovu Gornjem, Muu, Uneiu, Kijevu, avoglavama, Planjanima, Koprnu, Ceri. Vila je najee
mitsko bie u Zagori i uope u hrvatskoj, europskoj, posebice slavenskoj
mitologiji. Mora je najee demonsko bie u mitologiji Zagore. Ostala demonska bia: vjetice, more, vjeci, irudica, loda, vukodlaci, manjinjergo, crni ovan nalaze se u predajama Hrvata u drugim krajevima.
U radu se navode i interpretiraju i eshatoloke predaje, kao i predaje o
duhovima. Izvorno navedene predaje u radu imaju iznimno filoloko,
antropoloko i etnoloko blago. Sve te predaje imaju estetsku, ivotnu,
edukativnu i didaktiku funkciju. Od dvadesetak kazivaica i kazivaa
u radu najstarija je roena 1923., a umrla je 2009. godine. Najmlae su
dvije kazivaice roene 1956. godine, a kazale su dvije predaje. Predaje
se interpretiraju u etnolokom, antropolokom i biblijskom kontekstu, te
u kontekstu europske mitologije.
Kljune rijei: vila, demonska bia, puka vjerovanja, usmene prie,
mitologija.
Uvod
Ivan Lovri jo u 18. stoljeu zapisao je kako Zagorani ive zajedno te
su slini gomili mravi koji rade zajedniki dobro. Vrijedni Zagorani kroz
minulih trinaest stoljea usmenom tradicijom sauvali su svoju kulturnu batinu koja je zajedniko bogatstvo jednoga naroda i ovjeanstva. Vaan dio te
batine jesu predaje o mitskim i demonskim biima. Kulturna batina u Zagori
196
nedostatno je istraena. Stoga se u ovom radu navodi etrdesetak suvremenih zapisa mitskih i demonolokih predaja. Ti zapisi nastajali su od 2004. do
2012. godine u: Postinjama Donjim, Muu Donjem, Nevestu, Vinovu Gornjem, Muu, Uneiu, Kijevu, avoglavama, Planjanima, Koprnu, Ceri.
Vila je najee mitsko bie u Zagori i uope u hrvatskoj mitologiji. U
predajama iz Zagore demonska bia su: vjetice, more, vjeci, irudica, loda,
vukodlaci, manjinjergo, crni ovan. U radu se navode i interpretiraju eshatoloke predaje, kao i predaje o duhovima.
U mitskim i demonolokim predajama esto se govori o stvarnim osobama. Stoga su iz etikih razloga u predajama izostavljena imena. Takoer su
izostavljena imena kazivaica i kazivaa koji spominju osobne doivljaje.
Predaje se interpretiraju u etnolokom, antropolokom i biblijskom kontekstu, te u kontekstu europske mitologije.
Cilj rada je sauvati predaje od zaborava, te ukazati na njihovu estetsku i
ivotnu funkciju.
1. Vile
Vile su esta stvorenja u mnogim svjetskim mitologijama. U hinduistikoj
i budistikoj mitologiji prikazu vila odgovaraju apsare. U grkoj mitologiji
nimfe su poluboanske mlade ene koje imaju obiljeja vila.
U germanskoj je mitologiji Walkira ratnica. Rusi i esi pripovijedaju o
vilama rusaljkama. U hrvatskoj tradicijskoj batini kraljice ljelje nazivaju se
i rusaljkama. To je slavenski naziv za vodene vile.1 Po nekim drevnim predajama rano preminule djevojke i ene pretvarale su se u vodene vile - rusaljke. Neki antropolozi smatraju da su u narodnoj mitologiji rusaljke nasljednice vila. U junoj Dalmaciji blagdan Duhovi naziva se Rusalije. Slovenci taj
blagdan nazivaju Risale, a risalak, risalek, risaliek slovenski je naziv za
svibanj. Kod Rusa su, takoer, rusalije vezane uz Duhove. Ukrajinci i Bjelorusi duhovsku nedjelju nazivaju rusalnom nedjeljom. Kod eha se taj praznik
zvao Rusadle. U Bugarskoj su se obredni igrai nazivali rusalije, a mjesec
lipanj nazivan je rusalski mjesec. U Rumunjskoj je narodni naziv za Duhove
bio Rusali. U Makedoniji su se Duhovi nazivali Rusale.2 U Rusiji i Poljskoj i
danas se odravaju sveanosti posveene rusalkama, zvane Rusalije.3
1 piro Kulii, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraivanja posebno balkanolokih,
Sarajevo 1979., 139.

2 Slobodan Zeevi, Elementi nae mitologije u narodnim obredima uz igru, Izdanja muzeja
grada Zenice, Radovi V, Zenica, 1973., 99-100.
3 Franjo Ledi, Mitologija Slavena: Tragom kultova i vjerovanja starih Slavena knjiga 1,
Zagreb, 1969., str. 100.
M. Dragi, Mitski svijet Zagore u kontekstu europske mitologije
197
Bugari pripovijedaju i o samovilama. Vile u 6. st. spominje bizantski pisac Prokopije iz Cezareje u svom djelu De bellis (O ratovima).4 Vile se spominju i u Zlatnoj legendi Jakoba od Voragine.5
1.1. Postanak vila
Slovaci vile smatraju duama zarunica koje su umrle poslije zaruka te
lutaju od ume do ume traei mir. Poljaci pripovijedaju da su vile due lijepih djevojaka koje zbog svojih grijeha vjeno lebde izmeu neba i zemlje.
Srbi pripovijedaju da se vile raaju iz rose s nekoga crvenog jesenjeg cvijea.6
Hrvati pripovijedaju da je Bog iz raja prognao Adama i Evu. Bog se saalio te odluio sii na zemlju i vidjeti kako ive. Kad ih je pronaao, upitao ih
je koliko imaju djece. Adama i Evu bilo je sram to imaju mnogo djece, pa su
slagali da ih imaju estero, iako su ih imali dvanaestero. Na to je Bog rekao:
Koliko vidljivih, toliko nevidljivih; te su od zatajene djece nastale vile. Po drugim predajama Eva je zatajila najljepe keri i zato je Bog odredio da te keri
budu vile, da ih nitko ne moe vidjeti i da su one posebne. One su postojale
o tada i one postoje vjeito do dana dananjega, a postojat e i do stranoga
suda.7 Takoer se pripovijeda: Adam i Eva su izrodili pedesetoro dice i stid
ih je bilo dovesti svu dicu na krtenje, pa su ih doveli samo tridesetoro, a Bog
je sveznajui znao da ih imaju jo 20. Ljutit na njih, Bog im ree: Zato niste
doveli svu svoju dicu na krtenje, ti to su vam kui ostali, sve vam bile vile i
vitice. O tada su se u svitu nastanile vile.8
Hrvati pripovijedaju i da su vile due ubijenih ili prerano umrlih djevojaka ili djece.
1.2. Percepcija vila
Percepcija vila razlikuje se u zapadnoeuropskim i istonoeuropskim zemljama. U britanskim mitskim predajama, vile su mala umska stvorenja s
krilima, a okupljaju se oko cvijea, potoka i jezera.
piro Kulii, Stara Slavenska religija, 139.

Jakob je roen oko 1230. godine u Voragini (danas Varazze kod Genove). S etrnaest
godina stupio je u novoosnovani dominikanski red. Bio je vrstan govornik, propovjednik i
nadbiskup Genove. Umro je 13. ili 14. srpnja 1298. godine. Papa Pio VII. Jakoba iz Voragine
1816. godine proglasio je blaenim. Njegovo djelo Legenda aurea objavljeno 1273. godine
ubrzo je prevedeno na mnoge jezike i bilo najitanijim djelom u srednjem vijeku.
6 Louis Leger, Slavenska mitologija, Grafos, Beograd, 1984., str. 140-142.
7 Kazao je 2007. godine u Mostaru, Marijan Mari, ro. 1928. godine.
8 Dijani Zovko kazala je Veronika Bonjak, roena Bonjak 1938. godine u Grabovoj Dragi,
opina iroki Brijeg, umrla 08. 08. 2011. u Mostaru. Rkp. FF MO, sv. 2012., D.
5
198
U slavenskoj i hrvatskoj mitologiji, vile su bajkovite ljepotice, gotovo

uvijek u dugim bijelim, rjee plavim haljinama, dugih zlatnoutih poeljanih
kosa, s modrim ili zelenim oima, s cvjetnim vijencem na glavi, milozvunoga glasa, hitre i vitke. Olienje su ljepote.
Pria se da su zavodile mladie javljajui im se u snu. Jedni pripovijedaju
da su ih vile izlijeile; drugi da su siromanim djevojkama pomagale bre
istkati ruho za udaju; trei da su pomagale nejakim pastirima; etvrti da su
mlade prenijele preko jezera u planinu, a stare pred crkvu; vjeto lijee rane
zadobivene u bojevima. Junacima su dojavljivale vijesti o Turcima. Slavonci
pripovijedaju da su vile donosile blagoslov mjestu u kojem su obitavale. Pria
se da su vile svojim dobroiniteljima ostavljale bogate darove. Ukoliko bi
se pokazala ljudska pohlepa, ti darovi pretvarani su u prainu ili ugljen. U
hrvatskim predajama vile su ljude darivale tjelesnom ili duhovnom snagom;
nejakim pastirima darivale su jakost; neuglednim djevojkama darivale su ljepotu. Na blagdan roenja svetoga Ivana Krstitelja vile su pomlaivale ljude.
To vjerovanje ogleda se u ophodu ladarica ivanica na blagdan 24. lipnja.
Vile odgajaju ljude da budu obzirni, skromni, dobri, a djevojke i ene poduavaju tkanju, pravljenju kruha, lijeenju i dr. Takoer, prema predajama, uvaju
djecu od pogibelji.
Katolika crkva nikada nije zabranjivala prie o vilama. O omiljenosti
vila u Hrvata svjedoi i poslovica Ako nisi podojio vilu, nisi dobar ovik.
Pripovijeda se da su vile nestale zbog ljudskih grijeha.
***
Vile su inile zlo jedino ako bi im se tko zamjerio izdavi tajnu da imaju
magaree ili konjsko kopito ili kozji papak. U Vinovu Gornjem informant je
pripovijedao o doivljaju svoje rodice Anice: Tamo ja bila jedanput, u Moseu kod blaga kad, u jednoj rupi dole, igraju cure. Kad vidila ja, kae, da nisu
njima noge dole ka u cura, nego ka u magaraca.
Narod postojanje kopita ili papaka opravdava, jer su vile na taj nain mogle savladati teko pristupane prilaze svojim stanitima.
Koliko je do sada poznato, jedino u podbiokovskom i zabiokovskom kraju Hrvati pripovijedaju o crnim vilama. Te su vile, prema predajama, napadale
prolaznike gaajui ih kamenjem.
1.3. Stanita i nazivi vila
Prema predajama vile ive u oblacima; na planinama; u umama; poljima;
peinama; bunarima; potocima; rijekama; jezerima; morima. Na dalmatinskom podruju stanita vila bila su Biokovo, Mosor, Omi i Velebit.
199
S obzirom na stanita, ljudi su vile podijelili na Oblakinje, Planinkinje,

Vodarkinje, Jezerkinje. Vjeruje se da ima devet vrsta vila.
Meu vile neki svrstavaju i Suenice koje upravljaju ovjekovom sudbinom. U grkoj mitologiji to su Moire (Laheza, Klota, Atropa), keltske Wyrde,
i rimske Parke (Nona, Decima i Morta), u nordijskoj tri Norne (Urd, Verdandi
i Skuld) i sl. Prema predaji, one tri dana nakon roenja posjeuju dijete te mu
dosuuju sudbinu. Prva Suenica tka nit ivota (roenje), druga odvija ivotni
vijek, a trea prekida ivot.
Suenice se obino prikazuju kao starice, a vile kao mlade, iznimno lijepe
djevojke. U hrvatskoj mitologiji Suenice se jo nazivaju: Roenice, Orisnice,
Rojenice, Roanice, Sudbenice, Suenice, Sudije, Usude, Sudnice. Suenice
se najee javljaju kao trijada, ali i kao sedam vila.
1.4. Vilinski svijet u Zagori
Vjerovalo se da se u kosi vila nalazi snaga i ivot, pa bi junaci esto oko
pojasa znali nositi viline vlasi, koje bi ih inile jakima i nepobjedivima.9 Ukoliko bi netko vili iupao vlas, ona bi ga proklela, a zatim umrla od tuge:
Kad vile kolo igraju ... imadu duge kose i ako se sluajno vila zaplete ... ako
dozove nekoga momka da joj otplete kose... I kad toga momka ona zove da
joj rasplete kose, ako se zapela, ne znan negdi za bus ili tako, ne smi dlaka
puknit. Ako on skine te dlake, a nijedna ne pukne; onda se ona njemu ukae
i postane njegova vila. A ako mu sluajno dlaka pukne, onda ga ona prokune,
a zatim i sama umre.10
esti su motivi konjskih griva koje su vile splele. Te grive nitko ne bi

smio dirati jer bi uslijedila kazna:
Vile su volile jahat konje. One su uvik imale dobre i najbolje konje. Uzme ti
konja iz tale i ona njega jai. I ona ti ga ponovo vrati u kuu. A kad ga jai,
ona njemu splete grivu. I onda kad ona splete tu grivu, ne smi se dirat. Ne
smi je nikad ostri, jer je to urok. Ako je ostrie, onda konj krepa. I onda
vie nema ni srie za tu kuu. Znai ... vilinske kose ne diraj.11
Ope je vjerovanje bilo da se grive ne smiju raspletati, nego se moralo

ekati da se same raspletu:
9 Marini Zoko kazao je Luka Uruli, ro. 1956. g. u Postinjama Donjim. Rkp. FF ST, sv.
2011. D.
10 Marini Zoko kazao je Boo Mija, ro. 1942. god. u Muu Donjem. Rkp. FF ST, sv. 2011. D.
11 Isto.
200

E, a te bi ti vile dolazile i na guvno konjima pletenice spliat. I niko ih nije
moga odriit, sve dok same nisu raspletene bile. Govore da bi one okolo njih
plesale i spliale ih i ice u njih stavljale. To ti je iva istina...12
A u narodu se pria da su vile volile jait konje. I konjima su one plele grivu.
Ja san to svojin oima vidija, tu zamrenu grivu. Pa bi je nadovezale sve dole
do zemlje. Onda nisu smili dirat tu grivu, konjin. Ako bi in odrizali tu grivu,
onda bi konj krepa. A ja san proba uzest pa zavezat tu grivu. I kako ti zavee,
ona za sekund se odrii. A to je tako zamreno to san ja oima svojin gleda
oni kau da vile pletu tu grivu.13
Kazivaica rodom iz Uneia 2004. godine pripovjedila je:

Jedanput san ti ja i moja jetrva14 ile traiti konje, Prolo deset uri, konji se
tada nisu zatvarali, a ovi navalili da triba i u Krku mlit i da triba oti po
konje jer se mora do ranije. I mi doli konjin, nale sve osim jednog. Kata,
jetrva mi, bila slobodnija, ona ga vabila: Na, Sivac, na!. On je bija sigurno
dva, tri kilometra dalje pa kad on dotra, njemu sve siva vatra ispod kopita
od brzine i kamenja, a griva sva svezana, to niko ne more rasplest, nozdrve
sve ispucane, ma svi aneli s neba ne bi tu grivu, u krug svezanu, otpleli!
Kau da konj ako je dobar da ga vile jau, njima triba brzi i one njemu sveu
te pletenice koje je bolje ne kidat jer bi ga one onda uguile.15
Pomagale su junacima i samo nou dolazile u sela. Vile su podravale

hajduke. Vjeruje se da je svaki hajduk imao svoju vilu:
Junaci bi zazivali vile da im pomognu, i u borbi i oko blaga i koju e curu
zaprosit, ta triba donit curi... Kad bi ili hajduci u borbu ... oni su bili veinom junaci, momci spremni na sve. I hajduk nije moga bit onaj koji nije
moga konja potrat u galop. Znai, mora je bit brz, otporan, neustraiv; ali da
bi sve to posjedova, triba imat nekog ko ga podraje svaki, znai, hajduk
ima svoju vilu.16
U epskoj pjesmi Mijat Tomi17 i vezir od Bosne spominje se bijela Zagorkinja vila.
12 Jelena Delalija zapisala je 2009. godine. Kazala joj je Luca Delalija, djev. krapi,
roena 1937. god. u Nevestu. Rkp. FF ST, sv. 2011. Z.
13 Marini Zoko kazao je Ante Gotovac, ro. 1942. god. u Vinovu Gornjem. Rkp. FF ST, sv.
2011. D.
14 ena mueva brata.
15 Ime kazivaice poznato je autoru.
16 Marini Zoko kazao je spomenuti Boo Mija. Rkp. FF ST, sv. 2011. D.
17 Mijat Tomi spada meu one plemenite hajduke koje je u planinu otjerao turski zulum.
Najomiljeniji je hajduk u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. (Crnogorci ga svojataju.) U njegovoj je
druini bilo i muslimana i pravoslavaca. Mijat Tomi rodio se oko poetka XVII. stoljea u
selu Briniku kod Duvna, a poginuo je 1656. godine ili svakako izmeu 1656. i 1659. godine
izdajom trostrukog kuma Ilije Bobovca iz Doljana kod Jablanice za vrijeme vladanja Seidinpae. Ubojica je bio Hadizukiev rob (Arap) ili azap (andar).
201
Mitske predaje o vilama esto imaju razraenu fabulu, a pripovijedaju se

kao memorati. esti su motivi o vilinskom kolu:
Evo vako ... meni je pria jedan Stipan Matas. On je iz Kladnjica, njegova
mater iz Gotovaca. I on je meni pria - on je bija roen 1895. kad je on bija
momi, jedna se njiova iz Matasa isto udala u Gotovce, za Marka Gotovca.
Bilo jon ime Anelija. I ona je, ta Anelija, bila kod blaga, a taj Stipan bija je
poblie nje. A vile ... skupilo se tizih vila, kako on govori, osan do deset, tako
otprilike, na jednoj ledini, na Dubravi. I one zove tu Aneliju:
- Oj, Anelija, oj, Anelija, aj doi, pa emo zaigrat kolo!
A ona in govori:
- Ajde vas odnija ava, satrale ste me, - kae, - nikidan, cili dan, pa opet me
danas zovete.
A on je bija kod blaga, taj Stipan. I ona je bila, ta Anelija. I one nju zovu i
zovu i kae on: - Ien ja vidit njizi tamo, te vile.
A one cure. Vile cure. Imadu kose duge do ... do polea.
- Lipe, - kae, - cure, te vile - on meni pria. Ali, - kae, - te vile imadu
magaretje noge. Kao od magareta noge. I onda uvatile je one igrat i ona, ta
Anelija igrala je s njima to kolo, na toj ledini zove se ledina Dubrava. I
kad su oni ... kad jon je vie dodijalo ... ne more ona igrat kolko i one one bi
igrale vrag zna kolko i tako da su one vie puta zvale tu Aneliju igrat kolo,
te vile. Ali da su lipe, zna. I ... samo ta ih kvari, zna, noge ka u magareta.
I sad, viali su tu Aneliju vie puta, da bi ona igrala to kolo s njima. Al ona
ne bi elila igrat. Ne. One je natraju. O vilon ja ti ne bi zna vie kazat.18
Predaja kae da bi ovjek, ako bi prekinuo vile u njihovu kolu ili ako bi
one primijetile da ih on gleda, onijemio bi i oslijepio.
Vjerovalo se da vile raaju samo ensku djecu. Stoga su zavodile mladie
kako bi imale potomstvo. U uneikom kraju iva je predaja o vilinom ditetu:
Od Antia dite, ovik ia po blago il po vodu. Naa dite na gusterni jedanest
metara dubokoj koja nije drala vodu, ve su u nju bacali smee. I on ti to
dite ponese sa sobon. Rauna j on da ima puno drine okolo, moda ga je
ko izgubija.
To dite nit je tilo ist, nit pit ita, nego samo vode iz vuije oko koje je stalno
kruilo. Niti progovara (a imalo je dvi, tri godine).
Oni ga ligali sa svojon dicon, ta e od njega, i kad ta ti vidit, trei dan
doe mu mater po njega.
Svi oni tako sidili za kaminom, ali mater mu tu ne vidie, nego samo su je
uli:
18
Marini Zoko kazao je Jakov Gotovac, ro. 1935. god. u Vinovu Gornjem. Rkp. FF ST,
sv. 2011. D.
202
Tara, tara, tara
ima tri bijela danka
da te trai tvoja majka!
I uto nestadoe. 19
Kazivaica napominje da je to istina, da postoje svjedoci koji su to dijete

vidjeli.
Usmenom komunikacijom u Muu se sauvao memorat o tri vile koje su
se okupile oko ognjita:
Jedan je ovjek bio u Svilaji, gdje je uvao stoku i obraivao zemlju. Bilo je
to u vrijeme ljeta. Kada je pala no, on je nakon nekog vremena otiao na tavan i zaspao. Spavao je neko vrijeme i tada je uo kako je netko otvorio vrata
i uao u kuu. Nije se dizao iz svog leaja, niti se javljao, samo je pogledao
tko je to. U prizemlju kue, oko ognjita, vidio je tri enske osobe, dugih
kosa, koje su tiho sjedile oko ugasle vatre na ognjitu. Malo-pomalo opet su
upalile vatru, te su tako u tiini sjedile i grijale se. To je potrajalo neko vrijeme, moda jedan sat. Nakon toga one su zapreale vatru (lagano je prekrile
pepelom) i izile u no, ostavivi sve onako kako su i zatekle. ovjeku na
tavanu nisu se uope obraale, a ni on njima.20
Vile su bogato darivale one osobe koje bi im rasplele kosu koja se zaplela:
Djevojica je u Svilaji uvajui ovce i krave naila na ensku osobu, kojoj je
kosa bila zapletena u kupinu. Ta osoba je bila lijepa izgleda, odjevena u bijele (svijetle) haljine, mlaeg izgleda i duge kose. Imala je u svemu ovjeji
izgled, osim to joj je jedna noga bila kao u magarca, a druga ljudska. Bila
je to vila. Ona je zamolila djevojicu da joj lagano rasplete kosu iz kupine i
da joj nijednu vlas ne prekine. Djevojica je bila veoma paljiva i uspjela je
ispuniti vilinu elju. Za nagradu, vila joj je dala malenu vreu punu zlatnika,
ali i upozorenje da je ne smije otvarati dok ne doe kui. Djevojica je posluala i nije je otvarala sve do blizu kue, no tada nije vie mogla izdrati
znatielju. Otvorila je vreicu i pogledala u zlato, no ono je postalo ugljen.
Tako je svojom krivicom ostala bez nagrade. Ipak, bila je zadovoljna jer je
znala da su vile po kazivanjima starijih znale otimati djeake/mladie koji bi
im onda morali sluiti neko vrijeme. 21
2. Vjetice
Demonoloke predaje u osnovi imaju osobni doivljaj, susret s demonskim (onostranim) biem. Najei su demoni u toj vrsti naih predaja: vjeti19
Ime kazivaice poznato je autoru.

Marijana Elez zapisala je prema kazivanju svoje pokojne prabake Ive Elez, djevojaki
olak. Rodila se 1. 10. 1923. godine u Muu, a umrla je 6. 7. 2009. godine u Ogorju, gdje je
cijeli ivot ivjela. Rkp. FF ST, sv. 2011. S.
21 Isto.
20
203
ce, stuhe, irudice, kuga, kuibabe, vukodlaci (kodlaci, kudlaci, kozlaci), aratani, avao (vrag-crni ovan, crni pas), orko, mai; zloguke ptice (gavran,
kukvia), te razna plaila, prikaze, utvare.
Po narodnom vjerovanju vjetice su stupile u savez s avolom pogodbom
koja se potpisivala krvlju. Konkretna enska osoba avlu bi prodala duu, a
avao bi njoj dao nadprirodne moi. Zamiljane su kako jau na metli s grbom
na leima i dugim nosom. Ulazile su kroz kljuanice, bludniile s avolom,
jele djecu, drale tajne sastanke, spremale masti za ljubavne napitke, izazivale
razne bolesti i ludilo, guile pri spavanju itd. Vjerovalo se da se nou kreu u
obliku leptira ili u obliku lutajue svjetlosti etiri metra iznad zemlje. Narodno je vjerovanje da vjetice uoi Jurjevdana i Spasova gole uzjau na vratilo i
uu meu krave da uzmu mlijeko.
Prva je vjetica spaljena 1275. g. u Toulouseu, a zadnja 1793. g. u Posnanu. Neki misle da je u tom razdoblju spaljeno do milijun vjetica. U Hrvatskoj
je spaljivanje vjetica zabranila Marija Terezija 1758. godine. Vjerovalo se da
ima i lijepih vjetica jer i avao voli to je lijepo.
Razlikuju se vjetice u bajkama i demonolokim predajama. Vjetica u
bajci je bezimena i zla, a u predaji je to stvarna osoba koja nanosi zlo. Vjetice
se jo nazivaju: vike, viketine, trige (tringe), coprnice, ceprnice, vidine,
vidurine, viine, vee, babe.
2.1. Postanak vjetica
U uneikom kraju vjerovalo se da vjetice postaju djeca koja se rode u
kouljici:
Govorilo se prije da bi, kad bi se dijete rodilo u kouljici (a za takvu su
djecu govorili da su vjetice), babica uzela vile (ovei tap s tri zupca za kupljenje i noenje trave) i metnila na rame govorei: Nije vila, ni vitica, ve
je prava kranica!. I to bi ponavljala tri puta.22
2.2. Vjetice u narodnoj percepciji

U hrvatskoj tradicijskoj kulturi vjetice su imale zle oi, zlo srce, a duu
avolsku. Okupljale su se na posebnim mjestima u sumrak ili oko ponoi,
priaju komu su naudile i dogovaraju se gdje e uiniti sljedee zlo. Govorilo
se da vjetice imaju mo napustiti svoje tijelo za vrijeme spavanja. Prema
predajama tada njihov duh kroz usta izlazi u obliku crne muhe i odlazi u daljinu, gdje se pretvara u neku drugu ivotinju i ini zlo ljudima. est je motiv
vjetice koja se pojavljivala u obliku muhe:
22
Kristina Juri zapisala je 2009. godine. Kazala joj je u Splitu Jela Male, roena 1941.
Rkp. FF ST, sv. 2009. D.
204

Onda san uja jo jednu priu. Bila jedna ena oni su smatrali da je ona
vitica, mora, ta li ona ti je leala pokraj komina. I jedanput, oni su vidili
da je njoj neto iz usta izletilo. Neka muva, neto, neto izletilo iz usta. Kad
oni ili onako prisluat, ona ne die, nita, samo tako lei. A oni dou pa je
okrenu: di joj je bila glava, okrenu noge, i ostave je tako. I sad oni ekaju, i
ekaju, kad u neka doba, ujutro, kad ponu pivci, kad tribaju zapivat, onda
one vraaju se, ka, nisu vie u tin oblicima. I ... muva oe onden okle je izala, a ne more u, sad tu noge. I ona tuda zujala, zujala, oni samo gledali ta
se dogaa, ona zujala, zujala. Kad svanilo se, ova mrtva.23
Motiv pretvaranja vjetica u neku ivotinju est je u europskoj usmenoj

tradiciji.
Kada se pak pojavi vijor, seljani kau da to vitica kolo vodi, a kae se
i da irudica plee. Neki su uvjereni da upnik, kada se sluei misu okrene
prema puku, vidi sve vitice i vice, samo on to ne smi javno re.24
Kad bi se u sumrak ene-vjetice spremale poletjeti od kue, mazale bi
se nekom tajanstvenom mau i bajale: Ni o trn, ni o grm, ve na pometeno
guvno, kako bi ih demonske sile odnijele tono onamo kamo su naumile, a
ne u kakvu ikaru ili trnje. Ako bi u sumrak ili uveer u kuu, sluajno, uletio
kakav leptir, ukuani su ga nastojali to prije uhvatiti, istjerati ili pak ubiti, jer
se vjerovalo da je to posjet, upravo, neke vjetice, koja je dola izvidjeti situaciju i pripremiti teren za svoj posjet. Ako ga uhvate, potrgaju mu krila, tako
da vie ne moe letjeti, bace ga van govorei: Doi sutra, dat u ti soli. Ako
bi kojim sluajem drugo jutro kakva starija mjetanka prva navratila u tu kuu,
odmah bi se posumnjalo da je upravo ona sinonja vjetica koja ih je posjetila.
Takav je primjer predaje o nevjesti i svekrvi koja je bila vjetica:
Iznaprin se u kui uvee sidilo, al nevista nije smila i le prije svekrve jer
je to bija takav obiaj.
Tako je jedna svekrva svoju nevistu slala zato ta je njoj (svekrvi) dola
prijateljica vitica. I ona sama je bila vitica i one bi ile pod Velebit, al ne
mogu od nje jer nije ola le.
I, ola nevista le, al mu je vratija nazad jer je pita jel mater legla.
Ona ponovo dola u kuu, a ove je potrale i zakraunale vrata.
A ima je mali prozori priko kojeg je ona gledala ta one govore. A one otpreale (oistile lug), uzele ibu oguljenu od kore, tukle po kominu i govorle:
Ni o drvo, ni o kamen, nega ravno pod Velebit!
I ona, kat su one nestale, ona kako j to ula dola do komina i ponovila: I od
drvo, i od kamen, ravno pod Velebit!
23
24
Marini Zoko kazao je spomenuti Ante Gotovac. Rkp. FF ST, sv. 2011. D.
Jelena Vrcelj zapisala je 2012. godine u Kijevu. Rkp. FF ST, sv. 2012. Z.
205
Kako j ona to rekla, a krivo j rekla, izudarala se i stukla od kamenje i dola

pod Velebit.
One to vidile i bre se vratile kui.
Nevista skros stuena, svekrvi nita. Dole sinu, a on pita: ta j? taj?
Nevista kazala, a on ih namlatija i odveja na ispovit k vratru.
Otad posli nije svekrva bila vitica.25
Vjerovalo se kad se sveti sakramenat prikazuje da mo vidit sve vitice

koje su tu u crkvi. Ali mora se drat za vratrov habit. On ih sve vidi, a mi
samo tada.26
2.3. Vjetice na pokladni utorak
U Hrvata je bilo raireno vjerovanje da se vjetice okupljaju na pokladni
utorak.27 U demonolokim predajama Hrvata nalazi se motiv vjetica koje su
25
Kristina Juri zapisala je 2009. godine. Kazala joj je spomenuta Jela Male. FF ST, sv.
2009. D.
26 Isto.
27 U Bukovici kod Tomislavgrada, po tridesetero ljudi, ena, cura, curica, izalo bi pred
kuu i gledalo kako hodaju i everin kreu viice, koje su se pojavljivale otuda gdje nije bilo
kua pa bi po brjegovima sinule kao iskrice i plamen. Potom bi ljudi, ene, djeca i cure otili u
kue, prekriili bi se i tri veeri bi pokropili kuu i u kuama djecu u kolijevkama i u krevetu.
Vjerovalo se da ne valja drati preslicu jer popiat e je viica. Nije se smjelo kudjelju i igle
dirati prije nego to se pokropi kua. U Prugovu kod Klisa, u zalazak sunca ene bi svetom
vodom pokropile dvorite, kuu i staje te se pomolile, a tih se noi ne bi boravilo na gumnu
jer su ondje vjetice kolo vodile! Nita se nije smjelo ostavljati pred kuom zbog vjetica. U
Prolocu Donjem kod Imotskoga i danas se moe uti izreka domaina za dosadnoga gosta:
Ko da su mu bile komatre zavezane. Ta izreka potjee od vjerovanja da se vjetica moe
uhvatiti: kad ti ue ena u kuu za koju sumnja da je vitica, zavei komatre. Ona nee izai
iz kue dok ih ne odvee. Vitice iz sela mogu se vidjeti na pragu kuine, na poklade uveer,
ako vazmenu veeru ne okua i ne stavi je na prag. Koje ene tada dou blizu praga kuine,
vjetice su. U Splitu se smrtna kazna krnji ima izvriti u pokladni utorak uveer, na Rivi tono
na pono kad viice gredu u etnju u lov na vampire.. U Senju se vjerovalo da su vjetice
najaktivnije bile u vrijeme poklada, kada su napadale ljude i malu djecu, pa su se u to vrijeme
mukarci, u strahu da ne postanu njihove rtve, nastojali zatititi na razne naine. Grudi bi
mazali lukom (enjakom), a vijence luka vjeali pored ulaznih vrata ili na koje drugo vidno
mjesto, jer se vjerovalo da luk odbija vjetice i oduzima im moi. Po pripovijedanju starih ljudi
u avini, na poklade bi vjetice sinule kao zvijezde iz svake kue. S brda se vidjelo svih est
komiluka. U svakome od njih bila je po jedna vjetica. Oko devet sati sve su vjetice ile u
pravcu Biokova. Ondje su igrale kolo do zore. U zoru su ile na Bra, Pod ora (ime hrasta).
Tada bi se rastajale i svaka je ila svojoj kui. Na istu srijedu bile bi umorne i ostajale su kod
kue. U Usori se na istu srijedu vrati predivo na preslicu to se skinulo na pokladni utorak da
ga vitice ne popljuvaju.Taj dan se kolje i pee pijetao za objed, a jede se i bijeli luk kao zatita
od vjetica, vukodlaka i drugih zlih sila. Oko poklada pupalo je raeljkovo drvo, a vjetice bi,
po vjerovanju u Cisti Velikoj, te pupove skidale. Sutradan, kada bi neki pastir iz sela onamo
doao uvati ovce i kada bi opazili da na drvetuu nema pupa, odmah bi znali da je sino ondje
206
se na poklade skupljale u pono oko stabla oraha. Takav je u Vinovu Gornjem

bio elalin oras:
Onda, ima jedna pria, sad ... jel istina ili nije, to ja ne znan. O pokladan bi se
vitice kupile na oras. I onda bi po noi vidili ljudi ona ... ona svitli u zraku,
leti i svitli. A one se najvie kupe tada, kad su poklade.
I onda ti je ova jedna sluala kako se one dogovaraju kako e one i tu no
ka. A ona nije bila vitica. A kad su one uvee izale iz kue ona s njima
bila sidila a ona za njiman. A one se tamo popnu na neko drvo i kau: Ni
o drvo, ni o kamen, nego na elalin oras. I odleti jedna, odleti druga, ta ja
znan kolko ih je bilo ... onda ila i ona. Popela se ona na to drvo i ona govori,
kae ... ona krivo rekla. Nije rekla ni o drvo, ni o kamen nego i o drvo i o
kamen i ona se jadna sva ispribijala.28
2.4. Vjetije bacanje uroka

Vjerovanje u opasnost zlih oiju bilo je raireno u jugoistonoj Europi,
zemljama oko Sredozemnoga mora i, osobito, na Bliskom istoku. Vjerovalo
se da su djeca, janjad, telad i drugi mladi organizmi, ali i odrasli, te stoka, vonjaci i druga imovina, neotporni na urokljivost koja nastaje pogledom urokljivih oiju te uenjem i hvaljenjem. Muslimani u Bosni vjeruju da je urokljiva
ona ena oi arene zelene i plave boje. Narod je vjerovao da od urokljivih
oiju mogu stradati domovi i staje od poara, groma ili kakve druge nepogode.29 Po narodnom praznovjerju, od opake more nastajale su najopakije
vjetice, te su imale zle oi kojima su mogle prostrijeliti eljade, konja, vola
itd: kuda oima oine, onuda ga poduzme vuac (pomodri).30
U makarskom kraju uroci se nazivaju i naude. ene s urokljivim okom
nazivane su: ara, tringa ili vitica, a mukarci vitac i mogli su, naime, svojim pogledom poremetiti neije zdravlje, osobito djeje, privremeno ili trajno.
vjetica bila ili ako fali vie pupova, znailo je da je drvo okupiralo vie vjetica, jer svaka je
skidala po jedan pup. U Novim Selima (Imotskoj krajini) na pokladni utorak starjeina kue
usjekao bi grane raeljkova drveta, donio bi ih kui te bi ih palio, a sve u svrhu zatite ena koje
je imao u kui, da ne bi otile u vjetice. I sada se pripovijeda o okupljanju vjetica na Biokovu,
gdje bi se sastajale ispod jednog stabla oraha i ondje bi se mazale nekakvim mastima. To je
bio obred njihova sreivanja prije nego to bi krenule u haranje po selima. Kada bi u selu
dolo do nekakve svae izmeu nekoga i neke ene, bio bi obiaj toj eni rei: Al si sino na
Bijakovi bila?!
28 Marini Zoko kazao je spomenuti Ante Gotovac. Rkp. FF ST, sv. 2011. D.
29 Vlajko Palavestra, Drenica u Hercegovini (Zabiljeke o prolosti i narodnoj kulturi), u:
Hercegovina, asopis za kulturno i istorijsko nasljee, br. 2, Mostar, str. 112.
30Vladimir Ardali, Mora (Bukovica u Dalmaciji), u: Zbornik za narodni ivot i obiaje
junih Slavena, knjiga XXVI, urednik dr. D. Borani, Jugoslavenska akademija znanosti i
umjetnosti, Zagreb, 1928., str. 380-381.
207
U Zagori se vjerovalo da vjetice mogu urei ivotinje koje bi nakon toga

uginule:
Vitice? ta su one radile? A, Boe sauvaj, unitavale blago. Na primjer,
ti goni kravu, i krava ima vime; a ona to provita da u kravi nema mlika.
I onda ... recimo, ima prase: veliko, debelo, ta ja znan, i onda se ona ka
zaudi i ono krepane.
Jedna stara bila u nas ... onda bi obani, kad bi gonili blagu, nju pokazivali da
je bila vitica; pa bi, ispod kaputa ili neega, vako bi njoj pruali roge. Onda
ona to znala, da to se njoj kazuje i onda bi in rekla: Ponesi to materi, ponesi
to materi! Zna?
I onda bi dola znala bi nabacit na blago uroke koze, ovce doe, pa
krepanu! Eto, ja ti, duo, znam toliko o tome.31
Vjetice su, prema priama, esto uroke bacale na djecu:
Bilo j to kad ti je mate imala... a tako negdi skoro dvi godne. Proodala je
ona s jednu i po, bila je efica mala. Kako je bila najmlaa u naem susidstvu,
a bila je i esna, svi su je volili nosat, igrat se njom. I tako j nju jedan
dan drala kuma Stipinka ispri kue nam kad je prola jedna ena, isto iz
sela, al ta je uvi bila neto udna, nije imala drutvo neko. Ta ti je pogledala
kumu kako ti dri mate i rekla: ta je toj maloj, ko da nema nogu!. Ona j
mislila na to kako je svi nosaju, ka ta je ne puste da eta kad se ve nauila.
I otada Mirjana moja nije mogla stat na noge. Ka da ih nema, nije ih osjeala. To je trajalo etr, pet dana. Onda se pokojna baka Ana digla jedan dan,
uzela je i odvela negdi, kau nekoj eni, nije ona nama nita rekla ni di e ni
kud e. To se tako virovalo - da makne urok, ne smi nikome re kod koga
ide ni zato. Uglavnom, kad se baka vratila s Mirjanom, sve je bilo opet
dobro, hodala je ka da nita nije bilo. I ko e ti to sad znat objasnt ta se tu
desilo, zato, kako, od koga? Pusti to i gleda svoja posla. Ne valja o nikome neto runo govorit, a ni mislit. Nikad ne zna di ava ui i eka...32
U Nevestu se protiv uroka molilo:

Prvo se triba prikrstit tri puta i tek onda poet molit sljedee:
Oj misusovo, u ime Isusovo,
sveta Ana, Gospina majka:
Pokai mi svu istinu bolesti
i zdravlja i ivota. (za koga moli)
Izmoli se ovo tri puta i onda nastavi dalje:
Di ie priko,
etala se sveta Ana,
urok i rokice,
Gospina majka,
u vitati di je lipo,
priko polja ravna.
di
je drago.
Srila urok i rokicu:
31
Marini Zoko kazao je spomenuti Jakov Gotovac. Rkp. FF ST, sv. 2011. D.
Zorii zapisala je 2011. godine u avoglavama. Rkp. FF ST, sv. 2011. S.
32 Antonia
208
Razioe se urok
i rokica po svitu;
ka pele, po cvatu,
ka magla, po planinama,
ka momci, po rudinom.
Dva urliu, tri odriu

Otac i Sin i Duh Sveti
u pomo bija
Amen.
Ovako se moli dvadeset puta i na kraju Virovanje. 33

***
U Rusiji i Rumunjskoj formiran je Sindikat vjetica i vraeva.
3. More
More su po narodnom vjerovanju djevojke koje su se povjetiile. Vjerovanje u more raireno je i u ostalim europskim zemljama.
Hrvati esto spominje more, usidjelice, stare cure za koje se govorilo da
bi znale napasti ovjeka u snu. Kad bi se prenuo iz sna, osjeao je da je na
njemu golem teret kojega se nije mogao rijeiti, ve bi se samo trzao, a pomo
mu je mogao pruiti samo netko drugi, ukoliko se u tom trenutku naao kraj
njega. More ne bi usmrtile ovjeka, ve su uivale u patnji i njegovu osjeaju
bespomonosti.
Prema Ardaliu: Ime mora dolazi od morenja, kad se navali na eljade,
bi rek sad e ga umoriti. 34 U Zagori se vjerovalo da se more raaju u bijeloj
kouljici i kako bi oslobodili dijete od te kouljice i ivota koji bi proivjelo
kao mora, trebalo je glasno izrei sljedee: Nije vila ni vitica, nego prava
kranica. Taj zaziv, prema vjerovanju naroda, oslobaao je dijete kouljice.
To je zapravo basma ili zaklinjanje, retoriki oblik iji je cilj da ovjeka zatiti
od uroka ili bolesti. Brojne su basme protiv more. U basmama je mora hroma
te se od nje trai da bude doma, jer su joj puti bati, a zemlja joj je uzda; od
svetoga Ivana je sapeta, od Boga prokleta ().35
Uz to vjerovanje vee se i pria prema kojoj je jednoj eni u san dolazila mora koja ju je uznemiravala i oduzimala joj san. Nakon nekog vremena
ena je otila gatari koja joj je rekla da sljedei put mori kae kako e joj ona
(mora) doi po zajam i tako e otkriti tko je uznemirava. ena se s morom
suoila i to joj rekla, a na vrata joj je uskoro dola ena iz sela po zajam. Kada
joj je rekla da ona zna da je mora, vie joj u san nije dolazila.
33
Kristina Babi zapisala je 2008. godine u Nevestu, opina Unei. Kazala joj je Ana
Mrela, ro. 1945. god., djev. Delalija. Rkp. FF ST, sv. 2008. S.
34 Vladimir Ardali, Bukovica: narodni ivot i obiaji, SKD Prosvjeta, Zagreb, 2010.
35 Josip Kekez, Poslovice, zagonetke i govorniki oblici, MH, SHK, Zagreb, 1996., str. 293.
209
3.1. Postanak more

U Njemakoj i skandinavskim zemljama smatralo se da su more djevojke
roene od majki koje su, kad su bile trudne, uzimale placentu novoroene
drebadi, nabadale je na tap i zatim gole pretravale ispod nje. Vjerovale
su da e, uine li tako, imati bezbolan porod; ali stradavala bi njihova djeca:
djeaci bi postajali vukodlaci, a djevojice more.36
U Zagori se vjerovalo da se more raaju od vjetica, i da more postaju
djeca koja se raaju u kouljici37:
Ja san doivija dva puta tu pravu moru. Mora nastane tako da ena rodi dite
s nekon ka kouljicon. To dite, ono kad postane cura, onda je mora. A kad
se uda, nastane vjetica. Priaju mi, bila je ()38 jedna jo je iva da se
ona rodila tako u toj kouljici i onda joj je otac uzeja tu kouljicu tribalo je
ka skinit tu kouljicu s nje i bacit priko kue tri puta govorei: Rodilo se
dite, u bijelu odjelu; nije mora ni vjetica, nego prava kranica. - to se tako
ree i onda nee bit mora.
Vjerovalo se da se moe osloboditi od more ako joj se kae: Do e mi

na zajam!
Ta mora ... ona ti doe po noi kod nekoga ovika, ene ili diteta, dok ti
spava, i ona doe i tebe pritisne i tare te: mori te, mui te. I sad ... ja san to
slua o tome prie. I moja mater priala kako je njoj dva puta ta mora bila. I
onda, ako ree joj: Do e mi na zajam! i ono, ka, opsuje, da e ti do
ona u kuu i pitat te neto da joj posudi.
I ona pria da je njoj dva puta bilo to kad se ona udala. Da je tu bila jedna
cura, ()39i ona, kae, mene dva puta tako trala, i ja san tako njoj rekla:
Do e mi na zajam!, i ona bi, kae, dola u mene: Poslala me mater da
mi posudi to i to. I meni tada ne bi palo na pamet nita ... tek kad bi ona
otila, onda bi meni sinulo u glavu da je to to.
***
More ili vitice ... to se rodi dite ... dite se rodi u kouljici biloj. Kad se
rodi, na njoj bude kouljica. I onda triba iza neko od roditelja na primjer
mater, poto je rodila, ne moe ona; onda otac triba skinit tu kouljicu i
vikat: Rodilo se dite, u mojoj kui, u kouljici! I sad on tu kouljicu smota
i pribaci priko kue, baci. Ako nije to napravija, onda zna bit vitica i mora.
U nas, ja san zna dvi. Jednu su uvatili. Ka moru. Kako su je otkrili: dola ona
kod jedne, i od no na nju i satrala je. A ona joj kae: Kurvetino, zna, do
e mi sutra u zajam! (Da e do pitat da jon zajmi.) I evo ti je ujutro njoj,
nosi posudu da joj zajmi brana. A stric joj, kad je umra, kad je triba umrit,
36 Jacqueline, Simpson, Evropska mitologija,
37 Ardali navodi modru kouljicu.
38
39
Ime je izostavljeno.
Prezime je izostavljeno.
Mladinska knjiga, Ljubljana, 1988., str. 102.
210
reka da mu pririu ove ile ispod kolina, da in ne bi kasnije smeta. I on se

rodija u biloj kouljici. I njegova jedna er rodila se u biloj kouljici. Eto, ja
san zna dvi. Samo ne mogu ti ih rei. Da izae u javnost ... ne mogu ti rei,
jer ne bi elija ja imat skandal, razumi? E. Al u mom komiluku su one bile.
A to nije dobro.40
More su se esto osveivale momcima koji su ih ostavili:

Njega ti je, tog ovika, i mora pritiskala. Kae da je to bila jedna cura koju
on nije tija enit. I tako ona jednu vee dola na me, nisan zna ta u, ki da
si na me navalija kuu, i odredin stavit sutradan no.
I u vee stavija on oar no na prsi i ona ti opet na nj i nabode se na taj no
i samo uje di kae: A!, i sae s njega.
Ujutro kad se probudija, vidija krv kod kreveta i da imaju tu tragovi i on poa
za ton krvi. I doa u selo isprid jedne kue di eljad ali. On pita ta je bilo,
a kae mu jedna ena: Umrla in cura. Bila je kako vila. Sino ostala zdrava,
jutros umrla.41
O otkrivanju more u Nevestu se pripovijeda:

E, moja erce, tako ti je moga () tralo (napadale ga more) i on ti jadan
nita moga nije. Priali su da je jedan momak tija otkrit ko je ta ta ga proganja i tako je jednu vee spava s noon kraj glave. Kau da je sutradan vidija
curu sa svjein oiljkon na licu i tako je sazna koja ga je to morila. 42
Istovjetan je motiv u demonolokoj predaji iz Mua:

Jedan je ovjek jako loe spavao. Ujutro se budio s osjeajem da ga je neto nou pritiskalo gazilo. Zatraio je savjet od poznavatelja, koji su ga
savjetovali da spava nou na leima, a da uz svoj bok vee no okrenut
prema gore. Posluao je savjet i kad je uveer legao i skoro zaspao, uo je
i vidio kako ulazi koko kroz prozor. Skoila je na njega i poela ga gaziti
nogama. Ali, nakon kratkog vremena ona se svojom teinom nabola na no.
Odmah ga je prestala gaziti, odleprala na prozor i tako ranjena odgegala
prema jednoj od kua u selu. On ju je slijedio kako bi vidio u koju e ui, to
mu je i uspjelo. Otiao je svojoj kui i ujutro je posjetio kuu u koju je ula
njegova nona mora u obliku ranjene kokoi. Ondje je vidio enu koja je
bila ranjena noem, te je nakon kratkog vremena i umrla. Vie ga nije muila
nona mora nakon njene smrti43
Prema memoratima, od more se moglo osloboditi ako se makne desni

palac:
40
Marina Zoko zapisala je 2011. godine u Vinovu Gornjem. Rkp. FF ST, sv. 2011. D.
Kristina Juri zapisala je 2009. godine u Planjanima. Rkp. FF ST, sv. 2009. D.
42 Jelena Delalija zapisala je 2011. godine u Nevestu. Rkp. FF ST, sv. 2011. Z.
43 Marijana Elez zapisala je prema kazivanju svoje spomenute pokojne prabake Ive Elez.
Rkp. FF ST, sv. 2011. S.
41
211
Kad san ja ima jedno 15-16 godina... bilo je vako zima i ja san se bija probudija - spava amo di se loila vatra, a mater spavala tamo na katu i ja san
bija tu lea i posli se probudija, i budan san bija, al san opet ka upola zaspa.
Kad jedanput, moj sinko, meni doe s nogu pritisak neki, pa sve vako, pa ode
pa ode pa ode, skoro me udavilo. I ja zoven mater upomo meni se inilo
da ja zoven, al nisan ja zva. Ali meni se inilo da san ja bija budan, kad je to
sve bilo. I ja onda ... to gui i gui ... ne mogu ti kazat kako je to teko. I onda
meni palo na pamet da triba maknit palcon od desne noge. I kad san ja maknija palcon od desne noge, onda se meni otvorile oi. I ja pogleda nema
nigdi nita. I ja onda zoven: Majo, majo! i ona se odzovne.
I kaen ja: Pa kako nisi ula prije kad san te zva?
Ti zva mene?
Jesan, ja kaen.
Pa ta ti je?
A kaen ja: Mora me trala. Satrala Boga u meni.
Drugi put ... na isti nain se dogodilo. I ona meni doe s nogu i tare i tare i
satralo i stislo tu. Meni se inilo da san ja akon tuka nju, da je osjean na
sebi, kako ona mene pritisla. Nisan zva nikog, zna san ja da nema nikog, da
san sam u kui. Ja san nju tuka akon. I onda meni palo na pamet da maknen
opet palcon. I kad san ja maka palcon, onda san otvorija oi; ali meni ... meni
sve miruje, a meni su ruke ispod deke i lancuna a ja san bija mislija kako
ja nju tuen akon, da u ja nju potrat sa sebe. Ona mene pritisla, satrala
me; a kad ja se probudija, ruke tako uza me, sve, sve mi ono miruje, ono ka
umrtvljeno. I sad ja znan imat none more ... sanjat svakakvih runih stvari,
ali to nije ta mora takva, ka ova dva puta. To san ja tono takvu moru osjetija
ka kako su to ljudi priali. 44
est je motiv osvete djevojke koja se nou pretvarala u moru i osveivala

mladiu koji su je danju zadirkivali:
Onda su priali, o toj mori ... bija jedan Mikmijucin. On je zna, kau, vatat te
more. I oni su ili u mlin, to se prialo tako, ili su u mlin, na Cetinu gori. Jer,
kad bi dolo lito, zna, nestalo bi brana staroga, i kad bi dolo novo a nije
bilo struje, zna; neg na vodu. A mi bi mlili dole na Vrbi il na ikoli, al to prisui, zna, pa sad, mora i il na Cetinu il na Krku doli, a ne zna se di je dalje.
I sad, oni su ili gori na Cetinu u mlin. Ila njih grupa. I priko Ogorja su ili
i kad su se vraali, tamo neka cura bila i on je bija momak i on se nje vata.
Dobaciva joj ovo-ono. A govori njemu jedan ovik: Prijatelju, zna, imat
e ti drutvo noas.
Kad doa on kui ... kad on lega, kad jedanput, kae, njega uvati, satralo
muvu u njeme. Kad dola druga no, isto on ia le i napravija se on da spava. A tu je bija varjak, ta bi ito mirili, s tin varjakon to su tako priali
44
Marina Zoko zapisala je 2011. godine u Vinovu Gornjem. Rkp. FF ST, sv. 2011. D.
212
ljudi, pa sad... To nisan ja uja od njega, ja san to uja od drugih ljudi. I kad
jedanput, on tako, ka, pravija se da spava, kad on vidi kotrlja se klupko konca prema njemu. A kad dolo blizu njega, on uze varjak pa na to klupko. I
onda on tako sidi, kad kad zapivali pivci, a ono poelo neto da se krivi,
jaukalo, na sve naine ... neto bilo ispod tog varjaka, di je on sidija. Kad
svanilo, kad sunce poelo izlazit, progovori to: Digni se,, kae, ja san,
uguit e me odi. I onda se on diga, a ona vie nije mogla, ono, nestat. A
kad je on diga varjak, ono izala ena, cura. Ona samo po noi ima tu mo
da se moe pretvarat u neke oblike. 45
More su se osveivale djevojkama od zavisti i osvete.

