Professional Documents
Culture Documents
TO D O R JO V A N O V IC
U IGRI SU:
INFLUENCA fENDEMSKI TIPOVI GRIPA PO GEOGRAFSKIM REGIJAMA)
VIRUS HERPES ZOSTER 6,
VIRUS HERPES ZOSTER 8,
SVINJSKA KUGA,
H IV
AKTIN,
RIZINE GRUPE - 96% HIV + + 3% HIV + TRANSFUZIJOM + 1% HIV + SE NE ZNA KAKO SE ZARAZILO
MIOZIN,
IFN y
AFRIKI INSEKTI PRENOSE HIV
INTERLEUKIN 4
VAKCINOM PROTIV HEPATITISA B ZARAENI SU HOMOSEKSUALCI
INTERLEUKIN 8,
A VELIKI BROJ ZATVORENIKA ZARAEN JE U EKSPERIMENTIMA
NEF-GEN,
MIT O ZELENIM MAJMUNIMA KOJIH NEMA U JUNOJ AMERICI
LEPRA
MALARIJA
KONJSKA ANEMIJA
MAIJA LEUKEMIJA
GOVEA LEUKEMIJA
IMUNOBIOLOKI SISTEM
+
NOVA MEDICINA
NANO TEHNOLOGIJA - TOREZOL - FINALIZATOR
I TODOXINOVI PREPARATI
* APOPTOZA ELIJA KANCERA I ELIMINISANJE
ZAMORENIH I NEDELOTVORNIH
LEUKOCITA (AIDS)
IN F E K TIV N I
P R IN C IP (UV)
R IN O VIR U SI
CM V
EBV
M IK O P L A Z M E
PR IO NI
G IJA R D IA L A M B L IJ A
P R O TO Z O E
SORABI
Prim. dr sci.
Todor Jovanovi
Otac Tadej
,,izm e u razum
eti,uiniti lepim , u n je m u uivati, popravi
- Nova
m edici
Umesto uvoda
ili
virus-ubica i ubica virusa
P
otovani, hvala to ste u prelistavanju knjige koja je pred Vama doli dovde.
Ovo je tek poetak? Naravno. To znai da Vas nije odbio naslov, odnosno
tema, ni debljina, niti izgled knjige. Veoma dobro za poetak ugodnog i,
nadam se, dugog druenja. Piui je, pokuao sam da u nju utkam sam ivot.
Naravno, iz mog ugla. Nekada podozrivog i sumnjiavog, drugi put vrcavog i, verujem,
duhovitog, potom visokoparno naunog, u svakom sluaju usmerenog ka zdravlju i
blagostanju oveka. A zdravlje je, sloiete se, sam ivot.
Dok ima zdravlje - ovek izgubi pamet, a kad izgubi zdravlje - daba mu pamet, esto
se moe uti u timokom kraju. Nisam siguran da se u potpunosti slaem sa ovom narod
nom mudrou, jer je jo Hipokrat rekao da je najjaa sila potrebna za ozdravljenje, prirod
na isceljujua sila koja se nalazi u svakom oveku. Ali, o tom potom.
Zbog specifinosti njenog sadraja i sklopa, ovu knjigu moete itati po nahoenju. Ne
ustruavajte se! Hoete da krenete od sredine? ta Vas u tome spreava? Krenite. Od kraja,
poetka... Izvolite. Poglavlja su posebne i zaokruene celine. Dovoljno je izabrati ono koje
Vas najvie interesuje. I smatrajte da nita niste propustili. Opustite se pobogu! Jue nije
nita do san, sutra nije nita do vizija. Ali dobro proivljena dananjica ini da svako jue
bude san o srei, a svako sutra vizija nade. Zato dobro pogledajte u ovaj dan. Lepa san
skritska izreka. Na Duko Radovi, meutim, ne idealizuje: Nasmeite se, sa mnogo
dobrote i malo, malo gorine. Oprostite ivotu i svetu to nisu savreni. Izaberite ta Vam
se vie svia. Ili naite neto - tree.
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataka kazna, govorio je Ivo Andr. Lino, o
leenju mogu i malo i dosta da kaem. Ja sam samo lekar eljan da lei steene neizleive
bolesti, iako pritom nikada nisam bolovao od njih. Teko ranjavanje 1941. godine je sasvim
druga pria, iako ne bez znaaja. Tada sam, kao dete, preiveo kliniku smrt. Jesam li
Velikog Kosca zauvek pobedio? Ne. Samo privremeno. U velikoj partiji ivota on je siguran
pobednik, trudim se samo da partija to due traje. Zato i mogu da ponudim filozofiju ivo
ta, starosti, pa i umiranja. (Uska staza prema nepoznatom, kojom svako mora proi,
iskljuivo zavisi od onih putnika koji tom stazom jo nisu proli!) Koliko to moe da bude
od koristi obolelima od HIV/AIDS-a i kancera, onima koje ta gorka aa ivota na alost
nee mimoii, pa i svima ostalima, ne mogu da procenim. I ne treba.
Osnovno za lini mir, uslovno i sreu pojedinca, jeste poverenje u ivot. Ako je ovek
svestan njegove ,,klackalice, veitog balansiranja dobra i zla, ali i injenice da sam ini jez
iak na tim vaseljenskim terazijama zauvek vezan svakom svojom elijom za Univerzum,
shvatie koliko je vaan on sam a ne ono to mu se deava ili to e mu se tek desiti. Najz
naajnije je iskustvo koje e, iz onoga to mu se bude deavalo, izvui. I ta e sa njim uini
ti. To je, u stvari, najvanije.
Valja shvatiti i prihvatiti ivot takvim kakav jeste i nai smisao u njemu. A zato je ba
takav a ne drugaiji, pitanje je za samog Tvorca ili, ako Vam se vie svia, Univerzum. U
svakom sluaju, to prihvatanje i ta pomirenost sa njim, donosi duevno i telesno zdravlje.
Sve strane bolesti savremenog oveanstva, kao i one koje e nas tek pohoditi, nisu
posledica ni ljudskih greaka, ni poroka, ni nepanje. Sluajnost je odavno prevaziena kat
egorija, a bioloki rat ve vekovima jeftiniji i manje provokativan nain agresije. Sida, SARS,
ebola ili ptiji grip, sloiete se, neuporedivo su manje uznemiravajui od neba prekrivenog
bombarderima. Te ,,bombe ne deluju, na prvi pogled, toliko strano koliko je uasan nji
hov sadraj. Nema zagluujue jezivog tutnjanja avionskih motora, eksplozija, vrisaka,
sklonita... Sve je tiho, naizgled mirno, bolniki belo. ak su i bol i jecaji prigueni.
Kako su nam otrovali Bosnu, Srbiju, Kosovo? Sve je zagaeno bombardovanjem, a
ljudi e jo dugo umirati od posledica u ne malom broju olienih u - HIV/AIDS-u. Ne,
nisam u sukobu sa prethodnim stavom. Mi smo samo ekstrem. Dokaz neijeg besa. Ili
nemoi podvoenja pod optu (globalnu) misao?
Postoji mogunost, tvrdi deo veinskih vlasnika svetskog kapitala, da se uspori
prekomeran rast ljudske populacije i blaim metodama. Na primer, odgovarajuom propa
gandom. Ukazivanjem na posledice prenaseljenosti Planete. Obrazovani Evropljanin,
Afrikanac, Azijat, prihvatie ovu sugestiju, a Srbin e pitati - za ije babe zdravlje?! I odmah
odgovoriti: da bi napredne demokratije civilizovano (dolarom, a ne metkom) osvojile tu
ivotni prostor budui da su vlastiti ubrzanim tehniko-tehnolokim razvojem - upropastili!
Malo im je to su zatrovali svoju zemlju, vodu, vazduh, nego su i na nebu napravili rupu i
to bez namere da je okrpe! Ali, ako ostavimo po strani pomenutog Srbina da i dalje nabra
ja, valja glasno postaviti pitanje: preti li opasnost da doe do svojevrsne eksplozije natalite
ta onih koji nee prihvatiti pomenutu sugestiju? to bi rekao na narod, dok se mudri ne
namudruju da se ludi ne naluduju. Zar, u tom sluaju, ne bi dolo do specifinog zaguen
ja civilizacije, a potom i stagnacije, ako ne i vraanja nekoliko koraka u nazad, u neophod
nom civilizacijskom razvoju? Eto odgovora zato propaganda nee uspeti, makar i uz
pomo kasetofona koji su svojevremeno deljeni Indijcima kao nadoknada za sterilizaciju.
Lake je tiho poturiti uzronike side, gripa ili ko zna ve koje bolesti, u odreenu pop
ulaciju i smanjiti njenu brojnost, a kao nagradu za to dobiti ,,istu teritoriju. Zbog toga je
naunicima sa Istoka i Zapada,nametnut teak zadatak da naprave savena sredstva od
kojih ne moe da strada nijedan sopstveni vojnik.
Ukoliko nekom treba ,,ista, prazna i sa to manje starosedelaca Afrika, a dosta toga
govori u prilog da ,,treba, tom ,,nekom sve ree pada na um vatreno ili nuklearno (makar
i sa osiromaenim uranijumom) oruje i masovni egzodus. Iz tri razloga: (1) ve je pokuao
i zna kako je proao; (2) ukoliko se to isto oruje nae u rukama protivnikog tabora, zna
da bude opasno i (3) mnogo je, brate, ,,prljavo: krvi do kolena, delovi tela na sve strane,
runo je za slikanje, a moe neko, recimo iz CNN-a, i da strada. emu sve to kad je pozna
to da lepa re i human gest i gvozdena vrata otvaraju. Stanovnicima Afrike i ostalih
pasivnih krajeva Planete, kroz vakcinu i humanitarnu pomo moe se dosta toga poslati.
Pored kondoma, anti-bebi pilula i lekova iji je rok trajanja proao nekoliko godina (na
sluaj), u mleku za bebe se mogu poslati, recimo, razni infektivni agensi zahvaljujui koji
ma e se donirana populacija veoma brzo svesti na deset odsto svoje prvobitne veliine.
Efikasno, zar ne? Zato, onda, razmiljati kako da se Afrika pretvori u plodno tle i pobolja
ivot u njoj ili da se izgrade platforme i vetaka ostrva u okeanima, a jedan deo svetskih
mora pretvori u kopnene povrine. emu? Za koga? Onaj ko kasnije doe, sam e to ura
diti. Vodee krilo svetske vlade iz senke zastupa miljenje po kome je bolje saekati (i
pripomagati!) da veina, ako ne i svi, Afrikanci ,,nestanu sa lica Zemlje pa tek potom nji
hovu teritoriju pretvoriti u mesto za uivanje izabranih i najbogatijih, rajski kontinent od
Sredozemlja do Rta Dobre Nade. Ambicije se, meutim, ne zavravaju na Rtu Dobre Nade.
Jer, kad bi ambicije imale kraja, monika ne bi ni bilo. I stanovnitvo Indije je ,,ve vieno
za prepolovljavanje, a Balkan za ,,ienje. O Sibiru i Junoj Americi se tek raspravlja.
Viim rasama treba sve vie vazduha i prostora. Pa dokle stignu.
Pored ,,regulisanja veliine (posebno ,,obojenih) populacija odnosno naroda, drugi
pravac biolokog ratovanja okrenut je smanjenju do iskorenjenja takozvanih nepoeljnih
populacija koje, po miljenju nekih, ,,optereuju ljudski rod. Naravno, re je o narkoman
ima, hemofiliarima i homoseksualcima. Neko je, oito, preuzeo boji posao u svoje ruke.
Vri selekciju i proreuje ljudski rod kako mu se hoe i gde mu se prohte. Zato i zagovara
globalizam. Da stigne gde god i kad god hoe. Valja pleviti ljudsku batu.
Sahrane sve vie postaju deo amerikog naina ivota, rekao je svojevremeno Hauard
Riter (Hovvard C. Reather), izvrni sekretar Nacionalnog udruenja direktora pogrebnih
preduzea. Taj nain ivota, slutim, danas nama neko namee. I ne samo nama.
Narkomani dobijaju infektivni agens preko droge, hemofiliari u faktorima za zgrua
vanje krvi, homoseksualci uz afrodizijake i ostala pomona sredstva. Po Makartijevsko
Hitlerovskoj logici radi sa na permanentnom proiavanju od nepoeljnih populacija sa
vrstim ubeenjem da je to za dobrobit oveanstva. Ali, namee se pitanje dokle misija
za spas oveanstva moe da see? Da li ju je mogue sprovesti do kraja? ta ako neka
nepoeljna grupa izbegne ,,pravoverne? Hoe li osnovati kolonije sline onima iz
naunofantastinih filmova? A ta ukoliko osnae jednog dana toliko da krenu u osvetu?
Moe se, svakako, pokuati i sa primenom ogoljene sile, kao u Drugom svetskom ratu pro
tiv Jevreja i uglavnom nekatolikih naroda. Ipak, za ideju o pobuni dovoljno je da ostane i
svega nekoliko preivelih...
Ljudski ivot je kratak i zato je pomisao na smrt najjaa sila koja deluje na mnoge
ljude. Cele civilizacije zasnivale su se na oivljavanju ideje smrti. Smrt je prela put od mis
terije do nagrade: na drugom svetu e biti bolje... ivot je postao priprema smrti. (Desi
ka Mitford, Ameriki nain umiranja)
AIDS, uprkos mnogim studijama, jo uvek nepoznata bolest puna kontroverzi na
kojoj se razvila itava industrija kriminalnog delovanja, najee ostavlja inficiranog
veoma dugo u relativnom zdravlju. Taman toliko da se identifikuje sa zdravim ovekom.
Njena najvea ironija se sastoji upravo u gnjeenju psihe zaraenog usaenom larvom
crva svesti da su mu dani odbrojani. Ili, kako ree uveni K. Kraus, jedna od najraireni
jih bolesti je - dijagnoza!
Rukovaoci mainerijom zla trae, i po svemu sudei u vlastitoj s(a)vesti nalaze, oprav
danje za neasne postupke u onome to bi moglo da se desi u sluaju nekontrolisanog
mnoenja stanovnitva. Na prvom mestu, tvrde oni, najvea stopa nataliteta se belei kod
naroda na najniem stupnju kulturnog i tehniko-tehnolokog razvoja. Ukoliko to ne bude
zaustavljeno, brojem e prevagnuti nad ostatkom sveta. S druge strane, postoji realna opas
nost da resursi za preivljavanje budu ugroeni. Time e se znatno poveati razmere bede
u svetu, samim tim i progresivno doi do smanjenja kvaliteta ivota oveanstva u celini.
Nema sumnje da plan o kontroli stanovnitva u pojedinostima izaziva jezu, strah i
paniku. Ali, gledano iz ugla globalnog plana, pomenuta oseanja poprimaju svetlije tonove.
Zar nisu u istoj ,,prii abortus i istrebljenje velikog broja ivotinjskih i biljnih vrsta? O
planetarnim tzv. zelenim oazama da i ne govorimo. Zar svako od nas ne ini, ili bar podra
va, neto to u prilinoj meri lii na pomenuti monstruozan plan? Na to se, meutim, u
razmerama pojedinanog delovanja ne gleda kao na genocid ve - neophodnost! Prvo je,
dakle, samo ogoljeno, a drugo ,,poploano neophodnou i dobrim namerama koje, kao
to je ve poznato, esto vode u sam pakao.
Smrt postaje bezlian dogaaj. Prvi, drugi svetski rat, ,,depni ratovi, agresije,
okraji, pomeranja snaga - okeani mrtvih. Stav prema smrti postao je bezlian jer je smrt
bezlina. Timor Mortis conturbat me (Plai me strah od smrti) pisao je u 15. veku
kotski pesnik Vilijam Danbar. Ukoliko nema besmrtnosti, baciu se u m ore, pisao je
Tenison. Bez nade u zagrobni ivot, ivot ne bi bio vredan ni pokuaja jutarnjeg
oblaenja, govorio je veliki planer smrti - Bizmark. Iako je ljudska koa, gledano iz ugla
organsko-hemijskog sastava, u svih ista, biti u svakoj od njih ponaosob, veoma je razlii
to. Ili, prevedeno na srpski, kad boli, nikoga ne boli kao mene, kad je teko, nikome nije
teko kao meni, itd.
Iako je antiki svet smatrao da se filozofskom milju moe prevazii smrt, neto
me je vodilo da se okrenem ,,prizemnijem nainu njenog ,,reavanja. Na Todoxin
ovim preparatima nastalim na osnovu recepata starih tri hiljade godina, radim ve 45
leta. Re je o lekovima za klasinu kugu, praantibioticima, lekovima za koleru, nervne
bolesti, autoimune bolesti, reumatoidne bolesti, bolesti zavisnosti, ebolu, SARS, BSE
(bolest ludih krava) itd. U okviru Todoxin-ovog pristupa, ponudio sam reenja za
borbu protiv svih hibridnih (virusnih, bakteriofagnih, fagnih) laboratorijski kompono
vanih starih, dananjih i buduih infekcija. Moji preparati sutinski deluju kao revital
izatori imunokompetentnih, pre svega NK i T4 limfocita, kao i svih zamorenih i nede
lotvornih leukocita. Zbog toga mogu da kaem da je (na ovaj nain) mogue dekom
ponovati svaki agens, delo inenjeringa pokrenutog mainerijom zla, bez obzira na to
da li su pomenuti infektivni principi ili agensi u opnama mikoplazmi, rikecija, prioni
ma, da li su adaptirani na humanim proteinima, pre svega na HeLa elijama, miozini
ma ili aktinima.
Kao lekar koji je vie od ostalih leio inficirane HlV-om i obolele od AIDS-a, odgov
orno mogu da razmatram mogunosti istinski delotvornog suprotstavljanja toj opakoj
bolesti. Prvi sam, od svih zvanino priznatih HlV-eksperata, rekao da je virus kompono
van i prvi sam ga dekomponovao. Poznati su mi poreklo, mehanizam delovanja i replikaci
je (mnoenja) Hl-virusa. Godine 1987. patentirao sam Mapu imunobiolokog sistema, a
2005. Mapu vibraciono-talasnog imuniteta. Na osnovu tih saznanja stvorio sam preparat
koji osposobljava ovekov organizam da se bori protiv HlV-a i drugih virusa. Istovremeno,
imajui u vidu pomenuta saznanja, jo 1987. napisao sam pisma vodeim svetskim institu
cijama, pre svega Liku Monatanjeu, sa upozorenjem da vakcine nikada nee biti.
Leio sam i izleio izvestan broj i dan-danas ivih pacijenata. Meu njima i niz, ako
tako mogu da kaem, velikih i znaajnih ,,imena - sportista, balerina i advokata - iz londonskog Sitija. Dve godine sam upravljao i sanatorijumom u Durbanu (Junoafrika
preparatom, eto, hoe da sarauje sa naom medicinskom ustanovom. Ako je verovati vesti
koja je doprla do mene, prof. Gazar uz pomo ,,talidomida odnedavno lei kancer u sused
noj Hrvatskoj. Na zdravlje. Moe li, Gospode, oprostiti onima koji znaju ta ine?
Pre odlaska u Vaington i potpisivanja ugovora u vezi kancera i AIDS-a sa Nacionalnim
institutom za kancer, pokuao sam da ostvarim saradnju sa naim zdravstvenim ustanova
ma. Sa domaim HIV-ekspertima sastajao sam se u dva navrata 1990. i 1991. godine. Na
prvom sastanku sa elnicima beogradske Infektivne klinike, postigao sam dogovor o ustu
panju dela pacijenata koji e svojevoljno biti tretirani Todoxin-om 42 dana, uz uslov da se
nakon toga javnosti prezentuju rezultati pre i posle primene Todoxin-ove terapije.
Uverivi se, meutim, da se zdravstveno stanje dodeljenih pacijenata znaajno
popravlja, a ni kod jednog ne pogorava, rok za objavljivanje dobijenih rezultata je
nenadano prolongiran na etiri meseca! Valjda u iekivanju da se, ipak, dogodi neto to
bi ukazalo na neuspeh mog pristupa. A kada je svako dalje odugovlaenje postalo neumes
no i nelogino, sainjena je desetolana komisija za vrednovanje rezultata Todoxin-ovog
pristupa sa kojom je trebalo da se sretnem u Skuptini grada Beograda, i to pred pred
stavnicima sedme sile. Meu deset lanova komisije, sastavljene od navodno najveih
domaih eksperata za AIDS, bila su i tri - neuropsihijatra!? udna veza, jo udniji eksper
ti. O njihovoj kompetenciji u ovoj oblasti, nije pristojno troiti rei. Ovom svojevrsnom
naunom duelu (to je bar trebalo da bude), pored novinara, prisustvovali su i predstavnici
VMA i Infektivne klinike. Ne sluajno. Njihov domai zadatak je bio karikiranje rezulta
ta mojih pacijenata poslatih na testiranje u pomenute ustanove.
Pozorite je postavljeno, predstava je mogla da pone. Scena: Gradska skuptina;
glavne role: predsednik ,,komisije i moja malenkost; statisti: ostali lanovi komisije;
tehniko osoblje: predstavnici VMA i Infektivne klinike (,,telovanje rezultata); publika:
predstavnici sedme sile koji e izvui svoje zakljuke i preneti narodnoj masi.
Tadanji direktor Infektivne klinike (istovremeno i profesor beogradskog Medicin
skog fakulteta) teatralno je prikazao rezultate pre poetka terapije Todoxin-om kao rezul
tate dobijene po zavretku terapije. Zavrni komentar je, otprilike, glasio ovako: terapija
Todoxin-om je samo pogorala zdravlje pacijenata koje je sada u loijem stanju nego to
je bilo pre poetka njene primene. Doslovno sam mu istrgao iz ruku papire kojima je
mahao pred novinarima, tvrdei da namerno pogreno interpretira rezultate. Odbio je to
uz objanjenje da to nije njegov manir i da mu je kolega sa VMA, zaduen za sidu, dao
rezultate upravo tim redosledom. Bio sam nepokolebljiv: prikazani rezultati su - lani! Re
je o prljavom pokuaju da se i on i javnost obmanu time to e rezultati pre poetka ter
apije biti prikazani kao da su dobijeni nakon zavretka terapije. Da bih potkrepio svoje
tvrdnje, otkrio sam strogo uvanu tajnu: nakon obavljenih testiranja na VMA i Infektivnoj
klinici, pacijente sam istog dana (to se moglo utvrditi na osnovu datuma) slao vozom da
obave uporedne analize u Kragujevac, Uice i Sarajevo. I, upravo zahvaljujui njima, pre
vara je otkrivena! Kako bih izbegao planiranu odmazdu (oduzimanje pasoa) zbog drskog
suprotstaljanja zvaninim medicinskim autoritetima i postignutih uspeha tamo gde je
Infektivna klinika doivela neuspeh, morao sam to pre da odem iz zemlje i potvrdu
uspenosti svog pristupa potraim u inostranstvu.
Nakon sukoba sa ovdanjim medicinskim establimentom, Todoxin vri prodor u
vodee svetske zdravstvene ustanove gde dokazuje vlastitu delotvornost. Priznanja za efikas
nost, Todoxinov pristup dobija od vodeih planetarnih institucija: u Stokholmu (Karolinska
institut), Torontu (Bekmen laboratorija), Rimu (Infektivna klinika, saraivao sa prof. Zorii
jem), od Nacionalnog instituta za kancer SAD (sa kojim sam potpisao dva ugovora - za leen
je AIDS-a i kancera), Kraljevske bolnice u Londonu, Instituta Robert Koh u Berlinu...
Uestvovao sam i na dve meunarodne konferencije o AIDS-u, danas opteprihvaene
kao najznaajnije konferencije iz ove oblasti.
Na meunarodnoj konferenciji o AIDS-u u Jokohami 1994. godine, koautori prvog
postera bili su strunjaci Nacionalnog instituta Betezda (National Institute of Health Bethes
da, Maryland), a drugog grupa sa Instituta ,,Karolinska (Stokholm, vedska). Pored toga,
na ovom kongresu sam prikazao intervjue i svedoenja svojih pacijenata. Japanski strun
jaci su bili zaprepaeni injenicom da su ameriki naunici po prvi put pristali da budu koautori. Meutim, ono to se na Svetskoj konferenciji o AIDS-u u Jokohami dogodilo
,,Beneton-u (izbacivanje radova iz programa konferencije samo zato to rezultati nisu
odgovarali stavovima farmaceutske industrije!?), inae najveem darodavcu za leenje dece
obolele od HIV/AIDS-a, dogodilo se i Todoxin-u 1996. u - Vankuveru.
Svetskoj konferenciji o AIDS-u u Vankuveru prisustvovalo je preko 10.000 uesnika sa
vie hiljada radova. Gotovo na svim tandovima nalazili su se Todoxin-ovi prospekti. Zaku
pljene su sale, plaene kotizacije, doli su izvetai kanadske televizije i novinari nekoliko
uglednih svetskih novina i asopisa, eminentni strunjaci Instituta ,,Paster iz Pariza i Insti
tuta Robert Koh iz Berlina, u ijem je izvetaju sa ove konferencije ak jedna estina pros
tora posveena Todoxin-ovom programu kao jedinoj terapiji koja obeava! (Ovo, inae, nije
jedina ustanova visokog ugleda koja je izrekla ovako laskave ocene o Todoxin-u. Ima ih jo
mnogo.)
Prezentaciju Todoxin-a, u trajanju od 80 minuta, radio je Klajv Lavdej (Clive Loveday),
redovni profesor virusologije i imunologije na Medicinskom fakultetu u Londonu i direk
tor referentne laboratorije Kraljevske slobodne bolnice (Royal Free Hospital) koju je
opremila i finansirala Evropska unija, inae ovlaenoj da sertifikuje (odobrava) proizvodnju i putanje u promet lekova u Evropi.
Jedinstvena ocena veine uesnika Konferencije svodi se na to da jedino Todoxin ter
apija obeava u daljoj borbi protiv HIV-a. Ali ne i svih. Jer, uprkos svim pohvalama i priz
nanjima, rad o Todoxin-u nije objavljen u okviru radova predstavljenih na konferenciji.
Sreom, obelodanjen je uoi njenog poetka u strunom asopisu ,,raum&zeit. [Jovanovi,
T., Tedder, R. S., Loveday, C., Kaye, S., Nasartnam, S.: Produena virusoloka i klinika
delotvornost TODoXIN-a u leenju HIV-1 infekcije (The prolonged virological and clinical
efficacy of Todoxin in the treatment of HIV-1 infection), ,,raum&zeit, Nr. 82, 1996, 81 - 93].
Iako je o Todoxin-ovom ueu na pomenutoj konferenciji snimljen i film, svi podaci
sa zvanine prezentacije prof. Klajva Lavdeja izbrisani su sa Internet-sajta ovog naunog
skupa. Nije teko zakljuiti koji su bili motivi za to i, naravno, u ijem interesu.
.. .Smrt je dobila najveeg protivnika. Ime mu je: dolar. Zelena boja dolara suprotstavi
la se simbolu smrti i kostur kosca, koji e svakoga pokositi, postaje isto to i blistava neon
ska reklama na ulazu u none lokale sa striptizom... (Ameriki nain umiranja)
Radix enim omnium malorum est cupiditas.*
Nakon vie od 20 godina diskusija o AIDS-u, jedino se, na osnovu stava HlV-ekspera
ta irom Planete, moe ustvrditi ,,da neto naruava imunoloki sistem. Jo uvek se pouz
dano ne zna ta je to, ali se najprihvatljivijom ini postavka o ,,pogoravanju Hl-virusa jed
nom ili uz pomo vie komponenti. Poznato je, naime, da su virusi samo parii genetske
informacije upakovani u omota od belanevina.
Hl-virus, meutim, nije jedini uzronik imune deficijencije. Istovetni uinak se moe
postii delovanjem samo jednog iz dugakog niza raznorodnih infektivnih agenasa: humani
herpes zoster (naroito tip 6 i 8) i herpes simpleks virusi sa varijantama, maja leukemija,
bovine (govei) virusi, visna (oviji) virusi, virus konjske anemije, majmunski virusi (fomi,
SV 40, majmunski herpes zoster i simpleks virusi), virusi hepatitisa, mikobakterium lepre,
bakterija klasine kuge (pastorela pestis), gijardija lamblija, mikoplazme, bakteriofagne i
fagne estice, prioni.
Veina tzv. prateih (oportunistikih) infekcija nije prirodan tok bolesti izazvane HIVom. One su, naprotiv, namerno izazvane dodatnom infekcijom i pogoravaju manifestacije
bolesti u pojedinim segmentima organizma tokom prirodne infekcije: citomegalovirusna
infekcija, kandidijaza, mikobakterium avium kompleks, infekcija Eptajn Bar virusom,
Berkitov limfom, histoplazmoza, aspergiloza, pneumocistis karini pneumonia, Kapoi
sarkom, kriptosporidijaza, izosporijaza.
Sve teorije o prilinoj starosti side, jo pedesetih godina minulog veka pa i pre,
padaju u vodu. Budui da je re o ,,starim bolestima prisutnim od davnina (mislim na
pomenute pratee bolesti), podrazumeva se da su oboleli imali simptome imune defici
jencije. Ipak, u ovom sluaju nikako ne moe biti re o AIDS-u. Poznato je da su mnogo
pre pojave HlV-a i side komponovani i usavravani razliiti bioloki agensi. Jo su amer
iki Indijanci, recimo, bili desetkovani namernim irenjem velikih boginja (ponajvie
preko raznobojnih tkanina ,,obogaenih boginjama) dobijenih od prijateljski naklon
jenih belaca. (uvaj se Danajaca i kad darove nose!) Eksperimenti su vreni i pre Prvog i
Drugog svetskog rata. Bilo je dovoljno komponovati obian virus gripa sa virusima kon
jske anemije, goveim, ovijim i slinim virusima, za dobijanje savreno efikasnog oru
ja za unitenje ive sile.
A ta ako virus side nije - virus!? Moda je neto sasvim drugo, pogodno za ubacivan
je u drogu ili brano za hleb. Poto se brano ne konzumira presno, to ,,neto bi trebalo
da bude i termostabilno odnosno termorezistentno poput, recimo, aflatoksina gljivice
Aspergillus. Mogue je da izvesni elementi u tragovima u subtankim slojevima silicijuma
utiu na lananu reakciju umnoavanja virusa. Ko zna.
Postoji jo jedna mogunost. Moda Hl-virus u tolikoj meri lii na ,,obine,
sveprisutne viruse, da se jednostavno ne moe identifikovati. Prepoznaje se iskljuivo po
pozitivnom nalazu antitela. Da li su ta antitela stvorena ba protiv HlV-a, s obzirom na injenicu da ak 64 bolesti indukuje sintezu istih antitela? Koliko je od pomenutih 64 bolesti
identifikovano kao AIDS (sida) i koliko je ljudi otposlato na nebo dijagnozom: HIV-poz
itivan? Jer, odmah iza nje dolazi zaraen si i umire, a potom i nebeska kompozicija
toksinih lekova koja direktno vozi u raj.
Na pomenut nain je, dakle, mogue 64 bolesti deklarisati kao infekciju HlV-om. Kad
laboratorija ve konstatuje da je neko HlV-pozitivan, veoma je lako otkriti i gde je do infek
cije dolo. To je najmanji (ako je uopte) problem. Svako je neto radio i na taj nain se
(mogue) inficirao. Posekao se, dobio transfuziju, popravljao zube, proao pored ne znam
koga u ne znam kakvim okolnostima, sa nekim popio pie ili neto vie od toga. Mogunos
ti gotovo bezbroj. Problema, rekoh, nema.
Dva virusa u ,,kunom ogrtau elije domaina. Maskirana uniformom. Lepo
uukani, sklonjeni, zatieni. Slika gripa na koricama knjige ,,SIDA Lika Montanjea.
Poput dva suncokreta. U njih uperena dva cveta maslaka. Sluajno? ,,Sluajno? Namer
no? Virus i moj pronalazak. Virus-ubica i ubica virusa!
Tokom dugogodinjeg rada na leenju sindroma steene imunodeficijencije (AIDS),
imao sam priliku da se upoznam sa velikim brojem primera neodgovornog postupanja prema
HrV-pozitivnim osobama. Pomenuo sam postavljanje dijagnoze, odnosno izricanje smrtne
presude, iako je opte poznato da su dananji testovi na HIV - nevalidni. Virusolozi nemaju
gotovo nikakav virusoloki argument da HIV izaziva AIDS, ve potvrdu vlastitih hipoteza
trae od ordinirajuih lekara. Ovi, pak, daju pozitivan povratni izvetaj tvrdei u njemu da je
AIDS virusno oboljenje koje se moe leiti i antivirusnom terapijom. Veiti Duko Radovi bi
rekao: Kada se udrue jaka bolest i lo lekar, nema organizma koji im moe odoleti!
HlV-pozitivni pacijenti prolaze kroz sasvim drugaiju terapiju, bar tako tvrde lekari,
nego HlV-negativni. Od herpes zoster-a do loga, u sluaju HlV-pozitivnih pacijenata, pri
menjuje se doivotna antivirusna terapija ili se, shodno propisanim pravilima, lee bez pos
tojanja bilo kakvog klinikog oboljenja, a na osnovu markera surogata kao to su CD4 eli
je i merenje virusnog oboljenja uz pomo PCR postupka koji je pronaao Keri Malis. Sam
pronalaza o svom izumu kae: Besmisleno je da se proiruje neto to se moe otkriti
samo PCR-om i to je, iz tog razloga, blizu nule. To i dalje ostaje blizu nule.
Elemente uasa nosi i injenica da se na testiranjima veoma esto ,,otkrivaju inficirani
koji nemaju ama ba nikakve veze niti sa Hl-virusom niti sa sidom. To je, meutim, njihov
tek prvi korak u hodu po mukama. Snai e ih sudbina onih ija je HlV-pozitivna dijagnoza
ispravna. Za poetak jak stres, budui da su ubeeni u ispravnost dijagnoze, potom razmi
ljanje o odbrojanim danima iza koga, usled poptpunog kraha neuroimunoendokrinog
sistema, velika veina njih nestaje u izmaglici tune budunosti do konanog kraja.
elei da uini korak dalje u pogledu validnosti testova, Todoxin-ova nauna grupa je
pokuala da uveze testove koji primenjuju sistem NASBA (eng. Nucleic Acid Sequence
Based Amplification), ali svaki put je uoi realizacije dolazilo do ,,nepredvienih komp
likacija! Proizvoa nas je upuivao na strpljenje u pogledu stizanja poiljke sa testovima i
objanjavao da bi trebalo da saekamo njihov potvrdan odgovor?! Iz ovoga je zaista bilo
teko dokuiti razloge otezanja proizvoaa da poalje naruene testove.
Neke indicije ukazuju i na to da virus postoji. Veliko je, meutim, pitanje - kako izgle
da. Moja postavka je da se virus HlV-a krije u virusu gripa komponovanog sa humanim
herpes zoster virusom 6, uz dodatak prisutne fagne estice bakterije i mikobakterijuma
lepre. Upravo zato i ne moe da se identifikuje jer spolja izgleda bezazleno, a unutra bi se
eventualno otkrile manje razlike.
Iz injenice da mnoge bolesti zapoinju sa gripom, prosto se namee pitanje: da li grip
redovno donosi samo pad imunoloke odbrane zahvaljujui emu dolazi do razvijanja
latentne bolesti ili u sebi nosi jo jednu, dobro prikrivenu, bolest? Mogue su obe opcije.
Ne pitam se da li je tako ili ovako, ve kaem - ili tako ili ovako. (Nemanodije, praklice!?)
Hipotezu o (realno) moguoj vakcini protiv side postavio sam pre svih koje danas egzi
stiraju, prvenstveno zato to se nisam bavio traenjem vakcine specifine za delove spolja
njeg omotaa virusa (p41, gp!20, p24/25) budui da navedeni proteini i ne pripadaju spo
Prethodno navodi na zakljuak da bi sida nestala sama po sebi samo desetak godi
na po prestanku proizvodnje novih hibrida. Naime, sa svakim umrlim bolesnikom odlazi i
deli AIDS-a koji vie ne moe da se iri. Onog trenutka kad se zaustavi proizvodnja novih
sojeva HlV-a, nee biti ni novog potomstva. Postojei sojevi e se dekomponovati na sas
tavne delove, mnogo manje infektivne i pogubne. Poput hibridnih itarica. Svega dve do tri
godine mogu da se reprodukuju ,,prirodno, bez deformacija. Nakon toga je neophodno da
im ovek pripomogne. Priroda se, oito, i sama (koliko moe) buni i bori protiv hibrida neprirode.
Kad ve govorim o biogenetskom inenjeringu, ne mogu a da glasno ne postavim
pitanje: zato pored klasine tuberkuloze danas istovremeno egzistiraju i mikobakterijum
tuberkulozis, prenosi se kapljino (kijanjem i kaljanjem), i mikobakterijum avium kom
pleks koji se ne prenosi na okolinu? Pomenute dve varijante imaju dosta zajednikog. U
vezi su sa HlV-om i protiv njih se ne moe napraviti vakcina jer bi je trebalo praviti za dve
komponovane infekcije koje obino ,,idu zajedno. Ova kombinacija sa neizleivom ili
specifinom tuberkulozom je jedna varijanta Hl-virusa. Izgraen, oplemenjen, obogaen
hibrid, ugraen je u ,,supervojnika izmaklog kontroli koji kosi sve pred sobom.
U celoj prii moda ponajvie iritira i deprimira to to je ovek gotovo potpuno
nemoan da na odgovaraju nain uzvrati udarac u pomenutoj borbi. Zrnce optimizma i
podsticaja krije mogunost uenja kako da se zatiti. U sluaju pomora mieva veih
razmera, recimo, svaki od njih instiktivno i samoinicijativno trai nain kako da se nae
meu preivelima. ovek, sreom, ima i razum...
Osnovni zadatak koji sam sebi postavio, i cilj kao njegovo ishodite, jeste pruanje
podjednake mogunosti uenja svima kako se zatititi i sa potomstvom nai meu preive
lima. I sve moje prethodne knjige imale su isti cilj. lako je i ova u nizu istorodnih, svaka
naredna nudi vie - i leka i znanja. S jedne strane, rezultat je rasta i irenja proizvodnih
kapaciteta preduzea ,,Toreksin koje proizvodi Todoxinove preparate. (Ilustracije radi, u
okviru svojih proizvodnih pogona ima najvei liofilizatorski centar na Balkanu sa, ak, est
liofilizatora.) S druge, knjiga pred Vama, potovani, jeste i svojevrsna suma u meuvre
menu steenih znanja i prikupljenih dokaza kojim Todoxin-ova nauna grupa raspolae
kao potvrdom delotvornosti Todoxin-ovih preparata.
Knjiga je komponovana po ve ustaljenom principu. Naime, saznanja kojima raspo
laem su skoncentrisana na jedno mesto, to moda nije po pravilima pisanja ovakve liter
ature, ali se pokazalo veoma praktinim i, posebno, upotrebljivim. Zbog toga se, recimo,
pored saveta u vezi sa odreenim terapijama, ivotnim navikama, ishranom, nalo mesta i
za objanjenje naina kojim sam doao do preparata i svega to je njegov nastanak pratilo,
ali za i istraivanja, eksperimente, podatke koji se odnose na svetska iskustva, rasprostran
jenost i puteve irenja side, kao i ispovesti i svedoanstva samih pacijenata.
Ne mogu, a da na kraju ovog kazivanja ne pomenem najnovije rezultate Todoxin-ovog
pristupa koji danas dobijaju apsolutnu potvrdu kroz rezultate PCR-analiza sedam pacijena
ta sa naih prostora. Status ,,HIV-pozitivan kod njih traje izmeu 12 i 20 godina. Ipak, pod
Todoxin-ovom terapijom nesmetano obavljaju svoje svakodnevne aktivnosti. Neki. imaju i
zrave suprunike i zdravo potomstvo. Februara 2006. godine, samoinicijativno su se
obratili poznatom hematologu dr Radojiiu na testiranje. Kod pet pacijenata je broj infek
tivnih i neinfektivnih kopija iznosio ,,nula, a kod preostalo dvoje bio ispod granice detek
cije (donja granica detekcije iznosi 20.000) - 5.000 i 7.000 kopija!!! Iako su sa ovim rezulta
Uzorak #2
OFT-1962/DJ
teno
1.102
prijatan/voni
4.5
Stanje uzorka
Specifina teina
Miris
pH vrednost (kao uobiajen)
2.0 Glavni sastav
64.60
69.10
Sadraj slobodne vode (%)
35.40
30.90
Ukupna suva supstanca (/o)
3.21
2.93
Ukupan sadraj pepela (%)
3.0 Analiza suvih sastavnih organskih jedinjenja
87.50
Ugljeni hidrati (%)
85.75
Lipidi (masti) (%)
0.96
1.08
1.94
Proteini (%)
1.73
9.81
Karbonske (ugljene) kiseline (%)
11.23
4.0 Analiza elemenata (hemijskih)
58.37
Ugljenik (C)
59.26
7.09
Vodonik (H)
7.23
33.12
31.89
Kiseonik (0)
1.09
Azot(N)
1.22
0.02
Sumpor (S)
0.03
0.31
0.37
Fosfor (P)
5.0 Analiza glavnih ugljenih hidrata rastvorljivih u vodi
15.35
Glukoza (%)
17.70
7.23
6.12
Fruktoza (%)
0.04
0.22
Manoza (%)
0.94
1.16
Pentoze (%)
6.0 Anahza glavnih karbonskih kiselina rastvorljivih u vodi
4.74
Limunska kiselina (C6H807)
5.83
0.72
Sukcinska kiselina (C4H604)
1.03
0.12
Malonilna kiselina (C3H404)
0.38
7.0 Analiza vitamina rastvorljivih u vodi (ppm):
19
24
Tiamin (Bl)
16
27
Riboflavin (B2)
57
31
Pantotenska kiselina
23
19
Nikotinska kiselina
16
28
Nikotinamid
15
52
Piridoksin
Uzorak #3
OFT-1959/CK
polu-vrsto
1.190
prijatan/voni
3.5
64.60
35.42
3.84
84.20
1.13
2.11
12.56
59.03
7.30
32.06
1.20
0.03
0.38
16.93
5.30
0.40
0.98
5.92
1.17
0.67
37
31
43
49
37
23
Cianokobalamid (B2)
0.24
Folna kiselina
0.50
Biotin
76
Askorbinska kiselina (C)
96
Inozitol
112
8.0 Analiza vitamina rastvorljivih u mastima
B-karoten
0.090
Vitamin A (alkohol)
0.030
Vitamin A (acetat)
0.011
Vitamin D3
0.080
Tokoferol
0.106
0.18
0.35
39
82
83
0.26
0.62
63
89
193
0.031
0.015
0.008
0.042
0.093
0.061
0.021
0.009
0.037
0.114
Prolin (Pro)
Glukozamini
Purinski ostaci
Pirimidinski ostaci
Piperin
Fitol
Glucitol
Enzimi:
Amilaze
Fosfataze
Katalaze
P ism o prim . dr sci. Todora Jovanovia o d 21. oktobra 1987. Pasterovom in stitu tu (Pariz).
Pasterov in stitu t
Pariz, 9. decem b a r 1987. g o d in e
G ospodine,
Vaa poiljka je predata dr Zerijalu ko ji radi u R hone-P oulenc Sante, a bavi se terapeutskim
pokuajim a vezanim za in fekciju H lV -om .
Za Montanjea,
Dr Fransoa Denio,
Odeljenje za virusnu onkologiju
P ism o prim . dr sci. Todora Jovanovia o d 15. decem bra 1987. Pasterovom institutu.
Pasterov institut
Pariz, 29. decembar 1988. godine
Gospodine,
Saglasno Vaem pismu od 23. decembra 1988. godine i kako sam Vam venajavio u svom pismu
od 9. decembra 1987. godine, Vaa dokumentacija je predata dr Zerijalu kome preporuujem da se
obratite.
Primite, Gospodine, izraz mojih najboljih oseanja.
Dr Fransoa Denio
Ovde je, naime, re o tome da se prim. dr sci. Todor Jovanovi prvi usudio da napie pismo prof.
Liku Montanjeu, nauniku koji je otkrio HIV, u kome mu je objasnio da nee moi da se proizvede
vakcina uprkos tome to je ovaj javno izrekao daje "samo pitanje dana kada e vakcina protiv HlV-a
biti napravljena". Nedugo zatim, doloje do naglepromene miljenja igrupa francuskih naunika, na
elu sa prof. Montanjeom, objavilaje "senzacionalnu" vest da vakcine - nee biti!
K arolinski in stitu t
O deljenje za im unologiju, S to kh o lm
16. februar 1989. g o d in e
ao m i j e zb o g kanjenja s podacim a. Pronali sm o, m e u tim , d a je "OF" p reparat veom a p o te n
tan u aktiviranju lju d skih N K elija. Ta aktivacija zahteva izvesn u p rein ku b a ciju sa efek to rn im elija
m a (preko noi), optim alna je p ri finalnom razblaenju u odnosu 1:1000 (ali se jo m o e detektovati
i k o d 1:100.000) i nije aditivna na IL-2 efekat. Naim e, "OF" uveava N K unitavanje u istoj m e ri kao
to to ini IL-2. U p relim in a rn im eksp erim en tim a n e vidim o e fe k a tn a p o g o en e vezane elije, tj. "OF"
uveava efika sn o st onih elija k o je ve vezuju p o g o en e elije za tum or.
Dalji rad m ogao bi da odredi faktore ko je oslobaaju stim u lisa n e elije i, dakle, uvede aktivaciju
u p risustvu razliitih antitela, anti-IFN, anti-IL-2 itd. M eutim , s obzirom na sadanje stanje stvari, s
naim ogranienim p o zn a va n jem stru ktu re "OF"-a n e planiram o takve eksp erim en te.
U koliko Vi im a te n e k e dalje planove, m i sm o zainteresovani da o n jim a razgovaramo.
M ikael Jondal, p ro feso r
Intervju prim. dr sci. Todora Jovanovia beogradskom asopisu ,,Galaksija (april 1990.) pod
(delimino i stranim) naunim krugovima i spreio da jedan ,,naunik za dr Jovanoviev
Prva i etvrta strana ugovora sa N C I (Nacionalni in stitu t za kancer SAD) za leenje kancera.
Naslov lanka objavljenog u asopisu "raum&cajt" (raum&zeit). Re je o rezultatima studije izvedene na dvadeset pacijenata, tretiranih Todoxin-om. Kao koautori se pojavljuju najvei svetski virusolozi koji su potvrdili da se dejstvo Todoxin-a pokazalo efikasnijim od svih biljnih medikamenata i
preparata zvanine medicine, koje su do tada ispitivali.
Poziv prim. dr sci. Todoru Jovanoviu za sastanak sa komisijom Ujedinjenog Kraljevstva (Velike
Britanije) za ispitivanje i odobravanje lekova (Medical Research Council - MRC), formirane od strane
Evropska zajednice na elu sa prof. Denet Darbiajr (Janet Darbyshire).
Na sledee etiri strane su ugovori o tajnosti, tj. potpisi lanova Komisije EU za odobravanje leko
va sa kojima je prim. dr sci. Todor Jovanovi sklopio ugovore o potvrivanju delotvornosti Todoxinovih preparata.
Naime, EU je izabrala komisiju iz Ujedinjenog Kraljevstva (UK) za praenje, analizu i odobrava
nje svih preparata zvanine i prirodne medicine. Do strunjaka ove komisije mogu da dou iskljui
vo svetski priznati preparati i strunjaci sa najviim referencama. Prim. dr sci. Todor Jovanovi je
zahtevao da svaki od lanova komisije potpie ugovor o tajnosti toje, samo po sebi, dovoljna garan
cija njihove uverenosti u delotvornost Todoxin-a. Potpisani lanovi komisije su:
- Prof. Brekenri (Brekhenridge), jedan od najpoznatijih farmakologa u svetu,
- prof. Defris (Jeffries), virusolog,
- prof. Veler (Weller), stariji lan evropske komisije za AIDS,
- prof. Darbiajr (Darbyshire), predsednik komisije.
Prepiska sa najveim svetskim ekspertom za presaivanje kotane sri prof dr. Grantom Prenti
som iz engleske Kraljevske bolnice.
Pracijenti prof. Prentisa koji nisu pristali na verovatnou od 50 procenata da zahvat uspe ili nisu
bili u stanju da plate traenu cenu, pomo su zatraili od prim. dr sci. Todora Jovanovia.
Nakon to je postao poznat u svetu, prim. dr sci. Todora Jovanovia je pozvao direktor i profesor
virusologije na Kohovom institutu G. Pauli. Zakazao m u je jednoasovni sastanak koji se produio na
dva sata, a potom m u predloio da nastave razgovor uz obeanje da e m u sam skuvati kafu. "Idete
na Konferenciju u Vankuver?" upitao je prof. Pauli. Kadje dobio potvrdan odgovor, nastavio je: "Pred
laem Vam da napravite prezentaciju Todoxin-a zatvorenog tipa na koju ete pozvati iskljuivo pro
fesore i docente najveih svetskih instituta". Prim. dr sci. Todor Jovanovi je prihvatio ideju, zakupio
salu i okupio u tom trenutku najvea svetska imena iz oblasti virusologije. Prezentaciju je vodio lon
donski profesor Kliv Lavdej (o emu postoji video-zapis).
Izuzetni rezultati su izazvali opte zaprepaenje prisutnih. Uprkos tome i ispunjenju svih uslova
organizatora, radje iz nepoznatih razloga skinut sa Internet-strane Konferencije. Ipak, to nije sprei
lo prof. Paulija da u izvetaju sa Konferencije posveti akjednu estinu prostora - Todoxin-u! Radoz
nalimaje objasnio da je Todoxin u tom trenutku jedina realna nada za borbu protiv opake bolesti i
svojom preporukom i potpisom omoguio prim. drsci. Todoru Jovanoviu pristup najveim svetskim
laboratorijama.
Preporuka i sugestija prof. Paulija, nakon etvoroasovnog sastanka u Berlinu, prim. dr sci.
Todoru Jovanoviu kojim ekspertima i laboratorijama da se obrati za nastavak naunog rada i istrai
Poziv upuen prim. dr sci. Todoru Jovanoviu za sastanak u vezi saradnje na ispitivanju
antivirusnog svojstva Todoxin-a na Medicinskom fakultetu u Londonu. Potpisao ga je profesor
Riard S. Teder.
Sin glavnokomandujueg iskrcavanja u Normandiji u vreme Drugog svetskog rata, lord Riard
Teder, profesor imunologije i virusologije na Medicinskom fakultetu u Londonu, prvi je promovisao
AZTretrovirpolovinom osamdesetih godina prolog veka sa prof. Klivom Lavdejom i ujedno ga prvi
oborio u poznatoj "Konkord" studiji raenoj u Francuskoj. Naime, ve nakon est meseci od poet
ka studije, pacijenti iz kontrolne (placebo) grupe su iznenada poeli da umiru, to nije bio sluajkod
grupe pod terapijom AZT retrovirom. Zbunjeni, Francuzi su zatraili pomo i saoptili da e studi
ja, po svemu sudei, morati da bude prekinuta
Profesor Teder je ustanovio da su istraivai manipulisali. Svaki smrtni sluaj iz "AZTgrupeje
prebacivan na spisak placebo grupe! Na taj nain je pala "Konkord" studija. Neslavno je prola i
"Delta "studija, neto kasnije raena u Londonu. Nikada nije privedena kraju zbog velikog broj smrt
nih sluajeva u grupi koja je primala terapiju AZT retrovira.
Petogodinja saradnja prim. dr sci. Todora Jovanovia sa INEP-om, naalost nije urodila oeki
vanim plodom, uprkos tome to je drJovanovi svojim autoritetom i titulom dao pokrie za rad Insti
tuta.
Oktavno
ustrojstvo m uzike
i igra fotona
kao univerzalni ivot
ovom svojevrsnom uvodu pre uvoda, potovani itaoe, pokuau da nagoves
tim sadraj knjige koju si upravo otvorio. Do podataka sam doao tokom vie
od etrdeset godina naunog rada. to bi narod rekao, dugog koliko i jedan
ljudski vek. Sve to vreme sam utroio, nadam se ne uzalud, na sakupljanje delia, segme
nata, istine o ivotu, bez obzira na to da li ih pozitivna nauka svrstava u medicinu, biologi
ju, fiziku, hemiju, ili pak filozofiju, teologiju ili umetnost. Cogito, ergo sum!1
Oduvek sam smatrao da samo takav, danas bi rekli interdisciplinarni pristup, donosi
spoznaju o mudrosti ivljenja. Teme koje obraujem u ovom delu izdvojio sam ponajvie
zbog neosporno mogue naune i kreativne irine delovanja, ali i njihove neprolazne
aktuelnosti i brojnih tabua i mistifikacija koje izazivaju u naunim i nenaunim krugovima.
Spoj veitih zagonetki ivota due i tela, kao razreenje uslova ouvanja zdravlja, elim da
podelim sa Tobom i kodiram ih u kljune rei: poreklo bolesti, mehanizam transformacije
i komponovanja, stvaranje Hl-virusa u organizmu, oktavna muzika univerzalnog ivota,
ples fotona, boanska estica.
Sa jasnom sveu da samo pominjanje nekih od njih, ili svih zbirno, kod nekoga moe
da pobudi elju za sklapanjem korica, igram na sve ili nita. Moda dotini nema istinskih
afiniteta prema ovim temama. Zato da ne. To je ljudski. Ipak, igram na tankoj ici
ovekove uroene radoznalosti. Bez razmiljanja. Znam ta nudim i ne sumnjam u izazove
interesovanja. Ali, kako sam i sam tek samo ovek, kao autora bi me obradovala svaka
primedba, kritika, diskusija u vezi ovde izreenog, kao znak (da li?) ispravnog usmerenja i
troenja kreativne naune snage.
U
Ponekad imam utisak da se udaljavamo od ivota. Mata nas vue na sve strane. Retko
u istom pravcu, a poslovino na dijametralno suprotne krajeve. Ali, nije strano to to nam
1) Mislim, dakle, postojim.
radi mata. Strano je to nas za nos vuku injenice. Mata spaava. Predvia i otkriva
istinu. Oslanjanje iskljuivo na injenice, te konkubine duha vidljivih okom, zavodi i odvodi
me hiljade velova. Iz odaja mate se lako pronalazi izlaz. Jedna slika ustupa mesto drugoj
ili se preobraava u novu. I ma koliko jeretiki i neinteligentno (makar prema trenutnim mer
ilima) delovalo, opredeljenje za verovanje u sopstvenu intuiciju i fleksibilnost koja iz nje isho
di, u konanom razreenju uvek vie nudi od krutog oslanjanja na injenice i pridravanja
,,dokazanim istinama i iz njih proisteklih znanja. Da nije toga, gde bi Nikola Tesla ,,video
svoje obrtno magnetno polje? U ta je verovao Galileo Galilej kada je povikao - ipak se okree!
Treba li podseati da se kao ,,disident katolikog dominikanskog reda oslanjao iskljuivo na
prirodnu svetlost ljudskog uma. Dobro, to moe i tako da se nazove...
Moe li, meutim, da pomogne i skidanju vela sa tajne porekla bolesti kada je i u mnogo
jednostavnijim, da ne kaem prizemnijim, ivotnim situacijama nemona? U najobinijem
sudskom procesu se na osnovu materijalnih dokaza i svedoenja neko moe proglasiti kriv
im, a da zapravo uopte nije kriv! Lo raspored zvezda ili neto drugo, svejedno je. Samo se
ishod rauna. A moda je re o ,,kupovini ili ,,iskupljivanju, kako mu drago, jer svako moe
da ,,kupi i bude ,,kupljen. ak do besmislenosti. ovek priznaje zloin zbog koga e biti
pogubljen da bi sopstvenom rtvom ,,kupio ivot vlastitoj deci. Bez obzira da li emo ovo
nazvati nesuvislim ili budalastim, na hiljade ovakvih primera ve postoji i postojae.
Dux atque imperator vitae mortalium animus est!2 Ili, to bi Duko Radovi rekao:
Nasmeite se, sa mnogo dobrote i malo, malo gorine. Oprostite ivotu i svetu to nisu
savreni.
Na sudski proces, u kome presuda jo uvek nije izreena, podsea i u vremenu davno
zagubljeno poglavlje istorije medicine - sukob naunih stavova, blae reeno akademska
rasprava, slavnog Luja Pastera3i njegovog savremenika Antoana Beama4, profesora bio
hemije i dekana medicinskog fakulteta u Lilu. Beamu se kasnije prikljuio Ginter Enderlajn, a Pasterovoj strani (nakon estokih naunih rasprava povremeno zainjenih ak i
linom netrpeljivou) Robert Koh5.
O emu je re? Uvaeni Beam i Enderlajn su zastupali tezu da svaka bolest potie
iznutra. Glavni postulat ovog stanovita podrazumeva prisustvo praelija (soraba, neman
odija) u organizmu domaina i njihovu sposobnost preobraavanja u razliite oblike i,
shodno tome, iniciranje i podsticanje patogenih procesa u organizmu pod dejstvom razlii
tih spoljnih uticaja. Znai, stvaranje odreenih uslova pod kojima dobroudni, vredni i
korisni ,,radnici najednom ,,polude, to jest ponu da se menjaju i pretvaraju u sopstvenu
suprotnost. U tom njihovom preobraaju lei razlog nastanka mnogih bolesti. Imajui
reeno u vidu, ova teorija je istovremeno realna koliko i fantastina.
2) Dua je voa i zapovednik ljudskog ivota.
3) Luj Paster (Louis Pasteur 1822-1895), francuski hemiar i biolog. Ime Luja Pastera poznato je irom
sveta pre svega po postupku pasterizacije, nazvane po njegovom imenu. Iako po obrazovanju biohemiar, vie
se proslavio u medicini. Pronaao je vakcinu protiv besnila i prvi u svetu naparvio vakcinu protiv antraksa.
