Mircea Eliade

Kovai i alkemiari
prijevod
Miljenko Mayer

256

Mircea Eliade: Kovai i alkemiari

Forgerons et alchimistes;
Flammarion, Pari 1977.

Bilioteka Zora
Urednik: Vjeran Zuppa
Dizajn: Sanja
Ivekovi
Tehniki urednik: Stjepan
Kolari
Lektor: Ljerka
Depolo
Korektor: Tomislav
Salopek

Izdava: GZH 1982.

Mircea Eliade
Kovai i alkemiari
Prijevod
Miljenko Mayer

Predgovor

Prvi dio ove male knjige bavi se skupinom mitova, obreda i simbola povezanih sa zanatima rudara, metalurga i kovaa na nain kako ih gleda
povjesniar religija. Nama su, recimo to odmah,
dragocjeni takoer i radovi i zakljuci povjesniara tehnikih i prirodnih znanosti, no na je cilj
bio drugaiji. Pokuali smo shvatiti ponaanje
ovjeka iz drevnih drutvenih zajednica spram
materije i pratiti duhovne avanture to ih je proivljavao kad je otkrio svoju sposobnost da moe
m i j e n j a t i oblik p o s t o j a n j a tvari. Svakako da bi
p o n a j p r i j e trebalo posvetiti p a n j u prouavanju
stvaralakog iskustva prvobitnog lonara, j e r je
upravo lonar prvi uspio m i j e n j a t i stanje materije. No u mitologijskom sjeanju t a j stvaralaki
in nije ostavio gotovo ni traga. Zato smo se, dakle, odluili da poemo od prouavanja odnosa izm e u drevnog ovjeka i mineralnih tvari, a naroito da vidimo kakvo je bilo ritualno ponaanje
tog ovjeka u funkciji rudara, proizvoaa eljeza
i kovaa.
Da se razumijemo: ne treba oekivati da e ovdje
biti prikazana kulturna povijest metalurgije koja
bi analizirala putove n j e n a irenja diljem svijeta
i koja bi, poavi od n a j s t a r i j i h metalurkih centara, pratila i klasificirala kulture koje su je prenosile te opisivala metalurke mitologije to su
je pratile. Za takvu povijest, ukoliko bi bila mogua, trebalo bi nekoliko tisua ispisanih stranica.
Meutim, vrlo je dvojbeno da li bi ona uope mogla biti napisana. Naime, j e d v a ( d a se zapoelo s
upoznavanjem kulturne povijesti i mitologija afrike metalurgije, nadalje, jo se vrlo malo zna o
indonezijskim i sibirskim metalurkim obredima
5

 a upravo su to nai glavni izvori mitova, obreda i simbola u vezi s metalima. Isto je tako i opa
povijest o rasprostranjenosti metalurkih tehnika
jo p u n a znatnih praznina.
Svakako da nismo zanemarili, kad god n a m je to
bilo mogue, kulturno-povijesni kontekst razliitih metalurkih obrednih kompleksa, ali prije
svega ili smo za tim da prodremo u njihov vla
titi duhovni svijet. Mineralne tvari su dionici sa
kralnosti Zemlje-Majke. Ubrzo emo se susresti
s miljenjem da minerali u utrobi Zemlje rastu
ni m a n j e ni vie nego kao embrioni. Tako metalurgija poprima znaajke opstetricije. Rudar i
metalurg p o s r e d u j u u zbivanjima podzemne embriologije: ubrzavaju ritam rasta minerala, sura u j u s Prirodom u njezinu djelu pomaui j o j da
to bre porodi. Ukratko, svojim tehnikama ovjek malo-pomalo z a m j e n j u j e Vrijeme, to jest svojim radom nadomjeta djelo Vremena.
Suraivati s Prirodom, pomoi j o j da proizvodi u
to brem t e m p u i da m i j e n j a oblike materije
eto, u tim postupcima v j e r u j e m o da smo otkrili
poetke alkemijske ideologije. Dodue, mi ne tvrdimo da izmeu misaonog svijeta rudara, metalurga i kovaa s jedne, i alkemiara s druge strane,
postoji savren kontinuitet, mada obredi inicijacije posveenja, upuivanja i misterije kineskih kovaa v j e r o j a t n o ine sastavni dio onih tradicija koje su kasnije preuzeli taoisti i kineska
alkemija. Ali ono to je zajedniko i ljevau i kovau i alkemiaru jest to sva trojica pripisuju
sebi odreeno magijsko-religiozno znanje naroito u svojim odnosima sa supstancijom; to znan j e je njihovo iskljuivo pravo monopol a
t a j n a tog znanja prenosi se obredom upuivanja u
zanat. Sva trojica rade s Materijom koju istodobno s m a t r a j u ivom i posveenom, a njihov rad
tei za preobrazbom Materije, za n j e n i m usavrej njem i transmutacijom. Nae formulacije sigurno e se morati precizirati i korigirati jer su
6

previe poopene. No, da ponovimo, ritualna pon a a n j a p r e m a Materiji u k l j u u j u u ovom ili

onom obliku upletanja ovjeka u vremenski ritam svojstven ivim mineralnim tvarima. I
upravo je u tome dodirna toka izmeu obrtnika-metalurga prastarih drutvenih zajednica i alkemiara.
Ideologija alkemije kao i njene tehnike uglavnom su tema drugog dijela nae knjige. Ako smo
u tom dijelu stavili naglasak na kinesku i indijsku alkemiju, onda je to zbog toga to su one
m a n j e poznate, a i zbog toga to u vrlo jasnom
obliku predouju karakter svoje tehnike koja je
istodobno eksperimentalna i mistina. Treba
odmah rei: alkemija u svom poetku nije bila
empirijska znanost, nekakva kemija u zametku;
to je postala tek kasnije kad je za veinu eksperimentatora n j e n osebujni duhovni svijet izgubio
svoju vrijednost i smisao postojanja. Povijest znanosti ne vidi izmeu alkemije i kemije nepremostivi jaz: i jedna i druga rade s istim mineralnim
tvarima, koriste se istim napravama i uglavnom
vre iste eksperimente. U situaciji kad treba provjeriti valjanost istraivanja o postanku tehnikih i prirodnih znanosti, pogledi povjesniara kemije dadu se potpuno obraniti: kemija je nastala od
alkemije ili tonije: nastala je iz ruevina alkemijske ideologije. Meutim, s gledita misaonog
razvoja, proces se zbio drugaije: alkemija je imala poloaj svete znanosti, dok je kemija ustanovljena tek poto je supstanciju oslobodila njezine sakralnosti. Dakle, stvarno postoji jaz, ali jaz
izmeu razmiljanja na planu svetosti i razmiljan j a na planu profanog iskustva.
Jedan p r i m j e r pomoi e n a m da t u razliku bolje uoimo. Drama (grka tragedija kao i dramski scenarij antikog Bliskog istoka i Evrope)
ima svoje porijeklo u nekim sezonskim obredima koji su uglavnom predoivali slijedeu sekvencu: b o r b u izmeu dva antagonistika princi7

pa (ivot i smrt, Bog i Z m a j itd.), m u k u Boju,

tualjke zbog njegove smrti i veselja zbog njegova uskrsnua. Gilbert Murray pokazao je da
je dapae u strukturi nekih Euripidovih tragedija
(ne samo u Bahantima, nego i u Hipolitu i Andromahi) jo ostala sauvana shema starih obrednih
scenarija. Ako je tono da je d r a m a izvedena iz
takvih obrednih scenarija, da se oblikovala kao
autonoman fenomen koristei se graom sezonskog obreda, tad ima razloga da govorimo o sakralnom porijeklu svjetovnog kazalita. Meutim,
kvalitativna razlika izmeu dviju vrsta r a d n j i nije
zbog toga m a n j e oevidna: obredni scenarij pripadao j e podruju svetoga, on je pokretao religijske doivljaje, zalagao se za spasenje zajednice
shvaene kao cjeline. Naprotiv, svjetovna drama,
kad je odredila svoj vlastiti duhovni svijet i svoj
sustav vrijednosti, izazivala je doivljaje sasvim
druge prirode (estetske osjeaje) i teila za idealom iste perfekcije koji je pak potpuno stran vrijednostima religioznog doivljaja. Izmeu te dvije razine postoji, dakle, jaz, usprkos tome to se
kazalite tokom mnogo stoljea odralo u sakraln o j atmosferi. Nemjerljiva je distanca izmeu onoga tko pobono s u d j e l u j e u svetom misteriju liturgije i onoga tko u n j o j estetski uiva zbog njene spektakularne ljepote i zbog glazbe kojom je
popraena.
Alkemijski postupci zacijelo nisu bili simboline
prirode: bili su to materijalni zahvati koji su se
obavljali u laboratorijima, ali su provoeni s drugim ciljem nego to ga postavlja kemija. Kemiar vri egzaktna p r o m a t r a n j a fizikalno-kemijskih
pojava i sistematskih pokusa kako bi proniknuo u
strukturu materije, dok se alkemiar bavi kategor i j a m a kao to su ljubav, smrt i enidba tvari, ukoliko one u n a p r e u j u transmutaciju materije (Kamen mudraca) i ovjejeg ivota (Elixir Vitae). C. G. Jung je uoio da se simbolika alkemijskog postupka javlja u snovima i afabulacijama
8

nekih osoba koje uope nita ne znaju o alkemiji;

ovakva zapaanja ne zanimaju samo dubinsku
psihologiju, ve posredno p o t v r u j u ulogu soteriologije koja je, ini se, jedna od bitnih odrednica alkemije.
Bilo bi nerazborito ocjenjivati originalnost alkemije samo po njezinu u t j e c a j u na postanak i pobjedu kemije. S gledita alkemiara, kemija je
predstavljala pad zbog same injenice to je
ona bila sekularizacija, posvjetovljenje jedne svete znanosti. To to smo rekli ne znai obranu alkemije, to bi, uostalom, bilo paradoksalno, ve
takvo shvaanje znai pokoravati se najelementarnijim metodama istraivanja kulturne povijesti
i nita vie. Postoji samo jedna mogunost da se
neki kulturni fenomen, stran naem sadanjem
ideolokom opredjeljenju, razumije, a ta je da se
otkrije njegova polazna toka i, krenuvi od
nje, da se promotre sve vrijednosti koje iz n j e
proizlaze. Zato emo, tek gledajui iz perspektive
alkemiara, bolje razumjeti njegov svijet i ocijeniti originalnost toga svijeta. Isti se metodoloki
postupak namee pri prouavanju svih egzotinih
ili kulturnih fenomena: prije no to donesemo
sud o njima, treba da ih dobro razumijemo, da
se saivimo s njihovom ideologijom, ma kakva
bila sredstva kojima se ona izraava: mitovi, simboli, obredi, drutveno ponaanje itd.
Zbog nekog udnog kompleksa inferiornosti kojim je optereena evropska kultura, govoriti o nekoj drevnoj kulturi s izrazima punim potovanja, prikazivati ideologiju te kulture koherentnom, isticati plemenitost n j e n e humanosti, a pri
tom ne upuivati i na sekundarne ili aberantne pojave u njihovoj sociologiji, ekonomiji, higijeni
znai izloiti se s u m n j i e n j u i biti prozvan kolebljivcem ili ak natranjakom. Ovaj kompleks
inferiornosti povijesno je razumljiv. Gotovo dva
stoljea evropski je znanstveni duh ulagao napo9

re bez presedana da protumai svijet kako bi ga

konano svladao i promijenio. Ta pobjeda znanstvenog duha znaila je na ideolokom planu ne
samo vjeru ovjeka u neprekidni progres, ve i
osvjedoenost da to je moderniji, to je sve blii apsolutnoj istini i sve potpuniji dionik ljudskog dostojanstva. Meutim, unazad nekog vremena, orijentalisti i etnolozi u svojim su istraivakim radovima pokazali da su postojale i da jo postoje drutvene s t r u k t u r e i civilizacije vrijedne
najveeg potovanja, kojima dodue ne pripada nikakva zasluga za modernu znanost, niti su imale
ikakve preduvjete za industrijsko stvaralatvo, a
koje su ipak izgradile savreno valjane metafizike, moralne, pa ak i ekonomske sustave. No
oevidno je da jedna kultura kao to je naa, koja
se h r a b r o opredijelila za p u t smatran ne samo
najboljim, ve i jedino dostojnim inteligentnog i
asnog ovjeka, kultura koja je morala rtvovati
moda ono n a j b o l j e od ljudske due da bi podrala divovski intelektualni napor to ga zahtijeva
znanstveni i industrijski progres, oevidno je, dakle, da je takva kultura neobino ljubomorna na
svoje vlastite vrijednosti, a da njeni najsposobniji
predstavnici sumnjiavo gledaju na svaki p o k u a j
potvrivanja stvaralatva drugih egzotinih ili primitivnih kultura. Zbog realnosti i velianstvenosti takvih ekscentrinih kulturnih vrijednosti lako se r a a j u s u m n j e u psihi predstavnika evropske civilizacije. Oni se, naime, p i t a j u da li je njihovo djelo, ve zbog same injenice to bi se moglo dogoditi da ne bude smatrano vrhovnim dostignuem ovjeanstva i jedino moguom kulturom XX stoljea, da li je, dakle, to djelo vrijedilo napora i rtava to su u njega uloeni.
Meutim, t a j kompleks inferiornosti na putu je
da b u d e prevladan samim tokom povijesti. Kao
to se izvanevropske civilizacije danas prouavaju i pokuavaju shvatiti ne s naeg ve s njihova vlastitog vidnog polja, isto se tako moemo
nadati da izvjesna razdoblja evropske duhovne
10

povijesti, koja se vie pribliavaju starim kulturama i otvoreno prekidaju sa svime to je na Zapadu stvoreno nakon pobjede znanstvene misli,
nee vie biti prosuivana pristrano kao u polemikama XVIII i XIX stoljea. Alkemiju treba
svrstati u stvaralatva predznanstvenog duha. Zato se historiografija izvrgava velikom riziku prikazujui alkemiju kao poetnu etapu kemije, to
jest, naprosto kao svjetovnu znanost. Ovakvo vi e n j e alkemije pokazalo se neispravnim zbog toga
to je historiografija, u elji da to je mogue
opirnije prikae poetna opaanja i eksperimente iznesene u alkemijskim radovima, dala pretjeranu vanost nekim tekstovima koji nisu pouzdani to se tie samih poetaka znanstvenog duha, a
zanemaruje pa ak i ne poznaje druge tekstove
koji su upravo iz alkemijske perspektive bili oito
dragocjeniji. Drugim rijeima, prilikom valorizacije alkemijskih spisa m a n j e se vodilo rauna o
teorijskom svijetu iz kojeg su potekli, a vie o
ljestvici vrijednosti svojstvenoj historiografiji kemiara XIX ili XX stoljea, odnosno, u k r a j n j o j
liniji, o ljestvici vrijednosti koja pripada eksperimentalnoj znanosti.

Ovo djelo posvetili smo uspomeni na tri velika

povjesniara znanosti. To su sir Praphulla Chandra Ray, E d m u n d von Lippmann i Aldo Mieli koji
su izmeu 1925. i 1932. godine dali poticaj i smjernice naim istraivanjima. U dvjema malim knjigama, objavljenim na r u m u n j s k o m jeziku, Alchimia Asiatica (Bucuresti, 1935) i Cosmologie si Alchimie babiloniana (Bucuresti, 1937) ve smo prikazali sutinu sadranu u spisima o indijskoj, kineskoj i babilonskoj alkemiji. Neki odsjeci iz
prve knjige prevedeni su na francuski i objavljeni u monografiji o jogi (cf. Yoga. Essai sur les origines e la mystique indienne, Pari Bucarest,
11

1936, str. 254275; takoer Le Yoga.

Immortalite
et Liberte, Pari, 1954, str. 274291); prepravljeni
i proireni dio knjige Cosmologie si Alchimie babiloniana bio je objavljen na engleskom 1938. god.
pod naslovom Mettalurgy,
Magic and
Alchemv
( = Zalmoxis, I, str. 85129 i posebno u prvom svesku Cahiers de Zalmoxis). U ovoj knjizi koristili
smo se materijalima koji su ve bili upotrijebljeni u p r i j a n j i m naim studijama, uzimajui u obzir i radove izale nakon 1937, osobito prijevode
kineskih alkemijskih tekstova, lanke iz revije
Ambix i publikacije profesora C. G. Junga. K tom u smo jo izvjestan b r o j poglavlja dodali, i knjigu gotovo posve preradili kako bismo je prilagodili
naim dananjim pogledima na tu temu. Da bismo
knjigu uinili to pristupanijom, reference na
dnu stranica sveli smo na minimum. Bitni bibliografski podaci, dananje stanje istraivanja i diskusije o nekim znaajnim aspektima problema,
grupirani su na k r a j u knjige u obliku kratkih dodataka.
Rad n a ovaj knjizi priveden je k r a j u zahvaljujui
stipendiji dobivenoj od Bollingen Foundation u
New Yorku pa stoga Upravi fundacije izraavamo
nau zahvalnost. Jednako smo obavezni naoj prijateljici gi Olgi Froebe-Kapteyn na ljubaznosti
koju n a m je iskazala davi n a m na raspolaganje
bogate zbirke arhiva Archiv fiir
Symbolforschung to ga je osnovala u Asconi. Najiskreniju zahvalnost neka ovim putem prime i nai prijatelji dr Henri Hunwald, Marcel Leibovici i Nicolas Morcovescou, koji su n a m olakali istraivanja
i pripomogli u kompletiranju dokumentacije. Zahvaljujui prijateljstvu to su nam ga iskazali dr
Rene Laforgue i Delia Laforgue, dr Roger Godel
Godel i Alice Godel, mogli smo raditi u njihovim
domovima u Parizu i Val d'Oru. Zato n a m ini veliko zadovoljstvo da im ovdje moemo iskazati
nau iskrenu zahvalnost. Napokon, na dragi prijatelj, dr Jean Gouillard, bio je i ovaj put tako susretljiv da proita i korigira francuski rukopis
12

ovog djela. Teko je na ovom m j e s t u izraziti svu

zahvalnost koju m u dugujemo za golem trud koji
je posvetio tokom nekoliko godina ispravljanju
i poboljavanju naih tekstova. U velikoj mjeri
njegova je zasluga to su nae knjige mogle biti
objavljene na francuskom jeziku.
Le Val d'Or, sijenja 1956.

Post scriptum drugom izdanju

I m a dosta vremena kako smo ovu malu knjigu eljeli objaviti u popravljenom izdanju. Ali autor
nije uvijek gospodar svog proizvoda. U nedostatku boljega, zadovoljili smo se samo time da smo
upotpunili informacije i analizirali najnoviju bibliografiju citiranu u razliitim studijama (cf.
History of Religions, VIII, 1968, str. 7488; X,
1970, str. 178182; The myth of Alchemy, bit
e objavljena uskoro) i u dva seminara odrana
na Sveuilitu u Chicagu 1970. i 1975. Rezultati
tih istraivanja ukljueni su u ovo novo izdanje.
Iako nismo temu k o j o m se knjiga bavi promatrali
iz perspektive povijesti tehnike i prirodnih znanosti, ipak su mnogi strunjaci povoljno ocijenili
na pothvat. Nae je zadovoljstvo to vee to se
radi o tako razliitim znanstvenicima kao to su
povjesniari stare kemije R. P. Multhauf i A. G.
Debus, povjesniari kineske znanosti J. Needham
i N. Sivin, povjesniar zapadne alkemije i farmacije W. Schneider, povjesniar islamske znanosti
S. H. Nasr i specijalist pansofije W. E. Peuckert.
Sveuilite u Chicagu, studenoga 1976.

13

I. Meteoriti i metalurgija

Pojava meteorita oduvijek je ostavljala dubok

d o j a m na ovjeka. Dolazei odozgo, s neba, doimali su se kao dionici nebeske sakralnosti. U odreenom t r e n u t k u i u odreenim kulturama vjeroj a t n o su ljudi zamiljali da j e i samo nebo od kamena. 1 Australci jo i danas s m a t r a j u da je nebeski svod kristalna stijena ili od kvarca oblikovano prijestolje nebeskog boanstva. No, kremeni
kristali a za n j i h se dri da su odvaljeni komadi nebeskog prijestolja i m a j u kod Australaca,
kod negritosa iz Malake, ponegdje u Sjevernoj
Americi itd., bitnu ulogu u obrednoj ceremoniji
posveivanja amana. 2 Ovo bljetavo kamenje,
kako te kristale nazivaju primorski Dajaci u Sarawaku, reflektira sve to se dogaa na zemlji. Ti
kristali otkrivaju amanu to se zbiva u dui bolesnika kao i m j e s t o kamo je dua nestala. Sjetim o se da je aman vidovnjak, dakle ovjek s natprirodnom sposobnou vienja. On vidi u daleka prostranstva i vidi u daleku budunost;
pred n j i m se razotkrivaju due, utvare i bogovi, dakle sve to je svjetovnim ljudima nevidljivo. Budueg amana za vrijeme njegova posveen j a nadijevaju kristalima kvarca. To drugim rijeima znai da njegove vizionarske sposobnosti i

Neki podaci mogu se nai na kraju knjige u Dodatku

A, g d j e je naveden popis glavnih d j e l a koja piu o meteoritima i p o e c i m a metalurgije.
2
Vidi materijale i diskusije o ovom mitsko-obrednom skupu u naoj knjizi Le chamanisme
et les techniques
archaiques de l'extase, pp. 135 sq.

15

njegovo znanje potjeu, b a r e m djelomice, iz nekog tajnovitog zajednitva s Nebom. 3

Naglasimo ovo, u prvom redu religijsko vrednovan j e aerolita: oni p a d a j u na zemlju puni nebeske
svetosti, predstavljaju dakle Nebo. Vrlo vjerojatno da otuda potjee kult posveen meteoritima
pa ak i obiaj da se identificiraju s nekim boanstvom. U n j i m a ovjek vidi prvotni oblik i izravno objavljenje boanstva. Tako su drevni pisci
za trojanski palladion smatrali da je pao s neba
i tvrdili da se u n j e m u prepoznaje kip boice Atene. Boansko porijeklo pripisivalo se i kipu Artemide u Efezu i Elagabalovu u n j u u Emesi (HERODIJAN, V, 3, 5). Meteorit iz Pessina u Frigiji
potovali su kao lik Kibele i po nalogu delfijskog
proroita odnesen je u Rim ubrzo nakon drugog
punskog rata. Jedna vrsta kamena gromada, koja se s m a t r a n a j s t a r i j i m predoenjem lika boga
Erosa, nalazi se u Thepsiji, gradu u kojem je smjeten i kip toga boanstva to ga je isklesao Praksitel (PAUZANIJA, IX, 27, i). Lako bi se nali i
drugi p r i m j e r i (najuveniji m e u n j i m a je Kaaba
u Meki). Znaajno je da se izvjestan b r o j meteorita povezuje s likom neke boice, naroito boice
plodnosti (pralik Kibela). U ovom sluaju radi se
o prijenosu sakraliteta: nebesko porijeklo kamena
zanemareno je u korist religiozne ideje plodnosti
kamena, kamena kao roditelja petra
genitrix.
Na tom motivu o plodnosti kamena zaustavit emo se kasnije.
Meutim, nebeska narav meteori ta, obiljeena mukou, ostala je i dalje neosporna. To se vidi po
tome to su neka kamena oruja i orua iz doba neolitika ljudi kasnijih epoha preuzeli pod

Kasnije e se vidjeti kako na jednom drugom kulturnom

nivou aman ne postie vie svoj presti s pomou kamenog kristala, ve s pomou metala. Sibirskom su amanei
za vrijeme inicijacije udovi vezani eljezom ili ak stavljeni
u eljezo (cf. p. 69).

16

imenom kamen groma, zub munje ili boja

sjekira (God's axe). Smatra se da su m j e s t a
g d j e su ta oruja i orua pronaena bila pogoena gromom, odnosno munjom. 4 Munja je oruje
Boga Neba. Kad je tog Boga pobijedio Bog oluje,
m u n j a je postala znamenom hijerogamije izmeu
Boga oluje i Boice Zemlje. Time se objanjava
tako velik b r o j dvosjeklih sjekira u ponorima i
spiljama na Kreti. Poput m u n j e i meteorita, i sjekire cijepaju zemlju: drugaije reeno, one simboliziraju s j e d i n j e n j e Neba i Zemlje. Tako i Delfi,
najglasovitije grotlo stare Grke, duguje svoje ime
ovakvoj mitskoj predodbi. Naime delphi zapravo
znai enski spolni organ. Kako emo dalje vidjeti, velik b r o j drugih simbola i opih imenica izjednauje Zemlju sa enom. Meutim, u ovom slu a j u to izjednaenje imalo j e znaenje prauzorka,
to jest prioritet je dan Kozmosu. I Platon podsjea (Menex, 238 a) da prilikom zaea, oplodnje,
ena zapravo oponaa Zemlju, a ne obrnuto.
Primitivni ljudi obraivali su meteorsko eljezo jo davno prije no to su nauili iskoritavati
zemne eljezne rudae. 5 Znamo nadalje i to da su
pretpovijesni narodi prije nego to su otkrili postupak t a l j e n j a obraivali neke r u d e poput kamena, to e rei da su ih upotrebljavali kao sirovinu za izradu kamenog orua. Kod nekih naroda
koji nisu poznavali metalurgiju, slina se tehnika
primjenjivala sve donedavno: meteorsko eljezo
obraivali su kremenim ekiima i oblikovali
predmete koji su po izgledu potpuno odgovarali

Cf. nekoliko bibliografskih navoda u Dodatku A.

' Cf. G. F. Zimmer, The Use of Meteoric Iron by Primitive
Man ( J o u r n a l of the Iron and Steel Institute, 1916, pp. 306
sq). Diskusiju o upotrebi meteorskog eljeza kod primitivnih i starih naroda, koja j e zapoela 1907. u Zeitschrift
tur
Ethnologie i nekoliko godina nastavljena, rezimirao je Montelius, Prahistorische
Zeitung, 1913, pp. 289 sq. Cf. R. J
Forbes, Metallurgy
in Antiquity (Leiden, 1950), pp. 401 s q
2

Kovai i alkemiari

onima od kamena. Tako su grenlandski Eskimi

svoje noeve izraivali od meteorskog eljeza. 6 A
kad je Cortez zapitao azteke poglavice odakle im
njihovi noevi oni su m u k r e t n j o m pokazivali
p u t neba. 7 Kao Maje s Jukatana i Inke iz Perua,
tako su i Azteki upotrebljavali samo meteorsko
eljezo i stoga su ga cijenili vie od zlata. Postupak t a l j e n j a ruda nisu poznavali. U pretpovijesnim nalazitima Novoga svijeta arheolozi nisu
otkrili ni traga eljezu zemnog porijekla. 8 Metalurgija Srednje i June Amerike u uem smislu vjerojatno je porijeklom iz Azije. Tako se u zadnjim
istraivakim radovima zapaa tendencija da je
dovedu u vezu s junokineskom kulturom iz epohe Chou (srednje i pozne, izmeu VIIIIV st. pr.
n. e.). Prema tome, ta bi metalurgija, u k r a j n j o j
liniji, svoje porijeklo imala u Podunavlju. Naime,
smatra se da je metalurgija podunavskih zemalja
tokom IXVIII stoljea pr. n. e. preko Kavkaza
dospjela do Kine. 9
Istoni narodi staroga vijeka po svoj prilici su doli do istih ideja. Sumerska rije AN-BAR, najstarija rije koja oznaava eljezo, sastavljena je
od piktografskih znakova nebo i vatra. Ona se
obino prevodi kao nebeski metal ili metal zvijezda. Campbell Thompson je prevodi kao nebeska m u n j a (meteorita). Etimologija drugog
mezopotamijskog, i to asirskog, naziva za eljezo
parzillu, jo je sporna. Neki znanstvenici je izvode od sumerske rijei BAR. GAL, to znai

" Richard Andree, Die Metalle bei den Naturvolkern,

pp.
129131.
7
T. A. Rickard, Man und Metals, vol. I, pp. 148149.
" R. G. Forbes, Metallurgy in Antiquity, p. 401.
R. Heine-Geldern, Die asiatische Herkunft der sudamerikanischen Metalltechnik ( P a i d e u m a , V, 1954), spec. pp.
415-416.

18

glavni metal 10 , ali veina Ih smatra da ta rije

zbog zavretka na -ili potjee iz drugih azijskih podruja (Forbes, str. 463 Bork i Gaertz pretpostavili su da je kavkaskog porijekla; vidi Forbes,
ibid.).11
U starom Egiptu ne nailazimo na tako sloen problem u vezi s metalurgijom eljeza. I Egipani su
dugo vremena poznavali samo meteorsko eljezo.
Izgleda da eljezo iz rudnih leita nije u Egiptu
bilo koriteno p r i j e XVIII dinastije i Novog Carstva (Forbes, str. 429). Istina je da su se u n u t a r
blokova Velike piramide (2900 pr. n. e.) nali predmeti od zemnog eljeza, a takoer i u j e d n o j piramidi kod Abida iz vremena VI dinastije, no jo nije utvreno da li su ti predmeti doista egipatskog
porijekla. Izraz biz.-n.pt., to znai nebesko eljezo ili, tonije, nebeski metal, u p u u j e jasno
na meteorsko porijeklo kovine. (Uostalom, moda
je t a j izraz n a j p r i j e bio koriten za bakar, cf. Forbes, str. 428). Istu situaciju imamo kod Hetita: u
jednom tekstu iz XIV stoljea pr. n. e. tono se
navodi da su se hetitski kraljevi koristili crnim
nebeskim eljezom (Rickard, Man and Metals, I,
str. 149). Na Kreti je meteorsko eljezo bilo poznato od minojske epohe (2000 pr. n. e.) eljezni
predmeti naeni su u grobnicama Knososa. 12 Nebesko porijeklo eljeza moda se potvruje u
grkoj rijei sideros koja se dovodi u vezu s latinskom rijeju sidus, -eris, to znai zvijezda i s
litvanskom rijei svidu, to znai sjati, te svideti, to znai sjajan.

10
Cf., p. IX, Axel W. Persson, Eisen und Eisenbereitung
in altester Zeit, p. 113.
" O svemu ovome i o poecima metalurgije u Egiptu v.
Dodatak A.
12
Cf. Dodatak A. Meutim, industrija eljeza nije na Kreti nikada bila od veeg znaenja. Grki mitovi i legende
u kojima se govori o obradi eljeza na Kreti, vjerojatno su
nastali zbog zamjene kretske planine Ida i frigijske plani-

19

Upotreba meteorita ipak nije bila u toj m j e r i razvijena da bi tom razdoblju dala biljeg eljeznog
doba u pravom smislu rijei. Za sve to vrijeme
eljezo je bilo i ostalo r i j e t k a kovina (bilo je isto
tako dragocjeno kao i zlato), a upotrebljavali su
ga ponajvie u obredne svrhe. Trebalo je doi do
otkria procesa t a l j e n j a r u d e da bi mogla zapoeti
nova etapa u povijesti ovjeanstva, a to je doba
metala. Osobito se to odnosi na eljezo. Za razlik u od obrade b a k r a i bronce, metalurgija eljeza
postala j e ubrzo industrijom. Kad je jednom otkrivena ili prihvaena t a j n a t a l j e n j a magnetita i hematita, tad vie nije bilo teko proizvoditi velike
koliine eljeza j e r su nalazita spomenutih ruda bila vrlo bogata i dosta lako su se dala iskoritavati. No obrada zemne eljezne r u d e razlikovala se od obrade meteorskog eljeza, a postojala
j e i razlika u postupku t a l j e n j a eljeza p r e m a postupku t a l j e n j a b a k r a i bronce. Tek nakon otkria talionikih pei, a osobito nakon usavravanja
tehnike otvrivanja, koja se sastoji u tome da
se eljezo dovede do bijelog usijanja, tek tada je,
dakle, eljezo zauzelo dominantnu ulogu m e u kovinama. Poeci ovakve metalurgije osnovane gotovo na industrijski nain, j a v l j a j u se u planinama
Armenije oko 1200 1000 pr. n. e. Odavde se tajna postupka t a l j e n j a proirila do Bliskog istoka,
Mediterana i centralne Evrope, m a d a se eljezo,
kao to emo vidjeti svejedno da li meteorsko
ili ono iz povrinskih zemaljskih naslaga poznavalo u Mezopotamiji (Teli Asmar, Teli Chagar
Bazar, Mari), u Maloj Aziji (Alaca Hiiyiik) i vjeroj a t n o u Egiptu (Forbes, pp. 417 sq.) ve od I I I
milenija. eljezni predmeti jo su se dugo izraivali po uzorcima i stilu predmeta iz bronanog doba (jednako kao to se u poetku bronano doba

ne istoga imena, gdje je stvarno u davnoj prolosti bila

vrlo razvijena industrija eljeza; cf. Forbes, op. cit., p. 385.

20

nastavljalo sa stilistikom morfologijom kamenog

doba). eljezo se pojavljivalo u obilku nakita,
a m a j l i j a i malih figurica. Dugo vremena pripisivala m u se svetost. Vjera u tu svetost kod mnogih
se primitivnih naroda odrala do danas.
Nije n a m svrha da se bavimo pojedinim etapama
u razvoju antike metalurgije niti da prikaemo
njen u t j e c a j na tok povijesti. Jedina n a m je nam j e r a da upozorimo na simbolike i na skup magijsko-religijskih odnosa to su se razvili i rairili
za vrijeme metalnog doba, naroito nakon pobjede
industrijaliziranog naina proizvodnje eljeza. Naime, prije nego to je ulo u vojnu i politiku povijest ovjeanstva, eljezno doba je utrlo put
ovjekovu duhovnom stvaralatvu. Kao to esto
biva, simbol, slika i obred nagovjeuju a esto, moe se rei, i omoguuju korisne p r i m j e n e
nekog otkria. Tako su npr. kola, p r i j e no to su
obavljala f u n k c i j u prijevoznog sredstva, koritena
kao vozilo u obrednim povorkama: na n j i m a su se
pronosili simbol Sunca ili lika boga Sunca. Uostalom, kola su i mogla biti otkrivena tek nakon
to je ovjek shvatio simboliku Suneva diska. Prije no to je eljezno doba uvelike izmijenilo
svijet, bavljenje eljezom rodilo je velikim brojem obreda, mitova i simbola koji su nuno imali odjeka u duhovnoj povijesti ovjeanstva. Kao
to smo ve rekli, tek se nakon uspjeha industrijalizirane proizvodnje eljeza moe govoriti o metalurkom razdoblju u povijesti ovjeanstva. Naknadnim otkriem procesa t a l j e n j a eljeza kao i
unapreenjem toga procesa, vraena je vrijednost
svim tradicionalnim metalurkim tehnikama. Zapravo je tek metalurgijom zemnog eljeza ta kovina osposobljena za svakidanju upotrebu.
Ta industrijalizirana proizvodnja urodila je vanim posljedicama. Osim nebeske svetosti koja je
svojstvena meteoritima, ovjek se sada suoio sa
zemaljskom svetou iji su nosioci rudnici i rude. Metalurgija eljeza imala je, naravno, koristi
21

od tehnikih otkria razvijenih ranije u metalurgiji b a k r a i bronce. Zna se da je od neolitika (VI

V milenij pr. n. e.) naovamo, ovjek povremeno
upotrebljavao bakar (to ga je mogao nai blizu
povrine zemlje), pravei od njega predmete po
uzoru na one od kamena i kosti, to znai da jo
nije poznavao specifine osobine kovina. Tek kasnije se bakar poeo obraivati grijanjem, a taljenje b a k r a u pravom smislu rijei poinje negdje oko 40003500 pr. n. e. (u doba A1 Ubeida i
Uruka), ali jo ne moemo govoriti o bakrenom
dobu, jer su se pronalazile samo male koliine
te kovine.
Kasnije otkrie zemnog eljeza, nakon kojeg je uskoro uslijedio trijumf industrijske proizvodnje toga metala, imalo je snanog u t j e c a j a na metalurke obrede i simbole, itava serija tabua ili maginih upotreba eljeza proizala je iz njegove pobjede i injenice to je istisnuo broncu i bakar, predstavnike drugih doba i drugih mitologija. Kova je prije svega obraiva eljeza, a okolnost
to je nomad j e r neprestano seli u potrazi za
sirovim metalom i narudbama dovodi ga u doticaj s razliitim puanstvom. Kova je glavna
snaga, pokreta, u irenju metalurkih mitologija,
obreda i misterija. Skup ovih injenica uvodi nas
u jedan udesan duhovni svijet koji kanimo predoiti na slijedeim stranicama ove knjige.
Dati jedan globalan prikaz tog svijeta metalurga
bilo bi teko i istodobno nerazborito. Pristupimo
m u zato postepeno, etapu po etapu. U tom svijetu
susrest emo se s izvjesnim b r o j e m obreda i misterija od kojih su neki u skladu, neki usporedni,
a neki ak u protuslovlju s opim magijsko-religijskim shvaanjima onoga doba. Pokuajmo ih
ukratko navesti kako bismo ve na osnovi toga
ocrtali glavne granice naeg istraivanja. Tako emo npr. predoiti niz dokumenata koji govore o
obrednoj funkciji kovake pei, nadalje o ambivalentnom karakteru kovaa i napokon o odnosi22

ma izmeu magije (vlasti nad vatrom) kovaa i

tajnih udruenja. S druge strane, radovi to se
obavljaju u rudniku i na p o d r u j u metalurgije
u p u u j u nas na specifina shvaanja o Zemlji-Majci, vode nas do ideje o seksualnosti u svijetu minerala i orua, te o uzajamnosti izmeu metalurgije, ginekologije i opstetricije. Zato emo izloiti
poneka od tih shvaanja kako bismo bolje razumjeli svijet metalurgije i kovaa. U vezi s mitovima o porijeklu kovina, susrest emo mitsko-obredne komplekse koji obuhvaaju p o j a m geneze putem rtve ili samortve nekog boanstva, odnose
izmeu mistike ratarstva, metalurgije i alkemije,
te napokon ideje o prirodnom i ubrzanom rastu
i o usavravanju. Tako emo redom ocijeniti
koju su vanost te ideje imale za utemeljenje alkemije.

23

2. Mitologija eljeznog doba

Nema potrebe da se sakralnost eljeza posebno is

tie. Bez obzira na to da li je p r e m a vjerovanju
palo s nebeskog svoda ili je pak iskopano iz
u n u t r a n j o s t i zemlje, ono je nabijeno svetom snagom. Strahopotovanje s p r a m tog metala odralo
se ak i kod naroda s visokom kulturom. Malajski
kraljevi jo su donedavno uvali jedan posveeni grumen eljeza, koji je bio dio njihovih kraljevskih insignija, i odnosili se p r e m a n j e m u s
potovanjem ispunjenim stravom praznovjerja. 1
Primitivni narodi koji nisu poznavali obradu
metala neobino su cijenili orue nainjeno od eljeza. Tako su Bhili pripadnici starodrevnog
naroda u Indiji svoje prve plodove prinosili
kao rtvu na eljezne iljke strelica, v j e r u j u i
da e na t a j nain doi do novih iljaka koje su
morali nabavljati kod susjednih plemena. 2 Precizirajmo da se tu ne radi o fetiizmu. Ti predmeti
nisu, dakle, bili oboavani sami po sebi i radi sebe. Jednom rijeju t u se ne radi o praznovjerju,
ve o strahopotovanju p r e m a stranom predmetu,
predmetu koji ne pripada domaem svijetu, koji
dolazi s druge strane i koji je p r e m a tome neki
znak s drugog svijeta, priblina predodba transcendentnosti. Pripisivanje svetosti eljezu oevidno je u kulturama koje ve dugo poznaju upotrebu zemnog eljeza. Tu jo postoji sjeanje na
nebeski metal kao na dogaaj iz neke prie i
vjerovanje u njegov tajanstveni u t j e c a j . Beduini

' A. C. Kruyt, cit. W. Perry, The Children of the Sun (London, 1927), p. 391.
3
R. Andree, Die Metalle bei den Naturvotkern,
p. 42.

25

sa Sinaja uvjereni su da e o n a j tko uspije nainiti ma od meteorskog eljeza biti neranjiv u

b o j u i siguran da e potui sve neprijatelje. 3 Nebeski metal je stran zemlji, dakle je transcendentalan, on dolazi odozgo. Zato je i za dananjeg Arapina t a j metal neobian i moe stvarati
udesa. Moda se tu jo radi o vrlo mitologiziranom sjeanju na epohu kad su ljudi upotrebljavali samo meteorsko eljezo. I u tom sluaju ovjek
se nalazi pred transcendentnou: u mitovima je,
naime, sauvano sjeanje na davno udesno doba
kad su ivjeli ljudi obdareni neobinim svojstvima, sposobnostima, i moima, ljudi koji su bili
gotovo polubogovi. Dakle, postoji jaz izmeu onoga mitskoga u ono vrijeme (illud tempus) i povijesnog vremena a svaki takav jaz upuuje, s
gledita tradicionalne spiritualnosti, na nekadanje transcendentno stanje ovjeka dokinuto njegovim kasnijim padom.
Magijsko-religijski u t j e c a j eljeza jo se uvijek odrao ak i kod onih naroda ija je kulturna povijest dosta napredna i razvijena. Plinije je pisao
da eljezo uspjeno d j e l u j e protiv noxia medicamenta, a takoer i adversus nocturnas
limphationes (Nat. Hist., XXIV, 44). Na slina vjerovanja
moemo naii u Turskoj, Perziji, Indiji, kod Dajaka itd. God. 1907. J. Goldzieher skupio je veu
masu dokumenata koji se odnose na upotrebu eljeza protiv demona. Dvadeset godina kasnije, S. Seligman je podesetorostruio b r o j tih izvora podataka.
Dosje o toj temi praktiki je neogranien. U odstranjivanju zlih duhova naroita uloga pripada nou.
U sjeveroistonoj Evropi eljezni predmeti tite

W. E. Jennings-Bramley, The Beduins

of the
Sinai-peninsula (Palestine Exploration Fund, 1906, p. 27), cit. R.
Eisler, Das Oainzeichen (Le Monde Oriental, 29, 1929,
pp. 4 8 1 1 2 ) , p. 55.

26

etvu od nevremena kao i od uroka i zlih oiju. 4

Ta vjerovanja potjeu iz posljednjeg po redoslijedu metalnog doba, iz doba pobjedonosnog eljeza.
Mitologija toga vremena uglavnom je iezla, no
ipak jo ivi u velikoj m j e r i ouvana u obiajima,
tabuima i praznovjerjima. Ali kao i kovai, i eljezo uva svoj ambivalentan karakter: ono podjednako u sebi nosi i dijabolian duh. Na mnogim
mjestima nejasno se u p u u j e na to da eljezo
predstavlja ne samo pobjedu civilizacije (to e rei poljoprivrede), ve da ono znai pobjedu rata.
Vojniki trijumf katkad se usporeuje s avolskim t r i j u m f o m . Po vjerovanju plemena Wa Chagga eljezo sadri u sebi neku maginu silu koja
je neprijatelj ivota i mira. 5
eljezno orue takoer je dionikom spomenutog
sakraliteta. eki, mijeh i nakovanj otkrivaju se
ljudima kao udesna iva bia: o n j i m a kolaju glasine da mogu obavljati rad svojom vlastitom magijsko-religijskom snagom, bez pomoi kovaa.
Tako kova iz Toga, kad govori o svom alatu, kae: eki i njegova obitelj. U Angoli iskazuju
ekiu duboko tovanje jer se pomou njega moe iskovati sve prijeko potrebno poljoprivredno
orue. S n j i m se ophode kao s nekim princom i
maze ga poput djeteta. Pripadnici plemena Ogowe, koji sami ne poznaju eljezo ni njegovu obradu, iskazuju duboko tovanje kovakom mijehu
kojim b a r a t a j u kovai susjednih plemena. Plemena Mossengere i Ba Sahate s m a t r a j u da je dostojanstvo majstora-kovaa koncentrirano u mijehu. 0
to se tie kovakih pei, njihov nain izrade oba-

O ulozi eljeza u magiji, agrikulturi i pukoj medicini itd.,

v. nekoliko napomena u Dodatku B.
5
VValter Cline, Mining and Metallurgy in Negro Africa (Pari, 1937), p. 177.
4
R. Andree, op. c/f., p. 42; W. Cline, Mining and
Metailurgy in Negro Africa, p. 124; R. J. Forbes, Metailurgy in Antiquity, p. 83.

27
/

vijen je t a j n o m i predstavlja obred u pravom smislu rijei.

Sva ta vjerovanja ne zaustavljaju se samo na
svetoj moi metala, nego se proteu i na magijska svojstva instrumenata izraenih od njega.
Vjetina spravljanja alata nadljudske je prirode,
bilo da j e ona boanska ili demonska (kova izr a u j e i smrtonosno oruje). Ostaci prastare mitologije iz kamenog doba vjerojatno su naknadno
dodavani mitologiji metala i u n j u se ukljuili.
Kamena orua kao npr. runi klin bila su nabijena tajnovitom silom: n j i m a se moglo tui, ranjavati; od njihova udarca uo se tresak, a iskre
su prtale poput m u n j e . Ambivalentna arobna
mo kamenog oruja ono je bilo smrtonosno
ali i blagotvorno kao i m u n j a sama pretoila
se i dalje razvila u novim spravama iskovanim
od metala. eki, nasljednik sjekire iz kamenog
doba, postaje znakom monih bogova, bogova
oluje. Na osnovi toga postaje n a m razumljivo zato su bogovi oluje i plodnosti zemlje katkada
predoeni kao bogovi kovai. Pripadnici naroda
T'oujen iz Konangsija rtvuju bogu Dantsien
Sanu svoje koze kako bi m u glave tih koza posluile kao nakovanj. Za vrijeme oluje bog Dantsien San stavlja eljezo izmeu rogova rtvovane
ivotinje i tu ga kuje. Munje i tua poput iskara
p a d a j u na zemlju i t j e r a j u demone. Bog i kova
brane ljude i njihovu etvu. Dantsien San je bog
oluje, podudaran s tibetanskim dam-canom, dakle s rDorjelegs (pa)-om. Ovaj potonji jae kozu
i ini se da predstavlja staro dobro boanstvo.
Dakle, rDorjelegs (pa) j e bog-kova; njegov kult.
u vezi je s olujom, zemljoradnjom i kozom. 7 Kod
Dogona susrest emo sline situacije. Tu nebeski

Dominik Schroder, Zur Religion der Tujen ( A n t h r o p o s ,

1952), pp. 828 sq.; H. Hoffmann, Ouellen zur Geshichte der
tibetischen
Bon Religion (Mainz, 1951), p. 164.

28

kova ispunjava uiogu heroja prosvjetitelja: on

donosi s neba sjemenke itarica i poduava ljude u poljodjelstvu.
Zaustavimo se za trenutak na sekvenci mitskih
predodbi: bogovi oluje obasiplju zemlju kamenom munje; znamen im je dvostruka sjekira i eki; oluja je znak hijerogamije izmeu
Neba i Zemlje. Udarajui po nakovnjima, kovai
oponaaju zastraujue pokrete snanoga boanstva; oni su, naime, njegovi pomonici. Sva ta
mitologija nastala oko plodnosti zemlje, metalurgije i rada, mlaeg je porijekla. Razvivi se
nakon lonarstva i poljoprivrede, metalurgija se
uklopila u j e d a n duhovni svijet u kojem je nebeskog Boga, koji j e jo bio prisutan u vrijeme
ranijih etnolokih faza znaajnim po ubiran j u plodova i lova na malu divlja zauvijek
istisnuo snani Bog, Mujak-oploiva, mu Velike zemaljske Majke. Prema tome, na ovom religijskom nivou ideja o stvaranju kojom rukovodi neko vrhovno nebesko Bie naputena je kako bi ustupila m j e s t o ideji o stvaranju putem
hijerogamije i prinoenja rtve u krvi. a k se
moe pratiti kako je p o j a m kreacije preao u
p o j a m prokreacije. To j e jedan od razloga zbog
kojih u metalurkoj mitologiji susreemo motive obrednog sjedinjavanja i rtve u krvi.
Vrlo je vano da se shvati novost predoena
ideji da se stvaranje vri putem rtvovanja ili
samortvovanja. Prethodne mitologije poznavale
su prije svega o n a j tip kreacije kod kojeg se polazi od jedne prvobitne supstancije, a n j u je oblikovao bog. Uvoenje krvne rtve kao uvjeta
svake kreacije kozmogonijske kao i antropogonijske jo vie uvruje homologizaciju
ovjeka i Kozmosa (jer i sam Svijet potjee od
jednog prvotnog Diva, diva Makrantropa), ali
prije svega, uvodi ideju da ivot moe nastati
samo iz jednog drugog ivota, ivota koji je
rtvovan. Ovi tipovi kozmogonije i antropogoni29

je urodit e vanom posljedicom: vie se nee

moi shvatiti kreacija ili fabrikacija bez
prethodne rtve. To se tie npr. obreda u vezi
s graditeljskim konstrukcijama. S pomou tili
obreda prenosi se ivot ili dua rtve u sam u graevinu. Time graevina postaje novo tijelo, sada u arhitektonskom obliku, rtvovanog
bia. 8
Poto je savladao morsku neman Tiamat, Marduk je iz njezina tijela stvorio Svijet. Analogni
motivi susreu se i drugdje. Tako u germanskoj
mitologiji iz pradiva Ymira nastaje prvotna materija, t j . Svijet. Istu ulogu i m a j u P'anku i purua u kineskoj, odnosno indijskoj mitologiji. Purua znai ovjek, to lijepo pokazuje da je
rtvovanje ovjeka u nekim indijskim tradicij a m a imalo kozmogonijsku funkciju. Takva rtva
sluila j e kao p r i m j e r : rtvovani ovjek inkarnirao je boansku rtvu prvobitnog boanskog
diva Makrantropa. rtvovalo se uvijek nekog Boga, a tog Boga je predstavljao neki ovjek. Ta
simbolika proistjee iz mitoloke tradicije u vezi sa stvaranjem ovjeka kao i mitova o postanku jestivih biljaka. Da bi stvorio ovjeka, Marduk prinosi sebe kao rtvu: Skrutnut u svoju
krv, uiniti od n j e kost. Osovit u ovjeka na
noge, ovjek e uistinu b i t i . . . Nainit u ovjeka stanovnika Zemlje .... King, koji je prvi preveo ovaj tekst, povezao ga je s mezopotamijskom
p r e d a j o m o stvaranju to j u je zabiljeio Beros
(IV st. pr. n. e., autor dragocjene kaldejske povijesti pisane na grkom, no danas izgubljene):

Cf. M. Eliade, Maitre Manole et le Monastere u De Zalmaxis a Gengiz-khan

(Pari, 1970), pp. 162 sq.
Ta ideja sauvana je do naih dana u ope rairenom
shvaanju da se nita ne moe stvoriti a da se prethodno
ne rtvuje neto to je dragocjeno, prije svega vlastiti ivot. Drugim rijeima, svaka v o k a c i j a iziskuje maksimalnu
rtvu.

30

I Bel, vidjevi da je zemlja pusta ali plodna,

naredio je jednom od bogova da m u odsijee
glavu, da njegovu krv koja e potom potei pomijea sa zemljom i da tako oblikuje ljude i ivotinje, stvorove koji e biti sposobni da podnose zrak. 9 Analogne kozmologijske ideje mogu
se nai i u Egiptu. Dublji smisao svih tih mitova prilino je jasan: stvaranje je uvijek rtvovanje. Onome to je stvoreno moe se dati ivot
samo tako da mu se podari vlastiti ivot (krv, suze,
sperma, dua itd.).
Druga jedna serija mitova, morfoloki vezana za
isti motiv, govori n a m o postanku jestivih biljaka. Prema tim mitovima, one su nastale s a m o
rtovanjem nekog boga ili boice. U svrhu ovjekova opstanka treba da se neko boansko bie
ena, Djevojka, Mukarac ili Djeak rtvuje: iz njegova tijela niknut e razliite vrste hranjivih biljaka. U mitu je propisan model za obrede koje treba u tu svrhu obavljati. Smisao
ljudske rtve u korist etve i berbe je ovaj: rtva
je usmrena, raspada se do sitnih djelia, a ovi
raspreni po zemlji osiguravaju j o j plodnost. 10
No, vidjet emo uskoro kako se prema nekim
p r e d a n j i m a smatra da su i metali nastali od krvi
ili mesa nekog u tu svrhu rtvovanog iskonskog
poluboanskog bia.
Ovakva kozmoloka shvaanja uvruju homologizaciju ovjek-Svijet, a razni misaoni pravci

' King, The Seven Tablets of Creation, p. 86, cit. S. Langdom, Le Poeme sumerien du Paradis, du Deluge et de la
Chute de l'homme,
pp. 3 3 3 4 . Ali v. i Edouard Dhorme,
Les Religions de Babylonie
et d'Assyrie (Pari, 1945, coll.
Mana), pp. 3 0 2 3 0 7 . O tim kozmolokim predajama i
njihovim usporedbama v. Dodatak C.
,0
O ovim mitskim motivima kao i o o b r e d i m a to su iz njih
izvedeni, v. na Traite d'Histoire des Religions, p. 293 sq.,
i nau studiju La Terre-M&re et les Hierogamies cosmiques (Eranos-Jahrbuch,
XXII, 1954), pp. 87 sq. (ponovno
objavljeno u Mythes, reves et mysteres, Pari, 1957).

31

nastavljaju s tom homologizacijom i razvijaju

je u razliitim smjerovima. Iz toga proizlazi s
jedne strane seksualizacija biljnog i mineralnog carstva i, zatim, openito, orua i predmeta
okolnog svijeta. U izravnoj vezi sa seksualnom
simbolikom valja se sjetiti mnogih predodbi
o utrobi Zemlje, o rudniku koji se usporeuje s
maternicom, a rude s embrionima i tolikih
drugih predodbi koje obredima to p r a t e radove s p o d r u j a rudarstva i metalurgije d a j u ginekoloko i opstetriko znaenje.

32

3. Seksualizirani svijet

Kad govorimo o seksualizaciji biljnog svijeta,

treba se sporazumjeti o znaenju te rijei: ne
radi se tu, naime, o stvarnim pojavama oploivanja biljaka, ve se radi o stanovitoj kvalitativnoj morfolokoj klasifikaciji koja je rezultat
i izraz jednog iskustva o mistinoj srodnosti
biljke s ostalim svijetom. Zapravo ideja ivota projicirana na Kozmos jest razlogom da je ovaj seksualiziran. Tu nije rije o nekim pravilnim, objektivnim, znanstvenim zapaanjima, ve o valorizaciji okolnog svijeta p u t e m ivota, ime se,
dakle, tom svijetu p r i d a j e antropokozmika sudbina koja u k l j u u j e seksualnost, plodnost, s m r t i
ponovno raanje. Na te mistine stavove ljudi
prastarih drutvenih zajednica doli su ne zato
to ne bi bili sposobni da objektivno p r o m a t r a j u
ivot biljaka. Kao dokaz da su oni za to bili sposobni, neka poslui podatak da su u Mezopotamiji otkrili u m j e t n o oploivanje i kalemljenje
drveta datule i smokve, i to vrlo davno, budui
da ve u Hamurabijevu zakoniku b a r e m dva
paragrafa donose propise o tom predmetu. Ta
praktina znanja s vremenom su prenesena Heb r e j i m a i Arapima. 1 Meutim, u m j e t n o oploivan j e voaka nije bilo zamiljeno kao struni vrtlarski zahvat, koji bi sam po sebi bio dovoljan
za uspjeh, ve se s n j i m u vezi ustanovio obred.
Zbog injenice pak da se tim obredom eljelo
utjecati na plodnost biljaka, u obred je morala
biti ukljuena i ovjekova seksualnost. Povijest
religija obiluje potvrdama o postupcima raskala-

Glavne bibliografske podatke v. u Dodatku D.

Kovai i alkemiari

enog ponaanja u vezi s plodnou zemlje, a

osobito prigodom poljoprivrednih radova (pogledati na Traite d'histoire des religions, str.
271, sq., 303, sq.).
Da bismo prikazali obredni karakter tih zahvata,
dostajat e jedan p r i m j e r koji se odnosi na kalemljenje limuna i narani. Ibn Washya u djelu
Knjiga o nabejskoj
zemljoradnji
opisao n a m je
obiaje seljaka Mezopotamije, Perzije i Egipta.
Knjiga je izgubljena, ali p r e m a odlomcima to
su sauvani osobito zaslugom Majmonida, moe
se suditi o prirodi praznovjerja kojima su bili
obavijeni postupci oploivanja i kalemljenja voaka na Bliskom istoku. Majmonid objanjava
zato je idovima bilo zabranjeno da uzgajaju
limunovo drvo kalemljenjem. Bilo je to iz opreza da se izbjegnu razne orgije uobiajene kod
susjednih naroda, a kojima su nuno bili popraeni radovi oko kalemljenja. Ibn Washya a
on nije jedini orijentalni autor koji se dao zanijeti takvim predodbama govorio je dapae
da je kalemljenje jedne biljne vrste na drugu
fantastino i protuprirodno. Govorio je, na primjer, da e se cijepljenjem jedne limunove grane na lovorovo ili maslinovo drvo dobiti plodovi
limuna maleni kao to su plodovi masline. Zato
on navodi da kalemljenje moe biti uspjeno samo uz uvjet da se obavlja ritualno za vrijeme
odreene konjunkcije izmeu Mjeseca i Sunca.
Sam obred opisuje ovako: Granu koju treba
cijepiti mora u ruci drati vrlo lijepa mlada djevojka, a mukarac treba da s n j o m ima sramotan i protuprirodan spolni odnos. Za vrijeme koitusa djevojka kalemi granu na drvo. 2 Smisao
je jasan: da se osigura protuprirodno sjedinja-

Tekstove objavio i prokomentirao S. Tolkowsky, Hesperides. A History of the Culture and Use of Citrus Fruits, p.
56, 129130.

34

vanje u svijetu biljaka, trebalo je ostvariti isto

tako neprirodno sjedinjavanje ljudi.
Treba li rei da se ovakav duhovni svijet temeljito razlikuje od onoga koji doputa i potie objektivno p r o m a t r a n j e ivota biljaka. Kao i ostali
drevni orijentalni narodi, stanovnici Mezopotamije upotrebljavali su oznake muko i ensko
kad su bile u p i t a n j u biljne vrste, ali ta klasifikacija vodila je rauna samo o vidljivim morfolokim karakteristikama (slinost s ljudskim spolnim organima) ili o m j e s t u gdje se ova ili ona
biljka nalazila za vrijeme obavljanja magije. Tako su npr. empres i mandragora (NAMTAR) bile muke biljke, dok je stora nikibtu
(Liquidam bar orientalis) smatran ili mukom
ili enskom biljkom, ve prema njegovu obliku ili obrednoj ulozi koja m u se pripisivala. 3
Slini nazori mogu se nai i u staroj Indiji; npr.
Caraka Kalpasthana,
V, 3) raspoznavao je spolove kod biljaka, no sanskrtska terminologija
jasno n a m odaje da ga j e do tog otkria vodio
najosnovniji zor; on je, naime, izjednaivao biljne vrste sa spolnim organima ovjeka. 4
Rije je, dakle, o jednoj opoj koncepciji kozmike stvarnosti k o j o j ovjek pripisuje ivot i prema tome ona je seksualizirana, jer je seksualnost karakteristian znak sveukupne ivue stvarnosti. Polazei od takvog kulturnog nivoa, itav svijet, kako o n a j prirodni, tako i svijet
predmeta i sprava to ih je nainio ovjek, stvarno se oituje kao seksualiziran. Primjeri koji slijede n a m j e r n o su izabrani u razliitim kulturnim
sredinama kako bi se pokazala rasprostranjenost

R. Campbell Thompson, The Assyrian Herbal

(London,
1934), pp. X I X X X .
4
Cf. nau studiju Cunostintele botanice in vechea Indie
(Buletinul Societatii de Stiinte din Cluj, VI, 1931, pp. 2 2 1
2 3 7 ) , pp. 2 3 4 2 3 5 .

