Humanitarna Intervencija: Saæetak

Vedran Iskra
apsolvent Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu
Humanitarna intervencija
UDK 341.223
341.3
Saetak
Rad sintetizira suvremena razmatranja o problemu humanitarne intervencije bazirajui
se prvenstveno na izvjetaju Meunarodne komisije o intervenciji i dravnoj suverenosti
(ICISS). Koncept suvereniteta sagledan je u svjetlu suvremenih meunarodnih odnosa i
ogranienja dravne suverenosti s obzirom na rastue znaenje uloge meunarodnih
organizacija. Imajui na umu osobitu vanost koju suvremena svjetska zajednica pridaje
zatiti ljudskih prava, problemu humanitarne intervencije pristupa se s pozicije dunosti
pruanja zatite, a ne s pozicije prava na intervenciju. Dunost pruanja zatite znai dunost
prevencije uzroka koji mogu dovesti do sukoba s tekim humanitarnim posljedicama, dunost
reagiranja adekvatnim sredstvima, ukljuujui i vojnim, i dunost ponovne izgradnje. Sredinji
dio rada odnosi se na pitanje legaliteta i legimiteta poduzimanja intervencije. U tu svrhu
razmotrena su pravila meunarodnog obiajnog prava, suvremena praksa drava i Povelja
UN-a. Poduzimanje humanitarne intervencije razmotreno je, s jedne strane, u okviru
autorizacije od strane Vijea sigurnosti i, s druge strane, izvan eksplicitne odluke Vijea.
Takoer, objanjena je razlika izmeu humanitarne intervencije i drugih oblika intervencionizma. Poglavlje IV rada ukratko prikazuje dosadanju praksu poduzimanja humanitarnih
intervencija. Zakljuno, humanitarna intervencija prikazana je kao legitimno sredstvo
prikladno za sprjeavanje humanitarnih katastrofa.
Kljune rijei: temeljna ljudska prava, suverenitet drava, meunarodno pravo, meunarodni odnosi, Ujedinjeni narodi, humanitarna intervencija, dunost pruanja zatite
1. Uvodno razmatranje i odreenje problema

Svrha ovog rada jest prikazati koncept humanitarne intervencije kao legitimni instrument
meunarodnog prava u svjetlu odnosa u meunarodnoj zajednici u posthladnoratovskom
razdoblju, te ga razmotriti u relaciji naspram pojma suvereniteta drava. Pitanja intervencionizama i suvereniteta vjerojatno su najobraivanije teme u znanstvenoj i strunoj literaturi,
pa ipak opeprihvaena rjeenja jo uvijek nisu dosegnuta, kako zbog dinamike meunarodnih odnosa i stalnog razvoja suvremenog meunarodnog prava koji daju nove i nove
impulse za daljnje prouavanje, tako i zbog etikih, moralnih, politikih i pravnih konsideracija.
Upravo zbog ovog potonjeg, tema humanitarne intervencije izaziva najiru pozornost svjetske
zajednice, ali ona predstavlja i polje interesa razliitih politikih i akademskih krugova. Razmimoilaenja i neslaganja oko fundamentalnih postavki koncepta humanitarne intervencije
48
logina su posljedica brojnosti suprotstavljenih interesa u meunarodnoj zajednici i praktinih
implikacija koje proizlaze iz priklanjanja odreenom uenju. Sloenost problema nadilazi
tradicionalnu dihotomnu podjelu na politiku ljevicu i desnicu, tako da odobravanja i
osporavanja dolaze iz itavog politikog spektra. Za razliku od meunarodnih politikih
krugova, u akademskoj zajednici koncept humanitarne intervencije dio je jedne mnogo ire
potrage - one za pravednim ratom. Ovo pitanje zaokuplja znanstvenike (pravnike), filozofe
(pravnike) i dravnike (pravnike) od ranih poetaka ljudske civilizacije.
Koncept humanitarne intervencije implicira pojanjenje tri razliita, u odreenoj mjeri
suprotstavljena, ali povezana pojma. To su: suverenitet, intervencija i prevencija. Problematici
suvereniteta valja pristupiti sa stajalita prava i politike. Unato stalnoj tendenciji prenoenja
odreenih suverenih prava drava na razliite supranacionalne organizacije, sve veem
isticanju vanosti suvereniteta naroda i prava naroda na samoodreenje, a sukladno tome
i zauzimanje umjerenijeg stava prema mogunosti promjene meunarodnih granica i stalnom
irenju definicije prijetnji meunarodnom miru i sigurnosti, suverenitet drava i dalje ostaje
temelj suvremenih meunarodnih odnosa iako se njegovo faktino vrenje pokazuje vie
ogranieno nego to sama pravna definicija implicira. Ovo upuuje na promjenjivu prirodu
koncepta suverenosti drava. Ako se koncept intervencionizma promatra u svjetlu prakse
drava i relevantnih pravnih normi i u kontekstu povijesnih zbivanja, moe se vidjeti pomak
od gotovo apsolutnog nemijeanja u unutranja pitanja suverenih drava, pa do priznavanja
odreenih interferirajuih aktivnosti kao dio svakodnevne prakse drava. Tu se u prvom
redu misli na prisilno provoenje mjera bez pristanka odnosne drave koje imaju neko
uporite u meunarodnom pravu, napose u Povelji Ujedinjenih naroda, i koje svakako treba
promatrati kao mijeanje u unutranja pitanja, bilo da je rije o izravnom vojnom angamanu,
ili o nekom manje izravnom uplitanju kao to su ekonomske, diplomatske i prometne sankcije
ili osnivanje tijela za meunarodni kazneni progon. Intervencijske mjere, s obzirom na osnovu
na koju se pozivaju, mogu biti dio preventivnog rata, humanitarne intervencije (uz autorizaciju
Vijea sigurnosti ili bez) ili mogu imati uporite u odluci Vijea koja ne uzima u obzir humanitarne razloge. Pobuda iz kojih se poduzimaju preventivni udari u prvom redu jest dravna
sigurnost, ak i u sluajevima formalnog spominjanja humanitarnih razloga. S druge strane,
najvaniji razlog humanitarne intervencije su upravo humanitarni razlozi i zatita ljudskih
prava. Prevencija predstavlja integralni dio napete veze izmeu pitanja suverenosti i intervencionizma. Vanost preventivnih mjera ogleda se u dva smjera. Prvo, uspjene preventivne
mjere mogu smanjiti ili moda ak i sasvim iskljuiti potrebu za poduzimanjem sloenih i
rizinih vojnih operacija koje zahtijevaju velike ljudske i financijske resurse, a same po sebi
izazivaju stanovite politike distorzije u meunarodnoj zajednici. Drugo, pored ovih instrumentalnih prednosti, stvarne preventivne mjere, kada se pokau nedostatne ili sasvim neprikladne, mogu postaviti legitimitet za intervenciju.
Sredinji problem oko kojeg se razmatra poduzimanje humanitarne intervencije jest
pitanje zatite temeljnih ljudskih prava. Ljudska prava odavno su prestala biti iskljuivo
unutranje dravno pitanje, ve su brojnim meunarodnim dokumentima uzdignuta na najviu
stepenicu u sustavu vrijednosti meunarodne zajednice. Zbog ostvarivanja efektivne zatite
temeljnih prava i dostojanstva ovjeka, potrebno je ustanoviti djelotvorne instrumente kojima
e biti mogue sprijeiti i kazniti krenja humanitarnog prava. Dogaaji iz nedavne prolosti,
kao i trenutna zbivanja u svijetu, nedvojbeno ukazuju na potrebu vreg i odlunijeg angamana meunarodnih organizacija, u prvom redu UN-a, u zatiti svih ljudskih bia na planetu.
Prestanak Hladnog rata, a samim time i nestanak bipolarne podjele svijeta, odredio je
nove tendencije u meunarodnim odnosima, u prvom redu politike prirode. U toj novoj
konstelaciji odnosa svoje znaajno mjesto zauzela je humanitarna intervencija. Tome je
osobito pogodovalo sve ire prihvaanje visokih kriterija zatite temeljnih prava ovjeka i
razmjerno uspjean rad UN-a u okviru kojih su temeljna prava promovirana kao opi civilizacijski standard u meunarodnoj zajednici. Takoer, dogaaji od 11. rujna 2001. uinili su
pitanje humanitarne intervencije osobito ivim, a borbu protiv terorizma stavili su u centar
Pravnik, 39, 2 (81), 2005

svjetskih zbivanja. Zanimljiva je, a osobito ako se uzme u obzir relativna rijetkost dogaaja
u meunarodnom pravu, njihova sadrajnost i poprilina duina trajanja, brojnost dogaaja
koje valja promatrati kao injeninu podlogu relevantnu za koncept humanitarne intervencije.
Tako se u posljednjih petnaestak godina humanitarna intervencija spominje uz ova podruja:
Liberija, Irak, Jugoslavija, Somalija, Ruanda, Haiti, Sierra Leone, Kosovo i Istoni Timor.
Sve to upuuje na poveano znaenja ovog, dodue jo uvijek u odreenim pitanjima
spornog, instrumenta meunarodnog prava.
2. Dravna suverenost
2.1. Pojava koncepta suvereniteta drave
Koncept suvereniteta ne poznaju ona drutva koja ne poznaju dravu.1 Dugotrajnost
procesa prihvaanja i uvrivanja ideje suvereniteta korespondira dugotrajnom usponu
drave kao monopola prisile koji u konanici kulminira prevlau centralnih vlasti, ali kako
taj proces nije sasvim ireverzibilan dolo je do pojave segmentiranih dravnih oblika, ili kao
antipod tome unitarnih drava.2
Zajednica ne moe biti svjesna drave dok se ne pojave njezini oblici i perspektiva;
ipak, nije dovoljno da se drava uzme na znanje, jer da bi drava djelotvorno vladala potrebno
je da je zajednica u izvjesnoj mjeri podri, pa i modificira.3 Koliko je rije o dugotrajnom
(nezavrivom) povijesnom procesu moda ponajbolje govori dananji primjer europske integracije, uz iji teritorij se vezuje prvotna pojava drava. Tamo gdje su nekad nastale drave
(unitarne i nacionalne) sada nastaje jedna sasvim nova. Ideja suvereniteta moe nastati
samo kada dostatan dio zajednice u dovoljnoj mjeri prihvati dravu i kada drava prilagodi
svoje oblike i gledita zahtjevima i uvjetima zajednice, dakle nestankom segmentiranosti
drave.4
Koncept suverene vladavine pojavio se u razliitim, prostorno i vremenski odvojenim,
entitetima kao to su Egipat, Kina i Rimsko Carstvo. Meutim, temelji suvereniteta shvaenog
u smislu dananjeg meunarodnog prava oblikovani su Westphalskim ugovorima, 1648.
Okonavajui Tridesetogodinji rat, europske zemlje su utemeljile sistem nadreenosti
suverenih vlasti unutar jednakih i ravnopravnih dravnih jedinica kao jamac mira i sigurnosti.
Jo prije toga (1576) Jean Bodin je u svojoj slavnoj knjizi Les Six Livres de la Republique
predstavio teoriju o politikom poretku utemeljenom na konceptu nedjeljive suverenosti
interpretirane kao najvie vlasti nad graanima i podreenima koja nije ograniena pravom.5
Glavni elementi dravne suverenosti kodificirani su Konvencijom iz Montevidea o pravima i
dunostima drava, 1933. i oni ukljuuju: a) stalno stanovnitvo, b) odreeni teritorij, c)
faktinu vlast (vladu) i d) sposobnost drava da ulaze u odnose s drugim dravama.6 Vana
komponenta suverenosti je i efektivna kontrola vlasti nad teritorijem i stanovnitvom uz
mogunost iskljuenja drugih drava. Prema l. 8. Konvencije iz Montevidea, kojim je usvojeno
naelo neintervencije, niti jedna drava nema pravo intervenirati u unutarnje ili vanjske
poslove druge. Time su drave odreene kao kljuni element u regulaciji drutvenog ivota
na vlastitom teritoriju i kao iskljuivi subjekti u meunarodnim odnosima.7 S obzirom na
1
2
3
4
5
6
7
Hinsley, F. H., Suverenitet, August Cesarec, Zagreb, 1992., str. 22-28

Vie o tome vidi Kurtovi, efko, Opa povijest prava i drave I, Sveuilina tiskara, Zagreb, 2002
Hinsley, F. H., Suverenitet, August Cesarec, Zagreb, 1992., str. 27
Ibid.
Cit. prema Holzgrefe, J. L. - Keohane, Robert O., Humanitarian Intervention: Ethical, Legal and Political Dilemmas,
Cambridge University Press, Cambridge, London, 2003., str. 282
Konvencija iz Montevidea o pravima i dunostima drava (l. 1)
imonovi, Ivan, From Sovereign Equality to Equally Reduced Sovereignty, The Fletcher Forum of World Affairs
Journal, 24, 2000., str. 164
49
50
odnos prema meunarodnom pravu uz tradicionalni koncept suverenosti vee se nekoliko
pretpostavki: a) samo su drave ovlatene stvarati i implementirati meunarodno pravo, b)
meunarodno pravo nastaje iskljuivo uz pristanak drava, i c) nitko se ne moe mijeati u
unutarnje poslove drava koji su vezani uz postupanje drave prema vlastitim graanima.8
Ovaj model, uz odreene razlike u pogledu mogunosti primjene represivnih mjera prema
dravama ije postupanje predstavlja prijetnju svjetskom miru i sigurnosti, zadran je i po
usvajanju Povelje UN-a, tako da ono to je nekad bio europski koncept suverenosti drava
danas je postao globalni. Tome su posebno pogodovali dekolonizacija zemalja treeg svijeta
i osnivanje svjetske organizacije koja okuplja praktiki sve zemlje svijeta, ali i injenica da
danas nema teritorija koji nije pod suverenom vlau neke drave.
2.2. Ograniena (relativna) dravna suverenost u suvremenim meunarodnim

odnosima
Bivi glavni tajnik UN-a Boutros Boutros-Ghali jednom prilikom ovako je iznio vlastito
vienje dravnog suvereniteta: The time of absolute sovereignty ... has passed; its theory
was never matched by reality. (Vrijeme apsolutnog suvereniteta je prolo; teorija apsolutnog
suvereniteta nikada nije odgovarala stvarnosti).9
Pa ipak, koncept suverenosti drava lei u samom srcu dananjeg meunarodnog poretka, bez obzira ima li se u vidu meunarodno obiajno pravo ili Povelja UN-a koja eksplicitno govori, ve u Preambuli, o jednakosti naroda, malih i velikih, te nadalje kao temelj
Organizacije postavlja jednaku suverenost svih drava lanica. I ne samo to. Povelja govori
i o zabrani upotrebe sile ili prijetnje silom koje su uperene protiv teritorijalne cjelovitosti ili
politike nezavisnosti bilo koje suverene drave, kao i mijeanje u pitanja koja u svojoj biti
spadaju u unutranje dravne poslove.10 Na tom tragu stoji Meunarodni sud pravde kada
navodi da je potivanje teritorijalne suverenosti temeljna postavka u meunarodnim
odnosima izmeu nezavisnih drava. ... Suverenost drava je temeljni princip na kojem
poiva meunarodno pravo.11 Unato pluralizaciji meunarodnih odnosa i ubrzanoj
ekonomskoj globalizaciji, suverene drave i dalje ostaju najbolja garancija u zatiti temeljnih
ljudskih prava i osiguranju meunarodnog mira i sigurnosti, posebno ako se ima na umu da
slabljenjem ili zatajenjem dravne sposobnosti nastaje politiki vakuum unutar drave koji
moe dovesti do humanitarne katastrofe i regionalne ili ak meunarodne nesigurnosti.12
Dakle, suverenost drava i dalje je polazna toaka u odravanju meunarodnog mira i
sigurnosti; to je pouzdana (vie ili manje) obrana slabih drava naspram jakih.
Suvremeni meunarodni odnosi temelje se na suverenosti drava, ali na suverenosti
koja je ograniena pravilima meunarodnog prava. Tako Povelja, naglaavajui suverenost,
nezavisnost i jednakost drava, s jedne, i potrebu ispunjavanja kolektivnih meunarodnih
obveza radi osiguranja svjetskog mira i sigurnosti, s druge strane, u glavi VII odreuje da
suverenost ne moe biti prepreka poduzimanju mjera koje imaju za cilj da odgovore na
prijetnje miru, krenju mira ili aktu agresije. Vijee sigurnosti ovlateno je da utvruje postojanje svake prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije i daje preporuke ili odluuje
koje e se mjere poduzeti.13 Mjere koje po svojoj prirodi nisu vojne mogu se sastojati od
8
9
10
11
12
13
Ibid.
Boutros Boutros-Ghali, An agenda for Peace (New York: United Nations, 1992), para. 17 citirano prema Weiss,
Thomas G. - Hubert, Don, The Responsibility to Protect: Research, Bibliography, Background, International
Development Research Centre, Ottawa, 2001., str. 5
Povelja Ujedinjenih naroda (l. 2)
ICJ Reports, 1949.; ICJ Reports, 1986 citirano prema Weiss, Thomas G. - Hubert, Don, The Responsibility to
Protect: Research, Bibliography, Background, International Development Research Centre, Ottawa, 2001., str. 6
Weiss, Thomas G. - Hubert, Don, The Responsibility to Protect: Research, Bibliography, Background, International
Pravnik, 39, 2 (81), 2005

potpunog ili djelominog prekida ekonomskih odnosa, prometnih, potanskih, i drugih
sredstava veze, ili od prekida diplomatskih odnosa. U sluaju da se takve mjere pokau
neprimjerenima Vijee je ovlateno pomou zranih, pomorskih ili kopnenih snaga poduzeti
akciju kakvu smatra potrebnom za odravanje ili uspostavljanje meunarodnog mira. Ukratko,
suverenost drava kako je odreena Poveljom ograniena je zahtjevima meunarodnog
mira i sigurnosti, a status suverene jednakosti ostaje netaknut sve dok je drava sposobna
odravati pravni poredak, mir i stabilnost na vlastitom teritoriju. Nadalje, obveze koje proizlaze
iz obiajnog i ugovornog meunarodnog prava takoer predstavljaju ogranienje dravne
suverenosti. Drave su obvezne izvravati preuzete obveze bona fide. Prastaro naelo pacta
sunt servanda kodificirano je Bekom konvencijom o pravu meunarodnih ugovora: Svaki
ugovor koji je na snazi obvezuje ugovornice i one ga moraju ispunjavati u dobroj vjeri.14
Drava lanica Konvencije ne moe se pozvati na propise ili odsutnost propisa vlastitog
unutranjeg pravnog poretka u svrhu opravdanja neizvrenja neke pravovaljano preuzete
ugovorne obveze. Prema stajalitu Meunarodnog suda pravde drava koja je valjano
ugovorila meunarodne obveze duna je u svojem zakonodavstvu izvriti izmjene potrebne
da se osigura izvrenje preuzetih obveza.15
Nove tendencije u razvoju suvremenog meunarodnog prava, posebno u podruju
humanitarnog prava, osjetljivost i specifinost pitanja temeljnih ljudskih prava koje danas
nedvojbeno zauzima osobito mjesto u meunarodnoj zajednici, napose uzimajui u obzir
stradanja i patnje ovjeanstva u prolosti i danas, kao i sve vei utjecaj nevladinih organizacija, bacaju sasvim novo svjetlo na meunarodne odnose i koncept dravnog suvereniteta
koji treba promatrati ne samo kao polaznu toku iz koje izviru prava drava na izbor politikog,
drutvenog i ekonomskog sustava, nezavisno odreenje vlastite vanjske politike i ovlasti
vrenja prava nad osobama i imovinom unutar dravnog teritorija, ve i kao odgovornost
drave za dobrobit njenih graana. Kofi Annan smatra da koncept suverenosti treba shvatiti
kao suverenost formiranu oko drave i kao suverenost formiranu oko pojedinaca (naroda).
Suverenost drave (state sovereignty)16 treba redefinirati u svjetlu dananjih shvaanja da
je drava prvenstveno instrument u slubi graana, a ne vice versa. Suverenost pojedinaca
(individual sovereignty)17 je, pak, temeljna sloboda svakog pojedinca zagarantirana Poveljom
UN-a i drugim meunarodnim ugovorima i unaprijeena rastuom svijesti o potrebi zatite
prava svakog ljudskog bia. Suverenost drava nije postala manje znaajna; ona i dalje
ostaje vladajui princip na kojem se temelje meunarodni odnosi, ali suverenost naroda
dolazi ispred suverenosti vladara.18
Suvremeni meunarodni odnosi suprotstavili su neke nove izazove tradicionalnom
konceptu suverenosti. Upravo zbog toga drave se nalaze pred dilemom: da li prihvatiti
meunarodnu nadlenost u razliitim podrujima, od prava okolia do ljudskih prava ili
pokuati zadrati tradicionalne ovlasti.19 U prvom redu treba istaknuti pravo naroda na
samoodreenje koje unato tome to je proces dekolonizacije praktiki doveden do konca,
i dalje dobiva na vanosti. Pravo naroda na samoodreenje, inicijalno vezano uz dekolonizaciju, bitno je promijenilo doseg dviju, do kraja Hladnog rata nespornih normi: nepovredivost granica i nelegitimnost secesije. Postojee granice smatrane su nepromjenjive i
bilo je nezamislivo da podruje neke drave stekne neovisnost, ak i uz pristanak originalne
drave. Posljednje desetljee 20. stoljea donijelo je sasvim novi pristup. Iako je Rusija
naslijedila pravni status nekadanjeg SSSR-a, ukljuujui i stalno mjesto u Vijeu sigurnosti,
14
15
16
17
18
19
Beka konvencija o pravu meunarodnih ugovora (l. 26)

Meunarodni sud pravde u savjetodavnom miljenju o razmjeni grkog i turskog stanovnitva od 21. veljae
1925., citirano prema Andrassy, Juraj, Meunarodno pravo, kolska knjiga, Zagreb, 1984., str. 339-340
Annan, Kofi, Two Concepts of Sovereignty, The Economist, September 18, 1999. str. 49-50
Ibid.
Ibid.
imonovi, Ivan, State Sovereignty and Globalization: Are Some States More Equal?, The Georgia Journal of
International and Comparative Law, 28, 2000., str. 383
51
52
14 novih samostalnih drava je nastalo. Ubrzo zatim, raspad Jugoslavije omoguio je
nastanak pet samostalnih drava. Krajem desetljea Eritreja je proglasila nezavisnost i
odvojila se od Etiopije. Drugo, shvaajui Povelju kao ivi instrument, mogue je predvidjeti
sve daljnje irenje tumaenja pojma prijetnje meunarodnom miru i sigurnosti ime je
omogueno da se zaobie naelo neintervencije. Stav irokog tumaenja Vijee sigurnosti
je zauzelo nameui ekonomske sankcije i embargo oruja Junoj Rodeziji i Junoafrikoj
Republici. Vijee se u oba sluaja pozvalo na postojanje prijetnje meunarodnom miru i
sigurnosti, te je odluilo postupiti sukladno ovlastima iz glave VII, iako je sasvim jasno da je
motivacija za donoenje mjera bilo kanjavanje zloinakih reima koji su provodili politiku
aparthejda. Evolucija definiranja prijetnje meunarodnom miru i sigurnosti dodatno je ubrzana
u 90-im godinama 20. stoljea. Tako je Vijee pozivajui se na lanak 2. (7) Povelje osudilo
represiju prema civilnom stanovnitvu u mnogim dijelovima Iraka.20 Osuujui napade na
civilno stanovnitvo u Bosni i Hercegovini, Sierra Leoneu i Kosovu, koji predstavljaju teka
krenja humanitarnog prava, Vijee je potvrdilo da su osobe koje su poinile ili naredile
poinjenje djela koja predstavljaju teka krenja enevskih konvencija osobno odgovorne.
U svrhu kanjavanja tih krenja Vijee sigurnosti osnovalo je ad hoc kaznene tribunale.
Sljedei korak koji je nainjen u pogledu meunarodne kaznene sudbenosti i kanjavanju
odgovornih za teka krenja humanitarnog prava i obiaja ratovanja jest uspostava Stalnog
meunarodnog kaznenog suda (International Criminal Court) sa sjeditem u Den Haagu.
Ovaj sud osnovan je potpisivanjem i ratifikacijom Rimskog statuta, dok su pregovori
opunomoenika oko usuglaavanja teksta voeni u okrilju UN-a. Iako je rije o ugovornom,
dakle dobrovoljnom pristupanju drava potpisnica sudu, jasno je da uspostava ovakvog
mehanizma meunarodne kaznene sudbenosti nedvojbeno krnji dravni suverenitet, i to u
podruju koje je tradicionalno bilo regulirano iskljuivo unutarnjim propisima suverenih drava.
Razvoj dogaaja upuuje na zakljuak da je u budunosti mogue oekivati da se kao
pretpostavka sudjelovanja drava u mirovnim operacijama UN-a postavi prihvaanje
jurisdikcije Meunarodnog kaznenog suda (ICC).21 Takoer, zamisliva je i uspostava
kaznenog suda univerzalne jurisdikcija do koje bi moglo doi ako se uoene slabosti stalnog
Meunarodnog suda budu prevladavale prema logici dosadanjeg razvoja meunarodnog
kaznenog sudovanja. Napredak koji bi donio takav sud jest meunarodno jamstvo
univerzalnog kanjavanja najteih krenja humanitarnog prava. 22 Kao prijetnju
meunarodnom miru i sigurnosti Vijee je ocijenilo i pandemiju AIDS-a kada je na sjednici
odranoj u sijenju 2000. raspravljalo o problemima u Africi.23 Prijetnja meunarodnom
miru i sigurnosti primarno je shvaena, u vrijeme kada je Povelja nastala, kao zloporaba
suverenosti u svrhu poinjenja akata agresije. Danas, panja je usmjerena na unutranje
probleme vezane uz mir i sigurnosti, a napose na teka krenja ljudskih prava, ukljuujui
i genocid. Tree, ope priznato naelo meunarodnog prava pacta sunt servanda trai od
drava da u dobroj vjeri ispunjavaju preuzete obveze. U nekim sluajevima suverenitet
drave je samo pravna fikcija koja ne odgovara politikoj zbilji.24 Takve kvazi-drave ne
samo da nisu sposobne da ispunjavaju preuzete obveze, to je jedna od materijalnopravnih
pretpostavki za lanstvom u Ujedinjenim narodima, ve zbog nedostatka efektivne dravne
vlasti ne zadovoljavaju i osnovne uvjete za zatitu temeljnih ljudskih prava. Sposobnost
drave da izvrava vlast nad itavim teritorijem, promatrana u svjetlu rastue svijesti o
20
21
22
23
24
Rezolucija Vijea sigurnosti 688

