ESEJ IZ FILOZOFIJE

ODNOS ZNANJA SPRAM MUDROSTI

Odnos znanja spram mudrosti danas povlai mnoga pitanja. Svi ga tumae na razliit
nain. Neki govore da je znanost nadreena mudrosti, drugi pak smatraju da je odnos izmeu
znanosti i mudrosti ravnopravan, dok trei preferiraju mudrost spram znanosti. Znanje,
objektivno zasnovana uvjerenost u istinitost sudova koje tvrdimo, postavlja se esto iznad
mudrosti, sposobnosti moda i ne jako obrazovanog pojedinca da u odreenim situacijama
zakljui pravilno ili donese odreeni sud.
Danas ivimo u doba znanosti. Trae se nove istine,otkrivaju se nove tehnologije i
razne nove metode koje nam trebaju olakati u budunosti, a bitan je i napredak ovjeka.
Znanost esto dolazi u sukob s religijom, zbog razliitog naina formuliranja i dokazivanja
svojih teza, a isto tako dolazi i u sukob s filozofijom. I filozofija i znanost su eksplantorne,
odnosno objanjavalake djelatnosti. Pokuavaju odgovoriti na pitanje zato je neto upravo
takvo kakvo jest tako da neto dovode u vezu s drugim. Imaju tri zajednike stvari: kritike su
aktivnosti, i jedna i druga predstavljaju odreenu vrstu istraivanja tj. pokuavaju pronai
rjeenje problema kojim se bave, ali i jedna i druga pokuavaju svoja rjeenja objasniti
racionalno odnosno kritiki. No kako ima slinosti izmeu izmeu filozofije i znanosti, tako
ima i razlike. Razlikuju se u formuliranju svojih pitanja, nainu spoznaje i potkrepljenja.
Metoda potkrepljenja u filozofiji je argumentacija, dok je u znanosti to dokaz. Filozofija sve
svoje teze nastoji valjano argumentirati, no tako i znanost svoje zakone, teze i pretpostavke
nastoji dokazati da bi utvrdili odreenu istinu bilo o emu. Popper kae kako znanost sama
nema svrhe. S tim se ne slaem jer smatram da svaka znanost, bilo pojedinano kao fizika,
astronomija, ili kao cjelina ima svoju svrhu, a to je pribliiti ovjeku odreena znanja,
potrebna koliko za sadanjost, toliko za budunost. Popper je takoer umjesto verifikacije,
potvrde, ponudio svoju metodu principa opovrgavanja znanstvene metode, koja umjesto da
pokua potvrditi neke znanstvene potvrde, pokuat e ih opovrgnuti pa, ako uspije, dovoljan
je jedan sluaj da se utvrdi empirijska neutemeljenost te spoznaje. Znanost se uope ne pita o
smislu vlastita istraivanja, ve samo postavlja odgovore, dokaze, no ne pitaju se to je svrha
svega toga, to e se na kraju iz toga razviti te kako e ostatak svijeta reagirati na odreene
injenice. Jaspers govori kako je istina u stanju pruiti duboko zadovoljenje, kako istina

ohrabljuje, daje uporite. Mislim da znanost samo donekle postavlja takvo pitanje istine.
Smatram da je znanosti istina dokaz odreene pretpostavke i da znanstvenici uvijek trae vie.
Svako novo dokazivanje prua znanstveniku veliko olakanje i mnogo radosti zbog toga. Ali
znanost je danas zloupotrebljena u svrhu proizvodnje masovnog oruja i mnogoega to je
vie na tetu ovjeanstvu nego na korist. Smatram da niti jednoj normalnoj osobi to ne moe
pruiti utjehu, nego samo moe dovesti do oajanja. Danas je znanost ipak pruila ovjeku
uvid i u prolost, a pomou nekih metoda i u budunost te nas tako ne ostavlja nespremne.
No, ovjek se nikako ne moe odrei pitanja o smislu vlastite egzistencije. Odreena znanja
nam daju crkva i kola, no ovjek neprestano trai u sebi i u svijetu odgovore na ta pitanja.
Jaspers odbacuje znanstvenu filozofiju. Ne odbacuje znanost, no uoava njezine granice, to da
znanstvena spoznaja nije spoznaja bitka, ne daje odgovor o vlastitom smislu niti odreuje
bitak. Transcedenciju je odredio kao prelaenje granica iskustva koju nasluuje svaki ovjek u
potresenosti egzistencijalnih situacija borbe, patnje, smrti, nepouzdanosti svijeta u graninim
situacijama. Po Jaspersu susret s tom transcedencijom je susret s bogom to smatra jedinim
rjeenjem za ovjeka kao i neprestano ustrajanje u paradoksima ivota. ovjek neprestano
treba nastojati da shvati smisao svoje egzistencije, napokon: Biti ovjekom znai postajati
ovjekom. Znanost i religija dolaze u este konflikte jer esto postavljaju oprena miljenja o
odreenim stvarima. Danas moemo rei da znanost malo-pomalo poinje zauzimati mjesto
religije. Religiji i religijskim odgovorima na odredena pitanjastarije, konzervativne osobe koje
trae utjehu u molitvi i religiji. Mlaa, uena generacija poinje shvaati neke neloginosti u u
religijskim tumaenjima te se okreu znanosti. Znanost im prua logine i njima prihvatljive
odgovore na brojna pitanja koja ih zanimaju, vrlo esto i na pitanja na koja religija ne daje
odgovor. No, isto tako sve vie se poinju igrati bogova, stvoritelja, te ine odreene pokuse u
znanosti na koja nemaju niti religijska niti moralna prava.
Da, smatram da znanost malo-pomalo poinje zauzimati mjesto religije, kao i to da ju
sve vie i vie istiskuje, ali isto tako smatram da su odreena vjerovanja i vjerski zakoni
potrebni ljudima da bi znali i imali odreenu granicu izmeu moralnog i nemoralnog. Mislim
da nam nije doputeno nikakvim zakonima da se igramo stvoritelja, stvaramo klonove, malo
po pomalo unitavamo ovaj svijet, ponekad u znanstvene, a ponekad u ope drutvene svrhe.
Takoer smatram da je u odreenim pogledima bolje posluati nekog mudrog ovjeka koji
nam moe uspjeti neto objasniti bolje nego znanstvenika koji danas sve vie gledaju kako
poboljati znanost i znanstvena dostignua, ali ponekad na tetu drugih ljudi.
Dijana ebri, IV.a