Professional Documents
Culture Documents
GDJE SI
SARAJEVO,
GRADE MOJE
RADOSTI
U MLADOSTI
2002
1
42
45
47
48
49
52
56
SARAJEVO
NEKAD
I
SAD
su stoljea stala.
Neto trae.
Koraci valcera,
tanga,
pa i treeg plesa.
Tu su sasvim blizu
u jednom nizu.
Kao da ekaju
oi baronesa
leptir mane
velikih knezova
susret princeza.
Igru velikog pokera.
Dok se iz dvorane
danas uje pjesma
uvenog rokera.
Danas nita nema.
Ni bljetave carske
krune,
ni Gavrila Principa,
ni kraljiinih safira.
Tu se danas mladi
drue
i rok muzika svira.
Baarijom
Sarajlije krue
jednom duom diu.
evapi i salepi
miriu i miriu.
MOSTOVI MILJACKE
vedroj noi
u sjaju
i treptaju.
Kao biseri
u ljepotice
koji bijelo lice
i grlo krase.
U magli se
te ljepote gase.
Po danu
kao rukavi
bajramskog kaputa.
Zavidna je svaka
druga rijeka,
jezero, more
i kamen s planine.
Na kojem se nakon
zore
kraj kozjeg puta
iz sna budi
zmija ljuta.
VRELO BOSNE
zemlji Bosni
jedno vrelo udno,
raa rijeku.
Prvo malu
pa veliku.
Istog imena
kao i zemlja Bosna
jo od davnog vremena.
U zraku
po danu i mraku
kapi vode
kristalno iste
kao suze.
U buntu izvora
na mlijeko lie
iz vimena koze
kojeg spretnim rukama
domaica muze.
Ljepota te oara.
Misli u sebi
da te oko vara
da to nije vrelo Bosne
i korak u skoku
bez tapa.
Ve Amazon rijeka.
Pa ak da si na
Pegazu
doletio
i do Nijagarinog slapa.
Ljepota je ovdje
kratko stala
i trajno ostala.
10
RIJEKA BOSNA
Kroz
polja rodna
plodna
tiho tee
kao baka
to sporo koraa.
O prolosti Bosne
unuk
pored rijeke
baku svata pita
dok se u sepete
beru zrela ita.
Tjesnacima,
klancima
skakue.
Ljubavne jade
apue
i pjeva balade.
Umiljato
odlazi u nepoznato.
Kao kad
djevojka mlada
bijelog drijepca jae.
Sladunjavo mae.
U gori pored vodopada
gdje s kamena na kamen
pada
voda kao uspavanka.
11
12
GDJE SI SARAJEVO,
GRADE MOJE RADOSTI
U MLADOSTI
Molit
Te,
mnogo Te molim
Milostivi, dragi, Boe
da umre strah.
Ovo nije grad.
Ovo je avetinjski krah.
U ruhu straila ita
ljudi se kreu.
Nekad su imali sreu.
Na brdima ostao jad
i zvjerski smrad
kao vampirski sklad.
I Baarija runa.
Nikada prije
bila nije
ovako, udno tuna.
Na stazi Olimpa
samoa se premee.
Uas i strava.
Prkos na lice
dolazeih putnika
se namee.
13
14
Ulicama urno
za groblje niane
vuku.
U damiji tehvid
se ui
dok se moja dua
u mukama mui.
I vrisak u grlu stao.
Oi bez suza
emer od due.
S Trebevia
lahor poe da pue,
kao mio vjetri
u djedovom ljiviku
u rano proljee
nakon opake zime.
Dok je voda
(iz umskog brzaka)
u ibriku
kao pjesma uspavanka
govorila,
romantino romorila.
15
Gdje si Sarajevo,
grade moje radosti
u mladosti?
Kad je cvao
i mirisao
jorgovan,
uborio edrvan.
Dok su ulice
u predveerje
kao konice pela
zujale brujale
pune mladosti.
Kaldrmom su noge
razigrane bile
dok je u svakom koraku
na pretek bilo
radosti.
Gdje si, Sarajevo
vjena nado?
Gdje si putokazu
pletenice puta?
Vraam ti se s naom
velikom nadom.
Vjeran i danas
kao sjenka tvoja
ljubavi moja.
16
Sve su polomili.
Ostao je prah.
Tijelo na mrtvo
prvo prebili
pa duu ubili.
Na svakom pedlju
omladili strah.
Sve su arinom
mjerili
pa dijelili.
U gluho doba
dojenad budili.
Rafalima zvjerski sudili.
Na kraju svima
dok je vladala zima
mrtvaku koulju nudili.
I kulu od kamena
stamena
granatom razorili.
Zatim je polahko,
ali sigurno
uz pijanu pjesmu
krvavim rukama
do temelja oborili.