Vie o tome vidi imonovi, Ivan, From Sovereign Equality to Equally Reduced Sovereignty, The Fletcher Forum
of World Affairs Journal, 24, 2000., 165-168
imonovi, Ivan, Globalizacija, dravna suverenost i meunarodni odnosi, Narodne novine, Zagreb, 2005., str.
104-105
Ibid.
Pravnik, 39, 2 (81), 2005

potrebi zatite ljudskog dostojanstva, nuan je zahtjev u odravanju unutarnjeg i meunarodnog poretka. Odsutnosti ili nefunkcioniranja vlasti u konanici redovito dovode do humanitarne katastrofe uzrokovane popratnim pojavama tzv. kvazi-drava kao to su anarhija,
stalni neredi i u najteim sluajevima graanski ratovi voeni protivno pravu o oruanim
sukobima. Zatajenje dravne suverenosti najoitije se manifestira u sluaju nedostatka
efektivne kontrole nad vlastitim teritorijem. Uvjeti politikog vakuuma redovito vode do
preuzimanja vlasti od strane paradravnih elemenata, velikog broja izbjeglica i nasilnog
raseljavanja populacije. Potpuno zatajenje dravne sposobnosti koje je u sluaju Somalije
dovelo do najgrubljih krenja ljudskih prava, navelo je Vijee da takvo stanje ocijeni kao
prijetnju miru i sigurnosti i na temelju glave VII autorizira intervenciju.
3. Intervencionizam i koncept humanitarne intervencije

Glavni tajnik UN-a Kofi Annan ovako je izrazio dilemu oko pitanja humanitarne
intervencije: On the one hand, is it legitimate for regional organisation to use force without
a UN mandate? On the other, is it permissible to let gross and systematic violations of
human rights, with grave humanitarian consequences, continue unchecked? (U jednu ruku,
da li je legitimno da regionalna organizacija koristi silu bez mandata UN-a? U drugu, da li je
dopustivo da teka i sustavna krenja ljudskih prava, s tekim humanitarnim posljedicama,
budu nekontrolirano nastavljena?)25
Da bi se poblie i to tonije odredio koncept humanitarne intervencije potrebno je
raspraviti i neke druge oblike intervencionizma koji postoje u suvremenim meunarodnim
odnosima. To su prvom redu mjere propisane u glavi VII Povelje autorizirane od strane
Vijea sigurnosti. Kao to je reeno u prethodnom poglavlju te mjere su prilino iroko
tumaene i u razliitim oblicima (embargo na uvoz oruja, ekonomske sankcije, uspostava
ad hoc kaznenih tribunala, itd...) koritene u situacijama koje su ocijenjene kao prijetnja
meunarodnom miru i sigurnosti. U novije vrijeme, posebice nakon teroristikih napada na
New York i Washington, aktualna je i doktrina preventivnih napada koja svoje uporite nalazi
u l. 51. Povelje po kojem svaka drava ima prirodno pravo na individualnu ili kolektivnu
samoobranu u sluaju napada, sve dok Vijee ne poduzme mjere potrebne za odravanje
meunarodnog mira i sigurnosti. Intervencija, bez obzira na formu u kojoj se pojavljuje,
njene ciljeve i motive, ukljuuje akciju bez pristanka drave protivno ijeg suvereniteta je
sama akcija poduzeta. Intervencionizam implicira i poduzimanje preventivnih mjera radi
izbjegavanja suvinih trokova, politikih kontroverzi, i najvanije dodatnih i nepotrebnih
ljudskih stradanja i materijalnih gubitaka. Takoer, jo je jedan problem osobito aktualan.
Rije je o izgradnji zemlje u postintervencijskom razdoblju. Vjesnikov analitiar Fran Vinar
duhovito je primijetio da Amerikanci u etiri dana razvale i gotovo okupiraju zemlje iznad
20 milijuna stanovnika (za one manje treba im nekoliko sati)26, meutim izgradnja civilnog
drutva utemeljenog na pravnoj dravi i vladavini prava, gospodarskog i socijalnog sustava
redovito je daleko sloeniji posao od provoenja same vojne operacije. Ovo posljednje je
moda i kljuni dio problema, posebno ako se uzme u obzir da su posrnule zemlje plodno
tlo za uestala i teka krenja temeljnih prava ovjeka i ponovno rasplamsavanje ratnih
sukoba. Zbilja meunarodnih odnosa to uvelike potvruje.
25
26
Holzgrefe, J. L. - Keohane, Robert O., Humanitarian Intervention: Ethical, Legal and Political Dilemmas, Cambridge
University Press, Cambridge, London, 2003., str. 247
Vinar, Fran, Kad Kremlj proguta ponos, Vjesnik 11. kolovoz 2005., str. 9
53
54
3.1. Koncept humanitarne intervencije
3.1.1. Definicija i odreenje pojma
Odreenje pojma humanitarna intervencija nije sasvim jednostavan zadatak, posebno
ako se uzme u obzir da odreeni broj autora ovu sintagmu vidi kao oksimoron. Ti kritiari
istiu da se stavljanjem rijei humanitarna ispred rijei intervencija unaprijed i automatski
pronalazi opravdanje za pokretanje i voenje ratnih operacija, bez da se prethodno ispita
da li je rije o ostvarivanju nekih politikih, ekonomskih ili stratekih ciljeva ili je zaista rije
o potrebama humanosti. Stavljajui semantiku nastranu, pojam humanitarna intervencija
pojavljuje se u znanstvenoj i strunoj literaturi kao termin za uporabu sile ili prijetnju silom
iz razloga zatite civilnog stanovnitva.27
Yogesh K. Tyagi humanitarnu intervenciju definira kao krhki savez dvaju razliitih
koncepata: ljudskih prava i intervencije.28 Osnova za humanitarnu intervenciju lei u odsutnosti minimalnih moralnih zahtjeva humanosti u nekoj zemlji, to stoji u suprotnosti s fundamentalnim humanitarnim normama te je kao takvo neprihvatljivo kako drugim dravama,
tako i nevladinim organizacijama.29 Takvo ponaanje drave moe potaknuti vanjske snage
da takvu situaciju ocijene kao uestalo i kontinuirano krenje ljudskih prava, te shodno
tome kao neprihvatljivo sa stanovita savjesti meunarodne zajednice. Potaknute zahtjevima
savjesti, vanjske snage moraju odluiti da li zadrati status quo ili pokuati ispraviti postojeu
situaciju.30 Vanjske snage mogu se odluiti na uporabu sile ako bi koristi od takve akcije bile
vee od doputanja status quo.31 U namjeri da osiguraju legitimitet takve akcije vanjske
snage mogu se odluiti bilo na tradicionalnu praksu ili na suvremene norme legitimacije
kao to je prethodna autorizacija meunarodne organizacije. Humanitarna intervencija je
iznimno mijeanje vanjskih snaga (druge drave, grupe drava, meunarodne organizacije
ili kombinacije prethodnog) u unutranja pitanja odreene drave s namjerom nametanja
odreenih humanih vrijednosti.32 Sr koncepta humanitarne intervencije ini odgovornost
meunarodne zajednice u odravanju moralne korektnosti sustava nacionalnih drava.33
Mortimer Sellers dri da humanitarna intervencija nije zabranjena meunarodna
intervencija (u pravnom smislu) jer se ne protee u podruje zatienih dravnih poslova.34
Ljudska prava su izraz dostojanstva ljudske osobe i stoga su ona predmet obveze svake
drave prema svim drugim dravama, te prema tome svaka drava ima pravni interes u
zatiti ljudskih prava svugdje. Drave postoje, prema teoriji meunarodnog prava
unaprijeenoj Poveljom UN-a (l. 1), da osiguraju ekonomski, drutveni i kulturni napredak,
da tite ljudska prava i temeljne slobode i da potuju pravo naroda na samoodreenje.35
Osloboenjem drava tih obveza ugrozili bi se temelji njihove suverenosti diskreditirajui
koncept slobode i autonomije na kojem dravna suverenost lei.36 Bez prava pojedinaca ne
mogu postojati niti prava drava, a vlade koje uskrauju graanima temeljne slobode gube
pravo da vladaju jer time uskrauju i pravo naroda na samoodreenje i na slobodan izbor
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
Tyagi, Yogesh K., The Concept of Humanitarian Intervention, Michigan Journal of International Law, 16, 1995.,
str. 885
Ibid.
Ibid.
Ibid.
Ibid.
Ibid.
Sellers, Mortimer, The Legitimacy of Humanitarian Intervention Under International Law, International Legal
Theory, 7, 2001., str. 75
Ibid.
Ibid.
Pravnik, 39, 2 (81), 2005

vlade. Humanitarna intervencija je legitimna prema meunarodnom pravu kad god ozbiljno
krenje ljudskih prava ne moe biti sprijeeno na drugi nain, te dok god drave koje provode
meunarodno pravo potuju teritorijalni integritet i politiku neovisnost naroda kojeg tite.37
Christopher Greenwood, pravni zastupnik Velike Britanije pred Meunarodnim sudom
pravde, ovako je opravdao intervenciju NATO-a na Kosovu: Pravo na humanitarnu intervenciju postoji kada vlada, ili frakcije u graanskom ratu, prouzroe tragediju takvih razmjera
da predstavlja prijetnju meunarodnom miru. Ako u takvom sluaju Vijee sigurnosti ne
poduzme vojnu akciju ostale drave imaju pravo da to uine. ... ako Vijee sigurnosti ne
moe djelovati, ostatak svijeta mora stati na stranu. To nije ono to meunarodno pravo
treba na kraju stoljea38
J. L. Holzgrefe humanitarnu intervenciju definira kao prijetnju silom ili upotrebu sile
preko dravne granice od strane drave ili grupe drave s namjerom da sprijee ili okonaju
iroko rasprostranjena i teka krenja temeljnih ljudskih prava pojedinaca koji nisu njihovi
dravljani, bez doputenja drave na ijem se teritoriju sila primjenjuje.39 Holzgrefe namjerno
iz definicije iskljuuje intervencije koje se ne sastoje u upotrebi sile, ve u razliitim oblicima
ekonomskih, diplomatskih ili drugih sankcija. Takoer, njegova definicija se ne odnosi na
zatitu vlastitih dravljana.
Fernando R. Teson smatra da je humanitarna intervencija proporcionalna meunarodna
uporaba vojne sile ili prijetnja vojnom silom, poduzeta u naelu od strane liberalne vlade ili
saveza, s ciljem okonanja tiranije ili anarhije i prihvaena od rtava.40
Rod Hague na humanitarnu intervenciju gleda kroz prizmu vrlo privremenih meudravnih odnosa i s mnogo skepse, posebno kada su pitanju uzroci i motivi koji mogu dovesti
do intervencije. Pod pojmom humanitarne intervencije podrazumijeva da se meunarodna
zajednica ili samo jedna drava umijea u unutranje stvari neke druge zemlje kako bi se
ublaila neposredna ljudska stradanja.41 Ta pripremnost da se nepozvan priskoi u pomo
pokazatelj je gubitka povjerenja u normu nemijeanja na kojoj se meunarodni poredak
tradicionalno temeljio.42
U izvjetaju Meunarodne komisije o intervenciji i dravnoj suverenosti (International
Commission on Intervention and State Sovereignty)43 pod nazivom The Responsibility to
Protect (Dunost pruanja zatite), kojom su predsjedali Gareth Evans i Mohamed Sahnoun,
navode se tri elementa kao specifine dunosti. To je dunost prevencije (responsibility to
prevent), shvaene kao djelovanje radi uklanjanja korijena krize i izravnih uzroka unutranjih
sukoba koji predstavljaju opasnost za stanovnitvo; dunost reagiranja (responsibility to
react), shvaene kao djelovanje nakon iscrpljivanja svih preventivnih opcija odgovarajuim
mjerama, bilo vojnim, bilo kakvim drugim, u situacijama u kojima ljudske potrebe zahtijevaju
pozornost i dunost ponovne izgradnje (responsibility to rebuild), shvaene kao pruanje
pune pomoi, napose nakon vojne intervencije, u oporavku, izgradnji i stvaranju dobrih
odnosa, imajui u vidu uzroke koji su doveli do intervencije.44
37
38
39
40
41
42
43
44
Ibid.
Terry, James P., Rethinking Humanitarian Intervention after Kosovo: Legal Reality and Political Pragmatism,
Army Lawyer, 36, 2004., str. 38-39
Ibid.
Hague, Rod - Harrop, Martin - Breslin, Shaun, Komparativna politika i vladavina, Fakultet politikih znanosti
Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2001., str. 71
Ibid.
Komisija (ICISS) je osnovana na prijedlog Vlade Kraljevine Kanade u rujnu 2000., kao neovisno tijelo sa zadaom
da ispita pitanja intervencije radi zatite ljudskih prava i suverenosti drava; tj. da pokua dosegnuti globalni
politiki konsezus za stvaranje sustava djelovanja u okviru Ujedinjenih naroda
Evans, Gareth - Sahnoun, Mohamed, International Commission on Intervention and State Sovereignty Report:
Responsibility to Protect, International Development Research Centre, Ottawa, 2001., para 1.36, 2.28, 2.29
55
56
Prethodno izloene definicije sadre u osnovi jednake elemente: teka krenja temeljnih
prava ovjeka i potrebu da se takva krenja sprijee, dovedu do kraja i u konanici kazne.
Suvremena praksa meunarodnih politikih odnosa ukazuje na rast svijesti o potrebi
iznalaenja adekvatnog sustava zatite ljudskih prava. Humanitarna intervencija u prvom
redu jest savjesno i moralno postupanje civiliziranih zemalja okupljenih u Ujedinjene narode
s namjerom sprjeavanja i kanjavanja tekih povreda humanitarnog prava. Takvo postupanje
nastoji se regulirati odreenim normama i podvrgnuti nekoj vrsti nepristrane i nezavisne
sudske kontrole. Izvan svake sumnje ova pitanja ukljuuju velik broj dilema, kako etikih,
politikih i pravnih, tako i onih u pogledu odreenja samog sadraja koncepta humanitarne
intervencije. Jo je jedna tendencija zamjetna: termin pravo na humanitarnu intervenciju,
posebno nakon izvjetaja Komisije (ICISS), sve vie ustupa mjesto terminu dunost pruanja
zatite.45 Ova promjena terminologije u odreenoj je mjeri i promjena perspektive. Dunost
pruanja zatite usredotouje panju na one kojima je zatita potrebna, a ne na samu
intervenciju i njene aktere. Time se naglaava dunost zatite zajednica kojima prijete
masovna ubojstva i sistematska silovanja.46 Takoer, izraz dunost pruanja zatite na
neki nain premouje tenziju na relaciji suverenitet - intervencija.47
3.1.2. Dunost prevencije (Responsibility to prevent)

Spreavanja smrtonosnih sukoba i drugih katastrofa prouzroenih ljudskim djelovanjem
u prvom je redu zadaa suverenih drava. Principijelna i stvarna privrenost drava u
osiguravanju jednakog tretmana i jednakih uvjeta za sve graane ini vrstu osnovu za
prevenciju sukoba.48 To svakako ukljuuje racionalno koritenje resursa i dobro upravljanje
dravnim aparatom radi postizanja ekonomske i socijalne stabilnosti, kao i zatite ljudskih
prava. Meutim, sprjeavanje sukoba nikako ne moe biti samo unutranja stvar suverenih
drava, jer drave ne uspijevaju uvijek osigurati dobro funkcioniranje pravnog poretka, a
takvo zatajenje redovito dovodi posrnua drave i u konanici moe dovesti do sukoba
veih razmjera koji su prijetnja meunarodnom miru i humanitarne katastrofe. Za uspjenu
prevenciju sukoba u takvim posrnulim dravama meunarodna pomo je od najveeg
znaenja i ukljuuje pomo u razvoju, napore usmjerene ka uklanjanju izvora sukoba, pomo
u ostvarivanju dobre uprave na lokalnoj i sredinjoj razini, promicanje svijesti o potrebi
zatite ljudskih prava i dostojanstva ovjeka, kao i razliite oblike posredovanja i mirenja.
Takoer, u nekim sluajevima meunarodna pomo znai i primjenu razliitih oblika kaznenih
mjera. Ovo posljednje moe imati odreene negativne politike posljedice (npr. u zemljama
bive SFRJ) koje mogu dati povoda daljnjim sukobima i biti uzrok napetosti ili nestabilnosti.
Da bi takve akcije imale uspjeha, Ujedinjeni narodi esto osnivaju posebne urede na ijem
su elu povjerenici koji djeluju na terenu. Pokazujui predanost u pomaganju rjeavanja
lokalnih i regionalnih problema, uzimajui u obzir njihove uzroke i posljedice, napori koje
ulae meunarodna zajednica dobivaju sve vei kredibilitet. Stjecanje takvog kredibiliteta,
od strane drave i na globalnoj razini, moe imati presudan znaaj u legitimiranju moguih
akcija koje ukljuuju uporabu sile ili prijetnju silom. Glavni cilj poduzimanja preventivnih
mjera jest smanjenje ili potpuno eliminiranje potrebe za intervencijom. U sluajevima gdje
se preventivne mjere pokau neuspjene ili nedostatne u sprjeavanju sukoba, one su i
dalje nuna pretpostavka za poduzimanje intervencijskih mjera.49
45
46
47
48
49
Ibid., para 2.2

Ibid., para 2.3
Ibid.
Ibid. para 3.2
Ibid., para 3.20, 3.21, 3.23
Pravnik, 39, 2 (81), 2005

Uspjena prevencija sukoba zahtijeva znaajna financijska sredstva, od zemalja pogoenih izazvanom katastrofom, i jo vie od meunarodnih institucija. Prikupljanje potrebnih
sredstava pokazuje se kao iznimno sloen poduhvat posebno ako se u obzir uzmu dvije
stvari. Prvo, zemlje koje pate od kronine nestabilnosti u pravilu su obvezne servisirati
nagomilane dugove. Drugo, meunarodne institucije koje raspolau velikim financijskim
sredstvima (Bretton Woods institucije) kao uvjet za financiranje preventivnih mjera i davanje
zajmova trae ekonomsku stabilnost i garanciju vraanja kredita. Naravno, upravo kronina
politika nestabilnost glavni je generator bitno smanjene kreditne sposobnosti i ekonomske
nestabilnosti. Ovaj circulus vitiosus stvara procijep izmeu naelne retorike i stvarne politike
i materijalne podrke. Tome treba pridodati i restriktivnu trgovinsku politiku koju, ponekad
neopravdano, primjenjuju mnoge industrijski razvijene zemlje prema zemljama u razvoju
dodatno im oteavajui zadovoljavanje gospodarskih i socijalnih potreba njihovih graana.
Uinkovita prevencija sukoba, kao nepresunog izvora ljudske patnje, zahtijeva ispunjenje
tri osnovna uvjeta. Prvo, nuno je imati potrebno znanje o krhkosti stanja i rizika koji iz
takvog stanja proizlaze (sustav ranog upozoravanja).50 Drugo, potrebno je ispravno predvidjeti
kakve e posljedice imati mjere koje su poduzete i da li su takve mjere podesne da naine
razliku s obzirom na postojee stanje.51 I tree, potrebna politika volja52 je nuna, posebno
u ulaganju ozbiljnih napora u rjeavanju problema stanovnitva pogoenog sukobima.
Sustav ranog upozoravanja o opasnostima i dogaajima koji proizlaze iz svjetskih sukoba
moe se ocijeniti kao nestrukturirani ad hoc sistem koji ukljuuje iroku lepezu najrazliitijih
aktera: veleposlanstva i obavjetajne slube, mirovne snage, nevladine udruge za ljudska
prava, Meunarodni odbor Crvenog kria, vjerske organizacije, sveuiline nastavnike i
medije. Koordinacija izmeu tih razliitih grupa uglavnom ne postoji. Ipak, glavni problem
po ovom pitanju nije nedostatak osnovnih podataka, ve nedostatak kvalitetnih analiza
situacija i njihovo pretvaranje u efektivne politike odluke. Naime, analitika sposobnost da
se predvide budui sukobi koji mogu rezultirati nasiljem redovito se susree s razliitim i
vrlo sloenim problemima kao to su brojnost uzroka koji lee u izvoru sukoba i njihova
kompleksnost i isprepletenost, nedostatak pouzdanih modela predvianja nastanka sukoba
i esto puta nedostatak pouzdanih informacija na kojima bi se analize trebale temeljiti.
Upravo zbog toga, preventivne akcije su esto bazirane na analizama koje ne uzimaju u
obzir kljune faktore ili jednostavno ne shvaaju sr problema te zbog toga ili dolaze prekasno
ili su jednostavno neadekvatne. Nezadovoljstvo postojeom situacijom potaknuo je nastanak
sasvim nove vrste nevladinih organizacija koje su usredotoene na prikupljanje informacija
o potencijalnim opasnostima koje mogu dovesti do nasilnih sukoba i upozoravanju vlada
drava i medija o potrebi poduzimanja adekvatnih mjera. Jedna od takvih organizacija je
Grupa za meunarodne krize (International Crisis Group) koja u suradnji s nacionalnim i
meunarodnim organizacijama za ljudska prava kao to su Human Rights Watch ili Amnesty
International dobiva sve vie medijskog prostora (CNN faktor), a time i odreeni politiki
utjecaj. Nema sumnje da kad svjetlost reflektora padne na odreeni meunarodni problem,
djeluju dvije suprotne sile. ... kada se prikau uasne slike stradanja, najprije se uju vapaji
da se neto uini, a onda, kad se intervencija pokae sloenijom i skupljom no to se
oekivalo, ubrzo se zauje vapaj vratite deke kui.53 Ipak, sjedite Ujedinjenih naroda je
mjesto odakle je najloginije voditi koordinativne djelatnosti sustava ranog upozoravanja
unato tome to uloeni napori u proteklih nekoliko desetljea nisu dali prieljkivane rezultate,
a podaci i analize na koje se treba oslanjati i dalje esto dolaze izvan same Organizacije.
Snaga birokratskog aparata Tajnitva ne lei samo u iznimnoj strunosti slubenika, ve i u
50
51
52
53
Early warning and analysis prema ICISS

