Professional Documents
Culture Documents
UITELJSKI FAKULTET
ODSJEK ZA ODGOJITELJSKI STUDIJ
PREDMET: INKLUZIVNA PEDAGOGIJA
ANITA RAMLJAK
ZAVRNI RAD
SVEUILITE U ZAGREBU
UITELJSKI FAKULTET
ODSJEK ZA ODGOJITELJSKI STUDIJ
Petrinja
ZAVRNI RAD
Sadraj
Saetak..................................................................................................................... 4
Summary................................................................................................................... 5
1.
UVOD................................................................................................................ 6
1.1.
O Down sindromu........................................................................................... 7
1.1.1.
1.1.2.
1.1.3.
Epidemiologija....................................................................................... 10
1.1.4.
1.1.5.
1.1.6.
1.2.
1.2.1.
1.2.2.
1.2.3.
1.2.4.
Odgojno-obrazovno ukljuivanje djece s Down sindromom u redovni predkolski
sustav.....................................................................................................................
........................23
2.
Provedba istraivanja............................................................................................ 27
2.1.
Cilj istraivanja............................................................................................ 27
2.2.
Uzorak ispitanika.......................................................................................... 27
2.3.
2.4.
Mjerni instrumenti......................................................................................... 28
3.
Rezultati i diskusija.............................................................................................. 29
2.
ZAKLJUAK.................................................................................................... 34
Literatura................................................................................................................. 36
Saetak
Kroz povijest vidimo kako su djeca s tekoama u razvoju esto bila izopena iz
drutva te im se nije davala prilika za napredak. Danas se je ta situacija promjenila. Djeca s
tekoama u razvoju imaju pravo na kolovanje i na sudjelovanje u svim segmentima
drutvenog ivota. Razvojem svijesti drutva o vrijednosti svakog pojedinca javlja se inkluzija
kao pokret u okviru socijalnog modela. Inkluzija sama po sebi ne podrazumijeva
izjednaavanje svih ljudi, ve uvaavanje razliitosti svakog pojedinca kojem prua
mogunost odluivanja o vlastitom ivotu i preuzimanja odgovornosti. No, bez obzira na
individualne razliitosti svi elimo biti voljeni, osjeati pripadnost, elimo raditi i biti
potovani pa tako i osobe s Down sindromom.
U radu su istraena miljenja i stavovi odgojitelja o ukljuivanju djece s Down
sindromom u redovne sustave odgoja i obrazovanja. Osim toga, prikazana su i iskustva rada s
tom djecom.
Ukljuivanje djece s Down sindromom u redovni sustav ranog i predkolskog odgoja i
obrazovanja je korisno njima, ali i svim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa
(odgojiteljima, strunom timu, djeci, roditeljima). Na taj nain, promie se pravo sve djece da
ivi u inkluzivnom okruenju.
KLJUNE RIJEI: Down sindrom, odgojno-obrazovna integracija, inkluzija, rani i
predkolski odgoj, tekoe u razvoju
Summary
Throughout history we can see that children with disabilities were often society's
misfits and society didn't gave them the opportunity to progress. Today, that situation has
changed. Children with disabilities have right on education and to participate in all aspects of
social life. Development of public awareness of the value of each individual, it occurs the
inclusion as movement within the social model. Inclusion does not in itself imply equalization
of all people, but taking into account the diversity of each individual which provides the
opportunity to make decisions about their lives and taking responsibility. But regardless of
individual differences, we all want to be loved, to feel belonging, we want to work and be
respected as the people with Down syndrome.
This research investigates the opinions and attitudes of educators on the inclusion of
children with Down syndrome in mainstream systems of education. are shown and the
experience of working with these kids.
Including children with Down syndrome in early childhood care and education
settings is a very welcome and helpful support to all practitioners in the early childhood care
and education sector. It promotes the right of all children to live in an inclusive society and
points to the benefits we all stand to gain from such inclusion.
KEY WORDS: Down Syndrome, educational integration, inclusion, early and preschool
childhood care, developmental disorders
1. UVOD
1.1.
O Down sindromu
Medicinski interes za poznavanje osoba s Down sindromom do polovice 20. st. spada
u precitogeniku eru koja se temelji na promatranju i uoavanju psihofizikih osobina djece.
Razvojem znanosti i znanstvene tehnologije ulazi se u citogenetiku eru u kojoj se sindrom
Down poeo temeljitije prouavati. Time je omoguena bolja dijagnostika i lijeenje to je
znatno poboljalo kvalitetu ivota osoba s sindromom Down (uli, uli, 2009).