4) Antoan Beam (Antonine Bechamp), iveo sredinom XIX veka, zaetnik ispitivanja pleomorfizma (odnos
dve ili vie vrsta ili formi u ivotnom ciklusu). Oslanjajui se na njegov rad, nemaki botaniar i zoolog dr Gin
ter Enderlajn (Gunther Enderlein, 1872-1968) radio je mikroskopska istraivanja u tzv. tamnom polju (dark
field) pleomorfizma mikroorganizama (prioni, virusi, bakterije, protoaze, gljivice, spore).
5) Robert Koh (Robert Koch, 1843-1910), nemaki lekar. Prvi u svetu razvio tehniku izolovanja i ispitivanja
bakterija. Njegov sistem je postao osnova savremene bakteriologije. Izolovao je i identifikovao bakteriju koja
izaziva antraks (anthrax) i organizam koji izaziva koleru. Godine 1905. dobio je Nobelovu nagradu iz oblasti
medicine za rad na otkrivanju i leenju tuberkuloze.
Ni njoj suprotstavljena teza nije nita manje ni realna ni fantastina, ma kako na prvi
pogled izgledala. Njen osnovni postulat je tvrdnja da sve bolesti dolaze spolja. U veoma
grubom prevodu, bolesti ,,lete vazduhom, ,,putuju vodom, ,,gamiu kroz zemlju, dakle
prolaze kroz najrazliitije sredine ili ih koriste kao svojevrsno prevozno sredstvo kako bi
stigle na nezakazanu partiju ruskog ruleta - na koga naiu, njega su napale. S tim to u
areru bolesti ima mnogo vie od jednog ,,metka.
Pomenuta dva stava su u meusobnom sukobu i definisani tako da iskljuuju jedan
drugi. Ali, bez obzira na to koji je ispravniji (ni jedan se ne moe odbaciti kao apsolutno
netaan), ljudi se razboljevaju, a teko objanjive epidemije, as ovde - as tamo, nenadano
pojavljuju. Bilo je i bie raznoraznih bolesti i njihovih epidemija, a ljudi e oboljevati od
kuge, kolere, boginja...
Ukoliko se priklonimo prvoj teoriji, namee se pitanje: ako bolest ve ,,ui u oveku
i razvija se pobunom ,,radnika preobraenih u zarazu, kako se konkretna bolest iri u
odreenoj populaciji? Potom i - kako dolazi do epidemija? (Delimino objanjenje postoji
u knjizi Nada za Srbiju, od 333. strane: elijske estice-higijeniari se unutar elije vezu
ju za nepotrebne elijske molekule, veoma esto patogene, i izbacuju ih iz organizma zno
jem, disanjem, preko urogenitalnog i digestivnog trakta.)
U sluaju opredeljenja za drugu teoriju, postavlja se pitanje - zbog ega u vreme epi
demije neki ljudi oboljevaju, a neki ne? ak i oni za koje se ne bi moglo rei, bar ne po
nekim opteprihvaenim merilima, da pucaju od zdravlja. Slabunjav i veito boleljiv
ovek se na voleban nain provlai kroz uasavajuu epidemiju, recimo velikih boginja ili
kolere, dok oko njega kao pokoeni padaju oni koji su koliko jue predstavljali olienje
zdravlja. Kako je to mogue?
Iz reenog se jasno namee neophodnost pronalaenja nove teoretske, potom i pri
menljive praktine postavke, u cilju potpunijeg objanjenja uzroka i nastanka bolesti.
Sve lepe teorije nastale jo u antikim vremenima prema kojima se mievi raaju iz ita,
a moljci legu iz brana i sl, moda i nisu u tolikoj meri smene koliko nam danas
izgledaju. injenica je da se mievi pojavljuju i legu tamo gde ima puno ita, a moljci
gde ima dovoljno brana. Ako nema ita i brana, nee biti ni mieva i moljaca. U ovoj
teoriji, dakle, ipak postoji neto to bi moglo dalje da se razvija. Nova, trea teorija,
mogla bi da se razvije (i) na tim zrncima istine. Zato se, na primer, isti pupoljci (zae
ci) u jednom organizmu pretvaraju u kancer, u drugom u influencu, a u treem u neto
sasvim ,,deseto? Recimo, u TBC.
Treba primetiti i to da je uvek i obavezno re o bolesti, patolokom naruavanju
ravnotee u organizmu, a nikada o pospeivanju zdravlja. Zato, recimo, nije zabaleen ni
jedan poremeaj koji bi optem zdravlju dao nov kvalitet? Recimo ivotni vek oveka od
biblijskih 800-900 godina? Zdravlje je strogo i zauvek definisana jedinica mere i svaki
pomak u bilo kom smeru obavezno vodi u patologiju? Odgovor na ovo pitanje se nesumn
jivo nalazi u dalekoj budunosti i nemam nameru da ga ovde elaboriram, tim pre to ga je
neuporedivo tee dokuiti od odgovora na veitu dilemu o kokoki i jajetu. ta vie, u ovom
sluaju se ne zna da li uopte postoje kokoka i jaje!? U formuli zdravlja je jedina kon
stantna - dilema!
U svakom sluaju, ne moemo odbaciti injenicu da oboleli u nekim sluajevima iri
tj. prenosi zaraznu bolest na druge ljude. Time je oborena prva teorija? injenica je, meu
tim, i to da se nee razboleti svako ko doe u dodir sa obolelim. ta je sa hiljadama onih
koji su vodili brigu i negovali zaraene velikim boginjama, tifusom, kolerom, kugom itd?
Da li je, i kako, apotekar i nikada zvanino priznati lekar iz Avinjona (Francuska) jo polovi
nom 16. veka znao da se njemu nita loe nee desiti dok su mu takorei na rukama umi
rali ena i sin od kuge u centru grada opustoenog epidemijom? Manje je vano to to je
njegovo ime Miel de Nostradamus, u istoriji ljudskog roda zapameno u liku veito
zagonetnog proroka i astrologa. Da li je time poljuljana druga teorija koja, istina, doputa
da se nee ba svi razboleti koji dou u dodir sa zaraenima?
Lekari i lica zaduena za negu obolelih su, na izvestan, nain imali svest o tome da e
ih bolest mimoii. Iako bazirana uglavnom na intuiciji, ipak je postojala kao injenica. S
druge strane, ne moe se prenebrei ni podatak da se deo njih razboleo i zarazu preneo da
druge. Nekome je bilo dovoljno samo da pogleda obolelog od recimo velikih boginja, pa
da i sam padne u bolest i to u njenom najdrastinijem obliku.
Sva iskakanja iz pomenutih definisanih medicinskih stavova, goni na traenje treeg.
Po nepisanom pravilu najee smetenog negde na sredokrai prethodna dva. Jedan deo
mogueg ,,meureenja se krije u delovanju spoljanjih podsticaja na razvoj bolesti: neki
(a moe i vie njih) od spoljnih inilaca inicira menjanje, potom i pobunu ,,pupoljaka u
organizmu i stvaranje naizgled samoubilakog procesa. Samo naizgled. Nije re o istin
skom samoubistvu. Deava se neto veoma udno: ,,podstanari unitavaju organizam
domaina, ak i eliju-domain, a pritom sami - ne umiru. Besmrtni su poput due. ta
onda nose pomenuti ,,pupoljci, to jest nemanodije, sorabi itd? Po ve usvojenim i na nivo
zakona izdignutim teorijama, oni nose - energiju! Oni su, dakle, ta energija od koje ne samo
da nastaje ivot, ve i dua ivi? Veni ivot!
Najpre je bila energija, potom materija. Materija je stvorena iz prvobitne i vene
energije koju znamo kao svetlost Zasijalaje i pojavile su se zvezde, planete, ovek i sve to
je na Zemlji i u Univerzumu. Materija je izraz beskonanih vidova svetlosti, zato je energi
ja starija od nje.
Nikola Tesla6
Ovo znai da je spoljanji uticaj ipak neophodan - bacil, virus, mikroorganizam
koji e ui u telo i podstai pobunu. Ali, bez obzira na svu agresivnost pa ak i
,,zavodljivost dotinog mikroorganizma prema siunim podstanarim a i njegovu
irokogrudu ponudu da ovima svata padne na pam et, ima organizama koji e i
agresivnost i ,,zavodljivost doekati hladno. Nee doi do pobune, jo manje do
emotivnih reakcija u smislu ,,ludovanja. Zato? Zbog postojanja izvesnog oblika
stabilne vlasti. Meu podstanarim a-radnicim a u takvom organizmu nema tra
jkaa niti realnih izgleda da se oni pojave. Re je o neto drugaijoj organizaciji iv
ota, bolje rei - organizaciji energije. Ukoliko prihvatimo da sve te estice, nama ve
poznate i viene uz pomo posebnih mikroskopa (poput Nesansovog), nazovemo
vidljivom energijom, moramo imati na umu da je i ona (ta energija) sastavljena od
nekih (drugih) estica. Ne postoji neto da je sainjeno od - niega. Osim u teoriji. A
ako ih nazovemo nosiocima energije, treba imati u vidu da je re o boljoj organizaci6)
Stevan Pei: TV drama Tesla iliprilagoavanje anela. Drama je zasnovana na istinitom intervjuu
koji je Tesla dao na samom kraju 19. veka amerikom reporteru za asopis ,,Besmrtnost koji su vodila dva
verovatno najznaajnija amerika pesnika - Volt Vitman i Emili Dikinson.
ji, to jest boljem voenju te beskrajno mnogobrojne siune populacije koja ini ivot
i zdravlje organizma koji, opet, predstavlja samu iu ili jezgro energetskog omotaa.
Sve ,,fleke, siva i slaba mesta, rupe i oteenja na energetskom omotau, su vrata, pro
laz, neka vrsta sita kroz koje mogu da uu nova ,,nareenja u vidu impulsa iz spoljnog
sveta. Jasno je da su kod oveka relativno dobrog zdravstvenog stanja zdravi ne samo
organi (jetra, eludac, plua itd.), ve su u harmoninom i uravnoteenom odnosu i njihove
pojedinane energije i ukupan unutranji bioenergetski status i potencijal celog organizma.
[Pri tom, ne treba zanemariti i mogu uticaj energetske (ne)ravnotee organizma sa energi
jom iz bliskog okruenja.] Kod takvog organizma unutranja homeostaza nije oteena
stresom. Ovo ne znai da njegov vlasnik nije imao stresove, ko ih nema, ve da je njima
umeo da - vlada. U tom sluaju je mogunost pojave bolesti svedena gotovo na minimum
ba kao i spoljanji, mogue patogen, uticaj.
Kako dolazi do prvog, inicijalnog, oboljenja (recimo kolere) koje e potom prerasti
u epidemiju? Odakle prvi oboleli ,,dobija bolest? Namee se odgovor da je ve posto
jala u njemu. Kako se zarazio ukoliko je nije bilo u nekoliko generacija njegovih
predaka? Opet se namee odgovor: bolest je upamena! I prvi oboleli, dakle, poput
mnogih drugih nosi bolest u genetskoj memoriji samo to se kod njega, eto, iz nekih
ak jednostavnih i gotovo trivijalnih razloga budi i razvija. Razlog tome moe da bude,
na primer, nekvalitetna, a ne obavezno zaraena voda, ak i ona sa samo loom
porukom. Dakle, i nezadovoljstvo, duhovna i duevna prljavtina ili oajanje, mogu iz
memorije organizma da ieprkaju poruku koja glasi - kolera. Sa kolerom i drugim
zaraznim bolestima, na alost, pojavljuje se jo jedan, za epidemiju veoma vaan
momenat - strah!
Strah otvara telesna ,,vrata mikroorganizmima odnosno pomenutoj energiji. A ona se
iri na sve strane. Spaja ljude, to jest sva iva bia isto kao i neiva. Kvalitet i kvantitet tog
kontakta u ovom kontekstu nisu previe vani. Bitno je to da, recimo, i u ovom trenutku
nae energije korespondiraju, ak se i meaju. Tvoja, koji ita ove redove, i moja, koji sam
ih napisao. I prenoenje bolesti putem energije je deo tog procesa, pod uslovom da se ne
shvati u najbukvalnijem smislu. Na koji nain slikar ili knjievnik, recimo, komuniciraju
sa ,,konzumentima sopstvene umetnosti? Zato se ovek nakon sluanja Mocarta ili
ajkovskog osea oputeno a nakon rejv-urke rastreeno? Zbog njima izazvanih emocija.
U redu. Ali i razmenjene energije. Ovaj izraz se inae veoma esto koristi na koncertima
popularne muzike, mada oni koji ga izgovaraju najee nisu svesni ta on zaista
podrazumeva...
ivot je ritam koji se mora spoznati. Sve to ivi povezano je dubokim i divnim veza
ma. ovek i zvezde, nae srce i kruenje beskonanog broja svetova. Te veze su neraskidive
ali one se mogu umilostiviti tako da ovek i sam pone da stvara nove odnose u svetu, a da
stare ne narui. Znanje dolazi iz vasione, na vid je njegov najsavreniji prijemnik. Imamo
dva oka, zemaljsko i duhovno, treba nastojati da ona postanu jedno oko. Univerzum je iv.
Kamen je misao i oseaj. Zvezda koja sija trai da je gledamo i da nismo odve obuzeti
sobom, razumeli bismo njen jezik i poruke.7
U svakom sluaju, za sada je dovoljno rei da je ideja, to jest teorija o prenoenju
bolesti putem energije nita vie ili manje fantastina od prethodne dve. Kada bi se naselj
7) Ibid.
eno mesto ili geografski region u kome se pojavila epidemija sauvali od straha i panike,
bili bi spaeni i njihovi odbrambeni mehanizmi, ali i neto jo vanije - energetska
ravnotea. Posledica toga bi bio izuzetno mali broj obolelih!
[Nisam bez razloga poetkom NATO bombardovanja 1999. godine u TV-emisiji Bis
eri sugerisao i ak zahtevao od naroda da u (srpski) inat ne padnemo u depresiju, strah,
histeriju. Istovremeno sam predvideo mogunost stvaranja energetske odbrane preko naih
pet upokojenih naunika. O svemu tome sam pisao u knjizi Srbiji na zdravlje...]
S obzirom na to da dve suprotstavljene teze utemeljene na dijametralno razliitim
osnovama iskljuuju jedna drugu, obe se moraju uzeti u obzir u traenju reenja (odgovo
ra, istine) najee smetenog negde izmeu. Kategorinost ili iskljuivost nije istovre
meno i potvrda tanosti. Svi su i niko nije u pravu. Nesmunjivo je da se virusi, bakterije i
patogeni uopte mogu ,,otposlati iz bolesnog organizma u etar8i na taj nain iriti. U kon
taktu sa drugim organizmom delovae zarazno, odnosno u njemu e inicirati ve pomenu
tu ,,pobunu.
Jo neto ne treba gubiti iz vida: kolektivnu svest! U knjizi ,,Todoxin - varijante
prirodnog virostatika, citostatika, dekomponatora, restauratora i reaktivatora, antigljivine
supstance, u leenju HlV-infekcije, kanceroznih i ostalih steenih (neizleivih) oboljenja,
napisao sam:
Mikroorganizmi i virusi imaju zajedniku, kolektivnu, svest. Takorei zajedniku
mudrost. Razumevanje te vodee ideje, razumevanje puteva i delovanja virusa i mikroor
ganizama, omoguie oveku da ih istera iz depoa u kojima su gotovo uaureni i nedos
tupni delovanju konvencionalnih terapija. Zahvaljujui veoma dobro razvijenim meha
nizmima odbrane, mikroorganizmi se fantastino prilagoavaju postojeim situacijama i
trenutnim promenama izazvanim delovanjem farmakolokih preparata. Izuzetno su
uporni i neretko trijumfuju nad proizvodima ovekovog razuma i nauke. Ipak, sa smru
organizma i sami um iru...
U knjizi Srbiji na zdravlje pojasnio sam prethodno:
Generalno gledano, virusi su mislei organizmi. Njihovo ponaanje je manje
haotino i sluajno nego - namerno. Svest im se moe okarakterisati kao neverovatno
intuitivno znanje razvijano milionima godina i nesputavano razumom kao to je, recimo,
sluaj kod oveka. Sve manji broj ljudi ima svest o sopstvenoj vidovitosti, onoj minimalnoj
vidovitosti koja se moe nazvati i oseajem, intuicijom, u vezi onog to e se dogoditi u
najbliem i najkraem vremenskom intervalu. Ta intuicija je, meutim, nagon za
samoodranjem kod ivotinja.
Uprkos svim nestancima i nastancima naroda, jungovski arhetip je ostao kao vrsta
kolektivne (pod)svesti iako svaki ovek poseduje samo svoju, individualnu, svest. Po
otprilike slinom modelu, to bi moglo da se odnosi i na bakterije i viruse, samim tim i
HIV i kancerogene elije. Svi oni, mogue je, poseduju izvesnu vrstu, oblik, kolektivne
svesti. Poput one koja se stvara u ulinim demonstracijama, u konici pela ili oblaku
8)
Etar (gr. aither - ist, gornji sloj vazduha; nebo; svetlo, vedrina; dah; dim) 1. Ugrkoj predstavi: plameni
vazduh u kome zvezde lebde i bogovi stanuju, dakle nebeski prostor i svetlosna supstanca, ujedno, nebeski vaz
duh, nebo; 2. u grkoj filozofiji najfinija pramaterija (Anaksagora, Empedokle, Piaton), peti element - kvintesenca koji ispunjava nebeski prostor iznad Meseca (Aristotel); 3. u hemiji: fina, bistra, bezbojna, lako pokretljiva tenost
karakteristinog mirisa, specifino laka od vode (C ^H jq O ); 4. u fizici: supstanca koja, osim materije u prostoru,
po pretpostavci postoji kao sredina u kojoj se zbivaju izvesne pojave u prirodi; napr. energija koju Sunce zrai u
prostor prenosi se poprenim talasima kroz elastinu sredinu etar, koja nema teinu, imponderabilna.
Panika energije
Nas, meutim, interesuje kako moe da se deluje na infektivne bolesti i ta je to uopte
- infektivna bolest? Re je o jednom iz itavog niza pitanja tipa ,,ni crno, ni belo, ,,i jeste, i
nije. Da bi krenulo irenje jedne infektivne bolesti (u njih ubrajam i kancer), neophodno je
da ,,ue u modu odnosno da naiu njenih ,,pet minuta vladanja i haranja. U tom sluaju
je treba uobliiti kao linost, personalizovati? Zato da ne. Sida inicira pobunu istomiljeni
ka (stvorenih odreenom vrstom ,,nezadovoljstva) u raznim organizmima. I sve dok su
pomenute praklice ivota (sorabi, nemanodije9) zadovoljne u organizmu domaina, nemaju
potrebu da se menjaju. Ukoliko ipak krenu s preobraavanjem od dobrih pomagaa, radni
ka i uvara u svojevrsne buntovnike, neradnike i izdajnike, razlog mora da lei u njihovom
nezadovoljstvu. A s obzirom na to da je re (i) o (polu)energetskim organizmima (biima,
telima), nezadovoljstvo je psihofizike prirode. Ceo organizam e se nai u stanju pobune i
neprihvatajui takvu situaciju poeti sa vlastitom transformacijom, preobraajem.
Pogledajmo pomenutu transformaciju izbliza. Na primeru oveka, u ve vienoj
situaciji. Re je o poslunom, vrednom i bogobojaljivom nemakom slubeniku, koji je
9)
i ne-videti.
Egzistiraju istovremeno kao energija i materija usled ega su vidljivo-nevidljivi tj. mogu se videti
lika objanjava da eliksir moe svakome da donese ast, Ijubav, potovanje, dug ivot,
bezbednost i hrabrost, a osamdesetogodinjeg starca pretvori u dete...
Za endorfine se danas zna da su biohemijski proizvod ljudskog tela. Po hemijskoj
strukturi su slini opijumu i njegovim derivatima (poput morfijuma), s tim to kao sastavni
deo normalnog telesnog hormonskog sistema ne stvaraju zavisnost i nisu tetni. Osnovne
osobine endorfina su:
- stvaranje fizikog zadovoljstva i otklanjanje bola (u ekstremnim situacijama, telo je
sposobno da proizvede i do hiljadu puta jae endorfine od sintetizovanog morfijuma);
- pospeivanje zaceljenja rana ili oteenog tkiva;
- jaanje imunolokog sistema;
- stvaranje fizikog oseaja dobrog stanja koji se pretvara u emotivno, mentalno i psi
holoko zdravlje i oseaj sree;
- izazivanje pozitivne euforije i stanja blaenstva kod koga ovek doivljava duboku
duhovnu vezu sa celokupnom prirodom i Univerzumom.
Organizam u sutini produkuje endorfine u svakom trenutku koji doivljavamo kao
prijatan. Svejedno da li je to uivanje u zalasku sunca, sluanje prijatne muzke, druenje sa
prijateljima, gol na fudbalskoj utakmici, pogled na cvet ili dodir i osmeh drage osobe. Za
osobu naviklu recimo na duvan, puenje je vrsta smirujueg psiholokog rituala koji pokri
va viak panje i stimulie mozak na luenje endorfina, hormona zadovoljstva. Na taj
nain e uhvatiti trenutak sree i spokojstva uprkos svakodnevnom depresivnom stresu. U
svakom sluaju, rezultat je uvek plima oseaja psihofizike prijatnosti pridole od istih
unutranjih supstanci.
Stvaranje dobrog unutranjeg oseaja namernom proizvodnjom endorfina, predstavlja
jednu od osnovnih ivotnih vetina. Kratkorono gledano, stimulie fiziko zdravlje i izazi
va oseaj sree. Dugorono, re je o strategiji izgradnje dubokog oseaja skladnog odnosa
sa svetom, bez zavisnosti od drugih osoba ili spoljnih okolnosti i uticaja. Iz psiholokog
ugla to znai dobro se oseati u vlastitoj koi.
Endorfini moraju da cirkuliu telom u cilju snaenja imunog sistema i ,,otvaranja
napetog, kristalisanog ili koagulisanog tkiva. Bolest se pobeuje omoguavanjem prolaska
preko potrebnih antitela u zahvaena podruja. Zdravo telo dakle podrazumeva da krv,
hranljive materije, hormoni itd, neometano cirkuliu kroz sistem. Ukoliko to nije sluaj,
moglo bi da se govori o jednoj od moguih definicija bolesti. Oteeni zglob pokazuje prve
znake oporavka poveanjem pokretljivosti tj. poboljanom fleksibilnou.
Svrha i krajnji cilj prirodne medicine je, pored ostalog, uklanjanje prepreka u cirku
laciji ivotno vanih supstanci i materija, samim tim i napetosti, bez obzira na njihovu eti
ologiju. Na taj nain se organizam vraa u prirodno stanje ,,protone harmonije koja
podrazumeva svakodnevnu prijatnost u kojoj bismo trebali da ivimo. Manje je vano da li
se to postie masaom, lekovitim travama, odgovarajuom ishranom, akupunkturom, aro
materapijom, jogom, sportom, meditacijom...
Stres, poremeaj ciklusa kortizona (poveanje njegove koncentracije) i pad nivoa
endorfina ispod 28%, odnosno za vie od 72%, vode u bolest. Pomenuti procenat nije toliko
vaan koliko injenica da nedostatak endorfina smanjuje, u nekim sluajevima ak i elim
inie, volju za ivotom. Gubitak ivotnog elana se pretvara u impuls i naredbu za
prestankom ivota. Uoavaju se mogunosti i lokacije zaduenih za samoubistvo organiz
ma, a potom alje impuls da porade na konanom kraju...
mentacija eritrocita (kod bakterijskih bolesti poviena, ubrzana) niska. Tokom dugogodin
je prakse, Todoxin-ova nauna grupa je dola do zakljuka da izostaje i infekcija herpes
simpleks virusom.
Razlog zbog koga se rinovirusi prvi aktiviraju lei u injenici da su najblii spoljanjem
okruenju, dakle blii svetu spolja nego duboko u organizmu ,,sklonjeni neki drugi virusi,
u odnosu na svoju veliinu milionima kilometara udaljeni od spoljanje sredine.
Rinovirus se transformie u influencu silaskom u bronhije i bronhiole. Naime, usled
nagomilavanja u nozdrvama i nemogunosti da se tu due zadri, rinovirus se iri na
sinuse, srednje uho, bronhije odnosno plua, potom i srce. Ili: od rinitisa - laringitis, od
laringitisa - bronhitis, od bronhitisa - pneumonija, a od sinuzitisa (zbog blizine mozga) meningitis... Eto ta sve moe da uradi miran i bezazlen rinovirus koga neki nazivaju i
virus alarma i slikovito porede sa guskama koje su (gakanjem) spasle Rim - ,,vriti od
straha istovremeno alarmirajui ceo organizam!
Dakle, u situaciji kada broj tj. koliina rinovirusa dostigne kritinu granicu, dolazi do
njihove transformacije po sili izvesnih prirodnih zakona. Kreui iz nosa, ukoliko ve mora
ju da se spuste do laringsa, ne preostaje im nita drugo do da se transformiu, to im inae
kao svojevrsnim jednostavnim ivim biima i ne pada odvie teko. Podrazumeva se da
je izraz iva bia upotrebljen kao alegorija radi slikovitog objanjenja. U ovom sluaju o
rinovirusu govorim kao o individui, svojevrsnom pripadniku nacionalne manjine u kon
glomeratu raznoraznih telesnih mikroorganizama, virusa, bacila, elijskih estica itd.
Znai, usled naglog poveanja (umnoavanjem) populacije, pom enuta svojevrsna
nacionalna manjina zbog skuenosti prostora na kome egzistira mora da potrai novu
,,teritoriju kojoj, meutim, zbog drugaijih uslova ivota mora da se prilagodi tj. trans
formie. Nakon poetnog prilagoavanja, populacija nastavlja sa bujanjem da bi posle
izvesnog vremena bila prinuena da ponovo potrai novo mesto za ekspanziju.
Slab imuni sistem podrazumeva nedostatak ,,higijeniara - monocita/makrofaga.
Kako po ukupnoj koliini (broju), tako i procentu (koncentraciji) u krvi. Druga mogunost
je da se nalaze u stanju ,,pobune (odbijanja obavljanja uobiajenih funkcija) ili bolesti. Bez
obzira o kom razlogu je re, ishod je isti - nemogunost organizma da se odupre virusnoj
invaziji odnosno njegova slabost.
Ukoliko znamo da svi virusi disajnih puteva potiu od rinovirusa (virusi influence,
parainfluence, adenovirusi, itd), a da vakcina protiv adenovirusa izaziva rak11, zar nije
logino da isti ,,uinak ima i vakcina protiv gripa i parainfluence?!
Kada se krv preoptereti visokom koncentracijom virusa, ovi odlaze u srce i koriste pro
teine sranog miia - aktin i miozin. Zbog toga grleni koksaki virus ima miozinski omo
ta, a Hl-virus spoljni i unutranji omota. Zato i drugi virusi ne bi koristili ove, veoma
kvalitetne i potentne, proteine? Podrazumeva se da virusi preko plua dospevaju u srce,
usput koristei proteine disajnih organa i digestivnog trakta. Ogoljene povrine sa kojih su
uzeli proteine, naseljavaju bakterije to vodi u dalje komplikacije. Istovremeno se, naravno,
otvara i mogunost komponovanja sa miozinom i aktinom, proteinima miinih vlakana
sranog miia, miia digestivnog trakta (bol u stomaku je iniciran eludanim gripom)
i/ili proteinima disajnih puteva (grip plua) i dr. Otuda potiu i aktin i miozin u spoljan
jem i unutranjem omotau virusa side.
11) Dokazano prilikom ispitivanja na regrutima u SAD.
koje anti-AIDS farma-terapije. Efekat moe da bude istovetan onom koji proizvode sin
tetski CD4 i CD8 receptori.
Meutim, kako je miozin (kao i aktin) sveprisutan i ima molekulsku teinu lanca od
svega 24.000, postavlja se pitanje zbog ega niko ne uzima u obzir da grupa p24 zapravo
ini miozin koji, poznato je, zajedno sa aktinom igra glavnu ulogu u pupljenju i oslobaa
nju HlV-estica. I sam Montanje je dokazao da oboleli od AIDS-a i pripadnici rizinih grupa
imaju anti-miozin antitela.
S obzirom na to da oksidacija imunog sistema dovodi do imunosupresije, velika je
verovatnoa da i svi virusi (u manjem ili veem stepenu) deluju suprimirajue na imuni sis
tem. Ve sam rekao da ciklus propadanja imunog sistema zapoinje oksidativnim stresom:
prvo dolazi do makrofagne reakcije ILl (interleukinom-1), potom se (preko ovih citokina)
signal prosleuje do T-elija, one lue IL2 (interleukin-2) i TGCF (faktori rasta) i - ciklus je
pokrenut. Najvanija karika u lancu imunosupresije jeste to to ne dolazi do opadanja broja
T4 limfocita, ve do njihovog prelaska u T8 limfocite preko CD8 receptora.
U prii o HIV/AIDS-u, bazni agens je herpes - variela zoster - koga ima 93 do 95 odsto
ljudi. Tu su i rinovirusi, tzv. virusi prehlade. Aktiviraju se (transformiu) pod uticajem, re
cimo, endemskog polena genetski modifikovanih biljaka (povra i itarica) i prelaze u
endemske viruse gripa (npr. srpskog, francuskog, nemakog itd. gripa). Znai, i nije
neophodno da sto hiljada Kineza nou kalje niz vetar da bi grip doao do nas. Grip je aut
entina bolest. Ruski grip je ruski endemski grip, a srpski - srpski.
panski grip je, meutim, kombinacija rinovirusa i virusa konjske anemije. Njegova
pojava se lako moe povezati sa ,,neophodnou kanjavanja naroda koji nisu krvarili u
toku Prvog svetskog rata. Deponovan je prventsveno iz vazduha i od njega je umrlo izmeu
60 i 80 miliona ljudi u svetu.
,,Pria se nastavlja potrebom komponovanja infektivnog agensa koji nee dovesti u
opasnost ivot sopstvenih vojnika, recimo prenoenjem intimnim kontaktom. Eto ujedno
razloga zato HlV-negativne osobe ne treba da strepe od heteroseksualne transmisije HI
virusa. (Todoxin-ova nauna grupa ipak preporuuje upotrebu prezervativa zbog realne
opasnosti od prenoenja drugih polno prenosivih bolesti.) Meutim, s obzirom na speci
finost homoseksualnog odnosa, povean je rizik razvoja HlV-infekcije. Vaginalna tkiva,
rektum i anus, nisu stvoreni u istu svrhu. I pored slinih senzornih sistema povezanih u
jedinstven centralni mehanizam za registrovanje bola i(li) zadovoljstva, strukturno nisu isti.
Zidovi vagine su debeli izmeu tri i etiri milimetra i sastavljeni od tri sloja ili omotaa
(spoljanji sloj od vezivnog tkiva, srednji ili miini sloj i unutranji sloj ili sluznica vagine)
sainjenih tako da (ne apsorbujui lako spermu) podnose trenje tj. smicajnu silu. Poseduje
ak i mehanizam za luenje podmazujue sluzi kako bi negativan uticaj pomenutih sila bio
sveden na minimum. I sama sperma, zahvaljujui specifinim hemijskim osobinama,
poveava debljinu i otpornost njenih zidova kao i povrinski sloj koe penisa.
Semena tenost (izluuje se sa spermom) sadri hemijsku supstancu nazvanu trans
glutaminaza (TGE) koja, u odreenim uslovima, meusobno povezuje neke belanevine, ali
i inicira specifino odumiranje izvesnih elija, to jest njihovo ,,smeuravanje, a ne dezin
tegrisanje. Otuda i sposobnost poveanja debljine vaginalnog zida da bi podneo normalne
muko-enske polne odnose. Istovremeno, ista osobina semene tenosti, nakon dospeva
nja u rektum, dovodi do znaajnih promena na njegovoj sluzokoi to se u sluaju side
manifestuje (i) upornom dijarejom.
Insulin podstie apsorpciju kalijuma i eera u telesne elije i inicira ulazak izvesnih
aminokiselina u elije stimulisane insulinom. Ovo, meutim, spreava dostavu vode u elije to
rezultira komplikacijama: u dehidriranom stanju delovanje insulina je kontraproduktivno. Kako
bi se to izbeglo, Priroda je ta dva procesa - distribuciju vode pankreasa i potrebnu inhibiciju
insulina - dodelila istom agensu: prostaglandinu E. Na taj nain je obezbeena neophodna voda,
preciznije: vodeni rastvor bikarbonata za varenje hrane i neutralisanje kiseline u crevima.
Kod HlV-pozitivnih osoba je uoen i specifian metaboliki poremeaj koji moe biti iza
zvan i emocionalnim i fizikim stresom. Ogleda se u odstupanju od normalnog odnosa sas
tojaka u zalihama aminokiselina dostupnih telu. Konstantan i drastian je nedostatak metion
ina, cistina, cisteina, dok je nivo arginina i glutamata viestruko povien. Ovakva neravnotea
u aminokiselinama traje izvesno vreme, a nakon toga dolazi do ozbiljnog oboljenja.
U nizu eksperimenata, u kojima su elijskoj kulturi u medijumu sposobnom da
omogui proizvodnju virusa dodati IL6 i TNF (faktor nekroze tumora), izdvojene su estice
oznaene kao HIV. Kad je pre dodavanja IL6 ili TNF-a istom medijumu dodat cistein, HIVestica nije bilo. To znai, ukoliko se kod HIV/AIDS-pacijenata popravi (regulie) metabo
lizam belanevina u organizmu, njihovo telo bi bilo u stanju da prui dovoljno snaan otpor
moguim akutnim infekcijama. ak i za proizvodnju antitela za odbranu od bakterija, telu
su neophodne osnovne aminokiseline u odgovarajuim proporcijama.
Od vitalnog je znaaja i razumevanje metabolike uloge IL6 u mehanizmu oslobaa
nja kortizona i proizvodnje ILl. Ovi i drugi srodni agensi se produkuju u cilju mobilizacije
sirovih materija iz telesnih rezervi za borbu protiv stresa. Njihova funkcija je bazirana na
mehanizmu razlaganja proteina iz miia i njihovo pretvaranje u osnovne aminokiseline
koje e biti upotrebljene u jetri. Grubo gledano, organizam u ovom procesu konzumira sam
sebe. Oporavak pretuenog kik-boksera, osobe koja je (recimo u saobraajnoj nezgodi)
pretrpela fiziku traumu ili bila podvrgnuta izvesnom broju hirurkih zahvata, zavisie
upravo od tih procesa koji iste neefikasno i nesposobno za ivot tkivo i ,,popravljaju
mesto oteenja. Ukoliko je rekonstrukcija intenzivna, a u nju ukljueni IL6 i njegov prati
lac TNF, DNK i RNK oteenih i odumiruih elija stvorie (precizno) odgovarajue
odlomke koji e ruiniranu ,,zgradu sklonu padu uvrstiti i postaviti na zdravu osnovu.
Virusolozi ovu akciju ,,raiavanja (od strane pomenuta dva agensa) predstavljaju kao
korake u proizvodnji HlV-a u elijskoj kulturi i tvrdnju da je sida bolest izazvana virusom
baziraju upravo na tom odlomku nepovezane informacije. Rezultati testova za obeleavanje i
registrovanje odreenih fragmenata koje proizvode IL6 i TNF bazirani su na otkrivanju DNK
ili RNK-estica i veoma esto se tumae kao detektovanje razliitih estica HlV-a.
Ve je reeno: laboratorijskim eksperimentima je dokazano da elije nee proizvesti
virus ukoliko se elijskoj kulturi doda cistein. U sredini sa dovoljno cisteina, dakle, nema
,,etve virusa. Ovo navodi na nedvosmislen zakljuak da je test za sidu, u sutini, samo
indikator neravnotee (neodgovarajueg odnosa) aminokiselina u organizmu. Pad nivoa
jedne aminokiseline, znaajno utie i na odnos (u ovom sluaju disbalans) nivoa ostalih
aminokiselina u telu.
Do nastanka i pojave HlV-a moe doi i nekim drugim spoljnim podsticajem. Mogu ga,
recimo, inicirati mikoplazme sa omotaima od miozina i aktina, izvesni virusi u vazduhu ili
hrani (koksaki virusi, na primer, mogu da se transformiu ili rekombinuju sa drugim pato
genima; napadaju srani mii a prenose se na najrazliitije naine, pa i preko klima-ure
aja), liofilizirani virusi u vakcinama itd.
povorka: ovek sa krstom, nekoliko devojaka koje prosipaju latice rua i cvee putem kojim
nailaze kolica sa sandukom (ene ezdesetih godina), pet muziara (sa obaveznom violi
nom), tri oaloena (pretpostavljam) sina i ostatak povorke. Romi. Ili su odmereno kao
da naglaavaju svaki korak. Slino crncima iz Nju Orleansa, ali, ini mi se, dostojanstveni
je, otmenije, sa neuporedivo vie emocija. Niko nije glasno plakao i ridao od bola, a shva
tio sam da je celoj povorci teko. Kolica sa pokojnicom su neujno klizila preko cvea i lat
ica, muzika (ni preglasna ni previe tiha) lelujala za njima, a vazduh bio ispunjen dosto
janstvom. Zastao sam, gledao sam, sluao sam... Cela ta atmosfera je, shvatio sam u
trenutku, bila zapravo - radost! Da, radost, oda ivotu. Svaki korak je predstavljao sat, dan,
mesec, godinu, pokojnice i svaki je bio sveano protkan iskonskom ivotnom radou.
Kad je ova slika bukvalno otila u zalazak sunca, video sam oko mene jo desetak ljudi. I
dalje smo stajali i utali. Muziku koju sam tada uo, nikada i nigde vie nisam uo iako sam
pokuao kod nekih etnomuzikologa da o njoj vie saznam. Danas znam odakle je dopirala.
Takvu sliku nikad vie nisam video. Tolikoj radosti ivotu sam malo kad u ivotu prisustvovao.
Jo sporije sam krenuo kui...
Potovali su ivotni imperativ, bili su beskrajno sreni. ak i tada, kad za oseanje
sree vreme nije. Stereotip je, i to naravno pogrean, da je svakodnevni ivot Roma sainjen
od meusobnih tua i svaa. Ti i takvi njihovi meusobni odnosi se, u odnosu na ostale
populacije, ubedljivo najmanje zavravaju tekim telesnim povredama ili ubistvima. ta
vie, izuzetno retko dolazi do ozbiljnijeg telesnog povreivanja. Pomenuti glas ih ,,bije
ponajvie zato to to ine buno. Danas kau - emotivno. Svi to vide i svi to uju. Zato su,
sa strane gledajui, Romi u veitom meusobnom sukobu. Pre bih rekao da tu dolazi do
izraaja njihova teatralnost. Svaa bez svae, tua bez tue, mrnja bez mrnje. Jer, ko mrzi
taj ne ivi. Mrnja je sueno stanje svesti. Ogranienje ivota. Re je, dakle, o svojevrsnom
vidu duevne i mentalne higijene. Izbaci iz sebe primalni krik, zaplai, u svakom sluaju
uradi neto. Oslobodi se stresa, psihoze, neuroze, ukratko - nakupljene negativne energije.
godine traei nain na koji bi te energije mogle uticati na ljude. Lepota i miris rue mogu
se uzimati kao lek, a sunevi zraci kao hrana.
ivot ima beskonaan broj vidova, a dunost naunika je da ih pronalazi u svakom
obliku materije. Tri stvari su bitne u tome. Jedno je pitanje hrane. Kojom zvezdanom i
zemaljskom energijom nahraniti gladne na zemlji. Kojim vinom napojiti sve edne pa
da im se srce razveseli i da shvate da su bogovi... Druga stvar jeste, kako unititi
energije zla i patnje u kome prolazi ceo ovekov ivot. One se katkad javljaju kao epi
demije iz dubine vasione. U ovom veku te bolesti su se sa Zemlje rairile i po svemiru...
Trea stvar jeste, postoji li u vasioni suvie svetlosti? Otkrio sam zvezdu koja po svim
astronomskoim i matematikim zakonima moe nestati, a da se naizgled nita ne
izmeni. Ta zvezda je u ovoj galaksiji. Njena svetlost se moe zbiti do takve gustine da
stane u kuglu manje od jabuke a teu od sunevog sistema. Ona je izvor ivota koji e
potei kada ivot na zemlji pone venuti i gasiti se. Persijanac je tu kuglu nosio u ruci,
ali on je bio jedan na ovoj planeti... Religija i filozofija ue da ovek moe postati Hrist,
Buda i Z aratustra...15
Svaki ovek je u izvesnom smislu biotransformator u malom kroz koga prolaze, i
izlaze, vibracije kojima smo izloeni. Bez obzira na to da li smo ih i koliko svesni. Kancer,
infekcije, bezbroj raznoraznih drugih patolokih promena. ovek je prinuen, hteo ne hteo,
da se bori protiv njih i prevazie ih. Da li unosimo energiju (u vidu hranljivih namirnica)
radi odranja poeljnog energetskog potencijala organizma ili da bi neutralisali nepoeljan
uticaj antienergije, manje je vano. Jer, u oba sluaja je re o opstanku. Nije, dakle, cilj
izleenje raka, ve dovoenje na odreen (poeljan) nivo sopstvenog energetskog potenci
jala. Valja u potpunosti ostvariti linu sutinu. Realizovati se. A lekari su tu da nam pokau
pod kakvim se uslovima ta sutina ostvaruje.
Zdravlje je, grubo reeno, ostvarenje svih materijalnih, u neku ruku i mehanikih pre
duslova, datih ili zacrtanih kao mogunost. Njihovom realizacijom se podie kvalitet komu
nikacije naeg sa svim ostalim sistemima i njihovo ukupno dovoenje u sklad. Preciznije,
ostvarenje prava i obaveza datih prirodom. Samo u toj i takvoj (idealnoj) situaciji bi najvei
deo problema dananjice iezao. Pre svega mrnja, stresovi, psihoze, virusi, kancer...
Danas se eksperimentie sa mogunou stvaranja memorijske jedinice u tenom
stanju gde e molekuli tenosti (elektrolita) pamtiti informaciju (memorijska jedinica). S
druge strane, istrauje se i mogunost implementacije neurona u poluprovodnike ele
mente. Uprkos tome, problem raka i side nije reen! Atomi su istovremeno i vrsti i meki,
materijalni i nematerijalni. Naravno, re je o energiji. Oduvek su prvo zamiljani, potom
traeni i na kraju pronalaeni odnosno dokazivano postojanje sastavnih delova atoma. Isti
je sluaj sa kancerom i HlV-om.
Izmeu teorijskih fiziara i biotehnologa vodi se mrtva trka. I jedni i drugi se nadaju
da e prvi skinuti peate sa sedam biblijskih tajni koje kriju odgovore o poreklu i svrsi iv
ota - ljudskog i kosmikog. Biotehnolozi su u izvesnoj prednosti. Svoj predmet istraivan
ja, oveka, imaju na dohvat ruke. Veruju da e ve za nekoliko godina u potpunosti protu
maiti svih 100.000 ljudskih gena povezanih sa vie od tri milijarde hemijskih parova.
Fiziari pokuavaju da formuliu Teoriju svega, bave se pretpostavkom da postoji
ak jedanaest dimenzija i spekuliu o civilizacijama koje su milionima godina ispred nas.
15) Nikola Tesla, ibid.
Kad je to poelo ili, bolje, o emu je razmiljao pre dvadesetetiri veka jedan Grk dok je
stajao na obali mora i posmatrao brodove kako nestaju u daljini? Pisac Leonard Mlodinov u
knjizi Euklidov prozor objanjava: Aristotel mora da je proveo mnogo vremena na tom
mestu, u tiini gledajui brojne brodove i amce, pre nego to mu je konano sinula neobi
na misao. Brodovima se najpre gubio trup, pa jarboli i jedra. Zapitao se kako je to mogue.
Na ravnoj Zemlji brodovi bi trebalo ravnomerno da se smanjuju, sve dok na kraju od njih ne
ostane samo takica. Okolnost da najpre nestaje trup, pa tek onda jarboli i jedra, shvatio je
Aristotel u trenutku blistavog prosvetljenja, predstavlja dokaz da je Zemlja okrugla.
Nesumnjivo je doao do tog zakljuka, ali nisam siguran da je o tome razmiljao pored
toliko tema koje mu je nebo iznad njega nudilo. Gde god da se nalazio. Vano je, meutim,
to to je ,,do uvianja oblika nae planete u velikim razmerama Aristotel doao tako to je
pogledao kroz prozor geometrije. Zato je to vano? Zato to e nas taj trag odvesti onome
o emu je uveni grki filozof zaista razmiljao.
Potom je dola na red Pitagorina domiljata dosetka: primenjivanje matematike kao
apstraktan sistem pravila kojim se moe sazdati model fizikog sveta. Prostor je vien neza
visno od tla po kome gazimo i vode u kojoj plivamo. Bilo je to raenje apstrakcije i dokaza.
Uskoro su Grci dolazili do geometrijskih odgovora na svako nauno pitanje, od teorije
poluge do orbita nebeskih tela. Ali, grka civilizacija ustupila je mesto rimskoj. Dan uoi
Uskrsa 415. godine, neuka rulja skinula je s koija i ubila jednu enu. Ova naunica,
posveena geometriji, Pitagori i racionalnom razmiljanju, bila je poslednja slavna osoba
koja je radila u aleksandrijskoj biblioteci pre no to je civilizacija utonula u hiljadugodin
je mrano doba.
Preporod civilizacije iznedrio je novu vrstu geometrije. Njen osniva je voleo da se
kocka, budio se tek iza podneva i kritikovao Grke zbog zahtevnog metoda geometrijskog
dokaza. Da bi sebe potedeo suvinih mentalnih napora, Rene Dekart je ,,venao
geometriju i broj. Na osnovu njegove zamisli o koordinatama, postalo je mogue manip
ulisati mestom i oblikom kao nikada ranije, a broj se mogao geometrijski predoiti. Ali,
Dekartov rad je omoguio i jednu apstraktniju i revolucionarniju zamisao: zamisao o
zakrivljenom prostoru. A matematika zakrivljenog prostora dovela je do revolucije u
logikim temeljima ne samo geometrije ve svekolike nauke. Omoguila je i Ajntajnovu
teoriju relativnosti. Ajntajnova geometrijska teorija prostora i dodatne dimenzije vremena,
kao i odnosa prostor-vremena prema materiji i energiji, predstavljala je paradigmu
promene reda veliine kakva nije viena jo od Njutna.
Kada je ser Isak Njutn poetkom 17. veka, otkrio tajnu gravitacije, stvorio je i
mehaniku. Ali, kada je 1687. godine objavio Philosophiae Naturalis Principia Mathemat
ica, ne samo da je postavio teoriju kretanja objekata u prostoru i vremenu, ve je dao i
sloene matematike procedure potrebne za analiziranje ovih kretanja. jedna od naj
vanijih pretpostavki je opti zakon gravitacije, direktno vezan za masu objekata i njihovu
razdaljinu.
Druga velika sila je elektromagnetska. To je sila svetlosti, elektriciteta, magnetizma,
interneta, kompjutera, tranzistora, lasera, mikrotalasa, x-zraka i dr. Dakle veine onih
otkria kojima e kasnije upravo Nikola Tesla dati ogroman doprinos.
Fiziar sa Kembrida Dejms Maksvel je 1860. Maksvelovom jednainom konano
doprineo shvatanju dinamike svetlosti. Zahvaljujui tome, ovek je uao u elektronsko i
informativno doba, ime je civilizacija dobila sasvim novi tok.
Edvin Habl je 1929. doao do zakljuka da se daleke galaksije, posmatrane u bilo kom
smeru sa fiksne take (Zemlje) - udaljavaju. Iznedren Velikim praskom, ba kao i vreme,
Univerzum se iri.
Tomas Kaluza je 1921. primetio da je Ajntajnova jednaina gravitacije u prilinoj meri
slina Maksvelovoj jednaini magnetizma. U Kaluzovoj emi koju je 1926 upotpunio Oskar
Klejn ukljuivanjem osnovne ideje mehanike, naelektrisanje postaje komponenta momen
ta. U (tek uvedenoj) petoj dimenziji, odravanje naelektrisanja postaje odravanje momen
ta usled ega naelektrisanje postaje skokovito, samim tim i glavni element u ouvanju
ugaonog momenta. Peta dimenzija se onda krivi stvarajui vrtlog (Kaluza). Danas se u
naunim krugovima Univerzum opisuje sa stanovita dve osnovne teorije: opte teorije rel
ativnosti i kvantne mehanike, iako izvestan broj istraivaa nagovetavaju da su ove dve
teorije dole u sukob (Havkins, Smiters, Krilov)...
Da skratim, pored gravitacije i elektromagnetske sile, postoje jo dve: slaba i jaka sila
jezgra. Preko ovog otkria, odnosno Ajntajnove jednaine E = mc2, ovek je uspeo da
dokui tajne zvezda. Fiziari, dakle, veruju da pomenute etiri osnovne sile koje vladaju
Univerzumom. Istini za volju, ima i onih koji pretpostavljaju da postoji i peta, jedna vrsta
paranormalne ili psihike sile, mada do sada nisu naeni vrsti dokazi koji bi potkrepili
njeno postojanje. (Budui da se ovom oblau bavim od ranih sedamdesetih godina prolog
veka, spadam u grupu onih koji veruju u njeno postojanje i to nameravam da potkrepim
argumentima u svojoj narednoj knjizi.)
Savremena fizika je utemeljena na kvantnoj mehanici. Vei deo hemije je poprilino
komplikovana kvantna fizika velikog broja tela, estica. ak i u biologiji je kvantna fizika
od velike vanosti. Ma kako bili kompleksni molekuli koji predstavljaju strukturu i sutinu
ivota, ponaaju se prema kvantnomehanikim zakonima. to je to toliko udno u teoriji
koja je (neki tvrde) u ovom momentu najbolji opis Prirode? Sve zavisi od oekivanja. Prag
matino: ukoliko se predvianja teorije slau sa eksperimentalnim injenicama, treba s
njom biti zadovoljan sve dok je najbolji postojei opis Prirode. Re je o tipino pozitivis
tikom pristupu. Neki, meutim, smatraju da teorije moraju opisivati samu Prirodu, a ne
ovekovo znanje o njoj. Tvrde da teorije zbog kojih se oseamo ,,nelagodno, koje su
,,rune i u potpunom nesaglasju s naim vienjem kakva bi Priroda trebala biti, ne
opisuju zadovoljavajue Prirodu. Vei deo ,,nelagodnog oseaja u vezi kvantne mehanike
posledica je njene neintuitivne prirode, a neki ne veruju da Priroda ,,radi na takav, nein
tuitivan nain. Najpoznatiji je Albert Ajntajn (Albert Einstein) rekavi jednom prilikom
Bog se ne kocka. Iz takozvanih misaonih eksperimenata koje je predlagao u prepisci s
Nilsom Borom (Niels Bohr), jasno se vidi da mu se nije sviao nain na koji je kvantna
mehanika opisivala svet. A nelagodan oseaj izaziva to to je kvantna mehanika samo
aproksimacija dublje teorije Prirode, kao to je i klasina mehanika aproksimacija kvantne
mehanike koja veoma dobro opisuje makroskopske procese.
Bilo kako bilo, kvantna mehanika i Ajntajnova teorija relativnosti su dve naune
revolucije koje su obeleile 20. vek. Kvantna mehanika opisuje svet malog tj. svet
atoma, subatomskih estica i sila. S druge strane, teorija relativnosti opisuje prostor,
vreme i silu gravitacije.
Ujedinjenje ove dve teorije i s njim povezano ujedinjenje osnovnih prirodnih sila,
omoguilo bi razumevanje mehanizma pomenutih prirodnih sila i dublji pogled u sam
poetak svemira - Veliki prasak. Ipak, u vreme Velikog praska svemir je istovremeno bio i
dovoljno mali i dovoljno masivan da su njime, sasvim sigurno, upravljali nama jo uvek
nepoznati zakoni kvantne gravitacije.
Danas je teko poverovati da Njutnova i Ajntajnova jednaina nisu due od dva san
timetra, ni Maksvelova jednaina nije nita dua - kae Miio Kaku16. Profesionalno se
bavim teorijom superstringova ili kako je sada zovu M-teorijom, a na cilj je da doemo do
jedne jednaine, moda ne due od nekoliko santimetara, koja bi pomogla da razumemo
Boanski um, kako je govorio Ajntajn. Drugim reima, potrebna nam je jedna elegant
na teorija, jedinstvena slika o silama koje vladaju Univerzumom.
Fiziari su, dakle, pred jo sloenijom zagonetkom ujedinjenja pomenute etiri sile u
jedinstvenu teoriju. Prva sila, gravitacija, predstavljena Ajntajnovom optom teorijom rel
ativiteta, pomogla je da se protumae veliki prasak, crne rupe i irenje univerzuma. Re
je o teoriji o veoma velikom svetu, o mekom prostorno-vremenskom svetu koji je poput
ogromnog prekrivaa ili zategnute mree na trambolini.
Druga, kvantna teorija, omoguila je da razumemo jedinstvo elektromagnetske, slabe
i jake sile jezgra. Ona, rekoh, opisuje veoma mali svet, zasnovan na siunim paketiima
energije nazvanim ,,kvanti ali, za razliku od sigurnosti koju prua Ajntajnova jednaina,
kvantna teorija se oslanja na verovatnou dogaaja.
Ove dve teorije su zbir svih ovekovih saznanja o fizikom univerzumu. Problem je u
tome to su - dijametralno suprotne. Zasnivaju se razliitim pretpostavkama, razliitim
principima i na razliitoj matematici. Fiziari sada pokuavaju da ih samu u jednu, vrstu
teorijsku postavku. Osniva atomske fizike i kvantne teorije Nils Bor nije verovao da je to
mogue. Jednog dana dok je dobitnik Nobelove nagrade Volfgang Pauli (Wolfgang Pauli)
drao predavanje o svojoj verziji Jedinstvene teorije polja, iz poslednjih redova mu se
obratio Nils Bor reima: Gospodine Pauli, mi iz zadnjih klupa mislimo da je vaa teorija
suluda. Meutim, ono oko ega se ovde prepiremo jeste pitanje - da li je dovoljno suluda!
Na taj nain bi teorija struna istovremeno objasnila i sastojke svemira (estice) i njiho
va meudelovanja (sile).
U teoriji struna, dakle, postoji beskonaan broj estica i onda kada dodatne dimen
zije nisu savijene u zatvorenu povrinu. To bi odgovaralo beskonanom broju sta
cionarnih talasa koji postoje na struni. Veina estica teorije struna poseduje ekstrem
no veliku masu: delimino i 1019 puta veu masu od protona. Uprkos tome, teorija
predvia i nekih 1000 vrsta estica bez mase. Novi rezultati upuuju fiziare u pravcu
istraivanja est dodatnih dimenzija teorije struna. Problem je znatno kompleksniji
nego u teoriji supergravitacije sa jedanaest dimenzija, budui da su svojstva estodimenzionalne povrine matematiki kompleksnija od sedmodimenzionalne kugle. I
pored toga, fiziari su izuzetno motivisani da ree ovaj problem, jer ima nagovetaja da
bi se ujedno reio i problem spina. Kosmoloki problem je dodatno iskomplikovan
otkriem tamne sile (dark force) koja, za sada, ne dozvoljava uklanjanje kosmoloke
konstante iz jednaine.
Sada imamo i teoriju stringova zasnovanoj na ideji da subatomske estice u prirodi
nisu nita vie od nota koje vidimo na tankim vibrirajuim icama. Ako se ica potegne,
elektron e se pretvoriti u neutrino. Ako se udarac ponovi, neutrino e prei u foton ili
graviton, a posle dovoljnog broja pokuaja, vibrirajua ica e mutirati u sve subatomske
estice.
Time bi se izuzetno olakala dalja istraivanja, jer umesto praenja hiljada estica u
atomskim akceleratorima, dovoljno je da znamo da su ono to ih proizvodi i pokree, vib
rirajue ice.
Sada, kada se ove ice sudare, one stvaraju atome i jezgra, a melodije koje moete
zabeleiti na icama odgovaraju zakonima hemije. Fizika se tako svodi na zakone harmoni
je koji se mogu predstaviti na vibrirajuim icama. Univerzum je simfonija stringova ili har
moninih ica. ta je, onda, Boanski um o kome je govorio Ajntajn? Prema ovoj predstavi,
Boanski um je muzika, rezonantna kroz itav deseto- ili jedanaesto-dimenzionalni
hipersvemir. Otuda, naravno, odmah proizilazi pitanje, ,,ako je univerzum simfonija, ko je
kompozitor?19
U svakom sluaju, teorija struna sadri sve elemente potrebne za jedinstvenu teoriju
sila i trenutno je jedini kandidat u tom pravcu.
Ostaje, meutim, jedno nejasno i nedoreeno: zato uopte oekujemo da emo
biti sposobni da pojave iz mikroskopskog sveta opiemo pojmovima iz svakodnevnog
jezika? Zato oekujemo da vizualiziramo kvantno-mehanike procese koristei
podsvesne slike steene iskustvom jo iz vremena kad smo kao bebe tek uili da
fokusiramo svet? Naa ula su evoluirala zahvaljujui podsticajima iz makroskopskog
sveta: hrane koju smo jeli, uoenih opasnosti, ljudi s kojima smo iveli, a na jezik se
prilagodio opisivanju tih podsticaja i njihovoj komunikaciji. Pojave iz mikroskopskog
sveta ne lie ni na ta to smo iskusili, osetili, zapazili ili zamislili na osnovu neega
to smo proitali ili uli.