Preventive toolbox prema ICISS
Political will prema ICISS
David Hannay, bivi britanski veleposlanik u UN-u citirano prema Hague, Rod - Harrop, Martin - Breslin, Shaun,
Komparativna politika i vladavina, Fakultet politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2001., str. 72-73
57
58
tome to na elu tog aparata stoji glavni tajnik iji se politiki utjecaj u dosadanjoj praksi
UN-a pokazao neobino znaajnim. Njegov poloaj dodatno osnauje l. 99. Povelje kojim
mu je povjerena zadaa upozoravanja Vijea sigurnosti na svaki predmet koji bi po njegovom
miljenju mogao dovesti u pitanje odravanje meunarodnog mira i sigurnosti.54 Tajnitvo
na taj nain posjeduje poprilinu sposobnost da upozori svijet na postojee konflikte, bilo
glasno, bilo diskretno.55 Specifinost svakog pojedinog trusnog podruja trai i veu
ukljuenost lokalnih poznavatelja prilika koji su u najboljoj poziciji da shvate dinamiku i
logiku zbivanja. Meutim, treba imati na umu i njihovu moguu osobnu ukljuenost i zainteresiranost za razvoj dogaaja u odreenom smjeru koji nije nuno i najpovoljniji za uspostavu
stabilnosti trajnije naravi.
Iako svaki oruani sukob ima specifine uzroke, mogue je govoriti o opim i izravnim
uzrocima koji dovode do konfliktnih situacija i humanitarnih katastrofa. Uklanjanje opih
uzroka, kao to su siromatvo i nejednaka raspodjela resursa, politika opresija i uestalo
krenje ljudskih prava, Povelja navodi kao jednu od glavnih zadaa UN-a u ostvarivanju
svjetskog blagostanja. Tako je l. 55. Povelje odreeno da je za stvaranje stabilnosti i
blagostanja potrebnih za mirne i prijateljske odnose meu narodima, utemeljenih na potovanju naela ravnopravnosti i samoodreenja naroda, nuno ostvariti takve drutvene uvjete
koji omoguuju podizanje ivotnog standarda, rjeavanje ekonomskih, socijalnih, zdravstvenih i slinih problema, ope i stvarno potovanje prava ovjeka i temeljnih sloboda za
sve bez razlike s obzirom na rasu, spol, jezik ili vjeroispovijest.56 Glavni tajnik u nedavnom
izvjeu je osobito naglasio potrebu rjeavanja opih (glavnih) uzroka sukoba kao nezaobilazan dio dugorone strategije prevencije sukoba koja mora biti usmjerena prema smanjenju siromatva i ostvarivanju irokog ekonomskog rasta.57 Nadalje, to napose znai da
svaka preventivna strategija mora ukljuivati promicanje ljudskih prava, zatite prava manjina
i uspostavljanje politikog dijaloga u kojem su sve grupe zastupljene.58 Preventivne mjere
bit e najbolje implementirane ako za polazite imaju detaljno i precizno znanje i razumijevanje problema i korijena sukoba. Takoer, kooperacija izmeu zemlje koja prima pomo
i meunarodne zajednice je od iznimne vanosti. Opi uzroci sukoba redovito su viedimenzionalni. To znai da je u sferi politikog sustava redovito potrebno izgraditi demokratske
institucije, izvriti ustavnu diobu vlasti, provesti mjere za podizanje povjerenja meu razliitim
drutvenim entitetima, osigurati slobodu medija i vladavinu prava. Za ostvarivanje navedenih
politikih ciljeva nuno je ojaati pravni sustav zemlje, ali i osigurati ekonomski prosperitet
zajednice i njenih graana. Vraanje povjerenja u politiki sustav zemlje u velikoj mjeri
znai otvorenu i uspjenu borbu protiv korupcije i svih vrsta organiziranog kriminala to
ukljuuje takvu reformu pravosua koja e ojaati vladavinu prava, osigurati nepristranost i
neovisnost sudstva, kao i uinkovito provoenje sudskih odluka, te osigurati zatitu osobito
ranjivih manjinskih grupa. Ostvarivanje dugorone politike stabilnosti nije mogue bez
adekvatne ekonomske osnove. Kako su zemlje u razvoju redovito optereene nagomilanim
dugovima, pomo meunarodne zajednice u ostvarivanju boljeg pristupa vanjskim tritima,
provoenju gospodarske i strukturne reforme, kao i druga tehnika pomo od najvee su
vanosti. Napete politike situacije koje prethode sukobima mogu biti lake okonane
jaanjem civilne kontrole nad vojskom i tajnim slubama, kao i uvoenjem ogranienja
budetskih izdataka u vojne svrhe i politike razoruanja. Arsenal mjera za prevenciju izravnih
54
55
56
57
58

Responsibility to Protect, International Development Research Centre, Ottawa, 2001., para 3.26
Kofi Annan cit. prema Evans, Gareth - Sahnoun, Mohamed, International Commission on Intervention and State
Sovereignty Report: Responsibility to Protect, International Development Research Centre, Ottawa, 2001., para
2.21
Ibid., para 1.7
Pravnik, 39, 2 (81), 2005

uzroka sukoba u naelu se odnosi na ista podruja, ali su instrumenti poneto razliiti. Ti
instrumenti mogu sadravati razliite oblike izravne pomoi ili, u teim sluajevima, odreenu
vrstu prijetnji kakvim kaznama. Politike i diplomatske mjere izravne prevencije iroko su
primjenjivane u suvremenim meunarodnim odnosima. One mogu znaiti ukljuenje glavnog
tajnika UN-a u rjeavanje problema, promicanje meudravnog dijaloga, uspostavu ureda
za suradnju, odailjanje posebnih povjerenika i sl. S druge strane, takve mjere mogu imati
i stanoviti kazneni oblik to ustvari znai nametanje diplomatske izolacije ili politikih
sankcija, suspenziju lanskih prava u meunarodnim organizacijama, ogranienje putovanja
odreenim osobama ili zamrzavanje njihove imovine, prozivanje pred razliitim svjetskim
forumima, itd. Ekonomske mjere izravne prevencije ukljuuju, s jedne strane, obeanje
izravnih investicija, povoljnih kredita ili boljih uvjeta trgovine, ili s druge strane, kao oblik
gospodarskih sankcija, povlaenje investitora ili pomoi Meunarodnog monetarnog fonda
ili Svjetske banke. Spektar mjera pravne naravi prilino je irok. U sluaju meunarodnih
sporova mjere koje ukljuuju medijaciju ili arbitrau mogu se uspjeno koristiti. Kada je rije
u domaim sporovima, ove mjere nisu sasvim adekvatne. Postavljanje razliitih neovisnih
meunarodnih mehanizama zaduenih za kontrolu udovoljavanja ope priznatim
standardima zatite ljudskih prava uobiajeno je u zemljama koje ili prolaze kroz tranziciju
ili se oporavljaju od smrtonosnih sukoba. Ipak, jedno je oruje za prevenciju sukoba u
rukama meunarodne zajednice, koriteno posljednjih godina, osobito mono. Rije je o
ad hoc kaznenim tribunalima ija je zadaa procesuiranje i kanjavanje individualno odgovornih osoba za poinjenje ratnih zloina i povreda enevskih konvencija i obiaja rata.
Uspostavom Meunarodnog kaznenog suda (ICC) osigurana je daleko ira jurisdikcija nad
zloinima protiv ovjenosti, ratnim zloinima i genocidom. Rimski statut ukljuuje mnogo
detaljnije opise kaznenih djela ije se poinjenje pokazalo osobito pogubnim kao to su
kaznena djela protiv spolne slobode i novaenje djece vojnika. Nadalje, meunarodno
obiajno pravo predvia univerzalnu jurisdikciju za zloine protiv ovjenosti i genocid. Tako
su pred belgijskim sudom osuene asne sestre iz Ruande za sudjelovanje u genocidu.
Ipak, mnogo vaniji sluaj je onaj koji se pojavio pred britanskim Gornjim domom (House of
Lords) u kojem je sueno generalu Pinochetu za poinjene zloina protiv ovjenosti. Doseg
vojnih mjera izravne prevencije dosta je ogranien, ali zato od izuzetne vanosti. Primjer
iznimno uspjene primjene vojnih preventivnih mjera je postavljanje, na zahtjev i uz suglasnost makedonske vlade, UN-ovih zatitnih snaga (UNPREDEP)59 u Makedoniji. U ekstremnim
sluajevima, a takvi su uglavnom svi, izravna prevencija znai prijetnju silom. Iako prijetnja
silom moe dovesti do prestanka potrebe za uporabom sile, takvim mjerama treba pristupiti
s mnogo panje jer mogu dovesti do otpora unutar drave kojoj se ustvari eli pomoi.
Kljuna karika u lancu uspjene prevencije oruanih sukoba je politika volja, nedostatak
koje je glavni uzrok zatajenja u poduzimanju preventivnih mjera. Sasvim sigurno, genocid u
Ruandi je najtuniji primjer nedjelovanja meunarodne zajednice koje je dovelo do humanitarne katastrofe najirih razmjera. Uzroke nedjelotvornosti meunarodnih mehanizama
nije mogue jednoznano odrediti, ali tenzije i neslaganja koja postoje izmeu pet stalnih
lanica s pravom veta i nain donoenja odluka u Vijeu sigurnosti esto su glavna konica
u poduzimanju potrebnih preventivnih mjera. Sposobnost da se intervenira esto nije upitna.
Primjerice, u sluaju masakra u Srebrenici zrane snage NATO-a bile su spremne da zaponu
s udarima po donoenju politike odluke koja je, meutim, izostala. Nevoljkost vlada i politikih
dunosnika da odobre sudjelovanje u visokorizinim operacijama udaljenim od njihovih
nacionalnih granica lako je razumljiva, posebno u sluajevima kada ne postoji jasno odreen
nacionalni interes koji bi trebalo zatititi. Dvije su vrste zemalja kod kojih je najlake zamijetiti
inertnost u odobravanu intervencije. Prvo, one zemlje koje imaju razloga za strah da bi u
budunosti i same mogle iskusiti intervenciju na svojem tlu. I drugo, one zemlje pred koje
59
United Nations Preventive Deployment Force (UNPREDEP)
59
60
e biti stavljeni zahtjevi da podnesu najvei dio financijskih trokova i da osiguraju najvee
materijalne i ljudske resurse. Zbivanja nakon teroristikih napada na New York i Washington
dodatno su zabrinuli vlade zapadnih zemalja i poveale njihov strah zbog mogue teroristike
odmazde. Sudjelovanje Velike Britanije i panjolske u rizinim operacijama donijelo je kao
posljedicu poveanu opasnost od terorizma na vlastitom tlu, koja se pokazala kao sasvim
izgledna napadima na Madrid i London. Poveana opasnost od terorizma mogla bi dodatno
smanjiti politiku volju za odobravanjem i iniciranjem akcija za sprjeavanje humanitarnih
katastrofa.
3.1.3. Dunost reagiranja (Responsibility to react)

Komisija (ICISS) u svojem izvjetaju navodi da dunost pruanja zatite implicira iznad
svega dunost reagiranja u situacijama najvee potrebe zatite ljudi. 60 Kada god se
preventivne mjere pokau neuspjenima ili nedostatnima, kada god suverene drave
primarno zaduene za zatitu ljudskih prava djeluju neuinkovito ili uope ne djeluju,
meunarodna zajednica duna je poduzeti intervencijske mjere. Takve mjere u ekstremnim
sluajevima ukljuuju vojnu akciju. Naravno, manje intruzivne mjere nuno je iscrpiti prije
poduzimanja vojnih operacija. To znai da je po zatajenju opih ili izravnih preventivnih
mjera potrebno prvo ispitati mogunost nametanja politikih, diplomatskih, ekonomskih ili
vojnih sankcija kao oblika prijetnje. Politike i diplomatske sankcije ukljuuju restrikcije u
pogledu diplomatskog predstavljanja, davanje persona non grata, ogranienje putovanja,
suspenziju lanskih prava ili iskljuenje iz meunarodnih i regionalnih organizacija to za
posljedicu ima prestanak tehnike suradnje i gubitak financijske pomoi, kao i odbijanje
primanja u lanstvo organizacije za koju je drava pod sankcijama istaknula kandidaturu.
Financijske i ekonomske sankcije usmjerene su prema zapljeni ili zamrzavanju dravne
imovine u inozemstvu, nametanju ogranienja u trgovini naftom ili dijamantima, ogranienje
pristupa naftnim derivatima. Mjere zamrzavanja imovine esto se koriste i protiv pobunjenikih
ili teroristikih organizacija i pojedinih osoba iz vrha vlasti. Prekidanje vojne suradnje i
programa izobrazbe asnikog kadra uobiajene su mjere kojima se drave eli prisiliti na
potivanje meunarodnih normi. Najvaniji instrument vojne naravi u rukama meunarodne
zajednice jest nametanje embarga na uvoz oruje i vojne opreme.
Sankcije ne diraju u sposobnost drave da funkcionira unutar svojih granica, ali zato
uvelike smanjuju sposobnost interakcije drave s vanjskim svijetom i redovito imaju za cilj
da prisile vlasti na poduzimanje ili nepoduzimanje odreenih mjera. Vojna intervencija, s
druge strane, izravno utjee na dravne vlasti i njihovu sposobnost djelovanja na vlastitom
teritoriju, barem kratkorono, i izravno je usmjerena na razrjeenje odreenog problema ili
prijetnje. Vojna intervencija za sobom uvijek povlai velike rizike i politike napetosti u meunarodnim odnosima i zato je potrebno ire razmatranje problema nego prilikom nametanja
politikih ili ekonomskih sankcija. No, i mjere koje po naravi nisu vojne moraju se koristiti
iznimno oprezno jer njihova primjena moe izravno pogoditi civilno stanovnitvo zemlje
protiv koje su mjere usmjerene, a bez utjecaja na ponaanje vlastodraca. Zato su posljednjih
godina razvijeni posebni programi koji nadopunjuju sankcije tako da one utjeu na vodee
politike i sigurnosne grupe odgovorne za teka krenja ljudskih prava, a ne na civilno
stanovnitvo. Nedavni skandali vezani uz program Nafta za hranu koji je irakom stanovnitvu trebao osigurati humanitarne potreptine kojih je nedostajalo kao posljedica dugogodinjih sankcija upozorili su na potrebu efektivnog nadzora nad provoenjem nametnutih
sankcija.
60
Pravnik, 39, 2 (81), 2005

Naelo neintervencije u meunarodnim odnosima ekvivalent je Hipokratove zakletve u
medicini - ne ini zlo!61 Mijeanje u unutranje dravne poslove esto moe destabilizirati
pravni poredak zemlje i imati druge tetne posljedice. Veina politikih neslaganja i sukoba
koji se odvijaju unutar granica suverene drave ne zahtijevaju poduzimanje preventivnih
mjera koje ukljuuju silu od strane vanjskih sila. Naelo nemijeanja u unutranja pitanja
titi drave i njihove graane omoguujui im pravo na vlastitu kulturu, jezik, religiju i druge
etnike i civilizacijske vrijednosti.
Suvremeni meunarodni odnosi poznaju i takve iznimne okolnosti u kojima posrnule
drave nisu u stanju odravati poredak koji bi titio temeljna prava ovjeka, ili sukobi i
dravna represija su toliko nasilni da u velikoj mjeri prijete pojavom genocida ili etnikog
ienja. Takve okolnosti pojave nasilja okiraju savjest ljudske vrste i opravdano za sobom
povlae pitanje: da li postoje granice naela neintervencije? I ako postoje, po kojim kriterijima
mogu biti odreene?
Odrediti listu kriterija pod kojima je humanitarna intervencija potrebna relativno je lak
zadatak. Odrediti tko i kada ima pravo odobriti upotrebu smrtonosne sile u humanitarne
svrhe, bez pretjerivanja se moe rei, najvanije je pitanje suvremenog meunarodnog
prava. Potraga za odgovorom na ovo pitanje izaziva kontroverze ve desetljeima, iako su
naelne pozicije u debati jasne. S jedne strane dolaze argumenti o nunosti odobrenja i
postojanja mandata Vijea sigurnosti, a u sluaju izostanka odobrenja, iz bilo kojeg razloga,
intervencija je nedopustiva i stoga protupravna. Argumenti suprotne strane u naelu se
temelje na potrebi poduzimanja intervencije u sluaju humanitarne potrebe. No, ak i najvei
zagovaratelji relativno nekontrolirane humanitarne intervencije smatraju da je prije pokretanja
vojnih operacija nuno pokuati dobiti odobrenje Vijea, a samo planiranje obaviti u okviru
UN-a. Pa ipak, kada je intervencija opravdana? Razliiti autori62 navode razliite liste kriterija,
koje Komisija (ICISS) sumarno navodi ovim redom: potrebna ovlast (right authority), opravdan
razlog (just cause), ispravna namjera (right intention), posljednje sredstvo (last resort),
proporcionalna sredstva (proportional means) i razumno oekivanje uspjeha (reasonable
prospects).63
1. Potrebna ovlast (right authority). Pitanje potrebne ovlasti je ustvari pitanje legaliteta
humanitarne intervencije. U sluaju kada postoji autorizacija od strane Vijea sigurnosti
relativno je jednostavno utvrditi i legalitet i legitimitet takve akcije. S druge strane, kada
Vijee iz nekog razloga ne djeluje, bilo zbog neslaganja pet stalnih lanica, bilo zbog
61
62
63
Ibid., para 4.12

Uzimajui u obzir dosadanja znanstvena istraivanja Ryan van Eijk smatra da humanitarna intervencija mora
zadovoljiti slijedee uvjete: a) vanost - postojanje neposredne i iroke prijetnje temeljnim ljudskim pravima; b)
da nema alternative - ne postoje drugi naini da bi se poboljalo stanje; c) podrka - intervencija mora uivati
iroku podrki meunarodne zajednice; d) izvjetavanje - intervenciju se mora unaprijed opravdati u Ujedinjenim
narodima; e) razmjernost - opseg intervencije ne smije nadilaziti zahtjeve situacije; f) oekivani uspjeh - intervencija
mora konstruktivno pridonijeti situaciji; g) vrijeme - intervencija ne smije potrajati dulje no to je potrebno cit.
prema Eijk, Ryan van, The United Nations and the Reconstruction of Collapsed States in Africa, African Journal
of International and Comparative Law Vol. 9 (1997), str. 583-586. Branei intervenciju na Kosovu sa etikog
stajalita Antonio Cassese istie da uporaba oruane sile moe postepeno postati i pravno opravdana ako
zadovoljava stroge kriterije: a) teka krenja ljudskih prava ukljuujui smrt stotina ili tisua nevinih ljudi poinjenih
na teritoriju suverene drave, bilo od sredinje vlasti ili uz njenu podrku ili kao posljedica propasti drave; b)
potreban dokaz da sredinje vlasti ili nisu u stanju sprijeiti teka krenja ljudskih prava ili da i same u njima
sudjeluju; c) Vijee sigurnosti nije u stanju poduzeti potrebne mjere da zaustavi ubijanja, bilo zbog neslaganja
meu stalnim lanicama, bilo zato to jedna od njih koristi pravo veta; d) sva mirna sredstva za dosizanje rjeenja
temeljenog na pregovorima, uzimajui u obzir hitnost situacije, moraju biti iscrpljena; e) grupa drava (ne jedna
sila koja tei ostvarivanju hegemonije, ili njezini saveznici), uz podrku veine drava lanica UN-a moe odluiti
okonati zloine; f) oruana sila moe se koristiti samo radi zaustavljanja zloina i uspostavljanja stanja u kojem
se potuju ljudska prava cit. prema Terry, James P., Rethinking Humanitarian Intervention after Kosovo: Legal
Reality and Political Pragmatism, Army Lawyer, 36, 2004., str. 45
61
62
koritenja prava veta jedne od njih, a intervencija svejedno bude poduzeta, legalnost takve
akcije moe biti upitna. Pitanje legitimiteta je ire i ne prosuuje se samo prema pravilima
meunarodnog prava, ve i drugi kriteriji (etiki, politiki, moralni) moraju biti uzeti u obzir.
Kako je pitanje legalnosti jedno od kljunih pitanja unutar koncepta humanitarne intervencije,
ono je obraeno u zasebnom poglavlju.
2. Opravdan razlog (just cause). Vojna intervencija radi zatite ljudskih prava dopustiva
je samo u takvim izuzetnim situacijama u kojima postoji stvarna prijetnja da e ljudska bia
biti nepovratno pogoena ozbiljnim zlom. Okolnosti koje se mogu podvesti pod opravdani
razlog i koje opravdavaju vojnu intervenciju mogu se svrstati u dvije grupe: (i) velike ljudske
rtve, stvarne ili mogue, poinjene s genocidnim namjerama ili ne, namjerno ili nepanjom
drave ili nastale u situaciji zatajenja dravnog suvereniteta i (ii) masovno etniko ienje,
stvarno ili mogue, poinjeno ubijanjem, nasilnim proganjanjem, zastraivanjem ili silovanjima.64 Takve situacije ukljuuju: a) sve one akcije definirane Konvencijom o genocidu iz
1948. koje se odnose na velike ljudske rtve, stvarne ili mogue; b) prijetnju ili pojavu velikih
ljudskih rtava, bez obzira na namjeru poinjenja genocida ili ukljuenosti drave; c) razliite
manifestacije etnikog ienja, ukljuujui sistematsko ubijanje lanova neke odreene
grupe s namjerom da se uniti, u potpunosti ili djelomice, na odreenom podruju; sistematsko fiziko uklanjanje lanova odreene grupe na odreenoj zemljopisnoj lokaciji; zastraivanje ljudi s namjerom progona; sistematska silovanja ena odreene grupe iz politikih
razloga (bilo da je rije o obliku zastraivanja, ili sredstva promjene etnikog sastava neke
grupe); d) takvi zloini protiv ovjenosti i krenja pravila ratovanja, odreenih enevskim
konvencijama i dodatnim protokolima, koja ukljuuju velik ljudske rtve ili etniko ienje;
e) situacije u kojima je propast drave dovela do pojave masovne gladi stanovnitva ili
graanskog rata i f) najvee prirodne ili ekoloke katastrofe koje su dovele ili prijete velikim
ljudskim rtvama, a pogoena drava ili ne eli, ili nije u stanju pomoi ili primiti pomo.65
Vojna intervencija, dakle, nije legitimno sredstvo koje moe biti upotrijebljeno samo po
pojavi genocida ili etnikog ienja, ve legitimitet ostaje neokrznut i u svim onim sluajevima u kojima je intervencija poduzeta s namjerom sprjeavanja humanitarne katastrofe.
U suprotnom, kada bi se moralo ekati da se zloini zaista i dogode, meunarodna zajednica
nala bi se u moralno bezizlaznom poloaju. Bez obzira na to da li je rije o situaciji u kojoj
su zloini prouzroeni injenjem ili neinjenjem, namjerom ili nemarom drave, ili su nastali
u situaciji zatajenja ili propasti drave opravdani razlog za intervenciju jednako postoji.
injenica nepostojanje vlade sposobne da efektivno vri kontrolu nad teritorijem drave
moe eventualno smanjiti otpore intervenciji, ali u moralnom smislu zahtjev za intervencijom
jednako je postojan.
Postoje i takve situacije (kao npr. sustavna rasna diskriminacija, politika represija i
zatvaranja) koje, iako predstavljaju krenja ljudskih prava, nisu podesne za poduzimanje
vojne intervencije, ve za primjenu mjera ekonomskih ili politikih sankcija. Slino tome, i u
sluajevima gdje je stanovnitvu uskraeno pravo na demokratski izabranu vladu ne moe
se govoriti o postojanju opravdanog razloga za poduzimanje vojne intervencije. Uskraivanje
demokratskih prava i nezakonito preuzimanje vlasti vojnim puem moe imati ire implikacije
za sigurnost i mir u regiji, mogue i takve da Vijee sigurnosti autorizira uporabu mjera na
temelju glave VII. U sluaju da zbaena vlada trai vojnu pomo, nema nikakve prepreke
da ona bude odobrena na temelju l. 51. jer nita u Povelji ne dira u prirodno pravo individualne ili kolektivne samoobrane u sluaju oruanog napada na nekoga lana. Uporaba
vojne sile za spaavanje vlastitih dravljana na stranom teritoriju takoer je pokrivena l. 51
Povelje, kao i uporaba sile kao odgovor na teroristike napade na dravni teritorij i njene
graane.
64
65
Ibid., para 4.19

