You are on page 1of 731

P R IM . D R S C I .

TO D O R JO V A N O V IC

U IGRI SU:
INFLUENCA fENDEMSKI TIPOVI GRIPA PO GEOGRAFSKIM REGIJAMA)
VIRUS HERPES ZOSTER 6,
VIRUS HERPES ZOSTER 8,
SVINJSKA KUGA,
H IV
AKTIN,
RIZINE GRUPE - 96% HIV + + 3% HIV + TRANSFUZIJOM + 1% HIV + SE NE ZNA KAKO SE ZARAZILO
MIOZIN,
IFN y
AFRIKI INSEKTI PRENOSE HIV
INTERLEUKIN 4
VAKCINOM PROTIV HEPATITISA B ZARAENI SU HOMOSEKSUALCI
INTERLEUKIN 8,
A VELIKI BROJ ZATVORENIKA ZARAEN JE U EKSPERIMENTIMA
NEF-GEN,
MIT O ZELENIM MAJMUNIMA KOJIH NEMA U JUNOJ AMERICI
LEPRA
MALARIJA
KONJSKA ANEMIJA
MAIJA LEUKEMIJA
GOVEA LEUKEMIJA

IMUNOBIOLOKI SISTEM
+

VIBRACIONO TALASNI IMUNITET


BAKTERIOFAG
FAGNA ESTICA
PC P
MAC
TBC

NOVA MEDICINA
NANO TEHNOLOGIJA - TOREZOL - FINALIZATOR
I TODOXINOVI PREPARATI
* APOPTOZA ELIJA KANCERA I ELIMINISANJE
ZAMORENIH I NEDELOTVORNIH
LEUKOCITA (AIDS)

TEKI TOKSINI METALI U TRAGOVIMA (Hg, Pb, Cu, Ni) U VAKCINAMA


NITRATI
NITRITI
AMIL-NITRIT
CARRAGEENAN
ASPARTAM (SLATKI UBICA)
FLUOR
POLIO VIRUS
SV 40
SFV
HEPATITIS A, B, C, D, E...
HPV

IN F E K TIV N I
P R IN C IP (UV)
R IN O VIR U SI
CM V
EBV
M IK O P L A Z M E
PR IO NI
G IJA R D IA L A M B L IJ A
P R O TO Z O E
SORABI

Prim. dr sci.
Todor Jovanovi

Otac Tadej

Pre svakog poetka, stoji n e k i drugi poetak.


Iza svakog kraja, stoji n e k i drugi kraj.
A ta je izm e u ?
Kako to

,,izm e u razum
eti,uiniti lepim , u n je m u uivati, popravi

ti ga, ispraviti, podneti, shvatiti svaki njegov vidljivi i nevidljivi deli?


Knjiga ,,Todoxin

- Nova

m edici

jo jedna u n izu do sada objavljenih, koja se za ko ra k vie pribliava


stvarnom razum evanju ovog ,,izm e u , uzim ajui u obzir i ono p re i ovo
sada i ono posle.
Pored visoko strunog i naunog iznoenja podataka, veto u k o m
ponovanih u cilju razjanjavanja vitalnih procesa, vizionarskih i gotovo
nestvarnih razm atranja (zar ovo ove 2 0 0 6 . n e podsea neodoljivo na
gospodina N ikolu Teslu?) protkana je fina n it vetog naratora, visoko
obrazovanog, lucidnog, sa sm islom za dramaturgiju i, to je najvanije,
sa ogrom nom eljom da p o m o g n e svakom e k o i na m o m e n a t doe u
k o n ta k t sa knjigom . O nim srenicim a koji detaljnije p ristu p e itanju,
otvaraju se boanske dveri znanja, umenja, tradicije i vizionarstva.
I, kao to rekoh na poetku, ovo nije kraj, je r ...
Mr Mirjana Ban
U Beogradu, novembra 2006.

Umesto uvoda
ili
virus-ubica i ubica virusa
P

otovani, hvala to ste u prelistavanju knjige koja je pred Vama doli dovde.
Ovo je tek poetak? Naravno. To znai da Vas nije odbio naslov, odnosno
tema, ni debljina, niti izgled knjige. Veoma dobro za poetak ugodnog i,
nadam se, dugog druenja. Piui je, pokuao sam da u nju utkam sam ivot.
Naravno, iz mog ugla. Nekada podozrivog i sumnjiavog, drugi put vrcavog i, verujem,
duhovitog, potom visokoparno naunog, u svakom sluaju usmerenog ka zdravlju i
blagostanju oveka. A zdravlje je, sloiete se, sam ivot.
Dok ima zdravlje - ovek izgubi pamet, a kad izgubi zdravlje - daba mu pamet, esto
se moe uti u timokom kraju. Nisam siguran da se u potpunosti slaem sa ovom narod
nom mudrou, jer je jo Hipokrat rekao da je najjaa sila potrebna za ozdravljenje, prirod
na isceljujua sila koja se nalazi u svakom oveku. Ali, o tom potom.
Zbog specifinosti njenog sadraja i sklopa, ovu knjigu moete itati po nahoenju. Ne
ustruavajte se! Hoete da krenete od sredine? ta Vas u tome spreava? Krenite. Od kraja,
poetka... Izvolite. Poglavlja su posebne i zaokruene celine. Dovoljno je izabrati ono koje
Vas najvie interesuje. I smatrajte da nita niste propustili. Opustite se pobogu! Jue nije
nita do san, sutra nije nita do vizija. Ali dobro proivljena dananjica ini da svako jue
bude san o srei, a svako sutra vizija nade. Zato dobro pogledajte u ovaj dan. Lepa san
skritska izreka. Na Duko Radovi, meutim, ne idealizuje: Nasmeite se, sa mnogo
dobrote i malo, malo gorine. Oprostite ivotu i svetu to nisu savreni. Izaberite ta Vam
se vie svia. Ili naite neto - tree.
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataka kazna, govorio je Ivo Andr. Lino, o
leenju mogu i malo i dosta da kaem. Ja sam samo lekar eljan da lei steene neizleive
bolesti, iako pritom nikada nisam bolovao od njih. Teko ranjavanje 1941. godine je sasvim
druga pria, iako ne bez znaaja. Tada sam, kao dete, preiveo kliniku smrt. Jesam li
Velikog Kosca zauvek pobedio? Ne. Samo privremeno. U velikoj partiji ivota on je siguran
pobednik, trudim se samo da partija to due traje. Zato i mogu da ponudim filozofiju ivo
ta, starosti, pa i umiranja. (Uska staza prema nepoznatom, kojom svako mora proi,
iskljuivo zavisi od onih putnika koji tom stazom jo nisu proli!) Koliko to moe da bude
od koristi obolelima od HIV/AIDS-a i kancera, onima koje ta gorka aa ivota na alost
nee mimoii, pa i svima ostalima, ne mogu da procenim. I ne treba.
Osnovno za lini mir, uslovno i sreu pojedinca, jeste poverenje u ivot. Ako je ovek
svestan njegove ,,klackalice, veitog balansiranja dobra i zla, ali i injenice da sam ini jez
iak na tim vaseljenskim terazijama zauvek vezan svakom svojom elijom za Univerzum,

shvatie koliko je vaan on sam a ne ono to mu se deava ili to e mu se tek desiti. Najz
naajnije je iskustvo koje e, iz onoga to mu se bude deavalo, izvui. I ta e sa njim uini
ti. To je, u stvari, najvanije.
Valja shvatiti i prihvatiti ivot takvim kakav jeste i nai smisao u njemu. A zato je ba
takav a ne drugaiji, pitanje je za samog Tvorca ili, ako Vam se vie svia, Univerzum. U
svakom sluaju, to prihvatanje i ta pomirenost sa njim, donosi duevno i telesno zdravlje.
Sve strane bolesti savremenog oveanstva, kao i one koje e nas tek pohoditi, nisu
posledica ni ljudskih greaka, ni poroka, ni nepanje. Sluajnost je odavno prevaziena kat
egorija, a bioloki rat ve vekovima jeftiniji i manje provokativan nain agresije. Sida, SARS,
ebola ili ptiji grip, sloiete se, neuporedivo su manje uznemiravajui od neba prekrivenog
bombarderima. Te ,,bombe ne deluju, na prvi pogled, toliko strano koliko je uasan nji
hov sadraj. Nema zagluujue jezivog tutnjanja avionskih motora, eksplozija, vrisaka,
sklonita... Sve je tiho, naizgled mirno, bolniki belo. ak su i bol i jecaji prigueni.
Kako su nam otrovali Bosnu, Srbiju, Kosovo? Sve je zagaeno bombardovanjem, a
ljudi e jo dugo umirati od posledica u ne malom broju olienih u - HIV/AIDS-u. Ne,
nisam u sukobu sa prethodnim stavom. Mi smo samo ekstrem. Dokaz neijeg besa. Ili
nemoi podvoenja pod optu (globalnu) misao?
Postoji mogunost, tvrdi deo veinskih vlasnika svetskog kapitala, da se uspori
prekomeran rast ljudske populacije i blaim metodama. Na primer, odgovarajuom propa
gandom. Ukazivanjem na posledice prenaseljenosti Planete. Obrazovani Evropljanin,
Afrikanac, Azijat, prihvatie ovu sugestiju, a Srbin e pitati - za ije babe zdravlje?! I odmah
odgovoriti: da bi napredne demokratije civilizovano (dolarom, a ne metkom) osvojile tu
ivotni prostor budui da su vlastiti ubrzanim tehniko-tehnolokim razvojem - upropastili!
Malo im je to su zatrovali svoju zemlju, vodu, vazduh, nego su i na nebu napravili rupu i
to bez namere da je okrpe! Ali, ako ostavimo po strani pomenutog Srbina da i dalje nabra
ja, valja glasno postaviti pitanje: preti li opasnost da doe do svojevrsne eksplozije natalite
ta onih koji nee prihvatiti pomenutu sugestiju? to bi rekao na narod, dok se mudri ne
namudruju da se ludi ne naluduju. Zar, u tom sluaju, ne bi dolo do specifinog zaguen
ja civilizacije, a potom i stagnacije, ako ne i vraanja nekoliko koraka u nazad, u neophod
nom civilizacijskom razvoju? Eto odgovora zato propaganda nee uspeti, makar i uz
pomo kasetofona koji su svojevremeno deljeni Indijcima kao nadoknada za sterilizaciju.
Lake je tiho poturiti uzronike side, gripa ili ko zna ve koje bolesti, u odreenu pop
ulaciju i smanjiti njenu brojnost, a kao nagradu za to dobiti ,,istu teritoriju. Zbog toga je
naunicima sa Istoka i Zapada,nametnut teak zadatak da naprave savena sredstva od
kojih ne moe da strada nijedan sopstveni vojnik.
Ukoliko nekom treba ,,ista, prazna i sa to manje starosedelaca Afrika, a dosta toga
govori u prilog da ,,treba, tom ,,nekom sve ree pada na um vatreno ili nuklearno (makar
i sa osiromaenim uranijumom) oruje i masovni egzodus. Iz tri razloga: (1) ve je pokuao
i zna kako je proao; (2) ukoliko se to isto oruje nae u rukama protivnikog tabora, zna
da bude opasno i (3) mnogo je, brate, ,,prljavo: krvi do kolena, delovi tela na sve strane,
runo je za slikanje, a moe neko, recimo iz CNN-a, i da strada. emu sve to kad je pozna
to da lepa re i human gest i gvozdena vrata otvaraju. Stanovnicima Afrike i ostalih
pasivnih krajeva Planete, kroz vakcinu i humanitarnu pomo moe se dosta toga poslati.
Pored kondoma, anti-bebi pilula i lekova iji je rok trajanja proao nekoliko godina (na
sluaj), u mleku za bebe se mogu poslati, recimo, razni infektivni agensi zahvaljujui koji

ma e se donirana populacija veoma brzo svesti na deset odsto svoje prvobitne veliine.
Efikasno, zar ne? Zato, onda, razmiljati kako da se Afrika pretvori u plodno tle i pobolja
ivot u njoj ili da se izgrade platforme i vetaka ostrva u okeanima, a jedan deo svetskih
mora pretvori u kopnene povrine. emu? Za koga? Onaj ko kasnije doe, sam e to ura
diti. Vodee krilo svetske vlade iz senke zastupa miljenje po kome je bolje saekati (i
pripomagati!) da veina, ako ne i svi, Afrikanci ,,nestanu sa lica Zemlje pa tek potom nji
hovu teritoriju pretvoriti u mesto za uivanje izabranih i najbogatijih, rajski kontinent od
Sredozemlja do Rta Dobre Nade. Ambicije se, meutim, ne zavravaju na Rtu Dobre Nade.
Jer, kad bi ambicije imale kraja, monika ne bi ni bilo. I stanovnitvo Indije je ,,ve vieno
za prepolovljavanje, a Balkan za ,,ienje. O Sibiru i Junoj Americi se tek raspravlja.
Viim rasama treba sve vie vazduha i prostora. Pa dokle stignu.
Pored ,,regulisanja veliine (posebno ,,obojenih) populacija odnosno naroda, drugi
pravac biolokog ratovanja okrenut je smanjenju do iskorenjenja takozvanih nepoeljnih
populacija koje, po miljenju nekih, ,,optereuju ljudski rod. Naravno, re je o narkoman
ima, hemofiliarima i homoseksualcima. Neko je, oito, preuzeo boji posao u svoje ruke.
Vri selekciju i proreuje ljudski rod kako mu se hoe i gde mu se prohte. Zato i zagovara
globalizam. Da stigne gde god i kad god hoe. Valja pleviti ljudsku batu.
Sahrane sve vie postaju deo amerikog naina ivota, rekao je svojevremeno Hauard
Riter (Hovvard C. Reather), izvrni sekretar Nacionalnog udruenja direktora pogrebnih
preduzea. Taj nain ivota, slutim, danas nama neko namee. I ne samo nama.
Narkomani dobijaju infektivni agens preko droge, hemofiliari u faktorima za zgrua
vanje krvi, homoseksualci uz afrodizijake i ostala pomona sredstva. Po Makartijevsko
Hitlerovskoj logici radi sa na permanentnom proiavanju od nepoeljnih populacija sa
vrstim ubeenjem da je to za dobrobit oveanstva. Ali, namee se pitanje dokle misija
za spas oveanstva moe da see? Da li ju je mogue sprovesti do kraja? ta ako neka
nepoeljna grupa izbegne ,,pravoverne? Hoe li osnovati kolonije sline onima iz
naunofantastinih filmova? A ta ukoliko osnae jednog dana toliko da krenu u osvetu?
Moe se, svakako, pokuati i sa primenom ogoljene sile, kao u Drugom svetskom ratu pro
tiv Jevreja i uglavnom nekatolikih naroda. Ipak, za ideju o pobuni dovoljno je da ostane i
svega nekoliko preivelih...
Ljudski ivot je kratak i zato je pomisao na smrt najjaa sila koja deluje na mnoge
ljude. Cele civilizacije zasnivale su se na oivljavanju ideje smrti. Smrt je prela put od mis
terije do nagrade: na drugom svetu e biti bolje... ivot je postao priprema smrti. (Desi
ka Mitford, Ameriki nain umiranja)
AIDS, uprkos mnogim studijama, jo uvek nepoznata bolest puna kontroverzi na
kojoj se razvila itava industrija kriminalnog delovanja, najee ostavlja inficiranog
veoma dugo u relativnom zdravlju. Taman toliko da se identifikuje sa zdravim ovekom.
Njena najvea ironija se sastoji upravo u gnjeenju psihe zaraenog usaenom larvom
crva svesti da su mu dani odbrojani. Ili, kako ree uveni K. Kraus, jedna od najraireni
jih bolesti je - dijagnoza!
Rukovaoci mainerijom zla trae, i po svemu sudei u vlastitoj s(a)vesti nalaze, oprav
danje za neasne postupke u onome to bi moglo da se desi u sluaju nekontrolisanog
mnoenja stanovnitva. Na prvom mestu, tvrde oni, najvea stopa nataliteta se belei kod
naroda na najniem stupnju kulturnog i tehniko-tehnolokog razvoja. Ukoliko to ne bude
zaustavljeno, brojem e prevagnuti nad ostatkom sveta. S druge strane, postoji realna opas

nost da resursi za preivljavanje budu ugroeni. Time e se znatno poveati razmere bede
u svetu, samim tim i progresivno doi do smanjenja kvaliteta ivota oveanstva u celini.
Nema sumnje da plan o kontroli stanovnitva u pojedinostima izaziva jezu, strah i
paniku. Ali, gledano iz ugla globalnog plana, pomenuta oseanja poprimaju svetlije tonove.
Zar nisu u istoj ,,prii abortus i istrebljenje velikog broja ivotinjskih i biljnih vrsta? O
planetarnim tzv. zelenim oazama da i ne govorimo. Zar svako od nas ne ini, ili bar podra
va, neto to u prilinoj meri lii na pomenuti monstruozan plan? Na to se, meutim, u
razmerama pojedinanog delovanja ne gleda kao na genocid ve - neophodnost! Prvo je,
dakle, samo ogoljeno, a drugo ,,poploano neophodnou i dobrim namerama koje, kao
to je ve poznato, esto vode u sam pakao.
Smrt postaje bezlian dogaaj. Prvi, drugi svetski rat, ,,depni ratovi, agresije,
okraji, pomeranja snaga - okeani mrtvih. Stav prema smrti postao je bezlian jer je smrt
bezlina. Timor Mortis conturbat me (Plai me strah od smrti) pisao je u 15. veku
kotski pesnik Vilijam Danbar. Ukoliko nema besmrtnosti, baciu se u m ore, pisao je
Tenison. Bez nade u zagrobni ivot, ivot ne bi bio vredan ni pokuaja jutarnjeg
oblaenja, govorio je veliki planer smrti - Bizmark. Iako je ljudska koa, gledano iz ugla
organsko-hemijskog sastava, u svih ista, biti u svakoj od njih ponaosob, veoma je razlii
to. Ili, prevedeno na srpski, kad boli, nikoga ne boli kao mene, kad je teko, nikome nije
teko kao meni, itd.
Iako je antiki svet smatrao da se filozofskom milju moe prevazii smrt, neto
me je vodilo da se okrenem ,,prizemnijem nainu njenog ,,reavanja. Na Todoxin
ovim preparatima nastalim na osnovu recepata starih tri hiljade godina, radim ve 45
leta. Re je o lekovima za klasinu kugu, praantibioticima, lekovima za koleru, nervne
bolesti, autoimune bolesti, reumatoidne bolesti, bolesti zavisnosti, ebolu, SARS, BSE
(bolest ludih krava) itd. U okviru Todoxin-ovog pristupa, ponudio sam reenja za
borbu protiv svih hibridnih (virusnih, bakteriofagnih, fagnih) laboratorijski kompono
vanih starih, dananjih i buduih infekcija. Moji preparati sutinski deluju kao revital
izatori imunokompetentnih, pre svega NK i T4 limfocita, kao i svih zamorenih i nede
lotvornih leukocita. Zbog toga mogu da kaem da je (na ovaj nain) mogue dekom
ponovati svaki agens, delo inenjeringa pokrenutog mainerijom zla, bez obzira na to
da li su pomenuti infektivni principi ili agensi u opnama mikoplazmi, rikecija, prioni
ma, da li su adaptirani na humanim proteinima, pre svega na HeLa elijama, miozini
ma ili aktinima.
Kao lekar koji je vie od ostalih leio inficirane HlV-om i obolele od AIDS-a, odgov
orno mogu da razmatram mogunosti istinski delotvornog suprotstavljanja toj opakoj
bolesti. Prvi sam, od svih zvanino priznatih HlV-eksperata, rekao da je virus kompono
van i prvi sam ga dekomponovao. Poznati su mi poreklo, mehanizam delovanja i replikaci
je (mnoenja) Hl-virusa. Godine 1987. patentirao sam Mapu imunobiolokog sistema, a
2005. Mapu vibraciono-talasnog imuniteta. Na osnovu tih saznanja stvorio sam preparat
koji osposobljava ovekov organizam da se bori protiv HlV-a i drugih virusa. Istovremeno,
imajui u vidu pomenuta saznanja, jo 1987. napisao sam pisma vodeim svetskim institu
cijama, pre svega Liku Monatanjeu, sa upozorenjem da vakcine nikada nee biti.
Leio sam i izleio izvestan broj i dan-danas ivih pacijenata. Meu njima i niz, ako
tako mogu da kaem, velikih i znaajnih ,,imena - sportista, balerina i advokata - iz londonskog Sitija. Dve godine sam upravljao i sanatorijumom u Durbanu (Junoafrika

Republika) u kome su pacijenti leeni 24-asovno, uz stalan nadzor medicinskog osoblja.


Za sve vreme njegovog rada, ni jedan pacijent nije zavrio sa fatalnim posledicama, uprkos
injenici da je veina dola na leenje u III i IV stadijumu side!
Suvie sam proao, uo i video, da bi me neto iznenadilo. Tokom gotovo pola veka
postojanja, Todoxin je prevalio put bremenit preprekama raznoraznih kontrola, proba i
sumnjienja. Nije ga mimoilo ni estoko iskuenje borbe sa zvaninom medicinom. Ni po
koju cenu nije htela da ga prihvati, iznalazila mu je razne nedostatke i traila sve mogue
i ,,nemogue provere i potvrde. Napadi su se posebno intenzivirali sa prvim istinski
obeavajuim rezultatima u borbi protiv HIV/AIDS-a. Dakle, u zadnjih 20 godina.
Prvo prihvatilite za HlV-pozitivne na Balkanu, Evropi, moda i u svetu, oformio sam
krajem 1985. godine u svom stanu u Svetogorskoj ulici (biva Lole Ribara) u Beogradu.
Vrata prihvatilita bila su otvorena 24 asa. Kao rezultat rada sa HlV-pacijentima, 1987.
je nastala internacionalna studija na 20 pacijenata pod Todoxin terapijom. Rezultati su
objavljeni iste godine u asopisu ,,Intervju. Naravno, na reakciju domae medicinske
javnosti nije trebalo dugo ekati. Nije bila ni iznenaujua a jo manje ubojita. Otprilike,
poput nezrelih antitela organizma napadnutog virusom. Naime, posle neargumentovanih
napada predstavnika domaeg medicinskog establimenta, iznetih u pismu pomenutom
asopisu na Todoxin-ov pristup u tretiranju AIDS-a, do danas se niko od njih vie nije
oglaavao po istom pitanju. Moda je razlog njihovog utanja sadran u injenici da se
nita od onoga to ini Todoxin-ovu teoriju o poreklu, mehanizmu delovanja i replikaci
ji, nije pokazalo - pogrenim.
U ovu priu se na izvestan, u svakom sluaju udan, nain uklapa i insistiranje profe
sora Velimirovia iz Graca (Austrija) 1988. godine na zajednikoj saradnji. Traei da
sarauje sa mnom, uz obeanje da e ,,lansirati Todoxin, a da emo dobit podeliti, dodao
je da HIV-pozitivne osobe nisu za aljenje ve za osudu, budui da su same krive za ono
to ih je snalo. Istog asa, obustavio sam svaki dalji razgovor ,a kamo li saradnju sa prof.
Velimiroviem, posle ega je izjavio da mrzi ovaj deo Balkana i ,,prljavi Beograd. Pregov
ori su, inae, voeni u Badenu (okolina Bea) i o tome posedujem celokupnu dokumentaci
ju. Zbog obimnosti je neu objaviti u ovoj knjizi. Pored nje, postoje i svedoci koji su pris
ustvovali ovim sastancima.
Na konferenciji o AIDS-u, odranoj u Beogradu 1988, pomenuti profesor je bio vodea
,,zvezda. Obratio sam se tada iroj javnosti, preko malih ekrana, argumentovanim primed
bama i zapaanjima u vezi sa radom konferencije. Savezni zvaninik za AIDS, jedan od
predsedavajuih pomenute konferencije, kritikovao je moj nastup punih 20 minuta, a da pri
tom nikada nije uo ni za Todoxin, niti za mene!
Jedan od prvih sastanaka, na kome mi je nuena saradnja sa uglednim stranim med
icinskim ustanovama, imao sam u Londonu sa prof. Gazarom. Ponudio mi je da u San Ste
fan i Kromvelovoj bolnici leim HIV-pozitivne pacijente Todoxin-om, ali uz primenu nje
govog ,,velikog pronalaska - ,,talidomida. Re je o ,,leku osmiljenom da pomogne trud
nicama u vezi munine koji je, meutim, izuzetno tetno uticao na razvoj ploda i doveo do
raanja velikog broja dece sa tekim telesnim oteenjima. U najveem broju sluajeva bez ruku i nogu. Iz razumljivih razloga, odbio sam ponuenu saradnju sa prof. Gazarom.
Pre nekoliko godina, meutim, poeo je da sarauje sa naom Infektivnom klinikom!
Dobio je, podrazumeva se, veliki publicitet. Posebno domae zvanino-medicinske javnos
ti ijem je establimentu imponovalo da svetski poznati strunjak, sa sve svojim uvenim

preparatom, eto, hoe da sarauje sa naom medicinskom ustanovom. Ako je verovati vesti
koja je doprla do mene, prof. Gazar uz pomo ,,talidomida odnedavno lei kancer u sused
noj Hrvatskoj. Na zdravlje. Moe li, Gospode, oprostiti onima koji znaju ta ine?
Pre odlaska u Vaington i potpisivanja ugovora u vezi kancera i AIDS-a sa Nacionalnim
institutom za kancer, pokuao sam da ostvarim saradnju sa naim zdravstvenim ustanova
ma. Sa domaim HIV-ekspertima sastajao sam se u dva navrata 1990. i 1991. godine. Na
prvom sastanku sa elnicima beogradske Infektivne klinike, postigao sam dogovor o ustu
panju dela pacijenata koji e svojevoljno biti tretirani Todoxin-om 42 dana, uz uslov da se
nakon toga javnosti prezentuju rezultati pre i posle primene Todoxin-ove terapije.
Uverivi se, meutim, da se zdravstveno stanje dodeljenih pacijenata znaajno
popravlja, a ni kod jednog ne pogorava, rok za objavljivanje dobijenih rezultata je
nenadano prolongiran na etiri meseca! Valjda u iekivanju da se, ipak, dogodi neto to
bi ukazalo na neuspeh mog pristupa. A kada je svako dalje odugovlaenje postalo neumes
no i nelogino, sainjena je desetolana komisija za vrednovanje rezultata Todoxin-ovog
pristupa sa kojom je trebalo da se sretnem u Skuptini grada Beograda, i to pred pred
stavnicima sedme sile. Meu deset lanova komisije, sastavljene od navodno najveih
domaih eksperata za AIDS, bila su i tri - neuropsihijatra!? udna veza, jo udniji eksper
ti. O njihovoj kompetenciji u ovoj oblasti, nije pristojno troiti rei. Ovom svojevrsnom
naunom duelu (to je bar trebalo da bude), pored novinara, prisustvovali su i predstavnici
VMA i Infektivne klinike. Ne sluajno. Njihov domai zadatak je bio karikiranje rezulta
ta mojih pacijenata poslatih na testiranje u pomenute ustanove.
Pozorite je postavljeno, predstava je mogla da pone. Scena: Gradska skuptina;
glavne role: predsednik ,,komisije i moja malenkost; statisti: ostali lanovi komisije;
tehniko osoblje: predstavnici VMA i Infektivne klinike (,,telovanje rezultata); publika:
predstavnici sedme sile koji e izvui svoje zakljuke i preneti narodnoj masi.
Tadanji direktor Infektivne klinike (istovremeno i profesor beogradskog Medicin
skog fakulteta) teatralno je prikazao rezultate pre poetka terapije Todoxin-om kao rezul
tate dobijene po zavretku terapije. Zavrni komentar je, otprilike, glasio ovako: terapija
Todoxin-om je samo pogorala zdravlje pacijenata koje je sada u loijem stanju nego to
je bilo pre poetka njene primene. Doslovno sam mu istrgao iz ruku papire kojima je
mahao pred novinarima, tvrdei da namerno pogreno interpretira rezultate. Odbio je to
uz objanjenje da to nije njegov manir i da mu je kolega sa VMA, zaduen za sidu, dao
rezultate upravo tim redosledom. Bio sam nepokolebljiv: prikazani rezultati su - lani! Re
je o prljavom pokuaju da se i on i javnost obmanu time to e rezultati pre poetka ter
apije biti prikazani kao da su dobijeni nakon zavretka terapije. Da bih potkrepio svoje
tvrdnje, otkrio sam strogo uvanu tajnu: nakon obavljenih testiranja na VMA i Infektivnoj
klinici, pacijente sam istog dana (to se moglo utvrditi na osnovu datuma) slao vozom da
obave uporedne analize u Kragujevac, Uice i Sarajevo. I, upravo zahvaljujui njima, pre
vara je otkrivena! Kako bih izbegao planiranu odmazdu (oduzimanje pasoa) zbog drskog
suprotstaljanja zvaninim medicinskim autoritetima i postignutih uspeha tamo gde je
Infektivna klinika doivela neuspeh, morao sam to pre da odem iz zemlje i potvrdu
uspenosti svog pristupa potraim u inostranstvu.
Nakon sukoba sa ovdanjim medicinskim establimentom, Todoxin vri prodor u
vodee svetske zdravstvene ustanove gde dokazuje vlastitu delotvornost. Priznanja za efikas
nost, Todoxinov pristup dobija od vodeih planetarnih institucija: u Stokholmu (Karolinska

institut), Torontu (Bekmen laboratorija), Rimu (Infektivna klinika, saraivao sa prof. Zorii
jem), od Nacionalnog instituta za kancer SAD (sa kojim sam potpisao dva ugovora - za leen
je AIDS-a i kancera), Kraljevske bolnice u Londonu, Instituta Robert Koh u Berlinu...
Uestvovao sam i na dve meunarodne konferencije o AIDS-u, danas opteprihvaene
kao najznaajnije konferencije iz ove oblasti.
Na meunarodnoj konferenciji o AIDS-u u Jokohami 1994. godine, koautori prvog
postera bili su strunjaci Nacionalnog instituta Betezda (National Institute of Health Bethes
da, Maryland), a drugog grupa sa Instituta ,,Karolinska (Stokholm, vedska). Pored toga,
na ovom kongresu sam prikazao intervjue i svedoenja svojih pacijenata. Japanski strun
jaci su bili zaprepaeni injenicom da su ameriki naunici po prvi put pristali da budu koautori. Meutim, ono to se na Svetskoj konferenciji o AIDS-u u Jokohami dogodilo
,,Beneton-u (izbacivanje radova iz programa konferencije samo zato to rezultati nisu
odgovarali stavovima farmaceutske industrije!?), inae najveem darodavcu za leenje dece
obolele od HIV/AIDS-a, dogodilo se i Todoxin-u 1996. u - Vankuveru.
Svetskoj konferenciji o AIDS-u u Vankuveru prisustvovalo je preko 10.000 uesnika sa
vie hiljada radova. Gotovo na svim tandovima nalazili su se Todoxin-ovi prospekti. Zaku
pljene su sale, plaene kotizacije, doli su izvetai kanadske televizije i novinari nekoliko
uglednih svetskih novina i asopisa, eminentni strunjaci Instituta ,,Paster iz Pariza i Insti
tuta Robert Koh iz Berlina, u ijem je izvetaju sa ove konferencije ak jedna estina pros
tora posveena Todoxin-ovom programu kao jedinoj terapiji koja obeava! (Ovo, inae, nije
jedina ustanova visokog ugleda koja je izrekla ovako laskave ocene o Todoxin-u. Ima ih jo
mnogo.)
Prezentaciju Todoxin-a, u trajanju od 80 minuta, radio je Klajv Lavdej (Clive Loveday),
redovni profesor virusologije i imunologije na Medicinskom fakultetu u Londonu i direk
tor referentne laboratorije Kraljevske slobodne bolnice (Royal Free Hospital) koju je
opremila i finansirala Evropska unija, inae ovlaenoj da sertifikuje (odobrava) proizvodnju i putanje u promet lekova u Evropi.
Jedinstvena ocena veine uesnika Konferencije svodi se na to da jedino Todoxin ter
apija obeava u daljoj borbi protiv HIV-a. Ali ne i svih. Jer, uprkos svim pohvalama i priz
nanjima, rad o Todoxin-u nije objavljen u okviru radova predstavljenih na konferenciji.
Sreom, obelodanjen je uoi njenog poetka u strunom asopisu ,,raum&zeit. [Jovanovi,
T., Tedder, R. S., Loveday, C., Kaye, S., Nasartnam, S.: Produena virusoloka i klinika
delotvornost TODoXIN-a u leenju HIV-1 infekcije (The prolonged virological and clinical
efficacy of Todoxin in the treatment of HIV-1 infection), ,,raum&zeit, Nr. 82, 1996, 81 - 93].
Iako je o Todoxin-ovom ueu na pomenutoj konferenciji snimljen i film, svi podaci
sa zvanine prezentacije prof. Klajva Lavdeja izbrisani su sa Internet-sajta ovog naunog
skupa. Nije teko zakljuiti koji su bili motivi za to i, naravno, u ijem interesu.
.. .Smrt je dobila najveeg protivnika. Ime mu je: dolar. Zelena boja dolara suprotstavi
la se simbolu smrti i kostur kosca, koji e svakoga pokositi, postaje isto to i blistava neon
ska reklama na ulazu u none lokale sa striptizom... (Ameriki nain umiranja)
Radix enim omnium malorum est cupiditas.*

*) Jer je koren svih zala pohlepa.

Nakon vie od 20 godina diskusija o AIDS-u, jedino se, na osnovu stava HlV-ekspera
ta irom Planete, moe ustvrditi ,,da neto naruava imunoloki sistem. Jo uvek se pouz
dano ne zna ta je to, ali se najprihvatljivijom ini postavka o ,,pogoravanju Hl-virusa jed
nom ili uz pomo vie komponenti. Poznato je, naime, da su virusi samo parii genetske
informacije upakovani u omota od belanevina.
Hl-virus, meutim, nije jedini uzronik imune deficijencije. Istovetni uinak se moe
postii delovanjem samo jednog iz dugakog niza raznorodnih infektivnih agenasa: humani
herpes zoster (naroito tip 6 i 8) i herpes simpleks virusi sa varijantama, maja leukemija,
bovine (govei) virusi, visna (oviji) virusi, virus konjske anemije, majmunski virusi (fomi,
SV 40, majmunski herpes zoster i simpleks virusi), virusi hepatitisa, mikobakterium lepre,
bakterija klasine kuge (pastorela pestis), gijardija lamblija, mikoplazme, bakteriofagne i
fagne estice, prioni.
Veina tzv. prateih (oportunistikih) infekcija nije prirodan tok bolesti izazvane HIVom. One su, naprotiv, namerno izazvane dodatnom infekcijom i pogoravaju manifestacije
bolesti u pojedinim segmentima organizma tokom prirodne infekcije: citomegalovirusna
infekcija, kandidijaza, mikobakterium avium kompleks, infekcija Eptajn Bar virusom,
Berkitov limfom, histoplazmoza, aspergiloza, pneumocistis karini pneumonia, Kapoi
sarkom, kriptosporidijaza, izosporijaza.
Sve teorije o prilinoj starosti side, jo pedesetih godina minulog veka pa i pre,
padaju u vodu. Budui da je re o ,,starim bolestima prisutnim od davnina (mislim na
pomenute pratee bolesti), podrazumeva se da su oboleli imali simptome imune defici
jencije. Ipak, u ovom sluaju nikako ne moe biti re o AIDS-u. Poznato je da su mnogo
pre pojave HlV-a i side komponovani i usavravani razliiti bioloki agensi. Jo su amer
iki Indijanci, recimo, bili desetkovani namernim irenjem velikih boginja (ponajvie
preko raznobojnih tkanina ,,obogaenih boginjama) dobijenih od prijateljski naklon
jenih belaca. (uvaj se Danajaca i kad darove nose!) Eksperimenti su vreni i pre Prvog i
Drugog svetskog rata. Bilo je dovoljno komponovati obian virus gripa sa virusima kon
jske anemije, goveim, ovijim i slinim virusima, za dobijanje savreno efikasnog oru
ja za unitenje ive sile.
A ta ako virus side nije - virus!? Moda je neto sasvim drugo, pogodno za ubacivan
je u drogu ili brano za hleb. Poto se brano ne konzumira presno, to ,,neto bi trebalo
da bude i termostabilno odnosno termorezistentno poput, recimo, aflatoksina gljivice
Aspergillus. Mogue je da izvesni elementi u tragovima u subtankim slojevima silicijuma
utiu na lananu reakciju umnoavanja virusa. Ko zna.
Postoji jo jedna mogunost. Moda Hl-virus u tolikoj meri lii na ,,obine,
sveprisutne viruse, da se jednostavno ne moe identifikovati. Prepoznaje se iskljuivo po
pozitivnom nalazu antitela. Da li su ta antitela stvorena ba protiv HlV-a, s obzirom na injenicu da ak 64 bolesti indukuje sintezu istih antitela? Koliko je od pomenutih 64 bolesti
identifikovano kao AIDS (sida) i koliko je ljudi otposlato na nebo dijagnozom: HIV-poz
itivan? Jer, odmah iza nje dolazi zaraen si i umire, a potom i nebeska kompozicija
toksinih lekova koja direktno vozi u raj.
Na pomenut nain je, dakle, mogue 64 bolesti deklarisati kao infekciju HlV-om. Kad
laboratorija ve konstatuje da je neko HlV-pozitivan, veoma je lako otkriti i gde je do infek
cije dolo. To je najmanji (ako je uopte) problem. Svako je neto radio i na taj nain se
(mogue) inficirao. Posekao se, dobio transfuziju, popravljao zube, proao pored ne znam

koga u ne znam kakvim okolnostima, sa nekim popio pie ili neto vie od toga. Mogunos
ti gotovo bezbroj. Problema, rekoh, nema.
Dva virusa u ,,kunom ogrtau elije domaina. Maskirana uniformom. Lepo
uukani, sklonjeni, zatieni. Slika gripa na koricama knjige ,,SIDA Lika Montanjea.
Poput dva suncokreta. U njih uperena dva cveta maslaka. Sluajno? ,,Sluajno? Namer
no? Virus i moj pronalazak. Virus-ubica i ubica virusa!
Tokom dugogodinjeg rada na leenju sindroma steene imunodeficijencije (AIDS),
imao sam priliku da se upoznam sa velikim brojem primera neodgovornog postupanja prema
HrV-pozitivnim osobama. Pomenuo sam postavljanje dijagnoze, odnosno izricanje smrtne
presude, iako je opte poznato da su dananji testovi na HIV - nevalidni. Virusolozi nemaju
gotovo nikakav virusoloki argument da HIV izaziva AIDS, ve potvrdu vlastitih hipoteza
trae od ordinirajuih lekara. Ovi, pak, daju pozitivan povratni izvetaj tvrdei u njemu da je
AIDS virusno oboljenje koje se moe leiti i antivirusnom terapijom. Veiti Duko Radovi bi
rekao: Kada se udrue jaka bolest i lo lekar, nema organizma koji im moe odoleti!
HlV-pozitivni pacijenti prolaze kroz sasvim drugaiju terapiju, bar tako tvrde lekari,
nego HlV-negativni. Od herpes zoster-a do loga, u sluaju HlV-pozitivnih pacijenata, pri
menjuje se doivotna antivirusna terapija ili se, shodno propisanim pravilima, lee bez pos
tojanja bilo kakvog klinikog oboljenja, a na osnovu markera surogata kao to su CD4 eli
je i merenje virusnog oboljenja uz pomo PCR postupka koji je pronaao Keri Malis. Sam
pronalaza o svom izumu kae: Besmisleno je da se proiruje neto to se moe otkriti
samo PCR-om i to je, iz tog razloga, blizu nule. To i dalje ostaje blizu nule.
Elemente uasa nosi i injenica da se na testiranjima veoma esto ,,otkrivaju inficirani
koji nemaju ama ba nikakve veze niti sa Hl-virusom niti sa sidom. To je, meutim, njihov
tek prvi korak u hodu po mukama. Snai e ih sudbina onih ija je HlV-pozitivna dijagnoza
ispravna. Za poetak jak stres, budui da su ubeeni u ispravnost dijagnoze, potom razmi
ljanje o odbrojanim danima iza koga, usled poptpunog kraha neuroimunoendokrinog
sistema, velika veina njih nestaje u izmaglici tune budunosti do konanog kraja.
elei da uini korak dalje u pogledu validnosti testova, Todoxin-ova nauna grupa je
pokuala da uveze testove koji primenjuju sistem NASBA (eng. Nucleic Acid Sequence
Based Amplification), ali svaki put je uoi realizacije dolazilo do ,,nepredvienih komp
likacija! Proizvoa nas je upuivao na strpljenje u pogledu stizanja poiljke sa testovima i
objanjavao da bi trebalo da saekamo njihov potvrdan odgovor?! Iz ovoga je zaista bilo
teko dokuiti razloge otezanja proizvoaa da poalje naruene testove.
Neke indicije ukazuju i na to da virus postoji. Veliko je, meutim, pitanje - kako izgle
da. Moja postavka je da se virus HlV-a krije u virusu gripa komponovanog sa humanim
herpes zoster virusom 6, uz dodatak prisutne fagne estice bakterije i mikobakterijuma
lepre. Upravo zato i ne moe da se identifikuje jer spolja izgleda bezazleno, a unutra bi se
eventualno otkrile manje razlike.
Iz injenice da mnoge bolesti zapoinju sa gripom, prosto se namee pitanje: da li grip
redovno donosi samo pad imunoloke odbrane zahvaljujui emu dolazi do razvijanja
latentne bolesti ili u sebi nosi jo jednu, dobro prikrivenu, bolest? Mogue su obe opcije.
Ne pitam se da li je tako ili ovako, ve kaem - ili tako ili ovako. (Nemanodije, praklice!?)
Hipotezu o (realno) moguoj vakcini protiv side postavio sam pre svih koje danas egzi
stiraju, prvenstveno zato to se nisam bavio traenjem vakcine specifine za delove spolja
njeg omotaa virusa (p41, gp!20, p24/25) budui da navedeni proteini i ne pripadaju spo

ljanjem ve unutranjem omotau, a pl7/18 spoljanjem. Uostalom, ta e virusu dva


omotaa, ili, bolje - odakle mu (uz to krivo ,,nasaena!) dva omotaa i, uz njih, dve odvo
jene spirale ije rastojanje i odnos nisu kao kod DNK? Odnos spirala je zauujue razno
lik i nesimetrian, rekao bih bez ikakve logike, ali, moda se upravo u tome i krije sutina
tajne virusa HlV-a.
Nakon 20 godina rada, neretko i po 24 sata dnevno, sa HlV-pozitivnim bolesnicima,
mogu rei da ima dokaza za postojanje ali, isto tako, i nepostojanje Hl-virusa. Najintere
santnije je, meutim, to to je Todoxin u oba sluaja - veoma efikasan!
Bezbednost i tolerancija doza Todoxin-a koje se koriste u udarnoj terapiji i terapiji
odravanja, ispitane su u mnogim studijama. U Velikoj Britaniji je, na primer, uraena
studija na dobrovoljcima po tamonjim vaeim propisima za voenje klinikih studija [UK
regulations for Clinical Trials Exemption Certificate (CTX)].
Todoxin-ova monoterapija je u mnogim meunarodnim studijama pokazala visoku
efikasnost kod obnavljanja funkcija imunolokog sistema, smanjenja sposobnosti za rep
likaciju HlV-a, opteg poboljanja klinike slike i kvaliteta ivota.
Todoxin je visokokvalitetan preparat izraen na bazi bilja, strogo bez sintetikih aditiva
i konzervansa. Sadri nosae jona i osnovne vitamine i minerale u rastvoru. Svojstvo odbija
nja Hl-virusa od zdravih elija postignuto je uz pomo fizioloki tolerantnih molekula koji se
vezuju za viruse. Imunoloku funkciju obnavlja uravnoteavanjem koncentracija pro-oksida
tivnih i anti-oksidativnih molekula, u citoplazmi funkcionalno kompromitovanih imunskih
elija, kao i obnavljanjem Krepsovog ciklusa i mehanizama oksidativne fosforilizacije.
Da zvaninomedicinski krugovi ne veruju u Todoxin-ove preparate, kazuje logika, ne
bi u tolikoj meri strepeli od njihove primene i - utali! A Todoxin je, sam po sebi, bezazlen
preparat. Osim u sluaju bolesti. U tom sluaju je sve, samo ne bezazlen. Nikome ne moe
da naudi, niim da nakodi. Neto, meutim, radi izuzetno drsko - podie imunitet i
odbranu organizma na nivo lakog i efikasnog savladavanja svih virusa. Na taj nain
oslobaa prostor organizmu da se izbori za sopstveno zdravlje, pogotovo ukoliko je re o
,,lanoj sidi ili ako ove uopte nije ni bilo. Uspeh je tada nesumnjivo izvestan.
Proizvodnju preparata, iskljuivo za potrebe HIV/AIDS-pacijenata, organizovao sam u
Gracu (Austrija), Los Anelesu (SAD), Kejptaunu - Durbanu (Junoafrika Republika). S
obzirom na vreme u kome ivimo, ostavio sam mogunost, ukoliko otkrijem eventualnu
zloupotrebu preparata u cilju dobijanja veeg profita, da u svakom trenutku oduzmem
pravo za njegovu proizvodnju.
Borba protiv side se, dakle, moe shvatiti kao borba za zdravlje oveanstva. Kada to
kaem, ne mislim samo na borbu protiv konkretne bolesti, ve protiv itavog savremenog
inenjeringa smrti. U razloge njegovog postojanja i delovanja neu na ovom mestu da ulaz
im, ali je ono svakako nesumnjivo kao i postojanje njegove praroditeljke ideje o neophod
nosti ,,regulisanja veliine ljudske populacije u smislu gotovo potpunog eliminisanja
odreenih, formalnih ili neformalnih, grupa ljudi i regulisanja brojnosti pripadnika
odreenih rasa i populacija. Borba o kojoj govorim je gotovo na samom poetku i, naravno,
neravnopravna i teka sa krajnje neizvesnim ishodom. Konano i trajno reenje je
nemogue ponuditi. Svakodnevno se komponuju nove varijante virusa kako bi se borba
protiv svega toga dodatno iskomplikovala i prevela u dugotrajan iscrpljujui pozicioni rat
bez mogunosti naglih preokreta na ,,bojitu. Da nije tako, virus bi sam po sebi izumro
budui da je re o hibridnoj, vetakoj tvorevini nedugog veka.

Prethodno navodi na zakljuak da bi sida nestala sama po sebi samo desetak godi
na po prestanku proizvodnje novih hibrida. Naime, sa svakim umrlim bolesnikom odlazi i
deli AIDS-a koji vie ne moe da se iri. Onog trenutka kad se zaustavi proizvodnja novih
sojeva HlV-a, nee biti ni novog potomstva. Postojei sojevi e se dekomponovati na sas
tavne delove, mnogo manje infektivne i pogubne. Poput hibridnih itarica. Svega dve do tri
godine mogu da se reprodukuju ,,prirodno, bez deformacija. Nakon toga je neophodno da
im ovek pripomogne. Priroda se, oito, i sama (koliko moe) buni i bori protiv hibrida neprirode.
Kad ve govorim o biogenetskom inenjeringu, ne mogu a da glasno ne postavim
pitanje: zato pored klasine tuberkuloze danas istovremeno egzistiraju i mikobakterijum
tuberkulozis, prenosi se kapljino (kijanjem i kaljanjem), i mikobakterijum avium kom
pleks koji se ne prenosi na okolinu? Pomenute dve varijante imaju dosta zajednikog. U
vezi su sa HlV-om i protiv njih se ne moe napraviti vakcina jer bi je trebalo praviti za dve
komponovane infekcije koje obino ,,idu zajedno. Ova kombinacija sa neizleivom ili
specifinom tuberkulozom je jedna varijanta Hl-virusa. Izgraen, oplemenjen, obogaen
hibrid, ugraen je u ,,supervojnika izmaklog kontroli koji kosi sve pred sobom.
U celoj prii moda ponajvie iritira i deprimira to to je ovek gotovo potpuno
nemoan da na odgovaraju nain uzvrati udarac u pomenutoj borbi. Zrnce optimizma i
podsticaja krije mogunost uenja kako da se zatiti. U sluaju pomora mieva veih
razmera, recimo, svaki od njih instiktivno i samoinicijativno trai nain kako da se nae
meu preivelima. ovek, sreom, ima i razum...
Osnovni zadatak koji sam sebi postavio, i cilj kao njegovo ishodite, jeste pruanje
podjednake mogunosti uenja svima kako se zatititi i sa potomstvom nai meu preive
lima. I sve moje prethodne knjige imale su isti cilj. lako je i ova u nizu istorodnih, svaka
naredna nudi vie - i leka i znanja. S jedne strane, rezultat je rasta i irenja proizvodnih
kapaciteta preduzea ,,Toreksin koje proizvodi Todoxinove preparate. (Ilustracije radi, u
okviru svojih proizvodnih pogona ima najvei liofilizatorski centar na Balkanu sa, ak, est
liofilizatora.) S druge, knjiga pred Vama, potovani, jeste i svojevrsna suma u meuvre
menu steenih znanja i prikupljenih dokaza kojim Todoxin-ova nauna grupa raspolae
kao potvrdom delotvornosti Todoxin-ovih preparata.
Knjiga je komponovana po ve ustaljenom principu. Naime, saznanja kojima raspo
laem su skoncentrisana na jedno mesto, to moda nije po pravilima pisanja ovakve liter
ature, ali se pokazalo veoma praktinim i, posebno, upotrebljivim. Zbog toga se, recimo,
pored saveta u vezi sa odreenim terapijama, ivotnim navikama, ishranom, nalo mesta i
za objanjenje naina kojim sam doao do preparata i svega to je njegov nastanak pratilo,
ali za i istraivanja, eksperimente, podatke koji se odnose na svetska iskustva, rasprostran
jenost i puteve irenja side, kao i ispovesti i svedoanstva samih pacijenata.
Ne mogu, a da na kraju ovog kazivanja ne pomenem najnovije rezultate Todoxin-ovog
pristupa koji danas dobijaju apsolutnu potvrdu kroz rezultate PCR-analiza sedam pacijena
ta sa naih prostora. Status ,,HIV-pozitivan kod njih traje izmeu 12 i 20 godina. Ipak, pod
Todoxin-ovom terapijom nesmetano obavljaju svoje svakodnevne aktivnosti. Neki. imaju i
zrave suprunike i zdravo potomstvo. Februara 2006. godine, samoinicijativno su se
obratili poznatom hematologu dr Radojiiu na testiranje. Kod pet pacijenata je broj infek
tivnih i neinfektivnih kopija iznosio ,,nula, a kod preostalo dvoje bio ispod granice detek
cije (donja granica detekcije iznosi 20.000) - 5.000 i 7.000 kopija!!! Iako su sa ovim rezulta

tima upoznati i najogoreniji protivnici Todoxin-a iz redova predstavnika zvanine medi


cine, do danas se niko nije oglasio u javnosti. Verovatno raunajui s tim da ono o emu se
javno ne govori i - ne postoji! Istina, problem su jedino svedoci.
Piui knjigu ,,ivoti 1550 godine, italijanski slikar, zlatar i arhitekta oro Vazari,
zabeleio je i anegdotu o uvenom italijnskom slikaru otu. Naime, kada je papa
Benedikt IX iz Treviza nameravao da oslika srkvu San Pjetro, poslao je u Toskanu svog
emisara da pronae pogodnu linost za to i obavezno poseti ota ija je slikarska zvez
da u to vreme bila u usponu. Savremenim jezikom reeno, da prikupi ponude tako to
e svaki slikar nacrtati po neto a papa prema tim crteima odrediti majstora kome e
poveriti tako delikatan posao. U knjizi ivoti slavnih slikara, vajara i arhitekata to je
ovako opisano:
...Dvorjanin poe na put da vidi ota i sazna koji su jo drugi majstori u Firenci
savreni u slikarstvu i mozaiku, te prolazei kroz Sijenu, stupi u razgovor sa mnogim umet
nicima koji mu dadoe svoje crtee. Doavi u Firencu, jedno jutro poe u raionicu ota,
koga je upravo zatekao u radu, i izloi mu namere i nain na koji papa eli da se koristi njegovim delom, i najzad zatrai od njega mali crte da bi ga poslao njegovoj svetosti. oto,
koji je bio vrlo Ijubazan, uze jedan list hartije i, naslonivi lakat na bok, da bi mu ovaj
posluio kao estar, povue kiicom obojenom crvenim jedan krug toliko pravilan da je to
bilo pravo udo. Uradivi to, oto potsmeljivo ree dvorjaninu:
- Evo vam crtea!
- Zar neu dobiti drugi crte sem ovoga? - upita ovaj smatrajui da je izigran.
- Dosta, ak i suvie je i ovaj - odgovori oto - poaljite ga zajedno sa ostalima i
videete da li e ga prepoznati...
Zastupnik, videvi da ne moe dobiti drugi crte, ode dosta nezadovoljan sumnjajui
da je izigran. Ipak, aljui papi ostale crtee i imena onih koji su ih izradili, poalje i otov,
ispriavi kako je ovaj izradio krug ne miui rukom i bez estara. Na osnovu toga su papa
i mnogi dvorjani koji su poznavali umetnost ocenili koliko je oto prevaziao sve druge
slikare tog vremena. Poto se ova stvar kasnije proula, nastala je posloviea koja se jo
upotrebljava: Okrugliji si nego otovo ,,0, a odnosi se na debele i tupoglave ijude. Za ovu
poslovicu se moe rei da je lepa ne samo po sluaju kako je nastala, nego mnogo vie po
svome znaenju koje se sastoji u dvosmislenosti, poto se ,,okrugao u Toskani sem za
pravilan krug upotrebljava i za duevnu tromost i nezgrapnost...
Eto, tako je 1550. pisao oro Vazari. Ali, emu ova anegdota u prii o Todoxin-u? Ne
sluajno. I Todoxin je zaokruen, potpun, biljni preparat. Razlika je jedino u tome to
,,pape savremene tzv. zvanine medicine, dakle gotovo pola milenijuma kasnije, izbegava
ju to da primete. Koliko dugo, vreme e pokazati...

Tehnika usluna laboratorija


(Technical Service Laboratories), Misisaga - Ontario, Kanada
Analize nekih Todoxin-ovih preparata izvrene u Bekmen
(Beckman) laboratoriji u Torontu
1.0 Fizika pravila
Uzorak #1
OFT-1935/TK
polu-vrsto
1.181
prijatan/voni
4.0

Uzorak #2
OFT-1962/DJ
teno
1.102
prijatan/voni
4.5

Stanje uzorka
Specifina teina
Miris
pH vrednost (kao uobiajen)
2.0 Glavni sastav
64.60
69.10
Sadraj slobodne vode (%)
35.40
30.90
Ukupna suva supstanca (/o)
3.21
2.93
Ukupan sadraj pepela (%)
3.0 Analiza suvih sastavnih organskih jedinjenja
87.50
Ugljeni hidrati (%)
85.75
Lipidi (masti) (%)
0.96
1.08
1.94
Proteini (%)
1.73
9.81
Karbonske (ugljene) kiseline (%)
11.23
4.0 Analiza elemenata (hemijskih)
58.37
Ugljenik (C)
59.26
7.09
Vodonik (H)
7.23
33.12
31.89
Kiseonik (0)
1.09
Azot(N)
1.22
0.02
Sumpor (S)
0.03
0.31
0.37
Fosfor (P)
5.0 Analiza glavnih ugljenih hidrata rastvorljivih u vodi
15.35
Glukoza (%)
17.70
7.23
6.12
Fruktoza (%)
0.04
0.22
Manoza (%)
0.94
1.16
Pentoze (%)
6.0 Anahza glavnih karbonskih kiselina rastvorljivih u vodi
4.74
Limunska kiselina (C6H807)
5.83
0.72
Sukcinska kiselina (C4H604)
1.03
0.12
Malonilna kiselina (C3H404)
0.38
7.0 Analiza vitamina rastvorljivih u vodi (ppm):
19
24
Tiamin (Bl)
16
27
Riboflavin (B2)
57
31
Pantotenska kiselina
23
19
Nikotinska kiselina
16
28
Nikotinamid
15
52
Piridoksin

Uzorak #3
OFT-1959/CK
polu-vrsto
1.190
prijatan/voni
3.5
64.60
35.42
3.84
84.20
1.13
2.11
12.56
59.03
7.30
32.06
1.20
0.03
0.38
16.93
5.30
0.40
0.98
5.92
1.17
0.67
37
31
43
49
37
23

Cianokobalamid (B2)
0.24
Folna kiselina
0.50
Biotin
76
Askorbinska kiselina (C)
96
Inozitol
112
8.0 Analiza vitamina rastvorljivih u mastima
B-karoten
0.090
Vitamin A (alkohol)
0.030
Vitamin A (acetat)
0.011
Vitamin D3
0.080
Tokoferol
0.106

0.18
0.35
39
82
83

0.26
0.62
63
89
193

0.031
0.015
0.008
0.042
0.093

0.061
0.021
0.009
0.037
0.114

9,0 Kvalitativne analize eemih kiselina i jedinjenja nosilaea azota


Sva tri nutritivna uzorka sadre ostatke sledeih jedinjenja:
Glukuronska kiselina
Glukonska kiselina
Fitolna kiselina
Aspartanska kiselina
Glutaminska kiselina
Glicin (Gly)

Prolin (Pro)
Glukozamini
Purinski ostaci
Pirimidinski ostaci
Piperin
Fitol

Glucitol
Enzimi:
Amilaze
Fosfataze
Katalaze

Svetska zdravstvena organizacija


eneva, 3. n o vem b a r 1987. g o d in e
Dragi dr Jovanoviu,
Zahvaljujem o Vam za p is m o o d 27. oktobra 1987. godine.
M oram o da Vas, na alost, obavestim o da nije u politici SZO da se angauje u istraivakim p ro
je k tim a s pojedincim a.
P reporuujem o Vam, m e u tim , da svoj predlog uputite n e k o j istraivakoj ustanovi.
Iskren o Va,
D r D onatan M an
D irektor specijalnog program a za A ID S

P ism o prim . dr sci. Todora Jovanovia o d 21. oktobra 1987. Pasterovom in stitu tu (Pariz).

Pasterov in stitu t
Pariz, 9. decem b a r 1987. g o d in e
G ospodine,
Vaa poiljka je predata dr Zerijalu ko ji radi u R hone-P oulenc Sante, a bavi se terapeutskim
pokuajim a vezanim za in fekciju H lV -om .

Za Montanjea,
Dr Fransoa Denio,
Odeljenje za virusnu onkologiju

P ism o prim . dr sci. Todora Jovanovia o d 15. decem bra 1987. Pasterovom institutu.

Pasterov institut
Pariz, 29. decembar 1988. godine
Gospodine,
Saglasno Vaem pismu od 23. decembra 1988. godine i kako sam Vam venajavio u svom pismu
od 9. decembra 1987. godine, Vaa dokumentacija je predata dr Zerijalu kome preporuujem da se
obratite.
Primite, Gospodine, izraz mojih najboljih oseanja.
Dr Fransoa Denio
Ovde je, naime, re o tome da se prim. dr sci. Todor Jovanovi prvi usudio da napie pismo prof.
Liku Montanjeu, nauniku koji je otkrio HIV, u kome mu je objasnio da nee moi da se proizvede
vakcina uprkos tome to je ovaj javno izrekao daje "samo pitanje dana kada e vakcina protiv HlV-a
biti napravljena". Nedugo zatim, doloje do naglepromene miljenja igrupa francuskih naunika, na
elu sa prof. Montanjeom, objavilaje "senzacionalnu" vest da vakcine - nee biti!

Ugovor o saradnji sa direkto ro m R im sk e in fektivn e k lin ik e prof. F. Zoriijem.

Slobodni univerzitet B risel


O deljenje za m o leku la rn u biologiju
5. ju l 1988. g odine
Dragi dr Jovanoviu,
Prim io sam Vae p is m o i proitao o Vaoj m edikaciji i rezultatim a k o je p o in jete da dobijate s
Vaim pacijentim a.
B udui da m i nism o u potpunosti ukljueni u rad s pacijentima, preporuujem Vam da stupite u vezu
sa Svetskom zdravstvenom organizacijom u enevi. Oni m oda m ogu da Vam p o m o g n u Gnansijski i
ukljue Va nain leenja u iroku m reu u kojoj bi bio ocenjen i uporeen sa ostalim nainim a leenja.
U n a d i da e to p o m o i Vama i Vaim n esrenim pacijentim a, iskren o Va A. B u rn y

K arolinski in stitu t
O deljenje za im unologiju, S to kh o lm
16. februar 1989. g o d in e
ao m i j e zb o g kanjenja s podacim a. Pronali sm o, m e u tim , d a je "OF" p reparat veom a p o te n
tan u aktiviranju lju d skih N K elija. Ta aktivacija zahteva izvesn u p rein ku b a ciju sa efek to rn im elija
m a (preko noi), optim alna je p ri finalnom razblaenju u odnosu 1:1000 (ali se jo m o e detektovati
i k o d 1:100.000) i nije aditivna na IL-2 efekat. Naim e, "OF" uveava N K unitavanje u istoj m e ri kao
to to ini IL-2. U p relim in a rn im eksp erim en tim a n e vidim o e fe k a tn a p o g o en e vezane elije, tj. "OF"
uveava efika sn o st onih elija k o je ve vezuju p o g o en e elije za tum or.
Dalji rad m ogao bi da odredi faktore ko je oslobaaju stim u lisa n e elije i, dakle, uvede aktivaciju
u p risustvu razliitih antitela, anti-IFN, anti-IL-2 itd. M eutim , s obzirom na sadanje stanje stvari, s
naim ogranienim p o zn a va n jem stru ktu re "OF"-a n e planiram o takve eksp erim en te.
U koliko Vi im a te n e k e dalje planove, m i sm o zainteresovani da o n jim a razgovaramo.
M ikael Jondal, p ro feso r

N acionalni in stitu t za rak, M erilen d


21. ju n 1989. go d in e
D ragi dr Jovanoviu,
Vaa p rep iska sa UD CDC i N acionalnim in stitu to m za alergiju i in fektivn a oboljenja, upuena je
naem O dseku bu d u i da sm o m i, u okviru N acionalnog instituta za rak, za d u e n i za akviziciju je d
injenja n a m en jen ih testiranju za a n titu m o rn e A ID S-antivirusne zatite.
R adi inform isanja, N IR trenutno radi na obuhvatnom ispitivanju s ciljem identifikovanja je d in je n
ja koja im aju potencijalno A ID S-antivirusno dejstvo. To in vitro ispitivanje, k o je uklju u je infekciju T
elija sa ivim HIV, zahteva je d in o veom a m a le uzorke: 50 m g je dovoljno za p o tp u n i test. Izvoenje
ispitivanja nita n e ko ta darodavca. Ipak, ogranieni sm o na testiranje ka rakteristinih h e m ijskih
jedinjenja iz sin tetikih ili priro d n ih izvora. Z b o g toga n e m o e m o da p rih va tim o ekstra kte sirove
frakcije, m ik stu re ili kom binacije.
U koliko im a te na m e ru da testirate Va materijal, poaljite m i h e m ijs k u stru k tu ru tako da je m o e
m o proveriti, s obzirom na n au bazu podataka, k a k o b ism o izb eg li dupliranje. A k o naglasite da
struktura m ora da b u d e drana u tajnosti, toga em o se p o te n o pridravati.
Iskreno,
D anijel Lednicer, Ph. D.
O dsek za h e m iju i sin te zu leko va
N acionalni in stitu t za ra k

P ism o k o jim je d rJ o v a n o vio b a veten da m u je odobren za h te v za otvaranje ordinacije u Voterge


jtu (Watergate) u centru Vaingtona, elitnom kraju u k o m e ive najm oniji lju d i SAD. N aim e, n a ko n
provere etiri iz u ze tn o rigorozne kom isije, dr Jovanoviu je dozvoljeno obavljanje m e d ic in sk e p ra kse
u Votergejtu.

Intervju prim. dr sci. Todora Jovanovia beogradskom asopisu ,,Galaksija (april 1990.) pod
(delimino i stranim) naunim krugovima i spreio da jedan ,,naunik za dr Jovanoviev

(d elim in o i stra n im ) n a u n im k ru g o v im a i sp reio da je d a n n a u n ik za d r J o va n o viev


pronalazak bude n o m in o va n za N obelovu nagradu!

S h e m a ispitivanja za T odoxin k o ju je , ka o garanciju za p o tp isiv a n je ugovora, svojeruno


ispisao dr sci. G ordon M. Kreg, e f o d seka za p riro d n e p ro izv o d e p r i N a cio n a ln o m in stitu tu za
ka n c e r SAD.

Saglasnost za prihvatanje uslova p o d ko jim je Todoxin bio ispitivan na N acionalnom m stitu tu za


ka n cer SAD, kao deo program a za ispitivanje h o m eo p a tskih sredstava. D obijeni rezultati su bili
izu ze tn o dobri.

Prva i etvrta strana ugovora sa N C I (Nacionalni in stitu t za kancer SAD) za leenje kancera.

Prva i etvrta strana ugovora sa NCI za leenje AIDS-a.

Naslov lanka objavljenog u asopisu "raum&cajt" (raum&zeit). Re je o rezultatima studije izvedene na dvadeset pacijenata, tretiranih Todoxin-om. Kao koautori se pojavljuju najvei svetski virusolozi koji su potvrdili da se dejstvo Todoxin-a pokazalo efikasnijim od svih biljnih medikamenata i
preparata zvanine medicine, koje su do tada ispitivali.

Poziv prim. dr sci. Todoru Jovanoviu za sastanak sa komisijom Ujedinjenog Kraljevstva (Velike
Britanije) za ispitivanje i odobravanje lekova (Medical Research Council - MRC), formirane od strane
Evropska zajednice na elu sa prof. Denet Darbiajr (Janet Darbyshire).
Na sledee etiri strane su ugovori o tajnosti, tj. potpisi lanova Komisije EU za odobravanje leko
va sa kojima je prim. dr sci. Todor Jovanovi sklopio ugovore o potvrivanju delotvornosti Todoxinovih preparata.
Naime, EU je izabrala komisiju iz Ujedinjenog Kraljevstva (UK) za praenje, analizu i odobrava
nje svih preparata zvanine i prirodne medicine. Do strunjaka ove komisije mogu da dou iskljui
vo svetski priznati preparati i strunjaci sa najviim referencama. Prim. dr sci. Todor Jovanovi je
zahtevao da svaki od lanova komisije potpie ugovor o tajnosti toje, samo po sebi, dovoljna garan
cija njihove uverenosti u delotvornost Todoxin-a. Potpisani lanovi komisije su:
- Prof. Brekenri (Brekhenridge), jedan od najpoznatijih farmakologa u svetu,
- prof. Defris (Jeffries), virusolog,
- prof. Veler (Weller), stariji lan evropske komisije za AIDS,
- prof. Darbiajr (Darbyshire), predsednik komisije.

Prepiska sa najveim svetskim ekspertom za presaivanje kotane sri prof dr. Grantom Prenti
som iz engleske Kraljevske bolnice.
Pracijenti prof. Prentisa koji nisu pristali na verovatnou od 50 procenata da zahvat uspe ili nisu
bili u stanju da plate traenu cenu, pomo su zatraili od prim. dr sci. Todora Jovanovia.

Nakon to je postao poznat u svetu, prim. dr sci. Todora Jovanovia je pozvao direktor i profesor
virusologije na Kohovom institutu G. Pauli. Zakazao m u je jednoasovni sastanak koji se produio na
dva sata, a potom m u predloio da nastave razgovor uz obeanje da e m u sam skuvati kafu. "Idete
na Konferenciju u Vankuver?" upitao je prof. Pauli. Kadje dobio potvrdan odgovor, nastavio je: "Pred
laem Vam da napravite prezentaciju Todoxin-a zatvorenog tipa na koju ete pozvati iskljuivo pro
fesore i docente najveih svetskih instituta". Prim. dr sci. Todor Jovanovi je prihvatio ideju, zakupio
salu i okupio u tom trenutku najvea svetska imena iz oblasti virusologije. Prezentaciju je vodio lon
donski profesor Kliv Lavdej (o emu postoji video-zapis).
Izuzetni rezultati su izazvali opte zaprepaenje prisutnih. Uprkos tome i ispunjenju svih uslova
organizatora, radje iz nepoznatih razloga skinut sa Internet-strane Konferencije. Ipak, to nije sprei
lo prof. Paulija da u izvetaju sa Konferencije posveti akjednu estinu prostora - Todoxin-u! Radoz
nalimaje objasnio da je Todoxin u tom trenutku jedina realna nada za borbu protiv opake bolesti i
svojom preporukom i potpisom omoguio prim. drsci. Todoru Jovanoviu pristup najveim svetskim
laboratorijama.

Preporuka i sugestija prof. Paulija, nakon etvoroasovnog sastanka u Berlinu, prim. dr sci.
Todoru Jovanoviu kojim ekspertima i laboratorijama da se obrati za nastavak naunog rada i istrai

Poziv upuen prim. dr sci. Todoru Jovanoviu za sastanak u vezi saradnje na ispitivanju
antivirusnog svojstva Todoxin-a na Medicinskom fakultetu u Londonu. Potpisao ga je profesor
Riard S. Teder.
Sin glavnokomandujueg iskrcavanja u Normandiji u vreme Drugog svetskog rata, lord Riard
Teder, profesor imunologije i virusologije na Medicinskom fakultetu u Londonu, prvi je promovisao
AZTretrovirpolovinom osamdesetih godina prolog veka sa prof. Klivom Lavdejom i ujedno ga prvi
oborio u poznatoj "Konkord" studiji raenoj u Francuskoj. Naime, ve nakon est meseci od poet
ka studije, pacijenti iz kontrolne (placebo) grupe su iznenada poeli da umiru, to nije bio sluajkod
grupe pod terapijom AZT retrovirom. Zbunjeni, Francuzi su zatraili pomo i saoptili da e studi
ja, po svemu sudei, morati da bude prekinuta
Profesor Teder je ustanovio da su istraivai manipulisali. Svaki smrtni sluaj iz "AZTgrupeje
prebacivan na spisak placebo grupe! Na taj nain je pala "Konkord" studija. Neslavno je prola i
"Delta "studija, neto kasnije raena u Londonu. Nikada nije privedena kraju zbog velikog broj smrt
nih sluajeva u grupi koja je primala terapiju AZT retrovira.

Petogodinja saradnja prim. dr sci. Todora Jovanovia sa INEP-om, naalost nije urodila oeki
vanim plodom, uprkos tome to je drJovanovi svojim autoritetom i titulom dao pokrie za rad Insti
tuta.

Oktavno
ustrojstvo m uzike
i igra fotona
kao univerzalni ivot
ovom svojevrsnom uvodu pre uvoda, potovani itaoe, pokuau da nagoves
tim sadraj knjige koju si upravo otvorio. Do podataka sam doao tokom vie
od etrdeset godina naunog rada. to bi narod rekao, dugog koliko i jedan
ljudski vek. Sve to vreme sam utroio, nadam se ne uzalud, na sakupljanje delia, segme
nata, istine o ivotu, bez obzira na to da li ih pozitivna nauka svrstava u medicinu, biologi
ju, fiziku, hemiju, ili pak filozofiju, teologiju ili umetnost. Cogito, ergo sum!1
Oduvek sam smatrao da samo takav, danas bi rekli interdisciplinarni pristup, donosi
spoznaju o mudrosti ivljenja. Teme koje obraujem u ovom delu izdvojio sam ponajvie
zbog neosporno mogue naune i kreativne irine delovanja, ali i njihove neprolazne
aktuelnosti i brojnih tabua i mistifikacija koje izazivaju u naunim i nenaunim krugovima.
Spoj veitih zagonetki ivota due i tela, kao razreenje uslova ouvanja zdravlja, elim da
podelim sa Tobom i kodiram ih u kljune rei: poreklo bolesti, mehanizam transformacije
i komponovanja, stvaranje Hl-virusa u organizmu, oktavna muzika univerzalnog ivota,
ples fotona, boanska estica.
Sa jasnom sveu da samo pominjanje nekih od njih, ili svih zbirno, kod nekoga moe
da pobudi elju za sklapanjem korica, igram na sve ili nita. Moda dotini nema istinskih
afiniteta prema ovim temama. Zato da ne. To je ljudski. Ipak, igram na tankoj ici
ovekove uroene radoznalosti. Bez razmiljanja. Znam ta nudim i ne sumnjam u izazove
interesovanja. Ali, kako sam i sam tek samo ovek, kao autora bi me obradovala svaka
primedba, kritika, diskusija u vezi ovde izreenog, kao znak (da li?) ispravnog usmerenja i
troenja kreativne naune snage.
U

N ajvei je p o re m e a j duha vero va ti da su stv a ri on akve


k a k v e b ism o e le li da budu
Luj Paster

Ponekad imam utisak da se udaljavamo od ivota. Mata nas vue na sve strane. Retko
u istom pravcu, a poslovino na dijametralno suprotne krajeve. Ali, nije strano to to nam
1) Mislim, dakle, postojim.

radi mata. Strano je to nas za nos vuku injenice. Mata spaava. Predvia i otkriva
istinu. Oslanjanje iskljuivo na injenice, te konkubine duha vidljivih okom, zavodi i odvodi
me hiljade velova. Iz odaja mate se lako pronalazi izlaz. Jedna slika ustupa mesto drugoj
ili se preobraava u novu. I ma koliko jeretiki i neinteligentno (makar prema trenutnim mer
ilima) delovalo, opredeljenje za verovanje u sopstvenu intuiciju i fleksibilnost koja iz nje isho
di, u konanom razreenju uvek vie nudi od krutog oslanjanja na injenice i pridravanja
,,dokazanim istinama i iz njih proisteklih znanja. Da nije toga, gde bi Nikola Tesla ,,video
svoje obrtno magnetno polje? U ta je verovao Galileo Galilej kada je povikao - ipak se okree!
Treba li podseati da se kao ,,disident katolikog dominikanskog reda oslanjao iskljuivo na
prirodnu svetlost ljudskog uma. Dobro, to moe i tako da se nazove...
Moe li, meutim, da pomogne i skidanju vela sa tajne porekla bolesti kada je i u mnogo
jednostavnijim, da ne kaem prizemnijim, ivotnim situacijama nemona? U najobinijem
sudskom procesu se na osnovu materijalnih dokaza i svedoenja neko moe proglasiti kriv
im, a da zapravo uopte nije kriv! Lo raspored zvezda ili neto drugo, svejedno je. Samo se
ishod rauna. A moda je re o ,,kupovini ili ,,iskupljivanju, kako mu drago, jer svako moe
da ,,kupi i bude ,,kupljen. ak do besmislenosti. ovek priznaje zloin zbog koga e biti
pogubljen da bi sopstvenom rtvom ,,kupio ivot vlastitoj deci. Bez obzira da li emo ovo
nazvati nesuvislim ili budalastim, na hiljade ovakvih primera ve postoji i postojae.
Dux atque imperator vitae mortalium animus est!2 Ili, to bi Duko Radovi rekao:
Nasmeite se, sa mnogo dobrote i malo, malo gorine. Oprostite ivotu i svetu to nisu
savreni.
Na sudski proces, u kome presuda jo uvek nije izreena, podsea i u vremenu davno
zagubljeno poglavlje istorije medicine - sukob naunih stavova, blae reeno akademska
rasprava, slavnog Luja Pastera3i njegovog savremenika Antoana Beama4, profesora bio
hemije i dekana medicinskog fakulteta u Lilu. Beamu se kasnije prikljuio Ginter Enderlajn, a Pasterovoj strani (nakon estokih naunih rasprava povremeno zainjenih ak i
linom netrpeljivou) Robert Koh5.
O emu je re? Uvaeni Beam i Enderlajn su zastupali tezu da svaka bolest potie
iznutra. Glavni postulat ovog stanovita podrazumeva prisustvo praelija (soraba, neman
odija) u organizmu domaina i njihovu sposobnost preobraavanja u razliite oblike i,
shodno tome, iniciranje i podsticanje patogenih procesa u organizmu pod dejstvom razlii
tih spoljnih uticaja. Znai, stvaranje odreenih uslova pod kojima dobroudni, vredni i
korisni ,,radnici najednom ,,polude, to jest ponu da se menjaju i pretvaraju u sopstvenu
suprotnost. U tom njihovom preobraaju lei razlog nastanka mnogih bolesti. Imajui
reeno u vidu, ova teorija je istovremeno realna koliko i fantastina.
2) Dua je voa i zapovednik ljudskog ivota.
3) Luj Paster (Louis Pasteur 1822-1895), francuski hemiar i biolog. Ime Luja Pastera poznato je irom
sveta pre svega po postupku pasterizacije, nazvane po njegovom imenu. Iako po obrazovanju biohemiar, vie
se proslavio u medicini. Pronaao je vakcinu protiv besnila i prvi u svetu naparvio vakcinu protiv antraksa.
4) Antoan Beam (Antonine Bechamp), iveo sredinom XIX veka, zaetnik ispitivanja pleomorfizma (odnos
dve ili vie vrsta ili formi u ivotnom ciklusu). Oslanjajui se na njegov rad, nemaki botaniar i zoolog dr Gin
ter Enderlajn (Gunther Enderlein, 1872-1968) radio je mikroskopska istraivanja u tzv. tamnom polju (dark
field) pleomorfizma mikroorganizama (prioni, virusi, bakterije, protoaze, gljivice, spore).
5) Robert Koh (Robert Koch, 1843-1910), nemaki lekar. Prvi u svetu razvio tehniku izolovanja i ispitivanja
bakterija. Njegov sistem je postao osnova savremene bakteriologije. Izolovao je i identifikovao bakteriju koja
izaziva antraks (anthrax) i organizam koji izaziva koleru. Godine 1905. dobio je Nobelovu nagradu iz oblasti
medicine za rad na otkrivanju i leenju tuberkuloze.

Ni njoj suprotstavljena teza nije nita manje ni realna ni fantastina, ma kako na prvi
pogled izgledala. Njen osnovni postulat je tvrdnja da sve bolesti dolaze spolja. U veoma
grubom prevodu, bolesti ,,lete vazduhom, ,,putuju vodom, ,,gamiu kroz zemlju, dakle
prolaze kroz najrazliitije sredine ili ih koriste kao svojevrsno prevozno sredstvo kako bi
stigle na nezakazanu partiju ruskog ruleta - na koga naiu, njega su napale. S tim to u
areru bolesti ima mnogo vie od jednog ,,metka.
Pomenuta dva stava su u meusobnom sukobu i definisani tako da iskljuuju jedan
drugi. Ali, bez obzira na to koji je ispravniji (ni jedan se ne moe odbaciti kao apsolutno
netaan), ljudi se razboljevaju, a teko objanjive epidemije, as ovde - as tamo, nenadano
pojavljuju. Bilo je i bie raznoraznih bolesti i njihovih epidemija, a ljudi e oboljevati od
kuge, kolere, boginja...
Ukoliko se priklonimo prvoj teoriji, namee se pitanje: ako bolest ve ,,ui u oveku
i razvija se pobunom ,,radnika preobraenih u zarazu, kako se konkretna bolest iri u
odreenoj populaciji? Potom i - kako dolazi do epidemija? (Delimino objanjenje postoji
u knjizi Nada za Srbiju, od 333. strane: elijske estice-higijeniari se unutar elije vezu
ju za nepotrebne elijske molekule, veoma esto patogene, i izbacuju ih iz organizma zno
jem, disanjem, preko urogenitalnog i digestivnog trakta.)
U sluaju opredeljenja za drugu teoriju, postavlja se pitanje - zbog ega u vreme epi
demije neki ljudi oboljevaju, a neki ne? ak i oni za koje se ne bi moglo rei, bar ne po
nekim opteprihvaenim merilima, da pucaju od zdravlja. Slabunjav i veito boleljiv
ovek se na voleban nain provlai kroz uasavajuu epidemiju, recimo velikih boginja ili
kolere, dok oko njega kao pokoeni padaju oni koji su koliko jue predstavljali olienje
zdravlja. Kako je to mogue?
Iz reenog se jasno namee neophodnost pronalaenja nove teoretske, potom i pri
menljive praktine postavke, u cilju potpunijeg objanjenja uzroka i nastanka bolesti.
Sve lepe teorije nastale jo u antikim vremenima prema kojima se mievi raaju iz ita,
a moljci legu iz brana i sl, moda i nisu u tolikoj meri smene koliko nam danas
izgledaju. injenica je da se mievi pojavljuju i legu tamo gde ima puno ita, a moljci
gde ima dovoljno brana. Ako nema ita i brana, nee biti ni mieva i moljaca. U ovoj
teoriji, dakle, ipak postoji neto to bi moglo dalje da se razvija. Nova, trea teorija,
mogla bi da se razvije (i) na tim zrncima istine. Zato se, na primer, isti pupoljci (zae
ci) u jednom organizmu pretvaraju u kancer, u drugom u influencu, a u treem u neto
sasvim ,,deseto? Recimo, u TBC.
Treba primetiti i to da je uvek i obavezno re o bolesti, patolokom naruavanju
ravnotee u organizmu, a nikada o pospeivanju zdravlja. Zato, recimo, nije zabaleen ni
jedan poremeaj koji bi optem zdravlju dao nov kvalitet? Recimo ivotni vek oveka od
biblijskih 800-900 godina? Zdravlje je strogo i zauvek definisana jedinica mere i svaki
pomak u bilo kom smeru obavezno vodi u patologiju? Odgovor na ovo pitanje se nesumn
jivo nalazi u dalekoj budunosti i nemam nameru da ga ovde elaboriram, tim pre to ga je
neuporedivo tee dokuiti od odgovora na veitu dilemu o kokoki i jajetu. ta vie, u ovom
sluaju se ne zna da li uopte postoje kokoka i jaje!? U formuli zdravlja je jedina kon
stantna - dilema!
U svakom sluaju, ne moemo odbaciti injenicu da oboleli u nekim sluajevima iri
tj. prenosi zaraznu bolest na druge ljude. Time je oborena prva teorija? injenica je, meu
tim, i to da se nee razboleti svako ko doe u dodir sa obolelim. ta je sa hiljadama onih

koji su vodili brigu i negovali zaraene velikim boginjama, tifusom, kolerom, kugom itd?
Da li je, i kako, apotekar i nikada zvanino priznati lekar iz Avinjona (Francuska) jo polovi
nom 16. veka znao da se njemu nita loe nee desiti dok su mu takorei na rukama umi
rali ena i sin od kuge u centru grada opustoenog epidemijom? Manje je vano to to je
njegovo ime Miel de Nostradamus, u istoriji ljudskog roda zapameno u liku veito
zagonetnog proroka i astrologa. Da li je time poljuljana druga teorija koja, istina, doputa
da se nee ba svi razboleti koji dou u dodir sa zaraenima?
Lekari i lica zaduena za negu obolelih su, na izvestan, nain imali svest o tome da e
ih bolest mimoii. Iako bazirana uglavnom na intuiciji, ipak je postojala kao injenica. S
druge strane, ne moe se prenebrei ni podatak da se deo njih razboleo i zarazu preneo da
druge. Nekome je bilo dovoljno samo da pogleda obolelog od recimo velikih boginja, pa
da i sam padne u bolest i to u njenom najdrastinijem obliku.
Sva iskakanja iz pomenutih definisanih medicinskih stavova, goni na traenje treeg.
Po nepisanom pravilu najee smetenog negde na sredokrai prethodna dva. Jedan deo
mogueg ,,meureenja se krije u delovanju spoljanjih podsticaja na razvoj bolesti: neki
(a moe i vie njih) od spoljnih inilaca inicira menjanje, potom i pobunu ,,pupoljaka u
organizmu i stvaranje naizgled samoubilakog procesa. Samo naizgled. Nije re o istin
skom samoubistvu. Deava se neto veoma udno: ,,podstanari unitavaju organizam
domaina, ak i eliju-domain, a pritom sami - ne umiru. Besmrtni su poput due. ta
onda nose pomenuti ,,pupoljci, to jest nemanodije, sorabi itd? Po ve usvojenim i na nivo
zakona izdignutim teorijama, oni nose - energiju! Oni su, dakle, ta energija od koje ne samo
da nastaje ivot, ve i dua ivi? Veni ivot!
Najpre je bila energija, potom materija. Materija je stvorena iz prvobitne i vene
energije koju znamo kao svetlost Zasijalaje i pojavile su se zvezde, planete, ovek i sve to
je na Zemlji i u Univerzumu. Materija je izraz beskonanih vidova svetlosti, zato je energi
ja starija od nje.

Nikola Tesla6
Ovo znai da je spoljanji uticaj ipak neophodan - bacil, virus, mikroorganizam
koji e ui u telo i podstai pobunu. Ali, bez obzira na svu agresivnost pa ak i
,,zavodljivost dotinog mikroorganizma prema siunim podstanarim a i njegovu
irokogrudu ponudu da ovima svata padne na pam et, ima organizama koji e i
agresivnost i ,,zavodljivost doekati hladno. Nee doi do pobune, jo manje do
emotivnih reakcija u smislu ,,ludovanja. Zato? Zbog postojanja izvesnog oblika
stabilne vlasti. Meu podstanarim a-radnicim a u takvom organizmu nema tra
jkaa niti realnih izgleda da se oni pojave. Re je o neto drugaijoj organizaciji iv
ota, bolje rei - organizaciji energije. Ukoliko prihvatimo da sve te estice, nama ve
poznate i viene uz pomo posebnih mikroskopa (poput Nesansovog), nazovemo
vidljivom energijom, moramo imati na umu da je i ona (ta energija) sastavljena od
nekih (drugih) estica. Ne postoji neto da je sainjeno od - niega. Osim u teoriji. A
ako ih nazovemo nosiocima energije, treba imati u vidu da je re o boljoj organizaci6)
Stevan Pei: TV drama Tesla iliprilagoavanje anela. Drama je zasnovana na istinitom intervjuu
koji je Tesla dao na samom kraju 19. veka amerikom reporteru za asopis ,,Besmrtnost koji su vodila dva
verovatno najznaajnija amerika pesnika - Volt Vitman i Emili Dikinson.

ji, to jest boljem voenju te beskrajno mnogobrojne siune populacije koja ini ivot
i zdravlje organizma koji, opet, predstavlja samu iu ili jezgro energetskog omotaa.
Sve ,,fleke, siva i slaba mesta, rupe i oteenja na energetskom omotau, su vrata, pro
laz, neka vrsta sita kroz koje mogu da uu nova ,,nareenja u vidu impulsa iz spoljnog
sveta. Jasno je da su kod oveka relativno dobrog zdravstvenog stanja zdravi ne samo
organi (jetra, eludac, plua itd.), ve su u harmoninom i uravnoteenom odnosu i njihove
pojedinane energije i ukupan unutranji bioenergetski status i potencijal celog organizma.
[Pri tom, ne treba zanemariti i mogu uticaj energetske (ne)ravnotee organizma sa energi
jom iz bliskog okruenja.] Kod takvog organizma unutranja homeostaza nije oteena
stresom. Ovo ne znai da njegov vlasnik nije imao stresove, ko ih nema, ve da je njima
umeo da - vlada. U tom sluaju je mogunost pojave bolesti svedena gotovo na minimum
ba kao i spoljanji, mogue patogen, uticaj.
Kako dolazi do prvog, inicijalnog, oboljenja (recimo kolere) koje e potom prerasti
u epidemiju? Odakle prvi oboleli ,,dobija bolest? Namee se odgovor da je ve posto
jala u njemu. Kako se zarazio ukoliko je nije bilo u nekoliko generacija njegovih
predaka? Opet se namee odgovor: bolest je upamena! I prvi oboleli, dakle, poput
mnogih drugih nosi bolest u genetskoj memoriji samo to se kod njega, eto, iz nekih
ak jednostavnih i gotovo trivijalnih razloga budi i razvija. Razlog tome moe da bude,
na primer, nekvalitetna, a ne obavezno zaraena voda, ak i ona sa samo loom
porukom. Dakle, i nezadovoljstvo, duhovna i duevna prljavtina ili oajanje, mogu iz
memorije organizma da ieprkaju poruku koja glasi - kolera. Sa kolerom i drugim
zaraznim bolestima, na alost, pojavljuje se jo jedan, za epidemiju veoma vaan
momenat - strah!
Strah otvara telesna ,,vrata mikroorganizmima odnosno pomenutoj energiji. A ona se
iri na sve strane. Spaja ljude, to jest sva iva bia isto kao i neiva. Kvalitet i kvantitet tog
kontakta u ovom kontekstu nisu previe vani. Bitno je to da, recimo, i u ovom trenutku
nae energije korespondiraju, ak se i meaju. Tvoja, koji ita ove redove, i moja, koji sam
ih napisao. I prenoenje bolesti putem energije je deo tog procesa, pod uslovom da se ne
shvati u najbukvalnijem smislu. Na koji nain slikar ili knjievnik, recimo, komuniciraju
sa ,,konzumentima sopstvene umetnosti? Zato se ovek nakon sluanja Mocarta ili
ajkovskog osea oputeno a nakon rejv-urke rastreeno? Zbog njima izazvanih emocija.
U redu. Ali i razmenjene energije. Ovaj izraz se inae veoma esto koristi na koncertima
popularne muzike, mada oni koji ga izgovaraju najee nisu svesni ta on zaista
podrazumeva...
ivot je ritam koji se mora spoznati. Sve to ivi povezano je dubokim i divnim veza
ma. ovek i zvezde, nae srce i kruenje beskonanog broja svetova. Te veze su neraskidive
ali one se mogu umilostiviti tako da ovek i sam pone da stvara nove odnose u svetu, a da
stare ne narui. Znanje dolazi iz vasione, na vid je njegov najsavreniji prijemnik. Imamo
dva oka, zemaljsko i duhovno, treba nastojati da ona postanu jedno oko. Univerzum je iv.
Kamen je misao i oseaj. Zvezda koja sija trai da je gledamo i da nismo odve obuzeti
sobom, razumeli bismo njen jezik i poruke.7
U svakom sluaju, za sada je dovoljno rei da je ideja, to jest teorija o prenoenju
bolesti putem energije nita vie ili manje fantastina od prethodne dve. Kada bi se naselj
7) Ibid.

eno mesto ili geografski region u kome se pojavila epidemija sauvali od straha i panike,
bili bi spaeni i njihovi odbrambeni mehanizmi, ali i neto jo vanije - energetska
ravnotea. Posledica toga bi bio izuzetno mali broj obolelih!
[Nisam bez razloga poetkom NATO bombardovanja 1999. godine u TV-emisiji Bis
eri sugerisao i ak zahtevao od naroda da u (srpski) inat ne padnemo u depresiju, strah,
histeriju. Istovremeno sam predvideo mogunost stvaranja energetske odbrane preko naih
pet upokojenih naunika. O svemu tome sam pisao u knjizi Srbiji na zdravlje...]
S obzirom na to da dve suprotstavljene teze utemeljene na dijametralno razliitim
osnovama iskljuuju jedna drugu, obe se moraju uzeti u obzir u traenju reenja (odgovo
ra, istine) najee smetenog negde izmeu. Kategorinost ili iskljuivost nije istovre
meno i potvrda tanosti. Svi su i niko nije u pravu. Nesmunjivo je da se virusi, bakterije i
patogeni uopte mogu ,,otposlati iz bolesnog organizma u etar8i na taj nain iriti. U kon
taktu sa drugim organizmom delovae zarazno, odnosno u njemu e inicirati ve pomenu
tu ,,pobunu.
Jo neto ne treba gubiti iz vida: kolektivnu svest! U knjizi ,,Todoxin - varijante
prirodnog virostatika, citostatika, dekomponatora, restauratora i reaktivatora, antigljivine
supstance, u leenju HlV-infekcije, kanceroznih i ostalih steenih (neizleivih) oboljenja,
napisao sam:
Mikroorganizmi i virusi imaju zajedniku, kolektivnu, svest. Takorei zajedniku
mudrost. Razumevanje te vodee ideje, razumevanje puteva i delovanja virusa i mikroor
ganizama, omoguie oveku da ih istera iz depoa u kojima su gotovo uaureni i nedos
tupni delovanju konvencionalnih terapija. Zahvaljujui veoma dobro razvijenim meha
nizmima odbrane, mikroorganizmi se fantastino prilagoavaju postojeim situacijama i
trenutnim promenama izazvanim delovanjem farmakolokih preparata. Izuzetno su
uporni i neretko trijumfuju nad proizvodima ovekovog razuma i nauke. Ipak, sa smru
organizma i sami um iru...
U knjizi Srbiji na zdravlje pojasnio sam prethodno:
Generalno gledano, virusi su mislei organizmi. Njihovo ponaanje je manje
haotino i sluajno nego - namerno. Svest im se moe okarakterisati kao neverovatno
intuitivno znanje razvijano milionima godina i nesputavano razumom kao to je, recimo,
sluaj kod oveka. Sve manji broj ljudi ima svest o sopstvenoj vidovitosti, onoj minimalnoj
vidovitosti koja se moe nazvati i oseajem, intuicijom, u vezi onog to e se dogoditi u
najbliem i najkraem vremenskom intervalu. Ta intuicija je, meutim, nagon za
samoodranjem kod ivotinja.
Uprkos svim nestancima i nastancima naroda, jungovski arhetip je ostao kao vrsta
kolektivne (pod)svesti iako svaki ovek poseduje samo svoju, individualnu, svest. Po
otprilike slinom modelu, to bi moglo da se odnosi i na bakterije i viruse, samim tim i
HIV i kancerogene elije. Svi oni, mogue je, poseduju izvesnu vrstu, oblik, kolektivne
svesti. Poput one koja se stvara u ulinim demonstracijama, u konici pela ili oblaku
8)
Etar (gr. aither - ist, gornji sloj vazduha; nebo; svetlo, vedrina; dah; dim) 1. Ugrkoj predstavi: plameni
vazduh u kome zvezde lebde i bogovi stanuju, dakle nebeski prostor i svetlosna supstanca, ujedno, nebeski vaz
duh, nebo; 2. u grkoj filozofiji najfinija pramaterija (Anaksagora, Empedokle, Piaton), peti element - kvintesenca koji ispunjava nebeski prostor iznad Meseca (Aristotel); 3. u hemiji: fina, bistra, bezbojna, lako pokretljiva tenost
karakteristinog mirisa, specifino laka od vode (C ^H jq O ); 4. u fizici: supstanca koja, osim materije u prostoru,
po pretpostavci postoji kao sredina u kojoj se zbivaju izvesne pojave u prirodi; napr. energija koju Sunce zrai u
prostor prenosi se poprenim talasima kroz elastinu sredinu etar, koja nema teinu, imponderabilna.

skakavaca. Moda e budue terapije biti bazirane upravo na prodoru u tu kolektivnu


svest virusa kao jedino moguem nainu njihovog zaustavljanja, kontrolisanja i sprea
vanja razornog dejstva bez obzira da li su pravljeni u cilju biolokog ratovanja ili su
nastali usled prirodnih m utacija...
Ukoliko, dakle, skakavci, pele, mravi pa ak i mikroorgnizmi imaju kolektivnu
svest, ne treba sumnjati da je poseduju i pramikroorganizmi - svojevrsna esencija iv
ota razlivena u svakom oveku. Kako se iri panika? Gde nastaju kolektivne psihoze i
neuroze? Zato masa ljudi najednom pone bezglavo da juri, gazei jedni preko
drugih, bez ikakvog smisla i ak u korist sopstvene tete s obzirom na mogunost
(samo)povreivanja, ukoliko u njemu ne postoji izvestan oblik baze za kolektivnu
svest iako je sopstvenim mozgom, obrazovanjem, kulturom, izdvojen iz one vanulne
fiuidne energije svesti? U oveku dakle ipak postoji osnova, jezgro na koje moe da se
utie energijom i na taj nain podigne njegova uroena (arhetipska) kolektivna svest
do maksimuma.
Do koje mere, teko je rei a jo besmislenije tvrditi. Jedan od bliih primera je to
to ogroman procenat roditelja u izvesnom vremenu deci daje isto ime. Tako postoje
itave generacije Nemanja, Vuka, Gordana, Nikola, Ivana, Danijela, Jovana itd. Zato?
Kako neko ime ulazi ,,u modu? Da li je uopte re o modi? Zato ljudi prate modu (a
danas je moderno da se za modu kae ,,trend) ne samo u odevanju, izboru filma,
muzike i sl, ve i u korienju pojedinih lekova i uzimanju odreene hrane? Svi odjed
nom, recimo, jedu salatu u ogromnim koliinama. Ili jedu morske plodove iako su im i
pradedovi bili ,,isti kontinentalci. Ili se ,,satiru od senfa, majoneza, keapa, origana...
Kako je mogue da tolikoj populaciji ljudi organizam u isto vreme trai isto? Da li je,
dakle, re samo o modi? Sumnjam. Odgovor na postavljena pitanja je daleko komplek
sniji od prvog utiska.

Panika energije
Nas, meutim, interesuje kako moe da se deluje na infektivne bolesti i ta je to uopte
- infektivna bolest? Re je o jednom iz itavog niza pitanja tipa ,,ni crno, ni belo, ,,i jeste, i
nije. Da bi krenulo irenje jedne infektivne bolesti (u njih ubrajam i kancer), neophodno je
da ,,ue u modu odnosno da naiu njenih ,,pet minuta vladanja i haranja. U tom sluaju
je treba uobliiti kao linost, personalizovati? Zato da ne. Sida inicira pobunu istomiljeni
ka (stvorenih odreenom vrstom ,,nezadovoljstva) u raznim organizmima. I sve dok su
pomenute praklice ivota (sorabi, nemanodije9) zadovoljne u organizmu domaina, nemaju
potrebu da se menjaju. Ukoliko ipak krenu s preobraavanjem od dobrih pomagaa, radni
ka i uvara u svojevrsne buntovnike, neradnike i izdajnike, razlog mora da lei u njihovom
nezadovoljstvu. A s obzirom na to da je re (i) o (polu)energetskim organizmima (biima,
telima), nezadovoljstvo je psihofizike prirode. Ceo organizam e se nai u stanju pobune i
neprihvatajui takvu situaciju poeti sa vlastitom transformacijom, preobraajem.
Pogledajmo pomenutu transformaciju izbliza. Na primeru oveka, u ve vienoj
situaciji. Re je o poslunom, vrednom i bogobojaljivom nemakom slubeniku, koji je
9)
i ne-videti.

Egzistiraju istovremeno kao energija i materija usled ega su vidljivo-nevidljivi tj. mogu se videti

celog ivota sluao nadreene besprekorno i bezpogovorno izvravajui radne zadatke.


Ba kao i njegov otac, deda, pradeda. Sudbina je, meutim, htela da za vreme Drugog
svetskog rata postane uvar koncentracionog logora, Do jue blagorodan i blagodaran,
slubenik se najednom pretvara u svoju najcrnju kreaturu - bezduno i bezumno bie
koje, ba kao i do tada, slepo izvrava sva nareenja ne razmiljajui (ili ak uivajui)
0 uasu koje sobom nosi. Ko je kriv: on ili sistem? Ukoliko je on: zato to je utao ili
zato to nije govorio? Da li je uas sopstvenog injenja oduvek nosio u sebi ili ga je strah
od uasa uinio - uasnim? Ma kakav bio odgovor na postavljena pitanja, jedno je sig
urno: da nije izvuen iz svog sveta pranjavih fascikli i neugledne kancelarije, odnosno
da mu nije pruena prilika da postane zao, ceo ivot bio mu proao u ulozi vrednog
mrava koja uti i slua.
Ovakvih i slinih primera preobraaja je bezbroj. Zajednika crta im je pobuna uspa
vanih, pritajenih ili njima slian talasno-energetsko-materijalni status, unutranjih sila
oveka. Otpoinjanjem transformacije, dolazi do pobune ili ,,panike energije. Zato, u tom
sluaju, ak i kancer ne bi mogao da bude rezultanta takve, za duu gotovo neizdrive a
niim izazvane, situacije? A tu je, naravno, i sveprisutni stres. Neizostavan inilac nastanka
velike veine bolesti. Protiv njega se svako bori na svoj nain i sopstvenim mehanizmima,
meutim, ima i onih koji te mehanizme nemaju valjda uljuljkani relativno jednostavnim i
lagodnim ivotom i nesvesni prisustva permanentnog stresa.
Moda sve, pa i humane elije nose u sebi siune, ali visokog energetskog potencijala,
,,higijeniare poput recimo monocita/makrofaga? Kako zbog malog ,,gabarita nisu u
stanju da ,,progutaju (u sebe unesu) vee a za organizam nepoeljne estice, lepe se za njih
1izvode ih iz elije i organizama kroz kou (pore), disanjem (iz plua), putem anogenitalnog
trakta i sl.
Ovim moe da se ,,pokrije tj. potkrepi prva od pomenutih teorija (Beam-Enderla
jn) po kojoj bolest dolazi iznutra, ali ne moe do kraja da se objasni. Epidemija pegavog
tifusa (Typhus exanthematicus) nastaje tako to se vaka hranei se krvlju obolelog i
sama inficira, to jest sa krvlju uzima i bolest (preciznije, njenog uzronika: Rickettsia
prowazeki) koju potom prenosi na novo ,,hranilite. Ubodom zdrave osobe, ova dobija
,,injekciju pegavca i velika je verovatnoa da e se razboleti. To to mali i vredni
intracelularni (unutarelijski) istai ponekad ne odrade svoj posao kako bi trebalo moe
da znai da ih je ili premalo ili je invazija suvie agresivna (po snazi i broju) ili su za to
iz nekog razloga nezainteresovani i nalaze se u stanju izvesne depresije. Imajui u vidu
da su ,,podstanari prvenstveno energetska tela, lako ih je mogue povezati sa impulsi
ma koji dolaze od due, dakle istog energetskog bia istog organizma. U sluaju da taj
podsticaj izostane, ako je dua u depresiji, bez volje, umorna, bie neefikasni i kao i dua
bezvoljni, depresivni i umorni. Umesto energinog odstranjivanja (izvoenja) uljeza iz
organizma, pustie da stvari nekontrolisano teku svojim tokom ,,a da prstom ne mrdnu.
U borbi za zdravlje znaajno mesto zauzimaju i takozvani hormoni sree, to jest
endorfini. Svojevrsni eliksir psihofizikog zdravlja i samopouzdanja, ovekova veza sa lepo
tom i kreativnom snagom prirode i Univerzuma. U legende mnogih drevnih civilizacija
utkana je pria o udesnoj supstanci koja smrtnike daruje nebeskom besmrtnou. U
antikoj Grkoj je bila poznata kao ,,ambrozija, hrana bogova. Hindu mitologija je zna kao
,,amritu, pravi se muenjem mleka velikog kosmikog okeana. U alhemiji je eliksir ivo
ta i cvet Sunca. U drami ,,Alhemiar, Ben Donson 1610. godine kroz monolog glavnog

lika objanjava da eliksir moe svakome da donese ast, Ijubav, potovanje, dug ivot,
bezbednost i hrabrost, a osamdesetogodinjeg starca pretvori u dete...
Za endorfine se danas zna da su biohemijski proizvod ljudskog tela. Po hemijskoj
strukturi su slini opijumu i njegovim derivatima (poput morfijuma), s tim to kao sastavni
deo normalnog telesnog hormonskog sistema ne stvaraju zavisnost i nisu tetni. Osnovne
osobine endorfina su:
- stvaranje fizikog zadovoljstva i otklanjanje bola (u ekstremnim situacijama, telo je
sposobno da proizvede i do hiljadu puta jae endorfine od sintetizovanog morfijuma);
- pospeivanje zaceljenja rana ili oteenog tkiva;
- jaanje imunolokog sistema;
- stvaranje fizikog oseaja dobrog stanja koji se pretvara u emotivno, mentalno i psi
holoko zdravlje i oseaj sree;
- izazivanje pozitivne euforije i stanja blaenstva kod koga ovek doivljava duboku
duhovnu vezu sa celokupnom prirodom i Univerzumom.
Organizam u sutini produkuje endorfine u svakom trenutku koji doivljavamo kao
prijatan. Svejedno da li je to uivanje u zalasku sunca, sluanje prijatne muzke, druenje sa
prijateljima, gol na fudbalskoj utakmici, pogled na cvet ili dodir i osmeh drage osobe. Za
osobu naviklu recimo na duvan, puenje je vrsta smirujueg psiholokog rituala koji pokri
va viak panje i stimulie mozak na luenje endorfina, hormona zadovoljstva. Na taj
nain e uhvatiti trenutak sree i spokojstva uprkos svakodnevnom depresivnom stresu. U
svakom sluaju, rezultat je uvek plima oseaja psihofizike prijatnosti pridole od istih
unutranjih supstanci.
Stvaranje dobrog unutranjeg oseaja namernom proizvodnjom endorfina, predstavlja
jednu od osnovnih ivotnih vetina. Kratkorono gledano, stimulie fiziko zdravlje i izazi
va oseaj sree. Dugorono, re je o strategiji izgradnje dubokog oseaja skladnog odnosa
sa svetom, bez zavisnosti od drugih osoba ili spoljnih okolnosti i uticaja. Iz psiholokog
ugla to znai dobro se oseati u vlastitoj koi.
Endorfini moraju da cirkuliu telom u cilju snaenja imunog sistema i ,,otvaranja
napetog, kristalisanog ili koagulisanog tkiva. Bolest se pobeuje omoguavanjem prolaska
preko potrebnih antitela u zahvaena podruja. Zdravo telo dakle podrazumeva da krv,
hranljive materije, hormoni itd, neometano cirkuliu kroz sistem. Ukoliko to nije sluaj,
moglo bi da se govori o jednoj od moguih definicija bolesti. Oteeni zglob pokazuje prve
znake oporavka poveanjem pokretljivosti tj. poboljanom fleksibilnou.
Svrha i krajnji cilj prirodne medicine je, pored ostalog, uklanjanje prepreka u cirku
laciji ivotno vanih supstanci i materija, samim tim i napetosti, bez obzira na njihovu eti
ologiju. Na taj nain se organizam vraa u prirodno stanje ,,protone harmonije koja
podrazumeva svakodnevnu prijatnost u kojoj bismo trebali da ivimo. Manje je vano da li
se to postie masaom, lekovitim travama, odgovarajuom ishranom, akupunkturom, aro
materapijom, jogom, sportom, meditacijom...
Stres, poremeaj ciklusa kortizona (poveanje njegove koncentracije) i pad nivoa
endorfina ispod 28%, odnosno za vie od 72%, vode u bolest. Pomenuti procenat nije toliko
vaan koliko injenica da nedostatak endorfina smanjuje, u nekim sluajevima ak i elim
inie, volju za ivotom. Gubitak ivotnog elana se pretvara u impuls i naredbu za
prestankom ivota. Uoavaju se mogunosti i lokacije zaduenih za samoubistvo organiz
ma, a potom alje impuls da porade na konanom kraju...

Iako nesumnjivo vaan za organizam, nepaljiva primena sintetskog endorfina (u pilu


lama, recimo) lako moe da rezultira neodgovarajuim, ee preteranim, dozama. Ukoliko
je ona zaista neophodna, treba je sprovoditi pravilno i obazrivo, uz razmatranje mogunos
ti dobijanja maksimalne efikasnosti (dobrobiti) kod najteih oboljenja. U tim sluajevima
treba da prui oseaj blaenstva i pomirenosti sa konanim krajem. Valja imati i na umu
da samo u poetnoj fazi gubljenja endorfina dolazi do depresije i blokade protoka ivotne
energije, samim tim i nedostatka volje za ivotom.
Endorfin nije agresivan, ne deluje stimulativno poput narkotika. Zato treba nauiti
kako da se pospei njegovo luenje mentalnim tehnikama, dakle sopstvenim mozgom. Pos
toje razne vebe i naini. Sam endorfin, meutim, nije dovoljan za odbranu organizma. Pre
bi mogao da se okarakterie kao svojevrsna anestezija. Ovo znai da ukoliko se ne otkloni
inicijalni uzrok propadanja organizma, do konanog kraja e svakako doi s tim to ovaj
moe da bude bezbolan ili bar manje bolan. Endorfin je, dakle, potreban, ali ne i dovoljan.
ta je to jo potrebno, moda ponajbolje sugerie deo (sreom, manji) savremene i nestr
pljive populacije mladih ljudi poseglih za drogom kao surogatom endorfina. Dakle, razlog
za ulazak u narkomaniju moe da lei u nemogunosti pronalaenja sopstvenog uporita u
ivotu i izostanak nade tj. ivotnog optimizma.
Mladi se ljudi oseaju nesrenijim nego stariji. Mladiko je oajanje naglo i
ogoreno, jer ne znaju koliko posle prvih poraza ostaje u ivotu jo novih puteva sree i
pobede... Ne znaju ta imaju i zato potcenjuju ivot. ekspir stavlja u usta mladog
Romea ove rei: Obesite vau filozofiju ako ona ne moe da napravi jednu Juliju, i pre
mesti jedan grad s nekog mesta na drugo m esto... Kod mnogih Ijudi je ideja o ivotu
vea nego ivot.10
Glavni izvor permanentnog stresa koji vodi u pad imuniteta, odnosno poremeaj
ravnotee jedinstvenog psihoneuroimunoenedokrinog sistema, po svemu sudei je - bez
nae. Kao odgovor na poremeenu homeostazu i ugroen opstanak, pokreu se razliiti
transformirajui faktori i principi koji iniciraju i pospeuju prelazak prvobitno simbiotikih (prijateljskih) mikroorganizama u patogene (tetne).
Najbolji prim er lakog i ak namernog izazivanja stresa u odreenoj populaciji,
jesu svakodnevne vesti na tzv. informativnim TV programima. Zahvaljujui satelitskim
vezama, gledaoci tokom 24 asa primaju informacije o svim nesreama, zajedno sa
brojem poginulih, irom sveta. Ma kako bile strane, gadne pa i neljudske, pomenute
pogibije, zgroen i pod stresom gledalac (ljudska nesrea nikog normalnog ne ostav
lja ravnodunim) ne razmilja u oblasti teorije velikih brojeva kad uje, recimo, da je
,,u Indiji pao u provaliju autobus pun putnika i pri tom ne zna da dnevno na srpskim
putevima u automobilskim nesreama ponekad gine i na desetine ljudi. Da li je zaista
vano da sazna (ili ak u direktnom TV prenosu prati!) da, recimo, neki ludak u nekom
amerikom gradu i sa nekog amerikog oblakodera ubija snajperskom pukom
nedune graane u oblinjem parku ili druga dvojica umobolnika ubijaju nedunu
decu u koli dok se, opet recimo, negde u Rusiji stee obru oko manijaka koji je
nekoliko desetina, takoe nedunih, osoba silovao, a potom masakrirao?! ta pro
sean srpski TV gledalac dobija takvim informacijama upotpunjenim direktnim TV
prenosom? Samo - stres!
10) Jovan Dui, Blago cara Radovana.

Mali a besni: virusi


Gde je, zapravo, locirana opasnost po ovekovo zdravlje? Valja se setiti da je organi
zam prepun virusa. Ali, veina su ne samo ,,dobroudni nego i neophodni i sa odreenim
,,zadatkom (poput bakterija) u ovekovom telu, preciznije - uslov opstanka. Zato i kako,
onda, nastaje bolest? Svaki od njih obavlja odreenu ulogu, zbog koje se uostalom tu i
naao, sve do trenutka kada iz izvesnog razloga dolazi do transformacije i ,,preobraanja
u izazivaa bolesti. Veoma je teko objasniti zato uopte dolazi do pomenute transforma
cije i pokretanje bolesne prie, bez obzira da li je re o obinoj kijavici ili malignom pro
cesu.
Uzrok najee lei u poremeaju ravnotee imunog sistema. Virusi se aktiviraju kao
nepovoljni, maligni, tetni, a nov ,,zadatak obavljaju kao i uvek marljivo. S druge strane,
mogu je i konkretan atak na organizam. Uzrok broj tri se moe ilustrovati primerom
rinovirusa koji iz nekog razloga mogu da postanu osetljivi, recimo, na polen. Do mozga
dospeva informacija o mirisu (polenu) na osnovu koje prosleuje naredbu ,,o ponaanju u
situaciji napada na organizam spolja. Reakcija je kijanje ili kaalj s ciljem izbacivanja pri
dolog stranog tela (polen, molekuli mirisa, praine i sl.), ali i odbcivanje postojeeg ,,vika
virusa u organizmu.
Akutne virusne infekcije disajnih puteva izaziva preko 150 danas poznatih virusa. Od
virusa infiuence (gripa) i srodnih virusa parainfluence, do virusa obine prehlade. Pored
ovih, postoje i drugi uzronici bolesti disajnih puteva kao to su, na primer, bacil influence,
streptokok i dr. S obzirom na to da se itava gomila pomenutih izazivaa meusobno raz
likuje po grai, antigenskoj strukturi, jednom preleana bolest uzrokovana jednim tipom
virusa ne titi oveka, preciznije ne stvara u njemu imunitet protiv infekcije drugim virusom.
Akutne respiratorne infekcije se uglavnom prenose kapljicama prilikom kalja, kijan
ja i govora, ali i sasuenim kapljicama obmotanim sasuenom sluzi, tzv. kapljinim jezgri
ma u kojima se nalazi virus. S obzirom na to da im je inkubacija (vreme od trenutka zaraa
vanja do poetka bolesti) kratka, od jedan do pet dana, da su veoma infektivne i da se ire
kapljicama, akutne respiratorne bolesti se izuzetno brzo rasprostiru. Bre nego ijedna
druga zarazna bolest. Takvom irenju akutnih virusnih respiratornih infekcija doprinosi i
to to je stvaranje imuniteta na njih u prilinoj meri relativno i nepouzdano. Kako se anti
genska struktura virusa influence stalno menja, a postoji veliki broj drugih respiratornih
virusa, vea je mogunost zaraavanja novim tipom i podtipom virusa protiv koga osoba
nije zatiena (imuna), nego onim na koji je njen organizam postao imun. To se uvek izno
va potvruje na prelasku jeseni u zimu i zime u prolee.
Disajni putevi su ulazna vrata virusa, izazivaa respiratornih bolesti. Virus dospeva
na sluzokou gornjih disajnih puteva i izaziva degeneraciju i nekrozu (smrt) epitelnih eli
ja, potom sledi najpre kataralna, a zatim nekrodirajua, membranozna i gnojna upala. Pro
ces se iri od gornjih delova disajnih puteva (nosa i drela) prema dole, potom dospeva u
dunik, bronhije i bronhiole, a kod najteih sluajeva i u sama plua. Infekcije disajnih
puteva, a pogotovo njihove bakterijske komplikacije, ire se i izvan organa za disanje - u
srednje uho i sinuse, gde mogu nastati i hronine gnojne upale. U nekim sluajevima, virus
gripa (ali ne i drugi respiratorni virusi) dospeva u krv, a putem nje i u druge organe. U novi
je vreme je virus influence u vie navrata izolovan, pored krvi i mokrae, iz srca, bubrega i

mozga. U teim sluajevima, visoka temperatura i toksemija dovoe do oteenja centara


za regulaciju rada srca i krvotoka. Posledica toga je zastoj u njihovom funkcionisanju i
kolaps. 2bog usporene cirkulacije krvi i oteenja unutranjeg sloja krvnih sudova, neke
osobe su sklone trombozama (stvaranju ugruaka) i zaepljenju krvnih sudova.
Influenca moe da poprimi i atipian tok, usled pojave izvesnih neuobiajenih simp
toma. Recimo, eludano-crevnih (gastrointestinalnih) i neurolokih. Kod gripa se redovno
javlja gubitak apetita i munina, u izvesnim sluajevima praenih povraanjem i/ili dijare
jom. Kao i kod velikog broja drugih zaraznih bolesti, re je o toksemiji izazvanoj virusom
ili sekundarnom bakterijskom infekcijom. Kod bolesnika sa klinikom slikom gripa, dijare
ja je ponekad jae izraena, pa se pogreno govori o crevnom gripu. U tim sluajevima je
najee re ili o egzacerbaciji (pogoranju, buenju) stare crevne infekcije ili o primarnoj
crevnoj infekciji koja se manifestuje optim simptomima influence. Neuroloki simptomi
poput jake glavobolje, vrtoglavice, nemira, pospanosti, pomuenja svesti, ukoenosti vrata
i sl, redovno su uoljivi kod teih oblika gripa i ukazuju na toksemiju. Ukoliko se kasnije
jave, tee ih je protumaiti. U takvim sluajevima je najverovatnije re ili o nekoj drugoj
bolesti mozga sa optim simptomima gripa ili, eventualno, postinfektivni encefalitis (upala
mozga). Malo je verovatno da sam virus influence izaziva promene na mozgu, ali budui da
je i iz njega izolovan, u izvesnim sluajevima moe da izazove i encefalitis.
Gnojna upala srednjeg uha i sinusa su klasine bakterijske komplikacije influence, a
najei uzronici ovih sekundarnih infekcija su stafilokok, streptokok, pneumokok i
hemofilus (bacil) influence.
Kao posledica zajednikog delovanja virusa i bakterija mogu se javiti rane ili
,,gripozne pneumonije. Na pluima su obino uoljiva brojna vea ili manja upalna ari
ta iz kojih se u neleenim sluajevima mogu razviti apscesi, gangrena i empiem (nakup
ljanje gnoja) porebrice. Posebno je teak oblik gripozne pneumonije, tzv. fulminantna
gripozna pneumonija. Nastaje usled istovremene infekcije virusom influence i bakterijom
zlatni stafilokok. Karakterie je teko opte stanje, krajnje oteano disanje, cijanoza, zno
jenje i teki kolaps. Slika opteg stanja plua i obilan sekret podudaraju se sa slikom
plunog edema (nakupljanja upalne tenosti u pluima). Bolest se zavrava ubrzanim
tekim posledicama.
Virusi influence i drugi respiratorni virusi, a preteno rinovirusi (bazirani na sluzokoi
nosa, ima ih preko 100 tipova), najei su uzronici tzv. obine prehlade (kijavice). ovek
upravo zbog rinovirusa ujutru kija kad se nakon ustajanja iz kreveta ne ogrne.
U klinikoj slici preovlauje spoj konjunktivitisa (sa suenjem oiju), rinitisa (upala
nosa) i upale drela. U izvesnim sluajevima javlja se i upala sinusa, grkljana i dunika.
Subjektivni simptomi su grebanje i bol u drelu i kijavica. Zbog oticanja sluzokoe, nos
postaje zaepljen. Kijanje je esto. Inkubacija bolesti iznosi od jedan do est dana.
Obina prehlada je esta i veoma rasprostranjena bolest. Smatra se da je gotovo svaki ovek
preboli dva do etiri puta godinje. Deca i mlai ee nego stariji. Kao i kod drugih virusnih
bolesti disajnih puteva, bakterijske komplikacije se javljaju i kod obine prehlade. Najee
upala srednjeg uha, tonzila, sinusa, limfnih vorova, grkljana, dunika, bronhija i plua.
Stariji lekari su govorili: ako se lei, obina prehlada traje sedam dana; ako se ne lei
- nedelju dana.
Za dijagnostifikovanje virusnih bolesti uopteno vai da je broj leukocita (ukoliko
nema bakterijskih komplikacija) normalan (kree se od 4.000 do 6.000) ili smanjen, a sedi

mentacija eritrocita (kod bakterijskih bolesti poviena, ubrzana) niska. Tokom dugogodin
je prakse, Todoxin-ova nauna grupa je dola do zakljuka da izostaje i infekcija herpes
simpleks virusom.
Razlog zbog koga se rinovirusi prvi aktiviraju lei u injenici da su najblii spoljanjem
okruenju, dakle blii svetu spolja nego duboko u organizmu ,,sklonjeni neki drugi virusi,
u odnosu na svoju veliinu milionima kilometara udaljeni od spoljanje sredine.
Rinovirus se transformie u influencu silaskom u bronhije i bronhiole. Naime, usled
nagomilavanja u nozdrvama i nemogunosti da se tu due zadri, rinovirus se iri na
sinuse, srednje uho, bronhije odnosno plua, potom i srce. Ili: od rinitisa - laringitis, od
laringitisa - bronhitis, od bronhitisa - pneumonija, a od sinuzitisa (zbog blizine mozga) meningitis... Eto ta sve moe da uradi miran i bezazlen rinovirus koga neki nazivaju i
virus alarma i slikovito porede sa guskama koje su (gakanjem) spasle Rim - ,,vriti od
straha istovremeno alarmirajui ceo organizam!
Dakle, u situaciji kada broj tj. koliina rinovirusa dostigne kritinu granicu, dolazi do
njihove transformacije po sili izvesnih prirodnih zakona. Kreui iz nosa, ukoliko ve mora
ju da se spuste do laringsa, ne preostaje im nita drugo do da se transformiu, to im inae
kao svojevrsnim jednostavnim ivim biima i ne pada odvie teko. Podrazumeva se da
je izraz iva bia upotrebljen kao alegorija radi slikovitog objanjenja. U ovom sluaju o
rinovirusu govorim kao o individui, svojevrsnom pripadniku nacionalne manjine u kon
glomeratu raznoraznih telesnih mikroorganizama, virusa, bacila, elijskih estica itd.
Znai, usled naglog poveanja (umnoavanjem) populacije, pom enuta svojevrsna
nacionalna manjina zbog skuenosti prostora na kome egzistira mora da potrai novu
,,teritoriju kojoj, meutim, zbog drugaijih uslova ivota mora da se prilagodi tj. trans
formie. Nakon poetnog prilagoavanja, populacija nastavlja sa bujanjem da bi posle
izvesnog vremena bila prinuena da ponovo potrai novo mesto za ekspanziju.
Slab imuni sistem podrazumeva nedostatak ,,higijeniara - monocita/makrofaga.
Kako po ukupnoj koliini (broju), tako i procentu (koncentraciji) u krvi. Druga mogunost
je da se nalaze u stanju ,,pobune (odbijanja obavljanja uobiajenih funkcija) ili bolesti. Bez
obzira o kom razlogu je re, ishod je isti - nemogunost organizma da se odupre virusnoj
invaziji odnosno njegova slabost.
Ukoliko znamo da svi virusi disajnih puteva potiu od rinovirusa (virusi influence,
parainfluence, adenovirusi, itd), a da vakcina protiv adenovirusa izaziva rak11, zar nije
logino da isti ,,uinak ima i vakcina protiv gripa i parainfluence?!
Kada se krv preoptereti visokom koncentracijom virusa, ovi odlaze u srce i koriste pro
teine sranog miia - aktin i miozin. Zbog toga grleni koksaki virus ima miozinski omo
ta, a Hl-virus spoljni i unutranji omota. Zato i drugi virusi ne bi koristili ove, veoma
kvalitetne i potentne, proteine? Podrazumeva se da virusi preko plua dospevaju u srce,
usput koristei proteine disajnih organa i digestivnog trakta. Ogoljene povrine sa kojih su
uzeli proteine, naseljavaju bakterije to vodi u dalje komplikacije. Istovremeno se, naravno,
otvara i mogunost komponovanja sa miozinom i aktinom, proteinima miinih vlakana
sranog miia, miia digestivnog trakta (bol u stomaku je iniciran eludanim gripom)
i/ili proteinima disajnih puteva (grip plua) i dr. Otuda potiu i aktin i miozin u spoljan
jem i unutranjem omotau virusa side.
11) Dokazano prilikom ispitivanja na regrutima u SAD.

Proteine sranog miia (najee svinjskih) mogue je liofilizirati sa Frojdovim adju


vansom i potom, preko droge, uz vakcinu ili infuzijom, dati u cilju izazvanja tekih
zdravstvenih tegoba (neretko sa smrtnim ishodom) bilo kod oveka ili laboratorijskih iv
otinja. Ovi proteini, p24 i p41, ulaze i u sastav HlV-a. Zainteresovanima su lako dostupni
rezultati eksperimenata Todoxin-ove naune grupe, izvoenih u referentnim laboratorija
ma, u okviru kojih je pacovima davan miozin sa Frojdovim adjuvansom. Svi laboratorijski
pacovi su uginuli (sa oteenim nogama i sranim problemima) u toku tri nedelje, izuzev u
sluajevima kada im je davan Todoxin 1 (oralno). Dobijeni rezultati su pokazali i da smrt
nost laboratorijskih pacova nee biti stopostotna u sluaju preventivne i kurativne primene
Todoxin-a 1. Do sada nije postojao preparat (lek) koji je, pod pomenutim okolnostima, to
mogao da sprei. Znai, primenom Todoxin-a pacovi su prevazili problem iniciran dobi
janjem miozina, a do njihovog uginua nije dolo ni kasnije.
Todoxin, dakle, prvenstveno poveava imunitet, ali i spreava razaranje (destrukciju)
sranog miia. Veoma visok procenat uspenosti pokazao je i u sluaju humanog koksaki virusa.
Imajui u vidu postojanje veoma velikog broja bolesti virusne etiologije i injenicu da
Todoxin-ovi preparati iskazuju visoku efikasnost kad je o njima re, namee se zakljuak
da je pojava ovih bolesti uslovljena poremeajima u imunom sistemu.
Sutina delovanja Todoxin-ovih preparata je regulisanje (moduliranje) imuniteta. Kod
kancera se, recimo, primenjuju biljni sastojci u cilju blokade tumorskih krvnih sudova i
inkapsuliranje tumorskih elija. Njegovi preparati ne sadre ni jednu sintetiku supstancu
ili sastojak s moguim toksinim delovanjem na neki od postojeih mikroorganizama. Uvek
i iskljuivo deluju na imuni sistem.
Terapija HIV/AIDS-a, kancera, autoimunih i ostalih tekih oboljenja, u Todoxin-ovom
pristupu podrazumeva individualno podsticanje imuniteta. U sklopu nje, Todoxin-ova
nauna grupa radi i na edukaciji svakog pojedinca u vezi sa zdravim nainom ishrane i iv
otnim navikama.
Imajui u vidu injenicu da su uzronici najteih bolesti, side i kancera, kompleksni a
ne pojedinani i konkretni, stav Todoxin-ove naune grupe je da vakcine protiv njih
najverovatnije nikada nee biti pronaene.

HIV je HIV, a srpski grip - srpski


ta ini savremena medicina u vezi otkrivanja uzroka bolesti? Na prvom mestu, agre
sivno reklamira skupu elektronsku opremu tvrdei da je u stanju da otkrije i snimi gotovo
svaki detalj organizma. Ako je ve tako, nije jasno zato ostaje nepoznato poreklo sve veeg
broja (savremenih) bolesti? Mene to podsea na uvenu sliku Hl-virusa na kojoj se, navod
no, vidi izlazak HlV-a iz elije. Na drugoj se, meutim, jasno vidi da on ulazi, a ne izlazi iz
elije. Preciznije, nije jasno da li ulazi ili izlazi. Autor pomenute slike (skice) Hl-virusa je
tvrdio da je to veoma jasno i pokuao da ironie na raun nevernih Toma, mada ni njemu
uistinu (gotovo) nita nije bilo jasno. Kasnije mi je priznao da je svoj umetniki doivljaj
kreirao na osnovu neega to je negde video! U sutini, nije ni vano ta se na slici vidi da li virus ulazi ili izlazi iz elije. Znaajno je to to je membrana prohodna. Ako ulazi, onda
svakako moe i da izae. I obrnuto. Prema tome, pomenuta fotografija na osnovu koje je
uraena i skica, veoma je znaajna ali je tumaenje problematino. Sve zavisi od umet
nikog doivljaja, a dilema i dalje ostaje.

Prisustvo proteina p24 u organizmu se poetkom i polovinom oboljenja jasno uoava,


potom neobjanjivo nestaje da bi se pred kraj bolesti ponovo javio. Ipak, HIV nikada nije
vien i snimljen, naravno, ukoliko izuzmemo nadahnutu ,,karikaturu iz Njujorka uraenu
bez ikakvog znanja o postojanju takvog virusa. Zabunu, meutim, unosi njegova veliina
od oko 100 nanometra, za savremenu optiku elektronsku opremu sasvim prigodna za
izradu dobre i kvalitetne fotografije.
Neprirodna tvorevina nazvana HIV/AIDS komponovana je u vie pravaca da bi se
sludeo ovek i njegov (psiho)imuni sistem.
Na prvom mestu, oslabljena je energija biofotona na nivou elija, odnosno DNK (RNKdupli heliks bez spoja baznih preaga). Kao terapija su ponueni CD4 uloci (ipovi) koji bi
trebalo da spree ulazak HlV-a u T4 limfocite. Ali, krvotok kao organ prirodno reaguje:
dobivi informaciju da u krvi ima dovoljno CD4 (iako ,,antene T4 limfocita registruju sig
nal, izostaje reakcija T4 limfocita!) - povlai ih. To se manifestuje manjkom T4 limfocita sa
CD4 receptorima a ishodi tetnim uticajem na ukupno zdravlje organizma. Umesto da
pomogne organizmu, baca ga u jo teu depresiju. S obzirom na domainsko poslovanje
tj. tedljivost pronalaska, nita se ne baca. Objanjeni mehanizam se koristi za proizvodnju
bolesti ,,nepoeljnima preko veoma skupih lekova: pomenuti sintetski receptori su u stan
ju da za 24 do 48 sati (u zavisnosti od koncentracije) svedu broj T4 limfocita na minimum.
Nakon ovoga, proizvedeni su CD8 ,,zatvarai u cilju smanjenja kolinika T4/T8. Ovim
je omogueno lano prikazivanje uspenosti zvaninih terapija. Elegantno i efikasno jer,
njihovu distribuciju je mogue neprimeeno obaviti kroz drogu, mleko u prahu, okoladne
proizvode, vakcine itd.
Krv pripadnika tzv. rizinih grupa i obolelih od AIDS-a, vrvi antitelima, ukljuujui i
auto-antitela. Auto-antitela ukljuuju anti-limfocite i, kao to je Montanjeov tim pokazao,
anti-aktin i anti-miozin (antitela na dva sveprisutna elijska proteina - aktin i miozin). U
studiji iz 1983. godine, Montanje i kolege su otkrili tri proteina: p25, p45 i p80. Protein 45K
su obrazlagali kontaminacijom virusa elijskim aktinom, prisutnim u imuno-talozima svih
elijskih ekstrakata.
Poto su i serumi pacijenata i serumi davalaca krvi ponavljano reagovali sa p45/p43
proteinom iz inficiranih i neinficiranih elija, bilo je za oekivanje da ga i Galo detektuje.
Ali, ni Galo niti bilo ko drugi do danas nije izvestio o takvoj grupi, nezavisno od metoda
korienog za detekciju reakcije antigen/antitelo. Ovo neslaganje se moe razreiti uzi
manjem u obzir injenice da je na migraciju proteina u elektroforetikoj traci, pored
molekulske teine, mogue uticati i drugim faktorima. Na primer, nabojem proteina. Isti
protein, naime, moe imati neznatno razliitu molekulsku masu u zavisnosti od toga da li
se detektuje uz pomo RIPA ili WB. Tako se p25 (detektovao ga je Montanje) i p24 (detektovao ga je Galo) danas smatraju istim HlV-proteinom - p24.
Molekulska teina12 aktina nije ni 45.000, ni 43.000 ve - 41.000. Montanje je
pokazao da serum AIDS pacijenata i pripadnika rizinih grupa sadri antitela koja
reaguju sa aktinom. Postojanje anti-aktin i anti-miozin antitela je dovoljno za dijagnos
tikovanje HlV-infekcije. Ali, pomou njih se moe dokazati i smanjenje broja kopija HI
virusa. Prevedeno, njihovim dodavanjem se mogu pribaviti i dokazi o uspenosti bilo
12)
Zbir atomskih masa svih atoma prisutnih u molekulu; broj koji pokazuje koliko je puta masa nekog
molekula vea od mase 1/12 atoma ugljenikovog izotopa 12C.

koje anti-AIDS farma-terapije. Efekat moe da bude istovetan onom koji proizvode sin
tetski CD4 i CD8 receptori.
Meutim, kako je miozin (kao i aktin) sveprisutan i ima molekulsku teinu lanca od
svega 24.000, postavlja se pitanje zbog ega niko ne uzima u obzir da grupa p24 zapravo
ini miozin koji, poznato je, zajedno sa aktinom igra glavnu ulogu u pupljenju i oslobaa
nju HlV-estica. I sam Montanje je dokazao da oboleli od AIDS-a i pripadnici rizinih grupa
imaju anti-miozin antitela.
S obzirom na to da oksidacija imunog sistema dovodi do imunosupresije, velika je
verovatnoa da i svi virusi (u manjem ili veem stepenu) deluju suprimirajue na imuni sis
tem. Ve sam rekao da ciklus propadanja imunog sistema zapoinje oksidativnim stresom:
prvo dolazi do makrofagne reakcije ILl (interleukinom-1), potom se (preko ovih citokina)
signal prosleuje do T-elija, one lue IL2 (interleukin-2) i TGCF (faktori rasta) i - ciklus je
pokrenut. Najvanija karika u lancu imunosupresije jeste to to ne dolazi do opadanja broja
T4 limfocita, ve do njihovog prelaska u T8 limfocite preko CD8 receptora.
U prii o HIV/AIDS-u, bazni agens je herpes - variela zoster - koga ima 93 do 95 odsto
ljudi. Tu su i rinovirusi, tzv. virusi prehlade. Aktiviraju se (transformiu) pod uticajem, re
cimo, endemskog polena genetski modifikovanih biljaka (povra i itarica) i prelaze u
endemske viruse gripa (npr. srpskog, francuskog, nemakog itd. gripa). Znai, i nije
neophodno da sto hiljada Kineza nou kalje niz vetar da bi grip doao do nas. Grip je aut
entina bolest. Ruski grip je ruski endemski grip, a srpski - srpski.
panski grip je, meutim, kombinacija rinovirusa i virusa konjske anemije. Njegova
pojava se lako moe povezati sa ,,neophodnou kanjavanja naroda koji nisu krvarili u
toku Prvog svetskog rata. Deponovan je prventsveno iz vazduha i od njega je umrlo izmeu
60 i 80 miliona ljudi u svetu.
,,Pria se nastavlja potrebom komponovanja infektivnog agensa koji nee dovesti u
opasnost ivot sopstvenih vojnika, recimo prenoenjem intimnim kontaktom. Eto ujedno
razloga zato HlV-negativne osobe ne treba da strepe od heteroseksualne transmisije HI
virusa. (Todoxin-ova nauna grupa ipak preporuuje upotrebu prezervativa zbog realne
opasnosti od prenoenja drugih polno prenosivih bolesti.) Meutim, s obzirom na speci
finost homoseksualnog odnosa, povean je rizik razvoja HlV-infekcije. Vaginalna tkiva,
rektum i anus, nisu stvoreni u istu svrhu. I pored slinih senzornih sistema povezanih u
jedinstven centralni mehanizam za registrovanje bola i(li) zadovoljstva, strukturno nisu isti.
Zidovi vagine su debeli izmeu tri i etiri milimetra i sastavljeni od tri sloja ili omotaa
(spoljanji sloj od vezivnog tkiva, srednji ili miini sloj i unutranji sloj ili sluznica vagine)
sainjenih tako da (ne apsorbujui lako spermu) podnose trenje tj. smicajnu silu. Poseduje
ak i mehanizam za luenje podmazujue sluzi kako bi negativan uticaj pomenutih sila bio
sveden na minimum. I sama sperma, zahvaljujui specifinim hemijskim osobinama,
poveava debljinu i otpornost njenih zidova kao i povrinski sloj koe penisa.
Semena tenost (izluuje se sa spermom) sadri hemijsku supstancu nazvanu trans
glutaminaza (TGE) koja, u odreenim uslovima, meusobno povezuje neke belanevine, ali
i inicira specifino odumiranje izvesnih elija, to jest njihovo ,,smeuravanje, a ne dezin
tegrisanje. Otuda i sposobnost poveanja debljine vaginalnog zida da bi podneo normalne
muko-enske polne odnose. Istovremeno, ista osobina semene tenosti, nakon dospeva
nja u rektum, dovodi do znaajnih promena na njegovoj sluzokoi to se u sluaju side
manifestuje (i) upornom dijarejom.

Osobina nekih sastojaka semene tenosti da unekoliko smanjuju imunitet primaoca,


olakava prolazak spermatozoida do materice i oploavanje enskog jajaceta. Naime, mili
oni u matericu nadiruih spermatozoida su za organizam uljezi spolja koji bi trebalo da
izazovu snanu imunu reakciju ve u zidu materice i njenom tubusu, da nisu na objanjen
nain zatieni jednom od osobina semene tenosti tj. potiskivanjem imuniteta. Da bi sper
matozoid, potom i fetus ija se antigenska svojstva razlikuju od svojstava majinog tkiva,
preiveo tokom devet meseci trudnoe, majin imuni sistem mora u izvesnoj meri da bude
potisnut tokom trudnoe. Jedan od sastojaka sperme, dakle, nesumnjivo kodira potiskiva
nje imuniteta majke. To svojstvo omoguava poetno preivljavanje speratozoida, potom i
fetusa tokom itave trudnoe do poroaja. Interesantno je da u treem trimestru esto
dolazi do znaajnih promena odnosa T4 : T8.
U rektum u se, s druge strane, seme zadrava i dolaze do izraaja njegove mone
fizioloke osobine, to jest pokree mehanizam preuzimanja i kontrole imunog sis
tema domaina to, naravno, ubrzano dovodi do imunosupresije. To je ujedno
objanjenje pojave m arkera obrnutog odnosa T4 : T8 zapaenog kod hom oseksuala
ca obolelih od side.
Zid rektuma nije dovoljno otporan da podnese nasilan uticaj sile izazvane manipulaci
jama prilikom takvog seksualnog odnosa. Razlog to je ova vrsta seksulanog odnosa
mogua, lei u injenici da crevni trakt nema senzorni sistem za akutnu bol u sluaju
unutranjeg oteenja, sve dok ono (oteenje) ne ugrozi trbunu maramicu, dobro
inervisan tanki spoljanji omota crevnog trakta sposoban da registruje bol. Trbuna
maramica je, naime, vrsta neprijanjajueg omotaa koji omoguava delovima crevnog trak
ta da klize jedni preko drugih prilagoavajui se kretanju i prolasku hrane. Ali, rektum nije
njom u potpunosti obmotan (zatien) kao ostatak creva jer ini zavretak jedne anatomske
strukture ija bi aktivnost trebalo da se neometano odvija. Hrana je ve svarena, a nepotre
ban ostatak pretvoren u kaastu materiju.
To, meutim, ne znai da se naneta teta fizioloki ne prepoznaje i da e koraci u cilju
popravke lokalnog oteenja biti rigorozni. Kao nerazdvojni deo mehanizma popravke,
poinje luenje hemijskih agenasa TNF, ILl, IL6 i drugih iz njihove grupe, samim tim i pro
ces kriznog delovanja. Ukoliko je oteenje toliko da crevne bakterije mogu da probiju
barijeru i zaponu poveanu lokalnu aktivnost, istovremeno e se i proizvodnja pomenutih
agenasa poveati.
Pored toga, virus herpes zoster 6, umean u komponovanje HlV-a, ima sposobnost da
podstakne luenje IL2. Njegov povien nivo u krvi pretvara se u signal (informaciju) mozgu
da krv obiluje odbrambenim elijama i da treba obustaviti njihovu produkciju, to izaziva
naruavanje odbrambenih snaga organizma. Osim virusa herpes zoster 6, u prirodnom
obliku je mogue koristiti i njegove receptore i razliite sintetske rekombinantne tvorevine
s namerom unitenja odbrane organizma.
S druge strane povien nivo IL6 podstie i unitavanje elija pankreasa, proizvoaa
insulina, to ujedno objanjava pojavu dijabetesa u uznapredovalim stadijumima side.
Pored toga to proizvodi insulin, pankreas uestvuje i u produkciji obilnih koliina vodenog
rastvora bikarbonata koji se izluuje u dvanaestopalano crevo da bi neutralisao kiselinu
prispelu iz eluca. Iako i stimulativni agens prostaglandin tipa E uestvuje u usmeravanju
krvotoka u pankreas da bi pospeio stvaranje rastvora bikarbonata, istovremeno inhibira
luenje insulina iz pankreasa.

Insulin podstie apsorpciju kalijuma i eera u telesne elije i inicira ulazak izvesnih
aminokiselina u elije stimulisane insulinom. Ovo, meutim, spreava dostavu vode u elije to
rezultira komplikacijama: u dehidriranom stanju delovanje insulina je kontraproduktivno. Kako
bi se to izbeglo, Priroda je ta dva procesa - distribuciju vode pankreasa i potrebnu inhibiciju
insulina - dodelila istom agensu: prostaglandinu E. Na taj nain je obezbeena neophodna voda,
preciznije: vodeni rastvor bikarbonata za varenje hrane i neutralisanje kiseline u crevima.
Kod HlV-pozitivnih osoba je uoen i specifian metaboliki poremeaj koji moe biti iza
zvan i emocionalnim i fizikim stresom. Ogleda se u odstupanju od normalnog odnosa sas
tojaka u zalihama aminokiselina dostupnih telu. Konstantan i drastian je nedostatak metion
ina, cistina, cisteina, dok je nivo arginina i glutamata viestruko povien. Ovakva neravnotea
u aminokiselinama traje izvesno vreme, a nakon toga dolazi do ozbiljnog oboljenja.
U nizu eksperimenata, u kojima su elijskoj kulturi u medijumu sposobnom da
omogui proizvodnju virusa dodati IL6 i TNF (faktor nekroze tumora), izdvojene su estice
oznaene kao HIV. Kad je pre dodavanja IL6 ili TNF-a istom medijumu dodat cistein, HIVestica nije bilo. To znai, ukoliko se kod HIV/AIDS-pacijenata popravi (regulie) metabo
lizam belanevina u organizmu, njihovo telo bi bilo u stanju da prui dovoljno snaan otpor
moguim akutnim infekcijama. ak i za proizvodnju antitela za odbranu od bakterija, telu
su neophodne osnovne aminokiseline u odgovarajuim proporcijama.
Od vitalnog je znaaja i razumevanje metabolike uloge IL6 u mehanizmu oslobaa
nja kortizona i proizvodnje ILl. Ovi i drugi srodni agensi se produkuju u cilju mobilizacije
sirovih materija iz telesnih rezervi za borbu protiv stresa. Njihova funkcija je bazirana na
mehanizmu razlaganja proteina iz miia i njihovo pretvaranje u osnovne aminokiseline
koje e biti upotrebljene u jetri. Grubo gledano, organizam u ovom procesu konzumira sam
sebe. Oporavak pretuenog kik-boksera, osobe koja je (recimo u saobraajnoj nezgodi)
pretrpela fiziku traumu ili bila podvrgnuta izvesnom broju hirurkih zahvata, zavisie
upravo od tih procesa koji iste neefikasno i nesposobno za ivot tkivo i ,,popravljaju
mesto oteenja. Ukoliko je rekonstrukcija intenzivna, a u nju ukljueni IL6 i njegov prati
lac TNF, DNK i RNK oteenih i odumiruih elija stvorie (precizno) odgovarajue
odlomke koji e ruiniranu ,,zgradu sklonu padu uvrstiti i postaviti na zdravu osnovu.
Virusolozi ovu akciju ,,raiavanja (od strane pomenuta dva agensa) predstavljaju kao
korake u proizvodnji HlV-a u elijskoj kulturi i tvrdnju da je sida bolest izazvana virusom
baziraju upravo na tom odlomku nepovezane informacije. Rezultati testova za obeleavanje i
registrovanje odreenih fragmenata koje proizvode IL6 i TNF bazirani su na otkrivanju DNK
ili RNK-estica i veoma esto se tumae kao detektovanje razliitih estica HlV-a.
Ve je reeno: laboratorijskim eksperimentima je dokazano da elije nee proizvesti
virus ukoliko se elijskoj kulturi doda cistein. U sredini sa dovoljno cisteina, dakle, nema
,,etve virusa. Ovo navodi na nedvosmislen zakljuak da je test za sidu, u sutini, samo
indikator neravnotee (neodgovarajueg odnosa) aminokiselina u organizmu. Pad nivoa
jedne aminokiseline, znaajno utie i na odnos (u ovom sluaju disbalans) nivoa ostalih
aminokiselina u telu.
Do nastanka i pojave HlV-a moe doi i nekim drugim spoljnim podsticajem. Mogu ga,
recimo, inicirati mikoplazme sa omotaima od miozina i aktina, izvesni virusi u vazduhu ili
hrani (koksaki virusi, na primer, mogu da se transformiu ili rekombinuju sa drugim pato
genima; napadaju srani mii a prenose se na najrazliitije naine, pa i preko klima-ure
aja), liofilizirani virusi u vakcinama itd.

Da nazdravlje bude na zdravlje


ovekov organizam sam sve stvara, ak i mikoplazmu! Poput iskipelog mleka: koliins
ki se nije povealo, ispalo je da ga ima previe, nita nije moralo da se dogodi, a - dogodilo
se. Zato? Bilo je poklopljeno i na jakoj vatri (a) usled ega je dolo do razvijanja gasova i
jakog pritiska koji je kulminirao kipljenjem (b) ili je, jednostavno, u posudi bilo suvie mleka
(c). A da nije bilo vatre ispod posude sa mlekom, nita se od ne bi dogodilo. Slino je i sa bakterijama, mikoplazmama, virusima i ostalim mikroorganizmima u telu. Neto ili neko okrene
pogrean bioloki prekida ili pritisne dugme i - eto jada iznenada. Rinovirus nije krivac. Ne
dolazi ba sve samo od kijavice. Pobunu mogu da dignu i ostali virusi. Svaki na (samo) svoj
nain i sa specifinim efektima. Ipak, ,,klasine bolesti disajnih organa, ali i izvestan broj
oboljenja na mozgu i digestivnom traktu, mahom potie od rinovirusa koji je pretrpeo neki
ok. Moda od hladnoe ili jakog smrada usled ega je dolo do iritiranja a zatim i oteenja
sluzokoe nozdrva, potom vakuolizacije s obzirom na povezanost sa modanicama, da bi na
kraju zalutali rinovirus preicom stigao do mozga i izazvao, na primer, meningitis.
I kuga poinje sa kijavicom. Otuda ono dobro poznato ,,na zdravlje kad neko kine. U
vreme kuge to je moglo da bude poetak teke bolesti, obina kijavica ili odbacivanje virusa
od strane organizma koji eli da se rei opasne pridolice. Da zaista bude ,,na zdravlje, a
ne zaetak kuge.
Herpes zoster se u veoma visokom procentu javlja povodom HlV-a, ali i bez ikakve
veze sa njim. Ukoliko je baza HlV-a herpes zoster, u igru na ivot ubacuje se i rinovirus.
Uz lako mogue delovanje spolja (virusa kuge, lepre, konjske anemije, maje leukemije,
ali i aktina i miozina, metala u tragovima itd.), ovekov organizam biva stimulisan, ak i
nateran da komponuje virus imune deficijencije lako prenosiv krvlju (plazma/serum).
Jedan jedini Hl-virus ne samo da izaziva pad imuniteta, ve je i sam po sebi bolest pada
imuniteta. A kad ve do toga doe, do tada pritajeni zoster13 se oslobaa i razbuktava u
organizmu. Istini za volju, moe da se pojavi i kao posledica dekomponovanja HlV-a.
Interesantno je da se sa poetkom administriranja T1 i/ili T1 ,,plus, javlja i herpes
zoster. Ispoljavanje pod Todoxin-ovom terapijom ukazuje na njegovo razlaganje i prestro
javanje. Kod pacijenata u visokom stadijumu AIDS-a neretko dolazi do pada leukocita,
recimo sa etiri na dve hiljade, ve nakon 14-dnevnog redovnog uzimanja Todoxin-a po
protokolu. To ne treba da plai. Na taj nain se eliminiu nepotrebni, zamoreni i nede
lotvorni leukociti. Kod pacijenata sa hiljadu do dve hiljade leukocita, nema pomenutog
pada. Delom zato to nema ,,slabih leukocita a delom to je re o neophodnom minimu
mu kojim se organizam titi.
Narkomani su danas u najveoj meri izloeni riziku od mogueg inficiranja HlV-om.
Prema podacima zvanine medicine, od ukupne populacije pripadnika razliitih rizinih
grupa, 75 odsto ine narkomani. Nije re samo o fizikoj, hemijskoj i/ili biolokoj konta
miniranosti droge, ve i o infekcijama polno prenosivim bolestima, padu imuniteta, krvi
zagaenoj raznim patogenima itd.
Narkomani su optereeni permanentnim stresom. Mehanizmi za oslobaanje hor
mona stresa unekoliko dovode do razgradnje i fragmentacije DNK sa efektima veoma slin
13) Virus variele. Do danas je registrovano vie desetina njegovih modifikacija tj. vrsta.

im proizvodnji Hl-virusa. Re je o metabolikom poremeaju ak i kada testovi ukazuju na


formiranje HlV-estice.
Stres narkomana je prvenstveno izazvan sve eom potrebom uzimanja droge i
brigom oko njene nabavke tj. pronalaenjem novca za kupovinu. S druge strane je vie
nego lo odnos neprihvatanja i nerazumevanja okoline, a s tree strah od posledica toga to
ini. Iako svestan da mu je pomo gotovo na dohvat ruke, narkoman radije bira skonava
nje u abokreini narko-miljea. Bezvoljno se miri sa nadolazeim krajem iako ga se istovre
meno uasno plai. I ukoliko je vie sa njim naizgled pomiren i vie pria o besmislenosti
ivota, utoliko vie strepi da e ga izgubiti. Neosetno biva uvuen u psiholoku spiralu
straha od straha. U takvom psihikom i fizikom stanju, dovoljan je samo jedan jedini,
ma i najmanji, podsticaj u obliku nepoeljnog uljeza da naini pravi haos u organizmu i
,,zavede izvestan broj ve postojeih nezadovoljnih energetskih potencijala to direktno
vodi u potpun pad kompletnog imunog sistema.
Ipak, neumesno je tvrditi da o pomenutim mikrostrukturama i reakcijama u ljudskom
organizmu znamo vie nego, recimo, o kosmosu. Za nas smrtnike, ini se, zauvek neuh
vatljivom uprkos svom do danas prikupljenom znanju o njemu. Uporno nee da bude
onakav kakvim ga mi zamiljamo. Makar i u naunofantastinim romanima i po njima
snimljenim filmovima. Geocentrina teorija je pala u vodu, mada se nije utopila, pred helio
centrinom. Superiorno nadmoni osmesi su menjali mimiku da bi konano iileli sa
umiljeno-naunih faca u trenutku spoznaje da su u izvesnu ruku i geocentrina i heliocen
trina teorija tane. Nije ba da se Zemlja u pravilnom krugu i preciznim vremenskim raz
macima vrti oko Sunca, a nije ni Sunce centar vasione. Malo ovde, malo onde, pa - istina.
E, ni sistem ivog organizma nije nita ,,uhvatljiviji od Sunevog.
Sida uistinu nije nita drugo do ruenje sistema organizma. Sama po sebi nema drugih
simptoma izuzev odreene grupe prateih sekundarnih oboljenja. Gde joj je mesto u svemu
tome? ta je imunitet? Moda fluidna energiji koja organizam ini ivim!? Zato tokom
godina dolazi do premora te supstance i zato podjednako sigurno i zadovoljno ne egzisti
ra u organizmu starca kao i u organizmu deteta? Moe li fluidna energija da se zamori
sama od sebe? Budui da sve okruuje tj. da je opteprisutna, to je jednostavno nemogue. Neto drugo se deava. Moda izvestan ,,kvar, defekt u strujanju tj. prolaenju
energije. Poput uskog grla. Uzrok moe da bude i oblik zamora due. Kako kad je dua
vena? Zbog nezadovoljstva, neuspeha... Jedinica mere tog nezadovoljstva ili neuspeha
je, meutim, krajnje relativna i individualno odreujua.
Zato u populaciji Roma nema side? Zato to ive u veoma tekim uslovima ili to su
naviknuti na veitu borbu za golu egzistenciju? A moda i zbog toga to, pri svemu tome,
poseduju onu predivnu volju za ivotom i gotovo uroenu sreu. Hormoni sree kod njih ne
miruju, a gde ima sree nema stresa, a gde nema stresa imuni sistem radi ,,ko vajcarski sat.
Prosto, zar ne? Prema jednoj prii, rumunski robovi romskog porekla su po ceo dan okovani
radili ispod bia. Obrok u toku dana im je bio vie nego bedan. To ipak nije smetalo da
uvee zaloe vatru i oko nje, onako okovani, igraju i pevaju. ivotnoj radosti nikad kraja.
ovek najee i najrae pamti lepe trenutke u ivotu. Meni je ostao u seanju jedan
takav trenutak doivljen, verovali ili ne, na - Beanijskom groblju. Vraajui se poslepodne
sa sahrane poznanika, iao sam nogu pred nogu verovatno razmiljajui o prolaznosti i
vota. Odjednom su do mene doprli zvuci gotovo boanske muzike. Od zelenila, u prvi mah,
nisam video ko to muzicira. Pomislih, ipak je ovo groblje. Gotovo istog asa pojavila se

povorka: ovek sa krstom, nekoliko devojaka koje prosipaju latice rua i cvee putem kojim
nailaze kolica sa sandukom (ene ezdesetih godina), pet muziara (sa obaveznom violi
nom), tri oaloena (pretpostavljam) sina i ostatak povorke. Romi. Ili su odmereno kao
da naglaavaju svaki korak. Slino crncima iz Nju Orleansa, ali, ini mi se, dostojanstveni
je, otmenije, sa neuporedivo vie emocija. Niko nije glasno plakao i ridao od bola, a shva
tio sam da je celoj povorci teko. Kolica sa pokojnicom su neujno klizila preko cvea i lat
ica, muzika (ni preglasna ni previe tiha) lelujala za njima, a vazduh bio ispunjen dosto
janstvom. Zastao sam, gledao sam, sluao sam... Cela ta atmosfera je, shvatio sam u
trenutku, bila zapravo - radost! Da, radost, oda ivotu. Svaki korak je predstavljao sat, dan,
mesec, godinu, pokojnice i svaki je bio sveano protkan iskonskom ivotnom radou.
Kad je ova slika bukvalno otila u zalazak sunca, video sam oko mene jo desetak ljudi. I
dalje smo stajali i utali. Muziku koju sam tada uo, nikada i nigde vie nisam uo iako sam
pokuao kod nekih etnomuzikologa da o njoj vie saznam. Danas znam odakle je dopirala.
Takvu sliku nikad vie nisam video. Tolikoj radosti ivotu sam malo kad u ivotu prisustvovao.
Jo sporije sam krenuo kui...
Potovali su ivotni imperativ, bili su beskrajno sreni. ak i tada, kad za oseanje
sree vreme nije. Stereotip je, i to naravno pogrean, da je svakodnevni ivot Roma sainjen
od meusobnih tua i svaa. Ti i takvi njihovi meusobni odnosi se, u odnosu na ostale
populacije, ubedljivo najmanje zavravaju tekim telesnim povredama ili ubistvima. ta
vie, izuzetno retko dolazi do ozbiljnijeg telesnog povreivanja. Pomenuti glas ih ,,bije
ponajvie zato to to ine buno. Danas kau - emotivno. Svi to vide i svi to uju. Zato su,
sa strane gledajui, Romi u veitom meusobnom sukobu. Pre bih rekao da tu dolazi do
izraaja njihova teatralnost. Svaa bez svae, tua bez tue, mrnja bez mrnje. Jer, ko mrzi
taj ne ivi. Mrnja je sueno stanje svesti. Ogranienje ivota. Re je, dakle, o svojevrsnom
vidu duevne i mentalne higijene. Izbaci iz sebe primalni krik, zaplai, u svakom sluaju
uradi neto. Oslobodi se stresa, psihoze, neuroze, ukratko - nakupljene negativne energije.

Me javom i me snom: gde je to zala savremena nauka?


Srea, to je oseanje da ovek ima to mu je najpotrebnije. Neki su mudraci smatrali
sreom samo suficit ovekovog blagostanja. ovekova srea, meutim ne moe nikad biti
potpuna ako i svaki svoj prohtev uzme za potrebu; a to je ba najei sluaj. Svaki uspeh
i svaki dobitak znai radost, ali ni srea nije u stalnim uspesima, nego samo u ostvarenju
jedne centralne namere. Zato nije udo to je skromnost smatrana za sreu ve otkad ljudi
postoje. Simpatini pisac Abe-Prevo je govorio da mu je dovoljno za srean ivot jedan vrt,
jedna krava i dve kokoi. Slino su govorili i stari Grci: da je Diogen sreniji od Aleksandra,
jer mu ovaj silnik niti moe to dati, niti ta oduzeti. 14
Na ovoj planeti postoje krajevi koji su izvor negativnih duhovnih energija i oni koji to
nisu - govorio je Nikola Tesla. - U Kolorado Springsu napojio sam zemlju elektricitetom,
isto je tako moemo napojiti i drugim energijama, kao to su pozitivne psihike energije.
One su u muzici Mocarta, ili Baha, ili u stihovima nekog velikog pesnika. U zemljinoj
unutranjosti postoje energije vedrine, mira i ljubavi. Njihovi izrazi su cvet koji raste iz
zemlje, hrana koju dobijamo iz nje i sve ono to je ini ovekovim zaviajem. Ja sam proveo
14) Jovan Dui, ibid.

godine traei nain na koji bi te energije mogle uticati na ljude. Lepota i miris rue mogu
se uzimati kao lek, a sunevi zraci kao hrana.
ivot ima beskonaan broj vidova, a dunost naunika je da ih pronalazi u svakom
obliku materije. Tri stvari su bitne u tome. Jedno je pitanje hrane. Kojom zvezdanom i
zemaljskom energijom nahraniti gladne na zemlji. Kojim vinom napojiti sve edne pa
da im se srce razveseli i da shvate da su bogovi... Druga stvar jeste, kako unititi
energije zla i patnje u kome prolazi ceo ovekov ivot. One se katkad javljaju kao epi
demije iz dubine vasione. U ovom veku te bolesti su se sa Zemlje rairile i po svemiru...
Trea stvar jeste, postoji li u vasioni suvie svetlosti? Otkrio sam zvezdu koja po svim
astronomskoim i matematikim zakonima moe nestati, a da se naizgled nita ne
izmeni. Ta zvezda je u ovoj galaksiji. Njena svetlost se moe zbiti do takve gustine da
stane u kuglu manje od jabuke a teu od sunevog sistema. Ona je izvor ivota koji e
potei kada ivot na zemlji pone venuti i gasiti se. Persijanac je tu kuglu nosio u ruci,
ali on je bio jedan na ovoj planeti... Religija i filozofija ue da ovek moe postati Hrist,
Buda i Z aratustra...15
Svaki ovek je u izvesnom smislu biotransformator u malom kroz koga prolaze, i
izlaze, vibracije kojima smo izloeni. Bez obzira na to da li smo ih i koliko svesni. Kancer,
infekcije, bezbroj raznoraznih drugih patolokih promena. ovek je prinuen, hteo ne hteo,
da se bori protiv njih i prevazie ih. Da li unosimo energiju (u vidu hranljivih namirnica)
radi odranja poeljnog energetskog potencijala organizma ili da bi neutralisali nepoeljan
uticaj antienergije, manje je vano. Jer, u oba sluaja je re o opstanku. Nije, dakle, cilj
izleenje raka, ve dovoenje na odreen (poeljan) nivo sopstvenog energetskog potenci
jala. Valja u potpunosti ostvariti linu sutinu. Realizovati se. A lekari su tu da nam pokau
pod kakvim se uslovima ta sutina ostvaruje.
Zdravlje je, grubo reeno, ostvarenje svih materijalnih, u neku ruku i mehanikih pre
duslova, datih ili zacrtanih kao mogunost. Njihovom realizacijom se podie kvalitet komu
nikacije naeg sa svim ostalim sistemima i njihovo ukupno dovoenje u sklad. Preciznije,
ostvarenje prava i obaveza datih prirodom. Samo u toj i takvoj (idealnoj) situaciji bi najvei
deo problema dananjice iezao. Pre svega mrnja, stresovi, psihoze, virusi, kancer...
Danas se eksperimentie sa mogunou stvaranja memorijske jedinice u tenom
stanju gde e molekuli tenosti (elektrolita) pamtiti informaciju (memorijska jedinica). S
druge strane, istrauje se i mogunost implementacije neurona u poluprovodnike ele
mente. Uprkos tome, problem raka i side nije reen! Atomi su istovremeno i vrsti i meki,
materijalni i nematerijalni. Naravno, re je o energiji. Oduvek su prvo zamiljani, potom
traeni i na kraju pronalaeni odnosno dokazivano postojanje sastavnih delova atoma. Isti
je sluaj sa kancerom i HlV-om.
Izmeu teorijskih fiziara i biotehnologa vodi se mrtva trka. I jedni i drugi se nadaju
da e prvi skinuti peate sa sedam biblijskih tajni koje kriju odgovore o poreklu i svrsi iv
ota - ljudskog i kosmikog. Biotehnolozi su u izvesnoj prednosti. Svoj predmet istraivan
ja, oveka, imaju na dohvat ruke. Veruju da e ve za nekoliko godina u potpunosti protu
maiti svih 100.000 ljudskih gena povezanih sa vie od tri milijarde hemijskih parova.
Fiziari pokuavaju da formuliu Teoriju svega, bave se pretpostavkom da postoji
ak jedanaest dimenzija i spekuliu o civilizacijama koje su milionima godina ispred nas.
15) Nikola Tesla, ibid.

Kad je to poelo ili, bolje, o emu je razmiljao pre dvadesetetiri veka jedan Grk dok je
stajao na obali mora i posmatrao brodove kako nestaju u daljini? Pisac Leonard Mlodinov u
knjizi Euklidov prozor objanjava: Aristotel mora da je proveo mnogo vremena na tom
mestu, u tiini gledajui brojne brodove i amce, pre nego to mu je konano sinula neobi
na misao. Brodovima se najpre gubio trup, pa jarboli i jedra. Zapitao se kako je to mogue.
Na ravnoj Zemlji brodovi bi trebalo ravnomerno da se smanjuju, sve dok na kraju od njih ne
ostane samo takica. Okolnost da najpre nestaje trup, pa tek onda jarboli i jedra, shvatio je
Aristotel u trenutku blistavog prosvetljenja, predstavlja dokaz da je Zemlja okrugla.
Nesumnjivo je doao do tog zakljuka, ali nisam siguran da je o tome razmiljao pored
toliko tema koje mu je nebo iznad njega nudilo. Gde god da se nalazio. Vano je, meutim,
to to je ,,do uvianja oblika nae planete u velikim razmerama Aristotel doao tako to je
pogledao kroz prozor geometrije. Zato je to vano? Zato to e nas taj trag odvesti onome
o emu je uveni grki filozof zaista razmiljao.
Potom je dola na red Pitagorina domiljata dosetka: primenjivanje matematike kao
apstraktan sistem pravila kojim se moe sazdati model fizikog sveta. Prostor je vien neza
visno od tla po kome gazimo i vode u kojoj plivamo. Bilo je to raenje apstrakcije i dokaza.
Uskoro su Grci dolazili do geometrijskih odgovora na svako nauno pitanje, od teorije
poluge do orbita nebeskih tela. Ali, grka civilizacija ustupila je mesto rimskoj. Dan uoi
Uskrsa 415. godine, neuka rulja skinula je s koija i ubila jednu enu. Ova naunica,
posveena geometriji, Pitagori i racionalnom razmiljanju, bila je poslednja slavna osoba
koja je radila u aleksandrijskoj biblioteci pre no to je civilizacija utonula u hiljadugodin
je mrano doba.
Preporod civilizacije iznedrio je novu vrstu geometrije. Njen osniva je voleo da se
kocka, budio se tek iza podneva i kritikovao Grke zbog zahtevnog metoda geometrijskog
dokaza. Da bi sebe potedeo suvinih mentalnih napora, Rene Dekart je ,,venao
geometriju i broj. Na osnovu njegove zamisli o koordinatama, postalo je mogue manip
ulisati mestom i oblikom kao nikada ranije, a broj se mogao geometrijski predoiti. Ali,
Dekartov rad je omoguio i jednu apstraktniju i revolucionarniju zamisao: zamisao o
zakrivljenom prostoru. A matematika zakrivljenog prostora dovela je do revolucije u
logikim temeljima ne samo geometrije ve svekolike nauke. Omoguila je i Ajntajnovu
teoriju relativnosti. Ajntajnova geometrijska teorija prostora i dodatne dimenzije vremena,
kao i odnosa prostor-vremena prema materiji i energiji, predstavljala je paradigmu
promene reda veliine kakva nije viena jo od Njutna.
Kada je ser Isak Njutn poetkom 17. veka, otkrio tajnu gravitacije, stvorio je i
mehaniku. Ali, kada je 1687. godine objavio Philosophiae Naturalis Principia Mathemat
ica, ne samo da je postavio teoriju kretanja objekata u prostoru i vremenu, ve je dao i
sloene matematike procedure potrebne za analiziranje ovih kretanja. jedna od naj
vanijih pretpostavki je opti zakon gravitacije, direktno vezan za masu objekata i njihovu
razdaljinu.
Druga velika sila je elektromagnetska. To je sila svetlosti, elektriciteta, magnetizma,
interneta, kompjutera, tranzistora, lasera, mikrotalasa, x-zraka i dr. Dakle veine onih
otkria kojima e kasnije upravo Nikola Tesla dati ogroman doprinos.
Fiziar sa Kembrida Dejms Maksvel je 1860. Maksvelovom jednainom konano
doprineo shvatanju dinamike svetlosti. Zahvaljujui tome, ovek je uao u elektronsko i
informativno doba, ime je civilizacija dobila sasvim novi tok.

Edvin Habl je 1929. doao do zakljuka da se daleke galaksije, posmatrane u bilo kom
smeru sa fiksne take (Zemlje) - udaljavaju. Iznedren Velikim praskom, ba kao i vreme,
Univerzum se iri.
Tomas Kaluza je 1921. primetio da je Ajntajnova jednaina gravitacije u prilinoj meri
slina Maksvelovoj jednaini magnetizma. U Kaluzovoj emi koju je 1926 upotpunio Oskar
Klejn ukljuivanjem osnovne ideje mehanike, naelektrisanje postaje komponenta momen
ta. U (tek uvedenoj) petoj dimenziji, odravanje naelektrisanja postaje odravanje momen
ta usled ega naelektrisanje postaje skokovito, samim tim i glavni element u ouvanju
ugaonog momenta. Peta dimenzija se onda krivi stvarajui vrtlog (Kaluza). Danas se u
naunim krugovima Univerzum opisuje sa stanovita dve osnovne teorije: opte teorije rel
ativnosti i kvantne mehanike, iako izvestan broj istraivaa nagovetavaju da su ove dve
teorije dole u sukob (Havkins, Smiters, Krilov)...
Da skratim, pored gravitacije i elektromagnetske sile, postoje jo dve: slaba i jaka sila
jezgra. Preko ovog otkria, odnosno Ajntajnove jednaine E = mc2, ovek je uspeo da
dokui tajne zvezda. Fiziari, dakle, veruju da pomenute etiri osnovne sile koje vladaju
Univerzumom. Istini za volju, ima i onih koji pretpostavljaju da postoji i peta, jedna vrsta
paranormalne ili psihike sile, mada do sada nisu naeni vrsti dokazi koji bi potkrepili
njeno postojanje. (Budui da se ovom oblau bavim od ranih sedamdesetih godina prolog
veka, spadam u grupu onih koji veruju u njeno postojanje i to nameravam da potkrepim
argumentima u svojoj narednoj knjizi.)
Savremena fizika je utemeljena na kvantnoj mehanici. Vei deo hemije je poprilino
komplikovana kvantna fizika velikog broja tela, estica. ak i u biologiji je kvantna fizika
od velike vanosti. Ma kako bili kompleksni molekuli koji predstavljaju strukturu i sutinu
ivota, ponaaju se prema kvantnomehanikim zakonima. to je to toliko udno u teoriji
koja je (neki tvrde) u ovom momentu najbolji opis Prirode? Sve zavisi od oekivanja. Prag
matino: ukoliko se predvianja teorije slau sa eksperimentalnim injenicama, treba s
njom biti zadovoljan sve dok je najbolji postojei opis Prirode. Re je o tipino pozitivis
tikom pristupu. Neki, meutim, smatraju da teorije moraju opisivati samu Prirodu, a ne
ovekovo znanje o njoj. Tvrde da teorije zbog kojih se oseamo ,,nelagodno, koje su
,,rune i u potpunom nesaglasju s naim vienjem kakva bi Priroda trebala biti, ne
opisuju zadovoljavajue Prirodu. Vei deo ,,nelagodnog oseaja u vezi kvantne mehanike
posledica je njene neintuitivne prirode, a neki ne veruju da Priroda ,,radi na takav, nein
tuitivan nain. Najpoznatiji je Albert Ajntajn (Albert Einstein) rekavi jednom prilikom
Bog se ne kocka. Iz takozvanih misaonih eksperimenata koje je predlagao u prepisci s
Nilsom Borom (Niels Bohr), jasno se vidi da mu se nije sviao nain na koji je kvantna
mehanika opisivala svet. A nelagodan oseaj izaziva to to je kvantna mehanika samo
aproksimacija dublje teorije Prirode, kao to je i klasina mehanika aproksimacija kvantne
mehanike koja veoma dobro opisuje makroskopske procese.
Bilo kako bilo, kvantna mehanika i Ajntajnova teorija relativnosti su dve naune
revolucije koje su obeleile 20. vek. Kvantna mehanika opisuje svet malog tj. svet
atoma, subatomskih estica i sila. S druge strane, teorija relativnosti opisuje prostor,
vreme i silu gravitacije.
Ujedinjenje ove dve teorije i s njim povezano ujedinjenje osnovnih prirodnih sila,
omoguilo bi razumevanje mehanizma pomenutih prirodnih sila i dublji pogled u sam
poetak svemira - Veliki prasak. Ipak, u vreme Velikog praska svemir je istovremeno bio i

dovoljno mali i dovoljno masivan da su njime, sasvim sigurno, upravljali nama jo uvek
nepoznati zakoni kvantne gravitacije.
Danas je teko poverovati da Njutnova i Ajntajnova jednaina nisu due od dva san
timetra, ni Maksvelova jednaina nije nita dua - kae Miio Kaku16. Profesionalno se
bavim teorijom superstringova ili kako je sada zovu M-teorijom, a na cilj je da doemo do
jedne jednaine, moda ne due od nekoliko santimetara, koja bi pomogla da razumemo
Boanski um, kako je govorio Ajntajn. Drugim reima, potrebna nam je jedna elegant
na teorija, jedinstvena slika o silama koje vladaju Univerzumom.
Fiziari su, dakle, pred jo sloenijom zagonetkom ujedinjenja pomenute etiri sile u
jedinstvenu teoriju. Prva sila, gravitacija, predstavljena Ajntajnovom optom teorijom rel
ativiteta, pomogla je da se protumae veliki prasak, crne rupe i irenje univerzuma. Re
je o teoriji o veoma velikom svetu, o mekom prostorno-vremenskom svetu koji je poput
ogromnog prekrivaa ili zategnute mree na trambolini.
Druga, kvantna teorija, omoguila je da razumemo jedinstvo elektromagnetske, slabe
i jake sile jezgra. Ona, rekoh, opisuje veoma mali svet, zasnovan na siunim paketiima
energije nazvanim ,,kvanti ali, za razliku od sigurnosti koju prua Ajntajnova jednaina,
kvantna teorija se oslanja na verovatnou dogaaja.
Ove dve teorije su zbir svih ovekovih saznanja o fizikom univerzumu. Problem je u
tome to su - dijametralno suprotne. Zasnivaju se razliitim pretpostavkama, razliitim
principima i na razliitoj matematici. Fiziari sada pokuavaju da ih samu u jednu, vrstu
teorijsku postavku. Osniva atomske fizike i kvantne teorije Nils Bor nije verovao da je to
mogue. Jednog dana dok je dobitnik Nobelove nagrade Volfgang Pauli (Wolfgang Pauli)
drao predavanje o svojoj verziji Jedinstvene teorije polja, iz poslednjih redova mu se
obratio Nils Bor reima: Gospodine Pauli, mi iz zadnjih klupa mislimo da je vaa teorija
suluda. Meutim, ono oko ega se ovde prepiremo jeste pitanje - da li je dovoljno suluda!

Put u mikrokosmos u potrazi za - zvukom


Danas veina fiziara deli miljenje da e prava Jedinstvena teorija polja biti bizarna,
fantastina, neverovatna, uvrnuta, jer sve ,,normalne i razumne alternative su do sada raz
motrene i odbaene.
Stiven Vajnberg (Steven Weinberg), Abdus Salam (Abdus Salam) i Don Vard (John C.
Ward) su 1967. godine pokazali da se dve fundamentalne sile, elektromagnetske i slabe
nuklearne sile, mogu opisati uz pomo tzv. badarne teorije iju sr predstavlja matematika teorija grupa.
Naime, potpun skup transformacija koje ostavljaju nepromenjenim ma ta bilo (pose
ban objekat ili zakoni prirode), ini matematiku strukturu poznatu kao grupa, a opta
matematika simetrinih transformacija poznata je kao teorija grupa u okviru koje se
istrauju operacije poput npr. rotacije ili odraza tela. Na primer, kugla ne menja izgled uko
liko njena osa rotacije prolazi njenim sreditem. Oznaka tj. naziv te jednostavne grupe je
SU(2). Takozvana Lijeva grupa potrebna da se gomili elementarnih estica nametne
,,porodina struktura, veoma slina eksperimentalnoj, naziva se SU(3).
16)
Miio Kaku je jedan od trenutno vodeih svetskih teorijskih fiziara, profesor na Berkli univerzitetu i
autor bestselera Posle Ajnatjnai(, Hipersvemir i ,,Vizije.

Uspeh elektroslabe teorije je naveo mnoge teoretske fiziare da postave drugu


badarnu teoriju, tzv. kvantnu hromodinamiku. Svrha joj je fiziki opis jake nuklearne
sile. U ovoj teoriji se proton i neutron sastoje od kvarkova17. Postoji vie razliitih var
ijeteta kvarkova: sm atra se da ima najmanje est ,,ukusa koje nazivamo ,,gore,
,,dole, ,,udno, ,,armantno, ,,dno i ,,vrh. Svaki ukus javlja se u tri ,,boje - crvenoj,
zelenoj i plavoj. (Treba naglasiti da su ovi termini samo puke oznake: kvarkovi su
znatno manji od talasne duine vidljive svetlosti, te tako. ne mogu imati nikakvu boju
u uobiajenom smislu te rei.) Na primer, jedan proton ili neutron sastoje se od tri
kvarka razliite boje. Proton sadri dva kvarka gore i jedan kvark dole, dok neutron
sadri dva dole i jedan gore.
Danas se ve govori o ujedinjenjoj badarnoj teoriji elektro-slabo-jakog meudelovan
ja, dakle o ujedinjenju ove tri fundamentalne sile zasnovanoj na jednoj veoj matematikoj
grupi simetrije.
Gravitacija i dalje nije sastavni deo ujedinjenih teorija. Namee se pitanje da li se ove
teorije, zajedno sa gravitacijom, mogu ugraditi u Kaluza-Klejn teoriju viih dimenzija. Kalu
zova izvorna teorija zahtevala je pet dimenzija, budui da sadri samo jedan vektorski
bozon: foton. Slaba nuklearna sila zahteva tri vektorska bozona (W-, W+ i ZO), dok je za
opis jake nuklearne sile potrebno osam gluona. Uvoenje slabih i jakih nuklearnih sila u
Kaluza-Klejn teoriju zahteva vie od pet dimenzija. Specijalne varijante ujedinjene ba
darne teorije zahtevaju razliit broj vektorskih bozona i od tog broja zavisi i broj potrebnih
dodatnih dimenzija.
Drugi problem su razliiti spinovi elementarnih estica. U badarnim teorijama posto
je dve kategorije elementarnih estica: one iji je spin ceo broj, bozoni (prenosnici prirod
nih sila, npr. foton) i one sa spinom ,,od pola broja, tzv. fermioni (gradivni elementi sveko
like materije, npr. elektron, proton, kvarkovi). Nije problem da se u okviru Kaluza-Klejn
teorije proizvedu bozoni, problem su fermioni koji ne mogu da se izvedu iz bozonskih grav
itacionih polja. Jedini izlaz je dodavanje nekoliko fermionskih polja viedimenzionalnoj
teoriji. Broj fermionskih polja nije poznat od samoga poetka, budui da ne postoji teoretski nain njegovog odreivanja.
Teorija iji su sastavni deo fermionska i bozonska polja, naziva se teorija supergrav
itacije. Uz to je broj dodatnih dimenzija u teoriji supergravitacije podloan ogranienjima.
U poslednjih dvadeset godina je svaka varijanta teorije supergravitacije sa vie od 11
dimenzija zakazala. Edvard Viten (Edward Witten) s Prinstona je pokazao da se 3+1 dimen
ziji prostor-vremena18 mora dodati jo sedam dimenzija da bi ostale tri sile mogle da se
ukljue u teoriju.
Teorija supergravitacije se ubrzo suoila sa tri problema. Prvi je problem spina neut
rina. Teorija podrazumeva jednak broj neutrina sa levim i desnim spinom. U prirodi su svi
sa levim spinom.
17) Do pre skoro trideset godina, smatralo se da su protoni i neutroni ,,elementarne(( estice, ali onda su
ogledi u kojima su se protoni sudarali sa drugim protonima ili elektronima pri velikim brzinama pokazali da se
oni, u stvari, sastoje od jo manjih estica. Fiziar sa Kalteha Marej Gel-Man nazvao je ove estice kvarkovi, a
1969. dobio je Nobelovu nagradu za svoj rad na njima. Naziv ,,kvarkovi(( uzetje izjedne zagonetne reenice
Demsa Dojsa: Three quarks for Muster Mark!(( Re quark trebalo bi da se izgovara kao quart (kvort), s tim
to je na kraju ,,k(( a ne ,,t, ali se obino izgovara tako da se rimuje sa lark (lark).
18) Tri prostorne (istok-zapad, sever-jug i gore-dole) i jedna vremenska.

Drugi je tzv. kosmoloki problem. Iz teorije proizilazi svemir sa visokim stepenom


zakrivljenosti. Iz astronomskih posmatranja je, meutim, poznato da je zakrivljenost
svemira gotovo jednaka nuli. (U drugim teorijama se ovaj problem elegantno reava doda
vanjem kosmoloke konstante.)
- Upamtite, nije zakrivljen prostor ve ovekov um! - svojevremeno je tvrdio Nikola
Tesla. - Da je tvorcu relativnosti to jasno, stekao bi besmrtnost, ak i fiziku ako mu je to
po volji. Dokaz naopake teorije je njegovo sviranje na violini. Njemu je to razonoda i uteha.
On svira na kunim sedeljkama sa neznalicama, kao to je i on sam!
Trei problem je kvantne prirode. Njenim reavanjem reie se i prethodna dva prob
lema. Jednaine teorije daju beskonanosti. Tipine su za veinu kvantnih teorija gravitaci
je. Da bi se reile, koriste se priblinosti koje zanemaruju odreene efekte kvantne prirode.
Teorija struna ima neka atraktivna svojstva teorije supergravitacije. U teoriji struna
pridruuju se elementarne estice jednodimenzionalnoj struni iz viedimenzionalnog pros
tora. Ova teorija (etablirana u fizikim istraivanjima svemira) zasniva se na deset dimen
zija u kojima se ne javljaju beskonanosti. Osnovna razlika izmeu teorije struna i teorije
supergravitacije sastoji se u nainu brojanja elementarnih estica. Ukoliko u teoriji super
gravitacije dodatne dimenzije ne bi bile savijene u zatvorenu povrinu, tada bi ona pred
viala konaan broj estica u prirodi. Do beskonano velikog broja estica u teoriji super
gravitacije dolazi iskljuivo zbog toga to su, u njenoj osnovi, dimenzije savijene u obliku
zatvorene povrine.
U nastojanju da razviju teoriju kvantne gravitacije, meu naunicima je u zadnjih
petneastak godina najpopularnija tzv. teorija struna (engl. string theory). Karakteristino
svojstvo teorije struna je da su njeni osnovni sastojci super-sitne strune, duine od oko
10"35 metara (proton bi, recimo, bio sto milijardi milijardi puta vei od tih struna). Prema
teoriji struna, na prostor-vreme ne bi imao 3+1 dimenziju ve bar desetak prostorno
vremenskih dimenzija. (Njihov taan broj se automatski dobija iz same teorije kao
posledica zahteva da se u teoriji ne pojavljuju beskonane veliine. Zadnjih godina su
aktuelne specijalne strune, nazvane superstrune, koje egzistiraju u prostorima od deset i
jedanaest dimenzija.)
Zato nam se onda ini da prostor ima samo tri dimenzije? Prostiranje tih est ili
sedam dodatnih dimenzija je toliko mala da ih ovek i ne primjeuje. Pogledajmo to iz ovog
ugla: ukoliko posmatramo konac sa udaljenosti od jednog metra, ini nam se da je jednodi
menzionalan. Re je, naravno, o prividu izazvanom time to je prostiranje konca u druge
dve dimenziji malo; mnogo je dui nego to je debeo. Tek izbliza se vidi da je zaista trodi
menzionalan.
Teorija struna predvia da kada bismo taj konac pogledali uz pomo opreme mone
da poveava 1033puta, videli bismo da je on u stvari 10-dimenzionalan. (Istina, ne bismo to
ba ,,videli jer je nae prostorno-vremensko zapaanje ogranieno na 3+1 dimenziju, ali
pomenuta oprema potpomognuta teorijskim jednainama sugerisali bi postojanje dodatnih
dimenzija.)
Otprilike se zna da se poznate elementarne estice u teoriji struna pojavljuju kao razlii
ti naini i frekvencije titranja tih struna. Tako struna koja titra na jedan nain predstavlja
foton, na neki drugi nain graviton, a na neki trei nain elektron. Isto tako se ini da bi se
u procesu svoenja tih deset ili jedanaest dimenzija na 3+1 trebali pojaviti efekti koje bismo
mi doivljavali kao efekte poznatih sila (gravitacije, elektriciteta, nuklearnih sila).

Na taj nain bi teorija struna istovremeno objasnila i sastojke svemira (estice) i njiho
va meudelovanja (sile).
U teoriji struna, dakle, postoji beskonaan broj estica i onda kada dodatne dimen
zije nisu savijene u zatvorenu povrinu. To bi odgovaralo beskonanom broju sta
cionarnih talasa koji postoje na struni. Veina estica teorije struna poseduje ekstrem
no veliku masu: delimino i 1019 puta veu masu od protona. Uprkos tome, teorija
predvia i nekih 1000 vrsta estica bez mase. Novi rezultati upuuju fiziare u pravcu
istraivanja est dodatnih dimenzija teorije struna. Problem je znatno kompleksniji
nego u teoriji supergravitacije sa jedanaest dimenzija, budui da su svojstva estodimenzionalne povrine matematiki kompleksnija od sedmodimenzionalne kugle. I
pored toga, fiziari su izuzetno motivisani da ree ovaj problem, jer ima nagovetaja da
bi se ujedno reio i problem spina. Kosmoloki problem je dodatno iskomplikovan
otkriem tamne sile (dark force) koja, za sada, ne dozvoljava uklanjanje kosmoloke
konstante iz jednaine.
Sada imamo i teoriju stringova zasnovanoj na ideji da subatomske estice u prirodi
nisu nita vie od nota koje vidimo na tankim vibrirajuim icama. Ako se ica potegne,
elektron e se pretvoriti u neutrino. Ako se udarac ponovi, neutrino e prei u foton ili
graviton, a posle dovoljnog broja pokuaja, vibrirajua ica e mutirati u sve subatomske
estice.
Time bi se izuzetno olakala dalja istraivanja, jer umesto praenja hiljada estica u
atomskim akceleratorima, dovoljno je da znamo da su ono to ih proizvodi i pokree, vib
rirajue ice.
Sada, kada se ove ice sudare, one stvaraju atome i jezgra, a melodije koje moete
zabeleiti na icama odgovaraju zakonima hemije. Fizika se tako svodi na zakone harmoni
je koji se mogu predstaviti na vibrirajuim icama. Univerzum je simfonija stringova ili har
moninih ica. ta je, onda, Boanski um o kome je govorio Ajntajn? Prema ovoj predstavi,
Boanski um je muzika, rezonantna kroz itav deseto- ili jedanaesto-dimenzionalni
hipersvemir. Otuda, naravno, odmah proizilazi pitanje, ,,ako je univerzum simfonija, ko je
kompozitor?19
U svakom sluaju, teorija struna sadri sve elemente potrebne za jedinstvenu teoriju
sila i trenutno je jedini kandidat u tom pravcu.
Ostaje, meutim, jedno nejasno i nedoreeno: zato uopte oekujemo da emo
biti sposobni da pojave iz mikroskopskog sveta opiemo pojmovima iz svakodnevnog
jezika? Zato oekujemo da vizualiziramo kvantno-mehanike procese koristei
podsvesne slike steene iskustvom jo iz vremena kad smo kao bebe tek uili da
fokusiramo svet? Naa ula su evoluirala zahvaljujui podsticajima iz makroskopskog
sveta: hrane koju smo jeli, uoenih opasnosti, ljudi s kojima smo iveli, a na jezik se
prilagodio opisivanju tih podsticaja i njihovoj komunikaciji. Pojave iz mikroskopskog
sveta ne lie ni na ta to smo iskusili, osetili, zapazili ili zamislili na osnovu neega
to smo proitali ili uli.
Sad znamo kako se ponaaju elektroni i svetlost. Ali kako to da nazovem? Ako kaem
da se ponaaju kao estice, stei ete pogrean utisak; isto tako i ako vam kaem da se pon
aaju kao talasi. Ponaaju na specifian, svojstveno originalan nain koji bi se tehniki mogao
19) Miio Kaku u Jo smo bebe vasione.

nazvati kvantno-mehanikim nainom. Ponaaju se na nain koji sasvim sigurno nikada pre
nije vien. Vae iskustvo vezano za stvari koje ste videli apsolutno je nepotpuno.20
Kao to je Fejnman ukazao, jedna od najneobinijih pojava u vezi kvantno-mehanikog
opisa objekta (npr. elektrona) jeste njegova dualnost: kvantni objekti nisu ni estice ni talasi.
U klasinoj mehanici su opisane materijalne take koje slede putanje u prostoru i talase, npr.
talase na vodi, zvune i elektromagnetske talase. Njutnovska mehanika opisuje dinamiku
sistema u terminima putanja koje objekti slede pod uticajem sila. Talasi poput zvuka se
mogu opisati kao orkestrirano, usklaeno gibanje kontinuuma sainjenog od estica koje
slede svoje putanje na takav nain da gibanje samog kontinuuma poseduje talasna svojstva.
Maksvelove jednaine za elektromagnetske pojave mogu objasniti talasnu prirodu elektro
magnetskog zraenja - elektromagnetski talas je opisan sa dva trodimenzionalna vektorska
polja koja se menjaju u vremenu i prostoru. Meutim, ubrzo je postalo jasno da kvantno
mehaniki objekti ne spadaju ni u jednu kategoriju: oni nisu ni estice ni talasi.
Mogue je pretpostaviti da privlana sila koja potie od jezgra atoma u stvari i ne pos
toji, kao to ne postoji ni privlana sila elektrona i njegovo naelektrisanje. Jedina stvar koja
postoji je pritisak na ivice svakog vrtloga, svakog nivoa, koja je inicirana na poetku uni
verzuma i odravana se do danas, dokle god je koncentracija koja dolazi iz centra svemira
dovoljna da odrava rezultujui proces. Pretpostavljajui da je proces razlaganja materije
najvee koncentracije u centru univerzuma jos uvek aktivan, rezultat je irenje univerzuma
do trenutka kada koliina elementarnih estica nee biti dovoljna da odri irenje. Grav
itacija je posledica spoljnog potiskivanja. Ajntajnov zakrivljeni prostor u tom sluaju ne
postoji. Crne rupe koje gutaju masu i prosleuju je negde drugde takoe ne postoje. Posto
ji samo prostor ispunjen razlicitim koncentracijama elementarnh estica.21
Prema ortodoksnim interpretacijama (kopenhagenska kola) kvantne mehanike,
objekat ne postoji po sebi, nema odreenu realnost (stvarnost) bez posmatraa. Objekat se
realizuje tek u interakciji sa posmatraem.
U ortodoksnim interpretacijama kvantne mehanike, posmatra ima vanu ulogu. On
,,projektuje realnost, stvarnost merenog objekta u jedno od mnotva stanja koje posma
trani objekat moe da ima. U divlje matovitim interpretacijama se ponekad kae da pos
matra projektuje ceo Svemir u jedno ,,of grozomorno velikog broja njegovih moguih
postojanja. Neke od ovakvih interpretacija idu i dalje i kau da se ceo Svemir moe opisati
gigantskom talasnom funkcijom koja sadri sve mogue realnosti. Te razliite realnosti
neki nazivaju paralelnim svemirima. Ali, ovo je uglavnom spekulacija koja se ne slae sa
principom Okamove (Occam) britve lociranom u srcu moderne nauke (premda je Okam
bio svetenik!): broj entiteta potreban za opis neega ne treba poveavati izvan granica
koje su nune. Drugim reima, takve teorije se ne mogu testirati pa prema tome i nisu
teorije u pravom smislu te rei.22

Jednom stvoren zvuk traje veno. Za oveka on moe da iezne, ali on nas
tavlja da traje u tiini, koja je njegova najvea mo.
Nikola Tesla
20) R.P. Feynman, The Character ofPhysical Law, MIT Press, 1967.
21) Zoran Pokaz: Kvantna teorija gravitacije
22) Antonio iber: Eksperiment s dve pukotine

Energija atoma (po modelu unekoliko slinom modelu Sunevog sistema, mada neu
poredivo haotiniji) oglaava se muzikom Univerzuma. ta je muzika uopte, a posebno
komponovana Tvorevim nadahnuem? Postoji jedan teorijski iskaz na osnovu koga
proizilazi da je savrena muzika ona koju proizvode nebeska tela kreui se po svojim
putanjama?
Postoje etiri zakona stvaranja: prvi je da je izvor svega u nepojavnoj crnoj estici koju
um ne moe zamisliti niti matematika izmeriti. U tu esticu stane cela vasiona. Drugi zakon
je irenje tame koja je prava priroda svetlosti i njen preobraaj u svetlo. Trei zakon je
potreba svetlosti da postane materija. etvrti zakon glasi - nema poetka ni kraja. Prethod
na tri zakona oduvek traju i stvaranje je veno.
estice svetlosti su ispisane note. Jedna munja moe biti itava sonata, a hiljadu munja
je koncert. Za taj koncert sam stvorio loptaste munje... Ajntajn se ogreio o Pitagoru i
matematiku, a naunik se o to dvoje ne moe i ne sme ogreiti. Brojevi i jednaine su znaci
kojima se obeleava muzika sfera. Da je Antajn uo njene zvuke, ne bi stvarao teoriju rel
ativnosti. Ti zvuci su poruka umu da ivot ima smisla, da u vasioni postoji savren sklad i
da je lepota uzrok i posledica stvaranja. Ta muzika je veno kruenje zvezdanih nebesa.
Najmanja zvezda je zavrena kompozicija i deo nebeske sinfonije. Otkucaji srca su delovi
te sinfonije na zemlji. Zakrivljeni prostor je haos, haos nije muzika. A. Ajntajn je glasnik
vremena buke, haosa i besa.
Jednom stvoren zvuk traje veno. Za oveka on moe da iezne, ali on nastavlja da
traje u tiini, koja je njegova najvea mo.23
Pitagorejci su smatrali da je muzika harmonija brojeva i kosmosa, koja sama moe da
se svede na zvune brojeve. Upravo se sa pitagorejcima povezuje koncepcija svemirske
muzike. Traenje utoita u muzici, sa bojama njenih tonova, njenim tonalitetima, ritmovi
ma, razliitim muzikim instrumentima, jedna je od mogunosti povezivanja sa punoom
kosmikog ivota. U hrianskoj tradiciji velikim delom je sauvana pitagorejska simbolika
muzike koju su preneli sv. Augustin i Beocije. Muzika je preuzela simboliku broja 7, muz
ikog broja, Atininog broja, broja ispunjenog odbljescima mudrosti. Uspostavljanjem odnosa
korespodencije (na nain kako su to inili Pitagorejci) izmeu udaljenosti sedam planeta od
Zemlje (podeljenih naizmenino na dvostruke i trostruke intervale, slino muzikoj lestvici)
i trajanja njihovog obratanja sa intervalima sedam tonova lestvice izraunata je udaljenost
od Zemlje do Meseca koja iznosi jedan ton, izmeu Meseca i Merkura pola tona itd; a sedam
planetarnih orbita pravi Orfejevu heptakordnu liru. Beocije razlikuje tri simbolika tipa
muzike. Svemirsku muziku: odgovara skladu zvezda koji proizilazi iz njihovog kretanja, i
izmeni godinjih doba i meavini elemenata; melodija je lepa to je kretanje bre i dublja
to je kretanje sporije. Kosmos je velianstven koncert. Drugi tip je ovekova muzika: vodi
oveka i on je osea u samom sebi. Pretpostavlja sklad due i tela, sklad duevnih svojstava
i elemenata od kojih se sastoji telo. Instrumentalana muzika odreuje upotrebu instrume
nata. Ako je muzika poznavanje modulacija, mere, razumljivo je da upravlja kosmosom,
ljudima i instrumentima. Ona je umetnost postizanja savrenstva.
Oktava (lat. octavus - osmi) u poeziji oznaava strofu od osam stihova povezanih sa tri
rime, dok je u muzici osmi ton dijatonske skale i interval koji obuhvata dvanaest polutono
va od kojih prvi i poslednji uvek imaju isto ime. Interval (lat. intervallum) je meuprostor;
23) Nikola Tesla, ibid.

meuvreme, razmak; praznina; u muzici odnos dva tona prema njihovoj visini ili broju
titraja (treperenja). Interval je, znai, visinska razdaljina izmeu ma koja dva tona; prima
nastaje ponavljanjem istog tona, sekunda je razmak koji obuhvata dva tona, terca - tri tona;
kvarta, kvintna, seksta, septima i oktava obuhvataju razmak izmeu etiri, pet, est, sedam
i osam tonova; nona je intervalski razmak izmeu devet tonova (oktava + sekunda), deci
ma, undecima i duodecima izmeu deset, jedanaest i dvanaest tonova (oktava + terca, okta
va + kvarta, oktava + kvinta).
Intervali mogu da budu konsonantni (blagozvuni) i disonantni (koji resko zvue),
zatim isti (prima, oktava, kvinta i kvarta), veliki i mali (shodno celim stepenima i poluste
penima koji ih ine - sekunda, terca, seksta i septima), prekomerni i umanjeni (ukoliko
dolazi do izmena u istim, velikim i malim intervalima).
Oktavna konstrukcija atoma i molekula, samim tim i itavog ivog i neivog sveta, zav
isi od notnog ustrojstva to jest muzike Univerzuma. Oktava je pramera, etalon itavog
Univerzuma i odraava se u svakom detalju ivog i neivog sveta. Izraz ,,neiv koristim
samo uslovno, da napravim razliku od ,,ivog, mada je sutinski re samo o razliitim
manifestacijama jednoobraznosti: istog porekla i osnove. Od najmanjeg delia praine, do
celog Univerzuma. Taj, dakle, sistem od osam tonova lei u osnovi nebeske muzike. To je
ujedno i razlog to i ovekova muzika ima osnovnu jedinicu od osam tonova i to muzika
uopte postoji. ovek, ivotinje i biljke uju tu nebesku muziku, a kompozitori je samo
zapisuju. Istina, muzika Univerzuma ne nalikuje odvie ovekovoj muzici. Dar kompozito
ra se praktino sastoji u njenom ,,privoenju na oveku ujan i razumljiv muziki jezik, u
savrenom ili nesavrenom obliku, u zavisnosti od njegovih intelektualnih moi.
Raspon ujnih frekvencija se moe sa prilino tanosti podeliti u nekoliko ujnih seg
menata. Ovi segmenti su odgovorni i za percepciju zvukova koje ujemo:
- vrlo duboki bas od 16-64 Hz prva i druga oktava (muziki),
- bas od 64-256 Hz trea i etvrta oktava,
- srednji od 256-2048 Hz peta, esta i sedma oktava,
- gornji srednji oko 3000 Hz izmeu sedme i osme oktave,
- prezens, visoki od 4750-5000 Hz izmeu osme i devete oktave,
- visoki, brilijans od 6500-16 kHz deo devete i kroz celu desetu.
Ali, i ovek je ivi muziki instrument, kao i sva druga iva bia. ivotna energija, ili
kako god je zvali, struji kroz oveka i proizvodi kretanje - vibracije. Kada se to strujanje
odvija lagano i ritmino kao, na primer, kod make koja prede, doivljava zadovoljstvo.
Oseanja su njegova opaanja tih nevoljnih pokreta tela i njihova estetska procena. Drhti
mo od straha, tresemo se od besa, treperimo od sree... Nai miii, kao svaka struna koja
ima odreeni tonus i kroz koju tee energija, vibriraju i proizvode ton. I ne samo miii.
Sva tkiva vibriraju i proizvode ton. I elija to ini. ujemo li te tonove? Prislonimo glavu
na neije grudi, i uemo: tika-taka, tika-taka... Srce kuca, i udara ritam. Bubnjara smo,
znai, identifikovali. ika doktori, sa svojim slualicama, mogu da uju jo vie. Plua,
poput metlica koje se prevlae po inelama, dopunjavaju ove ritmike pulsacije. Poslua
jmo bolje. Usmerimo disanje malo na glasne ice koje e pojaati njegov ton kao kad hre
mo. Evo i duvaa koji, zajedno sa srcem, ine ritam sekciju. Da li primeujete da je udis
aj, ako ste oputeni, za kvintu vii od izdisaja. Svima nam se desilo da, ponekad, kada leg
nemo i pokrijemo ui, prislonimo ih uz jastuk, ujemo mnogo jasnije svoju ritam sekciju
jer smo okrenuti prema zvuku iznutra. Od spoljanje buke esto ne ujemo svoj orkestar.

Da li se uje krv dok prolazi kroz vene? Naravno. Sve to prolazi kroz neto uje
se. A mii koji podrhtava? Sve to treperi proizvodi zvuk. Na elektrinoj gitari je
ispod ica postavljen m agnet koji prenosi impuls do pojaala, pa do zvunika. Moda
to ine i nai nervi i prenose tu muziku negde u studio koji zovemo mozak. ta m is
lite, kako bi zvuao ovek kada bi svi zvuci koje proizvodi bili pojaani, izmiksovani,
i kada bi mogli da se uju preko zvunika. Da li bismo mogli uti i snimiti kako
zvuimo kada smo sreni ili besni, tuni ili radosni? Ima li svako svoju melodiju?
Die li svako iz svog tonaliteta?
Loven skree panju na vanost disanja za fiziko i mentalno zdravlje oveka.
Disanje obezbeuje kiseonik za metabolike procese i odrava vatru ivota. U svim ori
jentalnim i mistinim filozofijama tajna najvieg blaenstva je u disanju. Pa zato se
onda ponaamo tako glupo i diemo plitko i neritmino? U jezikim izrazima se moe
otkriti povezanost linosti i disanja. Za emotivnu, pristupanu, otvoreno srdanu osobu
bez krutih naela kaemo da je irokogruda, a za skuene, sitne due da su uskogrudi.
Disanje je, oito, vezano za oseanja. Bez vazduha nema ni plamena, ni vatrenosti. Ni
zadovoljstva.
Kako postajemo loe ,,natimovani? Da li to radimo sami sebi ili neki ,,avo ubacu
je disharmonine tonove i remeti nae melodije? I jedno i drugo.
Ritam je, dakle, osnova zadovoljstva, mentalnog zdravlja, a i dobre muzike. Bolest je
odstupanje od harmonskih pravilnosti. Ritam je red. Kau da je Bog red koji se izdvojio
iz haosa. Ritam je osobina Boga. Postoji i u mikro i u makrokosmosu. Nauka je ve uspela
da vidi neke pravilnosti i periodinosti u kretanju nebeskih tela, kao i u samoj strukturi
atoma, molekula... Protoplazma elije pulsira ritmiki zavisno od okolnih uslova. Vilhelm
Rajh je, koristei Rajhertov miskroskop sa optikim uveanjem od pet hiljada puta,
opisao pulsatornu aktivnost kod crvenih krvnih zrnaca oveka. Loven uporeuje kretan
je treptastih elija sluzokoe, sitnih vlaknastih struktura koje oblau respiratorni trakt, sa
talasanjem itnog polja koje nastaje zbog vetra. Slian ugoaj imamo kada sluamo pre
biranje po icama harfe.
Nervno tkivo takoe ispoljava periodinost u svom funkcionisanju, to se odraava
kroz ritminost modanih talasa kada ih registrujemo elektroencefalogramom. Prolazei
kroz membranu nerva, impuls je depolarizuje i tako nastaje refraktorni period u toku koga
ni jedan drugi impuls ne moe da proe kroz depolarizovanu oblast.24
Naunici su uoili slinost izmeu obrazaca otkrivenih u mozgu i onih koji posto
je u muzici. Naime, koristei supervodljivi kvantni interforencionalni ureaj (meri
elektrinu aktivnost mozga) utvrdili su da raspored tonotopine mape u auditivnoj zoni
kore velikog mozga u velikoj meri odgovara (lii) klavijaturi sa jednakim razmacima
izmeu oktava.
o je dvadesetpet godina pravio kompjuterske modele za stvaranje mapa mate
matikih obrazaca koje neuroni izazivaju slanjem impulsa mozgu. Otkrio je da su neu
roni organizovani kao stubovi po odreenom obrascu, kao i to da meusobno ,,priaju
odailjui elektrine impulse. Uz saradnju doktora Lenga, o je dodelio svakom stubu
muzike tonove i otkrili su da je mozak organizovan po neemu to se inilo da su muz
ike teme. Odabrali su delo koje je odgovaralo muzikim temama na kompjuterskom
24) Neboja Jovanovi: Neujna muzika postojanja

modelu (Mocart Sonata za dva klavira KV 448) i izloili ispitanike toj muzici. Ustanovili
su da muzika sa obrascima i temama slinim onim pronaenim u mozgu uveava spaci
jalno-temporalno rasuivanje.
Muzika, dakle, utie na obrasce u mozgu, to ima uticaja na nain na koji se kolo
povezanih neurona razvija u prvih nekoliko godina ivota.25
ak i obian komad sranog miia nastavlja spontano da pulsira i kada je stavljen u
fizioloki rastvor. Ritminost na celularnom nivou, i nivou tkiva govori nam, kae Loven, da
je ritam uroeni kvalitet ivota. Bugarski lekar Lozanov je utvrdio da sluanje specifine
muzike (muzike sa specifinim ritmom, naroito muzika iz perioda baroka, npr. Bahova)
izaziva sinhronizaciju telesnih ritmova/otkucaja srca i modanih talasa sa taktom muzike.26
Zato neki raspored tonova zvui neno, a drugi zastraujue ili agresivno veini ljudi?
Zato nam, uopte, mol zvui neno, setno, jednom reju molski, a dur sveano, muki,
durski. Poklapa li se to sa neim u nama?
Zato napeta muzika, koja ide uz oputenu scenu u kojoj se dete radosno ljulja na
Ijuljaci u bati, izaziva strepnju i oekivanje neke nesree? Moda zato to u nama
budi drugu kompoziciju, onakvu kakvu proizvode bol i strah. Ali, ako znamo da tako
zvue bol i strah, znai da smo mi ve uli kako oni sviraju u nama. Nisu nas kompoz
itori muzike za filmove nauili tome. uli smo mi svoj orkestar onog trena kad smo
zapoeli ivot. Na tim unutranjim melodijama poeo je da se gradi na psihiki
aparat, doivljaj sebe, sopstvenost. Nai prvi zapisi i predstave o sebi su tonski. U
poetku bee ton. (Re je takoe muziki oblik). ivot poinje muzikom. ivljenje je
muziciranje. Oslunite sebe. Imaete ta da ujete. Ako vam ljubavni partner kae da
nemate sluha za njega, razmislite da li je to samo metafora. U samom jeziku esto se
kriju istine koje ne ujemo.
Seksualna funkcija je, takoe, periodini fenomen u itavom ivotinjskom i biljnom
svetu. Od cvetanja biljaka, do mesenog ciklusa ene (periode). Poznata je povezanost men
strualnog ciklusa i lunarnog meseca. Veza izmeu ove dve pojave je misterija kao i mnoge
druge u vezi ritmikih aktivnosti ivota. Astrolozi decenijama pokuavaju da otkriju
povezanost naih ritmova sa ritmovima univerzuma. Neke veze ritmova prirode sa ritmovima
naih aktivnosti su oigledne. Vidljivo je kako se nai ritmovi menjaju u odnosu na dan i no,
leto i zimu, prolee i jesen. U tome smo srodni sa biljnim i ivotinjskim svetom. Harmonija
izmeu unutranjih ritmova oveka i spoljanjih ritmova prirode osnova je za oseanje iden
tifikacije sa kosmosom, sa najdubljim korenima zadovoljstva i radosti zakljuuje Loven.27

Buni ubica due: nemuzika


Gde je savremena, tzv. moderna, muzika na svojevrsnoj skali muzike Univerzuma?
Svaka muzika suprotstavljena osmotaktnoj harmoniji jeste, zapravo - nemuzika. Re je o
zlom delu, pokuaju da se harmonija razbije i uniti. Jer, muzika je mono sredstvo. Danas,
naalost, preteno kompozicija muzikih greaka i nesklada. Podrazumeva se da i svako
generalisanje vodi u novu greku. Nije sva savremena muzika takva, ali isto tako ne moe
da se ospori ni injenica da je aktuelan muziki trend u vezi sa loom (da ne upotrebim
25) Prema: Habermeyer, 2001:17
26) Prema: Habermeyer, 2001:23
27) Neboja Jovanovi, ibid.

,,zlom) namerom. Srea je da svaki trend ima ogranien vek trajanja. Vreme ini svoje, a
destruktivno propada. Istina, povremeno diui glavu ili pojavljujui se u novom obliku.
Sreom opet kao trend i, sreom, opet unapred osueno na propast. Jedino je harmonina
(ne po ljudskim i ovozemaljskim merilima) boanska muzika, na kojoj i od koje ivi i
funkcionie ceo Univerzum - vena.
I jo neto. Dok je kod nas re, koliko god izvitoperena, ipak ostala u sreditu muz
ikog predanja sauvavi zalog krtenja u srpskom narodu, na Zapadu se deavaju mnogo
radikalnije stvari. Mislim da je jedna od uloga Umetnosti da stvori lani svet koji je u naj
manju ruku analogan nekim stranama pravog sveta i da u okviru tog novog istrai neke
nove obrasce ponaanja, koji u okviru stvarnog ivota jo uvek mogu da budu preopasni ili
nemerljivi28 - govori Brajan Ino, verovatno najuticajniji muziar savremenog sveta.
Dok je kod antikih Grka i u rok muzici utemeljenoj na bluzu dolazilo samo do izvi
toperenja, zloupotrebe prirode, ovde se direktno kree protiv prirode: na osnovu eksperi
menata ranih sedamdesetih, u drugoj polovini se pojavljuju dva anra koja su danas pot
puno marginovalizovali svaku drugu muziku i nakon ijih radikalnih oblika (rejva i
smrtnog metala - rave & death-metal) savremena muzika vie ne poznaje razvoj.
U Bavarija-studijima u Minhenu (1976-77.) nastaje disko - muzika za igru nastala
ubrzanjem udaraca bas-bubnja (koji odreuje ritam igre) iznad broja udara koji moe da
dostigne ljudsko srce. Posledica je tenja tela da pree svoje prirodne granice: dok se u
dotadanjoj muzici uglavnom izvrtala melodija, usmerena na um, sada se izvitoperuje
ritam, koji je ,,telo muzike i ona postaje i doslovno - ubistvo. Dok disko nastaje na crnakoj
soul tradiciji, u Engleskoj istovremeno nastaje hevi-metal kao jednako izvitoperenje bele
bluz tradicije - na kraju oni se svode na isto: stravino ubrzanje ritma s tim to se u disku
koriste elektronski, a u hevi-metalu - elektrini instrumenti. U oba sluaja rezultat je
sagorevanje, unitenje tela koje ve iskljuuje um, kao pretpostavku postojanja ovekovog
i kao konanu hulu na Ovaploenog Boga: ne radi se o poricanju Ovaploenja, koje je jo
Sveti Jovan Bogoslov davno utemeljio kao meru svake jeresi. Naprotiv, radi se o potrebi da
se ubije telo kao Ovaploenjem Hristovim osvetani hram Duha Svetoga i instrument
najsavrenije muzike kojom se i za koju se vaspitavamo.
Obnoviti svet zato danas znai za poetak obnoviti prirodni poredak sveta: u muzici to
znai vratiti se prvo priroenim oveku ritmovima, a tek zatim graditi melodije. Drugo,
vratiti se pevanju i sviranju, a ne proizvodnji i konzumaciji muzike koja postaje nepod
noljivo sveprisutna. I konano - to je u stvari i prvo - vratiti se rei i Imenu Hristovom u
kojem je punota ivota i punota tvarnog sveta, punota muzike. Koja je i danas silnija to je
blia tihom glasu u kojem bjee Gospod na Karmilu i najsavrenija kada je njen tvorac ,,kao
nevino jagnje nijemo pred onim koji ga strie, ne otvara usta svojih.
Nemuzika e na ovaj ili onaj nain, svakako odneti danak ,,u dui. Muzika liena skla
da deluje uznemirujue. Vodi u depresiju, oaj, nesposobnost suoavanja sa problemima. I
najmanji povod za nezadovoljstvo, uvelian pod prizmom nesklada, pretvara se u istinsku
nesreu pa i katastrofu. rtva je uvek jedinka, ovek. Deo oveanstva odvodi u propast,
drogu, nervno rastrojstvo... Dobro je, meutim, to se na tome sve i zavrava. Protiv har
monije Univerzuma nema nikakve anse. Suprotstavljanje njoj je unapred osueno na
propast. Ali e zato ovek, sa biljkama i ivotinjama, pod njenim uticajem (divne skladne
28) Podvukao Ino.

muzike) znaajno popraviti kvalitet sopstvenog bivstvovanja. Pod uticajem harmonine


muzike, u svakom biu dolazi do skladnog restrukturisanja. Razvija se plemenitost, dobro
ta, ljubav, a svaka nevolja lake podnosi.
U grkoj teoriji o etosu prouavano je etiko i psiholoko delovanje muzike na ove
ka u cilju jaanje volje, potenciranja emocionalnosti i dovoenja do ekstaze. Usled toga, kao
posledica nastaju razliiti muziki stilovi koji podstiu na odreena psihika stanja oveka
(herojska dela, potpora duevnoj ravnotei, iskazivanje bola, ljubavi, radosti). U srednjem
veku, oslanjajui se na antike tradicije, teoretiari razvijaju podelu muzike takoe uoava
jui njeno dejstvo na oveka (harmonija svemira, harmonija ljudske due, muzika koju
proizvodi ljudski glas ili instrument).
Sledbenici Pitagore leili su muzikom groznicu i padavicu, smatrajui da je bolest
poremeaj svemirskog sklada iji je proizvod i sam ovek. Platon je uveo pevanje u terapi
ju da bi se oveku, kod koga je taj sklad poremeen, bre vratilo zdravlje. Tako je melote
rapija poela da se razvija. Ipak, tek od 19. veka psiholozi poinju bolje da prouavaju
lekovito dejstvo zvuka, harmonije, melodije i boje pojedinih instrumenata u procesu lee
nja i poboljanja stanja obolelog oveijeg tela i due. Naroito se u savremenoj psihijatriji
postiu solidni rezultati budui da blagotvoran uticaj muzike vodi obolelog na stazu opo
ravka, pa i potpunog ozdravljenja. Time je razvijena kurativna metoda za ublaavanje i
leenje psihiki obolelih pacijenata.
Ljudski organizam je tanano osetljiv, ponekad zavisan samo od jednog jedinog virusa
koji hoe ili nee proi. elija je velika fabrika u malom. Moda bolje, simfonijski orkestar.
S tim to su prve ili druge violine, flaute, fagoti, trube, udaraljke... u ovom sluaju enzimi,
geni, prioni, belanevine, proteini... I dovoljno je da samo jedan jedini instrument izmakne
kontroli velikog dirigenta, centralnog nervnog sistema, pa da unutar organizma (organa,
tkiva, elija) svako zasvira samo svoju melodiju (kako zna i ume) i da se umesto
bogougodne muzike Baha ili Hendla prolomi neartikulisano sazvuje disharmoninih
tonova i akorda od kojih pucaju bubne opne, a svest suava.
Svaka osoba naklonjena muzici zna za oseajna stanja izazvana velikom muzikom.
Ali, ako pokuamo da prevedemo ova oseanja u rei, muziko oseanje se tome opire.
Muzika je nema i eli da ostane takva. Ipak, muzika daje izraz unutranjem kretanju ivog
organizma i njeno sluanje izaziva oseaj unutranjeg gibanja. Nemost muzike se obino
opisuje na jedan od dva naina: (1) kao znak mistine duhovnosti ili (2) kao najdublji izraz
oseaja nesposoban da se izrazi reima. Prirodno nauno gledite tumai muziku u smislu
da je ona izraz povezan sa poslednjim dubinama ivog organizma. U skladu sa tim, ono to
se smatra ,,duhovnou velike muzike samo je drugi nain da kaemo da je dubok oseaj
istovetan s dodirom sa ivim organizmom izvan granice jezika. Do sada nauka nije nita
rekla o prirodi izraajnog kretanja muzike. Bez sumnje, sam umetnik govori nam u obliku
nemog izraza kretanja iz dubine ivotne funkcije, ali on bi isto tako kao i mi bio nes
posoban da reima izrazi ono to izraava svojom muzikom ili svojim slikama. U stvari, on
se izrazito opire svakom pokuaju da jezik umetnikog izraavanja prevede u ljudski gov
orni jezik. On pridaje veliku vanost istoi svog izraavanja. Zato, on potvruje orgonsko
biofiziku tvrdnju da ivi organizam poseduje svoj vlastiti jezik da se izrazi pre, izvan, i
nezavisno od svih govornih jezika...29
29) Vilhelm Rajh (VVilhelm Reich)

Razvijajui svoju orgonsku teoriju i terapiju, Rajh je ustanovio da ivotna energija, naz
vao ju je orgon, protie kroz ovekovo telo paralelno sa telesnom osom odreenim ritmom.
Kada je prolaz neometan i ritmian kao kod crva, osoba je mentalno zdrava i osea zado
voljstvo strujanjem ivota kroz svoj duevni i fiziki organizam.
Da, muzikom se moe uticati i na podsvest. Poseduje osobine etvrte dimenzije i
oslobaa duu zatoenitva. Nemogue postaje mogue, neostvarivo lako ostvarivo. Har
monija, ritam i pokret, reima molitve dodaju snagu. Realnu i ostvarivu.
Muzika se, dakle, slikovito moe predstaviti i kao inicijator, pokreta, motor, sistem,
vrhunski princip funkcionisanja sveta. Ali, u nekima od nas odjekuje u disharmonijama u
tolikoj meri da ak postaje skladna. Naravno, prividno. ak traena. Kako je prepoznati? Po
destruktivnim reakcijama, disfunkcionalnosti. Ukoliko je re o zdravlju, ona je ekvivalent
kanceru u ljudskom organizmu. Neto poput drugaijih bujajuih elija sa ,,timom
razliitim od onoga na koji je ,,natimovan organizam domaina. A, valja rei, muzika je
samo jedan od odraza ukupne disharmonije, nesklada, razbijanja ivota i univerzalnog
sklada. Personifikovano, ova muzika bi komotno mogla da se nazove satanskom, kom
ponovanom s ciljem razaranja bojeg dela. Podrazumeva se da je re o stilskoj figuri, a ne
doslovnoj istini.
Ali ako zlo, nesklad, razaranje, propast, identifikujemo sa Neastivim tj. Stanom, onda
pomenuta stilska figura ipak krije deli istine. Kad smo ve krenuli tim putem, moramo i
da se zapitamo zato se To, ma kako ga nazvali, pojavilo? ta mu je omoguilo da se obelo
dani? Viak ,,zle krvi koja trai izlaz iz zamorenog organizma Univerzuma ili, moda, pro
ces (pro)ienja samog Univerzuma? Poput oslobaanja tela od toksina. Bie da je upravo
to. Na slian nain se i svet proiava. Nagomilano zlo iz dubine mora da krene na
povrinu, da se izlui i istekne odnosei sa sobom sve podlo i kvarljivo.
Ogromna sila, veliki simfonijski orkestar Univerzuma ija muzika dopire do svake
elije i najprimitivnijeg organizma, ne moe da se izbaci iz takta i harmonije ma i najjaim
disonantnim tonovima uperenim protiv opteg sklada. Moda mogu privremeno ili trajno
da zavedu i povedu tek jedan mali deo onih oko nje, da ih izbace iz ravnotee sklada, ali ni
u kom sluaju ne mogu ak ni da nakode takvoj snazi kao to je oktavni sistem sveta. Dragi
sveprisutni Bog muzikom Univerzuma napaja, a energijom hrani jo uvek nevidljiv atom,
uva njegove orbite i elektrone preko biofotona. Delo Tvorca je neunitivo i neraskidivo, a
energija oktava nepresuna i nezaustavljiva.
Ta neobino prijatna muzika, dostupna sluhu samo odabranih, ispunjava svaki
molekul, atom, esticu, svih 92 elementa periodnog sistema ne raunajui 17 od oveka
stvorenih. Kretanje elektrona i sklad u tom naizgled haosu, delo je samog Tvorca. Bez
velikog praska, pepela i Feniksa. Mendeljejev je samo konstatovao postojanje prirodnih
elemenata i sistematizovao ih u svojoj mapi po dobijenim uputstvima koje je umeo da
(sa)slua.
Uostalom, evo ta kae i sam Sveti Vladika Nikolaj (Velimirovi):
Postoje glasovi i u kamenu, i u zemlji, i u biljci, i u kapi vode, i u atomu vazduha, isto
tako kao to postoje glasovi i u suncima, zvezdama, planetama, mesecima, kao telima. U
emu god ima unutranjeg pokreta, ima i glasa. Fino uho moglo bi uti struju sokova u bilj
ci; jo finije moglo bi uti glasove u kamenu, zemlji, kapi vode, atomu vazduha. No, nae
uho nije sposobno da uje sve glasove, kao to ni nae oko nije sposobno da vidi sve stvari.
Izvesno pak: vie je glasova u ovome svetu koje ne ujemo, nego predmeta koje ne vidimo.

A to znai: vasiona je punija glasova nego slika, boja i oblika. Jer nema nita bezglasno, za
onoga ko uje. Sve je ispunjeno glasovima, sve je ispunjeno reju. Sva vasiona je jedna
tretea muzika, i neprestani govor, i neprestani razgovor...
Glavno je: kroz sva ula ulazi kazivanje, izraz, govor, pria, re svih stvari o sebi, o
svom prisustvu, o svom stanju, o svojim osobinama... jer svi utisci su rei. Nema mutavih
stvari, jer ona stvar, koja ne moe sebe da projavi uhu, pojavljuje sebe oku, ili koi, ili nosu,
ili ustima.
Nema mrtvih i bezglasnih stvari, jer dokle nam stvari neto kazuju, ma kroz koje ulo
nae, dotle su one izrazite, a dokle su izrazite, dotle su postojee, a dokle su postojee u
optoj muzici stvari, dotle su ive.
No, zar ste jednom uli gde se kae da je muzika najprivlanija mo u svetu?... I
kad je razumljiva, i kad je polurazumljiva, i kad je sasvim nerazumljiva, pesma i muzi
ka su uvek jedna misteriozna i neodoljiva sila. Zato to, ako ne zato to nas one dovode
doma, podseaju na prvobitnu, da na bitnu domovinu nau? Na prvi glas; na prvu re;
na prvu pesmu?... Samobitnu boansku Re, i da je od Nje i kroz Nju postao sav svet,
kao Njen odjek...30

uvar Tvoreve tajne


Foton je transmiter univerzalnih tonova do jezgra svakog atoma. Stvara, prenosi i sam
se stvara u sudarima elektrona i antielektrona, protona i antiprotona, neutrina i antineutri
na. Istovremeno je i energija i talas i materija. Ima svojstvo da daje. Potpomae egzistenci
ju i ive i ,,neive prirode. Pronosi muziku Dragog Boga.
Fotoni su tek mali korak dalje u shvatanju univerzalnog pojma mehanizma ivota
budui da je sam Univerzum ivot. On se kree iskljuivo sopstvenom brzinom, na njemu
se stvaraju naem razumu bliski svetovi i koprene ivota. I sama ovekova misao se prenosi
fotonima, oni su i osnova telepatije.
,,Ne moe biti sumnje da naa psihika sila stvara kretanje u drugima, koje se prenosi
nairoko poput kretanja etra, a mogu da ga opaze mozgovi koji su u skladu sa naim. To
pretvaranje jednog psihikog delovanja u eterino kretanje, i obrnuto, moe se smatrati
analognim radu telefona, u kome prijemna membrana, koja je identina sa membranom na
drugom kraju, rekonstruie zvuno kretanje to se prenosi ne pomou zvuka, ve pomou
elektriciteta. Ali, to su samo poreenja.31
Kako se kreu? Svakako ne brzinom svetlosti. Brzinom misli je ve prihvatljivije. Re
je o krajnje nepostojeem i krajnje monom medijumu. Neupuenima je pasulj pojam za
jednostavnost (prosto ko pasulj!), a vazduh praznine, ,,niega. Niti je pasulj ,,prost (po
strukturi), niti vazduh ,,prazan32. Ako neto ne znamo, ne vidimo ili ne moemo da dokae
mo, to ne znai da ne postoji! Isto vai i za fotone.
Iako ine energetski omota svakog bia, tek e budunost iznedriti pravu priu, istinu,
o njima. Kako nastaju, koliko vrsta postoji (fotoni komunikacije, oseanja, misli, genijalnosti,
30) Vladika Nikolaj Velimirovi: Nove besede podgorom ((
31) Kamij Flamarion, istaknuti francuskoi astronom.
32) ,,Iz ugla principa neodreenosti, a k je i prazan prostor ispunjen parovima virtuelnih estica i antiestica. Ovi parovi bi trebalo da raspolau beskonanom koliinom energije... (Stiven Hoking, Teorija svega poreklo i sudbina Univerzuma)

fotoni u vezi sa muzikom, vremenom Univerzuma itd.), njihove funkcije, nain emitovanja
(odailjanja, ,,izlaska) iz mozga (prenos misli) i jo mnogo toga. Razlaganjem fotona otvorie
se vrata u potpuno nepoznat svet, a moda i konano ostvariti ideja Alberta Ajntajna o defi
nisanju teorije svega, kojom se bavi i danas vodei svetski teoretiar fizike Stiven Hoking3334.
Foton je pokretaka snaga ivota i bez njega nema egzistencije. To je volja Tvorca ija ih
muzika oktava napaja da gospodare ivom i neivom prirodom, opet po Tvorevoj volji.
Zato se i spoznaja postojanja fotona moe staviti u istu ravan sa otkriem elije.
Foton je alfa i omega postojanja. itave nauke e se u budunosti baviti fotonima misli
i mozga uopte. Kako funkcionie najinteligentniji ovekov organ? Jo uvek se ne zna
tano. Ogromno iznenaenje nas oekuje skidanjem tek prvog vela sa tajne ne od sedam,
nego sedam hiljada velova na putu do sutine. ovek je takorei tek ,,zaeprkao po porek
lu ivota otkrivi na planeti Titan tzv. toline koji su na samo korak od aminokiselina i pri
mordijalne supe u kojoj je zaet ivot. Ali, istinske tajne i misterije gotovo da i nema. Prob
lem je u nesavrenosti ovekovih ula i moi spoznaje, ali i kratkoi ivotnog veka koji mu
je dat. Ko ima ui neka slua, rekao je izmeu ostalog Gospod Isus Hrist. Ali, avaj, to ne
mogu svi. Samo, rekoh, mali broj izabranih. A kraja novim saznanjima nema. Jedna tajna
je uvek ,,viak. I najvee otkrie je tek jedna preaga beskrajnih merdevina ovekovih
spoznaja. Poetak im se ne vidi, a vrha nemaju. Tri preage gore ili dole, gotovo je nevano.
Znaajna prepreka na tom putu saznanja su nesavrenost ovekovih ula, nepouz
danost dosegnutih (nauno potvrenih) istina, optereenost iskustvom, uroena sum
njiavost s obzirom na spoznaju o sopstvenoj nesavrenosti, slepo verovanje u oekivanu
sliku nepoznatog i neverovanje u njenu realnu (objektivnu) predstavu, uroeni strah od
novih otkria a posebno s nalija tzv. vidljivog sveta... I to nije sve, ve samo poetak. Ko
ima oi neka vidi! Ali, avaj, ne mogu svi. (Opet) samo izabrani. Hipersenzitivni i hipersen
zibilni. ,,Propustljivi za nova saznanja. Ipak, ak i oni mogu tek neuko da protumae ono
to vide ili to im je ,,kazato . Najee se oslanjaju na prepriavanje vienog ili doiv
ljenog. Zato takve nazivaju vidovnjacima. Ne razlikuju se od ostalih, osim to imaju
mogunost da ,,vide.
Dobar deo nas takvu otvorenost doivljava krajnje racionalno. Definie je kao mistiku.
Zaista je potreban izuzetan napor za ulazak u trans ili drugo stanje svesti, to jest probi
janje oklopa racionalnog i dolazak tamo gde e svako od nas jednog dana stii oslobaan
jem od zemaljskog i sticanjem ,,energetskog tela. Od ovog prirodnog (ciklinog) kretanja
ovek uglavnom ne stie nauk. Ne krivicom Univerzuma ili Stvaraoca, ve samo i iskljuu
vo njega samog.
U razmatranju ovoga ne treba smetnuti sa uma ni ometajui faktor okoline. Najprosti
ji primer dekoncentracije i odvlaenja na drugu stranu je zevanje ili protezanje (fiziki)
najblie osobe. Ta bezazlena radnja ometa mentalne funkcije susedne osobe, ponekad izazi
vajui ak i oseaj nemira, nesigurnosti, tromosti, apatije. Bilo je pokuaja da se ovo iskoristi
u vrhunskom sportu, ali i nastojanja da se snagom misli utie na koncentraciju, sposobnost i,
33) ,,I dalje verujem da postoje osnove za oprezan optimizam da smo blizu kraja potrage za najveim
zakonima prirode. U ovom trenutku imamo na raspolaganju izvestan broj parcijalnih teorija: optu teoriju rela
tiviteta, parcijalnu teoriju gravitacije iparcijalne teorije koje pokrivaju slabe, snane i elektromagnetne sile.
(Stiven Hoking, Teorija svega)
34) Izraz koji je uveni kremanski prorok Mitar Tarabi koristio u objanjavanju doivljenih (tzv. paranor
malnih) predstava.

u krajnjem ishodu, rezultat protivnika. Iako ne postoje dostupni statistiki podaci o uspenos
ti, poznat je veliki broj uvenih promaaja u sportu. Posebno u fudbalu i koarci. Ipak,
najveu medijsku panju je izazvao sluaj dr Zuhar, u vreme odigravanja ahovskog mea
za titulu svetskog prvaka izmeu naturalizovanog vajcarca ruskog porekla velemajstora Vik
tora Kornoja i sovjetskog velemajstora Anatolija Karpova, igranog od poetka avgusta do
kraja oktobra 1978. u filipinskom gradu Bagiju. Jedan od izvetaa sa tog mea je bio i srps
ki knjievnik Brana Crnevi koji je po zavretku mea zapaanja i utiske pretoio u knjigu
Emigrant i Igra. Izdvajam nekoliko odlomaka iz poglavlja Anatolijev vetac:
Viktor Ljvovi35 je previao da e Anatolij povesti u Bagio oveka zle nauke, parapsi
hologa, i poverio je gospoi Leverik dunost da ga otkrije.
Ona je to i uinila.
Spazila je dra Vladimira Zuhara36, Rusa koji u etvrtom redu neprirodno drhti i zuri
as u Viktora as u Anatolija, i Viktor Ljvovi je obavestio svoju vojsku da je vetac tu...
Englezi ne veruju u postojanje veca, izmeu ostalog i zato to ga je Nemica otkrila37!
Tvrdili su da bi ona za Viktora Ljvovia otkrila i ono to ne postoji. A Emigrant, koji je
veca oekivao, odmah je poverovao u njegovo postojanje i saoptio svojim prijateljima
da mu taj ovek smeta.
Ne obraajte panju na njega, samo igrajte, govorili su Kornoju prijatelji.
Kasno je, gospodo, rekao je Kornoj, ja sam ve obratio panju na njega i oseam da
me uznemirava.
Nemica me je povela da mi pokae Anatolijevog arobnjaka, kog je uramila izmeu
svoje erke Rozvite i njenog mladog prijatelja Petera.
Ta deca su imala zadatak da ometaju arobnjaka!
Profesor nije obraao panju na Rozvitu i Petera koji su se prigueno kikotali, oduev
ljeni i uplaeni zbog uloge koja im je namenjena, i pokuavali su da uhvate Zuharov pogled.
Dr Zuhar je, zaista neprirodno, drhturio, napadno stezao slepoonice i skidao svoj
zamagljeni pogled sa Anatolija samo da bi ga, kadikad, prebacio na Viktora.
Viktor Ljvovi je uporno tvrdio da osea dra Zuhara i da mu to sm eta... Ispostavilo se
da je mesto jednog naunika (bukvalno sedite koje e zauzimati u prvom, etvrtom,
osmom ili devetom redu!) postalo glavni predmet mnogih zasedanja irija. Profesor Zuhar
postao je za mnoge feljtoniste linost koja, poprilino, zasenjuje slavu oba Velika Majsto
ra ... A Emigrant je zaista verovao (i danas u to veruje!) da su Anatolij i Vladimir hipnotiki
vezani... Profesor je nekoliko puta premetan, crveneo je, ponaao se veoma ljudski (nieg
arobnjakog na njegovom licu tad nije bilo!) i zauzeo je, na kraju, mesto u devetom redu.
...Ove optube su apsolutno nedokazane i sa naune i sa injenine take gledita.
Uzgred, nije naodmet prisetiti se da je sline neosnovane sumnje i optube g. Kornoj
iznosio i ranije, u meevima na primer sa Taljem (1968), A. Karpovom (1974), B.
Spaskim (1977-78)38.
...I, pomiljam, na kraju se dogodilo ono to se moralo dogoditi. Anatolij je, posle
dugog i napornog lova, s lovorovim vencem, vratio svoju umornu Legiju u otadbinu, a
35) Pravo ime Viktora Kornoja.
36) Sovjetska delegacija je tvrdila: Doktor medicinskih nauka profesor Vladimir Zuhar je strunjak za
probleme psihologije i neurologije, s dugogodinjim iskustvom i besprekornom profesionalnom reputacijom.
37) Autorov kurziv.
38) Iz ogovora na optube taba V. Krnoja, potpredsednika Sovjetske ahovske federacije Viktora Baturinskog.

Emigrant je stekao pravo da osporava Anatoliju pobedu... Spor koji, do dana dananjeg,
Emigrant vodi sa diplomatijom Igre tamna je mrlja na Anatolijevom kraljevskom platu..
ovek se izvesno vreme nakon roenja sea dogaaja iz prenatalnog perioda. Pod uti
cajem okoline, to seanje se brie. Prirodno. Bez obzira ne prethodne ivote, pruena mu
je jo jedna prilika, ali je i onemoguen da iskustva iz njih (ukoliko izuzmemo kolektivno
pamenje) primeni u novom. Prethodno steeno znanje i iskustvo iezava, zauvek ostajui
u prethodnom prostoru i vremenu.
Prema nekim saznanjima, ovek koristi tek neto vie od desetog dela kapaciteta sop
stvenog mozga. Ostatak je ,,neaktivan, a tako bi mu dobro doao. Ono, nije da ga je
nemogue aktivirati, pitanje je samo - kako.
Za sada je pristup centralnom nervnom sistemu nemogu, bar za narednih stotinak
godina - kae pomenuti fiziar svetskog glasa Miio Kaku. - Trenutno je mogue na mozgu
obavljati samo primitivne eksperimente. Za nas naunike, centralni nervni sistem je i dalje
crna kutija. Nismo u mogunosti da dopremo do centara za upravljanje osnovnim telesnim
funkcijama, jer jednostavno nemamo ifru za pristup kimenoj modini ili mozgu.
Moda odgovor treba potraiti prouavanjem mozga ivotinja. Iako neosporno manje
savren od ovekovog, zapanjuje mnogim sposobnostima. Intuicijom (najava prirodnih
katastrofa), oseajem za orijentaciju u vremenu i prostoru (ptice selice, riba losos, kitovi
itd.), korienjem prirodnog sonara (delfini, slepi mievi i dr.), izvanrednim ulom mirisa
(psi) i sl. Kakva je, u njihovom sluaju, igra fotona i energetskog omotaa?
Iako nevidljiva za ljudsko oko, elija vrvi od aktivnosti i ivota. Elektronski mikroskop
nam je omoguio da zavirimo u njenu ,,vasionu i uivamo u skladu vienog, poeljnoj
harmoniji naeg organizma i nas samih u vlastitom okruenju. Da li je, s obzirom na
prethodno, klica raka zapravo greka u oktavnom bojem ustrojstvu? Ljudska greka u
bojoj kompoziciji za fotonski orkestar. Ko to tamo remeti sklad cepanjem jezgra
vodonika, uranijuma itd? Sve je mogue, pa i da ovek (kao i obino) grei u taktu, visini
tona ili na bilo koji drugi nain naruava veiti sklad Stvaraoeve simfonije. Ali, da nije
upravo tog nesklada ovek ne bi znao ta je sklad, da nije zla ne bi spoznao dobro, da nije
bolesti ne bi uivao u zdravlju, bez nesree ne bi mogao da bude srean... Istini za volju,
svako od pomenutih oseanja ili stanja je relativno. Neko ima snaan oseaj sree samo
zato to je iv, drugi meutim pada u oaj jer ne moe da kupi, recimo, najnoviji model
automobila ili, jo gore, dnevnu dozu heroina.
esto je smeno ta mnogi ljudi nazivaju sreom. Uostalom, svaki to ini vie po
tuem merilu nego po sopstvenom oseanju. Mecena je imao genija da bude veliki besed
nik, ali se zadovoljio da bude samo bogat kurtizan; meutim Seneka je bio isto tako bogat,
ali se smatrao srean samo to je bio filozof. Katon je bio veliki bogata, ali nije uivao u
raskoi nego u vrlini za koju je uostalom, i umro. - Mnogi Ijudi nisu ivot smatrali glavnom
sreom. Epiktet pria kako je Vespazijan poruio jednom senatoru stoiku da e ga ubiti ako
ode taj dan u senat i bude tamo besedio. Ovaj mu je odgovorio da e ipak otii taj dan u
senat i govoriti, dodavi: Tvoje je da me ubije, a moje je da umrem bez straha. Stoicizam
je doktrina filozofa Zenona, ali je, kao oseanje, ta doktrina Sokratova. Ovaj boanstveni
ovek, osuen na smrt, rekao je pre presude za svoje tuitelje glumce i sofiste: Anit i Melit
me mogu ubiti, ali mi ne mogu nakoditi\ 39
39) Jovan Dui, ibid.

Radost i sreu ne moemo uloviti i trajno pripitomiti kao domae ivotinje. Ta osean
ja trae kretanje, stalno menjanje i obogaivanje ivotne simfonije. I najlepa melodija
postaje dosadna ako je stalno sluamo. Ali, mi elimo sigurnost. Moramo stvarati novu,
lepu, ili drugaiju muziku ivljenja. ivot je stvaranje voeno nadom da emo zasvirati
svoje najraskonije note.
Kada smo napeti vrpoljimo se, u bolu se trzamo, grimo, uvremo, krivimo... U ago
niji dolazi do konvulzija. Kao i kada umiremo. Svi pokreti bola su nekoordinisani i arit
mini. Sigurno je da to runo zvui. Kada oseamo zadovoljstvo pokreti su koordinisani
i ritmini. Harmonini. U stanjima veeg uzbuenja postaju bri, ali zadravaju rit
minost i koordinaciju. Orgazam je, kao i smrt, konvulzija. Ali, ritmina i jedinstvena
konvulzija. Razlika je drastina. Ima dosta ljudi koji se plae orgazma zbog ove slinosti.
U reakcijama tela na bol i zadovoljstvo moemo traiti korene naeg oseanja za lepo,
korene ukusa. Svi se raamo sa ukusom. Ako bi smo obrnuli red stvari, mogli bismo se
zapitati zato oseamo zadovoljstvo u pokretima koji imaju ritma, a bol u neritminim i
isprekidanim pokretima. Moda svaka iva elija nosi neki boanski sluh u sebi, pa joj ne
prijaju disonantnost i aritmija. Aritmija srca izaziva paniku kod osobe u kojoj kuca. Da li
ukus proistie iz razliitog reagovanja tela na bol i zadovoljstvo, ili su bol i zadovoljstvo
estetski doivljaji organizma na ,,dobru (lepu) i ,,lou (runu) unutranju muziku?40
Srea je, dakle, krajnje subjektivan oseaj. Ipak, ovek ima prirodno izraenu potrebu
za njom, bez obzira na to ta je moe izazvati. Neko, na primer, moe da uiva u sopstvenoj
melanholiji. Pomalo crno, mada ima i crnjeg, ali ne i nerealno. Ova potreba se javlja i kod
objektivno jakih stresova i trauma. Kao psiholoka zatita, odbrana, to kae narod ,,da
ovek ne prepukne. Povremeno se manifestuje kratkim periodima gotovo spontano
euforino dobrog raspoloenja. Re je o psiholokim predasima kako bi ovek prikupio
snagu da izdri ono to ga je u takvu situaciju dovelo.
Optimizam i pesimizam su istog porekla i razliitog ugla gledanja. Polupuna i
poluprazna aa vina. Polupuna za optimistu, poluprazna za pesimistu. Ista aa, isto vino,
razliiti pogledi.
Seneka je bio u izgnanstvu na Korzici, i odande slao pisma drugima u Rim, teei ih za
ono za to je trebalo da oni tee njega. I pobedilac kralja makedonskog Perseja, slavni P.
Emilijan, kojem su ba u mesecu njegovog trijumfa umrla dva sina, sam dri pogrebni
govor teei Rimljane za ono isto za to su oni njega oplakivali.41
Srea ne zavisi od datog nivoa endorfina, ve od nivoa ostvarenog sopstvenim htenjem.
Eto nas opet kod ugla gledanja. Posveivanje panje lepom i nastojanjem da se i manje
lepi trenuci u ivotu doive kao (ipak) lepota ivljenja, nesumnjivo e uticati na poveanje
nivoa endorfina u organizmu. S druge strane ovoga je neprestano izvlaenje i potenciranje
sumornih sadraja. I za to postoji reenje - vebanje. Ne bez muke, jer, pravi pesimista ne
eli da se izvue iz svog sumornog stanja i depresije. U njemu se na izvestan, iako pomalo
morbidan, nain osea sigurno. Razumom prihvata da moe da mu bude bolje, ali, zato da
se trudi kad je i ovako ,,dobro. To je, u sutini, njegov izbor.
Svaki je ovek po nekoliko puta u ivotu dobijao oseanje konane propasti, kao da ga
je izneverilo tlo pod nogama, krma na brodu, uzde na besnim konjima. Ali se svaki uverio u
40) Neboja Jovanovi, ibid.
41) Jovan Dui, ibid.

to da je posle serije srea dolazila serija nesrea, i obrnuto. U samim momentima oajanja,
ovek ne misli da pored njegove nesree skoro, ukorak ide i srea. Sree i nesree, to su beli
i crni konji koji tre u istom pravcu, blisko i naporedo, tako da as promaknu beli pored
crnih, a as crni pored belih. Tako ide celog ivota, koji je sav sazdan od takve utakmice
belog i crnog. Zato ovek istovremeno preivljuje sreu i nesreu, i onda kad za to i ne zna.
Nema apsolutne nesree i apsolutne sree, i zato ih obe istovremeno proivljujemo...
Neosporno, ovek, i kad misli da je konano propao ne zna da ima jo jedan
neotkriven zlatan rudnik u svom ivotu. Niko nema prava da bude oajnik; oajanje nije
nikakvo uverenje, nego fizika nemo, bolest ili najee glupost. Nesrea nam izgleda
mnogo manja kad o njoj utimo nego kad o njoj govorimo. Govorei o nesrei ona samo
postoje sve dublja i sve crnja. Ko o njoj govori sto puta, on je tim samo poveao za sto
puta. utanje je najbolji lek protiv nesree; ono je i najdostojanstveniji ovekov otpor i
odmazda sudbini.42
Nije neumesno, naprotiv, razmiljati na temu kompatibilnosti fotona i hormona
sree, ak i izvesnog oblika simbiotske veze, proimanja, meu njima. Naime, ve je
uoena veza izmeu smanjenja aktivnosti fotona i opadanja nivoa hormona sree.
Sreom, neretko je dovoljan samo lep dan, izlazak ili zalazak sunca, pogled u prolazu,
cvetna bata, cvrkutanje ptica, srdaan stisak ruke, da ovek zakorai iz tmurnog stanja.
To rade fotoni, to je svetlost. Foton je kvant svetlosti43, a kvant najmanja koliina energi
je odreena pri zraenju kao produkt Plankove konstante i frekvencije. Pored toga, foton
je estica bez mase i naboja. Energija koja, pored toga to dolazi ,,spolja, moe da
pristigne i ,,iznutra. Iz oveka.
Foton sadri energiju Tvorca. On je veza sa Univerzumom, misao, dirka na klaviru,
nota Stvaraoeve partiture, glasnik boanske harmonije. Foton ,,materijalizuje zvuk, ini
ga mentalno ,,opipljivim i potom nosi. ovek, ipak, ne uje muziku Univerzuma? Zbog
nesavrenosti sluha ili, bolje, nekorianja kompletnog potencijala mozga. Kako se ona
stvara? Strujanjem i sudaranjem energije u odreenom ritmu, skladu, po odreenim
nepromenljivim zakonima. Moglo bi, dakle, da se kae da nastaje sama od sebe. Muziku
stvara energija i muzika je zapravo energija.
U vasioni ima samo jedna materija i jedna vrhovna energija sa beskonanim brojem
manifestacija ivota. One se ne kriju. Tu su oko nas, ali mi smo slepi i gluvi za njih... Zvuk
ne postoji jedino u gromu, ve i u munji. Kod nje je on pretvoren u sjaj i boje. A i boje se
mogu sluati... - ,,dodaje Tesla.
ta je, u tom sluaju, muzika koju stvara, komponuje i izvodi ovek? Nita drugo do
sauvano seanje na iskonsku muziku zapamenu u trenutku kad je ovek (kompozitor)
bio sposoban da primi i prevede na sopstveni sluh frekvencije Univerzuma, dakle u
momentu rastereenosti od sopstvenih telesnih ogranienja. Ima i onih otvorenog uma koji
42) Jovan Dui, ibid.
43) Obina svetlost se moe smatrati snopom elektromagnetnih talasa koji istovremeno osciiuju u svim
pravcima i normalni su na pravac prostiranja zraka. Kada se takva svetlost propusti kroz polarizator (filter), sve
osim jedne talasne duine su uklonjene ,,filtrovanjem(( i dobijeni zrak osciluje samo u jednoj ravni: planarno
polarizovana svetlost.
Ukoliko zrak planarno polarizovane svetlosti prolazi kroz hiralnu (optiki aktivnu) supstancu, elektrino
polje razliito interreaguje sa, recimo, ,,levom i ,,desnompolovinom molekula.
Prolaenjem svetlosti kroz molekul, eletroni oko jezgra i u razliitim vezama stupaju u interakciju s elek
trinim poljem svetlosnog zraka.

i nakon roenja ,,hvataju deo muzike Univerzuma (odakle potiu starogrke Muze ili
nadahnutost i inspiracija?) prevodei je na ovekovom rodu razumljiv jezik pristupaan
ljudskom uhu. Zar se, svakome od nas, ne deava da nakon viekratnog sluanja odreene
kompozicije ili melodije imamo utisak kao da smo to ve negde uli, kao da nam u misli
ma oduvek poiva, a neko je to, eto, negde zapisao i izveo da ujemo? Ba tako, to smo ve
,,negde uli. Taj harmonian sklad odreenih tonova prolazi kroz duu, obrauje u svesti
i dobija obeleje linosti, epohe, sveta koji nas okruuje i poprima gotovo materijalni oblik
od koga e nekome da zaigra srce, drugome da ,,prokuva u stomaku, treeg da dovede
u histerino stanje, kod etvrtog da izazove nadljudsku snagu i inspirie ga za dela kojima
e prevazii sopstvene psihofizike mogunosti i dovesti do samog - podviga! Eto i odgo
vora zato nas je (upravo) pesma odra!a. Izrazi poput ,,transformacije, ,,frekvencije,
ujni opseg i sl, samo su tehniki izrazi na putu do due.
Muzika je neuhvatljiva poput fotona. Tu je, osea je, utie na tebe, a ipak ne moe da
je dodirne. Da li se to njome oglaavaju fotoni? Zato da ne. Jure, lete, sudaraju se, lebde,
krue i traju u nekom samo njima znanom unutranjem ritmu i poretku. A muzika tj.
melodija je samo nain da pokau da su tu. Oko nas.
Orfej, sin Traanina Eagra, je najuveniji mitski peva, svira i pesnik. Neki tvrde da ga
je rodila jedan od muza - Kaliopa, Klio ili Polihimnija. Prve pouke u pevanju i sviranju je
dobio od Apolona ili Kaliope, a kao njegovi uitelji se pominju i Idejski daktili ili slavni
peva Lin. Apolon mu je podario liru sa sedam ica, a Orfej joj je dodao jo dve, da bi ih
bilo koliko i muza.
Snaga Orfejeve pesme i svirke bila je udotvorna. Dok je pevao, jata ptica kruila
su iznad njegove glave, ribe su iskakale iz mora, reke su zaustavljale svoje tokove, ste
nje je podrhtavalo, drvee mu je prilazilo da ga zatiti od sunca, a sve ivotinje se saku
pljale kraj njegovih nogu. Melodija Orfejeve lire prevela je divlje hrastove iz Pijerije u
Trakiju, gospodarila je vetrovima i topila sneg na visokim planinama. Preterano? Sum
njam. Muzika smiruje, oplemenjuje, zavodi, nadahnjuje, ali i umrtvljuje, zaluuje,
dovodi do histerije i depresije, a u ekstremnim situacijama podstie i na zlo. Sve u za
visnosti od vrste melodije.
Dokazan je uticaj muzike na vodu, a ivi svet je preteno od nje sainjen. Ako, dakle,
deluje na vodu u posudi, kako li tek, i kojom snagom, deluje na vodu u ivom organizmu,
oveku? Ne lei snaga Orfejeve muzike u njenom (tehniki) virtuoznom izvoenju na liri,
ve u Orfejevoj dobroj volji, dobroj nameri. Dosegao je sam vrh, istina uz pomo bogova.
Mi, smrtnici, u sutini samo idemo za tom nebeskom melodijom pratei nebeski ritam. I ne
samo mi. Cela priroda. Hoda, kree se, ivi i umire. Da nije tog osmotonskog sklada, ne bi
bilo ni boje, ni cvetova, ni leptira. Nieg ne bi bilo osim nitavila. Prelamanje, vibriranje,
prelazi, skladnost, melodinost, luminescencija svetiosti fotona i jo mnogo toga (a u vezi
sa reenim) uslov su postanka, trajanja i opstanka. Bez svih tih elemenata komponovanih i
ukomponovanih u Stvaraoevo Delo, ne bi bilo energije, samim tim ni sklada postojanja
ba kao ni sama egzistencija.

Todoxin i fotoni u igri ivota


Koherentnost se u atomu ostvaruje elektrostatikim i elektromagnetnim poljima koja dre
elektron ,,u orbiti, prenosnika energije i ,,kontakt izmeu atoma bez koga nema interakcija,

molekula, ispoljavanja specifinih svojstava itd. Virusna elija je, s druge strane, oko 300.000
puta vea od atoma i, poput elektrona kod atoma, na spoljnoj opni ima eere, nezamenjive
komunikacione inioce u elijskoj interakciji. S tree strane, bakterije imaju polisaharidni
omota. Imajui ovo u vidu, namee se pitanje: zato hibridizacijom virusa i bakterije virus
dobija dodatnu razomu snagu, viestruko veu u odnosu na prirodne vimse? Isti princip se
moe primeniti na energetskom nivou, u sluaju fuzije atoma koju ovek, koliko mi je pozna
to, jo uvek nije uspeo do kraja da izvede u kontrolisanim laboratorijskim uslovima. Fuzijom
bi trebalo da se povea atomska masa jezgra i, samim tim, ostvari nov kvalitet u energetskom
potencijalu elektrona. Posledica bi mogla da bude izuzetan rast energetskog potencijala uz
maksimalno zagrevanje. Kako je energija (bez obzira na njen potencijal odnosno snagu) sve
dena na nivo elektrona i to u obliku fotona, dolo bi do snanog emitovanja (isijavanja) ,,vika
fotona odnosno dobijanja nove, izuzetno snane i za oveka upotrebljive energije.
Kako je kod atoma i hibridnog virusa na spoljnjem omotau naelektrisanje negativno,
mogue je nazreti objanjenje mehanizma smrtonosne igre nametnute oveanstvu. Pona
jpre preko polisaharida, u izvesnom smislu graninom podruju materije i energije. Valja
lo bi, naime, dokazati da su polisaharidi prostorne konstrukcije, po ponaanju i grai
veoma sline atomima od kojih su nainjeni. Veoma lako se meusobno spajaju stvarajui
velike molekule, ali istovremeno poseduju i sposobnost postepenog razgraivanja zbog
ega je njihova uloga u prirodi stvaranje i skladitenje energije. Upravo zahvaljujui ovim
dragocenim svojstvima, elije i mikroorganizmi ih, pored ostalog, koriste za prenos ener
getskih signala i, zato da ne, ak i smrtonosnih energija.
Poetkom prolog veka, grupa ruskih naunika je uz pomo najobinije laboratorijske
opreme dola do iznenaujuih rezultata. Koristei odvojene male posude od kvarcnog
stakla koje nisu doputale mogunost kontaminacije unutranjosti preko vazduha, spek
tralnom analizom su na dodirnim takama posuda (gde su postavljeni i filteri) precizno
utvrdili talasnu duinu najpogodniju za prenos informacija. Nalazila se u opsegu - ultralju
biastog svetla!
U nastavku eksperimenta, ruski naunici su izvrili i veliki broj ispitivanja u vezi
mogunosti prenoenja zaraze sa obolelih na zdrave elije, naravno, odvojenih kvarcnim
staklom. I opet su najbolji rezultati postignuti u ultraljubiastom delu sunevog spektra.
Informacija je bez problema prola kroz kvarcno staklo, ,,dostavljena je kulturi zdravih
elija i ova je uskoro poela da pokazuje prve znake zaraenosti. U okviru istog istraivan
ja i istim principom, pomenutim naunicima je polo za rukom da u potpunom mraku
pokrenu elije luka iz latentnog stanja u fazu deobe. Stabljika luka je, dakle, poela da se
razvija i bez uticaja direktne suneve svedosti.
Tridesetih godina prolog veka, profesor Pop, nauni saradnik uglednog instituta za
nuklearnu fiziku u Nemakoj, doao je na ideju da proveri istinitost tvrdnji ruskih nauni
ka. Sa svojim doktorantom je napravio ureaj koji je omoguavao ,,itanje, ili prerciznije brojanje pojedinanih impulsa fotona, i nazvao ga ,,foto-multiplajer. Zahvaljujui ovom
ureaju, doli su do zakljuka da su glavni izvor biofotona, kako su ih nazvali, nukleusi
odnosno DNK ivih organizama - elija, virusa, bakterija!
Prema podacima iz literature, profesor Pop je prvi postavio tezu o postojanju jedne
komponente informacije (u sklopu vidljivih struktura molekula koji uestvuju u stvaranju
DNK) sadrane u kontinuirano prisutnom zraenju na frekvenciji UV talasa, i druge (kom
ponente) koja zrai u infracrvenom spektru.

Opteprihvaeno je miljenje da biljke uz pomo suneve energije od ugljenmonoksi


da (C02) i vode stvaraju molekule eera u procesu poznatom kao fotosinteza. Molekuli
eera se lako mogu nai, izmeriti i opisati. Uporedo sa stvaranjem tog prostog molekula,
fotoni podravaju i odravaju sutinu biljke preko hologramskog zapisa (,,slike) dela spektra poznatog kao belo svetlo. Znai, uz pomo multipotentnog i multipolarizovanog dela
spektra suneve svetlosti.
Svaki tek pristigao foton sa Sunca je istovremeno i ivotna energija i materijalna podr
ka sutine svakog individuuma. Od jednoelijskih organizama do oveka. elija moe da
apsorbuje samo onu koliinu energije koja joj je dodeljena u obliku fotona i deo nje odlazi,
izmeu ostalog, na ,,napajanje hologramskog zapisa tj. pojaanje njegovog signala. Jedan
deo ovog signala je u funkciji unutar elije, a drugi, sa duim talasima, namenjen za komu
nikaciju izmeu elija. Samim tim, iako svaka elija apsorbuje i transformie energiju, zah
valjujui fotonima zapravo funkcionie kao jedinka u sistemu zadravajui zapisanu infor
maciju kao vlastitu osobenost koju, potom, intenzivnije ispoljava. A ako ve jedinka emi
tuje signal sa sopstvenom informacijom (linom kartom), ona to ini koristei moguno
sti fotona. U tom sluaju, njenih fotona.
Todoxin-ova studijska grupa je nakon veeg broja uraenih laboratorijskih
eksperim enata dola saznanja da Hl-virus vri transekciju kroz m aterijalnu prostor
nu barijeru (ne proputa ni gas niti bilo koji deo sunevog spektra osim ultravio
letnog). Na osnovu dobijenih rezultata, postavili smo tezu da pom enuti virus ima
mo replikacije bez potrebe za elijom-domain, sa i bez korienja reverzne tran
skriptaze.
Neophodne informacije se dobijaju u obliku aktivnog elektromagnetnog polja, daleko
snanijeg i po kvalitetu daleko iznad materijalizovane strukture dvostrukog heliksa sa
nekim veoma jednostavnim baznim jedinjenjima. Mogue je, dakle, stvoriti izvanredno jed
nostavna jedinjenja, prostorno ih oblikovati i ,,nanizati pravim redosledom.
Kada se polisaharidi ili glikoproteini sa omotaa elija i virusa uporede sa sastavnim
elementima DNK i RNK, jasno se uoava da su osnovni elementi fosfornih i saharidnih jed
injenja, o kojima je re, identini gledano iz ugla gradivnih materijala.
Elektron se moe zamisliti i kao manja lopta koja krui oko velikog jezgra atoma
i pritom na sve strane, pa i ka jezgru, alje (emituje) sitne estice sa ogranienim
dom etom s kojima i dalje ostaje povezan izvesnom silom. (Uprkos nekim teorijama
koje to poriu.) Ukoliko estica ne udari i ,,vee se za jezgro atoma oko koga elek
tron krui svojom putanjom ili za neki susedni atom, estice se vraaju do elektrona
i, kao odbijene, odm ah ponovo kreu. Re je o veitoj igri fotona koji poput pesnica
svetlosno brzog boksera neprestano trae ,,metu ili udaraju ,,u prazno da bi odmah
zatim ponovo krenuli u napad. Jedino nema rada nogu. Podrazumeva se da se u
izvesnom trenutku, jo uvek neobjanjenom, foton zauvek oslobaa ,,zagrljaja elek
trona i odlazi.
Samo prilikom stvaranja nove jedinke, nevidljive niti se zauvek kidaju. U tom sluaju
nema povratka fotona ka elektronu. Ovo se moe matematiki opisati, u zavisnoti od
trenutnog poloaja elektrona. Ukoliko ga u matematikom modelu zaustavimo u jednoj
taki, bie ipak teko neto vie saznati o prirodi njegovog kretanja u prostoru kao i kvalite
tu i kvantitetu njegovog energetskog potencijala. Da li bi uopte, zaustavljenom u vremenu
i prostoru, moglo da se govori o njegovoj energiji? Ima li energije u mirovanju ako se zna

da je energija = preeni put x vreme? Da li je mogue kretanje bez energije? Elektron bez
energije nije elektron, ne postoji. A gde je faktor - vreme?
Ako je tano da je foton kvant svetlosti (a kvant najmanja koliina energije
odreena pri zraenju kao produkt Plankove konstante i frekvencije) koga elektron
snagom, veliinom i negativnim elektrinim potencijalom, privlai i ,,zarobljava,
onda bi sledstveno tome i foton morao da bude polarizovan. Sa predznakom ,,plus ili
,,minus, jo uvek ne postoji nain da se odredi. Ali, ako ga elektron privlai, trebalo
bi da je - pozitivan.
S obzirom na vezu elektrona i jezgra atoma, ima smisla upitati se da li zaista uopte
nije vano sa kog atoma elektron dolazi, tj. iz ije orbite je ,,iskoio, atoma ,,x ili ,,y ili,
pak, ,,z? Zato je to vano? Moda upravo iz toga proishode njegove kvalitativne osobine
ili, jo bolje, osnovne razlike u kvalitetu njegovih fotona. Koliina je, u ovom sluaju,
manje vana.
Da li se fotoni mogu shvatiti kao oblik hetero-brzih talasa gde svaki ponaosob nosi
deli informacije? Jo nije precizno utvreno kako se foton kree. Neki pokuavaju da nau
reenje u hologramskom (trodimenzionalnom) zapisu iz koga se, osvetljavanjem polarizo
vanom svetlou, dobija izvorna informacija.
Do sada u oblasti biologije nisam naiao ni na jednu teoriju koja ukazuje na znaaj
fotona za eliju. Neto malo se na tu temu govori kod fotosinteze, ali su iz toga izuzete elije.
Imajui u vidu da je foton energija i prenosnik informacije, postavlja se pitanje u
kakvoj su vezi nivo i kvalitet njegovog energetskog potencijala sa kvalitetom informacije.
Pitanje postavljeno na ovaj nain istovremeno nudi i odgovor: vei je onaj energetski poten
cijal koji nosi kvalitetniju informaciju. I obratno.

ovek je klju (trenutno) bez brave


Pioniri kvantne fizike [Ervin redinger (Ervin Schrodinger), Verner Hajzenberg (Wern
er Heisenberg), Nils Bor (Niels Bohr) i Volfgang Pauli (Wolfgang Pauli)] su naslutili da su
zali u ,,zabranjeno, metafiziko podruje. Ukoliko su elektroni (svi, svuda i istovremeno)
povezani, to ukazuje na neku dublju istinu o prirodi. Da bi shvatili tu dublju istinu posma
tranog subatomskog sveta, okrenuli su se klasinoj filozofiji. Pauli je istraivao psihoanal
izu i arhetipove i kabalu, Bor je prouavao kinesku filozofiju i taoizam, redinger se udu
bio u hindusku filozofiju, a Hajzenberg u starogrku Platonovu teoriju. Pa ipak, nisu uspeli
da izrade koherentnu teoriju o duhovnim implikacijama kvantne fizike. Nils Bor je na svo
jim vratima istakao: Radovi u toku - filozofima ulaz zabranjen!
Najsitniji delii materije ni najmanje nisu materija kakvu poznajemo. Neodreeni su:
jednom jedna a drugi put sasvim druga materija. Jo udnije je to to su esto istovremeno
vie moguih materija. Najznaajnije otkrie je, meutim, da subatomske estice nemaju
znaenja same za sebe, izolovano, nego iskljuivo u odnosu sa svim ostalim. Materiju na
njenom najosnovnijem nivou nije mogue rascepiti na samostalne male jedinice. Potpuno
je nedeljiva. Svemir je mogue razumeti iskljuivo kao dinamiku mreu meusobne
povezanosti. Jednom povezane materije uvek ostaju povezane. U vremenu i prostoru.
Pokazalo se da su prostor i vreme samo arbitrarne tvorevine neprimenjive na ovom nivou
sveta. Vreme i prostor, kakve ih poznajemo, u stvari uopte ne postoje. Sve to moemo da
vidimo, dokle god pogled see, jeste dug pejza od ,,ovde i ,,sada.

Kvantni pioniri su otkrili da je ovekovo poznavanje materije od kljunog znaaja.


Subatomske estice postoje u svim moguim stanjima sve dok ih ovek posmatranjem ili
merenjem ne omete. Tek tada se konano smire i materijalizuju u neto realno. Dakle, da
bi iz subatomskog strujanja nastalo neto zaista odreeno, apsolutno je kljuno nae pos
matranje - ovekova svest.
Ni Hajzenberg ni redinger, meutim, ni u jednoj od svojih jednaina nisu uzeli u obzir
Ijudski inioc. Obojici je bilo jasno da je ovek na neki nain klju, ali nisu znali kako da
mu nau odgovarajuu bravu. Sa naunog stanovita, ovek je jo uvek bio odvojen od sveta
i posmatrao ga spolja.
Veina fiziara je bila spremna da prihvati bizarnu prirodu kvantnog sveta jer je dobro
,,leala u njegovoj matematici (npr. redingerova jednaina), dok su na ono to se nije sla
galo sa oekivanim odmahivali glavom. Kako elektroni mogu biti povezani sa svim (to nas
okruuje) odjednom? Kako je mogue da elektron ne moe da postoji kao odreena, poje
dinana stvar, sve dok ne ponemo da ga prouavamo ili merimo? I kako u svetu moe da
postoji bilo to realno ukoliko svaka materija, pre nego to ponemo da je izbliza posma
tramo, nije nita drugo do privid?
Odgovarali su da postoji jedna istina za sve to je izuzetno malo i druga istina za
neto mnogo vee, jedna istina za ivu materiju a druga za neivu. Uz to je, podrazume
va se, ila i preporuka o prihvatanju oiglednih protivreja poput osnovne Njutnove
aksiome. Re je o pravilima koja vladaju svetom i jednostavno ih treba prihvatiti. Vano
je da matematika ,,pasuje, da se uklapa. Uprkos tome, manja grupa naunika rasuta po
celom svetu nije bila zadovoljna rutinskim razumevanjem kvantne fizike. Bio im je
potreban kvalitetniji odgovor na veliki broj znaajnih a nerazjanjenih pitanja. U istrai
vanjima i eksperimentima su nastavili od take do koje su stigli pioniri kvantne fizike i
poeli da prodiru dublje. Vratili su se jednainama po pravilu izostavljanim iz kvantne
fizike koje su odreivale tzv. polje nulte take - more mikroskopskih vibracija u pros
toru izmeu materije. Doli su do zakljuka da ukoliko polje nulte take ukljuimo u
nau sliku o najosnovnijoj prirodi materije, osnova svemira je talasasto more energije,
ogromno kvantno polje. A ukoliko je to zaista tako, sve je sa svaim povezano poput
nekakve nevidljive mree...
Ovde u napraviti digresiju zarad jo jednog izuzetnog otkria iji je autor krenuo u
potragu za jednim, pronaao drugo, a nije ni naslutio da je otkrinuo vrata treeg i
najveeg otkria.
Junak prie je bio imuan i darovit student medicine poetkom 19. u Kembridu - Tomas
Jang. Voleo je jahanje, muziku i opklade. U knjizi opklada na Univerzitetu, zabeleeno je da
se kao student opkladio da e pre diplomiranja napisati do tada najbolji ogled o zvuku.
Ukoliko se s razumevanjem oslukuju cevi orgulja, lako se moe otkriti nain na koji
zvuk putuje. U Jangovom ogledu o zvuku, skrivala se zapanjujua istina o - svetlosti. Prvo
bitna namera mu je bila da istrai problem poznat jo iz antikikih vremena: da li zvuk
putuje u talasima. Na primer, stubovi vazduha iz cevi orgulja vibriraju gore-dole kao talasi
koji se kreu ovamo-onamo na mirnoj povrini vode jezera. Jang je prouavao neobine i
specifine oblike ponaanja zvunih talasa, posebno kad se preklapaju. Kad se, recimo, pri
tisne jedna dirka na orguljama, zvuk je ist. Ali, ako se doda druga nota koja sa prvom nije
u skladu, uje se ritam koji je posledica frekvancija tih dvaju tonova. Kad se dva talasa sas
tanu, mogu se sabrati ili oduzeti. Dobija se pulsiranje zbira ili razlike.

Na ovom mestu je Jang dao mati na volju. Shvatio je, naime, da svetlo sasvim sigurno
funkcionie na isti nain kao zvuk. Ukoliko se uperi svetlost na pare kartona sa dva tanka
paralelna proreza, kad se dva zraka pojave i ponovo spoje, vidi se uzorak svetlijih i tamni
jih ,,traka. Dva zraka se uzajamno ponitavaju na nekim mestima. Ba kao i dva zvuka tj.
tona. To je moglo da znai samo jedno: da je svetlost talas kao i zvuk.
Danas se sve, od optikih vlakana do izrade naoara, temelji na zamisli da je svetlost
talas. Ali, u ono doba je ta zamisao bila ista (nauna) jeres. Od Njutna pa nadalje, verova
lo se da se svetlost sastoji od siunih estica. Jangova je radikalna misao doekana glas
nom porugom. Njegova je hipoteza da svetlost putuje u talasima bila kontroverzna. Pro
tivureila je 150-godinjem modelu svetlosti kao esticama. Jang je uzvratio udarac, a
posluio se primerom povrine vode na jezeru: ako pogledate kako talasi putuju povrinom
jezera, videete kako putuje svetlost. Jangova predavanja i pozivanja na taj model, bili su
snaan argument u korist nove teorije koja e objasniti kako vidimo i kako svetlost putuje.
Trebalo je nekoliko decenija da Ijudi postupno shvate da teorija talasa objanjava niz do
tada neobjanjivih optikih pojava. Zamisao o svetlosti kao talasu, danas se slavi kao jedno
od najveih otkria. Konano su (i) boje bile objanjive. Ba kao to razliite frekvencije
zvuka daju razliite tonove, tako i razliite frekvencije svetlosti daju razliite boje.
Jang je izvodio eksperimente sa kartonima izrezanim u obliku kruga i razliito obo
jenim segmentima, koje je brzo vrteo. Uvideo je da se, ako se kartoni vrte dovoljno brzo,
samo tri boje mogu spojiti u belu - crvena, zelena i plava boja. Na osnovu toga je zakljuio
da mnoge razliite boje, koje ljudi misle da vide, nastaju spajanjem ovekovih reakcija na
samo tri frekvencije - crvenu, zelenu i plavu. Ako je taj model ispravan, to bi objasnilo slepi
lo na boje od koje je patio njegov prijatelj - Do Dalton...
Tomas Jang je, dakle, istraivao u oblasti zvuka, otkrio neto novo o svetlosti a tek
naslutio ono oko ega savremeni teoretiari fizike lome koplja. talasasto kretanje i polja!
Elem, otkriveno je i da smo svi sastavljeni od istog osnovnog materijala. Na najos
novnijem nivou sva iva bia su, ukljuujui i ljude, snopovi (svenjevi) kvantne energije
koji neprestano izmjenjuju informacije s tim neiserpnim morem energije. iva materija
emituje slabu radijaciju, kljuni aspekt biolokih procesa. Informacije potrebne za sve iv
otne procese (od meuelijske komunikacije do izuzetno opsenih procesa regulisanja
DNK) pristiu razmenom informacija na kvantnom nivou. Ispostavilo se da saobrazno
kvantnim procesima deluje ak i ovekov um koji je, navodno, potpuno van zakona mater
ije. Misli, oseaji i sve druge, vie kognitivne funkcije, povezane su sa kvantnim informaci
jama koje istovremeno pulsiraju kroz ovekov mozak i telo. Ljudska percepcija je rezultat
meudelovanja subatomskih estica ovekovog mozga i mora kvantne energije. Doslovno
smo u rezonansi sa naim (okolnim) svetom.
Re je o besprekorno izvedenim ogledima i eksperimentima u najuglednijim ustanova
ma kao to su Prinston (Princeton), Stanford i vrhunski instituti u Nemakoj i Francuskoj.
Problem se, meutim, sastoji u tome to je ovim eksperimentima ugroen veliki broj svetih
doktrina. Samo jezgro savremene nauke. Jednim udarcem su osporeni mnogi temeljni
bioloki i fiziki zakoni. Po svoj prilici, otkriven je nita manje nego klju za sve obrade i
razmene informacija u naem svetu, od meuelijske komunikacije do percepcije sveta
uopte. Ponueni su odgovori na neka od najvanijih biolokih pitanja o ljudskoj morfologi
ji i svesti. Ovde, u takozvanom ,,mrtvom prostoru, mogue je da lei klju samog ivota. I,
ono to je moda najvanije, dokazano je da smo na najosnovnijem nivou svi meusobno

povezani, ba kao i sa ostalim delom sveta. Eksperimentalno je pokazano da je mogue pos


tojanje ivotne sile koja proima ceo svemir. Neki je nazivaju kolektivna svest, a teolozi Sveti Duh! Prueno je uverljivo objanjenje mnogih pojava u koje oveanstvo veruje ve
vekovima, a za koje do sada nije bilo vrstih dokaza i primerenog objanjenja: od delovanja
alternativne medicine i molitve do ivota posle smrti. U izvesnom smislu bi moglo da se kae
da je ova mala grupa naunika oveanstvu dala nauku o religiji. Njihovo vienje je, za raz
liku od njutnovskog ili darvinovskog pogleda, ivotu vratilo vrednost. ovek vie nije slua
jan proizvod prirode. Na svet je osmiljen i utemeljen na jedinstvu i svako u njemu ima
svoje mesto i vanu ulogu. ovekove misli i postupci zaista nisu nevani. tavie, kljuni su
za stvaranje naeg sveta. ovek nije odvojen od drugog oveka. Vie nije re o ,,nama i
,,njima. Nismo vie na ivici naeg svemira, spoljni posmatrai samih sebe i onoga u nama.
Opet moemo da zauzmemo mesto koje nam pripada, u srcu naeg sveta.

U vasioni nema razlike izmeu onoga to postoji i onoga to je izmiljeno. I


delo i misao su stvar.
Postoje etiri zakona stvaranja: prvije daje izvorsvega u nepojavnoj cmoj es
tid koju um ne m oe zam isliti niti matematika izmeriti. U tu esticu stane cela
vasiona. Drugi zakon je irenje tame koja je prava priroda svetlosti i njen preo
braaj u svetio. Tred zakon je potreba svetiosti da postane materija. etvrti zakon
glasi - nema poetka ni kraja. Pretiiodna tri zakona oduvek traju i stvaranje je
veno.
Nikola Tesla
U davno vreme, cela Vasiona je bila ne vea od dananjeg atoma. ak i mnogo manja.
Izuzetno slaba sila gravitacije bila je pojaana ogromnom energijom estica od kojih su
kasnije nastale sve planete, zvezde, milijarde galaksija sa milijardama zvezda u svakoj.
Zakoni kvantne fizike morali bi da vae i tu, u toj praiskonskoj gravitacionoj oluji, ali kako?
Kako sklopiti brak izmeu opte relativnosti i kvantne teorije? Teorijski napori u tom
pravcu su dobili nazive ,,supergravitacija, ili ,,supersimetrija, ili ,,superstrune, ili ak
teorija svega (Theory of Everything - TOE). Pominje se deset dimenzija: devet prostornih
i jedna vremenska. Mi ivimo u etiri: tri prostorne i jednoj vremenskoj. Intuitivno ne
moemo vie da doivimo. Dodatnih est dimenzija je navodno ,,sabijeno, svijene su i
smotane u neto nezamislivo malo, tako da se ne primeuju u nama poznatom svetu.
Dananji teoretiari imaju jedan hrabar cilj: teoriju bez ijednog parametra! Bila bi
primenjiva u samo jednom, neverovatno kratkom trenutku. U imaginarnom podruju
poznatom kao Plankova masa; sve estice u vasioni imale su energije milion milijardi
puta vee od onoga to ovek moe da domai pomou superkolajdera.44 Sve to, dakle, u
milijarditom delu milijarditog dela milijarditog dela sekunde. Ambiciozni nisu jedino ovo
smislili. to bi Lion Ledermen45 rekao, zakuvana je gusta orba od predvianja. Super
simetrija, na primer, predskazuje udvostruenje sada poznatog broja estica. Kvarkovi i
leptoni, za koje se zajedno kae da su fermioni, imaju pola jedinice spina, dok estice
44) Ureaj (superprovodni tunel) za stvaranje, ,,hvatanje i prouavanje najstitnijih estica (npr. tzv.
masenog podruja) poput kvarkova i sl. Procenjuje se da e izgradnja superkolajdera koji se gradi u mestu Vak
sahai (Teksas, SAD) kotati osaam milijardi dolara!
45) Ameriki Nobelovac, fiziar, Lion Ledermen: Boija estica

prenosioci, zbirno nazvane ,,bozoni, imaju po jednu celu jedinicu spina. Kod super
simetrije je ova asimetrija ispravljena na sledei nain: svaki bozon ima svog fermion
skog partnera i svaki fermion svog bozonskog partnera. I za to su dobili primerene
nazive. Supersimetrini ortak elektrona zvao bi se ,,selektron, a partneri svih leptona
imali bi zbirni naziv ,,sleptoni. Drugari naih kvarkova zvali bi se ,,skvarkovi. Svaki
bozon, imajui spin 1, dobio bi partnera sa spinom 1/2 i sa nazivom koji bi se pravio
dodavanjem sufiksa ,,ino - na primer, partner gluona bio bi ,,gluino, fotona ,,fotino,
estice W ,,vino, a uz Z bi doao ,,zino.
Ipak, previe. Previe estica, previe sila. Jo gore je to to se mnoge estice (i to
kvarkovi i leptoni) meusobno razlikuju iskljuivo po svojim masama, koje kao da su im
nasumce ,,date. ak se i sile meusobno razlikuju uglavnom zbog razliitih masa koje su
,,pripisane esticama-nosiocima. Problem se sastoji u neusaglaenosti. Konsultovanjem
teorije o poljima sila koje se ubedljivo slau sa svim podacima i pokuajem predvianja
rezultata opita koje tek treba izvesti na vrlo visokim energijama, dobiemo gomilu neprih
vatljivih besmislica. Oba problema mogu biti (moda) reeni jednim predmetom i jednom
silom koje bismo mogli obazrivo da ugradimo u standardni model. Taj predmet i ta sila
imaju isto ime: Higs.
Higsova estica mogla bi da daje masu esticama koje je nemaju, i time da prikriva
istinsku simetriju sveta. Bizarna zamisao i put do nje kojim je ovek ve iao: od molekula
do hemijskog atoma, odatle do jezgra, pa do protona i neutrona i, najzad, do kvarkova.
Prema novoj zamisli, sav prostor sadri u sebi jedno polje, Higsovo polje. Ono proima sav
vakuum i svuda je prisutno. estice pod njegovim dejstvom dobijaju masu. Ali, estice ve
dobijaju energiju od badarskih - gravitacionog ili elektromagnetnog - polja. Na primer,
ako se blok olova iznese na vrh Ajfelove kule, stie potencijalnu energiju promenom mesta
u zemljinom gravitacionom polju. Poto je E = mc2, ovo poveanje potencijalne energije jed
nako je poveanju mase sistema olovni blok - Zemlja. Ali, ta masa (m) se zapravo sastoji iz
dva dela. Jedno je masa mirovanja (m = 0), ona koja se meri u laboratoriji kad estica miru
je, a drugi deo estica ,,stie kretanjem (recimo, protoni u kolajderu Tevatron) ili potenci
jalnom energijom u nekom polju.
Masa koju Higs daje upravo je masa mirovanja. Zapravo, u jednoj verziji Higsove teori
je, svu masu stvara Higsovo polje. Druga razlika se sastoji u tome to razne estice usisaju,
upiju u sebe, razliite koliine mase.
Higsov uticaj na mase kvarkova i leptona podsea na otkrie Pitera Zemana iz 1896.
godine, kada je otkrio da energetski nivo jednog elektrona u jednom atomu moe biti
,,rascepljen na vie nivoa primenom magnetnog polja. To polje (ovde igra Higsovu
ulogu) razbija simetriju dotadanjeg prostora elektrona. Na primer, pod uticajem magne
ta jedan energetski nivo se rascepi na tri nivoa: nivo A dobija energiju od tog magnetnog
polja, nivo B gubi energiju, a nivo C se uopte ne izmeni. Re je o jednostavnom kvant
nom elektromagnetizmu.
Bizarna Higsova zamisao je sa velikim uspehom iskoriena u formulisanju elek
troslabe teorije: Higsovo polje je predloeno kao ,,prikriva jedinstva elektromagnetne i
slabe sile. U jedinstvu postoje etiri estice-prenosioca bez mase - W+, W-, Z0 i foton - i sve
prenose elektroslabu silu. Zahvaljujui Higsovom polju, obe W i Z upijaju esenciju Higsa i
postaju teke, a foton ostaje nedirnut. Zato se elektroslaba razlomi na slabu i elektromag
netnu, ije odlike odreuje foton koji nema masu. Higs, dakle, zahvaljujui sposobnosti pri

davanja mase, prikriva simetriju. Mase ove W estice i Z estice uspeno su predskazane,
izvedene iz parametara elektroslabe teorije.
etrdesetih godina minulog veka, inilo se da je pitanje jasno fokusirano: dve estice su
odlino simbolizovale zagonetku mase - elektron i muon. inilo se da su istovetne u svakom
pogledu, osim to je muon dvesta puta tei od svog perolakog srodnika. Deava se da neki
elektron uleti u neko jezgro i tu ostane zarobljen, a posledica je da izleti jedan neutrino, a
jezgro da odskoi unazad pod udarom elektrona. Moe li i muon ovo? Dokazano - moe!
Ako nita drugo, Higsovo polje bar daje zajedniki izvor svake mase i svih masa.
Promena mase sa promenama kretanja tela, zatim promena mase pri raznim konfigu
racijama sistema i, najzad, injenica da neke estice (foton svakako, a neutrino moda)
imaju nultu masu mirovanja - to su tri stvari koje bacaju sumnju na uverenje da je masa
osnovna odlika materije. Pria o Higsu postaje branjiva: masa nije unutranja odlika
samih estica ve se nastaje iz meudelovanja estice i njene okoline. Naelektrisanje je
unutranja odlika same estice a to je i spin. Pomisao da masa to nije postaje jo
verovatnija ako se ima u vidu da je masa svih kvarkova i svih leptona jednaka nuli. Ako
bi tako bilo, oni bi imali jednu zadovoljavajuu simetriju, hiralnu, u kojoj bi njihovi
spinovi bili za veita vremena spojeni sa njihovim pravcem kretanja. Ali, ovu idilu
prikriva fenomen Higs.
Bilo je govora o badarskim bozonima i njihovom spinu 1 i esticama materije, fermi
onima, sa spinom 1/2. ta je Higs? Bozon sa nultim spinom. Re spin podrazumeva
usmerenost u prostoru. Higsovo polje, meutim, daje masu predmetima na svim mestima
i to bez ikakvog usmeravanja. Zato se ponekad kae da je Higs skalarni bozon.
Neutralna teka estica sa posebnim odlikama se naziva - Higsova. Prethodno je
bilo rei o Higsovom polju, ali i polja su kvantna, a kvanti polja su estice - jedan
odreeni niz estica. Mogue je da postoji samo jedna Higsova estica ili porodica
Higsovih estica. Meutim, za neke estice je Higsovo polje kao gusto ulje, kroz njega
tromo prolaze usled ega deluju kao da su masivne. Za druge estice je Higsovo polje
kao voda, kroz njega se lake kreu. A za neke estice, kao to su fotoni i moda neutri
ni, Higsovo polje je - nevidljivo.
I konano: Higsova zamisao se naziva i skrivena simetrija, odnosno spontano sla
manje simetrije. U fiziku estica uveo ju je Piter Higs sa Univerziteta Edinburg. Onda su je
upotrebili teoretiari Stiven Vajnberg i Abdus Salam, radei nezavisno jedan od drugoga, i
pomou nje objasnili kako se to moe jedna objedinjena i simetrina elektroslaba sila, koju
prenosi srena porodica sainjena od etiri estice-glasnika bez ikakve mase, preobratiti u
dve veoma razliite sile: u QED (kvantnu elektrodinamiku) sa fotonom koji ostaje bez
mase, i u slabu silu koju prenose masivne estice W+, W- i ZO. Vajnberg i Salam su gradili
na ranijem radu eldona Gleoua, koji je, idui stopama Dulijana vingera, naprosto znao
da mora postojati jedna unutarnje dosledna, objedinjena elektroslaba teorija, ali nije ba
sloio sve pojedinosti u jednu celinu. Radili su na ovoj stvari i Defri Goldstoun, Martinus
Veltman i erar tHuft.
Drugi nain da gledamo Higsa jeste iz perspektive simetrije. Pri visokim temperatura
ma simetrija se otkriva naem vidu - kraljevska simetrija, ista jednostavnost. Pri niim
temperaturama ona biva skrena.46
46) Lion Ledermen, ibid.

Ilustracije radi, magnet je to to jeste zato to pri niskim temperaturama njegovi atomi
(,,magnetii) ostaju postrojeni. Magnet ima poseban pravac, osovinu sever-jug. Znai,
izgubio je onu simetriju koju je posedovao dok je bio obino pare gvoa kod koga su svi
prostorni pravci jednako ,,vredni. Ovo moe da se ,,ispravi zagrevanjem magneta dok se
ne vrati u preanje stanje obinog, nemagnetnog, gvoa. Toplota goni molekule da se
uzrujano kreu tamo-amo, tako da ,,magnetii (atomi) napuste svoj strog poredak i krenu
kud koji. Eto istije simetrije.
Ili, kod savrene kugle ispunjene vodenom parom na vrlo visokoj temperaturi, simetri
ja je savrena. Hlaanjem e se nakon izvesnog vremena pojaviti bara vode sa neto leda
na povrini iznad koga e ipak ostati i malo zaostale vodene pare. Simetrija je upropae
na najjednostavnijim hlaenjem koje je ,,dopustilo ispoljavanje dejstva sile tee. Vraanje
preanje simetrije se, naravno, postie zagrevanjem.
U Maksvelovo doba, fiziarima je bio neophodan izvestan medijum kojim bi sav
prostor bio proet. Kroz njega bi se prostirali talasi svetlosti i druga elektromagnetna
talasanja. Nazvan je eter i odreene su odlike koje mora da poseduje kako bi bio u
,,funkciji. Eter je ujedno dao i apsolutni koordinatni sistem na osnovu koga je bilo
mogue izmeriti brzinu svetlosti. Ajntajnu je ,,sinulo da je eter nepotreban tovar koji
samo optereuje Vasionu. To je ona ,,praznina, ono ,,nita koje je izmislio (ili otkrio)
Demokrit. Danas se za nju koristi naziv vakuumsko stanje i sastoji se od onih oblasti
kosmosa gde nema ba nikakve materije i gde nema nikakve energije, a ni impulsa. Ono
je nita, ba nita. Dejms Bjorken, govorei o tom stanju, kae da je bio u iskuenju
da uradi u fizici ono to je Don Kejd uradio u muzici: da publici odsvira etiri minuta
i dvadeset dve sekunde... niega. Tiine. (Sa tim se, naravno, ne bi sloio Nikola Tesla
koji je, kau, jednom prilikom rekao: Vakumi su najvei izvori energije. Ono to pred
stavlja prazninu samo je manifestacija neprobuene energije. Nema na Zemlji praznine,
niti u vasioni...)
Ali, da bi Higsovo polje funkcionisalo, neophodno je postojanje (i u opitima potvreno)
bar jedne Higsove estica, elektrino neutralne. Ona bi mogla da bude tek ledenog brega
Higsovih bozonskih kvanta, a svi zajedno bi dovrili opis ovog novog etera. Odnosno, bar
neke od estica koje predstavljaju Higsov eter moraju imati spin jednak nuli, moraju biti
blisko ali tajanstveno povezane sa masom i moraju se ispoljiti na temperaturama jednakim
energiji manjoj od 1 TeV.
Istina, postoje nesuglasice u vezi strukture Higsa. Jedni misle da je Higs temeljna es
tica, drugi veruju da je Higs sagraen od nekih novih predmeta, nalik na kvarkove, koji bi
jednog dana takoe mogli biti vieni u laboratoriji, trei, zaintrigirani ogromnom masom
najvieg kvarka pomiljaju da bi Higs mogao biti sagraen od jednog najvieg i jednog anti
najnieg kvarka koji su u vezanom stanju. Novi eter je, dakle, referentni okvir za energiju,
u ovom sluaju potencijalnu energiju. Badarske teorije izruuju u vakuum razne svoje
zahteve, kosmolozi iskoriavaju lanu energiju vakuuma, a tokom razvoja Vasione taj
isti vakuum uspeva i da se rastee i iri.
Znai, Higs je neto veoma dobro. Pa zato onda nije i opteprihvaen? Piter Higs, koji
je toj estici pozajmio svoje prezime (ne svojom voljom), sad radi na drugim stvarima. Velt
man, jedan od arhitekata Higsove estice, kae da je ona tepih pod koji nastojimo da pome
temo sva svoja neznanja. Gledou je jo neugodniji, on kae da je Higsova estica klozet u
koji bacamo sve to je u naim teorijama neusaglaeno, a onda povuemo vodu. Postoji i

jo jedna primedbica, moda jaa od svih tih ostalih kritika: nije naen jo nijedan, ba ni
najmanji dokaz o postojanju Higsove estice.
Kako bi ovek mogao dokazati da to polje postoji? Higs, ba kao i QED, QCD, ili
slaba sila, ima svoju esticu-nosioca, a to je Higsov bozon. Dokazati da Higs postoji?
Pa, dovoljno je pronai taj bozon. Standardni model prikladno je snaan da nam kae
da od svih Higsovih estica koje moda postoje (a moda postoje mnoge), ona sa
najniom masom mora da ima teinu manju od 1 TeV. Zato? Zato to, ako bi ta tei
na iznosila 1 TeV ili vie, standardni model bi postao neusaglaen, pao bi u krizu
jedinstvenosti.
Higsovo polje, standardni model i naa predstava o tome kako je Boginja napravila
Vaseljenu, sve te tri stvari zavise od otkrivanja Higsovog bozona. Naalost, na planeti
Zemlji jo ne postoji nijedan akcelerator koji bi imao dovoljno energije da napravi es
ticu teku 1 TeV.47
Samo toliko i tek tako?

Ipak je bilo malice vie materije nego antimaterije...


Zato uopte traiti boju esticu? Ona je u nama! Hoe da je jasno identifikuju i na
nju pokau prstom - eto, to je Boja estica! Da je fotografiu, izdvoje i vide moe li da se
kondenzuje, razmnoava, uveava, ili ta ve. Mnogo toga ele da urade sa njom ali, nee
skoro. Protei e mnogo vremena pre nego to dou do nje. Ako dou. Gde god je budu
traili, pojavljivae se fotoni. Njima pripada slava i prioritet u celokupnom ustrojstvu
Univerzuma. Do poslednje elije i zrna peska.
ta e nam estica nazvana ,,bozon kad niko ne zna ta je ona uistinu i da li e ikad
biti otkrivena u dugakim tunelima od armiranog betona, olova i legure berilijuma? To
verovatno niko ne zna, ba kao to veina zna da od tog posla nee biti neke naroite
(naune) vajde. Gradnja pomenutih tunela je, praktino, samo galama oko Boije estice.
Ljude treba zavarati priom da se neto radi, neto trai. A emu su zaista namenjeni tuneli
koji se grade u potpunoj tajnosti, tek e se videti.
ivot istraivaa se oduvek kretao izmeu rada, eksperimenata, strepnje od neuspeha
i uspeha u nepredvidivim trenucima. Otkrie je uvek iznenadna objava novog, vanog,
divnog. U dobrom broju sluajeva je samo re o novom uglu gledanja na staro otkrie. Ipak,
najvee zadovoljstvo je samo svoja, originalna, misao i njen ishod u obliku novog saznan
ja. Zbir takvih saznanja ine ovekovu predstavu, njegovo poimanje vlastitog postojanja prolosti, sadanjosti i budunosti - sa, i u okviru, Univerzuma.
Demokrit je jo u V veku pre nove ere tvrdio da su ula ovekovi loi svedoci. Tvrdio
je da je um odlika due, a ona, opet, sainjena od atoma. Atomi su u stalnom kretanju i uza
jamnoj vezi sa izoblienim slikama pristiglim (zahvaljujui atomima) ,,spolja. Moe li
ovek u potpunosti da razdvoji percepciju ula od - misli? Manje je verovatno da e ga
neoptereen, ,,ist um, dovesti u zabludu i odvesti na pogrean put nego ula. ta je uzrok
nesavrenosti ula? Ciljana obmana Stvaraoca u ovekovom sagledavanju realnog sveta, da
bi kroz niz ivota postepeno napredovao, odnosno da bi kroz stupnjeve razvoja shvatio
duhovnu stvarnost (ne)postojanja.
47) Lion Ledermen, ibid.

Isak Njutn u 17. veku, u knjizi Principia, tvrdi: ovek mora da poe od onoga to
mu govore ula i razum da bi shvatio dejstvo mikroskopske estice od kojih su sastav
ljena tela. Istraivanje svojstva svetlosti ga je navelo, ba kao prethodno i Galileja, da
svetlost tumai kao mlaz estica. Na kraju knjige ,,Optika daje saet pregled svih
dotadanjih saznanja o svetlosti, da bi se potom ,,bacio u budunost s hrabrou od koje
zastaje dah:
Zar nemaju estice raznih tela izvesne moi, svojstva ili sile kojima deluju na daljinu,
ne samo na zrake svetlosti da ih odbijaju, prelamaju ili savijaju, nego i jedno telo na drugo,
pri emu nastaje veliki deo pojava u prirodi? Jer dobro je poznato da tela deluju jedno na
drugo gravitacionim, magnetnim i elektrinim privlaenjima, a ti primeri ukazuju na
sklonost i usmerenje prirode i ine da nije neverovatno da bi mogle postojati jo neke sile
privlaenja... druge sile, koje doseu samo do rastojanja tako malenih da mi njihovo posto
janje jo nismo zapazili; mogue je, uz to, da elektrina privlanost deluje na malim rasto
janjima, ak iako nije trenjem pobuena...
Ovaj citat zvui kao predskazanje velikog objedinjenja svih sila, ak i onih u tom
trenutku oveku nepoznatih. Sveti Gral fiziara devedesetih godina minulog veka! Njutn,
dakle, poziva na traganje za silama u samom atomu koje, za razliku od gravitacije, deluju
na mikroskopski malim rastojanjima i dodaje:
Kada se sve uzme u obzir, ini mi se verovatno da je Bog na poetku stvorio materi
ju u esticama stamenim, masivnim, tvrdim, neprobojnim i pokretnim... a te primitivne es
tice, osim to su stamene... jesu i tako tvrde, da se nikad ne mogu istroiti, niti razlomiti na
komade; ni jedna obina sila ne moe podeliti ono to je Bog sam, prilikom Postanja sveta,
nainio da bude jasno..,
Iako bez vrstih dokaza, Njutn je na osnovu sopstvenih pretpostavki odredio pravac
razvoja fizike koja je polovinom 20. veka zakoraila, da bi na prelazu dva milenijuma zala
u mikrosvet fotona.
Ruer Josip Bokovi je roen 1711. godine, dakle esnaest godina pre smrti Njutna.
Po roenju Dubrovanin, vei deo ivota je proveo u Rimu prouavajui i podravajui Njut
nove teorije. Ipak, verovao je da e zakon gravitacije ,,pasti na atomskom odnosu veliina
gde su sile privlaenja zamenjene - oscilacijama. Smatrao je da je materija sazdana od es
tica koje nemaju dimenzije. A ako je to tako, onda se ove estice mogu nazvati geometri
jskim takama. Pored toga, prvi je doao na ideju o postojanju polja sila kojima se moe
objasniti meusobno delovanje tela na odstojanju.
Engleski fiziar Majkl Faradej je u 19. veku otiao korak dalje. I sam verujui da je
atom matematika taka, ipak je doveo u vezu atom i elektrine sile zahvaljujui emu je
objanjen i tzv. hemijski afinitet - meusobno privlaenje atoma. Faradejevi zakoni su jasno
nagovetavali postojanje atoma elektriciteta.
Irski fiziar Dord Donstoun Stouni je jo 1874. godine skovao termin ,,elektron za
koliinu naelektrisanja izgubljenu u trenutku nastanka jona od atoma.
Dozef Don Tomson, britanski fiziar, objavio je 1898. godine da su elektroni sasto
jci atoma a katodni zraci - elektroni ,,otrgnuti od atoma. Do tada su naunici smatrali da
atom nema strukturu i da ga je nemogue ,,presei. Ovim je atom konano ,,pocepan i
otkrivena prva elementarna estica.
U gotovo nestvarnom svetu atoma, manje-vie je prihvaeno da je poluprenik elek
trona jednak nuli. Ovo, meutim, izaziva izvesne nedoumice. Ako je poluprenik jednak

nuli, ta se kree? Kako moe da ima masu? Gde je, u tom kontekstu, naboj? Elektron je
realan, postoji. Ima masu. Naelektrisanje. Spin. Poluprenik - nema!? Ovo se sa neim kosi.
Logikom? Razumom? Intuicijom? Elektron je kontraintuitivna estica? Ovo pomalo lii na
modane sklekove... Ceo mikrosvet je kontraintuitivan. Takaste mase, takasti naboji, roti
rajue take... su matematiki dokazani modaliteti i svojstva estica u atomskom svetu, ali
za nas zauvek nestvarni ma koliko pojmljivi. Naa ula, uprkos sposobnosti rasuivanja su
krajnje ograniena.
Nobelovac Nils Bor, jedan od zaetnika kvantne teorije, rekao je da onaj ,,ko kvant
nom teorijom nije okiran, nije je ni razumeo. Jedan od najvanijih postulata Borovog
rada glasi: Zraenje se deava kada elektron preskae sa vieg energetskog nivoa na nii,
tj. niu orbitu; ono to biva izraeno je foton, a energija tog fotona je jednaka razlici
energija elektrona kad je na vioj i kad je na nioj orbiti. Ukoliko elektron preskae sa
polaznog na prvi vii energetski nivo, pojee upravo onaj paketi energije (foton) koji e
mu omoguiti taj skok.
Tridesetih godina prolog veka, Volfgang Pauli je sugerisao postojanje estice neutri
na kao mogue objanjenje za manjak energije u beta-raspadu u kome iz atomskog jezgra
,,izlee jedan elektron. Paulijevi neutrini su uvek bili uz elektrone. Fiziari su, meutim,
vremenom doli do saznanja da postoje bar dve vrste neutrina: Paulijev i neutrino povezan
sa muonima (esticama koje nastaju sa neutrinima prilikom raspada estica zvanih pion).
Pretpostavka je da se muon raspada na po jedan elektron i foton, i to tako to se prvo ras
pada na jedan elektron i dva neutrina - jedan normalan i jedan antineutrino - da bi se,
potom, ova dva neutrina (materija i anti-materija) meusobno potrla i proizvela foton.
Veliki broj eksperimenata izvedenih do 1957. godine je ukazivao na postojanje
savrene simetrije izmeu materije i antimaterije. Ukoliko je to tano, onda nije jasno
zato nema antimaterije na Zemlji, u Sunevom sistemu, prema nekim nalazima ni u
ostalim galaksijama? Jedna od pretpostavki je da je prilikom hlaenja kosmosa nakon
Velikog praska dolo do potiranja materije i antimaterije. Kosmos je, sledei ovu pret
postavku, potom u sutini bio ,,ispunjen istim zraenjem i to tako niskog energetskog
nivoa (naboja), da nije bilo mogue stvoranje materije. Pa, mi smo ,,materija! Ba tako.
Verovatno kao produkt nesavrenosti simetrije. Izgleda da je ipak bilo malice vie
materije nego antimaterije...
Neto je, dakle, naruilo simetriju. A moda i nije! Mogue je da je samo prikrivena ili
da je, usled nekog nepoznatog uticaja, stvoren samo privid nesimetrinosti. Eto nas opet
kod - boje estice. Da, upravo je ona pred naim nesavrenim umom i ulima ,,zamaglila
simetriju. Tu je, egzistira, ali za nas ,,ne postoji. Jer, boja estica je ,,sve i svuda. Ne elim
i nemogue je boju iskru svesti na foton. Nemerljivo je vie od toga. Sam ivot je obasjan
bojim dahom i bojom iskrom. Deo samo obasjan, deo nadahnut, deo proet, deo ispun
jen, ali, sve je to - Gospod!
injenica je da se na samoj granici nauke raaju nove ideje koje prkose svim
ovekovim uverenjima o funkcionisanju sveta i nas samih. Nova otkria dokazuju ono to
je religija oduvek tvrdila: ljudi su mnogo vie od mesa i kostiju. Nova nauka pokuava da
odgovori na pitanja koja su vekovima muila naunike. Bolje reeno, nova nauka je nauka
o - udesnom. Ve decenijama se izvode dobro osmiljeni eksperimenti iji rezultati opovr
gavaju priznatu biologiju i fiziku pruajui obilje podataka o centralnoj organizacionoj sili
koja upravlja naim telima i ostatkom svemira.

Na svom najelementarnijem nivou, ovek nije hemijska reakcija ve energetski


naboj. ovek je, poput svake ive materije, skup energije u polju energije, povezan sa
svim drugim materijama (supstancama) na svetu. To pulsirajue energetsko polje je
osnovni pokreta njegovog bia i svesti, alfa i omega naeg postojanja. U odnosu na
svemir, nae telo ne poznaje dvojnosti - ,,ja i ,,ne-ja - jer ih povezuje u jedno bazino
energetsko polje.
Polje utie na najvanije funkcije ljudskog uma i izvor je informacija koje odreuju rast
njegovog tela. Na mozak, srce i pamenje su skica sveta za sva vremena. Ne od mikroba
ili gena, ve od sile polja u krajnjoj liniji zavisi da li smo zdravi ili bolesni i s njom moramo
da radimo da bismo ozdravili. Vezani smo za na svet i nedeljivi od njega; naa jedina
temeljna istina jeste na odnos sa njim. Polje je, kao to je Ajntajn to jezgrovito sroio,
jedina stvarnost.
Ako emo pravo, Njutn i Dekart su istrgli iz svemira srce i duu. Ostala je samo mrtva
zbirka meusobno povezanih mehanikih delova. Dan Zohar (Danah Zohar) je u knjizi
Kvantno ja (The Quantum Self) jo precizniji: Njutnovo gledite nas je istrglo iz tkanja
od koje je satkan svemir. Naa slika o samima sebi je nakon Darvinove teorije evolucije
postala jo alosnija: ljudski ivot je sluajan, grabeljiv, besmislen i usamljeniki. Ako nisi
najbolji, nee preiveti. ovek je samo sluajna pojava u evoluciji. Velika zastava biolokog
naslea svela se na samo jednu glavnu postavku - preivljavanje. Jedi druge ili e biti poje
den. ovek je u sutini genetski terorista koji delotvorno uklanja sve slabije karike. U iv
otu nisu kljuni deljenje i meuzavisnost. Vano je pobeivati, biti prvi. Ukoliko uspe da
preivi, bie na samom vrhu evolucijskog drveta.
Kako razmiljamo, kako nastaje ivot, kako se razboljevamo, kako se jedna jedina eli
ja razvija u potpuno razvijenu osobu kao i ta se dogaa sa sveu kada ovek umre... to
(kao) nije vano? Ili je, moda, dolo vreme da da Njutna i Dekarta stavimo na pravo mesto,
kao proroke prevazienog istorijskog pogleda. Nauka je proces razumevanja sveta i nas
samih, a ne niz za sva vremena zabetoniranih pravila. Prilikom dovoenja novog, esto je
neophodno odbaciti staro.
ovek uporno ne shvata da ne postoji razlika izmeu boanskog i ljudskog, ovejeg.
Ako boje Bie proima ceo Univerzum zajedno sa naom realnou, do i najmanje estice
kao znaka njegovog postojanja i egzistencije, onda ne postoji ni druga svetlost do - boje
iliti boanske! Sve ostalo je (samo) osvetljenje. Bez duha i daha. Boje (pr)osvetljenje, svet
lost, ivotvorno zraenje, jeste ist kvalitet bez primesa i neogranienosti u pogledu kvan
titeta. To je, ujedno, i ta boanska, preciznije boja svetlost, iskra, estica.
Svi smo mi njome obasjani, bolje rei darovani. Dokaz je samo nae postojanje. Isti
na, neko vie, neko manje. U trenutku kad iz nekog razloga ovek ostane uskraen za
nju ili iskra (estica, energija) napusti njegov organizam, on kopni i nestaje ili zalazi u
izvesnu vrstu umne poremeenosti. Istina, poslednje moe da ga snae i pod uticajem
boanske svetlosti s tim to se ona (umna poremeenost) u tom sluaju manifestuje psi
hofizikim ,,mrtvilom, lenjou, doivljajem sveta kao nitavila. Obasjanost ga, dakle,
samo bioloki dri u ivotu. Ali, pogreno bi bilo i tvrditi da je upokojeni ovek lien
boanske svetlosti budui da je njegova dua njena sublimacija (boje svetlosti) a
naputeno telo osvetljeno kao bilo koja druga neiva tvar. Nakon okonanog procesa
potpune razgradnje, organska materija je ve uveliko prela u nov kvalitet, u druge iv
ote. Bez obzira na vrstu i oblik.

Moe li boanska energija (kojom su ljudi proeti i nadahnuti) da utie na ovekov


imunitet i otpornost prema infekcijama? Moe, u zavisnosti od mere u kojoj je prihvae
na i doputenja da cirkulie kroz njegovo telo. Znai, da ulazi i izlazi (otvorenost prema
gore). Svojevrstan oblik gra due spreava to. Uplaena osoba niti prima novu energi
ju, niti dozvoljava ,,staroj (istroene potencije) da napusti njen organizam to vodi u
bolest. Posledica toga je, opet, umorna, troma, od ivota uplaena i u krajnjoj liniji nes
retna dua. Njena kua se tada konano uruava da bi zavrila potpunim raspadom.
Krug patologije je zatvoren. Izlaz je njegovo pravovremeno ,,presecanje odgovarajuim
pristupom i terapijama. Najbolji - popravljanje protoka energije i povratak u prvobitno
dobro psihofiziko zdravlje. ,,Najgori - primeren (bez bola i patnje) izlazak iz ve
unitenog tela i prelaz u nov kvalitet ivota.
Znamo da je ovek, za razliku od ivotinja, sposoban da potiskuje svoja oseanja. On
to ne ini samo mentalno, ve i fiziki. Rajh kae da ovek, da bi se zatitio od bola, gradi
u svom telu, kao srednjevekovni vitez, miini oklop-nesvesne hronine tenzije odreenih
grupa miia koje spreavaju slobodan tok energije i umanjuju snagu oseanja. Okloplja
vanje ima segmentarnu, krunu strukturu, rasporeenu pod pravim uglovima prema kimi.
Kao prstenovi. Ima ih sedam. Oni, oralni, vratni, grudni, dijafragmatski, trbuni, i karlini.
Rajhov uenik i osniva bioenergetske analize, Aleksandar Loven (Alexander Lowen),
ustanovio je da postoji i osmi segment - noge, koji je funkcionalno povezan sa prvim onim. Kao oktava sa primom. Interesantno. Ne podsea li to na muziku skalu. Zamislite
ivotnu energiju koja na nama pokuava da odsvira do, re, mi, fa, sol, la, si, do... i nazad, a
na svakom koraku neki nemuzikalni ego denfuje ice. Jadne li muzike. Malo se toga moe
komponovati sa nekoliko tonova. Mnogima je, stoga, ivot esto dosadan i prazan. Sviraju
istu pesmu celoga ivota, sve dok ne odsviraju svoje48.
U celu ovu ,,priu se, meutim, uplie jo jedan neizostavan inilac - energija ljudi iz
okruenja. Osoba okruena nesreom oajnika ima neuporedivo manje anse da se
,,izvue od one koja je okruena bogougodnim oseanjima - ljubavlju, dobrodunou,
razumevanjem, reju ljudima koji ive u ,,svetlosti. Zahvaljujui takvom okruenju, dakle
zdravom i nesebinom davanju bez krajnje raunice (gunanja u stilu: ,,a ti misli da je
meni lako, ,,da mi rodbina posle ne prebacuje, nije mi lako, al ta u, takva mi sudbi
na, gore je meni nego njemu/njoj bolesnoj... i sl.) bolesnik e lake savladati ono to ga
je snalo i vratiti u ivot.
Etar, ili suptilna supstanca koja ispunjava prostor, neprekidno je ispunjen tim men
talnim strujanjima svih vrsta i jaina, koja izviru iz umova svih ljudi. Ta strujanja, naravno,
dolaze u meusobni dodir i esto se ili kombinuju ili deluju tako to se meusobno neu
traliu. Na primer, strujanja odreene jaine i vrste vibracija (to jest, odreenog mentalnog
stanja), kada dou u dodir sa drugim strujanjima slinih vibracija, tee da se spoje i kom
binuju, poto su u meusobnom skladu i privlae se. Ali, ako su to suprotne vibracije, one
e doi u meusobni sukob i delovati uzajamno neutraliui odgovarajuu silu. Ako su
podjednako snane, obe e izgubiti mo, ali ako je jedna mnogo jaa od druge, ona e
izgubiti samo procenat obrnuto proporcionalan njenoj snazi, a isto e biti i sa slabijom. To
jest, slabija e izgubiti dvostruko vie snage nego jaa, a jaa e izgubiti upola manje snage
nego slabija, pod pretpostavkom da je jaa vibracija dvostruko jaa od slabije.
48) Neboja Jovanovi, ibid.

Etar je hipotetiki suptilni oblik materije, koja ispunjava itav prostor, ak i izmeu
atoma, i izmeu svetova. O etru niko ne zna nita objektivno, ali je nauka bila prisiljena da
pretpostavi njegovo postojanje da bi objasnila odreene fenomene.
Dakle, nauka smatra da talasi u etru, kad se pokrenu, putuju dok ne dou u dodir sa
materijom koja je u stanju da primi njihove etarske vibracije i reprodukuje ih u obliku
toplote i svetlosti. Drugim reima, izvorna svetlost i toplota Sunca ne ,,putuju do Zemlje
da bi se tu osetili ve naprotiv, izvorna solarna toplota i svetlost uspostavljaju talase u etru
koji putuju dok ne stignu do Zemlje gde se, kada naiu na pogodan materijal, reproduku
ju ili ,,transformoiu u vibracije svetlosti i toplote sline onima iz izvornog impulsa. A mi
na Zemlji oseamo toplotu i vidimo svetlost...49

Stvoreni nemoni?
Sva je prilika da sve due dolaze na ovaj svet sa istim potencijalima, bez obzira na
osoben genetski sklop organizma. Sve ostalo je, u manjoj ili veoj meri, uslovljeno socijal
nim okruenjem. uo sam za izreku, kau katolikih, svetenika: dajte nam dete do este
godine, posle je - vae! ovek, znai, moe da realizuje svoje potencijale do visoke
uspenosti ili, s druge strane, potupne degradacije. Psihike i fizike.
Kuda vodi ovaj put? Kakva e ga svetiljka obasjavati ako je svetlost relativna? ta
znai vidljivo? Za koga? ta su duhovne oi? Bog ne upravlja samo ovim (materijalnim)
svetom, za koji mislimo da je jedini. Stvaraocu je on neto sasvim drugo od predstave
zemaljske vlade iz senke umiljene da Njemu nalii i poseduje Njegovu mo. Relativi
zovanjem vrednosti ivota otkriem da je ivot vean i neunitiv, oduzimanjem bojeg
daha nevinima, potvruje samo sopstveno poreklo iz praha i pepela. Sreom,
ogranienog roka trajanja.
Vladari iz senke veruju da poseduju celokupno svetsko znanje. Da su ga osvojili.
Ubeeni su da imaju razreenje od praroditeljskog greha i bezgreno pravo na jabuku saz
nanja. O, jada li u njihovim skuenim mozgovima. Ako su ubeeni da ve ubiru korist od
tog ploda znanja dobra i zla mala im je vajda, jo manje znaje, a najmanja - mudrost. Da
nije tako, ne bi inili to to ine. Od Prvog i Drugog svetskog rata, preko Srbije i Iraka, do
zamrzavanja zauvek trulenih sopstvenih zemnih ostataka. Uzalud im (navodno) znanje,
poput svinjama biseri.
Sklanjanjem pogleda od realnosti, oveanstvo u crno zavijaju. Sopstveno shvatanje
dobrote, sa Svevinjom poistoveuju. Spaljivanjem zagovornika materijalistikog pogleda na
svet, brane bedem sopstvenog materijalistikog shvatanja. Samo sa drugim predznakom.
Imam - jak sam; posedujem - pametan sam; gomilam - svemoan sam; samo su odrazi toga.
Pa ipak, skriveni u mijim rupama drhte da e to izgubiti i, iako sa jednom nogom odavno
u posmrtnom kovegu, veruju da e osegnuti besmrtnost. Hoe, ali ne oekivanu.
Hitler je njihov odraz. Dodue, primitivniji. Imao je ideju i znao da se dobro skrije. U
vujoj ili pacovskoj jami, svejedno. Dosta su od njega nauili. ak i preko toga na vlastitom
iskustvu. Propadljivost tela ih jo uvek mui. Klonirajui ivotinje, ve kloniraju sebe. Prob
lem je u tome to im se ne dopada ono to vide. U sopstvenim oima su sami sebi lepi. I
pametniji. Nije im lako.
49) Viljem Voker Etkinson: Mo uma, tajna mentalne magije

Samo je Gospod iznad dobra i zla, samo On razume i moe da prata. Ostalo je sve
opsena. Za svako svoje zlo, nareeni trae dobro opravdanje. I nalaze ga samo u sop
stvenom mozgu. Cilj ne bira (i opravdava) sredstva izmislili su da bi umirili od Stvarao
ca dobijenu savest ,,da njome raspolau po svojoj volji i nahoenju. I, po cenu - due.
Dok ne doe Vreme...
Sve su lepo spakovali u sopstvenu emu, njihovu viziju harmonine budunosti. Za
njih ubijanje i smrt nevinih nema teinu greha. Ne uzimaj od mene i gazi preko leeva, ivotni moto i uslov opstanka. Ubijaju sve vie i bezonije, plaei se starih dua u
novom telu. ta vie, u tuim telima ubijaju same sebe i sebi sline! Ali, ta se deava.
Due rtava se ovaplouju u telima sopstvenih krvnika. Stradalnika iz koncentracionih
logora u telima delata, jasenovakih muenika u telima onih koji su nad njihovom
glavom i Savom podizali malj. Na taj nain dobro nagriza svoje zlo. Ono je ra re.
Dolazi do degeneracije, izobliavanja zla. Na alost, ne onako i onoliko brzo koliko bi
normalni eleli...
Borba protiv monika iz senke se naizgled ini nemoguom. Svaka glava koja tri
iznad proseka nestaje u noi ili bolnici za duevno obolele. Isto vai i za narode. Gde fizi
ka sila ne pomae, tu je novac. Due su danas na najnioj ceni. aka dolara je previe. Gde
i on zanemoa, tu su ,,vere to jest - sekte. Kod njih su due jo jeftinije. Koliko za jednu
,,polutku.
Svetski monici odvlae ljude od boje estice i Svevinjeg. Zavode ih knjigama Sveta
Krv - Sveti Gral, Davinijev kod i slinima. Jedna od pretpostavki o Svetom Gralu,
ukoliko uopte postoji, jeste znanje Prvog Greha koje vodi na put u svet vanulne real
nosti, nain saznanja o svemu ,,od postanka sveta do danas i budunosti, dakle putovanje
kroz vreme u svim pravcima i gotovo do samog njegovog kraja.
A Boje otkrivenje e se realtivno uskoro dogoditi. I to u domenu fizike. Kona
no e se saznati istine i tajne religija. Posebno realnost svemoi gospodnje. Njegova
snaga, mo, sveznanje, nedodirljivost i nedostinost, sveprisutnost u naem svako
dnevnom ivotu i organskoj i neorganskoj prirodi. ovek e shvatiti da tajne, u stvari
- nema! Re je samo o ljudskoj nesavrenosti i neznanju. Gledano iz ugla istorijskog
poimanja vremena, ovek je koliko jue bio ubeen da je munja boji prst, a grom
Njegova srdba. A danas?
Gospod je sa nama i u nama. U svakog trenutku naeg bitisanja, od samog Postanka.
On je (i) ona energija koja sve proima i sve ,,zna, ali i ono to neki nazivaju eterom.
U trenutku oslobaanja tela, ovek vie nema tajni. Zato se, onda, celog ivota
stiskao, povlaio u sebe, zatvarao? Zbog straha od (samo)saznanja i (samo)spoznaje, ali i
potencijalne opasnosti da to neko drugi sazna. Moda e mu time nauditi. Koliko puta
dnevno kroz ovekovu glavu prolete lepe, a koliko rune misli? ta je sve u stanju da
pomisli o osobama iz najblie okoline, da ne govorimo o ostalima? Kako da im otvori pre
pun ,,kofer sopstvenih ne ba ljupkih misli, a da ipak sauva dobre odnose do kojih mu
je, inae, istinski stalo. I, eto odgovora: optereen i sputan sopstvenim mislima, ovek ne
moe da dosegne i prodre u etar.
Ljudi se gotovo panino plae osoba sposobnih da ,,itaju tue misli, nesvesni da ih
upravo taj strah - odaje. Pogled, grimasa, tik, podrhtavanje ruku, poloaj tela, znojenje,
rumenilo... sve su to (nesvesni) izdajnici sklonjenih misli i oseanja. Pronicljivost, izmeu
ostalog, znai i itanje tih tajnih znakova izdaje. Nije potrebno odvie napora da bi se

prozrela neiskrenost, laljivost, loa namera. Pogledajmo, za primer, samo govor oiju za
koje je narod rekao da su ogledalo due: igraju mu oi ko na zejtinu; sklanja pogled u
stranu; gleda preko glave sagovornika itd. Odgovor na to su tzv. rentgenske oi, tj. od
kojih nita ne moe da se sakrije. Kau: gleda ga pravo u zenice, on bi da pobegne, a ovaj
ga pogledom prikovao za zemlju. Ovo je, rekoh, samo mali deo arsenala (izdajnikog) govo
ra tela koje se prilino lako moe proitati.
Fotoni su sa obe strane. Kreiraju misli, prenose ih, skladite, briu. Oni su, dakle,
istovremeno osnov, uslov i posledica svog znanja i komunikacija. Mogu se zamisliti
kao talasi ili astralne niti, u svakom sluaju brzina im je neograniena, kriju nes
luene mogunosti i podloni su najrazliitijim transformacijama. Tek e se dokaza
ti njihova gotovo beskrajna raznolikost, komplikovanost m eusobnih odnosa i veza,
fundam entalan znaaj u funkcionisanju ,,ovog, a ini mi se jo vie duhovnog (beste
lesnog) sveta. Fotoni su, zapravo, veza izmeu opipljivog i bestelesnog sveta. Telesni
proimaju do kraja, bez ostatka, istovremeno ga dovodei u vezu sa bestelesnim sve
tom kome i sami pripadaju. Ako je elija osnov ivota, onda je foton osnov i elije i
svekolikog m aterijalnog i nematerijalnog sveta. Njegovo razumevanje, dovee do
praga otkrovenja gospodnjeg. Tada e doi do prave provale novih teorija koje e iz
korena izmeniti svet i nae poimanje i njega i samih sebe. Otkriemo da smo sa
Gospodom i u Njemu.
Ali, vratimo se ,,opipljivijem aspektu ljudskog organizma. Valja razumeti da je stvoren
sposobnim za odbranu od svih vrsta infekcija. Tokom razvoja je preiveo veliki broj virusa
brzog dejstva, poput malih i ovijih boginja, deje paralize itd. U najveem broju sluajeva
mu je dovoljno oko devet dana da izgradi efikasnu odbranu protiv njih. A ako ve moe da
preivi napad i tih najagresivnijih virusa, nema sumnje da e veoma lako izai na kraj i sa
onim ,,sporijim.
Da bi ovek uspeno odravao ravnoteu psihoneuroimunog sistema, mora da naui
da telo ini snanijim. A svako ima fiziku taku slamanja uslovljenu nainom ivota.
Pitanje je samo hoemo li istraivati krajnje granice sopstvene izdrljivosti ili slediti gene
racijski nasleena strukturna i fizika ogranienja. Kako se izboriti sa svim starim i novim,
spoljnim i unutranjim, materijalnim i nematerijalnim podsticajima i uzronicima narua
vanja ovozemaljskog stanita sopstvene due? Na prvom mestu, organizam treba podstai
da uvek i u potpunosti koristi mogunosti vlastitog imunog potencijala. Kec u rukavu
ovde nita ne znai. Adute valja odmah iskoristiti. A da bi imunitet bio ojaan do mere pune
efikasnosti i organizam dobio pravovremeni impuls da ga iskoristi, mudre i razumne ivo
tne navike esto treba upotpuniti neim, u pravom smislu - lekovitim. Todoxin-ova nau
na grupa nudi Todoxin-ove preparate.
Ne manje znaajna je i vrsta psihoterapije. Ne u bukvalnom znaenju ovog izraza, ve
pre u smislu drugaijeg prilaza ivotu i pripreme za nailazee ivotno doba. Dete bi valja
lo pripremiti za pubertet, adolescenta za doba odgovornosti i preuzimanje ivota na sop
stvena plea, dok bi zrela osoba trebalo da se pripremi za ivot u treem dobu, dobu
proivljenog i u meuvremenu steene mudrosti, doba odmora ali i davanja onima koji tek
dolaze. U tom sluaju e ivot biti kvalitetniji, bolji, bremenitiji zadovoljstvima, posledice
preivljenih stresova znaajno ublaene a ovek neuporedivo otporniji na sve vidove infek
cija i oblike bolesti. Ukratko, u takvim uslovima e osoba moi da dosegne kvalitetnu
dugovenost.

O emu je, konano, razmiljao Artistotel u tiini gledajui brojne brodove i amce? O
tome da li je ili nije Zemlja okrugla ili - ko smo, odakle smo, ko nas je stvorio i poslao
ovamo da razmiljamo da li je Zemlja, ili moda nije, okrugla? Moda se napregao da
oslune sveproimajuu boansku muziku, njeno okatvno ustrojstvo, i nastojao da oseti
ritam sveprisutne igre fotona univerzalnog ivota? Razmislite...

