Professional Documents
Culture Documents
Tonini
M. Sanader D. Tonini
Gardun the Ancient Tilurium1
he village of Gardun is perched on a plateau overlooking the right bank of the Cetina river, on a
dominating and strategic position controlling
the surrounding fields and plateaus, as well as the crossing
over the Cetina in the area of the town of Trilj. Trilj has
developed on the spot that offered an easy crossing over
the Cetina, at the point where the river leaves the Cetina
Plain and starts intersecting the deep canyon through the
Zamosorje region. Unlike Trilj, which lies at 300 m above
the sea level, at St. Peter's church in the northeastern part
of the Gardun village the absolute height reaches 429 m.
Towards the northwest of the village, at the site of Oglavak, the terrain rises over several terraces to almost 450 m,
while to the south, towards the Podvorice site, the terrain
descends to less than 420 m. To the southwest, the territory of the present-day village of Gardun borders with the
valley of the Vojni village.
27-28; Vii-Ljubi 2008, cat. no. 15; Fadi 2008, cat. no. 1723 (?); Babi 2008, cat. no. 28, 30, 44, 55-56; upi 2008b,
cat. no. 18, 24, 20.
28, 30, 44, 55-56; upi 2008b, kat. br. 18, 24, 20.
3
Miloevi 2003, 4.
Miloevi 2003, 4.
6 Fragments AMS cat. no. D 129 and MCK Inv. no. 381.
Compare Cambi 1984.
11 CIL III 9727 (2712); Alfldy 1987b, 242, 243, 268269,278-279, kat. br. 1/62.
34
31
13 CIL III 9739; Buli 1903, 134 br. 3242; Alfldy 1987b,
248-249, 268-269, 283-285, cat. no. 7/4-5; Spaul 2000, 190192.
13 CIL III 9739; Buli 1903, 134 br. 3242; Alfldy 1987b,
248-249, 268-269, 283-285, kat. br. 7/4-5; Spaul 2000, 190192.
14 CIL III 14935; Alfldy 1987b, 245-247, 268-269, 280282, cat. no. 5/7; Spaul 2000, 266-268; Tonini 2003, 266,
no. 17; Tonini/ Babi/ Librenjak 2006, cat. no. 21 and 25.
14 CIL III 14935; Alfldy 1987b, 245-247, 268-269, 280282, kat. br. 5/7; Spaul 2000, 266-268; Tonini 2003, 266,
br. 17; Tonini/ Babi/ Librenjak 2006, kat. br. 21 i 25.
17
Cambi 1994.
17
Cambi 1994.
18
18
19
19
37
Demicheli 2007.
22 Miloevi 1998, 243248, Radman-Livaja 1998; Beki
1998; Ivevi 2005; Ivevi 2010.
28
29
30
31
28
32
29
33
30
34
31
38
31
Strateku vanost ovog poloaja prepoznali su i Rimljani. Oni su na platou zapadno od crkve sv. Petra
podigli legijski logor koji je bio karika u nizu utvrda
na potezu Ivoevci kod Kistanja (Burnum) Tepljuh
kod Drnia (Promona) Kadina glavica Balijina
glavica (Magnum) Mu (Andetrium) Gardun
(Tilurium) Humac (Bigeste). Pretpostavlja se da su
Rimljani tim nizom utvrda presjekli podruje Delmata te stvorili obrambenu crtu, neku vrstu limesa
prema, u tom vremenu, jo nesigurnoj unutranjosti
Ilirika.39 U posljednje vrijeme je Darko Peria odbacio postojanje takve obrambene linije te je osnivanje
stalnog vojnog logora u Tiluriju povezao s novaenjima Delmata i drugih pokorenih naroda u devet
34
Britvi1965, 29-33.
39 Patsch 1915., 33-34; ael 1974; Zaninovi 1996a, 281282. Alfldy 1987a, 315; Sanader 2002a, 713-718 = Sanader
2002b, 120-128.