Sad znamo kako se ponaaju elektroni i svetlost. Ali kako to da nazovem? Ako kaem
da se ponaaju kao estice, stei ete pogrean utisak; isto tako i ako vam kaem da se pon
aaju kao talasi. Ponaaju na specifian, svojstveno originalan nain koji bi se tehniki mogao
19) Miio Kaku u Jo smo bebe vasione.
nazvati kvantno-mehanikim nainom. Ponaaju se na nain koji sasvim sigurno nikada pre
nije vien. Vae iskustvo vezano za stvari koje ste videli apsolutno je nepotpuno.20
Kao to je Fejnman ukazao, jedna od najneobinijih pojava u vezi kvantno-mehanikog
opisa objekta (npr. elektrona) jeste njegova dualnost: kvantni objekti nisu ni estice ni talasi.
U klasinoj mehanici su opisane materijalne take koje slede putanje u prostoru i talase, npr.
talase na vodi, zvune i elektromagnetske talase. Njutnovska mehanika opisuje dinamiku
sistema u terminima putanja koje objekti slede pod uticajem sila. Talasi poput zvuka se
mogu opisati kao orkestrirano, usklaeno gibanje kontinuuma sainjenog od estica koje
slede svoje putanje na takav nain da gibanje samog kontinuuma poseduje talasna svojstva.
Maksvelove jednaine za elektromagnetske pojave mogu objasniti talasnu prirodu elektro
magnetskog zraenja - elektromagnetski talas je opisan sa dva trodimenzionalna vektorska
polja koja se menjaju u vremenu i prostoru. Meutim, ubrzo je postalo jasno da kvantno
mehaniki objekti ne spadaju ni u jednu kategoriju: oni nisu ni estice ni talasi.
Mogue je pretpostaviti da privlana sila koja potie od jezgra atoma u stvari i ne pos
toji, kao to ne postoji ni privlana sila elektrona i njegovo naelektrisanje. Jedina stvar koja
postoji je pritisak na ivice svakog vrtloga, svakog nivoa, koja je inicirana na poetku uni
verzuma i odravana se do danas, dokle god je koncentracija koja dolazi iz centra svemira
dovoljna da odrava rezultujui proces. Pretpostavljajui da je proces razlaganja materije
najvee koncentracije u centru univerzuma jos uvek aktivan, rezultat je irenje univerzuma
do trenutka kada koliina elementarnih estica nee biti dovoljna da odri irenje. Grav
itacija je posledica spoljnog potiskivanja. Ajntajnov zakrivljeni prostor u tom sluaju ne
postoji. Crne rupe koje gutaju masu i prosleuju je negde drugde takoe ne postoje. Posto
ji samo prostor ispunjen razlicitim koncentracijama elementarnh estica.21
Prema ortodoksnim interpretacijama (kopenhagenska kola) kvantne mehanike,
objekat ne postoji po sebi, nema odreenu realnost (stvarnost) bez posmatraa. Objekat se
realizuje tek u interakciji sa posmatraem.
U ortodoksnim interpretacijama kvantne mehanike, posmatra ima vanu ulogu. On
,,projektuje realnost, stvarnost merenog objekta u jedno od mnotva stanja koje posma
trani objekat moe da ima. U divlje matovitim interpretacijama se ponekad kae da pos
matra projektuje ceo Svemir u jedno ,,of grozomorno velikog broja njegovih moguih
postojanja. Neke od ovakvih interpretacija idu i dalje i kau da se ceo Svemir moe opisati
gigantskom talasnom funkcijom koja sadri sve mogue realnosti. Te razliite realnosti
neki nazivaju paralelnim svemirima. Ali, ovo je uglavnom spekulacija koja se ne slae sa
principom Okamove (Occam) britve lociranom u srcu moderne nauke (premda je Okam
bio svetenik!): broj entiteta potreban za opis neega ne treba poveavati izvan granica
koje su nune. Drugim reima, takve teorije se ne mogu testirati pa prema tome i nisu
teorije u pravom smislu te rei.22
Jednom stvoren zvuk traje veno. Za oveka on moe da iezne, ali on nas
tavlja da traje u tiini, koja je njegova najvea mo.
Nikola Tesla
20) R.P. Feynman, The Character ofPhysical Law, MIT Press, 1967.
21) Zoran Pokaz: Kvantna teorija gravitacije
22) Antonio iber: Eksperiment s dve pukotine
Energija atoma (po modelu unekoliko slinom modelu Sunevog sistema, mada neu
poredivo haotiniji) oglaava se muzikom Univerzuma. ta je muzika uopte, a posebno
komponovana Tvorevim nadahnuem? Postoji jedan teorijski iskaz na osnovu koga
proizilazi da je savrena muzika ona koju proizvode nebeska tela kreui se po svojim
putanjama?
Postoje etiri zakona stvaranja: prvi je da je izvor svega u nepojavnoj crnoj estici koju
um ne moe zamisliti niti matematika izmeriti. U tu esticu stane cela vasiona. Drugi zakon
je irenje tame koja je prava priroda svetlosti i njen preobraaj u svetlo. Trei zakon je
potreba svetlosti da postane materija. etvrti zakon glasi - nema poetka ni kraja. Prethod
na tri zakona oduvek traju i stvaranje je veno.
estice svetlosti su ispisane note. Jedna munja moe biti itava sonata, a hiljadu munja
je koncert. Za taj koncert sam stvorio loptaste munje... Ajntajn se ogreio o Pitagoru i
matematiku, a naunik se o to dvoje ne moe i ne sme ogreiti. Brojevi i jednaine su znaci
kojima se obeleava muzika sfera. Da je Antajn uo njene zvuke, ne bi stvarao teoriju rel
ativnosti. Ti zvuci su poruka umu da ivot ima smisla, da u vasioni postoji savren sklad i
da je lepota uzrok i posledica stvaranja. Ta muzika je veno kruenje zvezdanih nebesa.
Najmanja zvezda je zavrena kompozicija i deo nebeske sinfonije. Otkucaji srca su delovi
te sinfonije na zemlji. Zakrivljeni prostor je haos, haos nije muzika. A. Ajntajn je glasnik
vremena buke, haosa i besa.
Jednom stvoren zvuk traje veno. Za oveka on moe da iezne, ali on nastavlja da
traje u tiini, koja je njegova najvea mo.23
Pitagorejci su smatrali da je muzika harmonija brojeva i kosmosa, koja sama moe da
se svede na zvune brojeve. Upravo se sa pitagorejcima povezuje koncepcija svemirske
muzike. Traenje utoita u muzici, sa bojama njenih tonova, njenim tonalitetima, ritmovi
ma, razliitim muzikim instrumentima, jedna je od mogunosti povezivanja sa punoom
kosmikog ivota. U hrianskoj tradiciji velikim delom je sauvana pitagorejska simbolika
muzike koju su preneli sv. Augustin i Beocije. Muzika je preuzela simboliku broja 7, muz
ikog broja, Atininog broja, broja ispunjenog odbljescima mudrosti. Uspostavljanjem odnosa
korespodencije (na nain kako su to inili Pitagorejci) izmeu udaljenosti sedam planeta od
Zemlje (podeljenih naizmenino na dvostruke i trostruke intervale, slino muzikoj lestvici)
i trajanja njihovog obratanja sa intervalima sedam tonova lestvice izraunata je udaljenost
od Zemlje do Meseca koja iznosi jedan ton, izmeu Meseca i Merkura pola tona itd; a sedam
planetarnih orbita pravi Orfejevu heptakordnu liru. Beocije razlikuje tri simbolika tipa
muzike. Svemirsku muziku: odgovara skladu zvezda koji proizilazi iz njihovog kretanja, i
izmeni godinjih doba i meavini elemenata; melodija je lepa to je kretanje bre i dublja
to je kretanje sporije. Kosmos je velianstven koncert. Drugi tip je ovekova muzika: vodi
oveka i on je osea u samom sebi. Pretpostavlja sklad due i tela, sklad duevnih svojstava
i elemenata od kojih se sastoji telo. Instrumentalana muzika odreuje upotrebu instrume
nata. Ako je muzika poznavanje modulacija, mere, razumljivo je da upravlja kosmosom,
ljudima i instrumentima. Ona je umetnost postizanja savrenstva.
Oktava (lat. octavus - osmi) u poeziji oznaava strofu od osam stihova povezanih sa tri
rime, dok je u muzici osmi ton dijatonske skale i interval koji obuhvata dvanaest polutono
va od kojih prvi i poslednji uvek imaju isto ime. Interval (lat. intervallum) je meuprostor;
23) Nikola Tesla, ibid.
meuvreme, razmak; praznina; u muzici odnos dva tona prema njihovoj visini ili broju
titraja (treperenja). Interval je, znai, visinska razdaljina izmeu ma koja dva tona; prima
nastaje ponavljanjem istog tona, sekunda je razmak koji obuhvata dva tona, terca - tri tona;
kvarta, kvintna, seksta, septima i oktava obuhvataju razmak izmeu etiri, pet, est, sedam
i osam tonova; nona je intervalski razmak izmeu devet tonova (oktava + sekunda), deci
ma, undecima i duodecima izmeu deset, jedanaest i dvanaest tonova (oktava + terca, okta
va + kvarta, oktava + kvinta).
Intervali mogu da budu konsonantni (blagozvuni) i disonantni (koji resko zvue),
zatim isti (prima, oktava, kvinta i kvarta), veliki i mali (shodno celim stepenima i poluste
penima koji ih ine - sekunda, terca, seksta i septima), prekomerni i umanjeni (ukoliko
dolazi do izmena u istim, velikim i malim intervalima).
Oktavna konstrukcija atoma i molekula, samim tim i itavog ivog i neivog sveta, zav
isi od notnog ustrojstva to jest muzike Univerzuma. Oktava je pramera, etalon itavog
Univerzuma i odraava se u svakom detalju ivog i neivog sveta. Izraz ,,neiv koristim
samo uslovno, da napravim razliku od ,,ivog, mada je sutinski re samo o razliitim
manifestacijama jednoobraznosti: istog porekla i osnove. Od najmanjeg delia praine, do
celog Univerzuma. Taj, dakle, sistem od osam tonova lei u osnovi nebeske muzike. To je
ujedno i razlog to i ovekova muzika ima osnovnu jedinicu od osam tonova i to muzika
uopte postoji. ovek, ivotinje i biljke uju tu nebesku muziku, a kompozitori je samo
zapisuju. Istina, muzika Univerzuma ne nalikuje odvie ovekovoj muzici. Dar kompozito
ra se praktino sastoji u njenom ,,privoenju na oveku ujan i razumljiv muziki jezik, u
savrenom ili nesavrenom obliku, u zavisnosti od njegovih intelektualnih moi.
Raspon ujnih frekvencija se moe sa prilino tanosti podeliti u nekoliko ujnih seg
menata. Ovi segmenti su odgovorni i za percepciju zvukova koje ujemo:
- vrlo duboki bas od 16-64 Hz prva i druga oktava (muziki),
- bas od 64-256 Hz trea i etvrta oktava,
- srednji od 256-2048 Hz peta, esta i sedma oktava,
- gornji srednji oko 3000 Hz izmeu sedme i osme oktave,
- prezens, visoki od 4750-5000 Hz izmeu osme i devete oktave,
- visoki, brilijans od 6500-16 kHz deo devete i kroz celu desetu.
Ali, i ovek je ivi muziki instrument, kao i sva druga iva bia. ivotna energija, ili
kako god je zvali, struji kroz oveka i proizvodi kretanje - vibracije. Kada se to strujanje
odvija lagano i ritmino kao, na primer, kod make koja prede, doivljava zadovoljstvo.
Oseanja su njegova opaanja tih nevoljnih pokreta tela i njihova estetska procena. Drhti
mo od straha, tresemo se od besa, treperimo od sree... Nai miii, kao svaka struna koja
ima odreeni tonus i kroz koju tee energija, vibriraju i proizvode ton. I ne samo miii.
Sva tkiva vibriraju i proizvode ton. I elija to ini. ujemo li te tonove? Prislonimo glavu
na neije grudi, i uemo: tika-taka, tika-taka... Srce kuca, i udara ritam. Bubnjara smo,
znai, identifikovali. ika doktori, sa svojim slualicama, mogu da uju jo vie. Plua,
poput metlica koje se prevlae po inelama, dopunjavaju ove ritmike pulsacije. Poslua
jmo bolje. Usmerimo disanje malo na glasne ice koje e pojaati njegov ton kao kad hre
mo. Evo i duvaa koji, zajedno sa srcem, ine ritam sekciju. Da li primeujete da je udis
aj, ako ste oputeni, za kvintu vii od izdisaja. Svima nam se desilo da, ponekad, kada leg
nemo i pokrijemo ui, prislonimo ih uz jastuk, ujemo mnogo jasnije svoju ritam sekciju
jer smo okrenuti prema zvuku iznutra. Od spoljanje buke esto ne ujemo svoj orkestar.
Da li se uje krv dok prolazi kroz vene? Naravno. Sve to prolazi kroz neto uje
se. A mii koji podrhtava? Sve to treperi proizvodi zvuk. Na elektrinoj gitari je
ispod ica postavljen m agnet koji prenosi impuls do pojaala, pa do zvunika. Moda
to ine i nai nervi i prenose tu muziku negde u studio koji zovemo mozak. ta m is
lite, kako bi zvuao ovek kada bi svi zvuci koje proizvodi bili pojaani, izmiksovani,
i kada bi mogli da se uju preko zvunika. Da li bismo mogli uti i snimiti kako
zvuimo kada smo sreni ili besni, tuni ili radosni? Ima li svako svoju melodiju?
Die li svako iz svog tonaliteta?
Loven skree panju na vanost disanja za fiziko i mentalno zdravlje oveka.
Disanje obezbeuje kiseonik za metabolike procese i odrava vatru ivota. U svim ori
jentalnim i mistinim filozofijama tajna najvieg blaenstva je u disanju. Pa zato se
onda ponaamo tako glupo i diemo plitko i neritmino? U jezikim izrazima se moe
otkriti povezanost linosti i disanja. Za emotivnu, pristupanu, otvoreno srdanu osobu
bez krutih naela kaemo da je irokogruda, a za skuene, sitne due da su uskogrudi.
Disanje je, oito, vezano za oseanja. Bez vazduha nema ni plamena, ni vatrenosti. Ni
zadovoljstva.
Kako postajemo loe ,,natimovani? Da li to radimo sami sebi ili neki ,,avo ubacu
je disharmonine tonove i remeti nae melodije? I jedno i drugo.
Ritam je, dakle, osnova zadovoljstva, mentalnog zdravlja, a i dobre muzike. Bolest je
odstupanje od harmonskih pravilnosti. Ritam je red. Kau da je Bog red koji se izdvojio
iz haosa. Ritam je osobina Boga. Postoji i u mikro i u makrokosmosu. Nauka je ve uspela
da vidi neke pravilnosti i periodinosti u kretanju nebeskih tela, kao i u samoj strukturi
atoma, molekula... Protoplazma elije pulsira ritmiki zavisno od okolnih uslova. Vilhelm
Rajh je, koristei Rajhertov miskroskop sa optikim uveanjem od pet hiljada puta,
opisao pulsatornu aktivnost kod crvenih krvnih zrnaca oveka. Loven uporeuje kretan
je treptastih elija sluzokoe, sitnih vlaknastih struktura koje oblau respiratorni trakt, sa
talasanjem itnog polja koje nastaje zbog vetra. Slian ugoaj imamo kada sluamo pre
biranje po icama harfe.
Nervno tkivo takoe ispoljava periodinost u svom funkcionisanju, to se odraava
kroz ritminost modanih talasa kada ih registrujemo elektroencefalogramom. Prolazei
kroz membranu nerva, impuls je depolarizuje i tako nastaje refraktorni period u toku koga
ni jedan drugi impuls ne moe da proe kroz depolarizovanu oblast.24
Naunici su uoili slinost izmeu obrazaca otkrivenih u mozgu i onih koji posto
je u muzici. Naime, koristei supervodljivi kvantni interforencionalni ureaj (meri
elektrinu aktivnost mozga) utvrdili su da raspored tonotopine mape u auditivnoj zoni
kore velikog mozga u velikoj meri odgovara (lii) klavijaturi sa jednakim razmacima
izmeu oktava.
o je dvadesetpet godina pravio kompjuterske modele za stvaranje mapa mate
matikih obrazaca koje neuroni izazivaju slanjem impulsa mozgu. Otkrio je da su neu
roni organizovani kao stubovi po odreenom obrascu, kao i to da meusobno ,,priaju
odailjui elektrine impulse. Uz saradnju doktora Lenga, o je dodelio svakom stubu
muzike tonove i otkrili su da je mozak organizovan po neemu to se inilo da su muz
ike teme. Odabrali su delo koje je odgovaralo muzikim temama na kompjuterskom
24) Neboja Jovanovi: Neujna muzika postojanja
modelu (Mocart Sonata za dva klavira KV 448) i izloili ispitanike toj muzici. Ustanovili
su da muzika sa obrascima i temama slinim onim pronaenim u mozgu uveava spaci
jalno-temporalno rasuivanje.
Muzika, dakle, utie na obrasce u mozgu, to ima uticaja na nain na koji se kolo
povezanih neurona razvija u prvih nekoliko godina ivota.25
ak i obian komad sranog miia nastavlja spontano da pulsira i kada je stavljen u
fizioloki rastvor. Ritminost na celularnom nivou, i nivou tkiva govori nam, kae Loven, da
je ritam uroeni kvalitet ivota. Bugarski lekar Lozanov je utvrdio da sluanje specifine
muzike (muzike sa specifinim ritmom, naroito muzika iz perioda baroka, npr. Bahova)
izaziva sinhronizaciju telesnih ritmova/otkucaja srca i modanih talasa sa taktom muzike.26
Zato neki raspored tonova zvui neno, a drugi zastraujue ili agresivno veini ljudi?
Zato nam, uopte, mol zvui neno, setno, jednom reju molski, a dur sveano, muki,
durski. Poklapa li se to sa neim u nama?
Zato napeta muzika, koja ide uz oputenu scenu u kojoj se dete radosno ljulja na
Ijuljaci u bati, izaziva strepnju i oekivanje neke nesree? Moda zato to u nama
budi drugu kompoziciju, onakvu kakvu proizvode bol i strah. Ali, ako znamo da tako
zvue bol i strah, znai da smo mi ve uli kako oni sviraju u nama. Nisu nas kompoz
itori muzike za filmove nauili tome. uli smo mi svoj orkestar onog trena kad smo
zapoeli ivot. Na tim unutranjim melodijama poeo je da se gradi na psihiki
aparat, doivljaj sebe, sopstvenost. Nai prvi zapisi i predstave o sebi su tonski. U
poetku bee ton. (Re je takoe muziki oblik). ivot poinje muzikom. ivljenje je
muziciranje. Oslunite sebe. Imaete ta da ujete. Ako vam ljubavni partner kae da
nemate sluha za njega, razmislite da li je to samo metafora. U samom jeziku esto se
kriju istine koje ne ujemo.
Seksualna funkcija je, takoe, periodini fenomen u itavom ivotinjskom i biljnom
svetu. Od cvetanja biljaka, do mesenog ciklusa ene (periode). Poznata je povezanost men
strualnog ciklusa i lunarnog meseca. Veza izmeu ove dve pojave je misterija kao i mnoge
druge u vezi ritmikih aktivnosti ivota. Astrolozi decenijama pokuavaju da otkriju
povezanost naih ritmova sa ritmovima univerzuma. Neke veze ritmova prirode sa ritmovima
naih aktivnosti su oigledne. Vidljivo je kako se nai ritmovi menjaju u odnosu na dan i no,
leto i zimu, prolee i jesen. U tome smo srodni sa biljnim i ivotinjskim svetom. Harmonija
izmeu unutranjih ritmova oveka i spoljanjih ritmova prirode osnova je za oseanje iden
tifikacije sa kosmosom, sa najdubljim korenima zadovoljstva i radosti zakljuuje Loven.27
,,zlom) namerom. Srea je da svaki trend ima ogranien vek trajanja. Vreme ini svoje, a
destruktivno propada. Istina, povremeno diui glavu ili pojavljujui se u novom obliku.
Sreom opet kao trend i, sreom, opet unapred osueno na propast. Jedino je harmonina
(ne po ljudskim i ovozemaljskim merilima) boanska muzika, na kojoj i od koje ivi i
funkcionie ceo Univerzum - vena.
I jo neto. Dok je kod nas re, koliko god izvitoperena, ipak ostala u sreditu muz
ikog predanja sauvavi zalog krtenja u srpskom narodu, na Zapadu se deavaju mnogo
radikalnije stvari. Mislim da je jedna od uloga Umetnosti da stvori lani svet koji je u naj
manju ruku analogan nekim stranama pravog sveta i da u okviru tog novog istrai neke
nove obrasce ponaanja, koji u okviru stvarnog ivota jo uvek mogu da budu preopasni ili
nemerljivi28 - govori Brajan Ino, verovatno najuticajniji muziar savremenog sveta.
Dok je kod antikih Grka i u rok muzici utemeljenoj na bluzu dolazilo samo do izvi
toperenja, zloupotrebe prirode, ovde se direktno kree protiv prirode: na osnovu eksperi
menata ranih sedamdesetih, u drugoj polovini se pojavljuju dva anra koja su danas pot
puno marginovalizovali svaku drugu muziku i nakon ijih radikalnih oblika (rejva i
smrtnog metala - rave & death-metal) savremena muzika vie ne poznaje razvoj.
U Bavarija-studijima u Minhenu (1976-77.) nastaje disko - muzika za igru nastala
ubrzanjem udaraca bas-bubnja (koji odreuje ritam igre) iznad broja udara koji moe da
dostigne ljudsko srce. Posledica je tenja tela da pree svoje prirodne granice: dok se u
dotadanjoj muzici uglavnom izvrtala melodija, usmerena na um, sada se izvitoperuje
ritam, koji je ,,telo muzike i ona postaje i doslovno - ubistvo. Dok disko nastaje na crnakoj
soul tradiciji, u Engleskoj istovremeno nastaje hevi-metal kao jednako izvitoperenje bele
bluz tradicije - na kraju oni se svode na isto: stravino ubrzanje ritma s tim to se u disku
koriste elektronski, a u hevi-metalu - elektrini instrumenti. U oba sluaja rezultat je
sagorevanje, unitenje tela koje ve iskljuuje um, kao pretpostavku postojanja ovekovog
i kao konanu hulu na Ovaploenog Boga: ne radi se o poricanju Ovaploenja, koje je jo
Sveti Jovan Bogoslov davno utemeljio kao meru svake jeresi. Naprotiv, radi se o potrebi da
se ubije telo kao Ovaploenjem Hristovim osvetani hram Duha Svetoga i instrument
najsavrenije muzike kojom se i za koju se vaspitavamo.
Obnoviti svet zato danas znai za poetak obnoviti prirodni poredak sveta: u muzici to
znai vratiti se prvo priroenim oveku ritmovima, a tek zatim graditi melodije. Drugo,
vratiti se pevanju i sviranju, a ne proizvodnji i konzumaciji muzike koja postaje nepod
noljivo sveprisutna. I konano - to je u stvari i prvo - vratiti se rei i Imenu Hristovom u
kojem je punota ivota i punota tvarnog sveta, punota muzike. Koja je i danas silnija to je
blia tihom glasu u kojem bjee Gospod na Karmilu i najsavrenija kada je njen tvorac ,,kao
nevino jagnje nijemo pred onim koji ga strie, ne otvara usta svojih.
Nemuzika e na ovaj ili onaj nain, svakako odneti danak ,,u dui. Muzika liena skla
da deluje uznemirujue. Vodi u depresiju, oaj, nesposobnost suoavanja sa problemima. I
najmanji povod za nezadovoljstvo, uvelian pod prizmom nesklada, pretvara se u istinsku
nesreu pa i katastrofu. rtva je uvek jedinka, ovek. Deo oveanstva odvodi u propast,
drogu, nervno rastrojstvo... Dobro je, meutim, to se na tome sve i zavrava. Protiv har
monije Univerzuma nema nikakve anse. Suprotstavljanje njoj je unapred osueno na
propast. Ali e zato ovek, sa biljkama i ivotinjama, pod njenim uticajem (divne skladne
28) Podvukao Ino.
Razvijajui svoju orgonsku teoriju i terapiju, Rajh je ustanovio da ivotna energija, naz
vao ju je orgon, protie kroz ovekovo telo paralelno sa telesnom osom odreenim ritmom.
Kada je prolaz neometan i ritmian kao kod crva, osoba je mentalno zdrava i osea zado
voljstvo strujanjem ivota kroz svoj duevni i fiziki organizam.
Da, muzikom se moe uticati i na podsvest. Poseduje osobine etvrte dimenzije i
oslobaa duu zatoenitva. Nemogue postaje mogue, neostvarivo lako ostvarivo. Har
monija, ritam i pokret, reima molitve dodaju snagu. Realnu i ostvarivu.
Muzika se, dakle, slikovito moe predstaviti i kao inicijator, pokreta, motor, sistem,
vrhunski princip funkcionisanja sveta. Ali, u nekima od nas odjekuje u disharmonijama u
tolikoj meri da ak postaje skladna. Naravno, prividno. ak traena. Kako je prepoznati? Po
destruktivnim reakcijama, disfunkcionalnosti. Ukoliko je re o zdravlju, ona je ekvivalent
kanceru u ljudskom organizmu. Neto poput drugaijih bujajuih elija sa ,,timom
razliitim od onoga na koji je ,,natimovan organizam domaina. A, valja rei, muzika je
samo jedan od odraza ukupne disharmonije, nesklada, razbijanja ivota i univerzalnog
sklada. Personifikovano, ova muzika bi komotno mogla da se nazove satanskom, kom
ponovanom s ciljem razaranja bojeg dela. Podrazumeva se da je re o stilskoj figuri, a ne
doslovnoj istini.
Ali ako zlo, nesklad, razaranje, propast, identifikujemo sa Neastivim tj. Stanom, onda
pomenuta stilska figura ipak krije deli istine. Kad smo ve krenuli tim putem, moramo i
da se zapitamo zato se To, ma kako ga nazvali, pojavilo? ta mu je omoguilo da se obelo
dani? Viak ,,zle krvi koja trai izlaz iz zamorenog organizma Univerzuma ili, moda, pro
ces (pro)ienja samog Univerzuma? Poput oslobaanja tela od toksina. Bie da je upravo
to. Na slian nain se i svet proiava. Nagomilano zlo iz dubine mora da krene na
povrinu, da se izlui i istekne odnosei sa sobom sve podlo i kvarljivo.
Ogromna sila, veliki simfonijski orkestar Univerzuma ija muzika dopire do svake
elije i najprimitivnijeg organizma, ne moe da se izbaci iz takta i harmonije ma i najjaim
disonantnim tonovima uperenim protiv opteg sklada. Moda mogu privremeno ili trajno
da zavedu i povedu tek jedan mali deo onih oko nje, da ih izbace iz ravnotee sklada, ali ni
u kom sluaju ne mogu ak ni da nakode takvoj snazi kao to je oktavni sistem sveta. Dragi
sveprisutni Bog muzikom Univerzuma napaja, a energijom hrani jo uvek nevidljiv atom,
uva njegove orbite i elektrone preko biofotona. Delo Tvorca je neunitivo i neraskidivo, a
energija oktava nepresuna i nezaustavljiva.
Ta neobino prijatna muzika, dostupna sluhu samo odabranih, ispunjava svaki
molekul, atom, esticu, svih 92 elementa periodnog sistema ne raunajui 17 od oveka
stvorenih. Kretanje elektrona i sklad u tom naizgled haosu, delo je samog Tvorca. Bez
velikog praska, pepela i Feniksa. Mendeljejev je samo konstatovao postojanje prirodnih
elemenata i sistematizovao ih u svojoj mapi po dobijenim uputstvima koje je umeo da
(sa)slua.
Uostalom, evo ta kae i sam Sveti Vladika Nikolaj (Velimirovi):
Postoje glasovi i u kamenu, i u zemlji, i u biljci, i u kapi vode, i u atomu vazduha, isto
tako kao to postoje glasovi i u suncima, zvezdama, planetama, mesecima, kao telima. U
emu god ima unutranjeg pokreta, ima i glasa. Fino uho moglo bi uti struju sokova u bilj
ci; jo finije moglo bi uti glasove u kamenu, zemlji, kapi vode, atomu vazduha. No, nae
uho nije sposobno da uje sve glasove, kao to ni nae oko nije sposobno da vidi sve stvari.
Izvesno pak: vie je glasova u ovome svetu koje ne ujemo, nego predmeta koje ne vidimo.
A to znai: vasiona je punija glasova nego slika, boja i oblika. Jer nema nita bezglasno, za
onoga ko uje. Sve je ispunjeno glasovima, sve je ispunjeno reju. Sva vasiona je jedna
tretea muzika, i neprestani govor, i neprestani razgovor...
Glavno je: kroz sva ula ulazi kazivanje, izraz, govor, pria, re svih stvari o sebi, o
svom prisustvu, o svom stanju, o svojim osobinama... jer svi utisci su rei. Nema mutavih
stvari, jer ona stvar, koja ne moe sebe da projavi uhu, pojavljuje sebe oku, ili koi, ili nosu,
ili ustima.
Nema mrtvih i bezglasnih stvari, jer dokle nam stvari neto kazuju, ma kroz koje ulo
nae, dotle su one izrazite, a dokle su izrazite, dotle su postojee, a dokle su postojee u
optoj muzici stvari, dotle su ive.
No, zar ste jednom uli gde se kae da je muzika najprivlanija mo u svetu?... I
kad je razumljiva, i kad je polurazumljiva, i kad je sasvim nerazumljiva, pesma i muzi
ka su uvek jedna misteriozna i neodoljiva sila. Zato to, ako ne zato to nas one dovode
doma, podseaju na prvobitnu, da na bitnu domovinu nau? Na prvi glas; na prvu re;
na prvu pesmu?... Samobitnu boansku Re, i da je od Nje i kroz Nju postao sav svet,
kao Njen odjek...30
fotoni u vezi sa muzikom, vremenom Univerzuma itd.), njihove funkcije, nain emitovanja
(odailjanja, ,,izlaska) iz mozga (prenos misli) i jo mnogo toga. Razlaganjem fotona otvorie
se vrata u potpuno nepoznat svet, a moda i konano ostvariti ideja Alberta Ajntajna o defi
nisanju teorije svega, kojom se bavi i danas vodei svetski teoretiar fizike Stiven Hoking3334.
Foton je pokretaka snaga ivota i bez njega nema egzistencije. To je volja Tvorca ija ih
muzika oktava napaja da gospodare ivom i neivom prirodom, opet po Tvorevoj volji.
Zato se i spoznaja postojanja fotona moe staviti u istu ravan sa otkriem elije.
Foton je alfa i omega postojanja. itave nauke e se u budunosti baviti fotonima misli
i mozga uopte. Kako funkcionie najinteligentniji ovekov organ? Jo uvek se ne zna
tano. Ogromno iznenaenje nas oekuje skidanjem tek prvog vela sa tajne ne od sedam,
nego sedam hiljada velova na putu do sutine. ovek je takorei tek ,,zaeprkao po porek
lu ivota otkrivi na planeti Titan tzv. toline koji su na samo korak od aminokiselina i pri
mordijalne supe u kojoj je zaet ivot. Ali, istinske tajne i misterije gotovo da i nema. Prob
lem je u nesavrenosti ovekovih ula i moi spoznaje, ali i kratkoi ivotnog veka koji mu
je dat. Ko ima ui neka slua, rekao je izmeu ostalog Gospod Isus Hrist. Ali, avaj, to ne
mogu svi. Samo, rekoh, mali broj izabranih. A kraja novim saznanjima nema. Jedna tajna
je uvek ,,viak. I najvee otkrie je tek jedna preaga beskrajnih merdevina ovekovih
spoznaja. Poetak im se ne vidi, a vrha nemaju. Tri preage gore ili dole, gotovo je nevano.
Znaajna prepreka na tom putu saznanja su nesavrenost ovekovih ula, nepouz
danost dosegnutih (nauno potvrenih) istina, optereenost iskustvom, uroena sum
njiavost s obzirom na spoznaju o sopstvenoj nesavrenosti, slepo verovanje u oekivanu
sliku nepoznatog i neverovanje u njenu realnu (objektivnu) predstavu, uroeni strah od
novih otkria a posebno s nalija tzv. vidljivog sveta... I to nije sve, ve samo poetak. Ko
ima oi neka vidi! Ali, avaj, ne mogu svi. (Opet) samo izabrani. Hipersenzitivni i hipersen
zibilni. ,,Propustljivi za nova saznanja. Ipak, ak i oni mogu tek neuko da protumae ono
to vide ili to im je ,,kazato . Najee se oslanjaju na prepriavanje vienog ili doiv
ljenog. Zato takve nazivaju vidovnjacima. Ne razlikuju se od ostalih, osim to imaju
mogunost da ,,vide.
Dobar deo nas takvu otvorenost doivljava krajnje racionalno. Definie je kao mistiku.
Zaista je potreban izuzetan napor za ulazak u trans ili drugo stanje svesti, to jest probi
janje oklopa racionalnog i dolazak tamo gde e svako od nas jednog dana stii oslobaan
jem od zemaljskog i sticanjem ,,energetskog tela. Od ovog prirodnog (ciklinog) kretanja
ovek uglavnom ne stie nauk. Ne krivicom Univerzuma ili Stvaraoca, ve samo i iskljuu
vo njega samog.
U razmatranju ovoga ne treba smetnuti sa uma ni ometajui faktor okoline. Najprosti
ji primer dekoncentracije i odvlaenja na drugu stranu je zevanje ili protezanje (fiziki)
najblie osobe. Ta bezazlena radnja ometa mentalne funkcije susedne osobe, ponekad izazi
vajui ak i oseaj nemira, nesigurnosti, tromosti, apatije. Bilo je pokuaja da se ovo iskoristi
u vrhunskom sportu, ali i nastojanja da se snagom misli utie na koncentraciju, sposobnost i,
33) ,,I dalje verujem da postoje osnove za oprezan optimizam da smo blizu kraja potrage za najveim
zakonima prirode. U ovom trenutku imamo na raspolaganju izvestan broj parcijalnih teorija: optu teoriju rela
tiviteta, parcijalnu teoriju gravitacije iparcijalne teorije koje pokrivaju slabe, snane i elektromagnetne sile.
(Stiven Hoking, Teorija svega)
34) Izraz koji je uveni kremanski prorok Mitar Tarabi koristio u objanjavanju doivljenih (tzv. paranor
malnih) predstava.
u krajnjem ishodu, rezultat protivnika. Iako ne postoje dostupni statistiki podaci o uspenos
ti, poznat je veliki broj uvenih promaaja u sportu. Posebno u fudbalu i koarci. Ipak,
najveu medijsku panju je izazvao sluaj dr Zuhar, u vreme odigravanja ahovskog mea
za titulu svetskog prvaka izmeu naturalizovanog vajcarca ruskog porekla velemajstora Vik
tora Kornoja i sovjetskog velemajstora Anatolija Karpova, igranog od poetka avgusta do
kraja oktobra 1978. u filipinskom gradu Bagiju. Jedan od izvetaa sa tog mea je bio i srps
ki knjievnik Brana Crnevi koji je po zavretku mea zapaanja i utiske pretoio u knjigu
Emigrant i Igra. Izdvajam nekoliko odlomaka iz poglavlja Anatolijev vetac:
Viktor Ljvovi35 je previao da e Anatolij povesti u Bagio oveka zle nauke, parapsi
hologa, i poverio je gospoi Leverik dunost da ga otkrije.
Ona je to i uinila.
Spazila je dra Vladimira Zuhara36, Rusa koji u etvrtom redu neprirodno drhti i zuri
as u Viktora as u Anatolija, i Viktor Ljvovi je obavestio svoju vojsku da je vetac tu...
Englezi ne veruju u postojanje veca, izmeu ostalog i zato to ga je Nemica otkrila37!
Tvrdili su da bi ona za Viktora Ljvovia otkrila i ono to ne postoji. A Emigrant, koji je
veca oekivao, odmah je poverovao u njegovo postojanje i saoptio svojim prijateljima
da mu taj ovek smeta.
Ne obraajte panju na njega, samo igrajte, govorili su Kornoju prijatelji.
Kasno je, gospodo, rekao je Kornoj, ja sam ve obratio panju na njega i oseam da
me uznemirava.
Nemica me je povela da mi pokae Anatolijevog arobnjaka, kog je uramila izmeu
svoje erke Rozvite i njenog mladog prijatelja Petera.
Ta deca su imala zadatak da ometaju arobnjaka!
Profesor nije obraao panju na Rozvitu i Petera koji su se prigueno kikotali, oduev
ljeni i uplaeni zbog uloge koja im je namenjena, i pokuavali su da uhvate Zuharov pogled.
Dr Zuhar je, zaista neprirodno, drhturio, napadno stezao slepoonice i skidao svoj
zamagljeni pogled sa Anatolija samo da bi ga, kadikad, prebacio na Viktora.
Viktor Ljvovi je uporno tvrdio da osea dra Zuhara i da mu to sm eta... Ispostavilo se
da je mesto jednog naunika (bukvalno sedite koje e zauzimati u prvom, etvrtom,
osmom ili devetom redu!) postalo glavni predmet mnogih zasedanja irija. Profesor Zuhar
postao je za mnoge feljtoniste linost koja, poprilino, zasenjuje slavu oba Velika Majsto
ra ... A Emigrant je zaista verovao (i danas u to veruje!) da su Anatolij i Vladimir hipnotiki
vezani... Profesor je nekoliko puta premetan, crveneo je, ponaao se veoma ljudski (nieg
arobnjakog na njegovom licu tad nije bilo!) i zauzeo je, na kraju, mesto u devetom redu.
...Ove optube su apsolutno nedokazane i sa naune i sa injenine take gledita.
Uzgred, nije naodmet prisetiti se da je sline neosnovane sumnje i optube g. Kornoj
iznosio i ranije, u meevima na primer sa Taljem (1968), A. Karpovom (1974), B.
Spaskim (1977-78)38.
...I, pomiljam, na kraju se dogodilo ono to se moralo dogoditi. Anatolij je, posle
dugog i napornog lova, s lovorovim vencem, vratio svoju umornu Legiju u otadbinu, a
35) Pravo ime Viktora Kornoja.
36) Sovjetska delegacija je tvrdila: Doktor medicinskih nauka profesor Vladimir Zuhar je strunjak za
probleme psihologije i neurologije, s dugogodinjim iskustvom i besprekornom profesionalnom reputacijom.
37) Autorov kurziv.
38) Iz ogovora na optube taba V. Krnoja, potpredsednika Sovjetske ahovske federacije Viktora Baturinskog.
Emigrant je stekao pravo da osporava Anatoliju pobedu... Spor koji, do dana dananjeg,
Emigrant vodi sa diplomatijom Igre tamna je mrlja na Anatolijevom kraljevskom platu..
ovek se izvesno vreme nakon roenja sea dogaaja iz prenatalnog perioda. Pod uti
cajem okoline, to seanje se brie. Prirodno. Bez obzira ne prethodne ivote, pruena mu
je jo jedna prilika, ali je i onemoguen da iskustva iz njih (ukoliko izuzmemo kolektivno
pamenje) primeni u novom. Prethodno steeno znanje i iskustvo iezava, zauvek ostajui
u prethodnom prostoru i vremenu.
Prema nekim saznanjima, ovek koristi tek neto vie od desetog dela kapaciteta sop
stvenog mozga. Ostatak je ,,neaktivan, a tako bi mu dobro doao. Ono, nije da ga je
nemogue aktivirati, pitanje je samo - kako.
Za sada je pristup centralnom nervnom sistemu nemogu, bar za narednih stotinak
godina - kae pomenuti fiziar svetskog glasa Miio Kaku. - Trenutno je mogue na mozgu
obavljati samo primitivne eksperimente. Za nas naunike, centralni nervni sistem je i dalje
crna kutija. Nismo u mogunosti da dopremo do centara za upravljanje osnovnim telesnim
funkcijama, jer jednostavno nemamo ifru za pristup kimenoj modini ili mozgu.
Moda odgovor treba potraiti prouavanjem mozga ivotinja. Iako neosporno manje
savren od ovekovog, zapanjuje mnogim sposobnostima. Intuicijom (najava prirodnih
katastrofa), oseajem za orijentaciju u vremenu i prostoru (ptice selice, riba losos, kitovi
itd.), korienjem prirodnog sonara (delfini, slepi mievi i dr.), izvanrednim ulom mirisa
(psi) i sl. Kakva je, u njihovom sluaju, igra fotona i energetskog omotaa?
Iako nevidljiva za ljudsko oko, elija vrvi od aktivnosti i ivota. Elektronski mikroskop
nam je omoguio da zavirimo u njenu ,,vasionu i uivamo u skladu vienog, poeljnoj
harmoniji naeg organizma i nas samih u vlastitom okruenju. Da li je, s obzirom na
prethodno, klica raka zapravo greka u oktavnom bojem ustrojstvu? Ljudska greka u
bojoj kompoziciji za fotonski orkestar. Ko to tamo remeti sklad cepanjem jezgra
vodonika, uranijuma itd? Sve je mogue, pa i da ovek (kao i obino) grei u taktu, visini
tona ili na bilo koji drugi nain naruava veiti sklad Stvaraoeve simfonije. Ali, da nije
upravo tog nesklada ovek ne bi znao ta je sklad, da nije zla ne bi spoznao dobro, da nije
bolesti ne bi uivao u zdravlju, bez nesree ne bi mogao da bude srean... Istini za volju,
svako od pomenutih oseanja ili stanja je relativno. Neko ima snaan oseaj sree samo
zato to je iv, drugi meutim pada u oaj jer ne moe da kupi, recimo, najnoviji model
automobila ili, jo gore, dnevnu dozu heroina.
esto je smeno ta mnogi ljudi nazivaju sreom. Uostalom, svaki to ini vie po
tuem merilu nego po sopstvenom oseanju. Mecena je imao genija da bude veliki besed
nik, ali se zadovoljio da bude samo bogat kurtizan; meutim Seneka je bio isto tako bogat,
ali se smatrao srean samo to je bio filozof. Katon je bio veliki bogata, ali nije uivao u
raskoi nego u vrlini za koju je uostalom, i umro. - Mnogi Ijudi nisu ivot smatrali glavnom
sreom. Epiktet pria kako je Vespazijan poruio jednom senatoru stoiku da e ga ubiti ako
ode taj dan u senat i bude tamo besedio. Ovaj mu je odgovorio da e ipak otii taj dan u
senat i govoriti, dodavi: Tvoje je da me ubije, a moje je da umrem bez straha. Stoicizam
je doktrina filozofa Zenona, ali je, kao oseanje, ta doktrina Sokratova. Ovaj boanstveni
ovek, osuen na smrt, rekao je pre presude za svoje tuitelje glumce i sofiste: Anit i Melit
me mogu ubiti, ali mi ne mogu nakoditi\ 39
39) Jovan Dui, ibid.
Radost i sreu ne moemo uloviti i trajno pripitomiti kao domae ivotinje. Ta osean
ja trae kretanje, stalno menjanje i obogaivanje ivotne simfonije. I najlepa melodija
postaje dosadna ako je stalno sluamo. Ali, mi elimo sigurnost. Moramo stvarati novu,
lepu, ili drugaiju muziku ivljenja. ivot je stvaranje voeno nadom da emo zasvirati
svoje najraskonije note.
Kada smo napeti vrpoljimo se, u bolu se trzamo, grimo, uvremo, krivimo... U ago
niji dolazi do konvulzija. Kao i kada umiremo. Svi pokreti bola su nekoordinisani i arit
mini. Sigurno je da to runo zvui. Kada oseamo zadovoljstvo pokreti su koordinisani
i ritmini. Harmonini. U stanjima veeg uzbuenja postaju bri, ali zadravaju rit
minost i koordinaciju. Orgazam je, kao i smrt, konvulzija. Ali, ritmina i jedinstvena
konvulzija. Razlika je drastina. Ima dosta ljudi koji se plae orgazma zbog ove slinosti.
U reakcijama tela na bol i zadovoljstvo moemo traiti korene naeg oseanja za lepo,
korene ukusa. Svi se raamo sa ukusom. Ako bi smo obrnuli red stvari, mogli bismo se
zapitati zato oseamo zadovoljstvo u pokretima koji imaju ritma, a bol u neritminim i
isprekidanim pokretima. Moda svaka iva elija nosi neki boanski sluh u sebi, pa joj ne
prijaju disonantnost i aritmija. Aritmija srca izaziva paniku kod osobe u kojoj kuca. Da li
ukus proistie iz razliitog reagovanja tela na bol i zadovoljstvo, ili su bol i zadovoljstvo
estetski doivljaji organizma na ,,dobru (lepu) i ,,lou (runu) unutranju muziku?40
Srea je, dakle, krajnje subjektivan oseaj. Ipak, ovek ima prirodno izraenu potrebu
za njom, bez obzira na to ta je moe izazvati. Neko, na primer, moe da uiva u sopstvenoj
melanholiji. Pomalo crno, mada ima i crnjeg, ali ne i nerealno. Ova potreba se javlja i kod
objektivno jakih stresova i trauma. Kao psiholoka zatita, odbrana, to kae narod ,,da
ovek ne prepukne. Povremeno se manifestuje kratkim periodima gotovo spontano
euforino dobrog raspoloenja. Re je o psiholokim predasima kako bi ovek prikupio
snagu da izdri ono to ga je u takvu situaciju dovelo.
Optimizam i pesimizam su istog porekla i razliitog ugla gledanja. Polupuna i
poluprazna aa vina. Polupuna za optimistu, poluprazna za pesimistu. Ista aa, isto vino,
razliiti pogledi.
Seneka je bio u izgnanstvu na Korzici, i odande slao pisma drugima u Rim, teei ih za
ono za to je trebalo da oni tee njega. I pobedilac kralja makedonskog Perseja, slavni P.
Emilijan, kojem su ba u mesecu njegovog trijumfa umrla dva sina, sam dri pogrebni
govor teei Rimljane za ono isto za to su oni njega oplakivali.41
Srea ne zavisi od datog nivoa endorfina, ve od nivoa ostvarenog sopstvenim htenjem.
Eto nas opet kod ugla gledanja. Posveivanje panje lepom i nastojanjem da se i manje
lepi trenuci u ivotu doive kao (ipak) lepota ivljenja, nesumnjivo e uticati na poveanje
nivoa endorfina u organizmu. S druge strane ovoga je neprestano izvlaenje i potenciranje
sumornih sadraja. I za to postoji reenje - vebanje. Ne bez muke, jer, pravi pesimista ne
eli da se izvue iz svog sumornog stanja i depresije. U njemu se na izvestan, iako pomalo
morbidan, nain osea sigurno. Razumom prihvata da moe da mu bude bolje, ali, zato da
se trudi kad je i ovako ,,dobro. To je, u sutini, njegov izbor.
Svaki je ovek po nekoliko puta u ivotu dobijao oseanje konane propasti, kao da ga
je izneverilo tlo pod nogama, krma na brodu, uzde na besnim konjima. Ali se svaki uverio u
40) Neboja Jovanovi, ibid.
41) Jovan Dui, ibid.
to da je posle serije srea dolazila serija nesrea, i obrnuto. U samim momentima oajanja,
ovek ne misli da pored njegove nesree skoro, ukorak ide i srea. Sree i nesree, to su beli
i crni konji koji tre u istom pravcu, blisko i naporedo, tako da as promaknu beli pored
crnih, a as crni pored belih. Tako ide celog ivota, koji je sav sazdan od takve utakmice
belog i crnog. Zato ovek istovremeno preivljuje sreu i nesreu, i onda kad za to i ne zna.
Nema apsolutne nesree i apsolutne sree, i zato ih obe istovremeno proivljujemo...
Neosporno, ovek, i kad misli da je konano propao ne zna da ima jo jedan
neotkriven zlatan rudnik u svom ivotu. Niko nema prava da bude oajnik; oajanje nije
nikakvo uverenje, nego fizika nemo, bolest ili najee glupost. Nesrea nam izgleda
mnogo manja kad o njoj utimo nego kad o njoj govorimo. Govorei o nesrei ona samo
postoje sve dublja i sve crnja. Ko o njoj govori sto puta, on je tim samo poveao za sto
puta. utanje je najbolji lek protiv nesree; ono je i najdostojanstveniji ovekov otpor i
odmazda sudbini.42
Nije neumesno, naprotiv, razmiljati na temu kompatibilnosti fotona i hormona
sree, ak i izvesnog oblika simbiotske veze, proimanja, meu njima. Naime, ve je
uoena veza izmeu smanjenja aktivnosti fotona i opadanja nivoa hormona sree.
Sreom, neretko je dovoljan samo lep dan, izlazak ili zalazak sunca, pogled u prolazu,
cvetna bata, cvrkutanje ptica, srdaan stisak ruke, da ovek zakorai iz tmurnog stanja.
To rade fotoni, to je svetlost. Foton je kvant svetlosti43, a kvant najmanja koliina energi
je odreena pri zraenju kao produkt Plankove konstante i frekvencije. Pored toga, foton
je estica bez mase i naboja. Energija koja, pored toga to dolazi ,,spolja, moe da
pristigne i ,,iznutra. Iz oveka.
Foton sadri energiju Tvorca. On je veza sa Univerzumom, misao, dirka na klaviru,
nota Stvaraoeve partiture, glasnik boanske harmonije. Foton ,,materijalizuje zvuk, ini
ga mentalno ,,opipljivim i potom nosi. ovek, ipak, ne uje muziku Univerzuma? Zbog
nesavrenosti sluha ili, bolje, nekorianja kompletnog potencijala mozga. Kako se ona
stvara? Strujanjem i sudaranjem energije u odreenom ritmu, skladu, po odreenim
nepromenljivim zakonima. Moglo bi, dakle, da se kae da nastaje sama od sebe. Muziku
stvara energija i muzika je zapravo energija.
U vasioni ima samo jedna materija i jedna vrhovna energija sa beskonanim brojem
manifestacija ivota. One se ne kriju. Tu su oko nas, ali mi smo slepi i gluvi za njih... Zvuk
ne postoji jedino u gromu, ve i u munji. Kod nje je on pretvoren u sjaj i boje. A i boje se
mogu sluati... - ,,dodaje Tesla.
ta je, u tom sluaju, muzika koju stvara, komponuje i izvodi ovek? Nita drugo do
sauvano seanje na iskonsku muziku zapamenu u trenutku kad je ovek (kompozitor)
bio sposoban da primi i prevede na sopstveni sluh frekvencije Univerzuma, dakle u
momentu rastereenosti od sopstvenih telesnih ogranienja. Ima i onih otvorenog uma koji
42) Jovan Dui, ibid.
43) Obina svetlost se moe smatrati snopom elektromagnetnih talasa koji istovremeno osciiuju u svim
pravcima i normalni su na pravac prostiranja zraka. Kada se takva svetlost propusti kroz polarizator (filter), sve
osim jedne talasne duine su uklonjene ,,filtrovanjem(( i dobijeni zrak osciluje samo u jednoj ravni: planarno
polarizovana svetlost.
Ukoliko zrak planarno polarizovane svetlosti prolazi kroz hiralnu (optiki aktivnu) supstancu, elektrino
polje razliito interreaguje sa, recimo, ,,levom i ,,desnompolovinom molekula.
Prolaenjem svetlosti kroz molekul, eletroni oko jezgra i u razliitim vezama stupaju u interakciju s elek
trinim poljem svetlosnog zraka.
i nakon roenja ,,hvataju deo muzike Univerzuma (odakle potiu starogrke Muze ili
nadahnutost i inspiracija?) prevodei je na ovekovom rodu razumljiv jezik pristupaan
ljudskom uhu. Zar se, svakome od nas, ne deava da nakon viekratnog sluanja odreene
kompozicije ili melodije imamo utisak kao da smo to ve negde uli, kao da nam u misli
ma oduvek poiva, a neko je to, eto, negde zapisao i izveo da ujemo? Ba tako, to smo ve
,,negde uli. Taj harmonian sklad odreenih tonova prolazi kroz duu, obrauje u svesti
i dobija obeleje linosti, epohe, sveta koji nas okruuje i poprima gotovo materijalni oblik
od koga e nekome da zaigra srce, drugome da ,,prokuva u stomaku, treeg da dovede
u histerino stanje, kod etvrtog da izazove nadljudsku snagu i inspirie ga za dela kojima
e prevazii sopstvene psihofizike mogunosti i dovesti do samog - podviga! Eto i odgo
vora zato nas je (upravo) pesma odra!a. Izrazi poput ,,transformacije, ,,frekvencije,
ujni opseg i sl, samo su tehniki izrazi na putu do due.
Muzika je neuhvatljiva poput fotona. Tu je, osea je, utie na tebe, a ipak ne moe da
je dodirne. Da li se to njome oglaavaju fotoni? Zato da ne. Jure, lete, sudaraju se, lebde,
krue i traju u nekom samo njima znanom unutranjem ritmu i poretku. A muzika tj.
melodija je samo nain da pokau da su tu. Oko nas.
Orfej, sin Traanina Eagra, je najuveniji mitski peva, svira i pesnik. Neki tvrde da ga
je rodila jedan od muza - Kaliopa, Klio ili Polihimnija. Prve pouke u pevanju i sviranju je
dobio od Apolona ili Kaliope, a kao njegovi uitelji se pominju i Idejski daktili ili slavni
peva Lin. Apolon mu je podario liru sa sedam ica, a Orfej joj je dodao jo dve, da bi ih
bilo koliko i muza.
Snaga Orfejeve pesme i svirke bila je udotvorna. Dok je pevao, jata ptica kruila
su iznad njegove glave, ribe su iskakale iz mora, reke su zaustavljale svoje tokove, ste
nje je podrhtavalo, drvee mu je prilazilo da ga zatiti od sunca, a sve ivotinje se saku
pljale kraj njegovih nogu. Melodija Orfejeve lire prevela je divlje hrastove iz Pijerije u
Trakiju, gospodarila je vetrovima i topila sneg na visokim planinama. Preterano? Sum
njam. Muzika smiruje, oplemenjuje, zavodi, nadahnjuje, ali i umrtvljuje, zaluuje,
dovodi do histerije i depresije, a u ekstremnim situacijama podstie i na zlo. Sve u za
visnosti od vrste melodije.
Dokazan je uticaj muzike na vodu, a ivi svet je preteno od nje sainjen. Ako, dakle,
deluje na vodu u posudi, kako li tek, i kojom snagom, deluje na vodu u ivom organizmu,
oveku? Ne lei snaga Orfejeve muzike u njenom (tehniki) virtuoznom izvoenju na liri,
ve u Orfejevoj dobroj volji, dobroj nameri. Dosegao je sam vrh, istina uz pomo bogova.
Mi, smrtnici, u sutini samo idemo za tom nebeskom melodijom pratei nebeski ritam. I ne
samo mi. Cela priroda. Hoda, kree se, ivi i umire. Da nije tog osmotonskog sklada, ne bi
bilo ni boje, ni cvetova, ni leptira. Nieg ne bi bilo osim nitavila. Prelamanje, vibriranje,
prelazi, skladnost, melodinost, luminescencija svetiosti fotona i jo mnogo toga (a u vezi
sa reenim) uslov su postanka, trajanja i opstanka. Bez svih tih elemenata komponovanih i
ukomponovanih u Stvaraoevo Delo, ne bi bilo energije, samim tim ni sklada postojanja
ba kao ni sama egzistencija.
molekula, ispoljavanja specifinih svojstava itd. Virusna elija je, s druge strane, oko 300.000
puta vea od atoma i, poput elektrona kod atoma, na spoljnoj opni ima eere, nezamenjive
komunikacione inioce u elijskoj interakciji. S tree strane, bakterije imaju polisaharidni
omota. Imajui ovo u vidu, namee se pitanje: zato hibridizacijom virusa i bakterije virus
dobija dodatnu razomu snagu, viestruko veu u odnosu na prirodne vimse? Isti princip se
moe primeniti na energetskom nivou, u sluaju fuzije atoma koju ovek, koliko mi je pozna
to, jo uvek nije uspeo do kraja da izvede u kontrolisanim laboratorijskim uslovima. Fuzijom
bi trebalo da se povea atomska masa jezgra i, samim tim, ostvari nov kvalitet u energetskom
potencijalu elektrona. Posledica bi mogla da bude izuzetan rast energetskog potencijala uz
maksimalno zagrevanje. Kako je energija (bez obzira na njen potencijal odnosno snagu) sve
dena na nivo elektrona i to u obliku fotona, dolo bi do snanog emitovanja (isijavanja) ,,vika
fotona odnosno dobijanja nove, izuzetno snane i za oveka upotrebljive energije.
Kako je kod atoma i hibridnog virusa na spoljnjem omotau naelektrisanje negativno,
mogue je nazreti objanjenje mehanizma smrtonosne igre nametnute oveanstvu. Pona
jpre preko polisaharida, u izvesnom smislu graninom podruju materije i energije. Valja
lo bi, naime, dokazati da su polisaharidi prostorne konstrukcije, po ponaanju i grai
veoma sline atomima od kojih su nainjeni. Veoma lako se meusobno spajaju stvarajui
velike molekule, ali istovremeno poseduju i sposobnost postepenog razgraivanja zbog
ega je njihova uloga u prirodi stvaranje i skladitenje energije. Upravo zahvaljujui ovim
dragocenim svojstvima, elije i mikroorganizmi ih, pored ostalog, koriste za prenos ener
getskih signala i, zato da ne, ak i smrtonosnih energija.
Poetkom prolog veka, grupa ruskih naunika je uz pomo najobinije laboratorijske
opreme dola do iznenaujuih rezultata. Koristei odvojene male posude od kvarcnog
stakla koje nisu doputale mogunost kontaminacije unutranjosti preko vazduha, spek
tralnom analizom su na dodirnim takama posuda (gde su postavljeni i filteri) precizno
utvrdili talasnu duinu najpogodniju za prenos informacija. Nalazila se u opsegu - ultralju
biastog svetla!
U nastavku eksperimenta, ruski naunici su izvrili i veliki broj ispitivanja u vezi
mogunosti prenoenja zaraze sa obolelih na zdrave elije, naravno, odvojenih kvarcnim
staklom. I opet su najbolji rezultati postignuti u ultraljubiastom delu sunevog spektra.