Sposobnost more da bude nevidljiva ili da se pretvori u ivotinju trajala bi
do prvih pijetlova, a nakon toga vraala bi se u svoje pravo oblije djevojke.
Ako bi je neki ovjek tako ulovio, obeavala bi mu sve u zamjenu za uvanje
njezine tajne.
Takoer je raireno vjerovanje da bi se more okupljale na Jurjevdan (23.
travnja) i tada bi se ljudi morali drati podalje od mjesta na kojima bi se one
skupljale.
More su se znale zaljubljivati u obine mladie, a ako bi im se oni na neki
nain zamjerili, osveivale bi im se.
4.Vjeci
Osim vjetica, vjerovalo se da postoje i vjeci, koje narod jo naziva vici,
viuni, viine. Ta demonska bia, u narodnom vjerovanju, imaju sposobnost
pretvaranja u ivotinje. Prema predajama iz Zagore pretvaraju se u orlove i
izazivaju strane oluje:
Kad san ja bija dite, onda san vidija dva orla. Sprema se nevrime, zna ono,
grmi, a orli isprid toga nevrimena. Prave krugove, i sad, nekad se malo spuaju, nekad diu; i onda ovi obani kau: Evo viina, sad e, kae, krupa.
I oni su tako odletili isprid tog nevrimena, a posli dolo to nevrime i udri
krupa. I ... kad san god ja vidija take orlove nekad budu dva, nekad samo
jedan svaki put doe krupa!46
1. Irudica
Irudica je u narodnoj percepciji demonsko bie koje je krivo za smrt svetoga Ivana Krstitelja. Stoga je sveti Ilija progoni i bije munjama od kojih je
sva isprobijana. Ona u obliku make bjei svijetom jer je jo nijedan grom
nije udario (ve munje), a kad je udari, ubit e je. Prije toga sveti Ilija e se
45
46
Isto.
213
boriti protiv Antikrsta i Antikrst e ga ubiti. Sv. Ilija e oivjeti i ubiti Antikrsta i bit e kraj svemu i Strani sud.47 U Poljicima se vjerovalo da sv. Ilija
gromovima puca za irudicom (avlinom) kako bi je smaknuo.48
U hrvatskome narodnom vjerovanju irudica donosi olujno nevrijeme.
Irudice su nestale iz narodnoga pripovijedanja. Ostale su samo u basmama i
bajanjem se tjeraju: Dje sveti Ilija gromove odgoni, / dje edo ne plae, / dje
pivci ne pjevaju, / dje dripci ne ru, / dje se Bogu ne moli. () po visokim
planinam, / po morskim dubinam, gdje zvona ne zvone.
Irud (Irudan) u tradiciji Hrvata je kralj Herod. Po predaji sveti Ivan Krstitelj i Herod bili su prijatelji. Kada je Herod za enu uzeo enu brata Filipa,
Herodijadu (Irudicu), sveti Ivan ga je ukorio. Tada je Herod svetoga Ivana
utamniio. Na proslavi Herodova roendana plesala je Irudiina ki iz prvoga
braka. Zadivila je Heroda i on joj je obeao ispuniti elju. Kako ona nije znala,
pitala je majku, a ona joj je rekla da na pladnju trai glavu Ivana Krstitelja.49
U Nevestu se protiv grmljavine i nevremena molilo:
Bii, bii, irudice,
majka ti je poganica,
od Boga je prokleta,
od Ivana sapeta. 50
U Koprnu za zatitu od zlih sila izgovarala se sljedea kristijanizirana

basma koja se moe svrstati u molitve, a najee se izgovarala za vrijeme
velikoga nevremena, ali i u drugim prigodama. Svetom se koljabitavcu, koji
je u danu vinjem i noi nebeskoj, obraa za branjenje i titenje:
Koljabitavac sveti,
koji bie i pribie,
u danu vinjem,
u noi nebeskoj.
47 Jerko Suton, Vjerski ivot i obiaji Zapadne Hercegovine, Mostar. (Umnoen rukopis.
Primjerak se nalazi u Franjevakoj knjinici Mostar, 1968., inv. br. 3912, sign. 39.) str. 119-120.
48 Frano Ivanievi, Poljica, narodni ivot i obiaji, reprint izdanja JAZU iz 1906. i
neobjavljena graa, Knjievni krug Split, Split, 1987., str. 555.
49 Herod i Isus (Mk 6,14-29; Lk 9,7-9)
(14) U ono vrijeme dou Herod tetrarh za Isusa (2) pa ree svojim slugama: To je Ivan
Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato udesne sile djeluju u njemu. (3) Herod doista bijae
uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, ene brata svoga Filipa. (4) Jer
Ivan mu govorae: Ne smije je imati! (5) Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga
smatrali prorokom. (6) Na Herodov roendan zaplesa ki Herodijadina pred svima i svidje se
Herodu. (7) Zato se zakle dati joj to god zaite. (8) A ona nagovorena od matere: Daj mi, ree,
ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja. (9) Raalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika
zapovjedi da se dade. (10) Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. (11) I donijee glavu njegovu
na pladnju, dadoe djevojci, a ona je odnije materi. (12) A uenici njegovi dou, uzmu njegovo
tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.
50 Kristina Babi zapisala je 2008. godine u Nevestu, opina Unei. Kazala joj je spomenuta
Ana Mrela. Rkp. FF ST, sv. 2008., S.
214
Za branjenje,
za titenje,
maem poraenje.
Da se k nama nema
niko pribliiti,
neg ona dva,
koja su od Boga poslana.
Da nas uzmu,
na svoje ruke,
pa nas zovu Jeruzalimu gradu:

Di no sidi
dvanaest apostola.
Kad prva Mlada
nediljica doe,
tolu u vam postaviti,
mir u vam uiniti:
Tilo od enice,
krvcu od lozice,
iz raja ladne vodice,
od Oca Boga blagoslova.
Amen.51
Mnoge su tuice u hrvatskome narodnom izriaju. Meu njima su i talijanizmi. U razliitim krajevima talijanizmi su poprimili drukiji izgovor. Tako,
primjerice, u Hercegovini je u usmenom diskursu rije kijavito, a u Zagori ta
se rije izgovara koljabitovac. U oba je sluaja znaenje tih rijei isto ti koji
prebiva, Svemogui, Spasitelj.
1. Vukodlaci
Vukodlak spada u najpoznatija demonska bia. U postojanje vukodlaka
vjerovali su drevni Rimljani. To je vjerovanje poznato diljem Europe i svijeta.
Demonoloke predaje o vukodlacima pripovijedaju o mrtvacima koji su
zbog tekih grijeha etrdeset dana nakon smrti ustajali iz groba. Ako su za
ivota bili pijanice, pojavljivali su se kao mjeina puna vina, a ako nisu bili
pijanice, pojavljivali su se u obliku mjeine pune vodom. Nestajali bi kada bi
bili probodeni glogovim kolcem (ili sa sedam glogovih kolaca) ili drenovim
kolcem, po mogunosti uz pratnju tri sveenika i zvonara. U nekim krajevima
(primjerice Hrvatskomu zagorju i Zagori) vjerovalo se da e se pokojnik povukodlaiti ako preko njega prijee maka ili koko. U Zagori se vjerovalo da
e se mrtvac pretvoriti u vukodlaka ako preko njega prijee pas.
Kudlaci su zli i uvijek nastoje nakoditi ovjeku, a esto uzimaju razliite
ivotinjske oblike. Prema priama oni se okupljaju na raskrijima putova od
dvadeset tri sata do ponoi. Za ovjeka nije dobro da se u to doba zatekne na
putu jer bi mu se moglo dogoditi svakakvo zlo. Zbog toga se na raskrijima
putova postavljalo raspelo kao obrana od zlih sila, ali i pomo u rasuivanju
pravih smjerova putovanja. Vukodlak se jo naziva vukozlak, ukodlak, kozlak,
kudlak, kodlak, kudljak. Protiv vukodlaka narod je bajao.52
51
Ivana Hrga zapisala je svibnja 2006. godine u Koprnu. Kazala joj je Boica Hrga (ro.
1925. g. u Koprnu). Rkp. FF Split sv. 2006., S.
52 U Viniu kod Trogira vjerovalo se da postoje kodlaci (vukodlaci) koji su posebno mogli
nakoditi djeci, pa kad bi djeca, a i odrasli, hodali nou (pogotovo kraj groblja), drali bi palac
215
U Muu se pripovijeda:
A meni je jedan ovik ovdi isto pria, iz Mua. Ili su, kad se ie od Kumirove kue ... to su nekad bili megdani, izmeu Venecije i Turske, jer je Neori
nekada pripada Turskoj, a Mu je pripada Veneciji. Onda su tu bili megdani.
Tu uvik pusto, uvik kad ide tudan, uvik ti se digne kosa na glavi. Lito, zima
uvik. Sad je meni pria ovaj ovik jedan da su vidili kad su ili ... ovi jedan
da ka nije vidija nita, al ovi ta je gonija konje da je vidija ovika da je u
tri koraka otia gori u brdo. To su ti ... vukodlaci, ta se pojavljuju. Ali samo
u odreenom intervalu, u gluvo doba noi se to zove, od ponoi do prvih
pivaca. Tad oni nastupaju.53
Vjerovalo se da se pokojnik povukodlai ako preko njega prijee pas:

Umro je lovac po imenu Roko. Preko njegovog tijela, koje je lealo u mrtvanici, preao je njegov lovaki pas. Lovac je pokopan, no, poslije su ga viali kako hoda uokolo sa svojim psom. Roko je prepoznat zahvaljujui svom
karakteristinom hramanju pri hodu. Nakon nekog vremena odrana je misa
za njegovu duu, koja je time nala mir, i njegovo pojavljivanje je prestalo. 54
Kako bi se sprijeio nastanak vukodlaka, ljudi su mrtvacima za koje se

sumnjalo da bi se mogli pretvoriti u vukodlaka rezali tetive iza koljena ili
zabijali avle u pete.55
U hrvatskoj tradicijskoj kulturi vjerovalo se da sveenik u prisutnosti nekoliko ljudi treba probosti vukodlaka zailjenim kolcem od drveta od kojega
je bila Isusova kruna. Tako bi, po predajama, iz njegova tijela istekla sva krv,
te bi ostala samo kost i koa. Nakon toga vie se nije ukazivao.
Najnovija pria o pojavljivanju vukodlaka nastala je u ibeniku 2006. godine.
***
U narodnom vjerovanju vukodlak se esto poistovjeuje s vampirom demonskim biem koje nou napuhano i bez kostiju u obliku mjeine ili leptira
ustaje iz groba, napada ljude i sie im krv. U Slavoniji, Istri, kao i, primjerice,
Albaniji kudlak je zajedniki naziv za vukodlaka i vampira.
Onostrana bia koja ustaju iz groba nalaze se u drevnim mitovima egipatske, mezopotamske, indijske, kineske, peruanske i drugih civilizacija. Najpoznatiji je vampir Drakul. Drakul je bio vlaki (rumunjski) vojvoda koji je
u ruci i tri puta izgovarali: Zapori kozlakov. / Isus prid nan, / Gospe za nan. Ili: Isusova brado,
/ Marijino mliko, / tri mise boine, / tri mise uskrsne, / slavno sveto Vodokre.
53 Marina Zoko zapisala je 2011. godine u Muu Donjem. Rkp. FF ST, sv. 2011. D.
55 Legendfest Legende i prie Istre (priredio Luka eo), Tiskara Profil, Zagreb, 2008.,
str. 10, 12.
216
1444. godine zarobio Janka Sibinjanina.56 Stoga je Sibinjanin u kasno ljeto

1446. godine provalio u Vlaku, te zarobio i pogubio Drakula zajedno sa sinom.
7. avao pretvoren u ivotinje
avao se po narodnom vjerovanju pretvarao u: magarca (orko, maminjorga, pakleni magarac), maku (mai), crnoga ovna, psa i ljudima inio zlo. U
Istri se orko naziva mrak.57
U nekim krajevima Dalmacije narod pod pojmom mai (maci) podrazumijeva i ubijenu djecu koja su se nou pojavljivala.
Orko, maminjorga, pakleni magarac, mai po narodnom prianju pojavljivali bi se pred ljudima nou, podvlaili im se pod noge te kada bi ih ljudi
bili prisiljeni zajahati, nosali su ih po selima, planinama, bespuima, najee
sve do prvih pijetlova.
Te su prie biblijske provenijencije.
7.1. Manjinjergo
Jedan je momak uveer prolazio kroz planinu prema selu. Putem je vidio
velikog crnog magarca, koji je blizu mirno pasao. Bilo mu je udno da bi
56
Ivan Hunjadi (Jano Hunyadi, Hunyad, Erdelj, 1387. ili 1407.- Zemun, 11. 8. 1456.) bio
je jedan od najistaknutijih i najuspjenijih boraca protiv Turaka. Zbog toga je omilio narodu
koji i danas o njemu pripovijeda. U hrvatskoj tradiciji poznat je pod imenom Janko Sibinjanin.
Njegova su junatva nadahnula Andriju Kaia Mioia koji mu je u svome djelu Razgovor
ugodni naroda slovinskoga posvetio 949 stihova. Blistave je pobjede Sibinjanin izvojevao:
1439. god., kod Novoga Brda; 1440. u obrani Beograda; 1442. u obrani Erdelja; na Badnji
dan 1443. god. porazio je sultanovu vojsku; nadmonu tursku vojsku porazio je kod klanca
Kunovice 5. sijenja 1444. god. Kod Varne je 10. studenoga 1444. poginuo kralj Vladislav i
kranska vojska morala se povui. Pri povratku je Janka zarobio rumunjski vojvoda Drakul.
Zbog toga je Sibinjanin u kasno ljeto 1446. godine provalio u Vlaku, te zarobio i pogubio
Drakula zajedno sa sinom. Sibinjanin je, elei osvetiti kraljevu smrt, 17. listopada 1448.
god. provalio na Kosovo. U dvodnevnom ratu Jankova je vojska pretrpjela velike gubitke jer
ura Brankovi nije dopustio vojsci Jurja Kastriotia (Skenderbega) da se prikljui Jankovoj
vojsci. Zbog izdaje ura Brankovia razbijena vojska Janka Sibinjanina morala se povui, a
pri povratku je Sibinjanina zarobio i zasunjio ura Brankovi. Oslobodio ga je uz veliku
otkupninu. Sa svojom vojskom i vojskom Ivana Kapistrana, Janko je na Dunavu 14. srpnja
1456. god. i 22. i 23. srpnja porazio Mehmedovu monu vojsku koja je brojila oko 150.000
dobro naoruanih vojnika. Tek je Sulejman Velianstveni osvojio Beograd 1521. godine. Tri
tjedna nakon toga Janko Sibinjanin umro je od kuge. Njegov je sin, ugarski kralj Matija
Korvin. Janko Sibinjanin poiva u beogradskoj katedrali. O tome vie: Marko Dragi, Zbilja
o Janku Sibinjaninu u Razgovoru ugodnom i tradiciji, Zadarska smotra, asopis za kulturu
znanost i umjetnost, LIX, 1-2, Matica hrvatska Zadar, Zadar, 2010., str. 199-234.
57 Vidi: Usmene pripovijetke i predaje (priredila Maja Bokovi Stulli), SHK, MH, Zagreb,
1997., str. 410.
217
netko zbog opasnosti od vukova ostavio naveer magarca na ispai. Priao

mu je i zajahao ga. Ali, to nije bio obini magarac. Bio je to krilati stvor u
liku magarca, u narodu znan kao manjinjergo. On ga je podigao u zrak te
dugo letio s njim na leima. Nakon toga ga je spustio na predio Svilaje zvan
Orlove stine. Zbog straha, hladnoe i vjerojatno zbog padova s litice, momak je tu poginuo.58
7.2. Crni ovan

Jedan je ovjek bacao kamenje (vee i manje) u duboku jamu u Svilaji. Nakon dueg vremena iz jame mu se obratio duboki glas: Nemoj vie bacati,
jer ako doem u petak, dobit e ih desetak, ako doem u subotu, dobit e ih
punu botu. No, on je to nastavio i sutradan, a poto je tada bila subota, stigla
ga je kazna. Iz jame je iziao veliki crni ovan, koji ga je izubijao na smrt. 59
7.3. Loda
Stari su vjerovali da u umama u okolici sela ivi loda.60 Loda se javlja
kao magarac na kojega zajai noni putnik. Tada loda naraste visoko i jahaa
ostavlja na vrhu neke grane ili nekome drugom visokom mjestu. U Ceri se
pripovijeda da se loda pojavljivala nou i zato se u to vrijeme bilo opasno
kretati izvan sela. Govorilo se da onima koje uhvati u umi loda daje da biraju
hoe li oni nositi nju ili ona njih. Onaj kojega loda uhvati morao ju je nositi
cijelu no po umi ili e ona njega odvesti nekamo odakle se vie nikada nee
vratiti obitelji. U predajama o lodama prepleu se motivi avola pretvorenoga
u magarca i motivi demonskoga bia kuge.61
59 Isto.
60Mnogi Zlarinjani pripovijedaju o lodi koja se uglavnom javlja kao magarac na kojega na
zlarinskoj rivi zajai zakanjeli noni putnik, a iznenada naraste visoko i jahaa ostavlja na vrhu
zvonika crkve Gospe od Raelja ili na nekoj grani: No, nije bilo svie, ribari su ili daleko na
lignje s donje strane Zlarina. Oli bi kod Gospe kad ono ka neki veliki lode, ni tovar, ni konj.
Ovi jedan se uspeja na nj, lode je nosija i ti ovik se hitija na granu, a lode otia i ostavija ga.
(Lde bi bio morski ovjek, sredozemna medvjedica.) Ivani Tii 2012. godine na Zlarinu
kazao je Tomislav Bumbak, zvan Ombre, ro. 15. 5. 1960. Rkp. FF ST, sv. 2012. D.
61Kuga se, po narodnom vjerovanju, pokazivala kao kostur djevojure u bijelim haljinama,
a nestajala je u obliku vatre. Svojim dodirom izazivala je smrt. U srednjem je vijeku od kuge
u Europi umrla treina puanstva. Bolest kuga povremeno se pojavljuje u Kini i drugim
dijelovima svijeta. Ako se rano poduzme lijeenje, mogue ju je brzo zaustaviti, a ako se ne
lijei, smrtonosna je u 60 % sluajeva. Bolest kuga povremeno se pojavljuje u Kini i drugim
dijelovima svijeta. Ako se rano poduzme lijeenje, mogue ju je brzo zaustaviti, a ako se ne
lijei, smrtonosna je u 60 % sluajeva. HINA/AFP, Teletext, 28. 10. 2004. str. 179. U Bosni i
Hercegovini mnogo je kunih grebova i grebalja.
218
U Ceri se pripovijeda anegdota o lodi:

Jednon se po noi u umi eta neki plaljiv ovik. On je jadnik bija tako
ispripadan ton legendon da je na svaki um skaka od stra. U umi su se u isto
vrime nala i dva momka iz istog sela. Oni su ga poznavali pa su se odluili
malo naalit s njin. Jedan se od nji maskira i iskoija na put isprid poplaenog susida. Kada ga je nesritnik vidija, odma je poeja zazivat Boga da ga
spasi od aveti lode. Tad mu je maskirani momak da da bira oe li ga nosit
po umi ili e njega loda odnit sa sobon. Uplaeni ovik koji je volija svoju
obitelj odluija je da e rae nosit lodu na svojin lein cilu no nego da ga
ona odnese. Kad je ovik uzeja lodu na lea, drugi je momak uzeja njegove
stvari koje je on od stra bacija na pod. S tin je stvarin otia u selo i ispria
cilom selu ta se dogodilo. Kada su to ljudi uli, priplaili su se, a stvar koja
je nji pristravila je bila kad su vidili kako umorni ovik ulazi sa lodon na
lein u selo. Kad su momci vidili koja je panika nastala, odluili su otkrit
selu svoju uncutariju62. Ljudi su tek tad vidili koliko su glupi, a dva su se
uncuta63 dobro nasmijala cilom selu. 64
8. Zatita od demonskih bia

Tradicionalno je vjerovanje da se od demonskih bia moe zatititi ako
se jede mnogo bijeloga luka ili ako se prije spavanja namae bijelim lukom.65
Ljudi su na ognjitu loili trenjevinu ili smrekovinu vjerujui da se tako tite
od vjetica. Kravama se u rog uvrtao komadi tisovine vjerujui da su tako
zatiene od vjetica.
U narodnom pamenju mnogobrojne su basme protiv demonskih bia.
Najvei broj tih basmi kristijaniziran je i po svom sadraju su molitve.66
A dri se da je najbolja zatita protiv more kada se stave etiri crna trna,
posveena na Markovdan u crkvi, u svaki kut kreveta po jedan. Za obranu od
te napasti jo je dobro ako se moe uzeti koni iz crkvene odjee (sveenika
koulja ili sl.).67
62
uncutarija nestaluk, manguparija.

uncut mangup, berekin.
64 Nikoli Sunari 2008. godine u selu Ceri pet kilometara udaljenom od Uneia, kazala je
Matija Sunara, roena Sunara, mjesto roenja Cera, Unei, roena 1931. Kazivaica je ula
ove prie od svojih roditelja i susjeda, a sve je gore opisane dogaaje i doivjela. Rkp. FF ST,
sv. 2008. S.
65 Vladimir Ardali, Bukovica: narodni ivot i obiaji, SKD Prosvjeta, Zagreb, 2010.
66 Vidi: Marko Dragi, Basme u hrvatskoj usmenoj retorici i izvedbi, Bakaski folklor
jako kod interkulturowy, tom 1, (Joanny Rkas) Widavnictwo University Adam Mickiewicz,
Pozna, 2011., str. 75-98.
67 Jelena Vrcelj zapisala je 2012. godine. Kazala joj je Dragica avka, roena 1956. godine
u Kijevu. Danas ivi u Sinju. Rkp. FF ST, sv. 2012. Z.
63
219
kropljenje68 je posebna zatita od demonskih bia.

9. Nestanak demonskih bia
U narodnom vjerovanju sva demonska bia nestaju u zoru s prvim kukurijekanjem pijetlova. Zora je simbol Kristova dolaska, a znakom je i Kristove
prolivene krvi kojom je nadvladan grijeh i ostvaren vjeni spas.69 Pijetao simbolizira budnost i pripravnost. U kranskoj ikonografiji pijetao stoji pored
sv. Petra i podsjea na njegovu izdaju i kajanje i u tom smislu simbolizira i
Kristovu muku. Pijetao se prikazuje i pored sv. Petra dok plae. Tako pijetao
opominje glavu Crkve sv. Petra da suzama opere grijeh.70
More - one bi dole posli ponoi i onda bi one ovika morile. Nevidljive su,
ti zatvori vrata, al ona ue kroz kljuanicu, razumi? Ona ovika okrie na
lea tako da ga tare. Ako ga uspije okrenit na lea, onda ga ona stiska, mori.
A pravi ako je mukarac, ako se siti od ega mu je to, postojala je pria da triba uvatit je rukon i drat uvik jednako, cilo vrime, i do prvih pivaca je drat
tako. Jer kada prvi pivci zapivaju, onda ona vie nije ono ta je, nevidljiva;
onda se ona pojavlja u svome obliku. I onda se ti njome pogaa: kako e,
ta e njome. A ona ti sve obeaje. Sve ti obea da e ti uinit i dat i sve
e ti dat i uinit posli samo da je ne oda. A ima tako pria. Meni je moj aa
to pria dosta puta.71
Crkvena zvona su se prvi put poela upotrebljavati u Campaniji potkraj

estoga stoljea. Prvotna im je namjena bila sazivanje sveenika, a od sedmo-
68 Blagoslovljena je voda prvi sakramental kojemu se davala najvea zatitna uloga

protiv demonskih sila. Radi toga Splitska sinoda ju je 1688. godine predvidjela za sve
nedjelje. Po ondanjem teolokom poimanju vjernici su imali trostruku korist od kropljenja
blagoslovljenom vodom ako se upotrebljavala popraena pravom vjerom u Boga i uvjerenjem
da e Bog dati svoju pomo zbog vjere svoje Crkve, koja je blagoslivlja i daje na koritenje
svojim vjernicima. Prva je korist to se vjernici iste od lakih grijeha. Druga je korist od
kropljenja jer je od pokropljenih mjesta bjeao avao sa svojim djelima. Trea je korist
stvarna i propicijatorna jer po blagoslovljenoj vodi bolesnici primaju zdravlje; ozdravljuju i
ivine, a zemlja postaje plodnijom. Prema navedenoj sinodi sveenici su pozivali narod da je
koriste svakoga jutra i veeri kako bi Sotona ostao daleko, a majkama je savjetovano da krope
djecu kako im nita ne bi nakodilo. (Luka Tomaevi, Izmeu zemlje i neba, (Vjera i moral
u ivotu krana Sinjske krajine u 18. stoljeu), Knjinica Gospa Sinjska knjiga br. 6. Sinj,
2000., str. 131.)
69 Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju
Radovana Ivanevia (priredio Anelko Badurina), Kranska sadanjost, Zagreb, 1990., str.
593.
70 Isto, str. 459.
220
ga stoljea i vjernika na molitvu. U narodnom vjerovanju zvona simboliziraju

magijsku mo tjeranja demonskih sila:72
Antiu je i mora trala. Po predaji to je ena koja mori mukarce, a i koja nije
udana, za razliku od vitice koja je udana.
Po cilu no su prijatelji njin sidili, nje nigdi. I on jedne veeri, kad je ona
dola, skupija snage i apija je za ruke i eka. Ne smi puno stiskat, a niti
labavo drat sve dok Zdravomarija ne zazvoni.
Onda se ona tada pritvara u zmiju, ma u svata, a tono o Zdravo Mariji
pritvori se u curu. Ova je bila cura s Kraljica koja ga je zaklinjala da nikom
nita ne kae dok se ne uda, i obeala mu terluke i orape.
I nije on nikom nita reka. Kad se udala, donila mu je ono ta j i obeala.73
10. Eshatoloke predaje

Eshatoloke predaje priaju o potresnom pojavljivanju ubijene tek roene
izvanbrane djece, umrle nekrtene djece i ubijenih odraslih osoba. Govori
se i o pokojnicima koji su ustajali iz grobova jer nisu ispovjedili sve grijehe.
Motiv nemirne due koja je ustajala iz groba nalazi se u predaji:
E, istina je to! Bilo je to jedanput na Uneiu, zakopaj mrtvaca, ujtru mrtvac
vanka. Nisu znali ta e vie pa su oli vratru. Moj dit i ko got je od lovaca
ima puku, ili su uvee gledat i ekat na tom groblju.
I u neka doba, noi oko jedanest pono, doe od Bogoina vitar, nevrime
to sve kri, sve ka da e nestat na ovom svitu, i svi o straja pucali u taj vitar i
otad vie nikad tako ta nije dolazilo. Misli se da su u njemu dolazile vile il
vitice, al ko e znat, al najprije neka nemirna dua.74
Meu eshatolokim predajama je i predaja koja govori o fratru i ljudima

koji su se ustali iz groba i sluili svetu misu:
Pria nami kad smo bili dica jedan ovik taj dolazija u nas u kuu da ti je
on jednu vee ia negdi, ne znan sad di, al da je mora pro puton kraj jedne
crkve. I tako on pogleda, kad u crkvi sve svitli i doe on blie, vrata otvorena, vratar mrav kost i koa i dri misu, a puno ljudi obueni. Aj kad je
doa sad e zero i on posluat misu. Misa svrila, nestade i vratra i ljudi. I on
ostade zakljuan u toj crkvi sve dok ujtra zvonar nije doa i otvorija ga. Kae
da su to bili mrtvi i narod i vratar.75
72
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju

Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb, 1990., str.
331-332.
74 Kristina Juri zapisala je 2009. godine. Rkp. FF ST, sv. 2009. D.
75 Kristina Juri zapisala je 2009. godine. Kazala joj je Rua eko u Planjanima. Rkp. FF
ST, sv. 2009. D.
221
11. Duhovi
U tradicijskoj kulturi esta su vjerovanja o duhovima:
Postoje u rudnicin to san ja slua i od drugih ljudi da imaju neki duhovi u
rudnicin. I ti uje njizi kad oni neto klapaju, tuku. A nema nikoga ti doe
tamo, a nikoga nigdi. Ja san uja za te. Sad, kakvi su to duhovi, to ne znan.76
Predaje o duhovima kazuju se kao memorati. Neke predaje o duhovima

imaju razraenu fabulu:
A ima ti jedna stvar ... zemaljski duhovi. To se prije prikazuje u rudnicin.
Zemaljski duhovi. Ja san doa 58. godine ode u kavu radit. I jedan ovik,
ode mu je kua kraj nas, ()77. I, duo moja, on je ia ozgar ... bila je kava,
i on je sam ia niz tunel ... a jedan mali, vako, deki mali, ide prema njemu.
I on njemu govori: Dobar dan. Nema nigdi nikoga. I on pita zapalit da
mu da cigaru ili duvana ili... A on ne da. I ba je on meni pria kako se on
iznenadija ie prema njemu, misli, djeak. A tunel vie od 500 metara dug!
Nema nigdi nikoga drugoga! I ta ti meni, moj sinko ... prilazimo mi iste
godine, u jesen, iz te kave stare u novu, a ja san vozija elektrolokomotivu ...
i ... jedan Mirkaa, iz Siveria iz rudnika u Siveriu rudnik tu je bija jedan
poznati, od ugljena, rudnik. I taj Mirkaa neto dolazija odi u nas, u kavu. I
kae: Nemojte ulazit, momci, u tunel; nego ekajte, kae, do e Mirkaa
iz Siveria. (Sad jel on bija ininjer ili ... ne bi elija lagat; mislin da je, jer
on je bija, ka, poznata linost.). I mi ekamo jer smo mi druga smjena dva
sata su, tribamo vozit. I, evo ti njega:
Dobar dan, momci!
Dobar dan!
I onda on nami pria: Znate ta san ja doa? Da vas upozorin: postoje zemaljski duhovi. To su kao djeaci, dekii, mali i ... oni se pojavljuju kad si
sam; kad ie sam, onda oni pitaju zapalit. Al nemojte mu dat! Nego kao da
ne pita nita. I, ka, ti ii svojin poslon, on nek ostane. I, tako, mi smo, ovaj,
to sasluali, da nas to ne bi ka uplailo ili da ne bi ... ima svakakvih ljudi...
I jednon prilikon, bili mi trea smjena ... nestalo struje. I ujemo mi, tamo
kako je vako tunel, pa na tunelu je materijal, a doli imadu vako vrata i ti ta
vrata digne i ti materijal upada u vagon, zna? I onda ti namia jedan po
jedan i tako se pune, ti vagoni. A na njemu, gori na tom materijalu, neko tue
matunon. Kad ili mi tamo vidit nema nigdi nikoga. Nigdi nikoga, Marina,
nema, a matun tue! I ... jo su vidili u nas ... kopa se gore, u Vinovu, bija
rudnik boksita. I istu stvar trevili gori zemaljskog duha.78
U Vinovu Gornjem sauvana je pria koja je nastala 1914. godine kada su

mjetani vidjeli zemaljskoga duha:
76
78 Marini Zoko kazao je spomenuti Jakov Gotovac. Rkp. FF ST, sv. 2011. D.
77
222

A jedan dogaaj ... to ti je bilo 1914. godine ... jedna naa mlada bila ... iz
Plananja. Plananja Donjih. To je iza Uneia pa prema Drniu pa s donje
strane. I ona se udala ().79 I onde ... di reemo Jokanova kue ... tamo sad
ima petero brae: ().80 I taj jedan stric od ovih ta san ja brojija, triba i
usi jednu onu ralicu za oranje on i njegova sestra sestra mu bila mlaa
od njega dvi-tri godine ali da ih se ne vidi, uvee. Kad oni doli tamo, on
i sestra mu, gledaju jedan mali protra uz dolce gori. Stali oni kad eto ti
njega, maloga toga, tre niz dolce doli. Oni stali pa gledaju. On rauna: da
ga nije Bog pokara ta ie tue krast?
Stali oni: mali protra opet uz dolce gori. Kad oni kui ... a u njegovoj kui
sidile moje tetke dvi, i druge cure, i priaju one to se zvalo ensko silo, tu
se kupile samo cure. On kae njima tako i tako a tu i ta mlada iz Plananja.
Ajmo a vidit to, ajmo! Kad doli oni tamo ... on tre, taj deki, sa vrh
dolaca odozgar pa doli ali ne izlazi iz dolaca vani. Niko govori da bi saa
doli, da bi vidija ta je, al - ne smi niko sa. A ta ta je mlada zvali je ()
a ona sirota nije znala ... tu ima vako jedan zid, ima njemu, otprilike u re,
jedno 2,5 metara. Al uz taj zid je ozian jopet zid, al on je manji od onoga. I
sad, ona sirota, ona je mislila skoit doli i ona govori: Ko smi ko ne smi, ja
smin! (Da e ona vidit ta je to.) A ona, moja Marina, skoi pa o taj zid, ta
je manji, pogodi o nj, pa onda zaviku: Aaaajme ti njoj! Raskrivila se jadna,
zna? Kad se ona raskrivila, ove su mislile da ju je odnila ona stvar i one
utekoe, a ona jadna osta koprcajui se doli. I one utekle kui, a nju ostavile
u dolcu, dok nije dola sebi. Kad dola sebi, onda se digla i otila i ona za
njima. Posli ili pitat fratra fratar kae: Zemaljski duh.81
Vinovo Gornje, osim po pogibelji svatova Stipana Nakia82, poznato je i

po zemaljskom duhu iz Alpa, zvanom Alpino Alpini:
To ti je pokojni pradid, Lovre, pria da, kad bi ia od gori, tamo di je Ante
radija kuu, da bi ga via. To je taj, Alpini, zemaljski duh. Lovre ... on je sidija ispo murve, pui lulu, kad ie prema njemu ovjeuljak, nema u njemu
20 centimetara do pometra. A na njemu eiri, perce gori zadija.
Valjen Isus!
Valjen Isus!
Kako si? - i moe li sist.
A sidi brate!
I sija kraj njega da mu da zapalit. A lulica mu ka slamka. Da mu on zapalit.
Jesi li gladan?
- Da nije.
79
Imena su izostavljena.
81 Marini Zoko kazao je spomenuti Jakov Gotovac. Rkp. FF ST, sv. 2011. D.
82 Harambaa Nikola Maleta sa svojih trideset hajduka u Vinovu Gornjem kod vrela
Vijanjac, poubijao je 230 svatova Stipana Nakia. Ubijena je i nevjesta Ana Bailova iz Livna.
Svatovi poivaju na mjestu tragedije.
80
223
A otkud ti, prijatelju?

- Da je on iz Alpa. I da se zove Alpino Alpini.
Pa kako si, kae, dospija amo?
- A da je neto zgriija, da je tamo, ta ja znan, neto radija, neku berekinadu,
da je osuen i da je mora ute.
A di ti spava?
- A da spava ... ima jedan jasen, u njemu rupetina, da on u tom jasenu spava.
A sad, kako je pokojni aa bija u austrougarskoj vojsci i sluija Vranju Josipa, zna takod njemaki, zna? I onda se oni na njemaki dalje sporazumijevali.83
***
Kae, on bi doa ovde za obanin, kae, da je to mali ... ka eljade, ali malo
bie Alpini ... al ka ovik, ima ruke, noge, ka ... ka malo dite. I, kae, on
bi doa za obanin i onda bi se uvuka u ... - jedan jasen bija onde uplji i
uvuka bi se on, kae, u taj jasen i on bi tu noija. I onda ujutro, kae, kad
obani puaju blago, onda on prije obana vrati se nazad u Mose.84
12. Veljain uga

U mnogim krajevima Hrvati pripovijedaju o oholoj babi koja je, prkosei
vremenu, zadnja dva dana veljae svoje stado istjerala u planinu. Zbog oholosti zadesilo bi je nevrijeme, te bi i ona i cijelo stado stradali:
Baba je uvala stado koza u Svilaji. Kako je zima bila sve blie kraju, a
koze se okozile, baba se od optimizma uzoholila. Ona je kraj veljae podrugljivo komentirala rijeima: Veljaj, veljo, doveljala si, u mene su jarii, od
pedlja im roii, te se time zamjerila veljai. Veljaa se razbjesnila i odluila iskoristiti svoja dva preostala dana te pozajmiti tri dana iz oujka (puki:
vlaak vlaga, kia). Tih pet dana veljaa je udarila babu, koze i jarie
estokom burom, snijegom, ledom i hladnoom. Svi su oni poumirali od gladi
i zime Nestalo je babe, koza i jaria. Od tog vremena, to mjesto u Svilaji
nazvano je Veljain uga(o). 85
Zakljuak
Vila je najee mitsko bie u Zagori, a motivi u predajama o vilama slini
su kao i u Hrvata u drugim mjestima. Velika je slinost hrvatskih predaja o
vilama s predajama drugih slavenskih naroda. Mora je najee demonsko
83
Marini Zoko kazao je Ivan Gotovac, ro. 1946. god. u Vinovu Gornjem. Rkp. FF ST, sv.
2011. D.
84 Marini Zoko kazao je Ante Gotovac, ro. 1942. god. u Vinovu Gornjem. Rkp. FF ST, sv.
2011. D.
224
bie u mitologiji Zagore. Ostala demonska bia nalaze se u predajama Hrvata

u drugim krajevima. Koliko je poznato, demonsko bie loda susree se jedino
u Zagori. Vjerovanje da e se pokojnik povukodlaiti ako preko njega prijee
pas, koliko je poznato, takoer se susree jedino u vjerovanju u Zagori.
Izvorno navedene predaje u radu imaju iznimno filoloko, antropoloko i
etnoloko blago. Sve te predaje imaju estetsku, ivotnu, edukativnu i didaktiku funkciju.
Od dvadesetak kazivaica i kazivaa u radu najstarija je roena 1923., a
umrla je 2009. godine. Najmlae su dvije kazivaice roene 1956. godine, a
kazale su dvije predaje. To nas upozorava da je krajnje vrijeme na terenu snimiti ono to je jo ostalo od nematerijalne kulturne batine. To je prije svega
civilizacijski dug prema naim upokojenim precima.
Kulturna batina ima najvei znaaj u ouvanju vjerskoga i nacionalnog
identiteta. Nematerijalna kulturna batina narodu prua osjeaj identiteta i
kontinuiteta te promie potovanje za kulturnu batinu drugih naroda.
Stoga je opi trend u svijetu uvanje nematerijalne kulturne batine
(usmene predaje, obiaja, obreda, tradicijskih obrta), koja je prema UNESCOvoj Konvenciji iz 2003. godine kljuni segment prepoznavanja, definiranja
i afirmacije kulturnih identiteta koji su osobito ugroeni. Republika Hrvatska potpisnica je te Konvencije. Prema lanku 9. Zakona o zatiti i ouvanju kulturnih dobara (NN 69/99, NN 151/03; NN 157/03), nematerijalnom
kulturnom batinom smatraju se razni oblici i pojave duhovnog stvaralatva
to se prenose predajom ili na drugi nain, a osobito: jezik, dijalekti, govori i
toponimika; sve vrste usmene knjievnosti; folklorno stvaralatvo u podruju
glazbe, plesa, igara, obreda, obiaja, kao i druge tradicionalne puke vrednote;
tradicijska umijea i obrti.
***
Svim kazivaicama i kazivaima, kao i mojim bivim i sadanjim studenticama i studentima, zapisivaima tradicijske duhovnosti spomenutim u radu,
iskazujem neizmjernu zahvalnost. Svi oni zasluni su za ouvanje kulturne
batine naih predaka.
225
Izvori i literatura
Izvori
Rkp. FF Split (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu knjievnost,
Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Splitu). Te su rukopisne zbirke nastale
kao rezultat vlastitoga terenskog rada i izvornih terenskih zapisa studenata
kojima sam bio mentorom pri izradi seminarskih, zavrnih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene knjievnosti i Hrvatske tradicijske kulture u europskom
kontekstu (Oznaka D znai diplomski rad, Z znai zavrni rad, S oznaava seminarski rad. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene).
Literatura
Ardali, Vladimir, Bukovica: narodni ivot i obiaji, SKD Prosvjeta, Zagreb,
2010.
Ardali, Vladimir, Mora (Bukovica u Dalmaciji), u: Zbornik za narodni
ivot i obiaje junih Slavena, knjiga XXVI, urednik dr. D. Borani,
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1928., str.
380-381.
Dragi, Marko, Basme u hrvatskoj usmenoj retorici i izvedbi, Bakaski
folklor jako kod interkulturowy, tom 1, (Joanny Rkas) Widavnictwo
University Adam Mickiewicz, Pozna, 2011., str. 75-98.
Dragi, Marko, Zbilja o Janku Sibinjaninu u Razgovoru ugodnom i
tradiciji, Zadarska smotra, asopis za kulturu znanost i umjetnost,
LIX, 1-2, Matica hrvatska Zadar, Zadar, 2010., str. 199-234.
Ivanievi, Frano, Poljica, narodni ivot i obiaji, reprint izdanja JAZU iz
1906. i neobjavljena graa, Knjievni krug Split, Split, 1987.
Kekez, Josip, Poslovice, zagonetke i govorniki oblici, MH, SHK, Zagreb,
1996.
Kulii, piro, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraivanja posebno
balkanolokih, Sarajevo, 1979.
Ledi, Franjo, Mitologija Slavena: Tragom kultova i vjerovanja starih
Slavena knjiga 1, Zagreb, 1969.
Leger, Louis, Slavenska mitologija, Grafos, Beograd, 1984.
Legende i prie Istre Legends and tales from Istria (priredio Luka eo;
translation eljko Vukoja), Pian, G.E.M., 2008.
226
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod

u ikonologiju Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina,
Kranska sadanjost, Zagreb, 1990.
Palavestra, Vlajko, Drenica u Hercegovini (Zabiljeke o prolosti i narodnoj
kulturi), u: Hercegovina, asopis za kulturno i istorijsko nasljee, br.
2, Mostar.
Simpson, Jacqueline, Evropska mitologija, Mladinska knjiga, Ljubljana, 1988.
Suton, Jerko, Vjerski ivot i obiaji Zapadne Hercegovine, Mostar. (Umnoen
rukopis. Primjerak se nalazi u Franjevakoj knjinici Mostar, 1968.,
inv. br. 3912, sign. 39.)
Tomaevi, Luka, Izmeu zemlje i neba, (Vjera i moral u ivotu krana
Sinjske krajine u 18. stoljeu). Knjinica Gospa Sinjska knjiga br.
6. Sinj, 2000.
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi-Stulli, SHK, MH,
Zagreb, 1997.
Zeevi, Slobodan, Elementi nae mitologije u narodnim obredima uz igru,
Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica, 1973.
227
Marko Dragi
The mythical world of Zagora in the context of European
mythology
Summary
The paper quotes about forty contemporary records of demonological and
mythical legends. Those records have been created since 2004. to 2012. in places:
Lower Postinje, Lower Mu, Nevest, Upper Vinovo, Mu, Unei, Kijevo, avoglave,
Planjane, Koprnu, Ceri.
The fairy is the most common demonic creature in Zagora and generally in
Croatian, European, especially Slavic mythology. Mora is the most common demonic creature in mythology of Zagora. Other demonic creatures: witches, more, male
witches, irudica, loda, werewolves, manjinjergo, black ram can be found in the traditions of the Croats in other regions. The paper also quotes and interprets eschatological traditions and legends about ghosts.
Originally listed traditions mentioned in this work have huge philological, anthropological and ethnological function. All those traditions have aesthetic, life, educational and didactic function.
There are twenty narrators in this work and the oldest one was born in 1923. and
died in 2009. The most youngest narrators were born in 1956., and two legends were
narrated by them.
Traditions are interpreted in the ethnological, anthropological and biblical context, as well as in the context of European mythology.
Keywords: fairy, demonic creatures, folk beliefs, folk tales, mythology
Nadnaravna bia tradicijskih vjerovanja. Zato

jo uvijek postoje?
Dr. sc. Luka eo
Hrvatsko katoliko sveuilite
Odsjek za sociologiju
UDK: 398.4 (497.5-3 Dalmacija)

Autor na temelju vlastitih terenskih istraivanja, koje je periodino

poduzimao od 2003. do 2008. godine u unutranjosti Dalmacije, govori
o jo uvijek ivim tradicijskim vjerovanjima u nadnaravna bia poput
vukodlaka, vjetica, mra i vila. Postavlja pitanje imaju li ta bia neke
odreene drutvene uloge koje ih ine neophodnim za funkcioniranje
odreenih aspekata ivota i svjetonazora stanovnika ispitanog podruja.
Zakljuuje da se vjerovanja u nadnaravna bia koriste kao alat zastraivanja i prijevare u slubi krae, stjecanja materijalne dobiti, izbjegavanja
kazne za neprihvatljivo ponaanje ili stjecanje bolje pozicije unutar zajednice. Kroz rad se takoer pokazuje da su vjerovanja u nadnaravna bia
u prolosti, ali dobrim dijelom jo i danas, kod nekih pojedinaca toliko
snano ukorijenjena u duhovni svjetonazor da su odreeni pojedinci na
temelju te ukorijenjenosti u mogunosti manipulirati drugima osobama.
Tijekom terenskih istraivanja u unutranjosti Dalmacije1 razgovarao sam

s relativno velikim brojem sugovornika koji i danas slikovito govore o postojanju vukodlaka, vjetica, mra, vila i drugih bia iz tradicijskih vjerovanja.
Od najstarijih mjetana pa do pripadnika adolescentske dobi svaka je osoba s kojom sam razgovarao neto ula o priama, pjesmama ili zbiljskim
sluajevima u kojima su se spominjala nadnaravna bia. Ako tim izjavama
pridodamo i neke internetske stranice na kojima mladi iz okolice estanovca
raspravljaju o postojanju vukodlaka i obavjetavaju svoje vrnjake o uvanju
glogova kolca za njihovo ubijanje u mjesnoj crkvi (Vukodlak Let na Drugi
Svijet. 2006), onda moemo govoriti o znatnoj rasprostranjenosti poznavanja
te teme meu stanovnitvom ispitane regije. Meutim, kako se moglo pretpostaviti, tijekom istraivanja bilo je razvidno da u sugovornika postoji velik
1 Moja periodina terenska istraivanja od 2003. do 2009. godine sastojala su se uglavnom
od odlaska u sela i manja mjesta Bukovice, Ravnih kotara i Kninske krajine na sjeveru, Sinjske
krajine, Dalmatinske zagore i Poljica u sredinjem dijelu te Imotske krajine i podruja od
Vrgorca do Metkovia na junom dijelu. Intervju je proveden s 41 sugovornikom.
230
raspon ponajprije u volji i motivaciji za suradnju. Uoene su i velike razlike u

stupnju poznavanja teme, vlastita stava i odnosa prema vjerovanjima u nadnaravna bia. U nekim dijelovima ispitanog podruja neka od nadnaravnih bia
uope nisu bila poznata. U drugome su kraju sugovornici jako dobro poznavali vile i vjetice, dok su o vukodlacima znali manje.
Meutim, detaljnijim sagledavanjem i istraivanjem konteksta svih izjava
razvidno je da svaka od razlika proizlazi iz odreenih pravilnosti. Ve su na
samom poetku terenskog rada bile oite pravilnosti koje su oblikovale izjave
sugovornika, pri emu mislim na konkretne povijesne, drutvene, politike,
gospodarske, pa i geografske, okolnosti koje se mogu nazrijeti u svim izjavama. Osobno smatram da su utjecale na svakog sugovornika, prvotno kao
pripadnika prouavane zajednice, ali i kao individue te se njegove steene vlastite i/ili zajednike vrijednosti naziru i u izjavama o nadnaravnim biima. Na
neke uoene pravilnosti ukazao sam dosada ve nekoliko puta (v. eo 2011,
2012, 2012a), no u ovom u se radu usredotoiti na jo neka razmiljanja za
koja smatram da mogu dodatno osvijetliti postojanje nadnaravnih bia u
svjetonazoru i vjerovanju stanovnika unutranjosti Dalmacije.
Teko prihvatljiva stanja i susjedska netrpeljivost
Prije vie od etrdeset godina britanski povjesniari Alan Macfarlane
(1970.) i Kieth Thomas (1971.) ukazali su da glavne uzroke za pojavu vjetijih progona u europskome ranome novom vijeku treba traiti u meususjedskim optubama. Radovi o vjeticama i mrama iz Zbornika za narodni ivot
i obiaje,2 pripovijetke koje je pedesetih i ezdesetih godina prolog stoljea
prikupila hrvatska folkloristkinja Maja Bokovi-Stulli takoer spominju primjere u kojima su odreene osobe iz sela optuene za vjetiarenje nakon neke
nesree ili dramatinog dogaaja (Bokovi-Stulli 1959, 1967/68). Obino je
rije o ozljedama, bolesti djeteta ili domaih ivotinja, iznenadnoj smrti, elementarnoj nepogodi. Vjeticama se optuuju odreene osobe i zbog vlastitih
ivotnih razoaranja, poput gubitka novca, neuzvraene ljubavi, smanjenja
seksualne moi. ak i kada su takva stanja medicinski objanjiva, vjeruje se
da su bolest ili ozljedu izazvale vjetice iz sela obino nakon nedavnog susreta
ili konflikta vjetice i oteenog.
Takva vjerovanja moemo i danas nai u nekim mjestima unutranjosti
Dalmacije. I danas se u tom dijelu Hrvatske razabiru mehanizmi optubi, gotovo jednaki onima koje je pronaao Macfarlane u sedamnaestostoljetnom
2 Zbornik za narodni ivot i obiaje najstariji je hrvatski etnoloki asopis koji kontinuirano
izlazi unutar Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1896. godine.
L. eo, Nadnaravna bia tradicijskih vjerovanja
231
Essexu ili antropolog Evans-Pritchard kod plemena Azanda u junom Sudanu

na prijelomu 20. stoljea (Evans-Pritchard 1976).
Tijekom intervjua s lanovima obitelji K.3 u veem selu Imotske krajine,
sugovornica J. K. izjavila je da im je poetkom godine vjetica odnijela unuka.
Na moje pitanje kako to misli da im je vjetica odnijela unuka, sugovornica
je razjasnila da je unuka ispred kue udario automobil te da je podlegao ozljedama. Zatim sam retoriki pitao: Dakle, bila je prometna nesrea? J. K.
pojasnila je svoj odgovor: To su se namirile viice. Prisutni suprug, dvoje
odraslih sinova i snaha, o ijem je sinu bila rije, potvrdili su kimanjem da je
istina ono to J. K. govori. Sugovornica je pritom dodala kako je sumnjala u
djelo vjetica te je sve javila sveeniku koji joj nije vjerovao. Meutim, kako
bi me dodatno uvjerila da je zaista bila rije o vjeticama, ispriala je i da se
prije nekog vremena ljuljala terasa te su pozvali sveenika koji je taj put doao
blagosloviti kuu. Dok je sugovornica govorila o vjeticama, pokraj nje je
proletio bijeli leptir. J. K. je odmah uzela krpu i pokuala usmrtiti leptira. Leptir je ipak uspio pobjei, a sugovornica je pljunula za njim psujui, te rekla:
Eto, to su ti viice. Ima tih kurava, viica na brdu, ima ih!
Iz navedenog primjera razvidno je da je sugovornica J. K., kao i cijela
njezina obitelj, sklona vjerovati da su vjetice odgovorne za smrt njihova unuka. Premda je unuk poginuo u prometnoj nesrei, a ne u izravnom kontaktu s
eventualnom vjeticom, obitelj K. vjeruje da je i sama nesrea djelo vjetica.
ak i nakon to im sveenik nije vjerovao da su za nesreu krive vjetice, obitelj K. bila je i dalje sklona vjerovati upravo u njihovo djelovanje. Meutim, u
ovom primjeru dodatno treba pojasniti da se obitelj K. doselila u sadanje selo
60-ih godina prologa stoljea iz oblinjega, manjeg sela na Biokovu. Sami su
sugovornici tijekom intervjua u vie navrata naglasili da su sili s brda, gdje
nije bilo struje, vode ni ceste. Stoga bismo izjavu J. K.: Ima tih kurava, viica
na brdu, ima ih, moda trebali shvatiti kao izjavu koja se odnosi na selo u kojem je odrasla, kao i na odreene osobe iz tog sela za koje sama sugovornica
sumnja da su vjetice. No sugovornici J. K. vjetice nisu skrivile smrt samo
unuka nego i brata. U nastavku naeg razgovora J. K. ispriala je kako joj je
poetkom godine umro i brat. Razbolio se, otiao je u Srbiju, gdje je ivio jo
sedam dana, i onda je umro. Pritom J. K. tvrdi da su mu naudile viice, da su
one izazvale bolest od koje joj je brat umro jer ona (vjetica) 4 bi samo vidla
eljade ili ivinu - ono bi crkavalo. Jedna je izvrnula 12 svatova u rijeku, 1000
dua je umorila.
3 Toni lokaliteti i puna imena sugovornika izostavljeni su u ovom radu iz etikih razloga.
Detaljan popis sugovornika i transkripti intervjua pohranjeni su u Odsjeku za etnologiju
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu pod inventarnim brojem NZ 195.
4 Tekst u zagradama dopisao L. .
232
Sugovornica J. K. jo je ispriala kako je njezin suseljanin ugledao vilu

kako se elja. Imala je jednu nogu kao mazga. Nakon to se ovjek vratio
kui, teko mu se razboljela ki.
Slian dogaaj, prije stotinjak godina, zapisao je i Stjepan Banovi koji
navodi da su roditelji ujutro nali mrtvu ker nakon to su no prije vidjeli
vjetice kako se potajno okupljaju (Banovi 1918: 193-194). Sugovornik S. P.
iz omanjeg sela pored Metkovia takoer vjeruje u maliciozne radnje vjetica
iz sela. Tijekom intervjua ispriao je kako mu je prije nekog vremena umrlo
dijete nakon to je uletjela koko u kuu i (skoila) pravo na (djetetovu) beiku. Optuio je neku barbiruu iz sela da je vjetica, nazvao ju je da mu vrati
dijete, ali je samo iduih dana stoka krepavala. Stoga je S. P. ustvrdio da su
vjetice // samo zle. Neka vide neiju kravu, neije oi - moe se sloit
odmah nasred puta. Sugovornica J. G. iz sela sredinje Bukovice ne vjeruje
u vjetice i mre, ali tvrdi da neki u njezinu selu jo uvijek vjeruju da je mora
duh od osobe koja je zloesta, ena zla, ubija dicu. Isto tako tvrdi, kad je unuk
umra ovim preko, optuili susjedu Stoje da ubija oima.
Vjerujem da iz navedenih primjera lako moemo razabrati da se i danas
u odreenim mjestima unutranjosti Dalmacije mogu pronai sluajevi koji
pokazuju da su odreene osobe sklone vjerovati da je vjetica, ili kakvo drugo
nadnaravno bie, odgovorna za nesreu koja ih je zadesila. esto se okrivljuje
stvarna osoba iz sela za koju se vjerovalo (prialo, govorkalo) da je vjetica.
Takva osoba pripada ve poznatoj kategoriji (v. eo 2012a): izgledom i ponaanjem odstupa od drutvenih normi i vjerojatno je u svai s obitelji oteenih.
Uzroci za optube, stoga, najee dolaze od strane pojedinaca koji su zbog
svojih vlastitih nevolja i sukoba s potencijalnom vjeticom skloni takvu osobu javno prozvati vjeticom. Meutim, vjetice su se okrivljivale i za nevolje
koje su pogodile cijelo selo, a ne samo pojedince. Najee je takvu nevolju
predstavljala oluja s tuom koja je prijetila unititi usjeve, vinograde i imovinu. Brojni su primjeri kojima stanovnici pogoenog kraja pojanjavaju uzrok
nevolje, upleui u priu vjetice koje jau na crnim oblacima ili se javljaju u
obliku crnih ptica:
Krupa kad e, vide se dvije ptice iu, i on, moj djed, je pucao i pobjegle. Krupa im nita nije potukla. Dida pukne u ptiurinu, opali u avla. Na Zaostrogu
kad je io, sretne ga neki ovik i pita: Pucate li u ptice? A ovik bez oka.
Te vitice stvaraju tuu, nevrijeme, sve zlo (J. K.).
Viice i vici obijaju vinograde i usjeve krupon. Kad se zametne nevera,
uje se buka i uka u variji, a digod pri neverom lete i gavrani i uzgru se, kao
da je u iman sto vraga. Ono su ti sve vitice i vici (Banovi 1918: 192).
233
Nadnaravna bia kao indikator drutvenih nevolja

Nisu samo optube za vjetiarenje pokazatelj povezanosti nadnaravnih
bia i teko prihvatljivih stanja. U intervjuima sa sugovornicima nerijetko su
se javljali primjeri koji su spominjali i druga nadnaravna bia u vezi s odreenom vrstom nevolja. Postojanje nadnaravnih bia poput mra i vjetica moe
objasniti smrt blinjega, bolest, impotenciju, gubitak novca. Vjetice, vile i
due nekrtene djece krive su za oluje, tuu i druge vremenske nepogode koje
su pogodile neko selo. Meutim, meu stanovnicima unutranjosti Dalmacije
pronaao sam i neka slina tumaenja koja takoer povezuju nadnaravna bia
s nekom nevoljom koja se dogodila, ali javljaju se kao nusprodukt. Drugim
rijeima, nakon odreenih nevolja poput sue, gladi, ratova i ekonomskih depresija, dolazi do rasta pojava nadnaravnih bia i ljudi su ih skloni povezivati
s velikim nevoljama koje su se dogodile.
Ovoj tezi, moram istaknuti, pridonio je moj razgovor sa sugovornikom M.
V.-om iz malog sela u Bukovici. No ono to je znakovito za M. V. jest to da je
pravi insajder u Radievu smislu.5 Roen je i ivi u Bukovici, tijekom Domovinskog rata proveo je nekoliko godina u izbjeglikim kampovima Beograda i
Subotice s drugim izbjeglicama iz Bukovice i stoga je uvijek, na odreen nain,
bio povezan s njima. Po zanimanju je kolovani elektrotehniar, istie da je
neko vrijeme radio u Trstu te navodi da je itao Ericha von Dnikena i Carlosa
Castanedu koji su ga naveli na mnoga razmiljanja.6 Stoga M. V. predstavlja
osobu koja je s jedne strane uronjena u svoju sredinu, poznaje obiaje, tradiciju, karakter, ponaanje i svjetonazor tamonjih stanovnika. S druge strane, M.
V. je neka vrsta seoske inteligencije. kolovaniji je od prosjenog stanovnika
svojeg zaviaja, ima radno iskustvo u inozemstvu zbog kojeg je vjerojatno
proirio svoje svjetonazore te je ujedno sklon irenju svojih spoznaja itanjem
strane literature.7 Upravo zato to sam kroz razgovor primijetio da je preda mnom sugovornik od kojeg se najvie informacija moe dobiti iskljuivo
5 Antun Radi je jo krajem 19. stoljea predvidio da grau na terenu skupljaju insajderi,
pametni seljaci i seoska inteligencija koji ive u promatranoj zajednici jer takvi skupljai mogu
najbolje doi do traenih podataka (Radi 1897: 73).
6 vicarski autor Erich von Dniken proslavio se knjigom Chariots of the Gods (1968) u
kojoj je izloio, a kasnije nadopunjavao, teoriju prema kojoj su izvanzemaljci posjetili planet
Zemlju i utjecali na razvoj ovjeanstva. Carlos Castaneda je peruansko/ameriki antropolog
javnosti poznat zbog 12 knjiga od kojih je najpoznatija prva pod naslovom The Teachings of
Don Juan (1968). U svojim knjigama Castaneda je opisao navodna vlastita iskustva tijekom
uenja amanistikih tehnika koje mu je prenio Don Juan, aman sjevernomeksikoga
indijanskog plemena Yaqui.
7 Kroz razgovor s M. V.-om stjee se dojam da kritiki i s velikim promiljanjem pristupa
svemu to govori. Reenice su mu zaokruene, ima bogat vukabular i izraava se knjievnim
hrvatskim jezikom s ponekim izrazom iz srpskoga jezika za koji nastoji pronai adekvatnu
zamjenu nakon to sm primijeti da ga je upotrijebio.
234
izravnim pitanjima, postavio sam mu jedno iroko pitanje: to misli, zato

ljudi i danas vjeruju u nadnaravna bia u Bukovici. Na to pitanje sugovornik
je iznio dvije teze, od koje emo zasad spomenuti prvu. Ona se odnosi upravo
na vezu javljanja nadnaravnih bia i velikih katastrofa i nevolja. Sugovornik
mi je pojasnio da je godinama promatrao ljude i njihovo ponaanje te shvatio
da se vukodlaci, vile i druga bia javljaju, odnosno spominju, uvijek nakon
tekih dogaaja poput ratova, sua, gladi, smrti. Nakon takvih dogaaja ljudi
su skloni vjerovati da je za nevolje odgovorno nadnaravno bie, ali ne kao u
sluaju optuaba za vjetiarenje, gdje je takvo bie cijelo vrijeme ivjelo u
zajednici s oteenim, nego se u ovom sluaju nadnaravna bia javljaju kao
deus ex machina. Zbog nevolje se ne okrivljuju osobe iz sela u koje se ve
dulje vrijeme sumnja da su vjetice ili mre, nego se okrivljuju bia iz daleke
sfere nadnaravnog. Takva su bia vukodlak, vila, mra i vjetica, s naglaskom
da se mra i vjetica ne spominju kao osobe iz sela, nego kao demoni noi.8
Ljudi ih poinju susretati u samom trenutku ili neposredno nakon to se dogodila neka nevolja i tada poinju vjerovati da su ta nadnaravna bia odgovorna
za nesreu. Takva bia nakon neke katastrofe ili loeg dogaaja ljudi vide u
vrtlogu vjetra, u umu lia, crnoj maki, objeenim plahtama koje se sue
nou. Tada su skloni vjerovati da se vukodlak digao, da vile hodaju umama
te da mra ili vjetica nakon uinjenih pakosti hoda selom. Potom sam M. V.-a
priupitao to misli, zato su ljudi skloni povezivati pojavu nadnaravnih bia
s katastrofama i drugim tekim dogaajima. Odgovorio mi je da ljudi zbog
takvih dogaaja postaju psihiki nestabilni te su skloni vjerovati u neobine
stvari:
Ljudi poinju priati o tome kada zapadnu u dugove ili im se dogodi kakvo
zlo, poput ovog rata to se svima nama zbio. Tada smo u specifinom okruenju koje namee takve uvjete od kojih postajemo napeti, nervozni, sumnjiavi i ne moemo dati normalan odgovor zato se neto dogaa. I meni
se, kad je ovaj rat bio, poelo priinjavati da na mene, dok spavam, skae
ona crna maka - mora - od koje se nisam mogao maknuti. Nisam znao je li
san ili java. Znao sam da to ne moe biti, ali opet se nisam mogao oteti tom
dojmu da jest (M. V.).
Nakon ove izjave zanimalo me to misli, zato su ljudi nakon takvih situacija skloni vjerovati da je rije upravo o vukodlacima, vilama, mrama
i vjeticama, a ne o neemu drugom kao, primjerice, o izvanzemaljcima ili
duhovima. Kao odgovor sugovornik mi je ispriao jedan dogaaj kojem je
prisustvovao u izbjeglikom kampu u Subotici. U istome kampu boravili su i
8 Vjetice kao none demone spominje i Eva Pcs koja ih oznaava vjeticama tipa C.
Razlikuju se od seoskih (tip A) i susjedskih (tip B) vjetica jer se javljaju iskljuivo kao
nadnaravna bia koja napadaju svoje rtve zbog tenzija izmeu ovozemaljskog i nadnaravnog
svijeta (Pcs 1999: 11).
235
drugi izbjegli hrvatski Srbi iz Bukovice. Jedne veeri neki su studenti u blizini
kampa organizirali zabavu i tim su povodom instalirali zelene lasere koji su
svijetlili po nebu. Izbjeglice nisu znali za odravanje zabave i nitko od starijih
dotada nije vidio takve lasere kakvi se u novije vrijeme esto koriste na zabavnim dogaanjima. M. V. istaknuo je da su ljudi u kampu odmah postali napeti
jer nisu znali to se tono zbiva. U tom trenutku skupina mlaih izbjeglica,
koja je bila upoznata s odravanjem zabave i laserima na nebu, doviknula je
iz ale da su to svemirci. Na to je jedan od starijih izbjeglica viknuo: To su vukodlaci! U tom trenutku, kako tvrdi M. V., nastao je opi mete u kampu, a pojedinac koji je u laserima prepoznao vukodlake nije se mogao smiriti i morali
su pozvati hitnu pomo. Skupina mlaih izbjeglica koja se alila svemircima
pokuala je popraviti stvar objanjavajui okupljenima da su se alili te da su
to samo svjetla, laseri postavljeni radi neke zabave. Veina okupljenih nakon
tog se objanjenja primirila, ali pojedinac koji je tvrdio da su to vukodlaci jo
je nekoliko dana svima priao da je vidio vukodlake. Nakon ove prie M. V.
mi je pokuao rastumaiti da se sve to dogodilo upravo zbog rata i izbjeglitva
koje je ljude uinilo psihiki labilnima i stoga su oni vidjeli ono to su htjeli
vidjeti, ono to su poznavali (M. V.).
Iz razgovora s M. V.-om razvidno je da su ljudi njegova kraja skloni prepoznavanju nadnaravnih bia tijekom neobjanjivih i teko prihvatljivih dogaaja i stanja. U takvim situacijama oni vide ono to su poznavali, odnosno
nadnaravna bia iz tradicijskih vjerovanja koja su prema definiciji kadra prouzroiti takve nevolje. Isto tako, nadnaravna bia gotovo se uvijek javljaju
tijekom ili nakon samog dogaaja kao odgovor, ali i nedvosmisleni pokazatelj
da se dogaa ili se nedavno dogodilo neto neobjanjivo, teko shvatljivo i
stoga nadnaravno.
Tijekom terenskog istraivanja pronaao sam jo nekoliko primjera u kojima su mi sugovornici ukazali da se nadnaravna bia javljaju tijekom ili poslije tekih dogaaja i katastrofa, poput velikih ratova. D. B. iz zaselka pored
Metkovia izjavila je da danas vie nema vukodlaka. Govorilo se to da je bilo
od 1940. do 1945. Iz primjera se moe zakljuiti da su se vukodlaci javljali
upravo u razdoblju Drugoga svjetskog rata, koji je vjerojatno kao i Domovinski rat prouzroio stanja napetosti u kojima su neki ljudi vidjeli vukodlake,
kao i oni u Subotici. Vezu izmeu velikih ratova i pojavljivanja nadnaravnih
prikaza, odnosno povorki mrtvih, istaknuo je i N. Z. iz manjeg sela u Bukovici:
U Lisiiima pokazuje se u sunce granjivanje, u izmaglici skakue vojska i
konji i uje se zveckanje. Vele da je to izginula velika vojska nakon Drugoga
svjetskog rata tamo 48, 50. Povorka dua sa svijeama, sveenik ih vodi.
Idu od zapada prema istoku prema crkvi sv. Filipa i Jakova. A pradjedov mi
brat vidio to isto 23. nakon Prvog rata. (N. Z.)
236
U susjednom selu zabiljeio sam slinu priu koja spominje jednaki lokalitet i kolone mrtvih:
Preko brda ima poprijeki put do Lisiia. Tu su se viale kolone vojske ko
emprezi. Pred svitanje ila vojska mladom nedjeljom. Ni puno ljudi vidlo.
Moj stric je bio oficir i rekao je da dolaze kolone iz Grke, sa Solunskog
fronta (A. R.).
Iz navedenih izjava moe se razabrati da su ljudi u Bukovici bili skloni

povezivati velika stradanja Drugog, ali i Prvoga svjetskog rata s nadnaravnim
pojavama, poput kolona mrtvih. Vienje dua poginulih gotovo da je bilo neizbjeno nakon to su se dogodile neke katastrofe poput velikih ratova i bolesti.
Tvrdnje o pojavljivanju nadnaravnih bia meu stanovnicima unutranjosti
Dalmacije mogu stoga djelovati kao svojevrstan indikator koji upuuje na
nedavne i trenutne katastrofe ili ekonomske krize. Primjer koji je zabiljeila
Maja Bokovi-Stulli u Turjacima u Sinjskoj krajini takoer govori u prilog
pojavljivanju nadnaravnog bia koje se javlja usred ekonomske krize i nakon
epidemije kolere. U zabiljeenom primjeru Ante i Petar Stupalo, dvojica brae bez oca i majke, podiu kredit kako bi sagradili novu kuu. Sredstva pozajmljuju od sluge nekog idova koji im se ini malo udan. Uskoro im sluga
otkriva da je on zapravo njihov otac koji je umro u epidemiji kolere, ali vratio
se ivjeti jo pedeset i dvije godine. Dvojica brae prestrae se i pobjegnu
ivjeti u Ameriku (Bokovi-Stulli 1967-1968: 387-398). Iz primjera je stoga
razvidno da se otac dvojice brae vratio meu ive, vjerojatno poput kakva
vukodlaka, nakon velike katastrofe koja je pogodila tamonji kraj. Uz epidemiju kolere, koja sama po sebi predstavlja veliku nevolju, znakovito je da se
pria dogaa u jeku velike ekonomske krize tijekom koje su brojni stanovnici
nae zemlje emigrirali u Ameriku. Dodamo li tomu da su dvojica brae bila
siromana i bez roditelja, dakle u tekome imovinskom stanju, dobivamo parametre koji kao svojevrsni simptomi nagovjetavaju da e se pojaviti neko
nadnaravno bie kao glavni znak nevolja.
Da je pojavljivanje nadnaravnog bia povezano s aktualnom nevoljom,
govori i sljedei primjer iz zaselka Spilica pored Staevice u kojem je sveenik uspio smiriti svoje upljane:
Fra Ante bija je ovik kolovan, pametan. Kad su se pojavile gusjenice, znalo se da e se dignit i vukodlaci. Okrenija on parament naopako, kri. Sa vrha
brda i kleo. Deset dana niko neka ne pije vodu i sva gusina sa brda u vodu.
Sva voda zelenila od gusine. Smilo se pit tek kad je odnila voda. Kakva je
to mo bila (M. .).
I u ovom primjeru razvidna je briga i vjerovanje stanovnika u pojavljivanje nadnaravnih bia, odnosno vukodlaka, nakon neke nevolje poput najezde
237
gusjenica, koje su prijetile unititi ljetinu. Od same najezde gusjenica oito je