30
33
32
38
41
Britvi1965, 29-33.
delmatskih kohorti nakon Batonovog ustanka.40 Legijski logor Tilurij (Tilurium) nadzirao je osim toga
prijelaz preko rijeke Cetine (Hippus) na podruju
grada Trilja (Pons Tiluri), a time i ceste koje su iz
antike Salone vodila prema sjeveroistoku, u unutranjost provincije Dalmacije, i prema antikoj Naroni na jugoistoku. Prema Tabula Peutingeriana rije
je o pravcu Salona Argentaria, a na salonitanskom
natpisu CIL III 3201 = 10159 + 3198 b = 10156
b ta je cesta zabiljeen kao cesta a Salonis ad Hedum castellum Daesitiatum..41 Od te se ceste u Trilju
odvajala cesta za Narona koja je bila dio cestovnog
pravca Akvileju - Dra.42 O Trilju kao ishoditu ceste
za Naronu svjedoe miljokazi s nalazita Orepak u
selu Pruda kod Narone43 i iz Runovia kod Imotskog44 Tono mjesto prijelaza preko rijeke Cetine
(Hippus) na podruju grada Trilja (Pons Tiluri) jo
nije sa sigurnou potvreno. O moguim lokacijama svjedoi cijeli niz arheolokih nalaza iz korita rijeke Cetine. Prema mjesnim podacima koje prenosi
starija literatura ostaci mosta zabiljeeni su na ak tri
mjesta uzvodno od Trilja na Drniu, u Trilju, oko
50 m nizvodno od dananjeg mosta, odnosno oko
poloaja starog mosta, i nizvodno od Trilja kod tzv.
Petine Mlinice, odnosno na poloaju Mostine ispod crkve sv. Petra na Gardunu. Na osnovi injenice
da Tabula Peuntigeriana na Cetini biljei dva prijelaza (bivium) u literaturi je zastupljeno i miljenje o
postojanju dvaju antikih mostova.45 U posljednje
vrijeme je argumente za moguu lokaciju rimskog
mosta sabrao Ante Miloevi.46 Konani sud o lokaciji i kronologiji moguih prijelaza ili mostova mogu
dati jedino struna obrada i arheoloko-topografsko
kartiranje svih dosadanjih nalaza. U iekivanju toga
valja naglasiti da su do sada najkonkretnije potvrde
naene u Trilju izmeu dananjeg mosta i poloaja
viseeg mosta - natpis CIL III 3202 koji govori o
popravku mosta, votivna ara koju je I(ovi) O(ptomo)
M(aximo) / et N(Umini) H(ippi) FL(uminis) /
40
Peria 2008.
41
42
39 Patsch 1915., 33-34; ael 1974; Zaninovi 1996a, 281282. Alfldy 1987a, 315; Sanader 2002a, 713-718 = Sanader
2002b, 120-128.
43
44
40
Peria 2008.
41
42
43
46
44
Miloevi 2009.
42
31
posvetio konzularni beneficijarij I. legije, drveni piloni, okovi za drvene pilone i dr.47
Miloevi 2009.
49
48
49
30
47
45
agree that the latest plausible date for the arrival of the
VII legion in Dalmatia, and with this also in Tilurium,
was during or immediately after the Dalmatian-Pannonian insurrection of A.D. 6-9.51 It nevertheless deserves
mention that there are also other opinions based on the
analysis of the tombstones of the VII legion. Based on this
analysis, Otto Cuntz concluded that the frequency with
which the family names of commanders and other followers of Marc Anthony appear among the family names
of the soldiers originating from Asia Minor, is the proof
that these soldiers were recruited between 35 and 32 B.C.
to serve Marc Anthonys needs. Following the battle of
Actium in 31 B.C. the elder soldiers of Anthonys legions
were dismissed, while the young soldiers continued their
service in Dalmatia. A simple calculation adding the
years of military service found on the tombstones to the
plausible recruitment dates of the deceased (35-32 B.C.)
gives us the years in which specific soldiers died in Illyricum. The results show that the VII legion must have been
present in Illyricum by 15 B.C. at the latest.52 This tallies
well with certain considerations about the construction
of the so-called Dalmatian limes already during the campaign of Marcus Agrippa and Gaius Octavianus in 34-33
B.C.53
53
ael 1974.