Down sindrom najei je genetski poremeaj koji se javlja jednom na 650
novoroene djece. Taj poremeaj sprjeava normalan fiziki i mentalni razvoj djeteta odnosno
njihov je razvoj usporen. Djeca s Down sindromom prolaze sve faze razvoja kao i normalna
djeca, ali sporije. Zato je toj djeci potrebno posvetiti puno vie panje, brige i napora. Down
sindrom javlja se u svim rasnim skupinama, moe se javiti u bilo kojoj obitelji bez obzira na
zdravlje roditelja, povijest bolesti u obitelji, ekonomsku situaciju ili nain ivota (Ivankovi,
2003).
Ne ba tako davno smatralo se da je sramota roditi dijete s Down sindromom, te su se
takva djeca skrivala, izolirala i nije im se pruala adekvatna ni medicinska ni struna pomo.
U mnogim zemljama svijeta ivot osoba s Down sindromom se uvelike poboljao, medicinska
pomo im je bolja, imaju svoja prava, bolje su socijalno prihvaeni, pruaju im se bar neke
prilike za zapoljavanje, osnivaju obitelji itd. U Republici Hrvatskoj promjene su isto
znaajne, ali ipak je i dalje potrebno ljudima poticati razvijanje svijesti o osobama s Down
sindromom. Danas postoji jo jako puno predrasuda vezanih za Down sindrom i osoba koje
imaju taj problem. Uzrok takvim pogrenim stavovima je loa informiranost i dijelom strah
ljudi da takvim osobama priu (Vukovi i dr., 2008).
svom je privatnom sanitoriju za umno zaostalu djecu meu tienicima susreo oko 10% djece
koja su meusobno sliila (uli, uli, 2009). Na temelju toga 1866. godine u svom djelu
Opaanja o etnikoj klasifikaciji idiota odvojio je taj oblik mentalne retardacije od ostalih
oblika nazivajui ga mongoloidizmom. Francuski pedijatar Jerome Lejeune sa suradnicima
ispituje kromosomski status devetero djece razliita spola i podrijetla koja su imala Down
sindrom. U tom istraivanju otkriva viak jednog kromosoma. Ustanovili su da pacijenti s
Down sindromom imaju jedan dodatni kromosom na 21. paru. Tada je prvi put ustanovljena
povezanost mentalnog deficita s kromosomskim poremeajem. Svoj rad iznio je 1958. godine
pred francuskom Akademijom. Upravo to otkrie bilo je od velike vanosti za ljude s Down
sindromom (Vukovi i dr., 2008).
Osim to je istraivao sindrom Down Lejeunein je pokuavao pribliiti ljudima taj
poremeaj te ih osvijestiti kako i oni imaju prava kao i ostali ljudi te da im je potrebna ljubav i
podrka drugih. Tako je jednom i napisao Sa svojim blago nakrivljenim oima, svojim
malenim nosom u okruglom licu i svojim nedovrenim izgledom, djeca s trisomijom vie
nalikuju na djecu nego ostala djeca. Druga djeca imaju kratke ruke i kratke prste; njihovi su
krai. Njihova sveukupna anatomija je oblija, bez otrina i krutosti. Njihovi ligamenti i
njihovi miii su tako meki da pridaju blagu klonulost njihovoj cijeloj udi. Ta ljupkost se
protee i na njihov karakter: oni su komunikativni i njeni, posjeduju poseban arm koji je
lake dijeliti nego opisati. Ne tvrdim da je trisomija 21 poeljno stanje. To je neumoljivo
stanje koje liava dijete najvrjednijeg dara genetskog nasljea: pune snage racionalne
misli.(Vukovi i dr., 2008, 15).
10
1.1.3. Epidemiologija
Ishod pojave Down sindroma za vrijeme trudnoe trojake je naravi:
-
procijeniti
prekid trudnoe moe uslijedit na zahtjev majke kada sazna da njeno neroeno dijete
Dobna
Spol
Ukupan
Muki
enski
skupina
0-4
76
66
5-9
124
119
10-14
137
115
15-19
115
92
20-39
240
243
40-59
92
91
60+
7
11
Ukupno:
791
737
Najvei imbenik rizika pojave Down sindroma je dob
broj
142
243
252
207
483
183
18
1528
majke. Na osnovi
dugogodinjeg praenja i statistikih podataka uoeno je da kod ena iznad 35 godina starosti
postoji vea vjerojatnost da e roditi dijete s Down sindromom kao to prikazuje Tablica 2.
Rizik se s godinama poveava. Iako postoje brojna istraivanja o utjecaju dobi oca na pojavu
Down sindroma zasad nema izravnih dokaza o njihovoj povezanosti (Damjanov i dr., 2008.).