jo vei strah bio od najezde vukodlaka.9
Strah od vukodlaka, odnosno od povukodlaenja, spomenuo je i J. M. iz
jednog sela u Dalmatinskoj zagori. Pri kraju naeg intervjua sugovornik se
poeo aliti kako mu je teko ivjeti kao umirovljenik. Osvrnuo se na trenutnu
politiku i gospodarsku situaciju u zemlji (2007. godine) te istaknuo nezadovoljstvo i ljutnju to su unitene tvornice i rasprodane dravne tvrtke. alio se
na svoj status umirovljenika te istaknuo kako umirovljenici u Zagrebu imaju
besplatan prijevoz, kako u Splitu takoer umirovljenici besplatno putuju gradskim autobusima, a on mora platiti 40 kuna da bi doao do Splita. I kako se sad,
kako, recite vi meni, ne bi ljudi u ovim selima svi povukodlaili jer to je jedino
to nam preostaje - da se ovdje svi povukodlaimo! (J. M.).
Posljednji primjer moda najbolje opisuje povezivanje nadnaravnih bia
s teko prihvatljivim ivotnim situacijama. Naglasak treba staviti na samu
poziciju sugovornika, odnosno osobe koja spominje pojavu nadnaravnih bia.
S te pozicije, u kojoj je osoba suoena s teko prihvatljivom situacijom, koja
je naizgled bezizlazna, koja ne ostavlja prostora logikom propitivanju, osoba
je primorana traiti objanjenja u, kako je rekao M. V., onome to poznaje.
Ono to poznaju neki stanovnici unutranjosti Dalmacije jesu i nadnaravna
bia koja imaju mo prouzroiti nevolje. Meutim, imaju i tendenciju da se
pojavljuju tijekom ili nakon takvih nevolja i predstavljaju znak da se dogodilo
neto loe ili da su dogaaji izali iz normalnih okvira. Drugu karakteristiku
svakako treba usporediti s tezama skandinavskih folklorista u kojima se nadnaravna bia javljaju kao prijetnja, kao mogua kazna za ovjekove prijestupe
i odstupanje od normi (Honko 1967: 118, Alver/Selberg 1987: 40). Meutim,
u sluaju Bukovice i drugih dijelova unutranjosti Dalmacije nadnaravna bia
javljaju se i zbog dogaaja na koje pojedinci ne mogu utjecati svojim ponaanjem, poput primjera koje navode skandinavski folkloristi. Nadnaravna bia
9 Zanimljivo je da za razliku od primjera iz Subotice, u kojem se neki pojedinci nisu
dali lako primiriti logikim objanjenjima, u sluaju gusjenica, vjerojatno upoznat s

vjerovanjem svojih upljana, stanoviti fra Ante posegnuo je za neobinim obredom
kako bi primirio tamonje stanovnitvo. Strah od nadnaravnih bia stoga se moe
adekvatno suzbiti jednako nadnaravnim radnjama po principu similia similibus
curantur. Za stanovnike zaselka Spilica vjerojatno ne bi bilo dovoljno objanjenje
da e gusjenice same otii ili da su one samo elementarna nepogoda zbog koje se
vukodlaci nee dii. Bilo je stoga potrebno izvesti obred koji je jednako neobian kao
i vjerovanje u dizanje vukodlaka. Okretanje kria naopako, desetodnevno proklinjanje
(ne spominje se molitva) i zabrana pijenja vode prikladna su praksa koja zbog svoje
neobinosti i nadnaravnosti predstavlja dostojno oruje protiv, takoer nadnaravnih,
vukodlaka.
238
ne susreu se samo zbog nedoputena ponaanja koje se moe promijeniti ili

zbog krenja tabua koji se mogu potovati i tako izbjei susret s nadnaravnim biem. U navedenim primjerima nadnaravna bia javljaju se zbog bolesti, ratova, ekonomskih kriza na koje pojedinci ne mogu utjecati. Dakako,
sugovornik M. V., kao i mi, zna (ili tvrdi da zna) da se nakon takvih dogaaja
razvijaju psihika stanja u kojima su neke osobe sklone vjerovati da su vidjele
ili susrele neko nadnaravno bie. No u prolosti su postojali, kao to i danas
postoje, odreeni pojedinci koji to ne znaju, koji su dodatno pritisnuti vlastitom nemogunou utjecanja na teko stanje poput rata, recesije i bolesti, i
stoga e biti skloni vjerovati kako e se neminovno pojaviti neko nadnaravno
bie kao znak takvog stanja, a zbog svoje vlastite nemoi moda e se i sami
povukodlaiti.
Uloga nadnaravnih bia pri konstruiranju mehanizama prijevare
Prva teza M. V.-a, za koju se potvrde mogu nai i u nekim drugim primjerima, moe imati i neto drugaije tumaenje od navedenog. Prelazei svoje
terenske biljeke i presluavajui snimke, uvidio sam da bi navedeni primjeri mogli imati dublju pozadinu. Naime, na podruju Bukovice, na kojem se
javlja najvie primjera koji spominju pojavu nadnaravnih bia nakon ratova,
bolesti, najezda gusjenica i drugih nevolja, javlja se takoer i najvei broj primjera koji spominju koritenje nadnaravnih bia u svrhu prijevare i lopovluka.
Dakako, teza da su stanovnici unutranjosti Dalmacije (preteno Bukovice)
bili skloni oekivati i vidjeti pojavu nadnaravnih bia u tekim ivotnim situacijama zbog specifinoga psihikog stanja i dalje stoji kao mogua, ali ini
se da su upravo takva stanja neki drugi stanovnici bili spremni iskoristiti. Dok
nam posljednji primjer J. M.-a iz Dalmatinske zagore isprva ukazuje kako
sugovornik vjeruje da e se povukodlaiti zbog male mirovine i loe ekonomske situacije, njegova druga izjava govori nam jo neto. Naime, J. M., oito
potaknut pitanjem koje od njega trai vlastiti sud i razmiljanje, ponudio je
objanjenje za svoj odgovor:
Rei u ti jo jednu stvar. Prvo ti je bilo, kau kodlak. Ovako: nije bilo posla,
bilo puno naroda. Narod nije imao di zaraivat. Nije bilo posla, nije bilo
tvornica, nije bilo nita. Prodalo se tvornica, nije se imalo di radit. I onda se
ljudi, obuci se u crno il bilo, i onda iz groblja, idi na groblje, i tako u umi, na
putu, prestrai te. I onda ljudi nisu smili igdje i i onda kradi po selu. Kradi
ovne il prute, ta ja znam. E, zato to bilo tih vukodlaka (J. M.).
Ovakvo vienje vukodlaka baca posve drugaije svjetlo na prethodnu

izjavu. Naime, ako sugovornik J. M. smatra da njemu i drugim stanovnicima
Dalmatinske zagore ne preostaje nita drugo nego da se povukodlae, sukladno naknadnoj izjavi to zapravo znai da im ne preostaje nita drugo nego da se
239
odjenu u crno ili bijelo, da strae druge ljude i kradu po selu. Drugim rijeima,
J. M. izjednaio je znaenje povukodlaiti se s postati lopovom. Mala mirovina, teka ekonomska situacija i neperspektivnost sela i regije ne ostavljaju
mu drugi izlaz od onog da krade, vara, odnosno da se povukodlai.
Vratimo li se kratko na razgovor sa sugovornikom M. V.-om, za kojeg
smo rekli da je iznio dvije teze o vjerovanju u nadnaravna bia, lako moemo
doi do dodatnih objanjenja u vezi s postojanjem nadnaravnih bia. Dok
prva teza M. V.-a govori o povezivanju pojava nadnaravnih bia s tekim
ivotnih situacijama, zbog ega dolazi do psihikih stanja u kojima je ovjek
sklon vidjeti nadnaravna bia, njegova druga teza, kao i u sluaju J. M.-a, produbljuje pozadinu cijelog problema. Ta druga teza, koja je zapravo nadopuna
prvoj, sadrana je u sljedeoj reenici sugovornika M. V.-a:
Analizirajui unazad, svaki put kad bi se spominjala nadnaravna bia, ona su
se zlorabila za zlu rabotu (M. V.).
Oito je da je M. V., prisjeajui se svih njemu poznatih primjera pojave

nadnaravnih bia, doao do jednakog zakljuka kao i J. M.: nadnaravna bia
koristili su odreeni pojedinci kako bi zastraili druge stanovnike i stekli odreenu korist. U daljnjem razlaganju svojih razmiljanja M. V. pojasnio je svoje
tvrdnje. Mehanizam koritenja nadnaravnih bia u svrhu zastraivanja funkcionirao je tako da su zlikovci i lopovi // nalazili umobolnike koji bi dalje irili
priu. Iza 45. etali su se nou u lancunima i svijeama i ciljali umobolnike
da pokrenu lavinu. Cilj lopova bio je stoga preko zastraivanja psihiki nestabilnih ljudi pokrenuti lavinu u cijelom selu. irenjem prie prema kojoj po
selu hodaju vukodlaci ili vile meu stanovnicima se iri strah zbog kojeg su
nou ostajali zatvoreni u svojim kuama. Lopovi su zatim koristili takve situacije, krali su po stajama i skladitima bez bojazni da e netko ii provjeravati
sumnjive zvukove. M. V. istie da osobno poznaje nekoliko mlaih ljudi koji
su se navukli na to i nisu htjeli iz kue bez pratnje. Zbog takvih pria neki su
stradali i posve poludjeli.10
ini se stoga da je jedna od glavnih uloga nadnaravnih bia njihovo koritenje u neasne svrhe poput lopovluka i pljake. Primjera u unutranjosti
Dalmacije ne manjka. U rukopisu Frane Donadinija o Bukovici i Ravnim kotarima nalazimo slinu uporabu nadnaravnih bia:
Ima i drugih strahovanja kojima ivi ljudi plae susjede da se domognu kakovih usluga. Obino su se sluili s umrlim ljudima i bitangama, koji da se
poslije smrti pojavljuju kao vukodlaci. U takova praznovjerja, spadaju i ponekoje ivotinje. Ako pas zavija, znai smrt u susjedstvu, ili ako crna maka
10 Sugovornikova izjava da su neki njegovi poznanici stradali ili posve poludjeli od straenja
nadnaravnim biima mogla bi dodatno potvrditi ukljuenost umobolnika i psihiki nestabilnih
ljudi u cijeli mehanizam zastraivanja.
240

predje preko puta pred ovjekom, gotova nesrea, a ako tko ubije maku,
nesrea ga prati za sedam godina (Donadini 1961: 12).
Stjepan Banovi je prije stotinjak godina zapisao da su vukodlaka susreli

i sveenici koji su se uplaili i zatim ljudima preporuali da nou ne izlaze iz
kua:
Vukodlaina plai digod i misnika // Govore da je i druge pratre u Dreveniku plailo pa da su oni narod uili da po noi vanka ne izlazi, a berekini su
jopet bili probacili, da to pratri samo onako iznose, da se svit uplai, pa da po
noi ne izlazi, nek oni obno mogu kud oe, oli da svit ne vidi ko k njiman
obno dolazi. Ko e znat, morebit tako i je! (Banovi 1918: 186).
Iz navedenog primjera razvidno je da su sveenici preporuali ljudima

da ostaju nou kod kue zbog opasnosti od napada vukodlaka. Meutim, iz
primjera se moe pretpostaviti da su sami sveenici bili meta neke skupine
lopova i zapravo su iskoriteni da ire prie o vukodlacima. S druge strane,
moemo pretpostaviti, kao to u primjeru pretpostavljaju berekini,11 da sami
sveenici djeluju kao zloinci iz prethodnih primjera i ire strah kako bi se
sami mogli nou nesmetano kretati ili da ljudi ne vide ko k njiman obno
dolazi. 12
Kakve su domiljate stvari lopovi izvodili da bi dodatno zaplaili ljude i
naveli ih da vjeruju u nadnaravna bia koja eu okolicom spomenuo je i I. .
iz Popovia u Bukovici koji je cijelo vrijeme intervjua tvrdio da su vukodlaci
izmiljeni upravo radi lopovluka:
Vukodlaci su izmiljeni. To su radili profesionalni lopovi da strae ljude, kradu po noi kao utvare. Sami su pravili figure, krpe, aran, lancune. Da su
nadmoni pale svijee. Nije se onda smjelo prolazit u grobljima ili tisnim
ulicama. Lopovi su to bili iz tog sela (I. .).
Sa sugovornikom I. .-om sloio bi se i M. K. iz Donjih Ratana u Ravnim kotarima. M. K. tvrdio je da je brdo Vrevo, koje se jedino uzdie u
preteno ravnom krajoliku, oduvijek bilo predmetom kojekakvih pria o vjeticama i upravo su takve prie iskoritavali lopovi da plae ljude.
Stariji izmiljali da na brdu Vrevo igraju vjetice. Ma ovako je bilo. Nije
bilo u selu struje pa su se ljudi lako straili. Neki seljani tako da mogu krasti ovce i koze. Kad je umro mrtvac u selu, ovi bi priali da su ga vidli da
uskrso. Dok zvoni Zdravomarija, svi su doma, a ovi kradu. Na brdo Vrevo
ima kulina, moglo se po zidinama kola vozit. Rekli da su vidli svitla, a zapravo nosili petrolejke, stinj i ti lopovi to palili i plaili ljude. Ja sam tamo
11
Berekin aljivac, zafrkant.

Iz primjera ne moemo sa sigurnou znati koje su to radnje koje bi sveenici nou
trebali skrivati od stanovnika. No reenica ... da svit ne vidi ko k njiman obno dolazi vjerojatno
upuuje na mogue krenje celibata nekih pratara.
12
241
gonio ovce i noio, upao travu za volove. Da ih je bilo, ja bi ih vidio, bi me

apavale (M. K.).
Prema nekim izjavama iz graninog podruja Hrvatske i Hercegovine,

koja je bila poznata po proizvodnji duhana, moe se zakljuiti da su nadnaravna bia u svrhu zastraivanja koristile organizirane skupine poput krijumara
i kradljivaca duhana. Princip rada jednak je onom iz Bukovice. Meu ljudima
se posije strah i tada lopovi mogu nesmetano djelovati.
Ima mora, ima nekih vila, govorilo se. To su bili oni to su vercali duhan,
prolazili umom (F. M.).
Pojavljuju se rano ujutri kada su donosili duhan iz polja. U nekom hrau
zauo se smijeh i tamo se nije smjelo i. Neki su bjeali i ostavili sve za
sobom (A. M.).
Nadnaravna bia nisu bila oruem samo organiziranih skupina nego i dosjetljivih individualaca. J. G. iz Medvie u Bukovici priala mi je o nekom
stricu i sinovcu koji su zajedno ukrali i skuhali ovcu. Meutim, sinovac je
elio za sebe cijelu ovcu pa je poao u umu i lupao u nekoj jami. Stric je
pomislio da je to vukodlak pa je pobjegao, a sinovac se vratio i pojeo meso.
Druga pria koju mi je ispriala J. G. slina je prvoj. U njoj su neka dvojica
nala u kukuruzu crnu ovcu. Meutim, kad su je htjeli ispei, ovca je poela
govoriti: Pei ili varati, pa su nalaznici ovce pomislili da je to vukodlak i
stoga su pobjegli. Glas ovce, dakako, pripadao je treem ovjeku koji je sam
pojeo ovcu, pojasnila je sugovornica te zakljuila: Ma sve se ovdje izmiljalo
samo da se krade.
Tamo bio jedan ovik u jednom selu i bio je vara, vara je narod. to ,
uvik je niko nikog vara. A zva se uro, prezime sam zaboravila. I njega su
kanjavali. I on je pria, u ovom prvom ratu kad je koji ima njive da iu u
kolonizaciju, ako ste to uli, u zajednicu, to se onda zvalo kolonizacija, zadruga. I onda jednom ovjeku, bogatom koji je imao veliko imanje oduzeli
to. A taj uro bio zaduen za to. I onda su sidili, ko mi sada ovako, i uro
njemu kae da e mu sad re istinu. I kae da je u gori bio, tamo di su ovce
pasle, i da je naio na kolo vilino i da je naila na nj vila i da mu je sve kazala
kako on more pomo narodu i to ne more pomo narodu i da je ovako sa
zemljom dobro. To je bio taj uro to se zva (M. .).
Posljednji primjer M. .-a iz Bukovice moda je i najzanimljiviji. Kao

to vidimo, u njemu se javlja stanoviti uro koji je bio na glasu kao varalica,
a bio je i kanjavan. Meutim, ini se da je upravo taj uro bio odreen i zaduen za provoenje agrarne reforme u svojem kraju. Kolonizacija i agrarna
reforma, koja je zapoela odmah nakon Prvoga svjetskog rata na podruju
tadanje Kraljevine SHS-a, znaila je redistribuciju agrarnih resursa, odnosno
usitnjavanje veih posjeda, u brojnim sluajevima oduzimanje zemlje bogatijim seljacima i davanje drugima koji su bili bez zemlje. Vlasnici bi se zatim
242
udruivali u zadruge, gdje bi jedni drugima pomagali. Meutim, sama agrarna

reforma otpoetka je pokazivala svoje slabosti: nacionalno preferiranje, politiko ucjenjivanje, financijske malverzacije, upravnu dezorganizaciju i dr.
U takvom spletu okolnosti trebalo je uvjeriti seljake da je davanje vlastite
zemlje za ope dobro, odnosno da e nakon provedbi ideja svi seljaci ivjeti
bolje. U takvom drutveno idejnom meteu, kao to vidimo, svoju ulogu nala su i nadnaravna bia poput vila. Stanoviti uro, kako bi primirio i uvjerio
bogatog seljaka u ispravnost davanja svoje zemlje za kolonizaciju, posegnuo
je za tumaenjem situacije od strane, nikoga drugog, nego vila. Znamo li da
su vile esto smatrane olienjem potenja, ispravnosti i hrabrosti, nee nam
biti teko zakljuiti kako je uro, pozivajui se upravo na te vrijednosti, koje
su vjerojatno snanije ukorijenjene u svijesti bogatog seljaka nego spoznaja o
vrijednostima kolonizacije, uspio uvjeriti bogatog seljaka.
Navedeni primjer o stanovitom uri, koji je svoje sposobnosti uvjeravanja uz pomo nadnaravnih bia koristio i u svrhu dravnih poslova, znakovit
je jer predstavlja paradigmatski primjer zloupotrebe vjerovanja u nadnaravna
bia pri nelegalnom stjecanju materijalne koristi. Pojavljivanje i vjerovanje u
postojanje nadnaravnih bia poinje jaati tijekom ili neposredno nakon tekih drutvenih nevolja. Takve su nevolje u prvom redu ratovi, epidemije, prirodne nepogode i ekonomske krize, iz koje je izronila i agrarna reforma, protiv kojih se pojedinac ne moe sam boriti. Tijekom i neposredno nakon takvih
dogaaja javljaju se dvije skupine ljudi. Prvu skupinu sainjavaju oni koji su
zbog nevolje postali psihiki labilni i skloni su vjerovati u pojavu nadnaravnih bia koja predstavljaju ili odgovor za nastalo teko stanje ili svojevrstan
znak, kulminaciju takvog stanja. Druga skupina nastalu situaciju jednostavno
nastoji iskoristiti za stjecanje materijalne dobiti. U stanju ope rastresenosti
sela ili pojedinaca pripadnici druge skupine poseu za nadnaravnim biima iz
tradicijskih vjerovanja koja su snano ukorijenjena u svijest stanovnika unutranjosti Dalmacije. Razne vrijednosti i simbole, koje tradicijska vjerovanja
pripisuju nadnaravnim biima, skupina profitera dosjetljivo koristi i uspijeva
njima manipulirati drugim stanovnicima.
Zakljuak
Koritenje nadnaravnih bia kao alata zastraivanja i prijevare u slubi
krae, stjecanja materijalne dobiti, izbjegavanja kazne za neprihvatljivo ponaanje ili stjecanje bolje pozicije unutar zajednice svakako govori o neupitnoj
dosjetljivosti i lukavstvu nekih pojedinaca unutranjosti Dalmacije. Meutim, takvi primjeri isto tako pokazuju da su vjerovanja u nadnaravna bia u
prolosti, ali dobrim dijelom jo i danas, kod nekih pojedinaca toliko snano
ukorijenjena u duhovni svjetonazor da su neki drugi pojedinci na temelju te
243
ukorijenjenosti u mogunosti njima manipulirati. Ako su ljudi u stanju ostati

zatvoreni u kuama zbog prie o vukodlaku koji hoda ili su voljni prepisati
svoju zemlju nekom tko je toboe od vila uo da je takav postupak ispravan,
onda slobodno moemo govoriti o ljudima koji su ili jako lakovjerni ili su
vjerovanja u nadnaravna bia do te mjere prisutna u njihovu ivotu da mogu
ureivati njihovo ponaanje. Istina je vjerojatno negdje u sredini. S jedne strane moramo uzeti u obzir razmiljanja sugovornika M. V.-a prema kojem su
glavni akteri irenja histerije upravo osobe koje su esto zbog nekih tekih
ivotnih situacija psihiki labilne i stoga lakovjerne. Lakovjernost se moe
pripisati i drugim pojedincima koji prihvaaju lansirane prie o vukodlacima,
vilama, mrama i vjeticama koje hodaju nou i vrebaju svoje rtve. S druge
strane, navedeni primjeri dolaze iz sredine u kojoj postoji dugogodinja tradicija vjerovanja u nadnaravna bia o kojima se slua od najranijih godina ivota. Njima se ljudi zabavljaju, prikrauju vrijeme, odgajaju i usauju drutvene
norme djeci, konstruiraju osjeaj grupne i regionalne pripadnosti (i iskljuivosti), nadnaravnim biima objanjavaju teko prihvatljiva ivotna stanja,
stigmatiziraju nepoeljne pojedince i grupe svoje sredine, koriste ih za krau,
izbjegavanje kazne i vjerojatno za jo brojna rjeenja (v. eo 2011). Sve nabrojeno, dakako, moe biti zamijenjeno nekim drugim aspektima u ovjekovu
ivotu. Zabavljati se mogu vicevima, djeca se mogu odgajati u koli, nevolje
se mogu objasniti medicinskim ili nekim drugim znanstvenim putem. Takve
zamjene, dakako, postoje i sve su ee. Meutim, ini se da nadnaravnim
biima neki stanovnici unutranjosti Dalmacije i dalje reguliraju odreena ponaanja. Ona djeluju kao antibiotik irokog spektra. Daju objanjenja i predstavljaju pomo pri mnogim teko shvatljivim i naizgled bezizlaznim situacijama. Njima pojedinci lake izraavaju i ureuju vlastita ponaanja ureujui
ih prema odreenim vrijednostima utkanim u simboliku nadnaravnih bia.
244
Navedena literatura:
Alver, Bente Gullveig; Selberg, Torunn. 1987. Folk Medicine as part of a
larger Concept Complex. Arv 43: 21-44.
Banovi, Stjepan. 1918. Vjerovanja. Zaostrog u Dalmaciji. Zbornik za narodni ivot i obiaje 23: 183-214.
Bokovi-Stulli, Maja. 1959. Istarske narodne prie. Zagreb: Institut za
narodnu umjetnost.
Bokovi-Stulli, Maja. 1967/68. Narodne pripovijetke i predaje Sinjske krajine.
Narodna umjetnost. Hrvatski asopis za etnologiju i folkloristiku 5/6: 303-432.
Donadini, Frano. 1902.-1961. Bukovica i Ravni kotari, narodni ivot i obiaji.
Rukopisna zbirka Odsjeka za etnologiju HAZU, Zagreb. Signatura
NZ 107.
Evans-Pritchard. E. E. 1976. Witchcraft, Oracles and Magic among the
Azande. London. Oxford University Press.
Honko, Lauri. 1967. Gaisterglaube in Ingermanland. FF Communications
185.
Macfarlane, Alan. 1970. Witchcraft in Tudor and Stuart England. A Regional Comparative study. London. Routledge in Kegan Paul.
Pcs, va. 1999. Between the living and the dead. Budapest. Central European University Press.
Radi, Antun. 1897. Osnova za sabiranje i prouavanje grae o narodnom
ivotu, Zbornik za narodni ivot i obiaje 2: 1-88.
eo, Luka. 2011. What is Real in Believing in Supernatural Beings? The
Informants cut, Studia Mythologica Slavica 14: 113-124.
eo, Luka. 2012. Nema vie vila. A nema ni konja. Promjene tradicijskih
vjerovanja u nadnaravna bia. Zbornik za narodni ivot i obiaje 56:
95-146.
eo, Luka. 2012a. Which Woman is a Witch? The Stereotipc Notions About
Witches in Croatian Traditional Beliefs. Studia Ethnologica Croatica 24: 195-207.
Thomas, Keith. 1971. Religion and the Decline of Magic. London. Penguin
Books.
Vukodlak Let na Drugi Svijet. 2006. http://www.blog.hr/
print/?id=1621543290.
245
Luka eo
Supernatural beings in traditional beliefs
why do they still exist?
Summary
Recent field research of traditional beliefs in supernatural beings (werewolves, fairies, witches, and mras) among the inhabitants of the Dalmatian hinterland
showed that such beliefs are still present within certain groups. This fact opens up a
possibility of asking present-day informants different kinds of questions, not often
asked in folkloristic and ethnological research conducted in these regions. First and
foremost, these refer to the question of what the informants themselves think about
believing in supernatural beings, why people believe in them and talk about them.
The author endeavours to explain still existing popular beliefs in supernatural beings
by the interrelation of human/cultural/social needs and the functions that supernatural
beings offer through their symbolism.
Geografski determinizam u pukim vjerovanjima

i tradiciji sela Opora
Jurica Boti, prof.
UDK:398 (497.5 Opor)
O Primorski Dolac
908(497.5 Opor)

Ivana Oda, prof.
Primljeno: 29. oujka 2013.
O Drni
lanak donosi raspravu o ulozi geografskog determinizma u oblikovanju pukih vjerovanja i tradicije sela Opora (Botii) u katelanskom
zaleu. U prvom dijelu lanak donosi pregled pukih vjerovanja i praznovjerja koje nalazimo meu starijom populacijom, nekadanjim stanovnicima ovoga raseljenog sela, usporeujui njihova vjerovanja sa slinim
pojavama u selima blie i dalje okolice. Nadalje, lanak raspravlja i o
razini prisutnosti tih vjerovanja u suvremenoj kolektivnoj memoriji potomaka nekadanjih stanovnika ovog sela.
U drugom dijelu lanak uspostavlja vezu izmeu pukih vjerovanja
i tradicije sela Opora te geografskih obiljeja prostora u kojem se selo
nalazi. Naime, smjetaj sela na svojevrsnom platou izmeu brda Opora
i Treanice te relativno zadovoljavajua razina poumljenosti prostora
diktirali su kreiranje puke mate, vjerovanja i praznovjerja lokalnog
stanovnitva, ali i njihovu ekonomsku dinamiku.
Kljune rijei: Opor, geografski determinizam, puka vjerovanja,
tradicija, usmena knjievnost
Uvod
Povezanost geografskog prostora i ovjekove kreativne aktivnosti postoji
koliko i ljudska vrsta uope. ovjek je u vlastitome geografskom ambijentu
pronalazio utoite, izvor hrane i sirovina, ali i strahove koji su kreirali njegovu matu i vjerovanja, osobito u najranijoj primitivnoj fazi razvoja ljudskog
drutva kada je ovjek sebi nepoznate i nerazumljive prirodne pojave i procese uokvirivao u konglomerat razliitih kultova i praznovjerja. Nadalje, ovjekov prirodni ambijent (ili stanite) uvjetovao je, takoer, naine i dinamiku njegove ekonomske aktivnosti i produktivnosti. Napokon, razvoj ljudske
proizvodne aktivnosti, ovisan o prirodno-geografskim imbenicima prostora,
248
dodatno je pojaavao potrebu za razvijanjem i njegovanjem razliitih kultova

ije korijene nalazimo upravo u prirodnom ambijentu.
Na temelju prethodno izreenog, pokuat emo objasniti razvijanje pukih vjerovanja i tradicije te gospodarskih aktivnosti u selu Oporu (Botii) u
katelanskome neposrednom zaleu s aspekta geografskog determinizma. Budui da drutveno-ekonomski razvoj sela Opora zavrava potpunim iseljavanjem stanovnitva sredinom dvadesetog stoljea, a koje je uslijedilo prije negoli je tehnoloki napredak do sela uope i mogao doi, sasvim je sigurno da
su elementi prirodno-geografskog determinizma bili presudni u oblikovanju
njegove svakodnevice. Naime, potpuno je razumljivo da razina drutvenoekonomskog, a prije svega tehnolokog napretka, smanjuje utjecaj prirodnogeografskog determinizma, iako ga, barem ne dosad, tehnologija nije uspjela
u potpunosti eliminirati. Meutim, u nastavku nam ostaje provjeriti u kolikoj
je mjeri promjena naina ivota uslijed preseljenja stanovnitva u oblinja
Donja Katela, prije svega Katel Novi, te tehnolokog napretka ograniila
postojanje prethodno razvijenih pukih vjerovanja i tradicija.
Cilj i metodologija rada
Kao temeljni cilj ovog lanka namee se potreba utvrivanja postojanja i
razine prirodno-geografske uvjetovanosti kreiranja i razvoja pukih vjerovanja i tradicije sela Opora (Botii) u katelanskom zaleu. lanak, uvaavajui
teorijska polazita geografskog determinizma, historijske i kulturne geografije, a pritom koristei deduktivnu metodu, nastoji provjeriti mogunost implementacije navedenih teorijskih pristupa u sluaju drutveno-ekonomskog
razvoja sela Opora, a prije svega razvijanja puke tradicije i praznovjerja kao
integralnog dijela te tradicije. Budui da autori polaze od hipoteze da se navedena vjerovanja u pravilu ne bi smjela previe razlikovati od vjerovanja u
istome geografskom ambijentu jedinstvenoga etnikog prostora, ovaj lanak
ima zadau teorijski i eksperimentalno utvrditi utemeljenost takve hipoteze.
U eksperimentalnom dijelu istraivanje se temelji na koritenju metode
skupnog intervjua i metode anketiranja, pri emu vodimo rauna o pravilima demografske struke koja pri dobnoj klasifikaciji stanovnitvo dijeli u tri
temeljne skupine mlado (< 19 god.), zrelo (19-60 god.) i staro (> 60 god.)
stanovnitvo. Pri koritenju metode skupnog intervjua ciljana je skupina staro
stanovnitvo koje je roeno i jedan dio ivota ivjelo u selu Oporu. Za potrebe
ovog istraivanja intervjuirane su osobe: Ante Boti (1939.), Blaenko Boti
(1934.), Jurka Boti (1933.) i Mate Boti (1945.). Cilj skupnog intervjua jest
upoznavanje s pukim vjerovanjima i tradicijom sela Opora na temelju empirijskog znanja njegovih nekadanjih stanovnika, kao i utvrivanje slinosti i
razlika u pukim vjerovanjima u naseljima blie i dalje okolice.
J. Boti i I. Oda, Geografski determinizam u pukim vjerovanjima
249
Nadalje, pri koritenju metode anketiranja, ciljana skupina bila je zrelo

stanovnitvo iji je barem jedan roditelj podrijetlom iz sela Opora, a istraivanje je provedeno na uzorku od 31 ispitanika, to ini oko 10% ivuih potomaka nekadanjih stanovnika Opora. Anketna pitanja odnosila su se na poznavanje i zadravanje pukih vjerovanja i praznovjerja koja su, prema navodima
intervjuiranih osoba, nekada postojala meu Oporanima. Takoer, ispitanici
su trebali navesti spol, godinu i mjesto roenja, mjesto stanovanja i strunu
spremu kako bi rezultati ankete kvalitativnom i kvantitativnom analizom mogli biti adekvatno obraeni i prezentirani. Cilj ovog upitnika bio je utvrditi prisutnost navedenih vjerovanja u izmijenjenim okolnostima suvremenog doba i
modernog naina ivota, odnosno utvrditi utjecaj usmene predaje na ouvanje
pukih vjerovanja i tradicije sela Opora.
Historijsko-geografska obiljeja prostora opora
Kozjaki hrbat, koji u prostornoj definiciji Zagore odreuje dio njezine
june granice, na svojoj zapadnoj strani iri se u dva smjera, pri emu jugozapadni i nii odvojak Kozjaka nazivamo Treanicom, a sjeverozapadni i vii
nazivamo Oporom. Budui da udaljenost izmeu vrhova Treanice i Opora
nije velika, meu njima je u geomorfolokom smislu formirana svojevrsna
ulegnuta visoravan na ijoj se sjevernoj, prisojnoj strani, junije i neposredno
ispod najveeg vrha Opora, na visini od 647 m, smjestilo istoimeno selo. Iz
navedenog se moe zakljuiti da unato jasnim etnografskim obiljejima koji
ovo selo povezuju s tradicijom Zagore, geografsku lokaciju Opora s geografskog aspekta ne moemo smjestiti unutar granica Zagore, s obzirom na to
da se najvii vrhovi brda koja omeuju prostor Zagore nalaze neznatno, ali
ipak sjevernije od same lokacije sela. Prema tome, geografsku lokaciju Opora
prikladnije je imenovati kao prostor zaobalja nego kao isti prostor Zagore. Meutim, navedena lokacija na prijelazu iz priobalja u Zagoru, odnosno
svojevrsni meuprostor koji se sa strogo geografskog aspekta moe odrediti
kao zaobalje, a s etnografskog kao Zagora, rezultirao je osjeajem posebnosti meu Oporanima kao svojevrsnoj, prema rijeima amerikoga geografa
Jordana vernakularnoj regiji (akaja, 1997.), ili u ovom sluaju mikroregiji, koja je vie odraz prostorne percepcije prosjenih ljudi u smislu vlastitog
omeivanja nego rezultat intelektualne kreacije profesionalnoga geografa.
Krki reljef, s karbonatnom podlogom i pripadajuim reljefnim oblicima
s ogranienom razinom zastupljenosti plodne crvenice, inio je prirodno-geografsku osnovicu za drutveno-ekonomski razvoj ovog podruja. Dodajmo
ovomu i injenicu da su submediteranska klimatska obiljeja i smjetaj na
prisojnoj padini navedene ulegnute visoravni pozitivno djelovali na razvoj
poljoprivrednih kultura, iako je koliina obradiva zemljita bila ograniena.
250
Meutim, znaajan poticajni impuls ekonomskoj dinamici Opora pruala je

relativno visoka razina poumljenosti i zaliha drva koji su, zajedno sa unjem,
suhim liem listopadnog drvea, bile glavni trgovaki resurs domicilnog stanovnitva u njegovim ekonomskim interakcijama s oblinjim Donjokatelanima. (Boti, 2011.)
Iako je sasvim evidentna istovjetnost naziva sela i brda Opora, podrijetlo
toga imena nije nam sasvim poznato. Meutim, zanimljivo je ovom prilikom
spomenuti dvojbu koju nam otvara postojanje toponima Ouporum na Petoj
karti Europe Klaudija Ptolemeja, a za koji nismo sigurni odnosi li se na spomenuti Opor ili antiku Promonu na Promini u okolici Drnia. (Slukan Alti,
2007., 13) No bez obzira na navedenu dvojbu, prostorni razmjetaj prapovijesnih gradina u neposrednom susjedstvu Opora potvruje postojanje naseljenosti na ovom prostoru od najranijih vremena, a strateki znaaj lokacije
kao svojevrsne prirodne tvrave sasvim je razumljiv. (uta, 2010.) Meutim,
povijesni izvori neosporno potvruju kontinuitet naseljenosti Opora jo od
poetka 13. st. kada je u arhivi grada Trogira prvi put spomenuto njegovo ime.
Kao jedno od trogirskih sela Opor se navodi sve do dolaska Osmanlija, kada
ulazi u sastav nahije Petrova gora kao dijela Klikog sandaka. (Kui, 2000.,
2010.) U to vrijeme, prema navodima osmanlijskih deftera iz 1550. i 1585.,
selo Opor broji svega tri kuanstva. (Pili, 2010.)
Mletaki katastar trogirskog kotara 1711. spominje Matu Vlajia pok.
Ivana zvanog Bota (Mattio Vlaicich q. Zuane d(ett)o Botta) kojeg sasvim
opravdano moemo smatrati rodonaelnikom oporskih Botia prema kojima
se kolokvijalno najee, umjesto imena Opor, za naziv sela koristi ime Botii. (Kui, 2000., 85) Kontinuirana naseljenost sela Opora, s maksimalnim
brojem od 149 stanovnika prema popisu iz 1961. godine (Mren, 2010., 100),
biljei se sve do intenzivne industrijalizacije katelanskog priobalja koja je
u kontekstu procesa litoralizacije na irem jadranskom prostoru uzrokovala
ruralni egzodus ne samo iz podruja Opora ve i iz prostora katelanskog i
dalmatinskog zalea u cjelini. Naime, gotovo cjelokupna populacija Opora
do poetka sedamdesetih godina 20. st. preselila se u susjedni Katel Novi,
tonije u sjeverozapadni rub Novskog polja gdje se formira novo naselje Rudine kao svojevrsna zamjena starijem naselju na neto vioj nadmorskoj visini.
Otada Opor ostaje raseljen prostor do kojeg nije stigao nikakav oblik komunalne infrastrukture ni suvremenih tehnolokih inovacija.
Analiza rezultata anketnog ispitivanja
Rezultati anketnog ispitivanja pokazali su da su puka vjerovanja i praznovjerja, o kojima je govorila intervjuirana skupina starog stanovnitva, prisutna meu potomcima nekadanjeg stanovnitva sela Opora, ali na razini
251
(pre)poznavanja. Oni su uli za mitoloka bia koja spominje intervjuirana

grupa, ali su ona bez veeg znaenja u njihovoj svakodnevici, vrsta je svijest
o njihovu nepostojanju te znatno manje potiu njihovu matu. Na pitanje o
vjerovanju u nadnaravna bia ispitanici su u cijelosti odgovorili da u nadnaravna bia ne vjeruju niti ih se boje, ali prie o njima poznaje 84% ispitanika, pri emu nema bitne razlike meu ispitanicima razliite starosne dobi
ni razliitog stupnja obrazovanja. Ispitanici su na veinu pitanja odgovorili
negativno, to je potvrdilo vrlo malu razinu praznovjerja meu potomcima
stanovnika Opora.
Analiza prema spolu pokazala je da su mukarci neto manje skloni praznovjerju, ali razlika je zanemariva. Najvie potvrdnih odgovora odnosi se na
pitanje o poznavanju pria o vilama i vjeticama te na pitanja koja reflektiraju
odnos prema slubenoj religiji pa ih ne moemo smatrati relevantnim indikatorom praznovjerja u pravom smislu rijei. Takva su pitanja, primjerice:
Prekriite li se na raskriju?, Da sumnjate da Vas je netko urekao, biste li
potraili pomo sveenika?
Analiza odgovora na temelju stupnja obrazovanja ispitanika nije pokazala
vee razlike. Ipak, uoeno je da je kod ispitanika sa zavrenom osnovnom
kolom neto vei utjecaj tradicije pa su na jedno od pitanja, koje dijelom izraava njihov stav prema religiji, uglavnom odgovorili potvrdno (Na raskriju
se prekriim.). Kod ispitanika sa srednjom i visokom strunom spremom na
isto pitanje potvrdno su odgovorile samo dvije osobe (9%), a kod ispitanika s
viom strunom spremom nijedan od etiri ispitanika. Najvii stupanj slaganja
kod ukupnog broja ispitanika uoen je kod pitanja: Vjerujete li u nabaaje i
ljude zlih oiju? te kod pitanja Da sumnjate da Vas je netko urekao, biste li
potraili pomo sveenika?, pri emu je manji broj potvrdnih odgovora kod
ispitanika s osnovnom i visokom, a vei broj pozitivnih odgovora kod ispitanika sa srednjom i viom strunom spremom. Prie o vilama i vjeticama
svi ispitanici poznaju u visokom stupnju (O 100%, SSS 94%, VS 83%);
neto manja razina poznavanja uoena je kod ispitanika s visokom strunom
spremom (50%). Zanimljiv je podatak da na zadnje pitanje, koje se odnosi na
strah od vjetica, kod ispitanika s osnovnokolskim i srednjokolskim obrazovanjem ne nailazimo ni na jedan potvrdan odgovor, dok po jedan potvrdan
odgovor nalazimo kod ispitanika s viom i visokom strunom spremom.
Uzmemo li u obzir analizu prema dobi ispitanika, znatan je otklon kod
etvrtog pitanja koje glasi: Prekriite li se na raskriju? Naime, dok starije
stanovnitvo u cijelosti odgovara potvrdno, ve kod ispitanika roenih krajem 50-ih godina pa nadalje odgovori su gotovo u cijelosti negativni. Najvie
je poklapanja meu ispitanicima razliite starosne dobi kod pitanja koje se
252
odnosi na vjerovanje u uroke i mogunost sveenikove pomoi kod njihova

uklanjanja. Isto je i s pitanjem o poznavanju pria o vilama i vjeticama.
Unato neznatnim razlikama meu ispitanicima razliitih spolnih i dobnih skupina te neto veim i u nekim odgovorima neoekivanim razlikama
u odgovorima ispitanika razliitog stupnja obrazovanja, na temelju izvrene
analize odgovora koje su ispitanici ponudili u ovome anketnom upitniku, moemo zakljuiti da nema znaajnijih razlika u poimanju praznovjerja meu
potomcima stanovnika Opora. Iz anketnog ispitivanja takoer je mogue zakljuiti da je stupanj praznovjerja potomaka nekadanjih stanovnika Opora, u
odnosu na njihove pretke, znatno nii.
Puka vjerovanja i tradicija u oporu
I danas neki viruju da ima vila i vitica. Dakako da se prialo.
Uzmemo li u obzir znanstvena, prije svega etnoloka istraivanja koja
daju iscrpan pregled vjerovanja, praznovjerja i obiaja koji ih prate (Schneeweis, 2005.), zakljuujemo da su ista u selu Oporu kvantitetom i kvalitetom znaajno manje zastupljena. Intervjuirana skupina nekadanjih stanovnika sela Opora svoja je prianja temeljila na poznavanju nadnaravnih bia s
naglaenom svijeu pojedinih ispitanika o njihovu nepostojanju. Zanimljivo
je da je ispitanik koji je najvie naglaavao vlastitu svijest o nepostojanju nadnaravnih bia svoj radni vijek proveo u inozemstvu. Naputanje sredine u kojoj su odreena vjerovanja nastala i prihvaanje tekovina modernog ivljenja
glavni su uzroci slabljenja praznovjerja. (eo, 2012.) Ostali ispitanici takoer
su pokazivali veu skeptinost o istom pitanju ograujui se neznanjem (Ja
nisam ula ni vidila.) ili izbjegavanjem imenovanja negativnih pojava (Zato
ne priamo o Bojemu, o svetom Anti, svetom Ivanu?) te osobito izbjegavanjem imenovanja pojedinaca na koje su se negativne pojave odnosile. Oprez
u pristupu temi o negativnim silama pojaan je isticanjem vlastite kranske
opredijeljenosti, to je karakteristino za cijeli zagorski prostor (Nisam virovala u nikoga nego u Boga jedinoga!). Na sline odgovore nailazili smo
i u drugim predjelima Zagore (Budi Bog i Gospa s nami, nije o tome dobro
priat.). Mlai ispitanici pokazali su znaajnu smjelost reagirajui otvorenije
i intervenirajui na svaku suzdranost starijih te su jasnim imenovanjem pojedinaca kojima se pripisuju negativna svojstva pokazali ono to je anketno
ispitivanje potvrdilo da odnos prema nadnaravnim biima prelazi iz domene
vjerovanja u domenu drutvenog kurioziteta i kulturne batine.
U svojim prianjima ispitanici koriste lokalitete iz neposredne blizine, a
akteri njihovih pria stvarne su osobe iz njihove svakodnevice. Vjetice se
okupljaju u Slatinama na otoku iovu, lokalitetu koji im je dovoljno blizu da
253
ga mogu vidjeti, a dovoljno daleko da bi njegova blizina mogla remetiti stabilnost ivota u Oporu. Slino je i s vilama, ije je obitavalite tono odreeni lokalitet, Radoska greda, iako ih nitko nikada nije vidio niti se o njima puno zna.
Za razliku od nekih dijelova Zagore u kojima su se sla odravala u za to
odreene dane (etvrtak, subota), u Oporu su se okupljanja odravala uein
sveca ili subotom, kako je bila prilika, veinom kad je sutra svetac, ee zimi.
Na silima su nastajale prie. Pokuavajui ispriati vjerovanja, praznovjerja i
tradiciju svoga mjesta te objasniti uzrok nastanka praznovjerja, kazivai svoje
prianje usredotouju na nadnaravna bia: vile, vjetice i vukodlake.
Vjetice
Unato tendenciji kazivaa da izbjegavaju govorenje o nadnaravnim biima negativnog predznaka te tvrdnjama da u njih ne vjeruju, pojedine njihove
izjave ukazuju na suprotno. Izjava: Plaila sam se svakoga onoga ko mi nije
odgovara, pokazuje ipak da su postojale osobe koje zbog neega nisu odgovarale. Ispitanici jasno imenuju pojedince iz svoga mjesta za koje se govorilo
da su vitice. Svoje zakljuke o jednoj takvoj eni podupiru priom o njezinoj
krivnji za smrt djeteta u iroj obitelji te njezina prkosnog izbjegavanja ispovijedi. Za njezina sina takoer se prialo da je vilenik, pri emu kazivai misle
na vjetca.
Nije trebalo mnogo da se ena proglasi vjeticom, a jednom kada se posumnja, svaka mogunost demantiranja je uzaludna. Najei uzrok sumnje u
neije zle namjere bilo je vianje te osobe po noi. U cikliki organiziranom
svijetu, gdje izmjena prirodnog reda ima znaajnu ulogu za organizaciju ivota i rada, djelovanje po noi nije trpjelo logina objanjenja za asne poslove.
U svojoj zbirci zaviajnih pripovijedaka Ivan Metrovi govori o neasnoj
sudbini asne ene kojoj je noni rad bio jedini nain opstanka, ali i uzrok
da se proglasi vjeticom. (Metrovi, 1970., 129-132) Navodimo jo jedan
slian primjer iz Sinjske krajine koji ukazuje na zajedniki vrijednosni sustav
zagorskog prostora: u Biskom je mukarac optuio enu da se bavi aranjem,
a razlozi koji su ga naveli na zakljuak sljedei su: upnikova sestra uzela
joj lonac pun smrdljive materije, a ova se usprotivila, kad izlazi iz kue nosi
pod suknjom neke arolije, prole godine umro joj je sin, a na njezinu krovu
ula se velika buka, takoer zbog smrti sina i ene mu nije plakala, poslala je
slukinju Vidu na Cetinu da opere cidilu naredivi joj da se ne osvre natrag
i da ostavi suknju na groblju sv. Mihovila, a kad je dola kui, na suknji je
bila velika ptiurina i odletjela je, na Cvjetnicu je viena kako bere trave i kiti
svoju sobu. (Kati, 1975., 261)
Jednoj od vjetica iz Opora majka je takoer posjedovala nadnaravne, ali
pozitivne moi. Naime, znala je moliti, to je bio temeljni postupak za ukla-
254
njanje posljedica djelovanja negativnih sila. Ono to je ukazivalo da je dotina

ena vjetica bilo je njezino nesmetano etanje selom nou. Moga si je vidit
svugdi, u dva, u tri u noi, ta je bilo vrlo neuobiajeno, a viena je i da po
noi ide u groblje. Takoer je radila ta se ne smi radit. Volila je da njoj krepa
vol, ako e i drugome krepat. Ona je u tome uivala. Voli da je tebi teta pa
neka je njome i via, al samo da je tebi teta. U Oporu se spominju i vjeci:
Kad se kopalo u Krivome, jedna ena je kopaima donosila spizu, a neki ovik
iz Doca uinija je da se ona skine, a onda je djelova i u suprotnom smjeru
da se obue. Kazivai pamte iskaze svojih sumjetana koji su se meusobno
optuivali za nabaaje. Jedna je ena optuila sumjetanina da ju je zaarao,
nakon ega je ona letila niz Rudine. Bila je cila ofanziva u Rudinama. Za nabaaje su optuivani i mukarci i ene.
Za majku jednog od kazivaa govorilo se da je vitica Jednom su jon
pribili nogu, a ona je izjavila da su jon je pribili na dnu Golubinaka. Rije je
o lokaciji za koju se vjerovalo da je, kao i ono u Slatinama, okupljalite vjetica. Pripovijeda se o oporskoj vjetici koja je odlazila na iovo: Priaju da se
poslin ona ispovidila i da je rekla kako je svagdi bilo vila i vitica, a najvie u
Slatinan. Tamo je bija niki or (orah, op. a.) i tamo su se sastajale vile i vitice
i odluivale i svaka nova koja doe mora donit od mua ili od sina na dar za
u subotu srce da one mogu izist. A onda ti je bija momak dobrostojei, oenija
se. Bija bi obiaj da bi nevista i svekrva sidile, razgovarale se, a ova svekrva
njon: Aj le, aj le, ta e ti mu leat sam. Kad je ona otila, svekrva gori
na grede, uzela jednu ibicu, udre po desnom prigradku, on se otvorija, a ona
se namazala masti i rekla sebi: Ni o drvo, ni o kamen, u Slatine na or, i
odnija je ava na or. Ila probat i nevista, ali je rekla: I o drvo i o kamen,
pa se sva izrazbijala. Kad je dola u Slatine, svekrva je pripoznala, dali joj
zadatak da ubije ovika i izvadi mu srce. Materi se nije svialo, di e joj sina
ubit, al mora, to jon je dota! Ona rekla da oe, al ubije pasa i izvadi mu srce.
Donila, a vitican je smrdilo pa bacile, nisu tile ist. Nakon nikoliko dana nika
ena i ovik ili u goru si i bija s njima pas, padne priko njega rast (hrast, op.
a.) i uginija. One djeluju nou.
Nabaciva je niko ko ima zle oi, iako ta osoba ne bi bila nuno svjesna
svojih zlih oiju. Otuda poslovica Daj mu Boe zdravlja da ga ne odnese na
oima. Od zlih oiju spaavala bi molitva i zapisi. Postojale su osobe koje su
znale molit i same su odreivale za koga hoe, a za koga nee moliti. Bi li
pomogla, ne bi li... k njon smo ili! Metne nikoliko ugljena u vodu i odredi in
imena, koji prvi potone za njega se sumnja da je nabacija. Iz Opora se ilo
u ibenik kod gatare. Svi kazivai pamte poruku gatare jednomu mjetaninu:
Kad doe kui, ako naete krepanog vola, Nikoli nee bit nita. Kui su zai-
255
sta nali da je vol krepa. Jedna kazivaica tvrdi da je pila kavu kod ene koju
su smatrali viticon i jedva je dola od ovaca.
Vukodlaci
Vukodlaci su iskljuivo zloesti ljudi. Vjerovanje da to mogu postati i dobri ljudi, ako preko njih prijee ivotinja ili ako grob ostane otvoren, kazivaima nije poznato. Kad bi se povukodlaija, obuka bi na sebe bilu aljinu. Povukodlae se zloesti ljudi, ava ga odnese, ode u pak, sadru te i napuvaju.
Sa trnjen, kocen od trnja bi se probijala ta miina, kojim bi se, navodno, ubilo
vukodlaka. Zatim navode poimence mukarce koji su se povukodlaili. Jedan
je u vrijeme Prvoga svjetskog rata brutalno ubio vlastitu enu, ali s obzirom na
to da je bilo ratno vrijeme, zloin nitko nije istraivao ni osudio.
U pokuaju da objasne praznovjerja i istaknu vlastitu svijest o nepostojanju nadnaravnih bia, kazivai spominju lokaciju Kod pet dubaca, pogodnu za
skrivanje. Stanovnici su se tu skrivali i plaili jedan drugoga pa je puno pria
o nadnaravnim biima nastalo i iz mjetanskih ala. Praznovjerja su drutveni
korektiv moralo je postojati neto ega e se ljudi bojati kako bi se ouvao
moral. U tom kontekstu ispriana nam je predaja o puniinom grebu: Kad bi
ia u Prgomet ili iz Prgometa u Botie, kau da bi uja jaukanje kod ulaza u
na gaj. Tu je zet ubija punicu. Ona je nosila luk jer je imala male cice, a on
je mislija da je prodala dvi, tri ovce i da ima novaca i onda je ubija.
Vile
Oporani o vilama znaju tek uopene, prilino skromne informacije i smjetaju ih, kao i vjetice, na jasno odreenu geografsku lokaciju (Radoska greda), na reljefno uzvieno mjesto u neposrednoj blizini. O vilama znaju samo
da su bile iskljuivo djevojke, ali im nije poznato to je uzrokovalo da odreene djevojke postanu vile. Vile su u planinan ivile, u Radoskoj gredi. Konjima
bi zavijale grivu. Vile su sve bile divojke. Vila nije mogla (u pravilu) rodit sina,
ako bi ga rodila, to je strani junak bija.
Za razliku od etnoloke literature koja iscrpno obrauje obiaje vezane za
djecu, u Oporu djeca nisu zauzimala osobito vano mjesto. Prema kazivaima,
zbog visoke stope mortaliteta dojenadi i estog raanja, doivljavalo ih se
esto kao i stoku. Kroz alu, kazivai znaju rei da se vie alilo za stokom
nego za djetetom jer je uginue stoke znailo smrt za vei broj djece. Smrt se
prihvaala kao sudbinsko odreenje kojem je nemogue umaknuti, ali inilo
se sve to je bilo u moi (i vjerovanju) tadanjih stanovnika da se ona izbjegne.
Djecu je najvie titio zapis svetog Ante to se zove mo on se ne ita i stavi
se ispod kreveta. Veina je ljudi bila zavjetovana svetom Anti. Dici se oblai
256
abit, pas svetog Ante. Ditetu stavi tri mrvice kruva u depi, di se ne vidi i
nee mu nita bit, obukla bi mu se majica naopako. I odrasli su nosili odjeu
naopako, ena koja je znala moliti, sugerirala je svomu muu da nosi odjeu
naopako. Kada su 1967. roeni posljednji stanovnici Opora, braa blizanci,
zabiljeana je smrt nekoliko parova blizanaca. U takvim sluajevima opasnost
za djecu mogla je biti bilo koja osoba pa je baba novoroenadi zabranila
svima ulaz u kuu, a djeci su se na ruke i noge vezale crvene kurdile. Baba
je tijekom cijelog ivota (kada su blizanci ve odrasli) unuke ispraala s tri
mrvice kruha u depu.
Iako je trudnoa izrazito vaan period u ivotu ene za koji je vezano jako
puno obiaja koji idu u toliku krajnost da je nemogue razluiti to uope
ena smije, jer gotovo nita ne smije (Schneeweis, 2005.), stanovnici Opora ne
pamte da se trudnoj eni posveivala posebna pozornost. Trudna ena uglavnom se nije posebno titila od uroka.
Za razliku od vjetica i vukodlaka kojima navode imena jer se sumnjalo
da njihove sposobnosti posjeduju neki mjetani, u sluaju mor najjae je
izraena svijest o nepostojanju demonskih bia. Kau da je mora najvie napadala rodilju, a tu pojavu tumae kao posljedicu iscrpljenosti i halucinacija
koje je podrazumijevao porod. U selu su postojale babice, a kazivai spominju i mukarca koji je znao babiti jedino je pokojni Ilija babija.
Zakljuujemo da nekadanji stanovnici danas nenaseljenog sela Opora, za
razliku od svojih potomaka, u veoj mjeri poznaju prie o vilama, vjeticama
i vukodlacima te da, kao posljedicu utjecaja ivota u gradu, pokazuju svijest
o njihovu nepostojanju. Njihova prianja biljeimo kao pokazatelj nekadanjeg stupnja razvoja i drutvenog ivota sela Opora i u tom smislu uoavamo znaajna preklapanja s ostatkom Zagore. Oporani poznaju opa mjesta o
nadnaravnim biima uzmemo li u obzir etnoloku literaturu, mogli bismo
rei da su njihova prianja prilino simplificirana, ali obogaena su lokalnim
koloritom i znaajna kao doprinos duhovnoj batini koja e, ne zapie li se,
ostati nezapamena.
Uloga geografskog determinizma u oblikovanju pukih vjerovanja i
Opora
tradicije sela
Razmiljanja o povezanosti ovjeka i geografskog prostora stara su koliko i geografska znanost, a ozbiljnije rasprave o geografskom determinizmu nalazimo ve kod grkih i rimskih mislilaca poput Hipokrata, Vitruvija i
Posejdonija koji, posebice posljednji, naglaavaju znaaj geografske lokacije
za ivot ovjeka i njegovih politikih organizacija. Nadalje, u novom vijeku
Montesquieu istie utjecaj klime na narode i drave, dok Bodin naglaava ulogu geografskog determinizma u kreiranju zakona, mentaliteta ljudi i moralnih
257
vrijednosti. Njemaki geograf Ratzel u 19. st. razvija izrazito prirodno-deterministiko shvaanje istiui da tlo regulira sudbinom naroda sa slijepom
brutalnou, a neto kasnije njegov stav dijeli i marksistiki teoretiar Plehanov koji tvrdi da geografska sredina ima velik utjecaj ne samo na primitivna
plemena nego i na tzv. kulturne narode. Takva tumaenja hrvatski geograf
Pavi u suvremenom dobu smatra potpuno neprihvatljivim. Meutim, nasuprot iskljuivom shvaanju postojanja vrste povezanosti ovjeka i prirodne
sredine, environmentalisti zagovaraju umjereniji stav prema kojem priznaju
postojanje, ali ne i presudan znaaj prirodnogeografskih obiljeja prostora.
Francuska geografska kola, predvoena Vidalom de la Blacheom, ide korak dalje naglaavajui potpunu mogunost nadvladavanja prirodne sredine.
Takav pristup nazivamo geografskim (i openito drutvenim) posibilizmom.
(Pavi, 1975.; Rogi, 1987.)
Meutim, na temelju svega prethodno izreenog jasno se moe zakljuiti
da, bez obzira na razinu uvaavanja geografskog determinizma, svi navedeni
teorijski pristupi pod geografskim determinizmom podrazumijevaju iskljuivo prirodno-geografski determinizam. No uzimajui u obzir sveobuhvatnost
predmeta prouavanja geografske znanosti u zajednitvu njezinih pojedinih
znanstvenih disciplina, geografski posibilizam sasvim opravdano moemo
promatrati kao izraz sociogeografskog determinizma koji ovjeku kao integralnom i neodvojivom dijelu geografskog prostora daje presudnu ulogu u
oblikovanju vlastitoga pojedinanoga i grupnog identiteta, a koji pritom aktivno sudjeluje u transformaciji prirodno-geografskih obiljeja prostora. Prema
tome, sagledavajui problem geografskog determinizma s maksimalistikih
pozicija geografske znanosti, drutveno-ekonomski procesi nipoto ne mogu
biti odvojivi od prirodnog ambijenta s kojim su u vrstome meuodnosu.
Primjenjujui stoga teorijska polazita geografskog determinizma u sluaju oblikovanja pukih vjerovanja i tradicije sela Opora, sasvim je razumljivo da puka mata nadnaravna bia i pojave smjeta u realan geografski prostor, pri emu odabrani prirodni ambijent nipoto nije sluajan. Naime, prema
kazivanju intervjuiranih osoba, vile borave iskljuivo u umovitim predjelima
na viim nadmorskim visinama, u sluaju Opora na Radoskoj gredi na Treanici, a tek se povremeno sputaju u polja, pri emu susret s njima moe biti
izrazito opasan za obinog smrtnika. Nadalje, drvo oraha u Slatinama na otoku iovu, stablo pod kojim se prema usmenoj predaji okupljaju vjetice, nije
sluajno odabran kao mjesto vjetijeg sijela. Ovakav odabir lokacije sasvim
je logian, s obzirom na to da je iz perspektive Opora, slino kao i iz perspektive katelanske obale koja Slatinama pripisuje iste atribute, ovo otono naselje svojevrsni kraj okom vidljiva prostora koji je zbog morske barijere tako
blizu, a tako daleko. Stoga je sasvim primjeren smjetaj mitolokih stvorenja
258
u geografske prostore u koje stanovnici naselja koja posjeduju takva vjerovanja ba i ne zalaze tako esto. Prema tome, elementi prirodno-geografskog
determinizma sasvim su oiti u odabiru geografske lokacije za obitavalita
mitolokih bia koja obuzimaju matu nekadanjih stanovnika Opora. Takoer, prema navodima pripovjedaa, i vrijeme kada se o takvim temama najvie
razgovaralo, u zimskim veernjim satima, bilo je vezano uz prirodni ritam
izmjene dana i noi te godinjih doba kako bi doivljaj pukog pripovijedanja
bio to potpuniji.
Meutim, priznajui da se sociogeografski fenomeni ne mogu sagledavati
izvan prirodno-geografske realnosti, Rogi s druge strane potpuno opravdano
uoava da oni nastaju i transformiraju se pod utjecajem historijsko-geografskih procesa. Kao potvrdu navedenoj tvrdnji autor nadalje istie da na temelju
takvih procesa sociogeografski pojam dinarskoga kulturnog areala u prostornom obuhvatu nije istovjetan fiziko-geografskom pojmu dinarskog kra. Naime, Rogi naglaava da dinarski kulturni areal, u koji emo u ovom sluaju
uvrstiti i selo Opor, zauzima tek dio prostornog obuhvata dinarskog kra, s
obzirom na to da na cjelokupnom podruju spomenute fiziko-geografske cjeline nisu vladali identini historijsko-geografski procesi. Nadalje, uzimajui u
obzir stav francuskog povjesniara Braudela o historijskoj geografiji kao retrospektivnoj geografiji, teko je ne sloiti se s Rogievim miljenjem da je
historijsko-geografski aspekt nuan sastavni dio geografske studije prostornih
kompleksa s ciljem spoznaje procesa njihove evolucije. (Rogi, 1976.; 1987.)
Francuska geografska kola historijsku geografiju definira kao antropogeografiju prolosti, istiui pritom ovjekovu sposobnost prevladavanja prirodno-geografskih imbenika (hladnoa Kanade i Sibira, prokapanje Sueskog
kanala itd.) te potpuno odbacujui Ratzelov prirodno-geografski determinizam. Za amerike geografe historijska geografija prouava povijest promjena
krajobraza uzrokovanih djelovanjem ovjeka, ime se u velikoj mjeri slae i
Rogieva definicija. (Lui, 1977.) Napokon, sveobuhvatnu definiciju historijske geografije daju Komuanac i terc koji kau da je historijska geografija
fundamentalna znanstvena disciplina u okviru geografije kojom se prouavaju, objanjavaju, planiraju i predviaju odnosi i refleksije u geografskom prostoru (...) nastali proimanjem kompleksnih geografskih faktora i povijesnih
zbivanja s ciljem razumijevanja objektivne prostorne stvarnosti. (Komuanac, terc, 2010., 133)
Meutim, na primjeru viestoljetne tradicije naseljenosti sela Opora teko
je uoiti znaajnije transformacije u prostoru koje bi bile rezultat snanih ovjekovih tehnolokih intervencija prilikom potpunog, ili barem u veoj mjeri
uinkovitog, svladavanja prirodno-geografskih imbenika. Naime, prethodno
je u vie navrata istaknuto da sve do posljednjih trenutaka njegove stalne na-
259
seljenosti, do ovog sela nije uspio doi ni minimum komunalne infrastrukture