Ibid., para 4.20
Pravnik, 39, 2 (81), 2005

No, ak i u sluajevima gdje je postignut konsenzus oko upotrebe sile potrebno je ispitati
da li zbivanja i dogaaji na terenu udovoljavaju postavljenim kriterijima za poduzimanje
vojne intervencije (stvarne ili mogue velike ljudske rtve ili etniko ienje).66 Prikupljanje
tonih i ispravno protumaenih podataka koji korespondiraju stvarnom stanju iznimno je
teak zadatak. Dogaaji koji su prethodili Drugom zaljevskom ratu ukazuju na realnu mogunost zlouporabe i namjerne manipulacije podacima u svrhu politikih ciljeva. Dobivanje
pouzdane informacija usko je vezano s postojanjem sustava ranog upozorenja i dobrom
koordinacijom meu akterima koji izvjetavaju s mjesta dogaaja, kao i s onim akterima
koji su zbog prirode posla koji obavljaju izravno zainteresirani za zbivanja na terenu. Najpouzdaniji izvor informacija u takvim situacijama su nepristrane i politiki nekompromitirane humanitarne organizacije kao npr. Meunarodni odbor Crvenog kria, koji iz oitih
razloga odbija preuzeti bilo kakvu odgovornost po tom pitanju. U sluajevima kada vrijeme
i dogaaji doputaju, mogue je da Vijee sigurnosti ili glavni tajnik uspostave misiju zaduenu za pouzdano utvrivanje injenica i izvjetavanje. Naravno, kao to je ve reeno,
glavni tajnik se uvijek moe posluiti nezanemarivim politikim utjecajem i Vijeu sigurnosti
ukazati na bilo koju situaciju koja prema njegovom miljenju predstavlja prijetnju meunarodnom miru i sigurnosti.67
3. Ispravna namjera (right intention). Primarna svrha intervencije mora biti zaustavljanje
ljudskih patnji.68 Upotreba sile koja ima za cilj promjenu granica nikako se ne moe okarakterizirati kao ispravna namjera. Zbacivanje reima s vlasti kao takvo ne moe biti opravdano,
ali njegovo onesposobljavanje da naudi vlastitim graanima, moe biti u nuno u zatiti
civilnog stanovnitva. Okupacija teritorija, iako vjerojatno neizbjena, ne smije biti postavljena
kao glavni cilj, ve je potrebno predvidjeti jasnu dinamiku povratka teritorija pod suverenu
vlast drave po zavretku neprijateljstava, a u sluaju da to nije mogue unutranja uprava
treba raditi pod nadzorom UN-a. Kriterij ispravne namjere daleko e lake biti zadovoljen
ako se intervencija odvija u sklopu kolektivne ili multilateralne akcije. Takoer, nuno je
utvrditi u kojoj mjeri je intervencija podrana od stanovnitva u iju korist je pokrenuta. Radi
sprjeavanja moguih irih posljedica i prelijevanja sukoba preko dravnih granica, potrebno
je uzeti u obzir miljenje drava u regiji u kojoj se intervencija odvija.
Motivi poduzimanja vojne intervencije trebaju biti paljivo preispitani, ak i kada postoji
autorizacija Vijea sigurnosti jer je u protivnom zamisliva situacija da se humanitarna intervencija nae u slubi realpolitik.69 Jasno, potpuni izostanak tzv. nacionalnih interesa svakako
bi bio idealan, ali nije vjerojatno raunati na takvu situaciju da se uvijek pojavi i u zbilji.
Razliiti motivi, pa tako i u meunarodnim odnosima, u stvarnosti su uvijek prisutni. Imajui
u vidu prikupljanje sredstava i ljudi za potrebnih za vojnu operaciju, nuno je sa stanovita
unutarnjih politikih odnosa zemalja koje su ukljuene u vojnu intervenciju, bez obzira na
primarne altruistike razloge, postojanje barem nekakvog nacionalnog interesa. Osim odreenih ekonomskih ili stratekih interesa, to moe biti i izbjegavanje velikog broja izbjeglica,
unitavanje teroristikih skupina ili narko kartela.70
4. Posljednje sredstvo (last resort). Dunost reagiranja sredstvima vojne prisile moe
biti opravdano samo kao ultima ratio, dakle tek poto su iscrpljena sva preventivna sredstva
koja ukljuuju razliite diplomatske i druge mjere koje nisu vojne naravi. To, naravno, ne
znai da svako takvo sredstvo mora biti zaista upotrijebljeno i potom dokazano kao neuspje-
66
67
68
69
70
Ibid., para 4.22

Povelja UN (l. 99)
Responsibility to Protect, International Development Research Centre, Ottawa, 2001., para 4.33, 4.34
Realpolitik - vanjska politika utemeljena na raunici sile i nacionalnog interesa. Cit. prema Kissinger, Henry,
Diplomacija, Golden Marketing, Zagreb, 2000., str. 120
63
64
no jer u zbilji za tako neto naprosto nema dovoljno vremena. Prilikom razmatranja primjene
neke mjere i ocjene njezine potencijalne uspjenosti potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti
sluaja i na razumnim temeljima donijeti ocjenu o moguoj primjenjivosti razmatrane mjere.
Npr. ako neka kriza ukljuuje pitanje sukoba izmeu drave lanice i nezadovoljne manjine,
strane moraju biti prisiljene na voenje pregovora koji e biti okonani primirjem. Po prekidu
vatre najbolja opcija je rasporeivanje meunarodnih mirovnih snaga ili promatraa.71 Dugorono rjeenje e uvijek u takvim situacijama biti neka vrsta kompromisa koja manjini garantira jezinu, kulturnu i politiku autonomiju, uz zadravanja integriteta drave.72 Samo kada
bona fide pokuaji da se postigne takav kompromis propadnu i kada eskalacija nasilja
postane sasvim izgledna, doputeno je razmotriti poduzimanje vojne intervencije.
5. Proporcionalna sredstva (proportional means). Razmjeri, trajanje i intenzitet planirane
vojne intervencije moraju biti najmanji mogui da osiguraju ostvarivanje humanitarnih ciljeva.73
Sredstva koritena moraju biti prikladna za ostvarivanje ciljeva, i u skladu s teinom situacije.
Uinci na politiki sustav zemlje na ijem se teritoriju odvija intervencija ne smiju biti
neogranieni, ve u skladu sa ciljevima intervencije. Pravila meunarodnog humanitarnog
prava moraju biti striktno potovana, a s obzirom da je cilj vojne intervencije mnogo ui
nego u sluajevima uobiajenih ratnih operacija moe se postaviti pitanje nije li potrebno
primijeniti ak i stroe standarde.
6. Razumno oekivanje uspjeha (reasonable prospects). Vojna intervencija moe biti opravdana samo ako je razumno oekivati da e zaustavljanje zloina i patnji stanovnitva, koji su
i potakli intervenciju, biti zaustavljeno. Nema opravdanja za poduzimanje vojnih operacija u
sluajevima kada se takvim akcijama ne mogu postii humanitarni ciljevi ili kada bi se poloaj
civilnog stanovnitva oteao. Npr. ograniena zatita ljudi nije opravdana ako bi se time
prouzroili sukobi veih razmjera. Naalost, mogue je da neka ljudska bia jednostavno ne
mogu biti spaena, osim pod neprihvatljivim rizicima kao to je izazivanje sukoba izmeu
regionalnih sila. Primjena ovog principa navodi na zakljuak da poduzimanje vojne intervencije
protiv bilo koje od pet stalnih lanica Vijea sigurnosti nije mogua, ak i ako je svih ostalih
pet kriterija ispunjeno. Teko je zamisliti da bi vei sukob mogao biti izbjegnut, ako bi takva
akcija bila pokrenuta protiv bilo koje od velikih zemalja. Naravno, ovdje se postavlja pitanje
dvostrukih kriterija; onih koji se primjenjuju za velike drave, i onih koji postoje za ostale
lanove meunarodne zajednice. Stvarnost meunarodnih odnosa naalost ukazuje na to da
nije mogue intervenirati radi zatite temeljnih prava u svakoj situaciji. Meutim, nema nikakve
prepreke da neki drugi instrumenti budu razmotreni; razliiti oblici sankcija ili sl.
3.1.4. Dunost ponovne izgradnje (Responsibility to rebuild)

Kada bi dunost pruanja zatite znaila samo dunost prevencije i reagiranja, tada bi
se glavni cilj, zatita civilnog stanovnitva, naao izvan dosega bilo koje od poduzetih mjera.
To znai da vojnu intervenciju poduzetu zbog zatajenja dravne sposobnosti ili propasti
drave mora pratiti stvarna pomo u ostvarivanju trajnog mira, promicanju naela dobre
vladavine i odrivog razvoja. U suprotnom, stanje anarhije nastalo nakon vojne intervencije
ne samo da bi predstavljalo ozbiljnu prijetnju meunarodnom miru i sigurnosti i stalnu opasnost ponovne eskalacije sukoba, nego bi takvo stanje bilo najplodnije tlo za nastanak meunarodnog terorizma, ilegalne trgovine orujem i narkoticima.74 Takvo stanje apsolutno je
71
72
73
74
Ibid., para 4.37

Ibid., para 4.38
Ibid., para 4.39
Razmatrajui situaciju u Iraku u svijetlu problema izgradnje demokratske drave, dvije godine nakon vojne
intervencije, ameriki diplomat William Montgomery kae da na sigurnosnom planu, pobunjenici dnevno izvre
65 napada, od kojih su neki sve sofisticiraniji. ... broj poginulih amerikih vojnika neprestano raste i pribliava se
brojci od 1900, ali broj poginulih nevinih Iraana raste znatno bre. Ako Irak nastavi degenerirati i pobunjenici
Pravnik, 39, 2 (81), 2005

nepodesno za stvaranje gospodarskih, politikih i drutvenih uvjeta u kojima bi bilo mogue
promicati i ostvariti potivanje temeljnih ljudskih prava. esto puta do sada dunost ponovne
izgradnje bila je nedovoljno ozbiljno shvaena, naputanje zemlje od strane meunarodnih
snaga slabo izvedeno, a pomo u rekonstrukciji neadekvatna, tako da su se zemlje kojima
je trebala pomo, nakon intervencije nale u istoj situaciji i s istim problemima kao i prije.
Radi izbjegavanja stanja bezvlaa, javni red i poredak moraju biti uspostavljeni uz
pomo meunarodne zajednice, sa ciljem postupnog prenoenja vlasti na lokalne organe.
Rehabilitacija zemlje trai osiguravanje potrebnih financijskih i materijalnih sredstava, usku
suradnju s lokalnim stanovnitvom, kao i ostanak meunarodnih snaga u zemlji kroz due
vrijeme nakon intervencije. Dakle, uz pripremu vojnih operacija nuno je razviti i strategiju
izgradnje zemlje. Cilj takve strategije je osiguravanje politikih i drutvenih uvjeta u budunosti
koji su bitno razliiti od onih koji su bili razlog pokretanja intervencije. Proces stabiliziranja
zemlje ne moe poluiti uspjeh ako takav proces ne ukljuuje stvaranje razumno dobrih
uvjeta stanovanja i mogunosti zaposlenja. Stvarna rekoncilijacija mogua je jedino kroz
izgradnju zajednice i stvarne drutvene i gospodarske pomake ne terenu to osobito ukljuuje
popravljanje infrastrukture i mjesta stanovanja, razvitak i izgradnju industrijskih i energetskih
postrojenja, kao i ukljuivanje bivih vojnih savjetnika i vojnika u itav proces.
Glavna funkcija vojne intervencije jest osigurati osnovne uvjete sigurnosti i zatite za
sve lanove zajednice bez obzira na njihovo etniko podrijetlo i odnos prema bivim izvorima
vlasti jer u vrijeme nakon intervencije, ubojstva iz osvete ili ak etniko ienje esto se
pojavljuju zbog toga to grupe koje su bile rtve napadaju grupe koje su bile povezane s
onima koji su provodili opresiju.75 Vjerojatno najsloeniji problem koji treba rijeiti na putu
prema dosizanju ope sigurnosti jest pitanje razoruanja, demobilizacije i reintegracije
lokalnih snaga sigurnosti. Reintegracija vojnog osoblja u drutvo, uz osiguranje dovoljnih
prihoda, nuan je element za vraanje pravnog poretka jer je u protivnom za oekivati da
se bivi vojnici okrenu oruanim zloinima. Uspjeno razoruanje ovisi prije svega o mogunostima prikupljanja osobnog naoruanja i sprjeavanja ulaska novog oruja u zemlju preko
granice. Ponovna izgradnja vojske i policije usko je povezana s prethodno spomenutim
problemom reintegracije te je od vitalnog znaaja za pruanje zatite i sigurnosti graanima
i osiguranju javnog reda i mira posebno ako se uzmu u obzir mogue tekoe nakon to
meunarodne postrojbe napuste zemlju. Dosadanja postintervencijska iskustva pokazala
su da je uz vojne postrojbe potrebno osigurati i optimalno obuene redarstvene snage
sposobne da odravaju javni red i mir.
Postintervencijska iskustva iz Iraka, iako u ovom sluaju nije rije o intervenciji iz humanitarnih razloga, upuuju na jo jedan problem za koji je vjerojatno da e se pojaviti u vrijeme
nakon zavretka vojnih operacija i pokuaja uspostave mirnodopskih odnosa. Naime, treba
imati na umu da je Irak nastao na razvalinama Otomanskog Carstva nakon Prvog svjetskog
rata i da nikad nije imao demokratsku vlast ni stvarni nacionalni identitet.76 Montgomeryjeva
primjedba implicira problem nepostojanja nezavisnog i nekorumpiranog sudskog aparata i
adekvatnog ustavnopravnog okvira. Zatitne meunarodne snage imaju mandat da sprijee
daljnja krenja ljudskih prava, ali nepostojanje sustava koji e efektivno osigurati kanjavanje
prekritelja zakona stavlja kredibilitet itave operacije pod znak pitanja, na lokalnoj i
meunarodnoj razini. Radi iznalaenja rjeenja ovom problemu meunarodne organizacije
predlau razliite justice packages77 koji mogu biti primijenjeni u razliitim situacijama
75
76
77
nadvladaju ... to e obnoviti podrku domaim teroristikim elijama koje su se poele razvijati u Europi, Aziji i na
Bliskom istoku. cit. prema Montgomery, William, Novi ustav: Irak na kljunoj prekretnici, Jutarnji list, 20. kolovoz
2005., str. 61
Montgomery, William, Novi ustav: Irak na kljunoj prekretnici, Jutarnji list, 20. kolovoz 2005., str. 61
65
66
imajui u vidu sve okolnosti i specifinosti pojedine operacije. Takve mjere redovito ukljuuju
model izrade kaznenog zakona koji e biti mogue odmah primijeniti u postojeoj situaciji.
Time se omoguava intervencijskim snagama da zadre osobe koje su poinile zloine,
kao i kakva-takva zatita manjina. U odreenoj mjeri dobri rezultati po tom pitanju postignuti
su u Bosni i Hercegovini ukljuivanjem meunarodnih predstavnika u pravosudni aparat i
izvrne organe vlasti. Ipak, meunacionalni problemi latentno postoje i predstavljaju
potencijalnu opasnost da se u budunosti, po odlasku meunarodnih predstavnika, pretvore
u sukobe veih razmjera, pa i, u najgorem sluaju, u one oruane.
Povratak izbjeglica i raseljenih osoba moe, po zavretku vojnih operacija, izazvati
ozbiljne tenzije zbog diskriminatornih zakonskih odredbi ili prakse u pogledu pomoi u
obnovi domova i osiguranja zaposlenja. Takva praksa odailje jasnu poruku izbjeglicama i
raseljenim osobama da se ne vraaju. Ovaj problem moe zahtijevati velike napore od
lokalnih vlasti kroz due vremensko razdoblje. Tako je npr. Hrvatska nakon uspjeno okonane misije UNCRO-a78 trebala podosta vremena da osigura optimalne i nediskriminirajue
uvjete za povratak izbjeglih Srba. Iskustva govore da se povratnici redovito susreu s problemom nemogunosti povratka imovine (nekretnina) pred sudovima i izbacivanja privremenih korisnika koji su i sami esto izbjeglice. Nedovoljno brza i neprilagoena dinamika
obnove domova, spora i neprimjerena sudska zatita, neadekvatni zakoni i nepremostive
tekoe birokratske naravi dovode do frustracija ljudi koji su ionako propatili previe. Takvo
stanje idealno je za obnovu starih i nastanak novih razmirica koje dugorono mogu prouzroiti
nestabilnosti. Da bi nestabilnosti bile izbjegnute na dui rok, nuno je osigurati izgradnju
novih domova i otvaranje novih radnih mjesta. U razumnom vremenu treba raunati i na
osiguranje pristupa medicinskoj pomoi, obrazovnim institucijama, sudovima i drugim
upravnim dravnima tijelima.79 Takoer, potrebno je dokinuti kulturu nekanjavanja ratnih
zloinaca ili osumnjienih za ratne zloine. Drutvene reakcije na poinjene ratne zloine i
krenja ljudskih prava mogu se svrstati u etiri osnovne skupine: a) amnestija - zaboraviti i
oprostiti;80 b) povjerenstva za utvrivanje istine - utvrditi istinu, ali oprostiti;81 c) lustracija ili
zamjenske kaznene optube - zaboraviti i kazniti;82 i d) pojedinani ili kolektivni kazneni
postupci - utvrditi istinu i kazniti.83 Amnestija se redovito proglaava zakonom kao opa
amnestija za sva poinjena kaznena djela i odraava najviu razinu opredijeljenosti za
zaborav i oprost84 traginih zbivanja iz vremena sukoba. Povjerenstva za utvrivanje istine
odraavaju visoku razinu opredijeljenosti za utvrivanje istine, ali i spremnost opratanja
poiniteljima.85 Ovakav pristup moe dati kakve-takve rezultate u sluajevima kada meu
bivim sukobljenim stranama postoji barem minimalni konsenzus oko konfliktnih zbivanja,
dok rtvama nudi barem mogunost simboline zadovoljtine te time smanjuje rizik buduih
sukoba.86 Dosadanja praksa ukazuje da su ovakva povjerenstva gotovo sasvim nemogua
kada je rije o meudravnim sukobima (npr. sukobi na podruju bive Jugoslavije) zbog
meusobnih optubi i predbacivanja krivnje i odgovornosti za zapoinjanje sukoba. S druge
strane, u unutardravnim sukobima (npr. graanski ratovi i vojni puevi u Latinskoj Americi)
esto se pribjegava koritenju povjerenstava koja imaju zadatak utvrditi politiki i drutveno
prihvatljivu istinu. Lustracija ili zamjenske kaznene optube odraz su nedostatka politike
78
79
80
81
82
83
84
85
86
United Nations Confidence Restoring Operation

imonovi, Ivan, Globalizacija, dravna suverenost i meunarodni odnosi, Narodne novine, Zagreb, 2005., str.
86
Ibid.
Ibid.
Ibid.
Ibid.
Ibid., str. 87
Ibid.
Pravnik, 39, 2 (81), 2005

volje da se utvrdi istina i poinitelji primjereno kazne, ali ujedno i elja da se odgovorni za
opresiju i teka krenja ljudskih prava ipak na neki nain uklone s pozicija vlasti. Najbolji
primjer pokuaja primjene zamjenskih kaznenih optuaba u postkonfliktnim situacijama
jest sluaj Slobodana Miloevia, biveg predsjednika Srbije i SR Jugoslavije kojeg je Vlada
Srbije optuila i namjeravala uhititi na temelju optuaba za korupciju i politiko ubojstvo, a
ne za sudjelovanje u genocidu i ratnim zloinima.87 Postupci usredotoeni na utvrivanje
individualne kaznene odgovornosti odraavaju stav nema mira bez pravde i predstavljaju
oblik reakcije usmjeren prema utvrivanju pune istine.88 Ovakvi postupci trae ili adekvatnu
osposobljenost pravosudnog aparata ili suenja pred meunarodnim institucijama (ad hoc
kazneni sudovi ili sudovi stalne jurisdikcije). Treba imati na umu i mogue ambivalentne
stavove javnosti i graana prema poiniteljima ili osumnjienima za zloine koji su potencijalni
izvor novih nezadovoljstava koja mogu uzrokovati politike i drutvene tenzije izmeu razliitih
socijalnih entiteta i kategorija. Takve tenzije, dugorono, mogu nositi sjeme novih sukoba,
posebno ako u interakciji s drugim drutvenim i ekonomskim faktorima (nemogunost
zaposlenja, niski ivotni standard, velike socijalne razlike, itd.) generiraju stalno i dugotrajno
nezadovoljstvo koje pogaa iroke drutvene slojeve. Primjer dananje Srbije i Crne Gore
rjeito govori kako stanje ope drutvene i politike apatije moe dovesti do toga da stranka
na ijem je elu osoba optuena za ratne zloine i sudjelovanje u genocidu osvoji relativnu
veinu u nacionalnom parlamentu te se time ozbiljno ugroze demokratski procesi i napori
meunarodne zajednice u izgradnji mira u toj postkonfliktnoj zajednici.89
3.2. Pitanja legaliteta i ovlasti poduzimanja humanitarne intervencije

Razmatrajui odnos izmeu humanitarne intervencije i dravne suverenosti nije mogue
zaobii norme javnog meunarodnog prava.90 Kljuno i najvanije pitanje je ono vezano uz
ovlast poduzimanja i autorizacije intervencije: tko ima pravo i pod kojim okolnostima da
odobri uporabu smrtonosne sile u ostvarivanju humanitarnih ciljeva?91 Jednoznanih i
opeprihvaenih odgovora na ovo pitanje nema; u tu svrhu potrebno je razmotriti odredbe
Povelje Ujedinjenih naroda, obiajno meunarodno pravo i meunarodne konvencije za
zatitu ljudskih prava. Odredbe Povelje moraju se tumaiti teleoloki (kontekstualno), dakle
s obzirom na smisao norme i svrhu koja se eli postii, i evolutivno, jer taj najvaniji pravni
instrument meunarodnog prava mora biti promatran dinamiki; pravo nije statino, ve
njegove norme nastoje dostii stalno bjeeu stvarnost. Legitimnost ima vanu dimenziju i
onda kada je legalitet intervencije neupitan. Tako npr. prema zakljuku Nezavisne
meunarodne komisije za Kosovo (Independent International Commission on Kosovo) vojna
intervencija NATO-a na Kosovu je bila nelegalna, ali legitimna.92 To naglaava iri pojam
legitimiteta93 koji u odreenim sluajevima moe biti ojaan injenicom nelegalnosti ako je
ona plod veta jedne od stalnih lanica Vijea ili ako u Opoj skuptini postoji veina, ali ne
takva da sainjava 2/3 svih drava. Takoer, legitimitet e bitno biti ojaan ako postoje vani
razlozi za intervenciju ili oiti dokazi o tekim i masovnim krenjima ljudskih prava,
87
88
89
90
91
92
Ibid.
Ibid.
Srpska radikalna stranka Vojislava eelja osvojila je 30 mjesta od ukupno 126 i pojedinano ima najvie madndata
u parlamentu. Za potpune podatke o rezultatima izbora za Skuptinu Srbije i Crne Gore vidi http://electionworld.org/
serbiamontenegro.htm
Ibid.
Independent International Commission on Kosovo, Kosovo Report: Conflict, International Response, Lessons
Learned, Oxford University Press, Oxford, 2000., para 3. cit. prema http://www.reliefweb.int/library/documents/
thekosovoreport.htm
67
68
dobronamjerno postupanje drava koje poduzimaju intervenciju, dugotrajni napori meunarodne zajednice u razrjeenju sukoba, itd.
3.2.1. Humanitarna intervencija i Povelja Ujedinjenih naroda