Tablica 2. Rizik nastanka Down sindroma s obzirom na dob majke (Damjanov i dr., 2008)
Dob majke
Rizik
Rizik%
20
30
1:1500
1:800
0,066
0,125
35
1:270
0.37
40
1:100
1,0
>
1:50
2,0
boju kose i oiju kao roditelj, nalikuje im u tjelesnoj grai, slinosti se vide i u razvoju
premda moda sporijem. Unato tome, zbog dodatnog kromosoma na njihovome 21. paru,
djeca s Down sindromom pokazuju karakteristike koje ih razlikuju od njihovih roditelja, brae
ili sestar, ali i od djece koja imaju normalan kariotip. Trisomija 21 na svu djecu utjee
podjednako te su si ona fiziki slina bez obzira na genetsko nasljee. Zato djeca s Down
sindromom nalikuju jedna drugima (Ivankovi, 2003).
Postoji preko pedeset karakteristinih obiljeja djece s Down sindroma, a njihov broj i
intenzitet razlikuju se od djeteta do djeteta. Zbog tih karakteristika na Down sindrom moe se
posumnjati odmah nakon poroda, ali zbog mogunosti pronalaska istih obiljeja kod normalne
djece potrebno je napraviti pretragu krvnih stanica djeteta za potrebe izrade kariotipa. Nakon
te pretrage lijenik postavlja dijagnozu (Vukovi i dr., 2008).
Djeca s Down sindromom imaju irok vrat, kosi poloaj oiju, okruglo lice izravnanog
profila, abnormalni oblik uki, kratke ake, na dlanovima moe postojati specifina poprena
brazda, malena usta i nos s neproporcionalno velikim jezikom, kratke i iroke ruke i noge,
esto postoji i velik razmak izmeu nonog palca i susjednog prsta, krai prsni ko i ostalo.
(Vukovi i dr., 2008) Djeca s Down sindromom obino su nieg rasta, raaju se s uroenom
sranom manom, znaju se javiti uvueni testisi, te smanjeno spolovilo kod djeaka, a kod
djevojica jajnici mogu biti slabije razvijeni. Neka od karakteristinih obiljeja djece s Down
sindromom vidljiva su na Slici 2. (Ivankovi, 2003).
13
Smjekanje
Okretanje
Sjedenje
Gmizanje
Puzanje
Stajanje
Hodanje
Rijei
Reenice
Normalna djeca
Prosjek
Raspon
(mjeseci)
(mjeseci)
1
0,5-3
5
2-10
7
5-9
8
6-11
10
7-13
11
8-16
13
8-18
10
6-14
21
14-32
Normalna djeca
Prosjek
Raspon
(mjeseci)
(mjeseci)
12
20
8-28
12-40
8
13
6-16
8-20
48
42
20-95
28-90
32
29
18-60
16-48
40
58
29-72
38-98
32
47
22-42
34-58
U predkolsko doba ova djeca su izrazito topla i vesela. U kolsko doba i u pubertetu
dolazi do razliitih poremeaja u ponaanju, poremeaja panje i koncentracije te do raznih
14
posebno kod djece s Down sindromom jer se djetetovo nereagiranje na zvune podraaje
moe pripisati samom sindromu, mentalnim i kognitivnim kanjenjem. Iz tog razloga
potrebno je periodiki provoditi objektivna mjerenja sluha (Vukovi i dr., 2008). Procjenjuje
se da 65-80% djece s Down sindromom ima oteen sluh. Pod time se ne misli samo na
gluhou nego i na nemogunost prijema odreenih frekvencija i glasnoe zvuka. Manji
postotak djece s Down sindromom imaju stalni gubitak sluha. U Hrvatskoj je mali broj djece
kod koje je utvreno ikakvo oteenje sluha to ne znai da taj problem ne postoji. Velika je
vjerojatnost da se njihove potekoe pripisuju snienim intelektualnim sposobnostima
(Ivankovi, 2003).
Istraivanja su pokazala da su osobe s Down sindromom sklonija infekcijama zbog
smanjenog celularnog imuniteta. Stoga se esto javljaju problemi s upalama uha i infekcijom
koe, a osim toga javljaju se i razliiti oblici epilepsije. Navodi se kako je ona prisutna ak
kod 8% osoba s Down sindromom. Zbog anatomske posebnosti usne upljine, estog disanja
na usta, anomalije jezika i usana javljaju se i problemi sa zubnim mesom (Ivankovi, 2003).