ni tehnologije koje bi znaajnije utjecale na promjene u fiziko-geografskim
obiljejima prostora. Upravo suprotno, tek poetkom 21. st. Opor postaje zanimljiv potencijalnim ulagaima koji na ovom prostoru vide mogunost razvitka ruralnog turizma i proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih izvora
poput energije vjetra.
Ipak, drutveno-ekonomska dinamika sela Opora utjecala je na pretvaranje prirodnog krajobraza u kulturni krajobraz, a ovim se pitanjem bavi kulturna geografija koja prouava uzajamne veze ljudskih zajednica i prirodnog
svijeta istraujui transformacije prirodnih krajobraza u kulturne. to se tie
Opora, ispaom stoke znaajno je smanjen areal samonikle vegetacije, dok
su obradive povrine maksimalno koritene za agrarnu proizvodnju. Botiev
gaj, kao osobito umovito podruje koje je davalo snanu ekonomsku osnovu
za stanovnike Opora, stoljeima se nastojao zatititi od prekomjerne sjee, a
seljani su meusobno birali lugara koji je strogo vodio rauna o odrivosti
razine poumljenosti. Iz svega navedenog sasvim su evidentni elementi geografskog determinizma u ekonomskom razvoju Opora, a podruja od velikoga
ekonomskog znaaja stoga su imala i veliku simboliku vrijednost. Naime,
prema vjerovanju starih Botia, osim ljudi trebalo je zatititi i polja od razliitih mitolokih bia, prije svega vila, koja bi ponekad znala ostaviti negativnog traga u agrarnom prostoru. U tom pogledu moemo promatrati i ulogu
blagoslova polja kao jamstva zatite od naravnih (poari, sue) i nadnaravnih
(mitoloka bia) opasnosti.
Upravo ovamo moemo implementirati teorijska polazita amerikoga
geografa Duncana koji kulturu definira kao skup tradicija i vjerovanja koja
mogu upravljati akcijama. (akaja, 1997.) Dakle, djelovanja stanovnika
Opora proizlazila su iz njihova shvaanja vlastitoga geografskog prostora u
ukupnom shvaanju povezanosti ovjeka i prirodne okoline te ovjeka i nadnaravnog. tovie, ljudsko djelovanje stanovnika Opora na ovaj nain moe
se objasniti i kao uzrok i posljedica takvog djelovanja, ili kako britanski sociolog Giddens kae, ovdje je rije o dualizmu struktura, pri emu su strukturni atributi socijalnih sustava istovremeno mediji i rezultati naina ponaanja
koji konstruiraju te sustave. (akaja, 1997.)
Napokon, rezultati anketnog upitnika dokazali su, bez obzira na manje razlike u odgovorima koje uoavamo prilikom grupiranja ispitanika prema starosnoj dobi ili razini obrazovanja, da je uslijed promjene prirodnog ambijenta
te tehnolokog napretka, koji je demistificirao prije svega mrak noi, ali i dotad neobjanjive prirodne pojave i procese, razina vjerovanja u mitoloka bia
radikalno smanjena. No ipak treba voditi rauna da promjene koje su nastale u
razini vjerovanja u mitoloka bia nisu posljedica historijsko-geografskih mi-
260
jena unutar ueg podruja sela Opora, ve naprotiv, takve promjene nastaju u
izmijenjenome katelanskome geografskom ambijentu pod utjecajem tehnolokog napretka i podizanja razine obrazovanja potomaka nekadanjih stanovnika Opora. Prema tome, ako prihvatimo posibilistike argumente, ljudsko
djelovanje kroz tehnoloki razvoj, osim prirodno-geografskih, uspjeno moe
svladati i psiholoke barijere uzrokovane ranijom nemogunosti svladavanja
tih istih prirodno-geografskih barijera, to se sasvim jasno uoava na primjeru
populacije koja vue podrijetlo iz Opora. Meutim, takve promjene i dalje se
odvijaju unutar odreenoga geografskog prostora, koji je dodue izmijenjen,
ali ipak zadrava mogunost utjecaja na ovjekovo djelovanje makar u smislu
poveanja financijskih izdataka u svrhu savladavanja prirodno-geografskih
ogranienja ili pak u smislu traganja za odgovorima koje ljudska vrsta jo nije
pronala.
Zakljuak
Implementacija teorijskih polazita geografskog determinizma te historijske i kulturne geografije u interpretaciji uloge geografskog prostora u kreiranju pukih vjerovanja i tradicije sela Opora u katelanskom zaleu potvrdila
je ispravnost uvodno istaknutih pretpostavki o vrstom i jasno izraenome
meuodnosu navedenih fenomena. Naime, odabir geografske lokacije koja
se povezuje s djelovanjem mitolokih bia te vrijeme, nain i oblici njihovih
pojavljivanja nedvojbeno upuuju na zakljuak da su teko dostupni geografski prostori i neobjanjive prirodne pojave izazivale strah meu stanovnicima
Opora, to dodue nije nikakav izuzetak u odnosu na stanovnike bilo kojega
drugoga geografskog ambijenta ija slina ili razliita prirodna obiljeja na
sebi svojstven nain utjeu na kreiranje pukih vjerovanja.
Nadalje, historijsko-geografski razvoj tijekom viestoljetne povijesti
Opora nije doivio znaajnije transformacije u smislu opsenijih intervencija
u prostor, to prije svega moemo zahvaliti nedostatku bilo kakvog oblika
snanijeg tehnolokog napretka u vrijeme naseljenosti ovog prostora. S druge
strane, djelomina transformacija prirodnog u kulturni krajobraz, kao rezultat oskudne ratarske proizvodnje, neto aktivnijeg stoarstva te gospodarenja
umom koje je vodilo rauna o prirodnim mogunostima regeneracije ume,
ipak je utjecala ne samo na drutveno-ekonomski razvoj sela i njegovu tradiciju ve i na sentimentalnu povezanost domicilnog stanovnitva s navedenim kulturnim krajobrazom. Naime, presudan znaaj kulturnog krajobraza u
odravanju egzistencijalnog minimuma jamio je i potrebu njegove zatite
kako od naravnih tako i od nadnaravnih neprijatelja, pri emu su se neeljene
prirodne pojave nerijetko pripisivale djelovanju mitolokih bia.
261
Napokon, anketni upitnik, ija je ciljana skupina bila zrelo stanovnitvo

ije podrijetlo nalazimo u Oporu, pokazao je da, iako je uvjerljiva veina ispitanika ula prie o mitolokim biima od svojih predaka, ispitanici danas
gotovo uope ne vjeruju u postojanje tih istih stvorenja. Ovakav stav svakako
je rezultat tehnolokog napretka u obliku svladavanja nekad nesavladivih prirodno-geografskih ogranienja, ali zasigurno i podizanja razine obrazovanosti
ispitanika u odnosu na njihove pretke.
Izvori i literatura
Audiozapis razgovora s kazivaima Antom Botiem (1939.), Blaenkom
Botiem (1934.), Jurkom Boti (1933.) i Matom Botiem (1945.), Katel
Novi, 26. studenog 2012.
Boti, Jurica (2011.): Opor i Kozjak spona priobalja i Zagore, Zbornik Zagora izmeu stoarsko-ratarske tradicije te procesa litoralizacije i
globalizacije, ur. Mate Matas i Josip Farii, Sveuilite u Zadru,
Kulturni sabor Zagore, Ogranak Matice hrvatske Split, Zadar, Split
Kati, Lovre (1957.): Prilike u splitskoj okolici poslije odlaska Turaka, Starine 47, JAZU, Odjel za filozofiju i drutvene nauke, Zagreb
Komuanac, Monika; terc, Stjepan (2010.): Historijska geografija temeljni identitet geografske discipline, Hrvatski geografski glasnik, br.
72/2, Hrvatsko geografsko drutvo, Zagreb
Kui, Kreimir (1997.): Povijest Dalmatinske zagore, Knjievni krug, Split
Kui, Kreimir (2000.): Promjene toponima sela Radoia iz 1386. godine,
Radovi Zavoda povijesnih znanosti HAZU u Zadru, sv. 42, Zadar
Kui, Kreimir (2008.): Selo Opor za vrijeme turske vladavine, Zbornik
Opor i Kozjak spona priobalja i Zagore, ur. Jurica Boti, Udruga za revitalizaciju sela Opor Botii, Katela
Lui, Josip (1976./1977.): Prilog poznavanju historijske geografije, Historijski zbornik, god. XXIX XXX, Savez povijesnih drutava Hrvatske,
Zagreb
Marinov, Nedjeljko (ur.): Zbornik o Zagori, knj.1 (1995.); knj. 2 (1998.); knj.
3 (1999.)
Metrovi, Ivan (1970.): Ludi Mile, Matica hrvatska, Zagreb
Pavi, Radovan (1974./1975.): Razvitak prirodno-deterministikih shvaanja,
Geografski glasnik, br. 36/37, Zagreb
Pili, ime (2010.): Sela Opor i Labin u 16. i u 19./20. stoljeu: prilog poznavanju stanovnitva, Zbornik Opor i Kozjak spona priobalja i Zagore, ur. Jurica Boti, Udruga za revitalizaciju sela Opor Botii,
Katela
262
Rogi, Veljko (1987.): O geografskoj misli, geografskoj disciplini i geografiji

u Hrvatskoj, Geografski glasnik, br. 49, Zagreb
Rogi, Veljko (1976.): Socio-geografski aspekt dinarskog kra, dinarskog
kulturnog areala i dinarskog brdsko-planinskog prostora, Geografski glasnik, br. 38, Zagreb
Schneeweis, Edmund (2005.): Vjerovanja i obiaji Srba i Hrvata, Golden marketing, Zagreb
Slukan Alti, Mirela (2007.): Povijesna geografija rijeke Krke: kartografska svjedoanstva, Javna ustanova Nacionalni park Krka, ibenik
akaja, Laura (1997.): Kultura kao objekt geografskog prouavanja, Drutvena istraivanja, br. 3/35, Institut Ivo Pilar, Zagreb
eo, Luka (2012.): Nema vie vila. A nema ni konja: Promjena tradicijskih
vjerovanja u nadnaravna bia, Zbornik za narodni ivot i obiaje, knj.
56, Zagreb
uta, Ivan (2010.): Prilog poznavanju topografije prapovijesnih nalazita na
podruju Labina, Prgometa i Opora, Zbornik Opor i Kozjak spona priobalja i Zagore, ur. Jurica Boti, Udruga za revitalizaciju
sela Opor Botii, Katela
263
Jurica Boti i Ivana Oda

Geographical determinism in folk beliefs and tradition of
the village of Opor
Summary
The article discusses about the role of geographical determinism in the creation
of folk beliefs and traditions of the village of Opor (Botii) in Katela hinterland. In
the first part the article provides an overview of the folk beliefs and the superstitions
that are found among elderly, the former inhabitants of this displaced village, comparing their beliefs with similar phenomena in the neighbouring villages. Furthermore,
the article also discusses about the presence of these beliefs in the contemporary
collective memory of the descendants of the former inhabitants of this village.
The second part of the article establishes the connection of folk beliefs and traditions of the village of Opor with geographical features of the area in which the village
is located. Specifically, the location of the village on the sort of the plateau between
hills of Opor and Treanica, as well as relatively satisfactory level of forested area,
dictated the creation of folk imagination, beliefs and superstitions of local population,
but also their economic dynamism.
ture.
Key words: Opor, geographical determinism, folk beliefs, tradition, oral litera-
Praksa obiljeavanja mjesta odmaranja

s pokojnikom u okolici Uneia
Mario Kati, prof
Dr. sc. Jadran Kale
Sveuilite u Zadru
Odjel za etnologiju i antropologiju
UDK: 393 (497.5 Unei)

Primljeno: 15. travnja 2013.
Autori u radu, na osnovi vlastitoga terenskog istraivanja u selima

okolice Uneia, donose etnografske podatke o obiaju obiljeavanja
mjesta odmaranja s pokojnikom poivala. Rezultate istraivanja u raspravi usporeuju s dosadanjim istraivanjima ovoga obiaja na drugim
lokalitetima dalmatinskog zaobalja. U zakljuku rada argumentiraju kako
rezultati ovoga istraivanja potvruju dosadanje teze o donoenju ovoga
obiaja u prostor dalmatinskog zaobalja migracijama stanovnitva tijekom ratova s Osmanskim Carstvom.
Kljune rijei: mjesta odmaranja s pokojnikom poivala mirila, Planjane, Sedrami, itni, Gornje Vinovo, Nevest.
U dosadanjim istraivanjima i literaturi koja je problematizirala praksu

obiljeavanja mjesta odmaranja s pokojnikom1, podruje zaobalja ibenika,
pa tako i okolice Uneia, u potpunosti je zanemareno.2 U iroj javnosti, tovie, postoji percepcija kako su mirila (najpoznatiji naziv za ovu praksu) karakteristina samo za velebitsko podruje. Razlog je tomu turistika prezentacija
velebitskih mirila kao neto jedinstveno u svijetu i specifino za to podruje.
Recentnija istraivanja pokazala su da je praksa obiljeavanja mjesta odmaranja s pokojnikom, obiljeavanje kamenom, itekako rairena u gotovo cijelome
1 O terminologiji pogledaj u Kati, Mario. 2012. Prilog istraivanju obiaja obiljeavanja

mjesta odmaranja s pokojnikom. Studia Mythologica Slavica XV., str. 117.-133.
2 Vie vidi u: Kati, Mario. 2010. Mirila: porijeklo i znaenje, u: Pleterski, Andrej
i Goran Pavel antek (ur), Mirila: Kulturni fenomen. ZRC SAZU, Ljubljana, str.
15.-35.
266
dalmatinskom zaobalju, a da je praksa obiljeavanja mjesta odmaranja s pokojnikom openito postojala u dosta europskih zemalja.3
Osnovni je cilj ovoga rada etnografski skicirati prostor okolice Uneia, konkretno sela Planjana, Sedramia, itnia, Gornjeg Vinova i Nevesta. Iako su
naa terenska rekognosciranja obuhvatila neto iri prostor, odluili smo se
prikazati ove lokalitete zbog njihove raznovrsnosti u oblicima i zbog relativno bolje prikupljene grae nego na drugim lokalitetima. Koncipirajui cilj
na ovaj nain, potrebno je napomenuti da planiramo nastaviti istraivanja te
u buduim radovima sustavnije istraiti i detaljnije prikazati ove lokalitete,
problematizirati prolost i sadanjost ove prakse na ovim lokalitetima te detaljnije teorijsko-metodoloki potkrijepiti svoja istraivanja.
Sl. 1. Evidentirana mjesta poivala (Karta: Ante Blae)4
Etnografski podaci
Planjane:
Prema kazivau Jeri Miljaku sve do 1968. godine Planjani su svoje pokojnike pokapali na uneikom groblju. Te godine grade crkvu i groblje u
3 O terminologiji pogledaj u Kati, Mario. 2012. Prilog istraivanju obiaja obiljeavanja
mjesta odmaranja s pokojnikom. Studia Mythologica Slavica XV., str. 117.-133.
4 Zahvaljujemo kolegi Anti Blai na izradi karte.
I. Katic i J. Kale, Praksa obiljeavanja mjesta odmaranja s pokojnikom 267

Planjanima i samim time prestaje
potreba odlaska na udaljenije groblje te odmaranja putem. Meutim,
i prije gradnje vlastite crkve i groblja Planjani su sve rjee zastajali
na bilizima i poivali.
Stari bi ljudi zvali bilige,
poivalita. E, bilig, bilige, E,
kae kod biliga. To je poivalite,
u prijevodu tako, poivalite, ali
su oni njih nazivali bilige. Bilig
je kad se obiljei di se poiva.5
Sl. 2. Poivala Miljaka (Planjani)
Dva su kljuna razloga za to, pojava automobila i mogunosti vonje pokojnika te odlazak na groblje asfaltiranom cestom koja se ne podudara s njihovim starim putem, i najkraim, prema Uneiu i groblju. Stari put ostaje bili
put i danas se koristi samo u odreenim prigodama:
Ovo je bio glavni put za nae selo. One su s desne strane puta. E, tu se
pokojnika izmeu stavi, i onda se tu, prije bi ljudi klekli fino, ovi koji bi nosili,
kleklo bi se, pomolilo Bogu, Oena, Zdravomarijo ili pozdrav Gospi. Kako se
donese, tako i ide, gori mu stoji glava, okrene se glava prema istoku, a skale s
pokojnikom se stave izmeu kamenja.6
Oba lokaliteta na kojima su se Planjani odmarali s pokojnikom nalaze

se upravo na tim starim putevima to ih je s vremenom osudilo na nestajanje.
Na jednom lokalitetu odmarali su se Miljci, Vukorepe i ege. Bilizi Miljaka
najbolje su ouvani. Sastoje se od etiri uspravna kamena rasporeena u etverokut. Na svakom kamenu s vanjske strane uklesan je kri. Pokojnika se
stavljalo meu to kamenje, a smjer kamenja, i samim time pokojnika, jest
istok-zapad. Da bi pratili taj smjer, bilizi su okrenuti okomito na put. Na Dan
mrtvih ondje bi se zapalio lumin ako je netko nedavno umro. A prilikom prolaska pokraj lokaliteta prekriilo bi se i pomolilo. Prema kazivau poivaljke se
nalaze otprilike na pola puta do groblja, a lokalitet je na samoj granici izmeu
sela Planjana i Uneia: Ovdje je otprilike pola puta, da se ljudi, zato se i zove
poivalite, da ljudi otpoinu, da se izmjenu. Na tom lokalitetu posljednji put
odmarali su se 1964. godine. Meutim, tih godina:
Ve su se neki bili sitili, ima je neki ovjek kamioni, i onda se sitili, ajmo
mi njega u kamion. I onda poivaljke nemaju vie svrhe. Niko se nije bunio,
Jere Miljak.
Jere Miljak.
268
svima je to olakalo. Ne moramo ga

nosit na Unei, nego onde lijepo blizu.
To vie nije u svrsi.7
Kaziva je upamtio i predaju o doseljavanju stanovnitva u selo Planjane:

Ja sam slua stare ljude kao dite, nai
su doli iz Bosne, krenuli su tri brata, jedan je ia tamo negdje okolica
Vrgorca, drugi io ovamo kod Omia, a trei je iao u Kljake. I sad nai
otamo dosele ovde. I kad su doselili tamo iza one kole u neku rupu,
neke ege ih poteraju, i oni se nasele
ovamo.
Na drugom lokalitetu sela Planjana

odmarali su se Jurii, Marketii, Bilii
i Kere. Lokalitet se isto sastoji od etiri
Sl. 3. Poivala u Sedramiu
uspravna kamena s uklesanim krievima,
ali uz dodatak kria-spomenika koji se nalazi izmeu dva uzglavna kamena.
Na jednom od uspravnih uzglavnih kamena stoji natpis: Poiva Kero. Spomenuti kri-spomenik najvjerojatnije je doista nadgrobni spomenik zato to ima
natpis i godinu 1877. U neposrednoj blizini toga kria ostaci su lampiona koji
su odavno izgorjeli.
Sedrami:
Evidentirali smo dva lokaliteta. Na prvom su se odmarali avali, Ilakovii i Ponoi. Nalazi se odmah uz asfaltiranu cestu prema groblju. Poivalo se
sastoji od dva pravokutna kamena na koja se sputala kapsa prilikom odmaranja. Nema nikakvih oznaka ni ornamentike. Na lokalitetu zaselka Plazonje,
koji se pokapaju u Sedramiu, svatko ima svoje poivaljke. Kada se odmara s
pokojnikom, uzme se jedan kamen iz okoline i postavi uspravno. Nema urezivanja i nema ornamentike. Danas pokojnika vie ne sputaju na zemlju, ali i
dalje se odmaraju i postavljaju kamen. Planiraju napraviti kri kako bi ostalo
trajno obiljeje na tome mjestu:
Ali bez obzira, meni kad su mater i otac umrli, ja sam io na starinski
nain. Sad ti ie i gura kolica, ali obavezno se moralo stat. Ne mora se sputat,
sanduk stoji na kolicima. A kamen se uvijek stavi, uvijek se usadi, jer kamen je
uvik oznaka bila kad ljudi prou da je neko umro. Svak vidi taj kamen.8
7
Jere Miljak.
Svetislav Plazonja.

itni:
itni se dijeli na Donji i Gornji itni. U prvome je rije o pravoslavnom
stanovnitvu, dok su u drugom i katolici i pravoslavci. Donji itni ima i stari
i novi lokalitet poivala. Stari je na putu iz zaselaka prema starom groblju, a
kada se napravilo novo groblje i crkva 1974. godine, promijenio se i lokalitet
poivala. Kazivai su bili Daniel Kai i Drako Beader. Na tim poivalima jo se odmaraju Viii, Gundelji i Bodruii. Poivala se sastoje od dva
uspravna kamena koja imaju urezan kri. Stranom na kojoj je kri okrenuti su
prema cesti. Pokojnik se postavi ispred kamenja, pop se nakratko pomoli i ide
se na groblje. Na starom lokalitetu odmarali su se jo Asanovii, Kaii, arii
i Perii. Prema Draku Beaderu, novi lokalitet odabran je na tome mjestu zato
to:
je to lokalitet koji sam govori po sebi. Jeste vidjeli da
se tu ukruju putovi, i sad svi
ovi ljudi koji dolaze otkle sam
se ja rodio, pa i ovi kad bi bili
Kaii i Milete, i oni bi dolazili putem sad kad idete ovim
dole ide desno, a ovi, velika
veina njih, Asanovii i Kaii, oni dolaze ovim ravnim
putem. Tu se ti putovi susreu, i tu je najloginije jer ve
Stare pravoslavne poivale, Donji itni
u 100-150 metara je groblje.
Nema gdje vie bit. A za staro ono mjesto je kompletan ovaj Donji itni
koji se ukopavao u Gornji, svi smo mi imali grobove gori, oni su ili tim
putem gdje je sad crkva, ravno je tu bio jedan put, i tu gdje se odmara se isto
sudara s ovim putem. I tu je isto krianje. I to je to.9
Pokojnika se 80-ih godina prestalo nositi na groblje jer je poela upotreba

automobila. Danas se pokojnika najee vozi iz bolnice u mrtvanicu kod sv.
Ivana gdje bude do sprovoda. No ako se ipak dogodi da kreu od kue, i dalje
se zaustavljaju kod poivaljki:
Ako se kui doveze, evo ja od kada sam tu, od rata, zadnji je umro jedan
Kai, on je dovezen iz mrtvanice iz Drnia, doveen ispred kue, od kue ga
je ponovno taj isti auto vozio, tu se je ustavio, pop je iziao iz auta i odra tu
molitvu, i nastavio se put. A njega nisu vadili iz auta. Samo je izmolio. Otvori
vrata, jel, ona zadnja, i izmoli se, vie se ne vadi.10
Drako Beader.
Drako Beader.
10
270
Drugi lokalitet koji smo

evidentirali su poivale od zaselka Moii (katolici). Ondje
je neki povratnik iz inozemstva
sagradio moderni oblik poivala koje su imitacije male
grobnice. Starih poivala vie
nema. A na ovima novim se i
dalje zaustavlja pogrebna povorka kada netko umre. Zadnji
put zaustavila se 2003. godine.
Pokojnika se ne iznosi iz automobila, ali je potrebno zaustavSl 5. Poivala Gornje Vinovo
ljanje i molitva.11
U Gornjem itniu smjeteno je pravoslavno i katoliko groblje oko crkve sv. Jurja. Uz potonje su groblje stare poivale uz put prema viim zaselcima i nove poivale s natpisom Poivalite. Pojavom automobila u upotrebi
ostaju samo nove poivale.
Gornje Vinovo:
Lokalitet u Gornjem Vinovu nalazi se u neposrednoj blizini nekropole
steaka koja je prema predaji mjesto gdje su zakopani svatovi. Lokalitet poivala sastoji se od etiri uspravna kamena te jednog kria-spomenika koji se
nalazi izmeu dva prednja uspravna kamena. Kri je ornamentiran i ini se da
je rije o nadgrobnom spomeniku. Pored ovog kamenja nalaze se dva manja
kamena rasporeena jedan nasuprot drugomu. Iz kasnijeg razgovora s kazivaicom saznali smo kako je rije o poivalu za malu djecu. Kazivaica Lucija
Gotovac ispriala nam je i predaju koja objanjava postavljanje poivala na
tom lokalitetu:
Postoji pria da se ondje poela kapela radit, sv. Jele. Oni su poeli pravit,
stari priali, ujutro oni su poeli, a obno je prineeno, prinelo, zato se i crkva
napravila ta je nunde. Oni su je mislili tu di je ono poivalo. Ali oni su poeli
pravit, kad doli ujutro, obno prinilo gore di je sad crkva. Onda su oni gore
crkvu, a ovdi ostavili poivalo.12
Na tom su se lokalitetu odmarali Listei, Ivii, Gotovci, Vukave i Mandarii.
11
12
Iako je zaselak Moii dio sela Sedrami, svoje pokojnike pokapaju na groblju u itniu.
Lucija Gotovac.

Nevest:
Postoji jedan lokalitet
bilige, gdje se poivalo. Lokalitet se nalazi negdje na
pola puta do groblja, iako je
groblje udaljeno tek nekoliko
stotina metara i nalazi se u
samom selu. Danas su ondje
izgraena tri kria, jedan vei
i dva manja koja su ograena
eljeznom ogradom. Ispred
se nalazi platforma na koju
Sl. 6. Poivala u Nevestu
se doguraju kolica s pokojnikom i moli se za njega. Na lokalitetu ih doeka upnik koji se moli. Pokojnika
se ne skida s kolica. Iza spomenika je, u dva reda, poloeno kamenje koje je
prije obiljeavalo to mjesto. Prema kazivaici, kamenje je bilo uspravno i nepravilno razbacano po lokalitetu. Pored njih se odmaralo. Neki kameni imaju
urezan kri, dok drugi imaju ornamentiku stiliziranog kria. Na jednom je lik
ovjeka rairenih ruku i nogu koje zavravaju u tri kraka. Jedan ima urezan
natpis i godinu 1860. Prema izgledu, ornamentici i natpisima ini se kako je
rije o starim nadgrobnim spomenicima. Ili je na tom lokalitetu bilo groblje,
ili su ti nadgrobni spomenici doneseni iz oblinjega groblja kada se groblje
preureivalo. Samo groblje, iako staro, ima moderan izgled s modernim betonsko-mramornim grobnicama. Od starih grobova ostalo je nekoliko ploa i
samo jedan kamen slian onima na biligu.
Rasprava
Viegodinja istraivanja u zaobalju Zadra pokazala su kako oblik prakse
obiljeavanja mjesta odmaranja s pokojnikom ovisi, izmeu ostaloga, i o okoliu te jo jedanput pokazuju meuovisnosti ovjeka (kulture) i okolia. Kako
je ovjek svoju tradicijsku kulturu djelomino prilagoavao okoliu u kojem
ivi, a djelomino prilagoavao okoli sebi, tako je i oblik prakse gradnje
poivaljki ovisan o toj geografskoj podjeli. Naime, na podruju Ravnih kotara najee postoji jedno zajedniko poivalo/mirilo za cijelo selo. Odnosno,
svaki se pokojnik sputa na istu suhozidnu gradnju pri emu se kamenje od
kojih je sastavljena prevrne tako da dio koji je bio okrenut prema zemlji bude
okrenut prema gore. I tako za svakog idueg pokojnika. ini se kako je kljuni razlog tomu nedostatak materijala - kamena. S druge strane, zbog velike
koliine dostupnog materijala na podruju Bukovice, najee svaki pokojnik
ima svoje poivalo/mirilo. Na podruju gdje je kamen gotovo jedini prirodni
272
resurs kojim ljudi raspolau, logino je da e kamen biti i osnovni materijal

koji e se koristiti u svakodnevnom ivotu.13 Analogija izmeu Ravnih kotara i uneikog kraja moe se povui promatrajui okoli i nedostatak materijala za gradnju biliga svakog pokojnika posebno. Iznimka bi bila jednino
zaselak Plazonje koji ima obiljeje za svakog pokojnika posebno, ali to je
obiljeje relativno jednostavno, bez obrade, ornamentike i potrebe trajnog uvanja. Kada smo bili na samom lokalitetu, nismo bili ni svjesni da stojimo
upravo na njemu; to samo po sebi pokazuje trajnost obiljeavanja. Meutim,
nedostatak materijala ne objanjava postojanje toliko lokalnih varijanti obiljeavanja. Gotovo svaki zaselak u kojem smo bili imao je malo drugaiji oblik
ove prakse. Koliko god zapravo bila rije o nijansama, ipak ostaje injenica da
odreene razlike postoje. To jo jedanput pokazuje koliko je ova praksa zapravo kompleksna i da prilikom istraivanja treba imati na umu kako je svaki pojedini oblik ove prakse rezultat specifinog razvoja u razliitome povijesnome
i geografskom kontekstu; jednako tako ima i specifina znaenja i funkcije
koje su se tijekom vremena mijenjale.14 U ovom kraju rije je o razlikama
na razini mikrolokaliteta, to pokazuje prilagodljivost tradicije novonastalim
okolnostima, ali ujedno i njezinu ovisnost o ivotnoj svakodnevici. Jedini lokalitet spomenut u ovom radu gdje je praksa odmaranja s pokojnikom naputena jest selo Planjane. ini nam se da je kljuni razlog tomu bio poloaj lokaliteta koji su ostali na starome bilom putu koji je prolaskom nove asfaltirane
ceste i dolaskom automobila u potpunosti naputen. Na ostalim lokalitetima
lokaliteti biliga nalaze se neposredno uz cestu koja se i danas svakodnevno
koristi, pa kada se pokojnika vozi i automobilom, ljudi imaju priliku zaustaviti se uz njih i odrati tradiciju ivom. S druge je strane zanimljiva pojava, kod
lokaliteta koji su jo u upotrebi, njihova modernizacija naroito kod katolika.
Lokaliteti gdje se katolici i dalje zaustavljaju na putu do groblja (osim zaselka
Plazonje) zadnjih su godina doivjeli znatnije promjene u izgledu, iako im
je funkcija ostala ista. Jedan lokalitet (poivale Moia) postao je imitacija
klasinog oblika grobnice toga podruja, dok drugi lokalitet (Nevest) imitira
Golgotu s tri kria okruena eljeznom ogradom. S druge strane, pravoslavna
poivala, barem na onim lokalitetima koja smo mi obili, ne mijenjaju svoj
izgled bez obzira na promjenu lokaliteta odmaranja ili koritenje automobila.
Je li ovdje rije o konfesionalnim razlikama i utjecaju institucionalizirane crkve ne moe se ustvrditi bez detaljnijeg istraivanja.
13 Kati, Mario. 2011. Kamen i dua. U: Vinak, Tomislav i Andrej Pleterski, (ur),
Perunovo koplje, str. 133.
14 Kati, Mario. 2012. Prilog istraivanju obiaja obiljeavanja mjesta odmaranja s
pokojnikom. Studia Mythologica Slavica XV, str. 117.-133.

Od razlika koje smo zabiljeili na pojedinim lokalitetima zanimljivije su
razlike gledajui lokalitete uneikog kraja u cjelini te usporeujui ih s dosadanjim istraivanjima ove prakse. Ve u prethodnim istraivanjima zabiljeen je oblik odmaranja u kojem jedno selo ili vie zaselaka nekog sela imaju
jedno zajedniko mirilo/poivalo/bilig. Meutim, dosada je uvijek bila rije
o dva uspravna kamena. Na lokalitetima okolice Uneia katolici imaju etiri
kamena koja najee prati jedan kri-spomenik koji se postavlja izmeu dva
uzglavna kamena. Pravoslavci pak imaju, kao to je sluaj i drugdje, samo
dva kamena. Na lokalitetima u Sedramiu kod katolika takoer je rije o dva
kamena. Kako se i u ovom istraivanju pokazalo da su katolici puno skloniji
modernizaciji svojih obiaja, prilagoavanju novom vremenu ili naputanju
u potpunosti, dok su pravoslavci skloniji zadravanju starijih oblika prakse
kroz due vremensko razdoblje, tako bismo mogli oprezno zakljuiti da je
postavljanje etiri kamena novija praksa, iako je teko rei kada je zapoela.
Jedna od moguih vremenskih odrednica mogla bi biti krievi-spomenici koji
se oito donose s groblja, a s obzirom na to da na svim lokalitetima gdje postoje datiraju iz 1800-tih godina, moglo bi se pomisliti na 19. st. kao vrijeme
u kojem katolici na nekim lokalitetima, moda elei svoju praksu razlikovati
od pravoslavne, postavljaju etiri kamena i donose krieve s groblja. Meutim, 19. st. ini se manje vjerojatnim iz jednostavnog razloga jer bi obitelj i
rodbina morale odavno zaboraviti iji je kameni kri kako bi dopustile njegovo micanje s groblja i donoenje na bilige. Da su doista i katolici poznavali
bilige sa samo dva kamena jasno je iz primjera Sedramia i Plazonja ija je
praksa toliko pojednostavljena da postavljaju samo jedan kamen bez sputanja pokojnika. Slian razvoj dogodio se i u Zelengradu kod Obrovca gdje su
prestali postavljati kamen iznad i ispod glave te poploivati prostor izmeu, te
su sveli praksu na podizanje samo jednog kamena iznad glave te slaganje nekoliko ploa kako bi se pokazala duina pokojnika. Ako bi se eljelo doi do
odgovora na pitanje je li postavljanje etiri kamena noviji oblik prakse, bilo bi
potrebno detaljnije prouiti lokalnu povijest s naroitim osvrtom na upnike
i upske knjige te dograivanje i ureivanje lokalnih groblja s kojih najvjerojatnije potjeu krievi-spomenici. To se naroito odnosi na lokalitet u Nevestu
gdje na prvi pogled izgleda kao da je lokalitet biliga nastao na groblju. Meutim, sama pozicija mjesta pokazuje da teko moe biti rije o groblju, naroito
uzimajui u obzir dataciju kria-spomenika iz 19. st. kada nedaleko od tog
lokaliteta postoji stara crkva i groblje. Vjerojatniji slijed dogaaja jest taj da
su se prilikom preureivanja groblja pokupili lijepo ornamentirani krievi i
spomenici za koje se vie nitko nije brinuo i donijeli na lokalitet biliga da bi
time dodatno oznaili lokalitet i sakralizirali prostor.
274
Zakljuak
Znaajnije kazivanje za openito istraivanje ovoga fenomena jest predaja o razlozima gradnje poivala ba na tome mjestu gdje jesu, kao ova zabiljeena u zaselku Gotovaca. Postojanje predaje koja objanjava da mjesto za odmaranje nije sluajno odabrano negdje na pola puta pokazuje kako su stari
lokaliteti bili itekako pomno odabirani, kako je vjerojatno postojala i predaja
koja je objanjavala razloge odabira toga mjesta. Smjetanje toga konkretnog
lokaliteta vrlo blizu nekropole steaka pokazuje da je najvjerojatnije bila rije
o prostoru koji je imao kontinuitet sakralnosti i za novodoseljeno stanovnitvo te pokazuje nain zaposjedanja prostora, ali i prihvaanja starijih svetih
mjesta. Translokacija crkve koja se dogaa prilikom gradnje klasini je motiv
predaja kojim se pokazuje kako je rije o nadnaravnim silama (boanskim)
koje svojom voljom biraju mjesto koje e postati sveto. ovjekova je uloga u
tome prepoznati te znakove i prihvatiti svetost prostora.15
Predaja koja je zabiljeena u Planjanu o doseljavanju trojice brae iz
Bosne jo je jedan klasian primjer i motiv koji se javlja u dalmatinskom
zaobalju i kojim se pojanjava geneza zaselka, obitelji, plemena. Te predaje
potkrijepljene su nizom povijesnih izvora koji pokazuju da se zapravo veina
stanovnika dalmatinskog zaobalja doselila iz dananje Bosne i Hercegovine,
a prije toga s drugih prostora Balkana, dolazei s Osmanlijama ili bjeei
pred njihovim osvajanjima.16 O doseljavanjima u uneiki kraj koncem 17.
st. pisao je fra Josip Ante Soldo.17 U tom je svjetlu zanimljiv selektivni klju
odranih kulturnih praksi, na to je pri usporedbi nonji iza ove migracije
upozorila Jelka Radau-Ribari. Naime, takvo je prosijavanje teklo po identitetskim crtama prepoznatljivosti populacije s crvenom almom omotanom
oko mukih kapa i vunenom crvenom prugastom pregaom bez resa u enskoj
odjei. Manje vidljivi dijelovi odjee stopili su se sa stilom sredine.18 Uz ovakvo etnologinjino opaanje na ovome mjestu moemo kratko dodati i sicanje,
tj. tatauiranje djevojaka kao snaan likovni znak pripadnosti zajednici kakav
se u Hrvatskoj do vremena oko 2. svj. rata prakticirao jedino u Dalmatinskoj
zagori, i to i u selima koje smo obili radi utvrivanja postojanja poivala, kao
i u susjednim selima. Jedan dio likovnog inventara (kola, tj. krugovi i krievi u
karakteristinim kombinacijama) zajedniki je i poivalima i sicanju. Stanov15 Kati, Mario. 2010. Tekstualna konstrukcija svetog mjesta na primjeru predaje o slici
Gospe s Kondila. Godinjak 39. Centar za balkanoloka ispitivanja ANUBiH, str. 219.-239.
16 Kati, Mario. 2010. Mirila: porijeklo i znaenje. U: Pleterski, Andrej i Goran Pavel
antek (ur), Mirila: Kulturni fenomen. ZRC SAZU, Ljubljana, str. 15.-35.
17 Soldo, Josip Ante. 1995. Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, Sinj: Ogranak MH, str. 51.
18 Radau-Ribari, Jelka. 1986. Zapaanja o narodnoj nonji u Rami i Sinjskoj krajini.
Kai 18, str. 41.-61.

nitvo koje se doselilo na ovaj prostor donijelo je sa sobom svoj nain ivota,
vjerovanja i obiaje; neto se s vremenom napustilo, neto prilagodilo, a neto
ouvalo, moda u nekome drugom obliku. To jo jedanput potkrepljuje ideju
da je i obiaj obiljeavanja mjesta odmaranja s pokojnikom u prostor dalmatinskog zaobalja doao s migracijama stanovnika.19
U ovome kratkome etnografskom dokumentiranju prostora i komentiranju zabiljeenih oblika prakse obiljeavanja mjesta poivanja s pokojnikom
mislimo da smo dovoljno argumentirali nunost daljnjeg istraivanja ove
prakse koja i u recentnijim oblicima moe ponuditi zanimljive odgovore, ali i
postaviti jo zanimljivija pitanja.
Literatura:
Kati, Mario. 2010. Tekstualna konstrukcija svetog mjesta na primjeru predaje o slici Gospe s Kondila. Godinjak 39. Centar za balkanoloka
ispitivanja ANUBiH, str. 219.-239.
Kati, Mario. 2010. Mirila: porijeklo i znaenje. U: Pleterski, Andrej i Goran
Pavel antek (ur), Mirila: Kulturni fenomen. ZRC SAZU, Ljubljana,
str. 15.-35.
Kati, Mario. 2011. Kamen i dua. U: Pleterski, Andrej i Tomo Vinak (ur),
Perunovo koplje. ZRC SAZU, Ljubljana, str. 133.-145.
Kati, Mario. 2012. Prilog istraivanju obiaja obiljeavanja mjesta odmaranja s pokojnikom. Studia Mythologica Slavica XV., str. 117.-133.
Radau-Ribari, Jelka. 1986. Zapaanja o narodnoj nonji u Rami i Sinjskoj
krajini. Kai 18, str. 41.-61.
Soldo, Josip Ante. 1995. Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, Sinj: Ogranak
MH.
19 Kati, Mario. 2012. Prilog istraivanju obiaja obiljeavanja mjesta odmaranja s

pokojnikom. Studia Mythologica Slavica XV., str. 117.-133.
276
Mario Kati i Jadran Kale

The practice of marking resting places with the deceased
in the area surrounding Unei?
Summary20:
The main objective of this paper is an ethnographic sketch of the area surrounding Unei, specifically the villages of Planjane, Sedrami, itni, Gornje Vinovo
and Nevest. Almost every village which we surveyed had a slightly different form of
marking the resting place with the deceased. As much as it was actually the nuances,
the fact remains that there are certain differences. It shows once again just how complex this practice is, and that we should keep in mind that every single form of this
practice is the result of a specific development in different historical and geographical
context. Also, its specific meanings and functions have changed over time. In localities surrounding Unei, Catholics place four stones at the corners of the place, usually
accompanied by a cross-monument between two headstones. The Orthodox, on the
other hand, mark the place with only two stones, as is the case elsewhere. Our research has shown that Catholics are much more inclined to modernize the practice of resting with the deceased, while the Orthodox are inclined to retain older forms of practice over a longer period of time. From that we could cautiously conclude that placing
four stones is a recent practice, although it is difficult to say when it started. Oral
history, supported by a number of historical sources, shows that in fact most of the
Dalmatian hinterland residents migrated from present-day Bosnia and Herzegovina,
and before that from other parts of the Balkans, arriving with the Ottomans, or fleeing
from them. Population that immigrated to this region has brought with them their way
of life, customs and beliefs. Some were eventually abandoned, some adapted, and
some partially preserved, perhaps in some other form. This paper supports the idea
that the custom of marking the resting places with the deceased came to the Dalmatian
hinterland by migrations.
20
Zahvaljujemo kolegici Olgi Supek na lektoriranju engleskog prijevoda.
Due na kamenu
Pogrebna poivala Ogorja Gornjeg i mirila
Starigrada-Paklenice
Vinja Milanovi, dipl. theol
UDK. 393 (497.5 Ogorje Gornje)
Katehetski ured Split
393 (497.5 Starigrad-Paklenica)

Prethodno priopenje

Primljeno: 6. svibnja 2013.
U radu se usporeuje obiaj gradnje pogrebnih poivala u Ogorju
Gornjem s mirilima Starigrada-Paklenice. Spoznaje o ovom obiaju temelje se na arheolokim nalazima, kazivanjima lokalnoga stanovnitva te
dostupnoj literaturi. Usporedbom odreenih segmenata prouavanja bolje
istraenih starigradskih mirila i zanemarenih ogorskih poivala uoavaju
se odreene razlike u prakticiranju ovoga obiaja. Njihov prikaz ini okosnicu ovoga rada, a upotpunjen je i teolokom perspektivom. Na taj se nain nastoji uoiti odreeni odmak puke pogrebne tradicije od slubenog
nauka i prakse Crkve te, s druge strane, opravdati njezina koegzistencija
s legitimnim, propisanim crkvenim obredom pokopa.
Kljune rijei: posmrtni obiaji, poivala, mirila, Ogorje Gornje, Starigrad-Paklenica, mistagogija.
Uvod
Posmrtni obiaji u sebi ukljuuju itav niz raznih obreda iji je cilj, izmeu ostalog, olakati prijelaz due preminuloga iz svijeta ivih u svijet mrtvih.1
Jedan je takav obred poivanje pogrebne povorke s pokojnikom na tono odreenom i za to predvienom mjestu.2 Na otprilike pola puta od pokojnikove
kue do groblja uslijedilo bi zaustavljanje na individualnom ili zajednikom
poivalitu. Ovdje nas zanimaju iskljuivo pojedinana poivala, a u fokusu
istraivanja zasada je jedan lokalitet u Ogorju Gornjem. Poivala s ovoga
1 Usp. A. van Gennep, The Rites of Passage, u: Robben, Antonius C. G. M. (ed.), Death,
mourning, and burial: a cross-cultural reader, Malden Oxford Carlton 2004, 216. U okviru
ovoga rada izostavljamo obiaje koji se odnose na odijevanje pokojnika, nain alovanja i
oplakivanja pokojnika, molitve i prianja uz mrtvaki odar, uvarinu te ostale detalje vezane
uz organizaciju pogreba.
2 Zahvaljujem mr. sc. Mariju Katiu na savjetima i komentarima.
278
lokaliteta usporeujemo s bolje istraenim poivalima na pet lokaliteta Starigrada-Paklenice, koja se ondje nazivaju mirila.3 Da bi se uoila odstupanja
u vrenju istog obiaja u ovim razliitim sredinama, iznosimo rezultate izvrene poredbene analize sljedeih segmenata prouavanja pogrebnih poivala:
kazivanja, nazivlja, poloaja, morfolokih osobitosti, epigrafskih znaajki te
likovnih motiva. Nadalje, ovdje se ne bavimo problematiziranjem porijekla
ovoga obiaja, ve u liturgijsko-teolokom kontekstu stavljamo naglasak na
otkrivanje i tumaenje onih elemenata, upotrebom mistagogijske metode,
zbog kojih je obiaj egzistirao paralelno s crkvenom pogrebnom tradicijom.4
1. Specifinosti pogrebnih poivala Ogorja Gornjeg i mirila StarigradaPaklenice
U ovome poglavlju usporeujemo razliite vidove pojavnosti ogorskih pogrebnih poivala i starigradskih mirila. Ne promatramo ih iskljuivo kao primjerke pogrebne umjetnosti, ve i kao oblik tradicijskog vjerovanja. Rezultati
istraivanja velebitskih mirila, kojima se koristimo u ovome radu, objavljuju
se od 1934. godine, a radovi na sanaciji lokaliteta ireg starigradskog podruja
traju od 2002. godine.5 Lokalitet s poivalima u Ogorju Gornjem je zaputen,
konzervatorski radovi jo nisu obavljeni, a literatura ih tek usputno spominje.
Tako ih Gavazzi navodi kao primjer uz velebitska mirila te objavljuje fotografiju jednog lokaliteta s individualnim poivalima.6 Alaupovi-Gjeldum donosi
3 Vano je zapaziti kako se donedavno dralo da je tradicija gradnje pogrebnih poivala
specifina za primorske padine Velebita, zatim zalee srednje i sjeverne Dalmacije te Liku
i Primorje. Usp. I. Kraja, Mirila, u: Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, 29
(1934), 161-164; M.Gavazzi, Vrela i sudbine narodnih tradicija kroz prostore, vremena i ljude.
Etnoloke studije i prilozi iz inozemnih izdanja, Zagreb 1978, 198; A. Glavii, Mirila i poivala
na Velebitu, u: Senjski zbornik, 8 (1980), 204-206; M. Troelj, Istraivanje mirila u junom
Velebitu (Malo Rujno), u: Zadarska revija 6 (1991), 200-222; M. Kati, Mirila: porijeklo i
znaenje, u: Mirila: kulturni fenomen, Ljubljana 2010, 15; T. Vinak, Velebitska mirila u
kontekstu sakralne geografije junog Velebita, u: Mirila..., 11-13. Sva dosadanja istraivanja
ovoga obiaja od strane arheologa, etnologa, povjesniara umjetnosti itd. bila su ograniena
na spomenuto podruje s naglaskom na juni Velebit. Tragom Krajaa i Gavazzija, koji su
nas informirali o postojanju slinih pojava u nekim dijelovima Europe, Kati ide korak
dalje. Uslijed daljnjih istraivanja on dolazi do novih spoznaja te upozorava na postojanje u
osnovi identine obrednosti diljem Europe. Svjestan regionalnih razlika u materijalnoj izvedbi
poivala, autor sve obredne prakse toga tipa objedinjuje pod istim imenom: obiljeavanje mjesta
odmaranja s pokojnikom. Opirnije vidi u: M. Kati, Prilog istraivanju obiaja obiljeavanja
mjesta odmaranja s pokojnikom, u: Studia Mythologica Slavica, 15 (2012), 117-133.
4 Glavii daje naslutiti da bi ishodina toka mirila mogla biti u dinarskom podruju, s
obzirom na to da su dananji Podgorci Bunjevci doselili odatle, te sugerira da bi istraivanja
trebala obuhvatiti i taj prostor. Usp. Glavii, Mirila, 205-206.
5 Usp. M. Marasovi, Uvodna rije, u: M. Troelj, (ur.), Mirila, Starigrad-Paklenica 2012, 5.
6 Usp. Gavazzi, Vrela, 199-201.
V. Milanovi, Due na kamenu
279
kratku informaciju da su u Ogorju Gornjem jo (2005.) vidljiva individualna

poivala.7 Iz ovih navoda poznato je samo to da poivala u Ogorju Gornjem
postoje, no nitko od autora ne precizira ni toan poloaj ni broj poivala pa je
u okviru ovoga istraivanja obavljeno rekognosciranje terena.
1.1. Kazivanja o obiaju poivanja s pokojnikom8
Ogorje Gornje: Mukarci bi dan prije pogreba odnijeli pokojnika iz njegove kue i ostavili ga u mrtvanici na groblju kod crkve. ene u tome ne bi
sudjelovale, ve bi ih, oplakujui preminulog, samo do poivala dopratile i
vratile se natrag kui. Zaustavljali su se u dva navrata, a pokojnika se polagalo na poivalo da mu dua otpoine, odnosno da se lake dijeli od tijela kada
prelazi s ovoga svijeta na onaj. Pri tom bi ga tri puta zavrtili na oposun, tj.
okrenuli ga u smjeru kazaljke na satu, da njegova dua ne nae put do kue za
vrijeme etrdesetodnevnog lutanja nakon smrti. Poivalo je usmjereno tako
da glava pokojnika gleda prema istoku, kao to je u crkvi gledao prema oltaru
koji je takoer na istoku. Nije postojao posebno propisan molitveni obrazac
koji se za to vrijeme molio, ve samo Oe na ili Zdravomarija. Isto tako
pomolili bi se kada bi prolazili pokraj poivala ili prilikom kropljenja blagoslovljenom vodom. Nema ni nekih posebnih zabrana, osim, naravno, unitavanja i odnoenja kamenja s poivalita jer to je svetinja posveeno
mjesto. Sve due pokojnika koji su ondje poivali i dalje se tu nalaze oni sve
vide kao i onda kad su bili ivi. Sveenik nije predvodio pogrebnu procesiju,
nego bi ih ekao kod crkve.
Starigrad-Paklenica: I mukarci i ene ili su s pokojnikom prema groblju, a zaustavili bi se samo jedanput na pola puta do odredita. Tada bi pokojnika poloili na tlo, najee tako da gleda na istok, te mu uz glavu i uz noge
postavili po jedan kamen jer: Koliko je tijelo, tolika je i dua.9 Na tom e
se mirilu dua pokojnikova namiriti i odijeliti od tijela. Kad se bude vraala
na Duni dan, razaznat e svoje mirilo od drugih po arama koje e klesar
nekoliko dana nakon pogreba uklesati na uzglavnici.10 Zbog toga je mirilo posveeno mjesto; ono se posjeivalo i ureivalo, a ne grob. Pri prolasku pokraj
7 Usp. D. Alaupovi-Gjeldum, Obiaji i vjerovanja sela upa Konjevrate i Mirlovi Zagora,
u: Konjevrate i Mirlovi Zagora upe ibenske biskupije. Zbornik radova znanstvenog skupa
Sela ibenskog zalea upa Konjevrate i Mirlovi Zagora u prolosti, Zagreb 2005, 471.
8 Podatke o ovome obiaju za Ogorje Gornje donosimo prema kazivanjima Marije Kokeza,
r. Muslim (1938. g.), a za starigradska mirila koristimo se ve objavljenim kazivanjima.
9 Usp. I. Kraja, Mirila, 161; M. Troelj, Natpisi i likovni prikazi na velebitskim mirilima,
u: Mirila: kulturni fenomen, Ljubljana 2010, 64, M. Troelj, Velebitska mirila, u: Liki planinar,
2 (2006), 5.
10 Usp. Kraja, Mirila, 165; Kati, Mirila, 21. O prepoznavanju mirila po arama vidi:
Troelj, Natpisi i likovni prikazi, 64.
280
mirila izgovorila bi se kratka molitva: ive due, mrtva tila, laka vam zemlja
bila.11 Osim navedenih obveza, kojih se trebalo pridravati, postojale su i
zabrane. Djeca se ondje ne smiju igrati ni stoka pasti, a hodanje po mirilima i
odnoenje njihovih dijelova strogo je zabranjeno.12 Ljudi su strahovali kad bi
nou prolazili pokraj njih.13 Ipak, pravljenje mirila nije bilo obavezno i ovisilo je o financijskim mogunostima obitelji.14 Sveenik nije sudjelovao u ovom
obredu, ve bi doekao povorku kod crkve.15
Ako usporedimo kazivanja, primjeujemo kako se u obredu poivanja s
pokojnikom jedina bitna razlika sastoji u tome to se u Ogorju Gornjem ne
uzima mira, tj. ne vri se ritualno mjerenje pokojnika, dok u Starigradu-Paklenici nema okretanja mrtvaca. Svrha je ovog obreda razdijeliti duu umrloga od tijela i umiriti je vezujui je uz kamen. Na taj e se nain zajednica ivih
zatititi od lutajue due umrloga; pa ipak, dri se da su to posveena mjesta s
kojima due pokojnika ostaju zauvijek povezane, a prema kojima se odnosi s
potovanjem. Odatle proizlaze ritualne radnje koje se ondje obavljaju, poput
molitve za pokojne ili kropljenje poivala blagoslovljenom vodom. Na starigradskom podruju, pa ni u Ogorju Gornjem, nije zabiljeeno sudjelovanje
sveenika, a ene su izuzete samo u Ogorju Gornjem, to se tumai podjelom
poslova. Naime, mukarci nose pokojnika, dok se one trebaju pobrinuti za
oaloenu obitelj i pomoi joj u kui, oko blaga i slino. Orijentacija poivala i mirila je istok-zapad, osim u sluaju jednoga starigradskog lokaliteta gdje
teren to ne doputa.
1.2. Nazivlje
Poivalo je oznaeno mjesto odreeno za poinak, odmor. Naglasak je prvenstveno na odmaranju uslijed fizikoga napora, u ovom sluaju nakon duga
hoda onih koji prate i nose pokojnika. Gavazzi spominje dvije podvrste kamenih poivala: teretno i pogrebno poivalo ili u nekim krajevima poivaljku.16
Poivalo je namijenjeno i za mrca da mu dua otpoine.17 No ono moe biti
i mjesto memorije pokraj kojega bi se, uslijed svakodnevna hoda, prolaznici
11
Usp. Troelj, Natpisi i likovni prikazi, 63-64

Usp. Isto, 64; Glavii, Mirila, 205
13 Usp. Kati, Mirila, 21.
14 Usp. Isto, 19.
15 Obredu na mirilima Velebita nije prisustvovao sveenik, niti je crkva (kao ustanova) bila
u vezi s njima. (...) U Bukovici i istonom dijelu Ravnih kotara, ija su mirila u neposrednoj
blizini crkve i groblja, obredu prisustvuje sveenik, s obzirom da se obiaj odrao u tim
krajevima do danas. Usp. Troelj, Istraivanje mirila, 202, 222.
16 Usp. Gavazzi, Vrela, 197-198.
17 Kazivaica Marija Kokeza, r. Muslim (1938. g.). Gavazzi takoer donosi potvrdu o
narodnom vjerovanju da je to mjesto poivalite dua pokojnika. Usp. Gavazzi, Vrela, 200.
12
281
zaustavili, odmorili, te naposljetku prisjetili pokojnika koji su tu poivali, pa

se pomolili za njih.18
Etimoloki gledano mirilo ima dvojako znaenje s obzirom na ono to se
dogaa s tijelom i duom pokojnika, kao i radnje koje se pri tom obavljaju.
Prije svega uoava se uzimanje mire pokojnika, a izmiriti ga znai obiljeiti njegovu visinu, odnosno duinu jer je poloen na tlo, postavljanjem
uzglavnice i dononice. Na taj bi nain oni koji sudjeluju u ovome inu ujedno namirili duu, osigurali bi mir due preminuloga koja se na mirilu dijeli
od tijela. U ovome jednostavnom, a dvoznanom nazivu, ujedinjen je fiziki
aspekt gradnje mirila i duhovna dimenzija obreda.19
Iz ovoga vidimo kako je izraz mirilo sadrajno i znaenjski bogatiji od
naziva poivalo.
1. 3. Poloaj
Poloaj poivalita, odnosno mirilita, s jedne strane moe biti uvjetovan duljinom puta od kue, tj. zaseoka do groblja, te s druge strane terenom.
U Ogorju Gornjem zasada je rekognosciran jedan lokalitet iza transformatorske stanice s lijeve strane ceste u smjeru od upne crkve sv. Jurja prema
Zelovu. Na ovom poivalitu zaustavljali su se pripadnici rodbine koja ivi
u zaseocima udaljenima od crkve preko sat vremena hoda (Muslimi, Karani,
Boko), a u dananje vrijeme sauvano je samo trinaest poivala. Teko se
moe odrediti je li ovo poivalite prvotno bilo postavljeno uz put kojim se
nekada svakodnevno prolazilo jer se poivala danas nalaze nekoliko metara
udaljena od asfaltirane ceste, a nikakva druga staza nije vidljiva. Starigradska
mirila redovito stoje pored staza i najee na polovici puta od ljetnih stanova
na viim nadmorskim visinama na Velebitu do groblja uz more.20 Za razliku
od starigradskih mirilita, ovo ogorsko poivalite ne nalazi se na prirodno
istaknutom poloaju, npr. na prijevoju ili krianju planinskih staza, ve na
ravnom terenu (sl. 1). Ostali lokaliteti ogorskoga kraja sa zajednikim i pojedinanim poivalima tek se trebaju evidentirati i rekognoscirati.
1. 4. Morfoloke osobitosti
S obzirom na izgled i sastavne dijelove poivala primjeujemo da ogorska imaju samo uzglavnicu, podnonica i poploanje ne postoje (sl. 3), dok
18
64.
19
20
Usp. Glavii, Mirila, 205.