35

i postojanost takvih koncepcija. Narod Kitara dijeli minerale na muke i enske: prvi, vrsti i crni, nalaze se na povrini zemlje, a drugi
enski minerali, meki su i crveni i iskopani iz
nutrine rudnika. Mjeavina ovih d v a j u spolova prijeko je potrebna da bi se taljenje obavilo uspjeno. 5 Tu se, nema sumnje, radi o stvarno proizvoljnoj klasifikaciji jer ni b o j a ni tvrdoa minerala nisu uvijek u skladu s njihovom
seksualnom kvalifikacijom. Ali to je bila samo globalna vizija stvarnosti ije je znaenje
bilo u tome da je opravdavalo obred, obred
vjenanja metala, a t a j je brak omoguivao
roenje. Sline ideje potvrene su i u staroj
Kini: Veliki Yu, prvi talilac, znao je razlikovati
muke metale od enskih. Zbog toga je svoje kotlove homologizirao s dva kozmoloka principa yang i yin.s Jo emo se vratiti na kineske
tradicije s podruja metalurgije, j e r predodba
0 b r a k u izmeu metala vrlo je stara, a zadrala
se, i jo dalje razvila, u alkemiji g d j e je susreemo kao mysterium
conjunctionis.
Seksualnost se pridavala ne samo mineralima
1 metalima ve i obinom k a m e n j u i draguljima.
Narodi Mezopotamije razvrstavali su ih na muke i enske p r e m a njihovu obliku, boji i
sjaju. Jedan asirski tekst to ga je preveo Boson
spominje kamen musa (po obliku) muki i kamen bakra (po obliku) enski. Boson navodi
da je muko kamenje ivljih boja, dok je ensko kamenje ponajvie bezbojno. 7 (Jo i danas
draguljari razlikuju spolove dijamanata prema
njihovu sjaju.) Jednaku podjelu primijenjenu na

Cline, Mining and Metailurgy

in Negro Africa, P- 117.
Marcel Granet, Danses et Legendes de la Chine ancienne
(Pari, 1926), p. 496.

G. Boson, Les metaux et les pierres dans les

assyrobabyloniennes
(Munchen, 1914), p. 73.

36

inscriptions

soli i minerale susreemo ve u epohi babilonske obredne literature koja je sauvana u medicinskim tekstovima. 8 Nadalje, ova se seksualna klasifikacija minerala i k a m e n j a odrala i u
spisima alkemiara kao i u srednjovjekovnim lapidarijima. 9 Na p r i m j e r : lapis juaicus je ili muki ili enski kamen itd.
idovski mistik i egzeget Bahya ben Asher (umro
1340) pisao je: Ne postoji samo kod palmi muki i enski spol, ve razliiti spolovi postoje
u n u t a r svih biljnih vrsta, dapae, ta se prirodna
podjela na 'muke' i 'enske' javljala i kod
minerala. Seksualnost kod minerala spominje i
Sabattai" Domolo (X st.). Arapski uenjak i mistik Avicena (980 1037) tvrdio je da roman-,
tina ljubav (al-ishaq) nije posebnost dana samo ovjejoj vrsti, ve ona proima sve to postoji i na nebu i na zemlji, pa tako i sav biljni
i mineralni svijet. N j e n smisao niti se moe shvatiti niti dokuiti, a ako ga objanjavamo, postaje jo t a j no viti jim. 10 Pojam romantine ljubavi p r i m i j e n j e n na metale izvanredno upotpun j u j e predodbu o njihovoj animaciji, t j . predodbu da su ivi, koja je uvrena ve idejama o seksualnosti i braku.

' R. Eisler, Die chemische

Terminologie
der Babylonier,
p.
116; Kunz, The Magic of Jewels and Charms (Philadelphia-London, 1915), p. 188.
' Sirijski alkemijski tekstovi govore na primjer o enskom
magneziju (Ed. von Lippmann, Entstehung
und
Ausbreitung der Alchemie,
I, p. 393). O seksualnosti kamenja u
lapidarijima: Julius Ruska, Das Steinbuch
des
Aristoteles
(Heidelberg, 1912), pp. 18, 165. O seksualnosti minerala u
shvaanjima staroga vijeka: Nonnos, Dionysiaca (ed. Loeb,
Classical Library), I, p. 81. O ivom kamenu u shvaanjima antikog d o b a i kranstva, cf. J. C. Plumpe, Vivum Saxum, vivi lapides ( T r a d i t i o , I, 1943, pp. 1 1 4 ) .
10
Vidi Salomon Gandz, Artificial
fertilization
of date
palms in Palestine and Arabia, p. 246.

37

Seksualnost se javlja i kod orua. Koje je oruje najbolje? pita pjesnik I b n Errumi. Samo
sablja dobro naotrena sa svojom mukom otricom i enskim hrptom. 1 1 Arapi tvrdom eljezu
d a j u naziv mukarac (dzakar), a meko nazivaju ena (anit). 12 Kovai s Tanganjike prave na
svojoj pei nekoliko otvora. Najiri nosi ime
majka (nyina). To je o n a j otvor na koji e po
svretku t a l j e n j a izai pjena, troska, uareni metal itd. P r e d n j i otvor je Visi (otac). On se spaja
s najboljim mijehom. Srednji otvori su aana (djeca).13 U evropskoj metalurkoj terminologiji pe
u k o j o j se tali emajl ( S c h m e l z o f e n ) bila je oznaena imenom maternica, majino krilo (Mutterschoss). Izjednaivanje ljudske djelatnosti pri
kojoj se koristimo vatrom (metalurgija, kovanje,
kuhanje itd.) s rastom embriona u m a j i n o j utrobi skriveno ivi jo i danas u evropskom rjeniku (cf. Mutterkuchen,
posteljica;
Kuchen,
kola).14 U takvom su se misaonom svijetu iskristalizirala vjerovanja u kamen oplodnje, gi
nekoloko kamenje, te k a m e n j e kie. 15 Ovom vje-

" F. W. Schvvartzlose, Die Waffen der alten Araber aus

ihren Dichtern
dargestellt,
p. 142; of E. von Lippmann,
Entstehung
und Ausbreitung
der Alchemie,
I, p. 403. O
spolnosti maeva u Kini, V. Granet, Danses et Legendes, p. 496. Bubnjevi i zvona t a k o e r su seksualizirani;
cf. Max Kaltenmark Le Dompteur des flots ( H a n - H i u e .
Bulletin
du Centre d'Etudes
Sinologiques
de Pkin, III,
1948, pp. 1 1 1 3 ) , p. 39, n. 141.
12

Leo VViener, Africa and the discovery

of America
(Philadelphia, 1922), vol. III, pp. 1 1 1 2 .
13
R. P. Wyckaert, Forgerons pai'ens et forgerons chretiens au Tanganyka ( A n t h r o p o s , 9, 1914, pp. 371380),
p. 372. Kovake pei Mashona i A l u n d a su ginekomorfne;
cf. Cline, op. cit., p. 41.
" Cf. R. Eisler, Die chemische
Terminoiogie
der
Babyionier, p. 115.
15
Vidi nekoliko bibliografskih p o d a t a k a u naem Traite
d'Histoire
des Religions,
pp. 2 0 8 2 1 0 . O ginekolokom
kamenju, cf. G. Boson, I metalli e le pietre nelle

38

rovanju prethodilo je jedno jo starije, vjerovan j e da postoji petra

genitrix.
U sluaju kad kia pada snano, energino, Dajaci z n a j u da je ona muka. 16 to se tie kozmikih voda, u Knjizi Henoha (LIII, 910) one
su podijeljene ovako: Voda na vioj razini vri
ulogu mukarca, a ona na nioj ulogu ene.
Zdenac to se n a p a j a vodom iz potoka simbolizira s j e d i n j e n j e mukarca i ene {ohar, fol.
146, II, 152). U vedskoj Indiji rtveni oltar (vedi)
smatran je enom, a obredna vatra (agni) mukarcem a iz njihove veze rodilo se potomstvo. Tu smo suoeni s vrlo sloenom simbolikom koja se ne da svesti na samo jedan jedini
sustav tumaenja. Naime, s jedne strane vedi
bijae izjednaen s pupkom (nabhi) Zemlje, a
to je izvrstan simbol za sredite, no nabhi se
smatrao i maternicom Boice (cf. Catapatha
Brahmana, I, 9, 2, 21). S druge strane, za samu
vatru dralo se da je rezultat (potomstvo)
seksualne veze, a n a s t a j e tako da se tapiem
(muki element) neko vrijeme strue (tj. pokree tamo-amo, slino kopulaciji) po usjeklini (enski element) u komadu drva (cf. Rigveda, III,
29, 2 sq V, II, 6; VI, 48, 5). Ista seksualna simbolika za vatru susree se u mnogim drevnim
drutvenim zajednicama. 1 7 No svi ti seksualni
pojmovi oituju jedno kozmoloko shvaanje na
bazi hijerogamije. Po t o j koncepciji stvaranje
Svijeta zapoelo je iz jednog Sredita (pupka), pa prema tome, oponaajui strogo t a j mo-

inscrizioni
sumeroassiro-babilonesi
(Rivista
di
Studi
Orientali,
III, 379420), pp. 4 1 3 4 1 4 ; B. Laufer, The
Diamond (Chicago, 1915), pp. 9 sq.
16
A. Bertholet, Das Geschlecht
der Gottheit
(Tubingen,
1934), p. 23. U ovoj knjiici nai e se i drugi izvanredno
iscrpni i brojni dokumenti koji se odnose na seksualizaciju o k o l n o g a svijeta.
17
Vidi neke primjedbe u Dodatku E.

39

del kao uzor, svaka konstrukcija i svako proizvoenje treba da se vri polazei od nekog
sredita. Obredno p a l j e n j e vatre predouje
ponovno r a a n j e svijeta.. Zbog toga se na Staru
godinu sve vatre gase (to odgovara ponovnom
ostvarenju kozmike Noi), a na Novu godinu
opet pale (to znai ponavljanje kozmogonije, tj.
ponovni poetak Svijeta). Vatra time ne gubi
svoju ambivalentnu prirodu: ona je ili boanskog porijekla ili demonskog (jer ona, prema
nekim prastarim vjerovanjima, arobnim putem
nastaje u spolnom organu vjetica). Na tu ambivalentnost vatre ponovno emo se osvrnuti prije
no to predoimo u t j e c a j i ugled kovaa.
Kao to se i moglo oekivati, seksualna i ginekoloka simbolika u n a j j a s n i j e m obliku susree
se u predodbama o Zemlji-Majci. Neemo ovdje
govoriti o mitovima i legendama koje se odnose
na temu kako j e ovjek postao od Zemlje (vidi
na Traite d'histoire des religions, str. 216, sq.).
Katkada se u antropogoniji koristimo izrazima
uobiajenim u embriologiji i opstetriciji. Tako
se, na p r i m j e r , p r e m a mitovima zuni stvaranje
iskonskog ovjeanstva (nakon hijerogamije Nebo-Zemlja) zbilo u n a j d u b l j o j od etiri podzemne
duplje-maternice. Voeni mitskim Blizancima,
ljudi su se uspinjali i prelazili iz jedne duplje-maternice u drugu, sve dok nisu stigli do povrine Zemlje. U ovom tipu mita lik Zemlje savreno se poklapa s likom Majke, te je tako antropogonija prikazana rijeima antogonije. Razvitak embriona i p o r o a j samo su ponavljanje
navedenog egzemplarnog ina, naime r a a n j a
ovjeanstva koje je shvaeno kao izlazak iz najdublje podzemne duplje-maternice n a povrinu. 18
Slina vjerovanja iva su jo u Evropi ili u vidu

O mitu zuni i paralelnim verzijama cf. liade, La Terre

Mere et les hierogamies
cosmiques,
pp. 60 sq.

40

legende, p r a z n o v j e r j a ili, jednostavno, u obliku

metafore. Svaka pokrajina, gotovo svaki grad ili
selo z n a j u za neku stijenu ili neki zdenac koji
donose djecu. Otuda i nazivi kao
Kinderbrunnen, Kinderteiche,
Bubenquellen
itd.
No od osobite j e vanosti da razjasnimo vjerovan j a k o j a se odnose n a ginekomorfoloki postanak minerala, t j . vjerovanja koja se tiu poistoveivanja spilja i rudnika s maternicom Zemlje-Majke. Svete rijeke u Mezopotamiji imale su,
kako se vjerovalo, izvor u spolnom organu, maternici, Velike boice. A i inae, svaki izvor rijeke smatran j e vaginom Zemlje. Na babilonskom
jeziku rije pu znai istodobno izvor rijeke i
vagina, rodnica. Sumerski buru znai rodnica
i rijeka. Babilonska rije nagbu, izvor, srodna je h e b r e j s k o j rijei neqeba, to znai perforacija, rupa i otvor. Hebrejska rije zdenac upotrebljava se p o d j e d n a k o u znaenju ena i supruga. U egipatskom rije bi znai
maternica i rudnik. 1 Sjetimo se jo da su
spilje i peine bile izjednaavane s maternicom
Zemlje-Majke. Obredna uloga peine, potvrena
ve od pretpovijesti, mogla bi se objasniti i kao
mistini povratak Majci. Da je tome tako, govore i grobnice naene u peinama kao i obredi
posveivanja koji su se na tim m j e s t i m a odravali. Takve p r a s t a r e spoznaje i m a j u dug vijek.
Vidjeli smo da se rije delph (delf), to znai
maternica, sauvala u nazivu jednog od najvanijih grkih svetita Delfa. W. F. Jackson Knight
primijetio j e (Cumaean Gates, str. 56) da na sva
tri m j e s t a g d j e su boravile Sibile ima crvene
zemlje: u blizini Kume, k r a j Marpesa i u Epiru.
Dakle, Sibile su bile prisno vezane za kult u

" W. F. Albright, Some Cruces in the Langdon Epic

{Journ.
Americ.
Orient.
Soc., 39, 1919, 6 5 9 0 ) , pp.
6970.

41

peinama. Crvena zemlja simbolizirala je krv Boice.

Simbolika analogna ovoj bila je vezana za trokut. Pauzanija (II, 21, I) govori o jednom mjestu u Argosu koje se zvalo delta i koje je bilo
smatrano svetitem boice Demetre. Fick i Eisler
shvatili su rije trokut (delta) u znaenju vulvar t j . stidnica. Ovakvo o b j a n j e n j e te rijei
valjano j e samo uz uvjet da j o j se sauva n j e n o
prvotno znaenje, a to j e maternica ili izvor.
Zna se da je kod Grka delta simbolizirala enu.
Pitagorejci su t r o k u t smatrali kao arkhe geneseos, zbog njegova savrena oblika, ali i zbog
toga to j e predstavljao prauzor sveope plodnosti. Slina simbolika za trokut javlja se u
Indiji. 2
Zasad zapamtimo ovo: ako se izvori, rudnici i
spilje poistoveuju s maternicom Zemlje-Majke,
onda je sve to prebiva u utrobi Zemlje ivo,
iako jo u s t a n j u dozrijevanja. Drugaije reeno, minerali iskopani iz rudnika u neku r u k u su
embrioni. Oni rastu sporo kao da se pokoravaju
nekom drugom vremenskom r i t m u no to ga
zahtijeva ivot biljnih i ivotinjskih organizama
ali ipak rastu, dozrijevaju u telurskoj, zemaljskoj, tmini. Dakle, vaenje r u d a iz utrobe
Zemlje neka je vrsta prijevremene poroajne
operacije. Kad bismo im ostavili vremena da se
razviju (a to e rei, kad bismo im ostavili vremenski geoloki ritam), minerali bi postali zreli
i savreni metali. Uskoro emo navesti konkretne p r i m j e r e za ovu embrioloku koncepciju
o mineralima. Ali ve sada moemo odmjeriti
odgovornost to su je preuzeli rudari i metalurzi
upleui se u tajnovit proces rasta minerala.
Trebalo im je da po svaku cijenu opravdaju
I svoju intervenciju, i zato su nastojali da putem

Vidi Dodatak F.

42

metalurkih postupaka zamijene Prirodu u njezinu radu. Ubrzavajui proces rasta metala, metalurg je pospjeio vremenski ritam: geoloki
tempo pretvorio je u tempo ivih bia. Ova smiona ideja kojom ovjek prihvaa svoju punu odgovornost pred Prirodom doputa da se ve nazre budui rad alkemiara.

43

4. Terra mater Petra Genitrix

Iz goleme mitologije kamenog doba izdvajamo

dva tipa vjerovanja koja su od interesa za nae
istraivanje: mitove koji govore da je ovjek
roen iz kamena i vjerovanja o n a s t a j a n j u i dozrijevanju minerala, t j . r u d a u u n u t r a n j o s t i Zemlje. I jedno i drugo sadri ideju da je kamen
izvor ivota i plodnosti, da ivi i da raa ljudska bia kao to je i njega samoga stvorila Zemlja.
Velik je b r o j mitova koji govore da ljudi potjeu od kamena. T a j motiv potvren je u velikim
civilizacijama Centralne Amerike (Inka, Maja)
kao i u p r e d a j a m a nekih junoamerikih plemena, zatim Grka, Semita, kavkaskih naroda i openito, naroda Male Azije, pa sve do stanovnika
Oceanije. 1 Deukalion je bacio kosti svoje majke iza lea kako bi ponovno napuio svijet. Te
kosti Zemlje-Majke nisu bile drugo doli kamenje. To k a m e n j e predstavljalo je Urgrund, neunitivu realnost, ishodite odakle j e proizalo jedno novo ovjeanstvo. Da j e kamen arhetipska
predodba koja istodobno izraava apsolutnu realnost, ivot i svetost, dokazuju nam b r o j n i mitovi to govore o bogovima roenim iz kamena.
Taj kamen, petra genitrix, izjednaen je s Velikom boicom zvanom matrix mundi. U Starom
zavjetu sauvana je p r e d a j a paleosemita o nastanku ljudi iz kamena, ali jo vie zauuje da
je i kranski religiozni folklor preuzeo t u predodbu, no u znaenju mnogo uzvienijem, prim j e n j u j u i je na Spasitelja. Naime, u Rumunj-

' Vidi Dodatak G.

45

skoj neke boine p j e s m e govore o Kristu koji

je roen iz kamena. 2
Meutim, posebnu p a n j u zasluuje druga grupa vjerovanja, naime o n a k o j a se odnosi na vjerovanje da k a m e n j e i minerali rastu u utrobi
Zemlje. Kamena stijena proizvodi drago kamenje. Sanskrtski naziv za smaragd je amagarbhaja, to znai roen od stijene, a u indijskim
metalurkim raspravama kae se da se t a j dragulj m e u s t i j e n j e m nalazi kao u svojoj maternici. 8 Autor knjige Jawahir-nameh
(Knjiga
o dragom kamenju) razlikuje d i j a m a n t od drugih kristala po razlici u starosti i izraava to u
embriolokim terminima: d i j a m a n t je pakka, to
znai da je zreo, dok je obini kristal kaccka,
t j . zelen, nezreo, nedovoljno razvijen. 4 Slino
shvaanje zadralo se u Evropi sve do XVII stoljea. De Rosnel pisao je u Le Mercure
indien
(1672, str. 12): t o se tie rubina, on se malo-pomalo raa u rudniku; n a j p r i j e je bijel, a dozrijevajui postepeno dobiva svoju crvenu boju.
Zato se m e u n j i m a nalaze neki koji su sasvim
bijeli, drugi napola bijeli, a napola c r v e n i . . .
Kao to se dijete hrani krvlju u utrobi majke, tako se i rubin oblikuje i hrani. 5 I Bernard Palissy je vjerovao u dozrijevanje minerala. Kao i svi
drugi plodovi zemlje, pisao je, i minerali imaju

Vidi Dodatak G. Z a nae svrhe nije potrebno d a se

zadravamo na vjerovanju o plodonosnom kamenju i
o b r e d i m a klizanja. Njihov smisao j e jasan: snaga,
realnost, plodnost, sakralnost utjelovljeni su u svemu
o n o m e iz ovjekove okoline, to se njemu ini realnim
i postojeim.
Budui d a j e neranjiv i nesalomljiv, kamen
j e postao predodbom i s i m b o l o m bitka.
3
R. Garbe, Die indische Mineralien
(Leipzig, 1882), p. 76.
4
G. F. Kunz, The Magic of Jewels and Charms, p. 134.
5
Cit. P. Sebillot, Les Travaux publics et les mines dans
les traditions
et les superstitions
de tous les
peuples
(Pari, 1894), p. 395.

46

drugaiju b o j u kad su zreli, nego to je i m a j u

u poetku. 6
Usporedba kako j u je zamislio Rosnel izmeu djeteta koje se hrani krvlju u utrobi majke i rubina to dozrijeva u rudniku, nalazi katkad neoekivane potvrde, p r e m d a aberantne, u
nekim vjerovanjima i nekim obredima amana.
Na p r i m j e r , amani indijanskog plemena Irokeza p o s j e d u j u kristal to ga dva p u t a godinje
m o r a j u nahraniti krvlju ivotinje. Ukoliko to ne
uine, kristal poleti zrakom i napada ljudska
bia. Poto se napio krvi, kristal mirno zaspi. 7
Ideja da metali rastu u nutrini rudnika, shvaanje koje se spominje ve u starom vijeku 8 , odrat e se jo dugo u djelima zapadnih autora koji t r e t i r a j u mineralne teme. Metali u planinama, pie Cardan, isto su to i drvee koje ima
svoje korijenje, stabla, grane i mnogo lia.
to li je drugo rudnik nego biljka skrivena pod
zemljom? 9 A Bacon je napisao slijedee: Neki
stari pisci izvjeuju da na otoku Cipru postoji vrsta eljeza iji usitnjeni grumeni nakon to dospiju pod zemlju, dovoljno natopljenu vlagom,
nastavljaju o n d j e rastom sve dok o d n j h ne na-

Cit. Gaston Bachelard, La Terre et les rveries de la

volont (Pari, 1948), p. 247.
7
Cf. J. Mooney, Myths of the Cherokees,
cit. Perry,
The Children of the Sun, p. 401. Ovdje se radi o zdruivanju nekoliko mitskih predodbi: ideji o duhovima- p o m o n i c i m a amana p r i d o d a n a j e ideja o ivom
kamenu i pojam o maginom kamenju kojim je ukraeno
tijelo amana; cf. liade, Le Chamanisme,
pp. 133 sq. i
passim.
8

Isp. na d r u g o m mjestu,
mines et sexualite des
-romaine (Revue belge
48, 1970, pp. 1 6 2 5 ) .
9
Les Livres de Hierome
108, cit. G. Bachelard, pp.

Robert Halleux, Fecondite des

pierres dans l'antiquite grecode Philologie
et
d'Histoire,
Cardanus,
244, 245.

prev. 1556, pp. 106,

47

stanu mnogo k r u p n i j i komadi. 10 Nije bez interesa da se utvrdi postojanost tih prastarih koncepcija o r a s t u metala: ta shvaanja zadrala su
se i u kasnijim stoljeima koja su se odlikovala
veim tehnikim iskustvom i racionalnim mi l j e n j e m (dovoljno je da se sjetimo kakva je
shvaanja o mineralima prihvatila grka nauka).
To se moe objasniti injenicom da se takve tradicionalne predodbe d o i m a j u istinitijima
nego
rezultati dobiveni tonim i egzaktnim opaanjima
provedenim u carstvu minerala. Istinitijima
zbog
toga to ih prenosi i v r e d n u j e plemenita mitologija kamenog doba.
Zbog analogije s biljkom i rudnike je trebalo nakon izvjesnog razdoblja aktivnog iskoritavanja
staviti u mirovanje. Rudnik, t a Zemljina maternica, iziskuje vremena da bi ponovno mogao stvarati. Plinije (Nat. Hist., XXXIV, 49) je pribiljeio
da rudnici galenita u Hispaniji nakon stanovitog
vremena ponovno r a a j u . Sline navde nalazimo
kod Strabona (Geografija V, 2) a i Barba, panjolski pisac XVII stoljea, vraa se na njih: u sluaj u kad je neki rudnik iscrpen, njegova e se leita moi ponovno iskoritavati jedino pod uvjetom da b u d e zatvoren i stavljen u mirovanje u traj a n j u od 10 do 15 godina. Naime, dodaje Barba, oni koji misle da su metali kao takvi stvoreni poetkom svijeta, grdno se varaju: metali rastu u
rudnicima. 1 1 Vrlo j e v j e r o j a t n o da su istog miljen j a bili i afriki metalurzi, ime bi se moglo objasniti zato su neki jo neiscrpeni rudnici u Transvalu bili zatvarani. 12

10

Bacon, Sylva sylvarum,

III, p. 153., cit. G. Bachelard,
p. 244.
" Cit. P. Sebillot, Les Travaux publics
et les Mines, p.
398.
12
Cline, African Mining and Metallurgy,
p. 59.

48

Minerali rastu, dozrijevaju. Na t u predodbu

o podzemnom ivotu minerala nadovezuju se katkad izrazi koji su uobiajeni za biljke. Poznatom
kemiaru Glauberu misao ide i dalje: Kad bi se
metal u Zemlji razvio do svog potpunog savrenstva, a ne bi bio izvaen, Zemlja bi ga prestala
hraniti i on bi se u tom s t a n j u sasvim lijepo mogao usporediti sa starim iznemoglim ovjekom
[ . . . ] . Priroda odrava i kod metala isti kruni
tok procesa r a a n j a i smrti kao i kod biljaka i ivotinja. 13 Jer, kako pie Bernard Palissy u Istinitom savjetu po kojem bi svi ljudi Francuske mogli nauiti kako da umnogostrue
i poveaju svoje
bogatstvo (La Rochelle, 1563): Sve te stvari Bog
nije stvorio da bi ostale neiskoritene [ . . . ] . Zvijezde i planeti nisu beskorisni: m o r e se n j i e s jedne strane na drugu [ . . . ] isto tako ni zemlja nije
nikada besposlena [ . . . ] . to god se prirodnim
p u t e m u n j o j potroi, sve to ona obnavlja i nanovo p r e k r a j a , ako ne u ovom, onda u drugom obliku [ . . . ] . Kao to Zemlja u svom vanjskom dijelu nastoji da neto stvori, tako i u unutranjosti, u maternici Zemlje, postoji napor da se neto
proizvede. 14
Dakle, zahvaljujui metalurgiji, kao i ratarstvu,
koje u k l j u u j e i plodnost Zemlje-Majke s vremenom se u ovjeku razvio osjeaj pouzdanja, pa
ak i ponosa: osjetio se sposobnim da s u r a u j e s
Prirodom u njezinu radu, sposobnim da potpomogne proces rasta koji se ostvaruje u unutranjosti Zemlje. ovjek sad potie i ubrzava ritam tih
sporih podzemnih sazrijevanja, on na neki nain

13

Cit. G. Bachelard, p. 247.

" Dijelovi objavljeni u A. Daubree La generation des
mineraux metalliques dans la pratique des mineurs
du Moyen Age ( J o u r n a l des Savants, 1890, 3 7 9 3 9 2 ;
4 4 1 4 5 2 ) , p. 382. O mitologiji i rudarskom folkloru
v.
Georg Schreiber, Der Bergbau in Geschichte,
Ethos und
Sakralkultur
(Koln i Opladen, 1962).
4

Kovai i alkemiari

49

preuzima ulogu Vremena. To je potaklo jednog

pisca iz XVIII staoljea da napie: Ono to priroda radi od svog poetka, to isto moemo uiniti i
mi ponavljajui postupke koje je ona obavljala.
Ono pak to bi ona jo uinila tokom stoljea u
svojim podzemnim skrovitima, mi moemo, pritjeui j o j u pomo i stavljajui je u bolje okolnosti, dovriti u tilom jednom asu. Kao to pravim o kruh, tako emo moi spravljati i metale. Bez
nas ne bi na polju dozrela penica za etvu, bez
naih rvnjeva ito ne bi poteklo u obliku brana, niti bi bez v r e n j a i peenja od brana nastao
kruh. Udruimo se, dakle, s prirodom iz potrebe
za r a d o m s mineralima kao i iz potrebe za poljodjelskim r a d o m i riznice e se otvoriti pred nama. 15
Alkemija je, kako emo vidjeti, prihvatila isto takvo duhovno gledite: alkemiar preuzima i dovrava djelo Prirode, radei istodobno na izgraivanju samoga sebe. No zanimljivo je pratiti simbiozu metalurkih i alkemijskih tradicija k r a j e m
srednjeg vijeka. U vezi s tom temom posjedujemo
neobino dragocjen dokument, a to je Bergbuchlein, prva objavljena njemaka knjiga koja tretira to pitanje, a tiskana je u Augsburgu 1505. god.
U predgovoru svoje knjige De re metallica (1530)
Agricola pripisuje autorstvo Bergbuchleina Colbusu Fribergiusu, odlinom lijeniku non ignobilis
medicus koji je ivio u Freiburgu meu rudarima te izloio njihova vjerovanja i praktine postupke tumaei ih u duhu alkemije. Tu knjiicu,
vrlo rijetku i gotovo nepoznatu (liber
admodum
confusus, kako je govorio Agricola), bio je na
francuski preveo A. Daubree uz s u r a d n j u jednog
rudarskog inenjera iz Koblenza i objavio j u je u

15
Jean Reynand, Btudes encyclopdiques,
vol IV, p. 487,
cit. Daubree, La Generation
des mineraux
metalliques,
p. 383.

50

Journal des Savants 1890. god. U n j o j se, zapravo,

iznosi dijaiog izmeu Daniela, poznavaoca iradicij a s podruja mineralogije (der
Bergverstanding)
i mladog rudarskog naunika ( K n a p p u s der Jung).
Daniel ovom potonjem objanava t a j n u postanka
minerala, govori o poloaju rudnika i o tehnikom
postupku njihova iskoritavanja. Valja upozoriti
da svaka metalna ruda za svoj rast ili n a s t a j a n j e
treba jednog mukog roditelja i jednu podatnu
stvar ili m a t e r i j u sposobnu da prihvati i sudjeluje
u stvaralakom inu.1 Autor doziva u pamet vjerovanje, vrlo raireno u srednjem vijeku, po kojem rude n a s t a j u sjedinjavanjem dvaju principa,
sumpora i ive. Ima, meutim, i drugih vjerovan j a u kojima je pak izreena t v r d n j a da metali
ne p o s t a j u od ive, jer se na mnogim mjestima
mogu nai metalne rude, ali ne i iva. Zato neki
umjesto ive uzimaju neku drugu tvar vlanu i
sluzavu bez imalo sumpora koja se iz zemlje cijedi
poput njenih suza od koje bi u kopulaciji sa
sumporom imali nastati svi metali. (Ibid. str.
387). tovie, prilikom sjedinjavanja ive i sumpora u metalnu rudu, sumpor se ponaa kao muko sjeme, a iva kao ensko kao to to biva
pri zaeu i postanku djeteta. (Ibid., str. 388).
Da bi zametanje minerala bilo olakano, potrebna
je 'prikladna upljina' s razgranjenjima u obliku ila u kojoj treba da se proizvede mineral.
(Ibid., str. 388). Nadalje treba da postoje putovi
i prikladni prilazi u obliku ica kojima e metalno
ili mineralno sjeme moi dospjeti u tu upljinu.
(Ibid., str. 388). Poloaj i raspored ila u vezi je s
glavnim stranama svijeta. U knjizi
Bergbuchlein
susreu se p r e d a n j a po kojima zvijezde upravljaju
tvorbom metala. Srebro nie pod u t j e c a j e m Mjeseca. O poloaju ila spram savrenog smjera, a

" A. Daubree, op. cit., p. 387. Cf. W. Pieper, Ulrich

von Cainn und sein Bergbuchlein
(Berlin, 1955).

Rulein

51

t a j je obiljeen pozicijom Mjeseca, ovisit e da li

e one biti vie ili m a n j e srebronosne. (Ibid., str.
422). Zlato raste, naravno, pod u t j e c a j e m Sunca:
Prema miljenju mudraca, zlato je nastalo od
n a j s j a j n i j e g sumpora, dobro oienog i oplemenjenog u zemlji i to pod u t j e c a j e m neba, poglavito Sunca, ali tako da u sebi nema vie nikakve tekuine koja bi mogla biti unitena ili sagorena vatrom, niti vlage koja bi uslijed djelovanja vatre
mogla i s p a r i t i . . . (str. 443). Na slian se nain u
knjizi Bergbuchlein
objanjava postanak ostalih
ruda, i to bakrenih pod u t j e c a j e m planeta Venere,
eljeznih pod djelovanjem Marsa, a olovnih pod
u t j e c a j e m Saturna. 1 7
Taj dio teksta knjige je znaajan. Iz njega je vidljivo da jo u XV stoljeu postoji skup rudarskih
tradicija koje vuku porijeklo djelomino iz prastarih shvaanja o mineralima kao embrionima,
a djelomino iz spekulacija babilonskih astrologa. Ove p o t o n j e su, oito, nastale kasnije nego
vjerovanja o postanku metala u utrobi Zemlje-Majke, kao to su se, uostalom, kasnije javile i
ideje alkemiara to ih iznosi Bergbuchlein
o
stvaranju metalnih ruda s p a j a n j e m sumpora sa
ivom. U knjizi Bergbuchlein vrlo se lijepo moe
razluiti dio koji govori o p r a s t a r o j popularnoj
tradiciji o plodnosti Zemlje-Majke i dio u kojem
se predouje uena tradicija to je proizala iz
babilonskih kozmolokih i astrolokih doktrina. A
stapanje ovih dviju tradicija potvreno je gotovo
u svoj aleksandrijskoj i zapadnoj alkemiji, to,
drugim rijeima, znai da b a r e m jedan dio pretpovijesti alkemije treba traiti ne u uenim tra-

17

A. Daubree, pp. 4 4 5 4 4 6 . Ostale alkemistike tekstove

o utjecaju zvijezda na postanak i rast metala, v. u
John Read, Prelude to Chemistry
(London, 1939), pp. 96
sq. i Albert-Marie Schmidt, La Poesie scientifique
eri
France au XVle siecle (Pari, 1938), pp. 321 sq.

52

dii j a m a to potjeu iz Mezopotamije, ve u drevnim mitologijama i ideologijama.

To tovanja vrijedno nasljedstvo obuhvaa, kao to
smo upravo rekli, embrioloku koncepciju minerala. Znaajno je da postoje b r o j n e i posvuda rairene tradicije koje p o t v r u j u vjerovanje u svrhovitost Prirode. Kad proces dozrijevanja niim
ne bi bio sputavan, s vremenom bi od svih minerala postalo zlato. Kad ne bi bilo nikakvih izvanjskih zapreka koje se opiru izvrenju njenih namjera, pisao je jedan zapadni alkemiar, Priroda bi sve svoje proizvode dovrila [ . . . ] . Zato
m o r a m o p r o m a t r a t i n a s t a j a n j e nesavrenih metala jednako kao n a s t a j a n j e nakaza i udovita do
kojih dolazi samo zbog toga to Priroda biva ometana u svojim akcijama, t j to nailazi na zapreke koje j o j veu ruke i na smetnje koje je spreavaju da postupa onako pravilno kako je navikla da radi [ . . . ] . Eto zato, iako Priroda eli proizvesti samo jedan jedini Metal, primorana je da
stvara mnogo njih. Ipak je samo zlato dijete njenih elja. Zlato je njezin zakoniti sin, jer samo
produkcija zlata predstavlja pravo stvaranje. 1 8
Vjerovanje u prirodnu preobrazbu metala dosta
je staro u Kini 19 , a to vjerovanje nalazimo i u Vijetnamu, zatim u Indiji, u Indoneziji i na Filipinima. Na p r i m j e r , seljaci iz Tonkina govore: Crna
bronca je m a j k a zlata. Zlato je nastalo prirodnim p u t e m od crne bronce, ali do te je transmutacije moglo doi samo pod u v j e t o m da je bronca
dosta dugo boravila u utrobi Zemlje. Tako su
Vijetnamci uvjereni da 5e zlato pronaeno u rudnicima stvaralo u n j i m a sporo, stoljeima. No da

18

Bibliotheque
des Philosophies
chimiques,
od M. J. M.
D. R. Novo izdanje, Pari, 1741, Predgovor, pp. XXVIII
i XXIX, tekst cit. G. Bachelard, La Terre et les revenss
de la volonte, p. 247.
" Posebno vidi Joseph Needham, Science
and
Civilization in China, vol. III (Cambridge, 1968), pp. 636 sq.

53

se po istom terenu gdje se nalazi dananje zlato

kopalo odmah u poetku, otkrila bi se bronca. 20
Ideja o ubrzanoj metarmofozi metala spominje se
u Kini ve vrlo rano, npr. u Huai-nan-tzu, jednom
tekstu iz 122. godine pr. n. e.21 Zadatak je alkemije
upravo t a j da ubrza rast metala. Poput svog kolege na Zapadu, kineski alkemiar pridonosi svoj
obol u radu prirode ubrzavajui ritam Vremena.
Kad bi minerale ostavili u njihovoj podzemnoj
maternici, od svih n j i h postalo bi zlato, ali tek
nakon stotina i tisua stoljea. Kao to metalurg
pretvara embrione (tj. minerale) u metale, ubrzavajui rast koji je zapoeo u Zemlji-Majci, tako
alkemiar mata o tome da s tim ubrzavanjem i
dalje nastavi te da ga konano okruni zavrnim
pretvaranjem svih obinih metala u plemeniti
metal, a to j e zlato.
Podsjetimo se usput da se izuzetna vanost to
je ima zlato moe protumaiti jedino religijskim
razlozima. Naime, prvi metal to ga je ovjek otkrio i upotrijebio bilo je upravo zlato, iako ono
nije bilo podesno ni za pravljenje orua ni oruja. U povijesti tehnolokih revolucija a to
su prijelazi od tehnologije kamenog doba na proizvodnju bronce, zatim od ove na industrijsku
proizvodnju eljeza i napokon na proizvodnju
elika zlato nije imalo nikakve uloge. A uza
sve to i sama eksploatacija tog metala vrlo je teka: da bi se iz jedne zlatne ile izvadilo 6 do 12
g zlata, treba iskopati i na povrinu izbaciti jed-

20

Jean Przyluski, L'or, son origine et ses pouvoirs magiques (Buli.

Ec. Fr. Ex.-Or
14, 1914, 1 1 6 ) , p. 3.
U Vijetnamu je vrlo raireno vjerovanje da kamenje nie
i raste iz zemlje; cf. R. Stein, Jardins
en
miniature
d'Extreme-Orient,
p. 76.
!l
Vidi odlomke to ih je preveo Homer H. Dubs, The
Beginnings
of Alchemy,
pp. 7 1 7 3 . Mogue je da taj
tekst potjee iz kole Tsou Yena, a moda i od samoga
Uitelja (suvremenik Mencija, IV st.); cf. Dubs, p. 74.

54

nu tonu zdrobljene stijene. Svakako, vaenje

zlata iz rijenih nanosa daleko je laki posao,
ali je zato i m a n j e efikasan: iz jednog kubinog
metra pijeska dobiva se svega nekoliko centigrama zlata. Kad se usporedi silan napor utroen
da bi se dolo do nekoliko una zlata, tad proizlazi da je eksploatacija naftnog leita neizmjerno jednostavnija i laka. Pa ipak, sve do faraonskih vremena ljudi ne p r e s t a j u grevito traiti
zlato. Njegovo simbolino znaenje, u k r a j n j o j
liniji religijsko, nije moglo biti dokinuto ak ni
nakon ubrzane desakralizacije Prirode i ovjekova naina ivota.
U jednom alkemijskom spisu iz XIV stoljea 22 ,
Summa Perfectionis, moe se proitati: Ono to
Priroda nije kadra usavriti u toku golemog vremenskog. razdoblja, mi svojim umijeem m(>
emo dovriti u vrlo kratkom vremenu. Istu
misao vrlo je jasno izloio Ben Jonson u svom
dramskom djelu The Alchemist (in II, scena 2).
Surly, jedan lik u toj drami, oklijeva da se sloi
s alkemijskim miljenjem prema k o j e m u bi se
rast metala mogao usporediti s embrionalnim
razvojem ivotinja i prema kojemu bi, po uzoru
na pile koje se lee iz jajeta, svaki metal, zahvaljujui polaganom dozrijevanju u unutranjosti
Zemlje, mogao na k r a j u postati zlatom. Jajetu
je, kae Surly, Priroda naime odredila takav
svretak i ono i nije nita drugo doli pile in
potentia. A njegov sugovornik Subtle e na to:
A mi tvrdimo da se isto moe rei i za olovo i
druge metale. Svi bi oni postali zlato kad bi za to
imali dovoljno vremena. Drugi pak lik, Mamo-

Knjiga se dugo pripisivala Geberu, ali je Julius Ruska

dokazao da ta predaja nije vjerodostojna. Cf. John
Read, Prelude to Chemistry, p. 48.

55

ne, dodaje: A to upravo mi ostvarujemo svojim

Umijeem. 23
Plemenitost zlata je, dakle, u tome to predstavlja zreli plod. Ostali metali su neplemeniti, obini, zato to su sirovi, nezreli. Prem a tome, svrhovitost Prirode je u dovrenju, konanom oblikovanju ruda, u ostvarenju njihove
potpune zrelosti. Prirodna pretvorba metala
u zlato zapisana je u njihovoj vlastitoj sudbini.
Drugim rijeima, Priroda tei za savrenstvom.
Budui da zlato predstavlja simbol vrhunske spiritualnosti [zlato je besmrtnost, ponavlja se u
indijskim tekstovima 2 4 ], jedna nova ideja, nagovijetena ve u nekim alkemijsko-soteriolokim razmiljanjima (o tome kasnije), izala je
na vidjelo. To je ideja o ulozi zlata kao bratskog
Spasitelja Prirode, ideja k o j u su prihvatili alkemiari. Zlato pomae Prirodi da ostvari svoju
svrhovitost, da postigne svoj ideal, a t a j je da
dovri razvoj svojih potomaka ruda, ivotinja
i ovjeka do njihove potpune zrelosti, to
znai do njihove besmrtnosti i apsolutne slobode j e r je zlato simbol suvereniteta i autonomije).
Zapadna alkemijska literatura obiluje ovakvim
soteriolokim spekulacijama i C. G. Jung je vrlo
lijepo upozorio na njihovu vanost i irinu. Mi
sa svoje strane naroito inzistiramo na tvrdnji
da su premise ove alkemijske soteriologije izvanredno stare. Predodbe o Zemlji-Majci, bre-

23

Surly: The egg's ordained by nature to that end,

And is a chicken in potentia.
Subtle: The same we say of lead, and other mettalls,
VVhich w o u l d be gold, if they had time.
M a m m o n : A n d that
Our art doth further.
Cf. Dodatak H.
24
Maitrayani
samhita,
II, 2 , 2 ; Satapatha
Brahmana,
III, 8, 2, 27; Aitareya-Brahmana,
VII, 4, 6; itd.

56

meni toj svakovrsnim embrionima, prethodila je

predodbi o Prirodi, kao i predodbi o Sofiji.
Za nau temu vano je da se vratimo onoj prastaroj simbolici u k o j o j je Zemlja bila izjednaena s utrobom ene, rudnici s maternicom, a
rude s embrionima. Na osnovi te simbolike
nastao je itav niz rudarskih i metalurkih obreda.

57

5. Metalurki obredi i misterije

Nije lako otkriti neki rudnik ili rudnu ilu. Zato

je dunost bogova i boanskih bia da objave
m j e s t o g d j e se rudnik i rudne ile nalaze ili da
pokau ljudima kako se eksploatiraju. Ova vjerovanja sauvala su se u Evropi sve do novijih
vremena. Grki putnik Nucius Nicander koji je u
XVI stoljeu posjetio Liege, prenosi odande legendu o pronalaenju rudnika ugljena u sjevernoj Francuskoj i sjevernoj Belgiji, a ona glasi:
jedan aneo pojavio se u obliku asnog starca i
pokazao otvor rudnika nekom kovau koji je dotada svoju pe loio drvima. U Finistereu se pria da je jedna vila (groac'k) ljudima odala t a j n u
gdje se moe nai olovo s primjesom srebra. A
za svetog Perana, zatitnika rudara, pria se da
je prvi nadoao na postupak taljenja metala. 1
Neemo se zaustavljati na mitolokom podzemlju
o kojem se govori u hagiografiji sv. Perana. I u
drugim p r e d a n j i m a spominje se da je u poetku
rudarstva i metalurgije postojao neki polubog,
Heroj-prosvjetitelj ili Boji vjesnik. To je o n a j
bua planina to se tako jasno istie u kineskim legendama o Velikom Yu. Taj Yu bio je
sretan r u d a r koji je zemlju istio, a ne zagaivao. Poznavao je obrede Zanata. 2 Neemo se zadravati ni na bogatom, jo uvijek ivom evropskom rudarskom folkloru koji je pun tajanstvenih bia kao to su Majstor Hoemmerling,

Haul Sebillot, Les Travaux publics

et les Mines dans
les traditions
et les superstitions
de tous les pays, pp.
406, 410 sq.
2
Marcel Granet, Danses et Legendes de la Chine
ancienne, p. 496; cf. pp. 610 sq.

59

poznat i pod imenom Redovnik, iz planine, ili

kao to je Bijela ena ija pojava nagovjeuje propast niti emo govoriti o bezbrojnim
genijima, fantomima i podzemnim duhovima. 3
Bit e dovoljno da se prisjetimo kako su obredi
kojima je popraeno otvaranje rudnika ili graenje talionike pei esto izvanredno stari. Rudarski obredi zadrali su se u Evropi do kraja
srednjega vijeka: pri svakom otvaranju novog
rudnika obavezno su se izvodile religiozne ceremonije (Sebillot, op. cit., str. 421). No da bi se
dobila predodba o drevnosti i sloenosti tih tradicija, treba se osvrnuti na neke druge izvore.
Obredne faze, naime, zatim svrha obreda te ideologije koju impliciraju, razlikuje se od jednog
kulturnog nivoa do drugoga. Svrha tih obreda
u prvom redu je elja da se umire duhovi-zatitnici ili stanovnici rudnika. Malajski rudar, pie A. Hale, ima neke neobine predodbe o kositru i njegovim svojstvima. Prije svega, on vjer u j e da je kositar pod zatitom i u slubi izvjesnih duhova koje, kako on smatra, treba smiriti.
Isto tako v j e r u j e da je kositar iv i da posjeduje mnoga svojstva ive materije: moe se po
svojoj volji pomicati s jednog m j e s t a na drugo,
moe se razmnoavati i ima posebne simpatije
ili moda afinitete p r e m a stanovitim ljudima i
predmetima, kao i obrnuto. Osim toga on prepor u u j e da se kositrene rude o b r a u j u s odreenim
potovanjem, da se vodi rauna o njihovoj udobnosti i, to j e moda jo udnovatije, da se radovi u rudniku obavljaju tako da sama nada o tome nita ne zna. 4

' P. Sebillot, op. cit., pp. 4 7 9 4 9 3 i passim. 0 mitolog i j a m a vezanim za rudnike, a opisanim literarno i likovno
v. G. Bachelard, La Terre et les reveries de la volonte,
pp. 183 sq, i passim.
' A. Hale. cit. W. W. Skeat, Malay Magic (London, 1920),
pp. 2 5 9 2 6 0 .

60

Istaknimo usput upravo ovo animalno ponaanje minerala: on je iv, kree se po svojoj volji, skriva se, te pokazuje simpatije ili antipatije
p r e m a ljudima. Zanimljivo je da je mineralu
pripisano ponaanje slino ponaanju divljai
kako je vidi lovac. Premda se islam vrsto ukorijenio u Malaji, ipak se ta tua religija pokazala nemonom da osigura uspjeh rudarstva. Na
tom su prostoru naime jo prisutna zemaljska
boanstva koja b d i j u nad rudnicima i raspolau
rudama. Stoga je prijeko potrebno za obavljanje
rudarskih radova zatraiti pomo nekog sveenika stare domae religije k o j u je potisnuo islam. U pomo se doziva malajski pawang, katkad ak i aman iz skupine plemena Sakai (najstarija premalajska populacija) kako bi upravljao rudarskim ceremonijama. Budui da su ti
pawangi
uvari n a j s t a r i j e religiozne tradicije,
i m a j u mo da umire bogove-zatitnike ruda i da
u p r a v l j a j u duhovima koji p o h a a j u rudnike.'
Njihova je pomo prijeko potrebna osobito kad
se radi o zlatonosnim r u d a m a (koje zajedno s
kositrenim r u d a m a predstavljaju glavno rudno
bogatstvo Malajske Federacije). Radnici muslimani m o r a j u dobro paziti da svoju religiju ne
otkriju kakvim posebnim vanjskim znakovima
risdikcijom i u vlasti jednog boanstva, jednog
i molitvama. Za zlato se smatra da je pod judeve. Prema tome, traenje zlata je bogohulan
in. Zato rudari m o r a j u prethodno molitvama i
rtvama zadobiti pristanak deve kako bi mogli
pristupiti svom poslu. Pri tom m o r a j u biti oprezni da u molitvi ne spomenu Alaha, kao i da ne
vre islamske obrede. Svako iskazivanje vrhovne
vlasti Alaha, uvreda je za devu i u tom sluaju
on odmah sakriva zlato ili ga ini nevidlji-

ld., p.

253.

61

vim. 6 Takvi nategnuti odnosi izmeu uvezenih

religija i one domae, vrlo su poznat fenomen u
povijesti religija. Kao i drugdje u svijetu, tako
se i u malajskim kultovima koji su vezani za
zemlju, mogu nai ovakvi gospodari mjesta.
Sva blaga zemljina njeni proizvodi, n j e n a
djeca p r i p a d a j u uroenicima i pristup tom
bogatstvu mogu je samo putem obreda njihove
religije.
Kod afrikog plemena Bayeka postoji obiaj da
prilikom otvaranja novog rudnika poglavica u
prisutnosti sveenika i radnika, izgovara molitvu, upuujui je pradjedovskim duhovima bakra koji gospodare nad rudnikom. Kako se ne bi
uznemirili i rasrdili duhovi Planine, uvijek poglavica donosi odluku g d j e e se zapoeti s kop a n j e m . Isto tako i rudari Bakitara m o r a j u umirivati duhove gospodare mjesta. Zato se za
vrijeme rada pridravaju brojnih tabua, naroito seksualnih.? Obredna istoa ima pri tom zna a j n u ulogu. Uroenici Haitija s m a t r a j u da zlato
moe pronai samo ista osoba i zato se prije
poetka pretraivanja leita rude podvrgavaju
dugotrajnom postu i viednevnoj spolnoj apstinenciji. Ukoliko potraga za zlatom ne bi bila uspjena, s m a t r a j u da je tome iskljuivi krivac
njihova neistoa. 8 Uskoro emo se susresti s vanou seksualnih tabua za vrijeme radova oko
taljenja metala.
Utvrdili smo da kod r u d a r a postoje obredi koji
u k l j u u j u post, stanje istoe, meditacije, molitve i kultne radnje. Sve te obrede namee priroda posla koji r u d a r u predstoji. Naime, m o r a t e
ui u posveenu zonu koja je proglaena nepo-

W. W. Skeat, Malay Magic, pp. 2 7 1 2 7 2 .

Cline, Mining and Metaiiurgy
in Negro Africa,
119.

* P. Sebillot, Les

62

Travaux

publics

et les

Mines,

pp. 117,
p. 421.

vredivom. Time e uznemiriti podzemni svijet i

duhove koji n j i m e vladaju. Doi e u dodir sa
sakralnou koja nema nikakve veze sa svakidan j i m religijskim svijetom sa sakralnou mnogo dubljom, ali zato i mnogo opasnijom. Naravno, u tim se okolnostima javlja osjeaj da
se izvrgava opasnostima jednog podruja koje
zapravo vie ne pripada ovjeku. To je podzemni
Svijet sa svojim misterijima polaganog procesa
mineralne trudnoe koja se odvija u unutranjosti Zemlje-Majke. ovjek to doivljava kao mijeanje u prirodni red kojim ravna neki vii
zakon, odnosno kao upletanje u jedan t a j n i i
sveti proces. Zbog svega toga poduzimaju se razliite m j e r e opreza koje su obuhvaene u obredima ulaska u t a j svijet. Nejasno se budi osjeaj
da se tu radi o misteriju koji se tie ljudske egzistencije, jer ovjek je zapravo bio duboko prom i j e n j e n otkriem metala, on je gotovo izmijenio sav svoj nain ivota u p u t a j u i se u rudarske i metalurke radove. Sve mitologije vezane
za rudnike i planine, sve one bezbrojne vile, geniji, vilenjaci, sablasti i duhovi, sve su to samo
razliite objave prisutnosti jednog sakralnog svijeta koji se susree u razliitim povijesnim razdobljima ovjekova postojanja.
Poto budu iskopani, minerali, i nadalje proeti
tajnovitom svetou, bit e upueni prema peima. Tad e zapoeti najtei ali i najpustolovniji
pothvat. Ulogu Zemlje-Majke preuzet e zanatlija da bi ubrzao i dovrio proces rasta. Sad
talionika pe postaje neke vrste nova maternica, u m j e t n a , gdje e mineral dovriti svoje dozrijevanje. Sve te okolnosti uvjetovale su da je
proces t a l j e n j a popraen velikim m j e r a m a opreza, tabua i obreda. Da bi se sav posao u rudniku mogao obaviti, p o k r a j njega se postavljaju
logori u kojima ljudi ive djevianski isto za
vrijeme cijele sezone (u Africi obino vie mjese63

ci, izmeu svibnja i studenoga). 9 Ljevai plemena Achevva za sve to vrijeme najrigoroznije se
pridravaju seksualne uzdrljivosti (Cline, op.
cit., str. 119). U plemenu Bayeka enama nije
doputeno da budu p o k r a j talionikih pei (ibid.,
str. 120). Pripadnici plemena Baila, koji ive izolirano za vrijeme metalurkih radova, jo su stroi: radnici koji su imali nonu poluciju, mor a j u se podvri obrednom p r a n j u (ibid., str. 121).
Isti seksualni tabui prisutni su i kod plemena
Bakitara: ako je izraiva mjehova imao u toku svog rada seksualne odnose, njegovi mijehovi neprestano e se puniti vodom i odbit e da
obavljaju svoju funkciju. 1 0 Pangwe apstiniraju
od seksualnih odnosa dva mjeseca prije poetka
radova na t a l j e n j u rude, kao i za itavo vrijeme
toga rada (Cline, str. 125). Vjerovanje da seksualni akt moe tetiti radovima opa je pojava u
crnoj Africi. Zabrana seksualnih odnosa javlja se
dapae i u obrednim p j e s m a m a koje se pjevaju
za vrijeme radova. Tako pripadnici plemena Baila pjevaju: Kongvve (clitoris) i Crna Malaba (labiae feminae) me uasavaju. Naao sam Kongvve
dok sam puhao u vatru! Kongwe me uasava!
Bje' daleko od mene, bje' daleko ti s kojom
sam tako esto imao odnose, bje' daleko od
mene! (Cline, str. 121).
U tim su p j e s m a m a moda sauvani prikriveni
tragovi o izjednaivanju vatre i postupka taljen j a sa seksualnim aktom. U tom sluaju mogli
' Cline, Mining and Metallurgy, p. 41.
10
Meutim, jo i danas je kod Bakitara obiaj d a kova
koji sam pravi mjehove, mora sa svojom enom imati
odnos o d m a h i m ih zavri, jer e mu samo u tom sluaju
dobro raditi i biti izdrljivi. Cline, op. cit., p. 117. U
plemenu Ba Nyankole, kova mora stupiti u odnos sa
svojom enom i m se novi eki donese u njegovu kolibu
(ibid., p. 118). Ovdje je rije o razliitoj simbolici: alat
postaje iv time to se seksualizira i to se njegova
f u n k c i j a homologizira sa spolnim aktom ovjeka.

64

bi se neki seksualni tabui povezani s metalurgijom protumaiti upravo injenicom da taljenje

predstavlja sveto seksualno sjedinjavanje, dakle
hijerogamiju (sjetimo se sparivanja mukih i
enskih minerala) i da, p r e m a tome, sva seksualna energija radnika treba da b u d e sauvana
kako bi arobnim putem osigurala uspjeh procesa sjedinjavanja u talionikim peima. Jer,
sve su te tradicije neobino kompleksne i pretoile su se u razliite simbole. Ideji o mineralima-embrionima koji dovravaju dozrijevanje u
talionikim peima, pridruena je ideja da taljenje, budui da predstavlja kreaciju, nuno
pretpostavlja prethodno sjedinjavanje mukog i
enskog principa. Uskoro emo se susresti sa slinom simbolikom u Kini.
Metalurke ceremonije u Africi pokazuju u
istom sklopu ideja stanovite elemente svadbene simbolike. Kova plemena Bakitara ponaa
se p r e m a nakovnju kao p r e m a mladenki. Kad
ljudi prenose nakovanj kovaevoj kui, pjevaju
kao u nekoj svadbenoj povorci. Prilikom preuzim a n j a nakovnja, kova ga kropi vodom da bi
izrodio mnogo djece, a svojoj eni govori da
je u kuu doveo drugu enu (Cline, str. 118). Dok
pripadnici plemena Baila grade pe, jedan djeak i jedna djevojica ulaze u n j u i mrve grah
(pucketanje koje se pri tom uje, simbolizira
um vatre). Djeca koja su odigrala tu vanu ulogu, m o r a j u kasnije sklopiti brak (ibid. str. 120).
Obredno znaenje metalurkih radova u Africi
moemo bolje razumjeti tek ukoliko raspolaemo tonijim i obraenijim opaanjima. R. P.
Wyckaert koji je izbliza prouavao kovae u Tanganjiki, izvjeuje nas o nekim znaajnim pojedinostima. Prije no to se vrati u logor, glavni
kova priziva bogove u pomo. Vi, praroditelji
nai, koji ste nas pouili u tim radovima, budite pred nama (to e rei: pokaite n a m primjerom kako treba da radimo). Ti, milosrdni, koji
5

Kovai i alkemiari

65

ivi neznano gdje, oprosti nam. Ti, sunce moje,

svjetlosti moja, <bdij nada mnom. Ja vam se svim a zahvaljujem. 1 1 Uoi odlaska do visoke pei,
svima j e dunost da se uzdravaju od seksualnog ina. Ujutro kova otvara svoju kutiju s
ljekarijama, pokloni j o j se i zatim svi defilir a j u pred njom, b a c a j u se na koljena, a elo im
p r e m a z u j u tankim slojem bijelog blata. Dok povorka kree p r e m a visokoj pei, jedan djeak
nosi kutiju s ljekarijama, a drugi dvije kokoi. U logoru je najvaniji posao da se ljekarije
stave u pe, a zatim da se prinese rtva. Djeaci
donose kokoi, zakolju ih pred glavnim kovaem, p o t o m krvlju pokrope ognjite, r u d u i ugljen. Nakon toga jedan od djeaka ulazi u pe,
dok drugi ostaje vani. Zatim i dalje nastavljaj u sa kropljenjem izgovarajui vie puta (boanstvu, naravno): 0, zapali, ti sam zapali vatru
da dobro gori! (Op. cit-, str. 375). Na znak poglavice djeak koji se nalazi u n u t a r pei postavlja duboku zdjelu s ljekarijama na dno pei,
kamo odlae i dvije kokoje glave, a zatim sve
to prekrije zemljom. Jednako se tako moe pe
posvetiti i rtvovanjem pijevca. Pri tom kova
ulazi u pe, zakolje rtvu i prosipajui njenu
krv po kamenu-nakovnju izgovara rijei: Neka
ova pe ne pokvari m o j e eljezo! Neka mi donese bogatstvo i sreu! (Ibid., str. 378).
Zadrimo se na obrednoj ulozi dvaju djeaka i
rtvi prinesenoj pei. One dvije u pei zakopane
kokoje glave v j e r o j a t n o predstavljaju rtvu supstitucije. Kineske tradicije p r u a j u n a m o toj temi znaajna objanjenja. Sjetimo se da je Veliki
Yu, sretni rudar, uvaavan stoga to je lijevan j e m eljeza napravio devet kotlia Hia koji su

" R. P. VVickaert, Forgerons

ens au Tanganyka, p. 373.