Osim gore navedenih zdravstvenih tekoa vrlo su este i potekoe u hranjenju,
govorno-jezine potekoe, a s tim i komunikacijske potekoe.
Hranjenje je vrlo vana aktivnost u svakodnevnom ivotu svakog djeteta jer
hranjenjem dobivaju potrebne elemente koji im omoguuju daljnji rast i razvoj. Djeca s Down
sindromom mogu imati medicinske, senzorne ili druge probleme koji oteavaju hranjenje.
esto imaju potekoa u obradi osjeta u ustima, oteano diu i gutaju hranu, potekoe sa
kontrolom eljusti, nemogunost spajanja usnica. Sve to dovodi do potekoa u hranjenju.
Vrlo esto se kod djece javljaju govorno-jezine tekoe. Govor sam po sebi je vrlo
sloena aktivnost koja zahtjeva adekvatno disanje, vibraciju glasnica, adekvatnu miinu
snagu i tone pokrete u usnoj upljini. Kako nam je govor bitan za komunikaciju i
socijalizaciju s okolinom, zbog raznih govornih tekoa djeca s Down sindromom imaju i
potekoa u komunikaciji. Komunikacija je proces u kojem jedna osoba oblikuje i alje
poruku ka primatelju. Djeca s Down sindromom razumiju vie nego to mogu rei, a taj
nesrazmjer razumijevanja i govora u ranoj dobi moe biti dvije do tri godine. Zbog toga je
nuno djeci pruiti alternativne i augmantativne oblike komunikacije koji e djetetu ponuditi
alternativu prije razvoja zadovoljavajueg govora i omoguiti mu da razvije bolju
komunikaciju. U naoj zemlji postoji niz predrasuda o alternativnim i augmentativnim
oblicima komunikacije, a jedan od najveih je da su alternativni oblici komunikacije prepreka
razvoju govora. Znanstvena istraivanja u svijetu pokazuju sasvim suprotno (Vukovi i dr.,
16
2008).
ortopedska pomagala
osobna invalidnina
savjetovanje
rad s polovicom radnog vremena do sedme godine ivota djeteta uz punu plau,
gdje polovicu plae isplauje poslodavac, a polovicu nadleni Centar za socijalnu
skrb
Skrb izvan vlastite obitelji prua se osobama kojima je to, s obzirom na njihovu dob te
tjelesno i mentalno stanje kao i situaciju u obitelji potrebno radi osiguravanja stanovanja,
prehrane, odgoja i obrazovanja, brige o zdravlju, njege, itd. Odnosi se na smjetaje u
udomiteljske obitelji, domove socijalne skrbi i specijalizirane ustanove. Po svemu ovome,
moglo bi se rei da djeca s Down sindromom i njihove obitelji imaju dosta prava, ali svakako
je vei problem stav, odnosno stajalite ljudi prema tim osobama. Nekad su se osobe s Down
sindromom smatrale loima i manje vrijednima. Danas se to miljenje promijenilo, mada jo
17
uvijek postoje razliite predrasude i loa miljenja radi nedovoljne informiranosti okoline
(Vukovi i dr., 2008.).
1.2.
Povijest razvoja odgojno-obrazovne integracije djece s tekoama u
razvoju
Pokret za zatitu ljudskih prava uzeo je maha diljem svijeta 60-tih godina prolog
stoljea i omoguio zatitu i ukljuivanje osoba s tekoama u razvoju u drutvo. Taj je trend
bio rezultat znanstvenih spoznaja, holistikih i humanistikih gledita, kao i snanog utjecaja
roditelja djece s tekoama u razvoju, samih osoba s tekoama, ali i udruga koje djeluju kako
bi pomogle osobama s tekoama. U proteklih pola stoljea Organizacija Ujedinjenih naroda
usvojila je vie od etrdeset dokumenata koji su usko povezani s osobama s tekoama u
razvoju. Jedan od tih dokumenata je i 'Deklaraciju o pravima osoba s mentalnom
retardacijom' koji je usvojen 1971. godine. Organizacija UN-a napravila je i jedan vaan
korak naprijed ka razvoju inkluzije tako to je 1995. godine naglasila obvezu svih lanica UNa da stvore uvjete za oivotvorenje naela navedenih u Deklaraciji UN-a o pravima osoba s
mentalnom retardacijom (http://www.karzenandkarzen.com/hr/).