56
57
All the mentioned reconstructions of former events connected with the Roman camp of Tilurium and with the
stay of the Roman units in Illyricum and Dalmatia were
based on a single scholarly discipline, that is, the ancient
history and ancient written sources. The corroboration
of previous theses or the results that could be combined
with previous knowledge to serve as the foundation on
which new conclusions could be based, could have been
provided only by archaeological investigations. The already mentioned archaeological finds, the records by various travellers and earlier authors about visible remains of
the camp architecture61, as well as rare still visible aboveground remains, clearly point to the prospects and importance of this site. However, even though it was stressed
on several occasions that the archaeological investigation
52
53
ael 1974.
55
46
56
57
zprojekti.mzos.hr/zprojektiold/arh_dets.
asp?trazi=130666&gdje=1&ID=1071 ); od 2003. do
result_det.asp?trazi=tilurij&gdje=1&Submit=Pretrazi&
ID=0130460 ) i od 2007. kroz projekt Rimski vojni logori u
Hrvatskoj (130-0000000-0777) (http://zprojekti.mzos.hr/
47
of the legionary camp of Tilurium was a major task facing future archaeologists,62 it commenced only as late as
1997. Since then, the Department of Archaeology of the
Faculty of Philosophy of the University in Zagreb, under
the management of Prof. Dr. Mirjana Sanader, has carried out systematic archaeological investigations at Tilurium. The investigations unfold in the framework of the
scientific and research project Roman military camps in
Croatia (130-0000000-0777), supported by the Croatian
Ministry of Science, Education and Sports through the
third project period63, with the support of the Ministry of
Culture of RC, the Split-Dalmatia county and the town
of Trilj.64
Istraivanja su potaknuta gore navedenim nedoumicama, a pred istraivae se postavilo vie ciljeva, od
kojih kao najznaajnije valja istaknuti slijedee: 1.
Konano utvrivanje poloaja i parametara nekadanjeg rimskog legijskog logora. 2. Utvrivanje kronologije gradnje kao i njene stratigrafije. I kao 3. je od
izvanredne vanosti bilo konano prekinuti odljev
arheolokih nalaza s tog lokaliteta, te buduim nalazima utvrditi kontekst koji nema ni jedan gardunski
spomenik koji se uva u muzejima.
Istraivanjima je obuhvaen samo mali dio nekadanjeg logora, ali dosadanji rezultati i studije pokretnih te nepokretnih nalaza pokazuju da Gardun krije
impozantne ostatke rimske logorske arhitekture i
vojne opreme. Ujedno su dobiveni odgovori na pojedina pitanja, ali su otvorena i brojna nova.
The investigations were stimulated by the above-mentioned uncertainties, and the researchers were faced with
several objectives, the most important being: 1. To definitely ascertain the position and parameters of the former
Roman legionary camp. 2. To determine the chronology
of construction as well as its stratigraphy. 3. It was crucial
to finally put an end to the drain of archaeological finds
from that site, and to use the future finds to try to contextualize the finds from Gardun kept in various museums,
none of which comes from a known context.
public/c2prikaz_det.asp?cid=1&psid=31&offset=20&I
D=1470 )
64 Sanader 1998; 2000b; 2001a; 2001b; 2002c; 2003a;
Sanader/ Tonini 2003; Sanader/ Tonini/ Oani 2005a;
2005b; Sanader/ Tonini/ Oani/ Miloglav 2006; Sanader/
Tonini/ Demicheli/ Miloglav 2007; 2008; 2009; 2010.
Usporedi i http://www.fastionline.org/ s.v. Gardun
(09.04.2010.)
65
66
67
68
48
31
The surveys of the area around the St. Peters church have
not confirmed a prehistoric hillfort, but the fragments of
Roman pottery were found in addition to Roman spolia,
and (Roman?) walls were recognized in some of the graves.