66

pai'ens

et Forgerons

chrti-

jamili s j e d i n j e n j e Uzvienoga i Niskoga. 12 Ovi

kotlovi imali su arobno svojstvo: micali su se
po svojoj volji, u n j i m a se moglo kuhati i bez
vatre, a znali su razlikovati Krivca od Nevinoga (jedna od najveih kazni bila je skuhati krivca u kotlu; Granet, str. 491, n. 2). Pet od tih
Yuovih kotlova bilo j e u vezi s Yangom, a etiri
s Yinom (ibid., str. 496). Ova dva skupa kotlova sainjavali su jedan par, jedinstvo suprotnosti (Nebo-Zemlja, Mukarac-ena itd.) i istodobno su bili
predodba kozmikog totaliteta. Kao to smo
ve vidjeli, i minerali i metali bili su razvrstani
u muke i enske. U procesu t a l j e n j a sudjelovali
su mladii i nevine djevojke. Njihova je dunost
bila da usijani metal prelijevaju vodom (ibid.,
str. 497). Dakle, ako je postupak k a l j e n j a maa
bio shven kao sjedinjavanje vode i vatre (ibid.,
str. 498), te ako se pravljenje legura smatralo
enidbenim obredom (str. 499), onda j e bilo nuno da se ista simbolika primijeni i na proces
taljenja metala.
Izravnu vezu sa seksualnom i branom simbolikom nalazimo u krvnoj rtvi. Uzmimo p r i m j e r :
Mo-ye i Kan-tsiang, t j . ensko i muko, zapravo
su jedan p a r maeva. Oni su, osim toga, i mu
i ena, brani p a r kovaa. Kan-tsiang, mu, dobivi nalog da iskuje dva maa, dao se na posao,
ali ni nakon tromjesenog napora nije uspio rastaliti metal. ena, Mo-ye, pitala ga je za razlog
tom njegovu neuspjehu, no on j o j je isprva davao uvijene odgovore. Meutim, ona je i dalje
navaljivala, podsjeajui ga na naelo da se pretvorba svete tvari (a metal to jest) moe izvriti
samo uz cijenu rtve jedne osobe. Tada je Kan-tsiang ispriao kako njegovom gazdi, m a j s t o r u ,
postupak t a l j e n j a nikako nije polazio za rukom

11

Marcel Granet, Danses

enne, pp. 4 8 9 4 9 0 .

et Legendes

de la Chine

anci-

67

sve dok s e on i njegova ena nisu bacili u ua

renu pe. Nato se Mo-ye izjasni spremnom da
rtvuje svoje tijelo pod u v j e t o m da i n j e n mu
podvrgne t a l j e n j u svoje. (Granet, str. 500). Stoga su odsjekli kosu i odrezali nokte. Zajedno
bacie u pe otpatke noktiju i kose. Dadoe dio,
u m j e s t o da dadu sve (ibid., str. 501). Prema jednoj. drugoj verziji, nakon to je Mo-ye zapitala
mua zato se metal ne poinje taliti, ovaj j o j je
odgovorio: Kova Ngeon, m o j pokojni m a j s t o r (ili
bivi Majstor) h t j e d e da iskuje ma, no taljenje
nikako da zapone te se on poslui jednom djevojkom dajui je za enu geniju Pei. Na te rijei Mo-ye se baci u pe i lijevanje uspije (ibid.,
str. 501, n. 3). Stari kineski autor Wou Yue tch'
ouen ts'ieou (poglavlje 4), opisujui izradu dvij u motika s k u k a m a ili kratkog maa u obliku
srpa, n a p o m i n j e da ih je zanatlija posvetio krvl j u svojih dvaju sinova (ibid., str. 502, n. 2).
Kad j e Keou-tsien, kralj Yue, dao da m u se
napravi osam udesnih maeva, p r i j e no to je
nabavio metal, rtvovao j e goveda i bijele k o n j e
geniju Kouen-wou. Kouen-wou je naziv za ma
(ibid., str. 493).
Tematika to o b r a u j e pojavu prinoenja rtve
ili osobnog rtvovanja prigodom postupka taljenja, mitsko obredni motiv koji j e vie-manje u
vezi s idejom mistinog b r a k a izmeu jednog
ljudskog bia (ili para) i metala, osobito j e znaajna. Morfoloki, ova t e m a ulazi u veliku grupu
rtvenih obiaja, tzv, rtvi stvaranja, izmeu
kojih smo iz kozmogonijskog mita odabrali one

13

Druge varijante legende o Mo-ye i Kan-tsiang v. u:

Lionello Lanciotti, Sword casting and related legends
in China (East and West, IV, 1955, 106114), spec.
pp. 110 s q . i The Transformation of Ch'ih Pi's Legend
(ibid., pp. 316322). O kineskim mitologijama i metalurkim o b r e d i m a v. Max Kaltenmark, Le Lie-sien
tchouan,
pp. 45 s q 170 sq.

68

primjere koji to najbolje ilustriraju. Kako bi

postupak taljenja, dakle brak metala, bio osiguran, potrebno je da neko ivo bie toj radnji,
odnosno procesu, dade duu, a n a j b o l j e se to
moe provesti p u t e m rtve, t j . da se u proces
unese jedan ivot. Pri tom dua rtve m i j e n j a
svoj tjelesni omota, svoju vanjtinu: svoje ljudsko tijelo z a m j e n j u j e za jedno novo tijelo
to moe biti neko zdanje, neki predmet, ak' i
neki postupak ini ga ivim, d a j e m u duu.
Prie koje potjeu iz Kine, a koje smo maloprije
naveli, v j e r o j a t n o uvaju uspomenu na prinoen j e ljudske rtve za uspjeh metalurkog rada.
Krenimo sad s naim istraivanjem u druga kulturna podruja. Vidjet emo u k o j o j m j e r i je
rtva prinoena talionikoj pei dio kozmogonijskog mita i koje nove vrijednosti predouje.

69

6. Ljudske rtve prinoene peima

Skupina mitova rasprostranjenih meu nekim

uroenikim plemenima centralne Indije prikazuje povijest kovaa iz plemena Asura. Prema
nazoru plemena Birhor, ljudi iz Asura prvi su
na svijetu talili eljezo. Ali dim iz njihovih pei
smetao je Vrhovnom biu, Sing-bongi. Zato on
posla ptice-glasnike na Zemlju koje prenesoe
kovaima njegovu zapovijed da obustave radove.
Asuri odgovorie da je metalurgija njihovo najomiljenije zanimanje i rastjerae glasnike. Tada
Sing-bonga sam sie na Zemlju i priblii se Asurima a da ga ovi nisu prepoznali. Zatim ih nagovori da u u u pei i tu ih spali. Nakon toga njihove udovice postadoe duhovi Prirode. 1
Ovaj mit, neto kompletniji, nalazi se i u plemenu Munda. U poetku ljudi su radili na Nebu
za Sing-bongu. Ali odraz njihova lica u vodi otkrije im da su slini a, p r e m a tome, i ravni Bogu, te oni odbie da m u dalje slue. Tada ih
Sing-bonga strovali na Zemlju. Oni padoe na
podruje gdje je bilo eljezne rude i tu sagradie sedam pei. Sing-bongu smetao je dim i, poto je uzaludno slao svoje ptice-glasnike, sie sam
na Zemlju uzevi lik bolesnog starca. Pei se
ubrzo poee ruiti. Budui da kovai ne prepoznae Sing-bongu, zatraie u njega savjet. Vi
treba da prinesete ovjeka za rtvu, odgovori
im on. A kako ne naoe dobrovoljnu rtvu,
Sing-bonga se ponudi da on sam bude rtva.
Ue u usijanu pe, a nakon tri dana izae iz n j e

' Sarat Chandra

402 sq.

Roy,

The

Birhors

(Ranchi,

1925),

pp.

71

sa zlatom, srebrom i dragim kamenjem. Po Bojem nagovoru kovai poee raditi isto to i on.
I dok su njihove ene rukovale mjehovima, kovai su urlali gorei ivi u peima. Sing-bonga
umirivae supruge govorei da njihovi muevi
vrite jer upravo meu sobom dijele blago. ene i dalje nastavie svoj posao, dok se kovai
ne pretvorie u pepeo. A kad one zapitae to e
dalje biti s njima, Sing-bonga ih pretvori u bhut,
duhove breuljaka i stijena. 2
Napokon, mit analogan ovome susreemo i u plemenu Oraon. Dvanaestero brae Asura i trinaestero brae Lodha, svi uveni kovai, uznemirivahu Bhagwana (tj. Boga) dimom iz svojih pei.
Preruen u bolesnog starca, Bhagvvan sie na
Zemlju, g d j e ga u kuu primi jedna udovica.
Kovai zatrae u njega savjet radi popravka svojih pei. No zavrie kao i oni u mitu Munda,
tako da bjehu ivi spaljeni. 3
Asuri su bili pleme kovaa koje je ivjelo vrlo
vjerojatno na sjeveru Punjaba. Odande su ih arijski osvajai prognali u d a n a n j u njihovu postojbinu Chota Nagpur. Walter Ruben upozorio je
na vjerojatnu srodnost izmeu Asura i Asura iz
vedskih himni, neprijatelja bogova (deva), s kojima su vodili nebrojene bitke. 4 Jo e trebati
ocijeniti koje su znaenje imala mitoloka pre-

E. T. Dalton, Descriptive
Ethnology of Bengal (Calcutta,
1872), pp. 186 sq.
!
Rev. P. Dehon, Religion and Customs of the Uraons
(Memoirs of the Asiatic Society of Bengal, Calcutta, 1906,
pp. 121181), pp. 1 2 8 1 3 1 ; cf. takoer R. Rahmann,
Gottheiten der Primitivstamme im norddstlichen Vorderindien (Anthropos,
31, 1936, pp. 3 7 9 6 ) , pp. 52 sq.
0 12 AsOra i 13 Lodha v. VValter Ruben,
Eisenschmiede
und Damonen in Indien (Leiden, 1939), pp. 102 sq.; cf.
t a k o e r : Anthropos, 56, 1961, pp. 96 sq.
4
Cf. Eisenschmiede
passim.

72

und

Damonen,

pp.

302303

d a n j a o asurskim kovaima sauvana u susjednih naroda Munda i Dravida (Oraona). U pitanju

koje nas zanima naroito je vano potcrtati motiv ljudske rtve pridruen metalurgiji, motiv napola prikriven u mitovima to smo ih ukratko
iznijeli. Ovi mitovi u svojoj sadanjoj formi zap a n j u j u mrnjom
prema eljezu i metalurgiji.
Prema ocjeni susjednih naroda, kovai Asura nali su u plamenu svojih pei zasluenu s m r t jer
su se usprotivili Vrhovnom boanstvu i rasrdili
ga. U mrnji p r e m a kovaevim proizvodima ti
narodi oituju isti negativan i pesimistian stav
to je prisutan na p r i m j e r i u teoriji Svjetskih
doba. Prema toj teoriji upravo se eljezno doba
smatra najtraginijim i u isto vrijeme najsurovijim. Ne moe se rei da t a j stav ne poiva na
povjesnim temeljima. eljezno doba karakteristino, j e po nizu neprekidnih ratova i pokolja, po
masovnom ropstvu i gotovo sveopem osiromaenju stanovnitva. 5 U Indiji, kao i drugdje, itava mitologija govori o solidarnosti izmeu preraivaa eljeza i raznih kategorija divova i demona: svi su oni neprijatelji bogova koji predstavljaju druga doba i druge tradicije.
No uza svu tu mrnju p r e m a eljezu, u mitologiji Asura spominje se potreba za prinoenjem
ljudske rtve peima. Moda u spomenutim mitovima ljudska rtva naglaava demonski karakter metalurkih radova. Taljenje metala smatrano je zlokobnim poslom koji zahtijeva rtvovanje ljudskog ivota. 6 Tragovi obiaja da se ljudske rtve prinose u metalurke svrhe mogu se

VValter Ruben, Eisenschmiede

und Damonen,
pp. 153.
sq.
4
Istoj sferi vjerovanja pripada i slijedee: ako netko
ubije o v j e k a s livenim metalom, postat e gospodarom
njegove due i zadobit e, da tako kaemo, duu-roba,
odnosno, duhovnog robota; v. p r i m j e r : vraevi kod
Bataka u naoj knjizi Le Chamanisme,
p. 313.

73

nai i u Africi. U plemenu Achevva u Njasi o n a j

tko eli napraviti pe mora se n a j p r i j e obratiti
vrau (sing-anga). Ovaj pripravlja ljekarije,
stavlja ih u klas kukuruza i u p u u j e jednog djeaka da ih baci na neku t r u d n u enu. To rezultira njenim pobaajem. Zatim vra potrai fetus
i zajedno s ostalim ljekarijama spaljuje ga u
jami iskopanoj u zemlji. Potom se iznad te j a m e
gradi pe. 7 Kako bi proces taljenja bio zajamen, pripadnici plemena Antonga obiavaju u pe
bacati dio posteljice. 8 Ne osvrui se trenutano
na simboliku pobaaja, ova dva p r i m j e r a iz Afrike predouju jedan meuoblik izmeu razliitih
naina rtvovanja, t j . meuoblik izmeu konkretne ljudske rtve ili pak simbolike (nokti, kosa)
i rtve supstitucije (npr. rtvovanje kokoi kod
kovaa Tanganjike; vidi str. 5051). Ideja o mistinoj vezi izmeu ovjejeg tijela i minerala
uoljiva je i u drugim obiajima. Tako ljudi izplemena Mandigo u Senegambiji n a p u t a j u na
nekoliko godina rad u rudniku zlata ako je u
n j e m u dolo do nesree, raunajui da e od
raspadnutih mrtvih tjelesa nastati bogato zlatonosno leite (Cline, op. cit., str. 12).
Ovi mitovi, obredi i obiaji pretpostavljaju jednu
izvornu mitsku temu koja im prethodi i koja ih
opravdava 9 : metali potjeu od tijela nekog rt-

A. G. O. Hodgson, Notes on the Achevva and Angoni

of the Dowa District of the Nyasaland
Protectorate
(Journ. Roy. Anthr. Inst., 63, 1933, 123164), p. 163.
' Cline, Mining and Metaliurgy
in Negro Africa,
p. 119.
' Meutim, nije uvijek u pitanju kronoloki, tj. povijesni
redoslijed, ve zamiljeni redoslijed koji j e ukljuen u
svaku varijantu osnovne mitske teme. Mogue je da
ova ili ona od tih t r a d i c i j a nije bila uvijek svjesna
mitskog kompleksa iz kojeg je potekla, to vie to
ideologije t o k o m povijesti krue, tj. sele se iz jednog
kraja u drugi. A narod veinom prima ili uva pojedine
fragmente samo j e d n o g sistema. Zato se smisao nekog
simbola moe otkriti tek poto se istrai velik broj vari-

74

vovanog boanstva ili nekog nadnaravnog rtvovanog bia. A budui da su obredi samo m a n j e ili
vie simbolino ponavljanje dogaaja s kojim je,
in illo tempore, inauguriran poetak nekog rada,
ili s kojim je sveano najavljena pojedina faza
nekog postupka metalurki radovi zahtijevaju
oponaanje prvobitne rtve. Nakon svega to smo
rekli o kozmogonijskom mitu (svijet, ovjek ili
biljke, svi vode porijeklo od prvobitnog Diva), tema o metalima koji n a s t a j u od dijelova nekog
boanskog bia izgleda, naime, kao neka varijanta
istog osnovnog motiva. Dakle, kao to se prinoen j e m rtve u svrhu dobre etve simbolino ponavlja rtva prvobitnog Bia koja je, ab orgine,
omoguila nastanak sjemenki, tako i rtva ljudskog bia (stvarna ili simbolina) prinoena prilikom metalurkih radova ima za svrhu da oponaa jedan mitski model.
Postoji zapravo vie mitskih tradicija o postanku
metala prema kojima oni niu iz tijela nekog
boanstva ili nekog poluboanskog bia. 10 Tako
je u mitu o komadanju Indrina tijela reeno
da se njegovo boansko tijelo, opijeno razuzdanou some, poelo rastakati, raajui pri tom
sve vrste stvorenja i sve vrste biljaka i metala.
Od njegova pupka napuhanost m u je splasnula postalo je olovo, a ne eljezo, ne srebro;

janti. No ove su esto bez ikakva povijesnog dodira

a to jo vie oteava njihovu interpretaciju.
10
injenica da su mitovi o postanku metala potvreni
u drugim kulturnim podrujima, a ne u onima gdje smo
nalazili ljudske rtve prinoene na kraju procesa taljenja,
ne predstavlja tekoe za nae izlaganje. U ovom stadiju istraivanja prvenstveno nas zanima da otkrijemo
strukturu duhovnog svijeta koji je veim dijelom uniten
ili raspren, a ne da obnovimo povijest ovog ili onog
mitsko-obrednog scenarija. Uostalom, takva povijest ne
bi se ni mogla prikazati na nekoliko stranica, niti bi se
mogla predoiti bez tehnike opirnosti, a to smo u
ovoj raspravi upravo i htjeli izbjei.

75

od njegova sjemena oblik m u se izgubio

postalo je zlato (atapatha Brahmana, XII, 7, I,
7). Mit slian ovome potvren je kod Iranaca:
Kad je Gayomarta, Prvog ovjeka, ubio neki
pokvarenjak, Gayomart je izbacio svoje sjeme i
ono je poteklo po zemlji [ . . . ] . Kako tijelo Gayomarta bijae od metala, sedam vrsta metala nastade iz njegova tijela. 11 Dok prema spisu Zath-sparam, X, 2: Kad je umro, osam vrsta metalnih minerala proizie iz raznih njegovih dijelova
tijela, i to: zlato, srebro, eljezo, bronca, kositar,
olovo, iva i dijamant; a zlato, s obzirom na svoje savrenstvo, postade iz samog njegova ivota
i sjemena. 12 Spomenimo usput da je upravo iz
sjemena Gayomartova, koje se pufem nebeske
rotacije prethodno proistilo, kasnije nastao prvi
p a r ljudi u obliku biljke riva, motiv po kojemu
se ta iranska tradicija uvrtava u najraireniji
i n a j s t a r i j i mitski kompleks.
Slian mit n a j v j e r o j a t n i j e su imali i stari Grci.
Ve je P. Roussel upozorio na jednu grku priu
koju je zabiljeio Zenobius, a po kojoj bi se
mogla obnoviti jedna legenda o postanku eljeza. Evo te k r a t k e prie: Dva brata pogubie
svog treeg brata; pokopae ga u jednom brdu;
njegovo se tijelo pretvorilo u eljezo. 13

" Grand Bundahishn,

prev. A. Christensen, Le Premier
Homme et le Premier Roi dans l'histoire
legendaire
des
Iraniens (Uppsala, 1918), I, p. 22. Cf. t a k o e r H. H. Schaeder, Studien zum antiken Synkretismus
aus Iran und Griechenland
(Leipzig-Berlin, 1926), pp. 2 2 5 2 2 9 i osobito biljeka na str. 228229, g d j e autor raspravlja o somatsko-metalskim h o m o l o g i j a m a u iranskim predajama.
12

A. Christensen, ibid., p. 25. Dijamant, budui da nije

metal, ne pripada izvornom nizu od sedam metala (taj
niz, bez sumnje, predstavlja babilonski utjecaj; cf. Christensen, p. 52).
13
P. Roussel,
KsX[ii<; ev aiS^pcji
Revue de
Philologie, 1905, p. 294. O prijeko p o t r e b n o m prinoenju ljudskih
rtava u metalurgiji cf. Plutarque, Parali., 5, 306 sq. Srod-

76

U morfolokom pogledu sve se ove tradicije mogu pripisati kozmogonijskom mitu koji im slui
kao uzor. No ne smijemo zaboraviti da na izvjesnim religijskim nivoima kozmogonija ima slinosti s embrionalnom simbolikom: stvaranje svijeta od jednog prvotnog bia esto je shvaeno
i opisano kao modeliranje fetusa, t j . Kozmos
poprima s t a n j e prvotne embrionalne materije,
a ta je, kako nema oblika, kaotina. Tako dolazimo do niza ekvivalentnih ili komplementarnih
predodbi u kojima je rtvovano tijelo poistoveeno s pramaterijom, dakle i sa zametnom masom i fetusom. Izgleda da se analogni mitovi
mogu nazrijeti u nekim mezopotamijskim predajama. injenice koje smo upravo promotrili, omoguit e n a m moda da shvatimo odnose izm e u minerala izjednaenih s embrionima i ob
rednih rtava prinoenih peima.

nost izmeu metala i tijela Bojeg moe se nai i u

egipatskim predajama. Plutarh i Diodor iznose d a su
Egipani mrzili eljezo, a nazivali su ga Setove kosti.
U knjizi De Iside, ch. 62, Plutarh govori o eljezu koje
je proizalo iz Seta. Z a hematit se dralo d a predstavlja
kosti Horusa; cf. Forbes, Metallurgy
in Antiquity,
p.
427. No, s druge strane, Egipani su vjerovali da je
tijelo bogova od zlata. Meutim, ovdje se radi o jednoj
drugoj simbolici, o simbolici besmrtnosti. Zlato je, naime,
savren metal, pripada Suncu i ekvivalent je besmrtnosti. Zato se po uzoru na bogove i faraonu pripisivalo
da mu j e tijelo od zlata.

77

7. Metalurki simboli i obredi

u starih Babilonaca

Nakon publikacije R. Campbella o asirskim kem i j s k m tekstovima, to je objavljena 1925. god.,

R. Eisler iznio je hipotezu o p o s t o j a n j u babilonske alkemije. Kao oslonac posluila m u je rije
ku-bu (embrion, fetus) pod kojom se mislilo na minerale, t j . rude rasporeene u n u t a r pei, dok je sama pe simboliki bila izjednaena
s maternicom. Kao to smo vidjeli, za takvo
shvaanje ima potvrda i u mnogim drugim tradicijama. Ali R. Eisler je u tome vidio neto
jo znaajnije. Smatrao je, naime, da spomenuto babilonsko vjerovanje predstavlja najstariji povijesni dokument koji sadrava ideju o
dozrijevanju i usavravanju metala i da se, prema tome, moe utvrditi da je alkemija porijeklom iz Mezopotamije. Eislerovu hipotezu izgleda da je prihvatio Abel Rey, ali su je odbacili
asiriolog H. Zimmern kao i povjesniari kemijske znanosti Ernst Darmstaedter i Julien Ruska.
Nestor povijesti alkemije E. Lippmann zazuzeo
je neutralan stav. 1
Evo glavnih navoda iz toga teksta inae svojine nekadanje Asurbanipalove biblioteke koje citiramo prema engleskom prijevodu Campbella Thompsona, a usporedili smo ih s njemakom
verzijom Zimmerna i francuskom verzijom R.
Eislera: Kad bude pripravljao plan pei za

O tim kontroverznim stavovima v. bibliografiju u Dodatku I. Dokumente je analizirao i protumaio Martin

Lewey, Chemistry
and Chemical
terminology
in Ancient
Mesopotamia
(Amsterdam, 1959).

79

rude (ku-bu), treba da izabere pogodan dan

u pogodnom mjesecu i tada e napraviti plan
za pe. Dok oni budu gradili pe, ti e (ih) gledati i ti sam (?) e raditi (u zgradi pei): donijet e embrione (roene prije vremena ...)'-,
nikakav stranac ne smije ulaziti, nitko neist ne
smije ii ispred njih: ti e im prinijeti dune
libacije (rtve ljevanice): na dan kad bude stavio 'rudu' u pe, prinijet e pred embrionima
rtvu 3 ; postavit e kadionicu s tamjanom, prosut e pivo kurunna pred njih.
Zapalit e vatru ispod pei i stavit e 'rudu'
u pe. Ljudi koje bude doveo da se brinu oko
pei treba da se oiste i (nakon toga) ti e ih
uputiti kako da se brinu o pei. Drvo koje e
zapaliti ispod pei mora da bude drvo stiraksa
(sarbatu), debelo, k r u p n o oguljenih klada, koje
nisu stajale poslagane (na otvorenom) ve koje
su uvane u konom omotau, a posjeene u
mjesecu Ab. Evo takvo drvo neka bude stavljeno pod tvoju pe.
Unato tome to u prijevodima Thompsona i
Meissnera ima izmjena i moda poboljanja, ipak,
obredni karakter opisan u tekstu ini se da je
neprijeporan. Kao to se i moglo oekivati, i
u Mezopotamiji su metalurki radovi obuhvaali
itav niz liturgijskih postupaka. Tako je za radove trebalo izabrati sretan mjesec i sretan dan,
podruje oko pei posveivalo se, ulaz neposveenima bio je zabranjen i istodobno, dok su se
radnici podvrgli ritualnom p r a n j u , r u d a m a su

Tekst je nejasan. Drao sam se Thompsonova prijevoda.

Meissner prevodi odlomak s upitnicima: Dok se promatra
(?) pe i dok se s njom radi, ti treba da broji (?)
embrione (boje). U francuskoj verziji toga odlomka,
Eisler izgleda da je izbjegao tekoe: Odmah im se
pe namjesti i ti se da na posao, smjesti boje 'embrione' pod svod pei.
' Uobiajena rtva (Eisler); rtva (Meissner).

80

se prinosile libacije popraene rtvama, trailo

se posebno drvo za potpaljivanje vatre (moda
bi se iz pojedinosti kao to je drvo, oguljeno i
spremljeno u konom omotau, mogla otkriti
magina simpatija, t j . srodnost s embrionima?). Treba se samo sjetiti afrikih kovaa
da bi se moglo ocijeniti do koje su m j e r e
metalurki radovi proeti atmosferom svetosti. Mogu se, dapae, povui paralele izmeu
afrikih obreda i onih opisanih u mezopotamijskim tekstovima koje smo upravo naveli. Kovai plemena Uschi rtvuju svojim peima kokoi.4 U plemenu Bahitara obiaj je da se zakolje
ovca i koko na nakovnju (Cline, op. cit., str. 118).
Obiaj da se ulau ljekarije u pei vrlo je rairen (ibid. str. 125). Izvode se i libacije piva: kod
pripadnika plemena Baila prvi obred koji se vri
za uspjeh t a l j e n j a sastoji se u tome da se pivo
pomijeano s ljekarijama, amajlijama, nalijeva u etiri jame to su iskopane ispod pei (ibid.,
str. 120).
No, nesuglasice je izazvalo t u m a e n j e pravog smisla, rijei ku-bu, koja je prevedena kao embrion. Drugi jedan prastari tekst to ga je takoer
preveo i objavio Campbell Thompson, prenosi
ovu u p u t u : Izvadi embrione, pokai rtvu, prinesi rtve (za mrtve), za radnike; ostatke (?)
skupi u jedan kalup i stavi (ga) u pe. Robert
Eisler prevodi ku-bu kao boanski embrioni,
Thureau-Dangin kao jedna vrsta demona 5 , Zim m e r n kao nedonoe. 6 Julius Ruska misli da
se rije ne odnosi na embrione ve na fetie

Cline, Mining and Metaiiurgy

in Negro Africa, p. 119.
Thureau-Dangin, Notes assyriologiques, XXXV (Revue
d'Assyrioiogie,
19, 1922), p. 81.
4
H. Zimmern, Assyrische
chemisch-technische
Rezepte,
p. 180: Fehlgeburt, Missgeburt.

Kovai i alkemiari

81

ili pokrovitelje postupka taljenja. 7 Problem je,

dakle, u tome da se ne zna da li se ku-bu odnosi na r u d e stavljene u pe, ili se n j o m e ozna u j u nekakvi duhovi, ili moda nedonoad koja
je zbog svojih magijskih svojstava toliko potrebna za metalurke radove. U t o j raspri koja se
tie mezopotamijske filologije ne elimo sudjelovati. Ipak nam se ini da ma kakav prijevod
bio predloen za rije ku-bu, svakako da je
u n j o j sadrano i znaenje embrionalan. Thureau-Dangin podsjea da u prii o stvaranju (Enuma elish, IV, 136, I, 3), rije ku-bu oznauje monstruozno tijelo Tiamata kojim se Stvoritelj, upotrijebivi ga kao fetus, koristio da stvori svijet
(op. cit., str. 82). U metalurkim tekstovima ku-bu moe, dakle, oznaivati minerale, t j . embrionalnu sirovinu, koja e biti oblikovana u pei. Paleoorijentalne ekvivalence (koje smo naveli ranije) izmeu rudnika i uterusa, potvrdile bi takvo tumaenje. Ako S. R. Eisler ima
pravo da rije ku-bu prevodi kao embrini (u
znaenju minerali), onda bi pe mogla biti shvaena kao maternica koja je tu u m j e s t o maternice Zemlje-Majke, a u kojoj minerali zavravaju
svoje dozrijevanje. rtve prinoene tim povodom
mogle bi se usporediti s opstetrikim rtvama.
I druga interpretacija (u k o j o j ku-bu ima znaen j e ovjejeg embriona) nalazi pandane u metalurkim obredima. Vidjeli smo, naime, da u
suvremenoj crnoj Africi arobnjak izaziva pobaaj kako bi iskoristio fetus za uspjean ishod
procesa taljenja. I ovo ponaanje krije u
sebi magijsko izjednaivanje minerala s embrionima. Ovaj okrutni obred moe naime imati
samo dva teoretska opravdanja: 1) fetus ili

7
J. Ruska, Kritisches zu R. Eisler
Methode,
p. 275: Fetische oder
Schmelzarbeit.

82

chemie-geschichtlicher
Schutzpatrone der

prenosi svoju jo neiskoritenu rezervu ivotne

snage na metalurki postupak kako bi ovome
osigurao uspjeh, ili 2) ubrzava raanje metala
u peima, potie njegovo prijevremeno raanje po uzoru na svoj vlastiti lik. U prvom nas
sluaju injenica da kovai Achewa za rtvu radije odabiru fetus nego odraslu osobu (ili
rtvenu ivotinju), navodi na pomisao da oni pot a j n o osjeaju neku ekvivalentnost izmeu metala koji jo nije zreo i fetusa. U drugom sluaj u opstetrina f u n k c i j a metalurgije je oevidna:
taljenje dakle, sazrijevanje metala je
prijevremeno raanje. U tome i jest magijska
uloga fetusa.
Prema ovim dvjema hipotezama proizlazi da su
metalurzi bili vie ili m a n j e svjesni da svojim
umijeem ubrzavaju rast, odnosno sazrijevanje, metala. Ova ideja, kao to smo uostalom
vidjeli, bila je ope rasprostranjena. Metali rastu u utrobi Zemlje. I, kao to su ve mislili
seljaci Tonkina, kad bi bronca ostala zakopana
do potrebnog vremena, od n j e bi postalo zlato.
Da rezimiramo: u simbolima i obredima kojim a su popraeni metalurki radovi vidi se ideja
o aktivnoj kolaboraciji ovjeka i Prirode, a moda ve i vjerovanje da je ovjek sposoban da
svojim radom zamijeni Prirodu u n j e n i m procesima. Kozmogonijski dogaaj koji predstavlja
uzor, a koji poinje od prve ive tvari, esto je
bio shvaen kao kozmika embriologija: tijelo
Tiamata bilo je u r u k a m a Marduka kao neki fetus. A kako je svaka kreacija i svaka konstrukcija vjerno oponaanje kozmogonijskog modela,
tako ovjek izgraujui ili proizvodei neto, imitira djelo Stvoritelja. Ali o n d j e gdje se kozmogonijski simboli p o j a v l j u j u u embriolokom kontekstu, proizvoenje koje poinje od ive podzemne materije (u naem p r i m j e r u to su minerali) stjee opstetriku vrijednost: naime, pri
tom se proizvoenju intervenira u procesu rasta,
ubrzava se dozrijevanje embriona ili se izaziva
83

njegovo izbacivanje. Upravo zato se metalurki

' postupak moe shvatiti kao prijevremena opstetrika operacija, ekvivalentna pobaaju.
Polazei od tih obrednih obiaja koji su u vezi
s metalurkim i poljoprivrednim postupcima,
malo-pomalo postajala je jasnija ideja da se ovjek moe upletati u kozmiki vremenski ritam,
da moe predvidjeti neku prirodnu posljedicu,
da moe ubrzati rast. Naravno, nije se tu radilo
o sasvim jasnoj, otvoreno formuliranoj ideji, nego vie o predosjeajima, predvianjima i o
simpatiji. Ipak, u n j i m a vidimo ishodite onog
velikog otkria da je ovjek kadar preuzeti na
sebe rad Vremena, ideju k o j u smo nali jasno
izraenu u kasnijim zapadnim tekstovima (vidi
str. 39 sq.). Isto tako, da ponovimo, u n j i m a nalazimo temelje i o p r a v d a n j e za djelovanje alkemiara, t j . za opus alchymicum,
koji je svojom
idejom o transformaciji ovjeka i Kozmosa s pomou Kamena mudraca obuzimao matu filozofa vie od dvije tisue godina. Vjerovalo se da je
kamen u s t a n j u ostvariti to udo b a r e m u sferi
minerala, t j . da moe skratiti vremenski interval
aktualnog s t a n j a nekog nedovrenog (nezrelog) metala i njegova finalnog stanja, t j . njegove pretvorbe u zlato. Vjerovalo se da Kamen
moe u trenu izvriti tu transformaciju zahvaljujui svom svojstvu da preuzima ulogu Vremena.

84

8. Gospodari vatre

Alkemiara moemo poput kovaa ili poput

jo starijeg lonara smatrati gospodarom vatre. On, naime, s pomou vatre ostvaruje prijelaz, materije iz jednog s t a n j a u drugo. Kakav mora da je bio stvaralaki zanos lonara kad je
prvi, zahvaljujui raarenom ugljenu, uspio oblicima to ih je stvorio u glini dati potrebnu
vrstou: uspio je otkriti pokretnu silu transmutacije. Ono to putem prirodne topline topline Sunca ili one to dolazi iz utrobe Zemlje
dozrijeva sporo, to vatra uini u neoekivano
kratkom vremenu. Taj stvaralaki entuzijazam
izvirao je iz tajanstvenog predosjeaja da se velika t a j n a zapravo sastoji u tome da se sazna na
koji nain se moe raditi bre od Prirode. A
to znai prevedeno na jezik koji odgovara duhovnom iskustvu drevnog ovjeka kako bez
opasnosti intervenirati u procesima okolnog kozmikog,, ivota. Pokazalo se da je upravo vatra
ono sredstvo kojim se radi bre, ali i sredstvo
kojim se moe nainiti drugaija tvar od one kojave postoji u Prirodi. Vatra je, dakle, manifestacija jedne magijsko-religijske sile koja moe m i j e n j a t i svijet i, prema tome, ne pripada
ovome svijetu. Zbog toga su ve n a j s t a r i j e kulture izmislile strunjaka za svete stvari amana, izljeitelja, vraa kao gospodara vatre.
Primitivna magija i amanizam ukljuivali su vjerovanje u vlast nad vatrom, bilo da se smatralo da lijenik bez tetnih posljedica moe doticati eravicu, bilo da u vlastitom tijelu moe
proizvesti neku unutranju toplinu koja ga ini vatrenim i ustrim, omoguujui m u tako
da izdri i najveu hladnou.
85

Ovdje se moemo samo dotai tog inae dosta

sloenog problema koji smo, uostalom, razradili
u drugoj knjizi. 1 Ipak, napomenimo da proizvoditi vatru u vlastitom tijelu znai prijei granice ljudskih sposobnosti. Prema mitovima nekih
drevnih naroda, ene plemena Ailleules imale su
po prirodi vatru u svojim spolnim organima.
Mogle su se n j o m e koristiti za k u h a n j e hrane,
ali su je krile od mukaraca. No oni su ipak
uspjeli da je se lukavstvom doepaju. 2 U ovim
mitovima odraavaju se reminiscencije na jednu
m a t r i j a r h a l n u ideologiju. Naime, kako vatra nastaje t r l j a n j e m dvaju komada drveta, a to znai
njihovim seksualnim sjedinjavanjem, smatralo se da se vatra po prirodi nalazi na komadu
drveta koji predstavlja enski spol. Zbog te simbolike ena je na tom kulturnom nivou po prirodi vjetica. Ali mukarci su uspjeli ukrotiti
vatru i sve se svrilo tako da su arobnjaci, odnosno vjeci, postali moniji i b r o j n i j i od vjetica. Uroenici u Dobu govore da vjetica i vjeci
po noi lete i da se mogu vidjeti tragovi vatre
koje ostavljaju za sobom. 3
Primitivni ljudi, openito, predouju sebi magijsko-religijsku mo kao goruu i iskazuju je rijeima koje znae toplina, vruina, usijanost itd. Uostalom, zato magi i vjeci i piju
zasoljenu ili zapaprenu vodu i jedu biljke vrlo
otra okusa. Na t a j nain ele poveati svoju
u n u t r a n j u toplinu. Gospodari vatre, amani,

Vidi nau knjigu Le Chamanisme

et les
techniques
archaiques
de l'extase, iz koje smo uzeli veinu primjera
koji slijede.
1
Cf. sir James Frazer, Mythes
sur l'origine
du feu
(Pari, 1931), pp. 36 sq. (Australija), 59 sq. (Nova Gvineja), 66 (otoci Trobriand), 108 (otoci Marquises), 161 sq.
(Juna Amerika) itd.
3
Le Chamanisme,
p. 327, prema: R. F. Fortune, Sorcerers of Dobu (London, 1932), pp. 150 sq.

86

arobnjaci i vjeci g u t a j u gorui ugljen, dodiruj u usijano eljezo i h o d a j u po vatri. S druge strane, vrlo su otporni na hladnou. To dokazuju
amani iz arktikih krajeva kao i isposnici s Himalaje: zahvaljujui svojoj maginoj toplini,
p o s j e d u j u otpornost koja prelazi granice moguega. 4 to se zapravo eli iskazati izrazima magina toplina i gospodar vatre, nije teko otkriti: to su sposobnosti koje se oituju samo u
osobitim stanjima ekstaze ili na drugim planovima kulture (npr. u Indiji) u izuzetnim
nastupima potpune duhovne slobode. Vlast nad
vatrom i neosjetljivost, kako na ekstremnu hladnou tako i na usijanost eravice, iskazuju obinim rijeima injenicu da su aman ili jogin nadili ovjeje sposobnosti, da su ve postigli sposobnost duha.
Poput amana, tako su i kovai uvaavani kao
gospodari vatre. A u nekim kulturnim sredin a m a kovaa s m a t r a j u jednakim, ako ne i superiornim amanu. Kovai i amani iz istog su
gnijezda, kae jedna jakutska poslovica. amanova ena j e potovana, ali ena kovaeva je
prepotovana, govori druga. 5 A trea poslovica
glasi: Prvi kova, prvi aman i prvi lonar bili
su braa po krvi. Kova j e bio stariji brat, a am a n srednji. To objanjava zato aman ne moe izazvati s m r t kovaa. 6 Prema vjerovanju plemena Dolgan amani ne mogu progutati due
kovaa jer su ove postale otporne u vatri. Naprotiv, kovau je mogue da se doepa due amana i da je spali u vatri. 7 U mitovima Jakuta vidi-

Le Chamanisme,
pp. 233, 327, 386 sq., 412 sq.
Ibid, p. 408.
6
A. Popov, Conseoration ritual for a blacksmith novice
among the Yakuts ( J o u r n a l of American Folklore, 46, 1933,
pp. 257271), p. 257.
7
A. Popov, ibid., p. 258; Eliade, Le Chamanisme,
p. 409.
5

87

mo da je kova svoj zanat primio od jednog

zlog boanstva po imenu K'daai Maqsin. On
je vrhovni kova Pakla koji boravi u eljeznoj
kui okruenoj s j a j e m eljeza. K'daai Maqsin je
priznati m a j s t o r , on herojima reparira prelomljene ili odsjeene udove, s u d j e l u j e u obredu posveenja glasovitih amana s drugog svijeta, kali
njihove due kao to kali eljezo. 8
Prema jednom drugom predanju, praotac Jakuta, Elliei, bio je prvi kova. Drugi jedan mitski
kova, Chycky, bio je savjetodavac ratnika: za
njih je kovao oruje a istodobno im davao mudre savjete. Jakuti pripisuju kovaima mo da lijee prirodnim sredstvima, a ne uz pomo duhova kao to to rade amani. U devetoj generaciji
kova raspolae natprirodnim sposobnostima. On
se vie ne boji duhova i zato se u s u u j e kovati
eljezne predmete koji e krasiti odjeu amana
(zveket eljeza o d s t r a n j u j e duhove).
Kod svih sibirskih naroda kova zauzima dosta
visok socijalni poloaj. Kovaki se obrt ne smatra komercijalnim. Za to zvanje ovjek je predodreen ili ga stjee nasljedstvom i p r e m a tome
ono u k l j u u j e obred upuivanja u t a j n e zanata.
Kovai su pod zatitom posebnih duhova. U Sugnanu i drugim podrujima Pamira smatra se da
je vjetina kovaeva dar proroka Davida i zato kovaa treba vie potovati nego mulu. Ali
mora biti ist, tjelesno i duevno. Kovanici se
iskazuje potovanje kao nekom m j e s t u kultnog
obreda, pa tako, o n d j e gdje nema posebne zgrade za molitvu i sastanke, ljudi se o k u p l j a j u u
kovanici. 10

A. Popov, pp. 2 6 0 2 6 1 ; Eliade, op. cit., p. 409.

W. Jochelson, The Yakut (1931), pp. 172 sq.
10
Jochelson, ibid., prema J. Sarubinu.

88

Prorok David oito j e zauzeo m j e s t o nekog

nebeskog boanstva ili starosjedilakog j u n a k a
Prosvjetitelja. To jasno proizlazi iz b u r j a t s k o g
vjerovanja. Neko, tako p r i a j u Burjati, kad ljudi nisu poznavali upotrebu eljeza, svoje su ivotinje ubijali kamenjem, njihovo meso jeli kidajui ga zubima, a od koe pravili nezgrapnu odjeu itd. A tada bijeli Tangri (dobri bogovi) poslae na Zemlju Boshintoja, nebeskog kovaa s
njegovom kerkom i devet sinova da poue ovjeanstvo o koristi to ih prua metalurgija. Njihovi prvi uenici bili su obiteljski preci kovaa.
Po kazivanju druge jedne legende, sinovi Boshintoja oenili su se zemaljskim d j e v o j k a m a i nitko
nije mogao postati kovaem tko nije potjecao iz
tih obitelji. B u r j a t i razlikuju meu kovaima bijele i crne kovae kao to i u svom panteonu
razlikuju bijele bogove od crnih; i amani se
dijele u bijele i crne (dobre i zle). Crni kovai su pod zatitom zlih duhova i zadaju velik
strah puanstvu jer mogu progutati ljudske
due. Kad izvode obredne ceremonije, premazuj u lice aom.
Bogovi i duhovi zatitnici b u r j a t s k i h kovaa ne
zadovoljavaju se samo time da im pomau u poslovima, ve ih brane i od zlih duhova. Kovai
i m a j u svoje posebne obrede: rtvuju konja otvarajui m u p r s n u upljinu i upajui m u srce iz
nje. To je specifian amanski obred. Dua rtvovanog k o n j a ponovno e se sastati s nebeskim
kovaem, Boshintojem. Pri tom obredu devetorica mladia igraju ulogu devet Boshintojevih sinova, a jedan ovjek koji utjelovljuje samoga nebeskog kovaa, pada u ekstazu izgovarajui podui
monolog u k o j e m otkriva kako je in illo tempore
poslao svoje sinove na Zemlju da bi civilizirao
ljude. Zatim dotie jezikom vatru. Prema starom
obiaju, osoba koja je predstavljala Boshintoja,
89

uzimala je u ruke usijano eljezo 11 a to jo

danas ine sibirski i sjevernoameriki amani.
Uzajamna veza izmeu amanizma i kovakog
umijea jednako se ogleda i u nekim amanskim
obredima posveenja. U svojem transu i halucinacijama prilikom inicijacije, budui amani pomau demonima metrima inicijacije da
ih ovi raskomadaju. Dakle, ovi tradicionalni obredi u k l j u u j u , vie ili m a n j e izravno, one kretnje, orue i simbole koji p r i p a d a j u sferi kovaa.
Jedan jakutski aman za vrijeme svoje inicijacijske ekstaze vidio je kako su m u demoni kukastom motikom otkinuli i od tijela rastavili udove. Nakon svakojakih radova (ienje kostiju,
struganje mesa itd.), demoni su pokupili kosti i
spojili ih eljezom. Nekom drugom amanu tijelo je bilo iskidano do malih komadia. To je
uinila Majka-Ptica grabljivica, koja je imala eljezni kljun, kukaste pande i p e r j e od eljeza.
Drugi je opet za vrijeme inicijacijskih halucinacija bio uspavan u eljeznoj kolijevci. Napokon,
iz jednog dugakog autobiografskog opisa nekog
avan-samojedskog amana izdvajamo ovu epizodu: za vrijeme svoje inicijacijske ekstaze, budui aman vidio je sebe prenesenog u u n u t r a n j o s t
jedne planine. Tu opazi nekog golog ovjeka kako r u k u j e mijehom a na vatri m u se nalazio kotao. Goli ovjek uhvati budueg amana golemim
klijetima, odsijee m u glavu, polomi mu tijelo
do u sitne komadie i sve to baci u kotao i t u
ostavi da se tri godine kuha. U spilji su bila i tri
nakovnja. Goli ovjek iskuje buduem amanu
glavu na treem nakovnju, na onom koji m u je
sluio da iskuje n a j b o l j e amane. Na koncu, pobere njegove kosti, sloi ih i p r e k r i j e mesom. Prem a jednoj drugoj prii, nekom tunguskom ama-

11

liade, Le Chamanisme,
jewu.

90

pp. 409410, p r e m a Sandsche-

nu bila je za vrijeme posveenja glava odsjeena

i zatim prikovana metalnim dijelovima. 12 Podsjetimo se na k r a j u da je odjea amana sva naikana eljeznim predmetima od kojih su neki nalik na kosti, to amanu podaje izgled skeleta
(vidi na Chamanisme, str. 143 sq., 152 sq.).
Na osnovi svega to smo rekli, ini se da je opravdan zakljuak kako eljezo na tijelu amana
ima do izvjesne m j e r e slinu ulogu kao kristali
i ostalo magijsko k a m e n j e kod australskih, oceanijskih i junoamerikih vraeva-lijenika. Poznato je da australski aman ili aman s podruja
Oceanije moe s pomou svojih kristala kojim a mu je cijelo tijelo p r e t r p a n o vidjeti duhove i due, da moe letjeti itd., jer je u sebe upio
nebesku sakralnost kristala to su pali s nebeskog svoda (vidi str. 14 sq.). Slina se veza otkriva izmeu nekih sibirskih amanizama i eljeza. 13
Ta injenica nije bez posljedica: budui da eljezo pripada kovau, ono m u time poveava njegov magijsko-religijski ugled. Vidjeli smo da se
zajedniki korijeni svetosti amana i kovaa krij u u njihovoj vlasti nad vatrom. U teoretskom
smislu, ta vlast oznauje postizanje jednog
s t a n j a koje je iznad ljudskih sposobnosti. Uz to,
kova pravi oruje za junake. Ne radi se samo o
oruju kao materijalnom proizvodu kovaa, ve
i o magiji kojom je ono ispunjeno. Zapravo
je kovaevo umijee ona sila koja oruje preobraava u magijske sprave. To je i razlogom to
je veza izmeu kovaa i junaka toliko puta spom i n j a n a u junakim spjevovima. F. Altheim prim j e u j e da u epskim p j e s m a m a svih mongolskih
plemena, a i kod Turaka, rije kova (darkhan)

12

liade, Le Chamanisme,
pp. 48 sq., prema G. W.
Ksenofontovu i A. Popovu.
13
Ne radi se nuno o primitivnim odnosima, j e r u drugim
amanizmima (Oceanija, Australija) eljezo nema znaajnu
ulogu.

91

znai i junak i slobodan vitez.14 Isti autor

iznosi na vidjelo kakvu vanost u r a t u i m a j u bub a n j i amanova odjea, k o j a je neka vrsta metalnog oklopa. Kovai se kadto u s p i n j u do kraljevske asti. Prema nekim priama Dingis-kan
je bio porijeklom obian kova, a mongolska plemenska legenda dovodi zanatliju kovaa do kraljevske kue. 15 Po iranskoj p r e d a j i kova Kavi
bio je predak dinastije Kavya. Jednog dana privrstio j e svoju konu pregau na vrh koplja i
tako podigao neke vrste b a r j a k pobune protiv
kralja-zmaja. Obina kona pregaa postade tako kraljevskom zastavom Irana. 16
Zapamtimo na k r a j u ovaj u z a j a m n o povezani
niz: gospodari vatre, amani, kovai, heroji,
mitski kraljevi (utemeljitelji dinastije). Na neka
p i t a n j a o odnosima izmeu magijske topline,
posveenja heroja (vojnika posveenja) i kovaa, jo emo se vratiti. A u slijedeem poglavlju
razmotrit emo religijski i socijalni poloaj kovaa u drugim kulturnim sredinama.

" F. Altheim, Attila (frano. prijevod, Pari, 1952), p. 33.

15
F. Altheim, ibid., p. 128, prema Ohssonu i Sandschejewu. 0 religioznim f u n k c i j a m a tibetanskih kovaa, o
njihovim o b r e d i m a i njihovim vezama sa amanima v.
Rene de Nebesky-Wojkowitz, Oracies
and Demons
ol
Tibet, The Hague, 1956, pp. 153 sq., 337 sq., 467, 539);
R. A. Stein, Recherches
sur l'epopee
et le barde au
Tibet, Pari, 1959, pp. 81, 150151, 189, 361 s q itd.
Siegbert Hummel. Der gottliche Schmied in Tibet,
Folklore
Studies, XIX, 1960, 251-272. F. Altheim, Geschichte der Hunen, I, Berlin, 1959, 195215.
" Altheim, Attila. Avestika rije kavay znai mudar;
ibid., p. 126. Snorri iznosi d a kralj Inge vodi svoje porijeklo iz kovake kolibe; cf. H. Ohlhaver, Der
germanische Schmied
(Leipzig, 1939), p. 13; v. t a k o e r Karl
Jettmar, Schmiedebrauchtum im ostlichen Hindkush,
Mitteilungen
der Anthropologischen
Geselschaft
in Wien,
LXXXVII, 1957, pp. 2 2 3 1 .

92

9. Boanski kovai i heroji

prosvjetitelji

Kova na Javi danas je siromaan ovjek, no

neki znaci govore da jo uvijek ima povlatan
poloaj u zajednici. Zovu ga pande (strunjak)
kada je obian kova, a empu ili kyai (gospodin,
gospodar) kada je kova oruja. No u stara vremena taljenje se smatralo tajnstvenim poslom i
itava jedna literatura nastala je u vezi s kovaem koji pravi krisove (malajski bode) i koga
esto t u j u poput kralja. Kova je donedavno
zauzimao poastan poloaj na dvoru i u odreenim prilikama mogao j e zastupati cijelu zajednicu. U staro doba na Javi su odnosi izmeu kovaa i kralja bili poput onih izmeu krvne brae. Genealogije kovaa kao i genealogije kraljeva
sezale su sve do bogova. Jo i danas kad se kova priprema da iskuje kris, radionica m u je
ukraena kao kayon, to e rei kao neki posveeni ograeni prostor, a darovi koji mu se donose prije poetka njegova rada slini su onima
koji se d a j u prilikom obrednih ceremonija obrezivanja ili enidbe. 1 Na Baliju postoje obredi
upuivanja za kovake naunike. Za vrijeme obreda naunik, p r i j e no to uzme pojedinu alatku
u ruke, izgovara propisanu molitvu, mantru. Pan-

' R. J. Forbes, Metallurgy in Antiquity,

pp. 7 9 8 0 , prema:
W. H. Rassers. V. t a k o e r R. Goris The Position of the
Blacksmiths, Bali. Studies in Life, Thought and
Ritual,
The Hague, 1960, pp. 2 8 9 3 0 0 ; D. Veerkamp Stummer
Handel in Schmiedesagen
Europas und
Siidasiens,
Zeitschrift
tur Ethnologie,
Vol. LXXX, 1955; O'Connor,
Iron vvorking as spiritual inquiry in the Indonesian
archipelago, History
of Religions,
14, 1975.

93

de wesi s Balija i m a j u ak pisanu p r e d a j u koja

govori o njihovu postanku. Tu se kae kako su
stvoreni posredovanjem Brahme i kako im j e on
podario jo i akti (mistina sila) potrebnu za
njihov obrt. 2
Izuzimajui novije, hinduistike u t j e c a j e (mantra,
Brahma, akti), lako je otkriti to je u obrednim
obiajima indonezijskog kovaa izvorno. To je
mit o njegovu boanskom porijeklu, zatim su to
usmena ili pismena p r e d a j a o njegovoj genealogiji (vrsta epskih p j e s a m a u zaetku), sveti karakter kovakog zanata i obredi posveenja, mistino bratimstvo s vladarima i povlaten socijalni poloaj kovaa. Veinu spomenutih obiljeja
nalazimo i u mitsko-obrednom kompleksu sibirskog i centralnoazijskog kovaa. Istaknimo da
informacijama dobivenim na osnovi pisane genealogije prethodi dugotrajna usmena predaja.
Stoga je poznavanje i prepriavanje genealogije
posao kojim se bavi i sveenik-aman i pjesnik.
Tako su u epskoj poeziji naroda centralne Azije
opisani odnosi izmeu amana, heroja i kovaa,
a Karl Meuli, poto je pokazao da se u nekim
temama grke epike nazire amanska struktura,
na vrlo je zgodan nain upozorio na to da se veza izmeu kovaa i heroja-amana moe nai i u
temama finske Kalevale.3 Izvjesni oblici ove povezanosti izmeu kovaa i epske poezije primjetIjivi su sve do naih dana u zemljama Bliskog
istoka i Istone Evrope, g d j e su kovai i Cigani-kotlari obino i pripovjedai, bardi i pjevai. 4

Forbes, op. cit.,

Angelino. Kovai
XV st. s Jave.

p. 65, Prema: R. Goris

s o t o k a Bali veinom

i P. de Kat
su doli u

* Karl Meuli, Scythica ( H e r m e s , 70, 1935, 121176),

p. 175. O vezi izmeu kovaa, v r a a i pjesnika cf.
t a k o e r H. Ohlhaver, Der germanische
Schmied und sein
Werkzeug, pp. 95 sq.
4
Cf. R. Eisler, Das Qainzeichen, p. 111.

94

Neemo se sad zadravati na ovom sloenom i

interesantnom problemu koji bi zahtijevao duga
izlaganja, ali je potrebno upozoriti da je kova,
po svetoj prirodi svog poziva, po mitologijama i
genealogijama kojih je uvar, po solidarnosti sa
amanima i ratnicima, m o r a o preuzeti neku ulogu u stvaranju i irenju epske poezije.
Richard Andree ve je oko 1880, na osnovi dokumentacije kojom je mogao u to vrijeme raspolagati, istakao da metalski radnici stvaraju
gotovo posvuda grupe za sebe: to su tajanstvena bia koja bi trebalo izdvojiti iz zajednice. 5 O
socijalnoj i magijsko-religijskoj funkciji kovaa
u pretkolumbovskoj Americi znamo jo prilino
malo (cf. Forbes, op. cit., str. 68). Unutar sjeverozapadnih amerikih plemena njegov je poloaj
bio povlaten, a tradicionalne obrtnike t a j n e
prenosile su se samo na lanove obitelji. 6 Poloaj
kovaa znatno je bolje prouen u Africi, osobito
zahvaljujui radovima Waltera Clinea i misije
Griaule. 7 Godine 1936. Cline je na osnovi svojih

R. Andree, Ethnographische
Parallelen
und
Vergleiche
p. 153; i d D/e Metalle bei den Naturvolkern,
pp. 42
sq. V. t a k o e r Frederick W. Robin, The Smith.
The
Traditions
and Lore ot an Ancient Craft (London, 1953);
R. J. Forbes, Metallurgy
in Antiquity,
pp. 6 2 1 0 4 , The
evolution of the smith his social and sacred status;
ponovno objavljeno u Studies in Ancient Technoiogy,
vol.
8, Leiden, 1964, pp. 5 4 1 0 4 .
6

R. Andree, Die Metalle bei Naturvolkern,

pp. 136 sq.
Vidi djela naznaena u fusnotama na str. 1 4 1 7 . Cf.
takoer M. D. W. Jeffreys, Stone-age smiths (Archiv
f. Volkerkunde,
III, 1948, pp. 1 8 ) ; Luc de Heusch, Le
symbolisme du forgeron en Afrique (Rellets du
Monde,
No 10, srpanj 1956, pp. 5 5 7 0 ) ; Germaine Dieterlein,
Contribution l'tude des forgerons en Afrique occidentale (co/e Pratique des Hautes tudes. Section des
Sciences
Religieuses:
Annuaires 19641965, LXXIII, Pari, 1965, 3 2 8 , osob. pp. 1 6 1 8 ) . O inicijaciji afrikih
kovaa v. Ernesta Cerulli, L'iniziazione al mestiero di
fabro in Africa (Studi e materiali di storia delle
religi7

95

k f

istraivanja izveo slijedee zakljuke: 1) na travnatim ravnicama n a sjeveru istone Afrike kovai predstavljaju dosta prezrenu kastu i njihov
rad nema naglaeno obredni karakter; 2) naprotiv, u zapadnoj Africi, kovai su povezani s tajnim drutvima, p o s j e d u j u ugled maga i formiraj u u d r u e n j a zatvorenog tipa; 3) u Kongu i susjednim oblastima kovai su okupljeni u cehove, pridrueni su sveenicima ili poglavicama, a
ponegdje obavljaju i ulogu potonjih. Rad u kovanici ispunjen je obredima p r i kojima se zazivaju duhovi i upotrebljavaju b r o j n e amajlije. Isto
tako, prema Clineu, ovom prikazu treba dodati
da je na cijelom crnom kontinentu poznat magijsko-religijski skup o kovau, o njegovim inicijacijskim tajnama, seksualnim tabuima, zna se
za personifikaciju ekia i nakovnja kao i za
obiaj da profesija kovaa prelazi od oca na
sina.
Izvan cehova kovaa vezanih za odreeno prebivalite, postoje i p u t u j u i kovai koji slove i
kao moni magi (cf. Forbes, str. 64). I dok pripadnici plemena Bari iz p o d r u j a Bijelog Nila
s m a t r a j u p u t u j u e kovae parijama 8 , pleme Ba
Lolo iz Konga gaji p r e m a n j i m a veliko potovan j e pa im ak pripisuje kraljevsko ili aristokratsko porijeklo. 9
Ova ambivalentnost profesije afrikog kovaa dobrim se dijelom moe objasniti
kulturnom
povijeu same Afrike. Kao to je pokazao Her-

oni, XXVII, 1956, 8 7 1 0 1 ) ; E. C. Lanning, Genital Symbols on Smiths' Bellovvs in Uganda (Man, LIV, No 262,
167169).
' R. Andree, Die Metalle,
' Cline, op. cit., p. 22.

96

pp. 9, 42.

m a n Baumann 1 0 , paleonigritska civilizacija (koja obuhvaa sjeverni Kongo, Gornji Nil do Etiopije, centar i jug istone Afrike) predstavlja autentinu afriku civilizaciju eljeznog doba i u
okviru te civilizacije kova je izvanredno cijen j e n i ima znaajnu ulogu u religiji. Ovdje se za
mitskoga Kovaa smatra da je pribavio potrebno orue za obradu zemlje i zbog toga postao
Heroj Prosvjetitelj, pomaga u boanskom aktu
stvaranja. Kova je povezan sa svetom zemljom
kao to su to i lonari i ene koje prevru zemlju traei zlato, a u mnogim krajevima (na prim j e r u kulturnom krugu Gornjeg Nigera) ene
kovaa su plemenske lonarice (Baumann, op.
cit., str. 498).
Nasuprot tome, u n u t a r civilizacije stepskih lovaca
i u hamitskim pastirskim civilizacijama, kovai
su prezrene osobe i ine zasebnu kastu. eljezo i
kovano orue to ga ovdje izrauju kovai, nemaj u onu civilizatorsku ulogu k o j u i m a j u u paleonigritskim kulturama. Takvo stanje susreemo kod
Etiopljana, Somalijaca (gdje kovai plemena Toumal ine kastu nedodirljivih), kod Teda (na sjever u ada, poglavito u sredinjoj Sahari) gdje su
kovai prezreni ljudi i ine klasu endogamnih parija (Baumann, str. 283, 431). Pripadnici plemena
Wa Ndoroba (hamitski Niloti, lovci) takoer preziru kovae. Ovi n e m a j u nikakva zakonska prava
u zajednici i njihovi ih starjeine mogu pogubiti
(Cline, str. 114). Ljudi susjednog plemena Masai
(hamitski Niloti, nomadi i poznati stoari) prepu t a j u taljenje eljeza i radove u kovanici ljudima
Il-Konona, kasti p r e m a k o j o j pokazuju velik prezir (Baumann, str. 259). U plemenu Masai raireno je vjerovanje da imati u susjedstvu kral gdje
ive kovai predstavlja velik rizik, j e r to moe

10

H. Baumann i D. VVestermann, Les Peuples

et les
Civilisations
de l'Afrique (prev. L. Hamburger, Pari, 1948).

Kovai i alkemiari

97

normalnom kralu donijeti smrt, bolest ili kakvu

drugu nesreu. Mukarac koji ivi sa enom iz kaste kovaa, izgubit e razum, raat e djecu bogalje ili e u prvom vojnom pohodu biti ubijen. Ol
kononi (kova) je pogrdan izraz kad se primijeni na nekovaa. Izgovoriti tu rije nakon zalaska
Sunca znai izazvati noni napad lavova ili bilo
kojeg drugog neprijatelja. I sam zanat kovaev
je neist (Cline, str. 114).
Vratimo se afrikim populacijama g d j e kova uiva potovanje. Za pripadnike plemena Wa Tschagga (hamitsko Bantu pleme, ratari) kovai su ljudi
koji istodobno ulijevaju i strah i potovanje. Meutim, medalja ima i svoju drugu stranu kad se
radi o enidbi. Roditelji nerado d a j u svoju ker
kovau, j e r se ona u sluaju rastave izlae velikoj
opasnosti. Ako se utvrdi da je rastava neizbjena,
kova moe svoju enu imunizirati t r l j a j u i j o j
tijelo maslacem u prisutnosti n j e n e m a j k e ili neke druge ene-svjedoka i pruajui j o j tap p r i j e
nego to e izrei rijei rastave (to podsjea na
m e t o d u kojom se koriste ljudi iz plemena Masai
kad ele ukloniti kontaminaciju s nekog novog
eljeznog predmeta koji su netom preuzeli od kovaa). 11 Sasvim posebnu mo ima eki. Zahval j u j u i posjedovanju ekia, njegov vlasnik moi e
magijskim p u t e m istui nekog lopova ili svog neprijatelja. Zato se kovau prilikom naruivanja
ekia donosi na dar j a r a c i odreena koliina piva. 12 Kovai, openito, ne stavljaju svoje sposobnosti u slubu crne magije i mnogi od n j i h uivaju glas amana dobroinitelja. Od eljeza se, naime, izrauju i amuleti, a izmeu ostalog, ono je
i izvrsna ljekarija, ene iz zapadnog dijela pleme-

" Cline, op. cit., p. 115; B. Guttmann, Der Schmied und

seine Kunst im animistischen Denken ( Z e i t s c h . f. Ethnologie, 44, 1912, pp. 8 1 9 3 ) , p. 89.
,2
B. Guttmann, op. cit., pp. 83 sq.