L iteratura:
Aristotel - Metafizika, 1971.
Becker, Robert O. - The Body Electric - Electromagnetism and the Foundation of Life, 1985.
Dui Jovan - Blago Cara Radovana, 1997.
Enby Erik, Gosch Peter, Sheehan Michael - Hidden Killers: The Revolutionary
Medical Discoveries of Professor Guenther Enderlein, 1990.
Enderlein, Gunther - Bacteria Cyclogeny, 1998.
Etkinson Viljem Voker - Mo uma / Tajna mentalne magije, 2004.
Feynman R.P. - The Character of Physical Law, 1967.
Grace Stuart - An Open Letter on Pleomorphism Unbundling the Enderlein Legacy, 2001.
Green Michael - Superstrings, 1986.
Habermeyer Sharhene - Prava muzika za vae dete, 2001.
Hoking Stiven - Teorija svega: Poreklo i sudbina univerzuma, 2004.
Jeromonah Jovan (ulibrk) - O muzici i vaspitanju / Jedan ogled
Jovanovi Neboja - Neujna muzika postojanja, 2005.
Kaku Miio - Ajntajnov kosmos, 2005.
Ledermen Lion - Boija estica, 1997.
McTaggart Lynne - The Field: The Quest for the Secret Force of the Universe, 2001.
Miljkovi Sran - Bratislav Petkovi: Muzike e biti u carstvu bojem, 2006.
Mlodinov Leonard - Euklidov prozor, 2005.
Pei Stevan - Tesla ili prilagoavanje anela
Plutarh - O muzici, 1977.
iber Antonio - Eksperiment s dvije pukotine, 2004.
Vladika Velimirovi Nikolaj - Nove besede pod gorom

HIV/AIDS
Za sada bez dobrog naslova
ili - bolesti sa namerom
U sezoni godinjih odmora, nije naodmet znati neke metode za hvatanje lavova. Zav
isno od svog ukusa, moete odabrati jednu od sledeih, strogo nauno zasnovanih:
1. Lav se moe logikim rezonovanjem, u duhu Hilbertove aksiomatike, ubediti da sam
ue u kavez;
2. U pustinju se stavi sferini kavez, pa se izvede transformacija zvana inverzija. Tako
e se lav nai u kavezu, a lovac izvan njega;
3. Deskriptivnom geometrijom, lav se projektuje i fiksira na odreenoj taki Sahare;
4. Zahvaljujui primeni teorema Bolzana i Vajerstrasa u vezi sa presecima planova,
Sahara se secka na komadie sve dok se ne pronae lav;
5. Zahvaljujui teoriji skupova, lavovi se mogu izluiti iz ostatka Sahare;
6. Lav se izvlai u etvrtu dimenziju, vezuje mu se rep u vor, pa se onda smeta u nor
malan prostor. Lav vezan za samog sebe ostaje bespomoan;
7. Putem primene matematikih radova N. Vinera, oca kibernetike, lav se moe pro
gramirati tako da sam ue u kavez;
8. Veliki fiziar Dirak dokazao je da ono to se ne moe osmotriti i - ne postoji. Poto
se u Sahari divlji lav ne da osmatrati, znai da postoje samo pitomi lavovi, a njihovo hvata
nje na predstavlja problem;
9. Zahvaljujui radovima fiziara Majorane, moe se u kavez zatvoriti pitomi lav, koji
se onda prema odreenoj formuli pretvara u divljeg;
10. Teorija relativiteta omoguuje da se lav okruio svetlou tako da vie nita ne vidi.
Da bi se to postiglo, dovoljno je staviti pored njega deli Siriusovog crnog satelita, koji je u
stvari zvezda izvanredne gustine. Nita lake;
11. Moe se konstruisati filter kroz koji moe da proe samo lav, pa se tim filtrom
poisti Sahara (analognim metodom se razdvaja plutonijum od drugih atoma metala);
12. Pustinja se moe ozraiti usporenim neutronima, pa se lav, postavi radioaktivan,
moe lako slediti;
13. Saharski biljoderi se mogu hraniti spanaem, dakle povrem koje sadri mnogo
gvoa. Kad lav pojede dovoljno tih biljodera, postaje dovoljno magnetian da se moe
privui magnetom.
Ovaj duhoviti predlog za hvatanje lavova, ameriki matematiari su objavili u svom
Matematikom meseniku 1938. godine (godite 45, strane 446-447), naravno, shodno

tadanjem nivou prirodno-matematikih naunih postavki i naela. Bilo bi zaista intere


santno (a posebno korisno) videti kako bi danas izgledao ovaj predlog za hvatanje lavova
u Sahari i to u interpretaciji trenutnih svetskih autoriteta u oblasti medicinskih i moleku
larnobiolokih nauka, s tim da se re ,,lav zameni skraenicom -HIV/AIDS!
Jo interesantnije bi, naravno, bilo ukoliko bi taj predlog bio lako primenjiv.
A nije da nema pokuaja. tavie, moda ih je i premnogo. Mada traljavih... E, sad,
neemo o tome da li namerno ili smiljeno. U stvari hoemo, ali polako.
HIV/AIDS, tj. sida, nije boji in, niti nesrean sluaj prirode, ve -tajno oruje oveka.
I sama kolevka HlV-a je ,,udo. Smetena je u Kold Spring Harboru (Cold Spring Harbor)
na Long Ajlendu (Long Island), Los Alamosu (Los Alamos) u Novom Meksiku (New Mexi
co), Fort Ditriku (Fort Detrick) u Merilendu (Meryland), SAD, kao i Porton Daunu (Porton
Down) u Velikoj Britaniji.
Za ovu priu je manje vano da je, po svemu sudei, tim sovjetskih virusologa sa Sov
jetske akademije u Novosibirsku, radei pod Viktorom danovim, pre svih uspeno izolo
vao retrovirus iz elija ljudske leukemije zaraenih fetalnim teleim serumom.
uvi za napredak ,,crvenih u oblasti bioinenjeringa, naunike sa Zapada je zahvati
la panika. Saznanje da je Sovjetski Savez daleko ispred njih, nateralo ih je da brzo iskoriste
ideju i pronalazak, naravno, uz podrazumevajue ,,prilagoavanje datuma prolaska
pobednika kroz cilj. Budui da su previe vremena utroili na eksperimente, a u strahu da
vest o srenom dogaaju na dopre do uiju njihovih gazda tj. finansijera, odluuju da
sveano i na sva zvona objave da su prvi doli do saznanja da ljudske elije leukemije mogu,
kao domaini, da utiu na rast kravljih, ovjih i konjskih virusa - retrovirusa.
Ova genetika istraivanja su, inae, klasifikovana u oblast tzv. eugenetike, koju su
neki definisali kao prouavanje usavravanja naslea uz pomo genetske kontrole. Sama
re ,,eugenetika je, inae, grkog porekla sa znaenjem raanje zdravih.
Eugenetika, (gr. eugenika) je termin koji je uveo Golton 1883. godine da bi oznaio
program koji bi doveo do poboljanja ljudske vrste. Na osnovu toga programa potomstvo bi
trebalo da ostavljaju iskljuivo ljudi koji su nosioci ,,dobrih varijanti gena. Eugenetiki pro
gram ima dva aspekta, tzv. ,,negativnu eugenetiku i ,,pozitivnu eugenetiku. ,,Negativna
eugenetika podrazumeva eliminaciju ,,tetnih gena iz ljudskih populacija putem steril
izacije osoba koje su nosioci razliitih ,,neprikladnih varijanti gena ili dobrovoljnim
uzdravanjem od raanja dece. ,,Pozitivna eugenetika podrazumeva favorizovanje, preko
izuzetno velikog broja potomaka, odreenih ,,dobrih genetikih konstitucija ljudi.
Da li se i vama ini da ovo ima vie veze sa ljudima nego ivotinjama? udno. I meni!
Da vidimo...
Pojam ljudske selekcije se vezuje za uvenog grkog filozofa Platona koji se u svom
poznatom delu ,,Drava zalagao da vlada kontrolie ovekovu reprodukciju. Po njemu,
selekciju bi trebalo vriti lutrijom pod nadzorom vlade. Na taj nain, verovao je i o tome
pisao, ljudska oseanja ne bi bila povreena saznanjem o principima po kojima je vrena
selekcija.
Drugi poznati genetski program Starog doba, vezuje se za Spartu. Prema jednom mitu,
naime, Spartanci su ,,neperspektivne bebe ostavljali van zidina grada na milost i nemilost
neba ili, preciznije, sunca, snega, sluajnih prolaznika i divljih ivotinja.
Ipak, osnovni principi koje je definisao Golton u direktnoj su vezi sa uenjem i radom
arlsa Darvina, inae, pod velikim uticajem uenja Maltusa. S obzirom na ovu vezu, ne udi

to Darvin iznosi tezu da je mehanizam prirodne selekcije pokvaren razvojem ljudske civ
ilizacije pa, shodno tome, jedan od ciljeva civilizacije treba da bude pomo neprivilegov
anim, odnosno povratak u preanje stanje naruene prirodne selekcije, naravno, elimi
nacijom slabih.
Britanski filozofi su otvoreno iznosili miljenje da se inferiornim ljudima ove Planete
ne sme dozvoliti ,,prenamnoavanje, a samim tim i ugroavanje prirodnih izvora zemlje i
postojei politiki i ekonomski sistem.
Najpoznatiji govornik 18. veka, predstavnik Britanske istonoindijske kompanije i
pristalica politike globalnog genocida bio je ekonomista Adam Smit. U svojoj najznaajni
joj knjizi Bogatstvo nacije obnarodovao je uvenu raspravu o ljudskoj prirodi i teoriju o
moralnoj sentimentalnosti po kojoj je ovek, zapravo, sputen na nivo ivotinje.
Smitove ideje je u 19. veku razraivao niz tadanjih istaknutih filozofa, poput Tomasa
Maltusa (zaposlenog na visokom poloaju u Britanskoj istonoindijskoj kompaniji). Maltus
se sredinom veka, u kome je iveo, zalagao za odravanje precizno odreenog broja
stanovnika na Zemlji, shodno postojeim zalihama hrane, sugeriui da se ,,prekobrojna
deca ili odstrane iz ivota ili da im se mesto pod suncem obezbedi slanjem na nebo
odraslih ljudi. Bilo kako bilo, broj stanovnika Planete je, po njemu, morao da se strogo
odredi i nikako ne prekorauje. Maltus je zahtevao i da se sprei delovanje onih koji su ti
tili siromane od zaraznih bolesti. I danas ,,maltuzijanstvo oznaava kontrolu rasta
stanovnitva s obzirom na postojeu koliinu zaliha hrane.
Pored Darvina, i uveni filozof i dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost 1950.
godine, lord Bertran Rasel, prihvatio je Maltusovo uenje veoma veto prikrivajui svoje
zamisli od ire javnosti. Rasel je, naime, tvrdnjom da je protiv rata u Vijetnamu pobrao
opte simpatije i priznanja. Meutim, njegovo miljenje je bilo da je rat straan, prljav i
neefikasan nain ubijanja ljudi. Bakterioloki bi bio istiji i - efikasniji! Prefinjen aris
tokratski stav za ,,prefinjen oblik genocida...
Godine 1962. odran je simpozijum CIBA pod nazivom ovek i njegova budunost,
kojim je dominirao Frensis Krik. Njegov ,,specijalitet je bio sterilizacija hemikalijom koja
bi se dodavala u vodu sa ciljem spreavanja razmnoavanje manje vrednih populacija. I
Frensis Krik je, inae, jedan od dobitnika Nobelove nagrade.
Ova aristokratska tradicija kontrole raanja dola je do izraaja u Americi jo
poetkom 20. veka formiranjem (1904. godine) Stanice za eksperimentalnu evoluciju
koju su finansirali unuci Endrjua Karnedija, Kornelijus Vanderbilt, D. P. Morgan i Don
D. Rokfeler. ,,Stanica je izvodila eksperimente na pripadnicima razliitih rasa.
G-a E. H. Harismen je 1910. velikoduno poklonila plac Kold Spring Harboru na Long
Ajlendu i finansijski pomogla Stanici za eksperimentalnu evoluciju da osnuje Kancelar
iju za beleenje eugeneze. Novinari su g-u Harismen, s pravom ili ne, proglasili najbo
gatijom enom sveta i zahvaljujui tome je postala pokretaka sila eugenetikog istraivan
ja u Americi. Bogatai koji su podravali Kold Spring Harbor odluno su pravili plan kako
da smanje raanje crnih i obojenih ljudi posebno u Africi i SAD.
Od 1915. godine, pa sve do pred Drugi svetski rat, otvarani su objekti za mnoge
nemake genetiare koji su vrili intenzivna istraivanja porekla razliitih rasa i pravili
eugenetske eksperimente u cilju oslobaanja sveta od osoba ometenih u razvoju koje su
nazivali ,,nepoeljnim i ,,defektnim. Potomci veoma cenjenih amerikih porodica, kao
na primer Harimen, sponzorisali su ove eksperimente koji traju do dananjih dana i vode

do stvaranja HlV-a. Superiorne amerike porodice prihvatile su svoju Bogom danu


privilegiju da jednog dana poseduju Ameriku, njene prirodne resurse i pravo na
proizvodne sposobnosti. Njihove ideje, stoga, ne zaostaju mnogo za onima iz feudalnog
doba. Blago njima!
Rad Slube eugenetike je bio okrutan od samog poetka. Godine 1915. u njenom
izvetaju je zabeleeno otkrie da je pelagra, zaraza sa visokom stopom smrtnosti,
prouzrokovana nedostatkom niacina. Lek se sastojao u odgovarajuoj dijeti. Umesto da ovu
informaciju javno obelodani, Sluba eugenetike je insistirala na dijeti u kojoj je preovlai
vao kukuruz, koji u sebi ne sadri nijacin! ta vie, veoma otro su napadani oni koji su
tvrdili da nijacin spreava pelagru. U periodu izmeu 1915. i 1935. godine zabeleeno je na
milione smrtnih sluajeva uzrokovanih pelagrom, i to gotovo iskljuivo ,,nepoeljnih
Junjaka, siromanih belaca i crnaca.
Ma koliko se suzdravao, ne mogu a da ne pomenem jednog od prvih modernih zagov
ornika eugenetike ideje, ak i pre nego to je tako nazvana - Aleksandra Grahama Bela.
Da, ba njega, jednog od izumitelja telefona. Bel je, naime, 1881. ispitivao nivo gluvoe kod
ljudi na ostrvu smetenom kraj june obale Kejp Koda u Masausetsu, u jednom od prvih
sanatorijuma za gluvoneme Martini Vinogradi (Marthas Vineyard) u kome je usavren
poseban znakovni govor gluvonemih.
Doavi do zakljuka da je gluvoa nasledna, preporuivao je da se ljudima sa uroen
im nedostatkom sluha zabrani brana veza. U svom delu Istraivanja o formiranju razlii
tih vrsta gluvoe kod ljudske rase ( Memoir Upon the Formation of a Deaf Variety of the
Human Race ), poput mnogih drugih ranih eugenetiara, predlagao je i strogu kontrolu imi
gracione politike upozoravajui da internati pri kolama za osobe sa oteenim sluhom
mogu postati mesta za raanje ,,gluve ljudske rase! Cinik bi se glasno upitao zato
gospodin Bel nije radio na pronalaenju aeroplana i pokretnih slika, budui da u to vreme
jo nisu bili pronaeni. Nita loije ne bi proao ni da je pronalazio - koka kolu! Sreom, ja
nisam od tih ...
Uzgred budi reeno, danas su na ovom ostrvcetu smeteni otmeni hoteli za bogatu kli
jentelu. Sluajno? Bolje upueni tvrde da je ono fatalno za porodicu Kenedi. Naime, malim
mostom ovo ostrvo je povezano sa ostrvcetom epekvidik (Chappaquiddick) na kome je
pod prilino nejasnim okolnostima 1969. stradala ljubavnica Edvarda Kenedija, Meri Do
Kopeni. Sluajno? Neto vie od deceniju kasnije, u njegovoj neposrednoj blizini se sruio
avion Don Dona Kenedija jr. koji je krenuo u letnjikovac smetenom na njemu. Sluajno?
Ni tu, meutim, sluajnostima nije kraj. U leto 2000. godine ostrvo je zahvatila infek
tivna bolest tularemia, poznatija kao glodarska groznica (rabbit fever) koju izaziva bakter
ija Francisella tularensis. Sluajno? Epidemija je inicirala obimnu policijsku istragu uz
uee najpoznatijih svetskih naunih eksperata, sobzirom na izraenu sumnju da je
pomenuta bakterija namerno putena niz vetar, tj. preneta vazduhom, i da je re o - teroristikom aktu! Sluajno?
Ipak, ne sluajno, Trea meunarodna kortferencija eugenetike u Prirodnjako-istori
jskom muzeju u Njujorku, odrana je 1932. godine. Predsedavao je dr Ernest Rudin, poto
nji saradnik i koautor sa jednim uglednim lanom nemakog drutva rasistike higijene.
(Nije zgoreg podsetiti da se Hitlerov zakon za zatitu nemake krvi i rase bazira na modelu
razvijenom u okviru Kold Spring Harbora 1921. godine, pod nazivom Model eugenetikog
zakona sterilizacije.) Henri F. Ozborn, roak D. P. Morgana, imenovan je za zamenika

predsednika konferencije. Ozborn je prvi doveo u vezu pojmove pripadnitvo i sredina


i promovisao termin kontrola stanovnitva. Njegov uvodni govor u Avgustovskoj grupi
1932. godine moe biti od velike pomoi i u sagledavanju epidemije AIDS-a:
Moja svetska turneja moe da se sumira kao est prekobrojnih: prekomerno
unitenje prirodnih izvora irom sveta, preterana upotreba mehanizacije kao zamene za
ljudski i ivotinjski rad, rekonstrukcija skladita brodova, eleznice, dokova i drugih sred
stava prevoza, zamena primitivnih oblika transporta, prevelika proizvodnja hrane i meha
nizacije, previe poverenja u ono to nam predstoji u budunosti i zalihe, to je dovelo do
prekomernog irenja prirodnih resursa i mehanike opreme, prenaseljenost iznad kapacite
ta prirodnih i naunih resursa uz stalnu nezaposlenost onih koji vie nisu prikladni...
Doao sam do zakljuka da su prenaseljenost i nezaposlenost sestre bliznakinje. U
prirodi manje podobne osobe nestaju, ali u civilizaciji - mi ih drimo unutar drutva nadajui se da e doi bolja vremena kada e oni nai zaposlenje. Ljudska civilizacija ide u
suprotnom pravcu od prirode i ohrabruje opstanak nepodesnih...
Kold Spring Harbor je 1932. dao Nemcima na korienje svoje prostorije. U godina
ma koje su prethodile Drugom svetskom ratu, vodei genetiari nacistike Nemake su
se tu usavravali, a potom vraali u rodnu Nemaku i koristili steeno znanje za voen
je Hitlerovog programa medicinskih eksperimenata, iji je cilj bio stvaranje savrene
rase. tab za eugenetiku je bio predvodnik rasnih eksperimenata primenjivanih u
nacistikoj Nemakoj. Neki od njih su posluili i kao model Geringovom ,,T4 programu,
to je ishodovalo ubijanjem 400.000 slaboumnih i osoba ometenih u razvoju, klasifiko
vanih kao ,,defektni.
Ova saradnja u interesu nauke nacistike Nemake i nekih krugova u SAD nije
sluajna, a jo manje inicirana eljom za novim naunim saznanjima. Nemaka je pod
Adolfom Hitlerom bila poznata po svom eugenetskom programu, iji je cilj bio stvaranje,
odranje i unapreenje iste germanske rase. S obzirom na stav da cilj opravdava sredst
va, nacisti su vrili eksperimente na ivim ljudima (in vivo eksperimenti) s namerom testi
ranja i potvrde vlastite genetike teorije.
Izmeu 1930. i 1940. u nacistikoj Nemakoj je prinudno sterilizovano vie stotina
hiljada mentalno nepodobnih osoba, a na desetine hiljada institucionalizovanih bolesni
ka ubijeno ,,eutanazija-programom.
Odmah iza nacistike Nemake, eugenetski program SAD je drugi po veliini u istori
ji civilizacije. U Konektikatu i mnogim drugim dravama SAD, 1896. godine je donet Zakon
o braku sa eugenetikim kriterijumima po kome je epileptiarima, slaboumnim i osobama
zaostalim u razvoju, izriito zabranjeno stupanje u branu zajednicu.
Kao da ni to nije bilo dovoljno, u velikom broju drava je gotovo ceo 20. vek praktiko
vana prisilna sterilizacija slaboumnih osoba. Tako je, recimo, Vrhovni sud SAD, u procesu
Bak protiv Bela, 1927. godine presudio da drava Virdinija moe prinudno da sterilizu
je one osobe za koje proceni da nisu podobne za nastavak vrste. Najznaajniji period
eugenetike sterilizacije u SAD se odnosi na razdoblje izmeu 1907. i 1963. godine kada je,
shodno vaeem zakonu SAD, prinudno sterilizovano 64.000 osoba.
Izvetaj o rezultatima sterilizacije u Kaliforniji, u kojoj je najvie primenjivana, Pol
Popno je objavio u knjizi ,,Biolog. Ovu knjigu su nacistike vlasti esto i obimno citirale
kao dokaz o drutvenoj korisnosti i humanosti(?!) programa sterilizacije. Kada su nacis
tike voe izvedene pred Sud za ratne zloine poinjene u vreme Drugog svetskog rata u

Nirnbergu, branili su se tvrdnjom da je njihova masovna sterilizacija (450.000 osoba za


nepunu deceniju) inspirisana programima primenjivanim u SAD!
to bi rekao uveni ameriki kolumnista Art Bavold, svaki put kad se istorija ponovi,
cena se udvostruuje. A moda je i ,,puta deset!
U svakom sluaju, skoro sve nekatolike zapadne zemlje, uz upadljiv izuzetak Velike
Britanije, prihvatile su izvesne eugenetike stavove. vedska je, recimo, u periodu od 40
godina prinudno sterilizovala 62.000 ,,neodgovarajuih osoba. Slino se postupalo i u
Kanadi, Australiji, Norvekoj, Finskoj, Estoniji, vajcarskoj i Islandu, sa osobama koje su
vlasti ocenile kao mentalno zaostale.
Eugenetiari, naime, zastupaju stav da bi naruena prirodna ravnotea mogla dovesti
do poveanog broja roenih koji bi inae ,,u normalnim okolnostima umrli usled delova
nja prirodne selekcije. Stoga predlau i promoviu aktivnosti u cilju popravljanja efekata
mehanizama prirodne selekcije, izgubljenih usled civilizacijskog napretka. Ovi osnovni
principi su inspirisali veliki broj razliitih filozofskih, naunih i pseudonaunih teorija i nji
hovu primenu u praksi tj. ivotu.
Danas se spomenuti stavovi sve ee odnose na selektivnu ljudsku reprodukciju s
namerom ,,kreiranja deteta sa traenim osobinama. Posebno onih sa idealnim karakter
istikama iste rase (pozitivna eugenetika) uz podrazumevajuu eliminaciju individua sa
,,neeljenim osobinama.
Imajui prethodno u vidu, ne treba odvie da udi to to je epidemija side, iji su koreni
u tabu za eugenetske podatke u Kold Spring Harboru, usmerena na smanjenje stope
nataliteta crnaca, jevreja, ,,defektnih i ,,niih rasa.
Sve se odigralo veoma brzo. Izuzev u nekoliko briljivo uvanih tajnih laboratorija,
sida nije postojala u SAD pre 1978. godine, ni u krvi, ni kod ljudi, nigde...
Sva ova i budua deavanja kao da je predvideo A. Kami u svom klasinom romanu
,,Kuga, izdatom 1948. godine:
Mali zvanini natpisi su se pojavili po gradu, mada ne na mestima gde bi mogli
privui mnogo panje. Bilo je teko primetiti u tim natpisima bilo kakve indikacije da se
vlade poteno suoavaju sa situacijom. Primenjene mere su bile daleko od drastinih i pri
menjivani su mnogi ustupci, kako ne bi dolo do plaenja javnosti...
elja da se ne alarmira javnost se najbolje vidi iz injenice da je epidemija side
dobila svoj smrtni tok kada je Ronald Regan poloio predsedniku zakletvu 1981, a za
vreme svog osmogodinjeg boravka u Beloj kui jedva da je izustio re ili priznao epi
demiju u javnosti.
Kao rezultat ustezanja odgovornih zdravstvenih vlasti po pitanju priznavanja epidemi
je, sida je ubila dvostruko vie Amerikanaca nego to je ubijeno u Vijetnamskom ratu.
Sida je biogenetski ekvivalent atomskoj bombi. Menhetn projekat je tajni program
u vezi sa proizvodnjom bombe. Njegovi poeci seu do 1939. godine i pisma koje je Ajn
tajn uputio predsedniku Ruzveltu, upozoravajui ga da su nemaki fiziari uli u novu
oblast i da e jednog dana biti sposobni da stvore eksploziv zasnovan na deljenju atoma,
neuporedivo destruktivnijem od bilo kog do tada poznatog oruja. Dakle, najjasnije upo
zorenje da e spomenuto oruje uskoro biti napravljeno i korieno.
Pomenuto oruje je i napravljeno i (is)korieno, a njegovi efekti su dobrano proueni.
Posebno u Japanu. Ono o emu se malo ili gotovo nikako ne govori, jeste - bioloki rat. Ni
ja o njemu ne bih govorio da za to nemam dobar razlog.

Ameriki predsednik Dvajt Ajzenhauer je jednom prilikom rekao: Rat se sastoji u


tome, da se ljudi mada jedni druge ne poznaju, meusobno ubijaju na zapovest ljudi, koji
se vrlo dobro poznaju, a uzajamno se ne ubijaju!
Jedan od oblika ratovanja je i tzv. bioloki rat (eng. biological vvarfare, fr. la guerre
biologique, nem. biologischer Krieg, poznat i kao rat patogenim klicama (germ vvarfare),
koji u strunoj i vojnoj literaturi podrazumeva vrstu rata u kome se, uz sva druga, upotre
bljavaju i sredstva (podrazumevajui organizme - bakterije, viruse i dr. - ili otrove iz prirode
koji se mogu i vetaki proizvesti) kojima se prouzrokuju zarazne bolesti ljudi, ivotinja ili
bilja. Zajednikim imenom bioloki agensi (BAG) oznaavaju se uzronici (prouzroko
vai) ovih bolesti i tetne vrste insekata, a agensi zajedno sa sredstvima (ivim i neivim) za
prenoenje tih oboljenja se nazivaju - bioloka borbena sredstva. Cilj je, dakle, onesposo
biti ili ubiti protivnika.
Korienje biolokih agensa nije novina, ali je njihova primena pre dvadesetog veka
imala tri osnovna modaliteta:
1. namerno trovanje hrane i vode infektivnim materijalom,
2. korienje mikroorganizama ili otrova u sistemu oruja i
3. korienje materijala sa ubrizganim sadrajem.
Zarazne bolesti su od vajkada bile pratilac ratova, a esto su i odluujue uticale na nji
hov ishod. Epidemija kuge, na primer, zaustavila je krstae ispred Jerusalima, a u
Napoleonovom pohodu na Rusiju 1812. gubici od zaraznih bolesti (broj umrlih) est puta
su bili vei nego od ranjavanja.
Epidemije trbunog tifusa i srdobolje u Amerikom graanskom ratu zabeleene su,
takoe, u istoriji zaraznih bolesti po tekim posledicama koje su prouzrokovale, naroito u
vojsci Juga. irokih razmera je bila i epidemija pegavog tifusa u Prvom svetskom ratu
(samo u Srbiji je 1914-1915. umrlo oko 150.000 lica).
Postoje zapisi o tome da su jo Tatari u 14. veku u opsednute gradove ubacivali
(neretko i katapultom!) ljude i pacove obolele od kuge kako bi izazvali epidemiju i nat
erali branioce na predaju. I britanski general Defri Emerst, guverner Nove kotske
(New Scotia), u istonom delu Kanade, optuen je da je 1763. izazvao zarazu velikih
boginja meu Indijancima prodavi im zaraenu ebad (od zaraze je, tvrde neki, umrlo
oko 8.000 lica).
Valja se prisetiti i gradnje Transiranske eleznice kada je polovina radnika ruskog
porekla stradala od ,,bezazlenog gripa. Ili, s druge strane, masovno uginue ruskih konja
koji su vukli topove u Evropi u Prvom svetskom ratu i amerikih konja koji su ve bili
pripremljeni za ukrcavanje da bi ih odmenili. Sve ivotinje su preko noi obolele od konj
ske anemije...
Ipak, sve do kraja 19. i poetka 20. veka, kada je konano utvreno da zarazne bolesti
prouzrokuju mikroorganizmi, vetako izazivanje zaraznih bolesti nije ire razmatrano.
Ve u Prvom svetskom ratu Nemci u Rumuniji i Francuskoj diverzantskim akcijama namer
no zaraavaju konje bedrenicom i sakagijom, a istovremeno vre eksperimente sa simulan
tima BAG u tunelima pariske podzemne eleznice.
Strane posledice pandemije influence 1918-1919. u kojoj je izgubilo ivot preko 20
miliona ljudi (vie od svake kuge i vie od svakog dotadanjeg rata!), podstiu neke zemlje
da se aktivnije bave mogunou biolokog ratovanja. Najdalje u tom pravcu idu Nemci i
Japanci. Prvi samo nastavljaju istraivanja zapoeta jo pre Prvog svetskog rata i intenzivi-

raju ih, naroito posle pobede nacizma 1933, kada sekcija za bojne otrove pri Ministarstvu
vazduhoplovstva dobija zadatak da proui mogunost upotrebe bakterija u ratne svrhe. Za
Japance se, pak, tvrdi da su u predele centralne Kine iz aviona bacali buve, pirina,
pamune krpe i drugi materijal zaraen bacilima kuge!
Mada u Drugom svetskom ratu upotreba biolokih borbenih sredstava zvanino nije
dokazana, na sudskom procesu u Habarovsku 1949. optuena je grupa Japanaca da su jo
1939. u delovima Mongolije upotrebljavali BAG protiv civilnog stanovnitva i da su to isto
1940. ponovili u Kini. Na Nirnberkom procesu protiv faistikih ratnih zloinaca, takoe je
utvreno da su Nemci upotrebljavali bioloka borbena sredstva na okupiranoj teritoriji
SSSR, posebno u koncentracionim logorima gde su zaraavali zatvorenike pegavim tifusom
i drugim bolestima, da bi na njima vrili eksperimente. Poetkom 1943. nemaki okupatori
organizuju Institut u Poznanju radi ispitivanja mogunosti rasprivanja mikrobske emulz
ije i tetnih insekata iz aviona, a iste godine se formira i poseban Komitet za upotrebu
biolokih sredstava.
S druge strane, Japanci su samo u jednom Odeljenju za voenje biolokog rata u okoli
ni Harbina (Mandurija) imali oko 3.000 ljudi (meu kojima vei broj biologa, bakteriolo
ga i epidemiologa) i oko 4.500 inkubatora za razmnoavanje buva, koje je trebalo upotrebiti
za irenje kuge. Tvrdi se da su bile pripremljene i ogromne koliine prouzrokovaa kolere
i tifusa, te da su izraivane i specijalne porculanske bombe za njihovo rasprivanje.
O pripremama Nemaca i Japanaca za voenje biolokog rata, Sjedinjene Amerike
Drave su saznale vrlo brzo i ve ujesen 1941. preduzimaju protivmere. Formiraju Komitet
za bioloki rat, a aprila 1943. u Kemp Detriku (Camp Detrick) poinje izgradnja specijalnog
istraivakog centra. U dravama Misisipi (Mississippi) i Juti (Utah) ureeni su i posebni
tereni za ispitivanje dejstva BAG, a u Indijani (Indiana) za njihovu masovnu proizvodnju. Za
sve to SAD su ulagale znatna novana sredstva i po izjavi Dorda Merka, predsednika
Komiteta za bioloki rat, postigle znaajne rezultate, naroito u pogledu prouavanja
izuzetno zaraznih bakterija, prenoenja zaraza vazduhom, metoda detekcije i identifiko
vanja biolokih agensa i dr.
Posle Drugog svetskog rata problem biolokog ratovanja ponovo postaje aktuelan i
dobija, ak, znatno ire dimenzije nego ranije.
Postoje tvrdnje, recimo, da su SAD januara 1952. (u vreme Korejskog rata) vetaki iza
zvale zarazu tifusa, kuge i kolere u nekim podrujima Severne Koreje i NR Kine. Izvesne
indicije ukazuju da su SAD upotrebljavale BAG i u Junom Vijetnamu u borbi protiv Oslo
bodilakog pokreta, i to herbicide za unitavanje pirina i defolijante za unitavanje veg
etacije. O tome je privremena vlada FNO objavila i posebnu belu knjigu.
Pod biolokim orujem (eng. biological arms, fr. armes biologiques, nem. biologische
Waffen, se podrazumeva ono oruje koje je u stanju da razmnoavanjem i luenjem otro
vnih produkata prouzrokuju masovna oboljenja ili smrt ljudi i ivotinja i oteenja bilja
ka. Za ratnu primenu se koriste samo ona koja imaju veliku virulentnost (sposobnost da
sa to manjim brojem klica izazovu to tea oboljenja), lako se unose u organizam i imaju
posebnu kontagioznost (prijemivost), koja zavisi od imuniteta specifinog za odreene
bolesti, efikasnost njihovog dejstva se ceni po mortalitetu i trajanju onesposobljavajue
faze bolesti.
Na predlog Generalne skuptine OUN, jedna meunarodna komisija je 1969. izradila
dokument kojim je, pored ostalog, prvi put na meunarodnom planu utvreno koji se

mikroorganizmi mogu smatrati ratnim biolokim agensima. Od osobitog znaeaja su oni


koji mogu izazvati zarazna oboljenja i ljudi i ivotinja (zoonoze). Najefikasniji nain nji
hovog irenja je rasprivanje u vidu aerosola - skup vrstih (dim, praina) ili tenih (magla,
oblaci) estica rasprenih u vazduhu koje, na taj nain, prave koloidne sisteme. Ne iskljuu
je se ni rasturanje putem ubaenih ili ostavljenih ivih bia (ljudi, ivotinja, vai, krpelja,
grinja, buva), zaraene vode, hrane i predmeta.
Bakterije (jednoelijski mikroorganizmi, veliine 0,3 do 50 mikrona) mogu da se odga
jaju lako, jeftino i brzo na hranljivim podlogama (npr. bujonu - govea supa obogaena
peptonom). Razmnoavaju se prostom deobom, koja je kod nekih tako brza da se od jedne
bakterije u toku 24 sata dobije - milijarda. Bakterije, uzronici kuge, tularemije, bedrenice,
bruceloze, sakagije i melioidoze, se lako raspravaju u obliku aerosola. Na isti nain se
mogu iriti i bakterijski uzronici ivotinjskih i biljnih zaraznih bolesti. Uzronici kolere i
dizenterije su pogodni za bioloku kontaminaciju vodnih objekata.
Virusi (lat. virus - otrov) su znatno manji od bakterija (10 do 300 milimikrona).
Ne mogu se odgajati na hranljivim podlogama, ve samo u ivim elijama. Proizvod
nja je znatno sporija, tea i skuplja od proizvodnja bakterija, jer se za razmnoavanje
koriste ivotinje, zameci kokojih jaja ili tkivne kulture. Od virusnih oboljenja ljudi,
najee se u biolokom ratovanju navode velike boginje, grip, uta groznica, denga
i infektivna zapaljenja mozga, a kod ivotinja su to slinavka i ap, kuga svinja, gove
da, peradi i dr.
Rikecije (po amer. patologu H. Rikets-u) i po veliini i po biolokim osobinama pred
stavljaju prelazne oblike izmeu bakterija i virusa. I za njihovo razmnoavanje su potreb
ne ive elije, to znai da je i njihova proizvodnja komplikovanija, spora i skupa. U
biolokom ratovanju se najee pominju rikecijalni uzronici pegavog tifusa, kvrinog
tifusa (slian pegavcu, samo tei - smrtnost do 80 procenata) i kju-groznice.
Gljivice izazivaju kod ljudi i ivotinja sistemska oboljenja organa. Kod ljudi su najei
uzronici kokcidioidomikoze i histoplazmoze (dugotrajna zarazna oboljenja plua i drugih
organa sa smrtnou od 3 do 20 posto), kod ivotinja prouzrokuju antinomikoze i
aspergiloze (sistemska oboljenja raznih organa sa dugim trajanjem i velikim uginuem),
kod biljaka - plamenjae krompira, pegavost lia pirina, re ita, kukuruza i kafe.
Svaki centar za proizvodnju seruma, vakcina i antibiotika, kao i fabrike alkohola, kvas
ca, piva i drugih produkata na bazi vrenja, mogu, bez veih tehnikih i tehnolokih prom
ena, da se koriste i za proizvodnju velikih koliina biolokog oruja. Stokovi proizvedenih
bakterija, virusa, rikecija ili gljivica konzerviu se najee u tzv. liofilizovanom stanju
(najpre se zamrznu a zatim u smrznutom stanju osue pod vakuumom). Takvim konzervi
ranjem BAG due vremena odre svoja bioloka svojstva.
Najpogodniji nain irenja BAG je rasprivanjem u vazduhu u vidu aerosola.
Aerosolom se zaraza uspeno prenosi kako neposredno (udisanjem, preko povreene koe
i sluzokoe), tako i posredno (taloenom prainom, hranom, vodom i raznim predmetima).
Razvoj i stvaranje zaliha biolokog oruja stavljeni su van zakona 1972. godine. Preko
100 zemalja je potpisalo Konvenciju o biolokom oruju, budui da se dolo do spoznaje da
bi eventualno uspean bioloki napad mogao prouzrokovati smrt vie hiljada, pa i miliona
Ijudi. Samim tim bi dolo i do zabrinjavajueg uruavanja drutva i ekonomije. Interesant
no je (ukoliko na ovu temu ita moe da bude ,,interesantno) da Konvencija zabranjuje
samo proizvodnju i skladitenje ali ne i - upotrebu ovog oruja!

Ipak, vojni analitiari su postigli konsenzus u stavu da bioloko oruje nije od velike
koristi za vojne svrhe. Izuzetak je u sluaju bioterorizma.
Osnovni problem lei u sporosti dejstva biolokog oruja. Naime, pojavi bilo kakvih
simptoma obino prethodi inkubacioni period od nekoliko dana, a samim tim, za razliku
od nuklearnog ili hemijskog napada, neprijatelj ne bi mogao biti odmah zaustavljen.
Ve sam rekao da se BAG najee raspruju aerosolom s ciljem da zarazi to vei broj
Ijudi (udisanjem ili gutanjem). Sa strateke take gledita, to je u prilinoj meri prob
lematino. S jedne strane, prilikom rasprostranjanja vazduhom mora se voditi rauna da
partikule budu tano odgovarajue veliine - u suprotnom, odmah po isputanju napustile
bi atmosferu ili se razredile u vazduhu pre nego to bi dole u situaciju da zaraze pro
tivnikov ljudski potencijal. Pored ovoga, prevelike ili premale aerosol estice bi mogle da
budu filtrirane, to jest zaustavljene, ili ak u respiratornom sistemu izdahnute, i pre nego
to dospeju u plua protivnika.
S druge strane, teko je precizno kontrolisati irenje dejstva biolokog oruja, pa bi se
moglo dogoditi da se ono okrene ili na saveznike u ratu ili ak na onog ko ga je i upotre
bio s ciljem unitenja protivnika. U svakom od ovih sluajeva, ispostavlja se, upotreba
biolokog oruja ostavlja prostor za momentalnu masovnu odmazdu, odnosno osvetu.
S obzirom na ovo, strunjaci se sve ee okreu terminima ,,incident umesto
,,napad i ,,bioterorizam umesto bioloki rat to, naravno, ne negira njihovo postojan
je i njihovu dalju razradu. Moda je i klasian bioloki rat postao straan, prljav i
neefikasan nain ubijanja ljudi, kako je svojevremeno tvrdio Betran Rasel, pa ga sad
valja upristojiti. U svakom sluaju, bioterorizam danas podrazumeva svesno i ciljano
korienje mikroorganizama tj. biolokih agensa i modifikovanih otrova za vojne, a sve
ee i politike ciljeve.
Evo i nekoliko najneophodnijih podataka o tipovima biolokog oruja koji se najee
pominju u literaturi:
1)
Agensi kategorije A. Re je o biolokim agensima sa visokim potencijalom nega
tivnog uticaja na zdravlje ljudi i velikom mogunou rasprostiranja (rasprivanja).
Agensi kategorije A su uzronici antraksa, kuge, botulizama, tularemije (glodarska
kuga), velikih boginja i virusne hemoragine groznice.
Antraks je prouzrokovan bakterijom Bacillus anthracis sa karakteristinim
visokootpornim (rezistentnim) oblikom spora. Izuzetno je infektivan. Udisanje moe izaz
vati smrt. Ne prenosi se sa oveka na oveka. Postoji vakcina za antraks, meutim, neprik
ladna je zbog neophodnosti estog ubrizgavanja i velikog broja nuzpojava.
- Botulizam je bolest izazvana toksinom anaerobnog bacila Clostridium botulinum
koji ivi u povrinskim slojevima zemlje. Izaziva prestanak disanja i paralizu.
- Kuga je veoma infektivna, epidemijska, prijemiva i transmisivna bolest, zajednika
oveku i glodarima. Izaziva jedan tip pneumonije (upale plua) i neretko se zavrava letalno.
Tularemija (groznica glodara) je infektivna bolest koju izaziva Pasteurella tularen
sis. Nije smrtonosna ali uzrokuje ekstremnu slabost organizma - gubljenje teine, groznicu,
glavobolju, i esto upalu plua.
Variola (velike ili arapske boginje) je veoma teko i zarazno virusno oboljenje sa
visokom smrtnou (do 30%). Virus se lako prenosi vazduhom. Zahvaljujui obimno
sprovedenom programu vakcinacije irom sveta, velike boginje su iskorenjene, s tim da se
izvesne koliine ovog virusa jo uvek nalaze u labaratorijama Rusije i SAD.

Ebola je virusna hemoragina (sa krvavljenjem) groznica. Izuzetno je smrtonosna


i nema izleenja.
- Marburg je virusna hemoragina bolest. Ima izuzetno visoku stopu smrtnosti i ne
postoji lek za nju.
2) Agensi kategorije B se umereno lako rasprostiru i prouzrokuju nisku stopu smrtnos
ti. U ovu grupu spadaju:
uzrokovai bruceloze (vrsta Brucella),
toksin Epsilon (produkuje ga Clostridium perfringens),
agensi prisutni u zagaenoj hrani usled nepravilnog rukovanja (meu najeim
uzronicima su Salmonella, Echerichia coli, Shigella itd.),
izaziva zarazne bolesti kopitara - sakagije (Burkholderia mallei),
- izazivai melioidoze (Burkholderia pseudomallei),
- uzronici psitakoze (Chlamydia psittaci),
- uzronici kju (Q)-groznice (Coxiella burnetii),
otrov Ricin iz Ricinus communs (ricinusovo zrno),
stafilokokni enterotoksin B,
- uzronici tifusne groznice (Rickettsia prowazekii),
- virusi (alfa virusi) izazivai encefalitisa (npr. venecuelanski konjski encefalitis,
istoni konjski encefalitis, zapadni konjski encefalitis),
- zagaivai izvora vode (npr. Vibrio cholerae, Cryptosporidium parvum).
3) Agensi C kategorije su patogeni laki za proizvodnju i rasprivanje, sa visokim
potencijalom smrtnost (npr. Nipah i Haanta virusi).
Nigde ni jedna re o Hl-virusu. Prefinjen aristokratski stav za ,,prefinjen oblik geno
cida koji nije - rat?!

Vano je da postoji. Ne pitaj odakle...


Kada je zamisao o virusu koji ubija unitavanjem ljudskog imuniteta zaeta - nije poz
nato. Meutim, laboratorije za takvu vrstu eksperimenata poele su sa radom u Fort
Detriku, Los Alamosu i Kold Spring Harboru tokom 60-tih godina prolog veka.
Prema obavetajnim dokumentima pod naslovom Obino genetsko smenjivanje
RNK, virusolozi su meali i gajili kombinacije virusa govee (bovine) leukemija i ovjeg
medi visna virusa (Maedi visna). Medi visna virus se umnoava u nervnom sistemu, izazi
va degenerativnu bolest ovaca praenu fatalnom infekcijom plua (smrtnost je gotovo sto
procentna). Cela populacija ovaca na Islandu je zbrisana epidemijom ove bolesti izmeu
1930. i 1950.godine.
Pomenuti ubitani ivotinjski virusi ne mogu sami da prevaziu prepreku izmeu vrsta
ivotinje i oveka. U prirodi ima malo poznatih virusa sposobnih za skok izmeu vrsta ukljuujui utu groznicu, male boginje, denga groznicu i lasa groznicu.
Govei i ovji virus su vie puta ubrizgavani u ljudsko tkivo i mutirani povezivanjem sa
ljudskim genima u laboratoriji u Fort Detriku. Konano, stvoren je ,,koktel kome ovek moe
biti domain. Kada je utvreno da virus moe da izazove infekcije kod ljudi, eksperimenti su
nastavljeni sa ljudskim tenostima. Virusolozi iz Fort Detrika su doli do saznanja da je najbolji
nain za prenoenje novog ,,koktela virusa na oveka davanjem injekcija, korienjem zajed
nikog pribora kod intravenskih narkomana ili specifinom homoseksualnom aktivnou.

Pod naslovom Monstruozno ostrvo, Alan Kabal (NY Press.com, preko Internet-sajta
Freedom underground) pie 20. avgusta 2005:
Njujorko ostrvo, Ostrvo ljiva (Plum Island), je bioistraivaki centar etvrtog nivoa
opasnosti. Jo samo dve laboratorije imaju ovako visok nivo biozatienosti (tajnosti) - Lab
oratorija amerike armije u Fort Dereku i Centar za kontrolu i prevenciju bolesti u Atlanti.
Zvanino, re je o centru za istraivanje bolesti ivotinja, lociranom 136 milja od cen
tra Njujorka, dve milje od vrha Long Ajlanda i est milja od obala Konektikata. Ostrvo lji
va je, dakle, opasno blizu ogromnom gradskom naselju i otvorenom moru, preko koga
moe lako doi do je zagaenja ogromnih razmera.
Inae, informacije o opasnosti od biohemijskog zagaenja su procurile u javnost posle
petomesenog trajka zaposlenih u Bioistraivakom centru. Oni su, naime, upozorili
javnost da se na pomenutom ostrvu vre istraivanja zoonotinih bolesti (prenose se sa iv
otinja na ljude) kao to su zapadni Nil, lajmska bolest i ,,ebola.
Od 1954. godine istraivanja u ovom centru su postala mnogo agresivnija. Cilj je bio
pronalaenje biolokog oruja za nanoenje tete ivotnom okruenju Sovjetskog Saveza. S
tim u vezi, kubanska vlada je optuila SAD da su 60-ih i 70-ih upotrebile bioloko oruje,
razvijeno na Ostrvu ljiva, protiv kubanske poljoprivrede, preciznije, uzgoja svinja,
duvana i eerne trske. Ovo, meutim, nije spreilo gospodina Flojda P. Horna, upravnika
Servisa za poljoprivredna istraivanja, da 1999. godine ubedi predsednika Klintona da
ukljui Ostrvo ljiva u razvoj svog programa bioterorizma.
U vezi istraivanja na Ostrvu ljiva, pojavilo se jo nekoliko alarmantnih informaci
ja. Tako je, recimo, Njujork tajms otkrio 2001. da Ministarstvo odbrane na tom ostrvu
realizuje projekt Deferson koji podrazumeva stvaranje rezistentnog (otpornog) oblika
antraksa u obliku - vakcina!
Pentagon je pomenutu priu kratko prokomentarisao ,,objanjenjem da su takva ispi
tivanja bezbedna i strogo poverljival?
Ovome bi svakako mogao da se prikljui i akademski suvoparan izvetaj profesora
virusologije Marka Bulera, sa Univerziteta Sent Luis, u vezi njegovih istraivanja
mogueg izdvajanja delova mijeg i kravljeg virusa. Pomenuti profesor je elokventno
izvestio nadlene (itaj: finansijere) o rezultatima svojih istraivanja odbrane od
biolokog oruja, gotovo ne pomenuvi da se ona mogu (po potrebi) lako pretvoriti u
istraivanja o ofanzivnom biolokom oruju s obzirom na potencijalno visoku infek
tivnost pomenutih delova virusa.
Moda imajui i ovaj sluaj u vidu, direktor Vaksmanovog mikrobiolokog instituta
Ruders Univerziteta, Riar Ibrajt, upozorava da su biohemijska istraivanja izuzetno opas
na po bezbednost i SAD i sveta. Novinar mesenika Majka Dons (Mother Jones), Majkl
erer citira Ibrajtovo upozorenje:
,,To je kao da Nacionalni institut za zdravlje finansira istraivanje i razvoj oruja za Al Kaidu!
erer u svom lanku istovremeno podvlai da Vlada SAD ubrzava pomenuta istrai
vanja udvostruujui budet Pentagona za biohemijsko oruje koji trenutno iznosi (dakle,
samo za biohemijsko oruje) preko - 10 milijardi dolara!
Ne bi, dakle, trebalo suvie panje posveivati diskusiji o tome ko je prvi stvorio HIvirus. Bitno je da on postoji, ali postoji i ema, nain na koji je napravljen. R. Galo nije
ukrao tu emu, ve su je Rusi najverovatnije ukrali sami od sebe i prodali. U tim bednim

vremenima, kada nijedan pronalazak nije bio plaen, a novac za opstanak se morao
nekako obezbediti, oni su to sami od sebe ukrali i prodali za relativno male pare onome
ko je to umeo da kupi, ko je umeo da doe do toga. Ne moe se rei da Galo nije dalje
radio na tom projektu. Naime, Rusi su se zaustavili takorei na poetku, budui da je to
za njih bio samo jo jedan od zanimljivih ogleda, koga nisu imali gde da primene. Nisu
to bila vremena kada bi taj eksperiment, tako zao i sa, u tolikoj meri, uspeno poraava
juim rezultatom, imao na koga da se primeni. Gde bi Rusi irili tu zarazu 60-ih i 70-ih
godina prolog veka, i zato? Nisu imali u vidu prostor koji bi trebalo ,,isprazniti. Napro
tiv, imali su veliki prostor koji je valjalo napuniti. S druge strane, uvek je bilo onih koji
ma prostora nikad nije dosta...
Virusolozi u Fort Detriku su se bavili radom ruskih naunika N. N. Vorobeva i G. D.
Zaleskog. Tvrdili su da su mutirane vakcine vetaki izazvale mnoge bolesti dananjice,
kojih gotovo i da nije bilo pre sto godina. Rusi su, na primer, verovali da vakcine protiv
malih boginja mogu da izazovu stvrdnjavanje arterija. Istraivai Fort Detrika su shvatili i
da je herpes najznaajniji faktor u strukturi side. Virus herpesa, pisali su, aktivira HIV da
izvri smrtonosni posao.
Hl-virus, budui da je retrovirus ivotinjskog porekla, u estom kontaktu sa ljudskim
elijama dobija prioritet. Prilikom inficiranja ljudskih elija postaje moda i manje infekti
van za ivotinjske domaine. Eksperimenti na ovom polju zavreni su 1967. godine.
U vezi s tim, vano je dokazati da side nije bilo ni u tragovima u Africi pre 1967.
Istraivanja na polju biogenetske kontrole populacije briljivo su uvana u tajnosti.
Nita nije procurilo u javnost. Isto tako nita nije procurilo u javnost dugi niz godina, tokom
kojih su hiljade naunika pravili nuklearnu bombu u okviru Menhetn projekta. Jedine
dostupne informacije se, ak i danas, nalaze u starim izvetajima obavetajnih slubi i tajn
im naunim izdanjima. Jedan od obavetajnih izvetaja, recimo, objanjava da se rad tokom
1972. u Kold Spring Harboru koncentrisao na genetsku kontrolu reagovanja imunog sis
tema na novi smrtonosni virus.
Svetska zdravstvena organizacija se 1972. potrudila da naunika elita sazna da e
sponzorstvo biti obezbeeno za one koji budu uli u projekt stvaranja hibridnog virusa
smrtonosnog za ljude: Treba uiniti pokuaj u sagledavanju mogunosti da virusi selek
tivno deluju na funkcionisanje imuniteta. Ta mogunost moe da se sagleda tako to e
imuni odgovor na sam virus biti umanjen, pod uslovom da inficirani virus manje ili vie
selektivno oteti eliju koja odgovara virusu. (Svetski zdravstveni bilten, 1972,42:257 i Fed
Proc 1972,31:1087).
Godine 1972. virus je bio spreman za prve in vivo eksperimente.
Tokom 1978. diskutovalo se samo o jednom moguem reenju za crnaki nacionalis
tiki pokret u SAD: zaustavljanju stope raanja crnaca u Americi do 2000. korienjem
nekoliko vrsta smrtonosnih virusa.
Znaajna razlika izmeu HIV/AIDS-a i bilo kog drugog rekombinantnog virusa jeste
ta to kada se Hl-virus nae u ljudskom organizmu, elije inficirane osobe se genetski zau
vek izmene i mnoenje virusa postaje izuzetno brzo. rtve side imaju (stiu) nov komplet
gena i njihova funkcija se menja u cilju proizvodnje sve veeg broja virusa, dokle god je
ovek iv. Telo inficirane osobe postaje, takorei, ljudska fabrika Hl-virusa.
Amerika vlada se uveliko bavila skupljanjem krvi svih nacija (bez obzira ne
veliinu populacije), rasa i njihovih varijeteta. Na osnovu analiza tih uzoraka, utvreno

je da crnci imaju mnogo vee izglede da budu inficirani HlV-om nego belci. Inkuba
cioni period je kod crnaca krai, a smrt od AIDS-a kod njih dolazi bre nego kod pri
padnika bele rase.
Po svemu sudei, bila je to nedostajua karika u lancu Milosrdnog anela.
Britanski izvetaj ukazuje da su ljudi sa genom Gcl predisponirani za HIV, dok Gc2
gen nudi odreenu zatitu. Crnci i melezi imaju Gcl gene, a belci Gc2.
Maska za uvoenje side u Afriku i Brazil bila je velika humanitarna kampanja za uni
tavanje malih boginja jednom za svagda. Ovde je primenjen najsigurniji nain za
prenoenje virusa - injekcija.

Ko to dri prst na virusnom okidau?


Statistika je, za nas smrtnike, najee igra brojeva kojom se prema elji nameta
rezultat, a matematikom analizom dokazuje da rezultat (ipak) nije nameten.
to da ne, moe i tako.
U medicini, a pogotovo kad je re o HIV/AIDS bolestima, igra brojeva poprima obris
ruskog ruleta ili one stare deje - koga emo! Od analize se tada najradije - bei.
to da ne, moe i tako.
Statistiki podaci nas neumoljivom tvrdoglavou gone da pogledamo u oi realnost
koju ivimo. Da, ali ta ,,realnost se uvek nekom drugom dogaa.
to da ne, moe i tako. Samo, ta ako (trapava i aljkava kakva jeste) i mene usput
pokupi?
Ukoliko prihvatimo narodnu mudrost da onaj sa brda bolje vidi od onih pod njim,
pa primetimo na koliko se mesta u svetu skoro svakodnevno deavaju iznenadne slua
jnosti u vidu najteih poznatih i jo ee nepoznatih oboljenja, hteli mi to ili ne, poee
mo da slaemo pakleni mozaik prema kome su knjige sjajnog Ladlama, natopljene duhom
teorije velike zavere, samo laka prolena kia pre velikog - potopa!
E, tako ve - ne moe!
Naravno da ne moe, ali - dogaa se. Ukoliko se deca razboljevaju od najteih bolesti u
vrtiima, i to u industrijski najrazvijenijim zemljama, ili pijui mleko, ukoliko nepoznati
virus strogo potuje meudravne granice u odreenim regionima sveta, ukoliko izvesna
bolest tano u odreen dan, sat i minut krene u pohod nekoj od ljudskih populacija, ukoliko,
nakon ,,istraivanja svetski poznatih naunih autoriteta i medicinskih eksperata, ljudi naglo
ponu da padaju u postelju ili se uzdiu do neba da bi tamo i ostali, onda i najdobroudniji i
najnaivniji poinju glasno da razmiljaju na temu: ko to dri prst na - virusnom okidau!?
Jedno su, dakle, pretpostavke, a sasvim drugo dokazi. Lepa literatura tu polae pero
pred neumitno hladnim brojem iz prostog razloga to i njegova ,,najbednija decimala
opisuje i izraava - ljudske ivote! Nekada jedan, nekada pedeset i jedan...
U Amerikom urnalu epidemiologije je 1976. godine izaao lanak u kome su izneti
podaci da su 50-tih godina prolog veka milioni Amerikanaca bili izloeni papova virusu
(majmunskom virusu) SV 40 i da je on uobiajen i teko prepoznadjiv izaziva dobijen iz
virusnih depoa smetenih unutar bubrenih kultura majmuna.
Upravo je SV 40 bio taj opasan viralni agens izabran da zarazi vakcine. Ova ideja je
nastala kao rezultat katastrofe koja se zamalo dogodila sa kontaminiranom Salkovom
poliovakcinom. Do 1962. je SV 40, inae izaziva raka kod ivotinja, bio sadran u polio

vakcini. Tokom istraivanja, sprovoenih u Sovjetskom Savezu i Holandiji, dolo se do


zakljuka da SV 40 treba staviti u govei serum, ukljuujui i fetalni govei serum.
Virusolozi Fort Detrika su otkrili da su geni povezani sa ljudskim imunim sistemom,
locirani na hromozomu 14. Osim toga, utvreno je da SV 40 ima snaan afinitet prema
hromozomu 14. Napad SV 40 na hromozom 14 izaziva paralizu, rak, leukemiju i suprim
iranje imuniteta.
Zbog svega ovoga ne treba da iznenauje ni irenje mita da se ovek koga je
ugrizao zeleni majmun zarazio sidom, budui da je Salkova polio vakcina proizvedena
na bubrezima afrikih zelenih majmuna. Ako bi pria o ,,mitskom zelenom majmunu
bila istinita, verovatno bi bilo 20.000 ili 50.000, ako ne i svih 100.000 sluajeva u Africi,
a ne 30 miliona poznatih sluajeva irom sveta do 1992. godine. Iscrpno ispitivanje
kolonije zelenih majmuna je pokazalo da kod njih nije bilo tragova virusa side. HIvirus se nikada nije pojavio ni kod jedne ivotinje. Da ne pominjemo da zeleni majmu
ni ne ive u Brazilu i na Haitiju...
Mnoge tzv. injekcije protiv gripa, za vreme mandata D. Forda, takoe su sadrale SV
40, to potvruje injenica da se vie od 20 posto onih koji su primili tu vakcinu razbolelo
i umrlo 1997.godine. Vlada SAD je 1997. godine estoko poricala tvrdnju da su kontamini
rane vakcine namerno korienje.
Velika opasnost lei u tome to SV 40 moe da miruje a potom da se prema potrebi
reaktivira. Isti je sluaj i sa HlV-om i dva ili tri kompleksna virusa povezanih sa sidom.
Demonstrirano je i da je SV 40 jedan od onih koji aktiviraju virus side. Ovo je
potvreno u lanku H. E. Gendelmana tampanom u Glasniku nacionalne akademije
SAD, tom 83. Gendelman je napisao da SV 40 moe da uniti imuni sistem, ostavljajui
telo otvorenim za napade drugih virusa.
Svetska zdravstvena organizacija (SZO) je 1985. godine poslala jednog od svojih
glavnih slubenika da umiri afrike vlade, koje su zapale u paniku jer je sida poela da se
brzo iri teritorijama njihovih zemalja. Slubenik je trebalo da podnese zvanini izvetaj
SZO da sida nije problem. Ali, im je sagledao situaciju, ovlaeni slubenik je to odbio
a SZO je nastavila sa insistiranjem na tvrdnji da se problem side u Africi preuveliava.
Otprilike u isto vreme, irile su se i glasine da je epidemija side u Africi nastala vakci
nacijom protiv malih boginja, koju je sprovela SZO. Koliko je bilo teko doi do dokaza o
kontaminiranosti vakcine i koliko je bilo neizvodljivo objaviti istinu svedoi i sluaj Pirsa
Vajta, naunog izdavaa London tajmsa, koji je 1987. izneo tu priu. Vajt je, naime, opisao
svoja istraivanja u vezi sa afrikom vakcinom protiv malih boginja i dokazao da se upotre
bom vakcina protiv malih boginja budi uspavana HlV-infekcija, kao i da je od male, lokalne
bolesti Treeg sveta nastao sadanji oblik side. Kada je obavestio SZO o tome da je vakci
na inficirana, njegov izvetaj je sklonjen, a autor - likvidiran!
Haianska veza je otkrivena potpuno sluajno za vreme rutinske autopsije na telu
crnog mukarca u Dekson memorijal bolnici u Majamiju. Ono to se nije znalo jeste da
je mrtav mukarac dopremljen sa Haitija. Dijagnozu je bila - rtva je podlegao toksoplaz
mozi. Nakon autopsije, doktor je video da je mozak mukarca sa Haitija poprskan plavim
mrljama, umesto da je normalne jarko roze boje.
lanak u Njujork tajmsu iz jula 1982, obelodanio je da su kod 32 mukarca sa Haiti
ja, koji su iveli na Floridi i u Njujorku, naene retke bolesti - toksoplazmoza, prisustvo cit
omegalovirusa, Kapoi sarkom i pneumocistis - za koje se znalo da su povezani sa novom

paklenom boleu koja se okomila na homoseksualce. Neki naunici su ili toliko daleko
da su povezivali sidu sa Haitijem, zombijima i ,,vudu ritualima.
U nekim ,,vudu ceremonijama, prisutni mukarci su u kontaktu sa svinjama. Da li
je, moda, na ovaj nain afriki svinjski virus preneen na ljude? Postoji dosta medicin
skih dokaza da je svinjska groznica ,,paralelna sidi. Osim toga, pojedini mujaci svinja
imaju homoseksualne tendencije i esto dobijaju svinjsku groznicu, lake nego ivotin
je koje ne pokazuju pomenutu naklonost. Pored groznice, ostali simptomi svinjske
groznice su upala plua i izvestan oblik Kapoijevog sarkoma. Virus groznice afrikih
svinja se nalazi u urinu, krvi i semenoj tenosti svinja, kao to se i virus side nalazi u
ovim tenostima kod oveka.
Godine 1971. anti-Kastro kubanske voe u izgnanstvu dobile su boicu sa izazivaem
afrike svinjske groznice, prokrijumarenu na Kubu, iji je sadraj ,,puten meu svinje.
Bostonski ,,Globus je 1977. objavio ovu vest, kao i to da je cela operacija izvrena sa preut
nim odobravanjem Centralne obavetajne agencije SAD (CIA). Kubanci su dobili virus u
zapeaenom, neobeleenom kontejneru u Fort Gatliku u Panami - na poligonu CIA, sa
instrukcijom da je predaju anti-Kastro grupi.
Sve vie naunika i publicista poelo je da veruje da je sida ljudska verzije svinjske
groznice. Sa izbijanjem svinjske groznice na Zapadu, posebno u SAD tokom 1971, odmah
posle pojave virusa side, vie je nego opravdano postaviti pitanje: da li su SAD ovim ire
njem zaraze upravljale kako bi obezbedile zatitu od masovnog pokuaja vakcinisanja pro
tiv svinjske groznice? Vlada SAD je kasnije odustala od programa vakcinacije zbog velikog
broja smrtnih sluajeva, pogotovo meu starijim osobama.
Meutim, i pored toga to je svinjska groznica - virus side pronaen na Haitiju, on
tamo nije nastao. Virus je tamo samo ,,posaen, nakon to je kao ,,koktel pripremljen u
laboratorijama Kold Spring Harbora i Fort Detrika.
Posle eksperimenta na Haitiju, mali broj sluajeva je poeo da se pojavljuje meu
homoseksualcima koji su se odmarali na Ostrvu. Prvi zabeleen sluaj nove bolesti u SAD
dogodio se u martu 1980. ,,Nik, mladi homoseksualac sa Fajr Ajlenda u Njujorku, otiao je
kod lekara alei se na udnu bolest. ,,Nikovi simptomi su bili: groznica, gubitak teine,
umor, nateene limfne lezde, plaviaste modrice po telu i dijareja.
Kada je umro, u izvetaju sa autopsije je stajalo da je podlegao bolesti izazvanom Tox
oplasma gondii, parazitom koji prodire u telesne elije. Paraziti se brzo razmnoavaju
rasteui zidove elija dok ne puknu i potom alju horde parazita da napadnu nove elije.
,,Nikovi simptomi i izvetaj autopsije su potvrdili da je patio od neega to podsea na kugu.
Meu bolestima koje su traene prilikom autopsije, a tipinim za homoseksualce sa
mnogo seksualnih partnera, bile su: uretritis, igela, amebijaza, skabijes, hepatitis, sifil
is, gonoreja. Nijedna od ovih bolesti nije pronaena! Nije bilo traga ni od Limfogranulo
ma vencerum, tropske bolesti prisutne meu homoseksualcima koji su putovali do
Haitija i Afrike.
Nakon ,,Nikove smrti, poeli su da se pojavljuju lanci u amerikoj tampi o udnoj
novoj bolesti. U Njujork tajmsu je 1982. objavljena pria o novoj homoseksualnoj bolesti
nazvanoj Nedostatak imuniteta kod homoseksualaca (eng. Gay Related Immune Defi
ciency - GRID). Bolest je kasnije dobila ime AIDS. Dao joj ga je Don Amstrong, ef Ode
ljenja za infektivne bolesti pri Memorijalnom Sloun Ketering centru za onkologiju u Nju
jorku. Termin AIDS (Acquired Immunodeficiency Syndrome) je prvi put korien u izve

taju pod nazivom morbidnost i natalitet, objavljenom u jesen 1982. u Centru za kontrolu
zaraznih bolesti (CDC).
Meutim, potom je ,,niotkuda dolo do prave eksplozije sluajeva side. Odgovor na
pitanje kako je neto tako mogue, bio je poznat samo uskom krugu ljudi. Dok su se u Fort
Detriku obavljala istraivanja na ivotinjsko - humanim virusima, Los Alamos laboratorija
u Novom Meksiku je dobila zadatak da sazna koliko brzo ivotinjski RNK virus mutira u
odnosu na ljudske, prirodne viruse.
U prvom testu su koriena dva prirodna DNK virusa, smetena pored inficiranog RNK
virusa. Inficirani RNK virus se mnoio milion puta bre nego dva DNK virusa!
Prvi sluaj AIDS-a je objavljen u Ugandi 1972. godine, tako da bi za normalnu stopu
udvajanja bilo potrebno 15 godina da bi se dolo do 8.000 sluajeva. Dva puta vie vreme
na je bilo potrebno da se broj ljudi, prikazan u izvetajima, inficira svakih 14 meseci, u
odnosu na prve sluajeve prijavljene u Africi, Brazilu i Haitiju koji su dokazali da je zane
marljiv broj ljudi morao biti inficiran virusom side, svi manje ili vie u isto vreme.
ta se zaista desilo? Jesu li homoseksualci bili ciljana meta eksperimenata sa sidom?
Izvesni dr V. Szmunes, poljskog porekla i sa zavrenim Medicinskim fakultetom u Sov
jetskom Savezu, primljen je 1969. godine u SAD i postavljen na mesto savetnika SZO.
im se ustalio u banci krvi, dr Szmunes je pokrenuo vano prouavanje u vezi sa
vakcinom protiv hepatitisa B. U tom istraivanju su mogli da uestvuju samo seksualno
aktivni homoseksualci izmeu 20 i 40 godina starosti. Istini za volju, nije bilo valjanog
razloga da se legalni test vakcine ogranii samo na prisutne mlade homoseksualce, ali
ipak je bilo tako. Uvoenje vakcine protiv hepatitisa dovelo je do ispoljavanja istih simp
toma i epidemiologije kao kod AIDS-a. ak se pojavila i hronina unutranja limfna
upala plua kod homoseksualaca koji su uestvovali u prouavanju vakcine protiv
hepatitisa B.
Kada se epidemija side prvi put pojavila, centri za kontrolu bolesti su tvrdili da je samo
pet posto uesnika u dr Szmunesovom eksperimentu dobilo sidu. etiri godine kasnije,
CDC je priznao da se pomenuti postotak kretao ipak oko - 60! A potom se, naravno, pre
stalo sa objavljivanjem podataka. Veito sumnjiavi informacioni izvori, koji nemaju
druga posla nego da zabadaju nos u tue stvari, tvrdili su, meutim, da je cifra dola do
celih 100 posto. Svaka osoba koja je primila Szmunesovu vakcinu, za uzvrat je na poklon
dobila - virus side!
Pored ovoga, poznato je da se dr Szmunes bavio i eksperimentalnim programom koji
se ticao uloge herpes virusa u transaktiviranju virusa side.
CDC i urnal amerikog medicinskog udruenja (JAMA) objavili su da je sida polno
prenosiva bolest koju prvenstveno prenose heteroseksualci u Africi i homoseksualci na
Zapadu. Prema objavljenim podacima, u SAD je odnos inficiranih mukaraca i ena izno
sio 13:1 ,,u korist mukaraca, dok je taj odnos u Evropi bio 11:1, a u Australiji 26:1.
ezdeset posto od ukupnog broja sluajeva, u 12 od 16 evropskih zemalja, ine mukar
ci homoseksualci. U Evropi 78 posto sluajeva se odnosi na mukarce homoseksualce i
biseksualce, a prenoenje homoseksualnim putem zajedno sa upotrebom droge je prisutno
u kod 87 posto evropskih sluajeva, sa znatnim preklapanjem izmeu pomenute dve grupe.
Epidemija side u Africi je objanjena masovnim pokretom stanovnitva sa sela u
gradove i sa prirodnim poveanjem seksualne aktivnosti. Meutim, do masovne pojave side
je dolo i u nekim seoskim plemenskim podrujima (u nekim sluajevima gotovo nesta

janja!), samim tim i naglog smanjenja populacije svih starosnih grupa Kenije, Ugande i
Zaira. Bode oi podatak da je re o selima i gradovima gde nije bilo prenaseljenosti i sa
boljim sanitarnim uslovima u odnosu na prosek u tom delu sveta.
irenje virusa side nije bilo prouzrokovano poveanim seksualnim aktivnostima, a
sama ideja o tome je karikirana. ak i da je tako, namee se logino pitanje: zato bi
poveanje heteroseksualne aktivnosti uticalo na irenje epidemije koja se odnosila na
homoseksualce i uivaoce droga u zapadnim zemljama? Prst sudbine? Da, ali - ovekov.
Kako stoje stvari u Brazilu? Poznato je da Sao Paolo i Rio de aneiro imaju veliki broj
homoseksualaca, ali implicirati, kao to je to inio CDC, da su homoseksualci pomenuta
dva grada prouzrokovali epidemiju AIDS-a, koja je zahvatila ak i udaljena sela Amazona,
najblae reeno je - nerazumno. Udaljena sela Brazila i Afrike nikako se ne uklapaju u
hedonistiki nain ivota homoseksualaca. Preciznije, zajedniki imenitelj za Afriku i
Brazil jeste vakcinacija protiv malih boginja, sprovedena od strane SZO.
Sida je namerno uneena u Afriku. Zbog najvee populacije crnaca izvan Afrike, Brazil
je prirodno bio sledea meta. Potom je dola haianska veza sa ciljem unitavanja
homoseksualnih zajednica u Americi...
Vie desetina hiljada Amerikanaca je samo do 1994. godine inficirano HlV-om putem
transfuzije krvi. U martu 1990. godine JAMA je objavio da je 60 do 80 posto amerikih
hemofiliara zaraeno sidom putem transfuzije.
Tako su, na primer, pacijenti Kajzer bolnice u San Francisku upozoreni na indici
je da je krv koju su primili transfuzijom zaraena. Uprava ,,Kajzera je, meutim, tajno
priznala postojanje velike verovatnoe da je oko 30.000 jedinica krvi za transfuziju
zaraeno HlV-om i da su pacijenti primili tu krv. Ljudski, nema ta.
Krv je veliki biznis. Prihodi Amerikog Crvenog krsta se pribliavaju cifri od 100
miliona dolara godinje. Meunarodni Crveni krst je veliki, svakako i najvei trgovac
krvlju, sa vie od etiri biliona dolara prihoda iz celog sveta. S druge strane, pod utica
jem Amerikog Crvenog krsta i ostalih vodeih banaka krvi, Administracija za hranu i
lekove (FDA) se opirala usvajanju preciznijeg testa krvi samo zato to kota dodatnih tri
dolara po jedinici krvi. Stoga ne treba da iznenauje izjava dr Roberta Mendelsona da
ak 80 posto lekara ne prihvata krv Crvenog krsta za sopstvenu upotrebu ili za lanove
svojih porodica.
Tano se zna kojim je zemljama i kojim populacijama namenjena inficirana krv. Na
primer - Indiji. Godine 1994. imala je milion obolelih od AIDS-a, ak dvostruko vie nego to
je objavila SZO. Krv kojom je snabdevana Indija sadrala je HIV-1, HIV-2, HTLV-I, HTLV-2...
Bolnice su u potencijalno najveoj opasnosti od virusa ,,roenih u krvi. Broj
zaposlenih u bolnici kod kojih je prijavljena HlV-infekcija je skoio sa 1,7 posto 1983, na
5,7 posto 1987. godine. Testovima je utvreno da virus side moe da ivi na suvoj povrini
sedam, a na vlanim povrinama ak 14 dana.
Stenford univerzitet je vrio testove za Bioloko ratno odeljenje i Odeljenje za
odbranu SAD. Rezultati su jasno ukazivali da je krv, koja se nalazila na hirurkoj rota
cionoj builici, zaraena HlV-om kontaminirala vazduh finim aerosolom - maglom, u
ijem sastavu su se nalazili ivi delii HlV-a mikroskopske veliine. Te partikule su se
zadravale, u obliku tankog sloja poput dima cigarete, na zidovima, operacionim stolovi
ma, nametaju i ostalim povrinama. Kada se ljudska koa izloi ovakvoj ,,magli, posta
je podlona HlV-infekciji.

Svako ko ne nosi masku, a ue u salu izmeu operacija, moe da udahne 5 (mikrogra


ma) ovih estica krvi u obliku aerosola. Istraivanje ukazuje na to da ak i inficirana rukav
ica, nepromiljeno ostavljena nekoliko minuta na nekoj povrini, moe da ,,poseje HIvirus i dovede u opasnost svaku osobu koja tu povrinu dodirne golom rukom. I to - u
nekoliko narednih dana!
Ipak, prostorije hitne pomoi su ubedljivo najvie izloene moguoj opasnosti. U bol
nicama kao to je, recimo, Don Hopkins univerzitetska bolnica, skoro 14 posto osoba
koje prou kroz sobu za hitne sluajeve sa otvorenim ranama je - HIV pozitivno. Istrai
vanja su pokazala i da je 40 posto svih mukaraca, primljenih u sobu hitne pomoi u
Majamiju, bilo HIV pozitivno.
Vie od 2.000 stomatologa i drugih zdravstvenih radnika je 1992. godine ve bilo infi
cirano HlV-om. Meutim, jedan agent obavetajne slube koji se bavio ovom prob
lematikom, tvrdio je da je taj broj blii cifri od - 8.000!
Tim mikrobiologa dr Dejvida Luisa, sa Dordija univerziteta (SAD), pokrenuo je
istraivanje u vezi sa mogunou prenoenja HlV-a preko stomatoloke opreme. Nauni
ci su koristili DNK tehnike kako bi identifikovali prisustvo ljudskog virusa imune deficijen
cije na dve vrste najee korienih sprava, builicama i profilaksima, koje zubari koriste
za ienje i poliranje zuba.
Istraivaki tim je testirao 12 builica velike brzine i 40 profilaksa. U svima je pronaen
materijal sa Hl-virusom zaglavljenim u instrument! Dr Luis je sa kolegama na taj nain doao
i do saznanja da je HIV ,,izbegao uobiajena sredstva za dezinfekciju. Supstance su, naime,
,,oduvavane prilikom ponovnog korienja aparata, uprkos tome to su bili dezinfikovani
hemijskim sredstvima protiv klica. Samim tim, opasnost da se HlV-materijal prenese u usta
sledeeg pacijenta bila je vie nego realna. Testovi slini ovima, raeni na virus hepatitisa B,
dali su sline rezultate. Rizik je, dakle, isti kao i kada zdravstveni radnik koristi zaraenu iglu.

Virtus post nummos!*


Sluaj Kimberli Bergalis, devojke koja je sa 23 godine zaraena HlV-om posle posete
stomatologu, je najupeatljiviji. Njen otac Dord Bergalis je dr Akera (umro 3. septembra
1990.) nazvao - ubicom. S pravom. Iako je bilo poznato da je pomenuti lekar zaraen HIVom, dozvoljeno mu je da obavlja lekarsku praksu.
Nije prejaka analogija po kojoj bi se, sobzirom na pomenuti sluaj, moglo dozvoliti
nekome da iz pitolja puca u glavu druge osobe. Uslov: onaj ko dri pitolj mora da nosi
beli mantil, onaj u koga je uperen pitolj da sedi u stomatolokoj stolici.
Kolege su, dakle, dr Akeru dozvolile da radi ak i u terminalnoj fazi infekcije, ne pri
javljujui njegovo stanje zdravstvenim vlastima. Kasnije je pokrenuta javna rasprava u kojoj
su neki tvrdili da dr Aker nije znao za svoju bolest. S druge strane se, meutim, ulo da
jeste, da je doao u fazu slinu ludilu i namerno inficirao Kimberli Bergalis i ko zna koliko
drugih pacijenata.
Kada sam, prilikom svog boravka u SAD, kontaktirao sa Kimberli Bergalis i doneo joj
terapiju Todoxin-om 1, njen otac me je upitao: ta e se dogoditi ukoliko izleite moju
erku? Istog asa mi je sve bilo jasno: ukoliko izleim Kimberli, on bi izgubio milion
"estitost dolazi posle novca

dolara dobijenih na ime odtete od zdravstvenog osiguranja. erkinim izleenjem bi ta


suma (san svakog Amerikanca) za njega bila izgubljena! Ljubav je - ljubav...
Ovde, moda, nije naodmet ponuditi jo jedan citat iz knjige dr Dona Kolmana. Re
je, naime, o Istraivakom centru Stenford, koji sam malopre pomenuo:
Centar za istraivanje Stenford kae kako ne pravi nikakve m oralne predra
sude kada su u pitanju pogledi projekata koje prihvata, pa tako radi i za Izrael i za
Arape, za Junu Afriku i za Libiju. Kako se moe oekivati, takvim stavom sebi osig
urava informacije iz prve ruke u pogledu vlada stranih zemalja, koje CIA nalazi
vrlo korisnim. U knjizi Dima Ridveja, pod naslovom Zatvorena korporacija (The
Closed Corporation), portparol Centra za istraivanje Stenford, gospodin Gibson
blebee o nediskrim inirajuem stavu ovog Centra. Iako ovaj Centar nije na popisu
Saveznog centra za istraivanje ugovora (Federal Contract Research Center), danas
je on najvei vojni trust mozgova, koji je zasenio i Hadson i Rend. Meu njegovim
specijalizovanim odeljenjima su eksperim entalni centri za hemijsko i bioloko rato
vanje.
Jedna od opasnijih delatnosti Centra Stenford su vojne operacije protiv pobunjenog
naroda usmerene na civilno stanovnitvo - stvari poput Orvelove 1984, kakve Vlada
ve primenjuje protiv svog naroda. Amerika vlada Centru Stenford plaa milione dolara
godinje za to vrlo kontroverzno ,,istraivanje. Posle studentskih demonstracija protiv
pokuaja hemijskog rata koji se sprovodi u Centru Stenford, taj Centar je ,,prodat jed
noj privatnoj kompaniji za samo 25 miliona dolara. Nita se, naravno, nije promenilo.
Centar za istraivanje Stenford je jo uvek projekt Tavistok instituta i jo uvek je u pose
du Komiteta 300, a lakoverni su, ini se zadovoljeni tom beznaajnom kozmetikom
promenom.
A kad sam, ve, kod Stenforda...
Pojaan pritisak na ovu naciju u cilju njenih promena, primenio je Institut za istrai
vanje Stenford poetkom 60-tih godina. Njegova ofanziva je od tada postala snanija i bra.
Upalite televizor i sopstvenim oima ete videti pobedu Stenforda: ,,tok ou emisije sa
tvrdim seksualnim detaljima, specijalni video kanali sa perverzijama, vladavina rock and
roll-a i droge. Tamo gde je nekada kraljevao Don Vejn, danas imamo viekratne izgov
ore za oveka (da li je on uopte ovek?) po imenu Majkl Dekson, parodiju ljudskog bia
koga prikazuju kao heroja, dok se vrti u krug, mrmlja i vriti po televizijskim ekranima u
milionima amerikih domova.
ena koja je prola kroz niz brakova dobija nacionalnu panju u medijima. Prljavi,
napola oprani, drogirani i dekadentni rok dogaaji se jedan za drugim satima prikazu
ju na televizijama sa svojim ispraznim zvucima i poludelim pokretima, odeom i
jezikom. Serije koje prikazuju pornografske scene od kojih vam doe da pobesnite ne
pobuuju nikakve primedbe. Ono to se poetkom ezdesetih zaista ne bi tolerisalo,
danas se prihvata kao krajnje normalno. Podvrgnuti smo i podlegli smo onome to
Institut Tavistok naziva buduim okovima. Njegova budunost se deava upravo
sada, a mi smo toliko zaglupljeni jednim za drugim kulturnim okom da prosto svaki
na protest deluje uzaludno, pa stoga logino zakljuujemo kako od bunta nemamo
nikakve koristi.
Elem, ak i potpuno neoteena koa, bez ogrebotina i krvi, moe da apsorbuje HIV.
Naunici znaju da je ovo rezultat ,,rada Langerhansovih elija. Naime, ove elije su gusto

rasporeene u membranama sluzokoe (mukoznim membranama), dok ih po ostatku tela


ima neto manje. Njihova funkcija receptora za nadraljiva mesta na koi, otkrivena je u
hemijskoj i bakteriolokoj ratnoj laboratoriji 1914. godine. Ovo otkrie je dovelo i do
proizvodnje tzv. mustard gasa koji je u dodiru sa koom otrovan.
Ipak, prava uloga Langerhansovih elija pri prenosu nadraajnih sredstava bila je
nepoznata sve do 1963. godine. Tada je, naime, dokazano da se Langerhansove elije
,,kae za alergijsku esticu i transportuju je kroz kou do elije koja izaziva alergijsku
reakciju.
injenica je, stoga, da su Langerhansove elije receptori za alergijske nadraaje. U
ovom sluaju za CD4 receptore Hl-virusa. Znai, nije neophodno da ljudska krv bude
prisutna kako bi se HIV preneo sa jedne na drugu osobu.
Istraivai Fort Detrika su otkrili da Langerhansove elije imaju receptore gotovo iden
tine CD4 receptorima. Prilikom jednog eksperimenta, Langerhansove elije su pomeane
sa Hl-virusom u epruveti i ostavljene da odstoje neko vreme. Pomenute elije su prepoz
nale HIV i dozvolile mu da se prikai za njih!
Osim toga, otkriveno je da dendritine elije u mukoznim membranama usta i nosa
nisu uginule prilikom izlaganja nadraajnim sredstvima i virusima. Umesto toga, nastavile
su sa prenosom virusa.
Dendritine elije imaju sposobnost da nose 40 do 45 puta onoliko virusa koliko i ci
ljane T4 imune elije.
Dendritine, kao i Langerhansove, elije se nalaze u polnim organima i anusu ljudi.
Ovo, samo po sebi, ukazuje na rizik koje nose homoseksualne aktivnosti. Nikakav rascep
ili oteenje mukozne membrane nije neophodno, a ni krv ne mora da bude prisutna pri
likom prenosa HlV-a.
Virusolozi iz Fort Detrika su izveli eksperiment sa kulturom tkiva koe da bi ustanovili
broj viriona HlV-a koji se nalazio na kulturi tkiva, nakon dolaska u kontakt sa Hl-virusom
sa daske WC olje.
Virusi koji su bili etiri dana na WC oljama, bili su potencijalno zarazni, a u kulturi
tkiva je naeno dovoljno virusa da se inficira osoba sa bubuljicom na butini ili osipom, uko
liko bi sedela na takvoj dasci. Svi testovi kulture tkiva su bili pozitivni.
Osim toga, HIV je sposoban da se kree makrofazima kroz barijeru krv-mozak. Kada
se jednom nau u mozgu, inficirane elije emituju toksine enzime do neurona i - poinje
toksina reakcija. Dokazano je da HIV direktno inficira neuronske i glia elije, na isti nain
kao to inficira monocite i T4 elije. Protein gpl20 (nalazi se u sklopu HlV-a) koi rast
nervnih elija. S obzirom na ovo, neophodno je razmotriti mogunost lano negativnog
rezultata testa na HIV ukoliko je gpl20 sakriven u mozgu.
Prouavanje pri Volter Rid bolnici postalo je pretnja konvencionalnim tvrdnjama
HlV-eksperata, pokazujui obiman dokumentovan dokaz da HIV ima neurotsku tendenci
ju. Naime, on napada mozak u vrlo ranoj fazi infekcije, znatno pre nego to se ispolje simp
tomi smanjenog imuniteta. Ovo ispitivanje je posebno naglasilo i to da se neuroloki prob
lemi, kao to su stalna glavobolja, nedostatak koncentracije i opta slabost, obino pripisu
ju dejstvu stresa. Ali, to su, kod 86 posto pacijenata inficiranih HlV-om, prvenstveno simp
tomi smanjenog imuniteta.
CDC ne vodi statistiku o osobama umrlim od bolesti slinih sidi. asopis Glasnik
medicinske laboratorije objavio je da je odnos broja umrlih od ARC-a (eng. AIDS

Remainding Complex - kompleks nalik na AIDS) u odnosu na broj umrlih od side od 10


do 20 puta vei od onoga koji je ikada saopten. Prema statistikama Rand instituta, krajem 1992. bilo je najmanje 500.000 Amerikanaca sa svim simptomima AIDS-a.

Tuberkuloza ili - namemo irenje voria" i AID S-a


Tuberkuloza (TBC) je hronina infektivna bolest koja moe ga se iri limfnim vorii
ma i krvotokom do bilo kog organa, ali najee pogaa plua. Izazivai su bakterije
Mycobacterium tuberculosis. Uglavnom se prenose izbacivanjem kapljica iz respiratornog
trakta (plua) kaljanjem. Osim toga, u drugi organizam mogu dospeti i, recimo, piem.
Danas se gotovo sve vrste tuberkuloza lee ,,rifampicinom i ,,isoniazidom u roku od
svega nekoliko nedelja, a rana TBC vakcinacija ini decu otpornom. Oboljenje se moe
identifikovati skoro jo pet godina nakon izleenja.
Pomenuti uzronici su visokozarazni, a pri tom otporni na postojee medikamente.
,,vorii pronaeni u emigrantskim kampovima, u 34 posto sluajeva nisu reagovali na
lekove! U Bujumburi (Burundi), terapijski otporni uzronici su pronaeni jedino kod osoba
istovremeno zaraenih i HlV-om i tuberkulozom.
Poveanje broja tuberkuloznih bolesnika u nekim delovima sveta rezultat je i
namernog irenja posebnih uzronika tuberkuloze u kampovima, bolnicama i zatvorima,
ubacivanjem u heroin, lekove i hranu. Van kampova, ovaj bacil je meu Haianima u
,,svega 16 posto sluajeva bio uzronik tuberkuloze, dok u nekim drugim delovima SAD,
kod istog oboljenja, nije ni izolovan!
Koriste ga posebno prohv osoba tamne boje koe. Godine 1972, saopteno je da je od
1964. u optoj populaciji u Njujorku zaraeno 18 ,,crnih i tri ,,bela korisnika heroina sa
,,ne tako esto opasnim, rairenim multiarinim oblikom tuberkuloze. Razvoj bolesti je
pripisan verovatno stranom materijalu u ulici heroina!
U Njujorku je 1973. godine 21 osoba posle uzimanja intravenoznih lekova podlegla
neobjanjivoj tuberkulozi. Koliki je u tome udeo ulice heroina, ostaje da se nagaa.
Inae, u prvom izvetaju o njujorkim TBC pacijentima sa AIDS bolestima se navodi broj
od - est osoba.
,,vorii nisu oportunistiki uzronici. Oni izazivaju infekciju ak i kod osoba sa
zdravim imunim sistemom i jedini su AIDS uzronici koji mogu biti preneeni sa oveka
na oveka.
Ukoliko su izjave naunika iz SAD o njihovom reaktiviranju HlV-om bile validne,
,,vorii bi mogli da dovedu do dalje infekcije miliona ljudi bez HlV-a. ,,vorii bi, dakle,
bili ,,stari uzronici koje organizam HIV zaraene osobe ne bi mogao da odstrani, uprkos
ve ranije pripremljenom mehanizmu odbrane od njih. Zaraeno telo ima snage da se brani
i uniti male koliine ,,voria.
Da su pomenute izjave tane, onda bi se veoma brzo sve HlV-zaraene osobe razbolele
od tuberkuloze, to bi bilo neizleivo vrelo zaraze za okolinu i posebno pogodilo decu i
stare osobe. Na sreu, ovo se ipak ne deava.
Od 1980. godine, u nekoliko drava SAD, vei broj ljudi se razboleo od tuberkuloze.
Poveanje stope obolelih u Junoj Africi, Namibiji, Bujumburi, Malaviju, jugoistonoj Flori
di, Njujorku, Teksasu i Francuskoj, u svim strunim publikacijama je pripisano - HIV infek
ciji. Pogreno.

Od osam miliona HlV-zaraenih osoba irom sveta u 1990, smatralo se da je ak 50


odsto imalo (i) tuberkulozu. Meutim, masovna infekcija HIV/AIDS pacijenata tuberkulo
zom nije izazvana HIV infekcijom.
HIV infekcija u poetku poveava snage tela za odbranu od tuberkuloze, ali u pood
makloj fazi bolesti, one bivaju unitene.
Mora se uzeti u obzir da HIV infekcija ak titi telo od tuberkuloze. Ovo je potvreno
injenicom da je u SAD, tokom perioda najvee progresije AIDS-a (1981.-1983.), stopa
tuberkuloze pala za vie od proseno 6,7 posto godinje.
Da bi se ustanovilo namerno irenje HIV uzronika trebalo je delimino ispitati
nejasan dramatian pad tuberkuloze u Kubi....
Nekoliko izvetaja je saglasno u oceni da su HIV pacijenti bili zaraeni tuberkulozom
pre bilo kakve indikacije na HIV infekciju, i da interval izmeu tuberkuloze i HIV infekci
je iznosi u proseku est meseci (od tri do 18 meseci). Dakle, tuberkuloza kod HIV/AIDS
pacijenata nije stvar revitalizacije uspavane TBC infekcije (sekundarna tuberkuloza), ve
pre - poetna infekcija (primarna tuberkuloza).
Tuberkuloza nikako ne moe pre AIDS-a biti pripisana HIV imunodeficijenciji.
Centar za kontrolu bolesti je eksplicitno opisao i definisao HIV/AIDS (od 1981. do
1987.), naznaivi da je: ,,TBC nedovoljno predvidiva celularna imunodeficijencija. Po ovoj
definiciji iz 1987, nadalje, bolest izazvana tuberkulozom van plua, zajedno sa dokazom o
HIV infekciji, smatra se - AIDS-om! Pulmonalna tuberkuloza, bilo nova ili reaktivirana,
stoga, ne ukazuje na imunodeficijenciju uzrokovanu HlV-om.
Tuberkuloza je ve opisana kao AIDS prilikom epidemije AIDS-a kod stanovnika
Haitija u Majamiju, iako je jasno definisana kao nedovoljno predvidiva. Kod 91 posto
Haiana, dranih u kampu u Floridi, dokazano je da su imali kontakt sa voriima u
poslednjih pet godina.
Eksperti Svetske zdravstvene organizacije tvrde da je u TBC bolnicama HIV
najverovatnije rairen usled nehigijene i - antituberkuloznim injekcijama!? Izuzetno veli
ki broj HIV infekcija potie od Amerikanaca i Britanaca, koji finansiraju i vode bolnice.
Tuberkuloza skoro nikad nije uzrok smrti HIV/AIDS pacijenata. Oigledno je da osobe
sa HIV antitelima poseduju posebnu otpornost na pomenuti uzronik.
U cilju izazivanja bolesti kod osoba sa zdravim imunim sistemom, TBC/AIDS pacijen
ti bi, po morbidnoj zamisli, trebalo da ire vie zaraznih ,,voria nego TBC pacijenti bez
AIDS. Sreom, to nije sluaj.
Navodno, reaktiviranje tuberkuloze HlV-om ne moe da dovede do poveanog broja
HIV oboljenja u TBC bolnicama. Izrazito veliki broj pacijenata je inficiran HlV-om u TBC
klinikama. U Makali sanatorijumu u Kinasi je, na primer, 33 posto pacijenata inficirano
HlV-om, uz stopu HIV infekcije kod medicinskog osoblja - od etiri do osam posto!
U antituberkuloznom centru Bujumbure (Burundi) je 54,5 posto pacijenata zaraeno
HlV-om, a smatra se da je u ukupnoj populaciji zaraeno 11 posto.
Sve ovo navodi na isti zakljuak: boravak u posebnim tuberkuloznim bolnicama (kao
i kupalitima za muke homoseksualce i kampovima za emigrante Haiane) podrazumeva
veliki rizik od mogunosti inficiranja HlV-om.
Gotovo svi medicinski ,,eksperti koji rade sa, navodno, HIV reaktiviranom tuberkulo
zom, preporuuju proizvoljno leenje ,,isoniazidom, u cilju spreavanja ovakvih oblika
reaktiviranja.

Valja, meutim, znati da je prolazni AIDS tip slabljenja imunog sistema izazvan ovim
lekom, poznat jo od - 1962. godine.
ta je cilj? Poto su vorii kod 34 posto pacijenata emigranata sa Haitija otporni upra
vo na ,,isoniazid, a dobro su poznati njegovi sekundarni efekti, preporuke se odnose na
preventivnu upotrebu meu rizinim grupama, ak i kada ne postoji dokaz o tuberkulozi.
To je, dakle, ujedno poziv na upotrebu - HIV kofaktora!
Kortizol, inae, nema aktivirajui efekt. Meu osobama obolelim od kancera, sa imun
odeficijencijom izazvanom lekovima, nije zabeleen ni jedan (novi) sluaj tuberkuloze.

Mycobacterium avium complex (MAC)


ili - saznanje o nadolazeoj bolesti
MAC je atipini mikobakterijski kompleks i spada u red mikobakterija koje ne mogu
kod zdravog oveka da izazovu bilo koji oblik tuberkuloze. U poreenju sa humanim (ljud
skim) mikobakterijama, mogu da podnesu sve poznate medikamente protiv tuberkuloze,
nisu odvie otrovne, i samo retko, veoma sporo, razvijaju simptome.
Bolesti MAC, koje ine est posto bolesti svih HIV/AIDS sluajeva u SAD, predstavlja
ju infekciju posebnim vrstama ove veoma retke bakterije koje se ne mogu prenositi sa
osobe na osobu i ne mogu biti unitene komercijalnim lekovima. Kod imunokompetentnih
osoba se bolest, inae, izuzetno retko razvija.
Najmanje 31 procenat razliitih uzronika atipine mikobakterije je pronaen u praini i vodi.
Ove bakterije mogu doi do negativnog izraaja iskljuivo kod obolelog organizma kod
koga su T elije nemone. Budui da kod imunokompetentnih osoba ne moe doi do
izraaja njihova mogua patogenost, prilino je lako kontrolisati uzronike otporne na ter
apije. pekulisalo se da su ovi uzronici vetaki stvoreni, moda i zato to, u vremenu kada
je tuberkuloza bila glavni problem kolonizovanih zemalja, ona nije opisana uprkos
paljivom posmatranju.
Na njih su posebno osetljivi mukarci i osobe svetlog tena, sa oko 40 i vie godina iv
ota, koje ive u gradovima (osetljivost na Karpoi sarkom je slina). Do ,,masovne pojave
HIV/AIDS-a 1978, zabeleeno je 14 sluajeva meu odraslima.
Prva kultura ovog uzronika izdvojena je 1947. godine kod trogodinjeg deteta sve
tle koe, u Djuk (Duke) univerzitetu u Duramu (Nacionalni centar SAD). Drugi izvetaj
se odnosio na jednoipogodinje dete, tamne koe, iz Kurae. (Tamo su isti naunici,
zajedno sa ostalima, opisali i drugu infekciju povezanu s AIDS - infekciju CMV kod
tamnoputih ena.) Trei sluaj se odnosio na osamnaestomesenog tamnoputog deaka...
Od 1973. pa nadalje, bilo je sve vie izvetaja o sluajevima sa i bez MAC bolesti u SAD.
Poveanje broja neinfektivnog uzronika, koji se ne reprodukuje ni u zemlji, ni u ivotinja
ma, ni kod 99,9 posto ljudi, a koji bi u sluaju reprodukcije eventualno pogodio nekoliko
podlonih osoba, sva je prilika, nastalo je na neprirodan nain.
Kod est posto svih amerikih AIDS pacijenata, uzronici bolesti su atipine mikobak
terije. Kod 17 do 28 posto AIDS pacijenata, MAC je izazvao jednu od bolesti, a iste su pron
aene u 50 posto sluajeva od ukupnog broja autopsija.
Do 1978. je samo dvoje obolelih registrovano u Africi.
U Frankfurtu (Nemaka) je MAC pronaen kod 50 procenata svih umrlih AIDS
pacijenata.

Misteriozno irenje meu amerikim HIV/AIDS homoseksualcima, jedan ameriki


naunik je pripisao ne imunodeficijenciji, ve, sa anatomske take gledita, teko
razumljivom seksualnom odnosu. Kao rezultat tog ,,zverstva, kako je pomenuti naunik
opisao analni seks, mikobakterija se taloi u tkivu debelog creva 20 ina, tj. 50,8 cen
timetara, od anusa. Utisak je da je, ipak, otiao malo predaleko...
U sluajevima MAC bolesti koje nisu povezane sa AIDS-om, antitela se normalno
stvaraju kao reakcija na izazivae. A kod onih koje jesu povezane sa AIDS-om, nema
poveane proizvodnje MAC antitela (u sluaju AIDS-a, antitela su proizvedena ak u
poveanom obimu).
Sistem telesne otpornosti, kod HlV-zaraenih pacijenata, dolazi u kontakt sa MAC
uzronicima samo kada vie ne moe da stvara antitela protiv nepoznatog uzronika. Stoga
MAC bolesti kod masovnog AIDS-a nisu rairene dostupnim uzronicima, ve su rezultat
kasnijih dodatnih infekcija MAC uzronicima.
Nastajanje MAC kod AIDS uzronika u SAD namerno je izazvano.

Kandidijaza
Osamdeset posto AIDS pacijenata imaju gljivinu infekciju -kandijazu prouzrokovanu
prisustvom gljivice Candinda albicans u ustima i ezofagusu, koje se uobiajeno dijagnos
tikuju kao upala sluznice.
Ipak, upala sluznice u ustima i ezofagusu se esto javlja i bez HlV-a. Svaki ovek je,
gotovo od roenja, zaraen ovim konim gljivicama a da nikada ozbiljno ne oboli (neki
roditelji su ovo mogli da primete kod svoje dece).
Kao rezultat namerne imunosupresije (u sluajevima transplantacije organa), kandidijaza
celog tela se javlja u est do deset posto sluajeva. Meutim, za HIV/AIDS pacijente je kandi
da manje opasna nego za one sa transplantatima koji se lee kortizolom. Telo HIV/AIDS paci
jenta nikada nije celo zahvaeno kandidijazom. Broj T4 i T8 limfocita, odgovornih za imunitet,
nemaju uticaja na pojavu kandijaze. Drugim reima: telo moe da pobedi uzronika kandijaze.
On mu je ve poznat, a oboljenje celog tela od ove gljivice nije uvek rezultat HIV infekcije.
Na kraju, pojava gljivica u ustima i ezofagusu kod AIDS pacijenata moe imati lokalni
uticaj na CMV infekcije.

Cjrtomegalovirus (CMV infekcija)


Citomegalovirus (cytomegalovirus - CMV) pripada herpes virusima, grupi B. Naziva se
jo i humani herpes virus 5 (HHV-5). Nalazi se u urinu, pljuvaki, stolici, materinim sekre
tima i sveoj krvi.
Virus je sa tipinom perzistentnou u napadnutom organizmu. Poto srazmerno visok
procenat odraslih nije zaraen ovim virusom, postoje posebno povoljni uslovi za primarnu
infekciju odojadi. Tako se kod ena u reproduktivnom dobu mora raunati sa infekcijom
u oko 50 odsto sluajeva.
Prenosi se na razliite naine. Osim kapljine infekcije, zabeleeno je prenoenje
bliskim kontaktom, dojenjem, krvlju, pljuvakom i urinom.
Izaziva: prenatalne i perinatalne infekcije sa mogunim posledicama kao to su
nezrelost, mikrokefalija i gluvoa. Infekcije u materici ili neonatalne infekcije sa tekim i

esto smrtonosnim hepatitisom, splenomegalijom i anemijom. Infekcije kod imunokompe


tentne starije dece i odraslih, sa esto neprimetnim pojavama ili pojavama slinim
mononukleozi (trajne hronine tihe infekcije monocita periferijske krvi i elija pljuvanih
lezda). Kod imunosupresije, odnosno imunodeficijencije, izaziva teka oboljenja poput
CMV-pneumonije, retinitisa, kolitisa, hepatitisa i encefalitisa. Povezuje se sa sindromom
hroninog umora i sindromom fibromijalgije. Sistemske hronine infekcije ovim virusom
nalaze se kod pacijenata sa multiplom sklerozom, amiotrofinom lateralnom sklerozom i
sistemskim lupusom.
Prvi izvetaji o CMV su govorili da su inficirana samo prevremeno roena i sifilistina
deca. Godine 1925. Fon Glan je prvi opisao sluaj CMV kod jedne ene iz Njujorka. Deset
godina kasnije (1935.) i Hamperl iz Berlina je izvestio o eni iz Moskve (udaljenoj 1.500
km!), zatim, iste godine, i Nemac Harc o obojenoj eni iz Kurae (udaljene 5.000 km!), a
1943. i o drugoj obojenoj eni u Kurai... Zaista neobino: velika razdaljina izmeu mesta
,,otkria i podatak da je re o osobama crne puti, uprkos injenici da su one deset puta
otpornije na ovu bolest od osoba svetle koe.
CMV je masovno aktiviran u prolosti u oblasti zapadnog Nila i u blizini Jinje (Ugan
da). Nakon autopsije, za 23 posto umrlih od AIDS-a u ovim regionima, reeno je da su bile
inficirane CMV-om. Osim June Afrike, u izvetajima o CMV infekcijama meu AIDS paci
jentima Crnog kontinenta, nije pomenuta ni jedna druga zemlja.
irenje AIDS povezano sa CMV meu osobama tamne boje koe u Africi, jo nije uvek
utvreno.
S druge strane, osobe svetle koe su u proseku deset puta ugroenije ovom boleu od
onih tamne boje koe. Da ne bi ostalo tako, jo od davne 1935. se izvode eksperimenti u
SAD, Nemakoj i Holandiji sa CMV koji e ,,krenuti i na osobe tamne boje koe.
Ve 1935. su u Sent Luisu (Misuri) izvoeni eksperimenti na ivotinjama sa CMV,
finansirani od strane Rokfeler instituta koji je to i objavio. Veina ljudskih infekcija CMV
su tu zapisane, ba kao i prvi AIDS sluaj sa CMV kod 28-godinjeg mukarca (zabeleio
ga je Haminer 1953. god.).
CMV je posebno vezan za vrste, tako da ne moe biti preneen sa ljudi na ivotinje i
obratno. Ima sposobnost da prodire u kou i nervne elije i povezan je sa razvojem Kapoi
sarkoma. Pored ovoga, znatna koliina CMV antitela je pronaena u cerebralnom likvoru
osoba koje pate od izofrenije.
irenje CMV nije dovoljno objanjeno. Teorija navodne transmisije seksualnim odnosom
je uglavnom odbaena. S druge strane, ustanovljeno je da se stopa CMV infekcije s godinama
poveava do 2,6 posto, tako da je, prema nekim podacima, 60 posto Ijudi u svetu inficirano.
Ali, ovde valja raunati sa statistikim kontradiktornostima: u Meksiku je 1973. godine bilo
zaraeno samo 18 posto, dok su istovremeno u Kuluvi (oblast zapadnog Nila, Uganda) sve
osobe bile zaraene u domainstvima u kojima je neko bolovao od Kapoi sarkoma.
Zahvaljujui injenici da se deo strukture CMV podudara sa jednim delom strukture
humanih (ljudskih) elija, virus ne moe biti otkriven u zaraenoj eliji od strane imunog
sistema. Pored toga, on je i menja, i na taj nain omoguuje Hl-virusu da je napadne.
Imajui u vidu uestalost CMV infekcija (pratei medicinsku imunosupresiju), njeno
pojavljivanje kod AIDS sluajeva je ree. U SAD je, recimo, u 7,2 posto AIDS sluajeva izraeno
u obliku CMV infekcije (sistemine, ili kao CMV retinitis). Muki homoseksualci u San Fran
cisku su joj, po svemu sudei, ee izloeni. Meu mukim homoseksualcima i heteroseksu

alcima roenim 1951. godine nije bilo aktivnih CMV infekcija, ali od mukih homoseksualaca
(ne i heteroseksualaca!) roenih posle 1951, ak 14 posto je bilo aktivno inficirano.
Nije zgoreg razmisliti i o nekim drugim faktorima koji su mogli na ovo da utiu, a ne
samo na uobiajenu estu promenu seksualnih partnera. Jer, AIDS pacijenti su bili
istovremeno zaraeni sa nekoliko podtipova CMV-a! Da li ovo znai da je za sve HIV/AIDS
pacijente u Sjedinjenim Amerikim Dravama CMV aktivnost (do neke granice bez simp
toma) - dokazana?
Mnogi istraivai su tvrdili da se CMV naroito iri meu mukim homoseksualcima
zbog, ipak, este promene seksualnih partnera. U stvarnosti, meutim, kod 93 posto pre
gledanih homoseksualaca nije bilo znakova sveeg podsticanja CMV infekcije. U ne malom
broju sluajeva se CMV javljao pre HIV infekcija, jer je nivo CMV, bez proizvodnje antitela
ve oslabljenih HlV-om, rastao. Dakle, imunosupresija CMV omoguava razvoj HlV-a.
Pojava citomegalovirusa (CMV) kod AIDS pacijenata nije prirodan sled HIV bolesti.
Izazvana je namerno dodatnom infekcijom specijalnim grupama CMV, koji posebno
pogaa kou i nervne elije tokom prirodne infekcije.
Za razliite grupe CMV se tvrdi da su nastale meu mukim homoseksualcima tokom
AIDS perioda. U nekim regionima SAD je registrovano da je ova infekcija zahvatila sve
HlV-pozitivne pacijente! Stoga mnogi (opravdano) sumnjaju da je pojava CMV kod AIDS
pacijenata namerno izazvana.
Meu osobama sa namerno izazvanom imunodefijenjom, recimo, terapijom kortizolom,
ili usled transplantaje organa, uspavana CMV infekcija moe da bukne i tada ju je teko, ako ne
i nemogue, kontrolisati. Do sada je njena pojava pogoena u 67 do 96 posto sluajeva.
Reinfekcija je rea, ali i opasnija: izmeu 15 i 25 posto pacijenata se ponovo inficira, a
od njih, 32 posto do ak 90 posto umire...
Stvaranje CMV se moe pospeiti elektrinom energijom i aluminijumhidroksidom, a
(kao i herpes virus) aktivirati radijacijom ili kortizolom.
Budui da je nivo kortizola u krvi vii tokom poslednja tri meseca trudnoe, CMV se
ee nalazi kod trudnica. Pored ostalog, ovo je opasno i zato to infekcija placente moe
dovesti do ingvinalne hernije.

Herpes simplex ili - nagovetaj namera u Africi


Herpes virusi (HHV) su virusi sa tipinom perzistentnou u organizmu posle pri
marne infekcije. Primarne infekcije su esto neprimetne ili sa subklinikom slikom. Poto
nja reaktivacija moe biti bez simptoma (rekrudescencija) ili sa simptomima (rekurencija).
HHV-1
Poznat je i kao Herpes simplex virus 1 (HSV-1). Primarna infekcija uobiajena je kod
mlae dece, esto subklinikog toka, ali povremeno sa akutnim stomatitisom. Virus moe
da ide du nerava i da bude latentno prisutan u ganglijama, odakle ga mogu reaktivirati
nespecifine drai (groznica, suneva svetlost, menstruacija). Oboljenje moe biti posledi
ca primarne infekcije (P) i rekurentne infekcije (R).
Izaziva: mukokutane infekcije iznad pojasa (lezije oko usta, gingivostomatitis P, Her
pes simplex R, keratokonjunktivitis P, inokulacioni herpes P i R, Herpes corneae R); menin
goencefalitis P i R; diseminovane infekcije koe (Eczema herpetaticum P i R); diseminovane
infekcije unutranjih organa sa viremijom (hepatitis P i R); poznate su i egzogene uvezene

unutarbolnike infekcije koje, po pravilu, potiu od lanova porodice i/ili bolnikog osob
lja sa HHV-1.
HHV-2
Poznat i kao Herpes simplex virus 2 (HSV-2). Za razliku od HHV-1, prenosi se polnim
putem, mada ne uvek. Infekcija zbog toga nije uobiajena pre puberteta.
Izaziva: mukokutane infekcije ispod pojasa (vulvovaginitis P, genitalni herpes P i R,
herpetini proktitis P i R, inokulacioni herpes P i R); diseminovane infekcije koe (Eczema
herpetaticum P i R); diseminovane infekcije unutranjih organa, sa viremijom (menin
goencefalitis P, Herpes neonatorum P, hepatitis P i R); kod novoroenadi i nedonoadi
moguna je generalizovana infekcija herpesom, posebno HHV-2, koja se prenosi u rodnici
jo za vreme poroaja ako je majka nosilac infekcije HHV-2 i ako se u trenutku poroaja
aktivan virus nalazi na sluzokoi genitalija.
Kod lokalnih recidiva m ukokutanog herpesa seroloka dijagnoza nije moguna,
poto se, za razliku od prim arne infekcije, ne poveavaju IgG i IgM. Kod m enin
goencefalitisa se intratekalno povienje antitela javlja esto tek posle dve nedelje, a
budui da je uzrok u velikom broju sluajeva reaktivacija HHV-1 obino se ne moe
pronai HHV-IgM. Kultivacija virusa ili dokazivanje antigena iz likvora uspeva
veoma retko.
HHV-6
U uzrastu od dve godine, ovim virusom ve je zaraeno 80 posto dece. Veina pri
marnih infekcija prolazi neupadljivo. Infekcija kod dece se deava, po pravilu, u prvim god
inama ivota. HHV-6 nalazi se u pljuvaki i genitalnom sekretu ena. Prenosi se najvie
kontaktom.
Izaziva: kod primarne infekcije u ranom detinjstvu trodnevnu groznicu (Erythema
subitum, Roseola infantum) koja se prekida kada se pojavi osip, sa encefalopatijom kao
retkom komplikacijom; moguno febrilne konvulzije, encefalitis, pneumonija, meningitis,
limfadenopatija, heterofilno negativna mononukleoza i oteenja kotane sri. Kod kasnije
primarne infekcije tok je slian mononukleozi. Budui da obino inficira nervne elije u
mozgu, pretpostavlja se da je moguni izaziva multiple skleroze. Povezuje se sa sindro
mom hroninog umora i sindromom fibromijalgije. Sistemske infekcije ovim virusom
naene su kod pacijenata sa multiplom sklerozom, amiotrofinom lateralnom sklerozom i
sistemskim lupusom.
HHV-7
Izaziva sveprisutne infekcije - patogen se nalazi u pljuvaki 75 posto odraslih osoba.
Seroprevalentnost u normalnoj populaciji je najmanje 90 odsto. Infekcija poinje od estog
meseca ivota i iroko je prisutna na uzrastu od tri godine.
Izaziva: infekciju u aktiviranim humanim T-elijama.
HHV-8
Izdvojen iz tkiva pacijenata sa Kapoijevim (Kaposi) sarkomom. Infekcija Herpes sim
plex virusom je iroko rasprostranjena. U ovekov organizam prodire kroz tzv. sluzave
membrane (oi, usta, nos, genitalije, anus) i najee ne izaziva bolest, ve samo imuni
odgovor organizma.
Grubo reeno, oko 40 posto ljudi je zaraeno herpesom do puberteta, a 90 posto
u zrelim godinama. Kod velike veine, virusi su tokom ivota uglavnom uspavani u
nepoznatom obliku senzornih nervnih voria. Mogu biti aktivirani iritacijom nerava,

stresom, horm onalnim disbalansom i UV radijacijom. Tada se manifestuju u formi


tipinih m ehura na usnama, polnim organima, oima... kao zoster i kao trigemina
uralgija.
Herpes virusi iz krvi mogu biti izolovani samo kod bolesnih ljudi. Preduslov za infek
ciju je slabljenje imunog sistema. Namerna imunosupresija, recimo u sluajevima trans
plantacije organa, gotovo u 50 posto sluajeva reaktivira herpes infekcije. U est do sedam
posto sluajeva, to je - fatalno.
Godine 1932. u jednoj amerikoj laboratoriji se iznenada pojavila tzv. fatalna varijan
ta, pod imenom - herpes B. Do 1984. godine ovaj laboratorijski proizvod je registrovan kod
35 osoba, iskljuivo laboratorijskih asistenata, od kojih je 25 umrlo! Iste godine, jedan
naunik iz SAD je razvio brzoreagujue probno orue (mae) za ovo laboratorijsko
,,udovite koje se nalazi i u prirodi.
Naime, pretpostavlja se da je pomenuti virus prisutan kod rezus majmuna kao priro
dan nepatogeni parazit. Na oveka moe biti preneen, na primer, pljuvakom majmuna, a
prodire i kroz neposeenu kou, to dovodi do infekcije.
Infekcija herpes virusom je zahvatila oblast zapadnog Nila izmeu 1971. i 1973.
godine. Meu obolelima je bilo i 16 osoba zaraenih izuzetno retkim Burkit limfomom.
Interesantno je, meutim, da se pomenuta bolest pojavila upravo u vreme kada je grupa
naunika Svetske zdravstvene organizacije (SZO) posmatrala Burkit limfom!
arino nastajanje herpes bolesti je najverovatnije smiljeno inicirano, jer je kod 66
posto dece (posebnim istraivanjem SZO) pronaeno da su zaraeni HlV-om ili original
nim virusom konjske anemije.
Kao poetna bolest u vezi sa HIV infekcijom, herpes se javlja u SAD u etiri posto
sluajeva. Veoma malo - imajui u vidu u znaajnoj meri oslabljen imunitet, posebno ako
se uzmu u obzir hormonske promene, merna tenzija i suneva svetlost. Poslednji, naime,
ak i kod osoba koje nemaju HIV, mogu da podstaknu reaktiviranje herpesa.
Virusi herpes simplex se moraju pojaviti pre HIV infekcije, budui da se nivo njihovih
antitela podie kod AIDS pacijenata. Ovo ukazuje na kontakt sa herpes simplex virusom
bez proizvodnje antitela koja su oslabljena HlV-om.
U Mama Jemo bolnici u Kinasi (Zair), simptomi herpesa su registrovani kod 43 posto
kasnije inficiranih HIV pacijenata, dakle, pre HIV simptoma. ak i kod pacijenata koji nisu
zaraeni HIV-om, pojavom herpes zostera se tri puta poveava mogunost inficiranja HlV-om.
Ameriki naunici su 1986. prezentovali novi herpes virus. Pretpostavlja se da se nalazi
u svim ljudima, ali, ispoljava se, jedino kod afrikih pacijenata i to godinu dana kasnije,
zajedno sa - HIV antitelima!
Ovaj virus, oznaen kao HH6, poveava sposobnost HlV-a da inficira T elije, posebno
supresorske.
Rasprostranjenost infekcije izazvane herpes virusom sa HIV infekcijom se u Africi raz
likuje po regionima: 11 posto obolelih u Kinasi, izmeu 14 i 55 posto u ostalim delovima
Zaira i u Ugandi - bez obolelih!
U prva tri meseca 1986. godine, rane dijagnoze infekcije herpes simplex su preovla
davale meu pacijentima sa HIV antitelima u Kigali. Distribucija herpes simplex virusa je
tamo, ak, ukljuivala 11 mladih osoba sa manifestacijom herpes infekcije bez HlV-a, koji
nisu bolovali od uobiajenih prateih imunosupresorskih bolesti. Njihova imunoloka
otpornost je, po svemu sudei, smanjena dodatnim snagama mikotoksina. Inae, do tada

nije bilo izvetaja o uporedivim grupama pomenute herpes infekcije meu mladim ljudima
u bilo kom delu sveta. Izuzetak je bio jedino zapadni Nil 1971. godine.

Eptajn-Bar (Epstein-Barr) virus i


Burkit limfom (Burkitts lymphoma)
Oznaava se jo kao humani herpes virus 4 (HHV-4). Virus karakterie tipina perzis
tentnost posle primarne infekcije. Ponovljena replikacija virusa (reaktivacija) ostaje, po
pravilu, bez klinikih simptoma.
Virus je rairen u celom svetu, uglavnom kod dece, kada retko izaziva bolest, ali
proizvodi visok nivo imuniteta. Oboljevanje je najee u pubertetu (bolest poljupca). Izvor
infekcije jesu trajne kliconoe, najee odrasli. Virus se prenosi polnim odnosom, ali i plju
vakom. Poznato je i unutarbolniko prenoenje kod dece i odojadi kontaktom, ali i vaz
duhom. Posle infekcije virus ostaje u telu kao latentna infekcija B limfocita.
Izaziva: tipinu akutnu mononukleozu sa faringitisom, limfadenopatijom groznicom
(retko se deavaju sepsa, pneumonija, pucanje slezine, meningitis i encefalitis).

Dijagnostika EBV
Antitela na

1. Nema infekcije
2. Akutna infekcija
3. Rekonvalescencija?
4. Reaktivacija ili redak
tok akutne infekcije sa
odloenim stvaranjem IgM
i ranijim stvaranjem anti-EBNA2
5. Ranije oboljenje

IgG -VCA

IgM -VCA

EA

EBNA

+
+

+
+ m-

+ (80%)
+ ili -

+ (visok titar)
- ili + (nizak titar)

+
+

+
+

VCA = antigen om otaa virusa (virus capsid antigen)


EA = rani antigen (early antigen)
EBNA = Epstein-Barr - specifini nukleusni antigen

Sa EBV su povezana dva oboljenja koja se u Evropi, po pravilu, ne javljaju - Burkitov


(Burkitt) limfom i nazofaringalni karcinom. Kod imunosuprimiranih osoba postoje naz
nake koje ukazuju na znaaj reaktivacije EBV kod primalaca transplantata i pacijenata sa
HIV, a poznato je da u vezi sa EBV nastaju limfomi i upasta leukoplakija.
Eptajn-Bar virus (EBV) se javlja u grlu veine ljudi. Infekcija Eptajn-Bar virusom
moe dovesti i do pojave kancera. Od kraja ezdesetih ga, zajedno sa retrovirusima,
,,poklanja vlada SAD i Svetska zdravstvena organizacija (SZO) - deci u Ugandi! Ovo,
naravno, rezultira visokom stopom smrtnosti, sobzirom na to da deca ne postaju
otpornija na Burkit limfom korienjem imunosupresivnih lekova. esta pojava EBV
meu AIDS pacijentima takoe nije izazvana HIV infekcijom, ve je rezultat m anipu
lacije sline onoj u Ugandi.
EBV se moe nai kod mnogih zdravih osoba u parotidama i elijama u oblasti usta
i grla. Obino se kae da nastaje irom sveta (ima ga 67 posto odraslih Afrikanaca i 83
posto odraslih Amerikanaca). Pripada grupi herpes virusa i poznat je kao uzronik
groznice lezda.

Zahvativi severnu oblast zapadnog Nila (oko Laropija) od 1963. do 1966, Eptajn-Bar
virusna epidemija je inicirala masovno poveanje nivoa antitela. Poto infekcija obino
ostaje neregistrovana usled nedostataka simptoma, srea u nesrei je da je 1968. izvedena
studija koja se odnosila na ovu misterioznu epidemiju. Ukratko: njeno irenje ne moe biti
objanjeno ni jednim prirodnim procesom!
Pojava ove epidemije EBV je, do izvesne granice, prouzrokovana pojavom nove vrste:
kod 20 posto ispitanih osoba izolovan je B tip virusa koji je dvostruko vie povezan sa Burk
it limfomom nego do sada poznati A tip. Pretpostavlja se da je re o laboratorijskoj mutaci
ji originalnog A tipa. Ono to je ,,neobjanjivo u celoj prii jeste injenica da je deo B tipa
potpuno razliit i nema nasledne veze sa bilo kojom od svih ostalih prirodno nastalih formi.
Kada je EBV identifikovan 1966. u centralnoj Africi, na ostrvu Reunion u Novoj Gvineji, B
virus je oznaen kao izaziva posebnog kancera (Burkitts lymphoma) kod svih 30 ispitanih
sluajeva. Uprkos injenici da ovaj virus moe biti izolovan kod 83 posto odraslih Amerikanaca
i 49 posto dece, objanjeno je da on masovno preovladava u oblasti zapadnog Nila (Uganda).
Reeno je, na primer, i da je 95 posto dece ve zaraeno EBV-om do druge godine, a do tree
- sva! Valja jo dodati da su 21 posto dece nosioci i HTLVI retrovirusa imunodeficijencije.

Burkit limfom ili - politiki" kancer


Denis Burkit je 1958. prvi opisao kancer Burkitts lymphoma (BL). Bio je to najei
maligni tumor detinjstva (ubrzo prepoznat u ugandskoj bolnici ,,Mulago u Kampali), sa
posebnom klinikom slikom: rastao je toliko brzo da su za samo 24 sata bile vidljive
promene u veliini tumora na licu, a broj tumorskih elija se udvostruavao za 65 sati! Re
je, naime, o malignom rastu B limfnih elija, koji je kod dece esto zahvatao oblast vilice i
znatan deo lica - do oiju. (Veliki tumori mogu da rastu i u stomaku.) Bez hemoterapije,
ovako brz rast je dovodio do smrti za svega nekoliko meseci.
Iskljuivo su deca tamne boje koe oboljevala od ove opake bolesti. Od 1960. se u
oblasti zapadnog Nila 5,4 od 100.000 deaka godinje razboli od ovog tumora. U SAD su,
meutim, deca tamne boje koe tri puta otpornija na ovu bolest od dece svetlog tena.
Izaziva ovog neobinog tumora nije EBV, niti infekcija malarije, kojoj se obino prip
isuje krivica. U ,,igri je jo neki, skriveni, faktor. Krvna slika kod BL pokazuje uoljive
slinosti sa goveim leukemija virusom- BLV (Bovine Leukemia virus). Retrovirus je,
najverovatnije, prisutan u Burkit limfomu. ta vie, u oblasti zapadnog Nila je, 1973. godine,
21 posto pregledane dece imalo antitela protiv HTLVI retrovirusa, a 66 posto i HIV antitela.
BL je privukao svetsku panju zbog neverovatne nesrazmere njegovih uloga, kao uzro
ka bolesti i smrti, ali i zato to mahom pogaa afriku decu.
Neobino je i to to se ovaj kancer javlja samo u odreenim oblastima. U Novoj Gvineji se
striktno ,,dri dravne granice - pronaen je jedino u bivoj britanskoj koloniji Papui (Nova
Gvineja), ali ne i u susedstvu! Uprkos klimatskim uslovima koji navodno podstiu ovu bolest,
i uslovima ivota, u Junoj Africi (bivoj Rodeziji), Angoli (bivem Zanzibaru) - gde je naseljeno
oko 600 hiljada Portugalaca - Somaliji i Zambiji, ni jedno dete nije obolelo od ove bolesti. To,
meutim, nije sluaj sa Ugandom, Tanzanijom, Kenijom i Kamerunom, gde su deca umirala...
Posebno pada u oi injenica da u ovoj, strogo ogranienoj, oblasti zapadnog Nila ni jedno dete
nije obolelo u neposrednoj blizini ,,Kuvula bolnice koju su vodili - Amerikanci! Isto se moe
rei i za oblast oko bolnice ,,Albert-vajcer u Lambarenu (Kamerun).

...Izgleda verovatno da imamo posla sa lokalnim kancerogenim uticajem, sa znaa


jnom selektivnom i uticajnom moi -ironisali su (valjda!) neki strunjaci.
Uvoenje uzronika koji vodi do fatalnog kancera kod dece je bilo toliko oigledno, da
je naunik J. Klemensen na jednoj konferenciji morao da kae: Bilo bi shvatljivo da afriki
limfom moe nastati zahvaljujui nekom virusu uvedenom, moda, iz zapadnih zemalja i
zbog toga relativno heterogenog porekla. Mogue je i da hemijski onkogeni u zapadnoj Evropi
rade na smanjenju otpornosti ovog inherentnog virusa. Ali, ovo su (ipak) samo hipoteze...
Razlike u vremenu i mestu pojavljivanja ove bolesti u oblasti zapadnog Nila i oblasti
Mega oko Kampale, previe jasno potvruju da je izaziva s ciljem, dakle namerno, uveen.
Koncentrisano pojavljivanje bolesti, po svim statistikim pravilima, nesumnjivo dokazuje
prisustvo aktivnog podstiueg uzronika, koji je postao oigledan 1972/73. Pojavio se,
naime, godinu dana nakon prvog uzimanja uzorka krvi od 45.000 dece.
BL se, inae, u terapeutskoj imunosupresiji ne javlja esto.
Kod 0,6 posto obolelih od AIDS u SAD, bolest se manifestuje u formi Burkit limfoma.
Na prvi pogled, ne previe. Ipak, sobzirom na injenicu da efekat HlV-a nema dodirnih
taaka sa poreklom BL, interesantno je to to se ovaj redak tumor pojavljuje hiljadu puta
ee kod HlV-zaraenih pacijenata nego u ukupnoj ljudskoj populaciji.
ak i pre masovne pojave AIDS-a, broj sluajeva Burkit limfoma je bio povean u SAD.
Od 1973. do 1987. poveao se do 50 procenata.
Ipak, ukoliko treba strepeti od mogunosti da Burkit limfom ponovo bude potvren
kod afrikih AIDS pacijenata, onda su nauni elnici, sasvim sigurno, ovo ve potvrdili kao
prirodno deavanje.

Histoplazmoza ili - vebe" u Indijanopolisu


Histoplasma capsulatum je uzronik gljivine infekcije plua.
Histoplazme nisu oportunistiki uzronici. Njihova pojava kod AIDS bolesti je izazvana
namerno, distribucijom, do neke granice, posebnih vrsta histoplazmi.
Histoplazmoza nastaje u specifinim regionima, preteno kroz masovno uvoenje
uzronika kroz respiratorni trakt i nezavisno od stanja imuniteta. Stoga, on nije umrtvljen
oportunistiki uzronik, koji, inae, ne moe biti prenet sa osobe na osobu.
Histoplazmoza izazvana Histoplazmom capsulatum je opisana 1976. u Ruandi. Sve
ukazuje na to da je ovaj uzronik namerno uveden...
Od septembra 1978. do avgusta 1979. godine, 120.000 osoba iz Indijanopolisa je
zaraeno Histoplazmom capsulatum. Uzronik, navodno, nije pronaen.
Simptomi su bili neobini. Bolest je bila ozbiljna, bez posebnog jedinstvenog efekta, i
dosta esto, u poreenju sa ranijim bolestima, dovodila do smrti. Posebno su bili pogoeni
uenici tamne boje koe, stariji od 15 godina. ak est puta vie od svojih vrnjaka bele puti.
U nekim gradovima se preko 80 posto srednjokolaca veoma teko razbolelo. Samo u Indi
janopolisu je 1980. i 1981. godine bilo 28 sluajeva ,,ratrkane histoplasmoze, dok je irom
sveta do 1984. registrovano ukupno 68 sluajeva cerebralne bolesti. Od sledeeg 61-og
sluaja opisanog u Indijanopolisu 1983, 13 osoba je bilo potpuno zdravo, 16 je imalo bolest
bez imunosupresije, a samo u 32 sluaja je bilo deficijencije u imunom sistemu.
Do 1985. godine, etiri osobe sa AIDS-om imale su histoplazmozu (jedna od njih je bila
u Trinidadu). U Indijanopolisu je, 1985, sedmoro HIV pacijenata iznenada pogoeno histo

plazmozom. Iz ovoga je izveden zakljuak da je kod 46 posto AIDS sluajeva histoplazmoza


poetna bolest.
Infektivni uzronik je bio otporan na, do tada dokazano uspean, amfotericin B.
Prilikom jednog ispitivanja u Njujorku, kod tri AIDS histoplazma pacijenta, kod kojih
su analizirana Histoplazma captulatum antitela, uopte nisu pronaena antitela. ini se da
su u njihove organizme gljivice histoplazme prodrle kada, usled HIV infekcije, telo vie nije
bilo u mogunosti da proizvodi nova antitela. Ovo je, ujedno, dokaz o namernoj infekciji u
dravi Njujork, u kojoj do tada nisu registrovani sluajevi histoplazmoze.

Aspergiloza
Aspergiloze su pulmonalne gljivine infekcije, a ponekad i gljivine infekcije creva.
Uzronici aspergiloza su gljivice Aspergillosis spp, a najei izaziva je Aspergillus fumigatus.
Gljivice proizvode mikotoksin aflatoksin - B. Aflatoksin moe dovesti do privremene
imunodeficijencije. Ovo naizmenino dovodi do nastajanja bolesti.
Jo od 1950. godine, vojne snage SAD su ispitivale mogunosti irenja Aspergillus
fumigatus. Od 1970. do 1976, nastajanje aspergiloze u SAD se povealo do 158 posto!
(Privremena distribucija ovog poveanja nije navedena u dostupnim dokumentima.) Govo
rilo se da je od 1972. godine uestalost aspergiloza poveana i u Nemakoj. Poznati AIDS
ekspert V. Stail je ovo porekao za Univerzitetsku bolnicu u Frankfurtu na Majni (Nema
ka), gde su javni tuioci 1992. istraivali uzroke smrti 12 pacijenata zaraenih ovom gljivi
com. Ni jedan od njih nije bio HIV zaraen. Frankfurt je, inae, grad sa izuzetno visokim
brojem HIV zaraenih osoba.
Aspergiloza se pojavljuje kod oko 20 posto imunosuprimiranih pacijenata (usled, rec
imo, terapije kortizolom kod transplantanata). Stoga aspergiloza spada meu najee
oportunistike infekcije. Tokom imunosupresije, prvo se pojavljuje u vidu gljivine infekci
ja. Njeno irenje je redukovano za dve treine ukoliko je na intenzivnoj nezi vazduh filtri
ran, to ukazuje na konstantno postojanje aspergilus gljivica u vazduhu.
U vezi sa masovnim AIDS-om, u banci podataka (na koju smo naili) nema izvetaja o
aspergilozi. Sobzirom na to da nije uhvaen ovaj, ve oportunistiki, uzronik valja zakljui
ti da je to usled izuzetno jake odbrane tela, posebno protiv gljivica. Naunici Centra za kon
trolu bolesti nisu predvideli ovakvu reakciju.
U definiciji AIDS-a objavljenoj 1982. godine, aspergiloza je oznaena kao njegova
karakteristika. To je ponovljeno i u naredne tri godine, od 1983. do 1985. O ovome, meutim, nije bilo ni pomena u definiciji AIDS-a iz 1977. U statistici Centra za kontrolu bolesti,
koja se odnosi na poetne bolesti aspergiloza, ak ni jednom nije pomenuta.
Ve je dokazano da je irenje HIV infekcije trebalo da bude omogueno redukcijom
odbrambenih snaga oveka. Postoji nekoliko indicija da su za ovo korieni mikotoksini,
posebno tip supstance -aflatoksin -B. Poto te supstance nastaju u prirodi, one nisu izazvale nikakvu sumnju.
Namerno irenje mikotoksina je veoma teko dokazati. Organizam automatski, ali
netano, registruje s jedne strane imunu reakciju izazvanu na aflatoksin, a u isto vreme, s
druge strane, registruje reakciju protiv Aspergillus-a. Osobe napadnute aflatoksinom tre
bale bi da u manjem broju imaju bolesti izazvane Aspergillus-om, nasuprot uporedivim
pacijentima sa imunosupresijom.

Neobino veliki broj HlV-zaraenih pacijenata koji ne pate od aspergiloza, jasno


ukazuje na neprirodno irenje aspergiloza pre HIV imunodeficijencije.

Pneumocistina upala plua (PCP),


kapetan Gajduek i igra bogova...
Dobitnik Nobelove nagrade i naunik koji je opisivao AIDS, Karleton Gajduek, poslat
je u Nemaku 1948, 1952. i 1954. godine u medicinsku pedijatrijsku misiju.
Po povratku u SAD, u svojstvu kapetana vojnih snaga, proirivao je znanje u Volter Rid
vojnom medidnskom centru, u Vaingtonu. Jedan deo svojih saznanja je predstavio u radu Akut
na infektivna hemoragina groznica i mikotoksini u sovjetskim socijalistikim republikama.
Zatim je, 1954. i 1955, bio savetnik australijske vlade u Melburnu. U to vreme su
zabeleeni prvi, do tada nepoznati, sluajevi PCP-a (opisani 1956. godine).
Od 1955. do 1957. godine, Gajduek je bio direktor programa za prouavanje deijeg
rasta i razvoja, i uzroka bolesti u primitivnim kulturama, kao i laboratorijski lagane,
skrivene, umerene virusne infekcije u Papui (Nova Gvineja), gde su 1960. otkriveni prvi
sluajevi PCP-a.
Gajduek je 1957. poeo da pie o PCP-u i, gotovo uzgred, pomenuo da je PCP iznena
da nastao 1935, da se javlja samo u zemljama gde se govori nemaki i iskljuivo u - dei
jim domovima! ak su i drugi naunici nastojali da prikriju nemake eksperimente...
Nakon ovoga, 110 siroadi iz Koreje - pod patronatom naunika sa nemakog gov
ornog podruja - razbolelo se van deijeg doma od PCP-a, bez vidljive imunodeficijencije.
U Koreji su bile ograniene mogunosti za izvoenje eksperimenata.
Ipak, dobro razvijeno orijentalno muko odoje iz sirotita, usvojio je brani par
Amerikanaca koji se tamo nalazio povodom korejskog rata.
Novi roditelji su odveli dete u SAD i odmah po dolasku organizovali intenzivni medicinski
tretman koji je podrazumevao uzimanje krvi, rendgensko snimanje, uzimanje brisa grla, lum
balno punktiranje i davanje injekcija svaka tri sata. Dete je, konano, umrlo - posle 19 dana.
Kapetan Gajduek je, sa osobljem Pasterovog instituta, radio i u Iranu 1952. i 1953.
godine. Sledee masovno umiranje beba se dogodilo u Iranu 1961. godine, i to kao deo pro
jekta vojnog CENTO pakta Velike Britanije, Nemake i SAD...
I iranski naunici su vrili eksperimente na deci iz iraskog sirotita koje je imalo 80
kreveta (iraz je najvei iranski grad u kome, procentualno, ivi najvie Jevreja). Nahoad
i deca mladih majki su iznenada umirala, a autopsija njihovih leeva je obavljana sa
najveom panjom.
Naunici su bili zadueni i za porodiljski deo, u kome su kasnije rtve posmatrane od
prvog dana ivota. Od jula 1960. godine, zapoinje serija smrti od PCP-a, koji je pre toga bio
nepoznat u Iranu. Svi mali itelji istraivakog sirotita, ukupno 233 deteta, su umirali. Kod
68 je uzrok smrti bio - PCP. Kao izvor bolesti je navedeno mleko pripremano u sirotitu.
Decu je satirala dijareja, budui da su bila zaraena gljivicama kandide i posle est nedelja
obolela od PCP-a.
Pojava PCP-a kod impanza se moe izazvati mlekom leukeminih krava. Ovu imuno
supresiju, prenosivu mlekom, izaziva retrovirus govee leukemije (Bovine Leukemia virus
- BLV). Preko muzne stoke, BLV je izaziva akutne limfatine leukemije kod ljudi. U iran
skim eksperimentima na deci je, oigledno, korieno ovo imunosupresivno sredstvo.

Po istom principu, ameriki naunici su mleku, pripremljenom u domovima i siroti


tima (reeno je da u njemu nedostaju antitela), pripisali pri kraju Vijetnamskog rata smrt
vijetnamskih beba od PCP-a u pet amerikih sirotita u Sajgonu (Juni Vijetnam). Krav
lje mleko izvan amerikih sirotita u Vijetnamu (koja su finansirana od Prijatelja dece,
Boulder, Kolorado), do dan-danas nije dovedeno u vezu sa fatalnim PCP-om kod beba.
Taan broj dece obolele od PCP-a u Vijetnamu, nikada nije objavljen. Bilo kako bilo,
zvanino je saopteno da je re o infektivnoj bolesti od epidemiolokog znaaja u Vijet
namskom ratu.
Kao i u Koreji, i u Vijetnamu su ameriki graani na kraju rata usvojili bebe sa PCP
om i odveli specijalnim letom u SAD. Prema dostupnim izvetajima o njihovom leenju iz
1973. godine, petoro dece je podvrgnuto tretmanu intravenskim i intramuskularnim injek
cijama (etiri puta dnevno) i pregledano pre smrti. Lekovi amerikih vojnih snaga, kojima
su tretirana, nabavljeni su preko veteranske administrativne bolnice. Kako su izvetaji o
sedam drugih PCP vijetnamskih beba u SAD iz 1975. bili delimino isti, u praenju davan
ja intramuskularnih injekcija i nadolazeu smrt ove dece ukljueni su i lekari i vojnomed
icinsko osoblje. Infektivna bolest kao nastavak Vijetnamskog rata je, po svemu sudei,
nova specifina vrsta PCP-a koja ne tedi ni imunoloki zdravu ameriku decu i, ak, dovo
di do stvaranja antitela.
PCP se prvi put pojavio u SAD 1964. godine, kod nekoliko odraslih osoba bez prethodne imunodeficijencije. Naime, te godine su se u Pulmanu (drava Vaington) razboleli
brani par i njihova sedmogodinja kerka, nakon ega su roditelji umrli.
U isto vreme, vlada SAD je u Pulmanu (Pullman) vodila Institut za istraivanje bilja (Region
alna laboratorija u Pulmanu za ispitivanje bilja), Odeljenje za poljoprivredu. Izmeu ostalog,
prouavan je impresivni vrtlog gljivinih spora. Gljive i njihove spore proizvode imunosupresivne
mikotoksine. (Poljoprivredno odeljenje je bilo ukljueno u proizvodnju biolokog oruja!)
Vlada je u istom mestu drala i veterinarsku istraivaku stanicu ,,Pulman (Odeljenje
za veterinarsku mikrobiologiju i patologiju Univerziteta drave Vaington), s ciljem istrai
vanja virusa koji izaziva infektivnu anemiju konja. A virus-izaziva infektivne anemije
konja je poetni virus za razvoj - HlV-a!

Eksperimentalni dokazi na ljudima


Hronina limfoidna intestinalna upala plua se uglavnom javlja kod dece mlae od
godinu dana. Ovo oboljenje je posebno detaljno ispitano prilikom laboratorijskih istrai
vanja u kojima je korien medi visna (Maedi visna) virus ovaca. Upala plua kod ovaca iza
zvana ovim virusom je veoma slina onoj koja je naena kod dece mlae od godinu dana.
Vezu izmeu ovih oboljenja nije teko uoiti. Kod ovaca, kao i kod dece, bolest se iri
rasprivanjem (aerosolom). S druge strane, kako medi visna nije seksualna bolest kod
ovaca, oigledno je da je i retrovirus stvoren u Fort Detriku mogao da bude preneen nesek
sualnim putem na pripadnike najmlae populacije. Sledei ove eksperimente, pronalaen
je uzronika hronine limfoidne intestinalne upale plua kod beba obolelih od side, posta
lo je skoro rutina.
PCP se gotovo iskljuivo ,,pojavljivao u dejim domovima zemalja nemakog gov
ornog podruja, sirotitima Koreje, Irana, Vijetnama i u deijoj istraivakoj bolnici ,,Sv.
Jude u SAD.

U Nemakoj i vajcarskoj je PCP pogaao bebe i decu iskljuivo u sirotitima, ali ne i


onu koja su ivela u porodicama. Isto je bilo u Koreji, Iranu i Vijetnamu. Faktori za inici
ranje bolesti su, dakle, postojali samo u sirotitima.
CDC je iznenada pokazao posebno interesovanje za Pneumocystis carinii. Naime, ovaj
patogen se 1982. pojavio u testovima krvi trojice hemofiliara. U izvetaju CDC je bilo rei
o obrazovanju neogranienog broja grupa T-elija koje krue, u nedostatku odgovora lim
focita na mitogene, potpunom smanjenju broja pomonikih T-elija (T4) i uveanju broja
supresorskih T-elija (T8), kao i obrnutom odnosu T4:T8 koji je iz toga proizaao.
PCP moe da aktivira druge viruse. Gotovo uvek se javlja kada je pacijent ve u imun
odepresivnom stanju. Kako PCP u prilinoj meri podsea na sidu, namee se logino pitanje
- da li je ova situacija vetaki nametnuta homoseksualnoj populaciji? Prema obino dobro
obavetenim izvorima, postoji tvrdnja da je PCP ubaen u vakcine protiv hepatitisa B!
Valja se zapitati i zbog ega se PCP manifestovala prvenstveno meu pripadnicima
homoseksualne zajednice u Americi? Odgovor najverovatnije lei u postojanoj sumnji da je
pri Fort Detriku lek pentamidine isethionate kontaminiran. Moda je i zbog toga njegova
distribucija ograniena na jednu slubu CDC. Kontaktiravi sve osobe koje su naruile lek
pentamidin isenthionate iz CDC-ovog Odeljenja za lekove protiv parazitskih bolesti odeljen
ja, CDC je saoptio da su pacijenti uglavnom bile bebe mlae od godinu dana i stariji ljudi.
Ipak, objanjavano je da se bolest pojavljuje i u grupama u nekim oblastima SAD.
Amerika vlada je 1976. godine prestala sa praksom neobeleenih terapija pentamidi
nom, u to vreme jedinim poznatim dostupnim lekom, koji je bio u prodaji 30 godina. Paci
jenti su, dakle, leeni jedino ovim lekom prilikom registrovanja u Centru za kontrolu
bolesti. Od prvog registrovanog sluaja 1955. godine, pa do 1967, u SAD je zabeleeno 107
PCP sluajeva. Od 1968. do 1973. godine - 225 sluajeva, od kojih je 60 bilo u bolnici ,,Sv.
Jude u Memfisu (drava Tenesi).
Ako se u amerikim okolnostima PCP u 5,8 posto sluajeva razvijao sam po sebi (prilino
jasna imunosupresija izazvana lekovima), onda se od ve pomenutih 63 posto PCP bolesti
nastalih sa HIV epidemijom, 57,2 procenta moralo razviti kao rezultat dodatne infekcije.
Pojedine bolesti su se pojavljivale u kasnijoj fazi. Ipak, bilo je i jo uvek postoji, neko
liko izvetaja o grupama u bolnicama kod kojih je registrovan i HIV. Od PCP-a su se naroi
to razboljevala deca sa akutnom limfocitinom leukemijom. U opisu ovih bolesti kod dece
iz istraivake bolnice ,,Sv. Jude, pacijenata i bolnikog osoblja u Njujorku, istaknuto je da
se ,,PCP javlja u prostoru, vremenu i grupama u jednoj zgradi, a da zaraeni nisu u kontak
tu jedni sa drugima. S druge strane, supresija imunolokog odgovora izazvana, na primer,
radijacijom ili mikotoksinima, dovedeni su u pitanje prenoenja nove vrste PCP-a kroz vazduh,. Ovo saznanje, po svemu sudei, igra odreenu ulogu u stvaranju veze AIDS/PCP od
kako je 1977. zabeleeno poveanje PCP-a, ak i bez HlV-a.
Od pacijenata leenih imnosupresivnim lekovima (npr. posle transplantacije organa) a
koji su se razboleli, izmeu 1,1 posto i 5,8 posto je imalo PCP. Brojka prirodnog nastajanja
PCP bolesti, sledei traenu imunodeficijenciju, mogla bi da bude isto toliko velika.
Rasprostranjenost PCP-a u sluajevima HIV imunodeficijencije je do 60 puta manja nego
kod imunodeficijencije prouzrokovane lekovima.
U svakom sluaju, u glavnom lanku ,,JAMA (publikacije Medicinske asocijacije
SAD), iznesena je tvrdnja da je PCP prisutan u nerazvijenim delovima sveta kao epidemija.
Isto su tvrdili i naunici iz Njujorka i deije bolnice ,,Sv. Juda. Ameriki naunik Redman

je 1975. tvrdio da je PCP epidemijski i u - Africi. Od 1945. pa do pojave masovnog AIDS-a,


u Africi, preciznije - iskljuivo u njenom junom delu - zabeleeno je pet sluajeva PCP-a:
u Junoj Africi (jedan), Nigeriji (jedan) i u AIDS aktivnom regionu u Ugandi (tri sluaja).
Naglaavanje Afrike kao luke epidemije ove bolesti (ali ne Australije, Azije i ostalih),
dokazuje da je autor znao da e posle Koreje, Irana i Vijetnama, i u Africi biti stvoreni
imunosupresivni preduslovi za utiranje puta pojavi PCP bolesti!
Prema AIDS definiciji iz 1987. godine ,,PCP je, ak i bez dokaza o HIV-u, simptom
AIDS bolesti. Iz ovoga proizilazi da se pod HIV infekcijom podrazumevaju ,,svi sluajevi
gde nije naen ni jedan drugi uzrok imunodeficijencije. Zasnovana na takvoj definiciji,
samo HIV infekcija moe da eliminie imuni mehanizam do nivoa koji omoguuje nase
ljavanje, tj. pojavu PCP-a. Dakle, deca koja su od PCP-a umrla u Nemakoj, vajcarskoj,
ahoslovakoj, Kongu, Zairu, Finskoj, Iranu i Vijetnamu, imala su u stvari - AIDS! U to
vreme su umetnuti HIV ili srodni imunosupresivni retrovirusi.
U Ugandi, ni jedan AIDS pacijent nije pogoen PCP-om. Mikrobi nisu naeni ni kod paci
jenata u Lusaki (Zambija). Uprkos detaljnim istraivanjima, PCP nije pronaen ni kod jedne
osobe u Keniji, niti se mogao uzgajati u ivotinjama, kao to je to mogue u Evropi i SAD.
Uzronici potencijalno izazvanog PCP-a su u Zimbabveu izolovani kod 22 posto
pregledanih AIDS pacijenata. Oni koji su na taj nain ukljueni, nisu se razboleli! U
brazilskoj bolnici Porto Alegre, uzronici su se pojavili kod 45 odsto AIDS pacijenata.
Od ukupnog broja crnih Afrikanaca iz Centralne Afrike koji su iveli u Belgiji i
razboleli se od AIDS-a, 29 posto je imalo PCP. Na Haitiju je u poetku bilo 10 posto, a
1983. godine u SAD, u zavisnosti od regiona, od 63 do 80 posto. Sumnja da ova PCP
grupa u SAD nije rezultat samo HIV infekcije ve da se istovremeno razvija dobijanjem
posebne PCP vrste kod HIV zaraenih i nezaraenih osoba, potvrena je injenicom da
je PCP s jedne strane delimino lako izleiva, a s druge strane - fatalna neizleiva bolest.
PCP vrste koje su pogodile nekoliko HIV zaraenih pacijenata u 1981, razlikovale su se
od onih iz 1985. godine.

Kapoi sarkom ili traganje za rasno selektivnima biolokim orujem


Kapoi sarkom je kancerogena izraslina, posebno na koi. U ranijim vremenima je
iskljuivo pogaala starije mukarce jevrejskog ili italijanskog porekla. Kasnije se razvijao
u imunosupresiju kod etiri posto osoba, iskljuivo pomenutog porekla, dok ga kod ostal
ih uopte nije bilo.
Vojne snage SAD su, od 1954. godine, testirale razvoj Kapoi sarkoma i upotrebu u
Ugandi. Ima indicija da je za ovu svrhu napravljen od virusne infektivne anemije konja i
citomegalovirusa.
Kapoi sarkom (KS) je (jedna od) karakteristika AIDS bolesti. U poetku je polovina
pacijenata u SAD i zapadnoj Evropi imala kancer, dok se danas rauna na oko 10 posto
obolelih. U dravama Afrike skoro ni kod jednog AIDS pacijent nije uoen Kapoi sarkom!
Centar za kontrolu bolesti objanjava (definicijom AIDS-a) da je Kapoi sarkom kod
osoba mlaih od 60 godina HIV/AIDS bolest, ak iako ne postoji dokaz o HIV-u.
Budui da je KS opisan jo 1872. godine kod ljudi pomenutog porekla, logino je da su
se HIV, ili tipovi HIV infekcija, do tada ve ispoljavali.

KS je opisivan na razliite naine. Veinom kao nova multiarina maligna izraslina,


koja uglavnom nastaje na koi, bubrezima, srcu i crevima, i varira u svojoj agresivnosti.
Pojavljuje se u infekcijskim grupama i zasebnim (lokalnim) oblastima. Na primer,
1920. godine je zahvatio Austriju, Poljsku, severnu Italiju, Sardiniju, Ugandu i Izrael.
U izvesnim sluajevima se infekcija toliko brzo iri da zaraeni umiru posle dva mese
ca od dijareje ili iscrpljenosti. Smrt, inae, najee uzrokuje druga pratea bolest koja se
kasnije javlja. Ipak, veina obolelih (pre)ivi od nekoliko gadina do nekoliko decenija. Do
spontanog izleenja dolazi u ak dva posto sluajeva, za razliku od ostalih malignih tumo
ra kod kojih se to veoma retko deava.
KS u ak oko 95 posto sluajeva napada mukarce (obino opisane kao ,,jaki), i esto
starije od 60 godina. U detaljnim istraivanjima izvedenim do 1932. godine, od 372 reg
istrovana sluaja oboljenja 219 su bili mukarci od kojih su 129 (ili 58 posto) bili mlai od
60 godina. Sobzirom na to da kod obolelih nije zabeleen ni jedan sluaj imunodeficijenci
je, namee se zakljuak da nisu mogli da budu registrovani kao - AIDS bolesnici.
Infekcija jakih starijih mukaraca mogla bi da se dovede u vezu sa smanjenjem muk
ih polnih hormona. Ovo je potvreno injenicom da Kapo sarkom ne napada testise i
jajnike koji proizvode polni hormon testosteron.
Od ukupnog broja sluajeva Kapoi sarkoma, 37 posto pacijenata istovremeno boluje
od - jo jednog kancera! Re je o osobama koje su 20 puta vie podlone malignim neoplaz
mama od ostalih ljudi. U izraelskoj studiji raenoj na 40 pacijenata obolelih od Kapoi
sarkoma, svi su imali i gljivice na stopalima, 35 njih je imalo gljivice u nosu, na nonim
palevima i tabanima, a petoro du paleva i tabana. Nita slino nije poznato u vezi bilo
koje druge bolesti...
Kod 80, od svih registrovanih sluajeva do 1933. godine, bolest je bila induko
vana. etrnaest osoba je radilo sa konjima (farmeri, vozai, trgovci stokom, potkivai) ili su ih konji povredili (ujeli, udarili i sl.), 12 trgovaca su konje verovatno
koristili za transport, osmoro je poslovalo sa graom, a sedmoro sa koom. U
svakom sluaju, u vie od polovine ovih sluajeva, bliski kontakt sa konjima, koom
i drvetom, bio je veoma est.
Drvo i koa su pogodna podloga za gljivice Aspergillus fiavus i Aspergillus fumigatus
koje proizvode aflamikotoksin. Mikotoksini imaju presudnu ulogu u savladavanju snaga
imune odbrane organizma protiv HlV-a kod AIDS-a.
Veoma esto, KS pogaa prethodno povreivane delove tela ili se pojavljuje na mestu
,,ujeda, tj. prianjanja pijavica. Od 109 ispitanih sluajeva, sedmoro je prethodno imalo
povredu upravo na strani gde se pojavio KS, za razliku od kontrolnih 19 bez povreda. Infek
cije na tabanima, rukama i vrhu glave, dakle na delovima tela koji su najvie izloeni riziku
od povrede, ukazuju da se uzronik nije spontano razvio u telu.
Iniciranje bolesti od strane infektivnih uzronika je dokazano. I kad KS nije i kad
jeste povezan sa pojavom AIDS-a, izolovani su - retrovirusi. Pronaeni paraziti filari
je - onchocerca (onchocerciasis, oboljenje) su verovatni transm iteri infektivnih
uzronika KS. I crne i konjske muve, na primer, mogu da prenesu virus infektivne
anemije konja (EIAV).
EIAV i Kapoi sarkom su povezani i na sledee naine:
a) EIAV je pronaen u konjima;
b) KS je podstaknut infektivnim uzronikom - EIAV je infektivni uzronik;

v) Retrovirusi su sadrani u KS - EIAV je retrovirus;


g) KS je povezan sa onchocerciasis - EIAV se nalazi u filariji (Onchocerca volvulus);
d) Uzronike KS-a mogu preneti crna i konjska muva - EIAV moe biti preneen
crnom i konjskom muvom.
Kao i kod infektivne anemije konja, anemija se moe javiti i kod KS. Virus infektivne
anemije konja je, najverovatnije, presudan preduslov za pojavu Kapoi sarkoma.
Kapoi sarkom se nije spontano pojavio u oblasti Zapadnog Nila (Uganda). Bilo je puno
sluajeva, u brzom sledu, meu Ijudima koji su iveli u bliskom susedstvu, koji nikako ne
mogu biti objanjeni spontanim deavanjima ve iskljuivo podsticajem.
Kapoi sarkom je bio veoma redak pre nego to je proizveden u Ugandi i Tanzaniji. Od
1872, kada je registrovan, pa do 1959. godine u celom svetu je opisano samo 1.256 sluaje
va. Godine 1962. obelodanjeno je da u SAD na svakih deset miliona stanovnika godinje
oboli od dve do est osoba. Ovaj podatak je, meutim, netaan. Jer, po upitnicima
Nacionalnog instituta za kancer SAD, od 1973. do 1981. je 29 sluajeva ove bolesti bilo reg
istovano na svakih deset miliona ljudi. Interesantno je i to da Njujork i Majami nisu obuh
vaeni ovim izvetajem, iako je upravo u njima, u odnosu na ostale regione, registrovan
neuporedivo najvei broj sluajeva KS-a.
Mnogi naunici su ubrzano poeli da istrauju Kapoi sarkom. Ve je reeno da je do
1959. godine opisano 1.256 sluajeva, a samo je u maju 1961. gotovo o tome objavljeno hi
ljadu lanaka. Pomalo neobino, budui da kao (do tada) ipak retko oboljenje, nije odvie
bilo znaajano za zdravstvene slube. Ipak, epidemiologija KS-a je izazvala neverovatno
interesovanje. esto je izvetavano o oboljenju veeg broja osoba jevrejskog i italijanskog
porekla, i crnaca u odreenim delovima Afrike, gde se esto pojavljivao.
Iako nisu samo Jevreji i Italijani bili ugroeni, bolest je, ipak, po svemu sudei, bila
retka meu Anglosaksoncima. Naunici Hingison i Etl su 1960. u Junoj Africi ,,stvari
izloili malo delikatnije, a ipak eksplicitno: Kapoi hemagio sarkom je izuzetno redak u
Evropi i Severnoj Americi, ali i relativno est tumor u mnogim regionima afrikog konti
nenta. A naunici Giralod Beth i Genle su 1975. jo dodali: ,,Za razliku od geografski
koncentrisanih afrikih ekvatorijalnih crnaca, meu stanovnitvom Evrope bolest je
retka... Ova navodna akumulacija na afrikom kontinentu, opisana 1949. godine, bie
kasnije obraivana.
Skoro jedinstveno nastajanje bolesti meu Jevrejima u centralnoj Evropi, opisano je od
1872. do 1930. godine. Posle Drugog svetskog rata, u SAD i Francuskoj je obelodanjena veza
ovog kancera sa poreklom zaraenih osoba.
Nemaki naunik Julijus Derfel je 1932. prvi pokuao da se zainteresuje za ovu retku
bolest (od 1872. do 1932. u medicinskoj literaturi je opisano samo 356 sluajeva). Uprkos nje
govim brojano iskazanim nalazima, koji su potvrivali da su Jevreji i Italijani posebno izloeni
riziku, on je tvrdio da je irenje ove bolesti najverovatnije vie geografsko nego - rasno. Der
fel, oito, nije bio zainteresovan za bilo kakvo razjanjavanje ,,specifine ugroenosti Jevreja
i Italijana, ve za pobijanje jevrejske sklonosti prema ovoj bolesti. Iao je ak tako daleko, da
je svaom pokuavao da dokae da od oko 50 sluajeva u Italiji, ni jedan jedini nije bio Jevre
jin! Po toj logici, bilo bi isto tvrditi da ni jedan Italijan nije zaraen u Izraelu, to je svakako kon
tradiktorno sa nastajanjem ove bolesti meu Italijanima i Jevrejima.
Derfel je, ipak, svojim lankom formirao stav javnog mnjenja, a njegove teze su prih
vaene od strane brojnih medicinskih autoriteta. I Etl, iji su brojani nalazi takoe dokazi

vali suprotno, svaalakim tonom je rekao da je po Getleru bilo vie sluajeva KS-a u
posleratnoj Nemakoj, nego pre, da je registrovan samo jedan sluaj (1959.) u Radijum
institutu Hadassah univerzitetske bolnice u Izraelu, i da (prema tome) navodna
uestalost ove bolesti kod Jevreja nije oigledna.
U pobijanju teze o specifinoj ugroenosti Jevreja i Italijana, Etl se ograniio na
izjavu da nije bilo nastajanja ovog oboljenja meu Jevrejima. Njegova tvrdnja da nije
bilo sluajeva KS-a u posleratnoj ve u predratnoj Nemakoj, uglavnom je zasnovana na
jednoj Getlerovoj reenici
Poto je AK (Kapoi sarkom) nedavno pronaen kao
pretean meu Kinezima (Koskard), crncima (Dejvis) i ee primeen u Nemakoj,
koncept geografske povezanosti sa posebnim regionima (Grka, Italija, istona Evropa)
ili sklonost ka jevrejskoj rasi, bio bi teko odriv. I - to je sve. Nema dokaza, brojki,
datuma o navodnom poveanju broja ovih sluajeva u Nemakoj, praenog isterivanjem
i ubijanjem jevrejskih stanovnika.
Prilino je apsurdno tvrditi, samo zbog jednog sluaja leenog jedne godine na radi
olokom odeljenju bolnice u Izraelu, da je KS posebno prijemiv za Jevreje. Ukoliko je
izmeu 1872. i 1932. kod 60 miliona Nemaca u proseku zabeleeno samo pet sluajeva
godinje (jedan od 720 miliona), onda bi jedan sluaj na dva i po miliona izraelskih Jevre
ja (pod pretpostavkom da ni jedan nije leen u nekoj drugoj bolnici) bio - 300 puta ei!
ta vie, Etl je ,,prevideo ili (namerno?) ispustio da iznese izraelske i italijanske statistike
podatke: u 29 izraelskih bolnica je, izmeu 1960. i 1982, kod 562 osobe dijagnostikovan KS
(samo 11 obolelih su bili Palestinci).
Godinja razmera ove bolesti meu Jevrejima, dakle, iznosi 97 obolelih na 10 miliona
stanovnika. Izmeu 1970. i 1980. (na godinjem nivou) bilo je 145 obolelih na 10 miliona
stanovnika. ak 67 posto obolelih od KS-a je imalo HLADR5 krvne karakteristike, dok je iz
uporedne grupe (bez KS-a) svega 23 posto imalo ove karakteristike. Po svemu sudei,
HLADR3 pomae organizmu da se bori protiv ove bolesti. Samo osam posto obolelih ga je
imalo, u poreenju sa 54 posto iz kontrolne grupe (bez KS-a).
U ukupnoj ljudskoj populaciji, HLADR5 je najei meu Italijanima (35,8 posto),
pancima (28,6 posto) i Akenazi Jevrejima (39,1 posto).
Do poetka euforije Nacionalsocijalistike partije u Nemakoj 1933. godine, veina
naunih lanaka o ovoj bolesti je objavljena u Nemakoj. Posle toga, izuzev jednog sluaja
iz 1937, ni jedan drugi nije tampan. Ova bolest je, dakle, mogla biti koriena kao infek
tivno oruje protiv Jevreja a da, pri tom, ne ugrozi ,,arijevce.
Iako su mu, naelno, ljudi tamne boje koe manje podloni, ,,akumulacija KS-a je
(kao to je ve reeno) zabeleena u specifinim regionima Afrike. Precizna istraivanja
ukazuju na pet tamonjih centara:
- u Junoj Africi - po dolasku na vlast Nacionalne partije 1949. godine (do 1953. godine),
- u biseru Afrike Ugandi, sa najveim prihodom na kontinentu juno od ekvatora,
tokom perioda borbe za nezavisnost od kolonijalnog ropstva (od 1954. do 1977),
- u Kongu, zemlji najbogatijoj u sirovinama, koji prati Junu Afriku i snabdeva je
uranijumom, bakrom, kobaltom i drugim mineralima namenjenim za posebne svrhe,
- u junoj Tanzaniji - gde mozambiki liberalni pokret ,,Frelimo ima kampove (od 1964.) i
- u Kamerunu (od 1969. do 1973).
Sa podacima i brojkama se, meutim, manipulie. Jer, do 1950. se u svim izvetajima
o bolesti kancera u Africi navodi da KS jedva da pogaa tamonje (tamne boje koe)

stanovnike. Etl je 1962. izbrojao ukupno 35 sluajeva van June Afrike. I 1941, 1942. i
1957. je bilo izvetaja o manjoj uestalosti KS-a meu osobama tamne boje koe u SAD.
Na Karipskim ostrvima, uglavnom nastanjenim osobama tamne boje koe, do 1961. su pri
javljena samo tri sluaja (dvoje su afrikog porekla).

Posebne karakteristike K S-a u afrikim zemljama


Bolest je u Africi naroito agresivna i posebno pogaa mlade ljude. Ipak, literatura na
koju se pozivaju mnogi medicinski autoriteti navodi da je od 1872. do 1950. godine obolelo
14 osoba svetlog tena i ni jedno dete tamne boje koe ispod 15 godina starosti. Potom je izne
nada (da li?) od 1950. do 1959. godine obolelo 18 dece tamne boje koe samo u Africi i estoro
dece svetlog tena u ostatku sveta. Pri tom su pokazivali potpuno nove simptome: Kapoi
sarkom je jedinstven u tome da limfadenopatini tip bolesti nastaje iskljuivo kod afrike
dece. U drugim delovima sveta se, bez obzira na starosno doba, ne razvija ovaj njegov oblik.
Pomenuti limfadenopatini oblik se pojavljuje jedino kod pacijenata iji je imuni sis
tem delimino namerno poremeen medikamentima (npr. kortizolom kod transplantacije
organa), a u vezi sa AIDS-om. Tumori na onim kapcima i konjunktiviti preovladavaju
meu afrikom decom, i nigde vie u svetu. Ovakav rast navodi na zakljuak da se veliki
broj uzronika prenosi vazduhom, kao to je i reeno u uvodnom lanku ,,Lanceta (1973.
godine) a indirektno potvreno od Safija.
Prilino je neobjanjivo to to Afrikanci, osim od KS-a, ne boluju od ostalih malignih
bolesti poput stanovnika Evrope i Severne Amerike. Zbunjuje i injenica da meu sluaje
vima KS-a u Africi nema uoptene osetljivosti na maligne bolesti.
U sluajevima imunosupresije (izazvane npr. transplantacijom), zabeleeno je da su
neki pacijenti italijanskog i jevrejskog porekla oboleli od KS-a. U Torontu je, izmeu 1958.
i 1978, zbrinuto 500 bubrenih transplantanata s propratnom imunosupresijom lekovima.
Meu njima je bilo ak 100 Jevreja mediteranskog porekla! Kod etvoro, od ovih sto paci
jenata, sa imunosupresijom je razvijen i prilino redak Kapoi sarkom. Kod preostalih 400
- samo jedan jedini.
U Australiji i Novom Zelandu, s druge strane, od 1.884 bubrena transplatanta, ni kod
jednog jedinog pacijenta se nije razvio KS. U Izraelu je, pak, od 100 bubrenih transplatana
ta bilo etiri nova sluaja KS-a.
Izraelski naunik Nisenkon je tvrdio da preovlaujui ivotni uslovi u Izraelu sadre
nepoznate faktore koji ovome doprinose. Od ukupno 30 prijavljenih pacijenata obolelih od
KS-a sa transplatantima organa, za osam se tvrdilo da su Jevreji izraelskog porekla, a za
petoro da su Italijani. (Ni aluzija nije bilo na osobe tamne boje koe.) Dve treine su bili
mukarci, a jedna treina ene.
KS se esto razvija odmah nakon primene terapije kortizola. Ovo ne ukazuje na to da
ga kortizol izaziva, ve pre da je njegov - ,,okida. Pravi izaziva je skriven na sigurnom
mestu kod izvesnih osoba jevrejskog i italijanskog porekla, posebno kod ena sa snanim
kontrolnim mehanizmima. I im se kontrolni mehanizmi oslabe kortizolom, uzronik je
slobodan za reprodukciju...
Kada se pojavila prva publikacija o AIDS-u, Kapoi sarkom je bio identifikaciona bolest.
Vie od polovine bolesti ga je sadravalo. Muki homoseksualci, hemofiliari, primaoci krvi,
Haiani i stanovnici afrikih drava, zahvaeni su razliitim stepenima ove bolesti.

U studiji izvedenoj u Majamiju, od 49 detaljno ispitanih AIDS pacijenata, svi su imali


KS. Meu njima je bilo: 22 Haianina, 19 mukih homoseksualaca, dva hemofiliara i dva
pacijenta iji nain infekcije nije zabeleen. Umrli su izmeu aprila 1980. i oktobra 1983.
godine...
Bolest se manifestovala brzim razvojem zapaljenskog Kapoi sarkoma, to ukazuje
na to da su oboleli, neposredno pre toga, bili snano izloeni uzroniku koji je do tih osoba,
s tako razliitim nainima ivota, mogao da dopre jedino - vazduhom!
KS se, inae, veoma retko pojavljuje meu hemofiliarima.
Smiljeno intenzivno, uzronik je iren u Zambiji. Tamo je KS bujao na licu obolelog
u tolikoj meri da je njegovo irenje tokom noi bilo oigledno.
KS se prenosi i seksualnim odnosima. Agresivnost mu se intenzivira razvojem
bolesti. Procenat infekcija meu masovnim AIDS bolestima konstantno opada - od 42
posto u 1982. godini, do 13 posto u 1988. - ali, i stopa preivljavanja je opala izmeu
1981. i 1987. godine.

Kriptosporidioza (Cryptosporidiosis) ili proizvod vojnih snaga SAD


Kriptosporidioza nije prirodna posledica HIV infekcije. Cryptosporidia infekcija je
nastala kao dodatna namena kod HIV zaraenih osoba, i - smrtonosna je. Posebno je aktivi
rana u Ugandi i Haitiju
Bolest kriptosporidioza se kod ljudi izaziva uzronicima odgajanim od strane amerik
ih snaga. Pomeani sa mlekom u prahu i pijaom vodom, oni ire zarazu. Kriptosporidioza
je ,,efikasan izaziva dijareje i pojavljuje se iskljuivo u grupi AIDS bolesti. Kod zdravih
osoba, kriptosporidioza je bezazlena.
Prva dva sluaja u ljudskoj istoriji su se, po svemu sudei, pojavila 1974. godine,
a drugih est 1978/79. Troje od obolelih su bile zdrave osobe, a pet je imalo imunod
eficijenciju. Sledei sluaj je registrovan 1979. U podacima o pacijentu, dostavljenim u
novembru 1980, navodi se da je re o mukom homoseksualcu. Budui da su rezultati
prvog istraivanja o nastanku i uestalosti kriptosporidioze meu mukim homosek
sualcima u AIDS bolesti objavljeni dve godine kasnije - 12. novembra 1982. godine,
1980. nije bilo medicinskih razloga za pominjanje a pogotovo ne ispitivanje u vezi sek
sualnog opredeljenja.
Uprkos ovome, naunici, idejni tvorci i proizvoai pomenutog zla, ve tada su morali
da znaju za ,,iznenadna ubistva mukih homoseksualca uz pomo AIDS kriptosporidioze.
Kriptosporidije su asimptomatske protozoe nastanjene du povrine gastrointesti
nalnog trakta. Drugim reima, nisu ugroene od strane imunog sistema organizma.
Naunici Vojnog istraivakog instituta SAD Volter Rid, odgajili su novi patogeni tip
kriptosporidija, Cryptosporidium wrairi, koji moe napasti oveka. Kod zdravih osoba, novi
uzronik eventualno inicira privremeno bezopasnu dijareju ili ak ni to. Kod osoba sa
imunodeficijencijom, meutim, izaziva dijareju sa dnevnim gubitkom do 20 litara tenosti!
Ovo je skroman zakljuak, ali moe imati daleko vee implikacije u razvijenim zemlja
ma... - zabeleena je izjava neimenovanog izvora. Moe se preneti sa teladi na Ijude, moe
biti sadran u vodi, hrani, zemljitu, i odatle se dalje prenositi. ak i transmisija vazduhom
mora biti uzeta u obzir.

Dokazano je da je kriptosporidioza interni poremeaj izazvan protozoama koje


prenose pre svega bubavabe. One su u stanju da, pored ak 30 razliitih vrsta bakterija
opasnih po ljudsko zdravlje, prenesu i - HIV.
U jednom eksperimentu (inae samo segmentu opirnog hemijskog i bakteriolokog
ratnog eksperimenta), bubavabe su hranjene i inficirane virusom side. Pod kontrolisan
im uslovima su izgladnjivane a potom putane meu laboratorijske ivotinje. Sve ivot
inje koje su bubavabe ugrizle, na HlV-testovima su imale pozitivne rezultate, tj. bile su
HlV-pozitivne
Sobzirom na injenicu da bubavabe ne proputaju priliku da ,,nanu i oveka dok
spava, moe se samo zamisliti ta bi se dogodilo kada bi milioni bubavaba, izgladnelih i
inficiranih HlV-om, a pri tom jo i ljutih, bilo puteno ,,u etnju u podruja Treeg sveta i
siromanih geta SAD. Uragan Katrin bi, bar kad su Ijudi u pitanju, bio samo laki pove
tarac... Hm, a ko kae i da nije neka pobegla?!
Kriptosporidijaza se, poput kolere, manifestuje gubitkom od 9 do 11 litara tenosti
dijarejom, to dovodi do dehidratacije i neuhranjenosti.
Ovaj uzronik je prvi put otkriven 1984. godine u pijaoj vodi oko Lakland vazdunih
snaga u Teksasu, u rekama i pijaoj vodi oko Sijetl-Vankuvera, u reci San Franciska i pijaoj
vodi Dordije (SAD) i Ahenu (Nemaka).
Jedva da iznenauje podatak da su HIV zaraene osobe u Vankuveru i San Francisku, ak
i HIV nezaraeni muki homoseksualci, iznenada poeli da ,,gaje nove protozoe snaga SAD...
U Haitiju se 1981. godine ova protozoa jo nije bila pojavila. Ali, 21 od 114 ece starosti
ispod est meseci zahvatila je kriptosporidioza u 1986. godini: 19 je konzumiralo mleko u
prahu, a samo dvoje je bilo dojeno!
Iste godine, ovo zlo je pogodilo i obdanita na Kubi. U Kostariki su obolela jedino deca
hranjena mlekom u prahu. U Liberiji je, jo 1983. godine, zaraeno 5,9 posto dece. Kontakt sa
uzronikom bili su ishrana mlekom u prahu i ivot u neislamskom (uglavnom hrianskom)
okruenju. U Kigali (Ruanda), 10 posto dece ukljuene u studiju (1983/84.) patilo je od dijare
je izazvane kriptosporidijama, dok se u Kampali (Uganda) taj procenat peo na ak - 25 odsto!
Uzronici su svakako prenoeni hranom, bar do izvesne granice. Njihova pojava je
posebno opisana u amerikim obdanitima u Dordiji, Pensilvaniji, Miigenu, Kaliforniji,
Novom Meksiku i Floridi. Gde god su se ,,eksperti pojavili, deca su na specifian nain bila
zaraena...
Za Junu Afriku, u saradnji sa vojnim snagama, tvrdilo se 1981. da kriptosporidioza nasta
je uglavnom meu teladima. Od 1985. su kriptosporidia infekcije sistematski irene. Na Haitiju
se kriptosporidijaza pojavila kod 46 posto AIDS pacijenata, u SAD kod 3,3 posto, u Kinasi kod
osam posto, odnosno kod 30 posto meu pacijentima od AIDS-a i dijareje u Mama Jemo bol
nici, u Ugandi kod 48 mravih pacijenata, a u Zambiji kod 135 AIDS pacijenata.

Izosporijaza (Isosporiasis) ili ,,oruje britanske vlade tokom ratnih operadja


Izosporijaza nije, takoe, posledica HIV infekcije. Izazvana je namerno infekcijom
parazitom Isospora belli i ima fatalan efekat. Moe se apsorbovati iz okruenja. Uzronici
izosporijaze su aktivirani u vezi sa HIV infekcijom posebno u Zairu, Haitiju i Ugandi.
Isosporiajaza se kod imunoloki zdravih osoba moe leiti.

Isospora belli je izdanak izazivaa dijareje Isospora protoyonbom koja se prvobitno


javila 1915. godine, tokom ratnih operacija britanske vlade. Tada je isosporiajaza i prvi put
opisan u medicinskim izvetajima britanskih vojnika koji su se borili za strateki vane
Dardanele protiv Nemaca i Turaka.
U Englesku su poslati na leenje odmah po pojavi dijareje. Od 208 opisanih sluajeva
izosporijaze (do 1936.), bolest se kod 75 odsto vojnih pacijenata pojavila u vreme dok su
izvravali zadatke britanske vlade na Dardanelima i u Iraku, tokom Prvog svetskog rata.
Odatle potie i ime Isospora belli, to znai - Isospora rata.
Tokom Drugog svetskog rata se pojavila u nemakim trupama u El Alamejnu (Libija)
1942. godine (u vreme pripremanja britanskih trupa za pozicioni rat, kada se istovremeno
i iznenada se pojavila i nova bolest - hepatitis B), meu japanskim vojnicima u Kini i amer
ikim vojnicima na Filipinima i u Okinavi.
Uzronici su striktno tipski specifini i ne mogu biti preneeni sa ivotinja na ljude.
ak su i po tkivu specifini. Isosporiajaza potie od posebnih delova gastrointestinalnog
trakta davaoca, i smeta se u posebne regione intestinalnog trakta primaoca. Moe
pogoditi rasno selektivne uzronike. Sobzirom na to da obolela osoba ne moe formirati
antitela protiv izospore, uzronik se moe unititi samo kroz celularnu imunu reakciju.
Male koliine mogu biti preneene ustima, sa esticama praine.

Predsenik SAD nikad nije izgovorio tu re


U terminalnoj fazi ljudi ne umiru od side. Umiru, zapravo, od dobijene bolesti, budui
da je AIDS unitio sposobnost njihovog imunog sistema da se bori.
Retrovirus HIV napada centralni nervni sistem prouzrokujui encefalopatiju, poznatu
i kao demencija. Osim mozga, HIV ugroava i plua.
Postoje tri jasno definisane faze HlV-infekcije:
Faza 1. - asimptomatska faza. Oboleli moe izgledati dobro i tako se i oseati. Nema
primetnih znakova side.
Faza 2. - poinje iznenadnim obilnim preznojavanjem, stalnom dijarejom, hroninim
umorom, velikim gubitkom teine, kandidom i psihogenim poremeajima. Ovi simptomi
se nazivaju kompleks slian sidi (ARC) ili sindrom koji prethodi sidi. Virus tada zalazi u
organizam i smeta se u mozak, bubrege, plua, jetru, ak i oi, i toliko puta umnoava da
se njegovo prisustvo vie ne moe sakriti.
Bolesti u okviru ARC-a su opisane kao oportunistike infekcije, a najee su:
Kapoi sarkom - agresivni oblik kancera koe, napada unutranje organe i mani
festuje se u vidu izraslina na razliitim delovima tela. Ne nalikuje pravom kanceru, budui
da maligne elije ne nastaju iz prvobitne pojedinane elije.
Herpes simpleks - izaziva nastanak bolnih ireva oko usta i gnojnih mesta, esto
praenih krvarenjem. Dolazi i do pojave kolitisa, greva i gubitka teine. U sluaju side, ovo
oboljenje je esto fatalno.
Herpes zoster - inicira erupciju koe poznatu kao ,,ljunak. U sluaju side, crne
kraste prekrivaju inficirane delove usta, nosa i anusa.
Kada je kriptokokus povezan sa sidom, infekcija ovim parazitom prouzrokuje
meningitis. Simptomi su obamrlost, jaka glavobolja, promena linosti, mlitavost miia lica
i dupla slika pred oima.

Kandida - izaziva zapaljenje usne duplje koje dobija oblik bele oiviene formacije
koja oblae usta i jezik. Ova infekcija, praena otocima limfnih vorova, prethodi sidi.
Pneumocistis karini pneumonija (PCP) je jedna od ARC-bolesti i najee je prisut
na kod osoba obolelih od side. Re je o parazitskoj bolesti plua, manifestuje se otrim
bolom u pluima, nedostatkom vazduha, oteanim disanjem (,,pitanjem), kaljem i
stvaranjem belog sputuma.
Kriptosporidioza - interni poremeaj izazvan protozoama koje prenose bubavabe.
Naime, bubavabe mogu da prenesu ak 30 razliitih vrsta bakterija opasnih po ljudsko
zdravlje. Pored toga, bubavabe su sposobne da prenesu i - HIV.
Citomegalovirus (CMV) - virusna infekcija koja izaziva tekoe u funkcionisanju
plua, a moe da izazove i slepilo.
Faza 3. - terminalna faza AIDS-a, kada mozak sve slabije funkcionie. Dolazi do gubit
ka miine kontrole, pamenja, pojavljuju se problemi sa snalaenjem, govor je sve neraz
govetniji... Ovi simptomi se ubrzano pojavljuju jedan za drugim i praeni su sve ozbiljnijim
psihijatrijskim poremeajima.
AIDS ini tako smrtonosnim njegova prva, asimptomatska, faza. Inhcirane osobe
nemaju posebnih tegoba, dobro izgledaju i relativno su solidnog zdravlja. Ova faza moe da
traje godinama. ak pet i vie godina.
Od 28. aprila do 1. maja 1985. godine odrana je Benbarijska konferencija o genetski
izmenjenim virusima. Benbarijski centar je, inae, biva eugenetska kancelarija podataka u
Kold Spring Harboru na Long Ajlendu.
Najpoznatiji molekularni biolozi i virusolozi iz svih krajeva sveta okupljeni su na kon
ferenciji sa temom: Epidemiologija virusa izmenjenih uz pomo oveka. Skup je, nar
avno, briljivo nadgledala vlada SAD. Zvanini sponzori konferencije su bile gotovo sve
multinacionalne korporacije, a meu njima i IBM, Teksako, Filips, Proktor i Gembl... Istini
za volju, nisu tedeli novce. Nek kota, ta kota. Ni donatori nisu bili stipse: Hofman la
Ro, Donson i Donson, Fizer, Smit Klajn... Sve domainska do domainske kue.
Jedino je, moda, bilo malo neobino to to pomenute kompanije zauzimaju vodea
mesta u farmaceutskoj industriji i genetskim istraivanjima i to su, sluajnosti li, u izuzetno
dobrim poslovnim odnosima sa Rokfelerovim, Herimanovim i Morganovim bankama.
Tog prolea 1985, ameriku javnost jo uvek nisu morile brige u vezi side iliti
HIV/AIDS-a. Predsednik SAD nikad nije ni izgovorio ovu re. A i zato bi? AIDS je bio
prokletstvo baeno na homoseksualce i narkomane. Istina, niko se nije setio da pita ija ga
je ruka bacila. Da li je bila leva ili desna, i tako to... Jo manje ih je brinulo to to su tamo
nekog doktora Todora Jovanovia vitlali po Beogradu da ga spale ko veca zato to je u
sitne sate sakupljao zabludelu (ne retko i ,,naduvanu) bratiju po ariji ne bi li ih priveo
na leenje u svoj stan ili to su mu nareeni jednu no u sitne sate lupali na vrata da im da
lovu za jedan ,,trip, druge noi ga molili da ih sakrije od ,,murije, a treu preklinjali da ih
lei... Moglo im se! Mislim ,,Amerima. Veina njih je verovala da je mogunost da budu
inficirani HlV-om jednaka verovatnoi da dobiju premiju na loto-u. A i Rok Hadson je jo
uvek bio iv. Na alost, ne zadugo. Njegova smrt u oktobru okirala je dravne medije i kon
ano naterala javnost da pone da postavlja pitanja u vezi sa onim to se naziva sida.
Pretpostavka da je sidu stvorio ovek, u to vreme je predstavljala samo bolesnu fantaziju.
Prevedeno na srpski, glasilo je - ajmo opet po onom Todoru! alu na stranu, ali morao sam da
se zapitam da li je sve to uistinu bila (ne samo moja) fantazija ili, moda, dim ipak krije vatru?

Za poetak bi bilo veoma korisno prodiskutovati rad E. D. Kilbrna Epidemija virusa


koga je izmenio ovek, predstavljenog na Benbarijskoj konferenciji. Kilbrn je detaljno
obradio maksimalno maligni udovini virus (eng. MMMV), kako ga je nazvao. Ovaj virus
je, prema Kilbrnovom tvrenju, mogue napraviti i pored potekoa na koje se nailazi pri
likom sjedinjavanja.
Zahvaljujui poznavanju osnovne strukture mnogih virusnih gena, postoji mogunost
sintetisanja i gena i proizvoda gena. Na osnovu tih znanja, nije neosnovano postaviti
hipotezu o mogunosti konstruisanja virusa koji bi bio gori od virusa besnila (rabies virus)
sa stopostotnom smrtnou, ili virus influence sa potencijalom za usmrivanje 50 miliona
ljudi irom sveta.
Promenom pojedinane baze moe se uticati na virusna svojstva, ukljuujui i virulent
nost. Genetski inenjering je manje zainteresovan za modifikaciju postojeih virusa, dok
glavno interesovanje vlada na polju izdvajanja i manipulacije pojedinanim genima virusa.
Epidemiologija gena virusa u novoj sredini i ak u dugom vremenskom kontekstu, mora
biti uzeta u obzir.
Drugim reima, stvaranje novih retrovirusa je ono to je privuklo najnaprednije mikro
biologe. Kilbrn je poslao upozorenje da zamrzivai pojedinih laboratorija mogu biti poten
cijalni izvori novih patogena. Manipulacija genima virusa, sposobnih da se resortiraju, ne
sme se preduzimati ukoliko se strogo ne povede rauna o tome da se virusi sastoje od
genotipa koji se produava ili genskog rezervoara sposobnog za unutranju, specifino
virusnu, transmisiju.
Upravo ovakva istraivanja su obavljena u Fort Detriku i Los Alamosu, kao i u Kold
Spring Harboru. Da li sluajno ili smiljeno, tek, na konferenciji je obelodanjeno da je u
toku genetsko intervenisanje na omotau Hl-virusa radi poveanja broja specifinih elija
koje se javljaju usled infekcije.
Dr Robert Galo, elna linost tima HlV-eksperata pri Dravnom zdravstvenom institu
tu, prisustvovao je Benbarijskoj konferenciji i u jednom trenutku priznao da je genetsko
intervenisanje na virusima dovelo do stvaranja novih, neprirodnih, smrtonosnih virusa!
U diskusiji koja je usledila posle prezentacije rada Genomske varijacije HTLV
III/LAV, retrovirusa side (koautori Beatris H. Han, Dord o, Flosi Vong Stal i Robert
Galo) jedan od delegata (H. Fild) je postavio pitanje:
- Ako bi ste HTLV LTR stavili u druge retroviruse ili viruse, da li bi ste ga smatrali
domainom ili sredinom?
- To je ve uinjeno! - uzvratio je Galo.
Pojednostavljeno reeno, Fild mu je postavio pitanje: Ako bismo napravili opasne nove
viruse, da li biste zbog toga bili zabrinuti?
- Da li ste, i koliko, zabrinuti s obzirom na to sve to ste uradili? - nastavio je Fild sa
pitanjima.
Galo je odgovorio:
- Nisam previe zabrinut za kaenje HTLVIII LTR na genome drugih virusa, zato to
ima puno dokaza da elijski genomi koji pripadaju HTLV III imaju potrebu za specifin
im delovima genoma HTLV. Trebalo bi da budem zabrinut zbog onoga to je uraeno na
proirenju broja razliitih elija koje slue za inficiranje ili ukoliko smo uradili neto to
bi moglo da izmeni omota i time prui veu ansu za opstanak virusu. Uzgred budi
reeno, HTLV I se iri u mnogim delovima sveta zbog toga to ima dug period skrivanja

i odnos mogunosti irenja prema broju zaraenih je 1 : 1.000. Meutim, sumnjam da e


HTLV I postati veliki problem u narednih 10 do 30 godina. Ukratko, paljivo bih proce
nio svaku planiranu promenu.
Galoove rei vode samo do jednog zakljuka: na promenama strukture virusa radilo i
pre 1985!
Dr Lesli Din Ajls, Kit Naje i Entoni Piing, lanovi grupe britanskih doktora, nali su
odgovor na pitanje - zato pojedini Ijudi ranije dobijaju sidu od drugih. Odgovor je leao u
genima. Na poslednjem, zatvorenom, zasedanju na Benbarijskoj konferenciji, voena je
diskusija u vezi sa ovim otkriem.
Tim iz Britanije je izolovao pravi gen koji moe da se odupre sidi i gen koji to ne moe.
Ali, umesto svetskog priznanja za izvanredno otkrie, dr Pining je kao voa tima morao da
povue ono to je grupa otkrila pod izgovorom da je promakla kasnije uoena greka.
ta je to tako ,,strano otkrio dr Pining sa saradnicima? Nita naroito. Samo to da
virus side napada gen Gcl, est kod crnaca i drugih ,,obojenih, dok za Gc2 koji preovlau
je kod belaca, ne mari mnogo. Samo kad ba nema druge...
Naime, crna i ,,obojena ljudska koa sadre znatno vie melanina od bele koe, a virus
upravo ima veu sposobnost da inficira osobe sa vie melanina. Postoje dokazi da su bri
tanski mikrobiolozi pri CAB istraivakoj jedinici u Port Daunu uspeno dobili virus sa
selektivnom sposobnou od 90 posto. Ovo ne govori nita drugo osim da je HIV, ili bilo
koji drugi virus, mogue usmeriti na - izabranu grupu ljudi!
Dr Lik Montanje, sa Pasterovog instituta u Parizu, uvek je tvrdio da su rezultate njegov
ih ranijih laboratorijskih testova ukrali Amerikanci i da dr Galo nije izolovao virus side 1982.
Dravni zdravstveni institut je sazvao Odbor za istragu da ispita odreene aspekte
Galoovog istraivanja. Neka od najvanijih pitanja postavljenih dr Galou su glasila:
1. Kada je saznao podatak da su istraivai iz Montanjeovog pariskog tima izolovali
virus side?
2. Kako je mogue da je virus side koji je izolovao dr Galo, genetski ,,blizanac virusa
izolovanog u Parizu?
3. Kako dr Galo objanjava mogunost da su dva virusa, izolovana hiljadama milja
jedan od drugog, ,,blizanci, ako se ima u vidu injenica da virusi side mutiraju ogromnom
brzinom? Virus je mogao da mutira samo na jednom mestu, u Parizu ili na Dravnom insti
tutu za onkologiju u SAD, nikako na oba mesta - u isto vreme.
Upueni tvrde da je na prilino uverljivim injenicama zasnovana pretpostavka da
su Galoove beleke o njegovom otkriu virusa - lane. Upavi u ivo blato hvatanjem
u lai i vraanjem 300.000 dolara dobijenih kao nagradu za svoja istraivanja, izgledalo
je da mu sledi i sramno suoavanje sa javnou. Meutim, ukoliko je Galo zaista bio
nepoten (a sva je prilika da jeste!) u vezi ,,svog otkria virusa side prema kolegama,
tampi i javnosti, ostaje nejasno zato se veruje njegovom objanjenju u vezi sa
prenoenjem bolesti?
Galoova bitka sa Pasterovim institutom zavrena je kompromisom izmeu njega i
Montanjea. Jonas Salk, pronalaza poliovakcine, posredovao je prilikom nagodbe i
omoguio naunicima da sauvaju svoje tajne i zatite profesionalne reputacije.
A ta je sa javnou, budui da je ovo bio samo jedan od poteza na njenu tetu?
Dr Abraham Karpas, asistent direktora za istraivanja Kliniko-medicinske kole
Kembrid univerziteta, napisao je dr Robertu Vindonu, asistentu za zdravlje Odeljen

ja za ljudske usluge u Vaingtonu D.C, protestno pismo u vezi sa sakrivanjem pravog


stanja stvari:
Ni najmanje ne sumnjam da su odreeni naunici Dravnog onkolokog instituta
odgovorni za izgubljene godine na polju istraivanja side. Morate da shvatite da je to rezul
tovalo logaritamskim poveanjem broja sluajeva zaraenih virusom side...
Napredak u istraivanju side odloen je za godinu dana, dok su doktori Galo i Eseks
izdali osam lanaka o HTLV, retkom ljudskom virusu leukemije (poznat i kao uzronik sin
droma hroninog umora) kao uzroniku side. Rezultat toga je vie hiljada inficiranih osoba
preko zaraene krvi, a virus je nastavio da se ubrzano iri...
Tek kada je Galo primio virus side iz Francuske i uspeo da ga odgaji, promenio mu je
ime LAV u HTLV II i tvrdio da ga je on pronaao. Kako bi opravdao naziv HTLV II, Galo je
sa Vong Stalom prezentovao naune podatke o slinosti izmeu HTLVI i HTLV II. Time je
odloeno dalje istraivanje u vezi sa AIDS-om, budui da su svi koji su bili novi u toj oblasti
na ovaj nain pogreno usmeravani...
Dr Galo je, bez sumnje, odgovoran za veliki broj infekcija, posebno putem transfuzi
je krvi, ali i za izgubljeno vreme. Bilo mu je doputeno da dominira istraivanjem side i da
raspolae milionima dolara dobijenih od poreza. Mnogi od tih poreskih obveznika su
zaraeni virusom upravo zahvaljujui Galoovoj naunoj nesposobnosti i nemilosrdnosti...
Vlada SAD je, meutim, podrala dr Galoa do kraja. Zato? Zbog makijavelijevske
politike side. Postoji, naime, dobro dokumentovan dokaz da je Galoov pristup leenju side
- njegova tzv. teorija blokade elije - jedna od mrtvih taaka.
Ve pom enuta studija Voltera Rida jasno pokazuje da ne postoji elija koja ne
moe da bude inficirana HlV-om. U prevodu - blokada elija je potpuno neefikasna.
Pristup dr Galoa, dakle, nije iao u pravcu spaavanja oveanstva od side, ve ka
buenju interesovanja farmaceutske industrije. Njen prvi interes je, svakako, prodaja
lekova. A da li ti lekovi zaista pomau pacijentima obolelim od side, manje je (ili
nimalo) vano...
Jedini napredak je postignut u leenju ,,istih simptoma kao to je, recimo, upala
plua koja se ispoljava dok virus kri stazu smrti kroz telo.
U izvetaju objavljenom pri Fort Detriku, naglaava se da nee biti mogue proizvesti
vakcinu protiv side zato to ono to utie na jedan Hl-virus, nee uticati na drugi. Virus
moe da se preoblikuje izmenom aminokiselina na svom spoljnom omotau. Virusolozi su
u Fort Detriku otkrili da postoji ak 10.000 moguih mutacija virusa side!
Pored toga, poznato je da je skoro nemogue napraviti vakcinu protiv lentivirusa,
izazivaa oboljenja kod ivotinja. Traenje vakcine protiv zarazne konjske anemije traja
lo je deset godina, a protiv ovjeg medi visna virusa 40 godina i to - neuspeno. Kada se
antitela na lentivirus vetaki proizvedu i daju ivotinjama, eksperimentalne ivotinje
uginu bre od ostalih. Valja razumeti da vakcine ne deluju kod velikog broja virusnih i
bakterijskih oboljenja.
Nijedan jednostavan i efikasan lek, poput penicilina, nee biti dostupan za AIS u sko
rijoj budunosti. Kada se osoba inficira HlV-om, virusni genetski kod je trajno, preciznije
do kraja ivota, ubaen u ljudski genetski kod modanih elija. Bez obzira na reeno,
mnoge kompanije su reklamirale i reklamirae nove lekove koji obeavaju leenje i
izleenje od AIDS-a. Naravno, iz isto komercijalnih razloga. Klasian pritner za ovo je
AZT (ZDV, Retrovir).

Kompanija Barouz Velkam (Burroughs Welcome) se bogati na raun ovog prepara


ta. U jednom lanku Njujork tajmsa, Barouz Velkam se pohvalio da je u prolee 1994.
njegov profit premaio 300 miliona dolara. Pretpostavljam da bi komentar starih Latina na
ovo bio: Onoga ko se obogatio za godinu dana, trebalo je obesiti pre dvanaest meseci!
rtve AZT-a nisu svesne da koriste najotrovniji lek ikada upotrebljen koji, uprkos
tome, svesrdno podrava i vlada SAD. Toksina strana AZT-a je strana. Samo polovina
pacijenata obolelih od side moe da ga podnese. Druga polovina mora da prestane sa nje
govim uzimanjem ukoliko eli jo da poivi. U suprotnom, uz AZT su obezbedili i gratis
kartu za ekspresni odlazak u raj.
Posao Harvija ernova je da pri FDA (Administracije za hranu i lekove) vri analizu
lekova. Radei marljivo i poteno, izmeu ostalog je prikazao i pratee efekte AZT-a, meu
kojima znaajno mesto zauzima anemija. Vrlo brzo je, meutim, ernov uutkan. Zato?
AZT je jedna od najveih medicinskih podvala dananjice koja se moe uporediti sa onom
kada je Don D. Rokfeler prodavao sirovo nepreraeno ulje kao lek za - rak! I Don D. Rok
feler i Barouz Velkam bi lako mogli da se prepoznaju u sentenci uvenog Frensisa
Bekona: Ima mnogo puteva da se ovek obogati, i veinom su runi!
Jedan od glavnih promotera AZT-a je Viljem Hazeltin iz Harvardske dravne
zdravstvene kole. On zastupa ideju da zdravi homoseksualci treba da uzimaju ovaj lek kao
preventivu. Oigledno je da se pomenuti lekar odrekao glavnog naela Hipokratove zak
letve - Nemoj nikoga da povredi! to bi rekao uveni srpski aforistiar Vladimir Bulatovi
VIB - Posle plime bogaenja, dolazi oseka morala!
Osnovni princip delovanja AZT-a ogleda se u spreavanju ,,kopiranja (umnoavanja)
HlV-gena pomou sintetikih gen-elemenata. Kako, meutim, u ljudskoj eliji stalno mora
ju da se umnoavaju hiljade elijskih gena, ovaj prirodni proces se potencijalno oteava, pa
ak i spreava.
AZT je izuzetno otrovan. Oteuje bubrege, jetru, miino tkivo, unitava kotanu sr,
izaziva gaenje i povraanje, dovodi do leukemije i inicira pojavu kancera. ak je i FDA
razaslala obavetenje sa priznanjem da je AZT potencijalno kancerogen.
Njegovim dejstvom na kotanu sr dolazi do deliminog ometanja stvaranja najra
zliitijih elija, npr. leukocita, eritrocita, hemoglobina, kao i trombocita. Od ostalih tet
nih dejstava neophodno je pomenuti i spreavanje elijske proizvodnje energije - oksida
tivne fosforizacije u mitohondrijama Toksinost gena: spreavanje mitohondrijalne
DNK-replikacije (toksina miopatija sa bolovima i slabou miia), obojenost noktiju
(smee/plavo) tetnost za eludac/creva: munina, nadraaj na povraanje, zapaljenje
sluzokoe tetnost za guterau: visok procenat amilaze tetnost za jetru: kod svakog
drugog pacijenta vrlo visoke vrednosti AST i ALT (do 400% vie nego normalne vrednos
ti) tetnost za centralni nervni sistem: oboljenje perifernih nerava (neuropatija).
Opta simptomatika: glavobolja, temperatura, osip po koi, nesanica.
Mogua su aditivno-toksina dejstva sa fatalnim tokovima u kombinaciji sa potencijal
no tetnim lekovima za jetru, kotanu sr, pankreas i/ili gene koji se esto primenjuju kod
HIV/AIDS-pacijenata. Deca su, potencijalno, najvie ugroena.
Barouz Velkam ne moe da dokae pojaano dugorono dejstvo AZT-a. Sasvim
prirodno, jer je nemogue nai osobu koja e dovoljno dugo da poivi da bi to potvrdila, a
Ba-elik je, ipak, samo mitska linost. Armija SAD je radila testove koji su potvrdili da je
AZT neefikasan kod crnaca. ta vie, ovaj ,,lek kod njih samo pojaava simptome AIDS-a!

Dr Piter Dizberg sa Kalifornijskog instituta je svojevremeno izjavio: ,,AZT se ne moe


sjediniti sa ivotom! Ali ga, zato, veoma lako moe rastaviti od tela! - dodao bi cinik.
AZT je, jednostavno reeno, lek-ubica. Ali je, zato, skup koliko i smrtonosan. Cena
godinje doze iznosi oko 10.000 dolara. Naravno, ukoliko pacijent uspe toliko da poivi.
Slikovito reeno, zarada od AZT-a jednaka je polovini sume koju SAD ubiraju od poreza!
FDA nije ak ni pokuala da zatiti ljude. AZT je dobio besplatan prolaz kroz FDA pro
ces testiranja i bio prihvaen bre nego bilo koji drugi lek u istoriji FDA. Pravo udo, jer
mnogi dokazano delotvorni lekovi morali su da prou kroz itavu umu zamrenih proce
dura na putu ka odobrenju. udo ne bi bilo to to jeste ukoliko nema i notu misterije. I ima
je! Iako nije uestvovao u pravljenju AZT-a, Baruz Velkam je dobio ekskluzivno pravo na
njegovu proizvodnju i distribuciju.
. Poetkom aprila 1986, AZT-testovi su pokrenuti (pod pokroviteljstvom FDA) u
dvanaest medicinskih objekata irom SAD pod ifrom Faza 11. Iako je kontrolisanje
testova trebalo da bude tajno, pretvoreno je u masu beskorisnih podataka, to vie nego
jasno ukazuje na potpunu nesposobnost i nemogunost dobijanja pozitivnih rezultata.
Placebo-testiranje nije imalo vrednost zbog zastraujuih nuzpojava AZT-a. Pacijenti
su znali ta dobijaju. AZT je toliko toksian da nije naen nain ak ni da se sakrije njegov
grozan ukus. Svim uesnicima u testiranju je bilo jasno koji su pacijenti dobijali placebo oni koji nisu povraali! Lekari-istraivai su ubrzo otkrili da postoji znaajna razlika u
krvnoj slici onih koji su dobijali AZT i onih koji su dobijali placebo. AZT je uzrokovao
slabljenje nekih krvnih elemenata.
Jedan od pomenutih dvanaest centara je bio u Bostonu. Inspektorka FDA je bila
okirana onim to je otkrila prilikom testiranja. Izjavila je, naime, da je bilo nedopus
tivo mnogo odstupanja od standardne procedure i preporuila da se rezultati boston
skih testova ne koriste prilikom prouavanja delovanja AZT-a. Njen zahtev je odbijen!
Gledano uz ugla ,,administracije tj. beleenja dobijenih vrednosti i zapaanja, formu
lari za upisivanje simptoma su bili toliko loe napravljeni, da podaci nisu mogli da
budu analizirani, pa su morali da budu odbaeni. Inspektorka FDA je primetila i to da
su izvetaji na nekoliko mesta bili izmenjeni bez obavetenja. Sva je prilika da su ovi
podaci falsifikovani nakon odreenog broja smrtnih sluajeva i evidentnih ozbiljnih
nuzpojava.
ta se deavalo? Jedna grupa od 23 pacijenta obolela od side, leena je manje od etiri
nedelje iako je bilo predvieno - 24. Znai, 20 nedelja manje od perioda predvienog za
testiranje. Sobzirom na ovaj podatak, dobijene statistike procene su bile samo prazno
nagaanje, bez ikakvog znaaja.
Nita nije bilo bolje ni u ostalih jedanaest medicinskih centara odreenih za AZT-testi
ranje. Otkrivene protivrenosti i neloginosti su bile toliko velike da je Faza 11 zaustav
ljena mnogo pre oekivanog zavretka.
Mediji su uz pomo vladinih slubenika branili FDA i vrili pritisak na one koji
odluuju tvrdei da nije etiki ne dati AZT pacijentima koji umiru dok je procedura
dobijanja dozvole u toku. Da li zato to nisu znali ili to nisu hteli da znaju, tek, niko
nije objavio podatak da je izmeu 8 i 12 posto (u zavisnosti od grupe), od 4.805 ispitani
ka obolelih od side i leenih AZT-om, umrlo samo u prvih 17 nedelja istraivanja!
Tadanji izvetaj FDA, dakle pre pritiska od strane Barouz Velkama, sadrao je i ovaj
podatak: ,,AZT izaziva pozitivan odgovor prilikom transformacije elija i pretpostavlja se da

je potencijalno kancerogen. Kasnije studije su potvrdile da je AZT uzrokovao pojavu raka


kod laboratorijskih ivotinja.
Sredinom 90-ih, lekari pri glavnim centrima za leenje AIDS-a su izvetavali o
poveanju broja sluajeva veoma agresivnog oblika raka limfnih vorova, meu pacijenti
ma obolelim od side koji su koristili AZT. Uprkos tome, zagovornici primene AZT-a, meu
kojima se posebno isticao brani par Silvertajn, tvrdili su da (ipak) nema dokaza da AZT
izaziva kancer limfnih vorova. Naprotiv, on omoguava osobama sa oslabljenim imunite
tom da due ive, a produenjem ivota se ujedno poveavaju i anse za pojavu malignite
ta! Ukoliko vam se uinilo da je ovo vrhunac cinizma, budite uvereni da greite. Mogu oni
mnogo bolje od toga.
AZT nudi HIV/AIDS pacijentima ansu da plate oko 10.000 dolara godinje za lek
od koga e im biti mnogo loije nego to trenutno jeste (pa i to je, valjda neto, opet
e cinik), koji e im unititi imuni sistem, izazvati oteenje bubrega i jetre, neurolo
ka oteenja, i ,,plus solidne izglede za dobijanje kancera! Ono to bi ipak najvie
trebalo da brine jeste injenica da AZT ostavlja oveka sa ,,rezervnim virusom side,
sprem nim da svakog asa ,,eksplodira i preplavi oslabljeni organizam. Naime, AZT i
druge terapije zvanine m edicine protiv HIV/AIDS-a uglavnom deluju u trenutku
kada se virus aktivno replikuje i izbija iz inficiranih elija. Virus skriven u kotanoj
sri, mozgu ili elijama koe, meutim, moe da bude otporan na lek. Upravo zbog
toga AZT u poetku naizgled usporava ili privremeno zaustavlja tok bolesti. Ipak,
kad-tad dolazi do ,,izbijanja skrivenih virusa koje AZT nije u stanju da zaustavi.
Po broju negativnih svojstava, AZT-u su se pribliili DDI (Videx) i DDC (Hivid) kompanije
Ro. I ne samo da su se pribliili, ve se za njih komotno moe rei da su jo manje efikasni u
zaustavljanju AIDS-a. Postoje uverljivi dokazi da su ak otrovniji od AZT-a, iako imaju isti prin
cip delovanja. DDI/DDC deluje tetno na kotanu sr, ime dovodi do deliminog ometanja
stvaranja najrazliitijih elija, npr. leukocita, eritrocita, hemoglobina, kao i trombocita. Od ostal
ih tetnih dejstava mora se pomenuti i spreavanje elijske proizvodnje energije - oksidativne
fosforizacije u mitohondrijama. Toksinost gena je 1.000 puta vea nego kod AZT-a: spreavan
je mitohondrijalne DNK-replikacije (toksina miopatija sa bolovima i slabou miia) Tok
sinost jetre: AST, ALT tetnost za eludac/creva: munina, nadraaj na povraanje, dijareje,
bolovi u elucu, zapaljenje sluzokoe Zapaljenje pankreasa (bolovi, temperatura, ascites,
ikterus...), senzorno-motoriko oboljenje nerava (kod svakog treeg pacijenta).
Opta simptomatika: temperatura, osip po koi, glavobolja, nesanica.
Mogua su aditivno-toksina dejstva sa fatalnim tokovima u kombinaciji sa potencijal
no tetnim lekovima za jetru, kotanu sr, pankreas i/ili gene, koji se esto primenjuju kod
HIV/AIDS-pacijenata. Deca su, potencijalno, najvie ugroena.
Prema podacima Amerikog koleda gastroenterologije, 66 posto onih koji su uzimali
DDI/DDC imalo je teke poremeaje u funkcionisanju pankreasa. Kod osoba obolelih od
side, neeljeni efekti DDI/DDC-a su daleko brojniji od korisnih efekata.
Osim lekovima iz grupe nukleozidnih analoga, valja posvetiti panju i preparatima
iz grupe inhibitora proteaze. Ovi preparati deluju tako to sintetiki molekuli spreava
ju HlV-enzim proteazu, a time i proizvodnju HlV-proteina. U ljudskoj eliji, meutim,
postoji velika koliina proteaze koja bi upotrebom ovih lekova mogla da bude spree
na u obavljanju korisnih funkcija. Najpoznatiji preparati iz grupe inhibitora proteaze
su: Delaviridin (DLV) firme Upjohn, Nevirapin/NVP Viramune firme Boehringer I,

Ritonavir Norvir firme Abbot, Indinavir (Crixivan) firme Merck Sharp & Dohme i
Saquinavir Invirase firme Roche.
Neki od neeljenih efekata tj. tetnih dejstava inhibitora proteaze jesu:
- za kotanu sr, krv i imuni sistem: pancitopenija, smanjenje neutrofilnih elija, trom
bocita, eritrocita, hemoglobina, akutna mijeloblastina leukemija, splenomegalija,
- za centralni nervni sistem: opta slabost do potpune iscrpljenosti, smetnje sa ulima,
u nogama i rukama, smetnje kod koordinacije pokreta, zbunjenost, smetnje u pamenju,
usporavanje psihikih sposobnosti (letargija), omamljenost, euforija, strah, depresija do
samoubistva, smanjena sposobnost razmiljanja, halucinacije, psihoze, nesanica, glavobolja,
- za oi: smetnje sa vidom, bolovi u oima, zapaljenje rubova kapaka,
- za motoriki aparat/miie: bolovi kod nevoljnih kontrakcija miia, drhtanje,
ukoenost miia, difuzni bolovi u miiima, bolovi u leima, bolovi u udovima, artritis,
promene na tkivu,
- za eludac/creva: munina, povraanje, dijareja, bolovi u stomaku, rektalna krvaren
ja, zatvor, hemoroidi, zapaljenje sluzokoe eluca, zapaljenje guterae, zapaljenje desni,
zapaljenje zuba, zapaljenje usana, irevi u ustima, oteano gutanje, suva usta, poremeaji
ukusa, gubljenje apetita,
- za jetru: utica, pogoranje hroninih oboljenja jetre,
- za bubrege/beiku: poveanje prostate, vaginalno pranje, zapaljenje bubrega, zapa
ljenje mokranih puteva, zadravanje mokrae,
- za disajne organe: zapaljenje plua, krvavo iskaljavanje, krvarenje iz nosa, insufici
jencija disanja, zapaljenje sinusa,
- za kou: alergijski osipi, dermatitis, plikovi i pritevi, gnojni irevi, irevi na koi, pre
osetljivost na svetlo, promena pigmenta, akne, znoj, isuenost,
- promena sadraja hormona, hiperglikemija, hiperkalcemija, hipo i hiperkalemija,
dehidratacija, gubitak teine, sindrom slabljenja,
- jo i: zapaljenje uiju, nagluvost, umovi u uima, smetnje u govoru, smetnje kod
potencije, promena kose.
Neeljena uzajamna dejstva: mogua aditivno-toksina dejstva sa fatalnim tokom u
kombinaciji sa potencijalno tetnim lekovima za jetru, kotanu sr, pankreas i/ili gene, koji
se primenjuju kod HIV/AIDS-pacijenata.
Pa, ko voli - nek izvoli!

Da, ali tu je - Todoxin!


Na osnovu prouavanja receptura dobijenih porodinim predanjem, znanja
steenih na studijama medicine i prirodnih nauka, iskustva u leenju velikog broja
pacijenata i praenja najnovijih pravaca razvoja u medicini i drugim prirodnim nauka
ma, nastao je Todoxin - dijetetski proizvod na bazi meda i bilja, iz ijeg sinergizma far
makolokih dejstava proizilazi dugorona efikasnost uzimanja preparata. U Todoxin
ovim proizvodima nema vetakih sastojaka ili konzervansa. Izuzetno visoka pod
noljivost preparata omoguava da se koristi due vreme bez ikakvih tetnih posledica.
Bolesne osobe mogu da uzimaju preparat bez obzira na medikamentoznu terapiju koju
primaju, budui da do sada nije zabeleen ni jedan sluaj interakcije Todoxin-a i bilo
kog drugog medikamenta.

U pretklinikim i klinikim studijama, Todoxin-ovi preparati su primenjivani pod kon


trolom lekara i zapaeni su sledei efekti:
- mogunost oralnog uzimanja preparata i laka resorpcija,
- dobra bioloka iskoristivost i prolaznost kroz barijeru krv-mozak,
- vrlo dobra podnoljivost, sa veoma retkim i blagim nuspojavama (kod manje od
2/o bolesnika sa kancerom, primeen je blagi umor u poetnoj fazi uzimanja preparata
i samo u retkim sluajevima - jedan do dva na 1.000 pacijenata, dijareja na poetku uzi
manja - u trajanju od jednog do tri dana, iskljuivo kod HIV/AIDS-pacijenata). Od vie
hiljada praenih trudnoa i/ili novoroenadi, ni u jednom sluaju nije dolo do
oteenja ploda ili novoroeneta kao posledica uzimanja Todoxin-ovih preparata. U
sluajevima kod kojih je bilo neizbeno korienje hemoterapije ili zraenja, primeena
je ubrzana rehabilitacija pacijenata od tetnih posledica takvih tretmana,
- podizanje i rekonstrukcija prirodnog imuniteta,
- smanjivanje sadraja potencijalno onkogenih virusa u serumu do ispod granice
detekcije,
- smanjivanje tumora, metatumora i migrirajuih malignih elija do ispod granice
detekcije.
Preparat je proao sve tri faze ispitivanja koja se zahtevaju za lekove i/ili pomona
lekovita sredstva (higijensko, toksikoloko i kliniko ispitivanje) i dobio je iskljuivo pozi
tivna miljenja. Ispitivanja su izvrena u sledeim ustanovama:
- Nacionalni institut za rak (National Cancer Institute), Betezda - Vaington, SAD;
- Karolinska institut - Odsek za imunologiju (Karolinska Institute - Department of
Immunology), Stokholm - prof. Sven Briton i prof. Mikael Jondal;
- Tehnika usluna laboratorija (Technical Service Laboratories), Mississaga Ontario, Kanada;
- Savezni institut za ispitivanje ivotnih namirnica (Bundesanstalt fiir Lebensmittelsuchung), Grac, Austrija;
- Medicinski fakultet Univerziteta u Londonu - Odsek za virusologiju (University Col
lege London Medical School - Department of Virology) - prof. R. S. Teder;
- Kraljevska slobodna bolnica - odeljenje za retroviruse (The Royal Free Hospital Department of Retrovirology), London - prof. K. Lavdej.
Todoxin spreava infekciju elija HlV-om, posredstvom fizioloki podnoljivih
biljnih molekula koji vezuju HlV-proteine i obnavljaju funkcije imuniteta modulacijom
koncentracije plazme oksidantnih i antioksidantnih molekula u funkcionalno spreenim
elijama imuniteta.
Kod preko 10.000 pacijenta, nisu zapaena dejstva na bela i/ili crvena krvna zrnca,
kotanu sr, jetru i/ili unu kesu, bubrege/mokrane puteve, nervni sistem/psihu ili
miie, oi, disajne organe, krvotok, eludac/creva, kou ili na libido/potenciju, ak i kod
redovnog uzimanja dueg od osam godina.
U pojedinanim sluajevima (pacijenti dugo inficirani HlV-om), prvih nedelja
terapije se mogla zapaziti prolazna gripozna ili reum atina sim ptomatika sa sub
febrilnim do um erenim tem peraturam a, umor i/ili bolovi u zglobovima, u retkim
sluajevima dijareja (od jednog do tri dana), simptomatika koja je kod nekih HIVpozitivnih pacijenata bila optereena herpes simptomatikom. S tim u vezi, dolazilo je
do odstupanja HIV-RNK delotvornog rastvora u serumu, u nekim sluajevima i do

kolebanja broja CD4 limfocita. U ovim sluajevima su, ipak, postignuta dugotrajna
poboljanja izlaznih vrednosti.
Nisu primeena nikakva aditivno-toksina dejstva ili ugroavajua uzajamna delovan
ja sa lekovima za tretiranje oportunistikih infekcija.
Dejstvo Todoxin-a koje pospeuje oslobaanje od otrova (glukoronidizicija), moe da
prouzrokuje pojaanu razgradnju nekih potencijalno toksinih lekova zbog ega, u tom
sluaju, doza takvih lekova mora da bude korigovana.
Rezistencije na Todoxin se nisu razvile ni planiranim prekidom terapije, niti redovnim
korienjem u vrlo dugom periodu (preko 13 godina).
Todoxin je i kod dece (od novoroenadi pa nadalje) pokazao visoku podnoljivost.

Skrom ni" doprinosi buduem biolokom ratu...


U izvetajima Obavetajne slube, navedeno je da postoji najmanje deset laboratorija
koje samo u SAD rade na razradi metoda isporuivanja faktora rasta u ljudsko telo koji e,
uz korienje mikrovirusa iz krvotoka, izazvati jo veu produkciju HlV-a.
Prema Frenku Moriu, nemakom istraivau iz Bajera, faktori rasta se po elji mogu
uvesti ili ukloniti. Do zadebljanja zidova arterija, na primer, dolazi zahvaljujui faktorima rasta.
Re je o prirodnim supstancama koje ,,nareuju elijama da zaponu deobu. U tom sluaju,
elije krvi poinju da se prekomerno mnoe, ulaze u krvotok i pritom oteuju zidove arterija.
Moderna genetska tehnologija omoguila je istraivaima 90-ih godina prolog veka
laki i jeftiniji pristup elijskom DNK-materijalu.
DNK je baza podataka koja sadri gene, modele za izgradnju i odravanje ljudskog
tela. Ove siune ,,cigle ivota su, zapravo, molekuli koji uvaju energiju, unitavaju otrove
i transformiu hranljive sastojke u nove gradivne materijale. Ukoliko samo jedan gen
nedostaje u nizu, njegov nedostatak moe omoguiti nastajanje mnogih oboljenja. Imajui
ovo u vidu, nije teko zamisliti ta bi se dogodilo kada bi se vetaki uvela ,,cigla i poveala
proizvodnja u okviru komandnog molekulskog lanca.
Poznavanje gena podrazumeva poznavanje i sastava proteina koji ih stvaraju. Geni se
prvo transformiu u bakteriju, a genetski mikrobi se, potom, razvijaju u velikom broju.
Oprema neophodna za izvoenje ovakvih eksperimenata je veoma jednostavna: etiri stak
lena suda napunjena rastvorom glukoze za bakteriju, mealica za spreavanje bakterija da
se grupiu na dnu i inkubator za odravanje smee na temperaturi od 98,60 Farenhajta. Za
samo 24 sata eljeni protein, koji bi se inae prirodnim putem mogao stvoriti unutar jetre,
bubrega ili mozga, moe da bude filtriran iz rastvora.
Na opisani nain se mogu stvoriti mnogi smrtonosni virusi, a meu njima svakako i
Hl-virus. Pored toga, virus je mogue i preistiti kako bi se jo bre irio!
Do sada je ve dosta uinjeno, i jo uvek se radi, na smanjenju vremena izmeu dospe
vanja virusa u telo i pojave fatalnih simptoma. Jedan eksperiment sa ,,brzodelujuim virusi
ma ve je izveden u Liberiji, na granici sa Sijera Leoneom. Rezultati su poraavajui. Naravno,
po glavu buduih protivnika. Re je o jo jednom ,,skromnom doprinosu buduem
biolokom ratu. Previe dug inkubacioni period u kome bi protivnik mogao estoko da
uzvrati i zbog ega je bioloki rat (bar privremeno) odbaen kao jedna od mogunosti rato
vanja (izuzev bioterorizma), o emu sam govorio na poetku, Liberijski eksperiment sman
juje na neophodan minimum i ponovo uvodi bioloki rat ,,u igru. Dok neko ne zaplae...

Druge, pak, laboratorije rade na grupi proteina nazvanih - receptori. Re je o protein


ima koji kao pipci ,,izlaze iz zidova elija i ponaaju se poput brodskog pristanita ili piste
za hemijske supstance. U naunim krugovima, naime, vlada miljenje da virus side nee
poeti sa reprodukcijom dok se ne zakai za odgovarajue receptore arterijskih zidova. Tek
tada elije primaju poruku da mogu da otponu sa reproduktivnim procesom, neophodnom
za nastanak AIDS-a.
Laboratorijski proizvoai ovih receptora mogu da ih vide i nastoje da pronau ,,klju
uz pomo koga bi mogli da ih ,,otkljuaju i ,,zakljuaju. Zato? Smatraju da je to siguran
put ka pronalaenju infektivnijeg i breg virusa side (u odnosu na sve danas postojee)
namenjenog populaciji odreenoj za ,,odstrel.
Krajem avgusta i poetkom septembra 2005. godine, uragan Katrin se proetao ulica
ma uglavnom crnakog i uglavnom siromanog Nju Orleansa (SAD) i ostavio za sobom
pusto. ta je mogao da srui - sruio je, ta je mogao da potopi - potopio je, koga je mogao
da ubije - ubio je.
Nekoliko dana (bukvalno) bez trunke hrane, (bukvalno) bez trunke pijae vode,
(bukvalno) bez najneophodnije medicinske pomoi, po podrumima, budacima i na
krovovima, uglavnom crnako i uglavnom siromano stanovnitvo je (bukvalno)
oekivalo pomo. (Silovanja, pljake i ubistva po prihvatnim centrima su manje vani
za priu.)
Najsuperiornija sila sveta (bar tako sami tvrde) - SAD (i nikad vie!) - ekala je
odluku svog predsednika (valjda im je dozlogrdilo zapomaganje gradonaelnika Nju
Orleansa Roja Negina preko mobilnog telefona) Dorda Bua ta im valja initi. I
doekala. Nakon gotovo nedelju dana i sa indignacijom odbijene uvredljive ponude
vie zemalja da odm ah priskoe u pomo unesreenim ljudim a - predsednik Bu je
odluio da se kazne oni koji nisu radili svoj posao kako treba. Tako i treba! (Za priu
je takoe manje vano da su Kuba, Iran i Avganistan, prvi ponudili pomo.) Dobro,
de, kasnije se predsednik Dord Bu predomislio u vezi pom enute ponude meunarodne pomoi, a Nju Orleans je meu zlim jezicima dobio novo ime - Dordovo
jezero.
I kao da to nije bilo dovoljno, a bilo je preko glave, desetak dana kasnije su svetske
agencije prenele vest da je voda koja dri u aci ceo grad zaraena - eerihijom koli!
Hm, izgleda da su mi misli odlutale. Doao sam do -...namenjenog populaciji
odreenoj za ,,odstrel. Pardon. Vraam se na temu...
U CAB laboratorijam a na Zapadu i u Rusiji, radi se na DNK-regulatorima.
Naunici, naime, znaju da svaki trei gen u ovekovom telu kontrolie strukturu i
funkciju mozga. Ukoliko pronau pravi gen, naunici mogu da iniciraju sve vrste
stanja ljudskog organizma. Jedna laboratorija u Nemakoj je, recimo, prilino
odmakla u potrazi za hemikalijama koje e potisnuti ili ,,preokrenuti funkciju gena
koji kontroliu krvni pritisak. Zahvaljujui tom ,,pronalasku, jednog dana bi milioni
ljudi moglo da strada zbog poremeaja krvnog pritiska. S druge strane, izvesna dan
ska laboratorija je (ve) dola do preparata koji, kad se ubrizga ili popije, izaziva
uasan i nekontrolisani strah.
Vlada SAD je 1990. izdvojila 1,8 milijardi dolara za najvei projekat u istoriji sveta u
ovoj oblasti istraivanja. Cilj projekta je potpuno ,,otkljuavanje ljudskog sklopa, to jest
deifrovanje svih njegovih naslednih karakteristika prisutnih stotinama pa i hiljadama god

ina unazad. Genom-projekat, u svakom sluaju, moe predstavljati jedan od najrevolu


cionarnijih poduhvata, imajui u vidu mogunost deifrovanja genske instrukcije svakog
oveka na Zemlji.
ovekova budunost e biti ili u znaku smrti od nametnutih bolesti ili u znaku
izvanrednog zdravlja. Los Alamos i Kold Spring Harbor ve uveliko istrauju ogroman
broj podataka koje poseduju na polju biotehnolokog inenjeringa i smrtonosnih virusa.
U svom radu Biotehnologija i ljudska genetika, dr Mark Bitenski je napisao: Postoje
duboke razlike u naoj sposobnosti da odgovorimo na lekove, bolesti ili fizike agense... Ima
jui u rukama ovu izuzetnu alatku ljudske genetske sekvence, biemo u stanju da se posve
timo medicinskoj nezi, da postanemo bliski i okrenemo se individualnim karakteristikama
pacijenata. Da ih savetujemo u vezi moguih rizicima, dijagnostikujemo i leimo njihove
bolesti i spreimo izlaganje tetnim uticajima... Ovo je ansa za uspostavljanje najsavrenijeg
vida medicinske nege koji potuje individualne razlike i prevazilazi kompleksnost oveka.
Bilo koja bolest se moe proizvesti u laboratorijama koje poseduju genetsku istoriju
odreene osobe ili grupe ljudi. Genetsko tampanje bi otkrilo promene koje je mogue
nainiti u ljudskim enzimima, u cilju poboljanja zdravlja ali i izazivanja fatalnih bolesti.
ovek, naime, nosi veliki broj ,,uspavanih bolesti koje se, odreenim postupcima, mogu
,,probuditi i izazvati sporu ili trenutnu smrt.
Najnoviji podaci iz Fort Detrika potvruju ono u ta se ve due vreme verovalo genetske promene virusa side vee su nego to je ranije pretpostavljano. Sa svakom infek
cijom elije, Hl-virus ciklinim ponavljanjem u njoj razvija nove varijacije koje se potom
adaptiraju prema tipu tkiva u kome ive. Varijacije istovremeno pokazuju sve vei stepen
infektivnosti koja se poveava sa rastom broja virusa.
Osim toga, podaci pokazuju da je koncentracija virusnih estica u krvi mnogo vea
nego u vreme kada se HIV prvi put pojavio u Zairu. Titar od vie miliona virusnih estica
po milimetru, moe se zapaziti kod velikog broja ljudi u terminalnom stadijumu AIDS-a.
Ovi novi virusi, po svemu sudei, imaju neeg zajednikog sa zaraznom konjskom
anemijom budui da se mogu iriti preko rasprivaa (aerosola). Ne postoji nijedan
razlog da sumnjam u mogunost prenoenja novog virusa side preko okeana, recimo,
korienjem puteva trgovine. Epidemija panske groznice je pokazala da je irenje
virusa uz pomo vetra, kao sredstva prenosa izmeu potpuno izolovanih sela i zaselaka, sasvim realna.
Ba kao i u sluaju side, ni panska groznica nije imala ,,prethodnika. Samo se
odjednom pojavila - pisale su tadanje novine. Najvie su bili pogoeni odrasli, to je
sluaj i kod AIDS-a. U ,,igri je, takoe, bio retrovirus sposoban da brzo mutira, ba
kao kod HlV-a. Istoriar Alfred Kozbi je rekao: Nita, nikakva infekcija, nikakav rat,
nikakva glad, nisu ubili toliko ljudi za tako kratko vreme. Epidemija iz 1918/19. ubila
je vie nego sam rat i to za samo jednu etvrtinu njegovog trajanja, bez trokova muni
cije i unitenja teritorija.
Slian sluaj je i sa ebolom koja se 1995. godine razbuktala na subsaharskom
podruju. Postoje etiri poznata podtipa ebole: Zair, Sudan, Reston i Obala Slonovae.
Virusne estice se podvrgavaju intracelularnom pupoljanju i akumuliraju se u vakuolama.
Tako skriven, virus se iri i izbegava detekciju od strane imunog sistema. Ebola ima stopu
smrtnosti od oko 90 posto, a njen izaziva pokazuje slinost sa HlV-om, s tim to neupore
divo bre dovodi do fatalnih posledica.

Meunarodni monetarni fond (MMF) danas pozajmljuje novac dravama irom sveta
pod uslovima koje njihove vlade moraju da potuju. Najdrastiniji uslovi su, naravno,
namenjeni najsiromanijim zemljama. Na ovaj nain MMF vri pritisak na vlade da sman
je ivotni standard. I naa pria bi se u ovo sasvim lepo uklopila! Zahteva se, naime, sman
jenje budeta za zdravstveno i socijalno osiguranje (sluaj naih penzionera je gotovo ide
alan primer!), hranu i stambenu izgradnju.
Brazil (hajde da mi ne budemo ,,manekeni) je dobar prim er takve politike.
Devalvacija se dogaa svaka tri meseca, to se neumitno odraava na pad ivotnog
standarda stanovnitva. Ovo, pak, vodi do pothranjenosti, prenaseljenosti i sve loije
zdravstvene nege. Slina situacija, ako ne i jo drastinija, realnost je dananje Afrike,
pojedinih delova June Amerike i Kariba. Na taj nain se stvara idealna klima za
uvoenje bolesti ,,sa pokriem u prirodnim uzrocima. I vuk sit, i naivni na broju...
Siromane zemlje su napadnute mnogim epidemijama. Najee je re o starim boles
tima u novom pakovanju (oblicima) koje odoljevaju uobiajenim nainima leenja. Pri
menom programa doneenog od strane MMF-a 1986. godine, zdravstvena zatita u Africi je
drastino pogorana to je dovelo do ogromnog broja smrtnih sluajeva. uta groznica,
malarija i kolera, ranije kontrolisane pomou adekvatnog zdravstvenog programa, sada
nekontrolisano besne.
Nigerija, jedna od najbogatijih zemalja, pod programom MMF-a se suoava sa mnogim
nametnutim ogranienjima. Uprkos injenici da poseduje itavih 60 posto od ukupnog
broja medicinskog osoblja i sredstava svih afrikih zemalja, zdravstvena zatita njenih
stanovnika je na mnogo niem nivou danas nego to je bila jo davne 1986. godine. Preve
deno, re je o tihom i elegantnom nainu pripremanja Nigerije za masovnu pojavu ,,bivih
bolesti koje e utrti put sidi da se iri poput umskog poara.
Reenje zvano kondom, MMF koristi za kontrolu raanja. I pored velikih reklamnih
kampanja sa ciljem promovisanja upotrebe kondoma, njihov kvalitet je u 80 odsto sluaje
va ispod oekivanih normi, odnosno -kondomi su porozni.
Virus side je u Africi uao u ,,eksplozivnu fazu. Slina situacija je pred vratima azijskih
zemalja kao to su Indija i Tajland. Procenjeno je, recimo, da je Africi 2000. godine bilo blizu
100 miliona sluajeva AIDS-a, a u Indiji i drugim delovima Azije oko - 90 miliona.
Sida je, definitivno, postala ubica siromanih zahvaljujui smanjenju trokova
zdravstvene nege i nutricionistikih standarda. Sve zarad odgovaranja na zahteve MMF-a.
Leka protiv side, sa take gledita starijih virusologa, jo uvek nema na vidiku. Dr Jonas
Salk insistira na pronalaenju naina da se ojaa imuni sistem pre pokuaja dobijanja
antitela koja e moi da unite HIV. Ovo je izjavio nakon pregledanja moje kompletne doku
mentacije u vezi HIV/AIDS-a i upoznavanja sa mogunou dobijanja uporedne vakcine
koju sam dao dr Salku na sastanku u San Dijegu. Posle toga, vie mi se nije javio, ali su
zato novine poele da piu o senzacionalnim pokuajima dr Salka da dobije vakcinu.
Meutim, dr Salk je izgubio iz vida samo jednu sitnicu - vakcina ne bi mogla da bude
delotvorna bez Todoxin-ovih preparata! Bez njih bi se stvarala nezrela i nedelotvorna
antitela, odnosno, bez Todoxin-a nije mogue delovati imunomodulatorno i ojaati neu
roimunoendokrini sistem.
Strogo poverljiv izvetaj CDC-a govori o veoma zaraznom obliku tuberkuloze koji se
javlja u siromanim zemljama i meu siromanim stanovnicima SAD-a. Dva puta je vei
broj sluajeva kod kojih bacili ne reaguju na lekove od kada je objavljena poslednja studi

ja iz 1984. Incidenca tuberkuloze u SAD se od 1985. poveala za 20 posto. Svaki TBC-paci


jent je potencijalna meta virusa side, a oboleli od side lako mogu da obole od tuberkuloze.
Zakljuak nije teko izvesti: TBC se iri veom brzinom nego ikada ranije i pomae irenju jo smrtonosnije epidemije.
Sida je posebno efikasna upravo zbog naina na koji napada plua. Moe li se i zamis
liti epidemija side, koju smenjuje epidemija tuberkuloze a potom upale plua, poput one
koja je usmrtila stotine hiljada Mandurijaca i Istonoindijaca 1910-1911. godine i ponovo
se pojavila u Evropi u periodu izmeu 1919 i 1921. godine?
Verovali ili ne, ipak nije teko zamisliti brzo irenje tuberkuloze za vreme buenja side
posle koje sledi upala plua i zahvata veinu drava Afrike, potom se iri u Indiju, na Filip
ine, Maleziju i Kinu. Milioni ljudi bi bili ostavljeni da umru. Somalija je, recimo, bila
poligon za testiranje novog oblika malarije koju prenose komarci a koja napada imuni
sistem. Stanovnici Somalije su imali tu ,,privilegiju da prvi na svojoj koi osete efikasnost
i komaraca i novog oblika malarije. Ne treba sumnjati da bi komarci isto tako bili ,,vredni
i u sluaju prenoenja HlV-a u Africi.
A postoje i novi naini...

Sve se znalo. I ta smo, i ko smo i kako em o...


Arapski istoriari su jo pre nekoliko vekova doli do zakljuka da su srednjevekovni
lekari nali lek za crnu kugu. Dovoljno bogati su bili u mogunosti da se domognu ovog
izuzetno uspenog biljnog leka i zatite se od smrti koja ih je okruivala.
Medicina je u samo jednom kratkom vremenskom periodu bila ,,jednostavna i
veoma efikasna nauka. Sve se znalo. I ta smo, i ko smo i kako emo. Kada je u
ovekovom, i ne samo njegovom, organizmu otkriven ,,nov svet, sve je poelo da popri
ma karakteristike provalije bez dna. Ljudski i svi ostali organizmi kao i sve ostalo to
pripada materijalnom delu prirode, najednom je postalo izuzetno komplikovano i zas
traujue nepoznato.
Ko je, recimo, mogao da pretpostavi da je jedan mii, do tada samo ,,meso, u stvari
itav splet miinih vlakana sa gomilom elijskih struktura. Otkrivena elija je ve bila
pravo udo. Da se nije poniralo dalje u nju, moda bi jo uvek sve na ovom svetu jo dugo
vremena bilo dobro. Ali, nije tako...
Valja, meutim, imati u vidu da su sve te igre i ranije postojale samo su oveku bile
nepoznate.
I zaprijeti Gospod Bog ovjeku govorei: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu;
Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; je r u koji dan okusi s njega,
umrijee.

(Prva knjiga Mojsijeva,gl. 2; 16-17)


Znai, nita ne postoji sad a da ga pre nije bilo. Samo je bioloki inenjering na izves
tan nain otiao dalje od nauke. Dok prosean lekar jo uvek nema jasnu predstavu o
itavom mikrokosmosu mikrotela u svakom organizmu, od najobinije travice a kamo li u
oveku, naunici ve prave na osnovu tog, za medicinu nepoznatog podruja, gomilu
bolesti ne dajui reenja za njihovo izleenje.

JHi zmija bjee lukava mimo sve zvijeri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa ree eni:
jeliistin a da jeB ogkazao dane jedete sa svakoga drveta u vrtu?
A ena ree zmiji: m i jedem o roda sa svakoga drveta u vrtu;
Samo roda s onoga drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne
umrete.
A zmija ree eni: neete vi umrijeti;
Nego zna Bog da e vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oi, pa ete postati
kao bogovi i znati to je dobro to li zlo.
I ena videi da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo
drago radi znanja, uzbra roda s njega i okusi, pa dade i muu svojemu, te i on okusi. *

(Prva knjiga Mojsijeva, gl. 3; 1-7)


ovek je jo u prapoetku okusio plod sa drveta saznanja, pa se, evo, jo uvek sa njim
u grlu, uporno nosi. Ako je, dakle, znao da napravi bolest, sva je prilika da e umeti i da je
izlei. im to bude neophodno potrebno.
Ali, nee to uraditi sve dok monici ne postignu eljeni cilj. Dok se, recimo, u Africi
ne smanji broj iteija na zanemarljivo malu vrednost. Tada e, valjda, doi do izraaja
sva njena lepota, izuzetno lekovite i pitke vode ispod Sahare e ugledati svetlost dana a
Crni kontinent postati ,,obeana zemlja. I stanovnitvo Indije, planiraju monici iz
senke, treba ,,razrediti pre nego to dozvole da bioloki inenjering napravi lekove za
ve proizvedene bolesti.
Perspektiva Zemlje, s obzirom na tehnika dostignua i poboljanje ivotnog stan
darda, jeste sve bri porast broja stanovnika i u istorijski kratkom periodu - prenase
ljenost. Dakle, nimalo ruiasta. Oni koji su reili da se pozabave tim problemom,
delimino javnim a delimino tajnim (biolokim?) ratovima, u izvesnom smislu
spaavaju Zemlju. Istina u sopstvenu i, istina, u korist (svoje) bele rase. Naravno, uvek
je finije i elegantnije to initi baz krvi. Recimo, biolokim agensima preko vakcina pro
tiv malih boginja, iznenadnim epidemijama i pandemijama, sterilizacijom i ogrania
vanjem raanja i dr...
Zato ba vakcinama protiv malih (deijih) boginja kada su toliko rasprostranjene lako se dobiju i isto tako prelee? Pa zato da bi nau decu vakcinisali protiv malih boginja
ali i tifusa, tetanusa i ko zna jo ega, a vakcina je veoma pogodna i sa slanje drugih (ne ba
slatkih) ,,darova. Moda upravo zbog njih, tih ,,darova, nai pedesetogodinjaci masovno
umiru od kancera?!
Da ne bismo otili suvie daleko u ovim razmatranjima, vratimo se delovanju
biolokim agensima i heteroseksualnoj transmisiji HlV-a. Naime, cilj tvrdnje da se
virus side prenosi (i) heteroseksualnim putem, jeste - smanjenje nataliteta. U prilog
tome govori insistiranje na strogoj kontracepciji kao preventivi protiv HIV/AIDS-a.
Samo po sebi, ovo i ne mora da bude do kraja loe jer goni adolescentsku populaciju
na odgovornije ponaanje. Tano je, ne mora. I sam bih poverovao u to da nas, po
pomenutim procenama, nije previe na Planeti. A to u mnogome menja stvari. Poput
koarkake greke u koracima...
Jedini uspeh koji do sada proizaao iz bavljenja (leenja) sidom, jeste aktuelizovanje
znanja antike medicine baziranih iskljuivo na korienju lekovitog bilja. Da je moderna

medicina bespomona kad je re o HIV/AIDS-u, odavno je jasno istinskim medicinskim


ekspertima koji slove kao disidenti u odnosu na zvanino prihvaene stavove i tumaenja
ove bolesti. Ohrabruje, meutim, injenica da se sve vei broj pripadnika krugova tzv.
zvanine meicine okree vekovima starim biljnim preparatima.
Uspeh Grejs ihuri, travarke iz Zimbabvea, naveo je mnoge lekare i novinare iz celog sveta
da je upoznaju. Grejs radi u obinom stanu u Harareu i svoj biljni lek uva u staklenim boca
ma. Njena briljivo uvana sveska sadri spisak od oko 120 osoba spaenih iz eljusti smrti.
Jedna od njenih pacijentkinja je bila Sofi ikonda, medicinska sestra, inficirana HIV
om za vreme poraanja HlV-pozitivne ene. Dve njene prijateljice, takoe medicinske ses
tre, ve su umrle od side. Ali, biljni lek Grejs ihuri spasao je Sofin ivot otklonivi joj
dijareju i oticanje lezda prepona i pazuha... Poeci ove prie datiraju iz 1992. godine. Sofi
je i danas iva i u relativno dobrom zdravlju.
Travar Kofi Drobo iz Gane je leio pacijente obolele od side iz celog sveta. Ponajvie iz
Evrope. Svakodnevno su ga saletali zbog neverovatnog uspeha u leenju HIV/AIDS-a uz
pomo biljnih preparata. Droba je, oito, znao ono to zapadne farmaceutske kompanije
nisu ili su se pretvarale da ne znaju.
Njegov uspeh je dizao kosu na glavi (onima koji je imaju) vodeim linostima iz med
icinskih i farmaceutskih krugova. Pored toga, postao je i previe poznat u ciljnim grupa
ma. Sve to se kasnije deavalo bilo je vie nego oekivano. Vlada Gane je, pod pritiskom
Meunarodnog monetarnog fonda, zabranila rad Drobou koji je nedugo zatim pronaen mrtav. U suvoparnom policijskom izvetaju, u rubrici smrt je usledila zbog... upisano je
- samoubistva iz pitolja! Verovali ili n e...
Da li, posle svega, treba da udi to to su sve komponente Drobovih lekova, ba kao i
formule i beleke misteriozno - nestale. Vlasti Gane tim povodom nisu dale nikakvu izjavu,
jo manje objanjenje...
Ni ovaj, kao ni bezbroj ve pomenutih dogaaja, ne treba da udi. uda nam je
ionako dosta. Jer, zapadne farmaceutske kompanije obezbeuju ogroman profit uz
pomo hemijskog sintetisanja prirodnih lekovitih sastojaka sadranih u biljkama.
Najbolji prim er toga je aspirin, zapravo acetilsalicilna kiselina, iji se prirodni oblik
nalazi u kori vrbe.
Kao to su Venecijanci u vreme srednjovekovne epidemije crne kuge ljubomorno uvali
pronaenu tajnu egipatsku biljnu formulu, naravno za spas sopstvene koe i glave, tako i
najbogatiji ljudi dananjice (tzv. vladari iz senke), sva je prilika, uvaju reenje za HIV/AIDS.
I niko ih ne moe naterati da je otkriju. Ali, ako se to ne moe, moe se bar posluati glas onih
virusologa i genetiara koji se istinski (i sa argumentima!) bore za ovekov spas.
ema Hl-virusa je ve otkrivena. Ne samo leukemine elije, ve i bilo koja patoloki
izmenjena elija ljudskog organizma moe da se primeni to jest upotrebi. Znai, iskljuivo
ono to je ve bolesno a ivi u organizmu. Na primer, virus-vektor (nosa), mada je reen
je sa leukemijom lako i elegantno izvodljivo. Samo ne zdrava elija, budui da ima jaku
odbranu - imunitet.
Naravno, moglo bi se ii i dalje pa i vibraciono-talasne estice (praklice, nemanodije,
sorabi) uvui u ovu ,,paklenu igru. Ovo jo uvek nije izvedeno ali, iskreno, strepim od
moguih uasnih efekata - kada bude.
Neophodno je ukazati i na neke injenice poznate svakom virusologu. Naime, osnova
AZT, DDI, DDC i drugih ,,maginih farma-lekova su nukleozidni analozi. U stvari, svi

koriste ribozide koji doputaju prenosiocima HIV-RNK da uu u elijsku membranu (jez


gro elije) gde se umnoavaju geometrijskom progresijom - 2, 4, 8, 16, 32, 64... Za
neverovatno kratko vreme, njihov broj dostie astronomske cifre. Upravo zbog ove in
jenice, lekovi za usporavanje infekcije su vie tetni nego korisni. Ipak, u proizvodnji sin
tetskih lekova namerno se koriste nukleozidni analozi umesto dezoksiribonukleozia koji
spreavaju inficiranje jezgra elije od strane virusne RNK.
Da bi lek protiv HIV/AIDS-a bio efikasan, mora da:
1) deluje na zaustavljanju promena,
2) sadri dovoljno biljnih interferona,
3) sadri koenzim za spreavanje prenosioca virusne RNK da inficiraju eliju i
4) da u potpunosti poveava broj krvnih elemenata.
Koliko god izgledalo neverovatno, lek protiv HIV/AIDS-a je veoma jednostavan i lako
se moe napraviti. Na prvom mestu, neophodno je delovati na raspad (dekomponovanje)
trojstva prisutnog u HIV-u. Naime, spajanjem (komponovanjem) dva-tri ivotinjska virusa
sa ljudskim virusom (leukemina elija + patogeni ljudski virus) i jo dva-tri dodata ivot
injska virusa, dobija se nov kvalitet, to jest - Hi-virus. Razdvajanjem pomenuta tri elemen
ta, ili bar samo odvajanjem ljudske od ivotinjskih elija, problem bi bio reen. Jer, dve-tri
ivotinjske komponente bez ljudske, gube osobine novog kvaliteta i nemaju svrhu. Bie jed
nostavno odbaeni od organizma kao i sve ostale tue supstance i uljezi.
Hl-virus je, dakle, komponovan od ivotinjskih virusa i ljudske defektne
(leukemine) elije. Dekomponovanje bi trebalo da ide obrnutim redosledom po siste
mu - kako si ih spojio, tako ih i razdvoj. Klju za razdvajanje (dekomponovanje), znai,
lei u nainu spajanja (komponovanja) virusa. Ukoliko je poznat mehanizam vetakog
komponovanja, pomou centrifuge - isti mehanizam u obrnutom pravcu dovee do
razdvajanja. Poput rasplitanja zamrenog vora - valja ii suprotnim redosledom od
onoga koji je napravio vor.
Nije, dakle, nemogue otkriti tajnu pomenutog postupka budui da se ovaj ne razliku
je previe od postupka spajanja i pravljenja drugih simbioza. Taj postupak je takorei ve
u svakodnevnoj primeni bioloke discipline nazvane bioloki inenjering, zahvaljujui
ijem gotovo neverovatno brzom razvoju danas je sve mogue stvoriti - sintetske gene, sin
tetska antitela i antigene... Sintetski, istini za volju, kriju veu opasnost utoliko to se ne
mogu ,,rasturiti na pomenuti nain ve iskljuivo desintetizovanjem. Kontra-procedura bi
se, otprilike, sastojala u naredbi za uklanjanje desintetizovanjem...
Bilo kako bilo, kada ovako sainjene prirodne i sintetske komponente uu u krvotok i
organe, istog asa dobijaju podrku svih virusa herpes grupe. Bilo u vidu paninog mnoen
ja ili ueem u destrukciji imunog sistema.
Ovo poglavlje sam poeo sa matematiarima a, evo, zavravam, sa mislima fiziara. Ne
bilo kog. Trenutno najveeg, Stivena Hokinga!
,,Da li je oseanje odgovornosti, koje se prenosi jezikom, dovoljno da stavi pod kon
trolu nagon za agresivnou, koji se prenosi preko DNK - ostaje da se vidi. Ako to nije
sluaj, ljudska rasa e postati jedan od orsokaka prirodnog odabiranja. Moda e neka
druga rasa inteligentnih bia negde drugde u Galaksiji uspeti da uspostavi bolju ravnoteu
izmeu odgovornosti i agresivnosti. Ukoliko je to po sredi, mogli bismo oekivati da oni
stupe u kontakt sa nama, a moda ba oni, svesni naeg postojanja, ne ele da obznane
svoje prisustvo. To se moe pokazati kao mudar potez, ima li se u vidu na dosije...

Poetak zla skraenog na


- HIV/AIDS: jedna tuba
meriki advokat Bojd Grejvs (Boyd E. Graves) je 28. septembra 1998. godine
podigao tubu protiv drave SAD za ,,kreiranje, ,,proizvodnju i ,,irenje
AIDS-a. Dve godine kasnije, preciznije 7. novembra 2000. godine, Apela
cioni sud je potvrdio odluku nieg suda da je tvrdnja o HIV-u kao bioinen
jerskom proizvodu - neozbiljna!
Podatke iznesene u tubi, advokat Grejvs je objavio u knjizi Dravni izvori: dokazi o
laboratorijskom roenju AIDS-a (State Origin: The Evidence of the Laboratory Birth of
AIDS). Prema njegovoj tvrdnji, svi podaci su zasnovani na vrstim dokazima tj. dravnim
dokumentima do kojih je doao u zvaninim institucijama. Evo, ukratko, osnovnih smerni
ca njegove tube...
Istorija AIDS-a poinje 29. aprila 1878. donoenjem amerikog Federalnog zakona
o karantinu kojim su SAD pojaale istraivanja ,,uzroka epidemija zaraznih bolesti.
Taj posao 1887. godine preuzima novoosnovana Laboratorija za higijenu pod upravom
dr Jozefa Kinjona (Dr Joseph J. Kinyoun), osvedoenog rasiste i posveenika
eugenetikog pokreta.
Dve godine kasnije (1889) identifikovane su mikoplazme, prenosivi agensi za koji se
danas zna da su srce svih ljudskih bolesti ukljuujui i HIV/AIDS.
Godine 1893. pojaane su zakonske mere karantina a istovremeno je iznenada dolo
do prave eksplozije polio epidemije. Samo pet godina kasnije (1898), bilo je poznato da se
mikoplazmama moe izazvati epidemija kod goveda i na poljima duvana. Godinu dana kas
nije, ameriki kongres je poeo ispitivanje lepre u SAD.
Godine 1902. poela je sa radom Stanica za eksperimentalnu evoluciju. Ispitivala je
uticaj bolesti na etnike grupe.
Ve 1904. je uz pomo mikoplazmi izazvana epidemije kod konja. est godina kasni
je, i kod ptica i peradi.
Godine 1917. osnovana je Federacija amerikog drutva za eksperimentalnu biologiju (FASEB). Godinu dana kasnije, virus gripa neoekivano je odneo ivote vie miliona
ljudi. Utvreno je da je izaziva bio virus gripa modifikovan sa ptijom mikoplazmom, na
koji ljudi nemaju odgovarajui imuni odgovor.
Godine 1921. vodei eugenetiki filozof Betrand Rasel (Betrand Russell) javno je
podrao neophodnost za organizovanje kuge protiv crne populacije.
Godine 1931. u tajnosti su vrena ispitivanja na Afroamerikancima, a AIDS je testi
ran na ovcama. etiri godine kasnije usavren je postupak kristalizovanja mikoplazmi
duvana i pri tom utvreno da uprkos pomenutom postupku, one i dalje ostaju infek
tivne.

Program proizvodnje biolokog oruja u SAD zvanino je krenuo u realizaciju 1943.


godine da bi, u dotadanjoj istoriji nezapamenim uvozom velikog broja vrhunskih nauni
ka iz celog sveta, 1945. bio intenziviran razvoj i proizvodnja u ovoj oblasti.
Godine 1949. dr Bjorn Sigurdson (Bjorn Sigurdsson) izolovao je visna virus koji je
proizveo ovek i koji ima neke DNA ,,iste kao i HIV (Proceedings of the United States, NAS,
Vol. 92, pp. 3283 - 7, April 11, 1995.)
Sada znamo da je 1951. amerika vlada izvrila prvi napad virusom na Afro
amerikance. To je uinjeno u jednoj varoici u Pensilvaniji, a placebo grupa Afro
amerikanaca je bila u jednoj varoici u Virdiniji. Eksperiment je istovremeno vren i na
ovcama i govedima. Prema autoru Evi Snid (Eva Snead), istovremeno je odrana i prva svet
ska konferencija o virusu koji veoma lii na AIDS.
Dr Bjorn Sigurdson je 1954. javno objavio svoje nalaze u vezi visna virusa i time sebe
postavio za ,,rodonaelnika AIDS virusa. Ovaj primat e od njega kasnije preuzeti dr Karl
ton Gajduek (Carlton Gajdusek).
Samo godinu dana kasnije (1955) bilo je mogue vetaki stvoriti virus mozaika
duvana. Time su mikoplazme postale osnov amerikog programa za proizvodnju biolokog
oruja.
Ve 1957. godine, Pentagon je odobrio izradu ofanzivnih biolokih agensa i program
Specijalna operacija X (The SOX), prototipa programa za proizvodnju specijalnog
virusa sa ijom realizacijom je zapoeto 1962. godine.
Tadanji predsednik SSSR Nikita Hruov se 1960. zvanino ukljuio u program izrade
biolokog oruja. Njegova izjava e imati dugorone posledice na arogantnost tajnog
saveza komunizma i demokratije. Naime, dve zemlje su se novembra 1972. saglasile da
smanje crnu populaciju.
Naunik Harold Tomar (Harold Thomar) je 1961. objavio da virusi izazivaju kancer.
Zajedno sa dr Karltonom Gajduekom, dr Tomar je 1995. obavestio ameriku Akademiju
nauka (National Academy of Sciences) da ,,bi ispitivanje visne na ovcama mogao biti
najbolji put za pronalaenje anti-HIV leka.
Pod maskom ispitivanja kancera, dr Len Hajflik (Len Hayflick) je 12. februara 1962. na
Univerzitetu Stanford osnovao Ameriku laboratoriju za mikoplazme u kojoj je zapoet
program pod nazivom Specijalni virus. Od tada, svake godine su odravani godinji sas
tanci u Medieinskom centru ,,Heri (Hershey) na kojima je raspravljano dokle se dolo u
razvoju AIDS-a.
Godine 1964. ameriki kongres je dao punu podrku istraivanjima leukemija/limfo
ma (AIDS) virusa.
Amerika akademija nauke je 1967. punom snagom pokrenula bioloki napad na
Afriku. Odeljenje tehnikog servisa CIA je potvrdio izvrenje tajnog programa ubrizgavan
ja Specijalnog virusa u Africi.
Godine 1969. iz Fort Detrika (Fort Detrick) je saopteno svetskim naunicima da su nji
hovi strunjaci doli do saznanja kako da naprave AIDS, a od Pentagona je zatraeno jo
novca. Tajni memorandum Riarda Niksona (Richard Nixon) upuen Kongresu 18. jula pod
nazivom ,,Prenaseljenost, prvi je pisani trag o AIDS-holokaustu.
Predsednik Nikson je 1970. potpisao dokument o nacionalnoj bezbednosti pod
oznakom ,,PL91-213 kojim je Don D. Rokfeler III (John D. Rockefeller) postao ,,car iv
ota i smrti ljudske populacije na Zemlji.

Izvetaj br. 8 o napretku (Progress Report #8) sainjen je 1971. Na strani 61, nalazi
se potvrda injeniee o laboratorijskom poreklu AIDS-a. U okviru programa proizvodnje
specijalnog virusa sainjeno je 15 izvetaja na preko 20.000 strana. I na svakoj od njih se
jasno ukazuje na medicinske eksperimente raene u Americi pod pokroviteljstvom amer
ike vlade. Plan je volebno nestao, a potom isto tako otkriven tek 1999. Svetska nauna
javnost je bila zapanjena ovim otkriem, odnosno prikrivanjem izvetaja. Da su ga ranije
imali u rukama, tvrdio je izvestan broj naunika, problem HIV/AIDS bi se nesumnjivo bre
reavao. Bilo im je jasno da su eksperimenti raeni u fazi IV-A najbolji put ka boljoj terapiji i leenju ljudi sa HIV/AIDS-om.
Prvih 60 strana Izvetaja br. 8 o specijalnom virusu, neosporno potvruju
specifian cilj ovog programa. Tako je do juna 1977, u okviru pomenutog programa,
proizvedeno planiranih 15.000 galona (1 galon - 4,546 litara) specijalnog virusa!
Virus AIDS-a je ubaen u vakcine koje su potom poslate u Afriku i na Menhetn. Zah
valjujui nekim autorima, poput dr Roberta Lia (Robert E. Lee), obelodanjeno je da je
stanfordska Laboratorija za mikoplazme izdala prvi dokum ent sa AIDS-om u
naslovu: Virusna infekcija ljudi udruena sa steenom imunodeficijencijom (Viral
Infections in Man Associated with Acquired Immunological Deficiency States). Kon
sultant na program u specijalnog virusa bio je vodei naunik - dr Tomas Merigan
(Thomas Merigan).
U Izvetaju br. 8, na stranama 104 - 106, potvruje se da je dr Robert Galo (Robert
Gallo) tajno radio na razvoju AIDS-a uz punu podrku jednog sektora amerike vlade, iji
je zadatak bio iznalaenje naina za ubijanje sopstvenih graana.
Dr Galo ne moe da objasni zato je u biografiji preutao svoju ulogu oficira projek
ta na programu specijalnog virusa. Rani radovi doktora Galoa i njegova otkria se mogu
sagledati kroz dokumentaciju iz ovog programa. Sada znamo da se svaki eksperiment
dobro uklapa u pomenuti program. Istraivaka logika je neoboriv dokaz da je federalni
Menhetn projekat bio usmeren na razvijanje ,,zaraznog (kontaminirajueg) kancera za
,,selektivno ubijanje. Galoova dokumenta iz 1971. godine su identina onima iz 1984. u
kojima je objavio - pronalazak AIDS-a!
Izvetaj br. 8 na stranama 273 - 286. potvruje da smo mi (Amerikanci - prim. T.J.)
,,dali AIDS majmunima. Od 1962. godine su SAD i dr Galo injekcijama davali pomenuti
virus majmunima a potom ih vraali u divljinu. ak su i vladini naunici bili zbunjeni da
se oba virusa, HIV-1 i HIV-2, na tako bliskim ,,srodnicima kao to su majmun i ovek,
mogu tako iznenada pojaviti kod ,,dva roaka s istim poreklom (Bojd misli na oveka i
majmuna - prim. T.J.) u periodu od samo sto godina.
Japanska studija iz 1999. godine potvruje da je majmunski AIDS prenesen sa oveka
na njegovog pretka. Rezultati istraivanja na majmunima nedvosmisleno potvruju da je
AIDS kod majmuna ovekovih ruku delo.
SAD i SSSR su 1972. potpisale ugovor o kooperaciji u razvoju ofanzivnog biolokog
oruja koje SAD i danas primenjuju. Bilo je to prvo oglaavanje pogrebnih zvona crnoj pop
ulaciji.
Projekat doktora Garta Nikolsona (Garth Nicolson), svetski priznatog naunika, objav
ljen je 1973. pod nazivom Uloga omotaa elije u izbegavanju imunolokog odgovora
(Role of the Cell Surface in Escape From Immunological Surveillance). Dr Nikolson je u
periodu od 1972. do 1978. radio na programu Specijalni virus i smatra se ,,filijalom dr

Galoa na Zapadnoj obali. Gotovo sa sigurnou se moe tvrditi da su se dr Nikolson, dr


Robert Galo i dr Luk Montanje (Luc Montagnier) tajno sastali u junoj Kaliforniji kako bi
usaglasili stavove ta treba a ta ne treba da objave u vezi dostignua u programu razvoja
specijalnog virusa.
Dravni sekretar SAD Henri Kisinder (Henry Kissinger) je 1974. objavio plan SAD za
smanjenje prenaseljenosti pod brojem NSSM-200. Ovaj materijal je bio jedina tema o kojoj
se diskutovalo na Svetskoj konferenciji o stanovnitvu u Bukuretu (Rumunija). ovek iz
senke je pobedio. Ceo svet se tajno saglasio da se smanji broj stanovnika u Africi! Danas su
to stanovnici Afrike i druge ,,nepoeljne populacije. Sutra dolazimo na red - mi?!
Predsednik SAD Derald Ford (Gerald Ford) je 1975. potpisao Memorandum o
nacionalnoj bezbednosti i odbrani broj 314. Time SAD implementiraju Kisinderov pro
gram NSSM-200.
SAD 1976. godine objavljuju Izvetaj br. 13 o programu specijalnog virusa
(Progress Report #13 of the Special Virus program). Ovaj izvetaj potvruje da su SAD
imale razliite meunarodne ugovore sa SSSR-om, Nemakom, Velikom Britanijom, Fran
cuskom, Kanadom i Japanom. Cilj da se pobije crno stanovnitvo, dobio je iroku meu
narodnu podrku. U okviru programa specijalni virus, u martu poinje proizvodnja virusa
i do juna 1977. proizvedeno je 15.000 galona AIDS-a (HlV-a - prim. T.J.).
Predsednik Dimi Karter (Jimmy Carter) dozvoljava nastavak realizacije tajnog plana
o smanjenju crne populacije.
Dr Robert Galo se 1977. sastaje sa vrhunskim sovjetskim naunicima radi dogovo
ra o ,,rasturanju pomenutih 15.000 galona AIDS-a. Virus je ,,poklonjen uz vakcinu pro
tiv malih boginja za Afriku i ,,eksperimentalnu vakcinu za hepatitis B namenjene
,,srenicima sa Menhetna. Prema autorima Dun Gudfildu (June Goodfield) i Alanu
Kentvelu (Alan Cantwell), poiljka broj 751 sa vakcinom za hepatitis B, zavedena i
pp$ljen3 u Njujorku, zarazila je na hiljade nevinih ljudi Velike Jabuke. Dananja
vlada SAD nikada nee moi da isplati odtetu zaraenima za pretrpljenu patnju i
ponienja sa kojima se ljudi sa HIV/AIDS-om svakodnevno sreu. Ljudi iz senke su
raunali da veinu nas nee biti briga obzirom da umiru samo crnci i gej populaeija. U
stvari, nas Amerikance veoma malo iritira to to je pola miliona ratnih veterana iz
Zalivskog rata zaraeno neim veoma zaraznim. Uskoro vie nee biti crnaca, zbun
jenih vojnika, stariji belci poee iznenada da umiru, a Amerikanci jo uvek nee
shvatati ta im se dogaa. Zato budite danas uz nas i dajte nam ansu, da bismo mi sutra
bili - uz vas! (Bojd je, oito, crnac - prim. T.J.).
Iznenada, ba kao to je predsednik Nikson predvideo, dolo je do eksplozije smrtnos
ti. Devetog novembra 1999. godine amerika Bela kua je objavila: ,,U veoma kratkom peri
odu od pet godina, svi novoinficirani od HlV-a u SAD bie - Afro-amerikanci...!?
Vie o istoriji tajnog programa pravljenja virusa moe se nai u arhivama dr Dona
Molonija (John B. Moloney)...
I ovo je, pored ostalog, ameriki advokat Bojd Grejvs naveo u tubi protiv Sjedinjenih
Amerikih Draava koju je odbacio ameriki Apelacioni sud okarakterisavi je kao - friv
olnu. U Reniku stranih rei i izraza, pod odrednicom ,,frivolan stoji: neozbiljan, nepris
tojan, lakomislen, raskalaan, povran, beznaajan, nitavan.
Advokat Bojd Grejvs ipak ne odustaje. Ubeen je da e neki sud u svetu smoi
hrabrosti da procesuira njegovu ili tubu nekog od njegovih istomiljenika kojih je svakim

danom sve vie. Do tada, zvanini HIV/AIDS kalendar prema izvesnom broju autora
izgleda, otprilike, ovako:
1959. - Jedna osoba u Kongu umire od nepoznate bolesti. Analizom uzorka njene
krvi gotovo etvrt veka kasnije, utvreno je da je nesumnjivo re o prvom sluaju infekcije
HlV-om.
1981. - Lekari iz Los Anelesa i Njujorka izvetavaju o epidemiji zapaljenja plua i
retkog kancera, Kapoijevog sarkoma, meu homoseksualcima. Ameriki centar za kontrolu
i prevenciju bolesti (CDC) objavljuje saoptenje o novoj epidemiji. Sindrom dobija naziv
GRID (Gay Related Immune Deficiency, tj. nedostatak imuniteta kod homoseksualaca).
1982. - Otkriveno je da je uoeni sindrom povezan sa krvlju, i to ne samo kod
homoseksualaca, ve i kod ena, heteroseksualaca korisnika droge, hemofiliara, osoba
koje su primale trnsfuziju krvi i beba. GRID je promenjeno u AIDS (Acquired Immunode
ficiency Syndrome tj. sindrom steenog gubitka imuniteta).
CDC proglaava epidemiju, a 14 drava prijavljuje sluajeve zaraze.
Na amerikoj TV stanici PBS, pojavljuje se prva emisija o sidi - AIDS misteriozna zaraza.
1983. - Naunici na elu sa dr Likom Montanjenom (Pasterov institut, Francuska)
uspevaju da izoluju retrovirus i nazivaju ga virus povezan sa limfadenopatijom. Kasnije
e ovaj virus biti oznaen kao uzronik side.
Sida se pojavljuje u 33 zemlje.
Odrana je prva amerika konferencija o sidi u Denveru.
U San Francisku oboleli prvi put javno izlaze na ulice u tzv. maru svea, a vozai
gradskog prevoza izvesno vreme obavljaju svoj posao sa maskama na licu.
Umire poznati njujorki pijanista Pol Dejkobs.
1984. - Amerika vlada saoptava da je dr Robert Galo iz Nacionalnog instituta za
kancer izolovao virus nazvan HTLVIII koji uzrokuje sidu.
Ameriko ministarstvo zdravlja predvia da e se vakcina protv side u periodu od dve
godine testirati i na ljudima.
Umire Kanaanin Getan Dugas, meu naunicima koji prouavaju sidu poznat kao
nulti pacijent.
U San Francisku se zatvaraju sva javna kupatila za gej populaciju.
1985. - Amerika uprava za hranu i lekove odobrava dijagnostiki pribor za sidu koji
je razvila Galoova laboratorija, a patentiralo Ministarstvo zdravlja. Pariski Pasterov institut
tui ministarstvo u vezi prava na patent. Ipak, francuski i ameriki naunici sklapaju spo
razum o zajednikom vlasnitvu nad priborom za testiranje krvi.
Amerikanac Rajan Vajt, 13-godinji hemofiliar zaraen sidom, izbaen je iz kole
zbog zaraze.
Odrana je prva meunarodna konferencija o sidi u Atlanti. Pokazalo se da kondomi
tite od zaraze.
Holivudska filmska diva Elizabet Tejlor organizuje dobrotvornu akciju za borbu
protiv side pod nazivom Prednost ivotu, na kojoj uestvuju Beti Ford, Bert Lankaster,
irli Meklejn, Semi Dejvis, Bert Rejnolds i druge poznate linosti. Prikupljeno je 1,3 mil
iona dolara.
Umire uveni glumac Rok Hadson, prva poznata (popularna) rtva side.
1986. - Ustanovljeno je da su LAV i HTLVIII identini virusi. Meunarodni komitet im
daje ime - HIV.

SZO lansira globalnu strategiju za borbu protiv side. Umire modni kreator Perl Elis
(trebao je da bude pacijent dr Todora Jovanovia).
1987. - U Beogradu, Jugoslaviji, dr Todor Jovanovi objavljuje na 5 strana u listu
,,Intervju rezultate uspene internacionalne studije obavljene na 20 dobrovoljaca. Znam
sve o AIDS-u i na preparat se pokazao veoma uspenim u terapiji side, tvrdi dr T.
Jovanovi.
FDA odobrava AZT kao prvi anti-HIV lek.
Princeza Dajana otvara prvo specijalizovano odeljenje za leenje obolelih od side u
Engleskoj. Fotografije na kojima se princeza rukuje sa obolelima, polako menjaju rigorozan
stav javnosti prema obolelima.
Ameriki predsednik Ronald Regan prvi put pominje re ,,AIDS u javnosti. SAD pro
moviu prvu edukativnu AIDS kampanju i knjigu ilustracija koju je osmislio naelnik
amerike zdravstvene slube C. Everet Kup.
Do novembra 1987. godine, SZO-u je prijavljeno 62.811 sluajeva obolelih od side iz 127
zemalja. SZO procenjuje da je stvarni broj zaraenih mnogo vei - izmeu 100 i 150 hiljada.
1988. - U Njujorku je zabeleen veliki broj prenosa HIV infekcije putem ,,zajednike
igle. Broj zaraenih na ovaj nain prevazilazi broj zaraenih seksualnim putem.
SZO 1. decembra organizuje Prvi svetski dan borbe protiv side.
1989. - Nakon velikih javnih protesta AIDS aktivista, cena leka AZT smanjena za 20 odsto.
Objavljen je esej Suzan Zontag AIDS i njegove metafore.
1990. - Amerikanac Rajan Vajt, mladi inficiran HlV-om poznat po borbi da mu se
odobri povratak u kolu, umire u 19. godini. Ameriki kongres donosi zakon nazvan po
Rajanu Vajtu. Njime se obezbeuje finansiranje leenja obolelih od side koji nisu
zdravstveno osigurani i nemaju sredstava za leenje.
SZO izdaje saoptenje u kome navodi da ima vie od 307.000 zvanino prijavljenih
sluajeva obolelih od side. Stvaran broj, meuhm, dostie cifru od gotovo milion obolelih.
1991. - Poznati preva grupe ,,Kvin (Queen) Fredi Merkjuri umire 24 novembra. Samo
jedan dan pred smrt javno priznaje da boluje od side.
Koarkaka zvezda Irvin Medik Donson obavetava javnost da je zaraen HlV-om i
povlai se iz koarke. Ovaj njegov potez je pokrenuo rekordan broj ljudi da se podvrgne
testovima na HIV. Njegovi menaderi su mu dva puta naruili Todoxin 1+.
1992. - FDA odobrava korienje dideoxcytidina u kombinaciji sa AZT-om za pood
maklu HIV infekciju. Re je o prvoj, navodno uspenoj, kombinaciji u terapiji leenja side.
U Francuskoj su osuena tri zdravstvena radnika zbog toga to su 1985. godine trans
fuzijom svesno davali HlV-om zaraenu krv pacijenhma. Zaraeno je nekoliko stohna
osoba.
1993. - Umiru ruska zvezda baleta Rudolf Nurejev i amerika teniska legenda Artur E.
Evropska studija, poznata pod nazivom ,,Konkord, pokazuje da AZT nije delotvoran
za HlV-pozitivne osobe kod kojih se simptomi nisu razvili.
1994. - Istraivanja pokazuju da AZT za dve treine smanjuje rizik od prenosa HlV-a
sa zaraene majke na dete.
Glumac Tom Henks dobija Oskara za glavnu ulogu u filmu ,,FiladeIfija, gde igra
homoseksualca obolelog od side.
1995. - Bil Klinton je prvi ameriki predsednik koji je u Beloj kui sazvao Konferenci
ju zdravstvenih slubenika i strunjaka posveenu sidi.

Olimpijski pobednik Greg Luganis potvruje da je HlV-pozitivan.


1996. - Usvojen zajedniki program Ujedninjenih nacija za HIV/AIDS (UNAIDS) i
zamenjuje SZO-ov globalni program za sidu.
Medik Donson se vraa profesionalnoj koarci.
FDA odobrava korienje anti-HIV leka 3TC i ,,sakvinavir (prvi inhibitor proteaze za ljude
obolele od side). Ovi lekovi blokiraju aktivnosti enzima proteaze koji je Hl-virusima neophod
ni za razmnoavanje. Istraivanja pokazuju da je kombinacija tri leka uspenija od terapije sa
dva. Optimizam raste u nadi da se Hl-virus moe kontrolisati uz pomo ,,koktela lekova.
1997. - Naunici otkrivaju da HIV prodire u memorijske elije imunolokog sistema
stvarajui skrivene rezervoare virusa.
UNAIDS izvetava da je stanje sa epidemijom HlV-a gore nego to se u poetku mis
lilo i procenjuje da ima 30 miliona zaraenih irom sveta, uz 16.000 novih infekcija dnevno.
Dr Todor Jovanovi pie Lik Montanjeu da se vakcina protiv side nikada nee pronai.
1998. - Donatan Man, direktor UNAIDS-a, gine u avionskoj nesrei ,,Sviserovog
aviona na letu 111, zajedno sa suprugom, istraivaem side, Meri Lu Klement-Man.
U SAD poinju prva testiranja vakcine na ljudima.
Amerike i evropske farmaceutske kompanije tue junoafriku vladu zbog zakona
koji dozvoljava obolelima kupovinu lekova poznatih proizvoaa po niim cenama nego u
bilo kojoj drugoj zemlji.
U Junoj Africi je na smrt pretuena aktivistkinja Gugu Diamini nakon izjave na Zulu
televiziji da je HlV-pozitivna.
1999. - Istraivai sa Univerziteta u Alabami objavljuju da su pronali izvor HlV-a u
jednoj vrsti impanzi koje nastanjuju zapadni deo centralne Afrike.
Francuska vlada oslobaa optube biveg predsednika vlade Lorana Fabijusa i njegova
dva ministra zbog ubistva iz nehata, vezanog za skandal sa distribucijom HlV-zaraene krvi
kod transfuzije. U tom sluaju je, naime, zaraeno vie stotina ljudi 80-ih godina ivota.
2000. - Tokom 13. meunarodne konferencije za borbu protiv side u Durbanu,
junoafriki predsednik Tabo Mbeki postavio je pitanje o bezbednosti pri korienju anti
AIDS lekova i o tome da li je virus HlV-a pravi uzronik side. Njegov govor propraen je
otrim kritikama irom sveta.
2001. - Raste zabrinutost zbog nuspojava visokotoksinih lekova koji se koriste u kon
troli toka HIV infekcije, kao i opte neefikasnosti lekova.
Generalni sekretar UN Kofi Anan, predlae da se godinje izdvoji sedam milijardi
dolara za prevenciju i leenje obolelih od HIV/AIDS-a u zemljama u razvoju.
Ameriki i evropski farmaceutski giganti prekidaju trogodinju bitku sa junoafrikom
vladom koja je uvozila jevtinije anti-AIDS lekove.
Godinji podaci pokazuju da je u Junoj Africi 4,7 miliona ljudi inficirano HlV-om i da
se zaraza ubrzano iri. Procenjuje se ak da jedna etvrtina odraslih Junoafrikanaca ivi
sa virusom HlV-a...

Deset godina posle


HIV/AIDS-eksperim en ta
i kraj bajkovitog
prijateljstva
Ogranak Bajerove (Bayer) fabrike u Sjedinjenim Amerikim Dravama je sredinom
80-ih godina prodao, u vrednosti od vie miliona dolara, lek za hemofiliare - koncentrat
antihemofilnog globulina visoko rizinog za prenos HlV-a - zemljama Azije i Latinske
Amerike. Istovremeno, nov i sigurniji proizvod je isporuivao na - Zapad! Dokumerltaciju
kao dokaz ovoj tvrdnji, pribavio je i poseduje njujorki dnevni list Njujork Taims (The
New York Times).
Bajerov ogranak Kater BaiolodikI (Cutter Biological - Biloki seka?) je u februaru
1984. godine predstavio nov, bezbedniji proizvod, kao odgovor na utvrenu injenicu da
ranija verzija antihemofilnog globulina prenosi HIV infekciju hemofiliarima. Ipak, kom
panija je due od godinu dana nastavila da izvozi, a nekoliko meseci i da proizvodi, staru
kontaminiranu verziju leka. Dok je trite SAD i Zapadne Evrope od februara 1984. dobi
jalo novi koncentrat faktora koagulacije u kome je zagrevanjem uniten HIV, hemofiliari
u Tajvanu, Maleziji, Hongkongu, Singapuru, Indoneziji, Japanu i Argentini, ,,aeni su
sve do jula 1985. dokazano rizinim produktom!
Ova jeziva pria je objavljena maja 2003. u Njujork Taimsu , a raena je na osnovu
dokumentacije firme ,,Kater do koje su novinari doli samo njima znanim kanalima.
Iz dokumenta se jasno vidi da je firma u interesu profita nastojala da se oslobodi
postojeih zaliha, ali ne bacanjem na deponiju. Dolar je dolar. ta vie, ,,Kater je nas
tavio jo nekoliko meseci s proizvodnjom budui da je imao ugovor sa fiksno ugovoren
im cenama i obezbeenu jeftiniju proizvodnju! Distributerima i korisnicima su elnici
firme sugerisali da nastave sa korienjem proizvoda koji se pokazao izuzetno efikas
nim . (Dobro je da nisu uli za Boga, pa da ga se sete!) Kako bi potpomogli i progurali
ovu neasnu kampanju, otezali su sa podnoenjem zahteva za dobijanje upotrebne
dozvole od nadlenih vlasti u pomenutim zemljama. Zahtev tajvanskom ministarstvu
zravlja su, recimo, podneli tek u julu 1985. godine. Godinu i po dana kasnije od istog
takvog zahteva predatog u Americi.
Kada je u maju 1985. strah od AIDS-a zahvatio populaciju hemofiliara u
Honkongu, distributer je uputio hitan zahtev elnicima ,,Katera da isporue novi lek.
Hemofiliari su uplaeni, a roditelji dece zaraene HlV-om - histerini. ,,Kater je odgov
orio da se gotovo sva koliina novog leka isporuuje korisnicima u SAD i Evropi. Moda

bi, eto, mogli da se snau i isporue manje koliine i to iskljuivo da se umire najglas
niji pacijenti!
Podseam da ovo nije kroki za holivudski film ,,B produkcije, jo manje za komediju.
Li Vei an (Li Wei Chun), otac jednog od HlV-om zaraenih hongkonkih hemofiliara
(umro je 1996. u 23. godini ivota) kae: Nije ih bilo briga za ivote u Aziji. To je bila ista
rasna diskriminacija!
Na alost, mogao je samo da kae i nita vie. Sve ostaLo obavlja vetar zaborava...
AIDS je u SAD-u do februara 1994. prenet hiljadama hemofiliara. Mnogi od njih su
umrli. Ovo je okarakterisano kao jedna od najgorih katastrofa u istoriji, vezana za upotre
bu lekova. Iako ,,Bajer i tri druge amerike kompanije nikada nisu priznale krivicu ili lou
nameru, ipak su isplatile odtetu od oko 600 miliona amerikih dolara! Tom sumom su
okonali petnaestogodinji sudski proces po optubi za proizvodnju leka opasnog po
zdravlje, koju je podneo vei broj amerikih hemofiliara. A ta je sa hemofiliarima iz
ostalih zemalja koji su takoe koristili ,,Bajerov lek? Pa, nije valjda ,,Bajer kriv to nisu
Amerikanci. to je mnogo, mnogo je. To je, i bez sudskog procesa, sreeno sa vladama ili
bar ministrima zdravlja dotinih zemalja. Stanovnici Azije imaju dosta mora, peanih
plaa i sunca, pa nek - uivaju!
S druge strane Atlantika, preciznije u Velikoj Britaniji, to se radilo suptilnije i sa
,,priguivaem. Naime, jedan od prvih dokumaneta koji je potpisao Don Mejder, u to
vreme (1991.godine) novoizabrani premijer, bio je okonanje sudskog procesa po istovet
noj tubi i to u vidu isplate odtete, koja se kretala od 20.000 do 64.000 funti po pacijentu,
uz potpisanu obavezu oteenih da se odriu prava na bilo koji zahtev prema vladi za prole
ili budue infekcije koje mogu nastati u vezi proizvoda od krvi!!!
Poslovni potez za Nobelovu nagradu u oblasti ekonomije. (,,Montipajtonovci su za
njih mala deca!)
Zaraeni hemofiliari sa Dalekog istoka i iz Argentine, bolje rei njihove porodice,
budui da ih je malo ostalo u ivotu, a jo manje sposobnih da dugotrajan iscrpljujui sud
ski proces, jo uvek vode pravnu bitku sa etiri amerike farmaceutske kompanije -Cutter
Biological, Armour Pharmaceutical, ,,Baxter International i Alpha Therapeutic. Neko
liko velikih advokatskih firmi ih zastupa. ta mislite, kolike su im anse?

Epilog
Manje od jedne etvrtine HlV-pozitivnih osoba sa hemofilijom u Velikoj Britaniji
je jo uvek ivo, posle 20 do 25 godina od infekcije HlV-om, objavio je Britanski med
icinski urnal u svom on-lajn izdanju od 16. septembra 2005, i to na osnovu rezultata
istraivanja Kraljevske otvorene bolnice (Royal Free Hospital). Istraivai su
ustanovili i da su oboljenja jetre glavni uzronik visoke smrtnosti HlV-pozitivnih osoba
sa hemofilijom.
,,Royal Free Hospital je, inae, vodei britanski centar za leenje hemofilije i HlV-a.
Od ranih osamdesetih godina minulog veka, obezbedili su leenje za 111 HlV-pozitivnih
osoba sa hemofilijom. Kao da je to bilo malo, oboleli su inficirani i virusom hepatitisa C!
Mada je veina pacijenata umrla mnogo pre nego to je od 1996. poela primena
koliko-toliko efikasne anti-HIV terapije, doktori pomenute bolnice su sproveli istraivanje
na grupi od 111 pacijenata da bi odredili, kako su najavili, ,,ta je to to je odralo u ivotu

grupu preivelih, ali i da izvre procenu tetnog dejstva istovremene zaraenosti HlV-om i
hepatitisom C!?
Istaivanje je obuhvatilo period od etrnaest godina, a za izraunavanje podataka je
uzeto vreme smrti, poslednja poseta bolnici, ili (za ,,najtvrdoglavije!) kraj 2004 godine. I,
evo rezultata:
Do 31. decembra 2004, 53 odsto lanova grupe nesretnih je dobilo HIV/AIDS. Na neki
nain su oni, ipak, srenici. Naime, 67 procenata - nije ni doekalo ivo taj datum!
Od 1996, kada je uveden efikasniji tretman za HIV, dijagnostikovano je est novih
HIV/AIDS obolelih uz 20 smrtnih sluajeva. U odnosu na prethodni period, do 1996. godine
kada je postavljeno 53 HIV/AIDS dijagnoza i 54 smrtna ishoda, moe se govoriti o znaa
jnom pomaku nabolje.
Oboljenja jetre su od 1996. glavni uzrok smrti (7 sluajeva), 5 smrtnih sluajeva se
pripisuje HIV/AIDS-u, u daljih 5 sluajeva HIV nije uzronik, a 3 pacijenta su preminula od
nepoznatog uzroka (sic!). Istovremeno je primeena i znaajana ,,promena uzroka smrti
u odnosu na period do 1996, kada je zabeleena stopa smrtnosti od 78 procenata kao
posledica HlV-a, sa samo 9 procenata u kojima su uzronici bile bolesti jetre.
Krajem 2004. godine, 23 osobe su ive i pod nadzorom bolnice. Od njih je 20 pod anti
HIV terapijom. Iako je veina ispitanika poela sa antiretroviralnom terapijom (da li se ovde
kriju ona tri nepoznata uzroka? - prim. T.J.) pre nego to je uvedena terapija istovremene
primene vie anti-HIV lekova (za anti-HIV ,,koktele korieno je sedam vrsta lekova), poz
natije kao kombinovana terapija, kod svih ispitanika je koliina virusa bila ispod 50 kopija
po mililitru, a srednja vrednost CD4 elija 326 elija/mm3.
Mali broj hemohlinih osoba inficiranih HlV-om pre 20 do 25 godina je jo uvek u ivo
tu i dobrog zdravlja. Uoen je pozitivan efekat anh-HIV terapije, ali virus hepatitisa C nastav
lja da odnosi ivote. Za ouvanje zdravlja ovih pacijenata, neophodan je nastavak pronalaen
ja novih antivirusnih agenasa koji bi imali dejstvo istovremeno i na HIV i na hepatitis C prokomentarisali su i zakljuili istraivanje strunjaci londonske ,,Royal Free Hospital.

Hemofilija
Hemofilija (gr. haima - krv, philia - prijateljstvo, naklonost) je uroeno i nasledno
krvno oboljenje pri kome se krvarenje teko zaustavlja. Smatra se najklasinijom hemoral
gijskom boleu - boleu krvarenja. Ove bolesti mogu biti rezultat defekta krvnih sudova
ili faktora krvnih zrnaca.
O emu je re? Bolest krvarenja je generalni pojam za iroko raireni medicinski prob
lem koji se svodi na oteanu koagulaciju krvi i neprestano krvarenje. Koristi se i termin
,,koagulopatija, nenormalno krvarenje i bolest zgruavanja. Krvarenje je kod bolesnika
produeno.
Koagulacija je proces koji kontroloe krvarenje menjajui krv iz tenog u vrsto stanje.
To je kompleksan hemijski proces u kome uestvuje vie razliitih proteina plazme ili fak
tora koagulacije, a cilj je stvaranje fibrina, supstance koja zaustavlja krvarenje. U
nedostatku odreenih faktora koagulacije, ili njihove neophodne (nedovoljne) koliine,
proces zaustavljanja krvarenja se ne odvija normalno.
U krvnom tkivu je naeno vie od 30 razliitih supstanci koje deluju na zgruavanje
krvi. Neke stimuliu, dok druge spreavaju ovaj proces. Od njihove ravnotee zavisi u kom

pravcu e se proces razvijati, to jest da li e i u kojoj meri zapoeti proces zgruavanja. U


normalnim uslovima, protok krvi ne dozvoljava nagomilavanje stimulatora koagulacije i
stvaranje trombova, to je od vitalnog znaaja za organizam. Meutim, kada doe do
oteenja vaskularnog sistema, prvi na scenu stupaju trombociti.
Trombociti su najmanje elije koje cirkuliu putem krvi. Veliina im je oko dva do tri
mikrona, a oblik slian ovalnim ploicama. U jednom litru krvi nalazi se oko 200 do 400
milijardi trombocita. Dospevaju iz kotane sri u kojoj nastaju raspadanjem elija zvanih
megakariociti. ivotni vek im je izmeu osam i dvanaest dana.
Glavna uloga trombocita je u hemostazi - zaustavljanju krvarenja koje obuhvata
razliite mehanizme aktivirane neposredno nakon povrede krvnog suda. Odmah nakon
povrede, gotovo u deliu sekunde, krvne ploice pojure prema rani. Spreavanje isticanja
krvi poinje momentalnim skupljanjem oteenog krvnog suda. Time se smanjuje cirku
lacija na oteenom mestu. Trombociti dolaze u kontakt sa oteenom povrinom krvnog
suda i drastino menjaju svoje karakteristike: bubre, menjaju oblik, postaju lepljivi i poin
ju da lue supstance koje aktiviraju susedne trombocite. Tako se na pukotini u krvotoku
stvara trombocitni ep. Iako prilino mekan, ovaj ep je dovoljan da zaustavi krvarenja kod
manjih oteenja.
Kod zdravih osoba, krvni proteini, krvne ploice, kalcijum i drugi faktori i tkiva, reagu
ju zajedno formirajui ugruak koji zatvara ranu. Tokom daljeg procesa zgruavanja stvara
ju se fibrinske niti. Zajedno sa trombocitnim epom formiraju vrst i nepropustljiv zatvara.
Kada se na ovaj nain zaustavi isticanje krvi, organizam poveava dotok krvi na mesto
posekotine. ,,Svea krv donosi na mesto posekotine bela krvna zrnca koja unitavaju klice
i iste ranu od molekularnih otpadaka i stranog materijala. U meuvremenu, elije pokoice
ili epiderma (ine povrinski sloj koe) poinju da se reprodukuju i ispunjavaju posekotinu.
Najzad, ispod kraste se meusobno povezuju obrazujui nov sloj koe. Iz ranije poseenih
krvnih sudova izrastaju novi, prodiru kroz ranu i ponovo se meusobno spajaju donosei
okolnim elijama kiseonik i potrebne hranljive materije. Posle pruanja ove prve, hitne
pomoi, organizam pristupa fazi rekonstrukcije rane. elije zvane fibroblasti poinju
ubrzano da se razmnoavaju i obrazuju novo vezivno tkivo u posekotini. Istovremeno sinte
tizuju kolagen, belanevinastu supstancu koja rani daje sposobnost istezanja. Fibroblasti se
prilikom razmnoavanja isteu privlaei i meusobno spajajui rubove posekotina.
Oteeni nervi isputaju nova vlakna, kako bi se uspostavila funkcija oseaja na mestu
posekotine. Pri kraju ove faze su i svi krvni sudovi meusobno povezani. Za nekoliko dana
ili nedelja krasta ojaa, potom i otpadne kada je rana gotovo u potpunosti zaleena.
U stvaranju krvnog ugruka uestvuje itav niz razliitih supstanci - faktora zgruavan
ja. Kod ljudi sa oboljenjem krvi, gde je genetski uslovljen nedostatak jednog od faktora
koagulacije (najee VIII ili IX ) ili ne deluje onako kako bi trebalo, krvarenje je due nego
kod zdravih osoba. Netano je da osobe sa koje imaju bolest krvarenja iskrvare i prilikom
najmanjih povreda (rana), kao i to da njihova krv bre tee.
Problem krvarenja se obino kategorie od srednje-tekih do tekih sluajeva. Simpto
mi: prekomerno krvarenje, izraene modrice, lako krvarenje, krvarenje iz nosa, preobilno
menstrualno krvarenje. Rizici koje ukljuuje bolest - preosetljivost ili bolesti zglobova,
gubitak vida usled krvarenja u oima, hronina anemija izazvana gubitkom krvi, neurolo
ki ili psihijatrijski problemi, smrt kao posledica gubitka velike koliine krvi ili krvarenje u
tzv. rizinim zonama kao to je, recimo, mozak.

Neke vrste bolesti krvarenja (hemofilija) prisutne su odmah po roenju i uzrokovane


retkom naslednom nepravilnou. Druge se razvijaju kao posledica izvesnih bolesti (npr.
nedostatak vitamina K, odreene bolesti jetre) ili tretmana (npr. korienje antikoagulant
nih lekova ili produena upotreba antibiotika) i ukljuuju i hemofiliju ali i druge veoma
retke bolesti krvi.
Postoje mnogi uzroci bolesti prekomernog krvarenja: fon Vilebrantova (von Wilebran
tova) bolest (nasledna bolest krvi koja obuhvata jedan do dva posto ukupnog broja
stanovnitva), bolest vezana za imuni sistem (alergijske reakcije na lekove ili reakcije na
pojedine infekcije), kancer (leukemija je kancer krvi), bolesti jetre, bolesti kotane sri,
irenje intravaskularne koagulacije (kod poroaja, kancera ili infekcije, kada sistem koag
ulacije ne funkcionie normalno).

Strana tajna kraljice Viktorije i propast Romanovih


Najstariji opis bolesti krvarenja zapisan je u Talmudu, svetoj jevrejskoj knjizi, u 2. veku
p.n.e. - sluaj dva brata koja su umrla od krvarenja nakon obrezivanja.
Arapski naunik Albucasis u 12. veku pominje porodice u kojima mukarci umiru od
iskrvarenja nakon manjih ozleda.
Filadelfijski lekar Don Konrad Oto je 1803. detaljno opisao bolest nekih porodica
koja napada iskljuivo mukarce.
Izraz hemofilija prvi je upotrebio ameriki lekar Hopf 1823. godine, a Univerzitet u
Cirihu ga uvodi u zvaninu upotrebu 1828, s tim da ovaj termin oznaava sve bolesti krvi
kod kojih postoji sklonost ka krvarenju.
Hemofiliju neki jo nazivaju i kraljevskom boleu ili boleu evropskih dvorova.
Naime, ova bolest je registrovana u odreenim vladajuim porodicama Evrope i imala je
veliki uticaj na zbivanja u tim zemljama u 19. i poetkom 20. veka. Naime, otac engleske
kraljice Viktorije, vojvoda od Kenta, bolovao je od hemofiije i njen gen preneo svojoj keri,
buduoj kraljici, jednoj od najveih vladarki Ujedinjenog Kraljevstva koja je vladala od
1837. do 1901. godine.
Viktorija se udala za princa Alberta i s njim izrodila devetoro dece. Prvo dvoje dece,
Viktorija i Edvard, bili su potpuno zdravi. Meutim, osmo dete, princ Leopold, bolovao je
od hemofilije. Princeze Beatrisa i Ana (druga ker) bile su nosioci nesretnog gena. Prvi
znaci hemofilije kod princa Leopolda bili su uoljivi odmah nakon roenja i kraljevska
porodica je istog asa shvatila o emu je re. Uprkos tome to je kraljica Viktorija odbijala
svaku pomisao da u njenoj ,,plemenitoj porodici postoji takva bolest, princ Leopold je u
31. godini, tokom kockarske partije u Kanu, sluajno pao, udario glavu i ubrzo umro od
unutranjeg krvarenja u mozgu.
Viktorijina ker Beatrisa prenela je gen hemofilije svojoj unuci Viktoriji Eugeniji
koja se udala za kralja Alfonsa XII od panije. Dva panska princa, Alfonso i Gonzalo,
imali su hemofiliju. Uz veliku panju i sve predostronosti oko njihovog zdravlja, oba
su umrla u zrelim godinama usled tekih krvarenja nakon automobilske nesree. Nji
hov otac se odrekao se panskog prestola, pored ostalog i zbog bolesti sinova
prestolonaslednika.
Najvernija Viktorijina ki Alisa prenela je gen svojim dvema kerkama, od kojih se
jedna udala za ruskog cara Nikolaja II. Aleksandra, tako se zvala, rodila je caru etiri keri

a potom i deaka Alekseja. Roditelji su u poetku bili oduevljeni, Rusija je dobila nasled
nika. Ali, srea im nije bila duga veka. Ubrzo su bili zgromljeni saznanjem da njihov mez
imac boluje od hemofilije. Aleksej je bio najuvaniji i najzatieniji princ. Gde god je iao,
u stopu ga je pratila i uvala lina garda. Jeste carski, ali ipak nedovoljno da bi se spreile
nadolazee nevolje. Aleksej je esto imao izuzetno jake bolove usled unutranjih krvaren
ja. ak je nekoliko puta bio i na ivici smrti.
Bolesna krv carevia imala je veliki uticaj na rusku istoriju. Raspoloenje i dravnike
odluke cara Nikolaja II neretko su zavisile od trenutnog stanja (krvarenje ili miran period)
sinovljeve bolesti. U nastojanju da zatiti sina, carica Aleksandra se potpuno predala utica
ju Grigorija Raspuina. Nedugo nakon ,,angaovanja, Raspuin je poeo da savetuje caricu
na samo u stvarima koje su se ticale bolesnog Alekseja ve i - politike. Od ovog uticaja nije
ostao imun ni Nikolaj II to je, ispostavilo se, u velikoj meri doprinelo propasti dinastije
Romanovih. Ubijeni su poetkom Oktobarske revolucije.

Za sve su wkrive ene...


Hemofilija je najee nasledna bolest praena sklonou ka krvarenju, a nastaje
usled nedostatka pojedinih prirodnih faktora zgruavanja krvi. Faktori zgruavanja krvi
ili prokoagulacije su prirodne materije koje se oslobaaju iz tkiva i trombocita ili su slo
bodno prisutne u krvi. Danas je poznato da u krvnoj plazmi postoji 13 faktora koagu
lacije krvi. Obeleavaju se rimskim brojevima od I do XIII, nazivaju se iniocima koag
ulacije i skoro svi su (izuzev faktora IV, jona kalcijuma - Ca2+) belanevine, fermenti
koji se stvaraju u jetri.
Prisutni su u inaktivnom obliku i mehanizmom tzv. kaskadne reakcije transformiu se
u aktivne, samim tim, i delotvorne faktore. Kaskadnu reakciju karakterie to to svaki
naredni faktor predstavlja supstrat za ve aktivirani faktor koji mu prethodi, du celog lanca
reakcija koje dovode do trombina. Protrombinsko vreme i parcijalno tromboplastinsko
vreme omoguavaju odreivanje faktora koji mogue nedostaju.
Hemofilija gotovo iskljuivo pogaa mukarce. Kod ena nema nikakvih klinikih
manifestacija, iako su u odreenom smislu jedine ,,odgovorne za bolest koja se ispoljava
kod njihovih mukih potomaka. Razlog je taj to je hemofilijski karakter uzrokovan
patolokim genom smetenim na polnom X-hromozomu.
Naime, postoje dva polna hromozoma. Kod ena su oba jednake duine i oblika, pa se
oznaavaju slovima XX. Kod mukarca su razliiti po dimenzijama i oznaavaju se sa XY.
Ukoliko je kod ene prisutan samo jedan patoloki gen, bolest ostaje prikrivena (tj. ne man
ifestuje se kliniki) zbog toga to je drugi X-hromozom potpuno zdrav. U tom sluaju je
ena prenosilac bolesti, a sama nema simptome.
Kod mukarca, s druge strane, X-hromozom koji eventualno ima hemofilijski karak
ter, nije uravnoteen drugim zdravim X-hromozomom s obzirom na to da je muki polni
par XY. Zbog toga e se bolest i manifestovati.
Osobe enskog pola, nosioci izmenjenih gena na X-hromozomu, mogu biti homo- i
heterozigoti, dok su osobe mukog pola hemizigoti. Zbog toga se bolesti vezane za X-hro
mozom kod mukaraca uvek ispoljavaju. Meutim, bolest se ne prenose sa oca na sina.
Jedna generacija mukaraca je poteena. Keri obolelih mukaraca su, naime, obavezni
(pre)nosioci bolesti, tzv. ,,konduktorke!

Naunici nemakog Instituta Maks Plank, Instituta Velkom Trust Sanger sa Univerzite
ta Beilor u Texasu i Centra za sekvencioniranje gena pri Univerzitetu Vaington u Sv. Luisu,
objavili su 2005. godine zavretak zajednikog ispitivanja kojim je dovrena prva potpuna
analiza hromozoma X, povezanog sa vie od 300 bolesti.
Hromozomi su mikroskopske spirale koje sadre genetske informacije i nalaze se u
jedru svake elije ivog bia. ovek ima 23 para hromozoma. Od toga, jedan polni par hro
mozoma (X i Y) koji odreuje pol. ene imaju dva hromozoma X, dok mukarci imaju po
jedan X i Y hromozom (to ih i ini razliitim od ena).
Hromozom X sadri 1.100 gena, to jest priblino pet odsto ljudskog genoma, ali i infor
macije uz pomo kojih bi se moglo poboljati dijagnostikovanje bolesti - od hemofilije,
slepila i autizma, do gojaznosti i leukemije.
Pomenuto istraivanje je pokazalo da je hromozom Y u stvari ,,oteena verzija X-hro
mozoma i to sa svega nekoliko gena. Naunici tvrde da su istraivanja pokazala da enski
geni intenzivnije od mukih ,,rade na odreivanju pola. Prema dobijenim rezultatima, kod
zdravih enskih beba se u 75 odsto sluajeva pre roenja ,,gasi jedna kopija X-hromozoma
koja bi mogla uzrokovati bolesti. Kod mukaraca, meutim, ne postoji kopija koja bi se
mogla ,,ugasiti to moda objanjava zato se neke bolesti vezane uz hromozom X, kao to
je hemofilija, javljaju samo kod mukarca. Strunjaci su takoe evidentirali (mapirali)
lokacije gena na hromozomima X i Y.
Sve do 1937. godine, do otkria amerikih lekara Pateka i Tejlora, postojale su mnoge
teorije o nastanku hemofilije. Oni su, meutim, utvrdili da u epruveti jedna frakcija
(belanevina) krvne plazme zdravih osoba skrauje ogromno produeno vreme koagulacije
krvi hemofiliara. Pomenutu belanevinu su nazvali antihemofilni globulin. Dve godine
kasnije utvreno je da je antihemofilni globulin neophodan za pretvaranje jednog neak
tivnog profermenta krvne plazme - protrombina - u aktivni ferment - trombin - koji pret
vara rastvorljivu belanevinu plazme - fibrinogen - u nerastvorljivu belanevinu - fibrin osnov krvnog ugruka - koaguluma.
Dugo je vladalo miljenje da su krvarenja bolesnih od hemofilije posledica nedostatka
u krvi samo jedne belanevine iz grupe globulina, poznate kao antihemofilni globulin,
neophodne za zgruavanje to jest koagulaciju.
Godine 1952. utvreno je da su uzrok hemofilije dve razliite belanevine ili faktora,
pa se prema vrsti nedostajueg faktora zgruavanja razlikuju dva tipa hemofilije (simptomi
isti, a uzrok i nain leenja razliiti):
A. Klasina hemofilija, poznata i kao hemofilija A, posledica je nedostatka u krvi anti
hemofilnog globulina, danas poznatog kao VIII faktor (inilac koagulacije) ili antihemofil
ni globulin A (AHg-A).
B. Hemofilija B je poznata i kao Kristmasova bolest (Christmas). Ime je dobila po
prvom bolesniku kod koga je opisan ovaj rei oblik hemofilije, izazvan nedostatkom druge
belanevine u krvi poznate kao inilac koagulacije IX, Christmasov inilac ili AHg-B. Poput
inioca VIII, i inioc IX uestvuje u aktivaciji procesa koagulacije.
Hemofilija A se javlja kod jednog od 10.000 novoroene muke dece, dok je hemofili
ja B rea i ini 15 procenata obolelih sa uestalou jednog od 60.000. Poremeaji izazvani
nedostatkom ostalih faktora koagulacije izuzetno su retki - jedan u 500.000 i vie.
Klinika slika kod oba oblika hemofilije je istovetna, ali su inioci razliiti i zahtevaju
primenu drugaije terapije.

Kod zdravih osoba se u krvnoj plazmi nalaze veoma male koliine i VIII (AHg-A) i IX
(AHg-B) faktora-inioca koagulacije: 1-2 miligrama (mg) AHg-A i oko 0,3 mg AHg-B u 100
ml krvne plazme. Zbog tako malih vrednosti, njihova koncentracija u krvi se skoro uvek
izraava u procentima njihovih vrednosti u zdravih osoba. Kod onih koj nisu oboleli od
hemofilije, vrednosti se kreu izmeu 70 i 120 procenata.
Hemofiliju karekterie poveana sklonost ka produenim krvarenjima nakon ak i naj
manjih povreda - u tkivima i posebno zglobnim upljinama. Povrinska krvarenja posle
povreda sitnih krvnih sudova su veoma retka jer je za zaustavljanje takvog krvarenja dovo
ljan gr krvnih sudova i ep nagomilanih trombocita, budui da u hemofiliji ne postoji pore
meaj ni krvnih sudova niti krvnih ploica (trombocita) te je primarna hemostaza normalna.
Bolest je praena pojavom krvarenja u zglobovima, miiima i mekim tkiva. Krvni
podlivi mogu se formirati i u unutranjim organima (jetra, slezina, creva, bubreg, mozak) i,
to se najee dogaa, u zglobnim upljinama - tzv. hemartroze (hema - krv, artron - zglob).
Karakteristino je i ponovno krvarenje na mestu ozlede gde je krvarenje prethodno
potpuno zaustavljeno. Kod pacijenata sa tekim oblikom bolesti, pojavljuju se i spontana
krvarenja. Teina simptoma srazmerna je stepenu deficita faktora u plazmi, to je odreeno
genetikom i konstitucijom bolesne osobe.
Uestalost i teina krvarenja definiu se stepenom smanjenja antihemofilnog globuli
na u plazmi, koji se odreuje utvrivanjem broja internacionalnih jedinica u 100 mililitara
krvi. Internacionalna jedinica (i.j.) je koliina antihemofilnog globulina u jednom mililitru
plazme zdravih osoba, i kree se u velikom rasponu od 50 do 200 u 100 ml plazme.
Blaga ili laka hemofilija esto ostaje neotkrivena poto produena krvarenja nastaju
samo posle tekih povreda ili operacija i ima vrednosti 20 do 40 i.j. u 100 ml plazme.
Kod obolelih sa 5 do 20 i.j./lOO ml, krvarenje se javlja posle lakih povreda i hirurk
ih intervencija.
U hemofiliara sa 1 do 5 i.j./lOO ml, teka krvarenja se javljaju i posle malih povreda,
a mogua su i krvarenja u zglobove.
Na alost, veliki broj obolelih spada u teke hemofiliare sa manje od 1 i.j./lOO ml. Taj
stadijum oboljenja karakteriu spontana krvarenja u miie i zglobove. U sluaju da nije
blagovremeno dijagnostikovan i primenjen odgovarajui tretman, dolazi do teke invalid
nosti jo u detinjstvu. U tekim sluajevima hemofilije, smrt moe nastupiti u najranijem
detinjstvu usled modanih krvarenja, iskrvarenja kroz povrede, nakupljanja krvi u tkivima
vrata koje uzrokuje sindrom guenja s uguenjem.
Anamneza (ukljuujui i porodinu anamnezu) i fizikalni pregled glavni su putokazi u
dijagnostici, a sigurna dijagnoza se postavlja nakon laboratorijske analize krvi na prisustvo
i aktivnost inilaca.
Kliniku sliku karaktere preterana sklonost ka krvarenjima. Ona se mogu javiti ak
svega nekoliko dana nakon roenja i ozbiljno ugroziti ivot novoroeneta.
U drugim sluajevima je sve naizgled u redu dok dete ne prohoda. Tada, meutim,
dolazi do zauujue este pojave kontuzija sa stvaranjem krvnih podliva ili velikih ekhi
moza (mrlje na delu koe ili sluznice nastale nakon izliva krvi u podruje koe ili sluznice,
ili u slojevima ispod njih), ak i kod blagih povreda. U tom uzrastu su krvarenja najee
posledica povreda usta ili nosa.
Kod starije dece dolazi do obilnog gubitka krvi nakon vaenja zuba ili uklanjanja kra
jnika. Katkad je to i prvi znak hemofilije.

Hemartrosi kolena su posebno esti u razdoblju kada se dete najintenzivnije igra. Opas
ni su, jer u sluaju ponavljanja dovode do promene zglobnih povrina sa znaajnim
ogranienjem pokreta pogoenog uda i lakog razvijanja konane blokade zgloba (ankiloza).
Odrastanjem, odnosno sazrevanjem, dete postaje svesno teine vlastite bolesti, ui da
kontrolie svoju aktivnost i usavrava tehnike zatite od mogue povrede.
Pacijenti koji preive prve godine detinjstva mogu se nadati dugom i aktivnom ivotu,
ma koliko nije mogue tano predvideti dalji razvoj i tok bolesti. Infekcije, na primer, mogu
pojaati sklonost ka krvarenjima. Povremeno se, zatim, moe uoiti ciklino kretanje simp
toma sa izmenom perioda od neznatnih do gotovo spontano nastalih, tekih krvarenja.
Kontrolisanje krvarenja se postie tzv. supstitutivnom terapijom, to jest terapijom
kojom se nadoknauje nedostajui faktor koagulacije davanjem plazme, svee krvi ili kon
centrata samog faktora VIII, odnosno IX. Posebno je vano da davanje koncentrata bude
pravovremeno - ve kod prvog nagovetaja krvarenja, bez obzira na njegovu lokalizaciju.
Inteligentan izbor igraaka, igara i tipa motorike aktivnosti u detinjstvu, predstavlja
ju veoma vanu profilaktiku meru protiv povreda.
U kolskom uzrastu, mali hemofiliari treba da pohaaju redovnu nastavu i ne smeju
se spreavati ni u jednoj svakodnevnoj aktivnosti. Na svaki nain treba izbei pojavu osea
ja inferiornosti u odnosu na njihove kolske drugove. Kasnije e i sami bolje upoznati
ogranienja koja im bolest namee i znae, imajui sve to na umu, da organizuju vlastite
aktivnosti i lini ivot.
Iako jo uvek nije izleiva bolest, hemofilija je bolest koja se moe leiti. Rana dijag
noza i leenje pomau obolelima da izbegnu posledice poput invalidnosti, zglobnih i
miinih krvarenja, ali i omoguavaju podvrgavanje hirurkim intervencijama, katkad
neophodnim u ivotu svakog oveka. Leenje koje se sastoji se od davanja krvnog seruma,
peptona, kalcijuma, C vitamina, hormona itd., mora biti permanentno. U sluaju neposto
janja malokrvnosti i ne previe izraene bolesti, radna sposobnost nije umanjena.
Leenje obuhvata dva problema: (1) leenje osoba u fazi krvarenja i (2) profilaksno
leenje (poveanjem koncentracije antihemofilnih globulina u plazmi) kojim valja
pripremiti bolesnika za manje ili vee hirurke zahvate, ranije neizvodljive zbog bolesti.
Veliki napredak u leenju hemofilije napravljen je u poslednje etiri decenije. Sredi
nom 60-ih je iz krvne plazme napravljen derivat sa daleko veom koncentracijom antihe
mofilnog faktora i dat u komercijalnu upotrebu. To je omoguilo obolelima veu samostal
nost i smanjenje boravka u bolnici.
Davanje konzervisane ,,pune krvi hemofiliarima, potpuno je nekorisno. Naime, sta
janjem se u njoj veoma brzo razgradi antihemofilni globulin. Transfuzije su korisne jedino
prilikom spreavanja pojave oka usled gubitka velike koliine krvi.
Leenje zamrznutom sveom ljudskom plazmom je danas prevazieno budui da se iz
nje proizvode mnogo aktivniji proizvodi krvi za leenje hemofilije: krioprecipitat i liofilizo
vani koncentrat antihemofilnog globulina.
Krioprecipitat se dobija taloenjem belanevina plazme na niskim temperaturama.
Sadri oko pedeset procenata AHg od ukupne koliine koja se nalazi u plazmi iz koje je
dobijen. Korisniji je od svee zamrznute plazme, jer se AHg nalazi u jednoj desetini plazme
iz koje je dobijen.
Primena ima ogranienja: (1) nije za kunu upotrebu, poto se mora uvati na temper
aturi nioj od -20C; (2) dugotrajnim topljenjem se nesumljivo gubi jedan deo AHg-a i

ponekad veoma dragoceno vreme za blagovremenu terapiju; (3) nikad se ne zna tana kon
centracija globulina u kesicama koje sadre krioprecipitat.
Prednost ove metode se sastoji u tome to se davanjem krioprecipitata mnogo ree
prenose ozbiljne infekcije poput HlV-a i hepatitisa. Preporuuje se za leenje male dece,
kod kojih se ne moe primeniti kuno leenje i u sluajevima blaih oblika hemofilije, kada
nisu neophodne este infuzije antihemofilnog globulina u venu.
Liofilizovan ljudski koncentrat AHg je delimino preien antihemofilni globulin
dobijen iz meavine plazmi velikog broja davalaca krvi. Ovaj, inae najee upotrebljavan
preparat, je stabilan i dobija se brzim zamrzavanjem plazme i uklanjanjem vode iz nje
snanim vakumom. Na taj nain dobijen praak, stabilan i na 40 C, moe da se uva i u
obinom kunom zamrzivau. Prah se vrlo brzo rastvara u maloj koliini destilovane vode
i ubrizgava u venu od strane obuenog bolesnika ili nekog lana porodice. Na svakoj boci
je naznaena koncentracija (obino 2 do 3 i.j. u miligramu praha), pa se lako mogu izrau
nati potrebne koliine za svaki pojedinani sluaj.

Zla namera ili loa srea, pitanje je sad...


Neznanjem ili zlom namerom (vreme i oekivane sudske presude e to razjasniti), ovaj
revolucionarni pronalazak u tretmanu obolelih od hemofilije je obolelima, na alost, doneo
novo smrtonosno breme - leei se od hemofilije, zaraeni su HlV-om, virusom hepatitisa
B i C, i drugim manje rasprostranjenim krvno-prenosivim zaraznim bolestima.
Od druge polovine osamdesetih (preciznije 1987.) do 1995. godine prolog veka, kada
su potroene zalihe AHg koncentrata proizvedenog u SAD i uvedeno obavezno testiranje
davalaca i krvi, sprovedena istraivanja jasno ukazuju da je kod ak 96 procenata na taj
nain leenih hemofiliara utvrena infekcija virusom B ili C hepatitisa! Jetra je normalno
funkcionisala kod manje od polovine obolelih, a vea oteenja jetre su registrovana kod mlaih bolesnika!
Osoba obolela od hemofilije koja je 1981. godine umrla sa dijagnozom pneumocystis
carinii (vrsta pneumonije koja napada ljude sa ozbiljno naruenim imunim sistemom) prvi
je zvanino registrovan sluaj AIDS-a, to jest zaraze HlV-om dobijene preko krvnih deriva
ta. Seropozitivnost meu hemofiliarima uglavnom je zavisila od krvnog proizvoda
korienog prilikom leenja. Kod leenja krioprecipitatom seropozitivnost se kretala
izmeu 14 i 31 posto, a liofilizovanim koncentratom - izmeu 74 i 86 procenata. Mortalitet
hemofiliara inficiranih HlV-om je jo uasniji - oko 70 odsto!
Danas se krvni preparati testiraju i podvrgavaju virocidnim metodama, pa ovaj prob
lem unekoliko gubi na znaenju. Naravno, pod uslovom da onaj ko to izvodi ne pripada
krugu zagovornika ideje da je svaki stanovnik Zemlje preko broja od dve milijarde
suvian...
Drugi veliki problem u leenju hemofilije je imunoloki odgovor bolesnika na protein
sku supstancu faktora zgruavanja. Posle dugotrajne primene AHg-a, kod pacijenata
uglavnom starijih od trideset godina, ustanovljeno je stvaranje antitela koja blokiraju fak
tor zgruavanja u 10 do 20 posto organizama. Reenja ovog problema se trai u primeni
dodatne kombinovane terapije za neutralisanje antitela, za svaki sluaj ponaosob.
S obzirom na teku dostupnost dovoljnih koliina faktora koagulacije iz ljudske
krvi i zahteve za potpunu eliminaciju mogunosti kontaminacije virusom hepatitisa,

HIV-a i drugih krvno-prenosivih bolesti, u poslednjih desetak godina se reenja trae


u genetici.
Zahvaljujui korienju tehnika genetskog inenjeringa, napravljen je veliki napredak
u proizvodnji vetakih (rekonbinovanih) faktora koagulacije (bez korienja ljudske krvi).
U SAD je 1993. godine odobrena primena rekombinovanog faktora VIII, a 1997. je poela
primena faktora IX dobijenog tehnologijom rekombinovanja DNK. Glavna prepreka za iru
primenu ovih proizvoda je njihova cena. Faktori koagulacije dobijeni rekombinovanjem
viestruko su skuplji od, ionako, skupe terapije derivatima iz krvne plazme, gde godinji
trokovi po bolesniku iznose oko 100.000 amerikih dolara.
Nada obolelih od hemofilije lei u genetskoj terapiji, iji bi osnov bila zamena mutira
nog gena zdravim genom. Ipak, nauna istraivanja okrenuta genetskoj terapiji hemofilije
jo uvek su u eksperimentalnoj fazi i sa promenljivo dobrim rezultatima. I, valja znati, ni
jedna osoba do danas nije izleena od bilo koje bolesti genetskom terapijom.

Ima neka tajna veza...


Jedna od zagonetki HIV/AIDS-a, oko koje ve dugi niz godina lome koplja najvei
svetski eksperti iz oblasti prouavanja ove opake bolesti, glasi: kako preivljava pet do
sedam procenata takozvanih ,,dugopreivljavajuih - long non-progresora (eng. long non
progressors), to jest obolelih kod kojih bolest ne napreduje.
Uzrok tome je, svakako, izvesna specifinost (faktor?) organizma. Postoje, dakle, osobe
iji organizam nije u stanju da se odupre virusu side, ali se zato iz nepoznatih razloga
izvrsno nosi sa njenim - posledicama! Da ne postoji latentna opasnost od moguih komp
likacija, oboleli bi mogli izuzetno dugo da ive sa HlV-om, odnosno, ukoliko je organizam
pacijenta sposoban (dovoljno snaan) da se izbori i ne oboli od neke od uobiajenih
prateih bolesti ili uspe da savlada ve razvijenu bolest, ivee do kraja svog veka i umreti
tzv. prirodnom smru ili usled nekog potpuno drugog uzroka.
Od presudnog znaaja je da se u vreme trajanja bolesti izbegnu akutne fatalne infek
cije. Ukoliko izuzetno virulentan, teak i opasan virus gripa dospe u organizam pogoen
imunom deficijencijom, moe da inicira pojavu i razvoj prave invazije raznih, do tada
prikrivenih, bolesti. Odbrambene snage obolelog od AIDS-a teko mogu da savladaju i sam
virus gripa, a kada se ovom prikljue i oportunistike infekcije, fatalan ishod je gotovo
neizbean. Podrazumeva se da e pacijent, u sluaju da potencijalno fatalna infekcija bude
savladana, nastaviti da ivi. Zdrav ili boleljiv, svejedno. Vano je sauvati ivot, a organiz
mu ne preostaje nita drugo do da nastavi da se nosi sa boleu.
I nije najvanije koliko je neki organizam snaan, koliko je jak njegov imuni sistem,
jo je vanije koliko je - vitalan. Faktori koji utiu na nivo vitalnosti veoma su raznorodni i
kod long non-progresora (kao i svih ostalih) se razlikuju od osobe do osobe.
Prethodno reeno je unekoliko uvod u veoma indikativnu pojavu. Naime, primeeno
je da kod HlV-pozitivne hemofiline dece bolest nije progredirala sve dok im nije saopteno
od ega boluju! Permanentan stres, iniciran saznanjem o sopstvenoj HlV-pozitivnosti,
doveo je, dakle, do remeenja ciklusa kortizona, to jest njegovog poveanog luenja, a to je,
opet, odvelo u AIDS. Odavno je uoeno i da ivot u kolektivu (prilikom sluenja vojnog
roka, u ratu, kod odleavanja zatvorske kazne, u samostanskom ili manastirskom suivo
tu...) pogoduje smanjenju luenja kortikosteroida, samim tim i spreava, ili ak potpuno

zaustavlja, napredovanje bolesti. Usamljenost i izolacija, s druge strane, ubrzavaju pro


grediranje bolesti.
Ne moe se tano definisati ta to long non-progresori imaju ili ta im, moda,
nedostaje. (,,Paralela bi, u izvesnoj meri, mogla da se napravi sa pojavom u ivotinjskom
svetu gde pu ,,gola jede veoma otrovnu gljivu muharu.)
Ve punih 20 godina govorim i piem da kod miastenije gravis, kad je uraena timek
tomija a pacijent ima i HIV/AIDS, osoba moe sasvim solidno da ivi sa dovoljnim brojem
kvalitetnih T4 limfocita. Kod HlV-infekcije organizam tei da se lii ,,usluge timusa
(grudne lezde), usled ega ovaj ubrzano atrofira. Istina, razlog moe biti i to to je -timo
zin umean u sklop Hl-virusa. Treba, naime, znati da od 100 limfocita koji uu u timus,
samo dva posto izlazi dok se ostali liziraju (razlau).
. Grudna lezda je vaan organ, ali kod HlV-a nije - vitalan. ovek moe da ivi bez
timusa kad pomenuta lezda obavi svoju ulogu u njegovom razvoju i ovaj dostigne punu
fiziku zrelost. Ni posle toga, naravno, nije suvian. Ima svoju funkciju, ali nije uslov
opstanka kao npr. i krajnici, ,,skupljai mikroorganizama i zatitnici plua. Dobro je poz
nato da niko nije umro zbog izvaenih krajnika...
Kod bolesnika od side ne atrofira samo timus. HlV-infekcija je atak na ceo organizam.
Moda je grudna lezda meu prvima ,,na udaru zato to spada u red osetljivijih organa,
lezda koja je ve obavila najvei deo svog ,,posla. Neto slino se deava i sa jajnicima kod
ena posle menopauze. Uglavnom atrofiraju iako jo uvek vre odreene funkcije, to se
najbolje vidi kod osoba kojima su iz zdravstvenih razloga morali biti izvaeni - pojava
muke maljavosti, dublji glas i sl. - ali, ena moe da ivi i bez njih.
Kao to ne postoji apsolutno zdravlje, tako ne postoji ni neto (lek, medikament, ter
apija itd.) to apsolutno na svaki organizam ima obavezno povoljan i blagotvoran uticaj.
Koliko god je, recimo, Sunce (ne dananje kada je Zemljin ozonski omota oteen i
porozan, a UV zraei prolaze kroz kontaminirane mikoplazme i donose odgovarajui infek
tivni princip na Zemlju) blagotvorno, ukoliko bi se pre 50-ak godina TBC-bolesnik izloio
njegovom blagotvornom uticaju i proveo nekoliko sati sunajui se, njegovo zdravstveno
stanje bi se izuzetno pogoralo. Isti efekat bi neumereno sunanje imalo i po onoga sa
bolesnom jetrom. S druge strane, izvanredno lekovito dejstvo Sunca dobro poznaju oboleli
od bronhitisa ili reumatoidnog artritisa.
S obzirom na reeno, moe se zamisliti ta se dogaa kada se zdrava, vitalna, ,,jaka
krv, nae u bolesnom organizmu. Prvo dolazi do burne reakcije organizma na nametnuto
,,zdravlje, jer vitalna krv postavlja ,,zahteve i kree u napad na sve to nije zdravo. U su
tini, napada domainovu bolesnu - krv!

Razlika po krvi, ili re-dve o krvnim grupama


Davanje krvi ili transfuzija nije bila mogua sve dok nisu otkrivene krvne grupe. Zah
valjujui radovima Landstejnera (1900. godine) otkrivene su krvne grupe.
itav ljudski rod podeljen je tako u etiri krvne grupe: A, B, AB i O. Ovoj 0 krvnoj
grupi pripada najvei broj ljudi, pa se zato i nazivaju univerzalnim davaocima.
Landstejner je sa svojim sunarodnikom Vinerom 1940. godine upozorio na vanost Rh
faktora. Ljudski rod je opet podeljen na Rh pozitivni (84 posto) i Rh negativni (16 posto), to je
takoe znaajno pri transfuziji krvi, jer davalac i primalac moraju da imaju ne samo istu krvnu

grupu ve i isti Rh faktor. ak i izmeu ljudi raznih rasa ne postoji nikakva prepreka za davan
je ili primanje krvi, ukoliko su ispunjeni svi uslovi podudamosti krvnih grupa i Rh faktora.
Davanje krvi moe biti direktno (pomou aparata iz vene davaoca u venu primaoca
krvi) ili, to je mnogo ee, indirektno - kada se prethodno krv konzervira u bocama ili
polivinilskim kesama pa se tako lako moe transportovati. Levisonovo otkrie da 3,8 odsto
natrijum-citrata spreava zgruavanje krvi, doprinelo je irokoj primeni konzervisane krvi.
Kruenje krvi kroz ljudsko telo obezbeuje postojanje ivota. Kvalitet krvne slike vei
na ljudi procenjuje na osnovu broja crvenih krvnih elija, kojih u organizmu ima proseno
izmeu tri i pet miliona.
Normalni eritrocit je elija koja u sebi nema jedro. Prenik mu je oko sedam
mikrometara (hiljaditih delova milimetra), a oblik slian disku sa tanjim centralnim delom.
Zahvaljujui relativnom ,,viku povrine u odnosu na zapreminu, ova elija ima dobru
elastinost i savitljivost, to omoguava prolaz kroz uske kapilare bez oteena. Svaki drugi
oblik (koji se javlja kod nekih oboljenja), naroito loptast, oteava cirkulaciju eritrocita i
vodi njegovom oteenju.
Na sreu, opna eritrocita ima sposobnost da se spontano izlei, to dovodi do
pojave elija karakteristinog nepravilnog oblika. Na taj nain, eritrocit odrava svoju
osnovnu funkciju - prenos hemoglobulina koji ima vanu ulogu u snabdevanju tkiva
kiseonikom.
Meutim, nisu svi eritrociti identini. Na svojoj opni oni sadre odreene molekule
(antigene) koji odreuju krvnu grupu. Iako se detaljnim analizama moe utvrditi postojan
je mnogih belanevina sa antigenim svojstvima, u praksi su najznaajniji ABO i Rh sistemi
krvnih grupa.
Pri transfuziji klasifikuje se krv davaoca i primaoca u ve pomenute etiri krvne grupe
- A, B, O, AB. Geni koji odreuju njihovo javljanje se nalaze na devetom paru hromozoma
(jedan nasleen od oca, drugi od majke). Kombinovanjem ovih gena na opni eritrocita se
pojavljuje antigen A (krvna grupa A), antigen B (krvna grupa B), oba antigena (krvna grupa
AB) ili ni jedan (krvna grupa O). Ovi antigeni su, ustvari, supstance koje imaju sposobnost
da stimuliu imuni sistem da proizvodi odreena antitela koja se za njih vezuju.
Osobe koje na eritrocitima imaju antigen A u svojoj krvi imaju anti B antitela i obrnuto.
Osobe sa O krvnom grupom (bez antigena A i B) imaju u krvi obe vrste antitela, dok oni sa
AB krvnom grupom nemaju uopte antitela. To praktino znai da je organizam u stanju da
,,prepozna strane antigene sa ciljem da ih uniti. Tako, vezivanjem antitela za antigen, poin
je itav niz reakcija koje mogu da ugroze ivot osobe ukoliko primi neodgovarajuu krv.
Za razliku od ABO sistema, kod Rh sistema krvnih grupa antitela se nikad ne stvaraju
spontano, ve je za njihov nastanak neophodan kontakt sa krvlju Rh pozitivne osobe. To
znai da pri prvom kontaktu Rh negativne osobe sa Rh pozitivnom krvlju dolazi do pojave
imunog odgovora, a kod drugog kontakta se javlja reakcija antigen antitela. Zato Rh nega
tivne majke ugroavaju svoje bebe samo ako su prethodno stvorile antitela.
Najvie ljudi ima O krvnu grupu - 40 odsto, A - 39 odsto, B - 14 odsto, a najmanje AB
- 7 odsto.
Za transfuziju je vano znati ko kome sme da bude davalac krvi:
O grupa je univerzalni davalac - daje se svima, a prima samo svoju krvnu grupu.
AB je primalac, prima od svih, a daje samo AB grupi.
Rh negativne osobe nikada ne smeju primiti Rh pozitivnu krv.

U poslednje etiri decenije, odreivanje krvnih grupa postalo je vaan sudsko-medi


cinski postupak za utvrivanje spornog oinstva. Pri tom, bilo koji gen prisutan kod deteta,
ukoliko nije prisutan kod majke, mora pripadati ocu.
Postoje i drugi krvno grupni sistemi (MN, SS, itd.), pomou kojih se za svaku osobu
moe odrediti oko 50 razliitih gena.

Veritas temporis Glia*


Ovaj deo bih komotno mogao da ponem sa: Bila jednom dva dobra prijatelja. Jedan
naivan, a drugi uopte... Rekoh, mogao bih. Ali neu. Ispostavilo bi se da sam ja naivan.
A to je, tvrde dobro upueni, korak od gluposti... Kako mi ni jedna primerena latinska sen
tenca ne pada na um, zapoinjem zvanino:
Prolo je deset godina od eksperimenta pod vostvom dr V.V. i dr R.M. iz Vine. Tada
je od 500 vojnika, izvanrednog zdravlja, uzeto ,,zdravlje - krv, odnosno krvna plazma namenjeno HlV-pozitivnim osobama. Po zavrenom istraivanju, objavljeno je da se
postignuti izvanredni rezultati, potom su i javno publikovani, naunici su zatrpavani
lovorikama, a moj poznanik dr V.A. je dobio izvanrednu priliku da izbrie iz seanja
neuspeh knjige Nauka i mi, sazivanjem brojnih pres-konferencija i objavljivanjem
bajkovitih lanaka u Veernjim novostima i ,,Politici. Pria se svodila na to da su nauni
ci iz Vine pronali lek za sidu uz pomo kompjutera i matematike!
Istina je, na alost, sasvim drugaija. Naravno, i efekat. Otprilike, kao kada bi u vakci
ni umesto mrtvih bili uspavani virusi. Odnosno, kada bi umrtvljeni virusi velikih boginja u
vakcini umesto da stvaraju imunitet, izazivali - variolu. Neto slino prii o novoroenetu
koje iz nekog razloga ne moe da pije majino mleko (npr. majka nema mleka). Kada bi se
detetu umesto dvotreinski razblaenog mleka sa najmanje masnoe na cuclu dala pavla
ka, u najboljem sluaju bi se razbolelo.
Ponet naunikom radoznalou ili neim drugim, tek, dvolani tim iz Vine sproveo
je istraivanje na velikom broju pacijenata. Pogrean nain (eksperiment) da se dokae
neto sjajno, epohalno. Dobra namera je urodila neeljenim ishodom ili, to bi rekli Latini
- put do pakla je esto poploan dobrim namerama!
Zato proba, na bilo koju bolest, nije vrena na ivotinjama? Ili na jednom, dva paci
jenta-dobrovoljca? Moda bi serum reagovao na neke druge bolesti nepovoljno. Postoje,
svakako, i oboljenja prema kojima bi takav serum bio efikasan. Na TBC, recimo, gde je
jaanje krvi neophodno... U svakom sluaju, doziranje je moralo da bude izuzetno obazri
vo. Kap po kap, zatim saekati dan-dva. Ili, na primer, rastvarati pola kubika plazme na
pola litra fiziolokog rastvora. Mnogo toga, dakle, samo nikako ono to je uinjeno: intra
venski ubrizgavati 1000 ml svee smrznute plazme sa anti-VIP/NTM antitelima!?
Pacijenti su stradali ve nakon 24, 48, eventualno 72 asa. Jedinu pacijentkinju koja je
preivela taj pakao, odveli su u Rim i prikazivali je kao - ,,udo. O njoj su pisali dr V.V. i dr .J.
u knjiici Fiziko vebanje u preventivi i terapiji HlV-infekcije i raka na stranama 28 i 29.
Posle terapije od 1000 ml pacijentkinja mi je u dve, od nekoliko poseta, opisala uas
nu surovost tretmana. Ona ga je prva i okarakterisala kao - pakao. Bilo mi je potrebno dve
godine da se izborim za njen ivot. Organizam joj se bukvalno raspadao od patogenih
*Istina je ki vremena.

mikroorganizama, pre svega kandide i mikoplazmi. Posle terapije Todoxin-om oporavila


se, ali, ostala je trauma od AZT-a i smrznute plazme uzete od 500 vojnika. Njoj su,
podrazumeva se, poznata i imena ostalih HIV/AIDS-pacijenata koji su dobili plazmu ali
nisu imali sree (snage) da izdre pomenuti epohalni lek koga su dr V.V. i dr R.M. pron
ali uz pomo kompjuterskih sistema i iste matematike, kako ree dr V.A. Umesto da se
manu orava posla, ako se ve ne stide dobijenih efekata, odnosno rezultata, neki od ini
cijalima pomenutih ,,eksperata najavljuju da e i SARS leiti na isti ili slian nain!?
Dr V.V. i dr R.M. su, pod pritiskom dr V.A. i novinara S. Stojiljkovia, brzopleto izveli
pravi udar. Moe se verovati u dobru nameru lekara (neto tee tehnologa i fiziara),
ponueno reenje je moglo da se okarakterie ak i kao inventivno, pod uslovom da se
radilo, kao to to radi, na primer, Todoxin-ova nauna grupa. Preciznije, poetna ideja je
istinski bila inovativna, ali odjednom ubaciti (dati) veliku koliinu plazme i faktora krvi
zdravih vojnika u zamorenu i zagaenu krv HIV/AIDS-bolesnika, u najmanju je ruku
brzopleto i nesuvislo.
Uz prevod, prilaem i original informativnog teksta dr V.V. na engleskom jeziku koji
jasno pokazuje da finalno izvoenje u potpunosti odstupa od prvobitne ideje. Dobio sam ga
od pomenute pacijentkinje.
Glavna svrha NTM terapije je da pomogne HlV-pozitivnim osobama irom sveta da
obezbede sopstvenu i pristupanu terapiju koja moe da sprei napredovanje bolesti.
Serum HlV-pozitivne osobe sadri prirodna autoantitela (anti-NTM antitela) koja stu
paju u reakciju sa delom HlV-ovog omotaa odgovornog za infektivnost virusa. Smanjenje
koncentracije antitela je u tesnoj vezi sa napredovanjem bolesti.
Kliniki eksperiment izveden na jednom pacijentu u ARC stadijumu pokazao je prolongi
rano (produeno) terapeutsko dejstvo (godinu dana po zavretku terapije) transfuzije ljudske
plazme obogaene anti-NTM antitelima. Rezultati dopunske studije na serumima dobijenim
od HlV-pozitivnih pacijenata, u razliitim stadijumima bolesti, otvorili su mogunost autoter
apije HlV-pozitivnih pacijenata baziranoj na autolognoj transfuziji plazme...