17
Natovarili veliki
teret bremena
na tvoja snana
i iroka ramena.
Dua je ipak ostala ista
prkosito blista.
Kao lekcija u knjigama
koja nije lana.
Oznaena
masnim slovima
kao posebno vana.
Gdje si Sarajevo,
sreni grade
riznico nade?
Gdje su dolasci
vladara svijeta.
U posjetu dou
sa puno slasti
naalost,
na kraju
svoje vladavine.
Baarijom prou
s ljudima kahveniu
i tu sjetno
o sudbinama predaka
egleniu.
18
Gdje si sjeditu
vezira,
konzulata?
esti boravci
prelijepih princeza.
Dolasci sultana,
cara.
Da vide
sarajevskog svata
s maramom vezenom,
fesom ili
eirom na glavi
dok se treem,
na istoj svadbi,
beretka plavi.
I po tabijatu Bosne
do kasno u no
se slavi
i to na javi.
Ako te neko pita
jesu li bili zvani
prozvani,
tada posebno uveni
susreti Tita
i vladara velikih sila?
S ponosom i dignute
glave
priaj svima
da je ovdje bilo
i Titove slave.
19
Tu su carevii
veerali.
Kod Marindvora
valcer i tango
grofice plesale.
Baronese
barone voljele.
A rimske pape,
za dobro Bosne
Boga molile.
Ben Bela
i veliki eici
namaze klanjali
u dematu
Begove damije.
Dok su na tezgi ulice
kao halvu
do Stambola uvene
prodavali
arene
sarajevske amije.
Gdje si Sarajevo,
grade moje ljubavi
i beskrajne sree?
Gdje su tek procvali
miriljavi
jorgovani
i aptai edrvani
avlijske uvene bate?
Gdje su ljepotice Sarajke
iz knjiga mate?
20
U dui nosim
tegobu muku.
Ulicama urno
za groblje niane
vuku.
U damiji
tehvid se ui
dok se moja dua
od bola mui.
Gdje si Sarajevo,
grade moje radosti
u mladosti?
21
22
KAPIJA
SMRTI
23
24
25
KAPIJA SMRTI
No
se tiho sputala
sa krilima proljea
na trotoar
u parku
i na prozore
gradske etvrti
na Dan mladosti
u kojem je minulih
proljea
bilo pregrt radosti.
Nebo
u stavu mirno.
Fenjerskih migova
nema
ni kometa
ni meteora
da lete
da trepte
kao pokretne mete.
26
Jedino se mjesec
kao bosanski delija
ispred ljepotica
namigua zvijezdica
ponosito eta.
No maja nijema
uti
neto sluti.
U Jali pere noge
i ruke.
Kao kljuar
zloglasne tamnice
nakon smjene
ariji grada
u amanet predaje
sve ratne muke.
Odnekud iznenada
crna tama
uurbano pada
i pada.
Kao da eli biti
sama
i grad darivati
poklonima od jada.
27
28
29
Na Kapiji grada
gdje su uvijek
irom otvorena vrata
u bljesku i vatri
sestra uporno doziva
brata.
Uzvik se zatalasa
iz sveg glasa:
Kapija smrti!
Kapija
smrti!
Dok su po avlijama
u lance vrsto vezani
zapomagali
veliki hrti.
Nakon velikog stresa
jauci do nebesa.
Puni bola
od smrtnih rana.
U pomo zovu
monog maga
plemena Afrike.
Pomo treba
pa nek je i od
crnog vraga.
30
O, kakav prizor
kakva strava!
Pametan ovjek
ne prihvata da je java.
Ve da je na platnu
uspjena slika
genijalnog umjetnika.
Kapija smrti
nije slika
nadarenog umjetnika,
ni ekran filma iz mate
ni stihovi balade,
ve rijeka od krvi
komadi mesa
otkinute glave.
To je java
prave strave.
Niko prvi
ni zadnji umro nije
ve svi u istom trenu.
Nisu birali
ni dijete u beici
ni nedunu enu,
ni djevojku
po imenu Fata
ili Kata.
Golobradog djeaka,
majku
ispruenih ruku
sa ukrasima
od zlata.
31
32
No!
Stravina no
na Dan mladosti
novom danu plovi.
Tuzla od bola
jedva die.
Nikada vie
nema radosti
mladosti
kod Kapije grada.
Skamenjena tuga
nee kriti
da je drug
izgubio druga
brat brata
majka sina
kod Kapije smrti
kad su po avlijama
u lance vrsto vezani
zapomagali
i veliki hrti.
33
No!
Velika grehota
strahota
nekud ode
u cik zore.
Kad se na istoku neba
pojavilo krvavo more
i glave zvijeri.