Jedan od osnovnih principa na kojem se temelji Povelja odreen je l. 2 (4) prema
kojem se lanovi u svojim meunarodnim odnosima suzdravaju od prijetnje silom ili upotrebe sile koje su uperene protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike nezavisnosti bilo koje drave.
Ova norma je prema stajalitu veine strunjaka za meunarodno pravo jus cognes i ne
moe biti mijenjana kasnijim ugovorima ili radnjama; ona je apsolutno obvezujua za sve
drave lanice UN-a. Nadalje, Povelja proklamira naelo nemijeanja u unutranje poslove
suverenih drava u l. 2. (7) koji kae da nita ne ovlauje Ujedinjene narode da se
mijeaju u poslove koji po svojoj biti spadaju u unutranju nadlenost drave. Naela zabrane
uporabe sile i nemijeanja u unutranja pitanja nalaze svoj limit u ovlasti Vijea sigurnosti
da upotrijebi, kada to ocijeni potrebnim radi zatite meunarodnog mira i sigurnosti, prisilne
mjere iz glave VII i legitimnoj uporabi sile u svrhu samoobrane kako to propisuje l. 51.94 l.
2 (3) upuuje drave lanice da rjeavaju svoje meunarodne sporove mirnim sredstvima,
a svaki spor koji bi mogao ugroziti meunarodni mir i sigurnost, drave moraju nastojati
rijeiti pomou pregovora, ankete, posredovanja, mirenja, arbitrae, sudskog rjeavanja,
obraanja regionalnim ustanovama ili sporazumima, ili pomou drugih mirnih sredstava.95
Pravna mogunost da Vijee sigurnosti reagira na krizne situacije koje mogu dovesti do
humanitarne katastrofe navedena je u glavi VI i VII.96 Iako je naslovljena kao mirno rjeavanje
sporova glava VI odreuje okvire u kojima UN moe djelovati u sluajevima humanitarne
katastrofe.97 l. 34. iskljuuje potrebu postojanja samog spora jer je Vijee ovlateno da
istrai svaki spor ili situaciju koja bi mogla dovesti do meunarodnog trvenja. Iako je ovom
odredbom napravljena jasna distinkcija izmeu meunarodnih i internih sporova, dosadanja
praksa pokazuje da je takva distinkcija virtualna i da Vijee sigurnosti moe dati ire znaenje
internim sporovima s obzirom na opasnost naspram meunarodnog mira i sigurnosti. Tako
je evolutivna interpretacija odredbi iz glave VI dovela do razvitka UN-ovih mirovnih operacija
koje su ukljuivale pristanak drave i minimalnu ukljuenost osoblja UN-a. U poetku je bila
dozvoljena uporaba oruja samo u svrhu samoobrane, da bi kasnije ta ovlast bila proirena
u sluaju zatite ciljeva operacije. Ovo irenja mogunosti uporabe oruja imalo je jedan
vrlo vaan incidentalni efekt: davanje ovlasti Ujedinjenim narodima da djeluju i u sluajevima
koji su unutarnje prirode. Dakle, ako neka drava da svoj pristanak, Vijee sigurnosti moe
autorizirati vojnu prisutnost koja ima za cilj sprijeiti, ublaiti ili nadvladati predstojeu ili
tekuu humanitarnu katastrofu. Mirovne operacije znaajno su dobile na znaenju i narasle
u broju nakon zavretka Hladnog rata. Otrica ovlasti Vijea sigurnosti proizlazi iz glave VII,
koja je izraena za sluajeve meunarodnih oruanih sukoba i ocrtava obrise kolektivne
sigurnosti odreene Poveljom.98 U tu svrhu Vijee sigurnosti ovlateno je da odlui koje e
93
94
95
96
97
98
Vidi poglavlje III - 1.3.

l. 51 Povelje: Nita u ovoj Povelji ne dira u prirodno pravo individualne ili kolektivne samoobrane u sluaju
oruanog na.pada na nekoga lana Ujedinjenih naroda sve dok Vijee sigurnosti ne poduzme mjere potrebne
za odziavanje Meunarodnog mira i sigurnosti. Mjere koje lanovi poduzmu u vrenju toga prava samooobrane
odmah se dojavljuju Vijeu sigurnosti i nipoto ne diraju u ovlasti i dunosti Vijea sigurnosti da na temelju ove
Povelje djeluje svakog asa na nain koji smatra potrebnim za odravanje ili uspostavljanje Meunarodnog mira
i sigurnosti.
Povelja UN (l. 33)
Ibid.
Glavna briga u vrijeme usvajanja Povelje (1945) bila je kako osigurati politiku i teritorijalnu neovisnost drava
lanica za sluajeve prijetnje miru, povrede mira ili ina agresije cit. prema Weiss, Thomas G. - Hubert, Don,
Pravnik, 39, 2 (81), 2005

se mjere (...) radi odravanja ili uspostavljanja meunarodnog mira i sigurnosti.99 U sluaju
da se mjere koje po prirodi nisu vojne, predviene u l. 41 pokau nedovoljnima, Vijee
sigurnosti moe odrediti uporabu vojnih mjera egzemplarno navedenih u l. 42. Odredbe iz
glave V osiguravaju provedbu odluka Vijea, iji je glavni zadatak briga o meunarodnom
miru i sigurnosti, nameui obvezu dravama lanicama Ujedinjenih naroda da prihvate i
izvravaju odluke Vijea u skladu s ... Poveljom.100 U obavljanju tih dunosti Vijee sigurnosti
djeluje u skladu sa ciljevima i naelima Ujedinjenih naroda to znai da su drave lanice
Vijea dune izvravati svoj mandat u skladu s proklamiranim naelima i ciljevima. Iz ovoga
bi se mogao izvesti zakljuak da Vijee ima ne samo pravo, ve i dunost da djeluje u
sluajevima velikih humanitarnih kriza, posebice ako se u razmatranje uzme cilj i svrha
Povelje odreeni smislu odravanja meunarodnog mira i sigurnosti i preambula u kojoj su
izraene nade ovjeanstva da e budui narataji biti spaeni od neizrecivih patnji i uasa
rata. Potvrujui vjeru u temeljna prava ovjeka, u dostojanstvo i vrijednost ovjeka, Poveljom
se istie namjera za stvaranje uvjeta koji e omoguiti socijalni napredak i poboljanje
ivotnih prilika osiguravajui svakom ljudskom biu veu slobodu. Kao programatska dunost
istaknuto je prihvaanje naela i uvoenje naina koji jame da oruana sila nee biti
upotrijebljena osim ako je to u opem interesu. itajui preambulu u svjetlu ne samo najiskrenijih ljudskih nadanja, ve kao izvorine osnove suvremenog svjetskog poretka ne moe se
zakljuiti drugaije nego o postojanju dunosti svih suverenih drava da tite i promiu
temeljna prava ovjeka i djeluju u cilju stvaranja slobode za sva ljudska bia. Ipak, veina
analitiara smatra da se takva dunost ne moe iitati iz Povelje. Prihvaajui takvo miljenje
veine i uzimajui u obzir opeprihvaeno pravilo meunarodnog prava da meunarodne
ugovore treba tumaiti u dobroj vjeri, prema uobiajenom smislu izraza u njihovu kontekstu
i u svjetlu predmeta i svrhe ugovora101 zajedno s osnovnim zahtjevima humanosti proklamiranim u brojnim meunarodnim konvencijama, uvelike bi znailo odrediti Povelju kao
obian instrument meunarodnog prava ija je jedina namjena odravanje ravnotee izmeu
velikih sila. ak i ako je to bila jedna od namjera pisaca Povelje, to je vrlo dvojbeno, ona je
bila odraz sloenih politikih i drutvenih prilika i strahovanja jednog unitenog svijeta u
vrijeme nakon Drugog svjetskog rata na ijim ruevinama se pripremala bipolarna hladnoratovska podjela. Dananji svijet je dramatino drugaiji, to zbog zavretka Hladnog rata,
to zbog najnovijih prijetnji koje u obliku meunarodnog terorizma pogaaju civilizirane
narode; no, ponajvie zbog ubrzavajue globalizacije svjetskih zbivanja na svim planovima
ljudskog djelovanja. Imajui u vidu taj novi svijet, njegove nove mogunosti i potrebe,
promatrajui Povelju Ujedinjenih naroda kao najvaniji meunarodni dokument kao to je
na mnogo mjesta najjasnije istaknuto, prihvaajui Ujedinjene narode kao sredite zbivanja
u meunarodnim odnosima i mjesto gdje se razvijaju prijateljski odnosi meu narodima, i
napose iznova prepoznajui samorazumljivu istinu da se sva ljudska bia raaju u slobodi
i jednaka u dostojanstvu i pravima, dunost je svih subjekata meunarodnog prava da
djeluju u stvaranju boljeg svijeta i primjerenih politikih, drutvenih, ekonomskih i prirodnih
uvjeta dostojnih ljudske osobe. Tumaiti bilo koju odredbu Povelje kroz prizmu malodunosti
i uskogrudnosti bilo bi suprotno duhu i prirodi, kako meunarodnog prava u cjelini, tako i
Povelje kao jedinstvenog dokumenta svjetske zajednice. Svrha stvaranja svjetske organizacije i donoenja Povelje ne lei u namjeri da se zamrznu odnosi na svjetskoj pozornici,
ve da se, uzimajui u obzir razvoj i napredak ljudskog drutva, kroz najdue vrijeme osiguraju
uvjeti mira i sigurnosti za sve narode. To ne ukljuuje samo izbjegavanje meudravnih
sukoba, ve svih sukoba koji nanose patnje ljudskoj vrsti. Predmet Povelje protee se kroz
99
100
101
The Responsibility to Protect: Research, Bibliography, Background, International Development Research Centre,
Ottawa, 2001., str. 158
Povelja UN (l. 39)
Povelja UN (l. 25)
Beka konvencija o pravu meunarodnih ugovora (l. 31)
69
70
sva podruja ljudskog djelovanja koja stoje u vezi sa pitanjima mira i sigurnosti. Da bi
Ujedinjeni narodi mogli ispuniti svoju glavnu zadau, mogunost njihova djelovanja mora
biti dovoljno iroka i mora ulaziti ne samo u sva ona podruja koja se izravno ili neizravno
dotiu pitanja mira i sigurnosti, ve i u ona koja bi u budunosti, stvarno ili potencijalno,
konzekventno mogla utjecati na meunarodni mir i sigurnost. Evidentno je da sustavna
krenja ljudskih prava, dugotrajna i intenzivna, tee prema stvaranju takvih odnosa u svjetskoj
zajednici koji su nespojivi s postojanjem i ciljevima UN-a. Ujedinjeni narodi su stvoreni radi
spreavanja pojava koje su se u povijesti pokazale kao prijetnja samom opstanku ovjeanstva i radi stvaranja boljih drutvenih uvjeta za ivot te u tu svrhu svjetska organizacija
mora biti opremljena adekvatnim i primjerenim orujem za djelovanje u svakoj situaciji.
Naalost, stoji primjedba da unato pojedinim primjerima uspjeno obavljenog posla,
Vijee sigurnosti u svojoj je dosadanjoj praksi demonstriralo uzorak oklijevanja, neodlunosti
i dramatinog kanjenja kad je bilo suoeno ak i s najgorim primjerima krenja temeljnih
naela enevskih konvencija o zatiti rtava rata i osnovnih zapovijedi ljudskosti, u zemljama
poput Ruande i Bosne i Hercegovine. Pa ipak, ako se djelovanje itave Organizacije razmotri
u iroj vremenskoj perspektivi moe se zamijetiti da iz razdoblja Hladnog rata postoji tek
nekoliko rezolucija koje spominju humanitarne razloge, dok posljednje desetljee 20. stoljea
je obiljeeno praksom estog i opetovanog pozivanja na glavu VII prepoznajui humanitarne
razloge kao prijetnju meunarodnom miru i sigurnosti. Ono to se moda ini kao oklijevanje,
neodlunost i dramatino kanjenje ipak je neka vrsta prepoznavanja problema i nekakva
vrsta djelovanja za koju se u budunosti moe oekivati da bude djelotvorna. U tom smjeru
ide i inicijativa glavnog tajnika, In Larger Freedom, istiui da u svijetu meupovezanih
prijetnji i izazova u interesu je svake zemlje da im se suprotstavi odluno (...) cilj vee
slobode moe biti ostvaren samo irokom, dubokom i postojanom suradnjom meu dravama. Takva suradnja je mogua ako politika svake drave uzme u obzir ne samo potrebe
svojih graana, ve i potrebe drugi. Takva suradnja ostvaruje interese svih i prepoznaje
zajedniku humanost.102
Opa skuptina u ulozi zatitnika mira podreena je Vijeu sigurnosti.103 Ako Vijee
nije u mogunosti ili ne eli djelovati, ta stvar moe biti razmotrena u Skuptini i sukladno l.
11. Povelje Skuptina moe donijeti preporuku (ali ne i odluku) vezanu uz pitanje meunarodnog mira i sigurnosti. Meutim, ako Vijee sigurnosti glede nekog spora ili situacije
obavlja funkcije koje su mu dodijeljene ovom Poveljom, Opa skuptina ne moe davati
nikakve preporuke glede toga spora ili situacije.104 Pa, ipak, Opa skuptina e odmah
razmotriti svaki sluaj gdje postoji prijetnja miru, naruenje mira ili in napada, a Vijee
sigurnosti propusti udovoljiti svojoj prvenstvenoj odgovornosti za odravanje meunarodnog
mira i sigurnosti zbog toga to se nije mogla postii jednoglasnost njegovih stalnih lanica.
Opa skuptina moe prema potrebi preporuiti dravama lanicama kolektivne mjere za
odranje ili uspostavljanje mira, a moe preporuiti i kolektivnu oruanu akciju ako je mir
ve naruen.105 Rezolucija Uniting for Peace, imajui u vidu sporost odluivanja u Opoj
skuptini, predvidjela je hitno izvanredno zasjedanje koje se mora odrati unutar 24 sata.
Hitno sazivanje relativno je rijetko; u povijesti UN-a odrano je svega 10 ovakvih sjednica.106
Glavna prepreka u donoenju rezolucija koje su vezane uz meunarodni mir i sigurnost
predstavlja l. 18. (2) Povelje koji zahtijeva u takvim sluajevima 2/3 veinu prisutnih lanica
102
103
104
105
106
Annan, Kofi, In larger freedom: towards development, security and human rights for all, Report of the Secretary
General, 2005., para 18, cit. prema http://www.un.org/largerfreedom/contents.htm
Peterson, M.J., The General Assembly in World Politics, Boston, Allen & Unwin, 1986.
Povelja UN (l. 12)
Rezolucija Ope skuptine Uniting for Peace, 1950 cit. prema Andrassy, Juraj, Meunarodno pravo, kolska
knjiga, Zagreb, 1984., str. 399-400
Pravnik, 39, 2 (81), 2005

koje glasaju. No, s druge strane rezolucija koja bi imala tako veliku podrku meunarodne
zajednice i koja je donesena zbog nedjelovanja Vijea sigurnosti sasvim sigurno bi osigurala
legitimitet moguoj vojnoj intervenciji iz razloga zatite ljudskih prava. tovie, moralna i
politika snaga koja bi stajala iza takve akcije opravdano bi traila da se u svjetlu dosadanje
prakse i novih odnosa preispita i njena legalnost.107
Glava VIII Povelje predvia mogunost da se odravanje meunarodnog mira i sigurnosti
povjeri regionalnim sporazumima ili ustanovama ako su njihove akcije u skladu s naelima
i svrhom Ujedinjenih naroda.108 Nadalje, l. 52 (2) Povelje odreuje da su regionalni sporazumi
i ustanove prvo mjesto na kojem treba uloiti napore za dostizanjem mirnog rjeenja lokalnih
sporova, prije obraanja Vijeu sigurnosti. l. 53. (1) predvia da Vijee sigurnosti
upotrebljava, gdje je to prikladno, regionalne sporazume ili ustanove za provoenje prisilne
akcije koju je ono odredilo. Druga reenica istog lanaka je da je takve akcije mogue
provoditi samo uz autorizaciju Vijea sigurnosti. Vijee treba u svako doba biti potpuno
obavjetavano o djelatnostima koje se poduzimaju ili namjeravaju poduzeti na temelju regionalnih sporazuma ili od strane regionalnih ustanova za odravanje meunarodnog mira i
sigurnosti.109 Humanitarne katastrofe imaju izravan uinak na susjedne zemlje, to ukljuuje
prihvat velikog broja izbjeglica i koritenje teritorija kao bazu za pobunjenike grupe.110 Zbog
toga drave koje granie s ratnim zonama imaju snaan interes, ali ne nuno i humanitarne
naravi, u rjeavanju velikih humanitarnih kriza.111 S obzirom na njihovo poznavanje lokalnih
prilika i aktera dogaaja, takve zemlje su redovito u boljoj poziciji za djelovanje nego UN.
Regionalnim organizacijama je doputeno da poduzimaju samo mirotvorne akcije, dok su
prekludirane u izvravanju ovlasti iz glave VII, osim ako ih Vijee nije izriito za to ovlastilo.112
3.2.2. Humanitarna intervencija izvan Povelje Ujedinjenih naroda

Glavni argument koji se istie protiv poduzimanja intervencije bez obzira na razloge iz
kojih se poduzima jest taj da kopnena invazija ili bombardiranje teritorija nuno predstavlja
krenje politike neovisnosti i samostalnosti suverene drave. Nadalje, redovito se dovode
u sumnju stvarne namjere osvajaa. Znaajan broj analitiara ije su polje interesa
meunarodni odnosi smatra da su interesi lokalnog stanovnitva samo izgovor za
ostvarivanje kakvih drugih stratekih ili gospodarskih interesa drave ili drava koje
poduzimaju invaziju. Argumenti koji bi poduprli suprotno stajalite takoer imaju svoje pristae
i valjano uporite u stvarnosti meunarodnih odnosa, a sastoje se u tome da esto nema
alternative intervenciji kao sredstvu za spaavanje ljudskih ivota u situacijama kada prijeti
izbijanje humanitarne katastrofe. Represivni reimi zastupaju interese korumpiranih elita, a
ne interese najirih slojeva naroda. U takvim sluajevima pitanje dravne suverenosti ostaje
izvan dosega razmatranja intervencije jer je suverenost naroda oito naruena od strane
takvih reima.
Ako je odobrenje humanitarne intervencije od strane Vijea sigurnosti conditio sine qua
non, onda je bez postojanje takvog mandata, po miljenju mnogih, intervencija naprosto
nelegalna.113 Meutim, intervencije provedene bez autorizacije Vijea iz razdoblja posljednjeg
107
108
109
110
111
112
113
Ibid., str. 160

Povelja UN (l. 52 (1): Nita u ovoj Povelji ne iskljuuje postojanje regionalnih sporazuma ili ustanova za rjeavanje
predmeta koji se tiu odravanja meunarodnog mira i sigurnosti, a koji su prikladni za regionalnu akciju, s time
da su ti sporazumi ili ustanove i njihovo djelovanje sukladni ciljevima i naelima Ujedinjenih naroda.)
Povelja UN (l. 54)
Ibid.
Ibid.
Ibid., str. 162
71
72
desetljea 20. stoljea navode na pomisao da bi pravna osnova za poduzimanje intervencije
bez autorizacije mogla postojati u meunarodnom obiajnom pravu. Ovakvo odreenje
problema implicira postojanje dviju suprotstavljenih grupa, no argumenti koje izmjenjuju
nisu sasvim crno-bijele prirode i ukazuju na postojanje i poneto sivog podruja.
Oponenti humanitarne intervencije istiu da su se drave lanice UN-a obvezale da e
se u meunarodnim odnosima suzdravati od prijetnje silom ili upotrebe sile koje su uperene
protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike nezavisnosti bilo koje drave, ili su na bilo koji
nain nespojive s ciljevima Ujedinjenih naroda.114 Kako humanitarna intervencija nije Poveljom odreena kao iznimka uporabe sile ili prijetnje silom radi ostvarivanja humanitarnih
ciljeva, suprotna je pravilima meunarodnog prava. Nadalje, kako je vladajui princip meunarodnih odnosa koncept dravne suverenosti prema kojem je svakoj dravi doputeno da
slobodno i samostalno odreuje drutvene i politike odnose na vlastitom teritoriju, ak niti
krenje pravila meunarodnog prava ne moe za sobom povui pravo na poduzimanje
intervencije. Takva intervencija moe imati valjano pravno uporite samo ako ima autorizaciju
od strane Vijea sigurnosti. Kao podrku tim navodima istie se Deklaracija o naelima
prijateljskih odnosa115 i Definicija agresije116 koje ute o postojanju prava na humanitarnu
intervenciju. ak tovie, Opa skuptina je davajui definiciju agresije istaknula osudu
svih oblika vojne intervencije.
Ponavljajui argumente iz prethodnog poglavlja117 (i dodajui ovdje neke nove), moe
se rei da je gore izneseno miljenje pretjerano formalistiko; a time uvelike i zastarjelo.
Naelo neuporabe sile iz l. 2. (4) Povelje samo je jedno od naela na kojima se temelji
sustav Ujedinjenih naroda i meunarodnog prava uope. Obiajno pravo po pitanju humanitarne intervencije ne nadilazi obvezatnost l. 2. (4), ali u odreivanju dosega te norme
mora se uzeti u obzir dosadanja praksa drava i novi trendovi u razvoju meunarodnog
obiajnog prava. Tumaenju tog naela treba pristupiti u kontekstu meunarodnih odnosa i
potreba suvremenog svijeta. Povelja je ivi instrument koji evoluira tijekom vremena kako
evoluira i ljudsko drutvo u cjelini, a to potvruju i dosadanje neformalne izmjene Povelje
koje nisu pratile proceduru predvienu u glavi XVIII. Nadalje, uzimajui u obzir opu shemu
Povelje, moe se vidjeti da je promicanje ljudskih prava odreeno na samom poetku teksta
Povelje kao jedan od ciljeva svjetske organizacije; i to poevi s preambulom i l. 1. Iz toga
se moe zakljuiti da prvi razlog ponovnog stvaranja svjetske organizacije nakon najvee
tragedije u povijesti ovjeanstva, ali i nakon dokazane neuinkovitosti Lige naroda, nije
zamrzavanje odnosa meu dravama, ve dosizanje trajnih ljudskih ideala i stvaranje
takvih drutvenih uvjeta koji e pogodovati razvoju ljudske civilizacije. Ujedinjeni narodi
nisu stvoreni da bi nijemo promatrali surovo gaenje ljudskog dostojanstva i gomilanje
nepravde koje u konanici moe imati kataklizmike posljedice, ve zato, kao to je na
samom poetku Povelje istaknuto, dakle kao to se i samim piscima ukazalo kao najkrhkija
i najvanija vrijednost koju treba titi, da spase budue narataje od uasa rata i da ponovno
potvrde vjeru u temeljna prava ovjeka. Nadalje, treba spomenuti i znaajan razvoj meunarodnog humanitarnog prava nakon 1945. Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju zloina
genocida (1948), Opa deklaracija o ljudskim pravima (1948), Europska konvencija o zatiti
prava ovjeka i temeljnih sloboda (1950), Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima
(1966), Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966), Amerika
konvencija o ljudskim pravima (1969) i Afrika povelja o pravima ovjeka i naroda (1981)
glavni su globalni i regionalni instrumenti u zatiti ljudskih prava i njihova meunarodna
dimenzija ne samo da namee odreene obveze prema suverenim dravama, ve odreuje
da se pitanje zatite ljudskih prava ne moe smatrati iskljuivo unutarnjim pitanjem. Kada bi
114
115
116
117
Povelja UN (l. 2 (4))

