UDC 904.903(497.13)»652« Mirja Jarak Primljeno: 30.9.1991. Arheolofki zavod Filozofskog Struéni anak (recenzija) fakulteta, 41000 ZAGREB, Croatia ‘Odobreno: 1.10.1991. Salajeva 3 NENAD CAMBI, Antitki portret u Hrvatskoj, Nakladni zavod Matice hrvat- ske, Zagreb 1991, 198 str. + fotografije. Dugogodisnji interes prof. Cambija za antitki portret naéao je izraz u prvoj cje- lovitoj znanstvenoj sintezi o anti¢kom portretu u Firvatskoj. Starija djela objavljena kod nas, koja su se djelomitno doticala ove teme nikako nemaju produbljeni inter- toe ah eieakter, ‘Tako se M. Gorene u knjai o antiékoy skulptari u Hirvaskoj Popée ne upusta u stilsku analizu skulptura nego samo donosi katalog reprezentativ- nil: primjeraka antiéke plastike u kojem su, osim toga, dobrim dijelom reproducirani reer Eraaga antite mitologije koji ne pripadaju portremno} umjetnost. Tek u po- sijednje vrijeme velika izlozba »Antitki portret u Jugosla i i porutetv Daimaciii strc, poredujyspennaju o znaéeju antickeporsene paste Potlikom brofu satuvanih kvalitetnih djela. ‘Te su izlozbe popracene katalozima w kcojima se nalaze iuvodne studije N. Cambija. Spomenimo samo da je suradnica w iz- radi spomenutih kataloga, M- Koleg, nedavno objavil suijuo rimskim pore tima 2 zbirke Danieli time je takoder obogacena domaéa literatura o antitkoj por- sretistch TN. Cambi napisao je tokom svoga dosadainjeg rada ttav niz tanaka, priopée- aja sudo poem problemima atihog ports primjeie A New Portrait of Vespasian from Naronae, »Dvije glave tetrathijskog doba iz Dioklecijanove palate & Splitue, »Stela pomorskog centuriona Likeja u Osorue, »Tri carska portreta iz Osora«, »The Imperial Portraits from Dalmatia, Their Significance in the Light of a Drusus Minor Head«, »Zwei Vespasians ~ Portrits aus Dalmatien«...). Kajiga »An- tizki portret u Hevatskoj« predstavlja tako zaokruzeni izraz prethodnih spoznaja i njiho’ je ofckivani rezultat. Knjiga sadrii slijedeée tematske cjeline: Uvod, Tipovi antigkog portreta, Gréki portret u Hrvatskoj, Rimski portret u Hrvatskoj: 2) Doba Rimske Republike, b) Augustovo doba, ) Iobjeste-Haudierako Goba, d) Elavijev- Mo dba, Trajassko doba, f) Hadnjansko daba, g) Antoninsko doba, b) Seversko dobs, i) Dobe vojigkh vadar ) Terao dobs,k) Konsantins sposkon- stantinsko debe) Doba V. i VI. st., Zakljutak i sazetak. Slijedi Sazetak na njemat- kom jezik, Kavalog obradenih portreta i Kazalo imena. Katalotki obradeni portreti predottni su fotografijama. 137M, Jarek: »N. Camb, Amtski portret w Hrvatskoje, Opuse. archeeol 15, 137-141 (1991). Kod svake tematske cjeline N. Cambi daje osnovne opée karakteristike portreta dotitnog razdoblja a zatim opisuje i interpretira satuvane portrete iz Hrvatske. U obzir nisu uzeti ba3 svi postojei portreti nego oni koji svojom cjelovitom safuva- no8éu i kvalitetom doprinose razumijevanju razvojnih tokova antitkog portreta u Hirvatsko}. U knjizi stoge postoji veliki nesrazmjer u broju spomenika f Dalmacije i Tstre s jedne strane i sjeverne Firvatske s druge. Iz sjevernih krajeva potjece samo nekoliko kvalitetnih radova od kojih se prvi datira u 2. st. n. e. (stela.vojnika Marka Herenija Valensa iz Vinkovaca). Treba, dakle, napomenuti da knjiga po rijetima sa- a LLrr—~—~r—.