The archaeological excavations within the camp have likewise yielded no stratigraphic units attributable to the prehistoric period, but individual finds clearly point to the
conclusion that this area had been inhabited long before
the Romans arrived. This primarily applies to the ceramic
finds65, but there were also stone tools, such as an obsidian fragment (?).66 A bronze Greek-Illyrian coin from the
4th-3rd cent. B.C. from Pharos is another find attributable
to the pre-Roman horizon.67 It presently remains open
whether the early specimens of Roman Republican coins
can also be ascribed to the pre-Roman horizon.68
The extreme western end of the village road (position ??)
contains the rare remains of the camp architecture, which
have remained preserved above ground to this day. The
remains belong to a massive western camp rampart. The
still visible core of the rampart consists of mortar-bound
rubble, and another construction detail the impressions
of massive timber beams built into the rampart are recognizable at places. The visible remains allow one to put forward an ideal reconstruction of the western rampart and
to document its course.69 A wall segment 3,15 m wide,
with a 0,20-0,40 m wide foundation was documented
in the southeastern part of the camp. The wall was built
of larger blocks of stone, and the foundation consists of
stones of various size without mortar. The dimensions
and position of the wall point to the conclusion that this
is the southern rampart of the camp.70 The position of
these ramparts and the natural configuration of the terrain in the north and east point to the conclusion that the
camp covered the surface of around 12 ha. Even though
the surface areas of legionary camps differ, they mostly
vary between 20 and 25 ha.71 It is interesting in this context that 12 ha is also the size assumed for Burnum, the
second legionary camp in the province of Dalmatia.72
70
66
67
65
69
70
72
30
51
rimske arhitekture na poloaju ??, zidova dokumentiranih na parceli zapadno od njega, tlocrtnog prikaz
geofizikih istraivanja na istoj parceli, konfiguracije
terena te karakteristinih tlocrta rimskih legijskih
logora, zapadno od poloaja ?? se moe pretpostaviti
sklopa od est spavaonica jedne legijske kohorte koje
su poloene u smjeru sjever-jug, a nadovezuju se na
prethodne.74
In addition to a segment of the south rampart, the excavation in the southeast part of the former camp revealed a
building exhibiting a series of interesting constructional
details. It had wooden beams built into the walls. Those
visible on the wall face were interconnected with beams
set vertically through the wall. The south and east walls
were supported with counterforts. The rooms were filled
with stone in order to level the terrain. Only the southern
and eastern walls, as well as the room they enclosed, were
thoroughly investigated, conserved and reconstructed.
However, the investigations showed that a series of parallel rooms/structures continue northwards from beneath
this terrace. A comparison with the layouts of Roman
legionary camps and other military camps points to the
conclusion that a military dormitory (centuria) was situated there.73 Based on the comparative analysis of the layout of Roman architecture on the position ??, the walls
documented on the plot of land west of it, ground plan
of the geophysical investigations on the same plot, terrain
configuration and the characteristic layouts of Roman legionary camps, one can assume that west of the position
?? lay a complex of six dormitories of a legionary cohort,
oriented north-south and laying adjacent to the previous
ones.74
cu, rimskom oruju i dijelovima rimske vojne opreme te raznim drugim predmetima. Oni svjedoe o
naseljenosti Garduna tokom itave antike, ali ujedno i o najintenzivnijem ivotu tokom 1. pol. 1. st.
po. Krista, kada ja ne Gardunu boravila VII. legija.
Do sada su istraeni samo manji dijelovi arhitektonskih ostataka koji se za sada samo podrobnom usporedbom s drugim rimskim vojnim logorima mogu
pripisati rimskoj vojnoj arhitekturi. Za razliku od
njih se sitni arheoloki nalazi mnogo lake mogu povezati s vojskom jer su tipini za rimske vojne logore.
Rije je o ulomcima keramikih i staklenih posuda,
ulomcima graevinske keramike i kamenih arhitektonskih elemenata, nadgrobnim spomenicima, nov-
74
74
75
Matuli 2010.
75
Matuli 2010.
52
53
Katalog Nalaza
Glava i trn sulice su etvrtastoga presjeka, trn je neto iri u dijelu uz glavu, a
glava je izduenog piramidalnog oblika.
Vrh je zaravnjen. Pripada neto rjeoj
inaici s trnom za nasad, te glavom dvostruko duom od trna, to ga datira u
carsko doba. Obzirom da su samo legije,
pretorijanci i ratna mornarica u rimskoj
vojsci rabili balistike sprave, na se primjerak moe datirati u prve dvije treine
1. st., odnosno u vrijeme boravka legije
u Gardunu.