Rezolucija Ope skuptine 2625 (1970)
Rezolucija Ope skuptine 3314 (1974)
Vidi poglavlje III - 2.1.
Pravnik, 39, 2 (81), 2005

svaka drava bila posve samostalna da odredi standarde zatite, tada bi se temeljna prava
ovjeka nala u opasnosti da imaju tek virtualno znaenje, a itavo meunarodno pravo
postalo bi supsidijarne naravi. Time bi i naelo ispunjavanja obveza bona fide, koje je
ugraeno u same temelje suvremenog meunarodnog poretka, bilo toliko sueno u svom
dosegu da praktino i ne bi imalo znaenje. To, osim to je praktiki neprihvatljivo, suprotno
je duhu meunarodnog prava i prava uope. Meunarodni poredak i dalje lei na konceptu
dravne suverenosti, ali taj koncept je od vremena kada je nastao evoluirao od nadreenosti
suverenih vlasti unutar jednakih i ravnopravnih dravnih jedinica do suverenosti shvaene
u svjetlu odgovornosti drave za dobrobit njenih graana. Ako propast ili zatajenje dravne
suverenosti dovede do humanitarne katastrofe, ili ako drava izvrava suverenost na nain
koji potresa savjest meunarodne zajednice onda u takvim iznimnim i ekstremnim sluajevima mora postojati neki instrument u meunarodnom pravu koji e ispraviti takve teke
nepravde. Pravo ne moe tolerirati oiglednu nepravdu zatvarajui se u sustav vlastitih
pravila; uostalom, jedini razlog postojanja prava jest ovjek. Nema sumnje da intervencija
nije opravdana svaki put kad drava kri temeljna prava, meutim, nije sasvim jasno da li
norme meunarodnog prava uvijek daju prednost suverenosti i integritetu drava pred
zatitom ljudskih prava, posebno onom najosnovnijem - pravu na ivot.118
Iz injenice ne spominjanja humanitarne intervencije u rezolucijama Ope skuptine
vezane uz naela o prijateljskim odnosima i definiciju agresije ne mogu se izvui nikakvi
konani zakljuci, ponajmanje oni koji bi konano i nepovratno zabranjivali poduzimanje
vojne akcije u humanitarne svrhe. I to najmanje iz dva razloga. Prvo, spomenute rezolucije
donesene su poetkom 70-ih godina prolog stoljea, dakle u kulminaciji hladnoratovskih
zbivanja, i kao takve odraz su vremena u kojem su nastale. Ne odreujui pojam humanitarne intervencije, eljelo se izbjei vrlo osjetljivo politiko pitanje, pravo na poduzimanje
intervencije, to je bilo posljedica napetosti izmeu dviju supersila. U situaciji bipolarne
napetosti odreivati takvo pravo moglo je imati za posljedicu nepovratno naruavanje meunarodnog mira i sigurnosti. Stalno prijetea opasnost od zlouporabe ili ak prave inflacije
humanitarnih intervencija dovela bi svijet na sam rub opstanka. Strah od atomskog rata
zavladao bi svijetom i postao dominantno i trajno obiljeje tadanjih meunarodnih odnosa.
Uostalom, koncept humanitarne intervencije ubrzano se poeo razvijati od trenutka kada
su u meunarodnoj zajednici nastali uvjeti koji su pogodovali takvom razvoju. Nezamisliv je
nastanak i razvoj nekog pravnog instrumenta bez valjane materijalne osnove i stvarnih
potreba za postojanjem takvog instituta ili prakse. Nestankom bipolarne podjele svijeta,
ubrzanom globalizacijom odnosa i sve veim prepoznavanjem vanosti zatite i promicanja
ljudskih prava stvoreni su bitno drugaiji uvjeti koji trae nove mogunosti djelovanja u
meunarodnoj zajednici; pa tako i nove pravne koncepte. Ne treba smetnuti s uma ni sada
ve prilino dugaak niz humanitarnih intervencija koje su se dogodile unatrag posljednjih
petnaest godina i koje su prilino definirale praksu drava i regionalnih organizacija po
pitanju zauzimanja stava oko poduzimanja vojnih operacija u svrhu zatite civilnog stanovnitava od tekih krenja normi humanitarnog prava. Takoer, niti jednom rezolucijom nije
odreena zabrana poduzimanja humanitarne intervencije i uzimajui u obzir doseg
mogunosti i potreba tadanjeg svijeta moe se zakljuiti da utnja o ovom pitanju ustvari
znai odlaganje iznalaenja rjeenja za vrijeme kada e za to postojati adekvatni uvjeti.
Drugo, ak ako se zauzme i strogo formalistiki stav i itava debata oko cilja i svrhe donoenja
ovih rezolucija ostavi po strani, onda se uvijek moe istaknuti prigovor da rezolucije Ope
skuptine nemaju obvezujui karakter.
Ako se zauzme stav da pravo na poduzimanje intervencije iz humanitarnih razloga
postoji u obiajnom meunarodnom pravu (ili da je barem u nastajanju) ono je ogranieno
za sluajeve kada postoje ili su neminovne velike ljudske rtve, kada je postojanje takve
118
73
74
humanitarne katastrofe objektivno utvreno i kada ne postoji rezolucija Vijea sigurnosti
koja explicite odbacuje mogunost poduzimanja intervencije.119 Neke zemlje, na elu s
Rusijom i Kinom sklone su interpretaciji prema kojoj se vojna intervencija moe poduzeti
ako Vijee sigurnosti izrijekom autorizira takvu akciju. S druge strane, zapadne zemlje i
mnoge od zemalja u razvoju dre da intervencija moe biti izvedena sve dok Vijee ne
izglasa njeno zaustavljanje. Obiajno pravo nastaje ponavljanim vrenjem koje prati pravna
svijest (opinio juris).120 To znai da obiajno pravno pravilo nastaje tako da se postupa u
odreenom smislu due vrijeme, da nema protivnog postupanja i da se na temelju toga
stvorilo uvjerenja kako se takvim postupanje ispunjava pravna dunost, a da je protivno
postupanje zapravo krenje te dunosti odnosno norme koja je nalae.121 U stvaranju nekog
obiajnog pravila ne moraju sudjelovati sve drave.122 Iako obiajno pravo nastaje stalnim
vrenjem kroz dulje vrijeme mogue je da se neko pravilo stvori u kratko vrijeme ako je
razmjerno mali broj presedana uspio stvoriti uvjerenje da je odreeno ponaanje pravno
obvezatno.123 Radi utvrivanja postoje li norme obiajnog meunarodnog prava koje bi
inile humanitarnu intervenciju dozvoljenom, treba preispitati postojeu praksu drava i da
li tu praksu prati pravna svijest. Po tom pitanju osobito je interesantna intervencija NATO-a
na Kosovu. iroko rasprostranjeno miljenje meu vladama zapadnih zemalja da intervencija
na Kosovu nije bila sasvim ilegalna upuuje na to da, barem iz perspektive jednog dijela
meunarodne zajednice, odreene promjene su se dogodile.124
3.3. Drugi oblici intervencionizma (mjere iz glave VII Povelje UN-a, pravo na samoobranu i doktrina preventivnih napada)
Humanitarna intervencija znai poduzimanje nekakve akcije radi zatite civilnog stanovnitva. Ta zatita ne mora nuno znaiti i poduzimanje vojne intervencije, ali u konanici
ona redovito ima obrise uporabe oruane sile. Sluajevi u kojima se Vijee sigurnosti poziva
na odredbe glave VII mogu, ali i ne moraju se doticati humanitarnih aspekata. Glava VII je
temelj na kojem Vijee gradi obranu meunarodnog mira i sigurnosti, to ne znai da uvijek
razmatra humanitarne aspekte. Novija praksa pokazuje da se Vijee sve ee i u sve
veem broju razliitih situacija poziva na glavu VII kada eli zatiti humanitarne ciljeve
ocjenjujui situaciju kao prijetnju miru.
Jus ad bellum ili kada je opravdano koristiti oruanu silu? Sasvim je sigurno da s moralnog
(i politikog) stajalita nema nita sporno u odgovoru na in agresije. Polazei s te pozicije,
Povelja kae da nita ... ne dira u prirodno pravo individualne ili kolektivne samoobrane u
sluaju oruanog napada na nekoga lana Ujedinjenih naroda. Koritenje ovog prava
ukljuuje i odreene obveze, kao to je obavjetavanje o poduzetim mjerama, a svoj limit
nalazi u trenutku kada Vijee sigurnosti odlui poduzeti mjere za odravanje meunarodnog
mira i sigurnosti. Naravno, pravo na samoobranu ne iskljuuje obvezu drave ili grupe drava
koje se na njega pozivaju da potuju meunarodne zatite ljudskih prava i prava i obiaja
rata.
119
120
121
122
123
124
Andrassy, Juraj - Bakoti, Boidar - Vukas, Budislav, Meunarodno pravo I, kolska knjiga, Zagreb, 1998., str.
14-17 i Degan, V. ., Meunarodno pravo, Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka, 2000., str. 77-80
Ibid.
Ibid.
Ibid.
University Press, Cambridge, London, 2003., str. 189, 191-192
Pravnik, 39, 2 (81), 2005

Doktrina preventivnih napada, u posljednje vrijeme koritena od strane administracije
predsjednika Georgea W. Busha, ustvari je oblik samoobrane (Bushova doktrina).125 Zamisliva je situacija u kojoj jedna drava poduzima takve mjere koje oito predstavljaju prijetnju
za neku drugu dravu (npr. gomilanje vojske na granici, izgradnja oruja za masovno
unitenje, teroristiki napadi i sl.). Postavlja se pitanje da li je u takvoj situaciji dozvoljeno
djelovati preventivno ili je potrebno ekati izbijanje sukoba radi uporabe sile u svrhu
samoobrane? Odgovori nisu jednoznani, no bez dubljeg razmatranja problema moe se
rei da prilikom pozivanja na doktrinu preventivnih napada humanitarni aspekti nisu u prvom
planu. ak ako bi i bili formalno istaknuti kao pobuda iz koje se poduzima vojna akcija,
faktiki njihovo znaenje u takvoj situaciji je drugorazredno. Jus ad bellum u poetku nije
ukljuivalo anticipatornu samoobranu, no imajui na umu razvoj ratne tehnike i prirode
suvremenog ratovanja veina strunjaka za ratno pravo slae se da takvo pravo postoji
danas u meunarodnom obiajnom pravu. Doktrina preventivnih napada usredotoena je
na suzbijanje prijetnje dravnoj sigurnosti i suverenosti, za razliku od humanitarne intervencije
koja ima kao sredinje pitanje zatitu ljudskih prava. Poduzimanje preventivnih napada
moe vrlo lako biti zloupotrijebljeno u svrhu ostvarivanja odreenih geostratekih ili ekonomskih ciljeva, a ta opasnost je osobito velika kada je napad poduzet unilateralno126 i kada ne
postoje pouzdane i neovisno provjerene informacije o pozadini postojee prijetnje i neprijateljstava.127
4. Humanitarne intervencije nakon hladnog rata

Zavretkom Hladnog rata stvoreni su sasvim novi uvjeti na svjetskoj pozornici. Odravanje
ravnotee straha koja je bila imanentna bipolarnoj podjeli svijeta zamijenila je jedna sasvim
nova paradigma koja svoje ishodite ima u ubrzanoj globalizaciji drutvenih, politikih i
ekonomskih odnosa i ponovnom prepoznavanju vanosti zatite ljudskih prava. Te dramatine
promjene otvorile su nove, velike mogunosti, ali i nove opasnosti. Razmatranje koncepta
humanitarne intervencije treba promatrati u svjetlu tih novonastalih odnosa i mogunosti. U
odnosima hladnoratovske napetosti nije bilo zamislivo poduzimanje vojne operacije koja bi
za cilj imala sprjeavanje humanitarne katastrofe, a da takva akcija ne bude viena iskljuivo
kao sredstvo za ostvarivanje odreenih geopolitikih ciljeva. Namjera za takvo postupanje
redovito bi bila blokirana kroz pravo veta u Vijeu sigurnosti, a potom, ako bi akcija ipak
uslijedila, sljedea etapa sastojala bi se od meunarodnih trzavica i zategnua odnosa
izmeu velesila. Situacije pretjerane napetosti nastojale su se izbjei pod svaku cijenu jer
su u konanici mogle zavriti s nesagledivim posljedicama.
U slijedeih nekoliko odlomaka razmotrene su vojne intervencije poinjene iz humanitarnih razloga tijekom 90-ih godina prolog stoljea protivno volji ili bez pristanka vlade
drave na ijem su teritoriju intervencije poduzete. Nepostojanje pristanka sasvim je nesporno u sluajevima kada se vlada izriito protivi meunarodnoj prisutnosti (Irak, biva Jugoslavija i Ruanda). Kako je najvaniji kriterij u odnosima prema nekoj vladi faktina kontrola
125
126
127
Prema Bushovoj doktrini poduzimanje preventivnog napada je dozvoljena ako: a) neprijatelj posjeduje oruje za
masovno unitenje, b) prijetnja protiv graana je oita, i c) sva mirna sredstva su iscrpljena. Cit. prema Stover,
William James, Preemptive War: The Legal and Moral Implications of Bush and Rumsfeld Doctrines, Sanata
Clara Universitiy, 2004, str. 47
Unilateralno poduzimanje napada u politolokoj i pravnoj literaturi nema identino znaenje i zato ovaj pojam
valja izbjegavati. Za politologe unilateralna intervencija znai akciju koja je poduzeta samostalno od strane jedne
drave, dok u pravnoj literaturi znai poduzimanje akcije bez odobrenja Vijea sigurnosti, tj. bez valjanog temelja
u meunarodnom pravu, bez obzira na to da li je sama intervencija provedena od strane jedne ili vie zemalja. U
naelu ovaj pojam valja koristiti iskljuivo u smislu kako ga koristi pravna literatura.
Vie o tome v. Blix, Hans, Razoruavanje Iraka: Istina i obmana, Znanje, Zagreb, 2004., str. 22-23, 25-27, 33-38,
i dalje.
75
76
teritorija, pristanak je bio od malo praktinog znaenja u sluajevima Liberije, Haitija i Sierra
Leonea, dok je u sluaju Somalije bio sasvim irelevantan.128 U sluaju Istonog Timora
pristanak je bio dvojben; doao je od okupatorskih snaga nakon znaajnog meunarodnog
pritiska.129 Drugi kriterij po kojem su razmatrane intervencije nalazi se u humanitarnim razlozima poduzimanja. Pod pojmom humanitarni razlozi smatra se prijetnja ili stvarna pojava
velikih ljudskih rtava, masovnog i nasilnog preseljenja i iroko rasprostranjenih krenja
ljudskih prava. Kako su motivi redovito pomijeani u nekim sluajevima, kao osnova za
intervenciju uzeto je pitanje prijetnje meunarodnom miru i sigurnosti, iako su humanitarni
razlozi bili evidentni.
Zbog prevelikog opsega rada sluajevi Liberije, Haitija i Sierra Leonea izostavljeni su iz
prikaza.
4.1. Irak (1991. - 2003.)

Trenutno stanje u Iraku ukazuju da je konano rjeenje problema koje e donijeti mir u
zemlju i stvoriti uvjete za drutveni i gospodarski napredak zemlje jo uvijek daleko. Sloena
pitanja kao to su uspostava ustavnopravnog poretka, osiguranje javnog reda i mira i
stvaranje podesnih uvjeta za funkcioniranje pravne drave i pravosudnog aparata nisu dio
ovog poglavlja. Ovdje su razmotreni samo odreeni humanitarni aspekti vezani za poduzimanje vojne intervencije i dogaaji koji su prethodili tome, dok su najnovije ratne operacije
u tom podruju ostavljene izvan dosega eseja.
U kolovozu 1990. postrojbe irake vojske napale su, okupirale i anektirale Kuvajt protivno
normama meunarodnog prava. Okupacija je osuena irom svijeta, a Vijee sigurnosti
odralo je hitnu sjednicu na kojoj je usvojena rezolucija 660 kojom se od Iraka trai trenutno
i bezuvjetno povlaenje iz Kuvajta. Rezolucijom 661 usvojenom samo etiri dana kasnije
Iraku su nametnute ekonomske sankcije (zabrana trgovine, naftni embargo, zabrana financijskih transakcija, zamrzavanje imovine u inozemstvu), prometne sankcije (zabrana meunarodnih letova) i embargo na uvoz oruja. Nakon samo mjesec dana, podruje je pogodila
izbjeglika kriza kad je gotovo milijun ljudi (uglavnom dravljani treih zemalja i Palestinci)
prebjeglo iz Kuvajta i Iraka u Jordan. Krajem listopada postignut je dogovor izmeu SAD-a
i SSSR-a da je potrebno usvojiti mjere u Vijeu sigurnosti koje e omoguiti neku vrstu
prisilnih mjera. Iako je postojea situacija davala sasvim dovoljnu pravnu osnovu za pozivanje
na l. 51. Povelje i poduzimanje vojne akcije, usvajanjem rezolucije Vijea eljela se stvoriti
vra politika pozadinu. Krajem studenog 1990. to je i uinjeno donoenjem rezolucije
678 kojom je Vijee odobrilo da drave lanice u suradnji s vladom Kuvajta upotrijebe,
ukoliko Irak do 15. sijenja 1991. u potpunosti ne udovolji prethodno usvojenim rezolucijama,
sva potrebna sredstva radi implementacije relevantnih rezolucija i uspostave meunarodnog
mir i sigurnosti. Kako Irak nije udovoljio zahtjevima postavljenim u rezolucijama Vijea,
multinacionalne snage sastavljene od pripadnika iz 28 zemalja zapoele su kampanju zranih
napada 24. veljae 1991. Nakon samo 4 dana borbe kopnene snage oslobodile su vei dio
Kuvajta i zaposjele podruje junog Iraka. Operacijska sposobnost irake vojske desetkovana
je.
Iako su ciljevi zranih napada bili uglavnom vojni objekti i elektroprivredna infrastruktura,
u kombinaciji s tekim gospodarskim sankcijama, prouzroili su gotovo 3,000 civilnih rtava.
Upravo gospodarske sankcije nametnute Iraku jedna su od kontroverzi itave operacije. Cilj
sankcija bio je prisiliti iraku Vladu da odustane od gomilanja oruja za masovno unitenje
i da pobolja odnos prema manjinama, no sankcije su najtee pogaale ranjivo i siromano
128
129
Ibid.
Pravnik, 39, 2 (81), 2005

civilno stanovnitvo dok nisu imale gotovo nikakav efekt na vlastodrce i politiki establiment.
Sankcije su bile na snazi dvanaest godina, sve dok u svibnju 2003. nije sruen reim
Saddama Husseina u vrlo kontroverznoj akciji130 pokrenutoj bez odobrenja Vijea sigurnosti
i uz masovno protivljenje svjetske javnosti, a koju su predvodile Sjedinjene Drave, Velika
Britanija i panjolska. Nakon oslobaanja Kuvajta i prekida zranih napada u travnju 1991.
pojavili su se novi problemi na sjeveru Iraka koji su prijetili humanitarnom katastrofom.
Naime, kurdsko stanovnitvo imalo je tijekom Saddamovog reima dugu povijest sustavnog
krenja ljudskih prava, ukljuujui i uporabu kemijskog oruja, a u novonastaloj situaciji
iraka vojska gotovo preko noi je protjerala vie od 2 milijuna ljudi iz svojih domova. Kako
je veina Kurda prebjegla u Tursku, situacija je postala dodatno komplicirana zbog tenzija
koje su postojale izmeu centralne vlasti u Ankari i lokalnih Kurda na jugoistoku zemlje.
Dodatni broj Kurda mogao je dati teinu na traenje neovisne kurdske drave na podruju
Turske. Vijee sigurnosti reagiralo je usvajanjem rezolucija 687 i 688 kojima se osuuje
represija nad civilnim stanovnitvom i zahtijeva od Iraka da omogui trenutan pristup
meunarodnim humanitarnim organizacijama radi pruanja pomoi onima u potrebi.131 Vijee
je pozvalo sve drave i humanitarne organizacije da pomognu u prikupljanju i distribuciji
pomoi. Dana 10. travnja od Iraka je zatraeno da obustavi uporabu vatre sjeverno od 36.
paralele radi zatite kurdskih izbjeglica. S obzirom na nepristupanost terena i geografska
ogranienja, dostava pomoi kurdskom stanovnitvu bila je uvelike oteana te je bilo potrebno
da radi ispunjavanja rezolucije 688 vojne postrojbe zauzmu dio sjevernog Iraka to je otvorilo
dvojbu oko legalnosti takvog ina. Saveznika prisutnost na sjeveru Iraka i zrani most koji
je uspostavljen radi opskrbe omoguio povratak vie o milijun kurdskih izbjeglica iz Turske
i drastino smanjio smrtnost meu izbjeglicama. Nakon to je posljednji pripadnik multinacionalnih snaga napustio Irak 15. srpnja 1991. (u Turskoj su postavljene snage za brzo
rasporeivanje radi sigurnosti) uspostavljena je zona zabrane letenja ispod 32. paralele,
rezolucija 688 nije izriito spominjala juni Irak. Konzistentno pravno objanjenje nametanja
zone zabrane letenja nije dano. No, imajui u vidu vjerojatno koritenje prava veta od strane
Kine, Vijee nije autoriziralo uporabu nikakvih specifinih mjera. Kasnije proirenje zone
zabrane letenja i opetovani zrani napadi na Irak uspostavili su presedan jer su nove vojne
mjere upotrijebljene bez izriitog odobrenja Vijea sigurnosti. Niti jedna drava lanica Vijea
sigurnosti koja je glasala u korist rezolucije 688 nije javno osporila legalnost vojnih operacija
predvoenih Sjedinjenim Dravama. tovie, na ekonomskom summitu G7 u Londonu istaknuta je iroka podrka.132 I kroz daljnji period zrani napadi su poduzimani protiv irake
protuzrane obrane. Poslije napada u sijenju 1993. glavni tajnik je ocijenio da su poduzete
akcije u skladu sa rezolucijama Vijea sigurnosti i odredbama Povelje.133 Ipak, nije jasno
kakvu teinu ima ova izjava glavnog tajnika zbog toga to su drave koje su sudjelovale u
samoj operaciji dale razliite ocjene. Velika Britanije opravdala je akciju na temelju prava na
samoobranu, dok je Francuska kritizirala akciju zbog amerikog irenja mandata.134 Kako
je glavni tajnik propustio povezati vojne akcije s humanitarnim razlozima, ini se da je time
otvoren put tumaenju ovih akcija u svjetlu raison detre. I najnovija zbivanja idu u prilog
takvom stavu.
130
131
132
133
134
Operacija Iraka sloboda pokrenuta je s ciljem pronalaska oruja za masovno unitenje za koje se smatralo da
Irak razvija i posjeduje. Kako Vijee sigurnosti nije autoriziralo poduzimanje vojne akcije, kao napad je poduzet
na temelju tkz. doktrine preventivnih napada. v. vie o tome Blix, Hans, Razoruavanje Iraka: Istina i obmana,
Znanje, Zagreb, 2004., str. 174-175, 197-200, 238-248
Politika deklaracija o jaanju meunarodnog poretka (Political Declaration on Strengthening the International
Order)
Ibid., str. 89
77
78
4.2. Biva Jugoslavija (1991. - 1998.)
Korijeni sukoba na podruju bive Jugoslavije seu daleko u prolost, sve do vremena
sredine 19. stoljea i velikosrpskog plana Ilije Garaanina. Uzroke koji su doveli do ratnih
zbivanja nije mogue jednostavno prikazati, niti objasniti, ponajvie zbog toga to su mnogobrojni i meuuvjetovani, te vrlo sloeni. Moe se rei da je jedna institucija odigrala tijekom
90-ih godina 20. stoljea osobitu ulogu u rasplamsavanju nacionalne mrnje i nesnoljivosti:
Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU). Jedan od glavnih autora Memoranduma SANU
i ideolog Velike Srbije, Dobrica osi imao je na umu ovakav scenarij za raspad Jugoslavije:
Mi smo ponovno u 19. stoljeu. ... poinje borba za nacionalne drave, za teritorij i granice.135
Naalost, osievo suludo vjerovanje u neminovnost rata izmeu Srba i Hrvata, Srba i
Muslimana, Srba i Albanaca se obistinilo pod izvrnom palicom Slobodana Miloevia.136
Kada su izmeu lipnja i listopada 1991. Slovenija i Hrvatska proglasile nezavisnost
nakon provedenih referenduma koji su imali pravno uporite u saveznom ustavu, oruani
sukobi su izbili gotovo odmah. Manji sukobi prerasli su vrlo brzo u rat. U poetnim mjesecima
rata Europska zajednica je imala vodeu ulogu, ali kako do sredine listopada stvarni prekid
vatre nije bio dogovoren, Austrija, Kanada i Maarska zatraile su sjednicu Vijea sigurnosti
koje potom prihvatilo Rezoluciju 713 u kojoj je istaknuta zabrinutost s obzirom na razvoj
situacije koja bi mogla naruiti meunarodni mir i sigurnost. Istom rezolucijom usvojena je
i mjera zabrane uvoza oruja. Uskoro zatim i Bosna i Hercegovina je proglasila nezavisnost
i zajedno sa Slovenijom i Hrvatskom, nakon njihova meunarodnog priznanja, prvo od
strane Njemake, a potom i od ostalih drava EZ-a, zatraila prijem u lanstvo UN-a. Nastanak novih drava bio je bolan; jedino je Slovenija nakon jednotjednih oruanih sukoba stekla
mirnodopske uvjete za nesmetan drutveni i gospodarski razvoj, dok su u Hrvatskoj i Bosni
i Hercegovini voeni viemjeseni ratni sukobi koji su rezultirali velikim ljudskim rtvama i
stotinama tisua izbjeglica. Slike iz potpuno unitenog hrvatskog grada Vukovara uzdrmale
su savjest meunarodne zajednice i svjetske javnosti. Unato tome, vojna intervencija je
izostala.137 Meunarodna zajednica pokazala je nedostatak politike volje uvjetovan brojnim
faktorima, koji u prvom redu proizlaze iz ratnih zbivanja u Iraku i Somaliji i raspadu Sovjetskog
Saveza. Mirna dezintegracija SSSR-a bila je primarni i najvaniji cilj amerike vanjske politike
poetkom 1990-ih i u tom smjeru su bili koncentrirani gotovo svi napori Sjedinjenih Drava
na meunarodnom planu. Upravo zato je sveobuhvatni ameriki angaman na podruju
bive Jugoslavije doao tek nekoliko godina kasnije kada je raspad SSSR-a sasvim priveden
kraju i kada su vojne operacije u Iraku zadobile rutinski karakter. S druge strane, europske
zemlje su bile zaokupljene proirenjem EZ-a i rjeavanjem sloenih unutranjih problema
Zajednice (Sporazum iz Maastrichta, 1992).
Sredinom 1992., kada su se ratne operacije u Hrvatskoj odvijale smanjenim intenzitetom,
rat je pogodio teritorij Bosne i Hercegovine. Nekad poznata po mirnom suivotu pripadnika
triju razliitih entiteta (Muslimana, Srba i Hrvata) BiH je postala poprite najkrvavijih ratnih
zbivanja nakon Drugog svjetskog rata na tlu Europe. Slike koncentracijskih logora, masovnih
ubojstava i silovanja kao dio etnikog ienja prizvale su slike Holokausta. Kako su iza
tih zloina uglavnom stajale postrojbe bosanskih Srba i kako je politika etnikog ienja
bila uvelike potpomognuta od strane SR Jugoslavije (Srbija i Crna Gora), Vijee sigurnosti
odluilo je nametnuti iroke sankcije (politike, prometne i gospodarske) protiv SR
Jugoslavije.138 Sankcije su bile dodatno pojaane i proirene rezolucijama 787 i 820. No,
135
136
137
138
139
Citirano prema Hartmann, Florence, Miloevi - dijagonala luaka, Nakladni zavod Globus, Rijeka/Zagreb, 2002.,
str. 12
Ibid.
Jedan od najglasnijih zagovornika vojne intervencije bila je tada ve biva britanska elina premijerka Margaret
Thatcher. Vie o tome v. Thatcher, Margaret, Dravniko umijee, kolska knjiga, Zagreb, 2004., str. 244-254,
267-273
Rezolucije Vijea sigurnosti 743
Pravnik, 39, 2 (81), 2005