Veritas velmendado comunpitur vel silentio.*


ta posle deset godina rei roditeljima dece stradale od posledica pomenutih eksperi
menata? Nita uteno. Objanjavati da su zbog nepanje, gluposti i samouverenosti, ali u
dobroj nameri, iz nehata stradala njihova deca, slaba je (ako je uopte) uteha. Rekoh, put
do pakla je esto poploan dobrim namerama. Bolje je ne govoriti. utati. I uvek imati na
umu da dobre namere valja potkrepiti proverenim metodama i realno moguim pozitivn
im ishodom. Dobro smiljena ideja je, ipak, samo ideja. Treba jo dosta toga uraditi da bi
bila i efikasna.
Interesantan i istovremeno tuan podatak je to da su depresivni i organizmi u
izuzetno tekom zdravstvenom stanju due izdravali pom enut tretm an (mereno u sati
ma i danima), pre svega zahvaljujui manje burnoj reakciji. Oni, meutim, iji je imu
nitet bio snaniji i koji nisu imali oportunistike infekcije, reagovali su burno i vremen
ski krae izdravali svakodnevnu (esto samo jednu) intravensku transfuziju plazme
snova od 1000 ml.
*Istina se kvari ili izvrtanjem ili prikrivanjem.

Kada bi jo jednom bio izveden isti eksperiment na potpuno zdravom oveku, od ije
se krvi takoe moe nainiti istinski jaka i zdrava krvna bomba, gotovo je sigurno da ne
bi iveo due od 24 sata. ta vie, najverovatnije bi okonao ovozemaljsko bitisanje ve
posle nekoliko asova. Jednostavno bi pukao, eksplodirao. Ne bi mu pomogla ni kom
pjutersko-matematika egzibicija dr V.V. i dr R.M., ba kao ni reklame dr V.A.
Krv ne mora obavezno da bude ,,jaka, ,,zdrava, to podrazumeva to vei broj crvenih
krvnih tela. Re je o zabludi. ,,Razvodnjena krv e mnogo bolje funkcionisati, recimo, u
umornom organizmu. ta je, zapravo, uloga krvi u organizmu? Da ga hrani, iz njega sakup
lja toksine i izbacuje ih napolje. Da li je za to neophodna ,,jaka krv? Analogno ovom, moe
se postaviti i pitanje: ta e se dogoditi sa sijalicom od 40 vati ukoliko se prikljui na izvor
elektrine energije koji pokree teke industrijske maine? Odgovor se, valjda, sam namee...
Krvna tela iz zdrave plazme su u pomenutom sluaju, dakle, ,,bahato zala u
,,umalu i bolesnu sredinu unitavajui takorei sve pred sobom kako bi sebi obezbedila
ivotni prostor, ne slutei da e joj upravo to doi glave. Bolesnoj krvnoj ,,bari bi, meu
tim, vie koristila jedna boca slanog ili slatkog fiziolokog rastvora, koliko da se krv malo
proisti, razredi, operu zidovi krvnih sudova.
Naravno, svaki organizam je drugaije reagovao. Negde je zdrava plazma burno napad
nuta, u drugom organizmu nije bilo ,,pomame, trei je to tiho ,,pregurao... To zavisi od
trenutnog stanja organizma-domaina, da li je krvno tkivo sa tuberkulozom, hemofilijom,
PCP-om itd, ta je ubaena plazma sve napala i kojim intenzitetom...
Eto, sve se to dogaalo u ravni medicine, eksperimenta, naunog rada. Ni u svakod
nevnom ivotu, meutim, nije bilo manje burno. Dr V.A. je vie proveo vremena sa mnom,
u mom stanu, nego sa svojom suprugom i majkom koju sam, takoe, leio. Traio je da mu
iscrpno priam o tome kako pronalazim i proizvodim preparate, putujem po svetu, ostvaru
jem kontakte sa najveim naunim i zdravstvenim institucijama, kako uspevam da me
domaini, gde god odem, milom ili silom nastoje da zadre... Posebno ga je iritiralo kad
besplatno dajem preparate. Stalno je ponavljao: Hou da te podrim da se Todoxin skupo
naplauje. Vidim sebe kako vozim rojsa kroz Beograd!
To i lii na dr V.A. Mnogi ga kao takvog i znaju. Ipak, makar i od njega takvog kakav
jeste, bilo je previe kada je celokupan moj rad iz oblasti HIV/AIDS-a, od 1985 godine, prip
isao - dr V.V. i dr R.M. Pa, oni u to vreme nisu ni postojali u svetu nauke! Acta est fabula.
(Igra je dovrena.) Dr V.A. je istog asa krenuo da puni lancima Veernje novosti i Poli
tiku i daje intervjue ria sve strane. Dr V.V. i dr R.M. nikada nisu reagovali, jo manje bilo
ta od toga demantovali. Zato, kad im je godilo. Dolo im i lepo i milo. Blistali su puni sebe
od sree i neoekivano pridole ,,pozajmljene slave.
Ipak, kau, sve to se dogodi, moralo je tako da bude. Ko zna zato je to dobro... Ja
znam. Pomenuti ,,niz sliica iz ivota pomogao mi je da shvatim svu snagu izraza - intelek
tualni lopov. Dr V.A. je tipian primer.

Accidit in puncto, quod non speratur in anno.1


Bogu hvala, neto je i ostalo. Duh, ideje i rad. Pametnome, sasvim dovoljno...

Accidere ex una scintilla incendia passim.12

1) Dogodi se u jednom asu, emu se ne nada itavu godinu.


2) Od jedne iskre nastaju poari na sve strane.

HIV/AIDS statistika
Nauka je udna pojava. Matematika i fizika posebno. Evo primera koji je marljivi saku
plja i sjajan knjievnik Dragoslav Andri negde pronaao i uvrstio u svoj Leksikon vice
va, sada ve davne 1984. godine.
Roberta Viljemsa Vuda, amerikog fiziara i autora nauno-fantastinih romana, zaustavio
je jednom policajac zbog vonje kroz crveno svetlo. Naunik se ovako branio pred sudijom:

Pribliavao sam se raskrsnici toliko brzo da mi je, zbog jednog fizikog fenomena
zvanog Doplerov efekat, crvena svetlost izgledala zelena. Naime, zelena boja ima krau
duinu talasa nego crvena, tako da sam, pri velikoj brzini, primao toliko talasa u sekundi
da mi je svetlost izgledala zelena.
Sudija je shvatio Vudovu tezu, prionuo na raunanje i konstatovao da je Vud morao
voziti brzinom od 295.000 kilometara u sekundi da bi dolo do navedenog fenomena, paje
kaznio Vuda zbog prekoraenja brzine!
O statistici, o kojoj e ovde biti rei, ima jo slinih dosetki. Najpoznatija je ona po kojoj
ti jede meso, ja kupus, u proseku jedemo - sarmu.
Tako je to sa brojevima. ovek moe svata da uradi i ,,ugodi. Pod uslovom da nije
re o ljudskim sudbinama i ivotima. Tada cela pria dobija ozbiljan ton.
Ba kao u sluaju HIV/AIDS-a: ti si zdrav, ja imam sidu, u proseku smo oboje u
,,bedaku. Pa, pogledajmo.

Surova statistika1
Prema zvaninim podacima, danas:
- 40 miliona ljudi ivi sa HIV/AIDS-om,
- 25 miliona ljudi je umrlo od posledica HlV-infekcije,
- svakih pet sekundi se jedna osoba u svetu zarazi virusom side,
- svakih 15 sekundi jedna osoba umre od posledica HlV-infekcije,
- svakog minuta jedna beba zaraena HlV-om ugleda svet,
- 500.000 dece je umrlo 2005. godine od side,
- vie od 15 miliona dece je zbog side ostalo bez jednog roditelja, a do 2010. bi ih moglo
biti 18 miliona samo u subsaharskoj Africi,
- oko 90 odsto svih siroia side ivi u siromanim i zemljama u razvoju.
Ja sam, meutim, doao do jo nekih podataka. Vreme e dokazati ili opovrgnuti nji
hovu pouzdanost.
Od 20 miliona itelja afrike drave Mozambik, od HIV/AIDS-a je obolelo 60 odsto
stanovnitva, to jest 12 miliona. Junoafrika Republika ima oko 40 miliona stanvnika. Od
toga je obolelo (takoe) oko 60 posto ili, u apsolutnom iznosu - 24 miliona! Dakle, samo u
pomenute dve afrike drave ukupno je zaraeno 36 miliona stanovnika.

U regionu juno od Sahare ivi preko 500 miliona stanovnika. Ako je verovati
,,autoritetima, 300 miliona je zaraeno virusom HlV-a. Ako se ova cifra I prepolovi, dobi
ja se broj od 150 miliona obolelih!
Ili, ako je od etiri milijarde stanovnika jugoistone Azije zaraeno samo pet odsto
stanovnitva, dobija se iznos od zastraujuih 200 miliona HlV-pozitivnih osoba!

Novinski izvetaji HIV/AIDS u svet


Tabela HIV/AIDS u svetu (po UNAIDS regionim a)2
Region
Subsaharska Afrika
Juna/Jugoistona Azija
Latinska Amerika
Istona Azija
Severna Amerika
Evroazija
Zapadna Evropa
Karibi
Sev. Afrika/Srednji Istok
Okeanija
Ukupno u svetu

Odrasli i deca koii ive sa


HIV/AIDS-om ,
kraj 2004.godine

25.400.000
7.100.000
1.700.000
1.100.000

Subsaharska Afrika
Juna/Jugoistona Azija
Latinska Amerika
Istona Azija
Severna Amerika
Evroazija
Zapadna Evropa
Karibi
Sev. Afrika/Srednji Istok
Okeanija
Ukupno u svetu

Um rli od AIDS-a
u 2004. godini
(odrasli i deca)

3.100.000
890.000
240.000
290.000
44.000
210.000
21.000
53.000
92.000
5.000
4,9 miliona

1. 000.000

1.400.000
610.000
440.000
540.000
35.000
39,4 miliona

Tabela ene, deca i m ladi sa


Region

Odrasli i deca,
novoinficirani
H lV-om u 2004. godini

2.300.000
490.000
95.000
51.000
16.000
60.000
6.500
36.000
28.000
700
3.1 miUion

HIV/AIDS-om!

ene
(od 15 do 49 god) sa
HIV/AIDS-om
kraj 2004. godine

Procenat ena
D eca
Mladi
(od 15 do 49 god.) sa (m laa od 15 god) (od 15 do 24 god.)
HIV/AIDS-om
sa H IV/A ID S-om sa HIV/AIDS-om
kraj 2004. godine
kraj 2004. godine kraj 2004. godine

13 .3 0 0 .0 0 0

57%

1 .9 0 0 .0 0 0

6 .2 0 0 .0 0 0

2 .10 0 .0 0 0

30%

17 0 .0 0 0

1.8 0 0 .0 0 0

6 10 .0 0 0

36%

2 6 .0 0 0

6 10 .0 0 0

2 5 0 .0 0 0

22o/o

9 .4 0 0

3 4 0 .0 0 0

2 6 0 .0 0 0

2 5 o/o

11.000

13 0 .0 0 0

4 9 0 .0 0 0

3 4 0/o

8 .8 0 0

6 3 0 .0 0 0

16 0 .0 0 0

25o/o

6 .2 0 0

5 7 .0 0 0

2 10 .0 0 0

49 %

2 3 .0 0 0

13 0 .0 0 0

2 5 0 .0 0 0

48 %

2 4 .0 0 0

12 0 .0 0 0

7 .10 0

17.600.000

21

0/0

47o/o

700

7 .2 0 0

2.200.000

10.000.000

Prema poslednjim statistikim podacima u vezi svetske epidemije HIV/AIDS-a, pub


likovanih od strane UNAIDS i SZO u novembru 2005, procenjuje se da oko 40 miliona ljudi
u svetu ivi sa HIV/AIDS-om. Od toga, 17,5 miliona ena i 2,3 miliona dece.
U 2005. godini je registrovano 4,9 miliona novih sluajeva oboljenja. Od toga, 4,2 mil
iona odraslih i 0,7 miliona dece. Od HIV/AIDS-a je u 2005. umrlo 3,1 milion osoba. Od toga,
2,6 miliona odraslih i 0,57 miliona dece.1
1) UNAIDS, UNICEF, 2005. 2) UNAIDS, decembar 2004., 3) UNAIDS, decembar 2004.

Tabela

Pofcrivenost antiretrovirusnom (ARV) terapijom4

Procenat osoba sa H IV/AIDS-om koji prim aju ARV terapiju (od ukupnog broja kojim a je potrebna)

Subsaharska Afrika
Latinska Amerika i Karibi
Evropa i Centralna Azija
Severna Afrika i Srednji Istok
Istona, juna i jugoistona Azija
Ukupno - (svi) WHO regioni
Tabela 4.

11 %
62%
13 %
5%
14 %
15 %

HIV/AIDS u SAD5

Osobe koje ive sa HIV/AIDS-om u SAD,


kraj 2003. godine
Novoinficirani HlV-om u SAD, u 2004. godini
Procenat Afro-amerikanaca od procenjenog broja ljudi
koji ive sa HlV-om u SAD, kraj 2003. godine
(i njihov procenat u ukupnom broju stanovnika SAD)
Procenat Amerikanaca latino porekla, od procenjenog broja
ljudi koji ive sa HlV-om u SAD, kraj 2003. godine
(i njihov procenat u ukupnom broju stanovnika SAD)
Procenat belog stanovnitva od procenjenog broja Ijudi
koji ive sa HlV-om u SAD, kraj 2003. godine
(i njihov procenat u ukupnom broju stanovnika SAD)

od 1.039.000
do 1.185.000
40.000
47 %
(13 %)
17 0/o
(14 o/o)
34 0/o
(69 0/0)

Pria sa VI odeljenja
Evo ih, dolaze. Po mene. Zato? Ne znam. U stvari, znam. Ja umirem! To tako izgle
da... Zaustavljaju se na ivici reke.
Zid. Beo, bolniki. Dan trei. Neko me neto pita. ujem ga, ali ne vidim. Da, jesam,
nisam, sutra, kad odem kui, mislim prekjue... Izaberi odgovor koji ti treba ili ga sam
smisli. Meni je svejedno...
S druge strane prilaze crni konjanici. Njihov predvodnik me podsea na Sv. Simeona
Mirotoivog. Moda zato to sam nedavno bio u Studenici. S velikim krstom koji svetli. ta
je, ovee, ovo... Prati ga desetak konjanika u crnom. Valjda sa kukuljicama preko glave,
lica im se ne vide. Ne. Stani. Nisu kukuljice. Monaka odea! Ali, zato ne mogu da im vidim
lica? Silaze sa konja i staju u krug. Neki poinju da se mole!
Oni pored reke stali kao ukopani. Desetak, dvanaest, nemam vremena da brojim.
Moda sedam, osam... Ne znam. Konji pod njima se propinju, njite, kopitom udaraju u
zemlju. Pod teinom tereta ili zbog uasa koji se polako valja vazduhom, ko zna. Jahai
ih teko obuzdavaju, a vidi se da su neka sila. Po stavu, uzdranim pokretima. Talas
hladnoe ledi sliku. Neto se sprema. ta?
4) Izvor: UNAIDS, decembar 2004.
5) U.S. Centers for Disease Control and Prevention, U.S. Census Bureau, 2004.

Ote na, ie jesi na nebesjeh, da svjatisja imja Tvoje... mole crni konjanici.
Oni preko reke sa konjima ispod sebe, preobraaju se u zveri. Jedno bie. Majmuni,
ta li su. Besne, ree, urlaju...
Ote na, ie jesi na nebesjeh, da svjatisja imja Tvoje... sve glasnije odjekuje pro
zorom, ali monasi su u miru s Bogom. Kao da do njih ne dopire onaj uas, rika i vika, s
druge strane reke.
Eno i slika iz mog ivota. itavi filmovi. Reaju se jedan za drugim. Eno me gde
dilujem, kradem, traim venu, plaem sa ocem... Boe, ta se ovo deava... Da li je ovo
zaista kraj?
Koji je ovo dan? Trei. ega trei? Kakva sad temperatura. Pusti me da odmorim. Opet
zid. Beo, bolniki. Neko kae: koliko je podeoka imao toplomer, toliko ti je izmerio tem
perature, dalje nema vie... O emu ti to? Ko si, sad, pa ti. Bole me oi od beline.
Madicinske sestre? Dobro je da ste stigle. ta znai jedan sat ekanja u ovekovom ivotu?
Nita. Osim ukoliko mu je dua u nosu. Pa, ni tad. Ima nas toliko. Jedan vie ili manje, sve
jedno. Njih pet me ,,bue. Ne mogu da nau venu. To me vraa svesti. ekaj, stani... Jedna
nalazi venu na vratu. Dobro je. Mogu da daju injekciju...
Auhhh, izvukoh se... Jo jedna kriza je iza mene. ,,Otvaram se kad stanem na noge.
Ovo mi je ko zna koji po redu ivot. Za dlaku. Od kombinovane terapije. ,,Verit mi je
navukao neuropatiju, a nita nisu loiji ni ,,izon i ,,azir, jo samo da vidim sa ime e oni
da me ,,aste. Moe se njima, a meni ne moe. Ali, ta u. Moram. Kau, to se mora, nije
teko. Nije nego. Teko je, al se mora...
- Sea li se ove fotografije?
- Kako da ne, evo i pokojnog B. sa nama.
- Ovo mogu da objavim u knjizi?
- Naravno...
A, da, ja sam I. R. ili, bolje, PLWHA. To je skraenica za ljude poput mene. Ljude koji
ive sa HlV-om (People Living with HIV/AIDS). PLWHA nam doe kao zajedniki nadimak.
Jedan za sve, svi pod jedan. To nam je, kau, kazna od Neba. Pa, neka bude. Interesuje me,
meutim, ko mu - dri sveu! Bie da su neki od nas...
Kao dugogodinji pacijent VI odeljenja (za HIV/AIDS) Infektivne klinike u Beogradu,
evo, beleim svoje utiske. Verujem da na to imam pravo. Na svojoj koi sam osetio prolazak
kroz razna leenja i terapije, sve do leanja na ovoj klinici. Duu, trenutno, ostavljam na
stranu. Nakon deset godinica uspenog noenja HlV-a u sebi, dobio sam i tuberkulozu
jetre. Valjda kao nekakvu nagradu...
Roen sam, inae, 1. decembra 1970. godine u Beogradu. Na dan koji e dvadesetak
godina kasnije proglasiti Danom borbe protiv bolesti koju e drugi tek otkriti a ja zaradi
ti, i pedeset leta nakon roenja jedne propale drave. Dobar dan!
Kako i dolikuje tom danu, ve sa etrnaest godina sam poeo da puim i pijem, a ubrzo
nakon toga i isprobavam neke druge stvari. Umesto aja u pet, kako dolikuje mom
poreklu, opredelio sam se za marihuanu u 16. Naravno, godina. Napredan, kakav jesam, do
dvadesete sam probao i hai, heroin, kokain, LSD, ekstazi, trodon sa alkoholom i bense
dinima, kao i mnoge druge lekove koje sam koristio sam i bez preporuke lekara poput, rec
imo, artana.
Nisam, dakle, bio previe izbirljiv. ta mi padne pod ruku, moje je. Pravi ,,degustator.
Naravno, dok se nisam navukao na heroin. Kau, kazna. Kakva kazna - glupost! Dugo sam

se poigravao pomenutim arsenalom, ubeen da mogu sve da drim pod kontrolom,


odnosno da nema anse da se ,,navuem. to moram svaki dan, uzimau samo kad mi se
bude htelo. A to je bivalo sve ee...
Heroin sam prvi put uzeo u sedam naestoj godini. Vratio sam mu se sa napun
jenih dvadeset i koristio ga u koktelu sa prvom, pravom, ludom zaljubljenou. To
je najjaa kom binacija, pogotovo ako je ivot za koji se ivi intravenski zavisnik
od heroina. Tvrdila je da je ne razum em jer nisam navuen na heroin. A ko se jed
nom navue, i to je govorila, vie nikada ne moe da se skine. E, sad, nije nego!
Ljubav je jaa i od same sudbine. Sa njom se moe do zvezda i nazad. (Jo uvek
nisam znao da nem a amortizere!) Kladio sam se na oveka i njegovu volju za koje
ne postoji prepreka. Ukoliko je tu i ljubav, onda je re o nesumnjivo dobitnoj kom
binaciji. Jer, rekoe, ljubav sve pobeuje. I preskae. Ne samo da su to drugi rekli,
ve sam to i sam oseao.
Kako bih dokazao ispravnost postavke sopstvene teorije o ivotu, namerno sam
poeo da se navlaim na heroin! Svaki dan, u svakom pogledu... snifovao sam ga sve
vie. Otprilike, mesec dana. Umesto da skidam zvezde sa neba, devojci sam hteo da
dokaem da se ovek moe navui i, potom, snagom sopstvene volje ,,skinuti sa hero
ina. Protivnik se, meutim, pokazao mnogo ilavijim i (jo vie) lukavijim nego to
sam pretpostavljao. Ipak, nakon tih mesec dana uspeo sam da se skinem sa heroina.
Ali, nije on sa mene! Pauzirao sam oko mesec i po dana, ne rastajui se od njega.
Kako? Non-stop sam ga imao uz sebe. Ne shvatajui da je to, u stvari, ,,za svaki sluaj.
Opravdanje pred samim sobom je bilo to to sam nekih godinu dana pre upoznavan
ja, zaljubljivanja i navlaenja, poeo da dilujem drogu.
Ta prva kriza, nakon privremenog prestanka, bila mi je i najtea. Krizu sam, naime,
uvek mogao da prekinem jednom ,,linijicom. Sve vreme sam bio svestan toga. Videvi da
devojci ni na kraj pameti nije ,,skidanje, prestao sam i da nabavljam i da dilujem heroin.
Sa njim je otila i devojka. Na cela tri dana. Moja teorija je pucala po svim avovima. Ski
danje nije ilo nikako, a najjaa ljubav na svetu se pretvorila u pepeo i prah. Pepeo
pepelu, a prah u - venu!
Bio sam ljubomoran kao pas. Muio se razmiljanjima (i zamiljanjima) gde je nesta
la, sa kim je upravo sad, u ovom trenutku, ta radi sa njim, ko je snabdeva sa obaveznih
pet ,,doza dnevno (doputao sam joj samo da snifa kako se ne bi ,,buila intravenskim
uzimanjem), kako i ime mu na to uzvraa... Milion moguih i nemoguih kombinacija.
Sve obojene u crno. A gde smo sad mi? Gde ispari onolika ljubav, privrenost, toplina. Zar
je mogue da postoji neto jae od toga Mogue je, mogue je ...
Naravno, morao sam da ,,puknem. Nabavio sam novu koliinu. Ali, sa njom se vrati
la i - ona! O, sree li i blaenstva. Ve nakon mesec dana, heroin sam uzimao intravenski.
Nek ide ivot. Vano je da se ona vratila. Prilikom drugog uzimanja, prvo se ona sredila a
potom i mene ,,uradila. Sredila se polovinom sadraja iz ,,gana (prica), izvadila ga iz
ruke i zajedno sa sve njenom krvlju dala meni direktno u venu. To je bio prvi i, mislim,
poslednji put da sam od bilo koga uzeo drogu na takav nain. Sa istim pricem i iglom...
I stan smo iznajmili. Prolee je ulo u sobu moga brata arlija. Godinu dana smo iveli
zajedno. Poetiku i patetiku su zamenili agonija i dilovanje, paranoja i strah od ,,padanja i
milicije. Kasnije, i sve vei dugovi izuzetno opasnim tipovima. Bio je to definitivan kraj moga
,,carstva. Sve to sam imao i stekao, pretvorilo se u prah. Bez pepela. A ona? Opet je nesta

la. U stvari, otila je da ivi u Kinu. Taman tamo dokle nema anse da dobacim. Ne seam se
od koga sam uo stihove koji su mi se u to vreme neprestano vrteli kroz glavu: .. .E, ba si
glup i naivan Cvetko... Nee ona Cvetka zbog metka, ima ona svoga Cvetka sa kim krevet
deli... Tako nekako. Kau da ih je napisao danas ugledni beogradski sudija Slobodan Rai.
Naputen, navuen i u krizama, mislio sam da je ivot za mene definitivno zavren.
Gore od toga nije moglo...
Da, ne rekoh da su moj otac i deda lekari. Deda je bio naelnik Odeljenja za hema
tologiju na VMA i jedan od osnivaa ove institucije. I otac je radio na VMA. Kao imunolog.
Po prirodi posla, imao je i HlV-pozitivne i pacijente obolele od AIDS-a. I tada, kao i
danas, meu njima je najvie narkomana. Tek posle dolaze pripadnici ostalih takozvanih
rizinih grupa.
Navukao sam se, dakle, 1990. godine, a 1993. prvi put uradio test na HIV. Logino.
iveo sam rizino u svakom pogledu. Pored droge, bio sam i sa mnogo devojaka pre toga,
bez zalaenja u njihove biografije. O zatiti, u smislu kondoma, nisam razmiljao a jo
manje je upranjavao. Prirodno, pa kako bude.
Na prvom testiranju sam bio ,,negativan. Nakon est meseci na kontrolnom testu (test
provere) - ,,pozitivan! Oba sam radio na VMA, kod oca sa kojim sam i podigao rezultate.
Uhvatio se za glavu. Bili smo u oku i uplaeni. Znali smo da je re o neizleivoj bolesti.
Otac me je kroz suze upitao: Hoemo li da se borimo? Rekao sam i sam plaui: Nar
avno da hoemo!
Zagrlili smo se kao nikada do tada. Bogu hvala na tom zagrljaju!
Majci smo poslednjoj rekli. Znali smo da je najosetljivija. Nije mogla da obuzda
krik bola.
Eto, tako je poela moja tragedija od ivota. Prizvao sam je (pre)visokim miljenjem o
vlastitim mogunostima. Verovao sam, kako rekoh, da sam ,,specijalno jak i izdrljiv. Na
drogu su se, u mojoj glavi, navlaili samo slabii i glupaci, to jest narkomani.
Ali, zar se ,,to ne deava samo drugima. Otkud meni? Ba si glup i naivan Cvetko...
Gore od toga, zaista nije moglo. ivot mi je bio uniten. Bez prava na popravni. Prvih
est meseci, nakon tog saznanja, proiveo sam u nekakvom psihikom rasturu. Drogirao
sam se kao nikada do tada. estoko, ful dozom i do kraja. Naravno, ni samoubijanje nije
jeftino. Poeo sam da laem i, prirodno, kradem. Nita nisam proputao to ide uz bolest
zavisnosti. Kad je bal, nek bude do daske.
Seam se, recimo, da sam nakon upoznavanja sa Todorom (poto je njegovo prihvatil
ite u Lole Ribara za tipove poput mene radilo non-stop) jedne noi banuo kod njega sa
nekim lusterima, a moda su bili i ventilatori, u nameri da mu ih uvalim i doem do neke
kinte. Odakle mi? Nemam pojma. Znam jedino da ih nisam zaradio... Uasnuo se! Poeo
je da sike na mene da se gubim inae e da zove miliciju. Koji mu je, mislio sam se. Ipak,
nije propustio da mi dobaci sa vrha stepenita da mu se javim kad doem sebi. A nisu bili
loi ti lusteri, a moda i ventilatori... Naravno, doao sam posle nekoliko dana i izvinuo mu
se. Prihvatio je izvinjenje ali nije propustio priliku da mi oita vakelu. Morao sam da
odutim. Spao sam na najnie grane i bio oajan.
Otac je kao lekar odmah znao da leka mojoj bolesti nema. Saznali smo da imam i hep
atitis C. Prvo smo se obratili dr J-u na Infektivnoj klinici. Dugo se poznavao sa ocem.
Roen na Svetski dan borbe protiv AIDS-a, iz lekarske porodice, sin strunjaka koji se
posebno bavi problemom HlV-a i ima kontakt sa velikim brojem HlV-pozitivnih pacijena

ta, zavisnika od ,,tekih droga. Ne, nita nije sluajno. Znao sam da je sve to u nekakvoj
vezi i nekako predodreeno. Iz ko zna kakvog razloga je moralo da bude upravo tako kako
je bilo. A nije bilo slavno.
Kada sam prvi put video famozno VI odeljenje (za HIV/AIDS) Infektivne klinike,
bio sam uasnut i zgroen. Na ta je to, brate, liilo! Ipak, moj osnovni problem i dalje
nije bio virus, ve pre svega i iznad svega - droga! Preporueno je da ,,pod hitno kren
em sa uzimanjem nekog leka koga su tada svima prepisivali za HIV, a za koji sam
odmah saznao da je izuzetno toksian i da od njega moe (mada i ne mora) oveku da
opadne kosa ili mu se raspadne jetra ili ko zna ta sve jo. Pri tome, ukoliko jednom
pone da ga koristi, vie nikada ne sme sa njim da prestane. Znai, jo jedna doivot
na ljubav. Pomenuti lek je donekle poboljavao zdravstveno stanje, a odnekle pa do
kraja - rezultate testova! Koliina CD4 odbrambenih estica u organizmu i PCR test
kojim se odreuje broj virusnih kopija po jedinici krvi. Ova dva testa su za nas zakon.
Bez obzira na to da li se njima prati tok bolesti, uspenost primenjene terapije ili stan
je pacijenta koji nije pod medicinskim tretmanom. Ukratko, nije vano kako se pacijent
osea, vano je ta kau testovi.
Odbio sam da pijem ponuene lekove bar dok ne budem na to boleu ili drastinim
padom imuniteta, nateran. ovek, naime, ne umire od samog virusa, ve mu on unitava
prirodni odbrambeni mehanizam u toj meri da umire od raznih tzv. oportunih infekcija
usled znaajnog slabljenja imuniteta.
Otac je kao imunolog i sam znao kolika je tetnost ovih lekova. Poeo je da se
raspituje i za neke druge, pa i mogue alternativne metode leenja, koje bi mi eventu
alno pomogle u bici sa virusom. Ako nita drugo, poeli smo mnogo bolje da komuni
ciramo i saraujemo u vezi mog leenja. Velika veina ljudi sa HlV-om ima potrebu
da to je mogue aktivnije uestvuje u svom leenju i sazna o bolesti sve to se saznati
moe. U svoj toj nesrei imao sam bar toliko sree da imam oca koga sam mogao da
pitam o svemu. Da iz prve ruke saznajem sve novosti u vezi nje. Leei druge, otac je
uo za mnoge alternativne metode. Mnoge su bile potpuna besmislica i prevara, ali
jedna je, po svedoenju pacijenata i na osnovu rezultata analiza raenih na VMA,
davala izuzetno dobre rezultate u pogledu (iz)leenja herpesa. Bez obzira da li je re
o ,,obinim pacijentima, HlV-pozitivnim ili obolelim od AIDS-a. Dobro razmislivi o
svemu, otac mi je ponudio da odemo do oveka o kome se toliko prialo i pisalo, upoz
namo se sa njim, a potom i procenimo da li moemo i hoemo li da isprobamo njegov
nain leenja na meni.
Do pojave herpesa, naime, dolazi usled pada imuniteta i ukoliko neto pospeuje
njegovo zaleenje i povlaenje u najkraem moguem roku, onda definitivno ima i
snano podsticajno dejstvo na ukupan imunitet u smislu podizanja nivoa odbrane orga
nizma. Strunost lekara i ostalog medicinskog osoblja na Infektivnoj klinici, atmosfera
koja je tamo vladala, uslovi leenja i refundacija za pomenute terapije, uticali su da se
opredelimo za sve osim za ovu ustanovu. Naravno, uz to je ila i ve pomenuta doiv
otna terapija, ne uzimajui u obzir mogue kontraindikacije koje su, u veoj ili manjoj
meri, bile i individualne. Moda ak i genetskim kodom ili, pak, nainom ivota pre
disponirane.
Eto, sa takvim razmiljanjima i u takvoj situaciji smo upoznali Todora, to jest dok
tora Todora Jovanovia, i njegov preparat Todoxin proizveden na bazi bilja. Potpuno

bezopasan i bez ikakvih kontraindikacija. Pored bezuslovne podrke oca i sree da ni on


nije bio za to da odmah ponem sa pomenutim HlV-terapijama koje je nudila tadanja
nauka, a nudi ih i dan-danas ali unekoliko modifikovane i poboljane u smislu naina
primene, neto boljih rezultata i ,,kupovine dueg vremena za obolele (i dalje se sig
urno umire, samo je vreme tog procesa donekle produeno), ono to je presudilo da se
konano odluim za terapiju dr Todora Jovanovia jeste injenica da je Todoxin apso
lutno nekodljiv prirodan preparat sa sastojcima koji moraju da prijaju svaijem, a ne
samo obolelom organizmu.
Pored toga, i sama Todorova pojava i pristup mom leenju su znaajno uticali da
donesem takvu odluku. A takve odluke nikada nisu lake. Ve prilikom naeg prvog
susreta ostavio je na mene izuzetno pozitivan utisak i, na samo njemu svojstven nain,
ulio novu nadu i optimizam nakon tolikog vremena oajanja, straha, samosaaljenja i
patnje. Objasnio mi je da smo svi mi, u stvari - rtve! Prvi put sam od njega uo da
nisam ja iskljuivi krivac za sve to me je snalo. Bukvalno mi je skinuo dobar deo
tereta krivice za sopstvenu bolest koji sam do tada nosio. Vremenom je naa komu
nikacija i saradnja dobijala nov kvalitet. Poeli smo da razgovaramo ne samo o prob
lemima HlV-a, ve i o smislu samog ivota i novog pogleda na sve. Jer, moja najvea
borba je bila borba sa - narkomanijom.
Todoxin sam poeo da koristim od 1993. godine. Tada se uzimao na prilino komp
likovan i teak nain, pored toga to mi se njegov ukus u poetku nije dopadao. Valjalo je
disciplinovano uzimati jednu supenu kaiku preparata na svaka dva sata - 42 dana zare
dom. ak i nou. Doktor je to nazvao udarnom terapijom. Kasnije sam se privikao i
proao kroz najmanje est ili sedam takvih terapija. Ukoliko izuzmem drogu i stanja koja
ona sama po sebi izaziva, bio sam zdrav u svakom drugom pogledu!
Sve do 2003. godine, iveo sam bez veih ili teih bolesti. Dakle, kao sav zdrav svet.
Poneka prehlada, grip i - nita vie. O hepatitisu i ostalim bolestima da i ne govorim.
Todoxin je, dakle, jedini preparat koji sam koristio tih desetak godina i bio sam (goto
vo) zdrav. Dr Todor Jovanovi mi je pomogao na stotine puta. Toliko sam ga zavoleo, da mi
je kasnije u ivotu bio jedini logian izbor za venanog kuma. I dete mi je krstio. Verujem
da je to najbolja ilustracija prirode naih odnosa tokom dugog niza godina. Nikada mi nije
naplaivao lekove i preparate, a pomagao mi je kad god je trebalo.
Do 2003. godine, svata se ispodeavalo u mom ivotu. Da je bilo malo vie dobrog,
ne bih zakerao. U medijima sam 1997. godine obznanio ko sam, ta sam, ta me mui
i kako se borim. ivot mi se izmenio u svakom pogledu. Sticao sam znanja o HIV-u,
produbljivao ona iz narkomanije. Na alost, imao sam ve dugogodinje (dragoceno)
iskustvo u vezi oba. Drao sam predavanja, gostovao u radio i TV emisijama, 1998.
osnovao organizaciju GOD u beogradskom Domu omladine, zatim 2000. godine
pokrenuo rad prvog centra za leenje narkomanije bez upotrebe medikamenata, pri
emu je promena naina ivota bio osnov terapije. U poetku smo nas dvojica zaleenih
narkomana vodili Centar u iznajmljenoj kui na Avali. Time sam se bavio skoro do
kraja 2002. Ve pet godina vodim i autorsku radio-emisiju Narkomani, ljudi meu
nama. Pisao sam i vie lanaka za ,,enu, ,,Krug, sajt omladine JAZAS-a gde s vre
mena na vreme jo uvek piem kolumu ,,Ja i moj virus. ivot mi se, dakle, okrenuo
,,naglavake, radio sam tempom koji je malo ko mogao prati. Jasno je da o HIV-u
nisam gotovo ni razmiljao jer sam se izvanredno oseao.

Leenje na Infektivnoj klinici se, s druge strane, vremenom svelo na veoma retke posete
i analize koje sam veinom radio kod oca na VMA. Jer, kada god bih i otiao do tamo, sluao
sam jednu te istu priu - sa novim terapijama treba poeti to pre, pre nego to ovek oboli,
kako bi efekat novih trostrukih terapija bio jo snaniji. Nisam padao na te prie. Oseao sam
se izvrsno, nikada bolje, a elju za drogom uspeo da savladam na dui period.
Ali, kako nita ne traje veito, a pogotovo lepo, iznenada su me spopale estoke
tem perature, opta slabost, bolovi u stomaku i ko zna kakve jo bolesti i muke, od
kojih je svakako bila najea - tuberkuloza jetre. Ipak, nastavio sam da radim koliko
god sam mogao. Uskoro sam, meutim, morao da napustim sve tee poslove. Pre
svega rad na Avali. Mesto predsednika GOD-a prepustio sam dotadanjim saradnici
ma. Ne previe vinim, s obzirom na to da su za svega godinu dana izgubili i
upropastili sve to smo do tada postigli.
Dakle, moj prvi (ponovni) odlazak na Infektivnu kliniku je bio u vreme izuzetno
visokih i dugotrajnih tem peratura koje su jasno ukazivale na tuberkulozu. Morao sam
da odleim mesec i po dana u bolnici da bi se ispitivanjima to i utvrdilo. Tri lekara,
koliko ih ukupno i radi sa HlV-pacijentima, odluili su da prvo mora da se uradi biop
sija jetre kako bi se precizno utvrdilo od ega treba da budem leen. Pre toga, terapi
ja tuberkulostaticim a nije dolazila u obzir. Ma koliko bilo jasno o emu je re, pri
tiskali su me i insistirali na svojoj odluci. Ni ja, meutim, nisam poputao. Uporno sam
odbijao biopsiju i zahtevao da me lee pomenutim lekovima. To je trajalo punih mesec
dana. Dobijao sam infuzije, dodue sa baktrimom i ko zna ime jo, etiri puta dnevno
na svakih est sati.
Ipak, nije bilo druge. Morao sam da popustim. Kao pametniji? Nisam ba siguran. U
svakom sluaju, biopsijom jetre je definitivno potvreno ono na ta se i sumnjalo. Poelo je
moje leenje od ve uveliko odmakle i pogorane tuberkuloze. Nakon toga su me dva puta
otputali. Bilo je to u vreme kada nisam morao da dobijam infuzije.
Istovremeno, poelo je ubeivanje da konano krenem i sa anti-HIV terapijom,
naravno, uz lekove dobijene za tuberkulozu. Pritisak je dolazio sa svih strana. Nije me
pritiskao samo onaj to je urio na voz. Presudilo je, meutim, oevo ubeivanje. I na
to sam, konano, pristao. Dali su mi i tuberkulostatike i trostruku terapiju za AIDS.
Pitao sam - ima li jo?
Od prvih lekova u toj ,,turi, jedan sam zauvek zapamtio. U sadejstvu sa ,,izoniazidom
za tuberkulozu, ,,astio me je kontraindikovanom neuropatijom. I dan-danas me estoko
mui, a svodi se na bolove u nogama, utrnue, izazvano odumiranjem nekih nervnih
zavretaka. Usledilo je jo jedno otputanje na kuno leenje. Pa, nakon mesec dana,
povratak na VI odeljenje na jo dva meseca agonije.
Drugi odlazak na kliniku je ujedno bio i najdramatiniji. Konano shvativi da fizi
ki ne mogu da podnesem toliku koliinu lekova, odluili su da privremeno prestanem sa
antiretrovirusnom terapijom koju sam do tada pio bar dva ili tri meseca. Bukvalno, jedva
sam preiveo. Iz tog vremena potie prva slika mog kazivanja. I ja (moda) imam duu.
Izvesno vreme sam pio samo tuberkulostatike. Kad se tuberkuloza malo primirila (valj
da sam se i njoj smuio), onda su mi dali drugu kombinaciju, pa nestaica, pa trea kom
binacija, pa, umalo pa-pa...
Istini za volju, izvesno poboljanje sam primetio od ,,trizirita. Po jedan ujutru i uvee.
Da mi se povrati snaga. Penjanje uz stepenice, u to vreme, doivljavao sam kao osvajanje

Kilimandara. Svaki stepenik sam morao da ispotujem. Da na njemu odmorim. Krenem u


radio-stanicu, a do nje dva sprata. Bez lifta. Deset minuta uspona. Baka bolovi od triziri
ta. Kua asti!
U ovom, da tako kaem , poslednjem a veoma vanom periodu, ee sam
poeo da sum njam u ,,kaletru koju su mi prepisali da kao dodatak retroviru.
Mesec dana sam se strogo drao uputstva sve dok nisam doiveo, u najbukvalni
jem sm islu - gr mozga! Ne znam kako bih drugaije opisao taj oseaj. Uas
jedan. Lice mi se ukoilo toliko da sam poeo da m ucam . Sutradan je trebalo da
gostujem u jednoj em isiji B92, ali nisam mogao da govorim, da se kontroliem .
Naisto - lud! To je potrajalo nekoliko dana. Daj, k o velim, da proitam o kakvom
je leku re, m ada to ne volim. U napred znam da su kontraindikacije uasne.
Koliko da oveka psihiki dotuku, ako ve nisu fiziki. Posle itanja mi je bilo jo
gore. Pisalo je da se nikako ne sme prepisivati pacijentu koji im a problem e sa
jetrom , uzim a m etadon i tako dalje. Ukratko, od tri najcrnje kontraindikacije, ja
sam imao sjajne uslove za sve tri! A, ipak, lekar mi je prepisao taj lek ne rekavi
mi, pri tom, ni jednu re iz uputstva za upotrebu. Ni jednu, jedinu re. Istog asa
sam ga izbacio sa ,,spiska za korienje.
Dr M. tvrdi da od tog leka danas nema boljeg. A uopte nije lek za HIV! Eno ga u
friideru i dan-danas. I ne pogledam ga a kamo li da ga dodirnem. M. ga uporno forsira.
Poput ,,keletre u vreme one nestaice lekova. Sad imaju novi fazon, verovatno veoma
jeftin. Kad god nema lekova, dupe na sunce, jedna, dve, tri injekcije, i - gotovo.
To najbolje znaju ovi muenici to su proli sve terapije. Ponajbolje S. koji ivi na klin
ici. Nema gde da ode. S obzirom na ono kroz ta je do sad sve proao sa terapijama, udi
me da je uopte iv. Kakav organizam i kakvu li tek psihu ima, sam Bog zna. A ivi u epi
centru smrti! S. je, inae, musliman, prvo bi a potom ist homoseksualac. Nesretnik nema
nikog. Ili, moda, ne sme da prizna. Na klinici ivi ve tri godine. Doao je malo posle mog
prvog dolaska. Od tada se ne mie. Niti mu ko dolazi, niti ga ko obilazi. Osim raznoraznih
terapija. Ni jedna ga ne mai. Kako nova stigne, S. doi vamo. I nikad mu nije bolje. Uvek
gore. I jo izdrava!
Ali, da se vratim na sopstvenu priu...
Pre poetka tretmana ,,trivizirom, insistirao sam da mi urade PCR. Tako pie i u uput
stvu. Sledee testiranje je posle tri do est meseci, da bi se videlo ima li promena. Pre poet
ka sam imao oko 167.000 kopija i ,,nula posle est-sedam meseci. Svi ti lekovi sadre
rekombinantan interferon koji sto posto daje ,,nula kopija a moe i da povea CD4.
Pa, opet nestaica. Protestujem, ali trudei se da se ne uzrujavam previe oko toga. To
mi nikako ne odgovara. Na PCR testu - ,,nula. Sve je O.K. Ajd, zdravo! Neu da pijem tamo
neke ,,keletre. Ovo boli, od ovoga oi iskau. Hou da odmorim. Izvesno vreme nita
nisam pio. Sad protestuje dr J.:
- Zato si prestao?
- Zato to nema leka!
- to ne uzima neki drugi?
- Pa, ne bih ba svata da uzimam.
- Dobro, de. Hajde da ,,trizirir ubacimo u ,,kaletru...
- Zato u ,,kaletru, zato ne samo ,,trizirir?
- Ona je najbolja.

- Pa, dobro, jel ona im a...


- Nema nita!
Odem kod dr R-a, poalim mu se na ,,gr mozga. On me pogleda iskosa i izvesno
vreme uti. utim i ja.
- Ti si imao gr mozga od ,,kaletre? - prenu se dr R. najednom. - Pre e biti da ti je od
neeg drugog!
Jasno mi je. Misli na drogu. Uvek dobar izgovor. Kao, nema anse da je od ,,kaletre.
A siguran sam da nisam jedino ja imao takve nuspojave. Samo sam jedini imao petlju da to
kaem. Tano mesec dana sam je pio. U poetku nije bilo problema, ali kasnije - ne pitaj.
I, udna mi je nekako... Ona je, u stvari, dodatak terapijama i u uputstvu lepo pie da moe
da izazove kontraindikacije u sadejstvu sa antiretrovirusnim terapijama, sa metadonom i
kod ljudi koji imaju probleme sa jetrom (hepatitis itd.). Gledam ga i mislim se: da li je lud
ili zaluen i bez mozga ili - zao. Nije, valjda, da hoe namerno da me rokne. Nisam ba
toliko opasan...
Ne, zbilja, prvi put mi se dogodilo tako neto. Uas, frka, panika. Mislio sam da u se
potpuno oduzeti i iveti poput biljke. Nema mrdanja, kontrole pokreta, nita... Biljka.
Trava, brate. Bar da je vutra...
Svu snagu sam uloio da samog sebe smirim. Da mogu da razmiljam. Nervni
slom? Modani udar? Nita od toga. Prava re je ,,gr m ozga. itanje uputstva me je
,,prosvetlilo. Strah je zamenio - gnev. Dolo mi je bilo da nekoga, sad ja, roknem.
Otac me smirivao. Ma, daj, ti, paranoja... kad sam se malo smirio i objasnio o emu
je re, i on e:
- Od ,,kaletre? Ma, daj, to prvi put ujem. Pre e biti od neeg ,,drugog!
Nita im, brate, rie moe. Ko slonovi su. Otporni na sve.
Neki strunjaei zvanine medicine su mi posle rekli da je to, moda, zato to sam
dugo uzimao Todoxin. Da V je zaista toliko lud... Kao, Todor pria jedno, a ovamo mu
umiru pacijenti. Prialo se da je svojevremeno dr R. esto govorio da Todoxin ,,ubija jetru.
Kako, kad njegovom upotrebom uvek na poetku leenja doe do transaminaze, do nor
male. Nisam jedini pacijent koji to zna. S druge strane, prialo se da se pre dve godine jedan
bogati Grk, uoi same transplantacije jetre, potpuno izleio upravo Todoxin-om! Svi su,
kau, bili u oku. Kako je to mogue kad nije bilo nikakvih izgleda da se izlei. Niko nika
da nije leio jetru...
Posle su dr R-a i dr D-e suspendovali. Izvesno vreme je radio samo dr J. Pa su ih
vratili, pa se opet neto zakuvalo... Ne zna se ko koga. A pacijenti ko zeevi u kavezu.
ekaju da se to zavri, pa da vide koga e za ui pa napolje. A.L. im je omiljeni
dugogodinji pacijent. Na njemu sve novo isprobavaju. ,,Bombarduju ga novim lekovi
ma. Kako koji stigne, mali linja li se, doi ovamo... I on prilazi i pije ili ga ,,bue ili ga
gue. ta im volja. Zadnji put sam ga sluajno sreo u gradu. Suv. Ne mrav, suv! Odmah
vidi da neto debelo nije u redu. Toliko se jadan sasuio. Pokazivao mi je ovooolikeee
lekove. I te ,,kaletre su velike, ali najnovije, sauvaj Boe. Kao, dr J. mu dao za HIV. U
est ujutru, u podne, u est popodne, pono... Nenormalno. Pije nekih 25 tableta na dan!
Ipak, za njega je dr J. mali bog. I taka.
I to je na problem. Pacijenti. Otkinuti i uplaeni. I, ta sad ti hoe - kau mi - da
napadamo lekare pa da ostanemo i bez onih koji hoe da rade sa nama. Ma, nosi se!
Nije stvar u tome - pokuavam da ih ubedim - ali zar vam nije sumnjivo to to niko

nee da radi sa nama? ta, gadljivi su na lovu, honorarnu kintu od predavanja, na


putovanja po seminarima i kongresima, od mogunosti da napreduju u poslu bavei
se malo poznatom boleu... Kao, ulkusi i ,,srke su izazovniji. Nije nego. Gadljivi. Ja
samo ne verujem da nema zainteresovanih. Ako nigde drugo, ono bar meu studenti
ma medicine. Problem je, meutim, u tome to svaku novu facu prvo propuste kroz
dril. Da se zna ko je gazda a ko treba da trai posao na drugom mestu. Hoe da mu se
sve smui i da sam zatrai da ode. Za njih je: to manje, to bolje. Mali im je ,,but.
Zato da ge dele sa drugima?
Kad je, kako ujem, dr B. Lj. uao u Todoxin-ov program za HlV-pozitivne (a sa jed
nim od njih je kolski drug), ovi otkinuli: ta e im B. Lj., kakve on ima veze sa HlV-om, on
to ne moe da radi i niko to ne moe da radi... Ne dozvoljavaju nikome da ue u taj posao.
Za njih je to nona mora.
A pacijenti, ko pacijenti. ute i trpe. Zbog frke i gra da se ne sazna ko su, ta su
i kako su doli tu gde su. S druge strane, strepe da neko (ne daj Boe) uhapsi ove ili
ih prebaci na drugo radno mesto. Kao, ko e onda da brine o nama? vor-situacija iz
koje nema izlaza. Aleksandar Makedonski je odavno mrtav a danas nema pravog
maa. Sve sam pitolj.
Hrana na Klinici je posebno oajna. Pod uslovom da je to zaista hrana. Nesretni
ci koji nemaju koga da im donese neto za jelo, prinueni su da jedu splaine etike
tirane kao ,,doruak, ,,ruak i ,,veera. Jo da nema onog jednog friidera, poska
pavali bi od gladi. Dobili smo ga, inae, nakon mog pojavljivanja u televizijskoj emisi
ji ,,Biseri. Ako bi neki nesretni sretnik i dobio hranu spolja, brzo se kvarila bez
friidera. Dobili smo ak - dva. Jedan koriste pacijenti i nalazi se u trpezariji sa
najtvrim stolicama na svetu. Drugi su uzeli lekari za serume. Drugi je, naravno, i
vei i bolji...
Za Novu 2005. godinu, GOD je kupio nov televizor za pacijente. I on je u naoj
trpezariji. Svakog 1. decembra i u vreme novogodinjih i boinih praznika organizuje
mo posetu VI odeljenju Infektivne klinike, delimo poklon-paketie i kitimo jelku. Njeno
ukraavanje, uz prigodno posluenje, organizuje se uglavnom u saradnji sa omladinom
JAZAS-a. Gde god se moglo, uspeli smo da poneto pomoi ,,izboksujemo. Pre neku
godinu su i okreene neke prostorije, postavljene su male neonske lampe pored svakog
kreveta, i dueci su neto bolji, a kreveti i dalje do bola oajno neudobni. I grejanje je zimi
dobro, a kompletno su sreeni jedno kupatilo i toalet, tako da pacijenti danas imaju dva
kupatila. Na raspolaganju nam je, inae, oko 25 leajeva a povremenih ili stalnih pacije
nata izmeu 300 i 400. Pa, ko je bri. Ukoliko se raunaju i oni koji samo svrate na pre
glede, ima nas bar jo toliko.
Rekoh, samo tri lekara rade na svim HIV/AIDS sluajevima u beogradskoj Infek
tivnoj klinici. I kakvu god bolest da dobijemo, i ta god da nas snae, mi HlV-pozi
tivni moemo i moramo samo tamo na tom odeljenju da se leimo. Oni su naa sud
bina. Ukoliko nekoga zaboli zub, recimo, jedan jedini zubar (u Ulici Stanka Subotia)
hoe da radi sa nama. Preciznije, kada je to neophodno. I, iskljuivo - vadi zube. Za
popravke se, valjda, ide na neko drugo mesto. Gde? Nemam pojma! U takvoj situaci
ji, po slovu nekog novog zakona, doneta je odluka da odnedavno samo u domovima
zdravlja moemo da radimo i najobinije analize. E, sad, moe samo da se pretpostavi
kako na nas gledaju kad doemo u Dom zdravlja sa dijagnozom ,,HIV-pozitivan a

oni trebaju da nam vade krv i rade analize. Pogled ispod oka je najmanje i najblae
to nas moe snai.
Na Infektivnoj klinici, dakle, vie ne moemo da radimo ni krvnu sliku, niti ita
drugo. Tamo nas ekspeduju samo kad nam se sloi do te mere da ne moemo kod kue
da se leimo, gde nam jedino rade pomenute testove na CD4 i PCR. Ali, tek to je oduvek
bio i ostao problem. Beogradska Infektivna klinika je, kao donaciju, dobila maine uz
pomo kojih se rade ove analize. Izuzetno su skupe. Mislim da im se cena kree od neko
liko stotina hiljada dolara pa do celog miliona, u zavisnosti od vrste, mogunosti,
tehnologije, itd. Jedna maina je odavno dobijena od Soro fondacije, a druga je stigla
nakon Kongresa o HIV/AIDS-u u Barseloni. Ali ta se sa njima dogaa, za mene e osta
ti veita tajna. Jedna je i dalje, koliko znam, na Infektivnoj klinici. Gde je druga, izgleda
da ne znam ni ja niti iko drugi.
Radei za fond SPC ,,ovekoljublje kao koordinator projekta za pruanje pomoi
obolelima od AIDS-a, napisao sam (u formi traenja) ta je sve potrebno naoj klinici. Jedna
od stavki su bili i, takoe izuzetno skupi, reagensi za godinu dana bez kojih su pomenute
maine beskorisne. Mislim na ampule za testiranje od 100 do 350 pacijenata, u zavisnosti
o kojoj je metodi re. I dobili smo ih. Ali, koliko znam, situacija je opet ista. Pacijenti mora
ju sami da plaaju analize. Krv vade na Infektivnoj klinici, a PCR se radi u nekoj od privat
nih laboratorija. Infektivnoj klinici opet nedostaju - reagensi! Dakle, ak i kada se nabave
reagensi, Ijude opet alju u privatnu laboratoriju zato to je preostala maina na klinici
navodno - u kvaru.
U svakom sluaju, oko laboratorije je ee muvanje. Taj . koji je vodi. Kad sam
od ,,ovekoljublja obezbedio donaciju, nisu hteli da me vode na razgovor nego e, kao,
oni da se o svemu raspitaju. Nisu mutavi. Dobro su znali ta sve mogu da pitam na tom
sastanku. Imam utisak da takvo stanje odgovara uem krugu ljudi koji od toga ima pro
cenat. Za nas pacijente to u praksi znai da za svaki PCR pregled izvadimo iz svog
depa ne manje od 130 evra! A bez ovih analiza, naglaavam, ne moemo da pratimo
tok svoje bolesti i leenja.
Jedna, a potom i druga nevladina organizacija, ukljuene su u ovaj biznis. Kada se,
meutim, pojavila pria po medijima a zatim cela ,,stvar poela da zahuktava, privre
meno je prekinut. Jedan pacijent je, naime, o tome govorio u listu ,,Nacional. Kada su
novinari pozvali dr J. za komentar, ovaj se (oigledno zbunjen) ,,izlajao i za mnoge
druge stvari o kojima nije pitan, izmeu ostalog i za nestanak dokumentacije od 80-ih
do 1990. godine, navodno izgubljene tokom NATO bombardovanja. Bilo kako bilo, dve
nevladine organizacije su, samo za posredovanje prilikom kupovine reagenasa od
,,Roa, uzimale u svoj dep najmanje 10 do 20 evra po pacijentu. Kako? Reagensi su
kupovani ,,na crno, dakle bez poreza, toboe zarad naeg dobra kako bi nas pregledi
kotali manje.
Od tada u ekaonici stoji obavetenje sa potpisom dr Pelemia, sadanjeg naelnika
Infektivne klinike, da se strogo zabranjuje iznoenje krvi pacijenata u bilo koje druge lab
oratorije i zabranjuje rad svim nevladinim organizacijama unutar klinike ili ekaonice
kakav je, inae, do tada bio obiaj.
I dan-danas je veliki problem uraditi pomenute analize besplatno. Gotovo
nemogue. Veliko je pitanje gde se one rade i ko ih radi? Ni sa lekovima nije bolja
situacija. Podrazumeva se, po nas pacijente. Svake godine se, otprilike tromoseno,

pojavi problem sa lekovima kojih nema. Pod uslovom da ovek ne moe da odvoji u
proseku od 1.000 do ak 4.000 evra. Kako velika veina pacijenata to nije u stanju, prin
uena je da pije ono ega ima ili ta im se da. Ako nema konjaka, dobra je i ,,brlja, ako
nema heroina, dobar je i miomor... A mogu i da ne piju nita. to, moe im se. alu
na stranu. Sve je to uasno stresno. Valja proi kroz torturu i veiti strah u kome nas
dre: bie lekova - nee biti; bie reagenasa - nee biti... ak i zdravog oveka, bez
HlV-a ili neke druge bolesti, to ubija, ta neprestana briga i strah kojima smo izloeni.
Onaj ko iole poznaje ovu materiju, zna kako se sve ovo odraava na ionako naruen
imunitet i celokupno zdravlje.
S druge strane te prie, rekoh, stoji strah od diskriminacije zbog koga veina uti i ne
pria o onom to nam se dogaa.
Kada god vidim nae lekare da govore u medijima, nikada ne ujem da trae pomo za
nas, HIV/AIDS osuenike. Ne. Situacija je ,,pod kontrolom, radi se izvrsno, ak vrhunski
s obzirom na trenutne uslove u drutvu itd. Nikada, recimo, nisu zatraili da se na odeljen
ju zaposli bar jo tri lekara, jer ih je malo. Nekome to oito debelo odgovara jer ima satis
fakciju u novcu i monopolu na putovanja po seminarima, kongresima i sl. Nas niko nita
ne pita, niti nam ta kae. Ali zato, imam utisak, svaki pokuaj samoorganizovanja se
,,minira. To nikome ne odgovara, niti ko eli da podri, iako se po Zakonu o infektivnim
bolestima naa bolest i njene pratee pojave obavezno i besplatno tretiraju od strane
drave. Ne od strane pojedinaca, pacijenata i njihovih porodica, upravo zato to su kao
infektivne mogua pretnja za celo drutvo.
Danas, inae, ponovo vodim GOD i radio-emisiju, povremeno drim predavanja,
piem kolumnu za sajt JAZAS-a, dajem intervjue. Snimio sam i nekoliko dokumen
tarnih filmova. Jedan od njih je 1998. godine dobio nagradu na Festivalu jugosloven
skog dokum entarnog filma - za najbolju reiju. Re je o autentinoj prii o mom
dotadanjem ivotu.
Nakon savladavanja tuberkuloze i povratka na sopstvene noge, ponovo sam oiveo
aktivnosti u vezi projekta Povratak u ivot. Re je o projektu koji je trajao godinu dana i
bio usmeren na direktno pruanje pomoi za 25 osoba koje ive sa HlV-om.
Bio je to dugaak put. Skoro dve godine sam na jedvite jade odlazio samo do toaleta.
O duim ,,etapama nisam mogao ni da razmiljam. Ipak, odlasci u manastir pre pojave
bolesti ovrsli su mi duh. I sve to me je kasnije stiglo, ubeen sam, samo uz pomo vere
sam uspeo da podnesem. Bogu hvala!
Rekoh (valjda nekom) duu spasih...

UTVRIVANJE
PRISUSTVA HIV-A
Glavna imunoloka
obeleja AIDS-a
d trenutka kada je AIDS zvanino ,,otkriven, broj obolelih prijavljenih Cen
tru za kontrolu bolesti (CDC) se poveavao tolikom brzinom da je CDC 1982.
godine AIDS proglasio novom epidemijom. AIDS je definisan kao imunod
eficijencija T-elija kod prethodno zdrave odrasle osobe, uz koju se javljaju
oportunistike infekcije ili Kapoijev sarkom. Navedena prvobitna definicija je previe restrik
tivna jer je jasno da postoje mnogi poremeaji u vezi sa AIDS-om, kao to su na primer drugi
tipovi malignih tumora i sindrom limfadenopatije. Sobzirom na ovo, sve zajedno je nazvano
kompleksom povezanim sa AIDS-om i oznaeno kao ARC (od engl. AIDS-related complex).
O

Dijagnoza
Glavne klinike pojave kod AIDS-a su oportunistike infekcije, Kapoijev sarkom,
drugi maligni tumori i sindrom limfadenopatije. Ovi znaci AIDS-a se meusobno ne
iskljuuju. Bolesnici sa oportunistikim infekcijama ili limfadenopatijom mogu, recimo,
imati i Kapoijev sarkom.
Prilikom postavljanja dijagnoze AIDS-a neophodna je posebna opreznost zbog
moguih psiholokih, socijalnih i zdravstvenih implikacija koje prate svaki sluaj AIDS-a.
Etioloki agens koji se najee povezuje sa AIDS-om jeste retrovirus nazvan virus
humane imunodeficijencije (engl. HIV - Human Immunodeficiency Virus). Hl-virus ima
karakteristike porodice lentivirusa i pokazuje sklonost ka inficiranju stimulisanih CD4 Telija. Izolovan je u svim oblicima AIDS-a i ARC-a, kod zdravih osoba koje pripadaju tzv.
rizinim grupama, iz pljuvake, suza i sperme obolelih od AIDS-a.
Opteprihvaen stav je da prethodno zdrava odrasla osoba, sa neoteenim imunim siste
mom, stie oteeni T-elijski imunitet ime se stvaraju predispozicije za oportunistike infek
cije i maligne tumore. Propadanje imunog sistema moe da traje od 18 meseci do pet godina.
Objavljen je i veliki broj teorija koje objanjavaju pojavu AIDS-a kod prethodno zdravih osoba.
Iz epidemiolokih studija proizilazi da se HIV prenosi na nain slian prenosu virusa
hepatitisa B (HBV). Da uzronik AIDS-a ipak nije HBV, proizilazi iz (1) nepostojanja AIDS-

a u nekim populacijama sa visokom uestalou infekcija HBV-om, (2) nepostojanja AIDSa povezanog sa HBV-infekcijom pre 1979. godine, kao i zbog toga to (3) postoje osobe sa
AIDS-om koje su HBV-negativne.
Opteprihvaeno je da se AIDS ne prenosi lako i da mora doi do direktne inoku
lacije zaraenog materijala, npr. upotrebom istog prica za injekcije, transfuzijom krvi i,
u nekim sluajevima, vertikalnom transmisijom sa majke na dete. Epidemiologija AIDSa upuuje na transmisiju slinu onoj kod HBV-a, pa prema tome pristup AIDS-bolesnici
ma mora biti slian.
Postojala je sumnja i da je citomegalovirus (CMV) mogui kofaktor kod AIDS-a.
Naime, antitela na CMV su otkrivena kod preko 95 odsto bolesnika sa AIDS-om, a
CMV se moe kultivisati iz sperme veine mukih homoseksualnih bolesnika sa AIDSom. Longitudinalnim praenjem bolesnika se mogu otkriti rekurentne ili hronine
infekcije CMV-om. Tehnikom hibridizacije DNK, naena je RNK citomegalovirusa u
tkivu sa Kapoijevim sarkomom, dobijenim od bolesnika sa AIDS-om. Ipak, uprkos
bliskoj povezanosti CMV-a i AIDS-a, vei broj istraivaa smatra da je CVM zapravo
oportunistika infekcija. Pre pojave epidemije AIDS-a nije bilo poznato da akutne ili
hronine infekcije CMV-om dovode do trajne T-elijske imunodeficijencije.
Kod bolesnika sa AIDS-om je registrovan povean broj antitela na EBV (Eptajn-Bar
virus). Ovo se moe shvatiti kao odraz osetljivosti na akutne i hronine oportunistike
infekcije, a ne kao primarni uzrok bolesti.
Zbog poveane upotrebe droge, kod mnogih AIDS-bolesnika se pomiljalo na dodatne
kofaktore. Od poetka je upozoravano na amil nitrit (afrodizijak koji koriste homoseksualci).
Jasna povezanost izmeu AIDS-a i genetskih faktora, poput antigena histokompatibilnosti, sa
izuzetkom izvesne povezanosti izmeu HLA-DR5 i Kapoijevog sarkoma, nije dokazana.
Epidemiolokim studijama su otkriveni i definisani rizini faktori za AIDS. To su:
homoseksualnost, intravensko uzimanje droga, hemofilija i viestruke transfuzije krvi.
U okviru grupe homoseksualaca, rizik najvieg nivoa se odnosi na osobe sa brojnim
seksualnim partnerima i pasivni partneri prilikom rektalnog snoaja.
Ne treba zaboraviti da su HIV/AIDS-bolesnici sa hemofilijom primali koncentrate fak
tora VIII. Oko jedan posto bolesnika sa potvrenim AIDS-om ima hemofiliju.
AIDS iniciran transfuzijom krvi je u vezi sa primanjem viestrukih transfuzija krvi i
identifikacijom davaoca kao pripadnika neke od rizinih grupa. Neretko i samo jedna trans
fuzija moe biti uzrok AIDS-a.
I deca mogu oboleti od AIDS-a. Iako se dosta raspravljalo o postojanju pedijatrijskog
AIDS-a (PAIDS), slina epidemioloka, klinika i laboratorijska svojstva pokazuju da AIDS
i PAIDS imaju slian ili isti uzrok. Veina bolesnika sa PAIDS-om potie od majki intraven
skih narkomanki. Spominju se i sluajevi dece roene od HlV-pozitivnih majki bez simp
toma AIDS-a. Opisani su i sluajevi dece sa PAIDS-om nakon viestrukih transfuzija krvi,
a utvreno je da davalac pripada rizinoj grupi.
Bolesnici sa PAIDS-om se esto oseaju dobro prvih nekoliko meseci. Kasnija klinika
slika je slina opisanoj kod odraslih bolesnika i obuhvata povienu temperatura, zastoj u
rastu, rekurentne i hronine infekcije plua, hroninu dijareju, limfadenopatiju i
hepatosplenomegaliju. esto se sreu i ekcematozne promene na koi. Mogue je uoiti i
hroninu bolest intersticija plua nepoznatog uzroka. Pojava na koju se ne moe naii kod
odraslih obolelih od AIDS-a je parotitis nepoznatog porekla.

Tamo gde je mogue utvrditi izlaganje specifinom rizinom faktoru, razdoblje


inkubacije u sluaju AIDS-a iznosi oko 18 meseci. Inkubacioni period za PAIDS je krai, sa
prosekom od osam meseci, ali moe trajati sve do pet godina.

Anamneza
Kod bolesnika sa AIDS-om, anamneza obino upuuje na multiple oportunistike infekdje.
Meutim, kliniki simptomi mogu varirati meu rizinim grupama. Bolesni homoseksualci imaju
visoku uestalost sifilisa, gonoreje i enteritisa zbog infekdje protozooama Giardia lamblia ili Enta
moeba histolytica. Teku hroninu dijareju moe izazvati Cryptosporidium. U anamnezi bolesnih
homoseksualaca i intravenskih narkomana, moe se nad hepatitis. Infekcije drugim virusima su:
akutnl i hronini herpes simpleks (HSV), herpes zoster (HZV), CMV, adenovirus i EBV.
Prvi znaci bolesti najee su poviena temperatura i guobolja, bolna limfodenopatija,
anoreksija, slabost, glavobolja i mialgija. Postoji diskretna, umereno bolna limfadenopatija
koja je esto generalizovana, ali moe biti i ograniena na vratne lezde. Splenomegalija se
javlja kod veine bolesnika. Kod oko polovine sluajeva, vidi se makulozna, makulopapuloz
na ili petehijalna ospa, koji se via i kod svih bolesnika sa infektivnom mononukleozom koji
su primali ampicilin. Takoe, moe se i javiti periorbitalni edem.
Rubeola, toksoplazmoza i infekcija citomegalovirusom mogu dati sline simptome kao
infektivna mononukleoza. Akutni, mononukleozi slian sindrom, opisan je kod nekih
bolesnika od tri do etrnaest dana nakon primarne infekcije virusom AIDS-a (HTLV
III/LAV/ARV/HIV)
esto je prisutna i hronina infekcija mukoznih membrana kandidom. U teim slua
jevima moe se javiti erozivni ezofagitis. Kao posledica virusne infekcije, diseminirane tok
soplazmoze ili kriptokokoze, moe doi do oteenja centralnog nervnog sistema i to posle
encefalitisa ili meningitisa. Postoji miljenje da demenciju u okviru AIDS-a izaziva HIV.
Uoena je i jaka leukodistrofija.
Akutna i hronina dispneja je poslediea infekcije protozoom P. carinii. Meutim, mogu se
izolovati i drugi uzronici infekcije, kao to su bakterije, virusi i gljivice. Vano je znati da neki
bolesnici zaraeni sa P. carinii mogu imati minimalne respiratorne simptome i normalnu sliku
plua. Rana nenormalnost je blago snienje P-a ili poveavanje P-a. Dijagnoza infekcije P.
carinii moe zahtevati invazivne dijagnostike tehnike, poput bronhoskopije i biopsije plua.
Pre nego to je povezan sa AIDS-om, Kapoijev sarkom se javljao prvenstveno kod
starijih osoba italijanskog ili jevrejskog porekla. Kapoijev sarkom potie od vaskularnog
endotela i naeno je da je povezan sa CMV-om. Bolesnici sa Kapoijevim sarkomom se
esto ale na umor, gubitak teine, groznicu i nono znojenje. Tipine lezije su tamnoplave
ili purpornosmee ploe ili noduli najee na ekstremitetima, ali se mogu javiti bilo gde
na koi ili mukoznim membranama. Prvi znak mogu biti izolovane lezije mukoze, a da pri
tome koa nije zahvaena.
Drugi maligni tumori koji se javljaju ee kod bolesnika sa AIDS-om su na primeri non
Hokinov limfom, karcinom skvamoznih elija u usnoj duplji i kloakogeni karcinom rektuma.
Kod bolesnika sa sindromom limfadenopatije esta je limfadenopatija, splenomegali
ja, poviena telesna temperatura, gubitak teine i hronina dijareja. Limfni vorovi se spon
tano mogu smanjiti ili poveati. Biopsija limfnih vorova obino pokazuje reaktivnu hiper
plaziju, ali se ponekad mogu videti i maligne elije.

Mogue je da limfomi nastaju kao ishod poremeene ravnotee izmeu homeostatskih


kontrolnih mehanizama i imunog odgovora. Pretpostavlja se da postoji nedostatak ili
neefikasnost neke populacije supresorskih elija, zbog ega je imuni odgovor na viruse ili
druge agense poremeen, doputajui tako razvoj maligne transformacije. Mogue je i da
virusi u limfomima postoje ne kao infektivni virioni, nego kao deo virusnog genoma
ugraenog u DNK elije domaina. Dragocene informacije znaajne za ove pretpostavke
dobijaju se spoznajom o monoklonskoj proliferaciji B-elija,kod bolesnika zaraenih viru
som AIDS-a (HTLV III/LAV/ARV/HIV). Ovo se najee ispoljava kao non-Hokinov lim
fom, ali su zapaeni i sluajevi sa hroninom limfocitnom leukemijom, benignom monok
lonskom gamapatijom i multiplim mielomom. Jo nije u potpunosti razjanjena veza
izmeu HTLV III/LAV/ARV/HIV, EBV i malignosti B-elija.
Mikroorganizmi izolovani iz organizma bolesnika od AIDS-a su razni virusni, fungus
ni (gljivini), protozoiski i bakterijski patogeni.
Virusi:
- Herpesvirus (tip 1 i 2),
- Cytomegalovirus (citomegalovirus),
- Varicella (variela),
- Adenovirus,
- Epstein-Barr (Eptajn-Bar) virus,
- Retrovirus (HTLV-I, HIV)
Gljivice:
- Candida albicans,
- Cryptococcus neoformans,
- Nocardia
Protozoe:
- Pneumocystis carinii,
- Toxoplasma gondii,
- Isospora spp.,
- Cryptosporidium,
- Giardia lamblia,
- Entamoeba histolytica
Mikobakterije:
- Mycobacterium tuberculosis,
- Mycobacterium avium-intracellulare,
- Mycobacterium kansasii,
- Legionella spp.,
- Spirochetes,
- Treponema spp. (ukljuujui Treponema pallidum).
Bakterije:
- Campylobacter spp.,
- Neisseria spp. (ukljuujui Neisseria gonorrhoeae),
- Shigella spp.,
- Salmonella spp.,
- Chlamydia

Mnoge laboratorije, uglavnom zbog interesovanja i zabrinutosti izazvanih trenutnom


epidemijom AIDS-a, izraavaju rezultate odreivanja pomonikih/induktorskih i supre
sorskih/citotoksikih T-elija u obliku proporcije, odnosno koeficijenta. Pri takvom pris
tupu treba biti oprezan zato to se proporcija moe menjati u zavisnosti od promena i broja
i indeksa ili oba istovremeno.
Normalne vrednosti nisu potpuno standardizovane, niti je potpuno shvaeno kliniko
znaenje malog odstupanja od normalnog raspona (~ 1,8 - 2,2). Kod nekih bolesti ili stan
ja je ustanovljeno da postoji povien, odnosno snien odnos T4:T8.
Snien je kod:
- SLE sa oteenjem bubrega,
- akutne infekcije citomegalovirusom,
- opekotina,
- opekotina od sunca ili izlaganje UV zracima,
- bolesti transplantata na primaoca,
- oporavljanja nakon transplatacije kotane sri,
- sindroma mijelodisplazije,
- akutne limfoblastne leukemije u remisiji,
- AIDS-a,
- infekcije herpes-virusom,
- infektivne mononukleoze,
- ospica,
- snanog fizikog napora.
Povien je kod:
- SLE bez oteenja bubrega,
- reumatoidnog artritisa,
- dijabetes melitusa, insulin-zavisnog (tip I),
- primarne bilijarne ciroze,
- atopijskog dermatitisa,
- Sezarievog sindroma,
- psorijaze,
- hroninog autoimunog hepatitisa.
Da bi se postavila dijagnoza AIDS-a, bitno je dokazati imunoloke nenorm alnos
ti. Najtei stupanj imunodeficijencije imaju bolesnici sa oportunistikim infekcijama.
Jedan od pokazatelja je limfopenija (<600/ jul), a povezana je sa znaajnim sm anjen
jem procenta T-elija (<30%; normalno je >60%). Odnos pom onikih/supresorskih
T-elija je obino manji od 0,5 (normalno >1,7). Funkcionalni testovi limfocita per
iferne krvi su nenorm alni: sa smanjenom reakcijom na mitogene - fitohemaglutinin
ili ,,pokeweed\ i sa reakcijom na antigene - koja je smanjena ili je uopte nema. Pro
cenom poliklonskog B-elijskog imuniteta, nai e se poviene vrednosti svih klasa
imunoglobulina. Iako se mogu dokazati antitela protiv razliitih uzronika infekcija,
bolesnici obino nisu sposobni da stvaraju specifina antitela posle imunizacije.
Kod veine bolesnika postoje cirkuliui imunokompleksi. Smanjena je aktivnost NKelija i specifina citotoksinost protiv elija zaraenih virusom. Stvaranje limfokina moe
biti abnormalno, sa smanjenim stvaranjem interleukina-2 u T-elijama i poveanom pro
dukcijom interferona- a, labilnog u kiselom pH.

Kod bolesnika sa Kapoijevim sarkomom je, takoe, znaajno umanjen T- i B-elijs


ki imunitet, mada u manjoj meri nego kod bolesnika sa oportunistikim infekcijama.
Druge nenormalnosti, npr. smanjenje aktivnosti NK-elija i poveanje produkcije inter
ferona labilnog u kiseloj sredini, nalaze se i kod pomenutih bolesnika. Kao to se i moe
oekivati, imunosupresivna terapija kojom se lei Kapoijev sarkom moe dovesti do da
ljeg oteenja imuniteta.
Bolesnici sa PAIDS-om ili hemofiliari sa AIDS-om imaju sline imunoloke nenor
malnosti kao bolesnici sa Kapoijevim sarkomom ili oportunistikim infekcijama.
Bolesnici sa sindromom limfadenopatije imaju blago i umereno oteenje T-elijskog
imuniteta. Nivoi imunoglobulina obino su povieni. Iako je odnos pomonikih/supre
sorskih T-elija obrnut, u pomenutoj grupi se njegova vrednost kree izmeu 0,5 i niskih
normalnih vrednosti.
U sluajevima AIDS-a, nivoi komplementa su obino normalni ili povieni. Kod
veine bolesnika se nalaze cirkuliui imunokompleksi. Fagocitoza je normalna. Funkci
ja monocita u kooperaciji sa T-elijama moe biti nenormalna. Uoene su poviene vred
nosti alfa-l-timozina, za koji se smatra da je hormon timusa. U uzorcima seruma moe
biti povien 2 -mikroglobulin.
Dokazano je da zdravi hom oseksualni m ukarci imaju sm anjen odnos
pom onikih/supresorskih T-elija. Za razliku od odnosa kod bolesnika sa Kapoije
vim sarkomom ili oportunistikim infekcijama, kod tih osoba je obrnut odnos obino
posledica povienog procenta supresorskih elija sa norm alnim procentom
pomonikih T-elija. Abnormalna funkcija T- i B-elija nije dokazana kod normalnih
homoseksualaca. Kod te grupe ljudi nije razjanjeno znaenje obrnutog odnosa
pom onikih/supresorskih T-elija.
Stoga treba biti izuzetno obazriv pri postavljanju dijagnoze AIDS samo na osnovu obr
nutog odnosa pomonikih/supresorskih T-elija, budui da se ta nenormalnost moe jav
iti i nakon akutnih virusnih infekcija.
Dijagnoza AIDS-a se postavlja na osnovu kombinovanih epidemiolokih, klinikih i
laboratorijskih podataka. Iako se dijagnoza AIDS-a ne moe postaviti kod osobe koja nema
antitela protiv HlV-a, postojanje tih antitela ne opravdava postavljanje dijagnoze, budui da
ima veliki broj zdravih osoba sa tim antitelima.
Tekoe prilikom postavljanja dijagnoze mogu se pojaviti u sluaju mladih bolesnika
(nedonoad ili deca), starijih mukaraca, osoba kod kojih se ne javlja kompletan sindrom
i osoba kod kojih se ne moe nai faktor rizika. Stariji mukarci, osobe sa tradicionalnim
Kapoijevim sarkomom, koji nisu primali imunosupresivnu terapiju, obino imaju nor
malne imunoloke nalaze. Steena hipogamaglobulinemija moe biti povezana sa imunod
eficijencijom T-elija, ali se taj poremeaj moe jasno razlikovati od AIDS-a, jer u tom
sluaju bolesnik nema imunoglobulina.
Oportunistike infekcije esto dobijaju bolesnici sa malignim tumorima koji primaju
imunosupresivnu terapiju. U tim sluajevima je neophodna briljivo uzeta anamneza, u cilju
utvrivanja rizinih faktora povezanih sa AIDS-om, naroito ako je maligni tumor Kapoijev
sarkom, limfom ili limfosarkom. Nekada moe biti izuzetno teko razlikovati sindrom lim
fadenopatije od malignog tumora. Kod dece sa PAIDS-om treba razlikovati kongenitalne od
naslednih oblika imunodeficijencije. Kod dece mlae od est meseci, dijagnoza se moe
postaviti samo na osnovu izolacije virusa budui da antitela mogu poticati od majke.

AIDS i oksidativni stres


Iako je, kako rekoh, sindrom steene imunodeficijencije (AIDS) prvi put predoen
javnosti 1981. godine, ve pred kraj 1985. je samo u SAD dijagnostikovano vie od 14.000
sluajeva ovog oboljenja. Na udaru su bili hemofiliari (uglavnom zbog imunosupresivnog
faktora VIII), narkomani (droga), homoseksualci (amil-nitrit, razni afrodizijaci, oralni i
analni seks) i crnci (supresija imunog sistema izazvana vakcinama, hranom i humani
tarnom pomoi dobijenom od belaca).
Najvea prepreka u prevazilaenju problema AIDS-a je pronalaenje njegovog uzroni
ka. Teorija o HIV-u iz 1984. godine je od svih do sada iznetih najmanje verovatna, a trebalo
je da objasni veliku uestalost maligniteta Kapoi sarkoma (KS), nekoliko oportunistikih
infekcija (01) - prvenstveno Pneumocystis carinii pneumonia i opadanje broja CD+4T limfoci
ta kod homoseksualnih i biseksualnih mukaraca, intravenskih narkomana i hemofiliara.
Sobzirom na to da jedan infektivni agens ne moe biti direktan uzronik viestrukih
oboljenja koja se javljaju kod AIDS-a, kao obeleje HlV-a navedeno je da on unitava T4
elije, to dovodi do pojave KS i 01. Tanije, dolazi do potpune limfopenije i promene
uobiajenog broja i funkcije T-pomonikih elija, tj. OKT4+ u T-supresivne elije
(OKT8 +), pri emu T-supresivne elije poinju da dominiraju. Kod cirkuliuih limfocita se
smanjuje sposobnost formiranja rozeta sa crvenim krvnim zrncima, slabo reaguju na mito
gensku stimulaciju, smanjuje se aktivnost prirodnih elija ubica i ispoljavaju brojni
funkcionalni poremeaji.
Zbog toga to je virusni omota (neophodan da bi postojala infektivnost) veoma fragi
lan i ima tendenciju da ,,spadne kada virus izlazi iz inficirane elije, pretpostavlja se da je
za irenje ovog retrovirusa neophodan direktan kontakt inficirane CD^ elije sa zdravom
CD^ elijom.
Glavni imunoloki razlog za prihvatanje stava da bi retrovirus iz porodice humanih
virusa leukemije T-elija (HTLV) mogao biti uzronik AIDS-a, bilo je otkrie da virusi ispo
ljavaju imunosupresivno dejstvo u mitogenom stimulisanim elijskim kulturama.
Opte je prihvaeno da je Pejton Ru (Peyton Rous) otkrio retroviruse 1911. indukujui
malignitet kod pilia ubrizgavanjem filtrata (koji nisu sadrali elije) dobijenih iz miinog
tumora. Sline eksperimente su ponavljali mnogi istraivai. Tumoro-induktivni filtrati su
postali poznati kao filtrabilni agensi, filtrabilni virusi ili Ruovi agensi, Ruovi virusi. Meutim,
sam Ru je izrazio sumnju da su agensi koji su izazivali tumore infektivni po svojoj prirodi.
A. E. Bojkot (Boycott), predsednik Kraljevskog medicinskog udruenja, Odsek
patologije, otkrio je 1928. godine da proizvodi autolize mrtvih elija u telu, u pogodnoj kon
centraciji, stimuliu rast tkiva. Re je 0 fascinantnom samoreguliuem mehanizmu kod
koga je koliina stimulansa proporcionalna broju unitenih elija i, stoga, koliini elija
potrebnih za rast. Opisana pojava je od najveeg znaaja za opstanak, odnosno daleko
moniji faktor u evoluciji nego to je bolest ikada bila. Njen finalni rezultat je restauracija
elija koje su bile unitene, na primer kao posledica neke povrede. Ali, ukoliko produkti
autolize ili metabolizma (u obliku ekstrakta tkiva, tumora ili embriona) ponu nekon
trolisano da stimuliu rast, dobijena koliina tkiva e biti mnogo vea od poetne. Velike
koliine stimulativnih supstanci mogu se dobiti iz autolize i zato ovaj proces multiplikaci
je ne bi trebalo da bude posmatran kao ogranien - normalna tkiva u fizikoj izolaciji

tkivnih kultura su besmrtna, isto kao i maligna tkiva u fiziekoj izolaciji od ostatka tela.
Ovim produktima autolize jo nije posveena odgovarajua panja, ali su oni verovatno rel
ativno proste grae, koja se moe otkriti.
Prethodno reeno spada u dokaze da Ruovi virusi rastu iznova u svakom tumoru. Ne
postoji epidemioloki dokaz da kancer spolja dolazi u organizam ve je, zapravo, re o
lokalnom autohtonom oboljenju. Ukoliko se prihvati da maligni tumori sadre manje ili
vie karcinogenih agenasa, srodnih Ruovim virusima, onda sledi da se mogu stimulisati
zdrava tkiva da proizvode viruse.
< Jo 1918. godine je Darlington, vrei eksperimente na biljkama, otkrio da se izvestan
broj nenormalnih stanja moe preneti sa potomaka na mladice (neki ak rastu na mladica
ma) nakon kalemljena na zdrave potomke. Re je o vetakim oboljenjima koja se ne
prenose u prirodi, ve samo kalemljenjem. Neka mogu izrasti mutacijom samo-propagira
juih proteina u elijama biljaka, izloenih tokom dugog niza godina vegetativnim pore
meajima (npr. tumora). Druga su sigurno izrasla migracijom ili transplantacijom proteina
sa jednog organizma na drugi. U svakom sluaju, poseduju karakteristike infekcije koja se
moe izvesti samo u vetakim uslovima. Naunici su esto pravili greku nazivajui ih
virusima. Oni su, u stvari, provirusi. to se tie oblika proteina-mutanta u tumorskoj eliji,
moe se zakljuiti da zbog svoje brze multiplikacije on moe pokazati vii stepen agregaci
je u odnosu na svog progenitora. Tada se pojavljuje kao strana estica u mutiranoj eliji.
Koliko je interesantno Darlingtonovo predvianje da su ove estice zasluga vieg ste
pena agregacije citoplazme, toliko je zanimljivo i opaanje da: 1) da bi postali proteini,
nukleinske kiseline, i/ili protein-nukleinske agregacije (kondenzacija, kontrakcija),
neophodna je oksidacija, 2) tumorska tkiva su oksidisana, i 3) svi agensi korieni za stim
ulaciju normalnih tkiva, u cilju indukovanja retrovirusa, predstavljaju oksidativne agense.
etrdesetih godina dvadesetog veka, sa razvojem elektronskog mikroskopa i tehnike
ultracentrifugiranja, postalo je mogue izolovati estice posmatrane u malignim tkivima i
tako ih oistiti, tj. odvojiti od ostatka. Zbog toga to su Ruovi agensi vieni u malignim tkivi
ma, prosueno je da estice ine etioloki agens oboljenja i pedesetih godina su Ruovi fil
trabilni agensi postali poznati kao onkovirusi (gr. onkos = tumor).
Glavna morfoloka karakteristika ovih estica je ogranien opseg dijametara, a glavna
fizika osobina je njihova gustina. Kada je odreena ultrastruktura ovih estica, definisane
su kao estice dijametra 100 - 120 tj (nanometra), koje sadre kondenzovana unutranja
tela (jezgra) i povrine sa klinastim i vornovatim izratajima.
Do pedesetih godina su poznati retrovirolozi, kao to je J. V. Berd (Beard), prepoznali
da su elije (ukljuujui i neinficirane elije) pod razliitim uslovima odgovorne za gen
eraciju heterogenih oblasti estica, od kojih neke mogu da izgledaju kao onkovirusi.
Ovo je iniciralo miljenje da je dokazivanje postojanja retrovirusa relativno jednos
tavno. Sastoji se u: 1) izolaciji estica od znaaja, 2 ) ienju estica u homogenim prepara
tima, ako se uzme u obzir vrsta estica, 3) identifikaciji estica, i 4) analizi i karakterizaci
ji estica prema eljenim fizikim, hemijskim ili biolokim osobinama.
Sa napredovanjem razvoja elektronskog mikroskopa, postajalo je sve interesantnije i
jednostavnije baviti se raznim aspektima izolacije estica. Bez obzira na to to se mnogo
moe saznati korienjem instrumenata na brz i jednostavan nain, ipak je jasno da rezul
tati dobijeni na ovaj nain ne mogu zameniti potrebu za kritikim fundamentalnim anal
izama koje zavise od pristupa homogenim materijalima.

Virusolozi su se sloili da virioni retrovirusa imaju veliku gustinu i da je centrifugiran


je u gradijentima gustine prava tehnika za purifikaciju retrovirusa. Naglaeno je da kada se
jednom fluidi kulture (supernatanti) veu, gustina vezivanja pri kojoj se retrovirusi hvata
ju (ovo lagano varira sa supstancom koja se koristi za proizvodnju gradijenta) mora biti
potpuno analizirana.
Metod specificiran u Pasterovom institutu 1972. godine se ne razlikuje od onog o
kome je govorio J. V. Berd (J W Beard), dve decenije ranije. Ustvari, metod je osnovna
logika primenjena na definiciju virusa. Nemogue je tvrditi da su proteini ili RNK retro
virusni dok se ne dokae da su sastojci estica i da su estice infektivne. Prvi korak je
elektronsko mikroskopsko ispitivanje, kako bi se dokazalo da grupa sadri estice sa
morfolokim karakteristikam a retrovirusa i da je grupa ista i da ne sadri nita drugo
osim estica, bez razlika u fizikoj pojavi. Drugi korak u analizi je dokazivanje da su
estice sposobne da reverzno transkribuju RNK u DNK. Meutim, R. Galo je upozorio
da otkrivanje estica, ak i kad one sadre reverzne transkriptaze, nije dovoljan dokaz
da je estica retrovirus.
Postoje mnogi faktori koji utiu na to da li e dokazivanje biti kompletno. Svakako je
najvanije imati u vidu da elijske kulture (istovetne onima u koje su retrovirolike estice
uvedene) ponekad ne proizvode takve estice, kada se uzgajaju u potpuno istim uslovima.
Umesto retroviralnih estica im se uvode neki drugi materijali kao to su, recimo, elijske
mikrovezikule. Ovo zbog toga to sve elije sadre retroviralne genome koji se, pod pogod
nim uslovima, mogu ispoljiti u kulturi. To moe dovesti do pojave retrovirusa, poznatih pod
nazivom - endogeni virusi.
Zbog toga se dva puta moraju izolovati i analizirati tzv. retrovirolike estice da bi se
dokazalo postojanje retrovirusa. Prvi put - da bi se dobili i analizirali sastojci estica
osloboenih u prvoj kulturi. Drugi put - da bi se dokazalo da su osloboene estice (uko
liko su ih oslobodile elije u drugoj kulturi) identine esticama-precima.
Lik Montanje (Luc Montagnier), njegove kolege sa Pasterovog instituta i jo neki fran
cuski istraivai, objavili su 1983. godine dokument koji se smatra prvom studijom u kojoj
je dokazano postojanje HlV-a. Dokument je naslovljen Izolacija T-limfotropnih retro
virusa kod pacijenata sa rizikom za AIDS. Tvrdnja autora da su izolovali retrovirus i tako
dokazali njegovo postojanje, zasnovana je na sledeim eksperimentima:
1) Limfociti iz limfnih vorova dva pacijenta sa limfadenopatijom i periferne
mononuklearne elije njihove krvi stavljene su u medijum za kulturu sa fitohemaglutininom (PHA), T-elijskim faktorom rasta (TCGF) i antiserumom za ljudski interferon.
Supernatanti su regularno analizirani na aktivnost reverzne transkriptaze (RT) koristei
sintetiki obrazac prajmer An.dT 12 - 18. Posle 15 dana kultivisanja, aktivnost RT je detek
tovana u supernatantu kulture limfnih vorova jednog pacijenta (prvog pacijenta), ali nivo
aktivnosti nije naveden. Kod drugog pacijenta su limfociti bili negativni na aktivnost RT,
ak i posle est nedelja kultivacije. Oigledno je da je detekcija aktivnosti RT smatrana za
dokaz infekcije retrovirusom.
2 ) Limfociti odraslog zdravog davaoca krvi su kultivisani (uslovi pod kojima je vrena
kultivacija nisu navedeni) i posle tri dana polovina kulture je kokultivisana sa limfocitima
kulture pacijenta kod koga je RT detektovana (uslovi nisu navedeni). Aktivnost RT se mogla
detektovati u supernatantu posle 15 dana kokultivacije (nivo aktivnosti nije dat), ali ne i u
kulturi davaoca krvi. (Nije pomenuto da li su uslovi kultivisanja kod davaoca krvi bili

istovetni uslovima pod kojima je bila kokultura. Oigledno je da elije davaoca krvi nisu
bile kokultivisane sa limfocitima iz limfnih vorova pacijenata koji nisu pripadali rizinim
grupama za dobijanje AIDS-a, ali koji su imali sline klinike i laboratorijske abnormalnos
ti kao prvi pacijent. Poto takva kokultivacija dovodi do pojave endogenih retrovirusa, ovo
je znaajno odstupanje od eksperimentalnog protokola.
3) Limfociti normalne pupane vrpce su kultivisani tri dana (uslovi kulture nisu nave
deni), posle ega su dodati supernatant kokulture i polibren, Posle perioda od sedam dana,
detektovan je relativno visok titar aktivnosti RT. Identina kultura kojoj nije dodat super
ilatant, ostala je negativna. Budui da supernatant nije dodat, nisu ni mogle biti identine.
Poto supernatant iz neinficiranih kultura dodat normalnim neinficiranim elijama dovodi
do pojave endogenih retrovirusa, ovo je takoe znaajna razlika.
Podaci iz tri eksperimenta su smatrani dokazima izolacije. Ali da je novi izolat
retrovirus, pokazano je na osnovu njegove gustine u saharoznom gradijentu koja je
iznosila l,16g/ml.
4) Dokaz iz saharoznog gradijenta se sastojao iz dva dela:
a) Supernatant iz limfocita pupane vrpce, u kojem je RT aktivnost detektovana,
grupisan je u saharoznom gradijentu gustine. Maksimalna RT aktivnost je prijavljena u
grupi od 1,16 g /ml
b) U kulturu limfocita iz pupane vrpce u kojoj je detektovana aktivnost RT dodat je
metionin tj. radioaktivni metionin, aminokiselina inkorporisana u rastue proteinske lance
ija radioaktivnost omoguava detekciju ovakvih proteina.
Dva tipa eksperimenata su izvoena sa ovim kulturama - jedan sa elijama, a drugi
sa supernatantom (ekstrakt elije je razloen i centrifugiran). Delovi elijskih super
natant razliitih ,,seruma (koji sadre antitela) su dodati, i proteini su elektroforetski
razdvojeni na poliakrilamid-SDS gelu. Otkriveno je da mnogi proteini reaguju ne samo
sa serumom dva pacijenta obolela od multiple limfadenopatije, ve i sa serumom
zdravog davaoca. Supernatant kulture je grupisan u saharoznom gradijentu gustine.
Mada nije pomenuto da je napravljen iz EM studije 1,16 g/m l grupe, tvrdilo se da grupa
predstavlja oien, oznaen virus pacijenta 1. Grupa 1,16 g/m l je reagovala sa seru
mom dva pacijenta, kao i dva zdrava davaoca krvi, i tretirana je na isti nain kao i eli
jski ekstrakt.
5) U tekstu je objavljeno da kada je (oien) oznaeni virus (1,16 g/ml grupe) anal
iziran, mogla su se videti tri glavna proteina: protein p25 i proteini sa molekularnom tei
nom od 80.000 i 45.000. Protein 45K moe biti prisutan i zbog kontaminacije virusa eli
jskim aktinom, prisutnim u imuno-taloenju elijskog ekstrakta. EM studija limfocita krvi
iz pupane vrpce pokazuje karakteristine zrele estice sa gustim polumesecima (C tip) koji
vire iz plazma membrane. Virus je tipian RNK onkogeni virus tipa C.
Otkrie nekog, ili svih fenomena, koje Montanje podvlai, nisu dokazi izolacije. Ovi
fenomeni mogu biti smatrani jedino kao dokaz detekcije virusa i tada, ako i samo ako, su
specifini za retroviruse... Otkrivanje u kulturi estica sa morfolokim karakteristikama
retrovirusa i RT aktivnou (uprkos tome to je potpuno specifina za retroviruse), nije
dokaz za izolaciju retrovirusa. Nisu sve estice sa pozitivnom aktivnou RT i vizuelnim
karakteristikama retrovirusa - virusi. Neinficirane elije, kao i bakterije i virusi koji nisu
retrovirusi, imaju RT. Argumenti zasnovani na analogiji ili ak znanju o ostalim retrovirusi
ma, ne mogu biti siguran dokaz za izolaciju.

Sredinom 1970. godine, R. Galo i njegove kolege su izvestili o izolaciji prvog humanog
retrovirusa. Dokazi o izolaciji HL23V su nadmaili Montanjeove i druge dokaze o HIV-u, sa
najmanje tri vana aspekta. Za razliku od HlV-a, u sluaju HL23V Galoova grupa je: a)
izvestila o detekciji RT aktivnosti u sveim, nekultivisanim leukocitima, b) nije bilo potreb
no stimulisati njihove elijske kulture raznim agensima (i Montanje i Galo priznaju da se
nijedan od fenomena za koje kau da dokazuju postojanje HlV-a ne moe detektovati dok
se kulture ne stimuliu sa nekoliko agenasa), i c) prezentovanjem lekcije o enzimu ade
nozin trifosfatazi - ovaj enzim je, kao i RT, smatran specifinim za retroviruse i do
pedesetih godina je korien ne samo za njihovu detekciju i karakterizaciju, ve i za njihovu
kvantifikaciju. Danas je prihvaeno da je ovo jedan od najrasprostranjenijih enzima.
Galo je naznaio da je virusni omota, neophodan da bi postojala infektivnost, veoma
osetljiv i tei da se odvoji od virusa kada virus izlazi iz inficirane elije, inei time esticu
nesposobnom za inficiranje novih elija. Zbog ovoga je Galo tvrdio da je kontakt elijaelija potreban za retrovirusnu infekciju. Danas se svi eksperti slau da je za HlV-infek
tivnost neophodan g p l 20 .
Montanje je rekao da je neophodno da se HIV estice prvo veu za elijske CD4 recep
tore da bi bile infektivne i da je gpl20 odgovoran za vezivanje za CD4 receptore.
Meutim, do danas niko nije objavio EM bez-elijskih estica koje imaju dimenzije
retrovirusnih estica, kao ni EM glikoproteinskih izdanaka. A to je, u stvari, gpl 20 . Pozna
to je da strukture koje lie na ,,vorove mogu biti uoene ak i kad g p l 20 nije prisutan
(npr. lana pozitivnost).
Iz prethodnog sledi da ni Montanje niti bilo ko drugi nije mogao da inficira kulture
elijama zdravih davalaca limfocitima izolovanim iz pupane vrpce ili bilo kojom drugom
kulturom sa preienim HlV-om ili bez-elijskim fluidima (supernatant kultura), ak i ako
preieni virus ne bi sadrao nita sem virusnih estica. Osim toga, poto su Montanje i
kolege snabdeli Galoa supernatantom elijske kulture, nemogue je da su Galoove kulture
bile kontaminirane BRU, LAI ili meavinom.
Studiju koja se najee citira kao dokaz da HIV ubija T4 elije (to se smatra za karak
teristiku AIDS-a) objavili su 1984. godine Montanje i njegove kolege. Kultivisali su CD4 (T4)
elije hemofilinog pacijenta, asimptomatinog nosioca virusa, u prisustvu fitohemaglu
tinina (PHA) i IL-2 . U kulturi su detektovali RT aktivnost i virusne estice karakteristine po
malom, ekscentrinom jezgru. Broj T4 elija u kulturi je meren brojem elija sposobnih da
se veu za monoklonska antitela, za koja se tvrdi da su specifina za CD4 protein. Broj eli
ja sa ovom karakteristikom je vremenom opadao. Zakljuak da opadanje broja T4 elija nije
zbog ubijanja elija, ne bi trebalo da iznenauje. Ali zakljuak pomenute grupe da taj efekat
moe biti izazvan virusom, svakako je neoekivan. Naime, logino je da pod odreenim
uslovima (pre svega izloenou oksidativnim agensima - PHA, IL-2 , itd.) broj T4 elija
opada i bez prisustva HlV-a. U ovom tipu kulture, T-elije gube svoj CD4 marker i prihvata
ju druge markere, ukljuujui CD8, dok njihov ukupan broj ostaje konstantan.
Retrovirusi su estice koje se mogu videti, mada ne golim okom. Poto su Montanje i
kolege priznali da nisu videli estice, pri grupisanju od 1,16 g/ml, koje imaju morfologiju
retrovirusa, tvrdnja o prisustvu retrovirusa je apsolutno nedokazana. Iako je pupljenje iz
elijske membrane nain na koji se retroviralne estice pojavljuju, ovaj proces nije speci
fian za viruse. Drugim reima, to to estica pupi i ima morfoloke osobine retrovirusnih
estica nije dokaz da je re o retrovirusu. Pupljenje virusolikih estica je otkriveno u nein

ficiranim linijama T-elije CEM, H9 i C8166, ali i u dve linije EBV transformisanih linija Belija. Isto tako, HIV estice su otkrivene (u jednoj studiji) kod 18 od 20 pacijenata sa
uveanim limfnim vorovima, to je pripisano AIDS-u.
Tvrdnja o postojanju HlV-a i njegovoj ulozi kao uzronika AIDS-a, izneta je pre bilo
kakve potvrde iz oblasti molekularne biologije, kloniranja i sekvenciranja. Poto bilo koji
deo nukleinske kiseline moe da bude kloniran i sekvenciran, ove metode ne mogu biti
koriene kao dokaz za postojanje retrovirusa ili njegovog genoma.
S druge strane, dokaz za postojanje virusne nukleinske kiseline (virusna RNK i cDNK)
moe biti prihvaen samo ukoliko je pokazano da je RNK jedinstven molekulski entitet koji
pripada esticama sa morfolokim, fizikim i replikativnim karakteristikama retroviralnih
estica. Ovo se jedino moe izvesti izdvajanjem estica od ostatka, tj. njihovim proiavan
jem. Umesto toga, Montanje i Galo su koristili pravu ,,orbu kultura i kokultura (Montan
jeova grupa je ak namerno inficirala kulture Eptajn-Bar virusom).
Galo je 1994. godine izjavio da nikada nije naao HIV DNK u tumorskim elijama KS.
U stvari, nikada nije naao HIV DNK u T-elijama. Danas nema studije koja bi dokazala
postojanje makar jedne kopije pune duine HIV genoma u sveim T-elijama, ni kod
jednog AIDS-pacijenta ni kod pacijenta iz neke od rizinih grupa. Trenutno se broj HIV es
tica u plazmi odreuje merenjem HIV RNK (viralnog broja). Mnoge studije tvrde da viralni
broj (HIV RNK) moe biti umanjen do nedetektibilnog nivoa korienjem RT i proteaza
inhibitora. Meutim, poto je prihvaeno da je HIV RNK prepis HIV DNK, ni RT ni proteaze
inhibitori po svojoj prirodi nemaju efekta na transkripciju DNK. Oni samo inhibiraju infek
ciju novih elija, tj. opadanje HIV RNK je posledica opadanja HIV DNK. Iz svega ovoga se
moe izvesti zakljuak da RT i proteaze inhibitori nemaju nikakvo dejstvo na HIV DNK, to
znai da ne postoji veza izmeu HIV RNK i HIV DNK.
Nemogue je okarakterisati dva virusna ,,neznanca (u ovom sluaju proteine i antitela
usmerena protiv njih), na osnovu formacije kompleksa antitela/antigena, koja i sama
karakterie virus. Nemogue je da je Montanje znao da neko ima antitela na virus i da, u
isto vreme, 1,16 g/ml grupa sadri protein istog virusa, pre nego to je dokazano postojan
je tog virusa.
Montanje je, istina, imao kontrolne grupe, ali - neadekvatne. On i kolege su ukazivali
na protein koji se grupisao na 1,16 g/ml u serumima dva homoseksualna pacijenta sa lim
fadenopatijom. Bilo je poznato da pacijenti sa AIDS-om i oni koji pripadaju rizinim gru
pama imaju puno antitela - sva sa potencijalom za unakrsnu reaktivnost. Zbog toga bi bilo
logino da za kontrolnu grupu uzmu bolesne osobe sa puno antitela i prethodno naveden
im svojstvima, ali - bez AIDS-a, i ne iz neke od rizinih grupa. Umesto toga, kontrolna
grupa se sastojala od dva davaoca krvi ije je stanje dobrog zdravlja okarakterisano niim
nivoom antitela.
Montanjeov tim nije obezbedio dokaz za specifinu reakciju. Serumi pacijenata i
davalaca su reagovali i sa proienim virusom (kao to je bio sluaj sa 1,16 g/ml grupom),
i sa ekstraktima inficiranih elija. Na trakama sa proienim virusom koje su objavili, nije
mogue razlikovati bilo kakav reagujui protein kod bilo kog seruma. Oigledno je da su
mnogi proteini reagovali i sa serumima pacijenata i sa serumima zdravih davalaca.
Godinu dana kasnije, isti istraivaki tim je potvrdio da je serum nekih AIDS-paci
jenata okruio mnogo elijskih proteina. Ovo grupisanje je, po njima, bilo oigledno u
RIPA i samo serum u kojem se specifino taloio p25 smatran je pozitivnim. Istraivai

su iz nekog razloga zakljuili da je od svih reagujuih samo p24 (njihov p25) bio retro
viralan - od svih antitela je bilo usmereno protiv retrovirusa samo ono koje je reagova
lo sa p24. ak i ako bi se oznaila kao specifina (ne postoji unakrsna reaktivnost)
reakcija izmeu p24 koji se grupie na 1,16 g/m l i antitela prisutnih u serumu, iz ovakve
reakcije je nemogue izvui zakljuak da je p24 retroviralni protein i da je antitelo
aktivirano kao rezultat infekcije ovim retrovirusom. Zakljuak u vezi p24 i antitela sa
kojim reaguje jo manje ima smisla, ako se ima u vidu da Montanje i kolege nisu mogli
da detektuju ni retrovirolike estice.
Mnogi HlV-eksperti priznaju unakrsnu rektivnost kao razlog za neodreenu reak
tivnost antitela vienu kod HIV VVestern blot-a (kao i, na primer, reaktivnost izmeu
monoklonskih antitela na HIV p l 8 protein i dendritine elije limfatinih tkiva) kod
velikog broja pacijenata koji boluju od velikog broja bolesti koje nisu u vezi sa AIDS-om
i normalnih tkiva uzetih od osoba koje nisu inficirane HlV-om. ak ni u sluaju idealne
situacije u kojoj su sva antitela prisutna u pacijentovom serumu monoklonska i veoma
specifina, 1,16 g/m l grupa sadri (pored mnogih) i nesjedinjene mikrovezikule, sjedin
jene proteine elijskog porekla (moda i bakterijskog, gljivinog i virusnog) i brojne
retrovirusne estice. ak ni pod ovakvim, idealnim uslovima, nije mogue utvrditi da je,
samo zato to je protein p24, p41 ili drugi, naen u ovoj grupi i reaguje sa serumom, on
sastojak estica nalik na retroviruse.
Svi pripadnici rizinih grupa i oboleli od AIDS-a imaju krv punu antitela, ukljuujui
auto-antitela. Auto-antitela ukljuuju anti-limfocitna i, kao to je Montanjeov tim
pokazao, anti-aktin i anti-miozin antitela (antitela na dva sveprisutna elijska proteina aktin i miozin).
U studiji iz 1983. godine, Montanje i kolege su otkrili tri proteina: p25, p45 i p80. U vezi
p45, tvrdili su da protein 45K moe biti zbog kontaminacije virusa elijskim aktinom prisut
nim u imunim kompleksima svih elijskih ekstrakata. Poto su i serumi pacijenata i seru
mi davalaca krvi ponavljano reagovali sa p45/p43 proteinom iz inficiranih i neinficiranih
elija, bilo je za oekivanje da i Galo detektuje ovaj protein.
Molekulska teina aktina nije ni 45.000 ni 43.000, ve 41.000. Postoje vrsti dokazi da
1,16 g/ml grupa sadri elijski aktin i, kao to je ve reeno, Montanje je pokazao da serum
AIDS-pacijenata i onih koji pripadaju rizinim grupama sadri antitela koja reaguju sa
aktinom. Kada 1,16 g/ml grupa reaguje sa pacijentovim serumom nezavisno od prisustva
HlV-a, p41 (p45/p43) grupa mora biti prisutna i predstavlja elijski aktin.
Meutim, ni Galo niti bilo ko drugi od tada, nije izvestio o takvoj grupi, nezavisno od
metoda korienog za detekciju reakcije antigen/antitelo. Neslaganje moe biti razreeno
ukoliko se uzme u obzir injenica da se na migraciju proteina u elektroforeznom polju,
pored molekulske teine, moe uticati i drugim faktorima (npr. nabojem koji nosi protein).
Isti protein, recimo, moe imati neznatno razliitu molekulsku masu kada se detektuje
pomou RIPA ili WB. I p25 koji je detektovao Montanje, i p24 koji je detektovao Galo, danas
smatraju istim HIV proteinom - p24.
Protein p24 nije dovoljan za dijagnozu infekcije HlV-om zato to nije specifian. Zaista,
nijedan drugi HIV protein, pa ak ni p41 (p45/p43), ne reaguje ee sa serumom zdravih
osoba. Nisu otkrivena ni monoklonska antitela koja reaguju ee sa proteinima prisutnim
u neinficiranim kulturama ili serumima osoba koje ne pripadaju rizinim grupama. Prema
Montanjeu, to je zato to su ovo elijski proteini koji se sreu svuda (postoji nespecifini

pozadinski um). Jedan takav protein je aktin koji ima molekulsku teinu 45/43K. Znai,
ovaj protein reaguje sa serumom osoba koje ne pripadaju rizinim grupama, te time p45/43
predstavlja elijski a ne virusni protein.
Meutim, sobzirom na to da je miozin svuda prisutan, kao i aktin, i da ima laki lanac
sa molekulskom teinom od 24.000, namee se pitanje: zato niko ne prihvata da je p24
grupa miozin kad je poznato da zajedno sa aktinom igra glavnu ulogu u pupljenju i
oslobaanju HIV estica? I sam Montanje je pokazao da pacijenti sa AIDS-om i pripadnici
rizinih grupa imaju anti-miozin antitela.
Jedan od brojnih zbunjujuih aspekata HlV-a jeste i taj to se HlV-eksperti slau da ne
postoje dva HlV-a sa istom genomskom sekvencom i ta razlika moe iznositi do 40 odsto.
Takoe, priznaju da je velika veina (99,9 odsto) HlV-genoma defektna, tj. nedostaju delovi
gena ili celi geni. Samim tim je nemogue izmeriti virusnu teinu (HIV DNK) i virusni broj
(HIV RNK) koristei isti test hibridizacije i PCR prajmere. Isto tako, neverovatno je izvesti
test na antitela koristei komplet koji sadri iste antigene za razliite sojeve HlV-a.
Postoje mnoge nedoumice u vezi sa tvrdnjom da je Hl-virus iz porodice retrovirusa
uzronik AIDS-a, imajui u vidu da:
nema dokaza da retrovirusi ubijaju elije,
- izloenost pripadnika tzv. rizinih grupa (homoseksualni mukarci, intravenski
narkomani, hemofiliari) mnogim imunosupresivnim faktorima (npr. faktor VIII namenjen
hemofiliarima, ak i kada se proizvede od krvi davalaca koji nemaju rizik da obole od
AIDS-a, deluje - imunosupresivno), imunosupresivnim agensima (koriste se prilikom
transplantacije organa) i ostalim raznolikim faktorima (npr. izlaganje suncu, sunanje u
solarijumu, itd.) ukljuujui i trivijalne infekcije - dovodi do pada broja CD^ elija,
- znaajan broj pacijenata obolelih od AIDS-a, ukljuujui i pacijente kod kojih se
razvio KS i 01, imao je normalan broj CD4 elija,
- kod osoba koje su dugo imale smanjen broj T4 elija, KS i OI se nisu razvili.
Navedeni podaci, dakle, potvruju da HIV nema nikakvu ulogu u nastanku sindroma
steene imunodeficijencije. Ukoliko se kod AIDS-a javi virusna infekcija, ona je svakako
rezultat oboljenja, a ne njegove etiologije.
Teorija o HIV-u je podrazumevala njegovo prenoenje intimnim kontaktom. Samim
tim, prognozirano je irenje AIDS-a kroz celu heteroseksualnu populaciju. Ovo se, naravno,
nije dogodilo.
Isto tako se zavrila i pria o pronalaenju vakcine do 1986. godine. Lik Montanje je
1984. rekao da je jedini nain dokazivanja HlV-a kao uzronika AIDS-a - ivotinjski model.
I pored svih uloenih napora, nije pronaen model koji bi nedvosmisleno pokazao da je
retrovirus uzronik. Jedini ivotinjski model koji u pogledu razvoja AIDS-a pokazuje izves
nu slinost sa humanim, u potpunosti izraava neinfektivni princip.
Molekul antitela, kao i molekuli svih drugih proteina, odreen je linearnim reanjem
aminokiselina u lance polipeptida i svojom trodimenzionalnom strukturom. Preovlaujue
je miljenje da je linearni lanac odreen genskim prepisom.
Meutim, postoji dokaz da su i DNK i struktura i funkcija gena regulisani stanjem kon
denzacije-dekondenzacije (kontrakcije-relaksacije) hromatina, koje zavisi od procesa oksi
dacije-redukcije u eliji i njegovih oscilacija. Veze od sutinske vanosti (uloge) u trodimen
zionalnoj konfiguraciji molekula, jesu disulfidne (SS) veze. Snagom svoje kovalentne
prirode obezbeuju stabilnost odreene strukture, to dovodi do specifine aktivnosti

razliitih molekula. Tako SS veze molekula antitela imaju posebnu ulogu u stieanju
imunoloke specifinosti. ablon po kome se vri sparivanje sulfhidrilnih (SH) grupa radi
stvaranja disulfida, nije nepromenljivo svojstvo linearnog lanca ve zavisi od spoljnih fak
tora ukljuujui oksidaciju-redukciju.
Drugim reima, sinteza proteina i njihova specifinost uopte, i sinteza antitela i nji
hova pojedinana specifinost, zavise od oksidacije-redukcije. To znai da bi svaki agens
koji bi izazvao iste promene u procesu oksidacije-redukcije kao virus, mogao izazvati sin
tezu anti-virusnih antitela i u odsustvu virusa. Virusi, ukljuujui i RNK tumorske viruse,
imaju zajednike antigenske determinante kao i komponente zdravih elija domaina. Taj
fenomen se naziva molekulska mimikrija.
Najpoznatiji antigen koji se stalno otkriva u testovima za AIDS je protein molekulske
teine 41.000 (p41), to je priblina molekulska teina polimerizovanog aktina, proteina koji
se moe detektovati u svim elijama ukljuujui i bakterije. Pokazalo se da je protein iste
molekulske teine izolovan iz brojnih virusa. Aktin je glavni sastojak mnogih virusa, ukljuu
jui RNK tumorske viruse. Vano je pomenuti da se koliina polimerizovanog aktina povea
va sa intenziviranjem oksidacije. Isto tako je znaajno i to to mitogenska stimulacija normal
nih elija pomou ConA dovodi do ispoljavanja onkovirusa bez sinteze virusnih estica.
Antitela na onkovirusne proteine su iroko rasprostranjena u neinficiranim humanim
serumima i zavise od starosti. Supstance koje se ne mogu otkriti u normalnom sastavu
seruma (ekstrakti iz bakterija i neproteinski molekuli kao glikogen) vani su faktori za
utvrivanje da li se dati humani serum registruje kao pozitivan na infekciju onkovirusima.
Antitela na onkoviruse javljaju se kao rezultat izlaganja velikom broju prirodnih supstanci
koje poseduju irok spektar kros-reaktivnih antigena, a nisu rezultat rasprostranjene infek
cije oveka replikativno kompetentnim onkovirusima.
Oboljenja poput kancera, kardiovaskularnih oboljenja i nepravilnog zgruavanja krvi,
kao i proces starenja, rezultat su naruavanja i oscilacija procesa oksidacije-redukcije.
Agensi koji dovode do imunosupresije su prvenstveno jaki oksidansi: sperma, nitriti,
rekreativne droge, faktor VIII, infektivni agensi i lekovi koji se koriste za njihovo unitavan
je. Nitriti, recimo, igraju vanu ulogu i u mnogim biolokim funkcijama, a anaerobne bak
terije ih koriste za rast i respiraciju umesto kiseonika.
AIDS jeste ogranien na rizine grupe. Jedini in koji vodi ka AIDS-u ili pozitivnom
testu na antitela, jeste velika uestalost receptivnog analnog snoaja kod oba pola. Za
pojavu ove bolesti nije dovoljan samo jedan seksualni odnos, ve veoma velika frekven
cija specifine vrste odnosa i esto menjanje partnera tokom dugog vremenskog perio
da. Ano-genitalni insertivni snoaj predstavlja najvei rizik za seksualno prenoenje
HIV-1 infekcije.
Sperma je jedan od najpoznatijih mitotikih agenasa pa je, kao i drugi nitrogeni,
snaan oksidans sa svojom elektrofilnou nunom za fertilizaciju. Tokom spermato
geneze, u testisima se odvijaju dva glavna procesa: morfogeneza sazrevajueg gameta, iji
hromatin postaje progresivno zgusnut, i zamena somatskih histona protaminima putem
oksidacije sulfhidril grupa (SH) u disulfid (SS). Iako sazrevanje poinje u testisima, sper
matozoidi osloboeni iz semenskog epitela nisu potpuno zreli u funkcionalnom smislu.
Moraju da kompletiraju svoju maturaciju oksidacijom SH grupa u SS, tokom prolaska kroz
epididimis. Znaajno je i to da je sazrela sperma daleko efikasnija u stvaranju imunosupre
ije, nego nezrela sperma.

Poto postoji znaajna razlika u stepenu oksidativnosti izmeu sperme dobijene iz


semenih kanala i zrele (ejakulirane) sperme, vrlo je verovatno da ovo svojstvo odreuje i
efikasnost u izazivanju supresije imunog sistema. Potkrepljeno je otkriem dobijenim iz
eksperimentalnog uporeivanja sperme starijih ivotinja, za koje se zna da su im tkiva
oksidisana, u veoj meri delotvornija u izazivanju imunosupresije. Iz istog razloga se moe
naslutiti da bi sperma homoseksualnog mukarca mogla biti jo imunosupresivnija nego
ona kod zdravih heteroseksualaca. Sperma je izuzetno dobro zatiena (tenou prostate,
itd.) i spremna da se izbori za primat na mestu gde ima mnogo bakterija i raznih mikroor
ganizama (kandida, mikoplazme, hlamidije, itd.). Ukoliko se nae u sredini koja joj nije
prirodna, ta agresivnost postaje jo izraenija.
injenica da sperma ne deluje imunosupresivno tokom vaginalnog seksualnog kon
takta, mogla bi se pripisati velikoj razlici u grai izmeu rektuma i vagine. Vagina je
oiviena debelim slojem ploastog slojevitog epitela, to smanjuje mogunost ulceracije
i prodiranja semena u vaskularne ploice. Seme se u rektumu, meutim, odvaja od
krvnih i limfnih sudova slojem elija kroz koji se lako prodire i ulcerie tokom analnog
snoaja.
Osim limfoma i Kapoi sarkoma, veoma estih meu homoseksualcima, zabeleena je
i poveana frekvencija kancera jezika i rektuma u istoj populaciji. esta pojava ova dva
kancera, kao i karcinoma materice kod ena, moda je povezana sa periodima visoke
lokalne koncentracije sperme. Gonoreja, sifilis, hepatitis B, herpes i amebijaza, mnogo su
uestaliji meu homoseksualnim mukarcima nego meu heteroseksualcima. Prvi esto
pate i od brojnih crevnih infekcija koje izazivaju uporne i povratne dijareje. Mnogi od
preparata koji se koriste u terapiji ovih oboljenja su nitrogenini oksidativni agensi, sa svo
jstvom da izazivaju snanu imunosupresiju.
Virusima su za deobu i rast potrebne sulfhidrilne (SH) grupe koje dobijaju od
domaina izazivanjem oksidacije njegovih tkiva. S obzirom na to da oksiacija imunog
sistema domaina dovodi do imunosupresije, postoji velika verovatnoa da svi virusi (u
manjem ili veem stepenu) imaju suprimirajue dejstvo na imuni sistem. Ciklus
propadanja imunog sistema zapoinje, ve sam rekao, oksidativnim stresom. Prvo dolazi
do makrofagne reakcije ILX (interleukinom 1), zatim signal biva prosleen preko ovih
citokina do T-elija koje lue IL2 (interleukin 2 ) i TGCF (faktori rasta), i - ciklus biva
pokrenut. Najvanija karika u lancu imunosupresije jeste injenica da ne dolazi do
opadanja broja T4 limfocita, ve do njihovog prelaska u T8 limfocite. Produkcija miozina
(miini protein) stvara laan broj kopija gp l 20 , a aktina (takoe protein koji gradi mii
na vlakna) - gp41.
Nikada niko nije dokazao da nukleozidni analozi i/ili inhibitori proteaze deluju na
reverznu transkriptazu i/ili Hl-viruse. Stoga se valja zapitati nisu li oni, moda, samo neu
tralizatori faktora rasta i mnoenja tzv. virusnih estica, odnosno kopija? Dva virusa, cito
megalovirus i Eptajn-Bar virus, iako prisutni meu homoseksualnim mukarcima, po
svemu sudei su karakteristini za sve AIDS-pacijente kao rezultat reaktivacije latentnih
virusa. Groznica, osip, limfadenopatija i poveana sklonost ostalim infekcijama, uobiajene
su manifestacije u sluaju infekcije ovim virusima. Takva klinika slika se sree i kod paci
jenata obolelih od AIDS-a. Poremeaj proporcije T4:T8 limfocita kod ljudi i ivotinja, jo
jedan je dokaz da ovi virusi izazivaju imunosupresiju. Oba virusa su izolovana iz mnogih
uzoraka, ukljuujui Kapoi sarkom kod skoro svih obolelih od AIDS-a.

injenica je da pad imuniteta moe dovesti do pojave bilo koje bolesti (osim preloma
kostiju ili npr. nekih traumatskih povreda). Sve to potie iz organizma, dolazi na isti nain.
Organizam nosi u sebi potencijalne ubice koje su ponekad u meusobnom neprijateljstvu i
rivalskom odnosu. I svi oni odravaju jedan vid ravnotee poput one koja vlada u nekim eko
sistemima. Na primer, kad ima dovoljno plena ima dosta i grabljivaca, a da bi bilo plena
potrebno je dosta hrane... Kada se ova ravnotea iz bilo kog razloga poremeti i neki od ,,sta
nara previe namnoi, ne dolazi odmah do bolesti jer je imuni sistem jo uvek jak i to ne
dozvoljava. Meutim, ukoliko do poremeaja doe u sistemu koji funkcionie u okviru orga
nizma i poremeaj ima tendenciju laganog rasta, jo uvek ne dolazi do znaajnijih promena.
ovek je i dalje relativno zdrav, a imuni sistem jo uvek jak. Mogui su lako zamaranje,
glavobolja, gubitak apetita, moda i mali gubitak telesne teine, ali u granicama zanemarljivog.
Ukoliko doe do naglog pada imuniteta, stresa, neke infekcije i slinog, dominantni
faktor bolesti prosto eksplodira zato to je ve akumulirao (nakupio) snagu. Tako nastaju
galopirajui oblici raznih bolesti.
HIV nikada nije izolovan kao nezavisna stabilna estica iz sveih tkiva osoba sa AIDSom, niti iz kultura. Njegovo postojanje, znai, nije dokazano. Uoene pojave (estice, reverz
na transkriptaza, reakcije antitelo - antigen), za koje zvanina medicina tvrdi da dokazuju
postojanje HlV-a, nisu specifine za pomenuti retrovirus pa ak ni za retroviruse uopte.
Pod izolacijom ovog virusa u elijskoj kulturi se, zapravo, podrazumeva kratkotrajna, pro
lazna detekcija virusnih antigena, reverzne transkriptaze (RT) i estica nalik na virus koje
pupe na elijskoj membrani.
U veini sluajeva se izolacija poistoveuje sa detekcijom RT. Meutim, nezavisno od
RT, ove kulture imaju gotovo svaki drugi enzim ukljuen u sintezu DNK i nije iskljueno
da su virusne transkriptaze elijski enzimi. Veruje se da virusna specifinost RT daje poet
ni ablon koji ona koristi. Galo i njegovi saradnici su, u ranijim dokumentima, dokazali da
DNK polimeraza ,,upotrebljava ablon istovetan onom koji se koristi za izolaciju HTLVIII/LAV-a. Treba imati u vidu i to da vrsta ablona koji polimeraza koristi i njena aktivnost
zavise od stanja kulture i stanja elijskog razvoja, to jest, aktivnost zavisi od pravilnosti i
nepravilnosti elije.
U retkim sluajevima se pod izolacijom podrazumeva otkrivanje estica nalik na virus
u T-elijama in vitro ili u drugim elijama, osim T-elija u sveem tkivu. Ove estice ne
samo da se teko mogu detektovati, ve su u nekim sluajevima one normalne elijske
organele, a ne virusi.
Smatra se da je nagomilavanje estica i klijanje odreeno interakcijom aktina i miozi
na. Oksidativni agensi mogu izazvati interakciju aktina i miozina, samim tim i nagomila
vanje i klijanje estica.
Najvanije otkrie je da in vitro kulture sa zdravim elijama (bez virusa) mogu biti iza
zvane da proizvode estice koje lie na RNK tumorske viruse po svim fizikim i hemijskim
osobinama.
Postoje samo dva mogua objanjenja za ovu pojavu. Prvo, re je o hroninoj infekciji
niskim nivoom virusa u originalnoj primarnoj kulturi embriona, koja se ne moe detekto
vati nijednom poznatom metodom. Po ovoj hipotezi, virus je mogao postojati u stanju
prenoenja jer je u populaciji uvek bilo nekoliko inficiranih elija. Drugo objanjenje sug
erie da je virus spontano nastao u elijama, koje ga prethodno nisu imale, tokom
uspostavljanja elijskih redova.

Iako retrovirusi mogu spontano nastati u elijskim kulturama bez virusa, stopa
pojavljivanja moe se poveati i milion puta upotrebom radijacijsko-hemijskih mitogena ili
infekcijom kulture drugim virusima.
Privlana je misao da endogeni virusni genom zapravo postoji kao sastavni deo eli
jskog hromozoma domaina. Izolacija i citopatsko dejstvo HTLV III/LAV moe se dobiti i
uoiti samo u elijama aktiviranim razliitim mitogenskim agensima kao to su ConA, PHA
i radijacija. Ali, neophodno je preduzeti jo veliki broj mera (udruivanje AIDS-seruma,
manipulacija uslovima kultura, odabiranje elijskih linija, itd.) da bi se virus mogao izolo
vati. ak i kada su svi uslovi zadovoljeni, samo mali broj elija biva zaraen virusom,
odnosno, pri replikaciji virusa svega pet do deset posto elija ispolji virusni antigen.
ak i pod pretpostavkom da HTLVIII/LAV postoji in vivo i da se prenosi sa inficirane
na zdravu osobu, zdrava osoba nikad ne bi obolela osim ukoliko nije izloena visokim kon
centracijama mitogenskih agenasa. Drugim reima, sam HTLV III/LAV ne moe da
proizvede efekte bolesti, dok mitogenski agensi proizvode imunoloke i klinike nepravil
nosti vezane za AIDS, bez obzira na infekciju HTLV III/LAV-om. Podjednako je vana i in
jenica da kada se zdravi T i B limfociti stimuliu pomou ConA, bilo in vitro ili in vivo,
iskazuju virusne antigene na svojoj povrini. Za razliku od hipoteze o T4 elijama inficiran
im HTLV III/LAV-om, mitogenski agensi bi mogli biti uzrok i virusne aktivacije i malignite
ta povezanih sa AIDS-om. Mitogenski agensi, budui da su oksidativni agensi, mogu biti
uzrok elijske imunosupresije primeene kod AIDS-pacijenata.
Limfociti imaju relativno veliko negativno naelektrisanje. Njihove funkcije, ukljuujui reakcije na mitogene, formiranje rozete, aktivnost supresor-pomonik i aktivnost
elija-prirodnih ubica, zavise od ovog negativnog naelektrisanja. Oksidacija dovodi do
supresije ovih aktivnosti. Apsolutna limfopenija, preteno opadanje broja CD4 elija i
inverzija odnosa CD4 :CD8, nisu pojave specifine samo za AIDS, ve se javljaju i kod
mnogih oboljenja bez retrovirusne infekcije. Ovi poremeaji broja CD4 elija kod AIDS
a mogli bi da budu stvarni ili prividni i rezultat: 1) visoke osetljivosti T-elija na oksida
tivni stres, 2) budui da CD4 elije imaju nie negativno naelektrisanje od CD8 elija,
oksidativni stres bi mogao prvo njih da unitava, 3) CD4 elije bi mogle prvobitno da
budu zarobljene u obolelim perifernim tkivima, 4) vezivanje antitela za povrinu elije
zavisi od stanja oksidacije-redukcije u okruenju i relativnog naelektrisanja izmeu elije (negativno) i antitela (pozitivno), povrine antigena i vezivanja antitela iji broj opada
intenziviranjem elijske oksidacije. Modifikacija uslova u okruenju dovodi do promene
odnosa T4:T8 u datoj populaciji limfocita.
Postoje dva testiranja krvi koja se rutinski koriste za detekciju AIDS-a - ELISA i
Western blot - od kojih nijedan ne detektuje sam virus. Iako je drugi precizniji, oba esto
daju lano pozitivne rezultate. Problem lane pozitivnosti je doveo do ishitrenih odluka o
tome ta rei pacijentima iji se uzorci pokau kao pozitivni. Proizvoai istiu da testovi
koji su u upotrebi nisu namenjeni za postavljanje dijagnoze. Znaajno je to to broj lano
pozitivnih rezultata raste sa starou i ,,lepljivou seruma. ,,Lepljivost (viskoznost) zav
isi od procesa oksidacije-redukcije i raste sa intenziviranjem oksidacije. Faktori koji utiu
na dobijanje lano-pozitivnog rezultata testa su mnogobrojni i raznovrsni: godine starosti,
pothranjenost, koncentracija imuno-kompleksa, a posebno preleana malarija ili neka od
drugih parazitarnih oboljenja. Jedini razuman zakljuak je, dakle, da seropozitivnost ne
znai i pozitivnost na virus.

Antitela na HIV se, ukratko, mogu javiti kod osoba koje ne spadaju ni u jednu rizinu
grupu, koje nisu obolele niti e ikada oboleti. To su oni sluajevi koji, iako zaraeni, nikad
ne obole. Zapravo, nisu ni bili inficirani.
Osim tri dobro poznate rizine grupe, treba imati u vidu jo neke faktore rizika. Na
prvom mestu, to su vakcine koje stvaraju razliite poremeaje u organizmu. Ovakve tok
sine vakcine se posebno koriste u Africi, Junoj Americi i jugoistonoj Aziji, to jest na
podrujima sa najveim prirodnim bogatstvima iz nedovoljno rasvetljenih razloga. Dobar
primer predstavlja polio vakcina i SV-40. Ovako kontaminirana vakcina je dovela do
masovnog umiranja populacije dananjih pedesetogodinjaka koji su kao deca (izmeu
1957. i 1965. godine) primili ovu vakcinu. Kada novoroene u porodilitu dobije ovakvu
vakcinu, ono jednostavno ne moe da bude zatieno. Period inkubacije je 0 , 10, 50 ili 60
godina. Jedino reenje je korienje embrionalnih diploidnoh plunih elija (ne iz ame
rikih centara!) umesto majmunskih bubrega za pasau polio-virusa.
Posebno interesantan sluaj predstavlja brojna romska populacija (oko milion pripad
nika) koja ivi na ivici egzistencije u bivoj Dravnoj zajednici SCG, a slovi kao
promiskuitetna. Naime, u njoj nema nijedne HlV-pozitivne osobe! Deca sa slabijim imu
nitetom umiru (kao i svi ostali) do druge, tree godine, a preivela se veoma lako adaptira
ju i na najtee ivotne uslove.
Mnogi istraivai su predvideli da e se AIDS, kao i sva druga intimnim kontaktom
prenosiva oboljenja, iriti i da e se sve vie sluajeva javljati meu heteroseksualcima. Za
sada se sve svodi na pomenuta predvianja.
HIV/AIDS se ne prenosi dvosmernim seksualnim putem. Seksualna praksa koja
ukljuuje rektum i prisustvo (ulcerativnog) STD, olakava infekciju. Rizik, kada je re o
ostalim seksualnim obiajima (ano-genitalni insertivni snoaj, oro-analni seks i sl.), gotovo
je beznaajan. Korienje razliitih stimulativnih supstanci poveava verovatnou upra
njavanja ano-genitalnog receptivnog snoaja, pa samim tim postoji vea mogunost zaraze.
Kod narkomana, pozitivnih ili negativnih na antitela, razvie se AIDS i to ne samo kod
osoba koje koriste prljav pribor, ve i kod onih koji koriste sterilne igle.
Neophodno je da medicinski radnici razlikuju AIDS od zdravstvenih problema tipinih
za intravenske narkomane. Ovi mogu patiti od gubitka teine, dijareje i nonog znojenja,
ali je mogue i da imaju simptome iji je uzrok nekvalitetna droga, ,,skidanje sa droge ili,
jednostavno, loe opte zdravlje. Uobiajeno je da zavisnici od droge imaju ingvinalnu lim
fadenopatiju i, moda, nekoliko cervikalnih ili pazunih vorova. Ukoliko, meutim, posto
ji i oralna kandidijaza, to ve ukazuje na neto drugo.
Afrika, koja je u krugovima zvanine medicine postala jedinica mere za mogunost
prenoenja AIDS-a heteroseksualnim kontaktom, predstavlja izdvojen sluaj. U njoj nije bilo ni
novog oboljenja (AIDS-a), ni novog virusa (HlV-a). Imunodeficijendja, oportunistike infekcije i
Kapoi sarkom postoje i postojali su jo mnogo pre, kod pripadnika oba pola. Patogeni ne mora
ju biti samo virusi, ve i siromatvo, dugotrajne infekdje (razliita parazitarna oboljenja, kao pro
tozoe i crevni paraziti), lekovi koji se upotrebljavaju za njihovo leenje, bakar, rekreativne droge
(gde spadaju i tradidonalne droge), analno ili oralno deponovana sperma (kod homoseksualnog,
biseksualnog ili heteroseksualnog odnosa), a valja uzeti u obzir i da blaga sunanica (kao i esto
sunanje u solarijumu) dovode do pada broja CD4 elija tj. odnosa CD4/CD8.
Smanjenje broja CD4 elija nije HlV-specifino, a nije ni neophodno ni dovoljno za
pojavu sindroma, tj. kliniki sindrom nije rezultat imunodeficijencije. Pomenuta pojava nije

posledica njihovog unitavanja HlV-om ili nekim drugim agensom, ve moe biti rezultat
ekstremne osetljivosti T-elija na oksidativni stres, injenice da CD4 elije, budui da imaju
nii negativni naboj od CD8 elija, mogu biti prve na udaru, zatim njihove zarobljenosti u
obolelim perifernim tkivima, umanjenog vezivanja CD4 antitela nastalog kao posledica
promena na njihovoj povrini, tj. kao posledica regulacije nanie CD4 receptora. Lim
fopenija CD4 T-elija je posledica i skraenog vremena preivljavanja i nemogunosti da
se povea proizvodnja cirkuliuih CD4 T-elija.
Tkiva pacijenata obolelih od AIDS-a i pripadnika rizinih grupa imaju tendenciju da
budu oksidisana, pri emu se posebno istiu niski nivoi sulfhidril (SH) grupa. Eksperimen
ti su pokazali i da uzorci krvne plazme osoba inficiranih sa HIV-1, sadre viestruko
poveane koncentracije glutamata u odnosu na normalne vrednosti. Kod istih pacijenata su
zapaene i relativno niske koncentracije tiola rastvorljivog u kiselinama, tj. smanjene kon
centracije cisteina. Koncentracija unutarelijskog glutationa u mononuklearnim elijama
periferne krvi (PMBC) i monociti HlV-pozitivnih osoba su, takoe, znatno snieni.
Velika je verovatnoa da se AIDS moe spreiti i leiti prestankom izlaganja
oksidativnim faktorima i korienjem antioksidativnih sredstava, posebno onih koja
sadre SH. Eksperimentalno je dokazano da su nivoi GSH-a (redukovani glutation)
nii kod osoba sa brojem CD4 T-elija ispod 200 /m l (CD4 < 2 0 0 ) nego kod osoba u
ranijim stadijumima HIV/AIDS-a. Nii nivoi GSB-a, kod bolesnika sa CD4 < 20 0 , pred
viaju smanjeno preivljavanje. Verovatnoa preivljavanja dramatino raste kako se
nivoi GSB-a pribliavaju normalnim vrednostima. Oralno uzimanje NAC-a, koji snab
deva organizam cisteinom neophodnim za dopunu GSH-a, moe biti povezano sa pro
duenim periodom preivljavanja obolelog sa veoma niskim nivoima GSH. Oksida
tivni agensi izazivaju ne samo AIDS, nego i intenziviraju pojave oznaene kao indika
tori prisustva HlV-a.
Todoxin br. 1 je jedini efikasan preparat protiv HIV/AIDS-a. Njegovo dejstvo na p24
(miozin) je dokazano u dve studije raene na pacovima i svinjama. Rezultate tih studija dati
su u prilogu.

Antitela i antigeni
Priu o antitelima valja zapoeti od prve Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu,
odnosno fon Beringa nagraenog za rad na terapiji serumom. Supstance za koje se verova
lo da su odgovorne za terapeutsku korist, postale su poznate kao Antikorper (antitela). I
danas su agensi koji indukuju sintezu antitela obuhvaeni optim nazivom antigeni (ANTI
telo GENeriui). Iako precizna relacija izmeu antigena, antitela i imuniteta ostaje
nedoreena, antigen/antitelo interakcija je prihvaena kao indirektan nain za odreivanje
infekcije odreenim mikroorganizmom. Ovi podaci su, zapravo, od sutinskog znaaja za
konstrukciju HlV-teorije AIDS-a.
Pre svega, neophodno je imati u vidu da skoro identina antitela, ak iako uperena
protiv odreenog antigena, mogu nastati ukoliko je antigen prisutan u razliitim
izvorima. Kardiolipin je, na primer, fosfolipid koji se nalazi u jedru elije, unutranjim
mitohondrijskim membranama i plazma-membranama bakterija. Antitela koja reaguju
sa ovim antigenom se pojavljuju posle infekcije sa Treponema pallidum i demonstrirana

su klasinim Wasserman, Kahn i VDRL reakcijama. Meutim, slina reaktivnost se dea


va u brojnim drugim situacijama koje ine dobro poznate uzroke lano (fal)-pozitivne
sifilis serologije.
Uklapanje izmeu antigena i antitela ne mora biti apsolutno savreno, tako da orga
nizam moe pokrenuti antitela protiv svega to proceni kao opasnost. Ukrtena reak
tivnost (kros-reaktivnost) je karakteristika svih molekula antitela, ukljuujui monoklon
ska antitela. Postoje sluajevi kada kros-reaktivna antitela mogu imati vie afiniteta
prema drugim antigenima nego prema indukujuim antigenima. Dakle, sva antitela su
polispecifina, tj. sposobna da reaguju ne samo sa ,,svojim antigenima, ve i sa razliitim
antigenima kao to su: proteini, nukleinske kiseline i hapteni, esto bez ikakve oigledne
antigenske slinosti.
Primer kros-reaktivnosti je studija uraena u Nemakoj akutnih infekcija boginjama
kod dece i mlaih osoba iz SAD i Perua koje nisu inficirane HlV-om. Rezultati studije
pokazuju da je 43 od 75 (62 odsto) pacijenata razvilo antitela koja su reagovala sa jednim
ili vie proteina prisutnih u kompletima za HlV-test.
Postoji vrlo malo, ako ih uopte i ima, supstanci koje reaguju monogamno. Ova karak
teristika materije proima ne samo hemiju ve i serologiju.
Produkcija antitela moe biti indukovana ne-specifino, tj. antitela uperena protiv
definisanog antigena pojavljuju se posle izlaganja nesrodnom antigenu. Klasian primer se
javlja u sluaju infekcije Eptajn-Bar virusom koja rezultira stimulacijom poliklonskih Belija i velikim repertoarom antitela, ukljuujui heterofilna antitela uperena protiv ovjih
i konjskih eritrocita.
Da bi se bolje razumela osnovna problematika HlV-a, treba razmotriti jo neka
stanovita eksperata iz te oblasti:
- Prof. Ort tvrdi da HIV postoji, ali je bezopasan i beznaajan za razvoj imune defici
jencije. Njegova ,,formula glasi: antibiotici + gljivine infekcije + patoloki izmenjena flora
digestivnog trakta + krvne mikoze = AIDS.
- Hetriks takoe smatra da egzistenciju HlV-a ne treba dovoditi u pitanje i da je nje
gov uinak u razvoju AIDS-a beznaajan. Njegova ,,formula glasi: hronino optereenje
krvi gvoem + slobodni radikali kiseonika + stres = AIDS.
- Dizburg i Malis imaju isto miljenje u vezi postojanja Hl-virusa i njegove uloge u nas
tanku AIDS-a. Njihova ,,formula glasi: droge + nedostatak higijene + loa ishrana = AIDS.
Ovo je bio pokuaj dokazivanja realnog postojanja HlV-a korienjem razliitih meto
da dokazivanja i praenja. Sada bih, meutim, posvetio panju mehanizmu pomou koga
HIV sa opteprihvaenog gledita ali i sa moje take gledita, dovodi do kraha imunog sis
tema. Preciznije, pokuau da predstavim patogenezu indukovanu HlV-om sa svim
meuzavisnostima koje sam uspeo da uoim. Na navedene hipoteze se neu detaljno osvr
tati. Preputam Tebi, potovani itaoe ovih redova, da sam donese zakljuke.
Razumevanje patogeneze indukovane HlV-om nije mogue bez poznavanja patogenih
svojstava i mehanizma delovanja uzronika.
HIV je RNK-virus sa kapsidom i jednom lipidnom m em branom . Prema kapsid
noj simetriji, lipidnom omotau, veliini i morfogenezi nukleinske kiseline, kao i
prem a vrsti replikacije, on spada u grupu retrovirusa. U cilju razinnoavanja, retro
virus integrie svoju genetsku informaciju u eliju dom aina i to u obliku
dvostrukog lanca RNK.

Za transfer RNK u DNK retrovirusi koriste poseban enzim - reverznu transkrip


tazu. Na osnovu svojstva da uvodi hronine upalno-degenerativne procese sa proprat
nim neuroloko-hematolokim imunim i respiratornim simptomima, HIV spada u pod
familiju lentivirusa. Genom egzogenih replikaciono-kompetentnih retrovirusa se sasto
ji od dva identina molekula jedne jednostruke RNK. Sadri najmanje tri gena koji
kodiraju proteine omotaa - env gen, proteine kapsida - GAK gen i pol gen za reverznu
transkriptazu. Oni su izmeu (sa leve i desne strane) ograeni, oivieni (plankirani)
sekvencama oznaenim kao long term ripid (LTR), odgovornim za integraciju
virusnog u celularni genom. Proteini ,,prethodnici se prevode u zavrni oblik tek
preko enzima koji sadri sam virus.
Morfogeneza u infektivnu virusnu esticu se odvija na membrani elije ,,domaina.
Mnoga patogena svojstva koja je virus dobio preko raznih gena, u eliji/plazmi se
odvajaju od njega i slobodno plutaju traei novog ,,domaina u koji e se ugraditi i sa njim
napraviti opasni hibrid. To se odvija tzv. pupljenjem, to jest kapsid sebi stvara omota sa
elementima duple lipidne membrane kakvu ima elija domaina.
Za patogenost retrovirusa je vano njihovo svojstvo zahvaljui kome i nose to ime.
Naime, njihova genetska informacija se ugrauje u genom inficirane elije i, stoga, deli
zajedno sa DNK domaina.
Ova hromozomska interakcija u eliji domaina odreuje da je izleenje jedne takve
infekcije potpuno tek kada u telu nema nikakvih slobodnih virusa, inficiranih elija, niti
patogenih estica koje ne pripadaju prirodnom virusu. Kao dodatak tom karakteristinom
obimu genetske informacije ivotinjskih patogenih retrovirusa, HIV ima genetsku kom
pleksnost koja nikada ranije nije zapaena u prirodi. Pored uobiajenih gena potrebnih za
replikaciju - LTR, env, gag i pol, otkriveno je jo najmanje pet dodatnih gena koji imaju pre
sudan uticaj na patogenost HlV-a.
to se tie patogeneze, neophodno je prvo prikazati uobiajen tok bolesti. HIV moe
biti prenet sa elijama, kao slobodan virus ili kombinacijom oba ova vida. Posle ulaska
(penetracije) u organizam domaina preko mukoze (sluzokoe) ili direktno u krvotok, u
toku nekoliko nedelja dolazi do znaajnog poveanja plazma-viremije i inficiranja jedan
odsto pomonikih (CD4) elija u perifernoj krvi. Skoro istovremeno se moe zapaziti i
smanjenje broja ovih elija i do 50 odsto u odnosu na normalne vrednosti. U toj fazi, slobo
dan virus i/ili inficirane elije se eliminiu iz krvotoka delovanjem cirkuliuih citotok
sinih limfocita i posredstvom limfnog sistema.
U zavisnosti od sposobnosti, odnosno efikasnosti odreenog imunog sistema,
,,svee inficirana osoba razvija vie ili manje izraene simptome. Ova faza je prelazna
(transcedentna) i traje oko tri do etiri nedelje. etrdeset do ezdeset odsto novoinfici
ranih razvija nespecifine znakove bolesti kao to su temperatura, znojenje, upala grla,
eflorescencija koe (kone manifestacije), nateeni limfni vorovi, aseptini meningitis i
dr. U nekim sluajevima dolazi i do pojave pneumonije nekih oportunistikih infekcija.
Posle faze tog akutnog sindroma sa visokim plazma-viremijama i supresijom broja
CD4, broj pomonikih elija se vraa u normalu i plazma-viremija se smanjuje za oko 90
odsto. Tek od tree do dvanaeste nedelje nakon infekcije dolazi do serokonverzije, tj. u
serumu se stvaraju HlV-specifina antitela.
Asimptomatina faza traje izmeu tri i deset godina. U tom periodu se replikacija nas
tavlja subakutno i pacijent postaje infektivan. U germinalnim centrima limfnih vorova

timusa, slezine i kotane sri, HIV se zaustavlja na dendritinim retikularnim elijama i to


prema spolja. Time dolazi do folikularne hiperplazije u parakortikalnim podrujima. Oko
germinalnih centara nalaze se vee skupine CD4 i CD8 limfocita (pomonikih i supre
sorskih-citotoksinih elija).
Ove elije koje se uoavaju sa aktivacijom HlV-estica, eventualno sa ostalim fagociti
rajuim elijama kao to su makrofazi, ili Langerhansove elije, ulaze u germinalne centre.
Zbog toga ovi centri svih limfnih vorova predstavljaju stalni izvor virusne desiminacije i
replikacije. To bi moglo da bude objanjenje za zapaenu viremiju u svim fazama oboljen
ja, kao i za infekciju novih CD4 elija ukljuujui i one koje recirkuliu iz perifernog krvo
toka, a samim time i smanjenje CD4 elija u perifernom krvotoku u toku trajanja infekci
je Hl-virusom.
estom aktivacijom i interakcijom antigen-prezentujuih i citotoksinih elija, tokom
vremena, dolazi do razaranja pravilne strukture germinalnih centara i degeneracije ,,HIVfilter funkcije mree koju stvaraju dendritine elije. U ovome bi se sastojalo objanjenje
asimptomatine faze infekcije HlV-om. Ona je praena: znaajnim poveanjem plazma
viremije, poveanim nivoima p24 u plazmi, znaajnim smanjenjem broja pomonikih
(CD4) elija i optim pogoranjem imunog statusa. Poetak ove faze se ogleda u perzistira
juim klinikim simptomima udruenim sa HlV-infekcijom: oralnom kandidijazom,
slabou, idiopatskim temperaturama, generaliziranim oteenim limfnim vorovima, non
im znojenjem, dijarejama i gubitkom telesne teine.
U toku dve do tri godine nakon poetka akutne faze imunosupresija po pravilu toliko
uznapreduje da dolazi do pojave niza oportunistikih oboljenja koja, po definiciji, odgo
varaju punoj slici sindroma steene imunodeficijencije. Re je, uglavnom, o sledeim infek
cijama: Eptajn-Bar virusom, aspargiloza, Burkitov limfom, multifokalna ence
falomielopatija, histoplazmoza i izosteroza.
Navedenim prikazom patogeneze AIDS-a pokuao sam da objasnim vezu izmeu
infektivnog agensa HlV-a i imune slabosti koju on prouzrokuje. Glavne tvrdnje su ostale
nepromenjene od otkria HlV-a. Jedino su dopunjene proirenim razumevanjem
patogenosti HlV-a na molekularno-biolokom i celularno-eksperimentalnom nivou. Uz
pomo PCR metode dobijeni su podaci koji upuuju na zakljuak da u svakoj fazi oboljen
ja postoji aktivna replikacija Hl-virusa i odgovarajui imuni odgovor.
Asimptomatina faza je, dakle, u najmanju ruku vrsta klinike latentnosti u kojoj pos
toji ravnotea izmeu stvaranja novih virusa i njihovog unitenja, odnosno pojave novih
infekcija imunokompetentnih elija i unitenja tih elija.
U najveem broju radova na temu patogeneze Hl-virusa i plenarnim sednicama nekih
konferencija, koje bi trebalo da daju sintezu pokuaja i postignutog u ovoj oblasti, moe se
zapaziti veoma uska orijentacija na oficijelno miljenje najmonijih AIDS-centara kao to
je NHI (eng. National Health Institute, Nacionalni institut zdravlja), odnosno dominantno
insistiranje na jednoj specifinoj taki gledanja.
Naime, HIV dovodi do sloma imunog sistema to svakako treba dokazati, ali dokazi
vanje se svodi iskljuivo na dva nivoa: 1) mikromolekularnim genetskim virolokim
eksperimentima i 2 ) klinikom, odnosno simptomatskom.
Celokupno podruje makro i mikrofiziologije, pored svih nerazdvojivih mehaniza
ma upravljanja i kontrole, iskljuuju se prema navedenoj taki gledita. Znanja iz ovih
dveju oblasti se jedino primenjuju u upotrebi surogatnih m arkera za obeleavanje

imunog statusa, ime dolazi do optimizacije nauke o AIDS-u u prilino usko


nepovezano podruje.
Meusobna povezanost naunih radova preko deset hiljada svetskih naunika u
pravcu deklarisanog cilja nauke, leenje AIDS-a, u mnogim sluajevima ne moe da se
dokui. Samim tim je i pronalaenje delotvorne terapije, jo dalje. A moda to i nije slua
jno. Imajui u vidu moje dosadanje iskustvo, imam pravo da izrazim takvu sumnju.
Ubrzo posle uvoenja proteaze inhibitora i inhibitora ne-nukleozidne reverzne tran
skriptaze u praenje HIV infekcije, kliniki radnici su zapazili neoekivane kardiovasku
larne promene meu pacijentima koji su dobijali ovaj nov, kombinovani, visoko aktivni
antiretroviralni tretman. Angina pektoris, infarkti miokarda i udari, deavali su se kod rel
ativno mladih pacijenata. Lekari su poeli da sumnjaju da su ovi dogaaji povezani ili sa
hroninom HlV-infekcijom (poto su pacijenti preivljavali due periode nego ranije) ili sa
novim anti-HIV tretmanima (povezanim sa znaajnim metabolikim abnormalnostima).
Mogue je da sama HlV-infekcija moe promovisati npr. arteriosklerozu kroz proin
flamatorni efekat na endotelijalne elije, slino mehanizmu koji je hipotetiki postavljen za
druge infektivne agense kao to su citomegalovirusi, herpes simpleks virusi ili hlamidije.
Isto tako, HlV-infekcija promovie kardiovaskularne bolesti i na indirektan nain, putem
abnormalnosti lipida koje uzrokuje.
Zaraenost HlV-om je povezana sa redukcijom nivoa HDL holesterola, kao i sa reduk
cijama nivoa ukupnog holesterola i holesterola lipoproteina niske gustine. Hiper
trigliceridemija je povezana sa progresijom bolesti i HlV-viremijom.
Sami antiretroviralni lekovi promoviu arteriosklerozu i direktno i indirektno. Naime,
kada je indinavir tokom etiri nedelje administriran zdravim dobrovoljcima, uzrokovao je
znaajne endotelijalne disfunkcije nezavisno od alteracija u krvnom pritisku uzrokovanih
lekovima ili profilima lipida. Endotelijalne disfunkcije otkrivene u toku ovog eksperimenta
su u korelaciji sa koronarnim arterijskim oboljenjima i razvojem klinikih dogaaja koji
slede, sugeriui direktne mehanizme kojima lekovi mogu promovisati kardiovaskularne
bolesti time to utiu na sposobnost endotelijalnih elija da proizvode NO (azot-monoksid).
Kada je ustanovljena (tomografijom izraunatom elektronskim zrakom), pokazalo se da
koronarno-arterijska kalcifikacija ima mnogo veu uestalost kod HlV-pozitivnih pacijenata
nego kod neinficiranih osoba. Slino tome, dokumentovani su ultrasonografski dokazi
karotidnog intimalnog zadebljanja. Oba ova otkria su predviajua za pojavu klinikih dea
vanja meu pacijentima koji nisu inficirani HlV-om, pa su stoga valjan razlog za zabrinutost.
Medicinski gledano, AIDS nije enigma. Svako ko je zainteresovan moe da razume
zbog ega HIV dovodi do degeneracije i sloma imunog sistema. Da li su sluajno oni sa
samog vrha meunarodne piramide istraivaa AIDS-a (A. Faui i L. Montanje), koji su
posvetili veliki deo svog aktivnog naunog rada ovoj oblasti imunopatologije, sada zvanino
proglaeni za sporedne? Da li vladari iz senke znaju koliki bi bio njihov doprinos u raz
janjavanju AIDS-patogeneze? Naravno da znaju...
Kljuno pitanje u vezi patogeneze AIDS-a glasi: kako dolazi do inhibicije NK elija
(eng. natural killers, elije prirodne ubice) za koje se zna da spadaju u prvu borbenu liniju
imunog sistema i mogu (u odsustvu antigene stimulacije, pomou antigen-prezentirajuih
elija) da razaraju viruse, bakterije i (ak) tumorske elije? Njihovo uestalije pojavljivanje
u aktiviranom stanju u perifernoj krvi spada u prve imune reakcije nakon infekcije HIVom. Osim odbrambene uloge, ove elije imaju i niz drugih vanih funkcija kontrole i

upravljanja budui, da poseduju iznenaujue raznovrsnu mogunost interakcije sa celim


spektrom imunokompetentnih elija. NK elije mogu da lue sve poznate citotoksine i
citolitike molekule kao to su: interferon a fi i ; interleukin 1 i 2 , B-elijski faktor rasta;
limfotoksine u znatnim koliinama. Igraju i veliku ulogu u maturaciji, diferenciranju, pro
liferaciji i aktiviranju: T-limfocita, B-limfocita, Mo/Ma eozinofila, Langerhansovih elija i,
ak, premieloidnih i mieloidnih elija.
Evo nekih kljunih pitanja, iji spisak moe izgledati beskrajan i suvian ukoliko se
uporeuje sa preglednim, zvaninim modelom patogeneze HlV-a:
1) Zbog ega se mogunost aktiviranja neinficiranih limfocita HlV-pozitivnih osoba in
vitro, inhibira inaktiviranim HIV-1 i zato se tom prilikom redukuje transverinski receptor?
2 ) Zato je prednost proliferacije neinficiranih limfocita kod HlV-pozitivnih osoba u
simptomatskim stadijumima, in vitro, znaajno redukovana?
3) Iz kog razloga se antigen-prezentujue elije Mo/Ma i dr., sve do Langerhansovih
elija, u prisustvu HlV-antigena gpl 20 in vitro, ne mogu pokrenuti na citotoksinu
aktivnost? Zbog ega im se, posle vaenja gpl 20 iz Petrijeve olje, u potpunosti vraa fagoc
itarna funkcija?
4) Zato se u progredijentnim stadijumima sve vie razvija anergija konog testa?
5) Zbog ega se u simptomatinim stadijumima HlV-infekcije ne razvija samo CD4limfopenija, nego je ona opteg tipa?
6 ) Iz kog razloga, u progredijentnim stadijumima, dolazi do progresivnog gubitka broja
i funkcija svih znaajnih imunokompetentnih limfocita u perifernoj krvi, ukljuujui CD3,
CD8 , CD16, CD20 , ukoliko je samo jedan odsto CD4 u prodromalnom stadijumu, znai kod
latentne infekcije?
7) Zbog ega se kod progredijentnih stadijuma HlV-infekcije osim opte leukopenije
razvija i anemija i trombocitopenija?
8 ) Zato se u plazma serumu HlV-pozitivnih osoba, kod kojih je prilikom ispitivanja
PCR metodom utvreno da imaju vie od nekoliko hiljada kopija HIV-1 po mililitru krvi,
vrlo retko moe inficirati limfocitna kultura?
9) Iz kog razloga plazma-elije proizvode samo slabovezujua, neutraliua antitela
protiv HlV-a, a istovremeno su antitela-testovi, Eliza i drugi, efektivni?
10 ) Zato poetak simptomatskih faza po pravilu ima karakteristian tok - temperatu
ra, uveane limfne lezde (PGL), dijareje, nono znojenje, gubitak teine, slabost, kandidi
jaza i, potom, fatalna oportunistika oboljenja? Zbog ega su dijareje esto sterilne? Zato
se jedan deo simptoma najee javlja nou? Da li su promenjene koncentracije odreenih
vitamina, oligoelemenata i minerala uzrok ili posledica HlV-infekcije?
11 ) Zbog ega je poetak akutne PGL-ARK faze esto povezan sa mogunou dokazi
vanja produktivne infekcije ili reaktivacije latentne infekcije sa odreenim agensima, speci
jalno virusima iz grupe herpesa?
12 ) Zato HlV-pozitivne osobe, ve sa poetkom razvoja bolesti, imaju perzistirajue
krvne mikoze i zato u svemu tome Aspergillus fumigatus igra dominantnu ulogu u pogle
du patogenosti?
Sve ovo moe delovati teko shvatljivo, iako za veinu ovih pitanja postoje zadovoljava
jui, meusobno zavisni, odgovori. Oni se mogu nai u relativno mladoj interdisciplinarnoj
nauci neuroimunoendokrinologiji kao i brojnim istraivakim radovima Todoxin-ove
studijske grupe.

Veza izmeu imunog i hormonalnog sistema ljudskog organizma je do sada veem


delu medicinskog sveta poznata samo u jednom obliku - kortikosteroidi, kao antiflogis
tika i imunosupresiva.
U vie od deset poslednjih godina izlazi na videlo postojanje daleko ireg spleta ova
dva sistema. Neuroendokrini peptidi su se pokazali kao endogeni za imuni sistem, ne
koriste se samo za zadatke upravljanja i kontrole celokupnog sistema ve i za meusobnu
komunikaciju izmeu neuroendokrinog i imunog sistema. ,
Drugim reima, T i B-limfociti, NK-elije, Mo/Ma, neutrofili, trombociti i dr., mogu da
sintetiu neuroendokrine peptide odnosno da i na njih reaguju.
U vezi sa HlV-infekcijom, najvaniji takvi hormoni su: adenokortikotropin, kor
tikotropin-oslobaajui faktor, vazoaktivni intestinalni peptid - VIP, timozin i hidrokortizon.
Adenokortikotropin je hipofizni hormon, koji pokree nadbubreg da proizvodi
kortizon. Njegova identinost sa interferonom limfocita je otkrivena krajem sedamde
setih godina.
Adenokortikotropin dobija signal da bude izluen iz hipotalamusnog hormona kor
tikotiznog faktora. Taj kortikotropenozni faktor je istovetan sa interleukinom 1 (IL-1).
VIP je prvo opisan kao vazodilatator za enteralne (probavne) krvne sudove, ali je u meu
vremenu pronaen i u perifernom i centralnom nervnom sistemu, u inerviranju hipofize,
timusa, slezine, srca, koe i bubrega. Za VIP je zapaeno da ima viestruko fizioloko dejstvo
na stimulaciju intestinalnih i pankreoznih sekrecija vode, izluivanja hipofiznog prolaktina,
hepatine i celebralne glikogenolize i inhibicije hipotalamusnog luenja somastanina. VIP je
snaan inhibitor aktivnosti NK-elija, proliferacije CD4 i CD8 limfocita i IL-2 , kao i IFN-C
Timozin a-1, takozvani CA-1, jedan je od najbolje ispitanih timusnih hormona. On
poveava T-elijsku aktivaciju i produkciju citokina. U tom svom dejstvu, on je sinergian
sa interferonima i IL-2 . Otkriven je u krvi, mozgu i slezini.
Hidrokortizon se stvara u nadbubregu. To je glikokortikoid sa mnogostrukim neu
roendokrinim, imunolokim i fiziolokim dejstvima, a neka od njih su: inhibicija celularnog
imunog odgovora, hipotrofirajue dejstvo na limfni sistem, ukljuujui timus i inhibiranje
fibroblastine modulacije i hematotoze.
Kao to je poznato, sa javljanjem HlV-infekcije i njenim daljim razvojem postaje
primetno da se Hl-virus deponuje i akumulira u limfatinom tkivu. Ono, tako, postaje
dodatno mesto virusne produkcije i privlai sve vei broj HlV-osetljivih elija i, na kraju,
dovodi do ireverzibilne detsrukcije limfatinog tkiva i sve veeg opadanja broja
imunokompetentnih elija. Protein unutranjeg virusnog omotaa ima neka svojstva sli
na timozinu i postepeno indukuje nepovratnu atrofiju timusa sa konsekventnim smanji
vanjem limfocitnog programiranja i sazrevanja (maturacije), to spreava eelularni i
humoralni imuni odgovor.
Virusni omota, u g p l 20 -delu, podraava funkciju VIP hormona i postepeno indukuje
disregulaciju proizvodnje kortizona, kao i dislokaciju T-limfocita (ukljuujui CD4 elije) iz
periferne krvi na druga mesta, ime se smanjuje celularni imuni odgovor.
Kontinuirana viremija i proizvodnja nezrelih i sve manje efektivnih antitela dovodi, u
krajnjoj instanci, do formiranja imunih kompleksa. Dolazi i do pojave sve veeg broja citomatinih procesa - od oksidativnog paljenja H202, zatim nekroze i apoptoze.
Odgovorno stojim iza svake rei.
D ictum sapien ti sa t e st

Utvrivanje prisustva HlV-a


Posle vie od 20 godina diskusije o AIDS-u, sasvim pouzdano se jedino moe izneti
tvrdnja da ,,neto naruava imunoloki sistem. Jo uvek se sa sigurnou ne zna ta je to,
ali najprihvatljivijom se ini postavka da je re o Hl-virusu ,,pogoranom putem jedne ili
vie komponenata.

Osnovne postavke
Virusi se mogu opisati i kao parii genetske informacije upakovani u omota od
belanevina.
Virusi, kao to je poznato, nemaju sopstveni metabolizam. Re je o mikroorga
nizmima (ponovo dajem uproen prikaz) koji moraju da ive pomou vlastitog energet
skog polja u energetskoj okolini i koji umeju da koriste tu energiju okoline kada im zatre
ba za odreene procese - izgradnju proteina, sintezu organela i druge. Za iste takve, sop
stvene, potrebe elija koristi vlastitu energiju.
Meutim, sve ovo ne funkcionie po principu - virus jednostavno pritisne
dugme kako bi uao u kompjuterski mozak elije i reprogramirao ga za svoje potrebe.
Virus to radi mnogo direktnije koristei, recimo, elijske organele koje obavljaju rela
tivno jednostavne funkcije (kao to je sinteza proteina). Pa i tom korienju elijskih
funkcija Hl-virus retko pribegava. Poznate su faze, nazvane latentnim, koje u veini
sluajeva dugo traju i tek se po njihovom zavretku, kada virusi poinju da se replikuju,
koriste pomenute elijske funkcije.
A moe i ovako....
Aspekt gledanja jedne fotografije je dvodimenzionalni telesni prikaz. Stvari
treba postaviti trodimenzionalno (u prostoru) da bi se stekla prava slika. Ovaj virus ima
kapsid, koji je neka vrsta vrstog omotaa sastavljena od relativno malih proteina u rel
ativno ravnoj emi i nepravilnog je kuglastog oblika. Pored toga postoji i spoljni omo
ta koji se, na opteprihvaenoj slici, vidi u obliku ioda, buzdovana (pojednostavljeno).
Taj spoljni omota treba, svakako, zamisliti mnogo minucioznije u njegovom ivotnom
okruenju. Na neki nain, moe se uporediti, naravno samo radi boljeg razumevanja,
sa meduzom. Meduza u moru, odnosno virus u serumu ili citoplazmi, na kraju krajeva
- u vodi. Pokuau jo malo da razvijem taj model. Zamislimo da je onaj unutranji
deo, koji se naziva kapsid, slian ljusci jajeta koje je skoro kuglastog oblika.
Ako sada zamislimo takvu ,,meduzu izvan njenog uobiajenog medijuma - na
plai, suncu, bez vode, na suvu... od spoljnog omotaa ne ostaje nita. Svejedno, u mom
vizuelnom modelu onaj unutranji relikt, ono ,,jaje, i dalje postoji. I to jaje se, pret
postavljam, osea sasvim dobro, kao da je u vodi. Dalje, mogu da zamislim da se virus
ne ugnjezdi u jednom organizmu, eliji, zato to mu je preko potreban tehniki aparat

za replikaciju, jer je takva pria stvar medicinskog pomodarstva u cilju stvaranja


zaokruene prie. Postavka u vezi sa Hl-virusima koju i Dizburg, kao jedan od priznatih
specijalista za retroviruse, u kasnijoj fazi svoga istraivanja ne prihvata zdravo za goto
vo, jeste ona koja se odnosi na pitanje integracije genoma virusa i genoma elije.
Ukoliko se uzme u obzir ono to je vano u vezi sa izgledom HIV-a u prirodi, jasno se
vidi da on ulazi u elije uglavnom zbog toga to mu je potrebna energija.

HIV, ipak, nije dokazan


Oksidacija imunog sistema domaina dovodi do imunosupresije, a samim tim postoji
velika verovatnoa da svi virusi, u manjem ili veem stepenu, imaju suprimirajue dejstvo
na imuni sistem. Ciklus propadanja imunog sistema zapoinje oksidativnim stresom. Prvo
dolazi do makrofagne reakcije interleukinom 1 (IL-1), signal biva prosleen preko ovih
citokina do T-elija, one lue interleukin 2 (IL-2 ), faktori rasta (TGCF) i ciklus biva
pokrenut. Najvanija karika u lancu imunosupresije jeste da ne dolazi do opadanja broja
T4 limfocita, ve do njihovog prelaska u T8 limfocite. Produkcija miozina (miini protein)
stvara laan broj kopija g p l 20 , a produkcija aktina (takoe protein koji gradi miina vlak
na) to isto ini sa gp41.
Izgleda da su dva virusa, citomegalovirus i Eptajn-Bar virus, iako prisutni meu
homoseksualnim mukarcima, karakteristina za sve pacijente koji boluju od AIDS-a, kao
rezultat reaktivacije latentnih virusa. Groznica, osip, limfadenopatija i poveana sklonost
ostalim infekcijama, uobiajene su manifestacije koje se javljaju u sluaju infekcije ovim
virusima. Takva klinika slika se sree i kod pacijenata obolelih od AIDS-a. Poremeaj pro
porcije T4:T8 limfocita kod ljudi i ivotinja, jo jedan je dokaz da ovi virusi izazivaju imuno
supresiju. Oba virusa su izolovana sa mnogih mesta (ukljuujui Kapoi sarkom) kod skoro
svih obolelih od AIDS-a.
HIV nikada nije izolovan kao nezavisna stabilna estica iz sveih AIDS tkiva, niti
iz kultura, to znai da njegovo postojanje nije ni dokazano. Uoene pojave (estice,
reverzna transkriptaza, reakcije antitelo - antigen), za koje zvanina medicina tvrdi da
dokazuju postojanje HlV-a, nisu bili specifini za pomenuti retrovirus, pa ak ni za
retroviruse uopte.
Pod izolacijom ovog virusa se, zapravo, podrazumeva kratkotrajna, prolazna detekcija
virusnih antigena, virusnih antitela, reverzne transkriptaze (RT) i estica nalik na virus koje
klijaju iz elijske opne u unutarelijski prostor u elijskoj kulturi.
U veini sluajeva, izolacija se poistoveuje sa detekcijom RT. Da li se jedan retrovirus
pomou jednoga enzima, koji se zove reverzna transkriptaza, moe na zadovoljavajui
nain okarakterisati? Naime, kroz aktivnost jednog enzima, koji i u drugim kontekstima
postoji u elijama, ne moe se izvesti definitivan zakljuak da je to isti enzim koji radi za
jedan sistem...
Kod retrovirusa je taj problem reen tako to je razvijena metoda filtriranja koja
omoguuje da se pomou poznatih promena kapsida (unutranjeg omotaa virusa, koji
obuhvata genetsku informaciju i reverznu transkriptazu) on lizira, odnosno podvrgne jed
noj vrsti razaranja konstrukcije i da se tako oslobodi reverzna transkriptaza. To znai da je
mogue da se, prvo, elije klasinim metodama odvoje, razvrstaju u populacije, tj. da se
razdvoje razliite komponente. Prema gradijentu gustine, elije se gravitacionim manipu-

lacijama svrstavaju i ,,niu (preko razliite teine u prostoru), a posle centrifugiranja dalje
filtriraju pod prethodno navedenim aspektima. Te metode su prefinjene do te mere da se
reverzna transkriptaza moe precizno pripisati virusnim esticama ili virusima bez
spoljnog omotaa (onima koji imaju samo tzv. kapsid) ili se mogu svrstati meu reverzne
transkriptaze u elijama.
Meutim, nezavisno od RT, ove kulture imaju gotovo svaki drugi enzim ukljuen u sin
tezu DNK i nije iskljueno da su virusne transkriptaze elijski enzimi. Veruje se da virusnu
specifinost RT daje poetni ablon koji ona koristi.
Galo i njegovi saradnici su, u ranijim dokumentima, dokazali da DNK polimeraza
upotrebljava isti ablon kao to je onaj koji se koristi za izolaciju HTLV-III/LAV-a. Treba
imati u vidu i to da vrsta ablona koji polimeraza koristi i njena aktivnost zavise od stanja
kulture i stanja elijskog razvoja tj. aktivnost zavisi od pravilnosti i nepravilnosti elije.
Nikada niko nije dokazao da nukleozidni analozi i/ili proteaze inhibitori deluju na
reverznu transkriptazu i/ili Hl-viruse. Treba se zapitati da li su oni, moda, samo neutral
izatori faktora rasta i mnoenja tzv. virusnih estica, odnosno kopija.
U retkim sluajevima se pod izolacijom podrazumeva otkrivanje estica nalik na virus,
u T-elijama in vitro ili u drugim elijama, osim T-elija u sveem AIDS tkivu. Ove estice
ne samo da se teko mogu detektovati, ve su u nekim sluajevima one normalne elijske
organele a ne virusi. Smatra se da je nagomilavanje estica i klijanje odreeno interakcijom
aktina i miozina. Oksidativni agensi mogu izazvati interakciju aktina i miozina, a samim
tim i nagomilavanje i klijanje estica.
Vraam se, za trenutak, na sliku virusa kao meduze u prirodnoj sredini. Ona se
nalazi ne samo prosto u vodi, ve u energetskoj okolini, energetskom telu, u jednoj
eliji... U makrokontekstu, nalazi se u energetskom organizmu ljudskog tela. Za virus
je sve ovo veoma komplikovano, budui da posle prvog kontakta sa organizmom mora
to bre da ulazi u elije, i tek u tom kontekstu mpe postati razumljiva problematika
oko snimanja Hl-virusa.
Zato elektronske mikrofotografije virusa nisu jasno vidljive? Kao to postoje avioni i
druge letilice nevidljive za radare, tako postoje i virusi i njihovi sastavni delovi (sintetski
regulatorski proteini) nevidljivi za elektronsku mikroskopiju. Kad se analizira tehnika koja
je na raspolaganju u te svrhe (elektronski mikroskop), ne treba da udi to je ono to se vidi
kao fotografija, u stvari, pseudo-slika.
U sluaju elektronske mikrografije nije re o zraku svetlosti koji pada na ultrafine
estice srebra i izaziva zatamnjenje na foto papiru, ve se primenjuje postupak slian
rentgenu - emituju se sitne estice (elektroni) za koje se zna da su daleko manje mase
od npr. nukleusa. Na osnovu te injenice, bez obzira to se prilikom korienja elek
tronskog mikroskopa elektroni ubrzavaju milionima volti, oni brzo uspore kada naiu
na prepreku. Pogotovo ako je medijum voda. Budui da se citoplazma u najveem pro
centu sastoji od vode, a u jednoj grupi elija je i vea gustina citoplazme, usporavanje
je neumitno.
Drugim reima, ne moe se jednostavno uzeti komad tkiva (pa ak ni jedna jedina eli
ja u svojoj prirodnoj okolini), u medijumu neophodnom za opstanak elije u laboratori
jskim uslovima koji se u Petrijevoj olji snabdeva svime to je neophodno. Ne moe se,
stoga, prikazati ni virus, ni organele i ostali sastavni elementi elije u prirodnoj funkciji. To
je nedostatak koji ni mikrobiolozi ni celularni biolozi ne mogu da otklone.

Dovoljno je zamisliti malopreanju meduzu skoro potpuno osuenu, sa samo deliem


vode u sebi (koju su naunici uspeli da fokusiraju u specijalnim komorama), postavljenu
na izuzetno malim draima. I tada se moe smatrati izuzetnom sreom ako uspeju da
detektuju ba taj retki momenat ulaenja kroz omota elije. To se, ak, moe jednostavni
je uraditi pomou fotografije, jer tada celokupan sadraj citoplazme ne remeti snimanje. U
onom trenutku kada je virus izdvojen iz prirodnog ambijenta, on je praktino i uniten.
Postoje naini da se snime organele, kao to je duboko zamrzavanje, a koriste se i razni
drugi trikovi. Tek skidanjem (poput poklopca) polutke elije, postalo je mogue da se snimi
virus unutar elije.
Pomou jasnoe snimaka duboko zamrznutog virusa ili zalivenog epoksidnim
masama, mogu se doneti zakljuci o njegovom energetskom stanju (a iz toga, i o njegovoj
virulentnosti i patogenosti), dakle, u trenutku kada je ,,uhvaen. Kada je re o patogenos
ti, treba se vratiti na analizu regulatorskih proteina i opisu njihovih funkcija.

Dr Dizburg, dr Malis i - Todoxin-ova nauna grupa


Danas je mogue analizirati bilo koji protein, ukljuujui i one virusnog porekla, tako
precizno da se preko rekombinovanja (sintetski proizvedenih istih ili namerno promen
jenih proteina) moe meati i kontrolisati veza izmeu genetskih sekvenci i strukturnih ele
menata, ak i funkcionalnih svojstava datog proteina.
Upravo te metode istraivanja se koriste irom sveta u istraivanjima vezanim za HIV.
Niko se nije zaustavio na nivou prvobitnog rada Montanjea i Galoa. Znanje o strukturi i
funkcionalnim svojstvima HlV-a se stalno proiruje. To je najvanije za pojedince zain
teresovane za otkrivanje patolokih mehanizama indukovanih HlV-om.
Kvalitet novih metoda detektovanja virusne aktivnosti se merio ili uporeivao
najee sa metodom koju je razvio dr Malis. Re je o polimeraznoj lananoj reakciji
(eng. Polimerase Chain Reaction - PCR). Jedan enzim koji je modifikovan tako da slui
kao instrum ent koji omoguava da se vezivanjem molekula na odreeni odseak gen
skih sekvenci odredi poetak i kraj odseka gena. Ovako dobijenu gensku sekvencu
umnoava polimeraza.
Na ovom polju je postignut veliki napredak, u smislu preciznosti i repetitivnosti, a,
samim tim, i pouzdanosti za svakodnevno korienje. U visokokvalifikovanim naunim
laboratorijama, mogue je da se replikuju odseci genoma u veliini skoro celokupne
duine virusa.
U poetku to svakako nije bilo mogue, pa su se naunici zadovoljavali dobijenim
pojedinanim delovima genoma. Meutim, i ti pojedinani geni su toliko specifini da
je malo verovatno da se unutar jedne vrste (speciesa) dva puta ponavljaju iste sekvence
gena. Takav pristup je svima poznat pod modernim nazivom - genetski tehnoloki ,,fin
ger printing (otisak prstiju).
Sa tako preciznim metodama (rezultati dobijen itanjem gena pomou drugih meto
da brojanja ili detekcije virusa u poreenju sa rezultatima koji su dobijeni korienjem star
ijih metoda dali su zadovoljavajue poklapanje rezultata), naunici koji se bave moleku
larnom genetikom nemaju razloga da sumnjaju u tanost dobijenih nalaza* A najmanje
imaju razloga da sumnjaju u postojanje genoma koji je toliko precizno definisan i koga je
mogue detektovati korienjem velikog broja razliitih metoda.

Izvesna nejasnoa, ipak, postoji oko jedne veoma vane stvari - to su tzv. regula
torski proteini. Oni se, naime, nalaze i u genomu jednog virusa, ukljuujui i genom
Hl-virusa, i sintetiu se unutar jedne elije. Funkcija im je da upravljaju odreenim
dinamikim procesima prilikom transkripcije viralnog genoma. Sada ve postaje jasno
zato treba pridati takav znaaj ovom pitanju, budui da ove genetske sekvence uprav
Ijaju onim osobinama virusa koje nazivamo virulentnou i, samim tim, utiu i na
patogenost virusa.
Do danas je otkriven itav niz takvih regulatorskih proteina i kod Hl-virusa, zahvalju
jui emu se sve preciznije definie njihova uloga.
Dr Dizburg je rekao da je jedan retrovirus, generalno, suvie slab da bi prouzroko
vao bolest kakva je AIDS, a neto slino tvrdio je i dr Malis. Ovim ljudima treba iskaza
ti zahvalnost za dve stvari - prva obuhvata sistematsko i profesionalno dugogodinje
bavljenje retrovirusima, uopte, a druga se odnosi na veoma otvorenu i stabilnu analizu
postojeeg statistikog materijala. Oba momenta su od izuzetnog znaaja za Todoxinovu naunu grupu.
Mi, naime, verujemo da postoje dve komponente napora usm erenih na reavanje
problematike HlV-a - bavljenje retrovirusima, generalno, posebno u genezi i patologi
ji kancera, i rad na statistikim podacima u kontekstu onoga to je poznato kao ,,epi
demija AIDS-a.
Analizom onoga to se ,,prodaje kao epidemija, moe se doi do raznih iznenaenja.
Mnogo toga nije u skladu sa pouzdanim saznanjima o virusima - specijalno retrovirusima.
Jedno od najupeatljivijih pitanja koje se namee, glasi: kako je mogue da ljudska sperma
u analnoj sluzokoi ima neuporedivo veu efektivnost nego na sluzokou vagine? Zatim,
postoji osnovana pretpostavka da, na primer, u Africi postoji nain distribucije virusa koji
podrazumeva da se infektivni agens podjednako rairi meu mukim i enskim delom pop
ulacije. Treba se pozabaviti i pitanjem faktorskih preparata krvi koji su podvrgnuti, za
viruse smrtonosnom, postupku pod potpuno suvim uslovima. I pored toga, pomou njih
dolazi do razliite distribucije virusa.
Vraam se modelu meduze primenjenom na viruse, konkretno na njihov spoljni omo
ta koji slui za blokiranje receptora na spoljnim membranama elije. To je prema rezultatima dugogodinjih diskusija u medijima, merodavan i najvaniji mehanizam ulaenja
virusa u eliju, u cilju ispunjavanja glavnog uslova za njegovu replikaciju. Stoga je i ta taka
u epidemiolokom kontekstu, tj. taka o putevima transmisije, potpuno nejasna. Naa
nauna grupa je mnoge od tih nejasnoa shvatila kao potpuno logine i konsekventne,
poto smo otkrili neka svojstva virusa na genetskom nivou, posebno na nivou regulatorskih
proteina, koja su nam bili poznati i iz drugih vrsta.
Prvi putokaz je, zapravo, bila bakterija Pastorela pestis (izaziva kuge). Ja sam pro
teine i genome kuge, odgovorne za virulentnost te bakterije, sistematski uporedio sa
odreenim delovima HlV-a. To sam radio tzv. visinskim krivuljama i specijalnim
tehnikama bojenja razliitog intenziteta. Korienje tih metoda pokazalo je veliku srod
nost izmeu virulentnih delova gena P. pestis i odreenih regulatorskih proteina (to se
moe prikazati i dijagramom).
Pored pomenute dvojice, dr Dizburga i dr Malisa, nikako se ne sme zaboraviti i trei
ovek koji je (u tom kontekstu) pao u meunarodni zaborav, dobrim delom i sopstvenom
voljom. Re je o - Liku Montanjeu.

Interesantno je da je on ve od svog prvog rada 1983. godine, kontinuirano sve


do 1995. godine (kada mu je priznat patent otkrivaa virusa), sprovodio nauni pro
gram opozitan radu R. Galoa. U ovom kontekstu, vei deo naunog sveta smatra
veoma zanimljivim dvoboj ovih dveju linosti. Meutim, ne sme se zaboraviti i in
jenica da su oni samo predstavnici dravnih nacionalnih institucija zdravlja i, stoga,
cela stvar se ne moe redukovati na dve osobe koje imaju pretenzije da budu prve
zvezde.
U tih sedam godina konfrontacije Montanje je, neprimetno za vei deo javnosti, radio
na temama koje su, takorei, voda na moj mlin. Ustanovio je da se moe ,,otetiti
patogenost HlV-a i da se samo tako, u odreenom kontekstu, izaziva AIDS. Naime, ve
1984. godine Montanje je postavio veoma interesantno pitanje razloga rane pojave AIDS-a
kod HlV-pozitivnih.
AIDS razvija samo kod pacijenata koji su ranije imali, dobili, odnosno stekli odreene
infekcije i/ili infektivne agense. Drugim reima, AIDS se razvija samo tamo i u tim slua
jevima, kada su pre kontakta sa HlV-om postojale neke druge infekcije. Ne samo u organ
skom smislu, ukoliko je neki organizam slab, star ili razoren nekom drugom infekcijom
koja nije u sklopu propratnih infekcija AIDS-a.
Montanje je poeo sistematski da ispituje itav niz takvih kofaktora i imenovao ih, kao
npr. Eptajn-Bar virus, herpes simpleks i druge viruse iz te grupe. Ja sam 1989. godine
izneo tvrdnju da je herpes zoster taj koji ima istu ulogu, a iste argumente naveo je i Galo,
ali tek 1991. godine. U to vreme, Galo je bio ,,u vodi do grla i nije mogao sam da publiku
je radove. Znaajnu ulogu odigrao je Dizburg, koji je godinama na polju onkologije sarai
vao sa Galoom i koji je, kada je ponestalo dravnog novca za finansiranje istraivanja, izneo
u javnost da mora postojati neki kofaktor. Odmah je dobio novac od drave za praenje
tog kofaktora.
Prof. Lanke i njegovi saradnici su tvrdili da dokazivanje Hl-virusa nije uspelo i da
se kod irom sveta izolovanih estica HlV-a radi o artefaktu leukeminih elija,
korienih za uzgajanje virusa. To isto se, po njima, vidi i na elektronskim fotografija
ma koje navodno predstavljaju virus. U asopisu Raum i cajt publikovana je studija
australijske grupe naunika u kojoj se kritikuju koriene metode hibridizacije za
provirusnu DNK pomou sonde. Oni tvrde da ove sonde nisu specifine, kao ni antitelatestovi za otkrivanje proteina HlV-a.
HlV-testovi koje su prof. Lanka i drugi nazvali nestabilnim, korieni su dugi niz god
ina za dokazivanje mnogih infektivnih agenasa, efikasni su u 90 do 99 odsto sluajeva, jed
nostavni za rukovanje i jeftini.
Genom navodnog virusa nije korektno opisan, jer je nemogue otkriti toliko razliitih
sekvenci za jedan te isti virus.
Antitela-testovi pokazuju pozitivne i negativne rezultate na bolesti koje sa AIDS-om
nemaju nikakve veze. Znai, tvrdnja da je neko HlV-pozitivan i samim tim bolestan od
AIDS-a nije opravdana. Gde ne postoji HIV, ne moe da postoji ni AIDS.
Svaka taka ovih tvrdnji mogla bi da bude nairoko diskutovana i ljudima bi se moglo
dokazivati da su sve te stvari zaluujue, ukoliko se izvuku iz irokog konteksta ili ako se
zloupotrebe za voenje svojevrsnog krstakog rata.
Pre nego to se osvrnem na neka tehnika pitanja, napominjem da virus postoji i da je
znatno patogeniji nego to veina naunika misli. To tvrdim - mirne savesti.

Namera nikad nije sluajna


Potrebno je pojasniti i uzroke abnormalnih epidemiolokih ponaanja HlV-a, koja
nikada ranije nisu opisana niti otkrivena u prirodi. U vezi te ,,vrue teme sam 1987.
godine objavio hipotezu da je Hl-virus manipulisan, tj. da potie iz vojnih laboratorija i
da je neko vrio razliita testiranja na udaljenim delovima nae Planete. Drugim reima,
HIV je hibrid sastavljen iz vie delova, koji je, takorei, sluajno pobegao iz laboratorija i
danas hara svetom.
Problem sam pokuao da zaokruim sa vie strana. Pre svega, kako je mogue da se
u jednom virusu nalaze velike slinosti u odreenim genima i da li je zaista mogue da
je neko to uradio sa odreenom namerom? Meutim, kao naunici, ne smemo u pot
punosti da iskljuimo mogunost da u prirodi postoje i takve sluajnosti. Sobzirom na to
da smo problem, ipak, zaokruili sa vie strana, pokazalo sa kao jedino verovatno da je
neko u vie navrata manipulisao HlV-om. Tu se treba vratiti i na Dizburgovo tvrenje da
je retrovirus suvie slab. U tom svetlu, elim da priloim neke injenice koje potvruju
da je on stvarno razvijen za voenje biolokog rata.
Retrovirus HIV je veoma kompleksan i ima osobinu, kao pripadnik grupe retrovirusa,
da se veoma teko ili nikako ne prenosi na horizontalan nain (sa oveka na oveka). Bar
ne kao infektivni agens. Imajui to u vidu, potrebno je nai druge uzroke za njegovu
rasprostranjenost meu tzv. rizinim grupama.
U biolokom ratu se, naime, mora voditi rauna i o zatiti sopstvenih vojnika. Ako
se, recimo, neki retrovirus koristi u vremenski i prostorno ogranienom kontekstu, u cilju
slabljenja ili potpunog unitenja odreene populacije, to mora biti neija ideja. Ta osoba
je, meutim, kao vojno lice, onemoguena da koristi ogromne koliine sredstava za dez
infekciju pre nego to njegovi ljudi uu na ,,oienu teritoriju. Potrebno je, znai, koris
titi sredstvo koje na jednostavan nain dospeva u ljudski organizam i opstaje u njemu, ali
teko prelazi sa jednog domaina na drugog. Naravno, ukoliko se koristi takvo oruje
mora se preduzeti neto da taj virus bude to ,,delotvorniji unutar pojedinanog organiz
ma. Retrovirusi, inae, nisu u toj meri agresivni i patogeni.
U razdoblju izmeu dva svetska rata, od 1930. do 1940. godine, a i za vreme Drugog
svetskog rata, vren je veliki broj jednostavnih eksperimenata za koje nije bio potreban veli
ki inenjering i novac. Korieno je jednostavno zajedniko kultivisanje mikroorganizama,
ime je, posebno ako je re o istoj vrsti, mogue izazvati razliite mutacije.
Taj postupak se, u to vreme, odvijao nekontrolisano. Ipak, mogao je da poslui za
selekciju (isto kao to se i jednostavnim ukrtanjem moe odabrati, prema odreenim svo
jstvima, neka vrsta), a da ne mora nita da se uradi po pitanju itanja gena. Na slian nain
je manipulisano i Hl-virusom koji je postepeno dobijao vane dopune.
U ovoj prii je neophodno ponovo istai glavnu crtu retrovirusa - horizontalno teko
prenosivi, ali kada jednom dospeju u organizam domaina moraju biti patogeni.
U poslednje vreme, ni najmlai nisu poteeni od pogubnog dejstva razliitih varijan
ti patogena. Zapaljenje krajnika nije najee nikakav problem. Uz pomo adekvatno pri
menjenih antibiotika, oboljenje brzo nestaje. Ako terapija nije uspena, mogue posledice
mogu biti teka oteenja srca. Infekcija drela streptokokama tipa A su u celom svetu
najei uzronik smrtnog otkazivanja srca.

Od momenta otkrivanja Hl-virusa do danas, genetskim istraivanjima je otkriveno


devet divergentnih subtipova HIV-1 koji se uglavnom razlikuju u sekvencama, tzv. env
gena (skraenica od ng. envelop - omot), gena determinanata spoljnog omotaa virusa, a
to je pre svega p24. Ve i iz samog ugla gledanja se moe zakljuiti da je, zbog otkrivan
ja novih podtipova HlV-a, potrebno da se postojei testovi dopune ili zamene testovima
novije generacije.

Infekcija sa i bez antitela


Imuni sistem proizvodi odbrambene proteine protiv proteina stranih organizmu i
nekih drugih molekula prepoznatih kao - antigeni. Ti proteini su toliko specifini za svaki
antigen, da je stvorena kovanica - jedno antitelo odgovara svom antigenu kao klju ,,svojoj
bravi. Ta antitela su, pak, toliko osobena, da se pomou njihovog prisustva moe doneti
zakljuak o prisustvu odgovarajueg antigena ak i ukoliko je antigen odsutan ili se ne
moe detektovati ili je uspeno eliminisan od strane imunog sistema.
Nedostatak svih testova sa antitelima lei u injenici da postoje izuzetne situacije u kojima
ne postoje nikakva antitela u krvi. Najvaniji takav momenat je prisutan od 4. do 12. nedelje
posle prve infekcije (u manje od 5 posto sluajeva ak i do est meseci kasnije). Tek posle iste
ka tog vremenskog perioda imuni sistem poinje da proizvodi antitela protiv novog antigena.
Drugi specijalan sluaj jeste onaj kada ne postoje antitela u krvi, iako postoji infek
cija. To se dogaa, recimo, kod pacijenta koji eka na transplantaciju i koji je namerno
imunosuprimiran. Treba pomenuti i situaciju kada postoji puna slika AIDS-a, pa iako je
pacijent u tom stadijumu nema nikakvih antitela, i pored toga to virusni titar moe da
bude izuzetno visok. Navedeni sluajevi se odnose na lano negativne rezultate testa.
ELISA test je trenutno najee korieni test za traenje antitela na HIV. Po pravilu se
priprema jedan nosa na koji se stavljaju antigeni protiv kojih imuni sistem stvara antitela.
Tako pripremljen nosa se dovodi u kontakt sa serumom pacijenta i naknadno kontrolie
radi utvrivanja da li su otkrivena odgovarajua antitela u serumu tj. da li je dolo do
efikasnog vezivanja antitela za prisutne antigene. Pri tome se mora obratiti panja na to da
su neki mikroorganizmi (kao HIV) sastavljeni od vie razliitih proteina. Imuni sistem zato
proizvodi razliita antitela protiv virusa i njegovih sastavnih komponenata.
Zanimljivo bi bilo, za poetak, pozabaviti se razlozima postojanja meunarodne kon
vencije po kojoj je pozitivan rezultat ELISA testa (za utvrivanje prisustva HlV-a) jedino val
idan ukoliko postoji najmanje jo dva dokaza: g p l 20 i gp41 ili g p l 20 i p24. Da li to znai da
se ovi proteini, odnosno glikoproteini, nalaze i u nekim drugim strukturama (npr. virus
hepatitisa C)? ELISA test pokazuje da je neto otkriveno, ali ne i ta.
Meutim, pored ve navedenih primera lano negativnih rezultata postoje i sluajevi
lane pozitivnosti. Javljaju se kada antitela protiv drugih agensa, kao npr. infiuence i to
neposredno posle vakcinacije protiv gripa, reaguju na ELISA test privremeno pozitivno.
Zbog navedenih situacija je odlueno da se u sluajevima pozitivnosti utvrenih ELISA
testom, radi obavezno i jedna kontrola za koju se koristi Western blot (WB) metoda. Ona
podrazumeva da se antitela na HIV, ukoliko se nalaze u krvi, elektroforetskim metodama
naniu prema molekulskoj teini. Tako je mogue da se u jednoj krvnoj probi utvrdi da li
uopte nema, ima nekih, ili ima svih antitela. Ako uopte nema antitela - rezultat je nega
tivan, ukoliko su prisutna sva ili veina antitela - onda je rezultat probe pozitivan.

Poznati su sluajevi u kojima ne postoje antitela protiv glavnih strukturnih elemenata


spoljanjeg ili unutranjeg omotaa HlV-a. U tim situacijama je neophodno posle izvesnog
vremena ponoviti test, kako bi se dolo do jasnijeg zakljuka, ili bi trebalo pokuati direk
tno detektovati virus. Poto za WB test vai ista situacija u vezi sa lanom pozitivnou i
negativnou kao za ELISA test, uoena je potreba za razvijanjem drugih metoda kojima bi
se neposredno moglo utvrditi prisustvo HlV-a.
Metoda koju su u tu svrhu koristili Montanje i Galo, u neto modifikovanom obliku,
i danas je u upotrebi. Re je, naime, o propagiranju virusa preko perifernih limfocita.
Aktiviranim limfocitima u kulturama se dodaje plazma ili serum HlV-pozitivnog pacijen
ta. Prisustvo infektivnog HlV-materijala se moe detektovati osetljivim specifinim meto
dama kao to su PCR, reverzna transkriptaza, sonda za DNK ili metoda amplifikacije
DNK. Upotrebom ovih metoda, virus se moe dokazati posle nekoliko dana. Pored toga,
u tim testovima se indukuju HlV-specifine promene, na primer stvaranje vie nuk
learnih gigantskih elija nastalih fuzijom HlV-inficiranih i neinficiranih CD4 limfocita
(tzv. pomonike elije, eng. helper cells). U tom sluaju, dolazi do smanjenja CD4 mark
era ili, ak, do smrti elija.
Dr Lanka je izneo postavku da je Hl-virus artefakt iz leukeminih elija koje se koriste
za propagiranje virusa. Da se ne bih bavio svim argumentima koji se protive njegovom
miljenju, dovoljno je pomenuti da se HIV moe kultivisati u sasvim normalnim perifern
im limfnim elijama HIV negativnih osoba ili u limfocitnim kulturama HlV-disociranih
limfnih vorova. Ovakav postupak je svojevremeno koristio i sam Montanje.
Upravo je podatak da normalne nekancerogene elije umiru posle uspenog mnoenja virusa, snaan argument za dokazivanje patogenosti HlV-a. Ako nije re o jednom virusu,
potrebno je objasniti zbog ega HIV daje ,,prednost CD4 elijama. Opasnost od mogunos
ti zamene sa endogenim repro-elementima ne postoji, budui da pored genetske razlike
prema sekvencama humano-evolutivnog porekla Hl-virusa, on ima izuzetno visoku
sposobnost retromutacije, karakteristine samo za egzogene viruse.
PCR je danas iroko prihvaen postupak za rutinsko dokazivanje HlV-infekcije. Pomou
njega je postalo mogue direktno iz seruma i plazme, kao i u izotopima kultura, dokazati i naj
manje koliine precizno odreenih DNK i, indirektno, RNK. Ova metoda je tokom jedne
decenije stalno poboljavana i danas se moe smatrati jednom od najpouzdanijih
visokoosetljivih i kvantitativno primenjivih metoda. Njena osetljivost je na donjoj lestvici od 20
RNK-kopija po mililitru seruma, a na gornjoj lestvici ide do jedne milijarde kopija po mililitru.
Glavni nedostatak ovog postupka se ogleda u tome da se njegovim korienjem dobi
ja ukupan broj RNK-kopija (infektivnih i neinfektivnih estica, pri emu se i neinfektivne
estice broje kao virusne), ali ne i broj infektivnih estica zasebno, kao prilikom korien
ja NASBA metoda (Nukleic Acid System Based Application). Prilikom upotrebe PCR
metode, u serumima pacijenata sa niskim PCR i RNK-titrovima ne uspeva uobiajeno
propagiranje elijskih kultura.
U ve pomenutoj australijskoj studiji naveden je problem varijabilnosti iz genoma koji
se uglavnom javlja na podruju env gena. Poto se taj gen u okviru PCR metode ne koristi,
nisam naiao u praksi na probleme navedene u australijskoj studiji. PCR metod i RNK
amplifikacija su trenutno stanje tehnike za rutinsku dijagnostiku i za kontrolu terapije.
Pored toga, za potrebe nauke se stalno razvijaju specijalne metode koje omoguavaju nova
saznanja iz oblasti virusologije.

Imajui prethodno u vidu, navodim i neke metode koje sam i sam koristio. Na primer,
tehniku fenotipizacije pomou zadnjih koloida, koja je vezana za in situ hibridizaciju.
Korienjem ove metode se uz pomo enzimske reakcije boja mogu gledati HlV-inficirane
elije pod normalnim mikroskopima. Na taj nain se eksperimenti na elijama mogu
sprovesti u meanim populacijama i istovremeno uoiti interakcije odreenih elija i morfoloke promene u vezi sa infekcijom.
Zatim, postoje i DNK-sonde sa fhiorescentnim konjugajdma. Koriste se u fluorescent
noj mikroskopiji ili ak kod floucitometrije sa instrumentima za automatsko sortiranje eli
ja. Korienjem ovog postupka, moe se analizirati infekcija odreenih elija sa svim pod
grupama i populacijama, kao i sa svim njihovim markerima aktiviranja, pa ak i membran
skim naponima.
Sasvim drugaiji pristup se koristi ukoliko se priprema, recimo, CD4 limfocitna kul
tura (kultura sa pomonikim elijama) sa specijalnim galaktolijoznim genom iz ekvolija
pod kontrolom Hl-virusnog long terminal ripid (LTR) dela ili elementa gena. Ukoliko se
takvoj kulturi doda serum HlV-pozitivne osobe i ako doe do produkovane infekcije ovih
elija, onda se u takvoj eliji aktivira long terminal ripid promoter i, samim tim, pokree
produkcija p-galaktozidaze, to se manifestuje promenom boja.

Pitanja bez odgovora


Svako ko ozbiljno sumnja u genezu AIDS-a, trebalo bi da da zadovoljavajue odgovore
na sledea pitanja:
1) Terapijski uspeh Todoxin-a, koji podrazumeva nestanak svih klinikih imunolok
ih simptoma kao i eventualno perzistiranje tih simptoma, praeno je meunarodno prizna
tim metodama HIV kvantifikacije. Traenje razloga zbog ega je efekat terapije zadovo
ljavajui ili ne, omoguava da se u laboratoriji vidi ono to se prati na nivou simptomatike.
2 ) Zato prvo pada titar virusa u serumu, a tek sa zakanjenjem od nekoliko nedelja
(ili ak meseci) poinje rekonstrukcija imunog sistema u svim elementima, do normalnih
vrednosti za HIV negativne osobe?
3) Zbog ega se pomou korienih metoda merenja virusa u serumu moe pratiti
uobiajena prelazna simptomatika jedne viremije - temperatura, glavobolja, bolovi u
zglobovima, oteeni limfni vorovi, znojenje - neposredno posle prve infekcije, tzv. pri
marne infekcije Hl-virusom?
4) Zato se relativno stabilan asimptomatini stadijum prema CDC 2 , pomou priz
natih metoda virusne kvantifikacije, moe jasno razdvojiti od progredijentnog simpto
matinog stadijuma i drugih stadijuma, do terminalnog?
5) Ako je imuni sistem razoren zbog upotrebe droge, raznih medikamenata, loe
ishrane, nehigijene, a ne usled prisustva HIV-a, zato se onda ova bolest moe dokazati kod
dece i to kod one kod koje moe da se dokae i HIV-RNK?
6 ) Treba se zapitati i ta je to konkretno pogreno u primeni metoda koje se koriste
prilikom istraivanja HlV-a, na primer DNK-hibridizacije, dehibridizacije, endonukleoznih
analiza pomou restrikcije, PCR-a, RNK-amplifikacije i sl.?
Laboratorijsko i kliniko praenje dugorone normalizacije virusom induko
vanih patolokih poloaja, usled prim ene Todoxin-ove terapije u tretiranju potpuno
razliitih m anifestacija steenog sindrom a imunodeficijencije, kod pripadnika

razliitih rizinih grupa, namee zakljuak da HIV postoji. On nije jedini, ali je
glavni uzrok AIDS-a.

Kako se (pouzdano) dokazuje HlV-infekcija?


Jedine do danas koriene metode za dokazivanje prisustva HlV-a in vivo su testovi na
antitela - ELISA i Western blot (WB). Prilikom izvoenja i ELISA i WB testova na antitela,
serum pacijenta se dodaje u antigen-preparat. Pretpostavlja se da e HlV-antitela, ukoliko
su prisutna, regovati sa HlV-proteinima, koji se nakon pranja vizuelizuju pomou enzimske
anti-humanoimunoglobulinske hromogenske reakcije.
Kod WB-a, HlV-proteini se izdvajaju i smetaju na plou poliakrilamidnog gela. Nakon
elektroforeze, koja razdvaja molekule po molekulskoj teini i naboju, proteini se preme
taju na nitroceluloznu membranu uz pomo elektroblotovanja. Individualni proteini se pre
poznaju i vizuelno predstavljaju kao obojeni lanci. Svaki protein se obeleava malim
slovom ,,p (za protein) i odgovarajuim brojem koji odgovara molekulskoj teini izraenoj
u kilodaltonima. Na primer, p41.
Veruje se da je WB veoma osetljiv i specifian, a podrazumeva se da je pozitivan rezul
tat dobijen ovim testom ,,sinonim za HIV infekciju. HlV-pozitivnost irria takvu dubinu i
dalekosene implikacije, da se ni od koga ne moe zahtevati da nosi ovaj teret bez vrstih
garancija tanosti testa i njegove interpretacije.
Kod ELISA testa, reakcija se optiki oitava.
Genesca i dr. su izveli WB analize na sto ELISA negativnih uzoraka zdravih davalaca
krvi. Otkriveno je da njih 20 ima HlV-lance koji ne ispunjavaju tadanje (1989) kriterijume
banaka krvi u vezi sa pozitivnim WB-om. Meu primaocima WBI krvi, 36 odsto je bilo WBI
est meseci nakon transfuzije, ali 42 odsto osoba koje su primile WB-negativne uzorke. I
davaoci i primaoci krvi su ostali zdravi. Zakljueno je da WBI abloni nisu u uzajamnoj vezi
sa prisustvom HIV-1 virusa, niti sa njegovim prenoenjem.
Prihvaeno nauno miljenje je da je pozitivan Western blot (WB) test na HlV-antitela
sinonim za HIV infekciju i prisutan rizik od razvijanja AIDS-a i mogueg fatalnog ishoda
bolesti.
Podaci iz prakse govore drugaije: 1) testovi na antitela nisu standardizovani, 2 ) testovi
na antitela se ne mogu reprodukovati, 3) WB lanci proteina, za koje se smatra da su kodi
rani HlV-genomom, mogu da predstavljaju normalne elijske proteine, 4) ak i ako su pro
teini HlV-specifini, pozitivan WB moe da predstavlja kros-reaktivnost sa mnogim antite
lima koja nisu u vezi sa HlV-om a prisutna su kod pacijenata obolelih od AIDS-a i pripad
nika rizinih grupa.
Prihvatanje testova kao nauno validnih i pouzdanih zahteva:
1)
jasno definisan izvor HlV-specifinih antigena, 2 ) standardizaciju, i 3) utvrivanje
mogunosti reprodukovanja testa. Kada se prihvate ovi kriterijumi, a pre uvoenja testova
na antitela u kliniku medicinu, moraju biti utvreni (uz korienje jedinog validnog stan
darda, tj. HIV~a): osetljivost testa, njegova speciiinost i predviene vrednosti.
Proteini, za koje se smatra da predstavljaju HlV-antigene, dobijaju se iz mitogenski
stimulisanih kultura u kojima se tkiva AIDS-pacijenata ko-kultiviu sa elijama dobijenim
od leukeminih elijskih linija (obino od pacijenata koji nemaju AIDS).

U naunim krugovima nema dvoumljenja oko toga da su pl20 i p41 produkti deljen
ja pl60, koji se moe nai samo u inficiranim elijama, ali ne i u virusu. Ipak, pl20 je kom
ponenta glikoproteinskog izrataja na povrini HlV-estice. Mogue ih je nai samo u kli
jajuim (nezrelim) esticama, ali ne i u zrelim. Nezrele estice se veoma retko zapaaju.
Protein p41 su otkrile i Galova i Montanjeova grupa u prvim HlV-izolatima. Meutim,
Montanje i kolege su uoili da su AIDS serumi reagovali sa p41 u elijama inficiranim HIVom i inficiranim HTLVI, ali i u neinficiranim elijama. Zakljuili su da lanac p41 moe biti
posledica kontaminacije virusa elijskim aktinom prisutnim u imunotalozima svih elijskih
ekstrakata.
Dokazano je da retrovirusi (poput virusa mijeg tumora mlene lezde i virusa Rous
sarkoma) takoe sadre aktin elijskog porekla. Kljuna uloga ovog proteina je i u retrovi
ralnom sastavljanju i u klijanju. Poznato je da je oksidacija elijskih sulfhidril grupa (sluaj
kod pacijenata obolelih od AIDS-a) u uzajamnoj vezi sa sastavljanjem polimerizovanog akti
na i da je nivo prianjanja antitela aktina za elije odreen fiziolokim starenjem elija. Stoga
se prianjanje antitela aktina za elije naziva markerom osetljivosti za aktivirane limfocite.
I krvne ploice zdravih osoba sadre protein p41/45. On reaguje sa serumima
homoseksualnih mukaraca obolelih od AIDS-a koji imaju imunotrombocitopeninu pur
puru (ITP) i predstavlja IgG za aktin u preparatu krvnih ploica.
Detekcija p24 se smatra sinonimom za izolaciju HlV-a i viremiju. Nezavisno od pub
likacije (izdate sa Montanjeom) u kojoj se tvrdi da je p24 HlV-a jedinstven, Galo i kolege
ponavljaju da su p24 HTLV I i HlV-a imunoloki u kros-reakciji.
Antitela na p24 otkrivena su kod jedne od 150 zdravih osoba, kod 13 odsto sluajno
odabranih (inae zdravih) pacijenata sa generalizovanim bradavicama, kod 24 odsto paci
jenata sa predznakom i konim limfomom T-elija i kod 41 odsto pacijenata sa multiplom
sklerozom.
Devedesetsedam odsto seruma homoseksualaca sa ITP-om i 94 odsto seruma
homoseksualaca sa limfadenopatijom ili AIDS-om, sadre antitelo koje reaguje sa
antigenom membrane od 25 Kd, pronaenim u krvnim ploicama zdravih davalaca i paci
jenata sa AIDS-om, kao i antigenom od 25 Kd pronaenim u elijama bubrega zelenog maj
muna, fibroblastu ljudske koe i herpes simpleksu kultivisanom u elijama bubrega maj
muna. Ove reakcije nije bilo u serumima dobijenim od pacijenata koji nisu bili homosek
sualci a imali su ITP ili neimunsku trombocitopeninu purpuru.
Suprotno tome, antigen p24 nije pronaen ni kod jednog HlV-pozitivnog pacijenta, ak
ni kod obolelih od AIDS-a.
U jednoj studiji su korieni polimerazna lanana reakcija (PCR) i p24 da bi se otkrio
HIV kod pacijenata u raznim stadijumima CDC - od asimptomatinog do AIDS-a. Kod 24
odsto pacijenata je otkriven p24, a HIV-RNK kod polovine pacijenata. U drugoj studiji, u 50
odsto sluajeva u kojima je pacijent imao pozitivan p24-test, kasnije se javio negativan
rezultat iako niko nije koristio lekove koji utiu na nivoe p24 antigena.
Kao dodatak lancu p24, lanac pl7/18 je najee otkrivan lanac u WB testu zdravih
davalaca krvi.
Serumi AIDS-pacijenata prianjaju za protein pl8 u mitogenski stimulisanim T-elija
ma inficiranim HlV-om, ali ne i za neinficirane, nestimulisane limfocite. Meutim, kada se
limfociti mitogenski stimuliu (a nisu inficirani), serumi AIDS-a prianjaju za protein pl8 i
u neinficiranim limfocitima. Monoklonska antitela (MCA) na p!8 HlV-a reaguju sa dendri

tinim elijama u limfatinom tkivu kod raznih pacijenata sa brojnim oboljenjima koja nisu
u vezi sa AIDS-om. Isti ablon reaktivnosti je bio prisutan u normalnom tkivu uzetom od
neinficiranih osoba, kao i u onom uzetom od HlV-pozitivnih subjekata.
Oboleli od AIDS-a i pripadnici rizinih grupa imaju visoke nivoe antitela na protein
miozin koji ima dve podjedinice molekulske teine - 18 Kd i 25 Kd. Uzevi u obzir nave
dene dokaze, teko je odbraniti miljenje da lanci p41 (a time i pl60 i p!20), p32, p24 ili
pl8, predstavljaju specifine proteine HlV-a. Ukoliko bi se i dokazalo da su svi ovi protei
ni HlV-specifini, ne moe se automatski zakljuiti da su antitela koja reaguju sa svakim
od ovih proteina specifina za HlV-infekciju.
Ministarstvo za hranu i lekove (FDA) je 1987. dozvolilo korienje opreme za izvoen
je WB-a koju proizvodi DuPont. I danas je to jedina oprema te vrste sa licencom, a koristi
se u malom broju laboratorija.
FDA propisuje veoma stroge kriterijume za pozitivan rezultat, tj. specifine lance koji
predstavljaju razliite produkte gena: p24 (gag), p31 (pol) i lanac env, bilo da je to gp41,
gpl20 ili gpl60.
Kao dodatak oiglednim problemima vezanim za nedostatak standardizacije, naredna
tumaenja stvaraju dodatne potekoe:
Kada se koriste FDA kriterijumi za tumaenje WB-a, samo mali broj (manje od 50
odsto) pacijenata sa AIDS-om ima pozitivan WB, tj. inficirano je HlV-om. Ako se koriste kri
terijumi CRSS, procenat pozitivnih testova AIDS-pacijenata raste na 79 odsto. ak i kada se
koriste najstroiji kriterijumi, 10 odsto kontrolnih uzoraka (ukljuuju primerke iz centara
za davanje krvi) ima pozitivan WB.
Nauno je dokazano da p31/32 nije HlV-protein, kao i da su pl60 i pl20 oligomeri p41.
Dobijeni WB ablon zavisi od mnogih faktora, ukljuujui temperaturu i koncentraciju
natrijum-dodecil-sulfata koji izaziva poremeaj istog virusa.
Ovi nalazi redukuju kriterijume CRSS i Amerikog crvenog krsta na dva lanca p24 i
p41, koji su manje nego savreno specifini.
Uprkos navedenim dokazima, ak i danas se smatra da lanci pl60, pl20 i p41 pred
stavljaju posebne glikoproteine omotaa virusa.
U stvari, trenutno vaei vodii WHO smatraju da je serum pozitivan na HIV-1 antitela
ukoliko su dva lanca glikoproteina omotaa (sa ili bez drugih lanaca specifinih za virus)
prisutna na traci.
Uporedo sa tim, AIDS u Africi se do danas definie na klinikim temeljima. Nedavno
je CDC preporuio da se ubudue ukljui i seroloki dokaz HlV-infekcije u afriku defini
ciju AIDS-a. Preporueni test je ELISA, koji se ne moe smatrati specifinim. U Rusiji je
1990. godine od 20.000 pozitivno oitanih testova, samo 112 potvreno korienjem WB
kao zlatnog standarda. Naredne godine je od priblino 30.000 pozitivno oitanih testova,
samo 66 potvreno. U Latinskoj Americi i na Karibima su definicije AIDS-a kao klinikih
nalaza HlV-infekcije potvrene testiranjem na antitela uz korienje metoda ELISA, imuno
fluorescencije i Western blot. Za tumaenje WB-a nisu dati nikakvi kriterijumi.
Iz ovoga je lako uoljivo da se ablon lanca dobijen istim serumom razlikuje se od lab
oratorije do laboratorije.
Jedini mogui zlatni standard za testove na HlV-antitela je sam virus humane imun
odeficijencije. Oigledno je da se kliniki sindrom i opadanje broja CD4 elija ne mogu
smatrati zlatnim standardom. ELISA i WB se uvaavaju kao visokoosetljivi i specifini.

Uprkos injenici da veliki broj zdravih osoba ima antitela koja reaguju sa HlV-proteinima,
odlueno je da nisu zaraene HlV-om. ak i u najboljim laboratorijama bi 80 odsto takvih
ispitanika imalo dijagnozu da su inficirani HlV-om, ukoliko bi bio izveden samo jedan WB.
Osetljivost i specifinost ELISA testova se procenjuje na 98 do 100 posto. Definicija
AIDS-a (koju daje CDC) prihvata reaktivne kontrolne testove za antitela na HIV bez potvrde
dopunskim testom, zato to je rezultat ponovljenog kontrolnog testiranja u kombinaciji sa
boleu pokazatelj istinskog HlV-oboljenja. Specifinost antitela na HIV mora biti odree
na testiranjem osoba koje su imunosuprimirane i/ili imaju simptome i klinike znake
sline AIDS-u, ali za koje se utvrdi da nemaju AIDS ili HIV-infekciju.
Sutinu ovoga dobro ilustruju testovi za sifilis. Zdrava osoba koja nije zaraena
mikroorganizmom Treponema pallidum, veoma e retko na testu biti pozitivna (lano poz
itivna). Nekoliko autora je, meutim, kod razliitih nevezanih poremeaja potvrdilo prisust
vo biolokih lano-pozitivnih testova na sifilis (BFPS) koji se mogu javiti kod pacijenata sa
autoimunom hemolitikom anemijom, sistemskim eritematoznim lupusom (SLE),
idiopatskom trombocitopeninom purpurom, leprom ili kod zavisnika od droge. Vie od 20
odsto zavisnika od droge ima na testu pozitivan rezultat i najveu uestalost BFPS.
Za osobe sa BFPS je takoe utvreno da imaju veliku uestalost ostalih serolokih
abnormalnosti, ukljuujui anti-nuklearne faktore, autoantitela i promenu gamaglobulina.
Od znaaja je to to je kod velikog broja (14 odsto) pacijenata sa AIDS-om, takoe otkrive
na lano-pozitivna serologija sifilisa.
Najmanje dve grupe istraivaa iznelo je mogunost da test na HlV-antitela kod
Afrikanaca i intravenskih narkomana takoe moe biti BFP reakcija. Zanimljivi su rezultati
ispitivanja 1.129 uzoraka seruma intravenskih narkomana i 89 kontrolnih uzoraka uzetih
od osoba koje nisu bile korisnici droga. Svi uzorci su prikupljeni u periodu 1971/1972.
godine i testirani sa dva komercijalna ELISA i WB testa. Sedamnaest uzoraka intravenskih
narkomana je bilo pozitivno, a ni jedan kontrolni nije bio pozitivan. Zakljuak donet na
osnovu pozitivnih Western blot testova je bio da su parenteralni korisnici droga mogue
bili izioeni HTLV-III ili srodnim virusima poev od 1971. godine. Drugo mogue objan
jenje bilo je da HTLVIII seropozitivnost otkrivena u pomenutim uzorcima predstavlja lano
pozitivne ili nespecifine reakcije.
Brojna istraivanja su dokazala da mogunost pronalaenja pozitivnog testa na HIVantitela kod zdravih Afrikanaca znaajno raste sa porastom nivoa imuno-kompleksa.
Zakljueno je da reaktivnost i na ELISA i na Western blot analize moe biti nespecifina
kod Afrikanaca.
Poznato je da su sva antitela, ukljuujui MCA, polispecifina i sposobna da reaguju sa
imunizujuim antigenima, kao i sopstvenim antigenskim determinantama. U vezi sa retro
virusima, nauna literatura obiluje ubedljivim dokazima o iroko rairenom prisustvu
nespecifine interakcije izmeu retrovirusnih antigena i nevezanih antitela. Mnogo ovih rado
va je rezultat traenja virusnog porekla ivotinjskih i humanih neoplazmi. Galo je 1975.
godine otkrio da pacijenti sa leukemijom imaju rairenu infekciju retrovirusom, za koji je tvr
dio da ga je izolovao iz kultura i sveih tkiva ovih pacijenata, i nazvao ga HL23V. Sugerisao je
da je ovaj virus etioloki povezan sa oboljenjem, ali se kasnije ispostavilo da je HL23V ,,kok
tel dva majmunska virusa. Iste godine je Galo otkrio HTLV-1, za koji su on i njegove kolege
tvrdili da izaziva leukemiju T-elija odraslih. ak do 25 odsto AIDS-pacijenata ima antitela na
ovaj virus. Meutim, kod pacijenata sa AIDS-om se leukemija ne razvija ee nego kod ostat

ka populacije. Ovo se moe tumaiti time da HTLVI ne razvija leukemiju odraslih T-elija ili
da su neka antitela na retroviruse, otkrivena kod pacijenata sa AIDS-om, nespecifina.
Eseks je 1986. godine dokazao postojanje jo jednog humanog retrovirusa, izolovao ga
je i oznaio kao HTLVIV. Kasnije se ispostavilo da je re o majmunskom virusu danas poz
natom kao majmunski virus imunodeficijencije (SIV).
Da pozitivan ishod WB-a ne mora predstavljati dokaz HlV-infekcije nego samo
nespecifini marker za AIDS, sugeriu sledei podaci: ezdesettri seruma dobijena od 23
pacijenta, pre i odmah nakon infuzije imunoglobulina, testirana su na HIV korienjem
WB-a. Od tih 63 seruma, 52 (83 odsto) su bila pozitivna. Nekoliko uzoraka testiranih HTLVIII p24 radioimunom analizom, takoe je bilo pozitivno. Koliina otkrivenih antitela je bila
najvea odmah nakon infuzije i opadala je izmeu infuzija.
Poto su pripadnici glavnih rizinih grupa (homoseksualci, narkomani i hemofiliari)
izloeni mnogim ,,stranim supstancama (sperma, droge, faktor VIII, krv i krvne kompo
nente), a kod njih se esto razvijaju infekcije koje nisu povezane sa HlV-om, oekivalo bi
se da imaju visoke nivoe antitela usmerene pre protiv drugih antigena nego protiv HlV-a.
U stvari, sada postoje dokazi da osobe sa AIDS-om, kompleksom vezanim za AIDS (ARC) i
one koje pripadaju rizinim grupama, imaju cirkuliue imune komplekse, reumatoidni
faktor, anti-kardiolipin, anti-nuklearni faktor, anti-elijska, anti-trombocitna, anti-eritroc
itna, anti-aktinska, anti-DNK, anti-tubulinska, anti-tiroglobulinska, anti-albuminska, antimiozinska, anti-trinitrofenilska, anti-timozinska antitela.
Poznato je da su nivoi IgG u serumu vii kod crnih davalaca krvi nego kod belih, da su
neke rizine grupe (narkomani i homoseksualci) izloeni visokim nivoima mitogenskih
agenasa, semene tenosti i nitrita, i da ivotinje tretirane takvim agensima razvijaju antitela
koja reaguju sa retrovirusnim antigenima.
Pozitivan test za antitela na HIV moe biti rezultat antigenske stimulacije, o emu sve
doe sledei podaci:
1. Mievi soja MRL-Ipr/Ipr i MRL-+/+ nainili su antitela protiv gpl20. Pokazalo
se da su mievi koji su bili izloeni T-limfocitima drugog soja, stvorili antitela protiv
gpl20 i p24 HlV-a.
2. Kod primalaca ,,negativne krvi se deava serokonverzija i oni oboljevaju od AIDSa, dok davaoci ostaju zdravi i seronegativni.
3. Kod zdravih osoba, partnera HlV-pozitivnih osoba, primalaca transplantiranih
organa i pacijenata sa SLE, pozitivan WB moe postati negativan kada se izloe semenoj
tenosti, imunosupresivnoj terapiji ili u sluajevima klinikog poboljanja.
4. Dok je uestalost pozitivnih testova na HlV-antitela kod zdravih davalaca i kandida
ta za vojsku niska, pacijenti sa tuberkulozom (TBC), ukljuujui one kod kojih je TBC
lokalizovana na pluima (i u SAD i u Africi) imaju visoku uestalost, ak do 50 odsto, poz
itivnih WB-a.
Zanimljiv je sluaj amazonskih Indijanaca koji nemaju kontakte sa osobama van svojih
plemena i nemaju AIDS, ali imaju stopu seropozitivnosti WB-a na HIV od 3,3 do 13,3 odsto, u
zavisnosti od prouavanog plemena. U drugoj studiji je otkriveno da ak 25 do 41 odsto
venecuelanskih pacijenata obolelih od malarije ima pozitivan WB. Ali niko od njih nema - AIDS.
Pedesetih godina prolog veka je u ivotinjskim kulturama i sveem tkivu, naroito
tumorskom, bilo mogue elektronskim mikroskopom (EM) detektovati estice kasnije prip
isane retrovirusima.

Enzim reverzna transkriptaza (RT, prepisuje RNK u DNK) otkriven je 1970. u


onkovirusima. Zahvaljujui ovom, onkovirusi postaju poznati kao retrovirusi.
Za razliku od veine ivotinjskih retrovirusa, HIV se smatra citopatskim virusom. Ako
je tako, onda supernatanti elijskih kultura sadre mnogo elijskih sadraja. Ukoliko je
jedan jedinstveni mehanizam, apoptoza izazvana HlV-om, uzrok smrti T-elija, onda i
supernatant mora sadrati apoptotska tela, tj. elijske delove zakaene za membranu koji
se oslobaaju na povrini elije. Ni manje, ni vie, kao to jnnogi eminentni retrovirolozi
istiu, kontaminacija virusnog preparata esticama nalik na viruse koje sadre RT (a mogle
bi, zapravo, biti delovi elije, mikrozomi iz poremeenih elija, membranozni mehurii sa
drugim elijskim iniocima, ukljuujui i nukleinske kiseline naroito prilikom indukovan
ja nepaljivog razaranja elija) - nije se mogla izbei.
Trenutno raspoloivi dokazi ukazuju da je samo oko 20 odsto proteina koji se lanaju
pri 1,16 g/ml - ,,HIV-proteina. Ostali su elijski, ukljuujui beta-2 mikroglobulin i HLADR proteine (4,4 odsto). Vei deo virusnog proteina izluenog iz elija inficiranih HlV-om
nije sastavljen od siunih delova, a udeo (npr. p24) u vironima je funkcija virusnog genoti
pa i starosti kulture. U ekstremnim sluajevima, manje od jedan odsto od ukupno prisut
nih (u kulturi) p24 i gpl20 je u virionima. U stvari, p24 je osloboen iz inficiranih elija
nezavisno od infektivnih estica virusa i RT.
Mora se istai da u literaturi o AIDS-u pojmovi ,,HIV, izolacija HIV-a, iste es
tice, estice virusa, ,,virioni i zarazne estice imaju mnotvo razliitih znaenja,
ukljuujui i sve sledee, ali najee bez dokaza o prisustvu estica: 1) RNK umotana u
protein, 2) materijal iz supernatanta elijskih kultura koji prolazi kroz nepropustljive
elijske filtere, ali kroz koje organizmi poput mikoplazmi mogu proi, 3) zrnca dobijena
prostom ultracentrifugacijom supernatanta kulture, i 4) od skora, veoma esto otkrivan
je p24 u kulturama AIDS-a.
U svom prvom izvetaju o izolaciji HIV-a, Montanjeova grupa je u mitogenski
stimulisanim kulturama dobijenim derivacijom biopsija limfnog vora homoseksualnih
mukararaca sa limfadenopatijom, otkrila prolaznu aktivnost reverzne transkriptaze.
Kod mitogenski stimulisanih limfocita pupane vrpce, kultivisanih supernatantom nave
denih kultura, konstatovali su u kulturama retrovirusne estice (RVP) tipa C, a RT i anti
gene koji su reagovali sa pre-AIDS serumima - u materijalu koji se lanao pri 1,16
gm/ml. Ove pojave se mogu iskoristiti samo za otkrivanje virusa. ak i tada samo uko
liko su identifikovane kao specifine za virus, uz korienje izolovanog virusa kao
zlatnog standarda.
Najee koriena elijska linija u istraivanjima AIDS-a je leukemina linija H9. Poz
nato je da je H9 klon HUT78 dobijenog derivacijom od pacijenata sa leukemijom odraslih Telija. Poto je prihvaeno da je uzroni agens ove leukemije HTLV I, jo jednog egzogenog
virusa, kulture H9 bi morale imati estice i RT i retrovirusa, ak i odsustvu HIV-a.
Konano bi moglo da se zakljui da se ni reakcija antigen/antitelo, ni estice, ni RT ne
mogu smatrati specifinim za retroviruse. ak i da jesu, njihovo otkrivanje ne moe biti
sinonim za detekciju eksterno steenih retrovirusa, to se inae tvrdi da je sluaj sa HIVom. Takvi nalazi mogu da predstavljaju ispoljavanje endogenog retrovirusa ili nekog dru
gog egzogenog retrovirusa. Nedavno je nekoliko laboratorija otkrilo retrovirusnu aktivnost
(RT, estice) u elijama pacijenata (ini se da nisu inficirani HlV-om) za koju je reeno da
potie od endogenog retrovirusa.

Na ta, zaista, reaguju testovi za antitela na HIV?


Dakle, dva testa na HlV-antitela su u optoj upotrebi - ELISA i Western blot (WB). Kod
ELISA-e dolazi do promene boje kada meavina proteina pripisanih HIV-u reaguje sa
antitelima u serumu pacijenta. Isti princip vai za sve generacije ELISA testova, ukljuujui
i novije testove slepljivanja (aglutinacije), imunofiltracije (testa protoka kroz ), imunohro
matografske testove (testovi lateralnog protoka) i dipstick testove. Znaajna razlika
izmeu skrining ili inicijalnog ELISA testa i suplementarnog ili konfirmatornog WBa je to to se kod drugog test-proteini elektroforetiki razdvajaju du nitrocelulozne trake.
Ovo omoguava da reakcije izmeu antitela i individualnih proteina budu vizualizovane
kao serije bendova (eng. band traka). Ovi proteini se obeleavaju malim slovom ,,p (za
protein) praenim brojem molekulske mase proteina u hiljadama. Na primer, p24.
Neophodno je zapitati se koji nauni podaci dokazuju da etiri ili vie (ukljuujui svih
deset) bendova ne mogu biti izazvani i ,,non-HIV antitelima koja nemaju dodirnih taaka
sa retrovirusnom infekcijom? Pogotovo ako se zna da su AIDS-pacijenti hipergamaglobu
linemini, sva antitela poseduju sklonost ka kros-reakcijama i hipergamaglobulinemija
predvia seropozitivnost.
Uprkos svemu, nepouzdanost WB se uveliko ignorie i, ta vie, ovaj test se koristi kao
,,zlatni standard za ostale testove na antitela (kao i za PCR) i smatra ,,suplementarnim,
,,konfirmatornim dokazom HlV-infekcije.
Prva mogunost je da reaktivnost reflektuje specifine ili kros-reakcije izmeu elijskih
antigena i autoantitela. Ova interpretacija je podrana otkriem ogromnog broja antitela u
serumima AIDS-pacijenata koji reaguju sa ,,sopstvenim komponentama. Veliki i rastui
broj je demonstriran ukljuujui: reumatoidni faktor, anti-kardiolipin, anti-nuklearni faktor,
anti-celularni, anti-plateletni, anti-crvene elije, anti-aktin, anti-DNK, anti-tubulin, antitiroglobulin, anti-albumin, anti-miozin, anti-timozin, anti-laktoferin, anti-TNFa, anti-B2
glikoprotein I, anti-protrombin, anti-neutrofil citoplazmik, anti-ssDNK, anti-RNK, anti-his
ton, anti-nuklearni antigen SS-A, anti-mitohondrijal, anti-retikulin, anti-glatki mii, anticrevne epitelijalne elije, anti-limfocitni gangliozid, anti-Fab, anti-protein S, anti-modani
protein, anti-sintetski peptidi opteprisutnih histona H2A, anti-Sm-D antigen, anti-Ul-A
RNP antigen, anti-60 kD SSA/Ro antigen, anti-histon H1 i anti-histon H2b antitela.
Znaajno je da se antilimfocitna autoantitela javljaju kod 87 odsto seropozitivnih osoba
i da je njihov nivo u korelaciji sa klinikim statusom.
Neophodno je uzeti u obzir i to da HlV-antitela kros-reaguju i nespecifino indukuju
produkciju antitela koja nastaju zbog toga to su pripadnici rizinih grupa izloeni mnogim
,,non-HIV antigenima, ukljuujui mnoge patogene agense i neiv bioloki materijal. Pod
patogenim agensima se podrazumevaju virusi, bakterije, mikobakterije i gljivice, a pod
neivim biolokim materijalom - proteini i lekovi koji mogu da indukuju sintezu antitela.
Grupa istraivaa (Kaala, Eseks i drugi) radei u Africi pokazali su da antitela na kar
bohidrat-sadravajue antigene, kakvi su lipoarabinomanan i fenoliki glikolipid, konstitu
iu elijski zid Mycobacterium leprae. Ova bakterija deli nekoliko antigenskih determinan
ti sa drugim mikobakterijskim vrstama. Te antigenske determinante izazivaju znaajne
kros-reakcije sa HIVl pol i gag (p32, p55, p68, p24, p!8) proteinima.

Autori su u ovakvim ukrtenim reakcijama videli upozorenje da meu leproznim paci


jentima i osobama koje su u kontaktu sa njima, postoji veoma visoka stopa lano-pozitivnih
rezultata ELISA i WB testova na HIV. ELISA i WB-rezultati bi, stoga, trebalo sa zadrkom
da budu interpretirani kada je re o skriningu osoba inficiranih M. tuberculosis ili drugim
mikobakterijskim vrstama. ELISA i WB nikako ne mogu biti dovoljni za dijagnozu HIV-poz
itivan u AIDS-endeminim oblastima Centralne Afrike gde je uestalost mikobakterijskih
oboljenja veoma visoka.
Osim toga, zemlje u razvoju ,,nose vie od 90 odsto globalnog tereta HlV-infekcije, a
tuberkuloza je vodei uzrok smrti meu ljudima sa HlV-om irom sveta. ak i autoritet za
AIDS u Africi, de Kok, priznaje da je tuberkuloza bila prisutna u epidemijskim razmerama
u zemljama u razvoju, mnogo pre ere AIDS-a.
Ne samo mikobakterije (M. leprae, M. tuberculosis, M. avium-intracellulare), ve i
zidovi gljivica (Candida albicans, Cryptococcus neoformans, Coccidioides immitis, Histo
plasma capsulatum, ukljuujui Pneumocystis carinii) sadre karbohidratne manane.
Tako i imunohemijske determinante antigenskih faktora Candida albicans pokazuju
visoku slinost sa glikoproteinom (gp) 120 HIV-1. Polovina molekulske teine gpl20 je
predstavljena oligomanozidnim oligosaharidima. Poliklonska antitela na manan iz kvasca
takoe prepoznaju karbohidratnu strukturu gpl20 HlV-a.
Rezultati ovih ispitivanja mogu dovesti do pretpostavki da ostaci manana C. albicans
mogu sluiti kao antigeni za stvaranje neutraliuih antitela protiv HlV-infekcije. Svi (100
procenata) AIDS-pacijenata (ak i oni bez klinike C. albicans) imaju antitela na C. albicans.
Znaajno je i da PCP, candidiasis, cryptococcosis, coccidioidomycosis, histoplasmosis,
tuberculosis ili Mycobacterium avium-intracellulare ine oportunistike infekcije prisutne
kod 88 odsto pacijenata od AIDS-a dijagnostikovanih izmeu 1988. i 1992. godine.
Poto nema dokaza da je pozitivan test na HlV-antitela izazvan novom retrovirusnom
infekcijom, razlog za korelaciju koja lei ispod toga mora se traiti na drugom mestu.
Objanjenje saglasno i sa nespecifinou i sa klinikom relevantnou glasi: testovi na
antitela su slini merenju stope sedimentacije eritrocita (ESR). Povieni ESR je merilo pris
ustva i intenziteta morbidnih procesa unutar organizma. Kao i pozitivan rezultat testa na
HlV-antitela i povieni ESR moe predvideti verovatnou smrti u okviru nekoliko sledeih
godina, mnogo vie nego normalna vrednost ESR-a. Opti uzrok za pojavu povienog ESRa je infekcija, a drugi uzroci ukljuuju malignitete, kolagene vaskularne bolesti, reumatske
srane bolesti i druga hronina bolesna stanja ukljuujui i pozitivan nalaz testa na HIVantitela. ak i asimptomatini, ne-anemini HlV-pozitivni pojedinci mogu imati poveani
ESR i test moe biti prediktivan za progresiju bolesti.
Jo su 1988. godine istraivai sa Nacionalnog instituta za transfuziju (Sanguine) iz
Pariza otkrili da povieni ESR kod HlV-pozitivnih subjekata predstavlja prediktivni mark
er progresije prema AIDS-u, pre opadanja broja CD4. Drugim reima, ESR je bolji predik
tivni marker za AIDS nego opadanje broja CD4 elija i pored toga to se tvrdi da je opadan
je broja CD4 elija uzrok AIDS-a.
Vaan faktor koji utie na ESR je veliina crvenih krvnih elija, pogotovo Rulo
(RouIeaux) formacije, gde se ove krvne elije grupiu zajedno. Rulo formacija moe nas
tati zbog promena u negativnom naelektrisanju crvenih elija izazvanog dielektrinim
efektom proteina u okolnoj plazmi, pogotovo fibrinogena, imunoglobulina i drugih reak
cionih proteina akutne faze i njihovim povienim nivoima u nekim stanjima bolesti.

Inae, jo od 1987. godine sam poeo da piem o vanosti promena u naelektrisanju eli
ja krvnih elemenata.
Ako se zna da su HlV-proteini normalni elijski proteini ili proteini sa novim antigen
skim epitopima ili novo-indukovani elijski proteini i da HlV-pozitivna osoba na testu ima
visoke nivoe autoantitela i/ili antitela na mnoge non-HIV antigene, od kojih svi ili neki
mogu reagovati sa elijskim proteinima, HIV seropozitivnost, kao i ESR, moe predstavljati
samo nespecifini indikator promenjene homeostaze, ukazujui na sklonost ka ili prisust
vo odreenih bolesti.
Sve dok je na snazi vaea interpretacija pozitivnog testa, prethodno izneeno vienje
nikada nee biti razjanjeno. Razlozi za to lee pre svega u tome to saznanje o seropozi
tivnosti izaziva mnoge ometajue faktore koji potiu i od pacijenta i od lekara, a koje je
nemogue eliminisati u definitivnoj analizi.

Faktori koji izazivaju lane pozitivne rezultate testa


(Christine Johnson, ,,Continuum(, vol. 4, no. 3)
Jedan test, poput onoga na HIV, koji nikada nije dokazan izolacijom virusa - potpuno
je bezvredan. Pouzdan je, dakle, samo onaj uz iju pomo se prilikom testiranja inficiranih
virus moe pronai, izolovati i genski identifikovati, a kod neinficiranih - ne (pro)nalazi.
Budui da se ovakav postupak kod testova na HIV ne primenjuje, isto je hipotetika
tvrdnja da je ,,test dokazao antitela na HIV!
Na koje to druge faktore on pozitivno reaguje - pokazuje lista koju prilaem. Neki
podaci se odnose na test ELISA, drugi na VVestern Blot (WB), trei na PCR, a dobar deo
na - sva tri testa! U sutini, oni se odnose i na kopije koje nisu infektivne. Elisom i WBom se ispituju antitela a PCR-om antigeni. Ali ne pravi, infektivni ili delovi HlV-a. Ne,
ve svi zajedno! Vano je samo brojati (to vie, to bolje) da bi odmah poelo papreno
skupo leenje...
Dakle, konano, faktori izazivaju lane pozitivne rezultate testova su:
- Antiugljenohidratna antitela
- Antitela koja se prirodno javljaju
- Pasivna imunizacija: davanje gamaglobulina ili imunoglobulina
(koji sadre antitela radi profilakse infekcija)
- Vakcina protiv tetanusa
- Vakcina protiv gripa
- Vakcina protiv hepatitisa
- Lepra
- Malarija
- Tuberkuloza
- Myccobacterium avium (za ljude bezopasna bakterija)
- Grip
- Insuficijencija bubrega (poremeaj metabolizma bubrega)
- Hemodijaliza kod otkazivanja bubrega (pranje krvi),
Terapija interferonom alfa kod pacijenata na hemodijalizi
- Infekcija gornjih disajnih puteva (prehlada ili grip)
- Maligna obolenja

Postojea virusna infekcija ili uzimanje protivvirusnih vakcina


Herpes simplex I
Herpes simplex II
Viestruka trudnoa
Visok nivo cirkuliuih imunokompleksa
Reumatoidni artritis
Hipergamaglobulinemija (visok nivo antitela)
Hepatitis
Alkoholiarski hepatitis
Primarna ciroza ui
Hiperbilirubinemija (suvie une boje u krvi)
Q-groznica (,,balkanski ili ,,pustinjski grip) sa hepatitisom
Akutne virusne infekcije
Epstein-Barr virus (EBV),
Drugi retrovirusi
Pogrena pozitivna reakcija drugih testova, ukljuujui i RPR-test na sifilis
Presaivanje organa
Presaivanje bubrega
Anti-limfocitna antitela
Anti-kolagenska antitela (kod homoseksualaca, hemofiliara,
Afrikanaca oba pola i leproznih pacijenata)
Seropozitivnost na faktor reume, antinukleusna antitela - oboje se nalazi kod
reumatoidnog artritisa i drugih autoantitela)
Autoimuna-oboljenja kao to su, na primer, sistemski Lupus erythematosus,
sklerodermija, obolenja vezivnog tkiva, Dermatomyositis
Primarni sklerotini kolangitis (zapaljenje ui)
Lepljiva krv kod Afrikanaca
Antitela sa visokim afinitetom na polistiren (sastojak kompleta za testiranje)
Transfuzije krvi
Myelom multiplex
Antitela na HLA (na I i II klasu leukocitskih antigena)
Anti-antitela glatke muskulature
Anti-parietalnoelijska antitela
Anti-hepatitis A ili C antitela
Hemofilija
Hematoloka maligna obolenja/limfomi
(zloudna obolenja krvi/uveanje limfnih vorova)
Stevens-Johnson sindrom (obolenje koe sa febrilnim stanjem)
Uticaj toplote za vreme testiranja
Lipemian serum (krv sa visokim nivoom masnoa ili lipida),
Hemolizovan serum (krv u kojoj je hemoglobin odvojen od crvenih krvnih zrnaca)
Proteini na filterskom papiru (testa za HIV)
Normalni humani ribonukleinski proteini (sastavni deo RNK)
Globulini (elijske belanevine) koji nastaju za vreme poliklonalnih gamopatija
(uoeni u grupama rizinim za AIDS)

Unakrsne reakcije koje se ne tumae dobro kod zdravih ljudi


Anti-mitohondrijska antitela
Anti-nukleusna antitela
Anti-mikro?omna antitela
Antitela na antigene T-leukocita
Visceralna leimanijaza
Receptivni analni snoaj.

Lau i koza i rog?


Sindrom steene imunodeficijencije je, kao najkompleksnija bolest dananjice, izvor
mnogih nedoumica i zabluda. S obzirom na dugogodinju praksu u leenju obolelih od side,
eleo bih da skrenem panju na neke, u medicinskim krugovima, opteprihvaene injenice.
Istina, preko njih se esto prelazi da bi se pojedine zablude odrale u ivotu. Obraam, pre
svega, panju na pouzdanost komercijalnih testova za dijagnostikovanje HlV-infekcije.
Miron Eseks i njegove kolege su 1994. godine objavili podatke da leprozni pacijenti i
osobe sa kojima su u kontaktu imaju veoma visoku stopu lano-pozitivnih ELISA i WB
rezultata. Serum iz krvi 63,6 odsto leproznih pacijenata i 23 posto onih koji su bili sa njima
u kontaktu, bili su pozitivni prilikom ponavljanja ELISA-testiranja na HIV. Ekstenzivne
kros-reakcije na HIV prilikom WB-testiranja davao je serum 83,6 odsto leproznih pacijena
ta i 64,1 posto osoba koje su bile u kontaktu sa njima.
Micobacterium leprae (uzronik lepre) deli nekoliko antigenskih determinanti sa
drugim mikobakterijskim vrstama, ukljuujui i M. tuberculosis (uzronik tuberkuloze).
Ovi antigeni su i karbohidratni antigeni, lipoarabinomanan i fenolini glikolipid, sastavni
delovi elijskog zida M. leprae. Antitela usmerena protiv ovih antigena izazivaju znaajne
ukrtene reakcije sa HIV pol i gag-proteinima (p32, p55, p68, p24, pl8) koji se koriste u
testovima na HlV-antitela.
U vezi s tim, dobijaju na znaaju rezultati koje je Svetska zdravstvena organizacija
(WHO) obavila u 2000. godini da se u svetu svake sekunde pojavi novi sluaj infekcije
tuberkulozom. Preko 1,5 milion sluajeva TBC-a se godinje javlja u subsaharskoj Africi. Za
najmanje polovinu od 42 miliona stanovnika Junoafrike Republike (toliko je imala
2000.), smatra se da je inficirano TBC-om.
HlV-eksperti se ne slau koji test (ELISA ili WB), treba koristiti za dokazivanje HIVinfekcije. ELISA i WB mogu biti nedovoljni za dijagnostikovanje HlV-infekcije u AIDSendeminim oblastima centralne Afrike, gde je uestalost mikobakterijskih bolesti veoma
visoka. Ova injenica samo pokazuje da nijedan test nije ubedljiv. Uz dva izuzetka, Afrike i
Engleske, pozitivan ELISA test se nigde ne smatra dokazom HlV-infekcije.
Jo 1985. je bilo dokaza da u Africi reaktivnost i kod ELISA i kod WB analiza moe biti
nespecifina. Poveanje nivoa antitela se moe javiti kao posledica vakcinacije i infuzije i
terapije imunoglobulinima, kao i lano-pozitivnih testova na antitela. Poto su sva antitela
potencijalno kros-reaktivna, verovatnoa za ovakve reakcije raste sa porastom broja
antitela. U nedavnim publikacijama postoje izvetaji da su 2 od 33 pacijenata (6 odsto) sa
ozbiljnom P. falciparum malarijom imala lano-pozitivan rezultat HIV/ELISA testa.
Afrikanci, ak i zdravi Afro-amerikanci davaoci krvi, imaju vie nivoe IgG-a nego belci.

Mnoge, ako ne i sve, studije u kojima se dokazuje transmisija HlV-a seksualnim kon
taktom ili sa majke na dete i inhibicija AZT-om i nevirapinom, izvrene su na tlu Afrike ili
Tajlanda. ak i u studijama izvoenim u SAD i Evropi, veina ena potie iz Afrike ili Azije
ili pripada takvim zajednicama i geografskim regionima gde je prevalenca mikobakterijskih
bolesti (ukljuujui lepru i tuberkulozu - TBC) veoma visoka.
Na primer, u studiji transmisije kod ena i dece (WITS - Women and Infants Trans
mission Study) iz SAD objavljenoj 1996. godine 56 odsto ena je bilo crnakog ili hispano
porekla. U drugoj studiji iz SAD, objavljenoj 1997. godine, 41 odsto ena je bilo crnakog
a 42 odsto hispano porekla. U grupnom protokolu 185 pedijatrijskih AIDS klinikih ispi
tivanja iz SAD, 51 odsto ena je bilo crnakog i 35 odsto hispano porekla. I u francuskoj
Perinatalnoj kohort studiji, 40 odsto ena je bilo roeno u subsaharskoj Africi ili na Karibi
ma. Do aprila 1996. godine, 276 od 389 dece (71 odsto) sa HIV/AIDS-om roeno je od HIVpozitivnih roditelja, a 89 odsto tih ena je inficirano na podruju Afrike juno od Sahare.
Da bi se u potpunosti razumela rasprava o validnosti pojedinih testova koji se koriste
za utvrivanje prisustva Hl-virusa i mogunosti njegovog prenoenja seksualnim putem i
sa majke na dete, neophodno je podsetiti na neke osnovne pojmove u vezi sa reakcijama
imunog sistema - antigen, antitelo i dr.
Kao to je prethodno navedeno, antitela su proteini sintetisani u organizmu kao rezul
tat izlaganja stranim supstancama, ukljuujui infektivne agense i proteine, poznate kao
antigeni (ANTItelo GENeriui). Antitela reaguju sa antigenima, pri emu je reakcija speci
fina. Ova karakteristika se moe koristiti za detekciju svakog antigena ukoliko je poznat
identitet antitela.
Tako, da bi se izveo test na HlV-antitela, odnosno da bi se dokazala virusna infekcija,
potrebne su dve stvari - uzorak krvi osobe za koju se pretpostavlja da je inficirana i set (eng.
kit) za testiranje koji sadri virus ili njegove proteine. Do danas niko nije izveo test na HIVantitela koristei HlV-estice. Tanije, svi kitovi za testiranje antitela se pripremaju
korienjem (najee) deset proteina za koje HlV-eksperti tvrde da su proteini jedin
stvenog retrovirusa - HlV-a.
U veini zemalja/institucija/laboratorija, dijagnostikovanje HlV-infekcije se sastoji od
izvoenja inicijalnog ELISA testa koji se, u sluaju da je reaktivan, ponavlja. Ako je i ponovl
jeni test reaktivan, izvodi se WB. Skoro svi eksperti se slau da je ELISA nedovoljno speci
fian test, pa WB omoguuje da se razdvoji istinita od lane reakcije.
Meutim, jedini oigledan nain dokazivanja tvrdnje da je neki protein viralna komponenta, jeste njegovo ekstrahovanje (izdvajanje) iz virusne estice, ali sobzirom da je jedna
virusna estica mikroskopski entitet reda veliine 1/10.000 mm, praktino je nemogue
doi do proteina na ovaj nain.
Sledea mogunost bi bila dobijanje proteina iz materijala koji se sastoji iskljuivo od
izolovanih i preienih virusnih estica.
Lik Montanje (1983) i. Robert Galo (1984) su tvrdili da su dokazali postojanje jedin
stvenog retrovirusa, HlV-a, i to ba purifikacijom estica, to se smatra standardnom
metodom za dokazivanje postojanja virusa iz porodice retrovirusa. Njihove tvrdnje je prih
vatio vei deo naunog sveta. Meutim, u intervjuu iz 1997. Montanje je potvrdio da nije
purifikovao HIV, a po njegovom miljenju to nije uinio ni Galo.
Prve i jedine objavljene elektronske mikrografije purifikovanog HlV-a su se pojav
ile 1997. godine, Dve studije, jedna iz SAD i druga iz francusko-nemake kolaboracije,

jasno pokazuju da je purifkovani HlV-materijal, zapravo, sastavljen od mnotva eli


jskih fragmenata i malog broja estica sa nekim, ali ne i svim, morfolokim karakteris
tikama retrovirusa. Neke od ovih estica su, tako, imale dijametar od 236 nanometra,
odnosno dvostruko vei od estica za koje su mnogi drugi HlV-eksperti tvrdili da su
HIV. Drugim reima, HlV-proteini su dobijani, i jo uvek se dobijaju, iz materijala koji
se preteno sastoje od elijskih fragmenata u koje je rasejan mali broj estica ija mor
fologija dosta podsea na retrovirusne estice, ali od kojih nijedna nema sve struktu
ralne osobine retrovirusa.
Kada bi i postojali dokazi da su proteini u testu na HlV-antitela stvarno proteini ovog
virusa, reakcija sa antitelima prisutnim u krvi pacijenta ne bi bila dokaz da je pacijent infi
ciran. Antitelo-antigen reakcija moe odvesti na potpuno pogrenu stranu, budui da
proizvodnja antitela moe biti specifino i nespecifino indukovana. Bez obzira na sve ovo,
antitela mogu reagovati, to jest ukrteno reagovati, sa ne-indukujuim antigenima. Inae,
ukrtena reakcija (kros-reakcija) je karakteristika svih molekula antitela, ukljuujui
monoklonska antitela. Postoji mogunost da kros-reaktivna antitela imaju vei afinitet
prema drugim antigenima nego prema onim koji ih indukuju.
Kada se kros-reakcije dogode kod osoba koje nisu inficirane HlV-om, tada se naziva
ju lano (fal)-pozitivne reakcije. U cilju merenja sklonosti testa da daje fal-pozitivne
rezultate, naunici moraju preduzimati eksperimente sa ciljem odreivanja specifinosti
testa. Da bi se sa sigurnou dijagnostikovala infekcija tako smrtonosnim retrovirusom kao
to je HIV, test bi trebalo da ima stopu fal-pozitivnosti jednaku nuli, odnosno specifinost
bi trebalo da bude 100 posto. Test ne bi smeo da bude pozitivan u odsustvu HlV-a.
Poto testovi na HIV-antitela ne mogu da deluju kao sopstveni ocenjivai, morao bi se
primeniti nezavisni zlatni standard. Jedina nauno validna procedura za odreivanje
prisutnosti HlV-a je sam virus to podrazumeva njegovu izolaciju (tj. purifikaciju).
Budui da do danas niko nije izolovao HIV, specifinost testa na HlV-antitela nije
precizno utvrena. ELISA i WB - testovi koji se rutinski koriste, nikada nisu podvrgnuti
valjanoj proveri specifinosti. ak i proizvoai ovih testova ve dugi niz godina prizna
ju ovu injenicu.
ak se i kriterijumi za odreivanje pozitivnog rezultata, navodno visokospeci
finog WB-a, razlikuju u odreenim delovima sveta. Za Afrikanca sa antitelima koja
reaguju sa dva od tri proteina - p41, pl20 i pl60, kae se da je inficiran HlV-om. A ta
je sa Montanjeovom izjavom iz 1983. da je p41 normalni elijski protein? Do 1989.
godine prikupljeni su i dokazi da su pl20 i pl60 u WB-testu sastavljeni od podjedinica
p41. Drugim reima, Afrikanci se proglaavaju za HlV-pozitivne u sluaju da imaju
antitela koja reaguju sa njihovim sopstvenim proteinima.
HIV-inficirana novoroenad i deca imaju loije prognoze od neinficiranih i, stoga,
ve postojea visoka smrtnost dece moe znaajno porasti u subsaharskoj Africi, ako se
uzme u obzir materinsko-fetalna stopa transmisije od 25 do 35 odsto. Uz upotrebu anti
retrovirusne terapije, transmisija HlV-a na fetus tokom trudnoe moe biti znaajno uman
jena... napisala su dva istraivaa sa Univerziteta Zimbabve 1997. godine. Prema podaci
ma iz 2000. godine, skoro 15.000 osoba, odraslih i dece, svakodnevno se inficira HlV-om.
Da bi se postavile ovakve tvrdnje, moraju postojati dokazi za transmisiju HlV-a sa
majke na dete, kao i za inhibiciju AZT-om i nevirapinom. Postojanje HlV-a, budui da nje
gove estice nisu purifikovane, nije dokazano. Specifini testovi za odreivanje infektivnog

statusa majke i deteta ne postoje. Trenutno se infekcija majke, isto tako i deteta, odreuje
antitela-testovima ili korienjem polimerazne lanane reakcije (PCR). U mnogim studija
ma, deca su deklarisana kao inficirana HlV-om (transmisijom sa njihovih majki) bez
ikakvih laboratorijskih testova, ve samo na osnovu toga to su zadovoljila klinike kriter
ijume obuhvaene Bangui AIDS definicijom za decu u Africi.
Razvoj AIDS-a kod stanovnika Afrike moe biti za jednu do dve godine bri nego kod
stanovnika razvijenog sveta. U obzir se moraju uzeti i doivotne implikacije pozitivnih
rezultata HlV-testova, pa lekari, u skladu sa tim, moraju uzeti u obzir lano-pozitivne rezul
tate povezane sa: autoimunim oboljenjima, renalnim otkazima, cistinim fibrozama, trud
noama, transfuzijama krvi, transplantacijama, oboljenjima jetre, malignitetima, hemodi
jalizama ili vakcinacijama (protiv hepatitisa B, besnila, gripa i dr.).
Verovatnoa za lano pozitivne rezultate na WB-testu se multiplicira kod trudnih
Afrikanki, poto su izloene velikom riziku od mikobakterijskih i gljivinih oboljenja. Ova
oboljenja dovode do elijske aktivacije a antitela usmerena protiv ovih antigena su reaktiv
na na testu na HlV-antitela. Kriterijum za pozitivan rezultat WB-testa, inae, zahteva samo
dva benda. Trudne ene su takoe izloene riziku od razvoja anti HLA-DR autoantitela, koja
su ve dugo poznata kao izazivai anti-HIV kros-reaktivnosti. Gravidne ene su izloene i
fetalnim, placentalnim, promenama tela, kao i antigenima koji su prisutni kao posledica
trenutne i prethodnih trudnoa (npr. vaginalne i endocervikalne bakterije, abortusi, bakter
ijske infekcije koje potiu od seksualnih kontakata, ukljuujui vaginalne i analne odnose, a
ponavljana antigenska stimulacija semenom tenou ili spermatozoidima od istog ili
razliitih seksualnih partnera moe proizvesti poveanje elijski-posredovanih imunih akti
vacija kod ena), zatim su tu i infekcije urinarnog trakta i bakterijske sepse, koje mogu biti
povezane i sa niskim socioekonomskim statusom i loim uslovima ivota.
Do 1987. jedan HlV-specifian bend je smatran dokazom infekcije. Poto 15 do 40
odsto zdravih osoba koje ne pripadaju rizinim grupama ima HlV-specifine WB bendove,
postalo je neophodno redefinisati ,,pozitivan rezultat testa. U suprotnom, svaki sedmi
ovek bi bio dijagnostikovan kao HlV-pozitivan. Redefinisanje je izvreno selekcijom i
dodavanjem odreenih bendova.
Uprkos tome, u multicentarskim AIDS-kohort studijama (MACS), do 1990. godine,
jedan jak bend ostaje kao dokaz HlV-infekcije kod homoseksualaca.
S druge strane, iako AIDS poinje da opada 1987, ovaj trend je spreen dodavanjem
sve veeg broja bolesti koje definiu AIDS svakoj sledeoj reviziji (1985, 1987 i 1993.
godine) poev od prve definicije iz 1982. Mreni efekt ovih promena je bio da se odri
korelacija izmeu HlV-antitela i AIDS-a meu rizinim grupama, dok je rizik od dijagnoze
HIV/AIDS kod pojedinaca izvan ovih grupa ostajao zanemarljiv. Sve ovo je naglaeno i
izbegavanjem testiranja bolesnih osoba izvan rizinih grupa. U pojedinim studijama,
meutim, znatan broj osoba za koje se ne oekuje da budu inficirane, na testu biva pozi
tivno. Meu 89.547 testiranih uzoraka krvi pacijenata iz 26 amerikih bolnica (pri emu je
strogo voeno rauna da niko ne pripada rizinim grupama) izmeu 0,7 i 21,7 odsto
mukaraca, i 0 do 7,8 odsto ena, imalo je pozitivan rezultat na WB-testu.
Meu rizinim grupama u Severnoj Americi, Evropi i Australiji, ,,pozitivan test se
izrie na osnovu individualne sklonosti ka razvijanju i umiranju od bolesti definisanih kao
AIDS. Ovakva relacija je neprihvatljiva zbog toga to je eksperti daju kao dokaz tvrdnje da
HIV izaziva AIDS, a AIDS koriste kao zlatni standard za test na antitela.

Ovakva relacija ne postoji izmeu pozitivnog testa na antitela i afrikog AIDS-a. U jed
noj studiji, 83 odsto pacijenata za koje se sumnjalo da boluju od AIDS-a bilo je HIV-pozi
tivno, ali i 44 odsto onih sa malarijom, 97 odsto sa herpes zosterom, 43 odsto sa upalom
plua, 67 odsto sa amebnom dizenterijom i 41 odsto sa karcinomom. U drugoj studiji, 42
odsto ena sa rekurentnim abortusima, 6,7 odsto sa vaginalnim ulceracijama i 33 odsto sa
hemoroidima, bilo je pozitivno na testu.
U istraivanju sprovedenom 2000. godine u Ugandi, ispitivano je 339-oro dece ije su
majke bile HlV-pozitivne. Tokom prve godine ivota umrlo je 71 dete (20,9 odsto). Meu
2.303 deteta ije su majke bile HlV-negativne, 225 je odnela smrt tokom prve godine ivota
(9,8 odsto). Uzroci smrti nisu navedeni. U drugoj studiji, takoe sprovedenoj u Ugandi, na
HIV je testirano 9.389 farmera. Tokom sledee dve godine umrlo je 109 od 9.012 (1,2 odsto)
HlV-negativnih i 73 od 377 (19,4 odsto) HlV-pozitivnih. Meutim, samo petoro HlV-pozi
tivnih je umrlo od AIDS-a.
Mada veina razumnih posmatraa prihvata da HIV izaziva AIDS, ak ni skeptici ne
mogu da ne priznaju visoku prevalencu HIV antitela u Africi. Ako postoje i takvi koji ne
prihvataju ni to da HIV antitela indikuju virusnu infekciju, njihovo objanjenje kako HIV
seropozitivnost vodi do smrti, za ostatak naunog sveta, moe delovati krajnje udesno.
Objanjenje, meutim, gubi na udesnosti ako se zna da postoje mnogi nespecifini, ali
ipak korisni, laboratorijski testovi.
Tako, pozitivan test na antitela koji koristi ekstrakt volovskog srca (kardiolipin) kao
antigen, predvia razvoj sifilisa ukljuujui i smrt od ove bolesti, iako antitela nisu induko
vana kardiolipinom i on nije uzronik bolesti.
Objanjenje kako pozitivan test na antitela moe predvideti rane smrti, mnogo je
manje zanimljivo od predvianja na osnovu poveane stope sedimentacije eritrocita (ESR).
Opti uzrok povienog ESR moe biti neka infekcija ili trudnoa, malignitet, kolagene
vaskularne bolesti, reumatske bolesti srca i druga hronina stanja, ukljuujui i infekciju
Hl-virusom. ak i asimptomatine, neanemine HIV-pozitivne osobe mogu imati povien
ESR i test moe biti prediktivan za progresiju bolesti. Povien ESR kod HlV-pozitivnog sub
jekata konstituie prediktivni marker za progresiju infekcije u AIDS znatno pre opadanja
broja CD4, iako se smanjenje broja ovih elija smatra uzrokom nastanka sindroma steene
imunodeficijencije (AIDS-a).
HlV-proteini su, zapravo, normalni elijski proteini, elijski proteini sa novim antigen
skim epitopima (determintama, odrednicama) ili novoindukovani elijski proteini. Osobe
pozitivne na testu imaju visoke nivoe autoantitela i/ili antitela na non-HIV antigene, od
kojih svi (ili neki) mogu ukrteno reagovati sa elijskim proteinima. HlV-pozitivnost se kao
i ESR moe shvatiti kao nespecifini indikator promenjene homeostaze (uravnoteenog
stanja organizma) koja znai sklonost ka razvijanju odreenih bolesti.
HlV-eksperti tvrde da PCR dokazuje i kvantifikuje HIV detektovanjem i brojanjem
molekula HIV-RNK ili njene cDNK (komplementarne DNK) u kulturama koje sadre
plazmu ili tkiva AIDS-pacijenata. Meutim, da bi se tvrdilo da je RNK genom jedin
stvenog retrovirusa, HlV-a, prvo se mora imati dokaz da je takva RNK konstituent
virusne estice. U ovom sluaju, dokaz porekla se ne razlikuje od onog koji se sprovodi
prilikom dokazivanja oinstva. I dok se detetova DNK i DNK navodnog oca definiu se
samo na osnovu toga da je uzorak uzet iz njihovih organizama, u sluaju HlV-a, meu
tim, njegova RNK i njegova cDNK se dobijaju iz materijala u kome dominira elijska

RNK i DNK i retke estice, koje u najboljem sluaju imaju samo povrnu slinost sa
retrovirusnim esticama.
Upotreba PCR-a za odreivanje mogue retrovirusne etiologije razliitih bolesti
moe biti dodatno osporena prisustvom endogenih retrovirusa. ak i ako se cDNK
koriste za PCR ablone, transkripcione aktivnosti endogenih sekvenci moraju se uzeti u
obzir. Ljudi se raaju sa DNK nukleotidnim sekvencama poznatim kao endogene retro
viralne sekvence. Za razliku od genoma bakterija, kod virusa koji nisu retrovirusi i drugih
infektivnih agensa, koji su (ako su) prisutni egzogeno steeni, retroviralne RNK (provi
ralne DNK) su prisutne u ljudskom organizmu. Poznato je da sainjavaju bar jedan odsto
genoma oveka.
Upotreba PCR-a za dijagnozu HlV-infekcije, uprkos svemu, postaje sve rairenija. Da
bi se procenila senzitivnost i specifinost PCR-a, istraivai moraju razjasniti da li su ues
nici u studiji inficirani HlV-om. Novi test bi se morao porediti sa superiornim referentnim
testom ili tzv. zlatnim standardom. ak i da on postoji, specihnost PCR-a jo uvek ne bi
mogla bih odreena zato to ovaj test jo uvek nije standardizovan. Kriterijumi za odrei
vanje sluajeva kada je PCR test pozitivan variraju u razliitim studijama. ak i kada se
ignorie nedostatak standardizacije i koristi se potpuno nepodesan zlatni standard, kao to
je WB, specihnost PCR-a je i dalje ekstremno niska.
U jednoj studiji, saglasnost izmeu HlV-serologije i HIV-DNK varira od 40 do 100
odsto. U sedam francuskih laboratorija sa ekstenzivnim iskustvom u PCR-detekciji HIVDNK, od 138 uzoraka za koje se tvrdilo da sadre HIV-DNK, 34 pacijenta (25 odsto) nije
imalo antitela na HIV, dok je od 262 uzorka koja nisu sadrali HIV-DNK, 17 pacijenata (6
odsto) imalo antitela na HIV.
U pogledu testova HlV-optereenja koji se koriste za kvanhhkaciju HlV-a u plazmi,
moe se rei da nisu ni razvijeni ni evaluirani za dijagnozu HlV-infekcije. Zato, onda,
lekari koriste ove testove za dokazivanje HlV-infekcije i potvrivanje rezultata drugih testo
va? Kako se testovi koji ne mogu biti korieni za dijagnozu HlV-a mogu upotrebljavah za
njegovu kvantifikaciju? Tri testa se najee koriste za kvanhfikaciju virusnog optereenja.
To su: reverzno transkriptazna-polimerazna lanana reakcija (RT-PCR), sekvencno-zasno
vana amplifikacija nukleinske kiseline (Nucleic Acid Sequence Based Amplification NASBA) i razgranati (eng. branched) lanac DNK (bDNK). U uzorcima koji sadre istu
koliinu HlV-a, rezultati ovih testova variraju izmeu 0 i 1 milion kopija, u zavisnosti od
toga koja se PCR-tehnika ili vrsta HlV-a koristi.
Pod izoiacijom HlV-a eksperh podrazumevaju detekciju enzima reverzne transkriptaze ili reakciju izmeu proteina prisutnih u elijskim kulturama i anhtela na jedan takav
protein, kao to je p24, za koji se tvrdi da je jedinstven za HIV. Reakcija antitelo-antigen
(ak i ako postoji dokaz da je anhgen HlV-protein i da je anhtelo usmereno protiv njega i
da reaguje samo sa p24), ne moe da predstavlja bilo kakvu izolaciju, a kamoli izolaciju
virusa ili jedinstvenog retrovirusa. Osim toga, do danas niko nije dokazao da je p24 protein
HlV-a. Naprotiv, postoji obilje dokaza da je p24 elijski protein.
HIV/AIDS rizine grupe su: homoseksualci, intravenski korisnici droge, hemohliari i
osobe roene na podruju subsaharske Afrike. Kao to je poznato, testiranje na HIV je svo
jevrsno emocionalno iskustvo. Dijagnoza HlV-pozitivnost moe odvesti u depresiju, strah,
bes i dovesti do pojave samoubilakih ideja. Porodica, prijatelji i zajednica mogu izbegavah
inficirane ljude i odnosi meu suprunicima i partnerima mogu bih ugroeni.

Neodreeni rezultat moe izazvati iste probleme ako lekar pogreno interpretira rezul
tate, kao indikativne za infekciju.
U pogledu interpretacije rezultata WB-a, takoe je neophodna posebna obazrivost. WB
moe biti pozitivan i ako osoba nije inficirana, pogotovo kad su samo dva benda prisutna,
ali neinficirana osoba u izvesnim sluajevima moe imati i vie od dva prisutna benda.
WB kriterijumi koji se koriste za definisanje pozitivnih rezultata su prvobitno osmiljeni za upotrebu kod visokorizinih osoba. Za populaciju koja ne spada u grupu visokog
rizika, ovi testovi mogu biti problematini.
Jedini razlog zbog ega se tvrdi da homoseksualci, intravenski korisnici droga,
hemofiliari i Afrikanci, imaju veu verovatnou da budu inficirani HlV-om je taj to je,
kada su testovi na antitela prvi put uvedeni u praksu, otkriveno da pripadnici ovih grupa
imaju veu verovatnou pozitivnih rezultata nego drugi (zdravi) davaoci krvi.
Jedini nain da se dokae visoki rizik od infekcije, a da se eliminie svaki rizik od
lano-pozitivnih rezultata, bio bi korienje zlatnog standarda za vrednovanje testova. A
kao to je pomenuto, zlatni standard jedino moe biti Hl-virus, odnosno njegova izolaci
ja. Poto je injenica da zlatni standard ne postoji, to su prihvatili i mnogi HIV/AIDSeksperti, trenutno je nemogue napraviti razliku izmeu grupa osoba koje su u visokom
riziku od infekcije ili u visokom riziku od lano-pozitivnih rezultata.
Veoma je znaajan i podatak da do danas niko nije dokazao postojanje celog HIVgenoma u sveim, nekultivisanim limfocitima AIDS-pacijenata. Otkrie nove RNKs u
humanim elijama, pogotovo kod AIDS-pacijenata i pripadnika rizinih grupa, ne
moe biti dokaz da je RNK egzogeno uvedena HlV-om ili bio kojim drugim infektivnim agensom.
Zanimljivo bi bilo razmotriti rezultate dobijene ispitivanjem genetskog materijala osoba
obolelih od sindroma zalivskog rata. Kod veterana zalivskog rata, kako su naunici zakljuili,
nove (neviralne) RNK su verovatno indukovane izlaganjem genotoksinima u okruenju.
Ono to moe nedostajati u analizi HlV-a je razumevanje uloge koju poikilogeni agen
si (gr. poikilo = razliit, gen = skr. generisanje) igraju u laboratorijskom protokolu koji se
od 1983. godine koristi za ispitivanje humanih retrovirusa. Poikilogeni agensi su entiteti fiziki, hemijski ili bioloki - koji kreiraju genetsku raznolikost posredstvom genetskih
rekombinatornih deavanja.
Jedan ovakav poikilogeni agens se pominje u vezi sa HlV-om. Taj agens je fitohemaglutinin (PHA). Koristei HERV-H LTR etalon (HERV = humani endogeni retrovirus),
6 i 4,5 kb (kilobaza), detektovani su transkripti (Northern blot analizom) indukovani u nor
malnim perifernim T-elijama posle tretmana fitohemaglutininom. PHA su koristili kao
laboratorijski reagens ne samo Montanje, ve i svi drugi retrovirolozi koji su tvrdili da imaju
dokaze HlV-izolacije.
Sa tvrdnjom da se nova, neviralna, RNK pojavila kod veterana rata u Zalivu, sloio se i
sam Montanje. Postojanje novih RNK kod HlV-pacijenata i pripadnika rizinih grupa,
samim tim, moe biti rezultat delovanja velikog broja toksina, ukljuujui i genotoksine.
Genom retrovirusa HlV-a uopte ne mora biti izvor novih RNK.
I Montanje i Galo su prihvatili da HIV ne moe biti detektovan u kulturama koje nisu
tretirane odreenim toksinima, odnosno genotoksinima, ukljuujui PHA. Retrovirusolozi
se ne slau sa tvrdnjom da se nova RNK moe pojaviti u elijama bez prethodnog izlagan
ja infektivnim agensima. Za sve ovakve naunike, prisustvo novih RNK kod HIV-pacijena

ta je nedvosmislen dokaz infekcije. Pri tom, svi zanemaruju injenicu da do sada ne posto
je podaci o dve identine HIV-RNK. Razlika meu njima moe biti i do 40 odsto.
Seksualno prenosivi agensi nemaju seksualne, geografske ili rasne pretpostavke. Ipak
se za HIV kae da je izuzetak. Njegov glavni ,,model transmisije u subsaharskoj Africi je
heteroseksualni, za razliku od ostatka sveta. Da bi se mogla potvrditi heteroseksualna
transmisija HlV-a, mora se:
- dokazati postojanje HlV-a,
- imati pouzdan nain dokazivanja da je mukarac (ena) inficiran HlV-om,
- dokazati da je virus prisutan u genitalnim sekrecijama inficiranih osoba u vreme odi
gravanja seksualnog kontakta,
- dokazati da su partneri HlV-pozitivnih mukaraca (ena) bez HlV-a neposredno pre
seksualnog kontakta, i
- dokazati da neinficirani partner postaje inficiran odmah posle seksualnog kontakta i
nijednim drugim putem.
ak i ako pretpostavimo da su prvi i drugi uslovi zadovoljeni, to se tie treeg, ne pos
toji nijedna studija iz bilo koje zemlje koja dokazuje seksualnu transmisiju HlV-a baziranu
na dokazivanju njegove prisutnosti u genitalnim sekrecijama. Podaci iz studija pokazuju da
85 odsto mukih i 80 odsto enskih uzoraka genitalnih sekrecija dobijenih od HlV-pozi
tivnih subjekata - ne sadre HIV. To bi znailo da prisustvo HlV-a u genitalnim sekrecija
ma u jednoj prilici, ne predvia njegovo prisustvo u drugoj prilici.
Na primer, u jednoj studiji (koristei dovoljno senzitivan PCR da detektuje jednu HIVom inficiranu eliju u 100.000 neinficiranih semenih elija, a u jednom broju uzoraka i
jednu inficiranu eliju u 1.000.000 neinficiranih semenih elija), genetski materijal HlV-a je
mogao biti detektovan u samo 1 od 25 semenih uzoraka homoseksualaca.
Kod mukaraca sa viralnim optereenjem veim od 50.000 kopija po ml plazme, 33
odsto je imalo nedetektibilna virusna optereenja u semenoj tenosti. Kada je krvno viral
no optereenje bilo manje od 5.000 kopija po ml, 15 od 22 semenih uzoraka nije prikaza
lo HIV. Kod 14 ena koje nisu uzimale anti-HIV lekove, 12 od 22 uzoraka cerviko-vaginal
nih sekreta (60 odsto) nije imalo detektibilno virusno optereenje.
Izjednaen odnos HlV-seropozitivnosti mukarci - ene (1:1), u Africi se ne moe
koristiti kao dodatni dokaz za heteroseksualnu transmisiju HlV-a (kako su to uinili Galo i
njegove kolege). Studija koju je ovaj tim sproveo je bazirana na nepouzdanim podacima i
neverodostojnom epidemiolokom rezonovanju. Pre svega, naini korieni za iskljuivan
je osoba sa poznatim rizicima od AIDS-a nisu bili senzitivni i bili su podvrgnuti znaajnim
,,telovanjima.
Treba pomenuti i sluaj izostanka Kapoi sarkoma kod 10 analiziranih mukih AIDSpacijenata (od kojih je 7 bilo tamne boje koe), to bi predstavljalo dodatni dokaz protiv
homoseksualne transmisije HlV-a meu afrikim stanovnitvom. Ovaj kancer se skoro
uopte ne sree meu crncima i intravenskim korisnicima droga.
Od velikog znaaja je i istraivanje sprovedeno 1985. godine na 2.000 registrovanih
nemakih prostitutki (iz Minhena, tutgarta, Berlina, Hajdelberga, Frankfurta i Kila)
koje su testirane na HTLV -III (HIV). Njih 17 je bilo HlV-pozitivno, a od ovih je polov
ina koristila droge. Niska prevalenca HlV-a u ovoj populaciji i vee umanjenje trans
misije sa mukarca na ene sugerie da ove nemake prostitutke nisu bile ni izvor, ni
primaoci virusa.

Na poetku ere HIV-a je postalo jasno da je oko 75 odsto testiranih hemofiliara


bilo HlV-pozitivno. Kako su svi hemofiliari mukarci, istraivai su koristili prednost
HlV-pozitivnih hemofiliara da bi prouili transmisiju sa mukaraca na ene, zbog toga
to je broj inficiranih indeksiranih sluajeva (mukaraca) lake definisati a njihove
enske seksualne partnerke su generalno zdrave i nemaju drugih poznatih faktora rizika
za oboljevanje od AIDS-a.
Najveu studiju na enskim seksualnim partnerima hemofiliara je izvela Studijska
grupa transfuzione bezbednosti SAD izmeu avgusta 1985. i februara 1989. U studiju su
ukljuene osobe sa svim oblicima kongenitalnih poremeaja zgruavanja, uz dugotrajno
praenje na klinikama u Njujorku, Majamiju, Detroitu, Sietlu, San Francisku i Los Ane
lesu, kao i 201 enski seksualni partner. Istraivai su pratili 151/180 ena, HIV-nega
tivnih na poetku studije, u periodu od 5 do 47 meseci. Totalni period opservacije za 151
enu je bio 351 godina (2,3 godine po osobi). Nijedna nije postala HlV-pozitivna uprkos
injenici da je 13 (8 odsto) od 151 ene ostalo u drugom stanju. Od 47 ena koje su pri
javile vaginalne odnose, upotreba kondoma je bila ,,uvek kod 6 (13 odsto), ponekad ili
esto kod 20 (42 odsto) i ,,nikad kod 21 (45 odsto).
U prospektivnoj studiji 175 HlV-neskladnih parova (jedan partner HlV-pozitivan, drugi
ne), testiranih svakih 6 meseci, nijedan od 175 neinficiranih mukaraca ili ena nije postao
HlV-pozitivan. ak 25 odsto parova nije koristilo prezervative.
Danas postoji obilje epidemiolokih dokaza koji pokazuju da je jedini seksualni akt
koji je, i kod homoseksualaca i kod heteroseksualaca, povezan sa pozitivnou na testu na
HlV-antitela i pojavom AIDS-a, receptivni analni odnos. Uestalost ovakvih odnosa kod oba
pola, a ne broj partnera (promiskuitet), predstavlja faktor rizika za pozitivan rezultat na
testovima na HlV-antitela i razvoj AIDS-a.
Homoseksualnost nije sama po sebi od najvee vanosti, ve je to sam seksualni in
(analni odnos mogu ponekad mnogo vie da praktikuju pripadnici heteroseksualne nego
homoseksualne populacije). Stoga, AIDS i pozitivan test na antitela, isto kao i trudnoa,
mogu biti seksualno steeni ali ne i seksualno prenosivi. Razlika je u tome to je za trud
nou dovoljan jedan seksualni odnos, dok je za AIDS potrebna velika uestalost recep
tivnih analnih odnosa tokom dugog perioda. Moe se rei da AIDS vie lii na analni i
cervikalni kancer.
Dobro je poznato da je AIDS prvi put dijagnostikovan kod belaca homoseksualaca i
biseksualaca, a 20 odsto mukaraca koji se smatraju homoseksualcima je imalo seks sa
enama. Zanimljivi mogu biti rezultati studije koja je 1986. sprovedena na teritoriji San
Franciska. Od 1.035 mukaraca starosti izmeu 25 i 54 godine, 169 (16,3 odsto) se klasifiko
valo kao biseksualno i njih 108 je prijavilo jednu ili vie enskih seksualnih partnerki
tokom prethodne dve godine. Ekstrapolacijom ovih podataka na njihovu celu populaciju od
23.000 samaca, autori su izraunali da je ukupan broj ena izloen ovim mukarcima oko
3.200. Zakljuak studije je bio da postoji znaajan potencijal za irenje HlV-infekcije na
ene San Franciska. Takvo irenje se do danas nije dogodilo.
Ako se HIV prenosi seksualnim putem i sa majki na njihovu decu, do sada bi trebalo
da postoji epidemija HlV-infekcije meu decom (to je trebalo da se desi jo sredinom 80ih godina prolog veka). Deca belih roditelja bi, ukoliko su ove tvrdnje istinite, trebalo da
budu meu prvim inficiranima i danas bi trebalo da formiraju veinu meu decom infici
ranom preko majki.

Meutim, stvari stoje potpuno drugaije. Na primer, kumulativni broj perinatalno


inficirane dece u Australiji, u periodu od 1982. do 2000. godine, iznosi 46. Manje od
troje godinje. ak i ako se transmisija HlV-a sa majke na dete deava, njena pojava je
zanemarljiva. A to je najvanije, poto se kao dokaz izolacije retrovirusa koriste lim
fociti dobijeni iz placente, mora se uzeti u obzir i da placenta prua utoite endogen
im retrovirusima.
Prvi izveteni sluajevi sugeriu da tvrdnje o transmisiji HlV-a sa majke na dete dolaze
od obojenih majki i njihove dece. Ili je HIV, za razliku od drugih infektivnih agenasa,
sposoban da pravi diskriminaciju izmeu rasa ili postoji veliki problem u vezi sa metodama
koji se koriste za dokazivanje infekcije.
Kao to je ranije diskutovano, validnost svih laboratorijskih testova, ukljuujui i
testove na antitela koriene za dokazivanje HlV-infekcije, osporavali su i sami eksperti
za HIV. Postoje mnogi nauno objanjivi razlozi zbog kojih pozitivan test na antitela, ak
i ako je specifian kod odraslih, ne moe biti smatran dokazom HlV-infekcije kod dece.
Prvo, majke kod kojih je rizik za pojavu mnogih oboljenja visok (npr. siromane obojene
ene, korisnice droga...), i u odsustvu HlV-a poseduju antitela koja reaguju sa mnogim
antigenima, ukljuujui i auto-antigene. Ova antitela, kao navodna HlV-antitela, mogu
prei u placentu i, kao i sva antitela, unakrsno reagovati na takav nain da daju pozitivan
test na antitela u odsustvu HlV-infekcije. Sama deca, takoe, mogu razviti antitela na
mnoge non-HIV antigene, koji mogu kros-reagovati sa antigenima u testu na HIV rezul
tirajui lano pozitivnim rezultatom. Na primer, septikemija (trovanje krvi) esto daje
lane rezultate na testovima na antitela. Deca su naroito sklona infekciji E. coli koja
moe napasti krvotok, naroito iz kompromitovanih creva. Antitela na polisaharide E. coli
reaguju sa proteinima HlV-a.
Teina deteta je jedan od faktora koji se najee navode kao faktori rizika da se dogo
di transmisija. Meutim, kod odraslih gubitak teine poveava verovatnou za pozitivan
rezultat na testu, ali ne i obrnuto.
Hipergamaglobulinemija identifikuje HlV-pozitivnu decu sa specifinou od 97
odsto uz korienje WB-a kao zlatnog standarda kod dece. U jednom istraivanju je 63
seruma, dobijenih od 23 pacijenta pre i neposredno posle infuzije imunoglobulina, testi
rano na HIV korienjem WB-a. Od 63 seruma, za 52 (83 odsto) je naeno da su pozi
tivni. Koliina otkrivenih antitela je bila najvea neposredno posle infuzije, a smanjivala
se izmeu infuzija.
Zanimljiva je i studija raena na jednoj osobi kojoj je dato est injekcija od po 5 ml
doniranog Rh+ seruma. Injekcije su administrirane u etvorodnevnim intervalima.
Pokazano je da je donatorski serum negativan na antitela na HIV i antigen (ELISA), kao
i krv uzeta od njegove ene i deteta. Krv uzeta posle prve imunizacije se pokazala kao
negativna na HlV-antitela iz ELISA testa i imunoblot esej. Posle druge imunizacije, slab
signal je pokazan na ELISA testu. Posle tree imunizacije, signal je bio jak i imunoblot
je otkrio jasnu interakciju sa p!7 i p55 proteinima. Jo jai signal je primeen posle pete
imunizacije. Interakcija sa pl7, p31, gp41, p55 i nekim drugim proteinima je bila
oigledna. Ovo ujedno znai da vakcinisana deca mogu biti pozitivna na testu na HIVantitela i ako nisu inficirana.
Jo 1988. su postojali dokazi da su testovi na antitela kod dece nespecifini. Svi eksper
ti su prihvatili da deca mogu imati pozitivan test na antitela, a da nisu inficirana. Uzrok ove

pojave lei u tome to majina antitela prelaze kroz placentu jo u 12-oj nedelji trudnoe.
Nivo ovih antitela opada posle poroaja i do devetog meseca starosti nisu vie prisutna kod
deteta. Drugim reima, ukoliko je test na antitela specifian, bilo koje dete starije od devet
meseci pozitivno na HlV-testu na antitela, trebalo bi da ostane pozitivno do kraja ivota.
U jedinoj studiji koja obezbeuje detaljnu analizu gubitka deije HlV-seropozitivnosti
posle poroaja, Evropskoj kolaborativnoj studiji, oko 23 odsto dece postalo je seronegativno
u periodu od roenja do devetog meseca ivota. Meutim, 59 odsto je postalo seronegativno
u periodu izmeu devetog i 22. meseca. Ovaj drugi podatak ne moe biti posledica gubitka
majinih antitela. Jedino objanjenje je da su testovi na antitela nespecifini, ili deca uspe
vaju da se ree HlV-infekcije bez ikakvog leenja.
Jedini dokaz u prvim izvetajima koje govore o transmisiji Hl-virusa sa majke na dete
jeste prisustvo AIDS-a ili bolesti slinih AIDS-u kod dece. ak i posle razvoja testova na
HIV (antitela, kulture, PCR), u veini studija dijagnoza HIV-infekcije kod dece i transmisi
ja sa njihovih majki je odreena klinikim, a ne virusolokim, podacima. Ta dijagnoza se,
zapravo, sastoji od sledeeg: AIDS, smrt od AIDS-a ili smrt od bolesti povezane sa HlV-om,
bez definicije ta se podrazumeva pod boleu povezanom sa HlV-om.
Ovakve pretpostavke se mogu smatrati validnim samo ako postoji definitivan dokaz da
HIV izaziva AIDS (imunu deficijenciju, tj. opadanje T4 elija i kliniki sindrom) i bolesti
povezane sa HlV-om. Takoe, mora postojati definitivan dokaz da su deca imala AIDS ili
su umrla od AIDS-a ili bolesti povezane sa HlV-om. Na kraju, moralo bi se utvrditi da ne
postoje drugi uzronici AIDS-a ili bolesti povezane sa HlV-om.
Nemogue je, s jedne strane, tvrditi da je pozitivan test na antitela dokaz da HIV izazi
va AIDS, a sa druge strane, da je prisustvo AIDS-a dokaz da je pacijent inficiran HlV-om. U
veoma malom broju studija u kojima se dokazuje transmisija HlV-a sa majke na dete, pos
toje podaci o imunolokom statusu dece (broju T4 elija). Od 1986. godine postoje dokazi da
je efekat HlV-infekcije na imuni sistem dece donekle drugaiji, nego kod odraslih.
U poetnoj fazi AIDS-a kod dece, limfopenija moe biti nezapaena i limfocitne mito
gene reakcije na fitohemaglutinin (PHA) i Concanavalin A (Con A) kao i u miksovanim lim
focitnim kulturama su normalni. Prema HlV-teoriji AIDS-a, infekcija Hl-virusom dovodi do
unitenja T4 elija, a opadanje broja T4 elija dovodi do pojave klinikog sindroma. Kod
velike veine dece sa klinikim sindromom, broj T4 elija je ili normalan ili, ako je uman
jen, do toga dolazi posle pojave sindroma. Iz svega ovoga proizilazi da HIV ne moe biti
uzrok AIDS-a kod dece. Trenutno raspoloivi podaci o prenoenju HlV-a sa majke na dete
pokazuju da o ovom nainu transmisije, do danas, nijedna sluajna ,,slepo-kontrolisana
studija nije objavljena, zatim ne postoji nijedan validan metod za dokazivanje infekcije
deteta HlV-om, a nema dokaza da je bilo koji test koji se koristi za dokazivanje HlV-infek
cije specifian. Testovi nisu ni reproduktibilni, ni standardizovani. Ukratko, nema nieg
specifinog po pitanju imunodeficijencije (opadanja T4 elija), ni po pitanju klinikih simp
toma, ni po pitanju same bolesti kod dece i odojadi ije su majke HIV-pozitivne.
Imao sam prilike i da analiziram sadraj doza polio vakcina davanih junoafrikoj deci,
a zakljuci do kojih sam doao bili su zastraujui. Naime, skoro svaka doza je bila konta
minirana tekim metalima u tragovima (olovo, iva, nikl, bakar) u koliinama nekoliko puta
veim od dozvoljenih. Toksino dejstvo ovih metala se ogleda u supresivnom delovanju na
kotanu sr male i, naroito, novoroene dece. Krajnji ishod jeste pojava AIDS-simptoma
sa smanjenim brojem imunokompetentnih elija, bez prisustva virusa.

Kod dece su prisutna dva izuzetno zbunjujua toka bolesti - razne kongenitalne
infekcije i prim arne kongenitalne imunodeficijencije. Ove druge podrazumevaju cito
megalovirus, Eptajn-Bar virus, herpes virus, rubeola virus, toksoplazmoze i imunod
eficijenciju kod dece ije su majke narkomanke. Drugim reima, u poetku ere AIDSa bilo je prihvaeno da je ono to je postalo poznato kao AIDS kod dece postojalo
mnogo pre 1980, pogotovo kod dece ije su majke ivele u loim uslovima, bile narko
manke ili alkoholiarke.
Indikativne bolesti koje se viaju kod imunokompromitovane dece inficirane HlV-om,
preklapaju se sa bolestima koje se uglavnom viaju kod dece neinficirane HlV-om. Ovo je
sluaj ak i sa dve bolesti za koje se smatralo da su najspecifinije za infekciju HlV-om PCP (Pneumocystis carinii pneumonitis) i KS (Kapoi sarkom). ak i eksperti za HIV prih
vataju da ovaj virus ne izaziva KS, ali i pored toga se smatra da je KS indikativan za AIDS i
kae se da HIV izaziva AIDS. Takoe, u veini studija se ne pominje koji su metodi
korieni za dijagnozu AIDS-a, smrti od AIDS-a ili bolesti povezane sa HlV-om.
Zanimljivo je da se nijedan dananji lekar ne sea da je imao iskustvo sa pacijentima
sa PCP-om pre ere AIDS-a. Meutim, ova bolest nije ni nova, ni specifina za AIDS.
Opisana je i istraena u vezi sa siromatvom i loom ishranom pre pojave AIDS-a. PCP se
primarno javlja kod prevremeno roene ili zrele distrofine dece. Ispitivanja su pokazala da
terapija PCP-a lekovima protiv protozoa nije bila uspena, za razliku od terapije lekovima
protiv gljivica. Osim toga, postoji esta kombinacija PCP i citomegalske bolesti. Trebalo bi,
zato, ispitati mogunost da se PCP mnogo ee javlja kod odraslih osoba sa citomegalskom
boleu. to se tie dece, nijedno dete koje se oporavilo od ranog PCP-a (sa ili bez cito
megalovirusa) nije kasnije umrlo od drugih manifestacija imunodeficijencije.
PCP se javlja skoro iskljuivo kod pacijenata sa ozbiljnim osnovnim bolestima. Pri
marne bolesti ukljuuju: leukemiju, sarkome, Hokinovu bolest, neuroblastome, multiple
mijelome, reum atoidni artritis, hemofiliju, nefrozu, tuberkulozu, hipoglikemiju,
adrenogenitalni sindrom... Pneumocystis carinii pneumonitis se via i kod pacijenata
posle transplantacije organa, kod iznurenih beba i kod dece sa agamaglobulinemijom,
hipoproteinemijom. Proteinsko-kalorina pothranjenost moe igrati ulogu u nastanku
PCP-a, poto je ona povezana sa raznim predisponirajuim oboljenjima. Osim toga, teak
gubitak teine je vien kod laboratorijskih pacova tretiranih kortizonom, pre pojave PCPa. Broj smrti od PCP-a je znatno povean kada su pacovi tretirani kortizonom hranjeni hra
nom deficitnom u proteinima.
Pothranjenost moe uticati na otpornost prema infekcijama preko uticaja na fagoci
tozu, endokrine funkcije, prirodnu mikrobijalnu floru, integritet tkiva, zaceljivanje rana i
formiranje kolagena, kao i na brojne nespecifine faktore koji utiu na otpornost organiz
ma. Svakako najznaajniji je uticaj pothranjenosti na humoralni i elijski imunitet.
Morfoloke studije vrene u okviru studije objavljene 1976, a sprovedene u dva irans
ka prihvatilita, otkrile su da su sva deca sa tekim PCP-om imala upadljivo spljotene
mukoze utrobe, zbog ponavljanih intestinalnih infekcija i perzistirajuih dijareja. Kod
veine pacijenata je otkrivena i teka atrofija timusa, uz teinu timusa manju od 3 g u
vlanom stanju pri autopsiji, a ustanovljen je i nedostatak oboda T-elija. Ova deca su
izgledala kao skeleti. Nikakav trik sa pedijatrijskim hranjenjem nije mogao da pomogne da
se pobolja nutricionalni status, poto je atrofija mukoze onemoguavala apsorpciju. Timus
je kod ove dece nestao u drugom ili treem mesecu, a elijski-posredovani imunitet zaosta

jao u razvoju. Iz najnovijih studija se uoava da se elijski-posredovani imunitet kod


preivelih nikada nije kompletno povratio.
Pre ere AIDS-a, deca sa pneumonijom su retko bila testirana na PCP. Jedan od razlo
ga za to moe leati u injenici da najspecifiniji metod za dijagnozu PCP-a zahteva
invazivnu proceduru, tj. otvorenu biopsiju plua. S druge strane, u eri AIDS-a se ne tede
napori za dijagnozu PCP-a (u studijama transmisije HlV-a sa majke na dete, PCP se sma
tra dokazom da je dete inficirano HlV-om, bez daljih laboratorijskih testiranja).
Umesto otvorene biopsije plua, danas se koriste druge metode. Meutim, ak i
upotrebom bronhoalveolarne lavae (BAL), koju eksperti za HIV smatraju ekstremno speci
finom, kod oko 40 odsto pacijenata sa AIDS-om, koji je predstavljen simptomatinim
pneumonijama izazvanim drugim organizmima, moe se oekivati nalaz P. carinii u
tenostima iz BAL.
Ranih 80-ih godina prolog veka, visoka uestalost Kapoijevog sarkoma (KS) je uoe
na kod homoseksualaca. Tokom nekoliko narednih godina ovaj malignitet i PCP su postali
glavni konstituenti onoga to je postalo poznato kao AIDS.
Zaista, KS je bio osnova Galoove pretpostavke da je uzrok KS-a i AIDS-a retrovirus. KS
je bio prevalentan u Africi mnogo pre ere AIDS-a i pogaao je mlae odrasle osobe (od 25
do 45 godina starosti) i decu starosti izmeu 12 i 15 godina. U ovoj grupi, kao i kod
homoseksualaca, postoji vidljiva uestalost generalizovanog i agresivnog KS-a kod koga
veina pogoenih umire u toku dve godine od postavljanja dijagnoze.
Od svih rizinih grupa obuhvaenih HIV infekcijom, KS je sa retkim izuzecima
ogranien samo na homoseksualce i Afrikance. U SAD je do 1990. bilo samo 13 slua
jeva KS/AIDS-a kod dece i sva su, osim jednog, bila potomci ena sa Haitija. Te
godine, istraivai iz Centra za kontrolu zaraznih bolesti su izjavili da su ovi sluaje
vi AIDS-a bili atipini i da moe postojati neobjektivnost dijagnoza. Nejednaka
rairenost KS-a meu rizinim grupama, njegovo dijagnostikovanje kod mnogih
homoseksualaca koji nisu imunosuprimirani i koji su negativni na testu na HIV, vodi
do zakljuka da je KS izazvan infektivnim agensom koji nije HIV. Iako danas svi pri
hvataju da uzrok KS-a nije HIV, iz nepoznatih razloga KS ostaje jedna od bolesti
kojom se definie AIDS. U studijama transmisije HlV-a sa majke na dete, KS, bolest
koja nije izazvana HlV-om, smatra se dokazom da je dete inficirano HlV-om i da
infekcija potie od njegove majke.
U ovom trenutku nema dokaza da se HIV, ak iako se pretpostavi da je prisutan kod
gravidnih ena, perinatalno prenosi na njihovo potomstvo.
Na ovom mestu bih eleo da se posebno zahvalim dr Eleni Papadopulos, koja je ostavi
la veliki broj studioznih radova sa obiljem podataka u vezi sa AIDS-om i posebno
mogunou transmisije HlV-a sa majke na dete, kao i ostalim lanovima njene naune
grupe iz Perta.
Moemo se zapitati: da li je HlV-sindrom kod koga je krajnji rezultat kancer - jedna
bolest, a HlV-sindrom kod koga je krajnji rezultat TBC - druga bolest? Zajedniki im je
samo pad imuniteta. Re je o posledici slabog mesta (lat. locus minoris resistentiae) u orga
nizmu. Ta slaba mesta se mogu uporediti sa najslabijim karikama jednog lanca, onim koje
se prve kidaju. Homoseksualci dobijaju Kapoijev sarkom, narkomani TBC, a crnci PCP i
nekad KS, beli ljudi oboljevaju od bolesti koje izazivaju mikoplazme i, naroito, od kandidi
jaze. Sve ovo dozvoljava pad imuniteta i sve se, ponovo, svodi na imunitet.

Poznato je da 96 odsto HlV-pozitivnih belih ljudi pripada rizinim grupama


(hemofiliari, narkomani, homoseksualci), 3 posto je zaraeno transfuzijom i za 1 odsto
se ne zna kako su inficirani. Posebna rizina grupa su tamnopute osobe, pre svega,
juno od Sahare. To je ukupno etiri ili pet rizinih grupa. Sve ukazuje na to da se sida
koristi za ciljano delovanje. Drugo, narkomanima opada imunitet i samog korienja
droge (esto joj se dodaju otrovne materije, poput strihnina, da bi bre delovala). I sida
moe da se tretira kao posledica narkomanije
Osnovna stvar u svemu tome jeste pad imuniteta. Dokazivanje inficiranosti je krajnje
nepouzdano. Mnogi koji su identifikovani kao inficirani, nisu uopte inficirani. Sam taj test
je besmislica poto moe dati pozitivan rezultat posle vakcinacije protiv gripa, kao i kod
pomenutih 60 razliitih bolesti. To znai da su mnogi ljudi oterani u oajanje, gubitak imu
niteta, sidu i smrt, samo zato to im je ,,sluajno otkriven HIV pogrenim testom.
Kada ovek dobije nalaz testa sa ,,HIV-pozitivan, osea se kao osuenik na smrt bez
prava albe. On je, prvo, u oku zbog opte slabosti jer naglo pada tonus malih arterija,
kapilara, i dolazi do velikog pada krvnog pritiska (krv se nagomilava u jetri, slezini i
crevima), srce dobija malo krvi i radi na prazno. To obino potraje dosta dugo i usle
permanentnog stresa dolazi do oteenja vitalnih modanih centara zbog nedostatka
kiseonika. Hipotalamus meu prvim centrima reaguje (on je centar za termoregulaciju i
razmenu materija) i alje signal prednjem renju hipofize, koja lui adenokortikotropni
hormon (ACTH) koji podstie koru nadbubrene lezde na pojaanu sekreciju kortizona.
Kao posledica toga, javlja se miina slabost, povien krvni pritisak, edemi, nervne sen
zacije, psihoze, neuroze. Najopasnija posledica trajnog poveanja luenja kortizona kod
HlV-pozitivnosti, ogleda se u poremeaju metabolizma ugljenih hidrata, minerala, sman
jenju funkcije polnih lezda, titne lezde i, naroito, pokretanju procesa latentne tuberku
loze, PCP i razvoju mikoplazmi u disajnim putevima.
Permanentan stres i ciklus kortizona dovodi do gubitka imuniteta. Imuna deficijencija
moe da se dobije na razne naine - od permanentnog stresa, pa do bolesti usled raznih
infekcija, loih uslova ivota, nepravilne i nedovoljne ishrane, ivota u vlanim, mranim
hladnim prostorijama, pretekog rada...
to se tie testova za otkrivanje HlV-a, oni su - elegantna i drska prevara! Ovde se,
zapravo, koristi kaa dobijena iz volovskog srca, odnosno klasini test za detekciju sifilisa,
a koristi se i ve postojei test na DNK koji slui za dokazivanje oinstva. To su ti novi ,,epo
halni testovi za HIV.
U sutini, i kancer i sida, kao i TBC, malarija i onih 60 bolesti koje daju lano pozitivne
rezultate na testovima na HIV, meusobno su sline, imaju neki zajedniki imenitelj.
Kancerogena elija, naime, ima na omotau gpl20, imunoglobulini imaju gpl20 i HIV ima
gpl20. ak bi se moglo rei da i Hl-virus u sutini ne postoji, ve samo postoji sindrom
HlV-a. Kada ovek oboli od HlV-a, ovaj moe da se identifikuje na osnovu prateih pojava,
na osnovu simptoma. Oni se razlikuju kod razliitih grupa.
U daljem istraivanju side bi, za poetak, bilo dovoljno poi od pretpostavke da je ona
modifikacija lepre, gube. Jednostavno, ii na to da je u sutini u pitanju lepra ali trans
formisana, preobraena, drugaija, odnosno nova vrsta. injenica je da se guba vidi u pood
maklom stadijumu bolesti, ali i bolesnik od AIDS-a se poznaje u poodmaklom stadijumu.
Prepoznaje se po licu, telu, ponaanju... Naravno ova problematika ne moe da se shvati
tako jednostavno i, da kaem, vulgarno. Meutim, kao poetna hipoteza se moe prihvati

ti pretpostavka da je re o transformisanoj lepri. To je mogao da bude dijabolian labora


torijski miks, a mogao je da bude i prirodni miks.
Istina je da su antitela koja se javljaju kod lepre identina onima koja se javljaju kod
HlV-a. Micobacterium avium complex, skr. MAC-ova vrsta tuberkuloze (MAC) se ne
prenosi sa oveka na oveka kao Kohov TBC. Moe da se kae i da uopte nije re o
tuberkulozi, nego bolesti sa simptomima tuberkuloze, ali potpuno drugaijeg porekla.
Pad imuniteta lei u jednoj od faza oboljevanja od side. Zanimljivo je to da taj pad imu
niteta, kod onih koji boluju od AIDS-a, dovodi do karakteristinih i specifinih posledica,
to nije sluaj sa svakim padom imuniteta.
I prilikom transplantacije organa dolazi do pada imuniteta, ali se posle njega ne jav
ljaju oportunistike, pratee, bolesti. Ovde postoji jedna specifinost - kod transplantaci
je se imunitet potpuno unitava da ne bi dolo do odbacivanja presaenog organa, a
potom se imunitet povrati. Znai, u ovom sluaju je re o reverzibilnom procesu. Kod
AIDS-a se imunitet uopte ne moe, ili u najboljem sluaju samo delimino, vratiti u toku
bolesti. Neophodno je imati u vidu i to da pacijent kome je imunitet potpuno uniten ivi
u potpunoj izolaciji, pod drastinom kontrolom, izolovan je izvesno vreme od okoline i
zatien od stresnih situacija. ak i stres zbog predstojeeg operativnog zahvata i
priprema za njega, kompenzovan je nadom da mu se poklanja ivot. Kod ovakvog paci
jenta dolazi do velike psiholoke promene, jer ovek kome je na ovaj nain poklonjen
ivot mnogo vie razmilja vlastitom postojanju (ivotu i smrti) i dolazi do specifinog
stanja due, karakteristinog za oveka koji je stajao ,,oi u oi sa smru. Sama nada ga
uva od stresa.
Drastian pad imuniteta je kratkotrajan, pacijent je pod kontrolom, pod lekovima,
nema vremena da se razvije neka bolest. Njegov organizam je usresreen na prihvatanje
organa. Ako preivi, imunitet mu se vraa vetaki, kao to mu je i oduzet.
Meutim, ovek kome je imunitet drastino pao zbog dugotrajnog izlaganja stresu,
gladovanja ili ega drugog, a pri tom nije izolovan staklenim zvonom nade niti sklonjen
pod stakleno zvono sterilne sredine, taj je upoznao HIV. Jer, kod HlV-infekcije nita nije
pod kontrolom...

NucliSens
NucliSens HIV-1 QT je kvantitativni RNK amplifikatorski test (QL) koji utvruje pris
ustvo i precizno odreuje koncentraciju HIV-1 u plazmi i serumu. Dokazana ekstrakcija
RNK silika i izotermalna NASBA tehnologija umnoavanja, ine ovu metodu izuzetno
osetljivom i omoguuje visoko reproducibilne rezultate. Test-procedure su proste, lako
razumljive i rezultati se dobijaju za svega nekoliko sati.
Kod osoba inficiranih HlV-om slobodnoelijska HIV-RNK se moe meriti u plazmi za
vreme itavog toka HlV-infekcije. Pored toga, broj kopija u plazmi izraen kao broj kopija
HIV-RNK u mililitru, postao je jedan od najcenjenijih podataka u klinikom pristupu i
leenju HlV-inficiranih osoba.
Posle primarne infekcije HIV-1 virusom, HIV-1 RNK se moe detektovati u krvi pre
nego to je mogue detektovati HIV-1 p24 antigen u formaciji Ijudskih (humanih) IgM
antitela. Znai, mogua je detekcija virusne HIV-RNK u najranijim stupnjevima infekcije.

Primena NucliSens HIV-1 QT je mogua kod


1) Utvrivanje infekcije u studijama prenosa sa majke na dete;
2) Uzoraka koji daju indeterminantne podatke Western-blot metodom;
3) Detekcije HIV-1 RNK u malim koliinama plazme kao i frakcionisanim uzorcima;
4) Test se moe upotrebiti i za detekciju HIV-1 RNK na suvim krvnim uzorcima.
Re je, dakle, o sistemu visoke tehnologije za dijagnostikovanje nukleinskih kiselina,
baziranom na NASBA tehnologiji. On ukljuuje izolaciju, molekularno umnoavanje i
detekciju s ciljem osetijivog i specifinog odreivanja sekvenci nukleinskih kiselina uz
mogunost odreivanja broja kopija HIV-1 kao i CMV.
NucliSens CMV pp67 meri replikaciju CMV u krvi. Koristei utvrenu tehnologiju
NASBA RNK umnoavanja, ovaj test detektuje mesinder RNK koja kodira protein omotaa
matriksa CMV, protein pp67 koji se jedino pojavljuje za vreme replikacije virusa.
NASBA tehnologija selektivno umnoava RNK na osnovu DNK i dozvoljava direktno
testiranje krvi.
Ova metoda ima dozvolu za marketing u SAD od septembra 1999. godine.
Uz kvalitetnu ekstrakciju i apsolutnu istou, NucliSens HIV-1 QT je pouzdan u radu sa
plazmom i serumom, ali je testirana i primenjivost kod velikog broja drugih moguih uzoraka.
U testu se mogu koristiti i sledei uzorci: plazma (EDTA), plazma (heparin), plazma
(ACD), plazma (SPS), serum, puna krv, krvne elije, limfociti, trombociti, koncentrat fakto
ra koagulacije, suve mrlje plazme, suve krvne mrlje, cervikovaginalni sekret (CVS),
cervikalni ispirak, cervikovaginalni lavat (CVL), majino mleko, predsemena tenost, sper
ma, cerebrospinalna tenost (CSF), kulture virusa, limfni vorovi, kotana sr, timus, slez
ina, nadbubrena lezda, pljuvaka, creva, srce, plua, bubreg, mozak.
Efikasnost: u istom uzorku je mogue utvrditi i broj kopija i genotipizaciju (npr.
sekvencioniranj em).
Sigurnost: trenutna inaktivacija virusa osigurava visoki nivo zatite od mogue labora
torijske infekcije.
Unutranje kontrolisanje: kompletan unutranji postupak metode, od lize i ekstrakci
je do umnoavanja i detekcije - garantuje tanost i pouzdanost svakog rezultata pojedi
nanog uzorka.

NASBA mraioavanje
Najznaajniji deo NucliSens sistema je NASBA tehnologija umnoavanja koja se oslanja na
istovremenu aktivnost tri enzima: AMV-RT (reverzna transkriptaza virusa ptije mioblastoze),
RNaze (ribonukleaze 888) H i T7 RNK polimeraze. Zahvaljujui njima, mogue je umnoavan
je sekvenci nukleinskih kiselina na vie od 109 kopija za samo 90 minuta. Reakcija se vri izoter
malno na 40C, tako da nije potrebna oprema za ekspresno termocentrifugiranje.
Za razliku od RT-PCR, NASBA je u stanju da selektivno umnoi RNK sekvence na
osnovu DNK. Ovo NASBA metodu ini loginim izborom za: 1) pouzdanu detekciju i kvan
tifikaciju retrovirusa: umnoavaju se samo kopije RNK genoma a ne i provirusne DNK
kopije; 2) merenje replikacije DNK virusa detekcijom pojavljivanja kasne mRNK; 3) detek
ciju humanih mRNK sekvenci bez rizika od DNK kontaminacije. Ovo ini pretragu za gen
skom ekspresijom u onkolokim i genetski uslovljenim bolestima lakom i jednostavnom.
Nema lano pozitivnih signala kao rezultata prisustva bakterija.

Svi NucliSens testovi su unutranje kontrolisani uz pomo kontrolne mRNK. Ove kontrole
se dodaju svakom uzorku pre ekstrakcije, izoluju se i umnoavaju u istoj epruveti, ali se poseb
no detektuju. Kada je umnoavanje ciljnih RNK negativno, pouzdani rezultati sa prijavljuju
samo ukoliko je kontrola pozitivna. Ovo je jedini nain da se izbegne lana negativnost
Znaaj ovakve vrste kontrole se ogleda u tome to se procedura umnoavanja dogaa
u istoj epruveti, jednostruka nukleinska kiselina se koristi za direktnu detekciju, jednos
tavno je i brzo izotermalno umnoavanje, umnoavanje RNK je selektivno na osnovu DNK
i najvia je mogua pouzdanost testa.

Udruenost tehnologija
Ve je reeno da je NucliSens sistem napravljen na osnovu tri komplementarne
tehnologije u cilju funkcionalne standardizacije pojedinanih koraka u proceduri testa od
primarne obrade uzorka do dobijanja rezultata.
Vrhunsko izvoenje testa je osigurano izolacijom i koncentracijom frakcije nuklein
skih kiselina iz uzorka pomou siliks metode izolacije nukleinskih kiselina ili ,,Boom
metode.
Izabrane nukleinske kiseline se specifino umnoavaju uz pomo NASBA (amplifikaci
ja sekvenci nukleinskih kiselina). Ova tehnologija izotermalnog umnoavanja nove gen
eracije ima visoku reputaciju zbog izuzetne osetljivosti i specifinosti.
Poslednji korak koji znaajno doprinosi celokupnom kvalitetu testa jeste pouzdana
detekcija, kvantifikacija. Sadanja generacija aparata se zasniva na principu elektrohemilu
minscencije (ECL), to obezbeuje visoku senzitivnost i dinamiki opseg.

Mogunosti testa
Sopstvena Boom metoda je jedna od najpouzdanijih i najosetljivijih naina za izolaciju
nukleinskih kiselina. Rezultat su visoko preiene, koncentrisane nukleinske kiseline ide
alne za umnoavanje, ispitivanje, sekvencioniranje, kloniranje i ostale molekularne analize.
Koja su podruja primene osnovnog seta?
Mikrobiologija: detekcija virusa (npr. enterovirusa u likvoru) i mikroorganizama (npr.
Micobacterium tuberculosis u ispljuvku), u irokom rasponu humanih uzoraka.
Kod imunokompromitovanih pacijenta omoguava:
- kliniko istraivanja kod HIV/AIDS pacijenata,
- detekciju HIV-1 mRNK u mononuklearnim elijama periferne krvi,
- podtipizaciju HIV-1,
- detekciju SI i NSI fenotipova,
- detekciju mutantnih alele HIV-1 koreceptora (npr. CCR 5).
Transplantacije: detekcija virusa (npr. EBV) i gljivica (npr. Aspergilus).
Onkologija/genetika: npr. PSA mRNK u punoj krvi ili translokacija RNK u leukemiji
(npr. BCR-ABL kod CML).
Kontrola kvaliteta hrane: detekcija patogenih mikroba u hrani (npr. Listeria u siru ili
Salmonella u jajima).
Veterinarske zarazne bolesti: detekcija virusa i mikroorganizama kod raznih ivotinja
(npr. FIV virus kod maaka).

NASBA otkriva sve manjkavosti PCR-a


Reverzna transkriptaza olijanskog virusa, koja je prisutna u smei za reakciju, koristi
takoe prisutne dezoksinukleozidne trifosfate (ARP, CTP i GTP) kako bi proirila ili pro
duila trocrtni kraj prajmera i samim tim formirala kopiju DNK uzorka. U toj fazi nastaje
hibrid RNK-DNK.
ERENAZA N(x) potom hidrolizuje RNK od hibrida RNK-DNK. Zatim se originalna RNK
unitava i ostaje jednolanana DNK na koju se prikai prajmer 2, reverzna transkriptaza
sintetie drugi lanac DNK i pretvara regiju promotora u dvolananu sekvencu.
Trei enzim u smesi T7, RNK polimeraza, prepisuje RNK kopije od sada aktivnog
promotora i stvara oko stotinu kopija od svakog molekula uzorka. Svaki novi RNK
molekul sada moe da slui kao uzorak za reverznu transkriptazu u tzv. ciklinoj fazi
NASBA procesora. U toj ciklinoj fazi prajmer 2 se vezuje za uzorak i reverzna tran
skriptaza ga nastavlja ili proiruje stvarajui na taj nain hibrid RNK-DNK kao na
poetku.
Erenaza N(x) sada hidrolizuje, krak RNK prajmer br. 1 se vezuje za novonastalu jednolananu DNK i reverzna transkriptaza sintetie DNK, samim tim, ponovo aktivie tran
skripciju promotora, odnosno aktivie promotor da bi bio transkripcijski aktivan.
Iako su prethodno koraci navedeni samostalno, oni se ipak odvijaju istovremeno tako
da se amplifikacioni proces odreene promene sekvence postie na kontuiniran, homogen
i izotermalan nain.
S obzirom na kompleksnost raznih enzimatskih aktivnosti, prethodno opisanih, moglo
bi se oekivati da je proces osedjiv na temperature i da podlee odreenim promenama. U
praksi, meutim, NASBA je iznenaujue robustna. Testirani uzorci dodaju se u reakcionu
smesu NASBA, koja sadri sve potrebne komponente. Inkubacija se vri na jednoj jedinoj
temperaturi jedan do dva sata, i to je sve to je potrebno da se postigne amplifikacija za fak
tor milijardu. U jednom test-sistemu i dovoljnim uzorkom sa 10.000 molekula, postie ili
pokree sintezu od ukupno 2 x 1013 RNK molekula pune duine, to znai, 1,3 mikrogra
ma RNK molekula za dva sata. To je koliina koja se moe jednostavno detektovati na
agaroznom gelu sa etidijum bromidom.
NASBA proces zahteva manje ciklusa rada od PCR-a za postizanje poeljnog (eljenog)
stepena amplifikacije.
Kada se koristi PCR, broj molekula se duplira sa svakim korakom, tako da je potreb
no oko 20 ciklusa za produkovanje amplifikacije od oko milion puta.
Sa NASBA se od 10 do 100 kopija RNK generie u svakom stepenu transkripcije, tako
da je potrebno svega etiri-pet ciklusa za isti broj kopija. Zbog toga su sa NASBA tehnologi
jomi totalno vreme inkubacije i greke u procesu redukovane.
Greke koje su povezane sa nekim aktivnostima enzima, na primer sa aktivnostima
reverzne transkriptaze, mogu da budu kumulativne i tako se moe oekivati da manje cik
lusa znai smanjenje verovatnoe greke.
Pouzdanost procesa NASBA je testirana na brojanju RNK proizvoda direktno iz reak
cije sa kojom radi nazba. Na sekvencijama koje su dobijene na taj nain, oko 90 posto je
itljivo, a 10 posto neitljivih sekvencija u procesu rada NASBA izgleda da je prouzrokovano

inherentnim zaustavljanjem rada nekih enzima ili degradacijom odreenih lanaca RNK (to
je i oekivano u takvoj sredini nepreienog uzorka).
Specifinost procesa NASBA potvren je u model-sistemima, analizama reakcija koje
su sprovedene u prisustvu ili odsustvu kerier DNK.
Korienjem desetak hiljada molekula uzoraka, prisutnost od jednog mikrograma ljudske
placentarne DNK znai ekvivalent sa oko dva miliona elija posle dva sata amplifikacije.
Meutim, kada se koriste nii nivoi, npr. stotine molekula, ukupan proizvod koji se
postie u pojaanju jeste znaajno manji u dvosatnom procesu. Ipak, kada se rezultati
uporede sa poznatim standardima pomou elektroforeze (mislim da VMA to radi veoma
uspeno), onda je efikasnost ili uspenost jo uvek reda veliine oko jedne milijarde.
Nikakve reakcije za kontrolu uzorka - odnosno uzorci koji ne odgovaraju traenom
uzorku, fal uzorci, ili dodavanje vika heterologne RNK - ne produkuju karakteristian
proizvod, odnosno signale, niti na agaroznom gelu, niti na WB-u.
Senzitivnost tehnologije NASBA je testirana korienjem razliitih serija razblaivanja.
Uzorci sa vrlo malom koncentracijom od svega desetak molekula, produkuju pozitivan
rezultat. ak i uzorci sa jo manjim molekulom mogu da se detektuju.
Uzorci HlV-inficiranih elija ili infektivnih HlV-estica razreenih u ljudskoj plazmi,
detektovani su sa istim nivoom senzitivnosti u testiranim sistemima. Lano pozitivnih nije
bilo, a specifinih bendova proizvoda amplifikacije bilo je samo u uzorcima koji su sadrali
razliite molekule.
Znai, NASBA amplifikaciona metoda moe da se koristi za uzorke i druge vrste jed
nolanane RNK. Dvolanane aminokiseline takoe mogu da se koriste, ali se prvo moraju
pretvoriti u jednolanane molekule da bi odgovarale procesu (znai DNK moe da se
pretvori i na ovaj nain u RNK i obrnuto).
Nukleinske kiseline sa odreenim krajevima npr. onima koji se generiu pomou enz
ima restrikcije, takoe su kompatibilne sa procesom NASBA i direktno ulaze u ciklinu fazu
ako su se prethodno pretvorile u jednolanane.
Ova tehnologija ima primenu u nauci, istraivanju, posebno RNK istraivanju.
NASBA, na primer, pojednostavljuje i detektuje i sekvencioniranje RNK sa odsustvom ter
malne denaturacije, a sobzirom da genomska DNK nije pojaana, te je tako taj nedostatak
uklonjen ili nije prisutan. Poto NASBA ne zahteva specijalne aparate, prikladna je za
naunike koji imaju potrebu za amplifikacijom nukleinskih kiselina ili za one sa sman
jenim budetom.
Pored primene u nauci, NASBA moe da ima i kliniku primenu. Dijagnostika koristi
nazbu za testiranje infektivnih bolesti i genetskih poremeaja, za dijagnozu, praenje i testi
ranje prijemivosti kancera i slino.
Rezultati postignuti in vitro testiranih uzoraka potvruju da primena i specifinost
praktino odgovaraju onome iz model-sistema. Detektuju se ak i tri HIV estice u 100
mikrolitara uzorka rekonstruirane ljudske plazme.
Analiza uzoraka kod HIV/AIDS pacijenata je takoe potvrdila senzitivnost tehnologi
je, ali je vano da se tehnika NASBA moe prilagoditi i za testiranje hrane, akupunkturu i,
u odreenom stepenu, za forenzinu medicinu (grana sudske medicine) prilikom ispitivan
ja iznenadnih ili nasilnih smrti, rana i utvrivanja oinstva.
Postupak NASBA kree sa liziranjem elije (Ro), puta tip-1 proviralnu DNK bez pos
tupka organske ekstrakcije (kao kod veine ostalih PCR testova).

Drugi stepen koji traje 75 minuta je amplifikacija. Uzorci se, znai, dodaju u odreene
epruvete koje sadre antikor (jedan master miks) i amplifikuju se sa 35 ciklusa u jednom
termikom aparatu. Ovaj master miks sadri sve komponente potrebne za amplifikaciju
Akji polimerazu pufere, soli i biotimilirane prajmere i, naravno, ATP, CTP i GTP (adenozin
trifosfat, ciklini trifosfat i guanin-trifosfat). To je takozvani - pak.
Dodatno objanjenje Pomou Amplikor tibija testa obezbeuje se specifinost detek
tovanja proviralne DNK time to amplikor koristi prajmere koji su specifini za visokokonz
ervisane regije iz dela gag gena (zato se samo onaj deo DNK pojaava ovim testom). Uz to,
tokom testa se dodaje i tenost EM REI koja obezbeuje razaranje svih HIV neuspenih ili
nepravilnih delova iz prethodnih reakcija i na taj nain dodatno doprinosi poboljanju pouz
danosti rezultata testa. U mnogim testovima se to radi ispiranjem, filtriranjem.