Informacija je bez problema prola kroz kvarcno staklo, ,,dostavljena je kulturi zdravih
elija i ova je uskoro poela da pokazuje prve znake zaraenosti. U okviru istog istraivan
ja i istim principom, pomenutim naunicima je polo za rukom da u potpunom mraku
pokrenu elije luka iz latentnog stanja u fazu deobe. Stabljika luka je, dakle, poela da se
razvija i bez uticaja direktne suneve svedosti.
Tridesetih godina prolog veka, profesor Pop, nauni saradnik uglednog instituta za
nuklearnu fiziku u Nemakoj, doao je na ideju da proveri istinitost tvrdnji ruskih nauni
ka. Sa svojim doktorantom je napravio ureaj koji je omoguavao ,,itanje, ili prerciznije brojanje pojedinanih impulsa fotona, i nazvao ga ,,foto-multiplajer. Zahvaljujui ovom
ureaju, doli su do zakljuka da su glavni izvor biofotona, kako su ih nazvali, nukleusi
odnosno DNK ivih organizama - elija, virusa, bakterija!
Prema podacima iz literature, profesor Pop je prvi postavio tezu o postojanju jedne
komponente informacije (u sklopu vidljivih struktura molekula koji uestvuju u stvaranju
DNK) sadrane u kontinuirano prisutnom zraenju na frekvenciji UV talasa, i druge (kom
ponente) koja zrai u infracrvenom spektru.
da je energija = preeni put x vreme? Da li je mogue kretanje bez energije? Elektron bez
energije nije elektron, ne postoji. A gde je faktor - vreme?
Ako je tano da je foton kvant svetlosti (a kvant najmanja koliina energije
odreena pri zraenju kao produkt Plankove konstante i frekvencije) koga elektron
snagom, veliinom i negativnim elektrinim potencijalom, privlai i ,,zarobljava,
onda bi sledstveno tome i foton morao da bude polarizovan. Sa predznakom ,,plus ili
,,minus, jo uvek ne postoji nain da se odredi. Ali, ako ga elektron privlai, trebalo
bi da je - pozitivan.
S obzirom na vezu elektrona i jezgra atoma, ima smisla upitati se da li zaista uopte
nije vano sa kog atoma elektron dolazi, tj. iz ije orbite je ,,iskoio, atoma ,,x ili ,,y ili,
pak, ,,z? Zato je to vano? Moda upravo iz toga proishode njegove kvalitativne osobine
ili, jo bolje, osnovne razlike u kvalitetu njegovih fotona. Koliina je, u ovom sluaju,
manje vana.
Da li se fotoni mogu shvatiti kao oblik hetero-brzih talasa gde svaki ponaosob nosi
deli informacije? Jo nije precizno utvreno kako se foton kree. Neki pokuavaju da nau
reenje u hologramskom (trodimenzionalnom) zapisu iz koga se, osvetljavanjem polarizo
vanom svetlou, dobija izvorna informacija.
Do sada u oblasti biologije nisam naiao ni na jednu teoriju koja ukazuje na znaaj
fotona za eliju. Neto malo se na tu temu govori kod fotosinteze, ali su iz toga izuzete elije.
Imajui u vidu da je foton energija i prenosnik informacije, postavlja se pitanje u
kakvoj su vezi nivo i kvalitet njegovog energetskog potencijala sa kvalitetom informacije.
Pitanje postavljeno na ovaj nain istovremeno nudi i odgovor: vei je onaj energetski poten
cijal koji nosi kvalitetniju informaciju. I obratno.
Na ovom mestu je Jang dao mati na volju. Shvatio je, naime, da svetlo sasvim sigurno
funkcionie na isti nain kao zvuk. Ukoliko se uperi svetlost na pare kartona sa dva tanka
paralelna proreza, kad se dva zraka pojave i ponovo spoje, vidi se uzorak svetlijih i tamni
jih ,,traka. Dva zraka se uzajamno ponitavaju na nekim mestima. Ba kao i dva zvuka tj.
tona. To je moglo da znai samo jedno: da je svetlost talas kao i zvuk.
Danas se sve, od optikih vlakana do izrade naoara, temelji na zamisli da je svetlost
talas. Ali, u ono doba je ta zamisao bila ista (nauna) jeres. Od Njutna pa nadalje, verova
lo se da se svetlost sastoji od siunih estica. Jangova je radikalna misao doekana glas
nom porugom. Njegova je hipoteza da svetlost putuje u talasima bila kontroverzna. Pro
tivureila je 150-godinjem modelu svetlosti kao esticama. Jang je uzvratio udarac, a
posluio se primerom povrine vode na jezeru: ako pogledate kako talasi putuju povrinom
jezera, videete kako putuje svetlost. Jangova predavanja i pozivanja na taj model, bili su
snaan argument u korist nove teorije koja e objasniti kako vidimo i kako svetlost putuje.
Trebalo je nekoliko decenija da Ijudi postupno shvate da teorija talasa objanjava niz do
tada neobjanjivih optikih pojava. Zamisao o svetlosti kao talasu, danas se slavi kao jedno
od najveih otkria. Konano su (i) boje bile objanjive. Ba kao to razliite frekvencije
zvuka daju razliite tonove, tako i razliite frekvencije svetlosti daju razliite boje.
Jang je izvodio eksperimente sa kartonima izrezanim u obliku kruga i razliito obo
jenim segmentima, koje je brzo vrteo. Uvideo je da se, ako se kartoni vrte dovoljno brzo,
samo tri boje mogu spojiti u belu - crvena, zelena i plava boja. Na osnovu toga je zakljuio
da mnoge razliite boje, koje ljudi misle da vide, nastaju spajanjem ovekovih reakcija na
samo tri frekvencije - crvenu, zelenu i plavu. Ako je taj model ispravan, to bi objasnilo slepi
lo na boje od koje je patio njegov prijatelj - Do Dalton...
Tomas Jang je, dakle, istraivao u oblasti zvuka, otkrio neto novo o svetlosti a tek
naslutio ono oko ega savremeni teoretiari fizike lome koplja. talasasto kretanje i polja!
Elem, otkriveno je i da smo svi sastavljeni od istog osnovnog materijala. Na najos
novnijem nivou sva iva bia su, ukljuujui i ljude, snopovi (svenjevi) kvantne energije
koji neprestano izmjenjuju informacije s tim neiserpnim morem energije. iva materija
emituje slabu radijaciju, kljuni aspekt biolokih procesa. Informacije potrebne za sve iv
otne procese (od meuelijske komunikacije do izuzetno opsenih procesa regulisanja
DNK) pristiu razmenom informacija na kvantnom nivou. Ispostavilo se da saobrazno
kvantnim procesima deluje ak i ovekov um koji je, navodno, potpuno van zakona mater
ije. Misli, oseaji i sve druge, vie kognitivne funkcije, povezane su sa kvantnim informaci
jama koje istovremeno pulsiraju kroz ovekov mozak i telo. Ljudska percepcija je rezultat
meudelovanja subatomskih estica ovekovog mozga i mora kvantne energije. Doslovno
smo u rezonansi sa naim (okolnim) svetom.
Re je o besprekorno izvedenim ogledima i eksperimentima u najuglednijim ustanova
ma kao to su Prinston (Princeton), Stanford i vrhunski instituti u Nemakoj i Francuskoj.
Problem se, meutim, sastoji u tome to je ovim eksperimentima ugroen veliki broj svetih
doktrina. Samo jezgro savremene nauke. Jednim udarcem su osporeni mnogi temeljni
bioloki i fiziki zakoni. Po svoj prilici, otkriven je nita manje nego klju za sve obrade i
razmene informacija u naem svetu, od meuelijske komunikacije do percepcije sveta
uopte. Ponueni su odgovori na neka od najvanijih biolokih pitanja o ljudskoj morfologi
ji i svesti. Ovde, u takozvanom ,,mrtvom prostoru, mogue je da lei klju samog ivota. I,
ono to je moda najvanije, dokazano je da smo na najosnovnijem nivou svi meusobno
prenosioci, zbirno nazvane ,,bozoni, imaju po jednu celu jedinicu spina. Kod super
simetrije je ova asimetrija ispravljena na sledei nain: svaki bozon ima svog fermion
skog partnera i svaki fermion svog bozonskog partnera. I za to su dobili primerene
nazive. Supersimetrini ortak elektrona zvao bi se ,,selektron, a partneri svih leptona
imali bi zbirni naziv ,,sleptoni. Drugari naih kvarkova zvali bi se ,,skvarkovi. Svaki
bozon, imajui spin 1, dobio bi partnera sa spinom 1/2 i sa nazivom koji bi se pravio
dodavanjem sufiksa ,,ino - na primer, partner gluona bio bi ,,gluino, fotona ,,fotino,
estice W ,,vino, a uz Z bi doao ,,zino.
Ipak, previe. Previe estica, previe sila. Jo gore je to to se mnoge estice (i to
kvarkovi i leptoni) meusobno razlikuju iskljuivo po svojim masama, koje kao da su im
nasumce ,,date. ak se i sile meusobno razlikuju uglavnom zbog razliitih masa koje su
,,pripisane esticama-nosiocima. Problem se sastoji u neusaglaenosti. Konsultovanjem
teorije o poljima sila koje se ubedljivo slau sa svim podacima i pokuajem predvianja
rezultata opita koje tek treba izvesti na vrlo visokim energijama, dobiemo gomilu neprih
vatljivih besmislica. Oba problema mogu biti (moda) reeni jednim predmetom i jednom
silom koje bismo mogli obazrivo da ugradimo u standardni model. Taj predmet i ta sila
imaju isto ime: Higs.
Higsova estica mogla bi da daje masu esticama koje je nemaju, i time da prikriva
istinsku simetriju sveta. Bizarna zamisao i put do nje kojim je ovek ve iao: od molekula
do hemijskog atoma, odatle do jezgra, pa do protona i neutrona i, najzad, do kvarkova.
Prema novoj zamisli, sav prostor sadri u sebi jedno polje, Higsovo polje. Ono proima sav
vakuum i svuda je prisutno. estice pod njegovim dejstvom dobijaju masu. Ali, estice ve
dobijaju energiju od badarskih - gravitacionog ili elektromagnetnog - polja. Na primer,
ako se blok olova iznese na vrh Ajfelove kule, stie potencijalnu energiju promenom mesta
u zemljinom gravitacionom polju. Poto je E = mc2, ovo poveanje potencijalne energije jed
nako je poveanju mase sistema olovni blok - Zemlja. Ali, ta masa (m) se zapravo sastoji iz
dva dela. Jedno je masa mirovanja (m = 0), ona koja se meri u laboratoriji kad estica miru
je, a drugi deo estica ,,stie kretanjem (recimo, protoni u kolajderu Tevatron) ili potenci
jalnom energijom u nekom polju.
Masa koju Higs daje upravo je masa mirovanja. Zapravo, u jednoj verziji Higsove teori
je, svu masu stvara Higsovo polje. Druga razlika se sastoji u tome to razne estice usisaju,
upiju u sebe, razliite koliine mase.
Higsov uticaj na mase kvarkova i leptona podsea na otkrie Pitera Zemana iz 1896.
godine, kada je otkrio da energetski nivo jednog elektrona u jednom atomu moe biti
,,rascepljen na vie nivoa primenom magnetnog polja. To polje (ovde igra Higsovu
ulogu) razbija simetriju dotadanjeg prostora elektrona. Na primer, pod uticajem magne
ta jedan energetski nivo se rascepi na tri nivoa: nivo A dobija energiju od tog magnetnog
polja, nivo B gubi energiju, a nivo C se uopte ne izmeni. Re je o jednostavnom kvant
nom elektromagnetizmu.
Bizarna Higsova zamisao je sa velikim uspehom iskoriena u formulisanju elek
troslabe teorije: Higsovo polje je predloeno kao ,,prikriva jedinstva elektromagnetne i
slabe sile. U jedinstvu postoje etiri estice-prenosioca bez mase - W+, W-, Z0 i foton - i sve
prenose elektroslabu silu. Zahvaljujui Higsovom polju, obe W i Z upijaju esenciju Higsa i
postaju teke, a foton ostaje nedirnut. Zato se elektroslaba razlomi na slabu i elektromag
netnu, ije odlike odreuje foton koji nema masu. Higs, dakle, zahvaljujui sposobnosti pri
davanja mase, prikriva simetriju. Mase ove W estice i Z estice uspeno su predskazane,
izvedene iz parametara elektroslabe teorije.
etrdesetih godina minulog veka, inilo se da je pitanje jasno fokusirano: dve estice su
odlino simbolizovale zagonetku mase - elektron i muon. inilo se da su istovetne u svakom
pogledu, osim to je muon dvesta puta tei od svog perolakog srodnika. Deava se da neki
elektron uleti u neko jezgro i tu ostane zarobljen, a posledica je da izleti jedan neutrino, a
jezgro da odskoi unazad pod udarom elektrona. Moe li i muon ovo? Dokazano - moe!
Ako nita drugo, Higsovo polje bar daje zajedniki izvor svake mase i svih masa.
Promena mase sa promenama kretanja tela, zatim promena mase pri raznim konfigu
racijama sistema i, najzad, injenica da neke estice (foton svakako, a neutrino moda)
imaju nultu masu mirovanja - to su tri stvari koje bacaju sumnju na uverenje da je masa
osnovna odlika materije. Pria o Higsu postaje branjiva: masa nije unutranja odlika
samih estica ve se nastaje iz meudelovanja estice i njene okoline. Naelektrisanje je
unutranja odlika same estice a to je i spin. Pomisao da masa to nije postaje jo
verovatnija ako se ima u vidu da je masa svih kvarkova i svih leptona jednaka nuli. Ako
bi tako bilo, oni bi imali jednu zadovoljavajuu simetriju, hiralnu, u kojoj bi njihovi
spinovi bili za veita vremena spojeni sa njihovim pravcem kretanja. Ali, ovu idilu
prikriva fenomen Higs.
Bilo je govora o badarskim bozonima i njihovom spinu 1 i esticama materije, fermi
onima, sa spinom 1/2. ta je Higs? Bozon sa nultim spinom. Re spin podrazumeva
usmerenost u prostoru. Higsovo polje, meutim, daje masu predmetima na svim mestima
i to bez ikakvog usmeravanja. Zato se ponekad kae da je Higs skalarni bozon.
Neutralna teka estica sa posebnim odlikama se naziva - Higsova. Prethodno je
bilo rei o Higsovom polju, ali i polja su kvantna, a kvanti polja su estice - jedan
odreeni niz estica. Mogue je da postoji samo jedna Higsova estica ili porodica
Higsovih estica. Meutim, za neke estice je Higsovo polje kao gusto ulje, kroz njega
tromo prolaze usled ega deluju kao da su masivne. Za druge estice je Higsovo polje
kao voda, kroz njega se lake kreu. A za neke estice, kao to su fotoni i moda neutri
ni, Higsovo polje je - nevidljivo.
I konano: Higsova zamisao se naziva i skrivena simetrija, odnosno spontano sla
manje simetrije. U fiziku estica uveo ju je Piter Higs sa Univerziteta Edinburg. Onda su je
upotrebili teoretiari Stiven Vajnberg i Abdus Salam, radei nezavisno jedan od drugoga, i
pomou nje objasnili kako se to moe jedna objedinjena i simetrina elektroslaba sila, koju
prenosi srena porodica sainjena od etiri estice-glasnika bez ikakve mase, preobratiti u
dve veoma razliite sile: u QED (kvantnu elektrodinamiku) sa fotonom koji ostaje bez
mase, i u slabu silu koju prenose masivne estice W+, W- i ZO. Vajnberg i Salam su gradili
na ranijem radu eldona Gleoua, koji je, idui stopama Dulijana vingera, naprosto znao
da mora postojati jedna unutarnje dosledna, objedinjena elektroslaba teorija, ali nije ba
sloio sve pojedinosti u jednu celinu. Radili su na ovoj stvari i Defri Goldstoun, Martinus
Veltman i erar tHuft.
Drugi nain da gledamo Higsa jeste iz perspektive simetrije. Pri visokim temperatura
ma simetrija se otkriva naem vidu - kraljevska simetrija, ista jednostavnost. Pri niim
temperaturama ona biva skrena.46
46) Lion Ledermen, ibid.
Ilustracije radi, magnet je to to jeste zato to pri niskim temperaturama njegovi atomi
(,,magnetii) ostaju postrojeni. Magnet ima poseban pravac, osovinu sever-jug. Znai,
izgubio je onu simetriju koju je posedovao dok je bio obino pare gvoa kod koga su svi
prostorni pravci jednako ,,vredni. Ovo moe da se ,,ispravi zagrevanjem magneta dok se
ne vrati u preanje stanje obinog, nemagnetnog, gvoa. Toplota goni molekule da se
uzrujano kreu tamo-amo, tako da ,,magnetii (atomi) napuste svoj strog poredak i krenu
kud koji. Eto istije simetrije.
Ili, kod savrene kugle ispunjene vodenom parom na vrlo visokoj temperaturi, simetri
ja je savrena. Hlaanjem e se nakon izvesnog vremena pojaviti bara vode sa neto leda
na povrini iznad koga e ipak ostati i malo zaostale vodene pare. Simetrija je upropae
na najjednostavnijim hlaenjem koje je ,,dopustilo ispoljavanje dejstva sile tee. Vraanje
preanje simetrije se, naravno, postie zagrevanjem.
U Maksvelovo doba, fiziarima je bio neophodan izvestan medijum kojim bi sav
prostor bio proet. Kroz njega bi se prostirali talasi svetlosti i druga elektromagnetna
talasanja. Nazvan je eter i odreene su odlike koje mora da poseduje kako bi bio u
,,funkciji. Eter je ujedno dao i apsolutni koordinatni sistem na osnovu koga je bilo
mogue izmeriti brzinu svetlosti. Ajntajnu je ,,sinulo da je eter nepotreban tovar koji
samo optereuje Vasionu. To je ona ,,praznina, ono ,,nita koje je izmislio (ili otkrio)
Demokrit. Danas se za nju koristi naziv vakuumsko stanje i sastoji se od onih oblasti
kosmosa gde nema ba nikakve materije i gde nema nikakve energije, a ni impulsa. Ono
je nita, ba nita. Dejms Bjorken, govorei o tom stanju, kae da je bio u iskuenju
da uradi u fizici ono to je Don Kejd uradio u muzici: da publici odsvira etiri minuta
i dvadeset dve sekunde... niega. Tiine. (Sa tim se, naravno, ne bi sloio Nikola Tesla
koji je, kau, jednom prilikom rekao: Vakumi su najvei izvori energije. Ono to pred
stavlja prazninu samo je manifestacija neprobuene energije. Nema na Zemlji praznine,
niti u vasioni...)
Ali, da bi Higsovo polje funkcionisalo, neophodno je postojanje (i u opitima potvreno)
bar jedne Higsove estica, elektrino neutralne. Ona bi mogla da bude tek ledenog brega
Higsovih bozonskih kvanta, a svi zajedno bi dovrili opis ovog novog etera. Odnosno, bar
neke od estica koje predstavljaju Higsov eter moraju imati spin jednak nuli, moraju biti
blisko ali tajanstveno povezane sa masom i moraju se ispoljiti na temperaturama jednakim
energiji manjoj od 1 TeV.
Istina, postoje nesuglasice u vezi strukture Higsa. Jedni misle da je Higs temeljna es
tica, drugi veruju da je Higs sagraen od nekih novih predmeta, nalik na kvarkove, koji bi
jednog dana takoe mogli biti vieni u laboratoriji, trei, zaintrigirani ogromnom masom
najvieg kvarka pomiljaju da bi Higs mogao biti sagraen od jednog najvieg i jednog anti
najnieg kvarka koji su u vezanom stanju. Novi eter je, dakle, referentni okvir za energiju,
u ovom sluaju potencijalnu energiju. Badarske teorije izruuju u vakuum razne svoje
zahteve, kosmolozi iskoriavaju lanu energiju vakuuma, a tokom razvoja Vasione taj
isti vakuum uspeva i da se rastee i iri.
Znai, Higs je neto veoma dobro. Pa zato onda nije i opteprihvaen? Piter Higs, koji
je toj estici pozajmio svoje prezime (ne svojom voljom), sad radi na drugim stvarima. Velt
man, jedan od arhitekata Higsove estice, kae da je ona tepih pod koji nastojimo da pome
temo sva svoja neznanja. Gledou je jo neugodniji, on kae da je Higsova estica klozet u
koji bacamo sve to je u naim teorijama neusaglaeno, a onda povuemo vodu. Postoji i
jo jedna primedbica, moda jaa od svih tih ostalih kritika: nije naen jo nijedan, ba ni
najmanji dokaz o postojanju Higsove estice.
Kako bi ovek mogao dokazati da to polje postoji? Higs, ba kao i QED, QCD, ili
slaba sila, ima svoju esticu-nosioca, a to je Higsov bozon. Dokazati da Higs postoji?
Pa, dovoljno je pronai taj bozon. Standardni model prikladno je snaan da nam kae
da od svih Higsovih estica koje moda postoje (a moda postoje mnoge), ona sa
najniom masom mora da ima teinu manju od 1 TeV. Zato? Zato to, ako bi ta tei
na iznosila 1 TeV ili vie, standardni model bi postao neusaglaen, pao bi u krizu
jedinstvenosti.
Higsovo polje, standardni model i naa predstava o tome kako je Boginja napravila
Vaseljenu, sve te tri stvari zavise od otkrivanja Higsovog bozona. Naalost, na planeti
Zemlji jo ne postoji nijedan akcelerator koji bi imao dovoljno energije da napravi es
ticu teku 1 TeV.47
Samo toliko i tek tako?
Isak Njutn u 17. veku, u knjizi Principia, tvrdi: ovek mora da poe od onoga to
mu govore ula i razum da bi shvatio dejstvo mikroskopske estice od kojih su sastav
ljena tela. Istraivanje svojstva svetlosti ga je navelo, ba kao prethodno i Galileja, da
svetlost tumai kao mlaz estica. Na kraju knjige ,,Optika daje saet pregled svih
dotadanjih saznanja o svetlosti, da bi se potom ,,bacio u budunost s hrabrou od koje
zastaje dah:
Zar nemaju estice raznih tela izvesne moi, svojstva ili sile kojima deluju na daljinu,
ne samo na zrake svetlosti da ih odbijaju, prelamaju ili savijaju, nego i jedno telo na drugo,
pri emu nastaje veliki deo pojava u prirodi? Jer dobro je poznato da tela deluju jedno na
drugo gravitacionim, magnetnim i elektrinim privlaenjima, a ti primeri ukazuju na
sklonost i usmerenje prirode i ine da nije neverovatno da bi mogle postojati jo neke sile
privlaenja... druge sile, koje doseu samo do rastojanja tako malenih da mi njihovo posto
janje jo nismo zapazili; mogue je, uz to, da elektrina privlanost deluje na malim rasto
janjima, ak iako nije trenjem pobuena...
Ovaj citat zvui kao predskazanje velikog objedinjenja svih sila, ak i onih u tom
trenutku oveku nepoznatih. Sveti Gral fiziara devedesetih godina minulog veka! Njutn,
dakle, poziva na traganje za silama u samom atomu koje, za razliku od gravitacije, deluju
na mikroskopski malim rastojanjima i dodaje:
Kada se sve uzme u obzir, ini mi se verovatno da je Bog na poetku stvorio materi
ju u esticama stamenim, masivnim, tvrdim, neprobojnim i pokretnim... a te primitivne es
tice, osim to su stamene... jesu i tako tvrde, da se nikad ne mogu istroiti, niti razlomiti na
komade; ni jedna obina sila ne moe podeliti ono to je Bog sam, prilikom Postanja sveta,
nainio da bude jasno..,
Iako bez vrstih dokaza, Njutn je na osnovu sopstvenih pretpostavki odredio pravac
razvoja fizike koja je polovinom 20. veka zakoraila, da bi na prelazu dva milenijuma zala
u mikrosvet fotona.
Ruer Josip Bokovi je roen 1711. godine, dakle esnaest godina pre smrti Njutna.
Po roenju Dubrovanin, vei deo ivota je proveo u Rimu prouavajui i podravajui Njut
nove teorije. Ipak, verovao je da e zakon gravitacije ,,pasti na atomskom odnosu veliina
gde su sile privlaenja zamenjene - oscilacijama. Smatrao je da je materija sazdana od es
tica koje nemaju dimenzije. A ako je to tako, onda se ove estice mogu nazvati geometri
jskim takama. Pored toga, prvi je doao na ideju o postojanju polja sila kojima se moe
objasniti meusobno delovanje tela na odstojanju.
Engleski fiziar Majkl Faradej je u 19. veku otiao korak dalje. I sam verujui da je
atom matematika taka, ipak je doveo u vezu atom i elektrine sile zahvaljujui emu je
objanjen i tzv. hemijski afinitet - meusobno privlaenje atoma. Faradejevi zakoni su jasno
nagovetavali postojanje atoma elektriciteta.
Irski fiziar Dord Donstoun Stouni je jo 1874. godine skovao termin ,,elektron za
koliinu naelektrisanja izgubljenu u trenutku nastanka jona od atoma.
Dozef Don Tomson, britanski fiziar, objavio je 1898. godine da su elektroni sasto
jci atoma a katodni zraci - elektroni ,,otrgnuti od atoma. Do tada su naunici smatrali da
atom nema strukturu i da ga je nemogue ,,presei. Ovim je atom konano ,,pocepan i
otkrivena prva elementarna estica.
U gotovo nestvarnom svetu atoma, manje-vie je prihvaeno da je poluprenik elek
trona jednak nuli. Ovo, meutim, izaziva izvesne nedoumice. Ako je poluprenik jednak
nuli, ta se kree? Kako moe da ima masu? Gde je, u tom kontekstu, naboj? Elektron je
realan, postoji. Ima masu. Naelektrisanje. Spin. Poluprenik - nema!? Ovo se sa neim kosi.
Logikom? Razumom? Intuicijom? Elektron je kontraintuitivna estica? Ovo pomalo lii na
modane sklekove... Ceo mikrosvet je kontraintuitivan. Takaste mase, takasti naboji, roti
rajue take... su matematiki dokazani modaliteti i svojstva estica u atomskom svetu, ali
za nas zauvek nestvarni ma koliko pojmljivi. Naa ula, uprkos sposobnosti rasuivanja su
krajnje ograniena.
Nobelovac Nils Bor, jedan od zaetnika kvantne teorije, rekao je da onaj ,,ko kvant
nom teorijom nije okiran, nije je ni razumeo. Jedan od najvanijih postulata Borovog
rada glasi: Zraenje se deava kada elektron preskae sa vieg energetskog nivoa na nii,
tj. niu orbitu; ono to biva izraeno je foton, a energija tog fotona je jednaka razlici
energija elektrona kad je na vioj i kad je na nioj orbiti. Ukoliko elektron preskae sa
polaznog na prvi vii energetski nivo, pojee upravo onaj paketi energije (foton) koji e
mu omoguiti taj skok.
Tridesetih godina prolog veka, Volfgang Pauli je sugerisao postojanje estice neutri
na kao mogue objanjenje za manjak energije u beta-raspadu u kome iz atomskog jezgra
,,izlee jedan elektron. Paulijevi neutrini su uvek bili uz elektrone. Fiziari su, meutim,
vremenom doli do saznanja da postoje bar dve vrste neutrina: Paulijev i neutrino povezan
sa muonima (esticama koje nastaju sa neutrinima prilikom raspada estica zvanih pion).
Pretpostavka je da se muon raspada na po jedan elektron i foton, i to tako to se prvo ras
pada na jedan elektron i dva neutrina - jedan normalan i jedan antineutrino - da bi se,
potom, ova dva neutrina (materija i anti-materija) meusobno potrla i proizvela foton.
Veliki broj eksperimenata izvedenih do 1957. godine je ukazivao na postojanje
savrene simetrije izmeu materije i antimaterije. Ukoliko je to tano, onda nije jasno
zato nema antimaterije na Zemlji, u Sunevom sistemu, prema nekim nalazima ni u
ostalim galaksijama? Jedna od pretpostavki je da je prilikom hlaenja kosmosa nakon
Velikog praska dolo do potiranja materije i antimaterije. Kosmos je, sledei ovu pret
postavku, potom u sutini bio ,,ispunjen istim zraenjem i to tako niskog energetskog
nivoa (naboja), da nije bilo mogue stvoranje materije. Pa, mi smo ,,materija! Ba tako.
Verovatno kao produkt nesavrenosti simetrije. Izgleda da je ipak bilo malice vie
materije nego antimaterije...
Neto je, dakle, naruilo simetriju. A moda i nije! Mogue je da je samo prikrivena ili
da je, usled nekog nepoznatog uticaja, stvoren samo privid nesimetrinosti. Eto nas opet
kod - boje estice. Da, upravo je ona pred naim nesavrenim umom i ulima ,,zamaglila
simetriju. Tu je, egzistira, ali za nas ,,ne postoji. Jer, boja estica je ,,sve i svuda. Ne elim
i nemogue je boju iskru svesti na foton. Nemerljivo je vie od toga. Sam ivot je obasjan
bojim dahom i bojom iskrom. Deo samo obasjan, deo nadahnut, deo proet, deo ispun
jen, ali, sve je to - Gospod!
injenica je da se na samoj granici nauke raaju nove ideje koje prkose svim
ovekovim uverenjima o funkcionisanju sveta i nas samih. Nova otkria dokazuju ono to
je religija oduvek tvrdila: ljudi su mnogo vie od mesa i kostiju. Nova nauka pokuava da
odgovori na pitanja koja su vekovima muila naunike. Bolje reeno, nova nauka je nauka
o - udesnom. Ve decenijama se izvode dobro osmiljeni eksperimenti iji rezultati opovr
gavaju priznatu biologiju i fiziku pruajui obilje podataka o centralnoj organizacionoj sili
koja upravlja naim telima i ostatkom svemira.
Etar je hipotetiki suptilni oblik materije, koja ispunjava itav prostor, ak i izmeu
atoma, i izmeu svetova. O etru niko ne zna nita objektivno, ali je nauka bila prisiljena da
pretpostavi njegovo postojanje da bi objasnila odreene fenomene.
Dakle, nauka smatra da talasi u etru, kad se pokrenu, putuju dok ne dou u dodir sa
materijom koja je u stanju da primi njihove etarske vibracije i reprodukuje ih u obliku
toplote i svetlosti. Drugim reima, izvorna svetlost i toplota Sunca ne ,,putuju do Zemlje
da bi se tu osetili ve naprotiv, izvorna solarna toplota i svetlost uspostavljaju talase u etru
koji putuju dok ne stignu do Zemlje gde se, kada naiu na pogodan materijal, reproduku
ju ili ,,transformoiu u vibracije svetlosti i toplote sline onima iz izvornog impulsa. A mi
na Zemlji oseamo toplotu i vidimo svetlost...49
Stvoreni nemoni?
Sva je prilika da sve due dolaze na ovaj svet sa istim potencijalima, bez obzira na
osoben genetski sklop organizma. Sve ostalo je, u manjoj ili veoj meri, uslovljeno socijal
nim okruenjem. uo sam za izreku, kau katolikih, svetenika: dajte nam dete do este
godine, posle je - vae! ovek, znai, moe da realizuje svoje potencijale do visoke
uspenosti ili, s druge strane, potupne degradacije. Psihike i fizike.
Kuda vodi ovaj put? Kakva e ga svetiljka obasjavati ako je svetlost relativna? ta
znai vidljivo? Za koga? ta su duhovne oi? Bog ne upravlja samo ovim (materijalnim)
svetom, za koji mislimo da je jedini. Stvaraocu je on neto sasvim drugo od predstave
zemaljske vlade iz senke umiljene da Njemu nalii i poseduje Njegovu mo. Relativi
zovanjem vrednosti ivota otkriem da je ivot vean i neunitiv, oduzimanjem bojeg
daha nevinima, potvruje samo sopstveno poreklo iz praha i pepela. Sreom,
ogranienog roka trajanja.
Vladari iz senke veruju da poseduju celokupno svetsko znanje. Da su ga osvojili.
Ubeeni su da imaju razreenje od praroditeljskog greha i bezgreno pravo na jabuku saz
nanja. O, jada li u njihovim skuenim mozgovima. Ako su ubeeni da ve ubiru korist od
tog ploda znanja dobra i zla mala im je vajda, jo manje znaje, a najmanja - mudrost. Da
nije tako, ne bi inili to to ine. Od Prvog i Drugog svetskog rata, preko Srbije i Iraka, do
zamrzavanja zauvek trulenih sopstvenih zemnih ostataka. Uzalud im (navodno) znanje,
poput svinjama biseri.
Sklanjanjem pogleda od realnosti, oveanstvo u crno zavijaju. Sopstveno shvatanje
dobrote, sa Svevinjom poistoveuju. Spaljivanjem zagovornika materijalistikog pogleda na
svet, brane bedem sopstvenog materijalistikog shvatanja. Samo sa drugim predznakom.
Imam - jak sam; posedujem - pametan sam; gomilam - svemoan sam; samo su odrazi toga.
Pa ipak, skriveni u mijim rupama drhte da e to izgubiti i, iako sa jednom nogom odavno
u posmrtnom kovegu, veruju da e osegnuti besmrtnost. Hoe, ali ne oekivanu.
Hitler je njihov odraz. Dodue, primitivniji. Imao je ideju i znao da se dobro skrije. U
vujoj ili pacovskoj jami, svejedno. Dosta su od njega nauili. ak i preko toga na vlastitom
iskustvu. Propadljivost tela ih jo uvek mui. Klonirajui ivotinje, ve kloniraju sebe. Prob
lem je u tome to im se ne dopada ono to vide. U sopstvenim oima su sami sebi lepi. I
pametniji. Nije im lako.
49) Viljem Voker Etkinson: Mo uma, tajna mentalne magije
Samo je Gospod iznad dobra i zla, samo On razume i moe da prata. Ostalo je sve
opsena. Za svako svoje zlo, nareeni trae dobro opravdanje. I nalaze ga samo u sop
stvenom mozgu. Cilj ne bira (i opravdava) sredstva izmislili su da bi umirili od Stvarao
ca dobijenu savest ,,da njome raspolau po svojoj volji i nahoenju. I, po cenu - due.
Dok ne doe Vreme...
Sve su lepo spakovali u sopstvenu emu, njihovu viziju harmonine budunosti. Za
njih ubijanje i smrt nevinih nema teinu greha. Ne uzimaj od mene i gazi preko leeva, ivotni moto i uslov opstanka. Ubijaju sve vie i bezonije, plaei se starih dua u
novom telu. ta vie, u tuim telima ubijaju same sebe i sebi sline! Ali, ta se deava.
Due rtava se ovaplouju u telima sopstvenih krvnika. Stradalnika iz koncentracionih
logora u telima delata, jasenovakih muenika u telima onih koji su nad njihovom
glavom i Savom podizali malj. Na taj nain dobro nagriza svoje zlo. Ono je ra re.
Dolazi do degeneracije, izobliavanja zla. Na alost, ne onako i onoliko brzo koliko bi
normalni eleli...
Borba protiv monika iz senke se naizgled ini nemoguom. Svaka glava koja tri
iznad proseka nestaje u noi ili bolnici za duevno obolele. Isto vai i za narode. Gde fizi
ka sila ne pomae, tu je novac. Due su danas na najnioj ceni. aka dolara je previe. Gde
i on zanemoa, tu su ,,vere to jest - sekte. Kod njih su due jo jeftinije. Koliko za jednu
,,polutku.
Svetski monici odvlae ljude od boje estice i Svevinjeg. Zavode ih knjigama Sveta
Krv - Sveti Gral, Davinijev kod i slinima. Jedna od pretpostavki o Svetom Gralu,
ukoliko uopte postoji, jeste znanje Prvog Greha koje vodi na put u svet vanulne real
nosti, nain saznanja o svemu ,,od postanka sveta do danas i budunosti, dakle putovanje
kroz vreme u svim pravcima i gotovo do samog njegovog kraja.
A Boje otkrivenje e se realtivno uskoro dogoditi. I to u domenu fizike. Kona
no e se saznati istine i tajne religija. Posebno realnost svemoi gospodnje. Njegova
snaga, mo, sveznanje, nedodirljivost i nedostinost, sveprisutnost u naem svako
dnevnom ivotu i organskoj i neorganskoj prirodi. ovek e shvatiti da tajne, u stvari
- nema! Re je samo o ljudskoj nesavrenosti i neznanju. Gledano iz ugla istorijskog
poimanja vremena, ovek je koliko jue bio ubeen da je munja boji prst, a grom
Njegova srdba. A danas?
Gospod je sa nama i u nama. U svakog trenutku naeg bitisanja, od samog Postanka.
On je (i) ona energija koja sve proima i sve ,,zna, ali i ono to neki nazivaju eterom.
U trenutku oslobaanja tela, ovek vie nema tajni. Zato se, onda, celog ivota
stiskao, povlaio u sebe, zatvarao? Zbog straha od (samo)saznanja i (samo)spoznaje, ali i
potencijalne opasnosti da to neko drugi sazna. Moda e mu time nauditi. Koliko puta
dnevno kroz ovekovu glavu prolete lepe, a koliko rune misli? ta je sve u stanju da
pomisli o osobama iz najblie okoline, da ne govorimo o ostalima? Kako da im otvori pre
pun ,,kofer sopstvenih ne ba ljupkih misli, a da ipak sauva dobre odnose do kojih mu
je, inae, istinski stalo. I, eto odgovora: optereen i sputan sopstvenim mislima, ovek ne
moe da dosegne i prodre u etar.
Ljudi se gotovo panino plae osoba sposobnih da ,,itaju tue misli, nesvesni da ih
upravo taj strah - odaje. Pogled, grimasa, tik, podrhtavanje ruku, poloaj tela, znojenje,
rumenilo... sve su to (nesvesni) izdajnici sklonjenih misli i oseanja. Pronicljivost, izmeu
ostalog, znai i itanje tih tajnih znakova izdaje. Nije potrebno odvie napora da bi se
prozrela neiskrenost, laljivost, loa namera. Pogledajmo, za primer, samo govor oiju za
koje je narod rekao da su ogledalo due: igraju mu oi ko na zejtinu; sklanja pogled u
stranu; gleda preko glave sagovornika itd. Odgovor na to su tzv. rentgenske oi, tj. od
kojih nita ne moe da se sakrije. Kau: gleda ga pravo u zenice, on bi da pobegne, a ovaj
ga pogledom prikovao za zemlju. Ovo je, rekoh, samo mali deo arsenala (izdajnikog) govo
ra tela koje se prilino lako moe proitati.
Fotoni su sa obe strane. Kreiraju misli, prenose ih, skladite, briu. Oni su, dakle,
istovremeno osnov, uslov i posledica svog znanja i komunikacija. Mogu se zamisliti
kao talasi ili astralne niti, u svakom sluaju brzina im je neograniena, kriju nes
luene mogunosti i podloni su najrazliitijim transformacijama. Tek e se dokaza
ti njihova gotovo beskrajna raznolikost, komplikovanost m eusobnih odnosa i veza,
fundam entalan znaaj u funkcionisanju ,,ovog, a ini mi se jo vie duhovnog (beste
lesnog) sveta. Fotoni su, zapravo, veza izmeu opipljivog i bestelesnog sveta. Telesni
proimaju do kraja, bez ostatka, istovremeno ga dovodei u vezu sa bestelesnim sve
tom kome i sami pripadaju. Ako je elija osnov ivota, onda je foton osnov i elije i
svekolikog m aterijalnog i nematerijalnog sveta. Njegovo razumevanje, dovee do
praga otkrovenja gospodnjeg. Tada e doi do prave provale novih teorija koje e iz
korena izmeniti svet i nae poimanje i njega i samih sebe. Otkriemo da smo sa
Gospodom i u Njemu.
Ali, vratimo se ,,opipljivijem aspektu ljudskog organizma. Valja razumeti da je stvoren
sposobnim za odbranu od svih vrsta infekcija. Tokom razvoja je preiveo veliki broj virusa
brzog dejstva, poput malih i ovijih boginja, deje paralize itd. U najveem broju sluajeva
mu je dovoljno oko devet dana da izgradi efikasnu odbranu protiv njih. A ako ve moe da
preivi napad i tih najagresivnijih virusa, nema sumnje da e veoma lako izai na kraj i sa
onim ,,sporijim.
Da bi ovek uspeno odravao ravnoteu psihoneuroimunog sistema, mora da naui
da telo ini snanijim. A svako ima fiziku taku slamanja uslovljenu nainom ivota.
Pitanje je samo hoemo li istraivati krajnje granice sopstvene izdrljivosti ili slediti gene
racijski nasleena strukturna i fizika ogranienja. Kako se izboriti sa svim starim i novim,
spoljnim i unutranjim, materijalnim i nematerijalnim podsticajima i uzronicima narua
vanja ovozemaljskog stanita sopstvene due? Na prvom mestu, organizam treba podstai
da uvek i u potpunosti koristi mogunosti vlastitog imunog potencijala. Kec u rukavu
ovde nita ne znai. Adute valja odmah iskoristiti. A da bi imunitet bio ojaan do mere pune
efikasnosti i organizam dobio pravovremeni impuls da ga iskoristi, mudre i razumne ivo
tne navike esto treba upotpuniti neim, u pravom smislu - lekovitim. Todoxin-ova nau
na grupa nudi Todoxin-ove preparate.
Ne manje znaajna je i vrsta psihoterapije. Ne u bukvalnom znaenju ovog izraza, ve
pre u smislu drugaijeg prilaza ivotu i pripreme za nailazee ivotno doba. Dete bi valja
lo pripremiti za pubertet, adolescenta za doba odgovornosti i preuzimanje ivota na sop
stvena plea, dok bi zrela osoba trebalo da se pripremi za ivot u treem dobu, dobu
proivljenog i u meuvremenu steene mudrosti, doba odmora ali i davanja onima koji tek
dolaze. U tom sluaju e ivot biti kvalitetniji, bolji, bremenitiji zadovoljstvima, posledice
preivljenih stresova znaajno ublaene a ovek neuporedivo otporniji na sve vidove infek
cija i oblike bolesti. Ukratko, u takvim uslovima e osoba moi da dosegne kvalitetnu
dugovenost.
O emu je, konano, razmiljao Artistotel u tiini gledajui brojne brodove i amce? O
tome da li je ili nije Zemlja okrugla ili - ko smo, odakle smo, ko nas je stvorio i poslao
ovamo da razmiljamo da li je Zemlja, ili moda nije, okrugla? Moda se napregao da
oslune sveproimajuu boansku muziku, njeno okatvno ustrojstvo, i nastojao da oseti
ritam sveprisutne igre fotona univerzalnog ivota? Razmislite...
L iteratura:
Aristotel - Metafizika, 1971.
Becker, Robert O. - The Body Electric - Electromagnetism and the Foundation of Life, 1985.
Dui Jovan - Blago Cara Radovana, 1997.
Enby Erik, Gosch Peter, Sheehan Michael - Hidden Killers: The Revolutionary
Medical Discoveries of Professor Guenther Enderlein, 1990.
Enderlein, Gunther - Bacteria Cyclogeny, 1998.
Etkinson Viljem Voker - Mo uma / Tajna mentalne magije, 2004.
Feynman R.P. - The Character of Physical Law, 1967.
Grace Stuart - An Open Letter on Pleomorphism Unbundling the Enderlein Legacy, 2001.
Green Michael - Superstrings, 1986.
Habermeyer Sharhene - Prava muzika za vae dete, 2001.
Hoking Stiven - Teorija svega: Poreklo i sudbina univerzuma, 2004.
Jeromonah Jovan (ulibrk) - O muzici i vaspitanju / Jedan ogled
Jovanovi Neboja - Neujna muzika postojanja, 2005.
Kaku Miio - Ajntajnov kosmos, 2005.
Ledermen Lion - Boija estica, 1997.
McTaggart Lynne - The Field: The Quest for the Secret Force of the Universe, 2001.
Miljkovi Sran - Bratislav Petkovi: Muzike e biti u carstvu bojem, 2006.
Mlodinov Leonard - Euklidov prozor, 2005.
Pei Stevan - Tesla ili prilagoavanje anela
Plutarh - O muzici, 1977.
iber Antonio - Eksperiment s dvije pukotine, 2004.
Vladika Velimirovi Nikolaj - Nove besede pod gorom
HIV/AIDS
Za sada bez dobrog naslova
ili - bolesti sa namerom
U sezoni godinjih odmora, nije naodmet znati neke metode za hvatanje lavova. Zav
isno od svog ukusa, moete odabrati jednu od sledeih, strogo nauno zasnovanih:
1. Lav se moe logikim rezonovanjem, u duhu Hilbertove aksiomatike, ubediti da sam
ue u kavez;
2. U pustinju se stavi sferini kavez, pa se izvede transformacija zvana inverzija. Tako
e se lav nai u kavezu, a lovac izvan njega;
3. Deskriptivnom geometrijom, lav se projektuje i fiksira na odreenoj taki Sahare;
4. Zahvaljujui primeni teorema Bolzana i Vajerstrasa u vezi sa presecima planova,
Sahara se secka na komadie sve dok se ne pronae lav;
5. Zahvaljujui teoriji skupova, lavovi se mogu izluiti iz ostatka Sahare;
6. Lav se izvlai u etvrtu dimenziju, vezuje mu se rep u vor, pa se onda smeta u nor
malan prostor. Lav vezan za samog sebe ostaje bespomoan;
7. Putem primene matematikih radova N. Vinera, oca kibernetike, lav se moe pro
gramirati tako da sam ue u kavez;
8. Veliki fiziar Dirak dokazao je da ono to se ne moe osmotriti i - ne postoji. Poto
se u Sahari divlji lav ne da osmatrati, znai da postoje samo pitomi lavovi, a njihovo hvata
nje na predstavlja problem;
9. Zahvaljujui radovima fiziara Majorane, moe se u kavez zatvoriti pitomi lav, koji
se onda prema odreenoj formuli pretvara u divljeg;
10. Teorija relativiteta omoguuje da se lav okruio svetlou tako da vie nita ne vidi.
Da bi se to postiglo, dovoljno je staviti pored njega deli Siriusovog crnog satelita, koji je u
stvari zvezda izvanredne gustine. Nita lake;
11. Moe se konstruisati filter kroz koji moe da proe samo lav, pa se tim filtrom
poisti Sahara (analognim metodom se razdvaja plutonijum od drugih atoma metala);
12. Pustinja se moe ozraiti usporenim neutronima, pa se lav, postavi radioaktivan,
moe lako slediti;
13. Saharski biljoderi se mogu hraniti spanaem, dakle povrem koje sadri mnogo
gvoa. Kad lav pojede dovoljno tih biljodera, postaje dovoljno magnetian da se moe
privui magnetom.
Ovaj duhoviti predlog za hvatanje lavova, ameriki matematiari su objavili u svom
Matematikom meseniku 1938. godine (godite 45, strane 446-447), naravno, shodno
to Darvin iznosi tezu da je mehanizam prirodne selekcije pokvaren razvojem ljudske civ
ilizacije pa, shodno tome, jedan od ciljeva civilizacije treba da bude pomo neprivilegov
anim, odnosno povratak u preanje stanje naruene prirodne selekcije, naravno, elimi
nacijom slabih.
Britanski filozofi su otvoreno iznosili miljenje da se inferiornim ljudima ove Planete
ne sme dozvoliti ,,prenamnoavanje, a samim tim i ugroavanje prirodnih izvora zemlje i
postojei politiki i ekonomski sistem.
Najpoznatiji govornik 18. veka, predstavnik Britanske istonoindijske kompanije i
pristalica politike globalnog genocida bio je ekonomista Adam Smit. U svojoj najznaajni
joj knjizi Bogatstvo nacije obnarodovao je uvenu raspravu o ljudskoj prirodi i teoriju o
moralnoj sentimentalnosti po kojoj je ovek, zapravo, sputen na nivo ivotinje.
Smitove ideje je u 19. veku razraivao niz tadanjih istaknutih filozofa, poput Tomasa
Maltusa (zaposlenog na visokom poloaju u Britanskoj istonoindijskoj kompaniji). Maltus
se sredinom veka, u kome je iveo, zalagao za odravanje precizno odreenog broja
stanovnika na Zemlji, shodno postojeim zalihama hrane, sugeriui da se ,,prekobrojna
deca ili odstrane iz ivota ili da im se mesto pod suncem obezbedi slanjem na nebo
odraslih ljudi. Bilo kako bilo, broj stanovnika Planete je, po njemu, morao da se strogo
odredi i nikako ne prekorauje. Maltus je zahtevao i da se sprei delovanje onih koji su ti
tili siromane od zaraznih bolesti. I danas ,,maltuzijanstvo oznaava kontrolu rasta
stanovnitva s obzirom na postojeu koliinu zaliha hrane.
Pored Darvina, i uveni filozof i dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost 1950.
godine, lord Bertran Rasel, prihvatio je Maltusovo uenje veoma veto prikrivajui svoje
zamisli od ire javnosti. Rasel je, naime, tvrdnjom da je protiv rata u Vijetnamu pobrao
opte simpatije i priznanja. Meutim, njegovo miljenje je bilo da je rat straan, prljav i
neefikasan nain ubijanja ljudi. Bakterioloki bi bio istiji i - efikasniji! Prefinjen aris
tokratski stav za ,,prefinjen oblik genocida...
Godine 1962. odran je simpozijum CIBA pod nazivom ovek i njegova budunost,
kojim je dominirao Frensis Krik. Njegov ,,specijalitet je bio sterilizacija hemikalijom koja
bi se dodavala u vodu sa ciljem spreavanja razmnoavanje manje vrednih populacija. I
Frensis Krik je, inae, jedan od dobitnika Nobelove nagrade.
Ova aristokratska tradicija kontrole raanja dola je do izraaja u Americi jo
poetkom 20. veka formiranjem (1904. godine) Stanice za eksperimentalnu evoluciju
koju su finansirali unuci Endrjua Karnedija, Kornelijus Vanderbilt, D. P. Morgan i Don
D. Rokfeler. ,,Stanica je izvodila eksperimente na pripadnicima razliitih rasa.
G-a E. H. Harismen je 1910. velikoduno poklonila plac Kold Spring Harboru na Long
Ajlendu i finansijski pomogla Stanici za eksperimentalnu evoluciju da osnuje Kancelar
iju za beleenje eugeneze. Novinari su g-u Harismen, s pravom ili ne, proglasili najbo
gatijom enom sveta i zahvaljujui tome je postala pokretaka sila eugenetikog istraivan
ja u Americi. Bogatai koji su podravali Kold Spring Harbor odluno su pravili plan kako
da smanje raanje crnih i obojenih ljudi posebno u Africi i SAD.
Od 1915. godine, pa sve do pred Drugi svetski rat, otvarani su objekti za mnoge
nemake genetiare koji su vrili intenzivna istraivanja porekla razliitih rasa i pravili
eugenetske eksperimente u cilju oslobaanja sveta od osoba ometenih u razvoju koje su
nazivali ,,nepoeljnim i ,,defektnim. Potomci veoma cenjenih amerikih porodica, kao
na primer Harimen, sponzorisali su ove eksperimente koji traju do dananjih dana i vode
raju ih, naroito posle pobede nacizma 1933, kada sekcija za bojne otrove pri Ministarstvu
vazduhoplovstva dobija zadatak da proui mogunost upotrebe bakterija u ratne svrhe. Za
Japance se, pak, tvrdi da su u predele centralne Kine iz aviona bacali buve, pirina,
pamune krpe i drugi materijal zaraen bacilima kuge!
Mada u Drugom svetskom ratu upotreba biolokih borbenih sredstava zvanino nije
dokazana, na sudskom procesu u Habarovsku 1949. optuena je grupa Japanaca da su jo
1939. u delovima Mongolije upotrebljavali BAG protiv civilnog stanovnitva i da su to isto
1940. ponovili u Kini. Na Nirnberkom procesu protiv faistikih ratnih zloinaca, takoe je
utvreno da su Nemci upotrebljavali bioloka borbena sredstva na okupiranoj teritoriji
SSSR, posebno u koncentracionim logorima gde su zaraavali zatvorenike pegavim tifusom
i drugim bolestima, da bi na njima vrili eksperimente. Poetkom 1943. nemaki okupatori
organizuju Institut u Poznanju radi ispitivanja mogunosti rasprivanja mikrobske emulz
ije i tetnih insekata iz aviona, a iste godine se formira i poseban Komitet za upotrebu
biolokih sredstava.
S druge strane, Japanci su samo u jednom Odeljenju za voenje biolokog rata u okoli
ni Harbina (Mandurija) imali oko 3.000 ljudi (meu kojima vei broj biologa, bakteriolo
ga i epidemiologa) i oko 4.500 inkubatora za razmnoavanje buva, koje je trebalo upotrebiti
za irenje kuge. Tvrdi se da su bile pripremljene i ogromne koliine prouzrokovaa kolere
i tifusa, te da su izraivane i specijalne porculanske bombe za njihovo rasprivanje.
O pripremama Nemaca i Japanaca za voenje biolokog rata, Sjedinjene Amerike
Drave su saznale vrlo brzo i ve ujesen 1941. preduzimaju protivmere. Formiraju Komitet
za bioloki rat, a aprila 1943. u Kemp Detriku (Camp Detrick) poinje izgradnja specijalnog
istraivakog centra. U dravama Misisipi (Mississippi) i Juti (Utah) ureeni su i posebni
tereni za ispitivanje dejstva BAG, a u Indijani (Indiana) za njihovu masovnu proizvodnju. Za
sve to SAD su ulagale znatna novana sredstva i po izjavi Dorda Merka, predsednika
Komiteta za bioloki rat, postigle znaajne rezultate, naroito u pogledu prouavanja
izuzetno zaraznih bakterija, prenoenja zaraza vazduhom, metoda detekcije i identifiko
vanja biolokih agensa i dr.
Posle Drugog svetskog rata problem biolokog ratovanja ponovo postaje aktuelan i
dobija, ak, znatno ire dimenzije nego ranije.
Postoje tvrdnje, recimo, da su SAD januara 1952. (u vreme Korejskog rata) vetaki iza
zvale zarazu tifusa, kuge i kolere u nekim podrujima Severne Koreje i NR Kine. Izvesne
indicije ukazuju da su SAD upotrebljavale BAG i u Junom Vijetnamu u borbi protiv Oslo
bodilakog pokreta, i to herbicide za unitavanje pirina i defolijante za unitavanje veg
etacije. O tome je privremena vlada FNO objavila i posebnu belu knjigu.
Pod biolokim orujem (eng. biological arms, fr. armes biologiques, nem. biologische
Waffen, se podrazumeva ono oruje koje je u stanju da razmnoavanjem i luenjem otro
vnih produkata prouzrokuju masovna oboljenja ili smrt ljudi i ivotinja i oteenja bilja
ka. Za ratnu primenu se koriste samo ona koja imaju veliku virulentnost (sposobnost da
sa to manjim brojem klica izazovu to tea oboljenja), lako se unose u organizam i imaju
posebnu kontagioznost (prijemivost), koja zavisi od imuniteta specifinog za odreene
bolesti, efikasnost njihovog dejstva se ceni po mortalitetu i trajanju onesposobljavajue
faze bolesti.
Na predlog Generalne skuptine OUN, jedna meunarodna komisija je 1969. izradila
dokument kojim je, pored ostalog, prvi put na meunarodnom planu utvreno koji se
Ipak, vojni analitiari su postigli konsenzus u stavu da bioloko oruje nije od velike
koristi za vojne svrhe. Izuzetak je u sluaju bioterorizma.
Osnovni problem lei u sporosti dejstva biolokog oruja. Naime, pojavi bilo kakvih
simptoma obino prethodi inkubacioni period od nekoliko dana, a samim tim, za razliku
od nuklearnog ili hemijskog napada, neprijatelj ne bi mogao biti odmah zaustavljen.
Ve sam rekao da se BAG najee raspruju aerosolom s ciljem da zarazi to vei broj
Ijudi (udisanjem ili gutanjem). Sa strateke take gledita, to je u prilinoj meri prob
lematino. S jedne strane, prilikom rasprostranjanja vazduhom mora se voditi rauna da
partikule budu tano odgovarajue veliine - u suprotnom, odmah po isputanju napustile
bi atmosferu ili se razredile u vazduhu pre nego to bi dole u situaciju da zaraze pro
tivnikov ljudski potencijal. Pored ovoga, prevelike ili premale aerosol estice bi mogle da
budu filtrirane, to jest zaustavljene, ili ak u respiratornom sistemu izdahnute, i pre nego
to dospeju u plua protivnika.
S druge strane, teko je precizno kontrolisati irenje dejstva biolokog oruja, pa bi se
moglo dogoditi da se ono okrene ili na saveznike u ratu ili ak na onog ko ga je i upotre
bio s ciljem unitenja protivnika. U svakom od ovih sluajeva, ispostavlja se, upotreba
biolokog oruja ostavlja prostor za momentalnu masovnu odmazdu, odnosno osvetu.
S obzirom na ovo, strunjaci se sve ee okreu terminima ,,incident umesto
,,napad i ,,bioterorizam umesto bioloki rat to, naravno, ne negira njihovo postojan
je i njihovu dalju razradu. Moda je i klasian bioloki rat postao straan, prljav i
neefikasan nain ubijanja ljudi, kako je svojevremeno tvrdio Betran Rasel, pa ga sad
valja upristojiti. U svakom sluaju, bioterorizam danas podrazumeva svesno i ciljano
korienje mikroorganizama tj. biolokih agensa i modifikovanih otrova za vojne, a sve
ee i politike ciljeve.
Evo i nekoliko najneophodnijih podataka o tipovima biolokog oruja koji se najee
pominju u literaturi:
1)
Agensi kategorije A. Re je o biolokim agensima sa visokim potencijalom nega
tivnog uticaja na zdravlje ljudi i velikom mogunou rasprostiranja (rasprivanja).