ve prije toga na zahtjev vlada zaraenih drava Vijee sigurnosti odobrilo je u veljai 1992.
mandat za odailjanje snaga UN-a za ouvanje mira.139 140 Kako je situacija na terenu
postajala tea tako je i mandat UNPROFOR-a od motrenja demilitariziranih zona u Hrvatskoj
proiren i na mnogo sloenije operacije kao to je jamenje sigurnosti radnicima stranih
humanitarnih organizacija i zatiti konvoja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.141 Potom, 1993.,
Vijee je odluilo o uspostavi tzv. zatienih zona, a UNPROFOR-u je povjerena ambiciozna
zadaa da djelujui u samoobrani poduzima sve potrebne mjere, ukljuujui i uporabu sile,
kao odgovor na bombardiranja zatienih zona, oruanih upada ili namjernog ometanja
kretanja.142 Tragini dogaaji u Srebrenici, jednoj od zatienih zona, ukazuju na
problematinost osiguravanja ovakvih podruja i zatite civilnog stanovnitava u zemljama
pogoenim ratom.143
U svibnju 1993. Vijee sigurnosti osnovalo je Meunarodni kazneni sud za progon osoba
odgovornih za teka krenja meunarodnog humanitarnog prava na podruju bive
Jugoslavije (ICTY).144 Sud u obavljanju svojih dunosti pokazuje dvojbene rezultate. S jedne
strane, pokazao je zamjetan uspjeh u privoenju pravdi najodgovornijih osoba za zloine
poinjene na podruju bive Jugoslavije, dok s druge strane vrlo visoki trokovi suenja i
financiranja suda ukazuju na problem ekonominosti.
Konanom razrjeenju ratnih zbivanja i potpisivanju Daytonskog mirovnog ugovora
prethodile su dvije stvari: zrana kampanja NATO-ovih zranih snaga protiv bosanskih Srba
i uspjeno izvedena vojno-redarstvena akcija Oluja od strane Hrvatske vojske. Daytonskim
sporazumom odreeno je da zainteresirane drave pozivaju Vijee sigurnosti da usvoji
rezoluciju kojom e odrediti rasporeivanje snaga za provoenje sporazuma i osiguranje
mira.145 Vijee je to i uinilo Rezolucijom 1031 utemeljujui IFOR.146 Godinu dana kasnije
(1996.) Vijee je donijelo Rezoluciju 1088 kojom je odluilo o osnivanju nasljednika IFORa, te utemeljilo SFOR.147 Misijom UNCRO-a zavrena je mirna reintegracija hrvatskog
podunavlja i moe se rei da je, ako se rekapituliraju prethodni dogaaji na itavom podruju,
ta misija daleko najuspjenije izvedena.
4.3. Somalija (1992. - 1993.)

Kombinacija nezamislivog siromatva i dosljednog obrasca korumpiranosti uinila je da
Somalija, etniki, nacionalno i vjerski homogena zemlja, zapadne u anarhiju popraenu
traginim dogaajima graanskog rata. Pregovori voeni u Dibutiju rezultirali su imenovanjem Ali Mahdi Mohameda za prijelaznog predsjednika, no voa suparnike frakcije,
general Mohamed Farah Aideed, odbacio je imenovanje i u studenom 1991. glavni grad
Mogadishu zahvatile su estoke oruane borbe.148 Izvjetaji Meunarodnog odbora Crvenog
kria upuivali su na stotine tisua izbjeglica i pojavu gladi. U sijenju 1992. Vijee sigurnosti
je reagiralo, pozivajui se na glavu VII, nameui embargo na uvoz oruja.149 Kako do
140
141
142
143
144
145
146
147
148
149
UNPROFOR (United Nations Protection Force)

Development Research Centre, Ottawa, 2001., str. 92-93
O pitanju odgovornosti UN-a za sigurnost u zatienim zonama v. Hesse, Carla - Post, Robert, Human Rights in
Political Transition: Gettysburg to Bosnia, Zone Books, New York, 1999., str. 185
IFOR - Implementation Force; Ibid.
SFOR - Stabilization Force; Ibid.
Ibid., str. 94
Rezolucija Vijee sigurnosti 733
79
80
oujka iste godine efektivno primirje nije dogovoreno, Vijee sigurnosti je razmatrajui izvjetaj glavnog tajnika jednoglasno usvojilo Rezoluciju 746, iako ne pod glavom VII, u kojoj je
izrazilo duboko uznemireno razmjerima ljudskih patnji prouzroenih oruanim sukobima
ije nastavljanje u Somaliji predstavlja prijetnju meunarodnom miru i sigurnosti.150 Stanje
se i dalje pogoravalo, no u travnju 1992. dvije glavne frakcije koje su sudjelovale u oruanim
sukobima pristale su na razmjetanje snaga UN-a. Time je otpoela prva mirovna operacija
u Somaliji pod imenom UNOSOM I151 koja se sastojala od svega 500 ljudi ija je zadaa
bila implementacija javnog reda i mira.152 S obzirom na evidentni nedostatak osoblja, misija
nije uspjela ispuniti svoj osnovni mandat. Kako je situacija iz dana u dan bivala sve gora,
Vijee sigurnosti je odobrilo dodatno osoblje, no zbog sporog rasporeivanja na terenu
rezultati su izostali i otprilike 3/4 stanovnitva Somalije nalo se smrtno ugroeno zbog
neuhranjenosti i povezanih bolesti. U 11 mjeseci ratnih zbivanja umrlo je vie od 300,000
ljudi.
Obraajui se Vijeu sigurnosti, glavni tajnik Boutros Boutros-Ghali savjetovao je
nastavak operacije pod odredbama glave VII u kombinaciji s promicanjem nacionalne
rekoncilijacije i uklanjanja svih elemenata koji su doveli do humanitarne katastrofe.
Prepoznajui jedinstvenu narav situacije, Vijee je prihvatilo Rezoluciju 794 istaknuvi da
se razmjeri ljudske katastrofe uzrokovani sukobima u Somaliji i dalje poveavaju zbog
postojanja prepreka u distribuciji humanitarne pomoi, te kao takvi predstavljaju prijetnju
meunarodnom miru i sigurnosti i tu svrhu djelujui prema glavi VII daju doputenje Glavnom tajniku i dravama lanicama da suraujui implementiraju prijedlog Sjedinjenih Drava,
koje e organizirati i voditi, za uporabom svih potrebnih sredstava za uspostavom sigurnog
stanja za provoenje humanitarnih operacija u Somaliji. Predsjednik George Bush odobrio
je uporabu 28,000 vojnika i posebno naglasio potrebu djelovanja u mirotvorne svrhe
naglaavajui to kao vaan korak prema posthladnoratovskom svjetskom poretku.153 Kina
je glasajui afirmativno za rezoluciju naglasila jedinstvenost situacije i uloge koja je povjerena
glavnom tajniku.154 Boutros-Ghali kasnije je rekao da je Vijee sigurnosti uspostavilo
presedan u povijesti Ujedinjenih naroda djelujui po prvi puta striktno iz humanitarnih
razloga.155
U svibnju 1993. godina misija je formalno iz ruku SAD-a prela u ruke UN-a i time je
zapoeo drugi somalijski mandat: UNOSOM II. Mandat misije je proiren na postizanje
ciljeva kao to su razoruanje i uhienje voa naoruanih frakcija. To je praktiki znailo, a
posebice nakon ubojstva 24 pakistanskih vojnika u inspekciji jednog skladita oruja, objavu
rata Aideedovim milicijama. Vrhunac borbi dosegnut je 3. listopada u bitci za Hotel Olympic
kada su sruena tri amerika helikoptera prilikom pokuaja uhienja generala Aideeda.
Poginulo je 18 amerikih vojnika i gotovo 1,000 Somalijaca od kojih su mnogi bili civili.
Svijet su obile slike unakaenog tijela amerikog pilota kojeg su vukli ulicama Mogadishua.
Oni koji su vidjeli slike uasa humanitarne katastrofe i u poetku traili poduzimanje
humanitarne intervencije, sada su vidjeli drugaije slike uasa uviajui sve rizike takve
operacije; u roku od samo nekoliko dana predsjednik William J. Clinton odredio je dan za
izvlaenje vojnih postrojbi (CNN efekt).156 Potpuno povlaenje UN-ovih postrojbi zavreno
je 28. oujka 1995. unato tome to je malo ciljeva mandata UNOSOM II ostvareno. No,
150
151
152
153
154
155
156
United Nations Operation in Somalia
Ibid., str. 96
Ibid.
Ibid.
Ibid., str. 97
Pravnik, 39, 2 (81), 2005

misija nije bila bez uspjeha. Broj umrlih od gladi smanjen je sa gotovo 500,000 na manje od
50,000.
4.4. Ruanda (1994. - 1996.)

Napetosti izmeu dviju etnikih grupa, manjinske Tutsi koji ine oko 15% ukupnog stanovnitva, i veinske Hutus, postoje od samih poetaka stjecanja nezavisnosti. Razdoblje od
1963 - 1973 obiljeeno je povremenim etnikim nasiljem u kojem je ivot izgubilo ukupno
oko 20,000 Tutsija. Naalost, zbivanja iz 1994. daleko su nadmaila, u broju rtava i okrutnosti,
sve prijanje nasilje.
Strahote etnikog ienja u Ruandi zapoele su 6. travnja 1994. kada su predsjednik
Juvenal Habyarimana i nekoliko visokih dunosnika poginuli u zrakoplovu koji je pogoen
raketom zemlja-zrak nedaleko od aerodroma Kigali.157 U roku od samo nekoliko sati zapoela
su ubojstva vodeih opozicijskih politiara Tutsija. Vojna obavjetajna sluba dostavila je
odredima smrti popise osoba protivnika Vladina reima i zatraila smaknue svakog
novinara, svakog odvjetnika, svakog profesora, svakog lijenika, svakog uitelja, svakog
aktivista za ljudska prava, svakog sveenika, svakog studenta naredivi operaciju od kue
do kue.158 Kada su vodstvo i inteligencija Tutsija bili smaknuti, notorne bande naoruanih
razbojnika, a u emu su prednjaili Interhamwe159 i Impuzamugambi160, su zapoele s masovnim smaknuima odreujui rtve prema imenu. Legitimiranje je ubrzo postalo gubljenje
vremena te su rtve postale sve osobe koje su odgovarale fizikom stereotipu Tutsua.161
Zloini i strahote koje je teko opisati rijeima poinjeni su uz obilatu pomo radija i televizije
koji su koordinirali ubojstva upuujui zloince na mjesta gdje su se nalazili Tutsi; doslovce
rijeima: neprijatelji se nalaze tu i tu, promaknuli su vam, vratite se i ubijte ih!162
U vrijeme izbijanja genocida, u Ruandi je bilo stacionirano oko 2,500 UN-ovog osoblja
kao dijela misije UNAMIR.163 Glavni tajnik je ponudio alternative: a) slanje masovnog
pojaanja tekuoj misiji da prisile sukobljene strane na pregovore, ili b) smanjenje broja
osoblja na oko 270 koje e pokuati dogovoriti prekid neprijateljstava.164 Iako su postojale
hipotetske ponude pedesetak zemalja da poalju postrojbe u Ruandu, stvarne politike
volje bilo je malo. Predsjednik William Clinton je, nakon neuspjeha u Somaliji i negativnih
reakcija javnosti, naznaio vjerojatno nesudjelovanje SAD-a u moguoj operaciji to su
slijedile i druge zemlje. Osude takve nedjelotvornosti i suzdranosti dolazile su uglavnom
od nevladinih organizacija. Kako su zloini bivali sve gnjusniji, glavni tajnik je zatraio od
Vijea sigurnosti da ponovno razmotri svoju poziciju i poduzme akciju uspostave reda i
mira silom.165 17. svibnja 1994. Vijee je prihvatilo Rezoluciju 918 kojom je nametnulo
157
158
159
160
161
162
163
164
165
University Press, Cambridge, London, 2003., str. 15-16
Ibid.
Mlade vladajue Hutu stranke (u prijevodu: oni koji stoje zajedno) cit. prema Weiss, Thomas G. - Hubert, Don,
The Responsibility to Protect: Research, Bibliography, Background, International Development Research Centre,
Ottawa, 2001., str. 97 i Holzgrefe, J. L. - Keohane, Robert O., Humanitarian Intervention: Ethical, Legal and
Political Dilemmas, Cambridge University Press, Cambridge, London, 2003., str. 16
Paravojne organizacije uvjebane od strane Hutu vojske (u prijevodu: jednoumni) cit. prema Weiss, Thomas G. Hubert, Don, The Responsibility to Protect: Research, Bibliography, Background, International Development
Research Centre, Ottawa, 2001., str. 97
Ibid.
United Nations Assistance Mission in Rwanda (UNAMIR)
Ibid.
81
82
embargo na uvoz oruja i autoriziralo irenje misije UNAMIR-a. Iako su izvjetaji davali
malo mjesta sumnji da je rije o genocidu najteih, nezamislivih razmjera, tek je Rezolucijom
925 od 8. lipnja 1994. spomenuto da se s najveom zabrinutou primaju izvjetaji koji
govore o pojavi genocida u Ruandi.166 Francuska je zatraila vodstvo i organizaciju u duhu
Rezolucije 794167 i autorizaciju uporabe svih potrebnih sredstava za uspostavu mira i
sigurnosti. Unato odreenim protivljenjima zbog navodnih veza Francuske i reima Hutua
u vezi s prodajom oruja, Vijee je donijelo Rezoluciju 929 kojom situaciju u Ruandi ocjenjuje
kao jedinstveni sluaj koji trai hitan odgovor meunarodne zajednice, a Francuska je
dobila vodeu ulogu u uporabi svih potrebnih sredstava.
Hutu vlada snano se protivila meunarodnoj (francuskoj) prisutnosti iako oruanih
sukoba s meunarodnim snagama nije bilo i primirje kojim je zavren graanski rat je
potpisano u srpnju. Rezultati kataklizmikih zbivanja u Ruandi su poraavajui. Vie od 3
milijuna ljudi je prisilno raseljeno, 2 milijuna ljudi nalazi se u izbjeglitvu u susjednom Zairu
to izaziva nove tenzije, a procjenjuje se da je oko milijun ljudi ubijeno. Naalost, niti osnivanje
Meunarodnog kaznenog suda za Ruandu (International Criminal Tribunal for Rwanda), po
uzoru na ad hoc kazneni tribunal za bivu Jugoslaviju, nije donijelo oekivane rezultate.168
Procjene govore da bi ukupni trokovi suenja mogli iznositi i vie od 1 mlrd. $, dok bi broj
ukupno osuenih osoba mogao biti oko 100. Ohrabrujua je injenica da je 2/3 ministara u
Vladi iz 1994. godine u pritvoru i eka suenje, no s obzirom na masovnost zloina koji su
poinjeni i irinu razliitih grupa koja su u tome sudjelovale postavlja se pitanje selektivnosti
primjene kriterija i kanjavanja svih odgovornih za jedan od najteih zloina u povijesti
ovjeanstva.
4.5. Kosovo (1999. - )

Najava traginih zbivanja na podruju bive Jugoslavije dola je upravo s Kosova; i
simbolino, ratovi su ovdje i zavrili porazom onih koji su ih i najavili. Slobodan Miloevi je
prilikom obiljeavanja 600. obljetnice Kosovske bitke, drei govor na Gazimestanu, dao do
znanja kako e tei raspad Jugoslavije: Kosovsko junatvo ve est stoljea inspirira nae
stvaralatvo, hrani na ponos, ne doputa nam da zaboravimo kako smo jednom bili vojska
velika, hrabra i ponosita, jedna od rijetkih koja je i u porazu ostala neporaena. est stoljea
kasnije, danas, opet smo u bitkama i pred bitkama. One nisu oruane, premda ni takve jo
nisu iskljuene.169
Iako su uestala krenja temeljnih prava bila uobiajena pojava na Kosovu kroz itavo
desetljee Miloevieve vladavine, meunarodna zajednica je imala oi uprte na druge
probleme na Balkanu. Meutim, kada je poetkom 1998. desetak albanskih separatista
ubila srpska policija stanje je postalo vrlo napeto i za oekivati je bilo da e Vijee sigurnosti
reagirati. 31. oujka 1998. donesena je Rezolucija 1160 kojom je osuena pretjerana uporaba
sile od strane srpske policije, kao i teroristiki akti Oslobodilake vojske Kosova.170 Nametnut
je embargo na uvoz oruja i izraena podrka nastojanjima da se nae rjeenje utemeljeno
na teritorijalnom integritetu SR Jugoslavije i veoj autonomiji albanskog stanovnitva na
Kosovu. 23. rujna Vijee sigurnosti je ocijenilo da daljnje tenzije mogu imati za posljedicu
nastanak prijetnji miru i sigurnosti u regiji, te da je potrebno dogovoriti prekid sukoba i
popraviti humanitarnu situaciju.171 Od Miloevievog reima zatraeno je da osigura povratak
166
167
168
169
170
171
Ibid., str. 100

Rezolucijom 794 prihvaeno je vodstvo i organizacija misije u Somaliji od strane SAD-a, v. poglavlje IV - 4.
Hartmann, Florence, Miloevi - dijagonala luaka, Nakladni zavod Globus, Rijeka/Zagreb, 2002., str. 57
Kosovo Liberation Army - KLA
Pravnik, 39, 2 (81), 2005