Pitanja za razmiljanja i odgovore:


Quo vadis, ovee?
O Lik Montanje u svojoj knjizi Sida - ovek protiv virusa kae da emo moi da se
borimo protiv HlV-a i napravimo vakcinu tek kad otkrijemo njegovo poreklo, mehanizam
delovanja i mnoenje.
O Ako isti autor, dalje, tvrdi da dosadanji lekovi nisu uspeni i da se treba okrenuti
prirodnim lekovima, onda njemu, koji je otkrio Hl-virus, valjda treba verovati.
O Gotovo stotine hiljada radova o HIV/AIDS-u finansirala je farmaceutska industrija.
I to uglavnom onih koji ne vode reenju HlV-a!
O Predsedavajue na kongresima bira farmaceutska industrija. Zato oni i ne dozvo
ljavaju diskusiju o vruim temama kao to su delotvronost lekova ili poreklo virusa!
O Potvrda prethodnog stava je i (blago reeno) sumnjiva uloga Dizburga na kongresu
u Durbanu koji je skrenuo tok diskusije sa teme: odakle toliko veliki broj obolelih od
HIV/AIDS-a u JAR-u i juno od Sahare?!
O Ako se od ukupnog broja stanovnika juno od Sahare izrauna koliko iznosi 10, 15,
20, 25, 30 i vie procenata, dolazi se do brojke od preko sto miliona obolelih! U poreenju
sa ovim, zvanini podaci su tuno mali i tragino smeni.
O Svi afriki lekari bi trebalo, a posebno oni iz regiona juno od Sahare, iskljuivo u
sopstvenim laboratorijama da provere sastojke lekova i vakcina na fiziku, hemijsku i
bioloku ispravnost.
O Zato se to u tolikoj meri dogaa u Junoafrikoj uniji i zemljama juno od Sahare?
Da bi se novoroenad (kao) zatitila, daje im se kontam iniran navipirin, kon
tam inirana hibridna hrana i sl. Kako kontam inirana? Kroz hranu (mleko u prahu,
pire, supe, pakovanja kolaa i sl.), razne sintetske vitamine, tablete, antibiotike,
vakcine, ba kao i prilikom intravenskog uzim anja heroina, HIV se unosi u deiji
organizam u m astizolu, lipidnim m em branam a i silicijumovim kuglicama.
O Da li ste se pitali odakle u organizmima beba poveane koncentracije bakra, nikla,
gvoa, molibdena, silicijuma, a naroito - aluminijuma?
O Usled sve glasnijih pria da je HIV-1 laboratorijskog, dakle Ijudskog a ne majmun
skog porekla, stvoren je - HIV-2.

ta je HIV-2? Virus sa omotaem majmunskog virusa (simian virusa) i jedrom - HIV1. Pored toga, umesto virusa influence ili virusa konjske anemije (naravno, u kombinaciji
sa ,,veitim herpes zosterom) i shodno tome p24 (HIV-1), HIV-2 ima protein p26, dakle,
protein konjske anemije.
Tvorci ove ubilake kombinacije verovali su da e time zatvoriti usta onima koji misle
svojom glavom i tvrde da je re rekombinantnoj hibridnoj tvorevini stvorenoj u laboratoriji.
O Mogu li da se stvore delovi virusa?
Svakako. Kad se u ELISA testu koriste sintetski peptidi, onda je jasno da oni mogu da
se konstruiu i naprave. Tako je, recimo, jedan tip otkrivenog izolata HIV-3 iz podgrupe
HIV-1 nazvan Hivo.
Neke setove, posebno one u kojima se koriste sintetski preparati, veoma je teko otkri
ti. Agencija za lekove je tu novu podgrupu virusa povukla sa trita u Gracu i zabranila sin
tetske peptide iz ELISA testa. Ali, virusi svakako mogu da se stvaraju.
O Da li je mogue stvoriti novi virus rekombinacijom poznatih virusa razliitog
porekla? Mnogi naunici, naime, tvrde da je to veoma teko, ak i nemogue, bez obzira na
visoku opremljenost savremenih laboratorija.
To nije tano! Moe se uraditi i to veoma lako. Svojevremeno je u uvenoj aus
trijskoj firmi Bering (kasnije ju je kupio Rokfeler) u jednu butinu konja ubrizgan
visna virus (oviji virus), a drugu butinu bovini (kravlji) virus. Posle izvesnog vreme
na, stvorena je rekom binantna tvorevina tj. novi virus sa omotaem bovina virusa i
jezgrom visna virusa (kravlji virus ima ovoj genoma tj. omota visna virusa). Lako i
elegantno, bez velike muke, nauke i tehnologije, a za to neki dobijaju - Nobelove
nagrade!
OMogue je, dakle, napraviti sintetske delove koje imunobioloki sistem nije u stan
ju da razori. Ovaj program se izvodi u najveim svetskim laboratorijama a njime se
koriste najvee, odnosno ekonomski najmonije zemlje sveta. ta vie, polovina jednog
instituta se bavi prljavom rabotom a druga nastoji da nae odgovor u vidu leka, naravno,
uz pozamaan profit.
Gradivni materijal su im delovi gena, aminokiselina, DNK, RNK i slino. Koriste se i
razni toksini elementi, onkogeni virusi, virusi pneumonije, koksaki i virusi drugih
zaraznih bolesti.
U krajnjoj liniji, nema ni potrebe za genetskim materijalom! Dovoljan je omota, koji
ima 160 kilodaltona. On je poput velikog autobusa i deli se na gpl20 i gp40 HlV-a. Dakle
dva omotaa. Izmeu je fuzioni faktor, u stvari deo virusa influence (gripa) koji podlee
genetskim varijacijama i sa kojim je mogue mnogo toga uraditi.
Ko je pomno pratio spor izmeu Lika Montanjea s jedne, i Galoa s druge strane, shva
ta da Lik Montanje ne odrie da je otkrio Hl-virus (istini za volju i on je u tome uestvovao
iako nije tano definisano poreklo virusa, mehanizam njegovog delovanja, replikacija tj.
mnoenje...) ali uporno tvrdi da je spoljni deo omotaa virusa gpllO a ne 120, i unutranji
jedreni omota p25 a ne p24. A to mnogo govori. Gde nestadoe onih 10 kilodaltona u koje
moe mnogo zla da stane? Montanjeu je uinjen ustupak dogovorom da se unutranji
jedreni omota obeleava sa - p24/25.
O Ipak, koliko ima istine u tvrdnji da su spoljni omota gpl20 a unutranji gp40?
Mogue je da je virus koji je Lik Montanje otkrio 1983. godine zaista imao 110 kilodal
tona a da je u ,,preostalih 10 kilodaltona naknadno intervenisano, recimo, ubacivanjem

delova gena atenuiranih (,,osakaenih) vakcina. U svakom sluaju, re je o ogromnom pro


teinu, odnosno masi od 10 kilodaltona.
O Da li je dokazano ivotinjsko poreklo virusa?
Nije, iako se to veoma dugo krilo. Ali, zato, velika je verovatnoa da ima virusa dru
gaijeg porekla koji se u odreenim sluajevima, i pod odreenim okolnostima, mogu
preneti sa jedne na drugu osobu.
O Razne mikoze, gljivina oboljenja, aspargilusi, aflatoksini, prioni, koji se ne mogu
unititi visokim temperaturama, prenose se preko ita, cvetnica, polena, na nivou proteina,
priona, gena, sa oveka na oveka, sa ivotinje na oveka, uz pomo ptica, raznih nosaa
(vektora). Mogue je napraviti i ,,kaskadu na, recimo, Agrobacetrium tumefaciens iji geni
mogu da se prenesu na ivotinje, potom i na ljude, i izazovu razne vrste tumora.
Radi se, naravno, i pasaa kroz kulture tkiva bubrega majmuna, ali se zato i dogaaju
majmunski SV-40 i tota drugo, rezultirajui raznim oblicima kancera i, uopte, slabljen
jem organizma koji gubi mo odbrane od najteih obolenja.
O Mnogi su sumnjiavo vrteli glavom kad sam pisao da je baza u virusu HIV autentian
afriki herpes zoster virus i da je uvedena influenca virus i geni pastorele pestis (klasine
kuge). Nije, meutim, prolo mnogo vremena od objavljivanja mog teksta u ,,Galaksiji HERPES + KUGA = SIDA odnosno AIDS, kad je Galo javno izneo tj. napisao ,,svoj
zakljuak da je - herpes zoster umean u smrtonosnu igru side!
O emu je ovde re? Pomenuti ameriki naunik je pomno pratio deavanja na naoj
naunoj sceni i, oito, paljivo itao ,,Galaksiju, u to vreme veoma popularan i rado itan
asopis na ije sam primerke nailazio u svim veim svetskim institutima.
Zaista neobino da tako veliki naunik i tako velike institucije, sa tako visoko razvi
jenom tehnologijom, tako elegantno - kradu.
0 Poznato je, meutim, da veliki naunici kradu tue ideje i znanje... Inae, virus herpes
zoster je u stvari variela, ,,deiji virus (manifestuje se u vidu ospica), i zauvek ostaje u
ovekovom organizmu. Malo ko ga nema. Zato je u Hl-virusu baza upravo od tog zostera, tj.
variela virusa. S jedne strane, manje je prepoznatljiv, a s druge - svuda ga ima i uvek moe da
se aktivira. Zato i u Todoxin-ovoj terapiji posle izvesnog vremena dolazi do degradacije, tj.
razaranja ove hibridne tvorevine usled ega se neretko javlja herpes zoster. Meutim, redovnom
primenom Todoxin-ove terapije u roku od dva do tri dana nestaje bez veih komplikacija.
oKau da se u Africi raa blizu 50 posto HlV-pozitivne dece, u Americi do 40, u Evropi
do 20, a na naim prostorima izmeu 11 i 12 posto. Surova je, meutim, istina da se vei
na te dece kontaminira odmah posle poroaja! Preciznije, dobar deo crnakog stanovnit
va Severne Amerike i svo crnako stanovnitvo Afrike.
Zato nai Romi, za koje tvrde da su promiskuitetni a inae ive u loim uslovima, ne
oboljevaju od HlV-a? Ne koriste drogu a, s druge strane, jedu mahunasto povre (pasulj,
graak, pirina, soju, proso) i imaju prirodan imunitet steen kroz teak i siromaan nain
ivljenja (nehigijenski uslovi stanovanja, est kontakt sa prainom i sl.).
I Maari spadaju u grupu promiskuitetnih naroda Starog kontinenta (vidi tabelu frekven
cije HIV/AIDS za Evropu) pa, ipak, imaju veoma mali broj obolelih od ove opake bolesti. U
ovome svakako ima udela i njihova nacionalna kuhinja, to jest jaka hrana bogata zaprkama
i ljuto zainjena uz, naravno, mahunasto povre ije su ljuske bogate inhibitorima.
Zato u Amazoniji u velikom broju plemena nije zabeleen ni jedan sluaj side iako
ive u izuzetno tekim uslovima i okrueni majmunima, navodnim (pre)nosiocima HlV-a?

O Da li je tano da narkomani najee oboljevaju zbog promiskuiteta i izbegavanja

korienja kondoma?
Kondom je velika prevara. U zavisnosti od kvaliteta, i on je propustljiv za Hl-viruse ak
i do 50 posto!
Uostalom, ukoliko se HIV prenosi intimnim putem, bez obzira na pol partnera, ostaje
nejasno kako u Srbiji neki homoseksualni i heteroseksualni parovi i po desetak godina
imaju slobodne seksualne odnose, bez upotrebe kondoma ili bilo kakve druge zatite, a ipak
nisu HIV pozitivni. Moda zato to se ovaj virus (ipak) ne prenosi intimnim kontaktom?
Ovome se dodaje jo jedna izmiljotina - zajedniko korienje igle. Imam desetak
sluajeva u Beogradu gde su narkomani u dugom vremenskom periodu ,,delili iglu pa ipak
nisu postali HlV-pozitivni. O emu je, onda, re? Heroin je kontaminiran! Uvezen je ,,obo
gaen Hl-virusima zatienim u silicijumovim kuglicama.
Izmeu 1980. i 1985, u Bariju i Milanu broj seropozitivnih se popeo od etiri na 76 od
100 evidentiranih narkomana. Od ukupnog broja registrovanih sluajeva side u Francuskoj,
25 posto ine narkomani. Tamo je, inae, registrovano ukupno 30.000 seropozitivnih
narkomana. I, konano, treba rei da je u najveim evropskim gradovima preko 50 posto
narkomana zaraeno!
Istini za volju, i ovde se namee jedna dilema: kako je mogue da u Srbiji od osam mil
iona stanovnika i oko sto hiljada narkomana ima jedva oko hiljadu registrovanih HIV-poz
itivnih osoba. Moda zbog siromatva?
O Kako stoje stvari sa - homoseksualcima?
Procentualno gledano, meu njima ima zanemarljivo mali broj narkomana ali, zato,
koriste amil nitrit u obliku popersa. To je njihov faktor rizika koji je, naravno, kontamini
ran. Naime, amil nitrit ima vezodilatatorni efekat i, zahvaljujui tome, prava je preica HIVu do krvotoka tj. serumplazme.
Do sada sam radio analize desetak hiljada inficiranih irom sveta i, uprkos tome to veliki
broj ispovesti poinje sa intimnim kontaktom sam dobio HIV/AIDS... gotovo da nisam sreo
osobu koja je na ovaj nain inficirana, bez obzira da li to bio intimni oralni, genitalni ili rektal
ni ,,kontakt. Ne kaem da su napori i sugestije o sigumom seksu beskorisne, to nikako. Ali
za neke druge teke zarazne, infektivne bolesti. Zatita od HIV/AIDS ne spada u tu priu...
O Zato stomatolozi ne oboljevaju, tj. ne inficiraju se Hl-virusom uprkos svakod
nevnom kontaktu sa obolelima, iako gotovo prilikom svake intervencije dolaze u kontakt
sa njihovom krvlju? Pri tom, skoro polovina stomatologa ne nosi ni masku ni zatitne
rukavice!
Istini za volju, jedan oboli na, otprilike, milion. U amerikom sluaju ,,Bergilji, kad je
pacijentkinja inficirana od HlV-pozitivnog zubara, to je potvreno i na sudu, ostalo je
mnogo nejasnog i nedoreenog...
oKako je mogue da partneri ostaju seronegativni iako prilikom seksualnih odnosa ne
koriste zatitu?
Kod nekih od njih, a naroito onih koji su uzimali Todoxin, evidentiran je imuni eli
jski odgovor protiv nekih delova virusnog omotaa, ali bez pojave antitela.
O Dugo je skrivano da Hl-virus iz sperme lake prodire kroz kou nego sluzokou. Iz
nekog razloga, Hl-virus nije previe otporan u spermatozoidima, suzama, znoju, pljuvaki,
mleku... Virus iz spermatozoida nema onaj ubistveni efekat, gubi snagu, nedostaju mu
odgovarajui krvni sudovi a i ne dolazi do savrenog medija - seroplazme.

ONeki ozbiljni nauni autoriteti imaju miljenje slino vaem...


Ne udi me. Lik Montanje, recimo, na 106. strani svoje knjige ,,Sida kae: Nije re
0 traenju odgovornosti jedne grupe, naroda ili zemalja, ve je posebno vano da se pre
cizno utvrdi poreklo virusa kao i uslovi koji su mu omoguili ekskluzivno irenje, kako
bi se izbegla epidemija istog tipa. Zato je vano da se odredi poreklo, kako virusa, tako
1 epidemije...
I ovo obara mnoge od ranijih pria i tvrdnji zvanine medicine sa kojima se ja, evo, ve
godinama borim...
O Postoji jo jedna tvrdnja na 107. strani iste Montanjeove knjige, sa kojom se slaem
a govori o tome da je u jednoj laboratoriji sluajno inficirana jedna grupa majmuna a
potom, opet nekom sluajnou, sedamdesetih godina se infekcija prenela na majmune u
divljini... U tom sluaju, sve je jasno: kod makaka majmuna HIV napada limfocite kao i SIV,
a biohemijske i bioloke osobine njihovih proteina su veoma sline onima iz HIV-l!
oZato se daju lekovi HlV-negativnoj deci - preventivno? I, zato se uvaju zakljuani
u kasama?
O Bebama se ne smeju davati nikakvi lekovi ukoliko su prilikom roenja HlV-nega
tivne. Naime, poznato je da bi se ona ve inficirala u majinom organizmu da je to mogue.
Izuzetno su male anse da se beba zarazi i majinim mlekom. Nae majke su, ne tako
davno, dojile decu uprkos velikim temperaturama i opasnim infekcijama. Odlaganje doje
nja nije dolazilo u obzir kako na bi bila prekinuta laktacija.
O Ipak, raaju se i HlV-pozitivne bebe od jednog ili oba HlV-pozitivna roditelja...
Naravno, ali zato to mnogi nemaju novac za pobaaj pa pribegavaju raznoraznim
nedozvoljenim ali i nehigijenskim nainima oslobaanja od neeljene trudnoe.
Lekari, s druge strane, uzimaju plodovu vodu, biopsiju, placentno tkivo, i jo ako nes
terilno rade, bez dezinfekcije benzalkonijum hloridom ili asepsolom vagine na etiri do est
sati uoi poroaja, i premazivanje pupane vrpce pre presecanja, postoji velika ansa da
doe do inficiranja...
O Nije redak sluaj da je novoroene HlV-pozitivnih roditelja, HlV-negativno?
Todoxin-ova terapija je za to najbolja potvrda. Nedavno je u Italiji na moju intervenci
ju roena HlV-negativna beba od oca u IV stadijumu HIV/AIDS-a i majke u III. Verovatno
i zato to Todoxin-ova terapija propisuje uzimanje (u manjim koliinama) Todoxin-a i ispi
ranje vagine benzalkonijumhloridom na svakih etiri do est sati.
Pupanu vrpcu treba izbrisati sa benzalkolijum hloridom, a ELISA i Westernblot se
ne smeju koristiti do 15 meseci ivota bebe. Moe PCR, NASBA ili kultivacija, ali valja
imati u vidu da bebe do 15 meseci zadravaju antitela majke. Tada se, naalost, mogu
pojaviti znaci HlV-pozitivnosti u obliku usporenog napredovanja pa ak i prvih znakova
retardiranosti.
Da rezimiram: nije tano da se bebe HlV-pozitivnih roditelja obavezno raaju inficirana.
O Preporuujete li vakcinisanje HlV-pozitivnih novoroenadi?
Posebno njima se ne sme davati vakcina! Ionako su imunodepresivna. Njihov
imunoloki sistem jednostavno ne moe da odgovori aktivnim antitelima.
O Da li, uopte, HlV-pozitivni smeju da primaju vakcinu?
Ubeen sam da nikako ne bi smeli. Vakcina i serum kod ovih bolesnika reaguju zapa
njujue energino i za njih su gotovo smrtonosni. Naime, ne moe da se stvori odbrana, a
u obolelom organizmu vakcina pravi jo vei haos gradei mu preicu do venosti. Opas

nost je, znai, dvostruka: iscrpljen organizam nema odgovor na vakcinu, a velika je verovat
noa da HIV iz organizma poseduje njen atenuirani deo. Otuda difterija, male boginje, veli
ki kaalj, ukratko - deije bolesti kod HIV/AIDS pacijenata.
Hteli ili ne hteli naunici da uju i priznaju, pomenute bolesti se (videli smo) mogu
razviti i bez vakcine. Sa njom bi efekat bio jo traginiji.
O Primeeno je da u sluajevima blizanaca prva beba moe da bude seropozitivna ali
druga - nikada.
O Zato je hrana uvezena iz zapadnog sveta u JAR-u pet puta jeftinija nego u Zapad
noj Evropi i Severnoj Americi?
Veoma je interesantno to to je hrana u Africi i Junoafrikoj Uniji gotovo pet puta
jeftinija nego u Zapadnoj Evropi i Severnoj Americi odakle se esto uvozi. Valjda je i vie
nego oigledno da je genetski obraivana, ili ak specijalno pripremana za tu teritoriju.
Nije tajna, recimo, da Amerika izvozi ogromne koliine modifikovane soje a uvozi
iskljuivo - istu! Namera je, dakle, slabljenje imunobiolokog sistema, to se i dogodi
lo u Junoafrikoj Uniji gde je gotovo vie od polovine HlV-pozitivnih stanovnika.
Sa hranom je, znai, mogue sve uraditi. Mleko koje mi uvozimo, recimo, sadri 0,7
posto arsenika a dozvoljeno je svega - 0,1. A tu su i razni uvozni zaslaivai, zatim fluo
risanjevode, sintetski vitamini... Sve je to van ozbiljne kontrole. I ne udi trgovac koji hoe
to jeftinije da uveze prehrambeni artikal kako bi ovde zaradio na njemu ne uputajui se
previe u sadraj onoga to prodaje, ali je strano kad ujem da se time bave i - lekari! (Vidi
Hrana za genocid, na 407. strani knjige Nada za Srbiju)
O Zato biljna i ivotinjska hrana za Todoxin-ove sanatorijume mora da se priprema u
sopstvenim batama, njivama i odgajilitima?
Zato to ne sme da bude: (a) genetski modifikovana, (b) hibridna i (v) uvezena zbog
opasnosti da sadri vrlo visoke koncentracije oksina, a preko oksina i steroide iz organiz
ma sisara.
Posebno je opasna biljna agrobakterija tumeficijens (Agrobacteria tumefaciens). Moe
da bude ne samo kancerogena, ve i da znatno utie na imunobioloki sistem i dovede ga
do suprimacije i disfunkcije.
Severo Kooa je 1956. godine dobio Nobelovu nagradu zato to je uspeo da proizvede
kratke RNK biljnog porekla delujui specijalnim enzimima, naroito u prisustvu dvova
lentnog magnezijuma i trovalentnog gvoa.
Taj deo, znai, moe da destabilizuje DNK razvlaenjem prirodno dvostrukih lanaca
DNK, gde e veoma lako prodirati toksini materijal koji se unosi sa hranom u sve strukture.
O Kada je izmiljen - bioloki rat?
Takav program je dugo pripreman. Jo pre osvajanja Amerike bilo je ozbiljnih razmi
Ijanja na tu temu.
Poznato je da je veliki broj ruskih konja stradao u vreme Prvog svetskog rata. Bio je to
estok udarac ruskoj vojsci budui da su konji u to vreme, u nedostatku veeg broja motor
izovanih jedinica, znaajno uestvovali u transportu robe, materijala, naoruanja, ljudstva,
u sastavu konjikih jedinica i kao vojna sila.
Poznat je i sluaj ,,neobinog stradanja 25 hiljada konja u ikagu, namenjenih kao
pomo snagama Antante u Evropi, iako su samo stotinak kilometara dalje nebrojena krda
amerikih divljih konja mirno pasla nikada ne obolevi od konjske anemije koja je satrla
ikake konje.

Godine 1889, slian program su imali Japanci u Manduriji. ,,Neobjanjiva epidemija


je u pretprolom veku desetkovala i ljude prilikom izgradnje June eleznike pruge koja
je trebalo da spoji Rusiju sa Iranom, to jest sa bogatim naftonosnim poljima...
uvena je i dobro poznata pria o panskom gripu koji je, prema zvaninim podacima,
stajao ivota 20 miliona panaca. Neki tvrde ak - 100 miliona! Naime, u virus gripa je
ukomponovan virus konjske anemije i ljudi su masovno umirali. Kasnije se pojavila pria
da je to bio ,,danak za neuestvovanje na evropskom ratitu u vihoru Prvog svetskog rata.
Bilo kako bilo, sve su ovo prilozi za istoriju biolokog ratovanja koji, dakle, nije savre
meni izum.
o Jo tridesetih godina prolog veka dosta se znalo o virusima. uvena nemaka kola
je imala sedam najpoznatijih virusologa sveta koji su radili na virusima i ustvrdili da se
virusi mogu uporediti sa kasetom za smetaj informacija. Re je, dakle, o instrumentu koji
bi ih itao.
Zapisi na magnetofonskoj traci su stotinu hiljada puta manji od sloenog genetikog
programa elije, te fiksirane informacije u DNK. Startujui, RNK virus ulazi u eliju a speci
fini enzimi virusa proizvode na hiljade kopija koje su u isto vreme poruke za sintezu pro
teina virusa. Formiraju se nove estice - virioni - koje naputaju elije bilo lizom elije ili
pupljenjem na njenoj povrini prema spolja i/ili unutra.
O Da li je sifilis postojao u Evropi pre, recimo, otkria Amerike?
Ne moe se sa sigurnou tvrditi, uprkos oteenjima otkrivenim na kosturima osoba
umrlih pre ovog otkria.
Moda treponema ni tada nije doneta iz Amerike, ve neki bakterijski virusi, virusni
kofaktor koji je podigao stepen virulentnosti prenoenja i pojave sifilisa u Evropi.
O Jedno od estih pitanja jeste kako je mogue da se naglo pojave tako teke bolesti,
imajui u vidu da je to ipak put bez evolutivnih skokova?
Postoje elije koje mogu da utiu na druge elije. Da ih transformiu toliko da ovek
dobije, na primer, ,,galopirajuu leukemiju sa HeLa elijama. Ove elije se mogu ubaciti
u neki organizam ili uz pomo in vitro i in vivo eksperimenata ostvariti takve rezultate koji
za nekoliko dana, pa ak i sati, mogu rezultirati - leukemijom! Tako surovo, a jednostavno
i mogue.
O Pojava bolesti, naroito masovnog obima, stvara paniku. U Holanidiji je, ne
tako davno, na hiljade dece iznenada dobilo napade kalja. O emu je re, zato,
kako?, rojila su se pitanja. Na neke sumnje da je ovek u to umeao prste, uobiajeni
odgovor je glasio: Ukoliko neko ve hoe da pravi bioloke probe, valjda e se pre
odluiti za mnogoljudne zemlje poput Kine, Rusije, Indije. Koga interesuje mala
miroljubiva Holandija?
Ipak, interesovala je i tek kako! Amerikanci su mnoge eksperimente obavili u svo
joj zemlji, na svom narodu. Preciznije, njegovim odreenim delovima. Nuklearne
probe, iznenadna pojava ,,neobinih obolenja poput lako prenosive tuberkuloze pro
tiv koje nita nisu mogli ni klasini antibiotici ni tuberkulostatici od koje je umrlo
preko 400 osoba.
Holandija je izabrana za pomenuti eksperiment kao jedna od najbogatijih zemalja
Evrope, ali i najorganizovanijih. Zato je ovo drugo vano? Da bi bili dobijeni to precizni
ji podaci o uinku eksperimenta! Tako se i dogodilo. Holanani su sve pedantno evidenti
rali, obradili i prezentovali javnosti. Eksperiment je - uspeo!

O Da li je sluaj ludih krava smiljen da bi Engieska dobila po prstima, ali i depu, u


trenutku ekonomske ekspanzije, manje je vano za ovu priu. Mnogo je interesantniji podatak da
je uvezen sa nemakim ovcama, odnosno samlevenim kostima ovaca koje se koriste kao dodatak
stonoj hrani. U svakom sluaju, teko je poverovati da je re o - sluaju! Suvie kockica je sloeno
- makar i za Marfijev zakon. Pre e biti re o projektu da se Ostrvo malo suprimira.
O Moe li se precizno otkriti ta sve sadri vazduh koji udiemo, naroito u velikim
gradovima?
Dve pametne naunice iz Londona su dva povea balona na velikoj visini napunila vaz
duhom a potom ga, po prizemljenju, ispustile. ta su time otkrile? Na zidovima balona je
pronaeno mnogo gljivica koje izazivaju jaku pneumoniju - PCP, tj. pneumocistis karini. U
omotau PCP-a su, dalje, pronaene estice HIV!
Nije teko zakljuiti da je re o neijoj nameri da HlV-pozitivni stanovnici i posetioci
velikih gradova to pre dobiju jaku upalu plua kako bi brzo okonali ovozemaljsko biti
sanje ili odmah krenuli na veoma skupo (i nedelotvorno!) leenje, bolje rei - na veoma
dugo i skupo umiranje!
Bukvalno do bola: pratee bolesti se distribuiraju, nailazak kraja ubrzava, i to uz pun
- finansijski efekat!
Zato je zanemarujue mali broj radova o glavnim uzronicima imunosupresija,
atrofije timusa i ciklusa kortizona?
O Zato u vazduhu iznad velikih svetskih gradova, poput Londona na primer, ima
toliko mnogo PCP-a (pneumocistis karini)? Da li je on, kao kod dvokomponentnog lepka,
druga HIV komponenta?
O U jednoj australijskoj studiji se navodi da su kontrolisane osobe vakcinisane protiv
gripa. U prvih sto dana nakon vakcinisanja bilo im je zabranjeno da rade ELISA test odnos
no analizu na HIV, svakako dok se iz organizma ne eliminiu antitela. I to je neki vek, ujed
no jo jedan dokaz da je (i) infiuenca umeana u smrtonosnu igru side. I ne samo grip.
(Pogledaj rad: ,,Na ta stvarno reaguju testovi za antitela na HIV)
O Prioni su veoma sitne estice, veliine od 2 do 6 nanometra, nemaju svoj genetski
materijal i mnoe se kao proteini. Neki kau da oni treba da unesu naredbu u eliju. Pri
oni se, meutim, mnoe i van elije tako da ta prastruktura koja ve postoji u nama i
pored nas, moe da bude fatalna zato to imunobioloki sistem ne moe da ga detektuje
zbog izuzetno male veliine.
O Da li su i prioni umeani u smrtonosnu igru side?
Mogue je ak i da je, u stvari, Hl-virus vektor (nosilac) priona, izuzetno otpornih na
toplotu (ak i u autoklavima!), i da ih jedino kaustina soda, odnosno koncentrovana urea,
unitava.
O Da li je mogue da je uzrok bolesti i starenja borba izmeu genetikog ivota i
negenetikog ivota priona?!
Ukoliko bi ovek uspeo da neutralie prione, moda bi dostigao metuzalemski vek,
odnosno 900 godina ivota biblijskih patrijaraha.
O Pored pomenute tri komponente, u Hl-viruse se mogu deponovati i geni, proteini...
Omota, ta rekombinantna vetaka tvorevina, sadri i homologne ljudske hormone, pro
teine, glikoproteine, MHC-1, HLSDR, interleukin-2, ljudske elijske proteine HLA udenute
u omota virusa tako da moe da dovede do lane reakcije na humana antitela (homologi
ja), alfatimozin-1, VIP hormon, trombocitni hormon i jo mnogo toga...

O S obzirom na postojanje priona, hormona, delova virusa homolognih sa ljudskim itd,

svaki deo virusa moe samostalno da se mnoi, bez obzira na to da li je re o omotau,


spoljnom kapsidu, omotau-jedru, informaciji o nekom drugoim
Netana je tvrdnja da elija mnoi Hl-virusne estice. Ona mnoi sebe, svoje humane
estice koje se nalaze u sastavu virusa. Da bi stvar bila komplikovanija nego to jeste, pri
likom analiza se ne broje infektivni virusi ve - kopije! Naravno, re je o ,,uvenoj metodi
PCR za koju je Malis dobio Nobelovu nagradu i koji je sam, nedugo nakon primanja uvene
nagrade, rekao da je re o velikom promaaju! U najmanju ruku - smeno.
O ta znai PCR?
Otkrivanje kopija. A kopije mogu da budu celi strani virusi, njihovi delovi, delovi nein
fektivnih estica, delovi neinfektivnih Hl-virusa, bakterija, svega i svaega.
Najvanije je otkriti infektivne Hl-viruse, ali, valja imati u vidu da meu 100.000 virusa
jedva ima hiljadu infektivnih estica koje se mogu detektovati.
PCR je, dakle, velika prevara koju to pre treba odbaciti i latiti se veoma vane i
izuzetno precizne - NASBA!
O NASBA testom mogu da se proiste sve nepatogene, neinfektivne, strane estice, i
ostanu samo infektivne estice traenog Hl-virusa. Ovo je izuzetno vano, jer isti efekat se
moe postii jo jedino kultivacijom, preciznije kokultivacijom. Naime, samo infektivne
estiee u Petri-olji ulaze u elije i to su elije koje se broje: koliko ih je inficirano - toliko
ima infektivnih estica. Tako jedino i moe. Znai, NASBA kultivacija a ne prevara zvana
PCR. (Pogledaj tekst: NASBA otkriva sve manjkavosti PCR-a)
OU Stokholmu je 1988. kod mojih pacijenata otkriveno da, otprilike, na 100 infektivnih
dolazi preko 500 neinfektivnih estica. Verujem da je taj odnos jo vei...
0 Jedan od monstruoznih sastojaka laboratorijske konstrukcije zvane HIV jeste
komunikaciona supstanca interleukin-2. Prilikom ubrzanog mnoenja tj. hiperprodukci
je HlV-a u serum plazmi, dolazi signal da je serum plazma preoptereena interleukinom
2. ta se potom deava? Prirodnog interleukina, dakle sopstvenog, autoimunog, iz sop
stvenih elija - nema. Limfociti ga ne lue! Dolazi do prekida na relacijama imunokom
petentnih elija imunobiolokog sistema, kao i veza izmeu istaa monocita/makrofa
ga, proizvoaa interleukina^l koji su obezglavljeni, ne znaju ta treba da rade i nestaju
iz krvotoka. Naravno, nestaju i T-limfociti zbog lanog signala iz serum plazme.
1 nije tano, kako neki tvrde, da T-limfociti nestaju zato to ih razara Hl-virus, ve zato
to je u Hl-virusu - interleukin-2! I to smeten u omotau virusa. Lani signal, znai, upo
zorava da je serum plazma puna interleukina-2 i da T4-limfociti nisu potrebni, a usled toga
se ovi povlae u - depoe.
Sve u svemu: budui da poseduje proteine homologne ljudskim proteinima, plivajui
kroz tkivo HIV lui, ako ne istovetnu ono gotovo istovetnu, komunikacionu supstancu
interleukin-2. U organizmu se, znai, u istom trenutku nau prirodni interleukin-2, koga
su izluile T4 elije preko CD4 receptora i pomenuti uljez virusa sa gotovo istom supstan
com u svom sastavu: dva vojnika u istoj uniformi, s tim to je jedan - neprijatelj!
Eto, tako izgleda mehanizam jednog od najopasnijih i najmonstruoznijih trikova za
suprimiranje imunobiolokog sistema.
O T-limfociti imaju najvie CD4 receptora. Oko 50.000. Meutim, i mnoge druge eli
je organizma i krvotoka sadre CD4 receptore, te samim tim i lue interferone, citokine...
Hl-virus ima 80 mesta za vezivanje na CD4!

O Ima dosta tvrnji da se virus u poetku razmnoava iskljuivo u T4-limfocitima...

...Pa su onda dodali i u makrofazima, pa u Langerhans i ko zna kojim jo elijama. I


dalje tvrdim da to nije tano jer je poznato da kada je T4 sa CD4 receptorima ispod 20, onda
u organizmu ima najvie kopija. Mi ak imamo pacijente bez ijednog T4-limfocita (infici
ane) a brojimo mu na milijarde kopija! Veoma interesantno...
Hl-virus se jednostavno ,,kai na zidove krvnih sudova poput slepog mia za plafon.
O Virusu nije neophodno da ue u T4-limfocite. Moe da se razmnoava i u slobodnoj
serum plazmi, odnosno na zidovima krvnih sudova, krvnim elementima, glia elijama, den
dritinim elijama, u potkonom tkivu... I to ini po sistemu fotoelije.
O Kako u tome uspeva? Pa, u svom omotau ima najmanje pet ljudskih hormona i sva
su mu vrata otvorena! Ne prepoznaje ga imuni sistem, ak ni lina garda organizma imunokompetentne elije - koje uvaju organizam od svih uljeza-napadaa.
O Obino se izbegava diskusija o injenici da Hl-virus ima dve spirale koje nisu spo
jene, tj. vezane vodoninim mostovima. Zato? Jer se logino namee pitanje - ta e mu
dve spirale kad nije DNK - i odgovor: zato to je HIV dvostruki virus!
Ovo je jo jedan dokaz u prilog moje tvrdnje o postojanju vie varijanti HlV-a!
O Nije naodmet ni postaviti pitanje: kako je ovek video virus side? Da li je on zaista
vien i snimljen onakav kakvim je nama predstavljen ili je on, ipak, impresivna slika
nauno-umetnikog doivljaja?
Naime, jedan naunik koji dri do sopstvenog autoriteta, u nameri da sve prikae i dokae,
stvorio je kompjutersku skicu: kad virus ue u T4-limfocit stvara provirusnu DNK, integrie se,
znai, sa elijskom DNK, a provirusna DNK se pretvara u virusnu odnosno elijsku DNK, zatim
elijska... Sve u svemu: moja strina raa moju decu za moju - enu. Nonsens!
Niko i nikada nije pratio dinamiku replikacije virusa na ivim modelima. Uvek je pos
matran na smrznutim modelima a potom je sledila diskusija njegove - dinamike!?
Uzgred budi reeno, uprkos mnogim pokuajima da se stupi u kontakt sa autorom
pomenute kompjuterske skice, do danas ni jednom nauniku to nije polo za rukom. Ako
se ja pitam - niti e!
O Ima li dokaza?
Pa, ukoliko nesporni autoritet u ovoj oblasti Lik Montanje na 271. strani svoje knjige
SIDA - ovek protiv virusa kae: Razjanjenje mehanizma replikacije virusa moe
dovesti do budueg leka... zar to treba veito ponavljati?!
Zaista mi nije jasno zato se svi hvataju za glavu kad ja kaem da ponueni meha
nizam delovanja virusa nije taan.
O ta se, zapravo, vidi na fotografijama nainjenim elektronskim mikroskopom o koji
ma se toliko govori?
Reeno je, na primer, da je snimljena fotografija virusa koji na jednom mestu ulazi a
na drugom izlazi preko membrane i pri tom - bubri.
Da nije obrnuto? Moda membrana bubri kad virus ulazi ili izlazi! Da nije re o pros
toj invaginaciji elijske membrane? A (kad moe i da bubri) isto se moe izvesti i po prin
cipu fotoelije!
Zbog svega ovoga mi je i zasmetalo to je raeno i snimano na zamrznutom modelu.
Jednostavno, ne moe se pouzdano utvrditi gde virus ulazi a gde izlazi, odnosno, kad ulazi
a kad izlazi.
O ta je jo rekao Lik Montanje?

OKada bi oni koji simplifikuju (pojednostavljuju) bili u pravu i kada bi HIV/AIDS bio
virusna bolest kao i sve druge, ve danas bismo imali vakcinu...
Zato i tvrdim da je demontaa mehanizma ove duge i iscrpljujue bolesti prioritetni
zadatak dananje nauke.
O Veliko je pitanje da li se virus zaista mnoi prostom mitozom kao, recimo, kod
amebe 2, 4, 8, 16, 32... itd. Pre e biti da se replikuje nepravilnom linearnom deobom, to
jest enzimi seku njegovu spiralnu vrpcu na, otprilike, sledei nain: jednu spiralu, na
primer, 3, 5, 15, 17... do sto virusa od jednog, a drugu 4, 7, 11, 18... itd. Ovo se moe veoma
lepo pratiti NASBA testom, tj. kultivacijom. PCR-om nikako.
O Da li sam u pravu? Naravno! Ve dvadeset godina (od prvih mojih studija) tvrdim da
se virus ne replikuje tako to se provirusna DNK integrie u elijsku DNK.
Lik Montanje pie da je mnoenje virusa mogue i liziranjem elija. ta to znai? To
znai da se virus mnoi u eliji kao embrion u jajetu. Sve ine samo da ne bude kako ja
kaem! ta e biti sa tom teorijom ukoliko se dokae da je deoba virusa - nepravilna? A
jednog dana e se dokazati...
0 Gde se, onda, jo mnoe Hl-virusi?
Naravno, u - cirkuliue imune komplekse! Po izlasku ih, istina, saekuju antitela i
napadaju ali, budui da su nemona, nedolotvorna, virusi stvaraju bunkere i na taj nain,
,,uukani u imunim kompleksima, sasvim ugodno ive.
01 polje i omota Hl-virusa imaju negativno naelektrisanje. Znai, veoma mu je teko prii.
U omotau gpl20 je ak bipolarno negativan. Preciznije, ima tvrdnji da taj deo omotaa HIV poseduje negativno naelektrisane polimere sa obe strane to se, inae, izuzetno
retko dogaa u prirodi.
Bilo kako bilo, negativno naelektrisano polje oko HlV-a dri na odstojanju ,,projektile
koje izbacuju B-limfociti. Odbrana organizma se, naravno, tu ne zavrava. Jo uvek pose
duje snagu i pokuava da baci neprijatelja na kolena aktivirajui generale odbrane - NK
kiler elije i citotoksine T8-limfocite.
O Od toga, meutim, nema nita. Virus je uspeo da se u imunim kompleksima zatiti
antitelima koja ine njegov bunker, omota koji ga uva od svih pokuaja organizma da ga
uniti. Pristiu sve jaa i ubojitija ,,oruja. Na redu su ,,specijalci...
O Ali... T-limfociti se uklanjaju iz krvotoka!? Centar koji ih upuuje u prve borbene redove
javlja da je krv puna interleukina-2, hormona koji lui T4-lomfiocite. Taktika trojanskog konja
dobija jo jedan rat: interleukin-2 nije ljudski, dolazi iz opne virusa. U krvi je previe HlV-a!
Povlaenjem T4-limfocita konano je prekinuta komunikacija izmeu istaa monoci
ta/makrofaga koji, usled nedostatka informacija, nestaju iz krvotoka.
O Kako i zato antitela postaju teret za serum plazmu?
Prekomernom produkcijom, antitela poinju da zaguuju krvotok jer su nemona pro
tiv sopstvenih hormona. Komunikacione supstance ne funkcioniu, sve podsea na sudar u
tunelu. Nema kretanja, nema vazduha, sve zamire...
O ta jo vano treba uoiti u ovoj podmukloj bici HlV-a?
U timusu, jednoj od najvanijih lezda u ovekovom organizmu, sazrevaju limfociti.
On je svojevrsni poligon za obuku kroz koji (iz kotane sri ili tkiva u kojima se stvaraju)
bela krvna zrnca tj. limfociti prolaze i dobijaju naziv - timociti. Dolaze, znai, sa CD3 mark
erima a iz timusa izlaze kao T8 i T4. Grudna lezda (timus) je, dakle, poligon za ,,specijalce
koji odlaze dalje u bitku protiv virusa.

O ta se deava sa obolelima kod kojih je izvaena grudna lezda tj. timus?

Interesantno je da u mojoj terapiji ti pacijenti imaju veoma visok broj T-limfocita,


to pretpostavlja da je njihova produkcija stimulisana (preuzeta?) od strane nekih
drugih struktura. I veoma dobro podnose Todoxin. Moda na ovome treba graditi neku
vrstu terapije...
O Sobzirom na to da HIV ima u omotau i homologan alfatimozin-1 (isti kao u
timusu!), mnoenjem virusa stie signal i da je krv puna alfatimozina-1. Nema vie potrebe
za stvaranjem T-limfocita, timus - atrofira!
ta se deava u kotanoj sri?
Budui da stalno dobija impulse da limfocita (bela loza) ima dovoljno u krvotoku,
smanjuje produkciju to (opet) neminovno vodi u atrofiju...
O Kako je i vazointestinalni hormon crevnih resica (VIP) ugraen u HIV po istom prin
cipu kao i interleukin-2 i alfatimozin-1, hipotalamus dobija signal da ga je previe u krvi.
Crevne resice prestaju da proizvode VIP hormon i, naravno, atrofiraju. Hrana se vie ne
resorbuje, organizam postaje poput cevi kroz koju ova proe bez zaustavljanja odnosno
varenja. Posledica atrofije su fatalne dijareje...
O Smanjuje se i koliina trombocita?
Naravno. U HIV-u postoji i homologni deo gena trombocita. Ostalo je manje-vie
ve poznato: hipotalamus dobija signal da je krv puna trombocita. Puna, ali - Hl-virusa.
Kotana sr dobija nareenje da smanji proizvodnju to, prirodno, dovodi do tromboci
topenije. S obzirom na to da je signal laan, dolazi do stranih krvarenja, naroito
crevnih i krvarenja u vitalnim dupljama organizma. Vrata Troje su iznutra otvorena,
bedemi pucaju...
O Nailazi tzv. latentni period boravka HlV-a u obolelom. Budui da ve due vreme
perzistira u organizmu, uljez-virus se ak od 25 do 30 posto identifikuje sa domainom. Vie
ne nosi uniformu obinog vojnika. Hvata se za - generalsku! Teko ga je uoiti. Najee se
skriva u depoima organizma, a virusi manji od 100 nanometra (veliine izmeu 10 i 12
nanometra) ak ni to ne moraju: imuni sistem jednostavno vie ne moe da ih prepozna...
O Moe li biti HIV infekcije bez - antitela?
Ima situacija kada se antitela ne razvijaju, nemona su i nedelotvorna, ali ,,zagauju
krv i spreavaju komunikaciju izmeu imunokompetentnih elija organizma. U ovakvim
sluajevima je verovatno re o posebno snanom imunobiolokom sistemu.
Kako se osloboditi tih nedelotvornih antitela (takvi radovi se, naalost, ne finansiraju i
o njima se uglavnom uti)? Ja bih sugerisao - restauracijom imuniteta bez antitela. Veru
jem da je to reenje odbrane, eliminacije. Valja ih ukloniti kao kod Rh negativne majke i Rh
pozitivnog oca. Dakle, vakcina bez antitela...
O Kako kod belih ljudi koji imaju znatno poveanu produkciju antitela nema virusa?
Zato to ta antitela mogu da budu krosreaktivna, znai da su formirana na druge sline
viruse - konjske anemije, maije leukemije, moda je re o zoster virusu i sl. Ne moraju,
znai, kod osoba sa poveanim brojem antitela da se obavezno pojave Hl-virusi.
oZabeleen je i sluaj side bez - virusa!?
Javlja se u organizmima sa slabim imunobiolokim sistemom, a uzrokuje je mikoplaz
ma fermentans.
O Ukoliko se kod nekoga dijagnostifikuje zoster infekcija, ,,plus dijareja i pneumoni
ja ili kandida (u Africi), onda se obino kae da je re o HIV/AIDS-u i da je dotini u ivot-

noj opasnosti. Jer, potom se pokreu ,,mehanizmi - hipotalamus, hipofiza, nadbubreg,


abnormalno luenje kortizona... - usled ega dolazi do pada C4-limfocita, smanjenja broja
kiler elija. Sve zajedno vodi u poremeaj ciklusa kortizona, organizam ostaje bez odbrane
i, naalost, poinje propadanje u venost.
OKoji je virus opasniji - onaj koji je tek uao u organizam (recimo transfuzijom) ili onaj
u terminalnom stadijumu?
Procenjuje se da e se bolest bre razviti, a zaraza biti opasnija, ukoliko je ,,davalae
virusa u IV stadijumu bolesti.
O Zato se, nakon infekcije, kod nekih osoba bre, a kod nekih sporije, razvija bolest?
Svakako bre se razvija kod onih koji, recimo, ve u sebi nose visna virus, virus ko
njske anemije, moda neke mikoplazme, gljivice... bez obzira na nain na koji su dospeli
u njegov organizam. Ti tzv. kofaktori ubrzavaju proces obaranja imunobiolokog sis
tema.
Od kofaktora zavisi i ta e se, kad i koja bolest razviti, ali i kako e organizam kasni
je odgovoriti na terapiju. Poznato je, naime, da prilikom HIV infekcije neko dobro a neko
loe na nju reaguje. Neko ima vie, a neko manje virusa...
O Mogu li insekti da prenose sidu?
Afriki komarci - svakako. Budui da teko preivljavaju temperature ispod - 4C, u
Evropi mnogo tee zbog klimatskih uslova.
Male letee tvrave, dakle, mogu da nose viruse. Ukoliko ovi dospeju u naet, a
pogotovo ruiniran imunobioloki sistem (tuberkuloza, gljivine infekcije i sl.), moe se
dogoditi da manji broj virulentnih virusa izazove ovu opaku bolest.
O Zato se veoma esto, po kratkom postupku, velikim farmaceutskim kuama
odobrava proizvodnja jo neispitanih lekova?
0 Zato se izuzetno retko pominju pariska ,,Konkord i londonska ,,Delta studija?
Prilikom rada na ,,Konkord studiji, oformljene su dve grupe od preko hiljadu pacijenata. Jedna je bila pod terapijom AZT-a, a druga ,,placebo. Profesori Teder i Lavdej su
otkrili da su pacijenti pod terapijom poeli da umiru, zbog ega su poeli da ih prebacuju
u ,,placebo grupu. Videvi to, pacijenti su se pobunili a profesori su nakon grdnih komp
likacija morali da odu u Vaington i odgovaraju zbog toga.
1 ,,Delta se raspala pre vremena zbog masovnog umiranja pacijenata pod terapijom za
razliku od onih iz ,,placebo grupe!
oZato se problem uklanjanja nagomilanih antitela, u koje se sklanjaju virusi, ne rea
va kao kod Rh negativnih trudnica odnosno porodilja?
O Zar nije neobino to to Hl-virus ima dvolananu RNK spiralu, a svi ostali virusi jednolananu?
O Zato je laboratorija u kojoj je Lik Montanje otkrio dvolananu RNK kod Hl-virusa
zatvorena neposredno nakon njegovog otkria a njegovi saradnici raseljeni irom sveta?!
oZato se, pored gena prisutnih kod svih retrovirusa, malo govori o genima kao to su
P, O, R, S, T? Ovi mali geni, istina, nisu naeni kod poznatih ivotinjskih retrovirusa, ali ih
ipak ima.
Malo se govori o genima i antigenima. emu utanje o kofaktorima razvoja AIDS-a,
preciznije - u vezi sa mikoplazmama koje su izgubile gen za omota i bez omotaa lako
ulaze u elije. Da li je tu re o genima i antigenima? Moda u tome lee koreni budueg
projekta o spaavanju Afrike?

O Virusne estice su loptastog oblika i svaka nosi 80 iljaka sa zaobljenim vrhom u

obliku kuke. Svaka od tih kuka, dalje, nosi nekoliko molekula velikog proteina gpl20 koji
ima afinitet za mnoge elije, a posebno za T4-limfocite ili CD4 receptore.
O U sadraj virusa koji prodire u eliju spada i deo nukleokapsida koji ine dva identina molekula RNK i proteini, meu kojima i ,,uvena reverzna transkriptaza.
Unutranji proteini omotaa su p24, nazvani p25 po Liku Montanjeu, pl8, p7, p9.
Proteaze mogu da iseku duge proteine u kratke lance od 10-12 nanometara, to stvara
problem imunobiolokom sistemu.
O Gotovo u svim velikim svetskim institucijama, od Kohovog do Vaingtonskog insti
tuta, od Japana do Australije, paljivo sluaju moje objanjenje o autoreplikaciji RNK
virusa. O tome se kasnije dugo diskutuje, ak i prihvata, ali - van oficijelnih prostorija.
Neki me podseaju da je nobelovac Baltimor otkrio reverznu transkriptazu. Znam. Ali, taj
enzim se moe nazvati i autotranskriptaza ili povratna transkriptaza iskljuivo od DNK u RNK.
Ne treba smetnuti sa uma da naunici jo uvek nisu sigurni da su videli iste viruse.
Jo manje njegov enzim - reverznu transkriptazu.
O Po svemu sudei, moja tvrdnja da se RNK deli nepravilnom linearnom deobom je
tana, za razliku od poznate transkripcije RNK u DNK s tim to se DNK ne prenosi u jedro
ve umire u protoplazmi. Naprotiv! Ukoliko je limfocit aktiviran, na primer specifinim
antigenom, moe doi do integracije provirusne DNK kao i njene ekspresije unutar infor
macione RNK. Znai, to moe da se dogodi samo u eksperimentima. U prirodnim uslovi
ma, meutim, ipak se ne dogaa da se RNK transformie u provirusnu DNK.
O Nije tano da elija proizvodi od virusne RNK provirusnu DNK itd. Jer, ipak, dele
njem i nagomilavanjem virusa dolazi do smrti elije usled istroenosti...
O HIV moe da zarazi B-limfocite in vitro, ukoliko su bili prethodno inficirani eptajn
bar virusima, i T8-limfocite koje inficira HTLV-1.
O Zato se kae: monociti/makrofazi?
Monocfiti se nalaze u krvi, saekuju uljeza, i ukoliko se tom prilikom inficiraju, prelaze
u - makrofage!
Makrofazi se potom razmnoavaju, poveava se broj virusa, a glavne ,,mete Hl-virusa
- makrofazi i limfociti - lue interferon.
O Kad stupaju na ,,scenu limfociti i kad proizvode antitela?
To je poslednji odgovor. Antitela se koriste za otkrivanje bolesti iako jo uvek ne pos
toje praktine mogunosti za otkrivanje, recimo, imunskih odgovora, detekciju replikacije
virusa. U takvim uslovima, zarazu je mogue otkriti tek nakon nekoliko nedelja, odnosno
u trenutku pojave antitela. Znai, virus se razmnoava u makrofagama i aktiviranim lim
focitima. U normalnim uslovima, limfociti miruju.
oK ada se pojavljuju antitela, tj. koliko traje period serokonverzije - od momenta ulas
ka virusa do trenutka razvoja antitela?
Opteprihvaeno je miljenje da od izlaganja virusa do pojave antitela protekne u pros
eku oko tri meseca. To se obino prati uz pomo antigena p24/25 u krvi.
Zabeleeni su, meutim, i sluajevi munjevite side kod kojih je ovaj period izuzetno kratak,
ali, budui da bavljenje tim sluajevima ne donosi profit, na nju nije obraena vea panja.
O Moda je dolo do mutacije Hl-virusa?
Sumnjam, budui da postoji ogroman broj varijanti HIV-1, HIV-2, HIV-3, pa je
nemogue da su mutirali na isti nain i u isto vreme.

O Epidemiolozi veoma ozbiljno ukazuju i na novu, dodatnu, donedavno nepoznatu


vrstu mikoplazmi - inkognitas. Kako je mogue da je otkrivena gotovo u isto vreme kad i
mikoplazma penetrans?
Naena je u visokom procentu kod seropozitivnih pacijenata iz Amerike, Evrope i
Azije. Kad se neto (strano) dogaa svuda i u isto vreme onda tu vie nema govora o slua
jnosti ve o otvaranju Pandorine kutije!
o D a li se zna koliki je normalan broj T4-limfocita i koliko godinje opada njihov broj?
U kubnom milimetru krvi ima izmeu 500 i 1.200 T4-limfocita. Kod obolelih taj broj
godinje opada za oko 60 do 100, naravno po kubnom milimetru.
Prirodno je da koliina T4 bude dvostruko vea u odnosu na T8. Prilikom infekcije, taj
odnos se menja i postepeno dolazi do nestanka T4 i pojave side.
O Moe li se prepoznati poetak side ili stanja koje e do nje dovesti?
este promene na koi i mukozikandidijaza usta, vlasasta leukoplakija jezika, akne,
ukazuju na seropozitivnost. Ovome mogu da se pridrue i alergijske manifestacije, na
primer, na koi lica s blagim svrabom, aknama i sl.
O ta se dogaa u krvi?
Velike apoptoze uz oslobaanje beta-2 mikroglobulina. Interferon u poetku ima
pozitivno dejstvo. On je poput automobilske konice: kad neko naie zaustavlja auto
mobil, ali ukoliko voza nastavi sa vonjom pod ,,runom onda nastaju problemi,
odnosno u organizmu dolazi do nimalo prijatnih zapaljenskih reakcija. Tu je i oksida
tivni stres gde aktivirane zaraene makrofage sve vie i vie oslobaaju krvotok
proizvoda oksidacije, slobodne radikale, zaostale toksine elije, to dovodi do ,,ota
panja miia.
Crevne elije epitelijuma koje imaju za organizam veoma vanu ulogu u apsorbovanju
hrane, nisu, meutim, direktno zaraene virusom. Ali, ispod njih smetene Pajerove ploe
sadre zaraene limfocite koji izluuju citokine i ovi u velikoj meri remete funkcionisanje
elija epitelijuma.
O Da li je sida neminovan proces? Postoje li sluajevi kod kojih je interakcija oveka
sa virusom - razliita? Moe li se neko potpuno osloboditi virusa HIV ili prirodno imuni
zovati protiv njega?
Mogue je ali su ti sluajevi toliko retki da izmiu ozbiljnom izuavanju. Postoje i indi
cije da je u nekim sluajevima imuni sistem u sprezi sa Todoxin-om - pobedio!
O ta sve utie na ubrzanu imunoinsuficijenciju tj. nailazak brzog kraja?
Ponovna infekcija, recimo, posebno sa osobom u terminalnom stadijumu.
U sluaju ne konzumiranja dovoljne koliine proteina, miina masa se ubrzano
smanjuje i dolazi do atrofije. ak i preveliko mirovanje je opasno usled velike potronje
energije, jer, poznato je da se prilikom leanja HlV-pozitivna osoba daleko vie troi od
HlV-negativne. Dolazi do izvesne vrste hipermetabolizma. Ukoliko pacijent ne uzima
hranu bogatu vitaminima i oligoelementima, na primer salate, i ne koristi se celuloza,
moe doi do atrofije crevnih treplji (resica). Vano je znati i da posebno stresne situaci
je ili depresivne ,,epizode dovode do pada T4-limfocita, a ne samo progresija bolesti i
imuna slabost.
O Na ta, u takvim okolnostima, treba obratiti posebnu panju?
Na dodatne preglede. Odrediti vreme markera infekcije (T4 i T8), antigenost na p24
antitela, p24 i 32 (mikroglobulinemija).

Budui da se javljaju toksoplazmoze, kone reakcije, kandida, treba raditi kone reakcije.
Ukoliko T4-limficiti spadnu na 500 do 200 po mililitru, ne treba intervenisati (mogue
je zbog slabosti organizma), ali ukoliko siu ispod 200 (manje od 15 posto od uobiajenog
broja) svakako valja reagovati.
Treba obratiti panju na pneumocistozu i na vreme uzeti ,,baktrim.
ee zagledati mrenjau jer njenu upalu izaziva citomegalovirus. Dodatni problem
moe da bude i pojava tuberkuloze rezistentne na klasinu terapiju.
O esto se razmilja da li je bolje da bolesnik u terminalnom stadijumu bude na bol
nikom tretmanu ili da pree na kuno leenje.
Pa, palijativna nega (bolniki tretman) je privremena, koja privremeno ublaava bol...
O Zato se kod nekih HlV-pozitivnih i HIV/AIDS pacijenata javlja - Kapoi sarkom?
Postoji miljenje da je tu re o mikoplazmi izolovanoj iz Kapoijevog sarkoma. Ta es
tica je poput velikog virusa i dobila je ime Virus Like Agent (VLA). Ali, budui da je kasni
je naena VLA na bubrezima i jetri bolesnika, dolo se do zakljuka da, u stvari, nije re o
virusu ve o unutarelijskoj mikoplazmi tzv. mikoplazmi inkognitus.
Mnogi naunici smatraju da je to ipak ,,obina mikoplazma fermentans, otporna
mikoplazma koja fermentie glukozu i arginin, ija uloga u produkovanju bolesti jo uvek
nije razjanjena i za sada se o njoj govori iskljuivo u pretpostavkama.
O Gde se nalaze pomenute mikoplazme, kofaktori infekcije i njenog progrediranja do
'pojave IV stadijuma bolesti?
Smatra se da su te mikoplazme (inkognitus, penetrans i fermentans) izgubile gen za
omota i veoma lako, kao i virusi, prodiru u citoplazmu dovodei do razaranja elije ili
ubrzanog razmnoavanja virusa.
O Treba li kod ovakvih sluajeva pribegavati - antibioticima?
Ima miljenja da antibiotici ak mogu da poveaju produkciju virusa! Naime, samim
tim to u eliji ubijaju mikoplazmu a mikoplazme suprimiraju replikaciju virusa, time
mogu da stimuliu razvoj virusne infekcije tj. poveanje broja virusa.
U Todoxin-ovoj strunoj literaturi se razmatra mogunost postojanja mikoplazmi
bez omotaa, ali, u tome igraju ulogu i - nemanodije. Ostaje, dakle, otvoreno pitanje gde
se to, ta i koliko uklapa. Naredna istraivanja e, verujem, dati zadovoljavajui odgovor
i na njega.
O Virus herpes zoster 6 poveava mo HIV infekcije s obzirom na to da je herpes
zoster prvi meu tri glavna nosioca u Hl-virusu. Prema tome, ako se bolje razmnoava
kod HlV-pozitivnih osoba, onda e i drugi herpes virus - citomegalo virus - dodatno
oteati infekciju.
0 Zaista ve bode oi to to Amerikanci diktiraju svetu da koristi vakcine (polio, protiv
velikih boginja i sl.) proizvedene iskljuivo u njihovim institutima, obrazlaui ovaj postu
pak kvalitetom i pouzdanou.
1 nai strunjaci sa Torlaka tvrde da ih proizvode. Da, ali od jedne litre vakcine dobi
jene od Sejbina! Znai, ipak ih ne proizvodi ve samo umnoava od ve dobijene. A to se
izvodi veoma lako. Virusi se mnoe gotovo neverovatnom brzinom i za kratko vreme od
samo jedne kapi vakcine moe se dobiti koliina da se vakcinie cela Srbija.
O U virusu HlV-a su do sada otkriveni NEF gen, VPX gen, VPR gen, nepoznati geni
klasine kuge, o kojima klasina medicina jo uvek uti ili, u najboljem sluaju, tek proz
bori koju re.

Naravno, virusi mogu da nose i te nepoznate gene koji, opet, mogu da budu atenuirane
(umrtvljene) estice vakcine namenjene izazivanju antitela u ljudskom organizmu, tj. inici
ranju otpornosti prema tim bolestima.
Inae, svaka bolest za koju je napravljena vakcina moe se aktivirati dodatkom
aktivnih gena ili njihovih delova.
O Zato se kod polio vakcine (atenuiranog virusa poliomijelita), koja se daje bebama,
ne koriste diploidne elije ve majmunski bubrezi za pasau?
Zato to se u hranilitima, pa ak i u divljini, majmuni mogu kontaminirati i preko
bubrega preneti HIV i sve ostale viruse na novoroenad!
O Zato se uporno ne prihvata autovakcina od preiene pljuvake kad je dobro poz
nato da se putem pljuvake virus ne prenosi i da je to jedina sredina koja spreava, odnos
no onesposobljava njegovo mnoenje? Zato se ne prihvata autovakcina ureom?
O Vakcina i mere zatite od bolesti?
Vakcina inicira imunoloki sistem da pamti tragove infektivnog agensa u obliku
antitela ili elija ,,ubicau i ukoliko se ponovo pojavi mikroorganizam, imuni sistem odmah
reaguje u cilju zatite. Dakle, vakcina reaguje i titi organizam od infekcije.
O Postoji i vakcinoterapija koja stimulie, vraa pamenje imunolokom sistemu ve
zaraenim elijama.
oNajpoznatija je tzv. polio vakcina protiv deije paralize. Posle otkria Dona Ender
sa, koji je prvi uspeo da dobije kulturu virusa na elijama majmunskog bubrega, Jonas Salk
je napravio i vakcinu od ubijenih virusa. Ova je, meutim, zamenjena vakcinom Alberta
Sejbina koji je oslabio dejstvo ivog virusa uzastopnim prenoenjem pasaom u majmun
skim bubrezima. Danas se ona vie koristi. Zato, kad pasaa moe da se uradi ne samo na
bubrezima ve i na mnogim, naroito diploidnim, elijama? Verovatno da bi se okrivili majmuni! O tome sam opirno pisao u mojoj knjizi Nada za Srbiju na 243. strani...
Imuni sistem, dakle, treba da prepozna Hl-viruse, naroito one koji se nalaze na
njegovoj povrini. Time e biti inicirani B-limfociti da proizvedu antitela koja e se
vezati za sam virus ili elije u kojima se nalazi. Antitela pokreu kiler (ubice) elije Tlimfocite. B i C-limfociti ostaju dugo u organizmu i pamte viruse iz vakcine, brzo se
razmnoavaju, lue antigene, ,,kae se za viruse i inficirane elije - T-limfocite i
antitela - i spreavaju bolest.
O Vakcina moe biti napravljena od delova Hl-virusa gpl20, ali, potrebni su i dodaci adjuvansi. Budui da je rekombinantna tvorevina sa homologijom ljudskih elija i gena, za
HIV je potrebno vie vakcina. Gpl20 je, recimo, skriven a na borama oko omotaa virusa
ima hiljade aminokiselina. Dovoljno je da se samo jedna zameni i, vakcina je - propala!
A tek fuzioni faktor (grip!) smeten izmeu gpl20 i gp4l!
O Otkrivanjem OMA B3, roena je nada da se neto eventualno moe uraditi na planu
vakcine, ali, svi pokuaji su ostali bez zapaenijeg uspeha. Ima ideja da se gpl20 izoluje i
proizvede vakcina, ali, nije to samo protein ve i eer, to umnogome komplikuje stvari...
O U mojim knjigama se pominje NEF gen kao gen klasine kuge, i (za sada) teoretska
mogunost da se HIV ,,raskui, tj. iz njega ukloni ovaj gen i taj nekompletan Hl-virus pusti
da se bori protiv kompletnog virusa.
Nakon mojih predavanja u Los Anelesu, ispitivano je (opet) kako to da se kod
homoseksualaca iz San Franciska, koji veoma dugo ive sa HlV-om, ne razvija bolest. ta
je otkriveno? Da njihov HIV nema - NEF gen!

Zato? Postoje dva mogua objanjenja: ili se nije ukomponovao jo prilikom izrade u
laboratoriji, ili se, pak, HIV hibrid ,,raskuio nekim prirodnim procesom, recimo seljenjem
iz tela u telo.
Sve, dakle, ukazuje da bi formula mogue vakcine protiv HlV-a izgledala ovako: HIV
,,minus NEF gen!
O Pre petnaestak godina sam pisao Liku Montanjeu da nee biti vakcine protiv HlV-a.
Zato? Trenutno egzistira na stotine varijanti HlV-a a samo njegov omota ima hiljade
aminokiselina. Dovoljno je da se samo jedna zameni i vakcina - pada. A da ne govorimo o
fuzionom faktoru omotaa, faktoru gripa, koji je veoma promenljiv...
Lek je, naalost, opet trik da se narod - prevari!
O Citomegalovirus (CMV) injekcija kod imunokompromitovanih osoba moe da se
manifestuje kao makulopapulozni egzantem, povienom telesnom temperaturom,
poveanjem limfnih lezda i limfocitozom. CMV moe da ubrza razvoj toka bolesti
HIV/AIDS pacijenata.
O Treba osposobiti nekoliko centara sa NASBA sistemom, a tamo gde materijalni
uslovi to ne dozvoljavaju opredeliti se za kokultivaciju kako bi se kvalitetno analizirali
hrana, lekovi i vakcine.
O PCR je velika prevara. Pored mene, to tvrde i Malis i velika grupa potenih istraivaa.
Zato? Ne daje verodostojnu sliku infektivnih kopija. Gotovo hiljadama puta ih poveava da bi
oboleli od HIV/AIDS-a to pre bili uvueni u ,,leenje nedelotvornom oficijelnom terapijom.
PCR apsolutno sve umnoava iz ivog blata uz pomo enzima katalaze. Za etiri sata
stajanja na sobnoj temperaturi, nastaju stotine milijardi kopija estica svega i svaega.
NASBA, s druge strane, daje samo infektivne estice-kopije, a sve to je degenerisano
iz HlV-a i sve to je strano, ne multiplikuje se. Zahvaljujui ovome, od milijarde kopija
ostane svega desetak hiljada. NASBA moe ak da otkrije i infektivne estice kojih u
mikrolitru ima svega 3 - 10! Zato je nalaz PCR-a kod Todoxin-ove terapije esto ispod
granice detekcije. PCR nije dovoljno senzitivan za male koliine i mali broj virusa-kopija.
Pored toga daje i krosreaktivnost.
NASBA potkrepljuje i moju tvrdnju o autoreplikaciji HlV-a, jer ovaj, nepravilnom lin
earnom deobom bez karta, moe da kopira stotine estica samog sebe.
Valja rei da Todoxin osposobljava organizam za borbu sa HlV-om i oportunistikim
infekcijama, ali prevashodan cilj mog rada je ukazivanje na puteve infekcije kontaminiran
im vakcinama, lekovima i hranom, kao i skretanje panje na program sa veoma opasnim
planom, koji treba ili ublaiti ili oboriti. Zato mi je i potrebna pomo prvenstveno crnog
naroda Afrike i Amerike (gde je neophodno na to veem broju uraditi ,,saliva test), ali
nita manje i Azije i ostatka sveta podrazumevajui, naravno, i veoma ugroen narod
itavog biveg Sovjetskog Saveza.
Ne dozvolite da vas drugi teraju da mislite na njihov nain. Potraite u svojoj tradi
cionalnoj medicini reenja. Budite sigurni da tamo ima veoma dobrih i korisnih stvari.

I JO NETO O...
Retrovirusi i ritam sudbine
Sva iva bia, od siunih bakterija do insekata, biljaka i oveka, imaju ,,svoj virus koji
je ba njihov. Oni su posebno brojni kod toplokrvnih kimenjaka. Postoje mnogobrojne
porodice virusa sposobne da inficiraju oveka i da u njemu izazovu bolest - esto teku
(besnilo, polio, hepatitis, sidu, itd.).
Meu mnogobrojnim virusima koji inficiraju ivotinjske elije, jedna posebna grupa
virusa je ve dugo godina u centru panje mnogih laboratorija. To su retrovirusi (lat. retro
- nazad, natrag).
Otkriem Pejtona Rua (Pejton E. Rous) sa Rokfelerovog instituta za medicinska istrai
v a n ja u Njujorku da je kancer kod pilia prouzrokovan virusom kasnije nazvanim Rous
Sarcome virus (avian sarcoma virus), retrovirusi oko 1910. godine ulaze u naunu istori
ju. Nalazi P. E. Rua su doekani sa nevericom i punih 40 godina minulog veka su dalja
istraivanja na tom polju praktino prekinuta.
Ludvik Gros (Ludvvik Gross) je, pored ostalih istraivaa 60-ih godina, ponovo ,,otkrio retro
viruse kao i to da oni izazivaju tumore kod mieva i drugih ivotinjskih vrsta. U to vreme je jo
uvek suvereno vladala dogma molekulame biologije, ali e otkrie Vilijama Dareta (William Jar
rett) i Majrona Eseksa (Myron Essex) novog animalnog retrovirusa koji izaziva leukemiju kod
maaka (Feline leukemia virus -FLV), pokazati da je bolest izazvana egzogenim (spoljni, iz tueg
organizma) virusom. Kao to obino biva u trenutku novog otkria, i tada je panja bila okrenu
ta na drugu stranu - endogenim (unutranjeg porekla, potie iz samog organizma) virusima tako da se dugo ekalo na otkrie novih dokaza o postojanju infektivnih egzogenih retrovirusa.
Nizom naizgled odvojenih otkria, posebno otkriem enzima RNK zavisne DNK
polimeraze - reverzne transkriptaze, krajem 60-ih godina od Hauarda Temina (Hovvard
Temin) i Davida Baltimora (Davvid Baltimor), poelo je bolje razumevanje geneze nekih
kancera i mehanizama elijske diferencijacije. Razlog vie da se istraivake laboratorije
okrenu istraivanju osobina retrovirusa koje bacaju novo svetlo na poreklo jednog dela
genetske osnove elija i protok genetskih informacija.
Dr Hauard Temin, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1975. (istraivanje naina
kojima neki virusi izazivaju kancer) od 1960. radi na Univerzitetu Vinskonsin na retro
virusima, smatra da nasledna osnova retrovirusa u ciklusu vlastite replikacije prolazi kroz
dve specifine (i neophodne) etape: najpre se RNK transkribuje u DNK, a potom se ova DNK
ugrauje u hromozome elije domaina. Genom virusa sadri dva molekula RNK, od kojih
je svaki sposoban da se replikuje u infektivnom virusu. RNK sadri najmanje tri gena - gag,
pol i env. Na strukturnom planu, ovi RNK virusi poseduju sve karakteristike i-RNK eukar
iotske elije. Naeno je da je za ovaj genom virusa vezana t-RNK elijskog porekla, koja

slui za inicijaciju sinteze virusne DNK. Enzim koji omoguava da se prepisuje RNK u DNK
je RNK zavisna DNK polimeraza, krae - reverzna transkriptaza.
Poev od tog integrisanog ,,provirusa, formira se vie vrsta RNK od kojih neki slue
za sintezu virusnih proteina. Drugi molekuli ine genomsku RNK. Virioni (zrele virusne
partikule) formiraju se i pupe ka spoljanosti prolazei kroz plazma-membranu elije.
Tako nastaje slobodan retrovirus koji sada moe da zarazi drugu eliju. Dakle, jedna grupa
elijskih gena ine - provirus.
Retrovirusi su po mnogo emu izuzetna grupa virusa koji se mogu, na osnovu naina
transmisije, podeliti na endogene (prenose se genetskim materijalom) i egzogene. Ovi
drugi, egzogeni retrovirusi, mogu izazvati kancere kod velikog broja ivotinjskih vrsta, pri
emu najverovatnije i drugi faktori pospeuju dalji razvoj bolesti.
Mo transformacije zdrave u kanceroznu eliju nemaju svi retrovirusi. Neki od njih su
nesposobni da izazovu transformaciju, drugi izazivaju tumore samo posle dugog perioda
latencije, a neki od retrovirusa su sposobni da izazovu bolest samo nekoliko nedelja nakon
njihovog iniciranja u ivotinjski organizam.
Ako se smatra da ivotni ciklus retrovirusa poinje kopijom RNK - DNK (dakle, po
redu RNK - DNK - RNK), retrovirusi su nezavisni elementi sposobni da se u jednom
trenutku svog ciklusa ugrade u elijski genom, a zatim repliciraju u isto vreme kada i DNK
elije. Ako se smatra da se poetak ciklusa nalazi na nivou provirusa (dakle, u poretku DNK
- RNK - DNK), tada retrovirusi nisu nita drugo do elijski geni koji imaju svojstvo da mogu
da se privremeno izvuku izvan genoma - kao privremena promena mesta fragmenta genet
skog materijala izvan elijskog genoma. Tada bi se retrovirusi mogli posmatrati kao
mobilni genetski elementi koje je prva opisala Barbara Mekklinktok (Barbara McClinc
tock). Za ovaj rad je dobila Nobelovu nagradu 1983. godine.
Od prvog otkria animalnog retrovirusa, njihovo mogue postojanje u humanoj sredi
ni nailo je na skeptine stavove. Ipak, istraivanja u 1980. godini su dovela do izolacije
retrovirusa u elijskim linijama dobijenim iz periferne krvi osoba obolelih od odreenih
podvrsta leukemija ili limfoma zrelih T elija.
Prvi izolati humanog T cell leukaemia-lymphoma virusa (HTLVI) dobijeni su u laboratori
ji za tumor (Cell Biology National Cancer Institute) u Betezdi od dva bolesnika sa agresivnom for
mom konog limfoma i leukemije T elija. Ovi izolati virusa obeleeni su kao HTLVCR i
HTLVMB (CR i MB su inicijali bolesnika) i pokazalo se da su veoma bliski. HTLV sadri RT
(95.000 daltona), virusne antigene i RNK visoke molekulame teine, to je karakteristino za
retroviruse tipa C. Glavni protein jedra HTLV, p24, utvren je kao i sekvenca njegove aminokise
line. Kasnije su ovi izolati oznaeni sa HTLVI i bili izolovani kod osoba sa Sezari-sindromom...
Dakle, retrovirus je odreen skup RNA virusa koji izmeu ostalih enzima sadre i enzim
reverznu transkriptazu koja virusni RNA molekul prepisuje u DNA molekulu. Taj proces je
suprotan svim ostalim ivim biima. Nakon procesa obrnutog prepisivanja, zavrni produkt
DNA molekula sadri ekvivalentne genetske informacije izvorne virusnog RNA molekula.
A moe i ovako:
HIV, to jest humani virus gubitka imuniteta je uzronik side. Virolozi kategoriu viruse
u dve vrste: (a) one koji svoj genetski kod nose u obliku RNK (ribonukleinske kiseline), i
(b) one koji svoj genetski kod nose u obliku DNK (dezoksiribonukleinske kiseline).
Ove dve grupe se sastoje od nekoliko familija virusa. HIV je RNK virus koji spada
u familiju tzv. retrovirusa. Retrovirusi, naime, koriste RNK i enzim pod imenom

reverzna transkiptaza kako bi kreirali DNK i upali u genom, genetski materijal orga
nizma.
Hepatitis, grip A, B i C tipa, neki oblici leukemije i sida, su samo neke od bolesti koje
uzrokuju RNK virusi.
U svakom sluaju, sva pomenuta, i jo vie nepomenutih otkria, nekima su pruila jo
jednu ansu u igri bogova44.

Agensi BSE izazivai sindroma


hroninog innora" iliti sindroma Zalivskog rata
U Velikoj Britaniji je u oblastima gde preovladava BSE 1988. godine bilo prijavljeno
oko 100.000, a 1996. oko 150.000 osoba obolelih od misteriozne nove bolesti koja pogaa
mozak, kimenu modinu i imunske funkcije, najee nazvane sindrom hroninog
umora. U tzv. HlV-oblastima SAD (Kalifornija, Nevada, Boston, Njujork, Hjuston i Florida)
od 1984. je prijavljeno ak pet miliona osoba sa istim simptomima. Grupe sluajeva prijavl
jene su 1985. u Taksonu (Arizona), Lejk Tahoiju (Nevada) - vie od 400 pacijenata od 1984.
do 1988. - Lindonvilu (Njujork, seosko podruje, prenoenje nepreraenim mlekom od
1979), arlotu (Severna Karolina) i kod vojnika SAD rasporeenih u oblasti Persijskog zali
va. Pored ovih, prijavljeni su i sluajevi kod osoba u Natalu, u Junoafrikoj republici, 1987.
(Kvazulu-Natal doivljava danas najgoru eksploziju HIV/AIDS u Junoafrikoj Republici!)
Bolest je nazivana raznim imenima: imunodisfunkcionalni sindrom hroninog umora,
sindrom postvirusnog umora, mijalgijski encefalomijelitis, sindrom Zalivskog rata...
Umor, depresija, loa koncentracija, gubitak pamenja i poremeaj ravnotee, su prijavljeni
neuroloki simptomi. Groznica, suvo grlo, kaalj, nono znojenje, bolni limfni vorovi, sla
bost, bolovi u miiima, osip izazvan virusima i gljivicama, ukazuju na poremeenu funkciju
T-limfocita. Bolest poinje poput gripa, sa respiratornim ili gastrointestinalnim simptomima.
Tri etvrtine obolelih ine ene izmeu 20 i 45 godina starosti, a belci su ak osam puta
ugroeniji od ljudi drugih boja koe!
BSE, Daunerov kravlji sindrom, Krojcfeld-Jakobova bolest, Scrapie, sindrom
hroninog umora i AIDS, izazvani su egzogenim i endogenim delovima retrovirusa.
Spongiformna encefalopatija (SE) izazvana je neposrednim delovanjem delova retro
virusa na neurone.
Kod mieva je SE izazvana retrovirusom.
Strukture indikativne za infekcije retrovirusima postoje u svim sluajevima SE.
Tubulofilamentozni (virusu slini) delovi vide se pod elektronskim mikroskopom
kod svih sluajeva SE u mozgovima svih obolelih ivotinja i ljudi.
Osim kod Krojcfeld-Jakobove bolesti/kurua, tubulofilamentozni delovi su uoeni kod
ljudi izuzetno retko i to u mozgu nekih osoba sa sistemskim Lupus erythematosus,
Encephalomyelitis disseminata, infekcijom HTLVI i sluajevima - leukemije. Postoje indi
cije da je u svim ovim bolestima ,,umean retrovirus. Naime, jo od 1983. je poznato da
limfociti, makrofagi i endotelijalne elije osoba sa AIDS-om sadre ove tubulofilamen
tozne delove koji treba da se smatraju subvirusnim strukturama tj. defektnim virusima.
Agens Krojcfeld-Jakobove bolesti je virusni onkogeni deo.
Slinost izm eu Krojcfeld-Jakobove bolesti (KJB) i infekcija centralnog nervnog
sistema koje izazivaju retrovirusi poput HlV-a, izveli su E. i L. Manuelidis. Oni istiu

da agensi slini onom kod KJB mogu da sadre nepotpune ili m utirane retrovirusne
sekvence; s druge strane, agens KJB moe da trai pom one funkcije nekog
endogenog virusa. Kao to je utvreno za HIV meu pacijentim a sa hemofilijom,
neophodni kofaktor za takve endogene retrovirusne delove mogao bi da bude par
vovirus V I9. Isto bi moglo da se prim eni sa SE. To potvruje bolest aleutskih lasica.
Odseci genskog materijala humanog retrovirusa HTLV II, bliskog srodnika virusa
AIDS-a, uoeni su kod pacijenata sa sindromom hroninog umora i neseksualnim kontak
tnim osobama, ali ne i u kontrolnoj grupi. Neki autori, meutim, pokuali su da stvore dru
gaiji utisak. Na primer, Gou i saradnici birali su za kontrolnu grupu osobe sa bolestima
koje su po sebi sumnjive na efekte retrovirusa: sistemski Lupus erythematosus, reumatoid
ni artritis, epilepsija, migrena. Nalazei retrovirusne delove kod pacijenata sa sindromom
hroninog umora i u toj kontrolnoj grupi, oni bez ikakvog razloga tvrde da su to - endo
gene virusne sekvence.
Postojanje virusa koji sadri sekvence i herpes virusa i retrovirusa kod osoba sa sin
dromom hroninog umora, potvreno je tehnikom PCR 1991. godine.
U miiima pacijenata sa sindromom postvirusnog umora, sedam puta via perzistent
nost enterovirusa nego kod kontrolne grupe potvruje umeanost retrovirusa ili endo
genih retrovirusnih sekvenci koje izazivaju imunosupresiju.
Na Jamajci je prisustvo HTLV I, jo jednog bliskog srodnika virusa AIDS-a, potvreno
kod osoba sa bolovima u miiima, poremeajem ravnotee i slabou, slinim mijaligi
jskom encefalomijelitisu.
D. Dijek izvetava da je elektronskom mikroskopijom naao delove sline ultrastruk
turi visna virusa (retrovirus) u limfocitima pacijenata sa sindromom hroninog umora:
Istraivanje ukazuje da je mijalgijski encefalomijelitis rezultat perzistentne infekcije,
verovatno izazvane virusom.
Abnormalni rezultati magnetne rezonance uoeni meu tim osobama slini su onima
koji su dobijeni u populaciji osoba pozitivnih na HIV.
HIV napada snage odbrane tela na dva mesta:
(1) Jedna sekvenca aminokiseline strukture jezgra HlV-a poklapa se od 44 do 50 posto
sa sekvencom aminokiseline u jednom delu hormona alfa 1-timozin-alfa 1, koga proizvodi
ovekog timus. Ovaj hormon je neophodan za oblikovanje elija-pomonica.
Kada je inficirano HlV-om, telo pogreno pretpostavlja da ima dovoljno alfa 1-timozinalfa 1 te se novi timozin proizvodi se u manjem obimu, a rezultat je da se proizvodi manje
elija-pomonica. Preko i iznad toga, antitela koja organizam stvara da se bore protiv HIV
kreu u akciju unitavajui i HIV koji je prodro spolja i telesni alfa 1-timozin-alfa 1.
(2) S druge strane, sekvenca aminokiseline omotaa HlV-a (gpl20) odgovara sekvenci
aminokiseline vazoaktivnog intestinalnog peptida (VIP), koji se stvara u intestinalnim eli
jama. Taj hormon je transmiterska supstanca koja regulie izluivanje vanih hormona,
ukljuujui kortikotropin ,,releasing hormon (CRH), koji je u vezi sa AIDS-om odluuje
znaajan - CRH podstie produkciju kortizola.

Kortizol pokree zaarani krug


Kortizol je hormon koji proizvodi ovekovo telo ,,zaduen da se suprotstavlja zapa
ljenjima i alergijama. Izmeu ostalog, on ograniava aktivnost elija-pomonica i prebacu

TODoX!N NOVA MED1C1NA~[

299

je ih iz aktivnog krvotoka u mirujue delove kotane sri. Tamo gde je hormonska


ravnotea stabilna, dnevni ritam regulie nivo kortizola u krvi, koji, zauzvrat, odreuje
dnevni ritam elija-pomonica u krvi.
Nivo kortizola je najvii oko est sati ujutru, oko ruka je najnii i ponovo poinje
polako da raste tek od ponoi. Nivo kortizola u krvi pacijenata inficiranih HlV-om vii je
nego kod neinficiranih osoba. esnaest testova koji su obuhvatili pacijente sa HlV-om,
potvrdilo je ovaj rezultat. etiri studijske grupe pokazale su normalne koliine kortizola,
dok je samo jedna od 21 grupe naunika ukljuenih u ova istraivanja od 1990. utvrdila nie
nivoe kortizola u krvi pacijenata inficiranih HlV-om.
Sva ispitivanja zasnovana na 24-satnom ritmu dala su poviene vrednosti. Smanjen broj elija-pomonica jeste rezultat povienog nivoa kortizola u krvi padjenata zahvaenih AIDS-om ili
onih koji su u moguno preliminarnom stadijumu bolesti. Odluujue vana je promena u ritmu
proizvodnje kortizola. Nivo kortizola kod padjenata sa AIDS-om konstantno je blago povien, ak
i tokom nod. (Takvu promenu u ritmu kortizola su jo 1977. opisali lekari bolnice ,,Mulago u
Kampali, Uganda. Od ega je bolovalo dvanaest ispitanih padjenata - nije otkriveno). Prihvatljivo
poveanje kortizola, u manjem stepenu, daje posebno obeleeno smanjenje broja T-elija u krvi.
Humani virus imunodeficijencije uspeva da poremeti centralnu regulaciju. Organizam je
pod kontrolom strukture HIV-a: s jedne strane, telo misli da se suoava sa neuroleukinom VIP
koji proizvode elije-pomonice, a s druge, da se suoava sa sopstvenim hormonom alfa 1-timozin-alfa 1 a zapravo se sree sa proteinom jezgra HlV-a. Prevara imunskog sistema pokree
zato lananu reakciju: CRH, izluen i rasut grekom, izaziva poveano izluivanje adrenokortikotropnog hormona (ACTH). Usled ACTH, nadbubrene lezde poveavaju proizvodnju kortizola. Kortizol onda dovodi organizam u stanje delimine imunodeficijencije: agensi AIDS-a
mogu sada da udare, poto je imunska reakcija na nepoznate agense poremeena. (Protiv
dobro poznatih agenasa razvijeno je nekoliko mehanizama zatite, na koje krotizol ne moe
da utie). Neuroleukin - u sluaju pacijenata sa HIV-om pre HIV-gpl20 - izaziva i izluivanje
hormona rasta, vodenu dijareju, preznojavanje, groznicu poveano stvaranje imnoglobulina.
Efekat ove sprege u zdravih osoba jeste da kortizol ometa produkciju signalne supstance CRH koja je pokrenula ovaj mehanizam. Meutim, sa AIDS-om je taj efekat sprege
iskljuen jo jednom zbog produkcije ACTH na drugim mestima: leukociti i limfociti
napadnuti virusom otputaju ACTH, koji stimulie proizvodnju kortizona. HlV-om inficirani monociti stimuliu ak sami nadbubrene lezde da proizvode kortizol. HIV poveava
koliinu kortizola, a kortizol raste kao supstanca za prirast HlV-a.
Vidimo da je efekat HlV-a poveanje neuroleukinskih - VIP - sekvenci osam, odnosno
pet aminokiselina, to izaziva hormon rasta.
Sekvence identine hormonu rasta mogu da stimuliu stvaranje proteina i umnoavaju se u uslovima rastenja. (Osobe sa nedostatkom hormona rasta u centralnoj Africi, takozvani Pigmeji, ,,neoekivano retko su zaraeni HlV-om!)
Uporedive efekte stvaraju agensi SE.
Agens Krojcfeld-Jakobove bolesti izaziva izluivanje faktora rasta iz inficiranih elija.
Retrovirusne sekvence aminokiselina mogu da stimuliu laktaciju i mogu da se
umnoavaju u uslovima laktacije.
Krave zahvaene Daunerovim sindromom imaju u plazmi signifikantno poviene
nivoe kortizola, masnih kiselina, visoke nivoe kortizola u krvi, signifikantno smanjene koncentracije eritrocita.

Pacijenti sa sindromom hroninog umora imaju poveano izluivanje ACTH i


poveanu osetljivost na egzogeni ACTH, ali su vrednosti kortizola umanjene.
Vrednost DHEA je kod sindroma hroninog umora smanjena, kao i kod pacijenata
sa AIDS-om.
EIAV-u (HIV-u) na ruku ide nedostatak kalcijuma. Daunerovom kravljem sindromu,
na slian nain, odgovara nedostatak kalcijuma. Ovo je povezano sa funkcionisanjem
reverzne transkriptaze.
Ljudi jevrejskog (i italijanskog) porekla preteno su pogoeni agensima koji izazivaju
bolesti AIDS-a kao to su Kapoijev sarkom i Pneumocystis carinii pneumonia, te agensi
ma koji izazivaju Krojcfeld-Jakobovu bolest. HIV daje prednost ,,belim osobama u odno
su na ,,crne, a isto se ponaaju i agensi sindroma hroninog umora.
Petnaest odsto Scrapie i Krojcfeld-Jakobove bolesti izazivano je nasleenim agensima.
Prema britanskom SEAC-u, 12,8 posto dece majki inficiranih HlV-om roeno je sa HlV-om,
a 15,4 posto teladi krava sa BSE dolo je na svet sa agensima - BSE! Ovo veoma jasno
ukazuje na slinosti.

Mikrobi C am pylobacter i M ycobacterium


prenose retroviruse HIV, H T LV I i H TLV II
Masovne infekcije HlV-om ire se, otprilike, od 1977. BSE takoe od 1977, sindrom
hroninog umora od 1976, Scrapie raste u SAD od 1979, BHM od 1979, uginua divljih iv
otinja u istinoj Africi od 1978...
ta je moglo da prenese neophodne retrovirusne delove u ljudska bia, krave, ovce,
divlje ivotinje u SAD, Evropi i Africi? Jedno je izvesno: to se svakako nije dogodilo pozna
tim metodama prenoenja retrovirusa - seksualnim kontaktom, transfuzijom, viekratnom
upotrebom intravenskih ili intra-muskularnih igala. Meutim, mikrobi Campylobacter sp.,
Mycobacterium sp., Neisseria gonorrhoeae i Pseudomonas aeruginosa te Giardia lambila
mogu da deluju kao vektori virusa. Da li se bilo koji od tih moguih vektora pojavljuje
poveano zajedno sa poveanjem pomenutih retrovirusnih bolesti?
Nije bilo poveanja incidence bolesti koje izazivaju Neisseria gonorrhoeae i Pseu
domonas aeruginosa.
Poveanje incidence Mycobacterium sp. (na primer - Mycobacterium tuberculosis i
Mycobacterium avium intracellulare) poelo je oko 1980. Ove bakterije se zaista koriste kao
(pre)nosioci HlV-a.
Meu ivotinjama i ljudima, od 1977. se eksplozivno rairila Campylobacteriosis.

Priroda i prenoenje C am pylobacter


Campylobacter jejuni je do 1973. opisivan pod imenom Vibrio fetus. Tada je ime promen
jeno. Mikrob je obino izazivao oboljenja kod mnogih ivotinja, ali skoro nikada kod ljudi.
Godine 1974. nije bio naen kod dece u Junoafrikoj Republici. Ni 1981. Svetska zdravstvena
organizacija ne pominje Campylobacter meu parazitima odgovornim za humani enteritis.
Campylobacter inficiranih krava izbacuje se izmetom ali i mlekom. Campylobacter se
mlekom i mesom prenosi na ljude. Ovo je dokazano na primerima vojnika u SAD, Holandi
ji i kotskoj.

Dva naunika, Robin Varen i Beri Maral, su 1983. u Australiji nala Campylobacter
pylori u stomaku osoba sa gastritisom. Mikrobi koji su stotinama godina bili odsutni,
kada su desetine hiljada naunika ispitivali bolesti eluca, nastanjuju sada od 0 do 100
posto osoba sa kancerom eluca, do 50 odsto osoba bez simptoma i do 93 posto osoba sa
simptomima gastritisa. Godine 1986. ovom tipu je dato drugo ime - Helicobacter pylori,
a pomenuti naunici su tek 2005. godine dobili Nobelovu nagradu za njeno otkrie.
Ima mnogo razliitih sojeva Campylobacter, najee bezopasnih po ljude. Samo neki
sojevi mogu da izazovu oboljenja.
Istraiva Oruanih snaga SAD M. Blejzer sumnja da su mnogi, ako ne i svi, izolati u
zemljama u razvoju izvesno patogeni. On ne navodi razlog usled kojeg su se birano pato
geni tipovi pojavljivali od 1973. u Zairu, Junoafrikoj Republici, Bangladeu, Gambiji, Aus
traliji (aboridinska deca), Indiji, Indoneziji i Etiopiji, dok su se istovremeno u Belgiji,
Engleskoj, kotskoj, Holandiji, Kanadi, SAD, paniji, Francuskoj, na Novom Zelandu, u
vajcarskoj i (neaboridinskoj) Australiji javljali apatogeni i bezopasni sojevi.
B. Spid je utvrdio da je Gilen-Barov sindrom (GBS) oko 90 puta manje izvestan od
Campylobacteriosis. GBS je povezan iskljuivo sa jednim jedinim sojem Campyulobacter serotipom PEN19:LI07. Ovaj soj sainjava samo dva posto svih sojeva Campylobacter. Sam
GBS je povezan sa infekcijom HlV-om. U Zambiji, od osam osoba sa GBS koje su inae bile
zdrave, est (75 posto) je 1987. imalo antitela na HIV. U Zimbabveu je 1987. od 29 pacije
nata sa GBS, inae zdravih, 16 (55 posto) imalo antitela na HIV. Seroprevalentnost HlV-a u
optoj populaciji procenjivana je u to vreme na 4,3 posto. Godine 1989, pet od 16 pacijena
ta sa GBS, inae zdravih, imalo je antitela na HIV.
U SAD, od 39 osoba sa GBS, inae zdravih, tri su imale antitela na HIV. U Baltimoru,
za dva pacijenta sa akutnim GBS i est sa hroninim simptomima - svih osmoro inae zdra
vo - utvreno je da su inficirani HlV-om. U Majamiju je 1983, 1984. i 1985. za est pacije
nata sa GBS, inae zdravih, utvreno da su inficirani HlV-om.
U Francuskoj je za jednog homoseksualca sa GBS inae zdravog, utvreno da je skoro
inficiran HlV-om, a isti sluaj prijavljen je i u paniji.
U svim navedenim sluajevima infekcija HlV-om nije bila poznata pre simptoma
Gilen-Barovog sindroma. Ovo ukazuje na to da infekcija HlV-om dolazi posle nastanka
simptoma Gilen-Barovog sindroma.
Poviena stopa infekcije Campylobacter meu homoseksualcima bez HlV-a izaziva
povienu stopu otpornosti na infekciju Compylobacter meu homoseksualcima inficiranim
HlV-om. Isti efekat je uoen i meu decom u Zairu.
Homoseksualci u SAD i Kanadi jasno pokazuju da su za prenos HlV-a na njih
korieni, osim Giardia lamblia, i sojevi Campylobacter. Usled natprosene infekcije HIVom koji sadri Giardia u vreme pre HlV-imunosupresije, meu homoseksualcima nalazi
mo natprosene imunske reakcije na Giardia, koje za rezultat imaju ispodprosenu inci
dencu Giardiasis u stolici homoseksualca sa infekcijom HlV-om i natprosenu koliinu
antitela na Giardia u krvi. Iste pojave uoavaju se kod homoseksualaca u vezi sa Campy
lobacter i Gilen-Barovim sindromom.
Campylobacter jejuni, Campylobacter pylori iliti Heliocobacter pylori, odnosno
specifini novi tipovi Heliocobacter cinaedi (grki: od hom oseksualca) i Helicobac
ter fenelli ili Campylobacter cryaerophila pojavljuju se u velikom obimu iskljuivo
m eu hom oseksualcim a - u Vankuveru (Kanada) i Sijetlu (SAD), na primer.

Hom oseksualci imaju znatno vie serum skih antitela na Compylobacter, u odnosu
na heteroseksualce. To pojavljivanje ostalo je neobjanjivo jer nije bilo dokaza o
prenoenju seksualnim putem .
Mnogo je misterioznije to to su pacijenti sa AIDS-om, bez obzira na svoju imunodefi
cijenciju, bili poteeni bolesti od Campylobacter i Helicobacter. Ameriki naunici su ovo
protumaili kao disfunkciju sposobnosti vida istraivaa: Infekcija Campylobacter jejuni
moe da se previdi kod pacijenata sa AIDS-om. Sluaj dece koja se u Zairu lee od dijare
je - deca ona bez antitela na HIV nemaju Campylobacter u stolici. Specijalisti iz SAD
objanjavaju ovu otpornost na sledei nain: Niska prevalenca Campylobacter moe da
odrava tekoe u oporavku organizma...
U Londonu je 47 posto bez antitela na HIV imalo Campylobacter u stolici, u poreen
ju sa 14 posto osoba sa antitelima na HIV. U Australiji tri posto pacijenata sa AIDS-om,
u poreenju sa 22 posto davalaca krvi. U Teksasu je kod 12 posto pacijenata sa HlV-om
utvreno da gaje Heliocobacter, u poreenju sa 50 odsto osoba koje nisu inficirane HIVom. Helicobacter pylori nosilo je u sebi: u Njujorku 15,9 posto pacijenata sa AIDS-om, u
poreenju sa 56 posto iz kontrolne grupe; u San Francisku nula posto pacijenata sa
HlV-om; u Italiji 19 posto osoba sa HlV-om, u poreenju sa 35 posto bez HlV-a; u Disel
dorfu (u Nemakoj) nula posto osoba sa antitelima na HIV, u poreenju sa 41,5 odsto
iz kontrolne grupe; u Kelnu (u Nemakoj) 100 posto gastrikih pacijenata bez HlV-a i 73
posto pacijenata sa HlV-om. Znaajno je da su autori te studije 27-procentni porast
otpornosti meu osobama sa infekcijom HlV-om ocenili kao smanjenu podlonost.

Kontaminacija polio vakcine: SFV i SV-40


SFV (Simian Foamy Virus)
Skriveni ubica nailazi stazom polio vakcine, vakcine protiv malih boginja, vakcine pro
tiv malarije... Otporan je i prosto zaljubljen u liofilizaciju svog bia. Moe da se skrije
(deponuje) u sve oblike vakcina. Omiljena mu je polio. Ime mu je SFV (Simian Foamy Virus).
Kada se gaji sa HeLa elijama, dobija konspirativno ime: HSFV (humani fomi virus).
Vodi poreklo od zelenih majmuna. Izaziva nervna oboljenja, kancer, leukemiju, autoimuna
oboljenja, tiroidizam. I to nije sve. To je samo deo spiska.
Domai eksperti (infektolozi) kau da je sida dola od zelenih majmuna i to bez
ljudske intervencije. Da ih farbamo u roze? Ne. Oni to tvrde jer neimenovani autoriteti tako
diktiraju. Da ih farbamo u plavo? Ne. Prve osobe zaraene HIV/AIDS-om su sa Haitija i iz
June Amerike. Kako, kad tamo nema zelenih majmuna. Da ih farbamo u lila? Ne, dok se
Vlasi ne sete...

Zato ne - beogradsko-marburki virus?


Danas egzistira veliki broj tzv. neizleivih bolesti ali i lako izleivih, meutim
,,optereenih vakcinama.
Zato se vakcinu deca protiv bolesti koje najverovatnije nikada nee dobiti? ak i
ako obole od neke, lake ili tee e se, ali svakako sigurno, izleiti. Velika veina njih

nema smrtni ishod. Da li difterija danas ima smrtni ishod? Nema. Pre antibiotika je
imala. Ko je umro (ukoliko se odbace netipini sluajevi tj. izuzeci) od malih boginja ili
velikog kalja?
Do komplikacija najee dolazi zbog ivotnih neuslova - hladna, vlana kua, bez
osnovnih higijenskih uslova, kvalitetne ishrane, odgovarajue nege... Moda bi samo
u takvim, tzv. pasivnim krajevima, trebalo vakcinisati decu. Naroito kad se bolest
pojavi.
Hou da kaem, previe smo se oslonili na vakcine protiv svega i svaega. Deca se
vakciniu ak i protiv malih boginja. Besmisleno! Protiv njih bi trebalo vakcinisati
stanovnitvo iskljuivo u krajevima gde moe doi do komplikacija. Rekoh, pasivnim,
siromanim krajevima gde nema najnunijih higijenskih uslova za ivot. Sreom,
takvih je, bar kod nas, sve manje. Tamo gde je organizacija zdravstvene zatite na
visokom nivou, gde su deca dobro hranjena i odgovarajue leena u sluaju bolesti, ne
postoje razlozi za vakcinisanje protiv bilo koje od dejih bolesti. Ako se dete razboli,
odleae jednu-dve nedelje, njegov organizam e se lako izboriti sa boleu i - stei e
imunitet.
Uprkos velikoj verovatnoi, vakcina ipak nije stopostotna garancija da nee doi do
pojave bolesti. Ali, jedna na drugu vakcina u svakom sluaju dovodi do haosa u organiz
mu. Ako se ovome doda injenica i da antibiotici ,,ulenjuju mali organizam uoi predsto
jeih borbi sa brojnim bolestima, ivotna slika maliana dobija zabrinjavajui ram. im
dete kine, u strahu da ne dobije temperaturu, roditelji ga bre-bolje kljukaju antibioticima.
Preslabim da vie pomognu, prejakim za organizam u razvoju.
Pre vie od pola veka, u medicinsku praksu je uvedena primena ive polio vakcine, tzv.
Sejbinove vakcine. Pripremljena na kulturama tkiva bubrega majmuna, delovala je kao
istinsko reenje velikog zdravstvenog problema nazvanog poliomielitis (deija paraliza).
Postojala je jo jedna vrsta polio vakcine, tzv. Salkova vakcina. I za njenu proizvodnju
su korieni bubrezi majmuna ali, ona je bila ,,mrtva (inaktivisana).
Ne dugo nakon poetka njihove industrijske proizvodnje, nenadano se pojavio veliki
problem. Naime, majmuni su u istraivake centre dopremani iz divljih predela Afrike,
Amerike i Azije, a mogunost da sa njima dospeju i za majmune bezopasni, a za ljude
veoma opasni virusi, svakim danom je postajala sve realnija. I pored svih mera pre
dostronosti, povremeno je dolazilo do laboratorijske infekcije osoblja koje je bilo u kon
taktu sa majmunima ili njihovim kulturama tkiva.
Jedna od takvih infekcija, u to vreme nepoznatim virusom, dogodila se 1967. godine u
Marburgu i Beogradu. Obolela je 31 osoba, a devet od njih umrlo. Nakon ovog incidenta,
Svetska zdravstvena organizacija je pootrila propise i mere kontrole upotrebe majmun
skog tkiva u proizvodnji prvenstveno ive vakcine protiv deje paralize. Do danas je, meu
tim, ostalo nejasno zato je od javnosti sakriveno da je marburki virus, osim Nemaca,
odneo i ivote Srba te 1967? I kako je mogue da nije, s obzirom na uobiajenu praksu,
dobio naziv - beogradsko-marburki virus?
Uprkos svemu, i dalje je veina majmuna, iji su bubrezi korieni, bila zaraena
latentnim virusima. Majmuni ih, naime, mogu nositi bez klinikih znakova oboljenja. Jedan
od najee izolovanih latentnih virusa bio je - Foamy virus majmuna (Simian foamy virus).
Vie od jedne decenije nakon pomenutog dogaaja, naunim krugovima je poela da
kola pria po kojoj su zeleni majmuni doneli HIV/AIDS. U prilinoj meri nelogino, jer,

kako u svetlu pomenute prie objasniti injenicu da su prve obolele osobe bile sa Haitija, a
tamo nema zelenih majmuna. Ili veliki broj sluajeva u Brazilu i Junoj Americi (posebno
Venecueli) gde takoe nema zelenih majmuna?! Da li je to neko naunikim sokolovima
poturio - patku!
SFV se, naime, prenosi disanjem (dahom). ta se dogaa sa ovekom-nosiocem ovog
virusa? Zato se radilo (i jo uvek se to ini) mnoenje SFV na HeLa elijama? Da bi se stvorio
HSFV i na razliite naine ,,poklonio oveku? Moda, ko zna. Nisu bez razloga po kratkom pos
tupku uklonjene Salkove inaktivisane (mrtve) vakcine i ,,isforsirane Sejbinove atenuisane (ive)
vakcine. Moda zato da bi se ouvali ostali pratei virusi u aktivnom (ivom) obliku? Moda, ko
zna. Humani polio virus se atenuie, a svi majmunski virusi ostaju ivi. Pre svih, SFV.

AIDS sa ili bezH IV -a


Simian foamy virusi pripadnici podfamilije Spumavirinae, zajedno sa podfamilijama
Oncovirinae i Lentivirinae ine familiju - Retroviridae. Retrovirusi su veoma rasprostranjeni
u prirodi. Izolovani su iz glista, insekata, riba, gmizavaca, ptica i sisara. Kod domaina
mogu da izazovu niz malignih i nemalignih oboljenja: anemiju, autoimuna oboljenja,
osteoporozu, paralize, pneumonije, hronine leukemije, limfome, sarkome i karcinome,
sindrom steene imunodeficijencije kod ljudi - AIDS, encefalomijelitis kod ovaca, anemije
kod kopitara.
Ovo je jedno od moguih objanjenja pojave AIDS-a sa ili bez HlV-a. Kao to se sida
moe javiti sa virusom ili bez njega, tako i kancer moe da ima ili nema virusnu etiologiju.
SFV je samo jedna od mogunosti dobijanja ove bolesti. I sve navedene bolesti mogu da se
dobiju bez pomenutog virusa. Prema tome, on je i tu i - nije tu.
Kao i ostali retrovirusi, i Simian foamy virusi (SFV) sadre RNK genom i RNK-zavisnu
DNK-polimerazu (reverznu transkriptazu) sa RNaza H enzimskom aktivnou.
Spumavirinae ili fomi virusi su najmanje proueni retrovirusi. Javljaju se kao latentne
infekcije hraka, krava, maaka, primata - majmuna i oveka. Prvi humani fomi virus izolo
van je 1971. godine iz kulture elija nazofaringealnog karcinoma. Fomi virusi su izolovani
i iz tkiva obolelih sa subkutanim tireoiditisom, hroninom encefalopatijom i hroninom
mieloidnom leukemijom.
Prisustvo SFV-a u kulturama tkiva korienih za proizvodnju humanih antivirusnih
vakcina, manifestuje se pojavljivanjem velikih multinuklearnih elija (sincicija) sa
izraenom vakuolizacijom koja podsea na penu (foamy). Zbog toga su dobili ime:
SPUMAVIRUSI (lat. spuma = eng. foamy). Uoena je i mogunost prenoenja ovakvih
promena ukoliko se fomi filtrabilni agens prenese iz inficiranih kultura tkiva na HeLa eli
jsku liniju ili kulturu bubrega kunia.
Za razliku od ostalih retrovirusa koji izazivaju transformacije elija, produkuju tumore
ili klinika oboljenja, SFV izazivaju latentne, hronine infekcije svojih prirodnih domaina,
esto korienih kao izvor elija neophodnih za proizvodnju vakcine.
Svi SFV su osetljivi na delovanje lipidnih rastvaraa, to je posledica prisustva
virusnog omotaa. Hloroform izaziva kompletnu inaktivaciju, dok tretman diethyl etrom
na 4C tokom 18 sati, izaziva opadanje titra virusa za 100 puta. Kompletan gubitak infek
tivnosti nastaje nakon izlaganja niskim vrednostima pH (2,7 do 3) tokom tri sata na 25C.
Zagrevanjem na 50C tokom 30 minuta, dolazi do kompletnog gubitka infektivnosti.

Za inaktivaciju 99-procentne virusne aktivnosti, potrebno je oko pet minuta izlaganja


UV svetlu. Izuzetno vana karakteristika SFV je da ne gube infektivnost nakon mrnjenja i
topljenja, kao ni nakon liofilizacije.
SFV je, dakle, prilino otporan i prosto zaljubljen u liofilizaciju svog bia. Kada ue u
ljudski organizam i njegove elije, moe brzo da reaguje, da se ispolji, ali ima i veoma dug
period latencije. Moe da se manifestuje u formi malignih i nemalignih oboljenja HIV/AIDS, kancer, leukemija, limfomi, sarkomi, autoimuna oboljenja, tireodizam, paralize,
pneumonije, itd.
Moda bi se virus mogao unititi ekstremno niskim ili visokim temperaturama koje
ljudski organizam ne moe da podnese? Svaka borba sa njim na taj nain, ista je peku
lacija i fantazija. Samo organizam, dovoljno jak, zdrav i sa efikasnim imunim sistemom,
moe bez veih problema da ga savlada.
Morfoloki, SFV lie na ostale retroviruse. Imaju oblik sferinih estica promera 90 do
lOOrjm sa povrinskom gustinom 1,15 do 1,18 g/cm3 na gradijentu gustine.
Intracelularne partikule su prstenastog oblika, prenika 35 do 50r|m. U sreditu se
nalazi svetlo (elektron lucentno) jezgro, zajedno sa gustom ovojnicom oznaeno kao nuk
leokapsid (core). Ove partikule se mogu videti vezane za plazma membranu ili u citoplaz
matinim vakuolama inficiranih elija.
U izvanelijskoj estici, nukleokapsid je okruen lipidnim omotaem sa koga polazi
veliki broj radijalnih glikoproteinskih izrataja (spikes) duine 5 do 15 rjm na rastojanju od
5 do 15 pm. Glikoproteinski izrataj predstavlja kompleks dva polipeptidna lanca povezana
kovalentnim i disulfidnim vezama. Vei povrinski protein (SU) je glikolizovan i ima ulogu
u vezivanju virusa za receptore na elijskoj membrani. Odgovoran je i za poetak sinteti
sanja neutraliuih antitela u inficiranim domainima. Drugi, manji transmembranski pro
tein (TM), prolazi kroz omota i vezuje se za SU protein. Hidrofobni aminotermalni deo TM
proteina je odgovoran za fuziju sa elijskom membranom. Nukleokapsid SFV stie omota
pupljenjem sa plazma membrane ili pupljenjem u citoplazmatinu vakuolu. Karakteristika
SFV je da sadre prstenastu strukturu sa svetlim jezgrom i tokom pupljenja.
Kod veine fomi virusa maturacija se odvija pupljenjem sa elijske membrane.
Osloboeni virusi iz inficiranih elija mogu ekstracelularnim putevima da inficiraju nove
elije, ali se mogu proiriti i na susedne u direktnom kontaktu. Virusi i virusni genomi se
mogu preneti i na erke elije tokom elijske deobe.
Moda bi se moglo delovati i na sam virus razaranjem omotaa? Budui da je u pril
inoj meri slian omotau humanih elija, nevolja je u tome to bi prilikom delovanja na
omota SFV-a bilo teko napraviti selekciju i mogla bi se naneti velika teta organizmu. Ne
predstavlja posebnu tekou delovanje na omota virusa, poto nije preterano otporan. Ali,
kako razoriti samo - virus?
SFV, ili bolje HSFV (humani simian fomi virus), moe da ,,ne postoji a imunodefici
jencija se rapidno razvija. Naime, HSFV se mnoi u eliji, privlai drugu zdravu eliju (omo
ta na omota) i prelazi u nju. Ova se deli (mnoi), erke-elije dobijaju u amanet (nasled
stvo) HSFV. I tako redom, i toliko dugo bez mogunosti detekcije. Njegova reprodukcija je
maksimalno obezbeena.
Mehanizam irenja SFV unutar populacije prirodnih domaina nije potpuno objanjen.
Postoje eksperimentalni podaci i o horizontalnom i o vertikalnom rasprostiranju virusa.
Horizontalna transmisija se, po svoj prilici, odvija direktnim kontaktom ili respiratornim

putem. Majmuni bez antitela za SFV esto stvaraju antitela jedan do tri meseca nakon ulas
ka u koloniju primata. Meutim, horizontalno irenje se ne mora ispoljiti u svim kolonija
ma, to je u direktnoj vezi sa nainom transporta i karantiniranja ivotinja.
Postoji vie faktora koji imaju ulogu u indukciji i odravanju perzistentne virusne
infekcije fomi virusa. Meu znaajnijim iniocima su i siromana indukcija interfer
ona, relativna neosetljivost na antivirusnu aktivnost interferona i nain virusnog ire
nja. Umanjena sposobnost SFV da indukuju interferon i relativna neosetljivost ovih
virusa na inhibitornu aktivnost interferona, mogu biti jedan uzroka perzistiranja
virusne infekcije.
Nain irenja virusa i odnos izmeu virusnog irenja i imunog odgovora, mogu pred
stavljati vaan faktor virusne perzistencije. Ekstracelularno se virusi mogu proiriti sa infi
cirane elije na bliske ili udaljene neinficirane elije. Virusi se mogu proiriti direktno sa
inficirane na susedne neinficirane elije kao rezultat elijske fuzije ili virusnog pupljenja,
ali i sa roditeljske na erke elije tokom elijske deobe.
Neutraliua antitela mogu zaustaviti prvi, ali ne i drugi i trei nain irenja. S
obzirom na to da se fomi virusi mogu rasprostirati na sva tri naina, irenje fomi virusne
infekcije se ne moe zaustaviti neutraliuim antitelima i antitelima uzrokovanim lizom.
Virusi koji se ire drugim nainom, indukuju virus-specifine antigene na povrini infi
ciranih elija.
Uobiajeno je da dodavanje antitela ili komplementa u ovako inficirane kulture tkiva,
dovede do unitenja inficiranih elija i neutralizacije ekstracelularnih virusa. Meutim, u
fomi virusnim infekcijama, anti-fomi virusna antitela i komplement ne unitavaju elije
inficirane virusima. Nain irenja fomi virusa sa inficiranih na susedne neinficirane elije,
kao i odsustvo antitelima uslovljene lize, poveavaju anse fomi virusa da ostvare perzis
tentnu infekciju.
Zahtevi Svetske zdravstvene organizacije za proizvodnju i kontrolu vakcine protiv
poliomielitisa, dugo nisu obuhvatali obavezno testiranje kultura tkiva i finalnih vakdna na pris
ustvo retrovirusa. Uoeno je, izmeu ostalog, da su pojedine doze polio vakcina, proizvedene na
kulturama bubrega afrikih majmuna, sadrale i retroviruse tipa C. Osim toga, dokazano je da
je primena i doziranje polio vakcine u terapiji infekcije herpes virusima, zatim u populacijama
homoseksualaca i narkomana, kao i kod HlV-pozitivnih osoba - neodgovarajua.
Poto je organizam zatien od malih boginja, pertusisa, difterije, arlaha, tifusa i jo
svega i svaega, HSFV je u sjajnoj poziciji - od njega nita nije zatieno! Pored raznih sit
nih i besmislenih zatita, postao je bezbedan. U usmereno zatienom organizmu, jedan
virus je ostavljen na miru.
injenica je da proizvoai vakcina dobro zarauju na njima i nee dozvoliti da budu
ukinute. Ba kao to je i industrija nafte spreila korienje drugih vrsta pogonskih
mogunosti za automobile, koji nee zagaivati vazduh i troiti rezerve nafte.
Vakcinisanje je pogubno za obolele od side. Naime, kod osoba sa imunodeficijencijom,
vakcine mogu izazvati veliki broj komplikacija zakljuno sa - fatalnim ishodom. Vie od
dvadeset godina govorim da HlV-pozitivna osoba ne sme da primi ni anti-tetanus serum.
Oni koji su me sluali ivi su i dan-danas, osim ukoliko nisu umrli od droge kontaminirane
raznim otrovima i biolokim agensima, pre svega u liofiliziranom obliku.
I tako, iako su rezerve nafte ograniene, mi i dalje ukidamo tramvaje i trolejbuse da bi
uvozili naftu i benzin...

Na kraju, neophodno je rei da je veliki broj doza polio vakcine istovremeno kon
tam iniran fomi virusom i vakuolizirajuim agensom SV-40. U ranoj fazi pojavljivan
ja, citopatogeni efekat SV-40 virusa je veoma slian citopatogenom efektu SFV u kul
turam a tkiva bubrega majmuna. Vakuolizacija koja se uoava u citoplazmi elija infi
ciranih SV-40 virusom, tek se u kasnijim fazama bitno razlikuje od ,,fomi efekta
SFV. Pasairanjem uzoraka hranljive podloge sa kontrolnih kultura tkiva bubrega
majmuna na prim arne kulture tkiva bubrega majmuna i kunia, omoguava utvri
vanje izvora citopatogenih prom ena u inficiranim kulturam a tkiva. Za razliku od SFV,
SV-40 virus e svoja citopatogena svojstva ispoljiti samo u kulturam a tkiva bubrega
majmuna.
Patolog sa Nacionalnog instituta za kancer (NIK) dr Mikele Karbone, postavio je 1993.
godine prilino neobinu teoriju u vezi porekla mezotelioma, smrtonosnog kancera plua
koji pogaa mezotelijalne elije u oblozi grudi i plua.
Za mezoteliom se nije ni ulo pre 1950, ali incidenca oboljenja od tada stalno raste.
Iako se smatra retkom (odgovorna je za smrt 3.000 Amerikanaca godinje, odnosno pola
procenta svih sluajeva smrti od kancera u zemlji) bolest je izuzetno razorna. Najvei deo
pacijenata umire u roku od osamnaest meseci od trenutka postavljanja dijagnoze. Kao
uzronik mezotelioma, uvek se pominje izlaganje azbestu.
Postavka teorije dr Karbonea glasi: da li bi kancer mogao da bude izazvan i virusom 'majmunskim virusom poznatim kao siman virus 40 ili SV40 - koji je obimno kontaminirao
rane doze vakcine protiv poliomielitisa (deje paralize) ali za koji se pretpostavlja da je
bezopasan za Ijude?
Prodor u ratu protiv poliomielitisa desio se poetkom pedesetih godina prolog
veka, kada je Donas Salk iskoristio novo otkrie po kome bubrezi majmuna mogu da
se koriste za kultivaciju neogranienih koliina polio virusa, neophodnih za masovnu
proizvodnju vakcine. Godine 1955, dobijena je zvanina dozvola za proizvodnju vakcine
uSAD.
Samo dve nedelje kasnije, javili su se prvi problemi. Do uiju javnosti je stigla vest da
je jedna od kompanija koja proizvodi polio vakcine propustila da ubije polio virus pre nego
to je vakcina isporuena! U brojnim ispitivanjima na laboratorijskim ivotinjama otkriveno
je da se kod hraka, na primer, razvijaju tumori ubrizgavanjem meavine iz bubrega na
kojima je vakcina kultivisana. Virus je uskoro izolovan i nadenuto mu je ime SV 40, poto
je bio etrdeseti otkriveni simian virus (mada bi broj 40 vie odgovarao duini perioda
inkubacije). Naunici koji su doli do tih i slinih otkria proganjani su, gubili su posao i
laboratorije. Majmunska posla sa svih strana...
U poetku se mislilo da se problem sa SV 40 odnosi najvie na rtve polio vakcine dr
Sejbina koje su obimno koriene u Sovjetskom Savezu. Na nesreu, ubrzo se dolo do saz
nanja da je polio vakcina dr Salka mnogo opasnija jer je rastvor formaldehida u koncen
traciji 1:4.000 jedva inaktivisao polio virus. Zahvaljujui tome to je Salkova vakcina ubriz
gavana kroz kou, SV 40 je imao bolje izglede da inficira.
U javnosti su stalno ponavljana upozorenja o rizicima koji idu sa korienjem tkiva
majmuna. Majmuni su suvie skupi za gajenje u specifinima apatogenim kolonijama, a
korienje tkiva majmuna uhvaenih u divljini nosi visoku verovatnou kontaminacije slo
bodnim virusima. Najjednostavniji nain da se taj problem rei bila je primena diploidnih
elija umesto tkiva majmuna.

Uzbuna se rairila kroz naunu javnost saznanjem da je skoro svaka doza vakcine
kontaminirana. Savezne zdravstvene vlasti SAD su 1961. naredile proizvoaima
vakcine da izvre reetanje, tzv. skrining (screening) na virus i odstrane ga iz vakcine.
Plaei se stvaranja panike, otkrie SV 40 drali su pod kljuem i nikada nisu povuk
li postojee zalihe. U toku naredne dve godine, nepotrebno mu je izloeno jo dva mil
iona ljudi, to sve zajedno ini 98 miliona Amerikanaca u razdoblju od 1955. do 1963.
godine. Posle gomile brzih studija, zdravstvene vlasti su ipak odluile da virus ne
izaziva kancer kod ljudi.
Treba verovati da je i majmunski virus potovao odluku visokih medicinski zvanini
ka SAD...

U vakcini je, ipak, bila ,,nametaljka


SV 40 je savreno minijaturno borbeno orue. Iako mali, ima sve to mu je potrebno.
Uvelian 50.000 puta pod elektronskim mikroskopom, SV 40 ne izgleda naroito opasno.
Sastoji od est proteina, od kojih tri sainjavaju dvadesetostranu konstrukciju trouglova tj.
zatitni omota virusa. Meutim, jedan od preostalih proteina, veliki T-antigen (tumorski
antigen), spada u red najonkogenijih proteina ikada otkrivenih. Kada god elija pone da
se deli u procesu poznatom kao mitoza, poinje da radi i mala vojska agenata za kontrolu
kvaliteta. Idui gore-dole po elijskoj DNK, pomenuti geni i proteini zajedno pregledaju
integritet DNK. Ako na bilo kom stupnju deljenja elije otkriju nepopravljive abnormal
nosti DNK, mitoza se zaustavlja i elija ide u apoptozu (samoubistvo elije).
Glavni u tom razraenom relativnom radu jeste gen nazvan p53. U 60 odsto sluajeva
svih kancera javlja se neka vrsta oteenja, mutacije ili inaktivacije p53, koji ini prvu lini
ju odbrane od stvaranja kancera.
Eksperimenti su pokazali da kod humanih mezotelioma veliki T-antigen napada p53,
vezujui se za njega tako da ne moe pravilno da funkcionie. Veliki T-antigen takoe gui
niz Rb-proteina, poslednjih kontrolora u deljenju elije.
Nijedan drugi virus koji izaziva kancer ne koristi samo jedan protein da istovremeno
izbaci iz stroja dve razliite regulacione trase. Na primer, humani papilomavirus mora da
proizvede dva proteina: E 6 za inaktivaciju p53 i E 7 za Rb-proteine.
SV 40, meutim, razbija jednim udarcem. Pusto koju pravi veliki T-antigen nije
ograniena na onesposobljavanje najvanijih elijskih supresora tumora. On moe da
oteuje hromozome i dodaje ili brie itave odseke DNK, kao i da premeta gene. Kada
virus zavri svoje u eliji, iza njega ostaje prizor baene bombe unutar elijskog jezgra.
Zbog toga to se vezuje za gene supresore tumora i izaziva genska oteenja, SV 40 se sma
tra jednim od najjaih poznatih karcinogena. Prouavanje SV 40 moe da prui nova saznanja o opasnostima ukrtenih infekcija meu vrstama, posebno danas kada korienje
tkiva ivotinja u medicinske svrhe ima sve vie pristalica.
Savremena vakcina se proizvodi na lozama elija majmuna i zato nema virusnih kon
taminenata. Oralna vakcina se, meutim, jo uvek proizvodi na pravim bubrezima. Moda
se zbog toga i preutkuje da je SV-40 izaziva kancera dojke (posle etrdesete godine iv
ota) ak u oko 60 odsto sluajeva.
U Amerikom urnalu epidem iologije je 1976. godine objavljen lanak u
kome su izneseni podaci prem a kojima su, 50-ih godina prolog veka, milioni

Amerikanaca izloeni papova virusu (majmunskom virusu) SV 40, kao i to da je on


uobiajen i neprepoznatljiv izaziva dobijen iz virusnih depoa unutar bubrenih
kultura m ajmuna.
Imajui sve ovo u vidu, ne treba da udi ni irenje neproverene prie po kojoj se
ovek koga je ugrizao zeleni majmun zarazio sidom, s obzirom na to da je Salkova polio
vakcina gajena u bubrezima afrikih zelenih majmuna. Ako bi pria o ,,mitskom
zelenom majmunu bila istinita, verovatno bi bilo 20.000, 50.000 ak i 100.000 sluajeva
u Africi, a ne 30 miliona poznatih sluajeva do 1992. godine. Naime, iscrpno ispitivanje
kolonije zelenih majmuna pokazalo je da u njoj nema tragova virusa side. Hl-virus se
nikada nije pojavio ni kod jedne jedine ivotinje. Na stranu to to zeleni majmuni ne ive
u Brazilu i na Haitiju.
Mnoge tzv, injekcije protiv gripa, za vreme mandata amerikog predsednika Deralda
Forda, takoe su sadrale SV 40. To potvruje injenica da se, od onih koji su primili tu
vakcinu, vie od 20 odsto razbolelo i umrlo. Vlada SAD je 1997. godine estoko poricala
tvrdnju da su kontaminirane vakcine namerno korienje. Prema propisima Centra za kon
trolu bolesti SAD (CDC), stupili su na snagu januara 2000, amerika deca danas primaju
iskljuivo vakcinu u injekcijama.
Velika opasnost lei u tome to SV 40 moe da miruje, a potom se prema potrebi reak
tivira. Istu sposobnost poseduju HIV i jo dva ili tri kompleksna virusa povezana sa sidom.
Demonstrirano je i da SV 40 spada u grupu onih virusa koji aktiviraju virus side. To je
potvreno u lanku H. E. Gendelmana tampanom u Glasniku nacionalne akademije
SAD, tom 83. Gendelman je objavio da SV 40 moe da uniti imuni sistem, ostavljajui telo
otvorenim za napade drugih virusa.
Imajui u vidu vezu izmeu teorije virusnog porekla kancera i SV 40 virusa kojim je
kontaminirana skoro svaka doza polio vakcine, nije zgoreg zapitati se - koliko je bio iskren
Mikele Karbone. Budui da je uglavnom pisao o ve poznatim stvarima kad je re o SV 40,
namee se pitanje da li je time moda hteo samo da skrene panju sa SFV, odnosno HSFV,
u svakom pogledu opasnijeg od SV 40? HSFV je glavni, ali ne i jedino odgovoran za veliki
broj tekih oboljenja. Isto, meutim, moe da se desi i bez njega. Sve bolesti koje izaziva
HSFV, odnosno koje potiu od njega, mogu se javiti i bez njegovog prisustva. Nije SFV jedi
ni opasan (maligni) virus u organizmu, panju valja skrenuti i na neki drugi koji to isto
sadri. SFV se masovno daje preko polio vakcine, a potom se nesmetano iri i raznosi na
razne naine.
Osoba koja ve ima HFV, bez obzira na snagu njenog imuniteta, teko ga moe elim
inisati i potpuno proterati iz organizma. Pitanje je samo kada i kako e se ispoljiti - da li
kao sida, leukemija, kancer. A moda se nikako i nikada nee ispoljiti. Isti kancer moe da
se pojavi i iz potpuno drugih razloga.
Todoxin i druga sredstva sa slinim efektom mogu dosta da pomognu. Todoxin-ovi
preparati sadre sve sastojke neophodne za zatitu organizma ,,na duge staze.
Krajnje je vreme da ovek shvati kancer, leukemiju i ostale pomenute bolesti, kao
posledicu neega to se u organizmu deava, a to je krajnje razumno. Znai, ne moe da
se kae: Uzima hranu sa karcinogenim materijama, verovatno e dobiti kancer. U
dobrom delu namirnica koje ovek koristi u svakodnevnoj ishrani ima karcinogenih mater
ija. Slian je sluaj i ivotinjskim i biljnim ,,menijem. Sreom, pretena veina ne obolje
va od kancera...

Neki od, kod ljudi, esto prisutnih virusa


Adeno virusi
esto se nalaze latentno prisutni u adenoidnom tkivu. Trenutno je poznato oko 50
serotipova. Prenose se kontaktom ili kapljino, a najvie feHalno-oralno. U osuenom sta
nju na povrini ostaju aktivni nekoliko dana. Onkogenost adeno virusa utie na to da vakci
nacija nije sigurna.
Izazivaju: febrilni faringitis sa konjunktivitisom ili bez njega, epidemijski keratoko
njunktivitis, pneumoniju, enteritis, dijareju (posebno kod odojadi i mlae dece), hemor
agijski cistitis, perzistentne i generalizovane infekcije kod imunosuprimiranih osoba,
infekcije bubrega.

Astro virusi
Prenose se esto u prvim nedeljama ivota. U uzrastu od jedne godine, zaraeno je ve
svako drugo dete. Inkubacija je kratka, traje od jednog do etiri dana. Prenose se fekalno
oralno i izbacuju posle jednog do etiri dana. Do desete godine ivota antitela se nalaze u
75 odsto dece.
Izazivaju: prolive (najvie kod dece), ali se infekcije javljaju i kod odraslih, najee
imunokompromitovanih pacijenata.

Variela zoster ( Varizella zoster) virus (VZV)


Naziva se jo i humani herpes virus 3 (HHV-3). Poznat je po visokoj kontagioznosti.
Prenosi se prvenstveno vazduhom, ali i posrednim i neposrednim kontaktom. Izuzetno
dobro perzistira u praini. Tipina je perzistentnost u organizmu (u spinalnim ganglijama)
posle primarne infekcije i reaktivacija kod oslabljene imunske odbrane. Inkubacija traje od
jedan do 16 dana, ree do 21 dan. Javlja se kao posledica izlaganja infekciji, ali je vie prisu
tan kao reaktivacija latentne infekcije. Za dijagnostiku treba da se zna da, za razliku od pri
marne infekcije, kod reaktivacije obino nema vie IgM-antitela, ali da se javlja porast IgGantitela.
Primarna infekcija (obino u detinjstvu), daje sliku bolesti variela sa mogunim kom
plikacijama kao to su encefalitis, pneumonija, zapaljenje uha. Kod primarne infekcije u
prvoj polovini trudnoe moe se u retkim sluajevima javiti spontani pobaaj ili embriopati
ja, dok je za novoroene posebno opasna perinatalna infekcija ukoliko je kod majke pri
marna infekcija nastupila neposredno pre poroaja.
Reaktivacija kod oslabljenog imuniteta (pre svega u starijih) uzrokuje Herpes zoster, a
kod imunosuprimiranih osoba teak tok bolesti;

ECHO virusi (EV)


Naziv ECHO je skraenica od engleske oznake Enteric Cytopatic Human Orphan
(enterini citopatski humani neasocirani) virus. Izdvojeno je 30 serotipova koji se, kao i

ostali entero virusi, nezavisno od simptoma izbacuju stolicom. Imaju velike epidemioloke
i klinike zajednike osobine sa koksaki virusima.

Izazivaju:
Tip virusa
EV-4
EV-6

EV-8
EV-9
EV-11
EV-16
EV-18
EV-19
EV-20
EV-21
EV-22 i EV-23
EV-25

Oboljenje
Aseptini meningitis sa gastrointestinalnim tegobama
(70% sluajeva)
Aseptini meningitis u dece i odraslih, nisu poznati
gastrointestinalni simptomi, a u nekim sluajevima uoeni su
slabost miia i makropapulozni osip (podsea na koksaki virus
kada izaziva pleurodiniju i karditis)
Respiratorne i intestinalne simptome
Aseptini meningitis, esto sa makropapuloznim osipom
Meningealne simptome, moguno sa groznicom, respiratornim ili
gastrointestinalnim simptomima i uveitisom
Bostonski egzantem (groznica, aseptini meningitis i
makropapulozni osip koji se ne pojavljuje dok se groznica ne zavri)
Gastroenteritis u dece, esto povezan sa osipom na koi
Dijareju kod novoroenadi, blaa respiratorna oboljenja
i dijareju kod dece
Groznicu, kijavicu i dijareju u dece, prehladu ili gastrointestinalne
tegobe kod odraslih
Meningitis kod dece
Respiratorna oboljenja kod dece
Osip kod novoroenadi, groznicu, faringitis i cervikalni adenitis
kod odraslih

ECHO virusi izazivaju jo i paralizu, hepatitis, perikarditis, miokarditis, mogue teak


generalizovan tok, perinatalne infekcije sa esto po ivot opasnim tokom.

Mumps virus
Virus se prenosi kapljicama pljuvake, sekretom iz nosa i urinom. Poto virus nije
posebno kontagiozan, kontakt izmeu inficirane i neinficirane osobe mora biti vrlo
blizak da bi dolo do prenoenja. Oko 20 posto odraslih nema antitela na virus zauki.
Period inkubacije traje izmeu 18 i 21 dan. Pacijenti su zarazni est dana pre poetka i
devet dana posle. Kod dijagnostike valja imati u vidu da se javlja ukrtena reakcija sa
virusima parainfluence.
Izaziva: Parotitis epidemica, moguno sa komplikacijama kao to su pankreatitis,
zapaljenje testisa (kod poslepubertetske infekcije), s tim to komplikacije mogu nas
tupiti i bez parotitisa, a u oko 30 posto sluajeva belei se subkliniki tok; m enin
goencefalitis, najee bez komplikacija, ali sa mogunim smrtnim ishodom (od dva do
etiri na 10.000 sluajeva); kod novoroenadi pneumoniju i meningitis, posebno ako
je majka seronegativna.

Influenca virusi
Poznata su tri tipa virusa influence (A, B i C). Virusi influence A i B odreuju se pose
dovanjem ribonukleoproteinskih antigena A ili B. Humani sojevi se oznaavaju na osnovu
obrasca koji daje informacije prema sledeem redosledu: (1) antigen A ili B; (2) geografska
oblast; (3) broj izolacije; (4) godina izolacije; (5) hemaglutininski antigen; (6) antigen neuraminidaze. Primer: A/Engleska/3/1975/H3N2.
Virus influence A (FLUA)
Do sada su poznata 3 HA podtipa (H1-H3) i 2 NA podtipa (N1 i N2). Preureivanje gena
esto je kod virusa FLUA i moe da izazove dramatine promene u antigenima. Svi sojevi
FLUA imaju periodinu radikalnu antigensku promenu (engl. antigenic shift) i sporije anti
gensko skretanje (engl. antigenic drift). Tada se HA i/ili NA gen zamenjuje novim podtipom.
Ljudi su na novi soj veoma slabo imuni, to za posledicu moe imati pandemiju. Virusi izolo
vani izmeu 1933. i 1957. bili su H lN l, godine 1957. zamenili su ih virusi H2N2. Njih su
1968. zamenili H3N2 i ti virusi krue do danas. Godine 1977. ponovo su se pojavili H1N1 i
nastavili da krue svetom. Trenutno se najvie govori o H5N1 virusu, poznatijeg pod
nazivom virus ptijeg gripa. Istina, neki ve najavljuju njegove nove mutacije...
Vakcine koje se danas daju sadre H lN l, H3N2 i komponentu virusa influence B.
Svake godine se jedna od ovih komponenata menja, kako bi se prilagodila antigenskom
skretanju. Virusi se prenose vazduhom ili neposrednim kontaktom.
Izazivaju: epidemijska i pojedinana respiratorna oboljenja.
Virus influence B (FLUB)
Ovaj virus nema preureivanje ili ukrtanje HA i NA antigena meu vrstama i nema
antigenske promene. Jedini prirodni domain je ovek.
Izaziva: pojedinana i epidemijska oboljenja disajnih puteva, obino blaa nego ona
koja izaziva FLUA.
Virus influence C (FLUC)
Nema neuraminidazu niti antigenske varijacije.
Izaziva: blage pojedinane infekcije disajnih puteva, obino kod dece.

Kalici virusi
Posebno vani u ovoj grupi jesu Norvvalk virusi. esto se u velikim koliinama izbacu
ju stolicom i prenose fekalno-oralno, hranom i vodom. Kalici virusi posebno su stabilni u
vodenoj okolini.
Izazivaju: sezonske samoograniavajue gastroenteritise blagog toka (simptomi traju
samo 12 do 24 sata posle inkubacije od 48 sati).

Koksaki virusi
Virusi koji se, bez obzira na simptome, izbacuju i prenose stolicom obolele osobe.
Podeljeni su na 29 serotipova: tip A (CAV) 1-22 i 24 (CAV-23 istovetan je sa ECHO virusom
9) i tip B (CBV) 1-6. Koksaki virusi se razmnoavaju elijama creva i disajnih puteva.
Prenose se fekalno-oralno i, slino polio virusima, vazduhom kapljino.

Izazivaju:
Tip koksaki virusa Oboljenje
CAV-7
Aseptini meningitis sa paralizom
CAV-9
Aseptini meningitis, ponekad sa egzantemom
CAV-10
Limfonodularni faringitis
CAV-16
Najei uzronik oboljenja aka, stopala i usta
(takoe i CAV-5, CAV-9, CAV-10, CBV-2 i CBV-5)
(engl. hand-foot-and-mouth disease)
CAV-21
Dijareja kod novoroenadi i obine prehlade
CAV-24
Hemoragijski konjunktivitis i konjunktivitis
CBV 1-6
Pleurodinija (epidemijska mijalgija), meningitis, respiratorna
oboljenja i posebno kardiopatija (zahvata
miokard/endokard/perikard, ili sve troje zajedno); pretpostavlje
na veza sa insulin-zavisnim dijabetesom tipa I (juvenalni dijabetes)
Oboljenje stopala, aka i usta, najee se javlja u leto i jesen i posebno pogaa decu
od jedne do pet godina. Inkubacija traje tri do est dana, pacijent se osea slabo dan pre
nego to u ustima izbiju crvene papule i vezikule koje prelaze u ulceracije, a na koi se jav
lja makropapulozna lezija koja brzo prelazi u vezikule na stopalima i akama i iri se na
ostale delove tela.
Koksaki virusi izazivaju jo: encefalitis, pareze, viestruke infekcije (CAV i CBV) kod
neimune dece, teku generalizovanu infekciju novoroenadi sa oteenjem srca (kar
diomiopatija), miia, mozga i pankreasa , CAV herpanginu, CBV zapaljenje testisa.

Korona virusi
Slino kao kod astro virusa, zaraavanje korona virusima poinje rano. Skoro svi
odrasli (vie od 90 posto) imaju antitela. Korona virusi prenose se i vazduhom i dodirom sa
povrinama.
Izazivaju: infekcije disajnih puteva i prolive; kod nedonoadi ak i nekrotizirajui
enterokolitis.

Virus limfocitnog horiomeningitis (LCMV)


Prenosi se sa glodara na oveka izmetom ili urinom ivotinja.
Izaziva: po pravilu neprimetnu ili gripu slinu kliniku sliku; komplikacije u vidu
meningitisa ili, ree, encefalitisa; spontani pobaaj ili fetopatije ako se infekcija desi za
vreme trudnoe.

Morbilli virus
Visokokontagiozan virus. Izvor infekcije su najee kataralno obolela deca koja virus
prenose vazduhom.
Izaziva: tipinu sliku bolesti sa kaljem, kijavicom i konjunktivitisom (deset dana
posle infekcije); prodromalno stanje etiri-pet dana, praeno groznicom i osipom po

glavi, vratu, trupu i udovima. Oporavak je obino brz, ali bolest moe biti smrtonosna
za slabo uhranjenu decu. Osip zavisi od prisustva specifinog imunskog odgovora i
nema ga kod odreenih imunodeficijentnih pacijenata; mogune su respiratorne kom
plikacije (pseudolaringotraheobronhitis i bronhopneumonija) i zapaljenje srednjeg
uva usled sekundarne bakterijske infekcije, ree encefalitis, ali ako se javi ima teke
komplikacije sa visokom smrtnou i estim sekvelama. Veoma retko izaziva subak
tuni sklerozirajui panencefalitis (spora hronina virusna infekcija defektnim virusom
malih boginja).

Parainfhienca virusi (HPIV)


Razlikuju se etiri razliita serotipa humanog virusa parainfluence (HPIV 1-4). Obo
ljenja se javljaju preteno u ranom detinjstvu. Za dijagnostiku treba imati u vidu da se jav
ljaju ukrtene reakcije sa antitelima na virus zauki.
Izazivaju: infekcije gornjih i donjih disajnih puteva; krup (laringotraheobronhitis),
bronhitis, bronhiolitis, pneumoniju, kod imunosuprimiranih osoba moguna je fulminant
na intersticijalna pneumonija.

Parvo virus V 19 (B19V)


Javlja se u krvi i ponekad u stolici. Infekcija je uobiajena kod dece izmeu etiri i 12
godina, ali je preteno asimptomatskog toka. Seroloka ispitivanja pokazala su da je 80
odsto odraslih imalo infekciju B19V. Za dijagnostiku je vano da se u novoroenadi
zaraenih majki do sada nije mogao nai IgM.
Izaziva: esto asimptomatski ili gripu slian tok bolesti; tipian Erythema infectiosum
(osip), pre svega kod infekcija na predkolskom uzrastu; artropatije, preteno kod infekci
ja odraslih; prolazne aplastine krize u pacijenata sa prethodnom hroninom anemijom;
perzistirajue anemije i hroninu infekciju kod imunosuprimiranih osoba; spontani
pobaaj i Hydrops fetalis ako se infekcija desi tokom trudnoe.

Polio virusi
Infekcije polio virusom tipa 1-3 u Evropi se belee jo samo kao izuzetni sluajevi,
najvie kao sluajevi uvezeni iz treih zemalja. Slino kao kod velikih boginja, rauna se
da e za nekoliko godina ova bolest biti potpuno iskorenjena. Virusi se prenose fekalno
oralno. U ranoj fazi oboljenja mogu se preneti i pljuvakom i vazduhom, kapljinom infek
cijom. Spadaju u vrlo otporne viruse. Srazmerno su osetljivi samo na suenje: virus dobi
jen iz kulture elija ne postoji na suvoj povrini ve posle tri dana. Temperaturu od 60 ste
peni ne preivljava due od dva do tri minuta. Veoma je otporan u vodenoj sredini i na
dezinfekciona sredstva.

Respiratomi sinddjaLni virus (RSV)


Prenosi se kapljinom infekcijom, preteno u ranom detinjstvu, ali je moguno i prenoe
nje rubljem i kontaktom sa inficiranim materijalom. Spada u najvanije izazivae unutarbol

nikih infekcija u neonatologiji i pedijatriji. Visoko je infektivan i inficirane osobe prenose ga i


po tri nedelje. U treoj godini ivota nema praktino nijednog seronegativnog deteta.
Izaziva: delimino teke infekcije gornjih i donjih disajnih puteva, pre svega kod
novoroenadi (bronhiolitis, pneumonija), koje mogu biti veoma teke ako deca imaju
nizak nivo antitela (antitela su esto majina) budui da mogu da reaguju sa virusnim
antigenom u tkivima; lake prehlade kod odraslih; delimino teke pneumonije kod stari
jih pacijenata.

Rota virusi
Prenose se fekalno-oralno i spadaju u najee izazivae gastroenteritisa kod dece.
Prenoenje vazduhom (kapljinom infekcijom) iskljueno je kao sporedni put prenosa,
budui da se ovi virusi ne nalaze u respiratornom traktu. Oboljenja se javljaju i kod
odraslih, posebno starijih osoba. Od dijareje izazvane rotavirusima, svake godine u svetu
umre oko milion dece. Majinska antitela izgleda da mogu da obezbede odreenu zatitu
od oboljevanja te infekcija moe da proe i neupadljivo.
Izaziva: najee gastroenteritis u novoroenadi, ree kod starije dece i odraslih.
Dijareji kod novoroenadi najee prethode respiratorni simptomi. Infekcije u porodili
tima imaju blai tok, ali kod dece starije od est meseci infekcija moe da izazove teke
simptome.

Rubela (R ubella

)virus (RUBV)

Prenosi se bliskim kontaktom, preteno kapljinom infekcijom, ali je moguno i


dodirom. Period inkubacije 16 do 18 dana. Kongenitalno inficirana deca imaju antitela na
RUBV, ali izbacuju virus jo nekoliko meseci. Oko deset posto svih ena u reproduktivnom
dobu nema nikakvu imunsku zatitu!
est je neupadljiv tok bolesti, tipino sa blagom groznicom uz opti osip i uveanje
limfnih vorova. Meningoencefalitis i druge komplikacije su retke, ali ako se infekcija desi
u prva tri-etiri meseca trudnoe, est ishod je infekcija ploda i kongenitalne abnormalnos
ti poput katarakte, gubitka sluha, sranih i dentalnih malformacija i mikrokefalije. Retki su
sluajevi progresivnog panencefalitisa (u drugoj deceniji ivota, sa sporim napredovanjem).

Virusi hepatitisa
Virus hepatitisa A (HAV)
Prenosi se fekalno-oralno. Inkubacija traje od 14 do 40 dana. Visoka je prisutnost
u loim drutveno-ekonomskim uslovima. Tok bolesti po pravilu je bez komplikacija i
nema sklonost ka hroninom razvoju. Epidemije se najee nastaju usled prenoenja
hranom ili vodom.
Izaziva: hepatitis kratke inkubacije, bez progresivnog oboljenja jetre.
Virus hepatitisa B (HBV)
Prenosi se hranom, transfuzijom, vakcinacijom, tetovaom ili buenjem uiju nepravil
no sterilisanim priborom, polnim kontaktom (posebno homoseksualnim) i poroajem.
Vreme inkubacije od 40 do 160 dana. Oko 10 do 15 odsto sluajeva infekcije HBV dobija

hronian tok sa perzistentnou HB-antigena. Mali broj inficiranih dobija akutno otkazi
vanje jetre usled reakcije antigen-antitelo.
Izaziva: hepatitis duge inkubacije, moguan hronian razvoj sa rizikom od ciroze jetre
ili hepatocelularnog karcinoma.
Virus hepatitisa C (HCV)
Najei je uzronik posletransfuzionog hepatitisa. Naroito je prisutan u rizinim
grupama (narkomani, hemofiliari, pacijenti na dijaUzi, homoseksualci). Visoka
sklonost ka hroninom toku (oko 80 posto). Kod dijagnostike treba imati na umu da se
antitela na HCV posle akutne infekcije razvijaju veoma sporo (dva do tri meseca) i da
testovi u ranoj fazi hepatitisa C zato daju negativne rezultate. Sa druge strane, antitela
na HCV nisu dokaz za akutni ili hronini hepatitis C, poto mogu postojati i posle
izleenog hepatitisa C.
Izaziva: Hepatitis non-A non-B, sa subklinikim tokom u 75 odsto sluajeva, esto
hronian tok sa progresijom u cirozu jetre (od pet do 20 posto) pet godina posle poetka ili
hepatocelularni karcinom.
Virus hepatitisa D (HDV)
Oboljenje se javlja samo istovremeno sa akutnim hepatitisom B ili kod hroninih
nosilaca HB-antigena. Prenoenje zavisi od HBV. Javlja se preteno u rizinim grupama
(narkomani, pacijenti na dijalizi, homoseksualci) i ima sklonost ka tekim oblicima i
hroninosti. Kod dijagnostike treba znati da se HDV-antigen u elijama jetre i serumu
nalazi samo kratko na poetku infekcije. Zbog toga je mnogo vanije nalaenje antitela.
Posle inkubacije od tri do sedam nedelja izaziva umor, anoreksiju i muninu, praeno
uticom i drugim simptomima hepatitisa; 60 do 70 odsto pacijenata sa hroninom infekci
jom HDV dobija cirozu jetre, a kod oko 20 posto razvija se fulminantni hepatitis.
Virus hepatitisa E (HEV)
Javlja se epidemijski i endemino u Africi, Aziji i Junoj Americi. Prenosi se fekalnooralno, esto vodom za pie.
Izaziva: akutni epidemijski hepatitis, posebno kod mladih i sredovenih osoba, sa ful
minantnim tokom posebno kod trudnica, ali nije poznat hronian razvoj.
Virus hepatitisa F (HFV)
Izolovan kod pacijenata iz Francuske, pa je zato i dobio oznaku F.
Izaziva: pojedinani Hepatitis non-A non-B. Epidemije su se desile u Engleskoj, Italiji,
Francuskoj, SAD i Indiji.
Virus hepatitisa G (HGV)
Virus je rairen u celom svetu i perzistira u serum u pacijenata sa hepatitisom
najmanje sedam godina. Procene govore da je ovaj virus odgovoran za 0,3 posto
hepatitisa usled transfuzije.
Osim usled infekcije virusima hepatitisa, poznat je itav niz prateih hepatitisa kod
infekcija drugim virusima. Ovde se naroito ubrajaju infekcija EBV i CMV. Ova oboljenja
uvek treba da se ukljue u diferencijalnu dijagnozu.

Humani entero virusi (HEV)


Prenose se horizontalno, fekalno. Postoji mogunost prenoenja hranom i vodom, a
manju ulogu imaju i zglavkari. Prvih 67 humanih entero virusa podeljeno je u etiri vrste

(3 polio virusa, 24 koksaki A, 6 koksaki B i 34 ECHO virusa). Kasniji izolati oznaavaju se


kao humani entero virus 68 (HEV-68) i tako dalje.
Izazivaju: pneumoniju i bronhiolitis - HEV-68; akutni hemoragijski konjunktivitis HEV-70; 1 encefalitis, meningitis sa paralizom, oboljenje aka, stopala i usta - HEV-7.
Infekcije entero virusima povezane su sa multiplom sklerozom, amiotrofinom lateralnom
sklerozom i sistemskim lupusom.

Humani papiloma virusi (HPV)


Poznato je oko 60 razliitih tipova humanopatogenih papiloma virusa (HPV). Posebno
se HPV 16 i 18 povezuju se sa nastankom karcinoma grlia materice i drugih tumora.
Izazivaju:
Tip HPV
Oboljenje
HPV 1-4, 7, 10, 26-29, 41, 48, 60, 63, 65
Obine bradavice (benigno)
HPV 5, 8, 14, 17, 20, 47
Epidermodysplasia verruciformis
(maligno)
HPV 6, 11, 42-44, 54-61, 64, 66-68, 70
Anogenitalni kondilomi (retko maligno)
HPV 30. 31, 33, 35, 45, 52, 56, 58, 69
Anogenitalni kondilomi (srednje maligno)
HPV 16, 18, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58 Anogenitalni kondilomi
(veoma maligno)
HPV 6, 11
Laringealni papilomi
HPV 16, 33
Tonzilarni papilomi
HPV 13, 32
Oralne fokalne epitelijalne hiperplazije

Humani papiloma virusi - infekcija


i pratea oboljenja;
Ranice i iritacije sluokoe genitalnih organa
Kondilom (condyloma) je bradaviasta izraslina na koi, koju uzrokuje virus. iljasti
kondilomi (condylomata acuminata) su iljate, bradaviaste, vee ili manje izrasline, koje
se javljaju na koi glavia mukog uda, prepucijuma, a kod ena u okolini spoljnih genital
ija ili anusa, usled iritiranja koe upalnim sekretom (najee je to sluaj kod tripera). iro
ki kondilomi (condylomata lata) su iroke okruglaste bradavice, koje se javljaju u toku sifil
isa na dodirnim povrinama koe. Veoma su infektivne. Ova definicija je preuzeta iz "Pop
ularnog medicinskog leksikona" iz 1956. godine.
Prema Dorlandovom medicinskom reniku, kondilomi su ispupene lezije na koi. C.
acuminatum je izraslina sa vezivnim tkivom u centru, koje se grana u obliku drveta, koju
prekriva epitel. Potie od humanog papiloma virusa (HPV). Pojavljuje se na mukoznim
membranama ili koi spoljnih genitalnih organa ili u perianalnoj regiji. Ravni kondilomi (C.

latum) su iroki, ravni sifilistini kondilomi koji se javljaju na ivicama sluzokoe, posebno
genitalija i anusa.
Kondilomi (gr. kondiloma = zaobljena izraslina). U starijoj medicinskoj litera
turi, (uz sinonime, kao to su sycoses, fici, carnositases, verrucae i sl.) nazivom
kondiloma su se oznaavale razliite izrasline, najee smetene na genitalijama i
oko njih. Razlikuju se dve vrste kondiloma: 1) iljasti kondilomi, koji se oznaavaju
imenom condylomata acuminata (lat. acumen = iljak), koji nastaju infekcijom speci
finim virusom; 2) iroki kondilomi, condylomata lata (lat. latus = irok) nastaju pri
infekciji uzronikom sifilisa.
iljasti kondilomi (oznaavaju se imenom genitalnih i ekstragenitalnih vegetacija ili
papiloma) najee se razvijaju na sluzokoi mukih i enskih genitalija, ree na bliim i
daljim delovima koe ili sluzokoe (pupak, pazuh, oni kapak, usna upljina). Na samom
poetku, vrlo sitni svetloruiasti vorii brzim rastom prelaze u vitka i piramidalna
uzdignua, ija povrina zbog mnogobrojnih pliih i dubljih brazdica ima finozrnastu struk
turu. Obino su veliine glave ibice ili jagode, mada ih ima i znatno veih, koji dostiu
veliinu jabuke, ake ili deje glave. Ispod povrine iljastih kondiloma se nalazi veliki broj
petlji, u kojima se nalaze brojni proireni krvni sudovi za njihovu prehranu. Mehanikim
pritiskom ili ribanjem, esto i spontano pri nedovoljnoj higijeni, lome se pojedini krhki
delovi kondiloma, pa dolazi do njihovog krvarenja i raspadanja sa posledinom upalom
limfnih sudova i regionalnih limfnih vorova.
Kod nakupljanja kondiloma u prepucijalnoj kesi, uz svrab i bolove, moe doi do
fimoze. Daljim rastom kondilomi u suenoj prepucijalnoj kesi postepeno probijaju kou
prepucijuma, a stvoreni sitniji otvori se postepeno proiruju i srastaju zajedno, stvarajui
vei otvor, kroz koji ispada itav sadraj prepucijalne kese: glavi sa kondilomima i naku
pljenim sekretom (balanokela). Tako razvijeni iljasti kondilomi, koji su probili sluzokou
i kou prepucijalne kese mogu podseati na rak koe, a oznaavaju se imenom kondiloma
tipa Buke-Leventajn (Buschke-Lowenstein). Radi se samo o prividnoj slinosti sa rakom
koe, koji se nikako ne moe razviti od iljastih kondiloma.
Analni kondilomi se javljaju na koi perianalne regije i analnog kanala. Podseaju na
bradavice, a bujaju na vlanoj maceriranoj podlozi, naroito u prisustvu purulentnog sekre
ta. Ovi izrasline nisu tumorske prirode. Potrebno je razlikovati ih od kondiloma lata, koji
su luetine etiologije i kod kojih se dijagnoza postavlja na osnovu serolokog testa i nalaza
treponeme palide mikroskopskim pregledom u tamnom polju.
U pogledu histoloke grae, iljasti kondilomi su, posebno u poetnom stadijumu,
slini obinim bradavicama. Meutim, kod kondiloma, oronali sloj je slabije razvijen. Da
su iljasti kondilomi zarazni, dokazano je tek u XX veku. To to mnogo puta nisu uspeli
prenosi na kou i sluzokou, govori o znaaju pojedinih pomonih faktora, za koje se mis
lilo da su glavni inilac za pojavu kondiloma. Meu pomone, dispozicione, faktore spada
ju najraznovrsniji mehaniki i hemijski nadraaji zbog fiziolokih i patolokih sekreta koji
daju obilnu vlanost tkivu. Zbog toga se najee nalaze kod raznovrsnih nespecifinih
katara, tripera, balanitisa, mekanih ankira, u graviditetu i sl. Odstranjivanjem dispozi
cionih faktora, ponekad spontano nestaju i kondilomi.
Uzronik iljastih kondiloma, esto ali ne uvek, isti je kao i uzronik obinih bradavica i
pripada grupi humanih papiloma virusa. Zbog toga je i razumljivo zato se prenosom filtrira
nog materijala iz iljastih kondiloma u kou, ponekad, na mestu inokulacije javljaju bradavice.

to se tie teorija o poreklu ne samo papiloma i kondiloma, ve i polipa i ranica ne bi


se trebalo zadrati iskljuivo na virusnim uzronicima, ve bi trebalo razmotriti i njihovu
hemijsku, fiziku i hormonalnu etiologiju. Jo jedan izuzetno rairen aspekt koji treba uzeti
u obzir jesu alergije na razne sapune, kremove, sprejeve i sve drugo to je neizostavni deo
savremene higijene.
ak i vrlo "fini" sapuni na neku osetljivu kou, posle due upotrebe, mogu delovati vrlo
nadraujue i dovesti do stvaranja ranica i raznih vrlo neprijatnih pojava koje se u sutini vrlo
bezazlene. Dovoljno je promeniti sredstvo za higijenu ili jo bolje prei na stare, dobre, najprosti
je naine na koje se higijena odravala generacijama. Najbolji primer "stare" higijene jeste
domai, kuvani, seoski sapun. Znai, u dananje vreme je najprimerenije uzeti najobinije med
icinske sapune. Ali, pre svega treba ispitati pacijenta da li upotrebljava razna posebna sredstva za
intimnu higijenu. Drugo, ak i u samom toalet papiru ima puno alergena koji na nekog deluju,
na nekog ne. U svakom sluaju, treba utvrditi sa li je, uopte, u pitanju alergijska pojava kao otpor
na odreene preparate za higijenu. Naroito, ukoliko pojedinac upotrebljava skupe i miriljave
sapune, gelove, emulzije za intimnu higijenu i iskae preosetljivost na njih, trebalo bi da pree
na najobiniji medicinski sapun, lanolin-sapun ili, ak, najjeftiniji deji sapun. Ukoliko sve ovo
ne da rezultate, treba pogledati i da li toaletni papir izaziva alergiju, pogotovo ako je parfimisan.
ak i ve, pogotovo onaj koji je sintetiki i cme boje, stvara "pogodnu klimu" za alergije.
to se tie ishrane, ponekad moe biti ukomponovana i alergija na hranu koja se jede
i na fekalije odreene vrste hrane. Ne moraju biti u pitanju nikakvi jaki zaini, ve razliiti
aditivi i konzervansi. Preosetljivost na hranu moe pogoditi i itavu crevnu strukturu i
dovesti do propadanja crevnog epitela.
Pored raznih zraenja i drugih fizikih, ali i hemijskih i biolokih uticaja, moe se
postaviti i pitanje o uticaju hormonalnog disbalansa, koji sa svoje strane moe dovesti do
raznih poremeaja. To je, ipak, sasvim druga tema u odnosu na, recimo, ranice. Njih mogu
izazvati najrazliitiji uzroci, ak mogu biti i posledica svraba i eanja, odnosno infekcije
koja se javila na tom mestu.
A to se tie hormonalnog disbalansa, on moe da dovede do najrazliitijih
zdravstvenih tegoba - od neurolokih i psihikih problema, pa do promena na koi i slu
zokoi. U jednom blagom, ne drastinom, ne posebno specijalistikom tretmanu, trebalo bi
poi od psihike ravnotee, koju moe da prouzrokuje disbalans hormona, ali i povratno psihika neravnotea jo lake dovodi do endokrinog disbalansa.
Tek kada se potpuno iskljui mogunost da je u pitanju ne samo alergija, ve i jedan
vid reakcije ili preosetljivost, treba prei na viruse.
Prema zvaninomedicinskim imunolokim saznanjima, humani papiloma virusi su
cirkularni, veliine oko 55r|m, sastavljeni od omotaa i duplog lanca dezoksiribonukleinske
kiseline. Omota im ini virusni kapsid koji je istog proteinskog sastava, a bez lipidnih
komponenata, to predstavlja osnovu njihove izuzetne otpornosti. Meusobno se razlikuju
samo na osnovu razlika u nukleinskim kiselinama, to se moe dokazati molekularno
biolokim postupcima. Zbog toga je mogue govoriti samo o njihovim razliitim
genotipovima, kojih je do sada poznato preko 60. Pojedini od njih imaju visok specifitet za
tkivo i dovode se u vezu sa odreenim klinikim lezijama. Tako genotipovi 1, 2, 3 i 4 infi
ciraju ploastoslojeviti epitel sa oroavanjem i izazivaju verucce vulgaris. Drugi HPV-tipovi,
kao 6 i 11, inficiraju ploastoslojeviti epitel bez oroavanja, izazivajui po pravilu benigne
lezije tipa condillomata acuminata i papilloma laringis.

Jedna vea grupa od 15 genotipova inficira mukoze genitalnog trakta i dovodi se u


vezu sa nastankom premalignih i malignih lezija. Meu njima su najei tipovi 16 i 18,
koje je mogue otkriti kod 70 - 80% cervikalnih karcinoma, dok se ostali rei tipovi
sreu kod jo oko 15% ovih tumora. Samo oko 5% cervikalnih karcinoma ne sadri DNK
sekvence do sad poznatih HPV-tipova. ak je i u ovoj grupi naen ui specifitet za tkivo.
Tako je, na primer, tip 18 HPV uglavnom otkrivan kod adenokarcinoma cerviksa.
Humani papiloma virusi po pravilu inficiraju bazalne elije epitela, na mestima mikro
trauma ili u predelu metaplazije na cerviksu. U njima virusna DNK biva osloboena iz kap
sida i odlazi u jedro elije. U jedru elije domaina, cirkularni viralni genom perzistira u
epizomalnoj formi, ne izazivajui citopatogeni efekat. Taj latentni period moe trajati god
inama i decenijama. Kada doe do pucanja prstena virusnog genoma i integracije njegove
DNK u DNK elije domaina, deo virusnog genoma biva oteen, ali sekvence E6 i E7 osta
ju u integrisanoj formi uvek funkcionalno intaktne. Smatraju ih odgovornim za transkrip
ciju virusne DNK, to rezultuje alteracijom elije domaina, koja stie proliferahvna svojst
va. Tako nastaje lezija koja je po pravilu monoklonalna, to znai da je nastala od jedne eli
je u kojoj je proces zapoeo.
Sekvence virusne DNK se, pritom, uvek nalaze u integrisanoj formi u DNK elije
domaina. injenica da se opisani proces desi u samo jednoj eliji od mnogo hiljada
HPV-inhciranih keratinocita, jasno pokazuje da HPV infekcija nije dovoljan uslov za
transformaciju elije u maligni fenotip.
Da bi jedna inficirana elija stekla osobine tipine za karcinomsku eliju, moraju biti
prisutni i drugi, dopunski, faktori. Ove supstance se oznaavaju kao kokarcinogeni i mogu
biti fizike, hemijske i hormonske prirode. Pod njihovim uhcajem moe doi do dve vrste
promena. Jedna mogunost je oteenje genetske strukture elije domaina, pri kojoj bi
dolo do ispadanja iz funkcije tzv. tumor-supresornog mehanizma (CIF-celular interfering
factor), koji dri pod kontrolom transkripciju virusne DNK. Druga mogunost je promena
u genetskoj strukturi samog virusa, sa cepanjem episomalno postavljenog molekula i inte
gracijom DNK-sekvenci u genom elije domaina. Uticaj na genetsku osnovu virusa i njenu
ekspresiju je i eksperimentalno potvren.
to se he bolesti udruenih sa HPV-infekcijom, njihove klinike forme su dobro poznate
slike invazivnih karcinoma donjeg genitalnog trakta, sa prisustvom vidljivog tumora, krvare
njem i karakterisitnim detritusom i fluorom. Subklinike forme u ovoj grupi su oznaene kao
cervikalne (CIN), vaginalne (VAIN), vulvarne (VIN) i penilne (PIN) intraepitalne neoplazije. Ne
vide se golim okom, ali se mogu otkrih pomonim metodama, jer predstavljaju morfoloke
promene u epitelu. Zavisno od teine intraepitalnih promena, one se mogu podeliti u stadi
jume, sa manjom ili veom verovatnoom za progresivni razvoj ka malignoj promeni.
Koji je, zapravo, odnos izmeu humane elije i humanog virusa? Od pojedinane
elije koja ima sopstveni genom, u poetku, a na kraju ima samo HPV koji vie ne izlazi
iz elije, ve se prenosi sa elijske membrane na susednu eliju i to ide od pojedinane
elije do grupe elija veliine prosa ili maline, pa i grozdastog oblika udesnih dimenzi
ja i oblika, esto samo spolja, na anovaginalnom predelu koji je natopljen rektalno-vagi
nalnim sadrajem. Ako HPV "opsedne" eliju, njen genom "transformie" u HPV-kopije.
Nije li to ona pria da se HPV ulaskom u eliju ponaa kao embrion u jajetu? Zato
odbrana organizma dozvoljava stvaranje takvih parazita, koji nisu plod samo fizikohemijskih uticaja i hormonskog disbalansa, ve i pojave karakteristine za srednje ivot

no doba. Tu pojavu uslovljava Zakon biolokih prioriteta i intervencija, a ona pogaa


prvenstveno reproduktivne organe. Odreenu ulogu, svakako, igra i taj "isto" proteinski
omota koji virusu dozvoljava da ga skine kao kaput pri ulasku u eliju. Ali, zato se
pojavljuju razliite manifestacije - kondilomi, papilomi, ranice, polipi? Prvenstveno zbog
postojanja razliite varijante HPV-a i od njih zavisi da li e doi do destrukcije elija i nas
tanka ranica ili do stvaranja malinastog izrataja koji ima opnu koja uva elijski
integritet. Kakve veze ima odnos elije i HPV-a? Postoji jedna stvar, to se tie elije i
virusa, koja bi mogla da se primeni bar hipotetiki. U elijama postoje virusi, ak i oni
koji su korisni. Oni su sastavni deo ivog organizma - kao to su elije. Da li to razara
nje, to bujanje virusa u eliji, mora da podrazumeva da su virusi uli u nju iz spoljne sre
dine? Koliko su istinite te prie o invaziji virusa koji osvajaju iva bia? Da li ti virusi
stvarno dolaze ne znam odakle - iz vazduha, lete kroz pljuvaku, ire se kapljino i plju
vakom, na sve mogue naine i kad dou ekaju dok ne nau nain da prodru u eliju,
koja je ve puna "domaih" virusa koji su "prijateljski"?
Da li bi ta stvar mogla da se posmatra potpuno drugaije - da u trenutku kada elija,
iz nekih razloga, doivi degeneraciju i pone da gubi svoju funkciju, virusi koji su u njoj
poinju da panie i da se ponaaju kao putnici na brodu koji tone. To bi znailo da nisu
virusi uzrok raspada elije, ve je raspad elije uzrok paninog ponaanja virusa. Znai,
virusi su ve unutra, ali kad osete da elija umire, poinju da se nekontrolisano mnoe da
bi preiveli, poto im okruenje vie nije bezbedno. I sama ta bolest ima potpuno drugo
poreklo. Ona je moda znak ili simptom procesa autodestrukcije organizma ili organa koji
su "odsluili svoje" i koji vie nemaju upotrebnu vrednost. Zato se sve to prvo javlja na
genitalnim organima? Zato to oni prvi "otkazuju", budui da nisu od vitlanog znaaja. Ako,
na primer, otkau plua ili jetra, organizam gubi mogunost za opstanak. To je kraj, smrt.
Da bi se tako neto dogodilo treba mnogo vie, nego da bi na primer otkazali zubi, ukoliko
se ne vae ili genitalni organi tamo gde nema potrebe za njima, gde je proao period
reprodukcije. Njihove elije stare, postaju neupotrebljive.
A u eliji koja gubi svoju snagu i funkciju, virusi koji su ve u njoj i sasvim su bezazleni
i vre svoje funkcije, poinju da se spaavaju time to idu na unitavanje organizma i posta
ju zarobljenici koji vladaju. Sve je to slino mitohondrijama. Naime, kad nije bilo kiseonika,
ivot se odvijao u beskiseoninim uslovima, a meu mnogim ivim organizmima bile su i
mitohondrije. Kad je "nastao" kiseonik, mitohondrije su zarobljene i do danas obavljaju
svoju funkciju bez koje ne bi mogao da postoji elijski ivot i osnovni elijski ciklusi.
to se tie znanja o eliji, ona su na samom pragu istine. elija je toliko siuna, mala
i ljudske mogunosti su jo uvek beznaajno male po pitanju uveliavanja elije do mere
potrebne da se proui sav unutarelijski ivot - ta se u njoj sve nalazi i zbiva. Do rezulta
ta se, uglavnom, moe doi matematikim putem. Ali, matematiki put jo uvek nije pravi
dokaz. On ostaje, uglavnom, na nivou hipoteza, odnosno jedne od dokazivih mogunosti.
ta je, zapravo, elija, ega u njoj ima, kako ivi i ta e od nje postati - to sve zavisi od nee
ga to je ljudskom umu jo uvek potpuno neshvatljivo.
A pogotovo to uopte ne znamo vezu elije sa energetskim poljem, odnosno u
kakvom je odnosu energija elije prema energiji organa, energija organa prema energiji
bia, energija bia prema energiji okruenja, itd. do beskonanosti u svetu. Otkriveno je
mnogo i zna se neuporedivo vie, nego to se znalo pre pedeset godina. Ali, iz celog tog
znanja se moe izvesti samo jedan zakljuak - da je svo to ljudsko znanje minijaturno,

beznaajno malo i jo uvek nemono. Zbog toga leenje konkretnih bolesti i konkretnih
ljudi, uz iskljuivo oslanjanje na intelektualne spekulacije, nee doneti eljenu dobrobit.
to se tie zvaninomedicinskih dijagnostikih metoda, nude se razliite opcije.
Latentne forme HPV-asociranih bolesti nije mogue otkriti konvencionalnim pomonim
metodama, ve su neophodna molekularno-bioloka ispitivanja. Te forme ine istovetne
promene, kao u grupi HPV-infekcija, predstavljene prisustvom virusa u eliji, koji se nalaze
u "stanju mirovanja", ne izazivajui nikakve pato-morfoloke efekte. Razlika je samo u
tipovima virusa koji su u pitanju. Da li oni koji izazivaju benigne HPV-infekcije, ili oni koji
su asocirani sa malignim lezijama. Molekularno-biolokim metodama je mogue otkriti
njihovo prisustvo, kao i diferenciranje pojedinih tipova.
Dijagnostika HPV-infekcija i HPV-asociranih bolesti e zavisiti od stadijuma u kome se
bolest nalazi.
Klinike forme ovih oboljenja su tano definisane, sa poznatom morfologijom i simp
tomatologijom. Otkrivaju se ve klinikim pregledom, a verifikuju histo-patolokom anali
zom uzorka tkiva.
Subklinike forme bolesti se mogu samo donekle otkriti pomou konvencionalnih
pomonih dijagnostikih metoda: citologije, kolposkopije i histo-patologije. Morfoloke
promene koje se sreu u epitelu, kod ovih stadijuma bolesti daju mogunost citodijagnos
tikog ili kolposkopskog prepoznavanja i histopatoloke verifikacije, ali samo u
ogranienom procentu sluajeva. Citoloki je sa tzv. klasinim znacima HPV-infekcije,
koilocitozom i diskariozom, mogue je otkriti samo oko 15% HPV DNK-pozitivnih citolok
ih razmaza. Znatno bolji rezultati se mogu postii uz pomo tzv. "neklasinih" ciotlokih
kriterijuma za HPV infekciju.
Za otkrivanje HPV-infekcije kolposkopiji se u odnosu na citodijagnostiku daje pred
nost. Pri kolposkopskom posmatranju se HPV-infekcija prezentuje slikama mozaika, punk
tirunga i belo obojenih zona nakon premazivanja 5% rastvorom siretne kiseline, a nekad
i sa karakterisitnim iljatim izratajima. Kolposkopsko razlikovanje subklinike HPVinfekcije i HPV-asocirane bolesti je vrlo teko. ak ni histoloki nalaz tu nije od velike
pomoi, jer subklinike HPV-infekcije esto daju tkivne promene vrlo niskog stepena. Sen
zitivnost morfolokih promena (citologija i histopatologija zajedno) za otkrivanje HPVinfekcije je oko 62,5%.
Seroloke, tip-specifine metode za otkrivanje HPV-infekcije za sad ne postoje. U
poslednje vreme se pokuava sa otkrivanjem antitela na E6 i E7 sekvence virusnog geno
ma. Takoe nije mogue dokazati perzistiranje celog virusnog partikula elektronskim
mikroskopom, s obzirom da se u eliji nalazi samo virusna DNK.
Latentne forme bolesti se mogu otkriti samo molekularno-biolokim postupcima.
Njima se otkriva virusna DNK u eliji domaina, a na osnovu rasporeda DNK-sekvenci
mogu se identifikovati pojedini tipovi virusa. Na taj nain se utvruje prisustvo HPV i kod
subklinikih i klinikih formi bolesti.
Postoji vie molekularno-biolokih postupaka kojima se moe dokazati prisustvo
virusne DNK u genomu elije domaina i odrediti tip virusa. Tu spadaju Dot-blot DNK-hib
ridizacija, Southern-blot DNK-hibridizacija, FISH, PCR, in situ DNK-hibridizacija, DNKhibridizacija sa gotovim kitovima i druge,koje se ree koriste. Sve su to vrlo sloeni pos
tupci, a u osnovi im se nalazi detekcija virusne DNK pomou radioaktivno ili na drugi nain
markiranih DNK-sondi, za svaki virusni tip.

Kao to je ve reeno, za latentne genitalne HPV-infekcije nije mogue predvide


ti dalji tok. Najvei broj e regresirati ili perzistirati, na ta ukazuju dosadanja
ispitivanja. HPV-pozitivne ene, sa citoloki urednim nalazom u ponovljenom ispiti
vanju bie ponovo HPV-pozitivne u samo 30% sluajeva. Takoe nije naen porast
incidence displazija kod HPV-pozitivnih ena sa ponavljanim urednim citolokim
nalazima. Koja e od inficiranih elija i pod kakvim uticajem maligno alterisati, za sad
nije mogue rei.
Subklinike forme HPV-infekcije i HPV-asociranih bolesti mogu isto tako regresirati,
perzistirati ili progredirati. Sa porastom stepena intraepitalnih neoplazija, raste i verovat
noa njihovog progresivnog razvoja. Osim toga, naene du odreene korelacije toka dis
plazija i HPV-statusa. Tako su cervikalne forme (CIN), kod kojih je HPV-nalaz bio negati
van ili tip 6 / 11 pozitivan, esto regresirale, dok su CIN sa HPV 1 6 / 1 8 pozitivnim nala
zom znatno ee perzistirale ili progresirale.
Klinike forme HPV-infekcija tipa condillomata acuminata, takoe, mogu spontano
regresirati, ali je znatno ea perzistencija i progresija sa karakteristinim prolifera
tivnim promenama benigne prirode, koje se brzo ire. Prelaz od njih ka HPV-asociran
im bolestima ine Buke-Leventajnov tumor, kojeg karakterie i destruktivan lokalni
rast. ak ni kliniki tok invazivnih karcinoma nije jedinstven. Kod nekih pacijenata se
sree brza progresija pri postojanju malog primarnog tumora, dok kod nekih drugih i
'pored proirene primarne lezije, bolest pokazuje relativno povoljan tok. Do sad nije
jasno da li nalaz HPV DNK, ili odreenog tipa virusa ima uticaja na kliniki tok bolesti
i prognozu. A to to se panika seje meu enama u vezi sa promenama na genitalnim
organima, umonogome podsea na panini strah od karcinoma dojke - svi ga trae na i
u svom telu. Mada, koliko god da je taj malignitet est, treba se zapitati na koji nain,
onda, moemo da tragamo za karcinomom plua, debelog creva ili jetre? Kako moemo
da kopamo po sebi, da se samopretraujemo i ivimo u neprestanoj panici da nas neto
vreba na svakom koraku?
Ljude bi, pre svega, trebalo osloboditi tog straha. Preventivni pregledi su, recimo,
dosta korisni, ali ponekad to nije sluaj. I mamografije i skener i ultrazvuk i sve druge
metode nose izvesne rizike, jer predstavljaju atak na organizam, pogotovo kada se rade
redovno. Pojedincu se namee dunost da vodi rauna o svom zdravlju, izmeu osta
log, tako to e na svakih est meseci ili godinu dana ii na ozbiljne kontrole, koje
izmeu ostalog i dosta kotaju. ovek na takve sistematske preglede ne mora da ide,
ne samo da bi utedeo novac. Re je o neemu to nema cenu - ako se ultrazvukom,
rentgenom, skenerom ili nekim drugim sredstvom, relativno esto, istrauje organi
zam, javlja se pretnja od pojave kancera. Naime, od svih tih ataka i zraenja dolazi do
jedne neravnotee u organizmu koja, pre ili kasnije, moe da dovede do kancera ili
drugih oboljenja.
Mnogo je vea verovatnoa da se bolest razvije u jednom ovako napadnutom i
oslabljenom organizmu, nego kod oveka koji ostavlja "na miru" svoj organizam i sve njegove
mehanizme i ivi bezbrino i razmilja o bolesti kao o neemu to je podjednako apstraktno
kao smrt. Negde je pisalo da je srea navika - moda i jeste tako, ali i nesrea je navika.
Problem HPV-infekcije i njene uloge u nastanku genitalnih neoplazija je vrlo aktuelan.
I pored mnogih otkria u ovoj oblasti, neka pitanja su i dalje bez odgovora, a to potencira
znaaj preventivnog delovanja.

Zvanina medicina podvlai znaaj ispitivanja faktora. Ova ispitivanja su jasno


pokazala da postoje dva puta borbe protiv HPV-infekcije. Jedan je spreavanje kontak
ta sa humanim papiloma virusima, a drugi je preventivno tretiranje promena koje
mogu biti "ulazna vrata" HPV-infekciji. Za nastanak ove infekcije treba da budu ispu
njena oba uslova tj. da postoji lezija na sluzokoi ili koi, kroz koju e virus prodreti do
bazalne elije i da ta lezija doe u kontakt sa HPV. Odreeni faktori rizika doprinose
nastanku pomenutih uslova. Tako je na cerviksu zona metaplazije osetljivo podruje,
ijem nastanku pogoduju adolescentni period, hronini iritirajui procesi i dugotrajna
upotreba hormonske kontracepcije. Na drugim delovima donjeg genitalnog trakta
osetljive zone predstavljaju sva mesta gde je naruen integritet koe, odnosno slu
zokoe. Preventivno delovanje se sastoji u spreavanju nastanka navedenih promena i
njihovom leenju ako ve postoje.
Drugu grupu faktora rizika ine oni koji omoguuju kontakt sa humanim papiloma
virusima. Oni pripadaju seksualnoj sferi, a ukljuuju rani seksualni ivot, promiskuitet oba
partnera, polnu higijenu i upotrebu nebarijernih metoda kontracepcije.
Pravilno postavljanje u odnosu na ove faktore rizika efikasno smanjuje mogunost
nastanka HPV-infekcije.
Stara i dobro poznata stvar je da se humani papiloma virusi naroito esto nalaze kod
promiskuitetnih mukih i enskih osoba. To se oduvek leilo raznim globulama, vaginale
tama, masaama i nova sredstva se uvek mogu pronai. Todoxinove kreme i vaginalete
mogu biti jedno od reenja. Ali, sigurno je da e borba pomou ve postojeih, klasinih,
stvari biti veoma teka.
Humani papiloma virusi su, svakako, znaajni za istraivanje, posmatranje, ali i za
sticanje profita nesavesnih lekara specijalista iz oblasti ginekologije. Osim obaveznih pre
gleda na est ili dvanaest meseci, tu su i obavezne hirurke intervencije laserom, koje nisu
ba uvak neophodne, to moe da dovede do deseminacije i reinfekcije od strane jednog ili
vie partnera.
Ukoliko su u pitanju veliki izrataji koji rastu i menjaju se, i zbog toga esto izazivaju
i strah, bolje ih je ipak operisati. Oni se mogu otkloniti na razne naine - obinim hirurkim
putem, laserima, ultrazvukom i raznim drugim "arobnim tapiima". Na pacijentu ostaje
samo da izabere nain. Uloga lekara koji se bori za uinak se sastoji da odredi na ta e
nagovoriti kog pacijenta i kako e umeti da ga prestrai.
Ukoliko su bradaviasti izrataji na sluzokoi genitalija u vezi sa hormonskim disbal
ansom, leenje se mora sprovoditi u tom pravcu. Svakako, bolje je leiti hormonalne pore
meaje dok nisu veliki, odmah od poetka, recimo psihoterapijom kod ena u menopauzi.
I kod mladih devojaka i dece u pubertetu vrlo esto uplaenost promenama, novim ivo
tom, zadacima i izazovima, strah od neeg nepoznatog moe da dovede do ozbiljnog dis
balansa hormona u vrenju. Uspostavljanjem jedne psihike ravnotee, otklanjanjem straha
od odrastanja i odgovornosti, ve je sproveden jedan deo leenja.
Nije na odmet ponoviti da je od presudnog znaaja odravanje higijene i adekvatnog
imuniteta. Sve to je na virusnoj bazi jedino se moe savladati imunitetom do koga se dolazi
preko kombinovane parenteralne, lokalne i oralne terapije.
Ako je, dakle, virusno poreklo u pitanju, nikakvi specifini lekovi nee doneti
izleenje, ve samo jaanje imuniteta Todoxinovim preparatima i lokalna primena
Todoxinove kreme i vaginaleta. Ali, ukoliko ni to nije u pitanju, i ako je u pitanju

kancerogeno oboljenje, ni Todoxinova sredstva za imunitet, ni promena higijenskih


navika nee doneti poboljanje, ve e se bolest dalje razvijati. U tom sluaju, treba pri
menjivati pojaanu varijantu Todoxina broj 2, zajedno sa finalizatorom i kremama i
vaginaletama za lokalnu primenu.
Kada se jednom utvrdi priroda porekla kondiloma, treba razmotriti koliko ih pacijent
dugo ima, koliko ih ima brojano i koje su veliine. Potom, kroz razgovor, treba utvrditi da
li ima nekog partnera i da li je sigurna da ga nema. Mogue je i da partner ne sprovodi ter
apiju uredno. Leenje esto mora da se sprovodi dugo i uporno, pa tako partner mora 5, 6
puta dnevno da mae Todoxinovu kremu "plus". Ovu su samo neki od parametara koji
moraju da budu ispunjeni da bi tretman bio uspean.
Moe se dogoditi da, ukoliko je kondilom ili papilom veliki, sporije reaguje. Todoxinova terapija (kreme, vaginalete, preparati za oralno uzimanje) prua, bez obzira na to,
zatitu i izrasline veih dimenzija se mogu ukloniti radio-talasima, posle ega treba nas
taviti sa korienjem krema. Znai, ne dozvoliti da se izrasline raseju. Krema mora da se
koristi 5, 6 puta i uvek pre nanoenja (aplikacije) kreme potrebno je dobro oprati ruke.
Nije potrebno, a ni dozvoljeno, kremu razmazivati, mackati, ve samo blago utapkati.
Pacijentkinja ne bi smela da nosi nikakve uloke. to se vea tie, potrebno je da bude od
prirodnih materijala (pamuka) i da bude iskuvan. Ovu su samo neki od preduslova da se
infekcija nekako sanira.
Ukoliko je promena stvarno velikih dimenzija (nekoliko do desetak milimetara) i ako
je pacijentkinja moe opipati rukom, onda to moe biti poput mioma sa sakulusom. Todoxinova terapije sa primenom Todoxinovog finalizatora se pokazala uspenom i kod mioma.
Samo je pitanje da li je izraslina u ravni sa koom ili koliko iznad, kao i koje je tvrdoe (da
li postaje meka), ali to bi morao da pregleda lekar.
Posle upotrebe vaginaleta (prema uputstvu), pacijentkinja je zatiena iznutra.
Radi kompletnog uvida u zdravstveno stanje, potrebno je ustanoviti imunoloki status
i krvnu sliku pacijentkinje Potrebno je uz vaginalete i / ili kremu, uzimati oralno finaliza
tor, kapsule Todoxina broj 1 i kau ili teni Todoxin broj 1. Lekar bi, kroz razgovor sa
pacijentkinjom, trebalo da stekne uvid i u njeno psihiko i emotivno stanje. Samo ovakav,
sveobuhvatni, tretman moe dati eljene rezultate. Ukoliko se pacijentkinja odlui da
hirurki odstrani izrasline, to treba da uini, ali posle zahvata je neophodno nastaviti sa
Todoxinovom terapijom u cilju spreavanja daljeg irenja infekcije.
Ukoliko se tako ue postupi, moe se pojaviti druga, nova, generacija izraslina koje su
inicijalno, prve, uklonjene. Za uklanjanje je najbolje koristiti radio-talase. Intervencija
laserom, takoe, moe dati dobre rezultate, ali onaj ko je vri mora da bude veoma
struan. Osim toga, posle zahvata laserom uvek ostaje oiljak. Veoma vano je i da se
vori uhvati dovoljno duboko, jer ako se u potpunosti ne odstrani moe da se raspri jo
vie. Spaljivanje azotom dovodi esto do takvog, dodatnog, irenja. Lekar koji razgovara sa
pacijentkinjom mora da trai sve podatke u vezi sa prethodnim intervencijama i tretman
ima, kao i subjektivni oseajem pacijenta - kako je, kada su se i posle kojih zahvata pono
vo pojavile izrasline... Ako se intervencije vre vie iznutra, Todoxinove vaginalete mogu
da budu spasonosno reenje, budui da kondilomi mogu da zahvate genitalne organe u
celini, zajedno sa uterusom.
Zabeleeni su i primeri veoma mladih devojaka koje su ak i posle prvog seksu
alnog kontakta imale ogroman broj kondiloma koji su bili toliko sitni i tako gusto ras

poreeni, da je bilo nemogue razlikovati da li je neka od tih izraslina karcinom ili su


sve papilomi.
to se tie delotvornosti vakcine protiv HPV-a, moramo se zapitati, na prvom mestu,
koliko traje zatita koju ona obezbeuje? Znai, neko sa vakcinie sa 14, 15 godina (pa i sa
11), ali zatita ne traje do 40-te, 50-te godine ivota ili ak posle toga. Nijedna vakcina ne
prua tako dugotrajnu zatitu. Osnovno pitanje jeste kada i koliko esto treba primati ovu
vakcinu? ak i ako je vakcinacija opravdana, tanih podataka koliko traje zatita nee biti
jo dugo vremena, a ako ba po njenom isteku doete u kontakt sa HPV-om, biete
zaraeni. I ta onda? Nita Vam ta vakcina ne pomae. Mogua je i situacija da dejstvo
vakcine polako prestaje i da treba da se revakciniete. A ta ako se vi vakciniete, a Va part
ner ima odnos sa nekim ko nije vakcinisan i inficira se. Sve to moe predstavljati problem.
Vakcina protiv HPV-a je jo uvek u fazi ispitivanja i treba jo dosta godina da
proe dok ne ue u redovnu, klasinu vakcinaciju. Sadanje generacije, koje e da
istrpe sva ta testiranja, e morati da prou ceo reproduktivni period da bi se saznalo
ta i kako deluje.
Lekari virusolozi e napisati jo mnogo strunih radova, magistratura, doktorata na temu
genoma HPV-a i na tome sline teme. Lekari moraju da postoje, ali moraju da postoje i neki
drugi ljudi koji, uslovno reeno, pomau lekarima da odrade svoju misiju. Ovakve prie nisu
ba prijatne za lekare, ali u pitanju je vie jedan nain razmiljanja. Treba povezati dva, tri
aspekta, a ne posmatrati stvari samo iz jednog ugla - treba da postoje i dobri biohemiari,
fizikohemiari i drugi strunjaci u okviru naunih timova da bi njihov rad bio efektivan.
Jednostrani pristup nikada ne moe da donese eljene rezultate. Postoje mnogi nauni
radovi u kojima su objavljeni rezultati eksperimenata sa papiloma virusima. Tako je, recimo,
ispitivan humani karcinom izazvan papiloma virusom tipa 18. Tumor je tretiran razliitim
koncentracijama interferona. U laboratorijskim uslovima je dokazano da je dolo do inhibi
cije rasta i morfolokih promena tumora. Meutim, kasnije je ovaj pristup trebalo primeniti
na pacijentima, ali su lekari rekli da su oni samo sposobni da utvrde prisustvo HPV-a, a da
ne znaju koji je tip, da li je visokorizian, niskorizian. Problem se javio, jer to niko ne radi.
Doktorati su uglavnom pisani po sistemu - video sam to, izgledalo je tako, pa sam delovao
time i time na to. To je ipak samo doktorat. U praksi se mora utvrditi ta je u pitanju, koje je
veliine, kako izgleda i mora se dokazati da je to stvarno HPV, a ne neki drugi virus.
Uglavnom treba znati tip HPV-a, da li ima neke kasnije reperkusije ili ne... Ako nije u
pitanju neki od visokorizinih tipova za oboljevanje od kancera, moda ga i ne treba neto
posebno tretirati, ve treba ostaviti organizmu da ga uspori i zaustavi.

Uputstvo za primenu Todoxinovih vaginaleta i Todoxinove kreme u tre


tiranju HPV-infekdje (infekdje humanim papiloma virusima); iritadja i
ranica na sluzokoi genitalnih organa, pohpa i tumorskih promena
Todoxinove vaginalete:
Sastav:
Uljani ekstrakti lekovitih biljaka:
- ivanjsko cvee (Calium verum)

kiica (Erythraea centaurium)


borove iglice (Pinus silvestris)
ranjenik (Betonica officinalis)
kupina (Rubus fruticosus)
kopriva (Urtica dioica);
liofilizirani ekstrakt ljuske divljeg groa
Todoxinov finalizator.

Delovanje:
Biljni preparat, ija su osnovna lekovita svojstva sadrana u Todoxinovom final
izatoru, ispoljava antivirusno, antitum orsko i imunom odulatorno delovanje. U
vodeim svetskim zdravstvenim institucijama (kao to je NCI - Nacionalni institut za
kancer SAD-a), dokazano je da Todoxinov finalizator, za razliku od virucidnih sup
stanci, pojaava otpornost elija na infekcije virusom, a da pritom ne oteuje same
elije. Ispitivanja su pokazala da preparat deluje podsticajno na proces granulacije i
ubrzava epitelizaciju.
Aktivni principi iz ekstrakata lekovitih biljaka sadre tanine, sluzi, etarska ulja i druge
fizioloke aktivne materije koje iskazuju i znaajna antiseptike, antiflogistika, fungicidna
i adstringentna svojstva. Todoxinove vaginalete predstavljaju kvalitetnu dopunu odravanju
intimne higijene. Osim toga, utvreno je i njihovo dejstvo na ublaavanje postmenopauzal
nih simptoma, poboljanju mikrocirkulacije, kao i antioksidativno delovanje (uklanjanje
slobodnih radikala).
Indikadje:
Infekcije rodnice i grlia materice uzrokovane humanim papiloma virusima (HPV),
posebno tipovima 16 i 18;
- infekcije rodnice i okolne koe uzrokovane herpes simpleks virusom;
- ranice i iritacije razliite etiologije na sluzokoi genitalija kod ena;
- tumorske promene na enskim genitalnim organima.
Nain prhnene i doziranje:
Sa primenom Todoxinovih vaginaleta bi trebalo poeti zadnjeg dana menstruacije.
Posle higijene intimnih delova tela, jedna vaginaleta se umee duboko u rodnicu svako vee
pred spavanje, posle ega se obavezno temeljno operu ruke. Leenje traje najmanje dva
meseca (dva terapijska ciklusa po 21 dan sa pauzom u toku menstruacije), a po potrebi i
due, tj. do regresije lokalnog nalaza (povlaenja simptoma). Za vreme terapije, ukoliko se
partner pridrava terapije Todoxinovom kremom, polni odnosi se ne moraju izbegavati, ali
se mora imati u vidu da ni prezervativ nije pouzdana zatita od infekcije HPV-om!
Ukoliko se pacijentkinja odlui za operativni zahtev (preporuljivo je da to budu
hirurki zahvati radiotalasima ili laserom), trebalo bi da proe jedan ciklus (21 dan) ter
apije Todoxinovim vaginaletama. Ako pacijentkinja nema na raspolaganju 21 dan pre
operativnog zahvata, moe se sprovesti skraena terapija. Ona se sprovodi nekoliko
dana, koliko pacijentkinja ima na raspolaganju, tako to se na obine tampone nanese
tanak sloj Todoxinove kreme, a potom se tamponi aplikuju u rodnicu svako vee, poto
se obavi intimna higijena, pre spavanja. Posle aplikovanja tampona, neophodno je dobro
oprati ruke.

Odmah posle intervencije, isti dan, treba poeti sa primenom Todoxinovih vaginaleta,
u trajanju od 21 dan. Ovakvom primenom se spreava mogunost reinfekcije koja moe da
nastane usled rasprivanja virusa, ukoliko se izrasline sa genitalija odstrane u nedovoljno
dubokom sloju.
Uputstvo za raspakivanje vaginaleta iz ambalae:
Plastini poklopac sa pakovanja je neophodno podii, pa zatim kutiju okrenuti naopako.
Ispupenja na gornjem delu pakovanja treba podii i odstraniti, a vaginaletu odozdo pogu
rati plastinim ili drvenim tapiem i izvaditi njen sadraj iz plastinog pakovanja.
uvanje:
Todoxinove vaginalete se uvaju na tamnom i suvom mestu, moe i u friideru, na
temperaturi od 2 - 8C.
Kontraindikadje i mogue pratee pojave:
- Trudnice i dojilje bi trebalo da, ipak, saekaju kraj trudnoe i perioda dojenja dete
ta, pa da ponu sa primenom Todoxinovih vaginaleta;
- tokom terapije se moe pojaviti obilniji vaginalni sekret;
- mogua je lokalna iritacija (prolazni svrab i crvenilo).

Todoxinova krema:
Sastav:
- Uljani ekstrakt lekovitih biljaka:
- borove iglice (Pinus silvestris)
- breze (Betula alba)
- divljeg kestena (Aesculus hippocastanum)
- oraha (Juglans regia)
- nevena (Calendula officinalis)
- liofilizirani ekstrakt ljuske divljeg groa
Todoxinov finalizator.
Delovanje:
Todoxinova krema u svom sastavu kombinuje blagotvorno delovanje biljnih sastojaka
i aktivne lekovite principe Todoxinovog finalizatora. Zahvaljujui jedinstvu velikog broja
komponenata, krema pokazuje snano antivirusno, antiinflamatorno, fungicidno i bakteri
cidno lokalno delovanje. Osim toga, dokazan je njen uticaj na regeneraciju koe i slu
zokoe, ubrzavanje epitelizacije i podsticanje mikrocirkulacije.
Indikadje:
Infekcije humanim papiloma virusima koji izazivaju pojavu kondiloma na spo
ljanjosti sluzokoe genitalnih organa kod ena i mukaraca;
HPV-infekcije koje se ispoljavaju u perianalnoj regiji kod ena i mukaraca;
- Infekcije sluzokoe genitalnih organa kod ena i mukaraca uzrokovane herpes
simpleks virusom;

da bi se sluzokoa genitalija na kojoj postoje iritacije ili ranice zatitila od hlamidi


ja, gljivica i da bi se spreila dodatna infekcija.
N ain p rim en e:

Todoxinova krema se nanosi 5 - 6 puta dnevno na izrasline (kondilome, papilome), na


mesto ranice ili iritacije. Kremu ne treba mazati ili masirati, ve samo neno utapkati.
Potrebno je, ukoliko postoji mogunost za to, pripremiti mesto na koje se krema nanosi
tako to se to mesto opere vaticom (koja je savijena u lopticu) ili medicinskom vatom nato
pljenom. mlakom (ne preterano toplom vodom) i nekim blagim sredstvom za higijenu (ija
je pH vrednost 5.5), nikako nekim agresivnim sapunom. Obavezno je temeljno pranje ruku
pre i posle nanoenja kreme.
Obavezno je leenje oba partnera u trajanju od dva puta po 21 dan. Ako se partneri
pridravaju terapije, polni odnosi se ne moraju izbegavati. Mora se imati u vidu da prezer
vativ ne titi od infekcije HPV-om!
Ukoliko kod ena postoje i spoljne i unutranje izrasline, potrebno je kombinovati
kremu sa vaginaletama. Postupanje pre i posle intervencije uklanjanja izraslina kod ena je
opisano u uputstvu za vaginalete.
Ukoliko se mukarac, pacijent, odlui za operativni zahtev (preporuljivo je da to budu
hirurki zahvati radiotalasima ili laserom), trebalo bi da proe jedan ciklus (21 dan) terapije
Todoxinovom kremom. Ako pacijent nema na raspolaganju 21 dan pre operativnog zahvata,
moe se sprovesti skraena terapija - onoliko dana koliko pacijent ima na raspolaganju.
Odmah posle intervencije, isti dan, treba poeti sa primenom Todoxinove kreme, u tra
janju od 21 dan. Ovakvom primenom se spreava mogunost reinfekcije koja moe da nas
tane usled rasprivanja virusa, ukoliko se izrasline sa genitalija odstrane u nedovoljno
dubokom sloju.
uvanje:
Todoxinovu kremu je potrebno uvati na tamnom i suvom mestu, moe i u friideru,
na temperaturi 2 - 8C. Odmah po zavretku upotrebe, kremu vratiti u friider. Preporulji
vo je da se koliina kreme potrebna za jednodnevnu upotrebu izvadi iz originalnog pako
vanja u neko manje pakovanje.

Mikoplazme
Patogene mikoplazme se nalaze u krvi ili drugim uzorcima uzetim od pacijenata
sa razliitim klinikim stanjima, ukljuujui respiratorne infekcije, infekcije usne
duplje, genitalne i druge infekcije, autoimuna, zapaljenska i imunosupresivna obo
ljenja i sindrome um ora nepoznatog porekla. Ti mali bakterijski mikroorganizmi jesu
mogui izazivai, kofaktori ili oportunistike infekcije kod tih i drugih oboljenja.
Dokazi za njihovu povezanost sa razliitim klinikim stanjima ili moguu ulogu u
njima, izvode se iz znatno poviene incidence ili stepena infekcije kod simptomatskih
pacijenata u odnosu na nesimptomatsku (kontrolnu) grupu, kao i njihove postepene
supresije odgovarajuim antibioticima koja ishodi postepenim oporavkom pacijenta
od klinikih znakova i simptoma.

Iako se neretko potcenjuju njihove patogene osobine, odreene vrste mikoplazmi i


odreene druge vrste bakterija (Chlamydia, Borrelia i dr.) po svemu sudei imaju ulogu u
napredovanju bolesti ili morbiditetu pacijenata u prilino velikom podskupu pacijenata sa
hroninim oboljenjima.
Odreene vrste mikoplazmi (najmanje i najprostije slobodne bakterije bez vrstog eli
jskog zida) vani su patogeni za ivotinje, biljke i insekte. Kod ljudi se infekcije mikoplaz
mama tek od nedavno povezuju sa odreenim akutnim i hroninim oboljenjima, gde mogu
imati funkciju izazivaa, kofaktora ili oportunistikih infekcija koje izazivaju morbiditet
pacijenata.
Iako se razliite vrste mikoplazmi uobiajeno nalaze kao paraziti u usnoj duplji i
na drugim povrinskim mestima, odreene vrste izgleda izazivaju morbiditet kada
prodru u krv, raire se i kolonizuju na razliitim tkivima. Na primer, Mycoplasma (M.)
hominis i Ureaplasma (U.) urealyticum uobiajeno nastanjuju ovekov genitalni trakt,
ali mogu imati etioloku ulogu u pijelonefritisu, pelvinoj inflamatornoj bolesti i
febrilnim stanjima posle abortusa i poroaja. Prema nekim izvetajima, potvrenim na
ivotinjskim modelima, odreene vrste mikoplazmi mogu da izazovu ozbiljne sis
temske infekcije kao to su septikemija, septiki artritis, neonatalni meningitis i ence
falitis. Na primer, M. fermentans moe da izazove teke, fatalne neuroloke i respira
torne simptome posle ubrizgavanja u likvor pacova. Pretpostavlja se da nekoliko pato
genih vrsta mikoplazmi mogu biti etioloki agensi kod razliitih akutnih i hroninih
oboljenja ljudi. Tanost ovakve tvrdnje je vie puta dovoena u pitanje Manje se
obraa panja na mogunost da hronine infekcije razliitim mikroorganizmima,
ukljuujui i vrste mikoplazmi, imaju vanu ulogu kod razliitih hroninih oboljenja i
u njihovom napredovanju.

Genomi mikoplazmi
Genomi veine vrsta mikoplazmi kodiraju oko 600 proteina. Na primer, genomi M.
genitalium i M. pneumoniae sadre 470 i 677 genskih sekvenci koje kodiraju proteine,
za razliku od 1.703 proteinska gena kod bakterija Haemophilus influenzae i oko 4.000
gena kod E. coli. Genomi M. genitalium i M. pneumoniae izgubili su gene koji kodiraju
produkte ukljuene u odreene biosintetske procese, kao to su geni za sintezu amino i
masnih kiselina i vitamina. Poto su mikoplazme bakterije bez elijskog zida, bitno je
umanjen broj genskih informacija potrebnih za biosintezu elijskog zida. Iako miko
plazme imaju minimalan skup gena ukljuenih u metabolizam energije i biosintezu, one
i dalje imaju sutinski vane gene za replikaciju, transkripciju i translaciju DNK te mini
malan broj gena rRNK i tRNK.
Svedenost genoma mikoplazmi jeste objanjenje za njihovu potrebu za hranljivim
molekulima domaina. Znaajan broj gena mikoplazmi izgleda da kodira proteine namen
jene elijskoj adheziji i organelama za kaenje, kao i razliitim antigenima povrine mem
brane potrebne za odravanje parazitizma i zaobilaenje imunskog i neimunskog nad
zornog sistema domaina.
Razliite vrste mikoplazmi razliito ispoljavaju strukturno raznorodne povrinske anti
gene elije. Varijacije u genima koji kodiraju molekule prianjanja za povrinu elije otkri
vaju razliite obrasce mutacija koji mogu da stvaraju promene u veliini molekula povrine

elije i antigenskoj raznovrsnosti mikoplazmi. Razliite strukture povrinskih antigena i


brze promene u njihovom ispoljavanju, izgleda igraju vanu ulogu u patogenezi infekcija
mikoplazmama. Promenjene strukture povrinskih antigena omoguavaju mukoplazmama
da izbegnu imunski odgovor i stvaraju proteinske strukture koje poveavaju mogunost
kolonizacije na elijama i tkivima i prodiranja kroz mukozalnu barijeru.

Interakcije sa domainovim imunskim sistemom


Odreene vrste mikoplazmi mogu da aktiviraju ili suprimiraju domainov imunski
sistem i te aktivnosti mogu da koriste za izbegavanje domainovog imunskog odgovora.
Na primer, neke mikoplazme mogu da inhibiraju ili stimuliu proliferaciju normalnih
podskupova limfocita, indukuju diferencijaciju V-elija i budu okida za izluivanje citok
ina, ukljuujui interleukin-1 (IL-1), IL-2, IL-4, IL-6, a faktor tumorske nekroze (TNFa),
interferone (IFN) i faktor stimulacije kolonije granulocitnih makrofaga (granulocyte
macrohpage-colony stimulating factor - GM-SCF) iz V-elija, kao i iz elija drugih tipova.
Osim toga, utvreno je takoe da lipidi M. fermentans mogu da ometaju gama-IFN-zavis
no ispoljavanje molekula klase II glavnog kompleksa histokompatibilnosti (major histo
compatibility complex - MHC) na makrofagima. Ta supresija ishoduje poremeenu
prezentaciju antigena T-elijama pomonicima (utvreno u eksperimentalnom ivotin
jskom modelu). Mikoplazme su, takoe, sposobne da izluuju rastvorive faktore koji mogu
da stimuliu proliferaciju ili inhibiraju rast i diferencijaciju imunokompetentnih elija.
Poznato je da pojedine vrste mikoplazmi izluuju imunomodulativne supstance.
Navodimo jedan od primera. Na imunske elije utie spiralin, dobro opisani lipoprotein
mikoplazmi koji ima sposobnost da stimulie in vitro proliferaciju humanih mononuk
learnih elija periferne krvi i murinih splenocita. Ova stimulacija imunskih elija ima za
posledicu izluivanje proinflamatornih citokina (TNFa, IL-1 ili IL-6). Spiralin takoe moe
da indukuje sazrevanje murinih B-elija.
Ve smo istakli da mikoplazme mogu da zaobiu imunsko prepoznavanje. To izvode
variranjem povrinskih antigena i time brzo menjaju strukturu povrine elije. Takva anti
genska varijabilnost, sposobnost da se suprimira domainov imunski odgovor, niska stopa
rasta i unutarelijska smetenost, mogu biti objanjenje hronine prirode infekcijama
mikoplazmama i uobiajene nesposobnosti domaina da svojim imunskim i neimunskim
odgovorima suprimira infekcije mikoplazmama.
Mikroorganizmi kao to su mikoplazme mogu da uu u doslovno sva tkiva oveka,
da kompromituju imunski sistem i omogue oportunistike infekcije drugim bakterija
ma, virusima i gljivicama. Brzo prilagoavanje mikoplazmi domainovoj mikrosredini
obino je praeno brzim promenama u receptorima za prijanjanje na povrini elije, sa
ciljem uspenijeg vezivanja za eliju i ulazak u nju, kao i brzim promenama u strukturi
proteina radi podraavanja domainovih antigenskih struktura (antigenska mimikrija).
Na primer, u toku hroninog aktivnog artritisa veliina i antigenska raznovrsnost na
povrini antigena lipoproteina Vaa menja strukturu i ispoljavanje in vivo. Antigenska
razliitost Vaa moe da utie na svojstva prianjanja M. hominis i olaka izbegavanje
domainovog imuniteta. Varijacije u genima Vaa pokazuje poseban obrazac mutacija
koje stvaraju varijacije povrine mikoplazmi, a posledica toga je izbegavanje domai
novog imunskog odgovora.

Programirana smrt elija (apoptoza) i nekroza


Mikoplazme mogu neposredno da suprimiraju domainov imunski odgovor tako to
pokreu ili ubrzavaju apoptozu. Na primer, M. fermentans (mikoplazma povezana sa AIDSom) moe da izazove ili ubrza konkanavalinsku A-indukovanu apoptozu T-elija. Neke
vrste mikoplazmi pak ispoljavaju srazmerno velike koliipe nukleaza koje mogu da se
oslobaaju unutar elije i da izazovu razaranje domainove DNK. Nukleaze mikoplazmi
takoe mogu da budu ukljuene i u sekundarnu nekrozu uoenu u uznapredovanim infek
cijama mikoplazmama koje se ispoljavaju pojavom morfolokih osobina apoptoze (kon
denzacija hromatina) i nekroze (gubljenje integriteta i gutanje organela).
Iako mikoplazme mogu da otputaju oblike aktivnog kiseonika koji mogu biti
ukljueni u pokretanje apoptoze, neke vrste mikoplazmi (kao to je M. fermentans) ispo
ljavaju novu citolitiku aktivnost u nelipidnoj frakciji proteina. Ova aktivnost ima citocidan
efekat koji nije posredovan poznatim citokinima mikoplazmi (poput TNF-a).
Pored toga, mikoplazme u svoje okruenje mogu da otputaju molekule inhibicije
rasta. Jedan od tih molekula je arginin deaminaza, enzim koji moe da deluje kao supstan
ca za inhibiciju rasta time to suprimira proizvodnju IL-2 i ispoljavanje receptora u T-eli
jama stimulisano nespecifinim mitogenima. To moe da izazove morfoloke promene na
umiruim elijama i fragmentaciju DNK indikativnu za apoptozu.

Kliniko ispitivanje
Donedavno je jedan od najveih problema u otkrivanju infekcija mikoplazmama pred
stavljalo to to su raspoloive tehnike, seroloki postupci i kultivacija, bile nedovoljno sen
zitivne za otkrivanje unutarelijskih infekcija. Zbog teke kultivacije razliitih vrsta miko
plazmi tehnike kultivacije mikoplazmi, koje moraju biti visokospecifine za otkrivanje
nekih infekcija mikoplazama, su srazmerno nesenzitivne. Pored toga, konvencionalno
seroloko otkrivanje infekcija mikoplazmama prilino je teko zbog izostanka humoralnog
imunskog odgovora kod najveeg broja pacijenata. Ni metode detekcije koje koriste antitela
na antigene mikoplazmi nisu najpouzdanije, jer su mikoplazme sposobne da se sakriju u
elijama. Ovo moe da ishoduje srazmerno ,,normalnim titrovima antitela (u granicama
referentnih vrednosti) ak i u toku aktivne infekcije mikoplazmama.
U cilju najpouzdanijeg klinikog testiranja infekcija mikoplazmama koriste se cela krv,
leukociti ili biopsija tkiva i PCR metode. ak i uz ovakav pristup neophodno je da se osigu
ra visoka senzitivnost metode da bi se otkrile i unutarelijske vrste mikoplazmi.
Pored PCR-a, tehnika ispitivanja koja se koristi za unutarelijske infekcije jeste praen
je nukleoproteinskih gena (nucleoprotein gene tracking). Ovaj pristup otkriva gene miko
plazmi neposredno u nukleoproteinskim kompleksima izolovanim neposredno iz elijskih
nuklearnih frakcija. Iako visokospecifian, ova metoda nije osetljiv kao PCR.

Perzistentnost infekcija mikoplazmama i razliita klinicka stanja


Mikoplazme su sa znaajno visokom incidencom detektovane u uzorcima krvi i tkiva
uzetim od pacijenata sa razliitim hroninim oboljenjima (u odnosu na zdrave osobe iz kon

trolne grupe). Poto se o umeanosti mikoplazmi u patogenezu hroninih oboljenja zna malo,
ostaje nejasno da li ovi nalazi ukazuju na to da su neke vrste mikoplazmi izazivai, kofaktori
ili oportunistike infekcije (superinfekcije) kod pacijenata sa poremeajima imuniteta. Poto
se mikoplazme mogu nai na mestima na povrini tela, kao to su normalna flora u genital
no-urinarnom traktu, usnoj duplji i crevima, smatra se da su nepatogene. Osobina koja raz
likuje patogene infekcije od nepatogenih moe biti penetracija pojedinih vrsta mikoplazmi u
krv, a naroito u elije razliitih tkiva. Ovim se moe objasniti nalaenje patogenih vrsta
mikoplazmi u genitalno-urinarnom traktu, usnoj duplji, crevima i krvi malog dela asimpto
matskih osoba. Ako mikoplazme ne prodru u tkiva i elije, nije verovatno da e ispoljiti svoje
patogeno delovanje, mada kod nekih osoba prisustvo mikoplazme nije povezano ni sa jednim
klinikim stanjem. U takvim sluajevima nije jasno da li je to povrinska infekcija, rana nes
imptomatska faza, faza mirovanja procesa bolesti ili propratna pojava.
Perzistentnost infekcija mikoplazmama ima mnogo slinosti sa perzistentnou koje
ispoljavaju hlamidije. Odreene vrstama hlamidije mogu da izazovu infekcije koje miruju
ili ne napreduju uvek ka replikaciji ili citolizi elija domaina. Za razliku od veina vrsta
hlamidije, o ijim se fazama mirovanja ili kriptinoj unutarelijskoj fazi njihovih ivotnih
ciklusa zna prilino, o mehanizmima perzistiranja infekcija mikoplazmama se zna -malo.
Ove bakterije (bar njihovi patogeni sojevi) smatraju se obligatornim unutarelijskim paraz
itima, budui da zavise od intermedijarnih metabolita elije domaina i biosintetskih
prekursora. Smatra se da za vreme svog unutarelijskog perzistiranja mikoplazme izaziva
ju najvei deo svojih patogenih efekata.
S druge strane, kada unutarelijski patogeni, kao to su odreene vrste mikoplazmi,
napuste elije bez izazivanja citolize, mogu sa sobom da ponesu povrinske antigene eli
je domaina i izazovu domainov autoimuni odgovor protiv inficiranog tkiva.

Respiratorna oboljenja
Zna se da su razliita respiratorna oboljenja, kao to su hronina astma, zapaljenja dis
ajnih puteva, hronina pneumonija i druga respiratorna oboljenja, povezana sa infekcijama
mikoplazmama. Na primer, M. pneumoniae uobiajeni je uzronik infekcija gornjih dis
ajnih puteva. Najnoviji dokazi pokazali su da su odreene mikoplazme, kao to je M. fer
mentans (nepoznati soj), neobino invazivne i da su naene unutar elija epitela respira
tornih puteva.
Iako su infekcije mikoplazmama esto povezane sa hroninom astmom, tana
uloga mikoplazmi u patogenezi astme ostaje nejasna. Odreene vrste mikoplazmi
umeane su u infekcije respiratornog trakta povezane sa zapaljenjima vazdunih pute
va, izazivanjem bronhijalne hiperreaktivnosti (BHR) i napadima astme. Najmanje to
infekcije M. pneumoniae mogu da izazovu jeste pogoranje stanja astmatiara, iji su
napadi povezani sa znaajnim i specifinim odgovorima IgA i IgE. Specifina antitela
ovih podklasa na antigene proteina M. pneumoniae naeni su kod najveeg dela paci
jenata sa infekcijama M. pneumoniae. Mikoplazme su samo jedan od mnogobrojnih
agensa koji mogu da budu okida za BHR, a drugi infektivni ili hemijski agensi mogu
doprineti sloenom procesu bolesti.
Slino odreenim vrstama hlamidije, pulmonalni makrofagi izgleda da nisu sposobni
da ubiju patogene vrste mikoplazmi.

Urogenitalna oboljenja
Vrste mikoplazmi koje se uobiajeno nalaze kod urogenitalnih infekcija su M.
hominis, otkrivana kod vie od deset posto ena koje su bile na ginekolokim pregledi
ma i M. genitalium, povezana sa akutnim i nespecifinim negonokoknim uretritisom
(NGU) kod mukaraca, ali ne i asimptomatskih osoba iz kontrolne grupe. Mikoplazme su,
dakle, uobiajeni uzronici genitalnih infekcija kod ena. M. hominis i U. urealyticum
umeani su u irok opseg urogenitalnih oboljenja kao to su pelvina inflamatorna
bolest, neplodnost, negonokokni uretritis i druge genitalne infekcije, pijelonefritis,
Rajterov (Reiter) sindrom i peritonitis.
Pojavljivanje raznih vrsta bakterija kod bakterijske vaginoze moe biti rezultat
patofiziolokih promena vaginalnog ekosistema. Izgleda da mikoplazme igraju vanu
ulogu u ovom procesu. Poznato je da mikoplazme imaju vezu i sa trudnoom. Na primer,
U. urealyticum naen je kod vie od deset posto pacijenata koji su imali problema sa
neplodnou.

Imunosupresivna oboljenja
Neke vrste mikoplazmi - M. fermentans, M. penetrans i M. pirum - umeane su kao
infektivni kofaktori u HIV/AIDS. Koristei srazmerno nesenzitivne tehnike, sve tri miko
plazme otkrivene su kod 20 posto pacijenata inficiranih HlV-om. Seroloke studije
ukazale su da je prisustvo M. penetrans takoe povezano sa infekcijom HlV-om. Osim
toga, incidenca sistemskih infekcija mikoplazmama kod pacijenata sa HIV/AIDS-om
moe biti mnogo via nego to se prvobitno mislilo. Najvei deo analiza izveden je pri
menom srazmerno nespecifinih tehnika, kao to su seroloke analize. Patogene vrste
mikoplazmi mogu da utiu na patogenezu HlV-a specifinom i neposrednom aktivacijom
ili supresijom imunskog sistema, proizvodnjom superantigena sa potonjim promenama
u imunskim odgovorima ili doprinosom oksidativnom stresu uoenom kod HlV-pozi
tivnih pacijenata. Dakle, razvoj AIDS-a moe da povea podlonost pacijenata inficiranih
HlV-om koinfekciji razliitim vrstama mikoplazmi kao to je npr. M. fermentans. Ova
vrsta sposobna je da vee gpl20, protein omotaa HlV-a, omoguavajui tako prianjanje
viriona HlV-a za povrinu mikoplazme. Posle toga HIV moe biti prenet neposredno do
elijskih receptora CD4. Nakon vezivanja za ciljane elije, mikoplazme mogu da stim
uliu aktivaciju elije domaina uz pomo IL-1 i TNF-a, poznatih efektora reprodukcije
virusa. Osim toga, oligosaharidi glikokaliksa mikoplazme mogu da zatite vezane virione
HIV-1 od domainovog imunskog odgovora.
Antigenske slinosti izmeu komponenata povrine mikoplazmi i HIV-1, uzrok su
nagaanja da koriste sline mehanizme za ulazak u eliju. Na primer, gpl20 (glikoprotein
omotaa HIV-1) i proteini adhezije M. genitalium, imaju homologne sekvence i znaajnu
slinost sa mestom za vezivanje CD4 na proteinima klase II MHC. Interakcije mikroorga
nizama sa MHC-povezanim antigenima na elijama domainima, moe pridoneti velikom
broju mogunih ishoda, ukljuujui disfunkciju T-elija, smanjenje broja T-elija, promenu
T-elija, proliferaciju V-elija, hiperglobulinemiju i antigensku elijsku disfunkciju. Zan
imljivo je da je sve ovo uoeno tokom razvoja HIV/AIDS.

Reumatske bolesti
Iako izazivaki inioci reumatskih oboljenja nisu poznati, reumatoidni artritis (RA) i
druga reumatska oboljenja mogu, bar delimino, imati vezu sa infektivnim agensima. Uz
to, napredovanje reumatskih oboljenja moe takoe biti povezano sa infektivnim procesi
ma. Znaajne klinike i patoloke slinosti izmeu odreenih infektivnih oboljenja kod
nekih ivotinjskih vrsta i nekih reumatskih oboljenja ljudi, poput RA, podstakle su istrai
vanje mikrobske etiologije tih sindroma. Pretpostavlja se da je dug spisak mikroorganiza
ma, ukljuujui aerobne i anaerobne crevne bakterije, nekoliko virusa i vrsta mikoplazmi,
vaan za ova oboljenja. Nedavno je, uz pomo PCR, vie vrsta mikoplazmi naeno u oko
polovini uzoraka krvi pacijenata sa RA. Sve viestruke infekcije bile su kombinacije M. fer
mentans i drugih vrsta.
Zna se da pojedine vrste mikoplazmi imaju sposobnost da indukuju imunodisfunkci
ju i autoimune reakcije koje mogu biti povezane sa razvojem RA. U ivotinjskim modelima
RA naeno je da superantigeni povezani sa M. arthritidis kompromituju T-elije i mogu da
pokrenu i pogoraju autoimuni artritis. Dalje, M. arthritidis moe da otputa supstance, kao
to su radikali kiseonika i hemotaktike i agregativne supstance, sposobne da deluju na
polimorfonuklearne granulocite. Izolovane membrane M. arthritidis su, takoe, imale tok
sino dejstvo kada su ubrizgane u razliite ivotinje.

Kardio-vaskulama oboljenja
Infekcije srca mikoplazmama otkrivane su kod pacijenata sa razliitim tipovima kardi
tisa. Najea veza bila je sa infekcijom M. pneumoniae. Endokarditis i miokarditis povezan
sa infekcijom M. pneumoniae po svemu sudei je vaan uzrok smrti kod infekcija kod
infekcija izazvanih ovom vrstom mikoplazmi. Neposredna bakterijska invazija M. pneumo
niae u tkivo perikarda verovatniji je uzrok perikarditisa nego autoimuni fenomeni. Infekci
je virusima i bakterijama (Mycoplasma, Chlamydia i Mycobacterium tuberculosis) izgleda
da su uobiajeni uzrok miokarditisa i/ili perikarditisa i, ini se, specijalisti za infektivne
bolesti tek poinju da uvaavaju ovo.
Kod savremenog oveka su infarkt srca i modani udar na prvom mestu spiska
uzronika smrti. Glavnim izazivaem ovih oboljenja smatra se zakreenje arterija. Bele
svetlucave naslage od kalcijuma i masnoe, stvaraju po ivot opasne plakove u krvnim
sudovima. Proticanje krvi se usporava ili moe potpuno da stane za samo nekoliko
sekundi.
Ve dugo se veruje da su inioci rizika, za razvoj pomenutih naslaga u krvnim sudovi
ma, sasvim dobro poznati. Za nastanak oboljenja okrivljivan je nain ivljenja pacijenata.
Kao glavni inioci se navode: puenje, povien krvni pritisak, dijabetes, metabolizam mas
noa, prekomerna telesna teina, nedovoljno kretanje.
Sva ova objanjenja poinju sada ,,da se klimaju, jer, po svemu sudei, iza svega se
krije jo neto. U naelu, za zakreenje arterija mora da postoji jo neki uzrok. Ima indici
ja da je re o - infekciji. Jer, polovina svih sluajeva sranih bolesti ne moe se objasniti do
sada poznatim iniocima rizika kao to su puenje i slino. Pacijenti sa infarktom srca imaju
u krvi izuzetno visoku koliinu antitela na odreene patogene.

Mogui zlotvor, bakterija Chlamydia pneumoniae, otkrivena je tek sredinom 80-ih


godina i to najpre kao izaziva oboljenja disajnih puteva. Osim toga, Chlamydia pneumo
niae je izdvojena i iz naslaga na krvnim sudovima, to je potvreno u 11 od 12 meunaro
dnih studija. Da li su onda infarkt srca i drutvo mu - infektivne bolesti u najirem smislu?
Mnogo govori u prilog tome i na tu temu vode se ustre rasprave.
Studije takoe ukazuju da postoji statistiki znaajno poboljanje kod pacijenata koji
su imali jako zakreenje krvnih sudova ili anginu pektoris, a primali su antibiotike. Jedna
grupa pacijenata primala je placebo i do sada uobiajenu standardnu terapiju, a druga
grupa dobijala je antibiotik umesto placeba. Privremeni podaci iz ovih studija (posle obrade
prvih 100 pacijenata) jasno su pokazali da je terapija kod pacijenata sa antibiotikom imala
znatno bolje rezultate.
Jedan deo strunjaka polazi od toga da Chlamydia pneumoniae inficira zdrave delove
krvnih sudova izazivajui zapaljenje. Tek usled toga nagomilavaju se masnoe i kalcijum.
Nastaju plakovi, arterije se suavaju i prete angina pektoris i infarkt. Drugi, opet, pret
postavljaju da siune bakterije destabilizuju ve postojea zakreenja arterija. Njihovi
delovi se otkidaju, krvotok ih nosi i zapuava sledee odseke. Posledica opet moe biti
infarkt ili modani udar.
Najvea rasprava meu strunjacima sada se vodi oko toga kako se dokazuje ovaj
patogen. Jedna mogunost je da se trae antitela na Chlamydia pneumoniae, koja,
meutim, ima veoma veliki broj ljudi. Druga mogunost jeste da se otkrivaju siuni
tragovi genskog materijala ove bakterije u krvi ili da se uzimaju uzorci zakreenih sudo
va, kako bi se patogen tamo neposredno otkrio. Tek kada se razjasne ovakva pitanja,
bie moguno da se izvode studije koje e morati nedvosmisleno da pokau da li je ovaj
patogen uzronik infarkta.
Neki strunjaci misle da bi terapija antibioticima mogla da bude celishodna za sprea
vanje infarkta. Ukoliko se krene dalje tim putem, moda e jednoga dana biti mogue
napraviti vakcinu kojom bi se ovek zatitio od pojave infarkta srca i zakreenja krvnih
sudova. Ako bi se to potvrdilo, kau dalje, u budunosti bi mogli da se protiv zakreenja
krvnih sudova primenjuju sasvim drugaiji lekovi: antibiotici. To, meutim, nosi sa sobom
velike opasnosti. Dosadanja neselektivna primena antibiotika ostavila je posledice: sve
vie patogena je otporno na antibiotike, to znai da lekovi sve manje deluju. Otvori li se
jo jedno polje primene antibiotika, to e znaiti samo dalje pogoravanje stanja sa rezis
tentnou izazivaa oboljenja. Ako je Chlamydia pneumoniae zaista izaziva problema sa
srcem i krvotokom, onda bi ispravan put bilo jaanje imuniteta organizma, kako bi telo
samo savladalo patogeni organizam.

Autoimuna oboljenja
Autoimuna oboljenja (reumatoidni artritis, multipla skleroza, amiotrofina lateralna
skleroza, inflamatorne bolesti creva, sklerodermija i druga) jesu sloene bolesti nepoznatog
porekla koje zahvataju vie organa. Iako se tano ne zna ta izaziva autoimuna oboljenja,
sve je vie dokaza da kod mnogih pacijenata hronine infekcije igraju vanu ulogu, zajed
no sa genskom predispozicijom i disfunkcijom imunskog sistema.
Kako infekcije mogu biti vane za autoimuna oboljenja? Mogu biti umeane tako to
pomau da se izazove bolest, mogu uticati na pacijente kao kofaktori oboljenja (ne izaziva

ju bolest same, ali su vaan inilac u procesu oboljevanja) ili kao oportunistike infekcije
koje poveavaju morbiditet pacijenta i komplikacije povezane sa boleu.
Infekcije su naene kod razliitih autoimunih oboljenja, posebno kod reumatskih
oboljenja poput reumatoidnog artritisa, sklerodermije i drugih reumatskih poremeaja.
Sakupljen je veliki broj dokaza da su hronine bakterijske i virusne infekcije uobiajeno
povezane sa reumatskim oboljenjima i da pacijenti odgovaraju na terapiju protivbakteri
jskim i protivvirusnim sredstvima, kao i preparatima za podizanje imuniteta. Pacijenti se
posle decenija neodgovarajuih dijagnoza i leenja oporavljaju sporo, ali nema drugog
reenja do da se ublae simptomi i napadnu, po svemu sudei - pravi izazivai.
Hronine infekcije su naene kod mnogih neurolokih oboljenja: multiple skleroze,
amiotrofine lateralne skleroze, sistemskog lupusa i drugih.
Najvei deo pacijenata sa ovim bolestima ima infekcije mikoplazmama ili virusima sa,
delimino, sloenim znacima i simptomima. Sistemske hronine infekcije (izazvane bak
terijama Mycoplasma, Chlamydia, Borrelia, Brucella te virusima kao to su CMV, HHV-6 i
HEV) mogu da izazovu disfunkciju imunskog odgovora i, u krajnjem ishodu, poremeaje
sline autoimunim. Mikroorganizmi kao to su mikoplazme mogu doslovno da uu u svako
tkivo oveka, da kompromituju imunski sistem i omogue oportunistike infekcije drugim
bakterijama, virusima i gljivicama.
Kada mikoplazme izau iz odreenih elija (pored ostalih koje mogu biti
zaraene i sinovijalnih i nervnih), mogu da podstaknu autoimuni odgovor razliitim
mehanizmima. Jedan od njih je da, kada odreeni mikroorganizmi izau iz elije koju
su zauzeli, na svojoj povrini ponesu deo membrane elije domaina. Ovo moe inici
rati imunski sistem da odgovori na domae antigene koji se sada nalaze na stranom
mikroorganizmu.
S druge strane, neki mikroorganizmi imaju na povrini antigene koji oponaaju anti
gene povrine elije domaina i kao takvi mogu da podstaknu autoimune odgovore.
Ve smo ukazali da postoji mogunost veze izmeu infekcija mikoplazmama i
reumatoidnog artritisa, budui da je utvrena visoka uestalost viestrukih infekcija
mikoplazama kod tih pacijenata. Skoro polovina autoimunih oboljenja - inflamatorne
bolesti creva, Sjergenova (Sjorgen), Haimotoova (Hashimoto), Grejvova (Grave) i
Rajterova (Reiter) bolest - povezana je sa infekcijama mikoplazmama, hlamidijama i
drugim patogenima.

Hronian umor
Hronini umor postoji kod oko 20 posto pacijenata koji trae lekarsku pomo i smatra
se nespecifinim znakom povezanim sa mnogim poznatim medicinskim stanjima.
Pacijenti sa sindromom hroninog umora (SHU), mijalgijskim encefalomijelitisom
(ME) i sindromom fibromijalgije (SFM) pate od sloenih znakova i simptoma koji se
preklapaju. SHU se prvenstveno odlikuje perzistirajuim ili povratnim umorom, bez
prethodne istorije simptoma, koji ne prestaje posle odmora. Kod tih pacijenata nema
drugih klinikih stanja, znakova koji bi ukazivali na malignitet ili autoimuna oboljenja.
S druge strane, pacijenti sa SFM imaju opti bol u miiima, slabost i mlitavost kao
prvenstvene tegobe, ali imaju i najvei deo uobiajenih znakova i simptoma SHU, ako
ne i sve njih.

Pacijenti sa SHU/ME pate od hroninih infekcija koje, delimino, mogu da izazovu


sloene znakove i simptome. Sistemske infekcije mikoplazmama mogu da izazovu hronini
umor, bolove u miiima i mnotvo dodatnih znakova i simptoma, od kojih su neki
povezani sa disfunkcijom imunskih odgovora i u krajnjem ishodu sa poremeajima slin
im autoimunim. Neke mikoplazme mogu da uu u doslovno sva ovekova tkiva i da kom
promituju imunski sistem, omoguavajui tako oportunistike infekcije drugim bakterija
ma, virusima i gljivicama.
Kada mikoplazme izau iz odreenih elija (sinovijalnih elija ili nervnih elija,
izmeu ostalih, koje mogu biti zaraene), mogu da izazovu autoimuni odgovor. Postoji
mogua veza izmeu infekcija mikoplazmama i SHU i SFM, budui da kod pacijenata sa
tim bolestima postoji visoka uestalost infekcija mikoplazmama. Oko dve treine pacijena
ta sa SHU/ME i SFM, pozitivno je na infekcije mikoplazmama u krvi.
Osim infekcija mikoplazmama, pacijenti sa SHU/ME i SFM imaju i druge hronine
infekcije, izazvane drugim unutarelijskim bakterijama i virusima. Na primer, kod pacije
nata sa lajmskom boleu, koju izaziva unutarelijska infekcija spirohetom Borrelia
burgdorferi, dijagnostikovan je SHU/ME. Pacijenti sa SHU/ME i SFM imaju, takoe,
unutarelijske infekcije vrstama Chlamydia. Ti pacijenti imaju infekcije i drugim bakterija
ma, koje u njihov organizam ulaze usled problema propustljivih creva. Hronino bolesni
pacijenti esto imaju inflamatorne bolesti creva i druge probleme sa crevima, to patogen
im bakterijama moe da omogui da uu u njihov sistem.
Pacijenti sa SHU/ME i SFM mogu da imaju i virusne infekcije koje komplikuju stanje
i izazivaju bolest. Takve infekcije mogu da se jave sa opisanim bakterijskim infekcijama ili
bez njih. Humani herpes virus 6 (HHV-6) i citomegalo virus (CMV) su povezani sa SHU/ME
i SFM. Ovi virusi su, sa visokom incidencom, naeni kod hronino obolelih pacijenata,
naroito u onih sa SHU/ME.
Pacijenti sa SHU/ME ili SFM mogu da imaju preteno unutarelijske bakterijske infek
cije, preteno virusne infekcije ili kombinaciju untarelijskih bakterijskih i virusnih infek
cija. Ovo je prvi razlog zbog ega je tako teko odrediti i delotvorno leiti uzroke ovih
hroninih oboljenja. Drugi razlog moe biti perzistirajua priroda infekcija i njihova
sposobnost da se sakriju unutar elija, gde su sutinski otporne na odgovore imunskog sis
tema. Osim toga, ove infekcije se sporo razvijaju i srazmerno su neosetljive na lekove koji
se primenjuju.

Klasina medicina i mikoplazme


U novije vreme se u krugovima klasine medicine zagovara pristup da se infekcije
mikoplazmama, kada se otkriju u podskupu pacijenata sa hroninim oboljenjima, mogu
uspeno leiti nastavljanjem terapije za izvesno vreme kako bi se odstranili ili suprimirali
mirujui oblici mikroorganizma.
Primenom ove strategije, odgovarajue leenje antibioticima moe, kae se,
ishodovati poboljanjem pacijentovog stanja, pa ak i njegovim oporavkom. Pre
porueni tretm ani za dijagnostikovane infekcije krvi m ikoplazmama zahtevaju
dugoronu terapiju antibioticima, najee primenom vie estonedeljnih ciklusa
doksiciklina, ciprofloksacina, azitrom icina ili klaritrom icina. Vie ciklusa je
neophodno zato to se samo mali broj pacijenata oporavi posle prvih nekoliko cik-

lusa, izvesno zbog unutarelijske smetenosti mikoplazmi kao to su M. fermentans


i M. penetrans, niske stopa rasta ovih mikroorganizama i njihove sposobnosti da
perzistiraju kao mirujui oblici, kao i srazmerne osetljivosti na lekove. Na primer, od
87 pacijenata sa BZR iji su testovi na infekcije mikoplazmama bili pozitivni, svi su
posle prvog estonedeljnog ciklusa terapije antibioticima doiveli relaps, ali se do
kraja estog ciklusa terapije 69, od 87 pacijenata - oporavilo. Uoeni kliniki odgov
or nije bio posledica placebo efekta, poto je davanje nekih antibiotika (kao to je
penicilin) ishodovalo pojaavanjem a ne smanjivanjem simptoma, i nije bio posledi
ca imunosupresivnog efekta koji se moe javiti kod prim ene nekih od preporuenih
antibiotika.

Todoxin protiv mikoplazmi...


Mikoplazme su prisutne kod mnogih hroninih oboljenja. Njihovo delovanje moe biti
znaajnije od delovanja samih izazivaa oboljenja. Zato se onda uloga tih mikroorganiza
ma toliko dugo potcenjivala i tek danas poinje da priznaje, budui da zbog ovakvog stava
leenje esto ne moe biti uspeno?
Te bolesti bi, dakle, trebalo da se posmatraju iz ugla pomenutih - mikroorganizama.
Uzrok potcenjivanja jeste sve vea samozadovoljnost oveka. Ljudi sebe smatraju
'sreditem svega, zaboravljajui da nisu stvoreni sami, ve u celini sa svim postojeim. Bak
terije i njima slini organizmi imaju odreenu vrstu pamenja. Sve to je stvoreno od
postanka nosi u sebi odreenu informaciju koja govori o odgovarajuem zadatku. Informa
cija je, dakle, budui oblik energije koji se ne moe unititi. Za samu informaciju nije vaan
medijum koji je prenosi. Vano je da je prenosi i - ne deformie.
Svi mikroorganizmi ponaaju se isto, bez obzira na vreme i mesto, zahvaljujui posto
janju informacionog omotaa Zemlje, polja u kome su sakupljene sve informacije. Mikroor
ganizme nita ne spreava da prenose i koriste te informacije. S obzirom na injenicu da su
preiveli tolike godine, organizmi su potpuno otvoreni za nove informacije i zato mogu da
se u tolikoj meri menjaju i prilagoavaju okolini.
Divimo se inteligenciji i prilagodljivosti pela koje, iako nemaju mozak, funkcioniu
savreno. Kako je to mogue? Mogue je upravo zahvaljujui ve postojeim zajednikim
informacijama, kao i onim novim koje tek primaju iz okoline. One, znai, deluju u skladu
sa okolinom a ne izolovano kao ovek.
Ako je neto staro, ne znai da ne deluje. Ukoliko ne moemo da primimo informa
ciju, ne znai da ona ne postoji. Shodno ovome, ako su mikroorganizmi o kojima govo
rimo toliko stari, to pre znai da su izuzetno sposobni, a ne nevani, kako se obino
pogreno misli. Novi sistemi oruja se prave tako da budu zatieni od sistema svoje, ili
neposredno prethodne, generacije. Zaboravljaju se stari, koji mogu isto tako da budu
opasni.
Mikroorganizmi stvaraju rezistentnost na nove antibiotike. Zanimljivo je, ali ne i
zauujue, da ti isti mikroorganizmi ne mogu da se odbrane od nekih starih, zaborav
ljenih, prirodnih lekova. Mora se, znai, vie panje posvetiti mikroorganizmima kao izazi
vaima oportunistikih infekcija, koje razaraju naet organizam. Jer, ako se savladaju ti
napadai koji dodatno slabe organizam, onda je mogue i da se organizam sam odbrani od
osnovnog izazivaa.

ovek se moe kljukati lekovima, zraiti, trovati hemijom, a mikoplazme i njima


slini m ikroorganizm i, uprkos svemu tome, esto opstaju. Zato? Nauili su da se
prilagoavaju! Jer, da nem aju tu sposobnost, ne bi ni opstali toliko dugo i to - neiz
menjeni. Iz ovoga sledi logino pitanje: ta to, tako starom organizmu, omoguava
da posle toliko godina, u istom obliku, ostane i dalje tako - uspean? Odgovor je:
jednostavnost! ega nema, ne moe ni da se pokvari! Ti m ikroorganizm i uistinu jesu
krajnje ekonomini i inteligentni sistemi... Da - inteligentni! Valja se setiti biolokog
odreenja inteligencije: sposobnost prilagoavanja i snalaenja u novim situacija
ma.
Zato lekari nemaju uspeha u leenju infekcija mikoplazmama? Oni u mnogim
sluajevima lee te infekcije, ali esto ne uzimaju u obzir faze unutarelijske perzisten
cije tih infekcija. Osim toga, tek nedavno je utvreno da se takve infekcije nalaze kod
velikog dela neobjanjenih hroninih oboljenja. Zato se (infekcije) i ne mogu uspeno
leiti uobiajenim kratkim ciklusim a antibiotika, upravo zbog unutarelijske
smetenosti, niske stope proliferacije, perzistencije i uroene neosetljivosti na najvei
broj antibiotika.
Pored toga, potpuno funkcionalan imunski sistem moe biti sutinski vaan u prevazi
laenju pomenutih infekcija. To je razlog zbog koga su vitaminski i hranljivi dodaci vani
za leenje. Konano, pacijenti sa hroninim oboljenjima moraju biti skinuti sa antidepre
sanata i drugih lekova koji deluju imunosupresivno, da bi se stvorili preduslovi za njihov
potpun oporavak to jest izleenje. Umesto sintetikih antidepresanata, preporuujem
najbolje prirodno sredstvo: kapi i aj od kantariona.
Davanje antibiotika u velikim dozama i dugim ciklusima, deluje na simptome i
posledice ali ne i na - uzrok. Osim toga, dosadanja prekomerna upotreba antibiotika
upravo je krivac za sve vei broj sluajeva hroninih bolesti u ijoj je osnovi skrivena infek
cija bakterijama ili mikoplazmama koje su, uzgred, rezistentne na prilian broj postojeih
antibiotika.
Dakle, sutina leenja ovde pominjanih hroninih oboljenja iza kojih se ,,kriju miko
plazme, treba da bude jaanje imunskog sistema, podsticanje metabolizma elija i aktivaci
ja svih odbrambenih snaga organizma.
Osobine prirodnog preparata Todoxin 1 daju izuzetno dobre izglede za suprotstavlja
nje mikoplazmama. Ovaj preparat bi trebalo uzimati najmanje est nedelja. Istovremeno,
valjalo bi prei na ishranu prema pravilima pravoslavnog posta.
A kad je ve re (i) o hrani, jo neto valja imati na umu. Naime, eksperimenti su
pokazali da se mikoplazme najbolje razvijaju u kiseloj sredini (pH 5,8-6,3) a ivotvorni pro
cesi se najbolje odvijaju u baznoj. Kisela hrana smanjuje koliinu baznih soli u krvi i eli
jama, to oduzima ivotnu snagu. Paraziti koji pojaano upijaju masne i belanevinaste
hranljive materije, izluuju mlenu kiselinu, perokside i toksine, inei krv kiselom. Zbog
svega ovoga, trebalo bi kontrolisati acidobaznu ravnoteu, odnosno acidobazni disbalans
(pH vrednost) krvi. Normalna pH vrednost krvi je 7,35-7,45 i na nju bi, prilikom svakog pre
gleda, trebalo posebno obratiti panju kako bi se odgovarajuom promenom ishrane
pospeilo leenje.
Sirova hrana jeste najbolja, obzirom da je zadrala i sauvala energiju Sunca ali nije
ovde re o tome da se svi na nju prevedu. Ima jo dosta dobrih namirnica koje stvaraju
odgovarajui kiselo-bazni odnos.

Veliki broj pacijenata sa hroninim oboljenjima ima nutritivne i vitaminske nedostatke


koji se moraju nadoknaditi. esto nemaju dovoljno vitamina B, C i E, i odreenih minerala
ali, naalost, isto tako esto imaju slabu apsorpciju.
Kompleks vitamina B najbolje je nadoknaditi primenom recepata sa kvascem.
Antibiotici koji smanjuju normalan broj crevnih bakterija mogu izazvati prekomeran
porast manje poeljne flore, pa je neophodno dodavanje Lactobacillus acidophillus, najbo
Ije korienjem u ishrani acidofilnog jogurta (jogurt plus).
Nedostatak kalcijuma se moe nadoknaditi preparatom od ljuske jajeta ili, za veoma
slabe osobe, ajer-konjakom.
Sobzirom na to da najvei deo hroninih bolesti sa mikoplazmama prati hronian
umor (koji postoji i kao zasebno oboljenje) preporuuje se prim ena sokova, kapi i
ajeva (u zavisnosti od mogunosti i izbora) od kantariona, rastavia, tikve, belog
luka, celera, jabuke, nara, sladia, matinjaka, um bira i pomorande. Pored ovoga,
svakoga jutra (na prazan stomak) treba uzimati od 100 do 150 gr soka od kajsije ili
breskve i jednu do dve ae istog soka u toku dana pomeanog sa jednom kaikom
meda.
Kako je za poboljanje metabolizma elija vana snabdevenost kiseonikom i prokrv
ljenost svih tkiva, svim bolesnicima se preporuuje svakodnevno vebanje. Ali, ne sme se
preoptereivati. To mogu biti i najlake vebe. Vano je, dakle, vebati toliko da se puls
blago ubrza ali ovek ne oznoji. Broj i teinu vebi vremenom valja polako poveavati da bi
se kondicija odravala i pojaavala, s tim da program vebi svako treba da prilagodi sebi i
svojim mogunostima.
Na kraju, da bi krvni sudovi mogli to bolje da funkcioniu, obavezno treba uzimati
preparat za ienje zidova krvnih sudova.

... I nekoliko recepata


U terapiji oboljenja kod kojih su mikoplazme izaziva, kofaktor ili uzronik oportunis
tike infekcije (superinfekcije), pored poklanjanja panje odgovarajuoj ishrani treba
ukljuiti i uzimanje Todoxin-a 1, etiri puta dnevno po jednu supenu kaiku tenog, kaas
tog ili u kapsuli. Ipak, najbolji efekat se postie uzimanjem jedne kapsule sa jednom
supenom kaikom tenog Todoxin-a 1. Izuzetak su prvi (preparat se uzima pre doruka i
veere) i drugi dan (pre doruka, ruka i veere).
Todoxin 4 se takoe primenjuje 4 x 1 kapsula dnevno. Ovaj preparat obezbeuje
prirodni kalcijum ija je bioloka iskoristivost najvea.
Da bi se izvrilo korenito ienje zidova krvnih sudova i revitalizacija krvi, preparat
treba uzimati sa belim lukom i limunom:
Oistiti 30 enjeva belog luka (ili tri vee glavice) i sitno iseekati. Tri limuna (sa
utom korom) dobro oprati mlakom vodom, obrisati kuhinjskom krpom, iseckati na
sitne komade i pomeati sa belim lukom. Sve staviti u manji lonac i preliti jednom litrom
prethodno prokuvane i ohlaene vode. Sadraj zagrevati do 70 - 80C (dok voda ne
pone da ,,struji).
Vano je ne dozvoliti da voda prokljua, kako se ne bi izgubile aktivne supstance.
Lonac potom skloniti sa poreta, poklopiti i ostaviti da odstoji 12 sati. Nakon toga,
sadraj proeediti i u staklenoj flai uvati u friideru.

Najmanje 40 dana uzimati po jedan decilitar dobijene tenosti svakog jutra - na prazan
eludac. Da bi medikament efikasno delovao, neophodno ga je pripremati u etiri navrata
s obzirom na to da se koliina jedne flae, pravilnim uzimanjem, potroi za deset dana.
Vitamini i mikroelementi se mogu dobiti iz peninih klica:
U dve tegle od po jedan litar sipati tri do pet kaika oprane penice. U prvu teglu nasu
ti vodu i drati je 24 sata na toplom mestu. Nakon toga, vodu iz nje prosuti, teglu ponovo
zatvoriti i ostaviti da odstoji. Istovremeno, naliti penicu u drugoj tegli i ostaviti da odstoji
24 sata. Posle toga prosuti vodu iz druge tegle, poklopiti je i odloiti. Do tada je penica u
prvoj tegli ve proklijala i postala spremna za upotrebu. Valja je samo prethodno oprati
prokuvanom i ohlaenom vodom.
Koristei naizmenino dve tegle na opisani nain, svakog dana moe biti spremna por
cija proklijale penice za upotrebu, a sa njom i neophodne materije.
Za ublaavanje tegoba digestivnog trakta i uklanjanje teko izleivih crevnih patogenih
parazita (poput eerihije koli), treba pripremati preparat sa celerom i limunom:
Dobro oprati i isitniti 400 gr lista celera i dodati mu dva limuna sa korom, oprana u
mlakoj vodi a potom iseckana. Sve zajedno preliti jednom litrom vrele vode, poklopiti i
ostaviti da odstoji 24 sata.
Zatim, procediti i piti tri puta dnevno pre jela po jednu kafenu oljicu.
Uzima se 42 dana, uz obavezan doruak od iskljuivo zobenih pahuljica kuvanih
najvie pet minuta.
Da bi se uklonile bakterije iz usne duplje (npr. Streptococcus mutans i sl), svakog jutra
nekoliko minuta energino mukati gutljaj hladno ceenog nerafinisanog suncokretovog,
maslinovog ili nekog drugog nepreraenog ulja. Ulje ne gutati! Nakon dva do pet minuta,
ispljunuti ulje i usta dobro isprati vodom. Tek potom oprati zube.
U svaku supu ili orbu treba dodavati celer, perun i miroiju. Ove biljke ne samo da
poboljavaju ukus jela, ve blagotvorno utiu na organizam svojim snanim lekovitim sas
tojcima.

S IM PRED SIDU
Stari lekovi
i nova istraivanja
Kako ne bih doao u situaciju da se previe (ili po ko zna koji put?) ponavljam, ma
koliko to povremeno bilo neophodno radi boljeg razumevanja onoga to tek dolazi (Repe
titio est mater studiorum!), u najkraim crtama dajem hronologiju razvoja HIV/AIDS leko
va (naravno, ako tako moe da se kae). Jer lekova, za sada - nema. Bar ne pravih.
Delotvornih i bez tekih nuspojava. Budimo, ipak, ozbiljni.
1987. FDA odobrava AZT kao prvi anti-HIV lek.
1989. Nakon velikih javnih protesta AIDS aktivista, cena AZT-a smanjena za 20 odsto.
1992. FDA odobrava korienje dideoxcytidina u kombinaciji sa AZT-om za poodmak
lu HIV infekciju. Po mnogima, re je o prvoj uspenoj kombinaciji u terapiji leenja side.
1993. Evropska ispitivanja, poznatija pod nazivom Studija Konkord, pokazala da AZT
nije delotvoran kod HlV-pozitivnih osoba bez razvijenih simptoma bolesti.
1994. Istraivanja pokazala da AZT za dve treine smanjuje rizik od prenoenja HlV-a
sa zaraene majke na dete.
1996. FDA odobrava korienje 3TC (anti-HIV leka) i sakvinavira - prvi inhibitor pro
teaze za ljude obolele od side. Navedeni lekovi blokiraju aktivnosti enzima proteaza,
neophodnih Hl-virusima za razmnoavanje. Istraivanja pokazuju da je kombinacija tri
leka uspenija od terapije sa dva. Vei broj eksperata veruje da se Hl-virus moe kon
trolisati uz pomo ,,koktel lekova.
2000. Tokom 13. meunarodne konferencije za borbu protiv side u Durbanu,
junoafriki predsednik Tabo Mbeki postavio pitanje Hl-virusa kao (pravog) uzronika side
i bezbednosti korienja anti-AIDS lekova. Njegov govor je propraen otrim kritikama
irom sveta.
Ipak, prodori u oblasti genetskih istraivanja doneli su (po ko zna koji put - prim. T.
J.) nove (lane?) nade.
Istraivanje sprovedeno na Univerzitetu u Koloradu (SAD), objavljeno krajem 2000.
godine pod naslovom Kraj AIDS-a?, pokazalo je da u ljudskom organizmu postoji protein
koji bi mogao da ,,b!okira i sprei infekciju, ali i irenje bolesti.
Re je o proteinu sa oznakom AAT, od ranije poznatom po ulozi u spreavanju
degeneracije miinih vlakana. Naime, terapija pacijenata obolelih od degenerativne
fibroze sastoji se u davanju ovog proteina, koji nedostaje organizmu najee usled
genetskih anomalija.

Istraivaki tim sa pomenutog Univerziteta je vrio ispitivanja sa uzorcima krvi dobro


voljnih davalaca i uoio da Hl-virus ne napada zdrave elije, ali napada elije krvi davala
ca sa manjkom proteina AAT. Takoe je primeeno da kod elija ve zahvaenih virusom,
dodavanje proteina spreava njegovo dalje irenje na ostale elije.
Dr Leland apiro, voa ovog istraivanja, rekao je da su rezultati izuzetno ohrabrujui
ali da je prerano govoriti o leku protiv AIDS-a. Zakljuci preliminarnog istraivanja mora
ju da budu provereni u klinikim ispitivanjima i na veem uzorku.
Protein AAT se, inae, proizvodi i vetakim putem, odnosno uzgaja u mleku genets
ki modifikovanih ivotinja. Proizvoa je kotska biotehnoloka kompanija ,,PPL Terapeutiks, poznata po uestvovanju u projektu prvog kloniranja sisara iz koga je nastala uve
na ovca - Doli.
Veoma interesantno. Ista tehnologija se istovremeno koristi i za dobrobit oveka i protiv njega! A to to je proizvoa isti, doe kao prirodno...
2001. Raste zabrinutost zbog nuspojava visokotoksinih lekova u kontroli HlV-a i nji
hove ve poslovine neefikasnosti kada je re o sidi.
Sve je vei broj sluajeva u kojima je leenje HlV-a bez efekta - objavljeno je krajem
2001. Istraivanje sprovedeno u Los Anelesu pokazuje da su sve brojniji oblici virusa
otporni na medikamente.
Na Kalifornijskom univerzitetu je upotrebljen matematiki model zasnovan na
podacima o leenju u LA-u u periodu od 1996. do 2001. godine, u cilju predvianja da
ljeg razvoja bolesti. Rezultati su zabrinjavajui: 1997. godine je bilo oko 3 posto sluaje
va infekcije u kojima pacijenti nisu reagovao na leenje, a do 2005. taj e procenat iznosi
ti ak 42 odsto. Mehanizmi mutacije virusa nisu dovoljno poznati i proueni, a do njih
moe doi u toku samog leenja, nakon perioda u kome je bolesnik dobro reagovao na
terapiju. Oblici virusa, otporni na lekove, mogu da se prenose seksualnim kontaktom
dalje, pri emu se poveava broj sluajeva u kojima terapija nema efekta.
Procenat zaraenih otpornim oblikom virusa je krajem 2001. iznosio 8 posto. Prema
tome, najvei broj sluajeva neuspenog leenja vezan je za pacijente koji su u poetku
dobro reagovali na terapiju. U jednom trenutku, virus u njima je najednom postao imun.
Problem broj 1 savremenog oveanstva i dalje ostaje neizleiva i u prilinoj meri
misteriozna bolest... Ali, kako kau, nada poslednja umire. (Ja joj to, ipak, ne bih dozvo
lio!) Nemaki ,,Di Velt (Die Welt) u drugoj polovini iste godine, pod naslovom Hepati
tis G kao oruje protiv AIDS-a, donosi nove ohrabrujue vesti.
AIDS-pacijenti istovremeno inficirani izazivaem hepatitisa G, uspenije mogu da se
suprotstave HIV-u i due poive. Ameriki naunici na Medicinskom fakultetu Univerzite
ta Ajove, utvrdili su da je kod pomenutih osoba verovatnoa preivljavanja u periodu od dve
godine vea za faktor - 3,6!
- Ovo je moda klju za razumevanje zato neki AIDS-pacijenti due vreme dre HIV
,,u ahu, dok drugi vrlo brzo umiru od posledica oboljenja - glasno je razmiljao voa
studije Dek Steplton.
Naunici su potom pokuali da laboratorijskim eksperimentima razjasne dilemu da
li virus hepatitisa G neposredno utie na AIDS-izazivaa. Posmatrali su kulture elija sa
virusom AIDS-a, od kojih su neke ,,vakcinisali i virusom hepatitisa G. Rezultat je bio
iznenaujui: u kulturama sa oba virusa, izazivai AIDS-a su se razmnoavali ak 30 do
40 odsto sporije nego u uzorcima koji su sadravali samo HIV.

Pre novih velikih nada u ovaj terapijski postupak protiv AIDS-a, neophodno je detaljno
razjasniti zato (i kako) prisustvo virusa hepatitisa G ,,koi HIV.
Izaziva hepatitisa G je otkriven sredinom osamdesetih godina. U poreenju sa
svojim srodnicima - tipovima A, B i C - u prilinoj meri je bezopasan i ne izaziva
dugorona oteenja. Zahvaljujui tome, otvara se mogunost njegove primene u
borbi protiv AIDS-a. Izaziva bolesti, dakle, dobija ansu da istovremeno postane
medikament.
Kako, rekoh, nada poslednja umire, ,,Di Velt zavrava ovaj lanak u tom tonu:
Radosne vesti dolaze i sa kongresa o AIDS-u u Baltimoru (Filadelfija, SAD) na kojem
se okupilo oko 1.000 istraivaa. Dejvid Baltimor, jedan od organizatora skupa, deluje veoma
optimistiki i kae da bi vakcina protiv AIDS-a mogla da bude na raspolaganju ve za neko
liko godina. Trenutno je itav niz razliitih vakcina protiv AIDS-a u fazi ispitivanja.
O vakcinama neto kasnije...
Ve polovinom 2002. ,,Ekonomist (online) izvetava da je kompanija ,,GlaksoSmitKlajn
(najvei proizvoa lekova za sidu) obnarodovala napredak u razvoju eksperimentalne klase
lekova nazvanih inhibitori integraze, koji spreavaju ugraivanje HlV-a u gene normalne DNK.
Inegraza (do tada ,,neuhvatljiva) je jedan od tri enzima neophodnih HIV-u da se
reprodukuje u organizmu. Na preostala dva, reverznu transkriptazu i proteazu, neki
,,lekovi su ve ,,delovali.
Vesti o usavravanju lekova koji bi na tritu mogli da se pojave za oko etiri godine,
dole su samo jedan dan nakon to je javnost saznala za ohrabrujue rezultate jednog od
najnaprednijih novih lekova, fuzijskog inhibitora nazvanog T-20, koji se moe primenjivati
i u vidu injekcija.
Revolucionarni lek protiv side koji onemoguava Hl-virus da ue u elije, mogao bi
da bude nada hiljadama pacijenata rezistentnih na sadanje terapije...
Ovim reima je novinska agencija ,,Rojters zapoela izvetaj o T-20 koji je obiao svet.
Podaci koje su saoptili proizvoai lekova Ro Holding AG (ko je rekao tamiflu
2005? - prim. T. J.) iz vajcarske i amerika firma za biotehnologiju Trimeris INC,
pokazuju da T-20 smanjuje koliinu virusa u krvi kod mnogih pacijenata sa ve razvi
jenom rezistencijom (otpornou) na postojee lekove.
Lek koji bi mogao da se nae na tritu u prvom kvartalu 2003, prvi je u klasi novih
lekova poznatih kao inhibitori fuzije koji na Hl-virus deluju na potpuno nov nain.
Naime, svih esnaest do sada odobrenih lekova za borbu protiv side napadaju Hl-virus
tek poto ue u hum anu eliju. Rezultati dva klinika ispitivanja, saoptenih na svetskoj
konferenciji o sidi, pokazuju da je kod dvostruko vie pacijenata dolo do smanjenja HIvirusa u krvi, gotovo do nemerljivih vrednosti, nakon uzimanja T-20 i starijih lekova, za
razliku od pacijenata kod kojih je primenjivana samo konvencionalna terapija.
Rezultati su zadivljujui i daleko iznad oekivanih, izjavio je dr Bonaventura Klotet
iz Hospital Germans Trias i Pujol u Barseloni, vodei istraiva u ovom ispitivanju.
U prvom ispitivanju virus nije bio primetan posle 24 nedelje kod 37 odsto pacijenata
tretiranih sa T-20, za razliku od 16 procenata pacijenata leenih iskljuivo starijim lekovi
ma. U drugoj studiji je procenat uspenosti iznosio 28 ,,prema 14 odsto.
U sutini, rezistentnost na lekove protiv side, izazivana rapidnom mutacijom HIvirusa, ponovo predstavlja veliki problem, nakon kratkog predaha ostvarenog uvoenjem
koktela trostrukog leka...

U vezi pomenutog leka ima i jedna zakoljica. Sa cenom od 10.000 do 12.000 dolara
godinje po pacijentu, T-20 spada u red najskupljih AIDS-terapija. Pa, ko voli, nek izvoli...
Imajui u vidu prethodno, propisno sam se iznenadio 2003. proitavi izjavu vodeih
krugova u leenju AIDS-a po kojoj dosadanja politika leenja nije mnogo pomogla
bolesnim stanovnicima treeg sveta. I dalje, iako je najvei broj zaraenih u siromanim
zemljama, najvei deo novca za zatitu i leenje AIDS-a troi se u razvijenom delu sveta.
Dobro jutro, Ameriko!
U to vreme se irom sveta leilo oko 730 hiljada osoba inficiranih HlV-om. Meutim,
samo je 30 hiljada iz Afrike, uprkos procenama da je est miliona obolelih u najsiromani
jim dravama u fazi u kojoj se bolest jo uvek moe kontrolisati lekovima. Na konferenciji
UNIAIDS-a je izneta ideja da se u naredne dve godine medikamenti uine dostupnim za
dva miliona ljudi. (A ta sa ve postojeih jo etiri miliona? - prim. T. J.) Istovremeno je
upuen apel da se donatorska sredstva za borbu protiv side poveaju sa tri na deset mili
jardi dolara godinje.
Moda ova suma na prvi pogled deluje impozantno, ali valja znati da se ta koliina
novca u svetu trenutno potroi u vojne svrhe za samo etiri dana! Ili, u poljoprivredi razvi
jenih zemalja za deset dana.
Pristup antiretrovirusnim tretmanima, konstatovano je na kraju, znaajno je poboljan.
Mnogo vei broj ljudi ima mogunost da doe do lekova. I dalje, naravno, ostaje problem
najsiromanijih. U najboljem sluaju, jedan od deset Afrikanaca ili jedan od sedam Azijaca
sa potrebom za antiretrovirusnim terapijom, primili su je u 2003. godini.
2005. Generalni sekretar UN, Kofi Anan, predlae da se godinje izdvoji sedam milijar
di dolara za prevenciju i leenje obolelih od HIV/AIDS-a u zemljama u razvoju.
Ameriki i evropski farm aceutski giganti prekidaju trogodinju bitku sa
junoafrikom vladom koja je uvozila jeftinije anti-AIDS lekove. Godinji podaci
pokazuju da je u Junoj Africi 4,7 miliona ljudi inficirano HlV-om i da se zaraza
ubrzano iri. Procenjuje se da ak jedna etvrtina odraslih Junoafrikanaca ivi sa viru
som HlV-a.
Ne znam zato mi, ba u ovom trenutku, pada na pamet uvena latinska senten
ca Utinam populus Romanus unam cervicem haberet (Kamo sree da rimski narod
ima jednu iju, elja rimskog cara Kaligule da jednim zamahom svim Rimljanima
odrubi glavu)...
Iako su saznanja o ovoj bolesti, metodama spreavanja njenog irenja i leenja,
kasno dospela do desetina miliona obolelih, doktor Entoni Faui, ekspert za AIDS pri
Amerikom nacionalnom institutu za zdravlje, konstatuje 2005. da je ,,u proteklih 18
godina utvreno kako se virus prenosi, kako se bolest dijagnostikuje, kako se mogu zati
titi zalihe krvi i kako se ivoti miliona ljudi moe produiti ili sauvati anti-virusnom ter
apijom. Ali... (E, pa, uvek je problem u tom ,,ali.)
Jo, meutim, nismo pronali vakcinu i to je ogroman problem , kae doktor
Faui, istiui da je danas mnogo vie antivirusnih lekova dostupno siromanim ljudi
ma, posebno siromanim stanovnicima zemalja u razvoju. Postigli smo ogroman
napredak veliki broj Ijudi dobija lekove, ali ta proporcija (misli s obzirom na obolele iz
bogatijih zemalja - prim. T. J.) jo nije ni izbliza kolika bismo mi eleli. Ipak, ,,stvari
se kreu u pravom smeru.
HIV i sida su, svakako, veliki zdravstveni izazov.

U zemljama koje ohrabruju siguran seks i upotrebu kondoma, broj zaraenih je opao.
Oboleli od AIDS-a, u krajevima gde postoje tretman i edukacija, sve vie se integriu u drutvo.
Situacija nije ba najbolja. U nekim regionima i dravama 2004. godine je uinjeno
mnogo, prilike se popravljaju, ali uopteno gledano, situacija je i dalje zastraujua,
zakljuuje dr Faui.
,,U ranim danima pojave side, oboleli nisu iveli due od dve godine, objanjava nov
inar beogradskog ,,Danas-a 2005. godine svojim itaocima. Analizirajui nain na koji
virus napada elije ovekovog imunolokog sistema (tzv. B elije), naunici su razvili sve
osnovne vrste lekova koji spreavaju razmnoavanje virusa HIV. To su inhibitori reverzne
transkriptaze i inhibitori proteaze. Korieni u kombinaciji poznatijoj kao ,,kokteli, ovi
lekovi pomogli su obolelima da due ive.
Inhibitori rezervne transkriptaze bili su prvi lekovi napravljeni da kontroliu HIV.
Ovi lekovi se meaju sa enzimima neophodnim za proizvodnju novog virusa. Jednom
kada virus ue u eliju imunolokog sistema, enzim, poznat kao reverzna transkriptaza,
pomae RNK virusu da proizvede DNK u procesu nazvanom reverzna transkripcija. DNK,
zatim, odlazi u elijski nukleus odakle elija daje instrukcije da proizvodi nove virusne
estice. Amerika uprava za hranu i lekove odobrava lek AZT, prvi retrovirus inhibitor,
1987 godine. Naalost, sida je ubrzo razvila otpornost na ove lekove.
Inhibitori proteaze napadaju virus u kasnijim fazama njegovog razvoja. Ovi
lekovi spreavaju enzim, poznat pod nazivom proteaza, da razdvaja delove virusa i
koristi ih u inficiranju drugih elija. Prvi inhibitor proteaze odobren je za leenje
obolelih 1996. godine.
Sledei zvaninu medicinsku politiku (da, upravo politiku, koliko da ne upotrebim
neki otriji izraz) na svetskom nivou, i domai zvaninici i institucije od imena u ovoj
oblasti (mediji se podrazumevaju) prihvataju ponueno kao obavezno. (Da sad ne ulazim
u ,,zato.) Po onoj narodnoj, kud ue, tu i - june. U izvetaju Instituta za zatitu zdravlja
Srbije ,,Dr Milan Jovanovi Batut za 2005. godinu, jasno stoji ,,pad oboljevanja i umiranja
od AIDS-a, svakako je rezultat primene kombinovane, visoko aktivne antiretrovirusne ter
apije (HAART) koja je od 1996/1997. godine dostupna i kod nas! Dakle, zvanino, dakle
na dravnom nivou.

Poreenje terapijskog i
mogueg nepoeljnog dejstva,
kao i trokova upotebe
jednostruke i viestruke
terapije HIV infekcije
U ovom delu su obuhvaeni osnovni virusoloki, imunoloki i farmakoloki podaci 33
aktuelne HIV mono i kombinovane terapijske studije sumirani do IV Konferencije o retrovirusi
ma i oportunistikim infekcijama (4th Conference on Retroviruses and Opportunistic Infections),
Vaington 1997, kao i podaci proizvoaa, banke podataka (Meddix, AIDSLINE) i dopunske
strune informacije koje se tiu: pet nukleozidnih usporivaa HIV enzima reverzne transkriptaze,
dva nenukleozidna usporivaa HIV enzima reverzne transkriptaze, etiri usporivaa HIV enzima
proteaze, interleukin-2, hidroksiurea/HU, kombinacija agensa biljnog porekla Todoxin.
Svi podad su jedinstveno prikazani i vrednovani prema:
- obimu i trajanju HIV usporavajueg dejstva,
obimu i trajanju imunorestaurativnog dejstva,
vrsti, snazi i uestalosti neeljenih posledica,
terapeutskoj ukupnoj koristi, i
trokovima korienja.
Drugu najveu ocenu (537) za ukupnu terapeutsku korist - ali bez uzimanja u obzir
negativnih poena za neeljene posledice, i bez uzimanja u obzir trokova - dobila je trostru
ka kombinacija IDV + ddC + d4T koju, na treem mestu, sledi IDV monoterapija (429) za
pacijente koji nisu prethodno tretirani.
Uzimajui u obzir neeljene posledice, ukupna terapeutska korist trostruke kombi
nacije IDV + ddC + d4T pada sa drugog na osmo mesto (27 poena) a IDV se penje na drugo
mesto (264 poena).
Kod dodatnog uzimanja u obzir trokova korienja, trostruka kombinacija IDV + ddC
+ d4T se sa 233 poena nalazi na estom mestu, monoterapija IDV(n) sa 370 poena na dru
gom mestu a sledi je dvostruka kombinacija 4T + 3TC (275) za prethodno netretirane paci
jente na treem mestu.
Ukoliko se uzmu u obzir i neeljene posledice, IDV (uprkos reduciranom broju poena)
ostaje na drugom mestu (227), sledi ga II-2 + AZT (ddl), monoterapija ddl odnosno ddl +
AZT za prethodno netretirane pacijente.

Todoxin je sakupio, u poreenju sa svim HIV lekovima i/ili njihovim kombinacijama


obuhvaenih studijom, daleko najvei broj poena za ukupnu terapeutsku korist i trokove
korienja terapije (829/810) sa/ili bez uzimanja u obzir negativnih poena za neeljene
posledice (663/648).
Kako se visoka viroloka i imunoloka efikasnost Todoxina ve godinama nesman
jeno odrava (lino saoptenje autora Todoxina i kolega-lekara koji rade studije ovog
medikamenta irom sveta) i imajui u vidu visoku podnoljivost ustanovljenu tretiranjem
preko 10.000 pacijenata, hitno treba pokrenuti odobrenje i ire posmatranje primene
Todoxina preko HIV ambulanti i prakse i obezbediti odgovarajue kliniko praenje.
Od XI svetske AIDS konferencije u Vankuveru 1996, mediji za masovnu komunikaci
ju ,,sipaju obavetenja poput AIDS-udo - nova kombinacija agensa moe da spasi 80
posto pacijenata (Cover Storz, Spiegel Nr. 2./ 6. 1.97.) a organizacije za pomo obolelima
od AIDS-a pozivaju preko radio i televizijskih stanica na obavezan poetak uzimanja nove
delotvorne kombinacije agensa. (ORF 1 / 97, PWA, AIDS - pomo).
Nasuprot ovome stoje oprezne, pa i opominjue, izjave najveih HIV eksperata i
institucija: Mnogo e vremena proi pre nego to stvarno pobedimo AIDS. Ukoliko
bolesnici due vreme dobijaju nova sredstva, smrtonosni virus isezava iz (periferne,
prim.) krvi, ali, virusi postaju sve jai i za svega nekoliko nedelja uspevaju da se pri
lagode na nove lekove. Verovatno ve 30 posto obolelih od AIDS-a imaju otporan virus
u telu - tu nova sredstva nisu vie dovoljna. (Dr. C. Fischer, Bild, citira Roberta Gala,
23. decembra 1996.)
...Zato naunici bar ne kau da su blizu mogunosti izleenja? Iz istog razloga iz
koga Dejvid Hu uesnicima konferencije u Vankuveru nije obeao da moe oveka u kas
nijim stadijumima oboljenja osloboditi HlV-a. Naunici znaju da posle viegodinje infek
cije na telu ne postoji ni jedno jedino skriveno mesto koje HIV virus nije dosegao.
Delotvorna terapija mora mnogo vie da uini nego to je odstranjivanje HlV-a iz per
ifernog krvotoka. Ona HIV mora da odstrani iz limfnih vorova, mozga, kimene modine,
monica i sa svakog mesta gde bi se on inae mogao sakriti. Dananje kombinovane ter
apije deluju u krvi ali ne doseu dobro mozak ili monice. Moe biti da e ljudi u kasni
jim stadijumima bolesti morati do kraja ivota da uzimaju kombinovanu terapiju, ali pod
pretpostavkom da mogu da podnesu esto uasna sporedna dejstva: od proliva i umora do
greva u miiima, kamena u bubregu i oteenja jetre. Osim toga, oni su verovatno jo
uvek zarazni i njihov imunoloki sistem e, moda za nekoliko godina a moda i kasnije
- ponovo propasti. (A. Park, D. Thompson, Man of the Year, Time, Jan 6, 1997).
lagvort ,,izleenje koji je trenutno u opticaju, sasvim sigurno, jo uvek je preuranjen.
(Robert Koch - Institut, Savezni institut za infektivne bolesti, Berlin, INFO III + IV / 96).
...Ponuda kolske medicine sigurno nije poslednja re mudrosti. (A. LAllemand,
voa projekta Swiss AIDS Treatment Group, Newsletter, Jan 1997).
...Posle dve godine, euforija je splasnula. Ispitivanja su pokazala da se virus
odmara u nezaposlenim imunim elijama pacijenta koji su pod lekovima, spreman da
podivlja im se prestane sa terapijom. (XII meunarodna konferencija o AIDS-u,
eneva, jul 1998.)
Tano je da se od X svetske AIDS konferencije u Jokohami (1994) na tritu pojavio
niz novih HIV lekova iji se mehanizam dejstva, manje ili vie, razlikuje od do tada prime
njivanih standardnih lekova.

Poto Hl-virus prilikom primene monoterapija u roku od nekoliko nedelja ili meseci
postaje rezistentan na sve poznate ali i nove supstance (izuzimajui, oigledno, Todoxin),
na osnovu iskustava u tretmanu rezistentnih bakterija ili elija raka, smatrano je svrsishod
nim ispitivanje mogunosti istovremenog davanja vie antiretroviralnih supstanci razliitog
dejstva u cilju produavanja efikasnosti HIV terapije.
U poslednja 24 meseca je u klinikim studijama ispitivan veliki broj raznih lekova kao
i njihove kombinacije na terapeutsku efikasnost.
U ovom radu su predstavljeni i ocenjeni osnovni viroloki, imunoloki i farmakoloki
podaci, reprezentativnog broja pomenutih studija prema pojedinim stavovima.
Pet nukleozidnih usporivaa HIV enzima reverzne transkriptaze:
* AZT / Zidovudin (TM Retrovir, Glaxo VVellcome),
* 3TC / Lamivudin (TM Epivir, Glaxo Wellcome),
* ddC (TM Hivid, Roche),
* ddl (TM Videx, Bristol - Mzers Squibb),
* d4T (TM Zerit, Bristol - Mzers Squibb).
Dva neneuklozidna usporivaa HTV enzima reverzne transkriptaze:
* DLV (TM Delavirdin, Upjohn),
* Nevirapin (TM Viramun, Boehringer Ingelheim).
etiri peptidomimetska ili pseudosimetrina usporivaa HIV enzima proteaze:
* Indinavir (TM Crixivan, Merck Sharp & Dohme),
* Ritonavir (TM Norvir, Abbot),
* Saquinavir (TM Invirase, Roche),
* Nelfinavir (TM Viracept, Agouron).
Jedan interleukin-2 (TM Proleukin, Chiron).
Jedan Hzdroxzurea/HU (TM Litair, Bristol - Mzers Squibb).
Jedan TODOXIN TM, (biljni preparat, Todoxin drutvo).
U svim studijama koje je ovaj rad istraivao, primenjeni su uporedivi virusoloki i
imunoloki metodi za kontrolu uspeha terapije.
Za direktno odreivanje koliine virusa periferne krvi ili drugih telesnih tenosti, pri
menjen je visokoosetljivi genetsko-tehniki metod (PCR).
Razmera terapijski uslovljene relativne redukcije koliine virusa izraena u
loglO, npr. redukcija za 1 loglO znai: redukciju koliine virusa za desetostruko, 2
loglO redukciju za stostruko - to je dobro uporedivo (uprkos delimino razliitim
apsolutnim brojevima u zavisnosti od proizvoaa). Primena ovog novog metoda HIV
kvantifikovanja u vezi sa osvedoenim CD4 brojanjem pomonih elija, dozvoljava
kontrolu uspeha terapije u pravo vrem e sa dosad nepoznatom pouzdanou. Zbog
toga se veina studija odrekla placebo kontrole tako da se mogao smanjiti broj kolek
tiva studija (ref).
Poto odreene dominirajue karakteristike populacije studija imaju znaajan uticaj na
srednji uspeh terapije, takve karakteristike su (radi korektne uporedivosti uspeha terapije)
uvek navedene.
Tu pre svega spada proseni imunostatus pacijenata na poetku terapije (CDC klasi
fikacija u vezi sa CD4 brojem pomonih elija i eventualno koliina virusa).
Na osnovu rastueg broja HIV pacijenata sa rezistentnim vrstama virusa, naprav
ljena je razlika izmeu prethodno antiretroviralno tretiranih grupa pacijenata (EXP) i

prethodno netretiranih (naivnih) kao i prema broju HIV medikamenata primenjenih u


kombinaciji.
Poetak terapije 10 do 90 dana posle infekcije predstavlja, takoe, posebnu karak
teristiku.
U sledeoj studiji pregleda obuhvaene su i ocenjene, za svaki HIV lek i/ili kombinac i
ju HIV lekova, sledee karakteristike terapija:
* obim i trajanje HlV-usporavajueg dejstva,
* obim i trajanje imunorestaurativnog dejstva,
* vrsta, jaina i uestalost moguih neeljenih posledica,
* ukupna terapeutska korist, i
* trokovi korienja.

REZULTATI
Obim i trajanje HlV-usporavajueg dejstva je na sledei nain iskazano poenima:
Srednja redukcija HIV-1 RNA koliine seruma merene poslednjeg odreenog dana u
loglO, pomnoena je sa faktorom 100. Dodato je vreme od poetka studije do odreenog
dana u nedeljama. Na primer, za srednju redukciju koliine virusa za 1 log dato je 100
poena. Ovde je dodato 48 poena u sluaju da su srednje redukcije koliine virusa merene
posle 48 nedelja.
Srednja redukcija HIV RNA koliine seruma jednostruke i viestruke terapije iznosila
je ukupno 0.6 loglO (0 do 2.94 loglO) i posmatrane su srednje vrednosti u roku od 24 nede
lje (4 do 104 nedelje).
Deljenje prema kriterijumima studije i drugim dominirajuim kriterijumima grupe
daje sledeu sliku redukcije HIVl RNA koliine seruma:
a) Srednja redukcija kod naivnih (prethodno antiretroviralno netretiranih) je sa prosekom
od -1.73 loglO (-0.2 do 2.45 loglO) bila znatno via nego kod iskusnih (prethodno antiretrovi
ralno tretiranih) pacijenata sa srednjom redukcijom od -0.5 loglO. Srednje trajanje posmatra
nog HlV-usporavajueg (spreavajueg) dejstva bila je u obe grupe jednaka -24 nedelje.
b) Jasna razlika u redukciji HIVl RNA koliine seruma postojala je i u odnosu na odgo
varajui stadijum oboljenja na poetku terapije.
Dok je postignuta redukcija u stadijumu AIDS-a u proseku iznosila samo oko -0.16
loglO, kod ARC pacijenata je redukcija u proseku bila -0.51 loglO a kod asimptomatine
studijske populacije -2.1 loglO.
c) Razlikovanje prema broju HIV lekova korienih u terapiji takoe pokazuje
znaajne razlike izmeu subpopulacija. Trostruke kombinacije su sa srednjom redukci
jom od -2.03 loglO u znatnoj prednosti u odnosu na dvostruke kombinacije sa prosekom
od -0.565 loglO i u odnosu na monoterapije sa prosekom od -0.3 loglO. Posmatrano tra
janje HIV-spreavajueg dejstva, sa prosekom od 24 nedelje, bitno se ne razlikuje.
d) Takoe su poreene i studije kod kojih je terapija poela ve 10 do 90 dana nakon
prve infekcije (PRIM). U sluaju AZT monoterapije sa -0.90 loglO posle 24 nedelje, pokaza
la se znatno vea redukcija koliine virusa nego sa AZT kod ,,naivnih pacijenata u kasni
jim fazama oboljenja (-0.2 loglO) nakon istog vremenskog perioda. Trostruka kombinacija
NLV + AZT + 3TC pokazala je, kod tretiranja u fazi primarne infekcije, redukciju od -2.94
loglO samo u vremenu posmatranja od 16 nedelja.

Obim i trajanje imunorestaurativnog dejstva je na sledei nain iskazano poenima:


Na srednje poveanje CD4 elija izmereno odreenog dana, dodato je vreme u nede
ljama od poetka studije do tog dana. Na primer, na srednje poveanje CD4 elija za 100
elija/dato je 100 poena. Tome je dodato jo 95 poena ukoliko je srednje poveanje CD4
elija mereno posle 96 nedelja.
Srednje poveanje CD4 pomonih elija kod mono i viestrukih terapija ukupno je bilo
+40 pomonih elija kod srednjeg trajanja od 24 nedelje (8 do 104 nedelje).
Podeljeno prema kriterijumima studije i drugim dominirajuim kriterijumima grupe,
dobijena je sledea slika poveanja CD4 elija:
a) Srednje poveanje kod ,,naivnih pacijenata sa prosekom od +86 elija/mm3) znat
no je bilo vee noego kod ,,iskusnih pacijenata sa srednjim poveanjem od +25 elija/ mm3
(-30 do +250 elija/ mm3).
Srednje trajanje CD4 restaurativnog dejstva je, za 24 nedelje, u obe grupe bilo jednako.
b) Znatne razlike u poveanju broja CD4 elija postojale su i u zavisnosti od stadijuma
oboljenja na poetku terapije:
Postignuto poveanje u stadijumu AIDS sa srednjim +30 CD4 elija/ mm3(0 do 61 eli
ja/mm3) nije se bitno razlikovalo od ARC populacije sa srednjim +37 CD4 elija/ mm3ali sa
viim gornjim krajem raspona (+250/ mm3).
Kod asimptomatinih studijskih populacija poraslo je srednje poveanje na +74
pomone elije (+10 do +138/ mm3).
c) Razlikovanje prema broju primenjivih HIV lekova korienih u terapiji takoe
pokazuje znaajne razlike:
Trostruke kombinacije su sa srednjim poveanjem od +86 CD4 elije/mm3 u znatnoj
prednosti u odnosu na dvostruke kombinacije sa prosekom +30 elija/mm3 kao i u odno
su na monoterapije sa prosekom +20 elija/mm3. Pri tome se posmatrano trajanje HIVspreavajueg dejstva sa srednjih 24 nedelje (4 do 96 nedelja) bitno ne razlikuje.
Vrsta, jaina i uestalost moguih neeljenih dejstava na sledei nain su izraeni
poenima:
Lista verovatno najvanijih sporednih dejstava opisanih u studijama, informacijama o
proizvodu samog proizvoaa i/ili u bankama podataka, ocenjena je sa 1 do 10 negativnih
poena za svako sporedno dejstvo. Za naroitu uestalost ili jainu pojedinih sporednih dejs
tava, broj poena je udvostruen.
N apom ena: Za nivelisanje grubih razlika u ocenjivanju, lekari su odredili izvestan
broj poena od vie ,,naivnih pacijenata razliitih stadijuma oboljenja. Odstupajue ocenji
vanje od strane itaoca je mogue. Pacijent sa iskustvom prekida terapije usled nepod
noljivosti drugaije je ocenjivan nego ,,naivni pacijent. Stoga je u kontrolnoj listi nee
ljena dejstva naveden samo izraunat ,,zbir.
Prosek datih negativnih poena za mogua neeljena dejstva mono i viestrukih terapija iznosi ukupno 265 (15 do 790).
Poto se vrsta, jaina i uestalost moguih neeljenih dejstava kod viestrukih terapija
u odreenoj meri sabiraju, dobijaju se razlike u zbiru negativnih poena ve prema broju
kombinovano primenjenih lekova:
Monoterapije
prosek 150 ( 15 do 500) negativnih poena
Dvostruke terapije prosek 265 (145 do 340) negativnih poena
Trostruke terapije prosek 390 (335 do 790) negativnih poena

DISKUSUA
Ukupna terapeutska korist terapije
Zbir poena obraunat pod naslovom ukupna terapeutska korist predstavlja meurezul
tat i omoguuje prva poreenja efikasnosti ispitanih terapija odnosno kombinacije lekova.
Ukupna terapeutska korist dobijena je sabiranjem poena:
- HIVl spreavajueg dejstva i trajanja,
- imunorestaurativnog dejstva i trajanja,
- jednom sa i jednom bez uzimanja u obzir negativnih poena, za vrstu, jainu i
uestalost moguih neeljenih dejstava.
Kako kod predstavljanja parcijalnih rezultata (HlV-spreavanje, CD4) tako i kod ukup
ne procene ima smisla pravljenje razlike prema dominirajuim karakteristikama studijske
populacije i vrsti terapije (mono/viestruko).
Analiza rangiranja terapija prema ukupno dobijenim poenima (izuzimajui negativne
poene za vrstu, jainu i uestalost moguih neeljenih dejstava) odraava zapaanje parci
jalnih rezultata.
Monoterapije dobijaju, za ukupnu terapeutsku korist, znatno manje poena nego viestruke
terapije. Redukcija koliine virusa je 50 do 90 posto manja i traje samo 12 do 24 nedelje.
Isto tako, poveanje broja pomonih elija sa 0 do 40 i sa 12 do 24 nedelje, znaajno je
manje i krae traje.
I jedno i drugo je razumljivo sa aspekta vie puta zapaenih gubitaka efikasnosti prime
njenih lekova usled rezistencije HI virusa. S obzirom na to da se esto razvijaju ukrtene rezis
tencije izmeu lekova sa slinim mehanizmom dejstva (inhibitor reverzne transkriptaze, pro
teaza inhibitor), pokazuje se srazmerno do znatno manja terapeutska korist kod antiretrovi
ralno ,,iskusnih pacijenata u poreenju sa ,,naivnima. Upadljiva je relativno visoka ocena ter
apeutske koristi u fazama primarne infekcije za lekove koji u drugim okolnostima pokazuju
vrlo malu terapeutsku korist Ovde pripada AZT koji se kao monoterapija kod prethodno
netretiranih pacijenata sa samo 76 poena (od maksimalnih 663) nalazi na 29. mestu dok je u
primarnoj infekciji sa 158 poena bolji za deset mesta. Ovo se u dobroj meri odnosi i na kom
binovane terapije u zavisnosti od toga da li se koriste u fazi primarne infekcije ili kasnije (npr.
NLV + AZT + 3TC). Treba primetiti da postoje rezultati studija (ref) po kojima u toku prvih est
meseci nakon prve infekcije, bez bilo kakvog antiretroviralnog tretmana, HIVl RNA koliina
seruma postepeno opada za deset puta (na oko 10.000 do 20.000 c/m.) i potom ostaje relativno
stabilna. Poznato je da slino vai i za broj pomonih elija: posle prve infekcije je najpre znat
no redukovan da bi se nakon serokonverzije ponovo popeo do znatno veih vrednosti.
Zbog ovoga, rezultati studija iz faze primarne infekcije mogu samo uslovno da se
porede sa rezultatima ostalih studija.
Upadljivo visoku ocenu od 346 (od moguih 663) poena dobili su na osmom mestu
AZT ili ddl u kombinaciji sa IL2. Ipak, ovu ocenu treba diferencirano posmatrati poto je
iskljuivo bazirana na znatnom poveanju pomonih elija (+250/mm3), primeenom u
toku 48 nedelja. Treba primetiti da je vrednost funkcije CD4 elija kod ovog studijskog
kolektiva preispitana (Cooper - D et al, 4th ConfRet, 1997) i nije primeeno znatnije
poboljanje u poreenju sa poetkom terapije.
Visoku ocenu od 429 (od moguih 663) poena dobila je, na treem mestu, monoter
apija sa IDV kod prethodno netretiranih pacijenata. Redukcija koliine virusa je sa 2.45

loglO bila znatna i trajala je 24 nedelje. Poveanje elija pomagaa je sa +112/ mm3
manje izraeno, ali, ipak je trajalo do 24 nedelje due nego redukcija koliine virusa.
Kombinacija IDV sa ddC + d4T zauzela je drugo mesto sa 537 poena za ukupnu ter
apeutsku korist, izuzimajui neeljena dejstva.
Redukcija koliine virusa sa srednjim 2.0 loglO i poveanje broja CD4 elija sa +145/ mm3
trajala je 96 nedelja. Posle tano 100 nedelja, koliina HIV RNA seruma je u studijskom kolek
tivu ipak poela ponovo da brza na gore (poped up again, lino saoptenje Silverstein, 2-97).
Neophodna napomena: Izvesne indikacije ukazuju da se poveanje broja limfocita pod
antiretroviralnim tretmanom ne moe poistovetiti sa poveanjem imunofunkcije. Nuk
leozidni analog ili proteaza inhibitor mogli su vrednost funkcije T elija samo neznatno (10
posto) da poboljaju, da je ne poboljaju ili ak - pogoraju. AZT i ddC npr. zaustavljaju T
limfocite u S-fazi i uzrokuju propast elija usled apoptoze. (Viora-M et al, llth Int Conf
AIDS, 1996, Pakker - N et al, llth IntConfAIDS, 1996, Rothen - M et al, 4th ConfRet, 1997).
Ukupna terapeutska korist Todoxin monoterapije zauzela je, sa maksimalnih 663
poena, prvo mesto meu svim HIV terapijama.
Redukcija koliine virusa do 3.5 loglO i srednja 1.8 loglO u periodu posmatranja od 104
nedelje kao i srednje poveanje broja CD4 elija za +275 u istom periodu, ukazuju na
znaajnu razliku od 126 poena u odnosu na drugo mesto.
Zauujue je da, pored znaajnog brojanog poveanja, i funkcija limfocita u prolif
eracionom testu zatim i u testu citotoksinosti kao i makrofag/histiociti u anafilaktinoj
reakciji kasnog tipa, takoe pokazuju poboljanje sve do referentnih vrednosti HIV nega
tivne kontrole.
Prilikom poreenja ukupne terapeutske koristi mono i viestrukih terapija sa uzima
njem u obzir negativnih poena za vrstu, jainu i uestalost moguih neeljenih dejstava,
Todoxin je zauzeo prvo mesto sa ukupno 648 poena.
Navedene su samo one terapije, odnosno kombinacije lekova, ija ukupna korist i
posle oduzimanja negativnih poena ostaje pozitivna ili neznatno negativna. Ovo se odnosi
na 50 posto terapija, (n = 16).
Zbog u velikoj meri moguih sporednih dejstava, trostruka kombinacija IDV + ddC +
d4T gubi drugo mesto od monoterapije IDV (n) (264 poena) i kao jedina trostruka kombi
nacija meu HIV terapijama koje imaju pozitivnu ukupnu terapeutsku korist ipak zauzima
osmo mesto sa samo 27 poena. Izmeu Todoxin-a na prvom i IDV (n) na drugom mestu,
dakle, razlika iznosi - 387 poena.
Ukoliko se uzmu u obzir ogranienja (vidi gore) koja se odnose na IL2 terapiju i upotrebu
NLV + AZT + 3TC i AZT u fazi primame infekdje, onda kao altemativa za Todoxin (sa upola man
jom ukupnom terapeutskom koristi!) ostaju samo monoterapija IDV za prethodno netretirane
pacijente (za pola godine redukcija koliine virusa 2.45 loglO, za jednu godinu poveanje broja
CD4 elija + 112) sa jedne, i dvostruka kombinadja AZT + ddl za prethodno netretirane padjente
(za jednu godinu redukdja koliine virusa za 1.4 loglO, + 85 CD4 elije), sa dmge strane.

Trokovi korienja terapije


Na pitanje u vezi trokova korienja HIV terapije, proizvoai rado odgovaraju raun
skim modelom koji u sebi sadri smanjenu incidenciju oportunih oboljenja i/ili akutnih
faza takvih oboljenja usled poveanja broja CD4 elija.

Ovoj argumentaciji trokova korienja uz pomo ovakvih modela, uzevi u obzir ve


pomenuti nedostatak valjanosti funkcionisanja limfocita pod terapijom (Todoxin je izuze
tak), ipak nedostaje osnova.
Zbog toga je uraena direktnija procena trokova korienja terapija. Dobijena je de
ljenjem bodova za ukupnu terapeutsku korist neke terapije sa mesenim trokovima za
lekove. Rezultati su (da bi bili predstavljeni celim brojevima) pomereni za tri decimalna
mesta na gore.
Meseni trokovi za uobiajene doze lekova su (u evrima) dobijeni na osnovu pros
enih apotekarskih cena u Nemakoj, vajcarskoj, Austriji i Engleskoj. Posebna doziranja
nisu uzeta u obzir. (Na primer, AZT visoko doziranje kota trostruko vie, 1.200 evra, nego
to je navedeno - 400 evra).
Cene lekova za viestruku kombinaciju izraunavaju se kao suma trokova za prime
njene pojedinane lekove u uobiajenoj dozi.
Cena mesene doze lekova:
Prilikom poreenja pomenutih trokova, bez uzimanja u obzir negativnih poena za
vrstu, jainu i uestalost moguih neeljenih dejstava, Todoxin zauzima prvo mesto sa 829
poena. Zbog prilino velikih mesenih trokova od 1.150 evra, trostruka kombinacija IDV
+ ddC + d4T se sa 233 poena nalazi na estom, a monoterapija IDV (n) od 580 evra sa 370
poena na drugom mestu.
Izmeu Todoxin-a na prvom i ID (n) na drugom mestu razlika iznosi - 459 poena.
Dvostruka kombinacija d4T + 3TC (n), sa 275 poena i po ceni od 585 evra, sa devetog
je dola na tree mesto.
Trokovi korienja sa uzimanjem u obzir negativnih poena za vrstu, jainu i
uestalost moguih neeljenih dejstava, raunati su samo za terapije ija je ukupna ter
apeutska korist pozitivna ili neznatno negativna, odnosno, za 50 posto terapija. Todoxin i
na ovoj listi zauzima prvo mesto sa 810 poena. Na drugom je, iako sa izgubljenim poenima
zbog neeljenih dejstava, sa 264 IDV (n).
Ako se uzmu u obzir ogranienja koja se odnose na IL2 terapiju i upotrebu NLV + AZT
+ 3TC kao i AZT u fazi primarne infekcije, pored Todoxina (sa tri i po puta manjim trokovi
ma korienja) preostaje jo monoterapija IDV za prethodno netretirane ,,naivne pacijente
(za pola godine redukcija broja CD4 elija + 112), monoterapija DDl (n) sa oko devet puta
manjim trokovima korienja nego Todoxin (jedna godina redukcija koliine virusa 0.2
loglO, jedna godina poveanja broja CD4 elija +40) i dvostruka kombinacija AZT + DDL za
prethodno netretirane pacijente (za jednu godinu redukcija koliine virusa za 1.4 loglO, + 85
CD4 elija).
U poreenju sa svim HIV lekovima i/ili njihovim kombinacijama navedenim u ovoj
studiji, Todoxin je osvojio daleko najvei broj poena za ukupnu terapeutsku korist bez ili
sa uzimanjem u obzir negativnih poena za nepoeljna dejstva (663/648) kao i za trokove
korienja terapije (820/810).
S obzirom na to da se visoka viroloka i imunoloka efikasnost Todoxina nesmanjeno
odrava ve trinaestu godinu (saoptenje dr. T. Jovanovia) i na osnovu visoke pod
noljivosti leka evidentirane primenom u preko 10.000 sluajeva, treba neizostavno krenu
ti sa odobrenjem i irom analizom primene Todoxina preko HIV ambulanti, prakse i odgo
varajuih klinikih ispitivanja.

Prim am i podaci, lit ref. CD4


Im unorestaurativno dejstvo
Izraunajte broj poena za Jm im orestaurativno dejstvo"
(kod sveke terapije koju elite da poredite) na sledei nain:
Saberite postignuto poveanje pom onih elija (+CD4)
i trajanje postignutog poveanja u nedeljam a (n)

Prim am i podaci, lit ref. CD4


Im unorestaurativno dejstvo
Izraunajte broj poena za ^munorestaurativno dejstvoa
(kod svake terapije koju elite da poredite) na sledei nain:
Saberite postignuto poveanje pom onih elija (4-CD4)
i trajanje postignutog poveanja u nedeljama (n)

Primam i podaei, lit ref. RNA


HJV-spreavajue dejstvo
Izraunajte broj poena za W
HIV-SPREAVAJUE DEJSTVO"
(kod svake terapije koju elite da poredite) na sledei nain:
Pomnoite postignutu redukdju koliine virusa (lo g lO) sa 100
i dodajte tom e trajanje postignute redukdje u nedeljam a (ned)

Primami podaci, lit ref. RNA


HlV-spreavajue dejstvo
Izraunajte broj poena za HIV-SPREAVAJUE DEJSTVO
(kod svake terapije koju elite da poredite) na sledei nain:
Ponmoite postignutu redukdju koliine virusa (io g lO) sa 100
i dodajte tom e trajanje postignute redukdje u nedelj am a (ned)

Prim arni podaci, lit. ref.

Neeljena dejstva
Vano! Lista provere zamihena je kao tabelarni pregled koji
omoguava (iolakava) poreenja. oadri izbor verovatno najvanijih poznatih sporednih dejstava opisanih u literaturi, informacijama o proizvodu i
bankama podataka, a imaju dokazanu i/ili moguu vezu sa lekom o kome
je re. Ova lista, meutim, ne bi trebalo da buae shvaena kao obimna farmaceutska informacija o moguim sporednim dejstvima.

Izraunajte zbir negativnih poena za neeljena dejstva.


Dodajte im za svako pojedino neeljeno dejstvo od 1 do 10
"minus" poena s obzirom na to koliko vam je ono znaajno.
Udvostruite poene kod posebne jaine ili uestalosti dejstava.
** naroito esta sporedna dejstva (-> 10%)
Todoxin (TX)
Prindp dejstva:
Todoxin spreava HIV
infekciju elija, pos/edstvom fizioloki p()dnoljivih biljnih
molekula, koje vezuju
HlV-protein iobnavlja
imuno-funkcije modulacijom koncentracije
plazme oksidansnih i
antioksidansnih
molekula u funkcionalno spreenim elijama
imunosistema.

Kod preko 10.000 pacijenata do sada nisu zapaena tetna dejstva na


bela i/ili crvena krvna zrnca, kotanu sr odnosno imunosistem ili
jetru/unu kesu, bubrege/mokrane puteve, nervni sistem/psihu ilimiie,
oi, organe disanja, krvotok, eludac - creva, kou ilina libido/potenciju, ak
ikod redovnog uzimanja od preko osam godina.
Opta simptomatika: U pojedinanim sluajevima, kod dugo vremena
HIV inficiranih pacijenata, mogla se prvih nedelja terapije zapaziti prolazna,
gripozna ilireumatina simptomatika sa subfebrilnim do umerenim temperaturama, umor i/ili bolovi u zglobovima, u retkim sluajevima proliv (nekoliko dana), simptomatika koja je kod nekih HIV+ herpes inficiranih osoba
bila optereena herpes simptomatikom. S tim u vezi, dolazilo je do odstupanja HIV R N A delotvornog rastvora u serumu, u nekim sluajevima i do
kolebanja broja CD4 limfocita. U ovim sluajevima su, ipak, postignuta
dugotrajna poboljanja izlaznih vrednosti.
Vano! Nisu primeena nikakva aditivno-toksina dejstva iliugroavajua uzajamna dejstva sa lekovima za tretiranje oportunih infekcija. Dejstvo
Todoxin-a koje pospeuje oslobaanje od otrova (glukoronidizicija), moe
da prouzrokuje pojaanu razgradnju nekih potencijalno toksinih lekova
zbog ega, u tom sluaju, doza takvih lekova mora biti korigovana. Rezistencije na Todoxin nisu se razvile ni planiranim prekidom terapije niti
redovnim korienjem u vrlo dugom periodu (preko 13 godina).
Vanol Todoxin iskazuje i kod dece, od beba pa nadalje, visoku podnoljivost

Zbir 15 u

JL2(od Chirona)
Prindp dejstva:
IL2 je jedan od
mnogih signalnih
molekula imunoregulacije. Aktivira T i B
limfocite kao i
prirodne elije ubice
(jednostranim davanjem IL2 potencijalno
se ometa suptilno uzajamno dejstvo izmeu
indukcijskih i supersivnih signala).

tetnost za neurohmmoendokrini sistem: sindrom proirenja kapilara,


hipovolemija, opadanje krvnog pritiska, zadravanje tenosti (otkazivanje
plua usled plunog endema), temperatura, znojenje, munina, hormonske
lezde. tetnost za kotanu sr i/ili krv odnosno imunosistem: smetnje u
stvaranju/sazrevanju najrazliitijih elija npr. leukota (smanjenje odbrambenih snaga prema oportunim infekjama), smanjenje eritrocita ihemoglobina (oteano snabdevanje kiseonikom svih organa itkiva) kao i trombocita
(oteano zgruavanje krvi). tetnost za bubrege/beiku: krvavi urin (uremija),
smanjeno izluivanje urina (ofigurija). Smetnje u miiima: difuzna slabost
miia, smetnje kod sranog miia (toksina miopatija).
Opta simptomatika: temperatura, bolovi u udovima, osip po koi,
glavobolja, nesanica.
Panja! Mogua aditivno-toksina dejstva sa fatalnim tokom u kombinaciji sa drugim potencijalno tetnim lekovima za jetru (1), kotanu sr (2),
pankreas (3) i/iligene (4), koji se kod HIV inficiranih esto primenjuju (vidi
dodatak UD).

Panja! Deca su potencijalno najvie ugroena.

Zbir 85

Primarni podaci, lit. ref.

Neeljena dejstva
Vano! Lista provere zamiljena je kao tabelarni pregled koji
omoguava (i olakava) poreenja. Sadri izbor verovatno najvanijih poznatih sporednih dejstava opisanih u literaturi, informacijama o proizvodu i
bankama podataka, a imaju dokazanu i/ili moguu vezu sa lekom o kome
je re. Ova lista, meutim, ne bi trebalo da buae shvaena kao obimna farmaceutska informacija o moguim sporednim dejstvima.
Izraunajte zbir negativnih poena za neeljena dejstva.
Dodajte im za svako pojedino neeljeno dejstvo od 1 do 10 I
,,minus poena s obzirom na to koliko vam je ono znaajno.
Udvostruite poene kod posebne jaine ili uestalosti dejstava.
** naroito esta sporedna dejstva (-> 10%) T

A ZT (ZDV)
Retrovir
(od
Glaxowellcome)
Princip dejstva:
sintetiki gen-elementi spreavaju kopiranje odnosno umnoavanje HIV gena.
Kako, meutim, u
ljudskoj eliji moraju
stalno da budu kopirane/umnoene hiljade elijskih gena, i
ovaj se prirodni proces
isto tako potencijalno
spreava (oteava).

Lamivudin
3T C Epivir
(od Glaxowellcome)
Princip dejstva:
kao i za AZT (ZDV)
Retrovir.

tetnost za kotanu sr i/ili krv odnosno imunosistem: dejstvom na


kotanu sr (koja stvara krv) dolazi do deliminog ometanja stvaranja
najrazliitijih elija, npr. leukocita (smanjenje odbrambenih snaga prema
oportunim infekcijama), smanjenja eritrocita i hemoglobina (oteano
zgruavanje krvi). Spreavanje celularne produkcije energije: oksidativna
fosforizacija u mitohondrijama. Toksinost gena: spreavanje mitohondrijalne D N A replikacije (toksina miopatija sa bolovima u miiima, slabost miia, C K 2x do llx norma), bojenje nokata (smee/plavo). tetnost za dudac/creva: munina, nadraaj na povraanje, zapaljenje sluzokoe. tetnost za guterau: visok procenat amilaze. tetnost za jetru:
kod svakog drugog pacijenta vrlo visoke vrednosti AST i ALT (do 400
posto vie nego normalne vrednosti). tetnost za centralni nervni sistem:
oboljenje perifernih nerava (neuropatija).
Opta simptomatika: glavobolja, temperatura, osip po koi, nesanica.
Panja! Mogua aditivno-toksina dejstva sa fatalnim tokovima u
kombinaciji sa potencijalno tetnim lekovima za jetru (1), kotanu sr (2),
pankreas (3) i/ili gene (4), koji se esto primenjuju kod HIV inficiranih
pacijenata (vidi dodatak UD).

Panja! Deca su potencijalno najvie ugroena.


Zbir 90
tetnost za kotanu sr i/ili krv odnosno imunosistem: dejstvom na
kotanu sr (koja stvara krv) delimino dolazi do ometanja formiranja najrazliitijih elija, npr. leukocita (smanjenje odbrambenih snaga prema oportunim infekcijama), smanjenja eritrocita i hemoglobina (oteano snabdevanje kiseonikom svih organa itkiva) kao itrombocita (oteano zgruavanje krvi). Spreavanje celularne produkcije energije: oksidativna fosforizacija u mitohondrijama. Toksinost gena in vitro tri do pet puta vea nego kod
AZT: spreavanje mitohondrijalne D N A replikacije (toksina miopatija sa
bolom u miiima i slabou u miiima, C K od 100 do 1000 posto vea
nego najvea normalna vrednost). Toksinost jetre: AST, ALT. tetnost za
eludac/creva: munina, nadraaj na povraanje, prolivi, bolovi u eludcu,
zapaljenje sluzokoe. Zapaljenje pankreasa: bolovi, temperatura, ascites,
ikterus, sok u krvotoku isl. je mogue. Oteenje nerava: oboljenje perifernih nerava (neuropatija).
Opta simptomatika: temperatura, osip po koi, glavobolja, nesanica.
Panja! Mogua aditivno-toksina dejstva sa fatalnim tokom u kombinaciji sa potencijalno tetnim lekovima za jetru (1), kotanu sr (2),
pankreas (3) i/ili gene (4), koji se esto primenjuju kod HIV inficiranih
osoba (vidi dodatak UD).

Zbir 95

ir

Prim arni podaci, lit. ref.

Neeljena dejstva
Vano! Lista provere zamiljena je kao tabelarni pregled koji
omoguava (iolakava) poreenja. adri izbor verovatno najvanijih poznatih sporednih dejstava opisanih u literaturi, informacijama o proizvodu i
bankama podataka, a imaju dokazanu i/ili moguu vezu sa lekom o kome
je re. Ova lista, meutim, ne bi trebalo da bude shvaena kao obimna farmaceutska informacija o moguim sporednim dejstvima.
Izraunajte zbir negativnih poena za neeljena dejstva.
Dodajte im za svako pojedino neeljeno dejstvo od 1 do 10 -
minus poena s obzirom na to koliko vam je ono znaajno.
Udvostruite poene kod posebne jaine ili uestalosti dejstava.
** naroito esta sporedna dejstva (-> 10%) f

DDC Hivid
(od Roche)
Princip dejstva:
Isto kao za AZT (ZDV)
Retrovir.

tetnost za kotanu sr i/ili krv odnosno imunosistem: dejstvom na


kotanu sr (koja stvara krv) delimino dolazi do ometanja formiranja najrazliitijih elija, npr. leukocita (smanjenje odbrambenih snaga prema oportunim infekcijama), smanjenja eritrocita i hemoglobina (oteano snabdevanje
kiseonikom svih organa itkiva) kao itrombocita (oteano zgruavanje krvi).
Spreavanje celulame produkcije energije: oksidativna fosforizacija u mitohondrijama. Toksinost gena in vitro do 1.000 puta vea nego AZT: spreavanje mitohondrijalne D N A replikacije (toksina miopatija sa bolovima u
miiima, sa slabou u miiima). Toksinost jetre: AST, ALT. tetnost za
eludac/creva: munina, nadraaj na povraanje, prolivi, bolovi u elucu,
zapaljenje sluzokoe, irevi u ustima. Zapaljenje jetre (bolovi, temperatura,
ascites, ikterus, sok u krvotoku isl, potencijalno opasno po ivot). Oteenje
nerava: senzorno-motoriko oboljenje nerava (svaki trei pacijent, Lipskz,
1993). Munina.
Opta simptomatika: temperatura, osip po koi, glavobolja, nesanica.
Panja! Mogua aditivno-toksina dejstva sa fatalnim tokom u kombinaciji sa potencijalno tetnim lekovima za jetru (1), kotanu sr (2),
pankreas (3) i/ili gene (4), koji se esto primenjuju kod HIV inficiranih
pacijenata (vidi dodatak UD).

Zbir 100
DDI Videx
(od B. M. Squibb)
Princip dejstva:
isti kao za AZT (ZDV)
Retrovir.

tetnost za kotanu sr i/ili krv odnosno imunosistem: dejstvom na


kotanu sr (koja stvara krv) delimino dolazi do ometanja stvaranja najrazliitijih elija, npr. leukocita (smanjenje odbrambene snage prema oportunim infekcijama), smanjenja eritrocita i hemoglobina (oteano snabdevanje kiseonikom svih organa itkiva) kao itrombocita (oteano zgruavanje krvi). Spreavanje celularne produkcije energije, odnosno oksidativne
fosforizacije u mitohondrijama. Toksinost gena in vitro do 1.000 puta vea
nego AZT: spreavanje mitohondrijalne D N A replikacije (toksina miopatija sa bolovima u miiima, sa slabou u miiima). Toksinost jetre: AST,
ALT. tetnost za eludac/creva: munina, nadraaj na povraanje, prolivi,
bolovi u elucu, zapaljenje sluzokoe. Zapaljenje pankreasa (bolovi, temperatura, ascites, ikterus, sok u krvotoku i ostalo potencijalno opasno po
ivot). Oteenje nerava: (do opasno po ivot) senzorno-motoriko oboljenje nerava (svaki trei pacijent, Lipskz, 1993).
Opta simptomatika: temperatura, osip po koi, glavobolja, nesanica.
Panja! Mogua aditivno-toksina dejstva sa fatalnim tokom u kombinaciji sa potencijalno tetnim lekovima za jetru (1), kotanu sr (2),
pankreas (3) i/ili gene (4), koji se esto primenjuju kod HIV inficiranih
pacijenata (vidi dodatak UD).
Panja! Deca su potencijalno najvie ugroena.

Zbir 100

Primarni podaci, lit. ref.

Neeljena dejstva
Vano! Lista provere zamiljena je kao tabelarni pregled koji
omoguava (i olakava) poreenja. adri izbor verovatno najvanijih poznatih sporednih dejstava opisanih u literaturi, informacijama o proizvodu i
bankama podataka, a imaju dokazanu i/ili moguu vezu sa lekom o kome
je re. Ova lista, meutim, ne bi trebalo da bude shvaena kao obimna farmaceutska informacija o moguim sporednim dejstvima.
Izraunajte zbir negativnih poena za neeljena dejstva.
Dodajte im za svako pojedino neeljeno dejstvo44od I do 10 ~]
minus poena s obzirom na to koliko vam je ono znaajno.
Udvostruite poene kod posebne jaine ili uestalosti dejstava.
** naroito esta sporedna dejstva (-> 10%) T
D4TZerit
(od B. M. Squibb)
Princip dejstva:
isti kao za AZT (ZDV)
Retrovir.

tetnost za kotanu sr i/ili krv odnosno imunosistem: dejstvom na


kotanu sr (koja stvara krv) delimino dolazi do ometanja stvaranja
najrazliitijih elija, npr. leukocita (smanjenje odbrambene snage prema
oportunim infekcijama), smanjenja eritrocita i hemoglobina (oteano
snabdevanje kiseonikom svih organa i tkiva) kao i trombocita (oteano
zgruavanje krvi). Spreavanje celularne produkcije energije odnosno
oksidativne fosforizacije u mitohondrijama. tetnost za gene: spreavanje mitohondrijalne D N A replikacije (toksina miopatija sa bolovima u
miiima, sa slabou u miiima). tetnost za jetru: AST, ALT. tetnost
za eludac/creva: munina, nadraaj na povraanje, prolivi, bolovi u
eludcu, zapaljenje sluzokoe. tetnost za guterau: bolovi, temperatura, ascites, ikterus, sok u krvotoku i drugo potencijalno opasno po ivot.
tetnost za nerve: senzorsko-motoriko oboljenje nerava (svaki drugi
pacijent, Browne, 1993).
Opta simptomatika: temperatura, osip po koi, glavobolja, nesanica.
Panja! Mogua aditivno-toksina dejstva sa fatalnim tokom u kombinaciji sa potencijalno tetnim lekovima za jetru (1), kotanu sr (2),
pankreas (3) i/ili gene (4), koji se esto primenjuju kod HIV inficiranih
pacijenata (vidi dodatak UD).
Panja! Deca su potencijalno najvie ugroena.

Zbir 110

ne N A RT
USPORIVAI
Delavirdin DLV
(Upjohn)
Princip dejstva:
isti kao za AZT (ZDV)
Retrovir

Sporedna dejstva nepotpuno obuhvaena, relativno kratko vreme u


primeni. tetnost za kotanu sr i/ili krv odnosno imunosistem: smanjenje eritrocita, trombocita. tetnost za gene: dosad malo podataka. tetnost
za nerve: dosad malo podataka. tetnost za guterau: dosad malo podataka. tetnost za jetru: AST, ALT. tetnost za eludac/creva: munina,
nadraaj na povraanje, prolivi, bolovi u elucu.
Opta simptomatika: temperatura, osip po koi, glavobolja, nesanica.
Panja! Mogua aditivno-toksina dejstva sa fatalnim tokom u kombinaciji sa potencijalno tetnim lekovima za jetru (1), kotanu sr (2),
pankreas (3) i/ili gene (4), koji se esto primenjuju kod HIV inficiranih
pacijenata (vidi dodatak UD).
Panja! Deca su potencijalno najvie ugroena.

Zbir N.A.

"

Primarni podaci, lit. ref.

Neeljena dejstva
Vano! Lista provere zamiljena je kao tabelarni pregled koji
omoguava (iolakava) poreenja. Sadri izbor verovatno najvanijih poznatih sporednih dejstava opisanih u literaturi, informacijama o proizvodu i
bankama podataka, a imaju dokazanu i/ili moguu vezu sa lekom o kome
je re. Ova lista, meutim, ne bi trebalo da bude shvaena kao obimna farmaceutska informacija o moguim sporednim dejstvima.

Izraunajte zbir negativnih poena za neeljena dejstva.


Dodajte im za svako pojedino neeljeno dejstvo od 1 do 10 -1
,^ninuswpoena s obzirom na to koliko vam je ono znaajno.
Udvostruite poene kod posebne jaine ili uestalosti dejstava.
** naroito esta sporedna dejstva (-> 10%)

Nevirapin/
NVP
Viramune (od
Boehringer I.)
Princip dejstva:
isti kao kod AZT
(ZDV) Retrovir.

Sporedna dejstva nepotpuno obuhvaena. Relativno kratko vreme u


upotrebi. tetnost za kotanu sr i/ili krv odnosno imunosistem: smanjenje eritrocita, trombocita. tetnost za gene: dosad malo podataka. tetnost
za jetru: G G T vie nego pet puta od najvee normalne vrednosti. tetnost
za kou: kod svakog treeg do etvrtog do sada tretiranog pacijenta
zapaene su, ve posle kratkog tretmana, ozbiljne manifestacije na koi
(Kohlbrener, 1996), slino Erzthema exsudativum multiforme, takoe i
Steven-Johnson-sindrom sa moguim bolnim stvaranjem mehuria delom
u ustima i u podruju genitalija, uestalost raste u kombinaciji sa drugim
antiretroviralnim lekovima i kod vee doze (48 posto). tetnost za
pankreas: dojsad malo podataka. tetnost za nerve: dosad malo podataka,
zbunjenost. tetnost za eludac/creva: munina, nadraaj na povraanje,
prolivi (svaki trei pacijent), bolovi u elucu.
Opta simptomatika: temperatura (svaki drugi do trei pacijent),
glavobolja (svaki trei pacijent), pospanost (63 posto).
Panja! Mogua aditivno-toksina dejstva sa fatalnim tokom u kombinaciji sa potencijalno tetnim lekovima za jetru (1), kotanu sr (2),
pankreas (3) i/ili gene (4), koji se esto primenjuju kod HIV inficiranih
pacijenata (vidi dodatak UD).

Zbir N.A.

Ritonavir
Norvir
(od Abbott)
Princip dejstva:
sintetiki molekuli
spreavaju HlV-enzim
,,proteazu a time i
proizvodnju HlV-proteina. U ljudskoj eliji,
meutim, postoji i
velika koliina
prirodne proteaze koja
bi potencijalno mogla
da bude spreena u
obavljanju korisnih
funkcija.

tetnost za kotanu sr i/ili krv odnosno imunosistem: smanjenje


ukupnih leukocita, neutrofilnih granulocita, trombocita (produeno
vreme zgruavanja krvi), eritrocita, hemoglobina (anemija) opasni problemi zgruavanja krvi kod hemofiliara. tetnost za centralni nervni sistem: smetnje na ulima (bockanje, lupanje, trnci, gorenje, gluvoa i sl.)
u podruju usta i u nogama, rukama (perioralna parestezija, periferna
parestezija), sindromi bola (neuralgije), obamrlost, polineuropatija, periferne (senzorne) neuropatije, smetnje u ravnotei/vrtoglavica (vertigo),
opta slabost do potpune iscrpljenosti (astenija), nesanica, strah, zbunjenost, euforija, depresija, smanjena sposobnost rasuivanja, centralne
smetnje u govoru (afazija), halucinacije, poremeena linost, kvantitativne i/ili kvalitativne smetnje u svesti, glavobolja. tetnost za oi: smetnje u vidu, bolovi u oima, strah od svetla (fotofobija), zapaljenje beonjae (uveitis), zapaljenje irisa, zapaljenje rubova kapka. Stetnost za
motoriki aparat/miie: difuzni ili lokalni bol u miiima (mialgija i
miozitis), grevi i slabost u miiima. tetnost za eludac/creva: munina (do 47 posto), proliv (do 44 posto) povraanje, nadutost, poremeaji
ukusa, gubljenje apetita, nadraaji u grlu, smetnje kod gutanja, irevi u
ustima, zapaljenje usana, zapaljenje guterae, zapaljenje une kese,
eludano crevna krvarenja, zapaljenje eludane sluzokoe, krvava

Primarni podaci, lit. ref.

Neeljena dejstva
Vano! L is t a p r o v e r e z a m i l j e n a j e k a o t a b e l a r n i p r e g l e d k o ji
o m o g u a v a (i o la k a v a ) p o r e e n ja . S a d r i iz b o r v e r o v a t n o n a jv a n iji h p o z n a t ih s p o r e d n ih d e js t a v a o p is a n ih u lit e r a t u r i, i n f o r m a c ij a m a o p r o iz v o d u i
b a n k a m a p o d a t a k a , a im a ju d o k a z a n u i / i l i m o g u u v e z u s a le k o m o k o m e
j e r e . O v a lis t a , m e u t im , n e b i t r e b a lo d a b u a e s h v a e n a k a o o b im n a f a r m a c e u t s k a in f o r m a c ija o m o g u im s p o r e d n im d e js t v im a .

Izraunajte zbir negativnih poena za neeljena dejstva.


Dodajte im za svako pojedino neeljeno dejstvo od 1 do 10 -i
minus* poena s obzirom na to koliko vam je ono znaajno.
Udvostruite poene kod posebne jaine ili uestalosti dejstava.
** naroito esta sporedna dejstva (-> 10%)

stolica, zapaljenje creva. tetnost za jetru: G G T povean do preko 200


posto, SGOT, SGPT poveani, zapaljenje jetre, hematomegalija, ileitis.
Stetnost za bubrege/beiku: zapaljenje bubrega, otkazivanje bubrega,
bolovi u bubrezima, krvava mokraa, zadravanje mokrae, bolno
mokrenje, smanjenje potencije do gubitka. tetnost za disajne organe:
astma, disajna insuficijencija za telo (zajedno sa hormonima, razmenom
materijala): poviena temperatura, znojenje, smrzavanje, promena
sadrine hormona, poveanje triglicerida, poveanje holesterina (do
1.000 mg/dl odnosno 11.3 mmol/L), gubitak teine, eerna bolest (dijabetes), dehidracija, edemi. Koa: osip, znoj, urtikarija, plikovi veliine
graka (lice, vrat), psorijaza, akne, suva koa, seboreja.
Opti znakovi koji su srazmerno ee uoavani: bolovi u leima,
bolovi u potiljku, bolovi u grudima, bolovi u licu, edem lica, osetljivost na
svetlo, grip islina simptomatika, opta atrofija sa gubitkom telesne teine
sa vie od 20 posto.
Neeljena uzajamna dejstva: mogua aditivno-toksina dejstva sa
fatalnim tokom u kombinaciji sa potencijalno tetnim lekovima za jetru (1),
kotanu sr (2), pankreas (3) i/ili gene, koji se primenjuju kod HIV inficiranih osoba (vidi neeljena uzajamna dejstva,dodatak UD). I obini antihistaminici kao hismanal (sredstvo za srce i krvotok), sredstva za umirenje, za spavanje (valijum i dijazepam), mogu u kombinaciji sa Ritonavirom
biti opasna po ivot. O ovim saznanjima se treba raspitati kod lekara istrogo se pridravati njegovih uputstava.
Odstupanje od propisane terapije moe dovesti do gubitka dejstva
Ritonavira i najverovatnije drugih prtotease-usporivaa (zaustavljaa).
Napomena! Ritonavir monoterapiju It. ,,Newsline prekinuo je svaki
etvrti pacijent, Ritonavir kombi-terapiju svaki trei. (Newsline 7/8, New
York, 1996). U mnogo citiranoj terapija-studiji AZT+3TC+Ritonavir
(poetak tretmana 55 dana posle HIV infekcije, Daavid Ho et al, 4th ConffletOl, 1997) nakon 13 meseci (prosek) ostalo je samo 58 posto ranijih
pacijenata. Na Univerzitetskoj klinici Cleveland Ohio, ve posle 11 nedelja (u proseku) svaki drugi pacijent je prekinuo terapiju zbog sporednih
dejstava (R. Johnson, 1997.)

Z b ir- 500

Indinavir
Crixivan
(od Merck
Sharp & Dohme)

tetnost za kotanu sr i/ilikrv odnosno imunosistem: smanjenje limfocita, neutrofilnih granulocita (<750/mm3), trombocita (<50.000/mm3),
hemoglobina (<8g/dl), poveanje obima eritrocita (MCV), opasni problemi
kod zgruavanja krvi za hemofiliare. tetnost za centralni nervni sistem:
opta slabost do potpune iscrpljenosti (astenija), zbunjenost, vrtoglavica,
glavobolja, sindrom bola (neuralgije), periferne (senzorne) neuropatije.

Prim arni podaci, lit. ref.

Neeljena dejstva
Vano! Lista provere zamiljena je kao tabelarni pregled koji
omoguava (i olakava) poreenja. oadri izbor verovatno najvanijih poznatih sporednih dejstava opisanih u literaturi, informacijama o proizvodu i
bankama podataka, a imaju dokazanu i/ili moguu vezu sa lekom o kome
je re. Ova lista, meutim, ne bi trebalo da bude shvaena kao obimna farmaceutska informacija o moguim sporednim dejstvima.

Izraunajte zbir negativnih poena za neeljena dejstva.


Dodajte im za svako pojedino neeljeno dejstvo od 1 do 10 -i
minus poena s obzirom na to koliko vam je ono znaajno.
Udvostruite poene kod posebne jaine ili uestalosti dejstava.
** naroito esta sporedna dejstva (-> 10%)
Princip dejstva:
sintetiki molekuli
spreavaju HlV-enzim
,,proteazu a time i
proizvodnju HlV-proteina. U ljudskoj eliji,
meutim, postoji i
velika koliina
prirodne proteaze koja
bi potencijalno mogla
da bude spreena u
obavljanju korisnih
funkcija.

Smetnje na ulima: (bockanje, lupanje, trnci, gorenje, gluvoa) u nnogama


i rukama (periferna parestezija), smanjeno oseanje za nadraaj, drhtanje
(tremor), strah, depresija, iznenadna nesvest (sinkopa), motoriki nemir
(agitacija), smanjena sposobnost razmiljanja, razni poremeaji ula,
razliite neuroloke smetnje funkcija. tetnost za oi: razdvojen vid (slika),
bolovi u oima, edemi onih duplji. tetnost za motoriki aparat/miie:
bolovi u zglobovima, difuzni bol u miiima, slabost miia, ukruenost
miia. tetnost za eludac/creva: munina, povraanje (naroito u kombinacijama sa AZT), proliv, gubljenje apetita, poremeaji ukusa, suva usta,
bolovi u stomaku, kiselo podrigivanje, nadutost, zapaljenje desni. tetnost
za jetru: povean bilirubin (>2.5 mg/dl), AST (vie nego 500 posto iznad
max. ref.), ciroza jetre, utica, zapaljenje une kese, zacepljenje ui,
serum amilaza (vie od 200 posto iznad max. ref.). Stetnost za
bubrege/beiku: stvaranje kamena u bubrezima (svaki 20 do 25 pacijent),
delimino bolovi, delimino krvavi urin, ireverzibilno proirenje bubrenih
aica usled atrofije pritiska (hidronefroza), oteano (bolno) mokrenje,
abnormaliteti urina, predmenstrualni sindrom, zapaljenje mokranih puteva, grevi u bubrezima. tetnost za disajne organe: otkazivanje disanja,
uestalo javljanje zapaljenja plua, zapaljenje gornjih disajnih puteva, insuficijencija disanja (apnoe), zapaljenja u podruju drela (laringitis), kaalj.
tetnost za telo (zajedno sa hormonima, razmenom materija): temperatura,
znojenje, jeza, promena sadrine hormona, poveanje triglicerida, poveanje holesterina (do 1.000 mg/dl odnosno 11:3 mmol/1), gubitak teine, dijabetes, dehidriranje, edemi. Koa: osip po koi, folikularni plikovi i
bubuljice, znoj, urtikarija, seboreja, zadah tela. Druge stvari koje su
srazmerno ee zapaene: alergija na hranu, zapaljenje drela, manifestacije na koi, herpes simpleks, herpes zoster, gljivine infekcije, gripozna simptomatika.
Neeljena uzajamna dejstva: mogua aditivno-toksina dejstva sa
fatalnim tokom u kombinaciji sa potencijalno tetnim lekovima za jetru (1),
kotanu sr (2), pankreas (3) i/ili gene (4) koji se primenjuju kod HIV inficiranih pacijenata (vidi neeljena uzajamna dejstva,dodatak UD).
Mnogi lekovi koji moguda budu vani kod HIV infekcije kao, na
primer, rifabutin za M A C terapiju, rifampin za tuberkulozu, ketokonazol
za gljivina oboljenja, ne mogu se primenjivati u kombinaciji sa indinavirom.
ak i obini antihistmatici (hismanal) ili sredstva za spavanje (valijum, dijazepam) mogu u kombinaciji sa ritonavirom da budu opasni po
ivot. Zbog toga, obavezno treba konsultovati lekara i njegova uputstva
striktno potovati. Odstupanje od odreene terapije moe da utie na
gubitak (nestanak) dejstva indinavira i drugih protease-usporivaa (ritonavir i saquinavir).

Prim arni podaci, lit. ref.

Neeljena dejstva
Vano! Lista provere zamiljena je kao tabelarni pregled koji
omoguava (i olakava) poreenja. oadri izbor verovatno najvanijih poznatih sporednih dejstava opisanih u literaturi, informacijama o proizvodu i
bankama podataka, a imaju dokazanu i/ili moguu vezu sa lekom o kome
je re. Ova lista, meutim, ne bi trebalo da buae shvaena kao obimna farmaceutska informacija o moguim sporednim dejstvima.
Izraunajte zbir negativnih poena za neeljena dejstva.
Dodajte im za svako pojedino neeljeno dejstvo od 1 do 10 -i
j^rninns" poena s obzirom na to koliko vam je ono znaajno.
Udvostruite poene kod posebne jaine ili uestalosti dejstava.
** naroito esta sporedna dejstva (-> 10%)

Napomena! Prilikom primene indinavir monoterapije, kod 88 posto


pacijenata je zabeleena pojava neeljenih posledica. U kombinaciji sa
nenukleoznim RT usporivaem (spreavaem) - 86 posto (DuPont Merck
Studz Group, 1997).

Zbir - 165

Saquinavir
Invirase
(od Roche)
Princip dejstva:
sintetiki molekuli
spreavaju HlV-enzim
,,proteazu a time i
proizvodnju HIV-proteina. U ljudskoj eliji,
meutim, postoji i
velika koliina
prirodne proteaze koja
bi potencijalno mogla
da bude spreena u
obavljanju korisnih
funkcija.

tetnost za kotanu sr i/ili krv odnosno ceo imunosistem: pancitopenija, smanjenje neutrofilnih elija, trombocita, eritrocita, hemoglobina (hemolitika anemija), akutna mieloblastina leukemija, splenomegalija. tetnost za centralni nervni sistem: opta slabost do potpune iscrpljenosti (astenija), smetnje na ulima (bockanje, lukpanje, trnci, gorenje, gluvoa i sl.) u nogama i rukama (periferna parastezija), smetnje kod
koordinacije pokreta (ataksija), zbunjenost, smetnje u pamenju (amnezija), usporavanje psihikih moi (letargija), omamljenost, euforija, strah,
depresija od samoubistva, smanjena sposbnost razmiljanja, halucinacije, psihoze, nesanica, glavobolja. tetnost za oi: smetnje u vidu, bolovi u
oima, zapaljenje rubova kapaka. tetnost za motoriki aparat/miie:
bolovi kod nevoljnih kontrakcija miia, drhtanje, ukoenost miia,
difuzni bolovi u miiima (mijalgija), bolovi u leima, bolovi u udovima,
artritis, promene na tkivu. tetnost za eludac/creva: munina, proliv,
povraanje, bolovi u stomaku, rektalna krvarenja, zatvor, hemoroidi,
zapaljenje sluzokoe eludca (gastritis), zapaljenje guterae, zapaljenje
desni, zapaljenje zuba, zapaljenje usana, irevi u ustima, oteano gutanje, suva usta, poremeaji ukusa, gubljenje apetita. tetnost za jetru: retko
utica, pogoranje hroninih oboljenja jetre. tetnost za bubrege/beiku:
poveanje prostate, vaginalno pranje, zapaljenje bubrega, zapaljenje
mokranih puteva, zadravanje mokrae. tetnost za disajne organe:
zapaljenje plua, krvavo iskaljavanje, krvarenje iz nosa, insuficijencija
disanja, zapaljenje sinusa. tetnost za kou: alergini osipi (uritkarija
delimini Steven-Johnsonov sindrom), dermatitis, plikovi ipritevi, gnojni irevi, irevi na koi, poveana osetljivost na svetlo (fotosenzivitet),
promena pigmenata, akne, znoj, isuenost. tetnost za telo (zajedno sa
hormonima, razmenom materija): temperatura, jeza, znojenje, promena
sadrine hormona, hiperglikemija, hiperkalcemija, hipo i hiperkalemija,
dehidracija, gubitak teine, sindrom slabljenja (>20/o). Druge stvari koje
su relativno esto primeivane: zapaljenje uiju, nagluvost, umovi u
uima (tinitus), bolovi u uima, pritisak u uinia, smetnje u govoru, smetnje kod potencije, promena kose.
Neeljena uzajamna dejstva: mogua aditivno toksina dejstva sa
fatalnim tokom u kombinaciji sa potencijalno tetnim lekovima za jetru (1),
kotanu sr (2), pankreas (3) i/ili gene (4), koji se primenjuju kod osoba

Prim arni podaci, lit. ref.