Agensi kategorije A su uzronici antraksa, kuge, botulizama, tularemije (glodarska
kuga), velikih boginja i virusne hemoragine groznice.
Antraks je prouzrokovan bakterijom Bacillus anthracis sa karakteristinim
visokootpornim (rezistentnim) oblikom spora. Izuzetno je infektivan. Udisanje moe izaz
vati smrt. Ne prenosi se sa oveka na oveka. Postoji vakcina za antraks, meutim, neprik
ladna je zbog neophodnosti estog ubrizgavanja i velikog broja nuzpojava.
- Botulizam je bolest izazvana toksinom anaerobnog bacila Clostridium botulinum
koji ivi u povrinskim slojevima zemlje. Izaziva prestanak disanja i paralizu.
- Kuga je veoma infektivna, epidemijska, prijemiva i transmisivna bolest, zajednika
oveku i glodarima. Izaziva jedan tip pneumonije (upale plua) i neretko se zavrava letalno.
Tularemija (groznica glodara) je infektivna bolest koju izaziva Pasteurella tularen
sis. Nije smrtonosna ali uzrokuje ekstremnu slabost organizma - gubljenje teine, groznicu,
glavobolju, i esto upalu plua.
Variola (velike ili arapske boginje) je veoma teko i zarazno virusno oboljenje sa
visokom smrtnou (do 30%). Virus se lako prenosi vazduhom. Zahvaljujui obimno
sprovedenom programu vakcinacije irom sveta, velike boginje su iskorenjene, s tim da se
izvesne koliine ovog virusa jo uvek nalaze u labaratorijama Rusije i SAD.
Pod naslovom Monstruozno ostrvo, Alan Kabal (NY Press.com, preko Internet-sajta
Freedom underground) pie 20. avgusta 2005:
Njujorko ostrvo, Ostrvo ljiva (Plum Island), je bioistraivaki centar etvrtog nivoa
opasnosti. Jo samo dve laboratorije imaju ovako visok nivo biozatienosti (tajnosti) - Lab
oratorija amerike armije u Fort Dereku i Centar za kontrolu i prevenciju bolesti u Atlanti.
Zvanino, re je o centru za istraivanje bolesti ivotinja, lociranom 136 milja od cen
tra Njujorka, dve milje od vrha Long Ajlanda i est milja od obala Konektikata. Ostrvo lji
va je, dakle, opasno blizu ogromnom gradskom naselju i otvorenom moru, preko koga
moe lako doi do je zagaenja ogromnih razmera.
Inae, informacije o opasnosti od biohemijskog zagaenja su procurile u javnost posle
petomesenog trajka zaposlenih u Bioistraivakom centru. Oni su, naime, upozorili
javnost da se na pomenutom ostrvu vre istraivanja zoonotinih bolesti (prenose se sa iv
otinja na ljude) kao to su zapadni Nil, lajmska bolest i ,,ebola.
Od 1954. godine istraivanja u ovom centru su postala mnogo agresivnija. Cilj je bio
pronalaenje biolokog oruja za nanoenje tete ivotnom okruenju Sovjetskog Saveza. S
tim u vezi, kubanska vlada je optuila SAD da su 60-ih i 70-ih upotrebile bioloko oruje,
razvijeno na Ostrvu ljiva, protiv kubanske poljoprivrede, preciznije, uzgoja svinja,
duvana i eerne trske. Ovo, meutim, nije spreilo gospodina Flojda P. Horna, upravnika
Servisa za poljoprivredna istraivanja, da 1999. godine ubedi predsednika Klintona da
ukljui Ostrvo ljiva u razvoj svog programa bioterorizma.
U vezi istraivanja na Ostrvu ljiva, pojavilo se jo nekoliko alarmantnih informaci
ja. Tako je, recimo, Njujork tajms otkrio 2001. da Ministarstvo odbrane na tom ostrvu
realizuje projekt Deferson koji podrazumeva stvaranje rezistentnog (otpornog) oblika
antraksa u obliku - vakcina!
Pentagon je pomenutu priu kratko prokomentarisao ,,objanjenjem da su takva ispi
tivanja bezbedna i strogo poverljival?
Ovome bi svakako mogao da se prikljui i akademski suvoparan izvetaj profesora
virusologije Marka Bulera, sa Univerziteta Sent Luis, u vezi njegovih istraivanja
mogueg izdvajanja delova mijeg i kravljeg virusa. Pomenuti profesor je elokventno
izvestio nadlene (itaj: finansijere) o rezultatima svojih istraivanja odbrane od
biolokog oruja, gotovo ne pomenuvi da se ona mogu (po potrebi) lako pretvoriti u
istraivanja o ofanzivnom biolokom oruju s obzirom na potencijalno visoku infek
tivnost pomenutih delova virusa.
Moda imajui i ovaj sluaj u vidu, direktor Vaksmanovog mikrobiolokog instituta
Ruders Univerziteta, Riar Ibrajt, upozorava da su biohemijska istraivanja izuzetno opas
na po bezbednost i SAD i sveta. Novinar mesenika Majka Dons (Mother Jones), Majkl
erer citira Ibrajtovo upozorenje:
,,To je kao da Nacionalni institut za zdravlje finansira istraivanje i razvoj oruja za Al Kaidu!
erer u svom lanku istovremeno podvlai da Vlada SAD ubrzava pomenuta istrai
vanja udvostruujui budet Pentagona za biohemijsko oruje koji trenutno iznosi (dakle,
samo za biohemijsko oruje) preko - 10 milijardi dolara!
Ne bi, dakle, trebalo suvie panje posveivati diskusiji o tome ko je prvi stvorio HIvirus. Bitno je da on postoji, ali postoji i ema, nain na koji je napravljen. R. Galo nije
ukrao tu emu, ve su je Rusi najverovatnije ukrali sami od sebe i prodali. U tim bednim
vremenima, kada nijedan pronalazak nije bio plaen, a novac za opstanak se morao
nekako obezbediti, oni su to sami od sebe ukrali i prodali za relativno male pare onome
ko je to umeo da kupi, ko je umeo da doe do toga. Ne moe se rei da Galo nije dalje
radio na tom projektu. Naime, Rusi su se zaustavili takorei na poetku, budui da je to
za njih bio samo jo jedan od zanimljivih ogleda, koga nisu imali gde da primene. Nisu
to bila vremena kada bi taj eksperiment, tako zao i sa, u tolikoj meri, uspeno poraava
juim rezultatom, imao na koga da se primeni. Gde bi Rusi irili tu zarazu 60-ih i 70-ih
godina prolog veka, i zato? Nisu imali u vidu prostor koji bi trebalo ,,isprazniti. Napro
tiv, imali su veliki prostor koji je valjalo napuniti. S druge strane, uvek je bilo onih koji
ma prostora nikad nije dosta...
Virusolozi u Fort Detriku su se bavili radom ruskih naunika N. N. Vorobeva i G. D.
Zaleskog. Tvrdili su da su mutirane vakcine vetaki izazvale mnoge bolesti dananjice,
kojih gotovo i da nije bilo pre sto godina. Rusi su, na primer, verovali da vakcine protiv
malih boginja mogu da izazovu stvrdnjavanje arterija. Istraivai Fort Detrika su shvatili i
da je herpes najznaajniji faktor u strukturi side. Virus herpesa, pisali su, aktivira HIV da
izvri smrtonosni posao.
Hl-virus, budui da je retrovirus ivotinjskog porekla, u estom kontaktu sa ljudskim
elijama dobija prioritet. Prilikom inficiranja ljudskih elija postaje moda i manje infekti
van za ivotinjske domaine. Eksperimenti na ovom polju zavreni su 1967. godine.
U vezi s tim, vano je dokazati da side nije bilo ni u tragovima u Africi pre 1967.
Istraivanja na polju biogenetske kontrole populacije briljivo su uvana u tajnosti.
Nita nije procurilo u javnost. Isto tako nita nije procurilo u javnost dugi niz godina, tokom
kojih su hiljade naunika pravili nuklearnu bombu u okviru Menhetn projekta. Jedine
dostupne informacije se, ak i danas, nalaze u starim izvetajima obavetajnih slubi i tajn
im naunim izdanjima. Jedan od obavetajnih izvetaja, recimo, objanjava da se rad tokom
1972. u Kold Spring Harboru koncentrisao na genetsku kontrolu reagovanja imunog sis
tema na novi smrtonosni virus.
Svetska zdravstvena organizacija se 1972. potrudila da naunika elita sazna da e
sponzorstvo biti obezbeeno za one koji budu uli u projekt stvaranja hibridnog virusa
smrtonosnog za ljude: Treba uiniti pokuaj u sagledavanju mogunosti da virusi selek
tivno deluju na funkcionisanje imuniteta. Ta mogunost moe da se sagleda tako to e
imuni odgovor na sam virus biti umanjen, pod uslovom da inficirani virus manje ili vie
selektivno oteti eliju koja odgovara virusu. (Svetski zdravstveni bilten, 1972,42:257 i Fed
Proc 1972,31:1087).
Godine 1972. virus je bio spreman za prve in vivo eksperimente.
Tokom 1978. diskutovalo se samo o jednom moguem reenju za crnaki nacionalis
tiki pokret u SAD: zaustavljanju stope raanja crnaca u Americi do 2000. korienjem
nekoliko vrsta smrtonosnih virusa.
Znaajna razlika izmeu HIV/AIDS-a i bilo kog drugog rekombinantnog virusa jeste
ta to kada se Hl-virus nae u ljudskom organizmu, elije inficirane osobe se genetski zau
vek izmene i mnoenje virusa postaje izuzetno brzo. rtve side imaju (stiu) nov komplet
gena i njihova funkcija se menja u cilju proizvodnje sve veeg broja virusa, dokle god je
ovek iv. Telo inficirane osobe postaje, takorei, ljudska fabrika Hl-virusa.
Amerika vlada se uveliko bavila skupljanjem krvi svih nacija (bez obzira ne
veliinu populacije), rasa i njihovih varijeteta. Na osnovu analiza tih uzoraka, utvreno
je da crnci imaju mnogo vee izglede da budu inficirani HlV-om nego belci. Inkuba
cioni period je kod crnaca krai, a smrt od AIDS-a kod njih dolazi bre nego kod pri
padnika bele rase.
Po svemu sudei, bila je to nedostajua karika u lancu Milosrdnog anela.
Britanski izvetaj ukazuje da su ljudi sa genom Gcl predisponirani za HIV, dok Gc2
gen nudi odreenu zatitu. Crnci i melezi imaju Gcl gene, a belci Gc2.
Maska za uvoenje side u Afriku i Brazil bila je velika humanitarna kampanja za uni
tavanje malih boginja jednom za svagda. Ovde je primenjen najsigurniji nain za
prenoenje virusa - injekcija.
paklenom boleu koja se okomila na homoseksualce. Neki naunici su ili toliko daleko
da su povezivali sidu sa Haitijem, zombijima i ,,vudu ritualima.
U nekim ,,vudu ceremonijama, prisutni mukarci su u kontaktu sa svinjama. Da li
je, moda, na ovaj nain afriki svinjski virus preneen na ljude? Postoji dosta medicin
skih dokaza da je svinjska groznica ,,paralelna sidi. Osim toga, pojedini mujaci svinja
imaju homoseksualne tendencije i esto dobijaju svinjsku groznicu, lake nego ivotin
je koje ne pokazuju pomenutu naklonost. Pored groznice, ostali simptomi svinjske
groznice su upala plua i izvestan oblik Kapoijevog sarkoma. Virus groznice afrikih
svinja se nalazi u urinu, krvi i semenoj tenosti svinja, kao to se i virus side nalazi u
ovim tenostima kod oveka.
Godine 1971. anti-Kastro kubanske voe u izgnanstvu dobile su boicu sa izazivaem
afrike svinjske groznice, prokrijumarenu na Kubu, iji je sadraj ,,puten meu svinje.
Bostonski ,,Globus je 1977. objavio ovu vest, kao i to da je cela operacija izvrena sa preut
nim odobravanjem Centralne obavetajne agencije SAD (CIA). Kubanci su dobili virus u
zapeaenom, neobeleenom kontejneru u Fort Gatliku u Panami - na poligonu CIA, sa
instrukcijom da je predaju anti-Kastro grupi.
Sve vie naunika i publicista poelo je da veruje da je sida ljudska verzije svinjske
groznice. Sa izbijanjem svinjske groznice na Zapadu, posebno u SAD tokom 1971, odmah
posle pojave virusa side, vie je nego opravdano postaviti pitanje: da li su SAD ovim ire
njem zaraze upravljale kako bi obezbedile zatitu od masovnog pokuaja vakcinisanja pro
tiv svinjske groznice? Vlada SAD je kasnije odustala od programa vakcinacije zbog velikog
broja smrtnih sluajeva, pogotovo meu starijim osobama.
Meutim, i pored toga to je svinjska groznica - virus side pronaen na Haitiju, on
tamo nije nastao. Virus je tamo samo ,,posaen, nakon to je kao ,,koktel pripremljen u
laboratorijama Kold Spring Harbora i Fort Detrika.
Posle eksperimenta na Haitiju, mali broj sluajeva je poeo da se pojavljuje meu
homoseksualcima koji su se odmarali na Ostrvu. Prvi zabeleen sluaj nove bolesti u SAD
dogodio se u martu 1980. ,,Nik, mladi homoseksualac sa Fajr Ajlenda u Njujorku, otiao je
kod lekara alei se na udnu bolest. ,,Nikovi simptomi su bili: groznica, gubitak teine,
umor, nateene limfne lezde, plaviaste modrice po telu i dijareja.
Kada je umro, u izvetaju sa autopsije je stajalo da je podlegao bolesti izazvanom Tox
oplasma gondii, parazitom koji prodire u telesne elije. Paraziti se brzo razmnoavaju
rasteui zidove elija dok ne puknu i potom alju horde parazita da napadnu nove elije.
,,Nikovi simptomi i izvetaj autopsije su potvrdili da je patio od neega to podsea na kugu.
Meu bolestima koje su traene prilikom autopsije, a tipinim za homoseksualce sa
mnogo seksualnih partnera, bile su: uretritis, igela, amebijaza, skabijes, hepatitis, sifil
is, gonoreja. Nijedna od ovih bolesti nije pronaena! Nije bilo traga ni od Limfogranulo
ma vencerum, tropske bolesti prisutne meu homoseksualcima koji su putovali do
Haitija i Afrike.
Nakon ,,Nikove smrti, poeli su da se pojavljuju lanci u amerikoj tampi o udnoj
novoj bolesti. U Njujork tajmsu je 1982. objavljena pria o novoj homoseksualnoj bolesti
nazvanoj Nedostatak imuniteta kod homoseksualaca (eng. Gay Related Immune Defi
ciency - GRID). Bolest je kasnije dobila ime AIDS. Dao joj ga je Don Amstrong, ef Ode
ljenja za infektivne bolesti pri Memorijalnom Sloun Ketering centru za onkologiju u Nju
jorku. Termin AIDS (Acquired Immunodeficiency Syndrome) je prvi put korien u izve
taju pod nazivom morbidnost i natalitet, objavljenom u jesen 1982. u Centru za kontrolu
zaraznih bolesti (CDC).
Meutim, potom je ,,niotkuda dolo do prave eksplozije sluajeva side. Odgovor na
pitanje kako je neto tako mogue, bio je poznat samo uskom krugu ljudi. Dok su se u Fort
Detriku obavljala istraivanja na ivotinjsko - humanim virusima, Los Alamos laboratorija
u Novom Meksiku je dobila zadatak da sazna koliko brzo ivotinjski RNK virus mutira u
odnosu na ljudske, prirodne viruse.
U prvom testu su koriena dva prirodna DNK virusa, smetena pored inficiranog RNK
virusa. Inficirani RNK virus se mnoio milion puta bre nego dva DNK virusa!
Prvi sluaj AIDS-a je objavljen u Ugandi 1972. godine, tako da bi za normalnu stopu
udvajanja bilo potrebno 15 godina da bi se dolo do 8.000 sluajeva. Dva puta vie vreme
na je bilo potrebno da se broj ljudi, prikazan u izvetajima, inficira svakih 14 meseci, u
odnosu na prve sluajeve prijavljene u Africi, Brazilu i Haitiju koji su dokazali da je zane
marljiv broj ljudi morao biti inficiran virusom side, svi manje ili vie u isto vreme.
ta se zaista desilo? Jesu li homoseksualci bili ciljana meta eksperimenata sa sidom?
Izvesni dr V. Szmunes, poljskog porekla i sa zavrenim Medicinskim fakultetom u Sov
jetskom Savezu, primljen je 1969. godine u SAD i postavljen na mesto savetnika SZO.
im se ustalio u banci krvi, dr Szmunes je pokrenuo vano prouavanje u vezi sa
vakcinom protiv hepatitisa B. U tom istraivanju su mogli da uestvuju samo seksualno
aktivni homoseksualci izmeu 20 i 40 godina starosti. Istini za volju, nije bilo valjanog
razloga da se legalni test vakcine ogranii samo na prisutne mlade homoseksualce, ali
ipak je bilo tako. Uvoenje vakcine protiv hepatitisa dovelo je do ispoljavanja istih simp
toma i epidemiologije kao kod AIDS-a. ak se pojavila i hronina unutranja limfna
upala plua kod homoseksualaca koji su uestvovali u prouavanju vakcine protiv
hepatitisa B.
Kada se epidemija side prvi put pojavila, centri za kontrolu bolesti su tvrdili da je samo
pet posto uesnika u dr Szmunesovom eksperimentu dobilo sidu. etiri godine kasnije,
CDC je priznao da se pomenuti postotak kretao ipak oko - 60! A potom se, naravno, pre
stalo sa objavljivanjem podataka. Veito sumnjiavi informacioni izvori, koji nemaju
druga posla nego da zabadaju nos u tue stvari, tvrdili su, meutim, da je cifra dola do
celih 100 posto. Svaka osoba koja je primila Szmunesovu vakcinu, za uzvrat je na poklon
dobila - virus side!
Pored ovoga, poznato je da se dr Szmunes bavio i eksperimentalnim programom koji
se ticao uloge herpes virusa u transaktiviranju virusa side.
CDC i urnal amerikog medicinskog udruenja (JAMA) objavili su da je sida polno
prenosiva bolest koju prvenstveno prenose heteroseksualci u Africi i homoseksualci na
Zapadu. Prema objavljenim podacima, u SAD je odnos inficiranih mukaraca i ena izno
sio 13:1 ,,u korist mukaraca, dok je taj odnos u Evropi bio 11:1, a u Australiji 26:1.
ezdeset posto od ukupnog broja sluajeva, u 12 od 16 evropskih zemalja, ine mukar
ci homoseksualci. U Evropi 78 posto sluajeva se odnosi na mukarce homoseksualce i
biseksualce, a prenoenje homoseksualnim putem zajedno sa upotrebom droge je prisutno
u kod 87 posto evropskih sluajeva, sa znatnim preklapanjem izmeu pomenute dve grupe.
Epidemija side u Africi je objanjena masovnim pokretom stanovnitva sa sela u
gradove i sa prirodnim poveanjem seksualne aktivnosti. Meutim, do masovne pojave side
je dolo i u nekim seoskim plemenskim podrujima (u nekim sluajevima gotovo nesta
janja!), samim tim i naglog smanjenja populacije svih starosnih grupa Kenije, Ugande i
Zaira. Bode oi podatak da je re o selima i gradovima gde nije bilo prenaseljenosti i sa
boljim sanitarnim uslovima u odnosu na prosek u tom delu sveta.
irenje virusa side nije bilo prouzrokovano poveanim seksualnim aktivnostima, a
sama ideja o tome je karikirana. ak i da je tako, namee se logino pitanje: zato bi
poveanje heteroseksualne aktivnosti uticalo na irenje epidemije koja se odnosila na
homoseksualce i uivaoce droga u zapadnim zemljama? Prst sudbine? Da, ali - ovekov.
Kako stoje stvari u Brazilu? Poznato je da Sao Paolo i Rio de aneiro imaju veliki broj
homoseksualaca, ali implicirati, kao to je to inio CDC, da su homoseksualci pomenuta
dva grada prouzrokovali epidemiju AIDS-a, koja je zahvatila ak i udaljena sela Amazona,
najblae reeno je - nerazumno. Udaljena sela Brazila i Afrike nikako se ne uklapaju u
hedonistiki nain ivota homoseksualaca. Preciznije, zajedniki imenitelj za Afriku i
Brazil jeste vakcinacija protiv malih boginja, sprovedena od strane SZO.
Sida je namerno uneena u Afriku. Zbog najvee populacije crnaca izvan Afrike, Brazil
je prirodno bio sledea meta. Potom je dola haianska veza sa ciljem unitavanja
homoseksualnih zajednica u Americi...
Vie desetina hiljada Amerikanaca je samo do 1994. godine inficirano HlV-om putem
transfuzije krvi. U martu 1990. godine JAMA je objavio da je 60 do 80 posto amerikih
hemofiliara zaraeno sidom putem transfuzije.
Tako su, na primer, pacijenti Kajzer bolnice u San Francisku upozoreni na indici
je da je krv koju su primili transfuzijom zaraena. Uprava ,,Kajzera je, meutim, tajno
priznala postojanje velike verovatnoe da je oko 30.000 jedinica krvi za transfuziju
zaraeno HlV-om i da su pacijenti primili tu krv. Ljudski, nema ta.
Krv je veliki biznis. Prihodi Amerikog Crvenog krsta se pribliavaju cifri od 100
miliona dolara godinje. Meunarodni Crveni krst je veliki, svakako i najvei trgovac
krvlju, sa vie od etiri biliona dolara prihoda iz celog sveta. S druge strane, pod utica
jem Amerikog Crvenog krsta i ostalih vodeih banaka krvi, Administracija za hranu i
lekove (FDA) se opirala usvajanju preciznijeg testa krvi samo zato to kota dodatnih tri
dolara po jedinici krvi. Stoga ne treba da iznenauje izjava dr Roberta Mendelsona da
ak 80 posto lekara ne prihvata krv Crvenog krsta za sopstvenu upotrebu ili za lanove
svojih porodica.
Tano se zna kojim je zemljama i kojim populacijama namenjena inficirana krv. Na
primer - Indiji. Godine 1994. imala je milion obolelih od AIDS-a, ak dvostruko vie nego to
je objavila SZO. Krv kojom je snabdevana Indija sadrala je HIV-1, HIV-2, HTLV-I, HTLV-2...
Bolnice su u potencijalno najveoj opasnosti od virusa ,,roenih u krvi. Broj
zaposlenih u bolnici kod kojih je prijavljena HlV-infekcija je skoio sa 1,7 posto 1983, na
5,7 posto 1987. godine. Testovima je utvreno da virus side moe da ivi na suvoj povrini
sedam, a na vlanim povrinama ak 14 dana.
Stenford univerzitet je vrio testove za Bioloko ratno odeljenje i Odeljenje za
odbranu SAD. Rezultati su jasno ukazivali da je krv, koja se nalazila na hirurkoj rota
cionoj builici, zaraena HlV-om kontaminirala vazduh finim aerosolom - maglom, u
ijem sastavu su se nalazili ivi delii HlV-a mikroskopske veliine. Te partikule su se
zadravale, u obliku tankog sloja poput dima cigarete, na zidovima, operacionim stolovi
ma, nametaju i ostalim povrinama. Kada se ljudska koa izloi ovakvoj ,,magli, posta
je podlona HlV-infekciji.
Valja, meutim, znati da je prolazni AIDS tip slabljenja imunog sistema izazvan ovim
lekom, poznat jo od - 1962. godine.
ta je cilj? Poto su vorii kod 34 posto pacijenata emigranata sa Haitija otporni upra
vo na ,,isoniazid, a dobro su poznati njegovi sekundarni efekti, preporuke se odnose na
preventivnu upotrebu meu rizinim grupama, ak i kada ne postoji dokaz o tuberkulozi.
To je, dakle, ujedno poziv na upotrebu - HIV kofaktora!
Kortizol, inae, nema aktivirajui efekt. Meu osobama obolelim od kancera, sa imun
odeficijencijom izazvanom lekovima, nije zabeleen ni jedan (novi) sluaj tuberkuloze.
Kandidijaza
Osamdeset posto AIDS pacijenata imaju gljivinu infekciju -kandijazu prouzrokovanu
prisustvom gljivice Candinda albicans u ustima i ezofagusu, koje se uobiajeno dijagnos
tikuju kao upala sluznice.
Ipak, upala sluznice u ustima i ezofagusu se esto javlja i bez HlV-a. Svaki ovek je,
gotovo od roenja, zaraen ovim konim gljivicama a da nikada ozbiljno ne oboli (neki
roditelji su ovo mogli da primete kod svoje dece).
Kao rezultat namerne imunosupresije (u sluajevima transplantacije organa), kandidijaza
celog tela se javlja u est do deset posto sluajeva. Meutim, za HIV/AIDS pacijente je kandi
da manje opasna nego za one sa transplantatima koji se lee kortizolom. Telo HIV/AIDS paci
jenta nikada nije celo zahvaeno kandidijazom. Broj T4 i T8 limfocita, odgovornih za imunitet,
nemaju uticaja na pojavu kandijaze. Drugim reima: telo moe da pobedi uzronika kandijaze.
On mu je ve poznat, a oboljenje celog tela od ove gljivice nije uvek rezultat HIV infekcije.
Na kraju, pojava gljivica u ustima i ezofagusu kod AIDS pacijenata moe imati lokalni
uticaj na CMV infekcije.
alcima roenim 1951. godine nije bilo aktivnih CMV infekcija, ali od mukih homoseksualaca
(ne i heteroseksualaca!) roenih posle 1951, ak 14 posto je bilo aktivno inficirano.
Nije zgoreg razmisliti i o nekim drugim faktorima koji su mogli na ovo da utiu, a ne
samo na uobiajenu estu promenu seksualnih partnera. Jer, AIDS pacijenti su bili
istovremeno zaraeni sa nekoliko podtipova CMV-a! Da li ovo znai da je za sve HIV/AIDS
pacijente u Sjedinjenim Amerikim Dravama CMV aktivnost (do neke granice bez simp
toma) - dokazana?
Mnogi istraivai su tvrdili da se CMV naroito iri meu mukim homoseksualcima
zbog, ipak, este promene seksualnih partnera. U stvarnosti, meutim, kod 93 posto pre
gledanih homoseksualaca nije bilo znakova sveeg podsticanja CMV infekcije. U ne malom
broju sluajeva se CMV javljao pre HIV infekcija, jer je nivo CMV, bez proizvodnje antitela
ve oslabljenih HlV-om, rastao. Dakle, imunosupresija CMV omoguava razvoj HlV-a.
Pojava citomegalovirusa (CMV) kod AIDS pacijenata nije prirodan sled HIV bolesti.
Izazvana je namerno dodatnom infekcijom specijalnim grupama CMV, koji posebno
pogaa kou i nervne elije tokom prirodne infekcije.
Za razliite grupe CMV se tvrdi da su nastale meu mukim homoseksualcima tokom
AIDS perioda. U nekim regionima SAD je registrovano da je ova infekcija zahvatila sve
HlV-pozitivne pacijente! Stoga mnogi (opravdano) sumnjaju da je pojava CMV kod AIDS
pacijenata namerno izazvana.
Meu osobama sa namerno izazvanom imunodefijenjom, recimo, terapijom kortizolom,
ili usled transplantaje organa, uspavana CMV infekcija moe da bukne i tada ju je teko, ako ne
i nemogue, kontrolisati. Do sada je njena pojava pogoena u 67 do 96 posto sluajeva.
Reinfekcija je rea, ali i opasnija: izmeu 15 i 25 posto pacijenata se ponovo inficira, a
od njih, 32 posto do ak 90 posto umire...
Stvaranje CMV se moe pospeiti elektrinom energijom i aluminijumhidroksidom, a
(kao i herpes virus) aktivirati radijacijom ili kortizolom.
Budui da je nivo kortizola u krvi vii tokom poslednja tri meseca trudnoe, CMV se
ee nalazi kod trudnica. Pored ostalog, ovo je opasno i zato to infekcija placente moe
dovesti do ingvinalne hernije.
unutarbolnike infekcije koje, po pravilu, potiu od lanova porodice i/ili bolnikog osob
lja sa HHV-1.
HHV-2
Poznat i kao Herpes simplex virus 2 (HSV-2). Za razliku od HHV-1, prenosi se polnim
putem, mada ne uvek. Infekcija zbog toga nije uobiajena pre puberteta.
Izaziva: mukokutane infekcije ispod pojasa (vulvovaginitis P, genitalni herpes P i R,
herpetini proktitis P i R, inokulacioni herpes P i R); diseminovane infekcije koe (Eczema
herpetaticum P i R); diseminovane infekcije unutranjih organa, sa viremijom (menin
goencefalitis P, Herpes neonatorum P, hepatitis P i R); kod novoroenadi i nedonoadi
moguna je generalizovana infekcija herpesom, posebno HHV-2, koja se prenosi u rodnici
jo za vreme poroaja ako je majka nosilac infekcije HHV-2 i ako se u trenutku poroaja
aktivan virus nalazi na sluzokoi genitalija.
Kod lokalnih recidiva m ukokutanog herpesa seroloka dijagnoza nije moguna,
poto se, za razliku od prim arne infekcije, ne poveavaju IgG i IgM. Kod m enin
goencefalitisa se intratekalno povienje antitela javlja esto tek posle dve nedelje, a
budui da je uzrok u velikom broju sluajeva reaktivacija HHV-1 obino se ne moe
pronai HHV-IgM. Kultivacija virusa ili dokazivanje antigena iz likvora uspeva
veoma retko.
HHV-6
U uzrastu od dve godine, ovim virusom ve je zaraeno 80 posto dece. Veina pri
marnih infekcija prolazi neupadljivo. Infekcija kod dece se deava, po pravilu, u prvim god
inama ivota. HHV-6 nalazi se u pljuvaki i genitalnom sekretu ena. Prenosi se najvie
kontaktom.
Izaziva: kod primarne infekcije u ranom detinjstvu trodnevnu groznicu (Erythema
subitum, Roseola infantum) koja se prekida kada se pojavi osip, sa encefalopatijom kao
retkom komplikacijom; moguno febrilne konvulzije, encefalitis, pneumonija, meningitis,
limfadenopatija, heterofilno negativna mononukleoza i oteenja kotane sri. Kod kasnije
primarne infekcije tok je slian mononukleozi. Budui da obino inficira nervne elije u
mozgu, pretpostavlja se da je moguni izaziva multiple skleroze. Povezuje se sa sindro
mom hroninog umora i sindromom fibromijalgije. Sistemske infekcije ovim virusom
naene su kod pacijenata sa multiplom sklerozom, amiotrofinom lateralnom sklerozom i
sistemskim lupusom.
HHV-7
Izaziva sveprisutne infekcije - patogen se nalazi u pljuvaki 75 posto odraslih osoba.
Seroprevalentnost u normalnoj populaciji je najmanje 90 odsto. Infekcija poinje od estog
meseca ivota i iroko je prisutna na uzrastu od tri godine.
Izaziva: infekciju u aktiviranim humanim T-elijama.
HHV-8
Izdvojen iz tkiva pacijenata sa Kapoijevim (Kaposi) sarkomom. Infekcija Herpes sim
plex virusom je iroko rasprostranjena. U ovekov organizam prodire kroz tzv. sluzave
membrane (oi, usta, nos, genitalije, anus) i najee ne izaziva bolest, ve samo imuni
odgovor organizma.
Grubo reeno, oko 40 posto ljudi je zaraeno herpesom do puberteta, a 90 posto
u zrelim godinama. Kod velike veine, virusi su tokom ivota uglavnom uspavani u
nepoznatom obliku senzornih nervnih voria. Mogu biti aktivirani iritacijom nerava,
nije bilo izvetaja o uporedivim grupama pomenute herpes infekcije meu mladim ljudima
u bilo kom delu sveta. Izuzetak je bio jedino zapadni Nil 1971. godine.
Dijagnostika EBV
Antitela na
1. Nema infekcije
2. Akutna infekcija
3. Rekonvalescencija?
4. Reaktivacija ili redak
tok akutne infekcije sa
odloenim stvaranjem IgM
i ranijim stvaranjem anti-EBNA2
5. Ranije oboljenje
IgG -VCA
IgM -VCA
EA
EBNA
+
+
+
+ m-
+ (80%)
+ ili -
+ (visok titar)
- ili + (nizak titar)
+
+
+
+
Zahvativi severnu oblast zapadnog Nila (oko Laropija) od 1963. do 1966, Eptajn-Bar
virusna epidemija je inicirala masovno poveanje nivoa antitela. Poto infekcija obino
ostaje neregistrovana usled nedostataka simptoma, srea u nesrei je da je 1968. izvedena
studija koja se odnosila na ovu misterioznu epidemiju. Ukratko: njeno irenje ne moe biti
objanjeno ni jednim prirodnim procesom!
Pojava ove epidemije EBV je, do izvesne granice, prouzrokovana pojavom nove vrste:
kod 20 posto ispitanih osoba izolovan je B tip virusa koji je dvostruko vie povezan sa Burk
it limfomom nego do sada poznati A tip. Pretpostavlja se da je re o laboratorijskoj mutaci
ji originalnog A tipa. Ono to je ,,neobjanjivo u celoj prii jeste injenica da je deo B tipa
potpuno razliit i nema nasledne veze sa bilo kojom od svih ostalih prirodno nastalih formi.
Kada je EBV identifikovan 1966. u centralnoj Africi, na ostrvu Reunion u Novoj Gvineji, B
virus je oznaen kao izaziva posebnog kancera (Burkitts lymphoma) kod svih 30 ispitanih
sluajeva. Uprkos injenici da ovaj virus moe biti izolovan kod 83 posto odraslih Amerikanaca
i 49 posto dece, objanjeno je da on masovno preovladava u oblasti zapadnog Nila (Uganda).
Reeno je, na primer, i da je 95 posto dece ve zaraeno EBV-om do druge godine, a do tree
- sva! Valja jo dodati da su 21 posto dece nosioci i HTLVI retrovirusa imunodeficijencije.
Aspergiloza
Aspergiloze su pulmonalne gljivine infekcije, a ponekad i gljivine infekcije creva.
Uzronici aspergiloza su gljivice Aspergillosis spp, a najei izaziva je Aspergillus fumigatus.
Gljivice proizvode mikotoksin aflatoksin - B. Aflatoksin moe dovesti do privremene
imunodeficijencije. Ovo naizmenino dovodi do nastajanja bolesti.
Jo od 1950. godine, vojne snage SAD su ispitivale mogunosti irenja Aspergillus
fumigatus. Od 1970. do 1976, nastajanje aspergiloze u SAD se povealo do 158 posto!
(Privremena distribucija ovog poveanja nije navedena u dostupnim dokumentima.) Govo
rilo se da je od 1972. godine uestalost aspergiloza poveana i u Nemakoj. Poznati AIDS
ekspert V. Stail je ovo porekao za Univerzitetsku bolnicu u Frankfurtu na Majni (Nema
ka), gde su javni tuioci 1992. istraivali uzroke smrti 12 pacijenata zaraenih ovom gljivi
com. Ni jedan od njih nije bio HIV zaraen. Frankfurt je, inae, grad sa izuzetno visokim
brojem HIV zaraenih osoba.
Aspergiloza se pojavljuje kod oko 20 posto imunosuprimiranih pacijenata (usled, rec
imo, terapije kortizolom kod transplantanata). Stoga aspergiloza spada meu najee
oportunistike infekcije. Tokom imunosupresije, prvo se pojavljuje u vidu gljivine infekci
ja. Njeno irenje je redukovano za dve treine ukoliko je na intenzivnoj nezi vazduh filtri
ran, to ukazuje na konstantno postojanje aspergilus gljivica u vazduhu.
U vezi sa masovnim AIDS-om, u banci podataka (na koju smo naili) nema izvetaja o
aspergilozi. Sobzirom na to da nije uhvaen ovaj, ve oportunistiki, uzronik valja zakljui
ti da je to usled izuzetno jake odbrane tela, posebno protiv gljivica. Naunici Centra za kon
trolu bolesti nisu predvideli ovakvu reakciju.
U definiciji AIDS-a objavljenoj 1982. godine, aspergiloza je oznaena kao njegova
karakteristika. To je ponovljeno i u naredne tri godine, od 1983. do 1985. O ovome, meutim, nije bilo ni pomena u definiciji AIDS-a iz 1977. U statistici Centra za kontrolu bolesti,
koja se odnosi na poetne bolesti aspergiloza, ak ni jednom nije pomenuta.
Ve je dokazano da je irenje HIV infekcije trebalo da bude omogueno redukcijom
odbrambenih snaga oveka. Postoji nekoliko indicija da su za ovo korieni mikotoksini,
posebno tip supstance -aflatoksin -B. Poto te supstance nastaju u prirodi, one nisu izazvale nikakvu sumnju.
Namerno irenje mikotoksina je veoma teko dokazati. Organizam automatski, ali
netano, registruje s jedne strane imunu reakciju izazvanu na aflatoksin, a u isto vreme, s
druge strane, registruje reakciju protiv Aspergillus-a. Osobe napadnute aflatoksinom tre
bale bi da u manjem broju imaju bolesti izazvane Aspergillus-om, nasuprot uporedivim
pacijentima sa imunosupresijom.
vali suprotno, svaalakim tonom je rekao da je po Getleru bilo vie sluajeva KS-a u
posleratnoj Nemakoj, nego pre, da je registrovan samo jedan sluaj (1959.) u Radijum
institutu Hadassah univerzitetske bolnice u Izraelu, i da (prema tome) navodna
uestalost ove bolesti kod Jevreja nije oigledna.
U pobijanju teze o specifinoj ugroenosti Jevreja i Italijana, Etl se ograniio na
izjavu da nije bilo nastajanja ovog oboljenja meu Jevrejima. Njegova tvrdnja da nije
bilo sluajeva KS-a u posleratnoj ve u predratnoj Nemakoj, uglavnom je zasnovana na
jednoj Getlerovoj reenici
Poto je AK (Kapoi sarkom) nedavno pronaen kao
pretean meu Kinezima (Koskard), crncima (Dejvis) i ee primeen u Nemakoj,
koncept geografske povezanosti sa posebnim regionima (Grka, Italija, istona Evropa)
ili sklonost ka jevrejskoj rasi, bio bi teko odriv. I - to je sve. Nema dokaza, brojki,
datuma o navodnom poveanju broja ovih sluajeva u Nemakoj, praenog isterivanjem
i ubijanjem jevrejskih stanovnika.
Prilino je apsurdno tvrditi, samo zbog jednog sluaja leenog jedne godine na radi
olokom odeljenju bolnice u Izraelu, da je KS posebno prijemiv za Jevreje. Ukoliko je
izmeu 1872. i 1932. kod 60 miliona Nemaca u proseku zabeleeno samo pet sluajeva
godinje (jedan od 720 miliona), onda bi jedan sluaj na dva i po miliona izraelskih Jevre
ja (pod pretpostavkom da ni jedan nije leen u nekoj drugoj bolnici) bio - 300 puta ei!
ta vie, Etl je ,,prevideo ili (namerno?) ispustio da iznese izraelske i italijanske statistike
podatke: u 29 izraelskih bolnica je, izmeu 1960. i 1982, kod 562 osobe dijagnostikovan KS
(samo 11 obolelih su bili Palestinci).
Godinja razmera ove bolesti meu Jevrejima, dakle, iznosi 97 obolelih na 10 miliona
stanovnika. Izmeu 1970. i 1980. (na godinjem nivou) bilo je 145 obolelih na 10 miliona
stanovnika. ak 67 posto obolelih od KS-a je imalo HLADR5 krvne karakteristike, dok je iz
uporedne grupe (bez KS-a) svega 23 posto imalo ove karakteristike. Po svemu sudei,
HLADR3 pomae organizmu da se bori protiv ove bolesti. Samo osam posto obolelih ga je
imalo, u poreenju sa 54 posto iz kontrolne grupe (bez KS-a).
U ukupnoj ljudskoj populaciji, HLADR5 je najei meu Italijanima (35,8 posto),
pancima (28,6 posto) i Akenazi Jevrejima (39,1 posto).
Do poetka euforije Nacionalsocijalistike partije u Nemakoj 1933. godine, veina
naunih lanaka o ovoj bolesti je objavljena u Nemakoj. Posle toga, izuzev jednog sluaja
iz 1937, ni jedan drugi nije tampan. Ova bolest je, dakle, mogla biti koriena kao infek
tivno oruje protiv Jevreja a da, pri tom, ne ugrozi ,,arijevce.
Iako su mu, naelno, ljudi tamne boje koe manje podloni, ,,akumulacija KS-a je
(kao to je ve reeno) zabeleena u specifinim regionima Afrike. Precizna istraivanja
ukazuju na pet tamonjih centara:
- u Junoj Africi - po dolasku na vlast Nacionalne partije 1949. godine (do 1953. godine),
- u biseru Afrike Ugandi, sa najveim prihodom na kontinentu juno od ekvatora,
tokom perioda borbe za nezavisnost od kolonijalnog ropstva (od 1954. do 1977),
- u Kongu, zemlji najbogatijoj u sirovinama, koji prati Junu Afriku i snabdeva je
uranijumom, bakrom, kobaltom i drugim mineralima namenjenim za posebne svrhe,
- u junoj Tanzaniji - gde mozambiki liberalni pokret ,,Frelimo ima kampove (od 1964.) i
- u Kamerunu (od 1969. do 1973).
Sa podacima i brojkama se, meutim, manipulie. Jer, do 1950. se u svim izvetajima
o bolesti kancera u Africi navodi da KS jedva da pogaa tamonje (tamne boje koe)
stanovnike. Etl je 1962. izbrojao ukupno 35 sluajeva van June Afrike. I 1941, 1942. i
1957. je bilo izvetaja o manjoj uestalosti KS-a meu osobama tamne boje koe u SAD.
Na Karipskim ostrvima, uglavnom nastanjenim osobama tamne boje koe, do 1961. su pri
javljena samo tri sluaja (dvoje su afrikog porekla).
Kandida - izaziva zapaljenje usne duplje koje dobija oblik bele oiviene formacije
koja oblae usta i jezik. Ova infekcija, praena otocima limfnih vorova, prethodi sidi.
Pneumocistis karini pneumonija (PCP) je jedna od ARC-bolesti i najee je prisut
na kod osoba obolelih od side. Re je o parazitskoj bolesti plua, manifestuje se otrim
bolom u pluima, nedostatkom vazduha, oteanim disanjem (,,pitanjem), kaljem i
stvaranjem belog sputuma.
Kriptosporidioza - interni poremeaj izazvan protozoama koje prenose bubavabe.
Naime, bubavabe mogu da prenesu ak 30 razliitih vrsta bakterija opasnih po ljudsko
zdravlje. Pored toga, bubavabe su sposobne da prenesu i - HIV.
Citomegalovirus (CMV) - virusna infekcija koja izaziva tekoe u funkcionisanju
plua, a moe da izazove i slepilo.
Faza 3. - terminalna faza AIDS-a, kada mozak sve slabije funkcionie. Dolazi do gubit
ka miine kontrole, pamenja, pojavljuju se problemi sa snalaenjem, govor je sve neraz
govetniji... Ovi simptomi se ubrzano pojavljuju jedan za drugim i praeni su sve ozbiljnijim
psihijatrijskim poremeajima.
AIDS ini tako smrtonosnim njegova prva, asimptomatska, faza. Inhcirane osobe
nemaju posebnih tegoba, dobro izgledaju i relativno su solidnog zdravlja. Ova faza moe da
traje godinama. ak pet i vie godina.
Od 28. aprila do 1. maja 1985. godine odrana je Benbarijska konferencija o genetski
izmenjenim virusima. Benbarijski centar je, inae, biva eugenetska kancelarija podataka u
Kold Spring Harboru na Long Ajlendu.
Najpoznatiji molekularni biolozi i virusolozi iz svih krajeva sveta okupljeni su na kon
ferenciji sa temom: Epidemiologija virusa izmenjenih uz pomo oveka. Skup je, nar
avno, briljivo nadgledala vlada SAD. Zvanini sponzori konferencije su bile gotovo sve
multinacionalne korporacije, a meu njima i IBM, Teksako, Filips, Proktor i Gembl... Istini
za volju, nisu tedeli novce. Nek kota, ta kota. Ni donatori nisu bili stipse: Hofman la
Ro, Donson i Donson, Fizer, Smit Klajn... Sve domainska do domainske kue.
Jedino je, moda, bilo malo neobino to to pomenute kompanije zauzimaju vodea
mesta u farmaceutskoj industriji i genetskim istraivanjima i to su, sluajnosti li, u izuzetno
dobrim poslovnim odnosima sa Rokfelerovim, Herimanovim i Morganovim bankama.
Tog prolea 1985, ameriku javnost jo uvek nisu morile brige u vezi side iliti
HIV/AIDS-a. Predsednik SAD nikad nije ni izgovorio ovu re. A i zato bi? AIDS je bio
prokletstvo baeno na homoseksualce i narkomane. Istina, niko se nije setio da pita ija ga
je ruka bacila. Da li je bila leva ili desna, i tako to... Jo manje ih je brinulo to to su tamo
nekog doktora Todora Jovanovia vitlali po Beogradu da ga spale ko veca zato to je u
sitne sate sakupljao zabludelu (ne retko i ,,naduvanu) bratiju po ariji ne bi li ih priveo
na leenje u svoj stan ili to su mu nareeni jednu no u sitne sate lupali na vrata da im da
lovu za jedan ,,trip, druge noi ga molili da ih sakrije od ,,murije, a treu preklinjali da ih
lei... Moglo im se! Mislim ,,Amerima. Veina njih je verovala da je mogunost da budu
inficirani HlV-om jednaka verovatnoi da dobiju premiju na loto-u. A i Rok Hadson je jo
uvek bio iv. Na alost, ne zadugo. Njegova smrt u oktobru okirala je dravne medije i kon
ano naterala javnost da pone da postavlja pitanja u vezi sa onim to se naziva sida.
Pretpostavka da je sidu stvorio ovek, u to vreme je predstavljala samo bolesnu fantaziju.
Prevedeno na srpski, glasilo je - ajmo opet po onom Todoru! alu na stranu, ali morao sam da
se zapitam da li je sve to uistinu bila (ne samo moja) fantazija ili, moda, dim ipak krije vatru?
Ritonavir Norvir firme Abbot, Indinavir (Crixivan) firme Merck Sharp & Dohme i
Saquinavir Invirase firme Roche.
Neki od neeljenih efekata tj. tetnih dejstava inhibitora proteaze jesu:
- za kotanu sr, krv i imuni sistem: pancitopenija, smanjenje neutrofilnih elija, trom
bocita, eritrocita, hemoglobina, akutna mijeloblastina leukemija, splenomegalija,
- za centralni nervni sistem: opta slabost do potpune iscrpljenosti, smetnje sa ulima,
u nogama i rukama, smetnje kod koordinacije pokreta, zbunjenost, smetnje u pamenju,
usporavanje psihikih sposobnosti (letargija), omamljenost, euforija, strah, depresija do
samoubistva, smanjena sposobnost razmiljanja, halucinacije, psihoze, nesanica, glavobolja,
- za oi: smetnje sa vidom, bolovi u oima, zapaljenje rubova kapaka,
- za motoriki aparat/miie: bolovi kod nevoljnih kontrakcija miia, drhtanje,
ukoenost miia, difuzni bolovi u miiima, bolovi u leima, bolovi u udovima, artritis,
promene na tkivu,
- za eludac/creva: munina, povraanje, dijareja, bolovi u stomaku, rektalna krvaren
ja, zatvor, hemoroidi, zapaljenje sluzokoe eluca, zapaljenje guterae, zapaljenje desni,
zapaljenje zuba, zapaljenje usana, irevi u ustima, oteano gutanje, suva usta, poremeaji
ukusa, gubljenje apetita,
- za jetru: utica, pogoranje hroninih oboljenja jetre,
- za bubrege/beiku: poveanje prostate, vaginalno pranje, zapaljenje bubrega, zapa
ljenje mokranih puteva, zadravanje mokrae,
- za disajne organe: zapaljenje plua, krvavo iskaljavanje, krvarenje iz nosa, insufici
jencija disanja, zapaljenje sinusa,
- za kou: alergijski osipi, dermatitis, plikovi i pritevi, gnojni irevi, irevi na koi, pre
osetljivost na svetlo, promena pigmenta, akne, znoj, isuenost,
- promena sadraja hormona, hiperglikemija, hiperkalcemija, hipo i hiperkalemija,
dehidratacija, gubitak teine, sindrom slabljenja,
- jo i: zapaljenje uiju, nagluvost, umovi u uima, smetnje u govoru, smetnje kod
potencije, promena kose.
Neeljena uzajamna dejstva: mogua aditivno-toksina dejstva sa fatalnim tokom u
kombinaciji sa potencijalno tetnim lekovima za jetru, kotanu sr, pankreas i/ili gene, koji
se primenjuju kod HIV/AIDS-pacijenata.
Pa, ko voli - nek izvoli!
kolebanja broja CD4 limfocita. U ovim sluajevima su, ipak, postignuta dugotrajna
poboljanja izlaznih vrednosti.
Nisu primeena nikakva aditivno-toksina dejstva ili ugroavajua uzajamna delovan
ja sa lekovima za tretiranje oportunistikih infekcija.
Dejstvo Todoxin-a koje pospeuje oslobaanje od otrova (glukoronidizicija), moe da
prouzrokuje pojaanu razgradnju nekih potencijalno toksinih lekova zbog ega, u tom
sluaju, doza takvih lekova mora da bude korigovana.
Rezistencije na Todoxin se nisu razvile ni planiranim prekidom terapije, niti redovnim
korienjem u vrlo dugom periodu (preko 13 godina).
Todoxin je i kod dece (od novoroenadi pa nadalje) pokazao visoku podnoljivost.
Meunarodni monetarni fond (MMF) danas pozajmljuje novac dravama irom sveta
pod uslovima koje njihove vlade moraju da potuju. Najdrastiniji uslovi su, naravno,
namenjeni najsiromanijim zemljama. Na ovaj nain MMF vri pritisak na vlade da sman
je ivotni standard. I naa pria bi se u ovo sasvim lepo uklopila! Zahteva se, naime, sman
jenje budeta za zdravstveno i socijalno osiguranje (sluaj naih penzionera je gotovo ide
alan primer!), hranu i stambenu izgradnju.
Brazil (hajde da mi ne budemo ,,manekeni) je dobar prim er takve politike.
Devalvacija se dogaa svaka tri meseca, to se neumitno odraava na pad ivotnog
standarda stanovnitva. Ovo, pak, vodi do pothranjenosti, prenaseljenosti i sve loije
zdravstvene nege. Slina situacija, ako ne i jo drastinija, realnost je dananje Afrike,
pojedinih delova June Amerike i Kariba. Na taj nain se stvara idealna klima za
uvoenje bolesti ,,sa pokriem u prirodnim uzrocima. I vuk sit, i naivni na broju...
Siromane zemlje su napadnute mnogim epidemijama. Najee je re o starim boles
tima u novom pakovanju (oblicima) koje odoljevaju uobiajenim nainima leenja. Pri
menom programa doneenog od strane MMF-a 1986. godine, zdravstvena zatita u Africi je
drastino pogorana to je dovelo do ogromnog broja smrtnih sluajeva. uta groznica,
malarija i kolera, ranije kontrolisane pomou adekvatnog zdravstvenog programa, sada
nekontrolisano besne.
Nigerija, jedna od najbogatijih zemalja, pod programom MMF-a se suoava sa mnogim
nametnutim ogranienjima. Uprkos injenici da poseduje itavih 60 posto od ukupnog
broja medicinskog osoblja i sredstava svih afrikih zemalja, zdravstvena zatita njenih
stanovnika je na mnogo niem nivou danas nego to je bila jo davne 1986. godine. Preve
deno, re je o tihom i elegantnom nainu pripremanja Nigerije za masovnu pojavu ,,bivih
bolesti koje e utrti put sidi da se iri poput umskog poara.
Reenje zvano kondom, MMF koristi za kontrolu raanja. I pored velikih reklamnih
kampanja sa ciljem promovisanja upotrebe kondoma, njihov kvalitet je u 80 odsto sluaje
va ispod oekivanih normi, odnosno -kondomi su porozni.
Virus side je u Africi uao u ,,eksplozivnu fazu. Slina situacija je pred vratima azijskih
zemalja kao to su Indija i Tajland. Procenjeno je, recimo, da je Africi 2000. godine bilo blizu
100 miliona sluajeva AIDS-a, a u Indiji i drugim delovima Azije oko - 90 miliona.
Sida je, definitivno, postala ubica siromanih zahvaljujui smanjenju trokova
zdravstvene nege i nutricionistikih standarda. Sve zarad odgovaranja na zahteve MMF-a.
Leka protiv side, sa take gledita starijih virusologa, jo uvek nema na vidiku. Dr Jonas
Salk insistira na pronalaenju naina da se ojaa imuni sistem pre pokuaja dobijanja
antitela koja e moi da unite HIV. Ovo je izjavio nakon pregledanja moje kompletne doku
mentacije u vezi HIV/AIDS-a i upoznavanja sa mogunou dobijanja uporedne vakcine
koju sam dao dr Salku na sastanku u San Dijegu. Posle toga, vie mi se nije javio, ali su
zato novine poele da piu o senzacionalnim pokuajima dr Salka da dobije vakcinu.
Meutim, dr Salk je izgubio iz vida samo jednu sitnicu - vakcina ne bi mogla da bude
delotvorna bez Todoxin-ovih preparata! Bez njih bi se stvarala nezrela i nedelotvorna
antitela, odnosno, bez Todoxin-a nije mogue delovati imunomodulatorno i ojaati neu
roimunoendokrini sistem.
Strogo poverljiv izvetaj CDC-a govori o veoma zaraznom obliku tuberkuloze koji se
javlja u siromanim zemljama i meu siromanim stanovnicima SAD-a. Dva puta je vei
broj sluajeva kod kojih bacili ne reaguju na lekove od kada je objavljena poslednja studi
JHi zmija bjee lukava mimo sve zvijeri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa ree eni:
jeliistin a da jeB ogkazao dane jedete sa svakoga drveta u vrtu?
A ena ree zmiji: m i jedem o roda sa svakoga drveta u vrtu;
Samo roda s onoga drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne
umrete.
A zmija ree eni: neete vi umrijeti;
Nego zna Bog da e vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oi, pa ete postati
kao bogovi i znati to je dobro to li zlo.
I ena videi da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo
drago radi znanja, uzbra roda s njega i okusi, pa dade i muu svojemu, te i on okusi. *
Izvetaj br. 8 o napretku (Progress Report #8) sainjen je 1971. Na strani 61, nalazi
se potvrda injeniee o laboratorijskom poreklu AIDS-a. U okviru programa proizvodnje
specijalnog virusa sainjeno je 15 izvetaja na preko 20.000 strana. I na svakoj od njih se
jasno ukazuje na medicinske eksperimente raene u Americi pod pokroviteljstvom amer
ike vlade. Plan je volebno nestao, a potom isto tako otkriven tek 1999. Svetska nauna
javnost je bila zapanjena ovim otkriem, odnosno prikrivanjem izvetaja. Da su ga ranije
imali u rukama, tvrdio je izvestan broj naunika, problem HIV/AIDS bi se nesumnjivo bre
reavao. Bilo im je jasno da su eksperimenti raeni u fazi IV-A najbolji put ka boljoj terapiji i leenju ljudi sa HIV/AIDS-om.
Prvih 60 strana Izvetaja br. 8 o specijalnom virusu, neosporno potvruju
specifian cilj ovog programa. Tako je do juna 1977, u okviru pomenutog programa,
proizvedeno planiranih 15.000 galona (1 galon - 4,546 litara) specijalnog virusa!
Virus AIDS-a je ubaen u vakcine koje su potom poslate u Afriku i na Menhetn. Zah
valjujui nekim autorima, poput dr Roberta Lia (Robert E. Lee), obelodanjeno je da je
stanfordska Laboratorija za mikoplazme izdala prvi dokum ent sa AIDS-om u
naslovu: Virusna infekcija ljudi udruena sa steenom imunodeficijencijom (Viral
Infections in Man Associated with Acquired Immunological Deficiency States). Kon
sultant na program u specijalnog virusa bio je vodei naunik - dr Tomas Merigan
(Thomas Merigan).
U Izvetaju br. 8, na stranama 104 - 106, potvruje se da je dr Robert Galo (Robert
Gallo) tajno radio na razvoju AIDS-a uz punu podrku jednog sektora amerike vlade, iji
je zadatak bio iznalaenje naina za ubijanje sopstvenih graana.
Dr Galo ne moe da objasni zato je u biografiji preutao svoju ulogu oficira projek
ta na programu specijalnog virusa. Rani radovi doktora Galoa i njegova otkria se mogu
sagledati kroz dokumentaciju iz ovog programa. Sada znamo da se svaki eksperiment
dobro uklapa u pomenuti program. Istraivaka logika je neoboriv dokaz da je federalni
Menhetn projekat bio usmeren na razvijanje ,,zaraznog (kontaminirajueg) kancera za
,,selektivno ubijanje. Galoova dokumenta iz 1971. godine su identina onima iz 1984. u
kojima je objavio - pronalazak AIDS-a!
Izvetaj br. 8 na stranama 273 - 286. potvruje da smo mi (Amerikanci - prim. T.J.)
,,dali AIDS majmunima. Od 1962. godine su SAD i dr Galo injekcijama davali pomenuti
virus majmunima a potom ih vraali u divljinu. ak su i vladini naunici bili zbunjeni da
se oba virusa, HIV-1 i HIV-2, na tako bliskim ,,srodnicima kao to su majmun i ovek,
mogu tako iznenada pojaviti kod ,,dva roaka s istim poreklom (Bojd misli na oveka i
majmuna - prim. T.J.) u periodu od samo sto godina.