98

na Wa Tschagga nose oko vrata ili ruke eljezne

kolute, j e r se smatra da ti predmeti podaruju
plodnost i lijee bolesnu djecu (Cline, str. 116).
Kod naroda Katange (juni kongoanski kulturni
krug) metalski radnici ine t a j n o religiozno udruenje (bwanga) koje ima svoj specifini obred posveenja i specifine kultove (Cline, str. 119). Glavni ljeva naroda Ba Yeke (pleme Njamvezi, juni
kongoanski krug) s u r a u j e sa amanom. Kod Ba11a (ratari, zambezijski krug) iron doctor bdije
nad postupkom t a l j e n j a (Cline, str. 120). U junom Kongu kovai su pripadnici ceha u koji se
dolazi putem nasljea. Njegovi lanovi uivaju
drutveni poloaj gotovo jednak statusu amana,
a upravitelj im je metar koji openito nosi ime
ocim banda, vjetac (vvitch-doctor) i ociwinda, kova (Cline, str. 122). U plemenima Mosengera i
Ba Sahata (kongoanski juni krug) glavni kova je
obino osniva sela i njegov je zanat nasljedan
(ibid. str. 124). Da kova obavlja vie funkcija,
f u n k c i j u kovaa i f u n k c i j u poglavice, potvreno je
kod mnogih plemena na p o d r u j u Konga, ponajprije u Gornjem Ogoweu, g d j e su kovai uvijek
vrai, a esto i poglavice, nadalje u Loangou, gdje
je vatra kao nacionalna svetinja pod paskom sveenika kovaa, zatim u plemenu Ba Songuea, gdje
su kovai po rangu odmah iza poglavice. U plemen u Ba Holokolo takoer su odmah iza poglavice
i lovaca, a ispred zamjenika poglavice i ispred am a n a itd. (Cline, str. 125). Pripadnici plemena
Tiv iz sjeverne Nigerije p r i d j e l j u j u eljezu mo
da osigurava zajednicu mrtvih i ivih. Izmeu
ostalog v j e r u j u i to da eljezno orue raspolae
onom istom magijskom snagom kojom je proeta
i kovanica, a koja do najveeg izraaja dolazi u
m u n j i (ibid., str. 126).
Najiscrpnija o b j a n j e n j a o povlatenom poloaju
afrikog kovaa i o njegovoj religijskoj funkciji
p r u a j u n a m kozmogonijski mitovi i mitovi o postanku. Zahvaljujui Marcelu Griauleu i njegovim
99

suradnicima, danas raspolaemo obilnom dokumentacijom o mitologiji Prvoga kovaa kod Dogona (kulturni krug Volte) i Bambara (krug Gornjeg Nigera). U plemenu Dogona profesija kovaa vrlo se cijeni, a njegove izraevine i m a j u vanu ulogu u obredima, jer Prvi kova zauzima bitnu ulogu u mitologiji. On je od vrhovnog boga
Amme dobio uzorke sjemenki glavnih itarica, stavio ih je u u n u t r a n j o s t svoga bata, a zatim se uhvatio za k r a j jednog eljeznog lanca i tako ga je
bog spustio na Zemlju. Prema drugoj varijanti,
kovai su prvobitno ivjeli na Nebu i radili za
Ammu. 13 Ali jedan od kovaa ukrade Bogu njegov
proso i sakri ga u svoj bat, nato ga Bog baci na
Zemlju. Dotakavi se zemlje, postade neist i, prem a tome, nesposoban da se ponovno uspne na
Nebo. Prema treoj, najcjelovitijoj varijanti, Praotac kova sagradio je na Nebu itnicu k o j u je
podijelio na osam odjeljaka, a ti odjeljci predstavljali su glavne ovjeje organe. U svaki odjeljak stavio je jednu od osam glavnih itarica. Potom tu itnicu sagraenu na nebeskom tlu odnese na Zemlju. Tu se ona rasprila na sve strane i
od n j e je postala prvobitna djevianska njiva oko
koje se kasnije organiziralo ovjeanstvo. 14 Prvom
nebeskom kovau pripisuje se takoer da je ot-

13

Primjeuje se sklad izmeu mita Dogona i mitova

M u n d a i Burijata u vezi s Nebeskim kovaima; v. str.
54 s q 69.
14
O razliitim verzijama mita v. Marcel Griaule, Masques
Dogons (Pari, 1938), p. 48; id., Dieu d'eau (1949), pp.
52 sq.; id., Descente du troisieme verbe ( P s y c h e ,
1 3 1 4 , 1947), pp. 1336 sq.; G. Dieterlein i S. de Ganay,
Le genie des Eaux ches les Dogons ( M i s c e l l a n e a Africana, V, Pari, 1942), pp. 6 sq; M. Griaule i G. Dieterlein, Le
Renard pale, Volume I: Le mythe cosmogonique
(Pari,
1965); Genevieve Calame-Griaule, Ethnologie et langage: La
parole chez les Dogon (Pari, 1965), pp. 275 s q itd.;
Harry Tegnaeus, Le Heros Civilisateur.
Contribution
a
l'tude
ethnologique
de la region
et de la
sociologie
africaines (Uppsala, 1950), pp. 16 sq.

100

krio vatru, pouio ljude poljodjelskim radovima

i uputio ih da pripitome ivotinje. 15 Prema drugim
mitovima, Heroj Prosvjetitelj plemena Dogon, Genij-Savjetodavac Nommo, preobrazio se u Kovaa
i siao na Zemlju da prosvijetli ovjeanstvo. Na
Nebu je akcija Nommova vidljiva za vrijeme oluje. On proizvodi blijesak m u n j e i baca na Zemlju
kamenje koje proizvodi grmljavinu. Ponaa se, dakle, kao bog Dantsien San naroda T'ou-jen (vidi
str. 24) .t
Povezanost svih ovdje navedenih kovaevih funkcija, kao to su: Nebeski kova Heroj Prosvjetitelj, kova osniva poljodjelstva, kova u religijskoj ulozi sve to nije monopol iskljuivo Dogona. Tu povezanost nalazimo, cjelovitiju ili m a n j e
cjelovitu, u plemenu Sawadogo (Tegnaeus, str. 35);
u plemenu Gourounsi (Prvi kova = Heroj Prosvjetitelj; ibid, str. 40); kod pripadnika plemena
Bolo, jedne od n a j s t a r i j i h populacija u Volti (na
temelju njihovih mitova Prvi kova, sin vrhovnoga
Boanstva, siao je na Zemlju i otkrio ovjeanstvu vatru, poduio ljude u pripitomljavanju ivotin j a i ratarstvu. Kod njih kova zauzima vanu ulogu u religijskom i drutvenom ivotu: on je glavni
poduavatelj u ceremonijama posveenja, on je
vra i prorok itd. (Tegnaeus, str. 42 sq.); kod Somona i ribara plemena B a m b a r a (jedan njihov
kozmogonijski mit pripisuje Iskonskom kovau
suradniku ulogu prilikom Stvaranja. Nadalje,
prinositelj rtve u kultu Genija vode treba da
pripada obitelji iji su preci bili kovai to su sili s Neba; Tegnaeus, str. 47). Kod plemena Bambara veliki sveenik je gotovo uvijek kova, a taj-

15
Griaule, Masques Dogons, p. 49; id., Descente du troisieme verbe, pp. 1335 sq.; Dieterlein i de Ganay, Le
Gnie des Eaux, p. 7; H. Tegnaeus, op. cit., pp. 18 sq.
14
Griaule, Masques Dogons, p. 157; id., Dieu d'eau, pp.
130 sq.; H. Tegnaeus, pp. 20 sq.

101

na drutva obino nadziru kovai. Ve je Tauxier

pokazao da su sline prilike i kod ostalih plemena
Mande, Malinke, Onassoulonke itd. 17 Prema jednom achantijskom mitu Kova je siao na Zemlju
dobivi od Boga zadatak da izradi dva tuceta ljudi i ivotinja (Tegnaeus, str. 55). Kod plemena
Eve kova i eljezno orue zauzimaju vidno mjesto u religijskom ivotu. eki i nakovanj pali su,
po miljenju ljudi, s Neba i zato se pred n j i m a polae zakletva. Kova je proizvoditelj kie i moe
rat sretno privesti k r a j u . Kao to proizlazi iz mitova, Prvoga kovaa koga esto s m a t r a j u roenim sinom vrhovnog Boanstva poslao je sam
Bog da dovri stvaranje i da ljudima objavi tajnu zanata. 18 U plemenu Joruba dre da je prvo oruje iskovao Ogun, Prvi kova. On je ljude poduio
lovu i osnovao t a j n o drutvo Ogbona (Tegnaeus,
str. 82 sq.). Nzeanzo, heroj prosvjetitelj plemena
Mboula bio je istodobno kova, vidar i savjetodavac. Nauio je ljude svim korisnim m a j s t o r i j a m a
i ustanovio bratovtinu kovaa (ibid., str. 102). Kod
Tchamba, Daka, Dourroua i ostalih susjednih plemena, mitologija kovaa-heroja prosvjetitelja neobino je bogata: Prvi kova nije im otkrio samo
vatru, sredstvo s pomou kojeg e pripremiti hranu, nego i umijee kako e sagraditi kue, uputio
ih kako da se vladaju ele li imati djece, zatim im
odao tehniku poroaja, obrezivanja, naine sahran j i v a n j a itd. (ibid., str. 104). Drugim rijeima, kova u plemenu Dourrou i u drugim plemenima
ima vaniju ulogu od k r a l j a (ibid., str. 105). U mitologiji plemena K i h u j u pokretai djelatnosti su

17

Tagnaeus, p. 47; L. Tauxier, Histoire des Bambara

(Pari,
1942), pp. 276 sq.; G. Dieteriein, Essai sur la religion
Bambara (Pari, 1951), pp. 143 sq.
18
Postoji velik broj mitova, dakako u razliitim varijantama, osobito u t r a d i c i j a m a plemena zapadnih i istonih
Evea. Bitno smo izloili prema: Tegnaeus, Le Heros Civilisateur, pp. 6 1 6 3 .

102

ak tri heroja prosvjetitelja, tri brata, od kojih

je jedan ljude pouio pripitomljavanju ivotinja,
drugi u ratarstvu, a trei u umijeu kovanja metala (ibid., str. 142 sq.). Zakljuujui ovaj letimian prikaz podataka s afrikog terena, sjetimo se
jo da je prema predaji prvi kralj Angole bio Kralj
Kova (Tegnaeus, str. 172).
U cijeloj oblasti paleonigritske kulture potvren
je religijski kompleks o kovau za koji ideoloke
temelje nalazimo u mitu o Nebeskom kovau
Heroju Prosvjetitelju. Meutim, prevarili bismo se
mislei da tu obrednu valorizaciju kovaa moemo
objasniti jedino njegovom ulogom u izraivanju
poljoprivrednih alatki. Naime, kova i eljezo uope nisu bili prijeko potrebni u ratarskim civilizacijama. Tako se na p r i m j e r jedna izrazito ratarska
civilizacija a rije je o civilizaciji Slavena
koristi eljezom samo za u k l a n j a n j e uroka. Unato tome to su im u susjedstvu dva n a j s t a r i j a metalurka centra na svijetu tauriki i jenisejski
u materijalnoj kulturi Slavena metali u to doba n e m a j u nikakve uloge. 19
Da bismo, dakle, razumjeli f u n k c i j u kovaa, moramo dozvati u pomo mitologiju i religijske ideologije. No, kako smo upravo vidjeli, Nebeski kova je sin, glasnik i suradnik vrhovnoga Boanstva: on zavrava njegovo djelo i stalno radi u
njegovo ime. Prosvijeenost to j u je donio Nebeski kova ne svodi se jedino na u r e e n j e svijeta (koji je, moglo bi se rei, gotovo jedna kozmologija), ve je ta prosvijeenost i duhovne prirode:
Kova-Savjetodavac nastavlja i usavruje djelo
Boje omoguujui ovjeku razumijevanje tajni.
Odavde i proizlazi kovaeva uloga pri obredima
upuivanja u spolnu zrelost i u t a j n i m drubama,
te njegova vanost u religijskom ivotu zajednice.

" Eve I Gasparini, L'Ergologia

pp. 172 sq., 179.

degli

Slavi

(Venezia, 1951),

103

Dapae, i njegovi odnosi s poglavicama i suverenima, s kojima u nekim krajevima ulazi u rodbinske odnose, vjerske su naravi.
to se tie onih sluajeva gdje je kova prezren,
na p r i m j e r kod Masaija i nekih drugih hamitskih
populacija, valja voditi rauna ne samo o injenici da se ti narodi ne bave poljoprivredom, ve i o
magijsko-religijskoj ambivalenciji eljeza. Kao i
svaki drugi sveti predmet, metal je istodobno i
opasan i koristan. Ambivalentno valoriziranje metala i kovaa gotovo je univerzalno.

104

io. Kovai, ratnici, majstori inicijacije

Sada emo se osvrnuti na drugu grupu mitova u

kojima su odnosi izmeu boanskih kovaa i bogova drugaiji. Radi se o poznatoj mitolokoj temi,
o borbi izmeu nebeskoga Boga (zapravo Boga
oluje) i vodenoga Zmaja. U toj borbi trebalo je
odluiti tko e vladati svijetom. No ta tema implicira i ire kozmoloko znaenje: nakon to je svladao udovite, Bog je iz njegova tijela nainio
Svijet (tema Marduk Tiamat), ili, po drugim
varijantama. Bog je uredio svijet i dao m u vrste
osnove vezavi udovite i strmoglavivi ga u
podzemlje. 1 U veini verzija toga mita, Bog oluje
dobiva upravo od bogakovaa oruje koje e m u
donijeti pobjedu. U kanaanskom tekstu Pjesma o
Baalu, bog Koshar-wa-Hasis (doslovno spretan i
lukav) iskovao je za Baala dvije toljage kojima je
ovaj svladao Yama, Gospodara mora i podzemnih
voda. 2 U ugaritskoj mitologiji Koshar ima poloaj boanskoga kovaa. Prema predaji, to j u je
zabiljeio Sanchoniaton, eljezo j e prvi otkrio
Chusor (Gaster, Thespis, str. 54, komentar). U
jednoj egipatskoj verziji bog Ptah (Bog-Lonar)
k u j e oruje kojim Horus uspijeva pobijediti Seta.
Isto tako boanski kova Tvashtri k u j e oruje za
I n d r u dok se ovaj bori sa Z m a j e m Vrtra. Nadalje, Hefset je skovao m u n j u zahvaljujui kojoj je
Zeus svladao Tifona. Thor je svojim ekiem mjo-

1
0 ovom mitu v. M. Eliade, Histoire des croyances et des
idees religieuses,
I (1976), pp. 161 sq.
2
Vidi prevedeni tekst s bogatim komentarom: Theodor
Gaster, Thespis, Ritual, Myth and Drama in the ancient.
Near East (New York, 1950), pp. 154 sq.

105

Inir zgnjeio zmiju Midhgardhsormr. T a j su mu

eki iskovali patuljci, skandinavski pandani kiklopa.
Ali udruivanje boanskoga Kovaa s bogovima ne
ograniuje se samo na njegovu s u r a d n j u u velikoj
borbi za neogranienu vlast nad svijetom. Kova
je jednako tako i graditelj i zanatlija bogova.
Koshar izgrauje boji svod, upravlja izgradnjom
Baalove palae i u r e u j e svetita ostalih boanstava. Theodor Gaster biljei izmeu ostaloga da
ovaj Bog-Kova ima veze i s glazbom i pjevanjem.
San-choniaton kae da je Chusor izmislio i vjetinu lijepoga govora kao i umijee izgovaranja
magijskih rijei i sastavljanja pjesama. U ugaritskim tekstovima pjevai se nazivaju
kotarat.
Uzajamna veza izmeu kovakog zanata i pjesme
jasno se ogleda u semitskom rjeniku: arapska
rije q-y-n, to znai kovati, biti kova, srodna
je hebrejskoj, sirijskoj i etiopskoj rijei koja oznauje r a d n j u kao pjevati, zapjevati pogrebnu
tualjku. 3 Mislimo da nije potrebno podsjeati
na etimologiju rijei poeta koja na grkom jeziku glasi poietes, a znai proizvoa, inilac,
stvaralac, niti na semantiku bliskost francuskih rijei artisan (obrtnik) i artiste (umjetnik). Sanskrtskom rijei taksh, to znai proizvoditi, hoe se rei da su se himne Rg-Vede sastavljale (I, 62, 13, V, 2 II). Staroskandinavski izraz
lotha-smithr, to znai kova pjesama i porajnski Reimschmied,
poetuster,
stihoklepac, naglauju jo jasnije prisne veze izmeu kovaeve
profesije s jedne i poezije i glazbe s druge strane (Gaster, ibid.). Prema Snorriju, Odin i njegovi
sveenici zvali su se kovai pjesama (Ohlhaver,
Die germanische Schmiede, str. 11). Isti odnosi zapaeni su kod Turko-Tatara i Mongola, g d j e kovaa nalazimo u drutvu s herojima, pjevaima i pje-

Ginsberg, cit. Th. H. Gaster, Thespis,

106

p. 155.

snicima (vidi str. 71). Sjetimo se takoer Cigana

nomada koji su istodobno kovai, kotlari, svirai, nadrilijenici i gatari. Ime to ga Cigani sami
sebi d a j u u Evropi j e Rom, u Armeniji Lom, u Perzji Dom, u Siriji Dom ili Dum. Ali, pie Jules
Bloch, dom je u Indiji ime plemena ili, jo vie,
ime skupine plemena vrlo rasprenih i poznatih
jo iz starih vremena. 4 U sanskrtskim tekstovima dovode ih u vezu s muziarima i nedodirljivima, parijama, no prvenstveno su poznati
kao kovai i svirai. Nije naodmet spomenuti
da postoji veza izmeu asurskih ljevaa i kovaa
na koje smo ve aludirali i pripadnika plemena
dom: prije postojee dinastije, plemenom Asur
vladala je dinastija Dom, koja je moda dola sa
Sjevera. 5
ini se, dakle, da na razliitim kulturnim nivoima
(to je znak vrlo velike starosti) postoji prisna veza izmeu kovaeve vjetine, okultnih znanosti
(amanizam, magija, nadrilijenitvo itd.) i umjetnosti pjevanja, plesa i poezije. Sve ove meusobno
povezane tehnike prenesene su u atmosferu proetu svetou i misterijem, koja obuhvaa inicijacije, specifine obrede kojima se u p u u j e u tajne
zanata. Daleko smo od toga da proniknemo u sve
artikulacije i u sve vidove tog obrednog kompleksa, a neki e za nas, bez sumnje, zauvijek ostati
nedokueni. Neke skupine mitova i metalurkih
obreda kojih smo se netom dotakli dostaju da
dobijemo uvid u njihovu k r a j n j u sloenost, da naslutimo kakva su sve shvaanja o svijetu u n j i m a
ukljuena. Ipak u svemu tome neto ostaje konstantno, a to je svetost metala i s tom svetou
povezan ambivalentan, ekscentrian i misteriozan
karakter svakog rada to ga obavlja r u d a r i meta-

Jules Bloch, Les Tsiganes

W. Ruben, Eisenschmiede
Jules Bloch, Les Tsiganes,

(Pari, 1953), p. 28.

und Damonen in Indien,
p. 30.

p. 9;

107

lurg. Kako smo ve podsjetili, stanovite mitoloke teme iz starog kamenog doba integrirane su u mitologije metalnog doba. Naroito
je znaajno da je simbolika kamen-groma
koja izjednauje projektile, bacako oruje kamenog doba, s gromom u raznim oblicima proelai
metalurke mitologije. Oruje to ga bogovi-kovai
i boanski kovai k u j u za nebeske bogove su grom
i m u n j a . To je na p r i m j e r sluaj s orujem to ga
Tvashtri p r e d a j e Indri. eljezne toljage Ninurte
zvane mrvitelj svijeta i drobilac svijeta takoer su izjednaene s gromom i m u n j o m . Kao to
su grom i m u n j a oruje Zeusovo, tako je i Thorov eki (mjolnir) grom. eljezni tapovi
skau iz ruke Baalove j e r mu je Koshar iskovao
takvo oruje koje moe biti izbaeno na veliku daljinu (Gaster, op, cit., str. 158). I m u n j a to je
Zeus izbacuje see vrlo daleko.
Treba se snai u ovom zaista zamrenom klupku
predodbi: grom, kamen groma, mitoloka sje a n j a na kameno doba, magino oruje koje pogaa na velike daljine (i esto se poput bumeranga
vraa u ruke svog gospodara; npr. eki boga
Thora). U tim se predodbama mogu otkriti izvjesni tragovi mitologije iji je nosilac homo faber,
moe se prezreti kako je maginim velom bilo
okrueno proizvedeno orue, kakav su poseban
ugled imali zanatlija i proizvoa, te nadasve kova, nadolaskom metalnog doba. U svakom sluaj u znaajno je da u mitologijama predratarskog i
predmetalurkog razdoblja nebeski Bog svojim
prirodnim sposobnostima vlada gromom i ostalim
meteorolokim pojavama, dok u mitologijama povijesnih naroda (Egipat, Bliski istok, Indoevropljani), Bog oluje dobiva oruje m u n j u i grom
od boanskoga kovaa. Ne moemo a da u tome
ne vidimo mitologiziranu pobjedu to ju je izborio homo faber, pobjedu koja ve navjeuje njegovu supremaciju u buduem industrijskom vijeku. U svim tim mitovima o kovaima koji poma108

u vrhovnim bogovima u uvrivanju njihove

prevlasti, pada u oi da se neobina vanost prid a j e proizvodnji orua. Naravno, takva proizvodnja zadrava vrlo dugo magijski ili boanski karakter, j e r svako stvaranje, svaka konstrukcija moe biti samo natovjeansko djelo. Treba
napokon spomenuti jo jedan aspekt ove mitologije zanatlije, tvorca orua, izraivaa koji se trudi da imitra boanske modele. Boji kova k u j e
oruje koje je jednako gromu i m u n j i (oruje
koje nebeski bogovi u mitologijama predmetalurkog razdoblja p o s j e d u j u kao dio svoje boanske moi), meutim kova-ovjek oponaa rad svojih natovjeanskih zatitnika. No treba naglasiti
da je, na mitolokom planu, sama akcija imitiran j a boanskih modela potisnuta u korist jedne
nove teme, a to su vanost samoga proizvodnog
rada, nadalje stvaralaka sposobnost radnika i
napokon, apoteoza obrtnika (faber), kao osobe koja
stvara predmete.
Nastojali smo da u ovim kategorijama prvobitnih
iskustava naemo izvor svih mitsko-obrednih kompleksa u kojima su kova i boji ili poluboji
zanatlija istodobno graditelji, plesai, svirai i
vrai-lijenici. Svako od tih asnih zanimanja povezano je s jednim od aspekata velike mitologije
koja govori o umijeu izraivanja, t j . o posjedovanju okultne t a j n e proizvoenja, graenja. Tako i rijei neke pjesme imaju veliku
kreativnu snagu: predmeti se izrauju uz pjesmu s propisanim rijeima. Valnamoinen pjeva
barku, to e rei da je gradi modulirajui pjesmu sastavljenu od maginih rijei; a ako m u
u z m a n j k a j u tri zadnje rijei, zatrait e ih od
slavnog vraa Antera Vipunena. Nainiti neto,
znai znati maginu formulu koja e omoguiti
da se eljeni predmet izmisli ili da se spontano pojavi. Zanatlija je po tome poznavalac tajni, on je arobnjak. Stoga svi zanati zahtijevaju
inicijaciju i prenose se u nasljee okultnom predajom. Onaj koji pravi korisne predmete zapra109

vo je ovjek koji zna, t j . koji poznaje t a j n u kako

se te stvari prave.
Na isti nain velikim se dijelom moe objasniti
uloga afrikoga kovaa u svojstvu H e r o j a Prosvjetitelja: n j e m u je Bog dao zadatak da uredi
svijet i, osim toga, da podui ljude, to e rei
da im otkrije kulturu. Potrebno je osobito naglasiti ulogu afrikoga kovaa prilikom obreda upuivanja u zrelu dob i u t a j n a drutva: i u jednom i u drugom sluaju radi se o otkrivanju
misterija, drugim rijeima o upoznavanju posljednjih istina. U ovoj religijskoj ulozi kovaa
prepoznajemo kopiju sline uloge to je ima
nebeski kova kao Heroj Prosvjetitelj: on sura u j e u duhovnom oblikovanju mladih ljudi i neke je vrsti savjetodavac, zemaljski pandan Prvotnoga savjetodavca koji je in illo tempore siao s
Neba.
Uoeno je 6 da u s t a r o j Grkoj izvjesne grupe mitskih osoba Telhini, Kabiri, Kureti, Daktili
stvaraju t a j n e bratovtine koje su povezane s
misterij a m a i istodobno s cehovima metalskih
radnika. Prema razliitim p r e d a j a m a , Telhini su
prvi obraivali eljezo i pravili broncu, Daktili
s gore Ide otkrili su t a l j e n j e eljeza, a Kureti
pravljenje bronce. Ovi potonji su, osim toga, bili
poznati i po svom naroitom plesu kojim se oponaa b o r b a s orujem. Kabiri i Kureti nazivani
su gospodari pei, monici vatre i njihov
kult bio se proirio na sve krajeve istonog Mediterana. 7 Daktili su bili sveenici Kibele, boice

' L. Gernet i A. Boulanger, Le Genie grec dans I a religion

(Pari, 1932), pp. 78; sq. cf. Eliade, Histoire,
I, pp. 144
sq., itd.
7

J. de Morgan, La Prehistoire
orientale
(Pari, 1927), III,
pp. 173 sq. O svemu tome v. o d g o v a r a j u e lanke u Real-Enzyklopadie,
autora Paulyja i Wissowe. Iscrpan popis
tekstualnih i epigrafskih izvora u knjizi: Bengt Hemberg,
Die Kabiren (Uppsala, 1950).

110

planina, ali i boice rudnika i spilja, a boravite

im je bilo u u n u t r a n j o s t i planina. 8 Daktili su,
po nekima, bili podijeljeni u dvije grupe: 20
mukih bia na desnoj strani i 32 enska stvora
na lijevoj. Daktili slijeva bili su arobnjaci graditelji iji su r a d Daktili zdesna razarali. Ta dva
'polukora' rasporeena uokolo ognjita [ . . . ] i
meusobno suprotnih spolova nuno podsjeaju
na neke obrede hijerogamije [ . . . ] ili svete borbe [ . . . ] neobino podudarne s kineskim hijerogamijama i rtvama. 9 Prema p r e d a j i to j e prenosi Klement Aleksandrijski (Protrepticus, II, 20)
Koribanti koje smo ovdje spominjali i pod
nazivom Kabiri bila su tri brata. Dvojica od
n j i h ubie treega i glavu njegovu pokopae podno b r d a Olimpa. Ova legenda odnosi se na postanak misterija i povezana je, kao to smo vidjeli (str. 58), s mitom o postanku metala.
Dakle, te grupe mitskih metalurga i m a j u veze s
magijom (Daktili, Telhini itd.), s plesom (Koribanti, Kureti), s misterijama (Kabiri itd.) i s obredom
upuivanja mladih djeaka (Kureti). 10 Ovdje imamo
mitoloke ostatke jednog starog stvarnog s t a n j a
gdje su bratovtine kovaa, izmeu ostalog, imale ulogu u misterijama i inicijacijama. H. Jeanmaire zgodno je potertao f u n k c i j u savjetodava-

Cf. Radet, La Lydie et le monde grec au temps des

Mermnades
(Pari, 1892), p. 269, itd.; Hugo Gressmann,
Die orientalischen
Religionen
in
hellenistisch-romischer
Zeit (Berlin, 1930), p. 59; Bengt Hemberg, Die idaiischen
Daktylen (Eranos, 50, 1952, pp. 4 1 5 9 ) . O vezama izme u Daktila i mediteranske Boice v. U. Pestalozza, Religione Mediterranea
(Milano, 1951), pp. 188 sq. 202 sq. O
opstetrikim f u n k c i j a m a Daktila, ibid., p. 204.
' Gabriel Germain, Genese de l'Odyssee
(Pari, 1954), p.
164.
10

Cf. H. Jeanmaire, Couroi et Couretes (Lille, 1939); R.

Pettazzoni, I Misteri (Bologna, 1924), pp. 71 sq.; K. Kerenyi, Mysterien der Kabiren (Eranos-Jahrbuch, XI, 1944,
pp. 1 1 6 0 ) .

111

ca Kureta u ceremonijama upuivanja za razliite dobne skupine. Naime, uloga tih Kureta, odgajatelja i metara inicijacije, podsjea po izvjesnim crtama na ulogu to je i m a j u afriki Kovai-Heroji Prosvjetitelji. Ali, vrlo je znaajno da
se inicijacijska f u n k c i j a kovaa i potkivaa dosta
dobro odrala i na viem i neizmjerno sloenijem
stadiju kulture. Potkiva je dionik asti to je
uiva kova, a sudionik je i u odreenim simbolik a m a vezanim za konja. Ovdje se ne radi o teretnom k o n j u kojim se koriste za vuu bojnih
kola, ve o jahaem konju. Taj konj je otkrie
nomadskih jahaa iz centralne Azije. Oko konja
su se, upravo u tom zadnjem kulturnom kontekstu, ispreplele n a j m n o g o b r o j n i j e mitoloke kreacije. Konj i jaha imali su vaan poloaj u ideologijama i obredima saveza mukaraca (M'dnnerbiinde). I tu emo susresti potkivaa: konj-fantom dolazi u njegovu radionicu, bilo s Odinom, bilo s etom Bijesnih lovaca (Wildes
Heer) da bude potkovan. 11 U nekim krajevima
Njemake i Skandinavije potkiva je sve do nedavnih vremena participirao u inicijacijskim scenarijima tipa Mannerbund:
u tajerskoj potkivaju konja (radi se zapravo o konju-lutki) tako
da ga n a j p r i j e ubijaju kako bi ga kasnije uskrsnuli (Hofler, str. 54). U Skandinaviji i sjevernoj
Njemakoj potkivanje je inicijacijski obred prilikom ulaska u t a j n o udruenje mukaraca, ali je
i enidbeni obred (ibid., str. 5455). Kao to je
pokazao Otto Hofler (spec. str. 54), obred potkivanja, tj. obred smrti i uskrsnua konja (s jahaem ili bez njega) to se vri prilikom enidbe,
oznauje da zarunik naputa skup neenja i zadobiva status oenjena mukarca.

" Otto Hofler, Geheimbunde

der Germarien
(Frankfurt a.
M., 1934), pp. 53 sq. Cf. takoer H. Ohlhaver, Der germanische Schmied, pp. 95 sq.

112

Analognu ulogu i m a j u kova i potkiva u obredim a japanskog Saveza mukaraca. 1 2 Tu se bog-kova zove Ame no ma-hitotsu no kami, jednooko nebesko boanstvo. U japanskoj mitologiji
naime, pojavljuje se stanovit b r o j jednookih i jednonogih boanstava, nerazdvojnih od Mannerbiinde (tj. ulaze u njihove obrede). To su bogovi groma i planina ili demoni antropofagi (Slawik, str.
698). No isto tako su i Germani predoivali Odina kao jednookog starca, ili starca oslabljena
vida, kad ga ba nisu htjeli prikazati slijepcem
(Hofler, str. 181, nota 56). Nadalje, i konj-fantom koji dolazi u radionicu potkivaa bio je jednook. Tu j e rije o jednom dosta kompleksnom
mitsko-obrednom motivu u ije znaenje ne moemo ovdje dublje ulaziti. 13 Za nas je zanimljivo
da utvrdimo kako se ovdje radi o scenariju tipa
Mannerbiinde u k o j e m tjelesne m a n e likova (jednooki, jednonogi itd.) podsjeaju ili na unakaavanja prilikom inicijacija ili pak na sam defektni izgled metra inicijacije (mali rast, patuljak). Boanstva oznaena nekom m a n o m dovoena su u vezu sa strancima, gorskim ljudima, podzemnim patuljcima, a to e rei s
gortacima i udacima, ljudima okruenim tajnom u koje su obino bili ukljueni i zazorni
metalurzi. U nordijskim mitologijama patuljci su
na glasu kao izvrsni kovai. I neke vile uivaju
isti glas. 14 No i drugdje je potvrena predaja
o p o s t o j a n j u ljudi malog rasta koji su se, ivei

12

Alexander Slawik, Kultische Geheimbunde der Japaner

und Germanen ( W i e n e r Beitrage zur Kulturgeschichte,
IV,
Salzburg-Leipzig, 1936, pp. 675764), pp. 697 sq.
13

O inicijacijskom unakaavanju vraa i kovaa v. Marie

Delcourt, Hephaistos
ou la legende du magicien
(Pari,
1957).
'* Cf. reference to ih je grupirao Stith Thompson, Subject-lndex
of Folk-Literature
(Helsinki, 1932), vol. III, p. 87
(patuljci-kovai), III, 39 (vile-metalurzi).
g

Kovai i alkemiari

113

pod zemljom, posve predali metalurkim radovima. Dogoni s m a t r a j u da su Negrilosi, prvi mitski
stanovnici njihova podruja, bili neumorni kovai koji danas borave pod zemljom i iji bat
ekia jo uvijek odjekuje. 1 5 Savez mukaraca
ratnika, kako u Evropi, tako i u centralnom i
najistonijem dijelu Azije (Japan) odrava obrede posveenja u kojima vano m j e s t o zauzimaju kovai i potkivai. Zna se da su u sjevernoj
Evropi, nakon prihvaanja kranstva, Odin i
Bijesni lovci izjednaeni s Vragom i hordama prokletih. Time je otvoren put tendenciji da
se i kovaa i potkivaa izjednai s avlom. 16
Vlast nad vatrom, zajednika magu, amanu
i kovau, u kranskom se folkloru smatrala vrajim poslom. Tako jedna od popularnih i vrlo
rasprostranjenih slika prikazuje avla kako bljuje vatru. Moda j e to zadnja mitoloka transformacija erhetipske predodbe o Gospodaru vatre.
Odin-Wodan je gospodar bijesa (Wut), furor religiosusa ("Wotan, id est furor, pisao je Adam iz
Bremena). Dakle, wut kao i neke druge rijei
religijskog indoevropskog rjenika (furor,
ferg,
menos) znai bijes i ekstremnu vruinu izraenu p r e k o m j e r n i m unoenjem svete moi u
svoje tijelo. Ratnik se zagrijava za vrijeme
svoje inicijacijske borbe, proizvodi toplinu koja nuno podsjea na magijsku vruinu to
je proizvode amani i jogini (vidi str. 66 sq.).
Na tom planu ratnici nalikuju na ostale gospodare vatre vrae, amane, jogine i kovae.
Sada moemo u novom svjetlu p r o m a t r a t i ranije spomenute odnose izmeu bogova-ratnika (Baal, I n d r a itd.) i boanskih kovaa (Koshar, Tva-

15

H. Tegnaeus, Le Heros Civilisateur,

p. 16.
" Cf. Bachtold-Staubli, Handw6rterbuch
des
deutschen
Aberglaubens,
s. v. Schmied, Teufel; Hedvvig von Beit,
Symbolik des Marchens
(Bern, 1952), pp. 118 sq.

114

shtri itd.): boanski kova radi s vatrom, bog-ratnik sa svojim furor om proizvodi magijskim
nainom vatru u vlastitom tijelu. Upravo zbog
toga intimiteta s vatrom i simpatije prema
n j o j , dolo je do konvergencije inae tako razliitih magijsko-religijskih manifestacija, kao i do
povezanosti tako oprenih zvanja kao to su zvan j e amana, kovaa, ratnika i mistika.
Treba da jo upozorimo na j e d n u temu evropskog folklora, a to je tema iji j e motiv pomlaivanje s pomou vatre iz kovake pei. 17 Jedna
od tih pria glasi: Isus Krist (ili sv. Petar, sv.
Nikola, sv. Eligije) ima ulogu kovaa potkivaa
koji lijei bolesne i p o m l a u j e starce stavljajui
ih u zagrijanu pe i zatim n a nakovanj, g d j e ih
kuje. To udo pokuavaju ponoviti jedan vojnik,
sveenik (ili sv. Petar itd.) ili kova stavljajui u
pe staru enu (punicu itd.). No p o k u a j j e imao
nesretan svretak. Meutim, Isus Krist spasava
nerazumnog kovaa uskrisivi rtvu iz njezinih
kostiju i pepela. U drugim priama Isus Krist
dolazi u kovanicu na k o j o j stoji natpis: Ovdje
stanuje m a j s t o r nad majstorima. U kovanicu
ulazi zatim ovjek vodei k o n j a kojega treba
potkovati. Isus zatrai od kovaa doputenje da
.on t a j posao obavi. Podigavi k o n j u svaku nogu
zasebno i metnuvi ih zatim redom jednu za
drugom na nakovanj, stavi n a svako kopito uareno eljezo, tu ga rasporedi i zatim prikuje.
Nakon toga baci u plamen pei j e d n u staru enu
(kovaevu enu, njegovu punicu itd.), potom je
stavi na nakovanj, iskuje i pretvori u prekrasnu
mladu djevojku. Kova tad pokua uiniti isto,
no s ishodom koji smo maloprije opisali (Edsman, /gnis Divinus, str. 40, 82 sq.).

'7 Temu su iscrpno prouili C. Manstrander, 1912. god. i

Carl-Martin Edsman 1949. god. (Ignis Divinus, pp. 30 sq.).

115

U ovim pukim pripovijetkama jo je sauvana

uspomena na mitsko-obredni scenarij gdje se
vatrom prilikom inicijacije vri k u n j a adepta,
a istodobno se n j o m e k a o pokretnom silom, dolazi do purifikacije i transmutacije (krtenje vatrom u primitivnih krana i gnostika jedan je
od najrazraenijih p r i m j e r a takva scenarija). 18
Isus j e u tim pukim pripovijetkama prikazan
kao Gospodar Vatre bez premca i kao potkiva obdaren maginim moima, to dokazuje
indirektno da su ta vjerovanja neopisivo stara.
Gospodar vatre kao i sama vatra pogodni su
za razliite valorizacije: oni mogu biti boanske
kao i demonske prirode. Postoji nebeska vatra
koja plamti ispred Bojeg prijestolja, dok u geheni (paklu) gori paklenska vatra. U religijskom
i laikom narodnom stvaralatvu srednjeg vijeka Isus se jednako kao i Vrag pokazao gospodar o m vatre. U naem r a s p r a v l j a n j u vano je da
zapamtimo injenicu da su mitske predodbe o
kovau i potkivau zadrale dosta dugo jak utj e c a j na narodnu m a t u i da su puke prie i dalje ostale pune inicijacijskih znaenja. (Naravno,
uvijek se moe diskutirati o znaenjima koja
su jo danas evidentna ili pristupana
svijesti
sluatelja pria. Ali ograniiti problem do te
m j e r e znai initi pogreku u smislu pretjeranog
racionaliziranja. Jer, pripovijetka se ne obraa
budnoj sekulariziranoj svijesti, ve d j e l u j e u najdubljim podrujima psihe, ona hrani i potie
imaginaciju. Inicijacijska simbolika vatre i kovanice, smrti i uskrsnua s pomou vatre, te
kovanja na nakovnju itd., nepobitno je potvrena u amanskim mitovima i obredima; cf. str.
str. 69 sq. Sline predodbe, probuene priama,

" Vidi C.-M. Edsman, Le BaptSme

spec. pp. 93 sq., 134 sq., 185 sq.

116

de feu (Uppsala, 1940),

d j e l u j u izravno na psihu sluatelja, ak i onda

kad on, svjesno, ne vodi uope rauna o prvobitnom znaenju ovog ili onog simbola.)

117

i i . Kineska alkemija

U stanovitom smislu mogli bismo rei da u Kini

nije bilo prekida kontinuiteta izmeu metalurke
mistike i alkemije. Ve je Marcel Granet primijetio da se taoizam javlja jo u bratovtinama
kovaa, kojima su bile sabrane najdragocjenije
magijske vjetine i t a j n e osnovnih sila. 1 To, dakle, znai da su se u krugovima taoista i neotaista poele propagirati alkemijske tehnike. Poznato je da je nauavanje pod opim imenom
taoizam, preuzelo i valoriziralo velik b r o j duhovnih p r e d a j a iz prastarih vremena. Kao dokaz
tomu, navest emo samo jedan primjer. Taoistiki uitelji prihvatili su i brino sauvali stare
metode kojima se uspostavlja spontanost nekadanjeg blaenstva Animalnog ivota. No, takvi
postupci vode izravnu liniju od protoamanizma
lovakih naroda, to samim tim govori o njihovoj vrlo velikoj starosti (cf. na
Chamanisme,
str. 402 sq.).
Meutim, da ne bismo pogreno razumjeli
kontinuitet ne znai identitet. Situacija kineskog alkemiara nije mogla biti jednaka situaciji kovaa ili drevnog mistika. Kod taoista, ija
je alkemijska pe nasljednica antikne kovake
pei, Besmrtnost ne postie vie o n a j (barem ne
nakon 2. dinastije Han) koji u m i j e taljenjem proizvesti maginu posudu pri emu se pei mora prinijeti rtva ve Besmrtnost sada pripada onome tko zna proizvesti boansku rumenicu. Tim trenutkom ovjek je dobio novo sred-

Marcel Granet, Danses et Legendes

cienne (Pari, 1928), p. 611.

de la Chine

an-

119

stvo s pomou kojega e se divinizirati: dovoljno

je popiti otopljeno zlato ili rumenicu da se postane slian bogovima. 2 Alkemiar se trudio,
osobito u neotaoistiko doba, da ponovno nae
staru mudrost, m u d r o s t koju je vrijeme preteklo, a kinesko drutvo, putem svoje vlastite
transformacije, iskrivilo i okrnjilo. Alkemiar je
istodobno bio zanatlija i pisac. Njegovi prethodnici lovci, lonari, kovai, plesai, ratari, ekstatiari ivjeli su u krilu istih onih p r e d a j a to
su se usmeno prenosile p u t e m inicijacije i upuivanja u tajne zanata. U prvi m a h taoizam je
sa simpatijama, tovie s ljubavlju, p r o m a t r a o
obiaje sauvane u tim predajama. To zaniman j e za tradicije nazivalo se zanosom taoista za
narodna praznovjerja. Zanimale su ih tehnike
za odravanje dijete, atletske i koreografske vjebe, tehnike disanja, te ekstatike, magijske, amanske i spiritistike metode itd. No takva prouavanja navela su ih na misao da su u narodu
gdje su ih zapravo i nalazili neke od tih
tradicionalnih tehnika pretrpjele b r o j n e izmjene.
Treba se samo sjetiti raznolikih izvrtanja stanovitih amanskih postupaka za postizavanje ekstaze (cf. na Chamanisme,
str. 398 sq.). Taoisti
su ipak ispod kore tih praznovjerja nasluivali autentine fragmente stare mudrosti i
trudili su se da ih prikupe i usvoje.
Podruje na kojem su taoisti revno skupljali
razne recepte, t a j n e i poduke teko je ograniiti.
U tom p o d r u j u t r a j u narodne predaje izvanredne starosti i u n j e m u su se jo odrale drevne
intuicije i ponaanja otporna na sve p r o m j e n e
to ih sa sobom nose kulturno-povijesna zbivanja.
Starost svih tih p r e d a j a neprijeporna je, jer su

Max Kaltenmark, Le Lie-Sien

120

Tchouan

(Peking, 1953), p.

sve proizile iz odreenih duhovnih stanja: ekstaze i mudrosti povezanih s magijom lova, s pronalaskom lonarstva, poljodjelstva ili metalurgije itd. Zato se moe rei da su alkemiari taoisti, uz neizbjene inovacije, preuzeli i produili
t r a j a n j e protohistorijske tradicije. Njihove ideje
o produenju ivota i besmrtnosti p r i p a d a j u mitolokoj sferi i gotovo sveopem folkloru. Vjerovanja u travu besmrtnosti, u ivotinjske i biljne tvari nabijene vitalitetom, koje su kao takve
nosioci eliksira mladosti, zatim mitovi o nedostinim podrujima gdje obitavaju Besmrtnici,
sve je to dio jedne prastare ideologije koja prelazi granice Kine. No neemo se sad na tome
zadravati (vidi nekoliko p r i m j e r a u Dodatku K).
Ograniit emo se na to da pokaemo u kojem
su smislu alkemiari ponavljali i tumaili predodbe, i to predodbe u njihovu prvobitnom
obliku, na koje su nailazili u mitologijama i obredima ljevaa i kovaa. Stoga e biti osobito
zanimljivo da se osvijetli naknadni razvoj nekih
fundamentalnih ideja koje se tiu rasta minerala, prirodnog pretvaranja metala u zlato i mistine vrijednosti zlata. to se pak tie obrednog
kompleksa bratovtina kovaa inicijacijske
t a j n e zanata, neto su od strukture tog kompleksa kineski alkemiari preuzeli, no, uostalom,
ne samo oni: obred inicijacije posredstvom metra i inicijacijsko priopavanje tajni jo dugo
su ostali propisi za alkemijske postupke.
Specijalisti nisu posve suglasni o tome kad zapravo vremenski zapoinje kineska alkemija. Jo
se raspravlja o datumu prvih tekstova u kojima
se spominju alkemijski postupci. Prema H. Dubsu, prvi dokument bio bi iz 144. god. pr. n. e. Te
je godine jednim carskim ukazom izreena prij e t n j a da e javno biti kanjeni svi oni koji bu121

du uhvaeni u krivotvorenju zlata. 3 Ali, kao to

dobro p r i m j e u j e Joseph Needham 4 , krivotvoren j e zlata ne spada, zapravo, u alkemijske metode. U Kini, naime, kao i drugdje, alkemija se
osnivala na dva vjerovanja, i to: 1) vjerovanje
u mogunost pretvaranja obinih metala u zlatoJ
2) vjerovanje u soterioloku vrijednost u tu
svrhu izvrenih postupaka. Toni podaci o ta dva
vjerovanja susreu se u Kini poevi od IV st. pr.
n. e. Prihvaeno je da se Tsou Yen, suvremenik
Meng-Tsea (Mencije), smatra utemeljiteljem alkemije (cf. Dubs str. 77; J. Needham, str. 12).
U II st. pr. n. e. Liu An i drugi autori sasvim su
jasno uoili da alkemijski postupak pravljenja zlata ima srodnosti s postupkom postizavanja dugog ivota i besmrtnosti (Needham, str. 13).
Kao samostalna disciplina, kineska se alkemija
organizirala koristei se 1) tradicionalnim kozmolokim principima, 2) mitovima koji su u vezi
s eliksirom ivota i svetim Besmrtnicima i 3)
tehnikama, odnosno postupcima koji tee istodobno produenju ivota, blaenstvu i duevnoj
spontanosti. Sva ta tri elementa principi, mitovi i tehnike pripadali su kulturnom nasljeu iz protohistorije, pa bi bilo pogreno misliti
da su nastali u vrijeme kad se o njima prvi put
pisalo. Uzajamne veze izmeu pripravljanja zlata, traenja droge besmrtnosti i zazivanja
Besmrtnika oite su: Luan Tai se pojavljuje
pred carem Wu i uvjerava ga da moe izvesti sva
ova tri uda, ali uspio je samo materijalizirati

Tekst j e objavio H. Dubs, Beginnings

of Alchemy, p. 63.
0 najvanijim bibliografskim p o d a c i m a o kineskoj alkemiji v. Dodatak J.
4
Science et Civilisation
in China, vol. V, 2, pp. 47 sq. Nazori Josepha Needhama o kineskoj alkemiji prikazani su
u Dodatku J.

122

Besmrtnike. 5 Vra Li Chao-kiun savjetuje caru

Wu Ti iz dinastije Han: Prinesite rtvu pei
(tsao) i moi ete dozvati bia (natprirodna);
kad budete dozvali bia (natprirodna), prah rumenice moi e se pretvoriti u uto zlato; kad
uto zlato bude proizvedeno, moi ete od njega napraviti posude za pie i jelo i tada e vam
se ivot silno produiti. Nakon to postignete
dugovjenost,
moi
ete
vidjeti
blaene
(hsieri) s otoka P'ong-lai koji je usred mora. Kad
ih budete vidjeli i kad budete prinijeli rtve fong
i chan, tada nikada neete umrijeti (Sse-ma-Ts'
ien, vol. III, str. 465). Jedan drugi slavni alkemiar, Liu Hsiang (79. god. pr. n. e.), bio je uvjeren
da e m u poi za r u k o m praviti zlato, ali nije
uspio (tekstovi kod Dubsa, str. 74). Nekoliko
stoljea kasnije najglasovitiji kineski alkemiar
Pao Pu'tzu (pseudonim Ko Hunga, 254334) pokuava protumaiti neuspjeh Liu Hsianga govorei n a m kako ovaj nije posjedovao pravu ljekariju (kamen mudraca) i da nije bio duhovno pripremljen (jer alkemiar treba da posti sto
dana, da se oisti s pomou mirisa itd.). Transmutacija se ne moe ostvariti u palai, dodaje
Pao Pu'tzu: treba ivjeti u samoi, odijeljen od
svjetovnjaka. Knjige nisu dovoljne; ono to se
u knjigama moe nai, slui samo novajlijama,
sve ostalo je tajna, a ona se prenosi samo usmenim p u t e m itd. 6
Potraga za eliksirom povezala se, dakle, s potragom za udaljenim i tajanstvenim otocima gdje
ive Besmrtnici. Nai Besmrtnike znailo je izdii se iznad ljudske uvjetovanosti i biti dioni-

douard Chavannes, Les Memoires historiques

de Se-ma-Ts'ien, (Pari, 1897 sq.), III, p. 479.
6
Vidi kratak sadraj to g a je dao Dubs, pp. 7 9 8 0 i dopunske bibliografske podatke u naoj Voga, p. 287, n. I. O
prijevodima rasprava kineskog alkemiara Pao Pu'tzu, v.
Dodatak J.

123

kom neke atemporalne i nebeske egzistencije.

Traenjem Besmrtnika s udaljenih otoka bili su
obuzeti prvi Carevi iz dinastije Tsin (219. pr. n.
e.; Sse-ma-Ts'ien, Memoari, II, 143, 152; III, 437)
i car Wu iz dinastije Han (110. pr. n. e.; ibid.,
III, 499; Dubs, str. 66).
elja za dobivanjem zlata ukljuivala je i tenju
za pronalaenjem biti duhovnog ivota. Zlato ima
vladarske oznake, nalazi se u Sreditu Zemlje,
u mistinoj je vezi s chiie (realgar), sa utom
ivom i ivotom poslije smrti (Izvori utila).
Tako je to predoeno u jednom tekstu iz 122.
god. pr. n. e. To je tekst Huainan-tzu, u kojem
nalazimo potvreno i vjerovanje u ubrzanu metamorfozu metala (fragment je preveo Dubs, str.
7173). Mogue je da t a j tekst potjee iz kole
Tsou Yena, ako ne moda i od njega samoga
(ibid., str. 74). Kao to smo vidjeli, vjerovanje
u prirodnu metamorfozu metala susree se posvuda u Kini. Alkemiaru je, dakle, trebalo
samo da ubrza rast metala. Kao i njegov kolega sa Zapada, i kineski alkemiar pripomae
Prirodi u njezinu radu ubrzavajui ritam Vremena. Meutim, ne treba zaboraviti da pretvorba metala u zlato ima podjednako i duhovni
aspekt. Budui da je zlato savren metal, osloboen svake neistoe samim tim i alkemijski postupak tei za perfekcijom Prirode,
to e rei u k r a j n j o j liniji da tei za njenom
nezavisnou i n j e n o m slobodom. Dozrijevanje
metala u utrobi Zemlje pokorava se istim onim
vremenskim ritmovima koji veu ovjeka za
njegovo tjelesno i greno stanje: ubrzati rast
metala p u t e m alkemijskog postupka znai isto
to i osloboditi ih od zakona Vremena.
Time to su zlato i jadeit dionici kozmogonijskog principa yang, samim tim uvaju tijelo od
kvarenja. Ako se na devet otvora neke leine
stave zlato ili jadeit, leina e biti ouvana od
truljenja, pie alkemiar Ko Hung. A T'ao Hung124

-Ching (V st.) iznosi slijedee potankosti: Ako

vam se gledajui kroz otvor neke stare grobnice
uini da je u n j o j leina iva, znajte da se u njenu tijelu i oko njega nalazi velika koliina zlata
i jadeita. Prema zakonima dinastije Han, carevi i plemii pokopani su u odjei ukraenoj biserima i jadeitom kako bi im tijelo bilo sauvano od raspadanja. 7 To je razlog zbog ega se
posudama od alkemiarskog zlata pripisuje specifina mo: one p r o d u l j u j u ivot u beskonanost.
Ko Hung pie: Ako od tog alkemiarskog zlata
nainite t a n j u r e i stolno posue, i ako iz tog
posua jedete i pijete, dugo ete ivjeti. 8 Isti
autor drugom prilikom precizira: Pravi ovjek
proizvodi zlato zato to eli postati besmrtan, a
to e postii tako da ga upotrebljava kao ljekar i j u (to jest, uzimajui ga kao hranu). 9 Meutim,
da bi bilo efikasno, zlato mora biti pripravljeno, proizvedeno. Vjerovalo se da zlato proizvedeno u postupku alkemijske sublimacije i
transmutacije p o s j e d u j e vrhunsku vitalnost koj o m se moe postii besmrtnost.
Ako i trava chu-sheng moe produiti ivot,
Zato ne pokua Eliksir staviti u usta?
Zlato po svojoj prirodi ne kodi;
Isto tako, zlato je od svih stvari
n a j dragocj eni j e.

B. Laufer, Jade, a Study in Chinese Archaeoiogy

and Religion (Chicago, 1912), p. 299. Cf. Ware, Nei Pien, p. 62.
Tch'e-song tse pio je tekui jadeit, te je mogao ui u
vatru bez bojazni da e izgorjeti i postigao j e besmrtnost;
cf. M. Kaltenmark, Le Lie-sien Tchouan, pp. 35 sq.; ibid.,
p. 37, n. 2; o drugim referencama u vezi s a p s o r p c i j o m
jadeita. Cf. i nau Yoga, p. 284, n. i.
9
Notes on Chinese Alchemy, p. 4, prijevod: A. Waley.
' A Study of Chinese Alchemy, p. 71., prijevod: Johnson. O
pitkom zlatu, cf. Needham, op. cit, vol. V, 2, pp. 14, 68
sq., 107 itd.

125

Kad ga zanatlija (alkemiar) ukljui u svoju

dijetu,
Njegov e ivot t r a j a t i vjeno . . .
Kad zlatni praak ue u pet upljina,
Magla se raspri poput kinih oblaka tjeranih
vjetrom . . .
Sijede kose p o s t a j u crne;
Ispali zubi ponovno na svom m j e s t u izbijaju.
Mlitavi starac postaje mlad ovjek pun elja;
Oronula starica nanovo mlada djevojka.
Onaj iji se izgled izmijenio i koji je izmakao
ivotnim opasnostima,
Naziva se imenom Pravi ovjek. 10
Prema jednoj p r e d a j i sauvanoj u Lie Hsien Ch'
uan chuan, Kompletna biografija Besmrtnika
Wei Po-yang, autor ove pohvale Eliksiru, uspio
je napraviti pilule besmrtnosti. Nakon to su on,
te jedan od njegovih uenika i njegov pas progutali nekoliko tih pilula, svi su ivi i zdravi
napustili Zemlju i pridruili se ostalim Besmrtnicima (cf. Lionel Giles, Chinese Immortals,
str.
67 sq.).
Tjelesnu besmrtnost, najvii cilj taoistikih
uitelja, ovjek, p r e m a vjerovanju, postie obino tako da popije eliksir pripravljen u laboratoriju (cf. Needham, V 2, str. 93 sq.). Jedan specijalist eksterne alkemije (wai tari), veliki jatrokemiar VII st. Sun Ssu-mo, nije dovodio u
s u m n j u djelovanje eliksira, ni sposobnost da se
oni proizvode uz pomo tradicionalnih naputaka.
U Predgovoru svoje knjige Tan ching yao chueh
(Glavne formule klasinih alkemiara), Sun pi-

10

Ts'an T'ung Ch'i, pogl. XXVII, prev. Waley, Notes on

Chinese Alchemy, p. 11. Ovu raspravu, prvu koja je u cijelosti posveena alkemiji, napisao je 142. god. n. e. Wei
Po-yang. Na engleski ju je preveo Lu-Ch'iang Wu, a uvod
j e napisao Tenney L. Davi. Vidi Dodatak J i nau Yoga,
p. 285, n. 1.

126

e: Redom sam itao knjige iz starih vremena;

sve se slau s injenicom da je pojavljivanje krila na tijelu posveenoga i njegovo uzlijetanje uinak Eliksira. Kad god sam te stvari itao, uvijek sam u srcu osjetio neku plamenu elju. Jedina mi je tuga bila to je Put boji tako dalek,
a staza kroz oblake tako nepristupana. Uzaludno p r o m a t r a h nebo ne znajui kako da ga dosegnem. Poeo sam s postupcima pravljenja eliksira putem ciklike transmutacije i stapanjem
tvari u vatri kao i s pomou formula pogodnih
za pripravljanje pitkoga jadeita i otopljenoga
zlata. Ali ti su postupci nejasni i teki, nerazumljivi i nepredvidljivi. Kako ih moe razumjeti netko tko ne p o s j e d u j e okultne moi? (Prijevod
Sivin, Chinese Alchemy, str. 146148). Meutim,
neto dalje u Predgovoru Sun u m i r u j e itatelja:
Osobno sam iskuao b r o j n e alkemiarske formule to sam ih iz te knjige prepisao i uvijek s
najboljim rezultatima. Osim toga dao sam sve
potrebne upute. Ako ih se ovjek ispravno dri,
uspjeh je osiguran (str. 150).
Sve do ovih zadnjih godina evropski znanstvenici smatrali su eksternu alkemiju ili jatrokemij u (wai-tan) egzoterikom a internu alkemiju ili jogijsku (nei-tan) ezoterikom. Iako je
ta podjela za neke kasnije autore opravdana (cf.
str. 102), u poetku je i wai-tan imala ezoterian karakter kao i n j e n pandan u jogi (Sivin,
str. 15, n. 18). Zapravo, kao to smo upravo vidjeli, Sun Ssu-mo, proslavljeni predstavnik eksterne alkemije, po nainu miljenja potpuno
pripada ezoterikoj taoistikoj tradiciji.
Alkemiar usvaja tradicionalnu homologizaciju
mikrokozma s makrokozmom, homologizaciju
inae tako prisnu kineskom nainu miljenja. Univerzalni kvintet wu-hsing (voda, vatra, drvo,
metal, zemlja) homologiziran je s organima ovjejeg tijela: srce s principom vatre, jetra s principom drva, plua s principom metala, bubrezi

127

s principom vode, eludac s principom zemlje

(tekstovi u Johnsonu, str. 102). Mikrokozam, a to
je ovjeje tijelo, prikazan je pak alkemiarskim rjenikom. Srana vatra crvena je poput
rumenice, a voda bubrega crna kao olovo, pie
biograf slavnog alkemiara Lei Teua (VIII st. n.
e.). u Homologiziran s makrokozmom, ovjek ve
p o s j e d u j e u svom tijelu sve elemente od kojih
je sastavljen kozmos kao i sve ivotne sile koje
mu osiguravaju da se periodiki obnavlja. Treba samo usavriti ve prisutne principe. Otuda
vanost rumenice proistjee vie iz injenice to
baena u vatru proizvodi ivu, negoli iz injenice to j e crvene boje (boja krvi, ivotni princip).
Misterij regeneracije k r i j e se u smrti rumenice
(jer izgaranje simbolizira smrt). Iz toga slijedi
da se moe zajamiti neprekidno obnavljanje
ovjejeg tijela i da se napokon moe pribaviti
besmrtnost. Pao Pu'tzu pie: ako se pomijeaju
tri libre rumenice s jednom librom meda i ako se
sve to posui na suncu tako da se dobiju pilule
u veliini zrna konoplje, tada e se uzimanjem
deset od tih pilula tokom jedne godine postii uinak da sijeda kosa postane opet crna, da ispali
zubi ponovno narastu, a ako se s tim nastavi i
dulje od godine dana, postii e se besmrtnost
(tekst: Johnson, str. 63; cf. Ware The Nei P'ien,
str. 74 sq.).
Lie-sien Tchouan, zbirka legendarnih biografija
Besmrtnika taoista ta se zbirka pripisuje Lieou
Hiangu (7776 pr. n. e.), ali svakako je preraena u prvom stoljeu nae ere predstavlja
jedan od najstarijih tekstova koji spominju rumenicu kao lijek za produenje ivota. Evo jednog od tih tekstova: Za vrijeme prvih vladara
dinastije Han, alkemiari su se koristili rume-

" Cit. W. A. Martin, The Lore of Cathay

cago, 1901), p. 60.