Glava ovog projektila ima etvrtasti presjek te je tipinog izduenog piramidalnog oblika, dok je nasad izveden u obliku tuljca. S obzirom na dimenzije moemo pretpostaviti da je rije o balistikom
projektilu. Vjerojatno se moe dovesti u
vezu s legionarskom posadom Tilurija te
ga je stoga mogue datirati u 1. st.
Objava: Radman-Livaja 1998, 223, T.
1.3
Lit.: Bishop & Coulston 2006, 88-89,
135, 168-170
I. R.-L.
I. R.-L.
5. Vrh strijele
Gardun (Tilurium), 1921.,
AMS, H 6012
eljezo
duina: 8,6 cm, duina glave: 3,9 cm,
duina tuljca: 4,7 cm, iina tuljca: 0,9
cm, irina glave 1,6 cm, teina: 20 g
6. st.
Sauvan je vrh strijele rombine glave, s
tuljcem za nasad. Pripada skupini strijela
56
57
7. Vrh strijele
Gardun (Tilurium), 1998., MTK 52
eljezo
duina: 2,5 cm, irina: 1,2 cm,
teina: 1,08 g
1. st. 4. st.
Trobridna strelica s nasadom na trn, pripada skupini koja se javlja od 2. st. pr.
Kr. i traje do 4. st. Prema sauvanom dijelu mogla je pripadati tipu Zanier 2 ili
3, koji traju od republikanskog doba do
3. st., a javljaju se i u 4. st.
Objava: eparovi 2003, T. 3. 1
Lit.: Fingerlin 1972, 226, fig. 13. 1-2;
Unz &Deschler - Erb 1997, 23-24, T.
20. 336, 338-341, 343-358; Koevi
2000, 133, kat. br. 239; Feugre 2002,
67, fig. 69.; Radman-Livaja 2004, 166,
T. 17. 63
S. I.
8. Vrh strijele
Gardun (Tilurium), AMS, H 6010
eljezo
duina: 7,75 cm,
promjer tuljca: 1, 2 cm
7. - 10. st.
Vrh strijele s krilcima u obliku lastavijeg repa i tuljcem za nasad pripada razdoblju srednjeg vijeka. Vrhove strijela
nije mogue precizno datirati na osnovu
tipologije, a kako za gardunski primjerak
nemamo precizne podatke o okolnostima nalaza mogua je jedino okvirna datacija. Obino se eljezni vrhovi strijela
u obliku lastavijeg repa okvirno datiraju
od 7. do 10. st., odnosno od 9. do 12.
st. Takve su strijele na nekim lokalitetima datirane ve od 5. st., javljaju se u
kasnoantikim utvrdama, gdje su datirane u 6. st., u nekropolama 7. i 8. st., a
u starohrvatskim nekropolama 8. i prve
polovice 9. st. najzastupljeniji su tip vrhova strijela.
6. Vrh strijele
Gardun (Tilurium), 2004., MTK 965
eljezo
duina:7,5 cm, irina: 2,6 cm,
debljina: 0,3 cm
1.-5. st.
Listolika plosnata strijela, s tuljcem za
nasad. Listolike strelice plosnatog vrha
nepromijenjene su u uporabi od prapovijesti do srednjeg vijeka, te ih je izvan
konteksta teko datirati, a kao i za koplja,
teko je odrediti jesu li ih rabili vojnici
kao dio naoruanja ili su sluile za lov.
Obzirom da je na primjerak pronaen
u vojnikom logoru moemo ga odrediti
kao vojniku strijelu i datirati u vrijeme
trajanja rimskog logora Tilurij.
58
59
Listoliko koplje s tuljcem za nasad, rubovi vrha su oteeni, a uzduno rebro snano istaknuto. Koplje je u rimskoj vojsci
bilo dio pjeake i konjanike opreme, a
razliiti oblici i veliine uvjetovani su namjenom koplja jer se rabilo kao bacako
oruje, ali i za borbu izbliza. Premda se
ovaj oblik oruja ne moe datirati prema
tipolokim oznakama, na primjerak je
precizno datiran zbog okolnosti nalaza.