Usp. Gavazzi, Vrela, 198; Troelj, Velebitska mirila, 4; Troelj, Natpisi i likovni prikazi,
Glavii je uvjeren kako to ima veze s rimskim obiajem pokapanja uz ceste. Usp.
Glavii, Mirila, 202-203, 205.
282
starigradska mirila sve to u pravilu imaju (sl. 4); ogorska poivala nisu postavljena zbijeno jedno uz drugo kao starigradska mirila, ve je izmeu njih
razmak. Stoga ne moemo odrediti visinu pokojnika ni zakljuiti jesu li sva
poivala pripadala jednoj obitelji, kao to se to moe odmah na prvi pogled
uoiti kod starigradskih mirila (sl. 2 i 9).21 U oba sluaja rije je o kenotafima nainjenima bez ikakvoga vezivnog materijala, dakle u suhozidnoj tehnici
(sl. 4).22 Znaajno je ovdje primijetiti kako neki grobovi kod crkve sv. Jurja
u Ogorju Gornjem (sl. 5) imaju oblik mirila ba kao i grobovi u Tribnju-ibuljini (sl. 6), susjednome mjestu Starigrada-Paklenice.23 Neka od buduih
istraivanja mogla bi se time pozabaviti.
S obzirom na izgled uzglavnica, osvremo se na njihove dimenzije i oblikovanje. Ogorske su manjih i ujednaenih dimenzija (sl. 7), za razliku od
starigradskih kod kojih se raspoznaje uzglavnica mirila za dijete od onoga za
odraslu osobu (sl. 8).24 Uzglavnice starigradskih mirila oblikom variraju ak i
unutar istog lokaliteta, od luno-zaobljenog preko trokutasto-dvoslivnog tipa
do pravokutnog oblika (sl. 10).25 Ogorske su uzglavnice iskljuivo pravokutnog oblika, barem onaj dio koji vidimo iznad zemlje. Na onim uzglavnicama
koje su polegnute i nalaze se izvan zemlje uoava se specifino stanjen donji
dio koji je bio ukopan u zemlju (sl. 9). Osim toga, uoeni su likovni motivi s
jedne i s druge strane uzglavnice, to kod starigradskih nije sluaj.
21 [...] svaka kua obitelj ili rod imala je na mirilitu svoj rezervirani prostor na kojemu
se pravilo mirilo. Usp. Glavii, Mirila, 203; Kraja, Mirila, 161.
22 Pojam kenotaf oznaava prazan, simbolian grob ili spomenik koji izgledom podsjea
na grob. Usp. Glavii, Mirila, 202, 205-206. Arheologinja Aleksandra Faber navodi kulturnu
antropologinju Nadiju Seremetakis koja opisuje vlaki obiaj primarnog i sekundarnog ukopa
koji se prakticirao u Grkoj. Rije je o prebacivanju kostiju pokojnika nakon tri, pet ili sedam
godina iz groba u planini u zajedniku grobnicu. Stoga Faber predlae poduzimanje ispitivanja
humusa pod mirilima s ciljem utvrivanja je li bilo pokapanja pod njima na odreeni broj
godina. Usp. A. Faber, ivot velebitskog stoara i njegov odnos prema smrti. (Razmatranja uz
mirila), u: Senjski zbornik, 22 (1995), 166-168. Ovom prilikom predlaemo arheolozima da se
ovakvo istraivanje provede i na ogorskim poivalima s istom svrhom.
23 Slinost su primijetili i drugi istraivai. Gavazzi uope ne komentira, nego samo
prikazuje fotografije poivala i grobova u Ogorju Gornjem. Usp. Gavazzi, Vrela, 199. Glavii
smatra da su sva poivala pod utjecajem grobne arhitekture sjeverne Dalmacije. Usp. Glavii,
Mirila, 204-205. Kati navodi primjere iz Bukovice te Drnike i Cetinske krajine. Usp. Kati,
Mirila, 27-32.
24 Prosjena visina ogorske uzglavnice iznosi 20 cm, a irina 25 cm. Visina uzglavnice
djejeg mirila svega je 10 cm, a duina samoga mirila 43 cm. Uzglavnica mirila odrasle osobe
moe biti via od 30 cm, s duinom mirila preko 170 cm.
25 Usp. Troelj, Istraivanje mirila, 208.
283
1. 5. Epigrafske znaajke
Ogorski klesari imali su finiju tehniku klesanja, oito su bili vjetiji i imali
bolji, kvalitetniji alat pa su, u usporedbi sa starigradskim natpisima, brojevi i
slova ljepe izvedeni. Latinini natpisi ispisani su u majuskuli (sl. 11), osim
u jednom sluaju kada se u rijei OdMAR... pojavljuje minuskulativno d
Osim toga, plitko su uklesani, to utjee na kvalitetu fotografiranja, i rustini,
ali kompozicijski su skladnije rasporeeni unutar natpisnog polja uzglavnice.
U natpisima nema inicijala, ve puni oblik antroponima najee u kombinaciji s godinom smrti.26 Prema godini ili nadnevku smrti utvreno je da je
najstarija uzglavnica iz 1840. godine, a najmlaa je postavljena 24. 7. 191...,
dakle u razdoblju od 1910. godine do 1919. godine. To, naravno, ne znai
da ostale uzglavnice bez takvih natpisa nisu mogle biti postavljene prije ili
nakon navedenih godina. Osim antroponima, uoena je kratica N Po. ispod
prezimena na jednoj uzglavnici te na drugoj kratica D: ispod natpisa O(?)
OJOJ (sl. 12).
Cjeloviti nadnevak smrti otkriven je na jednoj uzglavnici (24. 7. 191),
a na jo tri uklesana je samo godina. Brojevi su arapski s otvorenim gornjim
okom broja 8 na dvjema uzglavnicama (sl. 13).
to se tie epigrafskog sadraja na uzglavnicama mirila, on moe biti
razliito rasporeen unutar natpisnog polja, a sastoji se od kombinacija punih
antroponima ili inicijala s kriem ili datumom smrti, zatim kratica s datumima
smrti ili godinom roenja te formula UMRA/UMRLA.27
1. 6. Likovni motivi
Na uzglavnicama iz Ogorja Gornjeg uoavamo kri kao jedini likovni
motiv sa sljedeim inaicama: latinski, grki, ovjenani i rascvjetali. Ovaj
posljednji motiv specifian je po tome to se nalazi na gornjoj strani uzglavnice (sl. 15 i 16). Uzglavnice iz Starigrada-Paklenice imaju sve to, ali i jo
mnogo drugih likovnih motiva: ornamentalni krievi, astralni motivi (sunani
i latiasti sunani krievi, rozete, pentagrami, antropomorfni krievi i solarni
diskovi) (sl. 14). Ako je na ogorskim uzglavnicama epigrafski sadraj vjetije
izveden, dekorativni elementi znatno su bogatiji i raznovrsniji na starigradskim mirilima. Troelj smatra kako are upuuju na postojanje religijskog
sinkretizma batinjenih astralnih magijskih vjerovanja i kranstva.28
26 Identiteti ogorskih pokojnika dodatno e se pokuati potvrditi uvidom u matine knjige

umrlih u daljnjim istraivanjima.
27 Usp. Isto, 67-75.
28 Usp. Isto, 76-82.
284
Znaajno je primijetiti da se unutar natpisnoga polja ogorskih uzglavnica

nalazi ili likovni motiv ili natpis, samo je na jednoj pri vrhu natpisnog polja
sitno uklesan monogram Isusova imena (sl. 16). Kombinacije, npr. kria i
antroponima, ee su na starigradskim mirilima. Takoer se zapaa kako su
likovni motivi istroeniji uslijed izloenosti atmosferskim prilikama, a natpisi su bolje ouvani. Na temelju toga moglo bi se zakljuiti da su poivala
s likovnim uzorcima na uzglavnicama vjerojatno starija od onih s natpisima.
Jednako tako misli se i za anepigrafske uzglavnice starigradskih mirila.29
2. Pogrebna poivala iz liturgijsko-teoloke perspektive
U kazivanjima ogorskih i starigradskih ispitanika uoavamo jedan te isti
razlog za poivanje pokojnika: ... da se dua lake dijeli od tijela. Meutim,
u Rimskim obrednicima iz 1893. i 1929. godine jasno stoji uputa koja se odnosi na trenutak izdahnua: im se dua razdijeli s tijelom, neka se odmah
ree...30 Ove izjave oito potvruju i ukljuuju vjerovanje Katolike crkve da
dua u trenutku smrti odmah naputa tijelo; smrt je, dakle, trenutak rastanka,
odvajanja due od tijela. Stoga vjerovanje da se dua dijeli od ve mrtvoga
tijela na poivalu nije u skladu s naukom Crkve. Indikativno je i to to sveenik ne sudjeluje u pogrebnoj procesiji, iako je to u Obrednicima propisano, pa
samim tim ni u obredu na poivalima Ogorja Gornjeg i mirilima StarigradaPaklenice.31 No u spomenutim Obrednicima u odredbama za vrenje sprovoda postoji napomena koja glasi: to je nareeno od davnine, neka se i dri,
koliko se moe.32 Znakovito je to to je poivalo predvieno samo za krtene
due nekrtenoj djeci nisu se pravila poivala, mada se nastojalo da nitko
ne umre bez znamenovanja.33 Dakle, nekrtenima se uskrauje ovaj obred
jednako kao i ukop na crkvenom groblju.34
Pridran samo onima koji su pripadali zajednici krtenih, ovakav obred
prijelaza ili dijeljenja due od tijela na poivalu morao je pronai za sebe
29
Usp. Isto, 76.

Usp. Rimski obrednik, Zagreb 1929, 161. Gotovo identino stoji i u Rimskom ritualu:
im se rastane dua s tielom, odmah reci ovo.... Usp. Rimski ritual (obrednik), Rim 1893, 153.
31 Usp. Rimski ritual (obrednik), 159; Rimski obrednik, 166.
32 Usp. Rimski obrednik, 163.
33 Usp. Kati, Mirila, 19; D. Petrievi, Starigrad-Paklenica, Zagreb 1997, 61, 65. Za
Ogorje Gornje prema kazivanjima nema provjerene informacije da se nekrtenoj djeci nisu
pravila poivala.
34 Tjelesa vjernika treba pokopavati u groblju zakonito blagoslovljenom. () Uostalom
se ni jedan kranin, koji umre u zajednici vjernika, ne moe zakopati izvan crkve ili zakonito
blagoslovljena groblja. No ako se desi, da se u potrebi na neko vrijeme mora drugaije raditi,
treba nastojati, koliko je mogue, da se tijelo to prije prenese u sveto mjesto. Meutim se nad
njegovom glavom ima uvijek postaviti kri za znak, da je preminuo u Kristu. () Ne smije se
dopustiti crkveni ukop onima, koji umiru bez krtenja. Usp. Rimski Obrednik, 164-165.
30
285
prikladno mjesto u sklopu cjelokupne pogrebne obrednosti. U kui se nije

mogao vriti zbog straha da e dua umrloga uznemirivati ukuane. Duu je,
dakle, trebalo vezati negdje, odnosno povezati je s neim ili ograniiti njezino kretanje da ne luta te na taj nain zatititi obitelj pokojnika, tj. zajednicu
ivih.35 Obred se nije smio obavljati ni u crkvenom prostoru zbog magijskih
elemenata. Ovdje emo pokuati razjasniti mistagoku ulogu poivala iz liturgijsko-teoloke perspektive da ispitamo je li mogue neke elemente ovoga
obreda tumaiti kao kranske.36
Kamen kao materijal asocira na trajnost, postojanost, i na njemu ostaje
vjena dua. U ovom kontekstu njegova suprotnost je zemlja u koju odlaemo propadljivo tijelo. Tijelo nestaje u zemlji, a dua ostaje na kamenu. Zbog
toga su se u Starigradu-Paklenici obilazila mirila (na Duni dan, godinjicu
smrti, ali i svakodnevno), a ne grobovi oni se nisu ni obiljeavali imenima
pokojnika.37
Ali mirila i poivala imaju svoje znakove are za koje se dri, kako
smo ve ranije naveli, da su prethodile natpisima. Znak slui dui kao identifikacija jer po njemu ona prepoznaje kamen na kojem je poivala i na njega
se vraa.38 U krtenju i potvrdi vjerniku se u duu utiskuje nevidljivi, neizbrisivi biljeg. Imenom ili znakom kria obiljeeno je i mjesto na kojem je umrli
poivao, koje uva konkretnu uspomenu na njega i s kojim je njegova dua
povezana.39 Prisjetimo se da u Starigradu-Paklenici duina mirila ne predstavlja samo visinu pokojnika ve i veliinu due (Koliko je tijelo, tolika
je dua.). Kri kao znamen na kamenu izvanjski je spomen biljega na dui
(krtenje) i potvrda kranskoga vjernikog identiteta.40 Kako uvijek postoji
35 Lutanje due etrdeset dana nakon smrti moda oznaava posljednje razdoblje iskuavanja
osobe, s obzirom na to da je taj broj simbol vremena kunje i usavravanja. etrdeset: Izraelci
su lutali pustinjom 40 godina... Nakon krtenja Krist je proboravio u pustinji etrdeset dana
i ondje ga je avao kuao... etrdeset je k tome simbol vojujue Crkve, tj. Crkve na putu
zemaljskih kunji. Usp. M. Grgi, u: Leksikon, 210. Nije beznaajno prisjetiti se da se Krist
nakon uskrsnua ukazivao uenicima u razdoblju od etrdeset dana sve do trenutka uzaaa.
36 Pojam mistagogije oznaava tumaenje otajstva... (...) mistagogija eli otkriti i sudjelovati
u otajstvu koje je posredovano znakovima, simbolima i gestama. Usp. I. ako, Obiljeja
liturgijske mistagogije, u: Zbornik radova: Liturgijska mistagogija stari put trajne obnove,
Frankfurt ab Main 2002, 44, 46. Sveukupna aktivnost Crkve moe se nazvati mistagogijom,
jer krajnji cilj svekolikog nastojanja unutar Crkve jest privesti sve stvorenje otajstvu spasenja,
a to je mistagogija u svojoj definiciji. Usp. A. Crnevi, Mistagogija liturgijskoga prostora.
Locus liturgicus kao locus theologicus, u: Zbornik radova: Liturgijska mistagogija..., 75.
37 Usp. Troelj, Istraivanje mirila, 202; Troelj, Natpisi i likovni prikazi, 64; Glavii,
Mirila, 205.
38 Usp. Troelj, Natpisi i likovni prikazi, 64.
39 Usp. Kraja, Mirila,161.
40 U rijei znamen skrivene su dvije rijei: znak i spomen. Dok prva otkriva obiljeje
proizvoljnosti i izvanjskoga, drugi je puno dinaminiji, kolektivno odreeniji, a istodobno
286
izvjesna opasnost zaustavljanja na materijalnoj komponenti znaka, tako se

kropljenje poivala blagoslovljenom vodom ne smije svesti na znak ienja.
Ovakva gesta, unato lustrativnom karakteru materije, prvenstveno predstavlja spomen krtenja, kao to smo utvrdili i za znak kria.41
Znakovita je i orijentacija poivala.42 Kao to je pokojnik za ivota u
crkvi gledao prema oltaru u smjeru istoka i dolazeeg, eshatolokog Krista,
tako sada na poivalu upuuje posljednji pogled prema tome istom Istoku
oekujui pojedinani sud.43 Taj posljednji pogled umrloga izraz je nade
obitelji i zajednice vjernika u trajno gledanje Boje prisutnosti nakon smrti.
Usmjerenost prema istoku za vrijeme molitve evidentirana je u predaji od
samih poetaka kranstva i izriaj je sinteze kozmosa i povijesti.44 U ovom
sluaju pokojnika se, njegovu osobnu povijest, postavlja ususret Gospodinu
kojemu odlazi. Troelj navodi molitve upuene suncu, odnosno jutarnju molitvu stanovnika Starigrada-Paklenice uz okretanje prema istoku: O, sunce
moje arko, hvala ti na jo jednom danu. Hvala ti na pomoi. Pomozi, arko
sunce, mojoj dui i svim naim duama. Budi u pomoi svima.45 Autorica
ovakve molitvene zazive, uz ornamentiku solarnih krieva na starigradskim
uzglavnicama te orijentiranje pokojnika prema istoku kao njegov oprotaj od
sunca, navodi kao dokaze za postojanje solarnoga kulta.46
Meutim, tragove solarne kristologije pronalazimo ne samo u biblijskim
knjigama ve i u liturgiji, i to od samih poetaka kranske zajednice. Moda
i osobniji. Spomen nije preputen proizvoljnosti, ve prepoznatljivoj batini koja se ne
ograniuje na sjeanje, ve je vremenski sveobuhvatan, a kulturalno i vjerski obvezuju. Takav
je i znamen kria, jer je spomen krsta i kranskoga ivljenoga identiteta. Usp. I. ako, Per
signa sensibilia: liturgijski simboliki govor, Zagreb 2004, 56.
41 Usp. Isto, 151, 514-516.
42 Orijentacija: Praksa da se moli licem okrenutim prema istoku. Nalazimo je u veini
starih religija... Taj obiaj prihvaa i kranstvo, jer je Krist, metaforiki, davalac novog ivota,
Oriens ex alto... a prema Matejevu evanelju (Mt 24, 27) Krist e se i na sudnji dan pojaviti
s istoka. Krani se u prvo vrijeme okreu prema istoku samo za vrijeme anafore... Od baroka
dalje izgubljen je svaki smisao za orijentaciju... U starijim razdobljima, i na grobljima izvan
katakomba mrtvaci se pokapaju tako da gledaju prema istoku, odakle dolazi izlazee sunce
(Krist). Usp. A. Badurina, u: Leksikon..., 473.
43 Istok: Kako je istok strana svijeta na kojoj izlazi sunce, oznaava Krista, koji je Sunce
svega svijeta., Usp. M. Grgi, u: Leksikon..., 307. U Obredniku upute za vrenje sprovoda
nalau da se pokojniku, ako je bio laik, okrenu noge prema velikom oltaru. Usp. Rimski
obrednik, 171.
44 Usp. J. Ratzinger, Duh liturgije: temeljna promiljanja, Mostar Zagreb 2001, 76.
Okretanje u nekom smjeru za vrijeme molitve nije isto nasljee bogosluja sinagoge, ve je
u odnosu na njega uvedena i svojevrsna inovacija. Ona se sastoji u preusmjeravanju pogleda s
jeruzalemskoga Hrama prema Istoku. Usp. Isto, 68-69.
45 Molitva preuzeta iz: Troelj, Natpisi i likovni prikazi, 77.
46 Usp. Troelj, Istraivanje mirila, 202, 209.
287
je za to najbolji primjer iz molitvene prakse Zaharijin himan Blagoslovljen

koji se svakodnevno moli u Jutarnjoj molitvi asoslova naroda Bojeg.47 Ne
ulazei u egzegetska tumaenja i ralambe navedenoga hvalospjeva, ovdje
je vano samo naglasiti kako se u njemu za Krista upotrebljava mesijanski
naslov Mlado sunce s visina (Lk 1, 78).
Ako na ovakav nain sagledamo poivala, postaje nam jasnije zbog ega
je taj obred, unato magijskim elementima, preutno inkorporiran kao kvaziliturgijski in u kransku pogrebnu obrednost. ak je i Glavii konstatirao:
Koliko je mirilo poivalo poganski obiaj, teko je danas rei, ali danas, tj.
donedavna, bio je to normalan dio pokopa, po kranskom obiaju.48
Zakljuak
Mirila i pogrebna poivala predstavljaju obredno oitovanje vjere u
objavu nadzemaljske prisutnosti s kojom ovjek iekuje susret nakon dovrenoga ovozemaljskog hoda.49 Pored snano prisutne biblijske simbolike,
oigledno postoje i neki drugi batinjeni elementi jer kranska liturgija se
obogauje simbolikom koja provire iz Biblije i raznih kultura.50 Iako je jasno
da je ovdje rije o obrednoj praksi koja se vrila unutar kranske zajednice,
treba nadodati da je u kranstvu svaki simbol u opasnosti da bude uporabljen na magijski i na poganski nain.51
Za kraj preostaje nam zakljuiti da je obred poivanja s pokojnikom, preavi odreeni razvojni put, poprimio razliite izraajne oblike u razliitim
sredinama. Ovakva tradicija obiljeavanja mjesta poivanja pogrebne povorke i pokojnika oito je, s neznatnim, a opet zanimljivim nijansama, zajednika stanovnicima Starigrada-Paklenice i Ogorja Gornjeg. Obiaj je danas u
Starigradu-Paklenici, uslijed promjena u nainu ivota njegova stanovnitva,
u potpunosti naputen. Slino je i u Ogorju Gornjem iji stanovnici u dana47 Pod pojmom hvalospjev (kantik) podrazumijevamo lirski tekst Svetoga pisma koji ne
pripada psalmima, ali se u bogosluju, osobito u molitvi asoslova naroda Bojega, primjenjuje
na nain psalma. () Crkva je starozavjetne hvalospjeve ili kantike vrlo rano preuzela u svoju
liturgiju. Ona ih je iitavala u svjetlu dogaaja Isusa Krista, iznad svega u svjetlu dogaaja
spasenja po Isusovoj smrti na kriu i po njihovom blagoslovnom znaenju (hebr. berakah).
Usp. A. Rebi (prir.), Psalmi i kantici s uvodima i komentarima, Zagreb 2012, 259.
48 Usp. Glavii, Mirila, 206.
49 Usp. ako, Per signa, 11-12.
50 Usp. Isto, 21. Ovdje je rije o jednome zajednikome etnografsko-kulturolokom obiljeju
stanovnitva Starigrada-Paklenice i Ogorja Gornjeg koji, osim toga, dijele i vlako porijeklo te
selilaki nain ivota (sezonsko seljenje sa stokom na vie nadmorske visine Velebita, odnosno
Svilaje). Usp. K. Kui, Povijest Dalmatinske zagore, Split 1997, 290, 326; D. Petrievi, Nav.
dj., 33, 39.
51 Usp. ako, Per signa, 508.
288
nje vrijeme uglavnom umiru u gradskim bolnicama, a na groblje ih dovoze

automobilima. Devastiranje lokaliteta i nestajanje uspomena o ovom obiaju
iz memorije ljudi prisutno je u jednakoj mjeri u oba kraja. S druge strane,
ohrabrujue je to se posmrtni obiaji vezani uz mirila, i sva ostala pogrebna
poivala bez obzira na naziv, od 2007. godine nalaze na listi zatienih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.52
U ovome smo radu u nekoliko navrata ukazali na mogue smjerove buduih istraivanja. Ona su potrebna i hitna zbog ouvanja i zatite poivala u
Ogorju Gornjem uslijed rijetkog prepoznavanja vanosti ovakvih materijalnih
ostataka jedne ne tako davno naputene tradicije. Sigurno neemo pogrijeiti
ako misao ak. slikara Josipa Zankija o mirilima primijenimo na ogorska poivala: Svaki kamen moe initi mirilo. Mirilo vie nikad ne moe biti obian
kamen.53
Literatura
Alaupovi-Gjeldum, Dinka, Obiaji i vjerovanja sela upa Konjevrate i Mirlovi Zagora, u: Konjevrate i Mirlovi Zagora upe ibenske biskupije. Zbornik radova znanstvenog skupa Sela ibenskog zalea
upa Konjevrate i Mirlovi Zagora u prolosti, Zagreb 2005, 451490
Crnevi, Ante, Mistagogija liturgijskoga prostora. Locus liturgicus kao
locus theologicus, u: Zbornik radova: Liturgijska mistagogija stari put trajne obnove, Frankfurt ab Main 2002, 75-90
Faber, Aleksandra, ivot velebitskog stoara i njegov odnos prema smrti.
(Razmatranja uz mirila), u: Senjski zbornik, 22 (1995), 157-170
Gavazzi, Milovan, Vrela i sudbine narodnih tradicija kroz prostore, vremena i
ljude. Etnoloke studije i prilozi iz inozemnih izdanja, Zagreb 1978.
Glavii, Ante, Mirila i poivala na Velebitu, u: Senjski zbornik, 8 (1980),
197-209
Gennep, Arnold, van, The Rites of Passage, u: Robben, Antonius C. G. M.
(ed.), Death, mourning, and burial: a cross-cultural reader, Malden
Oxford Carlton 2004, 213-223
Kati, Mario, Mirila: porijeklo i znaenje, u: Mirila: kulturni fenomen, Ljubljana 2010, 15-36
Kati, Mario, Prilog istraivanju obiaja obiljeavanja mjesta odmaranja s
pokojnikom, u: Studia Mythologica Slavica, 15 (2012), 117-133
52
53
Usp. Marasovi, Uvodna rije, 5.

Usp. J. Zanki, Mirila, u: M. Troelj, (ur.), Mirila, 57.
289
Kraja, Ivan, Mirila, u: Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, 29

(1934), 161-168
Kui, Kreimir, Povijest Dalmatinske zagore, Split 1997.
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike Zapadnog kranstva, Zagreb
2000.
Malinowski, Bronislaw, Magic, Science and Religion, u: Death, mourning,
and burial, 19-22
Petrievi, Duan, Starigrad-Paklenica, Zagreb 1997.
Ratzinger, Joseph, Duh liturgije: temeljna promiljanja, Mostar Zagreb
2001.
Rebi, Adalbert (prir.), Psalmi i kantici s uvodima i komentarima, Zagreb
2012.
Rimski ritual (obrednik), Rim 1893.
Rimski obrednik, Zagreb 1929.
ako, Ivan, Obiljeja liturgijske mistagogije, u: Zbornik radova: Liturgijska
mistagogija stari put trajne obnove, Frankfurt am Main 2002, 4360
ako, Ivan, Per signa sensibilia: liturgijski simboliki govor, Zagreb 2004.
Troelj, Mira, Istraivanje mirila u junom Velebitu (Malo Rujno), u: Zadarska revija, 6 (1991), 200-222
Troelj, Mirjana, Natpisi i likovni prikazi na velebitskim mirilima, u: Mirila:
kulturni fenomen, Ljubljana 2010, 63-93
Troelj, Mirjana, Velebitska mirila, u: Liki planinar, 2 (2006), 2-6

Troelj, Mirjana (ur.), Mirila, Starigrad 2012.
Vinak, Tomo, Velebitska mirila u kontekstu sakralne geografije junog Velebita, u: Mirila.., 11-14
290
Ilustracije
Sl. 2 Obiteljska mirila (StarigradPaklenica)

. Sl 1 Poivala na Oputju u Ogorju
Gornjem
Sl. 3 Oblik poivala u Ogorju Gornjem
Sl. 4 Oblik mirila (StarigradPaklenica)
Sl. 5 Grobovi kod crkve sv. Jurja u Ogorju
Sl. 6 Grobovi kod Svete Trojice u

Tribnju-ibuljini
Sl. 7 Ujednaene dimenzije ogorskih

uzglavnica
Sl. 8 Mirila za odrasle osobe i djecu

(Starigrad-Paklenica)
Sl. 9 Oblikovanje uzglavnice (Ogorje

Gornje)
291
Sl. 10 Oblici uzglavnica starigradskih mirila
Sl. 11-13 Natpisi na poivalima na Oputju u Ogorju Gornjem
Sl. 14 Motivi krieva na mirilima (Starigrad-Paklenica)
Sl. 15 i 16 Ovjenani i rascvali kri na poivalima u Ogorju Gornjem
292
Vinja Milanovi
Souls on stones. Funeral resting places in Ogorje Gornje
and mirila in Starigrad - Paklenica
Summary
This paper presents one of the burial customs in Ogorje Gornje and compares
it with the same custom in Starigrad-Paklenica. We are interested in the individual
resting places for the deceased and in research focus, for now, is one site in Ogorje
Gornje. Resting places from this site are compared with better explored resting places
at five locations of Starigrad-Paklenica, which are locally called mirila. Knowledge
about this custom is based on archaeological findings and narratives of local population. To detect distinctions in the same custom in these different environments we bring
the results of the comparative analysis performed on following segments of studying
funeral resting places: narratives, terminology, position, morphology, epigraphic features and iconographic motifs. Comparison reveals that the custom of resting with
the deceased has assumed various expressive forms. This tradition of marking the
resting place of funeral procession with the deceased is obviously, with a slight and
interesting varies, common to the residents of Starigrad-Paklenica and Ogorje Gornje.
Approaching to this custom from theological perspective aims to bring to light
certain distance of popular funeral tradition from official doctrine and practice of the
Church. The emphasis is on the observation of this ritual, using mystagogical method, in liturgical and theological context in order to attempt to justify its coexistence
with a legitimate church burial ritual. Reserved only for those who belonged to the
community of the baptized, this rite of passage had to find a suitable place for itself
in the entire funeral rituality. It could not be done in the house because of the fear
that the soul of the deceased would disturbe family members. The ritual is also not
allowed to perform in the church buildings because of magical elements. Clarifying
the mystagogical role of the resting places we examined and proved that it is possible
some of the elements of this ritual interpret as a christianlike. In addition to a strong
presence of biblical symbolism obviously there are some other elements of heritage
as christian liturgy is enriched with symbolism that emerged from the Bible and various cultures. It becomes clearer why was this ritual, despite the magical elements,
implicitly incorporated in a christian funeral ceremonies. Until recently, it was a normal part of the burial, according to the christian tradition.
Zaviajna kulturna i duhovna batina

u vjeronauku prema NOK-u
Prof. dr. sc. Jadranka Garmaz
Sveuilite u Splitu
Katoliki bogoslovni fakultet

UDK: 372.826.8
372.826.8 : 908 (497.5 Dalmatinska zagora)
Primljeno: 16. travnja 2013.
U lanku se raspravlja o zaviajnoj batini u okvirima vjeronaunih

programa u kontekstu Nacionalnoga okvirnog kurikuluma. Analizira odgojna uloga vjeronauka i njegova vrijednost u ouvanju kulturnog i duhovnog identiteta i predstavlja zbirka pounih primjera lektora bogoslovlja s generalnog uilita u ibeniku fra Mate Zoriia i zbirka narodnih
pobonih pjesama i legenda s podruja Zagore upnika fra Luje Plepela.
Kljune rijei: zaviaj, batina, vjeronauk, kultura, duhovnost, NOK
Uvod
U skladu s obrazovnim promjenama u svijetu, i hrvatski Nacionalni okvirni kurikulum1 (nadalje: NOK) donosi znaajnu promjenu obrazovne paradigme: prelazak na kompetencijski sustav, uenika postignua i ishode uenja.
Ekonomski i gospodarstveno uvjetovana promjena obrazovne paradigme duboko mijenja sadraje, naine i svrhu uenja i pouavanja u koli.2 Tragom tih
promjena, a fokusirajui pitanje zaviajne batine i ulogu vjeronauka u njezinu ouvanju u okvirima NOK-a, u radu emo istraivati ulogu vjeronauka u
koli, poloaj kulturne i zaviajne batine u vjeronauku i NOK-u te na kraju u
skicama predstaviti glavne sadrajne naglaske dviju zbirki molitava s podruja Zagore, a koje ubrajamo u zaviajnu, tj. nacionalnu knjininu ili muzejsku
batinu. U svojim promiljanjima vodit emo se pitanjem: Ima li mjesta za zaviajnu batinu u vjeronauku, a prema odgojnim i socijalizirajuim ciljevima
i obrazovnim postignuima koje predvia NOK?
1Nacionalni
okvirni kurikulum za predkolski odgoj i obrazovanje te ope obvezno i

srednjokolsko obrazovanje (Ministarstvo znanosti obrazovanja i porta Republike Hrvatske),
Zagreb, 2011,11.
2 Usp. Jadranka Garmaz, NOK i vjeronauk: religiozna kompetencija u kolskom
vjeronauku, Crkva u svijetu, 47 (2012), 427.
294
1.Vjeronauk u slubi temeljnih odgojnih ciljeva

Cilj je kolskog vjeronauka odgovoriti na pitanja osobe i ponuditi mogunost da se prepoznaju i prihvate one vrednote koje su bitne za njezin opi
razvoj. Prema Planu i programu katolikog vjeronauka za osnovnu kolu3
istie se da je posebno vrijedno istaknuti odgojnu stranu vjeronauka koji se
niti moe niti smije svesti na puko posredovanje informacija i materijalnoga
znanja, nego on obuhvaa uenika u totalitetu njegove osobnosti, tj. obuhvaa
sve bitne odgojno-obrazovne ciljeve koji omoguuju stvaralako i integrirano uenje, kritiko promiljanje, izgraivanje sposobnosti i stavova, ivotno
slavljenje i svjedoenje vjere u osobnom i drutvenom ivotu uenika. Uenicima se osobito eli omoguiti da u duhu evanelja i vjere Crkve svestrano
i kritiki prosuuju svoj ivot, da upoznaju razliite faze svoga odrastanja i
izgradnje osobnosti, da usvajaju ope etike i moralne norme, osobito naela
i vrednote kranske vjere, te da se odgovorno suoe sa svim problemima,
nadama i tjeskobama drutva u kojemu ive. U tom se duhu uenicima eli
ponuditi jasnoa nauka o Bogu, ovjeku i svijetu, na naelima postupnosti,
sustavnosti i cjelovitosti, da bi oni mogli kritiki i osobno, zrelo i svjesno
ostvariti svoj vlastiti kranski ivot u obitelji i drutvu.
1.2. Posebnost vjeronauka prema drugim kolskim predmetima
Svoju posebnost vjeronauk pokazuje po tome to religiozne i religijske
injenice koje su dio ukupne kulture ita svojim autentinim religioznim i
duhovnim oima i jezikom. Uz prvotnu vjersko-odgojnu zadau, vjeronauk
ima i zadau tumaiti, u duhu evanelja, kranske poruke i tradicije, temeljne
vrijednosti nae kulture i civilizacije, kao to su ljudska prava, sloboda, autonomija i dostojanstvo ljudske osobe koje su zajednike dananjim europskim
narodima i zemljama. Rije je o temeljnim vrednotama ovjeka, drutva i
ljudske kulture o kojima Crkva, odnosno religija, mora govoriti i izloiti ih.4
Posebnost se kolskoga vjeronauka osobito oituje u njegovoj zadai da
uenicima omogui susret s osobom i porukom Isusa Krista i tako im pomogne, u perspektivi kranske objave i tradicije Crkve, upoznati vjeru i religijsko-kulturu batinu kojoj pripadaju. Stoga, katoliki vjeronauk u koli slijedi
teoloke i antropoloko-pedagoke temelje odgoja i obrazovanja: sustavno
i to cjelovitije, dijaloki i ekumenski vrlo otvoreno, upoznavanje katolike
3 Usp. Nastavni plan i program za osnovnu kolu (ur. Dijana Vican, Ivan Milanovi Litre),
Katoliki vjeronauk, MZOS, Zagreb, 2006, 336 i dalje.
4 Usp. Nastavni plan i program za osnovnu kolu, 338.
J. Garmaz, Zaviajna duhovna i kulturna batina
295
vjere u svim njezinim bitnim dimenzijama, tj. u njezinu uenju, slavljenju i

ivljenju.5
Vjeronauni su sadraji osobito koncentrirani na sredinje injenice kranstva, tj. na istine vjere, sakramente i moral, pa kolski vjeronauk uvijek
obuhvaa i objedinjuje biblijsku dimenziju, doktrinarni nauk Crkve, kransku tradiciju, liturgiju i sakramente, praktini ivot krana i povijest Crkve.6
1.3. Katoliki vjeronauk u kolama trostruki razlozi
Katolika crkva gleda na vjeronauk u kolama iz trostruke perspektive:
teoloko-eklezioloke, antropoloko-pedagoke i povijesno-kulturne. Teoloko-eklezioloka utemeljenost polazi od poslanja Katolike crkve koja je pozvana, poslana i duna upoznati ljude koji to ele s porukom kranske vjere
o Bogu i ovjeku, o najdubljim pitanjima ljudskog ivota svijeta.7
Antropoloko-pedagoko utemeljenje polazi od injenice da kolski vjeronauk ne moe zaobii injenicu fiziolokog i moralnog te duhovno-vjernikog odrastanja uenika. Ta antropoloka odrednica vjeronauka ukljuuje psiho-pedagoki, moralni, socijalni i duhovni dinamizam ovjekova odrastanja
i odgoja. kolski vjeronauk stoga treba biti pomo u ljudskom sazrijevanju
uenika. On uvaava potrebu cjelovitoga odrastanja i humaniziranja uenika i
ne doputa da uenik umjetno i pasivno stoji pred kranskom ponudom, nego
mu omoguava da kroz susret s religijom potakne temeljna pitanja ivota i
ivotnoga smisla te da mu u kranskoj perspektivi otvori ivotnu nadu i dade
pozitivan odgovor vjere.8
Povijesno-kulturno utemeljenje vjeronauka vrlo je naglaeno od poetka
uvoenja vjeronauka u kole. Ono polazi od povezanosti katolikoga vjeronauka s povijesno-kulturnom i drutveno-kulturnom tradicijom i batinom hrvatskog naroda. Katolika je crkva odigrala nezamjenjivu ulogu u kulturnom
i moralnom odgoju naroda na temeljima kranskog humanizma. Naa suvremena kola ne moe zanijekati kranske korijene hrvatske i europske kulturne batine, koja ostvaruje svoje plodove na religiozno-duhovnom, etikom,
5 Rije je o takvu upoznavanju koje ukljuuje sve bitne tjelesno-duevno-duhovne
sposobnosti uenika: kognitivnu (spoznajnu), afektivnu (doivljajnu), konativnu (voljnu) i
operativnu (djelatnu). Po tim odrednicama katoliki vjeronauk u koli ostvaruje i potvruje
svoju odgojno-obrazovnu cjelovitost, podravajui pritom sveobuhvatne procese kolskoga
pouavanja i uenja. Nastavni plan i program za osnovnu kolu, 336 i dalje.
6 Usp. Opi direktorij za katehezu (Kongregacija za kler), Zagreb 2000, 111-118.
7 Program katolikoga vjeronauka u osnovnoj koli (Nacionalni katehetski ured Hrvatske
biskupske konferencije), Zagreb, 2003, 6.
8 Usp. J. Gevaert R. Giannatelli (a cura di), Didattica dellinsegnamento della religione.
Orientamenti generali, LDC, Leumann (Torino), 1991, 26-28.
296
kulturnom, umjetnikom, filozofskom, znanstvenom, pravnom, politikom i

drugim podrujima.9 Budui da dananje drutvo trai pluralni i interkulturalni pristup, suvremena kola treba svima omoguiti upoznavanje, uvanje i
razvijanje vlastitog te upoznavanje i potovanje tuega vjerskoga, kulturnoga
i nacionalnoga identiteta.
Uloga vjeronauka u koli mnogo je dublja nego to moe nekima na prvi
pogled izgledati.10 Vjeronauk treba pomoi dananjim mladima otkrivati kranske korijene Europe, istiui s jasnoom ne samo ukorijenjenost kranske vjere u povijesti naega naroda i europskog kontinenta nego i njegovo
plodno trajanje i pozitivan utjecaj na razliitim podrujima: duhovnome, moralnome, filozofskome, umjetnikome, pravnome, politikome.
Neki su od specifinih odgojnih ciljeva suvremene kole i vjeronauka
unutar nje i poznavanje vlastitih korijena te poznavanje i potovanje drugih
kultura i duhovnih vrijednosti razliitih civilizacija, poznavanje vlastite religije kao i drugih religija i njihovih razliitosti unutar duhovne batine suvremenog svijeta. U pitanjima vjere i kulture vjeronauk ima integrativnu ulogu i
ponajbolje snage posveuje integraciji kranske vjere u ivot uenika, tj. integraciji vjere u kulturu suvremenog ovjeka i drutva.11 Stoga je kulturna dimenzija vjeronauka u koli jedna od njegovih bitnih i neizostavnih dimenzija.
2. Zaviajna batina u vjeronauku prema NOK-u
Ako batinu definiramo kao ukupnost naslijeenih duhovnih i materijalnih dobara, onda je razvidna neizostavna uloga vjeronauka u ouvanju i njegovanju tih, osobito duhovnih i kulturnih dobara. Vjeronauk pronalazi svoje mjesto takoer u poznavanju i njegovanju kulturne i zaviajne batine, a
osobito spomenika kulture. Oni ine kulturnu batinu neke sredine i naroda i
upravo su oni korijeni koji ine najdublju vezu s tlom, koji govore da je prisutnost ljudi na tom podruju, njihovih spoznaja da tu ive i da su njihovi preci
stvarali prostor u kome oni ive zajedno s njima, neto to je nezamjenjivo u
odreivanju kulturnog i nacionalnog identiteta.
Od 19 navedenih opih ciljeva vjeronauka u osmogodinjoj koli izrijekom se dva odnose na kulturno podruje u koje ubrajamo i zaviajnu batinu.12
9
Usp. Program katolikoga vjeronauka, 7.

O tome vie Alojzije Hoblaj, Crkva i kolstvo. Religiozna dimenzija subkonstitutivni
element odgoja i obrazovanja, Bogoslovska smotra, 65 (1995) 603-617.
11 Usp. Opi direktorij za katehezu, 73-76.
12 Usp. Nastavni plan i program za osnovnu kolu, 2006, 336 338. Upoznati znaenje
povijesti spasenja i povijesti Katolike crkve koja izvrava Kristov nalog evangelizacije i
sluenja na razliitim podrujima crkvenog i drutvenog ivota kako u cijeloj Crkvi tako i u
hrvatskome narodu: socijalnom, kulturnom, znanstvenom, prosvjetnom itd.; Otkrivati, upoznati
10
297
Veina ostalih ciljeva implicite fokusira njegovanje duhovne batine kroz odgoj kranske savjesti, odgoj za ivot nadahnjivan evaneljem i kranskim
vrednotama, upoznavanje kranske batine i tradicije od pisanih dokumenata
preko njegovanja molitvenih i slavljenikih obiaja pa sve do obiljeavanja i
slavljena katolikih blagdana i svetkovina liturgijskim slavljima, pukim pobonostima, vjerskim obiajima pojedinog kraja ili upne zajednice i sl.
U Planu i programu katolikog vjeronauka za osnovnu kolu uoavamo
da se teme u kojima zaviajna, kulturna i/ili duhovna batina dolaze do izraaja u znaajnom opsegu nalaze u svim razredima.
2.1.
Zaviajna batina dio kulturne batine
Batinu definiramo kao zajedniko dobro neke zajednice ili grupe ljudi,
odnosno ovjeanstva u cjelini, a koje se smatra nasljedstvom prenesenim od
predaka. Batina se vie referira na nematerijalnu (kultura, tradicija) nego na
materijalnu stranu. Batina se prema UNESCO-voj Konvenciji iz 1972. dijeli
na prirodnu i kulturnu. Prirodna obuhvaa spomenike prirode, geoloke ili
fiziografske formacije i znamenita mjesta prirode. Kulturna batina je sloenija te se prema Strategiji ministarstva kulture RH za 2011.-2015. dijeli na
materijalnu (nepokretna i pokretna) i nematerijalnu. Nepokretna batina bila
bi graditeljska, arheoloka i kulturni krajolici, a pokretna obuhvaa muzejsku
batinu, arhivsko gradivo i knjininu batinu. Zaviajna batina o kojoj je
rije u ovome radu spada u knjininu batinu ili muzejsku batinu jer je rije
o rijetkoj i staroj grai. Knjinina graa, kao i muzejska i arhivska, predstavljaju sadraje i znanja koja su dio kolektivnog pamenja, zbog ega ih se treba
uvati jer je u protivnom rije o velikome materijalnome i duhovnom gubitku.
Koliko je njegovanje kulturne batine i razvijanje kulturne svijesti vano
za pojedinca i narod pokazuje i injenica da je obrazovna politika Republike
Hrvatske unutar Nacionalnoga okvirnog kurikuluma13 prihvatila meu osam
temeljnih kompetencija14 i tzv. kompetenciju o kulturnoj svijesti i izraavanju
smatrajui da je za pojedinca kao graanina i za njegov osobni razvoj od
i prihvaati druge i razliite od sebe te izgraditi osjeaj potovanja prema drugim (razliitim)
kulturama, konfesijama i religijama (ekumenska i dijaloka dimenzija).
13 Nacionalni okvirni kurikulum, 180.
14 Kompetencije se ovdje definiraju kao kombinacija znanja, vjetina i stavova
prilagoenih kontekstu. Kljune kompetencije su one koje su potrebne svim pojedincima za
osobno potvrivanje i razvoj, aktivan graanski ivot, drutvenu integraciju i zapoljavanje
(), Preporuka Europskog parlamenta i Vijea Europe od 18. prosinca 2006. o kljunim
kompetencijama za cjeloivotno uenje (2006/962/EC)1, u: Metodika 11 (2010) 20, 174-175.
298
kljune vanosti kulturna svijest o lokalnoj, nacionalnoj, europskoj kulturnoj

batini i njihovu mjestu u svijetu.15
Nacionalni okvirni kurikulum propisuje i sedam odgojno-obrazovnih
podruja opeg obvezatnoga i srednjokolskog obrazovanja od kojih je peto
drutveno-humanistiko podruje ija je uloga vrednovanje i uvanje prirodne, materijalne, duhovne, povijesne i kulturne batine Republike Hrvatske i
nacionalnog identiteta, te vrednovanje i uvanje europske i svjetske kulturne
batine.16 Cilj je ovog podruja da uenici upoznaju vjerske i kulturne tradicije i vrijednosne sustave, osobito kranstvo, ali i druge religije i nereligijske svjetonazore sve to tvori civilizacijski i etiki temelj Europe (jer) ta
znanja, sposobnosti i vrijednosti pomau u oblikovanju vlastitoga identiteta u
vremenu velikih promjena i pluralizma, u razumijevanju i potovanju drugih
i drugaijih te za djelatno i odgovorno sudjelovanje u drutvenom ivotu.17
Iz svega ovoga proizlazi da su sadraji kulture u smislu duhovnih, materijalnih, zaviajnih i nacionalnih dobara nepobitni dio identiteta naega naroda
i da ih i kroz obrazovne kurikulume, tj. predmete i planove i programe treba
upoznavati, uvati i razvijati. Tako Nacionalni okvirni kurikulum ve u prvom
ciklusu obrazovanja u vezi s kulturnom i zaviajnom batinom naglaava sljedee odgojno-obrazovne ciljeve i postignua: prepoznati i opisati osnovne
pojmove o obitelji, zaviaju, religiji, Hrvatskoj, drutvu i kulturi,18 sudjelovati u ouvanju zaviajne i hrvatske batine; prepoznati temeljne kranske
vrijednosti i pravila (norme) te njihovu vanost u svakodnevnom ivotu.19
U drugom se obrazovnom ciklusu mogu izdvojiti sljedea odgojno-obrazovna postignua i ciljevi koji su vezani uz kulturnu batinu: imenovati i raspraviti vrijednosti koje ukljuuju odnos pojedinca prema samomu sebi, prema
drugima, prema radu, zajednici, religiji i kulturi; objasniti vanost iskazivanja
potovanja prema drugim ljudima i razumijevanja njihove vjere, svjetonazora
i vrijednosti; utvrditi da ljudi vjeruju i ive vrijednosti koje se temelje na religijama ili drugim nereligijskim vrijednosnim sustavima; iskazati otvorenost
za temeljne vrijednosti kao to su pravednost, jednakost, ljubav, solidarnost,
ljudska prava; prepoznati i procijeniti kako vlastita vjera i vrijednosti, te vjera
i vrijednosti drugih ljudi, utjeu na stvarno djelovanje.20 U vezi s kranstvom u ovom se drugom ciklusu izdvajaju sljedea postignua: predstavi15 O kompetencijama, osobito religioznoj kompetenciji u vjeronauku, vie Jadranka
Garmaz, NOK i vjeronauk: religiozna kompetencija u kolskom vjeronauku, Crkva u svijetu,
4 (2012), 432.
16 Garmaz, NOK i vjeronauk, 180.
17 Garmaz, NOK i vjeronauk, 180.
299
ti biblijske i druge kranske pripovijesti, protumaiti ih i objasniti njihovu

poruku; razmotriti ivot i uenje Isusa Krista i nekih kranskih velikana te
opisati kljune pojmove kranske vjere i morala; opisati temeljna obiljeja
nekih kranskih sakramenata, blagdana i slavlja, objasniti njihovo znaenje
za krane te prepoznati njihovu prisutnost u hrvatskomu drutvu u sadanjosti i prolosti; prepoznati i opisati temeljne kranske poruke, simbole i motive u hrvatskim obiajima i tradicijama; prepoznati i opisati vanije biblijske
i druge kranske motive prisutne u knjievnosti i ostalim umjetnostima.21
U treem se obrazovnom ciklusu oekuje da e uenici znati: ralaniti i razliitim nainima predstaviti i vrjednovati podatke o prirodi, drutvu,
kulturi, religiji, ovjeku i njegovim djelatnostima u Hrvatskoj i u Europi te
pratiti i objasniti razvoj drutvenih dogaaja u mjesnoj zajednici s obzirom
na okoli, kulturnu batinu, gospodarstvo, drutvenu solidarnost, humanitarno djelovanje;22 prepoznati naine uvanja te ulogu pojedinca i zajednice u
uvanju prirodne i kulturne batine u zaviaju, Hrvatskoj i svijetu te objasniti
imbenike nacionalnoga i prostornoga identiteta uz potivanje razliitosti u
Hrvatskoj i u Europi;23 istraivati i objasniti dogaaje i promjene u prolosti i sadanjosti u zaviaju, Hrvatskoj i svijetu s povijesnoga, geografskoga,
kulturolokoga i gospodarskoga stajalita.24 S obzirom na kranstvo, u tom
e ciklusu uenici znati navesti i objasniti osnovne istine kranske vjere;
objasniti utjecaj kranstva na hrvatsko drutvo, na hrvatsku kulturu, tradiciju, umjetnost i knjievnost; predstaviti osnovna kranska moralna naela
i prosuivati naine kako stvoriti pravednije, solidarnije i snoljivije drutvo
u skladu s kranskim odgovorima na moralna pitanja; objasniti povezanost
evanelja i temeljnih ljudskih vrijednosti kao to su dostojanstvo ljudske osobe, jednakost, sloboda, ljubav, ljudska prava i slino; objasniti i kritiki prosuditi izriaje kranske vjere o posljednjim stvarima i raspravljati o njima.25
U etvrtom su ciklusu strukovnih kola odgojno-obrazovni ciljevi i postignua vezana za kulturnu batinu napose obrazloiti vanost poznavanja i
valjana vrjednovanja nasljea i vlastitoga identiteta kao hrvatskih, europskih
graana i graana svijeta; prikazati hrvatski nacionalni kulturni identitet u odnosu na kulturne identitete Europe i svijeta.26 U vezi s kranstvom uenici
e znati predstaviti i prosuivati temelje kranske vjere i kranskoga ivota
Crkve i njezinih vjernika; objasniti utjecaj kranstva na svjetsku, europsku i
21
Nacionalni okvirni kurikulum, 139.

22
300
hrvatsku kulturu, tradiciju, umjetnost i knjievnost; objasniti kako kranske

vrijednosti pridonose rasvjetljavanju i rjeavanju nekih pitanja i izazova suvremenog drutva; oblikovati vlastite odgovore na izazove i mogunosti koje
predstavlja suvremena vjerska i kulturna razliitost na hrvatskoj, europskoj i
svjetskoj razini.27
U etvrtome obrazovnom ciklusu za gimnazije oekuje se da e uenici
u vezi s temom kulturnog i zaviajnog identiteta posebice znati obrazloiti
vanost poznavanja i valjana vrjednovanja nasljea i vlastitoga identiteta kao
hrvatskih, europskih graana i graana svijeta te obrazloiti znaenje potivanje nasljea i identiteta drugih; usporediti i vrjednovati odnose: lokalno
globalno, tradicionalno moderno i postmoderno, veinsko manjinsko, duhovno materijalno, hrvatski identitet multikulturnost.28 Zatim usporediti
i istraivati dogaaje i procese u prolosti, sadanjosti i budunosti u zaviaju,
Hrvatskoj i svijetu s povijesnoga, geografskoga, kulturolokoga gospodarskoga i sociolokoga stajalita; razluiti i tumaiti kulturoloko, gospodarsko i
povijesno odreenje zaviaja i Republike Hrvatske na pokrajinskomu, europskomu i svjetskomu planu; prikazati hrvatski nacionalni kulturni identitet u
odnosu na kulturne identitete Europe i svijeta;29 objasniti djelovanje svjetskih
organizacija te europskih integracija, posebice ustrojstvo Europske Unije, njezine glavne ciljeve i vrijednosti te raznolikosti i kulturne identitete u Europi;30
odrediti i raspraviti razliita etika i egzistencijalna pitanja i razumjeti njihovu
zavisnost o vremenu i kulturi; prepoznati i predstaviti religijske i nereligijske
svjetonazore koji su civilizacijski i etiki temelj Europe; objasniti kako se razliita i religijska i nereligijska vjerovanja ljudi odnose prema nekim etikim
problemima/dilemama; kritiki objanjavati temeljne egzistencijalne i etike
poglede na svijet i odrediti/izgraivati osobne stavove.31 U vezi s kranstvom u ovom ciklusu uenici trebaju poznavati i prosuivati temeljna naela
kranskoga morala u usporedbi sa suvremenim etikim dvojbama i objasniti kranske odgovore; protumaiti i prosuditi utjecaj kranstva na svjetsku,
europsku i hrvatsku kulturu, tradiciju, umjetnost i knjievnost; objasniti kako
kranske vrijednosti pridonose rasvjetljavanju i rjeavanju nekih pitanja i
izazova suvremenog drutva; oblikovati vlastite odgovore na izazove i mogunosti koje predstavlja suvremena vjerska i kulturna razliitost na hrvatskoj,
europskoj i svjetskoj razini.32
27

31 Nacionalni okvirni kurikulum, 151
32 Nacionalni okvirni kurikulum, 151-152.
28
301
U umjetnikome odgojno-obrazovnom podruju NOK eli osposobiti

uenike za razumijevanje umjetnosti i za aktivan odgovor na umjetnosti svojim sudjelovanjem, zatim za uenje razliitih umjetnikih sadraja i razumijevanje sebe i svijeta pomou umjetnikih djela i medija te za izraavanje osjeaja, iskustava, ideja i stavova umjetnikim aktivnostima i stvaralatvom.33
Ovo podruje ine Vizualne umjetnosti i dizajn, Glazbena kultura i umjetnost,
Filmska i medijska kultura i umjetnost, Dramska kultura i umjetnost te Umjetnost pokreta i plesa. Umjetnika djela i stvaralake aktivnosti doprinose
oblikovanju identiteta uenik, jaanju njihova integriteta i samopotovanja
te stvaranju kulturne i ekoloke svijesti. Odgoj i obrazovanje za umjetnost i
pomou umjetnosti stvara kreativne pojedince koji aktivno sudjeluju u oblikovanju kulture svoje neposredne i ire okoline.34 Kao glavna odgojno-obrazovna postignua u vezi s kulturnom i zaviajnom batinom u ovom podruju
moemo navesti: njegovati pozitivan odnos prema umjetnikoj i tradicijskoj
batini; usvojiti pozitivan kritiki odnos prema umjetnikim ostvarenjima i
nasljeu hrvatske kulture i kultura drugih naroda i zajednica; pokazati i rijeima iskazati zanimanje i potovanje prema vrijednostima hrvatske kulture i
kulture drugih naroda, ukljuujui muzejske ustanove i galerije; upoznavanjem djela vizualnih umjetnosti i dizajna, ukljuujui tradicijsku umjetnost,
hrvatsku i drugih naroda, osnaiti pripadnost hrvatskoj kulturi i razvijati snoljivost prema drugim kulturama i tradicijama; upoznati i potivati vlastitu
tradiciju i kulturu te ih istraivati i usporediti s tradicijama i kulturama drugih
naroda; upoznati i prihvatiti umjetnika postignua i nasljee te tradicijsku
batinu hrvatske kulture i kultura drugih naroda i zajednica; usvojiti pozitivan
kritiki odnos prema filmskoj i medijskoj kulturi i stvaralatvu na odabranim
primjerima hrvatske i svjetske filmske umjetnosti primjerenih dobi uenika
te razviti svijest o hrvatskoj i svjetskoj filmskoj, medijskoj, plesnoj i drugoj
umjetnikoj batini.35
Ve paualnom analizom odgojno-obrazovnih ciljeva i postignua predvienih NOK-om razvidno je da je vjeronauk kolski obrazovni predmet koji
u svojim programima velikim dijelom slijedi odgojno-obrazovne ciljeve sukladne drutveno-humanistikom podruju, a koji mahom predviaju njegovanje i ouvanje vlastite zaviajne kulturne i duhovne batine. Njegova je
33
34 Izraavanje putem kreativnog procesa pridonosi djetetovu cjelovitu razvoju: viestrukoj
inteligenciji, kreativnomu i simbolikomu miljenju, izraajnim i praktinim oblikovnim

sposobnostima te osobnosti. Takoer potie samopouzdanje, ustrajnost, samodisciplinu,
spontanost i elju za slobodnim istraivanjem, razvija pozornost, koncentraciju, osjetljivost za
mjeru i ciklinost te pospjeuje sposobnost samoizraavanja i kritikoga miljenja. Nacionalni
okvirni kurikulum, 152.
35 Nacionalni okvirni kurikulum, 162 -172 i str. 188.
302
uloga izgradnja i ouvanje vjerskog i duhovnog identiteta hrvatskog naroda,

njegovanje vlastite tradicije, obiaja, vjere i kulture u svrhu upoznavanja i
ouvanja vlastitog identiteta i potovanja drugih kultura, svjetonazora i identiteta. Budui da su teme kulturne batine, napose ove zaviajne i duhovne,36
implementirane u vjeronauk, a u skladu s temeljnim vrijednostima Nacionalnoga okvirnog kurikuluma (znanje, solidarnost, identitet i odgovornost), u
daljnjem emo tekstu predstaviti dvije knjiice koje su dragocjeno blago i
od pomoi u upoznavanju i ouvanju molitvene, tj. duhovne batine naega
zaviaja. Rije je o skupini molitava ili vjerovanja s ovog podruja izdanima
u dvije zbirke tiskane 1780. i 1930. godine.
3. Zbirke molitvi i vjerovanja
3.1. Zrcalo razliitih dogaaja
Zbirku Zrcalo razliitih dogaaja ili prilika za due pravovjernih uputiti
putem spasenja, u dva sveska, napisao je franjevac Mate Zorii iz provincije
Presvetog Otkupitelja. Tiskana je u Mlecima 1780. po Ivanu Konstantinu s
doputenjem poglavara. Prva knjiga opisuje 280 dogaaja u 10 poglavlja. Na
poetku se nalazi predgovor Vridni i potovani itatelju, a na kraju sadraj s
naslovom Ukazanja sviju prilika . Sadraj je podijeljen tematski po tzv. prilikama ili dogaajima. Tako se navodi 15 prilika od prislavnog Imena Isusova;
29 od sv. Kria; 73 od Gospe; 4 od vode blagoslovljene; 5 od krtenja; 35 o
ispovijedi; 44 svrhu tila Isusova; 25 svrhu svete mise; 11 svrhu pokore za grije
i 31 svrhu muka purgatorija.
Da bismo dobili uvid u teme, tj. sadraj i poruku koji se posreduju pojedinim temama, predstavit emo samo pojedine prilike. U prvome tematskom
krugu izdvajamo npr. naslov Ime Isusovo oslobaa od napastvovanja37 iji
sadraj glasi: Jedan bogoljubni kranin kada bi mu dolo neisto napastvovanje obiavae otii u misto od molitve i zavapio bi Bogu govorei: Prislatki
Isuse smiluj se meni i pomozi mene! Poslin toga udilj bi Sotona s napastvovanjem odstupija.
36 Zaviajna katekizamska batina izmeu Krke i Cetine vjerojatno je najgua u

Hrvatskoj. Dovoljno je pogledati knjigu F. E. Hoka Negdanji hrvatski katekizmi, Zagreb, 1985.
u kojoj se navode fra Toma Babi (39-43), fra Frano Mati iz avoglava, fra Luka Vladmirovi,
generalni lektor u ibeniku (92-96), fra Stipan Badri iz Drnia (71-74), fra Jeronim Filipovi
iz Sinja, takoer neko vrijeme lektor u ibeniku (75-79). Zapravo se moe rei kako je ibenski
krug bio najznaajniji krug u Hrvatskoj. Barem po proizvodnji, ako ne po izvornosti.
37 Mate Zorii, Zrcalo razliitih dogaaja ili prilika za due pravovjernih uputiti putem
spasenja: Knjiga prva. U Mlecima 1780. po Ivanu Konstantinu, Prilika br. 7, str. 5.
303
Znaajnije teme koje su obraene u tematskom krugu O sv. Kriu su

npr. sljedee: Znamenje sv. Kria mnogo valja protiv otrova;38 U jednoj gori
od S. Zemlje ne pivaju tice u vrime muke Isusove za petnaest dana;39 Suze prolite promiljajui muku Isusovu bivaju slatke naem Spasitelju,40 Promiljanje
muke Isukrstove pobuuje na kriposti.41
Teme koje sadrajno opisuju dogaaje ili prilike vezane uz Blaenu Djevicu Mariju najbrojnije su pa emo poradi tehnikih razloga nabrojiti samo
pojedine naslove: Lupe posti o kruhu i vodi poste Gospine i nemore umrit
brez Sakramenata (br. 41), Blaena Djevica Marija uzdri svit (br. 42), BDM
oslobodi dite od ognja (br. 46), Gospa oslobodi enu pravednu od smrti (br.
57), Gospa povrati jezik jednomu misniku kogamu heretici biau odrizali (br.
68); Niki ovik nemore umrit brez ispovidi jer posiee Gospi ili sridu oli subotu (br. 70), Koliko je korisno molit Boga na as smrti (br. 110), Gospa ote
avlu duu jedne ene koja ivi nepoteno (br. 111), Gospa se prikaza jednom
velikom griniku i obrati ga.
Tema o blagoslovljenoj vodi obuhvaa nekoliko jedinica, a najznakovitiji
naslov koji objedinjuje poruku o vanosti blagoslovljene vode je br. 114: Pobigoe sablazni od vode blagoslovljene.
Tematski krug o sakramentu pokore ili O sv. Ispovidi obuhvaa 35
tema ili dogaaja od kojih ovdje izdvajamo sljedee naslove: Koliko je korisno initi pokoru za grije uinjene (br. 159), Trgovac obrati se na ispovidi (br.
164), Koliko je korisno ispovidnikom ljubeznivo ispovidati i sliiati pokornike
(br. 165).
Teme koje se odnose na sakrament euharistije sabrane su pod naslovom
Prilike svrhu sakramenta tila Isusova. Sadraj veine ovih prilika moe se
znakovito prikazati u naslovu sljedee prilike: Pokaranje onizi koji se posli
prieenja povratie na grije (br. 186).
Takoer se o sakramentu sv. ispovijedi ili pokore moe pronai jedna znakovita prilika koja objedinjuje poruku ostalih, a koju emo u cijelosti navesti:
Bog je vazda pripravan primiti grenika na milosre:
Pita jedan vojnik veliki grijenik jednoga starca: hoe li ga Bog primiti na
milosre. Starac posli nego se s njime razgovori i dade mu kripke naine
ree mu: Recimo moj sinko pridragi: Kada ti se haljina prodrije baci li je u
dilj od sebe? Odgovori: ne, nego je zakrpim pa se s njome sluim. Tada mu
38
Zorii, Zrcalo, br. 16.