Usporedo s razvojem zakonodavne zatite, mijenjala se teorija i praksa rehabilitacije
osoba s razvojnim tekoama. Kljuni procesi koji su sedamdesetih i osamdesetih godina
tome pridonijeli jesu socijalna integracija i normalizacija. Koncept normalizacije sadravao je
naelo koje osobi priznaje pravo da ivi u sredini koja joj daje maksimalnu podrku i
minimalno ograniava njezinu slobodu. U devedesetim se godinama javlja filozofija inkluzije
koja zahtijeva potpuno izjednaavanje prava osoba s tekoama u razvoju s pravima
prosjene populacije, zahtijevajui i njihovo sveobuhvatno ukljuivanje u drutvo (Bratkovi,
Teodorovi, 2001).
Unatrag trideset godina utemeljena su tri karakteristina modela u rehabilitaciji osoba
s tekoama. Jedan model je medicinski model u kojem se polazi od nedostataka osobe s
tekoama pa je tako i cilj rehabilitacije da se osoba promjeni kako bi se mogla uklopiti u
socijalnu okolinu. Model deficita naglaava znaaj utvrivanja i zadovoljavanja posebnih
potreba osoba s tekoama. Rehabilitacija se temelji na otklanjanju onoga to je na putu
socijalnoj integraciji. Suvremeni model rehabilitacije naziva se socijalni model. Temelji se na
filozofiji inkluzije koja naglaava da svatko pripada drutvu i na svoj nain mu pridonosi. Na
osobe s tekoama u ovom modelu gleda se kroz njihove sposobnosti i interese, potrebe te
prava, a ne kroz njihova ogranienja. Transformacija medicinskog modela i modela deficita u
18
potekoama u razvoju kao graana koji trebaju biti ukljueni u drutvo. Integracija
predstavlja napore ukljuivanja pojedinaca u postojee strukture unutar drutva, dok inkluzija
zagovara promjenu upravo postojeih drutvenih struktura koje smatra odgovornima za
iskljuivanje i izolaciju pojedinaca (Livazovi, 2008).
Moemo rei da se u gotovo itavom svijetu kao krajnji oblik integracije razvija
inkluzija. Ona podrazumijeva ire ukljuivanje djece s tekoama u razvoju u redovni sustav
odgoja i obrazovanja, a preko odgojno-obrazovnih ustanova i u sve segmente drutvenog
ivota i rada.
Kada govorimo o integraciji i inkluziji mislimo na odgoj i obrazovanje djece s
tekoama u razvoju te njihovo pripremanje za okolinu koja ih okruuje. Obrazovanje
podrazumijeva stjecanje irokog spektra akademskih ali i ivotnih vjetina koje osobi
omoguavaju da se to efikasnije prilagodi promjenama u njegovom okruenju. Jedan od
ciljeva obrazovanja za svu djecu je postizanje samostalnosti i individualnosti u
funkcioniranju. Od najranije dobi, ve u predkolskim ustanovama djecu se ui kako se
ponaati, funkcionirati i djelovati u okolini. Ako je cilj obrazovanja usvajanje znanja, razvoj
osobnosti, drutveni i profesionalni razvoj za ivot u zajednici onda je malo rei da je
apsurdno djecu s tekoama u razvoju smjestiti u specijalizirane ustanove gdje su godinama
okrueni samo sebi slinima. Na taj nain djecu se ne moe u potpunosti pripremiti na sve
izazove koji ih u budunosti ekaju (Jablan, Kovaevi, 2008).
Integracija mora imati svoj slijed. Moemo ju podijeliti na pet razina. U osnovi
integracije su stabilni, hranjivi, razvojno podravajui i s obitelji povezani obrasci koji su
potrebni svakom djetetu. Taj temelj ukljuuje tjelesnu zatitu i stvaranje trajnog osjeaja
sigurnosti. Na drugoj razini su trajni i dosljedni odnosi koji su potrebni djeci u razvoju za
stvaranje emocionalne i kognitivne kompetencije. Odnosi se na odravanje bliskog i toplog
emocionalnog odnosa sa djetetom. Trea se razina odnosi na prilagoeni individualni pristup
djetetu s posebnim potrebama u odnosu na senzoriku reaktibilnost, obradu i motoriko
planiranje. U etvrtoj razini potrebno je razviti tehnike poticanja djece na interakciju u skladu
s njihovom razvojnom razinom. Na kraju su specifine i edukativne tehnike koje potiu djeji
razvoj u svrhu poboljavanja panje, vjetina obrade, emocionalne regulacije, interakcije i sl.
(Greenspan, Wieder, 1998).
20
da e se tako osjeati i djeca. Odgojitelj mora biti siguran u svoje kompetencije i stalno se
struno usavravati kako bi izbjegao moguu uznemirenost u takvim situacijama (Zrili,
2013).