Pronaen je u Gardunu 1921, zajedno s
vrhom strijele (AMS, inv. br. H 6010) i
Justinijanovim novcem datiranim u 30.
godinu vladanja (556./557.). To nam
omoguuje da nastanak naeg primjerka
smjestimo u ranobizantsko justinijansko
vrijeme.
Ovom kotanom ojaanju vrha kompozitnog luka takoer nedostaje donji kraj,
a sauvani dio je slomljen u dva dijela,
naknadno slijepljenih prilikom restauracije.
Objava: Radman-Livaja 1998,
222-223, T. 1.7
Lit.: Coulston 1985, 222-259; Bishop
&Coulston 2006, 88, 134-135, 164
I.R.-L.
11. Kotano ojaanje kompozitnog luka
Gardun, MCK, MCK-B-857
duina: 10,4 cm, irina: 1,5 cm
1. st. ?
Ovaj kotani komad je vjerojatno ojaanje drka luka. Oteen je na oba kraja pa
je teko procijeniti izvorne dimenzije.
Objava: Radman-Livaja 1998,
222-223, T. 1.4
Lit.: Coulston 1985, 222-259;
Bishop&Coulston 2006, 88, 134-135
I. R-L.
60
61
62
63
65
kariku.
Cijela prednja strana korica bodea
bogato je ukraena tauiranjem (umetnutim srebrnim i bakrenim nitima) i
podijeljena na etiri polja. Prvo polje je
kvadratnog oblika s rozetom obrubljenom vegetabilnim motivima. Sljedee je
pravokutno polje s tri manja medaljona
postavljena jedan iznad drugoga i uokvirena lovorovim vjencem. Tree polje
je ukraeno istim motivom kao i prvo
polje.
etvrto polje ponavlja motiv drugog
polja i najvjerojatnije je bilo trokutastog
oblika, ali kako je bode prelomljen zavretak polja nije sauvan. Stranja strana korica bodea nije ukraena.
A. L.
22. Ukrasni okov korica maa bronca
Gardun (Tilurium), MCK, B-870
bronca
visina: 5 cm, irina: 4,2 cm, debljina: 0,2
cm
2. pol. 1. st.
Objava: neobjavljen
Lit.: Ulbert 1969, 112; Unz &DeschlerErb 1997, 15, T. 9. 150, 2082 (Vindonissa); Deschler-Erb 1999, 75, 137, fig.
86. 121, T. 9. 121; Radman-Livaja 2004,
40, 128, T. 12. 49; Bishop &Coulston
2006, 81, fig. 41. 5
A. L.
66
67
68
69
71
idni oblik, lagano savijen. Takve su kope sluile za spajanje dijelova obruastog
oklopa (Corbridge A i B/C). Pripadaju
tipu Thomas A ii.
73
Opis: Predmet u obliku stiliziranog konjanika s konjem u trku; prikaz u profilu. Na tijelo konja nastavlja se nepravilni elipsasti otvor i trn u obliku romba.
Predmet je konzerviran.
Objava: neobjavljeno
A. L.
75
77
Glava gumba ukraena je urezanim biljnim motivima, pomou zgloba je spojena za pravokutni okov pojasa kojemu
se na rubovima vide zakovice pomou
kojih je bio privren na pojas; s prednje strane je pravokutno polje koje je
ukraeno rozetom u sredini, uokolo nje
78
79
49. Kopa
Gardun (Tilurium), MCK, B-431
bronca
visina: 3,7 cm, irina: 2,1 cm,
debljina: 0,3 cm
1. st.
Objava: neobjavljeno
Lit.: Behrens 1918, 28, fig. 9. 2; Unz
&Deschler-Erb 1997, 37, T. 45. 1233
(Vindonissa); Ivevi 2004, 160, kat. br.
6, T. 1, 6
A. L.
Objava: neobjavljeno
Lit.: Nedved 1981, 189, fig. 8. 315:
Grew &Griffiths, 1991, 50, 75, fig. 15,
157; Unz &Deschler-Erb 1997, 19, T.