U krugu se vrte
kao da igraju
Kolo smrti.
Na orguljama sviraju
pa se cerekaju
barabinski pjevaju
pa kao da ciknu
s kamom u rukama
viknu
i na kraju riknu
kao prastare ivotinje
na granici milenija
kad su umirale u mukama.
34
Nesta
zore.
Na istoku neba
nesta
i krvavo more.
Nestae i glave
zvijeri.
Presta igra
Kola smrti.
Dok su po avlijama
u lance vrsto vezani
ve promuklo
i dalje zavijali
veliki hrti.
Tuzla se pita:
Gdje je Dan mladosti,
tafeta
i igra ispred Tita?
Gdje su Jugosloveni
odani?
Da istinu kau
da ne lau.
Jesu li ovo djeca
ili stado iz klanca
puteno iz lanca?
Odgovor se eka.
Dok u nama umi
neto kao jeka
a koljeno noge kleca
i kleca.
Suza nema vie
ni leleka.
Samo se jeca i jeca.
35
Na
uranku
na proplanku
ehitluk blista.
Dok iz ikare
sve vie
proviruje
zelenog lista
nakon proljetne kie.
Bjelina niana ista.
36
U umarku
i ivici kraj puta.
Ptice pjevaju
pjesmu ranu
koju ne pjevaju
po danu.
Za trenutak misli
da su doletjele
pravo iz Denneta.
Na mezaristanu
cvijee u sjaju
i milovanju
kapima rose.
Kao erdan
u njedrima mlade
po obiaju
na erijatskom vjenanju.
37
MUHADIRSKA NO
Sjenke
u pokretu.
Uho je postalo zlato.
Oi se miu
strelimice krue.
Hod u nepoznato
nade nema
sjenke kao da
iz zemlje niu
sve su due i due.
Pojavom zore
ulica grada sniva.
Mjesec se okom ume
umiva.
Dok strah vlada
i kod zmije
dok se na kamenu
u jazbini krije.
Selo se gubi
u srce se skriva.
Zora
svie.
Korak je kao
u opora
rugoba
kamenog doba
kad su s drveta
slazile
i prvi put
po zemlji gazile.
38
39
LJUBAVNA
I
DRUGA
SJEANJA
40
41
SJEANJA O DJETINJSTVU
42
Ljeti
dok su krave
pasle travu mladu
na istoj livadi
leali smo u hladu
i matali,
kako djeca znaju,
da e mo kao ljudi
imati sree
posebno u proljee
kad na istoku
zora zarudi.
U kasnu jesen
pa sve do zime
na mehkoj travi
kao od svile
ili kosa umske vile
bila je igra
sa loptom od krpa
ali skakutava
kao iva igra.
43
Bilo je smijeha,
pjesme i vike.
Do beskraja
putujue cike
sve dok nas majka
ne vikne
dolaskom noi
da peremo ruke
I veeramo.
Ni sanjali nismo
tada
da e u naoj
zreloj dobi
iznenada
rat zakucati
i na naa vrata.
Da e mnogi
na istom Raovitu
sahraniti brata
kao ehida
heroja iz rata.
44
45
NEOBINA ENA
Rastanak
s tobom
je moja velika srea
jer sam gorio
do pepela
i presuio
kao Panonsko more
od vatre usana
i ivota nou
sve do zore.
Sve bi to
ilo do beskraja
da nisi iznenada
do golih tjelesa
stanovnika ludnica
otila
kao neobina ena
da kida ostatak mesa
i pije krv
iz mladalakih vena
kao velika bludnica.
Rastanak s tobom
je obanska svirala
koja udnu muziku
svira
jer si zaista bila
neobina ena
kao Kraljica vampira
koja nema mira
dok vrelim usnama
ne popije krv iz vena.
46
je iznenadno
bilo
da se ni u snu
slino nije snilo.
47
EL HAM PA SUZE
Na bajram ujutro
kraj mezara
el ham sam uio.
Na kraju suzu
pustio
i s mislima se
dugo muio.
Gdje su uspomene
nezaboravljene?
Pantalone
kao perje labuda
uz tijelo
priljubljene?
Gdje je kosa
kovrdava
kao alke
zamrenog lanca?
Na vjetru leprava
kao grivna u vranca.
Gdje su usne medne
i rijei
sa uzdahom izgovorene?
Kao da su vode
sa
studenca edne.
Gdje su suze
i stablo jasena
na kojeg si bila
naslonjena?
Gdje je ljubav zastala,
zaspala
i trajno ostala
moja Puraanko malena?
48
OSTALA SI U ZAGREBU
Ostala
si u Zagrebu
da eka vlak
iz Doboja
u pono.