izbjeglica i pristup meunarodnim humanitarnim organizacijama civilnom stanovnitvu. U
sluaju nepokoravanja odluci Vijea daljnje mjere e biti razmotrene radi odravanja mira
i sigurnosti.172
U narednim tjednima pristigli su izvjetaji o dva masakra koja je poinila srpska vojska.173
Meu zapadnim saveznicima vladalo je jedinstvo po pitanju potrebe poduzimanja zranih
udara, no Grka, panjolska, Njemaka i Italija drale su da nije realno oekivati autorizaciju
Vijea sigurnosti zbog vjerojatne uporabe veta od strane Rusije. Zbog toga su saveznici
traili alternativni pristup i drugu pravnu osnovu za poduzimanje napada; glavni tajnik NATOa Javier Solana izjavio je da se pokretanje zranih udara ozbiljno razmatra i da saveznici
vjeruju da u sadanjim okolnostima s obzirom na trenutnu krizu na Kosovu opisanu u
Rezoluciji 1199 postoje legitimne osnove da saveznici zaprijete ili uporabe oruanu silu.174
Sukobljene strane ipak su se nale za pregovarakim stolom u veljai 1999. u Rambouilletu,
no SR Jugoslavija odbila je potpisati sporazum koji bi garantirao slobodno kretanje osoblja
NATO-a i mogunost odravanja referenduma na Kosovu. Sporazum je sadravao klauzulu
slinu onu Daytonskom sporazumu kojom stranke pozivaju NATO da upotrijebi vojnu silu
pod poglavljem VII Povelje UN-a.175 Kako su svi diplomatski napori propali, a nasilje na
Kosovu dobivalo na intenzitetu, 24. oujka 1999. NATO je odluio poduzeti vojnu intervenciju
iz humanitarnih razloga. Predsjednik Clinton nije krio odlunost da sprijei genocidnu politiku
s dobro ustanovljenim uzorkom najteih krenja ljudskih prava dajui do znanja da kada
imate posla s agresorima, oklijevanje je dozvola za ubijanje ... akcija moe sprijeiti ubijanja
i spasiti ljudske ivote.176 Jo istog dana odrano je hitno zasjedanje Vijea sigurnosti na
kojem su Rusija, Kina, Indija i Bjelorusija osudile akciju, dok su SAD, Kanada i Francuska
istaknule da SR Jugoslavija kri nametnute obveze od strane Vijea, te je u tu svrhu potrebno
poduzeti adekvatne mjere. Velika Britanije i Nizozemska su tvrdile da je akcija pravni odgovor
na humanitarnu katastrofu.177 U samo nekoliko dana broj izbjeglica i protjeranih osoba
porastao je sa 450,000 na vie od 800,000 od kojih je veina prebjegla uglavnom u
Makedoniju i Albaniju.178 Precizni zrani napadi i prijetnja uporabe kopnenih snaga prisilili
su jugoslavenske vlasti da zatrae primirje i udovolje zahtjevima iz rezolucija 1199 i 1203.
NATO je na Kosovo rasporedio 20,000 dobro naoruanih vojnika radi uspostave sigurnosti.179
Iako intervencija na Kosovu i dalje izaziva odreene nedoumice, i unato tome to je
itava operacija od nezavisnih istraitelja ocijenjena kao legitimna, ali nelegalna, odreeni
vani uspjesi su polueni. Nedugo po zavretku operacije, Slobodan Miloevi je predan
na suenje za zloine poinjene na podruju bive Jugoslavije nakon to je na izborima
izabrana nova vlada koja je popustila pred meunarodnim pritiskom i poela u odreenoj
mjeri udovoljavati meunarodnim obvezama i standardima zatite ljudskih prava. Takoer,
itava operacija provedena je uz relativno male rtve meu civilnim stanovnitvom i bez
rtava na strani saveznika. U takvoj situaciji samo je prvi dio CNN efekta bio djelotvoran.
172
173
174
175
176
177
178
179
Ibid.
Ibid.
Ibid., str. 112
Terry, James P., Rethinking Humanitarian Intervention after Kosovo: Legal Reality and Political Pragmatism,
Army Lawyer, 36, 2004., str. 46
Neki od uvaenih analitiara svjetskih zbivanja (npr. Noam Chomsky) ovo naglo poveanje broja izbjeglica
jednostrano tumae kao izravnu posljedicu akcije NATO-a, potpuno ignorirajui cjelokupnu pozadinu politike
situacije. V. Chomsky, Noam, Hegemonija ili opstanak: Amerike tenje za globalnom dominacijom, Naklada
Ljevak, Zagreb, 2004., str. 67-68
Kosovo Force - KFOR
83
84
4.6. Istoni Timor (1999 - )
Indonezija je 1975. okupirala bivu portuglasku koloniju s namjerom da je anektira i
uini integralnim dijelom Indonezije.180 Vijee sigurnosti pozvalo je Vladu Indonezije da se
povue iz Istonog Timora naglaavajui neotuivo pravo naroda na samoodreenje.181
Vlada se nije mnogo osvrtala na pozive iz meunarodne zajednice. Najvei dio meunarodne
zajednice nije formalno priznao takvo stanje, uz izuzetak Australije.
Politike okolnosti povoljne za promjenu stanja i pojava mogunosti da Istoni Timor
stekne neovisnost dola je nakon izbora B. J. Habibie za novog presjednika koji je ponudio
odravanje referenduma po pitanju neovisnosti. Za pitanje sigurnosti bila je zaduena vojska
Indonezije koja je aktivno vrila represiju kroz sve godine okupacije. 11. lipnja Vijee sigurnosti
donjelo je Rezoluciju 1246 kojom je utemeljena misija UNAMET182 sa zadatkom osiguravanja
provoenja slobodnih izbora. Izbori su proli razmjerno mirno, ali uz iroko prisutan strah.
Unato tome, na referendum je izalo oko 98% stanovnitva, a 78% ih se izjasnilo za
neovisnost. Po objavi rezultata, izbili su sukobi i nasilje je uzelo maha, u reiji indonezijske
vojske. Malobrojno UN-ovo osoblje, od kojih su neki poginuli u nasilnim dogaajim, evakuirano
je vrlo brzo. Uslijedila je izbjeglika kriza koja je za posljedicu imala 75% raseljenog
stanovnitva ovisnog iskljuivo o humanitarnoj pomoi.
Iako su samo nekoliko mjeseci prije u slinoj situaciji snage NATO-a intervenirale na
Kosovu, politika situacija nije ila u prilog poduzimanja intervencije, ponajprije zbog
gospodarske vanosti Indonezije. Meunarodna zajednica je traila pristanak Dakarte da
dopusti ulazak interventnih trupa na svoj teritorij radi izbjegavanja rizika izravne konfrotacije
s indonezijskom vojskom, iako je vrlo upitno, s pravne pozicije da li je takav pristanak nuan.
Vlada Indonezije dala je pristanak nakon mnogo meunarodnog pritiska, prije svega onog
od strane Bretton Woods Institucija. Vijee sigurnosti pozdravilo je takav potez Dakarte i
usvojilo Rezoluciju 1264 kojom je odreeno postavljanje 2,500 dobro naoruanih vojnika
na podruje Istonog Timora. Nadalje, istaknuto je da operacija predvoena Australijom
ima za cilj nadgledanja povlaenja indonezijske vojske.183 Misija INTERFET-a zamijenjena
je, kako je Vijee sigurnosti odredilo u Rezoluciji 1272, predajom kontrole u civilne ruke
UNTAET-u184 s mandatom osposobljavanja pravosudnog i policijskog aparata, kao i dravne
uprave. Takoer, UNTAET je zaduen za uspostavu i odravanje javnog reda i sigurnosti,
dostavu humanitarne pomoi, rehabilitaciju drutva i pruanje pomoi u razvojnim programima. Kao osobiti uspjeh treba istaknuti osposbljavanje lokalnog pravosua i uinkovitu
edukaciju sudaca koja je imala za rezultat efikasna (i jeftina) suenja odgovornima za krenja
humanitarnog prava, ali moda najvanije postignue je da u jednoj dravi rastrganoj tekim
sukobima postoji efikasan pravosudni aparat popunjen kompetentnim sucima.185
5. Zakljuak
Bez obzira na budue promjene i vjenu prolaznost, moramo graditi svijet u kojem e
se ispunjavati humanistiki principi - jamstvo zajednitva, opstanka, mira i blagostanja Ivan Supek.186
180
181
182
183
184
185
186
Ibid., str. 114-115
United Nations Mission in East Timor
INTERFET - International Force in East Timor. U operaciji su jo sudjelovale snage Velike Britanije, Kanade,
Francuske, Novog Zelanda, Filipina, Tajlanda i SAD-a
United Nations Transitional Administration in East Timor
Vidi vie o tome Chesterman, Simon, Rough Justice: Establishing the Rule of Law in Post-Conflict Territories,
Ohio State Journal on Dispute Resolution, 20, 2005., str. 86-87 i imonovi, Ivan, Globalizacija, dravna suverenost
i meunarodni odnosi, Narodne novine, Zagreb, 2005., str. 97-101
Supek, Ivan, Na prekretnici milenija, Prometej, Zagreb, 2001., str. 250
Pravnik, 39, 2 (81), 2005

Razmatranje problema humanitarne intervencije uvelike je kontempliranje o budunosti
svijeta i ivota na njemu. Odgovornost u ostvarivanju ciljeva proklamiranih u brojnim dokumentima usvojenim u okviru razliitih meunarodnih organizacija lei u prvom redu na
Ujedinjenim narodima i dravama lanicama. U tom smislu, potrebno je da se ispune dvije
stvari. Prvo, da UN proe kroz proces reforme kojim e biti omoguena pravednija zastupljenost suverenih drava, prije svega u Vijeu sigurnosti. Ali, potrebna je i odgovarajua
institucionalna reforma kojom e biti usvojen efikasniji mehanizam odluivanja koji e omoguiti jednostavnije postizanje odluke kojom se odobrava djelovanje. I drugo, jednako vano,
nuan je novi i odgovorniji pristup suverenih drava u promicanju i zatiti temeljnih ljudskih
prava i dostojanstva ovjeka. UN e ostati poprite demagokih sukoba sve dok dravni
predstavnici ne budu voeni istinskim tenjama za mirom, uzajamnom solidarnou,
ravnopravnou naroda i ljudskim pravima.187
Meunarodna zajednica nije fantomska institucija koja donosi odluke na tajnim
sjednicama, daleko od oiju javnosti, na nerazumljivom jeziku. Meunarodna zajednica su
drave okupljene u Ujedinjene narode! Organizacija Ujedinjenih naroda osnovana je na
oitim proturjejima, ali ta proturjeja su prije svega izraz vremena u kojem je Organizacija
nastala. Svijet bi, da je lien jednog takvog meunarodnog mehanizma kao to je UN, bio
zauvijek osuen na strah od atomskog rata i razaranja koja nadilaze mogunost ljudske
spoznaje, no bilo bi pogreno tvrditi da je takvo svojevrsno odravanje ravnotee straha
bio jedini cilj koji se imao na umu kada su 1945. u San Franciscu osnivani Ujedinjeni narodi.
Namjera kreatora novog svjetskog poretka bila je daleko ira u i pronicljivija. Kao temeljne
vrijednosti postavljene su zatita ljudskih prava, zabrana rata i suverenost drava, i upravo
su drave te kojima je povjerena zadaa ostvarivanja ciljeva Povelje. Meutim, Povelju
treba shvatiti kao ivi instrument (living charter) prilagodljiv drutvenom i civilizacijskom
napretku, politikim zbivanjima i promjenama u meunarodnoj zajednici. Ipak, revizije Povelje
kroz usvojenu praksu relativno su rijetke i ograniena dosega. Mogunost materijalne
promjene povjerena je dravama lanicama, i to u najveoj mjeri stalnim lanicama Vijea
sigurnosti.188 I zato su drave te koje su prvenstveno odgovorne za neefiksnost dananjeg
svjetskog poretka i za stanje u njemu. Svaki puta kada UN ne djeluje ili djeluje u pogrenom
smjeru, ili djeluje sporo i neprimjereno situaciji, suverene drave su te koje kroz vlastite
mehanizme stvaranja vlastite vanjske politike nisu uspjele postii ispravno rjeenje bilo
zbog toga to su bile voene ostvarivanjem vlastitih sebinih ciljeva, bilo da su ignorantski
stajale po strani. I zato prebaciti odgovornost na UN, to je kao uiniti odgovornim Madison
Square Garden za lou igru New York Knicksa.189
Pa ipak, kritike na rad UN-a sve su glasnije i dolaze iz sve vie smjerova. Sredinja
misao tih kritika ima u vidu sve oblike intervencionizma; humanitarnu intervenciju osobito.
S jedne strane se istie nepovredivost dravne suverenosti, a humanitarni razlozi za
poduzimanje vojne akcije ocjenjuju se tek kao izgovor za ostvarivanje odreenih stratekih
geopolitikih i ekonomskih interesa. S druge strane, u sluajevima kada UN ne djeluje bilo
zbog nepomirljivih podjela meu dravama, bilo zbog nedostatka politike volje drava
lanica, istie se licemjerje i inertnost suvie birokratizirane svjetske organizacije. Autori tih
kritika, redovito iste osobe u oba sluaja, zaboravljaju da se tzv. vanjska politika drava ne
raa u UN-u, ve u nacionalnim metropolama i da su upravo suverene drave glavni i
najvaniji kreatori meunarodne politike. UN je mjesto gdje se silnice razliitih interesa
sukobljavaju ili djeluju u istom smjeru; kroz kooperaciju nastaju brojni meunarodni
instrumenti iji je cilj pomiriti suprotstavljene strane i uiniti ivot na planetu snoljivijim. UN
je danas forum svjetskog miljenja, a ne univerzalni zakonodavac. Uostalom, veina akata
187
188
189
Ibid.
Povelja Ujedinjenih naroda (Glava XVIII)
Richard Holbrooke, ameriki diplomat, cit. prema Power, Samantha, Reforma Ujedinjenih nacija, Le Monde
diplomatique (hrvatsko izdanje), Rujan 2005. str. 1, 20-21
85
86
koji se usvoje u okrilju Organizacije ima znaenje soft law i tek kroz dugotrajnu praksu ti akti
dobivaju obvezujuu narav. Koliko e obveza prema suverenim dravama proizai iz UN-a,
ne ovisi o birokratskom aparatu Organizacije, ve o spremnosti drava da ogranie slobodu
vlastitog djelovanja na polju meunarodnih odnosa u korist razliitih meunarodnih institucija
i u interesu cjelokupne ljudske zajednice. Povijesna zbivanja nedvojbeno ukazuju da kada
se reguliranje meunarodnih odnosa prepusti iskljuivo suverenim dravama da se oni
redovito temelje na raunici sile i odnosa snaga. Zato je potrebno postojanje univerzalne
svjetske organizacije koja nee biti samo otvorena pozornica svjetskih sukoba, ve koja e
biti opremljena adekvatnim pravnim i politikim instrumentima kojima moe utjecati na
ponaanje svih suverenih drava nameui im odreene obveze ije ispunjavanje ima za
svrhu ostvarivanje dobrobiti za sve narode.
Svjetski mir ne moe postojati zajedno s postojanjem siromatva, velike nezaposlenosti
i socijalne nepravde. Ovi problemi nadilaze dravne granice i njihovo rjeenje treba traiti u
okviru svjetske organizacije; Meunarodne organizacije rada koja je jedna od specijaliziranih
agencija UN-a. Meunarodno rjeavanje problema upuuje suverene drave na suradnju i
kooperaciju, to nuno vodi ka postizanju kompromisnih rjeenja prihvatljivih za sve drave
i socijalne skupine uokvirene u vrste meunarodne pravne instrumente, a time drave
pristaju na stanovito ogranienje vlastite suvernosti radi dobrobiti vlastitih graana i dobrobiti
svih naroda. Zemlje rastrgane siromatvom, tehnolokom zaostalou i nezaposlenou
plodno su tlo za razvoj i potpomaganje meunarodnog terorizma koji ne poznaje dravne
granice i predstavlja najozbiljniju prijetnju svjetskom miru i sigurnosti ili dravnog terorizma
usmjerenog protiv vlastitih graana. Primjeri iz nedavne prolosti nedvojbeno upuuju na
postojanje izravne veze izmeu siromatva i tekih socijalnih tenzija i zatajenja ili propasti
drave to za posljedicu ima pojavu dugotrajnih i krvavih oruanih sukoba i nastanka stanja
anarhije. Takve propale drave dosljedan su primjer opetovanih i tekih krenja temeljnih
ljudskih prava. Time se otvara spirala nasilja koju ne moe na prihvatljiv nain dokinuti niti
jedna od sukobljenih strana. Upravo zato je potrebno da suverene drave okupljene u UNu i liene egzistencijalnih probleme djeluju savjesno i moralno spaavajui ivote ljudi u
prijekoj potrebi, titei njihova neotuiva prava i dostojanstvo. Suverenost bilo koje drave
ne moe biti stavljena ispred temeljnih prava njezinih graana jer im ta prava nisu dana
voljom drave, ve su neodvojivo vezana uz svaku ljudsku osobu. Izgradnja mira u postkonfliktnim zajednicama ukljuuje uspostavu vladavine prava, promicanje naela dobre
vladavine i osiguranje takvih uvjeta koji e omoguiti odrivi gospodarski rast i suzbijanje
nezaposlenosti. Istraivanja pokazuju da postoji 40% mogunosti za ponovnu pojavu sukoba
neposredno nakon zavretka neprijateljstava.190 Da bi se takva mogunost svela na najmanju
mjeru, nuno je djelovati kroz specijalizirane agencije UN-a koje imaju mnogo terenskog
iskustva i kvalitetno osoblje. Rjeenje financijskih problema treba traiti u okviru Bretton
Woods institucija.
Humanitarna intervencija u prvom redu jest savjesno i moralno postupanje civiliziranih
zemalja okupljenih u Ujedinjene narode s namjerom sprjeavanja i kanjavanja tekih
povreda meunarodnog humanitarnog prava. Spaavati graane drugih zemalja znai
afirmirati ljudskost i svjetski poredak koji su garancija trajnom miru i drutvenom napretku.
Bez potivanja ljudskih prava nema niti globalne sigurnosti, koja je danas toliko krhka; bez
globalne sigurnosti nema niti napretka, kojem toliko teimo; bez napretka nema niti civilizacije,
koju toliko odluno branimo, bez civilizacije ne moe biti mira, koji nam je toliko potreban.
Opstanak ljudske civilizacije, pod prijetnjom globalnog terorizma, ponovno je doveden u
pitanje. Zato je osobita zadaa, prije svega razvijenih zemalja predvoenih Sjedinjenim
Dravama, stvaranje takvih odnosa i takve svjetske organizacije koja e pribliiti na Svijet
190
imonovi, Ivan - Zubevi, Irena, Croatia - Presidency of ECOSOC 2002, Ministry of Foreign Affairs of Republic
of Croatia, Zagreb, 2003., str. 19
Pravnik, 39, 2 (81), 2005

danu kada e svi ljudi imati slobodu da odaberu kakav ivot ele ivjeti, pristup sredstvima
da njihovi izbori imaju smisla i sigurnost da uivaju u miru.191
Summary
This paper summarizes contemporary considerations regarding the concept of humanitarian intervention, emphasizing the report of the International Commission on Intervention
and State Sovereignty. The concept of sovereignty is examined in the light of contemporary
international relations and reduction of state sovereignty due to the increasingly important
role of international organizations. Having in mind determination of the international
community to protect human rights, humanitarian intervention is understood as a responsibility to protect, rather than a right to intervene. The responsibility to protect consists of the
responsibility to prevent roots of conflicts which may lead to humanitarian disasters,
responsibility to react adequately and responsibility to rebuild. The central part of the paper
deals with issues of legality and legitimacy of humanitarian intervention. For this purpose,
provisions of international customary law and the UN Charter have been examined. Contemporary state practice is also taken into consideration. Undertaking of humanitarian intervention is examined when falling under the scope of the Security Council authorization, as well
as in the case when such an authorization is missing. The paper also describes the difference
between humanitarian intervention and other types of intervention. Chapter IV of the paper
briefly goes through recent practice of humanitarian interventions. In conclusion, the concept
of humanitarian intervention is described as a legitimate means appropriate for prevention
of humanitarian disasters.
Key words: fundamental human rights, state sovereignty, international law, international
relations, United Nations, humanitarian intervention, responsibility to protect
Bibliografija
Andrassy, Juraj, Meunarodno pravo, kolska knjiga, Zagreb, 1984.
Andrassy, Juraj - Bakoti, Boidar - Vukas, Budislav, Meunarodno pravo I, kolska knjiga,
Zagreb, 1998.
Annan, Kofi, In larger freedom: towards development, security and human rights for all,
Report of the Secretary General, 2005.
Annan, Kofi, Two Concepts of Sovereignty, The Economist, September 18, 1999.
Blix, Hans, Razoruavanje Iraka: Istina i obmana, Znanje, Zagreb, 2004.
Chesterman, Simon, Rough Justice: Establishing the Rule of Law in Post-Conflict Territories,
Ohio State Journal on Dispute Resolution, 20, 2005.
Chinkin, Christine M., Editorial Comments: NATOs Kosovo Intervention: Kosovo: A Good
or Bad War?, American Journal of International Law, 93, 1999.
Chomsky, Noam, Hegemonija ili opstanak: Amerike tenje za globalnom dominacijom,
Naklada Ljevak, Zagreb, 2004.
Degan, V. ., Meunarodno pravo, Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka, 2000.
Eijk, Ryan van, The United Nations and the Reconstruction of Collapsed States in Africa,
African Journal of International and Comparative Law Vol. 9 (1997)
Evans, Gareth - Sahnoun, Mohamed, International Commission on Intervention and State
Sovereignty Report: Responsibility to Protect, International Development Research
Centre, Ottawa, 2001.
191
Annan, Kofi, In larger freedom: towards development, security and human rights for all, Report of the Secretary
General, 2005., para 17, cit. prema http://www.un.org/largerfreedom/contents.htm
87
88
Hague, Rod - Harrop, Martin - Breslin, Shaun, Komparativna politika i vladavina, Fakultet
politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2001.
Hartmann, Florence, Miloevi - dijagonala luaka, Nakladni zavod Globus, Rijeka/Zagreb,
2002.
Henkin, Louis, Kosovo and the Law of Humanitarian Intervention, American Journal of
International Law, 93, 1999
Hesse, Carla - Post, Robert, Human Rights in Political Transition: Gettysburg to Bosnia,
Zone Books, New York, 1999.
Hinsley, F. H., Suverenitet, August Cesarec, Zagreb, 1992.
Holzgrefe, J. L. - Keohane, Robert O., Humanitarian Intervention: Ethical, Legal and Political
Dilemmas, Cambridge University Press, Cambridge, London, 2003.
Independent International Commission on Kosovo, Kosovo Report: Conflict, International
Response, Lessons Learned, Oxford University Press, Oxford, 2000.
Kissinger, Henry, Diplomacija, Golden Marketing, Zagreb, 2000.
Kurtovi, efko, Opa povijest prava i drave I, Sveuilina tiskara, Zagreb, 2002
Montgomery, William, Novi ustav: Irak na kljunoj prekretnici, Jutarnji list, 20. kolovoz 2005.
Peterson, M.J., The General Assembly in World Politics, Boston, Allen & Unwin, 1986.
Power, Samantha, Reforma Ujedinjenih nacija, Le Monde diplomatique (hrvatsko izdanje),
Rujan 2005.
Richemond, Daphne, Normativity in International Law: The Case of Unilateral Humanitarian
Intervention, Yale Human Rights & Development Law Journal, 6, 2003.
Sellers, Mortimer, The Legitimacy of Humanitarian Intervention Under International Law,
International Legal Theory, 7, 2001.
Supek, Ivan, Na prekretnici milenija, Prometej, Zagreb, 2001.
imonovi, Ivan, From Sovereign Equality to Equally Reduced Sovereignty, The Fletcher
Forum of World Affairs Journal, 24, 2000.
imonovi, Ivan, Globalizacija, dravna suverenost i meunarodni odnosi, Narodne novine,
Zagreb, 2005.
imonovi, Ivan, Relative Sovereignty of the Twenty First Century, Hastings International
and Comparative Law Review, 25, 2002.
imonovi, Ivan, State Sovereignty and Globalization: Are Some States More Equal?, The
Georgia Journal of International and Comparative Law, 28, 2000.
imonovi, Ivan - Zubevi, Irena, Croatia - Presidency of ECOSOC 2002, Ministry of Foreign
Affairs of Republic of Croatia, Zagreb, 2003.
Terry, James P., Rethinking Humanitarian Intervention after Kosovo: Legal Reality and Political
Pragmatism, Army Lawyer, 36, 2004.
Thatcher, Margaret, Dravniko umijee, kolska knjiga, Zagreb, 2004.
Tyagi, Yogesh K., The Concept of Humanitarian Intervention, Michigan Journal of International
Law, 16, 1995.
Vinar, Fran, Kad Kremlj proguta ponos, Vjesnik 11. kolovoz 2005.
Weiss, Thomas G. - Hubert, Don, The Responsibility to Protect: Research, Bibliography,
Background, International Development Research Centre, Ottawa, 2001.

Humanitarna Intervencija: Saæetak

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Humanitarna Intervencija: Saæetak

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Vedran Iskra

apsolvent Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu

1. Uvodno razmatranje i odreenje problema

Pravnik, 39, 2 (81), 2005

Hinsley, F. H., Suverenitet, August Cesarec, Zagreb, 1992., str. 22-28

2.2. Ograniena (relativna) dravna suverenost u suvremenim meunarodnim

Pravnik, 39, 2 (81), 2005

Beka konvencija o pravu meunarodnih ugovora (l. 26)

Rezolucija Vijea sigurnosti 688

Pravnik, 39, 2 (81), 2005

3. Intervencionizam i koncept humanitarne intervencije

Pravnik, 39, 2 (81), 2005

3.1.2. Dunost prevencije (Responsibility to prevent)

Ibid., para 2.2

Pravnik, 39, 2 (81), 2005

Early warning and analysis prema ICISS

Povelja Ujedinjenih naroda (l. 99)

Pravnik, 39, 2 (81), 2005

United Nations Preventive Deployment Force (UNPREDEP)

3.1.3. Dunost reagiranja (Responsibility to react)

Pravnik, 39, 2 (81), 2005

Ibid., para 4.12

Ibid., para 4.19

Pravnik, 39, 2 (81), 2005

Ibid., para 4.22

3.1.4. Dunost ponovne izgradnje (Responsibility to rebuild)

Ibid., para 4.37

Pravnik, 39, 2 (81), 2005

United Nations Confidence Restoring Operation

Pravnik, 39, 2 (81), 2005

3.2. Pitanja legaliteta i ovlasti poduzimanja humanitarne intervencije

3.2.1. Humanitarna intervencija i Povelja Ujedinjenih naroda

Vidi poglavlje III - 1.3.

Pravnik, 39, 2 (81), 2005

Pravnik, 39, 2 (81), 2005

3.2.2. Humanitarna intervencija izvan Povelje Ujedinjenih naroda

Ibid., str. 160

Povelja UN (l. 2 (4))

Pravnik, 39, 2 (81), 2005

Pravnik, 39, 2 (81), 2005

4. Humanitarne intervencije nakon hladnog rata

4.1. Irak (1991. - 2003.)

Pravnik, 39, 2 (81), 2005

Pravnik, 39, 2 (81), 2005

4.3. Somalija (1992. - 1993.)

UNPROFOR (United Nations Protection Force)

Pravnik, 39, 2 (81), 2005

4.4. Ruanda (1994. - 1996.)

4.5. Kosovo (1999. - )

Ibid., str. 100

Pravnik, 39, 2 (81), 2005

Pravnik, 39, 2 (81), 2005

Pravnik, 39, 2 (81), 2005

You might also like