Japanska studija iz 1999. godine potvruje da je majmunski AIDS prenesen sa oveka
na njegovog pretka. Rezultati istraivanja na majmunima nedvosmisleno potvruju da je
AIDS kod majmuna ovekovih ruku delo.
SAD i SSSR su 1972. potpisale ugovor o kooperaciji u razvoju ofanzivnog biolokog
oruja koje SAD i danas primenjuju. Bilo je to prvo oglaavanje pogrebnih zvona crnoj pop
ulaciji.
Projekat doktora Garta Nikolsona (Garth Nicolson), svetski priznatog naunika, objav
ljen je 1973. pod nazivom Uloga omotaa elije u izbegavanju imunolokog odgovora
(Role of the Cell Surface in Escape From Immunological Surveillance). Dr Nikolson je u
periodu od 1972. do 1978. radio na programu Specijalni virus i smatra se ,,filijalom dr
danom sve vie. Do tada, zvanini HIV/AIDS kalendar prema izvesnom broju autora
izgleda, otprilike, ovako:
1959. - Jedna osoba u Kongu umire od nepoznate bolesti. Analizom uzorka njene
krvi gotovo etvrt veka kasnije, utvreno je da je nesumnjivo re o prvom sluaju infekcije
HlV-om.
1981. - Lekari iz Los Anelesa i Njujorka izvetavaju o epidemiji zapaljenja plua i
retkog kancera, Kapoijevog sarkoma, meu homoseksualcima. Ameriki centar za kontrolu
i prevenciju bolesti (CDC) objavljuje saoptenje o novoj epidemiji. Sindrom dobija naziv
GRID (Gay Related Immune Deficiency, tj. nedostatak imuniteta kod homoseksualaca).
1982. - Otkriveno je da je uoeni sindrom povezan sa krvlju, i to ne samo kod
homoseksualaca, ve i kod ena, heteroseksualaca korisnika droge, hemofiliara, osoba
koje su primale trnsfuziju krvi i beba. GRID je promenjeno u AIDS (Acquired Immunode
ficiency Syndrome tj. sindrom steenog gubitka imuniteta).
CDC proglaava epidemiju, a 14 drava prijavljuje sluajeve zaraze.
Na amerikoj TV stanici PBS, pojavljuje se prva emisija o sidi - AIDS misteriozna zaraza.
1983. - Naunici na elu sa dr Likom Montanjenom (Pasterov institut, Francuska)
uspevaju da izoluju retrovirus i nazivaju ga virus povezan sa limfadenopatijom. Kasnije
e ovaj virus biti oznaen kao uzronik side.
Sida se pojavljuje u 33 zemlje.
Odrana je prva amerika konferencija o sidi u Denveru.
U San Francisku oboleli prvi put javno izlaze na ulice u tzv. maru svea, a vozai
gradskog prevoza izvesno vreme obavljaju svoj posao sa maskama na licu.
Umire poznati njujorki pijanista Pol Dejkobs.
1984. - Amerika vlada saoptava da je dr Robert Galo iz Nacionalnog instituta za
kancer izolovao virus nazvan HTLVIII koji uzrokuje sidu.
Ameriko ministarstvo zdravlja predvia da e se vakcina protv side u periodu od dve
godine testirati i na ljudima.
Umire Kanaanin Getan Dugas, meu naunicima koji prouavaju sidu poznat kao
nulti pacijent.
U San Francisku se zatvaraju sva javna kupatila za gej populaciju.
1985. - Amerika uprava za hranu i lekove odobrava dijagnostiki pribor za sidu koji
je razvila Galoova laboratorija, a patentiralo Ministarstvo zdravlja. Pariski Pasterov institut
tui ministarstvo u vezi prava na patent. Ipak, francuski i ameriki naunici sklapaju spo
razum o zajednikom vlasnitvu nad priborom za testiranje krvi.
Amerikanac Rajan Vajt, 13-godinji hemofiliar zaraen sidom, izbaen je iz kole
zbog zaraze.
Odrana je prva meunarodna konferencija o sidi u Atlanti. Pokazalo se da kondomi
tite od zaraze.
Holivudska filmska diva Elizabet Tejlor organizuje dobrotvornu akciju za borbu
protiv side pod nazivom Prednost ivotu, na kojoj uestvuju Beti Ford, Bert Lankaster,
irli Meklejn, Semi Dejvis, Bert Rejnolds i druge poznate linosti. Prikupljeno je 1,3 mil
iona dolara.
Umire uveni glumac Rok Hadson, prva poznata (popularna) rtva side.
1986. - Ustanovljeno je da su LAV i HTLVIII identini virusi. Meunarodni komitet im
daje ime - HIV.
SZO lansira globalnu strategiju za borbu protiv side. Umire modni kreator Perl Elis
(trebao je da bude pacijent dr Todora Jovanovia).
1987. - U Beogradu, Jugoslaviji, dr Todor Jovanovi objavljuje na 5 strana u listu
,,Intervju rezultate uspene internacionalne studije obavljene na 20 dobrovoljaca. Znam
sve o AIDS-u i na preparat se pokazao veoma uspenim u terapiji side, tvrdi dr T.
Jovanovi.
FDA odobrava AZT kao prvi anti-HIV lek.
Princeza Dajana otvara prvo specijalizovano odeljenje za leenje obolelih od side u
Engleskoj. Fotografije na kojima se princeza rukuje sa obolelima, polako menjaju rigorozan
stav javnosti prema obolelima.
Ameriki predsednik Ronald Regan prvi put pominje re ,,AIDS u javnosti. SAD pro
moviu prvu edukativnu AIDS kampanju i knjigu ilustracija koju je osmislio naelnik
amerike zdravstvene slube C. Everet Kup.
Do novembra 1987. godine, SZO-u je prijavljeno 62.811 sluajeva obolelih od side iz 127
zemalja. SZO procenjuje da je stvarni broj zaraenih mnogo vei - izmeu 100 i 150 hiljada.
1988. - U Njujorku je zabeleen veliki broj prenosa HIV infekcije putem ,,zajednike
igle. Broj zaraenih na ovaj nain prevazilazi broj zaraenih seksualnim putem.
SZO 1. decembra organizuje Prvi svetski dan borbe protiv side.
1989. - Nakon velikih javnih protesta AIDS aktivista, cena leka AZT smanjena za 20 odsto.
Objavljen je esej Suzan Zontag AIDS i njegove metafore.
1990. - Amerikanac Rajan Vajt, mladi inficiran HlV-om poznat po borbi da mu se
odobri povratak u kolu, umire u 19. godini. Ameriki kongres donosi zakon nazvan po
Rajanu Vajtu. Njime se obezbeuje finansiranje leenja obolelih od side koji nisu
zdravstveno osigurani i nemaju sredstava za leenje.
SZO izdaje saoptenje u kome navodi da ima vie od 307.000 zvanino prijavljenih
sluajeva obolelih od side. Stvaran broj, meuhm, dostie cifru od gotovo milion obolelih.
1991. - Poznati preva grupe ,,Kvin (Queen) Fredi Merkjuri umire 24 novembra. Samo
jedan dan pred smrt javno priznaje da boluje od side.
Koarkaka zvezda Irvin Medik Donson obavetava javnost da je zaraen HlV-om i
povlai se iz koarke. Ovaj njegov potez je pokrenuo rekordan broj ljudi da se podvrgne
testovima na HIV. Njegovi menaderi su mu dva puta naruili Todoxin 1+.
1992. - FDA odobrava korienje dideoxcytidina u kombinaciji sa AZT-om za pood
maklu HIV infekciju. Re je o prvoj, navodno uspenoj, kombinaciji u terapiji leenja side.
U Francuskoj su osuena tri zdravstvena radnika zbog toga to su 1985. godine trans
fuzijom svesno davali HlV-om zaraenu krv pacijenhma. Zaraeno je nekoliko stohna
osoba.
1993. - Umiru ruska zvezda baleta Rudolf Nurejev i amerika teniska legenda Artur E.
Evropska studija, poznata pod nazivom ,,Konkord, pokazuje da AZT nije delotvoran
za HlV-pozitivne osobe kod kojih se simptomi nisu razvili.
1994. - Istraivanja pokazuju da AZT za dve treine smanjuje rizik od prenosa HlV-a
sa zaraene majke na dete.
Glumac Tom Henks dobija Oskara za glavnu ulogu u filmu ,,FiladeIfija, gde igra
homoseksualca obolelog od side.
1995. - Bil Klinton je prvi ameriki predsednik koji je u Beloj kui sazvao Konferenci
ju zdravstvenih slubenika i strunjaka posveenu sidi.
bi, eto, mogli da se snau i isporue manje koliine i to iskljuivo da se umire najglas
niji pacijenti!
Podseam da ovo nije kroki za holivudski film ,,B produkcije, jo manje za komediju.
Li Vei an (Li Wei Chun), otac jednog od HlV-om zaraenih hongkonkih hemofiliara
(umro je 1996. u 23. godini ivota) kae: Nije ih bilo briga za ivote u Aziji. To je bila ista
rasna diskriminacija!
Na alost, mogao je samo da kae i nita vie. Sve ostaLo obavlja vetar zaborava...
AIDS je u SAD-u do februara 1994. prenet hiljadama hemofiliara. Mnogi od njih su
umrli. Ovo je okarakterisano kao jedna od najgorih katastrofa u istoriji, vezana za upotre
bu lekova. Iako ,,Bajer i tri druge amerike kompanije nikada nisu priznale krivicu ili lou
nameru, ipak su isplatile odtetu od oko 600 miliona amerikih dolara! Tom sumom su
okonali petnaestogodinji sudski proces po optubi za proizvodnju leka opasnog po
zdravlje, koju je podneo vei broj amerikih hemofiliara. A ta je sa hemofiliarima iz
ostalih zemalja koji su takoe koristili ,,Bajerov lek? Pa, nije valjda ,,Bajer kriv to nisu
Amerikanci. to je mnogo, mnogo je. To je, i bez sudskog procesa, sreeno sa vladama ili
bar ministrima zdravlja dotinih zemalja. Stanovnici Azije imaju dosta mora, peanih
plaa i sunca, pa nek - uivaju!
S druge strane Atlantika, preciznije u Velikoj Britaniji, to se radilo suptilnije i sa
,,priguivaem. Naime, jedan od prvih dokumaneta koji je potpisao Don Mejder, u to
vreme (1991.godine) novoizabrani premijer, bio je okonanje sudskog procesa po istovet
noj tubi i to u vidu isplate odtete, koja se kretala od 20.000 do 64.000 funti po pacijentu,
uz potpisanu obavezu oteenih da se odriu prava na bilo koji zahtev prema vladi za prole
ili budue infekcije koje mogu nastati u vezi proizvoda od krvi!!!
Poslovni potez za Nobelovu nagradu u oblasti ekonomije. (,,Montipajtonovci su za
njih mala deca!)
Zaraeni hemofiliari sa Dalekog istoka i iz Argentine, bolje rei njihove porodice,
budui da ih je malo ostalo u ivotu, a jo manje sposobnih da dugotrajan iscrpljujui sud
ski proces, jo uvek vode pravnu bitku sa etiri amerike farmaceutske kompanije -Cutter
Biological, Armour Pharmaceutical, ,,Baxter International i Alpha Therapeutic. Neko
liko velikih advokatskih firmi ih zastupa. ta mislite, kolike su im anse?
Epilog
Manje od jedne etvrtine HlV-pozitivnih osoba sa hemofilijom u Velikoj Britaniji
je jo uvek ivo, posle 20 do 25 godina od infekcije HlV-om, objavio je Britanski med
icinski urnal u svom on-lajn izdanju od 16. septembra 2005, i to na osnovu rezultata
istraivanja Kraljevske otvorene bolnice (Royal Free Hospital). Istraivai su
ustanovili i da su oboljenja jetre glavni uzronik visoke smrtnosti HlV-pozitivnih osoba
sa hemofilijom.
,,Royal Free Hospital je, inae, vodei britanski centar za leenje hemofilije i HlV-a.
Od ranih osamdesetih godina minulog veka, obezbedili su leenje za 111 HlV-pozitivnih
osoba sa hemofilijom. Kao da je to bilo malo, oboleli su inficirani i virusom hepatitisa C!
Mada je veina pacijenata umrla mnogo pre nego to je od 1996. poela primena
koliko-toliko efikasne anti-HIV terapije, doktori pomenute bolnice su sproveli istraivanje
na grupi od 111 pacijenata da bi odredili, kako su najavili, ,,ta je to to je odralo u ivotu
grupu preivelih, ali i da izvre procenu tetnog dejstva istovremene zaraenosti HlV-om i
hepatitisom C!?
Istaivanje je obuhvatilo period od etrnaest godina, a za izraunavanje podataka je
uzeto vreme smrti, poslednja poseta bolnici, ili (za ,,najtvrdoglavije!) kraj 2004 godine. I,
evo rezultata:
Do 31. decembra 2004, 53 odsto lanova grupe nesretnih je dobilo HIV/AIDS. Na neki
nain su oni, ipak, srenici. Naime, 67 procenata - nije ni doekalo ivo taj datum!
Od 1996, kada je uveden efikasniji tretman za HIV, dijagnostikovano je est novih
HIV/AIDS obolelih uz 20 smrtnih sluajeva. U odnosu na prethodni period, do 1996. godine
kada je postavljeno 53 HIV/AIDS dijagnoza i 54 smrtna ishoda, moe se govoriti o znaa
jnom pomaku nabolje.
Oboljenja jetre su od 1996. glavni uzrok smrti (7 sluajeva), 5 smrtnih sluajeva se
pripisuje HIV/AIDS-u, u daljih 5 sluajeva HIV nije uzronik, a 3 pacijenta su preminula od
nepoznatog uzroka (sic!). Istovremeno je primeena i znaajana ,,promena uzroka smrti
u odnosu na period do 1996, kada je zabeleena stopa smrtnosti od 78 procenata kao
posledica HlV-a, sa samo 9 procenata u kojima su uzronici bile bolesti jetre.
Krajem 2004. godine, 23 osobe su ive i pod nadzorom bolnice. Od njih je 20 pod anti
HIV terapijom. Iako je veina ispitanika poela sa antiretroviralnom terapijom (da li se ovde
kriju ona tri nepoznata uzroka? - prim. T.J.) pre nego to je uvedena terapija istovremene
primene vie anti-HIV lekova (za anti-HIV ,,koktele korieno je sedam vrsta lekova), poz
natije kao kombinovana terapija, kod svih ispitanika je koliina virusa bila ispod 50 kopija
po mililitru, a srednja vrednost CD4 elija 326 elija/mm3.
Mali broj hemohlinih osoba inficiranih HlV-om pre 20 do 25 godina je jo uvek u ivo
tu i dobrog zdravlja. Uoen je pozitivan efekat anh-HIV terapije, ali virus hepatitisa C nastav
lja da odnosi ivote. Za ouvanje zdravlja ovih pacijenata, neophodan je nastavak pronalaen
ja novih antivirusnih agenasa koji bi imali dejstvo istovremeno i na HIV i na hepatitis C prokomentarisali su i zakljuili istraivanje strunjaci londonske ,,Royal Free Hospital.
Hemofilija
Hemofilija (gr. haima - krv, philia - prijateljstvo, naklonost) je uroeno i nasledno
krvno oboljenje pri kome se krvarenje teko zaustavlja. Smatra se najklasinijom hemoral
gijskom boleu - boleu krvarenja. Ove bolesti mogu biti rezultat defekta krvnih sudova
ili faktora krvnih zrnaca.
O emu je re? Bolest krvarenja je generalni pojam za iroko raireni medicinski prob
lem koji se svodi na oteanu koagulaciju krvi i neprestano krvarenje. Koristi se i termin
,,koagulopatija, nenormalno krvarenje i bolest zgruavanja. Krvarenje je kod bolesnika
produeno.
Koagulacija je proces koji kontroloe krvarenje menjajui krv iz tenog u vrsto stanje.
To je kompleksan hemijski proces u kome uestvuje vie razliitih proteina plazme ili fak
tora koagulacije, a cilj je stvaranje fibrina, supstance koja zaustavlja krvarenje. U
nedostatku odreenih faktora koagulacije, ili njihove neophodne (nedovoljne) koliine,
proces zaustavljanja krvarenja se ne odvija normalno.
U krvnom tkivu je naeno vie od 30 razliitih supstanci koje deluju na zgruavanje
krvi. Neke stimuliu, dok druge spreavaju ovaj proces. Od njihove ravnotee zavisi u kom
a potom i deaka Alekseja. Roditelji su u poetku bili oduevljeni, Rusija je dobila nasled
nika. Ali, srea im nije bila duga veka. Ubrzo su bili zgromljeni saznanjem da njihov mez
imac boluje od hemofilije. Aleksej je bio najuvaniji i najzatieniji princ. Gde god je iao,
u stopu ga je pratila i uvala lina garda. Jeste carski, ali ipak nedovoljno da bi se spreile
nadolazee nevolje. Aleksej je esto imao izuzetno jake bolove usled unutranjih krvaren
ja. ak je nekoliko puta bio i na ivici smrti.
Bolesna krv carevia imala je veliki uticaj na rusku istoriju. Raspoloenje i dravnike
odluke cara Nikolaja II neretko su zavisile od trenutnog stanja (krvarenje ili miran period)
sinovljeve bolesti. U nastojanju da zatiti sina, carica Aleksandra se potpuno predala utica
ju Grigorija Raspuina. Nedugo nakon ,,angaovanja, Raspuin je poeo da savetuje caricu
na samo u stvarima koje su se ticale bolesnog Alekseja ve i - politike. Od ovog uticaja nije
ostao imun ni Nikolaj II to je, ispostavilo se, u velikoj meri doprinelo propasti dinastije
Romanovih. Ubijeni su poetkom Oktobarske revolucije.
Naunici nemakog Instituta Maks Plank, Instituta Velkom Trust Sanger sa Univerzite
ta Beilor u Texasu i Centra za sekvencioniranje gena pri Univerzitetu Vaington u Sv. Luisu,
objavili su 2005. godine zavretak zajednikog ispitivanja kojim je dovrena prva potpuna
analiza hromozoma X, povezanog sa vie od 300 bolesti.
Hromozomi su mikroskopske spirale koje sadre genetske informacije i nalaze se u
jedru svake elije ivog bia. ovek ima 23 para hromozoma. Od toga, jedan polni par hro
mozoma (X i Y) koji odreuje pol. ene imaju dva hromozoma X, dok mukarci imaju po
jedan X i Y hromozom (to ih i ini razliitim od ena).
Hromozom X sadri 1.100 gena, to jest priblino pet odsto ljudskog genoma, ali i infor
macije uz pomo kojih bi se moglo poboljati dijagnostikovanje bolesti - od hemofilije,
slepila i autizma, do gojaznosti i leukemije.
Pomenuto istraivanje je pokazalo da je hromozom Y u stvari ,,oteena verzija X-hro
mozoma i to sa svega nekoliko gena. Naunici tvrde da su istraivanja pokazala da enski
geni intenzivnije od mukih ,,rade na odreivanju pola. Prema dobijenim rezultatima, kod
zdravih enskih beba se u 75 odsto sluajeva pre roenja ,,gasi jedna kopija X-hromozoma
koja bi mogla uzrokovati bolesti. Kod mukaraca, meutim, ne postoji kopija koja bi se
mogla ,,ugasiti to moda objanjava zato se neke bolesti vezane uz hromozom X, kao to
je hemofilija, javljaju samo kod mukarca. Strunjaci su takoe evidentirali (mapirali)
lokacije gena na hromozomima X i Y.
Sve do 1937. godine, do otkria amerikih lekara Pateka i Tejlora, postojale su mnoge
teorije o nastanku hemofilije. Oni su, meutim, utvrdili da u epruveti jedna frakcija
(belanevina) krvne plazme zdravih osoba skrauje ogromno produeno vreme koagulacije
krvi hemofiliara. Pomenutu belanevinu su nazvali antihemofilni globulin. Dve godine
kasnije utvreno je da je antihemofilni globulin neophodan za pretvaranje jednog neak
tivnog profermenta krvne plazme - protrombina - u aktivni ferment - trombin - koji pret
vara rastvorljivu belanevinu plazme - fibrinogen - u nerastvorljivu belanevinu - fibrin osnov krvnog ugruka - koaguluma.
Dugo je vladalo miljenje da su krvarenja bolesnih od hemofilije posledica nedostatka
u krvi samo jedne belanevine iz grupe globulina, poznate kao antihemofilni globulin,
neophodne za zgruavanje to jest koagulaciju.
Godine 1952. utvreno je da su uzrok hemofilije dve razliite belanevine ili faktora,
pa se prema vrsti nedostajueg faktora zgruavanja razlikuju dva tipa hemofilije (simptomi
isti, a uzrok i nain leenja razliiti):
A. Klasina hemofilija, poznata i kao hemofilija A, posledica je nedostatka u krvi anti
hemofilnog globulina, danas poznatog kao VIII faktor (inilac koagulacije) ili antihemofil
ni globulin A (AHg-A).
B. Hemofilija B je poznata i kao Kristmasova bolest (Christmas). Ime je dobila po
prvom bolesniku kod koga je opisan ovaj rei oblik hemofilije, izazvan nedostatkom druge
belanevine u krvi poznate kao inilac koagulacije IX, Christmasov inilac ili AHg-B. Poput
inioca VIII, i inioc IX uestvuje u aktivaciji procesa koagulacije.
Hemofilija A se javlja kod jednog od 10.000 novoroene muke dece, dok je hemofili
ja B rea i ini 15 procenata obolelih sa uestalou jednog od 60.000. Poremeaji izazvani
nedostatkom ostalih faktora koagulacije izuzetno su retki - jedan u 500.000 i vie.
Klinika slika kod oba oblika hemofilije je istovetna, ali su inioci razliiti i zahtevaju
primenu drugaije terapije.
Kod zdravih osoba se u krvnoj plazmi nalaze veoma male koliine i VIII (AHg-A) i IX
(AHg-B) faktora-inioca koagulacije: 1-2 miligrama (mg) AHg-A i oko 0,3 mg AHg-B u 100
ml krvne plazme. Zbog tako malih vrednosti, njihova koncentracija u krvi se skoro uvek
izraava u procentima njihovih vrednosti u zdravih osoba. Kod onih koj nisu oboleli od
hemofilije, vrednosti se kreu izmeu 70 i 120 procenata.
Hemofiliju karekterie poveana sklonost ka produenim krvarenjima nakon ak i naj
manjih povreda - u tkivima i posebno zglobnim upljinama. Povrinska krvarenja posle
povreda sitnih krvnih sudova su veoma retka jer je za zaustavljanje takvog krvarenja dovo
ljan gr krvnih sudova i ep nagomilanih trombocita, budui da u hemofiliji ne postoji pore
meaj ni krvnih sudova niti krvnih ploica (trombocita) te je primarna hemostaza normalna.
Bolest je praena pojavom krvarenja u zglobovima, miiima i mekim tkiva. Krvni
podlivi mogu se formirati i u unutranjim organima (jetra, slezina, creva, bubreg, mozak) i,
to se najee dogaa, u zglobnim upljinama - tzv. hemartroze (hema - krv, artron - zglob).
Karakteristino je i ponovno krvarenje na mestu ozlede gde je krvarenje prethodno
potpuno zaustavljeno. Kod pacijenata sa tekim oblikom bolesti, pojavljuju se i spontana
krvarenja. Teina simptoma srazmerna je stepenu deficita faktora u plazmi, to je odreeno
genetikom i konstitucijom bolesne osobe.
Uestalost i teina krvarenja definiu se stepenom smanjenja antihemofilnog globuli
na u plazmi, koji se odreuje utvrivanjem broja internacionalnih jedinica u 100 mililitara
krvi. Internacionalna jedinica (i.j.) je koliina antihemofilnog globulina u jednom mililitru
plazme zdravih osoba, i kree se u velikom rasponu od 50 do 200 u 100 ml plazme.
Blaga ili laka hemofilija esto ostaje neotkrivena poto produena krvarenja nastaju
samo posle tekih povreda ili operacija i ima vrednosti 20 do 40 i.j. u 100 ml plazme.
Kod obolelih sa 5 do 20 i.j./lOO ml, krvarenje se javlja posle lakih povreda i hirurk
ih intervencija.
U hemofiliara sa 1 do 5 i.j./lOO ml, teka krvarenja se javljaju i posle malih povreda,
a mogua su i krvarenja u zglobove.
Na alost, veliki broj obolelih spada u teke hemofiliare sa manje od 1 i.j./lOO ml. Taj
stadijum oboljenja karakteriu spontana krvarenja u miie i zglobove. U sluaju da nije
blagovremeno dijagnostikovan i primenjen odgovarajui tretman, dolazi do teke invalid
nosti jo u detinjstvu. U tekim sluajevima hemofilije, smrt moe nastupiti u najranijem
detinjstvu usled modanih krvarenja, iskrvarenja kroz povrede, nakupljanja krvi u tkivima
vrata koje uzrokuje sindrom guenja s uguenjem.
Anamneza (ukljuujui i porodinu anamnezu) i fizikalni pregled glavni su putokazi u
dijagnostici, a sigurna dijagnoza se postavlja nakon laboratorijske analize krvi na prisustvo
i aktivnost inilaca.
Kliniku sliku karaktere preterana sklonost ka krvarenjima. Ona se mogu javiti ak
svega nekoliko dana nakon roenja i ozbiljno ugroziti ivot novoroeneta.
U drugim sluajevima je sve naizgled u redu dok dete ne prohoda. Tada, meutim,
dolazi do zauujue este pojave kontuzija sa stvaranjem krvnih podliva ili velikih ekhi
moza (mrlje na delu koe ili sluznice nastale nakon izliva krvi u podruje koe ili sluznice,
ili u slojevima ispod njih), ak i kod blagih povreda. U tom uzrastu su krvarenja najee
posledica povreda usta ili nosa.
Kod starije dece dolazi do obilnog gubitka krvi nakon vaenja zuba ili uklanjanja kra
jnika. Katkad je to i prvi znak hemofilije.
Hemartrosi kolena su posebno esti u razdoblju kada se dete najintenzivnije igra. Opas
ni su, jer u sluaju ponavljanja dovode do promene zglobnih povrina sa znaajnim
ogranienjem pokreta pogoenog uda i lakog razvijanja konane blokade zgloba (ankiloza).
Odrastanjem, odnosno sazrevanjem, dete postaje svesno teine vlastite bolesti, ui da
kontrolie svoju aktivnost i usavrava tehnike zatite od mogue povrede.
Pacijenti koji preive prve godine detinjstva mogu se nadati dugom i aktivnom ivotu,
ma koliko nije mogue tano predvideti dalji razvoj i tok bolesti. Infekcije, na primer, mogu
pojaati sklonost ka krvarenjima. Povremeno se, zatim, moe uoiti ciklino kretanje simp
toma sa izmenom perioda od neznatnih do gotovo spontano nastalih, tekih krvarenja.
Kontrolisanje krvarenja se postie tzv. supstitutivnom terapijom, to jest terapijom
kojom se nadoknauje nedostajui faktor koagulacije davanjem plazme, svee krvi ili kon
centrata samog faktora VIII, odnosno IX. Posebno je vano da davanje koncentrata bude
pravovremeno - ve kod prvog nagovetaja krvarenja, bez obzira na njegovu lokalizaciju.
Inteligentan izbor igraaka, igara i tipa motorike aktivnosti u detinjstvu, predstavlja
ju veoma vanu profilaktiku meru protiv povreda.
U kolskom uzrastu, mali hemofiliari treba da pohaaju redovnu nastavu i ne smeju
se spreavati ni u jednoj svakodnevnoj aktivnosti. Na svaki nain treba izbei pojavu osea
ja inferiornosti u odnosu na njihove kolske drugove. Kasnije e i sami bolje upoznati
ogranienja koja im bolest namee i znae, imajui sve to na umu, da organizuju vlastite
aktivnosti i lini ivot.
Iako jo uvek nije izleiva bolest, hemofilija je bolest koja se moe leiti. Rana dijag
noza i leenje pomau obolelima da izbegnu posledice poput invalidnosti, zglobnih i
miinih krvarenja, ali i omoguavaju podvrgavanje hirurkim intervencijama, katkad
neophodnim u ivotu svakog oveka. Leenje koje se sastoji se od davanja krvnog seruma,
peptona, kalcijuma, C vitamina, hormona itd., mora biti permanentno. U sluaju neposto
janja malokrvnosti i ne previe izraene bolesti, radna sposobnost nije umanjena.
Leenje obuhvata dva problema: (1) leenje osoba u fazi krvarenja i (2) profilaksno
leenje (poveanjem koncentracije antihemofilnih globulina u plazmi) kojim valja
pripremiti bolesnika za manje ili vee hirurke zahvate, ranije neizvodljive zbog bolesti.
Veliki napredak u leenju hemofilije napravljen je u poslednje etiri decenije. Sredi
nom 60-ih je iz krvne plazme napravljen derivat sa daleko veom koncentracijom antihe
mofilnog faktora i dat u komercijalnu upotrebu. To je omoguilo obolelima veu samostal
nost i smanjenje boravka u bolnici.
Davanje konzervisane ,,pune krvi hemofiliarima, potpuno je nekorisno. Naime, sta
janjem se u njoj veoma brzo razgradi antihemofilni globulin. Transfuzije su korisne jedino
prilikom spreavanja pojave oka usled gubitka velike koliine krvi.
Leenje zamrznutom sveom ljudskom plazmom je danas prevazieno budui da se iz
nje proizvode mnogo aktivniji proizvodi krvi za leenje hemofilije: krioprecipitat i liofilizo
vani koncentrat antihemofilnog globulina.
Krioprecipitat se dobija taloenjem belanevina plazme na niskim temperaturama.
Sadri oko pedeset procenata AHg od ukupne koliine koja se nalazi u plazmi iz koje je
dobijen. Korisniji je od svee zamrznute plazme, jer se AHg nalazi u jednoj desetini plazme
iz koje je dobijen.
Primena ima ogranienja: (1) nije za kunu upotrebu, poto se mora uvati na temper
aturi nioj od -20C; (2) dugotrajnim topljenjem se nesumljivo gubi jedan deo AHg-a i
ponekad veoma dragoceno vreme za blagovremenu terapiju; (3) nikad se ne zna tana kon
centracija globulina u kesicama koje sadre krioprecipitat.
Prednost ove metode se sastoji u tome to se davanjem krioprecipitata mnogo ree
prenose ozbiljne infekcije poput HlV-a i hepatitisa. Preporuuje se za leenje male dece,
kod kojih se ne moe primeniti kuno leenje i u sluajevima blaih oblika hemofilije, kada
nisu neophodne este infuzije antihemofilnog globulina u venu.
Liofilizovan ljudski koncentrat AHg je delimino preien antihemofilni globulin
dobijen iz meavine plazmi velikog broja davalaca krvi. Ovaj, inae najee upotrebljavan
preparat, je stabilan i dobija se brzim zamrzavanjem plazme i uklanjanjem vode iz nje
snanim vakumom. Na taj nain dobijen praak, stabilan i na 40 C, moe da se uva i u
obinom kunom zamrzivau. Prah se vrlo brzo rastvara u maloj koliini destilovane vode
i ubrizgava u venu od strane obuenog bolesnika ili nekog lana porodice. Na svakoj boci
je naznaena koncentracija (obino 2 do 3 i.j. u miligramu praha), pa se lako mogu izrau
nati potrebne koliine za svaki pojedinani sluaj.
grupu ve i isti Rh faktor. ak i izmeu ljudi raznih rasa ne postoji nikakva prepreka za davan
je ili primanje krvi, ukoliko su ispunjeni svi uslovi podudamosti krvnih grupa i Rh faktora.
Davanje krvi moe biti direktno (pomou aparata iz vene davaoca u venu primaoca
krvi) ili, to je mnogo ee, indirektno - kada se prethodno krv konzervira u bocama ili
polivinilskim kesama pa se tako lako moe transportovati. Levisonovo otkrie da 3,8 odsto
natrijum-citrata spreava zgruavanje krvi, doprinelo je irokoj primeni konzervisane krvi.
Kruenje krvi kroz ljudsko telo obezbeuje postojanje ivota. Kvalitet krvne slike vei
na ljudi procenjuje na osnovu broja crvenih krvnih elija, kojih u organizmu ima proseno
izmeu tri i pet miliona.
Normalni eritrocit je elija koja u sebi nema jedro. Prenik mu je oko sedam
mikrometara (hiljaditih delova milimetra), a oblik slian disku sa tanjim centralnim delom.
Zahvaljujui relativnom ,,viku povrine u odnosu na zapreminu, ova elija ima dobru
elastinost i savitljivost, to omoguava prolaz kroz uske kapilare bez oteena. Svaki drugi
oblik (koji se javlja kod nekih oboljenja), naroito loptast, oteava cirkulaciju eritrocita i
vodi njegovom oteenju.
Na sreu, opna eritrocita ima sposobnost da se spontano izlei, to dovodi do
pojave elija karakteristinog nepravilnog oblika. Na taj nain, eritrocit odrava svoju
osnovnu funkciju - prenos hemoglobulina koji ima vanu ulogu u snabdevanju tkiva
kiseonikom.
Meutim, nisu svi eritrociti identini. Na svojoj opni oni sadre odreene molekule
(antigene) koji odreuju krvnu grupu. Iako se detaljnim analizama moe utvrditi postojan
je mnogih belanevina sa antigenim svojstvima, u praksi su najznaajniji ABO i Rh sistemi
krvnih grupa.
Pri transfuziji klasifikuje se krv davaoca i primaoca u ve pomenute etiri krvne grupe
- A, B, O, AB. Geni koji odreuju njihovo javljanje se nalaze na devetom paru hromozoma
(jedan nasleen od oca, drugi od majke). Kombinovanjem ovih gena na opni eritrocita se
pojavljuje antigen A (krvna grupa A), antigen B (krvna grupa B), oba antigena (krvna grupa
AB) ili ni jedan (krvna grupa O). Ovi antigeni su, ustvari, supstance koje imaju sposobnost
da stimuliu imuni sistem da proizvodi odreena antitela koja se za njih vezuju.
Osobe koje na eritrocitima imaju antigen A u svojoj krvi imaju anti B antitela i obrnuto.
Osobe sa O krvnom grupom (bez antigena A i B) imaju u krvi obe vrste antitela, dok oni sa
AB krvnom grupom nemaju uopte antitela. To praktino znai da je organizam u stanju da
,,prepozna strane antigene sa ciljem da ih uniti. Tako, vezivanjem antitela za antigen, poin
je itav niz reakcija koje mogu da ugroze ivot osobe ukoliko primi neodgovarajuu krv.
Za razliku od ABO sistema, kod Rh sistema krvnih grupa antitela se nikad ne stvaraju
spontano, ve je za njihov nastanak neophodan kontakt sa krvlju Rh pozitivne osobe. To
znai da pri prvom kontaktu Rh negativne osobe sa Rh pozitivnom krvlju dolazi do pojave
imunog odgovora, a kod drugog kontakta se javlja reakcija antigen antitela. Zato Rh nega
tivne majke ugroavaju svoje bebe samo ako su prethodno stvorile antitela.
Najvie ljudi ima O krvnu grupu - 40 odsto, A - 39 odsto, B - 14 odsto, a najmanje AB
- 7 odsto.
Za transfuziju je vano znati ko kome sme da bude davalac krvi:
O grupa je univerzalni davalac - daje se svima, a prima samo svoju krvnu grupu.
AB je primalac, prima od svih, a daje samo AB grupi.
Rh negativne osobe nikada ne smeju primiti Rh pozitivnu krv.
Kada bi jo jednom bio izveden isti eksperiment na potpuno zdravom oveku, od ije
se krvi takoe moe nainiti istinski jaka i zdrava krvna bomba, gotovo je sigurno da ne
bi iveo due od 24 sata. ta vie, najverovatnije bi okonao ovozemaljsko bitisanje ve
posle nekoliko asova. Jednostavno bi pukao, eksplodirao. Ne bi mu pomogla ni kom
pjutersko-matematika egzibicija dr V.V. i dr R.M., ba kao ni reklame dr V.A.
Krv ne mora obavezno da bude ,,jaka, ,,zdrava, to podrazumeva to vei broj crvenih
krvnih tela. Re je o zabludi. ,,Razvodnjena krv e mnogo bolje funkcionisati, recimo, u
umornom organizmu. ta je, zapravo, uloga krvi u organizmu? Da ga hrani, iz njega sakup
lja toksine i izbacuje ih napolje. Da li je za to neophodna ,,jaka krv? Analogno ovom, moe
se postaviti i pitanje: ta e se dogoditi sa sijalicom od 40 vati ukoliko se prikljui na izvor
elektrine energije koji pokree teke industrijske maine? Odgovor se, valjda, sam namee...
Krvna tela iz zdrave plazme su u pomenutom sluaju, dakle, ,,bahato zala u
,,umalu i bolesnu sredinu unitavajui takorei sve pred sobom kako bi sebi obezbedila
ivotni prostor, ne slutei da e joj upravo to doi glave. Bolesnoj krvnoj ,,bari bi, meu
tim, vie koristila jedna boca slanog ili slatkog fiziolokog rastvora, koliko da se krv malo
proisti, razredi, operu zidovi krvnih sudova.
Naravno, svaki organizam je drugaije reagovao. Negde je zdrava plazma burno napad
nuta, u drugom organizmu nije bilo ,,pomame, trei je to tiho ,,pregurao... To zavisi od
trenutnog stanja organizma-domaina, da li je krvno tkivo sa tuberkulozom, hemofilijom,
PCP-om itd, ta je ubaena plazma sve napala i kojim intenzitetom...
Eto, sve se to dogaalo u ravni medicine, eksperimenta, naunog rada. Ni u svakod
nevnom ivotu, meutim, nije bilo manje burno. Dr V.A. je vie proveo vremena sa mnom,
u mom stanu, nego sa svojom suprugom i majkom koju sam, takoe, leio. Traio je da mu
iscrpno priam o tome kako pronalazim i proizvodim preparate, putujem po svetu, ostvaru
jem kontakte sa najveim naunim i zdravstvenim institucijama, kako uspevam da me
domaini, gde god odem, milom ili silom nastoje da zadre... Posebno ga je iritiralo kad
besplatno dajem preparate. Stalno je ponavljao: Hou da te podrim da se Todoxin skupo
naplauje. Vidim sebe kako vozim rojsa kroz Beograd!
To i lii na dr V.A. Mnogi ga kao takvog i znaju. Ipak, makar i od njega takvog kakav
jeste, bilo je previe kada je celokupan moj rad iz oblasti HIV/AIDS-a, od 1985 godine, prip
isao - dr V.V. i dr R.M. Pa, oni u to vreme nisu ni postojali u svetu nauke! Acta est fabula.
(Igra je dovrena.) Dr V.A. je istog asa krenuo da puni lancima Veernje novosti i Poli
tiku i daje intervjue ria sve strane. Dr V.V. i dr R.M. nikada nisu reagovali, jo manje bilo
ta od toga demantovali. Zato, kad im je godilo. Dolo im i lepo i milo. Blistali su puni sebe
od sree i neoekivano pridole ,,pozajmljene slave.
Ipak, kau, sve to se dogodi, moralo je tako da bude. Ko zna zato je to dobro... Ja
znam. Pomenuti ,,niz sliica iz ivota pomogao mi je da shvatim svu snagu izraza - intelek
tualni lopov. Dr V.A. je tipian primer.
HIV/AIDS statistika
Nauka je udna pojava. Matematika i fizika posebno. Evo primera koji je marljivi saku
plja i sjajan knjievnik Dragoslav Andri negde pronaao i uvrstio u svoj Leksikon vice
va, sada ve davne 1984. godine.
Roberta Viljemsa Vuda, amerikog fiziara i autora nauno-fantastinih romana, zaustavio
je jednom policajac zbog vonje kroz crveno svetlo. Naunik se ovako branio pred sudijom:
Pribliavao sam se raskrsnici toliko brzo da mi je, zbog jednog fizikog fenomena
zvanog Doplerov efekat, crvena svetlost izgledala zelena. Naime, zelena boja ima krau
duinu talasa nego crvena, tako da sam, pri velikoj brzini, primao toliko talasa u sekundi
da mi je svetlost izgledala zelena.
Sudija je shvatio Vudovu tezu, prionuo na raunanje i konstatovao da je Vud morao
voziti brzinom od 295.000 kilometara u sekundi da bi dolo do navedenog fenomena, paje
kaznio Vuda zbog prekoraenja brzine!
O statistici, o kojoj e ovde biti rei, ima jo slinih dosetki. Najpoznatija je ona po kojoj
ti jede meso, ja kupus, u proseku jedemo - sarmu.
Tako je to sa brojevima. ovek moe svata da uradi i ,,ugodi. Pod uslovom da nije
re o ljudskim sudbinama i ivotima. Tada cela pria dobija ozbiljan ton.
Ba kao u sluaju HIV/AIDS-a: ti si zdrav, ja imam sidu, u proseku smo oboje u
,,bedaku. Pa, pogledajmo.
Surova statistika1
Prema zvaninim podacima, danas:
- 40 miliona ljudi ivi sa HIV/AIDS-om,
- 25 miliona ljudi je umrlo od posledica HlV-infekcije,
- svakih pet sekundi se jedna osoba u svetu zarazi virusom side,
- svakih 15 sekundi jedna osoba umre od posledica HlV-infekcije,
- svakog minuta jedna beba zaraena HlV-om ugleda svet,
- 500.000 dece je umrlo 2005. godine od side,
- vie od 15 miliona dece je zbog side ostalo bez jednog roditelja, a do 2010. bi ih moglo
biti 18 miliona samo u subsaharskoj Africi,
- oko 90 odsto svih siroia side ivi u siromanim i zemljama u razvoju.
Ja sam, meutim, doao do jo nekih podataka. Vreme e dokazati ili opovrgnuti nji
hovu pouzdanost.
Od 20 miliona itelja afrike drave Mozambik, od HIV/AIDS-a je obolelo 60 odsto
stanovnitva, to jest 12 miliona. Junoafrika Republika ima oko 40 miliona stanvnika. Od
toga je obolelo (takoe) oko 60 posto ili, u apsolutnom iznosu - 24 miliona! Dakle, samo u
pomenute dve afrike drave ukupno je zaraeno 36 miliona stanovnika.
U regionu juno od Sahare ivi preko 500 miliona stanovnika. Ako je verovati
,,autoritetima, 300 miliona je zaraeno virusom HlV-a. Ako se ova cifra I prepolovi, dobi
ja se broj od 150 miliona obolelih!
Ili, ako je od etiri milijarde stanovnika jugoistone Azije zaraeno samo pet odsto
stanovnitva, dobija se iznos od zastraujuih 200 miliona HlV-pozitivnih osoba!
25.400.000
7.100.000
1.700.000
1.100.000
Subsaharska Afrika
Juna/Jugoistona Azija
Latinska Amerika
Istona Azija
Severna Amerika
Evroazija
Zapadna Evropa
Karibi
Sev. Afrika/Srednji Istok
Okeanija
Ukupno u svetu
Um rli od AIDS-a
u 2004. godini
(odrasli i deca)
3.100.000
890.000
240.000
290.000
44.000
210.000
21.000
53.000
92.000
5.000
4,9 miliona
1. 000.000
1.400.000
610.000
440.000
540.000
35.000
39,4 miliona
Odrasli i deca,
novoinficirani
H lV-om u 2004. godini
2.300.000
490.000
95.000
51.000
16.000
60.000
6.500
36.000
28.000
700
3.1 miUion
HIV/AIDS-om!
ene
(od 15 do 49 god) sa
HIV/AIDS-om
kraj 2004. godine
Procenat ena
D eca
Mladi
(od 15 do 49 god.) sa (m laa od 15 god) (od 15 do 24 god.)
HIV/AIDS-om
sa H IV/A ID S-om sa HIV/AIDS-om
kraj 2004. godine
kraj 2004. godine kraj 2004. godine
13 .3 0 0 .0 0 0
57%
1 .9 0 0 .0 0 0
6 .2 0 0 .0 0 0
2 .10 0 .0 0 0
30%
17 0 .0 0 0
1.8 0 0 .0 0 0
6 10 .0 0 0
36%
2 6 .0 0 0
6 10 .0 0 0
2 5 0 .0 0 0
22o/o
9 .4 0 0
3 4 0 .0 0 0
2 6 0 .0 0 0
2 5 o/o
11.000
13 0 .0 0 0
4 9 0 .0 0 0
3 4 0/o
8 .8 0 0
6 3 0 .0 0 0
16 0 .0 0 0
25o/o
6 .2 0 0
5 7 .0 0 0
2 10 .0 0 0
49 %
2 3 .0 0 0
13 0 .0 0 0
2 5 0 .0 0 0
48 %
2 4 .0 0 0
12 0 .0 0 0
7 .10 0
17.600.000
21
0/0
47o/o
700
7 .2 0 0
2.200.000
10.000.000
Tabela
Procenat osoba sa H IV/AIDS-om koji prim aju ARV terapiju (od ukupnog broja kojim a je potrebna)
Subsaharska Afrika
Latinska Amerika i Karibi
Evropa i Centralna Azija
Severna Afrika i Srednji Istok
Istona, juna i jugoistona Azija
Ukupno - (svi) WHO regioni
Tabela 4.
11 %
62%
13 %
5%
14 %
15 %
HIV/AIDS u SAD5
od 1.039.000
do 1.185.000
40.000
47 %
(13 %)
17 0/o
(14 o/o)
34 0/o
(69 0/0)
Pria sa VI odeljenja
Evo ih, dolaze. Po mene. Zato? Ne znam. U stvari, znam. Ja umirem! To tako izgle
da... Zaustavljaju se na ivici reke.
Zid. Beo, bolniki. Dan trei. Neko me neto pita. ujem ga, ali ne vidim. Da, jesam,
nisam, sutra, kad odem kui, mislim prekjue... Izaberi odgovor koji ti treba ili ga sam
smisli. Meni je svejedno...
S druge strane prilaze crni konjanici. Njihov predvodnik me podsea na Sv. Simeona
Mirotoivog. Moda zato to sam nedavno bio u Studenici. S velikim krstom koji svetli. ta
je, ovee, ovo... Prati ga desetak konjanika u crnom. Valjda sa kukuljicama preko glave,
lica im se ne vide. Ne. Stani. Nisu kukuljice. Monaka odea! Ali, zato ne mogu da im vidim
lica? Silaze sa konja i staju u krug. Neki poinju da se mole!
Oni pored reke stali kao ukopani. Desetak, dvanaest, nemam vremena da brojim.
Moda sedam, osam... Ne znam. Konji pod njima se propinju, njite, kopitom udaraju u
zemlju. Pod teinom tereta ili zbog uasa koji se polako valja vazduhom, ko zna. Jahai
ih teko obuzdavaju, a vidi se da su neka sila. Po stavu, uzdranim pokretima. Talas
hladnoe ledi sliku. Neto se sprema. ta?
4) Izvor: UNAIDS, decembar 2004.
5) U.S. Centers for Disease Control and Prevention, U.S. Census Bureau, 2004.
Ote na, ie jesi na nebesjeh, da svjatisja imja Tvoje... mole crni konjanici.
Oni preko reke sa konjima ispod sebe, preobraaju se u zveri. Jedno bie. Majmuni,
ta li su. Besne, ree, urlaju...
Ote na, ie jesi na nebesjeh, da svjatisja imja Tvoje... sve glasnije odjekuje pro
zorom, ali monasi su u miru s Bogom. Kao da do njih ne dopire onaj uas, rika i vika, s
druge strane reke.
Eno i slika iz mog ivota. itavi filmovi. Reaju se jedan za drugim. Eno me gde
dilujem, kradem, traim venu, plaem sa ocem... Boe, ta se ovo deava... Da li je ovo
zaista kraj?
Koji je ovo dan? Trei. ega trei? Kakva sad temperatura. Pusti me da odmorim. Opet
zid. Beo, bolniki. Neko kae: koliko je podeoka imao toplomer, toliko ti je izmerio tem
perature, dalje nema vie... O emu ti to? Ko si, sad, pa ti. Bole me oi od beline.
Madicinske sestre? Dobro je da ste stigle. ta znai jedan sat ekanja u ovekovom ivotu?
Nita. Osim ukoliko mu je dua u nosu. Pa, ni tad. Ima nas toliko. Jedan vie ili manje, sve
jedno. Njih pet me ,,bue. Ne mogu da nau venu. To me vraa svesti. ekaj, stani... Jedna
nalazi venu na vratu. Dobro je. Mogu da daju injekciju...
Auhhh, izvukoh se... Jo jedna kriza je iza mene. ,,Otvaram se kad stanem na noge.
Ovo mi je ko zna koji po redu ivot. Za dlaku. Od kombinovane terapije. ,,Verit mi je
navukao neuropatiju, a nita nisu loiji ni ,,izon i ,,azir, jo samo da vidim sa ime e oni
da me ,,aste. Moe se njima, a meni ne moe. Ali, ta u. Moram. Kau, to se mora, nije
teko. Nije nego. Teko je, al se mora...
- Sea li se ove fotografije?
- Kako da ne, evo i pokojnog B. sa nama.
- Ovo mogu da objavim u knjizi?
- Naravno...
A, da, ja sam I. R. ili, bolje, PLWHA. To je skraenica za ljude poput mene. Ljude koji
ive sa HlV-om (People Living with HIV/AIDS). PLWHA nam doe kao zajedniki nadimak.
Jedan za sve, svi pod jedan. To nam je, kau, kazna od Neba. Pa, neka bude. Interesuje me,
meutim, ko mu - dri sveu! Bie da su neki od nas...
Kao dugogodinji pacijent VI odeljenja (za HIV/AIDS) Infektivne klinike u Beogradu,
evo, beleim svoje utiske. Verujem da na to imam pravo. Na svojoj koi sam osetio prolazak
kroz razna leenja i terapije, sve do leanja na ovoj klinici. Duu, trenutno, ostavljam na
stranu. Nakon deset godinica uspenog noenja HlV-a u sebi, dobio sam i tuberkulozu
jetre. Valjda kao nekakvu nagradu...
Roen sam, inae, 1. decembra 1970. godine u Beogradu. Na dan koji e dvadesetak
godina kasnije proglasiti Danom borbe protiv bolesti koju e drugi tek otkriti a ja zaradi
ti, i pedeset leta nakon roenja jedne propale drave. Dobar dan!
Kako i dolikuje tom danu, ve sa etrnaest godina sam poeo da puim i pijem, a ubrzo
nakon toga i isprobavam neke druge stvari. Umesto aja u pet, kako dolikuje mom
poreklu, opredelio sam se za marihuanu u 16. Naravno, godina. Napredan, kakav jesam, do
dvadesete sam probao i hai, heroin, kokain, LSD, ekstazi, trodon sa alkoholom i bense
dinima, kao i mnoge druge lekove koje sam koristio sam i bez preporuke lekara poput, rec
imo, artana.
Nisam, dakle, bio previe izbirljiv. ta mi padne pod ruku, moje je. Pravi ,,degustator.
Naravno, dok se nisam navukao na heroin. Kau, kazna. Kakva kazna - glupost! Dugo sam
la. U stvari, otila je da ivi u Kinu. Taman tamo dokle nema anse da dobacim. Ne seam se
od koga sam uo stihove koji su mi se u to vreme neprestano vrteli kroz glavu: .. .E, ba si
glup i naivan Cvetko... Nee ona Cvetka zbog metka, ima ona svoga Cvetka sa kim krevet
deli... Tako nekako. Kau da ih je napisao danas ugledni beogradski sudija Slobodan Rai.
Naputen, navuen i u krizama, mislio sam da je ivot za mene definitivno zavren.
Gore od toga nije moglo...
Da, ne rekoh da su moj otac i deda lekari. Deda je bio naelnik Odeljenja za hema
tologiju na VMA i jedan od osnivaa ove institucije. I otac je radio na VMA. Kao imunolog.
Po prirodi posla, imao je i HlV-pozitivne i pacijente obolele od AIDS-a. I tada, kao i
danas, meu njima je najvie narkomana. Tek posle dolaze pripadnici ostalih takozvanih
rizinih grupa.
Navukao sam se, dakle, 1990. godine, a 1993. prvi put uradio test na HIV. Logino.
iveo sam rizino u svakom pogledu. Pored droge, bio sam i sa mnogo devojaka pre toga,
bez zalaenja u njihove biografije. O zatiti, u smislu kondoma, nisam razmiljao a jo
manje je upranjavao. Prirodno, pa kako bude.
Na prvom testiranju sam bio ,,negativan. Nakon est meseci na kontrolnom testu (test
provere) - ,,pozitivan! Oba sam radio na VMA, kod oca sa kojim sam i podigao rezultate.
Uhvatio se za glavu. Bili smo u oku i uplaeni. Znali smo da je re o neizleivoj bolesti.
Otac me je kroz suze upitao: Hoemo li da se borimo? Rekao sam i sam plaui: Nar
avno da hoemo!
Zagrlili smo se kao nikada do tada. Bogu hvala na tom zagrljaju!
Majci smo poslednjoj rekli. Znali smo da je najosetljivija. Nije mogla da obuzda
krik bola.
Eto, tako je poela moja tragedija od ivota. Prizvao sam je (pre)visokim miljenjem o
vlastitim mogunostima. Verovao sam, kako rekoh, da sam ,,specijalno jak i izdrljiv. Na
drogu su se, u mojoj glavi, navlaili samo slabii i glupaci, to jest narkomani.
Ali, zar se ,,to ne deava samo drugima. Otkud meni? Ba si glup i naivan Cvetko...
Gore od toga, zaista nije moglo. ivot mi je bio uniten. Bez prava na popravni. Prvih
est meseci, nakon tog saznanja, proiveo sam u nekakvom psihikom rasturu. Drogirao
sam se kao nikada do tada. estoko, ful dozom i do kraja. Naravno, ni samoubijanje nije
jeftino. Poeo sam da laem i, prirodno, kradem. Nita nisam proputao to ide uz bolest
zavisnosti. Kad je bal, nek bude do daske.
Seam se, recimo, da sam nakon upoznavanja sa Todorom (poto je njegovo prihvatil
ite u Lole Ribara za tipove poput mene radilo non-stop) jedne noi banuo kod njega sa
nekim lusterima, a moda su bili i ventilatori, u nameri da mu ih uvalim i doem do neke
kinte. Odakle mi? Nemam pojma. Znam jedino da ih nisam zaradio... Uasnuo se! Poeo
je da sike na mene da se gubim inae e da zove miliciju. Koji mu je, mislio sam se. Ipak,
nije propustio da mi dobaci sa vrha stepenita da mu se javim kad doem sebi. A nisu bili
loi ti lusteri, a moda i ventilatori... Naravno, doao sam posle nekoliko dana i izvinuo mu
se. Prihvatio je izvinjenje ali nije propustio priliku da mi oita vakelu. Morao sam da
odutim. Spao sam na najnie grane i bio oajan.
Otac je kao lekar odmah znao da leka mojoj bolesti nema. Saznali smo da imam i hep
atitis C. Prvo smo se obratili dr J-u na Infektivnoj klinici. Dugo se poznavao sa ocem.
Roen na Svetski dan borbe protiv AIDS-a, iz lekarske porodice, sin strunjaka koji se
posebno bavi problemom HlV-a i ima kontakt sa velikim brojem HlV-pozitivnih pacijena
ta, zavisnika od ,,tekih droga. Ne, nita nije sluajno. Znao sam da je sve to u nekakvoj
vezi i nekako predodreeno. Iz ko zna kakvog razloga je moralo da bude upravo tako kako
je bilo. A nije bilo slavno.
Kada sam prvi put video famozno VI odeljenje (za HIV/AIDS) Infektivne klinike,
bio sam uasnut i zgroen. Na ta je to, brate, liilo! Ipak, moj osnovni problem i dalje
nije bio virus, ve pre svega i iznad svega - droga! Preporueno je da ,,pod hitno kren
em sa uzimanjem nekog leka koga su tada svima prepisivali za HIV, a za koji sam
odmah saznao da je izuzetno toksian i da od njega moe (mada i ne mora) oveku da
opadne kosa ili mu se raspadne jetra ili ko zna ta sve jo. Pri tome, ukoliko jednom
pone da ga koristi, vie nikada ne sme sa njim da prestane. Znai, jo jedna doivot
na ljubav. Pomenuti lek je donekle poboljavao zdravstveno stanje, a odnekle pa do
kraja - rezultate testova! Koliina CD4 odbrambenih estica u organizmu i PCR test
kojim se odreuje broj virusnih kopija po jedinici krvi. Ova dva testa su za nas zakon.
Bez obzira na to da li se njima prati tok bolesti, uspenost primenjene terapije ili stan
je pacijenta koji nije pod medicinskim tretmanom. Ukratko, nije vano kako se pacijent
osea, vano je ta kau testovi.
Odbio sam da pijem ponuene lekove bar dok ne budem na to boleu ili drastinim
padom imuniteta, nateran. ovek, naime, ne umire od samog virusa, ve mu on unitava
prirodni odbrambeni mehanizam u toj meri da umire od raznih tzv. oportunih infekcija
usled znaajnog slabljenja imuniteta.
Otac je kao imunolog i sam znao kolika je tetnost ovih lekova. Poeo je da se
raspituje i za neke druge, pa i mogue alternativne metode leenja, koje bi mi eventu
alno pomogle u bici sa virusom. Ako nita drugo, poeli smo mnogo bolje da komuni
ciramo i saraujemo u vezi mog leenja. Velika veina ljudi sa HlV-om ima potrebu
da to je mogue aktivnije uestvuje u svom leenju i sazna o bolesti sve to se saznati
moe. U svoj toj nesrei imao sam bar toliko sree da imam oca koga sam mogao da
pitam o svemu. Da iz prve ruke saznajem sve novosti u vezi nje. Leei druge, otac je
uo za mnoge alternativne metode. Mnoge su bile potpuna besmislica i prevara, ali
jedna je, po svedoenju pacijenata i na osnovu rezultata analiza raenih na VMA,
davala izuzetno dobre rezultate u pogledu (iz)leenja herpesa. Bez obzira da li je re
o ,,obinim pacijentima, HlV-pozitivnim ili obolelim od AIDS-a. Dobro razmislivi o
svemu, otac mi je ponudio da odemo do oveka o kome se toliko prialo i pisalo, upoz
namo se sa njim, a potom i procenimo da li moemo i hoemo li da isprobamo njegov
nain leenja na meni.