13. 209 (Vindonissa); Beki 1998, 234235, T. 4. 10; Bishop &Coulston 2006,
85, fig. 43. d, fig. 45
A. L.
81
56. Zakovica
Gardun (Tilurium), MCK, B-465-1
bronca
promjer: 2,8 cm
1. st.
Zakovica krunog oblika, s trnom na poleini; prednja strana zakovice ukraena
koncentrinim krunicama koje uokviruju sredinje unutarnje polje s tokicom, rubovi su nazupeni.
Objava: neobjavljeno
Lit.: Koevi 1991, 81-82, fig. 569.;
Unz &Deschler-Erb 1997, 55-56, T.
74, 2279-2282; Radman-Livaja 2004,
89-91
57. Zakovica
Gardun (Tilurium), MCK, B-465-7
bronca
promjer: 2,1 cm
1. st.
Okrugla zakovica s trnom na poleini;
na prednjoj strani je sredinje polje s graviranim ukrasom iji je prikaz nejasan;
na stranjoj strani je trn unutar dvije
koncentrine krunice.
Objava: neobjavljeno
Lit.: Koevi 1991, 79-80; Unz &Deschler-Erb 1997, 53, T. 73, 20204; Deschler-Erb 1999, 188, T. 44, 853; Radman-Livaja 2004, 89-90, T. 237
A. L.
58. Privriva
Gardun (Tilurium), MCK, B-461-1
kost
duina: 3,5 cm, irina: 2,2 cm
1. st.
Privriva s trapezastom petljom perforiranom u sredini, gornji dio je nepravilnog zaobljenog oblika s rupicom po
sredini.
A. L.
Objava: neobjavljeno
Lit.: Unz &Deschler-Erb 1997, 53-54,
T. 72. 2125, 2126, 2128; Radman-Livaja 2004, 92-93, 134, T. 41. 270
A. L.
S. I.
82
83
Objava: neobjavljeno
Lit.: Unz &Deschler-Erb 1997, 53, T.
71, 2082; Deschler-Erb 1999, 184, T.
41. 791.
Radman-Livaja 2004, 92, 94, 133, 189,
T. 40. 259
A. L.
60. Dugme s jednostrukom uicom
Gardun (Tilurium), 2005., MTK 990
bronca
duina: 2,4 cm, promjer glave: 1,5 cm,
duina trakice s uicom: 1,6 cm, promjer
uice: 0,8 cm
1. st.
84
85
Vrpasti luk fibule ukraen je sredinjim uzdunim rebrom s nizom urezanih poprenih linija, te na rubovima
luka nizom sitnih ureza, noga zavrava
kuglastim ukrasom, zaglavna ploica je
etvrtasta i ima dva kruna otvora, te niz
ureza na gornjem rubu.
86
87
S. I.
88
89
niz okomitih linija, zglobni tuljac izraen je savijanjem prema vani, osovina
igle izraena je od eljeza, prijelaz luka u
nogu naglaen je dvama okomitim rebrima, noga zavrava kuglastim ukrasom.
Objava: neobjavljeno
Lit.: Koevi 1991, 68, fig. 452.; Bishop &Coulston 2006, 219, T. 137, 5
A. L.
76. Pojasna kopa s okovom
Gardun (Tilurium), MCK, B-898
bronca
duina: 3,8 cm, irina: 5,3 cm, debljina:
0,5 cm
2. polovica 3. 4. st.
Objava: neobjavljeno
Lit.: Nedved 1981, 180, fig. 8. 322
(Podgrae Asseria); Koevi 1991, 67,
fig. 451; Radman-Livaja 2004, 97, T.
49. 344; Bishop &Coulston 2006, 218219, fig. 137. 4
A. L.
77. Preica
Gardun (Tilurium), MCK, B-887
duina: 2,8 cm, irina: 2 cm, debljina:
0,5 cm
5. -6. st.