128

(New York i Chi-

nicom za dobivanje zlata (koje se nije konzumiralo u veoj koliini, ali su se od njega jo uvijek izraivale magijske posude: to je intermedij a r n a etapa). Meutim, ve od prvih stoljea nae ere postojalo je vjerovanje da rumenica d a j e
tijelu posve crvenu boju (Max Kaltenmark, Le
Lie-Sien Tchouan, str. 1819). U zbirci Lie-Sien
Tchouan spominje se neki vladar koji je tokom
tri godine pio rumenicu te je postigao da bude
lagan poput pjene, poput boanske rumenice. A
nakon to j u je konzumirao pet godina, zadobio
je sposobnost da leti (Kaltenmark, str. 146
147). Nadalje, Tch'e-fou znao je spravljati ivu
i oplemeniti rumenicu koju je pio zajedno sa
salitrom: nakon trideset godina (takvog reima)
povratio j e izgled mladia, njegova b r a d a i kosa
bile su posve crvene (ibid., str. 271).
Ali rumenica se po miljenju nekih moe stvarati i u u n u t r a n j o s t i ovjejeg tijela, naroito
destilacijom sperme. Taoisti, oponaajui neke
ivotinje i biljke, objese se naglavce kako bi im
ekstrakt sperme dospio u mozak. 12 Tan-t'ien, t j .
glavna podruja rumenice, nalaze se u najskrivenijim dijelovima mozga i trbuha, a upravo se
ovdje alkemijskim p u t e m spravlja embrion besmrtnosti. Drugo ime za ta podruja rumenice
je K'ouen-louen. Meutim, K'ouen-louen
je istodobno i Planina usred Zapadnog mora, obitavalite Besmrtnika i t a j n o podruje mozga koje
obuhvaa prostoriju slinu spilji (po imenu
tong-fang, rije koja znai i svadbena prostorija) i nirvana (ni-wan). Da bi se onamo prodrlo, mora se p u t e m mistine meditacije doi u
'kaotino' s t a n j e (houen) nalik na prvobitno,
rajsko, besvjesno stanje jo nestvorenoga svijeta (R. Stein, op. cit., str. 84).

12

Rolf S t e i n , Jardins
Kovai i alkemiari

en miniature

d'Extreme-Orient,

p. 86.
129

Dvije pojedinosti iz gornjega teksta zasluuju nau naroitu panju: 1) homologizacija mitske
Planine K'ouen-louen s t a j n i m podrujima mozga i trbuha; 2) uloga pridijeljena kaotinom
stanju, koje, kad je jednom p u t e m meditacije
postignuto, omoguuje p r o d i r a n j e u spomenuta
t a j n a podruja rumenice, a time i alkemijsko
spravljanje zametka besmrtnosti. Identifikacija
mitske Planine K'ouen-louen u ovjejem tijelu
potvruje ono to smo ve vie puta naglasili:
taoistika alkemija preuzima i nastavlja jednu
pradavnu p r e d a j u koja sadri upute za postizan j e dugog ivota i tehnike mistike fiziologije.
Naime, Planina u Zapadnom moru, obitavalite
Besmrtnika, tradicionalna je i vrlo stara predodba o svijetu u malom, svemir u minijaturi.
Planina K'ouen-louen ima dva kata. Prvi je u
obliku uspravnog stoca, a drugi se na njega
nadovezuje u obliku prevrnutog stoca. 13 Prema
tome slina je alkemiarskoj pei. Ali i tikva se
sastoji od dvije kugle to se nastavljaju jedna
na drugu. Dakle, tikva predouje Kozmos u malom i ima znaajnu ulogu u ideologiji i folkloru
taoista. U tom mikrokozmu u obliku tikve nalazi se vrelo ivota i Mladosti. Tema o svijetu u
obliku tikve je neosporno vrlo stara. 14 Znaajno

" O protohistoriji te simbolike cf. Carl Hentze, Tod, Auferstehung, VVeltordnung (Ziirich, 1955), pp. 33 sq., 160 sq.,
i passim.
M
Cf. R. Stein, Jardins en miniature, pp. 45 sq. T e m a o rajs k o m boravitu, punom svetosti i magije ve je od najstarijih vremena pridruena temi o tikvi ili o posudi s uskim g r l i e m ; ibid., p. 55. Vrai, alkemiari povlae se svake veeri u jednu tikvu; ibid., pp. 57 sq. Tikva zapravo
simbolizira spilju, obitavalite Besmrtnika i tajno sklonite.
Zato se u tami spilje obavljala inicijacija adepta u misterije.
Teme o inicijaciji usko su povezane sa spiljom t a k o da
je rije tong (spilja) p o p r i m i l a atribute misteriozna,
duboka, transcendentna (R. Stein, p. 44). Spilje (zasebni rajski svijet) imaju otvore kroz koje se teko prolazi.

130

je da se u jednom alkemijskom tekstu objavljuje slijedee: Onaj tko p r e r a u j e rumenicu (to

e rei pravi pilule besmrtnosti) uzima za model
Nebo, a sam se stavlja u ulogu Zemlje. Stoga se
usredotouje n a samoga sebe i spontano otkriva
da u njegovu tijelu postoji Nebo u obliku Tikve.15 Zapravo, kad alkemiar postigne to 'kaotino' stanje besvjesnosti, tad prodire u najtajnovitije obitavalite bitka, u okrugao prostor veliine jednog palca (R. Stein, str. 59). Dakle,
t a j u n u t r a n j i prostor je u obliku tikve.
Kaotino s t a n j e k o j e se ostvaruje putem meditacije, a prijeko je potrebno u alkemijskom postupku, vano je za nae istraivanje iz vie razloga. P o n a j p r i j e zbog toga to to besvjesno
stanje (moe se usporediti sa stanjem embriona ili jajeta) podsjea na stanje to ga zapadni
alkemiari zovu materia prima, massa
confusa,
o emu emo govoriti kasnije. Materia
prima ne mora biti shvaena samo kao prvobitno s t a n j e supstancije, ve i kao unutra n j e , iskustvo alkemiara. .Rsdukcija..materije do
primarnog s t a n j a apsolutne nestrukturiranosti
.odgovara. na planu u n u t r a n j e g iskustva regresij i do s t a n j a p r i j e roenja, t j . do embrionalnog stanja. Tema o pomlaivanju i postizavanju
dugog ivota postupkom regressus ad
uterum
ini lajtmotiv taoizma. Najuobiajenija metoda u
tom postupku je metoda embrionalnog disanja
(t'ai-si). No, ovaj povratak u embrionalno stanje
postie alkemiar i p u t e m t a l j e n j a sastojaka u
alkemijskoj pei. U jednom tekstu modernoga
sinkretikog taoizma to se izraava ovim rije-

One su kao zatvorene posude, uskoga grla, u obliku tikvice (p. 45). O nebeskoj spilji v. Michel Soymie, Le
Lo-Feou Chan, pp. 8 8 9 6 .
15
Komentar cit. P'ei-wen jun-fou, a preveo ga je R. Stein,
p. 59.

131

ima: Stoga je (Buda) Jou-lai (tj. Tathagata) u

svom velikom milosru otkrio metodu (alkemijskog) postupka s Vatrom i savjetovao ljude da
iznova prodru u maternicu
kako bi ponovno
postigli svoju (pravu) prirodu i (puninu) svoje
ivotne sudbine (citirano p r e m a R. Steinu, str.
97).
Dodajmo da je ovaj povratak u maternicu koji
su toliko veliali kako taoistiki pisci, tako i alkemiari Zapada (str. 131 sq.), zapravo d a l j n j e
razvijanje jedne starije i rairenije koncepcije,
potvrene ve na nivoima prastarih kultura. Radi se, naime, ^ o z d r a v l j e n j u putem simbolikog
povratka na poetak Svijeta, to jest p u t e m p o novnog ostvarenja Kozmologije. 16 Mnoge prastare terapije sadre obredno ponavljanje Stvaran j a svijeta, a ono d a j e bolesniku mogunost da
se ponovno rodi i da tako zapone svoju egzistenciju s netaknutom zalihom ivotne snage. Taoisti i kineski alkemiari prihvatili su i usavrili
tu tradicionalnu metodu: u m j e s t o da se n j o m e
koriste za lijeenje razliitih pojedinanih bolesti, oni su je primijenili prije svega da izlijee
ovjeka od Vremena pod ijim u t j e c a j e m se on
stalno kvari, a to znai da ga izlijee od starosti
i smrti.
Nakon stanovitog vremena eksterna alkemija
(wai-tan) smatrana je egzoterikom i bila je suprotstavljena internoj alkemiji jogistikog tipa
(nei-tan) koja je proglaena ezoterikom. Nei-tan je smatrana ezoterikom zato to se prema
n j e n o m u e n j u eliksir spravlja u samom tijelu
alkemiara i to metodama mistine fiziologije,
a bez pomoi ikakvih biljnih ili mineralnih tva-

" Cf. M. gliade, Kosmogonische Mythen und magische

Heilung (Paideuma, 6, 1956, pp. 194204). Aspects
du
mythe, pp. 37 sq. O temi regressus ad uterum u vedskom
obredu i indijskoj medicini v. str. 108.

132

ri. Peng Hsiao, koji je ivio na k r a j u IX st. i u

prvoj polovici X st., u svom je komentaru na raspravu Ts'an T'ung ch'i vrlo jasno oznaio razliku izmeu egzoterike i ezoterike alkemije:
prva se bavi konkretnim supstancijama a dru
(Waley, op. cit., str. 15). No to razliku ve je mnoga upotrebljava samo due tih supstancija
Ezoterika alkemija jasno je izloena u Raspravi o Zmaju i Tigru od Su Tung-P'oa, koja
je napisana 1110. god. n. e. Tu se govori kako su
isti, transcendentalni metali identificirani s
razliitim dijelovima tijela, a alkemiarski postupak, u m j e s t o da bude izvren u laboratoriju, odvija se u tijelu i svijesti eksperimentatora. S
tim u vezi Su Tung-P'o kae: Zmaj je iva. On
je sjeme i krv. Dolazi iz bubrega i p o h r a n j u j e se
u jetri [ . . . ] . Tigar je olovo. On je dah i tjelesna sila. Izlazi iz duha i p o h r a n j u j e se u pluima [ . . . ] . Kad se duh pobudi, u isti as se pokrenu dah i sila. Kad se bubrezi napuhnu, istodobno poteknu sjeme i krv. 17
Transpozicija alkemije u asketske i kontemplativne postupke dostie svoj puni razvoj u X I I I
stoljeu, u vrijeme kad cvjetaju zen-kole. Glavni
predstavnik taoistike zen-alkemije je Ko Ch'
ang-Keng, poznat i pod imenom Po Yii-chuan.
Evo kako on definira tri metode ezoterike alkemije (Waley, Notes, str. 16 sq.). U prvoj, tijelo
obavlja ulogu elementa olova, a srce, ulogu elementa ive; meditacijom (dhyana) isporuuje
se potrebna tekuina (za alkemijski postupak),
a iskre inteligencije d a j u potrebnu vatru. Ko
Ch'ang-Keng dodaje: Dozrijevanje koje bi u
obinim uvjetima trajalo deset mjeseci, ovom se
metodom moe zavriti u tren oka. Iz ovoga

17

Cit. Waley, Notes on Chinese Alchemy, p. 15; cf. i Lu-Ch'iang Wu i T. L. Davi, An ancient chinese treatise on
alchemy, p. 255 (pogl. LIX, Ts'an T'ung Ch'i).

133

navoda mnogo se toga dade zakljuiti. Kao to

p r i m j e u j e Waley, kineski alkemiar smatra da
se istim procesom kojim se raa dijete moe
proizvesti i Kamen mudraca. Analogija izmeu
trudnoe i stvaranja Kamena mudraca u djelima
zapadnih alkemiara sama je po sebi razumljiva (tako npr. kau da tokom proizvodnje Kamena mudraca vatra pod staklenim zvonom treba
da gori neprekidno etrdeset tjedana, a to je
upravo vrijeme potrebno za dozrijevanje ovjejega embriona).
U metodi k o j u je toliko hvalio Ko Ch'ang-Keng
prepoznajemo vie tradicionalnih koncepcija od
kojih su neke vrlo stare. Prije svega to je shvaanje da se minerali, t j . r u d e i metali mogu smatrati organizmima koji rastu u Zemlji poput
embriona u m a j i n o j utrobi (ideja homologizacije). Nadalje, tu je i ideja da Eliksir (odnosno Kamen mudraca) .zadrava istodobno i prirodu metala i prirodu embriona. Napokon ideja da
se postupak koji se odnosi na rast (metala i embriona) moe izvanredno ubrzati, ime se zrelost
i savrenstvo realiziraju ne samo na nivou minerala (to jest proizvodnjom Zlata), ve to
je naroito vano i na nivou ovjeka, proizvodn j o m Eliksira besmrtnosti. Naime, kako smo vidjeli, zbog homologije mikrokozam-makrokozam,
ova dva nivoa nivo minerala i nivo ovjeka
su podudarna. Zbog toga to se alkemijski proces
odvija u samom ljudskom tijelu, u tijelu adepta,
perfektibilnost i pretvorba metala p o d u d a r a j u
se, u stvarnosti, s usavravanjem i pretvorbom ovjeka. Takva praktina p r i m j e n a ezoterike alkemije bila je, uostalom, sastavni dio kineskoga
tradicionalnog sistema homologizacije ovjek-Svijet. Prema toj homologizaciji, raditi na jednome
od postojeih nivoa, znailo je postizavati rezultate i na svima drugim podudarnim nivoima.
Ostale dvije metode ezoterike alkemije to ih
preporuuje Ko Ch'ang-Keng, predstavljaju vari134

jante jednog procesa analognog opisanoj metodi.

I, dok je u prvoj metodi tijelo izjednaeno s olovom, a srce sa ivom, te tako glavni alkemijski
elementi bivaju poticani i aktivirani na fizikalnom i anatomskom
nivou ovjejeg bia, dotle
su oni u drugoj metodi na fiziolokom
i psihikom nivou: to jest, sada dah, disanje, zauzima
ulogu elementa olova, a dua ulogu elementa ive. To znai da se alkemijski in ostvaruje u
vjebama disanja i postizavanju odreenih psihikih stanja. Dakle, eljeni cilj ostvaruje se prakticiranjem neke vrste joge (zadravanje daha, kontrola i imobilizacija psihomentalnog toka). I na
koncu, u treoj metodi, sperma odgovara olovu,
a krv ivi, dok bubrezi zauzimaju ulogu vode, a
duh ulogu elementa vatre.
Teko j e u ovim zadnje spomenutim metodama
kineske ezoterike alkemije ne uoiti frapantnu
slinost s indijskim jogo-tantrikim tehnikama?
To K"o Ch'ang, uostalom, implicitno i priznaje:
Ako n a m se prigovara da je ova metoda potpuno
ista onoj zen-budista, mi odgovaramo da pod Nebom ne postoje dva Puta i da Mudraci uvijek imaju isto Srce (Waley, str. 16), to se tie navedene
slinosti, pretpostavlja se da bi, u prvom redu,
seksualni element mogao biti indijskog porijekla.
Dodajmo da su se u t j e c a j i alkemijskih metoda
na jogo-tantrike postupke, i obrnuto (tu su obuhvaeni suspregnuto disanje i zadravanje sjemena) ostvarivali u dva s m j e r a : dok su se kineski
alkemiari posluili metodama specifinim za taoistike kole tantrikog u s m j e r e n j a , ove su se pak
koristile alkemijskom simbolikom (izjednaujui,
na p r i m j e r , enu s alkemiarevom retortom itd.). 18

18
Cf. nau Yoga, p. 396. R. H. Van Gulik, Erotic
color
prints, pp. 115 sq. Jong Tch'eng Kong savreno j e poznavao metodu ojaati i upravljati (izreka esto upotrebljavana d a oznai seksualnu tehniku taoista koja se izvodi
u spavaoj sobi), On j e crpio esenciju iz tajanstvene
2 e n e ; njegovo je gledite bilo da ivotni Duhovi koji obi-

135

to se tie ritmike disanja koja tei za tim da se

naui zaustaviti dah, ta je tehnika ve vie stoljea bila jedna od disciplina kineskog alkemiara.
Pao Pu'tzu pie da se pomlaivanje postie zaustavljanjem disanja u t r a j a n j u od tisuu sranih
otkucaja: Ako nekom starcu uspije da to izvede,
pretvorit e se u mladia. 19 Neke su neotaoistike
sekte, pod indijskim u t j e c a j e m kao npr. tantrike sekte lijevog u s m j e r e n j a smatrale da je
zaustavljanje daha sredstvo da se imobilizira sjeme i psihomentalni tok. Kinezu pak zadravanje
daha i sjemena osigurava dug ivot. 20 Ali, budui
da su Lao-tse i Tchouang Tse ve poznavali metodiko disanje, a kako su o embrionalnom disanju puni hvale bili i ostali taoistiki pisci 21 ,
s pravom moemo zakljuiti da su respiratorne
tehnike autohotne: one su kao i mnoge druge ki-

tavaju u uskoj Dolini ne umiru, j e r oni uvaju ivot i odravaju dah. Njegove bijele kose postale su opet crne,
zubi koji su mu ispali, opet su narasli. Postupci su mu bili
identini postupcima Lao-tsea. Takoer se govori da je
on bio uitelj Lao-tsea (Max Kaltenmark, Le
Lie-sien
Tchouan, pp. 5 5 5 6 ) . Misteriozna ena kod Lao-tsea oznauje Dolinu, odakle je proizaao svijet; cf. R. Stein, op.
cit., p. 98. Ali u tekstu koji smo citirali, ta se izreka odnosi
na mikrokozam i ima precizno fizioloko znaenje (M. Kaltenmark, p. 56, n. 3). Postupak c r p l j e n j a esencije sastojao
se u apsorbiranju vitalne energije ene kojoj se pristupa:
Ta energija, budui d a proizlazi iz samoga izvora ivota,
osigurava dugovjenost (ibid., p. 57). Ko Hung potvruje
da postoji vie od deset autora koji se bave taoistikim
seksualnim metodama i d a je u tim metodama najvanije
da se povrati esencija u svrhu o j a a n j a mozga (ibid.).
Cf. takoer ibid., pp. 84, 181182.
" Prev. Johnson, A Study of Chinese Aichemy, p. 48. Cf.
Ware, op. cit., pp. 59 sq.
20
Vidi nau Yoga, pp. 395 sq.
21
Vidi sabrane tekstove u naoj Yoga, pp. 71 sq. Da
su tehnike disanja u Kini vrlo stare, potvreno je nedavno
otkriem j e d n o g natpisa iz epohe Chou; cf. Hellmut
VVilhelm, Eine Chou-lnschrift iiber Atemtechnik (Monumenta Serica, 12, 1948, pp. 385388).

136

neske duhovne tehnike proizale iz protohistorijske p r e d a j e na koju emo se jo osvrnuti

a ona obuhvaa, izmeu ostaloga, naputke
i vjebe iji j e cilj postizanje potpune spontanosti i blaenstva. Svrha embrionalnog disanja
jest oponaanje disanja ploda u m a j i n o j utrobi.
Dolazei ponovno na m j e s t o postanka, vraajui
se na poetak, u b i j a se starost, vraa se u stanje
fetusa, pie u predgovoru knjige T'ai-si K'eou
Kiue (Oralna pravila za embrionalno
disanje.)?1
Dakle, t a j povratak na poetak alkemiar je
traio, kako smo upravo vidjeli, i drugim sredstvima.

22

Prev. H. Maspero, Les procedes de 'Nourrir le Principe vitai' dans la religion taoTste ancienne ( J o u r n a l
asiatique,
1937, pp. 1 7 7 2 5 2 ; 353430), p. 198.

137

12. Indijska alkemija

Alkemija kao duhovna tehnika postojala je i u Indiji. O mnogima slinostima alkemije s hathajogom i tantrizmom pisali smo na drugom mjestu 1 ,
te emo stoga ovdje spomenuti samo ono najznaajnije. To je p o n a j p r i j e puka p r e d a j a o
joginima-alkemiarima, to su je pribiljeili arapski i evropski putnici. Po toj su p r e d a j i jogini-alkemiari s pomou ritmizacije disanja (pranayama) i upotrebom biljnih i mineralnih ljekarija
postizavali da u beskonanost produe svoju mladost, kao i da obine metale pretvore u zlato.
Velik b r o j legendi govori o jogo-fakirskim udima tih alkemiara: mogli su letjeti, postojati nevidljivi itd. (vidi Le Yoga, str. 276; cf. Dodatak L).
Zabiljeimo usput da su uda alkemiara u pravom smislu rijei jednaka natprirodnim moima
jogina (siddhi).
Simbioza izmeu tantrike joge i alkemije jednako je potvrena i u pismenoj p r e d a j i k o j o j su izvor sanskrtski tekstovi i tekstovi na domaim jezicima. Tako npr. Nagarjuna, glasoviti madhyamaka-filozof, koji slovi kao autor velikog broja alkemijskih rasprava, m e u siddhijima to su ih izvodili jogini spominje i njihovu sposobnost da
vre transmutaciju metala u zlato. Iz tekstova se
vidi da su najglasovitiji tantriki siddha (Capari,
Kamari, Vyali itd.) u isto vrijeme bili i najuvaeniji alkemiari, kao i to da je somarasa, specifina tehnika Natha Siddha kole, imala alkemijsko
znaenje. Napokon, u svom
Sarva-daranasamgra-

' Le Yoga. Immortalit

et Liberte,

pp. 274 sq.

139

ha, Madhava vidi u alkemiji (rasevana, darana

doslovno nauka o ivi) jednu granu hathajoge: U ivinu sistemu (rasdyana) iva ne zasluuje pohvalu samo kao metal, jer ona je, budui
da konzervira tijelo, i neposredno sredstvo kojim
se postie vrhunski cilj, a to je osloboenje. U
alkemijskoj pak raspravi Rasasiddhanta
koju
citira Madhava stoji: Oslobaanje vitalne due (jlva) izloeno je u ivinu sistemu. 2
Povijest naziva rasayana, t j . alkemija, osobito
j e pouna. Rije rasa, doslovno sok, poprimila
je znaenje iva (Alberuni je zabunom prevodi sa
zlato). Rasayana znai, dakle, postupak (ili
sredstvo otapanja) sa ivom. No, u indijskoj tradicionalnoj medicini (Ayurveda) upravo se ono podruje koje je posveeno pomlaivanju naziva rasayana. U postupku lijeenja bolesnika, naroito
pak u postupku pomlaivanja staraca, bitno je da
pacijent odreen b r o j dana bude izoliran u tamn o j prostoriji. Za vrijeme boravka u tami, pacijent se podvrgava postupku regressus ad uterum
to e m u omoguiti novo roenje. Zapravo,
ovaj medicinski obred nastavak je prastare ceremonije obreda posveenja, nazvanog diksa (posveenje), Posveenik je zatvoren u posebnoj prostoriji gdje ga sveenici pretvaraju u embrion
(Aitareya Brahmana, I, 3) kako bi m u pribavili novo roenje u svijetu nebeskom (atapatha Br&hmana, VII, 3, I, 12) i izjednaili s bogovima
(ibid., I, I, 8).s Ukratko, stari inicijacijski obred, u
kojem se obavlja simboliki povratak u embrionalno stanje, nakon ega slijedi ponovno raa-

Vidi tekstove u naoj Yoga, pp. 281282.

Vidi nae radove Naissances
mystiques,
pp. 115 sq.
i Histoire
des croyances
et des idees
religieuses,
I,
pp. 233 sq. Cf. Arion Rosu, Considerations sur une
technique du rasayana
ayurvedique, Indo-lranian
Journal, 17, 1975, pp. 1 2 9 , spec. pp. A5. O temi regressus
ad uterum
u taoizmu i kineskoj alkemiji v. str. 102.

140

n j e na jednom viem duhovnom nivou (divinizacija, imortalizacija), u tradicionalnoj medicini

bio je interpretiran kao sredstvo pomlaivanja i
nazvan imenom rasayana, a t a j izraz, u k r a j n o j
liniji, oznauje alkemiju. Kao i u Kini, indijska
alkemija ima veze s prastarim obredima vrenim
u ime imortalizacije i divinizacije kao i s
metodama pomlaivanja upotrebom biljaka i mineralnih tvari.
Sasvim prirodno n a m se nameu izvjesne konvergencije izmeu joge, osobito tantrike hathajoge
i alkemije. To se p o n a j p r i j e oituje u analogiji
izmeu jogina koji se u pokusima slui svojim vlastitim tijelom i svojim psihomentalnim ivotom
i, s druge strane, alkemiara koji se u svojim eksperimentima slui tvarima. I jednom i drugom
cilj je da te neiste tvari s kojima radi oisti,
da ih usavruje i, napokon, da ih pretvori u zlato. Kao to smo, naime, ve vidjeli, zlato je
besmrtnost: zlato je savren metal i njegova simbolika odgovara simbolici Duha istog,
slobodnog i besmrtnog. Takvo stanje Duha jogin
nastoji postii askezom, oslobaajui ga neistog i potinjenog psihomentalnog ivota. Drugim
rijeima, alkemiar se nada doi do istih rezultata
do kojih dolazi jogin, ali projicirajui svoju askezu na materiju. Umjesto da podvrgne svoje tijelo i svoj psihomentalni ivot neumoljivoj strogosti joge kako bi odvojio Duh (purua) od svakog
iskustva povezanog sa sferom Supstancije (prakrti), alkemiar podvrgava metale kemijskim postupcima koji se mogu homologizirati s asketskim
purifikacijama i torturama. Naime, izmeu fizike materije i psihosomatskog tijela ovjeka postoji savrena uzajamnost: oboje su proizvodi
prvobitne Supstancije (prakrti). Izmeu najprostijeg metala i najrafiniranijeg psihomentalnog iskustva postoji kontinuitet. A od postvedske epohe,
to jest trenutka kada su se od interiorizacije
obreda i fiziolokih r a d n j i (ishrana, seksualnost
itd.) oekivali rezultati povoljni za duhovno stanje
141

ovjekovo, trebalo je logiki oekivati da e se

istom metodom interiorizacije p r i m i j e n j e n e na
materiji postii analogni rezultati: askeza to je alkemiar projicira na materiju, ekvivalentna je,
u k r a j n j o j liniji, interiorizaciji postupaka ostvarenih u laboratoriju.
Analogija izmeu ove dvije metode provjerena je
u svim oblicima joge, dapae i u klasinoj
patanjali-jogi. to se tie razliitih vrsta tantrike joge, njihova slinost s alkemijom jo je oitija. Naime hathajogin i tantriki jogin idu za
tim d a ^ g m j e t i j e l o . p r e t v o j e ^ i L J L U ^ ^
nepokvarljivo. Takvo tijelo nazvano j e boansko
tijelo (diyya-deha), tijelo gnoze
(jnana-deha),
savreno tijelo (siddha-deha) ili, u drugom kontekstu, tijelo onoga koji je u ivotu dosegao slobodu (jivan muktd), A alkemiar pak tei za
t r a n s m u t a c i j o m svog tijela i mata o tome kako
e m u se time mladost, snaga i okretnost produiti u beskraj. U oba sluaja t j . u tantrajogi i alkemiji proces tjelesne transmutacije obuhvaa inicijacijski doivljaj smrti i uskrsnua (cf.
nau Yoga, str. 272 sq.). Osim toga, i tantriki jogin i alkemiar nastoje zagospodariti materijom.
Oni se ne povlae iz svijeta kao to to ine asket
ili metafiziar, ve razmiljaju kako e pokoriti
svijet i u n j e m u promijeniti ontoloki reim. Na
osnovi svega to smo rekli, opravdano se mogu i u
tantrikoj sadhana i u r a d u alkemiara nazrijeti
paralelni napori kojima j e cilj da se ovjek oslobodi zakona Vremena, te da dekondicionira svoj
opstanak i stekne apsolutnu slobodu.
Jedna od sloboda kojih se eli domoi alkemiar jest transmutacija metala: on aktivno intervenira u procesu Prirode (prakrti), a u stanovitom smislu bi se moglo rei da sudjeluje i u
n j e n u iskupljenju (nije potrebno isticati da ovaj
izraz n e m a onog znaenja to m u se p r i d a j e u
kranskoj teologiji). Iz perspektive samkhya-joge svaki duh (purua) koji j e ostvario svoju auto142

nomiju, istodobno oslobaa i jedan dio prakrti.

j e r omoguuje materiji k o j a izgrauje njegovo
tijelo i o d r e u j e njegovu fiziologiju i psihomentalni ivot da se vrati u prvobitno s t a n j e Prirode. drugim rijeima, u s t a n j e apsolutnog mira. A
transmutacijom to je provodi alkemiar, ubrzava se ritam polaganih transformacija kojima upravlja Priroda (prakrti). Time alkemiar pomae
Prirodi da se izbavi svoje vlastite sudbine, upravo kao to i jogin, ostvarujui lik boanskog tijela, oslobaa Prirodu n j e n i h vlastitih zakona.
Modificirajui naime n j e n o ontologijsko stanje.
jogin uspijeva neprekidna zbivanja u Prirodi pretvoriti u j e d n o paradoksalno i nezamislivo stan j e potpune nepokretnosti (nezamislivo zato to
stanje potpune nepokretnosti pripada nainu pos t o j a n j a Duha, a ne modalitetima ivota i ive
materije).
Sve to postaje razumljivije poto prouimo alkem i j s k u ideologiju, simboliku i alkemijske tehnike
u njihovu jogo-tantrikom kontekstu, imajui pri
tom stalno na u m u svojevrsnu indijsku duhovnu
prethistoriju koja obuhvaa vjerovanje u bogove-ljude, vrae i besmrtnike. Tantrika joga i alkem i j a integrirale su i valorizirale ove mitove i nostalgije za starinama kao to su to u Kini uinili
taoizam i alkemija usvajajui b r o j n e i od pamtivijeka stare predaje. U jednom r a n i j e m r a d u prouavali smo vezu izmeu raznih indijskih mistikih tehnika (cf. Le Yoga, str. 292 sq. i passim) i
nije potrebno da se sad na to navraamo.
Problem povijesnog nastanka indijske alkemije
nije jo do k r a j a rijeen. Kao to misle neki orijentalisti (A. B. Kuth, Liiders) i veina povjesniara znanosti (J. Ruska, Stapleton, Reinh, Miiller,
E. von Lippmann), alkemiju su u Indiji donijeli
Arapi. Ti se autori pozivaju osobito na vanost
ive u alkemiji i na injenicu da se ona kasno
143

spominje u tekstovima. 4 Meutim, neki autori

(npr. Hoernle), tvrde da se iva ve spominje u
rukopisu Bower Manuscript iz IV st. n. e. S druge strane, zapaeno je da se u mnogim budistikim tekstovima to su nastali u razdoblju izmeu II i V stoljea, mnogo dralo do pretvorbe
metala i minerala u zlato. Avatamsaka Sutra (II
IV stoljee) govori: Postoji jedan sok koji se
zove Hataka. Jedan liang te otopine moe transformirati tisuu lianga bronce u isto zlato. Mahprajnaparamitopadea
(prevedeno na kineski
402405) navodi: S pomou droga i vraanja moe se bronca pretvoriti u zlato. Vjetom upotrebom droga srebro se moe pretvoriti u zlato, a
zlato u srebro. Duhovnom snagom ovjek moe
glinu ili kamen preobraziti u zlato. Napokon
Mahprajnap&ramitastra,
rasprava Nagarjune,
k o j u je na kineski preveo Kumairajiva (od 397 do
400), dakle tri p u n a stoljea p r i j e procvata arapske alkemije (zaetnik j o j je Dabir ibn Hajan,
oko 760. n. e.), u b r a j a u siddhi (udesna mo) i
preobrazbu kamena u zlato i zlata u kamen. Nag a r j u n a objanjava da se pretvorba tvari moe
postii kako travama (osadhi), tako i s pomou
sile samadhi, to znai s pomou joge (filiade,
Le Yoga, str. 278279).
Ukratko, vjerovanje u transmutaciju kao i vjera
u mogunost beskonanog produenja ljudskog ivota, j a v l j a j u se u Indiji i prije u t j e c a j a arapskih
alkemiara. U raspravi Nagarjune to je dosta jasno izraeno: transmutacija se moe ostvariti bilo s pomou droga, bilo s pomou joge. Prema tome, alkemija se, kao to vidimo, prirodno uvrtava m e u najautentinije mistike tehnike. Da
je poetak indijske alkemije bio u ovisnosti o
arapskoj kulturi, ne bi se moglo tvrditi ve i zbog

Vidi bibliografiju
Vidi i Dodatak L.

144

u naoj Yoga,

pp. 278 sq., 398 sq.

toga to se alkemijska ideologija i alkemiarske

tehnike susreu u sredinama asketa i jogina, to
jest u sredinama kojih e se islamski u t j e c a j u
vrijeme provale muslimana u I n d i j u jedva i dotai. Na tantrike alkemiare nailazimo osobito u
zemljama do kojih je islam slabo prodro, a to su
Nepal i p o d r u j a u kojima ive Tamili. No, ak i
uz pretpostavku da su ivu u Indiju donijeli muslimanski alkemiari, to svakako ne znai da tek
tim t r e n u t k o m zapoinje indijska alkemija. Indijska alkemija postojala je naime ve vie stoljea
prije toga u vidu tehnike i ideologije bliske tantrikoj jogi. iva se samo pridruila nizu tvari koje
su indijski alkemiari ve poznavali i upotrebljavali. Preostaje samo vjerojatnost da je s uvoen j e m ive kao nove tvari u pokuse moglo doi do
nekakve rudimentarne pretkemije koja se malo-pomalo razvijala uz tradicionalnu alkemiju.
Pogledajmo nekoliko pravih indijskih alkemijskih
tekstova. Iako prividno m a n j e nejasni nego djela
zapadnih alkemiara, oni ipak ne o d a j u prave tajne postupaka. Meutim, dovoljno je da n a m otkrivaju p o d r u j e u n u t a r kojeg se kreu iskustva
alkemiara i da n a m omoguuju raspoznavanje
ciljeva za kojima tee. U raspravi
Rasaratnakara
k o j a se pripisuje Nagarjuni, ovako se opisuje posveeni: Inteligentan, predan svom radu, bez
grijeha i gospodar svojih strasti. 5
Rasaratnasa
muccaya (VII, 30) jo preciznije izrie: Samo
oni koji ljube istinu, koji su odoljeli iskuenjima, koji se k l a n j a j u bogovima, jedino su_ oni
savreni gospodari nad samima sobom, navikli
ivjeti drei se dijete i urednog ivota i samo se

Praphula Chandra Ray, A History of Hindu

Chemistry,
II, p. 8. Na slijedeim stranicama pozivat e m o se na
tekstove koje j e skupio i objavio sir P. C. Ray. T r e b a
d a istaknemo kako j e P. C. Ray, i sSm priznati kemiar
i uenik Marcela Berthelota, davao prednost radovima
za koje j e smatrao d a imaju veze s pretkemijom.

10

Kovai I alkemifiari

145

Oni mogu upustiti u alkemijske pothvate (P. C.

Ray, I, str. 117). Radionica alkemiara mora biti
smjetena u umi, daleko od svake neistoe (Rasaratnasamuccaya;
kod Raya, I, str. 115). U istom
tekstu (knjiga VI) kae se da uenik treba da po t u j e svoga uitelja i da se k l a n j a ivi, jer je alkemiiu objavio upravo sam bog iva; osim toga,
treba u poast ivi napraviti ivin falos i sudjelovati u odreenim erotskim obredima (Ray, I, str.
115116). Ovo p o t o n j e na n a j b o l j i nain objanjava alkemijsko-tantriku simbiozu.
Rudra.yama.la. Tantra naziva ivu bogom ive
(Ray, II, str. 19). U Kubjika Tantra iva govori o
ivi kao o svom stvaralakom principu, hvali njenu efikasnost nakon njenoga esterostrukog fiksiranja. U rjeniku Mahevara (XII st.) za ivu
se upotrebljava jo i naziv Harabija (doslovno
sjeme ivino). A u tekstovima nekih Tantra iva
se s m a t r a stvaralakim principom svih stvoren j a . to se tie ivinog falosa u poast ivi, u
mnogim T a n t r a m a dan j e opis postupka kako da
se on naini. 8
Osim kemijskog znaenja to ga ima izraz fiksacija (umrtvljavanje) ive, rije fiksacija ima
pouzdano jo jedno isto alkemijsko, t j . u Indiji
jogo-tantriko znaenje. Fiksiranje, t j . uniten j e fluidnosti ive podsjea na r a n i j e spomenutu
paradoksalnu t r a n s m u t a c i j u psihomentalnog toka
u s t a n j e nepokretne svijesti, stanje bez ikakvih
p r o m j e n a , dakle, bez t r a j a n j a . U alkemijskom smislu izraz fiksirati ili ubiti ivu znai isto to
i postii s t a n j e cittavrttinirodha
(dokinue s t a n j a
svijesti) to je k r a j n j i cilj joge. Otuda neograniena efikasnost fiksirane ive. Suvarna Tantra pot v r u j e da e ovjek koji jede ubijenu ivu

P. C. Ray, I, p. 79 iz uvoda. O purifikaciji i fiksaciji ive cf. ibid., I, pp. 130 sq.; o sredstvima za ubijanje metala, openito, v. ibid., I, pp. 246 sq.

146

(;nasta-pista) postati .besmrtan. Ve mala koliina

te ubijene ive moe pretvoriti u zlato 100.000
puta veu koliinu obine ive. Nema pogodnijih
tvari za pretvaranje b a k r a u zlato no to su mokraa i izmetine alkemiara koji se hranio takvom
fiksiranom ivom. 7 U Kakacandevarimata
Tantra
tvrdi se da se ubijenom ivom moe proizvesti
tisuostruka koliina zlata, a pomijeana s bakrom, pretvorit e ga u zlato (tekst objavio Ray,
II, str. 13). U Rudrayamala Tantra (I, 40) opisuje
se da je nasta-pista (ubijena iva) bez s j a j a i
fluidnosti, da je laka od obine ive, da je obojena itd. Isto djelo o b z n a n j u j e da je alkemijski postupak ubijanja ive objavio bog iva i t a j se
postupak kao t a j n a prenosi od jedne generacije
posveenih na drugu. 8 Prema spisu Rasaratnasamuccaya, I, 26, ovjek e, uzimajui ivu, biti poteen bolesti kojima su uzrok grijesi iz njegovih
prolih ivota (Ray, I, str. 78). U tekstu Rasaratnakara, III, 3032, spominje se eliksir dobiven iz
ive, a slui pretvorbi ovjejeg tijela u boansko
(Ray, II, str. 6). U istom tekstu N a g a r j u n a tvrdi
da poznaje lijek za uklanjanje bora i sijedih vlasi te ostalih znakova starosti (Ray, II, 7). Mineralni preparati d j e l u j u jednako uspjeno na metale kao i na ovjeje tijelo {ibidem). Ova omiljena m e t a f o r a indijskih alkemiara ilustrira jedn u od njihovih osnovnih koncepcija: kao to ivini preparati mogu oistiti i divinizirati ovjeje tijelo, tako s istim uinkom mogu djelovati

Tekst publicirao Ray, II, pp. 2 8 2 9 . Yogatattva

Upanisad (73 sq.) ubraja meu siddhi tehnike i sposobnost
pretvaranja eljeza i drugih metala u zlato dodavanjem
ekskremenata; cf. nau Yoga, p. 138. Nasta-pista,
cf. i
Rasarnava,
XI, 24, 1 9 7 1 9 8
(Ray, I, pp. 7 4 7 5 ) i
Rasendracintamani
(ibid., II, p. 16).
8

Vidi fragment to g a j e objavio Ray, II, p. 21. Cf. mit

o doktrinarnoj transmisiji kod t a n t r i k i h siddha u naoj
Yoga, pp. 305 sq.

147

i na metale, prenosei na n j i h o k r e p l j u j u u snagu

boga ive. Bog iva je, naime, za cijeli tantriki
svijet Bog izbavljenja. U Rasarnavi se p r e p o r u u j e
da se iva n a j p r i j e primijeni na metale, a zatim
na ovjeje tijelo. 9 Ako je vjerovati to pie Rasahrdaya Tantra, p u t e m alkemije moe se izlijeiti ak i guba, a starcima je k a d r a vratiti prvu
mladost (tekst u Rayu, II, str. 12).
Ovih nekoliko citata a n j i h bi se nalo i mnogo
vie dostaju da n a m osvijetle karakter indijske alkemije. Ona nije neka pretkemija, ve skup
postupaka srodnih drugim metodama suptilne fiziologije to su ih razradili hathajoga i tantrizam, a teila je cilju analognom njihovu: preobrazbi tijela i s t j e c a n j u slobode. To slijedi i iz rasprave Rasendracintamani
koja d a j e najvie uputa za p r i p r e m a n j e i u p o t r e b u ubijene ive. Evo
bitnog odlomka: Ako se iva ubije s jednakom
koliinom proienog sumpora, postaje sto puta djelotvornija; ako se u b i j e s dvostrukom koliinom sumpora, onda lijei gubu; ubijena s trostrukom koliinom, lijei duevni umor; s etver o s t r u k o m koliinom ubijena, pretvara sijedu kosu u crnu i u k l a n j a bore; ubijena s pet puta veom koliinom, lijei suicu, a ubijena sa est puta veom koliinom sumpora, postaje lijek za sve
patnje ovjekove (tekst objavio Ray, II, str. 55
56). Lako se moe prosuditi kolika je mistika
vrijednost svih tih postupaka. Njihova znanstvena, zapravo kemijska vrijednost jednaka je nuli.
Poznato je, naime, da se iva i sumpor s p a j a j u u
uteznom o m j e r u 25 p r e m a 4. Ukoliko je prisutno
vie sumpora nego to odgovara tom omjeru, viak sumpora ne ulazi u spoj sa ivom, ve sublimira. U podrujima k o j a su zajednika magijskoj
medicini i hathajogi, a tiu se univerzalnog lije-

Tekst cit. Madhava iz njegova d j e l a Sarva

darsana
samgraha (izdanje A n a n d a s h r a m a Series), p. 80.

148

ka i pomlaivanja, autor navedenog odlomka u

Rasendracintamani
upotrebljava izraze uobiajene za opisivanje kemijskih postupaka.
Time se, jasno, ne eli rei da su Indijci bili nesposobni za znanstvena otkria. Kao i njegov
kolega sa Zapada, indijski alkemiar poeo je
stvarati temelje jedne pretkemije u onom trenutku kad se, napustivi strogo tradicionalni referencijski sustav, dao na objektivno prouavanje fenomena i na eksperimentiranje s n a m j e r o m da
upotpuni svoje znanje o svojstvima materije. Sigurno je da su indijski uenjaci bili sposobni za
egzaktna p r o m a t r a n j a i znanstveno miljenje, tovie, mnoga njihova otkria ak su i prethodila
otkriima Zapada. Dostatno j e da navedemo samo nekoliko p r i m j e r a . Indijci su jo od X I I stoljea znali od kolike je vanosti za odreivanje
metala b o j a plamena kojim metal gori. 10 Prema
P. C. Rayu, indijski autori vrlo su tono opisali
neke metalurke procese i to tri stoljea prije
Agrippe i Paracelsusa. Na p o d r u j u farmakopeje
Indijci su bili doli do zadivljujuih rezultata:
mnogo p r i j e Evropljana preporuivali su za unut r a n j u upotrebu kalcinirane (arene) metale. Paracelsus je prvi propagirao iru p r i m j e n u ivina
sulfida kao lijeka za u n u t r a n j u upotrebu, no u Indiji se ta ljekarija upotrebljavala ve u X stoljeu. 11 t o se tie u n u t r a n j e upotrebe zlata i drugih
metala, o tome ima mnogo podataka u indijskoj
medicini sve od vremena Vagbhata. 12
Prema P. C. Rayu, Indijci Vrinda i Cakrapani obiljeavaju prijelazno razdoblje u indijskoj medicini,

10

Cf. o d l o m k e iz Rasarnava
u P. C. Ray, op. cit., I,
p. 68. itav tekst Rasarnava
izdao j e Ray u
Bibliotheca
Indica (Calcutta).
" Cf. Ray, op. cit., vol. I, p. 59, tekst o Siddha
jogi
lijenika Vrinde.
,2
Cf. Tekstovi cit. Ray, I, p. 55.

149

vrijeme u k o j e m je upotreba mineralnih tvari prevagnula nad koritenjem biljnih supstancija, to

je bila karakteristika prethodne epohe. Meutim,
kod ove dvojice autora jo su p r i m j e t n i tantriki
utjecaji: oni p r e p o r u u j u obrede i formule svojstvene tantrikom kultu (Ray, I, str. LVI). Tek
u epohi koja slijedi nakon tantrikog razdoblja, koje Ray naziva jatrokemijskom epohom, p r o b i j a j u
se na svjetlo dana preokupacije vie znanstvenog,
t j . vie empirijskog karaktera. Gorljivo traenje
Eliksira kao i ostale mistike preokupacije pomalo j e n j a v a j u da bi ustupile m j e s t o tehnikim
receptima proizalim iz laboratorija (Ray, I, str.
XCI). Spis Rasaratnasamuccaya
(XIIIXIV st.) tipian je p r o d u k t te epohe. To vie je znaajno da
se u djelu ovakve vrste mogu nai tragovi tradicionalne alkemije. Rasaratnasamuccaya
zapoinje
pohvalom Bogu koji ljude spasava od starosti,
bolesti i smrti (Ray, I, str. 76); zatim slijedi popis alkemiara, m e u kojima se susreu najslavnija imena tantrikih uitelja (ibid., str. 77); rasprava dalje prenosi mistike formule s pomou
kojih se proiavaju metali 13 , govori o dijamantu 11 koji p o b j e u j e smrt, o u n u t r a n j o j upotrebi
zlata itd. (Ray, I, str. 105). Sve to dokazuje da se
duhovna f u n k c i j a alkemije postojano odrala ak i
u djelu iz kasnijeg vremena, djelu koje, osim toga, obuhvaa b r o j n e precizne upute i znanstveno
egzaktne opise. 15
13

Recitiranje ovakvih pravila sastavni j e dio zasebnog

alkemijskog procesa. U djelu Rasaratnasamuccaya
uvrten
je u postupke koji se predlau za izvoenje.
14
Dakle, dijamant (vajra)
homologiziran s munjom i
bitkom Bude, ima znaajnu ulogu u tantrikoj s i m b o l i c i ;
cf. nau Yoga, pp. 254 s q 261 sq., i passim.
15
Tako je, na primjer, dan d o b a r opis salmijaka, soli,
koju je u promet stavila iranska alkemija, i koja je, nakon
to ju je prihvatio veliki Dabir ibn Hajan, postala vrlo
popularna u arapskoj alkemiji; v. Dodatak M.

150

Od vremena do vremena u alkemijskim se tekstovima mogu nai tvrdnje ovakve naravi: Prikazat
u samo one procese koje sam vlastitim iskustvom mogao provjeriti. 16 Sasvim je opravdano
p i t a n j e da li se ta iskustva odnose na isto kemijske postupke ili se podjednako radi i o tantriko-alkemijskom iskustvu. Naime, sva se indijska asketska i mistika p r e d a j a poziva na iskustvo. Sva
vana indijska duhovna s t r u j a n j a , kao to su joga, tantrizam i osobito hathajoga kole, pridaju
vrlo veliku vanost iskustvu, u opreci s onim
uenjima koja bismo mogli nazvati metafizikim
i apstraktnim, a koja se ne pozivaju na iskustvo. To znai djelujui i radei na raznim
podrujima svoga fiziolokog i psihomentalnog
ivota, jogin postie konkretne rezultate koji ga
malo-pomalo vode do praga oslobaanja. Znatan
dio indijske duhovne elite ve se od najstarijih
vremena obratio eksperimentiranju. Pod tim
p o j m o m se podrazumijeva izravno, eksperimentalno poznavanje svega onoga to o d r e u j e osnovne
procese u ovjekovu tijelu i u njegovu psihomentalnom ivotu. Treba se samo podsjetiti zamanih
rezultata to ih jogin postie na p o d r u j u kontrole vegetativnog sustava i u ovladavanju psihomentalnim tokom.
Dakle, kako smo upravo vidjeli, alkemija se uklapa u t u panindijsku eksperimentalnu tradiciju.
Iz toga proizlazi da alkemiar koji proglaava vanost iskustva, samim tim ne dokazuje nuno da
je znanstvenog duha u m o d e r n o m znaenju tog
izraza. On se samo poziva na jednu od velikih indijskih tradicija, a suprotstavlja se drugima, osobito skolastikoj i spekulativnoj. U pogledu realnosti alkemijskih postupaka ne moe biti sumnje. To nisu spekulacije ve konkretni eksperimen-

" Cf. Rasendracintamani,

tekstovi ibidem.

Rayu,

II,

p.

LXIV;

ostali

151

ti izvedeni u laboratoriju na razliitim mineralnim i biljnim tvarima. Ali da bi se razumjela priroda tih eksperimenata, treba voditi rauna ne
samo o cilju to ga ima alkemiar, niti o njegovu
ponaanju, ve i o tome to bi te supstancije
mogle biti u oima Indijaca. One nisu nepokretne, ve predstavljaju razne stadije prvotne Materije (prakrti) koja je u svojim manifestacijama
neiscrpljiva. Ve smo jednom rekli: biljke, kamen j e i metali, a isto tako i ljudska tijela, njihova
fiziologija i njihov psihomentalni ivot, samo su
razliiti trenuci jednog istog kozmikog procesa.
Prema tome, mogue je prelaziti iz jednog stadija u drugi, mogua je preobrazba jednog oblika
u drugi.
Dodajmo jo i ovo: dodir sa supstancijama za
vrijeme pokusa ne ostaje bez posljedica na duhovnom planu, kao to je to bio sluaj na Zapadu
u vrijeme osnivanja znanstvene kemije. Obraivati minerale i metale, ti. aktivno raditi na njima,
znailo je dptai prakrti, modificirati n j e n e oblike, intervenirati u n j e n i m procesima. No, u svijetu ideologije gdje se kree indijski alkemiar, a
to je svijet tantrizma, prakrti nije bio samo kozmoloki princip Samkhya i klasine joge; grakrti
je prvotni oblik Boice, boice akti, Zbog simbolike i tehnike to j u je razradio tantrizam, prakrti je postao pristupaan neposrednom iskustvu:
za sljedbenika tantrizma svaka gola ena utjelovl j u j e prakrti i otkriva ga. Ne radi se, naravno, o
nekom erotikom ili estetskom iskustvu; o slinim
iskustvima Indija je ve odavno posjedovala itavu jednu literaturu. Ali tantrizam smatra da e
se ovjeku, psihosomatski treniranom i duhovno
istom. Priroda moi objaviti u svom prvobitnom
s t a n j u ako b u d e duboko razmiljao 0 golom tijelu
ene.
Sve to znai da za indijskog alkemiara operacije
to ih je izvodio na mineralnim tvarima nisu bile
i nisu mogle biti puki kemijski eksperimenti. Na152

protiv, te operacije angairale su i stanje njegove

karme, drugim rijeima, one su urodile presudnim posljedicama. A kemijska znanost u pravom
smislu rijei moe nastati tek onim asom kad se
mineralne supstancije poinju p r o m a t r a t i kao beivotni objekti lieni svoje kozmoloke snage. Tek
nakon takvih korjenitih p r o m j e n a u nainu prom a t r a n j a prirode moe nastati nova ljestvica vrijednosti i mogu se pojaviti kemijski fenomeni (tj.
tek tada se ti fenomeni mogu p r o m a t r a t i i registrirati). Naime, p r e m a aksiomu koji je osobito drag
modernim znanstvenicima fenomene
stvara ljestvica
vrijednosti.

153

13- Alkemija i inicijacija

Nije n a m n a m j e r a da ovdje prikaemo studiju o

principima i metodama aleksandrijske, arapske
i zapadne alkemije. To je, naime, golema tema.
itatelja koji eli o n j o j vie saznati, u p u u j e m o
na klasina djela to su ih napisali Marcelin Berthelot i E d m u n d von Lippmann, te na istraivanja
koja su proveli Julius Ruska, J. R. Partington, W.
Gundel, A. J. Hopkins, F. Sherwood Taylor, John
Read, W. Ganzenmiiller, R. P. Multhauf i dr.
ali neka itatelj pri tom ne izgubi iz vida injenicu da spomenuti autori alkemiju shvaaju sam o kao poetnu etapu u razvoju kemije. S druge strane, ne m a n j k a j u ni radovi u kojima se alkemija tretira kao skup postupaka koji su istodobno operativni (obredi) i spiritualni. Radoznalom itatelju koji eli da upozna ta tradicionalna
gledita, bit e od koristi da proita knjige iji su
autori Fulcanelli, Eugene Canseliet, J. fivola,
Alexander von Bernus, Rene Alleau ime aludiramo samo na publikacije objavljene u zadnjem
etvrtljeu ovoga stoljea, a koje se bave prouavanjem tradicionalne alkemijske doktrine. Psiholoku interpretaciju ove teme dao je C. G. Jung
i ona ini zasebno poglavlje u povijesti alkemije. 1
Za nae izlaganje bit e dostatno da sasvim uk r a t k o istaknemo neke alkemijske simbolike i
postupke i da pokaemo koliko i m a j u zajednikog
sa simbolikama i p r a s t a r i m tehnikama to su vezane za proces m i j e n j a n j a s t a n j a materije. Mislimo da glavne izvore alkemije treba traiti u

Najhitnije o bibliografiji

povijesti alkemije v.

Dodatak

N.
155

koncepcijama o Zemlji-Majci, o mineralima i metalima, a ponajvie u iskustvu drevnoga ovjeka

koji se bavio rudarskim radovima, te taljenjem
i kovanjem. Ovladavanje materijom poelo je
vrlo rano, v j e r o j a t n o jo u paleolitiku, to jest
im j e ovjeku polo za r u k o m ne samo da izradi
kameno orue ve i da upotrijebi vatru kako bi
izmijenio s t a n j e materije. No posve je sigurno da
su stanovite tehnike na prvom m j e s t u ratarstvo i lonarstvo za vrijeme neolitika ve bile
vrlo razvijene, tovie, ove su tehnike u isto vrij e m e bile i misteriji, jer su, s jedne strane, u sebi
sadravale svetost Kozmosa, a s druge strane prenosile su se potomstvu p u t e m inicijacije (tajne
zanata). Na t a j nain je drevni ovjek, obraiv a n j e m zemlje ili peenjem ilovae i, neto kasnije, r u d a r s k i m i metalurkim radovima, smjeten
u Svijet zasien sakralnou. Bilo bi uzaludno pokuati rekonstruirati sva ta zbivanja. Ve je dugo tome to je Kozmos, naroito nakon pobjede
eksperimentalnih znanosti, desakraliziran. Zbog
svog odnosa p r e m a materiji moderni ljudi nisu
sposobni da eksperimentiraju sa svetou. Neku
vezu sa sakralnou oni mogu uspostaviti jedino
preko oniromantije i estetike. Izvjebali su se da
m a t e r i j u shvate kao prirodan fenomen. No dovoljno je zamisliti obred priesti koji nije ogranien samo na k r u h i vino, ve obuhvaa i sve
ostale supstancije, pa da se uvjerimo kako je
golem razmak to dijeli drevno religijsko iskustvo od modernoga iskustva prirodnih fenomena.
Naime, ne radi se o tome da je ovjek iz drevnih
zajednica bio jo sav uronjen u prirodu, nemoan da se izvue iz bezbrojnih mistikih sudionitava s Prirodom, u k r a t k o da je bio nesposoban
za loginu misao ili koristan posao u onom smislu koji mi t o j rijei p r i d a j e m o danas. Naprotiv,
sve to znamo o naim primitivnim suvremenicima pobija gore navedene predodbe i proizvoljne sudove. No, oito je da misao u k o j o j prevla156

dava kozmoloka simbolika stvara sasvim drugaije iskustvo o svijetu negoli misao modernoga
ovjeka. Prema simboUkom nainu m i l j e n j a
svijet nije samo iv, on j e i otvoren. Naime,
predmet nikada nije naprosto on sam (kao to je
to za modernu svijest), nego j e jo i znak ili boravite neeg drugog, neke realnosti koja prelazi
razinu p o s t o j a n j a samoga predmeta. Zadovoljimo
se jednim p r i m j e r o m : obraeno polje je neto
vie nego komad zemlje, ono je i tijelo Zemlje-Majke; lopata je falos, ali se pri tom ipak ne zaboravlja da je ona poljoprivredni alat; o r a n j e je
istodobno mehaniki r a d (koji se vri alatom
to ga je izradio ovjek) i seksualno sjedinjavanje
u slubi hijerogamike oplodnje Zemlje-Majke.
Ako i nismo kadri da se uivimo u takva iskustva,
n a j m a n j e to moemo jest da pokuamo sebi predoiti kako su se ta iskustva odrazila na ivot
ljudi koji su ih proivljavali. Budui da je Kozmos sveta objava i budui da je ovjek posveen,
onda i ovjeji rad sadri liturgijsku vrijednost
koja jo i danas dosta prikriveno ivi u suvremenim seljakim populacijama Evrope. Ono to je
potrebno naroito istaknuti, to je sposobnost dana ovjeku drevnih drutava da se m e u posveene uvrsti svojim vlastitim radom. On je homo
faber, tvorac alata, manipulator oruem. Sva ta
prastara iskustva ostala su sauvana i predavala
su se tokom mnogo generacija s jedne na drugu
zahvaljujui tajnama zanata. Kad se cjelokupno iskustvo o svijetu izmijenilo nakon tehnikih i kulturnih inovacija to su bile posljedica
osnutka u r b a n e civilizacije i pretvorilo u ono
to se uobiajeno naziva Povijest u egzaktnom
smislu te rijei 2 , prastara iskustva vezana za po-

U stanovitom je pogledu ovjek pa i onaj najprimitivniji uvijek bio povijesno bie ve zbog same
injenice to je bio uvjetovan ideologijom, sociologijom
i ekonomijom svojstvenima odreenoj tradiciji. No mi ne

157

sveeni Kozmos, periodiki su oivljavana posredstvom inicijacija i obreda pojedinih zanata.

Primjere inicijacijskog prenoenja susreli smo kod
rudara, ljevaa i kovaa. U tim obredima sauvao
se na Zapadu sve do srednjega vijeka, a u drugim podrujima svijeta sve do danas drevni
odnos p r e m a mineralnim tvarima i metalima.
Da j e drevni, pradavni ovjek uspio spoznati materiju i n j o m e ovladati, o tome dovoljno svjedoe
radovi metalurga i zlatara stare istone kulture.
Mnogo je recepata za razliite postupke dolo do
nas, a neki od n j i h d a t i r a j u iz XVI st. pr. n. e. (npr.
Eberov papirus). Ti recepti odnose se na pravljen j e legura, na postupke b o j e n j a i imitiranja zlata
(npr. papirusi iz Leydena i Stockholma koji dati-

elimo govoriti o toj povjesnosti ovjeka kao

bia
uvjetovanog prolaznou i kulturom, ve o fenomenu
mnogo novijem i znatno sloenijem, a to je prisilna
solidarizacija cijelog ovjeanstva poevi od stanovitog trenutka
s povjesnim dogaajima koji su se
zbivali u nekim sasvim odreenim podrujima zemaljske
kugle. Radi se o dogaajima nakon otkria agrikulture
i osobito nakon formiranja prvih urbanih civilizacija na
antikom Bliskom istoku. Od toga vremena, naime, svaka
ljudska kultura bila je osuena da snosi posljedice povijesnih dogaaja koji su se ostvarili u sreditu, ma
kako da je od njega bila udaljena ili ekscentrina. Ove
su se posljedice esto oitovale s tisugodinjim zakanjenjem, ali ni u kojem sluaju nisu mogle biti izbjegnute, bile su povijesno neminovne. Moe se rei da je
ovjek nakon otkria agrikulture bio osuen da postane
ratar, ili u najmanju ruku da doe pod utjecaje svih
kasnijih otkria i inovacija to ih je omoguila agrikultura, a to su: pripitomljavanje ivotinja, pastirske zajednice, urbana civilizacija, vojnike organizacije, carstva,
imperijalizmi, masovni ratovi itd. Drugim rijeima, itavo
ovjeanstvo postalo je solidarno premda na pasivan
nain s aktivnou nekih zajednica. Stoga se, dakle,
od toga trenutka to odgovara poletu prvih urbanih
civilizacija na Bliskom istoku moe govoriti o povijesti u pravom smislu rijei, to jest o svestranim promjenama ostvarenim stvaralakom voljom odreenih drutava
(tonije, odreenih povlatenih elemenata tih drutava).