U svakoj interakciji s djetetom, najprije mu se treba pridruiti u njegovoj aktivnosti,
angairati ga i zatim ga podii na njegovu najviu razvojnu razinu. Odgojitelj ne smije
ignorirati djecu s tekoama. Potrebno je, kada god je to mogue ukljuiti ga u interakciju s
drugom djecom ili mu omoguiti paralelno igranje. Djetetu treba omoguiti samostalnost u
djelovanju. Ako odgojitelj eli djetetu omoguiti da neto naui nikako ne smije obavljati
aktivnosti umjesto njega. Zato je potrebno mnogo strpljenja i razumijevanja (Greenspan,
Wieder, 1998).
Program mora biti primjeren svakom djetetu s posebnim potrebama uz obavezan
individualni pristup. To znai da odgojitelj:
-
Pred odgojitelja su postavljeni vrlo sloeni zadaci koji se uspjeno rjeavaju iako su
razliita djeca s razliitim obrazovnim mogunostima velik izazov. Dobra praksa u
pouavanju djece s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama ovisi o brojnim faktorima, a
angaman odgojitelja u suradnji sa strunim timom i roditeljima jedan je od najvanijih. U
svemu tome, najbitnija je odgojiteljeva elja i volja za cijeloivotnim uenjem i usavravanje
(Zrili, 2013).
trenutku i na pravi nain. Zato je s intervencijom potrebno zapoeti ve u prvih 6-8 tjedana
ivota. Poeljno je program intervencije u poetku izvoditi unutar obitelji, a sa 18 mjeseci
mogu se ukljuiti u grupni rad u manjim skupinama. Djeca s Down sindromom ne mogu
zadovoljavajue iskoritavati svoju okolinu za uenje jer nisu toliko motivirana, kasnije i
slabije razvijaju kontakt oima, jer je njihovo vrijeme reakcije dulje pa je i prijenos u mozak
otean. Zato je potrebno okolinu prilagoditi njima kako bismo im dali to vie poticaja i
informacija to utjee na aktivniji razvoj mozga te ima viestruke dugotrajne koristi (Vukovi
i dr., 2008). Temeljni principi rane intervencije su:
-
Sva djeca ue. I djeca s Down sindromom ue, ali sporije i zato im treba vie puta
26
2. Provedba istraivanja
2.1.
Cilj istraivanja
2.2.
Uzorak ispitanika
2.3.
strunog tima.
27
2.4.
Mjerni instrumenti
Za istraivanje bilo je potrebno sastaviti anonimnu anketu od dva djela. Prvi dio su ispunjavali
svi ispitanici i on se odnosi na miljenja i stavove odgojitelja o integraciji djece s Down
sindromom te se taj dio sastoji od pet ponuenih tvrdnji. Tvrdnje koje su bile ponuene su:
-
djecom s Down sindromom kako bi saznali jesu li ta djeca uspjeno integrirana te kakva su
njihova iskustva s obzirom na suradnju s roditeljima i strunim timom. Drugi dio ankete
sastoji se od est ponuenih tvrdnji. Tvrdnje koje su bile ponuene u ovom djelu su:
-
28
3. Rezultati i diskusija
Na izjavu Smatram da je djecu s Down sindromom poeljno ukljuiti u redovni sustav
odgoja i obrazovanja veina odgojitelja je pokazalo pozitivan stav to je vidljivo na Silci 4.
Iz slike moemo vidjeti kako 90% odgojitelja smatra da je djecu s Down sindromom poeljno
ukljuiti u redovni sustav odgoja i obrazovanja. Nitko od odgojitelja nije izjavio da se ne slae
s tom tvrdnjom.
Smatram da je djecu s Down sindromom poeljno ukljuiti u redovni sustav odgoja i obrazovanja
U potpunosti se slaem
Djelomino se slaem
10%
38%
Niti se slaem niti se ne slaem Djelomino se ne slaem
53%
Uope se ne slaem
Slika 4.
Na izjavu Dovoljno sam educirana za rad s djecom s Down sindromom, najvei
postotak ispitanika pokazalo je kako se uope ne slae sa tom izjavom, njih 33%, a 15% njih
se djelomino ne slae s tom tvrdnjom kako je i prikazano na Slici 5. Tako je ak 89%
ispitanika spremno na daljnu edukaciju o djeci s posebnim potrebama to vidimo na Slici 6.
Anketa je pokazala kako 22% ispitanika smatra da je dovoljno educirana za rad s djecom s
Down sindromom (Slika 5), a njih 6% nije spremno na daljnju edukaciju o djeci s posebnim
potrebama pa tako i Down sindromu (Slika 6).