90
91
Objava: neobjavljeno
Lit.: Vii-Ljubi 1994, 234, br. 23; Pitea 2009, 37-38, kat. br. 50, 52-53
A. L.
92
93
Listoliki privjesak, rubovi izduenog privjeska su valoviti, uica je izraena savijanjem prema poleini, na donjem kraju
kuglasti ukras. Pripada tipu Bishop 4,
premda se ne podudara u potpunosti s
ponuenim Bishopovim varijantama,
kao ni ranije objavljeni privjesci tog tipa
iz Garduna to ne udi obzirom na injenicu da je raznolikost karakteristina
za taj tip privjeska, te se unutar osnovnog tipa (izdueni oblik valovitih rubova
s kuglastim ukrasom na dnu i kukicom
za vjeanje na vrhu) privjesci meusobno
razlikuju po obliku i ukrasu. Datiraju se
od klaudijevskog razdoblja do poetka 2.
st. Neki autori primjerke sline naima
stavljaju u skupinu kopljastih.
Objava: neobjavljen
Lit.: Bishop 1988, 147, fig. 45. 4a, 4b;
Koevi 1991, 52-53, 306-308; Unz
&Deschler-Erb 1997, 42, T. 59. 1650;
Deschler-Erb 1999, 168, T. 28. 558559.
A. L.
94
95
Lunulasti privjesak, krakovi su mu okrenuti na dolje i zavravaju kuglastim ukrasom, u sredini ukras u obliku palmete,
zglobom povezan s falerom.
Objava: Ivevi 2010 (u pripremi)
Literatura: Voirol 2000, 52, T. 10. 89;
Unz &Deschler Erb 1997, T. 48.
1319: Mller 2002, T. 51. 557; Fahr
2005, 129, fig. 9. 5
89. Lunulasti privjesak konjske orme
Gardun (Tilurium), 1897.,
AMS, H 3557
bronca
duina: 6,7 cm, visina: 4, 55 cm
1. st.
97
Na gornjem dijelu privjeska su dvije perforacije u obliku pelte, a takve tvore i postranini krakovi koji se uvijaju prema van i
ponovno spajaju s privjeskom, srednji krak
zavrava u obliku palmete, a postranini se
suavaju prema vrhu, prednja strana ukraena je urezanim vegetabilnim motivima,
a uz rub tokastim linijama, na nekoliko
mjesta vidljivi ostaci posrebrenja, na vrhu
privjeska je uica, koja je sluila za uvrivanje privjeska na faleru.
Objava: Ivevi 2005, 166, T. 1. 19
Lit.: Ritterling 1913, 178, T. XII. 37 (Hofheim); Petru 1972, T. XCV. 21 (Ljubljana); Boube-Piccot 1964, 159, fig. 1. 6
(Tarragona); Lawson 1978, 15, fig. 9. 7-8
(Newstead); Koevi 1991, 49, T. XV.
220 (Sisak); Mackensen 1991, 174, fig.
4. 4 (Magdalensberg); Dixon &Southern
1992, 69, fig. 38 (Rottweil); Unz &Deschler-Erb 1997, T. 51, 1384 (Vindonissa);
eparovi 2003, 243, T. 5. 2 (Gardun); Ivevi 2004, 237, 241, fig. 9. (Narona)
S. I.
99
101
Krajevi okova su zaobljeni, prema sredini se suava, a potom iri, sredinji dio
ukraen urezima i konkavnim udubljenjima, sa stranje strane na svakom kraju
po jedan trn za privrivanje za remen.
103
105
Objava: Abrami 1937, 7-19; Gabrievi 1955; Picard 1957; Cambi 1984, 7792, fig. 2. 4
A. L.
106
107
Tekst:
L MVMMIVS L FILIVS
FAB ANCYRA
MILES LEG VII
ANNORVM XXXVI
HSE
ARMA BIS OCTONIS FELICIA
QUI TULIT ANNIS
HIC SITVS EST FATO MVMIVS
IPSE SUO
SI SAPIVNT OBITI DATA
MVNETA PERCIPIS AM
ET RECIPIS NOSTRAE PIGNVS
AMICITIAE
HOC TIBI CVM TITVLO
POSVIT CORNELIVS CHRESTVS
EX DIXIT LACHRYMANS SIT
TIBI TERA LEVIS
L(ucius) Mummius L(uci) filius/ Fab(ia)
(tribus) Ancyra (natus)/ miles leg(ionis)
VII/ annorum XXXVI/ stipendiarum
XVI/ h(ic) s(itus) e(st).
109
110
111