—C—=™r_C_C—i—C“C“C‘C ‘CEC*C‘é ‘zé'‘yEUC*étéiszsCédsC'éis nib ‘trajeua koji po svojim umjetnitkim vjednostima taslubuje de ude u ovakeo to. bor, jer je, naravno u okviru provincijalne umjetnosti izuzetno dobre izradbee, — str. 88. Zbog drugog, posve izvanjskog razloga, izostala je obrada numizmatitkih sp menika rimskog razdoblja. Naime, zbog brojaosti, rimski numizmatitki nalazi nis mogli biti uvriteni u rad izrazito sinteti¢kog karaktera ali autor, imajuéi u vidu n hovu vainost u oblikovanju sluzbenth portreta, Sesto ukazuje na portrete na nov- cima koji su posluzili kao obrasci kamenoj plastici i reljefima. Novac grékog razdob- Jja od kojeg se satuvalo znatno manje tipova, analiziran je i stoga Sto u naSim kraje- vima gotovo posve nedostaju drugi vidovi gréke portretne umjetnosti. U uyodaom poglaviju autor odreduje portret kao fenomen urbanih sredina. Otuda najveéi bro} portreta potjete iz velikih antitkih gradova, U slijedeéem poglav- Iju iamedu razlitich moguéh Llasifikacija antickog pertreta, N, Combi navodt kao najznatajniju, podjelu na sluzbene i privatne portrete. Ta se podjela nalazi u osnovi njegovih analiza portreta u slijedecim poglavijima, gdje nakon pregleda sluzbenih portreta slijedi osvrt na privatne spomenike koji uvijek nastaju pod utjecajem slu- Ebene portretistike. Portreti lirskih vladara na njihovim noveims ubrajaju se medu sluzbene portrete i predstavljaju najvaznije primjere portretne umjetnosti grékog ka- raktera na nafem tlu. Kronoloskim redom javljaju se tzv. Jonijevi novei, Monunijev novac, novac kralja Mitilosa, Gencijev novac, novac plemena Daorsa te Balejev no- vac. Iza portreta na Balejevim noveima, koji nestaju oko 135. g. pr. n. e. s viadare~ vom smréu, nema samostalnih kovova s portretima ilirskih dinasta. Time nestaju i portreti koji pripadaju krugu gréke portreme umjetnosti. Prvi primjerci rimske por- tretistike javijaju se kod nasa Augustovo doba, Poteme tendencije augustorske umjetnosti ilustrira Oktavijanova glava tzv. akcijskog tipa izvadena iz mora kod Osora. Pored realistiékih individu: crta nastoje se prikazati i duSevne karakteri- stike pojedinca. Istom stilu pripada glava Agripe koja potjete iz zadarske zbitke Da- nieli. Do stilskih promjena dolazi kod statua Prima Por tipa. Augustove statue vg pa imaju ideliziant Masi free. Kod may se afuvalajedna sat toga tipa koja je izradena poslije Augustove smrui, u Tiberijevo doba i pripada najznata}- nljoj grupi portreta Tiberijevog doba, skulpturama iz Nina. Inaée u julijevsko-klau- dijevsko doba dolazi do pojednostavajivanja augustovske idealistitke koncepcije. U svakom slijedeéem razdoblju rimske umjetnosti mogu se pratt’ stilske mijene kojih harakteristike uz utjeca|fizionomijskih eta viadara f modnih detaljafrizure (na slu- benim portretima) odreduju karakter privatnih portreta pojedinih razdoblja. P djela na sluzbene i privame portrete i njihov jednostrani medusobni utjecaj odreduju stupanj moguée identifikacife lignosti. Dok je glavni zadatak u prouéavanju sluzbe- 138M, Janik: oN. Cambi, Amik poruet u Hevathojo, Opus. archacol. 15, 137-141 (991), ai porte nihovo aribuiraje odgovarjusim osobamay kod privatih portreta tradi se samo prostorno-vremensko i stilsko determiniranje a atribuiranje osobi ot- ada jer je rijeé 0 anonimnim pojedincima. U skladu s tim zadacima N. Cambi ana- Feira slurbene portrete pojedinih razdoblja (dva portreta Vespazijana i jedan Domi. cijana iz. flavijevskog razdoblja, dva Trajanova portreta i portret Zene iz kruga carske obitelji iz trajanskog doba, portret Sabine iz. hadrijanskog doba, glava Antonina Pija i glava Faustine Mlade ve totda jedan portret Marka Autelija iz antoninskog doba, ikkovi Septimija Severa, Julije Domne, Karakale i Gete te dvije glave Plautile iz sever- skog dobs, moguél portret Maksimijana ‘Tratanina ili Filpa Arabljanina te porsret Galijena uz neke fragmentarne