29
Dovoljno sam educirana za rad s djecom s Down sindromom. Spremna sam na daljnu edukaciju o djeci s posebnim potrebama, pa tako i djeci s Down sindromom.
U potpunosti se slaem
U potpunosti se slaem
Djelomino se slaem
Djelomino se slaem
5%
18%
33%
Niti se slaem niti se ne slaem
3% 3%
5%
Ni28%
ti se slaem niti se ne slaem
15%
63%
30%
Djelomino se ne slaem
Djelomino se ne slaem
Uope se ne slaem
Uope se ne slaem
Slika 5.
Slika 6.
Spremna sam suraivati sa strunim timom za to bolji razvoj djeteta s Down sindromom. Spremna sam osigurati roditeljima dovoljno informacija o posebnostima njihovog djeteta.
U potpunosti se slaem
U potpunosti se slaem
Djelomino se slaem
Djelomino se slaem
3%
8% 5%
Niti se slaem niti se ne slaem
3% 3%
8%
Ni23%
ti se slaem niti se ne slaem
65%
85%
Djelomino se ne slaem
Djelomino se ne slaem
Uope se ne slaem
Uope se ne slaem
Slika 7.
Slika 8.
30
4
3.5
3
U potpunosti se
slaem
2.5
Djelomino se slaem
1.5
Djelomino se ne
slaem
Uope se ne slaem
0.5
0
Ukljuenost djeteta s Down sindromom u skupinu pomoglo je drugoj djeci da postanu tolerantnija.
Slika 9.
U radu se eljelo istraiti kakva su iskustva imali odgojitelji, koji su radili s djecom s
Dwon sinromom, sa strunim timom i roditeljima te kakvu su komunikaciju s njima ostvarili.
Veina odgojitelja, njih est odgovorilo je kako su u potpunosti ili djelomino razvili
kvalitetnu komunikaciju i sa strunim timom i s roditeljima to je vidljivo na Slici 10. Jedan
odgojitelj nije razvio uspjenu i kvalitetnu komunikaciju sa strunim timom.
31
5
4.5
4
U potpunosti se
slaem
3.5
3
Djelomino se slaem
2.5
Djelomino se ne
slaem
1.5
1
Uope se ne slaem
0.5
0
Razvila sam kvalitetnu komunikaciju s roditeljima za to uspjeniji razvoj djeteta s Down sindromom.
Slika 10.
4
3.5
3
2.5
2
1.5
1
0.5
U potpunosti se
slaem
Djelomino se slaem
Niti se slaem niti se
ne slaem
Djelomino se ne
slaem
Uope se ne slaem
0
Dijete s Down sindromom razvilo je dobru socijalizaciju s drugom djecom.
32
Slika 11.
33
2. ZAKLJUAK
Bez sumnje moemo rei kako se za odgojno-obrazovnu integraciju i inkluziju djece s
tekoama u razvoju do danas napravilo jako puno. Vie nema toliko predrasuda prema toj
djeci, ljudi su otvoreniji i puno tolerantniji. No metim, to jo uvijek nije dovoljno. Potrebno
je i dalje educirati drutvo o razvojnim tekoama djece, razvijati njihovu senzibilnost i
empatiju prema njima. Potrebno je stvoriti drutvo koje prihvaa sve, jer svi smo mi
individualni pojedinci koji se meusobno razlikujemo, samo se neki razlikuju vie, a neki
manje. Kako bi se to ostvarilo potrebno je poeti od onih koji od najranije dobi rade s takvom
djecom, od odgojitelja i uitelja. Ako dijetetu koje dolazi u vrti ve ranije nisu detektirane
njegove tekoe (ako ih ima), odgojitelji su esto prvi koji ih prepoznaju. Kako mala djeca
esto promatraju, a zatim i imitiraju odrasle, odgojitelji moraju osvjestiti svoje ponaanje
prema djeci s tekoama u razvoju kako nebi inicirali svu djecu na neki pogrean pristup.
Odgojitelji su ti koji od najranije dobi ue djecu na toleranciju, a kako bi ih to nauili i sami
moraju biti toleranti. Potrebno je i izraditi uspjean program ukljuivanja takve djece. U
svemu tome jako je bitna i odgojiteljeva volja i ljubav prema poslu kako bi imao motivaciju
za daljne usavravanje. Rad s djecom s posebnim potrebama iziskuje puno energije, strpljenja,
ali i znanja. Ignoriranjem tekoa, stalnim isticanjem negativnosti, nepruanje mogunosti za
afirmaciju i socijalizaciju javljaju se emotivne i socijalne tekoe. Metodiki pristup u radu s
djecom s posebnim potrebama dio je suvremenog kurikuluma odgoja i obrazovanja koji
zahtjeva strunost, kreativnost, angairanost, otvorenost i spremnost na suradnju odgojitelja.