Zorii, Zrcalo, br. 27.
40 Zorii, Zrcalo, br. 28.
41 Zorii, Zrcalo, br. 29.
39
304

ree opet starac: kad ti dakle prata svojoj haljini, kako nee Bog prostiti
tebi koji si prilika njegova? 42
Svaka od ovih pripovijesti na svoj je nain bremenita moralnom porukom,

poticajima na ivot po krepostima, na molitvu, post, dobra djela i pouzdanje u
Boga. Gospa je predstavljena kao majka i braniteljica, savjetnica, a Bog Otac
kao sveti, milosrdni i pravedni sudac kojemu ovjek na kraju ivota dospije.
Stoga se taj in susreta s Bojom pravdom uzima nerijetko kao i poticaj na
pravedan i bogobojazan ivot. Tako moemo ustvrditi da je knjiica svojevrsni etiki kodeks pisan u parabolama i pripovijetkama, vrlo blizak jeziku
i obiajima ondanjeg puka, a u svrhu udorednoga, duhovnog i biblijskog
odgoja naroda.
3.2.
Druga zbirka: Dalmatinske narodne pobone pjesme i legende
Drugu zbirku koju emo ukratko prikazati uredio je, tj. sabrao je, fra Lujo
Plepel, a nosi naslov: Dalmatinske narodne pobone pjesme i legende. Tiskana je u ibeniku u tiskari Kai, godine 1930. Zbirka se sastoji od 100
pjesama, te od predgovora, tumaa rijei i oblika i od sadraja. Dijeli se na tri
dijela: ivot Isusa i Marije, pjesme u slavu Boju i svetaca, te razne pjesme.
Prvi dio sastoji se od sljedeih poglavlja: Blagovijest, Poroenje Gospodinovo, Pjesme o Gospi, Gospa i muka Isusova i Gospina smrt i uznesenje na
nebesa. Drugi dio obuhvaa sljedee naslove: Kijabete Boji, Gospi od Visovca i razne pjesme o svecima. Trei dio obuhvaa: pokorne pjesme, pjesme
o sv. Nedilji, Bii tica Irudica, od grmljavine kada grmi, jutrenje i veernje, o
urocima, skidanje uroka.43
Svaka od pjesama ima svoju didaktiku i odgojnu ulogu jer je bremenita
ivotnom mudrou, moralnom porukom i filozofijom ivljenja ukorijenjenom u kranstvu. Glavne su sadrajne odrednice poticanje na post i molitvu, na nedjeljno slavlje euharistije, pomaganje drugome, pouzdanje u Boga
u nevoljama, eshatoloka svijest o posljednjem sudu i nagradi za one koji
su ivjeli po Bojim zapovijedima i dr. Najvie pjesama-molitvi posveeno
je Gospi, to potvruje njezinu ulogu i vanost u religioznosti naroda ovoga
kraja. Gospa je u pjesmama zagovornica, odvjetnica, majka i zatitnica. Evo
jedne pjesme od mnogih koje su posveene Gospi, a koja izraava pouzdanje
42
Zorii, Zrcalo, str. 213, br. 241.

Bliskosti tradicije i donedavnoj ivoj uporabi ovih stihova svjedoi i injenica da je
autorica u djetinjstvu usmenom predajom od svoje bake upoznala sljedee pjesme: Poroenje
Isusovo (br. 8), Poleti ti peruti (br. 16.), Pohod Grobu Gospodinovu (br. 44), etale se tri
Marije (br. 91 i 92), Protiv grmljavine (br. 27), Posluajte (br. 35), Priest (49), Sv. misa (br.
51), Putuj, putuj, moj putnie (str. 65), Sv. Petru i Pavlu (br.75 i 83) i O, duice sritna (br. 96).
43
305
u Gospu kao majku, uvaricu i zagovornicu naroda i svega stvora zemaljskoga, Gospi od Visovca:
Visovaka slatka mati,
Odavno Ti elim dati
Zlamen koji duga moga,
Uzdranja velikoga.
Ako li Ti sve ne dadem,
ast koju Ti dat imadem,
Ti mi prosti, jer sam
Puna ja mlavosti.
Zna da elim da Te tujem
I arnosti pokazujem.
Ti si bila na nebesim,
A bila si u udesim
Svakom dati to ko eli
Po gradovim i po selim.
Ti si majko siromaka,
Lipa sria trgovaka,
Lipa majko visovaka!
Ti si majko muetica
I razgovor udovica,
Lipa dika divojaka
Slavna majko Visovaka!

Ti si majka redovnika,
Svetog Frane namisnika.
Tvoje misto odabrano
Sve je vodom opojeno,
A dubovim nakieno,
A mirlisom nakaeno,
Svetim Duhom napunjeno.
Nonde nije ko drugoga,
Neg sinovi Frane Tvoga.
Sboja dobra ostavie,
Za majku Te svi uzee.
Blagoslovi nebo, more
I sve vode svoga stvora.
Blagoslovi vinograde,
Neka svako svoj plod dade.
Blagoslovi nam itnicu,
Da neiz de nju griznica.
Blagoslovi sve koliko,
Sitno, malo i veliko.
Zakljuak
Kulturna je batina blago koje osigurava ouvanje identiteta odreenog
kraja i naroda ukoliko se njeguje, dalje istrauje i vrednuje. Na temelju ciljeva i sadraja koje zacrtava aktualni nacionalni obrazovno standard (HNOS) i
Nacionalni okvirni kurikulum (NOK) moemo ustvrditi da je kulturna batina, tj. duhovna i zaviajna, itekako vrednovana kao blago i dragocjenost s kojom se uenici trebaju upoznavati jer posjeduje viestruku odgojnu vrijednost.
Na temelju analize vjeronaunog programa za osnovnu kolu razvidno je da
je tema kulturne batine ugraena u velik broj redovitih ili izbornih nastavnih
jedinica. Zbog toga moemo ustvrditi da je vjeronauk jedan od predmeta u
kojima se na osobit nain duhovna i zaviajna batina vrednuje i uva. Pored
ostalih kolskih predmeta kao to su povijest, hrvatski jezik, glazbena i likovna kultura, vjeronauk na poseban nain slui ouvanju kulturnog i duhovnog
identiteta naega naroda.
Zbirke pjesama koje su predstavljene u skicama, a koje predstavljaju dragocjeno blago hrvatskog naroda, posebice Dalmatinske zagore, donose itav
niz dragocjenih moralnih i etikih naputaka o estitom ivljenju i o vanosti
vjere u Boga, prakticiranju sakramenata, molitve i posta te o dragocjenosti
306
pouzdanja u Boje milosre i u Blaenu Djevicu Mariju kao zagovornicu i

odvjetnicu ovjeka i naroda. Poruka pjesama, prilika ili dogaaja razumljiva
je i aktualna i dananjem itatelju. Ona nas potie da i u dananje vrijeme,
kako u Nacionalnom okvirnom kurikulumu tako i u okviru svoga djelovanja i
jezikom suvremenog ovjeka, artikuliramo poruku koja je ivotno relevantna
za dananjeg ovjeka, a tie se vjere, duhovnosti, udorea, morala i etinosti. Predstavljene zbirke mogu nam u toj svrsi biti dobar putokaz i poticaj za
promiljanje o vrednotama koje kao narod ili zajednica njegujemo, a koje su
garancija odrivog razvoja ovjeka i drutva, temelj suivota i garancija ouvanja i razvoja identiteta naega naroda.
Bibliografija
Garmaz, Jadranka, NOK i vjeronauk: religiozna kompetencija u kolskom
vjeronauku, Crkva u svijetu, 47 (2012), 427-451.
Gevaert Joseph Giannatelli Roberto (a cura di), Didattica dellinsegnamento
della religione. Orientamenti generali, LDC, Leumann (Torino),
1991.
Hoblaj, Alojzije, Crkva i kolstvo. Religiozna dimenzija subkonstitutivni element odgoja i obrazovanja, Bogoslovska smotra, 65 (1995) 603-617.
Hoko, Franjo Emanuel, Negdanji hrvatski katekizmi, Zagreb, 1985.
Nacionalni okvirni kurikulum za predkolski odgoj i obrazovanje te ope
obvezno i srednjokolsko obrazovanje (ur. Radovan Fuchs, Dijana
Vican, Ivan Milanovi Litre), Zagreb, Ministarstvo znanosti obrazovanja i porta Republike Hrvatske, 2011.
Nastavni plan i program za osnovnu kolu (ur. Dijana Vican, Ivan Milanovi
Litre), Zagreb, Ministarstvo znanosti obrazovanja i porta Republike Hrvatske, 2006.
Opi direktorij za katehezu (Kongregacija za kler), Zagreb 2000.
Plepel, Lujo, Dalmatinske narodne pobone pjesme i legende, ibenik, 1930.
Preporuka Europskog parlamenta i Vijea Europe od 18. prosinca 2006. o
kljunim kompetencijama za cjeloivotno uenje (2006/962/EC)1,
Metodika, 11 (2010) 20, 69-182.
Program katolikoga vjeronauka u osnovnoj koli (Nacionalni katehetski ured
Hrvatske biskupske konferencije), Zagreb, 2003.
Zorii, Mate, Zrcalo razliitih dogaaja ili prilika za due pravovjernih uputiti putem spasenja, Knjiga prva, Mleci 1780.
307
Jadranka Garmaz
National, cultural and spiritual heritage in catechism
classes according to the national curriculum
framework
Summary
National heritage is an inestimable resource, difficult to renew and highly endangered. Elements of it therefore need to be incorporated into the educational system
so that individual awareness of the importance of heritage can be raised. Knowledge
of one's birth country and heritage is acquired in such a way along with an enhanced sense of attachment. By internalising these emotions individuals can build and
strengthen their identities while, at the same time, creating the preconditions for truly
appreciating other heritages, peoples and cultures.
This paper discusses national heritage within the framework of Catechism programmes in the context of the National Curriculum Framework. Since this Collection
is regional in scope, two booklets, that is, collections of prayers and beliefs found in
the Dalmatian hinterland are presented. They were collected or written by members
of OFM, a Franciscan monastic community.
The paper is divided into three sections. The first section consists of an analysis
of the pedagogic role of the Catechism and its indisputable merit in the preservation
of the cultural and spiritual identity of our people. The second section consists of an
analysis of the status of national and cultural heritages within the National Curriculum
Framework. The third section presents two collections of prayers and beliefs found
in the Dalmatian hinterland which are part of the library and museum heritage of our
people and are, as such, precious source materials for the study of the Catechism.
Key words: Catechism, birth country, heritage, National Curriculum Framework
Zaklinjanja, zapisi i svete moi u pukoj religioz

nosti od antike do suvremenoga doba
Dr. sc. Vicko Kapitanovi
Split
UDK: 248.1 (497.5 Dalmatinska zagora)

Na temelju rijetkih arheolokih nalaza i pisanih vrela, sauvanih iz

razliitih razdoblja, liturgijskih prirunika za slavljenje sakramenata, egzorcizama i blagoslova te tovanja svetakih relikvija, autor pokuava
otkriti njihov teoloki razvoj i preobrazbu u ivotu vjernika u Zagori.
Kljune rijei: Bog, zloduh (demon, avao, vrag), zaklinjanje, egzorcizam, zapis, moi, molitva, blagoslovine (sakramentali), puka pobonost.
Zaklinjanja, zapisi i moi kroz stoljea su povezani uz vjeru, pa i na podruju Zagore. Zajedniko im je svojstvo to to se njima pokuavalo postii
neko duhovno ili tjelesno dobro i zatititi od zla. Zaklinjanja (adiurationes,
coniurationes, exorcismi) su molitve koje su molili sveenici, ali i vjernici,
protiv nepoznatih zlih sila shvaenih kao djela zloduha. U kranskoj se teologiji za njih, prema grkom, uvrijeio naziv egzorcizmi, a u starijim hrvatskim
tekstovima naziv zaklinjanja i u novije vrijeme naziv otklinjanja. Zapisi
(chartula, breve) su ispisani tekstovi, u kranstvu redovito iz Svetoga pisma
ili liturgijskih knjiga, koji su se previjeni u obliku pisamaca nosili u nakitu,
najee u privjescima od zlata, srebra i drugih metala o vratu, ili uiveni u
dijelove odjee kako bi onoga tko ih nosi ouvali od zlih sila. Poneki ih pisci
poistovjeuju s amuletima/amajlijama, to oni nisu, ukoliko im se ne pridaje
magino znaenje. Zapisi su zapravo molitve, blagoslovi ili zaklinjanja u pisanom obliku, to pokazuju i ucrtani krievi na mjestima na kojima se krialo
kad su se blagoslovi ili zaklinjanja molili usmeno. Pod pojmom moi (reliquiae) podrazumijevaju se u hrvatskome religioznom rjeniku prvenstveno
ostaci povezani uz ivot Krista i svetaca, ali i poneke blagoslovine kojima je
pripisivana udotvorna mo.
Blagoslovine ili sakramentali predanje Bogu, obrana od zla i zloga
ovjek se esto, od prvih povijesnih tragova koji o njemu svjedoe, osjeao ugroeno, osamljeno i nemono uza svu pamet, okretnost i sredstva koja
su mu stajala na raspolaganju. Neobjanjivo zlo koje ga je snalazilo, pa esto i
310
bolest, pripisivao je zloduhu. Istonjake predaje prebogate su takvim shvaanjem. Neki se tragovi odraavaju i u Bibliji.1 I same poganske bogove idovi,
a kasnije i krani, smatrali su demonima. Pa i samo ime poglavice avolskoga, Belzebul (Mt 10, 25; Mk 3, 22) preuzeli su idovi iz tue religije, to
svjedoi i prorok Ilija kad prekorava glasnika kralja Ahazije: Zar nema Boga
u Izraelu, te se idete savjetovati s Baal Zebubom, bogom ekronskim? (2 Kr
1, 3). n koji u Knjizi o Jobu (Job 1, 9) igra ulogu iskuavatelja u kasnijim
svetopisamskim knjigama postao je sinonim zloduha (Sotona).
Ljudi su nevolje esto promatrali kao Boju kaznu za poinjene pogreke.
Takva se shvaanja odraavaju i u nekim biblijskim iskazima prema kojima
Bog alje posebne poslanike () koji kanjavaju ljude zbog prijestupa.
U kasnijem helenistikom razdoblju nevidljiva ovjeku neprijateljska bia poistovjeena su s demonima, poganskim boanstvima2 i odbaenim anelima,
vragovima ili avlima () koji naruavaju skladno Boje djelo. Protiv
njihova pogubna djelovanja branilo se razliitim sredstvima (lijekovima se
bavila drevna medicina, a posveenim sredstvima religija).
U antici, srednjem i ranome novom vijeku, openito se smatralo da neke
bolesti, naroito zarazne, i padavicu uzrokuju zle sile: uronici (maleficii),
vjetice (stregae) i more (incubi) kojima su zli duhovi dali takvu mo, a oni se
njome slue naroitom vjetinom aranja koju je Crkva osuivala.3 Za bolesti
koje su oni prouzrokovali lijenici su davali naravne lijekove koji su trebali
imati gotovo maginu mo. U knjizi recepata Thesaurus pauperum (Blago
siromaha) koju je u XIII. st. sastavio cijenjeni lijenik franjevac Petrus Hispanus, kasniji papa Ivan XXI., nalazili su se recepti za suzbijanje uroka i
odagnanje demona poput sljedeih:
Pelin (Artemisia) objeen na vrhu kue sprjeava sve uroke protiv te kue.
Trava zijevalica (Antirrhinon) objeena iznad nadvratnika titi od svih uroka.
Ako nosi sa sobom korijen bljuta (Bryonia), svi e uroci pobjei od tebe.
Tko nosi korijen strika (Eryngii), nikada nee iskusiti zasjede zloduha.
Ako se njegov korijen postavi pod haljine opsjednutoga, demon e se oitovati tko je i odakle je te e pobjei. 4
1
Meu te tragove moe se ubrojiti spominjanje duha Lilith (Iz 34,14, tobonje druge
Adamove ene) ili zlog duha Azazela kojemu su idovi slali jarca u pustinju natovarena svojim
grijesima (Lev 16, 5-26). Iz perzijskog folklora ini se da je prihvaen zloduh zatornik Asmodej
(Tob 3, 8; 6,14).
2 Marcus Minucius Felix, Octavius, 27. [J.-P. Migne, Patrologiae cursus completus, Series
Latina, 3, 1Parisiis 1844, 323-324. 2Parisiis,1886, 336-337.]
3 Usp. dosuenu kaznu zbog aranja (incantationes, maleficia, artes magicas) Vrlianki
Mrni i Dobri 1443. u ibeniku. Petar Kolendi, Vjetice u ibeniku XV vijeka, Zbornik za
narodni ivot i obicaje junih Slavena 26 (1928) 368.
4 Petrus Hispanus [Ivan XXI.], Thesaurus pauperum, Francoforti ad Moenum 1578, 112v.
V. Kapitanovi, Zaklinjanja, zapisi i svete moi
311
Slini medicinski recepti mogu se nai i u glagoljskom rukopisu vjerojatno iz okolice Zadra ili velebitskoga primorja, iz polovice XV. stoljea. Ondje
se, na primjer, kao zatita od uroka navodi korijen komoraa noen pod pazuhom te druge razliite zatite i lijekovi, a oni se navode i u usmenoj pukoj
predaji. 5
Iako je uvijek bilo teologa koji su se borili protiv shvaanja o davanju prevelikog utjecaja zloduhu, kojega je Krist pobijedio, uvijek je bilo i onih koji
su u nepogodama koje su pogaale ljude, naroito u nekim bolestima, vidjeli
spletke i djelovanje vraga i njemu odanih slugu.6
Molitva za zdravlje (salus) u kranstvu je tijesno povezana s molitvom
za spasenje (salus). Ozdravljenje koje se postizalo vjerom obrazlagano je razliito, od poticanja vitalne energije pouzdanjem u Boju pomo do udesnog
Bojeg zahvata. Obred povezan s molitvom smatrao se svetim (sacrum), a u
liturgiji se razvio u dva oblika: sacramentum (sakrament, otajstvo) i sacramentale (sakramental, blagoslovina). I u jednom i u drugom obliku sauvali
su se tragovi zaklinjanja zloduha (exorcismus) i tjelesnog lijeenja. Egzorcizam je naroito izrazit u sakramentu krtenja, a lijeenje u bolesnikom pomazanju te jedno i drugo u nekim blagoslovinama.
Pokuaj definiranja kranskih sakramenata, od Augustina, preko Petra
Lombardskog (1164.), Tome (1274.) i Tridentskoga sabora (1551.), kao
5 Rudolf Strohal, Folkloristiki prilozi iz starije hrvatske knjievnosti, Zbornik za narodni
ivot i obiaje junih Slavena XV, Zagreb 1910, 120-132; Ivan Mileti, Hrvatska glagolska
bibliografija, Starine 33, Zagreb 1911, 191-192; Sline puke ljekarije zabiljeene su u nekim
krajevima i kasnije. Tako Zvonko Lovrenevi u lanku Bilje kojim se gata i vraa u okolici
Bjelovara (Zbornik za narodni ivot, 43/1967, 143) navodi iskaz: Ako se u kolijevku stavi
glavica crvenog luka, sve e hudobe bjeati od nje i djeteta. Slian recept navodi i Ardali usp.
Dragi, Mitski svijet, br. 8. u ovom zborniku.
6 O demonolokim pukim vjerovanjima usp. Pietro Boglioni, Vjetice i demonoloka
puka vjerovanja u srednjem vijeku, Svesci, 19-20 (1970-1971), 54-68. Spomen na aranja i
protjerivanje zloduha odraava se i u djelima nekih starijih hrvatskih pisaca. Usp. npr. Djela
Iacija iori (Igata oria, Egloge, IV) I, (Stari pisci hrvatski, 24) Zagreb 1918, 133. Djela
Petra Hektorovia (Prikazanje o sv. Lovrincu), (Stari pisci hrvatski, knj. 39), Zagreb 1986,
1986, 128; Uz Fortisa i Lovria o ostalim autorima kod kojih se mogu nai podaci o vjerovanju
u zloduhe, vjetice i uronike vidjeti: Marijan Stojkovi, Historijski prilozi etnografiji Hrvata,
Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, 37 (1953), 251-269. Koliko je vjerovanje u
opsjedanje zloduha i aranja moglo vladati na podruju Zagore, moe se samo nasluivati. Fra
Pavao Pelizzer u svom izvjetaju 1644. pie da je u visovakom samostanu, a taj je samostan u
tursko doba pastorizirao i Zagoru, vidio jednoga kunog pomonika kojega je, navodno prije
nego to se zavjetovao Gospi, muio avao. Dalje navodi kako je neka muslimanka u Bogetiu
poljupcem zaarala kranku tako da se toliko skvrila te je u krevetu mogla uzimati hranu
samo u tekuem stanju. Stipan Zlatovi, Izvjetaj o Bosni god. 1640. o. Pavla iz Rovinja,
Starine JAZU, 23 (1890), 13-15.
312
vidljivi znak nevidljive milosti (invisibilis gratiae visibilis forma),7 iako logiki uspio, izmie znanstvenom dokazu, kao uostalom i svaki in vjere. Slino
se moe ustvrditi i o blagoslovinama (sakramentalima) koje su sveti znakovi,
nalik sakramentima, kojima se oznauju i molitvom Crkve postiu nadasve
duhovni uinci.8 Obian kranin nije se bavio teologiziranjem. Vjerovao je
Bogu da mu po vidljivim znakovima moe udijeliti i udjeljuje nevidljivu, ali
i vidljivu milost, ozdravljenje u bolesnikom pomazanju, blagoslovnu pomo
u ivotnim nevoljama i uspjenom djelovanju. Za sakramente i sakramentale
obraao se crkvenim slubenicima. Na temelju iskustava i kranskih obreda
stvarao je zakljuke i predodbe. Iz slubenoga crkvenog obreda na svoj pojednostavljeni nain oblikovao je molitve i sluio se, na svoj nain, sredstvima posveenja. Od tih sredstava milosti u puku su meu izraajnijim ostala
zaklinjanja, zapisi i moi, to bi se teoloki, u irem znaenju, moglo svesti na
sakramentale, naroito kada je rije o moima u irem smislu (npr. agnusdei).
Zaklinjanja od obrednih tekstova do pukih molitava
Zaklinjanja kojima su se odgonili zli duhovi poznata su u starim religijama. Vjerojatno potjeu jo iz vremena kada ljudi nisu znali pisati, a nepismeni
su se njima sluili i kasnije. Tragova im ima i u Starom zavjetu (Zah 3, 2; Jd
9). Evanelja opisuju kako je Krist u vrijeme svoga javnog djelovanja lijeio
bolesne i izganjao zloduhe. U njegovo ime to su inili i drugi koji nisu spadali
u krug njegovih uenika (Mt 7, 22 i Mk 9,38). Premda je odbacivao senzacionalnost takvih inova, Krist je i sam slao uenike da idu lijeiti bolesne i izgoniti zloduhe (Mt 10, 8), a u molitvi koju je pouio uenike, Oenau, njegovi
sljedbenici i danas mole za osloboenje od zloga.
Zaklinjanje i protjerivanje zloduha (egzorcizmi) u kranskom su bogosluju, kao sredstva spasenja, od starine povezana uz katekumenat i obred
krtenja. Preuzimana su iz biblijskih tekstova ili vie-manje prema njima sroena.9 Naroito se uvrijeilo zaklinjanje katekumena, krtenika i opsjednutih
Tridentski sabor, Sess. XIII, cap. 3 (Henricus Denzinger Adolfus Schnmetzer,

Enchiridion symbolorum definitionum et declarationum de rebus fidei et morum, 1639 [Zbirka
saetaka vjerovanja definicija i izjava o vjeri i udoreu], Barcinone Friburgi Brisgoviae
Romae, 1976. [akovo 2002]); papa Ivan Pavao II., Fidei depositum,) definira ukratko
sakramente: Sakramenti su djelotvorni znakovi milosti, ustanovljeni od Krista i povjereni
Crkvi, kojima nam se podijeljuje boanski ivot. Usp. takoer Katekizam Katolike crkve
[mjerodavni tekst za katehezu], 1131 [Zagreb 1994, 305, prijevod navoda iz Fidei deposituma,
str. 11].
8 Katekizam Katolike crkve, 1667 [Zagreb 1994, 429].
9 Cyrillus Hierosolymitanus, Procatehesis, 9; J.-P. Migne, Patrologiae cursus completus,
Series Graeca 33, Paris, 1866, 350.
313
Flagellum daemonum (Bi zloduha, 1589., zabranjen 1709.) i Ritual rimski

(1640.) iz kojega su Zaklinjanja primogua i vridna zabranjena 1725.
od zloduha te zaklinjanje ulja, vode i soli pri slavljenju nekih sakramenata10

koji su blagoslivljanjem i sami postajali sakramentalima.11
Unato poveanju straha od demona u srednjem i ranome novom vijeku koji u XVI. i XVII. st. dostie vrhunac, a sveopa prisutnost demona i
njihov utjecaj postaju openito prihvaeni kao stvarnost Rituale Romanum
(Ritual rimski, 1614.), slubena knjiga obreda za katolike, prema miljenju
povjesniara liturgije, odraava uravnoteenost izmeu tradicije i onodobnih
shvaanja.
Pretjerano revnim teolozima, a vjerojatno i saoskim upnicima, inolo se
da Ritual rimski nije dovoljan za borbu protiv zloduha pa su se vie od stoljea
odrala razna neslubena izdanja zaklinjanja zloduha i njegovih , tako su ih
nazivali, slugu, Jedna od tih knjiga, Flagellum daemonum (Bologna 1589),
ije je proireno izdanje sauvano u Franjevakoj knjinici u Makarskoj, bez
10 Jedan od starijih tekstova zaklinjanja pripisuje se sv. Epifaniju. Epiphanius, Precatio et
exorcismus ad immundum spiritum ejicidendum [J.-P. Migne, Patrologiae cursus completus,
Series Graeca 43, Paris, 1864, 537-538].
11 Obred blagoslova vode izvan obreda krtenja mogao je nastati u IV. stoljeu kao odreeno
pokranjenje poganskih obiaja i smatra se prvim sakramentalom uinkovitim za odagnanje
zloduha i zdravlje due i tijela. Mario Righetti, Manuale di storia liturgica, IV, Milano
1959, 525-532. kropljenje blagoslovljenom vodom redovito je pratilo egzorcizme, pridrane
ovlatenomu crkvenom slubeniku. Ne ini se ipak nevjerojatnim da je zaklinjanje mogao vriti
obian vjernik koji je u potrebi mogao i krtavati.
314
sumnje je, kako se moe ustanoviti usporedbom, izvrila utjecaj i na hrvatske

autore.
Utjecaju vlastite sredine nije izbjegao ni ueni isusovac Bartol Kai koji
je svom izdanju prvoga hrvatskog obrednika, Rituala rimskoga, pridodao
Zaklinjanja primogua i vridna za odagnati i prognati grmljavine i gromovine
ajerske (od hudoba osobito, ili na magnue <!> kogagod hudobnoga slubenika njih navedene)12 koja se nisu nalazila u tipskom izdanju rimskog obrednika Rituale Romanum, te se time prilagodio pukom vjerovanju o utjecaju
zloduha i osoba koje su u vezi sa zlodusima (hudobni slubenici) na oboljenja
i atmosferske prilike.
Kai je zapravo primijenio openita europska vjerovanja na hrvatske prilike. U latinskim tekstovima ti hudobni slubenici nazivali su se malefici
(u pukom govoru: uronici) koji su zlim okom ili rijeju mogli nakoditi
ljudima, stoci i usjevima, drugim rijeima, mogli su ih urei ili ukleti. Takva
shvaanja pogodovala su nastajanju zbirka blagoslova i otjerivanja zloduha
koje su prireivali pojedini teolozi. Jednu takvu, Pokripljenje umirui(h),
Venezia, 1704. i 1705., priredio je Poljianin don Luka Terzi.13 Napretkom
znanosti razjanjene su neke ranije nepoznate pojave, napose s obzirom na
atmosferu i grmljavinu. Menghiev Flagellum daemonum, strana i mona
zaklinjanja stavljena su 1709. na Popis zabranjenih knjiga. 14 Neko odobrena Zaklinjanja primogua i vridna i blagoslov vode na Vodokre, koji su
se nalazili u Kaievu Ritualu, zabranila je Kongregacija obreda 1725. pa ih
nema u obnovljenom Ritualu Rimskom izdanu po nalogu pape Benedikta XIV.
i objavljenom na hrvatskom u Veneciji 1827.
Uhodanu praksu puka, muena esto raznim nevoljama, nije bilo jednostavno promijeniti jednom odredbom iz dalekoga Rima, tim vie to se ini
kako po mnogim upama nisu ni imali Rituale Romanum prije nego to je preveden na hrvatski. Neki su sveenici nastavili prikupljati, sastavljati, a neki i
objavljivati svoje zbirke molitava, blagoslova i zaklinjanja.15 U jednoj takvoj
12
Ritual rimski (prev. Bartoleomej Kai), Romae 1640 [preslik: Zagreb, 1993], 423-445.
Terzi je zapravo pohrvatio knjigu Nikole Pucciarellija Conforto degli agonizzanti,
Macerata, 1674. i 1686. koja je objavljivana u Italiji i poslije Terzieva hrvatskog izdanja. Neke
su zbirke ostale u rukopisu, kao ure Feria Benedictiones et exorcismi, u Bogiievu arhivu,
usp. Vladimir Moin, Izvjetaj o ureenju Bogiieva arhiva u Cavtatu, Ljetopis JAZU, 59
(1954), str. 21, br. 33.
14Index librorum prohibitorum Ssmi d. n. Benedicti XIV. pontificis maximi jussu recognitus,
Romae 1758, 179.
15 Preureeno izdanje Terzieve knjige objavio je fra Bernardin Pavlovi, (Venezia, 1747), a
njegovo izdanje pretiskao don Petar Okruievi (Venezia 1800.). Uz to je fra Luka imunovi,
poznatiji kao Vladmirovi, tiskao Variae sed sumae necessariae benedictiones pro singulis
malis, sive infirmitatitbus (Venetiis 1766), a fra Josip Banovac Blagoslov od polja i zaklinjanja
zli vrimena, u etiri dila razdiljeni, veoma kripostni i mogui suprot svakoj ivini kodlivoj
13
315
rukopisnoj zbirci, vjerojatno iz zadarske okolice, iz XVIII. st., mogu se nai i

Zakletve kruto korisne za odagnati napasti od vukodlaka, a zapravo se iz teksta razabire kako se iz groba istjeruje avao pakleni.16 Vukodlak (za kojega u
latinskom nije postojao pojam) za uene je, dakle, samo privid u kojem bi se
mogao prikazati zloduh. I zato, ako biste kad uli besidit od vukodlak, ili ne
virujte, da je istina, ili drite, da je ono po prikazanju avolskomu, upuivao
je u XVIII. st. svoje sluatelje fra Jeronim Filipovi.17
to se tie puke medicine kojom su se priprosti krani branili od nepogoda i zloduha, ueni crkvenjaci nisu se u nju mijeali ukoliko uz nju nije bilo
povezano moljenje molitava koje su zadirale u ispravnost kranskih dogmi
jer to je bilo izvan njihova podruja.18 Slian je bio stav i sveenika po Zagori,
pa ak i biskupa, koji su u vizitacijama davali pokore za aranja i magiju. Oni
su bili zabrinuti jedino jesu li se kod lijeenja travama molile i neodobrene
molitvice. A fra Mate Zorii, roen u Zagori, pouava ispovjednike.
Ovdi ne razumim da se imadu iskorenuti naravni likari, od koi je velika potriba, koi lie s travam, a ne s nikim bajanji, jere travam jest data od Stvoritelja
kripost razliita i tako mnoge pute porodi nike stvari kojoj ovik ne more
doi na kraj. [] S ovom kripostju kalamita pritee k sebi gvozdje, niki kamen ustavlja krv iz nosa. Niti razumim iskorenuti one, koi po abam, ticam,
oli drugim ivinam sude, jer se ovo ne zove proroanstvo, nego privianje
budui da se tako esto i prvlje dogaalo.19
Razvoj medicine, a i teologije, pomaknuo se od XIII. do XVIII. stoljea.

Siromasima su, meutim, vrsni medicinski lijenici i dalje bili nedostupni.
i vlastima ajerskim. U Jakinu, Po Petru Ferri, 1767. Uz te zbirke, u ijem su objavljivanju
sudjelovali franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja u Dalmaciji bila je vrlo popularna
zbirka franjevca Bernharda Sanniga Collectio sive apparatus absolutionum, benedictionum,
coniurationum exorcismorum, rituum et ceremoniarum ecclesiasticarum et administrationis
sacramentorum, Venetiis 1756, koja se koristila u Blizni, Bristivici, Mitlu, Vinovcu, Prpatnici
i Visokoj (Lovre Kati, Povijesni podaci iz vizitacija trogirske biskupije u XVIII. stoljeu,
Starine JAZU, 48 (1958), 308), a vjerojatno i u nekim drugim upama.
16 Izaidi iz ovoga groba, diavle pakleni, koi mui ove kosti dili se ubito [odmah]
u pusto misto di ora ne ore i sija ne sie. Ivan Mileti, Hrvatska glagolska bibliografija,
Starine 33, Zagreb 1911, 188.
17 Jeronim Filipovi, Pripovidagnie nauka karstjanskoga I, Mletzi, 1750, 221. Njegov
stav zapravo je odjek tada vaeih crkvenih propisa. Quisquis ergo credit fieri posse aliquam
creaturam [] imutari, aut trasformari in aliam speciem vel in aliam similitudinem, nisi ab ipso
creatore [] procul dubio infidelis est, et pagano deterior. Decr. Grat., II, C XXVI, q. 5, c. 12.
[F r i e d b e r g , Corpus iuris canonici, I, Graz 1959, I, 1031].
18 U Indeksu zabranjenih knjiga nema spomena knjizi recepata Thesaurus pauperum (Blago
siromaha) u kojoj su se nalazili lijeniki recepti za suzbijanje uroka i protjerivanje demona, to
pokazuje da Rimska inkvizicija u njoj nije vidjela nita to bi se protivilo vjerskim istinama, tj.
spomenute upute nije shvaala kao arku, ve kao jednostavne medicinske recepte.
19 Mate Zorii, Uprava mnogo korisna ispovidnika, Mleci 1781, 64-65.
316
Preostajalo im je jedino moliti milost s neba i sluiti se zastarjelim receptima

koje su franjevci u dugim zimskim noima prepisivali po svojim samostanima ili upnici po upama ak i u Zagori (ljekarua fra Ante Juria), uz slabi
plamiak uljanice.20 Kako ni upnici nisu uvijek bili dostupni, puk se sluio
receptima koji su prenoeni s koljena na koljeno. Sluei se takvim receptima
u upi Prgomet, istaknuli bi u blizini kue konjsku lubanju na kolac da bi se
od kue odvratilo zlo i ugibanje stoke. Protiv uroka nosila se vuja dlaka, to
je zabiljeeno u selu Sitnomu kod Uneia.21
Zoriiu, kao roenom Zagoraninu, vjerojatno su bila poznata barem neka
aranja, iako je mogue da je neka preuzeo iz knjiga kojima se sluio pri pisanju svoga prirunika za ispovjednike. Zato on temeljito upuuje ispovjednika
da ispita pokornika:
Kako je ara, u to je ufa itd. ko ga je nauija, je li imao ugovor [sa] sotonom, oiti oli potajni, je li se sluio stvarma svetim, kako s molitvom, oli
sakramenti, oli s rima Svetoga pisma, oli ufa u stvari naravne, da e mu dati
ono, to naravnim nainom ne mogu dati, ni poroditi, oli mia stvari svete s
tvarma naravnim brez svakoga potenja.
Meu nainima lijeenja koje je smatrao aranjem Zorii ih spominje

nekoliko, od kojih su barem neki vjerojatno upotrebljavani i u njegovo vrijeme u Zagori.
Jedan Boga moli konju bolesnu i govori mu nike rii na uho, i dri da e
ozdraviti. Ma je li ovo budalatina, to mu Boga moli dobro ini, ma to mu
na uho besidi, budu da je ivina nerazloita, ovo je stvar brezpametne i zla.
[].
I dok Zorii odbija kao aranje i laljivo proricanje sudbine iz dlana,

osim kada je uinjeno za nasmijati se, puno je stroi prema laicima koji su
koristoljubivo molili molitve za koje Crkva nigda ne zna i skupo naplaivali
zapise.22
Vjerovanje da zloduh moe nauditi ovjeku bilo je u Zagori uobiajeno,
to nije u neskladu s kranskim naukom kojemu su ih pouavali sveenici.
Pretjerano se, meutim, mislilo kako se zloduh u svojoj raboti slui ovjekom,
ne samo da bi drugoga navukao na zlo nego da bi mu i materijalno nakodio.
itajui razne zgode iz biskupskih vizitacija iz XVIII. st., na prvi pogled moe
se uoiti da shvaanja stanovnitva kroz stoljea nisu odmaknula mnogo od
20
Ljekarua fra Jake Bartulovia (1867.-1941.) pisana je sa svrhom otimanja zaboravu

puke ljekarije. Nikola Kujundi, Marina Zorc, Milan Glibota, Milan Kujundi, Ljekarua
fra Jakova Bartulovia, Farmaceutski glasnik, 60 (2004), 541-556
21 Lovre Kati, Povijesni podaci, 289, 326.
22 Mate Zorii, Uprava mnogo korisna ispovidnika, Mleci 1781, 62-64. O laikom
zlorabljenju zapisa vidi takoer Filipovi, Pripovidagnie, II, 194.
317
srednjovjekovnih recepata koji se mogu nai kod srednjovjekovnih pisaca.

Koliko god se stanovnitvo u nevolji priputalo i magijskim obredima23 ili
neslanim seoskim podvalama, prodanim lakovjernim djevojkama ili njihovim
majkama za kupovanje simpatije voljenih mladia,24 magijski ini nisu bili
preesti i teko je rei koliko su shvaani ozbiljno.
Treba uzeti u obzir kako je u Zagori bio trajan nedostatak sveenstva. U
nekim se mjestima, u vrijeme turske vladavine, misa slavila moda nakon
nekoliko mjeseci, a i u XVIII. st. tek svake etvrte nedjelje. Moe se zamisliti
to je ostajalo vjerskoj pouci. A u potrebi je trebalo djelovati hitno. U bolesti
se pokuavalo pomoi priprostim biljnim pripravcima i molitvom. Uz to se
vjerovalo da su molitve nekih osoba posebno uinkovite. Iskustvo je naime
pokazivalo da su nakon takvih molitava ljudi i stoka esto ozdravljali. Ako
su molitelji, a to su bile najee ene, davali naslutiti da bolest dolazi preko
uronika od zloduha, to je stanovnitvo jo vie utvrivalo u uvjerenju da su
neke bolesti zloduhovo, odnosno uronikovo, djelo. U vrljevu su dvije ene
optuivale jedna drugu da je jedna drugoj kao vjetica pojela dijete.25 Fortis
pripovijeda da je jo i u XVIII. st. ak i jedan fratar s uvjeravanjem pripovijedao zgodu o vjeticama.26 Ako je ispriana zgoda i okiena matovitou,
nije taj fratar bio jedini uvjeren u postojanje vjetica i njihov ugovor s vragom.
Vjerovanja su postojala jo i u prvim desetljeima XIX. stoljea. U ibeniku se u jedan sluaj, u kojem je vjerojatno bolesna ena Ivanica Gulin
navodno i sama priznala da je opsjednuta, umijeala policija i ibensko poglavarstvo, pa je i sam biskup poduzeo istragu. upnik Varoa i profesor na
generalnom uilitu fra imun Rebi napisao je opirnu raspravu u kojoj je
zanijekao opsjednue, istiui kako lakovjernici tete vjeri kad preveliku mo
nad kranskim duama pridaju avlu kojega je Krist pobijedio i podjarmio.27
Dvije godine kasnije u Grabu kod Sinja digla se velika uzbuna protiv vjetica
koje su optuivale jedne druge da su usmrtile vie ivotinja sitnog i krupnog
zuba, djece i odraslih pa je sluaj zavrio na sudu.28 Prema izvjetaju splitskoga okrunog poglavara Henrika Rehe iz 1822., neki navodno opsjednuti,
23 Usp. npr. slinost pripravka za lijeenje padavice Lucije iz avoglava (L. Kati, Povijesni
podaci, 300) i oparavajui germanski ljubavni napitak (Hincmarus archiepiscopus Remensis

<Hinkmar von Reims>, De divortio Lotharii regis et Theutbergae reginae, [Monumenta
Geramaniae Historica, Concilia IV/I, Hannover 1992. str. 206 r. 11-16].
24 Kao primjer neslanih ala moda bi se moglo navesti prireivanje napitaka koje su cure
trebale dati momku koji im se svia da bi ih zavolio. Kati, Povijesni podaci, 326.
25 Kati, Povijesni podaci, 304.
26 Alberto Fortis, Put po Dalmaciji (pr. Josip Bratuli), Zagreb 1984, 44.
27Arhiv ibenske biskupije, sveanj, 238. Rebieva rasprava datirana 22. VIII. 1804.
28 Josip Glunevi Dnevnik, 24, 28. i 30. svibnja 1806. Svei je naalost zagubljen pa
se ovdje poziva na daktilografski prijepis Boe Dulibia u Muzeju grada ibenika, fotokopija
prijepisa kod autora lanka.
318
zapravo psihiki bolesnici, odlazili su u Omi gdje bi im poljiki sveenici

vrili egzorcizme.29
Ritual rimski, obnovljen po nalogu Benedikta XIV., na hrvatskom objavljen u Veneciji 1827., zadrao je neka zaklinjanja i uvrstio je vie blagoslova.
Nakon objavljivanja hrvatskog izdanja ini se kako su se sveenici sluili
samo tim obrednikom, a starije molitve zaklinjanja, koje su vjernici neko
sluali i na svoj nain preoblikovali, prele su u folklor.
Tijekom XX. stoljea zabiljeeno je nekoliko navodnih molitava protiv
uroka.30 Zapisivai nisu, naalost, pribiljeili jesu li osobe koje su im kazivale molitve skidale uroke ili su one samo kazivai. Sadraj objavljenih
molitava uglavnom je teoloki iskrivljen. Zanimljivo je, meutim, da u tim
molitvicama njihovi molitelji ne vre zaklinjanja.31
Molitva koju sam pribiljeio poetkom ezdesetih godina prolog stoljea
od osobe kojoj su se utjecali u bolestima, naroito stoke, teoloki gledano,
uvelike se razlikuje od ostalih objavljenih molitava upravo po svome obrednom obliku i zaklinjanjima te izrazima koji bi mogli odavati njezinu drevnost.
Osobi koja je molila tu molitvu donosila se blagoslovljena voda. Molitva se
sastojala od dva lana. U Prvom lanu svete molitve nakon sedam uvodnih
stihova, slinih poznatim molitvama protiv uroka, moliteljica je zaklinjala
uronike Bogom dodajui njegovu imenu atribute navedene u Svetom pismu
(sveti, jaki, ivi, to podsjea na zazive koje su vjernici mogli uti u zaklinjanjima i bogosluju Velikoga petka),32 da ne kode ljudima i stoci, a potom
29
Hrvoje Morovi, Izvjetaj poglavara E. Rehe o prilikama u Splitskom okrugu u godini

1822., Graa i prilozi za povijest Dalmacije (Izdanja historijskog arhiva, 8 ) Split 1974, 249.
30 Lujo Plepel, Dalmatinske narodne pobone pjesme i legende, ibenik, 1930; Jeronim
etka, Hrvatska puka religiozna poezija, Kai, 3 (1970), 345.
31 Zaklinjanje se spominje u molitvi koju je kazivala Cvita Gotovac iz Mosea, a objavio
je fra Lujo Plepel, no zaklinjanje ne vri moliteljica. Iz molitve se doznaje da je uronike
zaklinjala sv. Ana da odustanu od nanoenja zla. Usp. Plepel, Dalmatinske narodne pobone
pjesme, 85-86. Slino je i s pukom molitvicom protiv grmljavine Bii, bii, Irudice. Ni ona
nema oblik zaklinjanja u kojem bi molitelj izravno zaklinjao oblake kako se to inilo prema
obrednim knjigama. Molitelj jednostvno izraava Irudiino stanje. Bog ju je prokleo, a sv.
Ivan ili sv. Ilija (ovisno o razliitim inaicama molitvice) sapeo. Ako je Irudica ve sapeta
(incantata), tj. onemoguena, ona zapravo ne bi mogla djelovati, no ta neloginost ne smeta
molitelju da ju jednostavno tjera od sebe, iako ve osuenu i onemoguenu zlobno djelovati.
Plepel, Dalmatinske narodne pobone pjesme, 84; etka, Hrvatska puka religiozna poezija,
245-246, br. 99-100, Dragi, Mitski svijet, u ovom zborniku, br. 5; Usp. takoer Zorica
Rajkovi, Obiaji otoka olte izmeu dva svjetska rata, Narodna umjetnost: hrvatski asopis
za etnologiju i folkloristiku, 27 (1990), 93-94.
32 Zaklinjem Te Bogom jakim / Zaklinjem te Bogom ivim / Zaklinjem Te Bogom svetim/
Zaklinjem te svetim Ivanom Krstiteljem / Koji je krstio Boga ovika.
319
molila za uinkovito djelovanje blagoslovljene vode.33 Drugi lan svete molitve bilo je Vjerovanje (Credo) kojim se nastojala pobuditi vjera i pouzdanje u
Boju pomo. Zanimljivo je primijetiti da je moliteljica prije molitve izgovarala rijei Prvi lan svete molitve, kao da ita podnaslov iz nekoga obrednog
molitvenika, pa se ini da je molitva prepjev sadraja iz neke obredne knjige s
mjeavinom arhajskoga pukog folklora s kojim je nestala u nepovrat.
Zapisi od filakterija do kriia i medaljica
Zapisi u kranstvu vuku korijen iz Biblije (Izl 13, 9 i 16) gdje su naroito
jasno istaknuti u Mojsijevim rijeima u Knjizi ponovljenog zakona:
uj, Izraele! Jahve je Bog na, Jahve je jedan! 5Zato ljubi Jahvu, Boga svoga,
svim srcem svojim, svom duom svojom i svom snagom svojom! 6Rijei ove
to ti ih danas nareujem neka ti se ureu u srce. [] 8Privei ih na svoju
ruku za znak i neka ti budu kao zapis meu oima! 9Ispii ih na dovratnicima
kue svoje i na vratima svojim! (Pnz 6, 4-9; slino Pnz 11, 13 21).
Poboni Izraelci shvatili su te rijei doslovno pa jo do danas ispisuju

odreene svetopisamske tekstove koje nose na glavi i ruci ili stavljaju na vrata
kue (tefilin, lat. phyilacterium).
Poznato je kako je Krist kritizirao farizeje to proiruju zapise (Mt
23, 6). ini se, ipak, da su unato Kristovoj kritici zapise koristili i njegovi
sljedbenici, i to ne samo oni idovskog podrijetla. To je mogue tim vie to
obraenje na kranstvo nije uvijek slijedila temeljita pouka u vjeri, a zapisi
su u prvim stoljeima kranstva bili proireni u razliitim religijama. Prihvaajui kranstvo obraenici su nosili sa sobom i mnoga poganska shvaanja,
a od njih su ih prihvaala kasnija pokoljenja. U Rimskom Carstvu esti su
bile defixiones, magini zapisi, kadri prema miljenju svojih nositelja zaarati
neprijateljske sile, zavezati ih i onemoguiti njihove moi ili ih navesti na
ono to se u zapisu trai. Vrlo esto pisani su na olovnim ploicama, katkada
ak i zlatnim, a olovne su pronaene i na podruju Hrvatske.34 Koristili su ih
i poneki krani, naroito gnostike sljedbe, u nadi da e ih Bog usliati, a
33 U zazivu kojim se odrie zloduhu mo zazivaju se poimenino Jezus, Isus i Marija, to
je uvjetovano nedostatkom poznavanja teologije i vjerojatno lakeg oblikovanja stihova jer bi
logino redanje imena bilo Isus, Marija i Josip ili zbog rime Josip, Isus i Marija, ukoliko bi se
Isusovo ime htjelo postaviti u sredite zaziva. Drevnost bi se mogli oitovati eljom zatiranja
uronike moi u njezinu biolokom iskonu. (Na zatiranje uronikove moi vjerojatno aludira
i zapis spomenut u b. 66). U moljenju nad ve blagoslovljenom vodom ini se da ne treba
gledati toliko nedostatak vjerovanja u mo obavljena sveenikova blagoslova koliko vapaj da
blagoslovljena voda bude uinkovita.
34Usp. Anna Giulia Nisoli, Parole segrete: le defixiones, ACME - Annali della Facolt di
Lettere e Filosofia dellUniversit degli Studi di Milano, 60 (2007), 3, 36-46; Lamella Bernensis,
Ein sptantikes Goldamulett mit christlichem Exorzismus und verwandte Texte (von Thomas
320
Konstantin I. s kristogramom na labaru. Sisaka

kovnica, RIC VII, 207;
Konstantin II. s kristogramom dok ga boica Victoria ovjenava.
Uokolo natpis: Hoc signo victor eris (Ovim e
znakom biti pobjednik).
Sisaka kovnica oko 350.
RIC VIII 282.
moda su vjerovali i u posebnu mo samih zapisanih rijei.

U odreenom obliku zapisi su spojivi s kranskim uvjerenjem, pa ak
mogu i poticati religioznost, no kako njihova upotreba lako prelazi u pretjeranost i magiju, Crkva ih je uvijek eljela imati pod nadzorom. Iz nekih tekstova
sv. Jeronima moglo bi se zakljuiti da su u njegovo vrijeme zapise nosili i
krani. Odatle Jeronimovo tumaenje navedenog retka Matejeva evanelja:
Jao nama bijednima na koje prijeoe mane farizejske. Odbacivi noenje
zapisa, Jeronim je i svojim suvremenicima pokuao protumaiti simboliku
svetopisamskog teksta objanjavajui kako se Mojsijeve rijei ne odnose na
stvarno noenje zapisanih Bojih odredaba, ve su one u ruci da bi ih se djelotvorno izvrilo, a pred oima ih je trajno potrebno imati da bi se o njima
razmiljalo danju i nou.35
I kristogram na Konstantinovoj kacigi ili labaru moe se promatrati u ulozi zapisa (filakterija).36 Ne moe se, meutim, sa sigurnou utvrditi koliko
je kristogram Konstantinu bio pred oima da bi, prema jeronimovoj uputi,
razmiljao o Kristu, koliko da bi politiki pridobio Kristove sljedbenike, a
koliko je u njemu vidio maginu mo koja mu moe donijeti pobjedu. Moe
se, razlono, pretpostaviti da je sisaka kovnica iskovala kacigu s monogramom nakon to je Konstantin takvu kacigu zaista nosio na glavi, kao to su
idovi nosili filakterije. To se ak ini u skaldu s navodnom ugradnjom avla
s Kristova kria u Konstantinovu carsku krunu, o emu opirnije u sljedeem
podnaslovu.
Konstantinov primjer slijedili su i ostali carevi pa se kristogram i zapisi
religioznog sadraja esto pojavljuju na novcu od antikih novia do amerikog dolara, iako je s vremenom pobono uvjerenje u potpunosti zamijenila
Gelzer, Michael Lurje, Christoph Schublin), Stuttgart Leipzig Teubner, 1999; P. gubeRIna,
tabella plumbea Sisciensis, Nastavni vjesnik, 15 (1936/1937), 4-12.
35hIeRonymus, Commentariorum in Evangelium Matthaei, 4, 23 vers. 6 [Patrologia Latina,
26, 168].
36 Usp. mIchaIl a. bojcov, Der heilige Kranz und der heilige Pferdezaum des Kaisers
Konstantin und des Bischofs ambrosius, Frhmittelalterlichen Studien, 42 (2008), 68.
321
promidba. U svakom sluaju,

prema Fortisovu svjedoanstvu, rimski, bizantski, mletaki
novii s Kristovim monogramom i kriem, kao i ugarski s
likom Blaene Djevice Marije,
jo su u XVIII. st. bili drag
dar i ljudima i enama u Morlakoj kojima su pripisivali
moi protiv razliitih bolesti.37
Da bi Kristovo ime bilo
Uljanice s kristogramom iz Potravlja i nepoznatog kranima trajno pred oima,
posluio je jo jedan predmet.
nalazita (Franjevaki muzej Sinj)
Bila je to svjetiljka. Krist je o
svjetiljci govorio u prispodobi, a starac imun Krista je nazvao svjetlom na
prosvijetljenje naroda (Lk 2, 32). Zato je svjetiljka bila idealna za postavljanje
kristograma. Neke su pronaene i na irem podruju Zagore.38 A skraeni zapis na svjetiljci vjerojatno se moe promatrati kao vrsta kranskog
zapisa (filakterija).
Na jednoj olovnoj ploici pronaenoj nedaleko od Trogira, iz IV.-VI. stoljea, tipian je zapis koji odaje zanimljivo puko shvaanje svijeta nastanjenog nevidljivim biima, demonima i anelima koji utjeu na prirodu i ljude.
In nom(ine) d(omi)ni Jeso Cri[s]ti denontio tibi inmondissime spirete tartaruce, quem angelus Gabriel
de catenis igneis religa[vit],
qui habet dece[m] milia barbar..,
post resurrectione uinist[i]
in Galilea, ibi te ordinauit, [ut]
siluestria loca, collemontia op
ut ne hominebus [frig]ore
teneres, aut tu ne demum
grandene nuoceres. Uede ergo,
inmondissime spirete tartaruce,
37 Alberto
U ime Gospodina Isusa Krista,

optuujem te najneistiji due Tartarijele
(Paklenko),
kojega je aneo Gabrijel
lancima ognjenim svezao,
koji ima 10.000 barbaruha (prljavaca),
kad si poslije uskrsnuca doao
u Galileju, ondje ti je naredio [Isus]
da se nastani u umovitim mjestima,
brdima i gorama, nareujem ti da
ljudima ne kodi [mrazom] niti pak
krupom. Gledaj dakle najneistiji due
Tartarijele, da gdjegod ime Gospodnje
Fortis, Put po Dalmaciji (pr. Josip Bratuli), Zagreb 1984, 45. Nije iskljuena
mogunost da je po tom i svaki novi imao simboliko znaenje pa su u nedostatku novia
s pobonim likom i natpisom uz pokojnika moda stavljali i obine novie. Vidjeti lanak:
eljko Demo, Nekoliko misli i opaaja o pogrebnim obiajima i sahranjivanju na groblju
Drinovci-Greblje, u ovom zborniku.
38 Vidjeti lanak: Vinka Bubi, Prikazi na kasnoantikim svjetiljkama s podruja Zagore u
Arheolokom muzeju u Splitu, u ovom zborniku.
322
ut ubiconqua nomen d(omi)ni audiueres

uel scriptura cognoueres, non
uje ili spazi zapis, da ne
ubi uelles n[o]cere;

[a]nte, habes Jordajnis fluuio,
[q]uem transire n[on] potuisti;
[r]equesitus qu[a]r[e t]ransire non
[p]otuisti, dixisti, quia ibi ign[is]
[a]ra[n]ea ignefera corret; et ubiconqua semper tib[i] ignis ar[a]nea
[i]gnefera c[or]rat, denontio tibi
[pe]r domino meum. Caue te!
kodi gdje bi htio.