Neeljena dejstva
Vano! Lista provere zamiljena je kao tabelarni pregled koji
omoguava (i olakava) poreenja. Sadri izbor verovatno najvanijih poznatih sporednih dejstava opisanih u literaturi, informacijama o proizvodu i
bankama podataka, a imaju dokazanu i/ili moguu vezu sa lekom o kome
je re. Ova lista, meutim, ne bi trebalo da buoe shvaena kao obimna farmaceutska informacija o moguim sporednim dejstvima.

Izraunajte zbir negativnih poena za neeljena dejstva.


Dodajte im za svako pojedino neeljeno dejstvo od 1 do 10 -i
minus poena s obzirom na to koliko vam je ono znaajno.
Udvostruite poene kod posebne jaine ili uestalosti dejstava.
** naroito esta sporedna dejstva (-> 10%)

inficiranih za rifampin, clindamycin, dapson, ketokonazol, meutim, i


obina sredstva za srce ili krvotok (nifedipin) u kombinaciji sa saquinavirom mogu biti opasna po ivot. U svakom sluaju, o svemu ovom bi trebalo konsultovati lekara istrogo se pridravati njegovih uputstava.
Odstupanja od propisane terapije mogu da dovedu do gubljenja dejstva saquinavira ali idrugih protease-usporivaa.

Zbir -190

Uzajamna dejstva u terapiji


HIV infekcije i oportunistickih infekcija
Panja! Mogua aditivno-toksina dejstva sa delimino fatalnim
tokom kod primene antiretroviralnih lekova u kombinaciji sa dole navedenim potencijalno tetnim lekovima za jetru, kotanu sr, guterau i/ili
nerve.
Vano! Lista je zamiljena kao orijentacioni tabelarni pregled. Sadri
izbor verovatno najvanijih sporenih dejstava ali je nikako ne treba
shvatiti kao obimnu farmaceutsku informaciju o moguim sporednim
dejstvima (u smislu informacije o upotrebi) koja moe da zameni informaciju proizvoaa, lekara ili apoteke.

tetni
za jetru

Analgetici: Naproxen, Pirocicam, Salicylate, Propoxypen, Sulindac,


Acetaminophen, Ibuprofen, Indomethacin.
Antibiotici: Carbenicillin, Chloramphenicol, Clindamycin, Dapson,
Erythromychin, Isoniazid, Rifampicin, Metronidazol, Pentamidin, Tetracycline, Trimethoprim/ Sulfamethoxazol, Sulfonamide, Tiabenadazol.
Antikonvulsivi: Phenyotin, Valproinat, Carbamazepin, Phenobarbital.
Antimikotici: Amphotercin B, Fluconazol, Itraconazol, Ketoconazol.
Razni: Anabolika, sredstva za kontracepciju, vitamin A, Diazepam,
Prochlorperazin, Chlordiazepoxid, Disulfiram, Chlopromazin.

tetni za
kotanu sr i
imunitet

Nukleozidni analozi, proteaza usporivai (HIV terapija; obavezno


zahtevati od proizvoaa listu uzajamnih dejstava!), Ganciclovir, Zovirax (Zytomegalie-Virus (CMV), Zoster-tretiranje), Trimethoprim/Sulfamethoxazol, Trimethoprim + Dapson, Trimetrexat+Ieucovorin, Pentamidin (Pneumocystis-carini Pneumonie (PCP) tretiranje), Amphotericin B (tretiranje gljivine infekcije), Pyrimethamin + Sulfadiazin
(Toxoplasma gondii-tretiranje) kombinovana hemoterapija i/ili
zraenje (Lymphom-tretiranje), hemoterapija, zraenje, alfa-Interferon (Kapoijev sarkom - tretiranje).

Osim potencijalnog oteenja i/ili suprimiranja raznih populacija


elija kotane sri odnosno krvi, za mnoge od ovih lekova poznata su teka
sporedna dejstva: eksantem na lekove, otkazivae bubrega, leukemija,
tumori na jetri, eerna bolest (Diabetes mellitus) kao i zapalenje guterae i oteenje nerava, grevi, ok u krvotoku, bolovi, apscesi, nekroze
tkiva, oteano zgruavanje krvi, hemofilija, nepodnoljivost,

tetni za
guterau

Azathioprin, Cimetidin, Codein, Chlorothiazid, Cortisol i sl, Corticosteroide, Etacyn-kiselina, Furosemid, L-Asparaginase, Morphin,
Natriumvalproinat, Estrogen, Pentamidin, Procainamid, Ranitidin, Salazosulfapyridin, Sulfonamide, Tetracycline, Vitamin D i sl.

tetni za
nerve

Chloramphenicol, Cycloserin, Carbutamid, Dapson, Dihydralazin,


Disulfiram, Disopyramid, Ergotamin, Gluthetnimid, Hydralazin-veze,
Interferon, Isoniazid, Methaqualon, Methylthiouracil, Metronidazol,
Nitrofurantoin, p-aminosalicilna kiselina, Phenacetin, Phenylbutazon,
Phenytoin, Polymyxin B. Pyridoxin, Sulfadiazid, Thalidomid, Vincristin
i sl.

Izmeu (ne)mogueg
(ne)postojanja
Evo, na prelazu 2005. u 2006. godinu, jedne tipine vesti ,,na zadatu temu:
Prema izvetaju instituta Robert Koh, Nemaka je suoena sa poveanjem broja
inficiranih u prvoj polovini 2005. godine za 20 odsto, prenosi novinska agencija ,,Rojters.
ezdeset odsto novoinficiranih su muki homoseksualci, a prevalenca je kod ove
populacije udvostruena u odnosu na podatke od pre 12 godina. Veina HlV-pozitivnih
mukaraca je u ivotnom dobu izmeu 25 i 45 godina. Zabrinutost zbog ozbiljnog
poveanja novoinficiranih izrazio je ministar zdravlja, a Rajnhard Kurt, predsednik
nemakog vladinog centra za kontrolu bolesti Koh institut kae:
Moramo da saoptim javnosti da se, uprkos mnogo efikasnijem leenju, AIDS - ne
moe izleiti!
Javnost mora da bude obavetena o pravoj prirodi opasnosti od HlV-a sa kojom se
savremeno drutvo suoava. Hl-virus ima osobine vetog, podmuklog, skrivajueg i neu
moljivog uljeza sposobnog da ubije gotovo svaki organizam na Zemlji.
Da bi se spreilo dalje irenje bolesti, neophodno je imati u vidu:
1. AIDS je zarazna, infektivna bolest koju izaziva i razvija lenti-virus (spori virus), lan
familije retrovirusa
2. Nije poznato da je ijedan lenti-virus napao oveka pre pojave side
3. Sida je tipian spori virus sa produenim tihim inkubacijskim periodom velike
raznolikosti, najee od nekoliko godina, praen sporom i progresivnom zarazom koja se
gotovo redovno zavrava smru.

Mogui naini transmisije H lV-a i izgledi za dobijanje vakcine


Za razliku od veine virusnih infekcija, antitela protiv lenti-virusa ne obezbeuju
odbrambeni imunitet, to jest ne uspevaju da ga neutraliu ili odstrane.
U svakom oveku sa antitelima prema virusu side, izvestan broj virusa opstaje u
mozgu i drugim elijama i ne moe da se odstrani. Kada se ovek jednom zarazi, viralni
genetski kod je trajno ubaen u njegov genetski kod.
Jedini napredak zvanine medicine sastoji se u saniranju ,,istih simptoma, poput
upale plua koja se manifestuje dok virus kri put kroz organizam.
Uprkos svemu, veliki broj farmaceutskih kompanija reklamira lekove obeavajui izleenje
side, iz isto komercijalnih motiva. Klasian primer toga je AZT, kompanije Burroughs Welcome.
AZT i drugi lekovi namenjeni leenju side, uglavnom deluju u trenutku aktivne virusne
reprodukcije i izbijanja iz inficiranih elija. Meutim, virus skriven u kotanoj sri, mozgu
ili elijama koe, esto je otporan na njih.

Pacijenti oboleli od side koriste ovaj skupi lek verujui da ima odobrenje za upotrebu
Administracije za hranu i lekove (FDA).
Meutim, AZT je izuzetno toksian. U velikoj meri oteuje bubrege i jetru, izaziva
oteenje miia, gaenje i povraanje (telo nastoji da se oslobodi otrova), unitava kotanu
sr, imuni sistem, uvodi u leukemiju unitenjem elija, izaziva rak... AZT je kod veine
pacijenata tamne boje koe uglavnom neefikasan lek koji samo pojaava simptome bolesti.
Izmeu 8 i 12 posto, od ukupno 4.805 pacijenata obolelih od side i leenih AZT-om,
umrlo je u prvih 17 nedelja tretmana.
Uprkos loem dejstvu i uasnim neeljenim dejstvima, u terapiji obolelih od AIDS-a esto
je korien i DDI. Manje je efikasan od AZT-a, a verovatno toksiniji. Prema nekim amerikim
ispitivanjima, 66 odsto pacijenata leenih DDI-jem imali su problema sa pankreasom.
Izgledi za uspenu vakcinaciju su gotovo nikakavi. Traenje vakcine protiv infektivne
anemije konja trajala je osam godina, protiv visna virusa kod ovaca etrdeset godina, i sve
je to bilo- neuspeno. ivotinje kod kojih je produkcija antitela na lenti-viruse inicirana
vakcinom, umiru nakon kratke infekcije bre od onih koje nisu vakcinisane.
Uprkos mnogim uspenim vakcinama, valja znati da kod veine virusnih i bakteri
olokih bolesti vakcine ne postiu oekivan efekat.
Virus moe da se izmeni promenom aminokiseline na svom spoljnom omotau (kod
virusa side otkriveno je oko 10.000 moguih mutacija).
Prvi eksperimenti prilikom stvaranja HlV-a najavljivani su kao obino genetsko
smenjivanje RNK. Kombinovani su leukemia virusi goveda i visna virusi ovaca.
Leukemija virus goveda je smrtonosan kod krava, ali nije opasan po ljude. Visna virus
se javlja u nervnom sistemu kao degenerativna bolest ovaca (cela populacija ovaca na Islan
du zbrisana je epidemijom izmeu 1930. i 1950.) i takoe ne ugroava oveka. Ali, nakon
viekratnog ubrizgavanja u ljudsko tkivo i mutacije inicirane kontaktom sa ljudskim geni
ma, od pomenuta dva virusa je konano stvorena kombinacija infektivna i za oveka.
Najbolji nain za prenoenje ovog svojevrsnog koktela virusa su narkomanske igle i sek
sualne aktivnosti (naroito) homoseksualaca.
Visna virus ovaca u prilinoj meri podsea na HIV. Takoe i leukemija virus goveda,
ak toliko da je u to vreme nazvan - BIV.
U daljim eksperimentima je ovoj kombinaciji dodat jo jedan, vakcinama ,,nesavladan
retrovirus - virus konjske anemije.
Znaaj ove kombinacije lei u injenici da se elementi sva tri virusa (konja, ovaca i
goveda) javljaju kod ljudi zaraenih virusom side. A kako je re o retrovirusima, prilikom
probijanja i ulaska u eliju ovi virusi, u stvari, menjaju genetski sadraj elije. Isto se dea
va i kod ljudi zaraenih HlV-om.
Svetski zdravstveni bilten br. 47257 iz 1972. godine je objavio da vredi proveriti mogu
li ovi virusi selektivno da deluju na funkcionisanje imuniteta. To bi bilo mogue sagledati
smanjenjem imunog odgovora na pojavu samog virusa, pod uslovom da infektivni virus
vie ili manje selektivno oteti eliju koja mu odgovara.
Iste godine, Svetska zdravstvena organizacija (WHO) je odobrila ovaj projekat. Virus
je bio spreman za eksperimente ,,uivo, a prvi u redu su bili stanovnici Afrike.
Tokom 1974. godine Akademija nauka SAD je preporuila odlaganje volonterskih
eksperimenata povezanih sa ivotinjskim virusima. Amerika vlada je, ipak, (valjda za
svaki sluaj) odobrila (i finansirala) projekat sakupljanja uzoraka krvi svih nacija i etnikih

grupa na Zemlji. Uzorci su dati virusolozima u Fort Ditriku (SAD), Portdaunu (Velika Bri
tanija) i laboratoriji bive Sovjetske akademije nauka u Novosibirsku. Opti zakljuak je bio
da su crnci skloniji inficiranju novim virusom od belaca. Pored toga, inkubacioni period
(pre pojave prvih simptoma bolesti) je kod ljudi tamne boje puti bio krai i bre je dolazi
lo do letalnog ishoda.
Britanski izvetaj je ukazivao da su ljudi sa genom Gc-1 podloniji HIV-u, dok oni Gc2 genima poseduju izvesnu zatitu. Nakon dodatnog iscrpnog istraivanja britanskog tima,
izveden je zakljuak da crnci i melezi imaju Gc-1 gene a belci Gc-2. Ovo znai, reeno je,
da su Afrika i Brazil najverovatnije podruja na kojima bi epidemija side mogla da pone i
gde bi - procvetala?!
Velika humanitarna kampanja za suzbijanje malih boginja u Africi i Brazilu bila je
samo paravan za izvoenje side u svet.
WHO vakcine protiv malih boginja su sadravale virus side. Opasan viralni agens
izabran da zarazi vakcine bio je SV-40. Ideja je nastala kao rezultat katastrofe koja se umalo
nije desila sa kontaminiranom Salk-ovom polio vakcinom. Izaziva raka kod ivotinja, SV40 je do 1962. bio sastojak polio vakcine. Prilikom istraivakih eksperimenata u Sovjet
skom Savezu i Holandiji, odlueno je da se SV-40 stavi u govei serum zajedno sa fatal
nim virusom teladi (BIV).
Otkriveno je da su geni povezani sa ljudskim imunim sistemom locirani na hromo
zomu 14. Kako SV-40 ima snaan afinitet prema hromozomu 14, naunici su podneli izve
taj prema kome napad SV-40 na hromozom 14 izaziva polio, rak, leukemiju i suprimiranje
imuniteta.
Velika opasnost lei u tome to SV-40 moe izvesno vreme da miruje a potom se, prema
potrebi, reaktivira. Isti je sluaj i sa HlV-om i jo dva ili tri virusa povezana sa sidom. Pored
toga, demonstrirana je sposobnost SV-40 da (pored jo nekih virusa) aktivira virus side. U
stanju je da uniti imuni sistem ostavljajui organizam otvorenim za napade drugih virusa.
Dokaz o povezanosti vakcine protiv malih boginja sa irenjem HlV-a, nalazi se u
Javnom izvetaju iz 1969. U ranim fazama projekta side, u vreme rada laboratorije pri
Nacionalnom zdravstvenom institutu u Betezdi, jedan od izvedenih eksperimenata u vezi
sa imunim reagovanjem bio je prouavanje odnosa HLA tipa imunog odgovora za vreme
preventivne vakcinacije.
Godine 1971. neposredno nakon nastanka virusa side, dolo je do epidemije
afrike svinjske groznice na Zapadu, posebno u SAD. To je navelo mnoge naunike
na pretpostavku da je sida ljudska verzija afrike svinjske groznice, i to prvenstveno
zbog slinog naina prenoenja, imunosupresivnosti, detektovanja u urinu, krvi i
semenu, kao i prilino slinih simptoma (groznica, upala plua i izvestan oblik
Kapoijevog sindroma).
Uraena su brojna istraivanja u cilju utvrivanja brzine mutacije ivotinjskog RNK
virusa u odnosu na humani (prirodni) virus. U prvom su testu koriena dva prirodna DNK
virusa, u laboratorijskim uslovima testirana pored RNK inficiranog virusa. Razlika u vre
menu stvaranja kopija izmeu dva prirodna virusa dostigla je ne manje od jedan i po odsto
na kraju godine, ili totalne razlike od tri posto godinje. Inficirani RNK virus je (neoeki
vano) mutirao milion puta bre nego dva DNK virusa!
Potvreno je i da se IgA antitela u velikim koliinama nalaze u membrana sluznice
usta i nosa. Re je o prvoj liniji odbrane organizma od napadaa. Ova posebna grupa

antitela se razlikuje od IgA cirkuliuih antitela. IgA su u tkivima gue koncetrisana nego
u krvi. Znaaj ovog otkria lei u injenici da e supstance direktno uvedene u krvotok biti
manje preplavljene pomenutim antitelima od, recimo, popijenih supstanci.
Tim naunika u Fort Ditriku je otkrio da i godine starosti igraju vanu ulogu u brzini
nepoeljne reakcije prilikom napada ubrizganih supstanci na organizam. U eksperimentu
sa mievima, nakon davanja vakcine stariji mievi bi se brzo ukoili i uginuli, dok je kod
mladih dolazilo do ,,kalemljenja virusa koji su ostajali u njihovim telima celog ivota. Na
kraju, kod veine je dolazilo do otkazivanja bubrega.
Uloga Langerhansovih elija u prenosu nadraaja putem koe bila je nepoznata sve do
1963. U laboratorijama je, meutim, dokazano da se Langerhansove elije kae za alergi
jsku esticu transportujui je kroz kou do elije koja izaziva alergijsku reakciju. Rezultat
rada ovih elija je da koa, iako neoteena, moe bez krvi da apsorbuje virus. Langer
hansove elije su u velikim koncentracijama smetene u membranama sluznice, dok je nji
hov broj u telu daleko manji.
Pomenute elije imaju receptore gotovo identine CD4 receptorima Hl-virusa. U jed
nom eksperimentu, Langerhansove elije su pomeane sa HlV-om u epruveti. Nakon
izvesnog vremena prepoznale su HIV elije i ,,prikaile se za njih.
Dendritske elije se nalaze u polnim organima i analnom kanalu. Sposobne su da
ponesu 40 do 45 puta vie virusa od eiljanih T4 imunih elija. Nije neophodno postojanje
rascepa ili oteenja mukozne membrane, ak ni prisustvo krvi, da bi se preneo HIV.
HIV je sposoban da oteti krvnu pregradu mozga, da se skloni unutar imunoloko
izuzetog poloaja gde T elije ne dospevaju (tipino za mozak i kotanu sr). Makrofazi
ma se kree kroz krvnu pregradu mozga. Kada se jednom nau u mozgu, inficirane elije
emituju toksine enzime do neurona i odmah poinje toksina reakcija. Dokazano je da
virus side inhcira neurone i glia elije na potpuno isti nain kao to inficira monocite i T4
elije. Isto tako, potvreno je i da protein gpl20 ometa rast nervnih elija.
Ukoliko je virus skriven u mozgu, postoji verovatnoa da rezultat testa bude lano neg
ativan bez obzira to su dananji testovi krvi prilino pouzdani u detekciji infekcije stare
vie od tri meseca. Ali, njihova pouzdanost nije stoprocentna. Mogue je ak da proe i vie
od deset godina pre nego to se serokonverzije pokau na testovima.
Uraena su i brojna istraivanja u cilju otkrivanja genetskih faktora koji se manifestu
ju u imunokompetentnim elijama. Prvenstveno je posveena panja reakciji imunokom
petentnih elija protiv infekcija i spreavanja njihovog irenja. Rezultat je bio uspostavlja
nje korelacija izmeu geografski odreenih karakteristinih distribucija od imunolokog
znaaja i sposobnosti pruanja otpora pojedinim bolestima. Tako je utvreno da su Fy allele
krvne grupe Dafi este kod crnaca, ali se izuzetno retko javlju kod belaca.
Uoena je i velika genetska raznolikost u strukturi glavnog histokompatibilnog kom
pleksa (MHC), to navodi na razmiljanje da postoje virusi koji posebno utiu na ljude sa
specifinim MHC tipovima.
Svakako valja pomenuti i znaaj uloge glikoproteinskih molekula u prepoznavanju
imunog sistema i reagovanju na strani materijal koji ulazi u organizam.
U svakom sluaju, meunarodna saradnja mikrobiologa i istraivaa ponudila je veli
ki broj informacija u vezi ljudskih rasa i geografske lokacije kao i povazanosti tih faktora
sa limfocitnom reakcijom sa standardnim HLA serumom. Dobijeni su rezultati koji pokazuju drastinu razliku kod do tada prouavanih elija belaca.

Ipak - vakcina!?
Hipotezu o moguoj vakcini protiv side postavio sam pre drugih naunika, ponajvie
zato to se nisam bavio traenjem vakcine specifine za delove spoljanjeg omotaa virusa
(p41, gpl20, p24/25), pre svega jer navedeni proteini i ne pripadaju njemu ve unutranjem
omotau, izuzev - pl7/18. Uostalom, ta e virusu dva omot^a (bolje: odakle mu?), i to jo
krivo nasaena, uz dve odvojene spirale ije rastojanje i odnos nisu kao kod DNK? Odnos
spirala je zauujue raznolik i nesimetrian. Meutim, moda se upravo u tome i krije
sutina tajne HIV-a!?
Kao to sam ve objasnio u prethodnim knjigama, da bi se grip razvio neophodne su
dve komponente - kao kod dvokomponentnog lepka. Prenosioci su ptice selice, kontamini
ran vazduh, polen, insekti, ljudi i izvestan broj sisara (domae svinje i divlje ivotinje). Da
bi nastao novi (do tada nepostojei) soj virusa, svinja, kao ivotinja najblia oveku po
strukturi mnogih proteina, prethodno bi morala da bude inficirana virusom svinjske kuge.
Veterinarska virusologija kae da su virusi svinjske kuge i afrike svinjske kuge bezopasni
za oveka ali, ja dodajem, sve je relativno ako se zna da, na primer, simbiotska mikroflora
moe postati patogena za oveka pod odreenim uslovima.
Programom milion svinja obolelih od afrike svinjske kuge (ASK) trebalo je ostaviti
ogromnu populaciju ljudi na Crnom kontinentu bez hrane i ujedno proizvesti dovoljno
smrtonosnog agensa koji bi inficirao i usmrtio izgladnele i iznemogle ljude. Oba programa,
meutim, nisu dali oekivane rezultate, pa je nastavljeno sa daljim laboratorijskim radom.
Na viruse gripa i svinjske kuge delovano je, u in vitro uslovima, uzronikom herpes
zostera i ljudske kuge (bakterija Yersinia pestis). Dva virusa influence A (ljudski i ptiiji soj)
unose se u eliju svinje inficirane afrikom svinjskom kugom, a potom se na novostvoreni virus
u laboratorijskim uslovima utie uzronikom klasine kuge. Stvara se izvesna vrsta bakteriofa
ga u prisustvu humanog Varicella zoster virusa i dobija nereiv problem za ljudski organizam.
Sigurno je da se dvostruka spirala javlja spajanjem genetskog materijala dva virusa influ
ence u jedru svinjske elije, kao to je sigurno i da se dvostruka spirala moe sintetisati in
vitro jo od 1976. godine (91. str. Vetaka dvolanana RNK - Osnovi klinike imunologije).
Moj pronalazak je, da je u poreenju sa virusom gripa snimljenog elektronskim
mikroskopom namerno izvedeno, a na koricama knjige ,,SIDA Lika Montanjea verovatno
sluajno ispalo - dva virusa gripa kao dva suncokreta i namerno uperena dva cveta masla
ka protiv njih - virus-ubica i ubica virusa. Dva virusa sa ogrtaem elije domaina, maski
rana, lepo uukana, sklonjena, to je grip i na koricama knjige Lik Montanjea.

Mogui nain dobijanja vakcine protiv H lV-a


Modifikovana vakcina protiv - svinjske kuge!
Odavno sam shvatio da je svinjska kuga jedan od puteva koji vode reenju problema i
da bi se ova vakcina mogla koristiti, istina, uz minimalan rizik. Naime, u odreenim slua
jevima i pod posebno ,,povoljnim uslovima u organizmu, mogla bi da izazove izvesne
komplikacije koje bi je (eventualno) diskvalifikovale.
Izveo sam jedan eksperiment. U in vitro uslovima, dodao sam malu koliinu vakcine
protiv svinjske kuge i posmatrao posledice takve interakcije. Primenivi princip bolest se

boleu isteruje, uoio sam da je ishod posebno povoljan ukoliko je re o potpuno


nekodljivoj bolesti ili ukoliko organizam na nju ne reaguje. Bilo bi to sjajno reenje, koje
nesumnjivo treba proveriti kroz detaljna ispitivanja i itav niz eksperimenata.
Prvo, in vitro treba ispitati promene u krvi ispitanika zaraenog HlV-om u prisustvu
veoma infektivnog virusa svinjske kuge. Za sada se teoretski moe raspravljati o iznesenoj
postavci, bez straha od greke. Podvlaim da je re o pretpostavci, hipotezi, koju eksperi
mentima treba prouavati i proirivati kako bi se izbegle, ili bar identifikovale, eventualne
posledice pre nego to se primeni masovno. U svakom sluaju, hipoteza je veoma intrigant
na. Valja je prethodno dobro proveriti i ispitati mogue ponaanje virusa u organizmu. U
sluaju primene, treba je koristiti u veoma malim dozama.
Iako sam radio in vitro, sve treba jo jednom ponoviti. Staviti in vitro veu dozu, reci
mo, kubni centimetar krvi i mililitar virusa, a zatim pratiti ta se deava i koji je efekat.
Moda e agens biti paralisan, moda virus svinjske kuge nee opstati u krvi oveka (u pris
ustvu ili bez: ureje, fitohemaglutinina itd.), a moda e nespecifini imuni odgovor domai
na veoma brzo eliminisati virus i nita se znaajno nee desiti.
Ipak, prvo treba raditi sa krvlju zdravih ispitanika a potom sa krvlju HlV-om inficiranih
osoba zato to bi vakcinu trebalo koristiti i preventivno i terapijski. Primenom seruma i
vakcine protiv svinjske kuge na zdravim ljudima, nisu zapaeni tetni efekti.
Ako se genetski materijal Hl-virusa kombinuje sa genomom virusa svinjske kuge,
moe doi do razgradnje novonastalog genoma i/ili unitenja jednog ili drugog virusa.
Moe se o ovome govoriti kao o atraktivnoj hipotezi, ali joj nipoto ne treba prida
vati preveliki znaaj pre konane provere. Ukoliko bi se to pokazalo efikasnim, onda bi
bilo bolje davati virus svinjske kuge u vidu infuzije, i.v., i na taj nain direktno delovati
na krv izbegavajui sve druge puteve u organizmu. Virus svinjske kuge se nipoto ne
sme davati oralno, jer moe da izazove neeljene posledice u digestivnom traktu.
Takoe ga ne treba aplikovati i.m. zbog mogue lokalne neeljene reakcije. Ovaj virus
dat i.v. (poetno u maloj dozi), moe da suprimira bolest ukoliko se aplikuje u
fiziolokom rastvoru razblaen 1:10 ili 1:100. Pri tome, valja pratiti veliki broj razliitih
reakcija u organizmu.
Nakon toga, neophodno je napraviti najmanje jednonedelju pauzu, a potom izvriti
detaljan pregled krvi bolesnika. Zatim infuzije ponavljati na 7 do 10 dana (zavisno od slua
ja), uz blago poveanje doze virusa. Samo jedna primena (pre)velike doze, mogla bi da se
veoma tetno odrazi po organizam. Nevolja je u tome to je virus side teko identifikovati,
pa je teko odrediti kada bi trebalo prestati sa tretmanom.
Ne tvrdim da je pomenuti metod epohalan i apsolutno spasonosan. Vie je ,,atraktivan
i ,,mogu nego - siguran. Re je, dakle, o neemu to je mogue i to bi moglo da se desi,
moda ak i sa neoekivano povoljnim ishodom.
Ovim pristupom bi mogle da se izlee i neke druge bolesti i uklone razliiti virusi iz
organizma. U prvom redu, virus gripa. Jo pre 17 godina sam opisao, a sad to inim
detaljno, kako se i gde okupljaju i prestrojavaju virusi gripa, kog su porekla i sa kog izvora. U meuvremenu su udvostruili snagu, virulentnost i infektivnost.
Postavlja se, meutim, pitanje ta bi uzronik svinjske kuge mogao da izazove u orga
nizmu nakon relativno dueg vremenskog perioda provedenog u njemu? Ne bi bio odvie
veliki problem vriti takve eksperimente na bolesnicima u poodmakloj fazi neizleivog
oboljenja jer bi se tim postupkom moglo postii makar i privremeno poboljanje njihovog

tekog zdravstvenog stanja. Imam u vidu da virus svinjske kuge, bar zvanino, nije tetan
po ljudski organizam za razliku od veine lekova kojima se danas lei sida...
Moda je najvanije da poetna doza bude mala i da se uzimanjem krvi prati reakcija
organizma. Mogue je da mikroorganizam promeni virulenciju, pri emu bi dolo do nove
epidemije svinjske kuge (to se svakako mora izbei), a ostaje otvoreno i pitanje eventualne
patogenosti takvog (mutiranog) virusa za oveka.
Naravno, bilo bi idealno da se virus svinjske kuge ponaa prema zamisli istraivaa i
obavi namenjenu mu funkciju bez tete po organizam. Suvie lepo da bi bilo istina. Ipak
treba bolje upoznati poreklo i nain infekcije ljudi virusom koji inficira svinje i ptice, kao i
sam virus svinjske kuge.
Ukoliko hoemo dalje da radimo na HIV-u preko genoma svinje slinog ovekovom
genomu, valja znati da i proteini elijskog omotaa svinjske kuge (ni)su strani imunokom
petentnim elijama odbrane oveka.
Nita senzacionalno se ne dogaa kada ovek pojede komad termiki obraenog mesa
svinje inficirane ASK-om. Jednostavno, nije prijemiv za ovaj virus. Ubrizgavanjem seruma
i vakcine protiv svinjske kuge oveku, nije dolo do razvoja bolesti. Rekoh, ovek je nepri
jemiv na svinjsku kugu.
Ako svinja ne oboljeva od herpes zostera i virusa gripa, ovek ne oboljeva od virusa
svinjske kuge ali je pasivni prenosilac infekcije ispoljavajui alergiju na svinjsko meso
odnosno neke proteine.
Vakcina (ili serum) protiv svinjske kuge primenjena na oveku moe da stimulie
proizvodnju interferona gama (IFN - y) koji ima kljunu ulogu u odbrani kod side. Znaa
jni su, meutim, i faktori rasta. Kod Pigmeja, recimo, nije zabeleen ni jedan sluaj side najverovatnije usled nedostatka faktora rasta.
Da bi HIV dobio poetni udarac, dva virusa treba da pasiraju svinjsku eliju, njeno
jedro (prethodno inficirano virusom svinjske kuge) in vitro izloeno delovanju herpes
zoster virusa i uzronika kuge (bakterija Yersinia pestis). Virus herpes zostera je odomaen
u organizmu i neprepoznatljiv elijama imunog sistema.
Takoe, mislim da se (moda) namerno ini greka traenjem vakcine za spoljni a ne
unutranji omota. Re je o ogromnoj prevari i troenju novca na neto nepostojee. Vred
nost mog patenta je, u to sam uveren, to eliminie ovu zabludu.
Dokaz je oigledan. Dr Robert Galo je 1991. godine ukrao moju ideju da je herpes
zoster umean u smrtonosnu igru side (,,Galaksija, 1989), uprkos injenici da sam je ja
mnogo ranije obradio do detalja.
Gosti ne bi trebalo da se meaju u ivot domaina, da se upliu u njegove line stvari i
budu prepotentni u njegovoj kui. Bar tako nalau pravila pristojnog ponaanja. Kako stoje
stvari sa svinjama i njihovim virusima? Kada ue u kuu domaina i naie na tetne viruse,
virus svinjske kuge nema pravo da istog asa direktno nasrne na njih. Morao bi, valjda, da
se prvo ,,odomai, to jest prilagodi novoj sredini. A za to je potreban izvestan period. Ne mogu
da procenim koliko dug. Krv domaina nije pogodna sredina za virus jer ga brojni faktori (pre
svega nespecifine a zatim i specifine odbrane) mogu eliminisati. Sa njim mogu da interferi
raju i neki drugi virusi. Potrebno mu je, dakle, uzvesno vreme za adaptaciju na novu ivotnu
sredinu da bi tek potom eventualno krenuo u potragu za virusima gripa, da ne govorimo o sidi.
Njihovim unitenjem, odnosno oslobaanjem organizma od virusa gripa, oslobodie se
prostor za neke druge viruse koje su ,,proterani obuzdavali. Slino ivotinjama u umi.

ovek obino ne razmilja o vlastitom organizmu kao planeti nastanjenoj gomilom neza
visnih ivih bia koja ive u zatvorenom biolokom krugu sa zatvorenim ciklusom ishrane.
Ipak, injenica je da je to tako. U zdravom oveku, svi virusi, bacili i bakterije ive u skladu.
Svako ima onoliko hrane koliko mu je potrebno. Dokle god lisice jedu zeeve, dotle ima
zeeva taman koliko treba. I ovek je zdrav. Previe ,,lisica ili ,,zeeva, svejedno, ukazu
je da je prirodna ravnotea poremeena. Pojava nove ,,ivotinje odnosno grupe uljeza iji
je cilj da se tu nastani i, naravno, ivi hranei se iz domainovog ,,lonca, goni pridolicu da
prvo osvoji i obezbedi svoje mesto pod suncem. Meutim, ta e se dogoditi ukoliko budu
halapljivi i ponu da jedu vie nego to im je potrebno za opstanak? Ili, ukoliko se previe
namnoe? Ili, ukoliko su ,,gadljivi na ,,zeeve (viruse gripa) pa krenu na neku drugu
,,divlja (recimo, zdrave ljudske elije)? U prevodu, ta e se dogoditi ukoliko ne budu
reagovali na virus side, ili, konano: ta ako sida uopte ne postoji, kako tvrdi dr Dizburg!?
ta se dogaalo sa hemofiliarima kad sam im, izmeu 1985. i 1996. godine, govorio
da ne obraaju panju na ono to im govori veina lekara koji se uopte nisu bavili sidom
iz straha, neznanja i lenjosti. Ukoliko ne mislite na sidu - objanjavao sam im - ona vas nee
okupirati, jo manje savladati, jer tajna uspeha je kad nema straha pretoenog u kortizol
koji deluje razorno na organizam.
ivot po grupama u Lole Ribara 2 (danas Svetogorska), vojska, zatvori, internati... do
u beskraj odlau pojavu bolesti. Kako, onda, ovek moe da se vakcinie protiv bolesti koja
- ne postoji!? Pod kojim je mikroskopom virus side identifikovan? Da li je zaista toliko
siuan da do njega ne moe vizuelno da dopre ni najsavreniji mikroskop iako se smatra
da mu se veliina kree izmeu 2 i 122 pm? Pre e biti da uopte ne postoji, da je re o fik
ciji i mistifikaciji. A ponajpre da je sida, u stvari, skup propratnih bolesti ,,namerenih da
do kraja razore jedan organizam. Ukratko - horda zla!

Tajna 64 bolesti
Postoji jo jedna mogunost Hl-virus lii na neke druge viruse u tolikoj meri, da se ne
moe identifikovati. Za sada ga (jo uvek) prepoznaju iskljuivo po pozitivnom nalazu na
antitela. Ako je poznato da ak 64 bolesti indukuje sintezu istih antitela, ostaje za razmi
ljanje - koliko je njih identifikovano kao sida? Ili, koliko je ljudi pre vremena oterano u smrt
izricanjem dijagnoze: HlV-pozitivan (to toksinim lekovima, to samim saznanjem o
navodnoj HIV-pozitivnosti)?
Dakle, 64 bolesti se mogu deklarisati kao HlV-infekcija. Naravno, kad se laboratori
jskim analizama ve utvrdi da je neko HlV-pozitivan, lako je otkriti gde je dolo do infek
cije. To nije problem. Svaki ovek se sa nekim osobama sree, kontaktira, nekuda kree,
radi, eventualno posee, povredi... I na taj nain inficira. Dobar broj njih je primio neku
transfuziju, jo vei broj popravljao zub (a zubarske intervencije su obino ,,krvave)...
Uvek e se, dakle, nai neki razlog.
Ne treba zaboraviti da se nekon vakcinacije protiv gripa javlja polineuropatija. Nije li,
onda, virus gripa umean u smrtonosnu igru side kao i herpes zoster virus?
Kod miastenije gravis, u kombinaciji sa sidom, naen je veliki broj CD4 T limfocita i
optimalan kolinik CD4/CD8. To je smeno.
Sida, rekoh, ima neto srodno ne samo sa gripom, ve i svih pomenutih 64 bolesti
moraju da imaju zajedniki imenitelj za sidu, pri emu sve te bolesti ine izvesni oblik

familije. Pored toga, jo 25 srodnih i nesrodnih bolesti se razvija kod HlV-a, ali ne i prilikom
transplantacije organa gde dolazi do imunosupresije pod dejstvom medikamenata.
U svakom sluaju je nesumnjivo da:
1. Akutni idiopatski polineuritis (Guillain-Barroov sindrom) bio je povezan 1976. sa
vakcinacijom protiv svinjskog gripa kod hiljadu osoba (,,O.K. Imunologija44, str. 603.)
2. Treba videti zato bolesnici od multiple skleroze nisu podloni drugim autoimunim
bolestima, neoplazmama i uopte infekcijama (,,O.K. Imunologija str. 603)!
3. Da li neki proteini mogu, kao i IgG, da pogoravaju bolest na nain slian onom koji
je opisan na str. 129 (,,O.K. Imunologija)?
IgG antitela mogu da izazovu bolest kod laboratorijskih ivotinja.
Moda bi obolelog od HlV-infekcije trebalo podvrgnuti zraenju i unititi njegove
imunokompetentne elije?! Moda bi moglo se deluje i visokofrekventnim strujama
niskog intenziteta? Jo jedna ideja, tema, za razmatavanje. Ne kaem - ,,razmiljanje.
Re je o paraleli izmeu namerno unitenog imunog sistema i imunog sistema
unitenog usled infekcije. Zato jednog bolesnika napadaju brojne infekcije a drugog
ne? Unitavanjem imunog sistema istovremeno e biti uniteno i sve to bi moglo da
napadne imuni sistem. Kao kod paljenja trave gde drvee ostaje neoteeno. Moda bi
na isti nain mogli da ,,sagore i svi infektivni agensi prisutni u imunokompetentnim
elijama (HIV virus). Kada je ve oteen imuni sistem, moda bi u tom organizmu tre
balo unititi i imunokompetentne elije, a onda krenuti od poetka jaajui imuni sis
tem - Todoxin-om!
Naravno, u tom sluaju bi pacijenta trebalo apsolutno izolovati (kao prilikom trans
plantacije kotane sri ili nekog drugog organa). Organizam bi postepeno jaao i, sva je pri
lika, ozdravio.

Tajna izofrenije virusa i oveka


Evo jo jedne hipoteze...
Da nije, moda, virus side kamufliran obinim virusom gripa, pa je zbog toga nevidljiv
i neprepoznatljiv, ak i pod elektronskim mikroskopom? Moda se ruga u lice istraivau?
Tu je, vidi se, identifikovan je, ali ne i prepoznat kao virus side! Kako? Lepo se vidi virus
gripa, ali ne i da je re o dobro maskiranom (u omota virusa gripa) virusu side. Niko se
nije pitao - ta e virusu dva omotaa? Moda su dva, a moda (ak) i nisu dva?
Zato su virusu potrebna dva molekula RNK (dva lanca jedan iznad drugog)?
Dvolanani virus moe da se dobije i vetakim putem (,,O.K. Imunologija, str. 91).
Virus gripa je drugaiji. Nastao je ukrtanjem razliitih sojeva virusa iz razliitih
vrsta ivotinja. Nisu se stopili kao srodni hromozomi oca i majke i razdvojili jednako,
nego su ostali odvojeni. Poput neke vrste molekularne izofrenije. Verujem da upravo
u tome lei i jedna od tajni ovekove izofrenije. Mogue je da se virus integrisao, a
moe da bude i re o dva integrisana virusa koja se nisu pretvorila u jedno bie ve u
svojevrsno udovite, u dvojnu linost. Imaju dva omotaa a svako je sauvao - sebe. U
jednom telu se nalaze dva potpuno razliita virusa, a ispoljavaju kao jedan agens. U
tome se, moda, i krije tajna.
Zato neki Ijudi inficirani HlV-om ive bez veih tegoba i po 10 do 15 godina? Nema
ju jedan od virusnih gena - nef-gen, jer su najverovatnije inficirani defektnim virusom. Da

li bi, onda, delovanjem na viruse uzronikom svinjske kuge uopte mogao da se uniti HIvirus ili bi se, eventualno, poveala njegova virulencija? Neto pozitivno bi se svakako
dogodilo (moji raniji rezultati), ali i negativno (eksperiment je u toku).

Moda postoji, a moda i - ne


Nakon 20 godina rada (esto i po 24 sata dnevno) sa HlV-pozitivnim bolesnicima,
mogu odgovorno da kaem da ima dokaza postojanja Hl-virusa ali, isto tako, da ima i
dokaza njegovog - nepostojanja! Znam da je neobino, ali je tako. Sreom, u oba sluaja
(ne)postojanja, jedino je Todoxin-ova efikasnost postojana!
Lekar sa mojim iskustvom, sa prvim prihvatilitem na svetu za HlV-pozitivne osobe,
sa uspenim preparatom koji je dobio priznanja od najveih svetskih instituta, od Japana,
Rusije i Kanade do juga Afrike i Rta Dobre Nade, jo uvek ne moe sebi da dozvoli konano
opredeljenje.
Do ogovora ne postavljeno pitanje ovek mora sam da doe, a tajna je ispletena od nje
govog istovremenog postojanja i nepostojanja. U velikom broju sluajeva se sida razvila sa
svim traginim posledicama iako virus, ipak, nije detektovan. Ima i indicija da virus posto
ji, ali se mnogi pitaju - kako izgleda? udno? Naravno da jeste.
Ja sam stavio teite na pretpostavku da se Hl-virus krije u virusu gripa i da upravo
zato ne moe da bude identifikovan. Spolja deluje bezazleno, a u unutranjosti neznatno
razlikuje od virusa gripa. injenica je da mnogo bolesti poinje gripom. Da li ba uvek grip
donosi pad imunoloke odbrane dozvoljavajui razbuktavanje latentne bolesti ili on u sebi
ve nosi dobro kamufliranu bolest, tek treba dokazati ili opovrgnuti. Jer, rekoh, obe vari
jante su mogue...

Nov pogled na mehanizam kombinovanja,


replikadju i delovanje H lV-a na organizam
Za teoriju ,,HIV izaziva AIDS nema nijednog dokaza, a postoji impresivna gomila pro
tivdokaza. Niko nije zaista izolovao tzv. HIV. 0 postojanju ovog virusa se izvode povratni
zakljuci nakon manipulisanja imunskim elijama iz krvi homoseksualaca u cilju izvoe
nja nespecifinih markera. Pod markerima se podrazumevaju bioloke supstance na
osnovu kojih se, tvrde strunjaci, moe izvesti dokaz stanja bolesti.
Svi elijski eksperimenti za navodno dokazivanje izolovanog HlV-a, zasnovani su na
dokazivanju takvih nespecifinih markera posle stimulisanja snanim oksidativnim sup
stancama u elijskim kulturama. Niko nije uspeo u serumu krvi takozvanih HlV-pozi
tivnih ili pacijenata sa AIDS-om, da demonstrira tzv. HIV izvan elije iako se on, prema
teoriji o HIV/AIDS-u iz 1995. godine, razmnoava u milijardama primeraka dnevno.
Prema saznanjima steenim prilikom istraivanja azot-monoksida, istraivai HlV-a su
zamenili uzrok i posledicu.
Furhgot i Ignaro (Nobelova nagrada 1998.) su 1987. godine prvi put osigurali dokaz
da elijskim sistemima ovekovog organizma upravlja gas azot-monoksid (NO). Izmeu
imunskih elija ,,proizvoaa NO i onih koje ga ne proizvode, mora da postoji
ravnotea. Tu ravnoteu izmeu elijskog i tzv. humoralnog imuniteta sa antitelima,
mogu da poremete infektivni i/ili neinfektivni inioci to moe da inicira steenu sla

bost elijskog imuniteta (AIDS). Suvie jaka ili dugotrajna prekomerna stimulacija
proizvodnje NO u imunskim elijama, izaziva zastoj proizvodnje NO u imunskim elija
ma i pojaanu aktivaciju elija koje proizvode antitela. Posledica je da se unutar telesnih
elija nesmetano mnoe unutarelijski mikrobi kao to su gljivice, paraziti, mikobakter
ije i virusi (izazivai oportunistikih oboljenja), koje u normalnim uslovima NO (kao gas
odbrane) odstranjuje bez simptoma. Takav kliniki nalaz bolesti se odreuje kao AIDS.
Prekomerna stimulacija proizvodnje NO moe, istovremeno, odreenim protivregu
lacijama elijske biologije da blokira ,,disanje kiseonika u odreenim elijskim sistemima.
Celije mogu da se prebace na proizvodnju energije nezavisnu od kiseonika, to izaziva nas
tanak tumora.
Dr Robert Galo, pronalaza patentiranog tzv. testa na HIV, je hidrokortizonom manip
ulisao elijske kulture pacijenata sa AIDS-om. Hormon hidrokortizon blokira deljenje eli
ja, ukljuujui i razmnoavanje mogue prisutnih virusa, koji mogu da se razmnoavaju
samo istovremeno sa elijom domainom. Hidrokortizon zaustavlja i proizvodnju NO, ali i
podstie stvaranje reparaturnih proteina.
Pomenuti navodi se odnose na eksperimente u laboratoriji dr Galoa 1984. godine, pri
likom stvaranja testa na HIV. Ipak, dr Galo jo nije objasnio zato je deljenje elija domaina
blokirano posle davanja hidrokortizona (to svaki lekar zna iz klinike primene hidrokorti
zona) ali i da se tzv. HIV posle davanja kortizona izuzetno dobro razmnoavao. To objanjen
je nudi pomenuto istraivanje NO. Nespecifini molekulski markeri, navodni dokazi za pos
tojanje HlV-a, nisu nita drugo do reparaturni proteini i elijski otpad koji se iz elija izloenih
oksidativnom stresu izvoze, u tzv. elijskim fragmentima, slinim virusu, kao posledica pro
tivregulacije u biologiji elija. Ti markeri, dakle, nemaju nikakve veze sa tzv. HlV-om.
Supstrat za testiranje, ija je osetljivost podeena na izuzetno visoke koliine antitela,
reaguje sa antitelima u serumu krvi osoba ije imunske elije proizvode veliku koliinu
antitela. To je, pre svega, sluaj kod Ijudi ije imunske elije ne proizvode NO, ve (umesto
toga) pojaano stimuliu sintezu antitela.
Poto u ovekovoj krvi nema antitela koja reaguju iskljuivo sa onim proteinskim
antigenima protiv kojih su prvobitno stvorena, tzv. test na HIV dokazano reaguje sa
velikim brojem razliitih antitela iz seruma krvi testiranih osoba, prvobitno stvorenih
protiv antigenskih proteina izazivaa tuberkuloze, malarije, PCP gljivica i mnogih drugih.
Ne postoji, znai, nikakva tzv. infekcija HlV-om. Niti polnim odnosom, niti krvlju.
Takozvani prenos sa majke na dete je prenos majinih antitela na dete i/ili toksiko
oteenje stvaranja nesazrelih imunskih elija posle roenja, usled toksikog medikamentnog leenja. Ono moe biti i posledica majine hronine infekcije koju prenosi na
dete. Takozvano profesionalno uslovljeno prenoenje HlV-a ili prenoenje silovanjem,
jesu anegdotalni sluajevi za koje u celokupnoj literaturi o HIV/AIDS-u nema ni jedan
potvren dokaz.
Brojano najvea grupa tzv. pacijenata sa AIDS-om, obuhvata manjinu analno recep
tivnih homoseksualaca. Uzroci prekomerne stimulacije NO jesu: udisanje organskih azot
nih gasova kao sredstava za seksualni doping; zloupotreba hemoantibiotika koji se
mataboliu u NO i nitrozamin; unoenje stranih proteina kao posledica nezatienog
analnog odnosa, to moe da izazove prekomernu proizvodnju NO analognu prekomernoj
proizvodnji NO usled mikrobskih antigenskih proteina i toksina kod multiinfektivnosti
ukoliko je poremeena elijska detoksikacija.

Drugu po veliini rizinu grupu ine intravenski zavisnici od droge, ija je elijska imun
ska ravnotea poremeena samom intoksikacijom drogom, estim mikrobskim infekcijama
usled kontaminacije upotrebljenih priceva, toksinih primesa narkoticima, nedovoljne i
deficitarne ishrane, povezano sa telesnom iscrpljenou zbog narkomanskog naina ivota.
Sledeu rizinu grupu ine hemofiliari koji su godinama primali komercijalno
proizvedene visokokontaminirane proteine zgruavanja. Posledica toga je - prekomerna
stimulacija NO.
Jo jednu (srazmerno malu) rizinu grupu ine primaoci vie transfuzija sa tekim
osnovnim oboljenjem. Re je o pacijentima koji su proseno primili trideset pet boca
ljudske krvi, usled ega je dolo do poremeaja imunskih elija koje proizvode NO i pre
vage imunskih elija koje ga ne proizvode.
Bolesti indikatori za AIDS, zastoj proizvodnje NO u imunskim elijama i prekomerno
sazrevanje imunskih elija koje ne proizvode NO, te oportunistike infekcije, razvijale su se
kod pacijenata sa rakom krvnih elija leenih farmaeeutskim supstancama iz klase sup
stanci u koju spadaju i medikament protiv AIDS-a - AZT i srodne supstance.
Na potpuno razliite izazivae imunske elije odgovaraju istovetno proizvodnjom
NO, a u sluaju prekomerne stimulacije zaustavljanjem njegove proizvodnje. Izazivai
mogu da budu farmatoksine supstance, deficitarna i nedovoljna ishrana, unos stranih
proteina, infekcije i zapaljenja, pogrena hormonska regulacija, emocionalni stres, okol
ni inioci itd.
Postoje, meutim, efikasne mogunosti prevencije i leenja pre-AIDS-a i AIDS-a. Paci
jentima su, pored reavanja problema nedovoljne ili pogrene ishrane i ciljanog leenja
infektivnih ili neinfektivnih uzronika bolesti kao i izbegavanja specifinih rizika, potreb
ne primereno dozirana antioksidativna, uravnoteavajua terapija proteinima koji sadre
sumpor i drugim proteinima i aminokiselinama (glutation, cistein, homocistein, arginin i
dr.), vitaminima, mineralima, mikroelementima, biljnim olifenolima, prirodnim inhibitori
ma proteaze (poput poli anjona iz morskih algi i preparata hrskavice), modulatorima
prostaglandina iz ribljeg ulja (omega-3 masne kiseline) ili, u tekim sluajevima, inhibitori
ma ciklooksigenaze-2, prema potrebi i difluorometilornitinom kao inhibitorom poliamina
i gama-globulinima u sluaju oportunistikih infekcija.
Netoksino leenje poznaje mnoge mogunosti da se poremeaj elijske imunske
ravnotee dovede u red bez blokiranja elijskog disanja AZT-om i srodnim supstancama.
Dogmatska HIV/AIDS medicina je u protekloj deceniji poela ponovo da otkriva
mogunosti dosledne antioksidativne zatite i zatite jetre za pacijente sa steenom
slabou elijskog imuniteta.
Zemlje u razvoju imaju u toj oblasti velike mogunosti da morske proizvode koriste
kao dodatak ishrani, da sprovode plantano gajenje fitoterapeutika bez ikakve licence i da
se prisete bogatog iskustva narodne medicine.
'

Analize preparata Todoxin


izvrene u Bekmen (Beckman) laboratoriji u Torontu
Biljni preparat Todoxin obiluje (inae) antagonistikim elementima, kalcijumom i
gvoem, a u vidu rastvora sadri i ostale raznorodne materije koje se veoma lako (fiziolo
ki) apsorbuju.

Re je o tajni same prirode. U biohemiji i organskoj hemiji se, inae, supstanca sa


pomenutim osobinama naziva solubilajzer (eng. solubiliser). Dobijanje ovakve supstance
vetakim putem ni najmanje nije jednostavno i zahteva dodavanje EDT-a (eng. Etilen
Diamin Tetra-silicate), jedinjenja tetnog za bubrege.
U Todoxin-u je sve bazirano i funkcionie na prirodnim mehanizmima, stoga nema
nieg kodljivog pa ga mogu koristiti i trudnice i deca. E, tu ve nema tajne. Navedena
svojstva su dobijena mlevenjem, kombinovanjem, potom i komponovanjem sveih inte
gralnih (sa korenom, stablom, listom) lekovitih i biljaka sa velikim potencijalom, nar
avno, konzerviranih medom koji ih spaja i odrava, u skladnu harmoniju zdravlja i
isceliteljskih mogunosti. Zato Todoxin uspeno zaustavlja svaku reakciju, doputajui
jedino fermentaciju. Preciznije, doputa samo pozitivne reakcije i pravi spoj po ,,ok ili
,,blic sistemu.
Polisaharidi, kojima je bogat, potiu od meda, a veliki broj kiselina od zelenog
limuna samlevenog sa korom. Na taj nain u bio-sredini ,,ubija viruse bez nanoenja
tete organizmu. Limunova kiselina menja acido-baznu ravnoteu u kiselu, a takvu
,,ok-terapiju virus ne moe da podnese. eerne kiseline (glukonska i glukuronska)
znaajno utiu na delotvornost preparata. Utvreno je i prisustvo velikih koliina
glukoze. Retkost je da se B vitamini nau u celokupnom sklopu, a to je upravo ovde
sluaj. Strunjacima iz ove laboratorije je poseban problem predstavljalo otkrivanje
inioca koji odrava antagonistike minerale u rastvoru. Nije ustanovljeno prisustvo
lipaze, ali je amilaza bila prisutna. Sasvim prirodno, s obzirom na sadraj eera.
Detektovana su i dva druga aktivna enzima, fosfataza i katalaza, koji su zapravo fer
mentni enzimi.
Najvaniji sastojci Todoxin-a su citohrom C, hrom oprotein i hromoproteid.
Zbog ega je hrom toliko znaajan, moe se objasniti na osnovu procesa u elijskim
organelam a - m itohondrijam a, svojevrsnim m ini-fabrikam a energije. M etabolizam
glukoze ne moe da dospe u mitohondrije ako nema horm ona insulina. Ukoliko se
to, ipak, dogodi, eer ostaje u krvi, ova postaje prezasiena njim i nastaje - dija
betes. Dijabetes je, pored starosti, posledica nedostatka enzim a koji sadri m inerale
magnezijum a i hroma, a hrom ima ulogu istovetnu onoj koju ima i kalcijum. Intere
santno je da enzim aktiviran mineralom cinka, a u Todoxin-u ga ima u velikim
koliinama, m ora da sadri hrom. Ukoliko to nije sluaj, apsorpcija insulina je
onemoguena.
Dipolarni minerali su odgovorni za otvaranje pora na mitohondriji i unoenje glukoze.
Da bi se unela glukoza, mineral se vezuje za nju, potom je oblae insulin i u membrani
dolazi do invaginacije.
Budui da ne sadri lipide (odnosno, svega jedan procenat), medikament je rastvorljiv
u vodi.
Todoxin sadri i fitinsku kiselinu i fitol, osnovu hema kod hemoglobina. Naime, etiri
fito-kiseline se povezuju u prsten i nastaje hem, glavni deo hemoglobina, gde se magnezi
jum menja gvoem i postaje u stvari - hemoglobin. Hemoglobin je iste hemijske strukture
kao i hlorofil. Razlika je samo u magnezijumu. I takozvana porporing (porporna) grupa
je ista i - prilino nestabilna. Pod uticajem svetlosti ili temperature - raspada se. Interesant
no je da se u jednom uzorku Todoxin-a raspala na osnovne jedinice i dobijen je fitol. Na
osnovu zelene boje, konstatovano je prisustvo hlorofila.

Uzorci su teni, polusolidni. Specifina teina neto vea nego kod vode. Verovatno
zbog meda. Miris je ugodan, prijatan, voni. Slobodne vode ima 65 /o. Analiza suvih
vrstih organskih jedinjenja pokazala je da sadri: ugljenih hidrata 83,12 /o; masnih
materija 1 %; proteina oko 2 % (uobiajeno za biljke); karboksilnih kiselina (u velikoj
koliini) - 11,23 %.
Vaenjem elemenata pirolizom utvreno je da ima: ugljenika - 59,26 %; kiseonika 31,89 %; vodonika - 7,23 %; azota - 1,22 %; fosfora - 0,37 %; sumpora 0,03 %.
Analiza ugljenih hidrata rastvorljivih u vodi pokazala je da ima: glukoze 17,7 % (ist
med!); fruktoze 6,12 %; pentoze 1,16 %; manoze 0,22 %. Velika koliina fruktoze je nae
na samo u jednom od uzoraka, mogue kao rezultat fermentacije. Navedene kiseline imaju
veoma vanu fizioloku ulogu.
Analiza vitamina rastvorljivih u vodi pokazala je da su svi sadrani u prilino velikim
koliinama. To je retkost. Otkriveni su: tiamin (Bl) - 24 ppm; riboflavin (B2) - 27 ppm;
vitamin B12 - 0,24 ppm; pantotenska kiselina - 31 ppm; nikotinska kiselina - 19 ppm;
piridoksin - 52 ppm; folna kiselina - 0,50 ppm; biotin - 76 ppm; askorbinska kiselina (C)
- 96 ppm; inositol (ciklini eer, ponaa se kao vitamin i srodan je askorbinskoj kiseli
ni) - 112 ppm.
Analiza vitamina rastvorljivih u mastima: beta-karoten - 0,09 ppm; vitamin A-alkohol
- 0,03 ppm; vitamin A-acetat - 0,01 ppm; vitamin D3 - 0,08 ppm; tokoferol - 0,10 ppm.
Mnogima je neshvatljivo da se prilikom spravljanja preparata biljke ne sue izuzima
jui, naravno, uklanjanje spoljanje vlage. Pasterizacija se vri na temperaturi od 55C (u
sluaju vie temperature, dolo bi do inverzije). Priroda, naime, ,,proizvodi sve fiziolo
ki aktivne materije u D-orijentaciji. Oni su, dakle, na desnoj strani aktivne grupe. Vita
min C-D je, na primer, u toj poziciji fizioloki aktivan, dok je leva forma inaktivisana. To
znai da kad je grupa kiselina smetena na desnoj strani molekula (optiki opservirana
na polaroidu), onda je aktivna. Ali, istog trenutka kad se vitamin C zagreje do 80C, on je
praktino uniten. Zato Todoxin-ovim preparatima nije potrebna pasterizacija. Dovoljno
je uvanje na hladnom (u friideru i sl.).
U preparatima Todoxin-a je sve strogo kompatibilno. Mogue je intervenisati, ali u tom
sluaju dolazi do promene odnosa, samim tim i -efekta i efikasnosti preparata.

Novca nikad dosta


rezultata nikad manje
,

Kad su nacisti 1933. godine poeli da spaljuju knjige Sigmunda Frojda, veliki psi
hoanalitiar je rekao:
- oveanstvo je napredovalo, u srednjem veku bi spalili i mene!

Sublata causa tollitur effectus*


Koliko je do danas poznato, postoji devet podtipova Hl-virusa. Zvaninici Nacionalnog
instituta za alergije i zarazne bolesti tvrde da se oni meusobno razlikuju od 30 do 35 odsto.
Napori oveanstva da se izbori sa problemom AIDS-a kreu se u dva pravca: (1) na
pronalaenje leka protiv ove bolesti i (2) stvaranje vakcine i prevenciju zaraze.
Valjalo bi, meutim, osmotriti problem AIDS-vakcine izbliza. Evo kako su to uinili
reporteri Bi-Bi-Si-ja (BBC)...

U potrazi za vakcinom protiv side


Naselje ,,Kastro u San Francisku (SAD) je najvea zajednica aktivnih homoseksuala
ca. Pre neto vie od 20 godina, u njemu su homoseksualci ponosno ispoljavali svoju sek
sualnu slobodu. A onda je zajednicu poela da unitava nepoznata bolest. Uskoro-je umrlo
nekoliko hiljada ljudi. Don Frensis, naunik koji je radio za ameriku vladu, najglasnije je
upozoravao na opasnost. Skoro polovina stanovnika naselja ,,Kastro umrla je od Hl-virusa,
pa je danas njegovo stanovnitvo ili veoma mlado ili veoma staro. Nema sredine. Svojevre
meno su na njegovim ulicama hodali ivi skeleti. A gledati osobu koja umire od side je,
zaista, uasan prizor...
Ranih 80-ih godina prolog veka, nova bolest je bila potpuna nepoznanica. Sad
ve uveni naunik Robert Galo je bio taj koji je nainio prvi korak u njenom rasvetl
javanju i tako ostavio vlastiti trag u istoriji. Maja 1984. na konferenciji za novinare,
sekretar Ministarstva zdravlja SAD je objavio da je Galo identifikovao virus kao
mogui uzronik side:
Dobar dan dame i gospodo, imamo vano saoptenje. Otkriven je mogui uzrok side! Posle
ovog otkria, lek za smrtonosnu bolest je po svoj prilici na dohvat ruke. Novi postupak e nam
omoguiti da stvorimo preventivnu vakcinu protiv side. Nadamo se da e za dve godine biti
spremna za probu... mnogima i dan-danas odzvanjaju u uima ove rei vladinog slubenika.
Bila je to ili velika nauna greka ili loa procena. To je trenutno najbolja mogua pro
cena. Nita se ne moe stopostotno predvideti, ali moramo dati neko reenje. Nikada pre
toga nisam radio na nekoj vakcini ili u oblasti zdravstvene zatite. Kada su me upitali kad
*Kada je otklonjen uzrok, otklonjena je i posledica

emo imati vakeinu, bio sam zateen iako je trebalo da oekujem to pitanje. Pokuao sam
da u sebi napravim neke proraune i zakljuio da ovu kulturu virusa moemo beskonano
gajiti i proizvoditi velike koliine delova virusa. To znai da bi za nekoliko godina trebalo
da imamo vakcinu , priao je kasnije dr Robert Galo.
Optimizam je bio veliki jer su Galo i ostali naunici ve obavili najtei deo posla.
Otkrili su kako virus funkcionie. Hl-virus napada odbrambene elije ovekovog orga
nizma, elije imunog sistema. Galo je otkrio da virus mora svojim ,,iljcima da se
zakai za CD4 receptore na njihovoj povrini, kao bi uao u njih. Proces zaraze poin
je kada se poveu ,,iljak i receptor. Dakle, kada se membrane spoje, dolazi do m ean
ja sadraja u njima i virus prelazi u citoplazmu elije. Tada poinje proces preuziman
ja kontrole nad elijom. Pri deobi elije, DNK virusa se takoe prenosi na svaku eliju
ker. To znai da ova elija nije jedina ,,meta zauvek inficirana virusom. Zaraen je
ceo organizam.
Sa ovim izazovom su se naunici suoili 1984. Trebalo je pronai vakcinu koja e
spreiti ulazak i razmnoavanje virusa u elijama imunskog sistema.
Kako deluju vakcine?
Odbrambeni (imuni) sistem ovekovog organizam unitava infektivne agense, poput
virusa i bakterija, razaranjem njihovih molekula nazvanih - antigeni. U sluaju infekcije
mora da reaguje brzo, precizno i snano kako bi se spreilo irenje patogenih agenasa.
Prvo dolazi do humoralne reakcije sistema. B limfociti (B elije) proizvode antitela,
ova se potom vezuju za tano odreene antigene patogenog agensa inicirajui seriju
reakcija koje vode do neutralizacije i/ili razaranja patogenog mikroba. Cilj humoralne
reakcije je njegovo unitenje pre nego to uspe da zarazi elije. Osim humoralne, posto
ji i tzv. indirektna elijska reakcija. Re je o proizvodnji specijalizovanih T limfocita (T
elije) koji otkrivaju i razaraju zaraene elije. T limfociti, tanije specifina vrsta poznata kao citotoksine T elije, prepoznaju male delove (peptide) antigena infektivnog agen
sa prisutnog na povrini zaraene elije, aktiviraju se i unitavaju takve elije. Pomenuta
dva tipa reagovanja imunog sistema se meusobno dopunjuju obezbeujui potpunu
zatitu organizma u sluaju infekcije. B elije prvenstveno razaraju opnu virusa, a T unutranje proteine. B i T limfociti ,,pamte (imunoloka memorija) i u sluaju ponovne
zaraze istim patogenim agensom bre reaguju.
Vakcinacija ili imunizacija podraava infekciju odreenim mikrobom i podstie imunu
reakciju protiv neaktivnih delova agensa, Ovaj kontakt uzrokuje brzu humoralnu i elijsku
imunu reakciju i proizvodnju B i T memorijskih limfocita. U sluaju zaraze pravim infek
tivnim agensom, imuni sistem reaguje bre i sveobuhvatnije nego kod osobe koja nije
vakcinisana.
Konvencionalne metode proizvodnje vakcina se zasnivaju na deaktivaciji i preia
vanju mikroba.
Cilj naunika je pronalaenje vakcine iji zadatak nee biti samo spreavanje infekci
je, ve pruanje mogunosti zaraenom organizmu da se uspeno izbori sa boleu, Uspe
na vakcina, dakle, treba da pomogne elijama imunlokog sistema u proizvodnji antitela
koja bi napadala virus i stimulisala telo da uniti HlV-om zaraene elije.
Naunici rade na dve vrste vakcina: preventivnoj i terapeutskoj. Preventivna treba da
sprei infekciju virusom, a terapeutska da pomogne imunolokom sistemu zaraenog da
prepozna odreene oblike i mutacije HlV-a kako bi ih izbacio iz organizma.

Do 1984, kada je otkriven uzrok side, u SAD su umrle 1.292 osobe. Iste godine
kada je Robert Galo otkrio kako funkcionie Hl-virus, i virusolog dr Ron Derosijer je
doao do dramatinog otkria. Pronaao je slian virus koji izaziva sidu kod majmuna.
Sada su znali kako virus deluje, a imali su i ivotinju za testiranje svojih teorija. Iako
ranije skeptian, i Derosijer je tada izrazio optimizam u pogledu pronalaska vakcine:
Impresivno je to je vakcinacija stavljena pod kontrolu. ak su i iskorenjene neke
virusne bolesti poput velikih i malih boginja, deje paralize, ute groznice...
Polovinom prolog veka, Zapad je bio preplavljen TV-reklamama tipa: Na vama je da
svoje dete zatitite vakcinacijom, odmah ga odvedite lekaru. I vae dete treba da primi
vakcinu! Vakcine su jedan od najveih uspeha savremene medicine. Deja paraliza i velike
boginje mogu da ubiju. Velike boginje su bile najvea poast u Evropi tokom srednjeg veka.
Bile su iskorenjene a zatim i deja paraliza. Ponite odmah sa novim programom zatite,
uzmite prvi od tri grumena eera...
Lista bolesti je neprekidno rasla. Poslednji trijumf je bila vakcina protiv hepatitisa B.
Meu onima koji su odigrali kljunu ulogu u njenom otkrivanju, bio je dr Don Frensis.
Godine 1993, pomislio je da je pronaao i nain da pobedi sidu. Preao je u privatnu kom
paniju ,,Genentek koja je vakcinu protiv side pravila na isti nain kao i vakcinu protiv
hepatitisa B. Ideja je bila sasvim jednostavna. Napae ,,iljke gpl20 na povrini virusa,
koji deluju poput dlaica na teniskoj lopti. Jer, virus napada eliju sa specifinim povrinskim receptorima upravo za pomenuti gpl20.
Dr Frensis i ,,Genentek su verovali da su pronali savren nain da prevare virus i
spree infekciju. Planirali su, naime, da naprave vakcinu koja e podsticati imunski sis
tem na proizvodnju antitela u krvi. Stvorie se antitela protiv gpl20. Kada osoba ponovo
bude izloena Hl-virusu, antitela e se probiti i krenuti direktno na gpl20. Potpuno e ih
prekriti, kao dlaice na teniskoj lopti. Hl-virus nee moi da ue u eliju.
Izgledalo je sasvim jednostavno. Samo treba proizvesti antitela i zaustaviti zarazu.
Da li stvarate antitela koja e spreiti virus da se zakai i ue u eliju? Odgovor je da. Zato su se svi koji su radili na vakcini izmeu 1985. i 1990. skoncentrisali iskljuivo na
omota gpl20 , kae dr Robert Galo.
Nove dobre vesti su stigle 1989. ,,Genentekova vakcina sa antitelima je uspeno
isprobana na impanzama. ,,Stoprocentno je bila delotvorna kod svih vakcinisanih ivot
inja. Bio je to prvi put da neko praktino pokae da vakcina protiv Hl-virusa zaista moe
delovati. Ostalo je jo samo da se odgovori na kljuno pitanje: ako vakcina titi impanze,
a reakcija ovekovog imunog sistema je ista kao kod impanza, hoe li vakcina delovati i
na ljude
,,Genentekova vakcina je isprobana samo na laboratorijskim vrstama virusa. Pre nego
to vlada SAD odobri testiranje na ljudima, neophodno je proceniti njeno dejstvo na prav
im virusima. Dakle, na onima koji preovlauju kod ljudi, na ,,snalaljivim virusima
spremnim da se koriste svakojakim ,,trikovima.
Dr Stiv Volinski odlino poznaje trikove Hl-virusa. On ima pristup najveoj bazi
podataka u Americi u koju je smeteno na hiljade uzoraka ovog virusa sakupljanih tokom
vie od dvadeset godina. Ceo radni vek je proveo analizirajui kako se to Hl-virus menja i
iri svetom.
Virusni oblici pokazuju istoriju evolucije. Ogranci su genetike razlike u virusu.
Uoeno je da se promene, koje sve vreme postoje, neprekidno uveavaju , kae dr Volinski.

Poznato je da se svi virusi menjaju, ali kada su dr Volinski i njegovi saradnici uporedili
HIV sa virusom gripa, bili su iznenaeni. Virus gripa je 1997. u celom svetu pokazao izves
nu ,,koliinu genetske varijacije. Potom je dr Volinski proverio koliko je varijacija postoja
lo u jednom oveku ija je krv testirana iste godine. Iznenaenje naunika je izazvala i
njenica da se tokom jedne godine Hl-virus u istoj osobi menja vie nego to se virus gripa
menja u - celom svetu!
Treba samo videti koliko se razliitih tipova HI virusa razvilo iz jednog virusa 1997.
godine u Demokratskoj Republici Kongo , pokazuje dr Volinski. Promene kod virusa gripa
jesu neznatne, ali je ipak svake godine potrebna nova preventivna vakcina. Hl-virus je,
meutim, potpuno drugaiji. Nain na koji varira, zaista je spektakularan. Svaki put kada
napravi svoju kopiju, napravi i - greku. Tako stvara mnotvo mutiranih virusa koji mogu
da ive u svakoj osobi.
Hl-virus se razmnoava i mutira neverovatnom brzinom. Tokom samo jednog dana,
nastane do 10 milijardi kopija u jednom oveku. Naunici koji rade na vakcini sa antitelima,
bore se da odre taj tempo.
Britanac dr Menis Barton radi u Istraivakom institutu Skrips. Tokom 20 godina,
koliko izuava antitela za Hl-virus, saznao je mnogo o strukturi gpl20, ,,meti Genentekove
vakcine sa antitelima:
Kada se gpl20 na virusu spoji sa CD4 na ljudskoj T eliji, virus se povezuje sa
elijom i infekcija moe da pone. Antitela mogu da spree ovaj proces, samo ako pre
poznaju pravu m etu. Problem je u tome to samo jedna promena u aminokiselinama,
od kojih se sastoji molekul gpl20, moe potpuno da eliminie povezivanje antitela
objanjava dr Barton.
,,Genentek-ov istraivaki tim je verovao da e se antitela za gpl20 suprotstaviti
mnogim razliitim vrstama Hl-virusa, meutim, dok su istraivai radili na vakcini, gpl20
se nekontrolisano menjao. Ispostavilo se da je gpl20 deo virusa koji se najbre menja. U
periodu potrebnom da se testira krv jednog oveka, gpl20 se mogao promeniti u toj meri
da neko antitelo vie ne deluje. Moda je ,,Genentek-ova vakcina delovala na impanze, ali
su mnogi verovali da nee proizvesti delotvorna antitela za pravi virus. Zato? Zasnovana
je na vrsti virusa iz perioda kada se HIV tek pojavio. Danas, meutim, u svetu postoji na
stotine hiljada vrsta virusa. A to je, ve, ozbiljan problem. Ako je namera da se vakciniu
ljudi, a nije poznato kom virusu e biti izloeni, neophodno je obezbediti efikasnu vakcinu
protiv svih virusa na svetu!
Dr Don Frensis nije dobio novac od vlade za probe na ljudima jer se verovalo da nje
gova vakcina nee delovati. Danas smatra da je proputena odlina prilika:
Veoma je teko ubediti privatni ili javni sektor da obezbedi novac. A kada budu kon
ano shvatili da je to vana stvar, bie prekasno i umree na hiljade ljudi.
Ipak, dr Frensis nije odustao. U pokuaju da sakupi novac, 1995. je otiao u Vol Strit.
Nadamo se da e za dve godine vakcina biti spremna za probu. Priblino dve
godine... Deset godina posle uvene konferencije za tampu, irom sveta je od side umrlo
5 miliona ljudi! Vakcine jo uvek nije bilo.
Naunici bekog Instituta za primenjenu mikrobiologiju obelodanili su, u drugoj
polovini 2001. godine, da rade na vakcini koja bi mogla da bude efikasna zatita (i) od HIvirusa. Neoekivano, re je o vakcini protiv gripa modifikovanoj antigenskim materijalom
(za sada) nesavladivog virusa koji je od 1981. do 2003. odneo 22 miliona rtava.

(O vezi virusa gripa i HlV-a, uzgred budi reeno, pisao sam desetak godina pre ovog
eksperimenta.)
Prvi eksperimenti izvedeni su na mievima. Ubrizgana im je modifikovana vakcina
protiv gripa, pri emu je dodati antigenski materijal pokazao da moe da ima ulogu antige
na, tj. da podstakne organizam na jaku imunoreakciju. Ali, pre nego to beki naunici
potvrde da su pronali vakcinu protiv AIDS-a, neophodno je uraditi dalje testove na mie
vima kojima je data vakcina i, naravno, izloiti ih - Hl-virusu.
Prema reima doktora Borisa Ferka, jednog od lanova tima, posle eksperimenata sa
mievima usledie testovi na primatima. Ukoliko budu uspeni, bie to sigurna potvrda da
je vakcina bezbedna i delotvorna i za ljude. S obzirom na znaaj otkria, dalja istraivanja
e finansirati i Evropska unija.
Poetkom 2001. godine u svetu je ispitivano izmeu 25 i 30 prototipova vakcine, od
kojih su tri bile u ii naune javnosti. Prvi prototip je razvijen na Oksfordskom univerzite
tu i oekivan je skori poetak testiranja na ljudima u Velikoj Britaniji i Keniji. Drugi pro
totip, od koga se dosta oekivalo, razvila je amerika kompanija Veks Gen (VaxGen) i
testiranje na ljudima je bilo u toku.
Trea vakcina je prizvedena na Univerzitetu Emori, SAD. Nakon obavljenih testiranja
na majmunima, rezultati su ukazivali da ova vakcina ne moe da sprei zarazu, ali da ima
izuzetnu spreavajuu snagu procesa irenja Hl-virusa u organizmu. Testovi su raeni na
24 majmuna kojima je vakcina data, a zatim ubrizgan i virus. Iako je dolo do infekcije, kod
primata se ni posle vie meseci nije razvila bolest, to jest nisu se pojavili simptomi karakteristini za AIDS.
S druge strane, lanovi zaraene kontrolne grupe majmuna (koja nije primila vakcinu)
su do maksimalno 28 nedelja poeli da pokazuju znake bolesti vezane za Hl-virus, bez
nade da infekciju preive.
Vakcina o kojoj je re, kako kau njeni tvorci, stimulie imunoloki sistem i stvaranje
,,memorijskih elija sposobnih da prepoznaju virus i pokrenu proces odbrane od infekci
je. Postignuti rezultati su do tada bili najbolji na podruju iznalaenja vakcine protiv AIDSa. Uskoro je trebalo da vakcina bude testirana i na ljudima.
Samo est meseci kasnije, meunarodni tim naunika je objavio da je pronaao
vakcinu protiv AIDS-a! Istina, trenutno pomae samo makama, ali bi princip mogao lako
da se primeni i kod ljudi...
Profesor Osvald Daret (Oswald Jarrett) sa Veterinarskog fakulteta u Edinburgu, potvr
dio je da su make nakon vakcinacije postajale imune na bolest, bez obzira na dugotrajno
i esto izlaganje virusu. Uskoro e vakcina biti dostupna svima koji ele da zatite svoje
ljubimce - najavio je pomenuti profesor.
Ipak, put do vakcine koja e tititi ljude nee biti tako kratak, bez obzira na to to e
biti primenjen isti princip. Prof. Osvald Daret je najavio da e se vakcina nai u prodaji tek
2006. godine. Do tada, predlae prezervativ kao jedino efikasno sredstvo zatite, uprkos
tome to se uveliko radilo i na drugim proizvodima (kremama i gelovima) koji bi mogli da
poslue kao zamena.
U tom trenutku je stopa rasta obolelih na godinjem nivou iznosila - 5,5 miliona, uz
tendenciju daljeg rasta!

U igru uskae i - Bil Gejts!


Svetski ekonomski forum u Davosu okuplja najvea imena iz sveta politike, ekonomi
je i biznisa. Poetkom 2001. godine na njemu je Bil Gejts (Bill Gates) ueestvovao u diskusi
jama na temu kompjuterskih tehnologija, digitalnog jaza i Interneta. Pored toga, kralj
operativnih sistema i korisnikih aplikacija je pozvao vodee svetske biznismene da se
pridrue akciji pronalaenja vakcine protiv AIDS-a, dotirajui istraivanja organizacije IAVI
(International Aids Vaccine Initiative). Gejts je objavio da e njegova donacija iznositi 100
miliona dolara, a pridruio mu se i vlasnik Yahoo!-a sa cifrom od pet miliona dolara i
eljom da i svoju mreu sajtova stavi u slubu borbe protiv neizleive bolesti.
Gejts je kritikovao, za njega neverovatnu injenicu, da i posle 20 godina od prvog slua
ja HlV-a, vakcina jo nije pronaena. Po njemu je osnovni problem bilo nedovoljno finan
siranje istraivanja i neverovatna nezainteresovanost globalnog trita da tu borbu potpo
mogne. Zato je odluio da on prvi probije led i time povue ostale milionere i milijardere
za sobom.
IAVI se, objanjavano je u tom trenutku, nalazi na dobrom putu da proizvede efikas
nu vakcinu i trai 550 miliona dolara za dalja istraivanja koja bi trebalo da traju do 2007.
godine. Tih dana su testiranja vakcine trebala da otponu u Keniji, poto je zavren prvi
krug testova na dobrovoljcima u Velikoj Britaniji. (Dakle, ,,varijanta Oksford! - prim. T. J.)
Na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu (vajcarska) poetkom 2006.
godine, dr Set Barkli (Seth Berkley), predsednik i izvrni direktor Internacionalne
AIDS Vakcina Inicijative (IAVI), zatraio je od politiara i ostalih uesnika skupa
poveanje donacija za istraivanje HIV/AIDS vakcine ,,bar do iznosa od 1,3 milijarde
dolara godinje. IAVI procenjuje da je za istraivanje i razvoj HIV/AIDS vakcine do
tada utroeno 682 miliona dolara, od ega je svega 100 miliona dolo iz privatnih
(nedravnih) izvora,
Sistem razvoja vakcine nije dobro postavljen. Mora se pronai bolji nain za podsticaj
istraivakog rada, finansiranja i farmaceutskih kompanija - rekao je dr Barkli. - Grupa od
osam industrijski najrazvijenijih zemalja je i na prethodnih est okupljanja izrazila podrku
za razvoj HIV/AIDS vakcine, ukljuujui prethodni samit 2005. u Gleniglu u kotskoj, ali i
dalje ostaje otvoreno ispunjenje datih obeanja.
Milijarder Bil Gejts je i na ovom forumu bio iroke ruke priloivi 900 miliona dolara
osnivakog uloga Fondu za borbu protiv tuberkuloze koji bi, prema zamisli njegovih tvorca, trebalo da iznosi - 31 milijardu dolara!
Odakle, sad - TBC? Tuberkuloza je, naime, dostigla dramatine razmere u Africi i
drugim siromanim zemljama gde u ko-infekciji sa HIV/AIDS-om ini smrtonosnu kom
binaciju. Nigerijski predsednik Olu Segun Obasanjo i britanski ministar finansija Gordon
Braun, pozvali su svetske lidere da podre novi akcioni plan Svetske zdravstvene organi
zacije (WHO) po kome u narednih deset godina treba da se lei 50 miliona ljudi i prui pre
vencija za 14 miliona ljudi u svetu. SZO veruje da je za realizaciju ovog projekta potrebno
56 milijardi dolara u sledeoj deceniji. Od toga, 47 za kontrolu bolesti a devet milijardi za
razvoj novih lekova i vakcine. Novi lekovi su zaista neophodni s obzirom na injenicu da je
dosadanja vrsta tuberkuloze (koja trenutno hara svetom) postala rezistentna na postojee
lekove, a jedina postojea vakcina nije odvie efikasna.

Iz fonda Bili i Melinda Gejts je inae, od ukupno 28,8 milijardi dolara, do kraja januara
2006. godine izdvojeno za razne projekte - 9,25 milijardi dolara. Od toga, u fond za pronalae
nje HIV/AIDS-vakcine je uplaeno 750 miliona, a u fond IAVI-a 126,5 miliona dolara.
Razvoj vakcine je otpoeo nakon iznenaujueg otkria lekara da grupa prostitutki u
Najrobiju nije HlV-pozitivna, bez obzira na stalnu izloenost i kontakt sa virusom AIDS-a.
Do tog trenutka je testirano 25 razliitih vakcina, ali pomenuta najvie obeava i prva e
biti testirana na samom ,,izvoru, odnosno u regionu gde se HIV prvi put pojavio.
Ve 2002. godine, amerika kompanija Veks Gen je pompezno najavila svoju vakcinu
protiv HlV-a. Od osam varijanti na kojima se trenutno radi u ovoj firmi, est je tek u prvoj
fazi ispitivanja. Jedna se nalazi u drugoj fazi istraivanja, to podrazumeva da se traga za
pravim dozama i efektima. Ispitivanja osme vakcine su stigla i do tree faze, to jest do testi
ranja na ljudima. Vakcina bi trebalo da sprei infekciju stimulisanjem produkcije antitela.
Sadri odreene delove HlV-a, poput gena ili proteina, da bi aktivirala imuni sistem. Kada
jednom prepozna ove gene, organizam bi trebalo da se izbori i sa pravim virusom.
U borbi protiv HlV-a trebalo bi primeniti model virusa gripa. Imajui u vidu da se on
neprestano menja, vakcinu valja prilagoavati novim oblicima. Inae, vakcina se testira na
visoko rizinim grupama. U Evropi i Severnoj Americi na homoseksualcima, a u Aziji na
intravenoznim narkomanima.
Ni tu, meutim, prii nije kraj. Namee se pitanje: kome e vakcina biti dostupna. U
prvom krugu su pripadnici visoko rizinih grupa - homoseksualci, prostitutke, narkomani
i hemofiliari - a cilj je da postane deo obavezne preventivne vakcinacije celokupnog
stanovnita.
S druge strane, vakcina se ispituje u Evropi, Americi i Aziji i moe biti delotvorna samo
za oblike virusa prisutne na ovim podrujima. Nema, dakle, garancije da e imati korisno
dejstvo u Africi, pogotovo u oblasti podsahare ije je stanovnitvo najugroenije. ak 70
odsto svih obolelih, ivi na Crnom kontinentu. U pojedinim afrikim zemljama je svaki trei
stanovnik zaraen virusom, a u Bocvani, maloj zemlji na jugu kontinenta, zebeleena je
najvea stopa bolesnih: oko etrdeset odsto kod osoba do pedeset godina starosti.

A gde smo m i?
Na petom konkursu Globalnog fonda za sidu (Global Fund to Fight AIDS, Tuberculosis and
Malaria) projekat iz Srbije nije dobio prelaznu ocenu strune komisije za tehniku procenu.
U prevodu, republika Srbija nije dobila (oekivana) sredstva u iznosu od 5,5 miliona dolara.
Drave iz najblieg okruenja su bile uspenije i domogle se donacija. Meu uspeni
ma su se nale Crna Gora, BiH i Albanija, dok je Srbija (bez donacije) svrstana u grupu sa
Zanzibarom, Burkinom Fasom, Avganistanom i drugima.
Nepunih mesec dana kasnije, 1. decembra 2005, povodom Svetskog dana borbe protiv
HIV/AIDS-a saopteno je da e Crna Gora dobiti dva miliona amerikih dolara iz Globalnog
fonda za borbu protiv HIV/AIDS, za podrku aktivnosti vladinog i nevladinog sektora na
tom planu.
Prema podacima Instituta za javno zdravlje, u Crnoj Gori trenutno ivi 17 inficiranih
Hl-virusom i 11 oboljelih od side.
U 2005. godini je registrovano devet inficiranih osoba, od kojih je jedna osoba
obolela a jedna umrla. est odsto inficiranih su intravenski narkomani, etiri odsto je

inficirano prenoenjem virusa sa majke na dete, kod 11 odsto inficiranih nije mogue
utvrditi nain prenosa, mada se veruje se da je re o prenosu homoseksualnim odno
som. etiri odsto inficiranih u Crnoj Gori, odnosno dve osobe, virus su dobili putem
transfuzije. Obe van Crne Gore.
I, toliko o nama. Vratimo se - vakcini.

Daj pare, za vakcinu emo lako...


Samo u Sjedinjenim Amerikim Dravama, svako etvrto novoroene od majke infi
cirane Hl-virusom, i samo biva zaraeno - prilikom roenja ili majinim mlekom.
Krajem februara 2003. Ekonomist onlajn je objavio vest da je pronaena eksperi
mentalna vakcina protiv HlV-a koja e zatititi bebe ije su majke zaraene ovim viru
som.
Vakcinu ALVAC-HIV vCP205 je proizvela firma Aventis Paster (Aventis Pasteur),
trea u svetu po obimu istraivanja vezana za AIDS, odmah iza istraivakih programa dve
vladine agencije - NIH (National Institutes of Health) u SAD i ANRS (National Agency for
AIDS Research) u Francuskoj.
Vakcinu ALVAC-HIV vCP205 bi, po zamisli njenih tvoraca, prvenstveno trebalo koristi
za pobuivanje elijske imune reakcije, mada moe izazvati i humoralnu. Zasniva na
kanaripoks vektoru. Kanaripoks spada u grupu virusa koji izazivaju boginje i javlja se kod
ptica. Istraivai su, istiu, dobro upoznati sa ovom porodicom virusa koja se ve pokazala
korisnom budui da je ,,roditelj svih vakcina. Naime, virus kravljih boginja pripada upravo ovoj grupi.
Osnovna karakteristika kanaripoksa (koja ga i ini pogodnim kao vektora za
vakcinu) je njegova bezbednost, budui da se ne reprodukuje u ljudskom organizmu.
Pored toga, moe da prenosi velike koliine stranih gena, u ovom sluaju gene tipa B HIvirusa, najzastupljenijeg podtipa HIV-1 koji se javlja u SAD i Evropi. Kako HIV varira u
zavisnosti od geografskog podruja, primena vakcine e praktino biti ograniena na
SAD i Evropu.
Inae, u SAD je u to vreme bilo ,,na ispitivanju dvanaest razliitih vakcina protiv AIDS
-a. Istovremeno je zakljueno da je zbog specifinosti ove bolesti nemogue nai jedin
stvenu vakcinu koja bi zatitila sve kategorije ugroenih.
Ipak, nije neophodno imati visok koeficijent inteligencije da bi se shvatilo koga prven
stveno treba spaavati. Naravno, SAD i Evropu. Jer, istraivai nikad vie i nee dobiti
novac od SAD ,,za dalja istraivanja ukoliko se potpuno ne posvete (nereproduktivnim)
homoseksualcima i narkomanima. Afrikanaca i Azijaca, prema ve pomenutoj doktrini
eugenetiara, ionako je - previe!
Uprkos minimalnim napretku ka stvaranju vakcine za prevenciju AIDS-a u proteklih
nekoliko godina, napori su jo uvek nedovoljni da bi se postigao znaajniji prodor u ovoj
oblasti, reeno je polovinom 2004. godine u Bangkoku (Tajland) na konferenciji za tampu
tokom XV Internacionalne AIDS konferencije.
Svet napreduje ka vakcini inima, a trebalo bi koracima. Samo vakcina moe da
okona epidemiju, premda vakcine nisu ni pomenute na sveanom otvaranju! , dodao je
jetko Set Berkli (Seth Berkley), predsednik i izvrni direktor Internacionalne AIDS Vakci
na Inicijative (IAVI).

Broj potencijalnih vakcina u fazi klinikog ispitivanja udvostruen je od 2000. godine,


ali manje od tri odsto ukupnih sredstava namenjenih za AIDS utroeno je na istraivanja u
cilju pronalaenja vakcine.
Prema podacima UN, 14 hiljada osoba se i dalje dnevno inficira HlV-om.
IAVI 2004. poziva svet da udvostrui sredstva fondacijama koje podravaju istraivanje vakcine. Prema izvetaju, u 19 zemalja postoji 30 ,,kandidata u klinikoj fazi
ispitivanja.
Problem lei u tome to svi kandidati u osnovi imaju hipotezu da vakcina moe da
pomogne zatiti elijski posredovanom imunom odgovoru (deo imunog sistema koga ine
elije, drugi deo ine antitela) , rekao je dr Vejn Kof (Wayne Koff), podpredsednik i ef
odseka za istraivanje vakcina IAVI-a. Iako smo donekle proirili saznanja, gotovo svi kan
didati rade na istom pristupu: da vide da li je T-elijski imunitet sposoban da se izbori sa
virusom. Druge alternativne hipoteze su odavno zapostavljene. Prva je da e efikasna vakci
na izazvati snano stvaranje antitela.
Samo jedna vakcina je dola do tree faze ispitivanja. Re je o kombinaciji vakcine
firme ,,Aventis-Alvak i vakcine firme ,,VexGen-Aidsvaks. Ipak, mnogi istraivai su
izrazili sumnju u njenu efikasnost, imajui u vidu prologodinje (2003. - prim. T. J.)
neuspehe u ispitivanju svake ponaosob.
Farmaceutska kua ,,Merk (Merck) treba da zapone fazu Ilb ispitivanja do kraja ove
(2004. - prim. T. J.) godine. Ali, ,,Merk sumnja da e njegova vakcina biti sto posto efikasna.
U oba sluaja, istraivai nee znati rezultate istraivanja efikasnosti svojih vakcina do
kraja 2007. ili 2008. - rekao je dr Kof. - Studije treba da daju i odgovor na pitanje: zato
atenuirane vakcine (oslabljen virus koji ne izaziva infekciju) deluju kod majmuna Znamo
da funkcioniu, ali ne i zato.
Dr Berkli je naglasio da bi i 50 posto efikasna vakcina, primenjena na dve treine
(odrasle) populacije, mogla da smanji procenat novoinficiranih ak do - 60 posto.
Dr Helen Dejli (Helen Dayle), direktor odseka za HIV, TBC i reproduktivno zdravlje u
Bil i Melinda Gejts fondaciji u Sijetlu, rekla je da je pristupanost antiretroviralnim
lekovima veoma vano pitanje ali, na duge staze gledano, prevencija HlV-a vakcinom treba
da bude svetski prioritet.

Nekom original, nekom ni - kopija


Do tada najvea, 15. svetska konferencija o sidi (u Bangkoku) trajala je punih sedam
dana. Na njoj je uestvovalo oko 17.000 politiara, naunika, akademika i strunjaka za sidu
iz itavog sveta, a okonana je sa vie upozoravajuih poruka nego konkretnih dogovora.
Konstatovano je da bi sida mogla da bude uzrok sledee globalne ekonomske krize, jer
se epidemija iri kao poar. Virusom HIV je zaraeno 36,5 miliona radno sposobnih ljudi,
a ta brojka bi do 2010. mogla da premai 48 miliona. Posebnu teinu tome daje injenica
da su najugroenije ene u radnom i u fertilnom dobu. Broj obolelih ena se poveao sa 35
na 48 odsto, i ak 60 odsto mlade enske populacije. Pored toga, 15 miliona dece u svetu
ivi bez jednog ili oba roditelja podleglih HIV/AIDS-u. Prognozira se da e njihov broj
dostii 17 miliona samo u podsaharskoj Africi ve do 2010. godine. Siromatvo, kriza
zdravlja ena, nepostojanje lekova i neznanje, samo su delii niza uzroka katastrofalne
svetske situacije u vezi side.

Debata na skupu u Bangkoku je povremeno bila veoma una. Lomila su se koplja oko
politikih stavova pojedinih zemalja prema opakoj bolesti, prevenciji, lekovima, vakcini...
Raspravu o tome ta je efikasnije u borbi protiv side - upotreba kondoma ili apstinen
cija - zapoeo je ugandski predsednik Joveri Museveni izjavom da su kondomi
improvizacija, a ne reenje. Brojniji su, meutim, bili zagovornici upotrebe kondoma,
zatitinog znaka borbe protiv side u mnogim delovima sveta.
to se samog leenja obolelih tie, postojei lekovi i njihove genetike kopije su i hva
ljeni i osporavani, a celokupna diskusija se zapravo prelamala kroz prizmu finansija i hnan
sijske moi u svetu: bogatima su dostupni lekovi, a siromanima ni jeftinije kopije.
Na samom kraju 2005, Si-En-En (CNN) je objavio a AP (Associated Press) preneo neuo
biajeno otvorenu izjavu dr Edmunda Tramonta, efa odseka za istraivanje AIDS-a
Nacionalnog instituta za zdravlje SAD ,,da proizvoai lekova nemaju podsticaj da stvore
vakcinu za HIV, pre e biti da oni ekaju na uberu profit od vakcine koju bi vlada razvila!
U prevodu, vlada SAD mora mnogo vie od proizvoaa da se angauje na iznalaenju
novih lekova i njihovom iznoenju na trite.
- Vlada mora da potroi mnogo vie vremena i energije u oblasti pronalazatva, poto
taj aspekt u privatnom sektoru ne pokazuje napredak - kae Tramont. - Ako posmatramo
problem vakcina, HIV vakcine na primer, drava mora da je razvije poto to nee uraditi ni
jedna farmaceutska kompanija. Firme nemaju podstrek da rade na pronalascima i izlaze iz
tog posla padajui mrtve kao muve. To je razlog zbog koga mi to moramo da uradimo.
Ako se vakcina razvije i pokae uspenom, farmaceutske kompanije e biti voljne da
krenu u proizvodnju za koju nisu izdvojile velika investiciona sredstva, ve e samo da
proizvode i prodajom na tritu ostvare profit - zakljuio je Tramont.
Na ovu izjavu je otro reagovao predstavnik najveih farmaceutskih kompanija SAD-a
Ken Donson, inae potpredsednik PhRMA (Pharmaceutical Research and Manufacturers
of America):
- To, jednostavno, nije istina. Amerike istraivako-farmaceutske kompanije su pot
puno posveene istraivanjima i razvoju vakcine za HIV. Do danas je u ispitivanje ulo 15
potencijalnih vakcina. Pronalazak vakcine je krucijalno za kontrolu pandemije AIDS-a, i
nae kompanije su svesne potrebe da postignu uspeh u toj vitalnoj oblasti nauke.
- Kroz pitanje HlV-vakcine, moe se sagledati istorija razvoja i proizvodnje svih vakci
na. Nije re samo o HlV-vakcini, ve svim vakcinama. Zbog toga je bila nestaica (i jo uvek
je) vakcina za grip - uzvratio je Tramont.
Potraga za AIDS-vakcinom je jedno od najveih razoaranja naunika, uprkos potroenih
milijardi dolara i velikog broja godina na istraivanja. Deo problema lei i u injenici da bi
takva vakcina morala delovati u samom srcu imunog sistema koji AIDS ugroava.
U poslednjih nekoliko godina je neuspeh nekoliko potencijalnih vakcina od kojih se
najvie oekivalo, doveo do frustriranosti.
Visoki zvaninik Ujedinjenih nacija zaduen za HIV/AIDS je izjavio na konferenciji
odranoj poetkom 2005. godine da nije realno oekivati postizanje cilja u zaustavljanju i
smanjenju irenja pandemije AIDS-a pre 2015. godine. Na istoj konferenciji, britanski del
egat je predvideo da e za stvaranje vakcine verovatno biti potrebno jo 20 godina.
Meunarodna inicijativa za AIDS vakcinu (IAVI - International AIDS Vaccines Initia
tive), neprofitna grupa angaovana na projektu AIDS vakcine, izvetava da se vie od 30
potencijalnih vakcina testira na malom broju ispitanika u 19 zemalja, ali potvruje da se

gotovo sva istraivanja oslanjaju na slinu naunu postavku-teoriju, koja se moe


pokazati kao uzaludan pokuaj. Ako se dosadanja hipoteza pokae neispravnom, podaci
dobijeni kod dosadanjih ispitanika mogli bi postati mahom irelevantni. Ubedljive alterna
tivne hipoteze uglavnom nisu uzimane u razmatranje, potvruje grupa.
IAVI procenjuje da se godinje za AIDS vakcinu potroi oko 682 miliona amerikih
dolara. ,,To predstavlja manje od jedan posto od ukupno potroenih sredstava za istraivanje
svih proizvoda namenjenih zdravlju ljudi kau u IAVI-u. Privatni sektor uestvuje samo sa
sto miliona godinje, pre svega zbog nedostatka oseaja kod privatnog sektora da su nauna
istraivanja, za AIDS-vakcinu, teka oblast u koju treba puno investirati, a zemlje u razvoju
kojima je vakcina najpotrebnija nisu u mogunosti da daju svoj finansiski doprinos.

Inkubacija deset godina, epidemija nekoliko hiljada godina


Profesor Roj Anderson je strunjak za epidemije. Svestan je da e, u poreenju sa ostal
im bolestima, sida jo dugo harati svetom:
- Kliniki simptomi SARS-a javljaju se etiri do est dana od inkubacije virusa. Opo
ravak traje od nekoliko dana do nekoliko nedelja. U sluaju side, ako ne postoji odgovara
jui medicinski tretman, od trenutka zaraze do postavljanja dijagnoze moe proi deset god
ina. Valja uporediti samo period etiri do est dana sa deset godina. Period za inkubaciju
SARS-a traje izmeu etiri do est dana, a epidemija se zavri za est meseci. Za inkubaciju
side potrebno je deset godina, a globalna epidemija traje - nekoliko hiljada godina!
Dr Endru Mekmajkl je etrnaest godina svakodnevno putovao od lepog sela u Oks
fordiru do bolnice Don Redklif u Oksfordu da bi radio na vakcini protiv side:
- Kada ovek stigne u Afriku, na prvi pogled ne primeuje nita neobino. Potom upoz
na razne ljude i shvati da su svi koje je upoznao zaraeni HlV-om. Njihovi roaci i prijatelji
su ili umrli ili se brinu o nekom siroetu. To jasno pokazuje koliko je ovaj problem zaista
ozbiljan i koliko je vakcina neophodna.
Zbog problema sa prvom vakcinom sa antitelima, naunici su sa pesimizmom gledali
na budunost. A onda je 1992. godine dr Mekmajklova labaratorija ,,nabasala na neke
izuzetne ljude koji su naizgled pruali novu nadu. Nali su izvetaje iz Najrobija u Keniji
prema kojima se neke prostitutke uspeno odupiru infekciji, iako su esto izloene virusu.
Dakle, iako zaraene Hl-virusom, bile su i ostale potpuno zdrave. Jo vee iznaneenje su
predstavljali rezultati testiranja njihove krvi. Nisu pronaena nikakva antitela koja zaustav
ljaju infekciju elija! Umesto toga, izgledalo je da su zdrave zato to zaraene elije ubrzano
unitava drugo mono oruje imunskog sistema u vidu - T elija-ubica.
Ovo otkrie je pomerilo granice u trci za vakcinom protiv side.
Imunolog dr Norman Levin radi na Medicinskom fakultetu na Harvardu. Kao mlad
istraiva, ranih devedesetih je video mogunost da se iskoristi elija-ubica u cilju stvara
nja vakcine. Naime, kada virus side ili bilo koji drugi virus zarazi eliju, poinje da se razm
noava. Proteini virusa cepaju se na sitne delove a zatim prelaze u protein na povrini eli
ja nazvan HLA. Belo krvno zrnce, nazvano T elija-ubica, prepoznaje inficiranu eliju i
uklanja je iz organizma.
Naunici su prvi put poverovali da se imuni sistem organizma moe ojaati elijama
ubicama ukoliko vakcine sa antitelima ne obave posao. Ako se ne moe spreiti virus da
ue, onda ga valja unititi im ue.

- Nadamo se da emo nainiti vakcine koje podstiu stvaranje mnotva T elija-ubica


- kae dr Levin. - Ako doe do infekcije, razmnoavanje Hl-virusa u zaraenoj osobi bie
pod kontrolom i odvijae se sporije nego kada nema vakcine. Moda e se dobiti vakcina
koja znatno smanjuje koliinu virusa tako da ovek moe da se zarazi ali ne i da oboli.
Ovo je nuno nametnulo novo pitanje: ukoliko se ne moe spreiti infekcija, moe li
se spreiti bolest?
Jedan uveni eksperiment je pokazao da je to mogue. Dr Norman Levin je 1999.
godine, u nadi da e proizvesti mnogo elija-ubica, osmorici majmuna ubrizgao vakcinu sa
delovima virusa. ivotinje su bile zaraene SlV-om, majmunskom verzijom Hl-virusa.
Rezultati su bili neverovatni:
- Kada smo majmunima ubrizgali virus side, videli smo neto izuzetno - virus se razm
noavao veoma sporo. Majmuni koji su primili vakcinu iveli su mnogo due i due vreme
bili dobrog zdravlja.
Vakcina sa elijama ubicama je delovala na majmune. Trebalo je uraditi i test na ljudi
ma. Gde, naravno, poslovino dolazi uveno - ali!
Vie od dvadeset grupa je trailo probe na ljudima Mekmajklove vakcine sa elijama
ubicama. U ceo projekat je, uzgred budi reeno, uloeno nekoliko stotina miliona funti! Ne
bez razloga. Verovalo se da e vakcina sa elijama-ubicama iskoreniti sidu. Ali... Da, ali
naunicima je nekoliko godina kasnije sinulo da vakcina sa elijama-ubicama, moda nee
delovati. Ne samo zato to se bore sa inteligentnim virusom koji se brzo menja, nego i pro
tiv najmonije sile u prirodi.
Morski psi (ajkule) su se, na primer, menjali milionima godina. Postale su savreni
lovci-ubice iz okeana zahvaljujui evoluciji, jednom od najosnovnijih principa prirode.
Evolucija je, dakle, princip ivota zasnovan na dvema silama: mutaciji i selekciji. Prva mutacija - proizvodi mnoge varijacije na istu temu. Druga je selekcija. Preivljavaju i daju
potomstvo samo oni koji se najbolje prilagode sredini. I Hl-virus se bori za opstanak vodei
evolutivnu bitku na ivot i smrt sa ovekovim imunim sistemom. Opstae onaj ko se najbo
lje prilagodi. A virus se prilagoava veoma brzo. Dakle, virusi koji mogu da izbegnu imuni
sistem otii e daleko ispred onih koji ne mogu da ga pobede. Hl-virus moe da se razvije i
mutira neverovatnom brzinom koja se ne meri milionima godina, ve danima i sedmicama.
Lerd Peterson je savren primer evolutivne bitke izmeu ovekovog imunog sistema i
Hl-virusa. Ve dvadeset godina uestvuje u istraivanjima Stiva Volinskog. Za to vreme je i
kod njega i kod ostalih zaraenh virus nastojao da umakne elijama-ubicama koje su
pokuavale da ga unite. ,,Meta elija-ubica su delii virusa na povrini inficirane elije.
Strategija Hl-virusa se zasniva upravo na tome da promenama na pomenutim ,,metama,
zahaljujui kojima ga nee prepoznati elije-ubice, osigurava sopstveni opstanak. Virus,
dakle, razmilja na sledei nain: ako se promenim, elije-ubice me nee prepoznati i
uspeu da izbegnem reakciju imunog sistema domaina.
Da bi nadmudrio i pobedio elije-ubice, virusu je potrebna veoma mala mutacija: promena u samo jednoj amino-kiselini, najmanjem sastavnom delu ovih delia virusa. Na primer, SL9
je izuzetno mali, deveti niz amino-kiselina virusa. On je jedna od tih ,,meta elija-ubica. Za tri
do pet godina od trenutka infekcije, promenie se dve meu njegovim amino-kiselinama. Sa
dve izmenjene amino-kiseline, SL9 postaje ,,nevidljiv za elije-ubice. A bez efikasne reakcije
elija-ubica, imuni sistem odustaje od borbe i virus se nekontrolisano iri. U tom sluaju, osobe
zaraene poput Lerda Petersena moraju da se oslone na lekove kako bi suzbile bolest.

Postoje vrsti dokazi da virus, umakavi reakciji T elija-ubica imunog sistema, dobija
na vremenu i neometano nastavlja da se mnoi sve dok ne izazove bolest. Posledice ovog
otkria mogle su biti porazne za vakcine sa elijama-ubicama. Dr Norman Levin je 2001.
godine otkrio - u kojoj meri:
- Videli smo kako se sve ovo veoma dramatino odigrava kod majmuna nazvanog 798. Ne, 798 nije bio obian majmun. Imuni sistem 798 je ,,ojaan vakcinom elija
ubica, a njegov organizam je godinu dana uspeno drao virus pod kontrolom - objanjava
dr Norman Levin. - Kada se dogodila prva promena amino-kiselina, prva mutacija virusa,
videli smo da T elije-ubice ne reaguju. Pretpostavili smo da e se poveati broj virusa u
majmunu. To se i dogodilo. Na kraju smo mogli da prognoziramo i da e majmun umreti
usled oslabljenog imuniteta. I to se desilo. Shvatili smo, dakle, da virus ipak moe da
izmakne kontroli, ma koliko bio snaan odgovor T elija-ubica izazvan ubrizgavanjem
vakcine.
Endru Mekmajkl i njegove kolege su uloili petnaest godina ivota u san o vakcini sa
elijama-ubicama. Ipak, bez obzira na sve nevolje, nastavljaju sa daljim istraivanjima iako
dokaz dobijen na osnovu SL9 i majmuna 798, ugroava itav njihov rad.
- Ne kaem da je nemogue, ve samo da je tee no to mnogi misle - kae dr Mek
majkl. - Moramo da se izborimo sa brzim promenama virusa. To glavni razlog i glavni
problem koji ovaj pristup ini izuzetno tekim.
- Svi strunjaci, pa i dr Endru Mekmajkl, plaili su se da emo nakratko obuzdati virus,
ali da e on posle dve, pet ili deset godina, nastaviti dalje . dodaje dr Galo.
Izgledi da se mladi iz Bocvane za ivota zarazi sidom, danas iznose 80 procenata. Ili,
na Uiteljskom koledu u Junoj Africi je od side umrlo vie uitelja nego to ima onih koji
su zavrili kolovanje. Sve govori u prilog jezive pretpostavke da e ovek jo mnogo godi
na ekati na vakcinu.

Tajna Boba Mejsija


Brus Voker je lekar iz Bostona. Radio je u junoafrikoj provinciji Nadal, jednom od
mesta sa najveim brojem zaraenih na svetu. Pre deset godina je u Americi sreo Boba
Mejsija, izuzetnog oveka koji e moda povratiti veru u pronalazak vakcine, ali i osobu
koja je pokazala naunicima koliko malo znaju o ovoj bolesti.
- Bili smo veoma uzbueni kada je Bob Mejsi doao. Izgledao je kao ovek koji kon
trolie virus - sea se Brus Voker. - Mejsi se zarazio Hl-virusom 1978. godine prilikom trans
fuzije krvi. Ali, kada sam ga sedamnaest godina kasnije upoznao, imao je veoma malo virusa
u krvi a, pri tom, nije uzimao lekove radi kontrole. eleo je da zna zato se osea dobro i
koliko e to potrajati. Kada bismo otkrili kako mu je to uspelo, moda bismo to mogli da
ponovimo i kod osoba koje ne mogu da kontroliu virus. Ako neko uspe da pretvori zaraene
stanovnike June Afrike i drugih mesta u Bob Mejsije, bie to veliki uspeh.
Ispostavilo se da je Bob Mejsi prava zagonetka. Naunici su prvo pomislili da se nje
gova dobra srea moe objasniti nekom genetskom prednou. ovekovi geni i naini
borbe protiv virusa koji napadaju njegovo telo, razlikuju se. U Mejsijevom sluaju, meu
tim, nije pronaena genetska komponenta ,,odgovorna za njegov uspeh. Mejsi ak nije
imao ni mnotvo antitela za borbu sa opakom boleu. Nivo antitela je kod Boba bio
izuzetno nizak. Potom je otkriveno da je Mejsi ipak imao veliki broj elija-ubica. A i takvi

ljudi mogu da obole. Uprkos svemu, ni posle deset godina istraivanja nema pravog obja
njenja za Mejsijevo dobro zdravlje. Ono to su tvorci vakcina shvatili i ono to je ostalo ner
azjanjeno u vezi sa njim, budi razoarenje ali i nadu.
Dr Endru Mekmajkl i dr Norman Levin i dalje veruju da e vakcina sa elijama-ubica
ma reiti problem ukoliko pronau nain da prate tempo virusa koji sve bre evoluira. Dr
Levin je oduvek bio optimista u pogledu reenja ovog problema. On misli da je problem
teak, ali ne i nereiv. Dr Denis Barton, s druge strane, nastavlja potragu za kombinacijom
antitela koja e reagovati na sve vrste ovog virusa.
- Na pitanje, da li emo otkriti vakcinu protiv Hl-virusa, iskreno u odgovoriti - ne
znam. Uradiemo najbolje to moemo da bi smo je pronali. To je, ujedno, i sve to moe
mo uiniti, iskren je dr Barton.
I dr Ron Derosijer misli da su anse za uspeh veoma male dok se ne sazna vie o
nainu funkcionisanja virusa. Osnovni problem je - virus. Otporan je na sve ime je do sada
napadan. Kada je dr Derosijer pokazao prijateljima-naunicima neke rezultate koji su ga
zbunili, sloili su se u zakljuku je virus zaista neverovatan.
Dok naunici pokuavaju da ree problem, Hl-virusom se svakodnevno zarazi 15.000
ljudi, a osam hiljada umre od side. Zbog gotovo beznadene situacije, irom sveta se
isprobavaju vakcine na ljudima iako se ne zna koja e (i kako) delovati. Dr Ron Derosijer
misli da je testiranje vakcina isto to i slanje slepih bejzbol igraa na teren:
- Nadamo se da e, ako poaljemo dovoljno slepih igraa na teren, bar jedan imati
sree i postii ,,houmran. Ali, u ,,ol star utakmici slepi igrai ne postiu ,,houmran. Zato
tvrdim da pronalasku vakcine danas nismo ni za korak blii nego to smo to bili pre 20 god
ina, kada je virus otkriven.
A virus nastavlja da se iri. Ironija je, meutim, to zatitna vakcina moda postoji
ve godinama. Dr Endru Pavlotos se pre devet godina prijavio kao dobrovoljac za neo
bian eksperiment, prema miljenju mnogih, apsurdno opasan. Ogled je trebalo da bude
test za novu i posebnu vrstu vakcine. Dr Pavlotos i drugi, dobili bi vakcinu sa - ivim HIvirusom! Ova vakcina, naravno sa razblaenim virusom, sasvim je drugaija od vakcina
sa antitelima i elijama-ubicama. Ideja je da se ubrizgavanjem vakcine sa Hl-virusom
podstaknu na reakciju svi odbrambeni mehanizmi imunog sistema. Sline vakcine su
ve postigle veliki uspeh. Iskorenile su deju paralizu irom sveta, a prevencija su pro
tiv ute groznice, malih boginja i zauki. Ipak, da li e delovati i na -Hl-virus?
Dr Ron Derosijer je, naime, 1993. uklonio jedan gen iz SlV-a, majmunske varijante HIvirusa, nadajui se da e time odrati virus u ivotu ali da e on biti bezopasan. Bila je to
njegova vakcina koja je ubrizgana majmunima. Rezultati su bili neverovatni. Derosijerova
vakcina sa ivim virusom je delovala a njen tvorac ve najavljivao skori poetak testiranja
na ogranienom broju ljudi.
Ali, dok je dr Derosijer ushieno komentarisao postignute rezultate, pojavila su se upo
zorenja da bi ovakav pristup mogao da izazove nevolje. Virus e, tvrdili su veiti sumnjiav
ci, i ovoga puta izvui neki kec iz rukava, evoluirati i ponovo postati ubica. ta vie, u jed
nom trenutku u budunosti, vakcina sa razblaenim virusom moe da mutira i prenese
sidu. Zbog straha za bezbednost ispitanika, nikada nije obavljen ni jedan test na ljudima.
Nikome nije ubrizgana vakcina sa ivim razblaenim virusom.
- Opasnosti koje ova vakcina nosi sa sobom su tako velike, da ona izgleda kao kola ili
slatki koji ne smete pojesti, objanjava dr Derosijer.

Ipak, njegova vakcina je jo uvek najefikasnija u zatiti ivotinja od side, ali i suvie
opasna da bi se primenila na ljudima. Tako je, meutim, bilo i sa vakcinom sa razblaen
im virusom deje paralize. Sve dok scene deje patnje i stradanja nisu postale nepod
noljive. Dr Derosijeru preostaje samo da se pita koliko godina jo mora da protekne uz
pokuaje sa neuspenim vakcinama i koliko miliona ljudi mora da umre dok neko ne bude
spreman da rizikuje?
Prema naim podacima, 2003. godine je Hl-virus ili sidu imalo izmeu 42 i 45 miliona
ljudi. Veina ivi u najsiromanijim regionima sveta i svi e, naalost, umreti zbog nedostat
ka odgovarajueg medicinskog tretmana. Budui da ovaj broj predstavlja globalnu epidemi
ju izmeu poetne i srednje faze, u narednih hiljadu godina bi se stopa smrtnosti nesum
njivo mogla udvostruiti. Ako neto ne uradimo, neemo imati na desetine miliona mrtvih
ve na hiljade miliona! , tvrdi dr Roj Anderson.
Novi postupak e omoguiti stvaranje preventivne vakcine protiv side. Nadamo se da
e za dve godine ona biti spremna za probu...
Jesam li ikada sanjao da emo se suoiti sa ovakvim potekoama? Naravno da nisam.
Mislili smo da emo jednostavno poeti s testiranjima ali, ispostavilo se da je mnogo,
mnogo tee - vajka se glasno dr Robert Galo. - Svi mi koji smo radili na reavanju ovog
problema, duboko smo razoarani. Godine prolaze, problem se ne reava, a znamo da
nekoliko miliona ljudi prolazi kroz strahovite muke i umire.
To je kao da vam se virus podsmeva - dodaje dr Derosijer. -Nekako uspeva da stigne
tamo gde je planirao zahvaljujui prirodnom procesu ubrzane evolucije i zaista ga je teko
pobediti.
Dvadeset godina posle uvene konferencije za novinare, od side je umrlo 25 miliona
ljudi. Posle epidemije kuge, sida je najsmrtonosnija epidemija u svetu.
Meutim, 1994. godina nije ujedno bila i kraj vakcine dr Dona Frensisa. Osnovao je
kompaniju Veks Gen (Vax Gen) i sakupio milione dolara privatnog kapitala. Deset godi
na kasnije, svet je bez daha pratio kako Veks Gen analizira rezultate testova sa vakcinom
protiv side kojom je vakcinisano nekoliko hiljada ljudi u SAD i na Tajlandu. Vakcina nije
postigla uspeh.
Ako je za utehu, naunicima je bilo potrebno skoro 20 godina da otkriju da jedna vrsta
vakcine - ne funkcionie!
Pokuau, bar delimino, da rezimiram da li je mogue napraviti vakcinu protiv
HlV-a? Glavna prepreka je to to je re o retrovirusu koji se veoma esto menja.
Retrovirusi ugrauju svoje gene u hromozome elija zaraene osobe gde dugo ostaju
neaktivni u vidu provirusa, usled ega ih imuni sistem ne prepoznaje. Kasnije se
aktiviraju i dalje ire. Drugi problem je promenljivost virusa. esto dolazi do mutaci
ja uzrokovanih grekam a pri ,,preslikavanju gena. One deluju i na antigene virusa,
koje inae prepoznaje imuni sistem, na taj nain omoguavajui virusu da izbegne
imunu reakciju.
Za proizvodnju vakcine protiv HlV-a se ne mogu primeniti konvencionalne tehnike
koje podrazumevaju pravljenje vakcine od oslabljenog, ali ipak ivog virusa. To nije
mogue u sluaju retrovirusa (kao to je HIV) koji ugrauju svoje gene - iz bezbednosnih
razloga - u hromozome u vidu provirusa. Provirus bi mogao da se kasnije aktivira i uzroku
je AIDS. Iz ovog razloga se pokuaji pronalaenja vakcine protiv HlV-a baziraju na genet
skom inenjeringu. Delovi genoma virusa se umeu u mikroorganizme koji potom

proizvode velike koliine tzv. rekombinantog proteina. Ovaj se preiava i koristi kao
osnova za vakcinu. Pomenutom tehnikom se, dakle, dobijaju proizvodi visokog stepena is
toe i, samim tim, sigurnosti. Mikroorganizmi (nepatogeni virusi ili bakterije) u koje se
ugrauju geni virusa nazivaju se vektori i ubrizgavaju se osobama koje treba imunizirati.
Smatra se da je prisustvo ovih proteina dovoljno da izazove imunu reakciju poput one koju
podstie sam virus.
I uvek i obavezno, uz sve ide jedno - ali!

Raum&Zeit br. 1 1 3
Umesto da se muim zakljukom o onom to sam izneo u ovom delu poglavlja, priz
najem, lake mi je da priloim uvodnik asopisa ,,Raum&Zeit (2001, br. 113) pod naslovom
Problem globalnog dezinformisanja. Strpljivi e sami zakljuiti - zato.
Na informativnom skupu Dokumentacionog centra za prirodne postupke leenja
(ZND) o HIV/AIDS-u, krajem septembra 1995. godine odrao sam kratak referat pod
naslovom Fantom HIV/AIDS-a i uloga medija. Bilo je rei o tome zato se u novinama,
na radiju i televiziji objavljuje uglavnom samo ono to je u takozvanom glavnom toku trendu proglaenog miljenja. Poslednjih godina se jednoglasnost masovnih medija uvrsti
la tako da skoro nema ni jedne rupe.
Primer davanja organa: pozivaju se ljudi da posle svoje smrti daruju organe. To
da ,,davaoci prilikom uzimanja organa nisu mrtvi, uopte se ne pominje ve se objavlju
je samo ono to Nemaka fondacija za presaivanje organa (DSO) kao nauno
dokazano u svojim saoptenjima za tampu alje redakcijama. Pri tom se pred nov
inarima umeno kuka da ljudi moraju da umru samo zato to se sebini sugraani
usteu da posle svoje smrti daju svoje bubrege, jetru i tako dalje, koji im vie i onako
ne koriste. Takve tvrdnje osokole novinare za neviena postignua. To see do gala
predstave na ARD-u na kojoj se skupljaju milioni maraka za DSO (godinji obrt je oko
60 miliona maraka) i gde se pojavljuje izvestan mukarac koji je poklonio bubreg jer je
hteo da ,,da znak. Slave ga kao majku Terezu.
Ovde, naravno, smetaju detalji u vezi mogueg spasavanja organa prirodnim leenjem
pre nego to potpuno propadne. ta vie, to je ak nepoeljno.
Jer, kada bi neka bistra novinarska glavica i dola na ideju da istrauje i shvatila ko sve
i koliko zarauje na toj visokoj medicini - od toga ne bi imala ama ba nikakve koristi.
Nijedne novine to ne bi tampale, nijedna radio ili televizijska stanica ne bi od toga naprav
ila emisiju. Sve iz jednog prostog razloga: novine ili pomenute stanice bi morali da se
odreknu prilinog dela svojih prihoda od reklama. Glavni profiter na tritu organa za pre
saivanje koje cveta irom sveta je - farmaceutska industrija. (Po pacijentu na godinjem
nivou oko 15.000 maraka, i to do kraja ivota!)
Farmaceutska industrija je deo hemijske industrije a ova, opet, deo naftne industrije.
Oglasi koji stiu iz njih, ine i do 50 odsto ukupne zarade od reklama svih novina i svih
stranica. Zbog toga se sloboda tampe u industrijski razvijenim zemljama zavrava u
trenutku prijavljivanja koncerna kao potencijalnog oglaivaa. To jednostavno mora da se
shvati, jer to je realnost. Zavisnost medija od oglaivaa, ini da podleu pritisku. Ekonom
ska kalkulacija svih tampanih medija (naroito strunih asopisa) i TV-stanica (izuzetak
su ARD i ZDF) zasnivaju se na prihodima od oglasa.

,,Raum&Zeit je jo jedan staromodan asopis za koga je nezavisnost pretpostavka za


poteno, otvoreno, na alost esto neprijatno informisanje italaca. Zbog toga doputam
sebi da masovne medije oznaim pojmom mediji zavisni od koncerna.
Najee su dvostruko zavisna od koncerna. Jednom od m edijskih koncerna i
njihovih akcionara koji od redakcija oekuju visoke tirae, odnosno veliki broj pretplatnika. Zbog toga nivo kvaliteta program a privatnih televizijskih stanica polako ali
sigurno opada. Dokle, ve je jasno budui da je izazivanje najniih instikata i
najprizem nijih oseanja sve vie i ee zastupljen u programskoj emi. Preciznije,
to donosi novac.
S druge strane, mediji, u koje spadaju i najtiranije i najuglednije dnevne novine,
zavise od koncerna jer su direktno upueni na prihod od reklama tih, najee globalno
dominantnih, koncerna. Suprostavljanje njihovim gleditima i stavovima koji se najee
propagiraju preko svetskih agencija za odnose sa javnou, bilo bi ravno finansijskom
samoubistvu medijskih firmi.
Jedno od tih ,,gledita je, na primer, tvrdnja da HIV izaziva smrtonosnu bolest pod
imenom - AIDS. Tu, niim dokazanu tezu, platilo je ivotom na desetine hiljada nedunih
rtava gutajui smrtonosne medikamente na kojima farmaceutski koncerni - odsek AIDSindustrija - i dalje zarauju milijarde dolara, evra, franaka, sasvim svejedno.
Posledice tog svetskog ujednaavanja medija (ef propagande Treeg rajha, Jozef
Gebels, bio bi radostan) po ljude su jezivo pustone. To se najbolje vidi na sluaju AIDS-a.
Globalno dezinformisanje je iskljuivo u slubi profita koncerna, tako da javnost ne
saznaje da:
- AIDS nije nuno smrtonosna bolest;
- Bolesnici sa AIDS-om nisu rtve misterioznog virusa koga do danas niko nije
video, ve - ubitanih medikamenata;
Ljudi u Africi pate od bolesti siromatva a ne od AIDS-a, zbog ega je-masovno
,,snabdevanje afrikog stanovnitva citotoksinim medikamentima ravno genocidu;
- Istraivanje gena slui pre svega profitu koncerna a manje ljudima;
Takozvana biotehnika postepeno razara prirodu i time unitava sve osnove
ovekovog ivota;
Bioloke nauke slue iskljuivo tome da se poslednjim resursima - ivotom na
ovoj Planeti - ovlada i da se oni kapitalizuju bez obzira na gubitke;
- Globalizacija ide iskljuivo uz koncerne i da se tempo osiromaavanja ljudi i takoz
vanog Treeg sveta, izuzetno ubrzava;
- Tvrdnja da e svetska trgovina omoguiti i siromanim zemljama da se obogate neviena la!
To znai: dananji ovek dobija objektivne informacije jo samo preko knjiga, Interneta i, naravno, naeg asopisa i slinih medija nezavisnih od koncerna. Sa time mora da ivi
sve dok se ne trgne i ne usprotivi najkobnijem razvoju dogaaja koji je ovek ikada doiveo.
Zapamtite: Kau trite, a misle na svoju mo. Kau napredak, a misle na svoju
tehniku. Kau sloboda, a misle na svoj profit. Kau manje drave, a misle na manje
demokratije. (Kristijan Nirnberger u knjizi Ekonomija moi.)
U tom smislu, srdano Va - Hans-Joahim Elers

Dvadesetogodinji doprinos
Todoxin-ove
naune grupe borbi protiv
HIV/AIDS-a

S m rt je neproverena glasina
Emir Kusturica
Prvo prihvatilite za HlV-pozitivne osobe na Balkanu, u Evropi, moda i svetu, oformio
sam krajem 1985. godine u svom stanu (Svetogorska ulica, donedavno Lole Ribara) u
Beogradu. Vrata su bila otvorena 24 sata. Kao rezultat rada sa HlV-pacijentima, 1987.
godine je izvedena internacionalna studija na 20 pacijenata pod terapijom Todoxin-om.
Rezultati su objavljeni iste godine u asopisu ,,Intervju.
Na reakciju domae medicinske javnosti nije trebalo dugo ekati. Oglasili su se profe
sor Gliin, dr Duji i genetiar sa PMF-a Dragan Savi. Nakon prvih neargumentovanih
napada na Todoxin-ov pristup u tretiranju AIDS-a, iznetih u pismu asopisu ,,Intervju, do
danas se po istom pitanju vie nisu javljali. Moda je razlog njihovog utanja injenica da
nita od onoga to ini Todoxin-ovu teoriju o poreklu, mehanizmu delovanja i replikaciji
Hl-virusa, dosadanja saznanja i praksa nisu demantovali.
Posle sukoba sa ovdanjim medicinskim establimentom, Todoxin dospeva do vodeih
svetskih zdravstvenih ustanova gde nesumnjivo dokazuje delotvornost.
Jedan od prvih sastanaka imao sam sa profesorom Gazarom u Londonu. Ponudio mi
je da u San Stefan i Kromvelovoj bolnici leim HlV-pozitivne pacijente Todoxin-om. Odbio
sam iz razloga koje u kasnije objasniti.
Todoxin potom dobija priznanja o efikasnosti na vodem svetskim institucijama: u Stokhol
mu (Karolinska institut), Torontu (Bekmen laboratorija), na Nadonalnom institutu za kancer
SAD (potpisana dva ugovora za leenje AIDS-a i kancera), Kraljevskoj bolnid u Londonu, Robert
Koh institutu u Berlinu, na rimskoj Infektivnoj klinici (saradnja sa prof. Zoridjem)...
Prof. Velimirovi iz Graca (Austrija) mi je 1988. godine ponudio saradnju. Preciznije,
obeao je ,,lansiranje Todoxina i podelu dobiti. Uzgred je dodao da HlV-pozitivne osobe
nisu za aljenje ve - osudu. Navodno, sami su krivi za svoju bolest. Tim reima je i
okonana naa ,,saradnja. Na konferenciji o AIDS-u odranoj u Beogradu 1988. godine bio
je glavna zvezda uprkos dokazanoj odbojnosti (da ne kaem mrnji) prema Srbima. Mi-

ljenje o prof. Velimiroviu javno sam izrekao i u jednoj TV emisiji. Dr Vukovi, direktor
pomenute AIDS-konferencije, kritikovao je moj istup punih dvadeset minuta, iako nikada
pre toga nije uo ni za mene niti za Todoxin!
Uoi odlaska u Vaington na potpisivanje ugovora za kancer i AIDS sa Nacionalnim
institutom, pozvan sam pred desetolanu komisiju za AIDS. Meu navodno najveim
domaim ekspertima za ovu bolest, bila su i tri neuropsihijatra. Kolika je njihova kompeten
cija u ovoj oblasti, svako moe sam da zakljui. Svojevrsnom duelu, ako tako moe da se
nazove s obzirom na brojnost druge strane, pored novinara su prisustvovali i predstavnici
VMA i Infektivne klinike, to jest dr Duji i prof. Ili. Dva uvaena strunjaka su pokuala da
karikiraju rezultate mojih pacijenata upuenih na testiranje u njihove ustanove. Ili su toliko
daleko da su rezultate dobijene pre poetka ispitivanja (dakle, kontrolne), nastojali da pro
ture kao rezultate dobijene posle zavretka terapije Todoxin-om. Ipak, znajui sa kime imam
posla, odmah po obavljenim testiranjima na VMA i Infektivnoj klinici, pacijente sam slao da
jo jednom urade analize u razliitim gradovima Srbije i Sarajevu. Nalazi su, podrazumeva
se, bili drastino razliiti. Sve sam ih prezentovao javnosti i - prevara je otkrivena.
Bogu hvala, uvek je postojao i deo domaih medicinskih eksperata sa izuzetno human
im i dobronamernim stavom prema HlV-pozitivnim osobama. Jedan od tih strunjaka je
svakako i prof. dr Lela Ili iz Gradskog zavoda za zatitu zdravlja. Njena vrata su uvek bila
otvorena za sve obolele od AIDS-a, a blagonaklon stav prema Todoxin-ovom pristupu ostao
do danas nepromenjen.
Naravno, jo uvek ostaje otvoreno pitanje pouzdanosti testova za utvrivanje prisustva
HlV-a i moguih naina njegovog prenosa. Pored svega ve reenog, valja imati u vidu da
se broje samo kopije (koje mogu biti i kopije ispitanikovih sranih i miinih proteina, akti
na i miozina) ali ne i infektivne estice. Testovi na HIV su, zapravo, nastali mnogo pre
otkria samog virusa. Iako se uzimaju kao dokaz napretka medicine, korieni su za otkri
vanje sifilisa ili, recimo, utvrivanje oinstva.
Do 1995. godine se u strunoj literaturi navodio podatak da 96 odsto HlV-pozitivnih
osoba pripada tzv. rizinim grupama (narkomani, homoseksualci, hemofiliari). U rizine
grupe su jo ubrajane i osobe sa drugom bojom puti, najee tamnom, da bi 1995. skoro
potpuno bile ,,ukinute rizine grupe a kao glavni nain transmisije HlV-a naveden het
eroseksualni odnos (sicl), naravno, uz snanu propagandnu akciju sa zabludom zvanom
,,kondom u glavnoj roli.

Spera e t convalesce*
Nauni dokazi sugeriu da AIDS nije ni infektivno ni zarazno oboljenje ve degenera
tivna bolest, posledica hronine intoksikacije organizma i nepravilne ishrane. Imuno
suprimirajui (stresni) agensi mogu biti razliitog porekla: hemijskog, fizikog, biolokog,
nutritivnog, mentalnog. Izazivaju irenje slobodnih radikala u organizmu, naroito oksida
tivnih agenasa koji progresivno oteuju imuni sistem da bi na kraju doveli do njegovog
kolapsa, istovremeno izazivajui oportunistike infekcije, tumore, metabolike poremea
je. Meutim, i pored svega navedenog, AIDS se moe spreiti, leiti i iskoreniti na efikasan,
jednostavan i jeftin nain.
*Nadaj se i ozdravi

Potrebno je, pre svega, shvatiti da se i ovim, kao bilo kojim drugim hroninim, degen
erativnim oboljenjem, moe upravljati. Kada se kod pacijenta manifestuje blaga, umerena
ili ozbiljna imunoloka deficijencija, neophodno je preduzeti sve mere opreza kao to se to
ini i u sluajevima dijabetesa, povienog krvnog pritiska, artritisa, insuficijencije bubrega
i ostalih hroninih stanja.
Od sutinskog je znaaja da se obolele osobe i njihovo najblie okruenje oslobode
pogubnog verovanja da je AIDS infektivna, virusna i naizbeno fatalna bolest. Imajui ovo
u vidu, jednaina HIV = AIDS = SMRT dovedena je do besmisla. Ne postoji. Uobrazilja da
HIV-pozitivnost obavezno podrazumeva inficiranost virusom za koji se pretpostavlja da
izaziva AIDS, nema vrstih osnova. Neophodno ju je raskrinkati. ,,HIV-pozitivnost ili
,,seropozitivnost zapravo znai da je osoba izloena toksinima i preivljava oksidativni
stres. Ovakva pogrena shvatanja i tumaenja nanose neprocenjivu tetu imunolokom sis
temu i mogu dovesti do razvoja AIDS-a.
To je dobro proueno i objanjeno u okviru nove medicinske oblasti nazvane psi
honeuroimunologija.
Bolest je, naime, rezultanta biolokih, socijalnih i psiholokih faktora.
ovek je telesno, duevno, duhovno jedinstvo. Ako telo utie na duu, dua na
duh, duh na duu, dua na telo, i taj uticaj neprekidno egzistira, u tom sluaju je vei
na bolesti psihosomatskog porekla. Ali, ne oboljevaju svi. Izmeu pomenutog jedinst
va i bolesti je - imunoloka odbrana. Iako je dananja definicija imunologije psiho
neuro-endokrino-im unoloki sistem, re je o celini poput prethodne. Kao to je ovek
celovit, tako je i nauka na putu da shvati celovitost organizma. Zdravog i bolesnog.
Imunoloki sistem je na kraju, a zatim dolaze veoma znaajne lezde sa unutranjim
luenjem, ovekov nervni sistem i, naravno, psiha. Psihiki ili duhovno-duevni ivot.
To je primarno.
Postoji vie dokaza da sluajno, a ponekad i svesno, viestruko, ponovljeno i hronino
izlaganje agensima imunolokog stresa, bez obzira na njihovo poreklo (fiziko, hemijsko,
bioloko, mentalno ili nutritivno), intoksikuje, oksidie i progresivno pogorava stanje
imunog sistema izazivajui njegov kolaps. Na taj nain stvara i sve neophodne preduslove
za nastanak AIDS-a.
Izlaganje stresnim, odnosno toksinim agensima, ne samo da nanosi tetu imunom
sistemu, ve oteuje i ostale organe i telesne sisteme. I pri tom se ne odraava na isti nain
kod svake osobe. Identini ili slini uzronici stresa mogu dovesti do razliitih ablona
oboljenja kod razliitih osoba ili meu razliitim populacijama. Imajui to u vidu, kompletan zdravstveni status neke osobe ili zajednice treba paljivo proceniti korienjem
raspoloivih konvencionalnih klinikih i laboratorijskih testova u cilju utvrivanja stanja
krvi, seruma, plazme, urina, stolice i ostalih telesnih tenosti. Primenu na ovom polju
mogle bi nai i alternativne i komplementarne tehnike kao to su iridiologija, kineziologi
ja, bioelektronika, pulsiranja orijentalne medicine i mnoge druge.
Vano je proceniti funkcionalni status imunosistema testovima kao to su broj T i B-eli
ja, blastogenske reakcije limfocita, proliferacija i diferencijacija T-elija, aktivacija citotok
sinih limfocita, timusna aktivnost, totalni komplement, C3, C4, kao i nivoe imunoglobulina.
Detaljna procena aktivacionog statusa imunog sistema je takoe od velikog znaaja.
Moe se obaviti testovima kao to su: serologija za hepatitis A, B i C, sifilis, herpes-viruse,
infekciju citomegalovirusom (CMV), rubeolom, mononukleozom, reumatoidne faktore,

antistreptolizine, stopu eritrosedimentacije, C-reaktivni protein, beta 2 mikroglobulin, Koz


mov test, aglutinine, imune komplekse i kone testove.
Treba obaviti i testiranja za odreivanje funkcionalnog statusa endokrinih lezda,
bubrega, jetre, koe i svih ostalih organa i sistema organa.
Potrebno je testirati biomarkere i antioksidativni status, kao to su nivoi vitamina C,
vitamina A, totalnih karotena, alfa karotena, beta karotena, flavonoida, vitamina E, alfa
tokoferola, bakra, ceruloplazmina, cinka, selena, hroma, mangana, glutationa, glutation
peroksidaze, N-acetilcisteina i sistemskog tiola.
ELISA i Western blot testove kao i testove virusnog optereenja, za koje se pogreno
verovalo da ukazuju na HlV-infekciju, treba tumaiti samo kao indirektne biomarkere
oksidativnog statusa ili intoksikacije pogoene osobe ili zajednice. S obzirom na reeno,
fenomen HlV-a bi prvenstveno bio samo posledica izlaganja agensima imunolokog stresa
i ukazivao na prisustvo proteina osloboenih tokom telesnih reakcija na stres, nego to bi
bio njihov - uzrok. Neophodno je razumeti da tzv. testovi na HIV ne otkrivaju infekciju
virusom. Ne postoji ni jedna nauna referenca koja dokazuje da je fenomen HlV-a povezan
sa postojeim virusom.
Imperativ u ouvanju opteg zdravlja je izbegavanje, u najveoj moguoj meri, intok
sikacije organa i tkiva izlaganju agensima imunolokog stresa. Posebno su tetni:
1) Hemijski agensi stresa - psihoaktivne droge i afrodizijaci (kokain, heroin, krek,
inhalacioni nitriti ili opijati, amfetamini, itd.), hemijsko zagaenje, deterdenti, boje, osvei
vai vazduha i sprejevi, konzervansi za hranu, toksini farmaceutski proizvodi i lekovi
ukljuujui antibiotike, kortikosteroide, lekove za hemoterapiju i antiretrovirale.
2) Agensi fizikog stresa - jonizujue i nejonizujue zraenje, elektromagnetna polja
iji su izvori elektrine i elektronske opreme, geopatija i kosmopatija.
3) Bioloki izazivai stresa - krv i krvni proizvodi, sperma (posebno putem rek
talne insemenacije), vakcine, seksualno prenosive bolesti, ostale infekcije i parazitoze.
Potrebno je pratiti ubrzani rast Candida albicans u gastrointestinalnom traktu i njeno
irenje na druga mesta. U nerazvijenim podrujima je neophodno obezbediti istu
vodu i odlaganje smea i humanog izmeta, kako bi se eliminisali izvori novih infekci
ja i parazitoza.
4) Mentalni izazivai stresa - uznemirenost, depresija, panika, itd. Neophodno je
rasterati sve sumnje u vezi uzroka i pojave AIDS-a, njegovog leenja i prevencije kod poje
dinaca, u porodici i zajednici. Vano je shvatiti da je, sa naunog stanovita, u potpunosti
mogue leiti i spreiti AIDS.
5) Nutritivni izazivai stresa - nedostatak dovoljne koliine hrane u nerazvijenim zem
ljama ili irenje mree restorana brze hrane u razvijenim.
oveka nita ne dovodi u tako blizak dodir sa okruenjem kao hrana koju jede. Zato
mora da konzumira to vie prirodnih i integralnih namirnica, uz izbegavanje alkohola,
kafe, okolade, gaziranih pia, konzervirane hrane, hrane koja sadri hemijske konzer
vanse i rafinisanih proizvoda (eer, belo brano, vetaki zaslaivai, itd.).
Voenje aktivnog ivota, obavljanje redovnih poslovnih aktivnosti, posveivanje odgo
varajue panje psiho-fizikoj relaksaciji, odmoru i snu, neophodan su uslov opstanka
zdravih i, posebno, obolelih osoba.
Veoma je preporuljivo noenje odee od pamuka laganih vedrih boja, ,,suvo etka
nje i okonanje tuiranja hladnom vodom, upranjavanje vebi disanja, oputanja, vizual

izacije i imaginacije. Redovna seksualna aktivnost, ali bez afrodizijaka, lubrikanata, sper
micida i ,,eih perverzija, od sutinskog je znaaja. Dalji napredak podrazumeva otkri
vanje unutranjeg ivota, stimulisanje linog razvitka, ouvanje karaktera i pomo drugim
seropozitivnim osobama i obolelima od AIDS-a.
Raznovrsne nutritivne, energetske, magnetne, fizike, mentalne i spiritualne tehnike,
pokazaie su se efikasnim ne samo u detoksifikaciji, ve i stimulisanju i regeneraciji imunog
sistema i ostalih telesnih sistema. Neke od njih podrazumevaju naturopatsku medicinu, home
opatiju, akupunkturu i moksibustiju, nervnu terapiju, digitopunkturu, fitoterapiju, nutritivnu
terapiju, upotrebu priguujuih agenasa, hidroterapiju, terapije morskom vodom, refleksologi
ju, limfnu drenau, hipertermiju, biokatalitiku terapiju kiseonikom, aromaterapiju, terapeut
sku masau, terapiju umetnou, muzikom, hromoterapiju, hipnozu, jogu, tai-i, kinesku
masau, reiki, magnetoterapiju, ortomolekularnu medicinu, funkcionalnu medicinu i duhovno
staranje. Efikasnost ovih terapija zavisi (kao i kod konvencionalne medicine) kako od znanja i
strunosti praktiara, tako i od prihvatanja osobe na kojoj se one primenjuju.
I vei broj biljaka se moe koristiti u procesu detoksifikacije, ukljuujui diuretike
poput rastavia (Equisetum arvense) i onih ,,za jetru kao to su mleni iak ili gujina trava
(Sylibum marianum), lie boldo (Pneumus boldus), dimnjaa (Fumaria officinalis), kines
ki astragalus (Astragalus membranaceus), itd.
Dobra intestinalna higijena je od sutinske vanosti za proces detoksifikacije. Moe se
postii klizmama od kamilice u kombinaciji sa klizmama od suncokretovog ili lanenog ulja,
kao i dodatkom laktobacila (Lactobacillus).
Detoksifikujua i antioksidantna dijeta podrazumeva izbegavanje proizvoda od ivot
inja i margarina u ishrani, uz upotrebu kvalitetnog (na prirodan nain uzgojenog) voa i
povra. Poeljno je i konzumiranje integralnih itarica u bilo kom obliku (pirinac, jeam,
penica, ovas).
Panju valja posvetiti i unoenju u organizam najkvalitetnijih tenosti u vidu sokova od
svee ceenog voa i povra (naroito argarepe), orbi od povra i tzv. zelenih sokova
bogatih hlorofilom (na pimer, sa prethodno prokuvanom vodom pomeati samlevenu
zelenu salatu, spana, celer, metvicu, perun, korijander i dobijeni sok piti bez prethodnog
ceenja). Treba izbegavati mlene proizvode. Kao zamena za njih se moe koristiti bade
movo, ovseno, pirinano ili mleko indijskog oraha. Posebno je preporuljiva bifidogenska
hrana (jogurt i kumis od ovijeg ili kozjeg mleka) i tofa ili miso (testenina od soje i pirina).
Kokosovo ulje je dobar izvor lurine i kapriline kiseline koje spreavaju razvoj kandide.
Genetski modifikovanu soju obavezno izbaciti sa spiska prehrambenih namirnica.
Dostizanje normalnih nivoa vitamina A i drugih karotenoida u krvi spreava tzv.
,,prenoenje HIV/AIDS-a sa osobe na osobu i sa majke na dete tokom trudnoe, poroa
ja i dojenja. Neki interleukini, poput IL2, faktora rasta, kompleksa B-vitamina, vitamina D
i litijuma, korisni su zbog svojih stimulativnih i regenerativnih svojstava.
Svakom makro/mikro-nutritivnom nedostatku treba posvetiti punu panju.
Odreene biljke se preporuuju u ishrani zbog dokazanih imunomodulatornih i/ili
antioksidativnih osobina: cimet (Curuma longa), ehinaceja, beli luk (Allium sativum), sladi
(Gllycyrrhiza glabra), maja apa (Uncaria tomentosa), ginko (Ginkgo biloba), vinova loza
(Vitis vinifera).
Biljke sa umirujuim, to jest relaksirajuim, svojstvima su: strasno cvee (Passiflora
incarnata), valerijana (Valeriana officinalis), kamilica (Matricaria chamomilla), metvica

(Menta sativa), lavanda (Lavanda officinalis), sibirski ginseng (Eleuterococcus senticosus).


U ishrani je poeljno koristiti hladno ceeno ulje (tj. obraeno na temperaturi 40C)
poto od naina ceenja zavisi ouvanje esencijalnih i polinesaturisanih masnih kiselina
neophodnih kod antizapaljenskih i regenerativnih procesa. Karkamo, suncokret i maslinovo ulje su dobri izvori vitamina F ili linoleinske kiseline. Ulje lanenog semena sadri velike
koliine alfa-linoleinske kiseline.
Leenje i prevencija AIDS-a, kao toksinog i nutritivnog sindroma, moe biti efikasno
jedino pod sledeim uslovima:
1) Pojedinac i osobe iz njegovog najblieg okruenja ne smeju sumnjati da je tretman
koji se primenjuje pravilan izbor. U potpunosti moraju da shvate da je AIDS degenerativni,
toksiki i nutritivni sindrom izazvan nesvesnim, ponekad i svesnim, viestrukim ponovljen
im i hroninim izlaganjima agensima imunolokog stresa koji stvaraju stanje intoksikaci
je/oksidacije imunog i ostalih telesnih sistema. Dakle, neophodno je da i roaci i bliski pri
jatelji shvate da je AIDS izleivo oboljenje.
2) Leenje i prevenciju treba da vode profesionalci u oblasti zdravstvene brige i
alternativni terapeuti koji shvataju pravu prirodu AIDS-a. Poeljno je da praktiari imaju
irok uvid i u konvencionalnu i u alternativnu/komplementarnu medicinu. esto su
seropozitivne osobe izloene jakom uticaju zvaninomedicinskih profesionalaca ili
izvesnih alternativnih terapeuta koji zastupaju tezu da AIDS izaziva Hl-virus. U tom
sluaju, valja izbei radikalno suprotstavljanje. Ono bi samo povealo ve postojeu
uznemirenost i depresiju.
U sluaju da se, nakon razmatranja raspoloivih informacija, HIV/AIDS-pacijent ili
osoba koja je pozitivno reagovala na tzv. testove na HIV odlui na zamenu antiretrovi
ralnih lekova netoksinim alternativama, ovakvu odluku treba podrobno preispitati i
obazrivo 'pristupiti njenoj realizaciji. Naime, budui da je organizam navikao na
pomenute lekove, njihovo naglo eliminisanje bi moglo izazvati dodatni oksidativni stres
i imunosupresiju.

Kako prevazii zablude u vezi H IV/AID S-a u Srbiji i svetu?


ta se dogaa sa HlV-pozitivnim i osobama iji je imunitet suprimiran? Uzimaju
veoma opasne, toksine, lekove i zalaze u podruje koje bi se moglo nazvati i - skupa
smrt. Njome se prikrivaju razne malverzacije i generalna korupcija na svetskom nivou a,
samim tim, i Srbiji. Medicinske ustanove preteno klinikog tipa i lekari dobijaju odreene
privilegije neretko ,,potkrepljene izvesnom sumom novca da bi inficiranima i ve oboleli
ma odredili medikamentozne terapije (ve dosta sam rekao o njima) koje sigurno vode na
put bez povratka.
Dakle, oni koji odluuju o terapiji obolelih rade ta hoe. U njihovim rukama je i
lek i ma. Ve sam opisao sluaj dva domaa naunika, njihov eksperiment sa krvlju 600
zdravih vojnika i preivelom pacijentkinjom koju su potom etali po Evropi kao dokaz
uspenosti terapije u cilju dobijanja donacija za dalja istraivanja. Ipak, nakon svega,
udom preivela pacijentkinja se obratila meni za pomo i to sa upalom plua (PCP),
povienom temperaturom i kandidom. Za njen ivot sam se borio pune dve godine...
Poentu ove tragikomedije nedavno sam proitao u jednom beogradskom dnevnom
listu: pomenuta dva naunika i njihov glasnogovornik vie ne pominju sudbinu osobe koju

su vodili ,,na prikazivanje u Rim, ali zato najavljuju nameru da istom terapijom tretiraju
grip, ebolu i jo neke druge bolesti?!
Uzgred, primena zdrave krvi u leenju HIV/AIDS-a, to je bila i sutina pomenutog
eksperimenta dva domaa naunika, odbaena je 1988. godine u Stokholmu na Kongresu
o AIDS-u. Treba dodati i da nigde nije pomenuto da je tu ideju i postupak koristio jedan
na lekar za proizvodnju vakcine (od krvi 600 zdravih davalaca) protiv herpes zostera. Ako
je za utehu, taj lekar se danas bezgranino kaje. Uvideo je kakvu je greku nainio pri
menom ovakve terapije.
elni Ijudi beogradske Infektivne klinike i pomenuti nauniki tim je svojevremeno
naglaeno isticao saradnju sa prof. Gazarom iz Londona koji u terapiji HIV/AIDS-a koristi
,,udesan lek - ,,talidomid.
Ne mogu a da ne pomenem da me je dotini profesor pozvao u London jo 1988.
godine da bismo pregovarali o tretiranju Tooxin-om HIV/AIDS-pacijenata u San Stefan i
Kromvelovoj bolnici, ali uz uslov uporednog davanja ,,talidomida. Odgovorio sam mu da
sam usput sreo dve osobe bez jedne i obe ruke, ije su majke tokom graviditeta koristile
upravo taj ,,lek - protiv povraanja. Treba li rei da sam kategorino odbio ponuenu
saradnju sa prof. Gazarom koji danas isti lek ,,lansira u Hrvatskoj kao sredstvo za - lee
nje kancera. Zato? Neto valja uiniti sa njegovim ogromnim zalihama...
Pomenuti naunici ne pripadaju tzv. prirodno-alternativnoj ve ,,zvaninoj medici
ni. Samim tim imaju ,,pravo na (ko)lateralnu tetu, bahato i oholo ponaanje. Poslednji
ma na zvanino-medicinskoj lestvici, dakle lekarima-praktiarima, ne preostaje nita
drugo do da slepo veruju onima ,,iznad i rade to ovi zahtevaju, odnosno, prate diktiranu
medicinsku ,,modu. Izvoenje raznoraznih (makar i besmislenih) eksperimenata se
podrazumeva.
Jedna od n a jra ten ijih b o le stije dijagnoza

(K. Kraus)
Svaku HlV-inficiranu osobu bi trebalo konstantno proveravati (moda nekom vrstom
upitnika) u cilju preventivnog delovanja na mnoge oportunistike infekcije. U kojoj meri je,
recimo, sklona tuberkulozi, upali plua (PCP), da li je izvesno pojavljivanje kancera (Kapoi
sarkom, limfom i sl.), itd. Prikupljanjem ovakvih podataka, bolest je mogue sasei u korenu.
Osobi kojoj je dijagnostikovan AIDS permanentno treba raditi tuberkulinske probe i
preventivno delovati odgovarajuom ishranom i prirodnim leenjem. Ukoliko se ispolji
bolest, delovati tuberkulostaticima pa ak, u ekstremnim sluajevima, i vakcinisanjem BSG
vakcinom. Pravila Todoxin-ovog naina leenja (ipak) nalau izbegavanje svih vakcina, naravno, ukoliko je to ikako mogue. Ve oslabljen imunoloki sistem nije u stanju da prui
adekvatnu zatitu, a vakcina moe inicirati dodatne nereive probleme.
Obolelog od AIDS-a treba strogo uvati od prehlade i ozbiljno leiti (nikako antibiotici
ma jer suprimiraju imunitet!), brzo i efikasno, klasinim biljnim preparatima. Ne sme se
dozvoliti da prehlada preraste u rinitis, faringitis, bronhitis ili pneumoniju. Svaki, pa i
najbezazleniji rinitis, treba leiti kao najozbiljniju bolest. Bolje je (zbog opreza) da HlV-om
inficirana osoba bude hipohondar, nego sigurna u svoje zdravlje.
HIV/AIDS je zamiljen kao ,,sramna bolest, a zastraujue je to to se moe dobiti na
razne naine. ak i bez infekcije vimsom.

Posebno je komplikovan sluaj kada HIV-pozitivan par poeli - bebu. elja za detetom
ga moe dovesti u neugodnu situaciju. Ukoliko se sazna od ega boluju, bie dovedeni u
pitanje njihov ugled, pa ak i zaposlenje. Ipak, valja istrajati. Boriti se za sebe i svoju porod
icu, uprkos bolesti, naravno, pod uslovom da nisu zaposleni u prehrambenoj industriji,
zdravstvenim ustanovama i sl.
Dete moe da se rodi potpuno zdravo. U sluaju infekcije, i to treba rei, nee naalost
biti duga veka. Ali, koliko dece od potpuno zdravih roditelja ne poivi dugo? Dou na svet
sa epilepsijom, malformacijom nekog vitalnog organa, dijabetesom, itd. Dakle, vano je da
HlV-inficirani roditelji mogu da dobiju zdravo dete. I to je ve dovoljan uslov da u pot
punosti polau pravo na vlastiti porod, bez prevelikog straha za njegovo zdravlje. Ukoliko
budui roditelji slede i uputstva iz Todoxin-ovog HIV/AIDS-protokola, rizik da njihova
beba bude inficirana bie sveden na minimum. Kako, u tom sluaju, jo jedino roditeljski
strah za zdravlje neroenog deteta moe biti veoma stresan za plod, i o tome valja posebno povesti rauna...
Svaka, dovoljno snana i inteligentna osoba obolela od AIDS-a, trebalo bi da brani sebe
i svoje sapatnike na koje dodatno atakuju primitivizam i egoizam okruenja. Bolest se neu
poredivo bre razvija potpomognuta stresom i strahom od gubitka posla, profesionalne
karijere, prijatelja. Umesto zastraenog i progonjenog stvorenja, treba napraviti linost
sposobnu da u drutvu (i od drutva) brani status osoba inficiranih HlV-om. Mora se jasno
i glasno govoriti i otvoreno raditi na obrazovanju drutvenog okruenja u kome egzistiraju
HlV-pozitivne osobe.
Zbog sve veeg broja obolelih od AIDS-a, neophodno je organizovati njihova udrue
nja po ugledu na udruenja invalida, lica sa hendikepom i sl. To je pravi put izlaska iz
nametnute ilegale, protiv diskriminacije, za organizovanje uzajamne pomoi, grupnih ter
apija, odbrane prava na vlastiti (kvalitetan) ivot i egzistenciju, odgovarajueg naina lee
nja i lekova, ukratko - protiv svake zatucanosti i za normalan ivot.
Domai JAZAS preuzima vodeu ulogu u propagiranju kondoma i irenju mnogih
drugih zabluda, ali i odvlaenju ionako oskudnih sredstava na potpuno pogrenu stranu.
Neki od njenih kljunih ljudi su proveli sate u razgovoru sa mnom, pokuavajui da to vie
saznaju o Todoxin-ovom pristupu ovom problemu. Na alost, strani uticaj i pristigla sred
stva su prevagnuli. JAZAS se danas vodi iskljuivo po sugestijama i diktatu iz inostranstva.
Samo objektivna analiza dosadanjih stavova i edukacija zasnovana na proverenim injeni
cama, mogli bi da doprinesu istinitom i kvalitetnom informisanju njegovih lanova, samim
tim i onih koje JAZAS-ovi lanovi treba dalje da edukuju.
Ali, da inimo ono to initi moemo...
Sida je neuporedivo manje zarazna od tuberkuloze, ali ljudi to ne znaju. S druge
strane, preko medija se iri bezrazlona panika uglavnom s ciljem boljeg upoznavanja
HIV/AIDS-a. Ne zna se ta je gore. Predrasuda, neinformisanost, neznanje ili anti-propa
ganda. Javnost mora da zna da HIV/AIDS ugroava samo obolelog.
ini se da je ipak najtee HlV-pozitivnim narkomanima. Primorani su da se bore i pro
tiv vlastite zavisnosti i protiv HlV-a, a pritom su osueni po oba osnova! Narkomanija je nji
hovo bekstvo od ivota, a HlV-infekcija karta za neizlazak iz nje. Naravno, u njihovim
glavama. Realno, drugi krug pakla koji su izabrali. Objektivno, dodatna (i ne mala) oteava
jua okolnost za izlazak iz zaaranog kruga. U nekim sredinama kod nas je i do 95 odsto
narkomana HlV-pozitivno. Na Zapadu, od svih inficiranih HlV-om, 96 odsto pripada tzv.

rizinim grupama (narkomani, homoseksualci i hemofiliari), tri odsto je zaraeno trans


fuzijom, a za jedan procenat se ne zna na koji je nain inficiran.
I upravo taj ogroman broj narkomana meu HlV-pozitivnim osobama, oteava
promenu odnosa drutva prema njima. Nije re samo o strahu od HlV-inficiranog, nego i
preziru prema njemu, obolelom i narkomanu, iju ,,krivicu drutvo ne prata. Ovakav stav
se moe protumaiti vidom odbrane od narkomanije. Dodue slabe, ali ipak odbrane. Jer,
kada bi drutvo HlV-pozitivne narkomane u potpunosti prihvatalo, titilo i pomagalo, narko
manija ne samo da se ne bi suzbijala, ve bi se i irila. Primeeno je, naime, da izvestan broj
mladih ne ulazi u narkomaniju upravo zbog straha od prezira okoline. Da nije nje, ko zna...
Nije naodmet baciti pogled i na statistike podatke u vezi uestalosti javljanja infekci
je Hl-virusom kod pripadnika muke i enske populacije. Za afriki kontinent, preciznije
subsaharsku Afriku, taj odnos je 50 : 50. Na Zapadu je ovaj odnos u poetku iznosio 9 : 1 u
,,korist mukaraca, dok je danas proporcija znatno uravnoteenija. Pre svega iz razloga to
je sve vie devojaka meu narkomanima.
Ujednaena pogoenost infekcijom stanovnitva (oba pola) Afrike juno od Sahare,
svakako je neprirodna. Jedan od razloga je mogue namerno inficiranje (preko vakcina)
stanovnitva tog regiona. U javnost se, meutim, uporno proturaju prie o promiskuitetu do
granica satirijazma i nimfomanije i optoj mukoj i enskoj prostituciji. Koliko ima istine u
pomenutim priama? Pre definisanja konanog odgovora, dovoljno je baciti pogled na oko
500 hiljada domaih Roma sa poslovino visokom stopom promiskuiteta, meu kojima nije
zabeleen ni jedan jedini HIV/AIDS sluaj, ak ni seropozitivnost. A rizine grupe? Meu
Romima je zanemarljivo mali broj homoseksualaca. Isto tako i hemofiliara. Ni narkomana
nema, mogue zbog loeg imovinskog stanja. Ukoliko se uopte ,,bave drogom, pre je diluju nego koriste. Znai, meu Romima skoro i da nema rizinih grupa, pa samim tim i
HIV/AIDS sluajeva. Koliko se razlikuju nainom ivota, imovnim stanjem ili socijalnim
statusom u drutvu, od stanovnika juno od Sahare? Malo ili nimalo. Eto, toliko je istine u
pomenutim priama o visokoj stopi promiskuiteta i ivotnim uslovima kao razlozima za
pojavu HIV/AIDS-a na tom podruju.
Primer naih Roma je Todoxin-ova nauna grupa iznela na konferenciji u Durbanu
(JAR). Profesori iz Durbana i Johanesburga su bili zadivljeni, oni iz Vaingtona zapa
njeni! U Junoafrikoj Republici je skoro svaki trei stanovnik HlV-pozitivan, a zvani
na medicinska javnost kao razlog uporno navodi siromatvo i promiskuitet. Neodrivost
ove tvrdnje je dokazala Todoxin-ova nauna grupa. Naime, u JAR smo o sopstvenom
troku, a uz dozvolu vlade JAR, otvorili sanatorijum za leenje HlV-pozitivnih osoba.
Sanatorijum je bio otvoren dve godine. Proavi terapiju prema tano utvrenom pro
tokolu, nai pacijenti su se vraali svakodnevnim obavezama i porodinom ivotu, bez
opasnosti po svoje i zdravlje najbliih. Naalost, ubrzo posle obelodanjivanja izuzetno
ohrabrujuih rezultata, stiglo je nareenje da se Sanatorijum zatvori. Kljunu ulogu je u
tome odigrao Mario Ambrozini, visoki dravni funkcioner Junoafrike Republike koji
se u poetku predstavljao velikim prijateljem Todoxin-ove naune grupe i njenog pris
tupa. Pravnik po struci, Mario Ambrozini je praunuk tvorca prvog italijanskog ustava i
autor osnivakog akta politike partije iz Bive Jugoslavenske Republike Makedonije VMRO - pokojnog Borisa Trajkovskog...
Zanimljiv je i podatak iz Australije s poetka devedesetih godina, po kome tamo nije
bilo ni jednog HlV-pozitivnog narkomana. Zato zanimljiv? Pa, zato to ih je za samo tri

etiri godine bilo oko 30 odsto inficirano HIV-om! Objanjenje? Pojava kontaminirane droge
na tritu. Slino se deava i na naim prostorima. Uz fiksanje, ovdanji narkoman gratis
dobija ruski rulet. Ako se ne inficira danas, sutra e. Ako ne sutra, za nedelju, mesec, god
inu... ,,Metak je u burencetu, pitanje je samo trenutka kad e doi na udarnu iglu!
Poto kao narkoman ivi haotino, najee ne vodei dovoljno rauna o higijeni, uz
neredovne, nedovoljne i nekvalitetne obroke, u veitom sukobu sa okolinom, kod njega se
bolest brzo razvija. Pravo udo bi bilo da iskoi iz ve dobro poznate ,,eme, recimo da iako
inficiran dugo poivi pre razvijanja bolesti. Za to, na alost, nema uslova. To sebi moe da
priuti, na primer, sportista koji se ne iscrpljuje previe na takmienjima. Nije ampion ali
je mlad, dovoljno dobar, ivi uredno, sa dobrim navikama, ume da vlada stresom. Takva
osoba moe da ivi sa HlV-om deset, dvadeset i vie godina, naravno, uz oslanjanje na
Todoxin-ove protokole.
Ne sme se smetnuti sa uma da AIDS u srpskoj populaciji, izuzimajui Rome, ima
izvesne specifinosti. Ponajvie se ogledaju u organizaciji identifikovanja i leenja. Organi
zacija identifikovanja gotovo da i ne postoji. Radi se ,,ad hoc, esto nestruno, haotino, s
vremena na vreme (na znak ,,odozgo) svi se neto razlete, organizuju neorganizovane
akcije, vre testiranja pojedinih grupa stanovnitva, otkrivaju inficirane, a potom iznenada
sve prestane kao to je i poelo. Valjda se eka novi mig ,,odozgo.
Ukoliko bi se izvelo istraivanje meu stanovnitvom razliitih nacionalnosti na
naim prostorim a (Maari, Slovaci, Rumuni, Rusini, Hrvati, Bonjaci, itd.), moglo bi se
uoiti da rairenost AIDS-a po rizinim grupama u prilinoj meri prati svetski trend,
to jest da ga je najvie meu narkomanima (bez obzira na nacionalnu pripadnost),
potom homoseksualcima itd.
Da zvaninomedicinski krugovi ne veruju u Todoxin-ove preparate, ne bi se u tolikoj
meri plaili njihove praktine primene. Todoxin je sam po sebi, ako tako mogu da ga objas
nim, bezazlen preparat. Nikome i niim ne moe da naudi i nakodi. Meutim, radi neto
izuzetno drsko - podie imunitet i odbranu organizma na nivo na kom je mogue savladati
bilo koji ,,novopridoli virus. Dakle, kada Todoxin savlada ugroavajue viruse, stvara
prostor organizmu da se izbori za zdravlje. Uspeh e biti bri i vei, a pobeda izvesnija,
posebno u sluajevima tzv. lane side.
Todoxin je za opaku sidu, besplatan, bezbolan i prilikom primene nekodljiv. Ali, uko
liko bi naiao na opte prihvatanje i iru primenu, mnogi bi bili uskraeni za poprilinu
svotu novca, privilegija i visokih poloaja. Uvoz tetnih i skupih sintetikih lekova bi defin
itivno bio okonan.
Alternativna (prirodna) medicina je ve zauzela i vrsto dri odreene pozicije u tret
manu doskora ,,neizleivih bolesti i neizbean je skori sudar (ako ve nije u toku) njenih
talasa sa uvreenim i zastarelim gleditima oficijelne medicine. Usled drutveno-ekonom
skih (ne)prilika prisutnih u naoj zemlji u poslednjih desetak godina, korumpirano, osiro
maeno i birokratijom optereeno oficijelno zdravstvo je htelo-nehtelo moralo da prui pri
liku tzv. prirodnoj (alternativnoj) medicini.
Istovremeno, mnogi ugledni i doskora moni lekari su otili iz dravnih ustanova u pri
vatnu praksu ali, sa sobom su poneli i korupciju i sve ono zbog ega je domae zdravstvo
potonulo u neizlaz. Ukoliko, recimo, infektolog odreuje tretman lekovima za koje je imao
vanredan honorar u zvaninoj ustanovi, u istom iznosu e biti ,,dobar i u privatnoj prak
si. Istini za volju, ima i onih koji su se iz istih razloga opredelili za alternativnu (prirodnu)

medicinu. Takvi loi primeri, pogotovo kad je re o lekarima zvanine medicine koji se bave
fitoterapijom samo da bi izvukli to vei profit, prosto gone u borbu protiv zloupotrebe
teko obolelih pacijenata. Ipak, sve je vie takozvanih ,,travara koji su u stanju da lee, a u
mnogim sluajevima i izlee, primenom znanja iz tradicionalne (narodne) medicine. Ono
ime se bave ne moe da bude toliko opasno koliko je, esto, spasonosno.
Ovo bi, otprilike, bio krajnje pojednostavljen prikaz relacije oficijelna - prirodna medicina, to svakako utie na mogunost uspenog izbora dijagnostikovanja i tretiranja
zdravstvenih poremeaja...

Najjaa sila potrebna za ozdravljenje


jeste pnrodna isceljujua sila koja se nalazi u svima nama
Hipokrat
Ja sam bolestan ovek... Zao... Nesimpatian... Mislim da m e boli jeira... Dodue, ja
pojma nemam o svojoj bolesti i ne znam tano ta me boti, Ne leim se i nikada se leio
nisam, iako potujem m edidnu i lekare. Pored toga, ja sam jo i sujeveran do krajnosti, iti
bar totiko da potujem m edidnu. (Dovoljno sam obrazovan da ne budem sujeveran, ati sam
ipak sujeveran.) Ne, gospodo, neu da se ledm za inat Vi to sigumo ne m ozete razumeti.
A ja, vidite shvatam. Naravno, ne mogu vam objasniti kom e u zapravo u ovom sluaju
zapapriti svojim inatom. Znam vrlo dobro da lekarima ne mogu napakostiti time to se ne
leim kod njih. Znam bolje nego iko da u tirne jedino sebi nakoditi i nikom vie. Pa ipak,
ne ledm se samo iz inata. Jetra m e boti, neka je, nek m e jo jae boti...

(Zapisi izpodzemlja, F. M. Dostojevski)


O leenju mogu i malo i dosta da govorim. Ja sam samo lekar koji je eleo da lei sve
steene neizleive bolesti iako nikada od njih nisam bolovao. Jedino seanje vezano za
bolesniku postelju vraa me u 1941. godinu, na teko ranjavanje i kliniku smrt. Zato i
nudim filozofiju ivota, starosti i umiranja. Video sam, doiveo sam. Koliko to moe biti od
koristi onima koji e tek oboleti od HIV/AIDS-a, moda kancera, ne mogu da procenim.
ak verujem, ne previe. Rekoh, ovek sam. Rekoh, smrtan sam.
ta izaziva bolest kod oveka? Mnogo toga. Naslee sa ak 30 odsto. Zatim poroajne
traume, rani infatilni konflikti (manipulacije sa decom koje ostavljaju u dejoj dui duboke
tragove i kasnije se mogu reaktivirati), itd. U odraslom dobu dolazi do reaktivacije pomenu
tih konfiikata kada se osoba nalazi pod stresom, a stres je u stvari odgovor organizma na
sve to ga ugroava. Psiholoki, socijalno i bioloki. Odmah je tu i depresija. Depresivni
bolesnik ima manje anse da se izlei i preivi fatalnu bolest. Na kraju, valja raunati i sa
predispozicijom nazvanom faktor X. Re je o predodreenosti ka bolesti koju neki jed
nostavno nazivaju - sreom.
Dakle, skup pomenutih faktora, izaziva bolest. Poznati nemaki psihosomatiar iz
Hamburga - Jores - rekao je da u medicini ukupno postoji 3.000 bolesti. Od tih 3.000
bolesti, za samo 500 se zna pravi uzrok, ostale su nepoznatog uzroka.
Imajui ovo u vidu i ne zanemarujui dosadanja saznanja i iskustva, pokuavam da se
stavim u poziciju mlade osobe suoene sa smrtnom presudom bez prava albe. Dijagnoza:
HlV-pozitivan.

Ne, ne razlikujem se, niti se ponaam drugaije. Neizmerna ljubav i snaga ivota je
jaa. Ne prihvatam da svako moe da umre mlad, iznenada i od bilo ega. Mlad, zdrav,
uspean, prepun ivota i ideala, ulica, udar automobila, cigla na glavu, nedolazak na
odredino mesto, nisu opravdanje, jo manje uteha. Mladost ne sanja umiranje.
Za Slovene kau da ne vole mnogo da govore o volji jer im ona nije jaa strana poput,
recimo, mate i velikih kreativnih sposobnosti. Da li je to ba tako, teko je rei. Ali, od volje
zavisi da li e ovek biti bolestan ili ne. Volja moe da spasi bolesnog oveka jer je u vezi
sa eljom za ozdravljenjem.
Hrianstvo propoveda da greh raa bolest. Tomas Man je pisao da ono to je bilo pre
40.000 godina, to je i danas. Ono to je hiljadama godina u raznim civilizacijama (asirskim,
sumerskim, pa preko Grke i srednjeg veka do ovog trenutka) o bolestima izreeno, sve
stoji i danas. ta je to? Bolesti su kazna Boja. Ne samo pojedinana, ve i meunarodna u
smislu epidemija i pandemija. Bolesti su samokanjavanje, nunost prirode, sluajnost,
apsurd i opomena, izazov. Bolest poziva oveka da preispita dotadanji ivot. I utoliko ima
smisla to nagovetava neophodnost potpune promene naina ivota, ivotne filozofije,
skale ivotnih vrednosti i dotadanjih navika. Njen poetak, dakle, nagovetava potrebu da
se adaptacioni sindrom koji je bio u funkciji, potpuno izmeni. Re je o pucanju odbram
benih mehanizama i bolest nagovetava da e se, ukoliko ovek nastavi putem kojim je
krenuo, to loe zavriti po njega. Bolestan ovek mora da promeni gotovo sve svoje ivotne
navike, odnosno da izvri kompletnu ivotnu konverziju. To vai za sve (do)sadanje pan
demije poput kardiovaskularnih oboljenja, endokrinih bolesti i, u krajnjoj liniji, karcinom.
Hriani treba da otkriju smisao bolesti. Zato ih je zadesila? Bolest je mnogima
(mladim, sredovenim, starim) prva mogunost da ponu da se bave sobom. To se zove
introspekcija i ima veze sa traenjem, odnosno ne traenjem smisla. Ali, bolesti ipak opom
inju i trae od oveka da pone vie da se bavi sobom. Da preispituje zato se razboleo. To
je ve traenje smisla. Viktor Frank je upravo govorio o volji za smislom, gotovo ravnoj
nagonu. ovek postavlja pitanje smisla svoga ivljenja. Zato ivi, kuda ide, emu smrt, ta
je bolest, da li je to (ipak) neka opomena, izazov da neto promeni...
HIV/AIDS ,,osuda obino podrazumeva skori odlazak zauvek. Smrt postaje izvesnost,
a ,,moda menja predznak u ,,kraj. Sve postaje laka izmaglica, imaginarna, ali svakako
nadolazea, opasnost. Postoji i ne postoji to neto to se uglavnom drugima deavalo. Sad
je tu. Neu da verujem, a vidim. Vidim a elim da je opsena. Varka. Iluzija.
Da mi je neko u dvadesetoj godini rekao inficiran si HlV-om, ivee izvesno vreme
ili, ak, veoma dugo zahvaljujui leku koji ti ne garantuje izleenje ali asnu bitku sa
boleu svakako, mislim da bih se prvo pobunio protiv samog Neba a zatim pljunuo na
ivot! Usledio bi zatim, znam, oaj, bes, razdraenost, potom bih se polako priveo razumu,
smirio, i krenuo u odbranu ivota. Svaku ponuenu ansu grabio bih obema rukama i cedio
do kraja. U meuvremenu steeno iskustvo pretakao u ivotnu mudrost (neki je definiu
starenjem) i lukavu strategiju odbrane. Verujem da mudrost starosti lei u mirenju sa nemi
novnim, sa smru - sopstvenom i tuom.
Sveti Isak Sirin je rekao: ,,Ko je bolestan i zna svoju bolest, taj treba da trai leenja;
ko kazuje drugima o svojoj bolesti, taj je blizu izleenja i lako e ga nai.
Preko 75 odsto pacijenata sa bolestima psihosomatskog porekla negira ili nee da vidi
da je emocionalno dolo negde do izvesnog poremeaja, to je u stvari dovelo do bolesti.
Pacijent ima maglovitu predstavu o svom ivotu. Ne moe da uspostavi blisku relaciju

izmeu neega to mu se deava u ivotu, izmeu depresije, panike, straha i, s druge strane,
telesnih manifestacija poput tahikardije, lupanja srca itd. Tek kod svakog petog, otprilike,
uspostavlja se relacija izmeu uzroka i posledice.
Elizabet Kjubler Ros je vrila ispitivanje bolesnika u terminalnoj fazi bolesti (duboko
uznapredovalih u ozbiljnosti svoje bolesti) i dola do zakljuka da prolaze kroz nekoliko
faza: poricanje, gnev, cenkanje, depresija, prihvatanje i nada.
Poricanje dolazi otuda to pacijent nije u stanju da prihvati egzistencijalnu katastrofu.
Amerikanci su vrili ispitivanja i ustanovili da pacijent koji se iznenada nae u egzistenci
jalno ugroavajuoj situaciji, nije u stanju da je prihvati. Njegov psihiki aparat nije
sposoban da prihvati to bolno saznanje - ja sam bolestan. U akutnim fazama bolesti,
negacija je u izvesnom smislu prirodna odbrana. On denegira bolest i to poricanje ima
dobroudni karakter jer mu postepeno dozvoljava da saznanje o tekoj bolesti polako ,,curi
u psihiki aparat. Jer, kada bi bio brutalno suoen sa tom istinom, psihiki aparat bi popus
tio i on bi doiveo paninu krizu, akutnu depresiju i sl.
Depresija je prirodno stanje onoga to se deava sa obolelim ovekom. Ne samo zato
to trpi bolove i ima druge funkcionalne poremeaje, ve i zato to bolest prekida njegovu
,,funkciju, komunikaciju sa porodicom, prijateljima, gubi sopstvenu linost, oseanje
samopotovanja. Kad se sve skupi, depresija je prirodan ishod.
Stres je danas preovlaujua bolest iako je svaka epoha imala svoje stresove. Vaan je
odnos prema njemu. Jer, sve se uvek, iznova, ponavlja. Epidemije, recimo. Izgledalo je da
su kolera i kuga potpuno iezle. A nisu. Opet se, s vremena na vreme, javljaju. I tuberku
loza je poslednjih godina u porastu.
Veina dananjih fizikih bolesti potie od psihikih smetnji, to jest konflikata. Pre
svega emocionalnih, sa kojima ovek ne zna da barata jer su uvek najkomplikovanije. Emo
cije stvaraju bolesti: straha, mrnje, oajanja, depresije. Kinezi su jo 1050-te godine pre
Hrista zapisali da tuga i briga stvaraju bolesti! Stare civilizaeije su intuitivno naslutile ono
na ta savremena psihosomatska istraivanja stalno ukazuju: pacijenti skloni depresiji
ee oboljevaju, imaju lo tok bolesti i, recimo, u sluaju karcinoma bre dobijaju metas
taze i krae ive.
Ovde je re o depresiji tipa beznaa, kada osoba vie ne vidi smisao svog ivota. To se
esto sree. I upravo ta depresija, po tipu beznaa, veoma je opasna za preivljavanje.
Ima mnogo vrsta depresija. Neke su skrivene. ovek ih ne mora obavezno ispoljavati,
ali u njemu lagano nestaje elja za ivotom. Sreom, moe se povratiti. Tu je nada. Princip
nade mora da postoji kod svakoga. Jer, konano, i najtee bolesti se mogu izleiti.
I jo neto. Depresije i sve druge bolesti (psihosomatske, psihike, itd.) nisu posledica
neravnotee izmeu duha, due i tela, ve organskih promena u telu. To je, otprilike,
stanovite organske medicine ili bioloke psihijatrije. Da li je starija kokoka ili jaje? Nar
avno da postoje promene, niko ne negira promene u metabolizmu kod depresivnih bolesni
ka. Kako bi, konano, delovali lekovi. Pitanje je, meutim, da li se reava pitanje depresije
uzimanjem medikamenata... U svakom sluaju, ovek ne moe da ivi bez duhovnih vred
nosti. Materijalno nije dovoljno.
Brojna istraivanja ukazuju da pacijenti-pesimisti teko podnose bolest i loije
zavravaju kod teih bolesti. Optimizam je izuzetno vaan. Nita manje vano je to da lekar
u toku rada ne oduzme nadu pacijentu. Jer, pacijent bez nade je - izgubljen pacijent.
Da li se ljudi raaju kao optimisti i pesimisti ili to postaju kroz ivot? Teko je rei, ali

sva je prilika da se optimisti i pesimisti ipak raaju kao takvi ili da se takav odnos stvara u
najranijem detinjstvu. Brojna istraivanja ukazuju da se pesimisti loije bore sa boleu.
Skloniji su depresiji, manje sposobni da izau na kraj sa boleu od optimista. Zadatak
lekara je da ne produbljuje pesimizam kod pesimiste, ve da u njega ubaci koji zrak vie
optimizma. Rekoh, pacijent je izgubljen ako je izgubio nadu.
Uteha ima bezbroj lica. Verujui veruje na svoj nain i u svoj put. Onaj drugi, neveru
jui, skriva se iza druge obrazine, maske, utehe. Ali, svi odbacuju smrt, veruju u drugi
oblik(e) ivota. Ovde, gore, u drugoj dimenziji ili sazveu, sasvim svejedno. Iza ,,one pret
postavke, uvek je ,,ona pria. Manje ili vie, sa koliko-toliko srenim krajem. Ako se ikako
moe. Sutina je verovanje. Vee, manje, otvoreno, skriveno, ali - verovanje. Zajedniki
imenitelj: bar jedno zrnce, mrva, vere koja odrava snagu, nadu, svest. Ali, uz njega
neizostavno ide i zrnce, mrva, sumnje koja odrava strah, nevericu, (manje ili vie) zauz
danu paniku i (najvie) blag oaj.
Kada ovek ostane sam u besanoj noi, daleko (iako tako blizu) od najdraih, to zrnce
straha, panike, neverice, poprima neverovatne obrise, ba kao i zrnce nade i vere neveru
jueg, da bi se odmah zatim gubilo, nestajalo, skrivalo, od misli. Rekao bih - pulsira. Bilo,
puls, ivota. I oba zrnca, vere neverujueg i sumnje verujueg, idu ka mudrosti. Uvek u
paru. Razdvojeni nikuda ne vode. Ponajmanje u mudrost i sazrevanje. Iskljuivost ne vodi
ni u dobrotu, onu koju svaki ovek treba da stekne. Jer, dobrota podrazumeva oseaj za
druge ljude, drugaija miljenja, stavove, strahove, neverice i verovanja.
Saznanje mladog oveka da boluje od neizleive bolesti koja hita u zagrljaj kon
anom kraju, probudie mnogo vie od onog zrnca vere kod nevernika ili zrnca oajan
ja kod vernika. Koracima ,,od dvanaest milja zagazie u starost, m udrost starosti.
Pomirie se sa onim to ga je snalo, a dua e u tome traiti i iz toga izvlaiti korist.
Duevni dobitak iz beznadeno obolelog tela je najee nemerljiv. E, kako to rei i
objasniti obolelom oveku ne samo da uje, ve i razume, shvati, srcem i umom primi,
ostaje veita dilema. A upravo u odgovoru na ovu dilemu, krije se olakanje patnji i
odlaganje kraja!
Pre 30-tak godina je poznati japanski psihosomatiar drao referat u Rimu. Naime,
prezentovao je sluajeve desetak pacijenata sa ,,verifikovanim rakom (potvren
rendgenoloki, patohistoloki, itd.) koji su kasnije umrli od drugih bolesti ili doiveli sao
braajnu nesreu a kod kojih ni jedan trag od raka kasnije nije naen. Tvrdio je da su sve
te osobe doivele ivotnu konverziju, to jest potpuno izmenile svoj ivot. Na primer, osoba
koja je cenila materijalne vrednosti, poela je da ivi u duhovnom svetu itd. Izmenili su
navike. ivotna konverzija je, znai, bila odluujua kod spontanog izleenja raka. A spon
tano izleenje pobeda imunolokih snaga u organizmu. Materijalno gledano, re je o
odbrambenim elijama organizma koje idu ka tim tumorskim elijama i jednostavno ih
unitavaju.
Po svemu sudei, ,,glavnu ulogu je odigrao imunoloki sistem usko povezan sa psi
hikim stanjem. U toj meri je bio snaan, da su imunoloke snage organizma koristei lim
focite B i T (prva odbrambena linija) neutralisale tumorske elije i ove su, jednostavno,
nestale.
Ipak, ma koliko ohrabrujue, ni ovo ne treba precenjivati. Ne dogaa svaki dan. Ali,
nada je vana. I Todoxin! Jer, upravo na polju podizanja imunobiolokih snaga i potenci
jala, njegovo dejstvo je najizraenije.

UPUTSTVO ZA
LEENJE HIV/AIDS-a
eljena i neeljena dejstva
u terapiji HIV-1 infekcije

HIV infekcija je kompleksna bolest uzrokovana razliitim faktorima i esto zahteva


paralelno leenje brojnih, njom izazvanih, poremeaja.
Do sada ni jednom terapijom nije postignuta potpuna eliminacija virusa iz svih
telesnih sokova i depoa. Konvencionalni nain leenja voen je idejom pronalaenja terapi
je koja e trajati do kraja ivota pacijenta, a pri tom biti minimalno toksina.
Potreba za malom toksinou je ustanovljena zapaanjem tetnih dejstava poznatih i
priznatih terapija protiv HIV infekcije.
Savremeno miljenje da e se upotrebom dve ili vie antiretroviralnih terapija u
istom vremenskom intervalu smanjiti pojava upornih infekcija, uz eventualnu hem o
terapiju otpornijih bolesti, u velikom broju sluajeva je dovelo do poveane toksinos
ti u organizmu pacijenata koji su prethodno koristili samo jedan antiretroviralni
medikament.
Loiji kvalitet ivota tokom terapije odbija sve vei broj ljudi od blagovremenog zapoin
janja antiretroviralne terapije, pogotovo ukoliko pacijenti nemaju oigledne simptome.
Zato se ulae trud u otkrivanje naina za smanjivanje toksinosti medikamenata koji
se primenjuju u klasinom nainu leenja. Do nekih rezultata se dolo smanjenjem doze i
procenjivanjem efikasnosti leka. U svakom sluaju, uestalost i jaina tetnih dejstava u
konvencionalnoj antiretroviralnoj hemoterapiji jo nije na zadovoljavajuem nivou.
Mada je Todoxin je zvanino u upotrebi od 1963. godine, tek po zavretku pretklinik
ih i klinikih studija faze 1 i 2, u kojima su dokazani sigurnost, optimalna terapijska doza i
dejstvo, Todoxin je za tretman HIV/AIDS-a proizveden 1985. godine. Preliminarno puten
je u prodaju posle objavljivanja rezultata studije izvedene na 20 pacijenata (objavljeno u
asopisu ,,Intervju 1987).
Rezultati dobijeni tokom leenja vie od 10.000 HIV 1 i 2 inficiranih pacijenata Todox
in-om pokazuju da tokom terapije nisu primeene nikakve nuspojave. Neto izmenjena
klinika slika na poetku Todoxin terapije retka je i blagog intenziteta, a nikakve labora
torijske abnormalnosti nisu pripisane upotrebi ovog medikamenta.

Visok stepen sigurnosti i podnoenja Todoxin-a primeen je i kod nekoliko hiljada paci
jenata, ukljuujui pacijente odmaklog toka bolesti sa smanjenim funkcijama jetre, slezine,
timusne lezde i bubrega, to je izuzetno ohrabrujue i za pacijente inficirane HlV-om.

Klinika slika HIV infekcije tokom terapije Todoxin-om


Usled upotrebe Todoxin-a retko nastaju:
1) Dijareja, bez poveane temperature ili oseanja munine. Pojavljuje se posle
nekoliko dana do nekoliko nedelja od poetka primene udarne terapije, ree nakon
jedne ili dve nedelje.
2) U vrlo malom broju sluajeva zapaena je pojava herpes simpleksa kod latent
no inficiranih osoba, i to posle nekoliko dana do nekoliko nedelja od poetka primene
udarne terapije.
3) Oticanje limfnih vorova u prvom ciklusu udarne terapije primeeno je kod paci
jenata CDC2 stadijuma koji nisu imali ove simptome pre terapije. Od zavretka drugog cik
lusa udarne terapije, broj virusa u serumu je opao ispod granice detekcije, a limfni vorovi
su postali nevidljivi (period praenja stanja pacijenata dui od 60 meseci).

Virusoloke i imunoloke promene tokom terapije HIV infekcije


Veina zapaenih dejstava se odnosi na virostatiko i imunomodulirajue delovanje
Todoxin-a, tako da u farmakolokom smislu na njih ne treba gledati kao na nepoeljna ili
tetna, ve pre kao na poeljna dejstva. Ovo se odnosi na sledee:
1) Od 1993. primenjuje se metoda NASBA (Nucleic acid sequence - based amplifica
tion) da bi se odredio broj RNK HIV-1 virusa u serumu tokom terapije Todoxin-om. Ovo je
pomoglo da se jasnije sagleda dinamika uticaja Todoxin-a u podsticanju virolokih i
imunolokih mehanizama.
Tokom prvih 14 dana ciklusa udarne terapije, kod pacijenata kod kojih je m ere
nje obavljano u kratkim intervalima (svaka tri sata), u poetku terapije zapaeno je
periodino pojavljivanje HIV-1 slobodnih virusa. ak dolazi do poveanja virusa u
serumu do 20 puta iznad osnovnih vrednosti, a posle toga do postepenog pada do
nivoa koji se nalazi na granici otkrivanja (do 4 log) i to u periodu izmeu druge i este
nedelje. I nadalje, zabeleen je konstantan dalji pad vrednosti virusa u serumu (na
granici otkrivanja, manje od 20 c/ml) nakon dva do etiri ciklusa udarne terapije, to
jest od 12 do 14 nedelja.
Tokom perioda poveanja HIV viremije, kod velikog broja pacijenata zaraenih
HlV-om i sa propratnom infekcijom herpes zoster (10 do 30 posto HIV pacijenata je
HZV pozitivno), pojavila se variela (sa klinikim znacima prim arne infekcije: svrab,
formiranje vezikula, kraste, centripetalna distribucija) koja se posle dve do tri nede
lje povukla.
2) Interesantno je, pri tom, da broj HIV inficiranih elija u perifernoj krvi, limfatinom
tkivu kao i DNA virusa u serumu ima stalnu dinamiku ili sklonost ka menjanju stanja
tokom viremije. Posle produene terapije Todoxin-om broj HIV inficiranih elija je
drastino opao, u nekim sluajevima gotovo do nivoa koji se nije mogao otkriti in situ hib
ridizaciji ili PCR kvantifikaciji.

3) Ovo se odnosi i na dinamiku menjanja broja CD4 elija pod uticajem Todoxin terapije.
Pre znaajnog poveanja broja CD4 limfocita do norm alnih vrednosti, kao kod
HlV-negativnih osoba sa rizikom da obole od AIDS-a, dolazi do njihovog sm anje
nje za 20 do 50 posto. Broj CD4 elija dostie donju granicu posle dve do etiri
udarne terapije. Nakon 6 do 18 meseci broj CD4 elija se kod veine pacijenata
poveava od 50 do 150 posto. Vreme potrebno za dostizanje i prekoraenje
osnovnih referentnih vrednosti srazm erno je vrem enskom periodu trajanja HIV
infekcije pre poetka terapije.
Primeena viremija objanjava blago izraene simptome sline gripu kao to je
poveanje temperature (37,4 - 38,5C), pojava umora, slabosti, znojenja, glavobolje. Retko
dolazi do pojave bolnih udova ili bolova u zglobovima, dermatolokih manifestacija,
ukljuujui svrab, osip i crvenilo.
Napomena Zapaene promene nastale u toku terapije inicirale su uvoenje posebne
uvodne terapije sa odgovarajuim doziranjem. Njenom primenom, pomenuti kliniki simp
tomi viremije su dovedeni do minimuma (na manje od dva posto).

Promena laboratorijskih vrednosti kod


pacijenata inficiranih HlV-om tokom leenja Todoxin-om
Jedina, do sada primeena, promenjena laboratorijska vrednost, koju je mogue prip
isati ovom medikamentu, odnosi se na dui period poveanog broja monocita (makrofaga)
(Mo/Ma) u perifernoj krvi.
S obzirom na primeeno smanjenje razmnoavanja elija kod HIV infekcije, delovanje
Todoxin-a moe biti smatrano eljenim dejstvom prirodnog imunosistema poto su Mo/Ma
kod pacijenata pod terapijom Todoxin-om pokazali normalno fagocitno delovanje u paralel
nim kulturama. Retko dolazi do poveanog broja Mo/Ma iznad granice normalne referentne
vrednosti. To se moe zapaziti kod pacijenata koji su pre poetka terapije imali veoma mali
broj CD4 limfocita tj. manje od 50 elija po mm3 (tri do etiri pacijenta koji su tretirani).
Relativno prisustvo Mo/Ma dostie i do 18 procenata WBCd.
Samo u jednom sluaju uoen je porast relativnog broja Mo/Ma i to kod pacijenata iji
je broj CD4 elija pre terapije bio normalan (vei od 800 mm3). Koliina njegovih Mo/Ma
se stalno poveavala - od jedan posto na poetku terapije, do 15 posto u toku prvih 150 dana
skoro neprekidnog tretmana (jedan ciklus uvodne terapije i tri ciklusa udarne terapije).
Istovremeno, broj CD4 elija se kretao oko 300/mm3, a HIV u serumu se stalno smanjivao
do skoro referentnih granica. Tokom 12 meseci neprekidne terapije krvna slika je normal
izovana, ukljuujui monocite i broj CD4 elija. Ostalih klinikih promena nije bilo.

Prouavanje sigurnosti terapije Todoxin-om


Sigurnost i nain na koji pacijent reaguje na medikament, osnovni su cilj i temelj
prouavanja koja traju due od 45 godina, a za HIV/AIDS preko 20 godina.
Todoxin je pravljen na bazi biljaka i ne sadri ni jednu sintetiku komponentu ili
konzervans.
Svi biljni sastojci su strogo kontrolisani, proiavaju se i prerauju zbog mogue
prirodne toksinosti nastale prilikom uzgoja biljaka (re je o prisustvu izuzetno malih

koliina, ispod granice otkrivanja, op-DDT, pp-DDT, dieldrina, endrina, HCB, alpha-HCH,
beta-HCH, lindana, nitrita, nitrata, karbolne kiseline, tekih metala, mikotinih, anaerob
nih ili aerobnih bakterija).
Odreivanje doze prouavano je na mievima (Oxford Albino). Testiranje je teklo u tri
nivoa - Todoxin grupa, alkalna grupa, kontrolna grupa - sa ukupno devet podgrupa. Doza
za etiri Todoxin grupe bila je 0,1; 0,2; 0,3 i 0,4 ml po kilogramu telesne teine, a unoenje
medikamenta je trajalo pet dana. Kontrolna grupa nije primala nikakvu terapiju ve je
sluila za kontrolu normalnih referentnih vrednosti. Na kraju prouavanja, vrena su
poreenja fizikih, hematolokih, hemijskih i toksikolokih parametara u okviru Todoxin i
alkalnih grupa i kontrolne grupe.

Rezultati
Na kraju studije hematoloki, hemijski i fiziki parametri su imali normalne referent
nih vrednosti, kako u Todoxin tako i u kontrolnoj i alkalnoj grupi. Merenje rektalne tem
perature izvrene elektronskim putem jedan sat posle uzimanja terapije ukazuje na veliki
stepen podnoenja medikamenta. Bazalna vrednost 0,8051 (za hipotetiku razliku =0) za
grupu koja je unosila najveu dozu Todoxin-a i grupu koja je primala najmanju dozu alka
lnog rastvora (0,1 ml po kilogramu telesne teine) potvruje veliku verovatnou da ne pos
toji znaajna razlika izmeu dve grupe.
Uticaj Todoxin-a je tokom prve faze istraivan na zdravim mukarcima i enama koji
su se dobrovoljno prijavili (n=10), starosti izmeu 2 i 60 godina, kako bi se dolo do pre
liminarnih farmakolokih podataka in vivo.
Pojedinana maksimalna doza od 0,5 ml po kilogramu telesne teine (pet puta vea od
one koja se koristi u terapijske svrhe) nije dovela do bilo kakvih tetnih dejstava.
Pojedinana m aksimalna doza od 1,1 ml po kilogramu telesne teine (11 puta vea
od one koja se koristi u terapijske svrhe) nije izazvala jaka neeljena dejstva, osim
blage dijareje u toku prva tri sata od unoenja m edikamenta (n=2), munine (n=l) i
preznojavanja.
Doza koja se poveava do 0,3 ml po kilogramu telesne teine (tri puta vea od uobia
jene terapeutske doze) bila je data pacijentima 12 puta u toku 24 sata (svaka dva sata i
danju i nou) tokom jednog, pet dana i 14 dana. Nisu primeeni nikakvi kliniki znaci
tetnog dejstva, a hematoloki, hemijski i fiziki parametri su bili u okviru normalnih ref
erentnih vrednosti.
Todoxin je ispitivao Dravni farmakoloki komitet i svrstao ga u kategoriju medikame
nata bez tetnog dejstva pod delovodnim brojem 4684 i to 31. oktobra 1988. godine. Odo
brenje za proizvodnju broj 147/30, specifikacija broj 3/92.
Dalja istraivanja o sigurnosti ovog medikamenta na zdravim dobrovoljnim uesnici
ma su preduzeta u skladu sa Savetom za medicinska istraivanja i Komitetom za terapeut
ska istraivanja u Londonu u cilju praenja reakcije pacijenata na preporuene doze Todoxin-a u leenju HIV infekcije.
Nije dolo do kliniki tetnih reakcija prilikom istraivanja koje je trajalo 2 x 500
sati pri emu su ispitivani doza i ritam davanja m edikam enta u udarnoj terapiji. Svi
hematoloki, hemijski, imunoloki i fiziki param etri su bili u okviru referentnih
vrednosti po amerikim ili evropskim standardim a kontrole. Neki od pom enutih

param etara su pokazali poboljanje tokom primene udarne terapije. Pogotovo oni
koji su pre poetka terapije prelazili ili se nalazili na gornjoj ili donjoj granici refer
entnih vrednosti.
Testiranje u trajanju 4 x 360 sati kojim je ispitivana doza i ritam davanja medikamena
ta tokom uobiajene terapije HIV-1 infekcije, nije dovelo do bilo kakvih tetnih posledica.
Svi hematoloki, hemijski i fiziki parametri su bili normalnih referentnih vred
nosti po amerikim ili evropskim standardima ili osnovnih vrednosti na kraju testira
nja. Neki od param etara su pokazali poboljanje tokom terapije. Ovo se odnosi na para
metre koji su bili iznad ili na gornjoj odnosno donjoj granici normalnih referentnih
vrednosti pre terapije.

Kada zapoeti Todoxin terapiju?


Sledee injenice, vie nego reito, odgovaraju na pitanje zato Todoxin terapiju treba
zapoeti odmah nakon inficiranja:
- Najnoviji podaci potvruju da ne postoji, kao to se verovalo, latentna faza infekcije
ve veoma aktivno razmnoavanje HIV-1 virusa. Viremija HIV-1 koja poinje odmah po
infekciji HIV-1 praena je poveanjem virusnih titrova kao i RNK od 10 do 110 kopija po
ml seruma i produava se tokom trajanja bolesti sa jedan posto inficiranih CD4 limfocita
periferne krvi.
- Brzi poetak antiretroviralne terapije odmah po izlaganju infekcije (npr. zdravstvenih
radnika) smanjuje irenje bolesti.
- Antiretroviralna terapija novoroenadi smanjuje stepen vertikalne transmisije (kod
ena sa brojem CD4 elija iznad 200/uL koje su vrlo kratko ili nisu bile pod terapijom AZT
pre poetka Todoxin terapije).
- Tokom HIV-1 infekcije dolazi do pojave patolokih stanja u nizu ili istovremeno.
Neka od tih stanja se mogu promeniti dejstvom Todoxin terapije, ali pojedina i ne mogu.
Neka stanja znaajno produavaju vreme potrebno za eliminaciju virusa iz seruma i/ili
jaanje funkcija imunosistema, a druga mogu postati prepreka koja se ni kasnije ne moe
prebroditi.
Navodim neka od tih stanja:
- Sa infekcijom koja traje, Hl-virus se akumulira u limfatikim tkivima. Ona postepeno
postaju glavno mesto njegovog razmnoavanja, on(i) opet privlai sve vei broj elija
osetljivih na HIV i konano dovodi do trajnog unitenja limfatinog tkiva. Sve zajedno
doprinosi padu broja imunokompetentnih elija koje krue.
- Kako je protein smeten u jezgru virusa gotovo identian sa timozinom, poste
peno dovodi do trajne atrofije timusne lezde sa, takoe, trajnim smanjenjem pro
gramiranja (sazrevanja) limfocita, to svakako utie na elijski im unitet kao i imunitet
celog organizma.
- Omota virusa poseduje gpl20 (glikoprotein) koji imitira osobine VlP-a (vazointesti
nalnog hormona), ime dovodi do ometanja procesa resorpcije usled atrofije crevnih resica.
- Za razliku od ostalih terapija, prilikom leenja HIV inficiranih Todoxin terapijom nije
dolo do znaajnih neeljenih dejstava kod najveeg broja pacijenata, uprkos injenici da
su vie godina bili pod njenim tretmanom.
- Izuzetno retko dolazi do neeljenih dejstava.

Preporaka za poetak terapije


Ameriko medicinsko udruenje (Antiretroviralna terapija za obolele od HlV-a, Car
penter, Jama Vol. 276, 1996) dalo je sledeu preporuku za odreivanje poetka terapije:
Terapija se preporuuje svim pacijentima sa simptomatskom HIV infekcijom (ukljuu
jui simptome hronine mikotine kandidijaze, oralne leukoplakije dlake, hroninog i
neobjanjivog poveanja temperature, nonog preznojavanja, gubitka teine).
- Terapija se preporuuje pacijentima sa manje od 500/uL CD4 elija (ili manje od 25
posto).
- Terapija se preporuuje asimptomatskim pacijentima sa brojem CD4 elija iznad
500/uL i ako RNK HIV virusa u serumu iznosi vie od 30.000 - 50.000 c/ml (ili ako broj
CD4 elija naglo opada).
Napomena Robert Galo je konstatovao da je voena pogrena intelektualna rasprava,
tokom nekoliko godina, povodom pitanja da li odmah po inficiranju IilV-om treba krenu
ti sa najjaim medikamentima ili ekati. Zakljuio je da valja slediti isti princip koji vai u
terapiji ostalih patologija: unititi viruse to je pre mogue i osloboditi ih se.S

S obzirom na kompleksnost ove bolesti, raznolikost i iroku gradaciju razliitih man


ifestacija njenog dejstva na organizam, odnosno zavisnost od dostignutog stepena
degradacije imunobiolokog sistema ili takozvanog stadijuma bolesti u kojem se bolesnik
nalazi - zavisie i nain leenja i nege bolesnika, odnosno, nain i oblik primene terapije
medikamentom Todoxin 1.
Zbog toga, odluka ili opredeljenje za korienje terapije medikamentom Todoxin 1
mora se zasnivati na svesnoj reenosti i istrajnosti u pridravanju osnovnih principa terapi
je - prilagoenoj specifinostima svakog pojedinog sluaja - koji se, uglavnom, odnose:
- na koliinu i nain korienja medikamenta,
- na potovanje zahteva vezanih za vrstu, koliinu i nain ishrane, i
- na ostvarivanje preduslova za dostizanje optimalnih efekata dejstva terapije vezanih za psihiku i psiholoku pripremljenost bolesnika.
Ovo uputstvo daje samo opte principe i preporuke kojih se treba pridravati tokom
leenja. Meutim, s obzirom na kompleksnost i specifinost svakog pojedinanog sluaja procenu najadekavatnijeg tretmana moe dati iskljuivo dr Todor Jovanovi - posebno ako
se leenje odvija u vanbolnikim uslovima.

Todoxin i neeljena dejstva


Standardi dobre klinike prakse koji se potuju u Evropskoj zajednici kao i pravila
65/66 EC, definiu neeljena dejstva:
- pojava bilo kakvog neeljenog dejstva tokom klinikog testiranja bilo da je do toga
dolo pod uticajem medikamenata ili ne,
- ozbiljna neeljena dejstva su fatalna i po ivot opasna dejstva koja naruavaju zdrav
lje pacijenta i dovode do njegove hospitalizacije ili produenog hospitalizovanja,
- pored toga, ukoliko medikament uzrokuje pojavu naslednih anomalija ili malignite
ta, govori se o ozbiljnim neeljenim dejstvima,
- nepredvidiva neeljena dejstva su ona dejstva o kojima nema ranijih pisanih potvrda
(u smislu prirode, ozbiljnosti ili naina manifestacije) i koja nisu uneta u opte testove,
- kada se dobro procene neeljena dejstva i dokae postojanje opravdanih razloga za sum
nju da postoji uzrona veza sa medikamentom koji se ispituje, mora se smatrati neeljenim
dejstvom,
- neeljena dejstva su tetna i nisu oekivana, a do njih dolazi prilikom upotrebe
doze predviene i namenjene normalnoj dijagnostici ili terapiji ili za ublaavanje
fiziolokih funkcija - ukoliko se prilikom testiranja pojavi klinika slika nastala
unoenjem predviene koliine medikamenta ali doe do manifestacije simptoma koji
nastaju prilikom njegovog preteranog unoenja, ili se stvori neki oblik zavisnosti, ili
doe do interakcije sa drugim medikamentima, govori se o neeljenim dejstvima
medikamenta.

Metode za utvrivanje neeljenih dejstava


Prilikom primene Todoxin terapije nisu primeena neeljena dejstva do kojih, inae,
dolazi tokom drugih terapija (virostaticima) ije se dejstvo odraava na kosti, krv, bubrege,
beiku, jetru, miie, nervni sistem, endokrini sistem, kou.
Za razliku od njih, po zavretku Todoxin terapije mnoge vitalne fizioloke i
imunoloke funkcije su znaajno poboljane. Ovo je potvreno sledeim metodama:
- diferencijalnom analizom krvi (ukljuujui crvena krvna zrnca, hemoglobin,
krvne elije i sve populacije leukocita), fenotipizovanjem mononuklearnih elija periferne krvi pomou flow citometrije (u sebi sadri sve glavne subpopulacije limfocita);
histohemijskom i morfolokom analizom mononuklearnih elija i kotane sri, punktiranjem limfnog tkiva;
- odreivanjem virusnih antigena u serumu ili njegovom kvantifikacijom (metodom
PCR, ELISA, elektroforeme IgG, IgM, IgA), odreivanjem cirkuliuih imunokompleksa, Cq
bind kao i Re faktor izluivanja hormona endokrinog sistema;
- upotrebom rentgena, kompjuterske tomografije, endoskopije, ultrazvuka, EEG,
EKG, miografije.

Spisak neeljenih dejstava


Ovde dajem kompletnu sliku nuspojava tokom Todoxin terapije u rasponu od 20 god
ina, dobijenu praenjem pacijenata u 147.000 dana od strane lekara u meunarodnim klin
ikim laboratorijama.
Jasno je izraeno virostatiko i imunomodulirajue dejstvo Todoxin-a. Ova delovanja
ne treba klasifikovati kao neeljena ili kontradejstva, ve pre kao eljena dejstva u far
makolokom pogledu.
Prolazni rast PCRq RNK virusa u serumu primeen je pre smanjenja virusa u serumu
kod 20 posto pacijenata praenih u kratkom vremenskom intervalu (svakih 14 dana) u
poetnoj fazi terapije (tokom jednog ili dva ciklusa). Kod pacijenata praenih u duem
intervalu od dva do tri meseca, nije utvrena promena virusa u serumu.
Prolazno smanjeni broj CD4 elija je primeen kod vie od 30 posto HlV-pozitivnih
pacijenata. Broj CD4 elija pre poetka terapije nema nikakvog znaaja, kao ni stadijum
bolesti pacijenta. Referentne osnovne vrednosti se postiu u toku tri do est meseci od
poetka primene terapije. Vreme potrebno za oporavak je u vezi sa simptomima koji su
postojali pre leenja i u zavisnosti od duine trajanja HIV infekcije.
Prolazni oseaj umora. Manje od 15 posto padjenata se osealo umornim tokom poetne faze
terapije, a da te simptome nije imalo pre poetka terapije. U suprotnosti sa tim su podad dobijeni
od padjenata u odmaklom staijumu bolesti i sa blagom ili klinikom slikom pre poetka terapije.
Kod vie od 79 posto pacijenata je dolo do poboljanja fizike kondicije otkako su
poeli da primaju terapiju (od 14 do 28 dana).
Prolazna monocitoza. Kod manje od 15 posto padjenata sa veoma malim brojem CD4 lim
fodta pre poetka terapije i malim ukupnim brojem limfocita, zabeleeno je poveanje broja
monocita za 100 do 300 posto, uz relativno prisustvo limfodta koje dostie 18 procenata. Normal
izadja vrednosti monocita je u pozitivnoj vezi sa normalizadjom vrednosti broja CD4 elija.
Pojava herpes zoster. U poetku terapije (posle jednog do dva ciklusa) kod vie od 30
posto HlV-pozitivnih pacijenata utvrena je infekcija Varicella zoster koja se potom povuk
la bez ikakvih tragova.
Prolazni simptomi gripa sa poveanjem temperature, preznojavanjem i nateenim
zglobovima zabeleeni su tokom poetne faze terapije (od 14 do 42 dana) kod manje od
pet posto pacijenata koji pre njenog poetka nisu imali ovu kliniku sliku ili je bila veoma
blago izraena (vidi uputstvo za grip).
Prolazne dermatoloke manifestacije. Dermatoze sa crvenilom koe ili svrabom nepoz
nate etiologije primeene su kod manje od tri posto pacijenata sa infekcijom HIV+ CDC4
stadijum posle dve do tri terapije. Ovi simptomi se ne mogu pripisati delovanju Todoxin-a
zato to su svi pacijenti bili leeni paralelnim medikamentima protiv oportunih infekcija.
Prolazni pozitivni nalaz p24. Pre smanjenja virusa u serumu kod pet HlV-pozitivnih
pacijenata koji su u kratkim intervalima bili pod kontrolom (svakih 14 dana) tokom poetne
faze terapije (posle jedne do dve terapije) dolo je do pozitivnog nalaza p24. Praenje sta
nja pacijenata ne pokazuje promenu seruma virusa p24/25.
Prolazna dijareja bez visoke temperature ili munine primeena je kod pet HlV-pozi
tivnih pacijenata sa mikotinim i/ili bakterijskim infekcijama gastrointestinalnog trakta i
jednog HlV-negativnog pacijenta sa pojavom divertikuloza (pacijent je imao 70 godina).

Pojava herpes simplex-a je primeena kod dva pacijenta sa prethodno latentnom


infekcijom koja se pojavila na poetku terapije (posle jedne do dve terapije). Po zavretku
terapije, simptomi su nestali.
Prolazno stanje pozitivnog testa na viruse iz paralelnih kultura primeeno je kod
jednog HIV-pozitivnog pacijenta CDC2 stadijuma, koji nije imao te simptome pre poetka
terapije. Na kraju drugog ciklusa terapije, nije imao viruse u serumu koji bi se mogli otkri
ti (PCR), a limfni vorovi su bili neupadljivi (pacijent praen 20 meseci).
Prolazna pojava nateenih limfnih vorova zapaena je kod jednog splenektoniranog
HlV-pozitivnog pacijenta CDC 4c stadijuma sa ogranienim delovanjem uzrokovanim
poetnom fazom terapije (dva ciklusa). Posle tri-etiri ciklusa, kod pacijenta je postepeno
dolo do smanjenja virusa u serumu i limfni vorovi su postali neupadljivi (pacijent je pod
kontrolom jo 10 meseci).
Pojava reumatskog artritisa. Zapaena je kod HIV- negativnog mukaraca (40 godina
starosti) i jednog HlV-pozitivnog mukarca (51 godina starosti).

Reakcija na medikamente i tetna dejstva u fazi 2 i 3


Tokom primene terapije na nekoliko hiljada pacijenata nije dolo do pojave bilo
kakvih nuspojava. Klinika slika reakcije na Todoxin terapiju se retko pojavljivala i bila je
blagog intenziteta. Nikakve laboratorijske abnormalnosti prouzrokovane upotrebom
Todoxin-a nisu zapaene.
Podaci dobijeni istraivanjem ukljuuju 2129 odraslih pacijenata. Pacijenti su dobijali
Todoxin za leenje virusnih infekcija i/ili obnovu prirodnog imunosistema. ak i u
onkoloke svrhe.
Pacijenti su uzimali Todoxin pod kontrolom iskusnih strunjaka, lekara, due od
100.000 dana.
Stanje pacijenata je praeno i po zavretku terapije (od jedan do 48 meseci).
Uestalost klinikih promena od najblaih (nivo 1) do najjaih reakcija u istoriji bolesti
2129 pacijenata (iskljuivo HIV):
Umor tokom poetnog perioda
Simptomi slini gripu u poetnoj fazi (ukljuujui umor, poveanje temperature ili
glavobolju)
Simptomi slini gripu u poetnoj fazi terapije (ukljuujui i simptome poveane
temperature, osip, bolne udove ili bolove u zglobovima, epizode herpes labialis-a ili
glavobolju)
Kada se terapijom krenulo tokom akutne faze alergijskih reakcija:
pojaanje simptoma alergijske groznice (interesantno je da nije dolo do pojave
astme)
Afrodizijsko dejstvo
Iritacija sluzokoe nosa i grla posle due terapije
Uestalost pojavljivanja promena laboratorijskih vrednosti od najmanjeg stepena (020) do znaajnog stepena (0-3 ili 4; od 1-4) u analizi istorije bolesti kod 2129 pacijenata
(iskljuivo HIV)
Napomena Nema kontraindikacija za paralelne medikamente alternativne i zvanine
(kolske) medicine.

Doziranje i nain upotrebe


Terapija mora biti sprovedena pod kontrolom iskusnih lekara koji e, na osnovu
najnovijih otkria, odrediti godinji broj terapijskih ciklusa (svaki traje 42 dana), uobiajeni
reim i odrediti mogue pratee mere.
Snano, a uz to i produeno, delovanje Todoxin-a zasniva se na sadejstvu virostatikog i
imunomodulirajuih mehanizama koji se meusobno podstiu, istovremeno ili paralelno
jedan za drugim, to u odreenim vremenskim razmacima dovodi do promena u organizmu.
U cilju pravilnog razumevanja terapije potrebno je ukazati na sledei farmakodinami
ki mehanizam infektivnih bolesti:
Faza 1 - 2 4 sata od poetka terapije
Zapoinje aktiviranje elijskog metabolizma ukljuujui i mononuklearne elije per
iferne krvi, elije kotane sri, limfatinog tkiva i jetre.
Faza 2 - Period od 24 do 72 sata od poetka terapije
Poinju virostatika dejstva, oslobaaju se faktori citotoksinosti i citotoksinih lim
focita koji menjaju relativnu sliku, kretanje i ponovo poinju da krue.
Faza 3 - Period od 3 do 14 dana od poetka terapije
Dolazi do poveanja broja monocita, limfocitne proliferacije, poveane aktivnosti
markera, velikog porasta MHC (glavni histokompatibilonosni kompleks) I i II grupe, sman
jenja antigena i elija-ubica, opadanja broja antitela koja su u sprezi sa elijama-ubicama,
fluktuacije virusa u serumu i fluktuacije broja CD4 elija (HIV).
Faza 4 - Period od 14 do 90 dana od poetka terapije
Poveava se broj B elija, broj specifinih antitela, dolazi do poboljanja monocitne
slike, pojaava se citotoksino dejstvo elije, ree su manifestacije kone preosetljivosti,
dolazi do promena referentne vrednosti limfocita i promena broja CD4 elija (HIV), sman
juje se prisustvo virusa u serumu.
Faza 5 - Period izmeu 3 i 6 m esed od poetka terapije
Pad virusa u serumu (do ili ispod granice otkrivanja) je dugotrajniji i stabilniji, ukupan
broj leukocita, limfocita, CD4 limfocita se znatno poveava, dolazi do poboljanja krvne
slike, stanja hemoglobina, krvnih elija, hematolokih nalaza (SGOT, GGT).
Redosled glavnih mehanizama dejstva Todoxin-a od I do V faze odnosi se na udarnu
terapiju kada se Todoxin primenjuje svaka tri sata, odnosno osam puta u toku 24 sata.
Tokom te terapije, stabilno stanje koncentracije virusa u serumu se postie i traje izmeu
18 i 24 sata.
U odmaklom stadijumu bolesti mogua je degradacija irokog spektra fiziolokih i
imunolokih funkcija, a moe doi i do patolokog stanja pacijenta. U takvim sluajevima
poeljno je produiti faze 1 i 2 na nekoliko nedelja pre uvoenja faze 3 i poetka njenog
lekovitog dejstva.
Pre uvoenja udarne, predlaem do dva ciklusa uvodne terapije sa terapijskom dozom
koja dovodi do relativno stabilnog nivoa virusa u serumu.

Napomena Todoxin, kaasti i teni, treba uzimati 10 do 15 minuta pre obroka ili
unoenja tenosti u organizam. Ne sme se meati sa tenou (osim kada su novoroenad
u pitanju) i treba je svakako izbegavati 10 do 15 minuta posle njegovog uzimanja. Ako se
uzima i jedna kapsula Todoxin-a, onda najmanje pola sata pre jela.

Pojedinana doza
Pojedinana doza kaastog Todoxin-a za odrasle: uvek se uzima jedna supena kaika
(0,1 ml na kilogram telesne teine). Primer: osoba od 50 kg uzima 5 ml, osoba od 60 kg 6ml, od 70 kg - 7ml. Ne mora se meriti striktno, ve koristiti tri vrste kaika: veliku, sred
nju i malu supenu kaiku.
Za novoroenad i bebe od dva do 36 meseci starosti koliina tenog Todoxin-a iznosi
0,13 ml po kilogramu telesne teine (za teinu od 5 kg doza je 0,65 ml, za 7 kg - 0,91 ml) itd.
Za odrasle i decu preko tri godine starosti pojedinana doza tenog Todoxin-a je 0,10
ml po kilogramu telesne teine (za teinu od 50 kg doza je 5 ml; za 70 kg je 7 ml, itd), u
proseku, jedna supena kaika po pacijentu.
Napomena Bebe koje sisaju i deca do dve godine starosti mogu uzimati Todoxin
rastvoren u mlakom aju ili mleku za bebe. Majke inficirane HlV-om ne smeju da doje
decu! (Ovo je preporuka Svetske zdravstvene organizacije, ja nisam siguran da je to tako.)

Uvodna terapija (ciklus A)


Kod HIV infekcija uvodni tretman je potreban u sledeim sluajevima:
- kad je broj CD4 elija ispod 200/uL (bez obzira na simptome);
- kad se broj CD4 elija kojih ima od 200 do 500/uL naglo smanjuje (bez obzira na
simptome);
- kod svih pacijenata sa simptomima HIV infekcije (bez obzira na broj CD4 elija)
praenih hroninim mikotinim kandidijazama, oralnom leukoplakijom dlake, neobja
njivim hroninim poveanjem temperature, nonim znojenjem, gubitkom teine i oportu
nim infekcijama.
U uvodnoj terapiji (poetni ciklus) pojedinana doza tee sledeim tokom:
I. i 2. dan: 1 x 1 (za 24 sata) tj. ujutro (1 sup. kaika + 1 kapsula);
3. i 4. dan: 2 x 1 (za 24 sata) tj. ujutro i uvee;
5. i 6. dan: 3 x 1 (za 24 sata) tj. ujutro, u podne i uvee;
7. i 8. dan: 4 x 1 (za 24 sata) tj. u ravnomerno rasporeenim intervalima od ujutru do
uvee (ne preko noi);
9. i 10. dan: 6 x 1 (za 24 sata) tj. u ravnomerno rasporeenim intervalima od ujutru do
uvee (ne tokom noi);
II. i 12. dan: 4 x 1 (za 24 sata) tj. u ravnomerno rasporeenim intervalima od ujutru
do uvee (ne tokom noi);
13. i 14. dan: 3 x 1 (za 24 sata) tj. ujutro, u podne i uvee;
15. i 16. dan: 2 x 1 (za 24 sata) tj. ujutro i uvee;
17. i 18. dan: 1 x 1 (za 24 sata) tj. ujutro;
19. i 20 dan: 2 x 1 (za 24 sata) tj. ujutro i uvee;
21. i 22. dan: 3 x 1 (za 24 sata) tj. ujutro, u podne i uvee;

23. i 24. dan: 4 x


1(za 24 sata)
tj. u intervalu
od 6 sati (terapiju nastaviti tokom noi)
25. i 26. dan: 6 x
1(za 24 sata)
tj. u intervalu
od 4 sata,
(terapiju nastaviti tokom noi): Pre spavanja dve kapsule i dve supene kaike, est sati
spavati, recimo od 22 do 4 ujutro, ili od 24 do 6 ujutro;
27. i 28. dan: 8 x
1(za 24 sata)
tj. u intervalu
od 3 sata (terapiju nastaviti tokom noi)
29. i 30 dan: 6 x 1 (za 24 sata) tj. u intervalu od 4 sata (terapiju nastaviti tokom noi);
31. i 32. dan: 4 x 1 (za 24 sata) tj. u intervalu od 6 sati (terapiju nastaviti tokom noi);
33. i 34. dan: 4 x 1 (za 24 sata) tj. ujutro, u podne i uvee;
35. i 36 dan: 2 x 1 (za 24 sata) tj. ujutro i uvee pre jela;
37. i 38 dan: 1 x 1 (za 24 sata) tj. ujutro.
Po zavretku terapije A, pacijent prelazi na uvodnu terapiju ciklusa B.

Uvodna terapija (dklus B)


Ova terapija se primenjuje nakon okonanja uvodne terapije iz ciklusa A.
Pacijenti inficirani HlV-om kojima nije potrebna uvodna A, mogu odmah poeti sa ter
apijom ciklusa B. Ovo se odnosi na pacijente sa asimptomatskim infekcijama kod kojih je
broj limfocita CD4 vei od 300/uL i ne menja su u duem vremenskom intervalu.
Pojedinana doza terapije ciklusa B primenjuje se na sledei nain:
I. i 2. dan: 1 x 1 (za 24 sata) tj. ujutro;
3. i 4. dan: 2 x 1 (za 24 sata) tj. ujutro i uvee;
5. i 6. dan: 3 x 1 (za 24 sata) tj. ujutro, u podne i uvee;
7. i 8. dan: 4 x 1 (za 24 sata) tj. u intervalu od 6 sati (terapiju uzimati tokom noi);
9. i 10. dan: 6 x 1 (za 24 sata) tj. u intervalu od 4 sata (sa terapijom nastaviti tokom noi);
II. - 32. dan: 8 x 1 (za 24 sata) tj. u intervalu od 3 sata (sa terapijom nastaviti tokom noi);
33. i 34. dan: 6 x 1 (za 24 sata) tj. u intervalu od 4 sata (terapiju nastaviti tokom noi);
35. i 36. dan: 4 x 1 (za 24 sata) tj. u intervalu od 6 sati (terapiju nastaviti tokom noi);
37. i 38. dan: 3 x 1 (za 24 sata) tj. ujutro, u podne i uvee;
39. i 40. dan: 2 x 1 (za 24 sata) tj. ujutro i uvee;
41. i 42 dan: 1 x 1 (za 24 sata) tj. ujutro.

Udam a terapija
Po zavretku terapije ciklusa B, pacijent prelazi na udarnu terapiju.
Pojedinana doza je ista i daje se svaka 3 sata (i nou!) odnosno 8 puta u toku 24 sata
8 x (1 supena kaika + 1 kapsula).
Trajanje udarnog terapijskog ciklusa iznosi 42 dana.
Nou, pred spavanje, uzima se dvostruka doza i spava 6 sati. Primer: od 22 do 4 ujutro
ili od 24 do 6 sati ujutro.

Uobiajena terapija
Posle uspeno sprovedene uvodne i ponavljanja dva ili tri ciklusa udarne terapije, kod
veine pacijenata je zapaen uoljiv pad virusa u serumu.
Kada broj virusa u serumu doe do donje granice ili ispod granice otkrivanja uz stalni

broj CD4 elija vei od 300/uL (sa moguim poveanjem), treba uvesti uobiajenu, umesto
ponavljanja udarne terapije. Tek posle uobiajene terapije sledi ponovo udarna i tako redom.
Ovo odgovara pacijentima zato to ritam uzimanja terapije ne remeti normalan nain
ivota, odnosno frekventnost uzimanja medikamenta je smanjena na minimum.
Dozu uobiajene terapije treba uzimati u ritmu 4 x 1 tokom dana (ne i noi!) odnosno
ujutro, u podne, kasno popodne i pre spavanja.

Pojedinana doza je ista kao i u ostalim, ve pomenutim, terapijama.


Napomena Broj virusa u serumu i imunoloko stanje se moraju redovno kontrolisati
tokom ove terapije, kako bi mogla biti doneta realna procena sa kojom terapijom treba nas
taviti leenje.
Veliki broj pacijenata je imao ne samo postojan smanjeni broj RNK HIV-1 virusa u
serumu, ve i smanjeno pojavljivanje HIV titrova tokom Todoxin terapije.
Kod uzimanja Todoxin-a 1 i Todoxin-a 2 tokom 5, 10, 15 i 20 godina nije bilo tetnih
posledica i nema kontraindikacija i interakcija sa lekovima zvanine medicine, odnosno
paralelne medikacije.

Todoxin 1 - i lek i hrana


Todoxin ne predstavlja lek u klasinom smislu te rei. Pre je re o efikasnom bio
modulatoru, odnosno regeneratoru ili revitalizatoru imunobiolokog sistema koji u sebi
sadri i antivirusne supstance. On ne deluje direktno na uzronike bolesti, ve indirek
tno poveava aktivnost i broj imunokompetentnih elija, to jest podstie uravnoteava
nje i jaanje imunobiolokog sistema, kao i preiavanje krvi od tetnih materija,
pomae organizmu da se izbori sa boleu. Drugim reima, pri adekvatnom doziranju
dovodi do osposobljavanja i revitalizacije unutranjih prirodnih potencijala organizma u
borbi sa boleu.
Spravljen od ekstrakata i sastojaka biljaka sa prirodnim medom, moe se rei da
Todoxin istovremeno predstavlja i vrstu prirodne, nekodljive, visoko kvalitetne hrane sa
visokim sadrajem potrebnih biolokih aktivnih multivitamina, enzima i svih nunih
mikroelemenata. Ova injenica postaje veoma vana pri odreivanju optimalne ishrane
tokom terapije - posebno kod udarnih terapija kada se medikament, na primer, uzima
svaka dva sata.

Leenje Todoxin-om 1
Da bi se tokom leenja dostigao optimalni stepen delovanja Todoxin-a 1, nuno je
angaovanje i aktivno uee samog bolesnika u svim fazama primene terapije. To znai da
revitalizaciju imunobiolokog sistema i bioenergije organizma treba svesno i dosledno
usmeriti na suprotstavljanje bolesti - bez troenja energije na suvine, odnosno nepotreb
ne aktivnosti.
Isto tako, jednom odreeni ili odabrani reim leenja treba potovati do granica
koje objektivne ili subjektivne okolnosti to dozvoljavaju. Naime, ukoliko tokom leenja
doe do subjektivnih ili objektivnih tekoa, potrebno je u hodu nalaziti reenja koja bi

omoguila nastavak terapije bez njenog prekida. Zdravstvene probleme akutne prirode,
usled direktnog ili indirektnog dejstva HlV-a, treba hitno reavati uz pomo terapije
zvanine medicine, ne koristei antivirusnu terapiju zbog njene visoke toksinosti, tako
da leenje Todoxin-om zavri uz eventualnu, manju ili veu, korekciju nekih od para
metara leenja.
Tokom leenja organizam ne treba izlagati bilo kakvim provokacijama, kao to su
nazeb, neadekvatna ishrana, konzumiranje alkohola, droge i slino, koje bi mogle usporiti
ili umanjiti efekte leenja.

Nain odreivanja dnevnih doza medikamenata


Koliina i uestalost uzimanja medikamenata zavisi od vie faktora, od kojih sledee
treba smatrati dominantnim:
- uzrast tj. godine ivota bolesnika;
- stanje organizma tj. faza bolesti u kojoj se bolesnik nalazi;
- mogue subjektivne ili objektivne smetnje u prihvatanju predvienih doza medika
menata;
- reenost bolesnika da se pridrava osnovnih pravila u ishrani i ponaanju;
mogunost bolesnika, sa ekonomskog i socijalnog stanovita, da sebi obezbedi pri
hvatljive uslove za neometano sprovoenje leenja, i slino.
Nabrojani faktori mogu uticati na dnevnu koliinu, kao i na ukupnu koliinu konzu
miranog medikamenta u toku jednog terapeutskog ciklusa - koji za ovaj medikament,
odnosno reim leenja, iznosi izmeu 90 i 180 dana.
Meutim, da bismo doli do definicije dnevne doze, treba poi od injenice da svaka
konzimirana koliina medikamenta posle izvesnog vremena uspostavlja odreenu koncen
traciju odgovarajuih lekovitih supstanci u krvi, koja se posle tri sata poinje naglo da
smanjuje. Veoj koliini konzumiranog medikamenta odgovarae i via koncentracija u
krvi, a najefikasnije terapeutsko dejstvo se postie ukoliko se uspostavi i odrava optimal
na koncentracija tokom svih 24 sata.
M aksim alno efikasno celodnevno terapeutsko dejstvo Todoxin-a 1, bez
nepoeljnih posledica, dostie se koliinom od osam kaika ravnom erno ras
poreenih tokom dana, odnosno dozom od jedne supene kaike i jedne kapsule na
svaka tri sata. Ovu dozu uslovno nazivamo udarnom dozom, a sve druge doze (za
svaki pojedinani sluaj) u zavisnosti od navedenih faktora su redukovane ili pri
lagoene dnevne doze koje bolesnik treba da konzum ira tokom terapeutskog cik
lusa od 42 dana.
Pored navedenih faktora, do redukovanja doza uglavnom dolazi ukoliko bolesnik ima
subjektivne probleme sa podnoenjem veih koliina medikamenta, ukoliko stanje orga
nizma ne prihvata poviene doze ili nema uslova da sam bolesnik tokom 24 asa odrava
zgusnuti tempo konzumiranja i slino. U takvim sluajevima dnevne doze se prilagoava
ju stanju bolesnika vodei rauna da takve (prilagoene) doze imaju najveu prihvatljivu
efikasnost.
Iz slinih razloga, kod organizma sa izrazitijim stepenom degradacije imunolokog
sistema, koji pripadaju treem, eventualno etvrtom stadijumu bolesti, leenje ne bi treba
lo zapoinjati dozama koje odgovaraju udarnoj dozi - bez perioda privikavanja organizma

na medikament. U ovakvim sluajevima leenje se zapoinje takozvanim jednonedeljnim


uvoenjem u terpiju, a zavrava jednonedeljnim izvoenjem iz terapije. U ovim periodima
se terapija postepeno uveava, odnosno postepeno smanjuje.

Pravila ponaanja bolesnika tokom terapije


Tokom leenja Todoxin-om, pacijent je duan da do minimum a svede sve
aktivnosti koje iziskuju nenamensko troenje fizike i psihike energije. Praktino,
potrebno je sprovesti jednomeseno apsolutno mirovanje uz svakodnevno produeno
leanje, psihiko oputanje putem sopstvenog iskljuivanja iz problema zamorne
svakodnevnice i samoizolacije od stresnih situacija sa nerviranjem, uzbuivanjem, itd.
Spavanje treba da bude dovoljno dugo - naroito u prvoj polovini noi, sa
uestalim odm aranjem tokom dana - uz potpuno oputanje svih miia tela. U zav
isnosti od zdravstvene situacije, odmor treba kombinovati sa um erenim fizikim
aktivnostima koje bi m ahom trebalo da se sastoje od svakodnevnih etnji po sveem
vazduhu (nekoliko puta dnevno u trajanju od 20 do 30 minuta) bez zamaranja i
naprezanja. Isto tako, poeljno je bavljenje um erenom gimnastikom i to na nivou
razgibavanja, kao i dobro odm erene rekreativne aktivnosti u cilju spreavanja atrofi
je neaktivnih grupa miia, itd.
Iako navedeni preduslovi za uspenije leenje Todoxin-om vie odgovaraju uslovima
koji se mogu sresti u sanatorijumu ili namenskim odmaralitima, disciplinovanim i sves
nim angaovanjem svih psihofizikih i materijalnih mogunosti obolelog, uz svesrdnu
pomo najblie okoline, dae zadovoljavajue rezultate leenja i u vaninstitucionalnim
uslovima leenja.

Ishrana bolesnika tokom leenja Todoxin-om 1


Tokom leenja Todoxin-om, glavni akcenat leenja lei na njegovom lekovitom delo
vanju, a pravilna ishrana ima ulogu namenske ko-terapije koja omoguava da efekti lee
nja dou do izraaja i da se sama terapija bez komplikacija privede kraju. Drugim reima,
ovde nee biti rei o ishrani kao terapiji za leenje ove bolesti, ve o ishrani kao reimu
koga se tokom leenja treba pridravati. Ukoliko se takav reim ishrane pokae delotvorn
im, on se, naravno, moe koristiti i kasnije.
Zbog toga, pravilnoj ishrani se tokom leenja mora posvetiti izvanredna panja, budui
da se preko nje oboleli organizam snabdeva energijom i svim potrebnim elementima
neophodnim da se, uz pomo Todoxin-a, izbori sa boleu. Pri tom ne treba smetnuti sa
uma da i sam preparat ima ne samo lekovita svojstva ve i oblik najkvalitetnije hrane koji,
praktino, ulazi u sastav veine obroka.
Pod terminom pravilna ishrana, zbog kompleksnosti ove bolesti i raznolikosti njene
manifestacije, kao i po vrsti i intenzitetu moguih problema i smetnji, ne podrazumeva se
jednoobrazna, po vrsti i koliini namirnica, unapred definisana ishrana. Ona e uglavnom
biti prikazana u vidu principa i preporuka kojih se treba pridravati, saglasno specifinos
tima pojedinanih sluajeva.
Posle usklaivanja datih preporuka sa potrebama obolelog organizma u odnosu
na vrstu i koliinu hranljivih sastojaka, kao i posle sticanja odreenih iskustava,

mogue je, ak i preporuljivo, izraditi celodnevni jelovnik za odreeni vremenski


period.
Bolesnik u toku leenja kroz preparat dobija razne, veoma dragocene, hranljive sasto
jake. Za vreme i posle terapije dovoljno je da jede uobiajenu, uravnoteenu ishranu bogatu
potrebnim sastojcima.
Zahvaljujui tome to ima prijatan ukus, Todoxin treba primenjivati bez dodatka soko
va ili ajeva. Onima koji ga, ipak, ne podnose najbolje ili u sluajevima veih potekoa u
primanju, moe se razblaiti vodom, mlekom ili bilo kojim sokom od istog voa, bez
vinske kiseline, raznih dodataka i konzervansa.
Ukoliko bolesnik teko podnosi med i kompletan preparat, treba da pojede
parence hleba, dva-tri badema, dva-tri manja pareta slanine ili preparat uzme uz neku
drugu hranu.
Za dijabetiare se preparat moe priprem iti sa m elasom ili m aslinovim uljem,
ali e izostati izvestan deo izuzetnog efekta koji daje finalizator - meda, trave i
zelenog lim una koji organizm u daju snagu. Njihov odnos i m eusobno sadejstvo
ine specifian sklop elem enata koji rezultira velikom efikasnou na podizanje
imunog sistem a do snanog odbram benog nivoa organizm a i antivirusnog efekta u finalizatoru.
Opasnosti od prevelike doze Todoxin-a - nema! Sa manjim ili previe malim dozama
se postie relativno skroman efekat, iako se, korienjem u duem vremenskom intervalu,
potroi vea koliina.
Ne bi bilo zgoreg da bolesnici izvesno vreme (izmeu dve kure) terapiju
pospeuju kurom kupinovog vina, onog jednostavnog kupinovog vina koje se svo
jevremeno koristilo za popravljanje krvne slike. Dakle, po okonanju 42-dnevne ter
apije, preporuljivo je 30 dana piti nate srca po malu aicu (0,5 dl) kupinovog vina.
Tu je, naravno, i nezaobilazan ajer-konjak - est jaja, 12 limunova - koji se pije
izmeu 21 i 28 dana.
Makrobiotika ishrana nije neophodna, osim ukoliko pacijent i pre bolesti nije pri
menjivao ovu vrstu ishrane. Isto vai i za vegetarijansku ishranu.
Poeljno je i da redovno pije kozje mleko ili dosta kvalitetnog kiselog mleka. U
svakom sluaju, punovrednu i prirodnu mlenu hranu koja antitoksino deluje na orga
nizam u celini.
Obavezno m ora da izbegava prehram bene industrijske preraevine, naroito
vetaki bojene, ba kao i jela sa neprirodnim zainima. Ako je neophodno da ih
koristi, onda bi trebalo da budu to manje preraeni i ne mnogo kuvani zaini od bi
ljaka i trava. Na prim er, domaa aleva paprika pravljena na selu. S druge strane, iako
so nije preporuljiva u ishrani, naroito ne u veim koliinama, ipak nem a potrebe
jesti neslano.
Pored ovoga, bolesnik ne sme da se prem ara, m ora da izbegava stresne
situacije i, ako je to m ogue, ivi oputeno, na sveem vazduhu, da pije dobru
zdravu vodu ili ajeve od hajduke trave (stolisnik, Achillea m illefolium ), pelena
(Artemisia absinthium ), kantariona (Hypericum perforatum ), bokvice (Betonica
officinalis) i ranjenika (petrovac - Agrinonia aupatoria) za digestivni trakt i donji
deo tela; od zove (bazga, Sambucus), lipe (Tilia), belog sleza (Althaea officinalis),
m ajine duice (timjan, Thymus vulgaris) i bosiljka (Ocimum bosilicum ) za dis

ajne organe; a za poboljanje krvne slike od kupine (Rubus fruticosus) i koprive


(Urtica dioica).
I ajevi su, dakle, trajna receptura Todoxin-a.
Ovo je od posebne vanosti za najtee bolesnike.

Mogui problemi u ishrani


Tokom leenja moe doi do izvesnih problema, objektivne ili subjektivne prirode, koji
mogu uticati na nain ishrane.
Ne zalazei u mogue razloge (npr. gubitak apetita, malaksalost, gubitak u teini, itd.),
dovoljno je samo imati na umu da pojaana ishrana predstavlja najdirektniju orijentaciju za
poboljanje fizike kondicije, povratak izgubljene teine i slino. Meutim, u toj oblasti su
najdirektnije suprotstavljeni problemi vezani za varanje: poev od prihvatanja hrane u usti
ma i njene dalje prohodnosti, oteane apsorpcije i varenja nekih sastojaka, pojave dijareje
- uopte, problemi vezani za stanje digestivnog trakta.
Isto tako, pokuaji brzog nadoknaivanja odreenih sastojaka putem hrane koja
je takvim sastojcima bogata, ili putem obilatijeg korienja visokokalorine hrane, kao
to su masnoe ili proteini ivotinjskog porekla i slino, teko mogu dati efikasne
rezultate bez pojave odreenih komplikacija (povraanje, prolivi, nedostatak oseaja
gladi, bolovi posle uzimanja hrane i sl.) koje ionako lou situaciju mogu uiniti jo
gorom. Zato, imajui stalno na umu da leenje Todoxin-om treba privesti kraju sa to
manje problema, nuno je pravovremeno uoavati karakter odreenih smetnji u
ishrani i nalaziti odgovarajua reenja. Ta se reenja mogu odnositi na korekciju u
izboru namirnica ili nainu pripremanja jela, koliinu i uestalost obroka, vrstu zai
na i tem peraturu jela, itd. - ali i na preduzimanje posebnih m era higijene i istoe u
odravanju i pripremi namirnica.

Ishrana tekih bolesnika


Ovim bolesnicima se preparat mora davati i danju i nou.
Rudui da su vezani za postelju, preparat i hranu im treba prinositi do usta. I to veoma
esto male koliine kaaste hrane. Dakle, ono to ini obrok ovakvog bolesnika treba ili sve
zajedno samleti ili na drugi nain isitniti i davati mu najee po 1 - 2 kaike dok njegovo
zdravstveno stanje ne krene nabolje. Kasnije, obroke valja proreivati i poveavati.
Veoma tekog bolesnika treba hraniti na 2 - 3 sata sa po nekoliko kaiica kaaste
hrane. U ovakvim sluajevima treba primeniti i koktel - 5 posto pirinane vode, od 5 do
7 posto meda, a ostatak ini prokuvana voda - koji se bolesniku daje ee u koliini od
po 2 do 3 supene kaike. Ovakav nain ishrane treba primenjivati 42 dana, nakon ega e
(uz odgovarajuu primenu preparata) kod bolesnika doi do vidnog poboljanja
zdravstvenog stanja. (Ve posle nedelju dana to moe biti i po 6 do 7 obroka dnevno uz
prestanak nonog hranjenja.)
Najpraktinije je odrediti ukupnu koliinu hrane koju bolesnik mora da pojede u toku
24 sata. Sitno mleveno meso ili digerica, umance i celo jaje, mogu se davati pomeani sa
razreenim mileramom. Ovo se moe davati i bolesniku u drugom stadijumu bolesti, s tim
to uvek treba voditi rauna da mora da bude lako svarljivo.

itarice i zrnevlje se obavezno daju uz hranu i to uravnoteeno, u vidu pahuljica. U obliku


kae mogu se davati ra, jeam, ito. Dobra je voda od kuvanog ita, ba kao i samo ito i inte
gralni pirina. Uz ovo, i sitno pasirano voe. U svakom sluaju prirodno. Preraevine - nikako!
Najtei sluajevi, dakle, iziskuju to manje optereenja prilikom hranjenja, uz namir
nice koje daju najbolji efekat.
Neke doze Todoxin-a se mogu smanjiti, u zavisnosti od bolesnikove istroenosti. U
sluaju posebno velike iscrpljenosti, bolesniku bi ga u poetku trebalo procediti kroz gazu
(ukoliko ne koristi tean Todoxin) i posle svakog uzimanja naterati da pojede bar nekoliko
kaika hrane. Recimo, jednu kaiku soka od svee isceenog paradajza, jednu ili dve kaike
mleka ili jogurta, i/ili kaiku milerama sa razmuenim izmrvljenim sirom (da smesa bude
tena), moe i kaika griza na mleku svaka dva sata.
Moe da pojede i jedno jaje, pare unke, pare sira sa etvrt kifle, pre ili posle uzima
nja preparata. Moda malo butera ili neeg drugog masnog, koliko da ,,zabavi eludac.
Upravo ti mali obroci, posebno kod side, ine da se organizam ne optereuje varenjem
hrane.
Izuzetno je dobro na kaiku Todoxin-a staviti i jednu kaiicu lanenog ili maslinovog ulja,
jer masnoa ublaava visok koncentrat celuloze, koja u Todoxin-u niim nije ublaena. Poz
nato je, naime, da sva jela bogata celulozom iziskuju masnoe i zaine (salata, pasulj, kupus).
U sluajevima kada se kaasti lek uzima na tri sata, radi lakeg podnoenja dobro dou
i kaika-dve nekog jela, krompira, pasulja...
Imajui u vidu do sada reeno, jasno je da nema nikakve potrebe za dodatnom terapi
jom. Todoxin, kvalitetna i zdrava ishrana uz odgovarajui odmor i relaksaciju, najbolji su
put u - ozdravljenje!
Sa aljenjem moram da napomenem da do sada nisam imao pacijenta koji je od prvog
trenutka po otkrivanju bolesti, kontrolisano tretiran Todoxin-om. Pacijenti mi se, naime,
redovno obraaju za pomo u poodmaklom stadijumu bolesti i to prethodno leeni, nar
avno, na potpuno neodgovarajui nain. Sudbina, ta li...

Opti principi ishrane


Tokom leenja Todoxin-om 1, u odnosu na vrstu, koliinu i nain ishrane, kao i u
odnosu na izreena upozorenja, treba se pridravati sledeih naela i principa:
Ishrana mora biti koliinski tako dozirana da ne dovodi do optereenja organizma
varenjem i izbacivanjem toksina i suvinih materija unetih hranom. to narod ree: ne sme
se biti ni gladan ni prepunog stomaka.
Ishrana mora biti uravnoteena, veoma lako svarljiva, bogata vitaminima i miner
alima sa to manje agresivnih zaina.
Pripremljena jela treba da spadaju u kategoriju takozvane ishrane sa niskim
sadrajem masnoe (Low Fat Diet) i poveanim sadrajem kompleksnih ugljenih hidrata.
Celodnevnu koliinu hrane treba rasporediti u to vei broj manjih obroka izbal
ansiranih prema vrsti, koliini, pa ak i prema navikama i eljama bolesnika.
Obroci ne smeju biti jednolini i neukusni, ve raznovrsni, ukusni, pripremljeni i
servirani sa puno mate.
Potrebno je striktno voditi rauna o vrstama namirnica, napitaka, zaina koje orga
nizam prihvata, a za one koje odbija nai odgovarajue zamene.

- Korienjem takozvane zdrave hrane, iz ishrane se u najveoj meri iskljuuje


prisustvo raznih hemikalija, aditiva, konzervansa i sl. koji i na zdrav organizam deluju tet
no, a kod obolelog, pored tetnog dejstva, mogu umanjiti i efekte leenja.
Korienje droga, alkohola i duvana treba potpuno iskljuiti ili, ako to nije mogue
odmah uiniti, koliine smanjiti na minimum uz preduzimanje svih mera za definitivni
prestanak njihovog korienja.
- Kod strasnih puaa, smanjivanje broja cigareta treba zapoeti pre leenja tako da
broj popuenih cigareta u toku jednog dana ne pree 10 komada.
O stepenu kiselosti, zainjenosti, temperaturi jela i napitaka, tvrdoi namirnica sa
aspekta mogunosti vakanja itd., valja permanentno voditi rauna, uz stalnu kontrolu i
prilagoavanje.
- Kod udarnih doza, odnosno pri uestalom uzimanju medikamenata, ne treba zaboraviti da i sam medikament predstavlja vid zdrave i kvalitetne hrane. Zahvaljujui ovoj i
njenici, ponekad se izmeu dve doze moe preskoiti ili znatno smanjiti uzimanje hrane.
Recimo u sluaju da pacijent ne eli da remeti san i sl.

Nain i vrsta ishrane


Raspodela celodnevne koliine hrane na to vei broj manjih obroka predstavlja baz
ini princip reima ishrane tokom leenja Todoxin-om 1. Taj reim se, razumljivo, pri
lagoava specifinostima odabrane terapeutske grupe, odnosno koliini i uestalosti
konzumiranja medikamenta tokom dana.
ak i u sluaju udarne terapije, sa uestalou uzimanja medikamenta na svaka tri
sata, potrebno je nai najprikladiniji odnos izmeu koliine i vrste hrane, broja obroka i
potreba za kontinuiranim snom, naroito tokom noi.
Preporuuje se 6 do 8 obroka tokom dana, koje valja uzimati na svaka 3 sata - poev
od jutarnjih asova, kada je uobiajeno vreme za doruak, do kasnih veernjih sati, nakon
uobiajenog vremena za veeru. Iako u velikoj meri izjednaeni, ovi obroci po svom sadraju obino prate ranije uspostavljene navike. Tako, prvi jutarnji obrok je slian doruku, a
najkaloriniji deo dnevne ishrane dolazi oko 14 asova. Poslednji obrok odgovara najlakoj
veeri, koja ne optereuje eludac tokom noi.
Kod udamih doza, pod pretpostavkom da je tokom dana bolesnik imao zadovoljavajui broj
obroka, tokom noi, pre uzimanja medikamenta, ne treba insistirati na hrani ukoliko sam bolesnik
ne izrazi elju da neto pojede ili popije, jer, rekoh, i medikament predstavlja oblik hrane.
Koliina konzumirane hrane prilikom svakog obroka varira u zavisnosti od oseaja
sitosti ili gladi. Meutim, stalno treba imati na umu da smanjenjem unetih koliina hrane
organizam ostaje bez dovoljno (za borbu sa boleu) neophodne energije, a da se znatnim
poveavanjem unetih koliina znatno poveava utroak energije na varenje, kao i rizik od
pojave pomenutih problema sa njim.
Sa aspekta detoksikacije organizma i pripreme sluzokoe unutranjih organa za prihvat
i varenje novih koliina hrane, svaki novi dan treba zapoeti pijenjem veih koliina neza
slaenih mlakih ajeva pripremljenih prema navedenim receptima. Ove jutarnje ajeve ne
treba raunati u obroke, iako, sa ili bez mleka, mogu predstavljati delove pojedinih obroka.
Ilustracije radi, reim ishrane za jedan dan bi mogao, ne raunajui jutarnje ajeve, da
izgleda priblino ovako:

43 4

Prim. dr sci. Todor Jovanovi

Obrok
I

Vreme
08 sati

Sadraj
- aa jogurta (ili kefira, mleka, bele kafe,
vonog soka i sl.) sa nekoliko slanih ili slatkih
biskvita (ili sa dvopekom);

II

oko 10 sati

- jedno rovito jaje sa malo soli, pare hleba ili


polovina kifle;

III

oko 12 sati

- voe ili jedan od vitaminskih napitaka;

IV

oko 14 sati

- tanjir guste orbe od povra (vidi recepture),


pare posnog mesa - peenog ili kuvanog u
orbi, pare crnog hleba;

oko 16 sati

- vitaminska salata (vidi recepture);

VI

oko 18 sati

- aj sa mlekom, keks ili kola (nikako ne torta


ili kola sa puno putera i sl);

VII

oko 20 sati

VIII

pre spavanja

- komad mladog sira, blag aj sa hlebom,


dvopekom ili pecivom;
- vitaminska salata (vidi recepture).

Poslednji obrok bi, u principu, trebalo da bude rezervisan za neku od vitaminskih sala
ta koje su prava riznica bioloki aktivnih vitamina i mikroelemenata neophodnih za aktivi
ranje enzimskih sistema i sl. Njihovo uee u ishrani treba da ima najnaglaenije mesto i,
u zavisnosti od sezone, treba se truditi da bude to sveija, odnosno pripravljena neposred
no pre upotrebe. U prilogu su date recepture za pripremu izvesnog broja posebno vanih
vitaminskih salata.
Posmatrajui tabelarni prikaz mogueg jednodnevnog reima ishrane, moe se
primetiti da je u odnosu na date koliine i vrstu hrane veoma oskudan masnoama i pro
teinima ivotinjskog porekla. Tabela praktino predstavlja primer pomenute ishrane sa
niskim sadrajem masnoa (Low Fat Diet), koja kod ove bolesti predstavlja optimalni
kompromis izmeu potreba organizma i moguih komplikacija. Ona podrazumeva jednu
vrstu ravnotee izmeu porekla unetih kalorija - s obzirom na njihovo poreklo: ne vie od
25 posto unetih kalorija sme da potie od masnoa, 15 do 20 posto od proteina i 55 do 60
posto od kompleksnih ugljenohidrata. To znai da je potrebno ostvariti dobar balans
izmeu odreenih namirnica u ishrani, vodei rauna da se, generalno, pomenuta propor
cija odrava.
Koliine su, meutim, podlone promenama u zavisnosti od potreba organizma, even
tualno prisutnih problema u varenju i sl. Ipak, broj unetih kalorija bi okvirno trebalo da se
kree izmeu 2.500 i 3.000 na dan, naravno, uz neophodan balans vrsta i koliina vitamina
i minerala. Naime, nekontrolisano uzimanje odreenih vitamina i minerala moe biti
posebno opasno, budui da neodmerene doze mogu imati toksine efekte i dovesti do
smanjenja apsorpcije drugih hranljivih sastojaka.

O efektima pojedinih sastojaka iz hrane na imune funkcije organizma, s obzirom na to


da je re o krajnje kompleksnom fenomenu, u ovom uputstvu neu detaljnije govoriti. Ipak,
radi informacije, ne moe se prenebregnuti izvanredna vanost cinka, gvoa, selena, mag
nezijumai bakra, zatim vitamina: A, C, B6 i B12, E, F, kao i folacina, tiamina, riboflavina,
biotina, itd. U svakom sluaju, treba ih traiti u prirodnim izvorima, to jest namirnicama
biljnog ili ivotinjskog porekla.
Imajui u vidu da je i Todoxin bogat ovim elementima, raznovrsnom ishranom u
skladu sa datim preporukama, korienjem preporuenih vitaminskih salata, napitaka i
ajeva, problem postaje reiv i bez upotrebe medikamentalnih izvora.
Iz navedene tabele se mogu uoiti karakteristine vrste namirnica i uslovno svrstati u
odreene grupe unutar kojih se mogu meusobno zamenjivati - u zavisnosti od elje ili
trenutnih mogunosti. aa mleka se, recimo, moe zameniti aom kefira, bele kafe ili ak
usa, aja sa malo mleka, itd. Slino tome, treba kombinovati sve vrste hleba: od inte
gralnog brana, crni, raeni, hleb sa krompirom itd., ba kao i razne vrste peciva, keksa i
dvopeka.
Na slian nain, u reim ishrane se pogodnim kombinovanjem moe uvrstiti itav
spektar namenski pripremljenih namirnica:
a) Od mesa, kao najvanijeg izvora proteina, preporuuje se svee, peeno ili kuvano
meso od raznih vrsta starijih i krupnijih domaih ivotinja, kao i meso od sveih i posnih riba.
b) Prilikom smanjivanja proteina ivotinjskog porekla, treba poveati upotrebu biljnih
proteina iz namirnica kao to su: pasulj, graak, soja, itd.
v) orbe od raznog povra su veoma vana komponenta u ishrani, jer se od raznih
meusobnih kombinacija sa mesom i miriljavim zainima mogu spravljati veoma ukusne
i hranljive ,,varijante koje se iz dana u dan mogu kombinovati.
g) Variva od sveeg sezonskog povra uz komad peenog ili barenog posnog mesa. Za
variva se mogu koristiti krompir (baren ili kao pire), argarepa (barena ili dinstana), kuvani
sladak kupus, spana, kelj, graak, boranija, itd.
d) Sve sokove, po mogustvu, treba praviti za jednodnevnu upotrebu koristei od
povra argarepu, cveklu, kupus, celer, paradajz, spana, koprivu... A za vone sokove
sve vrste sezonskog voa, pod uslovom da svojim aciditetom ne iritiraju usnu upljinu,
eludac itd.
) ,,Klasine slatkie (torte, pudinzi, okolade i sl.) treba ukloniti sa jelovnika i
zameniti raznim vrstama vonih kolaa poput pita od jabuka, vianja, bundeve i sl. Mogu
se koristiti i peene jabuke, dunje i bundeve, zatim suve ljive, kajsije, groe, smokve,
borovnice itd. U slatkie se, uslovno, mogu uvrstiti i sve kombinacije korienja prirodnog
meda u sastavu raznih kolaa ili kao namaz na hlebu, pecivu i slino.
e) Gotovo sve vrste itarica, kao glavni izvor ugljenih hidrata, mogu nai svoje mesto u
ovoj vrsti ishrane. Posebno kuvano ito sa mlekom ili jogurtom, koje predstavlja pravu
poslasticu bogatu vitaminima Bl, B6, B12 i nijacinom. U ishrani su posebno vane klice
itarica, koje se mogu jesti sa jogurtom ili kefirom.
Ovaj prikaz mogueg sadraja pomenutih obroka sigurno moe biti jo iri, u zavis
nosti od trenutne zdravstvene situacije, specifinosti oboljenja ili ak mogunosti nabavke
odreenih namirnica. Kao to je reeno, tokom terapije Todoxin-om potrebno je striktno
pratiti pojavu eventualnih smetnji ili neugodnosti vezanih za upotrebu odreene vrste
hrane, napitaka, zaina, i pravovremeno reagovati.

Ukoliko bi, recimo, dolo do dugotrajnije dijareje, pored izbegavanja masnoa iz


ishrane treba iskljuiti voe i povre ije su semenke ili kora posebno bogate vlaknastim
celuloznim materijama i jesti pirina, crni hleb, oljuteno voe i povre, itd. Isto tako,
odmah treba iskljuiti (ili bar svesti na minimum) konzumiranje alkohola, kofeina, puen
ja, pa ak proveriti i eventualni negativni uticaj konzumiranja mleka, zbog mogue netol
erancije prema laktozi, jednoj vrsti eera iz mleka.
Tokom leenja, dijareja moe predstavljati veoma ozbiljan problem ije produeno tra
janje moe dovesti do ozbiljnih komplikacija usled permanentnog gubljenja vanih miner
ala, elektrolita, mikroelemenata, to, opet, moe dovesti do dopunskog smanjenja u apsor
pciji vitamina A, D i E. Mora joj se, dakle, posvetiti najozbiljnija panja, jer bi, u protivnom,
efekti leenja bili ozbiljno dovedeni u pitanje.
Kod gljivinih oboljenja usta (Candida) treba izbegavati kiselu, ljutu, suvie slanu i
toplu hranu ili napitke, uz obavezu hitnog leenja kako ne bi dolo do zastoja u leenju
zbog neadekvatne hrane. Za ublaavanje eludanih tegoba, bolova u stomaku, uzeti pare
iz sredine crnog hleba veliine jednog zalogaja, na njega nakapati 15 do 25 kapi propolisa,
kratko ga provakati (natopiti pljuvakom) i progutati sa, eventualno, gutljajem-dva aja ili
vode. Bolovi bi trebalo da nestanu ili se, bar, u prilinoj meri ublae...
U sluaju nedostatka oseaja gladi ili apetita, pored korienja odgovarajuih napitaka
problem treba reavati i vetim izborom hrane, stvaranjem prijatne atmosfere, obedova
njem uz muziku i u odgovarajuem drutvu, izbegavanjem veih koliina tenosti pre jela,
biranjem veto servirane hrane prijatnog mirisa, ukusa i izgleda, itd.

Opta pravila ishrane u skladu sa farmakolokim dejstvom Todoxin-a


Za pacijente sa neoteenim gastrointestinalnim traktom sledea preporuka moe
posluiti kao opte pravilo: jesti to manje masti ivotinjskog porekla i preraevina od
mesa.
Razmnoavanje virusa moe se znaajno usporiti poveanim unoenjem hrane velike
energetske vrednosti, a smanjenjem unoenja hrane velike kalorijske vrednosti!
U odmakloj fazi HIV infekcije, neizbean deo pacijentove ishrane mora da bude hrana
bogata proteinima (meso, riba, jaja, mleko i mleni proizvodi).
Napomena Meso mladih domaih ivotinja (teletina, prasetina, jagnjetina...) moe
imati viruse koji deluju na timusnu lezdu ili kou oveka. Virusi se neretko i ukrtaju
meu razliitim ivotinjskim vrstama, te postoji realna opasnost da kao hrana budu uneti
u ljudski organizam. Na kraju, ovo meso moe sadravati velike koncentracije antibioti
ka i hormona koji se mladim ivotinjama daju radi ubrzavanja rasta i sazrevanja.
Ukratko, treba jesti meso to zrelije, starije domae ivotinje. Dijeta obolelih od
HIV/AIDS-a sadri supe i orbe spravljene od povra koje se moe pripremiti u skladu
sa navikama i ukusom: krompir, karfiol, kupus, argarepa, keleraba, kopriva, spana,
boranija, graak, koren i lie celera. Njima se mogu dodavati pahuljice, pirina, penine
klice, crni luk, perun i veina zelenih zaina. Od mesa je naroito pogodan junei ram
stek, kosti za supu i nicla na rotilju. HIV/AIDS bolesnici dakle mogu sve da jedu,
svakako u manjim porcijama od po 50 do 150 grama. Dan ne treba da proe bez tri do
pet ena sveeg belog luka.

Osnovni recepti za pravljenje supa


Pripremiti biljni aj od semena kima, majine duice, majorana, ruzmarina i drugih
aromatinih biljaka po ukusu. Odreenu koliinu povra (svejedno da li meanog ili ne)
staviti u lonac, dodati mu pripremljeni aj i (nerafinisanu) morsku so. Treba izbegavati
korienje ulja ili masti, ali ako je to ve neophodno, preporuujem ih u najmanjoj moguoj
meri i po mogustvu - maslinovo ulje.
Ovakve supe sadre dovoljnu koliinu minerala kojih obino nema u vonim sokovima.
Napomena Veoma je vano smanjiti stres prouzrokovan boleu i raskinuti postojee
veze izmeu pacijenta i oboljenja, jer pomenute veze oduzimaju previe dragocene energi
je i traju sve dotle dok se pacijent identifikuje sa svojom boleu. Virus je samo poseban
entitet kome se treba suprotstaviti. Jedino i samo na taj nain, virus ili maligna elija e
ostati bez energije koja se moe iskoristiti u uspostavljanju efikasnijeg mehanizma borbe
sa neprijateljem.

Sokovi od voa i povra


Tokom Todoxin-ove terapije u leenju HIV inficiranih bolesnika, neophodno je
svakodnevno piti sokove od povra i voa. Bez obzira na njihovu koliinu. Tokom dana nije
neophodno piti razliite vrste sokova. ak je i bolje piti ih naizmenino. Jednoga dana sok
od argarepe, narednog od cvekle, itd.
Napomena Kao dodatak svim vrstama sokova preporuujem 0,1 do 0,5 dl soka dnevno
od presnog (sveeg) krompira i 5 do 10 grama kvasca.
Ukoliko bolesnik nije u stanju da svakoga dana pravi sok, moe odjednom pripremiti
koliinu za dva dana i drati je u friideru.
Pacijent treba obavezno da pije sokove kako bi obezbedio neophodne vitamine i min
erale, ne obraajui panju na raznorazne preporuke o njihovim dnevno potrebnim kolii
nama, koje je mogue nai u nekim knjigama.
U sluaju da mu u ishrani nedostaje B kompleks vitamina, moe da pije rastvoren
(pivski ili hlebni) kvasac sa utim eerom.
Preporuujem i orijentaciju na plodove sa drveta koji se, ipak, manje prskaju. Poseb
no maslinu (i njeno ulje!), jer ona ivi i po hiljadu godina bez primene bilo kakvih hemi
jskih preparata.
Voe i povre koje treba koristiti za pravljenje sokova je: jabuka, trenja, vinja, groe,
jagoda, limun, kivi, mango, cvekla, krompir, argarepa, kupus, crni i beli luk, kopriva,
spana, zelena salata, blitva, paradajiz, krastavac, svea paprika, lie peruna, celer i kel
eraba. Nabrojano voe i povre se moe sitno isei, cediti ili pripremiti uz pomo sokovni
ka.

Nekoliko preporuka sa receptima


Svako jutro, odmah posle ustajanja, HIV/AIDS bolesnik bi trebalo da uzme jednu
kaiku suncokretovog jestivog ulja i u ustima ga ,,muka izmeu 5 i 15 minuta. Nakon
toga, sadraj obavezno treba da ispljune (nikako ga ne sme progutati!), a usta nekoliko puta

ispere vodom. Na ovaj nain se zubi (depovi izmeu njih i alveole) iste, zaustavlja tru
ljanje zubnog mesa i smanjuje koncentracija patogenih klica u ustima, a poveava koncen
tracija simbiotikih (korisnih) bakterija. Pored toga, stimulie se grudna lezda (timus) i
vri detoksikacija itavog organizma.
U toku dana, recimo ujutro i uvee, treba napraviti po jednu kuglicu od propolisa
(veeg zrna graka), izvesno vreme je drati u ustima, koliko da se ovlai, i progutati. Na
ovaj nain e biti izvrena dezinfekcija sluzokoe i organa za varenje.

Recept
Po 300 gr svee muke i enske bokvice i 300 gr svee hajduke trave (sve dobro
oprati), sitno iseckati u mikseru kako bi mogao iz dobijene smee da se iscedi sok. Ukoliko
je odvie suvo za mikser, dodati malo aja od bokvice i hajduke trave. Dobijeni sok pro
cediti kroz dvostruku sterilnu gazu. Piti 3 puta dnevno po 1 supenu kaiku pre jela (na
prazan stomak) i uvati u nemetalnoj posudi.
Ovaj sok veoma blagotvorno utie prvenstveno na sluzokou eluca i organa za vare
nje, a nita nije manje efikasan i za relaksaciju itavog organizma.

Recept
Uvee iz jedne cvekle iscediti sok i pomeati ga sa medom i saem od meda (koga treba
da bude vie) i sokom isceenim iz jednog limuna. Ovo zatim ostaviti da prenoi u stak
lenom ili nemetalnom sudu i sutradan piti na prazan stomak.
Re je o izvrsnom antioksidansu.
Pacijenti oboleli od kancera i HIV/AIDS-a deo izgubljene energije mogu da nadoknade
itom pripremljenim na sledei nain:
Uvee treba potopiti od jedan do dva kilograma penice i ostaviti do jutra da odstoji. Ujutru
kuvati najmanje tri sata uz povremeno dodavanje malo vrele vode, dok se svako zmo ne otvori.
Pred kraj (10 minuta) dodati 50 do 100 gr suvog groa, samlevene orahe, lenik, badem i
zavriti sa kuvanjem. Vodu ne treba cediti. Ovako pripremljeno ito uvati u friidem i uzimati
kod svakog oseaja gladi, po jednu inijicu sa medom, utim eerom, dmetom i kakaoom.
Za pacijente sa slabim stomakom ito treba pasirati i toj masi dodati badem, orahe,
suvo groe. Kad se masa ohladi, moe se dodati i orai, cimet, med ili uti eer.
Svakodnevno treba uzeti 3 puta po 1 kaiku polena i saa. Kasnije koliinu poveavati
do 30 grama polena dnevno, koji se moe uzimati i sa malo meda, jogurtom ili ajem. Ovo
e znaajno popraviti krvnu sliku.

Supa od icka i kupusa


Sastojci u ovoj oporoj supi od povra sadre jedinjenja koja jaaju imunoloki sistem
u borbi protiv virusa, a istraivai su otkrili da je iak posebno delotvoran prilikom tret
mana hepatita i drugih prirodnih i komponovanih virusa.
Sastav:
- 3 olje vode,
- 1 olja sveih iseekanih stabljika ika,

- 1 glavica iseckanog crnog luka,


- 5 ena sitno iseckanog belog luka,
- 1/2 olje sveeg kupusa iseckanog na kockice,
- so,

- biber i
- kurkum.
Sipati u erpu vodu, dodati iak, crni luk, beli luk, kupus i kuvati na jakoj vatri dok
ne provri. Potom smanjiti vatru, poklopiti i kuvati dok povre ne omeka. Zainiti solju,
biberom i kurkumom po ukusu.
Dobijena koliina je dovoljna za 2 porcije.

Antioksidansna terapija
U sluaju malignih i autoimunih bolesti, kod HIV inficiranih pacijenata dolazi do otee
nja koje vodi u njihovo unitenje poznato kao programirano unitenje elija ili apoptoza. Ova
iroko rasprostranjena pojava se dovodi u vezu sa izrazito aktivnim imunim sistemom.
U takvim prilikama aktivirane imuno-elije proizvode relativno veliki broj molekula
neophodnih za unitenje vanelijskih proteina (mikroorganizama) ili neoplastinih elija
potrebnih u procesu stvaranja elijske energije. Re je, dakle, o reaktivnim oksigenim
posrednicima.
Jonski kiseonih odvlai elektrone od molekula i oteuje elijske membrane (posebno
nezatiene masne kiseline ukljuujui i prostaglandine) kao i proteine i enzime unutar i
izvan elija. Ovo se moe zaustaviti molekulima poznatim pod imenom - antioksidansi. Za
zatitu membrane elija vani su trigliceridi i prostaglandini, a za elijski metabolizam glu
tationa i hormonskih derivata vitamina D, dovoljna koliina kalcijuma i selena.
Poslednjih godina sam razvio i antioksidansnu terapiju koja se primenjuje istovremeno
sa Todoxin-ovom.
Ponueni recept obuhvata veliku koliinu antioksidansnih vitamina A, D i E u fiziolo
ki relevantnim molekulima (derivatima).

Recept
Kako odgovarajui farmakoloki proizvod nije uvek mogue nabaviti, pacijentima pre
poruujem da sami jednom nedeljno pripremaju izvesnu koliinu preparata za terapiju koja
traje ukupno 42 dana.
Paljivo oprati est jaja (bioloki ispravna i kvlaitetna, to se prepoznaje po jakoj ljus
ci) mlakom vodom i dezinfikovati ih 70-procentnim alkoholom radi zatite od salmonele.
Poreati jaja u mali lonac (ne razbijati ih!) i preliti sokom oko 12 zrelih limunova, tako da
sva budu potpuno prekrivena sokom.
Lonac odloiti u friider da odstoji 7 dana, s tim to jaja treba povremeno paljivo
promeati proveravajui da li su sva i dalje prekrivena sokom od limuna.
Nakon 7 dana ljuske bi trebalo da su rastopljene. Dobijenu masu procediti i dodati joj 250
gr meda i 3 dl komovice (moe i alkohol), kako bi se masa razredila (moe i kubanski rum),
resorbovala sve sastojke, ali i zatitila najprirodnijim konzervansom. Zatim, sve dobro
promeati.

Preparat drati u friideru u staklenoj ili porcelanskoj (nikako metalnoj ili plastinoj)
posudi ili flai.
Onog dana kad se zapone tretman ovim preparatom, valja odmah pripremiti novu
koliinu (od sedam jaja) da bi bila spremna za upotrebu nakon sedam dana, kada e biti
potroena prva koliina.
Postupak ponavljati svake nedelje (ukupno 6 puta) tokom 42-dnevne terapije.
Ovaj izvrstan antioksidans, poznatiji kao ,,ajer-konjak, treba svakodnevno ispijati u
koliini od 2 do 3 kafene oljice, tako da u toku 7 dana bude utroena predviena koliina.
Pored ovoga, obavezno uzimati po jednu supenu kaiku ribljeg ulja dnevno, u bilo koje
doba dana - do 17 asova.
Ukoliko ovaj recept ne odgovara, kao zamena moe da poslui i drugi recept:
Dobro oprati i izbrisati od 5 do 7 jaja (po elji). Zatim ih izlupati, odstraniti sadraj
(belance i umance), a ljusku ubaciti u teglu od jedne litre. Potom ih preliti sokom od limuna (da se napuni tegla) i ostaviti da odstoji 12 sati u friideru. Procediti i piti (ljusku iz
cediljke vratiti u teglu) 2 kafene oljice dnevno uz 1 supenu kaiku ribljeg ulja.
Ili uzeti kapsule Todoxin-a broj 4.

Dopunski preparati
ajevi za organske tegobe
PLUA
Lipa, zova, majina duica, mrtva kopriva - oajnica, bosiljak - sve ajeve istresti u
veliku posudu, dobro izmeati i meavinu uvati u papirnoj kesi.
Jednu kaiku meavine preliti 1 litrom kljuale vode, ostaviti da odstoji 15 minuta, procediti i piti u toku dana. aj piti nezaslaen ili sa medom ili utim eerom. Med nikada ne
stavljati u vru aj.

JETRA
iak, cikorija, rastavi - sve ajeve istresti u veliku posudu, dobro izmeati i meav
inu uvati u papirnoj kesi.
Jednu kaiku meavine preliti jednim litrom kljuale vode, ostaviti da odstoji 15 min
uta, procediti i piti u toku dana. aj piti nezaslaen ili sa medom ili utim eerom. Med
nikada ne stavljati u vru aj.

PROBAVNITRAKT
Hajduka trava, pelen, kantarion, bokvica, petrovac, list dunje, nana - mogu da se piju
svaki za sebe ili da se pravi meavina3, 5, najvie 7 vrsta ajeva. Jednu kaiku jednog aja
ili meavine preliti jednim litrom kljuale vode, ostaviti da odstoji 15 minuta, procediti i piti
u toku dana. aj piti nezaslaen ili sa medom ili utim eerom. Med nikada ne stavljati u
vru aj.

IZ U V U GRUDNOM KOU
Recept br. 1
etiri do pet puta dnevno pomeati i uzimati pola kaiice semena od argarepe, sam
levenog u prah i pola kaiice meda.
Recept br. 2
Tri puta dnevno praviti i uzimati meavinu od 2 do 3 kaiice sitno iseckanog ili
izmiksovanog crnog luka i 2 do 3 kaiice meda. Pre uzimanja ostaviti da odstoji 1 sat.

IZLIV U TRBUNOJ DUPLJI


Uzeti drvce pasjeg trna (Hippopheae rhamnoides) veliine 10 cm, staviti ga u 3 litre
vode, kuvati dok ne ostane 1,5 litar i piti preko dana.
Tenost mora da se izvlai zbog opasnosti truljenja tkiva i organa. S druge strane,
usled pritiska na krvne sudove koliina tenosti u ovim upljinama brzo raste i pri
tiska dijafragmu i plua pacijenta, to u nekim sluajevima moe da dovede do
uguenja. Ako viak tenosti ne moe da se ukloni ovim sredstvima, pacijent mora da
se obrati svom lekaru.
Osobe koje imaju smanjen broj trombocita i hemofiliari trebalo bi da piju aj od ruso
mae, radi spreavanja unutranjeg krvarenja i boljeg zgruavanja krvi:
Tri kaike rusomae staviti u 700 gr kljuale vode, smaknuti sa vatre, poklopiti i ostavi
ti da stoji izmeu 30 i 40 minuta. Pije se 3 puta dnevno po oko 2 dl.
U sluaju spoljanjih krvarenja na ranu se privrsti pare sveeg ivinskog mesa.

PROTIV TU CAN JA KOD KANCERA DIGESTIVNOG TRAKTA


Jedna kaiica kima sa malo aja. Ako to ne pomogne, uzimati dosta limunovog soka.
Moe da se proba i miroija i anis, ili se, uz kontrolu lekara, daju sredstva za smirenje.

KLIZM A ZA BOLESNIKE OD AID S-a


Recept br. 1 - klizma za ispiranje creva
Pet kaika kamilice preliti sa 1,5 litrom prokljuale vode, ostaviti da odstoji izmeu 15
i 20 minuta i procediti. Jedan put dnevno, uz pomo odgovarajueg pribora, davati kao kliz
mu, s tim da temperatura tenosti mora da bude 38 stepeni (izmeriti toplomerom).

Recept br. 2 - klizma za ispiranje creva


U odnosu 1:1:1 pomeati nanu, matinjak i bosiljak. Deset kaika meavine preliti sa
1,5 litara prokljuale vode, ostaviti da odstoji izmeu 15 i 20 minuta i procediti. Jednom
dnevno, uz pomo odgovarajueg pribora, davati kao klizmu, s tim da temperatura tenos
ti mora da bude 38 stepeni (izmeriti toplomerom).
Recept br. 3 - klizma za leenje creva
U 1,5 litara prokuvane i ohlaene vode sipati 10 ml kantarionovog ulja za unutranju
upotrebu. Jedanput dnevno, uz pomo odgovarajueg pribora, davati kao klizmu, s tim da
temperatura tenosti mora da bude 38 stepeni (izmeriti toplomerom).
Recept br. 4 - klizma za ishranu creva i protiv temperature
U 1,5 litara vode sipati 100 gr odvarka zelene kafe (jednu kaiku zrna, prethodno istu
canih tukom koliko da se razbiju, preliti sa 120-130 gr vode, prokuvati 3 do 4 minuta, pro
cediti i ostaviti da se ohladi). Tri do etiri kaiice limunovog soka i 1 au soka od cvekle.
Jednom dnevno, uz pomo odgovarajueg pribora, davati kao klizmu, s tim da temperatu
ra tenosti mora da bude 38 stepeni (izmeriti toplomerom).
Klizme primenjivati ovim redosledom:
Prvi dan:
recept br. 1
Drugi dan:
recept br. 3
Treidan:
recept br. 4
etvrtidan:
recept br. 2
Petidan:
recept br. 3
esti dan:
recept br. 4
Posle 6 dana napraviti semodnevnu pauzu, pa ponovo, prema datom redosledu. Broj
klistiranja zavisi od stanja bolesnika. to je stanje tee, to je potrebno vie klistiranja. Tako
raditi izmeu 7 i 10 dana, posle ega se broj klistiranja postepeno smanjuje. U poslednjoj
etapi klistira se svaka 2 do 3 dana, sve dok bolesnik ne dobije svoju stolieu. Klistiranja su
vana, jer tako se izbacuju toksini koji se stvaraju u debelom crevu i remete procese
samoregulacije u organizmu.

ZATVOR
Recept br. 1
Zatvor se javlja esto kao neeljena posledica terapije. Ovde su dati neki recepti koji
treba da pomognu da se taj problem sredi.
Hrana koja dokazano povoljno deluje na rad creva i dobru stolicu obuhvata: badem,
jabuke, cikoriju, maslaak, urme, zelenu salatu, smokve, seme lana, groe, perun, gre
jpfrut, suve ljive, breskve, soju, repu, orahe i potoarku. Od ovoliko sastojaka lako je sas
taviti salatu, skuvati orbu ili aj.
Naelno bi protiv zatvora trebalo da se primenjuje pravilo dvostruke petice, to znai
da svakoga dana treba uzimati po pet vrsta voa i povra. Preporuuje se to vie sokova.
Od vonih sokova najbolji je onaj od ljiva (osim soka odlian je i kompot od suvih ljiva),
jabuke i kruke. to se tie sokova od povra, najbolji je sok od krompira, ali dobro deluju
i sokovi od kupusa, cvekle, krastavca, crnog luka i dinje.

Sokovi treba da se cede tako da ostane to vie vlaknastog dela, jer on je najvaniji za
rad creva.
Seme lana: Uzimati svakog dana 2 do 3 puta dnevno po 1 do 3 kaike semena lana
(celo ili istucano) i u toku dana popiti najmanje 8 velikih aa tenosti (najbolje ajeva od
pomenutih biljaka), kako bi se olakalo kretanje sadraja kroz crevni trakt.
Seme piskavice: Osim semena lana, moe da se uzima i seme piskavice, ne vie od 2
kaiice odjednom, jer u protivnom izaziva bolove u stomaku. Prilikom uzimanja piskavice
vai isto to i za seme lana: piti vie tenosti.
Recept br. 2
Dve kaike mekinja kuvati u 200 gr vode izmeu 5 i 10 minuta. Ohladiti i dodati 1 do
2 kaike meda. Smesu uzimati svakoga jutra na prazan stomak ili uvee pre spavanja.
Recept br. 3
Pomeati med i sok od rena, u odnosu 1:1, i uzimati po 15-20 gr svakog jutra na prazan
stomak ili uvee pre spavanja.
Recept br. 4
Promeati 2 kaike meda, 100 gr rendane kuvane cvekle i 2 kaike maslinovog ulja.
Smesu podeliti na 2 dela. Jedan deo uzeti ujutru na prazan stomak i posle toga popiti pola
ae hladne vode. Drugi deo uzeti pre spavanja i posle toga takoe popiti pola ae hladne
vode.
Recept br. 5
Po 100 gr suvih ljiva, suenih kajsija, i suenih smokava oprati, pokiseliti u vreloj vodi,
pa samleti na vodenici za meso. Dodati 100 gr meda i 5 do 7 kailka isitnjene sene. Sve
dobro izmeati i drati u dobro zatvorenoj tegli, u friideru. Uzimati pre spavanja po jednu
kaiku smese rastvorenu u pola ae hladne vode.
Recept br. 6
Uzimati med pomean sa izgnjeenim sirovim mesnatim delom tikve (bundeve), kai
com od bundeve ili barenom bundevom. Odnos odrediti prema ukusu.

HEMOROIDI
Hemoroidi (proirene vene anusa) nastaju kao posledica dueg zatvora ili kao neelje
na posledica terapije.
Ne valja se nasilno napinjati dok se sedi na klozetskoj olji, ve treba sedeti oputeno.
Na olji ne treba da se sedi due nego to je potrebno (klozet nije itaonica!), jer takav
poloaj optereuje i zdrave vene, a kamo li proirene (hemoroide). Preporuuje se uei
stav ili da se, prilikom sedenja, noge podignu na hoklicu.
Za mazanje uljeva primenjivati kremu protiv hemoroida. Moe da se primeni i boro
gal krema, provereno delotvorno i jeftino sredstvo protiv uljeva. Za poboljano pranje
nje creva preporuuje se po 1 do 2 kaike maslinovog ili lanenog ulja.
Protiv hemoroida, ako se ve jave, pomae i nekoliko biljaka:
Gavez samleti u elektrinom mlinu za kafu i pomeati sa bademovim ili kantarionovim

uljem, pa koristiti za mazanje. Prilikom tuiranja sve e se sprati, tako da moete da ostavite
preparat da deluje i due.
Bokvica moe da se primenjuje kao kana obloga (isitnjeni listovi namoeni sa malo
kantarionovog ulja) za previjanje, ili svee isceeni sok od bokvice tupferom gaze naneti na
uljeve.
Kostrika (Ruscus asuleatus) primenjuje se kao aj: 5 kaiica korena naliti sa 200 gr
kljuale vode, ostaviti da odstoji 15-20 minuta.
Divlji kesten moe da se koristi za pripremanje aja koji se tupferom gaze nanosi
neposredno na hemoroide.
Ulje badema ili kantariona moe tupferom gaze da se nanosi neposredno na uljeve.
Ulju moe da se doda prah divizme (samleti u elektrinom mlinu za kafu), jer ova biljka
ublaava svrab.
Recept br. 1
Pomeati 2 kaike soka od cvekle sa 2 kaike meda i uzimati 2 do 3 puta dnevno.
Recept br. 2
Isitniti 3 - 4 lista zove, dodati pola kaiice alfije i naliti sa 100 gr kljuale vode. Ostavi
ti da odstoji od 15 do 20 minuta, procediti i dodati 1 kaiicu meda. Piti jednom dnevno,
najmanje 20 dana.
Recept br. 3
Za leenje zapaljenskih procesa u donjim delovima debelog creva primenjuju se tam
poni od gaze namoeni u 50-procentni vodeni rastvor meda (50 gr meda na 100 gr vode).
Osim toga, moe i mikroklistiranje (klizma od 35 g meda i 65 g ribljeg ulja) ili od 50 do 100
gr 50-procentnog vodenog rastvora meda.
Protiv krvarenja hemoroida ili protiv krvarenja iz anusa mogu da se primenjuju sledei
preparati:
Recept br. 1
Jednu kaiku rastavia preliti sa 1 aom kipue vode, poklopiti i kuvati na pari 30
minuta. Procediti, travu izgnjeiti i dosuti kipue vode do pune ae. Piti 2 do 3 puta dnevno
po pola ae jedan sat pre jela.
Recept br. 2
Dve kaiice rastavia preliti kipuom vodom, ostaviti da odstoji 1 sat, pa procediti. Piti
u malim gutljajima tokom dana.
Recept br. 3
Uzeti 0,5-1 g (prema potrebi i 2 g) smilja i preliti sa 200 gr kipue vode. Ostaviti da se
ohladi, procediti i uzimati po jednu kaiku na svaki sat, sve dok se krvarenje ne zaustavi.
Recept br. 4
Deset grama trave papratac (Polygonum hydropiper) preliti sa 200 gr kipue vode.
Ostaviti da odstoji izmeu 15 i 20 minuta i procediti. Piti 3 puta dnevno po jednu kaiku.

VAGIN ALNEIN FEKCUE


Od gaze i istog pamunog belog konca prave se tamponi i primenjuju na sledei nain:
- prvo vee: staviti tampon natopljen uljem od kantariona, a ujutru izvaditi;
- drugo vee: staviti tampon natopljen sokom isceenim od crnog luka, ujutru izvaditi;
- tree vee: staviti u tampon natopljen kantarionovim uljem 1 eanj belog luka oien od ljuske i zagreban sa svih strana, probuen i vezan sa malo duim provuenim
koncem tako da lako moe da se izvadi - tampon staviti i ujutru izvaditi.
Tamponi se primenjuju sve vreme dok se uzima Todoxin 1. Stavljaju se 9 veeri po
odgovarajuem redosledu (1-2-3, 1-2-3, 1-2-3), zatim pravi pauza od 5 do 7 dana, pa pono
vo stavljaju 9 dana, i tako do kraja.
Osim u vaginu, beli luk se svako vee stavlja i u mar. Jedan eanj belog luka oistiti
od ljuske, zagrebati sa svih strana i gurnuti duboko u mar. Stavljati 7 veeri, napraviti pauzu
od 5 do 7 dana, pa ponovo stavljati 7 veeri i tako do kraja uzimanja preparata Todoxin 1.

KOTANA SR
Za regeneraciju kotane sri svakoga dana izmeu obroka piti po 1 aicu kupinovog
vina i primenjivati sledei postupak.
Od 1. do 10. dana:
Pre svakog obroka - po 1 kaiku koprive i dkorije i 2 kaike dimnjae pomeati i preliti sa 7 dl
prokljuale vode, ostaviti da stoji poklopljeno 2 sata, procediti i piti pre svkaog obroka po oko 2 dl.
Posle svakog obroka - 3 kaike kamilice preliti sa 7 dl prokljuale vode, ostaviti da stoji
poklopljeno 20 minuta, procediti i piti posle svakog obroka po oko 2 dl.
Od 11. do 20. dana:
Pre i posle svakog obroka - po 1 kaiku hajduke trave, kantariona, ruzmarina, podu
bice, kiice, borovih iglica i peruna preliti sa 1,4 litre prokljuale vode, ostaviti da stoji pok
lopljeno 2 sata, procediti i piti po oko 2 dl pre i posle svakog obroka.
Od 21. do 30 dana:
Pre i posle svakog obroka - po 1 kaiku kleke, kantariona, ipurka, zove, peruna, ruz
marina i borovih iglica preliti sa 1,4 litre prokljuale vode, ostaviti da stoji poklopljeno 2
sata, procediti i piti po oko 2 dl pre i posle svakog obroka.

PROTIV OPADANJA KOSE


Recept br. 1
Dobar ampon, koji se dokazao za uvanje i negu kose, dobija se ako se pomea pola
dejeg ampona ,,kosili, 100 gr ,,pantenol rastvora, 1 boica uljnog rastvora ,,AD kapi i
10 gr ulja od kantariona. Sve se dobro promuka i koristi za redovno pranje kose.
Recept br. 2
Tek izlistalo mlado lie oraha staviti u dobru komovu rakiju, drati 6 nedelja, procedi
ti i tom rakijom svaki dan masirati koren kose. Dobro utrljavati ovaj ekstrakt, kao kad se
pere kosa, ostaviti 30-tak minuta da odstoji i potom oprati kosu.

Recept br. 3
Za masau i ispiranje kose moe da se koristi koncentrovan aj od lista oraha, breze,
kestena, koprive (lista i korena), kore hrasta i borovih iglica (koncentrovani aj se dobija kada
se jedna kaika aja prelije sa 200 gr prokljuale vode, ostavi da stoji izmeu 10 i 15 minuta
i procedi). Najbolje je aj preliti preko kose posle pranja i blago ga utrljati u koren kose.
Koncentrovani aj ili ekstrakt ovih biljaka moe da se doda i amponu u odnosu 1:1.
Dobro se promea i ostavi da odstoji, ime se poboljava efekat preparata, ali i ampona.
Ovako pripremljen ampon je i vrlo dobar regenerator.
Recept br. 4
Sr iz uplje kosti samo malo istopiti, ali ne dozvoliti da prokljua. Posle pranja biljn
im amponom za kosu, sr uvee namazati na koren kose, glavu zaviti istim lanenim plat
nom i tako prespavati. Kosu ujutru oprati istim amponom.
Ovaj tretman traje 7 dana i ponavlja se posle izvesne pauze. Radi boljeg razmazivanja,
kotana sr se moe pomeati sa malo medicinskog 76-procentnog alkohola. Ako je koren
kose zdrav, ovo je vrlo dobar nain da se podstakne izrastanje nove dlake.
Recept br. 5
Kosu oprati biljnim amponom, a zatim mesta sa kojih je opala u peatima premazati
sokom izgnjeenog belog luka. Ostaviti da stoji 1 sat, a potom isprati nekim od kon
cetrovanih biljnih ajeva. Ovo ponavljati to ee.

ito puno snage


Za slabe ili iscrpljene, ali ni zdravima nee koditi...
Uvee potopiti izmeu 0,5 i 1 kilogram penice i ostaviti da odstoji do jutra. Ujutru
penicu kuvati najmanje 3 sata, uz povremeno dodavanje malo vrele vode, dok se svako
zrno ne otvori. Pred kraj dodati od 50 do 100 gr suvog groa, samlevene orahe, lenike,
badem i zavriti sa kuvanjem. Voda ne treba da se oceuje.
Ovako pripremljeno ito uvati u friideru i uzimati kad god se oseti glad - po jednu
inijicu, sa medom, utim eerom, cimetom ili kakaom.
Za osobe sa slabim stomakom ito treba pasirati i tako dobijenoj masi dodati mleveni
badem, mlevene orahe i suvo groe. Kad se masa ohladi, dodati i oraie, cimet, med ili
uti eer.

Proso za ienje organizma


Za osobe koje imaju slabu resorpciju, crevne i eludane tegobe i probleme sa stom
akom, ali i za sve ostale:
Prvo treba skuvati 3 litra blagog aja od kima, majine duice, umbira ili vranilove
trave, procediti i ostaviti da se ohladi. Potom 1 olju prosa pomeati sa 5 olja aja i ostavi
ti da odstoji 5 sati. Posle toga od 20 do 30 minuta dinstati, poklopljeno, na malo nerafin
isanog ulja smesu od - 1 izrendanog manjeg korena celera, 2 argarepe, 1 cvekle srednje
veliine, 3 - 4 sitno iseckana enja belog luka i 1 manje glavice crnog luka. Zatim dodati
proso, dolivati aj i sve zajedno dobro skuvati.

Kapi od belog luka


Briljivo oistiti 350 gr sveeg belog luka, dobro ga izgnjeiti u avanu i ostaviti da stoji
pola sata na sobnoj temperaturi. Potom skinuti gornji deo i ostaviti na dnu 200 gr bogatog
sokom. Presuti to u bocu od tamnog stakla i doliti u nju 200 gr 96-procentnog medicinskog
alkohola. Bocu zatvoriti i drati na hladnom i tamnom mestu.
Posle 10 dana, tenost procediti kroz gustu gazu kao kada se cedi sok od vianja - uvr
tati gazu dok se ne iscedi sva tenost iz gustog dela. Proceenu tenost vratiti u bocu i
ostaviti da stoji jo 3 dana.
Ovako pripremljen sirup uzimati 3 puta dnevno 20 minuta pre jela. Poeti uzimanje sa
2 kapi i svakog dana dodavati jo po 2 kapi, dok ne doe do 26. Kapi uvek razblaiti u 50
gr soka od paradajza ili hladnog mleka. Dozu od 26 kapi odravati dok se ne potroi
tenost.

Penine klice
Vitamine i mikroelemente ne morate da kupujete, bez obzira na to kako bili reklami
rani. Moete ih sami pripremiti kod kue, i to iz proklijale penice koja se veoma jednos
tavno priprema:
U 2 tegle od 1 litra sipati po 3 do 5 kaika oprane penice. U prvu teglu nasuti vodu i
drati je 24 sata na toplom mestu. Posle toga, vodu iz prve tegle prosuti, teglu ponovo
zatvoriti i ostaviti da stoji i istovremeno naliti penicu u drugu teglu i ostaviti da stoji 24
sata. Zatim prosuti vodu iz druge tegle, poklopiti je i ostaviti... Do tada je u prvoj tegli peni
ca ve proklijala. Odmah je spremna za upotrebu, samo je treba prethodno oprati proku
vanom i ohlaenom vodom. Naizmenino koristei 2 tegle, svakoga dana moete imati
spremnu porciju proklijale penice, a sa njom i sve materije koje su vam potrebne.Moe se
koristiti i Todoxin 10.

Musli-pahuljice
Moe da se kupi gotov u prodavnicama zdrave hrane ili napravi kod kue od
zobenih pahuljica, suenog voa, suvog groa i seckanih oraha, badema ili lenika...
potopljenih u sojino mleko ili sok od paradajza (najbolje uvee, kako bi do ujutru lepo
omekali). Jede se za doruak, a moe se dodati rendana argarepa, malo rendane cvek
le ili korena celera.
Sve pahuljice - zobene, jemene, kukuruzne, raene - mogu da se jedu i u vreme posta,
samo to se natope u sojino mleko ili sok od paradajza.

Strugani ren
Jedan manji ren nastrugati, dodati olju prirodnog jabukovog sireta i kuvati zajedno
dok ne provri. Ohladiti posle kuvanja, procediti i u dobijenu tenost dodati onoliko meda
koliko ima tenosti. Ohladiti i uvati u plastinoj ili porcelanskoj posudi. Po jednu kaiku
ove smee uzimati ujutru i uvee pre spavanja.

Selen iz kvasca
Dnevno potrebna doza selena sadrana je u 2 gr kvasca koga, pre uzimanja, treba pre
liti kipuom vodom da bi se inaktivirao. Piti ga rastvorenog u soku od paradajza ili neza
slaenom mleku.

Vitamin B iz kvasca
Kvasac br. 1
Paketi sveeg kvasca izdrobiti, dodati jednu kaiicu utog eera, naliti mineralnom
vodom i odmah popiti. Ovo je najbolji nain za brzo unoenje vee koliine prirodnog vit
amina B.
Kvasac br. 2
Paketi sveeg kvasca i jednu kaiicu utog eera razmutiti u 1 dl prokuvane i
ohlaene vode (ili mineralne vode) i 1 dl soka od argarepe. Odmah popiti svu koliinu.
Kvasac br. 3
Deset grama kvasca i isto toliko meda razmutiti u 1 decilitar prokuvane i ohlaene
vode (ili mineralne vode) i 1 decilitar soka od argarepe. Odmah popiti.
Umesto soka od argarepe, moe da se koristi i sok od cvekle, jabuke ili celera. Sokovi
se spremaju od sveih plodova.

Sirup od bele bundeve - za plua


Sirup se pravi tako to se na bundevi otvori etvrtast poklopac, izvade semenke i vlakna,
bundeva se do vrha napuni utim eerom i vrati poklopac. Zatim treba ostaviti da odstoji 3 do
4 dana, dok se eer ne rastopi i stvori sirup. Potom odasuti sirup u teglu sa poklopcem, a bun
devu ponovo napuniti eerom. Postupak se ponavlja dok se ne potroi svo meso bundeve.

Sirup od cm og luka - protiv kalja


Pravi se na sledei nain: 2 glavice crnog luka srednje veliine (sa to jaom ljuskom)
preseene na 4 dela i 100 gr utog eera preliti jednom litrom vode i kuvati dok ne ostane
oko 0,5 litara tenosti. Procediti, sipati u staklenu bocu, dobro zatvoriti i uvati na hladnom
i tamnom mestu. Ovaj sok se pije prilikom napada kalja. Uzima se vie puta dnevno
(prema potrebi) po pola oljice.

Sirup od alfije za izbacivanje sekreta


250 gr utog eera rastopiti na vatri dok ne porumeni, ali paziti da ne zagori. Naliti
etvrt litre vode, dodati 3 kaiice alfije i 3 izmrvljena lista lorbera. Kada provri kuvati jo
3 minuta, potom skloniti sa vatre i ostaviti da se ohladi. uvati u staklenoj boci, na hlad
nom i tamnom mestu.

Deca do 3 godine piju 3 puta dnevno po 1 kaiicu, deca izmeu 3 i 9 godina 3 puta
dnevno po manju kaiku, a deca starija od 9 godina i odrasli 3 puta dnevno po 1 - 2 vee
kaike. Sirup uzimati redovno, sve dok se ne izbaci sav sekret.

Preparat za sluajeve dehidracije organizma


Skuvati 1 litar vode i ostaviti da se ohladi. Posebno skuvati pirina i procediti vodu u
kojoj je kuvan (odnos pirina i vode, prilikom pristavljanja da se kuva, treba da bude 1:6 na 1 olju pirina, 6 olja vode). Na taj nain je dobijena tzv. koncentrovana pirinana voda.
Od prethodno prokuvanog litra vode odasuti 1,2 dl i na preostalih 8,8 dl vode dodati
0,7 dl pirinane vode i 50 gr meda. Sve zajedno dobro promukati. Da bi tenost imala
oekivanu efikasnost, ne sme joj se dodavati vie od 50 gr meda. U tom sluaju bi se, naime,
tenost izvlaila iz crevnih resica, a ne ulazila u njih.
Pomenuti sastav omoguava siguran ulazak tenosti u organizam, bez obzira na to da li je re
0 ded najmlaeg uzrasta, odraslima ili starim i iznemogiim osobama Tenost treba piti u gutljajima
od 1, najvie 2 kaike. Maloj ded bie dovoljno i 1 ili 2 kafene kaidce na svakih 5 do 10 minuta.
Ukoliko se preparat pravilno primenjuje, obolelom skoro da i nee biti potrebna nikak
va infuzija. Izuzev kod hitnih sluajeva.

Preparat za ublaavanje tegoba digestivnog trakta


Kod raznih tegoba eluca, tankog i debelog creva, divertikula, parazita, upala, lenjih
creva i slino, treba piti tenost spravljenu na sledei nain: 2 - 3 oprana i sitno iseckana
limuna sa korom ostaviti u lonac sa teinski istom koliinom korena celera (dobro opranog
1 takoe sa korom), preliti sa 2,5 do 3 litre vode i kuvati sve dok u loncu ne ostane 1 litar
tenosti. Zatim procediti i piti kao aj.
Pre kuvanja, ovome se mogu dodati 3 - 4 enja belog luka, malo lista celera i/ili peru
na. Prema potrebi, moe se dodati i uti eer, ali tek 10-tak minuta pre kraja kuvanja kako
bi se izjednaio sa tenim sadrajem voa i povra.

Preparat za sluzokou probavnog trakta


Po 300 gr svee muke i enske bokvice i 300 gr svee hajduke trave (sve dobro opra
no) sitno iseckati u mikseru kako bi iz dobijene smese mogao da se iscedi sok. Ukoliko je
odvie suvo za mikser, dodati malo aja od bokvice i hajduke trave. Dobijeni sok procedi
ti kroz dvostruku sterilnu gazu. Piti 3 puta dnevno po jednu kaiku pre jela (na prazan
stomak) i uvati u nemetalnoj posudi.
Ovaj sok veoma blagotvorno utie prvenstveno na sluzokou eluca i organa za vare
nje, a dobar je i za ceo organizam.

Preparat za mikrobiabie tegobe digestivnog trakta


(Echerichia coli i drugi uporni i teko izleivi crevni patogeni paraziti)
Dobro oprati i isitniti 400 gr lista celera. Tome dodati 2 limuna s korom (oprana u
mlakoj vodi, a potom iseckana). Sve zajedno preliti 1 litrom vrele vode, poklopiti i ostaviti da

odstoji 24 sata. Posle toga procediti i piti 3 puta dnevno pre jela, po jednu oljicu. Uzima se
42 dana, uz obavezan doruak iskljuivo od zobenih pahuljica kuvanih najvie 5 minuta.

Kuglice od propolisa
U sluaju infekcije digestivnog trakta ili iz razloga potrebe njegovog ienja, bez obzi
ra na uzrok, obavezno 1 do 2 puta dnevno (najkasnije do 5 popodne) od istog propolisa
napraviti kuglicu veliine veeg zrna graka, drati je u ustima 10-tak sekundi (ne vakati!)
koliko da se malo razmeka, a onda progutati. Efekat e brzo biti vie nego oigledan.

Preparat za ienje zidova krvnih sudova


Oistiti 30 enjeva belog luka (ili 3 vee glavice) i sitno iseckati. Tri cela limuna (sa
utom korom) dobro oprati mlakom vodom, obrisati kuhinjskom krpom, iseckati na sitne
komade i pomeati sa belim lukom. Sve staviti u manji lonac i preliti 1 litrom prethodno
prokuvane i ohlaene vode. Sadraj zagrevati do 70-80 stepeni, tj. dok voda ne pone da
struji (vano je da ne prokljua, inae e biti izgubljen sadraj aktivnih supstanci). Lonac
potom skloniti sa poreta, poklopiti i ostaviti da odstoji 12 sati. Sadraj procediti i u stak
lenoj flai uvati u friideru.
Najmanje 40 dana uzimati po 1 dl ove tanosti svako jutro, na prazan eludac. Za puno
dejstvo neophodno je 4 puta spravljati preparat, s obzirom na to da e jedna flaa trajati 10 dana.

Preparat od ljuske jajeta


- za spreavanje i nadoknaivanje manjka kalcijuma
Dobro oprati i izbrisati od 5 do 7 jaja (po elji). Izlupati ih, odstraniti sadraj (belance
i umance), a ljusku ubaciti u teglu od 1 litra. Potom ih preliti sokom od limuna (da se
napuni tegla) i ostaviti da odstoji 12 sati u friideru. Procediti (ljusku iz cediljke vratiti u
teglu) i piti po 2 oljice dnevno. Uz ovo, obavezno uzimati i po 1 kaiku ribljeg ulja dnevno,
bez obzira na doba dana (uzimati iskljuivo teno ulje, ne u perlicama ili nekom drugom
preraenom obliku). Ovaj preparat mogu da uzimaju i deca i odrasli. Ili se moe koristiti i
Todoxin 4.
Mlakom vodom paljivo oprati 6 jaja (bioloki ispravnih i kvalitetnih, to se
prepoznaje po jakoj ljusci) i radi zatite od salmonele, dezinfikovati ih 70-procent
nim m edicinskim alkoholom. Poreati jaja u mali lonac (ne razbijati ih!) i preliti
sokom od 12 zrelih limunova, tako da sva budu potpuno prekrivena sokom. Lonac
odloiti u friider da odstoji 7 dana, s tim to jaja povremeno treba paljivo okrenu
ti, da bi sva bila prekrivena sokom od limuna. Posle 7 dana ljuske bi trebalo da
budu rastopljene.
Dobijenu masu procediti pazei da se jaja (sada samo u opni) ne razbiju, u oceenu
tenost dodati 250 gr meda i 3 dl komovice kako bi se svi sastojci rastopili ali i zatitili
prirodnim konzervansima. Zatim dobro promeati. Preparat uvati u friideru u staklenoj
ili porcelanskoj (nikako metalnoj ili plastinoj) posudi ili boci.
Istog dana kada se zapone uzimanje ovog preparata, valja odmah pripremiti novu
koliinu (od 6 jaja) kako bi za 7 dana bila spremna, jer e do tada biti potroena prva koliina.

Svakog dana piti od 2 do 3 oljice, odnosno tako da u roku od 7 dana bude utroena
pripremljena koliina. Ajer-konjak uzimati 6 nedelja. Uz ovo, obavezno svakoga dana uzi
mati po 1 kaiku ribljeg ulja u bilo koje doba dana.
Ako se ajer-konjak daje deci, umesto komovice se (u istoj koliini) stavlja kupinovo vino.

Preparat za ienje organizma


Pet kaika isitnjenih iglica bora i jele (ili vrhova grana bora i jele), 3 kaike isitnjenih
plodova ipka i 2 kaike ljuski crnog luka preliti sa 0,7 litara vode, pustiti da provri i ostavi
ti na tihoj vatri da se kuva 10 minuta. Ostaviti da prenoi umotano u tkaninu, procediti i
popiti u toku dana. Primenjivati 4 nedelje.
Ovaj odvar isti organizam od posledica zraenja, intoksikacije, skleroznih promena,
poremeaja krvnih sudova. Pomae kod sluajeva gangrene, oteenja mrenjae, bolesti
bubrega i stanja sa grevima.
U sluajevima infekcije, pola limuna oistiti od kore, isitniti, sipati u olju i preliti
toplim (ne vruim) odvarom, pa popiti naiskap.
Umesto bora i jele mogu, radi promene, da se koriste integralni ovas, list maline i seme
lana. Uz odvar, preporuuje se uzimanje 2 do 3 kaike peninih mekinja prelivenih toplom
vodom, svakoga dana, a najbolje ujutru.

Kura sa groem - za ienje organizma


Najjednostavnija kura sa groem sastoji se u tome da se tokom 2 nedelje pojede
dnevno od 1 do 3 kilograma sveeg, zrelog i dobro opranog groa.
Sva zrna se ljute i iste od semenki. Groani dan zapoinje ujutro uzimanjem 0,5
kilograma groa na pomenut nain, a 1 sat kasnije dorukuje se oljica biljnog aja s
malim komadiem crnog hleba. Pre podne se jede ponovo 0,25 do 0,5 kg groa, a isto tako
i sat pre ruka (umesto uine) i, konano, sat pre veere.
Za ruak i veeru uzim ati jela u veoma m alim koliinam a, a m asna, kisela i
zainjena jela bezuslovno izbegavati. Strogo su zabranjene sve vrste salata, sire,
vino, pivo i sva pia koja sadre ugljendioksid (C02) - pivo, soda-voda, kok
kola, am panjac - kao i mleko. Takoe treba izbegavati vodu, beli hleb i naroito
jela od m esa.
Uspeh je brz i poveava se ukoliko se, osim groa, u to manjoj meri uzimaju
druga jela i pia. Najbolji poetak kure s groem jeste 1 do 2 dana strogog posta.
Probava brzo poinje da se sreuje, naslage masti na telu nestaju, vodene otekline na
cevanicama i bedrim a postaju manje, nestaju reumatine potekoe, odnosno spreava
se njihov poetak, brzo nestaje peenje eluca i goruica, nestaju zapaljenski procesi
probavnih organa, a i sve potekoe ili poetne neistoe koe i koni osipi. Izluuju se
nakupljene koliine vode uzrokovane, na primer, sranim bolestima i dolazi do osetnog
olakanja u radu srca.
Napomena S kurom groa treba biti veoma paljiv. Nikako je ne treba primenjivati

kod treeg i etvrtog stadijuma HIV/AIDS-a, s obzirom na to da je organizam u znaajnoj


meri iscrpljen.

Kura s medom - za ienje organizma


Tri puta dnevno, u toku 10 nedelja, piti u gutljajima pola oljice biljnog aja (mera za
pola oljice: pola kaiice meavine jednakih delova kamilice i stolisnika preliti sa 100 gr
kljuale vode, ostaviti da odstoji 15 minuta i procediti). Svaki put - jedan sat pre doruka,
pre ruka i jedan sat posle veere - aju dodati sledee koliine meda:
Prva nedelja:
3 puta dnevno po kaiice meda
Druga nedelja:
3 puta dnevno po 1 kaiica meda
Trea nedelja:
3 puta dnevno po 1 kaiica meda
Od 4. do 7. nedelje: 3 puta dnevno po 2 kaiice meda
Osma nedelja:
3 puta dnevno kao u treoj nedelji
Deveta nedelja:
3 puta dnevno kao u drugoj nedelji
Deseta nedelja:
3 puta dnevno kao u prvoj nedelji
Med se dodaje onda kada se biljni aj ohladi toliko da moe da se pije. Najbolje je celu
dnevnu koliinu aja pripremiti ve ujutro. Dodati med da bi se popila koliina odreena
za jutro, a za ostala 2 obroka spremiti u termos-boci.
Kura se, prema potrebi, moe ponoviti posle pauze od 2 do 3 nedelje, dok ne doe do tra
jnog poboljanja opteg zdravstvenog stanja, to zavisi od zdravstvenog stanja i telesne konsti
tucije. Za vreme kure treba izbegavati uzimanje alkohola i ruskog aja, isto tako i sva pia koja
sadre ugljendioksid (C02): pivo, soda-voda, voni i osveavajui napici sa sodom, mlado vino
ili ira. Za vreme ove kure, s puenjem treba potpuno prestati. Valja drati i odreenu dijetu:
uzimati lako svarljivu hranu, malo mesa (ali ne svinjsko i svinjsku mast), mnogo sveeg povra,
kiselog zelja (ako je mogue sirovog), jela od sira, upotrebljavati samo blago vinsko sire, a
nikako alkoholno, ne uzimati jake zaine, soliti malo po mogustvu morskom solju...
Isto kao kod kure s groem, treba biti veoma paljiv. Kuru s medom ne treba prime
njivati kod treeg i etvrtog stadijuma HIV/AIDS-a s obzirom na to da je organizam u
znaajnoj meri iscrpljen.

SIDA: ZAN IM LJIVE MOGUNOSTI


Postoje konkretni dokazi da se HIV, izaziva side, moe spreiti, usporiti ili zaustaviti
pomou supstanci iz hrane. Rezultati laboratorijskih eksperimenti ukazuju na neke, u naj
manju ruku, interesantne mogunosti. U svakom sluaju, moe se tvrditi da odreene
namirnice i njihovi sastojci mogu poboljati odbrambene funkcije, spreavajui tako nas
tanak drugih oboljenja i infekcija udruenih sa sidom.
Povre blokira viruse
U eksperimentima in vitro, dva sastojka hrane zaustavljala su irenje virusa HIV: vita
min C i glutation, jaki antioksidans koncentrovan u vou i povru.
Jedan zanimljiv eksperiment, sproveo ga je dr Alton Majster na Medicinskom fakulte
tu Univerziteta Kornel, pokazao je da glutation ak 90 posto spreava irenje HlV-a! Naime,
dr Majster je podsticao ljudske elije na stvaranje ovog virusa u Petrijevoj olji. Kada je
dodao glutation, replikacija (umnoavanje) virusa je drastino usporena. I to je vie
dodavao glutationa, efekat je bio bolji.

Dr Majster kae da pacijenti oboleli od side imaju izuzetno nizak nivo glutationa, to
moe dovesti do irenja bolesti.
Voe i povre poseduju velike koliine glutationa...
Gljive za bolji imunitet
Svaka namirnica koja poboljava odbrambene snage, moe pomoi. Primenom
ekstrakta itake gljiva, postiu se gotovo neverovatni rezultati. Laboratorijskim testovima u
Japanu utvreno je da su ove gljive efikasnije u borbi protiv HlV-a nego AZT - poznati lek
protiv side!
Beli luk protiv infekdje
Ve je dokazano da su tetni mikroorganizmi izuzetno otporni na sintetske preparate
farmaceutske industrije, meutim ne i na najjai prirodni antibiotik kojim obiluje - beli luk!
Imajui to u vidu, prirodni antibiotici poput onog iz belog luka mogli bi biti veoma korisni
protiv razarajuih oportunistikih infekcija nastalih usled pada odbrambenih snaga
HIV/AIDS pacijenata. Re je o tuberkulozi i gljivinoj infekciji plua. U narodnoj, ak i
zvaninoj medicini, beli luk se odavno koristi kao pomono sredstvo u leenju ovih plunih
infekcija. Poznato je, naime, da je dvadesetih i tridesetih godina prolog veka, pre pronalas
ka novih lekova, beli luk iroko korien u zvaninoj medicini za leenje truberkuloze. Neki
lekari danas uveliko istrauju mogunosti korienja belog luka protiv oportunistikih
infekcija udruenih sa sidom.

Zakljuak
Uprkos svemu, mnogi medicinski autoriteti smatraju da je jo uvek malo valjanih
dokaza o tome da specifini sastojci hrane mogu spreiti nastanak side ili se u znaajnijoj
meri koristiti u njenom leenju.
Iako se principijelno slaem sa ovakvim stavom, verujem da treba iskoristiti poznata
pozitivna dejstva odreenih sastojaka hrane na imunitet i infekcije. Znai, u ishrani pre
poruujem dosta voa i povra bogatih antivirusnim glutationom i karotinoidima, ukljuu
jui i beta-karotin koji dokazano podie imune funkcije. Beli luk, ma primer, ne moe
koditi a moe znaajno pomoi u borbi protiv oportunistikih infekcija...
Napomena Ispitivanja o kojima je bilo rei u ovom poglavlju, izvrena su u sledeim

ustanovama:
- Nacionalni institut za kancer (National Cancer Institute), Betezda - Vaington, SAD
- Karolinki institut - Odsek za imunologiju (Karolinska Institute - Department of
Immunology), Stokholm - prof. Sven Briton i prof. Mikael Jondal
- Technical Service Laboratories, Misasaga - Ontario, Kanada
- Savezni institut za ispitivanje ivotnih namirnica (Bundesanstalt fur Lebensmittelun
tersuchung in Graz), Grac, Austrija
- Medicinski fakultet Univerziteta u Londonu - Odsek za virusologiju (University Col
lege London Medical School - Department of Virology) - prof. R. S. Teder i prof. K. Lavdej
- Kraljevska slobodna bolnica - odeljenje za retroviruse (The Royal Free Hospital Department of Retrovirology), London - prof. K. Lavdej

KANCER
Kroenje goropadi

Nasmej se ako ti kau da si mali ovek


Nema male sree i male bolesti. Nema malog rata i malog potenja. Nema
malog prijatelja i male tajne. Nema malog oveka i male ljubavi.
Mika Anti
Pogreno tumaenje oveka je kolsku medicinu, uz oslanjanje na fiziku i hemiju, izdiglo
do egzaktne prirodne nauke. To je bilo i jeste osueno na propast. Humanomedicinski
objekat individua ovek je suvie razuen u ispoljavanjima ivota i strukturama linosti, te
je upravo stoga neprikladan za potrebe objektivizacije. Bolestan ovek pati i zbog toga to se
u dijagnozi i terapiji u obzir uzima samo mali deo njegove linosti i osobenosti. Psihikoduhovno-duevni deo, koji je u nastanak bolesti ukljuen mnogo vie, ostaje nezapaen.
U humanoj medicini se preuzimaju metode rada iz oblasti ,,biheviorizma, tako to se
naini ponaanja i posmatranja oveka i ivotinje smatraju jednakim, a ovekovo ponaan
je svodi na uroeno ili naueno. Psiha se redukuje na funkciju mozga, a linost oveka na
rezultat dejstva mesta i okoline. Pored nepotpunog uvida u ,,slike oveka i zanemarivanja
sposobnosti samoregulacije, samoleenje je jo jedna slaba taka dogmatske medicine.
U mehanistiki usmerenom uenju dogmatske medicine ne postoje celovite stvar
alake ili regulacione sile u smislu ivotne sile (lat. vis vitalis). Uz to, ivotnu silu je kao finu
materijalnu energiju ve godinama mogue dokazati raspoloivim sredstvima merne
tehnike. Sva ispoljavanja ivota se, meutim, u dogmatskoj medicini opisuju zbirom reduk
cionistikih pojedinanih posmatranja na fizikom i hemijskom nivou i odreuju prema
kriterijumima vremena i prostora, odnosno logike i uzronosti.
Poremeaji na tom fiziko-hemijskom nivou, takozvani simptomi, smatraju se boleu.
I u ovom sluaju je re o pojedinanim posmatranjima koja se shvataju i lokalizuju redukcionistiki, nazovi objektivno, u smislu tzv. prirodnih zakonitosti. Naravno, prema strogim
naelima prirodnih i uzronih zakona klasine mehanistike fizike: iz odreenog uzroka
moe da ishodi samo jedna odreena posledica.
Psihiko-duhovno-duevni aspekt ljudskog postojanja se ne uklapa u vremensko
prostorni kontinuum i u tom se procesu saznanja zanemaruje kao nazovi kibernetska,
ometajua veliina, a u dijagnozi i terapiji uzima u obzir samo uz ogradu. ovekovo telo je,
gledano iz ovog ugla, tehniko-bioloka maina koju, u sluaju bolesti, valja popraviti hirurkim odstranjivanjem delova (organa ili tkiva), nivelisanjem smanjenih ili povienih

funkcija supstitucijom, inhibicijom ili zamenom tkiva, organa ili itavih organskih sistema
organa transplantacijom, endoprotetikom i slinim zahvatima.
Oficijelna medicina ve vie od dve decenije prati veoma opasan trend koji je navodi
na put nemoi u borbi sa navalom sve ee neizleivih bolesti. ta vie, one to uistinu nisu,
ve ih zvanina medicina esto pogorava komplikovanjem - odvlaei njihov prirodan tok
na stranputicu. koluje se ogroman broj usko i visokospecijalizovanih kadrova, investiraju
se ogromne sume novca u velika istraivanja i skupu opremu. Ipak, krajnji rezultati nije
izleenje ve samo dovoenje ljudi na samu ivicu ivota, a neretko i preko nje. S obzirom
na ovo, Mark Tven je bio u pravu kad je zapisao: Imajui u vidu preporuke lekara, jedini
nain da ouvate svoje zdravlje jeste da jedete ono to ne volite, da pijete ono to vam se ne
dopada - i inite ono to inae ne biste inili!
Stav Todoxin-ove naune grupe je da sve te nazovi ,,nove i ,,nepoznate simptomatologi
je nisu nepoznate i nove u meri u kojoj to zvanina medicina tvrdi. Bolest treba leiti, ali se
svakako mora poi od njenog nastanka i u njemu potraiti reenje. Neka od najteih steenih
oboljenja (npr. kancer) su, u sutini, samo simptom poremeaja ravnotee organizma na nivou
somatskih (telesnih) elija, pa upravo zato treba posvetiti posebnu panju mehanizmu nastan
ka bolesti a ne njenim uzrodma - zraenju, stresu, kancerogenim materijama itd. Ovo, naravno,
ne podrazumeva da su oni nevani, daleko bilo, ve samo ukazuje na put kojim valja krenuti.
Srbija je po uestalosti javljanja kancera, srazmerno povrini i broju stanovnika, na
alost, daleko ispred ostalih zemalja. Prema nekim procenama, ak sa dvostruko vie slua
jeva kancera u odnosu na svetski prosek. Razlozi za to su mnogobrojni i oigledni, ali ovde
nema mesta za raspravu o tome.

Studenti i ostali stanovnici Srbije


Ipak, skreem panju na dva lanka objavljena u dnevnim novinama. Pod naslovom
Rak kosi studente!, beogradski ,,Kurir 19. septembra 2005. godine pie:
Dvadesetak studenata Beogradskog univerziteta godinje oboli od raka! Taj broj povea
va se svake godine. Devojke najee napada rak dojke i grlia materice, dok mukarcima
najvie stradaju testisi. Prema podacima Studentske poliklinike u Beogradu, kod studenata se
rak do pre etiri godine pojavljivao sporadino, u jednom ili dva sluaja godinje. Od tada,
meutim, poinje prava ekspanzija ove bolesti, pa je svake godine sve vie bolesnih studenata.
Doktor Dragan Ili, direktor Studentske poliklinike, kae za Kurir da se jo ne zna
uzrok sve ee pojave karcinoma kod studenata.
- Studenti u Beogradu dosad su generalno bili jedna zdrava populacija. Broj obolelih
studenata, meutim, iz godine u godinu sve je vei. Ove godine desetak mladia obolelo je
od raka testisa, a toliko je bilo i devojaka koje su dobile rak dojke ili grlia materice. Do pre
nekoliko godina imali smo jedan-dva ili ak ni jedan sluaj karcinoma kod studenata. Sada
je situacija alarmantna. Mogue je da je to rezultat bolje dijagnostike, ali to je samo pret
postavka, jer i dalje nije poznato zbog ega se rak sada javlja ee nego pre - kae Ili.
20. septembra 2005, sa nadnaslovom Predstavljen registar za rak i naslovom Porast
malignih bolesti, najstariji dnevni list na Balkanu, ,,Politika, pie:
Rak predstavlja drugi vodei uzrok smrtnosti u naoj sredini, a stopa mortaliteta od
malignih bolesti u centralnoj Srbiji, od 1990. do 2001. godine, poveana je za 28 odsto,
istakli su jue strunjaci Instituta za zatitu zdravlja Srbije Dr Milan Jovanovi Batut.

Dr Tanja Kneevi, direktor Batuta, na predstavljanju nacionalnog Registra za rak za


centralnu Srbiju za 2001. godinu, naglasila je da je od malignih tumora u centralnoj Srbiji
obolelo 23.359 ljudi, a da su umrle 12.702 osobe.
- Od malignih bolesti obolelo je 12.110 mukaraca i 11.249 ena. Mukarci su najee
obolevali od raka plua i bronhija (24 posto), debelog creva i rektuma (12 odsto) i prostate
(8 odsto), dok je kod ena maligni tumor najee bio lokalizovan na dojci (25 odsto), grliu
materice (9,4 procenata) i debelom crevu i rektumu (9 odsto).
U centralnoj Srtbiji 2001. godine od raka su umrle 12.702 osobe, od toga 7.149
mukaraca i 5.553 ene. Ali, broj obolelih od raka u centralnoj Srbiji slian je broju obolelih
u drugim evropskim zemljama - dodala je dr Kneevi.
Prema njenim reima, Registar za rak drugi je po redu koji se radi u Srbiji, a prethodni je
sainjen za 2000. godinu. Objavljen je tek ove godine, jer je neophodno da prou dve do tri
godine da bi se prikupili relevantni podaci iz zdravstvenih ustanova u svim regionima u Srbiji.
Eto, toliko od zvaninih stavova kao neformalnog uvoda u Todoxin-ovu borbu protiv
kancera u Srbiji. Priznatu ili nepriznatu, obolelima je najmanje vano. Oni leka trae...

Praklice - preci-ubice
Da bi ovaj rad predstavljao istinsku Nadu za Srbiju, mora se rasvediti sutina proce
sa koji se odigravaju u svakom itelju Srbije, odnosno, ta prevodi fiziologiju tih procesa u
patologiju.
Prvi oblici ivota na Zemlji javili su se u doba kada u atmosferi nije bilo kiseonika.
Planeta je bila obavijena parama vode i ugljendioksida, a kiseonik je postojao samo u sas
tavu hemijskih jedinjenja. Snana radijacija (,,nusprodukt minerala u formiranju) i prai
na od vulkanskih erupcija, dopunjavali su njenu beivotnu sliku.
Organska jedinjenja su stvorena neorganskim (abiogenim) putem, budui da nije bilo
kiseonika i kiseonino-ozonskog omotaa koji bi upijao ultravioletne suneve zrake sa naj
manjom talasnom duinom ali i izuzetno velikom energijom.
ivi organizmi su nastajali u sledeim stadijumima: formiranje abiogenih jedinjenja polimerizacija i izgradnja velikih molekula od manjih - biogeneza.
Formiranim sloenim molekulima bila je potrebna zatita od radijacije. Sunevi zraci,
stvaraoci graevinskog materijala za molekule ivota, istovremeno su smrtonosno uticali
na taj isti ivot. Organizmi ,,pioniri - pramikroorganizmi tj. praklice (pramikrobi, sorabi,
nemanodije) - osvajali su ivotni prostor i stvarali uslove za postojanje drugih oblika ivota,
pre svega za rodonaelnike vieelijskih organizama - kolonijalne biare volvoks (volvox)
iz roda volvokales (Volvocales).
Ipak, jedan deo praklica je ostao jednoelijski i u procesu evolucije tako usavrio
mogunosti elija, da se njihovo postojanje nastavilo stotinama miliona godina. One su
uspeno preivele sve do danas i ine tri etvrtine biomase svih ivih bia.
Deo praklica je, u potrazi za ivotnim prostorom, preao na parazitizam i smestio se u
organizme vieelijskih jedinki. U odnosu na krupnije i snanije organizme, praklice su
postale paraziti, a prema sebi jednakim i slabijim pravi - grabljivci. Ovakav nain ivota uti
cao je da sve svoje funkcije podrede razmnoavanju a u cilju najboljeg i najekonominijeg
korienja prostora i resursa hrane. Znaajno poveanje njihove plodnosti uslovljeno je sa dva
faktora: pojaana ishrana (bez zastoja i prekida) i prirodno odabiranje najplodnijih jedinki.