158

r a j u iz I I I st. pr. n. e.). Povjesniari znanosti s

razlogom su istakli da su u tim receptima bile navedene koliine i brojevi to bi, po njihovu miljenju, moglo biti dokazom o znanstvenom kar a k t e r u samih postupaka. Sigurno je da su ljevai, kovai i m a j s t o r i zlatari starog Orijenta znali
proraunati koliine potrebne za fizikalno-kemijske procese taljenja i pravljenja slitina i da su
tim procesima znali upravljati. No trebalo bi znati da li su tim obrtnicima ovi metalurki i kemijski procesi bili samo tehnika, odnosno nauka u
najstroem smislu tih rijei. Afriki i azijski kovai koji p r i m j e n j u j u analogne recepte s oekivanim
rezultatima, ne vode rauna samo o praktinoj
strani tih postupaka j e r su ti procesi za n j i h ponavljanje nekog obreda. Prema tome, zato bi recepti ili u p u t e za bojenje metala kojima su se
koristili u povijesnim poecima grko-egipatske
alkemije, bili nekakav izuzetak? Tako misliti, bilo
bi nerazborito. Nijedan obrt, naime, ak ni u kasno antiko vrijeme, nije bio samo obian tehniki postupak. Ma koliko da je do tog vremena ve
bila uznapredovala desakralizacija Kozmosa, obrti su jo uvijek zadrali svoj obredni karakter,
iako veza sa svetou nije morala biti nuno naznaena u receptima. 3

Papirusi iz Leydena i S t o c k h o l m a to sadre isto

kemijske recepte (v. Multhauf, The Origins of Chemistry, pp. 96 sq., s a zadnjim bibliografskim podacima)
naeni su u j e d n o j grobnici kraj Tebe, pokraj maginih
Papirusa n' XII i XIII (objavio Preisendanz). R. G. Forbes citirao j e brojne primjere tajnog jezika kojim su
se u Mezopotamiji koristili pri izradi recepata z a proizvodnju stakla (ve u XII st. pr. n. e.) i umjetnog lapis
lazulija, kao i z a pisanje medicinskih recepata; cf.
Studies in Ancient
Technology,
I, p. 125. U lijenikim
tekstovima mezopotamijskog porijekla iz VII st. pr. n. e.
esto se ponavlja o p o m e n a : Onaj koji zna, moe pokazati onome koji zna, ali onaj koji zna, ne treba d a pokazuje o n o m e koji ne zna a t a ista opomena, deset
stoljea ranije, u kasitskom periodu, ve se nalazi u

159

U povijesnim dokumentima
moe se vidjeti da je
poetno doba grko-egipatske alkemije podijeljeno na tri epohe: 1) epoha tehnikih recepata ili
uputa; 2) filozofska epoha, k o j o j je v j e r o j a t n o
poetak oznaio Bolos iz Mende (II st. pr. n. e.) i
koja se manifestira u Physika kai Mystika, djelu
to se pripisuje Demokritu; napokon 3) epoha alkemijske literature u uem smislu. To je literatur a Zosimosa (III do IV st. n. e.) i komentatora (IV
do VII st.). 4 Problem povijesnog postanka aleksandrijske alkemije jo nije do k r a j a rijeen. Meutim, nagla pojava mnogobrojnih
alkemiarskih
tekstova u doba oko poetka kranske ere mogla
bi se razjasniti meusobnim u t j e c a j e m razliitih
ezoterikih u e n j a kao to su Misteriji, neopitagorizam i neoorfizam, astrologija, novo otkrivena Mudrost Istoka, gnosticizam itd., te ezoterika s t r u j a to su je razradili obrazovani ljudi, inte-

receptima za pravljenje stakla; cf. Forbes, op. cit., p.

127. Aleksandrijska a l k e m i j s k a literatura obiluje prijekorima i kletvama protiv onih koji bi svjetovnjacima odali
svete ezoterike istine. Ostands je uvao tajne kao
zjenicu o k a svoga; naredio j e d a se ne upuuju na
nauk oni koji toga nisu dostojni itd.; druge primjere
v. u J. Bidez i F. Cumont Les Mages hellnises,
II, pp.
315 sq. Obaveza u v a n j a tajne opus alchimicuma
odrala
se do kraja antikog d o b a do u nae dane. Uostalom,
moderna historiografija o p t e r e e n a je iluzijom kad smatra d a su se tajne zanata prenosile pismenim putem.
Ukoliko postoji literatura k o j a j e imala namjeru d a otkriv a tajne, o n d a j e to samo t a n t r i k a literatura. No, ni u
velikoj masi zapisa te literature nikada se ne mogu nai
praktine upute neovisne o sadhana. Zato je o n a j koji se
elio uputiti u tantrike tajne, u presudnom trenutku
morao imati na raspolaganju nekog uitelja, ako ni za
to drugo, a ono barem d a bi provjerio autentinost svog
iskustva.
4

Pregled problematike i izbor tekstova vrlo je lijepo dao

R. P. Festugiere u La Revelation
d'Herms
Trismegiste,
I, pp. 217 sq. Vidi R. P. Multhauf, The Origins of Chemistry, pp. 1 0 3 1 1 6 ; H. E. Stapleton, The antiquity of
alchemy kao i bibliografiju u Dodatku N.

160

ligencija i popularnih predanja sauvanih u

t a j n a m a zanata, magijama i prastarim tehnikama. 5 Spomenimo da se analogna pojava dogodila u
Kini s taoizmom i neotaoizmom, a u Indiji s tantrizmom i hathajogom. U zemljama Sredozemlja
takve puke p r e d a j e sa svojim duhovnim sadrajem drevne s t r u k t u r e odrale su se sve do
aleksandrijske epohe. Tu antiku epohu karakterizira sve vei interes za Mudrost Istoka i za
tradicionalne postupke i znanja, osobito onih o
raznih supstancijama, dragom k a m e n j u i biljkama. Tu epohu s j a j n o su prouili Franz Cumont i
R. P. Festugiere.
Kojim povijesnim uzrocima treba da pripiemo
roenje alkemijske prakse? To v j e r o j a t n o nikada
neemo saznati. No dvojbeno je da li se alkemija konstituirala u samostalnu disciplinu polazei
od recepata za pravljenje ili krivotvorenje zlata.
Helenistiki istok naslijedio je sve svoje metalurke postupke od Mezopotamije i Egipta, a poznato
je da su se ve od XIV stoljea prije nae ere
Mezopotamci okuali u p r a v l j e n j u zlata. Htjeti
jednu disciplinu, k o j o m j e zapadni svijet bio obuzet 2000 godina, svesti samo na napore uloene
u pravljenje zlata, znailo bi zaboraviti koliko je
izvanredno bilo znanje ljudi staroga vijeka o metalima i slitinama; to bi znailo potcjenjivati nji-

H. E. Stapleton misli d a bi porijeklo aleksandrijske

alkemije trebalo traiti ne u helenistikom Egiptu ve
u Siriji kod mjesta Haran. Naime, Stapleton smatra d a
j e iz t o g mjesta autor Rasprave o Agatodemonu,
teksta
koji je vjerojatno napisan 200 god. pr. n. e., dakle, prema
Stapletonu, prije d j e l a Physika
kai Mystika;
cf. The
Antiquity of Alchemy, Ambix, V, 1953, pp. 1 4 3 . Ova
hipoteza koja, izmeu ostaloga, objanjava porijeklo
arapske alkemije, j o je kontroverzna. U seriji novijih
studija, H. J. Shepard j e glavni izvor alkemijske mistike
utvrdio u gnosticizmu; cf. Gnosticism and Alchemy
(Ambix, VI, 1957, pp. 8 6 1 0 1 ) i bibliografiju navedenu
u Dodatku N.
11

Koval I alkemiari

161

hov intelektualni i duhovni kapacitet. Sama transmutacija, glavni cilj aleksandrijske alkemije, nije bila s gledita t a d a n j e znanosti nikakav apsurd, j e r je jedinstvo materije ve dugo vremena
bilo dogma grke filozofije. Meutim, teko je vjerovati da je alkemija proizala iz eksperimenata
poduzetih da bi se provjerila vrijednost te dogme,
t j . da bi se zorno, eksperimentalno dokazalo jedinstvo materije. Teko je zamisliti duhovnu tehniku i soteriologiju koje svoje izvore i m a j u u
filozofskoj teoriji.
S druge strane, poznato je da je grki duh u znanosti pokazao izvanredni smisao za opaanje i
zakljuivanje. No pri itanju tekstova grkih alkemiara zauuje nas upravo p o m a n j k a n j e interesa za fizikalno-kemijske pojave, to jest, odsutnost znanstvenog duha. Kao to to p r i m j e u j e
Sherwood Taylor: Svi koji su radili sa sumporom, morali su zapaziti neobine pojave koje se
j a v l j a j u nakon to se on rastali, a dobiveni tekui
sumpor zatim zagrijava. Meutim, p r e m d a se sumpor spominje stotinjak puta, nema nijedne aluzije na bilo k o j u drugu njegovu karakteristiku
osim one o djelovanju na metale. Takav stav u tolikoj je opreci s duhom klasine grke nauke da
se ve na osnovi toga mora zakljuiti kako alkemiari nisu bili zainteresirani za prigodne fenomene
koji nisu sluili njihovu cilju. Zato bi bilo pogreno smatrati da su alkemiari bili samo tragai za
zlatom, j e r religijski i mistiki ton, a on je osobito prisutan u kasnijim djelima, nikako se ne slae s duhom koji tei za bogatstvom [ . . . ] . U alkemiji se ne moe nai ni traga znanosti [ . . . ] .
Nikada se alkemiar ne slui znanstvenim metodama. 6 Tekstovi starih alkemiara pokazuju da

F. Shervvood Taylor, A Survey of Greek Alchemy,

p.
110. Cf. t a k o e r F. S. Taylor, Origins of Greek
Alchemy,
pp. 42 sq.

162

ti ljudi nisu bili zainteresirani da prave zlato i zapravo i nisu govorili o nekom stvarnom zlatu.
Kemiar koji bi htio provjeriti pisane radove alkemiara doivo bi isto to i zidar koji bi htio
praktine informacije za svoj rad saznati iz neke
masonske knjige (Sherwood Taylor, ibid., str.
138).
Ako se, dakle, aleksandrijska alkemija nije mogla
roditi iz elje za u m j e t n i m pravljenjem zlata (pok u a j poznat tada ve n a j m a n j e dvanaest stoljea), a niti je mogla nastati na osnovama grkih
znanstvenih postupaka (vidjeli smo u alkemiara
p o m a n j k a n j e interesa za fizikalno-kemijske pojave
kao takve), tada smo prisiljeni da porijeklo ove
discipline sui generis traimo na drugoj. Uvjerljivija je pretpostavka da je vjerovanje u transmutaciju u m j e t n i m putem, to jest transmutaciju izvedenu u laboratoriju, moglo nastati na osnovama stare koncepcije o Zemlji-Majci to u sebi nosi
minerale-embrione, negoli na osnovama filozofske teorije o jedinstvu materije. Zato je povod
prvim alkemijskim operacijama po svoj prilici bio
susret sa simbolikama, mitologijama i postupcim a rudara, ljevaa i kovaa. No od presudne uloge za razvoj alkemije bilo je otkrie, do kojeg su
u toku svojih eksperimenata dole zanatlije, da
je supstancija kako se to n j i m a inilo iva.
I tako je nastala koncepcija o kompleksnom
i dramatinom
ivotu Materije. Ta koncepcija predstavlja originalan doprinos alkemije u odnosu
na klasinu grku nauku. I m a osnove pretpostavci da se to iskustvo zanatlija o dramatinom
ivotu Materije moglo proiriti tek poznavanjem grko-orijentalnih Misterija.
Naime, zna se da je prilikom inicijacije u Misterije bitno bilo sudjelovati u t r p l j e n j u , smrti i uskrsnuu nekog boanstva. Mi ne znamo sve oblike
toga sudjelovanja, ali moemo pretpostaviti da se
neofitu, prilikom inicijacije, ova p r e d a j a o trpljen j u , smrti i uskrsnuu boanstva prikazivala na ek163

Sperimentalan nain, m a d a m u je ona ve od ranije morala biti poznata kao mit i povijesni uzor.
Smisao i svrha Misterija bila je transmutacija ovjeka: p u t e m inicijacijskog doivljaja smrti i uskrsnua neofit je promijenio svoj ontoloki status (postao je besmrtan).
Dakle, dramski scenarij trpljenja, smrti i uskrsnua Materije spominje se ve u n a j r a n i j o j
grko-egipatskoj alkemijskoj literaturi. Prema
tim spisima, transmutacija opus magnum
koja dovodi do Kamena mudraca postie se tako
da m a t e r i j a prolazi kroz etiri faze, nazvane prema boji k o j u p o p r i m a j u sastojci u pojedinoj fazi: melansis (crno), leukosis (bijelo),
xanthosis
(uto) i iosis (crveno). Crno (nigredo srednjovjekovnih autora) simbolizira smrt, a na t a j misterij alkemiara jo emo se vratiti. Meutim,
treba naglasiti da su etiri faze opusa ve navedene u pseudodemokritskom djelu Physika kai Mystika (fragment sauvao Zosimos), dakle u prvom
pravom alkemijskom spisu (III st. pr. n. e.).
U itavoj arapskoj i zapadnoj povijesti alkemije,
zajedno s bezbrojnim varijantama za izvoenje toga ina, t r a j n o su prisutne etiri (ponekad pet)
faza opusa (nigredo, albedo, citrinitas,
rubedo,
katkad viriditas, katkad cauda pavonis).
Iz tih spisa razabiremo nadalje da se mistika
d r a m a boanstva njegovo trpljenje, smrt i uskrsnue sada projicira na m a t e r i j u u svrhu
n j e n e transmutacije. Ukratko, alkemiar postupa
s Materijom kao to se u Misterijama tretiralo
boanstvo: mineralne tvari trpe, umiru i uskrsavaju, prelazei u jedan nov nain bivstvovan j a , t j . one se t r a n s m u t i r a j u . U tom smislu zanimljiv je tekst Zosimosa (Rasprava o umijeu,
III, 1, 23) na koji je upozorio Jung a u kojem glasoviti alkemiar pria o privienju to ga
j e imao u snu: ovjek po imenu Ion priopio m u
je da je bio proboden maem, raskomadan na dijelove, da m u je bila odsjeena glava, da m u je
164

sva koa bila oderana i da j e bio sagoren u vatri,

a da je sve to pretrpio kako bi svoje tijelo mogao pretvoriti u duh. Probudivi se, Zosimos se
zapitao ne odnosi li se sve to to je vidio u snu
na alkemijski proces s p a j a n j a s Vodom, t j . ne
predstavljamo li mi sami Vodu. A Jung je objasnio
da je ta Voda alkemiareva Aqua permanens,
a
da muke u Vatri odgovaraju alkemiarevu postupku separatioJ
Dodajmo da Zosimosov opis ne samo da podsjea
na raskomadano tijelo Dionizovo i na ostale umirue bogove iz Misterija (ije bi se trpljenje u
stanovitom smislu moglo usporediti s razliitim
stadijima u ivotnom ciklusu biljke, osobito s muenjem, smru i uskrsnuem Duha penice), ve
da pokazuje i z a p a n j u j u e analogije s inicijacijskim vizijama amana i, openito, s temeljnom
shemom svih drevnih inicijacija. Poznato je da
svaka inicijacija obuhvaa niz obrednih iskuenja,
koja simboliziraju s m r t i uskrsnue neofita. U
amanskim inicijacijama ta su iskuenja, p r e m d a
se doivljavaju u jednom drugom stanju, esto
k r a j n j e okrutna: budui aman u halucinantnom
s t a n j u vidi k o m a d a n j e vlastitoga tijela, odrubljivanje svoje glave i vidi vlastitu smrt. 8 Vodei rauna o univerzalnosti ove inicijacijske sheme i,
s druge strane, o u z j a m n o j vezi izmeu preraivaa metala, kovaa i amana, nadalje, p r e t p o

' C. G. Jung, Die Visionen

des Zosimos
(u knjizi Von
den VJurzein des Bewustseins,
pp. 137216), pp. 153
sq. Tekst Vision nalazi se u Collection
des
Alchemistes
grecs (Textes), pp. 107112, 1 1 5 1 1 8 od M. Berthelota;
cf. novi engleski prijevod: F. Shervvood Taylor, Ambix, I,
pp. 8 9 9 2 . Separatio
se u alkemijskim d j e l i m a opisuje
kao komadanje o v j e j e g tijela; cf. Jung, op. cit., p.
154, n. 27. O torturi elemenata v. ibid., p. 211.
' Cf. M. liade, Le Chamanisme,
pp. 52 sq. i passim.
Ve j e C. G. Jung doveo u vezu inicijacije amana s
alkemijskom s i m b o l i k o m ; cf. Von den VJurzein des Bewusstseins, p. 157, n. 38.

165

stavljajui da su v j e r o j a t n o u n u t a r starih bratstava metalurga i kovaa na p o d r u j u Sredozemlja postojale Misterije prilagoene njihovim prilikama tada Zosimosovu viziju moemo smjestiti u jedan duhovni svijet u koji smo na prethodnim stranicama pokuali proniknuti i omeiti ga.
Zbog toga se moe rei da je velika novost k o j u
su uveli alkemiari u tome to su
inicijacijsku
funkciju trpljenja projicirali na Materiju. Za vrijeme alkemiarevih postupaka, homologiziranih s
muenjem, smru i uskrsnuem posveenika, m i j e n j a se supstancija, to jest, ona postie stan j e transcendentnog bivstvovanja: postaje Zlato. A zlato je, da ponovimo, simbol besmrtnosti.
U Egiptu se smatralo da je tijelo Bogova od zlata.
Postavi Bogom, i faraon je, p r e m a tome, dobio
tijelo od zlata. Alkemijska transmutacija jednaka
je n j e n u spasenju. 9
Vidjeli smo da su minerali, t j . r u d e i metali bili
smatrani ivim organizmima. U ovoj se knjizi o
n j i m a govorilo kao o embrionima, govorilo se o
njihovu rastu i r a a n j u , bilo je ak rijei i o njihovu braku. Grko-istoni alkemiari usvojili su
i revalorizirali sva ta prastara vjerovanja. Alkemijski postupak s p a j a n j a sumpora i ive gotovo se uvijek izraavao rijeju brak. Ali ovaj
brak je i mistino sjedinjavanje dvaju kozmolokih principa. U tome je novost alkemiareva gledita. ivot Materije naime ne oznauje se

' C. G. Jung, Psychologie

und Alchemie,
pp. 416 sq. Tu
autor govori o spasenju putem alkemijskog rada, govori
o anima mundi, zarobljenoj u Materiji (v. Dodatak P).
Ovu koncepciju, po porijeklu i strukturi gnostiku, vjerojatno su prihvaali i neki alkemiari. Ona se, uostalom,
integrira u cijeli tok eshatolokog miljenja koje treba
d a zavri s k o n c e p c i j o m o povratku Kozmosu. Ali, alkemija, barem u svojim poecima, nije zastupala miljenje
o zarobljenosti anime mundi u Materiji. Premda se
istina nejasno Materija tada jo uvijek shvaala kao
Terra
Mater.

166

vie hijerofanijskim izrazom vitalnost (dakle,

onako kako je m a t e r i j u doivljavao drevni ovjek), ve m a t e r i j a sad dobiva jednu novu, i to
duhovnu dimenziju. Drugim rijeima: preuzimajui inicijacijsko znaenje drame i trpljenja,
Materija preuzima i sudbinu Duha. Inicijacijska
iskuenja, koja, na planu Duha, tee slobodi,
spoznaji i besmrtnosti, dovode, na planu materije. do transmutacije. do Kamena mudraca.
U djelu Turba Philosophorutn
vrlo je jasno iskazano duhovno znaenje muenja metala: eo
quod cruciata res, cum in corpore submergitur,
vertit ipsum in n a t u r a m inalterabilem ac indelebilem. 10 Ruska s m a t r a da se u grkih alkemiara
izraz muenje jo ne odnosi na prikazivanje
realnih postupaka, ve je vie simbolike prirode.
Tek se kod arapskih autora alkemijske operacije
poinju nazivati muenjem. U djelu Testament
de Ga'far Sddiq moe se proitati da mrtva tjelesa treba da budu podvrgnuta m u e n j u Vatrom
i svim vrstama T r p l j e n j a kako bi mogla uskrsnuti; j e r bez t r p l j e n j a i smrti ne moe se zadobiti
ivot vjeni. 11 Rezultat Muenja uvijek je smrt
mortificatio, putrefactio, nigredo. Nikakve nade
u uskrsnue i prelazak u transcendentno stan j e bivstvovanja nema bez prethodne smrti.
Drugim rijeima, bez prethodne smrti nema nikakve nade da se postigne transmutacija. Alkemijska simbolika m u e n j a i smrti katkad je dvoznana: postupak se moe shvatiti da se odnosi na
ovjeka ali i na mineralnu supstanciju. U raspravi Allegoriae super Librum Turbae kae se: Uhvati ovjeka, obrij ga i vuci po K a m e n u . . . sve
dok mu tijelo ne u m r e (accipe hominem,
tonde
eurn, et trahe super lapidem...
donec corpus eus

10

Julius Ruska, Turba Philosophorum.

Geschichte der Alchemie, p. 168.
" Julius Ruska, Arabische Alchemisten,

Ein

Beitrag

zur

II, p. 77.

167

moriatur).1- Sav opus alchymicum

proet je tom
ambivalentnom simbolikom. Vano je, dakle, da
je dobro shvatimo.

" Artis Auriferae

(Basilius, 1593), vol. I, p. 139, cit. Jung,
Psychologie
und Alchemie, p. 455, n. 3.

168

14. Arcana artis

Na operativnom nivou smrt se, openito, podudara s crnom b o j o m to j e tokom reakcije poprim a j u sastavni dijelovi spoja ili smjese. Ona odgovara boji nigredo. Smrt oznauje redukciju
tvari, njihovo svoenje na stanje materia
prima,
massa confusaj, dakle, na tekue bezoblino stan j e to na kozmikom nivou odgovara prvobitnoj situaciji, Kaosu. Prema tome, smrt predo u j e regresiju, povratak u amorfnost, znai ponovno uspostavljanje Kaosa. Zbog toga, uostalom,
simbolika vode ima tako znaajnu ulogu. Jedna od
alkemijskih maksima bila je: Ne izvodi nikakav
postupak prije no to sve ne reducira na Vodu. 2
Na operativnom planu to odgovara o t a p a n j u proienog zlata u otapalu aqua regia. Kirchweger,
navodni autor djela Aurea Catena Homeri (1723)
: knjige koja je, u s p u t reeno, imala snaan utjecaj na mladoga Goethea pie: Sigurno je i
pouzdano da j e cijela Priroda u poetku bila voda, od Vode je sve nastalo i Vodom e sve biti
uniteno. 3 Alkemijsko vraanje materije u tekue s t a n j e odgovara, u kozmolokom smislu, povratku u prvobitno kaotino stanje, a u inicijacijskim obredima to znai smrt posveenoga.

' Cf. primjere: Jung, Psychologie

sq.

und

Alchemie,

pp. 442

Cf. John Read, Prelude to Chemistry,

p. 132. O temi
aqua permanens
v. tekstove to ih c i t i r a Jung, op. cit.,
320 sq.

Tekst cit. R. D. Gray, Goethe

1952), p. 14.

the Alchemist

(Cambridge,

169

Alkemiar je mogao izvesti otapanje, disoluciju,

stavljajui supstancije u ivinu kupelj. Kao to
pie Starkey ( = Eirenaeus Philalethes): Glavni
temelj na k o j e m se osniva mogunost transmutacije jest sposobnost metala i onih r u d a koje po
prirodi sadre metale, da se reduciraju na svoju
poetnu materiju, na ivu.4 U jednoj raspravi,
koja se pripisuje Alfonsu, k r a l j u Portugala, jasno se navodi: Nae rastvaranje zapravo je in
kojim p r e d m e t ponovno dovodimo u vlanost
[ . . . ] . Prvi rezultat ovog postupka je redukcija
predmeta na Vodu, to jest na ivu. To je upravo
ono to Filozofi nazivaju otapanjem, a to je osnova cjelokupnog alkemijskog ina.5 Prema nekim autorima, glavna bi operacija u alkemijskom
postupku bila rastvaranje, a po drugima bila bi
to kalcinacija, to bi znailo redukciju tvari na
a m o r f n o stanje p u t e m vatre. Kako bilo da bilo,
rezultat je isti: smrt.
Ova alkemijska redukcija tvari na s t a n j e prvobitne materije, prima materia, pogodna je za bezbezbrojne interpretacije i homologizacije prije
roenja, dakle kao regressus ad uterum. Tako
se n a p r i m j e r u codexu, to ga je prouavao Carbonelli, spominje simbolika sjemena. Izmeu ostalog, tu se kae: Prije no to se zlato uvede u
opus, potrebno ga je reducirati u spermu. 0 Nadalje, vas mirabile je posuda za k o j u je Marija
Proroica govorila da u n j o j prebiva sva alkemijska t a j n a i da je to jedna vrsta matrixa ili uterusa iz kojeg e se roditi filius
philosophorum,

G. Starkey, Ripley Reviv'd

(London, 1678), p. 3, cit.
prema Grayu, Goethe the Alchemist, p. 16.
5
Cf. John Read, Prelude to Chemistry,
p. 137.
6
Et in che i'oro si vogii mettere in opera e
necessario
che si riduchi
in sperma-, tekst je ponovno objavio G.
Carbonelli, Sulie
fonti storiche
deiia
chimica
e dell'
aichimia in Itaiia (Roma, 1925), p. 7.

170

udotvorni kamen (Jung, Pscvchologic und Alchemie, str. 325), a Dorn pie: Ova posuda obavlja posao slian onome to ga vri Bog u posudi
boanskog stvaranja. 7 Ili, p r e m a Paracelsusu,
onaj koji eli ui u Kraljevstvo Boje, treba
prvo svojim tijelom ui u m a j k u i tu umrijeti.
I opet p r e m a Paracelsusu: svi treba da uu u
svoju majku, koja je prima materia, massa confusa, abyssus, kako bi stekli vjenost. 8 Po iskazu
Johna Pordagea, Marijina kupelj j e mjesto, matrix i sredite odakle boanska tinktura tee od
svoga izvora i poetka. 9 U stihovima koji su
objavljeni kao dodatak djelu Opus Mago-Cabbalisticum et Theosophicum
(1735) Georga von Wellinga, moe se proitati: Ne mogu, naime, postii
Kraljevstvo Nebesko, ako se po drugi put ne
rodim. Radi toga elim da se vratim u u t r o b u
svoje Majke da bih se preporodio i to u uiniti
uskoro. 10 Regressus ad uterum opisuje se kat-

Dorn, Physica Trismegisti ( T h e a t r u m Chemicum,

vol.
I, Ursellis, 1602, pp. 4 0 5 4 3 7 ) , 430, cit. prema Jungu,
Psychologie
und Alchemie, p. 325, n. 1.
8
Citat prema Grayu, Goethe the Alchemist,
p. 31.
' Cf. pismo J o h n a Pordagea (16011681) koje se odnosi
na opus a naslovljeno je na njegovu soror mystica Jane
Leade. Pismo je ponovno objavio C. G. Jung u Die
Psychologie
der Obertragung
(mi smo se koristili engleskim prijevodom: Psychology
of the transference
to
j e objavljen u The Practice of Psychotherapy,
New York,
1959; cf. pp. 295 sq.).
Cit. Gray, Goethe the Alchemist,
pp. 32, 268. Gospo i c a von Klettenburg potakla j e 1768. Goethea da ita
Opus Mago-Cabbalisticum;
Goethe je knjigu
ocijenio
kao opskurnu i nerazumljivu; cf. Gray, p. 4. Ali sigurno
je bio proitao dodatak djelu (cf. ibid., p. 31), jer se u
kasnijim Goetheovim poetskim ostvarenjima nailazi na
alkemijsku simboliku povratka Majci; cf. Gray, pp.
202 sq. Vidi i Alexander von Bernus, Alchemie
und
Heilkunst, pp. 165 sq. O geteovskoj simbolici u Gang zu
den Muttern, v. M. liade, Mitul Reintegrarii
(Bucuresti,
1942), pp. 16 sq.

171

kad kao incest s m a j k o m . Michael Maier n a m

kazuje da Delfinas, anonimni filozof, u svojoj
raspravi Secretus Maximus jasno govori o Majci
koja iz prirodne nude treba da se sjedini sa
svojim sinom (cum filio ex necessitate
naturae
conjungenda).11
No oito je da Majka u ovim
razliitim kontekstima simbolizira Prirodu u njen u prvobitnom s t a n j u to je ona prima materia alkemiara a povratak Majci izraava
jedno duhovno iskustvo koje bi moglo biti slino
svakoj drugoj projekciji izvan Vremena, drugim rijeima, izraava reintegraciju, povratak u
prvobitno stanje. Slino je i alkemijsko rastvaranje u prvobitnoj materiji materia
prima
simbolizirano seksualnim sjedinjavanjem koje
se zavrava rasplinjavanjem u uterusu. Tako se
u knjizi Rosarium Philosophorum
moe proitati: Beya se pope na Gabricusa i zatvori ga u
svoju maternicu tako da se vie nita od njega
nije vidjelo. S tolikom ljubavlju ga zagrli da ga
potpuno usisa u svoju vlastitu p r i r o d u . . . ( N a m
Beya ascendit super Gabricum, et includit
eum
in suc utero, quod nil penitus videri potest de eo.
Tantoque amore amplexata est Gabricum
quod
ipsum totum in sui naturam concepit.. .).12 Takva
simbolika d a j e priliku za bezbrojne revalorizacije
i integracije. Marijina kupelj nije samo maternica boanske tinkture, ve predstavlja i maternicu iz koje se rodio Isus. Dakle, inkarnacija Sve-

" Maier, Symbola

aureae
mensae
duodecim
nationum
(Frankfurt, 1617), p. 344, cit. Jung, Psychologie
und Alchemie, p. 453, n. 1. Vidi i J. vola, La Tradizione
ermetica,
78 sq. (I'incesto filosofaie).
12
Rosarium
Philosophorum
(Artis Auriferae,
I, pp. 2 0 4
3 8 4 ) , p. 246,, cit. Jung, op. cit., p. 459, n. 1. Budui da
je Beya sestra Gabricusa, njegov je nestanak u njenoj
maternici sauvao i ovdje s i m b o l i k o znaenje filozofskog incesta. O t o m e motivu v. t a k o e r C. H. Josten,
VJilliam
Backhouse
of Swallowfield
(Ambix,
IV, 1949,
pp. 1 3 3 ) , pp. 1 3 1 4 .

172

vinjega moe se u adeptu zapoeti im se alkemijski sastojci u Marijinoj kupelji ponu taliti, vraajui se na t a j nain u prvobitno stanje materije.
Time je u j e d n o ovaj fenomen povratka usporeen s roenjem i sa smru Kristovom. 13
Iako su polazili s razliitih stajalita, J. fivola i
C. G. Jung s mnogo su umjenosti protumaili
simboliku inicijacijske Smrti, simboliku koja se
iskazuje kao nigredo, putrefactio,
dissolutioM
Treba dodati da disolucija i reintegracija kaosa
predstavlja operaciju koja, kakav god bio njen
kontekst, ima n a j m a n j e dva u z a j a m n o povezana znaenja: kozmoloko i inicijacijsko. Svaka
smrt je u j e d n o povratak u Kozmiku no, u
pretkozmoloki Kaos. Naime, u mnogim prilikama t a m o m se uvijek izraava r a s t a k a n j e Oblika,
povratak u sjemeno stanje postojanja. A svaka
kreacija, svaka pojava Formi, ili u nekom
drugom kontekstu svaki pristup na transcendentni nivo, izraava se nekim kozmolokim simbolom. Dakle, kao to smo ve vie puta isticali:
svako roenje, svaka konstrukcija, svaka kreacija duhovne kategorije ima uvijek isti egzemplarni model: kozmogoniju. Time moemo protumaiti zato se obredno recitiranje kozmogonijskog
mita u svim, meusobno toliko razliitim kulturama ne obavlja samo prigodom Nove godine
(kad se n a simbolian nain ponovno stvara svijet), niti samo prilikom krunidbe, svadbe, r a t a i
si., ve se vri i u sluaju kad treba spasiti ugroenu etvu ili pak svladati neku bolest. Duboki
smisao svih tih obreda ini n a m se jasan: da bi

13

R. D. Gray, Goethe the Alchemist,

pp. 3 2 3 3 .
J. Evo I a, La Tradizione
ermetica,
pp. 116 sq.; C. G.
Jung, Psychologie
und Alchemie, pp. 451 sq.; io., The Psychology of the Transference,
pp. 256 sq.
14

173

se neto zaista dobro uinilo ili da bi se popravio

ivotni integritet ugroen boleu, treba se najprije vratiti ad originem, a zatim ponoviti kozmogoniju. 1 5 I inicijacijska s m r t i mistiki m r a k
imaju, dakle, svoju kozmoloku vrijednost: s nji_m a se uspostavlja prvobitno stanje. s t a n j e macerije u zametku. Uskrsnue pak odgovara kozmi k o ! k r e a e ^ . Izraeno modernom terminologijom, to znai: inicijacijska s m r t dokida Kreacij u i Povijest, ukida sve nevolje i izbavlja od svih
grijeha, to jest, konano izbavlja od svih troenja kojima je nuno izvrgnuta ljudska egzistencija (vidi: M. Eliade, Naissances mystiques,
Pari, 1969).
U tom pogledu alkemiar nije uveo nita novo:
traei prvobitnu m a t e r i j u materiju
primu
cilj m u j e bio da supstanciju reducira na njezino pretkozmogonijsko stanje. Znao je, naime,
da m u t r a n s m u t a c i j a nee uspjeti ako poe od
formi koje su ve bile pod u t j e c a j e m Vrcmena, t j . u n j e m u troene. Trebalo je n a j p r i j e te
forme rastvoriti. To rastvaranje u inicijacijskom kontekstu znailo je da j e posveeni u m r o
u svojoj troenoj, grenoj, p r o f a n o j egzistenciji.
I tako se na temelju povijesti religija i na osnovi alkemijskih tekstova to smo ih do sada citirali, moe zakljuiti da je Kozmika no bila
Izjednaena sa Smru (tj. s mrakom) i u j e d n o s
povratkom ad uterum. Zapadni alkemiari dodali su svojoj simbolici kransku teologiju: smrt
materije bila je posveena Kristovom smru, a
ta s m r t osigurala j o j je u j e d n o i izbavljenje. C.
G. Jung na s j a j a n je nain upozorio na parale-

Cf. nau knjigu Mythe de Internet

i passim v. i na Trait d'Histoire
350 sq.

174

Retour, pp. 83 sq.

des Religions,
pp.

lizam: Krist Kamen mudraca i istakao kakvu

smionu teologiju t a j paralelizam implicira. 1 "
Od bitne je vanosti da se pravilno shvate osnove na kojima poiva rad alkemiara. Nema sumn j e da su aleksandrijski alkemiari ve od samog poetka svoga rada, time to su teili za
perfekcijom materije, svjesno ili i za svojim vlastitim usavravanjem. 1 7 U knjizi Liber Platonis
quartorum
(iji arapski original potjee najkasnije iz X st.) pridaje se velika vanost paralelnom odvijanju opus alchymicuma i intimnog doivljaja adepta. Dakle: Stvari se mogu dovesti do
savrenstva putem njima slinih stvari i zbog to-

" Prije svega v. Psychologie

und Alchemie,
pp. 469 sq.
Albert-Marie Schmidt izvrsno j e prikazao
paralelizam
Krist Kamen mudraca: Oni vjeruju d a z a dovrenje
'Velikog ina', t j . z a regeneraciju materije, t r e b a d a
j j r o v e d u obnovu svoje due. Ta gnoza ubrzo je poprimila kranski aspekt. Kao to materija u njihovoj
zatvorenoj posudi umire i u savrenom obliku uskrsava,
isto tako ele d a se i njihova dua, k o j a j e zapala u
mistinu tjeskobu, ponovno rodi d a bi zatim ivjela
ekstatino u Bogu. Oni nastoje da se u svemu ravnaju
prema primjeru Kristovom, koji je morao podnijeti, pa
ak i pristati na smrt, da bi j e m o g a o pobijediti. Isto
tako, oponaanje Krista za njih nije bila samo metoda
spiritualnog ivota, ve i mogunost upravljanja materijalnim p o s t u p c i m a odakle e proizai udotvoran lijek.
Glasovita evaneoska izreka: ako zrno ne umre, vrijedi
istodobno i za materiju i za duu. Isti tajanstveni vitalizam, po milosti Bojoj, potie j e d n o i drugo (La Poesie
scientifique
en France au XVle siecle, p. 319). Cf. i J.
vola, La Tradizione ermetica, pp. 168 sq.
17

Vidi Arthur J o h n Hopkins, Alchemy,

Child of Greek
Philosophy, pp. 2 1 4 2 1 5 . Hopkins misli da su prvi aleksandrijski alkemiari vjerovali d a o b i n e metale mogu uiniti
plemenitima poput srebra i zlata i to na nain d a u
njihovo tijelo utisnu krilati duh koji se oituje b o j o m
(ibid., p. 65 itd.). to god mislili o t o j hipotezi, oito j e
d a postupak stavljanja krilatog duha u tijelo supstanc i j a pretpostavlja religijsko vrednovanje Materije, pretpostavlja, dakle, da opus alchymicum
ima soterioloko
znaenje.

175

ga j e izvoditelj duan da bude dionikom ina

(oportet operatorem interesse operi).13 Isti tekst
p r e p o r u u j e da se kao posuda za transformaciju
upotrijebi stranji dio lubanje, jer je l u b a n j a recipijent misli i intelekta (05 capitis... vas mansionis cogitationis et intellectus; cit. prema: Jung,
op. cit., str. 305, n. 3). I sam adept treba da se
pretvori u Kamen mudraca. Naime, pie Dorn:
Pretvorite se od mrtvih kamenova u ive kamenove mudraca (transmutemini de lapidibus mortuis in vivas lapides philosophicos;
cit. prema
Jung, str. 367, n. 1). A Morienus se ovim rijeim a obratio kralju Kallidu: Jer ta supstancija (to
jest ona koja krije boansku tajnu) iz vas je
ekstrahirana i vi ste n j e n a r u d a (tj. sirova materija); oni (adepti) je nalaze u vama i, da budemo
jasniji, uzimaju je od vas (cit. p r e m a Jungu, str.
426, n. 1). Gichtel je pak pisao u vezi s operacijom
albedo (u nekim kontekstima ona oznauje prvu
hermetiku t r a n s f o r m a c i j u i to olova ili b a k r a u
srebro): Ovom regeneracijom dobit emo ne sam o nov 11 Duu, ve i novo Tijelo [ . . . ] . To tijelo
je proizalo iz Boje Rijei, odnosno, nebeske
Mudrosti [ . . . ] . Ono je duhovno, suptilnije od zraka, slino zrakama Sunca koje proimlju sva tijela, a toliko j e razliito od p r i j a n j e g starog
tijela kao to je Sunce to sije s Istoka razliito
od mrane Zemlje; ono dodue ostaje u starom
Tijelu, no ovo p o t o n j e ga ne moe pojmiti ve
samo ponekad osjetiti. 19
Ukratko, zapadni alkemiar, jednako kao i njegov kolega Indijac ili Kinez, vri u svom laboratoriju operacije sa samim sobom, d j e l u j e na svoj

" Cit. Jung, Psychologie

und Alchemie,
p. 363.
" Gichtel, Theosophia
Practica,
III, 13, 5, cit. Evola, La
Tradizione
ermetica,
p. 164. O nepokvarijivim i nebeskim tijelima v. C. Della Riviera, II Mondo Magico de
gli Heroi (ristampa Bari, 1932), pp. 123 sq.

176

psihofizioloki ivot kao i na svoje moralno i

duhovno stanje. Alkemijski tekstovi slau se u isticanju vrlina i kvalitete alkemiara 2 0 : on mora
biti zdrav, skroman, strpljv, ist, misli treba da
su m u slobodne i u skladu s djelima; treba da
je inteligentan i uen, treba da istodobno radi,
da razmilja, da se moli itd. Iz svega toga vidimo da se pod r a d o m alkemiara ne podrazumijevaju samo njegovi laboratorijski postupci. Alkemiar se cijeli p r e d a j e svom poslu. No, njegove kvalitete i vrline ne treba shvatiti u isto
moralnom smislu. Te kvalitete i vrline imaju
kod alkemiara istu f u n k c i j u kao to je imaju
strpljivost, inteligencija, vrstoa karaktera itd.
kod tantrikog sadhana ili kod adepta koji se
priprema za inicijaciju u Misterije. To govori
da nikakva krepost i nikakva uenost nisu same po sebi mogle nadomjestiti inicijacijsko iskustvo, jer se jedino n j i m e mogao prebroditi jaz
do razine k o j u ostvaruje transmutacija.
Recimo odmah da tonu prirodu glavnog i presudnog alkemijskog eksperimenta onoga kojim
se eljelo dobti Kamen mudraca ili Eliksir
ne znamo. U alkemijskoj literaturi, p r e t j e r a n o
opirnoj u svemu to se tie uvodnih i uzgrednih detalja opusa, nalazimo samo skrivene, veinom nerazumljive aluzije na mysterium
magnum. Meutim, ako prihvatimo zakljuke do kojih smo ranije doli raspravljajui o srodnosti i
u z a j a m n o j vezi izmeu mineralne simbolike, metalurkih obreda, magije vatre i vjerovanja u
u m j e t n u transmutaciju metala u zlato putem
postupaka koji z a m j e n j u j u Prirodu i Vrijeme,
nadalje, ako vodimo rauna o prisnim odnosima
izmeu kineske alkemije i neotaoistikih tehni-

Cf. Jurig, op. c/f., pp. 367 sq. Sline instrukcije primijetili smo i kod kineskih i indijskih alkemiara, v. str.
95, 111 S q.
12

Kovai i alkemiari

177

ka, te izmeu indijske alkemije i tantrizma i

ako su, napokon, aleksandrijski alkemiari to
vjerojatno jesu inicijacijski scenarij Misterij a projicirali na mineralne tvari, tada emo moi
proniknuti u prirodu alkemijskog eksperimenta.
Na p r i m j e r u indijskog alkemiara prua n a m se
mogunost za usporedbu: on radi s mineralnim
tvarima da bi se oistio i razbudio, drugim
rijeima, da bi postao vlasnik boanskih moi
koje su u njegovu tijelu bile uspavane. S druge
strane, zapadni alkemiar ubijajui ingredijente kako bi ih reducirao do prvobitne materije
materia prima eli, vrlo vjerojatno, da se
izmeu patetikog stanja supstancije i njegova najintimnijeg bia razvije sympatheia. Drugim
rijeima, on pristupa inicijacijskim iskustvima
koja, postepeno kako n a p r e d u j e opus, od njega
stvaraju drugu linost, linost slinu onoj koju
postizava adept nakon to uspjeno proe obred
inicijacijskog t r p l j e n j a . Sudjelovanje zapadnog
alkemiara u pojedinim fazama opusa je takvo
da m u na p r i m j e r nigredo pribavlja iskustva analogna iskustvima neofita u inicijacijskim cerem o n i j a m a kad se ovaj osjea kao da ga je
progutalo udovite ili da su ga zakopale
ili simboliki ubile Maske ili Metri inicijacije.
Teko je na nekoliko stranica temeljito opisati
opus alchymicum,
to vie to autori nisu uvijek
istog miljenja u pogledu redoslijeda alkemijskih operacija. No zanimljivo je zabiljeiti da se
coniunctio
i smrt koja iza toga slijedi katkad
izraavaju rijeima hierosgamos, to znai da se
dva principa Sunce i Mjesec, Kralj i Kraljica
s j e d i n j u j u u ivinoj kupelji i u m i r u (to je
stanje nigredo). Njihova dua ih ostavlja da
bi se kasnije vratila i stvorila novo bie. To bie,
filius philosophorum,
dvospolno je ( = Rebis) i
n a j a v l j u j e da e uskoro biti dobiven Kamen mudraca. Ovaj redoslijed operacija nudi n a m se u
178

knjizi Rosarium Philosophorum u obliku niza gravira, ijoj j e interpretaciji Jung posvetio veliki
dio svoje Psychologie der Vbertragung. Treba naglasiti vanost to su je alkemiari pridavali uasnim i zlokobnim doivljajima sumornosti,
duhovne smrti, silaska u Pakao. O n j i m a se mnogo pie u tekstovima, no oni se mogu razabrati i
u umjetnosti i ikonografiji to ih je inspirirala
alkemija, a u kojima su doivljaji te vrste izraeni saturnskom simbolikom, melankolijom, prom a t r a n j e m lubanje itd. 21 Lik Krona-Saturna simbolizira Velikog razaratelja, a to je Vrijeme,
dakle simbolizira i smrt ( = putrefactio)
i ponovno roenje. Saturn, simbol Vremena, esto
je prikazan s vagom u ruci, a poznata je bila
vanost simbola Vage u hermetizmu i alkemiji
(vidi str. 34, Read, Prelude to Chemistry). Slavni
Geber (Dabir ibn Hajan) izmeu ostalog napisao je i Knjigu o vagama22 Ne bi li trebalo u t o j
vlasti nad Vagom (koja je alkemiare uinila
sveznajuima i vidovitima), u t o j bliskosti s radom Vremena ( p u t r e f a c t i o , s m r t koja unitava
omne genus et formam), u toj mudrosti, rezerviranoj samo za one koji su, iako jo puni
ivota, prihvatili iskustvo smrti, ne bi li, dakle,
trebalo u tome traiti o b j a n j e n j e za poznatu
saturnsku melankoliju vraeva i alkemiara? 2 3
Bilo kako bilo, ne treba zaboraviti da akrostih
to ga je sastavio Basilius Valentinus s rijeju

21

Cf. G. F. Hartlaub, Arcana Ortis. Spuren

alchemistischer
Symbolik
in der Kunst des 16. Jahrhunderts
(Zeit. f.
Kunstgeschichte,
VI, 1937, pp. 289324), pp. 316 sq.;
v. Dodatak R.
22

0 simbolici vage kod Dabira, v.

Uvre du Glorieux de Jabir ibn Hayyan
18, 1950), pp. 75 sq.

Henri Corbin, Le
(Eranos-Jahrbuch,

23
ini se da je na to mislio Hartlaub, op. cit., p. 322,
drei se t u m a e n j a tajanstvene simbolike
Durerove
Melancholije,
to su j e pomno prouavali F. Saxl i
Panowsky.

179

vitriol naglaava neodoljivu potrebu za descensus ad inferos: Visita Interiora Terrae

Rectificando Invenies Occultum Lapidem (Pretrai un u t r a n j o s t Zemlje i oienjem nai e tajni
Kamen).
Iza faze nigredo slijedi faza u bijelom, leukosis, albedo. Na duhovnom planu ona vjerojatno
odgovara uskrsnuu, a oituje se nastupom posebnih s t a n j a koja su nedostina u obinim uvjetima. (Na operativnom planu albedo je fenomen
koagulacije koja slijedi nakon poetnog fenomena putrefactio).
Tokom dviju zadnjih faza
citrinitas i rubedo kojima je o k r u n j e n alkemijski in, a koje vode do Kamena mudraca,
jo se dalje razvija i uvruje to novo inicijacijsko stanje svijesti. 24
Moramo jo istaknuti paradoksalnu situaciju u
vezi s poetkom i svretkom samoga Opus alchymicuma. Naime, autori polaze od Prvobitne Materije (materia prima) da bi doli do Kamena
mudraca. Meutim, izbjegavaju detaljni opis i
jedne i druge supstancije, to, meutim, ne
znai da se izraavaju turo, lakonski, ve, naprotiv, preopirno. Tako su npr. sinonimi upotrijebljeni za izraz u znaenju materia prima
neobino brojni. Lexicon Alchemiae Martina Rulanda (Frankfurt, 1612) zabiljeio ih je vie od
pedeset, a t a j b r o j ni izdaleka nije iscrpan. No
prava priroda te materiae primae nije nigdje
definirana. Zaccharia je pisao da se nee prevariti o n a j koji nau materiju oznai duhovnom,
ali nee mnogo pogrijeiti ni o n a j koji je smatra

" 0 p o s t u p c i m a albedo i rubedo moe se nai izvjetaj

koji j e s tradicionalnog gledita dan u djelu J. vola,
La Tradizione
ermetica, pp. 156 sq. Psiholoku interpretaciju dao je Jung u Psychologie
der Obertragung
(ameriko izdanje, pp. 271 sq.). Vidi i Albert-Marie Schmidt,
La posie scientifique
en France au XVle s/ec/e, pp.
331 sq.

180

tjelesnom; bilo da je nazove nebeskom a to

je njeno pravo ime bilo da je nazove zemaljskom, sve je to jednako tono. Kao to s pravom, u vezi s ovim tekstom, p r i m j e u j e J. Evola,
ne radi se tu o nekom filozofskom konceptu, ve
o simbolu. Hoe se rei da alkemiar shvaa
Prirodu sub specie interioritatis
(op. cit., str. 32).
Otuda i tako velik b r o j sinonima upotrebljavanih da bi se oznaila materia prima. Neki alkemiari identificirali su je sa ivom, sumporom
ili olovom, drugi s vodom, solju, vatrom itd., a
neki pak sa zemljom, krvlju, Vodom Mladosti,
Nebom, m a j k o m , mjesecom, zmajem, Venerom
ili Kaosom, a neki ak i s Kamenom mudraca ili
s Bogom. 25
Materia prima nalazi se svuda i ta n j e n a posvudanjost potpuno se slae s onom Kamena mudraca. Jer i onda kad j e Kamen definiran u izrazima neke nedokuive operacije (neka se zna
da ona predstavlja vrlo dug postupak, longissima via, opominje Rosarium), u isto vrijeme j e i
nevjerojatno pristupaan: naime, nalazi se svuda. Ripley (oko 1415 1490) pie: Filozofi govore da n a m ptice i ribe donose Kamen, svaki
ga ovjek posjeduje, nalazi se svuda, u vama, u
meni, u svakom predmetu, u vremenu i prostoru.
Sam on prikazuje n a m se u neuglednom obliku
(vili figura). A iz njega izvire naa aqua permanens.26 Prema jednom tekstu iz 1526. god. objavljenom u Gloria Mundi, Kamen je blizak svim
ljudima, mladima i starima, nalazi se na polju, u
selu i u gradu, u svim stvarima od Boga stvorenim; pa ipak, svi ga preziru. Bogati i siromani
svaki dan su s n j i m e u dodiru. Sluinad ga baca

25

O identificiranju materije prime s Bogom te o aristotelijanskom porijeklu tog paradoksa v. u

Psychologie
der Obertragung
(Jung), a m e r i k o izdanje, p. 314, n. 23.
24
Cit. prema Jungu, Psychologie
und Alchemie,
p. 442.

181

na ulicu. Djeca se igraju njime. 2 7 No, unato tome, nitko ga ne cijeni, p r e m d a je, iza due ovjeje, najdivnija i najdragocjenija stvar na Zemlji i p r e m d a ima mo da rui Kraljeve i Prineve.
Pri svem tom smatran je n a j p r o s t i j o m i najbjednijom od svih stvari na z e m l j i . . ..28 Osim bogate
simbolike p r i m i j e n j e n e na Kamen, d o d a j m o da je
tema o posvudanjosti i univerzalnosti Kamena
mudraca Lapis philosophorum
fundamentalna u cjelokupnoj alkemijskoj literaturi. U knjiici s naslovom The Names of the Philosophers
Stone, to se 1652. god. pojavila u Londonu, zabiljeeno je vie od 170 naziva za Kamen, meu njim a i Mlijeko Djevice, Suneva sjena, Suha voda,
Slina Mjeseeva itd. U svom Dictionnaire
mytho-hermetique (Pari, 1787), Pernety navodi nepotpunu listu s oko 600 imena popisanih alfabetskim redom. Meutim, u jednom ulomku to se pripisuje
Zosimosu, ve se govori ovako: Ovaj Kamen to
nije kamen, dragocjeni predmet, a bez ikakve
vrijednosti, predmet bezbrojnih oblika, a bez oblika, t a j neznanac koga svi poznaju. 29 Ali, kao
to pie Hortulanus (citirano p r e m a
Rosarium
Philosophorum),
samo o n a j tko zna kako se
spravlja Kamen mudraca, razumije rijei koje se
odnose na njega. 30 A Rosarium nas u vezi s pravl j e n j e m Kamena jo jednom opominje da ta pi-

27

To je oigledna aluzija na ludus puerorum,

znaajnu
simboliku hermetizma (cf. Hartlaub, Arcana
Artis,
pp.
296 sq.). Nema sumnje d a se pri tom misli na opus
alchymicum,
koji t r e b a da se izvodi spontano i lako,
tj. prirodno poput d j e j e igre. Ta alkemijska s i m b o l i k a
o d g o v a r a onoj u Evanelju g d j e se t a k o e r ponaanje
Djeteta uzima kao uzor.
29
A. E. Waite, The Hermetic
Museum.
Restored
and
Enlarged
(London, 1893), I, p. 180; Read, Prelude
to
Chemistry, p. 130.
w
Cit. Read, Prelude
to Chemistry,
p. 129.
30
Cit. Jung, Psychologie
der Obertragung
(amer. izdanje),
p. 288.

182

tanja treba da se prenose u tajnosti (tali materia

debet tradi mystice), poput poezije koja se slui
basnama i parabolama. 3 1 Ako je vjerovati nekim
autorima, postojala je ak prisega da se t a j n a
ne razglasi p u t e m knjiga. 32
U spomenutoj preporuci Rosariuma vjerojatno se
aludira na tajni jezik kakav se susree u amana prastarih zajednica kao i u mistika povijesnih
religija. Tajni jezik predstavlja nain da se izraze iskustva koja se inae ne mogu prenositi jezikom svakidanjice, a istodobno on je t a j n a komunikacija s pomou skrivenog znaenja simbola. 33
Jednako treba primijetiti da paradoksalnost to
se oituje u shvaanjima o posvudanjosti i istodobnoj nepristupanosti Kamena mudraca podsjea donekle na dijalektinost p o j m a svetosti.
Hijerofanije samim tim to o b j a v l j u j u svetost,
m i j e n j a j u ontoloki status objekata: obini i beznaajni predmeti, kao to su kamen, drvo ili izvor, postaju, onog asa kad inkorporiraju svetost,
od neprocjenjive vrijednosti u oima dionika dotinoga religioznog iskustva. S t a n j e u kojem se
nalazi alkemiar nakon to je zahvaljujui Kamenu mudraca dospio na j e d n u drugu razinu spiritualnog zbivanja, moe se donekle usporediti s
doivljajem to ga ima homo religiosus kad putem hijerofanije prisustvuje transmutaciji Kozmosa. Paradoksalnost hijerofanije je u tome to

' Jung, ibid., p. 286, n. 15.

Zadith Senior, cit. Jung, op. cit., p. 215, n. 7. Agrippa
von Nettesheim t a k o e r govori o zakletvi utnje, ibid.,
p. 215 i b i j e k a 7. Tajnim jezikom ve su se koristili i
u mezopotamijskim t e h n i k i m uputama (XVIII st. pr. n.
e.): cf. R. Forbes, Studies in ancient Technology
(Leiden,
1955), I, p. 125. O tajnama zanata cf. ibid., p. 127.
32

33

Vidi nae knjige Le Chamanisme,

pp. 99 sq.; Le Yoga,
pp. 251 sq.; 394 sq. i nau studiju Techniques
de l'extase
et Langages
Secrets.
Cf. i Rene Alleau, Aspects
de
l'alchimie
traditioneile,
pp. 91 sq.

183

objavljuje svetost, a utjelovljuje ju u neki prezir a vrijedan predmet. Drugaije reeno, ona naruava nivo. Isti paradoks pogaa i Kamen mudraca: u oima obinog svijeta on ostaje neprimjetljiv, m a d a se djeca n j i m e igraju, a sluinad
baca na ulicu. On je svuda, a ipak vai kao stvar
do koje se najtee dolazi.
Alkemijsko i magijsko-religijsko iskustvo imaju,
dakle, zajednike ili analogne elemente. Razlog
to su zapadni alkemiari u svom r a d u upotrebljavali religijske izraze, nije nuno morao biti
oprez p r e d crkvenom cenzurom. Opus
alchymicum
imao je zaista duboke analogije s mistikim ivotom. Georg von Welling pie da naa n a m j e r a nije pouavati kako se pravi zlato, v e n e t o mnogo uzvienije: spoznati kako se Priroda moe sagledati i prepoznati kao djelo Boje, a Boga vidjetLjUL Primdi
Oswald Croll, uenik Paracelsusa, izjavljuje da su alkemiari sveti ljudi koji su
snagom svog deificiranog duha okusili prve plodove Uskrsnua jo za t r a j a n j a vlastitog ivota i
naslutili blaenstvo Kraljevstva Nebeskog. 35 U
mislima mnogih alkemiara dobiti Kamen mudraca bilo je isto to i spoznati savrenstvo Boje.
Zbog toga, uostalom, Kamen i omoguuje da se
identificiraju suprotnosti. I Basilius Valentinus
kae zlo treba da postane isto to i dobro. Starkey opisuje Kamen kao da je pomirenje suprotnosti, izmiritelj Neprijatelja (cit. p r e m a : Gray,
op. cit., str. 34). U tim izrekama prepoznajemo
vrlo staru i univerzalno rairenu simboliku, poznatu kao coincidentia oppositorum,
koja se susree ve u drevnim stadijima kulture, a koja je
posluila da se b a r nekako definira temeljna real-

* Predgovor djelu
Opus
Mago-Cabbalisticum,
cit R.
D. Gray, Goethe the Alchemist, p. 19.
35
Osvvald Croll, Philosophy
Retormed and Improved
(London, 1657), 214, cit. Gray, op. cit., p. 21.

184

nost, t j . prauzrok, U rgr und, te paradoksalan status totaliteta, odnosno savrenosti, a p r e m a tome
da se u j e d n o definira svetost i Bog.
Meutim, glavna snaga Kamena je u njegovoj sposobnosti da moe pretvarati obine metale u zlato. Kao to kae Arnold de Villanova, u Prirodi
postoji odreena ista tvar koja, Vjetinom pronaena i usavrena, samo po sebi m i j e n j a sve nesavrene tvari kojih se dotakne (cit. prema: J.
Read, op. cit., str. 119). U tome prepoznajemo jo
vrlo ivu drevnu ideju da Kamen ili Eliksir upotp u n j u j u i dovruju djelo Prirode. Redovnik Simc
ne de Colonia pie u Speculum minis
alchimiae:
Ovo umijee nas ui da spravljamo lijek nazvan
Eliksir i kad se n j i m e preliju nesavreni metali,
on ih potpuno usavrava i zbog toga je i bio
pronaen. 36 A u alkemijskom Codexu to ga je
prouavao Carbonelli kae se: Da je Priroda o
vom m a t e r i j o m u utrobi Zemlje bolje upravljala
i da se nije sluajno pomijeala s prljavtinom,
tada bi ona bila Sveto Sunce i Mjesec (op. cit.,
str. 7). Ideja da Kamen ubrzava vremenski ritam
svih organizama i da pospjeuje rast, nalazi se u
djelu Pratigue, k o j e m u je autor Lullus: S proljea, Kamen svojom silnom i udesnom toplinom
donosi ivot biljkama; ako ga u veliini zrnca rastvori u vodi i ako od te vode uzme toliko da
se napuni ljuska ljenjakova, te ako n j o m zalije
okot loze, tvoj e okot u svibnju roditi zrelim
groem. 37
Terapeutsko djelovanje Kamenu su prvi pripisivali Arapi, i upravo je posredstvom arapske alke-

34

Rukopis u Biblioteci bolonjskog Univerziteta, cit. G.