carske potrete iz razdoblja vojnitkih viadara, biste Dioklecijana i Priske i glave tetrarha iz tetrarhijskog doba, portret biskupa Eufrazija iz VI. stoljeéa). Vidljivo je da iz konstantinskog i postkonstantinskog doba nije sa- éuvan ni jedan sluzbeni portret a iz razdoblja V. i VI. st. spominje se samo portrct biskupa Eufrazija iz. njegove bazilike jer se prema Cambijevom odredenju medu slu- ubene portrete ubrajaju i portreti donatora koji se nalaze na mozaicima kr8canskih erkava, Eufrazijev portret mote se, medutim, takvim smatrati samo uyjemo, zbog, nedostatka individualnih crta lica. Umjesto fizionomijskim karakteristikama posljed- aj antighi portreti upuduju na portretirane osobe vanjskim znakovima ~ odjecom, atributima { osobito, ispisanim imenima. Ti prikazi tako predstavljaju negaciju p vog portreta. Isti nedostatak fizionomijskih karakteristika pokazuju i kasnoanticki privatni portreti. U prethodnim razdobljima ti su portreti, naprotiy, slijedeci slu- Hbene obrasce, Eesto posjedovali izrazite realistitke cree. Privatnim portretima N. Cambi posveéuje jednaku paznju upuéujuéi posebno na neke osobito vrijedne spo- menikce (stela iz Vinkovaca iz hadrjanskog doba, portret djevojke iz Siska iz arto- ninskog doba, Zenska bista na sarkofagu iz Salone iz razdoblja vo} kofag Dobrog pastira iz Salone iz tetrarhijskog doba...) G analizs portreta na noveima ilsskih vladara N. Cambi upozorava na vainost likovne analize koja je ranije bila zanemarena u interpretaciji tih numizmatitkih na- laza, Pretpostavivii na temelju likovne analize prikaza da se na nekim tipovima Jo- nijevih novaca javlja portret realne osobe (lik, naime, ima individualne crte lica), N. Cambi konzekventno predlaze drugatiju dataciju tih numizmatitkih nalaza. U’od- nosu na prethodne radove o problematici Jonijevih novaca zakljuéci N. Cambija su bitno drugaéiji jer se baziraju na razlititom pristupu predmeva. N. Cambi pristupa Jonios — serijama pryenstveno yodeéi ratuna o likovnim elementima Sto je, naravno, ‘uvjetovano temom njegove knjige. Kao dovrSeni primjer rasprave prethodnog ti mozemo uzeti izvrsnu studiju D, Rendié-Mioteviea (usp. D. Rendic- Miotewie: ii iantitki svijet, Split 1989, str. 245-259) o problematici Jonios — serija. Svi zakljui -Mioéevia kof se barrsu na numizmatiéko anal (panj prov), terarnim antitkim izvorima i poznavanju povijesnih prilika, izvedeni su dosljedno i teko se mogu osporiti. D. Rendié-Miotevié, medutim, ne smatra da se na nekim primjercima novea nalazi portret zbiljske osobe. Protiv te mogucnosti, po Rendiéu, govori vrijeme u kojem je nastao novac kao i razlititost likova na Jonios — serijama, N. Cambi slaze se's Rendiéem samo u tome da ne mode biti govora 0 portretu vla~ dara na grékom noveu prije Aleksandra Velikog. Dok je D. Rendié-Miotevicu to bio 1391M, Jarak: oN, Combi, Ansigki porter u Hrvuskoje, Opuse. archacol 15, 137-141 (1991) argument protiv portréta na Jonijevom novcu, N, Cambi na temelju likoyne analize predlaze drugatiju dataciju novea. ipak, vite 0 pretpostavei javljanja portreta nego o bezuvjetnoj tezi te mozemo zakljuéiti da izvodi N. Cambija nanovo upozo- ravaju na kompleksnu raspravu o Jonios — serijama koja otvara moguénost razligitim pristupima, Najveéi dio knjige tine produbljene analize djelA rimske umjeznosti. N. Cambi tu polemizira 5 drugim autorima, ispravlja u nekim sluéajevima tude a.u nekima via- stite ranije atribucije (na temelju novije literature Cambi mijenja atribuciju lika na staklenoj faleri iz. Zadra — str. 61-62: »Lik na faleri ranije sam pripisao Druzu