Veliina praklica varira od nekoliko nanometara do 0,1 mikrona. I pored ovako ,,ni
tavnih dimenzija, ovaj organizam je veliki po svom iskustvu, brojnosti i sposobnosti da
pobedi bilo koji vieelijski organizam.
Kao posledica ivota bez svetlosti, praklice su beliaste ili bledoukaste boje. Ponekad
se dogodi da izvesne jedinke dobiju boju, ali ne zahvaljujui posedovanju pigmenata.
Nemaju ga. Crvenu boju, recimo, dobijaju od hemoglobina usled fagocitoze eritrocita.
Praklice imaju tri stupnja razvoja: biasti, ameboidni i cistoidni - praenih velikim brojem
prelaznih oblika. Ovo mnotvo pojavnih oblika moe se objasniti nainom razmnoavanja.
Naime, prilikom deobe svaki put nastaje nova elija koja je ujedno i organizam, sa samosvojnim,
sasvim novim karakteristikama, pa se u izvesnom smislu moe rei da nastaje i potpuno nova
vrsta. U tome lei razlog njihove neprepoznatljivosti i velike raznolikosti kolonija koje mogu
predstavljati jedan od oko dve stotine ispitanih i na hiljade jo uvek neprouenih tumora.
U sluaju nastanka nepovoljnih uslova, pramikroorganizmi prelaze u cistoidni stadijum mirovanja to im olakava preivljavanje i pojednostavljuje mogunost prenoenja na
drugog domaina.
U zavisnosti od stadijuma razvoja, menja se i njihov nain ishrane: fagocitoza i pinoc
itoza. Fagocitoza (u stadijumu sa biem) podrazumeva postojanje specifinih usta
(citostoma ) u koja pomou bieva ,,uteruju bakterije, gljivice, eritrocite i leukocite iz krvi.
Pinocitoza je zastupljena kod praklica u cistoidnom obliku, kada se usisavanje hranljivih
materija iz okoline vri po uzoru na elije ovekovog organizma.
Posebno specifian nain ishrane imaju ameboidne praklice. Ovaj oblik se javlja u
situacijama kada su se praklice previe namnoile i agresivno se bore za opstanak izluu
jui velike koliine toksina kojima razaraju tkiva domaina. Na taj nain omoguavaju
fagocitozu elija domainovog epitelijuma i zauzimanje njihovog mesta.
Najpogodnije sredine za boravak praklica su: usna, crevna i urovaginalna.
Pomou ferm enta gialuronidaze koji tkiva ini rastresitim a, mogu se nastaniti i u
bilo kom drugom organu ili kroz zidove sudova prodreti u krv ili limfu. upljina
crevnog trakta, koju bi u izvesnom smislu mogla definisati i kao ,,prelaz ka
unutranjosti ovekovog organizma, a iji sadraj ponekad podsea na jezera ili
vodene rezervoare, obiluje bakterijama, biljnim ostacima itd. U njima vladaju anaer
obni uslovi, kiselost koja varira u raznim delovima creva, a kao rezultat peristaltike
creva, masa hrane se stalno kree u istom smeru, itd. Ovi uslovi, kao i krvotok sa
serum om bogatim holesterolom (potrebnim za samooplodnju bespolnih m ikroorga
nizama), takoe privlai praklice.
Poznata su tri naina razmnoavanja kolonija praklica: (1) deoba cele kolonije na dva
dela; (2) izdvajanje iz kolonije jedinki koje potom stvaraju nove kolonije; (3) formiranje
male kolonije unutar ve postojee, pod istom elijskom opnom.
Kolonije slobodnih pramikroorganizama su malobrojne - sainjavaju ih najvie neko
liko desetina hiljada jedinki. S druge strane, praklice koje naseljavaju ovekov organizam i
grade npr. tumore, usled eksplozivnog razmnoavanja mogu da naine kolonije od ak
nekoliko milijardi jedinki.
Osnovni izvor energije pramikroorganizma je glikoliza tj. beskiseonino razlaganje
ugljovodonika. Ovo je ujedno karakteristika po kojoj se razlikuju elije tumora od zdravih
elija. Hranljive materije praklica nalaze se u ustima (u vidu eera i biljnog skroba) a kod
ena i vagini (u vidu glikogena, ivotinjskog skroba). Za samooplodnju i rast neophodni su

im holesterol i hormoni. Istovremeno sa upijanjem materija koje su za domaina od iv


otnog znaaja, praklice truju ljudski organizam toksinim materijama, produktima vlasti
tog metabolizma, i razornim fermentima.
Disajni lanac se odvija u vanim elijskim organelama -mitohondrijama, koje pred
stavljaju pogonsko odeljenje elije. Uz pomo nekoliko fermenata, u njima sagorevaju
kiseonik i vodonik iz hranljivih materija uz istovremeno stvaranje energije (ATP) i vode.
Glikoliza je loa zamena za disanje. U procesu glikolize se proizvodi 52 Kcal/mol ATPa , a prilikom disanja 686 Kcal/mol ATP-a. Solidni tumori ,,upijaju manje kiseonika i
stvaraju vie mlene kiseline nego zdrava tkiva. Iz ovoga logino sledi da je proces disanja
u eliji raka poremeen. Najverovatnije zato to je i glikoliza svojstvena praklicama.
Pored ovog naina, pramikroorganizmi obavljaju disanje pomou endogenog raspada
glikogena i oksidacije eera.
Relativno zdrav ovek ima malo praklica i to u cistoidnom obliku - sitne su, okruglog
oblika, a ponekad su manje i od eritrocita. Prilikom oboljenja, uporedo sa ovakvim oblikom
javlja se i mnotvo krupnih jedinki ameboidnog oblika. Kod uznapredovale bolesti, javlja
ju se praklice vretenastog oblika sa bievima: dva ili tri bia sa jedne strane, a sa suprotne
strane jo jedan bi sa funkcijom ,,kormila.
Godine 1923, Oto Varburg je otkrio proces anaerobne glikolize u tumorima, a 1955. je,
na osnovu niza posmatranja i postavljenih hipoteza, formulisao svoju teoriju. Naime, dr
Varburg je zloudnu degeneraciju smatrao povratkom na primitivnije oblike postojanja
elija, sline primitivnim jednoelijskim organizmima koji ive potpuno autonomno.
Primarno inficiranje oveka praklicama se odvija u majinoj utrobi, tako to ih plod proguta
zajeno sa plodovom vodom ili prodiranjem u plod kroz debelo crevo i urogenitalni trakt Do
inficiranja dolazi i tokom poroaja kada deo parazita uz pomo fermenta gialuronidaze, uspe
va da prodre u zidove creva, dospeva u krv i limfu i iri se po celom organizmu.
Da bi se zatitile od imunog sistema domaina, praklice koriste itav odbrambeni
,,arsenal prikupljan hiljadama godina. Belanevinasta priroda istovetna sa makroorganiz
mom, sposobnost da na svojoj povrini fiksiraju druge mikrobe i belanevinaste plazme
domaina, ,,ljutenje antigena, polimorfizam itd, omoguavaju im da zavaraju imunitet.
Intenzivno upijajui hranljive materije domaina, fagocitirajui eritrocite i leukocite i
istovremeno izluujui mlenu kiselinu, perokside, fermente i druge otrove, praklice truju
organizam dovodei ga do malokrvnosti, iscrpljenosti, kiseonike gladi, poremeaja u
funkcionisanju nervnog sistema, smanjenja imuniteta, razaranja krvnih i limfnih sudova i,
gledano u celini, do homeostaze organizma.
S obzirom na to da se nalaze na razliitim stadijumima razvoja, njihova antigenost je
razliita. Neke su sposobne da na povrinu izlue antigene istovetne antigenima tkiva ove
ka, to deluje dezorijentiue na imuni sistem i ini praklice neprepoznatljivim. Jo jedan
vid odbrane od imunih tela je izluivanje zatitne opne, ronate ili pihtijaste, tako da
kolonije pramikroba poprimaju karakteristike hrskavice tj. formira se fibrom ili miom.
Ukoliko je opna oko njih elatinozna, onda je re o ascitnom tumoru.
Praklice koriste za kamufliranje i lepljivu materiju koju izluuje spoljna membrana.
Pomou nje lepe mikrobe iz svoje okoline, stvarajui svojevrstan oklop. Zahvaljujui ovoj
prevari, imuna tela dobijaju protivnika za obraun ne prepoznajui, pri tom, pravu ,,metu.
ovek je u svakodnevnom ivotu potencijalno izloen viestrukoj infekciji od strane
drugih nosilaca praklica. Recimo, korienjem zajednikog pribora za jelo ili sredstava za

odravanje line higijene. Zahvaljujui ovakvom nainu prenoenja infekcije, agresivnost


pramikroorganizama raste budui da dolazi do borbe za prevlast izmeu ,,pridolica i
,,starosedelaca u napadnutom organizmu. Naime, pramikrobi prilikom seobe u novog
domaina unose i pratee mikrobe: hlamidije, citomegalovirus, herpes, pa ak i HIV. Pri tom,
ne treba smetnuti sa uma ni znaajnu ulogu i sekundarnih faktora: virusnih, gljivinih i drugih
infekcija, fiziko i hemijsko zagaenje, nepravilnu ishranu, tetne navike, fiziku neaktivnost...
Kancer je poslednji stadijum bolesnog stanja organizma izazvanog anarhinim mnoe
njem praklica koje se, brojanim uveanjem, bore za opstanak u nepovoljnim uslovima.
elija tumora je oblik pramikroorganizma bez bia, a tumor je kolonija praklica bez
bia koje su prele na nepokretan nain ivota. Tumor se, dakle, formira pupljenjem ovih
jedinki kao rezultat njihovog nezavrenog razmnoavanja kada elije-erke, ne odvojivi se
od elija-majki, formiraju nove elije.
Podela tumora na dobroudne i zloudne se moe izvriti na osnovu patogenosti i nai
na razmnoavanja pramikroorganizama.
Dobroudne tumore formiraju praklice slabe patogenosti koje se razmnoavaju
deobom na dve jedinke i uz relativno zadovoljavajui imuni odgovor. Sa porastom zloud
nosti, smanjenjem odbrambenih snaga organizma i intenziviranjem delovanja navedenih,
sekundarnih faktora, tumor prelazi u zloudni i metastazira.
Hemoterapija, zraenje i hiruke intervencije ozleuju organizam i odvlae snage imunite
ta od borbe sa parazitima. Te intervencije u poetku izazivaju smanjenje tumora, ali, oni potom
poinju da rastu jo bre. Izgubivi mnotvo ,,sunarodnika, preivele praklice se spaavaju bek
stvom - prodiru u krv i limfu irei se po itavom organizmu a na pogodnim mestima formira
ju nove kolonije, gde intenzivnim razmnoavanjem nadoknauju prethodne gubitke.
Uporedna analiza morfofiziolokih karakteristika elija tumora i elija pramikroorga
nizama je pokazala:
elije tumora i elije praklica ne ugibaju na temperaturi ispod nule i kod temper
aturnih razlika od preko 30 C.
- Prilikom obrade tripsinom, elije tumora se nisu varile - ovo svedoi da je re o
ivim mikroorganizmima.
Tokom procesa kultivisanja elija tumora u vidu suspenzija na hranljivoj podlozi
za praklice, primeeno je da se elije uveavaju pet i vie puta. Efekat uveanja je naroito
izraen posle zraenja kultura elija tumora.
Nain razmnoavanja elija tumora i praklica je identian, ali razliit u odnosu na
nain razmnoavanja normalnih elija. Kod normalnih elija, karakteristina je mitoza koja
poinje od raspodele dvadeset tri para hromozoma na dva jednaka dela i deobe jezgra na
dve polovine. S druge strane, kod tumorskih elija i pramikroba uoena su dva tipa razm
noavanja:
a) Uzduna deoba cistoidnih elija na dve jedinke, bez primetne razlike izmeu
jedinke-majke i jedinke-erke.
b) Pupljenje: odvajanje od elije-majke jedne ili nekoliko jedinki znatno manje veliine
(esto se dre tankim pupanim vrpcama). Pri ovakvom razmnoavanju, razliita kolii
na hromatina odlazi svakoj erki-eliji usled ega se i njihovi genomi razlikuju. U jezgrima
elija tumora i pramikroba esto je konstatovan hromatin u vidu grudvica i sitnih zrna u
citoplazmi elija sa jedrima i protoplazmi elija bez jedara, to ukazuje na oito odsustvo
hromozoma kod njih. elije tumora, kao i elije praklica, nemaju karakteristian genom za

sve jedinke, to jasno potvruje njihovu uzajamnu slinost i, istovremeno, razliitost od


zdravih elija.
Kardiovaskularna oboljenja, kancer, AIDS, dijabetes, skleroza, inzult i druge bolesti
civilizacije, imaju isti uzronik, pojedinano bezopasan ali u obliku kolonije praklica
(voene iskustvom starim ak vie milijardi godina) potencijalno izuzetno opasan po ove
ka. Ljudske elije se mnoe u skladu sa potrebama organizma pa je razumljivo da gube
bitku sa pramikrobima koji se, kako je reeno, mogu mnoiti na vie naina usled ega nji
hov broj neretko raste i geometrijskom progresijom (2, 4, 8, 16, 32....).
Hl-virusi ne ive u ljudskim elijama ve u praklicama koje zvanina medicina
pogreno smatra - limfocitima. Hl-virusi se lepe za specijalne receptore na praklicama a
potom prodiru unutar njih, za razliku od veine drugih virusa koji nisu sposobni da
savladaju njihov odbrambeni sistem. Dobar deo naunika je smatrao da ovi receptori (CD4) postoje samo kod T-Iimfocita (elija pomonika ili engl. helper cells), ali, ispostavilo se
da i praklice imaju isto ranjivo mesto. Razmnoavajui se u elijama mikroba, virusi ih pri
moravaju da se ponaaju na potpuno nov nain.
Naime, AIDS prilino dugo ne iskazuje simptome uprkos injenici da se organizam za
to vreme zagauje i truje toksinim materijama koje izazivaju malokrvnost i supresiju imu
niteta. Pre nego to se HIV naselio u njima, praklice su se skrivale i kamuflirale u ljudske
elije, da bi u pogodnom trenutku iznenada postale neobino agresivne i krenule u
otvorenu borbu protiv njih. Uzrok ovakve promene ponaanja lei u injenici da virusi,
naselivi se u pramikrobima, remete njihovo prirodno stanje i primoravaju ih da aktiviraju
rezervne mehanizme za preivljavanje. (Neto slino se dogaa i pod uticajem hemijskog
zagaenja ili zraenja.) ,,Bolesna praklica iz stadijuma mirovanja prelazi u ameboidni
oblik, prodire u krvne sudove i raznosi se po organizmu. Izluujui toksine materije, prak
lice truju ogroman broj zdravih eritrocita i leukocita. Tako razoren imunitet ostavlja pros
tor da ak i infekcija, koju bi oboleli ranije lako preboleo, dobije fatalan ishod.
Fascinantna promenljivost Hl-virusa se moe objasniti promenljivou virusnog
domaina. Budui da je bespolni jednoelijski organizam, praklica se samooplouje. Kako
nema jasan broj parova hromozoma, ona nije u stanju da elijama-erkama u potpunosti
prenese sebi svojstvene osobine. Prilikom svake deobe, rekosmo, nastaju nove jedinke,
predstavnice novih vrsta. To ujedno znai da se kod jednog istog bolesnika, u raznim stadi
jumima bolesti, mogu izdvojiti razliiti sojevi virusa meusobno razliiti po koliini i
kvalitetu nukleotida koji ulaze u sastav nukleinskih kiselina.
Kod oko sedam posto HIV pozitivnih pacijenata ne dolazi do razvoja side. Re je o tzv.
,,non-progresorima (engl. non - progressors). Kod njih su praklice uspele da se odupru
pokuaju virusa da se nastani u njima.
AIDS se esto zavrava rakom to, ukupno posmatrano, dobrim delom potvruje pos
tojanje zajednikog uzronika. U sluajevima kada se sida ne zavrava kancerom nego
nekim od infektivnih oboljenja, tada se izazivaima (praklicama i HIV-u) suprotstavlja neka
od promenljivih infekcija - herpes, kandidijaza, toksoplazmoza, salmoneloza... - koja ih
suzbija ali ne i unitava.
Ni povean broj onkoloko-kardiolokih oboljenja ne bi trebalo da udi, s obzirom na
to da i ove bolesti imaju istog izazivaa. Kao to se od cistoidnih, pupeih oblika formiraju
tumori, tako se od njih formiraju i trombovi u krvnim sudovima. Praklice ne napadaju samo
krvne sudove, nego i glavni organ - srce. One stvaraju trombove, zadebljavaju i degeneriu

srani mii, smanjuju njegovu sposobnost da se gri. Tokom emocionalnih ili fizikih pre
optereenja, oteeni zid srca ne moe da izdri i puca tj. dolazi do infarkta.
Toksine materije koje izluuju pramikrobi ne razaraju samo kardiovaskularni sistem.
Budui da ih krv raznosi, truju itav organizam zahvatajui nervni sistem, limfne vorove,
zglobove, jetru, pankreas itd, to jo vie slabi imunitet, izaziva odumiranje tkiva, remeti
razmenu materija, a kao rezultat svega toga nastaju mnoga oboljenja.
Mikroskopskim posmatranjem krvi zdrave osobe uoeno je da veina eritrocita ima
oblik diskova sa jarkim obodom i lumen u centru. Podseaju na konkavno (udubljeno sa
obe strane) soivo od obojenog stakla, to jest u sredini su tanji a idui ka krajevima sve
deblji. Eritrociti onkolokih i kardiolokih bolesnika, meutim, podseaju na konveksna
soiva (ispupena sa obe strane) a u centru se ne vidi lumen. Istovremeno, sredini deo im
je tamniji od krajeva. Ovako zadebljali eritrociti se gomilaju jedan na drugi obrazujui
kolonije, nizove ili lance. Mogue je da se eritrociti spajaju da bi ublaili dejstvo toksinih
materija koje izluuju praklice. Priljubivi se jedan uz drugi, smanjuju povrinu tela na koje
dospevaju otrovi iz krvnog seruma. Ovakvo spajanje eritrocita ima i fiziki uzrok. Naime,
eksperimentom je dokazano da tokom radioaktivnog zraenja estice velikih energija
,,bombarduju elije krvi, otkidajui sa njih elektrone. Zdravi eritrociti imaju isto naelek
trisanje i meusobno se odbijaju, dok ozraeni postaju neutralni i lako se ,,slepljuju.
Ugruci eritrocita ne mogu da prodru u kapilare i dolazi do vegetativno-vaskularne distoni
je. Jako zraenje, uopteno uzev, razara krvne elije, to moe izazvati pojavu kardiovasku
larnih oboljenja, kancera, side i dr. Sa porastom zraenja, raste i intenzitet mnoenja prak
lica uz poveanje koliine izluenih toksina, to u krajnjoj liniji ishoduje visokim stepenom
oteenja krvnih elija. Pramikrobi prodiru eritrocite a svojim otrovima slabe pa i ubijaju
leukocite. Ovo izaziva rak krvi, u sluaju postojanja HlV-a - i sidu.
Posebno interesantno je to to je brojnim istraivanjima dokazano da tokom striktnog
reima ishrane, kao to je post, organizam poinje da se oslobaa ,,podstanara - bakteri
ja, virusa i praklica - koji, u izvesnom smislu, bivaju pojedeni! Ovaj efekat je posebno
izraen ukoliko u ishrani dominira hrana bogata mikroelementima, vitaminima i drugim
materijama koje jaaju organizam i gotovo garantuju pobedu nad bolestima civilizacije.

Prihvatljivi stavovi, neprihvatljiva istraivanja i igre bez granica...


ak i ljudi snanog duha preblede kada uju dijagnozu kancer. Ta re se shvata kao
smrtna presuda na koju nema prava albe. Kancer je po smrtnosti na drugom mestu,
odmah posle kardiovaskularnih oboljenja.
Da li je to zaista bolest, kako se danas obino smatra. Ako nije - ta je onda? Gde lee
uzroci pobune elija koje poinju da se nezadrivo razmnoavaju, prorastaju okolna zdra
va tkiva, putuju krvnim sudovima da bi bacile sidro u drugim organima i tkivima i zabile
no u lea novim domainima. Zar nije nelogino da oveku otkazuju poslunost njegove
roene elije koje su ga do samo pre neki dan odano sluile? Ko i ta im to smeta da i dalje
savesno izvravaju svoje obaveze? Niko drugi do sam ovek.
Na kancer se napada sa raznih strana. Stvoreno je mnogo teorija koje opisuju meha
nizam njegovog nastanka. Otkriven je prilian broj kancerogenih inilaca koji podstiu nas
tanak kanceroznih tumora. Tu su hemikalije - razliita organska jedinjenja (hormoni, nuk
leinske kiseline) i neorganska jedinjenja (azbest, jedinjenja olova, berilijuma, itd.) i fiziki

stimulatori - jonizujua zraenja, mehaniki nadraaji, polimerne primese. U kancerogene


faktore ubrajaju se i nepravilna ishrana, puenje, alkohol, stresovi. Veliku ulogu imaju i
promene u organizmu nastale usled starenja.
Tano je da postoji odreena nasledna sklonost prema raku, ali to ne znai da je re o
naslednoj bolesti. U organizmu postoji manja ili vea predispozicija za skoro sve bolesti.
Genska predispozicija ne moe da se izmeni, ali ovek moe da naui da izbegava ono to
izvesno moe da mu teti.
Ako se paljivo proui sve ono to se danas ubraja u uzroke koji izazivaju zloudne
tumore, lako se dolazi do zakljuka da veina tih uzroka nije prirodna ve je, osim retkih
izuzetaka, ishod delovanja samog oveka. Najvei deo hemijskih jedinjenja, izvore jonizu
juih zraenja, toksine metale i mnoge druge ,,prljavtine proizvodi ovek, i to u velikim
koliinama. Meutim, to je sve opasno samo kada doe u dodir sa oslabljenim organizmom
ije su funkcije poremeene usled udaljavanja od prirode i nepotovanja njenih zakona i
pravila. Gotovo sa sigurnou se moe ustvrditi da kancer uopte nije bolest, ve krajnji ste
pen poremeaja prirodne samoregulacije ljudskog organizma. Ako se ona obnovi, ovek e
opet stei zdravlje pod uslovom da nije proputeno dragoceno vreme i da je njegov organi
zam jo uvek u stanju da se bori.
Godine 1993. Mikele Karbone, patolog sa Nacionalnog instituta za kancer (NIK),
postavio je prilino neobinu teoriju koja se ticala porekla mezotelioma, smrtonosnog
kancera plua koji pogaa mezotelijalne elije u oblozi grudi i plua.
Za mezoteliom se nije ni ulo pre 1950, ali incidenca oboljenja od tada stalno raste.
Iako se smatra retkom - odgovorna je za smrt 3.000 Amerikanaca godinje, odnosno pola
procenta svih sluajeva smrti od kancera u zemlji - bolest je izuzetno razorna. Najvei deo
pacijenata umire u roku od osamnaest meseci od postavljanja dijagnoze. Kao uzronik
mezotelioma, uvek se pominje izlaganje azbestu.
Teoretska pretpostavka je glasila: da li bi kancer mogao da bude izazvan virusom majmunskim virusom, poznatim kao simian virus 40 ili SV 40, koji je obimno kontamini
rao rane doze vakcine protiv poliomijelitisa (deje paralize), ali za koji se pretpostavlja da
je bezopasan za ljude?
Prodor u ratu protiv poliomijelitisa je izvren poetkom pedesetih godina kada je
Donas Salk iskoristio novo otkrie: kulture tkiva bubrega majmuna mogu da se koriste za
kultivaciju neogranienih koliina polio virusa, potrebnih za masovnu proizvodnju vakcine.
Godine 1955, zvanino je dobijena dozvola za proizvodnju vakcine u SAD.
Ve dve nedelje kasnije, javili su se prvi problemi. Naime, u javnost je procurelo da je
jedna od kompanija koja je proizvodila polio vakcine, propustila da ubije virus pre nego to
je vakcina isporuena. Raena su brojna ispitivanja na laboratorijskim ivotinjama i
otkriveno je da se kod hraka, na primer, razvijaju tumori kada im se ubrizga meavina iz
bubrega na kojima je vakcina bila kultivisana. Virus je uskoro izolovan i nadenuto mu je
ime SV 40, poto je bio etrdeseti otkriveni simian virus (mada bi broj 40 vie odgovarao
duini perioda inkubacije). Naunici koji su doli do takvih i slinih otkria, proganjani su.
U velikom broju sluajeva ostajali su i bez posla i bez laboratorija.
U poetku se mislilo da se problem sa SV 40 odnosi najvie na rtve polio vakcine koje
je razvio dr Sejbin (ive oralne polio vakcine OPV), a koje su obimno koriene u Sovjet
skom Savezu. Na nesreu, ubrzo je shvaeno da je polio vakcina dr Salka (inaktivisana polio
vakcina IPV) mnogo opasnija, jer je rastvor formaldehida u koncentraciji 1:4000 jedva inak

tivirao polio virus. Zahvaljujui tome to je Salkova vakcina bila ubrizgavana kroz kou, SV
40 je imao bolje izglede da inficira.
U javnosti su ponavljana upozorenja o rizicima koji idu sa korienjem tkiva majmu
na: majmuni su suvie skupi za gajenje u specifinim apatogenim kolonijama, a korienje
tkiva majmuna uhvaenih u divljini nosi visoku verovatnou kontaminacije slobodnim
virusima. Najjednostavniji nain da se taj problem rei jeste primena diploidnih elija,
umesto tkiva majmuna.
Nauna javnost je bila zapanjena otkriem istraivaa da je skoro svaka doza vakcine - kon
taminirana! Godine 1961. savezne zdravstvene vlasti SAD su naredile proizvoaima da izvre
reetanje, tzv. skrining testiranje na prisustvo virusa i odstrane ga iz vakcine. Plaei se mogue
panike, oni su otkrie SV 40 stavili pod klju i nikada nisu povukli postojee zalihe. U toku
naredne dve godine, nepotrebno mu je izloeno jo dva miliona ljudi, to sve zajedno ini 98
miliona Amerikanaca u razdoblju od 1955. do 1963. godine. Posle gomile na brzinu izvedenih
,,studija, zdravstvene vlasti tog vremena su odluile da virus ne izaziva kancer kod ljudi!?
SV 40 je najmanje savreno borbeno orue. Iako mali, ovaj virus ima sve to mu je
potrebno. Uvelian 50.000 puta pod elektronskim mikroskopom, SV 40 ne izgleda naroi
to opasno: sastoji se od est proteina, od kojih tri sainjavaju dvadesetostranu konstrukci
ju trouglova i ine njegov zatitni omota. Meutim, jedan od preostalih proteina, veliki Tantigen (tumorski antigen), jeste jedan od najonkogenijih proteina ikada otkrivenih! Kad
elija pone da se deli, u procesu poznatom kao mitoza, poinje da radi mala vojska agena
ta za kontrolu kvaliteta. Idui gore-dole po elijskoj DNK, ti geni i proteini rade zajedno
na pregledu integriteta DNK. Ukoliko na bilo kom stupnju deljenja elije otkriju abnormal
nosti DNK koje ne mogu da se poprave, mitoza se zaustavlja i elija ide u apoptozu, tj.
izvrava ,,samoubistvo. Glavni u tom razraenom relativnom radu jeste gen nazvan p53. U
60 posto svih vrsta poznatih kancerogenih oboljenja, javlja se neka vrsta oteenja, mutaci
je ili inaktivacije p53, koji ini prvu liniju odbrane od stvaranja kancera.
Eksperimenti su pokazali da kod humanih mezotelioma veliki T-antigen napada p53,
vezujui se za njega tako da ovaj ne moe da funkcionie pravilno. Veliki T-antigen, takoe,
gui niz Rb-proteina, koji zajedno slue kao poslednji kontrolori u deljenju elije.
Ni jedan drugi virus-izaziva kancera ne koristi samo jedan protein da istovremeno
izbaci iz stroja dve razliite regulacione trase. Humani papilomavirus, na primer, mora da
proizvede dva proteina: E6 za inaktivaciju p53 i E7 za Rb-proteine.
SV 40, meutim, razbija jednim udarcem. Pusto koju pravi veliki T-antigen nije
ograniena na onesposobljavanje najvanijih elijskih supresora tumora. On moe da
oteuje hromozome i dodaje ili brie itave odseke DNK kao i da premeta gene. Kada
virus jednom zavri svoje u eliji, to izgleda kao da je neko bacio bombu unutar elijskog
jezgra. Zbog toga to se vezuje za gene supresore tumora i izaziva genska oteenja, SV 40
se smatra jednim od najjaih poznatih karcinogena. Prouavanje SV 40 moe da prui nova
saznanja o opasnostima ukrtenih infekcija meu vrstama, u dananje vreme kada
korienje tkiva ivotinja za medicinske srhe ima sve vie pristalica.
Savremena vakcina se proizvodi na kontinuiranim kulturama tkiva bubrega majmuna
ili diploidnim elijama i zato nema nikakvih virusnih kontaminenata, dok se oralna vakci
na jo uvek u nekim zemljama proizvodi na primarnim kulturama tkiva bubrega majmu
na. Prema propisima Centra za kontrolu bolesti SAD (CDC), na snagu su stupili januara
2000, amerika deca primaju samo inaktivisanu polio vakcinu u injekcijama.

Destabilizovati DNK
Godine 1970. Hauard Temin je u virusu koji je imao RNK kao svoj genom, otkrio enzim
sposoban da kopira RNK u DNK. To je bila reverzna operacija u odnosu na ono to se do
tada smatralo jedino mogunim - da se DNK transkribuje (prepisuje) u RNK. Novom enz
imu dato je ime reverzna transkriptaza, a virus je nazvan retrovirus.
Mislilo se da reverzna transkriptaza moe da postoji i kod bakterija. Brojnim istrai
vanjima na Echerichia coli i Agrobacterium tumefaciens, dokazano je da nije bilo neophod
no da DNK virusa bude inkorporirana u genom bakterija. Mogla je da ostane povezana sa
RNK koja je sluila kao njen ablon, titei je od delovanja drugih molekula i putajui je
samo u odgovarajuem trenutku.
Danas te ideje nalaze potvrdu u radu koji pokazuje postojanje hibrida RNK-DNK kao
i prisustvo velike koliine DNK u citoplazmi. Zastarela je postavka da su sve karakteristike
elije pod kontrolom DNK koja se, inae, nalazi samo u hromozomima.
Istraivanja su proirena u pravcu dokazivanja da reverzna transkriptaza moe da
transkribuje razne kratke RNK (od 65-200 nukleotida) u DNK.
Ukratko, bez obzira na kakvo god da je poreklo enzima i RNK, RNK molekul moe da
se transkribuje u DNK. Na primer, reverzna transkriptaza iz ivotinjske elije moe da tran
skribuje RNK virusnog porekla u DNK ili hibrid DNK-RNK.
Kod viih biljaka, Agrobacterium tumefaciens iz tla izaziva formiranje transplantabil
nih tumora koji imaju karakteristike kancera. Pri emu, bakterija samo izaziva indukova
nje tumora. Kancerozne elije rastu samostalno, izvan mikroorganizma, i kada se aseptino
presade na zdravu biljku izazivaju nove tumore.
Mnogobrojni eksperimenti ukazuju na prvi stepen uslovljavanja koje biljku ini pod
lonom za delovanje bakterije. Zapravo ni izolovana RNK, ni cela bakterija ne mogu da
deluju bez postojanja rane na mestu inokulacije (incizija u eksperimentu ili trauma u priro
di) posle ega sledi formiranje oiljane kvrge sainjene od neorganizovanog tkiva.
Drugi uslov neophodan da se desi razvoj tumora usled prisustva bakterija jeste pris
ustvo specifine koncentracije oksina blizu mesta inokulacije. Taj hormon rasta biljke
potreban je, naravno, u malim dozama za stvaranje oiljanog tkiva, ali velika koliina je
neophodna za transformaciju zdravih elija u tumorozne elije.
Kada se u biljci steknu fizioloki uslovi tumorogeneze, bakterija prodire u tkivo biljke
i oslobaa svoju onkogenu RNK. To pokree razvoj tumora u inficiranim elijama. Kada
elije jednom postanu kancerozne, bakterija je dalje beskorisna, budui da one prenose
kancer na svoje naslednike.
Zdrava elija koristi svoje regulacione mehanizme da se odupre remeenju izazvanom
kancerom. Razlika izmeu ograniene destabilizacije DNK i poetka kancerizacije zavisie
od mnogih inilaca od kojih sa najvanija dva: osetljivost elija na destabilizujue agense
(odreena prirodnom odbranom) i unos opasnih supstanci iz okruenja, bilo unutranjeg
ili spoljanjeg.
Otvaranje i zatvaranje lanca u vezi sa replikacijom ili ispoljavanjem gena, strogo je reg
ulisano u zdravoj eliji. DNK u kanceroznoj eliji je uvek ,,destabilizovana tj. u mnogim oblas
tima se dva lanca razdvajaju jedan od drugog kada ne bi trebalo, inei te delove podlonim
abnormalnom deljenju i abnormalnim sintezama. Destabilizovana DNK ostaje ranjiva na sve

to poveava njenu nestabilnost ili ,,deregulacionu aktivnost. Zbog toga je prekancerozna ili
kancerozna elija izuzetno osetljiva na karcinogene koji poveavaju nestabilnost DNK.
Destabilizovana DNK jeste mesto izbora za mnogobrojne molekule koji po svojoj
prirodi mogu da se privrste uplitanjem izmeu niti: karcinogeni, antibiotici, razliiti
lekovi, pesticidi, hormoni, peptidi, nukleinske kiseline... Destabilizacija kancerozne DNK
otvara vrata karcinogenima sposobnim da se prikae. Ovo je ujedno objanjenje zato
tumorska DNK ima veu privlanost za takve produkte, koji kao da je ,,prepoznaju.
Izvoenje brojnih eksperimenata dovelo je do saznanja da cepanje moe da se desi uvek, i
prirodno, u eliji i da se tako izazove stvaranje raznih molekula kratke RNK. Neki od njih su koris
ni, a neki opasni, sposobni da interveniu na mnoge naine u toku deljenja i diferenciranja elije.
Jedna ista supstanca moe da deluje kao antimitotik i da ubija elije koje podleu brzoj
deobi, ili kao karcinogen koji pospeuje rast tumora protiv kojeg je trebalo da se bori - sve
u zavisnosti od koncentracije koja se koristi.
Veina antimitotika kida vodonine veze kaenjem za DNK. U srazmeri sa visokim
koncentracijama kod primene hemoterapija, imaju toksian efekat na elije koje ulaze u
brzo deljenje. ta vie, u elijama gde je DNK destabilizovana normalnim procesom rep
likacije, lanac ire u tolikoj meri da bilo koja koordinirana funkcija gena postaje nemogu
na i elija umire. Na nesreu, naelno imaju isti efekat na elije krvi koje podleu brzom
deljenju, gde e hromozomi na kraju biti oteeni, pokidani i izbrisani. U niskim dozama,
kao to je dokazano na onkotestu, takvi antimitotici se ponaaju kao pravi karcinogeni.
Ponavljanim delovanjem, prolongirana polihemoterapija moe da izazove sekundarni
kancer. Produeno prisustvo vie steroidnih hormona moe da izazove kanceroznu trans
formaciju u ciljanim organima. Na isti nain, zdravo tkivo biljke kultivisano in vitro stei e,
u prisustvu oksina (iji je destabilizujui potencijal utvren na onkotestu) neke osobine
tumorskog tkiva. Za takvo tkivo se kae da je anergino.
Hormoni, poput oksina ili steroida kod sisara, imaju neophodnu funkciju u fizioloki
niskim dozama, ali e pogodovati nastanku i razvoju tumora ukoliko se daju u prevelikim
koliinama.

utljivi Beamp i (pre)glasni Paster


Tajna ivota je toliko jednostavna, da je upravo zbog te jednostavnosti teko u nju
poverovati. Nedodirljiva je i neuhvatljiva, ne postoje instrumenti koji je mogu registrovati,
meutim, uopte ne znai da ne postoji. Itekako postoji! Ba kao to u prolosti nije bilo
instrumenata za posmatranje mikroba, pa se njihovo postojanje nije uzimalo u obzir jer u
tu ,,glupost niko nije hteo da veruje.
Vie od jednog veka je bilo potrebno da se rasvetli davno zagubljeno poglavlje sukoba
izmeu slavnog Luja Pastera i njegovog savremenika Antoana Beampa, profesora bio
hemije i dekana Medicinskog fakulteta u Lilu.
Dok je radio na problemu fermentacije tj. kidanja sloenih molekula na organska jed
injenja preko fermenata, Beam je pod svojim mikroskopom uspeo da, u fermentacionim
rastvorima, uhvati gomilu siunih tela. Pripisujui im jake enzimske, katalistike reakcije,
nazvao ih je ,,mikrozomi ili siuni fermenti.
Meu mnogim neobinim osobinama tih fermenata, stoji i injenica da ne postoje u
hemijski istom kalcijum-karbonatu napravljenom u laboratorijskim (vetakim) uslovima,

ali da ih ima u prilinim koliinama u prirodnom kaleijum-karbonatu (poznatom kao kreda).


Beam je nastavio svoja istraivanja mikrozoma smetenih u telima ivotinja i doao do
zakljuka da su ovi enzimi od veeg znaaja za ivot nego i same elije. ak je naao da ima i
u jajima gde nose odgovornost za dalji razvoj jajeta, dok sami prolaze kroz znaajne promene.
Za Beampa je najneverovatnija bila injenica da mikrozomi, kada se desi neto
dovoljno ozbiljno da ugrozi celinu organizma, poinju da dezintegriu organizam, istovre
meno nastavljajui da ive u vazduhu, vodi, tlu, mulju, ai, praini...
Mikrozimi su toliko neunitivi, da ih je ak nalazio u krenjaku iz tercijara (60 miliona
godina unazad).
Beam je davao prednost ideji da je uzrok bolesti unutar tela, dok je Paster, objavlju
jui svoju teoriju klica, smatrao da uzrok dolazi spolja.
Skroman i povuen, Beam je proveo ivot u senci protivnika koji je mnoga njegova
otkria plagirao. Tek na samrti, Paster je priznao da je bio u zabludi...
Gaston Nesans, jedan od pristaiica holistikih naela (opisali su ih jo Hipokrat i kine
ski lekari pre dve hiljade godina) da svaki medicinski problem predstavlja osobu u nevolji
i da su lekovi vie za oveka nego za njegovu bolest, konstruisao je usavreni mikroskop
za posmatranje ivih elemenata i njihovog polimorfizma (pojavljivanje u vie razliitih obli
ka) na uvelianjima koja dostiu 30.000 puta, sa rezolucijom od 150 nanometara. Pomou
tog mikroskopa uoeni su elementarni delii sa svojstvom kretanja elektronegativnom
repulzijom, sa polimorfnom prirodom u svim biolokim tenostima, a posebno u krvi.
Ove pomenute ,,delie sam otkrio jo 1973. godine, nazvao ih sorabi, a 1975. sam bio
prisiljen, iz nepoznatih razloga, da im promenim ime pa sam govorio o - nemanodijama.
Ovi izuzetno siuni delii, ije dimenzije variraju od nekoliko nanometara do 0,1 mikro
na, mogli su da se izoluju i stave u kulturu zahvaljujui emu je omogueno posmatranje
polimorfnog ciklusa. U tom ciklusu su otkriveni elementi koje redovno nalazimo u krvi
zdravih osoba ali i u krvi nosilaca raznih bolesti.
Ciklus nemanodija, u kome su prva tri stupnja: nemanotid, spora i dvostruka spora
(savreno normalni u zdravom organizmu) zapravo su kljuni za njegovo postojanje.
Tokom istraivanja uoeno je da su nemanodije gotovo neunitive. Izdrale su izla
ganje temperaturama ugljenisanja od preko 200C. Preivele su izlaganje nuklearnom
zraenju u dozi od 50 000 rema, mnogo veoj nego to je dovoljno da se ubije svako ivo
bie. Izvaeni iz rezidua centrifugiranja, nisu mogli da se seku ni dijamantskim noem!
Ustanovljeno je i da kada imunski sistem oveka ili ivotinje postane oslabljen ili
destabilizovan, normalni trostepeni ciklus prolazi kroz dodatnih trinaest, jo razvijenijih
stupnjeva rasta, to ukupno ini esnaest zasebnih oblika od kojih svaki evoluira u sledei.
Prouavanje ciklusa otkrivenih u krvi ljudi koji pate od raznih degenerativnih bolesti reumatoidnog artritisa, multiple skleroze, lupusa, naroito kancera i u novije vreme AIDSa - omoguilo je povezivanje razvoja tih oblika u esnaestostepeni patoloki ciklus vezan za
pomenute bolesti. Mogue je predvideti njihov eventualni poetak mnogo pre pojavljivanja
prvih klinikih simptoma tj. mogue je predijagnostikovanje.
Mikroskop Rajmonda Rajfa, slian Nesansovom, omoguio je da se utvrdi da su klice
uzrok, a ne posledica bolesti.
Tokom normalnog razvojnog ciklusa nemanodija proizvodi se poseban hormon rasta
koji omoguava pravilno deljenje. Taj hormon je blisko srodan, ako ne i istovetan onome
koji je otkrio francuski nobelovac Aleksis Karel i nazvao ga - trefon.

Sebini sorabi
U krvi relativno zdravih osoba mogu se uoiti oblici nemanotida, spore i dvostruke
spore. U toku tog mikrociklusa, moe se detektovati proizvodnja trefona u koliinama
potrebnim za razmnoavanje elija. Re je o proliferativnom hormonu, neizostavnom pri
likom deljenja elija. Kod zdravih osoba, evolucija ovog ciklusa zaustavlja se na nivou
dvostruke spore, usled prisustva inhibitora trefona u krvi. To su ili mineralne supstance kao
to su bakar, iva i olovo, ili organske supstance poput cijanhidridne kiseline, itd.
Ako se zbog stresa ili nekih biolokih poremeaja smanji koncentracija inhibitora u
krvi, ciklus nemanodija nastavlja svoju prirodnu evoluciju. Vidi se pojavljivanje oblika
slinim razliitim bakterijskim. Posle toga dolaze mikobakterijski oblici, a onda kvascu
slini oblici. Ti oblici dimenzija 4-5 mikrona, evoluiraju brzo u askospore, a onda zrenjem
postaju askusi. Askus na ovom stadijumu evolucije, posle bojenja na razmazu krvi, izgleda
kao mali limfocit i ne moe da se diferencira konvencionalnim sredstvima. Zatim, dolaze
filamentozni oblici. Moe da se posmatra kako se iz askusa oblikuje talus, u koji evoluira
izuzetno vana citoplazma. Citoplazma se oblikuje iz askusa. Vidljiva je i veza izmeu njih
koja zajedno sa peristaltikom oblikuju citoplazmu u talus.
Dobijeni, oigledno micelijski, oblik ne odgovara nijednom kriterijumu za gljivine
elemente. Zapravo, na njega ni na koji nain ne deluju ogromne doze fungizona amfoteric
ina B, niti bilo kog drugog protivgljivinog agensa.
Kada ovaj pseudomicelijski oblik dostigne punu zrelost, sa izuzetno aktivnom citoplaz
mom, dolazi do pupljenja talusa i oslobaanja u okolinu ogromne koliine novih delia,
sposobnih da ponovo pokrenu ceo ciklus. Prazan talus je fibroznog vida. esto se vidi na
razmazu krvi, ali se smatra artefaktom postupka bojenja.
Nemanodije se mogu smatrati prekursorima DNK. Naime, na izvestan nain one nude
izgubljenu vezu za shvatanje molekula, neizostavnim gradivnim delom ivotnog procesa.
Ako su nemanodije veza izmeu ivog i neivog, potrebno je uspostaviti razlike
izmeu njih i virusa. Da bi produio vlastito postojanje, virusu je potrebno odgovarajue
okruenje koje ga podrava - bilo in vivo ili in vitro. Nemanodija je, pak, sposobna da ivi
samostalno. To je svakako u vezi sa injenicom da je virus partikula DNK, njen deli, dok
je nemanodija ,,prekursor DNK, neto to vodi njenom stvaranju.
Iz ovoga se moe izvesti zakljuak da je nemanodija u izvesnom smislu konkretizaci
ja energije. Moglo bi se rei da taj deli, inicijalno diferenciran ili materijalizovan u iv
otnom procesu, poseduje genske osobine prenosive na ive organizme.
Indukcioni potencijal ovih praestica, praklica ivota, jeste poput ultravioletnog zraenja
proputenog kroz kvarcno staklo sa ciljem prenoenja odreenih infektivnih agensa. Postavlja
se pitanje: ta bi se dogodilo kada bi se ovaj proces odvijao u suprotnom smeru, odnosno da li
bi se izazvalo atenuiranje, nepatogenost, i da li bi se ona prenela na potomstvo kao to je sluaj
prilikom prenosa sa patogenih na nepatogene sojeve? O ovome e biti rei - kasnije.
Sorabi, kako sam nazvao praklice, u zdravom telu harmonino koegzistiraju sa simbi
otinim mikroorganizmima i interferiraju se sa njima (interferacija je pojava da se svetlos
ni, elektrini, toplotni talasi pojaavaju ili slabe, kao kad se baci kamen u vodu). U stvari,
sorabe moemo shvatiti i kao svojevrsne talasne estice. Mikrobioenergija (MBE) koju
poseduju talasne praestice je izuzetno snana i one mogu da privlae i odbijaju krvna

telaca, korpuskule, kopije, infektivne i neinfektivne agense. Osim toga, interferencijom


mogu da izazovu, iniciraju, apoptozu (programiranu smrt svake elije), ali i da indukuju
mnoenje elija. Za nekoliko sati, bela krvna telaca se, takvim delovanjem, mogu pretvoriti
u leukemine elije (to je sluaj i kod Hela-elija).
Nevolja je u tome to sorabi ne brane toliko organizam, koliko brane sebe. To je sasvim
poseban sluaj u odnosu na druge mikroorganizme. Znai, dok praklice ne ive u
zagaenoj sredini, ive simbiotino i rade u korist organizma domaina. Kad se sredina
zagadi i kad bi trebalo da nastave sa obavljanjem korisnih stvari ali po cenu sopstvenog iv
ota, one se zaaure i ne rade nita. Drugim reima, puste organizam da propada. Jedno od
vanijih poglavlja u imunologiji zauzima ova njihova ,,sebinost. Taj nagon za
samoodranjem esto sroza, obezvredi i uniti imuni sistem organizma.
U nepovoljnijim uslovima, sorabi reaguju kao podstanari u tuoj kui. Skoncentrisani
su na iznalaenje naina da se sklone i ostave stanodavca na cedilu. Istini za volju, praklice
nee inicirati loe dogaaje ali e, ako oni ve nastanu, iz sigurnog kutka pustiti da idu
svojim tokom i gledati svoja posla.
Naziv latentni endogeni ne moe biti adekvatan za praklice budui da one nisu ni tako
latentne ni toliko endogene. Praklice zahtevaju, pre svega, istu sredinu. Svaki medika
ment, preparat, koji isti krv, pa tako i biljke iz Todoxin-a, omoguavaju sorabima da ive
i rade svoj posao. Oni imaju vanu ulogu u uvanju imuniteta.
Dok je imunitet nenaruen, ne razvija se ni AIDS, ni kancer, niti bilo koja druga latent
na bolest (poput herpesa ili svega ostalog to egzistira u svakom organizmu) ali postoji kon
stantna pretnja od njihove pojave. Onog trenutka kada se praklice pritaje i uaure, postanu
latentne, sve druge potencijalno opasne bolesti mogu da se razbuktaju. Naravno, do ovoga
ne mora da doe, ali uvek stoji kao mogunost. U tom sluaju ne samo latentni, ve delim
ino i indiferentni, nedodirljivi, neunitivi i veiti sorabi poprimaju veliinu, oblik i sadrinu
jednog npr. fotona.
I praklice mogu biti u vidu talasa, zraka svetlosti, na granici materijalnog i nemateri
jalnog; one su bezvremenske, bezprostorne i besmrtne. Izlaze i odlaze iz tela kao dua,
(duh), aura, i telo postaje samo gomila mesa bez uvara zdravlja i ivotne energije. Raspa
da se u eljustima putene nemani, mada, i te nemani su itekako korisne. Pad imuniteta ne
vodi odmah u kancer. Najee je re o privremenom padu imuniteta. U tom sluaju treba
prvenstveno misliti na ienje krvi ali i celog organizma.
Osim uzimanja Todoxin-a, za ienje organizma je dobro jedan dan nedeljno provesti
samo na vodi. Svakako kvalitetnoj mineralnoj vodi, bolje negaziranoj ili blago gaziranoj i
u koliini od jednog do dva litra. Dakle, bez hrane uz dodatak Todoxin-a i raznih ajeva.
Monasi, na primer, iste organizam pijenjem zdrave vode u velikim koliinama. Da bi
izdrali dugotrajni post, najee jedu med, vau vosak pelinjeg saa, jedu koprivu, divlje
zelje i drugo hranljivo bilje. Pored toga, ive na istom vazduhu i ne konzumiraju alkohol.
Ipak moda je najvanije to to su smireni. ivot u gradu je sastavljen od stresova. Od ranog
jutra. Oni koji nemaju naviku da se uspavaju itanjem knjige ili tihom klasinom muzikom,
stres se nastavlja i u krevetu u kome prebiraju po vlastitim svakodnevnim mukama. Jedini
efikasan nain izlaska iz nesanice jeste dobra knjiga i kidanje kontakta sa svakodnevnicom.
Objekat interesovanja treba da bude sve samo ne svakodnevne obaveze. Tek tada san moe
da doe na oi. Naravno, nemogue je tek tako ,,iskljuiti mozak pred spavanje. Svako ima
svoju emu misli. Nikola Tesla je, recimo, sebi nareivao da zaspe za minut-dva. U tome je

uspevao. Ipak, kada se u retkim prilikama to ne bi dogodilo, ostajao bi budan do zore.


Makrobiotika i razliite dijete primenjivane u borbi protiv kancera uglavnom iste
organizam, odnosno omoguavaju da se praklice dobro oseaju i obavljaju svoj posao.
Jedna od njihovih osobina je i udruivanje sa drugim mikroorganizmima, iz razliitih razlo
ga, ali ponajvie zbog ouvanja reda i balansa u organizmu. Meutim, oni koji se opredele
za nain ishrane po naelima makrobiotike, moraju biti izuzetno obazrivi prilikom izbora
i pripreme namirnica. est je sluaj, naime, da su makrobiotike namirnice kontaminirane
gljivicama, bakterijama ili virusima, a u izvesnim sluajevima i sa vie ovih patogena
istovremeno. Do kontaminacije moe doi usled neadekvatnog pakovanja, prilikom dugo
trajnog transporta iz udaljenih krajeva sveta, nepravilnog skladitenja, uvanja i sl.
Protiv soraba se ne treba boriti. Kao neophodan sastojak ivota, oni moraju da egzisti
raju i treba ih drati u dobrom stanju ,,sree i ,,zadovoljstva. Dobro e dobrim uzvratiti.
Ilustracije radi, valja pogledati monahe i isposnike koji i pored tekih uslova ivota i
oskudne ishrane, ali uz uzimanje autentine hrane sa prostora na kome obitavaju, ive
dugo i u veoma dobrom zdravlju. Upravo zahvaljujui potpuno istom organizmu.

Evolucija ne pobija mit o Stvaranju


Talasne estice nemaju DNK i RNK. Meutim, one indukuju elijska jedra da
proizvode ono to im je potrebno a same se transformiu. Drugim reima, praklice poko
ravaju i upravljaju postojeim genetskim materijalom domaina. Kada krv kao teno tkivo
i sva ostala tkiva postanu zagaena, krv i limfa ne mogu da prate izbacivanje otpadnih
materija i one se gomilaju. U takvim uslovima, praklice prelaze na sve otpornije oblike i
mogu se uporediti sa vojnicima - dobijaju veu komandnu odgovornost i postaju oficiri. Ovi
novopostavljeni ,,komandanti mogu da izdaju i zavrnu komandu: uniti objekat i - bei!
Krah organizma. Praklice prelaze u talasne estice i naputaju ,,objekat tj. organizam.
Posmatranjem ivotnog ciklusa praklica, sa velikom pouzdanou bi se mogla prog
nozirati verovatnoa nastanka i pojave odreenog zdravstvenog poremeaja, napredak ter
apije ali i mogunost preventivnog delovanja. Naredbu ,,uniti treba presei. Imuni sistem
je svojevrsna tvrava. Uspeno funkcionie sve dok neprijatelj nasilno ne otvori kapije.
Odnosno, zagaena krv i psihofiziki stres rue kapiju zdravlja to vodi u problem.
Praklica nosi genetski materijal. Novo bie, nastalo spajanjem muke i enske polne
elije, ve u zametku dobija tu, specifino njegovu, i istovremeno univerzalnu praklicu.
Budui ovek, aba, nosorog, orhideja, sadre praklicu jo od samog zaea.
Praklica, dakle, organizam brani od bolesti ali moe i pospeiti njenu pojavu u zavisnosti
od okolnosti. Ume, dakle, da odustane od borbe i prepusti organizam bolesti. Kukavika posla.
Ali, s druge strane, bie dovoljno da se zagaenost organizma ili Petri-olje (u eksperimentu in
vitro) eliminie, pa e se praklice u oienom stanitu raauriti, aktivirati, i ponovo biti na
strani domaina. Rekoh, kao i podstanar. ak i voda u organizmu se moe izloiti specifinom
ienju pomou muzike, na primer ili svetlosti, lepote mira, stanja mira i spokoja.
Znanje prosenog oveka o vodi je trenutno u prilinoj meri povrno ili, u najboljem
sluaju, nepotpuno. Osim opte poznate hemijske formule, najee se zna da voda sadri
odreene minerale, izvesne mikrobe i jo neke estice. Ono o emu se manje zna jeste to
da je svaki, pa i ljudski, organizam prvenstveno sainjen od vode, na koju se moe na
razliite naine uticati. Kod osobe koja, recimo, slua razdraujuu muziku ili je due

izloena tzv. industrijskoj buci (rad maina i motora) dolazi do remeenja njenog stanja. S
obzirom na to da su svi organi ovekovog organizma ,,uronjeni u tenost, odnosno vodu,
u sluaju da se struktura njenih kristala poremeti, organi se zamaraju i dolazi do oteenja
to se, opet, dalje komplikuje.
Praklice su, znai, ili elemenat vraanja u ivot ili elemenat teranja iz ivota. Sve u
zavisnosti od situacije. Te talasne estice poprimaju razne materijalne oblike u organizmu,
u zavisnosti od zdravstvenog stanja osobe, i zauzimaju poloaj poput kazaljke asovnika.
Na osnovu tog poloaja, tano se moe odrediti trenutno zdravstveno stanje svakog orga
nizma. Specifian transformirajui princip indukuje pojavu dvanaest razliitih oblika talas
nih estica, u zavisnosti od zagaenosti (kontaminacije) organizma. Indukcionim potenci
jalom (s obzirom na to da talasne talasne estice nemaju RNK ni DNK) podstie, s druge
strane, imunokompetentne elije neuroimunoendokrinog sistema da proizvode elije monocite/makrofage, T i B elije, kao i njihove faktore interleukine i interferone a, b, g
(humanih interferona ima oko 20, a kloniranih animalnih samo po jedna vrsta). Talasne
estice, dakle, i pored toga to nemaju sopstvene, utiu na elijske DNK i RNK.
Koliko se razlikuje somatska elija (praklica ju je podstakla na mnoenje, utie na brz
inu njene replikacije, otpornost njene opne, ima strukturu baza DNK G-C umesto A-T) od
- zdrave elije? Koliko je i zato ona otporna na tripsin i pepsin tj. fermente varenja?
Transformirajui princip prenet indukcionim potencijalom, odnosno interferiran u
novu somatsku kancerogenu eliju, osposobljava je da bude veoma otporna na zraenje,
citostatike i sve druge sintetsko-hemijske terapije, izuzimajui prirodne lekovite supstance
kojima se uz pomo biljnih talasnih klica vraa naruena ravnotea. Ove, naime, imaju svo
jstvo da vrate ,,pamenje u poloaj A-T, dakle, prethodno normalno stanje koje je egzisti
ralo pre uticaja razliitih faktora (stres, kontaminacija krvi i dr.) i pojave G-C poloaja DNK.
Zanimljivo je da ni prioni, poput talasnih estica tj. praklica, nemaju DNK a mogu da
se mnoe. Engleskim strunjacima je, na primer, dobro poznato da telad pred klanje, pre
doseajui ta ih eka, doivljavaju jak stres, neretko dijagnostifikovan kao BSE - Bovina
spongioformna encefalopatija, tzv. bolest ludih krava. Ove ivotinje su, naime, usled psi
hike traume oboljevale od kravljeg sindroma steene imunodeficijencije - AIDS-a! Poto
se testovi ne rade na kravama, odvoene su u klanice, zaklane, a njihovi ostaci (kosti sa
mesom) kuvani na 120C i bacani u ogromne jame u Velsu s pretpostavkom da e ih insek
ti pojesti. Masa ivotinjskih ostataka elatinozne strukture, uprkos drugaijim predvianji
ma, uveavala se i izlivala iz.jama. Moda je i ona sadravala talasne klice?
Svaka pojava je mistina do trenutka unoenja odreenog mehanizma (tehnologije) u
njihovo tumaenje. Otkrivanjem naina funkcionisanja misterioznost nestaje, ali ne i poja
va. ovek je sklon mistifikovanju. Uvek je neko ,,sve to znao ali nije umeo ili nije mogao
da dokae. Nekad su se, recimo, mievi legli iz brana a moljci iz ita...
ovek nikada nee dosegnuti sam kraj znanja, a evolucija e i dalje postojati sama za
sebe i nikada nee biti u koliziji sa ivotom Univerzuma pa ni sa praklicama. Evolucija ivih
bia i celog organskog i neorganskog sveta jasno ukazuje da se sve menja iz manje savrenog
u savreniji oblik. Ove promene se mogu pratiti na razliite naine i mogue je doi do
porekla svake vrste vraanjem unazad do, na primer, praivotinje. U svakom sluaju, nema
nikakvog razloga za pobijanje evolucije jer ni ona ne porie istinitost mita o Stvaranju.
Re je, dakle, samo o odreenom nivou saznanja, shvatanja ivota. Praklice su samo
jedan od tragova sveobuhvatnog univerzalnog bia koje jeste ivot ali ne sam ivot. Otpri

like, kao kada bi ovek video svemirsku letilicu od nevidljivog materijala iji samo rafovi
i spojnice svetlucaju kao udaljene zvezde. I praklica je samo jedna istina o ivotu. Ba kao
pomenuti raf koji sugerie postojanje celog svemirskog broda.
Pria o nevidljivoj letilici sa vidljivim rafovima sugerie da pomenuta letilica, ipak,
nije za svakog nevidljiva, ba kao i ,,nevidljivi ameriki avion sruen u Vojvodini za vreme
NATO bombardovanja 1999. godine.
U svetlu ovih opservacija, gledite da je kancer opte oboljenje koje se lokalizuje
dobija na znaenju ispitivanjem evolutivnog procesa bolesti. Taj proces se moe da podeli
ti na dva dela:

Prvi deo: kancerizacija ili inicijacija


Kada se iz bilo kog razloga smanji koncentracija krvnih inhibitora i polimorfizam
nemanodija se ne zaustavi na stadijumu dvostruke spore u organizmu, dolazi do vraanja
elija na jednostavniji oblik. Pojave fermentacija (povezanih sa fermentima zvanim ,,enzimi),
osnova pravilnog ivota - uproavaju eliju koja potom, vie ili manje, gubi one funkcije koje
je individualizuju i ine delom specijalizovanog organa. Pre nego to je elija iskoristila sav
svoj kapacitet za sintezu, deli se i time preuranjeno prekida ciklus vlastitih aktivnosti
pojaavajui poremeaj pri svakom deljenju. Kao odgovor, oivljava nekadanje osobine
(upamene od postanka) od kojih je najvanija da se umnoava mnogo bre, sa posledicama
koje su manifestacija njene malignosti. Karakteristian abnormalni brojani rast rezultat je
oslobaanja od sistema kontrole koji u normalnim okolnostima odrava harmoniju tkiva.
Na ovom stadijumu je kancerizacija efikasna. Moe da se nazove inicijacijom ili
prekancerozom. Ubrzana i anarhina multiplikacija jedne ili vie elija aglomeracijom
potomaka izaziva pojavljivanje novog ,,entiteta suprotstavljenog organizmu koji ga je stvorio.
Imunski sistem tada stupa u dejstvo i aktivno se bori da eliminie novonastali entitet. Na ovaj
nain se svakoga dana u oveku javlja mali kancer, ali ga njegov imunski sistem odstranjuje.

Drugi deo: kokancerizacija ili promodja


Ukoliko je imunski sistem deficijentan a novi entitet uspe da dostigne odreenu
veliinu, on onda postie kritinu masu elija u anarhinoj proliferaciji. Ovakav entitet,
koji je uspeo da pobegne imunskom sistemu, trai za svoj opstanak veliku koliinu azota
(njegove elije se ak nazivaju azotne zamke). Imajui ovo za cilj, entitet emituje supstan
cu uz iju pomo povlai iz organizma azotne derivate to istovremeno izaziva paralisanje
imunskog sistema. Ova supstanca se moe nazvati kokancerogeni faktor K (KFK).
Paraliue delovanje KFK protiv imunskog sistema javlja se samo prilikom dostizanja
kritine mase elija u anarhinoj proliferaciji. Od tog trenutka, organizam je bez odbrane
protiv novog entiteta koji se neometano razvija i progresivno napada svog domaina.
Razumevanje ovog procesa sugerie odgovarajuu terapiju za supresiju KFK. Zapravo,
njegovim neutralisanjem, imunski sistem ponovo stie prvobitnu aktivnost.
Za unitenje ovako otpornog organizma (na njega ne deluju ni antibiotici), neophodni
su moni otrovi koji bi na kraju ubili i samog oveka. Mada je moj pronalazak jo uvek u
domenu teorije (kojoj, istini za volju, naruku idu rezultati najnovijih istraivanja), kao to
je bio i 60-ih godina prolog veka kada sam ga otkrio radei na streptokok mutansu, Strep

toccocus mutans (redei i u Stokholmu, Torontu, Cirihu i Londonu), bie veoma teko
oboriti teoriju poludelih elija. Teko, ali ne i nemogue. Nakon toga, zapoee nova era
u medicini. Ne samo da e biti otkriveni pomenuti organizmi, ve e biti razjanjena i nji
hova uloga u stvaranju kancera ba kao i mehanizam nastanka mnogih autoimunih bolesti.
Da bi ovi pramikroorganizmi bili uniteni, neophodno je pronai sredstvo za njihovo
sakupljanje a potom i eliminisanje iz organizma. Nimalo lako. Sposobni su da naprave
vrste opne, poput hrskavice, a ukoliko se osue postaju lake od vazduha koji ih raznosi.
Stoga postoji realna mogunost da organizam osloboen ovih mikroba veoma brzo pono
vo postane njihov domain.
Jedno je sigurno: sredstva za poveanje imuniteta su kodljiva za njih, jer ih organi
zam sa poboljanim imunitetom odbacuje kao strano telo.
Leenje kancera gladovanjem i strogo kontrolisanim dijetama potvruje ovu teoriju: u
sluaju da organizam ostane bez neophodne koliine hrane, mehanizam biolokih priorite
ta inicira bioloke intervencije zahvaljujui kojima se ovi organizmi eliminiu iz tela.
Hrana bogata proteinima pogoduje nekontrolisanom mnoenju nemanodija i razvoju
kancera.
Ukoliko bi vetako sakupljanje i odgajanje ovih organizama bilo mogue, moda bi se
(uz izvesnu preradu) mogli iskoristiti kao lek protiv njih samih. Iz organizma obolelog bi,
recimo, mogla da se izvue jedna takva estica, potom i vetaki razmnoi i nakon inter
vencije na njoj (npr. umrtvljivanje) vrati u organizam. Moda, ak, direktno u tumor kako
bi se borila protiv sebe same (princip slian atenuiranim i/ili autovakcinama).
Izuzetne rezultate u terapiji kancera dala je Todoxin-ova terapija koja podrazumeva
kombinaciju kapsula i emulzije. Trenutno je u toku i razmatranje mogunosti primene
specijalne metode filtriranja Todoxin-a 2 i ubrizgavanja tako preienog preparata direk
tno u tkivo zahvaeno kancerom. Brojni eksperimenti iz ove oblasti ve su uraeni na lab
oratorijskim ivotinjama - svinjama i psima. (Videti dodatak Antiproliferativni efekat
Todoxin-a 2 na tumorskim linijama glioma i neuroblastoma in vitro.)
Moda bi na izvestan nain bilo novo i revolucionarno, verovatno i veoma efikasno,
povesti sistematinu borbu ne za unitenje, ve kontrolu i smanjenje nemanodija u svakom,
a posebno bolesnom organizmu.
Osobu obolelu od kancera treba tretirati na odgovarajui nain, a potpuno se nezavis
no, usredsrediti na gustinu, naseljenost, aktivnost pomenutih pramikroorganizama (miko
plazme, hlamidije, giardie, lamblije, trihomonade) u njegovom organizmu i nastojati da se
njihovo funkcionisanje vrati u normalu. Oni, naime, u organizmu domaina sa naruenom
prirodnom ravnoteom proizvode specifine toksine koji se nagomilavaju, a kao posledica
toga nastaje bolest.
Zvanina medicina svojom terapijom ne napada praklice ve organizam domaina,
najee ga jo vie onesposobljavajui da se (od)brani. Trovanjem, seenjem, zraenjem,
stvara se povoljna sredina za bujanje tih izuzetno adaptibilnih organizama.
Jedan od najboljih naina za ciljano delovanje na nemanodije bilo bi ispiranje organiz
ma iznutra. Veoma prosto i efikasno: pacijent treba da odredi jedan dan u nedelji kada e
konzumirati iskljuivo mineralnu vodu i ajeve. Tenost e u telu, neoptereenom hranom,
nesmetano cirkulisati istei organizam od toksina (proizvoda mikroorganizama). I svaki
naredni put valja promeniti vrstu aja. Jednom uzimati, recimo, aj za ienje bubrega,
sledei put za ienje organa za varenje, potom za plua, itd.

Idealna vrednost pH krvi za razmnoavanje ovih mikroorganizama je ispod 7,2.


Unoenjem namirnica koje diu pH prema 8, moe se spreiti nastanak kisele sredine,
pogodne za njih.
Praklice su stvorene u uslovima bez kiseonika (zemlja je bila bez ozonskog omotaa).
Nastale su izvesnim oblikom samozaea (biofotonska igra ivota), preko polimera,
direktnim delovanjem UV zraenja. Danas su ponovo suoene sa nedostatkom vazduha
(nezagaenog), velikom koliinom radioaktivnog zraenja i irenjem ozonskih rupa. U
takvim, nepovoljnim uslovima, pramikrobi se bore za opstanak tako to stimuliu stvaranje
holesterola, esto praeno kardiovaskularnim oboljenjima. Praklice se anarhino mnoe u
paninoj borbi za goli opstanak, izluujui pri tom toksine kojima zapuavaju krvne sudove
i esto oko sebe stvarajui tvrde, zadebljane opne kao kod mioma.
Praklice su na osoben nain istovremeno infektivne i neinfektivne. I same organizmi
(mikroorganizmi), prenose se i egzistiraju u gotovo svakom ivom organizmu. Pojavljuju se
u najrazliitijim oblicima, a njihova dualna priroda (infektivne i neinfektivne) moe se
objasniti injenicom da praklice u i sa nekim organizmima, tokom celog ivotnog veka
domaina, harmonino koegzistiraju (pojavljuju se u razumnim granicama) tako da orga
nizam-domain nikada ne oboli od kancera, kardiovaskularnih oboljenja, autoimunih
oboljenja, itd. Bolest dolazi naruavanjem ovog sklada i zapoinjanjem haotinog mnoe
nja pramikroorganizama.
Bilo bi previe smelo tvrditi da je rak samo posledica ili ak simptom, ali, bar u prenos
nom znaenju, kao to je glavobolja simptom mnogih bolesti, tako je i neumereno mnoe
nje odreenog broja elija simptom poremeaja u organizmu.
Ukoliko se podsetimo nekih prethodnih navoda i posmatramo mehanizam javljanja
tumora na biljci, uoiemo da se tumor ne javlja kao bolest ve kao sticaj okolnosti i posled
ica. Zato? Prvo, neophodno je da tkivo biljke bude oteeno. Drugo, mora biti prisutna
bakterija Agrobacterium tumefaciens. Ukoliko nema bakterije, biljka e luiti razne sup
stance i ozleda e zarasti. U sluaju prisutnosti bakterije i izostanka povrede, bakterija e
se pritajiti i ekati povredu do koje nikada ne mora da doe, pa se nee ni stei uslovi za
nastanak tumora. Stoga se tumor, u ovom sluaju, moe posmatrati i kao simptom posto
janja jednog parazita i jednog oteenja u biljci.
Glavna tekoa ne lei u pronalaenju uzroka kancera. Usled velikog broja raznorod
nih razloga za njegov nastanak, nemogue je sve svesti na jednog izazivaa (virus, recimo)
i jedan ,,okida (stres, recimo). Zato lekar moe sasvim sluajno da doe do pravog uzro
ka a potom, logino, i pravog leka.
U jednom sluaju, hirurki odstranjen kancer e znaiti i definitivan kraj problema,
dok e u drugom izazvati eksploziju metastaza. Obrazloenje za nesreni ishod (drugi
sluaj) najee glasi: Kasno je, elije raka su se rairile po organizmu! Ima u tome istine
ali, samo delimino. Uzrok bi, moda, trebalo potraiti ne samo u rasprostranjenosti elija
kancera koji je obuzeo krvotok, ve i nekih bakterija, virusa, pramikroba i sl. Zato? Na
odstranjivanje tumora odgovaraju pobunom oseajui se ugroenima.
Kada je uzrok nastanka tumora ,,pitomiji i nepoznat celom organizmu, hirurkom
intervencijom se bez ikakvih posledica moe u potpunosti odstraniti. Zato se operativnim
putem uspenije lee karcinomi enskih polnih organa, jajnika i materice, nego neki drugi.
Oni su, naime, na izvestan nain autonomni organi i od njih ne zavisi egzistencija celog
organizma.

Antiproliferativni efekat
Todoxin-a 2 na tumorskim linijama
glioma i neuroblastoma in vitro

Tumori mozga predstavljaju modane neoplazme neuroepitelijalnog porekla, a po


mnogima i najsurovije forme neoplazmi i bolesti uopte kod oveka. Modani maligni
tumori se razlikuju od tumora veine drugih organa zbog injenice da meuelijski odnosi
kao i regionalna diferencijacija funkcija imaju daleko vei uticaj na osobine i ishod detek
tovanog maligniteta. Sledea bioloka osobenost se odnosi na izuzetno retko irenje
(metastazu) modanih tumora izvan centralnog nervnog sistema (CNS). Za maligne tumore
mozga je karakteristino i to da se onkogeni uticaj spoljanjih faktora na njihov nastanak
teko moe pratiti s obzirom na to da je mozak dobro zatien organ koji je samo krvo
tokom povezan sa ostalim organima i samo potencijalno izloen spoljanjim uticajima.
Primarni tumori mozga ine oko dva posto uestalosti svih maligniteta u humanoj pop
ulaciji, pri emu su odgovorni za 20 procenata malignih tumora do petnaeste godine ivota,
a trei su po uestalosti kod pacijenata starosti izmeu petnaeste i tridesetetvrte godine.
Prema SZO nomenklaturi, identifikovano je devet subkategorija tumora neuroepiteli
jalnog porekla: astrocitomi, oligodendrogliomi, ependiomi i meoviti gliomi, tumori
horoidnog pleksusa, neuroepitelijalni tumori neutvrene histogeneze, neuronalni i neural
no-glijalni meoviti tumori, pinealni tumori i embrionalni tumori.
Astrocitomi (astrocitni gliomi) nastaju malignom transformacijom astrocita ili njihovih
elijskih prekursora i ine najei oblik primarnih modanih tumora u adultnoj populaciji.
Ovo je vrlo heterogena grupa tumora kako morfoloki tako i po strukturi, mestu geneze u
mozgu, stepenu progresije i klinikim manifestacijama.
Prvi korak u terapiji glioma, bez obzira na njihovu heterogenost, jeste operativni zah
vat. Meutim, ovi tumori se najee ne mogu radikalno hirurki ekscidirati, to u moder
nom pristupu leenju podrazumeva postoperativnu upotrebu mnogih adjuvantnih terapija
(radioterapija, hemoterapija, imunoterapija, hipertermija i fotodinamika terapija), pojedi
nano, a najee u kombinacijama. injenica je, na alost, da je rezultat svih do sada pri
menjivanih terapija i protokola u tretmanu tumora mozga i dalje nezadovoljavajui. Period
preivljavanja je samo neznatno produen, a stepen lokalnog recidiva je i dalje visok.
Neuroblastom je predominantno tumor ranog detinjstva - dve treine sluajeva se jav
lja kod dece mlae od pet godina. U retkim sluajevima se moe otkriti prenatalno ultra
zvukom.
Neuroblastom moe nastati u nervnom tkivu vrata, grudi, abdomena ili pelvisa, ali
obino vodi poreklo iz sri nadbubrene lezde i ganglija simpatikog nervnog sistema.

Oko 70 posto pacijenata sa neuroblastomom ima metastaze ve pri dijagnosticiranju,


najee u limfnim vorovima, jetri, pluima i kosnoj sri.
Prognoza za pacijente sa ovom boleu zavisi od njihove starosti, klinikog gradusa i
zahvaenosti okolnih limfnih vorova. Deca sa lokalizovanim neuroblastomom i deca
mlaa od jedne godine, sa povoljnim odlikama bolesti, imaju veu verovatnou preivljavanja, za razliku od starije dece sa uznapredovalom boleu, uprkos intenzivnoj terapiji.
Neuroblastom kod adolescenata ili odraslih ima lou prognozu bez obzira na gradus i
mesto nastanka. S druge strane, neuroblastom se moe spontano povui i bez terapije.
Spontana regresija je kod neuroblastoma od 10 do 100 puta uestalija u odnosu na ostale
tumore, pri emu se moe desiti da se i primarni tumor i metastaze povuku bez ikakvog
tretmana.
U terapiji neuroblastoma koriste se operativni zahvati, veoma esto u kombinaciji sa
hemoterapijom ili radioterapijom. Od hemoterapeutika se upotrebljavaju: karboplatin,
ciklofosfamid, doksorubicin i etoposid. U novije vreme, koristi se nekoliko genetikih
markera koji mogu predvideti odgovor na terapiju i sam ishod bolesti. Tako je neuroblas
tom, na izvestan nain, primer koliko su generike promene znaajne na klinikom nivou.

elijske linije i gajenje elija


Za eksperimentalni bioloki model sistem izabrane su dve humane elijske linije U87
MG i SK-N-SH.
U-87 MG humana gliomska linija vodi poreklo od humanog glioblastoma (astrocitom
III gradusa), izolovanog iz pacijenta enskog pola starog 44 godine i epitelijalne je mor
fologije. Ova linija je nabavljena iz humane tumorske elijske banke ATCC ( American Tis
sue Culture Colection) gde se kataloki vodi i kao linija HTB-14. U ovim elijama postoji
delecija za gen pl6, dok su geni za p21, pRb, p53, intaktni.
SK-N-SH humana neuroblastomska linija vodi poreklo od humanog neuroblastoma
koji je iz mozga metastazirao u kosnu sr. Izolovan je iz pacijenta enskog pola starosti
etiri godine. Epitelijalne je morfologije. Ova linija je nabavljena iz humane tumorske eli
jske banke ATCC gde se kataloki vodi i kao linija HTB-11.
Obe elijske linije su propagirane u fiaskovima povrine 75 cm2 (Nalgene, Nunc). Kao
osnovni medijum korien je Minimum Essential Medium Eaglere (EMEM) uz dodatak 10posto fetalnog teleeg seruma prethodno inaktivisanog toplotom, 2mM glutamina, smee
antibiotika streptomicina 50 ptg/ml i penicilina 50 IU/ml i O.lmM neesencijalnih
aminokiselina.

Odreivanje elijskog broja i inhibidje proliferacije


Za odreivanje elijskog broja primenjen je test ekskluzije tripan-plave boje (Trypan
blau, Sigma). elije su sejane u ploe sa est leita, 80.000 elija po leitu za U-87 MG, tj.
200.000 elija po leitu za SK-N-SH, u 4ml koncentracijama purifikovanog Todoxin-a 2:
50 [xl, 100 pil i 200 [ il elijski broj je praen posle 24, 48 i 72 sata od tretmana, tako to su
sakupljene plivajue elije a adherentne elije tripsinizirane sa 0,25% tripsin-EDTA
rastvorom (Sigma). Nakon jednog do dva minuta, enzimska reakcija je zaustavljana
dodatkom TNS (Trypsin Neutralization Solution) i elije su taloene centrifugiranjem pet

minuta na 1.800 gpm. Alikvot elijske suspenzije je razblaivan u jednakom zapreminskom


odnosu sa 0,4% rastvorom tripan-plavog u sterilnoj vodi. Mrtve elije, zbog naruenog
integriteta membrane, pasivno primaju boju i boje se u plavo, dok ive elije ostaju neobo
jene. Broj elija odreivan je na nekoliko polja u hemocitometru (Burker-Turk) na invert
nom mikroskopu (Leica, Germany).
Broj elija po mililitru elijskog medijuma dobijen je mnoenjem srednjeg broja elija
po komori sa faktorom dilucije (2) i koeficijentom komore 104.
Procenat inhibicije elijske proliferacije izraunavan je po sledeoj formuli:
% inhib. proliferacije = 1 - broj elija tretman/broj elija uzorak
Rezultati
HTB 14 (gliomi), ive elije, poetni broj elija 80.000,
tretman Todoxin-om posle 24 asa
kontrola
aver

stdev

208000

48h 340000

876000
72h 852000

aver
108000

24h 184000 196000 16971

380000

lOOpl

50(j I

360000 28284

864000 16971

136000
372000
420000
805000
730000

stdev

12200019799

396000 33941

767500 53033

200pl
aver stdev

164000
136000
196000
252000
588000
580000

150000 19799

224000 39598

584000 5657

aver
100000
100000
192000
120000
420000
340000

HTB 14, /o inhibicije priliferadje tretmana u odnosu na kontrolu


k
50|JM
100MM
24h
0
38%
23%
48h
0
0%
38%
72h
0
11%
32%

stdev

100000

156000 50912

380000 56569

200pM
49%
57%
56%

HTB 14, broj mrtvih elija


kontrola

50pl
aver

19500
24h 20000

29500
48h

72h

28000
32000
36000

19750

28750

12000
36000
32000
32000
40000

34000

lOOpl
aver

45000

24000

32000

200pl
aver

16000
40000
30000

28000

32000

34000
42500

55000
32000

aver
16000
44000
38500
35000

43500

44000
56000

30000

36750

50000

HTB 11 (neuroblastomi), ive elije, poetni broj elija 200.000,


tretman Todoxm-om posle 24 asa
kontrola

50|jl
aver

stdev

100|jl
aver

492000

276000

24b 424000

458000 48083 324000

stdev

300000 33941

200(jl
aver stdev

1280000
228000

254000 36770

48h

460000 498000 53740 380000


260000
360000 28284
270000
536000
340000
280000

14142

72h

610000 585000 35355 320000


310000
560000
300000

5657

14142

240000
236000
232000

aver
236000
268000
156000
188000
130000
125000

HTB 11, % inhibidje priliferadje tretmana u odnosu na kontrolu


k
50pM
100MM
24h
34%
0
45%
48h
0
28%
46%
72h
0
47%
60%

stdev

252000 22627

172000

22627

127500

3536

200MM
45%
95o/o
78o/o

HTB 11, broj mrtvih elija


kontrola

50|jl
aver

12000

24h
48h
72h

24000
68000
44000
60000
55000

200(jl

lOOpl
aver

aver
24000

18000

16000
32000

24000

56000

65000
68000

66500

57500

75500
78000

76750

32000
52000
52000
79500
82000

aver
36000

28000

52000

80750

48000
120000
88000
98000

42000

104000

106500

115000

DISKUSUA
Najjednostavniji i najpristupaniji test za utvrivanje vijabilnosti ispitivane kulture
elija, odnosno citotoksinosti neke supstance, svakako je test iskljuenja boje tripan plavo
(engl. Trypan blue dye exclusion test) tj. usvajanja boje od strane elija sa naruenim
integritetom elijske membrane. Vijabilne elije u ovom testu ostaju neobojene, dok se
mrtve elije boje plavo usled naruenog integriteta elijske membrane.
Moe se rei da tumor predstavlja kompleksnu elijsku populaciju u kojoj su kolokali
zovani sticanje novih i gubitak starih elija. Slino je i sa kulturom tumorskih elija. U obe
elijske linije, u gliomima i neuroblastomima, konstatovan je izvestan procenat spontano

mrtvih elija. Taj procenat je bio vei u kulturi glioma i prvoga dana je iznosio oko 9% (sa
produetkom vremena inkubacije taj broj se smanjivao na raun proliferacije ivih elija),
dok je kod neuroblastoma iznosio oko 4/o.
Todoxin 2 je indukovao porast broja mrtvih elija u obe elijske linije vremenski i
dozno zavisno, to znai da sa poveanjem koncentracije Todoxin-a i produavanjem vre
mena inkubacije, raste i broj mrtvih elija, sa odstupanjem jedino kod neuroblastoma u
taki od 48 asova pri tretmanu sa 100 \d Todoxin-a.
Istovremeno, mogue je pratiti inhibiciju proliferacije pod dejstvom Todoxin 2 kod obe
elijske linije, vremenski i dozno zavisnu.
Koncentracija Todoxin-a neophodna da za 50 posto inhibira proliferaciju elija (ID50)
kod glioma iznosi oko 200 pil u sve tri vremenske take, dok su kod neuroblastoma 200 [d
Todoxin-a inhibirati rast 95% elija nakon 48 sati inkubacije, tj. 78% elija nakon 72 sata
inkubacije, iz ega se moe zakljuiti da su elije neuroblastoma osetljivije na antiprolifer
ativno dejstvo Todoxin-a 2.
Radi jasnijeg razgraniavanja antiproliferativnog i citostatinog dejstva Todoxin-a 2,
poeljno bi bilo uraditi ELISA esej inkorporacije BrdU-a.

Efekat Todoxin-a 2
na humanu elijsku liniju
nesitnoelijskog
karcinoma plua in vitro
Karcinom plua je vodei uzrok smrtnosti u zapadnim zemljama, a njegova incidenca
i dalje raste irom sveta.
Kanceri plua se esto pominju kao bronhogeni karcinomi jer potiu od bronhijalnih
vazdunih puteva. Svrstani su u etiri grupe: adenokarcinomi (oko 35% svih sluajeva), sit
noelijski karcinomi plua (oko 20% sluajeva), dok preostalih 15% odlazi na karcinome
velikih elija i druge.
Histoloke karakteristike, ultrastruktura, tendencija na formiranje metastaza i terapi
jski pristup ine da se sitnoelijski karcinom posmatra kao zaseban entitet.
Kancer plua jo uvek odnosi najvie rtava u razvijenim zemljama, ak 28% smrti
vezanih za kancer u SAD (Fry et al., 1996). Postojei karcinom plua je faktor rizika za dobi
janje drugog aerodigestivnog tumora. Velika veina karcinoma plua uzrokovana je konzu
miranjem cigareta (85-90%), to i ne zauuje poto dim cigareta sadri mnogobrojne sup
stance ukljuujui karcinogene, tumor protomore i dr. (Gazdar & Mina, 1997). Oko tri posto
karcinoma plua nastaje zbog drugih sredinskih faktora, na primer zbog izlaganja radonu.
Meutim, rak plua sve ee usmruje i pasivne puae, a u veem procentu i bive puae.
Kancer plua je jedan od mnogih epitelijalnih kancera tzv. karcinoma. Zajedniko za
pomenute karcinome je da najee imaju mutirane tumor supresor gene, hipereksprimi
rane onkogene, eksprimirane autokrine i parakrine faktore rasta. Inicijalni dogaaj u pato
genezi karcinoma plua su mutacije tumor supresor gena (p53 na hromozomu 17pl3, Rb
na hromozomu 13ql4, pl6 na hromozomu 9p21) kao i aktivirajue mutacije dominantnih
onkogena (c-myc, k-ras, bcl-2).
Veruje se da je u patogenezu karcinoma plua ukljuena mutacija 10-20 gena,
uglavnom tumor supresora (Pitterle et al, 1998).
Rana metastaza karcinoma plua nastaje od relativno malih primarnih tumora
(dijametra 2-4 cm), pa je neophodno primeniti druge metode otkrivanja pored ve uobia
jenih X-zraenjem i citolokom analizom ispljuvka.
Karcinom plua je prisutan kod oba pola, vie kod mukaraca nego kod ena. Zabri
njavajue je to to dve decenije unazad, broj obolelih ena raste. Pored evidentnog uticaja
puenja na pojavu karcinoma plua, ne treba zanemariti naslednu osnovu, odnosno famil
ijarnu agregaciju (Schwartz et al.,1996).

Traganje za novim lekovima u terapiji kancera je dug i mukotrpan proces to potvruje


podatak o porastu procenta izleenja za pet godina (od 1993. do 1998.) od svega jedan posto.
Postoji nekoliko mogunosti za leenje karcinoma plua, od kojih je hemoterapija
glavni oslonac u terminalnoj fazi bolesti. Na alost, terapija uobiajenim hemoterapeutici
ma je najee praena rezistencijom. Nesitnoelijski karcinom plua je posebno poznat
kao hemorezistentan.
Veina bronhogenih karcinoma moe biti klasifikovana histoloki, na osnovu irenja
tumora, odgovora na primenjenu terapiju i konano preivljavanje u okviru dva glavna
podtipa: sitnoelijski (SCLC) i nesitnoelijski karcinom plua (NSCLC)

Nesitnoelijski karcinom plua (NSCLC)


Pluno tkivo se sastoji od nekoliko razliitih tipova elija, a karcinomi koji nastaju iz
razliitih tipova elija imaju jedinstvene karakteristike. Osnovne grupe nesitnoelijskog
karcinoma plua su: adenokarcinom, karcinom skvamoznih elija (epidermoidni karci
nom), karcinom velikih elija, nediferencirani karcinom.
Nesitnoelijski karcinom je dosta zastupljen i najee se tretira hirurki ili radija
cionom terapijom (visoke doze X zraka). Posle odreenog perioda omalovaavanja, hemo
terapija je postala standardni vid tretmana za nesitnoelijski karcinom plua koji je lokalno
uznapredovao ili je metastazirao. Prvi hemoterapeutski agens koji se pokazao kao uspean
u prolongiranju ivota pacijenata sa uznapredovalom formom NSCLC bio je cisplatin (Bunn
and Kelly, 2000). Za sistemsku terapiju nesitnoelijskog karcinoma plua sredinom 1990ih pojavilo se nekoliko hemoterapeutika od kojih su najpoznatiji paclitaxel (Taxol), gemc
itabine (Gemzar) i vinorelbin (Navelbine), primenjeni sami ili u kombinaciji sa cisplatinom
(Sweeney & Sandler, 2000). Meutim, treba rei i to da je ispoljavanje rezistencije na hemo
terapeutike veliki problem u terapiji kancera (Volm & Mattern, 1996)
Prognoze za nesitnoelijski karcinom plua zavise od faze kancera (metastaziran ili
ne), veliine tumora, opteg stanja pacijenta. Uivanje duvana pre operacije nesitnoeli
jskog karcinoma plua, smanjuje izglede za dugorono izleenje pacijenta. Generalno
uzevi, prognoze su prilino loe jer skoro 80% pacijenata ne ivi vie od jedne godine
nakon dijagnoze. Sa dananjom poboljanom terapijom, oko pet posto pacijenata ivi i dve
godine.

elijska linija i gajenje elija


Za eksperimentalni bioloki model sistem izabrana je elijska linija humanog karcino
ma plua NCI-H460.
NCI-H460 (NSCLC) linija karcinoma plua je dobijena u laboratoriji Gazdara i Mine
(Gazdar, A.F. & Minna, J.D.) 1982. godine, iz pleuralnog fluida pacijenata sa karcinomom
velikih elija karcinoma plua. Linija je nabavljena od banke humanih tumorskih elijskih
linija (ATCC katalog) gde se vodi pod katalokim brojem HTB177. Ove elije imaju iRNK
za p53 koja se moe relativno lako detektovati, tj. nivo joj je slian nivou nadreenom kod
normalnih elija plua (Takahashi et al. 1989). Ove elije se boje pozitivno na keratin i
vimentin. I koliina iRNK za c-myc nije uveana u odnosu na kontrolu. elije su epitelijalne
morfologije i rastu adherentne u monosloju.

Obe elijske linije su propagirane u flaskovima povrine 75cm2 (Nalgene, Nunc). Kao
osnovni medijum korien je RPMI uz dodatak 10-posto fetalnog teleeg seruma prethod
no inaktivisanog toplotom, 2mM glutamina, smee antibiotika streptomicina 50 gg/ml i
penicilina 50 IU/ml.

Odreivanje elijskog broja i inhibicije proliferacije


Za odreivanje elijskog broja primenjen je test ekskluzije tripan-plave boje (Trypan
blau, Sigma). elije su sejane u ploe sa est leita, 100,000 elija po leitu u 4ml medi
juma po leitu.
Dvadesetetiri sata po zasejavanju, Todoxin 2 je razblaen u dvostruko destilovanoj vodi
1:100, a zatim su elije tretirane rastuim koncentracijama purifikovanog Todoxin-a 2:50 u l,
100 ul i 250 ul. elijski broj je praen posle 48, 72 i 96 sata od tretmana, tako to su sakup
ljane plivajue elije, a adherentne elije su tripsinizirne sa 0.25% tripsin-EDTA rastvorom
(Sigma). Nakon jednog do dva minuta, enzimska reakcija je zaustavljena dodatkom TNS
(Trypsin Neutralization Solution) i elije su taloene centrifugiranjem pet minuta na 1.800
gpm. Alikvot elijske suspenzije je razblaivan u jednakom zapreminskom odnosu sa 0,4%
rastvorom tripan-plavog u sterilnoj vodi. Mrtve elije zbog naruenog integriteta membrane
pasivno primaju boju i boje se u plavo, dok ive elije ostaju neobojene. Broj elija odreivan
je na pet polja hemocitometra (Burker-Turk) na invertnom mikroskopu (Leica, Germany).
Broj elija po mililitru elijskog medijuma je dobijen mnoenjem srednjeg broja elija
po komori sa faktorom dislucije (2) i koeficijentom komore 104.
Procenat inhibicije elijske profileracije je izraunavan po sledeoj formuli:
% inhib. profileracije = 1 - broj elijatretman /broj elijauzorak * 100

Diskusija
Najjednostavniji i najpristupaniji test za utvrivanje vijabilnosti ispitivane kulture
elija, odnosno citotoksinosti neke supstance, svakako je test iskljuenja boje tripan plavo
(engl. Trypan blue dye exclusion test) tj. usvajanja boje od strane elija sa naruenim
integritetom elijske membrane. Vijabilne elije u ovom testu ostaju neobojene, dok se
mrtve elije boje plavo usled naruenog integriteta elijske membrane.
Moe se rei da tumor predstavlja kompleksnu elijsku populaciju u kojoj su kolokali
zovani sticanje novih i gubitak starih elija. Slino je i sa kulturom tumorskih elija.
U ovoj elijskoj liniji konstatovan je izvestan procenat spontano mrtvih elija koji se
poveava sa duinom inkubacije. Todoxin 2 je indukovao porast broja mrtvih elija u obe
elijske linije, meutim, taj porast nije bio vremenski i dozno zavistan tj. sa poveanjem
koncentracije Todoxin-a i produavanjem vremena inkubacije, raste i broj mrtvih elija ali
bez dozne i vremenske pravilnosti.
Istovremeno, mogue je pratiti inhibiciju proliferacije pod dejstvom Todoxin-a 2, vre
menski i dozno zavisnu. Iako u gotovo svim uzorcima postoji inhibicija proliferacije, ona
nije vremenski i dozno zavisna. Moe se rei da jedino koncentracija od 100 ul Todoxin-a
daje konstantnu inhibiciju proliferacije, dok ostale koncentracije nemaju.
S obzirom na izuzetnu rezistentnost ove elijske linije na hemoterapeutike, ovakvi
rezultati su sasvim oekivani.

Istine i zablude
u vezi sa kancerom
1) Poreklo, mehanizam nastajanja i deobe elija kancera, onako kako ih objanjava
dananja zvanina medicina, ne mogu biti prihvaeni kao tani.
Glavni razlog za ovakvu tvrdnju lei u injenici da postoji isti skriveni ubica ne samo
kod kancera, ve i kod AIDS-a i autoimunih oboljenja, naroito sklerodermije.
I kancerogene elije i Hl-virusi su praklice, sorabi, nemanodije.
Glavna odlika ovih pramikroorganizama jeste polimorfizam ili, popularnije, pleomor
fizam. Naime, usled dejstva egzogenih uticaja praklice mogu da menjaju oblik i da budu
opaene kao: prioni, DNK ili RNK-virusi, razni paraziti, gljivice, bakterije i dr. Ta najmanja iva
bia mogu iveti u biljkama (Agrobacterium tumefaciens), u ivotinjama (SV-40) i ljudima.
Jo 1921. godine, Dejms Jang je iz raka dojke, materice i genitalija, izolovao kokoidne i
tapiaste oblike spora. Uoeno je da svi oblici lue toksine koji indukuju elijsku proliferaciju.
2) Nemanodije lue gonadotropin (CE) da bi zatitile elije raka, kao to placenta lui gonado
horionski gonadotropin da bi zatitila fetus od unitenja delovanjem imunog odgovora majke.
3) Sorabi tj. nemanodije su neunitivi. Ukoliko bi, ipak, bili uniteni, za organizam domai
na to bi bio kraj. Ne mogu ih unititi ni pritisak, ni visoka temperatura, niti bilo koje hemjsko
jedinjenje (kiselina i sl.), kao ni zraenja od 50 000 rema dovoljno da unite svaki ivot.
4) Sorabi mogu da se transformiu u blizu dvadeset oblika. Variraju od veliine priona (od
dva do etiri nanometra), preko veliine virusa, do veliine bakterija (stafilokoke i streptokoka).
5) Za razmnoavanje su im potrebni faktori (hormoni) rasta. Ukoliko su ,,ulovljeni i
zaustavljeni na jednom od 20 stadijuma (oblika), sorabi za vlastito razmnoavanje moraju da
koriste faktore rasta domaina. Moda upravo ovde lei reenje tajne zbog ega kod Pigme
ja HIV-infekcija ne progredira u AIDS. Naime, pripadnici ovog afrikog plemena su izuzetno
niskog rasta i nemaju TGF (eng. Tumor Grow Factor - faktor rasta tumora). Eksperimental
no je, inae, dokazano da se Hl-virusi i kancerogene elije, in vivo ili in vitro, ne mogu razm
noavati ni u optimalnim uslovima (u medijumu) ukoliko ne postoje faktori rasta.
6) Somatska (telesna) elija se mitozom deli na dve erke-elije sa po 23 hromozoma elije raka
se mogu deliti asimetrino ili nepravilnom deobom gde njihov broj, redmo, moe rasti aritmetikom
progresijom - 3, 7,11,15... Mogu imati jedno ili vie jedara, a moe se dogoditi i da ih - nemaju.
7) Mo preivljavanja i adaptacije na novonastale uslove kod soraba je izvanredna. Kada
se organizam, recimo, tretira hemoterapijom, zraenjem, hormonskom, genetskom terapi
jom i sl, u stanju su da se grupiu, sklone i provedu izvestan period u mirovanju. Meutim,
posle, recimo 6, 12 ili 18 meseci, mogu jo ee da buknu i preplave ceo organizam.
8) Tumorske elije imaju DNK tipa ,,G-C, a somatske tipa ,,A-T. Kada bi se telesne elije na
neki nain transformisale u kancerogene, i ove bi morale da imaju DNK istog tipa, to jest "A-T.
9) Ne treba govoriti o fizikohemijskoj teoriji tumora, ve o fizikohemijskoj, virusnoj ili

biolokoj indukciji tumora. To znai da su ovi faktori samo pokretai ciklusa razvoja
mikroparazita, praklica, tj. soraba.
10) Fluoru treba posvetiti posebnu panju, budui da spada u red najopasnijih
kancerogena. Po reima dr Vilijema Markusa, a to je potvrdilo i etrnaest nobelovaca, fluor
je odgovoran za 10.000 smrtnih sluajeva u SAD godinje. S druge strane, dr Alfred Tejlor
tvrdi da natrijum fluorid i u koncentraciji od 1 :20.000.000 stimulie rast kancerogenih eli
ja. U naoj zemlji je dozvoljena koncentracija od 1 : 1.200.000.
Fluor izaziva i mentalni deficit. ta je on, ako nije progresivna multicentrina
leukoencefalopatija sa degeneracijom. Kod ovakvog poremeaja javlja se nedostatak
kiseonika u mozgu, to pogoduje SV-40 i njegovim srodnicima (nemanodijama), koji ive
u anaerobnim tj. bezkiseoninim uslovima. Sa takvim oteenjem modanih struktura,
ivot oveka je nemogu. Imajui ovo u vidu, Adolf Hitler je naredio da se fiuor daje
zatvorenicima u koncentracionim logorima.
Naa deca, ene, trudnice, dobijaju pune kutije tableta sa fluorom. Na njih neprestano
vre pritisak stomatolozi koje su, u najveem broju, podstakli njihovi profesori nakon sti
canja titula i odbrane doktorata upravo na - fluoru.
11) SV-40, papovavirus (simian, majmunski virus), seje smrt. Kod ena preko raka
dojki, plua, genitalnih organa. U sluaju ,,srenog ishoda, ruku pod ruku sa ovim ide
nakaznost kao posledica hirurkih zahvata poput mastektomije. Kod mukaraca, SV-40
izaziva rak prostate, plua i debelog creva.
Infekcija ovim virusom je mogua preko polio vakcine, kada se umnoavanje virusa
vri na kulturama tkiva bubrega majmuna, najee kontaminiranih SV-40 virusom.
I u naoj zemlji se, u Institutu na Torlaku, radi umnoavanje polio virusa na kultura
ma tkiva bubrega majmuna. Majmuni se nabavljaju od problematinih liferanata ivih maj
muna iz divljine i rezervata.
12) Po pitanju otkrivanja praklica, PCR-metoda je jo jednom pala na ispitu to, inae,
nije sluaj sa kombinacijom laserske mikrodisekcije nakon koje sledi elektronska
mikroskopija. Laserskom disekcijom treba odvojiti kancerogene elije od zdravih, pa stavi
ti tripsin i/ili pepsin. Kancerogene elije (sorabi, nemanodije) e, za razliku od telesnih eli
ja, odoleti delovanju ovih enzima.
itaoci koji ele da saznaju vie o nekim temama iz ovog poglavlja, dodatne informa
cije mogu nai u odgovarajuoj literaturi:
Zbomik radova sa Jugoslavenskog simpozijuma o protetskim inovacijama, Beograd, 1981;
Sluaj prevarene bakterije - Epohalno otkrie ili nauni rimejk, ,,Galaksija, april 1990;
,,Da li e preko ljudskog gena Amerikand uskoro zavladati svetom?, ,,Argument, 19. maj 1997;
Prirodni virostatik Todoxin u leenju HlV-infekcije i kanceroznih oboljenja, prim. dr
sci. Todor Jovanovi i koautori Mila i Dejan Jovanovi, Beograd, 1996;
,,Todoxin - biolokim skalpelom na tehnologiju zablude, prim. dr sci. Todor Jovanovi
i koautori Mila i Dejan Jovanovi, Beograd, 1998;
Srbiji na zdravlje, prim. dr sci. Todor Jovanovi i koautori Mila i Dejan Jovanovi,
Beograd, 1999;
+ Srbiji sa sreom, prim. dr sci. Todor Jovanovi i koautori Mila i Dejan Jovanovi,
Beograd, 2001;
Nada za Srbiju, prim. dr sci. Todor Jovanovi i koautori Mila i Dejan Jovanovi,
Beograd, 2002.

BOLESTI ZAVISNOSTI
Narkomanija
Ovih dana mnogo se govori o okolini. Ali, dok se uglavnom misli na prirodno zeleni
lo, iste reke i sve vazduh, postoji i jedna druga podjednako vana sredina - sredina droge.
Sredina naeg ivota je postala zagaena. Na nain razmiljanja je postao zagaen.
Suoeni smo sa promenama koje zagauju nae razmiljanje do te mere da ne znamo ta
mislimo. Sredina promena unitava nau zemlju. Naa mogunost odluivanja je toliko
mala da je to stanje dovelo do tekoa i zbunjenosti.
Danas se okreemo prema grupnim reenjima svojih problema, umesto individuanim.
Za reenje problema ne koristimo se sopstvenim mogunostima. Glavnu ulogu u tome ima
veliki porast upotrebe droge. Ta strategija se provodi namerno. Osmislili su naunici nove
nauke, drutveni inenjeri i eprtlje, a meta joj je najranjivije podruje - nae miljenje o
nama samima, tj. nain na koji sami sebe doivljavamo, to nas na kraju dovodi do toga da
postajemo ovce koje vode na klanje. Postali smo zbunjeni mnotvom izbora i odluka koje
moramo da donesemo pa nas je cela ta sredina napravila malodunima.
Nama manipuliu beskrupulozni ljudi, a da toga i nismo svesni. Ovo se posebno
odnosi na trgovinu drogom.
Trgovina drogom je podmuklo promenila nau okolinu. Navodni ,,rat protiv droge je
obina farsa. Nema ga u dovoljno kvalitetnoj meri da bi potomci Britanske istono-indijske
kompanije uopte brinuli o njemu, Zajedno sa kompjuterizacijom, mozgovi su nam skoro
potpuno isprani, a sposobnost da se odupremo nametnutim promenama nam je oduzeta.
To nas dovodi do jedne druge sredine - sredine u kojoj se vri kontrola ljudi, poznata pod
nazivom kontrola linih informacija, bez koje vlade ne mogu da igraju svoju igru brojki*..
Ipak, dananji problem je davno ,,izmiljen.

Prapoed svaremenog zla


Pokuaji da se objasne peinski crtei i gravire iz zapadne Evrope od pre tridesetak hi
ljada godina, dakle iz kamenog doba, sugeriu da su ih radili plemenski amani ili vraevi
tokom transa izazvanog drogom. Takvi crtei su raeni istim metodama i u Namibiji tokom
XIX veka. Vraevi bumanskih plemena padali su u trans i identifikovali se sa okolnim iv
otinjama.
amanska religija je opstala do danas u Sibiru gde se, kao deo rituala, dugo uzima
Amanita muscaria, crvena peurka sa belim pegama. Iako u velikim dozama moe da bude
*Don Kobnen- Komotet 3001

smrtonosna, paljivim grickanjem dovodi do sjajno obojenih halucinacija. Ti efekti se


dodatno uveavaju muzikom bubnjeva koja prati ceremoniju. I na drugoj strani sveta, u
Kostariki, pronaen je rvanj iz II veka nove ere na kojem je urezana scena: sa obe strane
centralne ljudske figure, nalaze se iste ovakve peurke.
U zamrenim i fantastinim umetnikim delima Maja, Asteka, Inka i ostalih, nije teko
uoiti jake elemente ,,psihodelinog. Amerikanci su blagosloveni ili prokleti, kako ko
gleda, brojnim biljkama koje proizvode snane halucinogene supstance.
Upotreba kaktusa pejotl datira iz 200-300. godine n.e, kad je prikazan na gmariji iz Meksika.
Halucinogeni kaktus San Pedro je korien jo oko 800. godine p.n.e. Bar tako govori
rezbarija u kamenu iz grada evin de Huantar u severnom delu peruanskih Anda. Osuen
sadri dva posto meskalina- najveu koncentraciju ovog halucinogena u bilo kojoj biljci.
Peurka teonanacatl (telo bogova) sadri halucinogen psilosibin. Maje su od 500.
godine p.n.e. pravile stotine peurkastih kamenova sa stablima ukraenim rezbarijama
ivotinjskih ili ljudskih figura prikazanim kako vau peurke. Pulpa dobijena vakanjem,
meana je sa vodom. Teonanakatl peurke meane sa medom sluene su prilikom svetkov
ina na gozbama, od ega su gosti dobijali fantastine vizije.
Kad se lie koke vae pomeano sa gaenim kreom, oslobaa se kokain. Delimino
savakani komadii koke pronaeni su na ubritima drevnih peruanskih naselja iz vreme
na oko 2500. godina p.n.e. upovi iz kulture Moke iz Perua prikazuju ritualne koje izvode
svetenici vaui koku, kao i opremu koja ide uz to - torbicu za lie koke, tikvu i tapi
za nanoenje krea. Neka od najlepih zlatarskih dela iz Kvimbaja kulture Kolumbije jesu
sudovi za kre koji se vakao sa liem koke. Kod peruanskih Inka koka je bila privilegija
elite - vojnih stareina, naunika, lekara, svetenika i kraljevskih glasnika - koji su sle
dovanja nosili sa sobom u malim torbicama. Inke su za uzgajanje bunja koke koristili
osuenike jer su ravniarske oblasti gde je ono raslo smatrane loim po zdravlje.
Koristei testove za otkrivanje upotrebe droge kod zaposlenih u Sjedinjenim Drava
ma, naunici su u jednoj treini analiziranih uvojaka kose 170 peruanskih i ileanskih
mumija, nali ostatke kokaina, ukljuujui i tela stara 2.000 godina. I to od najmlaih do
najstarijih osoba!
Konoplja (kanabis) se najvie uzgaja u Americi, i to poev tek nakon njenog otkrivanja.
Do Kolumba, rasla je divlje. Prie o vizijama koje su imale poglavice iz XIX veka, poput Bika
Koji Sedi i Crnog Irvasa sugeriu puenje kanabisa. Najuveniji meu prvim uzgajivaima
kanabisa bio je izvesni Dord Vaington. Dvanaestog maja 1765. godine, zapisao je u
dnevnik: eo konoplju u Madi Houlu pored movare.
Najpoznatiji izvor kanabisa u Aziji je Indija gde su evropski lekari otkrili njegova
lekovita svojstva i nazvali ga indijska konoplja. Tradicionalni indijski nain konzumiranja
je pijenje aja od kanabisa (u prahu) uz dodatak mleka, eera i zaina. I danas se spravlja
pod imenom bhang. Efekti: veselost, dremljivost, zaljubljenost ili veliki apetit.
Grki istoriar Herodot opisuje kako su Skiti iz june Rusije (200 godina ranije su naselili
Bliski istok) izumeli posebne atore kao parna kupatila i mesta za puenje konoplje. Unutra
je, na posudu punu uarenog kamenja, bacano seme konoplje. Skiti su, belei Herodot,
oduevljeno urlali dok su udisali ta isparenja. Potvrda Herodotove prie pronaena je u leden
im grobnicama Pazirika, na granici Rusije, Mongolije i Kine, iz oko 400 godina p.n.e. U jed
noj grobnici su naena dva kompleta za puenje kanabisa. Sastojali su se od posuda sa
kamenjem i semenom konoplje, pokrivenih krpom, sa konom torbicom sa semenom.

U drevnoj Kini, taoistiki svetenici su se ,,fiksali udisanjem isparenja konoplje koju su


stavljali u posude sa tamjanom. Shen Nung Pen Tsao Ching je na prelazu I i II veka nove ere
ostavio zabeleku: Ukoliko se uzme mnogo, ovek vidi demone i bacaka se okolo kao ludak.
Ali ako se uzima due, ovek moe da komunicira sa duhovima i telo mu postaje lako.
Hai je koncentrat kanabisa, napravljen ceenjem smolastog cvetnog polena. Ovu
smolu danas skupljaju avganistanski seljaci obueni u kone ogrtae trei kroz polja i
eui se o biljke. Potom se smola skida sa njihovih ogrtaa i od nje prave ,,pogaice. Izu
mitelji haia nisu poznati, ali je najverovatnije re o srednjovekovnim Arapima koji su toj
drogi u tolikoj meri bili posveeni da je jedna verska sekta po njima dobila ime - Asasini.
Re je o fanatinoj islamskoj manjini, organizovanoj u drugoj polovini XI veka, od strane
navodnog persijskog plemia Hasan-ibn-al-Sabaha.
Nije poznato gde je tano nastala vodena lula za puenje haia, ali najraniji poznati
primerak potie iz XV veka. Naena je u peini Libel u blizini izvora Plavog Nila u Etiopiji.

Muze li se - mak?
Opijum se dobija iz mlenih sokova maka. Zbog aktivnog sastojka morfina, smanjuje
bol, anksioznost i nesanicu. Australijski arheolog Robert Merilis je 1962. ukazao da je jedna
vrsta glinenih upova, napravljena na Kipru izmeu 1600. i 1500. g.p.n.e, modelirana prema
semenu maka okrenutog naopako. Na nekima od njih su i paralelne pruge koje jasno imi
tiraju zareze uzgajivaa na aurama maka iz kojih otie mleko. Zahvaljujui ovome, sma
tra se da je Kipar svojevremeno bio centar trgovine opijumom u istonom Mediteranu.
Upueni tvrde da je ovo ostrvo i danas jedan od centara krijumarenja narkotika. Inae,
istovetni upovi su iskopani ak i u Siriji, Palestini i Egiptu.
Prve poiljke opijuma, prema dr Kolmenu, stigle su iz Bengala u Englesku 1683.
godine, u jedrenjacima za prevoze aja Britanske istono-indijske kompanije. U Englesku
su ga dovezli kao test, ogled, da vide da li se obian engleski puk, sitni posjednici i nii slo
jevi, moe navui na uzimanje droge. Bilo je to ono to bi mi danas mogli da nazovemo
eksperimentalnim marketingom za novi proizvod. Ali, vrsti seljaci i uveliko izrugani
nii slojevi bili su sazdani od vrstog materijala, pa je eksperimentalni marketing doiveo
potpuni krah. Nii slojevi britanskog drutva su odluno odbili da pue opijum.
Plutokrate i oligarsi iz londonskog visokog drutva poeli su da tragaju za tritem koje
nee biti tako otporno, nesavitljivo. Takvo trite su pronali u Kini.
irom Kine su poele da niu opijumske jazbine, a u velikim gradovima poput anga
ja i Kantona na stotine hiljada bledih Kineza je otkrilo kako lula opijuma naizgled ini ivot
podnoljivijim. Britanska istono-indijska kompanija je nesmetano delovala vie od 100
godina, dok se kineska vlada nije probudila. Prvi zakoni protiv puenja opijuma doneti su
tek 1729. godine. To se lanovima odbora Britanske istono-indijske kompanije, a bilo ih
je 300, nije ni najmanje svidelo.
Kompanija je ve uspela da uzgoji seme maka koje je davalo najkvalitetniji opijum iz
makova sa podruja Benaresa i Bihara u dolini reke Gange u Indiji, dok se opijum nieg
kvaliteta, iz drugih delova Indije, prodavao po nioj ceni. Ne elei da izgubi svoje unosno
trite Britanska Kruna se upustila u bitku sa kineskom vojskom i porazila je. Na isti nain
amerika vlada navodno danas bije bitku protiv trgovaca drogom i kao Kina trpi ogromne
poraze. Ipak, postoji jedna velika razlika: kineska vlast se borila kako bi pobedila, dok

amerika vlada nema nikakve elje da tu bitku dobije, to objanjava tako veliku fluktuaci
ju osoblja u Agenciji za suzbijanje narkotika (DEA).
U poslednje vreme opijum visokog kvaliteta putuje iz Pakistana do Makre na pustoj
pakistanskoj obali, odakle se brodovima prevozi u Dubai, gde se razmenjuje za zlato. Kau
da je to delimino razlog zbog koga je danas heroin privlaniji od kokaina. Trgovina hero
inom je diskretnija. Nema ubistava visokih dravnika, to je u Kolumbiji postalo gotovo
svakodnevno. Pakistanski ne postie cenu onoga iz Zlatnog trougla polumeseca (iranski
opijum). To je uveliko podstaklo proizvodnju i prodaju heroina, koji bi ubrzo mogao da
potue kokain i postane droga broj jedan.
Mehanizam trgovine heroinom izgleda ovako: primitivna plemena na brdovitim predelima Tajlanda i Burme uzgajaju mak od koga se pravi opijum. U vreme berbe, aice
maka sa semenom se zarezuju iletom ili otrim noem. Kroz posekotinu iscuri smolasta
masa koja poinje da ovrava. Ta masa je sirovi opijum. On se potom oblikuje u lepljive
kuglice. Uzgajivaima se plaa u zlatnim polugama teine oko jednog kilograma, poznatim
kao 4/10, koje se izlivaju u banci Credit Suisse. Te male ipke se koriste samo za tu svrhu
- za plaanje uzgajivaima opijuma - pomenutim pripadnicima plemena. Velikim trgovci
ma sirovog opijuma ili polupreraenog heroina na hongkonkom tritu se plaa zlatnim
polugama normalne veliine. Iste metode se koriste za plaanje brdskih plemena u Indiji Baluija - koji se ovim poslom bave jo od vremena mogula. U sezoni droge, kako se zove,
na tritu Hong Konga nastaje poplava trgovine zlatom.
Meksiko je poeo da proizvodi relativno male koliine heroina zvanog meksiki
smei, za kojim postoji velika potranja u Holivudu. I u toj zemlji trgovinom narkoticima
upravljaju najvei dravni funkcioneri, koji na svojoj strani imaju vojsku. Neki proizvoai,
meksikog smeeg zarauju milione dolara meseno opskrbljujui narkoticima svoje kli
jente u SAD-u. Kada se neki pripadnici meksike Savezne policije, s vremena na vreme,
nahukaju na preduzimanje akcija protiv proizvoaa heroina, odjednom se, kao iz vedra
neba, pojavi vojska i ,,oisti teren.
ta je heroin i zato je on danas cenjeniji od kokaina? Po reima priznatog strunjaka
za to podruje, profesora Galena, heroin je derivat opijuma - droge koja otupljuje oseanja
i dovodi do dugog spavanja. Upravo to veina zavisnika i eli, a to stanje se zove biti u
rukama Morfeja. Opijum je droga koja, meu svim oveanstvu poznatim drogama, stvara
najveu zavisnost. Mnogi farmaceutski lekovi sadre opijum u razliitim koliinama, a
veruje se da se i papir koji se koristi za proizvodnju cigareta prvo impregnira opijumom i
da zato puai postaju zavisni o puenju.
Dr Don Kolmen navodi:
Sve do nedavno prava istina o trgovini opijumom u Kini bila je praktino nepozna
ta. Istina je sledea: snabdevanje Kine opijumom je bio britanski monopol, slubeni
monopol britanske Vlade i slubena britanska politika. Britanska prodaja indijskog opi
juma u Kini bila je jedna od najbolje uvanih tajni oko koje su stvorene mnoge zavarava
jue legende, kao to je ona ona o Klivu od Indije (Clive of India) i pria o oajnikoj
hrabrosti britanskih vojnika u Indiji za slavu ,,Carstva, koje je tako dobro napisao Rad
jard Kipling, i pria o jedrenjacima za prevoz aja , koji prevaljuju okeane sa svojim
tovarima kineskog aja za salone visokog drutva viktorijanske Engleske. Istina o britan
skoj okupaciji Indije i o britanskim Opijumskim ratovima jedna je od najpodlijih lai
zapadne civilizacije.

Skoro 13 procenata indijskih prihoda u vreme britanske vlasti dolazilo je od prodaje


bengalskog opijuma visokog kvaliteta distributerima droge u Kini, koji su bili pod britan
skom upravom. Kineska kopnena misija - tadanji Bitlsi - napravila je izvrstan posao iren
ja upotrebe opijuma meu siromanim kineskim radnicima (coolies, kako su ih zvali). Nisu
se ti zavisnici odjednom pojavili iz vedra neba, kao ni tinejderski zavisnici u SAD-u.
Moramo da zapamtimo da su u oba sluaja oni namerno stvoreni. U Kini je prvo stvoreno
trite opijuma, a onda je to trite popunjeno opijumom iz Bengala. Na isti nain je u SAD
u prvo stvoreno trite marihuane i LSD-a, a potom su ga britanske plutokrate i njihovi
ameriki roaci, uz pomo gospodara britanskog bankarskog aparata, popunili.
Unosna trgovina drogom je jedan od najgorih primera zarade na ljudskoj bedi. Drugi
je legalna trgovina drogom, koju vode farmaceutske kue u vlasnitvu Rokfelera. Najvie ih
je u SAD-u, ali ih ima i u vajcarskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, a imaju punu podrku
Amerikog Medicinskog udruenja (American Medical Association, AMA).
Svako ako hoe moe, a ako nee ne mora da vjeruje dr Kolanu. Jedno je ipak sigurno nita ne pria napamet. Dobro zna ita govori. No, da privedem kraju priu o prapoetku zla.

Grci i Rimljani su vie voleli da piju nego da duvaju


Dokazi za koritenje opijuma u religijskim kultovima bronzanog doba stiu iz Egejskog
mora. Tokom iskopavanja drevnog kiparskog grada Kitiona (1975), pronaena je mala fino
izrezbarena lula od slonovae iz oko 1200. g.p.n.e. Tragovi sagorevanja na jednom od dva
otvora, jasno ukazuju na to da se koristila za puenje opijuma. Sline lule se koriste i danas.
Figurine napravljene na minojskom Kritu sredinom drugog milenijuma p.n.e, prikazu
ju boginje sa krunama od glava maka kako pruaju mak drugim enama.
Interesantno je to to ni grki ni rimski bogatai, inae skloni raznoraznim bahanali
jama, nisu previe uivali u drogama. Marihuanu su vie koristili za lek. Istina, u grkom
gradu Afrodizijasu, u Turskoj, jedna skulptura pokazuje opijum u ruci boga ljubavi Erosa.
U Homerovoj poeziji se droga pominje dva puta, i to u negativnom kontekstu. U Odis
eji lepa Helena mea vino gostima govorei: Niko ko ovo popije u vinu, nee toga dana
ni suzu pustiti, ak ni za smrt majke ili oca, ak ni ako mu brat ili sin budu poseeni maem
a on tome bude prisustvovao.
Helena je nabavila drogu (verovatno derivat opijuma) iz Egipta gde se koristila kao lek.
Iako je Homer opisuje kao ,,korisnu, svestan je da droga liava oveka oseanja. Isto se
odnosi i na one koji jedu ,,lotos, verovatno u Severnoj Africi koju je posetio Odisej prilikom
dugih lutanja nakon Trojanskog rata. lanovi njegove posade koji su pojeli cvetove ,,lotosa,
uobiajeno kod lokalnog stanovnitva, nakon toga su tonuli i blaeni trans zaboravljajui na
sve brige, pa ak i elju da se vrate porodicama. Odisej je morao silom da ih vraa na brod i
vezuje dok ne dou sebi. O kojoj je biljci re, nije poznato. U svakom sluaju to nije bio cvet
egipatskog lotosa, vrste vodenog ljiljana, budui da ovaj nema nikakva psihoaktivna svojstva.
Uzimanje halucinogenih droga kod Grka je ograniavano uglavnom na proroita.
Verovalo se, recimo, da Apolon govori kroz svoju svetenicu na Delfima. Iz klasinih tek
stova se jasno vidi da su svetenice uzimale jake halucinogene. Plinije tvrdi da su drevni
narodi koristili buniku. On je zove apollinaris, po Apolonu. Plinije opisuje i vrbenu kao
sredstvo za izazivanje proroanstava: ,,0be vrste (vrbene) koristi narod Galije u proricanju
sudbine, ali Magi (iz Persije) naroito iznosi najlui stav o toj biljci: ljudima koji se istrlja

ju njome ispunjavaju se elje, nestaju im groznice, dobijaju prijatelje i lee se od svih


bolesti.
Ipak, najstariji arheoloki dokazi o gajenju maka u Evropi pronaeni su oko vaj
carskih jezera i datiraju iz 2500. godine p.n.e. U njihovim stanitima, naime, pronaene su
vee koliine semena maka. Naunici, meutim, tvrde da je ovaj mak korien za pravlje
nje kolaa ili ulja za kuvanje.
Sve u svemu, drevni narodi su droge uglavnom uzimali u kontekstu koji je to uziman
je inio mnogo bezbednijim. Vrlo je verovatno da asteki tinejderi koji su uzimali peurku
teonanakatl, koja sadri psilosibin (najblii prirodni ekvivalent LSD-u) nisu sebi inili
ozbiljnu tetu - drogu su uzimali u okviru porodice, uivajui u zajednikom doivljaju
pojaane percepcije i uvida u domen duhovnosti.

Pored cvea bilo je i raunice


Do pojave hipika, ezdesetih i sedamdesetih godina prolog veka, narkomanija je bila
sporadina bolest. Zastupljena u oblastima u kojima se droga proizvodila, postojala je spo
radino i kod zdravstvenih radnika kojima su morfijum i druge psihoaktivne supstance bile
dostupne. U to vreme distribucija narkotika nije bila razvijena.
Hipici su uz parolu Ljubav i mir imali jo jednu: elim momentalno zadovoljstvo,
ne pitam na koji nain. Poeli su sa meskalinom, pejotlom, kokom, marihuanom... Pokret
hipika se irio, kao i njihove ideje, a ubrzo je sa Istoka stigao heroin. I tada, ve negde
osamdesetih, epidemija je poela da se razvija po svetu.
Tada je epidemija poela da se iri i kod nas. Odjednom je droga postala dostupna
svakom. Na koji nain? Tako to se kriminalizovala. Da bi mogli da kupe drogu, mnogi
kradu, prostituiu se. Zato su narkomani dobili epitet da su ljudi poslednje kategorije. Tako
je zaista bilo, meutim, veiti sumnjiavac dr Don Koleman ima svoju verziju:
,,Ta novoformirana zajednica (Deca cvea ili Bit generacija) i njen stil ivota
usisaJi su u svoj kult milione amerike omladine. Amerika omladina je pretrpela koren
itu revoluciju a da toga nije bila ni svesna, dok su stariji narataji bespomono posmatrali,
nesposobni da identifikuju izvor te krize, pa je zbog toga reagovao na nain loeg pri
lagoavanja na tu pojavu koja se sastojala od svih vrsta droge, marihuane, a kasnije lis
ergine kiseline, LSD-a, koji im je ba lepo osigurala vajcarska farmaceutska kompanija
Sandoz, poto je jedan od njenih hemiara, Alfred Hofman, otkrio kako da napravi sin
tetike ergotamine - veoma monu drogu za menjanje uma. Komitet 300 je isfinansirao taj
projekat preko jedne od svojih banaka - banke S.C. Warburg, a drogu je u Ameriku doneo
filozof Oldos Haksli.
Ta nova ,,udotvorna droga brzo je distribuirana u malim ,,uzorcima, te besplatno
deljena na univerzitetima irom SAD i na ,,rok koncertima, koji su postali vodee sredst
vo irenja upotrebe droge. Pitanje koje vapi za odgovorom je: ta je u to vreme radila Agen
cija za suzbijanje droge (Drug Enforcement Agency, skraeno DEA)? Postoje snane indi
cije koje pokazuju da je DEA znala ta se deava, ali joj je naloeno da ne preduzima
nikakve akcije da to sprei.
Jedan broj graanskih elnika i crkvenih ljudi oseao je veliko ogorenje zbog tog novog
kulta, ali su svoju energiju usmeravali u pogrenom smeru - protiv posledica tih dogaaja, a
ne protiv uzroka. Kritiari rok kulta pravili su iste greke kao i kritiari iz perioda prohibici

je. Kritikovali su agencije za sprovoenje zakona, profesore, roditelje - sve osim zaverenika.
Zbog ljutnje i ogorenosti koju oseam prema tom velikom zlu od droge, ne elim da
se izvinjavam zbog upotrebe renika koji nemam obiaj da koristim. Jedan od najgorih
drogerakih dripaca koji je ikada hodao ulicama Amerike bio je Alen Ginsberg. Taj Gins
berg je progurao upotrebu LSD-a kroz televizijsku reklamu koja ga nije nita kotala, iako
bi ga, u normalnim okolnostima kotala na milione dolara.
Ginzberg je uspeo da odri nekoliko predstava nacionalne gledanosti u kojima je
veliao vrline LSD-a i m arihuane pod izgovorom novih ideja i nove kulture koja
nastaje u umetnikom i muzikom svetu. Kako ih elektronski mediji ne bi preiali,
Ginsbergovi oboavaoci iz um etnikih i drutvenih kolumni svih vodeih amerikih
novina i asopisa pisali su blistave lanke o ,,tom ivopisnom oveku. Nikad u istori
ji novina, radija i televizije nije bilo takve svemedijske besplatne reklam ne kampanje,
a da prom otere iz zavere Vodolija, NATO i Rimski klub nije kotalo ni centa. Sve
su to bile apsolutno besplatne reklame za LSD, tek blago preruene u umetnost i
,,kulturu.
Ken Lov je jedan od Ginsbergovih najveih prijatelja, koji je u Njujork Tajmsu objavio
reportau od pet stranica, saglasno metodologiji koju primenjuje Tavistok institut i Sten
ford centar, a koja glasi: ako treba da promakne neto to javnost ne moe da prihvati zato
to joj mozak jo uvek nije potpuno ispran, onda unajmi nekoga da napie lanak u kome
e obraditi temu sa svih strana.
to je jo gore, ili bolje, zavisno od take gledita, agencija Junajted pres (UP) preuzela
je besplatnu reklamu o Ginsbergu i LSD-u koju je napisao Keni Lov i poslala teleksom stoti
nama novina i asopisa irom zemlje, pod naslovom Nove prie.
Popularnost, na alost i prihvatanje, na koje je LSD naiao u naim krajevima, moda
je ponajbolje odslikao sjajni Dragoslav Andri u svom poznatom Reniku argona iz
1972. godine, gde je pod odrednicom ,,droga pribeleio: jegulja, lina karta, esid, eton,
kalifornija, kiselina, sanajn, spid, trava, travka, hrana, it, taka; droga loeg kvaliteta divljak; metedrin - met; marihuana - marica, mari, Meri Dejn, pot, trava, travka; ista
droga - istak... kubni santimetar droge - trip... uzimanje droge kao to je LSD i sl. - spid...
intravenozno ubrizgavanje - dizajn, zezanje, krljanje, treskanje, fiks... drogirati se intra
venoznim ubrizgavanjem - baciti se pod igrlu, zakucati se, krljati se, prikucati se, tresnuti
se, ukucati se, urokati se, ufiksati se, ufurati se, fiksati se, fiksovati se, furati, cepati iglu,
cepati fiks... Pod odrednicom ,,narkoman - dizajner, dragomdan (. dragomdanka), anki,
komandos, narkos, danki, haman, drogi, drogos, drogo, fiksa...
Danas je to, meutim, zvui drugaije. Novo vreme, neki novi klinci, neki novi jezik.
Evo kako to, otprilike, izgleda: dop, pajdo - droga; petica, petak, petarda - pet grama
heroina; mic - gram; kvoter - etvrtina grama; lutka - pola grama; ganda - jedna doza;
dankoza, danki - narkoman; pig - osoba koja uzima drogu koja mu prva doe pod
ruku; uraditi semu - nabaviti drogu; uraditi se - biti pod uticajem droge; haj - dobar
oseaj tokom uzimanja droge; gou ap - oseanje euforije posle uzimanja narkotika; klin,
ist - onaj koji je napustio drogu; daun - povratak u normalno stanje posle uzimanja
droge; krizirati - apstinenciona kriza; overiti - smrt usled velike koliine; hot ot - cijanid
ili druga vrsta otrova skrivenog u drogi da bi ubila zavisnika ili preprodavca koji pravi
smetnje, fatalna smrt; spid bol - meavina kokaina i heroina; rem - davanje stvari u zalog;
lajpika, it, hors - hai; gir, koka, koks, dast, arli, belo - kokain; gan - pric; fiks - doza

droge koja se daje injekcijom; doint - marihuana uvijena u cigaretu; domaica - domaa
marihuana (iz saksije); albanka - marihuana proizvedena u Albaniji; ikago grin - jaka
vrsta marihuane; trava, vutra - marihuana; eks, ekseri - ekstazi; trip - LSD, stanje iskriv
ljene svesti;

ta oni kau?
U maju i junu 2001. godine, beogradski Zavod za bolesti zavisnosti je u okviru Pro
grama prevencije zloupotrebe PAS sproveo istraivanje u 22 srednje kole u svih 16
beogradskih optina. U reprezentativnom uzorku su zastupljene kole svih usmerenja. Ispi
tan je 1.871 uenik, njihovi roditelji i profesori.
Meu ispitanicima je bilo 64 odsto enskog pola i 34 mukog, od ega su 95 odsto bili
ispitanici uenici drugog razreda i 4 odsto treeg. Vie od 60 odsto ispitivanih uenika ima
prosean uspeh, 17 odsto je odlinih, a 12 odsto ima lo uspeh.
Roditelji su uglavnom sa srednjim obrazovanjem (oko 55 odsto), sa zavrenom osnovnom
kolom je 4 odsto oeva i 8 odsto majki. Od njih je 80 odsto oeva zaposleno i 70 odsto majki.
Sa roditeljima ivi 80 procenata ispitanika, preko 85 odsto ivi u etvorolanoj porodid dobrog
imovinskog stanja (u svom stanu, imaju sopstvenu sobu, osnovne kune aparate, automobil).
Preko 75 odsto ispitanika smatra da se roditelji dobro slau, a da u kui vlada
demokratska atmosfera gde svi uestvuju u dogovoru. Sa majkama i sestrama imaju bliski
ji odnos i lake komuniciraju nego sa oevima.
Roditelji esto pue, preko 50 odsto, podjednako oba roditelja, dok je konzumiranje
alkohola ee kod oeva - 31 odsto. Drogiranje oba roditelja je retko, ispod jedan odsto,
dok je kod brae i sestara prisutnije - 1,5 odsto. U preko 80 odsto sluajeva mladi negiraju
postojanje posledica konzumiranja duvana, alkohola i droga kod lanova porodice.
Ispitanici lake komuniciraju sa istopolnim prijateljem, smatraju da simpatije treba da
ponu sa 10 godina, zaljubljivanje sa 12, zabavljanje sa 14, a seksualna iskustva od 16.
godine. Veina je ve imala neka iskustva (grljenje, ljubljenje), a oko 20 procenata referie
i ozbiljnija iskustva.
Skoro 40 odsto ispitanika je odgovorilo da nije sreno, njih 11 odsto da ima jednog ili
nijednog prijatelja. Povremeno ili esto je usamljeno 46 odsto, a 24 odsto nije sigurno da li
su prihvaeni u drutvu. Preko 10 odsto se osea bespomono, a skoro 30 odsto povremeno
nema samopouzdanje. Nezadovoljnih sobom i drugima je 45 procenata. U poslednje vreme
je esto nervozno 63 odsto ispitanika, 40 odsto nerviraju roditelji, 50 odsto lako plane.
Slobodno vreme mladi veinom provode sa prijateljima, uz televizijski program, u
bavljenju sportom ili sluanju muzike. Samo 4 odsto provodi vreme itajui.
Za mlade je najvanije zdravlje, ljubav i prijateljstvo, zatim karijera, a za 7 odsto novac
i lagodan ivot. Njih 60 posto e nastaviti kolovanje posle zavrene srednje kole.
Skoro 70 odsto mladih povremeno ide u crkvu.
Preko 30 posto se izjanjava da je izgubilo interesovanje za kolu, drutvo, sport, hobi.
Onome ko uzima droge, najvie moe da pomogne porodica, zdravstvo, policija, a
kola najmanje, svega 3 odsto. Za pomo bi se obratilo roditeljima, savetovalitu za mlade,
kolskom psihologu 8 odsto, a nastavniku manje od 1 odsto.
Tri etvrtine, ili oko 75 posto, izjavljuje da dosta zna o psihoaktivnim supstancama
(PAS) i da su o tome saznali preko TV, filmova, predavanja u koli, roditelja i prijatelja.

Mladi misle da se droge koriste iz radoznalosti, porodinih problema i na nagovor dru


gova, a da se ne koriste zbog zdravlja 58 odsto, roditelja 7 odsto ili nedostatka prilike za to
11 odsto. Veina smatra da je za uzimanje droga najodgovornije drutvo u celini, roditelji i
drugovi koji nagovaraju na uzimanje droga.
Njih 30 odsto zna gde se moe kupiti droga, njih 70 odsto poznaje nekog ko uzima
drogu, a ak 45 odsto je prisustvovalo tom inu. Oko 18 odsto ispitanika nije protiv eksper
imentisanja sa drogama!
Prva iskustva sa cigaretama imaju ve sa 12 godina, u 13-oj godini sa alkoholom, a u
14-oj sa marihuanom.
Vie od 55 odsto je probalo da pui cigarete, treina koja pui popui oko 10 cigareta
dnevno, za ta roditelji uglavnom znaju.
ak 90 odsto ispitanika je probalo alkohol, jedna etvrtina pije pivo vie puta meseno,
a samo 47 odsto nikada nije bilo pijano.
Dva odsto ispitanika je ,,duvalo lepak sa poetkom izmeu 10 i 12 godina.
Marihuanu je probalo 16 odsto ispitanih, najvie u 15-oj i 16-oj godini, ali 90 odsto nije
nastavilo da je koristi.
Neku drugu drogu je probalo 5 odsto u periodu od 14. do 17. godine, ali 95 odsto nije
nastavilo da je koristi.
Oko 30 procenata ispitanika je bilo na rejv urkama i u 25 odsto sluajeva im je
ponuena droga.
Dosta znaju o drogama, imaju benevolentniji stav prema pivu i cigaretama. Pivo ne
smatraju alkoholom, ak smatraju da su cigarete adiktivnije od piva.
Istraivai beogradskog Zavoda za bolesti zavisnosti u diskusiji dobijenih rezultata navode:
,,U istraivanju je dobijen uzorak standardne polne distribucije i kolskog uspeha,
prosenog uzrasta od 16 godina. Ispitanici ive u klasinim etvorolanim porodica
solidnog materijalnog stanja u kojima su odnosi harmonini, a odnos prema deci liberalni
ji. Poinju prvi konflikti sa roditeljima (separaciono-individuacioni procesi), a naglaena je
razdraljivost i impulsivnost. U kui su prisutni duvan i alkohol.
Visoko vrednovanje zdravlja u ovom uzrastu je moda posledica decenijske izloenosti, neposredne i posredne, raznim traumama, stresovima, nepredvienim okolnostima,
vanrednim stanjima. Zbog svega navedenog i oseanja bespomonosti, nesigurnosti i
nezadovoljstva, ma kako karakteristina za adolescentnu populaciju, verovatno su
naglaenija. Crkva dobija znaajnije mesto u drutvu naruenih sistema vrednosti i ustro
jstva, a kola gotovo da je izgubila svoju vaspitnu i pedagoku ulogu.
Mladi dosta znaju o duvanu, alkoholu i drogama, ali su dosta prijemivi za ove sup
stance. Spremni su za eksperimentisanje, radoznali i umeju da odgovornost prebace na
druge (drutvo, roditelji, drugovi). Prema pivu su tolerantni, ne smatraju ga alkoholom, niti
tetnim. Droga je prisutna i dostupna, gotovo da svako poznaje po nekog ko uzima droge.
Drugim istraivanjem je obuhvaeno vie od 1.200 uenika estih razreda est
osnovnih kola i uenika prvih i treih razreda gimnazije Sveti Sava, dakle uenika na
optini Savski venac.
Trideset pet odsto osnovaca i 39 odsto gimnazijalaca tvrdi da u kolskom dvoritu ima
droge. Osamnaestogodinjacima je dva puta vie nuena droga, tri puta vie ih je probalo
neki narkotik, a u treem gimnazije tri puta vie je nastavilo da je proba. Zanimljivo je da
su gotovo svi anketirani gimnazijalci izjavili da su ubeeni da i njihovi nastavnici koriste

drogu! U kolskom dvoritu najee se osea miris marihuane, a u gimnazijama se pred


nost daje ekstaziju.
Na kraju, u treim razredima gimnazije 30 odsto aka redovno kupuje cigarete, a meu
osnovcima ima i onih koji ve od desete godine konzumiraju bar pet cigareta dnevno.

Navratili" i do nas
U Odeljenju za suzbijanje narkomanije Uprave kriminalistieke policije SUP Beograda
kau da, kada je krajem ezdesetih u jednom podrumu u Ruzveltovoj 27 u Beogradu umro
prvi ,,overdozirani narkoman, nikome nije padalo na pamet da e trideset godina kasnije
narkomanija poprimiti epidemijske razmere.
Danas je, tvrde, po ponudi i jeftinoi narkotika Beograd jedan od evropskih, pa ak i svet
skih rekordera. U odnosu na zapadnu Evropu, kod nas je ipak manji broj tzv. sintetikih droga,
meutim, strahovita je ekspanzija ekstazija, sintetike droge koja u poslednjih etiri-pet godina
uzima maha i koju najee koriste veoma mladi ljudi, ve od 13. godine. to se ostalih droga
tie, marihuane ima najvie verovatno zato to je mogue i ovde proizvesti. U znaajnim kolii
nama se uzgaja indijska konoplja, a od nje dobija marihuana. Velike koliine pristiu posebno
iz Albanije. Na putu za Evropu, deo ostaje i ovde. Za ovom vrstom marihuane postoji veliko
interesovanje jer je, navodno, kvalitetnija. Sadri vise THC, supstance koja utie na svest.
Heroin je, opet, tipina droga za domaeg narkomana. Kada se u Beogradu za nekoga
kae da je narkoman, misli se na osobu na heroinu. Mi se, inae, nalazimo na heroinskom
putu. Sa Bliskog istoka, iz Avganistana, preko Turske, prolazi preko nae zemlje do
Evrope, pa i dalje. Dobar deo usluga prenosa se ne plaa keom, ve u robi.
Nekada su narkomani sebe doivljavali kao naslednike hipi-pokreta, kreativne i
posebne ljude potpuno iznad stvarnosti. Profil prosenog beogradskog narkomana se
poslednjih godina prilino promenio. Danas je dobro zagazio u kriminal.
U kriminal najee ulazi iznosei vredne stvari iz kue, tako da roditelji ne primete. Prosean
heroinoman ima izmeu 17 i 25 godina. Istina, ima i ekstrema sa vie od 40 godina ivota koji su
ve dugo na heroinu, ali i onih od 12-13 godina ivota, na alost ve stiglih do heroina.
Droga se dosta davno spustila u radnika naselja i meu omladinu koja finansijski ne
stoji ba najbolje.
Narasla narkomanska populacija se, kau, raslojila unutar sebe. Kokainsku grupu
mahom ine pripadnici ,,nove srpske klase koji za gram belog praha mogu da odvoje i 100
evra. Pitanje je otmenosti ,,mrkati po restoranima, diskotekama, na koktelima. ak je i
Put kokaina, koji inae nije iao kroz nau zemlju, ,,skrenuo da bi zadovoljio novo trite.
Kokainomana nema mnogo, mada njihov broj nije zanemarljiv. Re je o zatvorenim
krugovima gde diler zna da e zavisnost brzo rasti i da e uskoro umesto pet grama
nedeljno prodavati mnogo vie.
Marihuana, hai, lepak, ekstazi, ve dugo su u kolskim dvoritima. Koriste ih ak i
deca u petom razredu osnovne skole!
Uivaoci droga se nalaze u svim socijalnim miljeima, pa i meu povratnicima sa rati
ta i izbeglicama.
Nai zakoni koji sankcioniu trgovinu narkoticima spadaju, tvrde upueni, meu
najliberalnije na svetu. Poznata je izreka narkodilera sa Bliskog istoka: Ako padnem, neka
se to desi u Jugoslaviji!

Droga neminovno ide ka liberalizaciji. Neobian pristup svetskih vizionara glasi:


itav svet moe da se drogira, ako je to pod kontrolom vlasti i zakona!?
Primeri legalizacije i dekriminalizacije iz sveta, naravno, pokazuju da ovakav prilaz i
nije ba urodio plodom. Pria o Holandiji, gde je dozvoljeno posedovanje marihuane, nije
prezentovana kakva zaista jeste. Legalizaciju i dekriminalizaciju zastupaju oni koji konzu
miraju ili prodaju marihuanu.
Ima malih pacijenata sa viegodinjim narkomanskim staom iji roditelji to saznaju,
recimo, u poslednja dva meseca. Osim to su zauzeti i preokupirani borbom za osiguranje
egzistencije, najee su slepi za promene ponaanja kod svoje dece. tavie, najee
negiraju promene u detetovom ponaanju.
Prema procenama Zavoda za bolesti zavisnosti, u Beogradu ivi oko 35.000 narko
mana. Pretpostavlja se da u itavoj Srbiji ima oko 80.000 zavisnika od droge. Iako nema
zvaninih podataka, strunjaci tvrde da je oko 60 odsto mladih, najvie srednjokolaca, u
kontaktu sa drogom.
Vreme poinjanja konzumiranja psihoaktivnih supstanci u proseku se pomerilo na oko
15 godina. Sve mlai i mlai adolescenti, deca od 12,13 ili 14 godina, dolaze u Zavod sa ve
uspostavljenom zavisnou ili zloupotrebom uzimanja droga.
Dr Oliver Vidojevi, psihijatar iz Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu, potvruje
da je stanje alarmantno: ,,U proseku, u svakom odeljenju beogradskih srednjih kola, po
jedan uenik ima ozbiljne probleme zavisnosti od droge.
Nai najei pacijenti su aci prvog razreda gimnazije ili srednje kole. Ubedljivo
najei odgovor na pitanje zbog ega koriste drogu, upuuje na uticaj neposredne oko
line. Direktni indikatori su najee vrnjaci. Uzrast prvog uzimanja, poetnog iskust
va, je sve nii. okira kada doe dete od devet godina koje je ve zloupotrebljavalo
isparljive rastvarae ili dete od dvanaest godina koje je ve iskusilo heroin. To nisu vie
samo kurioziteti.
Droga moze da se kupi svuda, jos malo pa i na trafici. Moje prvo iskustvo u vezi sa dro
gom vezano je za kolsko dvoriste. U poetku sam bio aavan, ali to nije trajalo veno.
Onda sam poeo da kradem. Prvo u svojoj, pa po drugim kuama. Siguran sam da e vam
zvuati patetino, ali mogu samo da dodam: Video sam avola i rukovao se s njim, pria
etrnaestogodisnji Perica koji se lei u Zavodu za bolesti zavisnosti.
Strunjaci za pitanja trgovine i rasturanja droge subotikog SUP-a tvrde da je
izmeu 70 i 80 odsto mladih, uzrasta od 15 do 25 godina, bilo u kontaktu sa opojnim
drogama. To su prodavci, kupci, uivaoci, narkomani. Kao korisnici su evidentirana i
deca ispod 14 godina, to donedavno nije bio sluaj. Granica se spustila na sedmi-osmi
razred osnovne skole.
Ipak, ne moe se za svakog ko zapali ,,doint rei da se drogira, ali to je poetni korak
ka tome. ,,Vikendai povremeno uzimaju drogu. Oni su takozvani ,,probatori. Narkomani
su, meutim, zavisnici.
Pored marihuane, u Subotici se najvie koriste tablete ekstazija i ,,markice LSD-a.
Heroin i kokain u manjem obimu. Ali, sa ,,lakih sa vremenom lako prelazi na ,,tee droge
koje ostavljaju teke posledice.
U srednjim kolama je droga postala svakodnevica. Nije retkost da uenik doe na nas
tavu pod dejstvom droge. Deca gotovo redovno objanjavaju da su im roditelji prezauzeti, da
po ceo dan nisu kod kue. S druge strane, mladi nemaju organizovano slobodno vreme.

Uglavnom spavaju i idu u kolu. to bi rekli - ,,zuje. Koren i dobrog i zlog je u porodici. Decu
treba voleti, ali i zahtevati od njih, davati im obaveze u kui, davati im ne samo novac nego,
jo vie, emocije. Deca su eljna ljubavi i obino - zapostavljena. Zato drogu jo uvek shvata
ju kao dobru zabavu, beanje u nestvarni svet, ak i kao modu ili ulaznicu u svet odraslih.
U prilog ovome svakako idu i rezultati najnovije meunarodne studije Televizija u
Evropi iz 2005. godine, predstavljeni u Briselu. Naime, ustanovljeno je da najvie vremena
u Evropi pred televizorom provode Srbi i Crnogorci sa 278 minuta dnevno, a najmanje
Slovenci sa 178 minuta. Od zemalja bive Jugoslavije, pri vrhu liste se nalaze i Makednoci
sa 259 i Hrvati sa 254 minuta dnevnog gledanja TV programa. Ako, dakle, neko provede
dnevno ispred malog ekrana etiri i po sata, ,,plus odradi svoje osmoasovno radno vreme,
,,plus ode i vrati se sa posla za, recimo, sat i po dnevno, ,,plus odsapava sedam sati
dnevno, koliko mu ostaje vremena za ostale drutvene aktivnosti a posebno porodicu? Ni
minut! Slina analogija moe da se primeni i u sluaju deteta. Da li je, u svetlu reenog,
otuenje i nedovoljna komunikacija u porodici neobina? Ni sluajno.
Pria o drogi treba da bude okrenuta ne samo deci nego i celoj porodici. Jer, porodica
je jo uvek kod nas nosilac svega. Nije tano da roditelji u vremenu tranzicije ne stiu da se
bave decom zato to moraju da jure s posla na posao, kako bi izdravali porodicu. Dovoljno
je da roditelji budu minut dnevno sa decom, ali na pravi nain, da ih maksimalno uvaava
ju, socijalizuju (to je na roditeljima, a ne na koli); Na ono nae drutvo je krivo, uvek
treba postaviti pitanje ,,ko ini to drutvo ako ne - mi.
U Srbiji pa i u Vojvodini se, na alost, ne vodi evidencija o onima koji su drogu izabrali
za ivotnog saputnika. A, kau, idemo ka Evropi. Prema procenama Ujedinjenih Nacija iz
2002. godine, u Srbiji ima oko 100.000 narkomana. Ipak, pretpostavlja se da je taj broj vei
i da dosee cifru od ak 150 hiljada. S obzirom na reeno, verujem da ih je, ipak, dva do tri
puta vie od svih procena...
Prema koliini zaplenjene droge i kriminalu u kome uestvuju narkomani (oko tri
etvrtine razbojnitava ine narkomani!) realno je govoriti o poveanju broja narkomana.
Smatra se i da je oko 60 odsto zatvorenika u nekoj vrsti zavisnosti. Pored toga, sve je vei
broj zavisnika koji se javlja i trai pomo po prvi put, to takoe govori o poveanju nji
hovog broja.
Zvanino, Novi Sad ima oko 1.500 heroinskih zavisnika. Prema procenama UNICEF ta
je brojka mnogo vea - oko 5.000, dok ,,najcrnje projekcije idu i do 10.000 zavisnika.

Deset novih narko-kartona dnevno


Hiljadu novih kartona otvorenih u beogradskom Zavodu za bolesti zavisnosti govori
dovoljno o narkomaniji u Srbiji. Ako se to potkrepi podatkom da su zavisnici od droge godi
ta izmeu 76. i 82. i da se aktivno lee po tri-etiri godine, jasno je da je stanje alarmantno.
U veini sluajeva, re je o intravenskim narkomanima. Moe se govoriti ak i o dnevnom
porastu broja zavisnika, budui da se otvara po deset novih kartona, a 80 odsto pacijenata
ve upotrebljava iglu - iznosi najnovije podatke o broju mladih zavisnika doktor Jelena
Brkovi, specijalista interne medicine i klinike imunologije, rukovodilac Odseka za nauno
istraivanje Zavoda za bolesti zavisnosti i rukovodilac savetovalita za HIV i hepatitis C.
Na alost, nismo uspeli narkomane da nauimo da uvek koriste novi pric. Od 1.000
kartona, 70 odsto otvaraju nosioci virusa hepatitisa C. Meu tim mladima je primetan i rani

ulazak u seksualne odnose. Nekad je to prostituisanje za narkotike, a nekad seks pod utica
jem droge. I to najee bez zatite. Problem nisu samo polno prenosive bolesti koje su u
porastu, ve i sterilitet kao posledica velike rasprostranjenosti hepatitisa C. Bela kuga je ono
to je posledica u irem smislu. Narkomanija jeste bolest zavisnosti, ali i oduzumanje zdrave
populacije ove zemlje. Problem bolesti zavisnosti otuda se ne moe posmatrati odvojeno.
U Srbiji je u drastinom porastu broj konzumenata sintetikih droga, koje su sredinom
devedesetih koriene na tehno-urkama. Dosta toga se od 99. izmenilo. Tehno-kultura je
postala ,,in. I cena je mnogo uticala. U to vreme je, recimo, ekstazi kotao oko 10 evra, sada
je ak i ispod dva evra. Sintetike droge se, naalost, ne koriste samo na urkama ve i za
razbijanje depresije i dosade. Kod nas se najee konzumira ekstazi u obliku tableta,
amfetamini ili spid u vidu praka i, u manjoj meri, LSD. Sve aktuelniji je ketamin, veteri
narski proizvod - anestetik. Re je o meavini koja podvaja linost.
Mladi nemaju podrku porodice ili je ona minimalizovana. Roditelji optereuju decu
pitanjem: ta si uradio/la od ivota? U drutvu gde su poremeeni sistemi vrednosti, gde
je crno postalo belo i obrnuto, mladi gube motivaciju, a rad u kafiu, butiku ili na buvljaku,
ne nudi perspektivu. Umesto Supermena, dananji heroji su materijalno ,,potkovani vlas
nici firmi i ,,mercedesa, folk-pevai... Kada mladi vide doktora kako prodaje na buvljaku,
pitaju se zato da idu u kolu. Vie nije vano da li si pametan ili kreativan, ve da li ima
lovu. U takvoj atmosferi, droga (ali i alkohol) postaje izuzetno popularna. Po prirodi radoz
nao, ovek e je lako uzeti prvi put. Ako je svestan sebe, to se nee ponoviti. Ali ako nije,
ako je izgubljen i nema viziju budunosti, desie se i drugi put, i trei...
Noni ivot mladih voen je idejom da vidi i bude vien. Drugo ih ne zanima.

ta su, zapravo, droge?


Re je o psihoaktivnim supstancama podeljenim prema efektima, simptomima koje
izazivaju i poremeajima do kojih dovode.
Veliku grupu sa kojom se Jugoslavija suoila pre skoro etiri decenije ini grupa
opijata sa morfinom, sirovim opijumom i, neto kasnije, heroinom. Poslednja je najs
nanija. On od linosti stvara marionetu. Ulazi u metabolizam, posebno metabolizam
nervnih elija, izaziva zavisnost i uzima oblik farmakoproteze. Kao to invalid ne moe
da hoda bez ortopedskog pomagala, tako ni narkoman ne moe normalno da komuni
cira bez heroina.
Ova grupa opijata izaziva euforino lepo raspoloenje koje, nakon stvaranja zavisnos
ti, postaje sopstvena suprotnost i manifestuje se kao depresija sledeeg jutra crnih misli
i samoubilakih poriva. Zbog velikog broja pokuaja ili uspenih dizanja ruke na samog
sebe, narkomani je doivljavaju kao prolongirano samoubistvo ili samoubistvo na rate.
,,Ujed heroina je, kau upueni, ujed kobre! Izaziva mnoge komplikacije ukljuujui
i telesno ruiniranje. Otuda njegove korisnike esto nazivaju podgrejanim leevima, ,,kos
turima u pokretu, leevima na godinjem odmoru, naminkanim leevima...
Sledea velika grupa je grupa kokaina i kokain kao droga, s tim to postoje dve pod
grupe kokainomana: u jednoj su mlade, radoznale osobe (otprilike kao i pre tri decenije),
a drugu ine novopeeni bogatai sa imidom ,,snifovanja, odnosno umrkavanja kokaina.
Ova droga dovodi do brze stimulacije nazvane hemijski ringipil. Osoba postaje
,,haj, ali, dejstvo je kratkotrajno i prinuena je na sve uestalije ,,snifovanje. Ponekad

izaziva halucinacije, dok su najee kone senzacije zbog kojih poprima erotski karakter,
to dalje vodi u promiskuitet, pa i prostituciju.
Kokain brzo dovodi do propadanja nervnih elija, do intelektualnog propadanja,
sumanutih reakcija, ak i pojave duevnih bolesti tipa paranoidne izofrenije i slinih.
Genetski faktori mogu odreivati sklonost neke osobe ka drogi, smatraju ameriki
istraivai. Ispitivanje sprovedeno na Kolumbija univerzitetu ukazalo je na mogunost da
nedostatak jednog proteina moe uticati na pojaanu osetljivost prema kokainu.
Zavisnost od kokaina i drugih droga takoe je u vezi sa oslobaanjem neurotransmitera
- dopamina koji kontrolie motivaciju i oseaj zadovoljstva. Serotonin utie na raspoloenje i
apetit i zajedno sa dopaminom moe da modifikuje efekte droga. Rezultati ovog istraivanja
ukazuju da se moe blokirati pomenuti receptor i na taj nain smanjiti efekat kokaina.
Smrtni sluajevi od prekomerne doze kokaina ei su u toplim danima, kada je tem
peratura iznad 31C. Taan uzrok ove pojave, kako prenosi Rojters, nije poznat, ali lekari
smatraju da je u pitanju poveano optereenje kardiovaskularnog sistema koje se javlja na
toploti udrueno sa efektima kokaina. Ovaj efekat na poveanje smrtnosti karakteristian
je za kokain.
O kanabinoidima, haiu i marihuani, postoje mnoge kontroverze. Hai se dobija
iz indijske, m arihuana iz meksike konoplje. Razlika je u koncentraciji THCR
(tetrahidrokanabinola) koja je mnogo je vea u haiu. Toksian je samo cvet enske
konoplje. Za ,,travu (marihuanu) neki tvrde da je bejbi droga - gotovo bezopasna, ak
manje kodljiva od alkohola i narkotika. Da li je ba tako? Ova supstanca u poetku
izaziva prijatne halucinacije. U zavisnosti od nivoa razvijenosti kreativnih i senzitivnih
kapaciteta linosti, zavisie vrsta i snaga pomenutih senzacija. Nakon ovih, slede stanja
straha, panina stanja, a zatim i zastraujue halucinacije.
Kod hronine upotrebe kanabinoida, dolazi do gotovo potpune bezvoljnosti. Kod
mukaraca izazivaju usporavanje kretanja spermatozoida, a kod ena prolazni sterilitet.
Opasnija varijanta su psihoze i ludila izazvana kanabisom (opisana jo pre vie od sedam
decenija). Ne tako davno, otkriveno je i njihovo kancerogeno dejstvo. Od ,,trave kanabinoi
da put, gotovo sigurno, vodi do droga koje stvaraju fiziku, odnosno metaboliku zavisnost.
Sledeu grupu ine stimulatori nervnog sistema. ,,Amfetamin su zamenile snanije
droge ali, sreom, na naim prostorima se jo nije, bar ne u veoj meri, pojavio ,,led ili
ledena oluja koja dovodi do ledene usamljenosti. ,,Krek izaziva divlju agresivnost, a
samim tim i mogunost injenja tekih krivinih dela, pa i samoubistava.
Neke supstance iz grupe metamina su na granici izmeu stimulantnih i halucinogenih
droga. Kod nas je najpoznatiji ,,ekstazi. Istovremeno je stimulantna i halucinogena droga
koja dovodi do poremeenosti tipa psihotinih reakcija.
Uz psihike poremeaje koji idu do halucinacija i preteranih aktivnosti (recimo, beso
munog igranja na rejv-urkama), opisani su i smrtni ishodi zbog gubitka velike koliine
tenosti. Naime, ,,ekstazi se uzima na prazan stomak i neophodno je piti dosta tenosti. Na
alost, esto mu se dodaju energensi tipa ,,red bul, to jest energetski napici u kojima ima
guarane i nedozvoljeno visoke koncentracije kofeina koji mogu da deluju na odreene
regione mozga poput virusa u kompjuteru.
,,Ekstazi znaajno utie i na telesni razvoj. Opisani su sluajevi izrazito malog rasta
kod deaka i devojica koji su due koristili ovu drogu. Nisu retki sluajevi i pojave epilep
tinih napada i ozbiljni i trajni poremeaji linosti.

Grupu najteih i najopasnijih ine halucinogene droge. Meu njima LSD, odnosno
,,trip, razara ovekovih hromozoma iji ,,robovi rizikuju da dobiju nakazno potomstvo.
Opisani su sluajevi raanja dece bez ruku, nogu, ak - glave!
LSD izaziva raznovrsne iluzije i halucinacije i dovodi do tzv. psihoze ludila iz epru
vete, toksinih psihoza, zatim i deklaniranih psihoza. ta to znai? Osobe porodino
optereene nekim duevnim bolestima rizikuju da ih ,,aktiviraju. LSD se upotrebljava za
ispiranje mozga, zloupotrebljena je i u vijetnamskom ratu a koristi se i u svrhu mekih
diverzija. Mogue ju je, naime, dati osobi uz napitak a da ova toga nije svesna...
U Jugoslaviji je korienje nekih sredstava koja se smatraju psihoaktivnim supstanca
ma, a slue za smirivanje, neprimereno nazvano - tabletomanija. Re je o razliitim vrsta
ma lekova protiv bolova, za smirivanje, protiv nesanica, dakle, grupi benzodijazepina koji
izazivaju tihu, udljivu zavisnost.
Tu su i barbiturati i hipnotici i narkoanalgetik - sredstvo protiv bolova koje ima i
narkotina svojstva. Re je, naravno, o ,,trodonu koga mladi uzimaju u ogromnim kolii
nama. ak i do 50 kapsula dnevno! Vrlo brzo stvara zavisnost, a gotovo dve treine mladih
ljudi pod njegovim dejstvom dobija epileptine napade. Epilepsija je u mnogim sluajevi
ma trajna, dok u nekima zavrava i tragino!
Gotovo dve treine narkomana je probalo drogu iz iste radoznalosti. Veoma je znaa
jan trenutak u kome se to dogodilo. Ukoliko mlad ovek to uradi razoaran tek raskinutom
emotivnom vezom, a sklon je ,,dramatizaciji, doivljava je kao olakanje i zakljuuje da e
mu u svim neprijatnim situacijama pomoi. Taj jedan jedini put je u veini sluajeva koban...
Tu su i tzv. patoloki induktori koji prii o drogi dodaju oreol mita, neeg novog, fasci
nantnog, mogunost da ovek sazna svoje nesvesno i dri ga na dlanu. Upotrebom halu
cinogenih droga to je, istina, mogue, meutim, suoavanje ili osveivanje nesvesnog
moe da bude veoma dramatino i da za posledicu ima pokuaj ili ak realizovano
samoubistvo. A vodii u pakao nude deci drogu tvrdei da e uz njenu pomo bolje uiti,
lake pamtiti, biti veseliji i raspoloeniji.
U praksi je poznata i tzv. atrogena narkomanija, zavisnost od droga koju izazivaju
lekari sredstvima protiv bolova.
U porodicama gde caruje alkohol, droga je ea. Ba kao i tamo gde je vei broj tzv.
jedinica nesree, gubitak dragih osoba znaajnih za ivot mladog oveka.
Uprkos komunistikoj maksimi da je religija opijum za narod, injenica je da je
droga poela da zalazi i u verske hramove. Ne sluajno, jer ona je esto rezultat protesta
protiv oca, autoriteta. O sektama da i ne govorimo.
Majke-narkomani, na alost, izmeu deteta i droge biraju - drogu! Zbog toga se i
deavaju sluajevi da deca postaju zavisna jo u utrobi majke! Re je o tzv. smrti u kolev
ci. Ukoliko majka ne otkrije na vreme svoju narkomaniju ili ne bude ,,prepoznata, moe
da doe ili do smrti novoroeneta ili da se dete na jedvite jade ,,upa iz apstinencijalne
krize koju ispoljava 72 sata nakon roenja!!!
Inae, za upotrebu fraze seks i droga nema mnogo strunog opravdanja. Pod
dejstvom droga ne postie se psihoseksualna zrelost, ve osoba zaostaje u razvoju ili
regradira. Nema tzv. seksualnog prvenstva, odnosno emocionalne i druge satisfakcije se ne
postiu genitalnim putem, znai, seksualnim odnosima. Mali su afrodizijaki efekti kanabi
noida (haia i marihuane), a tek neznatno vei kokaina. Uprkos tome, seksualne aktivnos
ti nema. Re je o konom erotizmu (dodiru) i voajerizmu (seksualnom posmatranju).

Domai intravenski heroinomani i narkomani su najvea ,,primajua i donekle trans


misiona grupa HIV infekcije ili, kako je jo zovu, vatikansko prokletstvo i trojanski
konj. Zbog toga je i najvei broj smrtnih sluajeva vezan za AIDS upravo kod narkomana.

Sizofov posao
Poremeaji u ponaanju dece predstavljaju odstupanje od drutveno prihvaenih normi
ponaanja, koje nepovoljno utiu na razvoj mladih. Zbog toga su potrebne vaspitne i preven
tivne aktivnosti, struna i drutvena pomo u reavanju problema koji zbog njih nastaju.
Najvei broj narkomana dolazi na leenje pod prinudom roditelja, kole ili nekog
drugog ,,moranja. Istina, ima i onih koji se uplae ,,da ne ufuraju u paranoju ili da ne
,,riknu. Najee je to sluaj kad je porodica ve opustoena, u dugovima od nekoliko
desetina do nekoliko stotina hiljada pa i miliona evra. Pomo trae i nakon izuzetno
neprijatnog iskustva ,,predoziranja. Kod osetljivijih se javlja i oseaj krivice... Konano,
postoji i kategorija prisilnog leenja (kriminogena narkomanija) u zatvorskim uslovima.
Leenje je najmanje zahvalan posao: puno se truda uloi, a mali broj izlei. Ricidivira
ju iz istog mira! Izvestan broj narkomana se sam izlei. Friziraju na suvo. Iako poznata
u medicini, re je o nehumanoj metodi. Osnova je oduzimanje svih supstanci sa rizikom da
se osoba uvede u apstinencijalnu krizu, apstinencijalni delirijum, da se zaplai, jer, vizuel
na scenografija je u tim trenucima - zastraujua!
Postoji i metoda kontinuiranog i dekontinuiranog spavanja, pa zatim postepeno sma
njivanje supstance koja se koristi. (Nestrunim korienjem svima znanog ,,metadona kod
nas je, na alost, stvoren prilian broj metadonskih zavisnika!) Ukoliko pacijent uspe da
ostane ,,ist izmeu sedam i deset dana, prelazi na antagoniste opijata. Re je o supstan
cama koje blokiraju receptore opijata, smanjuju ili potpuno redukuju euforiju, uklanjaju
udnju, prisilu da se droga uzme. U tome odreenu ulogu igra i strah. Ukoliko se uz ovu
supstancu uzme i droga, dolazi do interakcije koja se manifestuje kao apstinencijalni delir
ijum. Osoba moe da ,,otkai ili ak tragino okona.
Tretman ovom supstancom traje od tri do est meseci i ukoliko pacijent ne recidivira
(ponovo pone da se drogira) u naredne dve godine, moe se rei da je izleen...
Sve u svemu, postoji veliki broj metoda za leenje narkomanije, prihvaenih i priznatih od
strane naune medicine. A koji e biti primenjen, zavisi od terapeuta - psihijatra i psihologa.
Ipak, valja imati na umu da je jedno osloboditi organizam zavisnosti, a sasvim drugo
osloboditi duu od potrebe da bei od ivota! Isto vai i za alkoholizam, ali i za ostale bolesti
zavisnosti. Treba, znai, izmeniti oveka. Ali, avaj, ovek se ne moe izmeniti. I ne treba!
Smisao i cilj je njegov ,,izmeani konfuzni karakter dovesti u red i ,,sloiti na pravi nain,
ba kao to se od delova slae mozaik.
Budui da je u svesti ovih osoba slika sveta pomerena, samim tim su i njihove reakci
je drugaije i neretko ih vode u samounitenje. Ukoliko se, dakle, te iste ,,kockice koje pos
toje u njemu postave svaka na svoje mesto, on poinje da dela, ponaa se i ivi normalno.
Jer, zdravom ljudskom biu nije imanentan nagon za samounitenjem, ba kao ni potreba
za drogom ili alkoholom.
Sama detoksikacija i oslobaanje od zavisnosti je stvar medikamenata. Problem nas
taje onog momenta kada pacijent recidivira, ponovo posegne za drogom ili alkoholom.
Dakle, kada se vrati u okvire u kojima je taj problem (narkomanija, alkoholizam) i nastao.

HIV/AIDS kao propratni problem gotovo da nita ne znai. Naime, u datom kontek
stu je za dotinu osobu (mada ne i za njenu porodicu) potpuno svejedno da li e otii sa
ovog sveta zbog droge (alkohola) ili side. Ukoliko blagovremeno krene sa leenjem, ugao
gledanja se iz osnova menja. Ima i lekova i leka, ali vanije od toga je usmeriti ga u pravcu
pravog i punog ivota, elji za ivotom. I temelj i vrh njegove kue ovozemaljskog bitisan
ja postaviti gde im je i mesto.
Kod ovih osoba se prvo uoava asocijalnost i potpuna okrenutost ka sebi. Re je o ego
centrinim altruistima, prividno dobrim osobama koje svet oko sebe gledaju kroz prizmu
vlastitih potreba, preciznije - zavisnosti. Oni nikada i nikoga ne razumeju, a i kada se stekne
utisak da im je to polo za rukom, ispostavi se da su u tuoj potrebi za pomoi nale vlasti
ti interes! Trae iskljuivo sebe i mesto u, za njih, usamljenom svetu. Oni su haotine due
potonule u najmanju ruku u zbunjenost i malodunost (ozbiljna psihika i organska obo
ljenja se podrazumevaju) usled kojih ne vide vrst oslonac, siguran prolaz, pa, dakle, ni
mogunost izleenja. Istini za volju, na ruku im ide i socijalno okruenje kao uzrok, koje u
fazi zavisnosti ,,modeliraju prema vlastitim potrebama...

Genetska zavisnost?
Naa zemlja izdvaja velika sredstva, na primer, za policiju ili za zatvore u kojima mesto
nalaze i osobe osuene za distribuciju i preprodaju droge. Svetska iskustva su pokazala da
je mnogo uspenija preventivna edukacija. Prevencija narkomanije ne ide uz zastraivanje
- koliko je mrtvih ili koliko je dilera i narkomana uhapeno - ve cilj mora biti kako ojaati
osobu u nestabilnom drutvu.
Podaci EU pokazuju da je u zapadnim zemljama kao to su Holandija, vajcarska,
Nemaka i Francuska, problem narkomanije zamrznut, odnosno ne poveava se broj zav
isnika. Njih privlae novim nacionalnim programima kako bi ih izvukli sa ulice i prebacili
u normalan ivot, a rezultat toga je smanjena potronja heroina za 30 odsto i smanjenje
broja narkomana.
Iz ve dobro poznatog jednom narkoman, uvek narkoman, logino se namee pita
nje: Zato bi se onda leio? Ipak, ovde je re o veto preseenoj reenici jednog amer
ikog strunjaka koji se bavio bolestima zavisnosti. Naime, cela reenica glasi: Jednom
narkoman - uvek narkoman, ako eli da ostane narkoman i ako njegova porodica eli da
on ostane narkoman.!
Na prvo leenje zavisnici se javljaju izmeu 19 i 23 godine. Prvi kontakt sa narkotici
ma ostvare sa 15, a obino ponu sa 17 godina, kada ulaze u period povremenog uzimanja,
a ve sa 18 godina zavisnost uzima maha.
Da bi se utvrdilo da li se radi o zavisnosti, strunjaci preporuuju testove za drogu, koji
mogu da se kupe u svakoj bolje snabdevenoj apoteci. Prisustvo narkotika u organizmu
otkriva se preko urina.
Kako prepoznati da je dete narkoman? Teko. Ali, ako se dete naglo izmenilo, due
spava, oi su mu krvave, bei iz kole, svaa se, postaje agresivno, povlai se u sebe ili
postaje ljutito, besno, to je znak da se neto dogaa. U svakom sluaju, dete pod dejstvom
droge nije skoncentrisano na asu. Oi su mu krvave, govor zapinje, sue mu se usta, neki
su agresivni i prave incidente na asu. Uzimanje droge se u poetku ne odraava na ue
nje, ali kasnije ocene bivaju sve slabije zato to dete ne ui, niti moe da ui.

Ako roditelji to primete, trebalo bi odmah da razgovaraju sa decom. U najveem broju


sluajeva deca u drogu ulaze iz radoznalosti ili prihvataju i potuju zakone grupe (ako je
veina probala drogu, i oni e je probati, u suprotnom - ne). Ali, ako su poela da se drogi
raju, deca alju roditeljima poluvidljive poruke u obliku rizli, trunica marihuane, celofana
ili staniola u koji je bila zavijena, ,,odnekud se pojavi preseena boca, pocrnela kaiica.
Neto uvek moe da se vidi.
Evo nekoliko kategorija, odnosno nivoa uzimanja i zavisnosti od droge:
Probatori su poetnici koji s vremena na vreme uzimaju drogu. Nikada ne stvaraju
situacije da bi je uzeli. ak i kada mogu da je uzmu, ne uzimaju je uvek. Ukoliko su umorni,
malo ,,dunu (koliko da ih ,,podigne). Oni nisu zavisnici. Naravno, probatorstvo ne moe
dugo da traje. Droga trai sve vie i vie zato to deluje na biohemijskom nivou.
Narkofili su osobe koje iskoriste svaku situaciji u kojoj mogu da uzmu drogu. Ali, nee
juriti dilere, nee stvarati situaciju sami.
Zavisnici ne mogu bez droge. Ali, to ne mora da bude svaki dan, moe i na tri ili pet
dana. Meutim, kada im doe glad za drogom, oni je moraju uzeti.
Istraivanje genskih predispozicija za bolesti zavisnosti, sprovedeno s poetka
devedesetih, utvrdilo je postojanje gena zaslunog za ove bolesti. Ovaj gen se ne prenosi na
svaku generaciju. Da bi se bolest razvila, potrebno je da se steknu odreeni spoljanji fak
tori. Upueni tvrde da deca alkoholiara ili narkomana ne bi uopte smela da probaju alko
hol, jer mogu brzo da ulete u zavisnost.
Droga nije smrt! Od 25.000 do 30.000 narkomana, to ini 12 odsto mladih u proble
mu sa drogom, izmeu 50 i 70 njih godinje umre od predoziranosti, trovanja, loijeg sta
nja organizma. Ovo je statistiki zanemarljiv broj, pa se zbog toga se i ne moe rei da je
droga smrt. Kako na fizikom planu smanjuje otpornost pa organizam postaje prijemiviji
za bolesti, to bi se moglo pre rei da je droga - invalidnost.
Ne postoje ,,lake i ,,teke droge. To je, moda ponajvea zabluda. Dileri su, naime,
namerno loe prevedeli soft and hard, tj. ,,meka i ,,vrsta droga. Soft, tj. ,,meka, odnosi
se na marihuanu, meku poput duvana. ,,vrsta se odnosi na heroin koji se pakuje kao
kamen, ukasto-braonkaste boje, a posle prerauje, melje, dodaju mu se druge supstance.
Jednom uzeta droga ne mora, ali i moe, da znai da e osoba postati zavisnik. I jo
neto. Narkomani nisu zaputeni, prljavi, iscepani i teko ih je prepoznati na ulici.

Recept - protiv uivanja droga


Po jednu supenu kaiku sitno iseckanog lista i cveta pomonice (Solamum nigrum),
lista sapunjae (Saponaria officinalis), nevenovog cveta (Calendula officinalis), lista i drve
ta divljeg dana i noi (Viola arvensis), lista i cveta oajnice (Marrubium vulgare), lista i
cveta podubice (Teucrium chamaedrys), pelenovog lista (Artemisia avsinthium), korena
ika (Arctium lappa), lista ili rizoma umske jagode (Fragaria vesca), lista brljana (Hed
era helix), izruiti u 1,8 litara prokljuale vode. Ostaviti poklopljeno izvan poreta 90 min
uta. Procediti i piti u toku dana. aj piti tri dana pre korienja droge i tri dana posle toga.
Nakon toga pauzirati est dana, pa ponoviti isti postupak.
Pored ovoga, uivaocima opijuma ili morfijuma kora utike moe doneti ozdrav
ljenje! Kura za odvikavanje sadri aj od kore utike, ali se preduzima samo pod
lekarskom kontrolom.

Narkotici: leenje deluje

PORUKA KOFUA ANANA


Generalnog sekretara Ujedinjenih nadja
Jedna od najtetnijih zabluda u vezi sa korienjem narkotika jeste verovanje da je to
nereiv problem. Istina je da leenje od zloupotrebe narkotika moe biti delotvorno i da se
leenjem moe povratiti duh i dostojanstvo osobe. Ove godine je povodom Meunarodnog
dana borbe protiv zloupotrebe narkotika i nezakonite trgovine izabran moto Narkotici:
leenje deluje, a cilj je da se ispravi ova zabluda i prenesu injenice o leenju osoba sa
problemom zloupotrebe narkotika. injenice su zasnovane na najnovijim i najpouzdanijim
podacima i istraivanjima.
Problem zloupotrebe narkotika utie direktno na milione ljudi irom sveta - na zavis
nike kao i na njihove porodice. Njihovi ivoti su poremeeni, njihovo zdravlje ugroeno,
obrazovanje prekinuto, posao izgubljen, porodice rasturene. Osobe sa problemom
zloupotrebe narkotika, njihove porodice i prijatelji moraju znati da postoji izlaz iz te situaci
je, da je pomo dostupna na razliite naine u zavisnosti od potreba i situacije u kojoj se
nalazi svaki pojedinac.
Danas bolje shvatamo m ehanizam zavisnosti od narkotika. Znamo da je zavis
nost hronina i u m nogim sluajevima je to poremeaj koji se ponavlja. Znamo da
kao u m nogim drugim hroninim porem eajim a postoje efikasne intervencije koje
mogu da pom ognu ugroenim osobama da zaponu produktivan ivot, da um anje
fizike i psihike zdravstvene problem e, da poboljaju porodine odnose, povrate i
odre starateljstvo nad decom, i da pronau bolje mesto za stanovanje kao i posao.
Takoe znamo da se leenjem osoba sa problem om zloupotrebe narkotika pomae
zajednicama, jer se smanjuje procenat krim inalnih aktivnosti i rizik od prenosa
zaraznih bolesti putem krvi, naroito HIV/AIDS-a, a samim tim, zajednica ima
koristi od zdravijih i produktivnijih pojedinaca i njihovih porodica koji su bolje
integrisani u drutvo.
Stvaraoci politike moraju imati u vidu da je leenje isplativ nain reavanja ne
samo zdravstvenih i socijalnih posledica zloupotrebe narkotika, ve i nain da se
umanje trokovi za medicinsku negu, socijalnu zatitu i intervencije krivinog pravo
sua. Kancelarija Ujedinjenih nacija za borbu protiv narkotika i kriminala na svom vebsajtu www.unodc.org na razne naine i jasno objanjava injenice o leenju od
zloupotrebe narkotika.
Danas, na Meunarodni dan borbe protiv zloupotrebe narkotika, pozivam sve da pre
gledaju u uzmu u obzir jake dokaze u korist leenja i efikasnost leenja od zloupotrebe
narkotika. Kada je leenje uspeno, svima je bolje.

Poruka Antonia Maria Koste


Izvrnog direktora Kancelarije Ujedinjenih nadja za borbu protiv narkotika i kriminala
Postoji uoptena zabluda jednom narkoman, zauvek narkoman. Ovaj stav i ig koji
nose zloupotreba narkotika i zavisnost spreava drutvo da bude proaktivno u ispunjava
nju potreba i leenju zavisnika od narkotika. U sutini, leenje zavisnosti od narkotika je
efikasno i moe imati drastian uticaj na pojedince, porodice i drutvo.
Zato je ovogodinja poruka povodom Meunarodnog dana borbe protiv zloupotrebe
narkotika i nezakonite trgovine jednostavna i jasna: Narkotici: leenje deluje. Ovom
porukom Kancelarija Ujedinjenih nacija za borbu protiv narkotika i kriminala (UNODC )
eli da umanji ig koji sobom nosi zloupotreba narkotika i da istakne injenicu da se zav
isnici mogu uspeno leiti i imati produktivan ivot.
Nema sumnje da postoji potreba za leenjem. UNODC ove godine izdaje Svetski izve
taj o zloupotrebi narkotika. U tom izvetaju se procenjuje da ukupan broj korisnika narkoti
ka iznosi oko 185 miliona, to je oko 3 procenta svetske populacije ili 4,7 odsto populacije
od 15 do 64 godina starosti. Podaci potvruju da je kanabis (hai) supstanca koja se najvie
koristi (skoro 150 miliona ljudi), zatim slede stimulanti iz grupe amfetamina (oko 38 mil
iona ljudi). U smislu uticaja na zdravlje ljudi, na osnovu traenih medicinskih usluga, opi
jati ostaju najozbiljniji problem na svetu.
Narkotici: leenje deluje je zaista dvostruka poruka - to je obeanje da e pomo biti
pruena i nada u bolju budunost korisnika narkotika i njihovih porodica, i garancija
dugorone koristi za drutvo.
Obeanje da e pomo biti pruena je realno, poto je podrano naunim saznanjima
sakupljenim kroz sistematska istraivanja u periodu od 40 godina. U toku procesa razvoja
kampanje iji je moto Narkotici: leenje deluje, UNODC je dobio mnogobrojne prie od ljudi
koji su za sobom ostavili ivot zavisnika od narkotika i zapoeli ili nastavili sa produktivnim
ivotom, postali su savesni roditelji, nali su smisao ivota za koji nisu ni sanjali da postoji.
Programi leenja zavisnosti od narkotika takoe oslobaaju drutvo od najrazornijih
bolesti dananjice - kriminala, prenosa zaraznih bolesti, gubitka produktivnosti i od pore
meaja u porodici i drutvu. Mnoga istraivanja i potvreno kliniko iskustvo su dokazali
da je leenje korisnika narkotika efikasno u naporu da se zavisnik uzdri od daljeg
korienja narkotika, u spreavanju irenja HIV/AIDS-a, u poboljanju ivota ljudi i
poveanju njihovog doprinosa drutvu.
Studije su pokazale da se leenjem moe smanjiti stopa kriminaliteta do 80 procenata i
umanjiti broj poseta bolnicama za 30 do 50 odsto. Na osnovu podataka Kancelarije SAD za
nacionalnu politiku kontrole narkotika, verovatnoa da e intravenozni korisnici narkotika
koji se ne lee oboleti od HlV-a je 6 puta vea od onih koji zaponu i ostanu na leenju.
Uz to, leenje i rehabilitacija zavisnika od narkotika je najjevtinija alternativa. U zavis
nosti od modaliteta, procenjeno je da novac utroen godinje po osobi za leenje ini od
jedne petnaestine do jedne treine trokova koji bi drava snosila ukoliko bi taj korisnik
narkotika bio u zatvoru ili ukoliko se ne bi leio.
Za svaki dolar uloen u leenje, troak koji drutvo snosi u vezi sa kriminalom zbog
narkotika se smanjuje za etiri do sedam amerikih dolara. Ako se tome doda i uteda u
oblasti zdravstvene zatite, ukupna uteda premauje trokove u odnosu 12:1.

Leenje zavisnosti od narkotika deluje najbolje ukoliko je neprekidno, uz upotrebu


odgovarajue kombinacije farmakolokih i psiho-socijalnih terapija u odreenom vremen
skom periodu, uzimajui u obzir da svaka osoba ima razliite potrebe. Najefikasnije lee
nje zavisnika od narkotika podrazumeva leenje u ranoj fazi, ukljuujui porodicu i zajednicu, kao i rad sa poslodavcima i krivinim sudom kako bi se pomoglo zavisniku da postane
potpuno aktivan i integrisan lan drutva.
Leenje deluje, ali ima puno drugih stvari koje moemo poboljati. ak i u najboljim
uslovima, samo polovina odraslih kojima je porebno leenje zapravo budu leeni. Taj pro
cenat je mnogo gori kod adolescenata - u nekim zemljama samo 20 odsto mladih ode na
leenje.
Moramo imati realna oekivanja u vezi sa rezultatima leenja. Leenje zavisnosti od
narkotika je dug proces, ba kao i leenje bilo koje druge hronine bolesti, dijabetesa ili
povienog krvnog pritiska na primer. Leenje nee trajno ukloniti osnovne uzroke zavis
nosti, ali dokle god je dugorono, uz podrku i stalno praenje, moe se umanjiti jaina
simptoma i poboljati fukcije osobe. To je maksimum koji moemo oekivati od leenja
bilo koje hronine bolesti. Moramo, takoe, promovisati standarde u oblasti kvaliteta i pro
fesionalnu obuku za leenje zavisnosti od narkotika, ba kao to to inimo u drugim oblas
tima zdravstvene zatite.
Najbolje je spreiti korienje i zloupotrebu narkotika pre nego to se to desi. Iako je
to vaan cilj, injenica je da postoje oni koji koriste narkotike. Njima je potrebna pomo i
panja. Ulaganje u leenje je pozitivan i efikasan nain da se povrati dostojanstvo korisnicima narkotika kako bi oni postali korisni lanovi drutva.

ta je leenje bolesti zavisnosti?


Narkomanija i bolest zavisnosti mogu uspeno da se lee kao i ostala hronina stanja.
Slino hroninim bolestima, kao to su eerna bolest ili povieni krvni pritisak, neophodna
je, u toku odreenog vremenskog raspona, primena kombinovane terapije (upotreba leko
va, uticaj na promenu ponaanja pacijenta, leenje telesnih i psiholokih propratnih pojava).
Kombinovana terapija podrazumeva pristup koji odgovara potrebama svakog pacijenta
ponaosob kao i teini stanja u kome se pacijent nalazi u odreenim etapama oporavka.
Postoje mnoge vrste terapija za zavisnike koje mogu da se nadovezuju da bi se posti
gao kontinuitet u leenju. Kada se razliiti oblici leenja meusobno upotpunjuju, pacijen
ti uspenije podnose leenje i lake prolaze kroz razliite vrste tretmana da bi ostavili i
odrekli se zloupotrebe droge.

Oblici intervencija
Blagovremena intervencija svodi se na spreavanje daljeg razvoja zloupotrebe droge
kod onih osoba koje drogu upotrebljavaju na potencionalno opasan nain, time to e se
takvim osobama pruiti pomo da prekinu ili smanje zloupotrebu droge. Smatra se da je
najbolje da ovakav vid intervencije sprovode zdravstveni radnici, lekari, medicinske sestre
i socijalni radnici.
Informisanje o tetnosti droge, prevencija tekih posledica i intervencije nenasilnog karak
tera imaju za cilj da se dopre do populaje zavisnika i osoba sa rizinim ponaanjem, da se

uspostavi meusobno poverenje, obezbedi osnovna pomo, da se spree ili smanje tetne
posledice po zdravlje i da se zapone sa terapijom onog trenutka kada je osoba za to spremna,
bez nasilnog nametanja apstinenje. Kad je re o intravenskom unoenju droge, pokuaj sma
njenja posledica zloupotrebe droge svodi se na pokuaj prevencije prenoenja virusa HIV kao i
drugih infekdja koje nastaju korienjem nesterilisanih igala i ostalog pribora za unoenje droge.
Detoksikacioni tretman pomae zavisniku da prestane sa upotrebom opijata, ime se
ujedno smanjuju simptomi odvikavanja od droge, a rizik od komplikacija svodi na mini
malnu meru, ponekad i upotrebom prepisanih lekova. Primenom samo ovog tretmana
postiu se ogranieni rezultati. Stoga se ovaj tretman smatra poetnom fazom, posle ega
se primenjuju drugi oblici terapija sa ciljem apstinencije.
Savetovanje i psihoterapija, sastavni delovi veine oblika leenja, podstiu promenu stila
ponaanja i ivljenja i pomau da se suzbije udnja za uivanjem opojnih droga. Savetovanje
je intenzivan meuljudski odnos lekara i pacijenta koji pacijentu pomae da ostvari svoje ci
ljeve ili da uspenije vodi svoj ivot. Pri savetovanju se koriste brojne metodologije i modeli
kao to su motivacija, kognitivno-bihejvioralni modeli (socijalno uenje, prevladavanje stresa
i kontrola oseanja), prevencija recidiva (povratku drogi), terapije na drutvenom i
porodinom nivou. Psihoterapija je uglavnom dugotrajan proces sa ciljem razreenja
unutranjih problema i konflikata i uspostavljanja znaajnih promena na psiholokom nivou.
Farmakoterapija podrazumeva upotrebu prepisanih lekova da bi se stanje vitalno
ugroenih pacijenata stabilizovalo i smanjila ili potpuno izbacila upotreba odreene opo
jne supstance. U ovu svrhu se prepisuju dve glavne vrste medikamenata: supstitucioni
lekovi, koji su po svom sastavu slini opijatima i takoe uzrokuju zavisnost, i antagonisti
opijata, koji nemaju opojni efekat i ujedno blokiraju efekat opijata. Obino se uz far
makoterapiju sprovode psihoterapije kao i drugi oblici leenja.
Program samopomoi, sa ciljem apstinencije od alkohola i drugih opijata, sutinski
predstavlja program drutva za leenje alkoholiara (Alcoholies Anonymous - AA). Program
se odvija u 12 etapa, a sprovode se i prilagoene verzije tog programa. Svi ovi programi
polaze od neophodnog priznanja od strane pacijenta da je nemoan pred alkoholom/dro
gom, da je izgubio kontrolu nad svojim ivotom zbog alkohola/droge, da svoj ivot pover
ava vioj sili, pri emu na moralnoj osnovi sagleda svoj ivot, ispravlja greke iz prolosti
i sam nudi pomo drugima u prevazilaenju problema zavisnosti.
Usluge zvaninih zdravstvenih i socijalnih ustanova - Mnogim pacijentima su takoe
potrebne i druge usluge, kao to su lekarske i usluge ustanova za mentalno zdravlje, za
strunu obuku, zapoljavanje i stambeno zbrinjavanje, kao i pravne usluge.
Kontinuirano leenje / Rehabilitaeija - Kako leenje odmie, tako opada intenzitet ter
apije a zavrni deo leenja predpostavlja individualnu i grupnu podrku da bi se spreio
povratak upotrebi droge. Potpuna rehabilitacija i reintegracija zahteva napore u svim nivo
ma drutva.

Mesta za leenje
Zavisno od potrebe svakog pacijenta ponaosob, kao i teine stanja u kome se pacijent
nalazi, leenje se sprovodi na sledeim mestima:
Leenje u lokalnoj zajednici je vid leenja bez hospitalizacije. Dispanzerski tretman
(dnevno savetovanje u bolnici) obino prati ovakvu vrstu leenja. Supstituciona terapija,

savetovanje i rehabilitacioni programi su primeri ovog oblika leenja.


Hospitalizacija omoguuje pacijentu da boravi u ustanovi u kojoj se leenje i sprovodi.
U okviru ovakve nege, pacijentu se obezbeuje okruenje u kome droga nije dostupna a od
pacijenta se zahteva da uestvuje u brojnim aktivnostima kao to su detoksikacija, evalu
acija, informisanje/edukacija, savetovanje, grupne aktivnosti, struna obuka kao i usavravanje ili obnavljanje spremnosti pacijenta da se uklopi u drutvo. Postoje dva glavna tipa
hospitalizacije: kratkotrajna terapija (do est meseci, ukljuujui detoksikaciju) i tretman u
terapijskoj zajednici (od 6 do 12 meseci posle detoksikacije). Terapijske zajednice su
podesno osmiljeni programi usredsreeni na osposobljavanje pacijenta za samostalan
ivot bez droge, pri emu zajednica igra aktivnu i sastavnu ulogu u terapiji.
Institucionalno leenje, dakle leenje zavisnosti u institucijama popravnog tipa, obav
lja se na slian nain kao i leenje u zajednici, sa ciljem smanjenja posledica po zdravlje (u
ta spada prevencija prenoenja HI virusa i SIDE) i prestanka zloupotrebe droge i krimi
nalnog ponaanja. Na ovu terapiju, po izlasku pacijenta, nadovezuje se leenje u lokalnoj
zajednici da bi se postigao najbolji uspeh.

ta doprinosi uspehu leenju bolesti zavisnosti?


Na ishod razliitih faza u leenju utiu sledei faktori:
- savetovanje i psihoterapija,
- lekovi u fazi detoksikacije i odravanja stanja pacijenta,
efektna uloga strunjaka koji sprovode terapiju, i
celovita i odriva terapija.

Etape leenja
Faza detoksikadje i stabilizadje
Medicinska detoksikacija predstavlja poetni i akutni stadijum leenja bolesti zavis
nosti sa ciljem apstinencije. Meutim, struni izraz ,,detoksikacija se odnosi i na sindrom
potpunog odvikavanja (tj. neuro-adaptaciju), kao i na stanje stabilizacije akutnih fiziolok
ih i emocionalnih simptoma koji se javljaju nakon prestanka uzimanja opojnih supstanci.
Potpuna detoksikacija je neophodna samo u sluajevima zavisnosti od odreenih
vrsta psihoaktivnih supstanci, naroito nikotina, alkohola, opijuma (dobija se od opijum
skog maka), barbiturata i benzodiazepina. Pri odvikavanju od ovih vrsta supstanci najee
nastaju sledei simptomi: glavobolja, bol u kostima, groznica, drhtavica, napadi i konvulz
ije u teim sluajevima, vodnjikave oi, curenje iz nosa, dijareja i emocionalni problemi. I
same opojne droge mogu da budu uzronici ovih simptoma, ali, iako se ovi simptomi
izuzetno teko podnose, vrlo retko su opasni po ivot pacijenta. Alkohol, barbiturati i ben
zodiazepini mogu takoe da izazovu napade, konvulzije i sranu aritmiju i da ugroze ivot
pacijenta, zavisno od istorije bolesti i opteg zdravstvenog stanja zavisnika.
U svim sluajevima prestanka redovnog uzimanja droge, ukljuujui amfetamine,
kokain i halucinogene droge, nastaje akutni period fizioloke i emocionalne nestabilnosti
(kod halucinogenih droga taj period traje jedan do tri dana, a kod amfetamina ili kokaina
traje i do dve nedelje). Iako zavisnici ovaj period tee podnose, njihovo stanje e se u skoro
svim sluajevima smiriti i bez zvanine zdravstvene nege.

Pokazatelji uspeha u fazi detoksikadje i stabilizadje


- Znaajno poboljanje fiziolokog i emodonalnog stanja
Odsustvo ozbiljnih zdravstvenih ili psihikih komplikacija
Integracija i uestvovanje u rehabilitacionom programu
Faza rehabilitadje i prevendje reddiva
Za rehabilitaciju su spremni oni pacijenti kod kojih je zavren akutni period fiziolok
ih ili emocionalnih posledica apstinencije i kojima je potrebno usmerenje ka promeni pon
aanja i suzbijanju udnje za drogom. Praktini ciljevi ove etape leenja jesu da se sprei
povratak drogi, to bi zahtevalo ponovnu detoksikaciju/stabilizaciju; da se pacijentu
pomogne da suzbije udnju za alkoholom i/ili drogom, putem odravanja potpune apsti
nencije ili putem supstitucione terapije; i da se pacijentu pomogne u poboljanju sop
stvenog zdravlja i uspenom obavljanju drutvenih funkcija, jer je ovaj oblik napretka u
stilu ivljenja vaan da bi se odrala kontrola nad upotrebom droge.
Iako irom sveta veina programa za rehabilitaciju polaze od apstinencije kao
osnovnog cilja, postoji znaajan broj programa u Australiji, Zapadnoj Evropi i Sever
noj Americi, a sve vie i u ostalim delovima sveta, koji terapiju sprovode na bazi leko
va koji blokiraju efekat opojnih droga, ime se spreava ponovna upotreba opojnih
supstanci.
Pokazatelji uspeha u fazi rehabilitadje i prevendje reddiva
Svi oblici leenja bolesti zavisnosti u fazi rehabilitacije sprovode se sa ciljem da se
postignu sledea etiri rezultata:
Da se odri fizioloki i emocionalno poboljano stanje postignuto u toku detok
sikacije/stabilizacije, da se sprei potreba za ponovnom detoksikacijom (u terapijama sa
apstinencijom kao osnovnim ciljem);
- Da se podstrekne i odri smanjena upotreba alkohola i opojnih droga;
Da se podui, oblikuje i podri ponaanje koje vodi ka poboljanju linog zdrav
lja, uspenijem funkcionisanju u drutvu, i smanjenom riziku po zdravlje i sigurnost
ostale javnosti (npr. HIV/AIDS);
- Da se podue i podstreknu promene u ponaanju i stilu ivljenja koje iskljuuju
upotrebu droge.

Vani faktori u odreivanju ishoda leenja


Glavni ionioci ili sastavni delovi leenja koji vode ka boljem ishodu leenja nakon faze
rehabilitacije su:
to dui period leenja,
- pojaana motivacija (finansijska podrka za pohaanje programa i apstinenciju),
- individualni razgovori sa linim strunim savetnikom,
korienje usluga zvaninih ustanova za mentalno zdravlje, zapoljavanje i zatitu
porodice,
- upotreba lekova kojima se suzbija udnja za drogom i ujedno efekat droge i koji
ma se smanjuju psihiki simptomi,
- pripadanje i uestvovanje u aktivnostima grupa za samopomo nakon rehabilitacije.

Prihvatilita i popravilita
udruenja Todoxin
u Beogradu i irom sveta
Todoxin poseduje veliki broj biomedicinskih biljnih preparata koji osposobljavaju
organizam da se bori protiv virusnih, kancerogenih, autoimunih, oboljenja nepoznate eti
ologije, bolesti zavisnosti i HIV/AIDS-a - side. Pri tome se koriste metode psihoterapije i
homeopatije, uz primenu preparata iskljuivo biljnog porekla. Prihvatilita za obolele su se
nalazila u ulici Stanka Paunovia 66, Smiljanievoj 8 i nekadanjoj ulici Lole Ribara, a danas
Svetogorskoj 2 - prvom kod nas, ako ne i u svetu! U inostranstvu je korien sanatorijum
kraj Graca - Ajberg, u Varavi je uspostavljena saradnja sa Marekom Kotanskim, zatim i u
Londonu, Los Anelesu, Vaingtonu, Cirihu, Orenburgu (Rusija, na granici sa Azijom),
sanatorijum u Junoafrikoj Uniji...
Sa Nacionalnim institutom u Vaingtonu i Betezdi radio sam po ugovoru u oblasti
kancera i HIV/AIDS-a, zatim na Karolinskom i Nacionalnom institutu u vedskoj (za ta
sam dobio visoka priznanja), potom na Medicinskom fakultetu londonske kraljevske bol
nice... Postigao sam impresivne rezultate i u Institutu Toronto-Ontario, koji ima filijale na
svim kontinentima, zatim na Infektivnoj klinici u Rimu, Kohovom institutu u Berlinu, i
mnogim drugim ustanovama irom sveta.
Izlagao sam, naravno, i na kongresima irom sveta, poev od Japana, Kanade i
Amerike... Svuda su Todoxin-ovi preparati bili prihvaeni zahvaljujui, pre svega, rezulta
tima koje bi poelela svaka farmaceutska kua. I slobodno mogu da kaem da ni jedan far
maceutski ili biomedicinski biljni preparat nije imao takvih efekata i uspeha kao Todoxin.
U minulih 45 godina, pored svoje lekarske prakse, radio sam i sa osobama koje su
patile od bolesti zavisnosti - sa narkomanima i alkoholiarima. Preparat sam najee
davao besplatno, a to inim i danas kad je re o HIV/AIDS bolesnicima. Ono to, ipak,
naplatim, koristi Udruenje za opstanak i uvanje recepture vie od petstotina biljnih
preparata. Profita, dakle, nema, a moj odnos i stav prema ivotu i ljudima sadran je u
molitvi koju stalno izgovaram: ,,Ne idem protiv Tebe, Tvore moj. Neka bude volja tvoja.
Ovo dajem ljudima iz ljubavi bratske, iz ljubavi prema blinjemu svom. Dajem ovaj lek, ali
ne protiv Tvoje volje.
Todoxin-ovi preparati nisu arobni lekovi, ali pomau u borbi protiv virusa toliko da
ovek poivi u relativno dobrom ili potpunom zdravlju dui niz godina. Posebno je vano
to to Todoxin deluje preko mitohondrija citohroma ATP-a i pomae zavisnicima od droge
i alkohola produavajui im ivot. Pojedini zavisnici su, drei se striktno mog uputstva,
uspeli da se izbore sa vlastitim usudom. Onima kojima to nije polo za rukom (a od kraja

1984. su se pojavili i prvi sa HIV oboljenjem), uspeo sam da ublaim muke i u znaajnoj
meri (s obzirom na efekte medikamenata zvanine medicine) produim ovozemaljsko biti
sanje. U oba sluaja (zaraenih i nezaraenih) princip je isti - HIV se dobija preko konta
minirane droge, a sve ostalo je posledica pada imunobiolokog sistema!
Pored besplatnog davanja medikamenata i 24-satnog ordinisanja u vlastitom stanu,
nastojao sam da te, uglavnom mlade, veoma pametne, srednje i visokoobrazovane ljude iz
svih drutvenih slojeva, vratim tamo gde pripadaju i gde im je mesto - u porodicu, kolsku
klupu ili na radno mesto.
U sve manje realnom, a sve vie nad ili irealnom ivotu koji je usledio, psihoterapija je
pokazala svoju snagu - ispunjen viim ciljevima, prihvatio sam se teeg tereta obaveza. U
tom i takvom ivotu i socijalnom okruenju, svaki dijalog sa vlastima je liio na borbu
slamke protiv vodene stihije. Molitva me je, meutim, uvala...
Mladima sam umesto idola i ideologija nudio samosvest, stvaralaki elan, kritinost
prema beskorisnosti, smisao prema besmislu narkomanske zavisnosti. Verujem da sam,
ako ne prvi, ono meu prvima, posle 1982. buno ukazivao na razvoj imune depresije
nastale usled zavisnosti od droge, to je doprinelo stvaranju mnogih udruenja. JAZAS,
GOD i ona koja tek treba da se formiraju, moraju da budu drugaija, posebno njihovi el
nici, da bi zaista pomogli onima kojima su i namenjeni - HlV-pozitivnim i osobama sa
bolestima zavisnosti. Da se potpuno predaju problemima prevencije i leenja, posebno
problemima narkomanije i alkoholizma uopte, kao i istraivanjem faktora rizika za
prenoenje razliitih bolesti.
I, pri tom, stalno valja imati na umu da laki put - ne postoji! Postavljanje pravovre
menih i strunih dijagnoza i borba pravim sredstvima i na pravom mestu, tamo gde su
najugroenija deca, treba shvatiti kao svetu dunost! Svaka preuranjena ili loe postavljena
dijagnoza ili minimiziranje problema, vodi na ulicu, drogu i stazu bez povratka...
Uprkos svemu, iveti se moe bez ikakvih vetakih pomagala ma kako i koliko se
inilo da je sa njima lake. Re je, naravno, o drogi. S druge strane, HlV-pozitivnoj osobi se
ne sme rei - nema ti spasa! Ima. Itekako! Treba joj ponuditi elju za borbom, ivotom, jer
niko nema pravo, niti moe, da se stavlja iznad Boga. Nada uvek postoji. Posebno u
pravoslavnom svetu. Do kraja ovozemaljskog bitisanja, a tek posle njega!
Svi oni koji su tretirani u Todoxin-ovim prihvatilitima, osposobljeni su da pomau
drugima. Nit nade, zdravlja, uspeha, se nastavlja. Sam ovek je nemoan. Todoxin-ova
udruenja su alternativa savremenom zlu u obliku belog praha i veoma sposobna da mu se
snano suprotstave, ba kao i onom to ide uporedo sa tim - steenim neizleivim bolesti
ma. Posebno meu mladim ljudima. Zato? Izmeu ostalog i zato to ih vode bivi narko
manski zavisnici iji je osnovni cilj da prvo zbrinu ugroene, potom im vrate elju za ivo
tom, i to samostalnom, i na kraju ih naue zaboravljenim odgovornostima ali i lepotama
koje nosi svakodnevni ivot. Ovo je ujedno i najvei izazov Todoxin-ove metode.
Oporavak poinje od trenutka dolaska u prihvatilite, a zatim nakon dve sedmice,
zatim tri, pa est sedmica terapije, nailazi faza adaptacije na ivot u zajednici, potom
usavravanje u manuelnim i intelektualnim aktivnostima. Ui se, dakle, solidarnosti, razvi
ja smisao za kritiki pristup ivotu i svemu novom to se nudi u vidu olakanja ivljenja,
sposobnost komunikacije sa okolinom, za zdravorazumsku i argumentovanu diskusiju. Mi,
Srbi, imamo ipak specifian genetski kod, posebnu psihofiziku komponentu i to na zavid
nom nivou. Upravo zato, nakon perioda zavisnosti, na ovek treba da ui da koristi ruke,

inteligenciju, memoriju, savladavanje u drogi izgubljenih dana. Sve to vodi sticanju nove
ivotne kondicije. Na kraju, nekadanji zavisnik ui kako da pomae drugima i postaje
instruktor.
Sve agresivnija narkomanija na naem tlu goni nas da se suoimo sa njom licem u lice.
Dosta je bilo! Kod mene dolaze na psihoterapiju i osobe sa preko 35 godina zavisnikog
staa.
Prema nekim (uzdranim!) procenama trenutno imamo preko 75.000 narkomana.
Koliko li je tek alkoholiara!? Droga je, u prvom naletu, obila decu cvea, krugove umet
nika, ekscentrine grupice ljudi i decu iz materijalno dobrostojeih porodica. Danas je ima
u svim slojevima drutva. U okolini Beograda je ak zabeleeno vie sluajeva narkomani
je kod zemljoradnika koji su sa drogom prvi put doli u kontakt posle 50 godina ivota!
Ipak, najbolnije jeste to to su droga i alkohol uli u dvorita osnovnih kola i sve je vei
broj adolescenata koji su stari narkomani i zavisnict od alkohola.
Neretko se diskutuje koliko dete moe dugo da se opire pomenutim izazovima u peri
odu traenja vlastitog identiteta i ideala. U tim trenucima je njegov ogroman ivotni poten
cijal ugroen ukoliko se ne usmeri na pravu stranu. Realnost puna jada, bede, politikantst
va, prevrata, bombardovanja, inflacije... nudi samo pesimizam i beznae. Tim pre to se,
koliko jue, na ovaj problem gledalo preko ramena, a zakoni, na alost, esto ohrabrivani
iz krugova medicinske nauke, ak ili naruku svemu tome. Uzalud gomile strune literature i udbenika ukoliko lekar, ak i profesor, upadljivo nervozno razgovara sa zavisnikom
koji se, konano, odluio da zatrai spas. Sa kakvim utiscima (reenjem?) e izai iz njegove ordinacije?
Droga, dakle, kuca na ve irom otvorena zakljuana vrata. Iza njih je itav univerzum
u kome su snovi realnost, a realna realnost nepodnoljiva i samo lana nada da je sa ,,belim
mogue postati neko drugi. Ili sa flaom. Re je, naravno, o zbornom mestu konfuznih i
linosti koje trae izlaz. Droga nudi solidarnost, oseaj pripadanja, sve do pretposlednjeg
grama. Smrtonosnu iluziju veto skriva obeavajuim ivotnim kulisama. A potom - razbija!
Nema solidarnosti, nema pripadanja, majka nudi ivot svog deteta za poslednji gram a devo
jke i mladii sve, podrazumevajui i vlastitu duu i telo. Adolescentu, tek tada, nita nije
jasno. I on zaranja jo dublje u ,,obeanje, traei smisao u - besmislu!
Narkomanija, alkoholizam, psihotropija, razliiti su tipovi zavisnosti. Veito je neslagan
je u tumaenju pojma zavisnosti najpoznatijih filozofskih kola. Fenomen zavisnosti je na
granici mnogih humanih nauka: medicine, psihologije, sociologije, filozofije... Moda su,
upravo zbog toga, individualne psihoterapije smetene u starateljske domove dale izolovane,
najee marginalne rezultate. Ipak, klasine metode u leenju zavisnosti od droga su, iako
skupe, nezaobilazne. Zbog toga, izuzetno mali broj zavisnika u njima uestvuje. I niko ne
pominje prirodne naine leenja, biomedicinu. Hemo i sintetska medicina ine stanje zavis
nika jo gorim, usporavaju izleenje, pogoravaju unutranji nemir. Moneta zdravlja, adenoz
intrifosfat, respiratorni lanac u elijama, mitohondrije, citohromi... unitavaju se pomenutim
sintetskim (hemijskim) preparatima koji se bezduno daju. ovek se uvodi u novi pakao, jer
kao posledica neretko dolaze alergijske reakcije i autoimune bolesti. Sve jedno drugo vue.
Ako se ovome dodaju ulica, dananji televizijski programi, pisanja po utoj ali i tampi za koju
se obino misli da je ozbiljna i autoritativna, onda se krug polako zatvara.
Zato Todoxin ima psihoterapeuta, ne psihijatra ve iskusnog psihologa koji u saradnji
sa takoe iskusnim duhovnikom moe da postigne izvanredne rezultate. Recimo, takav

primer je bio, potovani otac Tadej, zatitnik Todoxin-a, koji je pratio i kontrolisao njegov
rad, bez obzira na deo sveta u koji je Todoxin dospeo.
Interesantno je koliko brzo elnici centara ili udruenja za pomo kod bolesti zavis
nosti brzo podlegilu uticajima sa strane. Bez obzira na to da li je re o finansijskim organi
zacijama ili naunim kongresima. To saznajem od njihovih tienika koji nam se obraaju.
Njihove porodice piu, kau, neke molbe da bi zavisnici bili primljeni u pomenuta udruen
ja i ujedno, u njihovo ime, obavezuju da e se ovi pridravati nekih, u prilinoj meri neo
binih, propisa uz pretnju da e biti iskljueni. Sve u svemu, o svaemu se vodi rauna osim
0 onima zbog kojih se ti centri i udruenja osnivaju.
Gotovo svaki zavisnik zna da ak i najvee zemlje profitiraju od droge, a u svom
udruenju koje, opet, zavisi od neije dobre volje i finansijske pomoi, moraju da ine i
sluaju i ono to nikada ne bi inili i sluali samo zarad toga da predsednik udruenja sau
va fotelju i radi ono to mu se sa strane diktira. Trenutno najupeatljiviji primer su domae
javne tribine o HIV/AIDS-u. Na nekoliko predavanja u JAZAS-u i nekim drugim udrue
njima, objanjavao sam drugu stranu prie o sidi. Odmah se tu neko naao da glasno kae:
,,Ne, to nije tano, o tome neemo da govorimo! Pravi znak da o tome upravo treba i mora
da se govori! Jer, ukoliko je vei broj ljudi ostavio drogu zahvaljujui Todoxin-ovoj psiho i
biomedicinskoj terapiji, zato ih treba - izolovati!? Spreiti ih da razmiljaju svojom glavom,
da ispriaju vlastita iskustva?
U malim i siromanim zemljama, malim i (duhom) siromanim strunjacima i
rukovodiocima, dovoljno je da neka od velikih zapadnih kompanija plati odlazak na neki
od kongresa, hotel, da dnevnice, i, sa njima mogu da rade ta im je drago. Recimo, da im
objasne da je la - istina! Ili kako treba da misle i o emu je neophodno da diskutuju. Na
primer, da li treba kupovati kondome od 5 ili 90 dinara!? Ili praviti postere za 1.000 ili
400.000 dinara. Kako to pre postati poznat, ui u ,,haj drutvo, stei profit, zadobiti pov
erenje onih kojima je pomo preko potrebna, a pri tom im je ne pruiti? Dovoljno je i samo
to to tim mladim, esto izuzetno pametnim, ljudima na prvom koraku ka zavisnosti ne
dozvoljavaju da misle svojom glavom i postavljaju ,,suvina pitanja. ,,To nije zvaninonajei je odgovor. Pa, ta znai ,,zvanino, a ta ,,nezvanino? ta emo onda sa svim
nekadanjim medicinskim i naunim velikanima koji nisu imali iza sebe farmaceutsku
mafiju i industriju? Da li su oni bili ,,zvanini, pametni ili - ,,nezvanini?
O drogi se odavno i dosta zna, ali - ona je svojevremeno bila ista. Budui da u pret
prolom veku nije bilo analgetika, uveni Pera Todorovi je celog ivota koristio morfijum
1- nije postao narkoman! Bez obzira na arijske prie. Imao je ehinokokus, oteenu jetru,
i uasne bolove je smirivao morfijumom. A bio je na najvei novinar i knjievnik koji je
gotovo sam pravio dnevne novine! Iz dananjeg ugla gledano, to je neshvatljivo. Ovakve
fenomene bi trebalo analizirati, upitati se zato je dananja droga tako opasna, zato je i
ime kontaminirana, emu sintetske droge, koliko su delotvorne i u koje svrhe, koliko
mogu da pomognu ili odmognu oveku? Neki ak piu knjige i strune lanke a da im
nikad u ivotu, u tri sata ujutru, nije na vrata zakucao narkoman u krizi urlajui - pomaite
kako znate i umete!
U Todoxin-ovim udruenjima koja su dobro radila - prvo u Beogradu, zatim u Gracu,
Cirihu, Dizeldorfu, Kelnu, Londonu - narkomanski zavisnici su prihvatani u prijemnim
centrima. U toku perioda ukljuivanja (10,15, ponekad i 30 dana), danonono bi bili u prat
nji nekadanjih zavisnika.

Preliminarni sastanak se odrava pre samog prijema, kako bi se dobio to vei broj rel
evantnih podataka i informacija koje se belee u prijemni formular i, ujedno, objanjava
neophodnost podrobnijeg istraivanja prilikom prijema. Ukoliko se, tom prilikom, kod
budueg lana drutva to jest zavisnika pronae neka od droga, unitava se u njegovom
prisustvu. Isprave, novac i lini predmeti se uvaju u toku boravka i time izbegava
mogunost da ih izgubi, ali i da pre vremena napusti centar bez prethodnog razgovora i
obrazloenja takve odluke. Ne treba gubiti iz vida ni mogui rizik kolektivnog naputanja
prihvatilita za iju je organizaciju neretko dovoljan samo jedan lan grupe koji je u krizi
ili nedovoljno snane volje da se odrekne prethodnog naina ivota. Dakle, detaljan pretres
je neophodan zbog bezbednosti tienika, odnosno spreavanje svake mogunosti da u
trenucima krize doe do droge to njima, naravno, na samom poetku terapije veoma teko
pada.
to vie tienik postaje odgovoran u toku boravka u prihvatilitu (pre svega prema
samom sebi), sve ee dobija dozvolu za odlazak u grad ili biva prebaen u drugo prih
vatilite gde se ukazuje vie poverenja njegovoj odluci da se bori sa zavisnou, dobija
izvesnu koliinu novca za troak na line potrebe, a potom i line isprave.
Pristupni formulari su univerzalni i kroz praksu provereno dobri, dakle, sadre sve
podatke koji mogu biti od koristi u toku tretmana. Re je o linim podacima (ime i prez
ime, adresa prebivalita, nacionalnost, kolsko obrazovanje i sl.), informacijama u vezi
drutvenog ivota, eventualno sudskog dosijea, medicinski dosije, istorija zavisnosti (zbog
onoga ko plaa trokove njegovog boravka) i podaci o linim predmetima i imovini.
Budui da su u inostranstvu, za razliku od nae zemlje, zavisnici u najveem broju
sluajeva i HIV/AIDS inficirani i nemaju mogunost da plate boravak u prihvatilitu, pri
doliee se upoznaju sa sadrinom prijemnog obrasca (ugovor u vezi plaanja boravka, izvod
iz prijemnog lista, pravila ponaanja unutar prihvatilita i sl.), popunjavaju ga i potpisuju na
dan prijema. Nama, s druge strane, on prua precizne informacije o zavisniku na osnovu
kojih sprovodimo odreena istraivanja, koristimo ih u statistike svrhe itd. Ovi Todoxinovi protokoli se koriste u celom svetu, a posebno oni koje smo osmislili i priredili za obolele
od side.
Narkoman u fazi ostavljanja droge ili bivi zavisnik od heroina, predstavlja, takorei,
skup razliitih promena na svakom nivou zbrinjavanja. Zbog toga je znaajno, tokom ovog
perioda, predvideti nastupajui pojavu raznovrsnih problema, ponajvie na psiholokom
planu, koji nosi i najvie rizika. Recimo, zamenu jedne droge - drugom! Uz duno poto
vanje lekarske etike, mora se jasno postaviti pitanje - da li je detoksikacija mogua bez
preteranog upliva psihotropskih lekova - a da ne budemo optueni za medicinski teror.
Naime, detokasikacija u Todoxin-ovom prihvatilitu daje logine i efikasne odgovore, i, to
je i najvanije, uspena reenja! Kako? Korienjem originalnih netoksinih biljnih
preparata! Dakle, netoksina, nehemijska i nesintetska sredstva, koja dolaze do punog
izraaja u produbljenom dinaminom oporavku, koji podrazumeva korienje iskljuivo
prirodnih sredstava i psihoterapije.
U Todoxin-ovoj terapiji, dakle, nema hemijske terapije kao supstitucije za razne vrste
droga. Izuzetak se pravi samo u sluajevima zavisnika koji su veoma dugo koristili barbi
turate i tokom perioda odvikavanja imaju naglaene znake slabosti. Samo u tom sluaju je
dozvoljena ograniena terapeutska primena antikolzivne droge, ali ako je mogue - ne bar
biturati.

I u Todoxin-ovim, kao i u drugim protokolima, psihoafektivno 24-asovno zbrinjava


nje zavisnika se kree izmeu 10 i 30 dana. O pridolici sve vreme veoma paljivo vode
rauna bivi zavisnici, odgovaraju za njega, a kasnije o njemu preuzima brigu grupa.
Posle prijema, pored psihoterapije primenjuju se kaasti, teni i u kapsulama Todoxin
i to vie puta dnevno kako bi se u krvi odrala njegova koncentracija a eliminisali toksini.
Pored Todoxin-a, daju se i pomona sredstva, takoe biljnog porekla, radi ubrzanja procesa
detoksikacije (recept sa ljuskom jajeta, ajer-konjak, posebno riblje ulje sa sokom od limuna
i dr.). Dakle, pored nekoliko vrsta preparata, ajeva, emulzija spremljenih od raznih vrsta
itarica, u zavisnosti od trenutnog stanja, to jest nivoa iscrpljenosti organizma zavisnika,
duine njegovog zavisnikog staa i vrste korienih supstanci koje stvaraju zavisnost
(droga, barbiturati, alkohol i sl.), primenjuju se i kupke sainjene od meavina razliitih vrsta
biljaka za oporavak muskulature i smanjenje psihofizike tenzije, nakon kojih slede masae
i dugotrajne etnje kao i razne vrste dnevnih fizikih aktivnosti, ukratko - fizioterapija. Pored
ovoga, neretko se primenjuju i elektrokineza, akupunktura, homeopatija (razne supstance
sa velikom potencijom mogu da budu veoma efikasne u ovim sluajevima)...
Istovremeno se radi i integracija u drutveni ivot, odnosno progresivan povratak u
stvarni ivot: regularna rutina, zdrave dijete, fizike vebe, aktivnosti poput spremanja kue
i kuvanja, uz obavezne dnevne sastanke i diskusije. Cilj je ponovno otkrivanje vlastitih psi
hofizikih potencijala. U naim centrima se dnevno obavlja preko sto razliitih aktivnosti
uz uvek otvorenu mogunost za iznalaenje i predlaganje novih, u zavisnosti od potrebe ili
elje pojedinaca.
Radi breg i efikasnijeg odvikavanja od droge, svaki pacijent koji zatrai moju pomo
(psihoterapiju i leenje) mora da ima rezultate izvrenog lekarskog pregleda i kompletan
bioloki test uraen u kompetentnim medicinskim ustanovama. Lekar, dakle, kompletira
medicinski dosije koji ukljuuje rezultate razliitih medicinskih analiza i posmatranja, to
jest opaanja izvedenih tokom pregleda i izvedenih iz suplementarnih testova. Ovaj dosije
se dopunjava, odnosno prate se sve promene koje se deavaju kod pacijenta tokom borav
ka u centru.
Rezultati leenja u mnogome zavise od efekta poetne faze. Zavisnicima je preputeno
da samostalno prou kroz taj period privikavanja i da ga, pri tom, ne doive kao previe
optereujui. Uslovi, principi i uslovna prinuda pod kojima se ova faza odvija u Todoxinovom savetovalitu, svakako igraju odluujuu ulogu u njegovoj motivisanosti da do kraja
dovri oporavak. Jedan od fundamentalnih principa terapije jeste potpuno izlaganje zavis
nika novom okruenju, kako bi se spreilo njegovo odustajanje od terapije i potpuno odva
janje od prethodnog ivota i okruenja (sastajalita narkomana, prijatelji-zavisnici, dileri
droge...).
U desetak Todoxin-ovih centara-prihvatilita irom sveta sa snanom dinamikom
strukturom, iji konstantan razvoj inicira odgovarajuu dinamiku leenja uz uvaavanja
rastuih zahteva, strunjaci nastoje da primene sistem ovek-terapija. Dakle, da se razradi
sistem individualne terapije uz uvaavanje razliitosti linosti, problema, potreba, razloga
za promenom dotadanjeg naina ivota. Jer, svaki problem ima i svoje reenje.
ivot u Todoxin-ovim prebivalitima podrazumeva odvikavanje od droge na prirodan
nain, kroz posao, meusobno razumevanje, uivanje u ivotu, preuzimanje odgovornosti
za sebe i svoje vlastite postupke, sticanje kritikog rasuivanja i pravilnu procenu tuih
stavova. Re je, dakle, o realnoj terapiji, znai provereno uspenoj u praksi. Pacijenti tj.

tienici rade na pronalaenje, razvijanju i usavravanju vlastitih psihofizikih predispozi


cija, imaju mogunost da itaju, ue, bave se fizikim i sportskim aktivnostima, znai ine
sve ono to e im pomoi ili bar znaajno olakati povratak u realan ivot.
Veliki broj izleenih podrazumeva isto toliki broj asistenata-volontera koji e sutra
pomagati drugima. Kroz ovo, dinamika oporavka se rukovodi idejom permanentne rotaci
je: svi mogu da probaju sve Todoxin-ove proizvode, ajeve, jela iz posnog kuvara, hranu
koji mogu sami da pripreme (i na koji nain to da urade), kako da se oslobode godinama
taloenih toksina u svom organizmu, kako da podignu na vii nivo svoj imunobioloki sta
tus, kako da se oslobode narkotika podrazumevajui i ,,metadon (istina manje opasan, ali
ne i - bezopasan).
Slino je i sa oslobaanjem od alkohola koji, istina, ima i neke specifinosti.
Veoma mi se dopada izreka: svi napori koji se ine bez ljubavi su uzalud, svaka ljubav
bez uloenog truda u nju je - prazna.
Na prvom koraku psiholokog oporavka, mladi ovek poinje da se ,,otvara, stidljivo
nagovetava vlastite potencijale, duhovnu snagu, inteligenciju. Nedostatak odlunosti
uzrokuje nesigurnost. Poveavajui zahteve, terapeut ga goni da upoznaje sebe, da daje vie
i polako ui kako da pomae drugima razvijajui kod njega oseaj solidarnosti. Pri tom,
,,ukalupljivanja nema. Svako mora da ostane samo svoj, dakle autentina linost sa svim
onim to taj izraz podrazumeva. A da bi njegova linost dola do punog izraaja, mora u
potpunosti, predano i bez otpora da ukae poverenje terapeutu. Ipak, jedno je neprome
njivo: njegova intuicija, ljubav i potreba za samosvojnou diktira terapeutski prilaz.
Obaveza tienika je da redovno podnose izvetaje iz kojih se prate promene u nji
hovom oporavku i dalja orijentacija tokom boravka u prihvatilitu. O nastalim problemima
se diskutuje na zajednikim ili pojedinanim sastancima u centru ili van njega ili u telefon
skim razgovorima ukoliko je tienik napustio prihvatilite. Za ovo postoji tim veoma
iskusnih strunjaka koji to rade veoma taktino i s mnogo ljubavi.
Odravaju se i meseni sastanci posveeni napredovanju pojedinaca, ime se prua
mogunost grupi da prati i usmerava oporavak svakog lana. Ovi izvetaji se neretko alju
roditeljima, odreenim specijalizovanim ustanovama ili pojedincima i organizacijama koji
mogu da pomognu ova udruenja.
Rehabilitacija biveg zavisnika je povezana sa mnogobrojnim faktorima, a rad je goto
vo od prvog dana jedan od integralnih delova terapijskog procesa. U zavisnosti od toga da
li se nalazi u prihvatilitu ili van njega, ovek moe da se bavi manuelnim ili intelektual
nim radom (u skladu sa sposobnostima, obrazovanjem i stepenom oporavka). Da, recimo,
rezbari, crta, ita, bavi se kancelarijskim ili raznim administrativnim poslovima, da izrau
je i popravlja predmete od gvoa, radi tapiserije, obrauje drvo, pravi biuteriju, bavi se
proizvodnjom ili pripremanjem hrane, uestvuje u rekonstrukciji i adaptaciji graevinskih
objekata, bavi se fotografijom, elektronikom, ali nije poeljno da previe vremena provodi
ispred kompjutera. Moe da se bavi i kontaktom sa javnou, roditeljima tienika, dona
torima, vladinim kancelarijama, ili da radi u internim novinama, moda sreuje doku
mentaciju... Pobrojanim moe da se bavi u okviru Todoxin-ovih centara, to za mnoge
moe da bude odskona daska za izbor budue profesije i povratak normalnom ivotu.
Ukoliko ivi na selu, moe da se bavi batovanstvom, voarstvom, uzgojem domaih ivot
inja... U svakom sluaju, kroz irok izbor aktivnosti, pojedinac postepeno spoznaje vlastite
mogunosti, ui kako da ui i stvara, a postepeno razvijajui zapostavljenu odgovornost

gradi i usavrava sopstvenu linost. Istovremeno, kroz dinamiku odnosa u zajednici dolazi
do njegove socijalizacije i ponovno uklapanje u drutvenu zajednicu van prihvatilita.
Mnogi se tokom boravka vraaju uenju zapostavljenom usled zavisti od droge. Zato
su u centrima esto angaovane poznate linosti, profesori ili nauni autoriteti, koje nam,
ak, alju izvesna ministarstva. Oni rade sa mladim osobama, naravno, podeljenim i sa pro
gramom prilagoenim prema uzrastu. Ovo je jo jedan podsticaj na rad i samopotvriva
nje, koji najee rezultira nastavljanjem kolovanja na neskriveno zadovoljstvo, pa esto i
veliko prijatno zadovoljstvo, roditelja.
Vie srednjokolaca je, recimo, po zavretku kolovanja iz terapijskih centara upueno
na vie kole ili fakultete. U zavisnosti od nivoa adaptiranosti, upisivani su kao redovni ili
vanredni studenti. Nekoliko njih je, na primer, zavrilo medicinu, jedan stomatologiju, neki
prava...
Ima, naravno, i onih koji nisu bili u tolikoj meri uspeni, ali ne i neuspeni. U
Beogradu, ali i u Nemakoj, Austriji, vajcarskoj, Americi, iz Todoxin-ovih prihvatilita je
izaao veliki broj kancelarijskih, graevinskih, stolarskih, industrijskih radnika, restaurato
ra nametaja, taksista, mehaniara, autolimara, elektriara, keramiara, frizera, voskara,
koara, magacionera, dizajnera* batovana, poljoprivrednih radnika, uzgajivaa stoke i
ivine, voara i sl. Istini za volju, izvestan broj nema zvanino zavrenu odgovarajuu kolu,
ve su znanje sticali samouko ili na kursevima i strunim usavravanjima kod nekadanjih
zavisnika, a praksu u prihvatilitima. Nekoliko njih je ak pronalo sebe u novom zanima
nju! Cilj je, dakle, ne samo nauiti mladog oveka da radi, ve da uiva u onome to radi. S
obzirom na injenicu da ovek provede na poslu gotovo jednu treinu ivota, nezadovoljst
vo radnim mestom ili, jo gore, izborom profesije, neretko ume da ga odvede na pogrean
put. Podrazumeva se da ne moe svako i uvek da se bavi iskljuivo onim to eli. U Todoxin-ovim centrima se i o tome vodi rauna. Mladi ljudi ue da i napor moe da bude izvor
zadovoljstva, a zajedniki rad jo vie. Vrlo je vana i priprema za prilagoavanje tekoa
ma u svim prilikama. Beanja od realnosti nema. ivotu se mora pogledati u oi. Zahvalju
jui ovome, mnogi su, nakon naputanja prihvatilita, veoma brzo pronalazili zaposlenje.
Nekima to, na alost, nije polo za rukom. Reenje se ipak nalo radom u nekim od Todoxin-ovih udruenja (makar rad bio povremen ili sezonski). U svakom sluaju, nastojimo da
vodimo rauna o svakom naem bivem i sadanjem tieniku.
Dnevni raspored rada u Todoxin-ovim centrima je sledei:
Buenje u sedam (izuzev nedelje, kada je u osam sati). Bivi zavisnici preuzimaju
odgovornost za novopridole o kojima vode rauna tokom celog dana. I to bez grubosti i
prebacivanja, ve sa najveom panjom, nenou i brigom, uz stalne prie i meusobne
dijaloge. Svi zajedno uzimaju svoju prvu tabletu, kapsulu, kaiku Todoxin-a, potom biljne
ajeve.
U pola osam je doruak koji se sastoji od lake hrane.
U osam sati, u zavisnosti od terapije, tienici odlaze na uenje, rad, medicinski pre
gled ili tretman, etnju, slobodne fizike aktivnosti...
U deset sati je pauza za aj, sok, kafu i sl., a potom povratak na ,,zanimanje.
U dvanaest sati je ruak, nakon koga svako brine kako da aktivno provede slobodno
popodne.
Veera je u est sati popodne, posle koje sledi uobiajeno ienje zajednikih pros
torija, a zatim se cela grupa okuplja na zajednikom dnevnom sastanku. Teme su razliite.

Od reavanja grupnih i pojedinanih problema, do diskusija o napredovanju pojedinaca.


Veoma esto se praktikuje i rad po manjim grupama sastavljenim po principu, recimo,
uzrasta, kolskog obrazovanja, interesovanja, psihofizikih predispozicija... U svakom
sluaju, tienici se informiu o dinamici ivota bez droge, upoznaju se sa njihovim tetnim
dejstvima, mehanizmima delovanja, gledaju dokumentarne filmove i sl.
Posle sastanka, svako koristi svoje slobodno vreme prema vlastitom nahoenju.
U jedanaest sati sledi odlazak u sobe.
Ovo je orijentacioni dnevni plan rada, budui da je svakom Todoxin-ovom centru ili
prihvatilitu dozvoljeno da dnevni program rada prilagodi vlastitim uslovima, mogunosti
ma, interesovanjima ili potrebama.
Vodei rauna o pridolicama tokom rada i povremenih dnevnih sastanaka, tienik
ui kako da izrazi samog sebe, kako da zauzme stav u toku diskusije, razmeni miljenje i
ideje, izgrauje zdrav odnos prema radu, odgovornosti vlastitih postupaka i stabilnim
meuljudskim odnosima. Dakle, snaenjem svoje individualnosti, doprinosi kvalitetu iv
otne dinamike i borbi protiv zavisnosti. Ovo je, svakako, diktirano potrebom svakog pojed
inca i duinom njegovog boravka u prihvatilitu koja, naravno, ne moe unapred da se
odredi.
Todoxin-ov pristup bolestima zavisnosti se oduvek razlikovao od ostalih. Nema krutih
i pravila zauvek koje (najee) diktira farmaceutska mafija ili skriveni centri moi. Zidovi
i oglasne table na sastajalitima Todoxin-ovih prihvatilita vrve upozorenjima, stihovima,
grafitima o tome ta droga donosi, o njenoj kontaminiranosti (npr. igla je opasnost ili
igla moe da bude ista, ali ne i namera i sl.), jer nama nije iskljuivo vano da li je, ili
nije, ovek narkoman ili HIV pozitivan. Interesuje nas i - uzrok! Na seminarima i predava
njima govorimo o inflaciji, ratu, bedi, putevima koji vode u drogu. Nije slaba dua narko
manska jedina kriva za narkomaniju, niti njeni roditelji, ak ni nesretna Srbija koja je vei
to na vetrometini raznih interesa, namera, ciljeva. Droga, epidemije, kriminal, samo su
odjek te vetrometine. Pa, razna udruenja i njihove specifine discipline (hiper-super- ven
tilacija), kako droga deluje na imunu supresiju, da li je istina da samo homoseksualci i
hemofiliari dobijaju sidu, u kojim sluejavima se ona prenosi heteroseksualno, od ega
zavisi da li e se od zaraenih roditelja roditi HIV pozitivno ili negativno dete...
Zato valja biti jak. Ne ii linijom manjeg otpora i poputanja:
Ja se ne borim protiv droga,
ja se ne borim protiv supstanci,
ja se borim protiv zavisnosti,
ja se borim protiv degradacije, otuivanja.
To nije vie samo ,,supstanca,
to je epidemija,
to je - kuga!
Ako sam sve suvie lako prihvatio i postao zavisnik od droge, to je zato to sam se
suvie uneo u problem meuljudskih odnosa. I nisam uspeo u potpunosti da ga reim. Ali
sam nauio da postavljam prava pitanja i dinamino delujem: ne borim se iskljuivo protiv
supstance, ve protiv - zavisnosti!
O svemu ovome je moglo, i moe, da se diskutuje iskljuivo na Todoxin-ovim sastanci
ma budui da na prosean ovek najee slepo veruje nekim nazovi istinama i odreen
im stereotipima. Prosto zapanjuje injenica da mnogi gledaju istinu, a veruju u - la! Savre

meni mlad ovek trai reenje u drogi i veruje u sve to je vetako - od muzike do hrane.
Mediji su ovome, u dobroj meri, doprineli. Pune su raznoraznih preica i brzih reenja.
Roditelji se prosto igraju ivotima svoje dece. Pa, droga vodi u uasnu smrt. Stvarnu, pravu,
pravcijatu!
Nita nije manje teka, ako nije i tea - duhovna smrt. Bitisanje radi bitisanja. Zbog
toga nai programi obuhvataju i edukaciju roditelja i staratelja, nastavnika, instruktora u
organizacijama za mlade, kao i sistematsko uspostavljanje informativnih i preventivnih
mera. Naime, Todoxin-ovi fundamentalni principi podrazumevaju i iru informisanost
tienika o drogama od one koju mi nudimo, ali pod uslovom da ponuene informacije
nisu kontradiktorne sa stvarnim.
Timovi Todoxin-a poseduju neophodne i jedinstvene informacije do kojih dolaze iz
posebnih izvora, i znaju put izlaska iz narkomanskog pakla. Znaju! I mnogima su ga
pokazali. Droga moe da se ostavi! Samo, to ne sme da se dozna! Zbog toga neke ljude pro
ganjaju! Todoxin-ovo uenje to potvruje. U mnogim televizijskim emisijama sam govorio
o vraanju sposobnosti zdravorazumskog razmiljanja, razvoju kreativnosti, ukazivao na
stazu koja vodi na pravi put. Trudim se da ljudima uvek budem pri ruci, na usluzi, da
budem kraj njih kad hoe da pitaju, ue, saznaju istinu. Za svaku steenu bolest postoji lek,
pa i za ovu. Mora da postoji. Sve livade, kuhinje, pajzevi su - apoteke! Kad naie kriza, aj
ti je pri ruci. Ili izai, proetaj, oznoj se tranjem, izbaci to iz sebe. Nek ti krv prostruji celim
telom a vitalni centri se napune kiseonikom.
Mnogo puta sam pisao o bivim zavisnicima, u TV emisije sa sobom vodio bive narko
mane koji su znali da zaintrigiraju gledalite i zainteresuju zavisnike da uju prie o tet
nosti droge.
Ne tvrdim da je Todoxin-ovo udruenje imalo velike mogunosti u svom radu, ali sve
to smo imali: medikamente, savete, ak i novac, davali smo i dajemo onima kojima je
neophodno. Pisali smo i priali. Pisali kroz desetine knjiga i stotine lanaka, priali u sto
tine radio i televizijskih emisija: iz svih uglova, o svim problemima, ali i o moguim ree
njima. O paklu droge, bombardovanju, iptarskoj mafiji, HIV/AIDS-u, o tome da lekari koji
se bave ovom oblau treba da vole svoj posao i potuju one koji im zatrae pomo, a ne da
svu panju posvete brojevima svojih iro-rauna i novanom iznosu na njima. Ukoliko
neko, kojim sluajem, zaviri u njih - gubi posao. Dirnuo je u osinje gnezdo! Ako je uteha,
nije to na specifikum. Isto je u vajcarskoj, Nemakoj, Americi, Engleskoj... Farmaceutska
mafija je pipcima obuhvatila ceo svet. Novac i privilegije su pobedile Hipokrata: to se
manje zna, vea je zarada - to gore, to bolje. to vie zavisnika i bolesnika, utoliko vie
slave i novca. Oko 500 milijardi dolara profita godinje! To se, kau, ne zna. Ili ne eli da
se zna. E, sa tim je zaista teko izai na kraj. Malo je entuzijasta koji e tome odoleti, koji
ma e ovek biti vaniji od novca i koji e do kraja uspevati vie da prui nego da uzme...
Todoxin se oduvek bori protiv svih vrsta zavisnosti, a njegovi strunjaci, kroz razliita
istraivanja, daju autentino nauno objanjenje ove pojave i naina borbe protiv nje, pre
svega prirodnim terapijama. Bore se, dakle, za budunost bez droge.
Pored ovoga, Todoxin ne samo da ima svoje vienje problema narkomanije i kontam
inacije droge, ve je njegov osnovni cilj borba protiv - AIDS-a! Plasiranjem objektivnih
informacija iz ove oblasti borimo se protiv zablude da su korisnici droge, zavisnici, greni
1 zbog toga kanjeni HlV-om. To nikako! Njima je bolest smiljeno podmetnuta. Ili, govori
se o prenosiocima HI-virusa. Ne, ovo nije definicija Todoxin-ovog udruenja! Prenosioci

Hl-virusa ne postoje! Njihovi prenosioci su droge i razne vakcine. Moe se jedino govoriti
o namernom inficiranju, ali ne o inficiranju intimnim kontaktom (bilo oralno, vaginalno ili
rektalno).
I, koja su prava obolelih? Imaju li ih oni uopte?! Todoxin se bori protiv svake vrste
diskriminacije, jer svako ima pravo na leenje najboljim lekovima i pod najboljim moguim
uslovima. ta ovo znai? Niko se ne sme ostaviti u neznanju, na milost i nemilost, ili da
oekuje udo. Valja otvoreno rei: ,,Vi koristite, ili ste koristili, kontaminiranu drogu, ali
nikog niste mogli da inficirate HIV-om! (U Todoxin-ovom udruenju ima na desetine onih
koji su ,,delili iglu, pa ipak nisu HIV pozitivni. Pri tome ne znai da ne treba koristiti kon
dom. Treba. Postoji veliki broj bolesti koje se mogu preneti intimnim kontaktom, posebno
kad je re o promiskuitetnim osobama.)
Ne postoji razlog da se bilo kome dozvoli lagano odlaenje u smrt, pogotovo ne rei
ma: Drogirate se, HlV-pozitivni ste, ako doekate narednu godinu, bie to podvig!
Verovali ili ne, ali upravo ove rei neretko izgovaraju upravo oni koji to nikako i nikada ne
bi smeli - lekari. Todoxin-ovo udruenje se od prvog dana borilo protiv toga, mnogo je iv
ota spaeno. Znatan broj hemofiliara je dugo iveo ne znajui za svoju bolest. Onog trenut
ka kad su im najblii, pod veoma velikim pritiskom, objasnili da su, u stvari, HlV-pozitivni,
njihovo zdravstveno stanje je poelo iz dana u dan da se pogorava! Neophodno je, dakle,
raditi na odravanju psiholoke stabilnosti svake obolele osobe, rtve HI virusa, kako bi se
postigao neophodan balans za odranje ivota i nade u ivot. Ne sme se dozvoliti da se
usled permanentnog stresa (saznanjem o vrsti bolesti), ciklus kortizona (koji moe destim
ulativno da deluje na imunobioloki sistem, to jest na pad odbrambenog sistema organiz
ma) povea u toku samo 24 sata, posebno ne ujutro budui da je oko est sati najvei.
Aktivnost Todoxin-ovih strunjaka se odnosi i na promovisanje personalizovanih (pri
lagoenih svakoj osobi) metoda i sistema prevencije i beenja. Posebno kad je kre o osoba
ma kod kojih je bolest poela da se razvija, a trebali bi i morali da nastave sa koliko je
mogue uobiajenim nainom ivota. Niko nema pravo da nekoga izopti iz drutva.
Treba povesti rauna i o etici, to jest izvjesnim normama ponaanja i dunostima obo
ljelih u spreavanju pojave moguih epidemija ili nekontroliranog irenja bolesti, zatim
afirmaciji borbe protiv droge i irenja istine o beenju tzv. kombinovanim terapijama, koje
su sintetske i svakako vode u programiranu smrt, i na kraju o upuenosti oboljelih jednih
na druge u cilju meusobne pomoi u granicama mogunosti. Znai, svaka oboljela osoba
treba da bude svjesna svoje dunosti, uz istovremeno obavezno medicinski praenje sta
nja bolesti i, ukoliko je neophodno, osobu poslati na beenje u odgovarajue ustanove.
Todoxin-ovi strunjaci rade na iznalaenju, ako tako moe da se kae, alternativnog
naina ivota oboljelog u odnosu na onaj koji je vodio opre nego to je postao HlV-poziti
van. Shodno ovome, razmatraju se predloi u vezi kreiranja najbolje mogue okoline,
odnosno okruenja u skladu sa kvalifikacijom i obrazovanjem oboljelog i njegove psihofiz
ike i finansijske situacije, kako bi njegov imunobioloki sistem u to kraem roku i uz
pomo najkvalitetnijih prirodnih sredstava povratio snagu.
Pored itanja Todoxin-ovih knjiga u kojima se govori o ivotu i borbi za ivot narko
mana i HlV-inficiranih, oboleli u toku leenja, tj. tretmana, mogu da obavljaju sve ono to
su radili i ranije, s tim to im je unekoliko uskraen drutveni ivot. Znai, bez obzira na
vrstu i stepen bolesti, bolesnik mora da se osea korisnim ali i odgovornim za svoje
zdravstveno stanje koje svojim injenjem u znatnoj meri moe da popravi ili ak ubrza opo

ravak. Svako ko oboli ima pravo da sam izabere vrstu, nain i mesto leenja koje mu najvie
odgovara. Treba uiniti sve kako bi anse za oporavak obolelog poveale, poev od njegov
og aktivnog uestvovanja u drutvenom ivotu i bavljenja raznim drutveno korisnim
aktivnostima, pa do leenja.
Veliki broj lanova Todoxin-ovog udruenja je otet iz pakla droge, a veliki je i broj onih
koji normalno ive i rade sa Hl-virusom oduprevi se priama nekih infektologa koji slepo
sluaju, a potom isto tako prenose, sugestije (elje?!) farmaceutske industrije potkrepljene
lanim statistikim podacima.
Todoxin je oduvek ,,udarao na pravo mesto i s pravim ljudima. Uvaeni profesori
Teder i Lavdej su bili svesni gladi farmaceutske industrije za profitom. Preciznije, profit je
bio uslov njenog opstanka diktiranog od strane vladara iz senke. Odavno govorim da
nekadanje (neuspene) lekove za kancer i danas koriste kod HIV/AIDS-a. Uveliko se
koriste dijagnostike metode Western blot, Elisa i PCR, uprkos tome to je dobro poznato
da kopija nije isto to i infektivna estica. Analizira se gotovo iskljuivo krv, iako se zna da
rezultati ne moraju da budu validni. Gde su ,,Saliva i testovi znoja i mokrae? Treba ih ura
diti i izdvojiti i infektivne estice, a ne govoriti samo o kopijama. Samo na taj nain e se
utvrditi tano stanje, koje potom valja pratiti. I ne insistirati na hemoterapiji, uz iju pomo
se virusi izbacuju iz serumplazme, a potom izvlae pogreni zakljuci. Samim tim se
odreuje isto takva terapija. Jer, kad se virusi izbace iz serumplazme, prirodno je da dolazi
do poveanja CDT4 limfocita, s obzirom da T4 limfociti, u stvari, nose u sebi interleukin-2
(sastavni deo tih virusa)! Smanjenjem broja virusa koji odu u depoe, dolazi do poveanja
CD4, odnosno T4 limfocima sa CD4 receptorima!
Veliki broj elnih ljudi poznatih farmaceutskih kua ba kao i njihovih naunika i
istraivaa, ima obavezu snage zakletve da im je jedino profit, a ne ovek, vaan, da ire sva
mogua zla preko genetski modifikovane hrane, vakcine, raznih lekova, u cilju redukova
nja broja stanovnika ove Planete... Ovo mora da sagleda savremeni ovek. Mora da se uje
glas onih koji umeju da misle svojom glavom, piu, prate ono to se dogaa, koji su u
neprekidnom dodiru sa obolelima i kritiki gledaju na najnovija velika nauna
dostignua. Mi dobro znamo i ko sainjava Nobelov komitet, kako se dele nagrade i ko su
nobelovci. Naravno, nipoto ne tvrdim da ne postoje asni lekari, strunjaci, naunici,
humanisti koji se bore protiv ovog zla. Nipoto. Ima ih i to veliki broj, samo, monici im ne
dozvoljavaju (i informativni mediji su u njihovim rukama!) da glasno kau ono to znaju. A
znaju vie nego dovoljno.
Ve dvadeset godina govorim o pomenutim prevarama, a isto toliko je prolo od kada
sam poeo da radim sa HlV-pozitivnim osobama. Oni koji bi trebalo, dakle, ve znaju o
emu govorim, ali jo uvek ne prihvataju. A prihvatie. Pitanje je samo vremena. Do tada
e, na alost, otii mnogo, mnogo, dobrih ljudi!

Alkoholizam
Pria o alkoholizmu poela je ili sluajno ili naivno ili zahvaljujui starovremenskim
nebeskim silama.
Ljuska groa sadri dovoljno kvasca i eera da podstakne fermentaciju bez ikakvih
aditiva, pa da se u sudu sa zdrobljenim groem, ostavljenim nekoliko dana, stvori vino.
Bliski istok je, zajedno sa kavkaskom regijom na jugu Rusije, definitivno kolevka
pravljenja vina. Arheoloki nalazi pokazuju da se groe jelo i cedilo jo 8.000 godine p.n.e.
Ne postoji razlog zbog koga pronalazak vina nije mogao tada i da se dogodi. Da se groe
jelo 8.000 g.p.n.e. potvruje i seme naeno u iskopinama u Turskoj, Siriji, Jordanu i
Libanu. Prema okruglom obliku semena moe se zakljuiti da je to bilo divlje groe.
Izdueno seme naeno na Kavkazu, koje datira iz 5.000 g.p.n.e, ukazuje na to da je u tom
periodu groe ve bilo kultivisano.

ta sve moe ovek naslonjen na lakat


Egipani su razvili najraniju industriju vina. Vinski upovi su poeli da se proizvode u
velikim koliinama oko 3.000. godine p.n.e, a hijeroglifske oznake na zatvaraima i peati
ma ukazuju na to da su ve tada postojali kraljevski vinogradi.
Rimljani su voleli grko vino, posebno ono sa ostrva Rodos. Grci su pravljenje vina
izdigli do niva umetnosti. Da li zato to su bili velike vinopije ili sposobni trgovci, nije teko
zakljuiti. Skladitenje, sluenje, meanje i konzumiranje vina, stimulisalo je umetnost
najfinije izrade grnarije. Stari Grci su imali i jednu popularnu, ali prilino besmislenu igru
uz vino - kottabos. Izmislio ju je, navodno, lakomisleni grki kolonista na Siciliji koji se,
naslonjen na lakat tokom teke pijanke posle veere, opkladio sa prijateljima da e
ostatkom sa dna ae pogoditi lampu na vrhu postolja. Ovu zabavu onih koji se dosauju,
komercijalizovao je jedan preduzimljivi trgovac izumevi posebna postolja za kotabos. Na
vrhu postolja se ljuljao bronzani disk, a cilj igre se sastojao u tome da se on obori ostacima
vina iz ae, tako da gornji disk padne na nii koji bi zvonio kao zvono. Nema sumnje da
mu je posao odlino iao.
Neverovatna koliina vina koju su konzumirali keltski Gali iz Francuske zapanjila je i
najokorelije vinopije iz Grke i Rima. Grki istoriar Diodor sa Sicilije je oko 40. godine
p.n.e. zabeleio da sposobni italijanski trgovci transportuju vino brodom po plovnim reka
ma i pokrivenim kolima kroz doline, a zauzvrat u zamenu za pie dobijaju roba - slugu.
Od koga? Naravno, od - Gala!
Rimske vinopije su posebno cenile vina starija od petnaestak godina. Iako su mahali
glavama zbog navika Gala u piu, nisu se ustezali da izvoze ogromne koliine vina u Fran
cusku. Arheolozi su izraunali da je oko 100. godine nove ere vinograd Setefineste, u cen
tralnoj Italiji, pokrivao oko trista jutara zemlje dajui vie od 1.140.000 litara vina godinje

(4.260 amfora), od ega je veina ila u Galiju. Poreenja radi, veliki moderni dvorac Merso
u Burgonji, obrauje manje od sto jutara i u svojim podrumima ima mesta za oko 373.000
litara flairanog vina.
Da bi poboljali ukus vina, rimski bogatai su mu dodavali koncentrisan groani
sirup uvan u olovnim posudama. Epilog: usled toksinosti olova, bogatije vinopije su bolo
vale od gihta, bolesti bubrega i, naravno, trovanja olovom.
U jednoj grobnici u Ksinjangu, kineska provincija Hunan, 1980. godine su pronaene
dve boce vina flairane oko 1300. godine p.n.e, u vreme dinastije ang. To je, za sada, najs
tarije flairano vino na svetu.

Posramljeni Dionis
Proizvodnja hleba je, kau sluajno, stimulisala proizvodnju piva budui da se oba
proizvode od iste cerealije. Hleb je pravljen od proklijalih mlevenih zrna itarice, a klijanje
je omoguavalo enzimima da deo skroba pretvore u eere (poput maltoze), veoma korisne
za fermentaciju. Ista meavina moe da se koristi i za pravljenje piva s tim da se delimino
peeni hleba potom rastvara u vodi. Na visokim temperaturama u Egiptu i Iraku, bilo je
dovoljno svega nekoliko dana fermentacije. Na peatu sa Bahreina, u Arapskom zalivu oko
2000. godine p.n.e, prikazani su mukarci kako piju pivo kroz duge cevi. Cevi za pie su
izumeli Sumeri. Na jednom kraju takvih cevi su postojale male rupe za filtriranje piva.
I hleb i pivo su se uveliko pravili i konzumirali u ranim urbanim civilizacijama Egipta
i Iraka oko 3000. g.p.n.e. Prvi veliki ljubitelji piva bili su Sumeri iz drevnog Iraka. Jedna
grka legenda kae da je Dionis, grki bog vina, pobegao iz Mesopotamije zato to su njeni
stanovnici bili veoma naklonjeni - pivu.
Prvi proizvoai piva bile su ene. Pravile su ga kod kue i tu i prodavale. uveni
zakonik vavilonskog kralja Hamurabija iz oko 1750. godine p.n.e, pokuao je da regulie te
neformalne barove. Oigledno je na njih bilo pritubi kad je Hamurabi uveo prve svetske
legislative u kontrolisanju cena piva. ene koje su vie naplaivale, kanjavane su bacanjem
u reku. A, ukoliko bi dozvolile odmetnicima od zakona da piju u njihovoj kui i da ih pri
tom ne prijave vlastima, kanjavane su smru.
Jedan egipatski papirus iz 1400. godine p.n.e. upozorava pivopije: Nemojte se opijati
na mestima gde se pije pivo, jer e ljudi oko vas ponoviti rei koje su vam izale iz usta, a
niste bili ni svesni da ste ih izrekli.
Egipani su pravili mnoge vrste piva (verovatno sa ukusom raznih biljaka), i davali im
nadahnjujua imena poput Donosilac radosti, ,,Lepota, ,,Nebesko... Lekari su pre
poruivali osveavajua piva od rutvice, afranike i mandragore.
Srednjovekvni Germani su izumeli dananje pivo, koje se pravi fermentacijom hmelja
zajedno sa penicom. Hmelj daje pivu karakteristian gorak ukus (egipatsko pivo je bilo
prilino slatko), a deluje i kao prirodni konzervans. Legenda kae da se pivo od hmelja
pravilo u Bavarskoj jo 859. godine, ali prvo sigurno pominjanje dolazi iz spisa botaniara
s poetka XI veka. Oko 1031. godine manastir Sveti Emeram u blizini Regensburga i
traubinga je imao posebne bate hmelja za svoju proizvodnju piva.
Jedino alkoholno pie ikad napravljeno u Kini i Japanu bilo je jako pivo napravljeno
od delimino skuvanog plesnivog ita. Plesan pretvara skrob iz ita u eer koji se fermen
tira dodatkom kvasca, potom se dodaje jo ita i tako dalje. Kinezi su oko 1000. godine

p.n.e. pravili pivo sa oko petnaest odsto alkohola (za razliku od pet odsto u obinom pivu).
uveni sake je samo modernija verzija ovog tipa drevnog piva.
Medovina je vrsta piva od fermentiranog meda i vode. Bila je popularna u srednjem
veku. Mnogi je prisvajaju kao svoj izum. Ponajvie koti i Englezi. Na ovom polju, meu
tim, i mi konja za trku imamo. Jedan od akutelnih domaih proizvoaa medovine je i
Neboja Milenkovi koji tvrdi:
Ukoliko postoji neto to je zaista nae i uz to potpuno prirodno, to je medovina
kojom su se sladili jo stari Sloveni, pila se na dvoru Nemanjia, voleo je i Kraljevi Marko.
Nastala je sasvim sluajno. Jednom prilikom je u upu sa medom ostalo malo voa koje je
izazvalo vrenje i od meda napravilo vrlo ukusno, slatkasto pie. Ljudi gree kad misle da je
medovina vino sa dodatkom meda. Re je o piu napravljenom od meda, vode i zaina i
ubraja se u specijalna desertna vina.
Medovaa je takoe nae staro pie. Dobija se od medovine prepeene u kazanu. Ta
rakija se zatim oplemenjuje medom. Iako je veoma jaka, ima oko 50 stepeni, spada u kat
egoriju likera. Ima posebnu aromu, a zbog propolisa i polena koji sadri, smatra se lekovit
om.
Najudniju upotrebu medovine, ili bilo kog alkoholnog pia, izmislili su poglavice
Maja (250-900) u Centralnoj Americi. Pravili su medovinu fermentiranjem meda u upu
zajedno sa abom krastaom (Bufo marinus), koja u koi ima otrovne hemikalije. Koristili
su je tokom religioznih ceremonija kao klistir. Davali su je putem prica od koe ili gume
i cevi od kosti. Iako to zvui dovoljno bizarno da otrezni i najveeg pijanca, izgleda da se
Majama takva medovina dopadala.
Danas se pivo dobija alkoholnim vrenjem sladovine proizvedene od jemenog slada,
hmelja i vode. Neke zemlje dozvoljavaju zamenu dela jema kukuruzom i pirinem, dok
neke, kao Nemaka, to zabranjuju i pivo proizvode samo od jemenog slada, hmelja, kvas
ca i vode. Zato su Nemci i uveni po kvalitetnom pivu i velikim stomacima.
Mesopotamci i Egipani su bili najvee pivopije jo od 5.000 godina pre nae ere. Pili
su ga - toplog. Pravili su ga fermentacijom od jemenog hleba zdrobljenog u vodi i aroma
tizovali ga kuminom, umbirom, majinom duicom, ruzmarinom i medom. Proizvodili su
ga iz jema, penice, ovsa i heljde (ali bez hmelja) i pili stari Kelti, Gali, Sloveni, Germani i
Skiti. Egipatsko pivo je izazivalo mnogo manje pogrdnih komentara od egipatskog vina.
Grci i Rimljani uglavnom nisu voleli pivo. Julijan, poslednji paganski rimski imperator
(360-363), probao je u Francuskoj keltsko pivo i satirinim stihovima mu se narugao zbog
nadimanja koje izaziva. Za klasini svet ljubitelja vina, pivo je smatrano piem varvara.
Izgleda da ih je puno bilo takvih, s obzirom na podatak da su pomenuti stari narodi bili
veti proizvoai piva, uprkos snobovskom ukusu njihovih rimskih gospodara.
Svako je spravljao pivo prema raspoloivim sirovinama: afrika plemena od isklijanog
kukuruza, prosa i sirka; Rusi od raenog hleba (kvas); Kinezi i Japanci od pirina; ameri
ki Indijanci od kukuruza.
Danas, najvei proizvoai i konzumenti piva su SAD, Nemaka, Velika Britanija, Rusi
ja, Francuska, Japan i eka. Prema nekim podacima, godinja potronja piva po
stanovniku (u litrima) je najvea u ekoj (159), Nemakoj (158), Danskoj (127), Irskoj
(121), Austriji (116), Belgiji (106), Slovakoj (105), Maarskoj (103), Velikoj Britaniji (100),
dok je kod nas - oko 57 litara.

Pronalazak Svetog Patrika?


Iako ne postoje opipljivi dokazi, mnogi tvrde da je viski izmislio Sveti Patrik, zatitnik
Irske, oko 450. godine p.n.e. Jo nije poznato kad je poela proizvodnja viskija (naziv potie
od galske rei uiske-beata - voda ivota) na Smaragdnom ostrvu, ali verovatno ne pre sred
njeg veka kad je destilovanje poelo da se primenjuje u Evropi. Istini za volju, proizvodnja
viskija se pominje u kotskim zapisima iz 1494. godine. kotske vrste viskija imaju ukus po
dimu. Prireuju se od jemenog slada koji se izlae dimu pri zagrevanju treseta. Irske vrste
viskija sline su kotskim, ali nemaju ukus dima.
U SAD se viski proizvodi od poetka XVIII veka, a u Kanadi od XIX veka. Kanadske i
amerike vrste viskija prave se kombinovanjem kukuruznog, pirinanog, peninog i je
menog slada.
Viski se dobija destilacijom jema, rai, zobi, pirina, penice ili kukuruza, a slabije
vrste od krompira i repe. Destilat se ostavlja nekoliko godina da odlei u hrastovim bava
ma, od ega dobijaju ukastu boju. Viski sadri oko 43 odsto etil-alkohola.
Po svemu sudei, prvi evropski alkohol su destilovali lekari iz Salerna (Sicilija) u XII
veku, iskljuivo u medicinske svrhe. Sicilijanci su umetnost destilovanja nauili od Arapa,
koji su je koristili od IX veka za pravljenje parfema, uz ruinu vodicu, i za kozmetiku kao
to je ajlajner ,,Kho. U stvari, re alkohol potie od arapskog al-kohl. Interesantno, jer
Arapi nikada nisu koristili taj metod za pravljenje opijajuih napitaka.
Ipak, primitivno destilovanje, bez pomoi kazana, je poelo u Centralnoj Aziji hiljadu
godina ranije. Na severnim granicama Kine nomadski narodi su otkrili da od vina moe da
se dobije jae pie ukoliko se ostavi da se zaledi. Ona mala koliina tenosti koja se ne zale
di, bila je - alkohol. Kineski pisac ang Hua je oko 290. godine u Belekama o istraiva
nju stvari zapisao: Zapadne oblasti imaju vino napravljeno od groa koje e ostati dobro
i do deset godina. A ako ga ovek popije, kau da se danima ne trezni.
Kinezi su tokom VI veka poeli da destiluju brendi grejanjem vina. Poto alkoholni deo
vina ima najniu taku kljuanja, moe da ispari grejanjem, a potom i da se kondenzuje
hlaenjem. Otuda su Kinezi svoj brendi nazvali izgorelo vino. Inae, jo je car Vang Mang
(9 - 23. godine) oformio Vlast fermentisanih pia koja je ljubomorno uvala svoje tehnike.
U V veku je, recimo, uvedena smrtna kazna za privatne proizvoae alkoholnih pia, prve
poznate krijumare alkohola. Sa pronalaskom destilacije, izmislili su mnogo naziva za
svoje proizvode: ,,Dostojan, Mudar, Supa mudrosti i sl.
Destilacija je nezavisno pronaena i u Novom Svetu. Jo su Asteci destilovali tekilu od
fermentisanog soka kaktusa u kazanima od peene gline. panski kralj Karlos V je pokuao
da zabrani proizvodnju tekile 1529. godine. Naravno, uzalud.
Svi stari narodi, zakljuno sa Grcima i Rimljanima, alkoholom su uglavnom izazivali
dobro raspoloenje. Moderno drutvo je to samo nastavilo.

A ujutru?
Iako po podacima Svetske zdravstvene organizacije zvanino trea bolest, po smrtnos
ti i drugim zdravstvenim posledicama, iza sranih i malignih oboljenja, alkoholizam je i
opakija i opasnija bolest od pomenutih jer alkoholiar pored sopstvenog zdravlja unitava

i porodicu i tek kad je dovede na rub egzistencije, polako se primakavi kraju od 52 godine
prosenog ivota alkoholiara, umire.
ta je, u stvari, alkoholizam? ,,Otac beogradske kole alkohologije dr Branko Gai je
precizirao tri osnovne karakteristike alkoholiara:
a) dugotrajno, prekomerno i nekontrolisano pijenje praeno problemima,
b) psihika i/ili fizika zavisnost od alkohola, i
v) zdravstvene, telesne i psihike, i/ili socijalne (porodine, profesionalne i sve ostale)
komplikacije.
Prema stavu koji zastupa Beogradska kola alkohologije, svako ponovljeno pijenje ili
ponavljanje pijenja, bez obzira na koliinu i uestalost, koje stvara odreene probleme i
tekoe zdravstvene i/ili socijalne, znak je alkoholizma i zahteva strunu pomo.
Uprkos reenom, nije nepoznato miljenje, i to vrhunskih medicinski i naunih
autoriteta, da su domaa rakija i vino pravi lek ali, naravno, u - malim koliinama. Crno
vino je bogato vitaminima i gvoem, ali alkoholiar na njega ne gleda iz tog ugla. Alkohol,
dakle, nije ni lekovit ni hranljiv. Ukoliko ipak jeste, onda je to na naopak nain koji donosi
vie tete nego koristi. Pivo je, recimo, ,,hrana samo kad je u pitanju plaanje poreza.
Pivopije esto pate od tzv. pivskog srca, oblika degeneracije sranog miia, vinopijama
strada jetra, a ljubiteljima estokih alkoholnih pia centralni nervni sistem, dolazi do atrofi
je mozga, polineuritisa, demencije. Delirijum tremens ih ee hvata nego one koji piju
blaga pia.
Uostalom, dug je spisak bolesti kojima je uzrok alkoholizam. Ljubitelj dobre kapljice
koji hoda poput petla boluje od klasinog oblika polineuropatije alkoholike. Zbog dobro
poznatog podrhtavanja ruku, mnogi ujutru grevito i sa obe ruke dre aicu kako bi je
prineli ustima, a da pri tom ne prospu sav sadraj iz nje. Tek nakon dve-tri alkoholne
,,doze, podrhtavanje dovode pod kontrolu. A tu je i podbulo lice ,,ilustrovano karakteris
tinim crvenilom, neprijatan miris koe....
S druge strane, alkoholiar propada i psihiki, dolazi do poremeaja psihikih funkci
ja, promene karaktera, linosti, alkoholiarskog ponaanja, psihotinih poremeaja, odnos
no ludila. U prevodu: zatupljuju, poputa im pamenje, inteligencija, koncentracija,
neraspoloeni su, zaplaeni, veito lau, manipuliu u pokuaju da prikriju ono to je va
svima jasno, ne prihvataju stvarnost, ponaaju se nezrelo, nedosledni su, nedisciplinovani,
ne treba im previe verovati, postaju sebini i egocentrini, svet se vrti oko njih, odnosno
oko ae...

Klin se klinom, ipak, ne izbija...


Poznati alkoholog Jelinek deli alkoholiare u pet tipova:
Alfa alkoholiari su iskljuivo psihiki zavisni i piju u cilju ublaavanja psihik
ih ili fizikih problema. Mogu da apstiniraju, ne gube kontrolu. I po nekoliko meseci nita
ne okuaju, ali piju kad im je ,,frka.
Beta alkoholiari imaju zdravstvenih problema zbog dugotrajnog i svakodnevnog
pijenja. Nisu ni psihiki ni fiziki zavisni, zbog ega se oko njih lome koplja da li su ili nisu
alkoholiari. Ako se ima u vidu da najee pate od gastritisa, polineuritisa, ciroze jetre, na
njih bi mogla da se primeni ona narodna: nije majka Muju karala to je pio, nego to nije mezio!

Gama alkoholiari preteno piju estoka pia i pivo, imaju izraen fenomen
prve ae (kad krenu da piju ne mogu da se zaustave) i piju od nekoliko do desetak dana.
Agresivni su, stvaraju probleme, prave haos u porodici, na poslu, u drutvu.
Delta alkoholiari piju po sistemu dolivanja, imaju kontrolu i dre ,,dozu. Isti
na, ponekad im kontrola otkae, napiju se, ali - to im nije karakteristika. Za njih se najee
kae da su se jednom napili i vie se ne trezne. Samo dolivaju. Uglavnom nisu agresivni i
njihov oblik pijenja je poznat kao ,,mediteranski to je, otprilike, pre dvadesetak godina
bila karakteristika i srpskog seljaka koji bi izjutra popio aicu-dve ,,ljute a zatim celog
dana dolivao ,,meku, duplo slabiju rakiju. Nikad pijan, nikad trezan i - sve je u redu.
Gama alkoholiari su tihi pijanci koji nikoga ne maltretiraju, porodica im je
nakon izvesnog perioda ,,frke oprostila ,,ono to nisu, a mogli su biti. U drutvu su rado
vieni, aljivdije sa izvesnim armom i najee umru pijui. ,,Gama alkoholiari izaziva
ju probleme na koje okruenje burno reaguje i spaava ih leenjem.
Rei su ,,epsilon, izrazito periodini alkoholiari. Njihova opijanja su povremena,
burna, praena problemima.
U alkoholizam se ne ulazi brzo, a iz njega ne izlazi ni brzo ni lako. Ipak, moe se izai
leenjem. A da bi tako i ostalo, smiljeno je osam ,,zapovesti:
Prva - strogo izbegavanje kafane i drutva sa kojim je leeni alkoholiar pio.
Druga - u kui (iz istih razloga) se ne sme drati i sluiti alkohol.
Trea - svaki dan treba uzimati ,,tetidis.
etvrta - svaki dan bez pia treba doivljavati kao pristiglo bogatstvo.
Peta - u sluaju krize, treba se braniti organizovanim sistemom odbrane, odnosno,
istog asa se javiti strunom licu ili ustanovi.
esta - tokom leenja valja pomagati drugima koji su se nali u krizi.
Sedma - o sebi treba otvoreno govoriti kao o alkoholiaru. Bez stida i srama: Nemoj
me nuditi piem, zna da to nije za mene...
Osma - u sluaju recidiva (ponovnog pijenja) to pre se treba javiti terapeutu i nastavi
ti sa leenjem.
Alkoholiare, u principu, delim na linosti koje nose strah od ivota i neprilagoene
ivotu, a njihovo leenje bi trebalo da se odvija na tri koloseka:
Raznim farmakolokim sredstvima (,,antabus, ,,tetidis i sl.) i biljkama pomoi
alkoholiaru da se ratosilja ,,hemijske zavisnosti od alkohola.
Psihoterapijom presloiti kockice njegovog ivota nakon dovoenja do saznanja
uzroka pojave alkoholizma, koju ne mora obavezno da izvodi kolovani psihoterapeut ve,
recimo, i iskusan duhovnik.
Na kraju, a moe da bude i prvo, otklanjanje uzroka pojave alkoholizma (strah
od ivota, beznae, traenje utehe ili zaborava, uz veto izbegavanje zamke da se
upadne u alkoholiarevu ,,emu i izbegnu njegove nezaobilazne manipulacije)
uprkos tome to izvestan broj autoriteta u ovoj oblasti zastupa tezu o tzv. nasleenom
alkoholizmu.
O emu je re? Pored ostalih zastupnika pomenute teze, u drugoj polovini 1998. godine
je u novinama osvanula vest da je otkriven gen za alkoholizam. Otkrili smo gen koji
objanjava zbog ega Jevreji, Kinezi i Japanci nisu skloni alkoholizmu - objavili su izrael
ski i ameriki strunjaci. Njihovo istraivanje je pokazalo da je kod pomenutih populacija
prisutan odreeni genetski mehanizam koji ih titi od alkoholizma. Ovaj mehanizam je

pronaen kod 35 odsto mukaraca obuhvaenih istraivanjem, dok je kod opte populacije
on prisutan samo kod sedam odsto ljudi.
Na osnovu rezultata najnovijih istraivanja Instituta za mentalno zdravlje sprovedenih
u sedmom i osmom razredu osnovnih i prva dva razreda srednjih kola, u Srbiji 45 odsto
dece starosti od 13 do 17 godina konzumira alkohol. I nije to, na alost, najgore jer stru
njaci za bolesti zavisnosti upozoravaju: alkohol je ulaznica za sve ostale droge!
Istraivanja pokazuju da vie nema polnih stereotipa. I deaci i devojice piju gotovo
podjednako - 52 (deaci) : 48 (devojice) - i to prvenstveno pivo a potom vino.
U Srbiji je alkohol svakodnevno prisutan u 90 odsto porodica. Od ukupnog broja ispi
tanih uenika, 42 odsto je prvi put probalo alkohol u prisustvu i uz odobrenje roditelja. ta
vie, otkako je otvorena dnevna bolnica za preventivu i leenje adolescentne politoksikomanije u Pasterovoj uluci, u kojoj se lee deca od 12 do 18 godina, najei pacijenti su
uenici prvog razreda srednje skole.
Tri su najea razloga hvatanja za au: postizanje timunga, radoznalost ili ,,bedak. Niko ne misli o sticanju navike. Mogu da prekinem gad god hou, najei je
odgovor adolescenata, ali i neuporedivo starijih leenih (a nikad izleenih) recidiv-alko
holiara. Pria se, meutim, tu ne zavrava. Nastavak joj je, u velikom broju sluajeva mar
ihuana, a korak dalje tablete ekstazija. Tada dolazi do promene bioritma koji uslovljava
promenu stanja svesti i zaarani krug se zatvara.
Vano je ne biti odbaen, pripadati drutvu, odreenom krugu, a, po mogunosti,
makar i na ovaj nain zauzeti odreenu, ako ne i lidersku, poziciju u najbliem okruenju.
U poetku je to uglavnom simpatino, dok ne postane bolno. Tada ve postaje problem ire
drutvene zajednice.

ta se radi po Evropi?
Ali, pogledajmo isti problem i sa evropske strane, koliko da naem oveku bude bar
malo bolje i ujedno vidi ta ga tamo eka.
Krajem 1997. godine, ovako su stajale stvari u Nemakoj. Oko est i po miliona
Nemaca je samokritiki procenjivalo sebe kao pasioniranog ljubitelja dobre kapljice,
drugim reima - kao osobu sklonu piu. Oni koji su i ranije pili mnogo - dodatno su
pojaali gas. Alkohol je i dalje bio najlaki izlaz iz svakodnevnog haosa i problema na
poslu, u braku ili uopte u ivotu.
Na nemakim drumovima su se sve ee u racijama otkrivali vozai sa gotovo
neverovatnom koliinom alkohola u krvi, esto i 4 promila koje prosenog oveka vode
pravo na onaj svet. Potom je usvojeno reenje da se granica dozvoljene koliine alkoho
la u krvi vozaa spusti sa negdanjih 0,8 na 0,5 promila.
Tako su ve dve krigle piva postale dovoljan povod za oduzimanje vozake dozvole. Taj
proces se nastavio dodatnom obukom, detaljnim lekarskim pregledom posle estome
senog ,,sunog perioda i idiotskog testa kod psihologa. Ipak, broj pijanih za volanom se
nije smanjivao.
Statistiki, svaki Nemac je u proseku tokom 1996. godine popio 132 litra piva, 18,2 litra
vina, 4,6 litara sekta (penuavo vino, zamena za ampanjac) i 6,3 litara ,,otrih alkoholnih
pia. Ako se uzme u obzir da je u masi stanovnitva imalo dosta i onih koji ne piju, onda je
jasno da su mnogi od Nemaca morali i njih da ,,odrade. Zanimljivo je da ni sa potronjom

od 132 litra piva po glavi - Nemci nisu prvi na meunarodnoj sceni poto su kriglu ee
prinosili ustima esi i Irci.
Nemaka je u to vreme zvanino priznavala 2,5 miliona registrovanih alkoholiara. To
je tek 38 procenata od onih 6,5 miliona koji su sebe i pred ogledalom videli kao pijanca.
Naunici tvrde da je alkoholiar onaj ko svakog dana pije, gotovo zanemarujui koliinu
alkohola koju tom prilikom sebi saspe u grlo. One koji se svakoga vikenda opijaju do zaborava - ne ubrajaju u sektu zavisnika i lee ih, jer se ta armija ,,ispiutura svrstava u one
koji se u slobodnom vremenu ,,oputaju.
Drava ima poveliku korist od ovih zavisnika, pre svih od ljubitelja dobre kapljice. U
njen budet se, u to vreme, godinje slivalo 35 milijardi maraka od poreza. Dodue, tu su
pored alkohola uvreni i duvan, kao i kocka. Istovremeno, za preventivno delovanje slubi
zaduenuh za borbu protiv bolesti zavisnosti godinje se izdvajalo triavih 30 miliona
maraka, odnosno manje od jednog promila ubranih poreskih prihoda.
Prema neto kasnije objavljenim podacima, broj zavisnika u Nemakoj meri se milion
ima. Pored 2,5 miliona alkoholiara, tu je i 1,4 miliona onih koji ne mogu da zamisle ivot
bez gomile lekova (ta zavisnost ih godinje kota 53 milijarde maraka) i oko 140.000 narko
mana koji su na ,,tekim drogama, pre svega na heroinu. Mladi Nemci sve ee poseu
za drogama koje ih tek uvode u svet narkomanskog ludila, poput sve modernije sintetike
droge ,,ekstazi i ve poznate marihuane.
Mrana slika zemlje predanog rada, ali i sredine u kojoj su razoarenja otpisanih vea
nego kod drugih i odraavaju se u milionima zavisnika. A vreme prave krize je 1997. tek
,,naelo Nemaku kao jednu od retkih preostalih drava blagostanja koja je ipak prin
uena da poput drugih stalno smanjuje socijalna davanja.
Sa vie od 4,3 miliona nezaposlenih i stresom onih koji sve vie rade pod psiholokim
pritiskom da bi mogli i sami da se nau u armiji nevoljnika koji ive od skromne socijalne
pomoi, ova zemlja pribliava se nepoznanici zvanoj 21. vek optereena i sudbinom velikog
broja zavisnika koji nisu uspeli da se odupru arima bekstva u neki od poroka.
Moe se samo naslutiti kako stvari stoje danas u dragoj nam, naravno i bratskoj,
Nemakoj. A evo kako stoje, prema zvaninom izvetaju Savezne vlade u Berlinu od 12.
maja 2005. godine:
U Nemakoj je 2004. godine umrlo 1.835 narkomana, dok je od alkohola umrlo 40.000 osoba.
U odnosu na 2000. godinu, broj smrtnih sluajeva meu osobama koje uzimaju drogu
opao je za 10 odsto, ali ukupan broj narkomana nije opao. U izvetaju savezne vlade se upo
zorava da je posebno u porastu broj mladih koji uzimaju moderne droge, pre svega ekstazi.
etvrtina od 22.500 osoba koje su prole godine poele da uzimaju drogu, koristi upravo
ovo sredstvo.
U izvetaju se istovremeno upozorava i na opasnosti od legalnih droga (alkohol i cig
arete) na koje se do sada, prema oceni vlade, obraala nedovoljna panja. U Nemakoj, u
kojoj ivi 82 miliona ljudi, 1,6 miliona je zavisno od alkohola, pri emu ak 30 odsto od oko
dva miliona dece koja ive sa roditeljima alkoholiarima, takoe postaju zavisnici!

Braa R usi...
Budui da smo svi mi pomalo Sloveni sa dosta ruske due, pogledajmo ta se zbiva
meu braom Rusima, preciznije, kako oni pokuavaju, a neki bogami i uspevaju da izau

na kraj sa, po nekima, ruskom nacionalnom boljkom broj 1, pridravajui se (kao ortodok
si) stare (meu)narodne: Batina je iz raja izala
Tekst je, inae, objavljen u ,,Politici krajem aprila 2005. godine pod indikativnim
naslovom Trista udaraca po turu!
,,Da je batina iz raja izala nauno nikada mje potvreno. Ali, budimo iskreni, da li je
to jedini stav kojeg se vrsto drimo (posebno kad postanemo roitelji), a da ne brinemo
mnogo o njegovoj pravoj naunoj utemeljenosti. Uostalom, vano je da stvar - funkcionie.
Batinanje kao medicinska metoda, takoe, nije stran pojam, mada smo skloni da ga
kao ekstreman pristup vie povezujemo za neka davnija vremena. U savremenom svetu, u
kojem vlada vrsti princip neprikosnovenosti ljudskih prava, mlaenje se smatra za veli
ki greh - osim na sportskim terenima. U svakom sluaju, primena fizike sile (bez obzira
na povode) dospela je na veoma lo glas. Verovatno stoga o leenju batinom alkoholiara,
narkomana i slinih marginalnih drutvenih kategorija, retko moemo da itamo.
Ovih dana, meutim, moskovski dnevni list Moskou tajms objavio je priu o tome
kako izvesna Marina uhrova, psihijatar iz Novosibirska, i njen kolega Sergej Speranski,
batinama iz zavisnika isteruju Ijubav prema dobroj (i estoj) kapljici. Postupak ovog,
uslovno reeno, leenja je vrlo jednostavan - ,,pacijent tokom samo jednog tretmana dobi
je 300 udaraca savitljivom ibom i to - po goloj stranjici! I tako tri nedelje.
Moda sve ovo i ne deluje preterano dostojanstveno, ali prema tvrdnjama uhrove i
Speranskog apsolutno je efikasno. Naime, niko od onih koji su se podvrgli metodi batina
nja (a koji u meuvremenu nisu shvatili da izmeu blaenstva koje izaziva alkohol i bolo
va koje prouzrokuje munjeviti susret ibe i donjeg dela Ijudskog tela, ipak, ima razlike) nije
se vratio flai.
Kako objanjava neobini par medicinara, alkoholiari i narkomani, posebno oni koji
su naklonjeni opijatima poput heroina, poseduju manjak endorfina ili, takozvanog, hor
mona zadovoljstva. Kao rezultat svega javlja se neosetljivost gornjih slojeva koe to kod
bolesnika izaziva neprijatan oseaj i neprestanu elju da pobegne sam iz sebe. Batinanje
upravo ima za cilj da ,,probudi te delove koe, oslobodi telo i time umanji udnju za alko
holom (ili drogom).
Isceliteljski metod dvojca iz Novosibirska, kako se ispostavilo, nije po svemu origi
nalan. U planinskim predelima Dagestana islamski fundamentalisti su takoe batinama
leili one koji zastrane u porocima. Ali ovde su ibu kombinovali sa tekim fizikim radom.
Kakve su rezultate postigli, za sada nije poznato.
Mnogo vie se zato pria o vrsti leenja koje primenjuje jedna nevladina organizacija
iz Jekaterinburga. Ovde, naime, zavisnike lisicama vezuju za krevet i ekaju da elja za
alkoholom ili drogom sama iili iz njihovog tela. Ipak, ono to je u pomenutom sluaju
posebno izazvalo panju javnosti jeste podatak da je glavni sponzor odvikavanja jekaterin
burkih narkomana od opasnog poroka jedna lokalna kriminalna organizacija! Bosovi
podzemlja su oigledno shvatili da njihove poslove mogu valjano da vode jedino ljudi
bistre glave.
Kao i svaki ozbiljan istraiva Sergej Speranski je metodu batinanja prvo primenio
na sebi. Kako sam tvrdi, redovno nedeljno batinanje pomoglo mu je da se oslobodi depre
sije i pregura dva srana udara. A koliko temeljno dotini pristupa alternativnim oblicima
medicine moda najbolje svedoe i negova ispitivanja lekovitog uticaja pravoslavnih ikona
na - mieve.

U veitoj trci lekara i farmaceuta da pronau lek kojim e posledice preteranog konzu
miranja alkohola ili droga svesti na nivo obine kijavice koristi se sve - od vrhunskih
naunih dostignua do crne magije i hipnoze. Nijedna metoda do sada nije dala zaista zado
voljavajue rezultate.
Efikasnost batinanja takoe je sporna. Tako bar tvrde oni koji su iz ordinacije uhrove
i Speranskog pobegli na vreme.
Ipak, nije zgoreg napomenuti da prosean Rus godinje popije vie od devet litara
alkohola, mada strunjaci procenjuju da je realna koliina vea i da iznosi ak - 12 litara.
U Rusiji, zemlji sa 143,2 miliona stanovnika, 2004. je zvanino registrovano 2.369.000
alkoholiara, objavila je sluba za zatitu potroaa ,,Rospotrebnadzor, Procenjuje se da se
na ruskom tritu alkohola u Rusiji godinje ,,obrne suma izmeu 16 i 17 milijardi dolara.
U leto 2005, ruski predsednik Vladimir Putin je rekao da bi u toj zemlji trebalo ponovo
uvesti dravni monopol na proizvodnju alkoholnih pia, navodei i problem pokvarene votke
koja je izazvala vie hiljada smrtnih sluajeva trovanjem, prenela je francuska agencija AFP.
Hm, da nije bolno i zabrinjavajue, bilo bi ak i smeno.

...Ib ra a Ameri
Prema rezultatima istraivanja, obavljenih 2004. godine od strane Ministarstva za
zdravlje i socijalnu politiku Vlade SAD, vie od jedne petine graana SAD, ili 22,8 odsto ili
55 miliona ljudi, sa 12 i vie godina, opija se bar jednom meseno i svrstani su u grupu
lakih alkoholiara. (Pojam napiti se odnosi se na pet ili vie pia popijenih za vreme
jednog druenja - sedeljka, s nogu u baru, kafiu, na prijemima i sl).
Teko pijanstvo, definisano kao pet ili vie pia za jedno vee bar pet puta u toku
meseca, praktikuje 6,7 odsto stanovnitva ili 16,7 miliona. Naravno, sa 12 ili vie godina.
Oko 10,8 miliona (28,7 odsto) osoba starosti izmeu 12 i 20 godina priznalo je konzu
miranje alkohola u prethodnom mesecu. Od toga 7,4 miliona, ili 19,6 odsto, spada u grupu
lakih aIkoholiara, a 2,4 miliona spada u teke alkoholiare.
Meu mlaim punoletnicima, od 18 do 25 godina starosti, 40,2 odsto su laki alko
holiari, dok je 15,1 odsto svrstano u kategoriju tekih alkoholiara.
Meu osobama starim 60 i vie godina, 6,9 odsto je lakih a 1,8 odsto tekih alko
holiara.

A lepi pol?
Ali, da se ne bih ogreio o lepi pol, pogledajmo ta se zbiva i u Italiji. Nedavno sam
izvesno vreme proveo u Rimu i u to se, verujte na re, lino uverio.
Emancipacija je oslobodila ene mnogih strahova i pretvaranja. One danas ne kriju
vezanost za alkohol i, u skladu sa takvim stavom, rastereene besmislenih strahova, trae i
nalaze pomo u specijalizovanim ustanovama kako bi se oslobodile ropstva aice. Prema
ranijim istraivanjima, ustanovljeno je da u Italiji na svakih pet mukaraca alkoholiara
dolazi jedna ena. Danas je taj odnos izmenjen na tetu ena: od troje Italijana, probleme
sa alkoholizmom imaju dva mukarca i jedna ena!
Dr Alaman Alamani, koordinator Centra za alkoholizam pri zdravstvenoj slubi u Firenci,
istie da zlo zvano alkohol hara drutvom odavno. Sloboda ivljenja uticala je da kolona alko-

holiara postaje sve masovnija. U toj koloni, ene ne zaostaju mnogo za mukarcima. Dvadeset
procenata rtava zavisnosti rizikuje da fizioloki oboli od posledica alkoholizma: tumora, ciroze
jetre, hroninog pankreatitisa, neurolokih i gastroenterolokih smetnji i bolesti.
Veliko zlo, alkohol, valja posmatrati i sa stanovita kulturnih i ekonomskih posledica
koje ostavlja tragove i na pojedinca i na samo drutvo. Utoliko pre to ovaj fenomen
pokazuje tendenciju poveanja, istie dr Alamani.
Da li postoje kriterijumi na osnovu kojih se linost svrstava u alkoholiare?
Italijanski strunjaci su osmislili merila koja e se, sigurno, mnogima uiniti rigidnim.
ene koje dnevno konzumiraju vie od 20 grama alkohola (dve ae vina, ili aica estokog
pia) rizikuju da postanu zavisne. Za mukarce ova koliina je udvostruena. Svakodnevno
hvatanje za au omamljujueg pia, zapravo, stvara naviku, pa su ,,prohtevi vei i gotovo
neprimetno se postaje teak zavisnik.
Sa druge strane, valja imati u vidu da kontinuirano, konstantno pijenje ne naruava
samo fiziko, ve i mentalno zdravlje. Linost se pod uticajem ove droge menja u nega
tivnom smislu: ponaa se euforino, zapada sve ee u depresivna stanja, ima napade
besa... To u porodici, neizbeno, stvara uznemirenost, prouzrokuje disharmoniju odnosa,
kasnije i totalni rastur. To traje sve dok se alkoholiar ne iskljui potpuno iz socijalnih,
porodinih i familijarnih tokova.
Kad je re o kriznim godinama, dr Alaman Alamani navodi one izmeu 30 i 50 kod ena,
mada je i sve vei broj devojaka izmeu 20 i 25 godina koje, naporedo s drogom, uzimaju i
alkohol. Profesija ili ekonomski standard nisu ni u kakvoj vezi sa rizikom da se postane zav
isan: rtve alkohola jednako su ljudi koji su ostvarili sebe i oni koji nisu zadovoljni.
Poto je ovde re o enama, za aicu se hvataju kako depresivne, frustrirane i
razoarane, tako i uspene i zadovoljne ene. Za mnoge ene od karijere, alkohol predstav
lja sredstvo za pariranje mukarcima, da se na najbesmisleniji nain dokae njihova famoz
na nezavisnost. Postoji i porodini faktor: roditelji alkoholiari su delimino krivi to su
istim putem krenula i njihova deca. Pri tom, ene imaju veu odbrambenu mo od
mukaraca. Genetska predodreenost se takoe ne iskljuuje, ali dr Alamani ima svoju
teoriju prema kojoj se alkoholiar - raa.
Postoji samo jedan nain: priznati sebi da si alkoholiar i otkriti istinu o sebi drugima
koji treba i mogu da priteknu u pomo. Kad zavisnik doe u Centar - kae dr Alamani neophodno je nai motiv koji bi ga podstakao da se lei (tri od etiri sluaja su po nagov
oru porodice i familije). Terapija je, drugim reima, rezultat linog izbora, a ne nagovora ili
nametanja. Kada je nametanje u pitanju, mali su izgledi za izleenje.
Kad se sve neophodno prethodno obavi, predstoji period dugog i delikatnog leenja u
kome uestvuju lekari specijalisti i lanovi grupe nazvane Anonimni alkoholiari. Posle
mesec i po dana prolaska kroz prvu terapiju, zavisnik se poziva da doe u tu specijalnu
grupu koja prua pomo na osnovu svojih iskustava leenja i izleenja. Na ovaj nain
izleeno je u proseku sedam od deset zavisnika to se smatra velikim uspehom.

Todoxin uvek ima nain


Kod nas je, bar prema podacima koji su mi dostupni, obrnut sluaj: od deset zavisni
ka se potpuno izlei najvie - tri! Gde je izlaz? Leenje nije ni lako ni jednostavno. I valja
istovremeno raditi na sva tri ,,koloseka, naravno uspeno, kako ne bi dolo do recidiva tj.

ponovnog napijanja. Svakodnevnom uzimanjem ,,tetidisa (spada u grupu tzv. antagonista


opijata) se, na primer, spreava konzumiranje alkohola, ali, ako alkoholiar ne izmeni stav
prema ivotu i problemima koji ga okruuju, ukoliko dakle ,,ne presloi kockice u svojoj
svesti, kako obino kaem, teko da e napraviti ma i prvi korak ka vlastitom izleenju. Na
tom polju najee pada savremena psihoterapija i otud veliki broj recidiva.
Nita manji, ako ne i vei, jeste problem izlaska alkoholiara iz socijalnog miljea koje
mu je dobrim delom pomoglo da ,,ue u problem. Mislim, pre svega, na traenje izlaza iz
onoga to se najee naziva optom bedom, to jest iz oajnog, dosadnog, beznadenog
braka (iz kojih se najee i ,,regrutuju novi alkoholiari i narkomani), isto takvog posla
koji (naroito u poslednjih desetak godina) ne nudi nikakvu perspektivu, podrazumevajui
i zadovoljenje osnovnih egzistencijalnih potreba, a tu su i neprilagoenost okolini i ner
azumevanje okoline za probleme previe emotivne, pa i psihiki nezrele jedinke... Sve su
to problemi sa kojima se valja suoiti u leenju.
ak ni promena sredine tj. ivotnog okruenja - po sistemu: moe da pobegne na
kraj sveta, ali ne i od samog sebe - ne nudi izgledan uspeh. Ostaje, dakle, direktno suoa
vanje sa problemima.
I za ovaj problem je, meutim, narod smislio recept za otrenjenje, odnosno leenje i
odvikavanje od alkohola. Re je o tinkturi spravljenoj od ljute paprike (Capsieum annuum),
vidca (Veronica officinalis) i maorana (majoran, Hortensis moench).
Recept br. 1
Po dve supene kaike vranilove trave (Origanum vulgare) i lista i cveta timijana (Thy
mus vulgaris) sipati u pola litra provrele vode i odloiti da odstoji poklopljeno izmeu jedan
i po i dva sata. Potom proceiti i popiti u dva do tri puta za jedan dan.
Recept br. 2
Po dve supene kaike aja od cveta i lista ive (Teucrium montanum) i lista i cveta dupca
(Teucrium chamaedrys) preliti sa pola litra vrele vode i odloiti da odstoji poklopljeno dva
do tri sata. Dati pijanom oveku da popije iz dva puta u roku od dva sata.
Recept br. 3
Ukoliko ne pomognu prethodni recepti, treba uzeti pet do est supenih kaika inte
gralne (cele, sa sve korenom) biljke gorsko kopito (Asatum europaeum) i sipati u pola litre
pia koje alkoholiar najradije pije ili najee konzumira. Flau drati tri nedelje na
toplom mestu, proeediti i dati zavisniku da popije pola decilitra (0,5 dl). Ukoliko jedna doza
ne bude dovoljna - ponoviti.
Recept br. 4
Zavisniku davati svakodnevno da popije po jednu do dve olje aja od maurana (majo
ran, Hortensis moench). Za jednu olju aja, upotrebiti jednu kafenu kaiicu maorana.

Umesto zakljuka
Dakle, jo jednom valja istaknuti da je re o slabim linostima koje nose strah od iv
ota, strepnju, nesigurnost, i uzmiu pred najbanalnijim problemima svakodnevnice. Jo

jedan sluaj za psihologe, jo jedan problem karaktera i mentalne strukture iji psihiki
sklop treba ,,prestruktuirati. Re je o linostima sa naopako postavljenim elementima
zdravog oveka!
A kad je ve re o slabosti psihe, grupi narkomana i alkoholiara valja dodati takozvane
iaene linosti, u osnovi plaljive nastrane socijalno neprilagoene osobe koje gravitira
ju prvim dvema grupama. Dakle, samo stabilne i psihofiziki zdrave osobe nee posegnuti
za alkoholom ili drogom. Iz ovoga, naravno, treba izuzeti socijalne grupe poput nekadanjih
severnoamerikih Indijanaca ili dananjih, ne samo, junoamerikih plemena iji lanovi
nisu narkomani uprkos tome to koriste narkotike u ritualnim plesovima u cilju mentalnog
otvaranja prema natprirodnom i boanskom. Izmeu dva rituala, ive obinim, svakodnevnim ivotom i u svojim plemenima nemaju narkomanskih ili bilo kojih drugih zavisnika.
Leenje narkomanije, zapravo, poinje ve u uzrastu malog deteta u srnislu dobrog
vaspitanja. Ali ne time to e znati da kae ,,hvala ili to nee od svog vrnjaka otimati
igraku, ve pravilnim prilagoavanjem okolini tj. socijalizacijom. Kod deteta treba razviti
razumevanje za ostale Ijude, toleranciju, hrabrost i snagu da prihvati ivot onakvim kakav
jeste. Neophodno je da dete kroz vaspitanje stekne sposobnost da se bori sa nevoljama i
savladava prepreke. Jedna loa ocena u koli nikako nije znak da je krenulo ,,nizbrdo,
nego da je treba popraviti u skladu sa sopstvenim mogunostima i ambicijama (poeljno je
da ambicije deteta idu neto ispred roditeljskih).
Raskorak izmeu elja i mogunosti dovodi linost do rascepa. U neskladu sa samim
sobom, neshvaeno od strane roditelja, drutva, kole, dete je na korak od stranputice. I
opet je jedini lek - promena odnosa prema ivotu! Naravno, uz roditeljsku panju, brigu,
Ijubav, razgovor. Samo otvaranjem prema svetu, uz redovan rad, fiziku i mentalnu
rekreaciju, okrenutost prema drugima i njihovim brigama i problemima, moe se oekivati
uspean ishod terapije.
Dakle, medikamenti udrueni sa psihoterapeutskim tretmanom izvesno pomau ovoj
kategoriji bolesnika, postepeno ih dovodei do stanja u kome je njihov odnos prema roditelji
ma i blioj i daljoj okolini zdrav i poinje normalno da funkcionie. Nema vraanja u prolost
i posezanja za vetakim pomagalima ,,u cilju amortizacije ivota, nema zatvaranja i okupi
ranosti sobom... Meu ovim pacijentima je veliki broj onih sa gotovo neverovatnim psihofiz
ikim potencijalom koji primenom ovakve terapije dolaze do punog izraaja.
Ovde, meutim, nije re o klasinoj psihoanalizi ve terapiji sa blagotvornim dejstvom,
poput molitve, koja je blia od psihoanalize, bezbolnija, laka. Molitva je i besplatna, jer
nema cenu. Kontakt Ijudskosti u kome se linost otvara bez straha, izaziva i otkriva u svo
joj punoi, ili u svojoj ,,iaenoj predstavi o sebi i svetu, ne pomae samo narkomanima
i alkoholiarima nego i svima koji povremeno sapleteni kakvom ivotnom tekoom,
tragedijom, problemom, pa ak i naizgled sitnicom, zapadnu u duevni haos bez nade da
nau odgovor, izlaz i cilj.
Za jedan takav tretman potrebno je mnogo dobrih psihoioga i dosta vremena. Ja to
radim sa zadovoljstvom. Sreom, zadovoljan sam i rezultatima. Moji tretmani nisu roba, oni
su besplatni zato to sam veliki protivnik drugaijeg pristupa ovakvoj psihoterapeutskoj
metodi koja podrazumeva blagovremeno i potpuno predavanje pacijentu, odnosno onome
sa problemom duevnog haosa bilo kog tipa. Na alost, primena ove terapije bila bi nepot
puna bez Todoxin-a. Kaem ,,na alost, zato to je re o preparatu za ije su spravljanje
neophodne sirovine, odreena tehnologija i distribucija. Zato se Todoxin i kupuje u apoteci.

Puenje je opasno
po zdravlje, ali...
Z apalite slobodn o dgaretu. Skratite seb i iv o t
To je onaj deo ivota k a d se n ee sm eti n i ono to e se eventualno jo i m o .
Duko Radovi

Kako deluje nikotin?


Ove supstance, nazivamo ih ,,drogama, izazivaju svoj efekat bilo oponaajui neke
supstance koje se prirodno nalaze u telu (kad kaem telo, mislim na veinu multicelu
larnih organizama) bilo meajui se sa nekim prirodnim procesima. Tako na primer,
antiviralni lek AZT deluje inhibirajui replikaciju DNK (genetski kod elija). Nikotin se
ponaa u slinom maniru - oponaa supstancu koja se prirodno nalazi u telu. Ta supstan
ca je hemijski neurotransmiter acetilholin ili ACh. ta radi acetilholin i kako ga nikotin
oponaa?
Za sve to se deava unutar organizma, potreban je mehanizam putem koga se ,,raz
govara sa unutranjou elije, jedinicom organizma. (Ako neko ne pokuca na vrata, ne
znate da je ispred njih!) Taj mehanizam esto ukljuuje specijalnu vrstu proteina, zvanu
receptor (kao slualica telefona). U stvari, ovi receptori najee prepoznaju samo jednu od
miliona hemikalija koje prirodno teku ovekovim organizmom (ako idemo telefonskom
analogijom, osoba najee ima samo jedan telefonski broj na koji se moe dobiti). Recep
tore koji prepoznaju acetilholin (ACh), biolozi su veoma matovito nazvali acetilholinski
receptori ili AChRs.
Postoje dve glavne vrste (ili klase) acetilholinskih receptora u organizmu i nazvane su
po drugim drogama koje se vezuju za njih: nikotin i muskarin. Muskarinski acetilholinski
receptori (mAChRs) mogu vezati muskarin isto kao i ACh, i funkcioniu u promeni metab
olizma elija. Za sada je to dovoljno o njima.
U ovom sluaju, budui da je re o delovanju nikotina, valja se usredsrediti na drugu
grupu - nikotinske acetilholinske receptore (nAChRs).
Acetilholin deluje na nikotinske acetilholinske receptore da bi otvorili kanal (poru ili
otvor) u membrani elije. Otvaranje takve ,,rupe omoguava odreenim tipovima jona da
uplove unutar ili van elije. Kao to prilikom putovanja jona u strujnoj mrei u kui posto
ji elektrini napon, isto se dogaa u nervnom sistemu. Protok ,,jona ili prolazak ,,struje
moe uzrokovati druga deavanja, to podrazumeva esto otvaranje drugih tipova kanala i
prolazak informacija sa jednog neurona na drugi.
Nikotinski AChRs se nalaze u celom telu, ali su najvie koncentrisani u nervnom sis
temu i na miiima. Najvie prouavani nAChRs su upravo oni na miiima, zato to ovi

receptori izazivaju miie da se gre i oputaju. Ukoliko se nikotin primeni na secirani


mii, on e se griti. Nikotin se ponaa kao ACh prema receptorima - aktivirae ih. Obe
supstance se nazivaju agonistima. Suprotan tip droge, neto to se vezuje za receptore i ne
dozvoljava da budu aktivirani, zovemo antagonistima.
Kada u telo doe supstanca koja se moe pomeati sa ACh vezujui se za miine
nAChRs, moe uzrokovati smrt u veoma kratkom periodu zbog toga to se blokiraju i miii
koji uestvuju u procesu disanja. Klasa hemikalija koja se nalazi kod zmijskog i ostalih iv
otinjskih otrova, neurotoksina, ini upravo to. Ako oveka ujede kobra ili neka druga otro
vnica i dovoljno otrova dospe u krv, u organizmu e biti dovoljno neurotoksina da blokira
mii dijafragme koji iri plua. Bez funkcionisanja tog miia, osoba prestaje da die i
umire usled nedostatka vazduha.
I biljke i ljudi koriste supstance koje izazivaju dugotrajnu paralizu i guenje. Biljke ih
koriste da ih biljojedi ne bi pojeli. ivotinje koriste sline supstance da bi paralizovale svoje
rtve.
nAChRs su od ivotne vanosti i zbog toga to je i jedna neuromuskularna bolest
povezana sa nAChRs - myastenia gravis.
Dejstvo nAChRs u nervnom sistemu nije ba sasvim poznato delom i zbog toga to se
u nervnom sistemu javlja nekoliko tipova nikotinskih receptora.
Ono to se sigurno zna je da korienje nikotina (na primer puenjem) izaziva zavis
nost. Takoe je poznato da je efekat nikotina raznovrstan i u najmanju ruku zavisi od nje
govog dejstva na nervni sistem.
Neki ,,podtipovi nAChRs su izraeni u razliitim regionima mozga i perifernog
nervnog sistema. Takoe i neki tipovi elija poseduju mnoge klase receptora pri emu se
svaka od ovih klasa veoma malo razlikuje jedna od druge. Ipak, neke su osetljivije na
nikotin od drugih, jedne se bre aktiviraju a zatim iskljuuju (desenzibilnost), dok druge
ostaju aktivne sve dok su agonisti (ACh, nikotin i dr.) prisutni. Ove razlike su potencijalna
osnova za terapije - u nadi da ve postoji, ili e tek biti napravljen, lek koji bi selektivno
dejstvovao sa svakim od ovih podtipova.
Svi poznati nikotinski receptori imaju iste zajednike karakteristike. Sastoje se od pet
proteinskih podjedinica, postavljenih kao letvice bureta oko centralne pore. Trenutno se
veruje da svaka od ovih podjedinica prelazi preko elijske membrane etiri puta. Svaki
receptor se sastoji od najmanje dve vezujue podjedinice (zvane ,,alfa) i dodatnih strukt
ralnih podjedinica. Kada se ACh ili nikotin vee za receptor, izaziva uvrtanje kompleksa
receptora i otvaranje pore u centru.
Mnoge grupe naunika su radile na modelu ovog receptora i njegovom delovanju a
neki od njih se mogu nai i na Internetu.

Kako nikotin pravi od oveka zavisnika


Kada ovek koristi duvan, nikotin ulazi u mozak i poinje da menja normalne hemi
jske procese u njemu. Ove promene su ono to pokree zavisnost. Predstaviemo samo dva,
od vie naina, na koje nikotin ,,vezuje oveka.
Istraivai Prezbiterijanskog medicinskog centra Kolumbija kau da su otkrili kako
nikotin pokree izmenu molekula u mozgu koja govori telu ,,to je bilo dobro, ponovi to.
On to ini ubrzavajui protok i poveavajui intenzitet glutamata, hemikalije koja je

vaan nosa signala u mozgu. Ovaj proces se smatra vanim u procesu zavisnosti od
nikotina.
Mehanizam oseam se dobro (feel good) je isti onaj koji mozak koristi u ohrabri
vanju ljudi na reprodukciju, ishranu i izvoenje ostalih elementarnih radnji. Tako, u osnovi,
nikotin nalazi mesto koje mozgu nareuje da kae da se ponovi feel good akcija - u ovom
sluaju odravanje nivoa nikotina kroz korienje duvana. Istraivai se nadaju da e ovo
otkrie voditi boljem razumevanju procesa kojim nikotin oponaa prirodne supstance u
mozgu koje teraju oveka na ponavljanje odreenih navika. Takoe se nadaju da ovo moe
voditi i do otkria leka koji bi blokirao zavisnike efekte nikotina.

Vreme je klju
Dobra vest je da e, ukoliko ovek prestane da pui izvesno vreme, program u njegov
om mozgu koji govori ponovi to najzad prestati da se izvrava. Kada prvi put prestane da
pui, organizam e potraiti drugi izvor zadovoljstva (kao to je, recimo, hrana) da bi
nadoknadilo nedostatak nikotina. Ova potreba e, meutim, takoe proi. Ukoliko ikada
ponovo odlui da pui, ak i posle nekoliko godina, program ponovi to poee ponovo da
se izvrava i osoba je ponovo u zavisnikom ciklusu.
Treba zapamtiti: nije sporna jaina elje ili snaga karaktera, re je samo o hemiji
mozga. I svaki pua e moi da se nosi sa njom kada shvati ta ga pokree.
Nikotin utie na hemijske procese u ovekovom mozgu i na druge naine. Jedan od
njih je blokiranje receptora do kojih bi vaan neurotransmiter, zvani acetilholin, trebalo da
stigne. Korienjem duvana, nikotin nasre na ove receptore i dri se za njih mnogo due
nego acetilholin. Kada je nikotin tu prisutan, acetilholin ne moe da isporui svoju hemi
jsku poruku. Kratkotrajni efekat je usporavanje protoka informacija izmeu nervnih elija.
ovekov mozak se trudi da nadoknadi taj prekid u komunikacijama. Znajui da treba
da dobije poruke od acetilholina, kreira jo oblasti sa receptorima do kojih hemikalija treba
da dosegne. Kada se to dogodi, hemijski proces u mozgu se vraa u normalu.
Kada nivo nikotina opadne, mozak ima sve izvorne oblasti sa receptorima - plus nove
koje je morao da generie. Najednom, ovek ima previe receptora i njegovi nervi postaju
prestimulisani. Tada, ustvari, poinje da osea simptome povlaenja, kao to je raz
draljivost. Da bi ublaio ove simptome, posee za sledeom cigaretom da bi se opustio.
Kada uradi to, napuni ove receptore nikotinom i poinje novi ciklus.

Kako duvan teti organizmu


Osim to daje ruan zadah, naslage na zubima i smrad u kosi i odei, puenje povea
va rizik od raka plua, raka dojke, sranih oboljenja, modanog udara, oboljenja desni,
emfizema i dr. injenica je da puenje svake godine ubije vie ljudi nego AIDS, alkohol
(ukljuujui i vonju u pijanom stanju), kokain, i ostali oblici zloupotrebe lekova zajedno.
Kada pui, ovek unosi vie od 4.000 supstanci - ukljuujui nikotin, katrane, metale,
amonijak, butan, formaldehide, vinil hloride i ugljen monoksid - u svoj organizam. Za 43
supstance je poznato da izazivaju rak, a za mnoge druge se zna da izazivaju modani udar,
srana oboljenja, oboljenja plua i zavisnost. Kada jednom uu u organizam, unitavaju ga
na mnoge naine i pripremaju teren za mnoge, esto smrtonosne bolesti.

Puenje oteuje srce


Nikotin u duvanu poveava puls i krvni pritisak. Ugljen monoksid - isti gas koji izlazi
iz auspuha vozila i neispravnih visokih pei, inae smrtonosan u zatvorenom prostoru redukuje koliinu kiseonika u ovekovoj krvi. To znai da srce ne dobija kiseonik neophodan za efikasan rad. Nikotin suava i arterije u nogama i rukama.
Puenje ima i druge loe efekte na ovekovo srce i arterije - smanjuje odnos ,,dobrog
HDL holesterola prema ,,loem LDL holesterolu, to dovodi do formiranja ploica u krvn
im sudovima. Kada se to dogodi, koronarni sudovi se suavaju, pa manje krvi, kiseonika i
ostalih hranljivih supstanci stie do srca. Simptomi mogu ukljuivati bolove u grudima i
nedostatak daha.
Puenje poveava i tendenciju zgruavanja krvi. Kada se ugruak krvi formira u
krvnom sudu, protok krvi je blokiran. Ukoliko je protok u koronarnom sudu potpuno prek
inut, deo sranog miia umire - to stanje se uobiajeno naziva srani napad. Kod dugotra
jne blokade se moe otetiti celo srce i prestati sa radom (pumpanjem), to rezultira smru.
Prestanak puenja je jednostavna i najvanija stvar koju ovek moe uiniti da bi
smanjio rizik od sranih oboljenja. Punomasna ishrana, fizika neaktivnost, gojaznost,
visok krvni pritisak, dijabetes i porodina istorija sranih bolesti, sve to dovodi puaa u
grupu visoko rizinu od sranih oboljenja. Meutim, puenje je najgori preduslov zato to
sve ostale faktore rizika ini jo teim.
Puenje teti pluima
Zdrava plua su efikasna u ienju neistoa koje ovek udie i snabdevanju krvi
sveim kiseonikom. Male dlaice, treplje, oblau vazduni put i uklanjaju udahnutu pr
ljavtinu. Vazduh obezbeuje kiseonik za apsorbovanje u krvi i oslobaanje ugljendioksi
da koji proizvodimo kao deo normalnog respiratornog procesa.
Ove kljune funkcije su kod puaa oslabljene. Treplje postaju oteene toksinim
gasovima duvana i gube svojstva preistaa. Veliki delovi (katran) skupljaju se u takama
grananja u pluima. Manji delovi iz sastava duvanskog dima, ispunjavaju pluna krila i
oteuju ih. Krv apsorbuje supstance iz dima i cirkuliui distribuira ih po celom organiz
mu.
Puenje izaziva rak plua koji svake godine ubije vie ena nego rak dojke. Puenje
poveava i rizik dobijanja upale plua, gripa, emfizema i hroninih opstruktivnih bolesti
plua. Ljudi sa hroninim bolestima plua imaju tekoa u disanju i prilikom izvoenja
uobiajenih fizikih aktivnosti.
Puenje poveava anse za poremeaje prilikom poroaja
Kada trudna ena pui, otrov koji inhalira iz cigarete ide u njenu krv i fetus u razvoju.
Puenje za vreme trudnoe uskrauje bebi kiseonik ali i poveava rizik od anomalija pri
likom poroaja, spontanog abortusa i mrtvoroenadi.
Bebe majki-puaa imaju vee izglede da se rode sa manjom teinom nego bebe
majki-nepuaa. Kao rezultat toga, izloene su veem riziku od razvoja zdravstvenih kom
plikacija. Puenje ak moe umanjiti vae anse da ena zatrudni. Puenje smanjuje nivo
hormona neophodnih za ovulaciju i implantaciju u oploeno jajace a kod mukaraca
poveava abnormalitete spermatozoida i umanjuje njihovu gustinu i pokretljivost.

I duvan bez dima izaziva rak


Nije tajna da je puenje - ak i cigareta sa niskim sastojcima katrana i nikotina povezano sa mnogim kancerima, ukljuujui i kancere plua, beike, bubrega, pankreasa i
grla. Moda je manje poznato da je tzv. bezdimni duvan - vakanje duvana i snuf (sitan
duvan od koga se prave kuglice a zatim stavljaju izmeu obraza i zuba i sisaju) - takoe
tetan za oveka. Nikotin ulazi u krvotok kroz mukozne membrane u ustima i isto tako
izaziva zavisnost kao i duvan koji se udie.
vakanje duvana takoe koncentrie supstance - uzronike kancera - u ustima i grlu,
dovodei do itavog varijeteta kancera kao to su rak glasnog aparata, usta i jednjaka. Ovi
kanceri se mogu razviti u veoma kratkom periodu. ak i ako ne oboli od kancera od
vakanja, vrlo je verovatno da e se kod oveka razviti zapaljene, povuene desni, stanje
koje pogaa oko jednu treinu onih koji vau duvan.
Duvanski proizvodi za vakanje sa blagim ukusima i privlanim i zgodnim fieklijama,
esto mame nove korisnike. Kada ih ovek jednom proba, poinje da trai proizvode sa
jaim ukusom i veim sadrajem nikotina. Zbog toga to nikotin izaziva zavisnost, pokua
vanje ostavljanja vakanja duvana moe biti isto tako teko kao i ostavljanje puenja.

Metode ostavljanja puenja


Za razliku od antipuakih kampanja, svetska iskustva u plasiranju proizvoda koji
pomau odvikavanje od puenja naila su na dobar prijem - jedini porok ije se suzbi
janje (sudei po broju reklama) ipak vie isplati jeste preterano konzumiranje hrane.
Oni koji odlue da batale duvan mogu da biraju jer je u opticaju mnogo toga akupunktura, hipnoza, nikotinske vakae gume, nikotinski flasteri, ajevi, biljne kapi,
granule, specijalne mutikle, ispiranje usta srebronitratom, korienje spreja nepoz
natog sastava...
Najvie uspeha na naem tritu imale su nikotinske ,,vake i nikotinski flasteri. Zbog
prevelike potranje, trenutno se teko mogu nai u apotekama iako im cena i nije najpristupanija (flasteri za sedmodnevnu upotrebu staju oko 20, a vake oko pet evra). Primenom
ovih proizvoda, u organizam se unosi odreena doza nikotina (koji, tvrde, ni izbliza nije
najtetnija komponenta cigareta), ime se izbegava apstinentska kriza koja obino prati
odvikavanje od puenja. vakanjem nikotinske vakae gume, trenutno nestaje elja za cigaretom a ,,vaka ostaje u ustima i po dva-tri sata.
Flasteri se mogu lepiti bilo gde na telu, polako otputaju nikotin i, u zavisnosti od
koliine nikotina na koju je organizam navikao, funkciju obavljaju otprilike oko 24 asa.
Ovde, naravno, izostaje oralni efekat koji je puaima bitan, ali apotekari tvrde da su flas
teri traeniji od ,,vaka.
Proizvodi ,,na bazi bilja obino nailaze na dobru reakciju potroaa ali, po svemu
sudei, ipak nisu ire prihvaeni. Razlog najverovatnije lei u injenici da se ni na jednom
proizvodu ne navodi taan popis upotrebljenog bilja i to se, uprkos tome, njihova cena
kree izmeu pet i deset evra.
Najzastupljeniji su ajevi koji se, prema uputstvu, pijuckaju svaki put kad se oseti elja
za cigaretom. Pored njih, postoji nekoliko proizvoda koji se takoe nazivaju ajevima ali se

primenjuju specifino - bilje se pomea sa malo vode ,,da bude kao vaka, a zatim se dobi
jena smesa vae.
Kapi protiv puenja se konzumiraju sa eerom ili sokom, ali se ni za njih ne navo
di taan sastav i dejstvo. Najskuplji proizvod iz ove grupe sadri ,,med, lekovito bilje i tink
turu, a primena podrazumeva da se prvih deset dana dnevno uzimaju tri kafene kaiice
smese (vae se dva minuta, ispljune i usta ispiraju), narednih pet dana dve kaiice, a
poslednja dva dana jedna kaiica. Sve u svemu, tretman bi trebalo da traje 17 dana, ali, ve
je na prvi pogled jasno da sadraj boice ne podmiruje tu potrebu.
Firme tipa ,,TV op uglavnom nude ,,udotvorne mutikle koje smanjuju unos tet
nih materija iz cigareta za ak devedeset odsto. Oni koji su isprobali ove proizvode kau
da su uz mutiklu cigarete zaista ,,blae, ali i tvrde da je to uticalo samo da poveaju broj
popuenih cigareta. Pua, naime, trai svoju dozu tetnih materija. U suprotnom, duvan
mu nema aromu. Da bi nadoknadio dozu, dublje uvlai dim, pui bre i vie. Varijacija na
istu temu - mainica za buenje filter cigareta - nije imala praktino nikakvu prou i trenut
no je nema na tritu. Jedan strastveni pua je objasnio da je, kad god bi je koristio, imao
utisak da uopte ne uvlai dim.
U lekarskoj praksi je svojevremeno primenjivano ispiranje usta blagim rastvorom sre
bronitrata koji duvanu daje neprijatan ukus, pa se i danas moe pouzeem nabaviti
proizvod koji deluje na slinom principu.
Garantujui da e ljubitelj duvanskog dima ostaviti puenje za sedam dana, a da
pri tom nee patiti od simptoma odvikavanja i dobijati na kilai, firma zvunog nazi
va reklamira antinikotin sprej koji se primenjuje tako to se kada ovek dobije potre
bu za puenjem, udahne doza spreja koja odgovara ukusu jedne cigarete. U reklami
se dalje navodi da se time zavaravaju ula i elja za puenjem , ali je ljubazan enski
glas koji se javlja na deurni telefon to objasnio slikovitije: Sprej se prsne dva puta
ispod jezika, ima ukus kao osveiva daha, ali ako zapalite cigaretu posle toga, ivot
vam se - smui!
Takozvane alternativne metode u borbi protiv puenja, akupunktura i hipnoza, jo
nisu izborile svoje mesto na ovako arolikom tritu. Osim standardnog nepoverenja u
sve to se smatra ,,alternativnim, jedan od razloga je verovatno i slab marketing koji,
posebno u sluaju hipnoze, praktino i ne postoji. Drugi razlog su verovatno cene:
deset tretmana akupunkture uz dodatni laserski stimulans akupunkturnih taaka u
uglednijim kozmetiko-medicinskim centrima staje oko - 225 evra! Sve to uz uslov da
ste, kako kau, sigurni da elite da prekinete, jer mi moemo samo malo da vam
pomognemo.

Petodnevni plan
Veina navedenih metoda, koliko god bila uspena, podrazumeva poveanje telesne
teine biveg puaa i dugogodinje zadravanje tetnih materija u organizmu. Razlozi
dobijanja na teini trae se uglavnom u oralnoj fiksaciji koja, kod onih koji su ostavili cig
arete, ostaje nezadovoljena i kompenzuje se veim unosom hrane, kao i u pojaanoj ner
vozi koja isto tako otvara apetit. Ovaj problem moe da se rei i dijetama, meutim, zadra
vanje tetnih materija je kompleksnije - ukoliko je puaki sta bio dug 20 godina, u telu
se zadravaju izmeu 12 i 15 godina nakon ostavljanja puenja!

Jedini metod kojim se spreavaju ili ublaavaju ovi efekti je takozvani petodnevni plan
koji se praktikuje u vie od sto zemalja sveta, pa i u naoj. Petodnevni plan omoguava
da se tetne materije u organizmu zadre oko godinu dana, pacijenti se ne goje, a apsti
nentska kriza traje kratko.
U pripremnoj fazi (traje oko sedam dana) pacijentu je dozvoljeno da pui koliko
hoe, ali mora da potuje pravila koja omoguavaju revitalizaciju modanog centra za
e. Naime, duvan izmeu ostalog oteuje upravo taj centar, to spreava unos mater
ija vanih za normalno funkcionisanje organizma - prvo se javlja blokada centra a zatim
njegova inverzija, usled ega pua osea elju za cigaretom svaki put kad mu mozak
zatrai vodu.
Da bi se oseaj za e koliko-toliko uspostavio, pacijent mora da popije dve ae vode
pre doruka, dve do ruka i jednu do dve do veere. Osim toga, pre svake cigarete obavezno
treba da ispije pola ae mlake vode to, samo po sebi, smanjuje poetnu elju za puenjem.
U pripremnoj fazi, ali i tokom petodnevnog plana, primenjuje se i neto stroi sistem
ishrane: izbegavaju se namirnice koje podstiu elju za cigaretom (zaini, kafa, slatkii,
senf, alkohol, ,,vake), a potenciraju one za koje puai obino ne oseaju potrebu zbog
oteenih centara za ukus i miris (voe i povre, crni hleb).
Posle pripremne faze, pacijent tokom pet dana dolazi na dvoasovna savetovanja na
kojima razgovara sa lekarima i obavlja preglede. Poto je u pripremnoj fazi shvatio da moe
da smanji broj popuenih cigareta, spreman je i da promeni nain ivota to podrazumeva
uzimanje dosta tenosti, to raniji odlazak na spavanje, odvajanje vremena za line potrebe,
bavljenje sportom... Pri svemu tome, nema prinude! Ovo je presudno - pacijenti se u
poetku ude to im niko ne brani da pue, a potom shvataju da mogu i bez cigareta. Sve
ovo, na kraju kota oko 10 evra!
Osim petodnevnog plana i slinih metoda zasnovanih na savetovanjima i generalnoj
promeni naina ivota, u svetu je izuzetno popularno odvikavanje od puenja primenom
antidepresiva ,,Ziban (Zyban) koji daje najbolje rezultate u kombinaciji sa nikotinskim
,,vakama i flasterima. Zato antidepresiv? Cigarete, naroito u kombinaciji sa kafom, ini
ciraju kod puaa luenje hormona sree (endorfina). Po prestanku puenja, smanjuje se i
koliina endorfina i poinje depresija. Kako se Ziban u takvoj situaciji pokazao najpriklad
nijim, valja oekivati da e se uskoro pojaviti i na naem tritu. Ovaj medikament je, inae,
proizvod amerike firme ,,Fajzer (Pffizer) poznate po preparatu ,,viagra.

Genetika
Kod skoro dve treine puaa duvan ulazi u metabolizam nervnih elija i ponaa se kao
droga, ali, veina je ipak ubeena da moe da ostavi puenje kad god poeli (jedna od
karakteristika narkomana!). Desetak odsto puaa, meutim, zaista moe da funkcionie
normalno i bez cigareta zahvaljujui specifinoj genetskoj grai, odnosno neto otporni
jim nervnim elijama.
Oni koji nisu te sree, dakle ,,obini puai, posle vie bezuspenih pokuaja ostav
ljanja cigareta takoe se pozivaju na genetiku i - odustaju od dalje borbe. Puila je moja
prababa, deda, otac i majka su mi puai, to nam je u krvi... Neu vie ni da pokuavam da
se manem duvana, iveu koliko mi je sueno - kae mladi sa desetogodinjim puakim
staom. Mali broj puaa priznaje da istinski uiva u puenju, i mada je injenica da duvan

smrdi, tetan je, ubrzava starenje, prua i zadovoljstvo (zahvaljujui endorfinu ili neem dru
gom). Sudei prema iskustvima bivih puaa, tek ta spoznaja - umesto standardnog kuku
mavenja kako je puenje loe, skupo, itd. - moe postepeno uiniti da ljubitelj duvanskog
dima poeli da prestane sa puenjem. U svakom sluaju, svest o tome da ovek istinski uiva
u neemu to je istinski loe (a da pored njega postoje mnoge zanimljivije stvari u kojima se
i vie i lepe moe uivati) privlaniji je motiv za ostavljanje cigareta nego snimak unitenih
plua ili podatak da sa svakom cigaretom u nepovrat odlazi i sedam minuta ivota...

ta kae telo?
Iako sve inite za njegovo dobro, vae telo se ponaa gore nego vae dete. Buni se i
pravi vam svakojake probleme, samo zato to ste odluili da ga liite nikotina. Evo ta e
vam se sve dogaati i kako sa ovim problemima moete izai na kraj. Izvor je Internet sajt
www.quitnet.org
Simptom

Uzrok

Trajanje

Pomo

Iritiranost

Telo trai nikotin

od 2 do 4 nedelje

etnja, topla kupka, vebe


za relaksaciju

Malaksalost

Nikotin je stimulativan

od 2 do 4 nedelje

Nesanica

Nikotin ugroava neke


modane funkcije
Telo se oslobaa naslaga
koje su blokirale normalan
dotok vazduha u plua
Telo dobija vie kiseonika

od 2 do 4 nedelje

Dremnite tu i tamo,
nemojte se naprezati
Izbegnite kofein posle
est popodne, relaksirajte se
Pijte dosta tenosti, uzmite
malo sirupa protiv kalja

Kaalj,
suvo grlo,
promuklost
Nesvestica
Nedostatak
koncentradje

Nekoliko dana

od 1 do 2 dana

Budite paljiviji,
oprezno se kreite
Planirajte rad,
izbegavajte dodatni stres

Telu je potrebno vreme


da se prilagodi nedostatku
nikotinskog stimulansa
Napetost zbog telesne
potrebe za nikotinom ili bol
u miiima zbog kaljanja.

Nekoliko nedelja

Nekoliko dana

Diite duboko,
topla kupka, relaksiranje

Varenje se usporava
jedno krae vreme

od 1 do 2 nedelje

Pijte puno tenosti, jedite


svee voe i povre, cerealije

Potreba za cigaretom
moe se pobrkati potrebom
za hranom
Kriziranje
"Skidanje" sa nikotina,
za dgaretom droge koja izaziva zavisnost

Nekoliko nedelja

Pijte vodu ili niskokalorina


pia, pojedite neto
niskokalorino
Istrpite. Krize traju tek
nekoliko minuta, skrenite
misli na neto drugo, vebajte

Glavobolje

od 1 do 2 nedelje

Stezanje
u grucuma
Zatvor,
gasovi, bol
ustomaku
Glad

Viak kiseonika i manjak


ugljen-monoksida u telu

Najee traje
prvih nekoliko
dana, ali moe
trajati i nekoliko
mesed pa i godina

Pijte vodu,
primenite tehnike oputanja

Saveti terapeuta
Napravite listu razloga zbog kojih biste da ostavite puenje, kao i listu razloga zbog
kojih puite. Procenite ta su vam prioriteti.
Koji god metod da koristite, skoneentriite se na to da ne puite danas, nemojte
razmiljati o narednim danima.
Nemojte misliti o sebi kao o puau koji nastoji da se odvikne. Tretirajte sebe kao
nepuaa i - ubrzo ete to i postati.
Nakon to ostavite puenje, imaete krize. Iako one traju kratko, ima nekoliko stvari
koje vam mogu pomoi da ih prevaziete:
- Odloite posezanje za dgaretom. elja e vas proi za nekoliko minuta. Ne poputajte.
- Udahnite dvaput, najpre jednom sporo i duboko, onda samo sporo. Pijte vodu u
malim gutljajima i zadravajte je malo u ustima.
Skrenite sebi misli sa puenja. Fokusirajte se na ono to treba da uradite, ustanite,
hodajte ili itajte nanovo razloge zbog kojih ste odluili da prestanete da puite. Bilo ta to
e vam skrenuti misli sa puenja na nekoliko minuta.
Podseajte se redovno na razloge zbog kojih ostavljate puenje. Svaki put kada se
oduprete elji za puenjem nagradite sebe na neki nain. Naravno, ne - cigaretom!

Puenje ili stas


Novi nepuai neretko dobijaju na kilai, to je prirodno, a i zdravije je od puenja. I
to se, naravno, moe izbei. Evo kako:
uobiajite svakodnevnu brzu etnju,
jedite uobiajenu hranu, ali u manjim koliinama,
- pijte niskokalorina pia ili jedite slatkie bez eera (za dijabetiare) kada ste gladni,
- ustanite od stola im zavrite obrok,
operite zube odmah posle obroka.

Narodni ajevi protiv narkotika - puenja


Ovas, u obliku pahuljica ili ovsenog brana, znatno umanjuje potrebu za nikotinom i
pospeuje prestanak puenja.
Kuvani ovas se ve dugo koristi u indijskoj medicini za leenje zavisnosti od opi
juma a neko je primetio da oporavljeni zavisnici esto gube i elju za - cigaretom. To
je navelo istraivaa S.L. Ananda iz bolnice Ruil u Glazgovu da uradi dvostruko slepo
ispitivanje, sa korienjem placeba, a rezultate je objavio u naunom asopisu
,,Nature.
Anand je jednoj grupi strastvenih puaa dao ekstrakt sveeg ovsa, a drugoj placebo.
Nakon mesec dana, kod onih koji su uzimali ovas uoljivo je smanjena potreba za cigare
tama: puili su tri puta manje nego pre ispitivanja, odnosno tri puta manje nego kontrolna
grupa! Preciznije, pet od ukupno trinaest lanova prve grupe, potpuno je ostavilo puenje,
sedmoro je smanjilo broj popuenih cigareta za 50 odsto, a samo jedan je nastavio da pui
kao ranije. elja za puenjem je bila smanjena jo dva meseca nakon to su puai prestali

da uzimaju ovas. U kasnijim studijama na mievima je otkriven sastojak u ovsu za koji se


veruje da moe biti aktivna supstanca protiv puenja.

I puenje i zdravlje
Naunici su utvrdili da puenje, pored sve tete, moe organizmu doneti i pokoju
korist. Zavisnost je povezana sa dopaminom koji se proizvodi u mozgu kada se ovek osea
naroito dobro. Kada zapali cigaretu, nivo dopamina raste i stvara zatitu od Parkinsonove
bolesti. Istovremeno, nikotin poveava elektronsku aktivnost mozga i poboljava koncen
traciju.
Nikotinska kiselina, niacin, deo je kompleksa vitamina B. Kada uvlai dim, pua
stvara dodatnu zatitu od pelagre, bolesti koju odlikuju problemi organa za varenje i upale
na koi.
Ve godinama je poznato da nikotin pomae ljudima koji pate od Alchajmerove bolesti
i izofrenije. Najnovija istraivanja pokazuju da pomae i kod Parkinsonove bolesti i Ture
ovog sindroma.