Do pojave herpesa, naime, dolazi usled pada imuniteta i ukoliko neto pospeuje
njegovo zaleenje i povlaenje u najkraem moguem roku, onda definitivno ima i
snano podsticajno dejstvo na ukupan imunitet u smislu podizanja nivoa odbrane orga
nizma. Strunost lekara i ostalog medicinskog osoblja na Infektivnoj klinici, atmosfera
koja je tamo vladala, uslovi leenja i refundacija za pomenute terapije, uticali su da se
opredelimo za sve osim za ovu ustanovu. Naravno, uz to je ila i ve pomenuta doiv
otna terapija, ne uzimajui u obzir mogue kontraindikacije koje su, u veoj ili manjoj
meri, bile i individualne. Moda ak i genetskim kodom ili, pak, nainom ivota pre
disponirane.
Eto, sa takvim razmiljanjima i u takvoj situaciji smo upoznali Todora, to jest dok
tora Todora Jovanovia, i njegov preparat Todoxin proizveden na bazi bilja. Potpuno
Leenje na Infektivnoj klinici se, s druge strane, vremenom svelo na veoma retke posete
i analize koje sam veinom radio kod oca na VMA. Jer, kada god bih i otiao do tamo, sluao
sam jednu te istu priu - sa novim terapijama treba poeti to pre, pre nego to ovek oboli,
kako bi efekat novih trostrukih terapija bio jo snaniji. Nisam padao na te prie. Oseao sam
se izvrsno, nikada bolje, a elju za drogom uspeo da savladam na dui period.
Ali, kako nita ne traje veito, a pogotovo lepo, iznenada su me spopale estoke
tem perature, opta slabost, bolovi u stomaku i ko zna kakve jo bolesti i muke, od
kojih je svakako bila najea - tuberkuloza jetre. Ipak, nastavio sam da radim koliko
god sam mogao. Uskoro sam, meutim, morao da napustim sve tee poslove. Pre
svega rad na Avali. Mesto predsednika GOD-a prepustio sam dotadanjim saradnici
ma. Ne previe vinim, s obzirom na to da su za svega godinu dana izgubili i
upropastili sve to smo do tada postigli.
Dakle, moj prvi (ponovni) odlazak na Infektivnu kliniku je bio u vreme izuzetno
visokih i dugotrajnih tem peratura koje su jasno ukazivale na tuberkulozu. Morao sam
da odleim mesec i po dana u bolnici da bi se ispitivanjima to i utvrdilo. Tri lekara,
koliko ih ukupno i radi sa HlV-pacijentima, odluili su da prvo mora da se uradi biop
sija jetre kako bi se precizno utvrdilo od ega treba da budem leen. Pre toga, terapi
ja tuberkulostaticim a nije dolazila u obzir. Ma koliko bilo jasno o emu je re, pri
tiskali su me i insistirali na svojoj odluci. Ni ja, meutim, nisam poputao. Uporno sam
odbijao biopsiju i zahtevao da me lee pomenutim lekovima. To je trajalo punih mesec
dana. Dobijao sam infuzije, dodue sa baktrimom i ko zna ime jo, etiri puta dnevno
na svakih est sati.
Ipak, nije bilo druge. Morao sam da popustim. Kao pametniji? Nisam ba siguran. U
svakom sluaju, biopsijom jetre je definitivno potvreno ono na ta se i sumnjalo. Poelo je
moje leenje od ve uveliko odmakle i pogorane tuberkuloze. Nakon toga su me dva puta
otputali. Bilo je to u vreme kada nisam morao da dobijam infuzije.
Istovremeno, poelo je ubeivanje da konano krenem i sa anti-HIV terapijom,
naravno, uz lekove dobijene za tuberkulozu. Pritisak je dolazio sa svih strana. Nije me
pritiskao samo onaj to je urio na voz. Presudilo je, meutim, oevo ubeivanje. I na
to sam, konano, pristao. Dali su mi i tuberkulostatike i trostruku terapiju za AIDS.
Pitao sam - ima li jo?
Od prvih lekova u toj ,,turi, jedan sam zauvek zapamtio. U sadejstvu sa ,,izoniazidom
za tuberkulozu, ,,astio me je kontraindikovanom neuropatijom. I dan-danas me estoko
mui, a svodi se na bolove u nogama, utrnue, izazvano odumiranjem nekih nervnih
zavretaka. Usledilo je jo jedno otputanje na kuno leenje. Pa, nakon mesec dana,
povratak na VI odeljenje na jo dva meseca agonije.
Drugi odlazak na kliniku je ujedno bio i najdramatiniji. Konano shvativi da fizi
ki ne mogu da podnesem toliku koliinu lekova, odluili su da privremeno prestanem sa
antiretrovirusnom terapijom koju sam do tada pio bar dva ili tri meseca. Bukvalno, jedva
sam preiveo. Iz tog vremena potie prva slika mog kazivanja. I ja (moda) imam duu.
Izvesno vreme sam pio samo tuberkulostatike. Kad se tuberkuloza malo primirila (valj
da sam se i njoj smuio), onda su mi dali drugu kombinaciju, pa nestaica, pa trea kom
binacija, pa, umalo pa-pa...
Istini za volju, izvesno poboljanje sam primetio od ,,trizirita. Po jedan ujutru i uvee.
Da mi se povrati snaga. Penjanje uz stepenice, u to vreme, doivljavao sam kao osvajanje
oni trebaju da nam vade krv i rade analize. Pogled ispod oka je najmanje i najblae
to nas moe snai.
Na Infektivnoj klinici, dakle, vie ne moemo da radimo ni krvnu sliku, niti ita
drugo. Tamo nas ekspeduju samo kad nam se sloi do te mere da ne moemo kod kue
da se leimo, gde nam jedino rade pomenute testove na CD4 i PCR. Ali, tek to je oduvek
bio i ostao problem. Beogradska Infektivna klinika je, kao donaciju, dobila maine uz
pomo kojih se rade ove analize. Izuzetno su skupe. Mislim da im se cena kree od neko
liko stotina hiljada dolara pa do celog miliona, u zavisnosti od vrste, mogunosti,
tehnologije, itd. Jedna maina je odavno dobijena od Soro fondacije, a druga je stigla
nakon Kongresa o HIV/AIDS-u u Barseloni. Ali ta se sa njima dogaa, za mene e osta
ti veita tajna. Jedna je i dalje, koliko znam, na Infektivnoj klinici. Gde je druga, izgleda
da ne znam ni ja niti iko drugi.
Radei za fond SPC ,,ovekoljublje kao koordinator projekta za pruanje pomoi
obolelima od AIDS-a, napisao sam (u formi traenja) ta je sve potrebno naoj klinici. Jedna
od stavki su bili i, takoe izuzetno skupi, reagensi za godinu dana bez kojih su pomenute
maine beskorisne. Mislim na ampule za testiranje od 100 do 350 pacijenata, u zavisnosti
o kojoj je metodi re. I dobili smo ih. Ali, koliko znam, situacija je opet ista. Pacijenti mora
ju sami da plaaju analize. Krv vade na Infektivnoj klinici, a PCR se radi u nekoj od privat
nih laboratorija. Infektivnoj klinici opet nedostaju - reagensi! Dakle, ak i kada se nabave
reagensi, Ijude opet alju u privatnu laboratoriju zato to je preostala maina na klinici
navodno - u kvaru.
U svakom sluaju, oko laboratorije je ee muvanje. Taj . koji je vodi. Kad sam
od ,,ovekoljublja obezbedio donaciju, nisu hteli da me vode na razgovor nego e, kao,
oni da se o svemu raspitaju. Nisu mutavi. Dobro su znali ta sve mogu da pitam na tom
sastanku. Imam utisak da takvo stanje odgovara uem krugu ljudi koji od toga ima pro
cenat. Za nas pacijente to u praksi znai da za svaki PCR pregled izvadimo iz svog
depa ne manje od 130 evra! A bez ovih analiza, naglaavam, ne moemo da pratimo
tok svoje bolesti i leenja.
Jedna, a potom i druga nevladina organizacija, ukljuene su u ovaj biznis. Kada se,
meutim, pojavila pria po medijima a zatim cela ,,stvar poela da zahuktava, privre
meno je prekinut. Jedan pacijent je, naime, o tome govorio u listu ,,Nacional. Kada su
novinari pozvali dr J. za komentar, ovaj se (oigledno zbunjen) ,,izlajao i za mnoge
druge stvari o kojima nije pitan, izmeu ostalog i za nestanak dokumentacije od 80-ih
do 1990. godine, navodno izgubljene tokom NATO bombardovanja. Bilo kako bilo, dve
nevladine organizacije su, samo za posredovanje prilikom kupovine reagenasa od
,,Roa, uzimale u svoj dep najmanje 10 do 20 evra po pacijentu. Kako? Reagensi su
kupovani ,,na crno, dakle bez poreza, toboe zarad naeg dobra kako bi nas pregledi
kotali manje.
Od tada u ekaonici stoji obavetenje sa potpisom dr Pelemia, sadanjeg naelnika
Infektivne klinike, da se strogo zabranjuje iznoenje krvi pacijenata u bilo koje druge lab
oratorije i zabranjuje rad svim nevladinim organizacijama unutar klinike ili ekaonice
kakav je, inae, do tada bio obiaj.
I dan-danas je veliki problem uraditi pomenute analize besplatno. Gotovo
nemogue. Veliko je pitanje gde se one rade i ko ih radi? Ni sa lekovima nije bolja
situacija. Podrazumeva se, po nas pacijente. Svake godine se, otprilike tromoseno,
pojavi problem sa lekovima kojih nema. Pod uslovom da ovek ne moe da odvoji u
proseku od 1.000 do ak 4.000 evra. Kako velika veina pacijenata to nije u stanju, prin
uena je da pije ono ega ima ili ta im se da. Ako nema konjaka, dobra je i ,,brlja, ako
nema heroina, dobar je i miomor... A mogu i da ne piju nita. to, moe im se. alu
na stranu. Sve je to uasno stresno. Valja proi kroz torturu i veiti strah u kome nas
dre: bie lekova - nee biti; bie reagenasa - nee biti... ak i zdravog oveka, bez
HlV-a ili neke druge bolesti, to ubija, ta neprestana briga i strah kojima smo izloeni.
Onaj ko iole poznaje ovu materiju, zna kako se sve ovo odraava na ionako naruen
imunitet i celokupno zdravlje.
S druge strane te prie, rekoh, stoji strah od diskriminacije zbog koga veina uti i ne
pria o onom to nam se dogaa.
Kada god vidim nae lekare da govore u medijima, nikada ne ujem da trae pomo za
nas, HIV/AIDS osuenike. Ne. Situacija je ,,pod kontrolom, radi se izvrsno, ak vrhunski
s obzirom na trenutne uslove u drutvu itd. Nikada, recimo, nisu zatraili da se na odeljen
ju zaposli bar jo tri lekara, jer ih je malo. Nekome to oito debelo odgovara jer ima satis
fakciju u novcu i monopolu na putovanja po seminarima, kongresima i sl. Nas niko nita
ne pita, niti nam ta kae. Ali zato, imam utisak, svaki pokuaj samoorganizovanja se
,,minira. To nikome ne odgovara, niti ko eli da podri, iako se po Zakonu o infektivnim
bolestima naa bolest i njene pratee pojave obavezno i besplatno tretiraju od strane
drave. Ne od strane pojedinaca, pacijenata i njihovih porodica, upravo zato to su kao
infektivne mogua pretnja za celo drutvo.
Danas, inae, ponovo vodim GOD i radio-emisiju, povremeno drim predavanja,
piem kolumnu za sajt JAZAS-a, dajem intervjue. Snimio sam i nekoliko dokumen
tarnih filmova. Jedan od njih je 1998. godine dobio nagradu na Festivalu jugosloven
skog dokum entarnog filma - za najbolju reiju. Re je o autentinoj prii o mom
dotadanjem ivotu.
Nakon savladavanja tuberkuloze i povratka na sopstvene noge, ponovo sam oiveo
aktivnosti u vezi projekta Povratak u ivot. Re je o projektu koji je trajao godinu dana i
bio usmeren na direktno pruanje pomoi za 25 osoba koje ive sa HlV-om.
Bio je to dugaak put. Skoro dve godine sam na jedvite jade odlazio samo do toaleta.
O duim ,,etapama nisam mogao ni da razmiljam. Ipak, odlasci u manastir pre pojave
bolesti ovrsli su mi duh. I sve to me je kasnije stiglo, ubeen sam, samo uz pomo vere
sam uspeo da podnesem. Bogu hvala!
Rekoh (valjda nekom) duu spasih...
UTVRIVANJE
PRISUSTVA HIV-A
Glavna imunoloka
obeleja AIDS-a
d trenutka kada je AIDS zvanino ,,otkriven, broj obolelih prijavljenih Cen
tru za kontrolu bolesti (CDC) se poveavao tolikom brzinom da je CDC 1982.
godine AIDS proglasio novom epidemijom. AIDS je definisan kao imunod
eficijencija T-elija kod prethodno zdrave odrasle osobe, uz koju se javljaju
oportunistike infekcije ili Kapoijev sarkom. Navedena prvobitna definicija je previe restrik
tivna jer je jasno da postoje mnogi poremeaji u vezi sa AIDS-om, kao to su na primer drugi
tipovi malignih tumora i sindrom limfadenopatije. Sobzirom na ovo, sve zajedno je nazvano
kompleksom povezanim sa AIDS-om i oznaeno kao ARC (od engl. AIDS-related complex).
O
Dijagnoza
Glavne klinike pojave kod AIDS-a su oportunistike infekcije, Kapoijev sarkom,
drugi maligni tumori i sindrom limfadenopatije. Ovi znaci AIDS-a se meusobno ne
iskljuuju. Bolesnici sa oportunistikim infekcijama ili limfadenopatijom mogu, recimo,
imati i Kapoijev sarkom.
Prilikom postavljanja dijagnoze AIDS-a neophodna je posebna opreznost zbog
moguih psiholokih, socijalnih i zdravstvenih implikacija koje prate svaki sluaj AIDS-a.
Etioloki agens koji se najee povezuje sa AIDS-om jeste retrovirus nazvan virus
humane imunodeficijencije (engl. HIV - Human Immunodeficiency Virus). Hl-virus ima
karakteristike porodice lentivirusa i pokazuje sklonost ka inficiranju stimulisanih CD4 Telija. Izolovan je u svim oblicima AIDS-a i ARC-a, kod zdravih osoba koje pripadaju tzv.
rizinim grupama, iz pljuvake, suza i sperme obolelih od AIDS-a.
Opteprihvaen stav je da prethodno zdrava odrasla osoba, sa neoteenim imunim siste
mom, stie oteeni T-elijski imunitet ime se stvaraju predispozicije za oportunistike infek
cije i maligne tumore. Propadanje imunog sistema moe da traje od 18 meseci do pet godina.
Objavljen je i veliki broj teorija koje objanjavaju pojavu AIDS-a kod prethodno zdravih osoba.
Iz epidemiolokih studija proizilazi da se HIV prenosi na nain slian prenosu virusa
hepatitisa B (HBV). Da uzronik AIDS-a ipak nije HBV, proizilazi iz (1) nepostojanja AIDS-
a u nekim populacijama sa visokom uestalou infekcija HBV-om, (2) nepostojanja AIDSa povezanog sa HBV-infekcijom pre 1979. godine, kao i zbog toga to (3) postoje osobe sa
AIDS-om koje su HBV-negativne.
Opteprihvaeno je da se AIDS ne prenosi lako i da mora doi do direktne inoku
lacije zaraenog materijala, npr. upotrebom istog prica za injekcije, transfuzijom krvi i,
u nekim sluajevima, vertikalnom transmisijom sa majke na dete. Epidemiologija AIDSa upuuje na transmisiju slinu onoj kod HBV-a, pa prema tome pristup AIDS-bolesnici
ma mora biti slian.
Postojala je sumnja i da je citomegalovirus (CMV) mogui kofaktor kod AIDS-a.
Naime, antitela na CMV su otkrivena kod preko 95 odsto bolesnika sa AIDS-om, a
CMV se moe kultivisati iz sperme veine mukih homoseksualnih bolesnika sa AIDSom. Longitudinalnim praenjem bolesnika se mogu otkriti rekurentne ili hronine
infekcije CMV-om. Tehnikom hibridizacije DNK, naena je RNK citomegalovirusa u
tkivu sa Kapoijevim sarkomom, dobijenim od bolesnika sa AIDS-om. Ipak, uprkos
bliskoj povezanosti CMV-a i AIDS-a, vei broj istraivaa smatra da je CVM zapravo
oportunistika infekcija. Pre pojave epidemije AIDS-a nije bilo poznato da akutne ili
hronine infekcije CMV-om dovode do trajne T-elijske imunodeficijencije.
Kod bolesnika sa AIDS-om je registrovan povean broj antitela na EBV (Eptajn-Bar
virus). Ovo se moe shvatiti kao odraz osetljivosti na akutne i hronine oportunistike
infekcije, a ne kao primarni uzrok bolesti.
Zbog poveane upotrebe droge, kod mnogih AIDS-bolesnika se pomiljalo na dodatne
kofaktore. Od poetka je upozoravano na amil nitrit (afrodizijak koji koriste homoseksualci).
Jasna povezanost izmeu AIDS-a i genetskih faktora, poput antigena histokompatibilnosti, sa
izuzetkom izvesne povezanosti izmeu HLA-DR5 i Kapoijevog sarkoma, nije dokazana.
Epidemiolokim studijama su otkriveni i definisani rizini faktori za AIDS. To su:
homoseksualnost, intravensko uzimanje droga, hemofilija i viestruke transfuzije krvi.
U okviru grupe homoseksualaca, rizik najvieg nivoa se odnosi na osobe sa brojnim
seksualnim partnerima i pasivni partneri prilikom rektalnog snoaja.
Ne treba zaboraviti da su HIV/AIDS-bolesnici sa hemofilijom primali koncentrate fak
tora VIII. Oko jedan posto bolesnika sa potvrenim AIDS-om ima hemofiliju.
AIDS iniciran transfuzijom krvi je u vezi sa primanjem viestrukih transfuzija krvi i
identifikacijom davaoca kao pripadnika neke od rizinih grupa. Neretko i samo jedna trans
fuzija moe biti uzrok AIDS-a.
I deca mogu oboleti od AIDS-a. Iako se dosta raspravljalo o postojanju pedijatrijskog
AIDS-a (PAIDS), slina epidemioloka, klinika i laboratorijska svojstva pokazuju da AIDS
i PAIDS imaju slian ili isti uzrok. Veina bolesnika sa PAIDS-om potie od majki intraven
skih narkomanki. Spominju se i sluajevi dece roene od HlV-pozitivnih majki bez simp
toma AIDS-a. Opisani su i sluajevi dece sa PAIDS-om nakon viestrukih transfuzija krvi,
a utvreno je da davalac pripada rizinoj grupi.
Bolesnici sa PAIDS-om se esto oseaju dobro prvih nekoliko meseci. Kasnija klinika
slika je slina opisanoj kod odraslih bolesnika i obuhvata povienu temperatura, zastoj u
rastu, rekurentne i hronine infekcije plua, hroninu dijareju, limfadenopatiju i
hepatosplenomegaliju. esto se sreu i ekcematozne promene na koi. Mogue je uoiti i
hroninu bolest intersticija plua nepoznatog uzroka. Pojava na koju se ne moe naii kod
odraslih obolelih od AIDS-a je parotitis nepoznatog porekla.
Anamneza
Kod bolesnika sa AIDS-om, anamneza obino upuuje na multiple oportunistike infekdje.
Meutim, kliniki simptomi mogu varirati meu rizinim grupama. Bolesni homoseksualci imaju
visoku uestalost sifilisa, gonoreje i enteritisa zbog infekdje protozooama Giardia lamblia ili Enta
moeba histolytica. Teku hroninu dijareju moe izazvati Cryptosporidium. U anamnezi bolesnih
homoseksualaca i intravenskih narkomana, moe se nad hepatitis. Infekcije drugim virusima su:
akutnl i hronini herpes simpleks (HSV), herpes zoster (HZV), CMV, adenovirus i EBV.
Prvi znaci bolesti najee su poviena temperatura i guobolja, bolna limfodenopatija,
anoreksija, slabost, glavobolja i mialgija. Postoji diskretna, umereno bolna limfadenopatija
koja je esto generalizovana, ali moe biti i ograniena na vratne lezde. Splenomegalija se
javlja kod veine bolesnika. Kod oko polovine sluajeva, vidi se makulozna, makulopapuloz
na ili petehijalna ospa, koji se via i kod svih bolesnika sa infektivnom mononukleozom koji
su primali ampicilin. Takoe, moe se i javiti periorbitalni edem.
Rubeola, toksoplazmoza i infekcija citomegalovirusom mogu dati sline simptome kao
infektivna mononukleoza. Akutni, mononukleozi slian sindrom, opisan je kod nekih
bolesnika od tri do etrnaest dana nakon primarne infekcije virusom AIDS-a (HTLV
III/LAV/ARV/HIV)
esto je prisutna i hronina infekcija mukoznih membrana kandidom. U teim slua
jevima moe se javiti erozivni ezofagitis. Kao posledica virusne infekcije, diseminirane tok
soplazmoze ili kriptokokoze, moe doi do oteenja centralnog nervnog sistema i to posle
encefalitisa ili meningitisa. Postoji miljenje da demenciju u okviru AIDS-a izaziva HIV.
Uoena je i jaka leukodistrofija.
Akutna i hronina dispneja je poslediea infekcije protozoom P. carinii. Meutim, mogu se
izolovati i drugi uzronici infekcije, kao to su bakterije, virusi i gljivice. Vano je znati da neki
bolesnici zaraeni sa P. carinii mogu imati minimalne respiratorne simptome i normalnu sliku
plua. Rana nenormalnost je blago snienje P-a ili poveavanje P-a. Dijagnoza infekcije P.
carinii moe zahtevati invazivne dijagnostike tehnike, poput bronhoskopije i biopsije plua.
Pre nego to je povezan sa AIDS-om, Kapoijev sarkom se javljao prvenstveno kod
starijih osoba italijanskog ili jevrejskog porekla. Kapoijev sarkom potie od vaskularnog
endotela i naeno je da je povezan sa CMV-om. Bolesnici sa Kapoijevim sarkomom se
esto ale na umor, gubitak teine, groznicu i nono znojenje. Tipine lezije su tamnoplave
ili purpornosmee ploe ili noduli najee na ekstremitetima, ali se mogu javiti bilo gde
na koi ili mukoznim membranama. Prvi znak mogu biti izolovane lezije mukoze, a da pri
tome koa nije zahvaena.
Drugi maligni tumori koji se javljaju ee kod bolesnika sa AIDS-om su na primeri non
Hokinov limfom, karcinom skvamoznih elija u usnoj duplji i kloakogeni karcinom rektuma.
Kod bolesnika sa sindromom limfadenopatije esta je limfadenopatija, splenomegali
ja, poviena telesna temperatura, gubitak teine i hronina dijareja. Limfni vorovi se spon
tano mogu smanjiti ili poveati. Biopsija limfnih vorova obino pokazuje reaktivnu hiper
plaziju, ali se ponekad mogu videti i maligne elije.
tkivnih kultura su besmrtna, isto kao i maligna tkiva u fiziekoj izolaciji od ostatka tela.
Ovim produktima autolize jo nije posveena odgovarajua panja, ali su oni verovatno rel
ativno proste grae, koja se moe otkriti.
Prethodno reeno spada u dokaze da Ruovi virusi rastu iznova u svakom tumoru. Ne
postoji epidemioloki dokaz da kancer spolja dolazi u organizam ve je, zapravo, re o
lokalnom autohtonom oboljenju. Ukoliko se prihvati da maligni tumori sadre manje ili
vie karcinogenih agenasa, srodnih Ruovim virusima, onda sledi da se mogu stimulisati
zdrava tkiva da proizvode viruse.
< Jo 1918. godine je Darlington, vrei eksperimente na biljkama, otkrio da se izvestan
broj nenormalnih stanja moe preneti sa potomaka na mladice (neki ak rastu na mladica
ma) nakon kalemljena na zdrave potomke. Re je o vetakim oboljenjima koja se ne
prenose u prirodi, ve samo kalemljenjem. Neka mogu izrasti mutacijom samo-propagira
juih proteina u elijama biljaka, izloenih tokom dugog niza godina vegetativnim pore
meajima (npr. tumora). Druga su sigurno izrasla migracijom ili transplantacijom proteina
sa jednog organizma na drugi. U svakom sluaju, poseduju karakteristike infekcije koja se
moe izvesti samo u vetakim uslovima. Naunici su esto pravili greku nazivajui ih
virusima. Oni su, u stvari, provirusi. to se tie oblika proteina-mutanta u tumorskoj eliji,
moe se zakljuiti da zbog svoje brze multiplikacije on moe pokazati vii stepen agregaci
je u odnosu na svog progenitora. Tada se pojavljuje kao strana estica u mutiranoj eliji.
Koliko je interesantno Darlingtonovo predvianje da su ove estice zasluga vieg ste
pena agregacije citoplazme, toliko je zanimljivo i opaanje da: 1) da bi postali proteini,
nukleinske kiseline, i/ili protein-nukleinske agregacije (kondenzacija, kontrakcija),
neophodna je oksidacija, 2) tumorska tkiva su oksidisana, i 3) svi agensi korieni za stim
ulaciju normalnih tkiva, u cilju indukovanja retrovirusa, predstavljaju oksidativne agense.
etrdesetih godina dvadesetog veka, sa razvojem elektronskog mikroskopa i tehnike
ultracentrifugiranja, postalo je mogue izolovati estice posmatrane u malignim tkivima i
tako ih oistiti, tj. odvojiti od ostatka. Zbog toga to su Ruovi agensi vieni u malignim tkivi
ma, prosueno je da estice ine etioloki agens oboljenja i pedesetih godina su Ruovi fil
trabilni agensi postali poznati kao onkovirusi (gr. onkos = tumor).
Glavna morfoloka karakteristika ovih estica je ogranien opseg dijametara, a glavna
fizika osobina je njihova gustina. Kada je odreena ultrastruktura ovih estica, definisane
su kao estice dijametra 100 - 120 tj (nanometra), koje sadre kondenzovana unutranja
tela (jezgra) i povrine sa klinastim i vornovatim izratajima.
Do pedesetih godina su poznati retrovirolozi, kao to je J. V. Berd (Beard), prepoznali
da su elije (ukljuujui i neinficirane elije) pod razliitim uslovima odgovorne za gen
eraciju heterogenih oblasti estica, od kojih neke mogu da izgledaju kao onkovirusi.
Ovo je iniciralo miljenje da je dokazivanje postojanja retrovirusa relativno jednos
tavno. Sastoji se u: 1) izolaciji estica od znaaja, 2 ) ienju estica u homogenim prepara
tima, ako se uzme u obzir vrsta estica, 3) identifikaciji estica, i 4) analizi i karakterizaci
ji estica prema eljenim fizikim, hemijskim ili biolokim osobinama.
Sa napredovanjem razvoja elektronskog mikroskopa, postajalo je sve interesantnije i
jednostavnije baviti se raznim aspektima izolacije estica. Bez obzira na to to se mnogo
moe saznati korienjem instrumenata na brz i jednostavan nain, ipak je jasno da rezul
tati dobijeni na ovaj nain ne mogu zameniti potrebu za kritikim fundamentalnim anal
izama koje zavise od pristupa homogenim materijalima.
istovetni uslovima pod kojima je bila kokultura. Oigledno je da elije davaoca krvi nisu
bile kokultivisane sa limfocitima iz limfnih vorova pacijenata koji nisu pripadali rizinim
grupama za dobijanje AIDS-a, ali koji su imali sline klinike i laboratorijske abnormalnos
ti kao prvi pacijent. Poto takva kokultivacija dovodi do pojave endogenih retrovirusa, ovo
je znaajno odstupanje od eksperimentalnog protokola.
3) Limfociti normalne pupane vrpce su kultivisani tri dana (uslovi kulture nisu nave
deni), posle ega su dodati supernatant kokulture i polibren, Posle perioda od sedam dana,
detektovan je relativno visok titar aktivnosti RT. Identina kultura kojoj nije dodat super
ilatant, ostala je negativna. Budui da supernatant nije dodat, nisu ni mogle biti identine.
Poto supernatant iz neinficiranih kultura dodat normalnim neinficiranim elijama dovodi
do pojave endogenih retrovirusa, ovo je takoe znaajna razlika.
Podaci iz tri eksperimenta su smatrani dokazima izolacije. Ali da je novi izolat
retrovirus, pokazano je na osnovu njegove gustine u saharoznom gradijentu koja je
iznosila l,16g/ml.
4) Dokaz iz saharoznog gradijenta se sastojao iz dva dela:
a) Supernatant iz limfocita pupane vrpce, u kojem je RT aktivnost detektovana,
grupisan je u saharoznom gradijentu gustine. Maksimalna RT aktivnost je prijavljena u
grupi od 1,16 g /ml
b) U kulturu limfocita iz pupane vrpce u kojoj je detektovana aktivnost RT dodat je
metionin tj. radioaktivni metionin, aminokiselina inkorporisana u rastue proteinske lance
ija radioaktivnost omoguava detekciju ovakvih proteina.
Dva tipa eksperimenata su izvoena sa ovim kulturama - jedan sa elijama, a drugi
sa supernatantom (ekstrakt elije je razloen i centrifugiran). Delovi elijskih super
natant razliitih ,,seruma (koji sadre antitela) su dodati, i proteini su elektroforetski
razdvojeni na poliakrilamid-SDS gelu. Otkriveno je da mnogi proteini reaguju ne samo
sa serumom dva pacijenta obolela od multiple limfadenopatije, ve i sa serumom
zdravog davaoca. Supernatant kulture je grupisan u saharoznom gradijentu gustine.
Mada nije pomenuto da je napravljen iz EM studije 1,16 g/m l grupe, tvrdilo se da grupa
predstavlja oien, oznaen virus pacijenta 1. Grupa 1,16 g/m l je reagovala sa seru
mom dva pacijenta, kao i dva zdrava davaoca krvi, i tretirana je na isti nain kao i eli
jski ekstrakt.
5) U tekstu je objavljeno da kada je (oien) oznaeni virus (1,16 g/ml grupe) anal
iziran, mogla su se videti tri glavna proteina: protein p25 i proteini sa molekularnom tei
nom od 80.000 i 45.000. Protein 45K moe biti prisutan i zbog kontaminacije virusa eli
jskim aktinom, prisutnim u imuno-taloenju elijskog ekstrakta. EM studija limfocita krvi
iz pupane vrpce pokazuje karakteristine zrele estice sa gustim polumesecima (C tip) koji
vire iz plazma membrane. Virus je tipian RNK onkogeni virus tipa C.
Otkrie nekog, ili svih fenomena, koje Montanje podvlai, nisu dokazi izolacije. Ovi
fenomeni mogu biti smatrani jedino kao dokaz detekcije virusa i tada, ako i samo ako, su
specifini za retroviruse... Otkrivanje u kulturi estica sa morfolokim karakteristikama
retrovirusa i RT aktivnou (uprkos tome to je potpuno specifina za retroviruse), nije
dokaz za izolaciju retrovirusa. Nisu sve estice sa pozitivnom aktivnou RT i vizuelnim
karakteristikama retrovirusa - virusi. Neinficirane elije, kao i bakterije i virusi koji nisu
retrovirusi, imaju RT. Argumenti zasnovani na analogiji ili ak znanju o ostalim retrovirusi
ma, ne mogu biti siguran dokaz za izolaciju.
Sredinom 1970. godine, R. Galo i njegove kolege su izvestili o izolaciji prvog humanog
retrovirusa. Dokazi o izolaciji HL23V su nadmaili Montanjeove i druge dokaze o HIV-u, sa
najmanje tri vana aspekta. Za razliku od HlV-a, u sluaju HL23V Galoova grupa je: a)
izvestila o detekciji RT aktivnosti u sveim, nekultivisanim leukocitima, b) nije bilo potreb
no stimulisati njihove elijske kulture raznim agensima (i Montanje i Galo priznaju da se
nijedan od fenomena za koje kau da dokazuju postojanje HlV-a ne moe detektovati dok
se kulture ne stimuliu sa nekoliko agenasa), i c) prezentovanjem lekcije o enzimu ade
nozin trifosfatazi - ovaj enzim je, kao i RT, smatran specifinim za retroviruse i do
pedesetih godina je korien ne samo za njihovu detekciju i karakterizaciju, ve i za njihovu
kvantifikaciju. Danas je prihvaeno da je ovo jedan od najrasprostranjenijih enzima.
Galo je naznaio da je virusni omota, neophodan da bi postojala infektivnost, veoma
osetljiv i tei da se odvoji od virusa kada virus izlazi iz inficirane elije, inei time esticu
nesposobnom za inficiranje novih elija. Zbog ovoga je Galo tvrdio da je kontakt elijaelija potreban za retrovirusnu infekciju. Danas se svi eksperti slau da je za HlV-infek
tivnost neophodan g p l 20 .
Montanje je rekao da je neophodno da se HIV estice prvo veu za elijske CD4 recep
tore da bi bile infektivne i da je gpl20 odgovoran za vezivanje za CD4 receptore.
Meutim, do danas niko nije objavio EM bez-elijskih estica koje imaju dimenzije
retrovirusnih estica, kao ni EM glikoproteinskih izdanaka. A to je, u stvari, gpl 20 . Pozna
to je da strukture koje lie na ,,vorove mogu biti uoene ak i kad g p l 20 nije prisutan
(npr. lana pozitivnost).
Iz prethodnog sledi da ni Montanje niti bilo ko drugi nije mogao da inficira kulture
elijama zdravih davalaca limfocitima izolovanim iz pupane vrpce ili bilo kojom drugom
kulturom sa preienim HlV-om ili bez-elijskim fluidima (supernatant kultura), ak i ako
preieni virus ne bi sadrao nita sem virusnih estica. Osim toga, poto su Montanje i
kolege snabdeli Galoa supernatantom elijske kulture, nemogue je da su Galoove kulture
bile kontaminirane BRU, LAI ili meavinom.
Studiju koja se najee citira kao dokaz da HIV ubija T4 elije (to se smatra za karak
teristiku AIDS-a) objavili su 1984. godine Montanje i njegove kolege. Kultivisali su CD4 (T4)
elije hemofilinog pacijenta, asimptomatinog nosioca virusa, u prisustvu fitohemaglu
tinina (PHA) i IL-2 . U kulturi su detektovali RT aktivnost i virusne estice karakteristine po
malom, ekscentrinom jezgru. Broj T4 elija u kulturi je meren brojem elija sposobnih da
se veu za monoklonska antitela, za koja se tvrdi da su specifina za CD4 protein. Broj eli
ja sa ovom karakteristikom je vremenom opadao. Zakljuak da opadanje broja T4 elija nije
zbog ubijanja elija, ne bi trebalo da iznenauje. Ali zakljuak pomenute grupe da taj efekat
moe biti izazvan virusom, svakako je neoekivan. Naime, logino je da pod odreenim
uslovima (pre svega izloenou oksidativnim agensima - PHA, IL-2 , itd.) broj T4 elija
opada i bez prisustva HlV-a. U ovom tipu kulture, T-elije gube svoj CD4 marker i prihvata
ju druge markere, ukljuujui CD8, dok njihov ukupan broj ostaje konstantan.
Retrovirusi su estice koje se mogu videti, mada ne golim okom. Poto su Montanje i
kolege priznali da nisu videli estice, pri grupisanju od 1,16 g/ml, koje imaju morfologiju
retrovirusa, tvrdnja o prisustvu retrovirusa je apsolutno nedokazana. Iako je pupljenje iz
elijske membrane nain na koji se retroviralne estice pojavljuju, ovaj proces nije speci
fian za viruse. Drugim reima, to to estica pupi i ima morfoloke osobine retrovirusnih
estica nije dokaz da je re o retrovirusu. Pupljenje virusolikih estica je otkriveno u nein
ficiranim linijama T-elije CEM, H9 i C8166, ali i u dve linije EBV transformisanih linija Belija. Isto tako, HIV estice su otkrivene (u jednoj studiji) kod 18 od 20 pacijenata sa
uveanim limfnim vorovima, to je pripisano AIDS-u.
Tvrdnja o postojanju HlV-a i njegovoj ulozi kao uzronika AIDS-a, izneta je pre bilo
kakve potvrde iz oblasti molekularne biologije, kloniranja i sekvenciranja. Poto bilo koji
deo nukleinske kiseline moe da bude kloniran i sekvenciran, ove metode ne mogu biti
koriene kao dokaz za postojanje retrovirusa ili njegovog genoma.
S druge strane, dokaz za postojanje virusne nukleinske kiseline (virusna RNK i cDNK)
moe biti prihvaen samo ukoliko je pokazano da je RNK jedinstven molekulski entitet koji
pripada esticama sa morfolokim, fizikim i replikativnim karakteristikama retroviralnih
estica. Ovo se jedino moe izvesti izdvajanjem estica od ostatka, tj. njihovim proiavan
jem. Umesto toga, Montanje i Galo su koristili pravu ,,orbu kultura i kokultura (Montan
jeova grupa je ak namerno inficirala kulture Eptajn-Bar virusom).
Galo je 1994. godine izjavio da nikada nije naao HIV DNK u tumorskim elijama KS.
U stvari, nikada nije naao HIV DNK u T-elijama. Danas nema studije koja bi dokazala
postojanje makar jedne kopije pune duine HIV genoma u sveim T-elijama, ni kod
jednog AIDS-pacijenta ni kod pacijenta iz neke od rizinih grupa. Trenutno se broj HIV es
tica u plazmi odreuje merenjem HIV RNK (viralnog broja). Mnoge studije tvrde da viralni
broj (HIV RNK) moe biti umanjen do nedetektibilnog nivoa korienjem RT i proteaza
inhibitora. Meutim, poto je prihvaeno da je HIV RNK prepis HIV DNK, ni RT ni proteaze
inhibitori po svojoj prirodi nemaju efekta na transkripciju DNK. Oni samo inhibiraju infek
ciju novih elija, tj. opadanje HIV RNK je posledica opadanja HIV DNK. Iz svega ovoga se
moe izvesti zakljuak da RT i proteaze inhibitori nemaju nikakvo dejstvo na HIV DNK, to
znai da ne postoji veza izmeu HIV RNK i HIV DNK.
Nemogue je okarakterisati dva virusna ,,neznanca (u ovom sluaju proteine i antitela
usmerena protiv njih), na osnovu formacije kompleksa antitela/antigena, koja i sama
karakterie virus. Nemogue je da je Montanje znao da neko ima antitela na virus i da, u
isto vreme, 1,16 g/ml grupa sadri protein istog virusa, pre nego to je dokazano postojan
je tog virusa.
Montanje je, istina, imao kontrolne grupe, ali - neadekvatne. On i kolege su ukazivali
na protein koji se grupisao na 1,16 g/ml u serumima dva homoseksualna pacijenta sa lim
fadenopatijom. Bilo je poznato da pacijenti sa AIDS-om i oni koji pripadaju rizinim gru
pama imaju puno antitela - sva sa potencijalom za unakrsnu reaktivnost. Zbog toga bi bilo
logino da za kontrolnu grupu uzmu bolesne osobe sa puno antitela i prethodno naveden
im svojstvima, ali - bez AIDS-a, i ne iz neke od rizinih grupa. Umesto toga, kontrolna
grupa se sastojala od dva davaoca krvi ije je stanje dobrog zdravlja okarakterisano niim
nivoom antitela.
Montanjeov tim nije obezbedio dokaz za specifinu reakciju. Serumi pacijenata i
davalaca su reagovali i sa proienim virusom (kao to je bio sluaj sa 1,16 g/ml grupom),
i sa ekstraktima inficiranih elija. Na trakama sa proienim virusom koje su objavili, nije
mogue razlikovati bilo kakav reagujui protein kod bilo kog seruma. Oigledno je da su
mnogi proteini reagovali i sa serumima pacijenata i sa serumima zdravih davalaca.
Godinu dana kasnije, isti istraivaki tim je potvrdio da je serum nekih AIDS-paci
jenata okruio mnogo elijskih proteina. Ovo grupisanje je, po njima, bilo oigledno u
RIPA i samo serum u kojem se specifino taloio p25 smatran je pozitivnim. Istraivai
su iz nekog razloga zakljuili da je od svih reagujuih samo p24 (njihov p25) bio retro
viralan - od svih antitela je bilo usmereno protiv retrovirusa samo ono koje je reagova
lo sa p24. ak i ako bi se oznaila kao specifina (ne postoji unakrsna reaktivnost)
reakcija izmeu p24 koji se grupie na 1,16 g/m l i antitela prisutnih u serumu, iz ovakve
reakcije je nemogue izvui zakljuak da je p24 retroviralni protein i da je antitelo
aktivirano kao rezultat infekcije ovim retrovirusom. Zakljuak u vezi p24 i antitela sa
kojim reaguje jo manje ima smisla, ako se ima u vidu da Montanje i kolege nisu mogli
da detektuju ni retrovirolike estice.
Mnogi HlV-eksperti priznaju unakrsnu rektivnost kao razlog za neodreenu reak
tivnost antitela vienu kod HIV VVestern blot-a (kao i, na primer, reaktivnost izmeu
monoklonskih antitela na HIV p l 8 protein i dendritine elije limfatinih tkiva) kod
velikog broja pacijenata koji boluju od velikog broja bolesti koje nisu u vezi sa AIDS-om
i normalnih tkiva uzetih od osoba koje nisu inficirane HlV-om. ak ni u sluaju idealne
situacije u kojoj su sva antitela prisutna u pacijentovom serumu monoklonska i veoma
specifina, 1,16 g/m l grupa sadri (pored mnogih) i nesjedinjene mikrovezikule, sjedin
jene proteine elijskog porekla (moda i bakterijskog, gljivinog i virusnog) i brojne
retrovirusne estice. ak ni pod ovakvim, idealnim uslovima, nije mogue utvrditi da je,
samo zato to je protein p24, p41 ili drugi, naen u ovoj grupi i reaguje sa serumom, on
sastojak estica nalik na retroviruse.
Svi pripadnici rizinih grupa i oboleli od AIDS-a imaju krv punu antitela, ukljuujui
auto-antitela. Auto-antitela ukljuuju anti-limfocitna i, kao to je Montanjeov tim
pokazao, anti-aktin i anti-miozin antitela (antitela na dva sveprisutna elijska proteina aktin i miozin).
U studiji iz 1983. godine, Montanje i kolege su otkrili tri proteina: p25, p45 i p80. U vezi
p45, tvrdili su da protein 45K moe biti zbog kontaminacije virusa elijskim aktinom prisut
nim u imunim kompleksima svih elijskih ekstrakata. Poto su i serumi pacijenata i seru
mi davalaca krvi ponavljano reagovali sa p45/p43 proteinom iz inficiranih i neinficiranih
elija, bilo je za oekivanje da i Galo detektuje ovaj protein.
Molekulska teina aktina nije ni 45.000 ni 43.000, ve 41.000. Postoje vrsti dokazi da
1,16 g/ml grupa sadri elijski aktin i, kao to je ve reeno, Montanje je pokazao da serum
AIDS-pacijenata i onih koji pripadaju rizinim grupama sadri antitela koja reaguju sa
aktinom. Kada 1,16 g/ml grupa reaguje sa pacijentovim serumom nezavisno od prisustva
HlV-a, p41 (p45/p43) grupa mora biti prisutna i predstavlja elijski aktin.
Meutim, ni Galo niti bilo ko drugi od tada, nije izvestio o takvoj grupi, nezavisno od
metoda korienog za detekciju reakcije antigen/antitelo. Neslaganje moe biti razreeno
ukoliko se uzme u obzir injenica da se na migraciju proteina u elektroforeznom polju,
pored molekulske teine, moe uticati i drugim faktorima (npr. nabojem koji nosi protein).
Isti protein, recimo, moe imati neznatno razliitu molekulsku masu kada se detektuje
pomou RIPA ili WB. I p25 koji je detektovao Montanje, i p24 koji je detektovao Galo, danas
smatraju istim HIV proteinom - p24.
Protein p24 nije dovoljan za dijagnozu infekcije HlV-om zato to nije specifian. Zaista,
nijedan drugi HIV protein, pa ak ni p41 (p45/p43), ne reaguje ee sa serumom zdravih
osoba. Nisu otkrivena ni monoklonska antitela koja reaguju ee sa proteinima prisutnim
u neinficiranim kulturama ili serumima osoba koje ne pripadaju rizinim grupama. Prema
Montanjeu, to je zato to su ovo elijski proteini koji se sreu svuda (postoji nespecifini
pozadinski um). Jedan takav protein je aktin koji ima molekulsku teinu 45/43K. Znai,
ovaj protein reaguje sa serumom osoba koje ne pripadaju rizinim grupama, te time p45/43
predstavlja elijski a ne virusni protein.
Meutim, sobzirom na to da je miozin svuda prisutan, kao i aktin, i da ima laki lanac
sa molekulskom teinom od 24.000, namee se pitanje: zato niko ne prihvata da je p24
grupa miozin kad je poznato da zajedno sa aktinom igra glavnu ulogu u pupljenju i
oslobaanju HIV estica? I sam Montanje je pokazao da pacijenti sa AIDS-om i pripadnici
rizinih grupa imaju anti-miozin antitela.
Jedan od brojnih zbunjujuih aspekata HlV-a jeste i taj to se HlV-eksperti slau da ne
postoje dva HlV-a sa istom genomskom sekvencom i ta razlika moe iznositi do 40 odsto.
Takoe, priznaju da je velika veina (99,9 odsto) HlV-genoma defektna, tj. nedostaju delovi
gena ili celi geni. Samim tim je nemogue izmeriti virusnu teinu (HIV DNK) i virusni broj
(HIV RNK) koristei isti test hibridizacije i PCR prajmere. Isto tako, neverovatno je izvesti
test na antitela koristei komplet koji sadri iste antigene za razliite sojeve HlV-a.
Postoje mnoge nedoumice u vezi sa tvrdnjom da je Hl-virus iz porodice retrovirusa
uzronik AIDS-a, imajui u vidu da:
nema dokaza da retrovirusi ubijaju elije,
- izloenost pripadnika tzv. rizinih grupa (homoseksualni mukarci, intravenski
narkomani, hemofiliari) mnogim imunosupresivnim faktorima (npr. faktor VIII namenjen
hemofiliarima, ak i kada se proizvede od krvi davalaca koji nemaju rizik da obole od
AIDS-a, deluje - imunosupresivno), imunosupresivnim agensima (koriste se prilikom
transplantacije organa) i ostalim raznolikim faktorima (npr. izlaganje suncu, sunanje u
solarijumu, itd.) ukljuujui i trivijalne infekcije - dovodi do pada broja CD^ elija,
- znaajan broj pacijenata obolelih od AIDS-a, ukljuujui i pacijente kod kojih se
razvio KS i 01, imao je normalan broj CD4 elija,
- kod osoba koje su dugo imale smanjen broj T4 elija, KS i OI se nisu razvili.
Navedeni podaci, dakle, potvruju da HIV nema nikakvu ulogu u nastanku sindroma
steene imunodeficijencije. Ukoliko se kod AIDS-a javi virusna infekcija, ona je svakako
rezultat oboljenja, a ne njegove etiologije.
Teorija o HIV-u je podrazumevala njegovo prenoenje intimnim kontaktom. Samim
tim, prognozirano je irenje AIDS-a kroz celu heteroseksualnu populaciju. Ovo se, naravno,
nije dogodilo.
Isto tako se zavrila i pria o pronalaenju vakcine do 1986. godine. Lik Montanje je
1984. rekao da je jedini nain dokazivanja HlV-a kao uzronika AIDS-a - ivotinjski model.
I pored svih uloenih napora, nije pronaen model koji bi nedvosmisleno pokazao da je
retrovirus uzronik. Jedini ivotinjski model koji u pogledu razvoja AIDS-a pokazuje izves
nu slinost sa humanim, u potpunosti izraava neinfektivni princip.
Molekul antitela, kao i molekuli svih drugih proteina, odreen je linearnim reanjem
aminokiselina u lance polipeptida i svojom trodimenzionalnom strukturom. Preovlaujue
je miljenje da je linearni lanac odreen genskim prepisom.
Meutim, postoji dokaz da su i DNK i struktura i funkcija gena regulisani stanjem kon
denzacije-dekondenzacije (kontrakcije-relaksacije) hromatina, koje zavisi od procesa oksi
dacije-redukcije u eliji i njegovih oscilacija. Veze od sutinske vanosti (uloge) u trodimen
zionalnoj konfiguraciji molekula, jesu disulfidne (SS) veze. Snagom svoje kovalentne
prirode obezbeuju stabilnost odreene strukture, to dovodi do specifine aktivnosti
razliitih molekula. Tako SS veze molekula antitela imaju posebnu ulogu u stieanju
imunoloke specifinosti. ablon po kome se vri sparivanje sulfhidrilnih (SH) grupa radi
stvaranja disulfida, nije nepromenljivo svojstvo linearnog lanca ve zavisi od spoljnih fak
tora ukljuujui oksidaciju-redukciju.
Drugim reima, sinteza proteina i njihova specifinost uopte, i sinteza antitela i nji
hova pojedinana specifinost, zavise od oksidacije-redukcije. To znai da bi svaki agens
koji bi izazvao iste promene u procesu oksidacije-redukcije kao virus, mogao izazvati sin
tezu anti-virusnih antitela i u odsustvu virusa. Virusi, ukljuujui i RNK tumorske viruse,
imaju zajednike antigenske determinante kao i komponente zdravih elija domaina. Taj
fenomen se naziva molekulska mimikrija.
Najpoznatiji antigen koji se stalno otkriva u testovima za AIDS je protein molekulske
teine 41.000 (p41), to je priblina molekulska teina polimerizovanog aktina, proteina koji
se moe detektovati u svim elijama ukljuujui i bakterije. Pokazalo se da je protein iste
molekulske teine izolovan iz brojnih virusa. Aktin je glavni sastojak mnogih virusa, ukljuu
jui RNK tumorske viruse. Vano je pomenuti da se koliina polimerizovanog aktina povea
va sa intenziviranjem oksidacije. Isto tako je znaajno i to to mitogenska stimulacija normal
nih elija pomou ConA dovodi do ispoljavanja onkovirusa bez sinteze virusnih estica.
Antitela na onkovirusne proteine su iroko rasprostranjena u neinficiranim humanim
serumima i zavise od starosti. Supstance koje se ne mogu otkriti u normalnom sastavu
seruma (ekstrakti iz bakterija i neproteinski molekuli kao glikogen) vani su faktori za
utvrivanje da li se dati humani serum registruje kao pozitivan na infekciju onkovirusima.
Antitela na onkoviruse javljaju se kao rezultat izlaganja velikom broju prirodnih supstanci
koje poseduju irok spektar kros-reaktivnih antigena, a nisu rezultat rasprostranjene infek
cije oveka replikativno kompetentnim onkovirusima.
Oboljenja poput kancera, kardiovaskularnih oboljenja i nepravilnog zgruavanja krvi,
kao i proces starenja, rezultat su naruavanja i oscilacija procesa oksidacije-redukcije.
Agensi koji dovode do imunosupresije su prvenstveno jaki oksidansi: sperma, nitriti,
rekreativne droge, faktor VIII, infektivni agensi i lekovi koji se koriste za njihovo unitavan
je. Nitriti, recimo, igraju vanu ulogu i u mnogim biolokim funkcijama, a anaerobne bak
terije ih koriste za rast i respiraciju umesto kiseonika.
AIDS jeste ogranien na rizine grupe. Jedini in koji vodi ka AIDS-u ili pozitivnom
testu na antitela, jeste velika uestalost receptivnog analnog snoaja kod oba pola. Za
pojavu ove bolesti nije dovoljan samo jedan seksualni odnos, ve veoma velika frekven
cija specifine vrste odnosa i esto menjanje partnera tokom dugog vremenskog perio
da. Ano-genitalni insertivni snoaj predstavlja najvei rizik za seksualno prenoenje
HIV-1 infekcije.
Sperma je jedan od najpoznatijih mitotikih agenasa pa je, kao i drugi nitrogeni,
snaan oksidans sa svojom elektrofilnou nunom za fertilizaciju. Tokom spermato
geneze, u testisima se odvijaju dva glavna procesa: morfogeneza sazrevajueg gameta, iji
hromatin postaje progresivno zgusnut, i zamena somatskih histona protaminima putem
oksidacije sulfhidril grupa (SH) u disulfid (SS). Iako sazrevanje poinje u testisima, sper
matozoidi osloboeni iz semenskog epitela nisu potpuno zreli u funkcionalnom smislu.
Moraju da kompletiraju svoju maturaciju oksidacijom SH grupa u SS, tokom prolaska kroz
epididimis. Znaajno je i to da je sazrela sperma daleko efikasnija u stvaranju imunosupre
ije, nego nezrela sperma.
injenica je da pad imuniteta moe dovesti do pojave bilo koje bolesti (osim preloma
kostiju ili npr. nekih traumatskih povreda). Sve to potie iz organizma, dolazi na isti nain.
Organizam nosi u sebi potencijalne ubice koje su ponekad u meusobnom neprijateljstvu i
rivalskom odnosu. I svi oni odravaju jedan vid ravnotee poput one koja vlada u nekim eko
sistemima. Na primer, kad ima dovoljno plena ima dosta i grabljivaca, a da bi bilo plena
potrebno je dosta hrane... Kada se ova ravnotea iz bilo kog razloga poremeti i neki od ,,sta
nara previe namnoi, ne dolazi odmah do bolesti jer je imuni sistem jo uvek jak i to ne
dozvoljava. Meutim, ukoliko do poremeaja doe u sistemu koji funkcionie u okviru orga
nizma i poremeaj ima tendenciju laganog rasta, jo uvek ne dolazi do znaajnijih promena.
ovek je i dalje relativno zdrav, a imuni sistem jo uvek jak. Mogui su lako zamaranje,
glavobolja, gubitak apetita, moda i mali gubitak telesne teine, ali u granicama zanemarljivog.
Ukoliko doe do naglog pada imuniteta, stresa, neke infekcije i slinog, dominantni
faktor bolesti prosto eksplodira zato to je ve akumulirao (nakupio) snagu. Tako nastaju
galopirajui oblici raznih bolesti.
HIV nikada nije izolovan kao nezavisna stabilna estica iz sveih tkiva osoba sa AIDSom, niti iz kultura. Njegovo postojanje, znai, nije dokazano. Uoene pojave (estice, reverz
na transkriptaza, reakcije antitelo - antigen), za koje zvanina medicina tvrdi da dokazuju
postojanje HlV-a, nisu specifine za pomenuti retrovirus pa ak ni za retroviruse uopte.
Pod izolacijom ovog virusa u elijskoj kulturi se, zapravo, podrazumeva kratkotrajna, pro
lazna detekcija virusnih antigena, reverzne transkriptaze (RT) i estica nalik na virus koje
pupe na elijskoj membrani.
U veini sluajeva se izolacija poistoveuje sa detekcijom RT. Meutim, nezavisno od
RT, ove kulture imaju gotovo svaki drugi enzim ukljuen u sintezu DNK i nije iskljueno
da su virusne transkriptaze elijski enzimi. Veruje se da virusna specifinost RT daje poet
ni ablon koji ona koristi. Galo i njegovi saradnici su, u ranijim dokumentima, dokazali da
DNK polimeraza ,,upotrebljava ablon istovetan onom koji se koristi za izolaciju HTLVIII/LAV-a. Treba imati u vidu i to da vrsta ablona koji polimeraza koristi i njena aktivnost
zavise od stanja kulture i stanja elijskog razvoja, to jest, aktivnost zavisi od pravilnosti i
nepravilnosti elije.
U retkim sluajevima se pod izolacijom podrazumeva otkrivanje estica nalik na virus
u T-elijama in vitro ili u drugim elijama, osim T-elija u sveem tkivu. Ove estice ne
samo da se teko mogu detektovati, ve su u nekim sluajevima one normalne elijske
organele, a ne virusi.
Smatra se da je nagomilavanje estica i klijanje odreeno interakcijom aktina i miozi
na. Oksidativni agensi mogu izazvati interakciju aktina i miozina, samim tim i nagomila
vanje i klijanje estica.
Najvanije otkrie je da in vitro kulture sa zdravim elijama (bez virusa) mogu biti iza
zvane da proizvode estice koje lie na RNK tumorske viruse po svim fizikim i hemijskim
osobinama.
Postoje samo dva mogua objanjenja za ovu pojavu. Prvo, re je o hroninoj infekciji
niskim nivoom virusa u originalnoj primarnoj kulturi embriona, koja se ne moe detekto
vati nijednom poznatom metodom. Po ovoj hipotezi, virus je mogao postojati u stanju
prenoenja jer je u populaciji uvek bilo nekoliko inficiranih elija. Drugo objanjenje sug
erie da je virus spontano nastao u elijama, koje ga prethodno nisu imale, tokom
uspostavljanja elijskih redova.
Iako retrovirusi mogu spontano nastati u elijskim kulturama bez virusa, stopa
pojavljivanja moe se poveati i milion puta upotrebom radijacijsko-hemijskih mitogena ili
infekcijom kulture drugim virusima.