Ima pred sobom rijeku Jordan,
koju nisi mogao prijei;
upitan, zato je nisi mogao prijei kazao
si, jer ondje tee vatra, pauina ognjena.
Neka ti vatra, pauina ognjena svuda
tee, nareujem ti u ime Gospodina
mojega! Pazi se!
O ploici je pisano vie puta, no zasluuje da se na nju osvrne ponovno

s novim pretpostavkama. Tekst je na hrvatski preveo Miho Barada, iji je
prijevod donesen i u ovom tekstu uz male preinake oznaene kosim slovima.39
Tartaruce Barada prevodi due pakleni, oito prema rijei tartarus, podzemlje.
Usporedi li se ime Tartaruce s tekstom zaklinjanja iz Adrumetuma u kojem je
navedeno grko ime u vokativu , slinost je oita. Ali to ta rije
oznaava? Je li rije o vlastitom imenu ili o slubi? Ne ulazei u zamrenu
analizu tekstova, ovdje je dovoljno spomenuti kako se pojam koristi pri opisu
htonskih sila, tj. boanstava podzemlja u grkoj mitologiji i demona u gnostikim tekstovima.40 U Pavlovoj apokalipsi Tartaruhos se naziva predstojnikom anela za kanjavanje, a prema apokrifnom Bartolomejevu evanelju
identian je Sotoni ( ).41 A
tog Tartaruhosa (prljavog zloduha) prema trogirskoj ploici protjerao je Krist
preko Jordana, to je zapravo granica obeane zemlje (Br 34, 12; Pnz 3, 17; J
15, 5; 22, 25), slikovito reeno, zajednice Kristovih izabranika.42
Tekst zapisa jamano sadrajno ovisi o Talmudu, to je vidljivo iz navodnog razgovora cara Hadrijana i rabija Joue ben Chananyaha:
Vi drite da jedna eta anela uzdaje Bogu molitve samo jednom i da on
svaki dan stvara novu etu anela koji pred njim pjevaju i potom nestaju?
39Crte transkribirane ploice: ime Ljubi, O jednom spomeniku rimsko-kranske dobe
skoro nadjenom u okolici trogirskoj u Dalmaciji; Dometak k izjasnenju trogirske olovne ploe,
Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 1 (1870) 147-153, 228-230.
40 Augustus Audollent, Defixionum tabellae, quotquot innotuerunt: tam in Graecis
Orientis quam in totius Occidentis praeter Atticas in Corpore inscriptionum Aticarum editas,
Paris 1904, 409; Fritz Pradel, Griechische und sditalienische Gebete, Beschvrungen und
Rezepte des Mittelalters, Giessen 1907, 311.
41 Navod prema Wolfgangu Fauthu, Dardaniel (PGM LXII 1216), Zeitschrift fr
Papyrologie und Epigraphik, 98 (1993), 70.
42 Usp. takoer Fritz Pradel, Griechische und sditalienische Gebete, Beschvrungen und
Rezepte des Mittelalters, Giessen 1907, 103-104 (355-356)
323
Tabella plumbea Traguriensis (precrt, Ljubi, Dometak, 228-230)

Tako je! A kamo odlaze? Tamo gdje su i stvoreni A odakle su stvoreni
Iz ognjene rijeke. [Dn 7, 10] A kakva je ognjena rijeka? Kao Jordan
koji tee neprestano dan i no. Odakle istjee? Iz znoja [etiriju] bia [tj.
kerubina] koji se cijedi dok podravaju prijestolje Svetoga, neka je blagoslovljen. (Genesis Rabbah 78, 1)43
Ako je drugo ime za Sotonu, tj. Satana, zanimljivo je da

Sotona nije u borbi s anelom Mihaelom (Otkr 12, 7-9), ve ga zaklinjalac
prikazuje u borbi s Gabrijelom (junakom Bojim). Barada rije barbar transkribira malim slovom i prevodi jednostavno rijeju duh obrazlaui u biljeci
da je rije o zlom duhu i navodi nekoliko slinih vlastitih imena za razliite
duhove.44
Prema povjesniarima religija, udvostrueni slogovi kao tartar, dardar
i barbar magijski su sastavni dijelovi ispred imena bogova i anela.45 Rije
bi se moda mogla shvatiti i prema Petrovoj poslanici (2 Pt 2, 22) u kojoj
on koristi uzreicu kako se okupana svinja vraa valjanju u blatu (
[] ). I Epifanije naziva zloduha
43
Hrvatski tekst prema engleskom prijevodu Abrahama Cohena, Everymans Talmud: The
Major Teachings of the Rabbinic Sages, London New York, 1949. 48.
44 Miho Barada, Tabella plumbea Traguriensis, Vjesnik hrvatskog arheolokog drutva, N.
S. 16 (1935), 12-13.
45 Wolfgang Fauth, Dardaniel (PGM LXII 1216), Zeitschrift fr Papyrologie und
Epigraphik, 98 (1993) 67.
324
Kri iz Niskoga VI. st. (Franjevaki muzej Sinj) i Glavice IX. stoljee (Petrinec, str. 14, 15). Usp. s ovim krievima slike krieva na
poivalima koji pokazuju stoljetni slinost izrade.
neistim duhom, ali on koristi rije 46 pa bi se iz teksta olovne

ploice moglo shvatiti kako Tartaruhos ima 10 000 prljavih zloduha. To bi
znailo da se pojam istoga znaenja prevodio razliito. A takav zakljuak navodi na to da tekst ima veze s koptskim tekstovima u kojima se spominje
Barbaruhos.47 Da je neka veza egipatskog kranstva s Dalmacijom postojala
pokazatelj su i moi ili relikvije dodirom (ex contactu) kao ampule s uljem s
groba sv. Menasa koje su se iz Egipta irile i po Dalmaciji. Samo je pitanje
nije li netko, poput ampula, donio sa sobom iz Egipta i ovaj zapis koji se sadrajno bolje povezuje uz nae nego uz egipatsko tlo.
Novi narodi, zvani barbarski, koji su u vrijeme seobe proli i dananjim
hrvatskim podrujem, unitili su rimsku kulturu, a na njihovu ratnom pohodu
pale su u ruevine i crkve.48 Nakon pokrtavanja Hrvata broj zapisa vjerojatno
se smanjuje. Djelomice zbog nepismenosti naroda, a djelomice moda i zato
to crkveni ljudi nisu rado na njih gledali.
Zapise sve vie zamjenjuje kri kao simbol spasenja, koji postaje glavno
obiljeje kulta. Budui da je on simbol koji govori i o vjerovanju umrlih, nije
Epiphanius, Precatio et exorcismus ad immundum spiritum ejicidendum [J.-P.
Migne, Patrologiae cursus completus, Series Graeca 43, Paris, 1864, 537].
47 Angelicus M. Kropp, Ausgewhlte koptische Zaubertexte, Bruxeles 1931, 2,
17; Fauth, Dardaniel, 67 i 70; Simone Michel, Die Magischen Gemmen: zu Bildern und
46
Zauberformeln auf geschnittenen Steinen der Antike und Neuzeit, Berlin 2004, 111.
48 Usp. Hieronymus, Epistola LX, 16, [J.-P. Migne, Patrologiae cursus completus, Series
latina 22, Paris, 1877, 600]; Vicko Kapitanovi, Rimski ilirik u kranskoj knjievnosti, Split
2006, 49.
325
bilo nuno da bude vidljiv pa je ponekad uklesavan u grobne ploe uz tijelo pokojnika, kao primjerice na ranosrednjovjekovnome hrvatskom
groblju u Glavicama kod Sinja.49 U kasnijem
razdoblju, kada se doivljava gospodarski uspon, naroito od vremena Ludovika Anuvinca,
krievi se vide izvana na nadgrobnim ploama,50
a neto kasnije se na vie mjesta uzdiu i veliki
teki krievi na obzidanim sanducima grobova
(Vise/Braevi, Neori, Koprivno).51 Zanimljivo bi bilo ustanoviti odnos krieva, upisivanih u
grobovima kod glave i nogu pokojnika, sa sakramentom bolesnikog (posljednjeg) pomazanja u
kojem se bolesniku stavljalo bolesniko ulje u Svojevrstan zapis. ucrtani kri na blagoslovu sv.
obliku kria na elo i noge i njihov utjecaj na
Franje bratu Leonu
obiljeavanje poivala (mirila, biliga). Posebnu
pozornost privlae rascvjetani krievi od spomenutih krieva u Glavicama pa
do krieva koji se mogu vidjeti i na poivalima. Cvijet iz korjena Jiajeva,52
Isus Krist, koji je svojim uskrsnuem pobijedio smrt i osigurao vjernima vjeni ivot, bio je dovoljno nadahnue da Kristovi sljedbenici upravo takvim
rascvjetanim kriem simboliziraju pobjedu ivota nad smru i radosno i sretno uivanje vjenoga ivota. Ti cvijetovi se mogu razabrati i u takozvanim
"arama" na mirilima u Starigradu-Paklenici koje neodoljivo podsjeaju na latice rascvjetanog kria sa Sisinova zapisa koji vjerojatno potjee sa zadarskog
podruja. U simbolici kria, tj. okretanju pokojnika prema etiri strane svijeta,
kao zatiti od zloduha, ini se da treba promatrati i folklorne iskaze o okretanju pokojnika da bi im se zavrtjelo, da se kao vukodlaci ne znaju povratiti kui.
U skladu sa shvaanjem kria kao mone obrane postaje jasnije i neizostavno stavljanje znaka kria u zapisma koji se ire sa irenjem pismenosti.
Jedan od takvih je i chartula (pergamena) koju je sv. Franjo dao bratu Leonu
s ispisanim blagoslovom i ucrtanim kriem.
Prema legendi koju je pribiljeio Jean Rigauld ( 1323.), nekoj eni u
portugalskom gradiu Santarmu, koja nije vidjela izlaz iz problema pa je
pomiljala na samoubojstvo, to je u ono vrijeme oito shvaeno kao napasto49 Maja Petrinec, Glavice, Konjsko, Tugare starohrvatska groblja, SplitSinj 2006, 14-16.
50 Ljubomir Gudelj, Ruevine crkve sv. Ivana u Uzdolju kod Knina, Starohrvatska prosvjeta,
32 (205), 60 i 74.
51 Hrvoje Gjurain, Zatitna arheoloka istraivanja u selu Koprivno sjeveroistono od
Klisa, Starohrvatska prosvjeta, 32 (205), 180.
52 Latinski tekst glasi: "et flos de radice eius ascendet" (Iz 11, 1)
326
vanje zloduha, sv. Antun Padovanski dao je komadi pergamene s rijeima iz

Svetog pisma: Lav iz plemena Judina, korijen Davidov, on e otvoriti knjigu
i sedam peata njezinih (Ot 5, 5). Pouzdanjem u Krista to, slikovito reeno,
zaarano stanje sa sedam peata otvoreno je i ena je nala izlaz iz svojih nevolja. Knjiga udesa sv. Antuna donosi izmijenjen tekst, vjerojtano iz nekoga
onodobnog rituala: Ecce crucem Domini! Fugite partes adversae! Vicit Leo
de tribu Iuda, radix David! Alleluia! (Evo kria Gospodnjeg, bjeite neprijateljske sile. Pobijedio je Lav iz Judina plemena, Davidov potomak! Aleluja.),
a taj je tekst nakon toga postao poznat kao blagoslov i zapis sv. Antuna.53
Monogram Kristova imena, kao znak iskazivanja aenja, ali i zatite,
pod utjecajem franjevaca, naroito Bernardina Sijenskoga, uklesavan je esto
umjesto kria na zidove kua, posebno nad vrata. Papa Martin V. nadodao mu
je kri, a isusovci su ga preoblikovali u svoj grb.
Monogram Isusova imena u Kruievoj i krievi, znakovi vjere i zatite, nad ulazima
u Domaldovoj i Bulievoj ulici u Splitu
ini se kako je glas o udotvornoj moi zapisa pripomogao njihovu irenju u kasnom srednjem vijeku. I dok su Europom kolali teoloki ispravni
zapisi, bilo ih je i teoloki sumnjivih i magijskih.54 Dalmatinski statuti spominju magiju koju su strogo kanjavali55 pa se moe logino zakljuiti da su
postojali i zapisi. Neki od njih mogu se nai u ve spominjanim glagoljskim
53Jean Rigauld, Vita Beati Antonii, c. 10, 3. [La vie de saint Antoine de Padoue (ed.
Ferdinand-Marie dAraules), Bordeaux Brive 1899, 153-156]; Liber miraculorum, c. 6. n. 5354. [Acta sanctorum Iunii, tom 2, Antverpiae 1698 <Bruxelles, 1969>, 736]. Izmijenjeni tekst
vjerojatno je nastao pod utjecajem sakramentara.
54 Neki su zapisani u Codexu Gigasu, a da su sluili upravo kao zapis svjedoi uputa na
kraju jednoga teksta: Duas cartulas fac, unam ad aurem liga, aliam in manu sinistra tene.
(Uini dvije kartice, jednu privei za uho, a drugu dri u desnoj ruci.) vedska nacionalna
knjinica, Codex Gigas. http://www.kb.se/codex-gigas/eng/Long/texter/excorsism/Translationof-the-conjurations/
55 Item statutum et ordinatum est, quod nulla persona presumat facere artes magicales vel
herabarias nec operam det ad predicta facienda. Et qui contrafecerit igne comburetur []
Splitski statut l. 87. Slino i Trogirski statut, II, 26; ibenski statut, VI, 32; Skradinski statut,
76.
327
Kri sa zapisom sv. Sisina u izvornom obliku i preslovljenom crteu
rukopisima druge polovice XV. st. iz okolice Zadra, kao Zapis od b grla ili
Molitva sv. Avgustina, a ko ju gdo prote ili pisanu pri sebi nosi, vrag nemu
nauditi ne more te drugi zapisi namijenjeni bolesnicima, da ih nose ili da
budu u njihovoj postelji. Jedan od zanimljivijih zapisa je bez sumnje sauvan u Codexu Slav. XI. Vatikanske knjinice iz XV. stoljea s legendom o sv.
Sisinu. U legendi avao nabraja svoj rod: vitja, mora, edrotica, vihrnica.
Zanimljivo je kako autor, donosei tri teksta zaklinjanja, izjednauje zaklinjanje (besedi) i zapis (pisanie) istiui njegovu uinkovitost protv svih demona,
vila i protiv mjeseca koji moe nakoditi djeci, te tako i vile stavlja u kodljiva bia, ukoliko se pod vilama ne razumiju vilenjaci (u nekim krajevima ne
postoji rije vjetac). Jednako je tako zanimljivo da je uz ovaj relativno stari
zapis donesen i crte ovjenanog kria (crux coronata) u ijoj je pozadini
cvijet rue (?), a u vijencu i na laticama cvijeta imena Bojih svojstava, triju
maga i etiriju evanelista.56
Iako je itav zapis pisan glagoljicom, rijei su zapravo iz triju jezika. Imena evanelista i maga pisana su u hrvatskom obliku, Boji nazivi i atributi,
kao to je uobiajeno u tekstovima zaklinjanja, u grkom ili latinskom obliku. Upravo latinski nazivi za Boga (rex, pater, imortalis, sanctus omnipotens)
navode na pomisao o utjecaju latinskih predloaka na ovaj glagoljski zapis
potekao iz grkih apokrifa i zapisa kakvim su se sluili i pravoslavni vjernici.57
56 Ivan
Mileti, Hrvatska glagolska bibliografija, Starine JAZU, 33 (1911), 191-192, 199200; Marija Pantelic, Hrvatskoglagoljski amulet tipa Sisin i Mihael, Slovo, 23 (1973) 161-205.
57 O staroslavenskom zapisu iz Rumunjske u kojem se spominje sv. Sisin, vjerojatno iz XIII.
st., usp. Stjepan Ivi, Zapretenije dijavola. Uvod napisao i za tisak priredio Josip Vrana, Rad
JAZU, knj. 348, Zagreb 1967, 5-26
328
antunov zapis uvrten je

u gotovo sve egzorcizme, a
papa Siksto v. dao ga je uklesati na postolje obeliska iiji
vrh kruni kri pobjede na Trgu
sv. Petra u Rimu. Kao dio molitvenih tekstova uvrten je i
u slubeni Rituale Romanum,
koji je dao prirediti papa Pavao v., i u kasnije obrednike.
Kako u Ritualu rimskom
Obelisk na Trgu sv. Petra u Rimu sa zapisom
nije bilo spomena o zapisima,
Antuna Padovanskoga
a ljude je obuzimao strah od
zloduha, tako su neki pretjerano revni teolozi sastavljali vlastite egzorcizme
koji su mogli posluiti i za zapise. Spominjana menghieva knjiga Flagellum
daemonum (1589.) sauvana i u Franjevakoj knjinici u Makarskoj, meu
ostalim donosi zaklinjanje papira na kojem je trebalo ispisati breve, odnosno
zapis. U djelu su i kratke upute o obliku zapisa, nainu upisivanja i uputa da
se objesi o vrat ili stavi na bolesno mjesto. Zapisi su popraeni s vie ili manje
upisanih krieva. a slova skraenoga natpisa s Kristova kria napisana su u
obliku kria. 58 Zapisi su uskoro s papira preli i na ucrtane krieve na samom
papiru, kakav se moe vidjeti s antunovim zapisom u
djelu antonija Stampe Fuga
Satanae (Bijeg Sotone),59 a
kasnije i na kriie i medaljice.
Preveliko davanje znaenja obredu, kao da je molitva bez njega nevaljana, i
stavljanje tamjana i mirte u
zlatne kutijice (darovi maga
novoroenom Kristu), uz zapis, inili su molitvu pomalo
magijom. mengusova knjiga Zapis sv. Antuna (Fuga Satanae, 105) i sv. Zaharije
(azma)
4. oujka 1709. stavljena je
58 gIRolamo menghI, Flagellum daemonum seu exorcismi terribiles potentissimi et efficaces
remediaque probatissima ad malignos spiritus expellendos, Bononiae 1589, 244-256.
59 PetrUs antoniUs stamPa, Fuga Satanae, exorcismus ex sacrarum litterarum fontibus,
pioque sacros[anctae] Eccesiae instituto exhaustus, Lugduni 1618. 105.
v. kapItanovI, Zaklinjanja, zapisi i svete moi
329
Privjesci ili zapisovnice u kojima su noeni zapisi, bakreni iz Proloca (Gudelj, 2006,
136) i srebrni s pozlatom iz zbirke fra arka Maretia (lice i nalije)
na Popis zabranjenih knjiga,60 ali zapisi su preivjeli. Dapae, prema imenima trojice franjevaca, koji su se sluili Mengusovim djelom, ini se da su
franjevci barem neke molitve koje nisu bile osuene koristili i u XVIII., a
moda i XIX. stoljeu.61 Ipak, nakon zabrane u Zagori su se, ini se, upotrebljavale Sannigova Collectio absolutionum i knjiice domaih autora. a upravo Sanning navodi upute za zapis kao sprjeavajue i oslobaajue sredstvo
od demona i njihovih pripadnika koji uznemiravaju i napadaju ljude i stoku i
ugroavaju njihove domove. Navodi tekst za blagoslov papira uz uputu da se
pokropi u obliku kria, uzme zaklinjane soli i voska uskrsne svijee ili druge
blagoslovljene tvari i s blagoslovljenim papirom kao zapis ovjesi bolesnom o
vrat ili stavi na bolesno mjesto te e se bolesnik osloboditi bolesti ili e sauvati Boju milost.62
Iz poznatih podataka moe se zakljuiti da dalmatinsko zaobalje nije gotovo nikada dovoljno pastorizirano. Stanje se pogoralo provalama Osmanlija
u zaobalje, naroito njihovim osvajanjem primorja juno od Cetine, i ovisnosti o njima juno od rnovnice. Izuzev Poljica, Zabiokovlja i podruja blie
samostanima, krani su ponekad vidjeli sveenika tek nakon nekoliko mjeseci. Pouku o kranskoj vjeri prenosili su uglavnom roditelji preko pukih molitvica. Pa i kad je unutranjost Dalmacije pripala veneciji, premda su pomalo
ureene upe, lijenik je zalazio u unutranjost jedino moda s vojskom ili
pri pojavi kuge kada je trebalo uspostaviti sanitarni kordon. Bilo je, naravno,
i toga da se u tim molitvicama molilo i za zdravlje jer je pravo ozdravljenje
due i tijela, kako se redovito govorilo, davao Bog komu se utjecalo ivom
vjerom i odanom duom.
60
Indeks librorum prohibitorum usque ad totum mensem martii 1717, regnante Clemente
XI, Romae 1717, 174.
61 Knjigom su se sluili: fra Ivan Turi, umro ( 1751.), fra Stipan ovi ( 1849.) i aneo
Matutinovi ( 1878.). I etiri tiskana zapisa, nalijepljena u knjizi, iz kasnijega su vremena,
vjerojatno XVIII. stoljea.
62 sannIg, Collectio benedictionum, 214-217.
330
Hrvatska u religioznim shvaanjima nije bila osamljena. Uostalom, velik

broj hrvatskog sveenstva s podruja
pod kranskim vladarima kolovao se
na Zapadu, a franjevci s osmanlijskog
podruja iskljuivo, ponajvie njih u Italiji. Slino se nastavilo i nakon pobjede
nad Osmanlijama sve do diobe prostrane
franjevake provincije koja je sezala od
Budima do Jadrana. Zbog toga je i razumljivo kako su njihove tiskane knjiice
Zapis od mlika (XVIII. st.)
zaklinjanja, zapisi i molitve pristizali ponajvie iz Italije i sa Zapada.63 Odatle su, naroito iz Rima, stizale i tisue
medaljica koje, zbog podsjeanja na novac s religioznim likovima (numisma)
dobivaju naziv numismata sacra, a kasnije prema metalu, medaljice. Zbog
svoje praktinosti, s vremenom e u potpunosti potisnuti zapise.64
upnici koji nisu imali, niti su mogli dijeliti, medaljice dijelili su zapise
ne videi u njima nita nedoputeno, s obzirom na to da su tekstovi preuzimani iz Svetog pisma i obrednika pa su ih shvaali kao blagoslovine, a tako
su i nazivani u prirunim knjigama. Premda se u njima uglavnom koristi rije
blagoslov, a rije zapis je rijetka, moe se pretpostaviti da je gotovo svaki
obrazac blagoslova mogao posluiti kao zapis. Zanimljivo je napomenuti da
na Zapisu od mlika u latinskom podnaslovu stoji rije Benedictio (Blagoslov),
a fra Bonaventura Stjepan Bori gotovo je uz svaki naslov blagoslova Vladmirovieve knjiice Benedictiones nadodao rukom hrvatski naslov koji zapoinje rijeju zapis. 65 A zapisima i blagoslovima pie poetkom XIX. stoljea
63
Iste molitve moemo nai i u Ugarskoj. Usp. Jnos Svai, Ksei licencitusok,
szentemberek, Devotio Hungarorum. Fontes Religionis Popularis Hungaricae, 1 (1994), 17.
64 Sam makarski biskup Blakovi, prema izvjetaju iz 1636., podijelio je na podruju
Makarske i Duvanjske biskupije, te ukljuujui i upu Cetinu, na tisue udotvornih medaljica.
Slavko Kovai, Iz povijesti Makarske biskupije (posebni otisci), Split 1999, 81-87.
65 Obrasci blagoslova ponekad su samo proieni tekstovi kakvi su se nalazili i u
zabranjenoj Menghievoj knjizi Flagellum daemonum. Umjesto Coniuratio cartae (Zaklinjanje
karte) u spomenutim prirunicima naveden je naslov Blagoslov karte na koju se upiu rii
Boje [] za nosit ji sobom, oli obisit ji o vratu muenoga od (h)udobe. (Pokripglyenie, 1705,
349; 1800, 219.). Sannigova Collectio benedictionum koja se koristila i u Zagori i dalje je
koristila izraz coinuratio cartae. Vladmirovi navodi samo dva zapisa s hrvatskim naslovom:
Zapis protiva arima i svakoj drugoj naudi i Zapis protiva munji, gradu i gromu za kue i
batine (str. 3-14 i 58-59) te est tekstova pod istoznanim naslovom Breve (44-48). Na zapis
upuuju i naslovi: Seguono le benedizioni da portarsi adosso dagli infermi (10) i Efficacissima
devotio secum portanda (48). Bori je knjiici nadodao: Naisnaniji zapis eni koja ne more
zaet i tri zapisa eni za imat mlika. U Menghievoj knjizi Flagellum daemonum u Makarskoj
nalijepljeni su zapisi: 1. Zapis od poganice i drugih bolesti; 2. Zapis dici od plaa i strah; 3.
331
splitski upravitelj Reha Morlaci (Vlaji) slue se u svim prilikama i cijene ih

kao potpuno uinkovite u bilo kojem sluaju.66
Iako su zapise redovito davali sveenici, od Zoriia i Filipovia se doznaje da su ih pisali i laici. Osim to njihovi zapisi nisu odgovarali crkvenim
molitvama, dogodilo se pie Zorii da su ovaki uzimali po peticu za
zapis.67 Bilo je i sveenika koji su iz zapisa izvlaili nedoputenu dobit, istie
Fortis, ili su i sami podravali vjernike u zabludi. Rehin opis obreda koje su
vrili ti sveenici i postavljanje zapisa uz dovratnike kue68 potkrepljuju vjerodostojnost njegova iskaza. Teko se, meutim, sloiti s Fortisom da su zapisi, barem s obzirom na sadraj, ako je suditi po sauvanim tiskanim djelima
odobrenim od inkvizicije, bili praznovjerni.69 Praznovjernim su mogli postati
pridavanjem magine moi zapisu umjesto pouzdanju u Boga na kojega je
zapis upuivao.
Uz dva teksta Vladmirovi donosi crte kria. Uz prvi jednostavni kri
(str. 17) nema naslova i vjerojatno je rije o zapisu ili se tekst mogao upotrijebiti kao zapis. Drugi je dvostruki kri s dvije grede (crux gemina) poznat i
kao kri iz Caravace, zapravo jeruzalemski patrijarhalni kri, prema legendi
udesno prenesen u Caravacu,70 iznad kojega je natpis Zapis protiva munji,
Zapis mladenac zaarani da se ne sastanu; 4. Breve contro il dolor di capo, a u knjiici Luke
Vladmirovia: Zapis od mlika. Moe iznenaditi kako Terzi i Pavlovi savjetuju zapis protiv (h)
udobe uiti u jaku od aljine, ali da ne zna bolesnik. Razlog nije magijski, nego nahodi se da
se mnogi mame, a nisu mueni od djavla, nego li od svoga vratva (Pokripglyenie, 1705, 351;
1800, 220. Usp. i Zakletve koje se ine kad se oe znati je li koji muen od [h]udobe, 1705,
369; 1800, 231). esto se uje i pie kako osobe nisu znale to pie u zapisima. To je samo
djelomino istina, ukoliko su zapisi pisani latinskim pa ih puk nije razumio ili su ih pisali krani
skloni magiji. Zapisi, barem oni koje su pisali sveenici, bili su javne molitve, svima dostupne i
redovito su preuzimane iz objavljenih i od crkvene inkvizicije odobrenih knjiga, a glavna im je
uloga bila pobuditi pouzdanje u Boje milosre. Pouzdavati se, naprotiv, u maginu mo stvar
je brez pametna, pisao je Zorii, pouavajui ispovjednike kako postupati s pokornicima.
66 Morovi, Izvjetaj, 249. I brevetti [] e le benedizioni si usano da Morlacchi in ogni
occorenza e si stimano di tuttta erfficacia in qualunque incontro.
67 Mate Zorii, Uprava mnogo korisna ispovidnika, Mleci 1781, 64. Filipovi takoer
govori o arovnicima i ljekarima koji su davali zapise i navodi kako je i osobno imao u ruci
zapis nekoga mladia koji se njime hvalio. Taj udni dvosmisleni zapis na latinskom, koji se
moe protumaiti i kao kletva onome tko je nosio zapis, vjerojatnije je kletva uroniku koji je
prouzrokovao bolest. Usp. Filipovi, Pripovidagnie II, 194.
68Morovi, Izvjetaj, 248.
69 Alberto Fortis, Put po Dalmaciji, Zagreb, 1984. 45. Morovi, Izvjetaj, 248. O
praznovjerjima u Dalmaciji vidi: I. Lovri, Biljeke, 189-210; Kati, Povijesni podaci,
315; Luka Tomaevi, Splitska nadbiskupija u XVIII. stoljeu, U slubi ovjeka. Zbornik
nadbiskupa-metropolite dr. Frane Frania, Split 1987, 453; Luka Tomaevi, Izmeu zemlje
i neba, Sinj 2000, 149-157;
70 Na Caravacu upuuje, uz sliku kria i zapis, objanjenje na talijanskom: Ovaj kri su
udotvorno prenijeli aneli u jedan grad Granadskog Kraljevstva. Gotovo u isto vrijeme kada
332
Dvostruki krievi u prirunicima sa zapisma sv. Antuna (Vladmirovi, 58), i Zaharije

(Sannig, 18) te zapisi na kriu. sv. Zaharije( azma) i Benedikta (Prozorje)
gradu i gromu za kue i batine, a na kriu se nalazi cjelovit zapis sv. antuna
Padovanskoga. u cijelosti ili s kraticama, zapis se mogao upisati na svaki
kri pa su se i krievi esto nazivali prema zapisima: sv. ante, Zaharijin ili sv.
Benedikta.
Dvostruki kri, zbog svoje vee ispisne povrine, bio je prikladniji za zapise od jednostavnoga kria. Kako su i dvostruki krievi esto bili maleni za
ponekad dugake tekstove zapisa, a osobe su ih ionako esto znale napamet,
nekada su molitve pisane poetnim slovima rijei ili reenice. I dok se kratki
zapis sv. antuna uglavnom zapisivao u cjelovitom obliku (sl. str. 16 ili gore
lijevo), dva zapisa sv. Zaharije i sv. Benedikta uglavnom su svedeni na kratice.
Zaharijin kri nastao je upisivanjem slova navodnog zapisa sv. Zaharije,
koritenog takoer navodno 1547. kao zatita od kuge na Tridentskom saboru, nakon ega se posebno proirio po srednjoj Europi. Zapis je sadravao
vie kriia i poetna slova reenica iz Svetog pisma proirivana zazivima za
Boju pomo protiv kuge, po uzoru na liturgijski trop pa je i sam kri na koji
su slova upisivana postao svojevrstan zapis. 71 U Hrvatskoj je pronaeno vie
legenda pripisuje zapis sv. antunu Padovanskom, pojavljuje se legenda prema kojoj su dva
anela prenijela prsni kri jeruzalemskoga patrijarha, u kojem se nalazio komadi Krstova
kria, u panjolski gradi Caravacu (1228/29), ijem je nazivu poslije toga pridodano de la
Cruz (tj. Caravaca od kria). Opirnije o legendi belaj, Interpretiranje, 277, bilj. 19. Crux
gemina hrvatski je redovito nazivan dvostrukim kriem pa mi se ini suvinim uvoditi
tipologiju kria iz Caravace koji ne dodaje nikakvu razliku dvostrukom kriu, tim vie to i u
Dubrovniku postoje moi sv. kria izraene u obliku dvostrukog kria mnogo prije Caravace.
usp. vInIcIje b. lupIs, Starotheca di gerusalemmme u Dubrovniku, Starohrvatska prosvjeta,
III. S.,39 (2012), 183-192.
71 Djelce Geistlicher Schild, Mayntz, 1647., koje donosi legendarnu povijest toga zapisa, ne
spominje kri, ve samo slova za noenje protiv kuge (Buchstaben gegen die Pest zu tragen):
333
Benedikt odbija zloduha koji mu nudi au uitaka (Metten, 1414./15.)

Sveti kri neka mi bude svjetlo. Neka mi pakleni zmaj ne bude voa. // Odstupi, Sotono. Nikad
mi ne savjetuj poroke. / Zlo je to nalijeva. Sama popij otrove.
dvostrukih krieva, jedan i u Riinicama, sjeverno od Solina, ali Zaharijini su

zapisi na njima rijetki (azma).72
Benediktov zapis redovito je pisan kraticama: VRS NSMV SMQL IVB. CS
SML. NDSMD. CSPB (na kriu desno). Zapis je vezan uz opatiju Metten u Bavarskoj u kojoj se toboe nalazio kri sa zagonetnim natpisom zbog kojega zlodusi navodno nisu mogli nakoditi samostanu. Natpis je bilo mogue odgonetnuti tek po crteu u jednom rukopisu istog samostana pisanom poetkom XV.
stoljea, danas u Bavarskoj knjinici u Mnchenu (na slici).73 Odatle je natpis
Z. D.I.A. B.I.Z. S.A.B. Z.H.G.F. B.F.R.S. Isto i u kasnijim izdanjima, Maynz [1705
i 1841?], 18-19. Razrjeenje kratica zapisa moe se nai na internetskim stranicama ili u
lancima: Ana Azinovi Bebek: Hodoasnici iz azme u 17. i 18. stoljeu, Vjesnik Arheolokog
muzeja u Zagrebu, 40 (2007), 397; Ana Azinovi Bebek - Tajana Plee, Arheoloka istraivanja
unutranjosti kapele sv. Petra u Novom Mjestu, Cris, 11 (2009), 11. Alfonso Burgio, Dizionario
Delle Superstizioni, Come difendersi da malocchio iettatura contagio e sventura, Roma 1992,
279.
72 Ana Azinovic Bebek, Krizevi u novovjekovnim grobovima zupne crkve sv. Marije
Magdalene u azmi, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 26 (2009), 281 i 285, kat. br. 3.
73 Mettener Armenbibel (Biblia pauperum) - BSB Clm 8201, Metten, 1414/15 [BSB-Hss
Clm 8201] f. 95r. http://daten.digitale-sammlungen.de/bsb00040329/image_193.
334
Zapisi sv. Zaharije i sv. Benedikta na naliju medaljice sv. Benedikta iz Pule (Krnjak,
2010.) te licu i naliju medaljice iz Novog Mjesta kod Zeline (Bebek - Plee, 2009.)
u kraticama preao na kriie i medaljice koje su se takoer nazivale kriem

sv. Benedikta. Posebno je zanimljiva kombinacija na medaljicama sa zapisima sv. Zaharije i sv. Benedikta (Pula i Novo Mjesto kod Sv. Ivana Zeline).74
Medaljicu s tono odreenim oblikom, kriem i rasporedom slova, odobrio je na molbu opata Benna Lbla iz opatije Bevnov u Prakoj biskupiji kao
blagoslovinu 1742. posebnim breveom papa Benedikt XIV. Blagoslivala se uz
obred zaklinjanja protiv zloduha, za duevno i tjelesno zdravlje onih koji su je
nosili, pa je medaljica/kri s kraticama zapravo svojevrstan zapis. Kako su uz
medaljicu bili podijeljeni posebni oprosti onima koji su molili krunicu tako je
naravno da se u arheolokim iskopinama najee nalazi u sastavu krunice.75
Kri i medaljica proirili su se i po sjevernoj Hrvatskoj.76 Iako je kuga ili crna
smrt harala u nekim gradovima june Hrvatske, a u kasnijim stoljeima i u
njihovu zaleu (Sinj, Mu, Velui), nisu poznati slini arheoloki nalazi.
Fra Luka imunovi Vladmirovi navodi tekst kao zapis (breve) sv. Antuna protiv demona,77 ali ne donosi kri, pa se moe zakljuiti da ni predloak
74 Azinovi
Bebek - Plee, Arheoloka istraivanja, 10, sl. 9.

Povijest medalje i papin breve: P. Guranger, Essai sur Iorigine, la signification el les
privilges de la Medaille ou Croix de Saint Benoit, Poitiers-Paris, 1879, lice i nalije medalje
str. 18; Benedikt Stolz, Die Medaille des heiligen Benediktus, des Schutzpatrons Europas.
Ursprung, Wesen und Wirken, Wels 1966. Slika medalje Ondina Krnjak, Svetake medaljice iz
Brkaa kod Motovuna, Histria archaeologica, 35 (2004), medaljica sv. Benedikta na str. 136,
na str. 125-126 navedene su i razrjenice kratica.
76Juraj Belaj, Interpretiranje novovjekovnih nalaza iz grobova crkve sv. Martina na
Prozorju, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 23 (2006), 289 sl. 18; Domagoj Perki,
Pavlinski samostan u Kamenskom kod Karlovca, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 3.s.,
63 (2010) medaljice, str. 250-251, 260-262, 264, a na jugu i u Brelima.)
77 Luca Vladmirovich, Variae sed sumae necessariae benedictiones pro singulis malis, sive
infirmitatitbus studiosae collectae [] pro commoditate sacerdotum qui infirmos benedicunt,
Venetiis 1766, 44.
75
v. kapItanovI, Zaklinjanja, zapisi i svete moi
335
odakle je zapis preuzet nije imao kri. antunov tekst Vladmirovi navodi i u
proirenom zapisu protiva munji, gradu i gromu (58). antunov zapis sadravao je i jedan od bakrenih privjesaka u Prolocu. U novije vrijeme moe se
nai upisan uz sliice sv. antuna Padovanskoga, krieve i medaljice. U XIX. i
XX. st. pobone udruge sv. ante izradile su vie inaica krieva i prikaza kria
na medalji sa zapisom pripisivanim sv. antunu Padovanskom.78 I dok je danas
jedva mogue pronai sliice s tim zapisom i medalje u muzejima, medalje s
kriem sv. Benedikta jo su u optjecaju.
Medaljice s kriem i zapisom sv. Benedikta i zapis na kriu sv. Antuna Padovanskoga
Ponekad se za pojavu zapisa navodi utjecaj islama, u emu ima puno istine, naroito za podruje Balkana. Treba ipak istaknuti da kranski zapisi nisu
imali magijsko znaenje. Tek su im nepoueni krani pridavali maginu mo
i na taj ih nain izjednaavali s talismanima i amajlijama pa su ih biskupi zabranjivali.79 Unato tomu oni su preivjeli sve do dvadesetog stoljea.80 Razlika izmeu medaljica sa zapisom sv. ante ili medaljica sv. Benedikta i komadia papira s tekstovima iz Svetoga pisma ili iz odobrenih obrednika zaivenih
u odjei odraavala je vie ekonomsku mo nego vjeru onih koji su ih nosili.
O estoj upotrebi skromnih papirnatih zapisa najbolje svjedoi injenica da su
neki od njih objavljivani tiskom na zasebnim komadiima papira da ih ne bi
trebalo esto ispisvati rukopisom.
Kako su zapisi nestajali iz obrednika tako su pomalo blijedjeli i u shvaanjima vjernika te se sve vie preobraavali u medaljice s tekstovima, neke
78
Zapis (breve) jo i danas ire napuljski rogacionisti: http://www.rogazionistinapoli.it/

brevetto/brevetto.html
79 Jedna od zadnjih takvih zabrana vjerojatno je bila u Vrhbosanskoj biskupiji 1936.
Sveenicima je strogo zabranjeno davanje zapisa uz kaznu obustavljanja sveenike slube.
gavRan, Putovi i putokazi, IV, Sarajevo-Zagreb, 2003, 227.
80 Na jednom je natpis: Per intercessionem B(eatae) M(ariae) V(irginis) et OO (=omnium)
SS (=sanctorum) et app(ostolorum) lib[erat] te Dominus ab omni malo [et ma]leficio, egritudine
et infestati[one] daemonum in tuo corpore, Mario nunc et semper. S(ancte) antoni ora pro ea, In
nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti. amen.
336
Medaljice Gospe sinjske s likom sv. Franje na naliju koji uruuje pergamenu sa zapisanim blagoslovom bratu Leonu (Franjevaka zbirka u Sinju)
nazivane udotvornima, i medaljone uz koje su bili povezani oprosti, cijenjeni

u pukoj pobonosti.81
moI od RelIkvIja do blagoslovIna
Naziv moi, meu ostalim, naroito u religioznom rjeniku, oznaava najee zemne ostatke svetih osoba ili predmete koji su bili sa svetim osobama
u dodiru. U crkvenome latinskom rjeniku nazivaju se jednostavno ostaci
reliquiae. Premda su crkveni uitelji opravdavali tovanje relikvija nastojei
ih ouvati od poganskih maginih natruha, to nije bio lagan zadatak. Doi u
posjed nekoga predmeta ili dijela odjee koju je neki muenik upotrebljavao
ini se da je ve od poetka mnogim kranima bilo privlano. Djeliem platna obrisana krv muenika na stratitu ili pepeo spaljenih krana smatrali su
se dragocjenou. a kada nije bilo mogue ni to, uzimalo se ulje iz svjetiljaka
koje su, poslije slobode kranstva, gorjele uz Kristov grob i na grobovima
muenika. Koliko su ti ostaci povezani uspomenom na nekog muenika ili
svetu osobu (reliquiae ex contactu) smatrane dragocjenima pokazuje ve i injenica da su kasnije odlagane u zlatne, srebrne ili kristalne posude ili kutijice,
zvane poput onih za idovske zapise phylacteria. 82 Tim relikvijama krani
81
Jedan od krieva na medaljonima povezan uz oproste bio je i spomen-kri na 1900.

obljetnicu Kristova roenja koji se na latinskom ili staroslavenskom (latinicom) moe vidjeti i
na nekim crkvama u Hrvatskoj.
82 Phylacterium enim chartula est, in qua decem Legis praecepta scribebabtur, cuiusmodi
chartas solebant ante suos oculos circumferre pharisaei in signum religionis.[] Philacteria
autem phylacteriae vasculum est vel argenteum vel aureum, vel etiam crystalinum, in quod
sanctorum cineres et reliquiae reponuntur. Ioannes bellethus (o. 1135.-1182.), Rationale
divinorum officiorum, cap. CXV De ornatu templi materialis, [j.-p. mIgne, Patrologiae cursus
completus, Series Latina,, 202, Paris 1855, col. 120].
337
su pridavali i udotvornu mo, a takvo je shvaanje prevagnulo i u hrvatskom

nazivu za relikvije.
Najasnijom relikvijom nastalom dodirom smatrao se kri koji je, prema
Ambrozijevu posmrtnom govoru caru Teodoziju, pronala Jelena, majka cara
Konstantina. Ambrozije je u govoru ustvrdio da je jedan avao s Kristova kria ugraen kao ukras u Konstantinovu carsku krunu, a drugi u konjsku uzdu,
to je Ambrozije teoloki opravdavao simbolikom:
I avao je u asti [na carskoj kruni], a koga smo prikovali u smrt, utoite
nam je i nekom nevidljivom moi plai demone [] Jer za to bi svetinja
bila na uzdi osim da zauzda neobuzdanost careva i suzbije slobodovolju tirana koji poput konja udovoljavaju strastima.83
Iako je Ambrozije upozoravao sluatelje da kri treba poticati na pogled

u Krista, a uzda zauzdavati poude, krani (a moda i sam Konstantin) koji
su sa sobom nosili svoja poganska shvaanja nisu se odricali udotvorne moi
svetih predmeta. Uostalom, usporedba s krunom upuuje na to da avao nije
upotrijebljen kao vala, ve kao oglavlje, moda meu oima konja, to jo
vie upuuje na njegovu udotvornu zatitu, to potvruje i Jeronim na pomalo ironian nain:
Od nekoga sam uo stvar, izraenu na neki poboan nain, ali smijenu, kako
se avli gospodnjega kria, od kojih je car Konstantin dao napraviti uzde
svomu konju nazivaju svetinjom Gospodinovom. Treba li to tako shvatiti
ostavljam razboritosti itatelja.84
Nije iskljueno da je i Ambrozijeva govornika slikovitost moda pridonosila pukom vjerovanju da kri i avli nekom nevidljivom moi plae
demone. Slina vjerovanja u mo posveenih predmeta neovisno o osobnom
ovjekovu odnosu s Bogom prihvaali su i neki krani. Podloga za udotvornu mo ipak se zasnivala na vjeri. Prema Grguru, biskupu Toursa, dva su
avla ugraena u Konstantinovu konjsku uzdu da bi se neprijateljski narodi
to lake priklonili vladaru, dok je trei carica Jelena bacila u Jadran da bi
smirila njegove opasne valove. A etvrti je, toboe, ugraen u langobardsku
eljeznu krunu. No ono to je bilo najvanije kod tih inova jest pouzdanje
u Boje milosre da moe prosvijetliti narode da prihvate vjeru u Krista i da
moe obuzdati pobjenjele valove.
83 Quare sanctum super frenum, nisi ut imperatorum insolentiam refrenaret, conprimeret
licentiam tyrannorum, qui quasi equi in libidines adhinnirent []. Ambrosius Mediolanensis,
De obitu Theodosii, 48-50 [Patrologia Latina, 16, Paris 1880, 1402-1403].
84 Audivi a quodam rem, pio quidam sensum dictam, sed ridiculam, clavos dominicae crucis,
e quibus Constantinus Augustus frenos suo equo fecerit, sanctum Domini appelari. Hoc utrum
ita accipiendum sit, lectoris prudentiae derelinquo. Hieronymus, In Zachariam, lib. III, cap,
XIV, vers. 20. [Patrologia Latina, 25, Paris 1845, 1540]. Bojcov, Der heilige Kranz, 29 n. 114.
338

U ono su se, naime, vrijeme pie Grgur na Jadranskome moru dizali veliki valovi koji su esto uzrokovali brodolome i potapanje ljudi, pa se zbog
toga nazivalo grotlom pomoraca. Tada je providonosna kraljica [regina (!),
trebalo bi biti carica: imperatrix] saalijevajui propast bijednika, jedan od
etiri avla dala baciti u more, s pozdanjem u Boje milosre, da lako moe
obuzdati bijesne valove. Nakon to je to uinjeno, more se smirilo i mornarima se pokazala mirna puina. Otada mornari, sve do danas, kada uplove u
posveeno more, smjerno poste, mole i psaliraju.85
Kranski pisci, poput Grgura Tourskoga, naglaavaju mo (virtus) preostalih predmeta (reliquiae) povezanih uz Kristov ivot ili ivot muenika i
svetih. U slavenskim jezicima gotovo se u potpunosti gubi znaenje latinskoga izraza reliquiae (preostaci), povezanog uz zemne ostatke Krista i svetaca i
zamjenjuje ga znaenje latinskoga pojma virtus (hrv. moi, srpski moti), to
znai da ti ostaci imaju sami po sebi nadnaravnu mo.
Zbijanje grobova uz grobove muenika vidljivo i u Saloni ve samo
po sebi govori o vjerovanju u njihovu zatitu i mo. O zagovoru i zatiti svjedoe i zapisi o kranima koji su uvali platno na kojima su se nalazili krvavi
tragovi muenika ili pepeo nakon njihova spaljivanja, te ulje (moi dodirom,
reliquiae ex contactu), s grobova muenika, to nije bila samo dragocjena
uspomena ve se smatralo i sigurnom zatitom onih koji su s tim moima dolazili u doticaj. U splitskom zaleu pronaeno je nekoliko glinenih posudica s
natpisom koje su vjerojatno sadravale ulje s groba egipatskoga
muenika sv. Menasa. Iz toga bi se dalo zakljuiti da su krani uzimali ulja
i s grobova salonitanskih muenika, samo to u Saloni nije postojala tvrtka
koja bi proizvodila filakterije u tu svrhu, pa su ulja uzimana moda u posude
za miomirise (unguentarije ili balzamarije) ili druge manje posudice koje arheologija nije uspjela identificirati.
Kada su se pred navalom novih naroda kosti muenika izvan gradskih
zidina poele zbog sigurnosti unositi u gradove, ugraivale su se u oltare koji
simbolino postaju grobovi svetih. Kako su u to vrijeme postojale i crkve po
manjim mjestima, pa i u Zagori, vjerojatno su i te crkve dobile svetake moi.
ini se kako su i poneki krani nosili komadie relikvija kao zatitu. Prema
85
Eo enim tempore Adriaticum mare magnis fluctibus movebatur, in quo tam frequentia
erant naufragia ac dimersio hominum, ut vorago navigantium diceretur. Tunc provida regina,
condolens excidia miserorum, unum ex quattuor clavis deponi iubet in pelago, confisa de
Domini misericordia, quod saevas fluctuum commotiones facile possit obpraemere. Quo facto,
redditur mare quietum, tranquillaque deinceps navigantibus fibra praestantur. Unde usque
hodie nautae sanctificatum mare veneranter cum ingressi fuerint, ieiuniis orationibusque et
psalentio vacant. Gregorius Turonensis, De gloria Martirum, 5. [Arndt, Wilhelm Krusch,
Bruno, Gregorii Turonensis opera, 2, Monumenta Germaniae Historica, Scriptores rerum
Merovingicarum I/II, Hannoverae, 1969, 41.
339
Ampule s likom i mimenom sv. Menasa (Zbirka franjevakog samostana u Sinju)
tradiciji, komadi Kristova kria u IV. st. sveta Makrina nosila je u prstenu
oko vrata.86 U IX. st. milanski nadbiskup Anguelbert dao je, prema legendi, ugraditi jedan Ambrozijev zub u svoj biskupski prsten.87 Kako je Crkva
nastojala zadrati nadzor nad relikvijama tako je nadzor izbjegavan udesnim pronalascima tjelesa svetaca. U srednjem vijeku relikvije su pribavljali
uglavnom hrvatski gradovi uz morsku obalu ili nedaleko od nje. U Zagori su
zgode o pribavljanju svetakih moi nepoznate. Tek se navodno u Poljicima
krae vrijeme zadralo tijelo sv. Luke koje je odatle prispjelo u Veneciju, ali
rimsko sudite nije ga priznalo kao pravo.
Dubrovnik je jedan od rijetkih gradova koji je uspio pribaviti komadi
drva navodno od Kristova kria. U Zagori je shvaanje udotvorne moi kria
nalo izraz u jednostavnoj vjeri. Kao dijete sam pedesetih godina XX. stoljea
sluao od tada ve starijeg ovjeka priu kojoj nije poznato vrijeme nastanka:
Iao neki ovjek na hodoae u Jeruzalem. Jedna bolesna ena zamoli ga
da joj donese komadi drva Kristova kria kako bi se oslobodila bolesti. No
u Jeruzalemu nigdje dobiti komadi kria. Na povratku hodoasnik, da ne
rastui enu, otkine komadi drva s broda kojim se vraao kui. ena, uvjerena da je zaista drvo kria, stavi ga na bolesno mjesto i ozdravi. Kada joj
donositelj ispria istinu, ena e mu: Nije drvo barke, nego vira Marte,
htijui rei da Bog onomu koji vjeruje pomae na razliite naine.
Gotovo sve crkve u Zagori izgraene su nakon osloboenja od Osmanlija,

a iz ranijih nisu sauvane relikvije. Pri posveenju oltara u njih su stavljane
moi ija autentinost, iako uredno ovjerena, teko moe biti dokazana. Pa
86 Gregorius Nissenus, Vita sanctae Macrinae virginis, 37 [Acta sanctorum Iulii, tom 4,
Antverpiae 1725 <Bruxelles, 1969>, 601].
87 Antonio Baldassari I pontifici agnusdei, Roma 1700, 118,
340
ak ni pobonost prema nekim svecima ije se moi nalaze u oltarima nije

uhvatila dublji korijen. U Nevestu su u oltar postavljene relikvije muenika
Fortunata i Maksima, a blagdan posvete trebao se slaviti na sv. Ivana Evanelista 27. prosinca.88 U Sratoku/Bogdanoviima, u vrijeme pohoda biskupa
Kaia 1733., astile su se relikvije sv. Didaka i relikvije od mlijeka BDM.89
Moi ili relikvije u oltarima trebale su utjecati na tovanje svetaca kojima
su oltari bili posveeni. Svecima se obraalo za pomo i ponekad molilo na
njihovim oltarima, no ini se kako moi u oltarima nikada u Zagori nisu bile
stjecite pretjeranog tovanja svetaca. Malo je bilo i relikvijara koji su izlagani tovanju. Pelizzer je ipak zabiljeio, uz spomenutu zgodu o oparanoj
eni da je ozdravila upravo doticanjem komadia habita fra Tadeja iz Tocca
(Pescara), koji je neto prije umro na glasu svetosti. injenica da je otac te
ene zatraio od fratra neto sveto, kao i injenica da je Poeanin fra Marijan
Ibriimovi dao visovakom fratru komadi habita,90 pokazuje da su fratri
koristili relikvije i nekada ih nosili uza se.
Uz svetake moi tovana je i blagoslovina u obliku medaljona sa simbolom Krista u liku janjeta, zvana agnusdei izraena od preostataka svijee
iz bazilike sv. Petra koju je u uskrsnoj noi blagoslivao papa.91 Agnusdei esto
se uvao u bjelokosnim, zlatnim ili srebrnim relikvijarima i izlagao tovanju.
Ali komadi agnusa mogao je biti noen i uz zapis.92 Po uzoru na Rim poeli
su se uzimati i u drugim crkvama komadii voska s uskrsne svijee, jednako
nazivani agnusdei, pa su prvi prozvani papinskima ili se uz naziv dodavalo
ime pape koji ih je blagoslovio. Da su i fratri drali agnusdei kao relikviju pokazuje injenica da su pri osnivanju samostana u Imotskom ispod temeljnoga
kamena stavili moi muenika Gvida i Dilekta, agnusdei Benedikta XIII. i
Inocenta XI. te druge relikvije.93
88
Nadbiskupijski arhiv u Splitu (NAS), Trogirska biskupija (T), 37, f. 172r.

NAS, T 37, f. 51v. In hac parochia etiam reliquiae [] s. Didaci et ex lacte B.M.V.
fecitque a R. P. Lectore explicare populo effectus mirabiles tam lactis quam [] a quo etiam
moniti fuere debitores ecclesiae ut ipsis satisfiant.
90 Stipan Zlatovi, Izvjetaj o Bosni god. 1640 o. Pavla iz Rovinja, Starine, 23 (1890), 14.
91 O izradi votanog medaljona i moima koje su pripisivane blagoslovu toga predmeta, usp.
Antonio Baldassari I pontifici agnusdei, Roma 1700., kao i upute Apostolske Kamere, Rito ed
uso delle cere sagre volgarmente chiamate Agnus Dei, Roma 1846.
92 Di pu sovente si pongono insieme con altre reliquie entro coperture od di seta, o di lana,
e somiglianti cose, che diconsi volgarmente brevi, si sogliono fare da persone religiose e divote
del uno e dellaltro sesso e si sogliono tenere con gran venerazione dacristiani, o appese al
collo, o presso le lor persone, o nelle case. Baldassari I pontifici Agnus Dei, 116
93 Vjeko Vri, Povijest franjevakog samostana i crkve sv. Franje u Imotskom, uvari
batine (ur. B. Pezo), Imotski 1989, 75. Zanimljivo je da je pod temelje starijega samostana
1740. providur Dolfin stavio srebrni novac (Vri, 73), moda zbog lika sv. Marka koji se na
89
341
Monici (relikvijari) kao nakit i zatita. Oteeni kri (49 x 29 x 6 mm, Riznica katedrale u Makarskoj) i rastvoreni kri u kojem se jo vide moi 11 svetaca (zbirka fra arka Maretia). Privjesci (55 x 25 mm, Riznica katedrale u Makarskoj) i
Franjevaka zbirka u Sinju, vjerojatno za agnusdei
U Zagori se vjerojatno s moima ili relikvijama dolazilo u dodir tek posredno, preko vode blagoslovljene relikvijarom kojom se kropilo ili je davana piti bolesnima.94 Kako je takav blagoslov bio samo u neliturgijskim knjigama, a nije ga bilo u Ritualu rimskom, i on se sve vie gubio, a do izraaja su
sve vie dolazile blagoslovine kao blagoslovljena svijea, sol, voda, granice
masline i drugi predmeti, bilo da su sluili za kult, kao krievi, medaljice i
krunice ili su bili predmeti svakidanje upotrebe.
Ti su se predmeti kao blagoslovine nosili kuama i pomalo su zasjenili
upotrebu svetakih moi, koje su u procesijama pomalo prelazile u folklor.
njemu nalazio. Kada bi postavka bila tona, moglo bi se nagaati da su i likovi svetaca smatrani
moima.
94 Usp. Blagoslov bonika s moima, ali s kostima od svetih i Blagoslov vode s kostima
od sveti, za dati piti, ali okropiti nemonike u priruniku Pokripljenje umirui, 1705, 262270; 1800, 167-171.
342
Blagoslovljenom vodom, posebno na Vodokre (Bogojavljenje), kropljene

su kue ljudi i stoka. Blagoslovljene maslinove granice na Cvjetnicu postavljane su u kue, vrtove, vinograde, na njive i panjake. Svijea blagoslovljena
na Svijenicu palila se na Mrtvi dan, ili kada bi netko umro u obitelji ili od
blie rodbine i svojte. Upaljenom blagoslovljenom svijeom, pomiui je u
znaku kria, blagoslivali su se na Badnju veer badnjaci, prva ovca koja bi
ulazila u staju, a svijea je gorjela u boine dana uz obiteljskiu siniju. I uza
sve zabrane u XVIII. stoljeu, drale su je u nekim krajevima upaljenu u rukama za vrijeme mise osobe koje su se bratimile.
Zakljuak
Iz svega to je reeno moe se zapaziti trajna ovjekova tenja susreta s
Bogom. Zaklinjanja, zapisi i moi upravo su vidljivi izraz te tenje. Poseban
su izraz odnosa prema Bogu koji je ishodite svega ivota. Oni su zapravo vrsta molitve izraene rijeju, pismom i simbolima u kojoj se vjernik obraa
monom i nadasve milosrdnom Bogu da ga obrani od zla koje mu prijeti. A
prijetnje, i one fizike, bile su este ratovi, pomori, bolesti, glad i ostale nevolje kada je opasnost vrebala sa svih strana, a priinjala se ak i ondje gdje
je moda nije ni bilo pa se pomo mogla oekivati samo s neba.
Promatrajui izbliega zaklinjanja, zapise i moi uoava se meusobna
isprepletenost njihova djelovanja i preobrazba u povijesnom razvoju, uvjetovana znanstvenim spoznajama i nainom ivota te mnogobrojnim folklornim
primjesama. Zaklinjanja i zapisi zapravo se oituju kao dva oblika molitve
kojima se kuao proizvesti isti uinak, a tomu su u pukoj pobonosti sluile
ponajvie i svete moi. O njima se ponekad, bez dovoljno znanstvene preciznosti, pretjerano govori kao o magiji u pukoj pobonosti. Istina, puka
pobonost s magijom je vie puta tijesno povezana i samo se s velikom pozornou moe razluiti vjerovanje od folklornih primjesa. Brzoplet promatra,
pa i znanstvenik, lako moe pogrijeiti. Naroito se to moe rei za zapise koji
su izmicali nadzoru Crkve i zavravali u magiji. No magijski ini imaju tono
odreena pravila o kojima ovisi njihova mo. Inae su nedjelotvorni. Zbog
toga su magijski ini uvijek i dobro uvana tajna. A cilj im moe biti dobrohotan i nedobrohotan. Naprotiv, kranska zaklinjanja, i tovanje moi, kao to
je u raspravi pokazano, u naelu su javni ini. Osobe koje ih vre redovito ele
proiriti njihovo tovanje meu pukom i upoznati s njima i druge ljude kako
bi im se vjerom pomoglo. Uz njih je esto povezano pokajanje i zahvala Bogu.
Njima se eli ojaati nada u Boju pomo. Pokazati ovjeku izlaz iz odreenoga stanja koji se ponekad ini mogu jedino u molitvi. Mo se ne pridaje
samom predmetu, izgovorenim rijeima, zapisu ili relikviji, to bi bili brez
pametni ini. Njima se na vidljiv nain eli izraziti predanje Bojoj volji s
343
povjerenjem da e Bog svojom neizmjernom mudrou i ljubavlju pronai

rjeenja i ondje gdje ih ljudska mudrost ne uspijeva pronai. eli se zadobiti
Boje smilovanje i njegov blagoslov pouzdanjem u njegovo milosre, katkada
i na neshvatljiv nain kakav je spomenuto bacenje avla iz Kristova kria u
Jadran. Ti predmeti i rijei, tj. moi, zapisi i zaklinjanja, oito su u ljudima
budili neku znanstveno neobjanjenu pozitivnu energiju, ali i jaali vjeru koja,
prema Kristovim rijeima, slikovito reeno, moe i brda premijetati.
Vrela i Literatura:
Vrela
Ambrosius Mediolanensis, De obitu Theodosii, 48-50 [J.-P. Migne, Patrologiae cursus completus, Series latina, 16, Paris 1880, 1385-1406].
Audollent, Augustus, Defixionum tabellae, quotquot innotuerunt: tam in
Graecis Orientis quam in totius Occidentis praeter Atticas in Corpore inscriptionum Aticarum editas, Paris 1904.
Banovac, Josip, Blagoslov od poglia i zakligniagnia zlii vrimena, u ettiri
dilla razdiglieni, veoma kripostni i moguchi suprot svakoi xivini sckodlivoj i vlastima ajerskim. U Jakinu, Po Petru Ferri, 1767.
Barada, Miho, Tabella plumbea Traguriensis, Vjesnik hrvatskog arheolokog
drutva, N. S. 16 (1935), 11-18.
Bellethus, Ioannes Rationale divinorum officiorum, [J.-P. Migne, Patrologiae cursus completus, Series Latina, 202, Paris 1855, 9-166].
Cyrillus Hierosolymitanus, Procatehesis [J.-P. Migne, Patrologiae cursus
completus, Series Graeca 33, Paris, 1866, 331-366].
Decretum magistri Gratatiani, [Aemilisu Friedberg, Corpus iuris canonici, I,
Graz 1959]
Denzinger, Henricus Schnmetzer, Adolfus, Enchiridion symbolorum
definitionum et declarationum de rebus fidei et morum, Barcinone
Friburgi Brisgoviae Romae, 1976. [Zbirka saetaka vjerovanja
definicija i izjava o vjeri i udoreu], [akovo 2002].
Epiphanius, Precatio et exorcismus ad immundum spiritum ejicidendum [J.P. Migne, Patrologiae cursus completus, Series Graeca 43, Paris,
1864, 537-538].
Fortis, Alberto, Put po Dalmaciji (pr. Josip Bratuli), Zagreb 1984.
Geistlicher Schild, Gegen Geist- und leibliche Gefhrlichkeiten allzeit bey
sich zu tragen, Mayntz 1647.
344
Gregorius Nissenus, Vita sanctae Macrinae Virginis, [Acta sanctorum Iulii,

tom 4, Antverpiae 1725 <Bruxelles, 1969>, 593-604]
Hieronymus, Eusebius Sophronius, Commentarium in Evangelium Matthaei,
[J.-P. Migne, Patrologiae cursus completus, Series latina 26, Paris,
1845, 15-218).
Hincmarus Remensis (Hinkmar von Reims) De divortio Lotharii regis et Theutbergae reginae (hers. Letha Bhringer) [Monumenta Geramaniae
Historica, Concilia IV/I], Hannover 1992.
Indeks librorum prohibitorum usque ad totum mensem martii 1717, regnante
Clemente XI, Romae 1717.
Index librorum prohibitorum Ssmi d. n. Benedicti XIV. pontificis maximi jussu
recognitus, Romae 1758.
Katekizam Katolike crkve, Zagreb 1994.
Krnjak, Ondina, Svetake medaljice pobona znamenja iteljica samostana
Sv. Teodora u Puli [katalog izlobe], Pula 2010.
Kropp, Angelicus M., Ausgewhlte koptische Zaubertexte, Bruxeles 1931.
Liber miraculorum [Acta sanctorum Iunii, tom 2, Antverpiae 1698 <Bruxelles,
1969>, 724-741].
Lovri, Ivan, Biljeke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i ivot Stanislava Soivice, Zagreb 1948.
Ljubi, ime, O jednom spomeniku rimsko-kranske dobe skoro nadjenom u
okolici trogirskoj u Dalmaciji; Dometak k izjasnenju trogirske olovne ploe, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 1 (1870) 147-153,
228-230.
Menghi, Girolamo, Flagellum daemonum seu exorcismi terribiles potentissimi et efficaces remediaque probatissima ad malignos spiritus
expellendos, Bononiae 1589.
Menghi, Girolamo, Fustis Daemonum: Adjurationes formidabiles, potentissimas, et efficaces in malignos spiritus fugandos de oppressis corporibus humanis, Venetiis 1644.
Minucius, Felix Marcus, Octavius [J.-P. Migne, Patrologiae cursus completus,
Series Latina, 3, 1Parisiis 1844, 231-336. 2Parisiis,1886, 239-376.]
Morovi, Hrvoje, Izvjetaj poglavara E. Rehe o prilikama u Splitskom okrugu u godini 1822., Graa i prilozi za povijest Dalmacije (Izdanja
historijskog arhiva, 8 ) Split 1974, 233-262.
Pantelic, Marija, Hrvatskoglagoljski amulet tipa Sisin i Mihael, Slovo, 23
(1973) 161-205.
Petrus Hispanus, Thesaurus pauperum, Francoforti ad Moenum 1576.
345
Pradel, Fritz, Griechische und sditalienische Gebete, Beschvrungen und

Rezepte des Mittelalters, Giessen 1907.
Rigauld, Jean, Vita Beati Antonii [La vie de saint Antoine de Padoue (ed. Ferdinand-Marie dAraules), Bordeaux Brive 1899, 1-159].
Ritual rimski utiten po naredbi s, oca Pavla petoga a sada uzmnoxan i ispravljen po prisvetomu gospodinu naemu Benediktu XIV., U Mletcim
1827.
Ritual rimski (prev. Bartoleomej Kai), Romae 1640 [preslik: Zagreb, 1993].
Sannig, Bernhard, Collectio sive apparatus absolutionum, benedictionum,
coniurationum, exorcismorum, rituum et ceremoniarum ecclesias
ticarum et administrationis sacramentorum, Venetiis 1756.
Stampa, Petrus Antonius, Fuga Satanae, exorcismus ex sacrarum litterarum fontibus, pioque sacros[anctae] Eccesiae instituto exhaustus,
Lugduni 1618.
Vladmirovi [imunovi], Luka Variae sed sumae necessariae benedictiones
pro singulis malis, sive infirmitatitbus studiosae collectae [] pro
commoditate sacerdotum qui infirmos benedicunt, Venetiis 1766.
Zlatovi, Stipan, Izvjetaj o Bosni god. 1640 o. Pavla iz Rovinja, Starine, 23
(1890), 1-38.
Literatura:
Azinovi Bebek, Ana Plee, Tajana, Arheoloka istraivanja unutranjosti
kapele sv. Petra u Novom Mjestu, Cris, 11 (2009) 6 - 16
Azinovic Bebek, Ana, Krizevi u novovjekovnim grobovima zupne crkve sv.
Marije Magdalene u azmi, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 26 (2009), 271-290
Belaj, Juraj, Interpretiranje novovjekovnih nalaza iz grobova crkve sv. Martina na Prozorju, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 23 (2006),
257-294.
Bojcov, Michail A., Der heilige Kranz und der heilige Pferdezaum des Kaisers Konstantin und des Bischofs Ambrosius, Frhmittelalterlichen
Studien, 42 (2008), 1-69.
Boek, S., Kunac, A., 1998, Dva stoljeca arheologije na Makarskom primorju, Makarska 1998, 201-208.
Boglioni, P. Vjetice i demonoloka puka vjerovanja u srednjem vijeku,
Svesci, 19-20 (1970-1971), 54-68.
Burgio, Alfonso, Dizionario delle superstizioni, Come difendersi da malocchio iettatura contagio e sventura, Roma 1992.
346
Cohen, Abraham, Everymans Talmud: The Major Teachings of the Rabbinic