Nikotin i duvanski sastojci nisu samo tetni


Teza da nikotin i duvanski sastojci nemaju samo tetna dejstva je novina samo ako se
shvati u relacijama relativnog, kao to treba shvatiti i sve to se dogaa tokom ivota.
Posmatrajui nikotin izolovano od drugih sastojaka duvana, kao i kofein u kafi, moe
se rei da ima lekovito dejstvo u tretmanu mnogih bolesti. Meutim, konzumiranje nikoti
na puenjem cigareta, prilikom ega se unose smola, katran, dim, razne sagorele estice,
obezbeuje pluima vie nusproizvoda sagorevanja nego nikotina i drugih korisnih sasto
jaka koji, kada izgore, odu u vazduh.
Puenje mnogo tee podnose plua tzv. ,,pasivnih puaa budui da oni gotovo
iskljuivo udiu katran i estice dima, dakle ono to je izgorelo i izmenjeno. Postoje
svakako i osobe sa otpornim pluima, kojima duvanski dim kao i druga zagaenja vazduha,
ili na primer praina, ne kode ali im, naravno, ne prijaju,
Pua oblae bronhije smolom, dimom i raznim drugim sastojcima. Ovi sastojci su
naroito tetni za preosetljive osobe.
Mikoze, mokotoksini, afla toksini iz aspergilusa, veoma su opasni ukoliko se nasele
na zdravoj ali neotpornoj sluzokoi disajnih puteva. Meutim, ukoliko je ova sluzokoa bar
delimino prekrivena nikotinskim katranom, moe se spreiti bujanje gljivica kao kod na
primer side, kancera i drugih bolesti koje izazivaju imunu slabost. Pre nego nikotin, mikoze
mogu da zatvore disajne puteve, ozbiljno ugroavajui ivot ovakvih bolesnika.
Studija kojom je obuhvaeno 400 ena pokazala je da su izgledi za dobijanje raka dojke
kod ena koje pue jednu ili vie kutija dnevno smanjeni za 30 do 50 procenata. Protivnici
ove teorije bi odmah dodali: Mogue, ali se poveala mogunost nastanka raka plua. U
svetlu te tvrdnje treba svakako sagledati uestalost javljanja kancera plua kod odreenih
populacija u SAD.
Neobojeni Amerikanci vrlo retko pue, ali najee oboljevaju od navedene bolesti. S
druge strane, meu obojenima ima nekoliko desetina puta vie puaa koji ne samo da
pue, ve i pasivno udiu duvanski dim (broj puaa bi bio znatno vei ako bi se uzeli u

obzir i oni koji to nisu ali borave u okruenju gde se pui, tzv. ,,pasivni puai), a frekven
eija javljanja kancera plua kod njih je neuporedivo manja. Izaziva raka kod belog
stanovnitva SAD bi mogla biti fizika, hemijska, bioloka zagaenja, kao i razni drugi
namerno proizvedeni faktori u cilju, recimo, eliminisanja radno nesposobnog stanovnitva
koje je tokom radnog veka uplaivalo osiguranje da bi uivalo u starosti. Drava e se ve
postarati da oni u toj penziji to krae uivaju.
Zanimljivo je pom enuti i jedan vid studije koju sam sproveo od 1953. do 1993.
godine na grupam a kockara-pokeraa. Usled stalnog straha od policije, kockari su se
okupljali u malim, dobro skrivenim prostorijama, nekada sa samo 15 kubnih metara
vazduha i veito zatvorenim prozorima i vratima. Skoro svi su bili puai, a nekada
se igralo i po 48 sati bez provetravanja prostorije. Igraima je koa postajala uta
poput svee od pelinjeg voska ali, po mojoj evidenciji, niko od njih nije oboleo od
raka plua.
Lekovitost duvana se moe koristiti i u prevenciji miastenije gravis (uestalost ove
bolesti kod puaa u odnosu na nepuae, manja je od 30 do 50 procenata), multiple
skleroze, Alchajmerove bolesti, Parkinsove bolesti, kolorektalnih kancera, Kapoi
sarkoma...
Za osobu naviklu na duvan, puenje je vrsta smirujueg psiholokog rituala (poput
brojanica), pokriva viak panje i, to je najznaajnije, stimulie mozak da lui endorfin
(hormon zadovoljstva) i tako uhvati trenutak sree i spokojstva uprkos svakodnevnom
stresu i depresiji.
Zagaenje osiromaenim uranijumom, genetski modifikovana hrana, sintetiki vitami
ni, fluor, izazivaju fizika oboljenja. Ako se tome dodaju propagiranje obavezne upotrebe
prezervativa za sve i homoseksualnost kao normalna drutvena pojava dobija se rezultat neizbeno irenje bele kuge.
Mladi koji su, pored ve pomenutog, pregurali ratove, trajkove, ekspanziju kriminala,
bujanje sekti itd, pate od hroninog nezadovoljstva, depresije i dekoncentracije, i poseu za
duvanom. Ipak, mlada plua dece od 12 do 15 godina nee imati nikakve koristi od puenja. Samo e spoznati njegova negativna dejstva. Tako mlade osobe treba da potrae lek za
depresiju u sportu, etnji ili nekom hobiju.
Poznato je i neporecivo da duvan stvara zavisnost i ima umirujue dejstvo na puae.
Po ovim karakteristikama se moe uporediti sa, recimo, marihuanom (u poslednje vreme
se javnosti sve vie sugerie da je njeno konzumiranje manje kodljivo od duvana i radi se
na njenoj legalizaciji svuda gde to jo uvek nije uraeno) koja dalje otvara vrata heroinu
i dugim takozvanim ,,tekim drogama.
Ipak, svaka neumerena i neadekvatna upotreba bilo koje supstance ima, manje ili vie,
negativne efekte na zdravlje oveka. Prekomerno konzumiranje eera ili mesa, na primer,
dovodi do gihta ali i mnogih ozbiljnijih bolesti.
injenica je da na Orijentu, gde su ljudi veorna staloeni i mirni, ogroman deo
stanovnitva pui. Meutim, tamo se koriste nargile kod kojih nema mnogo dima ili ibu
ci gde dim prolazi kroz dugu cev. Za razliku od ljudi sa Zapada oni pue polako, duvan se
ne uvija u papir i ne sadri razne hemikalije i mirise koje dodaje duvanska industrija. U
svakom sluaju, ak i uz najveu propagandu svet nee suzbiti duvan a maksimum koji se
moe postii ovim metodama borbe ogleda se u vaspitanju puaa da imaju obzira prema
onima kojima puenje kodi.

Ukoliko se neka osoba odlui da upotrebi lekovita dejstva duvana putem cigarete, to
treba da ini upotrebom izvornog duvana koji nije gajen na ozraenim poljima (ovo se ini
namerno da bi se dokazala navodna, tetnost i kancerogenost duvana) i ne sadri hemijske
dodatke (poboljivae boje, mirisa, materije za uvanje vlanosti i sl). Danas je gotovo
nemogue doi do duvana koji zadovoljava ove kriterijume.
Na tritu ve postoje sredstva za alternativno unoenje nikotina kao to su vake, flas
teri, sprejevi i sl. Prodaju se iskljuivo pod etiketom proizvoda za odvikavanje od puenja i
svesno izbegava njihova mogua primena u terapijama mnogih oboljenja (Tureov sindrom
kod dece, uporni oblici TBC-a, inoperabilni oblici baj-pasa, gnojne kolike itd).
Todoxin-ovi planovi su usmereni na bolju varijantu korienja duvana. Preparati su
izraeni na bazi proizvoda iz integralne biljke, prvenstveno srpskih sorti (zbog autentinosti), a zatim od makedonskog i svakako hercegovakog duvana kao jednog od najkvalitetni
jih u svetu. To je mnogo bolja varijanta, bazirana na duvanu bez hemikalija i zraenja a u
sklopu patenta Duvan, kao ,,sveta biljka sa najveim brojem lekovitih sastojaka za
sadanje i budue bolesti ovog, tehnolokog doba. Ovi preparati se mogu uzimati u razn
im oblicima ili vakanjem istog zelenog duvana, bez ikakvih aditiva. Time se izbegava
prisiljavanje osoba iz najblieg okruenja da udiu duvanski dim. Duvan je mogue poto
piti, popariti i inhalirati, kao npr. kamilicu. Ovakva primena se preporuuje iskljuivo u
svrhe leenja izvesnih bolesti.
I najokoreliji protivnici dobro znaju da su se duvan i njegov pepeo primenjivali kao
narodni lek jo od davnina, i to tako to su se - previjali na rane.
ak i ukoliko se prihvati injenica da konzumiranje duvana izaziva kancer, on svakako
spada u kategoriju njegovih najmanje verovatnih izazivaa. Kancera plua je bilo neupore
divo manje, ak i kod ozbiljnih puaa, u vreme kada je vazduh bio istiji i dok su jedini
zagaivai bili duvanski dim, dim od uglja, pei na drva ili u sluaju zapuenih unkova i
neispravnog odaka.

Moe marihuana, samo nemojte da puite


Kao potvrdu prethodno iznetog i umesto dokaza za licemerje Zapada u vezi duvana,
navodim lanak londonskog ,,Ekonomista (The Economist) objavljenog poetkom 1998.
pod indikativnim naslovom Poslednji dim slobode.
Iznenaujue stvari u Kaliforniji moete da uradite legalno. Moete da kupite
video-trake na kojima akteri upranjavaju analni seks, da dekoriete izlog vae pro
davnice sado-mazohistikim rekvizitima ili da kupite puku koja moe da napravi
rupu u elinim vratima. Sa lekarskim receptom moete ak da kupite m arihuanu. Ali,
od 1. januara (1998. - prim. T.J.) u baru ne moete da zapalite cigaretu a da pri tom
ne prekrite zakon.
Koliko je nelogian, toliko je nov zakon i neliberalan. Dravno ministarstvo za
zdravstvenu zatitu tvrdi da zabrana puenja nee naneti tetu obiajima u barovima, jer
82 odsto stanovnika Kalifornije nisu puai. Ali ak i kada bi postojao zahtev za barove
u kojima je zabranjeno puenje, trite bi ga svakako ispunilo, ba kao to je ispunilo
zahtev za otvaranje kantri i vestern barova za homoseksualce. Meutim, zabrinutost
Ministarstva za interese potroaa nije ga spreila da zabranu proiri i na barove u koji
ma moe da se pui.

Ovu zabranu Ministarstvo zasniva na brizi za zdravlje zaposlenih u barovima. (Novi


zakon je, u stvari, naporan kraj dravnog zakona iz 1994. kojim je puenje zabranjeno na
radnom mestu, ali kojim je bilo izuzeto 35.000 kalifornijskih barova.) Ipak, ovom zakonu
se protivi najvei sindikat radnika zaposlenih u barovima. U mnogim malim barovima
poelo je otputanje osoblja, kako bi se na taj nain iskoristila injenica da se zakon ne
odnosi na vlasnike koji u njima rade.
Veliki broj radnika u barovima vrea to to za cigaret-pauzu moraju da izau napolje.
Zaposleni u kalifornijskim grandioznim strip-klubovima naroito su neraspoloeni i
uvreeni. Svi smo mi u velikoj meri hronini puai - kae Denifer Mekan koja radi u
jednom baru na Sanset bulevaru - i sasvim je sigurno da ovako odevene ne moemo tek
tako da izaemo napolje na cigaret-pauzu. Rezultat svega ovoga jeste da smo veoma
besne.
Ono to vlasnike barova najvie uznemiruje jeste injenica da odgovornost za
sprovoenje ovog zakona pada na njihova plea. Za svaku osobu koja pui u prostorijama
duni su da plate kaznu koja moe da iznosi i do 7.000 dolara. Oni, meutim, ne ele da
iritiraju svoje goste, a jo manje da ih izbacuju napolje ukoliko ovi nee da ugase cigaretu.
Policiju, naravno, uvek mogu da pozovu u pomo, ali u gradu kao to je Los Aneles, gde
godinje ima vie od 500 ubistava, moglo bi da se desi da ta pomo ne stigne uvek za
najbre vreme.
Od nove godine puai i vlasnici barova stalno dolaze na nove ideje kako bi izbegli
zabranu. U mnogim barovima gde se okupljaju radnici ova zabrana se jednostavno
ignorie. Anela Hanlon, vlasnica Moli Malons, irskog bara bez prozora na Ferfaks aveni
ji, kae da je u novu godinu ula bez pepeljara, ali da je morala da ih vrati, jer su gosti gasili
cigarete na podu.
Za one koji potuju zakon, popularna tehnika sastoji se u tome to stoje na vratima
bara i u jednoj ruci, koja je u unutranjosti bara, dre au s piem (jedan drugi kaliforni
jski zakon zabranjuje pie na javnim mestima), a u drugoj, koja je napolju, dre cigaretu.
Neki barovi, kao to je Formoza kafe (poznat iz filma Poverljivo iz LA), poeli su
da prave bate za puae. Drugi razmiljaju o tome da svoje barove pretvore u privatne
klubove ili da akcije prodaju redovnim gostima. Mnogi od puaa izmamljuju priloge za
neizbene kazne.
Cigaret-barovi, kao to je ,,Eseks-klub u San Francisku, zidaju privatne sobe sa
otvorom za sluenje da bi svoje osoblje zatitili od kontaminacije dimom. Neki od kazina,
kao to je peini slian Komers Klub, odredili su izolovane sobe, takozvane gasne
komore, u koje puai mogu da se povuku u pauzi izmeu dve partije ili igre.
Cigaret-pauze u hodnicima i na oblinjim parkinzima postale su drutveni ritual, o
emu svi oni koji kasno uvee pokuavaju da se probiju do bara ili posmatraju kako se
gomila pikavaca na ulici poveava mogu da posvedoe. Ali ak ni to moda nee jo dugo
trajati. U gradu Dejvisu, koji je naveo dravu da zabrani puenje u barovima, sada je
zabranjeno puenje i u prostoru od bezmalo sedam metara ispred ulaza u zgrade.
U zvaninim krugovima u Kaliforniji proganjanje obojenih ljudi smatra se krajnje
grenim, ali proganjanje ,,ljudi-puaa jeste posao sa punim radnim vremenom sve veeg
broja birokrata koji se nee zaustaviti samo na barovima.
I nisu. Svakim danom je sve dui spisak severnoamerikih gradova u kojima je zabra
njeno puenje ak i na ulici!

Cigareta moda ima i drugi kraj1


Cigarete zaista mogu umanjiti rizik od kancera dojke meu enama sa genskom
mutacijom povezanom sa visokim stopama bolesti, pokazuje jedna studija. Meutim, istrai
vai kau da ostali zdravstveni rizici puenja daleko prevazilaze mogue dobre strane.
Puenje moe smanjiti rizik od kancera dojke kod ovih ena, ali cigarete u velikoj
meri poveavaju rizik pojave ostalih kancera kae an-Sebastian Brunet, vodei autor
studije objavljene u ,,urnalu Nacionalnog instituta za kancer.
,,0va studija je sa naune strane interesantna, ali ne bi trebalo nikoga da okurai da
pui, kae Brunet, istraiva u bolnici enskog koleda Toronto univerziteta u Kanadi.
Prilikom rada na studiji, naunici su pomno prouili istorije raka dojke kod 372 ene,
koje su imale mutaciju BRCAl i BRCA2 gena. Po nekim procenama, oko 80 procenata
ovakvih ena ima ansu da se kod njih razvije kancer dojke.
Polovina ispitanica u studiji bile su puai, a druga polovina nepuai.
Brunet kae da je pojava raka dojke bila 54 procenta nia kod ,,okorelih puaa nego
kod nepuaa. Efekat je, nastavlja on, povezan sa dozom - u kolikoj meri je ena sa
mutacijom BRCA gena vie cigareta popuila dnevno, manja je bila verovatnoa da se kod
nje razvije kancer na dojci!
Ukoliko je ena puila do etiri paklice-godina, redukcija je bila 35 procenata - objas
nio je Brunet - za etiri ili vie paklica-godina, redukcija je bila 54 procenata.
Paklica-godina je puenje jedne kutije od 20 cigareta dnevno tokom godinu dana.
etiri paklice-godina bi bilo etiri pakle (kutije) dnevno tokom godinu dana ili jedna pakla
dnevno tokom etiri godine.
Studija je ukljuivala samo ene sa mutacijom BRCA gena. Ova mutacija se deava, u
proseku, kod jedne od 250 ena. Meu nekim etnikim grupama, ova stopa moe biti ak i
jedna od 50. Izmeu 5 i 10 procenata svih ena sa kancerom dojke imaju BRCA mutacije...
Brunet kae da je studija nauno prihvatljiva zato to sugerie da izvesno dejstvo
puenja ili neko od 1300 jedinjenja u dimu cigareta, mogu imati zatitno svojstvo u odno
su na kancer dojke. Meutim, kae on, mi nemamo nikakvu ideju koje bi to moglo da
bude jedinjenje.
Neki kanceri dojke su povezani sa estrogenom, enskim hormonom, a poznato je da
puenje smanjuje produkciju estrogena. Puenje se vezuje i za ranu menopauzu i uma
njeni rizik od kancera materice, kae Brunet.
Meutim, puenje znaajno poveava rizik od drugih, ak opasnijih kancera, kao to
su rak plua, grla i pankreasa.
Pomenuti naunik je objasnio da su on i njegovih 18 koautora nerado doli do
pomenutih zakljuaka i to tek posle podvrgavanja rezultata studije rigoroznim statistikim
testovima. On, dalje, tvrdi da su i nauni strunjaci ,,urnala takoe paljivo prouavali
dobijene podatke:
Uinili smo sve to je bilo u naoj mogunosti da podrobno testiramo dobijene
podatke, ali, iskreno bismo voleli da neko ponovi studiju kako bi bila potvrena korektnost
naih podataka.
1) Paul Recer, AP nauni autor, VVASHINGTON (AP), 19. maj 1998.

U komentaru urnala, dr Don A. Baron sa Darmaut medicinske kole i dr R.V.


Heil sa Univerziteta June Kalifornije kau da studija svakako ne treba da bude ohrabrenje
za ene sa mutacijama da pue, ali i da neki sastojak dima cigarete svakako poveava
mogunost blagotvornog delovanja na ove ene.
U svakom sluaju, vei broj istraivanja bi mogli dovesti do leka koji bi titio od
kancera dojke povezanog sa pomenutom mutacijom, ali bez ozbiljnih rizika po zdravlje
koje nosi puenje.

Puenje smanjuje rizik od retkog oblika kancera2


Mada je puenje povezano sa brojnim smrtonosnim kancerima, istraivai su nedavno
izjavili da, po svemu sudei, duvanske navike umanjuju rizik i od retkih oblika konih
kancera, otkrivenih kod starijih ljudi koji ive u oblasti Mediterana.
Nepuai imaju oko 50 posto ansi da se kod njih razvije klasian Kapoijev sarkom
kae dr Dejm Godert, ef virusno-epidemiolokog odseka Nacionalnog instituta za kancer
(Bethesda MD). Ipak, dr Vaun Ki Hong sa Univerziteta Teksas (MD Anderson kancer cen
tra, Hjuston) komentarie da otkrie ne treba smatrati kao opravdanje za otpoinjanje ili
neprekidanje puenja. ,,Mi znamo da puenje ubija hiljade ljudi godinje kae Hong, koji
je i predsednik Amerike asocijacije za istraivanje kancera, sponzora susreta na kome je
Godert govorio. Studija Kapoijevog sarkoma je ukljuivala nekoliko pacijenata sa veoma
retkim oboljenjem, tako da nije mogue izvui znaajnije zakljuke iz ovog rada.
Klasian Kapoijev sarkom je kono oboljenje koje se tipino razvija na nogama starijih
ljudi - u dobu od preko 70 godina - itelja June Italije, Grke, Izraela i ostalih oblasti Medit
erana, objanjava Godert. Invazivni i smrtonosni oblik Kapoijevog sarkoma obino napada
pacijente obolele od AIDS-a. Godert je sa kolegama prouavao mukarce i ene sa zapadnog
dela Sicilije, poredei nalaze obolelih od Kapoijevog sarkoma sa ostalima, istog ivotnog doba,
takoe inficiranih Kapoijevim sarkomom herpes virusom (KSHV). KSHV infekcija je, naime,
uzronik povreda simptomatinih za oboljenje. U prezentaciji na susretu u Nju Orleansu,
Godert je rekao da su 23, od 48 pacijenata sa Kapoijevim sarkomom, bili redovni puai, ali
je 40 od 49 kontrolnih subjekata (dakle, 82 posto) puilo cigarete. Naglasio je i da je bilo pre
malo ena u istoj grupi puaa, da bi se odredilo postoji li neki zatitni efekat za ene.
Godert je sugerisao da puenje moe omesti kaskade molekularnih dogaanja koji
kreiraju inflamatorne odgovore, a koji u narednom koraku mogu uzrokovati razvoj
kancera, i istovremeno se priklonio Hongovom stavu izjavom ,,da ne bi preporuio pue
nje, ak ni lanovima prouavane populacije.
,,0ve studije sugeriu da puenje rezultira umanjenim rizikom od razvoja retkog obo
ljenja koje je retko i fatalno zakljuio je na kraju.
Od trenutka dijagnoze, prolo je u proseku devet godina pre nego to su oboleli paci
jenti umrli. Ali, Godert kae: Budui da se Kapoijev sarkom retko javlja u populaciji
mlaoj od 70 godina, smrt je najee rezultat drugih oboljenja.
U drugoj studiji su istraivai otkrili da, po svemu sudei, puenje marihuane ne
poveava rizik od razvoja elija oralnih kancera!
2)
COMTEX)

Ed Susman, UPI Naune Novosti, NjU ORLEANS, 28. mart 2001. (United Press International via

Karin Rozenblat, vanredni profesor Univerziteta Iinois (Urbana), kae da je studija


raena kako bi se proverili podaci koje su ona i kolege prikupili dok je radila u dravi
Vaington a koji potvruju nalaze prethodnih studija raenih na temu veza izmeu mari
huane i oralnog kancera.
,,Mi nismo videli tu vezu! - rekla je Rozenblat.
Dr Ed Nelson, profesor toksikologije na Univerzitetu Esen (Nemaka), kae da bi otkri
vanje veze izmeu puenja marihuane i kancera usta bilo veoma teko zato to gotovo svaki
pua marihuane pui i cigarete, a mi znamo da cigarete uzrokuju kancer usne duplje. U
stvari, manje od 10 procenata ispitanika u studiji Rozenblatove, nisu puili cigarete.

Zlato u nikotinu3
,,On (nikotin) pomae prilikom varenja, kod kostobolje, zubobolje, svojim mirisom
spreava infekcije; on greje hladne i hladi one koji se znoje, hrani gladne, vraa izgubljeni
duh, proiava eludac, ubija vai i buve; sok zelenog lia lei rane, ak i zatrovane; sirup
za mnoge bolesti; dim za suicu, kaalj iz plua, destilaciju reume i sve bolesti izazvane
hladnoom i vlagom; dobar je za sve prehlade uzet na prazan stomak; uzet na pun stomak
olakava varenje.4

Nikotin je zapanjujua hemikalija5


Ameriki uroenici su koristili duvan u narodnoj medicini mnogo pre dolaska evrop
skih doseljenika. Kolonizujui Novi Svet, Evropljani su takoe poeli da ga koriste u lee
nju brojnih telesnih oboljenja i duevnih neraspoloenja, i s tom praksom u leenju amer
ikog naroda je nastavljeno sve do dvadesetog veka.
Meutim, antiduvanski pokret je udruio snage, iskoristio momenat, i duvan je zajed
no sa svojim sastojkom nikotinom 1980. godine ,,osuen od strane zdravstvenih zvanini
ka. Tako je 1988. godine, u izvetaju Severnoamerikog udruenja hirurga, nikotin po prvi
put apostrofiran kao zavisnika droga koja ,,vezuje puae za cigarete. Ova tvrdnja je
postala omiljeno oruje ne samo antiduvanskog establimenta, ve i advokata koji
pokuavaju da izvuku velike sume novca u parnicama protiv duvanske industrije.
S druge strane, farmakolozi i ostali naunici koji jo od 1950. istrauju fizioloke efek
te nikotina, doli su do zakljuka da ovaj moe imati znaajnu terapeutsku primenu - od
toga da pomae kod odvikavanja od puenja, do njegove primene kao leka u tretmanu
raznih bolesti. Otkrivanjem novih svojstava nikotina, raste i interesovanje za njegovo dalje
prouavanje.
Vremenski specificirano pretraivanje baze Nacionalne medicinske biblioteke ,,PubMed,
prilino jasno demonstrira obrazac rasta interesovanja naunika za nikotin. Izmeu 1963.
(prvo zabeleeno objavljivanje u ,,PubMed-u) i 1970. godine izlistano je 1092 lanka o nikot3) Wanda Hamilton
4) John Josselyn o medicinskim upotrebama duvana, citirano iz C.A. Weslager, Magina medicina Indijanaca, Signet, NY: 1974.
5) Jack Henningfield 1998, citirano iz Ako zanemarimo puenje, nikotin ostaje udesna hemikalija(( Scott
Shane, Seatle Times, 11. januar 1998. Henningfield je farmakolog na Institutu Johns Hopkins, bivi naunik
Nacionalnog instituta za zloupotrebu lekova i konsultant Smith Kline Beecham.
Cigarete hemijski pakovane sa pomauim efektom - John Schvvartz, The Washington Post, 9. novembar 1998.

inu; izmeu 1971. i 1980. godine 2346 lanaka; izmeu 1981. i 1990. godine 3771 lanak i
izmeu 1991. i 2000. godine izlistano je 6919 lanaka. Dmgim reima, za trideset sedam god
ina su se objavljena istraivanja u vezi sa nikotinom umnoila vie od est puta.
Farmakoloka industrija je izvesno vreme smatrala potencijalno profitabilnim razvoj
lekova za ostavljanje puenja na bazi nikotina. Naunici firme ,,Farmacia su 1962. poeli da
rade na preparatima za snabdevanje nikotinom i do 1971. usavrili vakau gumu punjenu
nikotinom, koja je kasnije marketinki osmiljena od strane ^,SmitKlain Biam kao Niko
ret (Nicorette). Kako je antiduvanski pokret rastao, a s obzirom na potencijalno veliko
trite, i ostale farmaceutske kompanije su se zainteresovale za proizvode namenjene ostav
ljanju puenja. Kada je poetkom 1980. istraiva Ded Rouz razvio transdermalni nikotin
ski flaster, farmaceutska industrija je brzo preduzela korake da ga to pre iznese na trite.
Primena altemativnih sistema isporuke nikotina kod ostavljanja puenja, naravno, nije jedi
no to je interesovalo farmaceutske kompanije, ve i mnotvo dmgih farmakolokih primena.
Kao to je Ded Rouz, autor transdermalnog nikotinskog flastera rekao: Postoji
neverovatan porast interesovanja na polju nikotina. Desila se eksplozija novih otkria na
svakom nivou.

Nikotin: udesan lek


Vanost sigurnosti nikotina, pogotovo njegova dugotrajna bezbednost, povezana je ne
samo sa njegovom ulogom u ostavljanju puenja, ve i sa potencijalnom primenom u tret
manu mnogih klinikih stanja.6
Ve je ustanovljena farmakoloka primena nikotina kod: ublaavanja bolova, ublaa
vanja napetosti i depresije; poboljanja koncentracije i ponaanja kod hiperaktivnih osoba
i onih sa poremeajima pomanjkanja panje; ublaavanja nekih simptoma kod akutne
izofrenije, Turet-ovog sindroma, Parkinsonove bolesti i Alchaimerove bolesti.
Nova istraivanja indikuju ak i veu medicinsku primenu nikotina. Navodim izvode
i/ili zakljuke pojedinih studija
Ova studija demonstrira nikotinsko stimulisanje oporavka kod modanih otee
nja a rezultati su diskutovani u odnosu na neuralne mehanizme i potencijalne primene.7
Istraivanje, ukljuujui i studije na ivotinjama, pokazuje da agensi nikotina
kreiraju vie novih krvnih sudova u blokiranim arterijama nego bilo koji poznati faktori
rasta. Novi agens bi se mogao koristiti u leenju sranih oboljenja i loe cirkulacije u udovi
ma. Poseduje potencijal za neoperativne baj-pas procedure.8
Nikotin bi jednog dana mogao da bude iznenaujua alternativa kod leenja
upornih oblika tuberkuloze! Jedinjenje zaustavlja napredak tuberkuloze u laboratorijskim
testovima, ak i kad se koristi u malim koliinama - kae Saleh Naser, vanredni profesor
mikrobiologije i molekularne biologije na UCF. Naser dodaje da se nikotin pokazao efikas
nijim od ostalih 10, takoe testiranih, supstanci.9
6) Alexander Glassman, MD, pregled knjige Bezbednosti toksinost nikotina((, Neal L. Benovvitza, NY,
Oxford Univ. Press, 1998, u New England Journal ofMedicine, 18. februar 1999.
7) Brown RW, Gonzalez CL, Whishaw IQ, Kolb B, Nikotinovo poboljanje performansi vodenih zadataka
poto su fimbria-fornixpovrede blokirane od strane mekamilamina((, Behav Brain Research, 15. mart 2001.
8) Company Press Release - istraivanje koje pokazuje da nikotin ima potencijal za neoperativne srane
baj-pas procedure, prihvaeno od strane Amerikog koleda kardiologije, 17. mart 2000.
9) Shocker: Villain nikotin ubija TB((, Robyn Suriano, Orlando Sentinel, 22. m a j2001.

Pored ovoga, nikotin moe inicirati i neuroprotektivni efekat guenjem AA-uzroko


vane regulacije nNOS metabolizma. Ovaj podatak moe imati terapeutske implikacije na
tretman akutne traume kimenog stuba.101
Prema ovoj studiji, nikotin moe umanjiti greve i ostale simptome kolitisa, bolnog
oboljenja utrobe koje pogaa stotine hiljada Ijudi u SAD i milione irom sveta. Studija,
objavljena u Analima interne medicine (1. mart 1997), ukazuje da moe dovesti do boljeg
tretmana za oko 320.000 ljudi koji pate od gnojnog kolitisa u SAD.1011
Mogua upotreba nikotina u prevenciji klasinog Kapoijevog sarkoma sa infekci
jom KS herpes virusa.121345
Tretman klinike depresije. Ovo bi moglo predstavljati potpuno novo polje rada u
oblasti istraivanja novih antidepresivnih lekova. Nije nerealna pretpostavka da bi se mogli
proizvesti derivati nikotina koji ne bi imali medicinske komplikacije ali bi mogli biti veoma
korisni u tretmanu klinike depresije.13145
Pored uraenih studija kao to su ove, pridodate gomili studija o ustanovljenim terapeut
skim primenama nikotina, nije teko shvatiti interes industrije lekova za ovu materiju. Mada
farmaceutske kompanije ne mogu patentirati nikotin kao poznatu supstancu, mogu patenti
rati pomagala za isporuku nikotina i nova terapeutska jedinjenja koja sadre nikotin kao pri
marni sastojak. U stvari, oni su ve obavili deo ovog zadatka patentirajui sprave za isporuku
nikotina kao pomagala za ostavljanje puenja i dobijajui odobrenje FDA za njihovu efikas
nost i bezbednost. Farmaceutska industrija bi naravno bila oduevljena kada bi duvanske
kompanije i njihove ,,sprave za isporuku nikotina (npr. cigarete) bile potpuno iskorenjene.
Big Drags (farmaceutski lobi) bi tada bio iskljuivi snabdeva sveta nikotinom!
Nikotin je zaista udesna supstanca. Moe se koristiti kao pesticid, toksian je u
dovoljnim koliinama pri dovoljnoj jaini, ali isto tako moe da lei i umiruje ovekovo telo
i duu. Indijanci su se obraali biljci duvana, najveem prirodnom izvoru nikotina, kao pok
lonu bogova. Sada se ini da se multinacionalne korporacije bore oko zlatnog nikotina kao
to su se Evropske zemlje borile oko kontrole zlata Novog Sveta pre vie od etiri veka.

Dobre strane nikotina16


Naunici ve dugo znaju da mnogo manje puaa oboljeva od Alchajmerove i Parkin
sonove bolesti nego nepuaa. Od 17 studija o Alchajmerovoj bolesti i puenju objavljenih
u medicinskim urnalima do aprila 1992. godine, u ak 13 je ukazivano na umanjeni rizik
za puae, a samo u etiri nije otkrivena nikakva razlika izmeu puaa i nepuaa. Slina
otkria su objavljena i u vezi puenja i Parkinsonove bolesti.
10) Toborek M , Garrido R, Malecki A, Kaiser S. i ostali: Nikotin priguuje arahidoninu kiselinom
uzrokovanu preteranu izraajnost nitrit oksid sinteze u kulturama neurona kimenog stuba - Experimental
Neurology, februar 2000.
11) AP, 1. mart 1997.
12) GoedertJ, Vitale F, Lorenzo G, Romano N, Nacionalni kancer institut - Klasian Kapoijev sarkom sa
infekcijom KS herpes virusom: umanjen rizik sa puenjem cigareta. Proceedings of the American Association
for Cancer Research,Vol 42, mart 2001.
13) Dr Alexander Glassman, efklinike farmakologije na Psihijatrijskom institutu Columbia univerziteta
drave Njujork, citiran u Odbacivanje navika odbacuje depresiju Neil Sherman, Health Scout, 19. jun 2001.
14) PR Newswire, company press release, 25. avgust 2000.
15) CompanyPress Release. 9. februar 1999.
16) Wanda Hamilton

U lanku u Taims of London (The Times of London) od 7. septembra 1993. dr


Deims Le Fanu je govorio o rezultatima istraivanja na temu Puenje i mogui zatit
ni efekti na odreene bolesti. Tom prilikom, dr Le Fanu je nedvosmisleno izjavio:
Puai imaju 50 procenata manji rizik razvoja Alchajmerove bolesti, i to vie pue
zatita je - vea! Takoe je ukazao na sline kljune take istraivanja puenja i Parkin
sonove bolesti.
Taj oigledni zatitni efekat puenja u odnosu na Alchajmerovu i Parkinsonovu bolest
je bio toliko ubedljiv, da sada biomedicinski istraivai ubrzano eksperimentiu sa nikotin
om u tretmanu simptoma ovih bolesti kod pacijenata kod kojih su dijagnostikovane. Rezul
tati eksperimenata su obeavajui u smislu olakavanja simptoma pomenutih bolesti
korienjem nikotina.
Mehanizam kojim funkcionie nikotin iz duvana u zatiti puaa je takav da poveava
broj takozvanih nikotinskih receptora u mozgu koji, u svom odgovoru, utiu na proizvod
nju i oslobaanje neurotransmitera acetilholina. Kod ljudi sa Alchajmerovom boleu je
zabeleen znaajan gubitak nikotinskih receptora u mozgu, pa tako imaju smanjen nivo
acetilholina neophodnog za memoriju i ostale funkcije mozga.
Istraivanja su pokazala da duvanski dim (i nikotin u njemu) inhibira aktivnost
monoamin oksidaze B (MAOB). Eksperimenti na mievima kojima je genetskim ine
njeringom uklonjen gen za MAOB, pokazali su da su postali otporni na neurodegenerativne
efekte MPTP, toksina koji indukuje stanje koje podsea na Parkinsonovu bolest.17
Otkria dr ih i njenih kolega ukazuju na zatitni efekat puenja od starenja mozga.
Ostale bolesti na koje nikotin, po svemu sudei, ima zatitna svojstva jesu: gnojni koli
tis, Tureov sindrom i, mogue, reumatski artritis i kolorektalni kancer.
U tekstu se dalje citiraju izvodi iz nekih lanaka i studija o nikotinu, Alchajmerovoj i
Parkinsonovoj bolesti, sposobnostima prepoznavanja, Tureovom sindromu i gnojnom kolitisu.
,,U studijama na Ijudima, izvetena poboljanja performansi sa postprocesnim
korienjem nikotina ukljuuju asocirano uenje...18
Nikotin poboljava performanse poveavajui izvore koncentracije raspoloive za
ovakve strateke procese.19
Nikotin pospeuje koncentraciju u irokom spektru zadataka kod zdravih dobro
voljaca. Nikotin pospeuje trenutno i dugotrajno pamenje kod zdravih dobrovoljaca.
Nikotin poveava koncentraciju kod pacijenata sa Alchajmerovom boleu.20
Istraivai su zapazili smanjenje u frekvenciji tikova i estini tri minuta poto je
subjekat poeo da vae nikotinsku vaku, jo vie posle 10 minuta!21
Kod ljudi, poboljanje uzrokovano nikotinom u brzom procesiranju informacija je
prilino dobro dokumentovano. Preliminarne studije su otkrile da neki aspekti deficita pre
poznavanja kod Alchajmerove bolesti mogu biti ublaeni nikotinom.22
17) DrJean C. Shih, istraivana Univerzitetu Juna Kalifornija, prema Reutersu od 10. jula 1997: Izoenzim inhibiran dimom cigarete moe imati ulogu u starenju i neurodegeneraciji
18) Mangan i Golding 1883; Colrain i ostali 1992; VVarhurton i ostali 1992.
19) Rusted J.M. i ostali: Potpomaganje pamenja postprocesnom upotrebom nikotina: dokazi za paljivo
objanjavanje, ,,Psihofarmakologija, 1992.
20) VVarburton D.M. Nikotin kao poboljiva zapaanja, Progres u neuropsihofarmakologiji i bioloka
psihijatrija, mart 1992.
21) Rickards E.H. Nikotinska vaka kod Tureovog poremeaja, Ameriki urnal psihijatrije, mart 1992.
Napomena: ispitanici su bila deca sa Tureovim poremeajem.
22) Levin E.D. Nikotinski sistemi i finkcije prepoznavanja, ,,Psihofarmakologija, 1992.

Napredak u koncentraciji, uenju, vremenu reakcije i reavanju problema je


zabeleen... Razliiti procesi, ukljuujui koncentraciju, evaluaciju stimulusa, selekciju reak
cija, po svemu sudei su ukljueni u efekat nikotina na procesiranje informacija kod ljudi.<<23
Uprkos odsustvu promena u funkcionisanju memorije, ovi rezultati demonstrira
ju da DAT (Alchajmerova bolest) pacijenti imaju znaajne deficite perceptualne i vizuelne
panje koji se poboljavaju korienjem nikotina.<<24
Kada pogledate puae i nepuae, otkriete da oni koji pue cigarete imaju upola
manje izgleda da obole od Parkinsonove bolesti.<<25
Prema studiji izvedenoj na Surej univerzitetu i objavljenoj u urnalu Psihofar
makologija, puai su nou vie mentalno sposobni nego nepuai. Rouzemari Bruk,
glasnogovornik psihofarmakoloke jedinice Surej univerziteta, kae: Rezultati su pokaza
li da su puai bili sposobni da izvode razne testove reakcija, memorijske i ostale zadatke
u tom smislu konzistentno bolje nego nepuai.232456
U prezentaciji na 151. godinjem sastanku Amerike psihijatrijske asocijacije
(8. jun, 1998. u Torontu), dr Pol Njuhaos sa Univerziteta Vermont je izvestio o svom
istraivanju o tretm anu Parkinsonove bolesti nikotinom: Preliminarne analize
pokazuju poboljanje akutnim korienjem nikotina u nekoliko podruja performansi
prepoznavanja. Ova podruja ukljuuju vreme reakcije i brzinu centralnog procesir
anja. Istraivai su takoe izvestili da posle hronine upotrebe nikotina kod pacijena
ta sa Parkinsonovom boleu, postoji i poboljanje u motornim funkcijama i sposob
nostima kretanja.27
Uticaj puenja na rizik razvoja gnojnog kolitisa je prilino dobro dokumentovan.
U poreenju sa ljudima koji nikada nisu puili, rizik je umanjen kod puaa...28
Kada su istraene povezanosti izmeu puenja i UC (gnojnog kolitisa - ulcerative
colitis), uvidelo se da ljudi koji nikada nisu puili imaju oko tri puta vee anse da se kod
njih razvije UC nego kod puaa. Konzistentno otkrie, od studije do studije, jeste da ljudi
koji su prestali s puenjem imaju blago povean rizik od razvoja UC, to sugerie da puenje cigareta moe imati zatitni efekat.29
Van svake sumnje je da su puai zatieni od gnojnog kolitisa, i - to vie pue,
vea je zatita! S obzirom na ovo, oni koji pue 25 ili vie cigareta na dan, imaju deset posto
od rizika koji imaju nepuai.30

23) Le HouezecJ, Benovvitz N.L, Osnove i klinika psihofarmakologija nikotina, Clinics in Chest
Medicine, decembar 1991.
24) Jones G.M, Sahakian B.J. i ostali, Efekti akutnog potkonog nikotina na koncentraciju, procesiranje
informacija i kratkotrajno pamenje kod Alchajmerove bolesti, ,,Psihofarmakologija, 1992.
25) Dr David Morens sa Univerziteta Hawaii - kole javnog zdravlja, citiran u Iznenadna dokumenta
otkrivaju da cigarete zaustavljaju Parkinsonovu bolest Bogera Fielda, New York Post, 15. jun 1995. Dr Morens i
kolege su prouili 34 studije o puenju i Parkinsonovoj bolesti. Njihova studija je objavljena u junu 1995, izdanje
,,Neurologije.
26) Izvetaj u BBCNews, 8. april 1998, Cigarete vas odravaju bistrim kadpadne mrak.
27) Izvetaj u Beutersu, 8. jun 1998, Nikotinski flasteri nada za Parkinsonovu bolest.
28) Tysk C. i Jarnerot G. ,,Da li puenje menja epidemiologiju gnojnog kolitisa? Skandinavski urnalgastroenterologije, jun 1992.
29) Lashner B.A, Zapaljenska bolest utrobe: familijarni obrasci i faktori rizika, Comprehensive Therapy,
avgust 1992.
30) DrMartin Osbourne, hirurg na Royal Free Hospital, London, citiran u Daily Telegraphu od 7. septembra 1993.

Sajberholizam
O ni k o ji budnu ita li ip is a li razne knjige s numerama, smatrae se da najvie znaju,
T i Iju d sk i m udrad e sve prepustiti ovijem nizovim a te nako kako im numera ree, tako
e ivjeti i ra d iti...

Ovako su Tarabii, stric Milo i sinovac mu Mitar, od polovine gotovo do kraja XIX veka
kazivali svom kumu proti Zahariju Zahariu ta e se tek dogoditi. I, ini se, ve se dogaa.
Kompjuter iliti personalni raunar je ve podue, ali i sve vie, deo nae svakodnevice.
Iako su sprave za izvoenje matematikih prorauna postojale jo u sedamnaestom
veku, tek je 1945. godine konstruisan prvi programibilni kompjuter za optu namenu. Kon
struisali su ga u tajnosti, za vreme Drugog svetskog rata, inenjeri Don Presper Ekert i
Don V. Maukli sa Pensilvanijskog univerziteta. ,,Inijak, mu je bilo ime, koristila ga je lab
oratorija za balistika istraivanja vojske SAD kako bi izraunala trajektorije projektila sa
ciljem da unapredi preciznost svoje artiljerije.
Maina (kompjuter) teka 30 tona, sastojala se od 18.000 katodnih cevi, zauzimala
prostor od 540 kvadratnih metara i radila brzinom od 125 kiloherca.
Inae, kerka engleskog pesnika i lorda Dorda Bajrona (1788-1824), Avgusta Ada Bajron,
grofica od Lavlisa, bila je veoma obrazovana matematiarka i saradnica engleskog matematiara
arlsa Benbida (1791-1871), tvorca generalnog koncepta automatskog digitalnog raunara
opte namene. Avgusta Ada Bajron zasluna je za razvoj bitnih ideja programiranja kompjutera
koje, u razraenoj formi, vae i danas. Posle je sve krenulo svojim neumitnim tokom...

Sajber
Nastanak Interneta i digitalizacija svakodnevice iznedrili su nove oblike drutvenih
aktivnosti i polja delovanja, u koje spada i velika oblast sajber kulture.
Definicija ima na pretek: savremena drutvena nauka je produkovala razliite, podjed
nako legitimne, opise i odreenja sajber kulture, i tematizovala njene brojne aspekte i
karakteristike, ustanovivi ,,novu granu prouavanja drutva poznatu kao cyberculture
studies (studije sajber kulture). Sa druge strane, lina participacija u digitalnom Univerzu
mu - rutinirani boravak korisnika/ca u sajber prostoru, upotreba Mree kao dominantnog
medija komunikacije i ostali nivoi upotrebe, stvorili su jeziko-stvarnosni konstrukt u
okviru kojeg su termini sajber, virtuelno i online samorazumljivi, budui da predstavljaju
ve ustaljene prakse boravka i injenja u virtuelnom vremenu i digitalizovanom prostoru.
Mogue je razluiti, dakle, vie znaenja pojma sajber kulture - na prvom mestu, sajber kul
turu kao novi i emergentni oblik kulture (jednu u nizu kultura, popularnu kulturu, kultu
ru kao manifestaciju verovanja i zakona zajednice - online zajednice), ali i govor o kulturi.
Zajednica najee poseduje mit(ove) o sopstvenom nastanku: priu/fantaziju koja
objanjava na koji je nain odreena kultura, kao stanje suprotstavljeno prvobitnom haosu,
iznedrila samu sebe. Konsekventno, i za sajber kulturu mogue je ustanoviti metaforu mita,
locirati pripovest koja govori o njenom sopstvenom poetku, kanonima i znaenjima.

Pojam sajber prostora formiran je u knjievnom pravcu sajber panka, i inaugurie ga


autor Vilijem Gibson romanom Neuromanser (1984). Sajber pank je podanr u okviru anra
naune fantastike, koji je krajem 80-tih godina XX veka nastao kao spoj tekovina sajns fik
na (science fiction - SF) sa predstavama o globalizovanom drutvu, tehno-buntovnitvu i viz
iji ljudskog iskustva u kulturi kojom dominiraju tehnologija, mediji i informacija.
Vilijem Gibson je sajber prostor definisao na sledei nain: Dogovorna halucinacija
koju svakoga dana doivljavaju bilioni zakonitih operatora svih nacija... Grafika
reprezentacija podataka izvuenih iz skladita svakog kompjutera integrisanog u ljudski
sistem. Nezamisliva sloenost. Linije svetlosti poreane po neprostoru uma...
Upotreba pojma sajber, prvobitno rezervisana za elitu koja je posedovala tehnoloko
znanje nuno za upotrebu raunara, omasovljuje se krajem XX veka sa kreiranjem tzv. user
friendly okruenja i pojavom Interneta. Jedan od presudnih momenata svakako je 1995. poetak masovne upotrebe World Wide Web-a (nastao 1991. u vajcarskom Cemu) i docni
je brzo odomaenje razliitih sintagmi sa predlokom sajber: sajber identitet, sajber pros
tor i vreme, sajber zajednica, sajber umetnost, itd.
Sajber kultura se sree i pod sinonimnim nazivima digitalna kultura, Internet kultura,
virtuelna kultura, kiber kultura, kultura m ree, itd. Svi ovi termini ukazuju na neku od dom
inantnih karakteristika okruenja u kojem se odvijaju komunikacija i razmena informacija,
pre svega na ulogu Interneta u generisanju pojedinca, i njenog/njegovog vremena i prosto
ra. Kultura mree je, zapravo, jedna vrsta Esperanto kulture: to je ,,van-vremena i ,,van
prostorna kultura (u sopstvenim terminima, ona postoji samo u realnom vremenu, kul
tura koja je bez pravaca u (teritorijalnom) prostoru ili sveza u (istorijskom) vremenu.
Internet se moe odrediti kao flotantno okruenje u ije se kodove ,,preslikavaju svakod
nevni inovi subjekta i/ili drutvene grupe, okruenje koje je novina samo po sebi (u smislu
samog medija), ali i u pogledu naina na koji rekonstituie proces komunikacije. Medij (kanal,
sredstvo) komunikacije, u sluaju Interneta, spaja tekstualne, audio i vizuelne elemente, pri
dodajui im interaktivnost - mogunost uticaja na formu i sadraj traene informacije.
Rad u kunom okruenju putem Interneta omoguio je pojedincima da se lake
ukljue u proces drutvene proizvodnje, i ujedno nainio difuznom granicu izmeu pri
vatnog i javnog (re je, u biti, o preispitivanju patrijarhalne predstave o javnom-mukom i
privatnom-enskom prostoru).
Veina autora koji se iz perspektiva razliitih disciplina bave sajber kulturom slau se
u jednom: pitanje komunikacije u virtuelnom okruenju je od kljunog znaaja za
razumevanje fenomena koji potpadaju pod pojam sajber kulture. Pod ovim se najee
podrazumeva interpersonalna komunikacija, ali i, uopte uzev, svaki oblik optenja sa
Drugim (mainom, programom, virtuelnim entitetom, strancem). Komunikacija na Interne
tu pretpostavlja protok informacije u okviru koje se mogu razmeniti slika, tekst i zvuk.
Bivi ameriki potpredsednik Al Gor tvrdi 1994. godine kako je otpoelo novo Atinsko
doba demokratije (...) zahvaljujui komunikacijskoj efikasnosti globalnog informacionog
autoputa. Ovakve i sline predstave o spasonosnoj, a samim tim i donekle religijskoj ulozi
Interneta i sajber kulture (tzv. elektronski evangelizam), kulminiraju u viziji elektronske
agore, prostora u kojem (obestelovljeni) pojedinac konano stie pravo i mogunost na glas,
kao i potenciju da realizuje sebe i svoja (politika) stanovita na fundamentalno nov nain.
Oblici virtuelnog zajednitva nude se kao bezbroj malih (sekundarnih) svetova u koji
ma pojedinac moe da uestvuje neretko bez obzira na svoja prethodna iskustva. Net

,,gradovi, ,,drave ili online zajednice (online communities) esto grubo preslikavaju pos
tojee strukture odnosa, formirajui topografiju Internet prostora koja nalikuje stvarnos
ti, ali je zapravo pervertira odnosom u kojem se preuzete kategorije uspostavljaju kao
prazni oznaitelji, mesta bez prolosti i izvan-teritorijalnosti (drugim reima: distopija).
Uestvovanje u virtuelnoj stvarnosti podrazumeva da se osoba, kako veli Bodrijar, saima
u jednu hiperpotencijalnu taku, u kojoj komunikacija istovremeno otuuje i omoguava
trenutno prisustvo - ili, pak, stvara iluziju mogunosti beskonanog simbolikog
proizvoenja sopstva. ,,Sloboda o kojoj se toliko govori nije potpuna: to je aleatorika igra
u kojoj se korisnik/ca opredeljuje za prethodno zadate elemente i forme komunikacije.
Tradicionalno, ,,stvarnost se suprotstavlja ,,virtuelnom kao ,,realno, opipljivo
naspram zamiljanog, ili primarni Svet naspram mnotva izvedenih, sekundarnih svetova.
U tom kljuu, sajber kultura i njeni raznovrsni oblici tretiraju se kao suplement stvarnosti,
njena nuna dopuna. Razliiti autori istiu kako se u konstrukciji virtuelnih okruenja, bilo
da je re o Internetu, VR simulacijama ili najprostijoj upotrebi digitalne tehnologije, napros
to kopira postojee humano okruenje.
Barijera kompjuterskog ekrana je jo uvek prisutna, kao i injenica da upotreba Interne
ta i digitalnih tehnologija za sada ne moe da nadomesti one ,,druge aspekte svakodnevnog
ivota. Ipak, to ne izuzima telo: ono je odavno prisutno u odnosu prema sopstvenoj radnoj
povrini ekrana (dekstop), fragmentisano kroz image koji aljemo nekome, uvedeno u sajber
prostor pokretom ruke (upotreba mia/mouse ili dojstika/joystick). Telo je kao ekstenzija
subjekta odavno uzeto u obzir, to uostalom potvruje i njegovo prisustvo u formi slike ili
video zapisa (brojni sajtovi posveeni pornografiji samo najoitije prikazuju ovu injenicu).

Potvrivanje logike dominacije


Intemet je za mnoge korisnike i teoretiare novi svet slobodnih asocijacija, otvorene i perma
nentne komunikacije, svet umnogome neoptereen moralnim kodovima savremene kultrure civ
ilizovanog sveta. On predstavlja praktian servis informadja, istovremeno je prostor razonode kao
i drutveni medij koji se koristi kod kue. Iako obezbeuje sve zamislive vrste socijalnih kontaka
ta i usluga, Intemet je i prostor drutvenog protesta, svojevrsna apelaciona arena, ali je i univerzum
mnotva meusobno nekomunikabilnih enklava javnosti. Zbog predominacije engleskog jezika,
koji se ispostavlja i kao jezik nove pismenosti, Intemet je uprkos svojoj otvorenosti upravo pros
tor u kojem zapadni svet potvruje logiku globalizaje. Zbog globalistike koncepcije koja mu je
u sreditu, Intemet predstavlja pretnju nadonalnim kulturama i nacionalnim identitetima, ime se
u diskurs uvode teme gubitka kultumog pa ak i dravnog suvereniteta. Uprkos poetnoj euforiji
koja se odnosila na mogunost hiperotvorene demokratske komunikativne mree, pokazalo se da
mnogi potencijalni korisnici nisu, niti e uskoro biti tako bliski sa Intemetom. Komunikadja
izmeu tehnoloke elite razvijenih kapitalistikih zemalja koje uestvuju u informatikom sao
braaju tema je koja gotovo ne postoji za mnoge siromane ili nerazvijene delove sveta.
Globalna komunikaciona mrea, svojevrsni sajber-prostor (Cyberspace) preti da pre
oblikuje gotovo svaki segment naih ivota ukljuujui modalitete rada i odmora, zabavu,
potronju, obrazovanje, politiki angaman, porodino iskustvo i drutvenu strukturu.
Jedan od najzanimljivijih fenomena koji se pomalja u okvirima novog komunikacijskog
univerzuma jeste pomeranje granica izmeu realnog i virtuelnog, ime se kao sutinsko
namee pitanje ,,da li ivimo ivote u ekranima ili na ekranima (S. Turkle, 1995). Jer,

moda nama Internet samo izgleda kao virtuelna realnost, budui da poseduje specifinu
supstancijalnu realnost kao i bilo koji drugi objekt iz reda ,,tvrdih socijalnih konvencija.
Prema nekim teoretiarima Internet je, uprkos svojoj apsolutnoj otvorenosti i perfor
mansama Agore, u pravom smislu rei privatni domen, on je produetak individualne svesti
i subjektivnih afiniteta, budui da drutveni identitet u ,,tvrdom smislu gubi svaku vezu sa
postojeim fizikim atributima. Prema drugoj interpretaciji, Internet je javni prostor a upra
vo iluzija privatnosti ukazuje na problem granica meu ovim sferama.
Problemi razgranienja o kojima je re, ukazuju na injenicu da Internet potkrepljuje
tezu o prelomljenom identitetu. Ukoliko je tehniki svet zaseban univerzum, a Internert
virtuelna realnost, bez obzira da li se predominantno interpretira kao sfera privatnog, ili sfera
javnog, novi model komunikacije u osnovi predstavlja mogunost za projekciju osloboene
imaginacije, apartno od konsekvenci realnog sveta. Klju za prelamanje/disoluciju/decentri
ranost identiteta, predstavlja kategorija anonimnosti koja predstavlja drugo lice ovih pitanja.
Kategorija virtuelnog implicira tezu da je Intemet univerzum koji postoji nezavisno od insti
tucija, komercijalnih interesa ili konvendja realnosti, pruajud iluziju anonimnosti koja predstavl
ja fundamentalni uslov za stvaranje multiplikovanih identiteta sposobnih da slobodno cirkuliu
sajber-prostorom. Da li, meutim, anonimnost zaista pretpostavlja i stvamo oslobaanje od sod
jalnih ogranienja? Poznato je, naime, da je privatnost komunikadje na Intemetu samo delimi
na, naprosto zato to postoje pretraivaki programi koji omoguavaju da gotovo svaka poruka
koja se transmituje bude ,,uhvaena, ,,proitana ili ,,deifrovana. U tim okolnostima svaki koris
nik moe biti svadji pijun, a mnoge web stranice imaju programe koji prikupljaju podatke o
korisnidma. Dmgim reima, bez obzira na dnjenicu da se sajber-prostor pojavljuje kao neka vrsta
samoregulativnog sistema, on zavisi od realne infrastrukture, pa time i od realnih odnosa moi.
Uprkos tezama o mnotvu identiteta koji se mogu artikulisati u okvim sajber-komunikaci
je, u ijem je sreditu podeljeni doivljaj sopstva, kao i potreba za suspenzijom dmtvenosti,
sajber-prostor omoguava nove modele interpersonalne komunikacije kojima se nadometa
potreba za socijalnim kontaktom. Poslovna komunikacija, mnoga prijateljstva, romantine veze,
ak i brakovi, zapoeli su svoju istoriju upravo na Internetu. Time se samo potvruje teza da
socijalne determinante kao i ciljevi komunikacije igraju znaajnu ulogu u sajber-univerzumu.
Za razliku od televizije koja emituje svoje poruke pasivnoj publici, Internet pretpostavl
ja interakciju, i u direktnoj je zavisnosti od korisnika. Branioci novih tehnologija, pomenuti
trijumfalisti u Internetu vide mogunost za svojevrsnu renesansu slobodnog govora ( Z.
Tomi, 2003), a kako ukljuivanje u Mreu od svakog korisnika ini izdavaa, Internet nudi
mona sredstva za oslobaanje javnog prostora od privatne kontrole vlasnika medija.
Katastrofiari, meutim, upozoravaju na mogunost da se putem sajber-univerzuma,
umesto stvaranja Globalnog sela, kako je to svojevremeno najavio Makluan, samo produblju
ju razlike izmeu bogatih i siromanih. Takoe, upozorava se na mogunost ozbiljne
zloupotrebe graanskih i privatnih prava kao i na opasnost od irenja kulturno i socijalno
neprihvatljivih sadraja poput pornografije, kriminala, rasne i verske netrpeljivosti, itd.
Najzanimljiviji aspekt sajber-univerzuma odnosi se na specifinu vezu ljudskog iskustva i
tehnolokih performansi. Kompjuterski simulirani svet i elektronski organizovano iskustvo
ukazuju na perspektivu susreta maine i oveka na skoro organskom nivou, te su neki teo
retiari skloni da govore o svojevrsnoj bionikoj konvergenciji pomou koje emo svi
jednog dana biti toliko kompjuterizovani da emo moi da aljemo poruke direktno iz mozga,
ime se ovek delegira za ulogu reproduktivnog organa sveta maina (Z. Tomi, 2003).

Ima miljenja koja ukazuju na mogunost da sajber-univerzum ponudi oslobaajue opcije za


obine ljude, koji tako mogu da stvaraju nove identitete prevazilaze determinante klase, pola, vere,
nacionalnosti, uzrasta, obrazovanja, itd. Anonimnost i javnost, kao i promene u znaenju ovih kategori
ja, takoe predstavljaju znaajne teme za istraivanje. CMC (Computer Mediated Communication)
prua ogromne mogunosti za zaposlenje, dobijanje saveta, askanje, ona predstavlja izazov konzerv
ativizmu ali i mogunost za razvijanje spefinog odnosa prema sebi. Potpuno novi pojam socijalne
akdje, koji se ne zasniva ni na bliskosti ni na zajednikom fizikom iskustvu ve na umreavanju i raz
meni percepcija, moe biti izazov postojedm sodjalnim strukturama. Kako mnogi ljudi nisu slobodni
da biraju, ve predstavljaju subjekte razliitih socijalnih i ekonomskih uslova, nova iskustva CMC-a
pruaju mogunost za stvame kreacije ne samo u smislu dela ve i u smislu socijalnih identiteta.
Toliko iz oblasti teorije. Valja pogledati kako to izgleda u svakodnevnom ivotu. Jer, malo je
izuma toliko brzo unapreivanih kao kompjuter. Prvi personalni raunar napravljen je 1975. godine,
a samo 30 godina kasnije, registrovani su i prvi njegovi ,,zavisnid. Moe i bez znakova navoda.

Dataholiari ili - informacije kao droga


Da li su informacije postale droga, pitaju se psiholozi. Nije li se ovek pretvorio u
fanatika injenica i info-ovisnika? Jer, linija izmeu ,,dovoljno i ,,previe informacija
postaje svakim danom sve tanja.
Lekari, ali i svi drugi koji se bave problemim radnog mesta, suoili su se krajem
prolog veka sa novom boleu koja najvie pogaa visoko obrazovane kadrove, izazvanom
- konzumiranjem preterane doze informacija. Svaki roditelj kolarca se esto upita: da li
nastavni program zaista mora da bude toliko opiran i da li je deji mozak sposoban da sve
to mu se u koli servira prihvati na odgovaraju nain.
A ta je sa odraslima koji rade na mestima gde se slivaju gomile podataka najrazliiti
je vrste i najrazliitijeg stepena vanosti? Kako reaguje i gde su granice do kojih ovek
moe racionalno da koristi informacije servirane uglavnom preko kompjutera i Interneta?
Generadja ,,dataholiara - kovanica nastala od rei data (podatak, na engleskom) i alkoholiar
- sve je brojnija, tvrde poznavaod. Jedno istraivanje sprovedeno meu 1.000 poslovnih ljudi iz
Velike Britanije, SAD, Irske, Nemake, Singapura i Hongkonga, pokazalo je da 54 odsto ispitanih,
po pronalaenju prave informadje dospeva u psihiko stanje koje se moe uporediti samo sa
oseanjem izazvanog uzimanjem opojnih droga. Svi su istovremeno potvrdili da se ostalo vreme
oseaju kao da ih prekomema kolidna informadja prosto gui. ta li tek eka dananju decu?
Ispitivanje nazvano Zalepljen za ekran monitora na izvestan je nain nastavak
slinog istraivanja sprovedenog krajem 1997. godine. Kako pokazuju rezultati, situacija ne
samo da se nije popravila nego se dramatino pogorala.
Rezultati ispitivanja pokazuju jasnu vezu izmeu ,,terora Interneta, gomilanja infor
macija i ovisnosti o njima, potvrdio je agenciji Rojters jedan od istraivaa. I ne samo to,
Ceo problem sa radnog mesta pogaa i porodicu.
Tri-etiri sata dnevno na Internetu sasvim sigurno ne doprinosi efikasnosti ni na poslu ni
kod kue, tvrde ispitivai. A broj ,,umreenih kompjuteraa irom sveta je 1998. dostigao 82
miliona, sa procenama da e se ta cifra za etri godine popeti na 268 miliona. A tek danas, 2006?
Pa zato onda sve to ovek radi? Da li je tolika kofidna podataka zaista potrebna? Ispitanici,
80 odsto, tvrde da je to jedini nadn da se suprostave sve elje konkurendji na poslu afi i izvan njega,
iako se polovina njih osea nesposobnim da dnevni prifiv informadja uopte obrade na valjan nain.

Kako pronai pravi lek? Veina ispitanih, njih 97 odsto, misle da bi adekvatnija obuka,
posebno na radnom mestu, mogla da pomogne u lakem razabiranju prave od neupotre
bljive ili ak tetne informacije.
Ali, vratimo se deci. Roditelji nezadovoljni obimom znanja koje bi njihovi mezimci tre
balo da ,,pokupe u koli, suoavaju se sa jo stranijim saznanjem: tolika je koliina infor
macija namenjene deci na Internetu, da ni najupueniji ne mogu da razvrstaju ta je tu koris
no a ta nije za deiji uzrast. Kada bi deca bila zaslepljena za veb-stranice enciklopedije Bri
tanika ne bi bilo problema, ali oni satima ,,vrljaju po Internetu bez ikakvog reda i sistema.
Na prve konkretne rezultate ove, u izvesnu ruku najave ,,Tanjuga, nije trebalo dugo
ekati. Ve su rezultati istraivanja iz 2001. godine reito sve govorili - 30 miliona ljudi, ili
sedam odsto korisnika, postalo je zavisno od globalne mree - Interneta. Kupovina je u to
vreme zauzimala (tek) tree mesto, iza elektronske pornografije i kocke!
Poznata svetska teniserka Serena Vilijams, redmo, spada u red vrhunskih sportista koji nisu
izdrali psiholoki pritisak i podlegli su ovoj zavisnosti pristigloj sa tehniko-tehnolokim
napretkom. Slava i bogastvo su od nje napravili zatvorenika u sopstvenoj kui ili hotelu, a kompjuter
i Intemet joj omoguili da kao i svaka druga devojka krene u omiljeni enski sport - kupovinu.
Zabavljala sam se kupujui, kupujui, kupujui... a onda sam shvatila da sam posta
la zavisnik, javno je piznala Serena i time napravila prvi korak ka izleenju.
Zaarani krug zavisnika: nedostatak koncetracije, loi rezultati, beanje u sobu i pre
davanje poroku-bolesti, kulminirali su na Rolan Garosu i Vimbldonu. Umesto da eta
pariskim bulevarima i obilazi ekskluzivne butike, Serena je buljila u kompjuter i frenetino
kliktala miem kupujui stvari koje joj uopte nisu potrebne.
Bilo je strano. Dane sam provodila u sobi ne mogavi da se zaustavim, ispovedala
se vrhunska teniserka novinarima.
Na Vimbldonu je ova pomama nastavljena sa tri do pet sati dnevnog boravka u kupovi
ni preko Interneta. Rezultati su, meutim, jasno ukazivali na bolest slavne teniserke. Sere
na tvrdi da je sada sve pod kontrolom.
U elji da udovolji interesovanju italaca (i, naravno, dobro naplati), svetski poznati
magazin ,,Njusvik je bre-bolje objavio test pod nazivom elite li da saznate da li ste zav
isni od Interneta?. Uslov: onaj ko hoe da se testira i to proveri, mora da se ukljui na Internet!? Podrazumeva se da i to neto kota...
,,Da li rtvujete linu higijenu - tuiranje ili brijanje - da biste proveli vie vremena u
sajberspejsu? - jedno je od pitanja na testu.
,,Da li oseate neku vrstu euforije kada ste za kompjuterom? - glasi sledee pitanje i
tako redom.
Test je, bar tako tvrde iz urednitva ovog magazina, sastavljen posle konsultacija sa
Maresom Heht Orzak, psihologom na Medicinskom fakultetu Univerziteta Harvard koja u
Balmontu (Masausee) ima kliniku specijalizovanu za leenje zavisnosti od kompjutera.
Bez obzira da li je u pitanju prava zavisnost ili simptom kompulzivnog ponaanja, kao
to je kockanje, ljudi gube kontrolu, tvrdi Orzak. Pa, ko voli, nek izvoli.

Prve rtve
Najgore je, meutim, tek nailazilo. Pale su i prve - rtve!
Jedan dvanaestogodinjak iz Jekaterinburga, u zapadnom Sibiru, umro je 21. juna 2005.

nakon to je izgubio svest posle 12 sati provedenih za kompjuterskom igrom u jednom od


lokalnih klubova, preneli su ruski mediji. Lekari su uvereni da je uzrok modanog udara koji
je doiveo deak upravo preterana zaokupljenost virtuelnom borbom protiv udovita.
Poetkom raspusta, deak Sergej se bukvalno preselio u mesni kompjuterski klub
provodei u virtuelnom svetu deset do dvanaest sati dnevno. Kui je odlazio samo da
poneto prezalogaji i prespava.
Roditelji mu nisu zabranjivali da se igra, smatrajui da posle zavretka kolske godine ima
pravo na odmor. Kobnog dana, posle dvanaestoasovne igre, deak je iznenada poeo da drhti
i pao na pod obuzet grevima, a na usta mu je izbila pena. Sa dijagnozom epileptinog napa
da prebaen je u gradsku deju bolnicu gde su lekari konstatovali da je izgubio orijentaciju u
prostoru, prestao da prepoznaje roditelje i ponaa se neadekvatno. Posle nekoliko dana, kada
je preminuo, obdukcijom je utvreno da je smrt nastupila usled jakog modanog udara.
Bili smo okirani do koje mere je oteen mozak deaka, rekao je lekar Aleksej
Sulimov, objasnivi da je usled dugog emotivnog stresa kod deaka, koji nije imao nikakve
predispozicije za modani udar, poremeeno snabdevanje mozga krvlju a zatim i prekinu
to snabdevanje mozga kiseonikom. To je i dovelo do smrti.
Strunjaci su dodali da kompjuterske igrice povoljno deluju na deiju psihu, ali pod
uslovom da boravak ispred monitora nije dui od sat vremena na dan.
Samo dva meseca kasnije, 11. avgusta 2005, svet je obila vest da je itelj June Koreje,
kome je samo navedeno prezime - Li - skonao od sranog udara nakon 50 sati igranja u tzv.
,,onlajn reimu (direktno takmienje sa drugim uesnicima iste igre putem Interneta).
Dvadesetsedmogodinji Li je, kako stoji u vesti iz grada Tjogu na jugoistoku June Koreje,
za kompjuter seo 3. avgusta u jednom lokalnom Internet-kafeu. Naredna tri dana ,,borilite
je naputao tek da bi svratio do toaleta ili se odmorio na improvizovanom leaju.
Predstavnici lokalne policije saoptili su da je nesreni Li najverovatnije umro od
sranog udara izazvanog problemima u disajnim putevima. Istovremeno, njegovi prijatelji
su tvrdili da je nesreni igra nedugo pre toga ak dao otkaz na poslu kako bi se to vie
posvetio svojoj opasnoj pasiji - igranju preko kompjuterske mree.
Kada su ga prijatelji na nagovor njegove majke konano posavetovali da prekine igru
i vrati se kui, Li je uspeo samo da odvrati kako je skoro pri kraju. Nekoliko trenutaka kas
nije sruio se - mrtav!
Najcrnje tek sledi: neto pre toga Britanac Dejms Tafs, takoe opsednut kompjuter
skim igrama, ubio je sopstveno etvoromeseno dete samo zato to ga je dekoncetrisalo
svojim plaem!!!
to bi rekao na mudar narod: igraka - plaka. Pria se, na veliku alost, nastavlja...

Zavisnost od Interneta ulazi u Meunarodnu klasifikaciju bolesti?


Postojanje sajberholizma ili zavisnosti od Interneta, je i definitivno potvreno. Ima li
izlaza iz njega? Koji je? Gde, kada i kako poeti sa leenjem? Na neka od navedenih pita
nja, pokuala je da ponudi odgovor dr Sanda Rakovi-Ivi, psihijatar-psihoterapeut, u
intervjuu za B92:
Ovih dana psihijatri u svetu ozbiljno razmatrajuj mogunost da zavisnost od Interne
ta ue u Meunarodnu klasifikaciju bolesti, jer se broj osoba koje su zavisne od ove sprave
iz dana u dan poveava.

Po nekima je otkrie kompjutera najvee otkrie u 20. veku, iako su u tom veku
otkriveni i antibiotici koji su mnogim ljudima spasli ivot, pa se vodi spor izmeu onih koji
se bave tehnologijom i onih koji se bave medicinom, oko toga ta je vee otkrie.
Dugotrajno sedenje uz kompjuter deluje loe na lokomotorni sistem, na kimu i
miie, odnosno moe da izazove smetnje, kao i svako drugo dugotrajno sedenje u forsira
nom, nefiziolokom sedeem poloaju. Ono deluje i na oi, sa tim stalnim titrajima ekrana
i zraenjem, tako da moe da izazove vrlo neprijatne glavobolje tenzionog tipa (samo bol i
napetost) ili migrenoznog tipa (sa pulsiranjem), kao i da bude okidaki faktor za
migrenozne glavobolje. A moe i da pokvari vid zbog stalnog naprezanja onih miia.
Predugo sedenje deteta za kompjuterom moe da izazove njegovu preteranu okrenu
tost ka samom sebi, da dovede do smetnji u komunikaciji sa okolinom i vrnjacima. Igranje
na kompjuteru ne podstie matu. Ono, putem video-igrica, daje detetu ve gotovu priu,
gotove igre, pa je dete tako samo pasivni akter u toj igri. Sve je unapred napravljeno i
morate da se prilagodite kompjuterskom programu, da ga sledite. Na taj nain dete ne
razvija lokomociju (pokrete), nema nikakve improvizacije u toj igri, a baza svake igre su
upravo mata i improvizacija. To znai i supresiju, potiskivanje mate i kreativnosti i slo
bode u toj mati i kreativnosti.
Kod odraslih introvertnih osoba, povuenih, zatvorenih, sa problemom u komunikaciji,
kompjuterska komunikacija moe da bude dobra samo kao inicijalna kapisla da bi se komu
nikacija uspostavila. Meutim, najee se deava suprotno: i ono malo komunikacije koja se
zbivala izmeu zatvorenih osoba sa njihovom okolinom biva svedeno na minimum ili se pot
puno gubi. Jer, takve osobe sada, preko Interneta, mogu da imaju sve: da etuju, da imaju
internet seks, da putuju, da surfuju, bez ikakve odgovornosti, odnosno bez ikakve mogunos
ti da budu razoarane, povreene, ostavljene, bez ikakve potrebe da prou kroz ritual izlas
ka. Jer, svaki ritual izlaska ima odreene bitne elemente: strepnju, spremanje za izlazak,
oblaenje, friziranje, minkanje, brijanje (u zavisnosti od pola osobe), zatim sledi prvi susret
sa odreenom osobom, pa elja da se uspostavi vizuelni kontakt, pa da se neto lepo kae, da
se oseti telesna bliskost sa nekim (re je o blizini i fluidu koji struji izmeu ljudi), to je sve
nabijeno energijom koja je strano vana i lekovita. Upravo od toga postoji strah.
Kao i u svakoj neurozi, ovek bira preice, izbegava sve to bi mu moglo doneti
nekakvu nelagodnost. Te nelagodnosti u internet komunikaciji nema, to je, u stvari,
podraavanje totalno neurotskog tipa komunikacije i optenja sa svetom i ivotom. Dok
etujete, nemate pojma kako onaj drugi izgleda, o toj osobi nita ne znate i uputate se u
komunikaciju koja traje onoliko koliko vi hoete. Onog trenutka kad to neete, moete da
se iskljuite. U realnom ivotu, u kojem su prisutni ljudi od krvi i mesa, gde su prisutna
oseanja, ne moete tako lako da se iskljuite.
Savremeni svet je uasno dinamian i prepun otuenja (o kojem su prvi govorili psi
holog Erih From i sociolog i filozof Herbert Markuze, ezdesetih godina 20. veka). U tom
svetu otuenja, velikog rada i zauzetosti, komunikacija meu ljudima je teka i svedena na
minimum. I, da bi se pronala preica u komunikaciji, kompjuteri su bri, ,,zgodniji. Ali,
na nain koji je potpuno pogrean, jer je nerealan, vrituelan.
Stoga je internet zavisnost, zavisnost od neega to je nestvarno. Ona nije dobra. U
tome lei velika zamka kompjuterizacije drutva, u smislu kompjuterizacije ljudske komu
nikacije i psihologije. E-mail je izvanredan, to je brz nain pisanja pisama, ali on ne sme da
postane jedina i dominantna komunikacija meu ljudima.

Poetkom devedesetih se javila sintagma internet udovica (internet widow). O emu


je, u stvari, re? Kad se u porodici nabavi kompjuter, muka glava porodice poinje da se
bavi njime, upoznaje programe, ,,visi na Internetu po ceo dan ne obazirui se na porodicu.
Supruga je, zbog toga, bila kao bela udoviea, odnosno internet udovica, jer je mu bio
oenjen kompjuterom i provodio vreme na Internetu.

Zavisnost od mobilnih" poruka


Mobilni telefoni su odlini za brzu komunikadju. Samo ako te poruke stoje u slubi breg
odvijanja odnosa meu ljudima, one su dobre. Ako slue umesto odnosa, onda to nije dobro.
Sve to je umesto neeg to je zdravo, prirodno i normalno, nije dobro. Pa tako ni kompjuter, ni
mobilni telefon. Oni treba da budu pomono sredstvo da bismo lake iveli, a ne nain ivota.
Roditelji esto usmeravaju dete da se igra na kompjuteru, jer im je tako lake. Oni misle
da je to sofisticirani intelektualni nain optenja sa svetom. Naravno da deca treba da znaju
da koriste kompjutere, danas to ne znati je isto to i biti nepismen. Ali, roditelji uvek treba
da se zapitaju zato njihovo dete toliko vremena provodi za kompjuterom, umesto ega ono
toliko sedi za kompjuterom, zato se ne igra sa svojim vrnjacima igara koje podstiu zdrav
takmiarski duh, inovativnost, kreativnost, matovitost, to kompjuter ne podstie.
Veina kompjuterskih igrica je nabijena agresijom (eksplozije, otkidanje ruku, nogu, glave,
raspadanje) koja je nezdrava i neprilina i za zrele ljude, a kamo li za decu. Jedan deo tih igrica
je u velikoj meri pretovaren agresijom i tu koliinu agresije dete prima na sebe bez mogunosti
da je proradi i oslobodi se, upavo zato to u samoj igrici nema mehanizma da to uradite.
Kroz igru sa vrnjacima deca ue i komunikaciju. Dvoje dece sa 18 meseci u pesku
komuniciraju tako to e jedan drugog udariti lopaticom po glavi. Jer, u tom uzrastu pos
toji samo ja, ,,ti jo nije uspostavljeno. Dete sa tri godine poinje da uspostavlja to ,,ti,
poinje da se igra, da razmenjuje igrake, misli, ulazi u komunikaciju sa drugim ivim
biem. Ako dete od tri, etiri ili pet godina ne pustimo da dalje razvija svoju komunika
tivnost, nego ga posadimo za kompjuter, a ono jo nije izalo iz edipovske faze, nema jo
sopstveni identitet, nema svoj seksualni i psiholoki identitet, nije razvilo komunikativnost
do nivoa nekakve zrele, normalne ravni, mi smo ga upropastili.

Ukratko...
Virtuelna realnost moe da olaka ovekov rad ali, kao u filmu ,,Kosa, i da dovede i
do ludila.
Svet raunara postepeno poinje da potiskuje i zamenjuje stvarni svet. Ljudi sve spremni
je i strasnije komuniciraju sa raunarima istovremeno se otuujui od drutva. Virtuelni svet
postaje znaajniji od realnog, autentinog, postepeno ga razara i zauzima njegovo mesto. Nova
bolest je ve definisana: zavisnost od Intemeta (IAD-Internet Addiction Disorder). Re je o klin
ikom poremeaju sa snanim negativnim implikacijama na socijalno, radno, porodino i finan
sijsko funkcionisanje. Istraivanja pokazuju da je Intemet zavisnost najpriblinija patolokom
kockanju i zavisnosti od, recimo, marihuane. To je jedan od sve eih naina beanja od mune
realnosti. Postavljeni su i jasni kriterijumi za odreivanje zavisnosti od Intemeta. To su:
1)
poviena tolerancija na Internet - ovaj kriterijum se odnosi na stalnu potrebu za
poveanje vremena provedenog uz Internet, da bi se doivelo zadovoljstvo,

2) apstinencijalna kriza - izazvana je prestankom, odnosno nemogunou korienja


Interneta (simptomi ove krize su psihomotorna uznemirenost, opsesivno razmiljanje o
Internetu i onom ta se na njemu deava, fantazije i snovi vezani za istu temu),
3) korienje Interneta u sve eim intervalima i sve duim periodima,
4) odustajanje od znaajnih aktivnosti (socijalnih, radnih, rekreativnih) zbog angaovanja na Internetu,
5) gubljenje pojma o vremenu im se uspostavi veza sa Internetom,
6) svakodnevno korienje usluga Interneta,
7) zbog velikog naprezanja oiju, postepeno slabljenje vida, odnosno porast dioptrije,
8) postepeno zanemarivanje porodice i njen neminovni raspad.
Treba, dakle, obratiti posebnu panju o vremenu provedenom na Internetu i ne
dozvoliti da oveka voda nosi, odnosno surfovanje, nego, ukoliko ima zadatak, da ide na
one sajtove gde uvek moe neto zanimljivo da se proita, naui i slino.

Ali, ne lezi vrae...


Nevernost u braku je poprimila dramatian obim, ali, na svu sreu, u veini sluajeva
sve ostaje samo u virtuelnom svetu - izvetavaju agencije ovih dana.
Jedno istraivanje je, naime, otkrilo da Internet podstie lavinu tajnih ljubavi. Oko tri
miliona odraslih, od kojih je 60 odsto ena, jezdi na elektronskim krilima u nadi da e tako
moi da podmiri svoje erotine i emotivne prohteve.
Prilikom nastajanja svakog novog tehnoloko-medijskog izuma, pornografija je obino
omiljen poligon za isprobavanje: tako je bilo kad se pojavila fotografija, zatim film, pa tele
vizija, videorikorder, DVD plejer i, naravno, Internet.
Hard kor Internet sajtovi su, kako se i moglo predpostaviti, definitivno najposeeniji na
mrei, a najnovija istraivanja u Americi pokazuju da je ovo ,,surfovanjeu ve poprimilo
dimenzije zavisnosti.
Zato je preko Atlantika, gde su trenutno u puritanskoj fazi, otpoeo pravi krstaki rat
protiv pornografije, a mobilisali su se mnogi: ene i mukarci, svetenici i naunici, femi
niskinje i fundamentalisti, pisci, politiari, psiholozi... Cilj je spasiti ,,pornomane, ija zav
isnost poinje da zabrinjava.
Psihopatolog Meri Alen Lajden, sa univerziteta u Pensilvaniji, kae da se na pornografi
ju ovek lako navikava i da ona vremenom postaje kao kokain. Takoe kae da zavisnost
nije ograniena na ljude odreenog sloja ili obrazovanja. Podloni su svi.
Novi podaci su zbunjujui, jer pokazuju da je oko 70 odsto mukaraca u Americi vie
ili manje porno-zavisno, priznaju da ova opsesija ne pospeuje njihov seksualni ivot
(naprotiv), a 30 posto ena kae da se osea prevarenom kada mukarac suvie vremena
provodi zagnjuren u pornografiju. Posledica je na hiljade unitenih brakova. Do sada.

Otvorena i prva klinika


Posle SAD, najvei broj korisnika Interneta ivi u Kini, izvetava novinska agencija ,,Beta
polovinom oktobra 2005. Najnoviji podaci govore da svetsku informatiku mreu koristi
preko 100 miliona Kineza. Tome svakako kumuje porast standarda, omoguujui sve veem
broju Kineza da doe do sopstvenog personalnog raunara (kompjutera) i plati prikljuak za

Internet. Ogromnu veinu korisnika ine mladi koji poseuju ,,et sajtove ili igraju igrice. Ali,
ta svojevrsna eksplozija ima i svoju drugu stranu - sve vei broj zavisnika od Interneta.
Dvadesetjednogodinji Vang Ji Ming je, prema sopstvenom priznanju, zavisnik. Svo
jevremeno je sate i sate provodio na Internetu, esto na utrb jela ili spavanja. Deluje
umorno. Zavisnost od Interneta mu je, kako kae, promenila ivot.
Mesec ili dva nakon to sam poeo da koristim Internet, pao sam na nekim ispitima, ali me je
bilo strah da kaem roditeljima - pria za BBC Vang Ji Ming. - Kada je otac saznao, bio je jako ljut.
Uprkos tome, jednostavno nisam mogao da se zaustavim. Prijatelji su mi govorili da preterujem, ali
nisam obraao panju. Postao sam usamljenik, povukao se u sebe, nisam sluao ta mi ljudi govore.
Ovaj mladi je ipak potraio pomo i to u prvoj kineskoj klinid za leenje zavisnosti od Inter
neta, otvorenoj u Pekingu. Sama klinika je deo ireg Centra za odvikavanje, u kojem se lee alko
holiari i narkomani. Zavisnici od Intemeta prolaze kroz dvonedeljni kurs koji ukljuuje lekarski
tretman, psiholoku terapiju i svakodnevno fiziko vebanje u teretani, kljunom delu tretmana.
ef klinike, doktor Tao Ran, istie da je problem zavisnosti od Interneta u Kini ogro
man. Dr Ran dodaje da se svakog dana vie od 20 miliona mladih Kineza ukljuuje na Inter
net da bi etovalo ili igralo igrice. To znai da je zavisnost meu mladima postala veliki
problem, a vlasti su tek nedavno poele da se bude i da problem shvataju ozbiljnije.
Dokaz tome je i injenica da e klinika sledee godine dobiti jo 200 kreveta, te da e
se sline ustanove otvoriti i u drugim velikim gradovima kao to su angaj i Gunagdu.
Kako broj korisnika Interneta u Kini raste iz dana u dan, izvesno je i da e klinike za lee
nje zavisnika imati sve vie posla.
Kod nas se, za sada, aktivnost zvaninih institucija po pitanju ovog problema svodi na
davanje izjava od kojih sam neke citirao. Kada e mu se posvetiti odgovarajua panja, pret
postavljam, zavisie vie od politikih nego zdravstvenih interesa zemlje. Neki su, sreom,
ve uoili problem i poeli sa leenjem. U beogradskoj tampi je, recimo, objavljen primer
trinaestogodinjaka koji je poeo zagrieno da igra video-igrice jo u drugom razredu
osnovne kole. Ve izvesno vreme ide na terapiju, s obzirom na to da je provodei po osam
i devet asova u igraonici postao pravi zavisnik koga su ve dva puta hvatali ,,na delu dok
je uzimao stvari iz kue i prodavao ih da bi skupio novac za svoj ,,hobi.
Taj sluaj je, opet sreom, podstakao grupu lekara Doma zdravlja Savski venac daproveri
koliko je pomenuta pojava rairena u kolama na ovoj beogradskoj optini. Anketirano je 258
uenika petog razreda iz pet osnovnih kola i utvreno da 24,4 odsto dece ne igra igrice, ali
samo zato to nemaju kompjuter. Bar dva sata dnevno provodi 42,6 odsto maliana pred kom
pjuterom, izmeu tri i etiri sata dnevno 27 odsto, a ima i onih koji to ine i po vie od etiri sata.
Vedna se igra kod kue, ali 40 odsto dvanaestogodinjaka vreme provodi u igraonici gde
potroi oko 100 dinara nedeljno. Pored ovoga, primeeno je i da je zanesenost kompjuterom i video
igricama otila toliko daleko da neka deca vie i ne znaju da se igraju sa vrnjacima bez igrica.
Pored reenog, u Beogradu je zabeleen sluaj profesora matematike koji je ispred
monitora znao da provede i 17 sati dnevno, jedna devojica je skoila kroz prozor i polomi
la ruku, mislei da je Betmen i da moe da poleti, njen vrnjak je dobio tik klimanja glavom
kao Robokap itd. A dijagnoze su sve due: psihoza, neuroza, anksioznost...
Ako se tome doda i ,,obavezno gledanje TV-a, cela pria poprima obrise veoma
zabrinjavajue pojave.
Ipak, Todoxin ve ima spremljen odgovor i na ovu novu bolest. Valja samo paljivije
proitati njegova uputstva u vezi ostalih bolesti zavisnosti...

Mila i Todor Jovanovi:

ta uraditi
sa naom decom i nama?
Mnogo je zla bilo u proteklih desetak godina: ratovi, inflacija, svaki as neki izbori,
optube svih protiv svakoga, lai, poluistina samo ne istina, materijalna, moralna duhovna
beda... Kome verovati? A svi vape za nekim smislom u svetu besmisla. Pogotovo deca. Zato
je veliki broj njih potraio izlaz preicom droge! I to od najranijeg uzrasta, povremeno zah
valjujui i looj selekciji vaspitaa.
Prosena porodica je doivela potpun poraz. Trka za novcem (nije najvaniji ali rea
va mnoge probleme) oduzima najvei deo vremena roditelja. Mnogi veruju da je najvani
je dati novac detetu i da je ,,imati vanije od - ,,biti. Da bi obezbedili najosnovnije ivotne
potreptine, dosta njih radi vie poslova ili one koji im ni po emu ne prilie. Najmlaima
je to samo lo nauk da se obrazovanje, rad i potenje ne isplate. Komunikacija izmeu dece
i roditelja je svedena na pisanje poruka, ostavljanje na stolu ceduljica ili, u najboljem slua
ju, na kratak telefonski razgovor. Bliskost, ljubav, toplina, su sada ve prevaziene kategori
je: da bismo se voleli moramo da se poznajemo, a da bismo se upoznali moramo da - raz
govaramo! Vaspitanje ,,budunosti je preputeno televizoru, ulici ili ,,kraju, koli. Srednja
klasa je nestala, ostala je samo ogromna veina siromanih i aica bogatih a granice
izmeu dobra i zla su pomerene ka - zlu. Zahvaljujui i iskrivljenoj slici koju stvaraju infor
mativni mediji, mnogi mladi ljudi stiu utisak da se nasilje nagrauje a da se reenje ivot
nih problema priprema po instant obrascu: jedna kaiica hemije u malo godina i - veselo!
kola je sve manje vaspitnoobrazovna ustanova. Decu u dvoritu doekuju veliki i, na
alost, mali huligani i dileri droge. kolsko gradivo je bezrazlono preobimno, puno
nepovezanih i neosmiljenih injenica koje treba zapamtiti, dobiti ocenu i istog asa - zab
oraviti! Uitelji, nastavnici, profesori i vaspitai su nemoni. Nastavnici i sami zateeni onim
to ih je snalo, nemotivisani, sa pretrpanim uionicama uenika, sa neodgovarajuim kol
skim programima koje je ko zna kad i kako pisao, ali - plan i program je (ipak) vaan. Valja
,,prei celo gradivo pa, ko je razumeo, razumeo je. Vanije je znati sve o crnoj metalurgiji
SAD nego, recimo, podatak da je aanska crkva starija od - Studenice! Za diskusiju,
razradu tema i sve ono to bi trebalo da prati kvalitetan rad, nema vremena. Vanije je pre
tresti najnovija dnevnopolitika i ulina zbivanja, a ponekad i - trajkovati. S kojim prob
lemima u nastavi se danas sreu profesori istorije, sociologije, psihologije, filozofije,
knjievnosti...?
Ni crkva, na alost, ne moe u ovakvoj situaciji mnogo da pomogne. asovi veronauke
se polako uvode u nastavu, ali, koliko su deca istinski pripremljena za njih? Koliko
roditelji mogu da im pomognu da ih prate onako kako bi trebalo kad su i sami esto zbun

jeni. Oni su uili detalje iz ivota malog Joice i kako se boriti protiv spoljnih i unutran
jih neprijatelja. Valja, dakle, nadoknaditi proputenih pedesetak godina, a deca ne mogu
da ekaju. Nezainteresovana su, dosadno im je, jednostavno - ne veruju. Kako i bi kad im
najblia okolina i ulica govore suprotno. Vano je biti u trendu, sa 13-14 godina izai na
izbor za ,,mis, jer tu lei budunost i ,,lova za koju se ne treba previe muiti, tu je i
markirana roba, besni automobili, gomile novca, brz i lak ivot uz malu pomo pitolja
i ,,heklera... Sve preica do preice za bolji ivot. Pa, ko da veruje u Boansku silu i
obeani veni ivot. Uzmi sve i odmah. U crkvu se neretko ide po ovozemaljske elje:
jedna upaljena svea da uspe biznis, druga da se uhvati dobra prilika (itaj - imuna) za
udaju ili enidbu, trea - da se domognem one dobre ,,meke i tetkine ,,gajbe... Mnogi
su veru shvatili i kao sujeverje!
U takvim uslovima, prirodno je da izvrsno razraena mrea narkomafije dri konce u
svojim rukama i napada omladinu sa svih strana. Droga je, ne tako davno, bila problem
nesreenih porodica, a danas i one naizgled najsrenije i najskladnije otkrivaju meu
najmlaima - narkomane. Tim putem su krenula nekad milom, nekad silom, ali uvek uz
,,blagoslov najblieg okruenja. Mnogi, na alost, odmah u drogi nalete na istu otrovnu
supstancu (loe pomeanu!) i umiru. Deava se. Ukoliko je dobro ,,miksovana strada svaki
stoti narkoman. Najee objanjenje je: predozirao se. U supstancu koju je koristio gotovo
niko ne sumnja. Upueni tvrde da iza ak 90 posto umrlica u novinama, a re je o osoba
ma mlaim od 25 godina, stoji upravo - droga!
U svakom sluaju, re je o organizovanom kriminalu direktno okrenutom - deci. A
budui da najvei deo trita narkotika dri iptarska mafija, re je i o obliku specijalnog
rata, a ne samo klasinog kriminala. Uzgred budi reeno, godinji obrt svetske narkomafi
je se procenjuju na preko 400 milijardi amerikih dolara od ega polovina ostaje u SAD.
Osnovni i najrasprostranjeniji sistem se sastoji u tome da sitni dileri prodajom droge
obezbeuju sebi besplatno drogiranje...
Ukoliko se neto hitno ne preduzme, a ovako nastavi, preti nam gotovo potpuno
unitenje. Dakle, ne samo na biolokom (bela smrt) ve i na duhovnom nivou.
Demokratska i graanska drutva stotinama godina uporno i sistematino vaspitavaju
i ue decu graanskim vrednostima, ljubavi prema ivotu i ljudima, samilosti, potenju,
estitosti, pravinosti. O tome ue roditelji, o tome ue i njihova deca. ak i ravi momci
to moraju da znaju i esto se ponaaju onako kako namee drutvo samo da ne bi iz njega
bili ekskomunicirani. ta, usput, urade, uradili su.
Kako nae drutvo moe da se odupre drutvenoj kataklizmi u najavi?
Pre svega, dravnim i drutvenim instrumentima. Veoma snano, beskompromisno i
svim sredstvima. Na silu narkomafije, silom zakona.
Potom, popravljanjem materijalnog poloaja stanovnitva i reavanjem osnovnih egzis
tencijalnih problema.
I najvanije - ukupnim duhovnim preporodom. Bez obzira na uzrast, pol, drutveni
status i poloaj.
emu Todoxin ui?
Nije najvanije uhvatiti narkomana, pogotovo dete, na ,,delu, izolovati ga i medika
mentima ,,pritisnuti na skidanje sa droge. Osim duevnih i fizikih patnji, na ovaj nain se
nita drugo nee postii. ta, dakle, raditi sa detetom od 13-14 godina koje je krenulo
pogrenim putem?

Prvo, potpuno ga izdvojiti iz sredine koja ga je uvukla u drogu. Ukoliko je neophodno,


preseliti se u drugi kraj grada ili ak drugi grad. Moe se i poslati (odgovornim) roacima
u drugo mesto ali, u svakom sluaju, hitno ga odvojiti od onih koji su ga u drogu uveli.
Drugo, nipoto ga ne maltretirati i terorisati preteim ili ak ganutljivim razgovorima.
0 svemu valja trezveno i argumentovano razgovarati. Ukoliko je potrebno, i uz pomo psi
hologa. Po ugledu na udruenja roditelja hendikepirane dece, mogue je organizovati
udruenja roditelja dece-narkomana kako bi se zajedno borili protiv zla uz meusobno
ispomaganje.
Tree, roditelji treba da to vie saznaju i naue o problemu sa kojim su se susreli, a
potom da steeno znanje prenesu deci: prvenstveno o tetnosti droge, a potom i o razlozi
ma zbog kojih je se vredi odrei i, posebno, razlozima zbog kojih treba slobodno i
nesputano iveti.
etvrto, izmeniti dotadanji nain ishrane. Adolescent-narkoman treba da se uredno i
kvalitetno hrani. Ovo ne podrazumeva skupu, ve zdravu hranu sa dovoljno voa i povra i
bez previe mesa i mesnih preraevina. Zatim da vodi zdrav ivot u smislu redovnog odmo
ra i spavanja i bavljenja raznim delatnostima. Od itanja, sluanja prijatne muzike (pre
poruljiva je klasina, nikako ,,tehno), gledanja pounih i kvalitetnih filmova televizijskih
emisija (bez previe nasilja i vulgarnog seksa koji sugerie okrutnost, agresiju, bezosea
jnost...), budui da je nauno okazano da su neki, recimo, crtani filmovi gotovo ,,vaspitno
delovali na odreen broj kasnijih tekih kriminalaca.
Peto, preterano gledanje televizije i igranje video igara mogu da budu prava ,,bomba
za deji mozak odnosno psihu, budui da u izvesnim sluajevima izazivaju neuroloke
tegobe pa ak i najtee bolesti centralnog nervnog sistema i onih oboljenja. Proizvoai
kompjuterskih monitora i televizijskih ekrana tvrde da nemaju tetnog dejstva, a ipak prave
1 filtere za njih. ak i kad bi bilo to tano, preterano zurenje u ekran nikako ne moe da ne
bude tetno. A tu su i mobilni telefoni, dalekovodi, trafostanice...
Istina, savremeni ovek ne moe svega ovoga da se oslobodi. Zavisnik mora da ivi u
datom okruenju. Ipak, korienje pomenutog je mogue svesti na neophodnu meru: jedan
sat je, recimo, dovoljno za igrice (i to ne svaki dan). I sa gledanjem televizije je slino. Vaz
duh u prostoriji u kojoj boravi mora da bude ist, atmosfera u porodici pozitivna. Razgovori
su neophodni. Ukoliko mogunosti dozvoljavaju zavisnika valja odvesti i na selo, u prirodu.
esto, kad zapadne u krizu, treba biti uz njega i pomoi mu. Potruditi se da ni u jed
nom trenutku ne bude van pogleda. Kriza iznenada nailazi, treba je prepoznati i odmah
reagovati.
Narkomanima, dakle, treba pomoi kako se i koliko moe. Naelno, u terapiji ove zav
isnosti moe dosta da se postigne primenom preparata Todoxin 1, psihoterapijom, vrstom
i nainom ishrane koja omoguuje ienje (detoksikaciju) i obnavljanje (restauraciju)
organizma i fizikim aktivnostima u prirodi na istom vazduhu. Preparat se pokazao efikas
nim u velikom broju sluajeva (namerno ne kaem u svim, jer to nije mogue), pomae u
odvikavanju od droge i istovremeno jaa i obnavalja kompletan organizam.
Zamisao o leenju dece-narkomana zasniva se na otvaranju stacionara u manjim
gradovima u kojima bi bili smeteni tienici iji su roditelji dali pristanak za takav nain
leenja. Re je, dakle, o leenju koje podrazumeva potpunu promenu sredine. Postoji
mogunost i da roditelji odvode decu kui, ali samo da prespavaju, uz garanciju da e biti
sve vreme pod strogim nadzorom i kontrolom ukuana.

U stacionaru bi struna lica bila na raspolaganju pacijentima 24 sata - psiholog, peda


gog, socijalni radnik i lekar opte prakse. Neki od njih ak i ne moraju da budu stalno
prisutni, ve da dolaze povremeno i prema potrebi. Deca bi u ustanovi imala redovnu kol
sku nastavu, slobodne aktivnosti, radionice i, najvanije, ono to se doskora nazivalo
drutveno korisnim radom. Mogla bi, recimo, da obrauju bate, uzgajaju cvee, gaje iv
otinje, pele, sakupljaju lekovito bilje, da se bave nekom vrstom runog rada, zanatom.
Vano je da ue, rade, stvaraju, ine neto korisno.
Psihoterapeut treba da im pomogne u oslobaanju zavisnosti od droge, da im ulije
samopouzdanje, ukae na perspektivu ivota bez zavisnosti od hemije, na nain kako
da izau iz moguih kriza i izbegnu nove izazove. Deci-narkomanima, znai, treba
posvetiti punu panju, razgovarati sa njima, sasluati ih, pomoi im da razree vlastite
nedoumice. Narkomani nisu dravni neprijatelji, niti ljudi roeni da budu zli. Potreb
na im je pomo, jer mnogi estito ne doive sazrevanje. Valja im postaviti najprostije
pitanje: Koliko ima narkom ana koji su doiveli zrele godine? Umri mlad da bi bio
lep le je samo parola, i to parola slabia uplaenih ivotom. Ukoliko je potrebno,
mladim narkom anim a treba pokazati snimke obdukcije njihovih sauesnika u opasnoj
,,igri. Neka vide kako iznutra izgledaju. Strah, u mnogim sluajevima, zng da bude
dobar uitelj.
Trebalo bi potraiti i bive narkomane, koji su spremni da otvoreno govore o svemu
kroz ta su proli, da bi se pria upotpunila. Dobro je kad lekar pria o tetnosti drogiranja,
ali je neuporedivo ubedljivija ispovest biveg narkomana. On najbolje zna i razume sada
nje. Kod njega ne prolaze lai, obmane i samoobmane kroz koje je i sam ve proao.
Svako vee mesto trebalo bi da ima stacionar za leenje narkomanije koji bi pokrivao
odreeno geografsko ili administrativno podruje.
Da bi se sve ovo izbeglo, o detetu treba stalno voditi rauna i posveivati mu dovoljno
panje. Loe stvari se ne deavaju uvek drugom! Dete je dete. Treba mu ve od desete
godine priati, savetovati ga, upoznavati sa zlom koje korienje droge donosi. Istini za
volju, neki koraci se ine i po kolama, ali deca su sumnjiava, ne veruju odmah, esto
imaju otpor prema odreenim predavaima, pogotovo ukoliko im o tome ne govore argu
mentovano i ubedljivo.
U koli, koja bi trebalo da bude uilite a ne muilite, deca bi trebalo da se, kao neka
da, izmeu ostalog ue i etici. Nita se ne reava preko noi, valja se potruditi, ali i pomoi
drugom, kao u priici o graku i sestrama:
Sedei pred velikom korpom graka kojeg je trebalo oistiti, i to brzo, devojka poe da
plae od muke. Prie joj sestra i ree: Nemoj da plae, poni a kad ja zavrim svoj posao
pomoiu ti. Tako i bi. Uz razgovor i alu, sestre za tili as privedoe posao kraju.
Ili:
Jedan ovek napravi svom ocu iniju od drveta i otera ga iza vrata da jede, jer mu se
nije dopadalo kako jede dok sedi za stolom. Bilo ga je, ree, sramota od komija. Jednog
dana i njegov sin uze komad debla i poe da ga delje. ta to radi? upita ga otac. Prav
im iniju iz koje e ti jednoga dana jesti! odgovori mu sin i nastavi sa radom. Nedugo
zatim, ovek vrati oca za sto a ukuani umnogome promenie ponaanje prema njemu.
Valja samo izvui naravouenije...
Svaka kultura ima svoje prie. Mi se moramo oslanjati na vlastitu tradiciju, ali i ono to
je dobro uzimati od drugih. Vana je poruka. Decu moramo da vratimo tradicionalnim

vrednostima, proverenim kroz vekove, naravno, uvaavajui zahteve savremenog ivota.


to kae na narod, nismo tikva bez korena, vezuju nas zajedniki preci. A teko da je
savremena generacija pametnija od desetina prethodnih. Treba se vratiti prirodi, nekada
njem nainu ishrane, igrama koje razvijaju duh i telo ali drugome ne nanose bol. Ne
dozvolimo deci da se zabavljaju ,,ubijanjem na monitorima raunara, izofrenim slikama
sa malog ekrana i uivaju u hrani koju u njenoj postojbini (SAD) nazivaju ubre-hrana junk food.
Deca mogu na slobodnim aktivnostima da slikaju, vajaju, rade rune radove koji se
mogu prodavati na dobrotvornim aukcijama a zaraeni novac davati siromanima i
bolesnima, ili kupovati potreptine za kolu. Prema onome u ta su uloila svoj trud, deca
e se drugaije ponaati (uvati ga a ne razbijati) nego uobiajenom kolskom inventaru.
Ukoliko bi radom u slobodno vreme, recimo, zaradila novac za kreenje kole, gotovo je
sigurno da njeni zidovi ne bi uskoro bili ,,ukraavani stupidnostima koje se kod nas mod
erno ,,krste kao - grafiti.
Na milosrdan rad smo potpuno zaboravili. Zar subotom i nedeljom deca ne bi mogla
da obiu po koju stariju ili bolesnu osobu, da popriaju sa njima, nabave bakaluk. Na taj
nain bi nauila da bolestan i star nisu sinonimi za - ruan i sramotan. I to je deo prirode.
Svako moe da se razboli a, Boe zdravlje, i da ostari. Kako se dananja mladost odnosi
prema starosti, takva e joj biti i budunost.
Rad u prirodi moe da donese samo dobro. Ni na koji nain ne kodi. Saditi i nego
vati drvee i zelenilo, raditi u bati, gajiti pele, sakupljati peurke i lekovito bilje, sve
to moe da bude i izvor prihoda, ali i deo vaspitanja. Deca e nauiti da vole, neguju i
potuju prirodu, bie na istom vazduhu, kretae se, igrati, biti zdrava duhom i telom
a samim tim i veselija. Tu droga nema prolaz. U nju se odlazi iz beznaa, dosade,
duevne pustoi.
Valja i unaprediti rad i aktivnosti kolskih sekcija. Sekcija za istoriju moe da
organizuje jednodnevne izlete do istorijskih mesta, literarna da uvodi decu u svet
knjievnog stvaralatva i podstie na njega, dramska bi u saradnji sa lokalnim
pozoritem mogla da pravi predstave na temu situacija iz svakodnevnog ivota, da
ukazuje na aktuelne probleme porodice, kole, socijalnog okruenja, ali i da nudi
odgovore za njihovo reavanje.
Ima kola sa dovoljno prostora u kome bi mogli da se naprave azili za ivotinje lutal
ice ili ak mini-zooloki vrtovi. I na taj nain bi uila kako da brinu o nemonijima od sebe.
Jer, kau, ko voli ivotinje, voli i oveka.
I izleti na selo bi bili od velike koristi. Gradska deca bi (konano) shvatila da itelji sela
nisu ni ,,prosti ni neobrazovani, da su fiziki i duhovno zdraviji i prirodniji od mnogih
,,okovanih gradskim betonom i staklom. Deca odrastaju uz prie koje se gotovo iskljuivo
deavaju u gradu ili crtane filmove pune runih (duhom i likom) stvorenja sa izmiljenih
planeta. O bajkama i basnama naeg i naroda Rusije, Poljske, Nemake, Kine... gotovo da
nita ne znaju. Treba im, dakle, omoguiti da ive u prirodi i sa prirodom, da odrastaju u
atmosferi ljubavi i topline, da ovrsnu, budu jaa i otpornija, a da pri tom ne postanu raz
maena, neodgovorna, samoiva i sebina.
Bez pomoi drave i drutva, meutim, teko je bilo ta od ovog uraditi. Neophodno je,
recimo, osnovati neku vrstu odbora sastavljenu od iskusnih pedagoga koji e imati uvid u
televizijski program ili tampu namenjenih deci i, u situacijama kad je to neophodno, uti

cati na njihovo ureivanje afirmiui ono to je pozitivno i podsticajno utie na pravilan


razvoj mladih linosti. Jasno, znai, razgraniiti dobro i zlo.
Valja objasniti roditeljima i deci da je predugo gledanje televizije tetno. U Italiji
se, na primer, preporuuje da deca do etiri godine uopte ne gledaju televiziju, ona
izmeu etiri i sedam godina mogu to da ine samo uz prisustvo roditelja i to ne due
od jedan sat dnevno. S druge strane, ameriki FBI je zvanino preporuio da se rau
nari sa Internet vezom ne dre u prostorijama koje nisu stalno pod nadzorom rodite
lja. Pored ovoga, u blizini dece ne bi trebalo da se nalaze mobilni telefoni zbog nji
hovog mogueg tetnog zraenja, a poeljno je i ukloniti ih iz blizine izvora elektro
magnetnog zraenja zbog tzv. elektrosmoga (elektromagnetskog zagaenja) koji je
posebno tetan po decu.
Boljem razvoju i vaspitanju dece i crkva moe u znaajnoj meri da pomogne kroz
dobro osmiljene asove veronauke, poune prie, igre, uvoenje u humanitarni rad. Ne
mora svako ko pohaa asove veronauke da postane vernik, dovoljno je i samo da bude
dobar ovek. A vera e mu se zavui u srce kad za to sazri.
Moda je dobro to to Ministarstvo prosvete prebacuje izradu kolskih planova i
programa na pedagoke institute i profesionalne pedagoge koji poslednjih desetak god
ina vape za tim. Konano su dobili to to su traili, istina uz plate od po dve hiljade
dinara, pa nekse iskau.
Sve u svemu, neophodan je kompletan preporod drutva. Koliko u fizikoj, jo vie u
duhovnoj sferi. Moramo da se vratimo dobroti, humanosti, potenju, istinskoj pravdi, brizi
o najmlaima i ni u ali vie ne izgovorimo: ko ui - znae, ko krade - imae. Zlo mora da
bude sankcionisano, a dobro nagraeno. Povratak prirodi, tradiciji, zdravoj hrani i ishrani,
dobrim porodinim odnosima, dobroinstvu bez oekivanja koristi, svakako e pomoi da
doe do boljitka i u materijalnoj sferi ivota. A obnova uvek poinje od pojedinca. Teko je
priznati da nismo u pravu i onakvi kakvi smo mislili da jesmo. Nije, meutim, greh pogrei
ti, nego uoenu greku ne ispraviti i ponoviti.
Nauimo, na kraju, decu da pozitivno prilaze ivotu. Veliki broj ljudi, naime, zna ta
nee, a ta hoe - ne zna! I ceo ivot im proe u izbegavanju onoga to ne ele a da nikada
ne saznaju, ili bar glasno ne kau, ta - ele. Pouimo, dakle, decu da govore ta hoe, a ne
ta nee. Naravno, to nije nimalo lako, jer pre toga im potanko valja objasniti koji im je
izbor na raspolaganju, izmeu ega biraju. A to nije malo. U svakom sluaju, pozitivno
odreenje je uvek bolje od negativnog. aa u kojoj do polovine ima vode je za pesimistu
prazna a za optimistu do pola puna!
Krenimo, konano, tim putem. Ne moe da kodi!

KAKO TREBA
RAZUMETI
LEKOVITO BILJE
Todoxin planetarno udo!
,

Pretenciozno? Ni sluajno!
Planetarno - jeste! Dobio je priznanja od najveih institucija i strunjaka sveta.
Da bi se objasnilo udo prirode, meutim, za poetak je neophodno pozabaviti se
biljakama i njihovom ulogom na Zemlji.
Kada se beru i prepariraju za leenje, biljke su za 30 do 40 odsto lekovitije nego kada
se to obavlja u neke druge svrhe ili to ine osobe nevine tome.
Dovoljno je uporediti biljku u saksiji, na njivi ili u vrtu. Uz ljubav i komunikaciju dru
gaije raste, neuporedivo je bujnija, raskonija, lepa, od one iz ,,mehanikog uzgoja kod
koga nema emocija.
Slino poreenje se moe izvesti i sa ivotinjama. Jedno je kada se domaa ivotinja
gaji i neguje s ljubavlju, a sasvim drugo prilikom bezdunog uzgoja u industrijske svrhe.
Kokoka kojoj su se svi radovali i mazili je dok je bila pile, putana da eta po dvoritu,
hranjena sa puno ljubavi, ima kvalitetnije meso i jaja od kokoke iz inkubatora nekog
poljoprivrednog kombinata.

Povedi rauna o njenoj dui


Ali, vratimo se biljkama. Svaka ima duu i preko nje uspostavlja kontakt sa svakom
drugom duom koja to, naravno, eli. Dua se sa duom zbliava. Prua toplinu, emocije.
Biljka, iz tog razloga, osea strah kad neko namerava da je posee ili otkine. Tano zna ta
e se desiti, doivljava paniku, stres.
Biljka za ishranu, ubrana pod stresom, ima isto negativno svojstvo kao ubijena ivot
inja. Nije sluajno to to muslimani zahtevaju, prilikom uvoza mesa iz nemuslimanskih
zemalja, da se pod posebnim uslovima (ritualno) kolju ivotinje namenjene za ishranu. Bez
potovanja rituala klanja, meso je neisto.
Osoba bogata znanjem i posveena pravljenju lekova i ajeva od lekovitog bilja,
neuporedivo je efikasnija od nadmenog i ravnodunog oveka. Nije dovoljno znati
recepte i m eriti na vagi: toliko grama ovoga, toliko onoga, sve to sloiti i pomeati.

Da bi se iz biljaka izvukla esencija vrednosti i kvaliteta, onaj ko ih priprem a mora


da im pokloni sebe. Vlastitom duom da im objanjava i upuuje ih u ono emu su
namenjene. Biljka se, u sutini, rado predaje oveku, svesna vlastitog znaaja u cik
lusu ivota.
Razliito je kad ivotinja pase ili kada nailazi ovek sa srpom i kosom. Uko
liko kosilac zna etelaku pesm u, ili se ak molitvom obraa biljci, duhovima bilja
objanjava ta i zato ini. Biljka e tada biti blagorodna, sprem na da uzvrati
plodom i novim sem enom . Prilikom pae, ivotinje uzvraaju ubrivom, hranom
za biljke koje tek treba da niknu. To je zatvoreni prirodni veiti krug. Biljke ga
potuju i razum eju. Samo bezdunost ne priznaju. Isto je i sa m ehanikom
preparacijom biljaka pri kojoj, jednostavno, nem aju svest o nam eni. Ne razum eju
i ne odgovaraju pozitivno.
Rezultati prouavanja koja je obavljala Meri Vilson, ekolog sa Univerziteta Ilinois u
empejnu, ponajbolje to dokazuju.
Dr Vilson se na poetku prouavanja zapitala zbog ega su na zreloj kupini,
na istom grozdu plodova, pojedina zrna jo nezrela i crvena a druga zrela i crna.
Tokom prouavanja, zapazila je da su grozdovi plodova kupine sa crvenim i
crnim zrnim a m nogo vie privlaili ptice da ih jedu nego grozdovi sa samo
crvenim ili samo crnim zrnim a. Biljke sa plodovim a drugih boja m nogo su
m anje privlaile ptice da ih jedu. Pri kljucanju kupinovih plodova, ptice su
siuna zrna iz plodova rasejavale po zem ljitu pa je i to razlog zbog ega se
kupine bre razm noavaju od drugih biljaka. Ovo je, zaista, vie od tajnog iv
ota b iljak a.
Ukoliko osoba nem a svest o tome zato bere odreenu biljku, naroito ukoliko
nema emocija o tome, ne moe joj ni predati poruku o svojstvima neophodnim da
pomogne nekom e da ozdravi. Uz duevnu molitvu, s Ijubavlju, biljka e dati toliko
potreban fluid (na prim er lekovitog delovanja) i nepoznatoj, a kamoli poznatoj
osobi.
Odnos potovanja prem a biljci i biljnom svetu od iskona je ukorenjen u narod
nom verovanju. U naem selu, na primer, obiaj je bio da ene anju ito uz pomo
mlaih, a m ukarci prave uad i vezuju snoplje. Posle zavrene etve, svi zajedno su
skupljali snoplje i slagali u krstine ili ,,estake i ,,petake. Obiaj je, meutim, nala
gao (i potovan je) da se na sredini njive ostavi malo neponjevenog ita! To ito se
zvalo Boja brada. Jedna devojka bi vezala m anu oko tog ita i okitila ga cveem.
Pri polasku kui, domain bi to ito poupao, opleo u venac i uvao na suvom mestu
sve do poetka sledee setve. Tada bi venac okrunio i dobijeno ito pomeao sa
semenom.
Svaka biljka osim due, ima i anela uvara i vlastito astralno telo. Istina, ne tako razvi
jeno i u formi astralnog tela oveka. Nesumnjivo je, meutim, da poseduje mo rasuivanja i predvianja i da ivi u astralnom vremenu.
Razlika, u odnosu na oveka, upravo lei u kolektivnoj svesti biljaka, insekata, mikro
ba, virusa i ostalih sitnih organizama bez fizikog i fiziolokog sistema za razmiljanje. Svi
oni ,,razmiljaju svojim - astralnim biem. To astralno bie, telo, nije posebno za svaku vlat
trave. Na izvestan nain je kolektivno. Podeljeno je na grupe, ali istovremeno jedinstveno,
budui da misli umesto elijskih mitohondrija.

Molitva i Mesec
Treba znati i to da je leku potrebno dati ne samo snagu, ve se mora pokazati i vera i poko
rnost Bogu. Pre uspostavljanja komunikacije sa biljkom, treba izgovoriti molitvu poput ove:
Ne idem protiv Tebe, Tvore moj,
neka bude volja Tvoja.
Ovo dajem ljudima iz ljubavi bratske,
iz ljubavi prema blinjem svom.
Dajem ovaj lek, ali ne protiv Tvoje volje.
Biljke su izuzetno neobini organizmi. to su primitivnije i manje, lake se razm
noavaju. Moe im se otkinuti list, ak se mogu prepoloviti i od jedne razviti dve ili vie
biljaka - svaka e rasti za sebe. Ali sve biljke imaju jedinstven, zajedniki duhovni organ
za miljenje, oseanje, komunikaciju. Upravo uspostavljanje te komunikacije izmeu
oveka i biljnog ili virusnog astrala, jeste ono ega ovek uglavnom nije svestan. Kao
dokaz neverovatnih mogunosti i gotovo nebeske raznolikosti, navodim primer jednog
drveta u Indiji.
Naime, grupu indijskih botaniara sa Univerziteta u Delhiju, daleke 1927. godine,
obavestili su studenti iz drave Maharatra da u nekim krajevima njihove drave raste drvo
koje nou lee da spava.
Botaniari su otputovali do njih zajedno sa novinarima iz lista Bombaj kronikl.
Oni su objavili skraeni izvetaj botaniara u kojem je, izmeu ostalog, pisalo: Drvo
se odmah po zalasku sunca naginjalo prema tlu da bi na njega sasvim leglo i u tom
poloaju ostalo do ponoi, kada bi poinjalo lagano da se podie i u zoru opet stajalo
savreno uspravno!
Da bi se na pravilan nain razumele biljke i njihova lekovita svojstva, valja se poz
abaviti i uticajem Meseca na ivi i neivi svet. Poznat je njegov uticaj na podizanje i spu
tanje nivoa mora tj. plimu i oseku. S obzirom na to da je ljudski organizam u velikom
delu (oko 70 procenata) sastavljen od vode, neminovne su i promene u njemu u zavisnos
ti od meseevih mena. Sledei ovu logiku, namee se zakljuak da je biljku najbolje brati
u vreme mladog meseca. Tada poseduje najbolju ravnoteu sastojaka i lekovitog dejstva.
U vreme punog Meseca, poznato je, meseari etaju i po najneobinijim mestima,
od krovova pa nadalje. ovek se tada ,,otvara. Meseev uticaj na Zemlju je u tom peri
odu u naponu snage, s obzirom na injenicu da je prema njoj okrenut obasjanom,
toplom stranom.
Mora se imati u vidu da je Mesec, odnosno njegov uticaj, potpuno drugaiji sa zagre
jane strane (gde je svetlost) od one gde caruje mrak, hladnoa i beskrajni crni svemir. Zbog
toga je pun mesec ,,topao, sjajan, delotvoran. Njegov magnetizam, meren instrumentima,
veoma je slab ali, ipak, dovoljno snaan da podie okeane i utie na sve zemaljske orga
nizme i bia. Podrazumeva se i njegovo delovanje na organizam oveka - bia sa
najsavrenijim mozgom.
Meseev magnetizam je potpuno ,,otvoren. Ne ometaju ga druga magnetna polja.
Njegov uticaj je posebno drugaiji pri punom mesecu u mirnoj noi u ravnici, pored reke,
jezera ili mora, nego u noi na planini ili umovitom terenu. Razlika se javlja otuda to
se meseev magnetizam ,,razbija o neravan prostor pa je i njegovo delovanje slabije.

I biljke su u tom periodu van sebe. Sklonije su daljem slanju, emitovanju,


vlastite energije. alju je u etar da komunicira sa nebeskim telima. Dakle, sasvim
suprotno od perioda mladog meseca tokom koga je najvie zatvorena u sebe, naje
fikasnija i najvrednija.
Ima svakako i bilja koje treba brati u vreme punog meseca, odreeno doba dana ili
godine. Ivanjsko cvee, na primer, treba brati ba na Ivandan. Bez obzira da li je u to vreme
mlad ili pun mesec. Ono je tada najlekovitije.
U vezi sa biljem postoje mnoga verovanja i sva su vezana za vrlo stara iskustva i
predanja. Ta znanja se prenose kroz prostor i vreme od kad je sveta i veka. Mora se imati
u vidu da je svako verovanje bez podloge vremenom naputeno. Meutim, pomenuta
iskustva u vezi biljaka, ne bez razloga, opstaju do danas.
Savremeni ovek, u nastojanju da imitira lekovite biljne sastojke, proizvodi njihova
hemijsko-sintetska jedinjenja. Zahvaljujui tehnologiji, iz biljke moe da izoluje lekovitu
supstancu. Da bi dobio jedan gram sastojka koji e direktno delovati na bolest, ovek
treba da preradi kilogram, neretko i neuporedivo vie, odreene biljke. Pitanje je, meu
tim, koliko grama tog lekovitog sastojka ovek treba da konzumira da bi dejstvo bilo
efikasno i momentalno. Ili, koliko kilograma biljke mora da pojede da bi doao do tog
grama, jer e se jednim delom izgubiti, sakriti u celulozi ili neem drugom to e biti
izbaeno iz organizma.
Kada ovek taj isti lek proizvede hemijsko-sintetikom obradom, dobijena supstanca
moe, ali i ne mora, da bude efikasna. U svakom sluaju je jeftinije i bar donekle deluje.
Ukoliko se, meutim, lekoviti sastojak biljke svede na hemijsku formulu (sastavljanjem
takorei ni od ega) - re je o surogatu. On ne deluje jednako efikasno i zauvek je bez due.
Nema auru, zajedniku svest, deli ivotvornosti.
Izmeu oveka i hemijske formule se unekoliko je uspostavljen neprirodan odnos.
Recimo aspirina (glavni sastojak kora vrbe). Iako aspirin deluje, ipak je to sintetika. Ali, i
lek. Ako se zloupotrebljava, to je inae est sluaj, moe doi do deficita faktora zgruavanja krvi, trombocitopenije i veoma neprijatnih krvarenja.
Zloupotreba lekovitog bilja lako moe dovesti do niza negativnih posledica.
Razlike izmeu hemijskih i prirodnih formula su mnogobrojne. Za to je dobar
primer vitamina C. Poznato je, naime, da se vitamini dele na: liposolubilne i hidrosol
ubilne, na termostabilne i termolabilne. Vitamin C, kao hemijski farma-proizvod,
uglavnom je termolabilan, poput veine od preko sto vrsta vitamina biljnog porekla.
Meutim, C vitamin iz ipka i krompira je u visokom procentu - termostabilan.
Izvesni sastojci iz biljaka se ne mogu koristiti bez termike ili neke druge obrade.
Ukoliko je, recimo, aktivna supstanca vrsto zatvorena elijskom opnom eludac esto
nije u stanju, ili nema vremena, da rastvori tu opnu ukoliko nije mlevena, peena,
kuvana, ekstrahovana eterom, alkoholom, vodom, uljima, itd. Upravo zbog te teke
varljivosti elijskog omotaa, prolazak pojedinih aktivnih supstanci kroz organizam
izuzetno kratko traje.

Pomirenje kao uslov opstanka


Cilj ovog teksta je pokuaj da se spozna znaaj pomirenja ovekove individualne, poje
dinane i kolektivne svesti sa kolektivnom sveu biljaka, ivotinja, svake bubice, pa sve do

virusa i njihovih delova. Moe se, ak, govoriti i o pomirenju anela uvara i astralnih tela.
Drugim reima, potrebno je usaglasiti svest oveka, bolje rei zajedniku svest oveanst
va sa kolektivnom sveu svega to se ne zove ovek. Za dobrobit i jednih i drugih. Takvom
harmonizacijom, ovek bi dobio na kvalitetnoj dugovenosti izmerenoj sreom. Bez nje,
nema mu opstanka.
Kako stvoriti mir u svakom biolokom biu, oveku, izmeu njegove svesti i ulaska u
zajedniku svest svih mikroorganizama i moliti prvenstveno za pomirenje i zdrav zajedni
ki ivot? ovek je odgovaran za stvaranje adekvatnih uslova ivota tom mikrosvetu kroz
asne, zdrave, iste misli i zdravu hranu, kako bi sokovi koji teku kroz njega bili isti poput
planinskog potoka.
ovek nije kriv samo za ukupno propadanje Planete, ve i za sopstveno telo - Planetu
njegovog mikrosveta. Nezadovoljno ovekovim trovanjem lekovima, hranom, vodom, vaz
duhom, negativnim vibracijama i mislima, kazaljka ivota se mora okrenuti ka pozitivnom
smeru. Za to postoji bezbroj naina. Potrebno je samo malo dobre volje.
Svakodnevni primer za to je kad domaica u bati nabere graak, oljuti ga i od njega
zgotovi jelo za ukuane. U sutini, to je isti onaj graak sa pijace, ali domaica ga je brala
namenski. Za ,,poznate osobe. Svesno ili nesvesno, mislila je na njih dok ga je brala.
Zapravo, prinosila ga je kao rtvu ivotu svojih dragih. Nabrala je i peruna, listi ovde, lis
ti onde, da bi zainila hranu deci, roditeljima, dragom gostu. To je ista ljubav utkana u
hranu.
Ono to se esto gubi i zaboravlja pripremanjem hrane, jeste injenica da se preko nje
poklanja i Ijubav. Najee je re o eni. Kuva s ljubavlju, daje ljubav onima za koje kuva.
Zato majka voli da hrani svoje dete, da mu upravo ona priprema ono to e mu dati ivot?
Sopstvenu ivotvornu ljubav, kroz tu hranu, direktno daje organizmu svog deteta.
Vidi se i osea ruak spremljen bez ljubavi. Tuna domaica ne moe da se nosi sa
srenom, punom optimizma. Jelo joj ima drugaiji ukus. Misli su joj ko zna gde, i njenom
tugom odie hrana. Otuda i uoljiva razlika kada dve razliite osobe spremaju isto jelo po
istom receptu. Jednom jelu, uprkos istim sastojcima, nedostaje - ljubav.
Slino je i sa biljem. Pravi zaljubljenik i poznavalac lekovitog bilja, bere ga s ljubavlju,
nenou, a biljka osea da je upravo ona izabrana da pomogne, izvri misiju dobijenu
trenutkom vlastitog nastajanja. Jo ako je bolesnik primi s ljubavlju i poverenjem, krug je
zatvoren. Biljka e dati sve od sebe, a efekat e biti iznad svih oekivanja. U suprotnom,
mehaniki ubrana biljka, obraena i progutana kao ,,prepisan lek bez vere u njenu mo,
dae neuporedivo manje od sopstvenog lekovitog potencijala.
Znaajno je da je oduzimanje ivota biima sa kolektivnom sveu, koja kolektivno
,,misle kroz astral, nesravnjivo manje od oduzimanja ivota biu sa linom sveu. Posle
ubranog maslaka, lincure, kantariona, njihovo telo nastavlja sa rastom budui da se bere
samo odreeni deo biljke.
Kolektivna svest, dakle, nastavlja sa ivotom dokle god postoji makar i jedan struk
kantariona. ivot mu nije oduzet u pravom smislu te rei. Isti je sluaj sa bubama, pe
lama, mikrobima... Drugo je, meutim, ubiti ivotinju. Veliki broj biljaka se bere inte
gralno, od korena do cveta. To nita ne menja. Postupci branja, bez obzira na pom enu
ti strah biljaka, meusobno se razlikuju. Pred kosilicom ili traktorom biljka osea neu
poredivo vei strah nego pred detetom koje upa travu ili ivotinjom koja pase samo
njene vrhove.

Ne treba se, meutim, zavaravati milju da su biljke apsolutno nemone. Dems Tam
linson, botaniar iz Istraivake laboratorije amerikog Ministarstva poljoprivrede u
Gejnsvilu u Floridi, otkrio je zanimljivu pojavu kod nekih biljaka.
Na oglednim parcelama sa kukuruzom, ustanovio je da stabljike kukuruza u slua
jevima najezde tetoina podiu specifinu hemijsku ,,uzbunu kojom pozivaju ose da
unite tetoine. Kada gusenice napadnu lie kukuruza i ponu da ga jedu, pljuvaku
meaju sa oteenim delovima lia i na tim mestima ostavljaju svoje larve. Meanjem
gusenine pljuvake sa sokovima iz kukuruznog oteenog lia stvara se odreena
hemijska supstanca, iri se u vazduh i privlai ose. Ose odmah doleu na ta mesta i
polau svoja jajaca na gusenine larve. Kada se iz jajaaca izlegu male ose, hrane se tim
larvama i tako ih unitavaju.
Zanimljivo je da se pomenuta hemijska supstanca ne pojavljuje na liu koje je
oteeno nekim drugim nainom. Prema Tamlinsonu, slian odbrambeni sistem od tetoi
na pokazuju soja, pamuk i jo mnoge druge biljke.
S druge strane, mnoge vrste biljaka su snabdevene prirodnim preprekama koje
onemoguavaju parazite da prodru u njihovo tkivo. Te prirodne prepreke mogu da budu
votane prevlake na plodovima ili liu, vea ili manja zadebljanja ili dlakavost zeljastih
delova.
Veliki broj biljaka spreava nadiranje parazita u unutranjost tkiva i hemijskim sas
tavom elijskog soka. Ova vrsta otpornosti, zasnovana na mehanikim ili hemijskim prirod
nim preprekama prema prodiranju parazita u telo biljke, poznata je pod imenom pasivna
otpornost. Neke biljke, pak, raspolau i aktivnom otpornou, odnosno aktivno reaguju na
prisustvo parazita bilo da ga potpuno unitavaju ili samo lokalizuju. Ima i ne mali broj onih
koje u zoni infekcije obrazuju oko parazita plutano tkivo i na taj nain mu blokirajui snab
devanje hranljivim materijama.
U homeopatiji ne postoji otrovna biljka s obzirom na injenicu da moe da se napravi
takva potencija u kojoj nee ostati gotovo ni jedan molekul aktivne (otrovne) supstance. Svi
sastojci biljke prolaze kroz vodu, a voda, osloboena od molekula biljke, pamti i lei kroz
primljene poruke. Bolje, jae i bre od same lekovite biljke. Zbog toga se esto se dogaa
da homeopatski lekovi deluju bre od standardnih lekova. Naravno, glavni preduslov za
uspeno leenje je upotreba prave potencije homeopatskog leka za odreenu bolest. Ali, to
je neka druga tem a...
Podvlaim da se veza izmeu biljke i oveka, uprkos svemu dosad reenom, ne svodi
iskljuivo na hranu i lek. Uzajamna veza je mnogo dublja. Todoxin i njegova efikasnost su
najbolji dokaz ove tvrdnje.

Fitoterapija
Fito, na grkom fyton, podrazumeva biljku. Terapija, na grkom therapeia, znai
sluenje, leenje. Zajedniki, dakle kao fitoterapija, oznaavaju leenje ovekovih bolesti
lekovima biljnog porekla.
Gospod je oveku dao bilje za hranu. Meutim, po prindpu ,,dao sam ti mali prst, a ti hoe
celu aku, ovek je od pamtiveka biljku poeo da koristi i za leenje. I to veoma uspeno.
Zato?
Zbog gotovo nestvarne otpornosti na sve vremenske i ostale uslove i ivotvorne vital
nosti. Ramondija (Ramondia serbica) je, recimo, biljka koja je uspela da preivi od tercijera
do danas. Raste u Sievakoj klisuri. Biljku je, meu onima koje su preivele sve klimatske
promene od tercijera do danas, otkrio na uveni botaniar Josif Pani. I, eno je, jo uvek
ivi i buja u svojoj Klisuri.
Ili, danas toliko popularan - ginko. O emu i kome je re? Ginko (Ginko biloba) je
listopadno drvo koje izrasta i do 40 metara visine, prelepe piramidalne kronje. Naziv mu
potie od kineske rei Gin Kio - srebrna kajsija, a prepoznaje se po tipinom lepezastom
listu delimino podeljenom na dva dela - lobusa, te otuda ime vrste biloba.
Darvin je ginko nazvao ivim fosilom jer je star 200 miliona godina, a uspeo je da
preivi ledeno doba. Domovina mu je Kina, gde se u vrtovima budistikih hramova mogu
nai stabla stara 3-4.000 godina, koja budistiki svetenici potuju kao sveto drvo. Lekovi
to dejstvo ginku daju dve grupe supstanci: ginkoflavonglikozidi i terpenske supstance:
ginkolidi i bilobalidi. Izuzetno povoljno deluju na zidove krvnih sudova, poboljavaju
mikrocirkulaciju i usporavaju proces ateroskleroze.
Ako je sve te milione godine uspeo da preturi preko glave, zato ne bi mogao da
pomogne i siunom i nejakom biu kao to je ovek. Mogao bi? Naravno da bi mogao.
Moda je ba zato najlepe godinje doba - prolee. Kad se sve budi, buja, raste i cveta.
Prolee je vesna na ruskom, na slovakom jar, na ekom jaro, na makedonskom pro
let, na slovenakom pomlad, na turskom behar, na albanskom pranvera. Neki narodi imaju
dva naziva za prolee. Nemci prolee zovu friling i lenc. Friling koristi u svakodnevnom
govoru, a lenc uglavnom upotrebljava u poeziji i pesnikim izrazima. I Maari imaju dva
naziva za prolee: tavas i kikelet. Kikelet je arhaizam, a tavas savremeni izraz za prolee.
Italijani za prolee kau primavera, Francuzi prentan, Rumuni primavara, Englezi spring,
Finci kevat... Koliko naziva u ast raanja biljnog sveta!
Naravno da suneva svetlost predstavlja najdragoceniji izvor ivota za sva iva bia na
Zemlji, ali manje je poznato da ljudi i ostali deo ivotinjskog i biljnog carstva nisu u stanju
da uhvate i iskoriste veliki deo suneve energije.
Naunici su, na primer, utvrdili da sve biljke i morske alge na Zemlji fotosintezom
hvataju svega jednu desetinu jednog procenta suneve energije. Koliina energije koju
jedan ovek svojim fizikim radom utroi u toku godine, jednaka je koliini energije koju
Sunce uputi na Zemlju za jedan sat.

Ali se, ipak, ivi!


Ipak, najdrastiniji uslovi ivota su, po svoj prilici, morske dubine.
lanovi amerike naune podmornice ,,Alvin otkrili su 1977. godine u vodama
ostrva Galapagos, na dnu Tihog okeana, hidrotermalne izvore iz kojih izbija vrela
magma, voda i gasovi - sumpor-dioksid, metan i drugi - pravei na morskom dnu dim
njake visoke i do trideset metara. Ove dimnjake naunici su nazvali crni ili beli puai,
zavisno od boje dima koji je iz njih izbijao. U neposrednoj blizini ,,puaa, otkrili su i
potpuno nepoznat i udnovat ivi svet koji se sastojao od razliitih koljki velikih i do 20
cm u preniku, cevastih crva, slepih raia, razliitih riba, morskih jeeva i drugih udnih biljaka i stvorenja.
Naunici su do tog otkria smatrali da ivotinjski i biljni svet ne moe postojati bez
suneve svetlosti, bez fotosinteze kojom biljke stvaraju energiju, odnosno hranu za
ivotinje. Na dnu okeana, u mrklom mraku i u toksinim uslovima, razvio se sasvim
drugaiji svet u kome kolonije bakterija vulkansku toplotu, uhvaenu u sumpornim i
drugim gasovima, pretvaraju postupkom hemosinteze u hranu za ovaj biljni i ivotinjs
ki svet.
Ovaj do sada nepoznat lanac ishrane, verovatno se razvio jo od vremena kada su kon
tinenti poeli da se razdvajaju.
Neto kasnije, 1986. godine, naunici su crne puae i isti biljni i ivotinjski svet u
njihovoj blizini, otkrili i u Atlantskom okeanu.
Ni to, meutim, nije sve.
Doskora je u biologiji postojala ideja da se ivot ili bioenergetski procesi na Zemlji
uglavnom odvijaju uz pomo suneve energije, odnosno fotosintezom. Meutim, naunici
su otkrili da se ti procesi mogu odvijati i pomou drugih vrsta energije. Tako su, na primer,
otkrili da izvesne bakterije imaju u sebi siune estice gvoa koje reaguju na magnetsku
energiju. estice koje reaguju na ovu energiju pronaene su i u stomaku pela i mozgu gol
ubova.
Bioenergetski procesi u ovim organizmima odvijaju se tako to se siune estice
gvoa u jakom magnetskom polju orijentiu u jednom pravcu i u sluaju nekih protozoa
omoguavaju im da se trepljama kreu kroz vodu. Ovde je magnetska energija pretvorena
u kretanje, odnosno u kinetiku energiju. Ima sluajeva da se magnetska energija pretvara
u toplotnu. To se postie tako to se magnetske estice u organelama u eliji taru jedne o
druge i tim trenjem stvaraju toplotnu energiju. Zatim, u ivom svetu postoje bakterije koje
u svojim dugim trepljama ili flagelama koriste energiju vetra ili vode i tu energiju u svojim
elijama pretvaraju u toplotnu ili hemijsku.
Sve to raste i treba da raste, to bi rekao na pesnik. Ali, da ne bih potpuno skren
uo sa teme, vraam se fitoterapiji nastaloj, dakle, na najizdrljivijem, najotpornijem,
verovatno i najlepem delu prirode.
Ako emo poteno, imam bar jo jedan jak razlog da napiem koju re o fitoterapiji.
Naime, pre sedam godina je objavljeno da uzimanje lekova poalje preko milion
Amerikanaca u bolnice tokom samo jedne godine. Kod 61.000 ljudi lekovi izazovu Parkin
sonovu bolest, 16.000 se povredi u saobraajnim nezgodama izazvanim lekovima dobijen
im na recept, kod 163.000 Amerikanaca se pamenje primetno pogora ili potpuno nestane
zbog korienja lekova, 32.000 slomi kuk usled pada izazvanih lekovima.
Treba li neki jai razlog?

ZELENA APOTEKA Z A HIV/AIDS


Obolelima od HIV/AIDS-a prvenstveno preporuujem aj od kantariona, vranilove
trave i isopa, bogato zainjen - sladiem. Pored toga, preporuujem korienje provereno
efikasne biljke za jaanje imuniteta poput maslaka, uprkos tome to se ne preporuuje u
velikoj meri. Na kraju, preporuujem konzumiranje veih koliina belog i crnog luka.
Lekovite biljke, naravno, osposobljavaju organizam da se bori protiv infekcije, ali je neophod
no da osobe infidrane virusima koji izazivaju bolest budu pod strunim lekarskim nadzorom. Pored
sredstava koje propisuje zvanina medidna, dakle, predloio bih im da pokuaju i sa lekovitim
biljkama koje podstiu jaanje imunolokog sistema. Uveren sam da bi uspeh bio izvesniji.
Predlaem, dakle, da isprobaju prehrambene i imunostimulativne metode, posebno
ukoliko bi njihovi T-limfociti na njih dobro reagovali. Zato svaki virusom inficirani pacijent
mora pomno da prati najnovija istraivanja i ponaa se u skladu sa otkriima koja nude
najizvesnije anse za izleenje.
Obavezno je konsultovanje lekara u vezi svake lekovite biljke koju oboleli eli da
isproba. Sa po nekoliko reenica predstavljam neke biljke koje su se u praksi pokazale
veoma efikasnim...

Sladi (Glycyrrhiza glabra)


aj od sladia deluje na mnoge viruse. Njegov aktivni sastojak (glicirizin) moe da
suzbije veliki broj virusnih procesa. Na primer, sposobnost virusa da prodiru u elije
domaina i menjaju njihov genetski materijal...
Neka istraivanja ukazuju i da glicizirin spreava rast HlV-a u laboratorijskim uslovi
ma. U nekoliko klinikih ispitivanja su postignuti zanimljivi (pozitivni) rezultati. Japanski
naunici su u jednom istraivanju u kome su uestvovale seropozitivne osobe, ali bez simp
toma side, utvrdili da je glicizirin odlagao pojavu simptoma vezanih za ovo oboljenje.
U drugom istraivanju su hemofiliari koji su HIV infekciju dobili putem transfuzije krvi vie
od mesec dana uzimali glicizirin. Tokom tog perioda koliina virusa u njihovoj krvi je znatno
smanjena, to jasno ukazuje da je taj biljni sastojak u stanju da sprei reprodukdju HIV-a kod ljudi.
Na kraju, sva je prilika da glicizirin smanjuje i neeljena dejstva AZT-a (azidotimidina
- leka protiv side).
Dakle, oboleli od side treba da doda komad korena sladia od oko 30 grama u litar bilo
kog biljnog aja ili jednostavno vae koren. Ukoliko neko vie voli, moe da uzima stan
dardizovane komercijalne preparate nekoliko puta dnevno.
Iako su sladi i njegovi ekstrakti bezbedni prilikom upotrebe u umerenim koliinama - do tri
olje aja dnevno - dugotrajna upotreba ili unoenje vedh kolidna mogu da izazovu giavobolju,
letargiju, zadravanje natrijuma i vode, preteran gubitak kalijuma i visok krvni pritisak.

Vranilova trava (Origanum vulgare)


Mnogi smrtni sluajevi usled side zapravo su posledica procesa poznatog pod imenom
oksidativni stres, tvrdi Dr Hauvard Grinspan, istraiva iz Njujuroka. Ova vrsta stresa posled
ica je znaajnog oteenja koje elijama u organizmu nanose tetni molekuli kiseonika, poz

nati pod imenom slobodni radikali. Doktor Grinspan tvrdi da poveano unoenje antioksi
danata moe da doprinese odravanju funkcija imunolokog sistema kod seropozitivnih ljudi.
Antioksidanti su supstance koje eliminiu slobodne radikale tako to neutraliu njihovu
sposobnost da oteuju elije. Njegovo obrazloenje je uverljivo. Zato predlaem obolelima da
piju vee koliine antioksidansnih ajeva, posebno onih od vranilove trave. Jo je bolje zasla
diti ga sladiem da bi mu se poboljao ukus a korisno dejstvo glicizirina dolo do izraaja.

Kantarion (Hypericum perforatum)


Narodni nazivi: gospin cvet, smicaljka, izdatkinja.
Upotrebljivi delovi: skupljaju se gornji delovi stabla bez grubih odrvenelih delova.
Lekovito delovanje: advulijans, antiseptik, adstrigens.
Narodna medidna: koristi se za leenje greva u elucu, sluzavosti plua, protiv
zgruavanja krvi, bubrenih bolesti, jetre, ui, slezine, mokrane beike, astme i hroninog
kalja, protiv poviene kiseline u elucu, podagre, iijasa, reumatizma, tuberkuloze, nere
dovne i obilne menstruacije, hemoroida, belog pranja i opekotina.
Hemijski sastav: tanin, etarsko ulje, glikozid-hipericin.
Upotreba: u obliku aja - jedna supena kaika isitnjene droge na 200 ml vrele vode. U
obliku kantarion ulja (Oleum Hyperici) - priprema: 20 g svee biljke na 200 ml ulja, ostavi
da odstoji 30 dana. Upotrebljava se za leenje rana i opekotina.
Ova biljka sadri hipericin i pseudohipericin, jedinjenja koja imaju antivirusna svojst
va. U laboratorijskim uslovima je dokazano da deluju na razne viruse i/ili hepatitis. Zapra
vo, meavina hipericina i nekoliko derivata patentirana je sredstvo za terapiju cito
megalovirusne infekcije (jedna od mnogobrojnih infekcija do kojih dolazi zbog pada
imunolokog sistema kod ljudi sa HI - virusnom infekcijom).
Istraivai, oigledno, moraju jo dosta toga da urade kako bi u potpunosti razjasnili
terapeutsku vrednost ovih jedinjenja u leenju virusnih infekcija. U laboratorijskim ispiti
vanjima i istraivanjima na ivotinjama, dokazano je da pseudohipericin smanjuje irenje
virusa. Iako rezultati nekoliko ispitivanja na HlV-pozitivnim pacijentima ukazuju na
odreene vrednosti hipericina, ostaje da saekamo nova istraivanja...
U meuvremenu, oboleli mogu da probaju sa uzimanjem kantariona. Predlaem tink
turu napravljenu od cele biljke i to - od 10 do 30 kapi u soku nekoliko puta dnevno.
Kantarion sadri inhibitore monoamin oksidaze (MAO). Pacijenti koji redovno uzima
ju MAO inhibitore ili koriste lekovite biljke koje ih sadre, moraju da izbegavaju alkoholne
napitke, dimljene ili namirnice iz turije i lekove poput onih za nazeb i polensku groznicu,
zatim amfetamine, narkotike, triptofan i tirozin.
Trudnice ne bi smele da uzimaju kantarion, a oni koji ga koriste trebalo bi da izbe
gavaju intenzivno izlaganje suncu bar dok su pod tretmanom, budui da ova lekovita bilj
ka moe da uini da koa postane preosetljiva na suneve zrake.

Blaeni kalj (Cnicus benedictus)


Upueni tvrde da jedinjenja iz ove lekovite biljke deluju na HI - virus. Obolelima pred
laem da ne oklevaju ve da potope pet kaiica blaenog kalja u olju vrele vode i dobi
jeni aj piju dva do tri puta dnevno.

iak (Arctium lappa)


Prema tvrdnji jednog uglednog biltena, sok ili ekstrakti od ika deluju na HI - virus u
laboratorijskim uslovima. Treba probati specijalitet - supu od ika i kupusa.

Supa od ika i kupusa


Sastojci u ovoj oporoj supi od povra sadre jedinjenja koja jaaju imunoloki sistem
u borbi protiv virusa, a istraivai su otkrili da je iak posebno delotvoran prilikom tret
mana hepatita i drugih prirodnih i komponovanih virusa.
Sastav:
- 3 olje vode,
- 1 olja sveih iseckanih stabljika ika,
- 1 glavica iseckanog crnog luka,
- 5 ena sitno iseckanog belog luka,
- 1/2 olje sveeg kupusa iseckanog na kockice,
- so,

- biber i
- kurkum.
Sipati u erpu vodu, dodati iak, crni luk, beli luk, kupus, i kuvati na jakoj vatri dok
ne provri. Potom smanjiti vatru, poklopiti i kuvati dok povre ne omeka. Zainiti solju,
biberom i kurkumom po ukusu.
Dobijena koliina je dovoljna za dve porcije.

Aloja (Aloe)
Ljudi su u opasnoj zabludi kad koriste aloju veru, vrlo esto i po savetu lekara. Ona je
u stvari toksina. Naroito za mokrane puteve i bubrege. Aloju veru, dakle, nikako ne bi
trebalo da koriste deca ba kao ni odrasle osobe. Ukoliko neko ipak eli da je koristi, onda
je preporuljivo da to initi tako to e pomeati tri supene kaike na jedan kilogram meda,
i uzimati tri puta dnevno po jednu supenu kaiku pre ili posle jela.
Jedina aloja koja nije tetna jeste aloja arborescens.
Na kraju krajeva, aloja je snaan citostatik, poput imele, i nema loginog objanjenja
zato bi se koristila u leenju HIV/AIDS-a.

Nourak (Oenothera biennis)


Koriste se cvetovi i listovi, a prikuplja u vreme cvetanja (jul). Suiti u rerni na temper
aturi od oko 100 stepeni, a onda dosuiti na promajnom mestu. Kuva se kao obian aj:
jedan deo zelenog aja i dva dela nourka pomeati. Jednu kaiku te meavine preliti sa
250 gr kljuale vode. Ostaviti da odstoji 10 minuta, procediti i piti. Dobro deluje na imuns
ki sistem, a kod metastaze raka plua deluje povoljno.

Neven (Calendula officinalis)


aj od nevena: dve kasiice cvetova na dve ae kipue vode ostaviti da odstoji izmeu 10
i 15 minuta, procediti i popiti u toku dana. Moe se koristiti i alkoholna tinktura (kapi) nevena.

Bokvica (Betonica officinalis 1.)


Za leenje se koristi lie sve tri vrste bokvice. Primenjuje se protiv raka na pluima i
elucu. Iseckanu bokvicu izmeati sa istom koliinom utog eera ili meda. Ta smesa treba
da odstoji na toplom mestu tri nedelje, a dobijenu tenost piti tri puta dnevno po jednu kaiku.

Ljubiica (Viola tricolor)


Narodni nazivi: dan i no, mauhica, dikino oko.
Upotrebljivi delovi: nadzemni deo biljke.
Lekovito delovanje: dermatik, ekspektorans, dijaforetik, diuretik, antitusik, emolijens.
Narodna medidna: leenje raznih konih oboljenja (ekcemi, akne, liaji i drugo), lei
veliki i obian kaalj, prehladu, zapaljenje grla, za pojaano izluivanje mokrae, protiv
upale mokrane beike.
Hemijski sastav: salicilna kiselina, sluz, flavonoidi, violantin, saponin, karotinoidi,
askorbinska kiselina.
Upotreba: u obliku aja - dve kaike usitnjene droge preliti sa 200 ml vrele vode. Ovo
je doza za jedan dan, pije se i koristi spolja.
Poznata je kao dobra za iskaljavanje, a primenjuje se protiv ranica na jeziku i grkljanu. Pregrt lia ljubiice preliti sa dve ae kipue vode i ostaviti da odstoji 24 sata. Pro
cediti i tenost podeliti na dva dela. Prvi deo popiti u roku od 24 sata, a od drugog dela
svako vee praviti obloge.

Ehinacea (Echinacea, razliite vrste)


Postoje odreena neslaganja u pogledu toga koja je, od tri glavne vrste ehinaceje (Echi
nacea angustofolia, Echinacea pallida i Echinacea purpurea) najbolja. Travar Paul Bergner,
urednik asopisa Medicinsko travarstvo, preporuuje meavinu svih triju vrsta. Slaem se
sa njim, ali, srpska bela rada (Bellis perennis) je lekovitija i bolja od ehinaceje.

Bela rada (Bellis perennis)


U starijim knjigama i narodnoj medicini srednjeg veka, ostalo je zabeleeno da je bela
rada stara germanska lekovita biljka. U nordijskoj mitologiji bela rada je posveena Osteri,
boginji prolea, a pripisuje joj se lekovitost i za sve bolesti do kraja naredne zime. U
hrianskoj mitologiji se cvetovima ove biljke pripisuje da su nikli iz suza Marijinih koje je
prolila na putu za Egipat...
Cvetovi i listovi bele rade se beru naroito u prolee, ali mogu i do kraja avgusta. Ova
biljica je bogata itavim nizom lekovitih i blagotvornih materija kao to su saponin, tanin,

smola, eterino ulje, eer, sluz, belanevine, gorke materije, jabuna, vinska, siretna i
oksalna kiselina, masno ulje...
Lekovito delovanje: Iako se bela rada ne pojavljuje u popisu lekova, ona je ipak odavno
isprobana lekovita biljka. Kako po starim, tako i po najnovijim saznanjima nauke o prirod
nom leenju, deluje kao lek koji rastvara, hladi, lagano otvara, smiruje bolove i greve, jaa
i, konano, inicira izmenu materija. Izvanredno je sredstvo za ienje krvi i najtoplije se
preporuuje u tzv. prolenim kurama. U srednjem veku visoko cenjena, ova lekovita biljka
i danas zasluuje da joj se posveti vea panja.
Najdelotvorniji u prolenoj kuri su mladi izdanci pripremljeni kao salata i sok dobijen
ceenjem cele biljke bez korena. Ovaj sok treba uvek svee pripremati, a uzima se od jedne
do tri pune supene kaike dnevno s upola manjom koliinom vode.
Svee isceen sok se spolja upotrebljava za masau ili obloge kod ozleda i gnojnih
rana. U sluajevima zapaljivih otoka i zapaljenih rana, svee ubran i aplikovan list smiruje
bolove i isceljuje obolela mesta.
aj od bele rade (jednu do dve male kaiice biljke u cvetu preliti sa oljicom proku
vane vode) uspeno pomae kod prehlade, oboljenja eluca i creva. Ukoliko su procesi
varenja razlozi bolesti, i kod katara sluzokoe, crevnih greva, smetnji u radu jetre, kao i
kod bolesti bubrega i mehura.
Bela rada utie i na poveanje nivoa lekovite supstance u organizmu, a properdin
pomae belim krvnim zrncima da stignu do inficiranih zona u organizmu.
U sluaju bilo koje virusne infekcije, valja napraviti aj (od jedne do dve kaiice
osuene biljke na olju vrele vode) i piti ga dva do tri puta dnevno. Veini ljudi je, meu
tim, lake da celu pipetu tinkture sipaju u sok i piju ga nekoliko puta dnevno.
Iako ehinaceja moe da izazove peckanje i utrnulost jezika, ovo dejstvo je bezopasno.
Naa bela rada, posebno, nema sporednih efekata.
Veina travara se protivi svakodnevnom uzimanju ehinaceje tvrdei da se imunoloki
sistem ,,navikava na ovu lekovitu biljku nakon ega nestaju efekti njenog delovanja. Ima
jui ovo u vidu, u sluaju virusne infekcije treba uzimati ehinaceju ili belu radu svakod
nevno tokom jedne ili dve nedelje, zatim nekoliko dana prestati sa uzimanjem, a potom
nastaviti drei se ovog naizmeninog ritma uzimanja.

Isop (Hyssopus oficinalis)


aj od isopa sadri jedinjenje MAR-10 za koje je, u laboratorijskim istraivanjima,
dokazano da spreava reprodukciju HlV-a, bez ikakvih toksinih dejstava po zdravlje eli
je. Istraivai koji su doli do ovog otkria veruju da bi isop mogao da bude koristan i u
leenju HIV/AIDS-a.
Jo je prerano bilo ta tvrditi sa sigurnou, ali, nisam pronaao nijedan izvetaj koji bi
ukazivao na to da isop izaziva bilo kakve tetne posledice, ak i u velikim dozama. Seropoz
itivni bi po nekoliko kaiica ove osuene biljke valjalo da dodaju u biljne ajeve.

Zova (Sambucus nigra)


Zova ima vievekovnu reputaciju leka za virusne infekcije, a trenutno se ispituje njeno
delovanje na HIV. Ne sluajno.

Oboleli od side bi obilato trebalo da koriste ovu lekovitu biljku. Zova je grm, najvie je
ima u Americi, a njeni plodovi se neretko koriste za spravljanje demova i elea. Kakav pri
jatan nain za uzimanje leka!

Nona frajla (Oenothera biennis)


Ulje none frajle je bogato gama-linolenskom kiselinom (GLK). U istraivanjima obav
ljenim u Tanzaniji, oekivani ivotni vek seropozitivnih ljudi produen je za vie od dva
puta zahvaljujui tome to su im tanzanijski naunici u ishranu dodavali GLK i blagotvor
na ulja poznata pod imenom omega-3 masne kiseline.
GLK se moe dobiti iz etiri razliite jestive biljke: none frajle, boraine, ribizle i
hmelja.
Mnogi uzimaju dve do etiri kapsule ulja none frajle dnevno, ta treba initi? Samleti
seme i dodati ga u kukuruzni hleb ili supu. Riba je najbolji izvor omega-3 masnih kiselina,
a mogu se dobiti i iz biljnih izvora u koje spadaju laneno seme, tut, tikva i orasi. (Vegetar
ijanci, obratite panju!)

Islandski liaj (Cetraria islandica)


Naunici sa Univerziteta u Ilinoisu otkrili su da jedinjenja izolovana iz islandskog lia
ja inhibiraju jedan enzim koji igra veoma vanu ulogu u reprodukciji HlV-a. Amerika
Uprava za hranu i lekove odobrila je AZT zajedno sa jo tri leka namenjenih leenju side
kao sredstva sa istim dejstvom. Meutim, u praksi je dokazano da ovi lekovi imaju toksino
dejstvo i da virus ne inhibiraju u potpunosti.
S druge strane, sastojci liaja nisu u laboratorijskim istraivanjima pokazali nikakvo
toksino dejstvo na elije. Smatram da je ovo farmaceutsko sredstvo bezbedno u ishrani i
ne bih oklevao da ga dodajem u supe ili salate.

Hajduka trava (Achillea millefolium L.)


Narodni naziv: hajduica, stolisnik, beli ravan.
Upotrebljivi delovi: cvetovi, nadzemni deo biljke.
Lekovito delovanje: stomahik, karminativ, holagog, antiflogistik, spazmolitik, hemo
stiptik, deluje antiflogistino i baktericidno.
Narodna medina: protiv anemije, jaa krv i organe za varenje, protiv bolesti stomaka
i creva, bolesti jetre i ui, lei bronhitis, neurednu menstruaciju, hemoroide, ireve i kone
osipe, protiv glista i glavobolje.
Hemijski sastav: etarska ulja, tanin, azulen.
Upotreba: u obliku aja - dve supene kaike isitnjene droge preliti sa 200 ml kljuale
vode, hladiti jedan sat, procediti i piti tri olje dnevno. aj ne zaslaivati.

Ivanjsko cvee (Galium verum)


Narodni nazivi: bro, ivandane.
Upotrebljivi delovi: gornja polovina biljke u cvetu (Galii veri herba).

Lekovito delovanje: diuretik.


Narodna medicina: za leenje skrofuloze, otoka, stomanog katara, za ublaavanje
nervne uzbuenosti, kod sranih oboljenja, preplaenosti, oboljenja jetre, za leenje rana,
bubuljica i konih osipa.
Hemijski sastav: glikozidi, tanin, etarsko ulje, saponin.
Upotreba: u obliku aja - dve ajne kaiice priliti sa 200 ml vrele vode. Sok od svee
biljke deluje kao sredstvo za leenje vodene bolesti i kao sredstvo za podsirivanje mleka.

alfija (Salvia officinalis)


Narodni nazivi: kadulja.
Upotrebljivi delovi: list (Salviae folium).
Lekovito delovanje: anhidralitik, adstrigens, antiflogistik, antiseptik.
Narodna medicina: kod obilnih znojenja, hroninih bolesti organa za varenje,
hroninih bolesti plua, nervnih bolesti, obilnog znojenja u klimakterijumu.
Hemijski sastav: eterino ulje, saponin, gorke materije, fitoncidi, smole i drugo.
Upotreba: u obliku aja - dve ajne kaiice usitnjenog lista preliti sa 400 ml vrele vode
i posle 30 minuta procediti. Ovo je doza za jedan dan. Uzima se na dva do tri sata po jedna
oljica.

Kupina (Rubus fruticocus)


Narodni nazivi: ostruga.
Upotrebljivi delovi: list i plod.
Lekovito delovanje: adstrigens, antigijarobik.
Narodna medicina: list - za leenje gue i ranica u drelu, ispiranje i grgorenje, protiv
proliva, hemoroida, ozleda koe i sluzokoe. Plod - kupinovo vino se koristi kao sredstvo
za jaanje i ienje organizma.
Hemijski sastav: vitamin C, tanin, organske kiseline, fvlavonoidi.
Upotreba: u obliku aja - supenu kaiku usitnjenog lista preliti sa 200 ml kljuale vode,
ostaviti da odstoji 20 minuta. Procediti i piti tri olje aja dnevno.

Borovnica (Vaccinium myrtillus)


Narodni nazivi: crna borovnica.
Upotrebljivi delovi: plod i list.
Lekovito delovanje: list - adstrigens, diuretik, antidijabetik; plod - antidijaroik.
Narodna medicina: list - lei organe za disanje, protiv kalja, oboljenja koe, pojaava
mokrenje, protiv eerne bolesti; plod - protiv proliva, crevnih zapaljenja i zapaljenja
mokrane beike, katara creva, upale sluzokoe suta.
Hemijski sastav: list - pektin, tanin; plod - organske kiseline, falovonoidi, eer.
Upotreba: u obliku aja - dve supene kaike sitno zdrobljenog ploda preliti sa 200 ml
vrele vode - doza za jedan dan. Drugi aj - 4 ajne kaiice suvih plodova preliti sa 200 ml
hladne vode i ostaviti da odstoji 8 sati - doza za jedan dan. Trei aj - supenu kaiicu lista
borovnice preliti sa 200 ml kljuale vode. Ostaviti 20 minuta. Piti dve do tri olje aja dnevno.

Divizma (Verbascum phlomoides)


Narodni nazivi: divizma krupnocveta, lopen.
Upotrebljivi delovi: cvet (Verbasci flos); NAPOMENA: koristiti samo latice cveta jer su
svi ostali delovi biljke otrovni.
Lekovito delovanje: protiv katara grla, promuklosti, hroninog bronhitisa i astme.
Spolja se koristi kao melem za rane, ireve, hemoroide i liaje.
Hemijski sastav: flvonoidi, saponini, sluz.
Upotreba: u obliku aja - dve ajne kaiice sitno iseenog cveta preliti sa 200 ml vrele
vode. Ovo je doza za jedan dan, za decu za dva dana.

Obian glog (Crataegus monogyna Jacq)


Narodni nazivi: beli glog, gloginja.
Upotrebljivi delovi: listovi (Crataegi folium), cvetovi (Crataegi flos), zreli
plodovi(Crataegi fructus).
Lekovito delovanje: veoma povoljno deluje na rad srca i cirkulaciju krvi, jaa i regulie
rad srca, regulie krvni pritisak, poboljava rad srca sa oteenim sranim miiem, pomae
kod angine pektoris, kod zakreenja krvnih sudova, smiruje nervni sistem, usporava rad
srca, lei nesanicu. Kompot od plodova protiv proliva, aj od svetova protiv guobolje, list
slui za suzbijanje crvenila na licu i razdraljivosti, protiv guenja, za osobe u klimakteri
jumu, posle preleanog gripa.
Hemijski sastav: flavonoidi, imini, fenolkarbonske kiseline, sterol.
Upotreba: u obliku aja - od cveta, jedna kaika droge prelije se sa 200 ml vrele vode.
Piti dve olje aja dnevno. Kompot od plodova - na olju vode 10 do 15 plodova. Tinktura 1:5 dva puta na dan po 20 kapi pre jela.

RAZLIITE VRSTE VO AIPO VR A


Pored uzimanja velikog broja lekovitih biljaka navedenih u ovom poglavlju, u sluaju
bolesti side, posebnu panju valja posvetiti ishrani i jesti velike koliine voa i povra. Naime,
rezultati istraivanja koje su sproveli naunici sa Berkli univerziteta u Kaliforniji, jasno ukazu
ju da kod seropozitivnih pacijenata koji u ishrani koriste vie voa i povra izostaju infekcije
do kojih dolazi usled pada imunolokog sistema, a karakteristine su za poslednje faze side.

Beli lnk (Allium sativum)


Klinika ispitivanja su dokazala da beli luk efikasno deluje na nekoliko virusnih infek
cija do kojih dolazi usled pada imunolokog sistema. Pre svega na herpes i cistinu pneu
moniju. Istraivai su takoe ustanovili da jedinjenje ajoen iz belog luka moe da suzbije
irenje virusa u organizmu.
Uzimanje od 3 do 5 ena belog luka dnevno, sjajna je prevencija za infekcije do kojih
dolazi usled pada imunolokog sistema, tvrdi travar dr Subhuti Dharmananda, autor knjige
Beli luk, kao glavna biljna terapija za sidu.

Cm i luk (Alliurn cepa)


Crni luk spada u bogatije izvore antioksidansnog jedinjenja poznatog pod imenom
kvercetin, koji se u najveim koncentracijama nalazi u njegovoj ljusci. Kao blizak srodnik
belog, crni luk ima mnogo njegovih antivirusnih svojstava.
Oboleli od side ili bilo koje druge virusne infekcije, crni luk treba da jedu u veim
koliinama. Prilikom pripremanja supa i dinstanih jela u kojim se koristi crni luk, treba da
ostave njegovu ljusku i u potpunosti iskoriste kvercetin. Ljuska se moe odstraniti uoi
posluivanja jela...

Krompir (Solanum tuberosum)


Krompir je viegodinja zeljasta biljka iz familije Solanaceae: lie perasto, cvet beo,
crvenkast, ljubiast i plaviast, plod uta bobica. Podzemno stablo je razvijeno sa nepravil
nim valjkastim ili okruglastim krtolama. Upotrebljava se za ljudsku i stonu ishranu, a slui
i za tehniku preradu (piritus, votka i skrob). Uspeva gotovo u celom svetu.
Starosedeoci June Amerike oduvek su znali za ovu hranljivu biljku. Postojbina krom
pira je u peruanskim gudurama, u kojima su Indijanci Keua plemena krompir nazivali papa.
Najpre su poeli da ga upotrebljavaju kao usev, da bi ga brzo preneli u visoke predele
dananje Kolumbije. Na peruanskim visovima i po klancima Anda, ova biljka je vekovima
bila glavna hrana stanovnitvu, koje je od krompira pravilo neku vrstu hlepia.
Dolaskom u ile, Evropljani su zatekli gajeni krompir. U paniju je prenesen oko 1580.
godine, u Englesku je stigao oko 1585, a zatim nastavio put i u ostale krajeve Evrope. Nje
govom irenju na Starom Kontinentu najvie je doprineo botaniar Kluzijus. Krompir je jo
dugo posle toga bio retkost i novost. Sluen je samo za kraljevskim trpezama.
Najuporniju borbu za gajenje i upotrebu krompira vodio je francuski vojni apotekar
Parmantje u drugoj polovini XVIII veka. ivot je posvetio ispitivanju krompira. Znao je 13
varijeteta, a danas ih je poznato preko 1.700. Ispitivanje, oplemenjavanje i stvaranje novih
vrsta mutacijom ne prestaje ni danas.
Mnoge vlade su slale naune ekspedicije da istrauju Ande, odakle je krompir krenuo
u svet. Tih ekspedicija je bilo ne samo u XIX veku, ve i pred sam Drugi svetski rat. Njihov
cilj je bio ispitivanje uslova pod kojima krompir najbolje uspeva.
U nae krajeve krompir je stigao u XVII veku. Tadanje vlasti su upotrebljavale razna
sredstva da bi se konano prihvatila i ova, u drugim zemljama ve uveliko upotrebljavana,
hranjiva biljka. Ilo je veoma sporo. U jednom izvetaju Bake upanije iz 1787. godine,
govori se da su jo potrebna prinudna sredstva za propagiranje setve, jer se krompir do tada
jedino gajio u nemakim selima. Bilo je, meutim, samo nekih sela u kojima su se i druge
nacionalnosti polako privikavale na novinu. Velika neverica je, ipak, vladala jo punih sto
godina.
Kada su nai stari hteli da se narugaju nekome to je bio na balu gde su se okupljale
siromane devojke, obino su mu dobacivali da je bio na ,,krompir-balu.
Meutim, nije uvek bilo tako. I danas Francuzi priaju da je krompir-bal na kraljevom
dvoru bio najotmeniji u Francuskoj. Mogli su da mu prisustvuju samo vladari i pozvana

vlastela. U srednjem veku su u Francuskoj harale glad i nematina. Sa gladnom vojskom se


nije moglo ratovati. Kau da je jedan francuski vladar saznao da u susednoj dravi nema
gladi zahvaljujui upravo krompiru. Na letnjem godinjem balu, zakitio je svoju dragu cve
tom krompira. Prisutne vlastelinske ene su se zainteresovale za taj cvet. Na rastanku,
svaka od njih je dobila po nekoliko krompira sa nareenjem da ga poseju i sledee godine,
kad dou na bal, da budu zakiene cvetom te skupocene i retke biljke. Isti tvrde, da se na
taj nain u Francuskoj gajenje krompira brzo rairilo i prestali su glad i skorbut.
Krompir su kao lek, preventivno sredstvo i prvu pomo, primenjivale naa i druge
vojske, naroito u Prvom i Drugom svetskom ratu. im bi se pojavio skorbut usled nedo
voljne i uglavnom suve hrane, lekari i stareine su nareivali da se kuva krompir i skorbut
bi za nekoliko nedelja iezavao. To je bio povod da se posle Prvog svetskog rata u krom
piru potrai vitamin C. I naen je. Istina, u malim ali ipak dovoljnim koliinama za normal
nu ishranu. Najvie vitamina se ouva u krompiru koji se bari neoljuten, budui da najvie
vitamina C i B ima u njegovoj ljusci.
Re je o biljci umerenog klimata. Uspeno se gaji i na veim visinama. Pri visokoj tem
peraturi zemljita (oko 30C) prestaje obrazovanje krtola. Krompir je veoma osetljiv na
nedostatak svetlosti i na mraz. Biljka izmrzne ve na -2C, mada ima i otpornijih sorti. Iako
moe da uspeva bez zalivanja, vei prinosi i kvalitet postiu se redovnim zalivanjem svak
ih 7-10 dana (15-20 litara vode na m2), jer je krompir veoma osetljiv na kolebanja vlanosti zemljita.
Gaje se rane sorte ija je vegetacija 60-70 dana (,,saskija, rani roze), odnosno sorte
srednje duge vegetacije (80-100 dana) i kasne sorte ija je vegetacija i do 130 dana. Kod nas
se najee gaje sorte igor, ,,jelica, ,,dezire, ,,kenebek, jaka, ,,dobrin...).
Hemijski sastav krompira je veoma sloen. U njemu ima u proseku: 75% vode, 17 23% skroba, 2% azotnih jedinjenja, 1% mineralnih soli, 1% celuloze, 0,15% masnog ulja,
vitamina C i B, do 0,4% eera, 2,5% pektina, jabune, limunske, vinske i ilibarne kiseline
i raznih enzima.
Azotne materije se sastoje od peptona i raznih aminokiselina: tirozina, histidina, leuci
na, asparagina, glutamina, arginina i lizina. U mineralnim solima preovlauje kalijum. U
krompiru su naene i male koliine acetilholina.
U ljusci i elijama spoljnog tkiva krompira, ima vrlo malo solanina (oko 2 - 1 0 mg u
100 g krompira). Kada se krompir dri na suncu, koliina solanina brzo raste zajedno sa
pojavom hlorofila. Odavno je primeeno da je pozeleneo krompir kodljiv. ak ni stoka ne
jede krompirove klice, stablo i lie. Solanina ima u mladom krompiru, ali u veoma malim
koliinama. U razvodniku i klicama krompira, naen je jo jedan slian glikoalkaloid solanein. On hidrolizom takoe daje solanidin, smeu eera i solanin.
Solanin je glikoalkaloid a ima i izvesne slabe hemolitike osobine saponina. Hidroli
zom, pod uticajem kiselina i fermenata, daje alkaloid solanidin i tri eera - glukozu, ram
nozu i galaktozu. Izolovan je u obliku belog kristalnog praka. Za sada se jo ne primenju
je u terapiji. Po svemu sudei, solanin u krompiru nije identian sa solaninom u razvodniku.
Mogua otrovnost solanina jo nije razjanjena. Poznato je da je re o labilnom jedi
njenju, da se brzo i lako raspada i da je kuvan krompir, makar i proklijao (klice se prethod
no moraju odstraniti) - nekodljiv. Kuvanjem se razara vei deo solanina i solaneina.
Zabeleeni su sluajevi trovanja mladim klicama krompira, proklijalim, pokvarenim i
pozelenelim krompirom (zbog toga to se razvijao izvan zemlje). Znaci trovanja su:

glavobolja, kolika, esto povraanje, proliv, midrijaza (irenje zenica, slino trovanju biljka
ma iz iste porodice: bunika, tatula i velebilje) i opta potitenost.
Krompir zasluuje da bude nazvan lekovitom biljkom ponajvie zato to je pomou
njega iskorenjen skorbut. Moda je i zato u prolosti bio poznat kao sirotinjski lek. ovek
blizak prirodi, bez kolovanih lekara i apotekara, dovijao se kako je znao i umeo. Istorija
medicine i farmacije je, zapravo, medicina vlastele i povlaenih klasa. Plebs se leio kako
je znao i umeo.
I dan-danas svaka baka zna da ukae prvu pomo nekom od ukuana ukoliko se opee
ili ouri. Dovoljno je da se opeeno mesto obloi kaicom napravljenom od nastruganog
krompira. Bol potpuno umine, ne stvara se mehur ni rana.
Promrzla mesta ozeblih ekstremiteta treba obloiti toplom kaom od kuvanog krompira.
U mnogim selima se moe uti dobar recept protiv zubobolje: ubaci se malo pare
presnog krompira u upalj zub. Oni koji su probali ovaj recept, tvrde da bol brzo proe.
Poznate su i sline prie u sluaju bola u uvetu.
Sok sirovog krompira (nikako proklijalog!) moe znatno ublaiti bolove u elucu, pre
svega greve, a u lakim sluajevima bol potpuno prestaje. esto se nesnosna goruica
moe otkloniti uzimanjem kafene oljice soka od sirovog krompira. Dnevna doza ovog soka
iznosi 200 - 300 grama, i treba je piti u nekoliko doza. Objanjenje blagotvornog dejstva kod
hroninog hiperaciditeta (prevelike kiselosti u elucu) sastoji se u delovanju soli kalijuma
(upijaju kiselinu poput tampona), fizikoj zatiti pektina i skroba, smanjenju luenja elu
danog soka pod uticajem solanina, donekle i dejstvu vitamina C. Krompir deluje kao
alkalna kura pri suzbijanju prevelike kiselosti u elijama itavog organizma.
Kaa od krompira (pire) ini kod eludanih bolesnika vaan element ishrane.
Neposoljeni pire od krompira, kao dijetalna hrana, upija i odvodi suvinu eludanu
kiselinu.
Neslana kaa od kuvanog krompira smanjuje koliinu eera u mokrai i poveava
izluivanje.
U sluajevima upale plua ili akutnog bronhitisa, kaa od sirovog, izrendanog krompi
ra, moe se u vidu obloge stavljati na grudi.
Ukoliko je potrebno primeniti kuru za dobijanje na telesnoj teini, kai od krompira se
mogu dodavati: mleko, puter, pavlaka ili jogurt Dobar recept za poveanje telesne teine
priprema se od 150 grama kuvanog krompira pomeanog sa 40 grama putera i 60 grama pavlake.
Velika koliina kalijuma u krompiru doprinosi boljem izluivanju vode iz organizma.
Time se smanjuje optereenje sranog miia, a neslana kaa od krompira moe se prime
njivati i kod otoka, posebno donjih ekstremiteta.
Naizmeninim stavljanjem triju vrsta obloga, tokom dueg vremenskog perioda, mogu
se otkloniti sve vrste otoka. Prvi dan: obloga od sirove krompirove kae; drugi dan: obloga
od zgnjeenog sveeg lia kelja; trei dan: obloga od ilovae razmuene u koncen
trovanom aju (1-2 supene kaike na 200 ml) od preslice (Equisetum arvense) sa dodatkom
malo maslinovog ulja. Najbolje je previti oblogu na obolelo mesto, privrstiti je i tako
prenoiti.
U sluaju hronine opstipacije (zatvor), mogu se primenjivati specifine kure sa krom
pirom. Bolesnik bi ujutru trebalo da uzima peeni krompir sa kafom, a u podne i vee druga
jela od krompira, najbolje u kaastom obliku. Po pravilu, treeg dana primene ove kure,
javlja se normalna i obilna stolica, bez bola i greva creva.

Zbog baznog sadraja, kaa od sirovog narendanog krompira moe se primenjivati u


vidu obloga protiv reume i akutnog artritisa, nastalog od vlage i prehlade. Ove obloge mogu
blagotvorno delovati i na bolove u predelu donjeg stomaka, zatim kod pojave keloida (div
lje meso), svih vrsta nagnjeenja, podliva i oboljenja u kojima se odbacuje trulo tkivo.
Kada se izrendan sirov krompir prelije vrelom vodom i tako dobijena meavina doda
toploj vodi, dobija se kupka za oteena mesta zahvaena reumom i gihtom. Ta se mesta
mogu oblagati i kaom od rendanog sirovog krompira, a da bi se lake razmazivala valja
dodati vrlo malo mleka. Mleko moe biti vrue, za osobe koje bolje podnose toplotu, ili
hladno za one koji bolje reaguju na hladnou.
Na krike iseen krompir, kao hladna obloga za elo i slepoonice, sniava telesnu
temperaturu i odstranjuje glavobolju. Ako se krikom sirovog krompira istrljaju, ili kaom
od sirovog krompira obloe mesta na koi zahvaena svrabom ili nekom iritacijom, nepri
jatan oseaj brzo nestaje.
Sok od krompira daje koi lica lep, mladalaki izgled. Od kae kuvanog krompira
mogu se praviti i razliite maske za osveavanje i regeneraciju koe lica. U kau od jednog
skuvanog krompira se moe dodati nekoliko malina i tako dobijena meavina drati pet
naestak minuta na licu. Posle toga masku treba isprati.
Krompirovo brano, zapravo njegov skrob (amylum solani), dobija se tako to se k^a
od sirovog izrendanog krompira due vremena preliva hladnom vodom na guem situ.
Skrob, budui da je tei od vode, pada na dno. Kada se nataloi, a voda nad talogom postane
bistra, vodu treba baciti a talog ostaviti da se osui na hladnom. Poto se stvrdne, treba ga
samleti u fini prah. Ima viestruku primenu. Dodaje se, recimo, prilikom proizvodnje table
tiranih lekova, moe se kuvati zajedno sa glicerinom i na taj nain dobiti odlina mast za
ispucale ruke, itd.
Krompir je izuzetno hranljiv zahvaljujui upravo skrobu, pa se kao hrana preporuuje
tekim fizikim radnicima. I osobe koje se bave napornim intelektualnim radom trebalo bi
da umereno uzimaju skrob uz dodatak, recimo, nekoliko zrna kima ili anisa.
Ovo je samo deo prie o krompiru, ,,obinoj biljci i sjajnoj namirnici. Treba, meutim, imati na umu da je u mnogim prilikama teko postaviti otru i jasnu granicu izmeu
hrane, leka i otrova. Sve zavisi u ijim je rukama, kako se i u kojoj koliini upotrebljava,
kome se daje i u koju svrhu.

Kupus
Prvobitni, divlji oblik kupusa (Brassica oleracea) je rastao na kamenitim obala
ma Evrope, od Sredozemne obale do Irske. Jo u praistoriji, stanovnici obalnog
podruja Evrope su ga upotrebljavali u ishrani. Stalnom selekcijom, tokom vremena,
iz divljeg kupusa je nastala dananja kultivisana biljka sa dve podvrste - beli i crveni
kupus.
Prvi zapisi o kupusu datiraju iz antike Grke, gde je dospeo iz grkih naseobina u
zapadnom Sredozemlju. Dioskurid, poznati mislilac tog doba, zapaa: Kupus je zdraviji
ako se samo ugreje, nego kada se dugo kuva, dakle, ako se podgreva.
Zabeleeno je da su Aleksandar Makedonski i njegovi vojnici izuzetno mnogo koristili
kupus u ishrani. ak su ceo dan pred bitku jeli iskljuivo kupus i pili njegov sok kako bi
sauvali energiju, odnosno da ne bi iscrpljivali organizam varenjem teke hrane.

Kupus je bio veoma cenjen kod Rimljana. Katon Stariji (oko 200. godina p.n.e.) hvalio
je kupus kao najbolje povre i davao niz kuvarskih i medicinskih uputstava za njegovu
pripremu.
Rimljani su se jednostavno hranili. Njihova ishrana je bila bazirana na kupusu i kai
od ita. Zahvaljujui takvoj ishrani, vekovima su bili sposoban, zdrav i jak narod. Istorijski
razvitak, jaanje i irenje drave, doneo je Rimljanima bogatstvo, ali ne i zdrav ivot. Rasip
nika vremena je najbolje opisao Gaj Plinije Mlai, istoriar i pisac: Plodovi zemlje se
preziru, a bogati hoe da imaju bolji hleb nego obini ljudi.
Kupus sadri: ugljene hidrate, biljne proteine i masti, smolu, ekstrakt koji sadri gumu,
materije rastvorljive u alkoholu, kalijum, kalijum-nitrat, kalijum-sulfat, gvoe, magnezijum oksid, sumpor, vitamine A i C i jo neke nedovoljno istraene vitamine.
Kupus se moe upotrebljavati i kao pomono lekovito sredstvo.
Za pripremu obloga neophodno je izabrati iste, zdrave i svee listove i dobro ih oistiti od ostataka zemlje. Spoljni listovi glavice kupusa se skidaju, a koriste samo unutranji.
Pre upotrebe, jedan do dva lista treba isprati i staviti izmeu dve iste krpe da se prosue.
Posle toga isei debele ile na listovima, a preostale delove lista, pomou okrugle staklene
flae, istanjiti i razmekati. Zatim listove staviti u bornu vodu (rastvor borne kiseline u
razmeri 3 gr na 100 gr prokljuale vode) i ostaviti da ,,kisnu najvie do tri asa.
Nekoliko listova, pripremljenih na opisani nain, priviti na mesto koje treba leiti.
Preko lista staviti sloj sterilne gaze i to previti zavojem, ali ne previe stegnuto. Previjati dva
puta dnevno.
Kod teko zarastajuih ireva i rana koje se, zahvaljujui delovanju obloga od listova
kupusa, otvaraju i iz njih cedi gnojni sekret, treba pripremiti dobro upijajue obloge. I njih
treba uvrstiti, ali ne prejako kako se ne bi izazvao bol.
Obloge od lia kupusa je najbolje stavljati ujutru i uvee. Prilikom svakog menjanja, u
sluaju ira ili rane, ove treba dobro oistiti razreenim alkoholom. Izuzetno je delotvorno i
ienje mlakim ajem od kamilice. Jednom upotrebljeni listovi, ne smeju se ponovo koristiti.
Previjanje gnojnih ireva i rana oblogama od listova kupusa, prema opisanom postup
ku, primenjuje se dva puta dnevno do izleenja. U poetku se iz rana, u manjoj ili veoj
koliini, izluuje sadraj neprijatnog mirisa, potom se crvenilo i otok povlae, bolesno
mesto dobija zdravu boju i oblik a irevi i rane zarastaju.
Ovim postupkom se mogu leiti i upaljena mesta izazvana crvenim vetrom
(erysipelas), kao i gnojne upale tkiva (flegmona) i razliiti vidovi gangrene. Mehurii i
ospice sa tendencijom da postanu irevi (da se zagnoje), mogu se tretirati ovim oblogama.
Primena listova sveeg kupusa je izuzetno iroka, pa se obloge od njih primenjuju i u
sluajevima osipa, rubeole, gnojnog osipa (milijarija) i kod herpes zostera.
Obloge od listova belog kupusa mogu se primeniti kod iznenadnih glavobolja,
reumatinih bolova i pojave neuralgije lica ili zuba.
Crevni katar (enteritis) sa krvarenjem hemoroida, moe se ublaiti uz pomo obloga
od sveih listova kupusa.
U sluajevima astme ili bronhitisa sa mnogo sluzi, ujutru i uvee treba stavljati na
grudi i gornji deo stomaka obloge od etiri velika lista kupusa. Pre toga, listove treba ugre
jati u toploj vodi i lagano prosuiti izmeu dve iste krpe.
Obloge sa listovima ublaavaju jake bolove kod opekotina i omoguuju njihovo
uspeno leenje.

Oboleli od gihta mogu stavljati obloge na bolna mesta.


Kod upale materice (metritis) ili kod jakih mesenih krvarenja (menoragija), pre
poruljivo je redovno stavljati obloge u podruju trbuha i bubrega.
Ukoliko se javi gnojna upala prstiju (panaricijum), ceo prst treba obmotati sa dva lista
sveeg kupusa i to ponavljati dva puta dnevno.
Kod krasta, mlenih krastica odojadi, pa ak i kod upornih otoka, moe doi do
izleenja primenom obloga od kupusa.
Zbog velikih koliina sumpora kupus deluje antiseptino, pa se moe jesti preventivno
u sluaju pojave neke od epidemija.
Trajno izleenje konih oboljenja moe se postii samo ako se uz kuru leenja obloga
ma primeni i unutranje ienje, posebno ienje krvi.
Svee isceeni sok kupusa pokazuje jedinstvena lekovita svojstva. Moe pomoi u
leenju ira na elucu (ulcus ventriculi) i ira na dvanaestopalanom crevu (ulcus duodeni).
Sprovoenje te prirodne terapije je veoma jednostavno.
Uz dijetalnu hranu (u ishrani se ne sme koristiti nita peeno i preno, treba izbaciti
svinjsko meso i mast ivotinjskog porekla i smanjiti unos soli i alkohola) bolesnik bi treba
lo, u gutljajima tokom dana, dnevno da popije jednu do dve litre sveeg soka od kupusa.
Nakon tri do etiri nedelje, trebalo bi da nastupi poboljanje. Kod velikih ireva ili ve per
foriranog ira sa unutranjim krvarenjem, kura se sprovodi do est nedelja.
Prilikom pripreme i primene soka od kupusa, neophodno je obratiti panju na to da
(1) uvek treba piti samo svee isceen sok; (2) da se sok ne sme uvati u friideru; (3) da
grejanjem i pasterizacijom gubi sve aktivne lekovite supstance; (4) da usitnjavanje i cee
nje u sokovniku, blenderu i sl. treba raditi sa dodatkom vode; (5) da u sluaju nadutosti,
ujutru ,,na tate, pre ruka i pre veere, treba uzimati po jednu kafenu oljicu neza
slaenog biljnog aja od meavine jednakih delova kamilice i kima (sok se tada ne pije
neposredno posle uzimanja aja, ve tek jedan sat nakon obroka).
Jedinstveni uspeh leenja sveim sokom od kupusa, treba pripisati postojanju anti
ulkus faktora koji u velikim koliinama sadri beli kupus. Nedostatak ovog faktora u crevi
ma i elucu dovodi do stvaranja ira, a opisanom kurom se obnavlja. Sok od kupusa
poboljava i razmenu materija na nivou elije.
Sve sok od crvenog kupusa, pomean sa eerom, daje blagotvoran sirup za sve
plune bolesti. Slino deluju i druge vrste kupusa, ali je crveni najbolji. Voda od kuvanog
crvenog kupusa, zaslaena medom, moe se piti kao aj.
Kupus, kao svee povre, posebno je pogodan za dijetalnu ishranu. Kod hroninog
zatvora (opstipacije), kupus poveava voluminoznost sadraja creva, na taj nain olakavajui njihovo pranjenje.
Kupus sadri malo ugljenih hidrata i posebno je pogodan za ishranu dijabetiara. Za
ruak i veeru treba jesti to vie salate od slatkog kupusa ili kuvani slatki kupus sa svim
povrem, zainjen biljnim uljem (zejtinom). U sluajevima dijabetesa, blagotvorno deluje i
uzimanje dve-tri ae rasola od kiselog kupusa u toku dana.
Prilikom pripremanja, kupus upija mnogo masti pa moe biti i jelo velike energetske
vrednosti. Mali sadraj purinskih baza i obilje mineralnih soli, ine kupus prikladnom dije
talnom hranom za bolesnike od gihta.
Konzerviranje kupusa kiseljenjem treba veoma paljivo raditi. Da bi se kiseli kupus
ispravno pipremio, u njegovim seenim i zasoljenim glavicama, moraju se razviti dva

mikroorganizma - bakterije mlene kiseline i gljivice kvasca. Ukoliko se pravilno razviju,


potiskivae gljivice plesni i bakterije puterne kiseline, izazivae tzv. plesnive pene. Ti
nepoeljni mikroorganizmi razaraju kiseli kupus i ine ga neupotrebljivim za jelo.
Bakterije mleno-kiselog vrenja stvaraju mlenu kiselinu i acetilholin. Te sup
stance su najvrednije od svih koje sadri kiseli kupus, budui da suzbijaju sve pro
cese truljenja u crevima, poboljavaju stolicu i pomau da se proizvodi truljenja brzo
izbace iz creva. Na taj nain se i krv titi od prodiranja otrovnih m aterija iz creva. Uzi
manje kiselog kupusa deluje kao svojevrsni protivotrov. isti krv i samim tim sma
njuje rizik od prevremenog starenja i predispoziciju za nastajanje mnogih oboljenja.
ienje krvi dovodi do normalizacije krvnog pritiska i znatno smanjuje mogunost
da doe do pucanja krvnih sudova. Zbog prisustva aeetilholina (neuronski transm iter
neophodan za odravanje veze izmeu miinih i nervnih vlakana), kiseli kupus
moe da pomogne u tretiranju svih vrsta skleroza - Alchajmerove, Parkinsonove
bolesti i sl.
Kiseli kupus se pokazao kao izvanredno pomono lekovito sredstvo, naroito kod
crevnih oboljenja kad je neophodno normalizovanje crevne flore. U sirovom stanju, kiseli
kupus sadri velike koliine vitamina C, zbog toga igra znaajnu ulogu u leenju skorbuti
(posledice nedostatka tog vitamina). Praen krvarenjem koe i sluzokoe, skorbut u izves
nim sluajevima moe imati i fatalan ishod.
Portugalski moreplovac Vasko de Gama je na prvoj plovidbi oko Rta Dobre Nade 1498.
izgubio, zbog jednostavne i gotovo avitaminozne ishrane, 105 od 160 lanova posade,
obolelih od skorbuta. Engleski istraiva Dejms Kuk je, zahvaljujui tome to je poneo 60
buria kiselog kupusa na plovidbu oko sveta 1775, sauvao celu posadu.
U narodnoj medicini, sirovi kiseli kupus je sredstvo za leenje crevnih parazita (glista),
ali i za suzbijanje poetnog stadijuma tuberkuloze. U tom sluaju se preporuuje uzimanje
soka od kiselog kupusa (rasola) pomeanog sa lanenim uljem.
Kuvanjem se unitavaju bakterije mlene kiseline i razara acetilholin. Naalost, mnoge
domaice gree dugo kuvajui kiseli kupus. Naprotiv, treba ga to vie jesti u sirovom
obliku i piti njegov rasol. Kiseli kupus i rasol se, pripremani kao pomono lekovito sred
stvo, ne bi smeli soliti.
Lekovito dejstvo kiselog kupusa bie jae ako se pre glavnog obroka pojedu dve-tri
supene kaike sirovog kiselog kupusa. Jednom nedeljno umesto doruka, na ,,tate, valja
popiti u odmerenim gutljajima jednu kafenu oljicu sirovog rasola. to je ovek stariji, u
njegovoj ishrani kiseli kupus i rasol treba da budu zastupljeni u veoj meri. Malokrvnoj deci
i deci zaostaloj u fizikom razvoju, kao i odraslim rekonvalescentima, sirovi kiseli kupus je
neophodan u svakodnevnoj ishrani.
Ukoliko je neophodno kuvati kiseli kupus, kuvani se moe pomeati sa jednom
etvrtinom do jednom treinom - nekuvanog.
S obzirom na to da su i sirovi kiseli kupus i sve kupus niskokalorini, a brzo stvara
ju oseaj sitosti, mogu nai primenu u dijetama za redukovanje teine. Meutim, ukoliko
se od njih pripremaju jela sa masnoom ili branom, mogu se koristiti i za poveanje
telesne teine zbog velike energetske vrednosti. Sirov kiseli kupus sa lukom, krompirom,
uljem i hlebom od mekinja (grahamom) treba to vie u ishrani da koriste malokrvne
osobe, bolesnici sa psihikim tegobama, osobe sa probavnim problemima i bolesnici koji
pate od reume, gihta i artritisa.

U sluajevima hroninog kalja ili potrebe proienja bronhija, etiri do est nedelja
svakodnevno treba na svakih pola sata uzimati po jednu supenu kaiku rasola. Ako je rasol
slan, treba ga razrediti vodom.
Po jednom starom narodnom receptu, nagluvost, kao posledica upale ili stvrdnute
masnoe, moe se leiti ubrizgavanjem rasola u uho.
Na mesta uboda insekata, na upaljene vene ili ireve, osim obloga od lia sveeg
kupusa, mogu se stavljati obloge od rasola. Oblogu treba menjati na svakih 30 do 45 min
uta, odnosno im se ugreje. Ako rasol previe nagriza kou, treba ga razrediti vodom.
Od davnina je poznat narodni lek za razbijanje mamurluka: popiti jednu do dve ae
rasola. Protiv ira na elucu i dvanaestopalanom crevu, na svakih 30 minuta do jednog sata
treba uzimati po supenu kaiku rasola.
Lekovitost kupusa se uveava ukoliko se prilikom kiseljenja izmeu redova kupusa
stavlja po jedan red lia vinove loze, groa, na krike seene dunje, jabuke, kukuruza,
bobica smreke, kima i komoraa. Treba staviti vrlo malo morske soli. Ovako pripremljen
kiseli kupus je izvanrednog ukusa, moe se koristiti i u ishrani i kao pomono lekovito
sredstvo.
Da bi se ouvala sveina do kasnog prolea i spreilo nastajanje plesnive pene, u kiseli
kupus treba dodati nekoliko granica sveeg ili suvog bosiljka.

Mahunarke (Leguminosae)
Porodica mahunarki - pasulj, graak, soivo, boranija - zbog velikog sadraja proteina
ubraja se u povre najbogatije hranljivim materijama, a neosporne su i njihove lekovite
vrednosti. U istoriji ljudske ishrane, veoma rano su u upotrebi kao ivotne namirnice. Nji
hov ,,trag je mogue slediti do praistorije.
Dok je bob (Vicia faba) pronaen u sojenicama oko vajcarskih jezera, u grobnicama
egipatskih faraona oko 2000. godina p.n.e. i u Troji, pasulj (Phaesolus vulgaris) do 1555. nije
bio korien na podruju Mediterana i u Evropi. U Evropu je doao iz postojbine Amerike,
posle njenog otkria. Pronaen je u praistorijskim grobovima u Arizoni i Peruu.
Graak je prastara ivotna namirnica, a najstariji nalazi se javljaju u naseobinama iz
kamenog doba na podruju Maarske, pored sojenica oko vajcarskih jezera i u nekada
njoj Troji.
Soivo je naeno u naseobinama iz kamenog doba, u egipatskim grobnicama oko
2200. godina p.n.e., a pominje se ak i u Starom zavetu u prii po kojoj je Jakov hranom od
soiva otkupio pravo prvoroenja od brata Esava.
Mahunarke su igrale vanu ulogu i u zakonima Karla Velikoga.
Zajedniko za sve mahunarke je da imaju visok sadraj biljnih proteina, zahvaljujui
kvricama na korenu u kojima se nalaze bakterije (Bacterium radicicola). Uloga tih bakter
ija je da vezuju slobodan kiseonik iz vazduha, pretvaraju ga u aminokiseline i stvaraju pro
teine. Ugljeni hidrati u plodovima mahunarki nalaze se u obliku galaktana, glukuronske
kiseline, fruktoze, glukoze, manita i drugih jedinjenja.
Uz proteine i mast, plodovi obiluju masnoom i lecitinom, vanom materijom za
nervni sistem. Dok su u osuenim plodovima mahunarki prisutni samo tragovi vitamina C,
koliina ovog vitamina raste prilikom klijanja, tako da proklijali plodovi mogu da spree
nedostatak vitamina C i deluju preventivno na nastanak skorbuta.

Klijanjem se stvara i vitamin E, tj. antisterilitetni vitamin. On se ne razara prilikom ter


mike obrade, to jest, termostabilan je. Vitamin A se nalazi u maloj koliini, dok su plodovi
u suvom obliku bogati termostabilnim vitaminom B1 koga ne moe da uniti ni temperatu
ra od 100 do 120C.
Poto je opna oko semena bogata vlaknima, pektinom i jo nekim teko svarljivim jed
injenjima, suene plodove mahunarki treba koristiti kao brano ili oljutene, tj. osloboene
ljuske (pasirane). Kada se pripreme u obliku pirea, kae ili supe, plodovi mahunarki su
najukusniji i najlaki za varenje.
Ukoliko se kod bolesnika javi groznica, valja biti oprezan budui da plodovi mahunar
ki mogu dodatno da povise telesnu temperaturu i uzrokuju tetne pojave razlaganja u crevi
ma.
Osobe sa oboljenjima eluca i creva moraju izbegavati osuene plodove. Oni ne samo
da izazivaju nepoeljno stvaranje kiseline, ve mogu dovesti i do poveanog nadimanja
stomaka. Dobro ispasirane plodove (najbolje kroz sito) uz dodatak zaina koji smanjuju
nadimanje (kim, majoran ili timijan ili, ak, sve zeleni graak), dobro podnose u malim
koliinama i osobe koje pate od poremeaja u radu eluca i creva.
Plodovi mahunarki su izuzetno pomono lekovito sredstvo u sluaju opstipacije
(zatvor) ili previe tvrde stolice. U pasiranom obliku pospeuju uestaliju i meku stolicu,
bez bola ili dijareje.
Prilikom pripremanja jela od pasulja, gotovo svaka domaica obavezno baca prvu, pa
i drugu i treu vodu. Re je o iroko rasprostranjenoj negativnoj navici, budui da se na taj
nain odbacuje i najvei deo aktivnih, lekovitih sastojaka pasulja. Prvu vodu od pasulja bi
ak trebalo piti zasebno. Na taj nain bi se mogle ublaiti mnoge stomane tegobe. Prva
voda od pasulja se priprema na sledei nain:
Pola kilograma utog, braon ili arenog, a najbolje ,,pasuljice (sitnog pasulja), ili bilo
kog belog pasulja, dobro oprati u tri vode, staviti u lonac sa oko tri i po litre vode, dodati tri
glavice prologodinjeg crnog luka sa to jaom ljuskom, malo lia celera, peruna,
miroije i supenu kaiku morske soli. Pustiti da kljua najvie 10 minuta, potom procediti
u drugi lonac, saekati da se ohladi i dobijeni sok sipati u staklenu flau. Ostatak se moe
dalje kuvati i koristiti za jelo.
Osobe sa poremeajem u funkcionisanju bubrega ne smeju uzimati jela od osuenih
plodova mahunarki, zbog previsokog sadraja belanevina, ali mogu uzimati jela od
mladog graka pripremljenog bez soli.
Kardiovaskularni bolesnici moraju izbegavati mahunarke, poto nadimanje moe
nepovoljno uticati na rad srca.
Dijabetiari moraju obratiti panju kod upotrebe plodova mahunarki u ishrani, zbog
visokog procenta ugljenih hidrata. Dozvoljen je jedan obrok sa soivom umesto zobene
kae, a u ishranu se umereno moe uvrstiti i mlad graak.
Za ishranu ni u kom obliku nisu pogodne zelene komuke (mahune) graka, poto
sadre glikozide cijanine kiseline, fazeoline, koje mogu izazvati trovanje sa fatalnim
ishodom.
Dijabetiari bi trebalo celo leto, sve do kasno jeseni, da koriste za uzimanje razlii
tih vrsta mahunarki, pripremljenih u vidu jela, salata i sl, budui da to povre sadri
glukokinin. Ova materija je veoma slina insulinu i ima svojstvo da sniava sadraj
eera u krvi i pospeuje njegovo izluivanje preko urina. Glukokinin se ne razara

kuvanjem, pa domaice za upotrebu u zimskim mesecima mogu konzervirati sve vrste


mahunarki u teglama.
Mahune pasulja su, s druge strane, izvanredno pomono lekovito sredstvo za tretira
nje dijabetesa i deluju poput prirodnog insulina. Trebalo bi piti aj od mahuna suvog pasu
lja, komuki (Legumen phaesoli conc.). Priprema se tako to se 50 gr suvih aura (komu
ki) kuva u dobro poklopljenom sudu sa 0,75 litre vode, tri do etiri sata, tj. dok polovina
tenosti ne uvri. aj se pije tri nedelje po jedna kaika na svaki sat. Posle tri nedelje, aj se
priprema sa po 30 gr suvih mahuna na 0,751 vode, a za naredne tri nedelje sa po 10 gr suvih
mahuna.
Postoji i recept za pripremu aja od mahuna pasulja sa hladnom vodom: supenu
kaiku aja preliti oljom (200 g) hladne vode, zagrejati i pustiti da kljua pet minuta. Sud
poklopiti i ostaviti da odstoji pola sata, zatim ga procediti. Piti tri puta dnevno po jednu olju
aja pre jela.
Za dodatno jaanje organizma, mahune pasulja se mogu pomeati sa bosiljkom i od
toga praviti aj.
Kao pomono lekovito sredstvo za tretiranje dijabetesa, pored aja se moe primenji
vati i tzv. supa od mahuna. Priprema se tako to se na tihoj vatri kuva voda sa dve-tri ake
dobro osuenih mahuna, dok se ne dobije gusta supa koja sadri oko pola litre tenosti.
Dobijenu koliinu supe treba popiti u toku dana, uz jednu do dve olje aja. Ukoliko se ova
kura ispravno primenjuje, kod lakih oblika dijabetesa moe delovati kao uteda na
insulinu, budui da propisane dnevne koliine supe i aja mogu zameniti od tri do pet
jedinica insulina.
Mlada, zelena boranija skuvana u mnogo vode i prelivena hladnim nerafinisanim
uljem je i hrana i lek za dijabetiare.
aj od m ahuna pasulja se moe primenjivati i protiv zadravanja suvine vode u
organizmu i kod hroninog reumatizma i iijasa. Ostala podruja primene ovog aja
odnose se na bolesti bubrega i mokrane beike, upale beike posle arlaha, tifusa i dif
terije, kod izluivanja proteina u toku trudnoe, hronine upale urinarnog trakta, kao i
kod peska i kamena u bubregu. aj od mahuna pasulja spreava dalje stvaranje
mokrane kiseline, rastvara ve postojeu i odvodi je, putem urina, iz tela. Kod obolje
nja sistema organa za izluivanje treba piti dve do tri oljice aja pripremljenog po jed
nom od dva navedena recepta.
aj od cveta boba moe pomoi u tretiranju akutnog pijelonefritisa i bubrene kolike,
a moe i ublaiti bol naroito prilikom izbacivanja kamena iz bubrega. Priprema se na
sledei nain: 25 g cveta popariti sa pola litra kljuale vode, ostaviti da odstoji dva asa, pro
cediti i piti tri puta dnevno po jednu kafenu oljicu.
aj od cvetova pasulja je stari narodni lek protiv kamena u bubregu, greva u bubrez
ima i gihta. Priprema se tako to se jedna supena kaika suenog cveta pasulja prelije sa
200 g kljuale vode i zatim ostavi da se prohladi 15 do 20 minuta. Piju se dve do tri olje
dnevno u odmerenim gutljajima.
aj koji blagotvorno deluje na upalu mokrane beike, priprema se od zelenih mahu
na boba: 250 g zelenih mahuna boba kuvati u jednoj litri vode 15 minuta. Poto se aj
prohladi, piti ga po elji tokom dana.
Brano od pasulja se moe primenjivati u leenju vlanih ekcema, svraba i konih
osipa. Na obolela mesta se, bez ikakvih dodataka, stavlja isto brano od pasulja i povee

ne previe jako. Svaka dva do tri asa, obolela mesta treba oprati mlakim ajem od kamil
ice i ponoviti postupak.
Kaa je izuzetno delotvoran narodni lek protiv otoka, ekcema, osipa i ostalih konih
oboljenja. Priprema se na sledei nain: izmeati brano od pasulja i brano od jema tako
da se dobije kaa poput masti, potom dodati kamilicu. Sve dobro prokuvati i istisnuti kroz
sito. Kada postane prijatno topla, dobijenom kaom mazati obolela mesta.
Kaa od soiva sa medom se u narodu primenjivala kao lek protiv glista kod dece.
Soivo kuvano u siretu i izgnjeeno u kau, moe se nanositi na ekceme, ireve i
otoke. Uklanja upalu na bolnim mestima.
Kod bolova izazvanih reumatizmom i gihtom, moe pomoi prah od samlevenog soi
va: treba ga sipati u platnenu vreicu i drati na obolelom mestu.
Mahunasto povre je jedan od najjeftinijih, iroko rasprostranjenih i najbezbednijih prirod
nih lekova za borbu protiv povienog holesterola. Prema nekim naunim istraivanjima, uzi
manje olje kuvanih suvih mahunarki svakoga dana smanjuje lo (LDL) holesterol za 20 posto.
Mahunarke treba koristiti u ishrani najmanje jednom nedeljno. Jedna nauna studija
je pokazala da ljudi koji jedu mahunarke jednom nedeljno, imaju za 40 odsto manju
verovatnou da obole od kancera. Spasonosni sastojci mogu biti inhibitori proteaze i jo
neki antikancerogeni i antivirusni sastojci mahunarki.
Na kraju, u sluaju uzimanja AZT, svakako treba konzumirati i kvrice nekoliko
mahunarki, male ,,kapsule bakterija sa njihovog korena.
Postoje, naime, tvrdnje da su kvrice na mahunarkama najbolji biljni izvor jedinjenja
poznatog pod imenom hematinsko gvoe, a rezultati istraivanja ukazuju da hematin
pojaava antivirusno delovanje leka AZT na HIV.
Nisam video da se kvrice mahunarki negde prodaju, ali, budui da uzgajam mnoge
vrste pasulja, iskopavam ih sa korenom i uzimam kvrice kao kapsule. Istini za volju, ukus
im je najmanje prijatan. Majka priroda je, po svemu sudei, ovo smislila da bi spreila uzi
manje prekomernih doza ovih kvrica bogatih gvoem. Podrazumeva se da bi osoba sa
vikom gvoa u organizmu trebalo da izbegava ovu terapiju.

Groe
Leenje voem je izuzetno vano budui da direktno deluje na celokupni organizam
ienjem i jaanjem krvi.
Usled ishrane mahom zasnovane na mesu i hrani bogatoj belanevinama kao to su
soivo, mastan sir i jaja, potom previe zainjenoj hrani, prekomernom uivanju alkohola,
nekretanja osobito ljudi vezanih za sedenje, krv postaje previe gusta i lepljiva.
Onemogueno pravilno proticanje krvi kroz krvne sudove iz pomenutih razloga, utie da se
srce previe optereuje pa dolazi do zgruavanja krvi, gojaznosti, neurednog varenja, nadi
manja, opstipacije i mnotva drugih tekih bolesti.
Ko hoe da oisti krv od otpadnih materija i toksina i opet uspostavi normalnu suspen
ziju, a i da preventivno deluje na nastanak mnogih bolesti, trebalo bi da se poslui blagode
tima - voa. U tu svrhu je najbolje koristiti: jabuke, groe, pomorande, limun, ribizle,
trenje, vinje, jagode, bobice zove, kupine.
Groe se, po hemijskom sastavu, sastoji u najveoj meri od vode (i do 70%), sadri
eer (glukozu i levulozu), do 23% slobodne vinske kiseline, maleinske kiseline i druge

organske kiseline, azotne materije, minerale i mineralne soli; kalijum, mangan, kalcijum,
magnezijum, natrijum, gvoe, hlor, silicijum, fosfate, jod i arsen.
Groe je bogato vitaminima A, B, C i vitaminskim P-faktorima. Sadri i enocijanin,
materiju koja daje boju.
Veoma lako se vari. To je jedna od znaajnijih osobina groa. Odlian je stimulator
funkcija jetre, holagog i holeretik. Zbog visokog sadraja minerala i mineralnih soli, odlian
je kao remineralizant. Njegovom primenom se u organizam unose praktino najvaniji oli
goelementi i minerali. Plodovi groa oslobaaju organizam od mnogih toksina, a deluju i
kao diuretik i laksativ.
Leenje groem se preporuuje slabokrvnim, nervoznim, fiziki slabim osobama i
rekonvalescentima.
Groe se moe jesti i uz drugo jelo. Treba dobro savakati i pojesti ljuske i kotice, s
obzirom na to da u njima ima najvie aktivnih lekovitih sastojaka. Ko to ne moe, trebalo
bi samo da isisa sok i uz to jede hleb. Osobe koje boluju od prekomernog zgruavanja krvi,
hemoroida, zatvora, gihta, neuralgije, poremeaja u radu mokrane beike, kamena u bei
ci, oboljenja jetre, slezine, katara u crevima i elucu, histerije i depresije, trebalo bi da
svakodnevno uzimaju groe dva i po do tri meseca godinje.
Zrna od groa se primenjuju i kao prirodno taninsko leenje plunih bolesnika. Spre
maju se tako to se istucaju i dobijeni praak osui na nekom grejnom telu (npr. ringli).
Dobijeni praak se uzima na vrh noa pre jela tri puta dnevno. Isti rezultat se postie i
pijenjem ire od zrelog crnog groa.
Groe i groani sok (ira ili mot), dok ne pone da previre, moe posluiti kao
odlian lek kod sranih bolesti i oboljenja jetre i bubrega. Poznato je da se groani eer
moe davati u vidu infuzije u cilju ojaanja sranog miia i postizanja diuretikog efekta.
Moe se piti ira od groa, razblaena ili blagi sirup od eera. Pravi se tako to se
ukuva 100 gr vode i 50 gr eera, dok se ne dobije 50 gr vode i 50 gr eera. Veoma koris
no moe biti i davanje infuzije eera.
ira je izuzetno dobra i mogle bi da je proizvode fabrike sokova. Jedan deo groa, pre
nego to od njega postane vino, moe se pasterizovati i pakovati. Vinarije su, naalost,
odvojene od fabrika sokova. Sok od groa koji se moe nai na tritu, ne sadri nita od
kvaliteta ire. Pravi sok od groa i prevrela ira, ak i blago prevrela (tek poela da
,,rezni), dobri su za ienje celog organizma i jetre.
Nekad su se pila nakisela vina, posle masne i obilne hrane. Dananji ovek se
uglavnom ne hrani tako, a u cilju poboljanja probavljivosti nekih jela postoje drugi naini.
Da bi se jaka jela, pogotovo pasulj, lake varila, moe im se dodati kaika sireta. Isto tako,
na ,,jae meso se stavlja limunov sok a uz ribu pije vino.
Svako prirodno vino je dobro, ako se pije na odgovaraju nain. Prema tome, ako sire
nije tetno, nema razloga ni da nakiselo vino to bude. Sem toga, proizvodnja ire je manje
komplikovana od proizvodnje vina. Za vino su potrebna odlina burad i poznavanje
tehnologije (treba da previre), dok je za iru dovoljno samo izmuljati groe, pustiti da ira
otie, potom je pasterizovati, upakovati (u boce ili tetrapak) i odloiti do upotrebe.
Vinsko sire oivljava funkcije nervnog sistema, jaa organizam, isti pore i poboljava
izluivanje toksina i otpadnih materija. Moe se primenjivati, posebno kod raznih vidova oti
canja, kao sredstvo za pranje tela. Priprema se od pola koliine vinskog sireta i pola koliine
vode. Prvih 14 dana, u toku dana se telo tri do etiri puta pere tom meavinom. Pranje blago

nadrauje nervna vlakna i time poboljava funkcionisanje oslabljenih organa. Cirkulacija


postaje pravilnija i manifestuje se prijatnim oseajem topline - struji kroz celo telo.
U sluaju oduzetosti tela ili pojedinih ekstremiteta, moe se koristiti meavina od pola
vinskog sireta i pola vode. Ugroena mesta dobro trljati meavinom.
Uz kuru sa vinskim siretom, poeljno je piti i po dve ae vina od ruzmarina ili lia
breze. To vino jaa srce i deluje kao diuretik. Priprema se tako to se tri do etiri ake lia
breze prelije kvalitetnim (najbolje domaim) vinom i kuva poklopljeno, sa 250 gr meda, oko
dva i po do tri asa. Za pripremu vina od ruzmarina potrebno je 0,75 litre kvalitetnog vina.
Dodaju se, da se flaa napuni do grla, suve ili svee granice ruzmarina. Posle pet do est
dana, ruzmarinovo vino se moe koristiti.
Kod slabosti organizma, nastale iz razliitih razloga - usled napora, zamora, dijareje,
bolesti eluca, jetre, slezine, nadimanja i sl, mogu se primenjivati ajevi od vina ili likeri sa
lozovom rakijom:
Uzeti po tri supene kaike sitno iseckanog lista koprive (Urtica dioica) i cveta i lista haj
duke trave (Achillea millefolium). Meavinu izruiti u jedan litar prokljualog vina. Ostavi
ti dva sata da se prohladi poklopljeno. Procediti i zasladiti medom. Piti svaka tri sata po 50
gr. Recept primenjivati sedam dana.
Uzeti po tri supene kaike sitno iseckanog lista i cveta kiice (Erythaea centaurium) i
lista nane (Mentha piperita). Popariti sa jednom litrom prokljualog crnog vina. Ostaviti
poklopljeno dva asa da se prohladi. Procediti i zasladiti medom. Piti svaka tri sata po 50
grama. Recept primenjivati sedam dana.
Uzeti est supenih kaika sitno iseckanog lista pelena (Artemisia absinthium) i izrui
ti u jedan litar lozovae. Zatvoriti u flau i 30 dana drati u toploj prostoriji. Za to vreme,
sadraj u flai promukati nekoliko puta dnevno. Posle 30 dana, procediti i piti po jednu
rakijsku aicu tri puta dnevno pre jela. Recept primenjivati deset dana.
Uzeti est supenih kaika sitno iseckanog korena maslaka (Taraxacum officinale) i
izruiti u jedan litar lozovae. Zatvoriti flau i 30 dana drati u toploj prostoriji. Za to vreme,
sadraj flae promukati nekoliko puta dnevno. Posle 30 dana, procediti i piti po jednu rak
ijsku aicu tri puta dnevno pre jela. Recept primenjivati deset dana. Ova rakija je u naro
du poznata kao - ,,stomaklija.
U cilju jaanja organizma, rekonvalescenti mogu koristiti sledee recepte:
Po tri supene kaike sitno iseckanog lista i cveta bosiljka (Ocimum basilicum) i lista i
cveta hajduke trave (Achillea millefolium) izruiti u litar kvalitetnog vina. Zatvoriti flau i
drati u toploj prostoriji 20 dana. Za to vreme, sadraj u flai promukati nekoliko puta u
toku dana. Posle 30 dana, procediti i piti po 100 gr tri puta dnevno posle jela. Recept pri
menjivati deset dana.
Po tri supene kaike sitno iseckanog lista ruzmarina (Rosmarinus officinalis) i lista
nane (Mentha piperita) izruiti u litar kvalitetnog vina. Zatvoriti flau i drati u toploj pros
toriji 20 dana. Za to vreme, sadraj flae promukati nekoliko puta u toku dana. Posle 30
dana, procediti i piti po 100 gr tri puta dnevno posle jela. Recept primenjivati deset dana.
Za otvaranje apetita moe se primenjivati sledei recept:
Tri supene kaike sitno iseckanog lista pelena (Artemisia absinthium) izruiti u litar
lozovae. Zatvoriti flau i drati u toploj prostoriji 20 dana. Za to vreme, sadraj flae pro
mukati nekoliko puta u toku dana. Posle 30 dana, procediti i piti po jednu rakijsku aicu
tri puta dnevno pre jela. Recept primenjivati 20 dana.

Sok isceen iz sveih vitica groa moe se primenjivati kao sredstvo za zaustavljanje
krvavog povraanja.
Osim primene groa i njegovih preraevina kao pomonih lekovitih sredstava,
treba skrenuti panju i na njegovu viestruku primenu u svakodnevnom ivotu ali i - rit
ualnu primenu.
U Srbiji ne postoji domaica kojoj nisu poznate sarmice od lista vinove loze i primena
suvog drveta loze za pripremanje peenja. Upueni tvrde da je peenje najukusnije kada se
priprema na aru ovog drveta.
Omiljeni zimski napitak dobrog dela nae populacije je kuvano crno vino kome se
mogu dodati karanfili, cimet ili muskatni orai. Uz lekovit efekat vina, postie se i
afrodizijski efekat.
List vinove loze se moe koristiti i za skladitenje voa i povra za zimu, stavljanjem lia
loze izmeu plodova. Na kraju, osuena stabljika loze moe biti iskoriena i kao izvanredan
dekorativni detalj u kui. Time se ostvaruje i umetnika dimenzija primene groa.
Od antikih vremena i kulta boga Dionisa, darovatelja vinove loze i vina ljudskom
rodu, poznata je primena vina u religioznim obredima. Vino je omiljen napitak paganskih
bogova, dok u hrianstvu prilikom priea simbolizuje krv Sina Boijeg, Gospoda Isusa
Hrista, prolivenu za oprotaj ovekovih grehova.
Groe je hrana i m nogostruki le k - jedim o ga to vie i to due!

Vasa Pelagi

VITAM IN II MINERALI
Rezultati istraivanja nedvosmisleno ukazuju da korienje prehrambenih dopuna u
ishrani, radi jaanja imunbiolokog sistema, moe da dovede do produenja ivota obolelih
od side. Dopune su ak delotvorne koliko i neki lekovi!
Posebno se preporuuju antioksidanti, ukljuujui prirodne (ne sintetske!) vitamine C
i E, hranljive materije na bazi vitamina A, beta-karotin, likopen i mineral selen. Brazilski
orah je bogat selenom, a ostale hranljive materije se mogu nai u vou, povru, orasima i
integralnim itaricama.
Vie volim prirodne namirnice, nego sintetike dopune redovnoj ishrani. Obolelima od
side preporuujem obavezno savetovanje sa klinikim nutricionistom...

STRATEKE BILJKE
Suncokret (Helianthus annuus 1.)
Narodni nazivi: solnica, sonna roa, sunce, sunani cvet, sunanik, sunenica,
sunenjak.
Opis: Suncokret, simbol leta, toliko je poznat da nije neophodan njegov blii opis.
Raste u mnogobrojnim vrstama i podvrstama koje se razlikuju po visini, veliini cvetne
glave, veliini i boji plodova i sadraju ulja.
Vreme cvetanja: Jul-avgust, a vreme sazrevanja plodova prema podneblju - od leta do
kasne jeseni.

Podneblje: Kultivisan suncokret je poreklom iz Amerike. U esnaestom veku je prene


sen u paniju, odakle se dalje irio. Danas se gaji kao jedna od vanijih biljaka za dobija
nje ulja, kao krmna biljka, a dobar je i u ulozi pae za pele. U batama se esto seje kao
ukrasna biljka, a nekultivisan raste uz eleznike nasipe, ivice puteva, na krompiritima,
poljima, pustopoljima, i dr.
Lekoviti delovi: Cvetovi i seme, tj. plodovi (Fructus helianthi). Ulje dobijeno iz plodo
va (Oleum helianthi) ima veliku primenu u ishrani i (posebno) prehrambenoj industriji.
Miris plodova je slab a ukus uljan.
Delotvorne materije: U cvetovima je dokazano postojanje kvercimeritrina, jednog monog
likozida kvercetina, bartaina, holina, ksantofila i dr. Glavni sastavni deo plodova (do 40 posto)
je masno ulje bogato vitaminom E, kao i fitohormonima, lecitinom i mineralnim materijama.
Suncokretovo ulje dobija sve vei znaaj u ishrani i jedva da zaostaje za maslinovim
uljem. Svetloute boje, bistro i itko, suncokretovo ulje se odlikuje dugom postojanou, u
ishrani se sme upotrebljavati iskljuivo hladno ceeno a od gotovo neograniene je koristi
kao biljni izvor masti za zdrave i za bolesne ljude.
Termalno ceeno i preraeno ulje se koristi samo u tehnici.
Lekovito delovanje: Iz sveih cvetova i svee narezanih gornjih delova stabljike,
priprema se alkoholni ekstrakt koji lekovito deluje kod oboljenja s groznicom. Ovaj
ekstrakt se preporuuje i kod malarije kod koje su ak i visoke doze kinina zatajile. Dozu
odreuje iskljuivo lekar!!
Alkoholni ekstrakt je delotvoran i kod influence (oboljenje plua sa konstantnom, ne
previe visokom, temperaturom), bronhijalnog karaktera upale plua, a ne manje i kod
plune gangrene. Delovanje se pripisuje fluorescenciji suncokretove tinkture. Suncokreto
vo ulje se posebno preporuuje bolesnicima kojima je zabranjeno korienje ivotinjskih
masti, kod bolesti ui i jetre, ira na elucu i dr.
Pored maslinovog, i ulje od suncokreta je veoma dobro za masau. Obogaeno biljn
im eterinim uljima, pospeuje pravilno funkcionisanje koe i postaje vaan prirodni lek.

Arahis, araidim
Narodni nazivi: kikiriki, kitkiritki, zemno orae.
Opis: Jednogodinja biljka, visoka od 30 do 70 cm, ubraja se u mahunarke pa ima
izvesnu slinost s grakom i soivom. Interesantno je da cvetne drke nakon oplodnje nas
tavljaju da rastu prema zemlji i zaranjaju u nju oko etiri-pet centimetara, da bi se potom
razvili plodovi koji su, eto, s pravom dobili ime zemni orasi.
Podneblje: Smatra se da su postojbina oraca tropski krajevi June Amerike, iako se
biljka uzgaja i u Indiji, Kini i Zapadnoj Africi. Sve vea potreba za mau inicirala je eksper
imentalne uzgoje u Evropi, pa se danas uzgaja u paniji, junoj Francuskoj, Italiji i dr. Gaji
se i u Makedoniji. Oraac se javlja u mnogim sortama i varijantama.
Delotvorne materije: Semenke sadre izmeu 40 i 50 posto masnog ulja, od 20 do 30
posto azota, skroba, celuloze i dr. Masno ulje sadri najvie linolne ali i cerotinske i
behanske kiseline, zatim i laurinske, miristinske i arahinske kiseline, vitamin E i mnoge
nealkaloidne materije.
Primena: Oraac je izvanredno jestivo ulje, veoma slino maslinovom ulju po blagosti,
kvalitetu i ukusu. Kao visokovredno jestivo ulje, trebalo bi ga mnogo vie koristiti u

domainstvu. Sadri visoki procenat linolne kiseline, jedne od najvanijih masnih kiselina.
Ulje oraca ukrteno s maslinovim uljem, u trgovinama prehrambenim namirnicama
obino se prodaje pod imenom stono ulje. Upotrebljava se u proizvodnji margarina,
ribljih konzervi, okolade, a sve veu primenu nalazi i u proizvodnji keksa i finog peciva.
Preno seme oraca se koristi kao dodatak kafi.

Hmelj
Voli toplije predele. Danas je poznat itav niz njegovih razliitih oblika, ali se i kod ove
biljke primeuje pojava degeneracije.
Hmelj se gaji ve od osmog veka, a prve zabeleke o njemu potiu od arapskog leni
ka Mesue iz sedmog veka nove ere, koji je za ienje krvi preporuivao sirup od hmelja.
Danas se najvie gaji u ehoslovakoj, Nemakoj, Francuskoj, Engleskoj i Americi, kod nas
uglavnom u Vojvodini.
Lekoviti deo biljke: U martu i aprilu beru se mladi izdanci i koriste kao paroga za
pripremu salate i slinog, a iarice (Strobili lupuli) za vreme berbe u avgustu.
Lekovite i hranljive materije: iarke hmelja, to jest njihovo ,,brano (Glandulae lupuli
lupulin), sadri eterino ulje s kariofilenom, linolool, mircen, razne kiseline oznaene kao
humulon i lupulon. Poslednja (lupulon) se dosta koristi u leenju. Pored navedenog, brano
hmelja verovatno sadri morilinu slinu bazu i jedan alkaloid. iarke, odnosno brano
hmelja, treba uvati sarno u tamnim, dobro zatvorenim staklenim posudama.
Lekovito dejstvo: iarke se koriste za jaanje (ova sposobnost se pripisuje visokom
sadraju gorkih materija), iniciraju pojavu apetita, a povoljno utiu i na rad eluca i creva.
aj od iarke preporuuje se kod neuroznih proliva, neuroznih crevnih oboljenja, nadu
tosti i crevnih greva.
Gorke materije zajedno sa eterinim uljem i velikim brojem lekovitih elemenata delu
ju umirujue na nervni sistem, neurozno ubrzanje pulsa i normalizuje rad srca. aj od
iarke (jedna ajna kaiica na tri decilitra vrele vode, da odstoji 15 minuta) uklanja nave
dene pojave i vraa normalan san. Budui da u velikoj meri smanjuje polnu pre
nadraenost, aj od iarki (nezaslaen, pije se u gutljajima jednu-dve oljice dnevno) pre
poruuje se u pubertetu kod dece previe zaokupljene polnim samozadovoljavanjem ili u
sluaju polucija za vreme spavanja.
Delovanje hmelja, u smislu obilnog izluivanja mokrae, nema samo povoljan uticaj na
smanjenje skupljanja vode u telu ve i lekovit uticaj kod svih oboljenja od gihta i reumatiz
ma. Brano hmelja, tj. lupulin, ima isti efekat pa bi oboleli trebalo da ga uzimaju po jedan
gram vie puta dnevno.
Hladno pripremljen aj od iarki je izuzetno delotvoran kod svih probavnih smetnji,
naroito ukoliko se pije u gutljajima najmanje jedna sat pre jela. Kao topli napitak, umiru
jue povoljno deluje, pre svega, kod nesanice i seksualnog uzbuenja.
Rezultati najnovijih istraivanja ukazuju da hmelj unitava elju za nikotinom, zbog
ega se rado preporuuje puaima.
Kliniki ogledi su pokazali da hmeljna kiselina (lupulon) pospeuje unitavanje
tuberkuloznih bacila. Budui da je koncentrisani lupulon u izvesnoj meri toksian, moe se
koristiti iskljuivo po preporuci i nadzorom lekara. Kod tuberkuloze se sa uspehom pri
menjuje lupulon u elatinoznim kapsulama.

Izuzetno snano baktericidno delovanje ove lekovite biljke (antiseptiko dejstvo gotovo
500 puta!) u mnogome se pribliava dobro znanoj karbolnoj vodi. Iako punovredan kao
lekovita biljka, pogrenom upotrebom hmelja mogu nastati i negativne posledice. Prilikom
prekoraenja doza kao i dugotrajnom primenom, moe doi do pojave omamljenosti,
tekoa u elucu, ak i gubitka svesti. aj od hmelja nije preporuljiv za trajnu upotrebu.

ajne meavine
aj za nerve: U jednakim delovima izmeati iarke hmelja, cvet despika, listove
matinjaka i cvet jaglica.
aj za umirenje eluca: Izmeati iarke hmelja, jedan deo listova matinjaka, jedan
deo biljke kiice i jedan deo cveta kamilice.
aj za nesanicu: Tri dela iarki hmelja i dva dela korena odoljena - uputstvo za ovaj
aj navedeno je kod odoljena.
Priprema pomenutih ajnih meavina: Jedna ajna kaiica meavine za jednu oljicu
aja pripremljenog kao oparak. Pije se prema potrebi jedna do dve oljice tokom dana,
nezaslaen i u gutljajima.

Priprema u narodnoj m edidni


Sok svee ubranih listova ili izdanaka hmelja pospeuje stolicu i izluivanje mokrae,
odvodi suvinu u i umiruje bolove materice. Kod kamena u beici dobro je pariti sa
uvarkom od izdanaka i cvetova hmelja.
Za regulisanje rada jetre priprema se salata od mladih izdanaka hmelja. Tinktura
(priprema se tako to se svee iarke potope u vinsku kiselinu) preporuuje se kod gihta
i utice, a uzima se tri puta dnevno izmeu pet i osam kapi.
Mladi izdanci hmelja spreavaju skorbut. U narodnoj medicini se s uspehom prime
njuje aj od listova hmelja protiv skorbuta, poveane slezine, kod bolesti krvi i dugotrajnih
groznica.
Svee ubrani i u avanu istucani listovi preporuuju se kao oblozi spolja, za umirenje
bolova od reume, gihta, nagnjeenja tkiva i iaenja.

utika trpka (Berberis vulgaris L.)


Narodni naziv: babkovina, brebenika, esmiga, esmigovina, esmina, divlji imir,
kiseli trn, mali eveac, imirika, imirovo drvo, divlja imirika, trpka utika, uti ipak,
utika, utica, utikovina, utokora.
utika trpka potie iz zemlje Berbera u Severnoj Africi, odakle je preneena u pani
ju, na ta ukazuje i njeno latinsko ime - Berberis. Danas je veoma rasprostranjena i raste
gotovo po itavoj Evropi. Ima je dosta i u naim krajevima gde raste po ivicama, ikarama,
uz ivice uma, i sl.
Opis: Grane ovog drveta su u mladosti poput ibe i crvenkaste boje. Kasnije odrvene i
dobiju prljavo-sivu koru. Listovi se delimino pretvaraju u trodelno trnje. Kratki izdanci
razvijaju listove smetene u upercima, jajasti su i na rubu nazubljeni. uti cvetovi ine
obeene grozdove. Bobiasti plodovi valjkastog su oblika i svetlocrvene boje.

Miris grma je slab, kora korena veoma gorkog ukusa i prilikom vakanja boji plju
vaku uto. Zrele bobice imaju ugodan kiselkasti ukus.
Svetlouti grozdasti cvetovi cvetaju u martu i aprilu.
Bobice sazrevaju u avgustu i septembru. Dok su plodovi nezreli, blago su otrovni, a
potpuno zrele bobice mogu se bez bojazni koristiti jer ne sadre alkaloid.
Lekovite su bobice (Fructus Berberidis) i kora sa korena (Cortex Berberidis radicis).
Bobice se beru u avgustu i septembru, a kora s korena u kasnu jesen ili rano prolee (mart).
Svee bobice se sue na vazduhu ili suncu. Ukoliko je vreme vlano, mogu se oprezno sui
ti u rerni na umerenoj temperaturi. Bobice se beru bez peteljki, i nakon suenja moraju da
zadre prirodnu crvenu boju.
Budui da se na donjoj strani listova razvijaju zimske spore plamenjae ili itne re
(Puccinia graminis), utika se kao domain pomenute itne bolesti sistematski iskoreljuje
u itnim podrujima!
Kako stoka na pai zbog trnja izbegava njen grm, ova biljka je vrlo prikladna kao iva
ograda, odnosno ivica.
Lekovite materije: Zrele bobice sadre iskljuivo vone kiseline, dakle ne i vinsku i cit
ronsku kiselinu. Pored njih, i pektoze, gumu i jednu jo uvek detaljno neistraenu aro
matinu kiselinu. U kori korena otkriven je itav niz alkaloida. Pre svega berberin i alka
loidi berbamin, oksiakantin i oksiakantin-vinetin. Materija sa blagotvornim dejstvom ima i
u kori korena. To su palmatin, jatrorizin, kolumbanin, eer, skrob i hemiceluloza.
Lekovito delovanje: Alkaloidu berberinu se pripisuje itav niz lekovitih delovanja.
Pospeivanje izluivanja ui, otklanjanje zastoja funkcije ui, utice, otoka jetre i ostale
bolesti jetre, a usled funkcije proirenja ila i poboljanje krvotoka (cirkulacija krvi) uz
istovremeno snienje krvnog pritiska.
S druge strane, utika se preporuuje kod proliva, posebno kod karakteristinih proli
va tuberkuloznih plunih bolesnika. Delovanje utike izjednauje se sa lekovitim efektom
dejstva droge Radix Colombo uvezene iz istone Afrike (potie od biljke Jatrorrhiza palma
ta (Lam) Miers), iju su vrednost potvrdili najpoznatiji farmakolozi posle detaljnih istrai
vanja. Berberin, sem toga, ubrzava aktivnost bubrega, ali se ne sme koristiti kod upale
bubrega praene groznicom.
Uivaocima opijuma ili morfijuma kora utike moe doneti ozdravljenje! Kura za
odvikavanje sadri aj od kore utike, ali se preduzima samo pod lekarskom kontrolom.
Primena u narodnoj medicini: Narodna medicina posveuje grmu utike posebnu panju.
Pomenute mogunosti leenja prvobitno su proizile iz narodne medicine, a dalje mogunosti
leenja su: sa eerom skuvani sok od utike uzima se kaiicom i spreava povraanje kod trud
noe; vono sire pripremljeno iz bobica utike (ajna kaiica) blago je sredstvo za otvaranje.

KRATKO IN AU N O ...
Brokoli, rotkvice i krompir poboljavaju pamenje, a isto vai i za jabuke i
pomorande, utvrdili su istraivai sa londonskog Kongs koleda. Oni su ustanovili da
pomenuti plodovi sadre supstance koje imaju isto dejstvo kao i neki lekovi kojima se lei
Alchajmerova bolest, to je veoma znaajno za prevenciju i tretman te bolesti, objavilo je
Kraljevsko farmakoloko drutvo Velike Britanije. Konzumiranje velianstvene petorke
pozitivno se odraava kako na zdravlje obolelih, tako i na potpuno zdrave osobe.

Tim klinike Akbar u Panama Sitiju na Floridi je dokazao da korienje 15 e


njeva belog luka dnevno titi organizam od kancera 140 do 160 puta uspenije! Pre
ciznije, za toliko puta se poveava aktivnost kiler elija (elija ubica) koje unitavaju
onkogene elije.
Dokazano je da biljna hrana daje 25 puta manju intoksikaciju azotnim toksinima nego
meso. Upravo zbog toga su, tvrde naunici, vegetarijanci izdrljiviji od mesodera.
Peurke su uglavnom siromane vitaminima. Izuzetak predstavljaju lisiica (Cen
tharellus cibariuo) i rujnica (Lactarius deliciosus) koje se odlikuju visokim sadrajem vita
mina A i Bl. Sa gledita fiziologije ishrane, znaajno je da peurke spadaju u retke namir
nice biljnog porekla sa srazmerno znatnom D-vitaminskom aktivnou.
Trajna zeljasta dlakava biljka iva trava raste svuda, a najvie na sunanim, suvim mes
tima. Upotrebljava se cela biljka - kao aj, najvie kao sredstvo za zaustavljanje krvarenja.
Narodna imena ove biljke su mala iva trava, iglica, kanjak, maak, poludnevica, teklica,
apljan, crvene noice apljina, a latinsko ime joj je Erodi cicutarii herba.
Konzumiranje ogromnih koliina paradajza moe ukazati na aneminost prouzroko
vanu nedostatkom gvoa kod nekih osoba, pokazuju najnovija istraivanja koje prenosi
Rojters. Sluaj jedne pacijentkinje koja je dnevno jela do deset paradajza, nagnao je lekare
da istrauju vezu izmeu ove namirnice i aneminosti i pokazalo se da je potreba za veom
koliinom paradajza u direktnoj vezi sa malokrvnou.
Ranija istraivanja pokazala su da anemija moe dovesti do potrebe i za neuobia
jenom hranom ili supstancama koje ne spadaju u deo normalne ishrane, poput praine ili
gline, a i velike potrebe za hrskavom ili slanom hranom moe biti povezana sa
nedostatkom gvoa u organizmu.
Vino moe da sprei ili bar uspori proliferaciju elija raka - tvrde francuski strunjaci.
Ovo otkrie je objavio profesor an-Fransoa Rosi iji je tim prouavao efekte tanin
polifenola (sastojka koice groa) na rak kimene modine i napomenuo:
- Otkrili smo da polifenoli smanjuju proliferaciju kancerogenih elija i izazivaju apop
tozu - odnosno da pospeuju samounitenje pomenutih elija. Ne tvrdimo da je vino lek ili
da deluje kao vakcina, meutim u naim laboratorijskim istraivanjima utvrdili smo da
odreena vrsta polifenola zaista unitava elije raka.
Najnovija ispitivanja strunjaka iz amerikog Ministarstva poljoprivrede pokazuju da
borovnice sniavaju ,,lo holesterol jednako dobro kao i lekovi. Ovaj efekat borovnica
postie se pterostilbenom, supstancom koja rastvara masnou i titi organizam od malig
nih bolesti. Pola ae crnog vina dnevno ili aa soka od borovnice, tite krvne sudove i
obezbeuju dovoljno antioksidanata za ceo dan, tvrde ameriki strunjaci.
Sve je vie dokaza da je nain ishrane usko povezan sa kancerom - tvrde britanski
strunjaci.

- Sistematizovali smo razna otkria iz oblasti ishrane i utvrdili da voe i povre prua
ju znaajnu zatitu od raka, a da meso, mleko i masnoe imaju odreena kancerogena svo
jstva - kae dr Don Kamings iz Klinikog centra za ishranu u Kembridu i dodaje - Polov
ina smrtnih sluajeva od kancera otpada na etiri vrste: rak plua, dojke, prostate i debel
og creva. Dok je za rak plua najodgovornije puenje, za ostale tri vrste raka najvei faktor
rizika je - ishrana.
U vie studija je potvreno da hrana bogata ivotinjskim mastima utie na pojavu
kancerogenih oboljenja. Pomenuti srunjaci istiu da je osnovni razlog za nastanak raka
mutacija u elijskoj DNK, koja je ili nasledna ili do nje dolazi usled spoljnih faktora, meu
kojima glavnu ulogu igra nezdrav nain ivota, a naroito ishrana.
Ekstrakt ananasa sadri bioaktivne molekule od kojih se mnogo oekuje u borbi pro
tiv raka. Istraivanje sprovedeno na Kvinslend institutu za medicinska istraivanja pokaza
lo je da bar dve materije prisutne u ananasu, mogu da suzbiju rast malignih elija.
Otkriveno je da bromelain, bogat izvor enzima, moe da stimulie rad nekih speci
finih imunih elija i da blokira funkciju nekih drugih. U njemu su identifikovane dve
belanevine - CCS i CCZ - koje spreavaju rast tumorskih elija dojke, plua, jajnika i debe
log creva, a, pokazalo se, i elija malignog melanoma, najmalignijeg od svih tumora.
Obe belanevine pripadaju grupi enzima proteoza koji uestvuju u razgradnji proteina.
Ovo je prvi put da je dokazano da ova klasa enzima ima uticaj na rad odbrambenog sis
tema. CCS blokira jedan protein koji je defektan u oko 30 odsto malignih elija, dok CCZ
stimulie odbrambeni sistem da unitava maligne elije.
I jedan i drugi enzim ,,rade potpuno drugaije od svih poznatih klasa lekova koji se
koriste za leenje malignih bolesti, pa se u ovo otkrie polau velike nade. To je jo jedan
dokaz da je priroda neiscrpan izvor materija koje mogu biti efikasne u terapiji razliitih
stanja.
Holesterol u krvi se moe smanjiti nemasnim obrocima, korienjem maslinovog ulja
i jabukama. Ovo voe sadri oko 40 kalorija, flavonoide koji smanjuju holesterol i kiseline
koje olakavaju varenje. Dve svee jabuke dnevno tokom zime zatitie oveka od prehlade,
budui da sadri dosta vitamina C. Korisne su svee, ali i u kompotu i peene.
Ulje od soje i avokada moe pomoi obolelima od artroze. Ispitivanja su pokazala da
ova vrsta ulja ,,podmazuje zglobove, pa kapsule sa uljem koje se uzimaju nekoliko mese
ci mogu znaajno da poboljaju funkcije zglobova kolena i kuka.
Svee hladno ceeno maslinovo ulje je veoma bogat izvor razliitih materija neophod
nih za unapreenje zdravlja. Kvalitetno maslinovo ulje sadi i supstance koje u organizmu
deluju poput antireumatika. Tako 50 grama ulja odgovara jednoj desetini doze brufena.
Za ovo otkrie zasluni su strunjaci Montel hemijskog centra u Filadelfiji koji su
otkrili protivzapaljensko dejstvo supstanci izolovanih iz maslinovog ulja. Iako ovaj antiin
flamatorni i analgetski efekat nije dovoljan da se suzbije glavobolja, sigurno je da doprinosi
povoljnijim efektima mediteranske dijete. Izolovana materija je oleocantal, koji inhibira
aktivnost enzima uesnika u zapaljenskim procesima na isti nain kao to to rade antiin
flamatorni lekovi.

Inae, zapaljenski procesi su u osnovi razliitih oboljenja meu kojima su i srane i


maligne bolesti. Mediteranska dijeta, iju osnovu ini maslinovo ulje, ima mnoge pozitivne
efekte na zdravlje meu kojima su i smanjeni rizik od kardiovaskularnih bolesti, raka
dojke, plua i demencije. Maslinovo ulje sadri ceo lanac bioaktivnih materija, a za neke
strunjaci jo ne znaju mehanizam dejstva. Ipak, treba ga uzimati umereno zbog visokog
sadraja masnoe.
Istraujui tajnu dugovenosti stanovnika na Tibetu i u pustinji Gobi, kineski i indijs
ki naunici pronali su u uzorcima zemlje, vode i hrane, veliku koliinu cinka, bakra, sele
na i magnezijuma. Ovi antioksidanti ulaze u sastav takozvanog eliksira dugovenosti. Taj
eliksir se pravi od oraha i indijskog oraha, badema, pistaa, suvog groa, kokosovog bra
na i urmi. Meavina nije precizno dozirana, na radost ljubitelja suvog voa, ali ne treba
preterivati. Za potrebe organizma u zimskim mesecima dovoljno je uzeti 30 do 50 grama
voa ili od svega po malo.
Groe spada u red za ovekovu ishranu odnosno ivot najzdravijih vrsta voa. Bez
obzira na to kakve je boje groe (belo, roze ili crno), ispitivai njegovih svojstava su utvrdili
da groe spada u grupu tzv. supernamirnica, a jedno od neobino vanih dejstava je to
doprinosi usporavanju starenja.
Analizama je utvreno da svega sto grama groa ima 72 kalorije, ali mu se kalorina
vrednost znatno uveava ako se koristi kao suvo groe. Tako suvo groe dostie gotovo
etvorostruko veu kalorinu vrednost od sirovog, jer iznosi ak 272 kalorije.
U potrazi za nektarom, pela skuplja polen na etkicama svojih zadnjih noica. Ovaj
dragoceni prah ne samo da omoguava cveu da produi vrstu, ve viestruko pomae
ljudima.
Dijetetiari ga smatraju kompletnom hranom, prirodnom i bogatom vitaminima, miner
alima i aminokiselinama. esto ga u ishrani koriste sportisti, najvie sprinteri i maratonci.
Polen izuzetno pomae sistemu za varenje, protiv zatvora i anoreksije. Takoe,
povoljno deluje kod nervnih tegoba i pospeuje intelektualne aktivnosti. Seljaci su ga rani
je u nordijskim zemljama koristili u borbi protiv karijesa, a danas je u vedskoj polen jedan
od glavnih sastojaka u proizvodnji paste za zube.
Ameriki Apai su posipali polenom mladie koji ulaze u ivot.
Polen se takoe koristi i u kriminolokoj tehnici za utvrivanje alibija.
U naftnoj industriji se na osnovu polena otkrivaju nalazita nafte u Zemljinim slojevima.
Arheolozi posebnim tehnikama, na osnovu analize polena, utvruju kako su se neki
narodi hranili u prolosti.
U poslednje vreme, sa porastom alergija, naroito u SAD, od polena se spravljaju
posebni lekovi, alergeni za ublaavanje alergija.
Da bi se hrana bolje svarila a ovek pri tom podmladio organizam, pola sata posle
obroka treba na jezik da stavi malo soli ili neeg ljutog. Ovo e refleksno izazvati intenzivno
luenje kiseline u elucu koja u veoj koliini sadri ferment pepsin. Prolazei kroz krvo
tok, samim tim i sve organe, pepsin e rastvarati stare i time pomagati mladim elijama u
borbi za opstanak - tvrdi ruski naunik Bolotov.

ZAINI

Cm i i beli biber
Biber je, u stvari plod biljke povijue (Piper nigrum), poreklom iz Indijskog arhipeiaga,
a danas se gaji u celoj tropskoj Aziji, ekvatorijalnoj Americi i Africi.
Od iste biljke dobija se beli i crni biber. Za dobijanje belog bibera beru se skoro zrele
crvene bobice i dre tri-etiri dana u vodi radi bubrenja i lakeg ljutenja, i tek onda sue.
Crni biber se dobija tako to se nedozreli obrani plodovi sue. U toku suenja zrna se
smeuravaju i dobijaju crvenomrku boju. Boljeg kvaliteta je onaj tamnije boje, tei je i aro
matiniji.
Ukus bibera je ljut, papren, a miris aromatian i drai sluzokou, odnosno tera
na kijanje kada se udie. Ljutinu mu daje alkaloid piperin kojeg ima est odsto, a
aroma zaina potie od eterinog ulja (oko 1,5 odsto). Koristi se u prehrambenoj
industriji - u proizvodnji marinada, jela od mesa i ribe i za priprem u kobasica, a u
domainstvu mleveni biber je univerzalni zain za poboljanje ukusa supe, umaka,
mesa, kobasica, jela, variva i salata. Jela sa dosta bibera su ukusnija, jaaju apetiti i
tite od infekcija u organima za varenje. Prirodni je lek i kod smetnji na organima za
varenje.

Majoran (Majorana hortensis)


Majoran (mauran) je batenska aromatina biljka koja cveta usred leta a kao zain
ima iroku primenu.
Poreklom je iz zemalja oko zapadnog Mediterana, meutim, gaji se u zapadnoj i sred
njoj Evropi. Sadri 0,7-3,5 odsto etarskog ulja, tanina i gorkih materija. Majoranovo eter
sko ulje ima veliku baktericidnu mo, tako da je izvrstan i nekodljiv konzervans, istovre
meno i lek protiv tegoba u organima za varenje. Razne ajne meavine sa majoranom poz
nate su u narodu kao sredstvo za pospeivanje varenja, protiv nesanice, lupanja srca, za
ispiranje grla, gue i nosa kod prehlada.

Kurkuma
Prepoznatljive utooker boje, poznata je kao jedan od sastojaka karija. Fini prah se
dobija seenjem, suenjem i mlevenjem korena istoimene biljke poreklom sa jugoistoka
Azije.
Zbog izuzetno jakog svojstva da stimulie rad jetre i stomanih organa, ovaj zain se u
tradicionalnoj indijskoj medicini ve vekovima koristi za ienje organizma. Preporuuje
se posle perioda obilnog unoenja hrane i pia, blagog poveanja holesterola u krvi, za
poboljanje rada jetre i ui, bolje varenje.
Meutim, preterana doza kurkume moe da iritira stomak i izazove muninu i
povraanje, pa se zato preporuuje u obliku kapsula i u propisanim dozama.

Ljuta papriica
Ljuta papriica, biljka junoamerikog porekla, ini deo familije Solanacee kojoj pri
padaju i plavi patlidan, paradajz i krompir.
Na osnovu arheolokih nalaza, utvreno je da se ljuta papriica gajila u Meksiku
pre 5.500 godina, odakle je posle Kolumbovog otkria Novog sveta stigla u Evropu.
Osim toga to obogauje i poboljava ukus, ovaj zain ubrzava metabolizam pa je
veoma koristan u dijetama. Najnovija istraivanja su dokazala da ljuta papriica
poboljava i regulie proces varenja, a zahvaljujui lecitinu koji se nalazi u semenu,
sniava holesterol i na taj nain uva elastinost i istou krvnih sudova. Ljuta paprii
ca itri krvne sudove i ubrzava krvotok, meutim ne preporuuje se osobama koje
boluju od gastritisa ili ira na elucu.

Kim
Iako izgleda kao seme, kim je u stvari plod biljke. Ovaj zain iroke primene,
odomaen u naoj kuhinji, odlino reava probleme nadimanja i gasova u stomaku. Zah
valjujui esencijalnim uljima koje sadri, pospeuje varenje, oputa stomane miie i otk
lanja oseaj nadutosti i teine u stomaku. Kim je vrlo delotvoran i kod otklanjanja stom
anih greva i glavobolje izazvane loim varenjem. Moe se koristiti kao zain ali i kao aj.

umbir
Poreklom iz Indije i Malezije, nastrugan aromatian koren biljke Zingiber officinale
koristili su kineski moreplovci protiv morske bolesti jo pre mnogo vekova.
Zbog izuzetnog dejstva na proces varenja, ovaj zain je naroito posle obilnih obroka
bio jako popularan u antikoj Grkoj i Rimu. Dananja fitoterapija umbiru priznaje mnoga
pozitivna dejstva na organizam. Kao nastrugan sve koren ili osuen u prahu, umbir je
izuzetno uspean kod otklanjanja munine i povraanja, naroito onih izazvanih vonjom
brodom, automobilom ili avionom, kod otklanjanja stomanih greva, oputanja stomanih
miia, delotvoran je i kod prehlade, glavobolje i reumatskih bolova, a u poslednje vreme
se preporuuje i za ienje organizma.
Nekoliko kapi esencijalnog ulja umbira u vruoj vodi za kupanje otklanja znake
prehlade, a parii sveeg korena preliveni sa dva decilitra vrele vode pospeuju varenje.

Cimet
Cimet je osueni gornji povrinski deo kore Cinnamomum zeylanicum, niskog drveta
poreklom sa ri Lanke koje su jo pre tri milenijuma Kinezi koristili kao lek protiv
prehlade, za otklanjanje menstrualnih tegoba i bolje varenje. Na istoku se cimet i danas
koristi kao sredstvo za ublaavanje kijavice, upale grla i reumatskih bolova.
Zahvaljujui esencijalnim uljima koje sadri, smatra se dobrim antiseptikom koji ima
i fungicidno dejstvo.

Kruna fitoterapije:
Todoxin - pre, sada, posle
Prof. dr Pauli
D irektor od seka za virusologiju
Kohovog institu ta u B erlin u
Paradoksalna je savremena pojava da se ljudi listom okreu biljnim preparatima. Zato
ba njima? Uobiajeno je miljenje da ovi preparati nemaju neeljene sporedne efekte.
Smatraju se naelno bezbednim i delotvornim agensima. Iako u fitoterapiji postoji itav
spektar razliitih gledita, najvei deo fitoterapeuta odbacuje stav da su prirodni biljni
preparati analogni farmaceutskim preparatima i da se koriste u kolskoj klinikoj medici
ni kao lekovi.
Postoji samo nekoliko biljaka efikasnih poput lekova, to jest onih ije se delovanje pri
bliava delovanju farmaceutskih preparata. Ukoliko se primenjuju u fitoterapiji, onda je to
svakako u alopatskom leenju.
Najvei deo lekovitih biljaka sadri na desetine razliitih sastojaka, esto izuzetno
sloenih - smole, tanini, polisaharidi itd. Oni ublaavaju, moduliraju i modifikuju efekte
svakog od aktivnih principa. Ogroman broj studija je pokazao da se dejstva ekstrakta celih
biljaka ne mogu dobiti davanjem izolovanih preienih sastojaka biljke. Potreba da se to
ponavlja i naglaava deluje ironino ako se ima u vidu da biologija ve dugo koristi kao
aksiom teorijski model sistema, prema kome je celina vea od zbira delova. Medicinskoj
javnosti je jednostavno priroena izvesna doza konzervativizma. Fitoterapeuti, s druge
strane, svoje vienje da je celina vea od delova, izvode iz vitalizma a ne teorije sistema.
Farmaceutski lekovi su napravljeni da izazovu specifine reakcije. Neeljena dejstva se
provlae kao rizici u odnosu na korist primarnog efekta. Biljke, pak, imaju nekoliko irih
dejstava na vie celih fiziolokih sistema istovremeno. Obino su usmerena u istom optem
terapijskom pravcu, uglavnom su komplementarna ili sinergetska, esto nespecifina, a
veoma retko nepoeljna.
Biljni preparati su usmereni na telesno samoizleenje, dok se farmaceutski lekovi
odnose na simptome izazvane specifinim mehanizmima bolesti, shvaenim prema
naunoj patologiji. Ta dva pristupa su suprotstavljena jedan drugom. Biljni preparati delu
ju veoma blago, esto u pokuaju podsticanja ili podravanja deficijentnih sistema i proce
sa, ili kao pomo prilikom odstranjivanja ekscesa ukoliko su postali preovlaujui. Ublaa
vanje simptoma je samo deo strategije fitoterapije.
Fitoterapija je holistika terapija. Duhovno i duevno stanje skladno integrie u svoje
shvatanje ovekovih funkcija i biljnog leenja, potujui planetarnu i ekoloku dimenziju
prirodne medikacije omoguenu biljkama. Nain ivljenja, duhovni i duevni stavovi, deo

su svakog naturopatskog pristupa ukljuujui i fitoterapiju. Konzistentna i mona dejstva


na suptilnim nivoima, izazvana biljnim agensima, ne mogu biti objanjena far
makokinetikim modelom na kome se zasniva klasina farmakologija.
Vievekovno korienje lekovitih biljaka prevazilazi ak i grko-rimsko naslee med
icinskog miljenja (samo to je, na alost, zaboravljeno u amneziji mlade tehnoloke med
icine) i see do magijskih, ezoterijskih i verskih oblasti praistorije. Veliki azijski medicins
ki sistemi, na primer, nesmetano egzistiraju hiljadama godina integrisani u odgovarujue
sloene kosmoloke i filosofske sisteme. Bilo koje sloeno prouavanje primena biljaka u
leenju, dovodi do spoznaje da su savremeni lekari poput slonova u staklarskoj radnji.
Nijedna medicina ne postoji sama po sebi. Uvek je proizvod zemlje, preciznije pod
neblja u kome je nastala i vekovima praktikovana. U njoj se oslikavaju svi religijski, kul
turni i drutveni uslovi. Zbog toga se i slike i tokovi bolesti nuno razlikuju od jednog do
drugog kulturnog kruga i od jedne do druge epohe.
Svaka medicina smetena je u sistem verovanja ,,svoje kulture. Verovanje iscelitelja i
pacijenta u delovanje datog sredstva, samo je jedna od vie pretpostavki za njegovu
delotvornost.
Na osnovu prouavanja receptura dobijenih porodinim predanjem, znanja steenih na
studijama medicine i prirodnih nauka, iskustva u leenju velikog broja pacijenata (40 god
ina medicinske prakse) i praenja najnovijih dostignua u medicini i drugim prirodnim
naukama, nastao je Todoxin - dijetetski proizvod na bazi meda i bilja, iz ijih sinergizma
farmakolokih dejstava proizilazi njegova dugorona efikasnost.
U Todoxin-ovim proizvodima nema vetakih sastojaka ili konzervansa. Njegova
izuzetno visoka podnoljivost omoguava korienje na due vreme bez ikakvih tetnih
posledica. Bolesnici mogu da uzimaju preparat bez obzira na ,,zvaninu medikamentoznu
terapiju, budui da do sada nije zabeleen ni jedan sluaj interakcije Todoxin-a i bilo kog
drugog medikamenta.
U pretklinikim i klinikim studijama, Todoxin-ovi preparati su davani pod kontrolom
lekara. Zapaeni su sledei efekti:
- mogunost oralnog uzimanja preparata i laka resorpcija,
- dobra bioloka iskoristivost i prolaznost kroz barijeru krv-mozak,
- vrlo dobra podnoljivost, sa veoma retkim i blagim nuspojavama - kod manje od 2%
bolesnika sa kancerom, primeen je blagi umor u poetnoj fazi uzimanja preparata i u retkim
sluajevima (jedan do dva na 1.000 pacijenata) dijareja na poetku uzimanja (u trajanju od
jednog do tri dana). Od vie stotina praenih trudnoa i/ili novoroenadi, ni u jednom slua
ju nije dolo do oteenja ploda ili novoroeneta kao posledica uzimanja Todoxin-ovih
preparata. U sluajevima kod kojih je bilo neizbeno korienje hemoterapije ili zraenja,
primeena je ubrzana rehabilitacija pacijenata od tetnih posledica takvih tretmana,
- podizanje i rekonstrukcija prirodnog imuniteta,
- smanjivanje sadraja potencijalno onkogenih virusa u serumu do ispod granice
detekcije,
- smanjivanje tumora, metatumora i migrirajuih malignih elija do ispod granice
detekcije.
Preparat je proao sve tri faze ispitivanja koja se zahtevaju za lekove i/ili pomona
lekovita sredstva (higijensko, toksikoloko i kliniko ispitivanje) i dobio je iskljuivo pozi
tivna miljenja. Ispitivanja su izvrena u sledeim ustanovama:

- Nacionalni institut za rak (National Cancer Institute), Betezda - Vaington, SAD;


- Karolinska institut - Odsek za imunologiju (Karolinska Institutet - Department of
Immunology), Stokholm - prof. Sven Briton i prof. Mikael Jondal;
- Tehnika usluna laboratorija (Technical Service Laboratories), Mississaga - Ontario,
Kanada;
- Savezni institut za ispitivanje ivotnih namirnica (Bundesanstalt fiir Lebensmittel
suchung), Grac, Austrija;
- Medicinski fakultet Univerziteta u Londonu - Odsek za virusologiju (University Col
lege London Medical School - Department of Virology) - prof. R. S. Teder;
- Kraljevska slobodna bolnica - odeljenje za retroviruse (The Royal Free Hospital Department of Retrovirology), London - prof. K. Lavdej.
Jedna od osobina ive materije jeste njena sposobnost da stvara metaboliku energiju
potrebnu za rast i odravanje raznovrsnih elijskih funkcija. Organizam stvara energiju na
nekoliko naina, ali glavni su glikoliza i mitohondrijska oksidativna fosforilizacija. Ovaj
proces obuhvata kompletno sazrevanje glukoze u ugljen-dioksid i vodu, i stvara oko
sedamnaest puta efektivniju energiju nego to to ini anaerobna proizvodnja mlene kise
line putem glikolize.
Zahvaljujui visokom stepenu stvaranja energije, mitohondrijska oksidativna fosforil
izacija snabdeva vie od 95 odsto ukupne potrebe ivih elija adenozin-trifosfatom (ATF). Svi
ivi organizmi su regulativni sistemi u kojima je nivo proizvodnje energije (sinteze ATF) jed
nak nivou korienja energije. Meutim, u brzim tranzitnim uslovima ti nivoi se menjaju.
U izvesnim situacijama, kao to je to sluaj kod AIDS-a i kancera, energija se tako brzo
i u ogromnim koliinama troi, da ne moe da se akumulira ve se energija odrava na
nivou adenozin-monofosfata (AMF) i adenozin-difosfata (ADF). Kod normalnih fiziolokih
stanja organizma, obino se odrava precizna ravnotea izmeu reakcija koje proizvode
ATF i onih koje ga troe, pri emu koncentracija ATF u eliji ostaje na konstantnom nivou.
U stanju mirovanja, organizmu nije potreban visok nivo energije pa je stvara samo u
neophodnim koliinama.
Obim aktivnosti koju mitohondrijalna oksidativna fosforilizacija mora da obavi in vivo,
najbolje se ilustruje zapaanjem da nivo sinteze ATF kod oveka varira od 0,4 grama
ATF/min/kg TT pod fizikim naporom. Tako visok promet kroz lanac sinteze ATF i njegov
irok raspon dinamike, osigurava oksidativnoj fosforilizaciji prvorazrednu ulogu u elijskoj
homeostazi.
Biljne supstance sadrane u Todoxin-u, na harmonian nain uspostavljaju imunore
aktivnost boleu zahvaenih tkiva i postepeno obuzdavaju nastali haos u organizmu. Biljni
ekstrakti preparata su supstance selektivnog dejstva, nepoznate zvaninoj medicini, koje
deluju aktivno i pasivno.
Aktivan uticaj se ogleda u stimulisanju imunokompetentnih elija, naroito NK i LAK
(lymphokine-activated killers) - limfokinom aktiviranih elija-ubica. Re je o glavnim
nosiocima odbrambene funkcije organizma. NK elije su prirodne ,,ubice svega to pred
stavlja strano telo u organizmu, dok su LAK podvrsta NK elija. Te elije na svojim omo
taima ne razvijaju receptore za ulazak virusa, samim tim nisu utoite za rast i razmnoa
vanje virusa.
Prema novijim istraivanjima, NK i LAK elije su radiootporne, to jest, otporne su na
razne vrste zraenja usled kojih se njihova produkcija zaustavlja na prekursorskom stadi

jumu svog konanog oblikovanja. Upravo zato je i mogue da se, uz pomo odreenih
biljnih sastojaka, stimulie njihovo dozrevanje, aktivnost, ali i da im se povea broj. Pod
odreenim uslovima, LAK elije lue materije - limfokine, citokine, interleukine, interfer
one i mnoge druge komunikacione materije - neophodne za pravilno funkcionisanje
imunokompetentnih elija i kompletnog imunskog sistema. Na taj nain, LAK elije su u
izvesnu ruku ,,komandanti odbrambene vojske. Ukoliko bi istinski komandanti poznavali
funkcionisanje, savrenstvo i sklad imunorelevantnih elija u odbrani organizma, nikada ne
bi izgubili ni jednu bitku a kamoli rat.
Uloga Todoxin-ovih varijacija u mitohondrijskom transportu jona, odnosno u regu
laciji elijskog metabolizma energije, ukazuje na nekoliko okolnosti. Prvi i najjednostavni
ji parametar mitohondrijske kiseonike fosforilizacije jeste koncentracija proteina respira
tornog lanca. Smanjenje ili poveanje koncentracije proteina uslovljeno je imunolokim
stanjem organizma.
Efekti uzimanja Todoxin-a relevantni su za mitohondrijske funkcije: penetraciju
unutranje membrane, visok kvalitet vezivanja za jone i njihovo neutralisanje (to pred
stavlja pozitivan efekat kod patolokih stanja organizma), povien kvalitet mitohondrijskog
transporta i povien energetski potencijal elije.
Todoxin je napravljen na bazi sveih integralnih korovskih biljaka sa monom energi
jom. Zato ba - korovskih? Najvee lekovito dejstvo poseduju upravo te biljke, sposobne
da rastu i opstanu ak i na kamenu, bez vode, i istovremeno se zatite od ekolokog
zagaenja.
Todoxin sadri svee preparirane sastojke hromoproteina, fitohemoglutinina i fitoci
tohroma C. Inae, citohrom C se nalazi u mitohondrijskoj membrani, njegova koncentraci
ja regulie elijski energetski potencijal a osnova mu je ,,hem. Iz citohroma C se rekon
struie uz pomo hladne fuzije ili jednostavnom ,,dopunom mitohondrijske membrane
novim citohromom C koji, praktino, omoguava delovanje neophodnih fundamentalnih
fiziolokih elijskih mehanizama.
Biljni preparat Todoxin je specifian po tome to su u njemu sadrani, zajedno i u
velikoj koliini, inae, antagonistiki elementi - kalcijum i gvoe. Ovaj nutricionistiki
preparat u vidu rastvora sadri raznorodne materije i veoma se lako fizioloki apsorbuje.
Re je o tajni stvorenoj od same prirode, a supstanca sa pomenutim osobinama se u bio
hemiji i organskoj hemiji naziva solubilajzer (eng. solubiliser).
Dobijanje supstance istih karakteristika vetakim putem nije jednostavno, a zahteva i
dodavanje EDT-a (eng. Etelin Diamin Tetra-silicate), jedinjenja tetnog za bubrege.
U Todoxin-u je sve bazirano na prirodnim mehanizmima. Nema, dakle, nieg
kodljivog pa ga mogu koristiti i trudnice i deca. Navedena svojstva se mogu objasniti time
to su svee integralne biljke (sa korenom, stablom, listom), lekovite i sa velikim potenci
jalom rasta, samlevene, sjedinjene i konzervirane medom. Prirodni konzervans med ih inte
grie po ,,ok ili ,,blic-sistemu i odrava, zaustavljajui svaku reakciju osim - fermentacije.
Polisaharidi i karbohidrati, kojima ovaj preparat obiluje, potiu upravo od meda a veli
ki broj kiselina od - zelenog limuna. Melje se zajedno sa korom. Na taj nain se u bio-sre
dini virusi eliminiu bez nanoenja tete organizmu. Naime, limunova kiselina menja
acido-baznu ravnoteu u kiselu, a virus ne moe da izdri takvu ,,ok-terapiju.
eerne kiseline (glukonska i glukuronska kiselina) znaajno utiu na
delotvornost preparata. Pored toga, utvreno je i prisustvo velikih koliina glukoze.

Retko se vitamini B mogu nai u celokupnom sklopu, a to je upravo ovde sluaj. Za


strunjake je poseban problem prestavljalo otkrivanje onoga to odrava antagonis
tike minerale u rastvoru. Nije ustanovljeno prisustvo lipaze, ali je amilaza bila prisut
na. Prirodno, zbog sadraja eera. Detektovana su dva aktivna fermentna enzima - fos
fataza i katalaza.
Najvaniji sastojci Todoxin-a su citohrom C, hromoprotein i hromoproteid. Zbog ega
je hrom toliko vaan, moe se objasniti na osnovu procesa u elijskim organelama-mito
hondrijama, svojevrsnim mini-fabrikama energije. Metabolizam glukoze ne moe da pro
dre u mitohondrije ako nema hormona insulina. Ukoliko se to dogodi, eer ostaje u krvi,
ona postaje prezasiena njime i nastaje dijabetes. Kao rezultat starosti, dijabetes je posled
ica nedostatka enzima koji sadri minerale magnezijuma i hroma, a hrom ima ulogu
istovetnu kalcijumovoj. Interesantno je da enzim aktiviran mineralom cinka, a u Todoxin
u ga ima u velikim koliinama, mora imati hrom. Ukoliko ga nema, apsorpcija insulina je
onemoguena.
Dipolarni minerali su odgovorni za otvaranje pora na mitohondriji i unoenje glukoze.
Da bi se unela glukoza, mineral se vezuje za nju, potom je oblae insulin i, na taj nain,
omoguena je invaginacija u membrani,
Budui da ne sadri lipide, odnosno svega jedan odsto, m edikam ent je rastvorljiv
u vodi. Sadri i fitinsku kiselinu i fitol, osnovu hema kod hemoglobina. Povezivanjem
etiri fito-kiseline u prsten nastaje hem - glavni deo hemoglobina gde se magnezijum
menja gvoem i postaje, u stvari, hemoglobin. Hemoglobin je iste hemijske struk
ture kao i hlorofil, razlika se sastoji samo u magnezijumu. Takozvana porporing (por
porna) grupa je ista i, pri tom, u prilinoj meri nestabilna. Prilikom izlaganja svetlosti
111 tem peraturi, raspada se. Zanimljivo je da se u jednom uzorku Todoxin-a raspala
na osnovne jedinice i dobijen je fitol. Na osnovu zelene boje, registrovano je prisust
vo hlorofila.
Osobine uzoraka su teni, polusoiidni. Specifina teina je neto vea nego kod vode,
najverovatnije zbog meda. Miris je ugodan, prijatan, voni. Slobodne vode ima 65 procenata.
Analiza suvih vrstih organskih jedinjenja pokazala je da sadri: 83,12% karbohidrata;
1% masnih materija; oko 2% proteina (to je normalno za biljke); karboksilnih kiselina ima
u velikoj koliini - 11,23%. Vaenjem elemenata pomou pirolize utvreno je da ima:
ugljenika - 59,26%; kiseonika - 31,89%; vodonika - 7,23%; azota - 1,22%; fosfora - 0,37%;
sumpora 0,03%.
Analiza glavnih karbohidrata rastvorljivih u vodi pokazala je da ima: 17,7% glukoze,
zapravo istog meda; 6,12% fruktoze; 1,16% pentoze; 0,22% manoze. Velika koliina fruk
toze je naena samo u jednom od uzoraka, to moe biti rezultat fermentacije. Navedene
kiseline imaju veoma vane fizioloke uloge.
Analize vitamina rastvorljivih u vodi pokazale su njihovo prisustvo u prilino velikim
koliinama, to je inae retkost. Otkriveni su: tiamin (Bl) - 24 ppm; riboflavin (B2) - 27
ppm; vitamin B12 - 0,24 ppm; pantotenska kiselina - 31 ppm; nikotinska kiselina - 19 ppm;
piridoksin - 52 ppm; folna kiselina - 0,50 ppm; biotin - 76 ppm; askorbinska kiselina (C) 96 ppm; inositol (ciklini eer, ponaa se kao vitamin i srodan je askorbinskoj kiselini) 112 ppm.
Analiza vitamina rastvorljivih u mastima: beta-karoten - 0,09 ppm; vitamin A-alkohol
- 0,03 ppm; vitamin A-acetat - 0,01 ppm; vitamin D3 - 0,08 ppm; tokoferol - 0,10.

Analizom biljnih nutritijenata terapeutika dobijeni su sledei rezultati


1.0 Fizika svojstva
Uzorak br.
Uzorak # 1
Uzorak # 2
Uzorak # 3
Oznaka
Stanje uzorka

OFT - 1935 / TK

4.0 (kao uobiajen)

4.5

OFT - 1959 / CK
polu-vrsto
prijatan / voni
1.190
3.5

Uzorak br.

Uzorak # 1

Uzorak # 2

Uzorak # 3

Oznaka

OFT-1935/TK

OFT-1962/DJ

OFT-1959/CK
64.60
35.42
3.84

polu-vrsto
prijatan / voni
1.181

Miris
Spec. teina
PH vrenost

OFT - 1962 / DJ
teno
prijatan / voni

1.102

2.0 Osnovni sastav

Sadraj slobodne vode (/o)


64.60
Ukupna suva supstanca (/o) 35.40
Ukupan saraj pepela (/o) 3.21

69.10
30.90
2.93

3.0 Analiza suvih sastavnih organskih jedinjenja


Uzorak br.

Uzorak # 1

Uzorak # 2

Uzorak # 3

Oznaka
Ugljeni hidrati (%)
Proteini

OFT-1935/TK

OFT-1962/DJ
87.50
1.94

OFT-1959/CK
84.20
1.73

2.11

1.08
9.81

0.96
12.56

1.13

85.75
(/o)

Upidi (masti)

(/o)
Karbonske(ugljene) kiseline(%) 11.23

4.0 Analiza hemijskih elemenata


Uzorak br.
Oznaka
Ugljenik (C)
Vodonik (H)
Kiseonik O)
Azot( N)
Sumpor (S)
Fosfor (P)

Uzorak # 1

Uzorak # 2

Uzorak # 3

OFT-1935/TK

OFT-1962/DJ
58.37

OFT-1959/CK
59.03
7.30
32.06

59.26
7.23
31.89

1.22
0.03
0.37

7.09
33.12
1.09

0.02
0.31

1.20
0.03
0.38

5.0 Analiza glavnih ugljenih hidrata rastvorljivih u vodi


Uzorak br.

Uzorak # 1

Uzorak # 2

Uzorak # 3

Oznaka
Glukoza(%)
Fruktoza(%)

OFT-1935/TK

OFT-1962/DJ
15.35

OFT-1959/CK
16.93
5.30
0.40
0.98

Manoza(%)
Pentoze(%)

17.70

6.12
0.22
1.16

7.23
0.04
0.94

6.0 Analiza glavnih karbonskih kiselina rasivorljivih u vodi


Uzorak br.

Uzorak # 1

Uzorak # 2

Uzorak # 3

Oznaka
Liimmska kiselina (C6H8O7)
Sukdnska kiselina (C4H 6O4 )
Malonilna kiselina (C3H4O4)

OFT-1935/TK

OFT-1962/DJ

OFT-1959/CK

5.83
1.03
0.38

4.74
0.72
0.12

5.92
1.17
0.67

Uzorak # 1
OFT-1935/TK

Uzorak # 2
OFT-1962/TJ

Uzorak #
OFT-1959/CK

(PPm)
24
27

(PPm)
19
16
57
23
16
15

(PPm)
37

7.0 Analiza vitamina rastvorljivih u vodi:


Uzorak br
Oznaka
Tiamin (Bi)
Riboflavin (B2 )
Pantotenska kiselin
Nikotinska kiselina
Nikotinamid
Piridoksin
Cianokobalamid (B2 )
Folna kiselina
Biotin
Askorbinska kiselina (C)
Inozitol

31
19
28
52
0.24
0.50

31
43
49
37
23
0.26
0.62

76
96

0.18
0.35
39
82

112

83

193

Uzorak #
OFT-1959/CK

63
89

8.0 Analiza vitamina rastvorljivih u mastima


Uzorak br

Uzorak # 1

Uzorak # 2

Oznaka
B-karoten
Vitamin A (alkohol)

OFT-1935/TK
0.090
0.030

OFT-1962/TJ
0.031
0.015

VitaminA (acetat)
VitaminD3

0.011

0.008

0.080
0.106

0.042
0.093

Tokoferol

0.063
0.021
0.009
0.037
0.114

9.0 Kvalitativne analize eemih kiselina i jedinjenja nosilaca azota


Sva tri nutritivna uzorka sadre ostatke sledeih jedinjenja:
Glukuronska kiselina
Glukonska kiselina
Fitolna kiselina
Aspartanska kiselina

Enzime:
Amilaze, Fosfataze, Katalaze

Glutaminska kiselina
Glicin (Gly)
Prolin (Pro)
Glukozamini
Purinski ostaci

Pirimidinski ostaci
Piperin
Fitol
Glucitol

Mnogima je neshvatljivo da prilikom spravljanja preparata nema suenja biljaka, osim od


spoljanje vlage. Pasterizacija se vri na temperaturi od 55C. U sluaju vie temperature, dolo
bi do inverzije budui da priroda proizvodi sve fizioloki aktivne materije u D-orijentaciji,
dakle na desnoj strani aktivne grupe. Na primer, vitamin C-D je u toj poziciji fizioloki aktivan.
Ukoliko bi otiao na levu stranu, bio bi inaktivisan. Znai, kad je grupa kiselina aktivna na
desnoj strani molekula, optiki opservirana na polaroidu, onda je aktivna. Ali, istog trenutka
kada se vitamin C zagreje do 80C, on je, praktino, uniten. Upravo zato Todoxin-ovim
preparatima nije potrebna pasterizacija. Dovoljno je da budu na hladnom (u friideru i sl.).
U preparatima Todoxin-a su svi sastojci strogo kompatibilni. Mogue je intervenisati,
ali se onda menjaju i odnosi i efekat preparata.
Antivirusno dejstvo Todoxin-ovih preparata je izuzetno. Re je o pravim selektivnim
prirodnim skalpelima usmerenim na zloudne elije i istovremenim uvarima zdravih. Ovo
do danas nije polo za rukom zvaninoj medicini.
Sve bolesti, a prvenstveno kancerozne, javljaju se usled toga to stabilne atomske i
molekulske strukture iskakanjem elektrona prelaze u jonska stanja. Budui da je re o neg
ativnoj energiji, oni su optereenje za organizam u kome dolazi do nesklada i haosa. Pore
meaji na nivou jonskih struktura mogu se zaustaviti jedino vitalnom snagom sveih biljnih
supstanci, neuporedivo uspenije nego nevitalnim farmaceutskim preparatima.
S obzirom na to da Todoxin-ovi proizvodi imaju izuzetno irok spektar blagotvornog
dejstva na metabolizam mnogih vrsta elija u raznim delovima ljudskog organizma,
ukljuujui kotanu sr, jetru, timus i endokrine lezde, kao i to da pacijenti sa retrovirus
nim infekcijama podnose trajno uzimanje Todoxin-a bez ikakvih neeljenih efekata, moe
se praktikovati i uzimanje malih doza Todoxin-a u cilju podizanja odbrambenih sposob
nosti organizma, na primer, uoi sezone gripa i prehlada.
Prema dosadanjim iskustvima, simptomi gripa kod pomenutih osoba ili sasvim
izostaju ili su veoma blago izraeni. Pored toga, zapaeno je da se recidivi kod kanceroznih
oboljenja znatno ree pojavljuju kod pacijenata koji su posle remisije, nakon prve udarne
terapije, povremeno uzimali preventivnu kuru Todoxin-a.
Preventivna upotreba Todoxin-a se preporuuje u svim sluajevima opadanja imunite
ta kao to su, recimo, pre i posle hemoterapije, zraenja, operacija, kod uticaja poznatih
kancerogenih faktora koje je nemogue izbei (genska predispozicija, neizbean izvor
nepovoljnog zraenja po organizam, nezdrava hrana, voda, vazduh, psihiki stresovi), u
poznijim godinama, itd.
S obzirom na to da je nedvosmisleno ustanovljeno da Todoxin usporava proces starenja,
re je, dakle, o biostimulatoru, regeneratoru (tkiva i organa) i revitalizatoru imunskog sis
tema. Dokazi za ovu tvrdnju su izvedeni i u Nacionalnom institutu za kancer u Vaingtonu.
Bez obzira na vrstu terapije i primenjeni medikament, mora se imati u vidu da na
bolesnika ne deluje samo lek ve i ovek. Poboljanje se moe postii i samo onim to lekar
pacijentu kae ili nainom na koji ga savetuje. U efektu svakog medicinskog tretmana znaa
jnu ulogu igra i verovanje lekara u propisanu terapiju ali i steeno poverenje pacijenta u
lekara. To dvoje se meusobno jaa i neraskidivo su vezani. Tajna uspeha svake terapije,
dakle, lei u realcijama poverenja. Posveenou, lekar ojaava nadu obolelog u ozdravljenje.
Nikada nisam radio ono to su drugi radili i nikada nisam postavljao pitanja koja su
drugi ponavljali. Pronaao sam svoje odgovore i - Todoxin.
Pronai u i put da on doe do svih kojima je neophodan.

MISTERIJA IVOTA
Organizam due
Foton je elementarna koliina ili kvant elektromagnetskog zraenja. Hipotezu o fotonu
uveo je 1905. Albert Ajntajn da bi dokazao i objasnio fotoelektrini efekat. Postojanje
fotona dokazano je kasnije nizom eksperimenata (a time i diskontinualna struktura
zraenja uopte).
Prema kvantnoj mehanici, energija fotona je ravna proizvodu
h v
gde je h Plankova konstanta, ija je vrednost 6,62 10'27erg/s, a V'uestanost elektromag
netskog zraenja. Najveu energiju imaju fotoni gama-zraenja koji se javljaju kao komponen
ta kosmikih zraka, a najmanju foton elektromagnetskog zraenja u oblasti radio-talasa.

Fotoni i meuzvezdani letovi


Fotoelektricitet je vrsta elektriciteta koja nastaje usled meusobnog dejstva svetlosne
energije i materije. Poto se to dejstvo uvek manifestuje pretvaranjem svetlosne energije u
elektrinu energiju, ova pojava je nazvana foto-efektom. Kao posledica foto-efekta moe
nastupiti emisija elektrona iz materije. U tom sluaju pojava se naziva fotoemisioni efekat
ili spoljni foto-efekat. Dejstvo energije zraenja ne mora izazvati emisiju elektrona, ve
samo poveanje broja nosilaca elektriciteta (elektrona ili jona) unutar materije. Ovo
poveanje izaziva promenu elektrine provodljivosti ozraenog materijala, te nastaje
provodni ili unutranji foto-efekat.
Prva saznanja iz ove oblasti steena su 1839. kada je A. Bekerel otkrio fotonaponski
efekat, a Albert Ajntajn 1905. uspeva u potpunosti da objasni mehanizam ove pojave (i
otkria koja su potom usledila) svojom uvenom jednaninom E = mc2, gde je E energija,
m masa a c brzina svetlosti. Posle 1920. godine, intenzivan rad na prouavanju poluprovod
nika dovodi do novih otkria na polju unutranjeg foto-efekta. Na bazi svih otkria u ovoj
oblasti, konstruisan je itav niz fotoelektrinih elemenata kao npr. foto-elije, televizijske
cevi za snimanje, pretvarai i pojaivai slike, foto-tranzistori, foto-provodnici, fotonaponski elementi...
Iz ovoga se izrodila ideja i o fotonskom pogonu, vrsti elektromagnetnog raketnog pog
ona (za sada jo hipotetinog), koji se zasniva na potisku dobijenom usmerenim tokom
(mlazom) kvanata elektromagnetske (obino svetlosne) energije - fotona.
Let u druge zvezdane sisteme, zbog velike udaljenosti (najmanje etiri i po svetlosne
godine ili 4,36 1013 km), nije mogu ni jednim do sada reenim sredstvom pogona koji se

upotrebljava ili predvia u kosmonautici. Da bi se takav let ostvario, vasionskoj letilici je


potrebno obezbediti brzinu priblinu brzini svetlosti.
Fotonski raketni motor je ureaj u kojem se gorivo pretvara u mlaz fotona, ijim se
usmeravanjem postie potisak u suprotnom pravcu. Kako je (za sada) najvea mogua brz
ina ravna brzini svetlosti (3 108m/sec) to raketa (letilica) koja izluuje fotone umesto mater
ijalnih estica, predstavlja najsavrenije tehniko reenje raketnog pogonskog sistema. Prin
cip fotonskog raketnog motora sastoji se u tome to se gorivo pretvara u snop fotona koji se
usmerava na parabolino ogledalo, odakle se odbija kao kod reflektora za osvetljavanje.
Za putovanje na zvezdu najbliu Sunevom planetarnom sistemu, Proksimu (a Cen
taura), vasionskom letilicom na fotonski pogon, prema jednom proraunu sovjetskih
naunika, bilo bi potrebno 13 godina i 165 dana. Prva faza tog putovanja trajala bi 1 godinu
i 165 dana, a sastojala bi se od ubrzanog leta do, za sada jo hipotetiki krajnje, praktine
brzine od 0,9 c (c = brzina svetlosti) ili 270.000 km/sec. Tada bi se prelo u let konstant
nom brzinom koju fotonski motor moe da obezbedi i koji bi trajao oko 3 godine i 122
dana, a zatim usporavajui (koenje) u toku od jedne godine i 165 dana. Posle boravka od
jedne godine u polju Proksime, za povratak na Zemlju proces bi bio isti (K. P. Stanjukovi,
V. A. Bronten, Meuzvezdani letovi, Moskva, 1963).
Uzgred, trenutno najvei problem u realizovanju rakete na fotonski pogon predstavlja
pretvaranje ukupne mase radnog tela u energiju, odnosno sintetiko stvaranje antimateri
je i njeno skladitenje. (Vojna enciklopedija, Beograd, 1972.)

Naelo neodreenosti
Ajnajn naeg vremena, Stiven Hoking, u svojoj knjizi Kratka povest vremena (1988)
obinom itaocu mnogo plastinije kazuje o emu je ovde re:
Nemaki naunik Maks Plank je 1900. godine objasnio da se svetlost, rendgenski
zraci i ostali talasi emituju u odreenim paketima koje je nazvao - kvantima. Pored toga,
svaki kvant ima odreenu koliinu energije koja je tim vea to je vea uestalost talasa,
tako da bi na dovoljno visokoj uestalosti emitovanje samo jednog kvanta zahtevalo vie
energije nego to je uopte raspoloivo. Prema tome, zraenje na visokim uestalostima
bilo bi smanjeno, a i stopa kojom telo gubi energiju bila bi konana.
Kvantna hipoteza je sasvim dobro objasnila izmerenu koliinu emitovanog zraenja
toplih tela, ali njen uticaj na deterministiku doktrinu bio je shvaen tek 1926. kada je jedan
drugi nemaki naunik, Verner Hajzenberg, formulisao svoje znamenito naelo neo
dreenosti. Da bi se predvideli budui poloaj i brzina neke estice, potrebno je tano
izmeriti njen sadanji poloaj i brzinu. Oigledan nain da se to uini jeste osvetliti esticu.
estica e razbiti jedan deo talasa svetlosti, to e ukazati na njen poloaj. No, poloaj es
tice nee se moi tanije odrediti nego to iznosi razmak izmeu dva brega svetlosnog
talasa, tako da je potrebno koristiti svetlost kratkih talasnih duina da bi se precizno
odredio poloaj estice.
Prema Plankovoj kvantnoj hipotezi, meutim, ne moe se upotrebiti proizvoljno mala
koliina svetlosti - valja uzeti bar jedan kvant. Ovaj kvant e poremetiti esticu i promeniti
njenu brzinu na nain koji ne moemo predvideti. tavie, to tanije merimo poloaj, to
treba koristiti krae talasne duine svetlosti, pa je tako vea i energija jednog kvanta. A time
e i brzina estice biti u veoj meri poremeena. Drugim reima, to tanije pokuavate da

izmerite poloaj estice, to manje precizno moete izmeriti njenu brzinu i obrnuto. Hajzen
berg je pokazao da proizvod neodreenosti poloaja estice, neodreenosti brzine estice i
mase estice, ne moe biti manji od odreene veliine koja je poznata kao Plankova konstanta. Hajzenbergovo naelo neodreenosti predstavlja temeljno, neumitno svojstvo sveta.
Naelo neodreenosti izvrilo je veoma vaan uticaj na na nain vienja sveta. ak ni
sada, posle vie od pedeset godina, mnogi filozofi jo nisu postali svesni ovog uticaja, tako
da je on i dalje predmet ozbiljnih kontroverzi. Naelo neodreenosti oznailo je kraj
Laplasovog sna o jednoj teoriji nauke, o jednom modelu Vasione koji bi bio potpuno deter
ministiki: sasvim je izvesno da se ne mogu tano predviati budui dogaaji, ako se ne
moe precizno izmeriti ak ni trenutno stanje Vasione!

Kvantna mehanika
Ovakav pristup omoguio je Hajzenbergu, Ervinu redingeru i Polu Diraku da tokom
dvadesetih godina prolog veka preformuliu mehaniku u jednu novu teoriju koja je dobi
la naziv kvantna mehanika i koja se temelji na naelu neodreenosti. U ovoj teoriji, estice
vie nemaju zasebne i sasvim odreene poloaje i brzine koji se ne mogu posmatrati.
Umesto toga, one imaju kvantno stanje koje predstavlja kombinaciju poloaja i brzine.
Uopteno govorei, kvantna mehanika ne predvia jedinstven i odreen ishod nekog
posmatranja. Naprotiv, ona predvia vei broj razliitih moguih ishoda i govori nam o
tome kakvi su izgledi svakog od njih. Drugim reima, ukoliko se preduzme isto merenje na
velikom broju slinih sistema, koji su svi zapoeli na isti nain, ustanovie se da e ishod
merenja biti A u izvesnom broju sluajeva, B u nekom drugom broju i tako dalje. Mogue
je predvideti priblian broj puta kada e ishod biti A ili B, ali se ne moe predvideti pose
ban rezultat nekog pojedinanog merenja.
Kvantna mehanika, dakle, uvodi neizbean element nepredvidljivosti ili nasuminosti
u nauku. Iako je dobio Nobelovu nagradu za doprinos postavljanju kvantne teorije, Albert
Ajntajn nikada nije prihvatio ideju da Vasionom vlada sluaj. Njegovo gledanje na ovu
stvar saeto je iskazano u poznatoj reenici: Bog se ne igra kockicama! Veina drugih
naunika, meutim, bila je spremna da prihvati kvantnu mehaniku zato to se ona savreno
slagala sa nalazima eksperimenata.
Iako se svetlost sastoji od talasa, Plankova kvantna hipoteza govori nam o tome da se
ona u izvesnim pogledima ponaa kao da je sazdana od estica: svetiost, naime, moe biti
emitovana ili apsorbovana samo u paketima, ili kvantima. Isto tako, iz Hajzenbergovog
naela neodreenosti proishodi da se estice u izvesnim pogledima ponaaju kao talasi:
one nemaju odreen poloaj, ve bivaju ,,razmazane uz izvesnu verovatnou razmetaja.
Teorija kvantne mehanike zasnovana je na jednom potpuno novom tipu matematike
koji vie ne objanjava stvarni svet iz perspektive estica i talasa. Iz ovog ugla mogu biti
opisana samo posmatranja sveta. Postoji, stoga, dvojstvo izmeu talasa i estica u kvantnoj
mehanici: za neke svrhe od koristi je o esticama razmiljati kao o talasima, dok je, pak, za
druge od koristi talase smatrati za estice. Jedna vana posledica ove okolnosti jeste da se
moe posmatrati ono to je dobilo naziv interferencija izmeu dva skupa talasa i estica
(interferencija - uzajamno pojaavanje ili oslabljivanje talasa, zvunih, svetlosnih, elek
trinih, prilikom njihovog sudaranja). Interferencija svetlosti dokazuje njenu talasnost.
Drugim reima, bregovi jednog skupa talasa mogu da se poklapaju sa udolinama drugog

skupa. Dva skupa talasa mogu da se tako meusobno potru, umesto da udrueni daju
snaniji talas, kao to bi se oekivalo.
Svojevremeno se smatralo da se jezgro atoma sastoji od elektrona i razliitog broja
pozitivno naelektrisanih estica nazvanih protoni (od grke rei koja znai ,,prvi), budui
da se verovalo da su to temeljne jedinice iz kojih je sazdana svekolika materija. Godine
1932, meutim, jedan Raderfordov kolega sa Kembrida, Dejms edvik, otkrio je da se u
jezgru nalazi jo jedna estica, nazvana neutron, koja ima gotovo istu masu kao i proton,
ali ne i elektrini naboj. edvik je dobio Nobelovu nagradu za ovo otkrie, kao i zvanje
upravnika koleda Gonvil i Kiz u Kembridu, istog onog na kome danas predaje Stiven
Hoking!

Gde su cigle"?
Do pre skoro trideset godina, smatralo se da su protoni i neutroni ,,elementarne es
tice, ali onda su ogledi u kojima su se protoni sudarali sa drugim protonima ili elektroni
ma pri velikim brzinama pokazali da se oni, u stvari, sastoje od jo manjih estica. Fiziar
sa Kalteha Marej Gel-Man nazvao je ove estice kvarkovi, a 1969. dobio je Nobelovu
nagradu za svoj rad na njima. Naziv ,,kvarkovi uzet je iz jedne zagonetne reenice Dem
sa Dojsa: Three quarks for Muster Mark! Re quark trebalo bi da se izgovara kao quart
(kvort), s tim to je na kraju ,,k a ne ,,t, ali se obino izgovara tako da se rimuje sa lark
(lark).
Postoji vie razliitih varijeteta kvarkova: smatra se da ima najmanje est ,,ukusa koje
nazivamo ,,gore, ,,dole, ,,udno, ,,armantno, ,,dno i ,,vrh. Svaki ukus javlja se u tri
,,boje - crvenoj, zelenoj i plavoj. (Treba naglasiti da su ovi termini samo puke oznake:
kvarkovi su znatno manji od talasne duine vidljive svetlosti, te tako ne mogu imati nikakvu
boju u uobiajenom smislu te rei.) Na primer, jedan proton ili neutron sastoje se od tri
kvarka razliite boje. Proton sadri dva kvarka gore i jedan kvark dole, dok neutron sadri
dva dole i jedan gore.
Danas znamo da ni atomi, a ni protoni i neutroni u njima, nisu nedeljivi. Pitanje stoga
glasi: ta su onda stvarne elementarne estice, osnovne gradivne cigle iz kojih je sve saz
dano? Budui da je talasna duina svetlosti znatno vea od razmera atoma, nema nikakve
nade da emo na uobiajen nain ,,osmotriti delove atoma. Ovde je potrebno koristiti neto
sa znatno manjom talasnom duinom.
Kao to smo ve videli, kvantna mehanika govori nam da su sve estice, zapravo, talasi,
kao i da to je vea energija estica, to je manja duina odgovarajuih talasa. Prema tome,
najbolji odgovor koji moemo dati na nae pitanje zavisi od toga koliko visoku energiju es
tice imamo na raspolaganju, zato to ovaj inilac odreuje koliko emo male razmere moi
da vidimo. I... na ovom mestu emo se ,,rastati od po svemu neobinog Stivena Hokinga
koji, uprkos ogromnom doprinosu savremenoj nauci, nije dobitnik Nobelove nagrade
budui da se ona retko dodeljuje za rad iz astronomije ili kosmologije koji izlazi iz okvira
iste fizike a, s druge strane, s obzirom na to da je Alfred Nobel bio veoma praktian (obo
gatio se od patenata na eksploziv TNT) insistirao je na tome da teorijska otkria moraju biti
potvrena eksperimentom da bi mogla da se kvalifikuju. Za ono to radi, eksperimentalna
potvrda Hokingovih otkria moda nikada nee biti mogua ili e za nju, u najboljem slua
ju, biti potrebne decenije.

Talas spremnosti
Ameriki matematiar Norbert Viner je ,,otac kibernetike, nauke koja razlae kom
pleksne snopove informacija dok ne stigne do poslenje nedeljive jedinice informacije - bita.
Svaki misaoni proces jednog kompjutera, svaki miini refleks jednog ivog bia, ali i
svaka misaona munja jednog inteligentnog mozga, moe se ralaniti na takve male ele
mente informacije, na bit.
Poetkom sedamdesetih godina prolog veka, engleski neurolog dr Grej Volter je kon
struisao machina speculatrix, robota koji vreba, to jesto pokazuje umno ponaanje reagujui
na svetlost. No, to nije sve. Dr Grej je postavio jednog ispitanika (oglednu osobu) pred ekran
adekvatno adaptiranog televizora i dao mu u ruku prekida kojim se aparat mogao ukljui
ti i iskljuiti. Zatim mu je rekao da e se, ako ukljui televizor, na ekranu pojaviti izuzetno
interesantna slika. Preko elektroda su, inae, snimane krivulje modane struje ispitanika i
beleene na EEG aparatu. Konstatovano je da svaki put neposredno pre nego to ispitanik
pritisne prekida, nastaje strujni udar u njegovom mozgu. Dr Grej Volter je ovaj strujni udar
nazvao talasom spremnosti zato to je signalizirao odluku da se pritisne prekida.
Potom je dr Grej Volter sa televizorom spojio elektrode prikljuene za mozak i
podesnim elektrinim meuspojem pojaao talas spremnosti. Prvobitno slab impuls
mozga, na taj nain je postao strujni udar dovoljno jak da samostalno ukljui televizor. Ispi
tanik vie nije imao potrebe da pritiska prekida u ruci, bilo je dovoljno da zaeli da ga pri
tisne i smesta bi se pojavila slika na monitoru. Uskoro su ispitanici dr Greja Voltera otkrili
da bi ekran ve neposredno pre pritiska na prekida zasvetleo, uvek kada bi odluili da pri
tisnu dugme.

Biofidbek
Kao i neurolog Grej Volter, i njegov kolega Vilijam Jong van Amsink, pokazao je
nauno interesovanje u sferi kibernetike. Kad je zapoelo uvoenje fidbeka (feed-back, egl.,
u kibernetici: povratna kontrola, skup povratnih, retroaktivnih informacija i ponaanja) u
medicinu, profesor Van Amsink je meu prvima isprobao ovu novu metodu kao pomo
bolesnicima od hipertonije.
Svojevremeno je vladalo miljenje da je nervni sistem podeljen na dve sfere sa strogo
podvojenim funkcijama i sposobnostima. Prva sfera je obuhvatala voljni ili somatski
nerevni sistem, kojim ovek moe da upravlja svojom voljom. Za drugu sferu je smatran
nevoljni ili autonomni sistem koji funkcionie sam od sebe. Na primer, mozak nam moe
,,narediti da ispruimo ruku, krenemo korak napred ili da zagrizemo jabuku, i svaku od
ovih naredbi moemo posluati bez tekoa dajui uputstva svojim nervima da pokrenu
nadlene miie. Ali, mozak nam ne moe rei kako da pokrenemo najvaniji mii naeg
tela, - nae srce! Isto tako ne moemo uticati ni na vlastiti krvotok, puls, sistem za varenje,
reakciju zenica... Ipak, ima i onih koji to mogu - indijski fakiri i jogiji! Tehnikom fidbeka to
je omogueno i ,,smrtnicima budui da podrazumeva uenje pomou maina i dostizanje
sposobnosti dobrog jogija u najkraem roku. Da ne duim, profesoru Van Amsinku i nje
govim pacijentima je, nakon upornog rada, i to polo za rukom odnosno - voljom. Naravno,
smisao takvog vebanja ne iscrpljuje se u uspenom savladavanju majstorije dostojne

prikazivanja u varijeteu. Koreni mnogih oboljenja lee upravo u manjkavom radu nevoljnog
nervnog sistema i cilj je bio da ovaj sistem postane podloan uticaju volje to bi bilo ravno
otkrivanju medikamenta koji napada bolest ne samo u simptomima ve u samom korenu.
Biofidbek kao medicinska terapija se danas koristi u leenju nesanice, za ublaavanje
napada migrene, leenje nervoznih tikova, oputanje miinih greva, suzbijanje bolesti
srca i za sniavanje bolesno visokog pritiska, hipertonije.
U najsenzacionalnija otkria biofidbeka spada, bez sumnje, injenica da je ovek u
situaciji da utie na frekvenciju vlastitih modanih talasa! Ova frekvencija nije uvek ista a
njeni razliiti tipovi obeleavaju se grkim slovima alfa, beta, delta i teta.
U stanju ritma alfa nalazi se ovek koji oputen i zadovoljan drema. Ako otvori oi,
menja se frekvencija: ritam alfa smanjuju bri talasi beta. Prelazu iz dremanja u lak san
odgovara prelaz iz ritma alfa u sporiji ritam teta. Najzad, u stadijumu dubokog sna, mo
dana struja dostie ritam talasa delta, koji predstavljaju najvee i najsporije treptaje. Ono
to je posebno interesantno u istraivakom radu prof. Van Amsinka jeste zakljuak da
reenje svake paranormalne zagonetke poinje kod modanog talasa! Naime, modani
talas nije nita drugo nego elektromagnetni talas, recimo kao radio zraenje, ultravioletno
zraenje, vidljiva svetlost ili rentgnesko zraenje!
Ako radio-talas, elektromagnetsko zraenje raznih talasnih duina, moe da prenosi
muziku, glasove i umove na hiljade kilometara, zato onda na isti nain ne bi putovala
telepatska poruka? Godine 1929. Apton Sinkler je objavio knjigu Mentalni radio o rezul
tatima telepatskih eksperimenata sa svojom enom, za koju je predgovor napisao niko
drugi do - Albert Ajntajn! Istini za volju, poznati naunik je u predgovoru istakao samo psi
holoki aspekt tih eksperimenata i ne pokuavajui da telepatiju objasni pomou fizike.
Prilikom jednog simpozijuma kibernetiara, Vilijem Jong van Amsink je prvi put istu
pio sa svojim radovima pred javnost. Dok je pred teoretiarima referisao o svojim eksperi
mentima, meu sluaocima se nalazio i an ak Delpas.

Eksperiment Delpas"
Delpas je bio malo zainteresovan za biofidbek kao medicinsku terapiju za bolesnike
od hipertonije, ali, fascinirali su ga laboratorijski uslovi u kojima je radio Van Amsink.
Odmah je video da su opisane fidbek-vebe u principu bile veoma sline eksperimentu
Greja Voltera sa televizijskim ekranom.
Svi ispitanici-pacijenti s kojima je Van Amsink radio, patili su od iste bolesti: hipertoni
je koja je pod izvesnim uslovima mogla dovesti do modane kapi a time ponekad i do smrti.
I kad se zaista desilo da je jedan od pacijenata Van Amsinka umro, bio je to upravo ovek
koji se pre toga podvrgao intenzivnom treningu mozga. On je predstavljao tano one
eksperimentalne uslove ije je ostvarenje Delpas smatrao nemoguim.
Ako bi se pacijenti Van Amsinka pored svog normalnog fidbek-treninga obuavali
jo i u eksperimentu Greja Voltera, nestala bi najvea prepreka koje se Delpas bojao:
vie ne bi bio potreban samrtnik koji treba da sarauje i ne bi bilo potrebno odobrenje
okiranih roaka.
Delpas je izneo Van Amsinku svoju ideju da pomou eksperimenta Greja Voltera
proizvede hemijski iste molekule pamenja. Naime, molekuli pamenja nastaju tako to
elektrini impuls taloi u belanevinastu strukturu jednog molekula u vidu poruke koju

nosi. Takva poruka moe biti vrlo jednostavna, ali moe biti i veoma sloene prirode. A
budui da je u supstanci pamenja nataloena cela zbirka seanja, nema mogunosti da se
sadraj pamenja jednog jedinog molekula odvoji od sadraja pamenja nekog drugog.
Delpas je, meutim, eleo da uini upravo to: da uz pomo eksperimenta Greja Voltera
proizvede takorei hemijski iste supstance pamenja, odnosno molekule pamenja koji su
nosili samo jedan sadraj seanja - naredbu da se ukljui monitor. Pomou eksperimenta
Greja Voltera hteo je da markira jedan mali deo ovekove svesti - da ga uini vidljivim na
monitoru, kao signal ukljuivanja. Ako ispitanik pomisli da ukljui i za to pozove iz svog
mozga odgovarajue molekule pamenja, na monitoru e se javiti munja.
Tako stvari stoje dok je ovek iv, ali, ta se dogaa u trenutku smrti?
Ako pamenje i svest ne propadaju nego sa smru stvarno naputaju ovekovo telo,
onda s njima moraju krenuti i markirani sadraji pamenja iz eksperimenata Greja Voltera.
A ako kreu - onda taj trenutak mora oznaiti signal ukljuivanja na monitoru.
Kad je ezdesetsedmogodinja pacijentkinja dobila hipertonino krvarenje, radi kont
role funkcionisanja mozga ,,prikopana je za aparat EEG i ureaj dr Greja Voltera. Uprkos
preduzimanju hitnih mera, kod bolesnice se sve vie javljao simptom pritiska na mozak
koji je doveo do prekida svih cerebralnih funkcija. Na encefalogramu su se pojavile karak
teristine nulte linije koje pokazuju da je modana struja ugaena.
Mnogo pre nego to je smrt nastupila, bolesnica je leala u komi. Dakle, ve odavno nije
bila kadra da svesno i voljno stvara talase spremnosti. Ipak, sa nastupanjem svih simptoma
konane smrti mozga pojavio se i signal ukljuivanja na monitoru aparature Greja Voltera!
Ovaj signal ukljuivanja koji se poziva na pragu konane smrti, mada vie ne pos
toji nikakav talas spremnosti, nazivamo efektom Delpas. On potpuno odgovara
pojavnoj slici koju oekujemo ukoliko duh ostaje da ivi posle smrti i mogao bi da znai
da ljudski duh u trenutku smrti naputa telo i da jedan majuni deli ovog duha, marki
ran u specifinim molekulima pamenja, pri tom ostavlja za sobom trag na televiz
ijskom ekranu - u principu isto kao to i kakav metalni predm et izaziva signalni ton
prilikom prolaska kroz sigurnosna vrata za otkrivanje oruja i eksploziva na aero
dromima irom sveta...
Dato objanjenje zvui prilino, ali ne i sasvim, logino. Kakve su mogue implikacije
u sluaju da eksperiment dr Greja Voltera nije tano interpretiran? Ukoliko nije nesporno
da su njegovi pacijenti-ispitanici svojom voljom aktivirali ukljuenje ekrana, da li je nes
porna i injenica da su tano formulisanim stavom ukljui se to bili u stanju i da uine?
Sumnjam. Moda je ekran aktivirala njihova koncentrisana energija, bez obzira na sadraj
u njoj smetene poruke! Ukoliko je ovo tano, onda je ukljuenje ekrana umirue ezde
setsedmogodinje pacijentkinje, koja je, podseam, ve dugo bila u komi i bez svesti o sebi
i okruenju, mogla da aktivira za doktora Delpasa tada nepoznata energija - biofotona! Ovo
objanjenje ini mi se daleko primerenijim od ponuenog.
Podseam: foton je kvant svetlosti, a kvant je najmanja koliina energije odreena pri
zraenju kao produkt Plankove konstante i frekvencije. Pored toga, foton je estica bez
mase i naboja.
Fotoni, Ajntajn, meuzvezdani letovi, naelo neodreenosti, kvantna mehanika, Stiv
en Hoking, talas spremnosti, eksperiment Delpas... ukoliko sve to je prethodno reeno
definiemo kao hipoteze, vreme je da konano saberemo ,,dva i dva, odnosno, dovedemo
u logian poredak i prevedemo u odgovarajui zakljuak.

Nematerijalni organizam!
iva elija organizm a em ituje deseti deo svog energetskog potencijala (biofo
tonske energije), dok devet desetina uva u sebi. I upravo taj deseti deo energije
je dovoljan da organizam opstaje, ivi, da ovek funkcionie, ponaa se kao ivo
bie. U tre n u tk u sm rti, m eutim , oslobaa se (em ituje) u k u p n a koliina
pom enute energije, znai svih deset desetina i ivot naputa elije, tkiva i ceo
organizam .
Iz ovoga proizilazi da je svaka elija ivog organizma u izvesnu ruku autonomna
onoliko koliko i stanovnik jedne drave: sama po sebi je autonomna, raa se i mnoi
sama, ali je istovremeno i strogo kontrolisana indukcionim poljem i potencijalom okol
nih organa, sistema organa i celog organizma. Upravo zbog toga se nee, recimo,
dogoditi da nokat izraste na ovekovom - nosu. Sama i umire, ali istovremeno je i sama
za sebe mrvica ivota.
Dakle, u trenutku emitovanja kompletne energije, ovek tj. organizam umire i
fenomen umiranja je upravo taj kompletan izlazak energije u obliku fotona iz svake poje
dinane ive elije jednog organizma, nakon ega se ova dezintegrie, odnosno trune, i
pretvara u biljnu hranu.
Isto se deava kod programirane smrti elije, tzv. apoptoze.
O dui ne bismo mogli nita da znamo da nije saznanja o fotonima, jer, dua je
astralni organizam. Fotoni, meutim, nisu dua. Oni ine njen organizam (iji su ner
azdvojni deo). ,,Idu sa duom koja, prilikom odlaska, odnosi sa sobom i ivot. U
sluajevima kad ne povede kompletan ivot, vraa se. Otuda udnovata oivljava
nja. Ona, dakle, moe da se vrati, ponovo ,,oivi ukoliko nije kom pletna energija, iz
svih elija, izala iz organizma. Iz ovoga sledi da je dua povezana svetlom
pupanom vrpcom (satkana od fotona!) za telo. Postojanje ove niti ivota, koju je
mogue videti i snim iti pod izvesnim uslovima, poznato je onima koji imaju
mogunost izlaska iz tela odnosno astralnog putovanja. Ue od fotona ini energi
ja svih elija (ivota). Prilikom astralnih putovanja ak do devedeset posto ove energi
je moe da napusti organizam... U svakom sluaju, dokle god postoji ta veza, to jest
sve dok ga fotoni odnosno pom enuta energija kompletno ne napuste, organizam je
bioloki iv.
Rekoh, i dua je organizam. Re je o astralnom, nem aterijalnom telu sa svim
funkcijama, odlikam a i osobenostim a jednog organizma. Naravno, ne telesnog. I nije
re o amorfnoj, bezoblinoj, neartikulisanoj energiji. Naprotiv. Kao to je pare naiz
gled bezoblinog m esa sastavljeno od jedara, m itohondrija, miozina, aktina i
plazme, hrom ozom a, horm ona i ega sve jo ne, i duhovno telo je specifino, sai
njeno od sistem a strogo odreenih meuzavisnih i uslovljenih raznorodnih energi
ja. To to ovek na dananjem stupnju razvoja nauke i tehnologije nije u stanju da
ih detektuje, definie, razdvoji na sastavne elem ente i izmeri, ni u kom sluaju ne
znai da one i ne postoje. Da bismo ih otkrili i poeli da koristimo, nedostaju nam
instrum enti. I sve dok ih ne budemo imali, moraemo da se oslanjamo na
,,vanulne sposobnosti pojedinaca koji su u stanju da ih, svesno ili nesvesno, detek
tuju pa ak i pojedinano razlikuju.

Teina due
Onog trenutka kad pomenuta energija postane vidljiva instrumentima koje e ovek
napraviti, dakle identifikovana, merljiva i upotrebljiva, otvorie se novo polje nauke - polje
anatomije due i bioenergije. Ba kao to je nekada atom bio najsitnija nedeljiva estica
materije a elija osnovna jedinica organizma, nauka o anatomiji due poee da se bavi
njenim elementima, sastavom, organizacionim celinama, podelom pojedinih segmenata i
,,organa, specifinostima razliitih vrsta energija... Ovo e, opet, otvoriti mogunosti za
merenje, otkrivanje i identifikovanje prisustva dua u odreenom prostoru, samim tim i
izradu instrumenata uz iju pomo e postati ,,vidljive. A moda e, zahvaljujui ovoj
mogunosti, ovek konano doi do trajnog reenja vlastite egzistencije pa i mogunosti
posete ili ak seljenja u druge galaksije. Nema sumnje da bi iz saradnje materijalnog i
astralnog sveta mogle da se izrode izuzetno interesantne i zanimljive ideje a, zato da ne, i
obostrana korist. U krajnjoj liniji, dovoljno e biti i samo to to e odlazak na poslednji
put postati manje stresan budui da vie nee biti ,,put u nepoznato.
Suvie fantastino? Ko bi rekao da je ovek do pre neto vie od sto godina, vekovima
i milenijumima sanjao da poleti!
Znajui, ili bar pretpostavljajui, stari narodi su se bavili pitanjem teine due.
Eksperiment Delpas je zabeleio trenutak kada fotonska energija naputa organizam,
meutim, manje je poznato da je teina tela umrle osoba manja za osam do deset grama
od one za ivota.
Da li je to zaista ta teina due? Bilo bi, u najmanju ruku, neozbiljno kategoriki to
tvrditi, ali, vredi razmisliti...

Nauka i Tarabii
Lijepo je izgledo, moj kume, Zarija. Na njemu nekakva mantija, a po njojzi ko da
blago svijetle rojevi svitaca, samo nekom neopisanom svjetlou. Taka mu je i glava bila...
Bijela, a nekako svijetla... Cjelivah ga u ruku, a ona meka ko da vunu na preslici dri.
Dodirnem ga po mantiji, a ona isto nako, kadivena. Sve mi se ini da bi rukom kroz njega
mogo proi...
Zbog ovog, nestvarnog opisa, svetenik Zaharije je bio uveren da je Mitar sve to sanjao
ili halucinirao. Tada je izmeu njih zapoeo, prvi put sumnjiav razgovor:
- Da nijesi ti to sve snijevao, moj Mitraine?
- Kakvo snijevanje! Snijevam li ja, kume, kad vako, sad evo, s tobom govorim?
Ja mu na to reknem:
- More biti, Mitre, da si neta, nako u snu, sam sa sobom razgovarao, pa se i kumi
priinjelo da s nekijem drugim pria...
- Boe, kume ZarijaL. Je T ti to ona moja enturina rekla da je viela svijetlog popa
kojeg uvodim u kuu i njim razgovaram?
Ja mu reknem da jeste, a on mi unakrsti:
- E, pa ako sam to sve snijevo, nije mogla i ona snijevati isti san?
- Dobro, kume Mitre, a kako on ode od tebe i ta ree?
- Ree da e se jopet javljati i od ondaj mi se javi jote nekoliko puta. Polje mi kaza da

je vrijeme da se rastanemo te ja izioh u avliju da ga ispratim... Tako, polako, doosmo do


kuera, a njegova se prilika zaplasti ko plast sijena i tako ga, nekako, nestade...
- Kako? - jopet ga priupitah.
- Pa, ne umijem da ti to objasnim ovijem, ljudskim rijeima jerbo to go da ti reem,
jopet nee biti onako kako je uistinu bilo...
Ja ga zamolim da to pokae kako zna, a on mi ondakar ree:
- Nekako se zgrudva te postade ko grudva snijega... Sjajna i ko zlatna. Jal grudva, jal
asa, to ti ne umijem iskazati... Polje, to polee u nebo i meni se injae da ode meu same
zvijezde...
Ovako je, navodno, prema Kremanskom proroanstvu (autora Dragoljuba Gol
ubovia i Dejana Milenkovia), protekao jedan od razgovora prote Zaharija Zaharia i nje
govog kuma Mitra Tarabia u kome je ovaj opisao susrete sa pokojnim stricem Miloem.
Uprkos izvesnih sumnji u pogledu autentinosti ovog razgovora, ovo je svakako najlepi i
najplastiniji opis susreta ,,dva sveta o kome sam do sada sluao i itao. Zaista, ima li
divnijeg od ovog opisa koncentrisane biofotonske energije!
Jo jednom moram da podsetim: foton je kvant svetlosti, a kvant je najmanja koliina
energije odreena pri zraenju kao produkt Plankove konstante i frekvencije. Pored toga,
foton je estica bez mase i naboja.
Koliko se, dakle, razlikuje opis Mitra Tarabia svog pokojnog strica i pomenutog cita
ta iza koga stoje svetski nauni autoriteti?!

Todoxin korak u besmrtnost?!


Todoxin-ova terapija na nivou m itohondrija predstavlja samo jedan segment u
irokom spektru njenog delovanja. Energija u m itohondrijam a pod Todoxin-ovom
terapijom je veoma znaajna, budui da deluje i na njen kvalitet a to je, ire
gledano, ono to se nasleuje - baza ivotne radosti, stvaralatva, intuicije,
kreativnosti...
U Oksfordskom filozofskom reniku pod odrednicom - besmrtnost - stoji:
Stanje osloboenosti od smrti ili unitenja, stanje venog ivota. Lina besmrtnost
naglaava da emo posle sopstvene smrti (kao smrti koju odreuju drugi) samo doiv
ljavati iskustva, verovatno posle jednog intervala, i da emo iveti drugi ivot, i nastavi
ti da ga ivimo veno. Uenje moe ikljuiti samo preivljavanje nae ,,due zamiljene
kao nematerijalne mislee supstancije kontingentno i privremeno smetene u naem
sadanjem telu. Ili moe ukljuivati uskrsnue samog tela. U platonistikoj tradiciji
mogue je prvopomenuto. Ali, za Aristotela dua je forma tela i ne moe postojati bez
njega kao odvojena supstancija, ne vie nego to osmeh moe postojati bez nasmeenog
lica. Dokazi da je dua besmrtna ukljuuju metafizike dokaze (npr. da je jednostavna i
samim tim se ne moe dekomponovati), moralne dokaze (npr. da je besmrtnost pret
postavka moralnosti, to obezbeuje arenu u kojoj pravedni trijumfuju, a nepravedni
bivaju kanjavani) i empirijski dokazi (npr. da postoje sluajevi da ivi ljudi imaju
iskustva sa duama mrtvih ili duhovima). Ni jedan dokaz iz ovih porodica ne uiva neko
vee potovanje meu savremenim filozofima. Prvu vrstu dokaza napao je Hjum, a
posebno Kant u knjizi II Transcendentalne dijalektike Kritike istog um a. Oni koji pri
padaju drugoj vrsti, moralnoj klasi, vie lie na puste elje nego na dokaze, iako je sam
Kant zastupao vie nijansiranu verziju. Dokazi tree vrste su ukljueni u opte nepov
erenje u parapsihologiju. Naroito otkrivenje ili vera ostaju najsnaniji izvori ubeenja
u besmrtnost, a ubeenje da je nekoherentno postulirati odvajanje duha i tela ostaje
najsnaniji filozofski odgovor. Manje panje je posveivano pitanju zato besmrtnost
izgleda poeljna.
U platonistikim i neoplatonistikim tradicijama, besmrtnosti moe biti dodeljen
,,bezvremenski zaplet. Pre je cilj ivota potpuno izvan vremena nego iveti zauvek; koher
entnost ovog ideala, meutim, uopte nije oigledna, iako su je esto dokazivali mistici i
praktiari meditacije...
Bio bi ist greh ne ubaciti, na ovom mestu, i uvenu: Blago onom ko doveka ivi, imao
se rata i roditi - kao prilog diskusiji o besmrtnosti i besmrtnima.

Umalo besmrtnost!
Besmrtnost, makar samo i due (a itekako je poeljno i tela!), oito je oduvek muila
oveka. Poetkom prolog veka, 1913. godine, naunik Aleksis Korel je u laboratoriji Rok
felerovog instituta u Njujorku, kao to to obino i biva, sasvim sluajno otkrio da se ive
elije pileeg srca neogranieno dele i to je pratio pune 33 godine, sve do 1946. Ukoliko je
njegova postavka bila tana (a iza otkria je stajao nauni autoritet kasnije ovenan i
Nobelovom nagradom), to je ujedno znailo da je besmrtnost ljudskog organizma ipak
mogua. Neki ameriki novinari i novine, kakve ih je ve Bog dao, preko naslovnih strana
su objavili ovu senzacionalnu vest. Nedugo zatim, pojavile su se i tvrnje da bi se od
novostvorenih elija pileeg srca ve mogao napraviti petao veliine Sunca a potom i da je
iz laboratorije nestala ogromna koliina proizvedenih elija i ,,sad se eta ulicama Njujor
ka. lag na ovu tortu dodali su ,,oevici tvrdei da su videli petlove veliine oveka kako
etaju Menhetnom!
Ma koliko sve ovo izgledalo suludo, grupi naunika koja je pobijala ovu zabludu a koja
je ve ula u sve tadanje udbenike medicine, na ijem elu je stajao mladi profesor Lenard
Hejflik, trebalo je dosta i vremena i strpljenja i rada da javno iznese argumente ,,protiv,
naravno, potkrepljene nalazima laboratorijskih eksperimenata. Punih 30 godina! Novine,
nauni asopisi i nauni krugovi, jednostavno nisu hteli da uju za njih. Bilo im je lepo da
veruju u besmrtnost. Kako sve, jednoga dana, doe na svoje mesto, Hejfliku i saradnicima
je konano polo za rukom da objasne svoje stavove a njihovo otkrie je kasnije definisano
kao otkrie biolokog asovnika koje, otprilike, glasi: svaka elija ima ogranienu
sposobnost deobe, deli se 50 puta s tim to se svaka naredna generacija deli jednom manje
(49, 48, 47... puta). Kad doe do ,,0, prestaje da se deli i umire. ivotni vek pomenutih eli
ja je, inae, u proseku iznosio est meseci. Novu nadu je pruilo otkrie da, ipak, postoje
neke elije u ovekovom organizmu kod kojih je ,,sat iskljuen, dakle, iji se ivotni vek
granii sa besmrtnou! Time su nauna istraivanja u ovoj oblasti dobila nov smer - otkri
ti tajnu njihove ,,besmrtnosti i mehanizam ,,primeniti kod onih koje to nisu; vratiti sat na
poetak ili, ak, namestiti ga da krene od sto, hiljadu, milion; ugraditi ,,sat u elije
kancera...! Istraivanja su u toku.
Zaista, da li je mogue da je Stvoritelj podario oveku besmrtnost u trenutku stvaranja
Adama. Ako je verovati Starom zavetu i dugovenosti prvih ljudi od vie stotina godina, ak
i preko devet vekova, sa sigurnou se moe tvrditi da je to tako a da je trenutna prosena
duina ljudskog veka iskljuivo rezultat ovekovog greha ili, preciznije, grenog ivota.

Od dva mala, jedan pravi


Ukoliko na trenutak ostavimo po strani Bibliju i njene legende a oslonimo se na
nauno potvrene istine, videemo da su pre 2.000 do 3.000 miliona godina na Zemlji pos
tojale tri glavne vrste ivota i sve tri bile ono to dananji ovek naziva bakterijama. Imale
su samo jedan mali genom, mogle su brzo da se razmnoavaju, ali nisu bile samostalne niti
imale mogunost stvaranja sloenijih vieelijskih organizama. Prva vrsta ovih ivih bia
dobijala je energiju iz suneve svetlosti, druga vrsta je sagorevala to jest respirirala njihove
ostatke, dok je trea razgraivala eeraste materije i to bez korienja kiseonika.

Trea vrsta je, reklo bi se, bila najmanje uspena budui da je primenjivala zastareo
nain proizvodnje energije. Ali, uprkos tome, upravo su ove poslednje elije pre oko 1.500
miliona godina uspele da naprave majstoriju hvatajui bakterije koje diu i drei ih
zatvorene u sebi. ta su time dobile? ,,Uhvaene bakterije su disanjem proizvodile energi
ju za eliju domaina, a ova im je zauzvrat ponudila udoban smetaj i zatitu. Novonastali
tip elije stvoren simbiozom, preciznije - stapanjem dva iva bia, imao je i dva genoma,
mogao je da se razmnoava ali i stvara sloenije vieelijske organizme, potonje biljke i iv
otinje!
Vremenom, ,,uhvaene bakterije vie nisu mogle da samostalno egzistiraju. Suvie im
je bilo udobno i sigurno u novoj sredini, a i genomu elije domaina su dale najvei deo
svog genoma. Postale su maine za sagorevanje u ovekovom organizmu poznatije kao mitohondrije. Dakle, svaka od elija ovekovog organizma nastala je spajanjem dva nezav
isna iva bia. Mali genom njegovih mitohondrija je ostatak za podseanje nekada slo
bodnih a potom zarobljenih bakterija.
Mitohondrije, fabrike energija u elijama, otvorenije su nego to se doskora pret
postavljalo. Utvreno je, naime, da aktivno otputaju kratke lance aminokiselina (peptide).
Iako je donedavno bilo poznato samo toliko da ove organele prihvataju molekule iz svoje
okoline, oko mitohondrija su naeni peptidi identini onima iz njihove unutranjosti. Pri
likom ispitivanja kolika je mogunost da peptidi izau iz organela obavijenih dvostrukom
membranom, kod mitohondrija kvasca su veoma brzo otkrivena dva izlaza iz fabrike
energije.
Kod prvoga su dui lanci aminokiselina najpre u unutranjosti mitohondrije razlagani
na manje peptide. Kada dosegnu odreenu veliinu, molekul ,,izbaciva ih prebacuje u
meuprostor izmeu dve membrane, odakle se peptidi kroz pore spoljanje membrane
razlivaju u okruenje.
Drugi put je rezervisan za belanevine, sastavni deo mitohondrijske membrane. Ovi
proteini se u prostoru izmeu dve membrane razlau na jedinice koje mogu da se ,,pre
bacuju, a potom zaista i naputaju mitohondriju.

ablon ivota
Mitohondrije ovekovih elija i danas nastaju kao njihovi bakterijski preci, dakle,
iskljuivo rastom i deljenjem ve postojeih mitohondrija. Njihovi sastavni delovi se
proizvode u eliji na osnovu informacije zapisane u genomu elijskog jezgra i mitohondri
ja. Meutim, ti sastavni delovi mogu da se pravilno sloe iskljuivo u ve postojeoj mito
hondriji, iz ega proizilazi zakljuak da je svaka mitohondrija - ablon, matrica. Bez ove
matrice, sastavni delovi mitohondrija bi se proizvodili ali bi u eliji besciljno lutali i na kraju
bili uniteni. I, konano, kada elija izgubi sve svoje mitohondrije, vie ne moe da stvara
nove i umire.
Budui da je svaka mitohondrija (i) matrica, ona ujedno predstavlja strukturnu infor
maciju koja nije zapisana u DNK ovekovog genoma. Kako ova informacija mora da se
nasleuje iz generacije u generaciju, oito je re o - genskoj informaciji. A koliko ablon
skih informacija postoji u strukturama mitohondrija, za sada je teko proceniti. U svakom
sluaju, pomenuta informacija je neophodna za ivot ovekovih elija koliko i ona
zapamena u DNK.

Mitohondrije obezbeuju oko 90 procenata energije potrebne za funkcionisanje


elija, samim tim i tkiva, organa i organizma u celini. One proizvode energiju u
sloenim procesima koji obuhvataju prenos elektrona preko niza proteinskih kom
pleksa (respiratorni lanac). Ovaj prenos posredno omoguava drugom kompleksu
(ATP sinteza) da sintetizuje ATP (adenozintrifosfat) - molekul koji eliju snabdeva
energijom.
S obzirom na injenicu da ATP ne moe da se uva, m itohondrije (u ovekovim
elijama ih ima preko hiljadu puta vie nego telesnih elija!) svakog dana proizvode
ogromne koliine ATP - u m eri ovekove telesne teine! M itohondijskim prevodni
cama se upravlja gasnom meavinom azotm onoksida i anjona-superoksida, nastal
ih kao produkt oksidativnog lanca disanja u m itohondrijam a. Izm eu kolonije
m itohondrija i cele elije postoji gasno upravljani naizm enini ritam oblika
stvaranja energije.
Za vreme pozne faze elijske deobe, rane faze isceljenja rana i embrionalne faze do
trenutka raanja, proizvodnja energije se preteno prebacuje na neoksidativnu, fer
mentacionu produkciju ATP. Cilj ovoga je zatita genoma arhaine elije domaina koji
su u toku pomenute faze elijskog deljenja osetljiviji na okside i njihove izdanke nego
mitohondrijski delovi genoma. ovekove prastare elijske simbioze imaju, dakle,
dvostruki genski materijal i dvostruki sistem proizvodnje energije. ovek je - evolu
cionobioloki hermafrodit! Svi bioenergetski i biohemijski procesi u mitohondrijama
zavise od promenljivo jakog redoks-potencijala, kao biofizikog preduslova za sloene
tokove protona i elektrona. Negativni redoks-potencijal se uglavnom obezbeuje kvant
nofiziki jedinstvenim tripeptidom glutationom koji preko suporvodonine grupe svog
glavnog molekula, aminokiseline cisteina, obezbeuje slobodno pretvorive protone,
posebno za sve procese detoksikacije.
ta je redoks-potencijal? Mera za silu oksidacije, odnosno - redukcije. Sistemi sa neg
ativnim redoks-potencijalom mogu da redukuju sisteme sa pozitivnim redoks-potenci
jalom, a redoks-pozitivni sistemi mogu da oksiduju redoks-negativne sisteme.

Majka je majka...
Pretpostavlja se da sve to moe da ugrozi produkciju ATP u mitohondrijama oteu
je eliju i na taj nain uzrokuje njihovo loe funkcionisanje i razvijanje simptoma.
Najosetljiviji, najvie pogoeni smanjenjem elijske energije, jesu centralni nervni sistem,
srce, skeletna muskulatura, bubrezi i hormonske lezde. Simptomi nastali kao posledica
defekata mitohondrijske DNK, tee se mogu predvideti od simptoma izazvanih genskim
mutacijama u jedru elije.
Geni se pruaju du 16.569 parova u opsegu mitohondrijske DNK i nasleuju se
iskljuivo od majke kroz mitohondrije u njenoj jajnoj eliji. Spermatozoidi ne uestvuju
stalno u tome. Pored ovoga, svaka jajna elija i sve ostale telesne elije ne nose samo jednu,
ve stotine mitohondrija (vie od 1.300 u svakoj eliji), a svaka mitohondrija moe da sadri
nekoliko molekula mitohondrijske DNK. Iako elija pre vlastite deobe gotovo udvostruu
je broj svojih mitohondrija i molekula mitohondrijske DNK, obezbeujui priblino istu
koliinu svojih elija erki, elija majka ne odreuje pojedinano koje mitohondrije idu u
svaku eliju erku.

U oploenoj jajnoj eliji, znai, deavaju se mutacije u nekim delovima njene mitohon
drijske DNK. Jedna elija erka moe da nasledi procentualno veliki broj mitohondrija koje
sadre mutirane DNK, a ostale elije mogu da naslede procentualno veliki broj elija sa
,,normalnom DNK. Zakon verovatnoe odreuje da li e u toku reprodukcije elija pre
ovlaivati ,,normalni ili mutirani molekuli.
Oboljenja izazvana defektima mitohondrijske DNK su esto nasleena, mada povre
meno mogu da se i spontano pojave u jajnoj eliji u toku ranog embrionalnog razvoja. Kas
nije mutacije, slino nasleenim mutacijama, mogu iroko da se rasprostru u organizmu u
toku razvitka fetusa usled ega ponekad dolazi do veoma ozbiljnih posledica. Mitohondri
jske mutacije DNK mogu da se formiraju u tkvima u toku ivota sa moguom pojavom u
raznim elijama ili ak razliitim molekulima DNK u pojedinim elijama. Ovakve promene
se nazivaju somatskim mutacijama.
U sutini, uroene i somatske mutacije iniciraju oboljenje nezavisno od direk
tnog sm anjenja proizvodnje energije. S obzirom na to da i respiratorni lanac
uestvuje u proizvodnji energije, onda i toksini nusprodukti (poznati kao slobodni
radikali kiseonika) pospeuju razvoj oboljenja. Pomenuti derivati kiseonika, koji
sadre rasparen elektron (zbog ega su veoma reaktivni), mogu da napadnu sve sas
tavne delove elije ukljuujui i proteine respiratornog lanca i m itohondrijsku DNK.
Sve to ometa protok elektrona kroz respiratorni lanac, moe da povea transfer
m olekula kiseonika i potpomogne stvaranje slobodnih radikala. Jedna jedina
mutacija, dakle, moe da pokrene ponovni ciklus transporta inhibiranih elektrona
dovodei do poveanog stvaranja slobodnih radikala i poveanog broja mutacija
m itohondrijske DNK.
Nasleeni defekti mitohondrijske DNK ponekad doprinose prevremenoj pojavi obo
ljenja (dijabetes, gluvoa, oboljenja srca, slabost miia, problemi vezani za kretanje i
demencija) koja pogaaju mnoge ljude u poznijim godinama. Ti primeri, zajedno sa i
njenicom da su brojna degenerativna oboljenja poznijeg ivotnog doba povezana sa
opadanjem aktivnosti proteinskih kompleksa ukljuenih u proizvodnju energije (to je
sluaj i sa mnogim oboljenjima izazvanim mutacijama mitohondrijske DNK), ukazuju da
progredijentne redukcije u proizvodnji mitohondrijske energije (ATP) u nervnom,
miinom i ostalim tkivima, mogu da doprinesu starenju i raznim degenerativnim obolje
njima povezanim sa starenjem.