Koji gromoglasno
(malo due)
svira
pa se uje sve do
Maksimira.
Ostala si u Zagrebu
da eka brod
iz Bombaja
pisma iz Puraia
koja poinju s rijeima:
Eleonora moja,
ja sam srea tvoja!
Nikada vie
ni za vrijeme
ljetne kie
cipela nema s prozorima
ni crnog kaputa
sa zakrpom od platna
uta.
49
Nikada vie
pjesnika nema
duge kose
i bradatog lica
kao u kloara gradskih
ulica
koji za bocu vina
sadaku prose.
Postao sam
udo od poete
kojeg euforino
na rukama nose.
Ako sretanje bude
kad zlatno lie
Maksimir krasi.
Na Trgu Republike
tramvaj e da se
oglasi
kao udesna jeka.
U plavom odijelu
s kravatom o vratu
i naramkom knjiga
kod Klinike Rebro
gospodin iz Bosne
e da te eka.
50
51
BEOGRADSKA DAMA
Novembar
se
2000.
druio
sa bojama neba,
arenike jabuke
kad poinje da zrije.
Dok je na sokaku
i klupa u parku
sve po starom
kao i prije.
Lie
boje eenog zlata
zimu sanja.
Jaruga je kao nikada
do sada
prepuna blata.
Tu je i hor ptica
malenih
repia i krilcad arenih.
Lokomotiva plava
svira
dok na prozoru viri
mainovoina
garava glava.
52
Na mjestu ekanja
kraj samog puta
zjapi iskopana
(ratnom granatom)
stravina jama.
Samoa se tmurna
tu stalno nastanila
kao nona tama.
Gdje je novembar 63.
pun ljubavne sree
i vienje
na istom mjestu?
Gdje je proroanstvo
kruga sa neba vrana
i predvodnika gavrana?
Gdje nam bol nijema
drijema
od nevienjih rana?
Vjetrovi apuu
i sada
da si postala
beogradska dama
koja u proljee
i u kasnu jesen
u predveerje
pored Save i Dunava
redovno eta
i to sama.
53
Pitaju se zaljubljeni
pored Save i Dunava
zagrljeni:
Zato u oima
tamnuje tama
usne otvorene
Koavu vole?
ta ruke
miriljave i bijele
polu gole
pred oltarom
beogradskog hrama
Boga mole?
Zato u predveerje
beogradska dama
redovno eta
i to sama?
Mahala se udi.
Pitaju se ljudi:
Zato poeta
s kravatom o vratu
laganim korakom
svakog ljeta
u predveerje
mahalama zaviaja
usamljen eta?
54
55
SPAAVAJ SE NARODE
Spaavaj
se narode,
od ljudi
zle udi,
slijepe pohlepe,
silnog svata
koji otima i krade
djevojke mlade
za svoja jata.
Sa devet brava
zakljuaj vrata
od kuge
gube
pijanih krgutavih
zubi.
Od pekulanata
profitera rata
prevaranata
i do sada
neviene lai
moj narode
od svega najdrai.
56
SALIH ABANOVI je
roen
12.
januara
1945. godine u Puraiu
kod
Tuzle,
Bosna i Hercegovina.
Objavio
je
zbirke pjesama oban
bez
stada,
1968.
godine,
Samostan
izgnanika,
1975.
godine, Za nas je
odreen dan, 1980.
godine,
Vidi
se,
majko,
Tuzla
je
blizu, 1995. godine
i Ljubavni jadi sina
Bosne, 1997. godine.
Objavio je poeme Spasitelj, 2000. godine i
Kapija smrti, 2001. godine.
U povodu Jubileja (1961-2001) 40
godina knjievnog stvaralatva objavio je
2001. godine zbornik poezije (od 3.
novembra 1961. do 31. decembra 1998.
godine) pod nazivom Bosna me zove da
pjevam.
Objavio je roman Lude igre, prvi dio
1991. godine.
Objavio
je
hroniku
Purai
u
prolosti 1996. godine.
Objavio je historijska svjedoanstva
lukavake
opine:
Lukavaki
ehidi
i
poginuli borci, 1997. godine i Ratne
legende ili neto slino tome, 1998.
godine.
Radi u Fabrici sode Lukavac.
ivi u rodnom Puraiu.
57
Salih abanovi
GDJE SI SARAJEVO,
GRADE MOJE RADOSTI
U MLADOSTI
Izdava
BIBLIOTEKA GRADA SARAJEVA
Za izdavaa
Muhamed Zlatan Hrenovica
Lektor
Larisa Softi-Gasal
Naslovna strana i ilustracije
amil Osmanovi
DTP
Rasim Kovaevi
tampa
Print M
Za tampariju
Halid Mulali
Tira 1000 primjeraka
58