Moemo zakljuiti kako je za ukljuivanje djece s tekoama u razvoju pa tako i djece s
Down sindromom neophodna kvalitetna komunikacija izmeu odgojitelja, strunog tima i
roditelja. Bez dogovora, razgovora, razmjene informacija ne moe se izgraditi cjelokupna
slika o problemu koja je potrebna za to bolju afirmaciju djeteta.
Pomou provedenog istraivanja moemo zakljuiti kako su odgojitelji spremni na
suradnju sa strunim timom i roditeljima po emu vidimo da su svjesni vanosti te suradnje.
Vidljivo je kako odgojitelji koji su radili s djecom s Down sindromom imaju pozitivna
iskustva jer je na kraju veina djece uspjeno razvilo socijalizaciju s drugom djecom i
uspjeno je integrirano. Iz toga se moe zakljuiti kako je postupak integracije ne samo
mogu nego i poeljan. Nema potrebe za odvajanjem takve djece u posebne ustanove ili
posebna odjeljenja. Djeca istih razvojnih tekoa meusobno se vie razlikuju nego to su
34
slina, pa je tako teko osmisliti i ponuditi metodike tehnike koja bi se mogla univerzalno
primjeniti na svu djecu.
Stavovi prema osobama s tekoama u razvoju kao i stavovi prema svim manjinskim
skupinama nisu uroeni, oni su naueni, izmeu ostalog, i kroz predrasude i neznanje drugih.
Mijenjanje stavova sloen je i dugotrajan proces. elimo li da se stavovi drutva promjene
treba stvarati uvjete u kojima e doi do interakcije izmeu osoba s i osoba bez tekoa. Prvi
korak ka tome je ukljuivanje djece s tekoama u razvoju u redovni sustav ranog i
predkolskog odgoja i obrazovanja.
35
Literatura
1. Bouillet, D. (2010). Izazovi integriranog odgoja i obrazovanja. Zagreb: kolska
knjiga
2. Benjak, T. (2012). Izvjee o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj. Zagreb:
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
3. uli, V., uli, S. (2009). Sindrom Down. Split: Naklada Bokovi, Udruga za
sindrom Down 21
4. Damjanov, I., Juki, S., Nola, M. (2008). Patologija. Zagreb: Medicinska naklada
5. Greenspan, S.I., Wieder, S. (1998). Dijete s posebnim potrebama: poticanje
intelektualnog i emocionalnog razvoja. Lekenik: Ostvarenje
6. Hrvatska zajednica za Down sindrom na adresi http://www.zajednica-down.hr/
(Posjeeno 25.7.2014.)
7. ICT za inkluziju osoba s tekoama u razvoju i osoba starije ivotne dobi na adresi
http://www.karzenandkarzen.com/hr/ (Posjeeno 12.8.2014)
8. Ivankovi, K. (2003). Down sindrom u obitelji. Zagreb: Foto Marketing FoMa.
9. Jablan, B., Kovaevi, J. (2008). Obrazovanje u redovnim kolama i kolama za
djecu ometenu u razvoju zajedno ili paralelno. Nastava i vaspitanje, 57: 43 54.
10. Kostelnik, M.J., Onaga, E., Rohde, B., Whiren, A. (2003). Djeca s posebnim
potrebama. Zagreb: Educa
11. Livazovi, G. (2008). Primjena raunalne tehnologije u odgoju i obrazovanju djece s
posebnim potrebama. ivot i kola: asopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja,
19: 79 86.
12. Mui, V. (1999.) Uvod u metodologiju istraivanja odgoja i obrazovanja, Zagreb:
Educa
13. Raki, J. (1996). Osobe sa osobitim potrebama Tretman osobith potreba u koli i
drugim sredinama. Drutvena istraivanja, 5: 89 107.
14. Vukovi, D., Vrbi, I.T., Pucko, S., Marciu, A. (2008). Down sindrom, vodi za
roditelje i strunjake. Zagreb: Hrvatska zajednica za Down sindrom.
15. Teodorovi, B., Bratkovi, D. (2001). Osobe s tekoama u razvoju u sustavu
socijalne skrbi. Revija za socijalnu politiku, 8: 279 290.
16. Zrili, S. (2013). Djeca s posebnim potrebama u vrtiu i niim razredima osnovne
kole. Zadar: Sveuilite u Zadru.
36