Carbonelli, Sulle fonti storiche della chimica e
dell'alchimia in Italia, p. 7.
37
Odlomak ponovno objavio W. Ganzenmiiller,
L'alchimie
au Moyen Age, p. 159.

185

mije p o j a m Eliksira ivota dospio na Zapad. 38 Roger Bacon govori u svom djelu Opus Majus a
da pri tom uope nije upotrijebio izraz Kamen ili
Eliksir o nekom lijeku koji d j e l u j e tako da i
s najprostijeg metala iezavaju sve prljavtine i
kvar, moe oprati svu neistou tijela i spreava
njegovo p r o p a d a n j e t a k o da m u se ivot produljuje za vie stoljea. Kao to kae Arnold de
Villanova, Kamen mudraca lijei sve bolesti [ . . . ] .
Za jedan dan kadar je izlijeiti bolest koja bi
trajala mjesec dana, za dvanaest dana bolest koja
bi trajala j e d n u godinu, a za mjesec dana neku bolest duljeg t r a j a n j a . Starcima pak vraa mladost.3 Alkemijski p o j a m Eliksira koji je preko
arapskih pisaca dospio na Zapad, nadomjestio je
mit o udesnoj biljci ili mit o napitku besmrtnosti, mit to se ve od pradavnih vremena spomin j e u svih indoevropskih naroda, te o njegovoj
drevnosti ne moe biti nikakve sumnje. Eliksir je,
dakle, za Zapad bio novost samo utoliko to j e bio
poistoveen s alkemijskim inom i Kamenom mudraca.
Uostalom, kao to se i moglo oekivati, i u predodbi o Kamenu integrirala su se sva stara magijska vjerovanja. Tako se govorilo da je ovjek
koji uza se nosi Kamen neranjiv, a u knjizi
Livre de la Tres Sainte Trinite, itamo: Ako se
Kamen dri u aci, on p o d a r u j e nevidljivost. Ako
ga se uije u komad tankog platna i to platno omota oko tijela tako da Kamen bude to vie priljubljen uza n j , tada e se moi uzletjeti i to toli-

38

Cf. R. P. Multhauf, The Origins of Chemistry,

pp. 135
sq. O eliksiru zlata u zapadnoj alkemiji v. J. Ruska, Das
Buch der Alaune und Salze, pp. 64 sq. Knjiga o alaunima
i solima arapski je tekst iz XII st., a misli se da ga je
napisao Ibn Rzi.
39
Tekstovi cit. prema Ganzenmulleru, op. cit., p. 158.

186

ko visoko koliko se eli. U svrhu sputanja dovoljno je platneni ovoj malo olabaviti.
U svemu tome mogu se prepoznati uveni siddhi
indijskih jogina i indijskih alkemiara: nevidljivost, levitacija, magini let (vidi str. 107 sq.). Joga
kao i cjelokupni amanizam uvrtavaju te siddhi
u udotvorne moi, u koje u b r a j a j u i vlast nad
vatrom. 41 Ali iz toga ne slijedi nuno da su pothvati evropskih vraeva i alkemiara orijentalnog
porijekla. uda fakirskoga tipa Evropi su naime
bila poznata, a razvila su se, vjerojatno, na osnovi lokalne magijske predaje. 4 2 Kao i u sluaju
eliksira (Elixir vitae), i ovdje je alkemija samo
zauzela m j e s t o nekih vrlo starih vjerovanja ije
k o r i j e n j e see sve do u prethistoriju.

* Cit. prema Ganzenmiilleru, Iop. cit., p. 159. O tom

tekstu v. Denis Duveen, Le Livre de la Tr6s Sainte
Trinite (Ambix, III, 1948, pp. 2 6 3 2 ) .
41
Vidi nau Yoga, pp. 276 s q 324 sq., i na Chamanisme,
PP- 365 sq.
42
Vidi Le Chamanisme,
p. 380. Cf. Mephistophles
et
l'Androgyne
(1962), pp. 200 sq. (o udu ueta).

187

15- Alkemija, prirodne znanosti

i temporalnost

Ne s m a t r a m o da smo u okviru ove male knjige

rekli sve bitno o j e d n o j golemoj temi iji n a m
mnogi aspekti o s t a j u i dalje nepristupani. Osim toga, naa n a m j e r a i nije bila da prikaemo
povijest azijske i zapadne metalurgije i alkemije. Jedini n a m j e cilj bio da p r a t i m o razvoj nekih
simbola i mitologija povezanih s onim drevnim
tehnikama to su ovjeku pomogle da postepeno
preuzima sve veu odgovornost pred Materijom.
Po naim analizama i interpretacijama, ukoliko
one i m a j u osnove, alkemija produava i ostvaruje
stari san to ga je u sebi nosio homo faber: suraivati u usavravanju Materije, osiguravajui p r i
tom i svoju vlastitu perfekciju. Opisali smo neke
osnovne faze te suradnje, pa se na n j i h vie neemo vraati. U svim tim ovjekovim nastojanjima krije se jedna zajednika crta: preuzimajui
odgovornost da m i j e n j a Prirodu, ovjek poinje
zamjenjivati Vrijeme. Tako metalurg, a jo vie alKemiar, smatra da supstanciju moe za nekoliko
tjedana dovesti do onoga s t a n j a zrelosti, za koje bi j o j pod Zemljom trebalo tisuljea i eona.
Naime, ulogu zemaljske maternice preuzima metalurgova talionika pe, te od sada u n j o j rude-embrioni dovravaju svoj rast. Jo znaajniju ulogu poprimaju, kasnije alkemiareva vas mirabile,
njegove pei i retorte: te naprave postaju sjedite onih procesa koji znae povratak u prvobitni
Kaos, ponavljanje kozmogonije. Supstancije u njim a umiru i u n j i m a uskrsavaju da bi napokon bile pretvorene u zlato. Dovoljno smo upuivali n a
duhovni aspekt alkemijskog rada da bismo ga
mogli shvatiti, od sada pa nadalje, kao n a s t o j a n j e
189

kojem je bio cilj m i j e n j a n j e Materije. U tom pogledu t a j je alkemiarev rad bio nastavak onih
pothvata to ih je poduzimao artifex, m a j s t o r pretpovijesne ere koji je vjeto rukovao vatrom da
bi izmijenio Prirodu, da bi stvorio nove oblike,
ukratko da bi suraivao sa Stvoriteljem i usavrio
njegovo stvaralako Djelo. Religijsko znaenje metalurkih radova sauvalo se u Africi sve do danas jer se o n d j e odrao mit o liku Kovaa-Heroja
Prosvjetitelja: Nebeski kova, kako smo vidjeli,
dovrava kreaciju, u r e u j e svijet, osniva Kulturu
i upoznaje ljude s misterijima.
izmijeniti Prirodu osobito se uspjeno moe
s pomou vatre i zato je znaajno da se vlast nad
vatrom potvrdila kako u kulturnom napretku vezanom za metalurgiju, tako i u psihofiziolokim
tehnikama to su ih stvorile do sada n a j s t a r i j e
poznate magije i amanske mistike. Ve od toga
drevnog stadija kulture vatra je sluila kao pokretna sila transmutacije: nesagorivost amana
znaila je da su oni nadvladali ovjeje s t a n j e i
da su postali dionici s t a n j a duha (otuda potjee
obredna ceremonija, firetrics, kojom se p o t v r u j e
i periodiki obnavlja presti amana). Vatra kao
pokretna sila transmutacije prisutna je i u nekim
inicijacijama ije tragove nalazimo ak u grkim
mitovima i legendama. Tko zna nije li moda
obred spaljivanja, sam po sebi, znaio upravo nadu u transmutaciju p u t e m vatre? Osim navedenoga, u svim tim magijsko-religijskim kontekstima,
vlast nad vatrom oznauje i zainteresiranost za
sve ono to bismo otprilike mogli opisati kao
duhovnost: aman, a kasnije jogin ili mistik su
specijalisti za duu, duh, za u n u t r a n j i ivot. Krajn j e sloena simbolika povezuje zastraujue ogn j e n e teofanije s n a j l j u p k i j i m plamenovima mistine ljubavi i sa svjetlosnim epifanijama, no takoer i s bezbrojnim izgaranjima i trpljenjima due. Vatra, plamen, bljetava svjetlost, unutranja toplina, na mnogim nivoima uvijek izraa190

vaju duhovno iskustvo, utjelovljenje svetosti, blizinu Boga.

Gospodari vatre, a bili su to ljevai, kovai kao
i alkemiari svi su oni, pomaui rad Prirode,
ubrzavali vremenski ritam i na koncu preuzeli
ulogu Vremena. Svakako da nisu svi alkemiari
bili svjesni da njihov rad z a m j e n j u j e rad Vremena. Ali to nije vano. Bitno je da je u njihovu djelu, transmutaciji, u ovom ili onom obliku bilo sadrano u k i d a n j e Vremena. Kao to veli jedan lik
u komediji Bena Jonsona: Olovo i ostali metali
bili bi zlato da su imali vremena da to postanu.
Neki pak drugi alkemiar dodaje: A to se upravo
ostvaruje naim umijeem.
No, uvjereni da rade u suradnji s Bogom, alkemiari su smatrali da njihovo djelo kao usavravan j e Prirode Bog doputa, pa ak i potie. Ma koliko da su ve daleko iza sebe ostavili metalurge i kovae, alkemiari su njihov stav spram Prirode i dalje ouvali. Naime, za drevnoga r u d a r a
kao i za zapadoga alkemiara Priroda je hijerofanija. Priroda nije samo iva, ona je i boanska, ima n a j m a n j e j e d n u boansku dimenziju.
Zahvaljujui toj svetosti Prirode koja se objavl j u j e u suptilnom obliku supstancija alkemiar smatra da moe dobiti Kamen mudraca, pokretnu silu transmutacije kao i svoj Eliksir besmrtnosti. Neemo se vie vraati na inicijacijsku
s t r u k t u r u Opus alchymicuma. Dosta je da se sjetimo kako je oslobaanje Prirode od zakona Vremena jednako osloboenju adepta.
Zapadni alkemiar dovrava zadnju etapu vrlo
starog programa to ga je zapoeo homo faber.
A zapoeo ga je onoga dana kad se latio posla
da transformira Prirodu k o j u je, iz razliitih razloga, smatrao svetom, odnosno pogodnom da postane sveta. Koncepcijom o alkemijskoj transmutaciji bljetavom je k r u n o m o k r u n j e n a ovjekova
vjera u mogunost m i j e n j a n j a Prirode posred191

stvom njegova rada (a rad, ne zaboravimo to,

oduvijek je imao liturgijsko znaenje).
*

Principi tradicionalne alkemije: rast minerala (ruda), transmutacija metala, Eliksir i obveza uvan j a tajne, nisu ni u doba renesanse ni u doba re[ormacije bili dovoeni u pitanje. ak ni u XVIII
stoljeu uenjaci nisu osporavali rast minerala.
Ipak su se pitali da li je alkemija mogla pomoi
Prirodi u tom procesu, a posebno da li su oni
koji su tvrdili da su u tom procesu uspjeli bili
asni ljudi, luaci ili varalice. 1 H e r m a n Boerhaave (16641739), smatran najveim kemiarem racionalistom svoga vremena i uven po svojim
strogo empirijskim eksperimentima, jo je vjerovao u transmutaciju metala. A vidjet emo od
kakva je u t j e c a j a bila alkemija za znanstvenu revoluciju to j u je proveo Newton.
U meuvremenu, gledita srednjovjekovne alkemij e modificirala su se u dodiru s neoplatonizmom
i hermetizmom, dvjema filozofskim gnozama koje
su postale vrlo u t j e c a j n e poto su ih ponovno otkrili Marsilio Ficino i Pico della Mirandolla. Uvjerenost da je alkemija sposobna pomagati Prirodi u njezinu r a d u poprimila je time kristoloke
oznake. Sada su alkemiari tvrdili da jednako
kao to je Krist svojom smru i uskrsnuem iskupio ovjeanstvo, tako moe i opus
alchymicum
osigurati spasenje Prirodi. Glasoviti hermetist
XVI stoljea Heinrich Khunrath, identificirao je
Kamen mudraca s Isusom Kristom, Sinom Makrokozma. Izmeu ostalog, mislio je da e se
pronalaskom Kamena pokazati prava priroda mak-

Betty J. Teeter Dobbs,

Alchemy (1975), p. 44.

192

The

Foundations

of

Newton's

rokozma jednako kao to je pojavom Krista dana

duhovna punoa ovjeku, to jest mikrokozmu. 2
Uvjerenje da opus alchymicum
moe u isti m a h
spasiti i ovjeka i Prirodu, produilo je ivot nostalgiji o nekoj radikalnoj obnovi renovatio
nostalgiji k o j a je obuzimala zapadno kranstvo
od vremena Gioacchina da Fiorea.
John Dee (roen 1527), glasoviti alkemiar, matematiar i enciklopedist (uvjeravao je cara Rudolfa
I I da p o s j e d u j e t a j n u transmutacije) smatrao je
da bi se mogla provesti duhovna r e f o r m a svjetskih r a z m j e r a s pomou snaga koje e se osloboditi u okultnim postupcima, prvenstveno u alkemijskim operacijama. 3 Isto j e tako engleski alkemiar Elius Ashmole u zasadama alkemije,
astrologije i prirodne magije magia
naturalis
vidio Spasitelja svih znanosti. Nadalje, prem a shvaanju pristaa Parcelsusa i Van Helmonta, Priroda se moe razumjeti samo prouavanjem kemijske filozofije (to jest nove alkemije) ili prave Medicine. 4 I doista, zasluga je kemije, a ne astronomije, da je pronaen klju koj i m su mogle biti otkrivene t a j n e Neba i Zemlje.
Budui da se kreacija predoivala kao kemijski
proces, to su se nebeski i zemaljski fenomeni sad
mogli interpretirati kemijskim izrazima. Uzimajui u obzir odnose makrokozam-mikrokozam, filozof-kemiar mogao je shvatiti zemaljske t a j n e
isto kao i t a j n e nebeskih tjelesa. Tako Robert

Cf. ibid., p. 54.

Cf. Peter French, John Dee: The World of an Elizabethan
Magus (London, 1972); R. J. W. Evans, Rudolf
II and his world: A Study of Intellectual
History
(1975),
p. 218. O utjecaju J o h n a Deeja na Khunratha, v.
Frances Yates, The Rosicrucian
Enlightment
(London,
1972), pp. 3 7 3 8 .
4
A. C. Debus, Alchemy and the Historian of Science
(History of Science,
6, 1967, pp. 128138), p. 134.
3

13

Kovai i alkemiari

193

Fludd d a j e kemijski opis krvotoka, koji vjerno

reproducira kruno gibanje Sunca. 5
Poput mnogih svojih suvremenika, i hermetisti i
filozofi-kemiari oekivali su a neki od n j i h
ve su je i gorljivo pripremali opu i korjenitu
r e f o r m u svih religijskih socijalnih i kulturnih institucija. Prva, prijeko potrebna etapa ove ope
obnove renovatio bila j e r e f o r m a znanja. U
j e d n o j anonimnoj knjiici Fama Fraternitatis, objavljenoj 1614. god., postavljen je zahtjev da se
edukacija obavlja na nov nain. Autor je u knjizi
objavio p o s t o j a n j e tajnoga drutva Rosenkreuzera. Njegov osniva, uveni Christian Rosenkreutz,
ovladao je, kako kae autor knjiice, pravim tajn a m a medicine, pa p r e m a tome i tajnama svih
ostalih znanosti. I sam j e Rosenkreutz napisao
stanovit b r o j knjiga, ali ta su djela bila pristupana iskljuivo lanovima reda Rosenkreuzera. 6 Autor knjige Fama Fraternitatis
obraa se svim uenjacima Evrope, pozivajui ih da se pridrue
bratstvu kako bi se ubrzala obnova,
renovatio,
zapadnog svijeta. T a j apel naiao je na nezapamen odjek. O p r o g r a m u to ga je predloilo t a j n o
drutvo napisano je mnogo rasprava koje su u man j e od deset godina objavljene u stotinama knjiga i broura.
Johann Valentin Andreae, koga neki povjesniari
s m a t r a j u autorom djela Fama Fraternitatis, objavio je 1619. god. knjigu Christianopolis. To je djelo, vjerojatno, imalo u t j e c a j a n a Baconov New

A. C. Debus, The Chemical

Dream
of
Renaissance
(Cambridge, 1968), pp. 1 4 1 5 .
' Meu ostalim, vidi Debus, The Chemical
Dream
ol
Renaissance,
pp. 1 7 1 8 . 0 fami Rosenkreuzera i o rosenkreuzerskoj literaturi usporedi Dodatak R. Spomenimo
usput d a se p o e t k o m XVII st. ponovno pojavio stari
scenarij, inae omiljen u kineskim, tantrikim i helenis t i k i m tekstovima: prvobitna objava, nedavno ponovno
otkrivena, ali namijenjena samo posveenima.

194

Atlantis."> Andreae j e sugerirao da se ustanovi zajednica u e n j a k a sa svrhom da se izrade nove metode u e n j a kojima e osnova biti kemijska filozofija. U spomenutom djelu
Christianopolis,
djelu utopijskog karaktera, kao sredite studija
navodi se laboratorij: o n d j e su vjenani Nebo i
Zemlja i o n d j e se otkrivaju boanske t a j n e urezane u lice zemlje. 8 Meu b r o j n e poklonike obnove znanja k o j u je potakla knjiga Fama Fraternitatis uvrstio se i Robert Fludd, lan Royal College of Physicians. No on je bio i vatreni pristaa
mistike alkemije. Smatrao je da je nemogue
ovladati p r i r o d n o m filozofijom bez dubokog prouavanja okultnih znanosti. Za Fludda j e prava
medicina bila osnova i prirodnoj filozofiji. Nadalje je smatrao da n a m poznavanje mikrokozma
to znai ovjejeg tijela u j e d n o otkriva i
s t r u k t u r u Svemira i dovodi do nas napokon Stvoritelja. I na k r a j u , to vie ovjek bude upoznao
Svemir, to bolje e upoznati samoga sebe. 9
Do prije nekoliko godina nije se ni slutilo kakva
j e bila uloga Nevvtona u tom opem pokretu koj e m je cilj bio da se smionim u j e d i n j a v a n j e m okultnih tradicija i prirodnih znanosti izvri obnova renovatio evropske religije i kulture. Newton, dodue, nikada nije objavio rezultate svojih
alkemijskih eksperimenata, p r e m d a je govorio da
su neki bili okrunjeni uspjehom. Njegove nebro-

Cf. Christianopolis,
an Ideal State of the
Seventeenth
Century, translated by Felix Emil Held (New Y o r k i London, 1916). Vidi i F. Yates, The Rosicrucian
Enlightment,
pp. 1 4 5 1 4 6 ; Debus, The Chemical
Dream, pp. 1 9 2 0 ;
i Dodatak R.

' Christianopolis
(preveo Helm), pp. 196197.
9
Robert Fludd, Apologia
Compendiaris
Fraternitatem
de
Rosea Cruce Suspicionis
et Infamiae Maculis
Aspersam.
Veritatis
quasi Fluctibus
abluens et abstergens
(Leiden,
1616), pp. 8 8 9 3 , 100103, cit. Debus, The
Chemical
Dream, pp. 2 2 2 3 .

195

jene alkemijske rukopise, do 1940. god. nepoznate,

detaljno j e proanalizirala profesor Betty Teeter
Dobbs u svojoj knjizi The Foundation of Newton
Alchemy (1975). Prof. Dobs tvrdi da je Newton u
svom. laboratoriju provjeravao pokuse opisane u
golemoj alkemijskoj literaturi s tolikom revnou kakva nije postignuta nikada ni prije, ni poslije njega (op. cit., str. 88). Newton se nadao da
e uz pomo alkemije otkriti s t r u k t u r u mikrosvijeta kako bi ga uinio homolognim svom kozmolokom sustavu. Otkrie gravitacije, sile koja odrava planete na njihovim stazama nije ga potpuno zadovoljavalo. No p r e m d a j e od 1669. do 1696.
god. neumorno nastavljao s pokusima, nije uspio
identificirati sile koje u p r a v l j a j u gibanjima korpuskula. Meutim, kad je u vremenu od 1679: do
1680. god. poeo s prouavanjem dinamike orbitalnih gibanja, primijenio je na Svemir svoje kemijske koncepcije o privlaenju. 10
Kao to su to pokazali Mc Guire i Rattansi, Newton je vjerovao da je u poetku Bog nekim povlatenima objavio t a j n e zakone prirodne filozofije i
religije. Meutim, ta su se znanja s vremenom
izgubila, iako su se kasnije obnovila, ali inkorporirana u basnama i mitskim formulacijama, te tako
ostala skrivena za neposveene. No upravo se danas ta znanja mogu, egzaktnije nego prije, ponovno otkriti eksperimentom. 1 1 Zato je Newton naroito istraivao najezoterikija p o d r u j a alkemijske literature, nadajui se da su u n j i m a skrivene

10

Richard S. VVestfall, Nevvton and the Hermetic Tradition, u: Science, Medecine and Society in the
Renaissance. Essays to honor Waiter Pagei, edited by Allen G.
Debus (New York, 1972), vol. II, pp. 183198, spec. pp.
1 9 3 1 9 4 ; cf. Dobbs, op. cit., p. 211.
" Dobbs, p. 90, citirajui lanak to su ga napisali E.
McGuire i P. M. Rattansi, Nevvton and the 'Pipes of
Pan', Notes and Records of the Royai Society of London, 21 (1966), pp. 108143.

196

prave tajne. Znaajna je injenica da osniva moderne mehanike nije odbacio p r e d a j u o prvobitnoj
i t a j n o j objavi kao to nije odbacio ni princip
transmutacije. On, naime, kae: Pretvaranje- Tijela u Svjetlost i Svjetlosti u Tijela potpuno je u
skladu sa Zakonima Prirode, j e r ini se da Prirodi
gode Transmutacije. 1 2 Prema Dobbsu Newtonovi alkemijski nazori bili su tako vrsto utemeljeni da im on nikada nije odricao opu v a l j a n o s t . . .
Cijeli znanstveni r a d Nevvtonov nakon 1675. god.
moe se u stanovitom smislu interpretirati kao
dugotrajan napor da alkemiju integrira s filozofij o m mehanike (op. cit., str. 230).
Nakon objave Principia, Newtonovi protivnici su
izjavili da sile o kojima on govori i m a j u zapravo
okultne kvalitete. Prof. Dobbs priznaje da ovi
kritiari u stanovitom smislu i m a j u pravo, pa kae: Newtonove sile vrlo nalikuju na skrivene
simpatije i antipatije o kojima se govori u okultnoj literaturi iz vremena renesanse. Ipak, Newton
je silama dao ontoloko znaenje ekvivalentno
ontolokom znaenju materije i gibanja. Upravo
zbog te ekvivalentnosti koja je pojaana kvantifikacijom sila, Newton je filozofima mehanike omoguio da se izdignu iznad nivoa imaginarnoga mehanizma uzajamnog djelovanja ('impact mechanism'; str. 211). Analizirajui njutnovski p o j a m sile, Richard Westfall dolazi do zakljuka da je moderna znanost rezultat braka izmeu
hermetike
tradicije i filozofije
mehanike.13
U svom spektakularnom poletu moderna znanost ili nije poznavala ili je odbacivala nasljee
hermetizma. Drugim rijeima, trijumf Newtonove

" N a t u r e . . . seems delighted with Transmutation: Opticks (London, 1704, New York, 1952, ponovno tampano
4. izdanje, 1730), p 374; cit. Dobbs, p. 231.
13
Richard VVestfall, Force
in Newton's
Physics.
The
Science
of Dynamics
in the Seventeenth
Century
(Lond o n i New York, 1971), pp. 3 7 7 3 9 1 ; Dobbs, p. 211.

197

mehanike s vremenom je ponitio znanstveni ideal

njezina tvorca. Naime, Newton i njegovi suvremenici oekivali su da e znanstvena revolucija poprimiti sasvim drugi oblik. Prihvaajui i dalje
razvijajui nade i ciljeve neoalkemiara renesansnog razdoblja u prvom redu nadu u spasenje
Prirode evropski duhovi, meusobno tako razliiti, kao to su Paracelsus, John Dee, Comenius,
J. V. Andreae, Fludd, pa i Newton, gledali su u alkemiji uzorak za ostvarenje jednog ne m a n j e ambicioznog pothvata, a t o je usavravanje ovjeka
p u t e m nove metode s t j e c a n j a znanja. Nastojali su
tom metodom ostvariti jedno nekonfesionalno kranstvo koje e u sebi integrirati hermetiku
tradiciju s jedne i prirodne znanosti, to jest medicinu, astronomiju i mehaniku, s druge strane. .Ta
sinteza zapravo je predstavljala novu kransku
tvorevinu usporedivu s onima to su nastale ranijim integracijama platonizma, aristotelizma i
neoplatonizma, a koje su dale tako s j a j n e rezultate. Ovaj oblik znanja, zamiljen i djelomino
obraen u XVIII stoljeu, zadnji je sveobuhvatni pothvat u kranskoj Evropi. Sline sisteme
sveobuhvatnog znanja eljeli su u staroj Grkoj
ostvariti Pitagora i Platon. Posebno su takvi sustavi karakteristini za tradicionalnu kinesku kult u r u u k o j o j se nikakva umjetnost, znanost ni
tehnika nisu mogle zamisliti bez svojih kozmolokih, etikih i egzistencijalnih pretpostavki i
implikacija. 14
*

Danas kad je alkemija izgubila na povijesnoj aktualnosti i kad se sve n j e n o empirijsko znanje
ono, u kemijskom pogledu ispravno ve in-

" Na te e m o se probleme vratiti

l'Histoire
des croyances et des ides

198

u 3. dijelu
religieuses.

knjige

tegriralo u kemiju, nema potrebe da se iz te mlade

znanosti progone ostaci alkemijske ideologije. U
toj novoj kemijskoj znanosti koriste se, naime,
samo empirijskim otkriima alkemiara, meutim ona, m a koliko bila b r o j n a i znaajna, ne prikazuju istinski duh alkemije. Varali bismo se kad
bismo vjerovali da su pobjedom eksperimentalne
znanosti uniteni snovi i ideali alkemiara. Naprotiv, ideologija nove epohe, koja se temelji na mit u o beskonanom progresu, a k o j o j su povjeren j e pribavile eksperimentalne znanosti i industrijalizacija, ta ideologija koja n a d a h n j u j e cijelo
XIX stoljee i dominira u njemu, prima i preuzima usprkos svojoj radikalnoj sekularizaciji
tisuljetni san alkemiara. Zato u specifinoj dogmi X I X stoljea dogmi da je prava misija ovjekova da m i j e n j a i t r a n s f o r m i r a Prirodu, da on
moe raditi bolje i bre od Prirode te da je pozvan da postane gospodarom Prirode treba traiti autentian nastavak alkemiareva sna. Soterioloki mit o perfekcioniranju i, napokon, o spasenju Prirode i dalje skriveno ivi u patetinom
programu industrijaliziranih drutava koja tee
za potpunom transformacijom Prirode, za njenom transformacijom u energiju. I upravo u
XIX stoljeu, stoljeu u k o j e m dominiraju fizikalno-kemijske znanosti i industrijski polet, ovjek
je postigao da u svojim odnosima s Prirodom zamijeni Vrijeme. I tako se, dakle, ostvaruje u dosad nezamislivim razmjerima njegova elja da
ubrza vremenski ritam, i to na nain da sve bre i
bre .i sve efikasnije eksploatira rudnike, ugljenokope i n a f t n a leita. Na tom zadataku upravo
se organska kemija mobilizirala da svlada t a j n u
mineralnih osnova ivota, da otvori put nebrojenim sintetikim proizvodima. Bez suzdravanja
moemo rei da je proizvodnjom sintetikih tvari prvi put dokazana mogunost da se dokine
Vrijeme, pokazano je da se u laboratoriju i tvornici mogu proizvesti supstancije u tolikoj koliini za k o j u bi Prirodi trebalo tisue godina da ih
199

ostvari. I jo neto. Zna se da je sintetika proizvodnja ivota, pa m a k a r u n a j s k r o m n i j e m obliku stanine protoplazme, bila vrhunski san znanosti druge polovice XIX stoljea, a i danas. Pa
zar to nije i dalje davni san alkemiara, san o
homunkulu?
S gledita kulturne povijesti moemo, dakle, rei
da su alkemiari u elji da zamijene Vrijeme anticipirali bitne elemente ideologije modernoga svijeta. Kemija je preuzela samo one dijelove alkemijske batine koji za samu alkemiju nisu bili
najvaniji. Ostale dijelove toga nasljea moemo
nai u razliitim drugim podrujima, tako u literarno-ideolokim stavovima Balzaca, Victora Hugoa i naturalista, zatim u kapitalistikim, liberalistikim i marksistikim sistemima politike ekonomije, nadalje u materijalistikim i pozitivistikim sekulariziranim teologijama, svuda gdje odzvanja vjera u neograniene sposobnosti homofabera, svuda gdje se nazire eshatoloko znaenje
rada, tehnike i znanstvenog iskoritavanja prirode.
A ako o svemu dobro promislimo, otkrit emo da
sva ta strastvena vjera u napredak proizlazi naroito iz sigurnosti da se ovjek, zagospodarivi uz
pomo fizikalno-kemijske znanosti Prirodom, osjea sposobnim da se s tom Prirodom natjee, ali
ne gubei vie pri tom Vrijeme. Od sada, znanost
i rad preuzimaju na sebe posao to ga je obavljalo vrijeme. P r i m j e n j u j u i svoju inteligenciju i radn u sposobnost, t j . svoja n a j h i t n i j a svojstva, moderni ovjek preuzima f u n k c i j u vremenskog trajanja, drugim rijeima on se supstituira na mjesto Vremena.
Neemo dalje objanjavati nae opservacije koje
se odnose na ideologiju i poloaj to ga u XIX i
XX stoljeu zauzima homo faber. Htjeli smo samo pokazati da upravo u njegovoj vjeri u eksperimentalnu znanost i u njegovim grandioznim industrijskim planovima treba traiti snove alkemi200

ara. Ono to je alkemija ostavila modernom svijetu u nasljedstvo, mnogo je vie nego neka kem i j a u zametku: ona m u je predala svoju vjeru
u t r a n s m u t a c i j u Prirode i svoju tenju da zagospodari Vremenom. Svakako, moderni je ovjek
t u batinu razumio i realizirao na sasvim drugom
planu nego alkemiar. Naime, alkemiar se i dalje
jo ponaao poput drevnog ovjeka za koga je
Priroda bila izvor hijerofanije, a rad obred. Meutim, moderna znanost se mogla konstituirati
samo desakralizacijom Prirode. U okviru moderne znanosti t u m a e n j e fenomena moe se naime
smatrati znanstveno ispravnim samo uz uvjet da
budu lieni hijerofanije. I n d u s t r i j s k a drutva nisu znala to bi s r a d o m koji ima liturgijski karakter, a vezan je za zanatske obrede. Takva vrsta
rada nije bila efikasna za tvorniki pogon, p a makar samo zbog toga to nije bilo za to potrebne
inicijacije, odnosno, zbog toga to nije bilo industrijske tradicije.
Prisjetimo se sad jedne druge injenice. Premda
j e nastojao nadomjestiti Vrijeme, alkemiar se
ipak dobro uvao da mu se ne podvrgne. On je, dodue, matao o tome da ubrza vremenski ritam,
da pravi bre od Prirode, ali kao dobar filozof,
odnosno mistik kakav je bio, alkemiar se b o j a o
Vremena, nije sebe smatrao pravim vremenskim
biem j e r je eznuo za nebeskim blaenstvom,
sanjao o vjenosti, teio za besmrtnou i traio
Eliksir ivota. U tom pogledu alkemiar se ponaao kao cijelo predmoderno ovjeanstvo koje je
svim moguim sredstvima priguivalo svijest o
ireverzibilnosti Vremena. Zato su ljudi Vrijeme
periodiki obnavljali ponavljanjem kozmologije, ili su ga posveivali liturgijom, ili su ga pak
zaboravljali, t j . odbijali da vode rauna o onim
profanim intervalima izmeu d v a j u znaajnih (i
p r e m a tome svetih) zbivanja. S tim u vezi sjetimo
se da je alkemiar vladao Vremenom kad je u
svojim spravama simboliki ponavljao prvobitni
Kaos i kozmogoniju i, osim toga, kad se podvr201

gavao inicij a r i j s k o j smrti i uskrsnuu. Svaka

inicijacija bila je pobjeda nad smru, to jest
nad temporalnou: posveeni se proglaavao
besmrtnim, vjerovao j e u p o s t o j a n j e post mortem, za koje je smatrao da je neunitivo.
No onoga dana kad je t a j individualni alkemiarski san (da se ovjek supstituira na m j e s t o Vremena) realiziralo itavo drutvo dakako na osnovi na k o j o j j e to jedino bilo mogue, t j . na
osnovi fizikalno-kemijskih znanosti i industrije
ovjek je u j e d n o shvatio da se vremenu ne moe
suprotstaviti. Zato je tragina veliina modernoga
ovjeka u tome to j e on prvi u povijesti imao
smjelosti da preuzme to se m i j e n j a n j a Prirode
tie r a d Vremena. Vidjeli smo u k o j o j m j e r i
njegove spektakularne pobjede ostvaruju na jednom drugom planu davne enje alkemiara. No
vano je dodati jo neto: ovjek modernoga doba naposljetku se podvrgao Vremenu ne samo u
odnosu na Prirodu, ve i u odnosu na samoga sebe. Na filozofskom planu, naime, ovjek je sebe
odredio kao u osnovi (a katkad i u potpunosti)
vremensko bie, uvjetovano temporalnou i vezano uz historicitet. A moderan svijet uzet u
svom totalitetu, u t r e n u t k u kad trai pravo na
vlastitu veliinu i preuzima odgovornost za svoj u sudbinu, osjea se izjednaen s Vremenom i to
upravo onakvim kakvo su u X I X stoljeu prieljkivali znanost i industrija kad su proglasili da
ovjek moe raditi bolje i bre od Prirode, uz uvjet da svojom inteligencijom pronikne u t a j n e
Prirode i da svojim r a d o m nadopuni ono to je
proizvelo Vrijeme, odnosno, to je proizvedeno
tokom dugih i mnogobrojnih vremenskih razdoblja (geoloko, botaniko i animalno), koja su
Prirodi bila potrebna da svoja djela privede kraju. Iskuenje je bilo preveliko da bi m u ovjek
mogao odoljeti. Naime, tokom bezbrojnih tisuljea ljudi su sanjali o tome da rade bre od Prirode. Pa kako bismo onda mogli i zamisliti da bi
ovjek oklijevao pred tako bajoslovnim perspek202

tivama to su m u ih nudila njegova vlastita otkria. Meutim, trebalo je tome dati i neizbjean
obol: ovjek se nije mogao supstituirati na m j e s t o
Vremena, a da pri tom ne bude osuen na identifikaciju s njime. ovjek, naime, m o r a izvravati
djelo Vremena ak i onda kad to ne eli.
Djelo Vremena moglo je biti zamijenjeno samo radom: intelektualnim i, u daleko veoj mjeri, manualnim. Dakako da je ovjek oduvijek bio prim o r a n da radi. No postoji jedna osnovna razlika
izmeu nekadanjega i dananjega rada: da bi se
pribavila energija potrebna za snove i ambicije
X I X stoljea, rad je m o r a o biti sekulariziran. ovjek j e prvi p u t u svojoj povijesti preuzeo t a j teak zadatak da radi bolje i bre od Prirode, a
da vie nije raspolagao liturgijskom dimenzijom
k o j a je u ranijim drutvima r a d inila podnolj ivim. Zato u r a d u koji je definitivno sekulariziran,
u r a d u odreenih zvanja koji se m j e r i utroenim
satima i potrokom energije, u takvom radu, dakle, ovjek iskuava i osjea neumoljivo t r a j a n j e
vremena, njegovu sporost i teinu. Moe se ukratko rei da je ovjek modernoga drutva preuzeo,
u doslovnom smislu te rijei, ulogu Vremena, te
da se, z a m j e n j u j u i Vrijeme, iscrpio u tom radu
i da je postao posve temporalno bie. A budui
da su ireverzibilnost i praznina Vremena postali
dogma za sav moderni svijet (budimo toniji: za
sve one koji se vie ne osjeaju vezani za judeo-kransku ideologiju), temporalnost k o j u je ovjek preuzeo i s kojom eksperimentira, izraava
se na filozofskom planu traginom svijeu o ispraznosti cjelokupne egzistencije. Sreom, postoje
strasti, predodbe, mitovi, igre, zabave, snatrenja
da ne govorimo o religiji, j e r ona ne ulazi u
duhovni svjetonazor modernoga ovjeka da
donekle zaustave t u traginu svijest kako se iz
domene filozofije ne bi proirila i na druga podruja.
203

Tim razmiljanjima ne elimo kritizirati moderni svijet, a hvaliti druga drevna ili egzotina drutva. Moe se kritizirati gdjekoji aspekt modernoga drutva kao to se moe podvri kritici ovaj
ili o n a j aspekt drugih drutvenih zajednica no
to nema nikakve veze s naom temom. Mi smo sam o htjeli pokazati u k o j e m su smislu glavne ideje
alkemiara, u k o r i j e n j e n e jo u prapovijesti, produile svoje p o s t o j a n j e u ideologiji XIX stoljea
i s kakvim posljedicama. to se tie kriza u modernome svijetu, m o r a m o uzeti u obzir da t a j svij e t inaugurira jedan posve novi tip civilizacije.
Nemogue je predvidjeti njegov budui razvoj.
Meutim, bit e korisno da se prisjetimo jedine
revolucije u prolosti ovjeanstva koja se moe
usporediti s dananjom. Bilo je to otkrie agrikul-.
ture. Ono je, u n u t a r prastare asne zajednice,
zajednice nomadskih lovaca, koja je do tada mirno ivjela sa svojim religijama, mitologijama i
moralnim koncepcijama, proizvelo takve p o m e t n j e
i duhovne potrese iju teinu jedva da moemo
i zamisliti. Zaista, trebala su proi tisuljea da
napokon utihnu jadikovke predstavnika tog starog svijeta, osuenog na s m r t p r o d o r o m poljodjelstva. Isto tako treba pretpostaviti da je duboka duhovna kriza, prouzrokovana ovjekovom odlukom da se zaustavi i vee na zemlju, trajala stoljeima. Nemogue j e da danas sebi predoimo tadanje obrtanje svih vrijednosti prouzrokovano
prijelazom s nomadskog na sjedilaki nain ivota, a naroito je teko zamisliti kakve su bile reperkusije psiholoke i duhovne naravi to su nastale uslijed tih p r o m j e n a .
Dakle, i tehnika otkria modernoga svijeta, njegovo ovladavanje Vremenom i Prostorom, predstavljaju revoluciju analognih r a z m j e r a i daleko
smo jo od toga da sagledamo sve njene posljedice. Posebno desakralizacija rada stvara ivu ranu na tijelu modernih drutava. To, meutim, nipoto ne znai da u budunosti ne moemo oekivati ponovnu sakralizaciju. Jo tei problem pred204

stavlja spoznaja o temporalnosti, prolaznosti ovjekova ivota. No, m i r e n j e s osjeajem temporalnosti ipak je mogue pod uvjetom ispravnijeg
shvaanja Vremena. Ali, nije sad trenutak da se
nainju ovi problemi. Na je cilj bio samo da pokaemo da se davni poeci ove duhovne krize modernoga ovjeanstva mogu nai i u stvaralakim
snovima metalurga, kovaa i alkemiara. Dobro
je to se historiografska svijest zapadnoga ovjeka pokazuje suglasnom s djelima i idejama njegovih vrlo dalekih predaka p r e m d a ih moderni
ovjek, nasljednik svih tih mitova i svih tih matanja, uspijeva realizirati upravo time to ne
prihvaa njihova izvorna znaenja.

205

Dodatak A
Meteoriti, kamenje groma, poeci

metalurgije

O mitu o kamenom nebeskom svodu cf. Uno

Holmberg, Der Baum des Lebens (Annales Academiae Scientiarum Fennicae, Serie B., vol. XVI,
Helsinki, 19221923), p. 40; H. Reichelt, Der Steinerne Himmel (Indogermanische
Forschungen,
32, 1913, pp. 2357), bio je uvjeren da je koncepcija o kamenom i metalnom nebu zajednika Indoevropljanima. R. Eisler, Zur Terminologie und
Geschichte der jiidischen Alchemie (Monatschrift
fiir Geschichte und Wissenschaft des
Judentums,
1926, N. F., vol. 26, pp. 194201), podravao je
miljenje da je pojavom meteorita dana prilika
da se prikae kako je nebo izgraeno od raznih
metala (eljeza, bakra, zlata, srebra itd.). O vezama
izmeu neba, metala i boje cf. Holmberg, op. cit.,
p. 49: A. Jeremias, Handbuch der
altorientalischen
Geisteskultur (2. izdanje, Berlin, 1929), pp. 180 sq.
Ali R. J. Forbes primjeuje da su izriite aluzije
o simbolikom povezivanju metala, boje i planeta
bile rjee nego to se openito misli, ak i u babilonskoj epohi: Metallurgy in Antiquity (Leiden,
1950), p. 357.
O kamenju groma vidi Richard Andree, Etnographische Parallelen, Neue Folge (Leipzig, 1889),
pp. 3041 (Der Donnerkeil); P. Sebillot, Le Folklore de France, vol. I (Pari, 1904) pp. 104105; W.
W. Skeat, Snakestones (Folk-Lore, 23, 1912, pp.
4580); P. Saintyves, Corpus de Folklore prehistorique en France et dans les colonies frangaises,
vol. II (Pari, 1934): Le Folklore des outils Vage de
la pierre, pp. 107202; Georg Holtker, Der Donnerkeilglaube vom steinzeitlichen Neuguinea aus207

geschen (Acta Tropica, I (1944), 3051; uz bogatu

bibliografiju, pp. 4050.
O metoritima vidi takoer G. F. Kunz, The Magic
of Jewels and Charms (Philadelphia-London, 1915),
pp. 94117. U vezi s t e m o m o ulozi metala u ivotu i religiji primitivnih naroda moe se konzultirati opseno djelo: Richard Andree, Die Metalle bei
den Naturvolkern mit Beriicksichtigung
prahistorischer Verhaltnisse (Leipzig, 1884). O olovu u folkloru, cf. Leopold Schmidt, Das Blei in seiner
volkstiimlichen Geltung (Mitt. d. Chemischen Forschungsinstitutes
der Industrie
Osterreiches,
II,
45, 1048, pp. 98 sq.). O povijesti metalurgije i
o n j e n i m kulturnim aspektima vidi T. A. Rickard,
Man and Metals. A History of Mining in relation
to the development
of civilization
(New York,'
1932, 2 vol.; postoji i francuski prijevod), J. R.
Partington, Origins and Development
of applied
Chemistry (London, 1935) i, osobito, Leslie Aitchison, A History of Metals, 2 vol. (London, 1960).
Pregled problematike koja se tie metalurgije
starog vijeka savjesno je izloio R. J. Forbes u
djelu Metallurgy in Antiquity. A notebook for archaologists and technologists
(Leiden, 1950) uz
bogato navedenu bibliografiju. Cf. takoer istog
autora: Bibliographia
Antiqua, Philosophia
Naturalis (prvi dio: rudnici, Leiden, 1940; drugi
dio: metalurgija, Leiden 1942). Vidi i Charles
Singer, E. J. Holmyard et A. R. Hali, A History
of Technology, vol. I (Oxford, 1955).
O rijei AN. BAR: Hommel, Grundriss der Geographie
und Geschichte
Vorderasiens
(Berlin,
19081922), p. 13; G. G. Boson, Les metaux et
pierres dans les inscriptions
assyro-babyloniennes
(inauguralna disertacija, Munchen, 1914), pp. 11
12; Axel W. Persson, Eisen und Eisenbereitung
in altester Zeit, Etimologisches un Sachliches
(Bulletin de la Societe Royale de Lettres de Lund,
1934, pp. 111127), p. 114; Forbes, Metallurgy in
Antiquity, p. 465.
208

f
O parzillu: Persson, op. cit., p. 113; Forbes, p.
465.
0 industriji i trgovini b a k r a i bronce na antikom
Bliskom istoku, cf. R. Dussaud, La Lydi& et ses
voisins aux hautes epoques (Pari, 1930), pp. 76
sq.
O nazivlju koritenom za broncu: Georges Dossin,
Le Vocabulaire de Nuzi Smn (Revue d'Assyriologie, 19471948), pp. 26 sq.
O problemu eljeza u starom Egiptu i o izrazu
biz-n. pt, cf. G. A. Wainwright, Iron in Egypt
(The Journal of Egyptian Archaeology, 18, 1932,
pp. 315); kratak sadraj u lanku to ga je napisao Persson, pp. 23; id., The coming of Iron
(Antiquity, 10, 1936, pp. 525); E. Wyndham Hulme, Early Iron-smelting in Egypt (Antiquity,
II, 1937, pp. 222223); Forbes, Metallurgy in Antiquity, pp. 425 sq. H. Ouiring koji je svoja
tehnika istraivanja saeo u lanku: Die Herk u n f t des altesten Eisens und Stahl (Forschungen und Fortschritte,
9, 1933, pp. 126127) misli da je dokazao kako eljezna r u d a k o j u su
Egipani dosta kasno poeli iskoritavati potjee iz nubijskog pijeska, j e r on sadri zrnatog
magnetita s vie od 60% eljeza. Vidi takoer
Jean Leclant, Le fer dans l'Egypte ancienne, le
Soudan et l'Afrique (u Le Fer a travers les
ages: Actes du Colloque International,
Nancy,
36 octobre 1955, Annales de l'Est, Memoire n
16, Nancy 1955, pp. 8591),
O eljezu na Kreti u minojsko doba: H. R. Hali,
The Civilization of Greece in the Bronze Age
(London, 1928), p. 253; A. W. Persson, p. 111;
Forbes, pp. 456 sq.

14

Kovai i alkemiari

209

Dodatak B
Mitologija eljeza

Apotropejsko eljezo protiv demona i duhova:

I. Goldziher, Eisen als Schutz gegen Damonen
(Archiv fiir Religionswissenschaft,
10, 1907, pp.
41467; S. Seligmann, Der Bose Blick (Berlin,
1910), vol. I, pp. 273276; vol. II, pp. 89 itd.;
id. Die magischen Heil-und Schutzmittel
(Stuttgart, 1927), pp. 161169 (Ova zadnje spomenuta
knjiga predstavlja nekoliko proirenih poglavlja
djela Der Bose Blick)-, Frazer, Tabu and the perils om the Soul, pp. 234 sq. (fr. prev., pp. 195
sa); Tawney-Penzer, The Ocean of Story, vol. II
(London, 1924), pp. 166168; J. J. Meyer, Trilogie
altindischer
Machte und Fete der
Vegetation
(Ziirich-Leipzig, 1937), vol. I, pp. 130 sq., vol. II,
pp. 118 sq.; G. Dumezil, Labrys (Journal Asiatique, 1929, pp. 237254), pp. 247 sq. (noevi nainjeni od eljeza o d s t r a n j u j u demone, to je staro vjerovanje kavkaskih naroda); J. Filliozat
Le Kumaratantra
(Pari, 1937), p. 64 (magijska
uloga noa). Cf. takoer Handvvdrterbuch
der
Deutschen Aberglauben, s. v. Eisen.
eljezo uva urode (svjeroistona Evropa): A. V.
Rantasalo, Der Ackerbau
im
Volksaberglauben
der Finnen und Esten mit entsprechenden
Gebrauchen der Germanen verglichen (5 vol., FF
Communications, Sontavala-Helsinki, 19191925),
vol. III, pp. 17 sq.

210

Dodatak
Antropogonijski motivi

Stvaranje ovjeka iz gline i zemlje: S. Langdon,

Le Poeme sumerien du Paradis, du Deluge et
de la Chute de l'homme (Pari, 1919, prev. C.
Virolleaud), pp. 2223, 3132; id., Semitic Mythology (Boston, 1931), pp. 111112; u tradicijam a naroda Oceanije, cf. R. B. Dixon, Oceanic
Mythology (Boston, 1916), p. 107 (ovjek stvoren
iz praine pomijeane s krvlju bojom); vidi
takoer sir James Frazer, Folk-Lore of the Old
Testament (London, 1919), vol. I, pp. 344; id.,
Creation and Evolution in primitive
Cosmogonies
(London, 1935), pp. 335 (studija od 1909. je
prema tome siromanija od prethodno spomenute). O egipatskim tradicijama cf. E. A. Wallis
Budge, From Fetish to God in Ancient
Egypt
(Oxford, 1934), pp. 143, 434 (ovjek stvoren iz
suza bojih); Adolf Erman, Die Religion der Aegypter (Berlin, 1934), p. 66; Maj Sandman Holmberg, The God Ptah (Lund-Copenhagen, 1946), pp.
31 sq.; filiade, Histoire, I, 26.
Da bismo dobili opi uvid u antropogonijske motive, vidjeti Stith Thompson, Motif-Indes of FolkLiterature, vol. I (Helsinki, 1932, FF Communications N 106), pp. 150159.
t o se tie zadnjih prijevoda babilonske Poeme
o Stvaranju, vidi g. Furlani, II Poema della Creazione (Bologna, 1934), pp. 100 sq. (cf. pp. 3435
o analognim mezopotamijskim tradicijama); R.
Labat, Le Poeme babylonien de la Creation (Pari, 1935) i bibliografski podaci navedeni u l'Histoire, I, pp. 404 sq. od M. filiadea. U izravnoj
vezi s metalurkim kompleksom cf. tradiciju
potvrenu kod Toradja: bog Pue ne Palaburu ob211

likuje svako dijete u kovanici (Kruyt, citirano

prema J. W. Perry, The Children of the Sun, 2.
izdanje., London, 1927, p. 207).

212

Dodatak D
Umjetno oploivanje i obredne orgije

O umjetnom oploivanju u Mezopotomiji cf. A.

H. Pruessen, Date culture in ancient Babylonia
(Journal of the American Oriental Society, 36,
1920, pp. 213232); Georges Sarton, The artifical fertilization of date-palms in the time of Ashur-Nasir-Pal (Isis, 21, N 60, travanj, 1934, pp.
814); id., Additional note on date culture in
ancient Babylonia (Ibid. N 65, juni 1935, pp.
251252; ova dva lanka obuhvaaju potpunu
bibliografiju u vezi s tim pitanjem); Helene Danthine, Le palmier-dattier et les arbres sacres dans
l'iconographie de l'Asie occidentale ancienne (Pari, 1937), pp. 111121.
O slinim tradicijama kod Hebreja i Arapa vidi
Salomon Gandiz, Artificial fertilization of date-palms in Palestine and Arabia (Isis, 33, Nr. 65,
lipnja 1935, pp. 245250).
O obiajima orgijanja prilikom cijepljenja limunovih stabala prema kazivanjima Ibn Washyja,
cf. S. Tolkovsky, Hesperides. A History of the Culture and Use of Citrus Fruits (London, 1938), pp.
56, 129 sq.

213

Dodatak E
Seksualna simbolika vatre

Seksualnu simboliku vatre u staroj Indiji prouavao je K. F. Johansson u djelu Vber die altindische Gottin Dhisana (Skrifter utgifna Vetenskapssafundet i Uppsala-Leipzig, 1817), pp. 5155
i J. Gonda, Gods and Powers in the Veda (Den
Haag, 1957, pp. 23 sq., 38 sq.). O tradicijama u modernoj Indiji cf. W. Crooke, Religion and Folk-lore of Northern India (Oxford, 1926), p. 336; J.
Abbot, The Keys of Power. A Study of Indian Ritual and Belief (London, 1932), p. 176.
0 simbolici ognjita ( = vulva) u protohistorijskim kulturama vidi Oscar Almgren, Nordische
Felszeichnungen
als religiose Urkunden (Frankf u r t na M., 1934), pp. 244 sq. Kod starih Germana
1 u sjevernoj Evropi: J. Grimm, Deutsche Mytliologie (4e Ausgabe, 1876), vol. III, p. 175.
O seksualnoj simbolici proizvodnje vatre kod primitivnih naroda cf. sir James Frazer, The Magic
Art and the Origin of Kings, vol. II, pp. 208 sq.;
id., Mythes sur V origine du feu (prev. fr., Pari,
1931), pp. 62 sq. Primjeri seksualnih orgija prigodom sveanog paljenja vatre, ibid., p. 64 (kod
Marind-Anim, prema Wirzu).
O kozmolokoj simbolici paljenja vatre i o poimanju regeneracije Vremena vidi nau knjigu
Le Mythe de l'Eternel Retour (Pari, 1949), pp.
107 sq.
O simbolici Centra, ibid., pp. 30 sq.; i Images
et Symboles (Pari, 1952), pp. 33 sq.

214

Dodatak F
Seksualna simbolika trokuta

0 seksualnoj simbolici slova delta vidi R.

Eisler, Kuba-Kybele, pp. 127, 135 sq. i Uberto
Pestalozza, Religione Mediterranea (Milano 1951),
p. 246, n. 65. O izjednaenju: trokut = ulaz
= ena, cf. H. C. Trumbull, The threshold covenant (New York, 1892), pp. 252257 (podaci
iz grkih, kineskih, idovskih izvora itd.). O l'arche geneseos, cf. Franz Dornseiff, Das Alphabet
in Mystik und Magie (Leipzig, 2. izd., 1925), pp.
2122. O simbolici trokuta u Indiji: G. Tucci,
Trae di culto lunare in India (Rivista di Studi
Orientali, XII, 19191930, pp. 419427), p. 422
1 biljeka (prikazano u tantrikim simbolima);
J. J. Meyer, Trilogie altindischer Machte und Fete der Vegetation (Ziirich-Leipzig, 1937), vol. III,
pp. 133294.
R. Eisler u lanku Kuba-Kybele (Philologus,
vol. 68, 1909, pp. 118151, 161209), p. 135, na
nezgodan nain interpretira seksualnu simboliku
kamena Kaaba: budui da je sveti kamen u Meki
tetragonos lithos, Eisler pretpostavlja da je on
kua jedne piramide (pyramis) ili jednog obeliska (Konischer Phallosstein). No treba ipak imati na umu da je 1909. god., tj. u vrijeme kad je
Eisler pisao svoju studiju, psihoanaliza bila tek
u zaetku i oni eruditi koji su se s n j o m upoznali, lako su mogli doi pod u t j e c a j panseksualne
simbolike.

215

Dodatak G
Petra genitrix

O mitovima, po kojima je ovjek roen iz kamena, cf. B. Nyberg, Kind und Erde (Helsinki,
1931), pp. 61 sq.; M. filiade, Trati
d'Histoire
des Religions, p. 208 (elementi bibliografije). O
kamenju plodnosti i obredu klizanja, cf. Traite, pp. 194 sq.
O roenju bogova iz petra genitrix (= Velika
Boica = matrix mundi), cf. R. Eisler, Weltenmantel und Himmelszeit
(Miinchen, 1910), vol.
11, pp. 411, 727 sq., itd. id., Kuba-Kybele (Phylologus, vol. 68, 1909, pp. 118151, 161209), pp.
196 sq.
0 paleosemitskim tradicijama koje se odnose na
vjerovanje da su ljudi proizali iz kamena, cf.
W. Robertson Smith, The Religion of the Semites (III izd., London, 1927), p. 86 (arapska legenda); Hans Schmidt, Die Erzahlung von Paradies und Siindefall (Tubingen, 1931), p. 38, n.
1 (Stari zavjet).
O Kristu roenom iz kamena, legendi rumunjskoga religioznog folklora, vidi Alexandre Rosetti,
Colindele Romanilor
(Academia Romana, Bucuresti, 1920), p. 68.

216

Dodatak H
Alkemija u engleskoj literaturi

0 kazalinom djelu Bena Jonsona, The Alchemist

vidi Edgar Hill Duncan, Jonson's Alchemist
and the Literature of Alchemy (PMLA, 61, r u j n a
1946, pp. 699710). Autor istie da je Jonson
osobito dobro poznavao alkemiju i u tom pogledu bio superioran svim ostalim engleskim piscima, s izuzetkom moda pisaca kao to su Chaucer
1 Donne (op. cit., p. 699). to se tie poznavanja
alkemije, Duncan je Chaucera provjerio u The
Yeoman's Canon's Silver Citrinacioun
(Modem
Philology, XXXVII, 1940, 241262); vidi takoer
njegove studije Donne's Alchemical Figures
(ELH, IX, 1942, 257285) i The Alchemy in Jonson's Mercury Vindicated (Studies in Philology,
XXXIX, 1942, 625637). Opi prikaz nai e se
kod: H. Fisch Alchemy and English Literature
(Proceedings of the Leeds Philosopical and Literary Society, VII, 123136).

217

Dodatak I
Babilonska alkemija

Asirske dokumente preveli su R. Campbell Thompson, On the Chemistry of the Ancient

Assyrians
(London, 1925, 158 str. rukopisa); Bruno Meissner, Babylonien und Assyrien, vol. II (Heidelberg, 1925), pp. 382 sq.; Robert Eisler, Der babylonische Ursprung der Alchemie (Chemiker-Zeitung, N* 83, 11. s r p n j a 1925, pp. 577 sq,; N
86, 18. s r p n j a 1925, pp. 602 sq.); id., Die chemische Terminologie der Babylonier (Zeitschrift
fiir Assyriologie, Bd. 37, travanj 1926, pp. 109
131); id., L'origine babylonienne de l'alchimie
(Revue de Synthese Historique, 1926, pp. 125).
U vezi s mineralokom i kemijskom terminologijom vidi takoer R. C. Thompson, A Dictiannary
of Assyrian Chemistry and Geology (Oxford, 1936).
R. C. Thompson rezimirao je svoja istraivanja
u lanku: A Survey of the Chemistry of Assyria
in the VII cent. B. C. (Ambix, II, 1938, pp. 3
16).

Interpretaciju R. Eislera odbacili su, iz razliitih razloga, asiriolog H. Zimmern u djelu Assyrische chemisch-technische Rezepte, insbesondere fiir Herstellung farbigen glasierter Ziegel, in
Umschrift u n d tlbersetzung (Zeitschrift fiir Assyriologie, Bd. 36, r u j a n 1925, pp. 177208); id.,
Vorlaufiger Nachtrag zu den assyrischen chemisch-technischen Rezepten (ibid., Bd. 37, r u j a n
1926, pp. 213214), zatim povjesniar znanosti
Ernst Darmstaedter u djelu Vorlaufige Bemerkungen zu den assyrischen chemisch-technischen
Rezepten (Zeitschrift fiir Assyriologie, 1925, pp.
302304); id. Nochmals babylonische Alchemie (ibid., 1926, pp. 205213); i napokon ara218

bist i povjesniar znanosti Julius Ruska u Kritisches zu R. Eislers chemie-geschichtlicher Methode ( Z e i t s c h r i f t fiir Assyriologie, Bd. 37, 1926,
pp. 273288).
Hipotezu E. Eislera prihvatio je Abel Rey u
Science orientale avant les Grecs (Pari, 1930),
pp. 193 sq.; vidi takoer R. Berthelot, La Pensee
de l'Asie et l'astrobiologie (Pari, 1938), pp. 43 sq.
U drugom svesku svoga djela Entstehung
und
Ausbreitung
der Alchemie (Berlin, 1931), pp. 51
sq., E d m u n d von Lippmann zauzima vie negativan stav, m a d a se nije sasvim kategoriki izjasnio; vidi takoer vol. I I I (Weinheim, 1954), p.
40.
Bilo bi interesantno vidjeti to kae Forbes koji
je t a j problem naeo u svom velikom djelu Metallurgy in Antiquity.