Ni zdrav nije obavezno - zdrav


Vie inilaca moe da utie na slabljenje proizvodnje mitohondrijske energije u toku
procesa starenja, ak i kod osoba koje su u detinjstvu imale zdrave mitohondrijske gene iz
elijskog jedra. Jedan faktor je svakako dugotrajno izlaganje izvesnim toksinima, a drugi bi
mogla da bude dugotrajna akumulacija somatskih mutacija mitohondrijske DNK.
Mitohondrijska teorija starenja ukazuje da mitohondrije, sintezom adenozintrifos
fata tokom ivota, proizvode slobodne radikale kiseonika koji nezaustavljivo napadaju
mitohondrije i izazivaju mutacije mitohondrijske DNK. Sluajna akumulacija somatskih
mutacija mitohondrijske DNK, kod osoba koje su zapoele ivot sa zdravim mitohondri
jskim genima, moe, na kraju, da smanji proizvodnju energije u jednom ili vie tkiva
ispod neophodnih nivoa a da, uprkos tome, te osobe doive pristojnu starost. Ukoliko se

to dogodi, somatske mutacije i mitohondrijska inhibicija mogu da se manifestuju op


tim znacima prirodnog starenja kao to su gubitak pamenja, sluha, vida i pad opte
otpornosti organizma.
Kod osoba kod kojih je proizvodnja energije ve oslabljena (bilo zbog mitohondrijskih
ili jedarnih mutacija, toksina ili nekih drugih faktora) simptomi mogu ranije da se ispolje i
napreduju do potpunog razvitka oboljenja, za razliku od osoba kod kojih nije u poetku
postojao deficit proizvodnje energije.
Na ovom mestu je neophodno naglasiti da to to Todoxin-ova terapija radi na nivou
mitohondrija, predstavlja samo jedan segment u irokom spektru njenog delovanja. Energi
ja u mitohondrijama pod Todoxin-ovom terapijom je veoma znaajna, budui da deluje i
na njen kvalitet a to je, ire gledano, ono to se nasleuje - baza ivotne radosti, stvaralat
va, intuicije, kreativnosti. U njoj, istina, nije sadrano sve ovo, ali pomenuta energija je
osnova za nadogradnju ovih elemenata.
Naalost, postoji veoma malo izgleda da se deluje retroaktivno. Kada se mutacija jed
nom stvori, stabilizuje, na kraju postane i nasledna osobina vraanje unazad, iz perspektive
savremene nauke, izgleda neizvodljivo.
Genska tehnologija je gotovo nemogua, ukoliko se ima u vidu da je ovo nov
problem koji se ne javlja u nukleusu (jedru), ve u protoplazmi (mutacija u m itohon
drijama), tim pre to je esto praena i mutacijom u drugim organelam a elije - ribo
zomima. Ukratko, jedinke se ponaaju kao da su zdrave, punovredne, i na degen
eraciju gotovo nita ne ukazuje. Degeneracija je pojava sa ansom . Izmenjeno,
degenerisano, izumire i nestaje. ak i kad bi, kojim sluajem, dalo potomstvo, ono je
daljom degeneracijom osueno na propast. Zato ne bi trebalo da udi ukoliko se pri
likom iitavanja beskrajnog lanca predaka jednog evropskog deteta (to je, inae,
lako izvodljivo), otkrije predak, recimo - Japanac!

Neprijatelj u krvi
DNK u kancerogenim elijama je drugaija od one u zdravim (DNK u kancerogenim je
uglavnom tkivo GC, a u zdravim tipa AT) i ukoliko je tano da je kancerozna elija postala
od zdrave, onda bi i DNK takoe trebalo da bude tipa AT. Po svemu sudei, ipak nije. A
omogueno joj je da se mnoi. Zato? Velika veina ljudi nosi u sebi (i) kancerozne elije
koje se kao i ostale mnoe, ali i izumiru. Kao to se, dakle, ni jetra nee nekoliko puta
uveati usled razmnoavanja njenih elija ve zauvek ostaje ista, tako po istom principu i
kancerogene elije egzistiraju kao veita pretnja organizmu.
U organizmu se sve stvara od ,,materijala koji se u njemu nalazi. Zbog
ogranienja prostora ne ulazimo u raspravu o veito ,,kontroverznim virusima, ve
panju posveujemo bacilima i lake uoljivom ,,materijalu. Kolera, na primer, ne
nastaje sama po sebi, nju aktivira odreeni ,,okida. E, sad, neki organizmi imaju
sposobnost da spree pojavu ove opake bolesti, dok drugi nisu za to sposobni ili uz
mnogo vie napora to uspevaju. Na bakteriju se, meutim, moe lako i efikasno delo
vati. Zato ne i na virus? Zato na njega ne deluju antibiotici? Zato to je omota
virusa sastavljen bez onog eera koji antibiotici mogu da razloe! To je, otprilike,
kao kad bi se sloen iv organizam prelio vrelom vodom i ourio: sa oteenom
koom ne bi mogao da die i njegov ivot bi bio okonan.

Uprkos reenom, tendencija savremene medicine je da svaku virusnu bolest, nei


zleivu antibioticima, tretira prvenstveno antibioticima, uz obrazloenje da kad virusi
napadnu organizam dolazi do razvoja i sekundarnih bolesti. Posledica toga je pad
imunog sistema, a samim tim se bakterijama i drugim mikroorganizmima otvara irok
prostor za bujanje i delovanje. Kako bi se reklo da neto radi, jedan deo savremenih
medicinara se opredeljuje za antibiotike u cilju suzbijanja eventualnih propratnih
bolesti, a organizmu jedino preostaje da se sam nosi sa virusima. Budui da se antibi
oticima oteuje i gotovo unitava imunitet (organizam nema razloga da se bori,
odbrambeni mehanizam i njegove snage se usled ,,nerada deformiu, smanjuju,
uspavljuju, ispadaju iz funkcije poput neupotrebljavanih zuba, organizam oekuje da
ga antibiotik spase preuzimajui njegovu ulogu), virus je jedino mogue savladati
Todoxin-ovim osposobljavanjem organizma, to jest aktiviranjem i pospeivanjem rada
celokupnog imunobioolokog potencijala.
Kancerogene elije su, u izvesnu ruku, poput mongoloidnih organizama tj. osoba: ni
na koji nain se ne mogu izmeniti budui da su, u sutini, neto drugo - u svakom svom
detalju imaju smanjen ili povean broj hromozoma, odnosno drugaiju strukturu elija.
Slino ovom, i kancerogene elije su jednostavno drugaije od organizma, iako to ne
podrazumeva da nisu u njemu i nastale. Ukoliko od dva zdrava roditelja moe da se rodi
mongoloidno dete, zato milijarde elija u organizmu ne bi mogle da stvore jednu, ili izves
tan procenat, malignih elija koje e biti aktivirane u trenutku kad im se za to stvore uslovi,
odnosno, kad izmaknu kontroli.
Pronalaenjem naina za selektivno stimulisanje unitavanja takvih elija, najei
oblici kancera bi se mogli leiti (i na najdelikatnijim organima) stimulisanjem agre
sivnosti odbrambenih elija organizma oko samog tumora ili tela kancera. Reenje
ovoga ne lei u supstanci koja e direktno da deluje na tumor i, shodno tome, ne treba
govoriti o hemijskoj i virusnoj teoriji, ve pri traenju leka o hemijskoj i virusnoj induk
ciji kancerogenih elija. Treba, naime, imati u vidu da jedna upala plua oslabljuje imu
nitet organizma za 30 do 40 procenata, a nije redak sluaj da se kod obolelog pojave dve
do tri upale plua ,,plus - kancer! Kod stanovnika Afrike je to posebno izraeno, u ta
sam imao priliku da se lino uverim.
U sluaju identifikacije minimalno ouvanih posmrtnih ostataka moe da se prati
genetika mitohondrija kostiju, zuba i s l., za razliku od genetike njihovih nukleusa. Namer
na promena mitohondrijalnog sistema u nekom ivom organizmu, a kamoli davanje
kvaliteta nasledne osobine takvoj promeni, jo uvek spada u domen naune fantastike.

Gde lei tajna?


Nalazi ispitivanja obavljenih na glodarima potvruju stanovite da ubrzano stvaranje
mitohondrijalnih mutacija DNK moe da ubrza starenje. ivotinje odgajane na dijeti su
zdravije i dugovenije od svojih parnjaka hranjenih bez ogranienja. ivotinje sa duim
vekom, odgajane uz ogranienu dijetu sa manje slobodnih radikala, akumuliraju manje
oteenja DNK od ivotinja iz kontrolne grupe.
Ukoliko oteenje slobodnim radikalima dovodi do akumulacije mutacija mitohondri
jalne DNK i shodno tome pospeuje starenje, tretman za blokadu mitrohondrijalne
proizvodnje pomenutih radikala potencijalno bi mogao da uspori starenje i odloi pojavu

oboljenja izazvanih starenjem. Takvi pristupi moda bi mogli da se sastoje u dugoronom


tretmanu antioksidansima (npr. koenzimom Q ili vitaminima C i E), mada mislim da to nije
potrebno. Unoenjem hemijski sintetizovanih vitamina, enzima i koenzima ak moe da
bude i veoma tetno, jer redovna upotreba integralnih namirnica nudi sasvim dovoljno (i to
u prirodnom obliku) sve ono to nudi hemijska industrija.
Naime, akutni stres dovodi do poremeaja oksidaciono-redukcionih procesa, stvaraju
se slobodni radikali, poveava koliina azotmonoksida unutar elija (NO), sumporvodonik
(SH) prelazi u bisulfid (SS), bujaju ili se odvajaju anaerobne klice koje koriste azot (N) za
razliku od aerogenih koje troe kiseonik (O). Upravo zbog ovoga valja izbegavati crvena
mesa: nitrati i nitriti stvaraju azotnu unutarelijsku sredinu, tj. prekomerno se poveava
nivo NO (u malim koncentracijama, inae, neophodnog) u samoj eliji.
Druga strategija usporavanja starenja mogla bi da se bazira na ogranienje
poveanja mutiranih mitohondrijalnih DNK u miiima i drugim tkivima. U tom cilju,
naunici su pokuali da razjasne molekularne interakcije pomou kojih jedra elija
detektuju lokalne deficite energije i stimuliu proizvodnju aberatnih (lutajuih) mitohondrija u svojoj okolini.
Da bu se sve ovo odloilo, istini za volju, nije dovoljan samo ivot obino oce
njen kao ,,zdrav. Dosta je onih koji se strogo pridravaju saveta strunjaka ali, bez
zapaenijeg uspeha. ak nije re ni o ,,prirodi pojedinca koja lake podnosi stres,
ve posebna, specifina mogunost (svi je imaju, ali neko vie a neko manje)
odreenih organizama da uspostave ravnoteu ili pravovremeno i na odgovarajui
nain reaguju na upozorenje pojave neeljenih procesa, odnosno oboljenja. Slino
kompjuterskom antivirus programu: bez njega je, u sluaju pojave virusa u progra
mu, svaka druga radnja unapred osuena na neuspeh; ukoliko je ugraen, na svaku
opasnost e reagovati pravovremeno, brzo i efikasno, dakle, dok je virus jo uvek
mogue obuzdati.
Slian antivirus program , u manjoj ili veoj meri, postoji u svakom organizmu
i treba ga negovati i stimulisati. Dobro zdravlje, dakle, ne podrazumeva samo pravil
nu ishranu, m iran ivot, ist vazduh itd., niti je dovoljan uslov za odlaganje ili uspo
ravanje procesa starenja, ve je neophodan uslov upravo postojanje kvalitetnog
ovekovog antivirus program a, a poenta je da se ta sposobnost organizma uva u
dobrom stanju!
Ne sadri, rekoh, svaki imunoloki sistem visokokvalitetan antivirus program. I ba
zato je taj i takav program ovekova budunost. U njemu je sadrana nada savremenog
oveka da prevazie sve to mu se danas deava, ali i podmee, odnosei veliki broj ivota.
Razvoj antivirus programa (endogenih i egzogenih patoagenasa) u samom organizmu
koji e se genetskim putem pojaavati, nosi spas ivotu Planete. U tome lei tajna besmrt
nosti! Svi oblici aero i hidro zagaenja, u dobroj meri e biti prevazieni zahvaljujui tajni
imunog sistema.
Savrem ena ispitivanja m itohondrijalnih m utacija DNK ukazuju na nove
mogunosti u pristupu leenju nastalih oboljenja i prevencije njihovog napredovanja.
Ukoliko se razmilja o ulozi mutacija mitohondrijalne DNK u starenju i oboljenjima
u vezi sa starenjem pokau ispravnim, dalja ispitivanja m itohondrijalne biologije
mogla bi da predstavljaju ogroman potencijal za smanjenje ljudskih patnji u
budunosti.

KORAK ISPRED
Novamedicina
Vasiona oduvek egzistira kao jedna celina, jedinstven praorganizam izuzetno suptilnih
nivoa. Analogno tome i ceo organski i neorganski svet, ma koliko razliit u bezbroju svojih
pojavnih oblika i manifestacija, na visokom nivou ini jednu celinu. Iz ovoga proizilazi i da
sve materijalno-prostorne jedinice, bez obzira na dimenzije vremena, prostora i kakvoe,
odravaju apsolutno jedinstvo sa vasionom sadravajui u sebi sve informacije o njoj.
Planeta, ovek i elija su, u sutini, isto. Moda su zaista svi zajedno smeteni na lei
ma velike kornjae (kako se verovalo u nekim civilizacijama).
Kada bi postojala mogunost da se jedan atom povea na prostor vasione, da li bi se pojav
ile planete, zvezde, sazvea - pitanje je sad! Gledano iz ugla principa ivota, neto je
(pre)naglaeno a drugo minimalizovano. Naravno, ako tako moe da se kae. U svakom slua
ju, ivot i egzistencija su zajedniki imenitelji ,,sveopteg i ujedno i predispozicija komu
nikacije. Samo preko tog principa dolazi do pojavnog oblika i meusobnog povezivanja.

Put kojim potok ide


U vezi teorija o nastanku ivota na Zemlji, osvrnuo bih se na rad velikog samostalnog
(poput mene) austrijskog naunika umbergera koji je prirodu zamislio kao vodeni tok
potoka kroz alpsko podruje sa svim njegovim vijugavim prolazima, ubrzanjima i
vodopadima. Za razliku od drugih naunika, umberger je u tom kretanju video vrstu
flokulacije i ienja vode sa sedimentacijom, tako da na kraju u jezerce, kao njegovo kra
jnje ishodite, stie ista voda daleko bolja za pie, ivot, zdravlje, od hemijski preiene
vode iz gradskog vodovoda.
Pratei umbergerov nauni trag, nemaki naunik Hohemaj je napravio mainu za
ienje vode i pri tom ni jednom reju nije pomenuo svog prethodnika, onoga ijim je
stopama iao do pronalaska. Hohemaj se pozivao na neka nauna, ili nazovi-nauna,
istraivanja koja je trebalo da mu daju intelektualno-nauniki pedigre. Ponajvie je igrao
na kartu citiranja budueg nobelovca Paulinga.
Naime, Pauling je na poetku naunike karijere putao balone u atmosferu kako bi
ispitao kvalitet kondenzata u jonosferi. Istraivanje je sprovedeno pod pretpostavkom da se
u jonosferi (u kojoj se nalaze gasovi u obliku plazme) krije tajna porekla ivotvornog
kvaliteta vode koju oveku nebo daruje.
U velikom broju knjiga i broura, Hohemaj potom objanjava da je svojim mainama
u stanju da reprodukuje izgubljenu mo, odnosno svojstva vode, stvaranjem vrste vakuuma
sa ogromnom koherentnou kapljica. Snano ubrzavajui kretanje vode, u rasprivau se

usled velike brzine stvaraju ultrafine kapljice sa izvesnim oblikom vakuuma u jezgru koji
im daje izvanrednu koherentnost (snagu). Hohemajev pronalazak se, dakle, svodi na vaku
um koji dri kapljicu.
Prilikom prvog itanja njegovih spisa, setio sam se objanjenja Lorbera po kome ivot
dolazi na Zemlju od same zemlje koja raa ivot.
Jonosfera je gornji sloj Zemljine atmosfere (od 80 do 800-1.000 km i vie), koji sadri
veliku koliinu jona i slobodnih elektrona. Sastoji se od nekoliko jonizovanih slojeva koji
imaju vanu ulogu u odbijanju i prelamanju radio-talasa, na emu se i zasniva radiofonija.
U njemu nastaje i polarna svetlost. Smatra se da zraenja radioaktivnih materija i kosmi
ki zraci imaju veu ulogu u jonizovanju niih atmosferskih slojeva, a Sunevi, naroito
ultravioletni zraci, i verovatno meteori, u jonizovanju viih slojeva, pri emu u jonosferi
dolazi do razlaganja molekula azota i kiseonika na atome. Sloena ispitivanja njenog sas
tava, temperature i drugih osobina vre se radio-metodom, spektralnom analizom i raket
nim sondama.
Jonosfera je, dakle, u odnosu na zemljinu kuglu, oblast koja prva dolazi u neposredan
dodir sa Sunevom energijom. Granino je podruje zemljine atmosfere, gde dolazi do
apsorpcije iskljuivo ultraljubiastog svetla. Otuda i objanjenje nastanka ozonskih rupa.
,,Gore se stvara i razara ozon (O3).
U svetlu do sada reenog, ukazuje se put za razumevanje analogije zemljinog tela i
ljudskog organizma.
Gurdijev je rekao da su ,,svi organizmi organske prirode - biljke, ivotinje, ovek, ak
i najsitniji mikroorganizmi, zemljini receptori za primanje solarnih energija. Vrsta akri sa
zajednikim kvalitetima u zemaljskom telu.
Zato onda ne bi ta mikroestica, ultrafini kondenzat iz najviih sfera Zemlje - dobio
informaciju? Zato (ne) bi olako propustio UV zrake? Moda ne dobija sve informacije, ve
samo jedan deo? A moda svaki deli gore dobija informaciju, ali u prolazu kroz atmosferu
i usled njenih fizikih (ne)uslova na putu do Zemlje, gubi kvalitet. Samo neoteeni delii
mogu (na kraju) da postanu semenka. (Prirodna selekcija?)
Kako drugaije, recimo, tumaiti fenomen ostrva, pre samo 30-40 godina ,,izniklih iz
mora a danas krcatih izobiljem ivota, poev od vegetacije nabujale za manje od polovine
prosenog ljudskog veka, pa nadalje. Kako je mogue da sve bogatstvo i arenolikost ivota
ostatka sveta stigne do pustog ostrva udaljenog hiljadama kilometara od najblieg
kopna? Zahvaljujui vodi, vetru, pticama, insektima... kome?
Tu se zatvara (jedan) krug. Ukoliko tih mikroestica, nalik vodi, ima svuda, pa i u
ovekovim tenostima koje strukturom podseaju na morsku vodu, onda je i ceo ovekov
organizam slian vodi. Ba kao i biljka. Sistem disanja, odravanja vlanosti, sveukupan
odnos prema okolini.
Voda je uslov, odnos i - sudbina! Svaka iva elija u ovekovom organizmu sadri iv
otvorni rastvor razliitih materija u vodi. ovekova krv se sastoji od preko 90 odsto vode!
Bubrezi povremeno imaju 82 odsto vode, miii se sastoje od 75 odsto od vode, u grai jetre
je ima 69 odsto.
ak i kosti, ivi kostur, sadre 28 odsto vode! U celini gledano, ovek se kao fiziko
telo sastoji od 71 odsto vode.
Voda neprekidno isparava i sliva se znojem niz ovekovo telo, izbacuje mokraom i
izmetom, a u vidu vodene pare se oslobaa pri izdisanju vazduha. Tu ivotvornu tenost

ovek mora neprekidno da uzima da bi ostao u ivotu. Ukoliko pije dnevno 1,8 litara vode,
proputa kroz telo 9,39 puta teu vodu od njega samog. Pri prosenoj duini ivota od 70
godina, inteligentni Zemljanin popije u proseku 46.021,5 litara vode, odnosno 46,02 tone. A
ako se zagrle On sa 70 kg i Ona sa 60 kg, ,,grle se 92 litre vode! Grubo, ali istinito.
Voda je i kao strukturna formula H2O, pogotovo njen kiseoniki element, sveprisutna.
estice kondenzata nije dovoljno ispitivati samo u ljudskom organizmu. Za njima valja
tragati i u razliitim slojevima atmosfere, sakupiti uzorke i krenuti u pravu hajku za njima.
I najverovatnije e se nai u kapljicama kondenzata svih slojeva atmosfere, a podrazumeva
se, i u izvorskoj vodi.
Pojednostavljeno, odnosno sutinski gledano, re je o svojevrsnom ,,semenu ivota
koje izvire iz dubine zemljine kugle. Mesto raanja ivota nisu samo izvori, ve i jezera. Iz
jezera se kondenzat uzdie ka atmosferi, ivotu, meu suneve zrake i toplotu. estice se
gore napajaju energijom, oplouju ivotom i vraaju dole.

Inteligencija vode donela je ivot


Kako nema ivota bez majke i oca, ovek verovatno ima enski ili muki kvalitet u
odnosu na Sunce. Dva kvaliteta se gore spajaju i raaju ivot. Svaka estica koja dospe na
Zemlju, sadri kvalitet budue bakterije ili oveka. Re je, svakako, o neprogramiranom,
nerazvijenom i neizleglom kvalitetu koji se samo u vidu informacije nalazi tu gde jeste.
Tako je, moda, i nastao ivot. Ima, naravno, istine i u teorijama o ,,pramoru, ,,praorbi i
sl. Meutim, osnovni kvalitet budueg ivota prispelog u vodu, u more, jeste obilje infor
macija darovano ,,odozgo. U poetku, na Planeti nije bilo nieg osim vode. Uz pomo kon
denzata i odgovarajuih (uglavnom poznatih) uslova pod kojima se stvarala voda u atmos
feri, doao je ivot.
Voda ima od prirode dato pamenje i inteligenciju. Posebno morska koja moe da
zameni humani krvni serum i plazmu, a uz pomo sunevog spektra da stvori itav ivot
(vibraciono-talasnim esticama, praklicama) na usamljenom ostrvu prethodno prekrivenog
usijanom lavom.
Ovaj fenomen namee pitanje: kakva relacija postoji izmeu vode ovekovog tela koja
se smrzava ispod -190C, vode u Svemiru ija je taka smrzavanja ispod -50C (za razliku
od one na Zemlji koja se smrzava na oko 0C) i talasnih estica (praklica, soraba) koje ne
moe da spri ni usijana lava?
Univerzalna inteligencija je sadrana u vodi. U homeopatiji voda pamti supstancu koja
je bila u njoj. Kada se lek razblauje toliko puta da u vodi ne ostane nijedan molekul aktivne
supstance, voda pojaava njegovu delotvornost toliko puta koliko je puta razblaen tj. koli
ka je potencija. Na primer 1 : 9, pa opet 1 : 9, pa opet 1 : 9... itd. Todoxin-ova nauna grupa
je, recimo, pratila to ak 500 puta.
Kao lekar homeopata, o vodi sam dosta razmiljao i pisao u raznim publikacijama.
Predlagao sam da se samlevene prene itarice koriste kao filter za vodu, borio se protiv
fluorisanja vode, traio da se zameni hlor jer ,,pravi veoma kancerogena organska jedi
njenja (halometane), zalagao se za istina prilino skupu jodifikaciju vode koja, meutim,
moe pomoi da se ovekov organizam bar na kratko oslobodi hlora, a potom nastaviti sa
hlorisanjem. Ozonifikacija je naalost nemogua zbog toga to koncentracija ozona rapid
no opada od mesta deponovanja do krajnjeg potroaa...

Osim to ini preteni deo svakog organizma, od alge i liaja do oveka, vodom i njen
im putevima Planetu obilaze sorabi, podsorabi, nadsorabi i svekolika ostala populacija
supermikroorganizama koja na izvestan nain uva tajnu ivota, ili bar stoji pred njenim
vratima.
Ako je u morskoj vodi pod dejstvom sunevih zraka nastao ivot, zato taj proces ne bi
mogao i dalje da se odvija? Biljke imaju sposobnost ,,pretvaranja metala jedan u drugi,
izmenom broja povrinskih elektrona. Mogue je, znai, stvoriti i organski i neorganski
svet.
S druge strane, voda prenosi ivim biima sa modanom strukturom vlastitu inteligen
ciju. Preko nje se moe preneti individualna i/ili kolektivna svest, od mikrosveta do ove
ka. Voda pre svega, ali i praklice i Sunevi zraci, zasluni su za ispoljavanje fenomena iv
ota u dananjem obliku. Krug nastanka i egzistencije ivota time je - zatvoren! Kvadraturi
kruga zvanog ivot. Eto jo jednog od moguih reenja.
Bez vode nema cirkulacije, samim tim ni mogunosti fiziko-hemijsko-biolokih
procesa. Praklica (nemanodija, sorab) moe da ,,ui u kamenu hiljadama godina i
mirovae sve dok ne dospe do vode. A tada e, takorei istog asa, krenuti u stvaranje i
oblikovanje sveta i ivota. Biolokog ili onog drugog, svejedno. Da li je voda, u tom sluaju, sam univerzalni ivot, lek i istovremeno ubica ukoliko se sa njom ne postupa dobro?
Svakako! Ona vodi u sreu, zadovoljstvo, mir ili bezrazloni bes. Prihvatajui stres, neguje
ga u biu koje ga je doivelo i eka povoljan trenutak da mu da oduka. Ili ga gui ne dajui
mu nadu za novo razbuktavanje.
Pored cirkuliue, u organizmu oveka istovremeno egzistira deo line, stalne,
unutarelijske ili pamtee (memori) vode. Ispitivanjem ove zarobljene vode, moda bi se
moglo doi do interesantnijih podataka od onih koji se dobijaju laboratorijskim ispitiva
njem krvi. Ta voda je baza otkria velikih tajni ljudskog organizma. I ne samo njega, ve
ivota uopte. A to je, ve, neka druga nauka, od dananje - sasvim razliita medicina.
Korak u istinsku medicinu novog doba.
Njen osnovni zadatak bi se sastojao u otkrivanju uzroka svih organskih bolesti. Stav
Todoxin-ove naune grupe je da nisu sve nazovi-nove i nepoznate simptomatologije u
tolikoj meri nove i nepoznate kao to to zvanina medicina zagovara. Bolest treba leiti, ali
se svakako mora prei put do njenog nastanka. Samog izvora. Moda se na prvom koraku
nalazi reenje. Neka od najteih steenih oboljenja (npr. kancer) predstavljaju samo simp
tom poremeaja ravnotee organizma na nivou somatskih (telesnih) elija, ali i poremeaja
na suptilnim nivoima, mikrokosmikim nivoima koji egzistiraju u ovekovom organizmu.
Treba govoriti o mehanizmu nastanka bolesti, a ne uzrocima (zraenje, stres, kancerogene
materije i sl.) kojima neko mora biti izloen da bi se javila odreena simptomatoloka slika.

Vibraciono-talasno telo
Grubo reeno, zajedniki imenitelj nastanka svih bolesti podrazumeva disharmoniju,
neistou i disbalans energija. Svaki organizam, naravno, dri i nosi njegova graa. Meu
tim, uz ovu materijalnu postoji i suptilnija, i po kvalitetu i znaaju gotovo vanija, kompo
nenta organizma, isto energetske prirode. Pored skeletno-miinog-krvnog, pa i genet
skog tela, ovo bi bilo vibraciono-talasno telo (VTT) koje proima organizam. ak i organi
zam jedne planine, planete, sveta u celini, poseduje to vibraciono-talasno telo - supstancu

i nadsupstancu. Vibraciono-talasno telo nije energija. Iz njega se energija stvara. Ono je


nematerijalan ivotni potencijal. Preciznije, VTT je na samoj granici materijalnog i nema
terijalnog. Jo uvek ne postoje dovoljno vrsti dokazi njegove materijalne biti, sutine. S
druge strane, teko je govoriti i o njegovoj nematerijalnosti budui da se ipak moe identifikovati materijalnim sredstvima.
Ukoliko je mogue da na nivou energetskih organizama postoji mogunost spajanja,
povezivanja ili homogenizacije takvih tela (jednog sa drugim, ukoliko je re o istim vrsta
ma po kvalitetu) onda to isto vai za viruse i ljudske snage. Gotovo sa sigurnou se moe
pretpostaviti i da veliki broj ljudi, individua, poseduje tzv. polja kompatibilne energije. Pri
menom prethodnog principa, povezivanja i homogenizacije, razumno je da stvaraju ira
polja i, samim tim, skupove tih polja.
Postavlja se pitanje: da li se isti princip moe odnositi (primeniti) na, recimo, viruse
(mikrokosmos) i planetarni sistem (makrokosmos)? Odnosno, da li po istom principu
dolazi do izvesnog oblika ,,povezivanja energija u virusu, ovekovom organizmu i plane
tarnom sistemu. Nema razloga da ne bude tako. Pitanje je samo - koliine energije i nivoa
povezivanja.
Ubeen sam da bi virusi bili pobeeni kada bi ovek bio u mogunosti da promeni,
prikupi i superponira vlastitu energiju u smislu istog ,,znaka i ,,pravca.
Upravo zbog toga sam prethodno rekao da ljudski organizam nije u dovoljnoj meri
razvijao mehanizme za sadejstvo i komunikaciju sa viim i nadmonijim energijama.
ovekovi, i ne samo njegovi, organski mehanizmi su jedini put i nain nastanka finih
mehanizama napada tj. odbrane od bolesti. Oni nisu poklonjeni. Valja ih razviti. Re je o
velikoj tajni. Onaj ko njom ovlada i uspe da vlastitu i spoljnu energiju iskoristi i usmeri u
pravcu neophodne borbe organizma sa virusima, uspee da se suprotstavi i nadjaa energi
ju virusa, a samim tim i da se izlei. Najilustrativnija podrka ovom stavu je to to gotovo
sve, ili bar najvei deo, svetskih religija sugerie okretanje samom sebi kao put reenja svih
problema pa i onih u vezi bolesti.
Jedna elija, pa i virusna estica, 300.000 puta je vea od atoma. Ipak, poput elektrona
kod atoma, na njenom spoljnom omotau su smeteni eeri. Zato? Pa, oni su glavni delovi
elijske komunikacije. Nezamenjivi inioci u elijskoj interakciji.
I bakterije su omotane polisaharidnim omotaem. Hibridizacijom virusa i bakterije,
virus dobija novu i ogromnu razornu snagu u poreenju sa prirodnim virusima. Zato se
ne bi slino dogaalo i na energetskom nivou? Kao, recimo, u sluaju fuzije atoma koju jo
uvek (koliko mi je poznato) ovek nije uspeo da izvede u laboratorijskim uslovima. Ili bar
ne u nauno proverljivim uslovima. Fuzijom bi trebalo da se povea atomska masa jezgra i
samim tim obelodane izvesna svojstva sasvim druge vrste. Posledice su merljive
uglavnom na energetskom nivou elektrona, a zagrevanje energije je izuzetno brzo i do
maksimalnih granica. S druge strane, pomenute energije se izraavaju u energetskom
nivou elektrona to jest u obliku fotona. Na kraju, fotoni se raspravaju na sve strane kao
viak i novi dobitak energije koji moe da se koristi.
Ukoliko se razume da je kod atoma i hibridnog virusa re o negativnom naelektrisa
nju na spoljnom omotau, onda je samo korak dalje od toga spoznaja cele problematike i
haosa u vezi smrtonosne igre nametnute oveanstvu.
Jedini dokaz realnosti te slike se moe nai u otkrivanju znaenja polisaharida kao
neshvaene pogranine zone izmeu materije i energije. Rad na tom polju se sastoji u

dokazivanju da su polisaharidi prostorne konstrukcije, po ponaanju i konstrukciji najblie


atomima koji ih sainjavaju. Oni se najlake meusobno spajaju stvarajui velike konstruk
cije molekula. Kako mogu i da se postepeno razgrade, u prirodu su ,,uli kao prvi meha
nizam korienja i skladitenja energije. Dakle ta pomenuta dragocena svojstva, lako spa
janje i oslobaanje energija, su ih ,,preporuila sferi ivih (mikro)organizama (na elijskoj
opni) kojima slue za meusobni kontakt, prostiranje signalnih energija i, eventualno,
smrtonosnih energija.
Ve je poznato da elija u sluaju smrti razvija izuzetno veliku energiju, koja inae postoji kao vitalna energija ali na niem nivou. Iako je opteprihvaeno miljenje da je DNK
izuzetno vana kao centar informacija, ponaanja, upravljanja raznoraznim genetskim pro
cesima, enzimima, koenzimima, molekulima, integracijama i dezintegracijama raznih
hemijskih procesa, podjednako bi bilo zanimljivo razmotriti mogunost prenosa informa
cija kao geneze u celini.

Otkrie Todoxin-ove studijske grupe


Nakon brojnih eksperimenata, Todoxin-ova studijska grupa je dola do saznanja da HIvirus vri transekciju kroz materijalnu prostornu barijeru, propustljivu za ultravioletno svet
lo ali apsolutno nepropustljivu za gas i bilo koji deo vizuelnog spektra. Potom smo ponovili
neto to je odavno uraeno, bez implikacija na HIV, i postavili tezu: Hl-virus ima mo rep
likacije bez potrebe za elijom-domainom, sa i bez korienja reverzne transkriptaze.
injenica je, dakle, da je mogue uz pomo elektromagnetnih informacija i polja koja
ih prenose, odnosno pojaivaa i snanih predajnika, preneti ceo niz informacija na jedan
prijemnik za njihovo deifrovanje.
Poznato je da u prirodi i svetu elektrotehnike postoje informacije u kojima prijemnik
mora aktivno da uestvuje kako bi ih primio, a potom i deifrovao. Isto tako, ima i primera
gde je odailja aktivan, a primalac pasivan.
Zato ne razmisliti o mogunosti da primalac, jedinka, vrsta, poput alkohola ili destilo
vane vode za homeopatiju (medijum energije, potpuno nepotreban i moe se apsorbovati),
pod dejstvom emitovane informacije pone da poprima odreeni oblik sve do, na kraju,
stvaranja - DNK ili RNK!
Hologram stvara ceo DNK i njime upravlja. Re je o mehanizmu ili individualnom
stavu koji elija kao nosilac sopstvenih informacija zauzima u odnosima sa okolinom
vlastitim telom. Znai, osim statikog kompleta dobijenog od pra-elije, sve to se dogaa
i u svakom deliu sekunde u eliji, pod njenom je komandom. Bez obzira da li je u okviru
interakcije sa drugim elijama ili samostalnom delovanju.
Ovo su razlozi zbog kojih smatram da je RNK povezana sa informacijom ultraljubias
tog svetla. Ovo svetlo u velikoj meri sterilie a postoje i mnoga objanjenja na osnovu kojih
su naunici nali da kancerozne elije imaju i do 1000, ali najmanje 20 puta vee emitovanje fotona na ultraljubiastoj talasnoj duini od zdravih elija. Tako nastaje izuzetno sna
na informacija, malformacija, koju elije primaju i na nju reaguju nekim oblikom nasilnog
ponaanja. Ultravioletno svetlo, neophodno za informacije u citosolu, u ovom sluaju je
zloupotrebljeno za intracelularnu komunikaciju.
DNK je slina hladnom provodniku, odnosno u stanju je da bez gubitka energije
prenosi informacije. Ukoliko ve poseduje takvo svojstvo, logino je pretpostaviti i da ima

neku vrstu ulaza za informacije (jedne ili vie njih) u vidu holograma, samim tim i za
skladitenje hologramski zapisanih informacija. Informacija moe biti smetena u entitetu
za sve vreme njegovog postojanja (egzistiranja) i to bez gubitka energije, ili uz eventualno
povremeno osveavanje u okviru date sredine.
Sada je ve jasnije zbog ega virusi i bakterije mogu tako snano da deluju na elije.
Ukoliko se sva tri pomenuta entiteta ponaaju kao celina i s obzirom na to da i DNK po svo
joj strukturi funkcionie na isti nain, onda se gotovo samo od sebe namee objanjenje
zato takve celine, na nivou energije i njenog protoka, snano deluju jedna na drugu bez
obzira na morfoloke i druge strukturne razliitosti.
Sutina prenosa informacija koji karakterie jedinku je na energetskom nivou. Rezultat
te injenice jeste da se energija na kraju pretvara u materiju. Prvo u obliku DNK, a DNK
potom sebi stvara primarne materijalne ambijente koji joj omoguavaju da bude u komu
nikaciji kao otvoreni sistem. Pre mnogo godina je utvreno da su svi bioloki sistemi otvoreni
za primanje energije. Ako je ve tako, a jeste, onda moraju i da daju (emituju) energiju. Iz
ovoga sledi da sve to je zapisano u DNK, mora i da stvara uslove za njen nastanak. Virus i
bakterija stoga moraju imati na svojoj povrini sve ono to im omoguava ne samo materijal
ni metabolizam, ve (i pre njegove pojave) sisteme i strukture na energetskom nivou.
DNK elije u bolesnom organizmu vie nije u stanju da se zatiti od te druge, strane infor
macije. A poto je graena na principu holograma (otvorenog sistema) sa receptorima (prijem
nicima) preko kojih pristie ta ,,druga energija, moe doi do deformacije holograma i oita
vanja onkogena na nekim esticama koji e se potom detektovati u materijalnom obliku.
Nema sumnje da biljke, uz pomo suneve energije, u procesu fotosinteze od ugljen
dioksida (CO2) i vode stvaraju molekule eera. Ovaj prirodni fenomen je izuzetno blizak
materiji, s obzirom na to da se molekul eera moe identifikovati, izmeriti i opisati. Druga
komponenta tog fenomena stvaranja prostog molekula, jeste pojava da fotoni u biljci
podravaju (odravaju) sutinu biljke hologramskim zapisom (slikom) spektra suneve
svetlosti. Takozvanog belog svet!a. Preciznije, uz pomo multipotentnog i multipolarizo
vanog svetla. Fenomen irenja svetlosti je odavno opisan.
Dakle, svaki sa Sunca pristigli foton nosi sobom energetsku potenciju, odnosno mater
ijalnu, odnosno podrku sutini svakog individuuma - biljke, ivotinje, oveka...
Iz ugla makroaspekta, to tako izgleda. Ukoliko se, s druge strane, iz ugla
mikrofiziologije baci pogled na elije i organe (sutinski, skup elija), mogue je doi do
jednog od moguih odgovora na pitanje zato je potrebno da u svakoj eliji postoji oigled
no jednaka predispozicija holograma u obliku DNK da bi jedan snop elija mogao da stvori
jednu veu celinu (organ ili organizam). Materijom, dakle, ,,upravljaju hologrami snagom
dobijenom od Sunca. Re je, u ilustrativnom smislu, o ,,slajdovima koji ceo ivot zrae
(svedoe) dokaz i istovremeno kroz njega deluju!

Dovesti vibracije u harmoniju


Na osnovu reenog, moe se zakljuiti da upoznavanje sopstvenog energetskog tela
vodi u istinsko razumevanje funkcionisanja nekog organizma. Na spisku pojmova iz ove
oblasti, najee se pominju - akre. One su svakako realnost, ali u ovom trenutku ne mis
lim na budistiko tumaenje po kome ih treba razvijati (recimo estu i sedmu, da bi se
stekla spoznaja Neba). Govorim o neophodnosti postojanja nekih od njih, iskljuivo u cilju

materijalno-fizikog i fiziolokog opstanka tela od krvi i mesa. Postoje, naravno, i druge


akre sa drugaijim namenama.
Za medicinu je vano to da su se u poetnoj fazi ovekovog razvoja, dakle u najstari
jim civilizacijama, razvijale najnie akre, a vremenom (kvalitativno i kvantitativno) indi
viduum i svest. Zbog forsiranog korienja takve vrste energije kondenzovane u ondanjoj
civilizaciji, dolo je do hiperaktivnosti akri povezanih u ovekovom telu sa polnim organi
ma odnosno nagonom. S obzirom na injenicu da u tim ,,prapoecima nisu do zrelosti
razvijeni intelektualni i emotivni centri koji bi mogli da uravnotee tu primarnu energiju,
kasnije je kao posledica toga dolo do ekscesa, rasipnitva. Prvobitna civilizacija se ugasila
zbog toga to formiranje bazalnog centra nije izvedeno do kraja. On nije bio Bazni i nije se
razvijao, ve predstavlja neto to je stvoreno. Kasnije ga je zamenio Drugi...
Trei centar je razvijen u vreme Atlantide. ovek je dobijao znaajnu pomo kako na
tehnolokom, tako i na svim drugim planovima. Zahvaljujui njemu, omoguena je komu
nikacija na velikim distancama ali i prijem informacija, u formi vibracija, lakih za
deifrovanje, pojaavanje i korienje u razne svrhe. I na ovom stepenu razvoja, pre svega
zbog propratnih svemirskih konstelacija uglavnom u naem planetarnom sistemu, vre
menom je dolo do hipernadraaja pojedinih centara i njihove potonje devijacije.
ak se i (pra)poetak nastanka raka delimino moe objasniti ekscesom emotivnog
(III) centra i pomenutim specifinim vibracijama. Da bi se shvatilo ta to znai za leenje
raka u nae vreme, neophodno je znati da je pomenuti centar u oveku u stalnoj konstelizo
vanoj razmeni sa neuporedivo veim izvorom (,,rezervoarom) odreenih energija (u sta
nju neprekidnog meusobnog dejstva) na ovoj Planeti.
Ima onih koji tvrde da su stanovnici Atlantide bili u stanju da, preko pomenutih cen
tara, u svako doba meusobno komuniciraju na odreenim talasnim duinama. Moe li se
tvrditi da toga nema i danas? Moe li se ta sposobnost dovesti u vezu sa nekim od dana
njih termina kao to su masovna psihoza, logika mase, kolektivna svest itd.? Da li se
reenje izlaza iz aktuelnog orsokaka u koji je dospela savremena civilizacija krije u
moguem ivljenju pod uticajem razvijene intelektualne akre? Zato da ne. Iz toga
proizilazi zadatak nove medicine da objasni oveku kako da svesno bira, prerauje, koristi
i usmerava prirodne (ali i vlastite) tokove energija na proputovanju ka centrima.
Usled prirodne logike istorijskog razvoja centara, danas veina ljudi ivi u solarnom
pleksusu, kad je re o nivou svesti, manji deo ivi na niem nivou - pod kontrolom seksu
alne akre, a najmanji na intelektualnom. Ukoliko se proporcionalno sagledaju sve njegove
vibracije, to znai da u najveem delu savremenog oveanstva egzistira nadmo emotivnih
i seksualnih vibracija nad intelektom. Kod retkih pojedinaca kod kojih postoji IV akra po
broju, ali ne i hijerarhiji, dolazi do interferencije i izobliavanja vibracija koje prolaze kroz
te nene i jedva probuene nove centre. Ukratko, dananja toboe hrana za intelekt, pri
marno je hrana za nie centre. Sredstva masovnih komunikacija su, logino, rezultat pos
tojee konstelacije, a meusobna neposredna komunikacija oveka usmerena ,,hranjenju
i ,,komunikaciji sa ovim veim centrima.
Iz ovoga sledi da je jedan od glavnih zadataka medicine novog doba poduavanje ove
ka kako da dovede u red one vibracije koje ulaze, ili kojima dozvoljava da uu, u njega.
Drugim reima, neophodno je da pone da razvija sopstvenu svest o kvalitetu ovog, Bogom
danog organa, da ga nadgradi i podigne na nivo na kome bi mogao zdravorazumski sklad
no da razluuje negativno od pozitivnog ali i klasifikuje vibracije po vrstama. To ujedno

podrazumeva da ne dozvoli ulazak vibracija namenjenih samo jednoj akri u - ostale akre.
ovek bi, u neku ruku, mogao da se definie i kao svojevrsni bioloki transformator
u koji ulaze, prolaze i iz njega izlaze sve vibracije u kojima ivi. Danas je neizbeno postav
ljanje pitanja kancera, raznih infekcija i drugih patolokih promena, odnosno mogunosti
njihovog konanog prevazilaenja. Posebno je pitanje da li ovek uzima energiju da bi neu
tralisao neto to je u obliku anti-energije nepoeljno. U obliku hrane ili kao sredstvo spo
lja. Ne moe se kao pravi cilj postaviti, recimo, izleenje od raka. Pravi cilj mora da bude
dovoenje u red ovekovog energetskog potencijala, pri emu se misli na ansu ili zadatak
razvoja. ovekov primarni zadatak je ostvarivanje sopstvene sutine. U tom sluaju je cilj
lekara da mu pokae pod kakvim uslovima se ta sutina ostvaruje.
Na ovaj nain posmatrano, kancer se ne moe adekvatno tretirati sredstvima spolja, tj.
zraenjem i hemoterapijom. To bi bio oblik leenja simptoma. Neophodno je, meutim,
shvatiti i leiti uzroke negativnih vibracija koje su dovele do kancerogeneze.
Zdravlje se dakle u najgrubljim crtama moe shvatiti kao ostvarenje svih materijalnih
(moda ak i - mehanikih) preduslova datih ili zacrtanih kao mogunost. Realizacijom
takvih preduslova istovremeno e se podii kvalitet komunikacije ovekovog sa svim ostal
im sistemima i njihovo dovoenje u sklad. Bilo bi to sluenje prirodi i nikom drugom. U
takvoj (gotovo idealnoj) situaciji, najvei problemi dananjice bi iezli. Zajedno sa njima i
mrnja, stresovi, psihoze, virusi, kancer...

Uspon i zakljuavanje sanatorijuma


Perspektiva Zemlje, s obzirom na tehnika dostignua i poboljanje ivotnog standar
da, jeste sve bri porast broja stanovnika i u istorijski kratkom periodu - prenaseljenost.
Dakle, nimalo ruiasta. Oni koji su reili da se pozabave tim problemom, delimino javn
im a delimino tajnim (biolokim?) ratovima, u izvesnom smislu spaavaju Zemlju. Istina
u sopstvenu i, istina, u korist (svoje) bele rase. Naravno, uvek je finije i elegantnije to ini
ti baz krvi. Recimo, biolokim agensima preko vakcina protiv malih boginja, iznenadnim
epidemijama i pandemijama, sterilizacijom i ograniavanjem raanja i d r...
Zato ba vakcinama protiv malih (deijih) boginja kada su toliko rasprostranjene lako se dobiju i isto tako prelee? Pa zato da bi nau decu vakcinisali protiv malih boginja
ali i tifusa, tetanusa i ko zna jo ega, a vakcina je veoma pogodna i sa slanje drugih (ne ba
slatkih) ,,darova. Moda upravo zbog njih, tih ,,darova, nai pedesetogodinjaci masovno
umiru od kancera?!
Da ne bismo otili suvie daleko u ovim razmatranjima, vratimo se delovanju
biolokim agensima i heteroseksualnoj transmisiji HlV-a. Naime, cilj tvrdnje da se
virus side prenosi (i) heteroseksualnim putem, jeste - smanjenje nataliteta. U prilog
tome govori insistiranje na strogoj kontracepciji kao preventivi protiv HIV/AIDS-a.
Samo po sebi, ovo i ne mora da bude do kraja loe jer goni adolescentsku populaciju
na odgovornije ponaanje. Tano je, ne mora. I sam bih poverovao u to da nas, po
pomenutim procenama, nije previe na Planeti. A to u mnogome menja stvari. Poput
koarkake greke u koracima...
Jedini uspeh do sada proizaao iz bavljenja (leenja) sidom, jeste aktuelizovanje zna
nja antike medicine baziranih iskljuivo na korienju lekovitog bilja. Da je moderna med
icina bespomona kad je re o HIV/AIDS-u, odavno je jasno istinskim medicinskim eksper

tima koji slove kao disidenti u odnosu na zvanino prihvaene stavove i tumaenja ove
bolesti. Ohrabruje, meutim, injenica da se sve vei broj pripadnika krugova tzv. zvanine
medicine okree vekovima starim biljnim preparatima.
Todoxin-ova nauna grupa je od vlade Junoafrike Republike (JAR) dobila kvalifiko
vano medicinsko osoblje i dvogodinju dozvolu za rad sanatorijuma za leenje HIV/AIDSpacijenata. Sanatorijum se nalazio u Durbanu, Zulu prestonici JAR, i u njemu su se sa
velikim uspehom leili pacijenti III i IV stadijuma AIDS-a. Dakle, svi oni koje je zvanina
medicina ,,otpisala, vraali su se normalnom ivotu zahvaljujui Todoxin-ovoj terapiji. I to
za realtivno kratko vreme i bez opasnosti od recidiva ili eventualnog ugroavanja zdravlja
najbliih. Pored ,,obinih ljudi, u sanatorijumu su leeni i lanovi porodice poglavice
Zulua, sekretarica ministra odbrane JAR i mnoge druge vane dravne linosti.
Na alost, gotovo odmah po obelodanjivanju izvanrednih rezultata, stiglo je nareenje
da se sanatorijum - zatvori!? Glavni ovek, Mario Ambrozini - visoki funkcioner JAR, koji
se u poetku predstavljao prijateljem Todoxin-ove naune grupe i zagovornikom njenog
pristupa leenju obolelih, odigrao je kljunu ulogu u gaenju Sanatorijuma.
Uzgred budi reeno, pomenuti pravnik je praunuk tvorca prvog italijanskog ustava, a
sam je napisao osnovaki akt VMRO-a pokojnog Borisa Trajkovskog.
U Africi sam imao prilike da se uverim koliko lekari zvanine medicine ,,nisu zain
teresovani za vekovima stare lekove tradicionalne medicine. Naime, znam za sluaj
branog para iz Portugalije koji je obasipao poklonima, skupim automobilima i novcem,
jednog lokalnog vraa i prema njemu se krajnje snishodljivo i poltronski ponaao, samo
zato da bi iznudio recepture izvesnih medikamenata.

Okreni, obrni - Todoxin!


Na osnovu prouavanja receptura dobijenih porodinim predanjem, znanja steenih na
studijama medicine i prirodnih nauka, iskustva u leenju velikog broja pacijenata (40 god
ina medicinske prakse) i praenja najnovijih dostignua u medicini i drugim prirodnim
naukama, nastao je Todoxin - dijetetski proizvod na bazi meda i bilja, iz ijih sinergizma
farmakolokih dejstava proizilazi njegova dugorona efikasnost.
U Todoxin-ovim proizvodima nema vetakih sastojaka ili konzervansa. Njegova
izuzetno visoka podnoljivost omoguava korienje na due vreme bez ikakvih tetnih
posledica. Bolesnici mogu da uzimaju preparat bez obzira na ,,zvaninu medikamentoznu
terapiju, budui da do sada nije zabeleen ni jedan sluaj interakcije Todoxin-a i bilo kog
drugog medikamenta.
Dejstvo Todoxin-a pospeuje osloboanje od otrova (glukoronidizicija) i inicira
pojaanu razgradnju izvesnih potencijalno toksinih lekova zbog ega, u takvom sluaju,
doza ovih lekova mora da bude korigovana.
Rezistencije na Todoxin se nisu razvile ni planiranim prekidom terapije niti redovnim
korienjem u veoma dugom periodu (preko 13 godina).
Todoxin je pokazao i kod dece, od najmlaeg uzrasta pa nadalje, visoku podnoljivost.
U pretklinikim i klinikim studijama, Todoxin-ovi preparati su davani pod kontrolom
lekara. Zapaeni su sledei efekti:
- mogunost oralnog uzimanja preparata i laka resorpcija,
dobra bioloka iskoristivost i prolaznost kroz barijeru krv-mozak,

- vrlo dobra podnoljivost, sa veoma retkim i blagim nuspojavama - kod manje od 2%


bolesnika sa kancerom, primeen je blagi umor u poetnoj fazi uzimanja preparata i u retkim
sluajevima (jedan do dva na 1.000 pacijenata) dijareja na poetku uzimanja (u trajanju od
jednog do tri dana). Od vie stotina praenih trudnoa i/ili novoroenadi, ni u jednom slua
ju nije dolo do oteenja ploda ili novoroeneta kao posledica uzimanja Todoxin-ovih
preparata. U sluajevima kod kojih je bilo neizbeno korienje hemoterapije ili zraenja,
primeena je ubrzana rehabilitacija pacijenata od tetnih posledica takvih tretmana,
- podizanje i rekonstrukcija prirodnog imuniteta,
- smanjivanje sadraja potencijalno onkogenih virusa u serumu do ispod granice
detekcije,
smanjivanje tumora, metatumora i migrirajuih malignih elija do ispod granice
detekcije.
Preparat je proao sve tri faze ispitivanja koja se zahtevaju za lekove i/ili pomona
lekovita sredstva (higijensko, toksikoloko i kliniko ispitivanje) i dobio je iskljuivo pozi
tivna miljenja. Ispitivanja su izvrena u sledeim ustanovama:
Nacionalni institut za rak (National Cancer Institute), Betezda - Vaington, SAD;
Karolinska institut - Odsek za imunologiju (Karolinska Institutet - Department of
Immunology), Stokholm - prof. Sven Briton i prof. Mikael Jondal;
- Tehnika usluna laboratorija (Technical Service Laboratories), Mississaga Ontario, Kanada;
Savezni institut za ispitivanje ivotnih namirnica (Bundesanstalt fiir Lebensmittelsuchung), Grac, Austrija;
Medicinski fakultet Univerziteta u Londonu - Odsek za virusologiju (University
College London Medical School - Department of Virology) - prof. R. S. Teder;
- Kraljevska slobodna bolnica - odeljenje za retroviruse (The Royal Free Hospital Department of Retrovirology), London - prof. K. Lavdej.
Komisija Ujedinjenog Kraljevstva, koju je odredila Komisija evropske zajednice za
odobravanje lekova, dala je odobrenje za korienje Todoxin-ovih preparata.

Genom-projekat i njegova nanotehnologija zaostaje u poreenju


sa Tcdoxinovom nanotehnologijom u Torezolu
Da li i koliko je u zaostatku NCI (Nacionalni institut za kancer SAD-a) u programu pod
nazivom ,,Genom-projekat? Toliko da trae pomo, prikrivajui stvarne namere u progra
mu leenja kancera. Uesnici projekta su spremni i da idu toliko daleko da ,,otkrivaju
100% toksinost preparata, koji se primenjuje za hemoterapiju, metatreksata na laboratorijskim ivotinjama. Sasvim je normalna pojava da su sve uginule od tog leka, budui da je
on ubistven. Jedini problem je kako ga poslati na pravo mesto.
Nanotehnologija tek treba da se razvije, jer je jo uvek daleko ispod stepena na kome
moe biti primenjivana i nosi gomilu nedostataka i rizika. A to se tie dirigovanih farma
lekova koji idu direktno na virus ili tetnu kancer-eliju, o tome je ve bilo mnogo fantaz
ija i snova. Naalost, to su bile vie fantazije nego ostvarenja, vie elje nego uspesi, puno
vie ideja nego rezultata.
ta je zapravo nanotehnologija? Nanotehnologija se odnosi na interakciju elijskih i
molekulskih komponenata i stvorenih materijala. Najee su u pitanju skupovi atoma

molekula i fragmenata molekula. Ovakvi nanosistemi uglavnom imaju dimenzije manje od


sto nanometara i mogu biti upotrebljivi sami po sebi ili kao deo sistema sastavljenog iz
veeg broja jedinica. Ovde fizika, hemija i biologija imaju mogunost upliva, poto se
osobine materijala razlikuju na nanonivou, a i kvantnomehanika svojstva atomskih inter
akcija zavise od varijacija materijala na nivoima nanoveliine.
Nanosistemi i nanokomponente u okviru veih sistema su iste veliine kao bioloki
entiteti. Oni su manji od ljudske elije. Ljudska elija ima 10 - 20,000 nanometara u
preniku i slina je, kao i njene organele, po svojoj veliini velikim biolokim makro
molekulima, kao to su enzimi i receptori, kao to je hemoglobin. On ima prenik od pri
blino 5 nanometara, dok lipidna membrana elije ima debljinu od 6 nanometara.
Nanosistemi manji od 50 nanometara mogu veoma lako da uu u veinu elija, dok oni
manji od 20 nanometara mogu da vre tranziciju kroz krvne sudove. Kao rezultat toga,
nanosistemi mogu da interaguju sa biomolekulima, kako onima na povrini elije, tako i
onima koji su unutar elije i esto to ine tako da ne menjaju ponaanje i biohemijska svo
jstva molekula.
Sposobnost da simultano intereguju sa vie veoma znaajnih proteina i nukleinskih
kiselina na nivou molekula bi trebalo da omogui bolje razumevanje sistema regulatornih
i signalnih mrea koje upravljaju ponaanjem zdrave elije, ali i njenog ponaanja prilikom
procesa maligne transformacije. Nanotehnologija se, dakle, moe primenjivati kao dijag
nostiko i prognostiko orue, ali i za ciljanu isporuku terapeutskih agenasa do malignih
elija.
Naunici su ve uspeli da pretvore veliki broj sintetikih materijala u multi
funkcionalne nanosisteme. Kako oni funckioniu najbolje se moe videti na primeru
nanosistema prirodnog porekla - zeolita. U okviru ove grupe minerala, naao sam primenu
posebne vrste zeolita - Torezola za proizvodnju svojih recepata pomou nanotehnologije.
Zeoliti su porodica alumosilikatnih materijala. Ime zeolit je grka re koja oznaava
"kamen koji kljua". U proteklih dvesta godina je proueno tek oko 40 prirodnih minerala
zeolitskog tipa, a sintetisano je vie od 150 razliitih tipova zeolita. Danas je teko nai
podruje industrije i ivota u kojem zeoliti nisu nali primenu. Zbog niza osobina koje ih
karakteriu, mogu se smatrati neorganskim ekvivalentima enzima.
Zeoliti su, dakle, kristalni alumo-silikati trodimenzionalnih struktura. Osnovne struk
turne izgraivake jedinice ine atomi silicijuma i aluminijuma koji se nalaze u centru
tetraedra na ijim su rogljevima atomi kiseonika. Udruivanjem tetraedara u druge struk
turne oblike nastaju takozvane sekundarne izgraivake jedinice. One se udruuju gradei
razliite trodimenzionalne skeletne strukture sastavljene od meusobno spojenih jedinica
tzv. kaveza, iji su otvori molekulskih dimenzija. Na taj nain su izgraene porozne struk
ture sa porama koje imaju dimenzije molekula. Sekundarne izgraivake jedinice mogu da
se udrue i tako da grade trodimenzionalne skeletne strukture, tzv. zeolitske mree. One
su sastavljene od velikih vertikalnih kanala koji su povezani mreom malih horizontalnih
kanala.
Kao to se moe videti iz hemijske formule zeolita, svi zeoliti vezuju molekule vode.
Molekuli vode se smetaju u kaveze i kanale zeolita i zato se takva voda naziva zeolitska
voda. Voda koja se nalazi u zeolitskim upljinama se moe odstraniti zagrevanjem (voda se
desorbuje) i tada se u zeolitskim strukturama dobijaju prazni prostori u koje se mogu
smetati drugi molekuli. Ako se zeolit posle zagrevanja ostavi na vazduhu, moe doi do

ponovnog vezivanja vode, poto u vazduhu uvek postoji odreena koliina vodene pare.
Proces vezivanja vode i drugih molekula predstavlja proces poznat pod imenom adsorpci
ja. Za zeolite je karakteristino da se ova dva procesa mogu odvijati jedan za drugim i vie
puta, i to potpuno reverzibilno. Voda i drugi molekuli se mogu adsorbovati i zatim potpuno
desorbovati, a da pri tom ne doe do bilo kakve promene zeolita.
Zeoliti imaju niz specifinih osobina koje ih svrstavaju u sisteme koji imaju izuzetan
znaaj za katalizu. Kataliza je proces u kome dolazi do ubrzavanja hemijskih reakcija. Sup
stance koje dovode do ubrzavanja hemijskih reakcija nazivaju se katalizatori. Katalitike
reakcije se mogu odvijati u homogenoj sredini, recimo u rastvorima, ali se veliki broj katal
itikih procesa odvija kao heterogeni katalitiki procesi. U velikom broju heterogenih katal
itikih procesa, katalizator je vrsta supstanca, a reaktanti i produkti se nalaze u tenom ili
gasovitom stanju. Katalitike reakcije na zeolitima kao katalizatorima spadaju u heterogene
katalitike reakcije, ali imaju i svoje osobenosti po kojima se razlikuju od drugih katalitik
ih sistema.
Heterogene katalitike reakcije se dogaaju na povrini katalizatora, dok se, kad su
zeoliti u pitanju, one odigravaju unutar zeolitskih pora. Sistem kanala i kaveza formira
veliku unutranju povrinu, koja moe biti dvadesetak puta vea od spoljne povrine.
Molekul koji se nae u zeolitskom kavezu ili kanalu je u interakciji kako sa zeolitskom
mreom koja ga okruuje, tako i sa vanmrenim katjonima koji se nalaze unutar kaveza.
Na adsorbovani molekul, na taj nain, deluju veoma jake elektrostatike sile. Budui da u
zeolitski kanal ili kavez mogu ui samo molekuli odgovarajue dimenzije, mogua je samo
reakcija molekula koji se mogu nai u datoj strukturi. Razliitim modifikacijama je mogue
uvesti razliite katalitiki aktivne centre, ime se postie selektivnost po tipu reakcije koja
je mogua unutar zeolita.
U zeolitskim kanalima i kavezima se kreu kako molekuli reaktanata, tako i molekuli
produkata koji su nastali u samim katalitikim reakacijama. Neki od njih, koji su manjih
dimenzija od dimenzija kanala, lako e se kretati, dok e se molekuli ije su dimenzije pri
blino iste kao i dimenzije kanala teko kretati. Kod zeolita je mogu sluaj da je njihov
otvor dovoljno veliki da molekul reaktanta moe ui u njih, a da iiz njih mogu izai samo
molekuli produkata koji su manji od dimenzija zeolitske pore.
Zeoliti imaju sledee kombinacije osobina: definisane otvore pora molekulskih dimenz
ija, jonoizmenjivake osobine, mogunost da se utie na broj katalitiki aktivnih centara,
veliku unutranju povrinu i veliku stabilnost, tako da su oni, ustvari, jedinstveni katalizatori.
Sama po sebi, nanotehnologija je genijalna pria, ali jo uvek samo pria za mnoge
naunike, meutim ne i za mene i moj tim. Dok se ova tehnologija ne razvije do pravih
mogunosti, do toga da moe stvarno bez problema i rizika da se primenjuje, odnee jo
mnogo rtava. Moj savet (a smatram da smem da ga dam, poto sam koristio nan
otehnologiju due od ostalih veoma uspeno, zahvaljujui primeni iskljuivo prirodnih,
netoksinih herbalnih preparata) jeste da se koristi sa bezazlenim lekovima. Nikako ne
treba, preko nanotehnologije, davati "ubice kancera" koje mogu ne grekom, nego zbog
neoekivane situacije u organizmu, da se usmere u potpuno drugom pravcu. Moe se
dogoditi da, recimo, nano-prozori ne prorade, da nita ne proradi kako treba, da sve pone
da se vrti i da samo doe do ubrzavanja negativnog ishoda u optem haosu.
Da se razumemo, ne govorim na tetu nanotehnologije, ve samo upozoravam da ljudi
ne smeju da se ponesu da je to sada jedna snana tehnologija koja e da dovede do epohal

nih promena u leenju kancera i svih drugih bolesti. Naravno, ljudi e se neizbeno poneti,
pa se moe postaviti i pitanje ta ja tu imam da kaem, ali injenica je da moram da upo
zorim. Nanotehnologija je na samom pragu svog nastanka, na njoj treba mnogo raditi,
mnogo pokuavati, prouavati i usavravati da bi ona postala jedno od efikasnih sredstava
u borbi protiv maligniteta. Ne treba, s toga, da "zavrti pamet" u ovom trenutku (to sam
rekao i pre 15 godina ljudima na NCI u Vaingtonu, kada sam govorio o Todoxinovom final
izatoru i zeolitima, pod imenom Torezol) i da se ovek njom oduevi, pogotovo to ne treba
da uini praktiar.
Onaj lekar koji tamani mieve moe, bez ikakve prave opasnosti, da se upusti u tu
priu i da se ponese, zanese i oduevljava. S druge strane, praktiar mora da ima u vidu
koliko je to sve zajedno jo uvek neispitano i rizino. U naem sluaju, ja sam sa nan
otehnologijom pokuavao pre vie od 40 godina. I drugi bi sada trebalo, u svakom sluaju,
da sa njom pokuavaju, ali sa bezazlenim lekovima. Ne kaem "bezazleni" zato to nisu
lekoviti, ali bi bilo zanimljivo bez velikog rizika pokuati da se ovom tehnologijom unese u
organizam obolelog i napadnu maligne elije lekovima koji uopte nisu agresivni (ovde se
ne misli na Todoxinov finalizator koji je iz nanotehnologije) i koji uopte nisu opasni po
ivot. Treba razmotriti i mogunost da se napravi sistem po kome e, recimo, za poetak da
se upotrebe iste moje trave, da se ak pojedinanim biljkama iz Todoxina broj 2 i itavog
arsenala biljaka iz mojih recepata napadnu maligne elije uz primenu Torezol nan
otehnologije.
Ameriki institut za kancer je sve lepo smislio po analogiji sa dirigovanim raketama,
pametnim projektilima, bombama i slinim stvarima. Ljudski organizam, ipak, nije toliko
jasan i njegova reakcija i delovanje jo nisu toliko ispitani. Jedna mala, da kaemo, lateral
na greka i - ode ovek! A moda je on bio bolestan od neke maligne bolesti koja je bila
izleiva ili je mogla da se, na ne neki drugi nain, dri pod kontrolom.
Nano-nosai bi morali da budu apsolutno samorastvorljivi u organizmu i da budu pot
puno netoksini, ali i da nose apsolutno netoksian lek (kao kiseonik u barokomori).
Do instance kada bude smeo da se poalje otrov pravo u srce bolesti, jo mnogo,
mnogo treba da se uradi i to u laboratorijama i sa ekipama i mogunostima na koje niko
danas ne moe da rauna.
Zapadne zemlje su se ve dogovorile i dobile patente od svojih ureda kome ta i koliko
pripada od tog "kolaa". Drugo, one uopte i ne razmiljaju da to primene u leenju
kancera, ve u svom Genom-projektu koji e ovladati ljudskom rasom do razmera bioloke
bombe. To se moe uporediti sa bovine i visna virusima, iji je genom uklonjen, potom
zamenjen genomom neke vrlo infektivne virusne bolesti. To i sama priroda radi, ako se
konju u jednu nogu ubrizga visna virus, a u drugu bovine virus, dobija se omota od bovine
virusa, a genom visna i obrnuto - svima poznat eksperiment iz austrijskog Beringa koji je
prodat, vie silom nego milom, zna se kome.
Kapsid virusa je udo prirode - prima sve i nosi ciljano sve i svuda. Tako se san
"dobrih" naunika ispunjava - da se genom oveka promeni na razne naine. Jednog dana
e tehnologija biti toliko usavrena da e moi svata da se uradi sa genetikom. Svata e
moi da se radi u odraslom oveku, ali to ne znai da e sve biti na dobro oveku.
Nanotehnologija se panino forsira zbog zla, ali delom i dobra, sa naom i bez nae
pomoi. Kao i uvek, postoje sile koje diriguju svetom. Ova aktuelna nije ni prva, ni posled
nja, jedino to pripada ovom, a ne nekom drugom, vremenu. Jednako je nepoznata, stra

na i isto tako ljudi ive pored nje bez mnogo svesti o njenom postojanju. esto proive ivot
nedotaknuti tom stranom silom koja vlada svetom. Njen znaaj ne treba preuveliavati.
Da bi se izbegla farmaceutska mafija dovoljno je navii ljude da lekove koriste mini
malno i samo kad je jako potrebno. Oni koji manino koriste lekove, sve mogue i stalno,
sami su se stavili na raspolaganje riziku i mafiji i rizikuju da budu zloupotrebljeni. Naravno,
mogu da prou i sasvim "jeftino", jer nisu svi lekovi tetni opasni. Ali, ako zloupotrebljava
ju lekove kao to neko zloupotrebljava alkohol, duvan, kocku, kafu ili masna jela - tako e
i stradati. Mafija e da se obogati - da li na lekovima, prostituciji ili drogi. Sve je u rukama
mafije. Ona postoji, ali uvek je u oveanstvu postojala jedna crna sila meu ljudima koja
je "krojila kapu" svetu ili nekom drugom mikrosvetu. Tako je bilo ranije, a sada su komu
nikacije otvorile ogroman prostor za delovanje.
Oko toga se ne treba mnogo sekirati zbog toga to briga oko toga i borba sa tim
odvlai koliinu energije, vremena i snage koja moe da se upotrebi mnogo efikasnije
za stvari koje su mogue. Mislim da je ova borba uzaludna. Ovo stalno ponavljam ne iz
konformizma, ne iz kukaviluka, ne iz one narodne "ona gleda svoj lonac", ve iz
racionalnih razloga. Svako ima jednu odreenu koliinu snage, energije i svakome je
dato odreeno vreme da ga utroi. Iz te perspektive, potpuno je nerazumno protraiti
to vreme na jednu uzaludnu borbu. A drugo, ta sila, taj uas, ta mafija koja deluje, preti,
radi, bogati se, u sutini nije toliko velika koliko izgleda. Ni priblino nije toliko veli
ka, malo ona moe, ako oveanstvo u velikoj meri ne pristane. Znai, borba protiv tog
zla nije u tome da se otvoreno bori protiv njega, ve da se sredina u kojoj je mogue
delovati vaspita da ivi tako da joj to zlo kodi to manje ili ni malo. Drugim reima,
pred svima nama stoji mogunost da idemo po movari, ali da znamo kako to da ini
mo. Prvo reenje jeste da je zaobiemo i da uopte ne upadnemo u nju. Druga soluci
ja je da znamo put kojim emo proi kroz nju. Movara je tu pred nama, ali nije velika
kao ceo svet...
Vei deo dostignua i pronalazaka dolazi u ruke zle manjine, koja ih proizvodi i koristi
skrupulozno ili beskrupulozno. Tu nita ne moemo da uinimo. Ono to ne smemo to je
da dovodimo nae pacijente u opasnost, rizikujui da stradaju zbog nekih ideja, zbog nekih
brzih oduevljenja. Stvari isto stoje i kad je nanotehnologija u pitanju - od nje treba uzeti
sve to se moe uzeti, treba je razvijati, negovati, raditi sa njom i iskljuivo neagresivnim
lekovima, bazazlenim u odnosu na zdravo tkivo, delovati na malignitet. To znai da, i uko
liko, lek koji aljemo na malignitet "zaluta", nikom nita! Ono to je oprobano i dokazano
to je da malignitetu kodi ako mu poaljemo nae biljke, odnosno Todoxin broj 2. On e,
ipak, bolje delovati ukoliko je ukomponovan u nano-sistem, nego ako ga progutamo,
pojedemo ili, ak, damo preko infuzije direktno u krv. U svim pomenutim sluajevima,
mnogo manja koliina e da stigne nego ako ga poaljemo, primenom, nanotehnologije
direktno na tumor. Ovakvo delovanje moe da bude fenomenalno, moe da ne bude nikak
vo, ali nee biti pogubno po organizam.
Pri obeleavanju Todoxinovog preparata broj 2 fluorescencijom, moe se pratiti kako
on napada kancerogene elije.
Meutim, ako bismo se posluili opasnim farma-lekovima i uputili ih na elije raka,
moramo se zapitati ta e se dogoditi ako promae, ne pogode cilj? Moe se dogodi i da
smo sigurni da e cilj biti pogoen, ali u dotinom organizmu postoji neto to smo pre
videli ili neto to, ak, ne umemo da vidimo, a to moe da sprei taj proces. Koliko mi

stvarno znamo o ljudskom organizmu? Znamo mnogo - oko 5/o, moda i vie, ali ne
znamo dovoljno.
ta se, zapravo, krije iza lepe ideje NCI o terapiji kancera? Ta lepa i humana zamisao
bi mogla da se realizuje samo ako se koriste 100% neotrovne i iste biljne supstance. Da li
i sam naziv Genom-projekat krije najmraniju ideju genom-bioloke bombe? Moda je u
pitanju samo jo jedan program koji je uperen protiv nepoeljnih i nepovoljnih grupacija
rasa i naroda. Meutim, poreklo i istorija dananjih pobednika govori drugaije...
Plemenita gospoda Englezi, u vreme kada ih je pokoravao Rim, bili su masa vrlo
nepodobnih, necivilizovanih, nekultivisanih stvorenja koje je stvarno trebalo bioloki
unititi, jer su manje vredna rasa. A gde su danas Englezi, a gde stari Rimljani? Ipak,
budunost je bila na Englezima. Moemo uzeti bilo koju naciju koja se danas smatra ple
menitom i koja smatra sebe izuzetnom i razmatrati ta bi bilo kada bi je vratili jedno hi
ljadu godina unazad - ne bi bili mnogo dalje od Hotentota... I ti narodi daju sebi da su Srbi
narod najgluplji! A ta je sa naih pet najveih, najgenijalnih naunika u svetskim razmera
ma na samo osam miliona stanovnika? Svi oni su isti Srbi, od majke i oca Srbima - Niko
la Tesla, Ruer Bokovi, Mihailo Pupin, Milutin Milankovi, Mileva Mari - Ajntajn. U
pitanju je genetika proeta Boijim duhom, za razliku od one koja je samo obasjana ili koja
je samo udahnula duh Tvorca.
Ne znamo kakva je budunost koje rase i u ta e se pretvoriti koja klasa. Nije reenje
u tome da se, recimo, istrebe Cigani, ve u tome da im se daju uslovi za ivot, mogunost
da se lee i mogunost da se koluju i zaraaju poteno. Za pet generacija ne bi bilo vie
problema sa ciganima. Postojae kao kada kae Englez, Irac, kot, Velanin.
Dokaz da je to mogue i da je u redu jesu svi oni retki pojedinci koji su imali prilike
da se obrazuju i stvore normalnu egzistenciju. U takvim uslovima, ljudi su potpuno uklo
pljivi u bilo ta i u stanju su da rade bilo koji posao - imaju mozak i glavu, kao svi drugi
Ijudi. Ciganima nita ne fali, osim to su stalno u beznau. Treba im dati nadu, uslove i nee
biti problema, moda ve za tri generacije...
Ono to mi moemo da ponudimo jeste strategija za vaspitanje ljudi da ne dou u pri
liku da budu zloupotrebljeni od farmaceutske mafije. Takav, pozitivan, razmiljanja i
zdrave navike se brzo ire. Svako moe da proba da kada ga zaboli glava, a aspirin ne delu
je, da uzme crnu kafu bez eera, u nju iscedi limun i popije je. To jeste neukusno, ali je
potpuno nekodljivo, za razliku od raznih farma-lekova za smanjenje bola.

Ipak, ima nade za Srbiju


Kako se moe prodati ili kupiti nebo i toplina zemlje? To nam je strano. Mi nismo
vlasnici sveine vazduha ni bistrine vode. Pa kako ih moemo prodati? Svaki je deli ove
zemlje svetinja narodu mome. Svaka blistava borova iglica, svako zrnce peska na
renom sprudu, svaka sumaglica u tami ume, svaka bubica - svetinja je u mislima i u
ivotu moga naroda. Sokovi u drveu proeti su seanjima na crvenog oveka. Kada
mrtvi bledolikog oveka odu u etnju meu zvezde, oni zaboravljaju zemlju koja im je
dala ivot. Nai mrtvi nikada ne zaboravljaju svoju predivnu zemlju, jer ona je mati
crvenog oveka. Deo smo zemlje i ona je deo nas. Mirisave trave su nam sestre. Jelen,
pastuv, veliki orao braa su nam. Stenoviti vrhovi, soni panjaci, toplo ponijevo telo i
ovek - sve pripada istoj porodici...
...Ne razumem zato se ubijaju bizoni; zato se krote divlji konji; zato je u dubini
uma toliko ljudskog smrada; zato je vidik na zelene bregove iscepan icama to govore?!
Gde su umski gustii? Nema ih vie! Gde je orao? Odleteo!
Pravom ivljenju je kraj. Poinje borba za opstanak.
Ovo je deo odgovora, davne 1854. godine, poglavice severnoamerikog plemena Sijetl
na ponudu Abrahama Linkolna da kupi veliki deo indijanske teritorije a Indijancima ustupi
rezervate. Da li je mogue da je mudri poglavica jo tada video ono to mnogi ni danas ne
mogu da vide?!
A ta ostaje onima koji, ipak, vide? Da se bore, naravno. Todoxin je moj prilog. Za Srbi
ju, naravno...

Poljubac smrti za kancer


Jedan od uslova da se uspeno sprovede ovaj postupak lei u mehanizmu oslobaanja
kiseonika prisutnog u elijama. Obezbeivanjem uslova za optimalno elijsko
funkcionisanje, kiseonikom i odgovarajuim pH vrednostima, humane elije bi dobile dah
ivota a elije kancera, bakterije, gljivice, viruse i crevni paraziti - poljubac smrti. Tu lei
sutina zdravog ivota i otkrie najprirodnijeg i najefikasnijeg antibiotika.
Ova pretpostavka je zasnovana na injenici da se u svakom ljudskom organizmu odvi
ja proces oksido-redukcije: kiseonik se redukuje u slobodne radikale kiseonika i kiselinu.
Bez itavih serija enzima za oslobaanje kiseonika i vraanje u njegovo molekularno sta
nje, ne bi bilo ivota.
Enzimi su serije aminokiselina sa vitaminskim ko-faktorom, mineralnim aktivatorom
i metalima u tragovima. Funkcioniu zahvaljujui postojanju energetskog polja koje se
identifikuje kao elektrostatiko ili magnetno. Preciznije, magnetno polje je izmereno i reg
istrovano prilikom obavljanja funkcije enzima.
Negativno magnetno polje okree elektrone suprotno od smera kretanja kazaljke na
satu. Aktivira enzime u cilju ,,preokretanja kiselina i oslobaanja u njima zarobljenog

kiseonika koji nema vrednosti (u smislu oksidacije), sve dok se ne vrati (oslobodi) u
molekularno stanje.
Oksidoreduktivni enzimski sistem kroz multiplikovane enzime, poseduje funkcional
ni kapacitet za oslobaanje kiseonika iz kiselina i katalizovanje slobodnih radikala kiseoni
ka u vodonik-peroksid. Enzimske katalaze, dakle, katalizuju zarobljeni kiseonik u moleku
larni kiseonik i vodu.
Enzim je sposoban da vri katalizu bez sopstvenog unitavanja. Vezuje se za supstrat i
ta kombinacija slui kao elektronsko udubljenje sposobno da uklanja elektrone iz elek
tronski vezanog kiseonika.
Negativno magnetno polje uva alkalni puferski sistem nedirnutim pravei medijum
pogodan za oksidoreduktaznu katalizu. Enzimi se elektrostatiki stabilizuju strateki
smetenim kiselinama, bazama, jonima metala ili dipolima, koji ine deo njihove strukture.
Inhibiranje kiselih i pojaavanje baznih oblasti pod uticajem negativnog magnetnog polja,
daje negativni elektromagnetni pravac u korist oksidoreduktazne enzimske katalize. Mag
netno polje prisutno tokom katalize, moe se izmeriti.
Katalitika reakcija ima elektrino polje. Budui da je magnetno polje uvek prisutno u
elektrinom u kome se kreu elektroni, sledi da je magnetno polje prisutno i tokom katalize.
Identifikacija magnetnog polja tokom katalize je metod za dokazivanje katalitike reakcije.
Telo stvara sopstveno magnetno polje oksidacijom. Mozak je pozitivno elektromagnet
no polarisan, a njegova periferija (ka spoljanjosti) - negativno. Prilikom povrede, njeno
elektrino i magnetno polje je pozitivno elektromagnetno polje.
Organizam preko mehanizama nervnog sistema i elija koje okruuju nervni sistem,
na mestu povrede koncentrie negativno elektromagnetno polje u cilju izleenja.
Ukoliko se, meutim, ne uspostavi negativno elektromagnetno polje, izleenja - nema!
Apsolutni uslov za izleenje je, dakle, njegovo prisustvo.
Budui da je negativno magnetno polje alkalinizirajue, a kiseonik se ne moe dobiti
u kiseloj sredini, da bi dolo do izleenja neophodno je ,,alkalizovati oblast.
Molekularni kiseonik jedino moe opstati u alkalnoj sredini. I pH vredenost ovekove
krvi je 7,4. Naginjanje ka kiselosti, vodi u bolest i razvijanje razliitih vrsta simptoma.
Normalna, zdrava, elija je alkalna. U suprotnom, nee biti kiseonika neophodnog za
stvaranje energije. Kako ATP (adenozin-trifosfat) stvara bioloku energiju upotrebom
kiseonika u tzv. oksidativnoj fosforilaciji, neophodne su joj dovoljne koliine molekularnog
kiseonika.
Infektivni mikroorganizmi (bakterije, virusi, gljivice, crevni paraziti, itd.) i elije
kancera koriste drugi metod: fermentacionu fosforilaciju.
ATP (nosilac energija) se stvara fermentacijom i ne zahteva kiseonik. ak i kada bi bilo
dovoljno kiseonika, on ne bi funkcionisao. Prisustvo kiseonika i alkalno stanje spreili bi
fermentaciju kojoj je neophodna kisela sredina i malo, ili nimalo, kiseonika.
Humane elije imaju sposobnost stvaranja ATP-a oksidacionom fosforilacijom ili fos
forilacijom supstratnog nivoa (fermentacionom fosforilacijom). Kada se ovek, recimo,
intenzivno bavi fizikom aktivnou i iskoristi sav ATP, usled nedostatka kiseonika miine
elije prelaze na fermentacionu fosforilaciju koja ne moe da odrava ivot ve je samo
priskakanje u pomo organizmu.
Fermentaciona fosforilacija, s druge strane, odrava ivot elija kancera i infektivnih mikroorganizama, s obzirom na injenicu da oni na taj nain sintetiu ATP.

Pom enuta dva m ehanizm a stvaranja energije su inkom patibilna i nikada ne


funkcioniu istovremeno.
ovek neadaptivno reaguje na hranu, hemikalije, inhalante, toksine. Svi oni proizvode
lokalno kiselo stanje koje se moe sistematski meriti. Povrede, inflamacije, infekcije, itd. su
,,kisele. Sve ono to oblast ini kiselom, stvara predispoziciju za razvoj kancera
podrazumevajui i reakcije na hranu - imunoloke alergije, neimunoloke neadaptivne
reakcije, zavisnosti, itd.
Postoji, meutim, i drugi mehanizam. ovek u proseku zadobije 10.000 povreda genet
skog materijala, zvanog DNK, od strane kancerogenih hemikalija u toku samo jednog dana.
DNK moe biti leena (popravljana) sve dok elija ima dovoljno kiseonika i alkalni medi
jum. U suprotnom, ne.
I kancerogena elija se povreuje, ali budui da je u kiseloj sredini reprodukuje se sa
defektnom (oteenom) DNK. Drugim reima, kancer nastaje u tkivu koje je u acido-hipok
sijalnom elijskom stanju, bez obzira na individualne uticaje toksinih supstanci, kancero
genih hemikalija i sl. Dakle, da bi dolo do stvaranja kancera, neophodno je sanje acido
hipoksije. Razvoj kancera uvek podrazumeva oteenje DNK koje moe biti popravljano
(samim tim i kancerogene elije unitavane) sve dok je prisutna alkalna hiperoksija
povezana sa negativnim magnetnim poljem.
Iz ovoga sledi preporuka za laboratorijsko praenje stanja somatskih elija, krvnih
elija i telesnih tenosti i direktno delovanje u cilju obezbeivanja acidobaznog optimuma
organizma (pH 7,4). Na taj nain je mogue preduprediti nastanak veine steenih bolesti.

Evolutivno smee
U cilju takvog preventivnog delovanja, valja objasniti i pravu prirodu i znaaj DNK. Re
je o svojevrsnoj banci podataka za izgradnju i funkcionisanje organizma. Genska informa
cija uskladitena u DNK prenosi se u dva stepena do sinteze raznih molekula - enzima, o
kojima je bilo rei. Meutim, treba imati u vidu da nije ceo molekul DNK funkcionalan. Nje
gov vei deo, vie od 90 posto, prividno ne slui niemu. Zbog toga je jedan od koautora
otkria njegove strukture, dr Krik, DNK nazvao ,,smee. Dodao bih - evolutivno smee ili
evolucioni potencijal - gde se mutacijama moe igrati evolucije a novonastale gene aktivirati za razne potrebe. Uglavnom ne sa asnim namerama.
Da bi se genska informacija odrala u sluaju ljudskog organizma, potrebno je da se
iz prve stanice poetne tri milijarde hemijskih slova (A, T, G, C - adenin, timin, guanin,
citozin - hemijske baze iji redosled u DNK odreuje specifinost datog organizma) podeli
nekih milion milijardi puta tokom ovekovog rasta i ivota, tj. izvri milion milijardi kopi
ranja genskog teksta. S obzirom na red veliine, moe se oekivati savrenstvo i odsustvo
greaka.
Kao i u svim vanim ivotnim procesima, i u ovom kopiranju uestvuju enzimi. Njiho
va struktura je odreena molekulima gena. DNK je, opet, ,,skrojena tako da omoguava
efikasno ispravljanje oteenja i eliminaciju greaka i to upravo zahvaljujui sposobnostima pomenutih specifinih enzima.
Promena molekula DNK se deava s vremena na vreme kao rezultat hidrolize. Posto
je, meutim, enzimi koji vide mesta gde su slova ispala iz teksta (enzimi detekcije) i
ispravljaju ih (enzimi korekcije). Ovo je mogue budui da je genska informacija u

molekulima DNK ponovljena, i to kao negativ i pozitiv slike, znai ne identino nego kom
plementarno. Oteenje na jednom lancu enzimi ,,isecaju i zamenjuju kopijom iz drugog
lanca. U sluaju istovremenog oteenja oba lanca, pomoni nain je - rekombinacija. Ako
je oteen hromozom oca, enzim trai odgovarajui tekst u hromozomu majke, oitava ga
i koristi.
Postoje stotine enzima za prepoznavanje oteenja. Kod bakterija i kvasaca, nita ne
smeta ukoliko je oteeni deo ak do 10 posto ukupne veliine. Prilikom kopiranja DNK,
aktivira se mehanizam za korekciju greaka, odnosno aktiviraju se specifini enzimi
sposobni da prepoznaju greku. Ukoliko doe do toga, enzimi trae informaciju o tome da
li je posmatrani lanac original ili kopija. Veoma su efikasni. Ispravljaju oko 99,9 posto
greaka! Mutacija koja inaktivira ovaj proces ispravke pogrenih spojeva (OPS ili eng. mis
match repair), izaziva gensku nestabilnost i poveava spontane mutacije za oko hiljadu
puta. Re je o takozvanim mutatorskim mutacijama.
Rekombinacija je drugi vaan proces u odranju genske informacije i njene evolucije.
Re je o genskoj rekombinaciji neophodnoj prilikom ispravke nekih genskih oteenja u
sluaju loma oba lanca DNK. Kako ne bi dolo do gubljenja ili udvostruavanja informaci
ja, proces se odvija komplementarnim sparivanjem. Samo ukoliko se delovi savreno spoje,
dakle sloe na oko 1000 hemijskih slova, izvesno je da je re o pravom mestu.
Opisani proces genske rekombinacije vaan je i za nastanak novih vrsta.
Sve dok se u jednoj populaciji rekombinacijom meaju geni, dolazi do homogenizaci
je informacije. U individui, pak, postoji mozaik informacija budui da se meaju oeve i
majine informacije. Informacije se meaju tako da potomstvo dobija deo oeve i deo
majine informacije u formi mozainog teksta. Do prvih rezultata iz oblasti tzv. mozaikog
sastavljanja, dola je sedamdesetih godina prolog veka engleska naunica Meri Lajon i
postavila tzv. Lajon-hipotezu. Eksperimentisala je sa mievima iste vrste, ali razliite boje
krzna - belim i braon. Mievi nastali ukrtanjem imali su bele i braon mrlje. Pretpostavka
M. Lajon, zasnovana na tako dobijenim ,,tufnastim mievima, bila je da je re o inaktivaci
ji jednog od X hromozoma, to jest da je svaka enka mozaik elija u kojoj je jedan hromo
zom inaktivan: ako ne radi onaj za belu boju - pojavie se braon boja, i obrnuto.
U ovom sluaju se informacija diversifikuje, meutim, ta se deava u populaciji? U
njoj se veito meaju svi geni, informacija se stalno homogenizuje i nemogue je da se
jedan genski tekst odvoji i izazove stvaranje nove vrste. Uslov nastanka nove vrste je prekid
genskog korespondiranja. Definicija vrste je sterilno ukrtanje. Ovo podrazumeva da
potomaka ili nema ili su, ako ih ima, sterilni. Konj i magarac, na primer, mogu da imaju
potomka - mulu. Ali je ona sterilna zato to su konj i magarac razliite vrste.
Rad na pitanjima genskog fonda je veoma vaan, pogotovu sa aspekta medicinskih
istraivanja. Mogu se, na primer, praviti lekovi po meri svakog pacijenta. Posebno je, meu
tim, vano savladavanje sve vee rezistentnosti patogenih organizama, najvie bakterija, na
postojee lekove. ire gledano, otvara se mogunost stvaranja novih organizama, to jest
irenje obima bioloke raznovrsnosti - biodiverziteta. Postojei ivi organizmi, mikrobi i
biljke, naravno, proizvode irok spektar jedinjenja koja se ve koriste u medicini. Zbog toga
su programi bioloke raznovrsnosti veoma zanimljivi kao potencijalni generatori novih jed
injenja ili ,,skela. Ovakve skele mogu da poslue kao nova molekularna jezgra ili hemijs
ki entiteti, mogu da budu hemijski modifikovane i dalje razvijane za trite farmacije, agro
hemije i prehrambene industrije.

Genetiari su pokuavali da proire ovaj koncept na gene i genome (kombinatorna


biologija) sa moguom modifikacijom aparata elijske biosinteze. Ipak, ovaj elegantan kon
cept je otkrio ogranienja. Ispostavilo se da je teko meati gene i genome razliitih orga
nizama, s obzirom na postojanje genskih barijera izmeu vrsta.

Kako smo prevarili evoluciju


Jo 1958. godine prolog veka, razmiljao sam o mogunosti da enzimi mogu biti pre
vareni zamenom njihovog gradivnog materijala na nivou mikroelemenata (elementi u
tragovima, oligometali). Radove na realizaciji ove zamisli sam zapoeo 1963, a rezultate
objavio 1981, na Jugoslovenskom simpozijumu o protetskim inovacijama.
Zajedno sa timom strunjaka radio sam na bakteriji Streptoccocus mutans. Re je o
bakteriji koja se najbolje adaptirala u usnoj duplji, potisnuvi mnoge druge bakterije, jedi
no sposobnoj da preko Krepsovog ciklusa (proces u kome se eeri razlau do ugljen-diok
sida i vode) od eera stvori mlenu kiselinu koja razara gle zuba. Istovremeno stvarajui
mreu za ,,armiranje mekih naslaga (dentalni plak) koja onemoguava pljuvaku da
razblai mlenu kiselinu.
Bakterija S. mutans za svoje metabolike procese u stvaranju mlene kiseline koristi,
na nivou enzima enolaze, mikroelement -dvovalentno gvoe. Umesto gvoa, dodavali
smo dvovalentni molibden (zamena za gvoe), a da bakterija nije mogla to da otkrije,
budui da njeni mehanizmi metabolikih procesa nisu programirani da interveniu na
ovako finim nivoima. Bakterija i njeni enzimi su, praktino negde od sredine ciklusa, nas
tavljali proces stvaranja mlene kiseline, ali proizvod nije bila mlena kiselina povoljna po
bakterije i tetna za zube, ve su dobijani ugljen-dioksid i voda - povoljni po zube i tetni
za bakteriju.
Znaaj ovog istraivakog rada se ogleda u tome to je pokazano na koji nain se mogu
onemoguiti, odnosno prevariti, bakterije, virusi i kljuni metaboliki procesi ljudskog
organizma, tako da ne stvaraju tetne hibridne tvorevine. To bi mogao biti klju za reenje
najteih savremenih bolesti sa kojima je kolska medicina izgubila korak, kao to su
kancer, hepatitis, herpes i HIV/AIDS.
Ovde je i prvi put ponikla ideja da se intervenie na nivou enzima, a da se oni trajno ne
unite, otruju ili, kako nekl naunici kau, iskrive, ve da se samo privremeno i kontrolisano
onemogue u onome za ta su tokom evolucije stvoreni. Pokazali smo da e enzim koji radi
sa mikroelementom bez koga ne moe da funkcionie - kada mu se kontrolisano i perma
nentno daje drugi element u obliku atoma ili molekula - biti prevaren u jednoj, dve, tri
sekvence ili vie njih (koliko elimo), a da kasnije neoteen moe da nastavi obavljanje
vlastitih funkcija sa onim elementom koji mu je evolucija odredila i bez kojeg ne moe. To
je jedan od kljunih principa po kom funkcioniu bioloki prioriteti i bioloke intervencije.
Neophodno je napomenuti i da se ne sme inaktivisati enzim uz pomo mutacije, da bi
se dobila eljena hibridna tvorevina. Enzim se mora onesposobiti povratno (reverzibilno).
U tom sluaju e i dalje valjano obavljati svoju funkciju pa e se moi dobiti i - nesterilna
mula.
Izuzetno specifina supstanca kao to je enzim, dakle, mora da bude prevarena,
zavarana, a ne inaktivisana ili unitena. Nema mutacije enzima, ve mutanti ili nemutanti
proizvode jedne ili druge enzime, ija sposobnost za odreenu bioloku reakciju treba

privremeno ili trajno da se inaktivie. U ovom sluaju je uspavani enzim samo privremeno
inaktivisan na odreenom nivou reakcije, odnosno nije izmenjen u hemijskom smislu ili
zamenjen drugim enzimom, ve je samo dobio drugi atom ili jon kao dopunu. Mutacija je,
prirodno ili vetaki, proizvedena promena u naslednim svojstvima - strukturna promena
koja e se reprodukovati, dok se dodavanjem jednog atoma nekog elementa ne menja
,,ifra enzima.
Barijere izmeu vrsta ne podiu se mutacijom enzima, ve je re o novim uslovima iv
ota (ishrana na nivou atoma i molekula, npr.). To znai da enzimi korekcije dobijaju nove
atome, a rezultat takvih korekcija je novo potomstvo sa novim odlikama. to se tie defek
ta enzima, on moe dovesti samo do sterilnosti vrsta i itavog niza greaka i negativnih
mutacija koje se nikako ne bi smele nazvati novim vrstama, ve novim malformacijama
jedinki iste vrste dovedenih nekada do nakaznosti, to nikako nije cilj evolucije.
Koliko ovaj rad vodi pobedi nad bakterijskim, virusnim i gljivinim oboljenjima,
najbolje se moe videti na primeru HIV/AIDS-a.
Da bi HIV mogao da se razmnoava, potreban mu je enzim reverzne transkriptaze koji
radi pomou dvovalentnog magnezijuma. Ukoliko se taj enzim prevari - umesto dvova
lentnog magnezijuma u igru se ubaci neki dvovalentni atom (gvoe ili molibden), za ije
otkrivanje virus (njegov enzim) nije programiran - razmnoavanja e biti, ali e potomstvo
biti sterilni, a ne potentni primerci virusa. Drugim reima, nema bojeve municije, nema ak
ni manevarske - samo kolski meci.
Ljudi, zapravo, ne umiru od kancera, HIV/AIDS-a ili bolesti zavisnosti, ve od gubitka
energije, neuhranjenosti, slabosti i propadanja koje prouzrokuju ova oboljenja. Todoxin-ovi
preparati imaju svojevrsno imunomodulaciono dejstvo, odnosno sposobnost ojaavanja
imunokompetentnih elija (specifine odbrambene elije organizma za svaku vrstu bolesti)
i njihovog dopunjavanja mikrobioenergijom (energija koju poseduje organizam u celini;
mikrobioenergija podrazumeva energetski potencijal svake elije).
Mitohondrije su elijske organele koje funkcioniu poput akumulatora i odravaju
elektromagnetni potencijal elije na odreenom nivou. Todoxin, svojevrsnom energijom
lekovitog bilja, podie i odrava na visokom stadijumu mikrobioenergiju na nivou mito
hondrija zahvaljujui emu elije postaju sposobne da se suprotstave izazivaima bolesti.
Todoxin-ova nauna grupa se bavila prouavanjem mikrobioenergije jo od ezdesetih
godina prolog veka, zbog ega je esto bila na meti napada tvrdokornih zastupnika
zvaninomedicinskih stavova, koji su mikrobioenergiju svrstavali u sferu paranormalnog i
mistinog.
Ne znam kako su se pomenuti ljudi oseali posle saoptenja da su Nobelovu nagradu
za medicinu 1992. godine dobila dva nemaka naunika, Bert Sakmen i Ervin Neher,
uspevi da izmere mikroenegiju kanalia elijske membrane. Dakle, vie nije bilo dileme,
mikrobioenergija je prisutna u ivotu svake elije.
Propadanje organizma (kaheksija) praeno je gubitkom ivotne snage, teine, troen
jem miinog i drugog tkiva i invalidnou, i povezuje se sa oportunistikim infekcijama i
prestankom rada nekih organa. Kaheksija se javlja kao posledica nenormalnog metaboliz
ma ugljenih hidrata, proteina i masti.
Za razliku od zdravih elija koje koriste kiseonik da bi izvukle energiju iz glukoze i
proizvele ugljendioskid i vodu (nusprodukti ovog procesa), veina kancerogenih elija ima
drugaije metode razlaganja glukoze za stvaranje njima potrebne energije. Krajnji proizvod

energetskog ciklusa kancerogenih elija, ciklusa koji se odvija bez prisustva kiseonika,
predstavljaju ogromne koliine mlene kiseline.
Mlena kiselina, kao i proizvodi raspadanja proteina i masti, ulazi u krv, bubrege i jetru
i, uz troenje ogromnih koliina energije, ponovo se pretvara u glukozu. Potom se ova
glukoza vraa u kancerogene elije koje je koriste za energetske potrebe, uveavaju
proizvodnju, opet proizvode sve vee koliine mlene kiseline usled ega se ponovo javlja
nedostatak energije... Ovaj pogubni ciklus moe biti jedno od objanjenja kako kancer,
AIDS i bolesti zavisnosti, odvode telo na put bez povratka.
Posle shvatanja da hiruki zahvati i zraenje nisu efikasni u leenju veine oblika raka,
kao velika nada pedesetih i ezdesetih godina prolog veka pojavila se - hemoterapija.
Naalost, upotreba maginih lekova stavila je pacijente od kancera u jo teu i bolniju
situaciju. Danas se moe rei da hemoterapija nije poboljala nisku stopu remisije, karak
teristinu za primenu konvencionalnih vrsta terapije, ona ostaje izmeu 7 i 8 posto. Pored
toga, procenjuje se da e ak 25 posto pacijenata obolelih od raka i leenih hemoterapijom,
dobiti neku novu neoplazmu, upravo kao posledicu zraenja. Izmeu ostalih, ovo je svojim
istraivakim radom dokazao i dr Dozef Gold, penzionisani naunik i uesnik u
svemirskim istraivanjima SAD.
Kancer nije ,,neto ve - proces. Kancerozne elije su ule u bolestan odnos sa
ostatkom organizma, sa rastom tumora telo se troi i topi. Ove dve injenice nisu sluajne
ve uzrono-posledine. Prekidanje tog odnosa istovremeno znai zaustavljanje tumora u
celini. elije raka esto fermentiraju. Proces fermentacije je primitivan i nepotreban, uza
ludan nain da se dobije energija, ali je preovlaujui mehanizam pomou koga te elije
dobijaju energiju za svoj rast i razvoj (Simpozijum Galenike, 1981. godine, prim. dr sc.
Todor Jovanovi i saradnici).

Todoxin-ovi bioloki skalpeli


Na osnovu prouavanja receptura dobijenih porodinim predanjem, znanja steenih na
studijama medicine i prirodnih nauka, iskustva u leenju velikog broja pacijenata (40 god
ina medicinske prakse) i praenja najnovijih dostignua u medicini i drugim prirodnim
naukama, nastao je Todoxin - dijetetski proizvod na bazi meda i bilja, iz ijih sinergizma
farmakolokih dejstava proizilazi njegova dugorona efikasnost.
U Todoxin-ovim proizvodima nema vetakih sastojaka ili konzervansa. Njegova
izuzetno visoka podnoljivost omoguava korienje na due vreme bez ikakvih tetnih
posledica. Bolesnici mogu da uzimaju preparat bez obzira na ,,zvaninu medikamentoznu
terapiju, budui da do sada nije zabeleen ni jedan sluaj interakcije Todoxin-a i bilo kog
drugog medikamenta.
Razvitak novih antikancerogenih supstanci je, svakako, od vitalnog znaaja za mnoge
istraivae u ovoj oblasti. U poslednji dvadesetak godina, Todoxin je bio predmet unih
rasprava voenih meu najeminentnijim istraivakim ustanovama za borbu protiv
kancera (NCI - Nacionalni institut za kancer) u SAD i irom sveta.
Jedinstvena priroda Todoxin-a ogleda se u tome to on ne deluje direktno na tumore,
ali blokira njihov rast i irenje. Todoxin vri reverziju procesa kod obolelih od raka, proce
sa kaheksije ili sindroma slabljenja propadanja, istinskog uzroka smrti u vie od 50% slua
jeva. Iako u tesnoj vezi sa rastom tumora, kaheksija je oboljenje nezavisno od samog

kancera. Iz ovoga sledi da je slabost pacijenata u terminalnoj fazi bolesti prouzrokovano


zaaranim krugom u kome tumor isisava energiju iz tela obolelog.

Dictum sapienti sat est*


Uloga Todoxin-ovih varijacija u mitohondrijskom transportu jona, odnosno u regu
laciji elijskog metabolizma energije, ukazuje na nekoliko okolnosti. Prvi i najjednostavni
ji parametar mitohondrijske kiseonike fosforilizacije jeste koncentracija proteina respira
tornog lanca. Smanjenje ili poveanje koncentracije proteina uslovljeno je imunolokim
stanjem organizma.
Efekti uzimanja Todoxin-a relevantni su za mitohondrijske funkcije: penetraciju
unutranje membrane, visok kvalitet vezivanja za jone i njihovo neutralisanje (to pred
stavlja pozitivan efekat kod patolokih stanja organizma), povien kvalitet mitohondrijskog
transporta i povien energetski potencijal elije.
Todoxin je napravljen na bazi sveih integralnih korovskih biljaka sa monom energi
jom. Zato ba - korovskih? Najvee lekovito dejstvo poseduju upravo te biljke, sposobne da
rastu i opstanu ak i na kamenu, bez vode, i istovremeno se zatite od ekolokog zagaenja.
Todoxin sadri svee preparirane sastojke hromoproteina, fitohemoglutinina i fitoci
tohroma C. Inae, citohrom C se nalazi u mitohondrijskoj membrani, njegova koncentraci
ja regulie elijski energetski potencijal a osnova mu je ,,hem. Iz citohroma C se rekon
struie uz pomo hladne fuzije ili jednostavnom ,,dopunom mitohondrijske membrane
novim citohromom C koji, praktino, omoguava delovanje neophodnih fundamentalnih
fiziolokih elijskih mehanizama.
Antivirusno dejstvo Todoxin-ovih preparata je izuzetno. Re je o pravim selektivnim
prirodnim skalpelima usmerenim na zloudne elije i istovremenim uvarima zdravih. Ovo
do danas nije polo za rukom zvaninoj medicini.
Sobzirom na to da Todoxinovi proizvodi imaju izuzetno irok spektar blagotvornog
dejstva na metabolizam mnogih vrsta elija u raznim delovima ljudskog organizma,
ukljuujui kotanu sr, jetru, timus i endokrine lezde, kao i to da pacijenti sa retrovirus
nim infekcijama podnose trajno uzimanje Todoxin-a bez ikakvih neeljenih efekata, moe
se praktikovati i uzimanje malih doza Todoxin-a u cilju podizanja odbrambenih sposob
nosti organizma, na primer, uoi sezone gripa i prehlada.
Preventivna upotreba Todoxin-a se preporuuje u svim sluajevima opadanja imunite
ta kao to su, recimo, pre i posle hemoterapije, zraenja, operacija, kod uticaja poznatih
kancerogenih faktora koje je nemogue izbei (genska predispozicija, neizbean izvor
nepovoljnog zraenja po organizam, nezdrava hrana, voda, vazduh, psihiki stresovi), u
poznijim godinama, itd.
Mehanizam pomou koga Todoxin deluje jeste glukoneogena blokada u reakciji PEP
CK (fosfoenolpirivat karboksikinaza; pogledati priloenu shemu iz koje se vidi na kom
nivou Todoxin spreava stvaranje mlene kiseline). Ovim se smanjuje ,,oticanje energije iz
organizma obolelog a pojaava glukoneogeneza u elijama tumora i prekida sistemski cik
lus: tumor - dobitak energije i domain - gubitak energije ili rast tumora - kaheksija orga
nizma domaina.
*Za pametnog je dovoljno reeno

Terapija Todoxin-om (postoje dve varijante preparata Todoxin 2 - osnovna ,,A vari
janta i pojaana ,,B varijanta, za poodmakle stadijume) moe predstavljati novu vrstu
hemoterapije ,,uskraene za veliki broj neeljenih efekata u korist gotovo neograniene
dobrobiti (pogledati Todoxin-ovu mapu imunolokog sistema).
Prednosti Todoxin-a u odnosu na zvaninomedicinske terapije kancera su brojne. Re
je o jeftinom prirodnom jedinjenju pristupanom za masovnu proizvodnju sa viestrukom
terapeutskom primenom. Rane in vivo studije demonstrirale su da Todoxin 2 (obe vari
jante) moe inhibirati gubitak teine i rast tumora kod itavog varijeteta transplantiranih
modela mieva i pacova, bez direktne citotoksinosti, da moe dodati antitumorski efekat
hemoterapijskim lekovima i da nema znaajnih neeljenih efekata. Kako je zapaeno u
mnogim studijama na NCI (Nacionalni institut za kancer SAD), Karolinska institutu u
Stokholmu, Bekmenovoj laboratoriji u Kanadi, prilikom administriranja Todoxin-a 2, u
paljivo strukturisanim dozama, pokazala su se mnoga korisna dejstva protiv slabljenja kod
gubitka teine, gubitka apetita, bolova i psiholokih depresija, esto prisutnih kod kancera
i prilikom njegovog leenja. Izveteno je, takoe, u ovim i brojnim drugim istraivanjima
da Todoxin 2 moe veoma uspeno da inhibira rast tumora.
Potencijalno neeljeni efekti (uoeni kod manje od dva posto ispitanika) ukljuuju
vrtoglavicu, muninu i blag oseaj svraba na koi (najvie jedan od 1.000 pacijenata).
Pomenuti podatak - manje od dva posto - naveden je iskljuivo zbog inostranih pacijenata
jer tamonji zdravstveni propisi nalau takvu formulaciju iako to nema bilo kakvih dodirnih
taaka sa naom medikacijom.
Mogui korisni efekti ukljuuju redukciju bolova, gubljenja kondicije (kaheksiju), sta
bilizaciju simptoma i rasta tumora, poboljanje apetita i dobijanje na telesnoj teini,
poboljanje stava i snage, nestanak simptoma i remisiju kancera.
Tokom brojnih studija je dokazano da je odravanje telesne teine kod pacijenata tre
tiranih Todoxin-om statistiki povezano sa poveanjem efikasnosti ingestiranih kalorija, da
su srednji cirkulatorni nivoi Todoxin-a u krvi devet asova nakon uzimanja standardne
oralne doze iznosili 0-89 ng/ml, implicirajui da pacijenti koji nisu imali koristi od Todoxin-a nisu apsorbovali isti iz gastrointestinalnog trakta.
Istraivai iz Bekmenove laboratorije su demonstrirali da Todoxin redukuje proteins
ki slom i uva perifernu (telesnu) miinu masu kod pacijenata sa kancerom plua u kas
noj fazi nemalih-elija (NSCLC); takoe je utvreno da Todoxin 2 (obe varijante) deluje na
odravanje nivoa serum-albumina, vanog prognostikatora preivljavanja kod pacijenata
od kancera.
Upotreba sredstava za smirenje, sedativa, analgetika, barbiturata i/ili alkoholnih nap
itaka sa Todoxin-om 2B (pojaana varijanta za poodmakle stadijume kancera) unitava
efikasnost ovog leka, to nije sluaj sa Todoxin-om 2A (osnovna varijanta).
Postoje i izvesni nutricioni principi kojih se treba pridravati tokom korienja Todoxin-a 2B (pojaana varijanta za poodmakle stadijume kancera) i Todoxin-a 2A (osnovna var
ijanta):
- Prva 42 dana Todoxin-ove terapije, i kod A i B varijante (esto se kombinuju), ne
sme se uzimati nita od namirnica ivotinjskog porekla
Strogo izbegavati zamrznutu i konzerviranu hranu
- Izbegavati hranu koja sadri konzervanse, aditive i vetake boje
Ne jesti proizvode koji sadre belo brano, so ili beli eer

Jesti to vie sveeg voa i povra i piti svee isceene sokove


- Piti to vie ajeva ili mineralne vode (prema sopstvenim potrebama), kao zamenu
za vodu sa esme
Odmor je posebno vaan, uz umerenu fiziku aktivnost i vebe.
Nikada nisam radio ono to su drugi radili i nikada nisam postavljao pitanja koja su
drugi ponavljali. Pronaao sam svoje odgovore i Todoxin. Pronai u i put da on doe do
svih kojima je neophodan.
Podrazumeva se da Todoxin nije jedini prirodan preparat koji nudi nadu u borbi pro
tiv steenih neizleivih bolesti, isto kao to ni pristup Todoxin-ove naune grupe nije jedi
no ispravan. Na cilj je, izmeu ostalog, da pomognemo zvaninoj medicini u prevazilaen
ju zastarelih pogleda i, jednom za svagda, spreavanje maltretiranja (ali i osiromaivanja!)
pacijenata hemoterapijom, zraenjem, mono i kombinovanim terapijama.

ivotje kratak, delo je veno; povoljan tren brzo promine, pokuaj je varljiv, presuda
je teka. Ali ne treba samo lekar da uini svoje, nego i bolesnik, okolina i spoljni svet..
Hipokrat
itaoci koji ele da saznaju vie o nekim temama iz ovog poglavlja, dodatne informa
cije mogu nai u odgovarajuoj literaturi:
^ Zbornik radova sa Jugoslovenskog simpozijuma o protetskim inovacijama, Beograd,
1981;
-v* Sluaj prevarene bakterije - Epohalno otkrie ili nauni rimejk, ,,Galaksija, april
1990;
,,Da li e preko ljudskog gena Amerikanci uskoro zavladati svetom?, ,,Argument,
19. maj 1997;
^ Prirodni virostatik Todoxin u leenju HlV-infekcije i kanceroznih oboljenja, prim.
dr sci. Todor Jovanovi i koautori Mila i Dejan Jovanovi, Beograd, 1996;
^ ,,Todoxin - biolokim skalpelom na tehnologiju zablude, prim. dr sci. Todor
Jovanovi i koautori Mila i Dejan Jovanovi, Beograd, 1998;
Srbiji na zdravlje, prim. dr sci. Todor Jovanovi i koautori Mila i Dejan Jovanovi,
Beograd, 1999;
^ Srbiji sa sreom, prim. dr sci. Todor Jovanovi i koautori Mila i Dejan Jovanovi,
Beograd, 2001;
^ Nada za Srbiju, prim. dr sci. Todor Jovanovi i koautori Mila i Dejan Jovanovi,
Beograd, 2002.

Razuman izbor hrane


+ mudro ivljenje
= bolje zdravlje
Prindp evoludje koji se mora imati na umu je da ona proima sve. Pre hioloke
evoludje, postojala je prethodna prebioloka evoludja; pre toga, postojalaje evolu
dja kosmosa. Posle bioloke evoludje postojalaje metabioloka evoludja, evolud
ja svesti, i svesnosti svesti, kao i svest o evoludji. Evoludja se upravo sada odvija
na nivou ljudskog uma, kao rezultat ljudskog iskustva, koje metaboliemo, koje
postaje ugraeno u nae bie. Ljudska misao i Ijudska kreativnost razvile su se kao
reakdja na Ijudsko okruenje. Metabioloka evoludja obuhvata preivljavanje naj
mudrijih. Mudrost danas postaje novi kriterijum podobnosti.
Dr Donas Salk
ovek je od Zemaljskog praha stvoren i u Zemljaski prah se vraa. Izmeu toga, od
Zemaljskog praha - ivi.
Ma koliko udno zvualo, priu o ishrani zapoinjem od - rupa. Ozonskih, naravno.
Toliko se pie i pria o njima (australijske plavue rtvuju bar dve nijanse bakarne boje
izbegavajui da se sunaju izmeu devet sati pre i pet sati posle podne) a, valja priznati, o
njima se ipak malo zna.
Ozon je jedan od Zemljinih omotaa. Veoma je redak, ali se zato u veim koliinama
nalazi u viim slojevima atmosfere - stratosferi. Na visini izmeu 15 i 50 kilometara iznad
Zemlje, nalazi se atmosferski sloj u kome je koncentracija ozona deset puta vea nego u
ostalim delovima. Zato je dobio naziv ozonski sloj, ozonski omota ili ozonski tit. Kada
koncentracija ozona u ozonskom sloju drastino opada ili se izjednaava sa prosenom
koncentracijom, tada se govori o ozonskoj rupi.
Rupa u ozonskom omotau iznad Antarktika je 2005. godine dostigla veliinu
povrine Evrope ili - deset miliona kvadratnih kilometara. Ove podatke je prikupio
Envisat, satelit Evropske svemirske agencije, i najavio njeno dalje irenje. Ozonski omo
ta je, inae, u protekle dve godine pokazivao znake oporavka, to je naunicima dalo
povoda za optimizam, ali...
Istini za volju, ima i onih koji tvrde da je u celu ovu priu umeala prste i promena
pola zemljinog magnetizma koja je u toku, a koja se deava, otprilike, svakih 200.000 god
ina. Naime, do pomenute promene dolazi usled hlaenja Zemljinog usijanog jezgra. Kako
tvrde eksperti, Zemljino srce se, zahvaljujui ovom fenomenu, vie ohladilo za poslednjih
600 godina nego za prethodnih - 5.000!

Koji smo mi srenici. Sve to se deava, mora za naeg kratkotrajnog bitisanja na


Zemlji da se desi. Bilo kako bilo, pomenuta promena pola se, izmeu ostalog, manifestuje
i znaajnim smanjenjem zemljinog magnetizma to, opet, smanjuje zatitnu mo jo jednog
Zemljinog zatitnog omotaa od infracrvenih zraka, smrtonosnog ultraljubiastog zraenja
Sunca i ostalih tetnih kosmikih zraenja.
Kljuna uloga ozona je ouvanje biosfere i regulacija klimatskih uslova kroz apsorpci
ju ultraljubiastog dela sunevog zraenja. Glavni eliminator najveeg dela ultraljubiastog
zraenja je ozon. Zahvaljujui njemu, na Zemljinu povrinu dospeva mnogo manji deo
sunevog zraenja, sa manjim intenzitetom i izmenjenim spektralnim sastavom.
Udeo ultraljubiastog zraenja pri povrini Zemlje je 3 odsto, infracrveni deo iznosi 55
odsto, a vidljivi oko 42 odsto. Manje doze ultraljubiastog zraenja su neophodne, dok su
velike doze tetne za ivi svet. Kod oveka, na primer, normalno ultraljubiasto zraenje
omoguava stvaranje vitamina D, koji omoguava razmenu fosfora i kalcijuma u organiz
mu. Smanjenje koncentracije ozona u atmosferi za 1 odsto, dovodi do poveanja ultralju
biastog zraenja na Zemlji za 2 do 3 odsto.

Planetu nismo nasledili od dedova i oeva,


pozajmili smo je od dece i imuadi!
E, sad, nakon apsolviranja ozona, valja se (opet) vratiti na - rupe.
Fenomen ozonskih rupa nastaje usled odlaska u atmosferu ogromnih koliina freona
i ,,sprejeva (naravno, njihove sadrine) naih dama i sve vie njihovih runijih polovina,
koje se troe u enormnim koliinama. Re je o fluorohlororadikalima koji se pod uticajem
atmosferilija i visokih temperatura, nakon 3 do 5 godina provedenih u gornjim slojevima
atmosfere, razlau i uzimaju alotropsku modifikaciju (osobine nekih elemenata da se jav
ljaju u vie oblika) ozona, fantastinog filtera koji ne dozvoljavaju prodiranje ultravioletnih
zraka direktno na Zemlju. Ozon, odnosno kiseonik, dakle, vezuju za sebe i na taj nain
stvaraju pomenute ozonske rupe kroz koje ultravioletni zraci nesmetano prolaze do
Zemljine povrine neumitno izazivajui rak koe i, za neke nepoznate, rekombinacije gena
biljaka i ivotinja. Ne znajui ta se u meuvremenu desilo, ovek objektivno ne zna ta
zaista jede. Prosto i - jezivo!
Drugi fenomen je fenomen staklene bate. Ogromne koliine ugljendioksida iz
kotlarnica, automobila i ostalih motornih vozila, posebno termoelektrana, odlaze u
gornje slojeve atmosfere, stvaraju tamo neprobojan sloj koji spreava novopridolu
toplotu sa Zemlje da nastavi put u kosmos i time poveavaju tem peraturu makro i
mikro klime. Ilustracije radi, temperatura atmosfere je u poslednjih 100 godina porasla
za 1C, a samo od 1972. do 1997. za novi stepen! Na Junom polu se pre nekoliko god
ina ve ,,otkaio jedan gleer prenika 80 kilometara, a dobri poznavaoci hidrografije
kau da, podigne li se za samo neki santimetar nivo okeana i mora, doi e do katas
trofalnih poplava na koje ljudi nee moi da imaju ama ba nikakvog uticaja. (Nije, valj
da, ve poelo?!)
Tako je na ,,nebu. A na Zemlji i pod njom? Pre desetak godina objavljena je vest da
smo i mi ,,dobili tele sa dve glave. Ista vest je mogla da se naslovi sa: I naa ivotna sred
ina je definitivno zatrovana. Primeeno je, naime, da su okolina Zete i Skadarskog jezera
zagaene otpadnom vodom iz aluminijumskog kombinata. U mesu uginulih riba naeni su

teki metali, kobalt, olovo... Ni u drugim krajevima, meutim, nije bolje zbog ega treba
biti oprezan u diskusiji na temu proizvodnja ekoloke hrane u naim uslovima.
Dobro je, sve se ovo deavalo jo pre bombardovanja 1999. godine!
Nema ,,zdrave i ,,bolesne hrane - objanjavao je svojevremeno jedan na uvaeni
profesor - ve samo bioloki vredne ili manje vredne. U svetu se proizvodi hrana koja ni u
tragovima nema ostatke pesticida ili tetnih zraenja.
Ipak, valja prvo objasniti da je ovekova sredina - pupak. ivotna je, meutim, ambi
jent gde ivi, radi i bitie. Ekologija je, pojednostavljeno, harmonija koja bi trebalo da vlada
izmeu oveka, sredstava sa kojima proizvodi i ambijenta u kome dela.
Evo, recimo, ta to ,,svet izmeu ostalog zahteva od proizvoaa hrane poveane
bioloke vrednosti.
Sirovi poljoprivredni proizvodi mogu biti proizvedeni na polju na kome najmanje
jednu do dve godine pre poetka ove proizvodnje nisu upotrebljavana mineralna ubriva,
pesticidi ili hormoni (regulatori rasta), znai, moraju biti proizvedeni, ubrani, distribuirani,
preraeni, pakovani i skladiteni bez upotrebe sintetikih sastojaka.
Industrijski proizvedene namirnice mogu biti izraene samo od sirovina dobijenih
pod pomenutim uslovima i iskljuivo uz upotrebu vitamina C, natrijum-askorbata, kalci
jum-askorbata i limunske kiseline kao konzervansa. Meso, ivina i riba, moraju se
proizvesti bez upotrebe bilo kakvih hemijskih preparata i lekova u cilju stimulacije i reg
ulisanja prirasta i omekavanja mesa. Nikakav lek ili antibiotik ne moe biti unet hranom
ili putem injekcije, osim za tretman specifinih bolesti i to nikako u roku od 90 dana pre
klanja. Znai, organizam mora da se oisti.
Stona hrana mora da potie iz organski proizvedene hrane, takoe, bez ikakvih
hemijskih sredstava. Mleko mora biti od ivotinja hranjenih hranilima bez aditiva (dodatak,
obino u svrhu poboljanja svojstava nekog proizvoda), bez davanja lekova osim pri tret
manu specijalnih bolesti. Ako se lekovi ve upotrebljavaju, mleko se moe koristiti tek 30
dana nakon prestanka njihovog davanja ivotinji. Svei poljoprivredni proizvodi, preraene
namirnice, meso, ivina, riba i mleko, koji ispunjavaju navedene kriterijume, mogu se
etiketirati oznakom organski gajeni, organski gajeni i preraeni, organski i proizve
deni ili kao ,,bio hrana.
Sve u svemu, proizvodnja bioloki bezbedne hrane je ,,s one strane mineralnih ubri
va, insekticida i drugih hemikalija. Kako kad je sve to i smiljeno da bi se biljke zatitile,
kvalitet i prinos poveao, a tetoine unitile?
Genetskim inenjeringom su selekcionisane pojedine vrste insekata koji unitavaju
tetne insekte! Pri tom, naravno, ,,selekcionisani nije tetan za biljku. S druge strane, rec
imo, crvljive jabuke u SAD su i do pet puta skuplje od rumenih, jedrih i ,,zdravih. Crvi su
zapravo jedini istinski dokaz da nisu primenjivana nikakva hemijska sredstva, jer, da bi se
dobila jabuka ,,kao sa slike, treba je najmanje 15 (petnaest!) puta prskati.

KarGol nije nita drugo do kupus sa fakultetskim obrazovanjem!


Mark Tven
Ali, to kae na narod - ne lezi vrae. Maja 2000. godine, Nemaku je potresao skan
dal obelodanjen u novinama pod naslovom, ni manje ni vie nego - Otrov u zdravoj hrani!
Zdrava hrana u Nemakoj oigledno nije ba najzdravija. Ovaj alarmantan zakljuak

nametnuo se posle otkria velikog skandala u prestinoj i nadasve profitabilnoj brani


proizvodnje takozvane ekoloke hrane, objavljeno je u tampi.
Skandal je buknuo posle otkria da se u kobasicama, piletini, jajima, pa ak i hrani za
bebe koji nose peat najprirodnijeg proizvoda, nalazi otrovna materija nitrofen. Meunar
odna agencija za istraivanje raka, lanica Svetske zdravstvene organizacije, nitrofen je
odavno stavila na spisak materija koje izazivaju ovu opaku bolest.
,,Bomba je eksplodirala kada je javnost obavetena da je u vie od 100 pogona i kom
binata irom Nemake, koji proizvode ekoloku hranu, otkriven nitrofen. Skandal je odmah
dobio poasno mesto najcrnje epizode u istoriji proizvodnje zdrave hrane - brani koja
poslednjih godina u Nemakoj doivljava veliku ekspanziju.
Proizvodnja ekoloke hrane u Nemakoj je, barem se tako mislilo, pod jakom lupom
kontrole. Zbog toga je jo okantnije delovala vest da su neki proizvoai koristili nitrofen.
Tragovi ove otrovne materije pronaeni su u hrani koja je koriena na farmama za gajen
je pilia. Re je o 100 tona hrane proizvedene u Brandenburgu koja je otila na razne adrese
u Nemakoj.
Nemaki mediji izvestili su da su tragovi nitrofena uoeni i u hrani za bebe koju
proizvodi ,,Hip.
,,0va hrana je povuena iz prodaje poetkom godine, izjavio je Gerald Herman,
rukovodilac Udruenja proizvoaa ekoloke hrane.
Herman nije, meutim, odgovorio na pitanje koliko je ove nezdrave hrane stiglo do
beba u Nemakoj.
Renata Kinast (Zeleni), resorni ministar u vladi kancelara Gerharda redera koja se
brine o potronji, u prvom reagovanju je priznala da je re o skandaloznom dogaaju.
Obeala je da e sluaj biti u najkraem roku rasvetljen i da krivce oekuju drastine kazne.
U celoj prii ulje na vatru dolilo je saznanje da su nadlene slube jo krajem prole
godine dobile prve informacije o korienju nitrofena. Visoka koncentracija ovog otrova
pronaena je u itaricama korienim za prehranu stoke i pilia, to je ukazivalo da je neko
nezakonito upotrebljavao zabranjene preparate za unitavanje korova koji sadre ovu
materiju.
Ministri poljoprivrede nemakih pokrajina bili su neuporedivo otriji, Upuene su
estoke kritike na raun centralne vlade koja neopravdano daje veliku podrku
proizvoaima ekoloke hrane. Ministar iz Donje Saksonije, Uve Bartels (SPD), podneo je
zahtev dravnom tuilatvu da se ukljui u istragu.
Skandal je u meuvremenu dobio i meunarodnu dimenziju. U okrugu Klopenburg
zaplenjeno je 230 tona piletine ,,obogaene nitrofenom. Ovo meso bilo je predvieno za
izvoz u Rusiju.
Upotreba nitrofena u zapadnim nemakim pokrajinama zabranjena je 1981. godine, a
posle ujedinjenja 1990. godine ovaj zakon je proiren i na istok Nemake. To je uraeno
zbog toga to je ovaj kristalni praak veoma otrovan.
Istraivanja su dokazala da nitrofen izaziva upalu oiju, koe i sluzokoe. Gotovo je
neunitiv i ne rastvara se u vodi. Zbog toga lako moe da prodre u lanac ovekove ishrane
- pre svega kroz biljke i ribe.
Delovanje nitrofena na oveka nikada nije ispitivano, a on se naao na listi otrovnih mater
ija posle opita sa ivotinjama. Rezultati su bili toliko ubedljivi da je i Evropska unija zabranila
njegovo korienje. Izmeu ostalog i zbog saznanja da je re o materiji koja izaziva rak.

Razbuktavanje ekolokog skandala vladajua koalicija u Nemakoj iskoristila je


da pojaa pritisak uoi glasanja u drugom domu parlam enta - Bundesratu - o zakonu
koji uvodi jau zatitu nemakih potroaa. Opozicija koja u Bundesratu ima veinu
dosad je blokirala usvajanje ovog zakona koji, izmeu ostalog, predvia mogunost
da se javno saopte imena nesavesnih proizvoaa, to je dosad u Nemakoj bilo
zabranjeno.
Da zlo bude vee, kao to to obino biva, pomenuti skandal je izbio na videlo tek to
je unekoliko utihla afera oko - ludih krava.
Naime, samo nekoliko meseci ranije, preciznije 14. novembra 1999. godine dolo je do
ee nesuglasice (eufemizam za sukob) na relaciji Velika Britanija i Evropska unija - Fran
cuska, u novinama naslovljenoj sa: Francuzi nee lude krave. Evo ta je stajalo ispod
naslova:
Britanski premijer Toni Bler ponovo nije uspeo da ubedi francusku vladu da odustane
od zabrane uvoza britanskog juneeg mesa, saopteno je u Londonu povodom novog
Blerovog razgovora sa francuskim premijerom Lionelom ospenom.
Francuska vlada ne odustaje od stavova francuskih strunjaka da britansko junee
meso i dalje nije bezbedno za ishranu i zato zadrava zabranu njegovog uvoza.
Poslednji rok koji je postavila Evropska komisija za dogovor je idui utorak, ali se
danas u Londonu procenjuje da Francuska nee odustati i da e zabrana biti zadrana.
To znai da e Evropska komisija, na zahtev Britanije, pokrenuti sudski postupak pro
tiv Francuske, jer je Evropska unija jo 1. avgusta zvanino ukinula troipogodinju zabranu
za britansko meso.
Pored Francuske, zabranu je zadrala i Nemaka. Uprkos buno datim obeanjima da
e reiti problem i bez suda, britanska vlada je, ipak, doivela poraz.
Ministar poljoprivrede Nik Braun je u intervjuu Bi-Bi-Siju priznao da je britanska vlada
nemona, jer ako Francuska ne eli da uvozi britansko meso tu Britanija moe malo ta
da uini.
On je ukazao da bi, ipak, trebalo i dalje pokuavati dogovorom reiti problem, pa
makar to trajalo i nekoliko meseci, jer sudski postupak u Evropskom sudu traje nekoliko
godina.
Opozicioni konzervativci su zatraili Braunovu ostavku, to je Blerova vlada odbila.
itav problem je, utisak je, preuvelian i to zahvaljujui medijskim manipulacijama bri
tanske vlade.
Iako je i Nemaka zadrala zabranu, medijska mainerija Blerovog kabineta se okomi
la samo na Francusku. Onda je, uplaena od razbuktavanja antifrancuskog raspoloenja, na
brzinu proglasila ocenu ekspertskog tima u Briselu da je meso bezbedno kao veliku
pobedu premijera Blera.
Ispostavilo se da nije re o ,,pobedi nego o porazu, ali se i dalje zamagljuje sutina
problema - da francuski strunjaci smatraju da birtansko meso nije bezbedno.
Francuska vlada, naravno, potuje svoje strunjake, a ne ispolitizovane naunike u
Briselu.
Utisak je da je problem u samoj Britaniji isuvie ispolitizovan, pa bi i posledice mogle
biti daleko vee nego to su tete za britanske stoare.
Istog dana, Francuzi su uzvratili stavom pretoenom u nadnaslov - Tvrd stav Pariza
prema ludim kravama - i naslov Kazna bolja od bolesti:

Francuska e se radije suoiti sa zakonskim merama nego da ukine zabranu uvoza


britanske govedine pre nego to bude uverena da je to meso zdravo, izjavila je za Bi-Bi-Si
francuska ministarka za potronju Mariliz Lebrani. Evropska komisija nastoji da brzo rei
spor Pariza i Londona o uvozu goveeg mesa iz Britanije.
Lebrani je izjavila da Francuska ne eli da EU preduzme bilo kakve kaznene mere, ali
je dodala da njena zemlja jo nije uverena u efikasnost britanskih metoda kontrole, ispiti
vanja i praenja stoke radi iskorenjivanja govee spongiformne encefalopatije ili ludila
krava.
Iz priloenog se vidi da su i iz Engleske odavno otila stara dobra vremena. Veliki
engleski putnik Fajns Morison, recimo, pisao je neposredno posle smrti kraljice Elizabete I
(1603. godine): Engleski zemljoradnici jedu crni hleb od jema i rai i vie ga vole nego
beli hleb, jer due ostaje u stomaku i ne svari se tako brzo kada ovek radi; ali graani i
gospoda jedu izvanredan beli hleb, poto Engleska obiluje svim vrstama itarica.
Englezi imaju mnogo mesa, svih vrsta ivine, i ribe i svega to je dobro za jelo. U odgo
varajuim mesecima Englezi jedu srnetinu, u velikim koliinama: leti od srndaa, a zimi od
srne, koju peku u testu, i to jelo je poslastiea kakva se retko moe nai u bilo kojoj drugoj
kraljevini. U Engleskoj, pa moda samo u jednoj njenoj pokrajini, ima vie srna nego u celoj
Evropi koju sam video...
Engleski kuvari su, u poreenju sa kuvarima drugih naroda, naroito dobri za peen
je mesa. itelji Engleske skoro i ne jedu meso prostije od kokojeg, a to se tie gusaka,
jedu ih u dva vremenska razdoblja: kada se ove ugoje na strnjici posle etve i kada su mlade
oko Duhova. I mada se smatra da se od zeeva dobija melanholija, jedu ih ipak kao divlja,
i peene i kuvane...
Ni rei o vou i povru. A da je neko prorekao da e u Engleskoj jednog dana krave
poludeti, garant bi ga spalili kao veca. Ali, tako je to izgledalo u Engleskoj u vreme kraljice
Elizabete I. Drugo vreme, drugi obiaji. Jedino je glad veita.

Deo tajne uspenog ivota je u tome da jedete sve to elite,


a onda prepustite hrani da se izbori da iz vas izae.
Mark Tven
Kako stoje stvari kod nas? Mnogi su skloni verovanju da smo, zahvaljujui niim iza
zvanim sankcijama uspeli da sauvamo zdravu hranu i izbegnemo zagaivanje pesticidi
ma, herbicidima i ostalim ,,idima. Koji su, na primer, nai krajevi ,,zdravi? Podruje Goli
je je gotovo idealno, zatim podruje Kopaonika, pojedini delovi umadije i Vojvodine. U
stvari, tako je bilo do ve pomenutog bombardovanja 1999. Nakon toga nisu vrena podrob
nija istraivanja na ovu temu. Stranake borbe i prodaja nekadanje drutvene i dravne
imovine su trenutno mnogo interesantniji...
Naime, na veini naih poljoprivrednih dobara godinama nije bacan stajnjak, a sekun
darne sirovine u polju (biljni ostaci) su, uprkos zabrani, spaljivani. Time je zemljitu nane
sena dvostruka teta. Osiromaeno je za dotinu organsku materiju koja bi stvorila humus
(dakle, opet organsku materiju), a visokom temperaturom je unitena mikroflora u zemlji
tu koje stvara tzv. vodno-vazduni reim u korenovom sistemu i izaziva suprotan efekat od
eljenog. Ne unosei organsku materiju u zemljite, a dajui mu mineralno ubrivo sa
aktivnom materijom, descedentnim (silaznim) tokovima - bilo da su doli iz atmosfere

(kie) ili (jo crnje) navodnjavanjem - ispiraju se te aktivne materije iz mineralnih ubriva
i ne samo to se zagauje biljka, nego, korenov sistem ne moe da je ,,uzme, a ona odlazi
u dublje slojeve gde zagauje - vodotokove!
To, naalost, nije sve. Dovoljno je u julu proetati ovom lepom zemljom da bi se shvati
lo i zato. Ni deset metara od kolone automobila koja juri za morem i suncem, uredno stoje
poreani stogovi sena, livade prekrivene tek pokoenom travom koja se sui, paradajz,
paprika, lubenica, kukuruz, neto kasnije i kupus, ,,ulepavaju vidik putniku namerniku.
Eto, zato!
A 200 metara levo i desno od puta ne bi smelo nita da se seje to je za ljudsku upotre
bu. ak ni seno, jer e se njime hraniti krave mlekulje i junad, a oveku vraati kao
bumerang. Nije tajna da kupus i spana ,,gutaju sve teke metale (produkte sagorevanja) i
,,ugrauju ih u sopstveno lie i koren. Male promene u kvantitetu, dovode do novog
kvaliteta ili se ostaci pesticida gomilaju u masnom, potkonom tkivu i onog momenta kad
se stvore u organizmu, bilo zbog smanjene odbrambene sposobnosti ili ega drugog, tek,
poinju da bujaju u ko zna kom pravcu. Na alost, pravac je uvek - nepovoljan.
U brdovitim predelima nije redak sluaj da ljudi prave tale iznad kua. Epilog: goto
vo svako drugo dete jer zaraeno amebama! To je, meutim, problem kulture ivljenja. Ni
,,vikendai nisu izuzetak.
ta je to karenca? Vreme. Kakvo, u emu je problem sa seljacima i ,,vikendaima,
kojih je istina sve manje, ali su zato sve agilniji u uzgoju domae hrane, to jest parada
jza, paprika, krastavaca, luka, zelene salate i sl? Problem, dakle, lei u tome to malo ko
obraa panju na etiketu sredstva za zatitu bilja na kojoj, recimo, pie: karenca 28 dana.
To znai, 28 dana mora da protekne od poslednjeg nanoenja sredstava do prve mogue
upotrebe bilo kog dela te biljke za ishranu. Korena, lista, stabla ili ploda. Tek posle toga
moe se smatrati da je dolo do njegove transformacije u oblike koji nisu tetni za ljud
ski organizam.
Slina je situacija i sa ivotinjama, odnosno, mesom: valja se kloniti onog, ,,na oko
lepog, crvenog mesa koje mami iz izloga. Zato? Pod ,,terapijom je antibiotika ili hormona.
Zato i jeste takvo. Ili, da li vam se dogodilo da jedui piletinu osetite miris ili ak ukus ribe? Jeste. pa, kako ste sa zdravljem? Dobro. Bogu hvala! Imali ste sree i to mnogo. Svojevremeno je (da li samo tada) ko zna ko od naih ,,biznismena kupio u Amsterdamu tzv.
plovei kontingent ribljeg brana koji do tada niko nije hteo ni da pogleda, a prilino dugo
se ljuljukao u brodu vezanom za dok. U ueglom ribljem branu se ,,zakotila i salmonela!
Srea je vaa to ste prili meso pileta hranjenog ovim branom i tom prilikom unitili
salmonelu, inae... Ukratko, nema nieg boljeg ni zdravijeg dok koka ne zakljuca po
seoskom dvoritu!
Mleko krave koja dobija lek ili neki od antibiotika, najmanje je 30 dana neupotreblji
vo. Mora se u meuvremenu musti? Ali i mleko baciti. Za njeno meso je, podseam, taj vre
menski rok 90 dana.

Ko se sino nabokao hladnih pihtija,


prehvenih siretom i posutih suvom ljutom paprikom,
noasje imao naunofantastine snove.
K oje legao gladan - sanjao je pihtije.
Duko Radovi

Istini za volju, ima i gorih ,,pojava u oblasti ishrane. I to u ,,razvijenom svetu. Za lju
bitelje ovog tiva, evo jo jednog ,,interesantnog primera od 17. jula 2002. godine koga su
svetske novinske agencije naslovile sa: Novi skandali u Evropskoj uniji:
Najnoviji skandal u sektoru hrane i pia u Evropskoj uniji pogodio je, prema posled
njim saznanjima, ukupno osam evropskih zemalja, jer je otkriveno da su Holanani izvozili
zaraene svinje i stonu hranu i u paniju, Francusku i Italiju.
U Italiju je izvezeno oko 2.000 ivih, potencijalno zaraenih svinja, u paniju 500, a u
Francusku 200.
Dosad su, uz Holandiju, gde je hormon MPA (medroksi-progesteron-acetat) pronaen
u stonoj hrani, pominjani samo Belgija, Luksemburg, Nemaka i Velika Britanija.
Holanani su izvezli izvesnu koliinu svinjetine, za koju se sada sumnja da je
zaraena, u Veliku Britaniju, dok je stona hrana holandske produkcije isporuena Luk
semburgu.
U nekim od navedenih zemalja MPA je otkriven, ak, i u bezalkoholnom piu.
Smatra se da pomenuti hormon, konzumiran u veoj koliini, moe da izazove
sterilitet kod ljudi. Kao izvor zaraze oznaena je belgijska firma ,,Bioland, iji vlasnik je
odmah uhapen.
Eksperti za bezbednost hrane EU sloili su se da Holanani moraju da izoluju sve
,,sumnjive firme i proizvoae stone hrane. Na ,,crnoj listi se dosad nalo 55 holandskih
farmi.
Od svih lanica EU zatraeno je da provere da li je neka od njihovih firmi bila klijent
,,Biolanda. Istovremeno, iz Brisela je svima naloeno da s farmaceutskim otpadom postu
paju u skladu s propisima o zatiti zdravlja ljudi.
Najnoviji skandal je iskrsnuo samo mesec dana posle prethodnog, kada je otkriveno da
je jedan nemaki proizvoa koristio u hrani za ivinu, goveda i svinje penicu tretiranu
herbicidom nitrofen, supstancom koja izaziva rak.
Nacionalni centar za zdravstvene statistike u SAD procenjuje da jedna treina odraslih
Amerikanaca ima probleme sa vikom telesne teine, i tvrdi da se gojaznost kod amerike
dece udvostruila u poslednjih dvadeset godina.
Prema standardima Svetske zdravstvene organizacije, 59 odsto mukaraca u SAD nez
dravo je gojazno, dok se isti problem odnosi na 49 odsto Amerikanki. Takvo stanje koje ima
za posledicu opasne bolesti, bolovanja i odsustvo sa posla godinje kota ameriku dravu
66 milijardi dolara.
ezdesetih i sedamdesetih godina prolog veka, gojaznost je bila stabilizovana, kada se
svaki etvrti Amerikanac smatrao gojaznim. Od 1980. godine broj gojaznih poveava se za
8 odsto po deceniji, to znai da e celokupno stanovnitvo u SAD imati vika kilograma do
2230. godine. Uprkos velikom popularisanju dijeta i zdravog ivota, 1997. godine najvei
rast prodaje zabeleila je upravo brza hrana i uproeni obroci koji najvie i goje: hamburg
eri, pomfrit i gazirana pia.
Od 1920. kada su u Miigenu predstavljene ve pripremljene itarice za doruak, sve
je vodilo ka pojednostavljivanju pripreme obroka. ezdesetih godina zamrznuta hrana za
brzu pripremu postala je opti model, a osamdesetih godina svako domainstvo u Americi
kupilo je mikrotalasnu penicu. Poetkom devedesetih dolo se do stanovita da se
Amerikanci najbolje oseaju kada obeduju u restoranima brze hrane ili, po mogustvu, u
sopstvenim kolima.

Treba li napomenuti da je ovde mahom re o siromanijem i, naravno, veinskom sloju


stanovnika SAD?
Hrana je zagonetka siromanih i nikada nee biti problem. Meutim, bioloki isprav
na i te kako hoe. Razvijene zemlje u stokovima dre, recimo, takvo meso namenjeno siro
manima. Sa njima e ih ucenjivati (oko skladitenja atomskog otpada, na primer), ali mora
se jesti. A ubaciti u hranu raznorazne hormone, aditive, vetaku boju, nitrite za konzervi
ranje pateta, i to ne napisati u deklaraciji, pravi je zloin. Istina, u proseku zdravo
stanovnitvo ne bi trebalo da ima veih problema, no uvek je zdravo - najzdravije.
Studije pokazuju da 30 grama ribe u dnevnom obroku ili nekoliko obroka nedeljno, za
jednu treinu do jedne polovine smanjuje izgled da ovek dobije srani napad. A kad bi
med sa saem vakao dva puta dnevno po 45 minuta kao vakau gumu, mogao bi da radi
u najcevtnijoj bati u naredna tri meseca. Toliko organizmu treba da se privikne.
Pa, dobro. Kad je ve tako, imamo i mi prodavnice ,,zdrave i makrobiotske hrane.
Tano, meutim, iako su cene pasulja, soje ovsenih pahuljica, raznih ulja i sl, u ovim pro
davnicama znatno vie nego na pijaci (a i tamo je sve ,,zdravo) ne postoji garancija u vidu
sertifikata koja bi reklamirani kvalitet i potvrdila. Kod nas, naime ne postoji propis o tome
koje se namirnice mogu prodavati kao prirodno proizvedene i bioloki bezbedne.
Znai, uiki krompir, futoki kupus, leskovaka paprika, sjeniki sir, sremske
lubenice...? Ba tako. Ako ne postoji kontrolisana proizvodnja, sve je pod sumnjom. Lako
je poturiti rog za sveu.
Gledano po strukturi, naa ishrana je na samom dnu evropskog standarda. Odrastao
ovek bi trebalo da unosi u organizam najvie 35 do 40 odsto ugljenih hidrata iz itarica i
krompira, meutim, kod nas ovek unosi izmeu 72 i 75 odsto! Potronja ribe je u savre
menom svetu po glavi stanovnika godinje izmeu 12 i 15 kilograma, kod nas 1,5 kg i to
ponajvie zahvaljujui posnim slavama. ta vie, upravo zahvaljujui njima, prosek
potronje ribe se znaajno popravio poslednjih godina, naravno - po glavi stanovnika. Na
pravoslavnim postovima se sve i zavrava. to bi narod reko - bolje ita nego nita.

Za ovekov organizam nije svejedno da lije hleb Sn ili grub9


odnosno, da li je od penice sa ljuskom ili bez nje.
Hipokrat
,,isto vegetarijanstvo je pokret i stvar linog opredeljenja svakog oveka. Ipak, nije
preporuljiv za mlade ljude. E. A. Bender, profesor na Londonskom univerzitetu, rekao je:
Postoji teorija da je ovek nastao u predelima uz mora i jezera i da je ishrana bogata ribom
omoguila razvoj njegovog mozga, to sa drugim vrstama nije sluaj. Znai, narodna tvrd
nja da je riba hrana za mozak, moe se smatrati opravdanom. ovek je nekada bio biljo
jed i polako preao u mesodere.
Oko 20-25 procenata razliitih vrsta lipida u obroku, odnosno, kombinovanih masti,
sasvim je po meri odraslog oveka. ivotinjske masti pospeuju razvoj njegovog organizma
do 26. godine, meutim, tada polako treba ,,beati ka uljima. Nerafinisanim, hladno
ceenim. Ako ih nema, dobra su i rafinisana. Proteini animalnog porekla bi trebalo da budu
zastupljeni sa najvie 30, a ne kao u naem sluaju sa 60 ili ak 70 procenata.
Nije re, dakle, o vegetarijanstvu ve o ,,ravnotei hranljivih sastojaka u dnevnom
obroku. I dalje, zato bi Srbija uvozila penicu pored 5 do 6 miliona tona proizvedenog

kukuruza godinje, kada bi bilo dovoljno da se desetak procenata kukuruza doda ovekovoj
ishrani! Tako rade svuda u svetu. I jo neto: kao da smo zaboravili da proizvodimo ovas,
ra (niko u Evropi nema bolje uslove od nas za njihov uzgoj!) soju, susam, proso, jeam,
gerlu koja izuzetno blagotvorno utie na rad digestivnog trakta, potpomae peristaltiku
creva, odnosno, pokretljivost hrane kroz organizam.
O izboru ovekove hrane se danas toliko vodi rauna, da nisu zaboravljeni ni nji
hovi - kuni ljubimci! Hoe ljudi i njih da nateraju na tablice zdrave hrane. Evo kako
to izgleda:
Naunici, a posebno vlasnici maaka i pasa u vajcarskoj i Engleskoj, koji se hrane
vegetarijanskom hranom, pokuali su svoje kune ljubimce da naviknu na vegetarijansku
hranu.
Dok su kod pasa takvi pokuaji izvedeni sa prilinim uspehom, kod maaka su se oni
pokazali kao neuspeni. Psi su se, iako ne ba sa velikim oduevljenjem, prilino brzo
navikli da jedu dinstanu argarepu, celer, jabuke, penine klice i razno konzervirano
povre.
Naunici i vlasnici pasa zapazili su posle toga da takav jelovnik povoljno utie na nji
hovo zdravstveno stanje, da neka oboljenja brzo prolaze, da njihov njuh postaje neobino
izotren i da, najzad, gube neprijatan, prodoran psei miris, koji, uglavnom, dolazi od
ishrane mesom.
Zanimljivo je, meutim, da se make ne mogu navii na ovu vrstu ,,menija. One su
izraziti mesoderi, pa nisu u stanju da betakarotin iz biljaka pretvaraju u vitamin A,
neophodan njihovom organizmu. Osim toga, make imaju veu potrebu za belanevinama.
Mi, na alost ili sreu, ne lupamo glavu sa domaim ljubimcima vegetarijancima.
Imamo, na alost ili sreu, prea posla.
Detetu koje nekontrolisano jede majonez na bazi jaja i ulja, dlanove e prekriti na sto
tine lojnih tkiva, bradavica i slino. Dovoljno za uzbunu. Meutim, kad smanji koliinu
(daleko od toga da bioloki bezbedna jaja nisu zdrava) i pojede kiselu jabuku, sve nesta
je! Zar postoji bolji recept?
Kako je u drugim zemljama? Ukoliko se zanemare pomenuti skandali, i Kinezi i
Japanci su skromni u svemu. Zato i imaju puno krepkih staraca od preko 90 i vie leta.
Francuzi su nali sjajan balans u ishrani. Prosean doruak Brazilca sadri i do 90 proce
nata voa. Izvanredan nain detoksikacije organizma, ali istovremeno i snabdevanje organ
skih ,,akumulatora kalorino-vitaminskom ,,energijom. Norveani, veani i Danci
impresioniraju konzumiranjem velikih koliina najkvalitetnije ribe. I naa pastrmka iz
planinskih reka ili ribnjaka spada u red visokokvalitetnih riba, meutim, ta vredi kad se
na ovek radije odluuje za nekoliko tanjira pasulja posle kojih mu se i pridrema. Krv iz
mozga juri stomaku u pomo da bi ovaj obavio varenje preobilnog ruka. Turci su ... A, ne.
Nisu! Izuzetno su umereni u svemu. Nisu oni krivi ba za sve. Ima, valjda, i neeg naeg. I
vole ljuto poput Kineza, Japanaca, i Meksikanaca. Papriku, biber, istonjake zaine.
Dovoljna je, recimo, kaika cimeta da za dve treine smanji sadraj eera u krvi u veoma
kratkom roku. Neobjanjivo ali - istinito.
Ali, ako emo ba pravo, ni oni nisu cveke. Sok plave agave, biljke poznate po tome
to se od nje pravi tekila, moe pomoi da se skinu kilogrami i snizi holesterol, ustanovio
je tim naunika iz Gvadalahare. Na alost sve brojnijih ljubitelja tekile u svetu, ta svojstva
agave se gube kada se biljka destilie u alkohol, s druge strane izvetava Rojters. Uzgred

budi reeno, bodljikava agava se ve hiljadama godina uzgaja u centralnom Meksiku u iju
je istoriju i mitologiju ta biljka utkana.
Nije da nai stari nisu znali ta rade. Znali su. zato, recimo, monasi doivljavaju
duboku starost? Molitva? U redu. Ali, tu su i esti, ak i etrdesetodnevni, postovi kao
najtipiniji vid detoksikacije organizma. Svojevremeno je na ovek ,,praktikovao najvie
dva ,,mesna dana u sedmici, najee samo nedelju zbog porodinog ruka, i bio zdrav, io
i dugovean.
Ako eli da se ujutru osea ,,blaeno, ovek bi morao poslednji obrok prethodnog
dana da zavri oko pet po podne. Ukoliko ga je priveo kraju u, recimo, deset uvee ili kas
nije, ujutru e se oseati grozno. Munina i bezvoljnost ga nee naputati ma kako da ima
jak organizam. Ako ve mora neto da prezalogaji, preporuuje se kefir, jogurt ili voe.
Jo gore su male none posete friideru. Organizam je tad pripremljen za spavanje,
a funkcije su mu umanjene za vie od jedne treine. Pogledajmo: kad ovek nezgodno
legne, ruka ili noga poinju da mu trnu, sanja rune snove i mora da se probudi kako bi
promenio poloaj. Slino je i sa varenjem preko noi. Umesto da se ujutru probudi oputen
i spreman za napore koji mu predstoje, dobar deo energije je ve izgubio prethodne noi
na varenje. To nikako ne ide.
Prestani kad je najslae! Ima li jednostavnije formule? Umerenost, umerenost,
umerenost, zlatno je pravilo svih svetskih kuhinja i u svim bolestima na koje je hranom
mogue uticati.

Takoje malo ljubavi meu ljudima.


Ko ume da voli, ne bi trebalo nita drugo da radi.
Duko Radovi
A kafa, a kafa? Neki su uz nju zaljubljuju, drugi uz nju rastaju. Nije hrana, ali ,,lee
posle nje...
Evropljani imaju crveno vino, stanovnici Azije zeleni aj, a Amerikanci svoj izvor
antioksidansa trae u kafi, pokazalo je istraivanje amerikih strunjaka. Kafa sadri
odreene materije koje ispoljavaju antokasidativne efekte sline vitaminima, a Amerikanci
je piju u ogromnim koliinama. S druge strane, oni ne jedu dovoljno voa i povra koje je
najbolji izvor antioksidanasa, vlakana i drugih materija neophodnih za zdravlje.
Strunjaci sa Univerziteta u Pensilvaniji su prouavali sadraj antioksidantnih materi
ja u vie od 100 razliitih namirnica i napitaka.
S druge strane, pribavili su podatke o tome ta se najee konzumira i u kojim kolii
nama. Analizom svih prikupljenih podataka, izveli su zakljuak da najvie antioksidantnih
materija njihovo stanovnitvo dobija iz kafe i da nijedna druga namirnica nije ni blizu na
rang-listi. Drugi izvor je crni aj, a za njim slede banane, suve mahunarke (pasulj) i kuku
ruz.
Uprkos, dakle, tvrdom stavu naunika da su voe i povre najvaniji izvor sastojaka
koji spreavaju elijska oteenja, konano je neoborivo dokazano da Amerikanci prven
stveno s kafom uzimaju antioksidanse.
Dobijaju vie antioksidanasa s kafom nego iz bilo kog dijetalnog proizvoda - tvrdi
voa istraivanja Do Vinson, sa univerziteta Skranton. - Nita ne moe ni blizu da prie
ovom izvoru. I ne brinite, ak i kafa bez kofeina ima isti sadraj antioksidanasa!

To je dobra vest za polovinu Amerikanaca koji ne mogu da se probude bez olje kafe,
a kolika li je tek radost onih koji su navikli da se ovim napitkom uspavljuju. Nije potrebno
juriti kafu ceo dan, dovoljna su jedna do dve olje.
Ukoliko ovek nije ljubitelj kafe, trebalo bi da proba crni aj, drugi najvei izvor
antioksidanasa.
Oksidacija je bioloki proces raspadanja hemijskih elemenata u ovekovom organiz
mu u kojem se oslobaaju slobodni radikali koji napadaju elije. Izlaganje duvanskom
dimu i zraenju stvara slobodne radikale. Ukoliko se slobodnim radikalima dozvoli da nes
metano deluju, otetie telo. Antioksidansi se, nasuprot tome, ponaaju kao baja iz kraja:
potpuno okrue i neutraliu slobodne radikale. Meutim, treba imati u vidu da veliko pris
ustvo antioksidanasa u hrani ili piu ne znai da e isto tako biti i u organizmu. Sve zavisi
od naina na koji oni upijaju slobodne radikale.
Do Vilson je prouio sadraj antioksidanasa stotinak uobiajenih namirnica. Iako ih
neki imaju vie, ni jedan ne moe da potue pijenje kafe.
Kafa pomae prilikom mravljenja, spreava nastanak tumora, titi jetru, ne teti
razvoju ploda (fetus) i, uopteno govorei, blagotvorno deluje na organizam - poruuju Ital
ijani. Pitanje je samo koliko oljica dnevno treba popiti.
Italijanski naunici su utvrdili da je kafa zdrava i da pomae u zatiti jetre od odreenih
patolokih promena, pobijajui uvreeno miljenje da crni napitak teti. Nekoliko oljica
dnevno moe da smanji verovatnou pojave nekih vrsta tumora.
Ni trudnice nemaju razloga za zabrinutost, jer nije uoena veza izmeu ispijanja kafe
i slabog razvoja ploda u materici ili prevremenog poroaja.
Zabrinutost zbog negativnog uinka je sada sklonjena, izjavio je italijanski istraiva Amle
to Damicis iz Instituta za hranu i ishranu. Prema njegovim reima, kafa je bogata antioksidativn
im svojstvima i deluje kao blagi podsticaj. aj, takoe, moe pomoi prilikom mravljenja.
Petogodinje ispitivanje na trudnicama, u koje je bilo ukljueno oko 3.000 buduih
majki, pokazalo je da umereno pijenje kafe ne kodi fetusu. Strunjaci, meutim, kau da
dnevno ne bi trebalo popiti vie od pet oljica ,,espresa.
A uz kafu, naravno, ide i sok. Jer, kau, hranu valja i ,,zaliti. Uobiajeno je da zakleti
antialkoholiari to najee ine - koka-kolom. Kako, kad su Najdel Houks i Dominik
Kenedi pre nekoliko godina objavili sledei tekst u londonskom ,,Tajmsu po naslovom
Otrov u koka-koli:
Gomile koka-kole, pepsija, seven-apa, fante, tangoa, tilta, sprajta, dr pepera, vepsa
endi, malvern votera i brekon kareg vode, proizvoai su povukli iz prodaje poto je
otkriveno da je ugljen-dioksid koji je dostavila fabrika Vest Kantri zatrovan benzolom.
Nivo otkrivene hemikalije, 20 delova na milijardu, izuzetno je nizak i ne bi uticao na
ukus napitka, ali je jo uvek dvostruko vei od granice koju je odredila Svetska zdravstve
na organizacija.
Britvik soft drinks povukao je 2,25 miliona limenki za koje se plaio da bi mogle da
budu zatrovane. Kompanija Koka-Kola veps povukla je 480.000 flaa svoje gazirane
,,Malvern vode. ,,Mirna, negazirana, verzija je bezbedna. Ova kompanija takoe povlai
velike koliine napitka u limenkama, ali je saoptila da su problemi ogranieni na
odreenu fabriku za proizvodnju limenki i da su svi ostali napici isti i bezbedni. Brekon
kareg, koji se prodaje kao individualna marka, a i pod sopstvenim markama sejfej, tesko,
buts i vajtrouz, takoe je povuen.

Benzol je u napitke stigao putem ugljen-dioksida koji je dostavila fabrika Tera nitro
gen (Velika Britanija) iz svog postrojenja u Severnsajdu, u blizini Bristola. Nije poznato
kako je dolo do toga da gas postane zatrovan, niti koliko dugo su ove koliine bile pod nje
govim uticajem, mada se veruje da se pre radi o danima, nego o mesecima.
Benzol je isparljiva tenost koja se koristi kao rastvara i kao aditiv benzina. Otkriveno
je da radnici izloeni visokom nivou ove hemikalije pate od leukemije i oteenja jetre.
Nivoi benzola otkriveni u gaziranim napicima suvie su niski da bi imali ovakve negativne
efekte. Ministarstvo za poljoprivredu, ribarstvo i hranu saoptilo je da su rizici neznatni.
U savetu Britanske asocijacije proizvoaa bezalkoholnih pia navodi se koje je
koliine pia nuno povui, ali se naglaava da su proizvodi sklonjeni zbog kvaliteta, a ne
iz zdravstvenih razloga.
Rizik od tete po industriju, u stvari, daleko je vei od bilo kog zamislivog rizika po
zdravlje potroaa, to je Terije otkrio na svom primeru kada su njegove zalihe vode 1990.
bile zatrovane.
Tera, jedan od tri snabdevaa fabrika osveavajuih napitaka ugljen-dioksidom, kae
da je u toku istraga kojom pokuava da se otkrije izvor kontaminacije.
Ovoj kompaniji za sada, u ovoj fazi, nije poznato da je iko protiv nje podneo tubu.

Tudte svoju decu dm prim etite da poinju da lie na vas!


Duko Radovi
ovek se raa mudar, sa mudrim telom, zahvaljujui mnogim mikrostrukturama
(praklice, mitohondrije i dr.) u njegovom sastavu. Telo je, zapravo, zarobilo sve partikule,
delie, i preko njih ostvaruje kontakt sa neim to bi se moglo nazvati nadtelesnom
mudrou. Meutim, bez obzira na svu svoju mudrost i na to to je ovladao svim znanjima
Sveta, ovek sebi i potomstvu, na najneverovatnije naine, unitava to znanje.
Kada se rodi, ovek je nemoan. Vremenom, poinje da ustaje, seda, poinje da hoda,
kree se, kao svaka ivotinja. On tano zna kako e da sedi, kako da se dri i kako da lei.
Beba spava oputeno, svaki mii je relaksiran i prirodan. Kada bi se takvo stanje tela, takvo
dranje i mudrost, pre svega kretanja i mirovanja, odrala i u poznijim godinama ivota,
ovek bi sauvao znaajan deo vitalnosti, mladosti i zdravlja do kraja, bez obzira na to kada
je taj kraj.
ovek i oveanstvo, meutim, ne dozvoljavaju detetu da sedi kako treba, da lei kako
treba, da se dri i hoda kako mu je najprirodnije. Naprotiv, dete je primorano da sve to ui
od starijih i, na taj nain, da sve promeni. Jednostavno, odreuje mu se kako mora da sedi,
da dri kimu i glavu, kako da lei. Sve po strogo utvrenim pravilima.
Uz sve to, dete je pod velikim stresom. Roditelji esto nisu neni i popustljivi i teraju
ga da slua njihove savete. Posledica takvog uticaja je postepeno i sve izraenije grenje:
miii ne stoje kako su stvoreni da stoje, ve su optereeni neprirodnim poloajem. Da bi
se glava drala pravo, vratni miii su u stalnom naporu ba kao i leni miii. Eto jednog
od izvora ovekovih nevolja.
Drugi dolazi od ishrane. Mali ovek se raa sa mudrou i znanjem o tome ta je njegov
om organizmu potrebno, pa on neto voli, a neto - ne. Meutim, njegovi vaspitai ga ue da
jede sve ili da jede ono to oni hoe ili, pak, ono to je ,,u modi prema trendovima u savre
menoj medicinskoj nauci. Na taj nain, unitavaju prirodnu regulaciju oseaja gladi i sitosti.

Posle izvesnog vremena, veina malih ljudi vie nema pomenutu kontrolu. Znai gladan sam, pa u da jedem, nisam vie gladan, pa neu da jedem. Zbog potiskivanja reg
ulacije potreba, ljudi uzimaju sve vie hrane i od detinjstva gomilaju masne elije. One e
ih u starosti i progoniti.
Drugo u vezi hrane, i verovatno jo gore, jeste razvijanje svojevrsne pohlepe preko
uenja da je hrana - uivanje. ivotinji hrana nije uivanje, ve potreba. Kada se najede, lav
ostavlja deo plena drugima. ivotinje sa razvijenom sposobnou da gomilaju hranu u sebi,
jedu dok ne napune burag. ovek jede jer mu je slatko, zato to mu je ukus prijatan, esto
ne vodei rauna u koliini uneene hrane. Ni ivotinje ni mala deca se ne tee hranom,
ona im nije surogat za ivotne nevolje. Takvu tetnu naviku detetu nameu odrasli.
Kada sve to naui od roditelja, uitelja i okoline, dete poinje da jede i nepotrebnu
hranu odriui se neke potrebne i vane. Veoma esto jede prekomerno i pogreno,
optereujui na taj nain organizam. Dete koje, recimo, nerado jede spana, ima poveanu
potrebu za kalcijumom, a spana ima sposobnost dekalcinacije. Spana je dugo bio ,,u
modi. Deca su morala poto-poto da ga jedu. Ustvari, njihov organizam je, zahvaljujui
tom spanau, dobio manje neega to mu je bilo potrebnije.
Modni trend obaveznog uzimanja spanaa rezultat je pogrene obrade statistikih
podataka. Prilikom jedne davnanje analize biolokog kvaliteta spanaa i izraunavanja
sadraja gvoa, naunik je nainio greku prilikom zapisivanja brojane vrednosti gvoa
i pomerio zapetu, u decimalnom zapisu, za jedno mesto u levo. Na taj nain, spanau je pri
dodat 10 puta vei sadraj gvoa od stvarnog.
Jedan od najvanijih segmenata ivota je i rad. ovek, za razliku od ivotinje (izuzetak
su domae ivotinje - ovek ih goni na to), radi mnogo vie nego to treba iscrpljujui vlasti
ti organizam. A trebalo bi da radi samo onoliko koliko mu je dovoljno. Ne njegovom
novaniku ili ostvarenju snova o luksuznom ivotu, nego koliko je potrebno njegovom
organizmu. Da ne bih bio pogreno shvaen, ovo, naravno, nema nikakve veze sa komu
nistikom idejom...
ovek se esto, milom ili silom, opredeljuje za posao tetan po zdravlje. Rad sa
velikom testerom ili ekiem, recimo, izaziva deformacije na srcu. Profesionalnih bolesti ne
bi bilo i ovek bi mogao da obavlja svaki posao bez oteenja organizma, samo kada bi
radio tano onoliko koliko moe i kada bi posle toga vreme posvetio drugim aktivnostima
korisnim za spreavanje pogrbljenosti, oteenja plua i drugih organa.
Zapravo, ovek od roenja moe sebi da pomogne, prvo uz saradnju roditelja, a kasni
je i samostalno, u spreavanju i odlaganju mnogih bolesti. Pravilnim vaspitanjem mlae
generacije, dakle, moe mnogo toga da se izbegne. Prvenstveno, ne injenjem roditeljskih
greaka. Odraslom oveku, s druge strane, nema povratka u mladost. Ali, poneto moe i
da se popravi, regenerie, uspostavi bolje stanje.
Takvo vaspitanje bi moralo da se sprovodi vrlo temeljno. Treba krenuti od uenja
vetine pravilnog odmaranja, poput ivotinje, recimo make. Kad legne da se odmara,
oputa se i odmara ceo organizam, ak i kande. ovek, naprotiv, lei u gru savijajui
glavu i vrat.
Opteprihvaen je stav da je zdravo spavati bez jastuka. Ipak, njegovi zagovornici u
velikoj meri upropauju svoje miie i kosti, pre svega vrata, jer glava anatomski nije
oblikovana za leanje na ravnoj podlozi. ovek mora da naui i da sedi, ali i da nae cen
tar ravnotee kako bi se njegovo telo najlake kretalo. Ukratko, treba da se vrati - u treu

godinu ivota. Nije teko. Preica je posmatranje male dece, njihovog kretanja i pokuaja
da nau odgovarajui poloaj.
Valja poraditi i na korigovanju navika u ishrani. Jesti toliko da se uvek bude pomalo
gladan i jesti ono to prija. Istovremeno, treba se osloboditi loih navika i poroka, da bi
iveo zdravo. To znai: i radi i odmaraj se umereno. Takvim reimom, usvajajui ga korak
po korak, ovek bi mogao da vrati poneto snage i mladosti, ak i u odmaklim godinama.
Namee se zakljuak da u dananje vreme iveti zdravo i zdravo se hraniti, znai pri
lagoditi ivot i hranu potrebama svog organizma.
Pritom se mora imati u vidu da e ovek vrlo teko doi do nezagaene hrane. Istina
je da e se sve jedinke, ivotinje i ljudi, vremenom i kroz nekoliko generacija, u potrebnoj
meri adaptirati na zagaenost.
Svako mora, u sebi, da nae ono to mu prija, ta je za njega dobro i ta mu je potrebno.

Svako jutro jedi rano, a u podne nek si s it


Za veeru - slaba hrana, a jo bolje gladan bit.
Kineska poslovica
Ne moe se, recimo, kategoriki tvrditi da treba izbaciti svu masnou ivotinjskog
porekla iz ishrane. Pojedinim organizmima je ta masnoa neophodno potrebna da bi iveli
zdravo. Nekome je potrebna ivotinjska mast ili puter debljine prsta namazan na hleb za obla
ganje eluca i creva. Ti ljudi nemaju holesterol u krvi, moda ga nikad nee ni imati. Njima
zabraniti masnou u ishrani samo zato to ne spada u zdravu hranu, ista je besmislica.
Uostalom (i) masno tkivo je potrebno ljudskom organizmu. Masti se nagomilavaju da
bi sluile kao rezervna hrana. One su naroito pogodne za ovu svrhu jer su najbolje pozna
to ,,gorivo. Normalno svakodnevno ,,gorivo koje troi organizam jeste eer. On sagoreva
vrlo lako, dok je sagorevanje masti je komplikovaniji proces. Meutim, masti imaju
dvostruko veu toplotnu vrednost od eera i zato su naroito pogodne kao rezervna hrana
u telu. Kada ovek uzima nedovoljne koliine hrane, rezervne masti poinju da se troe.
Masno tkivo je zatim potrebno i kao zatita. Deluje poput gumenog jastuka. Ovi
,,jastuci od masti nalaze se na sedalnom predelu, tako da ovek moe udobno da sedi,
zatim ispod svoda stopala, ispod koe dlana, na obrazima i u jastucima na kojima lee
ovekove one jabuice. Trea uloga masnog tkiva jeste da oveje telo titi od
prekomernog gubitka toplote.
ak ni velika koliina voa nije uvek i obavezno zdrava hrana. Nekome se voe ne
jede. Smeta mu kiselina. Potrebno mu je neto drugo.
ovek, za razliku od ivotinja i bez obzira na sva nauna saznanja o ishrani, najee
se odluuje za manje korisne hranljive materije u cilju poboljanja kvaliteta ivota. Dogaa
se da, ukoliko uspe da izdvoji prirodne sastojke sa blagotvornim dejstvom, uspeno poniti
njihovu delotvornost nepravilnom primenom ili u elji da pobolja ukus, miris, boju i
izgled, dodajui vetaka sredstva za ulepavanje.
Iz paninog straha od zagaenosti, ljudi sve vie izbegavaju integralnu sirovu hranu i
unoenje neophodnih sastojaka u prvobitnom obliku. Kao zamenu za zagaene namirnice,
esto uzimaju preparate u prahu, tabletama, kapsulama, sirupima. Te blede kopije prirod
nih namirnica zavaravaju organizam i oprinose razvoju njegove nesposobnosti da vredno
odvoji od bezvrednog, esto i tetnog. Ljudska vrsta ne unitava samo svoje, ve i zdravlje

ivih bia u svom okruenju. ivotinjama daje konzerviranu hranu, a ona pored prijatnog
mirisa sadri i tetne materije.
Treba izbegavati genetski modifikovanu i zagaenu hranu. Organizam ne treba snab
devati itaricama ili hranom iz bio-pajza, ukoliko to nije neophodno. Svako treba sam da
otkrije ta mu je najpotrebnije.
Ima loih navika u ishrani - ovek i nehotimice konzumira kodljive namirnice, a to je
kao kad neko sa povienim holesterolom ne moe bez ljutib kobasica ili slanine!
Danas se hrana esto razlikuje samo prema biohemijskim i fizikim, odnosno meriv
im, kvantitavnim osobinama (koliina), dok se najgrublje zanemaruju kvalitativne, bioloke
uslovljenosti (kakvoa). U sutini, u pitanju su dva pojma: hranljive namirnice i ivotne
namirnice.
Pod hranljivim namirnicama podrazumevaju se sve materije, potrebne za ovekovo
postojanje. Re je o mehanicistikom pogledu na potrebe oveka, kao to su, recimo, za rad
motora neophodni ulje i benzin. Pri tom nije vano kako organizovati njihovu proizvodnju
i uvanje.
Kada se govori o ivotnim namirnicama, u sreditu procenjivanja je bioloka vrednost.
Jer, ono to ovek uzima kada je gladan i edan, oduvek je sastavni deo ivog sveta oko
njega. Razlika izmeu ivotne namirnice i hranljive namirnice, moe se shvatiti kao razli
ka izmeu aktivnog (slobodnog) i pasivnog (zavisnog).
Naroit problem dananje ishrane je prerada namirnica i unoenje slatkia, proizvoda
od belog brana ili gotovih jela. U belom hlebu, gotovo da vie i nema vitamina, fosfata,
belanevina, kalcijuma, aminokiselina, nekad stalnih sastojaka u ljusci peninog zrna.
Danas se vie unosi belanevina ivotinjskog porekla - mesom, kobasicama, jajima,
mlekom. Pored toga, suhomesnati proizvodi sadre vie nepovoljnih, zasienih masnoa
(masnih kiselina).
Treba, pre svega, smanjivati koliinu obroka. Ne jesti mnogo. Ali, onaj ko je to navikao,
ne moe najednom da raskine s tom navikom. Trebalo bi da se disciplinuje. Samodisciplina
podrazumeva svakodnevno smanjivanje porcija. Na primer, sto grama, dok se ne doe do
idealnog odnosa namirnica, podeljenog na tano odreene obroke, shodno dnevnim
optereenjima. U naelu, ujutru jesti najvie i to hranu vee energetske vrednosti, za ruak
neto manje. Za veeru, najmanje porcije i sa najniom energetskom vrednou. Za uinu
su pogodni voe, orasi, bademi, lenici, kikiriki.
Punovredna hrana, punovredna ishrana, ,,bio, ,,eko i slini pojmovi napravili su
nepreglednu zbrku. Postoji itava zbirka razliitih pristupa ishrani. Razni ,,pravci nude
odgovor na pitanje kako bi ovek trebalo da se hrani. Iz spiska tih uenja moe se videti
koliko njih je mislilo o ishrani. Navodimo samo neke: ishrana prema Kolatu, Birher-Ben
erova dijeta, nicerova hrana, Brukerova hrana, vegetarijanstvo, Hejova podeljena hrana,
Buhingerova dijeta, Majerova kura, rotova kura, instinktivna ishrana. I svaka propisuje
zabranu za pojedinu vrstu hrane.
Ne moe se nekom narediti da, recimo izbaci zaine, zato to ima gastritis, kolitis...
Zaini su korisni, njihovo izbacivanje moe dovesti do toga da eludac ostane bez podsti
caja za luenje kiseline i svega to je potrebno za pravilno varenje hrane.

ta god da je otac bolestim ajka jo jje loa ishrana.


Kineska poslovica

Na naim prostorima u poslednjih desetak godina, posebno su rairena dva uenja o


ishrani - vegetarijanstvo i makrobiotika. Zato zasluuju da im se pokloni odgovarajua panja.
Vegetarijanstvo je versko-filozofski nain ivota. Veza sa verskim se nalazi u hinduis
tikim i budistikim zajednicama, kod jevrejskih asketa, gnostiara i u srednjevekovnim
jeretikim pokretima. U Evropi je put vegetarijanstvu otvorio an-ak Ruso. oveka je pos
matrao kao ivo bie, izvorno nesposobnog da ubija. Ve oko sredine 19. veka, po Evropi i
Americi nikao je veliki broj vegetarijanskih drutava. Ona su se zalagala da nain ishrane
treba da ide zajedno sa promenom naina ivota i da se tako promeni svet.
O oblicima vegetarijanstva postoje razliita vienja. Najirih su pogleda ovo-lakto (jajo
mleni) vegetarijanci. Oni dozvoljavaju jaja i mleko. To je najraireniji oblik vegetarijanst
va na Zapadu.
Hinduistiki i budistiki zasnovane verske zajednice najvie su lakto (mleni) vegetar
ijanci. Nisu dozvoljena jaja, ali jesu kravlji proizvodi (praslika majinskog principa). Crni i
beli luk, peurke, duvan, kafa i alkohol se esto iskljuuju, kao neto to ometa duh.
Najstroi oblik vegetarijanstva, veganstvo, ne dozvoljava proizvode ivotinjskog
porekla, ukljuujui puter i med. Tome dosta naginju i ameriki zagovornici sirove hrane
iz New age pokreta (novodopci). Mnoge nazovihrianske organizacije (Univerzalni ivot,
Fiat Lux), kao i adventisti (subotari), pozivaju se na vegetarijanstvo, pod izgovorom da je
opravdano od Boga i da vodi Spasenju.
Re vegetarijanstvo ima koren u latinskom glagolu vegetare- iveti kao biljka.
Za odojad i decu veganstvo je opasno, a vegetarijance moe dovesti do nedostatka
gvoa, joda, vitamina D i omega-3 masne kiseline u organizmu.
Jedan od prvih poznatih vegetarijanaca bio je i uveni Pitagora (580-500. p.n.e.), grki
filozof sa Samosa, poznat po svom doprinosu u geometriji i matematici. On je govorio: 0,
brao moja, prljate svoja tela grenom hranom! Imamo itarice, imamo jabuke koje svojom
teinom savijaju grane i groe to se njie na lozi. To su sone, slatke biljke, kao i povre
koje se moe kuvati i omekati nad vatrom, a nisu nam uskraeni ni mleko, ni med to mir
ie na majinu duicu. Zemlja nas obilato snabdeva svojim bogatstvom, svojom nedunom
hranom i nudi nam gozbe koje ne ukljuuju krvoprolie i klanje. Kako je zabaleio Dio
gen, Pitagora je ujutru jeo hleb i med, a uvee sirovo povre. I esto je plaao ribarima da
bace svoj ulov natrag u more!
Makrobiotika je pogled na svet. Zasniva se na filozofiji i sinkretistikom spoju budiz
ma, zena, taoizma i kinesko-japanskih uenja o ishrani Japanca Osave. Njegovo uenje je
osavremenio i razvio njegov uenik Miio Kui, pa se brzo proirilo po Americi i Evropi.
Makrobiotika se shvata ne samo kao sistem ishrane, ve kao celovit sistem leenja. Sve
se zasniva na taoistikim suprotnostima jin (enska, prva polovina godine, uzlazno povre, voe, teno, slatko) i jang (muko, druga polovina godine, silazno - itarice, proizvo
di, ivotinjskog porekla, slano). Sve je deo jedinstva, ali nita nije istovetno. Tei se
sveobuhvatnom zdravlju kroz usaglaenost svih sila. ivotne namirnice treba da budu
odabrane to prirodnije, u skladu sa okruenjem i godinjim dobom.
Hranljive namirnice dele se prema svojoj jin i jang prirodi. Odluujui za podelu je njihov
sadraj kalijuma, odnosno natrijuma, ali i sadraj vode, boja i oblik, vreme i brzina rastenja.
Za makrobiotiare je ishrana najbolje sastavljena kada je odnos jina i janga - 1:5.
Integralne itarice imaju, navodno, takav odnos i smatraju se savrenom hranljivom
namirnicom.

Makrobiotika odbacuje mnoge namirnice: meso, jaja, mleko i mlene proizvode, voe
i povre iz tropskih predela (tu se ubrajaju krompir, paprika, plavi i crveni paradajz) i
zaslaivae. Vai zapovest: Piti samo kada se oseti e.
Za makrobiotiku ishranu odojadi i manje dece, postoji kokoh - meavina od
mlevenih itarica, susama i zrna azukija.
Takva ishrana nosi mnoge rizike. Nizak unos tenosti moe da ugrozi rad bubrega, a
istovremeno unoenje kuhinjske soli vie nego to je potrebno, moe biti opasno po ivot.
Hraniti decu i odojad samo kokohom, takoe moe biti opasno. Plesnive hranljive namir
nice nisu najbolje za eludac, jer mogu da budu nosioci najjaih izazivaa raka.
Veina takvih i slinih uenja esto ima za cilj da, kroz prilagoenu ishranu, protura
svoje versko uenje.
Pravoslavni post je, s druge strane, jasan i nedvosmislen. Pravila se ne mogu menjati,
treba da se menja ovek. Svaki vernik ima slobodu izbora: spasenje ili propast.
Hriani poste sredom i petkom (monasi i ponedeljkom) uz etiri velika posta u toku
godine. Sve u svemu, na godinjem nivou - pola-pola.
Smisao posta je da se ovek, u meusobnom odnosu sa svojom okolinom, odvai da
se odupre iskuenjima i uputi na pravi put jaanja duha i tela. Sveti Vladika Nikolaj je
propovedao da su plodovi posta veliki i divni ne samo u duhovnom ve i u telesnom pogle
du i, ukratko, ovako objasnio postove u pravoslavnoj crkvi:
Post, kao potrebu za spasanje, ustanovio je Gospod na Isus Hristos, svojim primerom
i svojim uenjem.
Cilj posta je oienje tela, jaanje volje, uzdizanje due iznad tela i, iznad svega,
proslavljanje Boga i potovanje Njegovih svetitelja.
Post se sastoji u uzdravanju od mrsne hrane, u uzdravanju od ravih misli, elja i
dela, u umnoavanju molitava, dobroinstava, a isto tako i revnosti upranjavanja svih
hrianskih vrlina.
Postovi se dele u dve grupe - na viednevne i jenodnevne. Postoji etiri viednevna posta
razliite duine: Boini post (traje est nedelja), Uskrnji post (sedam nedelja), Petrovski post
(razliite duine trajanja) i Velikogospojinski post (dve nedelje). Jednodnevni postovi su svaka
sreda i petak preko godine, osim Boine sedmice, sedmice iza nedelje mitara i fariseja pre
Uskrnjeg posta, Uskrnje sedmice i sedmice Duhova. Drugi posni dani su Krstovdan, uoi
Bogojavljenja, Usekovanje glave sv. Jovana Krstitelja i Vozdvienje asnoga krsta.
Sa bioloke strane gledano, post treba da ima dejstvo operacije bez noa. On doprinosi
da se elije oslobode vika belanevina, vode, kiselina i otrova. Naslage otpadaka metabo
lizma se sa godinama (starou) gomilaju, usporavajui promet izmeu kapilara, nervnih
elija i elija organa, i mogu biti uzrok hroninih zapaljenja zglobova, tkiva i krvnih sudo
va. Pored toga, stvaraju se i preduslovi za pojavu tumora.
Telo ima razraene postupke za vanredne okolnosti ishrane. Prelazi na rad u uslovima
varenja unutranjih zaliha. Glavni zadatak imaju jetra i bubrezi. Rad hormona se prilagoa
va naredbi da se energija tedi. Kada potroi zalihe ugljenih hidrata, telo prelazi na vlastite
masnoe uzimajui vie tenosti iz tkiva. Usled smanjene koliine tenosti u tkivima, srce i
krvotok rade lake i bolje, krvni pritisak se sniava. Prazniji eludac smanjuje pritisak
olakavajui disanje, u krvi ima vie kiseonika to povoljno utie na rad mozga i svih tkiva.
Post, u redovnim razmacima, kao to je pravoslavni, omoguava da se snaga organiz
ma racionalno koristi i osnauje odbranu tela.

U postu se smanjuje unos jestivih inilaca, pogodnih za nastanak bolesti, a kod


bolesnika je vidljivo poboljanje izostankom unosa u organizam kodljivih materija.
Post je dokazano uspean kod prekomerne telesne teine, reumatskih oboljenja,
degenerativnih oboljenja zglobova, povienog krvnog pritiska, bolesti srca i krvnih sudova,
povienih vrednosti masnoa u krvi, alergija, dijabetesa tipa II (starakog dijabetesa), gihta
i konih bolesti. Od posta je velika i sigurna korist i za obolele od kancera, poto se elije
tumora hrane belanevinama ivotinjskog porekla.
Naravno, post ne moe da zameni leenje i ne treba se odrei strune pomoi lekara,
ali niko ne moe da porekne istinu da ishrana po pravilima pravoslavnog posta nikome nije
kodila.
Ni u emu ne treba preterivati, staro je pravilo, pa ni u postu. Ipak, evo i jedne intere
santne anegdote o uvenom Bernardu ou koji nikada nije jeo meso. Naime, kad su sjajnog
engleskog pisca upitali kako se osea, a tada je imao preko 70 godina, odgovorio je:
Izvanredno, samo mi lekari dosauju tvrdei da neu jo dugo zato to ne jedem
meso.
Nakon 20 godina ponovo su upitali, tada ve 90-godinjeg oa, za zdravlje.
Jo bolje sam nego ranije - odgovorio je. - Vie mi niko ne dosauje. Oni koji su tvrdili
da neu jo dugo bez mesa, odavno su ve - pokojni!
Ko n e e li da bude brzo pokopan, neka je lo i p ie uzim a kao le k
Holandska poslovica
Savremeni ovek ima sve manje vremena za nabavku namirnica. Okruen je udob
nou koja vodi u lenjost. Tome ponajvie doprinose zamrzivai i mikrotalasne penice uz
iju pomo se brzo pripremaju namirnice sumnjivih hranljivih vrednosti (duboko zamrznu
ta hrana i gotova jela).
Treba popraviti loe navike u pripremi hrane. Ima ,,runih kuhinja u kojima je hrana
veito preprena, zagorela, izuzetno neprijatna za ulo mirisa. U prolazu pored nekog stana
postoje dva najea komentara: Ovde neto lepo mirie ili - Pouri, ovde je neto gadno
zagorelo.
Znai, treba pirjaniti, kuvati na dobar nain. Struno, pametno.
Drugo, treba koristiti sve namirnice na raspolaganju, ali izbaciti kodljive odreenom
organizmu.
Veoma je vano insistirati na raznolikosti, uz regulisanje koliine hrane. Nije neophod
no stalno razmiljati gde ima hormona a gde aditiva. Savremeni ovek je jednostavno pri
moran da jede hranu kakva mu je na raspolaganju i ne moe, kad god poeli, da se izae
na planinu da bi pomuzao kozu hranjenu nezagaenom travom.
Svakako je vano i u psihikom pogledu iveti zdravo. Valja uspostaviti harmonine
odnose sa okolinom, koliko god je mogue izbegavati stresove ili bar nauiti da su streso
vi sastavni deo ivota i da ih treba podnositi.
Veoma je preporuljivo umereno fiziko vebanje, dovoljno kretanje, izbegavanje
preteranog iscrpljivanja mozga i tela ali, istovremeno valja imati u vidu i da ivot nije
veiti odmor.
Zdrav ivot, ipak, ne treba da postaje opsesija, ve samo zdrava navika kako u pogle
du ishrane, tako i u poglednu psihofizikih aktivnosti u slobodnom vremenu.

Zdravlje ugroavaju mnogi tetni uticaji: vetaka ubriva (naroito nitrati), sredstva za
unitavanje tetoina (fungicidi, pesticidi, hlorisani ugljovodonici, teki metali), zagaenje
okoline (voda, vazduh, tle), postupci za uvanje namirnica (antibiotici, sumpor, nuklearno
zraenje), genske manipulacije.
Korienjem biotehnologije u poljoprivredi i medicini, naroito sredinom 80-tih i
poetkom 90-tih godina prolog veka, nastali su brojni genetski modifikovani (GM) orga
nizmi i njihovi proizvodi.
GM biljke se proizvode u laboratorijama tako to se genetski materijal (gen ili itava
DNK) neke vrste ubacuje u DNK poznatih biljnih kultura. Na taj nain se unutranja gens
ka struktura modifikovane biljke zauvek menja, a eljena osobina prenosi na naredne gen
eracije.
Dve ekonomski najznaajnije tehnologije proizvodnje semena GM itarica i mahunarki su:
- tehnologija uvoenja Bacillus thurigiensis (Bt) gena; biljke poinju da proizvode sop
stvene pesticide i tako unitavaju nadirue tetoine,
- tehnologijom uvoenja gena rezistencije na glifosat, stvaraju se semena rezistentna
na glifosat (Roundap) - herbicid.
Iako u strunim krugovima postoje velika neslaganja o ekolokim, zdravstvenim i
drutveno-ekonomskim posledicama upotrebe genetski modifikovane hrane, namirnice
nastale genetskim inenjeringom uveliko se proizvode i upotrebljavaju irom sveta.
Prehrambeni proizvodi dobijeni biotehnologijom, mogu da poprave kvalitet osnove
namirnice, njen ukus i sastav. Za nerazvijene zemlje, posebno je korisno gajenje pasulja
otpornog na patogene, virus-rezistentne papaje, pamuka, kao i pirina obogaenog vita
minom A. U skoroj budunosti, treba oekivati da krompir apsorbuje manje ulja pri pren
ju, kukuruz i soju sa poveanim sadrajem proteina, paradajz sa sveijim ukusom, kao i
slae jagode.
Ilustracije radi, genetskim inenjeringom je 1998. dobijen krompir koji bi trebalo, kako
tvrde upueni, da se koristi kod dijabetesa tipa I - oblika eerne bolesti koji se javlja u det
injstvu i prestavlja naslednu bolest. Ovaj krompir stvara humani insulin, a da bi on uspeo
da stigne tamo gde je potreban ,,vezali su ga za deo toksina kolere koji ga transportuje.
Testiranje sprovedeno na mievima pokazalo je da pomenuti krompir usporava razvoj
bolesti i umanjuje upalni proces u tkivu pankreasa, odnosno pomae imunom sistemu da
prepozna i tolerie insulin. Ipak, jo je u eksperimentalnoj fazi i ne zna se kakav e efekat
biti postignut kod ljudi.
S obzirom na to da se od pronalaska lekovitog krompira na vie mesta u svetu
pojavljuju arita kolere, pretpostavljam da su ispitivanja na ljudima ve odavno krenula i
daju ,,zadivljujue rezultate...
Izvesna je i proizvodnja vakcina za oralnu primenu. Proizvodile bi se tehnologijom
GM, bile bi jeftinije, lake za uvanje, manje stresne za upotrebu od dosadanjih, a koris
tile bi se za prevenciju dijareje, kolere i hepatitisa B.
Genetskim inenjeringom se mogu preneti alergeni iz namirnica sa poznatim aler
gogenim svojstvima (kikiriki, orah, koljke i riba) na takozvane sigurne. Na primer, alergen
iz brazilskog oraha prenet je u soju kako bi se poboljao proteinski sadraj, to je od znaa
ja za ishranu ivotinja. In vitro i testom kone probe potvreno je da GM soja reaguje sa
IgE osoba alerginih na brazilski orah. Znai, ove osobe bi alergijski reagovale (moda ak
i fatalno) na soju.

ita koja sadre toksin Bacilus thurigiensis (Bt) mogu tetno delovati na ljudsko
zdravlje.
Skoro polovina (44%) gusenica hranjenih u laboratoriji iskljuivo listovima mleike sa
nanetim polenom Bt kukuruza, uginulo je za etiri dana. Polen GM ita se moe iriti insek
tima i vetrom na velike daljine, ak oko 180 kilometara, ali ga pele i vetar mogu preneti i
nekoliko desetina kilometara dalje. irenjem polena, jedna od sto biljaka u nekom polju
moe postati GM hibrid.
Dokazano je da udisanje toksina Bt dovodi do smrtonosnih infekcija plua kod mie
va, a najblii srodnik Bt je B. anthracis to moe biti od izuzetnog znaaja po zdravlje.
Studijom sluaj - kontrola, sprovedenoj u vedskoj od 1987. do 1990. godine
dokazana je povezanost izmeu upotrebe jednog od najprodavanijeg herbicida u svetu - gli
fosata i non-Hokinovog limfoma. Samo 1998. je preko 112.000 tona glifosata upotrebljeno
u svetu, posebno za zatitu pirina u Aziji. Meutim, u veini zemalja Azije ne postoje
nacionalni standardi za rezidualne ostatke glifosata, a monitoring te hemikalije u namirni
cama se ne praktikuje. Proizvoai glifosata tvrde da nije tetniji za zdravlje od soli ili kafe.
Vetaki uneti genetski elementi mogu da prokrijumare i neeljene gene u eliju
(genom) domaina, to moe dovesti do mutagenih i kancerogenih posledica.
Pod pritiskom javnosti, neke evropske zemlje i Japan su uvele obavezno deklarisanje
za sve proizvode zasnovane na biotehnologiji i ograniile njihovu upotrebu. Mnogi strun
jaci su protiv propisivanja najmanjeg dozvoljenog nivoa kontaminacije (npr. ispod 1%). Bri
tansko udruenje lekara zatrailo je moratorijum za gajenje GM itarica, ali je vlada to
odbila i predloila istraivanja o eventualnim zdravstvenim rizicima upotrebe GM namir
nica. Prihvaeno je pravo potroaa da upotrebljavaju hranu koja nije GM, ali i pravo
proizvoaa da je prave. Vlade Francuske, Austrije, Grke i Luksemburga zabranile su uvoz
GM itarica, ak i uz dozvolu EU. FDA jo uvek nije izmenila svoj stav o bezbednosti
upotrebe GM hrane, usvojen 1992, pre svega iz materijalnih razloga.
Zemlje u razvoju tek uvode zakonske propise o biolokoj sigurnosti namirnica, poto
e se u narednih pet godina najvie GM ita upravo u njima uzgajati. Pre svih, u Brazilu i
Indiji, kao najugroenijim u tom pogledu.
EU komisija je predloila da hrana sa vie od jedan odsto GM treba da se etiketira, ali
to nije dobro prolo u vedskoj gde se insistira na nultoj toleranciji. I Britanija je protiv
etiketiranja hrane sa siunim tragovima, tvrdei da to nije ni praktino, niti je izvodljivo.
Visoko obraeni proizvodi, kao to su ulja u kojima se ne moe detektovati GM budui da
je DNK unitena, takoe e biti podloni etiketiranju.
Pre samo desetak godina, mnogima je smetalo kada bi u vou ili salati nali crva ili
pua, iako su ekolozi uveravali da je to zdravo, jer nije prskano. Danas je voe i povre
na izgled lepe, due traje, ima jai miris, ali od crva i pua ni traga. ta e se sa tim namir
nicama i potroaima dogoditi u iduih deset ili dvadeset godina, jedno je od najvanijih
pitanja za strunjake i iru javnost.
Genetskim inenjeringom (ili rekombinantnom DNK tehnologijom) geni se prenose
horizontalno, sa jedinke na jedinku, za razliku od prirodnog, vertikalnog prenosa - sa
roditelja na potomstvo. Kada se geni prenose meu jedinkama iste vrste, usmeravaju se
prirodni procesi ukrtanja i selekcije, a barata se osobinama prirodno prisutnim unutar iste
vrste. Ako se geni prenose izmeu nesrodnih vrsta, stvaraju se nepostojei organizmi u
prirodi. Izabrani geni se izdvajaju iz elije jednog organizma (ivotinje, biljke, bakterije ili

virusa) i ugrauju u eliju druge vrste (npr. u soju), kako bi se promenila njena svojstva.
Najee genetski tretirane biljke su kukuruz, paradajz, soja i uljana repica za stonu
hranu.
Pobornici GM hrane, uglavnom, tvrde da e ona spasiti od gladi sve brojnije svetsko
stanovnitvo i osloboditi svet zavisnosti od hemije, a profit spominju kao manje vaan. Pro
tivnici uzvraaju da je GM hrana opasna po okolinu i ljudsko zdravlje.

Ko koga lae?
A ko b a d te p o g led na
p
o
d
a
tkeokanceru debelog creva,
optim alna koliina crven ogm esa koju je d e te treba da bude - nulal
Dr Volter Vilet, istraiva sa Harvarda
Britanski naziv ,,Frankentajn-hrana odraava svu nesigurnost evropskog potroaa
iscrpljenog ,,ludim kravama (1996) i dioksinom zagaenim belgijskim piliima (1999).
Austrija je prva u Evropi donela Zakon o zabrani uvoza, proizvodnje i upotrebe GM
proizvoda. Laboratorijsko ratarstvo nije nipoto sluajno nastalo u velikim meunarod
nim korporacijama. One trae model to jeftinije serijske proizvodnje, bez razmiljanja o
posledicama.
Ni vegetarijanci, ni svi uvereni da jedu pametno, ne mogu vie biti sigurni da je ono to
unose u organizam dar prirode. Soja je, na primer, sastavni deo mnogih namirnica i obro
ka, a esto je GM.
Nemogue je unapred znati kako e se gen druge vrste ponaati u genomu novog
domaina, u novoj sredini. Moe li to rezultirati smanjenjem prehrambene vrednosti ili ak
stvaranjem novih ili potenciranjem poznatih alergena, otrova ili kancerogenih materija?
Tehnologija ,,izrezivanja gena nije najpreciznija. Osim eljene sekvence nukleinskih
kiselina, primaocu se moe preneti i neto to se ne zna kako e delovati, slino fenomenu
raunarskog virusa. Novi genetski materijal i osobine, stvaraju u eliji novi biohemijski
milje. Koje su mogue posledice? Teko je predvideti.
Prema najnovijim istraivanjima, GM biljke kod ljudi mogu da izazovu alergije,
pa i otpornost na antibiotike. Ukoliko se takvi simptomi proire, posledice je lako
predvideti. No, nee biti oigledne samo u prvoj generaciji. Kod njihove dece, pret
postavljaju naunici, mogu se pojaviti nove, nasledne bolesti i bie ih teko dijagnos
tikovati.
U avgustu 1998. mnogo se pisalo o sluaju dr A. Puzaia iz Poljoprivrednog zavoda u
Aberdenu: javno, na TV-u, objavio je da je transgeni krompir razorio imunoloki sistem
mieva izazvavi atrofiju miia. Zavod ga je oterao, jer je navodno irio lane informacije,
ali su se pobunile njegove kolege. Engleska javnost je dr Puzaia poela da slavi kao viteza
u borbi protiv transgenih udovita.
Afera StarLing je takoe doprinela oblikovanju javnog mnjenja. StarLing GM sorta
kukuruza, proizvedenog za stonu hranu, nekim udom nala se na jelovniku meksik
ih restorana u SAD. Oko 20.000 ljudi, veinom dece, dobilo je alergijske reakcije. Ameriki
ekoloki pokret je, posle istrage, objavio da su svi oboleli jeli pomenuti kukuruz u mek
sikom restoranu.

Da bi paradajz bio otporan na bolest, u njega se unosi gen virusa ili bakterije. Gen ko
rpije ili ljudski gen, ini ga otpornim na insekte i teke metale, a gen muve odrava sveinu.
U jagodu se unosi gen ribe list, kako bi se usporilo truljenje. Krompir se kokojim ili ljud
skim genima moe modifikovati da bude otporniji, manje privlaan parazitima, pa ak i da
upija manje ulja pri prenju. GM pirina ima vie vitamina. Lososi i pastrmke se tove ljud
skim genom rasta. Duvanski listovi se obogauju genom svica, kako bi svetlucanjem upo
zorili farmera da im nedostaje voda.
Meutim, istraivanja zapoeta jo pedesetih i nastavljena na Harvardu, u poslednjoj
deceniji 20. stolea, pokazala su nesumnjivu vezu izmeu naina ishrane i najteih obolen
ja naeg vremena.
Amerikanci, recimo, odaju najveu zahvalnost ali, prelivu od paradajza za pagete.
Istraivai sa Harvarda, smatraju da ovaj preliv, spravljen od sveeg paradajza sa malo
maslinovog ulja i enjem belog luka, moe da sprei ili umanji rizik od pojave tumora
prostate za celih 50 procenata.
Da li je ba tako? I jeste i nije. Ispitivanjem obavljenim na 48.000 mukaraca, ustanov
ljeno je da ovaj tip hrane jeste efikasan samo ukoliko se konzumira najmanje deset puta
nedeljno. Stvar nije jednostavna, kao to se u prvi mah ini, ali znaaj koji se pridaje prelivu
od sveeg paradajza (u decembru 1998. ovom sosu je posveen podui lanak u ,,Njusviku)
potvruje veliko interesovanje naunika koji se bave odnosom hrane i tumora.
Istraivanja koja su zapoela jo pedesetih i nastavljena u poslednjoj deceniji 20.
stolea, pokazala su nesumnjivu vezu izmeu naina ishrane i kardiovaskularnih obolenja
(inicijalna kapisla za infarkt), da bi osamdesetih slian odnos bio postavljen i izmeu
konzumiranja hrane i pojave raka. Ne samo tumori digestivnih organa (eludac, debelo
crevo, jetra) ve i karcinom dojke, grlia materice i jajnika su u dubokoj korelaciji sa onim
to nam se svakoga dana nalazi na tanjiru.
Upravo to i poruuje zanimljiva izjava direktora Sektora za onkologiju u Centru za
kancerogenu prevenciju u Njujorku Miela Gejnora, koji istie:
,,Od laboratorijskih ispitivanja zavisi zdravlje oveka u budunosti, a budunost zavisi
od ishrane...
Lepa igra rei koja dobija puni smisao upravo u sve masovnijem i glasnom tvrenju
naunika da ishrana utie praktino sa 50 procenata na ovekovo zdravlje, ali se ovek
olako odnosi prema tom problemu.
Ameriki istraivai zakljuili su ispitivanja publikacijom koja e po svemu, biti epo
halna, jer detaljno analizira uticaj ishrane na pojavu kancera. Osnovna poruka je da pre
venciju protiv raka ini ishrana, koja se razlikuje od one uobiajene u industrijskim zem
ljama. Svetski onkolozi sve to vie ne smatraju utopijom. Karlo la Vekja, epidemiolog na
Institutu Mario Negri iz Milana uverava:
Saveti higijenske, zdrave ishrane, koju dajemo mi, dijetetiari, identini su sa saveti
ma preventivnih mera protiv kardiovaskularnih oboljenja...
Ekoloke statistike su zanimljive kad je re o rasprostranjenosti pojedinih tumora u
raznim oblastima planete i potvruju direktan uticaj hrane na pojavu karcinoma. Zanimljive
su i razlike u kanceroznim oboljenjima, jer nesumnjivo potvruju tezu o dubokoj korelaciji
ishrane i najteih bolesti naeg vremena. Tako, na primer, rak eluca je za 25 procenata
ei u Japanu nego u Ugandi, rak na jetri je viestruko rasprostranjeniji u Mozambiku nego
u Engleskoj, dok je u SAD rak na debelom crevu ak deset puta raireniji nego u Nigeriji.

Ovi podaci su snana potvrda u kojoj meri jelovnik utie na pojavu kancera. Ekoloke studi
je su otkrile velike razlike u oboljevanju od raka starosedelaca i emigranata. Tako, na primer,
Nigerijci oboljevaju ree od tumora debelog creva, eluca i jetre nego njihovi rasni pripadnici nas
tanjeni u SAD, gde se hrane kao i ostali Amerikanci. Isti fenomen je uoen kod Japanaca koji su
emigrirali na Havaje, gde je nain i stil ivota tipino zapadni, i od onih koji su ostali u zemlji.
Oigledno je da razlike u rasi ne utiu na pojavu tumora (ili to ine u minimalnom pro
centu), ve nain ivota, odnosno hrana koja se unosi u organizam. Simptomatino je,
takoe, da je u zoni Firence i Ravene tumor eluca dvostruko prisutniji kod stanovnika
nego u Milanu, Padovi, pa i Torinu i etvorostruko rasprostranjeniji nego na jugu zemlje.
Razlog nije nepoznat: u pomenutim oblastima mnogo vie se unose u organizam meso i
suhomesnati proizvodi.
Dakle, u krajevima i oblastima koji su vie indusrijalizovani, posebno na italijanskom
severu, rak je viestruko raireniji nego na jugu ili ostrvima, to se tumai razliitom ishra
nom. Upravo tamo gde nema industrije, na sto se iznosi ala od paradajza. Prema nekim
istraivanjima (i savetima), ishrana ljudi u industrijski razvijenim zemljama Zapada treba
lo bi da se vrati na onu iz davne prolosti.
Otkako je ovek evoluirao i od nomada postao zemljoradnik, hranio se celarijama i
povrem, osim u danima praznika, kao i jelima spravljenim od domaih ivotinja. Najee je,
ipak, jeo voe i povre. Takav nain ishrane nije provodrao tumore. Problemi su nastali kada su
ljudi poeli da koriste rafinirano meso, eer i brano, kakvi u davna vremena nisu postojali.
U proteklu deceniju i po specijalnih naunih ispitivanja, sainjen je spisak ,,loih i
,,dobrih namirnica. Gruba podela na jedne i druge bila bi sledea: meu ,,loe su suvie
masna mesa, mast i hleb, meu ,,dobre su peciva od integralnog brana, povre i voe,
riba. Osnovni problem je, ipak, u venom pitanju: koliko su ljudi spremni da prihvate savet
i sebe disciplinuju u ishrani.
A cvee? Cvee niko ni da pomene. Hajde da, bar malo, ulepam ovo kazivanje. Naime,
korienje cvea i ukrasnih biljaka u ljudskoj ishrani nije samo savremeni pomodarski
trend. Postoje mnoga svedoenja o tome da su i stari narodi koristili odreene cvetove za
spravljanje najrazliitijih jestivih namirnica.
Prema Apiciju, stari Rimljani, uveni kuvari i gastronomi, pravili su aromatina vina
dodajui im latice rue i ljubiice. Tokom 17. i 18. veka, kada se kulinarstvo izdvojilo kao
posebna vetina, cvee je bilo vaan dodatak jelima. Jedna knjiga iz 1653. godine sadri
recepte za pravljenje sirupa, sireta i kolaa od rua, ljubiica i rumenke.
U modernom kulinarstvu cvee se najvie koristi za pripremanje slatkia, kolaa,
pudinga, sorbea, demova i marmelada. Proslavljeni gastronomi, pak, odreene vrste cvea
koriste i za pripremanje slanih jela i salata, i to: dan i no, jagorevinu, neven, lavandu i
ruu damaskenu (tj. ul ruu).
Em ukusno, em miriljavo...
Ipak, m oram prizn ati, kako m i se ini, da ovek uprkos svim svojim p le
m en itim vrednotam a jo na se b i n osi n eizbrisivi p ea t svog n iskog porekla
arls Darvin
Za milione gladnih ljudi u svetu, ponajvie u Africi gde nemaju ni trave, Vatikan ima
reenje - GM hranu: ,,Ko je gladan ne bira, jede sve, izjavio je visoki funkcioner Vatikana

2002, predstavljajui Svetu stolicu u OUN. GM hrana bi mogla da poslui da se nahrane


gladni u svetu, ukljuujui i stanovnike Zambije. Ta zemlja je odbila donacije u hrani iz
SAD-a, zbog straha da GM proizvodi nisu zdravi za ljude.
U Srbiji je, prema Zakonu o GM organizmima iz 2001, zabranjeno sejanje GM kultura.
Meutim, u julu 2003, u Vojvodini je pronaeno vie od 50 parcela zasejanih zabranjenom
GM sojom. Isto, i na devet parcela u Mavi i na jednoj kod Beograda. Soja je unitena, a pro
tiv vlasnika parcela su podnete krivine prijave.
Slino, ali u mnogo veem obimu, desilo se i u okolnim selima apca 2005. godine.
Posle silnih natezanja proizvoaa GM soje i vlade, naeno je solomonsko reenje po kome
bi trebalo da budu i vuci siti i sve ovce na broju, meutim, samo na jedno pitanje nije dat
odgovor: odakle marljivim mavanskim ratarima seme GM soje, ko se krije iza cele prie,
to jest, gde su i od koga nabavili seme zla? Zar nije logino ,,napasti izvor kad se posled
ica sama po sebi otkrila? Da li je uniten sav rod ili je koja njiva zasaena GM sojom ipak
izbegla kontroli? ta e se desiti ukoliko se naredne godine u drugom kraju Srbije pojavi
uspean rod genetski modifikovane soje?
Sve vie je, na alost, parcela pod GM sojom, kukuruzom i ostalim spornim kultura
ma. Posao je toliko unosan da se iri neverovatnom brzinom. Na udaru nove mafije nale
su se nerazvijene zemlje Istoka. Tamo je lake pronai seljaka da svoju parcelu zaseje GM
semenima.
Eksplozija stanovnitva i vetako osemenjavanje, genetika i neurofiziologija, kao i
drutvene i psiholoke nauke, u najmanju ruku su isto onako krupni kao i zloupotreba
atomske energije, pa ne treba sumnjati da su sva ta otkria u istoj meri epohalna koliko i
prethodna. Razaranju tradicionalnih osnova etikih postulata i nemogunost nalaenja
zamena za njih, doprinosi eksplozivan razvoj biologije.
Za utehu, evo najnovijeg jelovnika najpoznatijih ,,GM kuvara objavljenog u ,,Politici
poetkom avgusta 2005. godine sa nadnaslovom Prvi put stvoreno vetako meso,
naslovom Odrezak iz elije i podnaslovom ,,U laboratorijskim uslovima dobijeno riblje
tkivo za ishranu:
to prija kosmonautima, prijae i ostalima. U opitima pod okriljem NASA, u labara
torijskim uslovima, stvorene su male koliine jestivog mesa. Dobro ste proitali: ni iz ega
stvorene ili, bolje rei, iz jedne elije!
U sutini, zamisao naunika ogleda se u tome da osete drukiji ukus jedui vetake
odreske goveda, ivine, svinja, ovaca ili riba, a da ne primete razliku u sastavu i izgledu.
Zar vas ne uzbuuje pomisao na pilee grudi bez gajenja kokoiju, i to koliko poelite?
Grupa naunika iz SAD i Holandije nedavno je uglednom meunarodnom asopisu
prikazala dva nova tehnoloka postupka iz inenjerstva tkiva koji e, jednog dana, uroditi
dovoljnim koliinama mesa za ljudsku ishranu, nastalog u laboratorijskim posudama. To
je prva nauna rasprava ove vrste u svetu.
Ve na prvi pogled uoavaju se mnoge koristi, a jedna od najvanijih jeste nadziranje
hranljivih sastojaka. Veina vrsta ivotinjskog mesa obogaena je masnom kiselinom
omega 6, i to u zamanim iznosima, koja poveava holesterol u krvi i izaziva druge
zdravstvene tegobe. U laboratorijskom mesu moete je zameniti drugom masnom kiseli
nom, omega 3, gotovo bezopasnom za ljudsko zdravlje.
Na isti nain smanjie se na najmanju meru hemijsko zagaenje iz okoline (hrana i
lekovi koji se daju ivotinjama).

Odavno je poznato da iz jedne izdvojene miine elije krave ili pileta moete da nai
nite hiljade novih. U ogledima za potrebe NASA istraivai su u laboratoriji stvorili male
koliine ribljeg mesa, tragajui za izvorima hrane na dalekim svemirskim putovanjima. U
buduim letilicama morae da bude vie mesta za gorivo, neete mo,i kao pravedni Noje,
da ukrcate sve domae ivotinje.
Ali, do tih dana (bolje rei: godina) valja savladati jo neke tehnoloke prepreke.
Prvi od pomenuta dva naina podrazumeva dobijanje dovoljnih koliina mesnog tkiva
u tankim narescima odgajanjem elija na tanunim membranama, sa kojih se naslage ski
daju i slau jedna na drugu do eljene debljine. Drugi obuhvata uzgajanje miinih elija u
vidu (trodimenzionalnih) perli koje se obogauju kao pljeskavice.
Dakle, gajenje raznovrsnih tkiva, miinih i masnih, imae u konanom ishodu meso
koje e prijati ljudskim nepcima.
Najvei izazov je postii izgled prirodnog, jer i ulo vida uestvuje u postizanju ukusa,
zbog ega e se elije miia rastezati na podlozi za gajenje. Uostalom, i u ivotinjskom telu
se same od sebe razvlae.
Na kraju ostaje da potroae ubedite da ne odbijaju vetako meso. Oekuje se da e
se, najpre, dopasti ljudima koji se protive ubijanju ivotinja, zabrinuti su za ispravnost
hrane i istou prirode i uivaju u ishrani prilagoenoj vlastitom ukusu.
Koristi su takorei ogromne: oveanstvo se suoava sa rastuom potrebom za mesom
(u mesnim preraevinama) - za deset godina Kina je udvostruila potronju, a Indija je u
minulih pet pojela piletine dvaput vie nego u prethodnom razdoblju. Dalje nabrajanje
potkrepilo bi dotino predvianje.
Reju, nalazimo se pred iskuenjem da, u teorijskom smislu, iz jedne elije opskrbimo
celu planetu. I da zauvek zatitimo ivotnu sredinu i ljudsko zdravlje. Na dui rok to je
sasvim izvodljivo.
Ko e se usuditi da propusti takvu priliku gledajui sve vie gladnih usta svuda oko
nas?
Kada bism o im ali dovoljno znanja, sve bolesti bism o m ogli
da spreim o i sv e da izleim o pravilnom ishranom
Prof. Spins, tvorac amerike nutricionistike kole
to se tie nastajanja bolesti, savremena medicina nije otila mnogo dalje od sred
njevekovne. Nekada je nastanak bolesti tumaen zlim silama, veticama i umama. Tadan
ji lekari su pomagali bolesniku isterivanjem ,,avola. Nekom su pomogli, nekom nisu.
Vano je samo to da je vera u izleenje spasila 50 odsto spaenih, a drugih 50 odsto dobrim
delom moe da zahvali snanom organizmu i biljnim lekovima. Te dobre trave su, u naj
manju ruku, podjednako uspeno leile kao savremeni lekovi.
Antibiotici su doneli preokret u medicini. Ali, kao i svi znaajni dogaaji i sve mode,
pogotovo dugotrajne, vremenom su napravile tetu ne samo u pojedinanim sluajevima,
ve i u pogledu ukupnog razvitka bolesti.
Ako smo utvrdili da su svuda prisutni mikroorganizmi izazivai bolesti, onda je jasno
da gotovo svaki ovek nosi u sebi i - bacil tuberkuloze. Neki od njih rade neposredno sa
TB-bolesnicima, a nikad se ne razbole? Sigurno ne samo zato to jedu slaninu i beli luk.
Od sutinskog je znaaja to to se najugroeniji najvie brinu o vlastitom zdravlju.

Izazivai bolesti su tu, u nama, a pitanje je samo kada e da ,,prorade. Da bi se to


dogodilo, potreban je - pad imuniteta. E, sad, ta je to pad imuniteta? Kako se manifestu
je? Koje su mu pratee pojave? Sve su to opta mesta. A budui da svi poseduju imunitet,
njegovim padom se otvaraju vrata. Zato? Kako? Ne moe se porei da su mnoge osobe sa
izraeno slabim imunitetom u odlinom zdravlju, uprkos tome to u organizmu nose
mnotvo klica, praklica i svega ostalog to je prirodno, neophodno i nezaobilazno u
ovekovom organizmu. Zato ne oboljevaju kad su se stekli uslovi - izazivai bolesti i lo
imunitet? Njima je taj i takav imunitet oigledno dovoljan. Drugima je, meutim, dovoljan
i najmanji pad imuniteta da bi im se u organizmu stvorio haos.
Nije, valjda, da se savremena medicina ponovo vraa umama i veticama? Krajnji
apsurd! Zato ovek, bez vidljivog povoda i najave, najednom postaje alergian? ta je izaz
valo alergijsku reakciju? Tabula rasa! Jo uvek nije reeno, a kada e - ne zna se! S obzirom
na dosadanje iskustvo, iza svakog ,,eureka ne stoji uzvinik ve novi znaci pitanja.
Kao to ovek ne moe do kraja da prodre u vasionu, tako ne moe do kraja da prodre
ni u mikrokosmos ivog organizma. Svaki list, svaka travica moe da oboli, kao i ovek.
Ako se kae da je re o odreenom indikatoru, to znai da se ni bolest ne moe pojaviti pod
bilo kakvim uslovima, odnosno, u odsustvu virusa i klica. Pojavie se neka druga, inicirana
odreenom klicom, bakterijom ili drugim uzrokom iz mikrosveta organizma, a moe se
stei i vie razliitih uzronika.
Svaki organizam ima poneto, virus, bakteriju itd, ali istovremeno postoji i njihov
ograniavajui faktor rasta ili, pak, virus hranjen virusima druge vrste. Zanimljiva je i pojava
lekovitih bolesti. O emu je re? Korienjem elementarne logike, moe se doi do zaklju
ka da virusi-izazivai kancera (ako se uopte sme govoriti o virusima u tom kontekstu) u
velikoj meri ometaju, koe i suzbijaju viruse-izazivae nekih drugih bolesti. I obmuto.
Ukoliko se zakljuci donose na osnovu broja sluajeva i analiziraju egzaktnom i veoma
jednostavnom naunom metodom, pria poprima interesantan tok. Od, recimo, 100 sluajeva kancera, lako se moe ustanoviti kod kolikog broja obolelih da se bolest javila usled
pada imuniteta, puake zavisnosti ili delovanja nekog drugog uzronika. Sve se, dakle,
svodi na - izaziva kancera. Nikome, meutim, ne pada na pamet da sprovede paralelno
istraivanje u cilju ustanovljavanja procenta pripadnika rizine gm pe (oslabljenog imu
niteta, pod uticajem stresa, puaa, itd.) kod kojih se bolest nije razvila.
U svetlu pomenutog, navodim rezultate studije u Londonu. Mnogi HlV-eksperti, meu
njima i prof. Gazar, tvrdili su da odnos T4 : T8-limfocita kod zdravih osoba iznosi 2 : 1 ,
odnosno 2500 : 1250. Odmah sam demantovao njihove tvrdnje rezultatima studije sprove
dene na 100, sluajno odabranih, HlV-negativnih osoba. Naime, rezultati pomenute studi
je jasno su govorili da je prosena vrednost T4-limfocita kod zdravih osoba oko 850, kod
srednje zdravih 600, a kod imunokompromitovanih bez HlV-infekcije oko 360.
Neprofesionalno je, ak i neetiki, iz mnotva izabrati bolesne i na osnovu njihovih
podataka analizom traiti zajedniki imenitelj. Po toj logici, ne udi to izrazito veliki broj
puaa boluje od kancera. Razlog je jednostavan: ima veoma mnogo puaa, a prilikom
odreivanja zajednikog imenitelja, nema - kontrolne grupe. Belo stanovnitvo Amerike
ima najveu frekvenciju kancera plua u svetu, meutim, procentualno je mali broj puaa.
Ukoliko se i nae neko ko nikad nije puio, a oboleo je od kancera, lekari e to obrazloi
ti pasivnim puenjem. Pojedincima duvan zaista kodi, ali ta raditi sa obolelima od tek
ih napada alergije i guenjem u vreme cvetanja lipe? Drugima smetaju jaja, treima mas-

noa... Da bi se napravile odgovarajue i merodavne analize, tj. da bi se takvi rezultati pri


hvatili kao validni, valja znati da nije markiran pravi uzrok. A ta je, zapravo, uzrok - uko
liko su virusi i klice indikatori, a ne moe se vie govoriti ni o imunitetu kao vrstoj osnovi?
ovek ima neverovatnu potrebu da mu sve bude jasno i, naravno, pri tom ,,upakovano
u ljudske granice. On ne moe da se zamisli van prostora i vremena, njegovih ograniavajuih faktora. Znai, svest, apsolutno i bespogovorno upravljanje prema prostoru i vremenu, namee i itav sistem miljenja na kome se bazira itav sistem nauke. Sve ima uzrok
i posledicu, sve ima vreme i mesto trajanja. A, u sutini, van ljudskog mozga odnosno
ljudske civilizacije, ne postoje ni prostor ni vreme.
Hajde da zaemo u svest jednog zeca. Koliko mu je vana trava, koliko drvee, gde mu
je nebo, ta zna o mikrobima? ta e mu sve to, kad ne zna nita o vremenu? On samo
osea da je dola zima i da mu je hladno. Neke ivotinje intuitivno znaju da treba da spreme
hranu za zimu, ali ne iz linog, ve na osnovu kolektivnog iskustva. Dozvoljavaju da ih vodi
kolektivna svest i pamet. Uprkos tome, nemaju svestan stav o vremenu, da li je no ili dan,
kad treba da idu na spavanje, a kad da se probude...
Sputanjem u dubine porekla ivota, smrti i bolesti, dolazi se do irealnog, iste mist
ike, ali i otkria jo jednog detalja mehanizma po kome se svi ti procesi odvijaju. I kad ovek
kae da je siguran gde je stigao i krene u dalje objanjenje pojma koji ga je povukao na
istraivaki put, shvata da je daleko od konanog i da mu tek predstoji put u dubinu i sut
inu pojma, problema, zadatka, istraivakog poduhvata... Znai, virusi, bakterije, klice,
osumnjieni izazivai bolesti ili bolesnog stanja, samo su indikatori. Uzrok nije ni pad imu
niteta, ve samo indikator. A kada se ve steknu svi neophodni uslovi, organizam moe da
se razboli od jedne bolesti ,,po izboru.
ta je stres? U sutini i dubini, recimo, samo elja za autodestrukcijom ili ak
iskustvo. Bolest je veliko iskustvo due. Zar i najobinije ,,odleavanje gripa nije, u
sutini, samo jo jedno iskustvo due? Neko e lei u krevet, sluati razne savete, piti
ajeve, lekove, antibiotike, ili rei da ga je ba briga za grip! Moda e dobiti zapaljen
je plua a moda i nee oboleti ve ozdraviti na nogama. Lekar e rei: Mogu da obole
srce ili zglobovi, od neodleanog gripa ostaju teke posledice! Onaj e, na to, rei:
Ba me briga! i nee dobiti nita od pomenutog. Opet ona ista pria. Koliko ljudi oboli
od srca, a da to nije posledica nepreleanog gripa? Koliko ljudi ne odlei grip i nika
da ne oboli od artritisa? I opet se dolazi do lavirinta bez izlaza. Ipak, postoji svetlost.
Nada za Srbiju!
Trezven lekar, naravno, ne bi smeo da kae da je re o bojoj volji. Ali kad nae onu
mrvicu novog, rei e: Eto, to nije Boja volja, ve samo - obina klica.
M i nem am o toliko p a m eti da bism o m ogli sam o m isliti.
Treba n eto ra d iti i m isliti, u z rad, onoliko koliko m oem o.
Duko Radovi
Drugi mehanizam vlada svetom, ivotom i smru, sreom i nesreom, boleu i zdrav
ljem, i ovek ga moe nazvati kako god hoe. Sve ima uzrok i razlog. Da li glavnu ulogu
obavezno igra genetika? Prirodno je da u sebi nosim klice istih bolesti od kojih je bolovala
i moja majka, ili bar veinu. To je slinost po sklopu, sastavu, organizma. Ipak, mnoge se
nee razviti u meni, iako je moja majka patila od njih. Ali, imau neke od kojih moja majka

nije bolovala. Lekar e to izgovoriti sa zadrkom da ne bi izgubio poverenje pacijenta, to


je jedan od glavnih faktora uspenosti leenja.
Izazivai bolesti, kako ih naziva zvanina medicina, a mi smatramo za indikatore,
mogu da uu u ,,nesporazum ili ,,sporazumno koegzistiraju sa praklicama i zarobljenim
praklicama - mitohondrijama. Praklice su autohtone, starosedeoci organizma od roenja
do smrti, pa i posle nje. Prisutne su jo od zaea. Ukoliko je svaka ovekova elija
mikrouniverzum, ta se to pokree u praklicama i kakvu ,,igru igraju sa ,,doljacima virusima, mikrobima?
Kao primer navodim istraivanja Todoxin-ove naune grupe u Durbanu (Junoafrika
republika). Tamonje crnako stanovnitvo ima u krvi specifine, srpaste, eritrocite ija
uloga (pored ostalog) nije samo odbrana protiv malarije, ve i specifina veza sa praklica
ma i mitohondrijama. Todoxin-ovi preparati su, zahvaljujui interakciji biljnih praklica
(slobodnih i zarobljenih u ljudskom organizmu), pokazali skoro stoprocentnu delotvornost
i bioloku iskoristivost, naroito kod HIV/AIDS-pacijenata.
Jo uvek nije toliko komplikovano, niti toliko udaljeno, objanjenje ivota u poreen
ju sa onim o njegovom prestanku u ivom organizmu. Znamo ta se deava: zaustavlja se
krvotok, prestaje rad srca, mozga, organizam se uruava... Meutim, kako je i da li je
mogue zaustavljanje pomenutog procesa?
Zato prof. dr Zoriija, direktora Infektivne klinike u Rimu, mue sumnje u znanje
medicinske nauke? Kako je mogue da sam, posle eksplozije rune granate na Kosovu
1941, iskrvario, umro i - oiveo posle 72 asa!? A svemu tome je prisustvovao otac profeso
ra Zoriija! Na osnovu ega se, onda, tvrdi da mozak ne moe da funkcionie due od 5
minuta bez kiseonika? Jedino preostalo objanjenje jeste da je smrt izlazak iz tela. U tom
sluaju je objanjenje ivota - prisustvo due u organizovanoj masi organske materije.
Doista, ta je telo ako ne masa organske materije sreena na poseban nain?
Dua, znai, ulazi i izlazi iz tela. A ako dua ve upravlja ivotom i smru organizma,
onda to svakako ini i sa boleu. Zapravo, povezuje indikatore i preobraava u bolest.
Zaista previe za razum strogo racionalne nauke.
A gde su Filadelfijski eksperiment i Bermudski trougao? Pilot i avion se pojavljuju posle
50 godina, ni dana stariji! Kako, dakle, funkcioniu praklice na nivou ive i ,,neive materije?
Moda je re o dezintegraciji i dezintegrisanom stanju. Potrajalo je izvesno vreme i, sti
cajem okolnosti, ponovo integrisalo. Za vreme dezintegracije vreme nije teklo, vremena i
nije bilo, samim tim nije ni zapoet proces starenja. Dezintegrisano telo ne preivljava
atmosferske, tehnike, hemijske i druge uticaje od kojih raste, stari i propada organska, ali
i neorganska materija.
Tvrdnja da se u osnovi itavog pojavnog sveta nalazi vreme, odnosno da se iz vreme
na sve raa, nalazi se u osnovi mnogih verskih i filosofskih shvatanja. A vreme se deli, poz
nato je, na prolo, sadanje i budue.
Prolo vreme odgovara materijalnom, a budue duhovnom aspektu kosmosa. Ono to
se naziva materijom, jedan je vid vremena i zove se prolo vreme. Duh, informaciono polje
i prostor su, takoe, vid vremena nazvanog budunost. Sadanjost bi, prema tome, bila spoj
duhovnog i materijalnog. Ljubav raa duh, a duh raa materiju. Materija tei sjedinjenju sa
duhom i povratku ljubavi i Bogu.
Prapoetak vasione je egzistirao kao jedna celina. Bio je to jedinstven praorganizam.
To jedinstvo je i dalje prisutno na suptilnim nivoima. Ceo organski i neorganski svet, koliko

god da je razliit u bezbroju pojavnih manifestacija, na dubokom, suptilnom nivou, ini


jednu celinu. Drugim reima, bilo koja materijalno-prostorna jedinica, bez obzira na njene
dimenzije, odrava apsolutno jedinstvo sa vasionom i sadri sve informacije o njoj. Na
osnovu toga se moe zakljuiti da je vasiona stvorena po principu holograma.
Vasiona se pojavila kao informaciono-ulni impuls, kao nesvesno. U prvobitnu
uzronost se moe vratiti samo preokretanjem u vlastitu suprotnost. Duh raa materiju.
Kako se taj proces bude sve due odvijao, dolazie do stvaranja sve vee koliine materije,
do njene sve vee diversifikacije i pojave inteligentnijih i sloenijih formi.
Razlika izmeu ive i neive materije se ogleda u veoj zbijenosti i koncentraciji vre
mena. Meutim, do poveane koncentracije vremena ne dolazi usled akumuliranja mater
ije i irenja granica prostora, ve usled razvijanja i irenja informacionih veza unutar
sloenih oblika materije, odnosno porasta inteligencije u njima. Sa take gledita evoluci
je, vasiona bi trebalo da bude sve ,,inteligentnija. Individualne inteligentne jedinice treba
lo bi da se postepeno objedinjuju u grupne forme razuma, granice e se iriti dok se ne
proire na itavu vasionu.
Poto se vasiona pojavila kao jedinstvena celina, kolektivna i individualna svest su u
prapoetku bile jedinstvene. Odvijanjem procesa razvoja i diversifikacije, dolazilo je do sve
vee polarizacije izmeu kolektivne i individualne svesti. Individualno ,,ja nastoji da
apsorbuje okruujui svet. Na taj nain sve vie stie karakteristike kolektivne svesti. Nakon
perioda irenja, vasiona poinje da se saima. I kada individualna svest svakog ivog bia
dosegne razmere vasione, doi e do stapanja sa kolektivnom sveu u jedinstvenu celinu.
Lino i impersonalno se pretvaraju u jedno, time se ciklus okonava.

Ciljevoluje oveka je preivljavanje najmudrijih.


Dr Donas Salk
Evolucija vasione tee u impulsima. Pulsira od materijalnog ka duhovnom i obratno.
Svest ini sveukupnost materijalnog i duhovnog, u osnovi ulne elje. Prema tome, razvoj
svesti tee u tri faze: prvi impuls je ljubav koja se sve vie razvija; drugi je duhovnost, koja
se sve vie iri; trei je - pojava materijalnog sveta. I on se, naravno, razvija u vidu sve
sloenijih i inteligentnijih formi.
Iz ega nastaje ivot? Iz onoga to nazivamo ,,homeostazom. Dolazi do promena na
materijalno-energetskim nivoima. Unutar elije se promene odvijaju po drugaijem obras
cu. Meusobni uticaj supstanci, energije i prostora unutar elije, razlikuje se od analognih
spoljnih procesa. Odnosno, vremenski procesi u eliji se razlikuju od vremenskih procesa
spolja. Da bi elija opstala u datoj sredini, mora da kontrolie stanje materije, energije i
prostora, van nje.
Nove spoznaje rue stare, prevaziene logike strukture. A ruenje prevazienih
duhovnih struktura i njihova destabilizacija, svojevrstan je vid usvajanja novih spozna
ja. Drugim reima, ruenje i destabilizacija na nivou oseanja, odnosno oseanja
ljubavi prema okruenju, predstavlja neophodan uslov spoznavanja. to je veim spoz
najnim mogunostima ovek obdaren, to vee i dublje lomove u ivotu mora da iskusi.
U zavisnosti od toga koliko je ljubavi u stanju da pokae u tekim trenucima i koliko je
svestan nepostojanosti vlastitog tela, emocija i duhovnih vrednosti, toliko e se kao
duhovno bie razvijati.

Pacijent sa veim dotokom energije, ima veu sposobnost menjanja sopstvenog karak
tera, pa i mogunost ozdravljenja. Sve ljudske vrednosti poseduju odreeni energetski
potencijal. Meutim, da bi napravio podvig u smislu trajnog menjanja svog karaktera,
oveku nedostaju prave vrline.
Sposobnosti i moi bogova i duhova su smatrani daleko veim od ljudskih. Mnogob
oac se molio ne samo za naklonost, ve i mo bogova. Vremenom su ljudi poeli da uvia
ju da je intelekt superiorniji od moi. Javio se oseaj sveopteg jedinstva. Bog predstavlja
vii razum - zakljuili su filozofi.
U osnovi moi i intelekta lei kontakt sa budunou. Nade vezane za budunost, njene
ideje i duhovne principe, daleko se vie ire nego to je to sluaj sa intelektom. Duhovno
napredniji, sa razvijenijim idejama, planovima i ivotnim postavkama, uspeniji je od onog
ko se oslanja samo na intelekt. ,,Bog je, tako, prestao da bude vii razum. Njegovo mesto
je, tvrdili su filosofi, zauzela ideja koja upravlja svetom. Vremenom je postajalo sve
oiglednije da je ovek obdaren jakom voljom, htenjem i eljom, jo uspeniji. Za filozofe
je, sada, Bog olienje volje. Osnovne karakteristike unutranjeg ,,ja su: ivot, volja i elja.
Meutim, poto se ovekovo individualno ,,ja javlja i u delu kolektivne svesti, u prostoru i
vremenu, ono se protee na vie od jednog ivota. To to se naziva duom, vee je od indi
vidualnog.
Zato su pripadnici plemena Maja i Inka jednostavno legli jedan uz drugog i svi umrli,
mirno i istovremeno? Re je o gotovo genijalnoj strategiji. Dolazi sila (beli ovek), svima je
jasno da predstoje velike nesree. Leu uz zajedniku molitvu i ritual. Due izlaze iz tela,
saekuju trenutak i infiltriraju u agresore. Tamo verovatno i dalje ive. Slino se dogodilo i
sa duama logoraa iz Jasenovca i Auvica
Nikola Tesla je smislio eksperiment u kome on nije uestvovao, ali jeste jedan od ues
nika tzv. filadelfijskog eksperimenta - Albert Ajntajn. Taj eksperiment, takoe, predstavlja
dokaz da ono to se deava prirodnim putem, ako tako neto uopte postoji, moe da se ne
materijalizuje, da se nikada ili veoma kasno vrati.
Univerzum vrvi od ivota, nevidljivog za ovekove nesavrene oi i instrumente. U
njemu veoma intenzivno ivi duhovni svet, svet dua. ovek gleda, ali nita ne vidi.
Dovoljno je uzeti za prim er metale u metalo-enzimima. Posmatranje je prilino
jednostavno i iz njega se jasno namee zakljuak da je sve ono to ini grau Zemlje,
prisutno u svakom organizmu. Proraunima bi se po svoj prilici dolo do rezultata da
u oko 8 milijardi stanovnika Zemlje, procentualno ima gvoa koliko i u sastavu Plan
ete i Svemira, Ukoliko bi se telesna koliina gvoa u odnosu na masu oveka
uporedila sa koliinom gvoa u odnosu na masu Planete, lako je mogue da bi se
dobile iste proporcije.
Bioloki svet je pun metala. I sve to gvoe, bakar, molibden itd, mea se sa zemljom
i hrani biljke da bi se preko, recimo, spanaa vratilo u oveka, ivotinje, insekte. Sve, dakle,
krui. Ni jedna dua nije do kraja sauvala svoj organski organizam. Dobila ga je, razvi
la do odreene granice i, na kraju, vratila tamo odakle ga je i uzela. Bila je to samo poza
jmica na odreeno vreme...
Veiti ivot u fizikom telu ne bi imao smisla budui da je ovaj potrona roba. Poput
odela. U nepropadljivom telu, nema garancije da bi ovek bio sve savreniji. Moda bi
postajao mudriji, ali i to je pod znakom pitanja. Morao bi da iskusi slabije i jae telo, siro
matvo i bogatstvo, bolest i zdravlje, da bi se moglo govoriti o sticanju mudrosti.

Bolesnik pati i zbog toga to se u dijagnozi i terapiji uzima u obzir samo mali deo nje
gove linosti i osobenosti. U nastanku bolesti ukljuen mnogo vie, psihiko-duhovno
duevni deo ostaje nezapaen. Humana medicina preuzima metode rada iz oblasti bihev
iorizma tako to naine ponaanja i posmatranja oveka i ivotinje smatra jednakim, a
ovekovo ponaanje svodi na uroeno ili naueno. Psiha se redukuje na funkciju mozga, a
linost na rezultat dejstva mesta i okoline. Osim nepotpune slike oveka, i zanemarivanje
sposobnosti za samoregulaciju i samoleenje je jo jedna slabost dogmatske medicine.
ovek je obdaren stvaralakom snagom da bi umnoavao
ono to mu je dato, ali dosad on nije stvarao veruio.
Anton Pavlovi ehov
U zvaninoj medicini se sve vie zastupa stav da lekar nipoto ne daje lanu nadu i
utehu obolelom. To su i nai lekari prihvatili od kolega iz drava koje e pripadati Zapad
nom rimskom carstvu i Amerike. Prosto smatraju pitanjem asti da oveku osuenom na
smrt, ili eventualno nekom od njemu najbliih, kau od ega boluje sa ,,preciznom prog
nozom odlaska iz ivota za nekoliko dana, meseci ili godinu. Obeavaju svaku pomo, pri
menu svih moguih i nemoguih terapija, ali uz tvrdo obeanje da mu je to poslednje, nar
avno, uz obavezno skupe preparate i veliko muenje.
Fitoterapeut ili lekar koji primenjuje dostignua prirodne medicine, ponudie
takvom pacijentu ,,bezbolan lek i dobru nadu u pobedu nad boleu. Jeste teko, jeste
nemogue, ali je bilo i sluajeva izleenja. Zato upravo on ne bi bio jedan od njih. Zato
i njega ne bi Bog pogledao? A bolesniku je vera u udo gotovo kao sam spas, dri se za
njega ba kao i njegova porodica. ivot mu je ispunjen nadom, bez obzira na to koliko
e da potraje. I sama nada je u tekim trenucima lepa. U stvari, sve je lepe od oaja i
saveta u stilu: Budite uz njega, to su mu poslednji asovi! Ne, bolje je: Budite uz
njega, svi emo se potruditi i ekati udo koje uvek nailazi bez najave! A uda se
deavaju. Da, deavaju se.
Nekada ni kolegijalnost medicinskih radnika, ni brojne preporuke nisu garancija uspe
ha. Navodim i primer. Roditelji deteta obolelog od leukemije ispriali su svoju muku
najboljim prijateljima, a ovi iskoristili kolegijalne veze sa dr Prentisom iz Kraljevske bol
nice u Londonu. Ubedili su roditelje da njihovo dete ima ansu da preivi, ukoliko otputu
je sa jednim od prijatelja i roditeljima u London, gde e se obaviti operacija presaivanja
kotane sri. A to najuspenije u svetu izvodi pomenuti doktor. Zahvat, istina, kota 100.000
evra. Kako ivot nema cenu, roditelji su prinueni da prodaju sve to imaju. U Londonu se
obavljaju i potrebna i nepotrebna ispitivanja, dani neumitno teku, bolniki trokovi vrtogla
vo rastu. Na dan operacije, roditelji treba da se sloe i potpiu da njihovo dete ima izgledne
anse, od 50 odsto, da preivi...
I ovoliko je dovoljno za ovu horor-priu, jer ako potpiu cena vie nije 100, ve 140150 hiljada evra. Ako ne potpiu pristanak za operaciju, onda se kree 50 hiljada, s obzirom
na veoma skupe analize.
Radio sam za tu bolnicu, ne samo na leukemiji, ve i na HIV/AIDS-u i kanceru dojke
- i imao izvanredne rezultate. Pacijentkinju sam izleio za oko 20.000 - dinara. Kolege iz
Beograda su govorile da se bogatim, a samo putni trokovi pratioca (prijatelja) su iznosili
preko 20.000, naravno - evra!

U savremenoj medicini nema ni ljubavi ni elje. Bolesnik postaje ,,pankreas, una


kesica, ,,ulkus i sl. Uz gotovo ,,mehaniki tretman, u najboljem sluaju ozdravi, u neto
loijem se kree izmeu beskrajnog i doivotnog maltretiranja, a u onom treem sluaju
dobija ekspresnu kartu za raj. Sasvim sigurno za raj, s obzirom na sve ono to je morao do
tog trenutka da pretrpi...
Zvanina medicina lei po tablicama, a alternativna - oveka. ovek lei oveka
(ovenost, duevnost, molitva, pobonost, blagost, melem za duu i ranu i bolest, prirodom
protiv neprirode, biologijom na biologiju). ,,Ne-biologijom se ne moe uspeno i bez
posledica tretirati biologija. Izuzeci samo potvruju pravilo. Hemoterapija, zraenje, neor
ganska, pa i organska hemija, na duevno i duhovno bie mogu samo negativno da deluju.
Posebna je pria to to su prirodni lekovi dati onima koji se kreu. Biljke su, naravno, date
ivotinjskom svetu za hranu i lek. Ba kao to pas, maka i ostale ivotinje tano znaju
kojom travom koju bolest da lee, ak i kad nisu biljojedi, tako i ovek, kao deo prirode
(prirodni ovek), zna ta mu je u bolesti neophodno. Dovoljno je samo da se opusti i osetie
po mirisu.
Beznae, odnosno leenje due, neophodno je posebno istai budui da je to jo jedna,
veoma vana, oblast delovanja.
Bez obzira na poreklo, vrstu i teinu bolesti, dui svakog pacijenta treba pomoi.
Dovoljna je sama injenica da je re o boleu ojaenom i obeshrabrenom oveku. Nevolja
je, meutim, u tome to su takve osobe postale preteni deo stanovnitva. ak i najvei opti
misti, ukoliko nemaju dovoljno ivotnog iskustva i izraen smisao za shvatanje kretanja
ivotnih i istorijskih tokova, lako mogu da podlegnu optem oseanju praznine. ovek je
drutvena ivotinja.
Mladi, s druge strane, previe malo znaju, esto ak povrno, pa istorijska kretanja ne
doivljavaju kao deo linog ivota. Njima je sadanji trenutak, trenutak definitivne venos
ti. Bela kuga, dobrim delom, poiva na tom i takvom stanju svesti.
Malo je razboritih i mudrih, spremnih i sposobnih da bez zadrke i ustezanja glasno
kau da sve ima poetak i kraj. Da su promene neminovne i da nije najvanije hoe li oni
to, ili nee, doiveti. Neko svakako hoe i - to je jedino vano. Do tada, u datim okolnosti
ma treba kvalitetnije iveti. To se moe ve sada i - ovde. Ne postoji toliko loa ivotna
situacija, koliko je jak ovekov duh. U koncentracionim logorima i gulazima je to, na alost
,,onih i sreu dananjeg oveka, dokazano.
Propalo i bolesno nikada nije zauvek - propalo i bolesno. Sve moe da se lei. Ili bar
pokua. Vie puteva vodi i iz starosti i iz nemoi. Pitanje je samo hoe li ovek otvoriti vrata.
Izlaz je u mudrosti, a mudrost je, rekoh negde na poetku ovog kazivanja, skrivena u nje
govom organizmu. ivi elementi u oveku, neraskidivo ga povezuju sa iskonskom Mudrou
Sveta. Hteo on to ili ne. Zato mora da sopstvenu mudrost iz sebe, i od sebe, oslobaa.
Na taj nain e povratiti i onaj specifian oseaj, esto prisutan kod tekih bolesnika,
definisan u ,,ne hrani koja mu po mirisu ne odgovara. No isto tako, po mirisu, moe izne
nada da shvati da je prava hrana i lek. Jednom je neko rekao: Hrana je lek za 21. vek! I
bio je u pravu. ovek mora da stupi u kontakt sa univerzalnim ivotom. Poseduje ga svaka
ivotinja, bubica, elija, zato ne bi i on? Telesne elije su, meutim, primorane da u orga
nizmu prikrivaju tu vezu.
Prosto je neverovatno ta sve ovek zna i moe. Recimo, da proe jednom, a ne dru
gom ulicom gde ga vreba opasnost, da izae iz automobila ili propusti avion koji treba pro

pustiti... Meutim, esto ne sledi ili posumnja u ta svoja unutranja znanja i predoseaje
definiui ih u sebi kao gluposti, a na alost esto nisu to i zaista bile.
Da ne bih skrenuo u neto to bi moglo da se okarakterie kao mistika, i pri tom pre
veo kazivanje u neki drugi tok, skraujem na - veza sa Univerzumom dobijena roenjem,
tokom ivota bledi i nestaje.
Kolicni je vrabac, a koliko je u njemu ivota i radosti.
Unjemu je, m ogli bismo re, samo dua. Iz malog tela i velike due lake izrastu krila
nego kad je, kao kod nas, obmuto.
Duko Radovi
Osnovni problem oveka, ne Univerzuma, sastoji se u poimanju dobra i zla. ovek je
kroz istoriju stvorio humane principe i pokuava da se vlada prema njima. Ukoliko se uzmu
obzir neke stare prehrianske civilizacije, lako se moe videti da su etika, samim tim i
poimanje dobra i zla, bili u prilinoj meri drugaiji. Ipak, osnovni problem ne lei tehniko
tehnolokom napretku i razvijenosti civilizacije.
Jedino sutinsko i veito je borba dobra i zla. ivotne ,,terazije, u stalnom kolebanju
i tenji ka ravnotei. Sve to pretegne, remeti ravnoteu sveta i ,,klackanje ostaje kao nemi
novnost.
Temelj linog mira, hajde da ne bude i sree, jeste poverenje u ivot. Ukoliko je ovek
svestan postojanja pomenute ,,klackalice, ravnotee dobra i zla, ali i toga da je on neopho
dan element i uslov ivota, da je svakom svojom elijom vezan za ceo Univerzum, bie mu
jasna vanost njegovog postojanja i gotovo nevanost onoga to ga oekuje. Steeno iskust
vo i oni to e sa njim uiniti - to je bitno.
Budimo dobri, da nam bude dobro; ne budimo zli, da se ne bismo muili; ne zavidimo
- da ne bismo patili; duevne su i telesne muke koje ovek stvara samom sebi. Treba
verovati u ivot, u to da trenutno zlo donosi i neko dobro. Shvatimo da je na ivot takav
kakav jeste, da bismo nali smisao u njemu. Ta i takva pomirenost, donosi duevno i
telesno zdravlje.
kola, politika, medicina i, uostalom, sve sfere drutvene egzistencije, zahtevaju i
polau pravo na ivot oveka. Kao to ga od malena gone da hoda sa zabaenom
glavom i nosem para vazduh ne gledajui pred noge, teraju ga i da sedi na poseban
nain i da ivi po utvrenim pravilima. Svi ti pisani i nepisani zakoni imaju dobru i
lou stranu. Zakoni postoje da ne bi bilo anarhije. Njima ovek titi sebe i svoju zajed
nicu. Ali, zakoni nisu uvek pravedni. U jednom sluaju jesu, u drugom nisu. To je tako
i ne moe se izmeniti.
Valja pogledati savremenu medicinu i njenu ulogu u drutvu. U dananje vreme, na
alost, nema veliku mo. Moe da pravi ,,buku, ali joj ljudi sve manje veruju. Galama se
stvara iz straha i neznanja, ne iz objektivnih razloga. Zvanina, alternativna i tradicionalna
medicina, jedna su institucija. U njoj lei ogroman novac, ali i veliki broj ljudi sa dovoljno
znanja za bavljenje jednom od najdelikatnijih oblasti ivota. Neki se bave medicinom radi
linog bogaenja. Na alost, i u samom vrhu pomenute institucije ima onih koje ne zanima
pacijent, ve dobrobit.
Kao dobar primer ovakvog stava prema medicini, navodim sluaj ,,Benetona i kongre
sa o AIDS-u u Jokohami. Beneton je, naime, naivno poverovao da se okupljeni trust moz

gova bori protiv deijeg AIDS-a, a ne za njegovo irenje. Do dananjeg dana su ostale
nepoznate pobude iz kojih je uao u tu ,,priu, ali injenica je da je nekome zasmetao. Tre
balo je, dakle, nai povod da bude uklonjen sa kongresa. I pronaen je. Duhovit i besmis
len - slika Ronalda Regana! Ne slutei nita, ,,Beneton je objavio sliku nekadanjeg amer
ikog predsednika nakon primene zvanine medicinske terapije. U trenutku fotografisan
ja, oito je bio u veoma loem zdravstvenom stanju.
HlV-pozitivne osobe su u Jokohami izmanipulisane. Oboleli od HIV/AIDS-a su
napravili dobro organizovane, masovne demonstracije, ne toliko da skrenu panju na sebe,
koliko da ,,prodrmaju ravnodunu okolinu.
Zato nas ne leite? Kako da vas leimo od neizleive bolesti? Celo oveanstvo trai
lek i ne moe da ga nae! Zato bismo vas varali? Pokuavamo da vam damo nadu, pro
duimo ivot. Inficirani ste, desilo vam se! ta uraditi, recimo, sa nastradalim na peakom
prelazu? Re je o besmislenoj ,,revoluciji. Radnici bi, isto tako, mogli da trae vee plate,
protestuju zbog otputanja sa posla. ta ostaje bolesnima? Ko je njima kriv, ko im je
,,napravio HIV?
Postojala je, dakle, dobro organizovana propaganda da su namerno inficirani i da ih ne
lee, s ciljem izazivanja opteg revolta, a potom i ulinih nereda.
ta je sa svakodnevicom? ovek bi, recimo, mogao i u bolnici da se pobuni. Zato, pro
tiv ega? Neljubaznog medicinskog osoblja. Moe i pasti predlog da se sa njima treba
razraunati silom. Zato i kako?
Ne postoji spontani revolt. Postoji samo spontano bekstvo iz logora - ukoliko se
nenadano ukae prilika. Spontane pobune u koncentracionom logoru nema bez organizo
vane akcije. Svaki logora se plai da e, ako digne glas, biti ubijen, zatvoren u samicu,
uskraen za hranu, biti prebaen na tei posao. Svako strahuje, boji se. Vano je ujedini
ti, organizovati i usmeriti strah. Masovna spontanost je samo politika obmana.
Da li kod biolokih elija postoji masovna pobuna? Moda je to rak, leukemija,
autoimune bolesti? Ko smiruje pobunu i pravi red unutar organizma? Recimo med, limun,
trave. U meavini, uz pomo fermentacije, pomau ali nisu svemoni.
Neminovnost je figurativno shvaena kao bestelesna sila, aneo smrti iji je zadatak da
povede onoga kome je dolo vreme... Lekar treba i mora da lei portvovano koristei sve
svoje znanje, mudrost i ljubav. Ali isto tako, mora da bude svestan da je neminovnost iznad
njega. Desie mu se da neoekivano lako izlei najteeg bolesnika, ako mu nije ,,vreme,
ali i da izgubi onoga kome je ,,vreme dolo. Stoga mora da bude razuman i blag prema
smrti, svestan da njegov zadatak nije samo leenje ve i pruanje nade i pripremanje za
neminovno. Na putu ka neminovnosti, zadatak medicine je da olaka patnju isto koliko i da
lei i izlei.
Veina lekara, na alost, ne osea samilost i ljubav. Iskrenu elju za dobrobit paeni
ka. Tek svaki svaki stoti lekar danas to nosi u sebi! Sve se svodi na manje-vie uniformnu
vizitu, razmenu ,,uenih termina i nikakvu vezu sa stvarnou. Kod dijagnoze da se, reci
mo, oveku jetra bukvalno raspada, odmah se prorie sudnji dan. Uobiajeno je pitanje da
li pije, u sluaju potvrdnog odgovora, alkohol je glavni uzrok oboljenja. A ta je sa onima
koji piju i vie, ali im se jetra ne raspada? Ili onima koji nikada nisu okusili ni kap alkoho
la? Istraivanja, ukratko, idu pogrenim smerom. Trebalo bi videti koliko zdravih radi isto
to i bolesni, ali bez ikakvih posledica. Celog se ivota ,,naliva, a onda ga u 85. godini ubije
grom ili se polomi na ledu...

Ipak, vratimo se malignim elijama. Zato su embrionalnog porekla? ta se to deava


sa ostalim elijama ovekovog organizma? Da li je maligno, zaista, tue tkivo stvoreno
delovanjem izvesnog virusa ili je to, ipak, ovekovo tkivo? Da li je, i u kakvoj konfuziji poe
lo da se podmlauje i - preteralo u tome? A moda je u tumoru skrivena ansa za podm
laivanje organizma? Bebe-elije (stem-elije) organizma rastu veoma brzo i ukoliko na
izvesnom mestu, iz ko zna kojih razloga, ponu nenadano da bujaju protiv svake logike,
mogu se shvatiti kao malignitet.
Ako se ima u vidu da su svi pronalasci samo hipoteze na delu puta ka istini, onda
je i pronalazak R. Gala (HTL-virus), ipak, samo jedna hipoteza. Teko je danas neto
dokazati bez prim ene visoke tehnologije. Zato, na primer, kotana sr neprekidno i
ubrzano stvara stem-elije od kojih nastaju sve krvne elije, crvene i bele loze, kod leukemije? Moda zato to organizam ima pogrean zahtev? Naravno. Kotana sr
stvara stem-elije u zdravom organizmu. One, meutim, ponekad ,,polude. U kojoj
meri je, zapravo, to ,,ludilo? Sve se moe dogaati pod uticajem praklica, ali, to nije
njihovo mnoenje.
Ukoliko se prizna postojanje praklica, izgledne su anse da budu za sve okrivljene i
ulazak u medicinsku ,,modu im je garantovan. Genijalno reenje za ulazak u - zabludu!
Stav onkologa potie iz razliitih kola, a svaka od njih ima samo svoje zakone. Strun
jak, naravno, brani saznanja, dostignua i verodostvojnost svoje kole, ali je lien prava na
sumnju. Ozbiljna sumnja u vlastito znanje, neverovanje u njega, vodi ka izlazu iz struke.
Iza zvanine medicine ne stoji nita drugo osim linog autoriteta, a snaga lekara je u
pripadnitvu odreenom klanu. Van klana, lekar je nemoan koliko i Samson bez kose. ta,
meutim, oni mogu jednom vrau u Ugandi? Ko zna, moda i mogu, budui da prate i
prouavaju njegova znanja u pokuaju da ih iskoriste, ne marei to pripadaju zvanino
priznatom medicinskom krugu. Ali, to su neke druge kole. Izmeu pomenutih oficijelnih
,,kola nema jedinstva. Odnos meu njima je sveden na - dizanje nosa.
Pravi medicinski radnik je skroman, ali ne umiljeno skroman. Put do skromnosti je,
meutim, veoma dug. Svako mora imati jasnu predstavu o svojoj malenkosti i malenkosti
svake ,,veliine u odnosu na drugu. Skromnost nije stvar vaspitanja. Skromnost je rezultat
znanja.
Iz hrane se raaju sva stvorenja, koja potom ive na hrani i nakon smrti postaju hrana.
Hrana je upravljaka sila svih stvari. Zato se kae da je ona lek za sva telesna oboljenja. Oni
koji oboavaju hranu kao Brahman, dobijaju sve materijalne predmete. Iz hrane se raaju
sva bia, koja posle roenja rastu zahvaljujui hrani. Sva bia se hrane hranom, a posle nji
hove smrti, hrana se hrani njima.
Taitiraja Upaniad

Literatura:
Agbalika F, Ferchal F, Garnier J-P, et al. 1992. Pseudopozitivni antigeni povezani sa
pojavljivanje 25-30 kD proteina, otkriveni kod primalaca organa. AIDS. 6:959-962.
Anderson RM, May RM. Epidemioloki parametri prenoenja HIV virusa. Nature 1988;
333: 114-9.
Andrade V, Avelliera JC, Marques A, et al. 1991. Lepra kao uzrok pseudopozitivnih
rezultata u serolokim testovima za otkrivanje antitela na HIV-1. Intl. J. Leprosy. 59:125.
Arnold NL, Slade RA, Jones MM, et al. 1994. Praenje viestruke imunoloke reak
tivnosti enzima virusa povezane sa vakcinom protiv gripa. Vox Sanguinis. 67:191.
Arron DC. Endokrine komplikacije kod sindroma steene imunodeficijencije. Arch
Intern Med 1989; 149: 330-3.
Ascher D. Roberts C. 1993. Odreivanje etiologije seroreverzije u testovima na HIV
otkrivanjem antitela. AIDS. 6:241.
B. Malievi, Kurir, Bodu i glavu, Beograd, jun 2005.
B92 SPECIJAL, Meunarodni dan borbe protiv droge, Beograd, jul 2004.
B92, Psihoterapija: da li ste zavisni od interneta, Beograd, jun 2005.
Babbidge Clare: HIV haemophiliacs: Too easy to forget
Bakeman R, McCray E, Lumb JR i dr. Sluajevi side meu crncima i hispanjolcima. J
Natal Med Assocl987; 79: 921-8.
Barbacid M, Bolgnesi D, Aaronson S. 1980. Ljudi imaju antitela sposobna da prepoznaju
onkovirusne glikoproteine: Prikaz da su ta antitela stvorena kao odgovor na elijsku modi
fikaciju glikoproteina, a ne kao posledica izlaganja virusu. Proc. Natl. Acad. Sci. 77:1617-1621.
BBC News, 02. 12. 2003.
Beverley C.L.; Kreek M.J.; Wells A.O. i Curtis J.L. Uticaji zloupotrebe alkohola na
napredovanje oboljenja jetre kod pacijenata na odravanju metadonom. U: Rasprave sa 41og godinjeg naunog skupa Komiteta za reavanje problema zavisnosti od droge, Harris
L.S. (izd.) NIDA Monografija o istraivanjima br. 27, 1979.
BHIVA National Clinical Audit Report, BHIVA Autum Conference, London, 2005.
Biggar R, Melbye M, sarin P, et al. 1985. Reakcija antitela na HTLV retrovirus u testu ELISA
asicirana sa malarijom i imunim kompleksima kod zdravih Afrikanaca. Lancet. ii:520-543.
Birchgrove Group, 2005.
Birhari B. Alkoholizam i odravanje na metadonu. Am.J.Drug Alcohol Abuse, 1974.
Blalock JE, Smith EM. Kompletna regulatorna petlja izmeu imunog i neuroen
dokrinog sistema. Fed Proc 1985; 44: 108-11.
Blanton M, Balakrishnan K, Dumaswala U, et al. 1987. Antitela na HLA davalaca krvi
sa reaktivnim akrining-testom na antitela na HIV. Transfusion. 27(1):118.
Blic news, beograd, desembar 2001.Sirotinja na marihuani, elita na kokainu.
Blomberg J, Vincic E, Jonsson C, et al. 1990. Identifikacija regiona HIV-1 p24 reak
tivnog sa serumom koji daje ,,neodreene rezultate na elektroforetikim imunoblotovima
uz pomo drugih sintetikih peptida. AIDS Res. Hum. Retro. 6:1363.
Blomfield Al, Mateer JG. Promene osetljivosti koe na tuberkulin tokom epidemije
gripa. Am Rev Tub Pulm Dis 1919; 3: 166-8.

Bricaire F, Poubeau P. Funkcija kortikosurenalina kod bolesti sindroma steene imunodeficijencije. Press Med 1988; 17: 1814.
Burkhardt U, Mertens T, Eggers H. 1987. Poreenje dva komercijalna anti-HIV testa
ELISA: ,,Abbot HTLV-III ELS i ,,DuPont HTLV-III ELISA. J. Med. Vir. 23:217.
Bylund D, Ziegner U, Hooper D. 1992. Pregled testova za HIV. Clin. Lab. Med. 12:305-333.
Cape Times Limited, Government Printers, 1919 - Komisija za epidemiju gripa,
Junoafrika unija. Izvetaj komisije za epidemiju gripa. Kejp Taun
CDC. Mogua povezanost sindroma steene imunodeficijencije (AIDS) i transfuzije Kalifornija. MMWR 1982; 31: 652-4.
CDC. Neobjanjena imunodeficijencija i oportunustike infekcije kod dece - Njujork Nju Dersi, Kalifornija. MMWR 1982; 31: 665-7.
CDC. Sindrom steene imunodeficijencije (AIDS) kod zatvorenika - Njujork, Nju Der
si. MMWR.
Challakere K, Rapaport M. 1993. Pseudopozitivni rezultati HIV-1 testa ELISA u subjek
tima sa niskim rizikom. West. J. Med. 159(2):214-215.
Chamaret S, Seqer J, Coridian A i dr. Sluaj spontanog prestanka HIV infekcije. IV
meunarodna konferencija o sidi, Stokholm, 1988; saetak 1200.
Charmot G, Simon F. 1990. HlV-infekcija i malarija. Revue du practicien. 40:2141.
Coleman John, Dr. Conspirators hierarchy: The Story of the Commitee 300, 1992.
Cordes R, Ryan M. 1995. Skriveni rizici u testiranju na HIV. Postgraduate Medicine. 98:177.
Courouce AM, Muller JY, Richard D. Lano pozitivne western blot reakcije na virus
humane imunodeficijencije kod davalaca krvi. Lancet 1986; 2: 921-2.
Cristophersen J, Menne T, Friis-Moller A i dr. Bolesti prenete seksualnim putem kod
hetero-, homo- i biseksualnih mukaraca u Kopenhagenu. Dan Med Bull 1988; 335: 285-8.
Day S, Ward H, Harris JRW. ene-prostitutke i zdravlje naroda. BMJ 1988; 35: 285-8.
DePaepe ME, Waxman M. Atrofija testisa kod HlV-a: studija o 57 sluajeva autopsije.
Hum Pathol 1989; 20: 210-4.
DePrato RA, Rothschild J. Virus side kao oportunistiki organizam izaziva stanje hroninog
vika relativnog kortizola. Terapeutske indikacije. Med Hypotheses 1986; 21: 253-66.
Des Jarlais D.C.; Friedman S.R. i Hopkins W. Smanjenje rizika od sindroma steene
imunodeficijencije meu intravenskim narkomanima. Ann.Intern.Med, 1985.
Dluhy RG. Rastui spektar endokrinih abnormalnosti povezanih sa HlV-om. J Clin
Endocrinol Metab 1990; 70: 563-5.
Dobs AS, Dempsey MA, Ladenson PW i dr. Endokrini poremeaji kod mukaraca
zaraenih virusom humane imunodeficijencije. Am J Med 1988; 84: 611-6.
Dock N, Lamberson H, OBrien T, et al. 1988. Procenjivanje atipine imunoblot reaktivnosti na HIV kod davalaca krvi. Transfusion. 28:142.
Dole V.P. Anonimni alkoholiari, zavisnost od droge i tablete. AA Grapevine, oktobar 1972.
Dole V.P. i Joseph H. Dugoroni rezultati kod pacijenata leenih odravanjem na meta
donu. Ann. NY Acad.Sci, 1978.
Dole V.P. i Nyswander M.E. Leenje odravanjem na metadonu: desetogodinja per
spektiva. JAMA, 1976.
Dondero T.J. i tim za analiziranje podataka o HIV-u. Infekcija virusom humane imun
odeficijencije u Sjedinjenim dravama. Pregled trenutnih saznanja. Dodatak MMWR. Cen
tri za kontrolu bolesti, Ministarstvo SAD za zdravstvo i sluba za pomo, 1987.

Dorlands Illustrated Medical Dictionary, W. B. Saunders Company, Philadelphia, 1994.


Dormont D, Livartowski J, Chamaret S i dr. HIV-2 kod rezus majmuna: seroloki,
viroloki i kliniki rezultati. Intervirology 1989; 30 (dodatak 1): 59-65.
Duncanson FP, Hewlett D Jr, Maayan S i dr. Mikobakterijska tuberkulozna infekci
ja kod sindroma steene imunodeficijencije: Prikaz kod 14 pacijenata. Tebercle 1986;
67: 295-302.
Eidelman A, Nkongo A, Morecki R. Pneumocistitis kod vijetnamskog deteta u SAD.
Pediatr Res 1974; 8: 424/150.
Esteva M, Blasini A, Ogly D, et al. 1992. Pseudopozitivni rezultati antitela na HIV kod
dvojice mukaraca sa sistemskim Lupus erythematosus-om. Ann. Rheum. Dis. 51:1071-1073.
Fassbinder W, Kuhni P, Neumayer H. et al. 1986. Prevalenca antitela na LAV/HTLV-III
(HIV) kod pacijenata sa terminalnom renalnom insuficijencijom leenih hemodijalizom i
kasnijim presaivanjem bubrega. Deutsche Medizinische Wochenschrift. 111:1087.
Fauci AS, moderator. Sindrom steene imunodeficijencije: novi podaci. Ann Intern
Med 1985; 102: 800-13.
Fauci AS. Imunosupresivni i anti-zapaljenski efekti glukokortikoida. U: Baxter JP,
Rousseau BG, izd. Delovanje hormona glukokortikoida. 1979; 12: 449-65.
Fleming D, Cochi S, Steece R. et al. 1987. AIDS u oblastima sa niskom incidencom.
JAMA. 258(6):785.
Friedman-Kien AE, Saltzman BR, Geo Y i dr. Kapoijev sarkom kod HlV-negativnih
homoseksualnih mukaraca. Lancet 1990; 335: 168-9.
Gelfand M. Bolesni Afrikanac. 3. izdanje. Kejp Taun: Steward Printing Company, 1957: 741.
Gerencer M, Valpotic I, Jukic B i dr.Kvalitativna analiza elijskih imunih funkcija kod
infektivne konjske anemije pokazuje podudarnost sa sidom. Arch Virol 1989; 104: 249-57.
Getchell JP, Hicks DR, Svinivasan A i dr. Virus humane imunodeficijencije izolovan iz
uzorka uzetog 1976 u centralnoj Africi. J Infect Dis 1987; 156: 833-7.
Gill MJ, Rachlis A, Anand C. 1991. Pet sluajeva pogrene dijagnoze HlV-infekcije.
Can. Med. Asso. J. 145(12):1593.
Gonnelli A, Almi P, Rubino M. i dr. Prolazno pozitivan test na antitela protiv HIV-a
posle tretmana tetanus imunoglobulinom. Lancet 1991; 337: 731.
Gordana Bulatovi, Svedok, Legalizaciju marihuane trae oni koji je konzumiraju ili
prodaju, Beograd, 2005.
Gottlieb MS, Schroff R, Schanker HM i dr. Pneumocystitis carinii pneumonija i mukoz
na kandidijaza kod prethodno zdravih homoseksualnih mukaraca. Dokaz nove steene
elijske imunodeficijencije. N Engl J Med 1981; 305: 1425-31.
Greenberg AE, Nguyen-Dinh P, Mann JM i dr. Povezanost malarije, transfuzije krvi i
HIV seropozitivnosti kod populacije u Kinasi, Zair. JAMA 1988; 259: 545-9.
Hafner Katie and John Markoff, Cyber Punk: Outlaws and Hackers on the Computer
Frontier, Corgi Books, London, 1993.
Halsey NA, Robert-Guroff M, Boulos R i dr. Niska stopa prenosa infekcija HTLV-1 i
HTLV-III sa majke na dete kod endemine populacije. XXV meunauna konferencija o
antimikrobnim agensima i hemoterapiji. Mineapolis, 1985: saetak 742.
Healey D, Bolton W. 1993. Prividna reaktivnost glikoproteina HIV-1 na WB kod nein
ficiranih davalaca krvi. AIDS. 7:655-658.
Hemophilia-litigation.com

Hess D. J., Science & Technology in a Multicultural World: The Cultural Politics of
Facts & Artefacts, Columbia University Press, N.Y.1994.
Hesseltine CW. Prirodno pojavljivanje mikopatologije. Mycol Appl 1974; 53: 141-53.
Heyfelder. Epidemija gripa u Petersburgu. Wien Klin Woechenschr 1889; 986-8.
Hisa J. 1993. Pseudopozitivna ELISA na HIV posle vakcinacije protiv gripa. JID. 167:989.
Hymes KB, Cheung T, Greene JB i dr. Kapoijev sarkom kod homoseksualnih
mukaraca - izvetaj o osam sluajeva. Lancet 1981; 2: 598-600.
Isaacman S. 1989. Pozitivni rezultati testa na antitela na HIV posle leenja hepatitisa B
imunoglobulinom. JAMA. 262:209.
Issel CJ, Foil ID. Studija o prenosu zarazne konjske anemije putem insekata. JAMA
1984; 184: 293-7.
Jackson G, Rubenis M, Knigge M, et al. 1988. Pasivna imunoneutralizacija HlV-a kod
pacijenata sa uznapredovalim AIDS-om. Lancet, Sept. 17:647.
Jindal R, Solomon M, Burrows L. 1993. Pseudopozitivni testovi na HIV kod ena sa
lupusom i otkazivanjem bubrega. NEJM. 3281281-1282.
Johnson RE, Lawrence DN, Evatt BI i dr. Sindrom steene imunodeficijencije meu
pacijentima koji su poseivali centre za leenje hemofilije i iskustvo sa mortalitetom
hemofiliara u Sjedinjenim dravama. Am J Epidemiol 1985; 121: 797-810.
Journal of Hepatology, juli 2005.
Jungkind D, DiRenzo S, Young S. 1986. Efekat korienja termoinaktivisanog seruma
sa ,,Abbott-ovim testom za T-elijski limfotropni virus tipa III. J. Clin. Micro. 23:381.
Kaplan MM, Webster RG. Epidemiologija gripa. Fenomen genetske rekombinacije
izmeu humanih i ivotinjskih vrsta virusa gripa moe biti odgovoran za pojavu novih
podtipova, kao to je virus koji je izazvao veliku pandemiju 1918-19. Sci Am 1978; 88-106.
Kashala O, Marlink R, Ilunga M. et al. 1994. Infekcija HIV-1 i humanim T-elijskim
limfotropnim virusima meu leproznim pacijentima: korelacija izmeu HIV-1 unakrsne
reaktivnosti i antitela na lipoarabionomanu. J. Infect. Dis. 169:296-304.
Keystone JS, Keystone DL, Proctor EM. Crevne parazitske infekcije kod homoseksualnih
mukaraca: pretenost, simptomi i faktori prenoenja. Can Med Assoc J 1980; 123: 512-4.
Khuri E.T.; Millman R.B.; Hartman N. i Kreek M.J. Klinika pitanja koja se tiu alkoholiara mladenakih korisnika narkotika. Adv.Alcohol Subst. Abuse, 1984.
Krech U, Jung M, Jung F. Citomegalovirusne infekcije kod mukarca. Basel: S Karger,
1971:32.
Kreek M.J. Medicinska bezbednost i sporedni efekti metadona kod tolerantnih osoba.
JAMA, 1973.
Kreek M.J. Medicinske komplikacije kod metadonskih pacijenata. Ann. NY Acad.Sd, 1978.
Kreek M.J. Posledice po zdravlje vezane za upotrebu metadona. U: Rasprave o leen
ju narkotikih zavisnosti, Cooper J.R.; Altman F.; Brown B.S. i Czechowicz D. (izd.) Min
istarstvo SAD za zdravstvo i slube za pomo, Washington, DC, 1983.
Kreek M.J. Uzajamna delovanja opijata i etanola: implikacije za bioloku osnovu i
leenje kombinovanih bolesti zavisnosti. U: Rasprave sa 49-og godinjeg naunog skupa
Komiteta za reavanje problema zavisnosti od droge, Harris L.S. (izd.) NIDA Monografija o
istraivanjima br. 81, u tampi.
Kreek M.J.; Gutjahr C.L.; Garfield J.W.; Bowen D.V. i Field F.H. Uzajamna delovanja
lekova i metadona. Ann. NY Acad.Sci, 1976.

Kreek M.J.; Khuri E.; Fahey L.; Miescher A.; Arns P.; Spagnoli D.; Craig J.; Millman R.
i Harte E.H. Studije dugoronog praenja medicinskih statusa adolescenata, bivih zavisni
ka od heroina, kod hroninog tretmana odravanja metadonom: oboljenje jetre i imunos
tatus. U: Rasprave sa 47-og godinjeg naunog skupa Komiteta za reavanje problema zav
isnosti od droge, Harris L.S. (izd.) NIDA Monografija o istraivanjima br. 67, 1986.
Kristof ND. Hongkonki program: zavisnici bez side. Njujork tajms 1987, 17.jun:
(kol.3), B9 (kol.l).
Lai-Goldman M, McBride J, Howanitz P, et al. 1987. Prisustvo antitela na HTLV-III
(HIV) u serumskim preparatima imunoglobulina. Am. J. Clin. Path. 87:635.
Langedijk J, Vos W, Doornum G, et al. 1992. Identifikacija ukrteno reaktivnih epitopa
prepoznatih HIV-1 pseudopozitivnim serumima. AIDS. 6:1547-1548.
Lee D, Eby W, Molinaro G. 1992. Pseudopozitivnost na HIV posle vakcinacije protiv
hepatitisa B. Lancet. 339:1060.
Lefrere JJ, Laplanche JI, Vittecoq D i dr. Hipogonadizam kod side. AIDS 1988; 2:135-43.
Leo-Amador G, Ramirez-Rodriguez J, Galvan-Villegas F, et al. 1990. Antitela na HIV
kod generalizovanog Lupus erythematosus-a. Salud Publica de Mexico. 32:15.
Liebson I.; Bigelow G. i Flamer R. Alkoholizam meu metadonskim pasijentima: speci
fini metod leenja. Am.J.Psychiatry, 1973.
Liebson I.; Tommasello A. i Bigelow G. Bihevioralni tretmani metadonskih pacijenata
alkoholiara. Ann.Int.Med, 1978.
Limfadenopatija i sindrom steene imunodeficijencije: Strukturalna i antigenska
povezanost sa infekcijom virusom konjske anemije. Ann Virol 1984; 135E: 119-31.
Linder J. Infekcija kao komplikacija transplantacije srca. J Heart Transplant 1988; 7: 300-4.
Macher AM. Infekcije kod sindroma steene imunodeficijencije. U: Fauci AS, modera
tor. Sindrom steene imunodeficijencije: epidemioloka, klinika, imunoloka i terapeut
ska razmatranja. Ann Intern Med 1984; 100: 92-106.
Mackenzie W, Davis J, Peterson D. et al. 1992. Viestruko pseudopozitivni seroloki testovi
za HIV, HTLV-1 i hepatitis C posle vakcinacije protiv gripa. 1991. JAMA. 268:1015-1017.
MacKenzie, Davis JP, Peterson DE i dr. Viestruki lano pozitivni seroloki testovi na
HIV, HTLV-1 i hepatitis C kao pratea pojava vakcinacije protiv gripa, 1991. JAMA
1992:268: 1015-7.
Manovi Lev, Arheologija kompjuterskog ekrana, Metamediji (izbor tekstova), Cen
tar za savremenu umetnost, Beograd, 2001., 11 -37, 20.
Martin PMD. Gljive povezane sa uobiajenim itaricama i proizvodima od itarica i nji
hov znaaj. S Afr Med J 1974; 48: 2374-8.
Mathe G. 1992. Da li je virus AIDS-a odgovoran za bolest? Biomed & Pharmacother. 46:1-2.
Medina Filippo, Prof. Dr: Dizionario medico per la famiglia, Milano, 1997.
Melbye M, Froebel KS, M adhok R i dr. HTLV-III seropozitivnost kod evrop
skih hem ofiliara izloenih koncentratu faktora III uveenom iz SAD. Lancet
1984; 2: 1444-6.
Mendenhall C, Roselle G, Grossman C, et al. 1986. Pseudopozitivni testovi na antitela
na HTLV-III (HIV) kod pacijenata sa alkoholiarskim hepatitisom. NEJM. 314:921.
Mildvan D, Gelb AM, William AD. Venerini prenos crevnih patogena kod mukih
homoseksualaca. Izvetaji o dva sluaja. JAMA 1977; 238: 1387-9.
Mirijevac.com, Heroji i heroine, Beograd, 2005.

Moore J, Cone E, Alexander S. 1986. Seropozitivnost na HTLV-III (HIV) kod parenter


alnih narkomana 1971-1972. - sluaj pseudopozitivnosti ili dokaz izloenosti virusu?
NEJM. 314:1387-1388.
Mortimer P, Mortimer J, Parry J. 1985. Koje testove za anti-HTLV-III/LAV (HIV)
upotrebljavati za skrining i potvrivanje? Lancet. Oct. 19, p873.
Mujagi H, Radovanovi Z, Cuculi M, Vujanovi N, Vuji A i obi P. Sistem steene
imunodeficitarnosti, Viroloki, imunoloki, kliniki i epidemioloki aspekti.Svjetlost,
Sarajevo, 1987.
N Galy B, Ryder RW, Bila K i dr. Virus humane imunodeficijencije meu zaposlenima
u jednoj afrikoj bolnici. N Engl J Med 1988; 319: 1123-7.
Nacionalni institut za pravdu. AIDS Bulletin. Oct. 1988.
National Federation of Hemophilia UK, 2005.
National Federation of Hemophilia USA, 2005.
Neale T, Dagger J, Fong R, et al. 1985. Pseudopozitivna anti-HTLV-III (HIV) serologi
ja. New Zeland med. J. October 23.
Neni Iva, Kultura Sajber prostora, Beograd, 2005.
Newburg DS, Yolken RH. Karakterizacija faktora humanog mleka koji inhibira vezi
vanje GP120 HlV-a za svoje CD4 receptore. Adv Exp Med Biol 1991; 310: 281-91.
Ng V. 1991. Seroloke dijagnoze pomou rekombinantnih peptida/proteina. Clin.
Chem. 37:1667-1668.
Nikoli Olga, Glas javnosti, Devijantna ponaanja u kolskoj dobi, beograd, 2005.
Novick D.M.; Khan I. i Kreek M.J. Sindrom steene imunodeficijencije i infekcija
virusima hepatitisa kod osoba koje intravenski koriste drogu. Bull.Narc, 1986.
Novick D.M.; Kreek M.J.; Arns P.A.; Lau L.L.; Yancovitz S.R. i Gelb A.M. Uticaj tekog
alkoholiarskog oboljenja jetre na raspored metadona kod odravanja pacijenata. Alko
holizam: Slin.Exp.Res, 1985.
Novick D.M.; Kreek M.J.; Des Jarlais D.C.; Spira T.J.; Khuri E.T.; Ragunath J.; Kalya
naraman V.S.; Gelb A.M. i Miescher A. Antitela na LAV, navodni agens AIDS-a, kod par
enteralnih narkomana i pacijenata na odravanju metadonom. U: Rasprave sa 47-og
godinjeg naunog skupa Komiteta za reavanje problema zavisnosti od droge, Harris L.S.
(izd.) NIDA Monografija o istraivanjima br. 67, 1986.
Nunn PP, Mc Adam KPWJ. Mikobakterijske infekcije i sida. Br Med Bull 1988; 44: 801-13.
Nzilambi N, DeCock KM, Forthal DN i dr. Uestalost infekcije virusom humane imun
odeficijencije tokom perioda od 10 godina u seoskim oblastima Zaira. N Engl J Med 1988;
318: 276-9.
Obuschowsky M.A. i Zweben J.E. Premoavanje jaza: metadonski klijenti u programi
ma od 12 koraka. J.Psychoactive drugs, 1987.
Od naeg dopisnika. Milion beba u Ugandi suoeno je sa opasnou od pogrene
vakcine protiv tuberkuloze. Weekly Topic, 1991,8. Mart:l (col 1-6).
Osterholm MT, Forfang JC, Ristinen TL i dr. Izbijanje crevne zaraze izazvane hranom.
N Engl J Med 1981; 304: 24-8.
Otim Ma, Okel R, Mugerwa-Sekawaabe EN. Dnevne varijacije luenja meu odraslim
subjektima u Ugandi. East Afr Med J 1979; 56: 637-8.
Ozanne G, Fauvel M. 1988. Izvoenje i pouzdanost pet komercijalnih ELISA kompleta
u praenju anti-HIV antitela kod visokorizinih subjekata. J. Clin. Micro. 26:1496.

Pahvva SG, Quilop MTJ, Lange M i dr. Defektna funkcija B-limfocita kod homoseksu
alnih mukaraca u vezi sa sindromom steene imunodeficijencije. Ann Intern Med 1984;
101: 757-63.
Papadopulos-Eleopulos E, Turner V, and Papadimitriou J. 1993. Da li je pozitivan nalaz
na Westernblot-u dokaz HlV-infekcije? Bio/Technology. June 11:696-707.
Papadopulos-Eleopulos E. 1988. Ponovno procenjivanje AIDS-a: da li je oksidacija
indukovana faktorima rizika primarni uzrok? Med. Hypo. 25:151.
Parrillo JE, Fauci AS. Mehanizmi delovanja glukokortikoida na imunoprocese. ANNu
Rev Pharmacol Toxicol 1979; 19: 179-201.
Pearlman ES, Ballas, SK. 1994. Pseudopozitivni skrining-testovi na HIV povezani sa
vakcinacijom protiv besnila. Arch. Pathol. Lab. Med. 118-805.
Peter James and Nick Thorpe, Ancient Inventions, 2002.
Peternan T, Lang G, Mikos N, et al. Hemodijaliza/otkazivanje bubrega. 1986. JAMA.
255:2324.
Pier AC, McLoughlin ME. Mikotoksina supresija imuniteta. U: Lacey J, izd. Tri
hoteceni i drugi mikotoksini. Chichester: John Wiley & Sons Ltd. 1985: 307-19.
Pier AC. Dejstvo aflatoksina na imunitet. J Am Vet Med Assoc 1973; 163: 1268-9.
Piszkewicz D. 1987. HTLV-III (HIV) antitela posle imunoglobulina. JAMA. 257:316.
Pitchenik Ae, Fertel D, Block AB. Mikobakterijsko oboljenje: Epidemiologija, dijag
noza, leenje i prevencija. Clin Chest Med 1988; 9: 425-41.
Popovi Dragomir, Prim. dr, ,,Da li prepoznajete obolelog od narkomanije, Beograd,
novembar 2003.
Porter JD, Ragazzoni HP, Buchanon JD i dr. Prenos crevnih bolesti u bazenu za plivan
je. Am J Public Health 1988; 78: 659-62.
Poster M., The Modce of Information: Poststructuralism and Context, University of
Chicago Press, Chicago, 1990.
Profitt MR, Yen-Lieberman B. 1993. Laboratorijska dijagnoza HIV infekcije. Inf. Dis.
Clin. North Am. 7:203.
R. A. Stone, The War of Desire and Technology at the End of the Mechanical Age, MIT
Press, Cambridge, MA, 1996.
Ranki A, Kurki P, Reipponen S, et al. 1992. Antitela na retrovirusne proteine kod
autoimunog oboljenja vezivnog tkiva. Arthritis and Rheumatism. 35:1483.
Rezza G, Lazzarin A, Angarano G i dr. Rizik od side kod HIV serokonvertora: poreen
je izmeu intravenskih narkomana i homoseksualnih mukaraca. Eur J Epidemiol 1990;
699-101.
Ribeiro T, Brites C, Moreira E, et al. 1993. Seroloka validnost HIV infekcije u tropskim
predelima. JAIDS. 6:319.
Rickard KA, Joshua DE, Campbell J i dr. Odsustvo side kod hemofiliara u Australiji
koji su leeni potpuno dobrovoljnim sistemom davalatva krvi. Lancet 1983; 2: 50-1.
Roberts Kevin and Frank Webster, Prospects of a Virtual Culture, Science as Culture
, Carfax Publishing (Taylor & Francis Group), Volume 11, Number 2,2002., 235 - 257, p. 242.
S. Turkle, Life on the Screen: Identity in the Age of Internet, Simon&Schuster, New
York, 1995.
Sabin C et al.: ,,Twenty five years of HIV in haemophilic men in Britain - an observa
tional study, British Medical Journal, September 16, 2005 (online edition)

Sava Stefanovi, Beta, Bez nacionalne strategije nema ni borbe protiv narkomanije,
Beograd, maj 2004.
Sayers M, Beatty P, Hansen J. 1986. Antitela na HLA kao uzrok pseudopozitivnih reak
cija u testovima ELISA za antitela na humani T-limfotropni virus tipa III (HIV). Transfusion.
26(1):114.
Sayre KR, Dodd RY, Tegtmeier G, et al. 1996. Pseudopozitivni Westernblot testovi na
HIV-1 kod neinficiranih davalaca krvi. Transfusion. 36:45.
Schleupner CJ. Otkrivanje HIV-1 infekcije. In: (Mandell GI, Douglas RG, Bennett JE,
eds.) Naela i praksa kod infektivnih oboljenja. Tree izdanje. New York: Churchill Living
stone, 1990:1092.
Schlienger JI, Lang JM. Endokrine posledice kod infekcije virusom humane imunod
eficijencije (VIII). Pathol Biol (Paris) 1989; 37: 921-6.
Schochetman G, George J. 1992. Seroloki testovi za otkrivanje HIV infekcije. In: AIDS
- metodologija testiranja i pitanja obrade. Springer-Verlag, New York.
Scholtz WC. Epidemija gripa na Kejpu. BMJ 1890,15.mart 15: 600.
Selik RM, Castro KG, Papaionou M. Rasno - etnike razlike rizika od side u Sjedinjen
im dravama. Am J Public Health 1988; 78: 1539-45.
Serrano M, Bellas C, Campo E i dr. Hodkinova bolest kod pacijenata sa antitelima na
virus humane imunodeficijencije. Studija o 22 pacijenta. Cancer 1990; 65: 2248-54.
Shoeman RL, Pottathil R, Metroka C. Antitela na HlV-virus u pljuvaci. N Engl J Med
1989;320:1145-6.
Silver David, Introducing Cyberculture: Looking Backwards, Looking Forward: Cyber
culture Studies 1990-2000, originally published in: Web.studies: Rewiring Media Studies for
the Digital Age , edited by David Gauntlett (Oxford University Press, 2000): 19-30.
Simonsen L, Buffington J, Shapiro C, et al. 1995. Viestruke pogrene reakcije u
testovima za antitela na viruse, posle vakcinacije protiv gripa. Am. J. Epidem. 141-1089.
Smith D, Dewhurst S, Shepherd S, et al. 1987. Pseudopozitivne reakcije na testu
ELISA za antitela na HIV u populaciji pacijenata sa uroenom hemofilijom. Transfu
sion. 127:112.
Snyder H, Fleissner E. 1980. Specifinost humanih antitela na glikoproteine
onkovirusa: Prepoznavanje antigena od strane prirodnih antitela odreeno je prema struk
turama ugljenih hidrata. Proc. Natl. Acad. Sci. 77:1622-1626.
Spice B, Barre-Sinoussi F, Montagnier L i dr. Inaktivacija virusa povezanog sa lim
fadenopatijom hemijskim disinfektantima. Lancet 1984; 2: 899-901.
Stakman EC, Henry AW, Curran GC, i dr. Spore u gornjim slojevima vazduha. J Agric
Res 1923; 24: 599-609.
Steckelberg JM, Cockerill F. 1988. Seroloko testiranje na antitela na HIV. Mayo Clin.
Proc. 63:373.
Stefanovi Stanoje, Prof. dr: Hemofilija, Beograd 1991.
Stephens RM, Casey JW, Rice NR. ep kod infekcije virusom konjske anemije i
geni: povezanost sa visna i AIDS virusima. Science 1986; 231: 589-94.
Stimmel B.; Verance S. i Tobias H. Poremeaji jetre kod zavisnika od heroina: uloga
alkohola. JAMA, 1972.
Straub OC. Kozji artritis i encefalitis - model za AIDS? Intervirology 1989; 30 (dodatak
1): 45-50.

Strecker R. Citirao: Cantwell A Jr. Sida i doktori smrti. Istraga o poreklu epidemije
side. Los Aneles: Aries Rising Press, 1988: 134.
Subotike novine, Nagli porast uivalaca droge u srednjim pa i u osnovnim kolama,
Subotica, februar 2001.
Sungar C, Akpolat T, Ozuyumcu C, et al. Leenje interferonom alfa kod pacijenata na
hemodijalizi. Nephron. 67:251.
The New York Times, 22. 05. 2003.
Tomi Z., Komunikologija, igoja tampa, Beograd, 2003.
Tomi Zorica, asopis ,,Kultura, broj 107/108, Sajber-prostor i problemi razgranien
ja, Beograd, maj 2004.
Tong T.G.; Benowitz N.L. i Kreek M.J. Uzajamno delovanje metadona i disulfirama
tokom odravanja na metadonu. J.Clin.Pharmacol, 1980.
Tribe D, Reed D, Lindell P, et al. 1988. Antitela reaktivna sa antitelima HlV-a sa gag
omotaem glavni su uzrok reaktivnosti testa ELISA u populaciji davalaca krvi. J. Clin.
Micro. April:641.
Tubaro E.; Avico U.; Santiangeli C.; Zuccaro P.; Cavallo G.; Pacifici R.; Croce C. i Borelli
G. Udar morfijuma i metadona na fagocitinu fiziologiju ljudi. IntJ.Immunopharmacol, 1985.
Tubaro E.; Santiangeli C.; Belogi L.; Borelli G.; Cavallo G. i Croce C. Metadon protiv mor
fijuma: poreenje njihovih dejstava na fagocitine funkcije. IntJ.Immunopharmacol, 1987.
Ujhelyi E, Fust G, Illei G, et al. 1989. Razliiti tipovi pseudopozitivnih anti-HIV reakci
ja kod pacijenata na hemodijalizi. Immun. Let. 22:35-40.
University of Nebraska-Lincoln, September 12, 2005.
Van Beers D, Duys M, Maes M, et al. Inaktivacija seruma toplotom moe izazvati inter
ferenciju sa testovima na antitela na LAV/HTLV-III (HIV). J. Vir. Meth. 12:329.
VanderPoel CL, Lelie PN, Reesink HW i dr. Davaoci krvi sa neodreenom anti-p24gag
reaktivnou kod western blot na HIV-1: odsustvo zaraenosti pacijenata koji su primili
transfuziju i kulture virusa. Vox Sang 1989; 56: 162-7.
Voevodin A. 1992. HIV skrining u Rusiji. Lancet. 339:1548.
Weber B, Moshtaghi-Borojeni M, Brunner M, et al. 1995. Evaluacija pouzdanosti est
postojeih anti-HIV-l/HIV-2 testova ELISA. J. Vir. Meth. 55:97.
Wood C, Williams A, McNamara J, et al. 1986. Antitela na HIV kod komercijalnih intra
venskih gamaglobulinskih preparata. Ann. Int. Med. 105:536.
World Federation of Hemophilia, 2005.
World Health Organization (WHO)
Wright P. Vakcina protiv velikih boginja kao izaziva virusa side. Times 1987,1 l.maj: 1,18.
Yale S, Degroen P, Tooson J, et al. 1994. Neobini aspekti akutnog hepatitisa
povezanog sa Q-groznicom. Mayo. Clin. Proc. 69:769.
Yoshida T, Matsui T, Kobayashi M, et al. 1987. Evaluacija testa pasivne aglutinacije na
antitela na HIV. J. Clin. Micro. Aug:1433.
Yu S, Fong C, Landry M, et al. 1989. Pseudopozitivna reakcija na antitela na HIV zbog
senzitivizacije HLA-DR4 indukovane transfuzijom. NEJM. 320:1495.
Zorica arkovi, Ekonomist, Civilizacija zavisnika, Beograd, maj 2005.
Zweben J.E. Moe li pacijent koji je na medikamentima biti ukljuen u program od 12
koraka? J.Psychoactive drugs, 1987.
eljka Jevti, Blic, Pomo dnevno trai deset novih zavisnika, Beograd 2005.

Umesto biografije: o Daru i Milosti

Prim. dr sci. Todor Jovanovi


Izbor: Dejan Jovanovi

Tvrdnja da su udni Gospodnji putevi nije ni nova ni nepoznata, ali upotpunjena


objanjenjem da receptura vekovima sricana i u praksi proveravana na Bliskom Istoku, a u
Vranom Dolu na Kosovu (od koga danas nije ostao ni kamen na kamenu) zabeleena 1860,
lei najtee bolesti savremenog oveka (naravno, prilagoena autentinom okruenju),
onda poprima epilog minulih milenijuma osvedoene tvrdnje.
Od Bliskog Istoka do nekadanjeg Vranog Dola valja dugo jahati. Naravno. Ali, Sve
vinji je iskoristio sluajan (da li?) susret jednog srpskog Jovana i jedne jordanske lepotice
nedaleko od Svete Sofije u Carigradu, da pomenutu recepturu po njima poalje i iz uda
ljenih krajeva i vremena gotovo na ruke preda prim. dr sci. Todoru Jovanoviu da bi iz nje
iscedio Todoxin...
Divnog li smisla u savremenom besmislu, spasonosnog li skretanja sa puta ka
Apokalipsi. Da li je re o predakom ili Stvaraoevom daru, ne treba razmiljati. On je tu,
od vekova i u vekove vekova, amin!

Svako, od oca i majke roen, prvi zrak sunca ugleda sa praroditeljskim grehom i Darom.
Sad, ta vie iskoristi. Dar, koji mnogima ivot znai, prim. dr sci. Todor Jovanovi as nete
dimice rasipa okolo, as uva od onih koji bi na njemu trebalo da mu budu najzahvalniji pravovernih uvara zvanine nauke. Svojevrsnih inkvizitora savremenog miljenja i ravnate
lja lucidnih (za)misli onih koji ne priznaju jednoumlje kao genijalno opte miljenje.
Ne, nije ovo razgibavanje za intelektualnu gimnastiku sa njegovim neistomiljenicima.
Taman posla. Ovo je tek samo pokuaj da se ono to jeste prim. dr sci. Todor Jovanovi,
stavi u nekakve vremensko-prostorne okvire tzv. savremene (sme li se rei - naune?!)

____________________________________________

TODoXIN NOVA MEDICINA |

711

misli. Preciznije, kako to izvesti a izbei opasnu zamku pisanja hvalospeva rezervisanih i
namenjenih iskljuivo carevima i pravovernima. Jedino oni u njima znaju da se poteno
oprue i oseaju komotno.
Kako, naime, izbei pomenutu zamku a ipak objasniti da je prilikom jubileja 100 god
ina postojanja uvene amerike Nacionalne geografije (osnovana 1888. godine), kao njen
poasni i jedan od veoma aktivnih lanova prim. dr sci. Todor Jovanovi dobio visoko proz
nanje ,,za doprinos u razvoju Nacionalne geografije na polju herbalne medicine, edukaci
je i istraivakog rada?
Eto, ta sve moe da stane u samo jednoj jedinoj reenici od koje bi tomovi mogli da
se napiu...
Ili: prim. dr sci. Todor Jovanovi je dugogodinji lan udruenja lekara Vaingtonskog
drutva homeopata koje mu pripisuje znaajan doprinos u najnovijim istraivanjima,
posebno na polju najsavremenije primene homeopatskih preparata. Njegovim reenjem se
ovo Drutvo ponosi. Ilustracije radi, kad je svojevremeno otvarao ordinaciju u elitnom kraju
pod nazivom ,,Votergejt, morao je da bude vie nego ubedljiv pred etiri visokostrune
lekarske komisije za odobrenje prakse, uz garancije - dve velike svetske sile. Dobio ih je
od SAD i Francuske. I ne samo to. Senatori i tamonje najuglednije linosti su insistirale da
iskljuivo on dobije pravo na praksu.

lanska karta
N acionalnog centra za h o m eo p a tiju
na im e d r Todora
Jovanovia

Kako, dakle, sve to objasniti a ni jednom ne zavriti reenicu znakom uzvika ili, kako
bi to neki rekli - usklinikom? Ali, ostavimo po strani skromnost, tim pre to joj je ovek
poslovino sklon na tu raun. Zato, naime, ne rei jasno i glasno da je naunik prim. dr
sci. Todor Jovanovi vodio najvee svetske eksperte iz oblasti virusologije i imunologije, pre
svega za AIDS, na Nacionalnom institutu za kancer (SAD) iz Vaingtona, profesore
Madicinskog fakulteta i Kraljevske Bolnice iz Londona i njihove kolege sa Karolinskog
instituta.

Dva rada na
K ongresu u
J o ko h a m i
(Japan) 1994.
godine.
K oautori N C I
i K arolinska
in stitu t
(Stokholm ).
Bile su to
,,vrue
g o d in e za nas
Srbe. Iz u z e v
dva T odoxinova, n i jed a n
drugi rad nije
bio p rim ljen,
n iti iz Srbije,
n iti iz bilo
k o je druge
re p u b like
bive SFRJ.

Naslov lanka koji je izaao u asopisu ,,Raum&cajt (Raum&Zeit). Re je o rezultatima studije izve
solozi koji su potvrdili da se dejstvo Todoxin-a pokazalo efikasnijim od svih biljnih medikamenata i
proitao ovaj isti intervju, izjavio je da nita lepe u ivotu nije proitao! Inae, prof. Gajsler je 25

dene na dvadeset pacijenata, tretiranih Todoxin-om. Kao koautori se pojavljuju najvei svetski viru
preparata zvanine medicine, koje su do tada ispitivali. Kad je, meutim, prof. dr Volf Gajsler iz Kelna
godina radio u Ujedinjenim nacijama.

To mu, naravno nije smetalo da goto


vo u isto vreme prevali 3.000 kilometara
dug put od Moske do Orenburga da bi po
pozivu ruskih kolega, kao lan humani
tarne misije, leio ozraenu rusku decu. S
tim to u tom sluaju nije bila re o profesionalnom i istraivakom angaovanju
ve, pre svega, emotivnom. Da, re je o srcu. Ne moe da pontae ako ne voli,
ne moe da voli a da ne pomogne.
Slina je pria i o sanatorijumu za
obolele od HIV/AIDS-a u Junofarikoj
Uniji gde je snagom sopstvene volje, ali
svakako i angaovanja, krenuo u pohod
protiv opake bolesti savremenog oveanst
va i to u trenutku kad su mnogi (svetski?!)
eksperti zazirali makar i da dodirnu
zaraenu osobu. Gotovo uzgredno u
biografiji prim. dr sci. Todora Jovanovia
ostaje zabeleeno da je istovremeno bio i
porodini lekar kralja Zulua, najveeg
afrikog plemena koje broji 35 miliona pri
padnika, ba kao i ministara za vojsku i
policiju, njihovih prodica, slubenika, pri
jatelja...

Neki od
pacijenata
Todoxin-ovog
sanatorijuma
uJAR.

Zlatnu medalju i visoku novanu nagradu Svetske zdravstvene organizacije sa


seditem u enevi za rezultate postignute u oblasti herbalne medicine, primio je sa pristo
jnom zahvalnou, mada je mnogo ponosniji na vlastiti projekat, konstrukciju i proizvod
nju najmonijih liofilizatora ne samo u Srednjoj Evropi ve, po svemu sudei, i celom svetu.

Ve samo ovo bi bilo dovoljno za desetak dobrih biografija i naunih karijera. Ne,
meutim, i za prim. dr sci. Todora Jovanovia. Kad nije u ordinaciji, na nekom od svetskih
kongresa, u laboratoriji, proizvodnom pogonu ili kad ne slua tzv. ozbiljnu muziku, onda
ozbiljno - pie. Dramski pisac Todor Jovanovi je do sada napisao pet drama ije su likove
tumaili, recimo, Rade Markovi, Petar Kralj, Milan Mihajlovi... Najpoznatije su Divina
gluma (O Danteu), Pred licem smrti i Iskustvo smrti. Kao da mu drame nije dovoljno
u poslu kojim se svakdnevno bavi. Ali, to je naunik, istraiva, pisac, veiti traga za Sve
tim Gralom i istovremeno vet igra na tankoj ici svakodnevice i nadrealnog iliti nadulne
nemerljive realnosti - prim. dr sci. Todor Jovanovi.
Preciznije, sve ovo je tek samo stidljiva objava njegovog Dara. Koliko da se odui za
Milost...

Sadr aj

Recenzija ............................................................................................................
Umesto uvoda ili virus-ubica i ubica virusa ....................................................
Oktavno ustrojstvo muzike i igra fotona kao univerzalni ivot........................
*Panikaa energije .....................................................
Mali a besni: virusi .........................................................................................
HIV je HIV, a srpski grip - srpski ....................................................................
Da nazdravlje* bude na zravlje ....................................................................
Me javom i me snom: gde je to zala savremena nauka? ............................
Put u mikrokosmos u potrazi za - zvukom ......................................................
Buni ubica due: nemuzika ...........................................................................
uvar Tvoreve tajne ......................................................................................
Todoxin i fotoni u igri ivota ...........................................................................
ovek je klju (trenutno) bez brave ......... .......................................................
Ipak je bilo malice vie materije nego antimaterije............................................
Stvoreni nemoni? ..........................................................................................
Literatura ..............................................................................................................

5
7
51
57
61
64
69
71
75
83
87
93
96
103
108
111

HIV/AIDS
Za sada bez dobrog naslova ili - bolesti sa namerom .....................................
Vano je da postoji. Ne pitaj odakle....................................................................
Ko to dri prst na virusnom okidau? ..............................................................
Virtus post nununos! .......................................................................................
Tuberkuloza ili - namemo irenje voria* i AIDS-a ......................................
Mycobacterium avium complex (MAC) ili - saznanje o nadolazeoj bolesti ........
Kandidijaza .....................................................................................................
Cytomegalovirus (CMV infekdja) ....................................................................
Herpes simplex ili - nagovetaj namera u Afrid ...............................................
Eptajn-Bar (Epstein-Barr) virus i Burkit limfom (Burkitts lymphoma) ..........
Burkit limfom ili - politiki* kancer ...............................................................
Histoplazmoza ili - vebe* u Indijanopolisu ..................................................
Aspergiloza ............................
Pneumodstina upala plua (PCP), kapetan Gajduek i igra bogova....................
Eksperimentalni dokazi na Ijudima .................................................................
Kapoi sarkom ili - traganje za ^rasno selektivnim* biolokim orujem ...........
Posebne karakteristike KS-a u aftikim zemljama ...........................................
Kriptosporidioza (Ciyptosporidiosis) ili - proizvod vojnih snaga SAD ..............
Izosporijaza (Isosporiasis) ili-worujewbritanske vlade tokom ratnih operadja ..
Predsenik SAD nikad nije izgovorio tu re .....................................................
Da, ali tu je - Todoxin! ................................................... ................................

113
123
126
131
134
136
137
137
139
142
143
144
145
146
147
149
153
154
155
156
164

wSkromnia doprinosi buduem biolokom ratu............................................ ......


Sve se znalo. I ta smo, i ko smo i kako emo....................................................

166
170

Poetak zla skraenog na - HIV/AIDS: jedna tuba .......................................

174

Deset godina posle HIV/AIDS-eksperimenta i kraj bajkovitog prijateljstva ..


Epilog .............................................................................................................
Hemofilija ........ .................. ...........................................................................
Strana tajna kraljice Viktorije i propast Romanovih ........... ...... ....................
Za sve su krive* ene..................................................................... ..................
Zla namera ili loa srea, pitanje je sad..............................................................
Ima neka tajna veza................................................................... ................... .
Razlika po krvi, ili re-dve o krvnim grupama ..................... ........ ..... .............
Veritas temporis filia ................................... ................ ...... .... ...................
Veritas vel mendario corrumpitur vel silentio........................... ..................... .

181
182
183
185
186
190
191
192
194
195

HIV/AIDS statistika ............................................... ................. ....... .


Surova statistikal .....................................................................
Pria sa VI odeljenja ........ .............. ..... ................. ........ ...... ........................

197
197
199

UTVRIVANJE PRISUSTVA HIV-A


Glavna imunoloka obeleja AIDS-a ............................ ...................................
Dijagnoza ................................................................
Anamneza ............................
AIDS i oksidativni stres .................................. ............................................ .
Antitela i antigeni ................................................................................ .........

211
211
213
217
230

Utvrivanje prisustva HIV-a

.................................... .............................................
Osnovne postavke .............................................
HIV, ipak, nije dokazan ...................................................................................
Dr Dizburg, dr Malis i - Todoxin-ova nauna grupa ........................... .............
Namera nikad nije sluajna ...................................... ......................................
Infekrija sa i bez antitela ...................................................................
Pitanja bez odgovora ..................................................

237
237
238
240
243
244
246

Kako se (pouzdano) dokazuje HlV-infekcija? ........... ................... ...............


Na ta, zaista, reaguju testovi za antitela na HIV? ..........................................
Faktori koji izazivaju lane pozitivne rezultate testa .......................................

247
253
255

Lau i koza i rog? ............................................................... ...... .......................

257

NucliSens ............
NASBA mnnoavanje ............ ......... ...................................................... .
Udruenost tehnologija ...................................
Mogunosti testa ....................................... .....................................................

271
272
273
273

NASBA otkriva sve manjkavosti PCR-a ............ .....................................


Pitanja za razmiljanja i odgovore: guo vadis, ovee? .................. .

274
276

I jO NETO O...
Retrovirusi i ritam sudbine .................................................................................
Agensi BSE izazivai sindroma hroninog umorau iiiti sindroma Zalivskog ratau
Kortizol pokree zaarani krug .......................................................... ..............
Mikrobi Campyiobacter i Myoobacterium prenose retroviruse HIV, HTLVI i HTLVII
Priroda i prenoenje Campyiobacter ................................................... ..............
Kontaminacija polio vakcine: SFV i SV-40 SFV (Simian Foamy Virus) .............
Zato ne ~beogradsko-marburki virus? ...........................................................
AIDS sa ili bez HlV-a .......................................................................................
U vakdni je, ipak, bila nametaljka* ........... ...................................................
Neki od, kod ljudi, esto prisutnih virusa ..........................................................
Adeno virusi ....................................................................................................
Astro virasi ......................................................................................................
Variela zoster (Varizella zoster) virus (VZV) .............. .......................................
ECHO virusi (EV) .................
Mumpsvirus ..........
Influenca virusi .................
Kalici virusi .....................................................................................................
Koksaki virusi .................................
Koronavirusi ..............
Virus limfotnog horiomeningitis (LCMV) ........................................................
MorbiiH viras ..................................................................................................
Parainfluenca virusi (HPIV) ...............................................
Parvo virus V 19 (B19V) ..................................................................... ..............
Poiiovirusi .............
Respiratomi sinddjalni virus (RSV) ...............................
Rotavirusi ...................
Rubela (Rubefla) virus (RUBV) ... ......................................................................
Virusi hepatitisa ...............................................................................................
Humani entero virusi (HEV) .............................................................................
Humani papiloma virusi (HPV) .........................................................................

295
297
299
300
300
302
302
304
308
310
310
310
310
310
311
311
311
312
313
313
313
314
314
314
315
315
315
315
317
317

Humani papiloma virusi - infekcija i pratea oboljenja;


Ranice i iritacije sluokoe genitalnih organa ...................................................
Todoxinove vaginalete ....................................................................................

317
326

Mikoplazme ..............
Genomi mikoplazmi .................
Interakdje sa domadnovim imunskim sistemom ...............................................
Programirana smrt elija (apoptoza) i nekroza ...................................................
Kliniko ispitivanje ..........................................................................................
Perzistentnost infekdja mikoplazmama i raziidta klinika stanja ......................
Respiratoma oboljenja ........
Uroaenitalna oboljenja ......................

329
330
331
332
332
332
333
334

Imunosupresivna oboljenja .............................................................................


Reumatske bolesti ..........................................................................................
Kardio-vaskulama oboljenja ...........................................................................
Autoimuna oboljenja ......................................................................................
Hronianumor ..............................................................................................
Klasina meina i mikoplazme ....................................................................
Todoxin protiv mikoplazmi...............................................................................
... I nekoliko recepata ....................................................................................

334
335
335
336
337
338
339
341

S IM PRED SIDU
Stari lekovi i nova istraivanja .........................................................................

343

Poreenje terapijskog i mogueg nepoeljnog dejstva, kao i trokova


upotrebe jednostruke i viestruke terapije HIV infekcije ..............................
REZULTATI ...................................................................................................
DISKUSUA ....................................................................................................
Trokovi korienja terapije ...........................................................................

348
351
353
354

Primarni podaci, lit. ref. CD4 Imunorestaurativno dejstvo ...........................

356

Neeljena dejstva ..............................................................................................

360

Izmeu (ne)mogueg (ne)postojanja ...............................................................


Mogui naini transmisije HlV-a i izgledi za dobijanje vakdne .......................
Ipak - vakdna!? .........
Mogud nain dobijanja vakdne protiv HlV-a ................................................
Tajna 64 bolesti ..............................................................................................
Tajna izofrenije virusa i oveka .....................................................................
Moda postoji, a moda i - ne ........................................................................
Nov pogled na mehanizam kombinovanja, replikadju i delovanje HlV-a na organizam
Analize preparata Todoxin izvrene u Bekmen (Beckman) laboratoriji u Torontu

370
370
374
374
377
378
379
379
381

Novca nikad dosta, rezultata nikad manje ......................................................

384

U potrazi za vakdnom protiv side ..................................................................


U igru uskae i - Bil Gejts! .............................................................................
Agdesmomi? .......................................................................................
Daj pare, za vakdnu emo lako.........................................................................
Nekom original, nekom ni - kopija .................................................................
Inkubadja deset godina, epidemija nekoliko hiljada godina ............................
Tajna Boba Mejsija .........................................................................................
,,Raum&Zeit br. 113 ......................................................................................

384
389
390
391
392
394
396
399

Dvadesetogodinji doprinos Todoxin-ove


naune grupe borbi protiv HIV/AIDS-a ..........................................................
Spera et convalesce* ......................................................................................
Kako prevazid zablude u vezi HIV/AIDS-a u Srbiji i svetu? ............................
Jena od najrairenijih bolesti je ijagnoza .....................................................

401
402
406
407

UPUTSTVO ZA LEENJE HIV/AIDS-a


eljena i neeljena dejstva u terapiji HIV-1 infekcije ...................................
Klinika slika HIV infekdje tokom terapije Todoxm-om ..................................
Virusoloke i imimoloke promene tokom terapije HIV infekdje .....................
Promena laboratorijskih vrenosti kod
padjenata infidranih HlV-om tokom leenja Todoxin-om ..............................
Prouavanje sigumosti terapije Todoxin-om ....................................................
Rezultati .........................................................................................................
Kada zapoeti Todoxin terapiju? .....................................................................
Preporuka za poetak terapije .....................................

415
416
416

Todoxin i neeljena dejstva ..............................................................................


Metode za utvrivanje neeljenih dejstava .......................................................
Spisak neeljenih dejstava ...............................................................................
Reakdja na medikamente i tetna dejstva u fazi 2 i 3 ......................................

421
421
422
423

Doziranje i nain upotrebe ................................................................................


Pojedinana doza ............................................................................................
Uvodna terapija (dklus A) ...............................................................................
Uvodna terapija (dklus B) ...............................................................................
Udama terapija ..............................................................................................
Uobiajena terapija .........................................................................................
Pojedinana doza je ista kao i u ostalim, ve pomenutim, terapijama. ..............
Todoxin 1 - i lek i hrana .................................................................................
Leenje Todoxin-om 1 ....................................................................................
Nain odreivanja dnevnih doza medikamenata ..............................................
Pravila ponaanja bolesnika tokom terapije .....................................................
Ishrana bolesnika tokom leenja Todoxin-om 1 ..............................................
Mogud problemi u ishrani ..............................................................................
Ishrana tekih bolesnika .................................................................................
Opti prindpi ishrane ........................................
Nadn i vrsta ishrane .......................................................................................
Opta pravila ishrane u skladu sa farmakolokim dejstvom Tooxin-a ...........
Osnovni recepti za pravljenje supa ..................................................................
Sokovi od voa i povra ..................................................................................
Nekoliko preporuka sa receptima ...................................................................
Recept ............................................................................................................
Recept ............................................................................................................
Supa od dka i kupusa ...................................................................................
Antioksidansna terapija ..................................................................................
R e c e p t .......................................................................................................

424
425
425
426
426
426
427
427
427
428
429
429
431
431
432
433
436
437
437
437
438
438
438
439
439

Dopunski preparati ...........................................................................................


ajevi za organske tegobe ..........................................................................
PLUA ...........................................................................................................
JETRA ............................................................................................................

448
448
440
440

417
417
418
419
420

PROBAVNITRAKT ........
IZLIV U GRUDNOM KOU .......................................................... .............. .
IZLIV U TRBUNOJ DUPLJI ......................... ..................... ..........................
PROTIV TUCANJA KOD KANCERA DIGESTIVNOG TRAKTA ...................
KLIZMA ZA BOLESNIKE OD AIDS-a ............ ................... .................... .
ZATVOR ............ ............................ ........................... ...................................
HEMOROIDI ......................................................................
VAGINALNE LNPEKCUE ...............................................................................
KOTANA SR .............................................................................................
PROTIV OPADANJA KOSE ...........
ito puno snage .................................
Proso za ienje organizma ...................... ....................................................
Kapi od belog luka ................................................ ........ ................................
Penine klice .......................
Musli-pahuljice .....
Struganiren .....
Selen iz kvasca ................................................................ ..............................
Vitamin B iz kvasca .................................................................... ..................
Sirup od bele bundeve - za plua ................... ..... ..........................................
Sirup od cmog luka - protiv kalja .......................................... .......................
Sirup od aifije za izbavanje sekreta ............................................................
Preparat za sluajeve dehidradje organizma ......................... .........................
Preparat za ublaavanje tegoba digestivnog trakta ......... ............................... .
Preparat za sluzokou probavnog trakta .................................................. .......
Preparat za mikrobialne tegobe igestivnog trakta
(Echerichia coh i drugi upomi i teko izleivi crevni patogeni paraziti) ...........
Kuglice od propohsa .......... ................... ........................................................
Preparat za ienje zidova krvnih sudova ................................... ..................
Preparat od Ijuske jajeta
- za spreavanje i naoknaivanje manjka kaljuma ......................................
Preparat za ienje organizma ................... .............. ................. .................
Kura sa groem - za ienje organizma .......................................................
Kura s medom - za ienje organizma ...........................................................
SIDA: ZANIMLJIVE MOGUNOSTI ........... ....................................................
Zakljuak .............

441
441
441
441
441
442
443
445
445
445
446
446
447
447
447
447
448
448
448
448
448
449
449
449
449
450
450
450
451
451
452
452
453

KANCER
Kroenje goropadi .............................................................................................
Studenti i ostati stanovnid Srbije ......... ..................... ...................... ..............
Praktice - pred-ubice .............. ..... .................................................................
Prihvatljivi stavovi, neprihvatljiva istraivanja i igre bez granica.........................
Destabitizovati DNK .............
utljivi Beamp i (pre)glasni Paster .................................
Sebini sorabi ............... ............................................ ...................................
Evoludja ne pobija mit o Stvaranju .......................... .................................. .

455
456
457
462
465
466
468
470

Prvi deo: kanceiizadja ili inidjadja .................................................................


Drugi deo: kokancerizadja ili promodja .........................................................

472
472

Antiproliferativni efekat Todoxin~a 2


na tumorskim linijama glioma i neuroblastoma in vitro ...............................
elijske linije i gajenje elija ........................ ................ ..................................
Oreivanje elijskog broja i inhibidje proliferadje .........................................
DISKUSUA ...................................... ..............................................................

475
476
476
478

Efekat Todoxin-a 2 na humanu elijsku liniju


nesitnoelijskog kardnom a plua in vitro .................... ..................................
Nesitnoelijski kardnom plua (NSCLC) ............................ ...... ......................
elijska linija i gajenje elija ...................................... ......................... ...........
Odreivanje elijskog broja i inhibidje proliferadje ........................................
Diskusija ................................... ........................ ........................ ...................

480
481
481
482
482

Istine i zablude u vezi sa kancerom .................................... ............................

483

BOLESTI ZAVISNOSTI
Narkomanija ................................
Prapoed svaremenog zla .............................................................. .................
Muze li se - mak? ...........................................................................................
Grd i Rimljani su vie voleli da piju nego da duvaju* .......... ..........................
Pored cvea bilo je i raunice .................................................. .......................
ta oni kau? ..................................................................................................
Navratili i do nas ............................ ............... .............................................
Deset novih narko-kartona dnevno ..................................................................
ta su, zapravo, droge? .............................. ....................................................
Sizofov posao ..................................................................................................
Genetska zavisnost? ........................................................................................
Recept - protiv uivanja droga .........................................................................

484
484
486
489
490
492
494
496
498
500
501
502

Narkotici: leenje deluje ....................................................................................


PORUKA KOFUA ANANA Generalnog sekretara Ujedinjenih nadja ................
Poruka Antonia Maria Koste Izvrnog direktora
Kancelarije Ujedinjenih nadja za borbu protiv narkotika i kriminala ...............
ta je leenje bolesti zavisnosti? ....... ................ .............................................
Oblid intervendja ..................................
Mesta za leenje ..............
ta doprinosi uspehu leenju bolesti zavisnosti? ...................................... .......
Etapeleenja ..............................................................................
Vani faktori u oreivanju ishoda leenja ......................................................

503
503

Prihvatilita i popravilita udruenja Todoxin u Reogradu i irom sveta .....

509

Alkoholizam ...................................... .................. ........................................ .


ta sve moe ovek naslonjen na lakat ........................... ................................
Posramljeni Dionis .......................................
Prorialazak Svetog Patrika? .............................................................................

521
521
522
524

504
505
505
506
507
507
508

A ujutru? ........................................................................................................
Klin se klinom, ipak, ne izbija............................................................................
ta se radi po Evropi? .....................................................................................
Braa Rusi.........................................................................................................
.. .1 braa Ameri ..............................................................................................
A lepi pol? .....................................................................................................
Todoxin uvek ima nain .................................................................................
Umesto zakljuka ...........................................................................................

524
525
527
528
530
530
531
532

Puenje je opasno po zdravlje, ali.......................................................................


Kako deluje nikotin? .......................................................................................
Kako nikotin pravi od oveka zavisnika ...........................................................
Vremejeklju .........................................
Kako duvan teti organizmu ............................................................................
I duvan bez dima izaziva rak ...........................................................................
Metode ostavljanja puenja .............................................................................
Petodnevni plan ..............................................................................................
Genetika .........................................................................................................
takaetelo? .................................................................................................
Saveti terapeuta ..............................................................................................
Puenje ili stas ...............................................................................................
Narodni ajevi protiv narkotika - puenja ........................................................
I puenje i zravlje .........................................................................................
Nikotin i duvanski sastoj nisu samo tetni ....................................................
Moe marihuana, samo nemojte da puite ......................................................
Cigareta moda ima i drugi kraj 1 ....................................................................
Puenje smanjuje rizik od retkog oblika kancera2 ...........................................
Zlato u nikotinu3 ........................
Nikotin je zapanjujua hemikalija5 .................................................................
Nikotin: udesan lek .................................................................................
Dobre strane nikotinal6 .................................................................................

534
534
535
536
536
538
538
539
540
541
542
542
542
543
543
545
547
548
549
549
550
551

Sajberholizam ....................................................................................................
Sajber ........................
Potvrivanje logike dominadje .......................................................................
Dataholiari ih - informadje kao droga ...........................................................
Prve rtve .......................................................................................................
Zavisnost od Intemeta ulazi u Meunarodnu klasifikadju bolesti? ..................
Zavisnost od mobilnih* poruka .....................................................................
Ukratko.............................................................................................................
Ali, ne lezi vrae................................................................................................
Otvorena i prva klinika ...................................................................................

554
554
556
558
559
560
562
562
563
563

Mila i Todor Jovanovi: ta uraditi sa naom decom i nama? ......................

565

KAKO TREBA RAZUMETI LEKOVITO BILJE


Todoxin, planetarno udo! ................................................................................

571

Povedi rauna o njenoj dui ............................................................................


Molitva i Mesec .............................................................................................
Pomirenje kao uslov opstanka ..........

571
573
574

Fitoterapija .............
ZELENA APOTEKA ZA HIV/AIDS ...................................................................
Sladi (Glycyrrhiza glabra) ..............................................................................
Vranilova trava (Origanum vulgare) ................................................................
Kantarion (Hypericum perforatum) .................................................................
Blaeni kalj (Cnicus beneictus) ..............................
iak (Arctium lappa) .....................................................................................
Supa od ika i kupusa ...................................................................................
Aloja(Aloe) .....................................................................................................
Nourak (Oenothera biennis) .................
Neven (Calendula offidnalis) ...........................................................................
Bokvica (Betonica offidnalis 1.) .......................................................................
Ljubiica (Viola tricolor) ..................................................................................
Ehinacea (Echinacea, razliite vrste) ................................................................
Bela rada (Bellis perennis) ..............................................................................
Isop (Hyssopus ofidnalis) ...............................................................................
Zova (Sambucus nigra) .................
Nona frajla (Oenothera biennis) .....................................................................
Islanski liaj (Cetraria islandica) ....................................................................
Hajduka trava (Achillea millefolium L.) .........................................................
Ivanjsko cvee (Gahum verum) .......................................................................
alfija (Salvia offidnalis) .................................................................................
Kupina (Rubus fruticocus) ..............................................................................
Borovnica (Vacdnium myrtillus) .....................................................................
Divizma (Verbascum phlomoides) ..................................................................
Obian glog (Crataegus monogyna Jacq) .........................................................
RAZIiITE VRSTE VOAIPOVRA ..............................................................
Beli luk (Allium sativum) ................................................................................
Cmi luk (Allium cepa) ....................................................................................
Krompir (Solanum tuberosum) .......................................................................
Kupus .............................................................................................................
Mahimarke (Leguminosae) .............................................................................
Groe ............................................................................................................
VTTAMINII MINERALI ...................................................................................
STRATEKE BDLJKE .......................................................................................
Suncokret (Helianthus annuus 1.) ....................................................................
Arahis, araidim ..............................................................................................
Hmelj .............................................................................................................
ajne meavine ..............................................................................................
Priprema u narodnoj medidni ........................................................................
utika trpka (Berberis vulgaris L.) ...................................................................

577
579
579
579
580
580
581
581
581
581
582
582
582
582
582
583
583
584
584
584
584
585
585
585
586
586
586
586
587
587
590
594
597
600
600
600
601
602
603
603
603

KRATKO INAUNO................................................................................... ......


ZAINI ............................................................................ ..............................
Cmi i beli biber ............. ................................................... ............................
Majoran (Majorana hortensis) ..... .......................... ............... .........................
Kurkuma .......... ............... ...................................................... ......................
Ljuta papri&ca
.......... ........................................................ .......................
Kim ............ ....... ....... ................. ........... ...................... ...............................
Ehimbir ............ ..................... ....... .................................................................
Cimet .................................... ........ ......................................... ......................

604
608
608
608
608
609
609
609
609

Kruna fitoterapije: Todoxin - pre, sada, posle ........................................... .....


Frof. dr Fauli Direktor odseka za virusologiju Kohovog instituta u Berlinu ................

611
611

MISTERIJA IVOTA
Organizam due ......................................................... .......................................
Fotoni i meuzvezdani letovi ................ ....................................................
Naelo neoreenosti ............. .................. .....................................................
Kvantna mehanika ..........................................................................................
Gde sna gle*? .............. ...... ........................................................... ..............
Talas spremnosti ........ ...................................................................................
Biofidbek ....... ................. ................................ ...............................................
Eksperiment Delpas* ....... ............................................. ................................
Nematerijalni organizam! ........ ............................ ................... ....... ........ ..... .
Teina due ......... ............................... .................................... ......................
Nauka i Tarabii .................................... ................ .......................................

619
619
620
621
622
623
623
624
626
627
627

Todoxin - korak u besmrtnost?! ....................... ................. ....................... .....


Umalo besmrtnost! ................... .................. ......................................... ........
Od dva mala, jedan pravi .................... .................................. ..........................
ablonivota ............... ....... ...... ........................................... .........................
Majka je majka.................................................................................... .............
Ni zrav nije obavezno - zdrav ..................................... .................... .............
Neprijatelj u krvi .......... ............................................. ....... ..... .......................
Gde lei tajna? ................................................................................................

629
630
630
631
632
633
634
635

KORAK ISPRED
Nova medicina .................................................. ................. ...............................
Put kojim potok ide ................ .................... ........................................ ...........
Inteligenja* vode donela je ivot ......................... ................ .......................
Vibraono-talasno telo .......................................................... ........................
Otkne Todoxin-ove studijske grape .........................................................
Dovesti vibradje u harmoniju .................................... ................... .................
Uspon i zakljuavanje sanatorijuma .................. ..............
Okreni, obmi - Todoxin! ...... ............................... ........................ ..... ..... .
Genom-projekat i njegova nanotehnologija zaostaje u poreenju
sa Tooxinovom nanotehnologijom u Torezolu ......... ..... ........ ......... ...... .

637
637
639
640
642
643
645
646
647

Ipak, ima nade za Srbiju ...................................... ............................................


Poljubac smrti za kancer .................................................................................
Evolutivno smee .................................................................... .......................
Kako smo prevarili evoluju ................... ....... ..............................................
Todoxin-ovi bioloki skalpeli ............
Dictum sa p ien ti sa t e s t ..................... ................................. ...... ............ .............

653
653
655
657
659
660

Razuman izbor hrane + mudro ivljenje = bolje zdravlje ............................ .


Planetu nismo nasledili od dedova i oeva,
pozajmili smo je od dece i unuadi! ......................... ............... .......................
Ko koga lae? ..................................

663

Literatura ........

699

Biografija ....................

709

664
684

Prim. dr sci. Todor Jovanovi


TODoXEV
NOVA MEDICINA
Urednik
Mila T. Jovanovi
Recenzija
Mirjana Ban
Design
Mileta Jerini
Izdava
Toreksin d.o.o.
Beograd, Svetogorska 2/1
tampa
Planeta print
Tira
2.000

Beograd, 2006.

CIP - KaTajionisaijHja y ny6jiHKaipijH


HapojjHa 6n6jiHOTeKa Cp6nje, BeorpaA

JOBAHOBHT l, T oaop
Todoxin : nova medicina / Todor
Jovanovi. - Beograd : Toreksin , 2006
(Beograd : Planeta print) . - 729 str . :
ilustr, ; 24 cm
Tira 2.000. - Str. 5: Predgovor / Mirjana
Ban. - Str. 709-718: Umesto biografije: o
Daru i Milosti / Dejan Jovanovi. Napomene i bibliografske reference uz tekst.
- Bibliografija: str. 707-715.

a) EojiecTH - Jleneifce 6) A hthbhpothijh HpHMeHa

You might also like