Sages, London New York, 1949.
Fauth, Wolfgang, Dardaniel (PGM LXII 1216) Zeitschrift fr Papyrologie
und Epigraphik, 98 (1993) 5775.
Gavran, Ignacije, Svijet zapisa, Putovi i putokazi, IV, Sarajevo-Zagreb, 2003,
222-228.
Gelzer, Thomas Lurje, Michael Schublin, Christoph, Lamella Bernensis. Ein sptantikes Goldamulett mit christlichem Exorzismus und
verwandte Texte, Teubner, 1999.
Gjurain, Hrvoje Zatitna arheoloka istraivanja u selu Koprivno sjeveroistono od Klisa, Starohrvatska prosvjeta, 32 (205), 163-193.
Guberina, Petar, Tabella plumbea Sisciensis, Nastavni vjesnik, 15 (1936/1937),
4-12.
Gudelj, Ljubomir, Od svetita Mitre do crkve Sv. Mihovila. Rezultati arheolokih istraivanja kod crkve Sv. Mihovila u Prolocu Donjem-Postranju (1986-1997. godine), Split 2006.
Gudelj, Ljubomir, Ruevine crkve sv. Ivana u Uzdolju kod Knina, Starohrvatska prosvjeta, 32 (2005), 53-75.
Guranger P. Essai sur Iorigine, la signification el les privilges de la Medaille ou Croix de Saint Benoit, Poitiers-Paris, 1879.
Ivi, Stjepan, Zapretenije dijavola. Uvod napisao i za tisak priredio Josip
Vrana, Rad JAZU, knj. 348, Zagreb 1967, 5-26.
Kapitanovi, Vicko, Kranska arheologija, Split 2006.
Kapitanovi, Vicko, Rimski Ilirik u kranskoj knjievnosti, Split 2006.
Kapitanovi, Vicko, Rukopisna i knjina batina Franjevake visoke bogoslovije u Makarskoj, (Spomenika batina Franjevake provincije
Presvetog Otkupitelja, knj. 1), Makarska 1993.
Kati, Lovro, Povijesni podaci iz vizitacija trogirske biskupije u XVIII. stoljeu, Starine JAZU, 48 (1958), 274- 330.
Knight, Thomas H., Demoni, Zagreb, 2003.
Kolendi, Petar. Vjetice u ibeniku XV vijeka, Zbornik za narodni ivot i
obicaje junih Slavena 26 (1928) 358-370.
Kosor, Karlo, Fra Jeronim Filipovi, kao kritiar vjere i morala svojih suvremenika, Kai, 6 (1974) 123-140.
Kovai, Slavko, Iz povijesti Makarske biskupije (posebni otisci) Split 1999.
Krnjak, Ondina, Svetake medaljice iz Brkaa kod Motovuna, Histria archaeologica, 35 (2004) 111-142.
347
Kujundi, Nikola, et al., Ljekarua fra Jakova Bartulovia, Farmaceutski

glasnik, 60 (2004), 541-556.
Lovrenevi, Zvonko, Bilje kojim se gata i vraa u okolici Bjelovara, Zbornik
za narodni ivot, knj. 43, Zagreb 1967, 135-159.
Marks, Ljiljana, Ni o drvo, ni o kamen..., Magine formule u hrvatskim
predajama o vjeticama, Narodna umjetnost: hrvatski asopis za etnologiju i folkloristiku, 44 (2007), 27-42.
Michel, Simone, Die Magischen Gemmen: zu Bildern und Zauberformeln auf
geschnittenen Steinen der Antike und Neuzeit, Berlin 2004.
Mileti, Ivan, Hrvatska glagolska bibliografija, Starine 33, Zagreb 1911.
Moin, Vladimir, Izvjetaj o ureenju Bogiieva arhiva u Cavtatu, Ljetopis
JAZU, 59 (1954) 16-40.
Nisoli, Anna Giulia, Parole segrete: le defixiones, ACME - Annali della
Facolt di Lettere e Filosofia dellUniversit degli Studi di Milano,
60 (2007), 3, 36-46.
Perki, Domagoj, Pavlinski samostan u Kamenskom kod Karlovca, VAMZ,
3.s., 63 (2010), 227288.
Petrinec, Maja, Glavice, Konjsko, Tugare starohrvatska groblja, SplitSinj
2006.
Pitea, Ante, Katalog nalaza iz vremena seobe naroda, srednjeg i novog vijeka u Arheolokom muzeju u Splitu (Katalozi i monografije 2), Split,
2009.
Plepel, Lujo Dalmatinske narodne pobone pjesme i legende, ibenik, 1930.
Popovic, Alexandre Magic among the Balkan populations: convergences
and divergences, Balkanologie, Vol. VIII, n 2|dcembre 2004,
[Online], Online since 20 janvier 2010. URL: http://balkanologie.
revues.org/index545.html. Connection on 02 novembre 2012.
Rajkovi, Zorica Obiaji otoka olte izmeu dva svjetska rata, Narodna
umjetnost: hrvatski asopis za etnologiju i folkloristiku, 27 (1990),
str. 73-98 (o vjerovanjima 91-95).
Righetti, Mario Manuale di storia liturgica, Milano 1950, vol. IV, pp. 532
537.
Salonitansko- splitska crkva u prvom tisuljeu kranske povijesti (pr. J. Duki, S. Kovai, E. Vii-Ljubi), Split 2008.
Svai Jnos, Ksei licencitusok, szentemberek, Devotio Hungarorum. Fontes Religionis Popularis Hungaricae (red. B. Gbor), 1 (1994) 1322.
348
Simone Michel, Die Magischen Gemmen: Zu Bildern und Zauberformeln auf

geschnittenen Steinen ...
Stojkovi, Marijan, Historijski prilozi etnografiji Hrvata, Zbornik za narodni
ivot i obiaje Junih Slavena, knj. 37 Zagreb 1953.
Stolz, Benedikt, Die Medaille des heiligen Benediktus, des Schutzpatrons
Europas. Ursprung, Wesen und Wirken, Wels 1966.
Strohal, Rudolf, Folkloristiki prilozi iz starije hrvatske knjievnosti, Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, 15 (1910), 120-160.
Strohal, Rudolf, Priruna knjiga Duhovna obrana u hrv. glagolskoj knjizi,
Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, 26 (1928) 2, 342346.
etka, Jeronim, Hrvatska puka religiozna poezija, Kai, 3 (1970), 187-266.
Tomaevi, Luka, Splitska nadbiskupija u XVIII. stoljeu, U slubi ovjeka. Zbornik nadbiskupa-metropolite dr. Frane Frania, Split 1987,
445-456.
Tomaevi, Luka Izmeu zemlje i neba, Sinj 2000.
Vri, Vjeko, Povijest franjevakog samostana i crkve sv. Franje u Imotskom,
uvari batine (ur. B. Pezo), Imotski 1989, 85-94.
349
Vicko Kapitanovi
Adjuration, short script prayers and relics from Antiquity
to the modern age
Summary
Adjuration, short script prayers and relics which in Croatian language refer to holy powers, are related to various beliefs and often as
a part of medicine. They became Christian heritage which rather emerged from the Old Testament and the New Testament. Christian solemn adjuration (aduratio, exorcismus) is to be found, notably, in the
ceremony of baptism and is pronounced over the water and the salt,
while many are pronounced over persons. They are done by ministers
probably to meet pagan rites and beliefs. Adjurations are pronounced
over natural powers that menaced people such as destructive fire and firefighting, storm destructing crops, living creatures auch as caterpillars
and grasshoppers which devastated land. The short script prayers
(zapis, lat. breve) are used in many religions. The Jews called them
phylacteries but Christ condemned Pharisees who spreaded them. The
monograms with Christs name preserved on monuments did not have
only a symbolic role but rather presented powerful protection against
evil. Typical short script prayer from the 6th century was found in the
vicinity of Trogir. Also, known blessing of St. Francis given to brother
Leon on the piece of parchment containing crosss, was very specific
and therefore shared among Croatian Franciscans. Breve of St. Anthony
of Padua, Ecce signum crucis (Behold the sign of Cross) which he allegedly gave to a woman is included into the official liturgical rites. The
usual form of exorcism such as that of St. Zechariah against plague and St.
Benedict against demons were inscribed even on crosses. Most of jewel
either made of gold, silver or metal and containing piece of parchment or
paper, were carried on the person, and usually suspended from a string
round the neck. Poor persons usually sewed them up in their garments.
Relics (reliquiae), as Croatian use to call them powers (moi) are mostly
parts of the bodies of saints, but also objects they used or touched, known
as contact relics (reliquiae ex contactu), which were considered by the faithful powerful enough to resist evil or even to cast out evil spirits. Oil that
350
were kept burning beside the bodies of Salonas martyrs was venerated as
the contact relic although, there were no bowls to prove it. However, the
ampoules of Egiptian martyr Menas found in Dalmatia testify the tradition of veneration of such contact relics there. Relics were put in rings
or pendants suspended from a necklace. From the Middle Ages on, the
relics were placed in the altars or the artistic reliquiaries and were exposed for devotion in churches. In the early modern period, persons used
to wear more or less decorated pendants containing pseudo-relics such
as Agnusdei, which were considered by theologists as equivalents to real
relics. Some data indicates that people used to venerate some other sacramentals associated with the mystic potency and called powers. Except,
Agnusdei archeological findings often contained grain incense too. Short
script prayers and relics-presenting powers are in broader sense sacramentals which according to the Christian Creed have no magic power. Their
role is to promote the faith in God, Gods mercy or intercession of the saint
whose relics they venerate. Therefore, they are wrongly called amulets or
talismans. Amulets are considered as such only if they hold a magic power,
and in that case, have nothing in common with Christianity, except persumably similar pendant in which they were brought.
Key words: God, demons, adjuration, exorcism, short script prayer (breve),
relics (reliquiae), sacramentals.
Kazalo Imena i pojmova

A
Abraham 79
Adam. prvi ovjek 197
Adrumetum 322
Aequum (itluk) 33, 47
Afrika 78
agnusdei 312, 340, 341, 350
Agripina Mlaa (Agrippina Minor) 55
Ahazija, kralj 310
Aheloj, rjeno boanstvo 56
Akvileja, vidi Aquileia
Akvinkum (Aquincum) 69
Alaupovi-Gjeldum, Dinka 278
Albanija 215
Alfldy, Gza 71
Alpe 89
Alpino Alpini (duh) 222, 223
amajlija 309, 335
Amor (bog ljubavi) 51, 52
Ana, sveta 207, 318
aneli 310, 321, 322
Andetrium 172
Andetrium (Mu) 63, 172
Andreis, Trankvil 12
Anguelbert, milanski nadbiskup 339
Antikrst 213
Antonija Mlaa (Antonia Minor) 55
Anzotica, liburnsko boanstvo 16
Apolon 96
Aquleia (Akvileja) 63, 66, 67, 72, 76
Ardali, Vladimir 208
Artemida 50, 179. vidi
Artik, grad u Armeniiji 98
Asanovii, rod 269
Asklepije (Eskulap) 81
Astika, graditelj hrama u Klapavici 24
Augsburg 99
Augustina iz Knina, upnik Nevesta 136

Augustin, crkveni nauitelj 311
Avari 11
Avendum (kraj Brloga u Lici) 67
Azazel, zli duh 310
Baal Zebub, bog ekronski 310

baba Jaga, folklorni lik 177, 183
Babi, fra Toma 302
Babi, Kristina 208, 213
badnjaci 342
Badnja veer 342
Badri, fra Stipan 302
Bagaran, grad u Armeniji 98
Bajuk, Lidija 12, 175193
Balina glavica 11, 63, 64, 68, 73, 76
Balkan 274, 335
Banovac, fra Josip 314
Banovi, Stjepan 232, 240
Banovina (podruje) 92
Barada, Miho 322, 323
Barbaruhos, demon 324
Bartulovi, Jako(v) 10
batina
duhovna 293309
kulturna 293309
zaviajna 293309
Beader, Drako 269
Bedekovi, Josip 176
Bedi, eljka 112, 113
Belaj, Juraj 12, 89107
Belaj, Vitomir 12, 89107, 175
Bela, kralj ugarsko-hrvatski 137
Belluno 50
Belzebul, poglavica avolski 310
Benedikt XIII. 340
*U kazalu nisu navedena imena i pojmovi koji su tema obrade ovoga zbornika,
kao Zagora, religija vjera, kult i imena autora iz literature, ukoliko se ne spominju u
tekstu lanaka. Isputeni su takoer i toponimi iz Nevesta i Cere koji se spominju u
lanku Nediljka Budie jer bi zauzeli puno prostora a lako se mogu pronai u navedenom lanku
352
Benedikt XIV. 318, 334

Bernardin Sijenski 326
Bigeste 47, 63, 67
Bijai
crkva sv. Marte 100
Bilii, rod 268
bilig 12, 13, 267, 271, 272, 273
Bindus, japodsko boanstvo 16
Bindus Neptunus 16
Biokovo 198, 205, 206
Biranj (Danilo) 50, 51
Bisko 253
Biskupija kod Knina 12, 92
bazilika sv. Marije 93
Braia jezero 94
Bukorovia podvornice 93, 94
crkva sv. Cecilije 93
Crkvina 93
Lopuka glavica 93, 94
Stupovi 93
Sv. Trojica 93
Biteli 50
Bizant 99
Blae, Ante 266
blagoslovine 309, 311, 312, 320, 321, 326,
327, 335, 336, 340
blagoslovljena voda 219, 303, 319
kropljene 219, 342
blagoslov sv. Franje bratu Leonu 325
egzorcizam 311, 313
maslinove granice 342
svijea 342
znak kria 302, 303
blagoslov vode 313
Blakovi, Fabijan, biskup 330
Blaena Djevica Marija (Gospa) 153, 252,
303, 304, 306, 311, 319, 321
Blizna 315
Bobovac, Ilija 200
Bodin. jean 256
Bodruii, rod 269
Bogdavi, Luka 131
Bogeti (naselje) 311
Bogoin (Unei) 94, 126, 131, 143, 145,
146, 147, 148, 149, 150, 151, 152, 154,
158, 164, 174, 220
Boka kotorska 99
Bori, fra Bonaventura Stjepan 330
Borna, knez 100
Bosna 20, 96, 134, 206, 268, 274, 340
Bosna i Hercegovina 15, 25, 158, 187,

217, 274
Bokovi-Stulli, Maja 230, 236
Bonjak, Veronika 197
Bota (Mate Vlaji) 250
Boti, Ante 248
Boti, Blaenko 248
Botii (pleme i zaselak) 248, 259
Boti, Jurica 13, 247263
Boti, Jurka 248
Boti, Mate 248
Bojakovina 92
Bra 205
Braevi 325
Braica, Silvio 176
Brajkovi, Toni 11, 43, 4362, 45, 62
bratimljenje 342
Bevnov (opatija kod Praga) 334
Bristivica 178, 315
Brinik 200
Brki, Mirna 182
Brse 93
Brtanovo 10
Bubi, Vinka 11, 7788
Budim 330
Budinj (Budim) 185
Budia, Ana (ulinka) 147
Budia, Andreas 126
Budia, Ante 167, 169
Budia, Cvita 155
Budia, Filip 159, 169
Budia, Luka 142
Budia, Lukas 126
Budia, Matua (Maa) 147
Budia, Milica 126
Budia, Mirko 126
Budia, Monika 126
Budia, Nataa 126
Budia, Nediljko 12, 125174
Budia, Nikola 126
Budia, Petar 129
Bukovica 229, 232, 233, 234, 235, 236,
237, 238, 239, 240, 241
Bukovica kod Tomislavgrada 205
Bulat, ivko 5
Buli, Frane 77
Bumbak, Tomislav 217
Buri, Toni 5
Kazalo imena i pojmova

Burnum 63, 67, 170, 172
Cambi, Nenad 11, 1542

Carev, fra arko 95
Carevo polje 36, 40
Carevo Polje kod Jajca 20
Castaneda, Carlos 233
Cega, Dujam 135
Celeja 67
Cera 12, 125174, 196, 218
Cetina 9, 211, 253
Cista Velika 205
Comocio, Giovan Francesco 141
Coronelli, Vincenzo Maria 133
Crkva 9, 126, 133, 136, 219, 277, 284,
285, 294, 295, 299, 312, 342
Cvjetnica 342
aak 66
avina 205
aranje 316
avali, rod 268
avka, Dragica 218
avoglave 195, 196, 207, 302, 317
eko, Rua 220
ikola 63, 64, 72, 95, 101, 102, 211
iovo 252, 254, 257
ovi, fra Stipan 329
vrljevo 133, 317
urija, Boo 98
Dalmacija 21
Dalmacija (Dalmatia) 15, 17, 18, 20, 24,
25, 26, 43, 45, 47, 52, 66, 67, 68, 69,
77, 89, 92, 98, 99, 100, 109, 116, 137,
139, 142, 168, 174, 216, 229, 230, 232,
233, 236, 237, 238, 239, 242, 243, 278,
282, 324, 329
Dniken, Erich von 233
Danilo (kod ibenika), vidi Rider 11, 22,
24, 25, 37, 40, 43, 44, 45, 46, 47, 49,
50, 51, 52, 62, 170
Dasovi, Jasna 5
David, kralj 326
Delfi (proroite) 96
Deli, Luka 5
353
Delmati 25
demon 23, 181, 310, 313, 315, 321, 322,
327, 329, 334
Demo, eljko 12, 109
Dextrus, konzul 70
Didak, sveti 340
Dijana (Diana), boica 15, 18, 22, 26, 27,
32, 33, 43, 47, 48, 49, 50, 52, 56
Diana Lucifera 18
Thana 23
Dilekt, muenik 340
Diluntumum 67
Dioniz, bog vina i mistine opojenosti 82,
179
Dirahij 63, 66, 67, 72
Diva, boanstvo 151
Divina peina 151
Divojevii 162
Dobri Pastir 81
Dokleja 67
Doljani 200
Donadini, Frane 239
Dragi, Marko 13, 195227
Drakul, vlaki vojvoda 215, 216
Drevenik 240
Drina, rijeka 66
Drni 5, 63, 64, 126, 158, 164, 172, 247,
250, 269, 302
Dubrovnik 332
Dugopolje 5, 77, 78
Dugo Selo 92
duh (bie) 221
Dunaj (Dunav) 182, 185, 186, 187
Duncan, James 259
Dundara, udavaa 181
Durazzo (Dra) 76
Duvanjska biskupija 330
Duvno 200
Delalija, Branko 5
Delalija, Jelena 200, 210
Delalija, Luca 200
Delalije, rod 135
akovi, Zdravko 97, 102

avao 216, 310, 311
354
elalin oras (Delalin ora') 206
Glavii, Miroslav 64
Gori 12, 97, 102, 103
crkva sv. Jurja 101, 102
Gorski kotar 180
Gospa visovaka 305
Gotovac, Anelija 201
Gotovac, Ante 200, 204, 206, 212, 223
Gotovac, Cvita 318
Gotovac, Jakov 201, 207, 222
Gotovac, Lucija 270
Gotovac., Lucija 270
Gotovac, van 223
Gotovci, rod i zaselak 270, 274
Grab kod Sinja 317
Grbea, Jakov 125, 149, 163
Grci 25
Grka 282
Gromovnik (vidi Perun) 157, 175
Grubine 179
Gruzija 98
Gulin, Ante 97
Gulin, Ivanica 317
Gundelji, rod 269
Gvido. muenik 340
Egipat 46, 78, 324

Elez, Iva 202, 210, 217, 223
Elez, Marijana 202, 210, 215, 217, 223
Epifanije, sveti 313, 323
Epona, boica 73, 76
Essex 231
Europa 99, 117, 179, 206, 214, 217, 250,
278, 296, 298, 299, 300, 326, 332
Evans-Pritchard, Edward Evans, antropolog
231
Eva, prva ena 197
Faber, Aleksandra 282

Farlati, Daniele 10
Faust, graditelj hrama u Klapavici 24
Feri, uro 314
Fescenia Astice 19
filakterije (zapisi) 320, 338
Filipovi, fra Jeronim 302, 331
Flavijevci, vladalaka obitelj 47, 64
Fortis, Alberto 321, 331
Fortuna, boica 47
Fortunat i Maksim, muenici 340
Franceschi, Hektor 136
Francuska 99, 100
Fra Tadej iz Tocca (Pescara) 340
Fuscus, konzul 70
Gabrijel, aneo 321, 323

Gaius Baebius Marcellinus, konzularni
beneficijar 70
Gaj Emilije Ingenuus, konzularni beneficijar
69
Galileja 321
Gardun 24
Garmaz, Jadranka 14, 293309
Gavazzi, Milovan 278
Genoveva, sveta 99
Germanija 71
German, sveti 99
Germigny-des-Prs 99, 100
Glamo 50
Glava, Ivo 6376
Glavice 324, 325
Glavii, Ante 278, 281, 287
Had, bog podzemlja 81

Hadrijan, car 322
Hadizukii, obitelj 200
Hasan, sin Abdulahov 139
Hayes, John W. 78
Hea, neboga 177
Hela, neboga 178
Helena, arobnica 177
Helena, lijepa 177
Helena. spartanska kraljevna 177, 178
Heleii, pleme, rod 178
Hera, grka boica 181, 183
Heraklo, grki heroj 26
Hercegovina 241
Hermes 46, 56
Hermes Merkur 44
Hermes-Thot 43, 44, 45, 46, 62
Hermes Trismegistos 46
Herodot, grki povjesniar 47
Hesiod, grki pjesnik 180, 189
Hesperide 183
Hipokrat, mislilac i lijenik 256
Histri 25
Histria (Histrija) 25, 27

Homer, grki pjesnik 180
Horiv. jedan od trojice legendarne brae
osnivaa Kijeva 94
Horus, egipatsko boanstvo 47
Hrga, Boica 214
Hrga, Ivana 214
Hrvati 9, 100, 128, 134, 138, 140, 142,
143, 144, 159, 163, 188, 190, 195, 197,
198, 205, 208, 213, 223, 224, 324
Hrvatska 45, 47, 109, 241, 274, 300
Hrvatsko primorje 187
Hrvatsko zagorje 214
Husein, sin Vukdragov 140
Iader (Zadar) 47
Ibis, egipatsko boanstvo 47
Ibriimovi, fra Marijan 340
Ilakovii, rod 268
Ilija, prorok 212, 213, 310, 318
Iliri 25
Ilirik 15, 16
Imotska krajina 229, 231
Indija 78, 141
Inocent XI., papa 340
Iris/Irida, glasnica grkih bogova 180
Irud (Herod) 213
Irudica, Herodova ena, lik folklornih
pripovijedanja 195, 196, 203, 204, 212,
213, 227, 304, 318
Istra 56, 92, 187, 215
Isus Krist 13, 79, 80, 81, 82, 83, 129, 213,
215, 222, 285, 286, 287, 294, 299, 304,
311, 312, 317, 319, 321, 322, 326
Italija 330
Ivanac 92, 94
Ivanan 178
Ivanevi, Branko 125, 129
Ivanec 102
Ivan Evanelist 340
Ivan Hunjadi (Jano Hunyadi) 216
Ivani Grad 112
Ivan Krstitelj 198, 212, 213, 318
Ivanov, Vjaeslav Vselovodovi 175
Ivan XXI. 310
Ivii, rod 270
Ivi-Jurkovi, Ivana 111
Ivoevci 170
Izak, Abrahamov sin 80
Izida, boica 47
355
Izrael 310
Izraelci 319
Jablanica 200
Jadran 330, 343
Jajce 40
Jakob od Voragine (Giascomo di Varazze)
197
Japodi 25
Japodija (Japudija) 25, 27
Jarilo, slavenski bog vegetacije 92, 102, 157
Jeronim, sveti 11, 320
Jeruzalem 339
Jordan, rijeka 322, 323
Josip, sveti 319
Joua ben Chananyah, rabin 322
Jupiter 15, 19, 21, 22, 23, 37, 39, 40, 43,
62, 65, 68, 69, 70, 71, 73
Juri, fra Ante 316
Jurii, rod 268
Juri, Kristina 203, 205, 210, 220
Kai, Ivan Antun, biskup 340

Kale, Jadran 13, 265276
Kampor (Rab) 50
Kanada 258
Kapitanovi, Vicko 5, 11, 126, 131,
309350
Karakala, Marko Aurelije Antonin, car 70
Karakaica 37
Karlovac 185
Karlo Veliki 99, 100
Kars (Turska) 98
Kai, Bartol 314
Kai, Daniel 269
Kaii, rod 269
Katela 248
Katel Novi 248, 250
katekumeni 312
Katii, Radoslav 175
Kati, Ivan 13
Kati, Mario 265276, 277
Katuni (Danilo) 48, 49, 51, 54
Kere, rod 268
Kijabet (= Qui habitat) 304
Kijev 94
Kijevo 94, 196, 204
356
Kij, jedan od trojice legendarne brae

osnivaa Kijeva 94
Kina 79
Kistanje 170
Klapavica 15, 18, 21, 23, 24, 26, 33, 40,
116, 120
kletva 183, 331
Klis 9, 15, 19, 20, 33, 36, 38, 40, 77, 78,
81, 128, 134, 205, 346
Kliki sandak 139, 250
Kljake 170, 268
Knin 12, 126, 174
Kninska krajina 229
Knos(os) 78
kodlak vidi vukodlak 238
Kolanovi, Josip 129
Koljabitavac, vidi Kijabet 213, 214
Komuanac, Monika 258
Konstantin I., car 79, 320, 337
Konstantin II., car 320
konzularni beneficijar 63, 67, 70, 71
Konjevrate 12, 51, 97, 98, 102, 126, 149
crkva sv. Ivana 97, 101, 102
Okrugljaa 96
Pun(i)ka draga 101
ivkovia lokva 96
Koprivno (Dugopolje) 325
Koprno (Unei) 126, 128, 134, 138, 139,
140, 145, 147, 149, 153, 154, 156, 163,
168, 195, 196, 213, 214, 227
Kosevi (nestalo naselje) 128, 129, 130,
135, 138, 167, 168
Kosovica, vodotok 94
Kotor
crkva sv. Tripuna 100
Kozjak 10, 97, 249
Krakw 94
Krapina 92
Kreli, Adam Baltazar 175
kristogram 79, 320, 321, 326
Krizomali, Urban 13
kri
dvostruki (crux gemina) 331, 332
kri iz Caravace, 331
ovjenani (crux coronata) 327
patrijarijski 331
sv. Benedikta 334, 335
Krka, rijeka 25, 111, 143, 149, 200, 211,
302
Krolo, fra Augustin 96
Krstae (Balina Glavica) 64, 65

Kuii
Greblje 116
Lada, slavenska boica 157

Ladon, zmaj 183
Lamija, libijska mitska kraljica 181
Latinovi, Slaana 112
Lemo, Ana 5
Lepoglava 92, 93
Liburnija 25, 27, 67
Lijepa Mara 175193
Lika 92, 187
lilit, demon 181
Lilit, prema predaji druga Adamova ena
181, 310
Lisiii (Bukovica) 235, 236
crkva sv. Filipa i Jakova 235
Listei, rod 270
Livija, Augustova ena 55
Lbl, Benn, opat 334
loda, lik folklornih pripovijedanja 195, 196,
217, 218, 224, 227
Lothar, kralj 100
Lovri, Ivan 195
Luci (Lucius), Ivan 136
Lui, Lovro 136
Ludovik Anuvinac 325
Ljubitovica 151
Macfarlane, Alan 230

mai 216
magija 331, 342
Magnum (Balina glavica) 11, 63, 64, 68,
69, 71, 72, 73, 76, 170, 172. vidiBalina
glavica
Majketina, vila 181
Makarska 341
Makarska biskupija 330
Makrina, sveta 339
Maksimin, kipar 32
Maleta, Nikola 222
Mandarii, rod 270
manjinjergo (maminjorgo), lik folklornih
pripovijedanja 195, 196, 216, 217, 227
Mara/Morana, vidi Morana 92
Marasovi, Tomislav 99
Mara, v. Lijepa Mara

Mareti, fra arko 329
Mari, fra Albert 97
Marija Terezija, carica 203
Marinov, Nedjeljko 6
Marketii, rod 268
Marsonia (Slavonski Brod) 47
Martin V., papa 326
Maruli, Marko 137
Marun, fra Lujo 95, 127, 148, 151, 159,
161, 163, 171
Matas, Stipan 201
Mati, fra Frano 302
Mati *Matin(, fra Toma, biskup 10
Matija, Mirko 125
Matsaetsi, Oton, armenski graditelj 99
Matutinovi, fra Aneo 329
medaljice 119, 319, 328, 330, 334, 335,
341, 346
Meimurje 92
Medvia, selo u Bukovici 241
Menas, sveti 324, 338, 339
Menui, fra Ivon 95, 96
Menui, Marko 5, 97, 98
Menelaj, mikenski kraljevi 177, 178
Menghi, Girolamo 314, 328
Merkur (glasnik bogova) 22, 24, 37, 44,
46, 47, 50
Metrovi, Ivan 253
Metkovi 229, 232, 235
Metulum (akovec kod Josipdola) 67
Mezopotamija 78
Mihael, aneo 323
Mija, Boo 199, 200, 219, 220
Mikeli, kua 25
Milanovi, Vinja 13, 277292
Mileti, eljko 64
Miljak, Jere 266, 267, 268
Miljci, rod 267
Miljevci
Drinovci 109
Greblje 109, 110, 111
mirila 13, 265, 273, 277, 278, 279, 280,
281, 282, 283, 284, 285, 286, 288, 290,
291, 292, 325
mirine 13
Mirlovi Zagora 95, 101, 134, 149, 168
Mitlo 315
Mitra 26, 43, 50, 52
Moii, zaselak 270, 272
357
moi (relikvije) 255, 309, 336, 338, 339,
342, 343
komadi Kristova kria 339
moi dodirom (reliquiae ex contactu) 338
tijelo sv. Luke 339
monik (relikvijar) 341
moire, grke boice sudbine 184, 199
Mojsije, prorok 319
Moko, pretkranska slavenska boica 90,
91, 94, 96, 102, 103, 106, 107, 179, 181
molitve 13, 213, 218, 277, 280, 286, 302,
305, 309, 312, 316, 317, 318, 319, 322,
329, 330, 331, 332, 342
Montesquieu, Charles-Louis de Secondat
256
mra 181, 182, 195, 196, 201, 206, 208,
209, 210, 211, 212, 218, 219, 220, 223,
229, 230, 233, 234, 243, 256, 310
Morana, pretkranska slavenska boica 92,
179, 181, 183
Mora(na), vraara 184
Mose 143, 223, 318
Mosor 198
Mravnica 153
Mrela, Ana 213
Mrtvi dan 342
Mu 5, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 116, 195,
196, 199, 202, 210, 215, 227, 334
Mukoe 94, 96, 98, 99, 100, 101, 102, 103
Mnchen
Bavarska knjinica 333
Municipium Riditarum. vidiDanilo (kod
ibenika), vidi Rider
Munjaa, lokva 44, 46
Mursa (Osijek) 47
Murter 50
Muzej
Arheoloki muzej u Splitu 38, 69, 77,
81, 321
grada Drnia 64
grada ibenika 43, 48, 52, 54, 96
hrvatskih arheolokih spomenika 109, 111
nabaaj (nabaca) 251, 254

Nacionalni okvirni kurikulum 293309
Nadimir, stanovnik Nevesta 135
Naki, Andrija 94
Naki, Mate 132
Naki, Stipan 222
358
Naki, Vesela 96
Narona (Vid kod Metkovia) 47, 50
Negoy, Grgur 131
Nelipii, plemika obitelj 9
Neori 215, 325
Neptun 16, 17, 22
Neretva 25, 187
Nestos (Cetina) 133
Nevest 12, 13, 125174, 196, 210, 265,
266, 271, 272, 340
crkva sv. Marije 136
upa sv. Marije 139
Nikrinijan, Tit Flavije 68
nimfe 15, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 26, 27,
34, 35, 36, 43, 56, 57, 180, 196
Fontanae 18, 19, 20
Salutares 18
Silvanae 18, 20
Silvestrae 18
Silvestres 20
Ninevi, Cvitko 136
Nisko 324
Norik 67
Nos Kalik 111
Nova Sela 206
Panonija 27, 66, 70, 71

Papuk 92
parke, rimske boice, vidi moire 184
Parke (suenice) 199
Partemi, nestalo naselje 130, 138
Pavli, Vedran 193
Pavlovi, fra Bernardin 314
Pavlovi, Ivani 136
Pavlovi, Jurica 137
Pelizzer, fra Pavao 311, 340
Peljeac 92
Perii, rod 269
Perkovi 126, 147
Perua kod Klisa 24, 38
Perun, slavensko boanstvo 90, 91, 92, 94,
95, 96, 102, 103, 106, 107, 157, 158,
159, 185, 190
Perzefona, boica podzemlja 81
Petar Apostol 82
Petar Lombardski 311
Petrinec, Maja 324
Petrova Gora (dio Zagore) 139, 250
Petrovo polje 63, 76
Petrovo Polje 10, 139, 143
Petrus Hispanus (Ivan XXI) 310
Pharos 47
Pilar, Ivo 149
Pitija, grka proroica 179
Planjane 13, 130, 144, 195, 196, 210, 220,
222, 227, 265, 266, 267, 268, 272, 274,
276
Platon (grki mislilac) 22, 23
Plazonja, Svetislav 268
Plazonje, rod i zaselak 273
Plazonje, zaselak 268, 272
Plepel, fra Lujo 293, 304, 318
Pleterski, Andrej 89, 91, 106
poivala 12, 13, 14, 165, 166, 265, 266,
267, 268, 269, 270, 271, 272, 273, 274,
277, 278, 279, 280, 281, 282, 284, 285,
286, 287, 288, 290, 325
Podosoj, arheoloko nalazite 116
Podstrana 50
Podumci 126, 134, 144, 168, 170, 172
Pojian 5
Pokrovnik 12, 92, 94, 95, 97, 104, 107
crkva sv. Mihovila 95
Gradina 95, 96
Peina 96
Pokuplje 187
Obrainovi, Martin 129, 135

Obrainovi, Punka
130
Oda, Ivana 13, 247263
Ogorje 13, 202, 211, 277, 277292, 278,
279, 280, 281, 282, 287, 288, 290, 291
Ogulin 92
Okruievi, don Petar 314
Omi 198, 268
Opor 13, 247263
Orko, lik folklornih pripovijedanja 216
Orli, stanovnik Nevesta 135
Osmanlije 250, 274, 329, 339
Ostrogaica 130, 133, 134, 144, 168, 172
Ostrogoti 133, 134, 171
ovca 342
Pag 92
Paklenica 13
pakleni magarac 216
Palestina (Sveta zemlja) 79
Pan, grkorimsko boanstvo 26, 28, 40,
41, 43, 56, 57

Poljica 213, 229, 329, 339
Ponoi, rod 268
Popis zabranjenih knjiga (Index librorum
prohibitorum) 314, 329
Popovi, selo u Bukovici 240
Posejdonije, mislilac 256
Posnan (grad u Poljskoj) 203
post 303
Postinje 195, 196, 199
Potravlje 10, 321
Praetorium 172
Pranj
crkva sv. Tome 100
Prgomet 126, 172, 255, 316
Prijam, trojanski kralj 178
Primorski Dolac 150, 151, 152, 153, 156,
247
Primoten 5
Proloac 32, 50, 205, 329
Promona (Promina) 63, 172, 250
Prpatnica 315
Prugovo 205
Psihe 51, 52
Ptolemej, Klaudije, Mislilac i geograf 250
Publije Elije, konzularni beneficijar 70
Pucciarelli, Nicola 314
Pula 55, 56
Putalj
crkva sv. Jurja 100
Python, zmija 96
Radai, Marko 5
Radau-Ribari, Jelka 274
Radi, Antun 233
Radigosti, Juraj 156
Radoi 9, 135
Rakov bunar 48
Rankov, Boris 66
Ratani (Ravni kotari) 240
Ratzel, Fridrieh 257
Ravenna
bazilika sv. Vitala 99
Ravni kotari 229, 239, 271, 272, 280
Rebi, fra imun 317
Reha, Henrik 317
relikvije 309, 324, 336, 337, 338, 339,
340, 342
Rendi-Mioevi, Ante 11, 4362, 45, 46,
47, 62
359
Rendi-Mioevi, Duje 17
Retinij (Golubi juno od Bihaa) 67
Ribari, arholoko nalazite 116
Rider, v. Danilo 11, 25, 37, 43, 62, 170,
172
Rigauld, Jean 325
Rim 328, 330, 340
bazilika sv. Petra 340
Rimljani 11, 15, 16, 23, 214
Rimsko Carstvo 24
Ritual rimski 313, 318, 328, 341, 345
Riinice 333
Rogi, Veljko 258
Rudine, novo naselje u Katelima 164, 165,
250, 254
Rujno na Velebitu 156
Rumunjska 208
Rusija 208
sacramentale (sakramental, blagoslovina)

311
Sakcinski, Ivan Kukuljevi 178
sakramentali. vidiblagoslovine
sakramenti 303, 311
bolesniko pomazanje 311, 312
sacramentum (sakramenat, otajstvo) 311
sakramenat krtenja 311
Salona 25, 38, 41, 47, 52, 66, 82, 162,
170, 172, 350
salus (zdravlje i spasenje) 311
Sannig, Bernhard 329
Santarm (Portugal) 325
n (Sotona) 310
Schallmayer, Egon 71
Schneider, R. von 17
Sedrami 13, 265, 266, 268, 270, 273
Senia (Senj) 47, 205
Septimije, konzularni beneficijar 69, 70
Seremetakis, Nadija 282
Sibir 258
sicanje (tatauiranje) 274
Silvan 11, 15, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23,
24, 25, 26, 27, 33, 34, 35, 36, 37, 38,
43, 48, 50, 55, 56
Silvanus 23, 25, 59, 62
sinija (niski okrugli stol za jelo) 342
Sinj 9, 21, 40, 50, 302, 321, 324, 334, 341
Franjevaki samostan 21, 33
Sinjska krajina 219, 229, 253
360
Sirmij (Sirmium) 47, 67, 69

Sirovica, Filomena 94
Sisak 320
Sisin, sveti 13
Sitnica (lokva i staro ime za naselje Sitno)
134, 147
Sitno (kod Uneia) 77, 78, 82, 126, 128,
134, 139, 166, 316
Siveri 153, 221
Skelani 66, 69
Skok, Petar 133
Skradinski kadiluk 139
Slatine (iovo) 252, 254, 257
Slaveni 11, 144, 158, 159, 179, 187
Slavonci 198
Slavonija 92, 215
Soldo, fra Josip Ante 274
Solin 170
Solter, Ana 112
Sotona, vidi Stan 219, 302, 310, 322, 323
Spilice 236, 237
Split 5, 9, 18, 26, 34, 35, 38, 39, 63, 88,
92, 93, 126, 134, 142, 153, 205, 225,
237, 277, 309
crkva sv. Mikule 99
Muzej hrvatskih arheolokih spomenika
109
Sratok/Bogdanovii 340
Srbi 235
Srijem 187
Stampa, Antonio 328
Starigrad 13, 186
Starigrad-Paklenica 277, 277292, 278,
279, 282, 283, 284, 286, 287, 290, 291,
292
Staevica
Fra Ante (Gnje) 236
Stewart, Dugald 103
Stoi, Krsto 95, 133
Straine, arheoloko nalazite 116
Strika, stanovnik Nevesta 135
Strzygowski, Josip 99
Subotica 234, 237
Sudan 231
suenice, moire, parke 184, 199
Sueski kanal 258
Sunara, Filip 142
Sunara, Jure 167
Sunara, Matija 218
Sunara, Nikola 218
Sunara, pleme 129, 140, 141, 142, 157,

166, 169
Svantovit, slavenski bog 159
sveto (sacrum) 311
Svijenica 342
Svilaja 217, 223
Orlove stine 217
arii, rod 269

ek, jedan od trojice legendarne brae
osnivaa Kijeva 94
ege, rod 267, 268
eparovi, Tomislav 5
eo, Luka 13, 229202
ibenik 5, 9, 43, 44, 48, 63, 96, 141, 145,
158, 265, 302, 304, 317
ibensko zalee 180
imun, starac 321
iroki Brijeg 197
koprc, Jakov 160, 161
koprc, Marko 161
krljuga, Jana 112
opot
Crkvina 116
terc, Stjepan 258
Tabia (naselje) 125, 167, 168, 169, 170,

172, 174
Tacit 16
talismani 335
Talmud 322
Tartarijel, demon 321
Tartaruhos (), demon 11, 322,
323, 324
Tatari 134, 137
Tertulijan 79, 80
Terzi, don Luka 314
Thomas, Kieth 230
Thot (Hermes Trismegistus) 43, 44, 45, 46,
47, 62
Tiberije (rimski car) 55
Tii, Ivana 217
Toma Arhiakon 134
Toma, crkveni nauitelj 311
Tomi, Mijat 200
Toporov, Vladimir Nikolajevi 175
Topusko 23
Torak 102

Toulouse 203
Tragurium 170, 172
Trbounje 158
Treanica, vrh 247, 249
Tridentski sabor 311
Trogir 9, 170, 321
crkva sv. Stjepana 99
Trogrli, Marko 5
Troha, Ivan 112
Troja 178
Troelj, Mira 283, 286
Trpimir, knez 100
Trst 233
Turci 121, 132, 139, 141, 143, 198, 216
Turi, fra Ivan 329
Turjaci 236
Turska 98
Tyche 47
Uka 92, 97
Ugarska 330
Umljanovi 72, 170
Unei 5, 13, 125, 126, 128, 130, 131,
132, 133, 134, 135, 136, 137, 138, 142,
145, 149, 151, 153, 154, 160, 161, 162,
163, 166, 168, 170, 172, 174, 195, 196,
200, 203, 208, 213, 218, 220, 222, 227,
265, 266, 267, 268, 273, 276, 316, 368
urok 199, 206, 207, 208, 252, 256, 304,
310, 311, 315, 316, 318
Uruli, Luka 199
Usora 205
Utore 126, 131, 134, 135, 162
vampir 215
vara 241
Varadin 92
Varvaria (Bribir) 47
Velebit 198, 204, 205, 278
Veles, slavenski pretkranski bog 90, 91,
92, 94, 95, 96, 102, 103, 106, 107, 154,
157, 159
Vele 178
Velika Majka (Magna Mater) 43
Velika Nedelja 92
Velui 334
Venera (Venus) 16, 180
361
vestalke, rimske djevice uvarice obredne
vatre 179
Vesta, rimska boica kunog ognjita 179
Vezovia most 72
Victoria, boica 320
Vidal de la Blache, Paul 257
Vidasus 20, 23
Vijanjac, Vrelo u Vinovu 222
vila 11, 160, 176, 177, 179, 181, 183, 195,
196, 197, 198, 199, 200, 201, 202, 203,
208, 210, 220, 223, 229, 230, 232, 233,
234, 239, 241, 242, 243, 251, 252, 253,
254, 255, 256, 257, 259, 327
Vinie 214
Vinkovci 50
Vinovac 315
Vinovo 13, 130, 131, 144, 162, 195, 196,
198, 200, 201, 206, 210, 211, 221, 222,
223, 227, 265, 266, 270, 276
Vise (Braevi) 325
Visoka 126, 128, 145, 154, 162, 166, 315
Visoka (Bosna) 134
Viii, rod 269
Vitezovi, Pavao Ritter 175, 176
Vitruvije, mislilac i arhitekt 256
vjeronauk 293309
vjetac, vilenjak, vilenik 195, 196, 212,
253, 254, 327
vjetica, vitica 12, 178, 179, 181, 195,
196, 197, 202, 203, 204, 205, 206, 207,
208, 209, 212, 218, 220, 229, 230, 231,
232, 233, 234, 240, 243, 251, 252, 253,
254, 255, 256, 257, 310, 311, 317
Vladmirovi (imunovi), fra Luka 302,
314, 330, 331, 334, 335
Vlaji Mate, zvan Bota 250
Vlasi 116, 128, 131, 134, 143
Vodice 92
Vodokre (Bogojavljenje) 342
vrag 181, 201, 203, 232, 309, 311, 327
Vrani, Antun 12
Vrani, Faust 137
Vrba (rjeica i mjesto) 211
Vrbatovi, Marko 71, 72
Vrcelj, Jelena 204, 218
Vrevo, brdo 240
Vrgorac 229, 268
Vrlika 9
Vrpolje 147
Vukave, rod 270
362
vukodlak 13, 195, 196, 203, 205, 209, 214,

215, 229, 230, 234, 235, 236, 237, 238,
239, 240, 241, 243, 244, 253, 255, 256,
315, 325
Vukorepe, rod 267
Vukovoj (mjesto) 92
zapisi magijski 316, 326

zapisi idovski 319
Zekan, Mate 5, 109
Zelengrad (kod Obrovca) 273
Zeus 46
Zlarin 217
zle oi 206, 251, 254
zloduh 148, 159, 309, 310, 311, 312, 313,
314, 315, 316, 317, 319, 322, 323, 324,
325, 326, 328, 333, 334
zlo oko 314
Zmija/Zmaj 175, 179
Zmina 10, 143
Zoko, Marina 199, 200, 201, 204, 206,
207, 210, 211, 212, 215, 219, 220, 222,
223
Zorii, Antonia 207
Zorii, fra Mate 293, 302, 315, 316
Zori, Magda 101
Zovko, Dijana 197
zvona crkvena 219
Zvonik, nestalo naselje 134, 172
Wiewegh, Zoran 64
Zabiokovlje 329
Zadar 5, 311, 327
crkva sv. Donata 100
crkva sv. Lovre 99
Zadarsko zaobalje 271
Zagorje 10
Zagreb 5, 43, 89, 92, 99, 111, 237
zaklinjanja 309, 311, 312, 313, 314, 318,
322, 327, 330, 334, 342, 343
Zaninovi, Joko 64, 67
zapisi 342, 343
zapisi kranski 319, 320, 321, 322, 324,
325. vidiblagoslovine
Zapis od b grla ili Molitva sv. Avgustina
327
Zapis od mlika 330
Zapis sv. Antuna 255, 326, 328, 332,
334, 335
Zapis sv. Benedikta 332, 333, 334
Zapis sv. Sisina 327
Zapis sv. Zaharije 328, 332, 333, 334
abljak, arheoloko nalazite 116

itni 13, 134, 137, 172, 265, 266, 269,
270, 276
crkva sv. Ivana 269
crkva sv. Jurja 136
rnovnica 97, 329
upanjac 50
Organizatori, poasni lanovi i sudionici

znanstvenoga skupa
Priprema skupa
Proelnici ustanova suorganizatora
Nedjeljko Marinov, predsjednik Kulturnog sabora Zagore
Marko Radai, dekan Veleuilita u ibeniku
Marko Trogrli, dekan Filozofskog fakulteta u Splitu
Branko Delalija, naelnik opine Unei
Poasni lanovi
Mons. Ante Ivas, biskup ibenski, Goran Pauk, upan ibensko-kninski, Zoran Smoli, doupan ibensko-kninski, Ante Sanader, upan Splitsko-dalmatinski i Luka Bri, doupan Splitsko-dalmatinski
Organizacijsko povjerenstvo:
Nedjeljko Marinov, fra Luka Deli, ivko Bulat, Duje ilovi, Zvonimir Vei
Znanstveno povjerenstvo
Vicko Kapitanovi, Mate Matas, Ivica Poljiak, Marko Radai, Marko Trogrli,
Mate Zekan
Sudionici u radu skupa

Izvoai kulturnoumjetnikog programa
Osnovna kola Jakova Gotovca Unei
KUD Zvona Zagore
KUD Srce Zagore
Predstavnici
ustanova
Mons Ante Ivas, ibenski biskup

Luka Bri, doupan splitsko-dalmatinski
Josip Vrandei, prodekan za znanost Filozofskog fakulteta Sveuilita u Splitu
Ivica Poljiak, prodekan Veleuilita u ibeniku
Branko Delalija, naelnik opine Unei
Fra Luka Deli, upnik Uneia
364
Autorii prema programu i knjiici saetaka

1. Marko Menui, Konzervatorski odjel, Stube Jurja ulinovia 1/3, 22000 ibenik
2. Nenad Cambi, akademik, profesor emeritus. Sveuilita u Zadru
3. Toni Brajkovi, Muzej grada ibenika , Gradska vrata 3, 22000 ibenik
4. Ante Rendi-Mioevi, prof. muzejski savjetnik, Zagreb
5. Ivo Glava, Konzervatorski odjel, Stube Jurja ulinovia 1/3, 22000 ibenik
6. Vinka Bubi, Odsjek za arheologiju, Ivana Luia 3, 10000 Zagreb
7. Vicko Kapitanovi, 21000 Split
8. Juraj Belaj, Institut za arheologiju, Ulica Divka Budaka 1D. 10000 Zagreb
9. Vitomir Belaj, Filozofski fakultet, Ivana Luia 3, 10000 Zagreb
10. Lidija Bajuk, Institut za etnologiju i folkloristiku, ubieva 42, 10000 Zagreb
11. Mate Zekan, MHAS, Stjepana Gunjae bb, 21000 Split
12. eljko Demo, Arheoloki muzej, Trg Nikole ubia Zrinskog 19. 10000 Zagreb
13. Nediljko Budia, Technische Universitt, Franklinstrae 29. 10587 Berlin
14. Marko Dragi, Filozofski fakultet, Radovanova 13, 21000 Split
15. Maja Pasari, Institut za etnologiju i folkloristiku, ubieva 42, 10000 Zagreb
16. Suzana Marjani, Inst. za etnologiju i folkloristiku, ubieva 42, 10000 Zagreb
17. Luka eo, HAZU, Ulica Andrije Hebranga 1, 10000 Zagreb
18. Jurica Boti, O Primorski Dolac, Vrine 185, 21227 Primorski Dolac
19. Ivana Oda, O, Antuna Mihanovia 4, 22320 Drni
20. Vinja Milanovi, Katehetski ured, Poljana kneza Trpimira 7, 21000 Split
21. Jadran Kale, Odjel za etnologiju, Ulica dr. F. Tumana 24, 23000 Zadar
22. Mario Kati, Odjel za etnologiju, Ulica dr. F. Tumana 24, 23000 Zadar
23. Zdravko ivkovi, Ministarstvo kulture. Runjaninova 2, 10000 Zagreb
24. Branko aja, Palinoveka 36, 10000 Zagreb
25. Jadranka Garmaz, KBF, Zrinsko-frankopanska 19, 21000 Split
Predsjedatelji
Toni Buri, MHAS, Stjepana Gunjae bb, 21000 Split
Tomislav eparovi, MHAS, Stjepana Gunjae bb, 21000 Split
Jasna Dasovi Konzervatorski odjel, Gradska 4, I/II
Ana Lemo, KBF, Zrinsko-frankopanska 19, 21000 Split
Sudionici
Ime i prezime
Ustanova
1.
Ivan Alduk
2.
Marija Babi
Kkonzervatoski
Imotski
3.
Kristina Babi
4.
Vicko Bartulovi
Adresa
odjel,
Sveuilite u Splitu, FF
u Splitu
Filozofski fakultet u
Splitu
Starevia 7, Imotski
Bobani 9, Prugao, Klisa

Andrije Kaia 30, Blato na
Cetini
Organizatori, poasni lanovi i sudionici znanstvenog skupa
365
Ime i prezime
Ustanova
Adresa
5.
Branka Bego
Bana J. Jelaia 4, ibenik
6.
Mario Bodrui
COO ubievac ibenik

Arheolog d.o.o.
7.
Jurica Boti
O Primorski Dolac
Petra Kreimira IVc, Seget

Donji
Vrine 185, Primorski Dolac
8.
Toni Brajkovi
Muzej Grada ibenika
Gradska vrata 3, ibeniki
9.
Luka Bri
Domovinskog rata 2/V, Split
10.
Vinka Bubi
11.
Josip Budia
Splitsko dalmatinska
upanija (upan)
Filozofski fakultet u Zagrebu
/
12.
ivko Bulat
O Jakova Gotovca
Bulati 4, Mirlovi Zagora
13.
Toni Buri
Muzej HAS Split
14.
Josip ori
Umirovljenik
Narodni trg 7, Split
15.
Fra Stjepan ovo
Franjevaki samostan
Split
16.
Jasna Dasovi
Gradska 41, II, Trogir
17.
eljko Demo
18.
Ina Divac
Konzervatorski odjel u
Trogiru
Arheoloki muzej u Zagrebu
/
19.
Marko Dragi
20.
Branko Delalija
21.
Jadranka Garmaz RBF Split

(Mrela)
Ivo Glava
Ministarstvo kulture
22.
23.
Filozofski fakultet
Splitu
Opina Unei
Luia 3, Zagreb
Katel Suurac
Mauranievo etalite 514,

Split
Sinjska 2, Split
Dr. Franje Tumana 40,
Unei
Zrinsko frankopanska 19.
Split
ibenik, Istarska 30
ibenik
24.
Don Roko Glasno- ibenska biskupija

vi
Josip Gotovac
Kulturni Sabor Zagore
25.
Jure Gotovac
Udruga sv. Marko
Vinovo gornje
26.
Mons Ante Ivas
ibenska biskupija
ibenik
27.
Marijo Jadri
Kud Srce Zagore
Trolokve, Prgomet
28.
Mijo Jadri
upa Unei
Planjanje Gornje
Remete 44 E, Zagreb
366
Ime i prezime
Ustanova
Adresa
29.
Nikola Juki
Umirovljenik
Put Divulja 2, Trogir
30.
Tomo Juri
upa Nevest
Planjane Gornje
31.
Jadran Kale
Muzej Grada ibenika
Muzej, p.p. 7, ibenik
32.
Mario Kati
Sveuilite u Zadru
33.
Vicko Kapitanovi
34.
Joso Kosor
KUU Zvona Zagore
35.
Ana Lemo
36.
Fra Boo Lovri
Katoliki bogoslovni fakultet

Gospa od Zdravlja
37.
Vlade Lozi
38.
Fra arko Mareti
39.
40.
Nedjeljko Marinov O Primoten

Kulturni Sabor Zagore
Filip Matijevi
41.
Mate Mili
Zvonik d.o.o.
Put brodarice 2, Split
42.
Jere Miljak
KUD srce Zagore
Unei
43.
Fra Mile Morovi
upa Nevest
Unei
44.
Ivica Mrela
Mrele Donje 15, Koprno
45.
Andrija Naki
Udrga Kampanel Koprno

Arheolog d.o.o.
46.
Ivana Oda
O A. M. Petropoljskog
Mihanovia 4, Drni
47.
Nevenka Oda
KUD Srce zagore
Klis
48.
Darko Perea
Jajii 7a, Solin
49.
Borisa Papandopula 21, Split
52.
Andrija Perkovi Filozofski fakultet u

Palo
Splitu7, Doktorski studij
Ivan Pero
Splitu
Lepa Petri
Konzervatorski
odjel
Zadar
Ante Petrovi
53.
Slavka Plena
O Vjekoslava Kaleba
Put Luke bb, Tisno
54.
Ivica Poljiak
Trg A. Hebranga 10
50.
51.
Split
Split
Split, Trg Gaje Bulata 3
Pujanke 53, Split
upa Banjevci
Banjevci, Stankovci
Rainska 129, Brodarica
Split
Smiljania 3, Zadar
Organizatori, poasni lanovi i sudionici znanstvenog skupa

Ime i prezime
Ustanova
Adresa
55.
Mario Radaljac
Borelli 8, Zadar
56.
Ivan Radeljak
Arheoloki muzej u
Splitu
VV Projekt d.o.o. Split
57.
Zrinka Radoni
367
Put Supavla 1, Split
Konzervatorski odjel u
Imotskom
Marko Rimac
Splitu
Barbara
Smith Zagreb
Demo
Nikola Sunara
Splitu, Doktorski studij
Ante Sui
O Jakova Gotovca
Starevia 5, Imotski
O. kneza Branimira 17, Split
64.
Ivana Tadinac e- Odsjek za staru gradsku

er
jezgru, Grad Split
Tomislav eparo- Muzej HAS Split
vi
Fra Milan Ujevi
65.
Zvonimir Vei
Hercegovaka 32, Split
66.
Josip Vrandei
58.
59.
60.
61.
62.
63.
Umirovljenik
u
Smolonje (Grad Omi)
Bijankinijeva 6, Split
Unei
K. Utjeinovia 14, Drni
67.
Filozofski fakultet
Splitu
Fra Ante Vugdelija upa Prgomet
Split,
68.
Mate Zekan
Muzej HAS, Split
Split
69.
Mile Zelenbaba
upa Nevest
Selo Nevest 1 b
70.
Katarina aneti
Velebitska 14, Split
71.
Zdravko ivkovi
Splitu, Doktorski studij
Ministarstvo kulture
Trg G. Bulata 3, Split
Runjaninova 2, Zagreb
Odravanje znanstvenog skupa potpomogli su

Opina Unei
Osnovna kola Primoten
Tiskanje zbornika potpomogli su

Opina Unei
Tiskanje dovreno u rujnu 2013..

Zbornik-Kultovi, Mitovi I Vjerovanja U Zagori PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbornik-Kultovi, Mitovi I Vjerovanja U Zagori PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori

Kulturni sabor Zagore

Kulturni sabor Zagore

Recenzenti pojedinih lanaka

e knjinice ustanova, udruga i pojedinaca koji se bave izuavanjem Zagore,

Juraj i Vitomir Belaj

Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori

Stazama vjere i mita kroz Zagoru

Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori

Gola bosa bez oca i majke

Stazama vjere i mita kroz Zagoru

Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori

vjerovanja trebalo je posvetiti i uiniti ugodnim za ivot. O tom prvom inu

Stazama vjere i mita kroz Zagoru

Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori

Religija Silvana i nimfa u rimskoj Dalmaciji

UDK: 299.18 : 292.21(497.5-3 Dalmacija)

Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori

sloenim rimskim sustavima, a time se i udaljavale od vlastitog izvora. Iako

D. Rendi-Mioevi, Problemi romanizacije Ilira s osobitim obzirom na kultove i

N. Cambi, Religija Silvana i nimfa u rimskoj Dalmaciji

Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori

kategorizaciju.6 Tako smijemo govoriti o nekoliko oblika pojavnosti: 1. Silvan

N. Cambi, Religija Silvana i nimfa u rimskoj Dalmaciji

Ex i]mperio Domini Iovis

Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori

D. Rendi-Mioevi 1989, 481-482, LXXXV, 1.

N. Cambi, Religija Silvana i nimfa u rimskoj Dalmaciji

Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori

a potom i izlizan. Figura sasvim nadesno, dakle, nedvojbeno pripada rimskom

N. Cambi, Religija Silvana i nimfa u rimskoj Dalmaciji

Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori

crkvice za vrijeme istraivanja.29 Nema nikakve dvojbe da je Jupiterov hram

Usp. F. Buli 1907, 118.

N. Cambi, Religija Silvana i nimfa u rimskoj Dalmaciji

od znakova diskretnih pokuaja Silvanove internacionalizacije je i dosta est

Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori

Reljef nije objavljen.

N. Cambi, Religija Silvana i nimfa u rimskoj Dalmaciji

Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori

Aufstieg und Niedergang der rmischen Welt

Abrami, M., Antike Kopien griechischer Skulpturen in Dalmatien, Beitrge

N. Cambi, Religija Silvana i nimfa u rimskoj Dalmaciji

Cambi, N., O svetitima Silvana u Dalmaciji, Adrias, 8-9-10, Split 1998.

Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori

Medini, J., Prilog poznavanju i tumaenju ikonografije boice Dijane u Iliriku,

N. Cambi, Religija Silvana i nimfa u rimskoj Dalmaciji

Rendi-Mioevi, D., Silvan i njegova kultna zajednica, Ikonografska studija

Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori

Sl. 2. Reljef Diane, kipara

N. Cambi, Religija Silvana i nimfa u rimskoj Dalmaciji

Sl. 3. Diana i Silvan, Aequm (itluk), Muzej Franjevakog samostana u Sinju

Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori

Sl. 6. Ulomak reljefa s

N. Cambi, Religija Silvana i nimfa u rimskoj Dalmaciji

Sl. 8 Silvan Nimfe

Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori

Sl. 9. Reljef s prikazom Silvana s nimfama, Klis

N. Cambi, Religija Silvana i nimfa u rimskoj Dalmaciji

Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori

Sl. 13 Silvan iz Perue kod Klisa,

Sl. 14, Silvan, neko uzidan u

Sl. 15. Silvan,