Mla- dem na temelju studije A, Alfoldija, ali je danas sigurno da zapravo ona prikazuje njegova oca Tiberijae) te iznosi posve nova opaanja. Posebno je vazna nova atribu- ija prekrasne Zenske glave iz Salone carici Plautili — str. 110-111: ».... ova je glava vite puta objavijivana, a do sada se nikada nije atribuirala Plautilli, pa éak se nije ni toino datirala, $ obzirom da je zaista velika slitnost pogleds frizure na noven ina ovom portretu, a da k tome postoji i izrazita fizionomyjska slicnost, to je kako se éini gotovo neosporno da portret desta prikaznje tx tagiénu princeze Kako iz Salone potjede jo’ jedna prekrasna glava atribuirana Plautl, njezini portreti predstavljaju ariljepée hrvatske spomenike rimske portretistike. U kasnoantitkom razdoblju kada se portretna umjetnost polako gasi javljaju se portreti pokojnika na sarkofazima. Kao najznatajniji spomenik izdvaja se ranokr- Peaneki arkotag s prikazom Dobrog pastica, Na tom sarkofagu nalaze se cijele figure pokojnika Sto predstavija novum u odnosu na prethodna razdoblja rimske umjetno- sti u Dalmaciji kada su se na nadgrobnim spomenicima javijale samo biste pokojnika, Na ovom mjestu upozoravamo na znaéenje prateéih sitnih likova, Prema sistemati- zaciji tematskih sadrZaja ranokricanskih sarkofaga koju daju F. W. Deichmann i T. Klauser u djelu »Frihchristliche Sarkophage in Bild und Worte pojava cijelih fi pokojpika zabiljezen je i drugde w kiarskom svijet ve€ rie 350. &, {aavodi se nekoliko sarkofaga, primjerice: Aire-sur-l’Adour — jednozonski friz-sarkofag, Rim = jednozonski friz-sarkofag). Pojava prateéih sitnih likova prema toj sistematizaciji, medutim, nije uobitajena na sarkofazima nastalim do 350. g. (usp. navedeno djelo, str. 12). Na najranijim kriéanskim sarkofazima javljaju se samo portreti pokojnika Glo cijele figure bilo poprsja) a nei drugi likovi, te u tom pogledu splitski sarkofag predstavlja iznimku. Sto se tite pokojnice prikazane poput orantice na sarkofagu iz Pule za takav natin predstavljanja pokojnika mogu se nati brojne analogije unutar ra- nokrSéanske plastike sarkofaga. Posljednji antitki portreti pripadaju 6. st. a nalaze se u apsidi Eufrazijeve bazi- like, Necumnjivo je da porpunt gebitak individualnih karakteristika govori o nesta- janju antitkog portreta. Ono 3to ti posijednji antitki »portretiz jo¥ uvijek Euvaju naj- botje se moze segledati na glasovitom mozaiku iz oratorija Sv. Venancija u Rimu gdje su prikazani dalmatinski mutenici. Likovi prikazani u Venancijevom oratoriju vjerno predofavaju odjeéu karakteristitnu za pojedine crkvene staleze Sto je u litera- turi odavno zapazeno (usp. npr. F. Bulié, Izabrani spisi, Split 1984, str. 348-349). Kako se u kasnijim Gains Eeso izgubilo i sjeanje na staletki polozaj »portretira- nihe osoba (jasan primjer nalazimo u Eufrazijevoj bazilici gdje se na ciboriju iz 13, st; Mavro javlja u ruhu monaha — 0 razlozima zaborava izvornog lika pie R. Bratoz 140Mz Jerks oN, Camby Antighi porset u Hivumkoje, Opuse. archacol 15, 137—141 (1951) w knjizi o krééanstvu u Akvileji i sus} enim podria wvije o istarskim ee are ber et etm 2 mentu jo uvijek posreduju zbiljske »portretiranihe osoba, Naravno, uw odnosu na prethodna razdoblja rimske portretistike, izvanjski elementi ne ponita- vait Seas zakljuak. o nestajanju an »Antitki portret Heeiee dobili smo zaista prijeko potrebno djelo| bore generacijama studenata sluziti kao prirutnik u upoznavanju rimske por- treme umjenon. Bez antorove kris, ied jie je maalen loom kvalitetom ilustracija, Sto bi se moglo ispraviti novim 141