219

Dodatak J
Kineska alkemija

Da bismo dobili opi uvid u historijat znanstvene kineske misli integrirane u opu povijest znanosti, vidi George Sarton: An Introduction
to
the History of Sciences, vol. IIII, pet svezaka
(VVashington, 19261948) i naroito Joseph Needham, Science
and Civilization in China, vol.
IV (Cambridge, 1956).
Radi upoznavanja povijesti metalurkog i kemijskog umijea u Kini, vidi Li Ch'iao Ping, The
Chemical Arts of Old China (Easton, 1948). B.
Laufer je pokazao da su vodeno staklo liu li (koje slui za lijepljenje vitraja) kao i kaolin prvi
iskuali alkemiari taoisti: cf. The Beginnings of
Porcelain in China (Chicago, 1917, Field Museum), pp. 142, 118 itd. Arsenove soli s kojima rade alkemiari nale su primjenu u poljoprivredi
i raznim industrijama; cf. M. Mucciolo, L'arsenico presso i Cinesi (Archivio di Storia della
Scienza, VIII, pp. 6576, spec. pp. 7071). O
primjeni alkemiarskih otkria u keramikim i
metalurkim postupcima, vidi E. von Lippmann,
Enstehung und Ausbreitung der Alchemie, I, p.
156; II, pp. 45, 66, 178 itd.
Bitan bibliografski materijal za kinesku alkemiju moe se nai u naoj knjizi Le Yoga. Immortalite et Liberte (Pari, 1954), pp. 399400 i osobito u Science and Civilization in China, V. 1
(Cambridge, 1974), pp. 2 sq., 387 sq. autora Needhama. Navedimo najvanija djela: O. Johnson,
A Study of Chinese Alchemy (Shanghai, 1928; ali
vidi takoer izvjetaj B. Laufera, Isis, 1929, vol.
12, pp. 330332); A. Waley, Notes on Chinese
Alchemy (Bulletin of Oriental School of London,
220

VI, 1930, pp. 124); W. H. Barnes, Possible

reference to Chinese Alchemy in the Fourth or
Third Century B. C. (The China Journal, vol.
23, 1935, pp. 7579); Homer H. Dubs, The Beginnings of Alchemy (Isis, vol. 38, 1947, pp. 62
86); Ho Ping-Yii i Joseph Needham, The Laboratory Equipment of the Early Mediaeval Chinese Alchemist, Ambix, VII, 1959, pp. 57115;
Ts'ao T'ien Ch'in, Ho Ping-Yii i Joseph Needham,
An Early Medieval Chinese Alchemical Text on
Aqueous Solutions, ibid., pp. 122158; Nathan
Sivin Chinese Alchemy: Preliminary Studies (Cambridge, Mass., 1968; vidi na izvjetaj u History of
Religions, 10, 1970, pp. 178182); Joseph Needham, Science and Civilization, V, 1 (povijest alkemije nastavit e se u etiri d a l j n j e knjige koje
su trenutno u pripremi).
Meu prijevodima alkemijskih tekstova istaknim o osobito: Lu-Ch'iang Wu i Tenney L. Davi,
An ancient chinese treatise on alchemy entitled
Ts'an T'ung Ch'i, writen by Wei Po-Yang about
142 A. D. (Isis, 1932, vol. 18, pp. 210289); id.,
Ko Hung on the Yellow and the White (Proceedings of the American Academy of Arts and
Science, vol. 70, 1935, pp. 221284). Ovaj zadnje
spomenuti r a d obuhvaa prijevod IV i VI poglavlja rasprave autora Ko Hung (Pao P'u Tzu); poglavlja IIII preveo je Eugen Feifel, Monumenta Serica, vol. 6, 1941, pp. 113211 (vidi ibid.,
vol. 9, 1944, nov prijevod poglavlja to ga je
takoer preveo Feifel), a poglavlje VII i IX preveli su T. L. Davi i K. F. Chen, The Inner
Chapters of Pao-pu-tzu (Proceedings of American Academy of Arts and Sciences, vol. 74, 1940
1942, pp. 287325). O vanosti prijevoda T. L.
Davisa i njegovih suradnika, vidi J. Needham,
Science and Civilization, V, 1, p. 6 i Nathan Sivin,
Chinese Alchemy, p. 15. Ko Hungov Nei P'ien
kompletno je preveo James R. Ware u Alchemy,
medicine and Religion in the China of A. D. 320:
The Nei P'ien of Ko Hung (Cambridge, Mass.,
221

1966; cf. naa zapaanja u History oj Religion,

8, 1968, pp. 8485). U r a d u Sivina: Chinese Alchemy, pp. 145214, nalazi se prijevod to ga je
pribiljeio Tan ching yao chueh (Essential formula f r o m the alchemical classics), djelo koje se
pripisuje piscu Sun Ssu-mo (VI st. n. e.). Vidi takoer Roy C. Spooner i C. H. Wang, The Divine Nine Turn Tan Sha Method, a chniese alchemical Recipe (Isis, 1947, vol. 38, pp. 235242).
H. H. Dubs misli da poetke alkemije treba traiti u Kini IV st. pr. n. e. Prema tom a u t o r u alkemija j e mogla nastati samo u civilizaciji u koj o j je zlato bilo jedva poznato i gdje se nije znalo za metode m j e r e n j a istoga metala; meutim,
te su metode u Mezopotamiji bile rairene ve
od XIV st. pr. n. e., zbog ega Dubs ne v j e r u j e
da j e alkemija mogla nastati u mediteranskim
zemljama (Dubs, pp. 80 sq.). Ovaj nazor nisu
prihvatili povjesniari alkemije (vidi, inter alia,
F. Shervvood Taylor, The Alchemists, New York,
1949, p. 75). Dubs smatra da su alkemiju na Bliski istok donijeli kineski putnici (op. cit., p. 84).
Prema Lauferu pak nije iskljuena mogunost
da je znanstvena alkemija u Kinu dospjela izvana (cf. Laufer, Isis, 1929, pp. 330331). O prodoru mediteranskih ideja u Kinu vidi Dubs op.
cit., pp. 8283, biljeke 122123. O vjerojatnosti da je ideologija kineske alkemije mezopotamijskog porijekla, cf. H. E. Stapleton, The Antiquity of Alchemy (Ambix, V, 1953, pp. 143),
pp. 15 sq. U k r a t k o j analizi teze da je alkemija
kineskog porijekla (pp. 1930), Sivin odbacuje
Dubsovu hipotezu (pp. 2223). Najradikalniju
kritiku Dubsovog m i l j e n j a dao je Needham
(vol. V. 1, pp. 44 sq.), usprkos tome to i on,
dodue iz sasvim drugih razloga, podrava hipotezu da je alkemija kineski pronalazak. Po tom
autoru, naime, kultura drevne Kine bila j e jedina sredina gdje se moglo iskristalizirati vjerovan j e u eliksir protiv smrti kao vrhunsko djelo kemiara (pp. 71, 82, 114115). Dvije koncepcije
222

 ova o eliksiru i ona o alkemijskoj proizvodnji

zlata prvi p u t su se u povijesti integrirale, i
to u Kini u IV st. pr. n. e. (pp. 12 sq. itd.). Needh a m m e u t i m priznaje da su zlato povezivali s
besmrtnou u Indiji jo prije VI st. pr. n. e.
(pp. 118 sq.; vidi nae p r i m j e d b e o tom problem u na str. 43, 109).
O alkemijskoj simbolici disanja i seksualnog ina cf. R. H. Gulik, Erotic colour prints of the
Ming period with an essay on Chinese sex life
from the Han to the Ch'ing dynasty, B. C. 206-A.
D. 1644 (privately published in fifty copies, Tokyo, 1951), pp. 115 sq.

223

Dodatak K
Kineske magijske tradicije i alkemijski folklor

O maginom letenju jogina i alkemiara vidi

M. filiade, Le Yoga, p. 397. O maginom letenju u Kini cf. filiade, Le Chamanisme, pp. 294
sq.; o letenju besmrtnih taoista cf. Lionel Giles,
A Gallery of Chinese Immortals (London, 1948),
pp. 22, 40, 43, 51 itd., Le Lie-sien Tchouan (Bibliographies legendaires des Immortels
taoistes de
l'antiquite, preveo i pribiljeio Max Kaltenmark
(Peking, 1953), pp. 41, 54, 82, 146, 154.
Kineski alkemiari su prihvatili i revalorizirali
velik b r o j drevnih mitova i vjerovanja koja se
tiu besmrtnosti kao i sredstava s pomou kojih
se ona postie. Kao simboli besmrtnosti slovili
su kornjae i dral. Stari autori opisuju uvijek
drala u pratnji Besmrtnika (J. J. de Groot, The
Religious System of China, Leiden, 1892 sq., vol
IV, pp. 232233, 295); na mrtvaka kola ucrtavaju se likovi dralova, to je simboliziralo prijelaz u besmrtnost (ibid., vol. IX, p. 359). Na slikama koje predouju osam Besmrtnika na putu
prema nadnaravnom Otoku, dral nosi barku u
zraku (cf. Werner, Myths and Legends of China,
London, 1924, p. 302). A Pao Pu'tzu (= Ko Hung)
tvrdi da se ivot moe produiti ako se uzimaju
napici pripravljeni od dralovih j a j a i kornjaina oklopa (tekst cit. Johnson, Chinese
Alchemy,
p. 61). Ova je tradicija stara: u zbirci Lien-sien
Tchouan itamo da se Kouei Fou hranio cimetom i suncokretom pomijeanim s mozgom kornjae (M. Kaltenmark, p. 119).
Meu biljnim vrstama koje su kadre pribaviti
dug ivot kineska predaja posebno istie travu
chih (trava besmrtnosti), zatim bor, empres i
224

breskvu. Za bor i empres dri se da su bogati

supstancijama yang (cf. J. J. de Groot, op. cit.,
vol. IV, pp. 294324). Jedui sjemenke bora,
Yo Ts'iuan je uspio poletjeti. Ljudi toga vremena koji su jeli te sjemenke postigli bi starost od
dvije do tri stotine godina (M. Kaltenmark, Le
Lie-sien Tchouan, p. 54; cf. ibid., p. 81, 136, 160.
0 borovima koji d a j u dugovjenost cf. Rolf
Stein, Jardins en miniature d'Extreme-Orient,
Le
Monde en petit, Bulletin de l'ficole frangaise
d'Extreme-Orient, 42, Hanoi, 1943, pp. 1104,
spec. pp. 84 sq.). Pao Pu'tzu pak pie da e o n a j
tko bude namazao pete empresovim sokom moi hodati po vodi a da ne potone; ako namae
cijelo tijelo, postat e nevidljiv. Praak nainjen
od osuenih plodova empresa, stavljen u baklju gori plamenom izvanredno bljetava sjaja, a
ako se negdje u blizini pod zemljom nalaze zlato
ili jadeit, plamen e p o m o d r j e t i i priklonit e se
zemlji. ovjek koji jede t a j praak nainjen od
empresova ploda, moe doivjeti tisuu godina
(tekst pretampao De Groot, vol. IV, p. 287).
Smola dobivena iz breskvina stabla, kako kae
Pao Pu'tzu, d a j e ovjejem tijelu sposobnost da
svijetli.
1 mnoge ostale biljke, pogotovo one ljekovite, na
glasu su da osiguravaju dug ivot i da prenose
magijske sposobnosti. U zbirci Lie-sien
Tchouan
spominju se poriluk (p. 97), cimetovac (pp. 82,
119), peurka poljska (p. 82), sjemenke krstaica
(P- 79), jadi (p. 154), kravojac (p. 154), suncokret
(p. 119) itd. U kontinuitetu folklornih tradicija
taoizma i alkemije izgleda da n e m a prekida:
taoistiki alkemiar nasljednik je drevnih sakupljaa ljekovitih biljaka koji su od pamtivijeka
odlazili u planine, s tikvom u ruci, da bi nakupili sjemenke i magijsko bilje. Cf. o t o j temi R.
Stein, Jardins en miniature, pp. 56 sq. i passim.
Vidi takoer Michel Soymie Le Lo-Feou Chan, studija o religijskoj geografiji (Bulletin de l'Ecole
15

Kovai i alkemiari

225

Frangaise

de VExtreme-Orient

[Saigon], XLVIII

S L 7
'
vi103 [Sunce o pono].

t^PiUa-nebo]

lt0

226

PP

8 8 - 9 6

Dodatak L
Indijska alkemija

O indijskoj alkemiji i pretkemiji vidi P. C. Ray,

A History of Hindu Chemistry, vol. I (2. izdanje,
Calcutta, 1903), vol. I I (2. izdanje, Calcutta, 1925);
cf. takoer Rasacharya Kaviraj Bhudeb Mookerjee, Rasajala-nidhi or Ocean of Indian
Medicine,
Chemistry and Alchemy, 2 vol. (Calcutta, 1926
1927): kompilacija bez vrijednosti, ali sadri
velik b r o j navoda iz tradicionalnih alkemistikih
djela. Radi uvida u doktrinu siddha alkemiara vidi V. V. Raman Sastri, The Doctrinal Culture
and Tradition of the Siddhas (Cultural Heritage
of India, Sri Ramakrishna
Centenary
Memorial,
Calcutta, s. d., vol. II, pp. 303319); Shashibbusan Dasgupta, Obscure religious Cults as background of Bengali Literature (Calcutta, 1946), pp.
289 sq.; Mircea filiade, Le Yoga. Immortalite
et
Libert, pp. 299 sq.
U Burmi se mogu nai vjerovanja analogna onima koja su zastupali jogini alkemiari. Ako se
piju supstancije nainjene na bazi ive ili eljeza, postaje se zawgy (rije je izvedena od jogy).
U toku tog postupka, k a n d i d a t e dobiti kamen
ivog metala. Posjedovanje toga kamena omoguit e m u da leti i da p u t u j e pod zemljom, da bude neranjiv i da ivi stotine godina. Taj kamen
p o b j e u j e sve vrste bolesti. Ako se dotakne utog b a k r a ili srebra, pretvara ih u zlato. Kad
kandidat proguta kamen, pada u besvjesno stan j e koje t r a j e sedam dana. Obino se povlai u
neku spilju i nakon sedam dana izlazi iz n j e k a o
zawgy. Nakon toga postaje poput boanstva: moi se ivjeti milijune godina, ima sposobnost da
uskrsava mrtve i postaje nevidljiv. Doputeno
227

m u j e da ima seksualne odnose ali ne sa enama, ve s nekim plodovima koji i m a j u oblik i

veliinu mlade djevojke. Zawgy te plodove oivl j u j e i pretvara ih u svoje ene. Vidi Maung Hsin
Aung, Alchemy and Alchemist in Burma, Folklore, 44, 1933, pp. 346354, spec. pp. 346347 i
Burmese Alchemy Beliefs, Jornal of the Burmese Research Society, 35, pp. 8391.
0 odnosima izmeu alkemije, tantrizma i hathajoge vidi M. filiade, Le Yoga, pp. 274 sq., 398 sq.
(bibliografija). Vidi takoer A. Waley, References to Alchemy in buddhist scriptures (Bulletin
of the School of Oriental Studies, London, vol.
VI, p. 11021103). Aluzije na alkemiju nalazimo
jo
u
Mahaydna-samgrahabhasya
(Nanjio,
1171; na kineski preveo oko 650. god. Hsiian-tsang) i u Abhidharma
Mahavibhasa
(Nanjio,
1263; preveo Hiisang-tsang, 656659). Cf. takoer O. Stein, Reference to Alchemy in buddhist
scriptures (Buli. School Orient. Studies,
VII,
1933, pp. 262 sq.).
O pitanjima koja se tiu alkemiara Nagarjune
kao i o pripadnoj bibliografiji vidi nau Yoga, p.
398.
O Albiruni cf. J. Filliozat, Albiruni et l'alchimie
indienne
(Al-Biruni
Commemoration
Volume,
Calcutta 1951, pp. 101105).
O ulozi ive u indijskoj alkemiji: P. C. Ray, op.
cit., I, p. 105 u Uvodu; E. von Lippmann, Entstehung und Ausbreitung
der Alchemie
(Berlin,
1919), p. 435; vol. II (Berlin, 1931), p. 179; Julius
Jolly, Der Stein der Weisen (Windisch
Festschrift, Leipzig, 1914), pp. 98106. O tamilskom
sittar cf. A. Barth, Oeuvres, I (Pari, 1914), p.
185; J. Filliozat, Journal Asiatique, 1934, pp. 111
112: sittar dijeli sarakku (supstancije, ingredijente) na an i pensarakhu, t j . muke i enske ingredijente, a takva podjela podsjea na dva oprena principa yin-yang kineske teorije. L. Wieger
(Histoire des croyances religieuses et des opi228

nions philosophiques
en Chine, 2. izd. Hien-hien,
1927, p. 395) misli da je taoistiki alkemiar Ko
Hung (Pao-p'u-tzu) iz I I I st. oponaao raspravu
Rasaratnakara
i stoga j u je pripisao Nagarjuni.
U tom bi sluaju Rasaratnakara,
za k o j u se dotad smatralo da potjee iz VII ili VIII st. (cf. E.
Lamotte, Traite de la Grande Vertu de Sagesse,
I, Louvain, 1944, p. 383, n. I), stvarno mogla biti
iz epohe budista Nagarjune iz II stoljea. (J.
Filliozat, La Doctrine classique de la medecine
indienne, Pari, 1949, p. 10). Ali postoji takoer
mogunost da je tamilska alkemija potpala pod
kineski u t j e c a j (cf. J. Filliozat, Tao'isme et Yoga, in Dan Viet-Nam N3, kolovoz, 1949, pp. 113
120, spec. p. 120).
O alkemijskim manuskriptima iz fonda Cordier
vidi J. Filliozat, Journal Asiatique, 1934, pp. 156
sq.

229

Dodatak M
Salmijak u orijentalnoj alkemiji

Sanskrtski naziv za salmijak je navasdra, a iranski noshadar. H. E. Stapleton pokuao je da

te nazive protumai s kineskom rijei nau-sha:
vidi Sal-Ammoniac. A study in primitive Chemistry (Memoirs of the Asiatic Society of Bengal,
vol. I, N 2, pp. 2542, Calcutta, 1905); cf. Stapleton i R. F. Azo, Chemistry in Iraq and Persia in
the Xth Century A. D. (Memoirs of the Asiatic
Society of Bengal, vol. VIII, N" 61, 1927), p. 346,
biljeka 1. B. Laufer je dokazao neosnovanost
te hipoteze; vidi Sino-Iranica
(Field Museum,
Chicago, 1919), p. 505. Salmijak je prvi put bio
koriten u iranskoj alkemiji, a odavde je njegova upotreba prenesena u kinesku, indijsku i
arapsku alkemiju. O tome problemu vidi Julius
Ruska, Sal ammoniacus,
Nusadir und
Salmiak
(Sitzungsberichte der Heidelberger Akademie
der Wissenschaften, Heidelberg, 1925); id., Das
Buch der Alaune und Salze (Berlin, 1931), pp. 111,
195 sq. Arapski naziv nushadir izveden je iz irake rijei noshadar. Moda je za otkrie i prim j e n u amonijaka zasluna jedna od alkemijskih
kola sasanidskog carstva; cf. Henri Corbin.
Le Livre du Glorieux de Jabir ibn Hayyan {Eranos-Jahrbuch, XVIII, Zurich, 1950, pp. 47114),
p. 53. n. 15. Salmijak se spominje ve u asirskim tekstovima pisanim klinovim pismom; cf.
Campbell Thompson, Dictionnary
of
Assyrian
Chemistry and Geology, p. 12. Vidi takoer J. R.
Partington, Origins and Development of Applied
Chemistry (London, 1935), pp. 147, 317; H. E.
Stapleton, The Antiquity of Alchemy (Ambix,
230

V, 1953, pp. 143), p. 34, n. 68. E. von Lippmann,

Entstehung und Ausbreitung der Alchemie (Weinheim, 1954), p. 116.

231

Dodatak N
Opi podaci o povijesti alkemije
Grko-egipatska, arapska i zapadna alkemija.
Bibliografski izvori.

Suvremenu literaturu o alkemiji i poecima kemije prikazao je Allan G. Debus u svojoj studiji The Significance of the History of Early Chemistry (Cahiers d'histoire mondiale, IX, N" 11,
1965, pp. 3958). Od golemog djela History oj
Chemistry u etiri dijela, to ga je napisao J. M.
Partington, objavljene su samo II knjiga (London, 1961) i I I I knjiga (1962). Vidi takoer H. M.
Leicester, The Historical Background oj Chemistry (New York, 1956); John Read, Through Alchemy to Chemistry (London, 1957); E. J. Holmyard, Alchemy (Penguin Books, 1957) i specijalno
Robert P. Multhauf, The Origins oj
Chemistry
(London, 1966).
Bibliografskim podacima bogata su djela: George Sarton, An Introduction
to the History oj
Science, 5 vol., i Lynn Thordike, A History oj
Magic and Experimental
Science, 6 vol. (New
York, 19291941). Vidi takoer kritike revije
tu su objavljene u Isisu (osniva George Sarton).
Gerard Heym je zapoeo pisati djelo Introduction to the Bibliography of Alchemy (Ambix
I, 1937, pp. 4860), ali ga je na alost prekinuo.
U svrhu analize nekih novih radova o poetku i
znaenju alkemije, vidi Wolfgang Schneider,
t)ber den Ursprung des Wortes Chemie (Pharmazeutische Industrie, XXI, 1959, pp. 7981) i
Probleme und neuere Ansichten in der Alchemiegeschichte (Chemiker-Zeitung Chemische
Apparatur, LXXXV, N 17, 1961, pp. 643651);
232

vidi takoer, od istog autora, Die geschichtlichen Beziehungen der Metallurgie zu Alchemie
und Pharmazie (Archiv fiir das
Eisenhiittenwe
sen, XXXVIII, N 7, s r p n j a 1966, pp. 533538),
i naroito njegov Lexicon
Alchemistischer-Phar
mazeutischer
Symbole (Weinheim, 1962).
Maurice Grossland u svom je djelu Historical
Studies in the Language of Chemistry (Cambridge, Mass, 1962) p r i m j e t n o unaprijedio poznavan j e alkemijske terminologije. Od vrlo velikog
znaenja su prilozi W. Ganzenmiillera sabrani
u njegovoj knjizi Beitrdge zur Geschichte
der
Technologie und der Alchemie (Weinheim, 1956).
Veinu grkih alkemijskih radova izdao je i preveo Marcelin Berthelot, Collection des ancien.;
alchimistes
grecs, 3 vol. (Pari, 1887). Tekstovi
Stefanosa iz Aleksandrije nisu ukljueni u Ber
thelotovoj Collection, ali su nedavno izdani u
engleskom prijevodu F. Sherwooda Taylora, The
alchemical works of Stephanos of Alexandria
(Ambix, I, 1937, pp. 116139; II, 1938, pp. 39
40). Kemijske papiruse objavili su O. Lagerkrantz, Papyrus Graecus Holmiensis
(Uppsala,
1913) i Marcelin Berthelot, Archeologie et Histoi
re des Sciences (Pari, 1906). Popis manuskripata moe se vidjeti u Le Catalogue des manuscrits alchimiques
grecs
(Bruxelles, 1924, ss.).
O bitnim elementima iz povijesti aleksandrijske
alkemije i pripadnih spisa nai se e u M. Berthelot, Les Origines de l'Alchimie (Pari, 1885);
id., Introduction
a l'etude de la Chimie des Anciens et du Moyen Age (Pari, 1889); Edmund
von Lippmann, Entstehung
und Ausbreitung
der
Alchemie, l (Berlin, 1919), II (Berlin, 1931), III
(Weinheim, 1954); Arthur John Hopkins, Alchemy, Child of Greek Philosophy (Columbia University Press, New York, 1934); R. P. Festugiere,
O. P., Alchymica (1/ Antiquite Classique, V i l i ,
1939, pp. 7195); id., La Rdvelation
d'Hermes
Trismegiste,
I (Pari, 1944), pp. 216282; F. Cumont i J. Bidez, Les Mages hellenises
(Pari,
233

1938), I, pp. 170 sq., 198 sq.; II, 309 sq.; F. Sherwood Taylor, The Origins of Greek Alchemy
(Ambix, I, 1937, pp. 3047); id., The
Alchemists
(New York, 1949); R. Pfister, Teinture et alchimie dans l'Orient hellenistique (Seminarium
Kondakovianum,
VII, Prag, 1935, pp. 159); J.
Bidez, Dernieres recherches sur l'histoire de
l'alchimie en Grece, h Byzance et en figypte
(Byzantion,
13, 1938, pp. 383388); G. Goldschmidt, Der Ursprung der Alchemie (Ciba
Zeitschrift,
V, 1938, pp. 19501978); A. Rehm,
Zur Uberlieferung der griechischen Alchemisten (Byzantinische Zeitschrift,
39, 1939, pp.
394434); W. J. Wilson, Origin and Development
of Greco-egyptian alchemy (Ciba Symposia,
III,
1941, pp. 926960); W. Ganzenmuller, Wandlungen in der geschichtlichen Betrachtungen der
Alchemie (Chymia, III, 1950, pp. 143155); R.
J. Forbes, The Origin of Alchemy ( = Studies
in ancient Technology, I, Leiden, 1955, pp. 121
144). Cf. takoer C. A. Brovvne, Rhetorical
and Religious aspects of Greek Alchemy (Ambix, II, 1946, pp. 129137; III, 1948, pp. 1525);
Egon Wellesz, Music in the treatises of greek
Gnostics and Alchemists (Ambix, IV, 1951, pp.
145158).
H. E. Stapleton je u svojoj studiji The antiquity
of Alchemy (Ambix, 5, 1953, pp. 143) saeo i
prokomentirao raspravu Trait
d'Agathodaimon.
H. J. Shepard posvetio je vie lanaka odnosim a izmeu gnosticizma i alkemije; cf. Gnosticism and Alchemy (Ambix, VI, 1957, pp. 86
101); Egg Symbolism in Alchemy (Ambix,
VI, 1958 pp. 140148); The Redemption Theme
and Hellenistic Alchemy (ibid., VII, 1959, 42
76); A Survey of Alchemical and Hermetic
Symbolism (ibid., VIII, 1960, 3541); The Ouroboros and the Unity of Matter in Alchemy: A
study in Origins (ibid., X, 1962, 9396); Alchemy: Origin or Origins? (ibid., XVII, 1970, pp.
69 sq.).
234

U svrhu upoznavanja arapske alkemije i n j e n e

povijesti u p u u j e m o naroito na tekstove i studije autora J. Ruska (bibliografiju k o j a se tie
tih tekstova moemo saznati iz Festgabe zu seinem 70. Geburtstage,
Berlin, 1937, pp. 2040).
Spomenimo njegove n a j z n a a j n i j e studije: Arabische Alchemisten,
III (Heidelberg, 1924); Tabula Smaragdina (Heidelberg, 1926); Turba Philosophorum
(Berlin, 1931); Das Buch der Alaune
und Salze (Berlin, 1935). Cf. takoer opi izvje t a j to ga je Ruska dao u dva lanka: Qulques
problmes de litterature alchimique (Annales
Guebhard-Severine,
Neuchatel, VII, 1931, pp.
156173) i Methods of Research in the History
of Chemistry (Ambix, 1937, pp. 2129). Vidi takoer njegove Neue Beitrage zur Geschichte der
Chemie, (Quellen und Studien zur
Geschichte
der Naturwissenschaften
und der Medizin, vol. 8,
1942, pp. 1131).
O Dabiru vidi E. J. Holmyard, The Arabic Works
of Jabir ibn Hayydn (Pari, 1928) i osobito Paul
Kraus, Jabir ibn Hayyan, contribution a l'histoire
des idees scientifiques
dans l'Islam, I, II (Kairo,
19421943, Memoari predani Egipatskom institutu, knjige 4445).
O Razi vidi: Gerard Heym, A1 Razi and Alchemy (Ambix, I, 1938, pp. 184191); J. R. Partington, The Chemistry of Razi (ibid., pp. 192196).
Cf. takoer J. W. Fiick, The Arabic literature on
Alchemy according to An- Nadim, A. D. 987 (Ambix, IV, 1951, pp. 81144); Henri Corbin, Le
Livre du Glorieux de Jabir ibn Hayyan. Alchimie
et Archtypes (Eranos-Jahrbuch, XVIII, Ziirich,
1950, pp/47114); H. E. Stapleton, R. T. Azo i
H. Hussain, Chemistry in Iraq and Persia (Memoirs of the Asiatic Society of Bengal, VIII,
1927, pp. 340 sq.); H. E. Stapleton, Two alchemical treatises attributed to Avicenna (Ambix,
X, 1962, pp. 4182); A. Abel, De l'alchimie arabe h l'alchimie occidentale Oriente e Occidente
235

nel Medioevo: Filofosia e Scienze (Accademia Nazionale dei Lincei, Roma, 1971), pp. 251283;
Georges C. Anavvati, Avicenne et, l'alchimie
ibid., p. 285341.
Nije potrebno da ovdje navodimo svu golemu lit e r a t u r u koja se bavi srednjovjekovnom alkemij o m i alkemijom iz doba renesanse. Stoga upuujemo na tri knjige M. Berthelota, La Chimie
au Moyen Age (Pari, 1893), na klasino djelo
Ed. von Lippmanna, na W. Ganzemiillera, Die
Alchemie im Mittelalter (Paderborn, 1938; franc.
prijevod, Pari, 1940). Tu je zatim autor: R. P.
Multhauf, The Orginis of Chemistry, pp. 116
200; cf. takoer Aldo Mieli, Pagine di Storia
della Chimica (Roda, 1922); John Read, Prelude
to Chemistry. An Outline of Alchemy, its Literature and Relationship
(London, 1939); F. Sherwood Taylor, The Alchemists (New York, 1949);
Albert-Marie Schmidt, La Poesie scientifique
en
France au XVIe siecle (Pari, 1938), pp. 317 sq.
Tri pjesnika alkemiara: Beroalde de Verville,
Christofle de Gamon, Clovis Hesteau de Nuysement Lynn Thorndike, Alchemy during the first
half of the sixteenth Century (Ambix, II 1938, pp.
2638); Robert Amadou, Raymond Lulle et l'Alchimie (Pari, 1953: to je uvod u Codicille to ga
je nanovo preveo Leonce Bouysson).
O Paracelsusu i renesansnoj jatrokemiji vidi:
E r n s t Darmstaedter, Arznei und Alchemie. Paracelsus-Studien
(Leipzig, 1931); A. F. Titley, Paracelsus. A resume of some controversies (Ambix,
I, 1938, pp. 166183); C. G. Jung, Paracelsica
(Ziirich, 1942); T. P. Sherlock, The Chemical
vvork of Paracelsus (Ambix, III, 1948, pp. 33
63); A. Koyre, Mystiques,
Spirituels,
Alchimistes du XVI" siecle allemand (Pari, 1955), pp. 45
sq.; Walter Pagel, Paracelsus: An Introduction
to
P'nilosophical Medicine in the Era of the Renaissance (Basel i New York, 1958, franc. prijevod
1963); id., Das Medizinische
Weltbild des Para236

celsus, seine Zusammenhange

mit
Neuplatonismus und Gnosis (Wiesbaden, 1962); id., Paracelsus and the Neoplatonic and Gnostic Tradition
(.Ambix, VIII, 1960, 125160); Allen G. Debus,
The English Paracelsians
(London, 1965); id.,
The Chemical Dream of the Renaissance
(Cambridge, 1968); id. The Chemical Philosophers: Chemical Medicine f r o m Paracelsus to van Helmont
(.History of Science, II, 1974, pp. 235259); The
Significance of the Historv of Early Chemistry,
pp. 48 sq. (uz bogatu bibliografiju); Wolfgang Schneider, Paracelsus und die Entvvic.klung der Pharmazeutischen Chemie (Archiv der
Pharmazie
CCXCIX, N9, 1966, pp. 737746).
O alkemiji p r o m a t r a n o j s tradicionalnog gledita vidi: Fulcanelli, Les demeures
philosophales et le symbolisme
hermetique
dans ses rapports avec l'Art sacre et l'esoterisme du Grand
Oeuvre (Pari, 1930); J. Evola, La Tradizione ermetica (Bari, 1931; seconda edizione riveduta,
1948); Eugene Canseliet, Deux logis
alchimiques
Pari, 1945); Alexander von Bernus, Alchymie und
Heilkunst (Niirnberg, 1940); Rene Alleau Aspects
de l'Alchimie traditionelle (Pari, 1953, pp 223
236, bibliografija); Maurice Aniane, Notes sur 1'
alchimie 'yoga' cosmologique de la chretiente medievale (u knjizi Yoga. Science de l'homme integral, tekstovi i studije objavljeni u redakciji
Jacquesa Masuija, Pari, 1953, pp. 243273);
Claude d'Yge, Nouvelle Assemblee des Philosophes Chymiques. Apergus sur le Grand-Oeuvre des
Alchimistes
(Pari, 1954: sadri kompletan tekst
djela La Parole delaissee to ga je napisao Bern a r d Le Trevisan i djela L'Explication
tres curieuse autora Gobineaua de Montluisanta; pp.
225232, bibliografija).

237

Dodatak P
C. G. Jung i alkemija

Sa svojim istraivanjima C. G. Jung nije zapoeo

iz posebnog interesa za povijest kemije niti zbog
zanimljivosti hermetike simbolike kao takve.
U zvanju lijenika i psihoanalitiara prouavao
je strukturu i ponaanje psihe iskljuivo s terapeutskim ciljem. Ako je tu i tamo bio ponukan
da studira mitologije i religije, gnoze i obrede,
inio je to da bi bolje razumio duevne procese, u k r a j n j o j liniji s namjerom da pomogne
svojim pacijentima da ozdrave. Ali nakon izvjesnog vremena bio je zapanjen analogijom izmeu simbolike koja se oitovala u snovima i halucinacijama nekih njegovih pacijenata i alkemijske simbolike. I stoga, da bi bolje razumio
| smisao i mehanizam snova, Jung se dao na ozbiljno prouavanje alkemijskih spisa. Ta su njegova istraivanja trajala petnaest godina a da o
njima nije nita govrio ni svojim pacijentima ni
najbliim suradnicima, sve zbog opreza da izbjegne bilo kakvoj sugestiji ili autosugestiji. Tek je
1935. god. za Eranos u Asconi odrao prvo javno
predavanje o simbolici sna i procesu individuacije (Traumsymbole des Individuationsprozesses, Eranos-Jahrbuch, III, Ziirich, 1936), nakon
kojeg je 1936. god. slijedilo drugo predavanje:
Die Erlosungsvorstellungen in der Alchemie
(Eranos-Jahrbuch,
IV, 1937). U prvom predavan j u Jung komponira niz snova koji oznauju razliite etape procesa individuacije s uzastopnim
postupcima opus alchymicuma;
u drugom nastoji psiholoki protumaiti neke osnovne alkemijske simbole, i to na prvom mjestu simboli238

ki kompleks o spasenju materije. Oba teksta,

preraena i znatno proirena, objavljena su 1944.
god. kao knjiga: Psychologie und Alchemie (Ziirich, Rascher, 2. obnovljeno izdanje, 1952). Nakon predavanja u Asconi, u Jungovim radovima
sve se vie spominje alkemija. Naroito treba
upozoriti na slijedee njegove studije: Die Visionen des Zosimos (Eranos-Jahrbuch,
V, 1937,
pp. 1545; proirena verzija objavljena je u knjizi: Von den Wurzeln des Bewusstsenis
Ziirich,
Rascher, 1954, pp. 139216); Die Psychologie der
Vbertragung
(Ziirich, 1946) predgovor znamenitom djelu Mysterium Coniunctionis III (Ziirich, 19551956); Der Philosophische Baum
(prvo izdanje objavljeno je u Verhandlungen
der
Naturforschenden
Gesellschaft,
Basel, Bd. LVI,
1945, pp. 411 sq.; potpuno prepravljen tekst ponovno j e tampan u knjizi Von den Wurzeln des
Bewusstseins, pp. 353496).
U vrijeme kad je Jung zapoeo sa svojim istraivanjima alkemjie, postojala je samo jedna ozbiljna i temeljita knjiga gdje je t a j problem naet
s gledita dubinske psihologije. Bila je to knjiga:
Probleme der Mystik und ihre Symbolik
(Be,
1914) autora Herberta Silberera, jednog od najuspjenijih Freudovih uenika. U poetku svojih
istraivanja Jung nije bio svjestan da je prekoraio granice psihologije: bavio se psihikim
podacima u kojima j e upravo otkrio izvjesne
podudarnosti s alkemijskim simbolima i operacijama. Kasnije su hermetisti i tradicionalisti prigovarali Jungu da je psihikim pojmovim a i simbolima izrazio operaciju koja je po
svom biu transpsihika. Analogne prigovore uputili su Jungu i neki teolozi i filozofi. Zamjerali
su m u da religijske i metafizike injenice interpretira psiholokim pojmovima. No Jung je na
takve p r i m j e d b e uvijek imao slijedei odgovor:
jest, istina je, sve to je transpsiholoko ne tie
se psihologa, ali svako duhovno iskustvo implici239

ra j e d n u psihiku stvarnost, a la stvarnost sastoji se od izvjesnih sadraja i odreenih struktura

s kojima psiholog ima ne samo pravo nego i
dunost da se bavi.
Dakle, vanost Jungovih istraivanja i novost u
n j i m a j e ta to je utvrdio injenicu da podsvijest
i salijeu procesi koji se oituju alkemijskom simbolikom i vode do psihikih posljedica to se
1 dadu usporediti s rezultatima
tajnovitih
(herme! tickih) postupaka. Teko da bi netko mogao potcijeniti vanost toga otkria. Ostavljajui za sada po strani isto psiholoku interpretaciju to
je nudi Jung, njegovo otkrie pokazuje u biti
slijedee: u dubini podsvijesti dogaaju se procesi koji udnovato slie etapama onih duhovnih
zbivanja kao to su gnoza, mistika, alkemija
koja se ne susreu u svijetu
svakodnevnog
iskustva, nego koja, naprotiv, iz temelja kidaju
vezu sa svakidanjim svijetom. Drugim rijeima,
nalazimo se pred jednom udnom sukladnou
izmeu s t r u k t u r e proizvedene u podsvijesti
(sni, slobodne asocijacije, halucinacije itd.) i
iskustava koja se, zbog injenice to prelaze kategoriju svakidanjega i desakraliziranog svijeta,
mogu smatrati da p r i p a d a j u nekom transsvjesnom svijetu (mistino iskustvo, alkemijsko iskustvo itd.). Meutim, Jung je ve od poetka
svojih istraivanja zapazio da niz snova i slobodnih asocijacija, u kojima je upravo otkrio
alkemijsku simboliku, prati jedan proces psihike integracije koji on naziva procesom individuacije. Dakle, takva oitovanja podsvijesti nisu
ni anarhina ni bezrazlona: ona tee za odreenim ciljem, tee za individuacijom. Individuacija p r e m a Jungu predstavlja vrhunski ideal svakog ljudskog bia, a t a j je ideal otkrie i posjedovanje svog vlastitog podsvjesnog J a (njem. Es,
lat. Id.). No vodei rauna o tome da za alkemi|ara opus ima za cilj elixir vitae i lapis, t j . istodobno postizavanje besmrtnosti i apsolutne slobode (posjedovanje Kamena mudraca omogu240

uje, izmeu ostalog, transmutaciju u zlato,

dakle, slobodu m i j e n j a n j a , odnosno spasavanja
svijeta), tada proces individuacije koji poduzima
podsvijest bez doputenja svijesti tovie
dijelom protiv n j e n e volje t a j proces koji ovjeka vodi p r e m a njegovu vlastitom sreditu,
p r e m a njegovu podsvjesnom Ja, treba da bude
shvaen kao neki predoblik opus alchymicuma, 1
ili tonije, kao stanovita podsvjesna imitacija,
pristupana svim ljudima, jednog izvanredno tekog inicijacijskog procesa i stoga ogranienog
samo na m a l o b r o j n u duhovnu elitu. Prema tome, moglo bi se zakljuiti da postoji vie nivoa
duhovnog ostvarenja, ali svi su ti nivoi povezani
i homologni ako se p r o m a t r a j u s odreenog sustava referencije, u ovom sluaju .s psiholokog
referencijskog sustava. Kad se profani ovjek
koji ima alkemijske snove priblii s t a n j u psihike integracije, tad i on prolazi k u n j e jedne i
inicijacije, samo n j e n rezultat nije isti kao rezultat obredne ili mistike inicijacije, m a k a r bi
j o j funkcionalno mogao biti slian. Zapravo, na
nivou snova i drugih procesa podsvijesti prisustvujemo j e d n o j duhovnoj reintegraciji koja za
profanog ima jednaku vanost kao inicijacija
na obrednom ili mistikom nivou. Svaka simbolika j e polivalentna. Jung je dokazao analognu
polivalenciju za alkemijske i mistike operacije: one se mogu primijeniti na mnoge nivoe
i vode do slinih rezultata. Imaginacija, san, halucinacija ponovno otkrivaju alkemijski simbol
zbog same te injenice oni pacijenta stavljaj u u alkemijsku
situaciju i s n j i m a se postie
poboljanje koje, n a psihikom nivou, odgovara
rezultatu alkemijskog postupka.
Jung drugaije tumai svoja otkria. Za njega,
kao psihologa, alkemija j e sa svim svojim simbolikama i svim svojim operacijama projekcija
arhetipova i kolektivne podsvijesti u Materiju. Opus alchymicum
zapravo je proces
-|5

Kovai i alkemiari

241

individuacije po k o j e m ovjek postaje gospodar o m svoga podsvjesnog Ja. Elixir vitae bio bi postizavanje toga podsvjesnog Ja, j e r j e Jung opazio da manifestacije toga Ja, t j . pojava nekih
simbola povezanih s podsvjesnim Ja, donose neto od bezvremenosti podsvijesti to se izraava
osjeajem vjenosti i besmrtnosti. (Psychologie
der Vbertragung). Dakle, traganje alkemiara za
besmrtnou odgovara na psiholokom nivou
procesu individuacije, t j . integraciji svoga Ja.
to se tie Kamena mudraca, o k o j e m u su sanjali alkemiari, Jung u njegovoj simbolici razabire vie znaenja. Sjetimo se p o n a j p r i j e da
su za Junga alkemijski postupci realni, samo to
ta realnost nije fizika, ve psihika. Alkemija
predstavlja p r o j e k c i j u jedne d r a m e istodobno
kozmike i duhovne u laboratorijske uvjete.
Opus magnum ima za cilj oslobaanje ljudske
due kao i ozdravljenje Kozmosa. U tom smislu
alkemija preuzima kranstvo i nastavlja se na
njega. Prema alkemiarima, kae Jung, kranstvo je spasilo ovjeka, ali ne i Prirodu. Meutim, alkemiar mata o tome da spasi Svijet u
njegovu totalitetu: Kamen mudraca je shvaen
kao Filius Macrocosmi
koji ozdravljuje svijet,
dok je, p r e m a m i l j e n j u alkemiara, Krist Spasitelj Mikrokozma, t j . samo ovjeka. K r a j n j i cilj
opusa je apokatastaza, Spas kozmosa: zato je Lapis philosophorum
identificiran s Kristom. Prem a Jungu, ono to j e alkemiar nazivao Materijom, bilo je zapravo njegovo Ja. Dua svijeta,
anima mundi, k o j u su alkemiari identificirali sa
pirit us mercurius, bila je zatvorena u materiji. Zato su alkemiari vjerovali u istinitost materije, j e r j e materija zapravo bila njihov vlastiti psihiki ivot. Dakle, cilj opusa bio j e osloboditi t u materiju, spasiti je, jednom rijeju
postii Kamen mudraca, t j . blaeno tijelo, corpus
glorificationis.
Vidi na lanak o Jungu i alkemiji (Le Disque
Vert, 1955, pp. 97109). Napomenimo da su po242

vjesniari znanosti dosta povoljno prihvatili Jungove teze o alkemiji; cf. Walter Pagel, Jung's
Views on Alchemy (Isis, 39, 1948, pp. 4448) i
izvjetaj Gerarda Heyma, Ambix, III, 1948, pp. 64
-67).
Dodajmo da je treu knjigu Mysterium
Coniunctionis, k o j a j e objavljena 1957. god., potpuno redigirala dr Marie-Louise von Franz. Ta knjiga sadri i prijevod, s dugakim komentarom,
teksta Aurora consurgens koji potjee iz X I I
stoljea i koji se tradicionalno pripisuje Tomi
Akvinskom. Djelo su preveli na engleski R. F.
Huli i A. S. B. Glover: Aurora consurgens. A Document attributed
to Thomas Aquinas on the
Problem of Opposites in Alchemy (London i New
York, 1966). Opsean komentar (pp. 153431 engleskog prijevoda) predstavlja znaajan prilog egzegezi alkemijske simbolike.

243

Dodatak R
Alkemija u epohi renesanse i reformacije

U svom lanku Prima materia. Das Geheimnis eines Gemaldes von Giorgione (Die BASF. Aus
der Arbeit der Badischen Anilin und Soda Fabrik, IX, 1959, pp. 5054), G. F. Hartlaub je predloio novu, alkemijsku interpretaciju Giorgioneove slike Tri filozofa. Autor smatra da likovi
na slici ne predstavljaju tri Mudraca s Istoka,
ve da prikazuju tri inicijacijska ranga nekog
tajnog drutva. Prema Hartlaubu slika vjerojatno predouje scenarij simbolikog tovanja unutranjosti Zemlje, t j . mjesta gdje se trai materia prima (cf. uvenu izreku: visita interiora terrae, itd.). Vidi takoer od istog autora: Der Stein
der Weisen (Miinchen, 1959), Chymische Marchen (BASF, vol. IV, N 2 i 3, 1954; vol. V, N 1,
1955) i Symbole der Wandlung (BASF, IX, 1959,
123128).
Odnose izmeu luteranske teologije i alkemije
analizirao je J. W. Montgomery u svojoj studiji
L'astrologie et l'alchimie lutherienne a l'epoque
de la Reforme, Revue d'histoire et de philosophie religieuses, 1966, pp. 324345. Vjerojatno
najpotpuniju izjavu samoga Luthera o gornjoj
temi sadri slijedei tekst.
Alkemijska znanost (ars alchimica) vrlo mi se
svia, to je doista prirodna filozofija davnih
vremena. Svia mi se ne samo zbog mnogobrojnih mogunosti primjena to ih prua taljenje
metala, destilacija i sublimacija trava i sokova
(in excoquendis metallis, item herbis et liquoribus distillandis ac sublimandis), ve i zbog izvanredno upadljive alegorije i tajnovitog smisla to
ga u sebi sadri tema o uskrsnuu mrtvih na
244

sudnji dan. Jer, kao to vatra u pei iz neke

supstancije izvlai i odvaja odreene dijelove,
odnosei sa sobom duh, ivot, polet i snagu, dok
neiste tvari, talog, o s t a j u na dnu pei kao mrtva, beivotna tijela (na tom m j e s t u Luther svoju
misao ilustrira nainom pripravljanja vina, te
obradom cimeta i oraka), isto e tako Bog na
S u d n j i dan sve to postoji rastaviti vatrom, odvajajui pravednike od grenika. (Tischreden,
weimarsko izdanje, I, 1149, cit. Montgomery, p.
337).
Montgomery je na zgodan nain prikazao luteranske ideje u alkemijskim djelima Andreasa Libaniusa (15501616) i K h u n r a t h a (15601605) i
u djelu Noces Chimiqu.es autora J. V. Andreae.
O p o t o n j e m a u t c r u J. W. Montgomery je nedavno objavio znaajno djelo: Cross and Crucible, Johann Valentin Andreae (15861654), Phoenix of the Theologians, III (Den Haag, 1973).
Fama Fraternitatis
ponovno je objavio u djelu
The Rosicrucian Enlightment
(London, 1972), pp.
238251 autor Frances Yates. Djela: Fama, Confessio Fraternitatis
R. C. (1615) kao i Noces Chimiques Christiana Rosenkreutza preveo je na
francuski Bernard Gorceix i objavio ih pod naslovom La Bible des Rose-Croix (Pari, 1970).
O Johnu Deeju posebno vidi Peter J. French:
John Dee: The World of an Elizabethan
Magus
(London, 1972); R. J. Evans, Rudolf II and his
world: A Study of Intellectual History (1975), pp.
218288. U t j e c a j to ga je imao John Dee na
K h u n r a t h a analizirao j e Yates u The
Rosicrucian
Enlightment, pp. 3738.
O Cristianopolisu
J. V. Andreaea vidi Yates, op.
cit., pp. 145146; Allen G. Debus, The Chemical
Dream of the Renaissance (Cambridge, 1968), pp.
1920.
U The Foundation of Newton's Alchemy (1975),
pp. 6 sq., autorica Betty Teeter Dobbs prikazala
je povijest Newtonovih alkemijskih rukopisa i
245

t r u d to ga j e uloio John Maynard Keynes da

ih u godinama 19361939. djelomino sakupi.

Od istoga autora

Techniques
du Yoga (Gallimard, 1948; novo izdanje, 1975).
Le Mythe de l'Eternel Retour (Gallimard, 1949;
novo revidirano i proireno izdanje, 1969).
Traite d'Histoire des Religions (Payot, 1949; novo izdanje, 1966, 1968, 1970, 1975).
Le Chamanisme et les techniques archaiques de
l'extase (Payot, 1951; drugo, revidirano i proireno izdanje, 1968, 1974).
Images et Symboles (Gallimard, 1952).
Le Yoga, Immortalite
et Liberte (Payot, 1964; novo revidirano i proireno izdanje, 1968, 1972,
1975).
Forgerons et Alchimistes
(Flammarion, 1956; novo revidirano i proireno izdanje, 1977).
Mythes reves et mysteres (Gallimard, 1957; novo izdanje 1970).
Naissances mystiques.
Essai sur quelques
types
d'initiation (Gallimard, 1959; novo izdanje, 1976).
Mephistopheles
et l'Androgyne (Gallimard, 1962).
Patanjali et le Yoga (Le Seuil, 1964; novo izdanje, 1975).
Aspects du Mythe (Gallimard, 1963; novo izdanje, 1965, 1970).
Le Sacre et le Profane (Gallimard, 1963; novo izdanje, 1968,1970, 1975).
From Primitives
to Zen (Harper et Row, New
York, 1967).
La Nostalgie des origines (Gallimard, 1970).
De Zalmoxis a Gengis-Khan (Payot, 1972).
Religions australiennes (Payot, 1972).
Fragments d'un Journal (Gaillimard, 1973).
Occultism, Witchcraft
and cultural Fashions (University of Chicago Press, 1976).
247

Histoire des Croyances et des Idees

religieuses.
Vol. I: De VAge de la pierre aux Mysteres
d'Eleusis (Payot, 1976).

248

Kazalo pojmova i imena

A
Afrika, rtve peima, 73
sq.; kovai, 94 sq.; Heroj Prosvjetitelj, 102 sq.
Alkemija,
prethistorija,
51 sq.; babilonska, 79
sq., 218; kineska, 119 sq.,
220 sq.; egzoterina i ezoterina (u Kini), 156
sq.;
grko-egipatska,
160 sq., 232 sq. (bibliografija); indijska, 139
sq., 227 (bibliografija);
povijesni poeci, 143 sq.;
najvaniji spisi, 144 sq.;
veza s jogom i tantrizmom, 139 sq.; zapadna, 169 sq., 230 (bibliografija); i inicijacija, 155 sq.; i
mistika, 174 sq.; i
temporalnost, 189 sq.;
i zen-taoisti, 133;
tradicionalna, 237 (bibliografija).
Antropogonija, 40
Asuri, mit o , 7 2 sq.

B
Baal, 105 sq.
Bergbuchlein, 50 sq.
Besmrtnici, kineski mitovi o , 122 sq.
Bog Kova, 29 sq., 131
sq.

Brak sumpora i ive,

166.

c
Cigani, 107 sq.

eki, svetost , 27.

D
Daktili, 110 sq.
Disanje, tehnike ,136
sq.; embrionalno ,
u Kini, 137 sq.
Dozrijevanje,
minerala
(ruda), 63 sq.
Drutva, tajna, 111 sq.

avo, izjednaen s kovaem, 113 sq.

E
Eliksir, besmrtnosti, u
Kini, 134 sq.; mladosti, 120 sq.
249

Embrioni, minerali (rude)

izjednaeni s ,42 sq.,
80 sq.

F
Fetus, 82.

G
Gayomart, mit o ,76.
Gospodari vatre, 116 sq.,
190 sq.

H
Heroj Prosvjetitelj, afriki mitski kova kao
, 101 sq.
Homo jaber, 157, 189 sq.;
mitologija o , 108.

I
Incest jilozofski, 172.
Indra, 108.
Inicijacije,
amamske,
90 sq.; i alkemija,
155 sq.

J
fadeit, 124 sq.
Jezik, tajni, u alkemiji,
183 sq.
Joga, 151 sq.; i alkemija, 139 sq.
250

Jung (C. G.), i alkemija, 173 sq., 238 sq.

K
Kabiri, 110 sq.
Kamen groma, 17 sq., 30,
200, v. mitologija kamenog doba.
Kamen mudraca, u zap.
alkemiji, 177 sq.; ime
, 182 sq.
Kemija, 200 sq.
Kina, alkemijski folklor
u , 224 sq.; v. alkemija, taoizam,
rtve peima.
Ko Ch'ang-Keng, 133 sq.
Ko Hung (= Pao Pu'tzu),
123 sq., 135 sq.
Konj-fantom, 112 sq.
Koribanti, 111 sq.
Kositar, smatran ivim,
60.

Kotlovi, arobni, u Kini,

67.
Kovai, mitski u Africi,
96 sq.; orue , 27
sq.; afriki, 37, 65,
95 sq.; u Sibiriji, 87
sq.; na Javi, 93 sq.;
veze sa amanima, 87
sq. i pjesnici, 94 sq.;
kao metri inicijacije, 105 sq.; u kranskom folkloru, 115 sq.
Kozmos,
u
minijaturi
(Kina), 130 sq.
Kreacija, putem rtve, 29
sq.; kozmika, 174
Krist, paralelizam s Kamenom mudraca, 174
sq.
Kristalna stijena, 15

Ku-bu, 80 sq.
Kureti, 110 sq.

L
Legura, kao enidbeni obred, 66
Let, magini, alkemiara,
224 sq.
Lie-sien Tchouan, 224 sq.

M
Majka, mistini povratak
u ,40; v. Regressus
ad uterum.
Marduk, 83 sq.
Materia prima, 170 sq.,
181 sq.
Materija,
trpljenje,
smrt i uskrsnue ,
163 sq.
Maternica, 63 sq.; spilje
i rudnici kao , 41.
Metali, prirodna preobrazba, 51 sq.; rastu u rudniku, 45 sq.;
brak , 6 7 ; kod
primitivnih
naroda,
207.
Metalurgija, Centralne Amerike, 18; eljeza u
Egiptu, 19 sq.; afrika, 64 sq.
Meteoriti, 15 sq., 207 (bibliografija).
Mezopotamija,
metalurke simbolike i obredi,
79 sq.
Mijeh, svetost , 28.
Minerali, izjednaeni s
embrionima, 42 sq., 81

sq.; ginekomorfno roenje , 41.

Mitologija, kamenog doba, 28 sq.
Munda, metalurki mitovi kod , 71 sq.
Mysterium magnum, 177
sq.

N
Nagarjuna, 139 sq., 144
sq.
Nebo, sakralnost , 16
sq.
Nigredo, 178 sq.
o
Obredi orgijanja, 213.
Odin i Bijesni lovci, 113
sq.
Oluja, 29, bog , 17, 29.
Opus magnum, faze, 164
sq.
Oraoni, metalurki mitovi kod , 72 sq.

P
Pao Pu'tzu, v. Ko Hung.
Paracelsus, 236 (bibliografija)
Pe, izjednaena s maternicom, 38; sakralnost
, 71 sq.; rtve peima, 64; ljudske rtve
, 71 sq.; u Mezopotamiji, 80 sq.
Petra genitrix, 16, 45 sq.,
214.
251

Pilule besmrtnosti, u Kini, 126.

Potkivao, 113 sq.
Prakrti, 141 sq., 152.
Prima materia, v. Materia prima.
Pupak, simbol sredita,
39.
Purusa, 30, 141 sq.

R
Regressus ad uterum, 131,
169 sq.; v. Majka, mistini povratak u .
Rudar, malajski, 60 sq.;
afriki, 62.
Rude, kao embrioni, v.
minerali, izjednaeni s
embrionima.
Rudnik, 59; kao maternica, 41.
Rumenica, 123 sq., 128 sq.

s
Salmijak, u orijentalnoj
alkemiji, 232 sq.
Seksualizacija, biljnog svijeta, 33 sq.; kamenja i
metala, 36 sq.; orua,
38 sq.
Seksualnost, i alkemija,
u Kini, 135 sq.
Slitina, kao vjenani obred, 65.
Smrt, u alkemiji, 169
sq.; Mo-ye, legenda o
, 67 sq.
Sperma, izluivanje, u Kini, 129.
Spilja, 17, 41, 130 sq.
252

Sredite, simbolika, 38
sq., 124
Stvaranje, putem rtvovanja, 29 sq.; ovjeka, 211 sq.
Sumpor, 51.

aman, poglavar kovaa,,

87 sq.; gospodar vatre, 87 sq.
Siva, bog ive, 146 sq.

T
Taljenje, simbolika, 64.
Tantrizam, 150 sq.
Taoisti, legendarne biografije , 128 sq.
Taoizam, 119 sq.
Telhini, 110 sq.
Tiamat, 30 sq., 83
Tijelo, nepokvarljivo, u
indijskoj alkemiji, 141
sq.
Tikva, simbol Kozmosa,
130 sq.
Toplina, unutranja, 85
sq.
Transmutacija,
cilj aleksandrijske alkemije,
162; putem vatre,
190 sq.; metala u
Indiji, 142 sq.
Trokut, seksualna simbolika, 42 sq., 215 sq.

U
Unakaavanje, inicijacijsko, 113 sq.

sq.; u kineskoj alkemiji, 125 sq.; u indijskoj alkemiji, 139 sq.;

recepti za patvorenje,
161 sq.

V
Vagina, Zemlje-Majke, 42
sq.; v. rudnik kao maternica.
Vatra, gospodar vatre,
85 sq.( 91 sq.; mijenja Prirodu, 190 sq.;
seksualna
simbolika,
214.
Vraanje na poetak,
137; v. regressus ad
uterum.
Vrijeme, i alkemija, 189
sq.

Y
Yang, 67 sq., 124 sq.
Yin, 67.
Yu Veliki, 36, 59 sq., 66
sq.

z
Zemlja-Majka, 45 sq.
Zlato, 50 sq., 56 sq., 61

eljezno doba, mitovi

i simboli, 21 sq.
eljezo, meteorsko, 17
sq.; nebesko, 18,
sakralnost , 25 sq.;
protiv demona, 26;
mrnja prema , 7 3 ;
legenda o postanku ,
75 sq.; mitologija ,
210.

iva, 51 sq.; u Indiji,

144 sq., v. brak.
ivot, dugi, 224 sq.
rtva, taljenju, 65 sq.
rtve ljudske,
peima,
71 sq.

253

Sadraj:

Predgovor
Post scriptum drugom izdanju
1. Meteori ti i metalurgija
2. Mitologija eljeznog doba
3. Seksualizirani svijet
4. Terra Mater. Petra genitrix
5. Metalurki obredi i misterije
6. Ljudske rtve prinoene peima
7. Metalurki simboli i obredi u starih
Babilonaca
8. Gospodari vatre
9. Boanski kovai i heroji prosvjetitelji
10. Kovai, ratnici, m a j s t o r i inicijacije
11. Kineska alkemija
12. Indijska alkemija
13. Alkemija i inicijacija
14. Arcana artis
15. Alkemija, prirodne znanosti i temporalnost
Dodatak A: Meteoriti, kamenje groma, poeci
metalurgije
Dodatak B: Mitologija eljeza
Dodatak C: Antropogonijski motivi
Dodatak D: Umjetno oploivanje i
obredne orgije
Dodatak E: Seksualna simbolika vatre
Dodatak F: Seksualna simbolika t r o k u t a
Dodatak G: Petra genitrix
Dodatak H: Alkemija u engleskoj literaturi
Dodatak I: Babilonska alkemija
Dodatak J: Kineska alkemija
Dodatak K: Kineske magijske tradicije i
alkemijski folklor
Dodatak L: Indijska alkemija

5
13
15
25
33
45
59
71
79
85
93
105
119
139
155
169
189
207
210
211
213
214
215
216
217
218
220
224
227

Dodatak: M: Salmijak u orijentalnoj alkemiji

Dodatak N: Opi podaci o povijesti alkemije
Grko-egipatska, arapska i zapadna
alkemija. Bibliografski podaci
Dodatak P: C. G. Jung i alkemija
Dodatak R: Alkemija u epohi renesanse
i reformacije
Od istog autora
Kazalo

230
232
238
244
247
249

Kovai i al

Prema vjerovanj
dionici sakralnos
stu poput embr
opstetricije. Rud
zemne embriolog
uju s Prirodom i
porodi. Ukratko
zamjenjuje V r i j e m E ^ J
Vremena.
Suraivati s Prirodom, pomaui joj da proizvodi u to
brem tempu i da mijenja oblike materije eto, u tim
postupcima se nalaze poeci alkemijske ideologije. Ljeva,
kova i alkemiar rade s materijom koju smatraju ivom
i posveenom, a njihov rad tei za preobrazbom materije,
za njenim usavravanjem i transmutacijom.
Autor naroito naglaava indijsku i kinesku alkemiju, dijelom zato to su manje poznate, ali posebno zbog toga
to one u vrlo jasnom obliku predouju karakter alkemijske tehnike koja je istodobno eksperimentalna i mistina. Naime, alkemija u svom poetku nije bila empirijska znanost, nekakva kemija u zametku; ona je to
postala tek kasnije.
Ovo

novo izdanje

M. C. Escher:

revidirao

Beskonana

je i proirio

vrpca

autor

1976.