Privlana je misao da endogeni virusni genom zapravo postoji kao sastavni deo eli
jskog hromozoma domaina. Izolacija i citopatsko dejstvo HTLV III/LAV moe se dobiti i
uoiti samo u elijama aktiviranim razliitim mitogenskim agensima kao to su ConA, PHA
i radijacija. Ali, neophodno je preduzeti jo veliki broj mera (udruivanje AIDS-seruma,
manipulacija uslovima kultura, odabiranje elijskih linija, itd.) da bi se virus mogao izolo
vati. ak i kada su svi uslovi zadovoljeni, samo mali broj elija biva zaraen virusom,
odnosno, pri replikaciji virusa svega pet do deset posto elija ispolji virusni antigen.
ak i pod pretpostavkom da HTLVIII/LAV postoji in vivo i da se prenosi sa inficirane
na zdravu osobu, zdrava osoba nikad ne bi obolela osim ukoliko nije izloena visokim kon
centracijama mitogenskih agenasa. Drugim reima, sam HTLV III/LAV ne moe da
proizvede efekte bolesti, dok mitogenski agensi proizvode imunoloke i klinike nepravil
nosti vezane za AIDS, bez obzira na infekciju HTLV III/LAV-om. Podjednako je vana i in
jenica da kada se zdravi T i B limfociti stimuliu pomou ConA, bilo in vitro ili in vivo,
iskazuju virusne antigene na svojoj povrini. Za razliku od hipoteze o T4 elijama inficiran
im HTLV III/LAV-om, mitogenski agensi bi mogli biti uzrok i virusne aktivacije i malignite
ta povezanih sa AIDS-om. Mitogenski agensi, budui da su oksidativni agensi, mogu biti
uzrok elijske imunosupresije primeene kod AIDS-pacijenata.
Limfociti imaju relativno veliko negativno naelektrisanje. Njihove funkcije, ukljuujui reakcije na mitogene, formiranje rozete, aktivnost supresor-pomonik i aktivnost
elija-prirodnih ubica, zavise od ovog negativnog naelektrisanja. Oksidacija dovodi do
supresije ovih aktivnosti. Apsolutna limfopenija, preteno opadanje broja CD4 elija i
inverzija odnosa CD4 :CD8, nisu pojave specifine samo za AIDS, ve se javljaju i kod
mnogih oboljenja bez retrovirusne infekcije. Ovi poremeaji broja CD4 elija kod AIDS
a mogli bi da budu stvarni ili prividni i rezultat: 1) visoke osetljivosti T-elija na oksida
tivni stres, 2) budui da CD4 elije imaju nie negativno naelektrisanje od CD8 elija,
oksidativni stres bi mogao prvo njih da unitava, 3) CD4 elije bi mogle prvobitno da
budu zarobljene u obolelim perifernim tkivima, 4) vezivanje antitela za povrinu elije
zavisi od stanja oksidacije-redukcije u okruenju i relativnog naelektrisanja izmeu elije (negativno) i antitela (pozitivno), povrine antigena i vezivanja antitela iji broj opada
intenziviranjem elijske oksidacije. Modifikacija uslova u okruenju dovodi do promene
odnosa T4:T8 u datoj populaciji limfocita.
Postoje dva testiranja krvi koja se rutinski koriste za detekciju AIDS-a - ELISA i
Western blot - od kojih nijedan ne detektuje sam virus. Iako je drugi precizniji, oba esto
daju lano pozitivne rezultate. Problem lane pozitivnosti je doveo do ishitrenih odluka o
tome ta rei pacijentima iji se uzorci pokau kao pozitivni. Proizvoai istiu da testovi
koji su u upotrebi nisu namenjeni za postavljanje dijagnoze. Znaajno je to to broj lano
pozitivnih rezultata raste sa starou i ,,lepljivou seruma. ,,Lepljivost (viskoznost) zav
isi od procesa oksidacije-redukcije i raste sa intenziviranjem oksidacije. Faktori koji utiu
na dobijanje lano-pozitivnog rezultata testa su mnogobrojni i raznovrsni: godine starosti,
pothranjenost, koncentracija imuno-kompleksa, a posebno preleana malarija ili neka od
drugih parazitarnih oboljenja. Jedini razuman zakljuak je, dakle, da seropozitivnost ne
znai i pozitivnost na virus.
Antitela na HIV se, ukratko, mogu javiti kod osoba koje ne spadaju ni u jednu rizinu
grupu, koje nisu obolele niti e ikada oboleti. To su oni sluajevi koji, iako zaraeni, nikad
ne obole. Zapravo, nisu ni bili inficirani.
Osim tri dobro poznate rizine grupe, treba imati u vidu jo neke faktore rizika. Na
prvom mestu, to su vakcine koje stvaraju razliite poremeaje u organizmu. Ovakve tok
sine vakcine se posebno koriste u Africi, Junoj Americi i jugoistonoj Aziji, to jest na
podrujima sa najveim prirodnim bogatstvima iz nedovoljno rasvetljenih razloga. Dobar
primer predstavlja polio vakcina i SV-40. Ovako kontaminirana vakcina je dovela do
masovnog umiranja populacije dananjih pedesetogodinjaka koji su kao deca (izmeu
1957. i 1965. godine) primili ovu vakcinu. Kada novoroene u porodilitu dobije ovakvu
vakcinu, ono jednostavno ne moe da bude zatieno. Period inkubacije je 0 , 10, 50 ili 60
godina. Jedino reenje je korienje embrionalnih diploidnoh plunih elija (ne iz ame
rikih centara!) umesto majmunskih bubrega za pasau polio-virusa.
Posebno interesantan sluaj predstavlja brojna romska populacija (oko milion pripad
nika) koja ivi na ivici egzistencije u bivoj Dravnoj zajednici SCG, a slovi kao
promiskuitetna. Naime, u njoj nema nijedne HlV-pozitivne osobe! Deca sa slabijim imu
nitetom umiru (kao i svi ostali) do druge, tree godine, a preivela se veoma lako adaptira
ju i na najtee ivotne uslove.
Mnogi istraivai su predvideli da e se AIDS, kao i sva druga intimnim kontaktom
prenosiva oboljenja, iriti i da e se sve vie sluajeva javljati meu heteroseksualcima. Za
sada se sve svodi na pomenuta predvianja.
HIV/AIDS se ne prenosi dvosmernim seksualnim putem. Seksualna praksa koja
ukljuuje rektum i prisustvo (ulcerativnog) STD, olakava infekciju. Rizik, kada je re o
ostalim seksualnim obiajima (ano-genitalni insertivni snoaj, oro-analni seks i sl.), gotovo
je beznaajan. Korienje razliitih stimulativnih supstanci poveava verovatnou upra
njavanja ano-genitalnog receptivnog snoaja, pa samim tim postoji vea mogunost zaraze.
Kod narkomana, pozitivnih ili negativnih na antitela, razvie se AIDS i to ne samo kod
osoba koje koriste prljav pribor, ve i kod onih koji koriste sterilne igle.
Neophodno je da medicinski radnici razlikuju AIDS od zdravstvenih problema tipinih
za intravenske narkomane. Ovi mogu patiti od gubitka teine, dijareje i nonog znojenja,
ali je mogue i da imaju simptome iji je uzrok nekvalitetna droga, ,,skidanje sa droge ili,
jednostavno, loe opte zdravlje. Uobiajeno je da zavisnici od droge imaju ingvinalnu lim
fadenopatiju i, moda, nekoliko cervikalnih ili pazunih vorova. Ukoliko, meutim, posto
ji i oralna kandidijaza, to ve ukazuje na neto drugo.
Afrika, koja je u krugovima zvanine medicine postala jedinica mere za mogunost
prenoenja AIDS-a heteroseksualnim kontaktom, predstavlja izdvojen sluaj. U njoj nije bilo ni
novog oboljenja (AIDS-a), ni novog virusa (HlV-a). Imunodeficijendja, oportunistike infekcije i
Kapoi sarkom postoje i postojali su jo mnogo pre, kod pripadnika oba pola. Patogeni ne mora
ju biti samo virusi, ve i siromatvo, dugotrajne infekdje (razliita parazitarna oboljenja, kao pro
tozoe i crevni paraziti), lekovi koji se upotrebljavaju za njihovo leenje, bakar, rekreativne droge
(gde spadaju i tradidonalne droge), analno ili oralno deponovana sperma (kod homoseksualnog,
biseksualnog ili heteroseksualnog odnosa), a valja uzeti u obzir i da blaga sunanica (kao i esto
sunanje u solarijumu) dovode do pada broja CD4 elija tj. odnosa CD4/CD8.
Smanjenje broja CD4 elija nije HlV-specifino, a nije ni neophodno ni dovoljno za
pojavu sindroma, tj. kliniki sindrom nije rezultat imunodeficijencije. Pomenuta pojava nije
posledica njihovog unitavanja HlV-om ili nekim drugim agensom, ve moe biti rezultat
ekstremne osetljivosti T-elija na oksidativni stres, injenice da CD4 elije, budui da imaju
nii negativni naboj od CD8 elija, mogu biti prve na udaru, zatim njihove zarobljenosti u
obolelim perifernim tkivima, umanjenog vezivanja CD4 antitela nastalog kao posledica
promena na njihovoj povrini, tj. kao posledica regulacije nanie CD4 receptora. Lim
fopenija CD4 T-elija je posledica i skraenog vremena preivljavanja i nemogunosti da
se povea proizvodnja cirkuliuih CD4 T-elija.
Tkiva pacijenata obolelih od AIDS-a i pripadnika rizinih grupa imaju tendenciju da
budu oksidisana, pri emu se posebno istiu niski nivoi sulfhidril (SH) grupa. Eksperimen
ti su pokazali i da uzorci krvne plazme osoba inficiranih sa HIV-1, sadre viestruko
poveane koncentracije glutamata u odnosu na normalne vrednosti. Kod istih pacijenata su
zapaene i relativno niske koncentracije tiola rastvorljivog u kiselinama, tj. smanjene kon
centracije cisteina. Koncentracija unutarelijskog glutationa u mononuklearnim elijama
periferne krvi (PMBC) i monociti HlV-pozitivnih osoba su, takoe, znatno snieni.
Velika je verovatnoa da se AIDS moe spreiti i leiti prestankom izlaganja
oksidativnim faktorima i korienjem antioksidativnih sredstava, posebno onih koja
sadre SH. Eksperimentalno je dokazano da su nivoi GSH-a (redukovani glutation)
nii kod osoba sa brojem CD4 T-elija ispod 200 /m l (CD4 < 2 0 0 ) nego kod osoba u
ranijim stadijumima HIV/AIDS-a. Nii nivoi GSB-a, kod bolesnika sa CD4 < 20 0 , pred
viaju smanjeno preivljavanje. Verovatnoa preivljavanja dramatino raste kako se
nivoi GSB-a pribliavaju normalnim vrednostima. Oralno uzimanje NAC-a, koji snab
deva organizam cisteinom neophodnim za dopunu GSH-a, moe biti povezano sa pro
duenim periodom preivljavanja obolelog sa veoma niskim nivoima GSH. Oksida
tivni agensi izazivaju ne samo AIDS, nego i intenziviraju pojave oznaene kao indika
tori prisustva HlV-a.
Todoxin br. 1 je jedini efikasan preparat protiv HIV/AIDS-a. Njegovo dejstvo na p24
(miozin) je dokazano u dve studije raene na pacovima i svinjama. Rezultate tih studija dati
su u prilogu.
Antitela i antigeni
Priu o antitelima valja zapoeti od prve Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu,
odnosno fon Beringa nagraenog za rad na terapiji serumom. Supstance za koje se verova
lo da su odgovorne za terapeutsku korist, postale su poznate kao Antikorper (antitela). I
danas su agensi koji indukuju sintezu antitela obuhvaeni optim nazivom antigeni (ANTI
telo GENeriui). Iako precizna relacija izmeu antigena, antitela i imuniteta ostaje
nedoreena, antigen/antitelo interakcija je prihvaena kao indirektan nain za odreivanje
infekcije odreenim mikroorganizmom. Ovi podaci su, zapravo, od sutinskog znaaja za
konstrukciju HlV-teorije AIDS-a.
Pre svega, neophodno je imati u vidu da skoro identina antitela, ak iako uperena
protiv odreenog antigena, mogu nastati ukoliko je antigen prisutan u razliitim
izvorima. Kardiolipin je, na primer, fosfolipid koji se nalazi u jedru elije, unutranjim
mitohondrijskim membranama i plazma-membranama bakterija. Antitela koja reaguju
sa ovim antigenom se pojavljuju posle infekcije sa Treponema pallidum i demonstrirana
Osnovne postavke
Virusi se mogu opisati i kao parii genetske informacije upakovani u omota od
belanevina.
Virusi, kao to je poznato, nemaju sopstveni metabolizam. Re je o mikroorga
nizmima (ponovo dajem uproen prikaz) koji moraju da ive pomou vlastitog energet
skog polja u energetskoj okolini i koji umeju da koriste tu energiju okoline kada im zatre
ba za odreene procese - izgradnju proteina, sintezu organela i druge. Za iste takve, sop
stvene, potrebe elija koristi vlastitu energiju.
Meutim, sve ovo ne funkcionie po principu - virus jednostavno pritisne
dugme kako bi uao u kompjuterski mozak elije i reprogramirao ga za svoje potrebe.
Virus to radi mnogo direktnije koristei, recimo, elijske organele koje obavljaju rela
tivno jednostavne funkcije (kao to je sinteza proteina). Pa i tom korienju elijskih
funkcija Hl-virus retko pribegava. Poznate su faze, nazvane latentnim, koje u veini
sluajeva dugo traju i tek se po njihovom zavretku, kada virusi poinju da se replikuju,
koriste pomenute elijske funkcije.
A moe i ovako....
Aspekt gledanja jedne fotografije je dvodimenzionalni telesni prikaz. Stvari
treba postaviti trodimenzionalno (u prostoru) da bi se stekla prava slika. Ovaj virus ima
kapsid, koji je neka vrsta vrstog omotaa sastavljena od relativno malih proteina u rel
ativno ravnoj emi i nepravilnog je kuglastog oblika. Pored toga postoji i spoljni omo
ta koji se, na opteprihvaenoj slici, vidi u obliku ioda, buzdovana (pojednostavljeno).
Taj spoljni omota treba, svakako, zamisliti mnogo minucioznije u njegovom ivotnom
okruenju. Na neki nain, moe se uporediti, naravno samo radi boljeg razumevanja,
sa meduzom. Meduza u moru, odnosno virus u serumu ili citoplazmi, na kraju krajeva
- u vodi. Pokuau jo malo da razvijem taj model. Zamislimo da je onaj unutranji
deo, koji se naziva kapsid, slian ljusci jajeta koje je skoro kuglastog oblika.
Ako sada zamislimo takvu ,,meduzu izvan njenog uobiajenog medijuma - na
plai, suncu, bez vode, na suvu... od spoljnog omotaa ne ostaje nita. Svejedno, u mom
vizuelnom modelu onaj unutranji relikt, ono ,,jaje, i dalje postoji. I to jaje se, pret
postavljam, osea sasvim dobro, kao da je u vodi. Dalje, mogu da zamislim da se virus
ne ugnjezdi u jednom organizmu, eliji, zato to mu je preko potreban tehniki aparat
lacijama svrstavaju i ,,niu (preko razliite teine u prostoru), a posle centrifugiranja dalje
filtriraju pod prethodno navedenim aspektima. Te metode su prefinjene do te mere da se
reverzna transkriptaza moe precizno pripisati virusnim esticama ili virusima bez
spoljnog omotaa (onima koji imaju samo tzv. kapsid) ili se mogu svrstati meu reverzne
transkriptaze u elijama.
Meutim, nezavisno od RT, ove kulture imaju gotovo svaki drugi enzim ukljuen u sin
tezu DNK i nije iskljueno da su virusne transkriptaze elijski enzimi. Veruje se da virusnu
specifinost RT daje poetni ablon koji ona koristi.
Galo i njegovi saradnici su, u ranijim dokumentima, dokazali da DNK polimeraza
upotrebljava isti ablon kao to je onaj koji se koristi za izolaciju HTLV-III/LAV-a. Treba
imati u vidu i to da vrsta ablona koji polimeraza koristi i njena aktivnost zavise od stanja
kulture i stanja elijskog razvoja tj. aktivnost zavisi od pravilnosti i nepravilnosti elije.
Nikada niko nije dokazao da nukleozidni analozi i/ili proteaze inhibitori deluju na
reverznu transkriptazu i/ili Hl-viruse. Treba se zapitati da li su oni, moda, samo neutral
izatori faktora rasta i mnoenja tzv. virusnih estica, odnosno kopija.
U retkim sluajevima se pod izolacijom podrazumeva otkrivanje estica nalik na virus,
u T-elijama in vitro ili u drugim elijama, osim T-elija u sveem AIDS tkivu. Ove estice
ne samo da se teko mogu detektovati, ve su u nekim sluajevima one normalne elijske
organele a ne virusi. Smatra se da je nagomilavanje estica i klijanje odreeno interakcijom
aktina i miozina. Oksidativni agensi mogu izazvati interakciju aktina i miozina, a samim
tim i nagomilavanje i klijanje estica.
Vraam se, za trenutak, na sliku virusa kao meduze u prirodnoj sredini. Ona se
nalazi ne samo prosto u vodi, ve u energetskoj okolini, energetskom telu, u jednoj
eliji... U makrokontekstu, nalazi se u energetskom organizmu ljudskog tela. Za virus
je sve ovo veoma komplikovano, budui da posle prvog kontakta sa organizmom mora
to bre da ulazi u elije, i tek u tom kontekstu mpe postati razumljiva problematika
oko snimanja Hl-virusa.
Zato elektronske mikrofotografije virusa nisu jasno vidljive? Kao to postoje avioni i
druge letilice nevidljive za radare, tako postoje i virusi i njihovi sastavni delovi (sintetski
regulatorski proteini) nevidljivi za elektronsku mikroskopiju. Kad se analizira tehnika koja
je na raspolaganju u te svrhe (elektronski mikroskop), ne treba da udi to je ono to se vidi
kao fotografija, u stvari, pseudo-slika.
U sluaju elektronske mikrografije nije re o zraku svetlosti koji pada na ultrafine
estice srebra i izaziva zatamnjenje na foto papiru, ve se primenjuje postupak slian
rentgenu - emituju se sitne estice (elektroni) za koje se zna da su daleko manje mase
od npr. nukleusa. Na osnovu te injenice, bez obzira to se prilikom korienja elek
tronskog mikroskopa elektroni ubrzavaju milionima volti, oni brzo uspore kada naiu
na prepreku. Pogotovo ako je medijum voda. Budui da se citoplazma u najveem pro
centu sastoji od vode, a u jednoj grupi elija je i vea gustina citoplazme, usporavanje
je neumitno.
Drugim reima, ne moe se jednostavno uzeti komad tkiva (pa ak ni jedna jedina eli
ja u svojoj prirodnoj okolini), u medijumu neophodnom za opstanak elije u laboratori
jskim uslovima koji se u Petrijevoj olji snabdeva svime to je neophodno. Ne moe se,
stoga, prikazati ni virus, ni organele i ostali sastavni elementi elije u prirodnoj funkciji. To
je nedostatak koji ni mikrobiolozi ni celularni biolozi ne mogu da otklone.
Izvesna nejasnoa, ipak, postoji oko jedne veoma vane stvari - to su tzv. regula
torski proteini. Oni se, naime, nalaze i u genomu jednog virusa, ukljuujui i genom
Hl-virusa, i sintetiu se unutar jedne elije. Funkcija im je da upravljaju odreenim
dinamikim procesima prilikom transkripcije viralnog genoma. Sada ve postaje jasno
zato treba pridati takav znaaj ovom pitanju, budui da ove genetske sekvence uprav
Ijaju onim osobinama virusa koje nazivamo virulentnou i, samim tim, utiu i na
patogenost virusa.
Do danas je otkriven itav niz takvih regulatorskih proteina i kod Hl-virusa, zahvalju
jui emu se sve preciznije definie njihova uloga.
Dr Dizburg je rekao da je jedan retrovirus, generalno, suvie slab da bi prouzroko
vao bolest kakva je AIDS, a neto slino tvrdio je i dr Malis. Ovim ljudima treba iskaza
ti zahvalnost za dve stvari - prva obuhvata sistematsko i profesionalno dugogodinje
bavljenje retrovirusima, uopte, a druga se odnosi na veoma otvorenu i stabilnu analizu
postojeeg statistikog materijala. Oba momenta su od izuzetnog znaaja za Todoxinovu naunu grupu.
Mi, naime, verujemo da postoje dve komponente napora usm erenih na reavanje
problematike HlV-a - bavljenje retrovirusima, generalno, posebno u genezi i patologi
ji kancera, i rad na statistikim podacima u kontekstu onoga to je poznato kao ,,epi
demija AIDS-a.
Analizom onoga to se ,,prodaje kao epidemija, moe se doi do raznih iznenaenja.
Mnogo toga nije u skladu sa pouzdanim saznanjima o virusima - specijalno retrovirusima.
Jedno od najupeatljivijih pitanja koje se namee, glasi: kako je mogue da ljudska sperma
u analnoj sluzokoi ima neuporedivo veu efektivnost nego na sluzokou vagine? Zatim,
postoji osnovana pretpostavka da, na primer, u Africi postoji nain distribucije virusa koji
podrazumeva da se infektivni agens podjednako rairi meu mukim i enskim delom pop
ulacije. Treba se pozabaviti i pitanjem faktorskih preparata krvi koji su podvrgnuti, za
viruse smrtonosnom, postupku pod potpuno suvim uslovima. I pored toga, pomou njih
dolazi do razliite distribucije virusa.
Vraam se modelu meduze primenjenom na viruse, konkretno na njihov spoljni omo
ta koji slui za blokiranje receptora na spoljnim membranama elije. To je prema rezultatima dugogodinjih diskusija u medijima, merodavan i najvaniji mehanizam ulaenja
virusa u eliju, u cilju ispunjavanja glavnog uslova za njegovu replikaciju. Stoga je i ta taka
u epidemiolokom kontekstu, tj. taka o putevima transmisije, potpuno nejasna. Naa
nauna grupa je mnoge od tih nejasnoa shvatila kao potpuno logine i konsekventne,
poto smo otkrili neka svojstva virusa na genetskom nivou, posebno na nivou regulatorskih
proteina, koja su nam bili poznati i iz drugih vrsta.
Prvi putokaz je, zapravo, bila bakterija Pastorela pestis (izaziva kuge). Ja sam pro
teine i genome kuge, odgovorne za virulentnost te bakterije, sistematski uporedio sa
odreenim delovima HlV-a. To sam radio tzv. visinskim krivuljama i specijalnim
tehnikama bojenja razliitog intenziteta. Korienje tih metoda pokazalo je veliku srod
nost izmeu virulentnih delova gena P. pestis i odreenih regulatorskih proteina (to se
moe prikazati i dijagramom).
Pored pomenute dvojice, dr Dizburga i dr Malisa, nikako se ne sme zaboraviti i trei
ovek koji je (u tom kontekstu) pao u meunarodni zaborav, dobrim delom i sopstvenom
voljom. Re je o - Liku Montanjeu.
Imajui prethodno u vidu, navodim i neke metode koje sam i sam koristio. Na primer,
tehniku fenotipizacije pomou zadnjih koloida, koja je vezana za in situ hibridizaciju.
Korienjem ove metode se uz pomo enzimske reakcije boja mogu gledati HlV-inficirane
elije pod normalnim mikroskopima. Na taj nain se eksperimenti na elijama mogu
sprovesti u meanim populacijama i istovremeno uoiti interakcije odreenih elija i morfoloke promene u vezi sa infekcijom.
Zatim, postoje i DNK-sonde sa fhiorescentnim konjugajdma. Koriste se u fluorescent
noj mikroskopiji ili ak kod floucitometrije sa instrumentima za automatsko sortiranje eli
ja. Korienjem ovog postupka, moe se analizirati infekcija odreenih elija sa svim pod
grupama i populacijama, kao i sa svim njihovim markerima aktiviranja, pa ak i membran
skim naponima.
Sasvim drugaiji pristup se koristi ukoliko se priprema, recimo, CD4 limfocitna kul
tura (kultura sa pomonikim elijama) sa specijalnim galaktolijoznim genom iz ekvolija
pod kontrolom Hl-virusnog long terminal ripid (LTR) dela ili elementa gena. Ukoliko se
takvoj kulturi doda serum HlV-pozitivne osobe i ako doe do produkovane infekcije ovih
elija, onda se u takvoj eliji aktivira long terminal ripid promoter i, samim tim, pokree
produkcija p-galaktozidaze, to se manifestuje promenom boja.
razliitih rizinih grupa, namee zakljuak da HIV postoji. On nije jedini, ali je
glavni uzrok AIDS-a.
U naunim krugovima nema dvoumljenja oko toga da su pl20 i p41 produkti deljen
ja pl60, koji se moe nai samo u inficiranim elijama, ali ne i u virusu. Ipak, pl20 je kom
ponenta glikoproteinskog izrataja na povrini HlV-estice. Mogue ih je nai samo u kli
jajuim (nezrelim) esticama, ali ne i u zrelim. Nezrele estice se veoma retko zapaaju.
Protein p41 su otkrile i Galova i Montanjeova grupa u prvim HlV-izolatima. Meutim,
Montanje i kolege su uoili da su AIDS serumi reagovali sa p41 u elijama inficiranim HIVom i inficiranim HTLVI, ali i u neinficiranim elijama. Zakljuili su da lanac p41 moe biti
posledica kontaminacije virusa elijskim aktinom prisutnim u imunotalozima svih elijskih
ekstrakata.
Dokazano je da retrovirusi (poput virusa mijeg tumora mlene lezde i virusa Rous
sarkoma) takoe sadre aktin elijskog porekla. Kljuna uloga ovog proteina je i u retrovi
ralnom sastavljanju i u klijanju. Poznato je da je oksidacija elijskih sulfhidril grupa (sluaj
kod pacijenata obolelih od AIDS-a) u uzajamnoj vezi sa sastavljanjem polimerizovanog akti
na i da je nivo prianjanja antitela aktina za elije odreen fiziolokim starenjem elija. Stoga
se prianjanje antitela aktina za elije naziva markerom osetljivosti za aktivirane limfocite.
I krvne ploice zdravih osoba sadre protein p41/45. On reaguje sa serumima
homoseksualnih mukaraca obolelih od AIDS-a koji imaju imunotrombocitopeninu pur
puru (ITP) i predstavlja IgG za aktin u preparatu krvnih ploica.
Detekcija p24 se smatra sinonimom za izolaciju HlV-a i viremiju. Nezavisno od pub
likacije (izdate sa Montanjeom) u kojoj se tvrdi da je p24 HlV-a jedinstven, Galo i kolege
ponavljaju da su p24 HTLV I i HlV-a imunoloki u kros-reakciji.
Antitela na p24 otkrivena su kod jedne od 150 zdravih osoba, kod 13 odsto sluajno
odabranih (inae zdravih) pacijenata sa generalizovanim bradavicama, kod 24 odsto paci
jenata sa predznakom i konim limfomom T-elija i kod 41 odsto pacijenata sa multiplom
sklerozom.
Devedesetsedam odsto seruma homoseksualaca sa ITP-om i 94 odsto seruma
homoseksualaca sa limfadenopatijom ili AIDS-om, sadre antitelo koje reaguje sa
antigenom membrane od 25 Kd, pronaenim u krvnim ploicama zdravih davalaca i paci
jenata sa AIDS-om, kao i antigenom od 25 Kd pronaenim u elijama bubrega zelenog maj
muna, fibroblastu ljudske koe i herpes simpleksu kultivisanom u elijama bubrega maj
muna. Ove reakcije nije bilo u serumima dobijenim od pacijenata koji nisu bili homosek
sualci a imali su ITP ili neimunsku trombocitopeninu purpuru.
Suprotno tome, antigen p24 nije pronaen ni kod jednog HlV-pozitivnog pacijenta, ak
ni kod obolelih od AIDS-a.
U jednoj studiji su korieni polimerazna lanana reakcija (PCR) i p24 da bi se otkrio
HIV kod pacijenata u raznim stadijumima CDC - od asimptomatinog do AIDS-a. Kod 24
odsto pacijenata je otkriven p24, a HIV-RNK kod polovine pacijenata. U drugoj studiji, u 50
odsto sluajeva u kojima je pacijent imao pozitivan p24-test, kasnije se javio negativan
rezultat iako niko nije koristio lekove koji utiu na nivoe p24 antigena.
Kao dodatak lancu p24, lanac pl7/18 je najee otkrivan lanac u WB testu zdravih
davalaca krvi.
Serumi AIDS-pacijenata prianjaju za protein pl8 u mitogenski stimulisanim T-elija
ma inficiranim HlV-om, ali ne i za neinficirane, nestimulisane limfocite. Meutim, kada se
limfociti mitogenski stimuliu (a nisu inficirani), serumi AIDS-a prianjaju za protein pl8 i
u neinficiranim limfocitima. Monoklonska antitela (MCA) na p!8 HlV-a reaguju sa dendri
tinim elijama u limfatinom tkivu kod raznih pacijenata sa brojnim oboljenjima koja nisu
u vezi sa AIDS-om. Isti ablon reaktivnosti je bio prisutan u normalnom tkivu uzetom od
neinficiranih osoba, kao i u onom uzetom od HlV-pozitivnih subjekata.
Oboleli od AIDS-a i pripadnici rizinih grupa imaju visoke nivoe antitela na protein
miozin koji ima dve podjedinice molekulske teine - 18 Kd i 25 Kd. Uzevi u obzir nave
dene dokaze, teko je odbraniti miljenje da lanci p41 (a time i pl60 i p!20), p32, p24 ili
pl8, predstavljaju specifine proteine HlV-a. Ukoliko bi se i dokazalo da su svi ovi protei
ni HlV-specifini, ne moe se automatski zakljuiti da su antitela koja reaguju sa svakim
od ovih proteina specifina za HlV-infekciju.
Ministarstvo za hranu i lekove (FDA) je 1987. dozvolilo korienje opreme za izvoen
je WB-a koju proizvodi DuPont. I danas je to jedina oprema te vrste sa licencom, a koristi
se u malom broju laboratorija.
FDA propisuje veoma stroge kriterijume za pozitivan rezultat, tj. specifine lance koji
predstavljaju razliite produkte gena: p24 (gag), p31 (pol) i lanac env, bilo da je to gp41,
gpl20 ili gpl60.
Kao dodatak oiglednim problemima vezanim za nedostatak standardizacije, naredna
tumaenja stvaraju dodatne potekoe:
Kada se koriste FDA kriterijumi za tumaenje WB-a, samo mali broj (manje od 50
odsto) pacijenata sa AIDS-om ima pozitivan WB, tj. inficirano je HlV-om. Ako se koriste kri
terijumi CRSS, procenat pozitivnih testova AIDS-pacijenata raste na 79 odsto. ak i kada se
koriste najstroiji kriterijumi, 10 odsto kontrolnih uzoraka (ukljuuju primerke iz centara
za davanje krvi) ima pozitivan WB.
Nauno je dokazano da p31/32 nije HlV-protein, kao i da su pl60 i pl20 oligomeri p41.
Dobijeni WB ablon zavisi od mnogih faktora, ukljuujui temperaturu i koncentraciju
natrijum-dodecil-sulfata koji izaziva poremeaj istog virusa.
Ovi nalazi redukuju kriterijume CRSS i Amerikog crvenog krsta na dva lanca p24 i
p41, koji su manje nego savreno specifini.
Uprkos navedenim dokazima, ak i danas se smatra da lanci pl60, pl20 i p41 pred
stavljaju posebne glikoproteine omotaa virusa.
U stvari, trenutno vaei vodii WHO smatraju da je serum pozitivan na HIV-1 antitela
ukoliko su dva lanca glikoproteina omotaa (sa ili bez drugih lanaca specifinih za virus)
prisutna na traci.
Uporedo sa tim, AIDS u Africi se do danas definie na klinikim temeljima. Nedavno
je CDC preporuio da se ubudue ukljui i seroloki dokaz HlV-infekcije u afriku defini
ciju AIDS-a. Preporueni test je ELISA, koji se ne moe smatrati specifinim. U Rusiji je
1990. godine od 20.000 pozitivno oitanih testova, samo 112 potvreno korienjem WB
kao zlatnog standarda. Naredne godine je od priblino 30.000 pozitivno oitanih testova,
samo 66 potvreno. U Latinskoj Americi i na Karibima su definicije AIDS-a kao klinikih
nalaza HlV-infekcije potvrene testiranjem na antitela uz korienje metoda ELISA, imuno
fluorescencije i Western blot. Za tumaenje WB-a nisu dati nikakvi kriterijumi.
Iz ovoga je lako uoljivo da se ablon lanca dobijen istim serumom razlikuje se od lab
oratorije do laboratorije.
Jedini mogui zlatni standard za testove na HlV-antitela je sam virus humane imun
odeficijencije. Oigledno je da se kliniki sindrom i opadanje broja CD4 elija ne mogu
smatrati zlatnim standardom. ELISA i WB se uvaavaju kao visokoosetljivi i specifini.
Uprkos injenici da veliki broj zdravih osoba ima antitela koja reaguju sa HlV-proteinima,
odlueno je da nisu zaraene HlV-om. ak i u najboljim laboratorijama bi 80 odsto takvih
ispitanika imalo dijagnozu da su inficirani HlV-om, ukoliko bi bio izveden samo jedan WB.
Osetljivost i specifinost ELISA testova se procenjuje na 98 do 100 posto. Definicija
AIDS-a (koju daje CDC) prihvata reaktivne kontrolne testove za antitela na HIV bez potvrde
dopunskim testom, zato to je rezultat ponovljenog kontrolnog testiranja u kombinaciji sa
boleu pokazatelj istinskog HlV-oboljenja. Specifinost antitela na HIV mora biti odree
na testiranjem osoba koje su imunosuprimirane i/ili imaju simptome i klinike znake
sline AIDS-u, ali za koje se utvrdi da nemaju AIDS ili HIV-infekciju.
Sutinu ovoga dobro ilustruju testovi za sifilis. Zdrava osoba koja nije zaraena
mikroorganizmom Treponema pallidum, veoma e retko na testu biti pozitivna (lano poz
itivna). Nekoliko autora je, meutim, kod razliitih nevezanih poremeaja potvrdilo prisust
vo biolokih lano-pozitivnih testova na sifilis (BFPS) koji se mogu javiti kod pacijenata sa
autoimunom hemolitikom anemijom, sistemskim eritematoznim lupusom (SLE),
idiopatskom trombocitopeninom purpurom, leprom ili kod zavisnika od droge. Vie od 20
odsto zavisnika od droge ima na testu pozitivan rezultat i najveu uestalost BFPS.
Za osobe sa BFPS je takoe utvreno da imaju veliku uestalost ostalih serolokih
abnormalnosti, ukljuujui anti-nuklearne faktore, autoantitela i promenu gamaglobulina.
Od znaaja je to to je kod velikog broja (14 odsto) pacijenata sa AIDS-om, takoe otkrive
na lano-pozitivna serologija sifilisa.
Najmanje dve grupe istraivaa iznelo je mogunost da test na HlV-antitela kod
Afrikanaca i intravenskih narkomana takoe moe biti BFP reakcija. Zanimljivi su rezultati
ispitivanja 1.129 uzoraka seruma intravenskih narkomana i 89 kontrolnih uzoraka uzetih
od osoba koje nisu bile korisnici droga. Svi uzorci su prikupljeni u periodu 1971/1972.
godine i testirani sa dva komercijalna ELISA i WB testa. Sedamnaest uzoraka intravenskih
narkomana je bilo pozitivno, a ni jedan kontrolni nije bio pozitivan. Zakljuak donet na
osnovu pozitivnih Western blot testova je bio da su parenteralni korisnici droga mogue
bili izioeni HTLV-III ili srodnim virusima poev od 1971. godine. Drugo mogue objan
jenje bilo je da HTLVIII seropozitivnost otkrivena u pomenutim uzorcima predstavlja lano
pozitivne ili nespecifine reakcije.
Brojna istraivanja su dokazala da mogunost pronalaenja pozitivnog testa na HIVantitela kod zdravih Afrikanaca znaajno raste sa porastom nivoa imuno-kompleksa.
Zakljueno je da reaktivnost i na ELISA i na Western blot analize moe biti nespecifina
kod Afrikanaca.
Poznato je da su sva antitela, ukljuujui MCA, polispecifina i sposobna da reaguju sa
imunizujuim antigenima, kao i sopstvenim antigenskim determinantama. U vezi sa retro
virusima, nauna literatura obiluje ubedljivim dokazima o iroko rairenom prisustvu
nespecifine interakcije izmeu retrovirusnih antigena i nevezanih antitela. Mnogo ovih rado
va je rezultat traenja virusnog porekla ivotinjskih i humanih neoplazmi. Galo je 1975.
godine otkrio da pacijenti sa leukemijom imaju rairenu infekciju retrovirusom, za koji je tvr
dio da ga je izolovao iz kultura i sveih tkiva ovih pacijenata, i nazvao ga HL23V. Sugerisao je
da je ovaj virus etioloki povezan sa oboljenjem, ali se kasnije ispostavilo da je HL23V ,,kok
tel dva majmunska virusa. Iste godine je Galo otkrio HTLV-1, za koji su on i njegove kolege
tvrdili da izaziva leukemiju T-elija odraslih. ak do 25 odsto AIDS-pacijenata ima antitela na
ovaj virus. Meutim, kod pacijenata sa AIDS-om se leukemija ne razvija ee nego kod ostat
ka populacije. Ovo se moe tumaiti time da HTLVI ne razvija leukemiju odraslih T-elija ili
da su neka antitela na retroviruse, otkrivena kod pacijenata sa AIDS-om, nespecifina.
Eseks je 1986. godine dokazao postojanje jo jednog humanog retrovirusa, izolovao ga
je i oznaio kao HTLVIV. Kasnije se ispostavilo da je re o majmunskom virusu danas poz
natom kao majmunski virus imunodeficijencije (SIV).
Da pozitivan ishod WB-a ne mora predstavljati dokaz HlV-infekcije nego samo
nespecifini marker za AIDS, sugeriu sledei podaci: ezdesettri seruma dobijena od 23
pacijenta, pre i odmah nakon infuzije imunoglobulina, testirana su na HIV korienjem
WB-a. Od tih 63 seruma, 52 (83 odsto) su bila pozitivna. Nekoliko uzoraka testiranih HTLVIII p24 radioimunom analizom, takoe je bilo pozitivno. Koliina otkrivenih antitela je bila
najvea odmah nakon infuzije i opadala je izmeu infuzija.
Poto su pripadnici glavnih rizinih grupa (homoseksualci, narkomani i hemofiliari)
izloeni mnogim ,,stranim supstancama (sperma, droge, faktor VIII, krv i krvne kompo
nente), a kod njih se esto razvijaju infekcije koje nisu povezane sa HlV-om, oekivalo bi
se da imaju visoke nivoe antitela usmerene pre protiv drugih antigena nego protiv HlV-a.
U stvari, sada postoje dokazi da osobe sa AIDS-om, kompleksom vezanim za AIDS (ARC) i
one koje pripadaju rizinim grupama, imaju cirkuliue imune komplekse, reumatoidni
faktor, anti-kardiolipin, anti-nuklearni faktor, anti-elijska, anti-trombocitna, anti-eritroc
itna, anti-aktinska, anti-DNK, anti-tubulinska, anti-tiroglobulinska, anti-albuminska, antimiozinska, anti-trinitrofenilska, anti-timozinska antitela.
Poznato je da su nivoi IgG u serumu vii kod crnih davalaca krvi nego kod belih, da su
neke rizine grupe (narkomani i homoseksualci) izloeni visokim nivoima mitogenskih
agenasa, semene tenosti i nitrita, i da ivotinje tretirane takvim agensima razvijaju antitela
koja reaguju sa retrovirusnim antigenima.
Pozitivan test za antitela na HIV moe biti rezultat antigenske stimulacije, o emu sve
doe sledei podaci:
1. Mievi soja MRL-Ipr/Ipr i MRL-+/+ nainili su antitela protiv gpl20. Pokazalo
se da su mievi koji su bili izloeni T-limfocitima drugog soja, stvorili antitela protiv
gpl20 i p24 HlV-a.
2. Kod primalaca ,,negativne krvi se deava serokonverzija i oni oboljevaju od AIDSa, dok davaoci ostaju zdravi i seronegativni.
3. Kod zdravih osoba, partnera HlV-pozitivnih osoba, primalaca transplantiranih
organa i pacijenata sa SLE, pozitivan WB moe postati negativan kada se izloe semenoj
tenosti, imunosupresivnoj terapiji ili u sluajevima klinikog poboljanja.
4. Dok je uestalost pozitivnih testova na HlV-antitela kod zdravih davalaca i kandida
ta za vojsku niska, pacijenti sa tuberkulozom (TBC), ukljuujui one kod kojih je TBC
lokalizovana na pluima (i u SAD i u Africi) imaju visoku uestalost, ak do 50 odsto, poz
itivnih WB-a.
Zanimljiv je sluaj amazonskih Indijanaca koji nemaju kontakte sa osobama van svojih
plemena i nemaju AIDS, ali imaju stopu seropozitivnosti WB-a na HIV od 3,3 do 13,3 odsto, u
zavisnosti od prouavanog plemena. U drugoj studiji je otkriveno da ak 25 do 41 odsto
venecuelanskih pacijenata obolelih od malarije ima pozitivan WB. Ali niko od njih nema - AIDS.
Pedesetih godina prolog veka je u ivotinjskim kulturama i sveem tkivu, naroito
tumorskom, bilo mogue elektronskim mikroskopom (EM) detektovati estice kasnije prip
isane retrovirusima.
Inae, jo od 1987. godine sam poeo da piem o vanosti promena u naelektrisanju eli
ja krvnih elemenata.
Ako se zna da su HlV-proteini normalni elijski proteini ili proteini sa novim antigen
skim epitopima ili novo-indukovani elijski proteini i da HlV-pozitivna osoba na testu ima
visoke nivoe autoantitela i/ili antitela na mnoge non-HIV antigene, od kojih svi ili neki
mogu reagovati sa elijskim proteinima, HIV seropozitivnost, kao i ESR, moe predstavljati
samo nespecifini indikator promenjene homeostaze, ukazujui na sklonost ka ili prisust
vo odreenih bolesti.
Sve dok je na snazi vaea interpretacija pozitivnog testa, prethodno izneeno vienje
nikada nee biti razjanjeno. Razlozi za to lee pre svega u tome to saznanje o seropozi
tivnosti izaziva mnoge ometajue faktore koji potiu i od pacijenta i od lekara, a koje je
nemogue eliminisati u definitivnoj analizi.
Mnoge, ako ne i sve, studije u kojima se dokazuje transmisija HlV-a seksualnim kon
taktom ili sa majke na dete i inhibicija AZT-om i nevirapinom, izvrene su na tlu Afrike ili
Tajlanda. ak i u studijama izvoenim u SAD i Evropi, veina ena potie iz Afrike ili Azije
ili pripada takvim zajednicama i geografskim regionima gde je prevalenca mikobakterijskih
bolesti (ukljuujui lepru i tuberkulozu - TBC) veoma visoka.
Na primer, u studiji transmisije kod ena i dece (WITS - Women and Infants Trans
mission Study) iz SAD objavljenoj 1996. godine 56 odsto ena je bilo crnakog ili hispano
porekla. U drugoj studiji iz SAD, objavljenoj 1997. godine, 41 odsto ena je bilo crnakog
a 42 odsto hispano porekla. U grupnom protokolu 185 pedijatrijskih AIDS klinikih ispi
tivanja iz SAD, 51 odsto ena je bilo crnakog i 35 odsto hispano porekla. I u francuskoj
Perinatalnoj kohort studiji, 40 odsto ena je bilo roeno u subsaharskoj Africi ili na Karibi
ma. Do aprila 1996. godine, 276 od 389 dece (71 odsto) sa HIV/AIDS-om roeno je od HIVpozitivnih roditelja, a 89 odsto tih ena je inficirano na podruju Afrike juno od Sahare.
Da bi se u potpunosti razumela rasprava o validnosti pojedinih testova koji se koriste
za utvrivanje prisustva Hl-virusa i mogunosti njegovog prenoenja seksualnim putem i
sa majke na dete, neophodno je podsetiti na neke osnovne pojmove u vezi sa reakcijama
imunog sistema - antigen, antitelo i dr.
Kao to je prethodno navedeno, antitela su proteini sintetisani u organizmu kao rezul
tat izlaganja stranim supstancama, ukljuujui infektivne agense i proteine, poznate kao
antigeni (ANTItelo GENeriui). Antitela reaguju sa antigenima, pri emu je reakcija speci
fina. Ova karakteristika se moe koristiti za detekciju svakog antigena ukoliko je poznat
identitet antitela.
Tako, da bi se izveo test na HlV-antitela, odnosno da bi se dokazala virusna infekcija,
potrebne su dve stvari - uzorak krvi osobe za koju se pretpostavlja da je inficirana i set (eng.
kit) za testiranje koji sadri virus ili njegove proteine. Do danas niko nije izveo test na HIVantitela koristei HlV-estice. Tanije, svi kitovi za testiranje antitela se pripremaju
korienjem (najee) deset proteina za koje HlV-eksperti tvrde da su proteini jedin
stvenog retrovirusa - HlV-a.
U veini zemalja/institucija/laboratorija, dijagnostikovanje HlV-infekcije se sastoji od
izvoenja inicijalnog ELISA testa koji se, u sluaju da je reaktivan, ponavlja. Ako je i ponovl
jeni test reaktivan, izvodi se WB. Skoro svi eksperti se slau da je ELISA nedovoljno speci
fian test, pa WB omoguuje da se razdvoji istinita od lane reakcije.
Meutim, jedini oigledan nain dokazivanja tvrdnje da je neki protein viralna komponenta, jeste njegovo ekstrahovanje (izdvajanje) iz virusne estice, ali sobzirom da je jedna
virusna estica mikroskopski entitet reda veliine 1/10.000 mm, praktino je nemogue
doi do proteina na ovaj nain.
Sledea mogunost bi bila dobijanje proteina iz materijala koji se sastoji iskljuivo od
izolovanih i preienih virusnih estica.
Lik Montanje (1983) i. Robert Galo (1984) su tvrdili da su dokazali postojanje jedin
stvenog retrovirusa, HlV-a, i to ba purifikacijom estica, to se smatra standardnom
metodom za dokazivanje postojanja virusa iz porodice retrovirusa. Njihove tvrdnje je prih
vatio vei deo naunog sveta. Meutim, u intervjuu iz 1997. Montanje je potvrdio da nije
purifikovao HIV, a po njegovom miljenju to nije uinio ni Galo.
Prve i jedine objavljene elektronske mikrografije purifikovanog HlV-a su se pojav
ile 1997. godine, Dve studije, jedna iz SAD i druga iz francusko-nemake kolaboracije,
statusa majke i deteta ne postoje. Trenutno se infekcija majke, isto tako i deteta, odreuje
antitela-testovima ili korienjem polimerazne lanane reakcije (PCR). U mnogim studija
ma, deca su deklarisana kao inficirana HlV-om (transmisijom sa njihovih majki) bez
ikakvih laboratorijskih testova, ve samo na osnovu toga to su zadovoljila klinike kriter
ijume obuhvaene Bangui AIDS definicijom za decu u Africi.
Razvoj AIDS-a kod stanovnika Afrike moe biti za jednu do dve godine bri nego kod
stanovnika razvijenog sveta. U obzir se moraju uzeti i doivotne implikacije pozitivnih
rezultata HlV-testova, pa lekari, u skladu sa tim, moraju uzeti u obzir lano-pozitivne rezul
tate povezane sa: autoimunim oboljenjima, renalnim otkazima, cistinim fibrozama, trud
noama, transfuzijama krvi, transplantacijama, oboljenjima jetre, malignitetima, hemodi
jalizama ili vakcinacijama (protiv hepatitisa B, besnila, gripa i dr.).
Verovatnoa za lano pozitivne rezultate na WB-testu se multiplicira kod trudnih
Afrikanki, poto su izloene velikom riziku od mikobakterijskih i gljivinih oboljenja. Ova
oboljenja dovode do elijske aktivacije a antitela usmerena protiv ovih antigena su reaktiv
na na testu na HlV-antitela. Kriterijum za pozitivan rezultat WB-testa, inae, zahteva samo
dva benda. Trudne ene su takoe izloene riziku od razvoja anti HLA-DR autoantitela, koja
su ve dugo poznata kao izazivai anti-HIV kros-reaktivnosti. Gravidne ene su izloene i
fetalnim, placentalnim, promenama tela, kao i antigenima koji su prisutni kao posledica
trenutne i prethodnih trudnoa (npr. vaginalne i endocervikalne bakterije, abortusi, bakter
ijske infekcije koje potiu od seksualnih kontakata, ukljuujui vaginalne i analne odnose, a
ponavljana antigenska stimulacija semenom tenou ili spermatozoidima od istog ili
razliitih seksualnih partnera moe proizvesti poveanje elijski-posredovanih imunih akti
vacija kod ena), zatim su tu i infekcije urinarnog trakta i bakterijske sepse, koje mogu biti
povezane i sa niskim socioekonomskim statusom i loim uslovima ivota.
Do 1987. jedan HlV-specifian bend je smatran dokazom infekcije. Poto 15 do 40
odsto zdravih osoba koje ne pripadaju rizinim grupama ima HlV-specifine WB bendove,
postalo je neophodno redefinisati ,,pozitivan rezultat testa. U suprotnom, svaki sedmi
ovek bi bio dijagnostikovan kao HlV-pozitivan. Redefinisanje je izvreno selekcijom i
dodavanjem odreenih bendova.
Uprkos tome, u multicentarskim AIDS-kohort studijama (MACS), do 1990. godine,
jedan jak bend ostaje kao dokaz HlV-infekcije kod homoseksualaca.
S druge strane, iako AIDS poinje da opada 1987, ovaj trend je spreen dodavanjem
sve veeg broja bolesti koje definiu AIDS svakoj sledeoj reviziji (1985, 1987 i 1993.
godine) poev od prve definicije iz 1982. Mreni efekt ovih promena je bio da se odri
korelacija izmeu HlV-antitela i AIDS-a meu rizinim grupama, dok je rizik od dijagnoze
HIV/AIDS kod pojedinaca izvan ovih grupa ostajao zanemarljiv. Sve ovo je naglaeno i
izbegavanjem testiranja bolesnih osoba izvan rizinih grupa. U pojedinim studijama,
meutim, znatan broj osoba za koje se ne oekuje da budu inficirane, na testu biva pozi
tivno. Meu 89.547 testiranih uzoraka krvi pacijenata iz 26 amerikih bolnica (pri emu je
strogo voeno rauna da niko ne pripada rizinim grupama) izmeu 0,7 i 21,7 odsto
mukaraca, i 0 do 7,8 odsto ena, imalo je pozitivan rezultat na WB-testu.
Meu rizinim grupama u Severnoj Americi, Evropi i Australiji, ,,pozitivan test se
izrie na osnovu individualne sklonosti ka razvijanju i umiranju od bolesti definisanih kao
AIDS. Ovakva relacija je neprihvatljiva zbog toga to je eksperti daju kao dokaz tvrdnje da
HIV izaziva AIDS, a AIDS koriste kao zlatni standard za test na antitela.
Ovakva relacija ne postoji izmeu pozitivnog testa na antitela i afrikog AIDS-a. U jed
noj studiji, 83 odsto pacijenata za koje se sumnjalo da boluju od AIDS-a bilo je HIV-pozi
tivno, ali i 44 odsto onih sa malarijom, 97 odsto sa herpes zosterom, 43 odsto sa upalom
plua, 67 odsto sa amebnom dizenterijom i 41 odsto sa karcinomom. U drugoj studiji, 42
odsto ena sa rekurentnim abortusima, 6,7 odsto sa vaginalnim ulceracijama i 33 odsto sa
hemoroidima, bilo je pozitivno na testu.
U istraivanju sprovedenom 2000. godine u Ugandi, ispitivano je 339-oro dece ije su
majke bile HlV-pozitivne. Tokom prve godine ivota umrlo je 71 dete (20,9 odsto). Meu
2.303 deteta ije su majke bile HlV-negativne, 225 je odnela smrt tokom prve godine ivota
(9,8 odsto). Uzroci smrti nisu navedeni. U drugoj studiji, takoe sprovedenoj u Ugandi, na
HIV je testirano 9.389 farmera. Tokom sledee dve godine umrlo je 109 od 9.012 (1,2 odsto)
HlV-negativnih i 73 od 377 (19,4 odsto) HlV-pozitivnih. Meutim, samo petoro HlV-pozi
tivnih je umrlo od AIDS-a.
Mada veina razumnih posmatraa prihvata da HIV izaziva AIDS, ak ni skeptici ne
mogu da ne priznaju visoku prevalencu HIV antitela u Africi. Ako postoje i takvi koji ne
prihvataju ni to da HIV antitela indikuju virusnu infekciju, njihovo objanjenje kako HIV
seropozitivnost vodi do smrti, za ostatak naunog sveta, moe delovati krajnje udesno.
Objanjenje, meutim, gubi na udesnosti ako se zna da postoje mnogi nespecifini, ali
ipak korisni, laboratorijski testovi.
Tako, pozitivan test na antitela koji koristi ekstrakt volovskog srca (kardiolipin) kao
antigen, predvia razvoj sifilisa ukljuujui i smrt od ove bolesti, iako antitela nisu induko
vana kardiolipinom i on nije uzronik bolesti.
Objanjenje kako pozitivan test na antitela moe predvideti rane smrti, mnogo je
manje zanimljivo od predvianja na osnovu poveane stope sedimentacije eritrocita (ESR).
Opti uzrok povienog ESR moe biti neka infekcija ili trudnoa, malignitet, kolagene
vaskularne bolesti, reumatske bolesti srca i druga hronina stanja, ukljuujui i infekciju
Hl-virusom. ak i asimptomatine, neanemine HIV-pozitivne osobe mogu imati povien
ESR i test moe biti prediktivan za progresiju bolesti. Povien ESR kod HlV-pozitivnog sub
jekata konstituie prediktivni marker za progresiju infekcije u AIDS znatno pre opadanja
broja CD4, iako se smanjenje broja ovih elija smatra uzrokom nastanka sindroma steene
imunodeficijencije (AIDS-a).
HlV-proteini su, zapravo, normalni elijski proteini, elijski proteini sa novim antigen
skim epitopima (determintama, odrednicama) ili novoindukovani elijski proteini. Osobe
pozitivne na testu imaju visoke nivoe autoantitela i/ili antitela na non-HIV antigene, od
kojih svi (ili neki) mogu ukrteno reagovati sa elijskim proteinima. HlV-pozitivnost se kao
i ESR moe shvatiti kao nespecifini indikator promenjene homeostaze (uravnoteenog
stanja organizma) koja znai sklonost ka razvijanju odreenih bolesti.
HlV-eksperti tvrde da PCR dokazuje i kvantifikuje HIV detektovanjem i brojanjem
molekula HIV-RNK ili njene cDNK (komplementarne DNK) u kulturama koje sadre
plazmu ili tkiva AIDS-pacijenata. Meutim, da bi se tvrdilo da je RNK genom jedin
stvenog retrovirusa, HlV-a, prvo se mora imati dokaz da je takva RNK konstituent
virusne estice. U ovom sluaju, dokaz porekla se ne razlikuje od onog koji se sprovodi
prilikom dokazivanja oinstva. I dok se detetova DNK i DNK navodnog oca definiu se
samo na osnovu toga da je uzorak uzet iz njihovih organizama, u sluaju HlV-a, meu
tim, njegova RNK i njegova cDNK se dobijaju iz materijala u kome dominira elijska
RNK i DNK i retke estice, koje u najboljem sluaju imaju samo povrnu slinost sa
retrovirusnim esticama.
Upotreba PCR-a za odreivanje mogue retrovirusne etiologije razliitih bolesti
moe biti dodatno osporena prisustvom endogenih retrovirusa. ak i ako se cDNK
koriste za PCR ablone, transkripcione aktivnosti endogenih sekvenci moraju se uzeti u
obzir. Ljudi se raaju sa DNK nukleotidnim sekvencama poznatim kao endogene retro
viralne sekvence. Za razliku od genoma bakterija, kod virusa koji nisu retrovirusi i drugih
infektivnih agensa, koji su (ako su) prisutni egzogeno steeni, retroviralne RNK (provi
ralne DNK) su prisutne u ljudskom organizmu. Poznato je da sainjavaju bar jedan odsto
genoma oveka.
Upotreba PCR-a za dijagnozu HlV-infekcije, uprkos svemu, postaje sve rairenija. Da
bi se procenila senzitivnost i specifinost PCR-a, istraivai moraju razjasniti da li su ues
nici u studiji inficirani HlV-om. Novi test bi se morao porediti sa superiornim referentnim
testom ili tzv. zlatnim standardom. ak i da on postoji, specihnost PCR-a jo uvek ne bi
mogla bih odreena zato to ovaj test jo uvek nije standardizovan. Kriterijumi za odrei
vanje sluajeva kada je PCR test pozitivan variraju u razliitim studijama. ak i kada se
ignorie nedostatak standardizacije i koristi se potpuno nepodesan zlatni standard, kao to
je WB, specihnost PCR-a je i dalje ekstremno niska.
U jednoj studiji, saglasnost izmeu HlV-serologije i HIV-DNK varira od 40 do 100
odsto. U sedam francuskih laboratorija sa ekstenzivnim iskustvom u PCR-detekciji HIVDNK, od 138 uzoraka za koje se tvrdilo da sadre HIV-DNK, 34 pacijenta (25 odsto) nije
imalo antitela na HIV, dok je od 262 uzorka koja nisu sadrali HIV-DNK, 17 pacijenata (6
odsto) imalo antitela na HIV.
U pogledu testova HlV-optereenja koji se koriste za kvanhhkaciju HlV-a u plazmi,
moe se rei da nisu ni razvijeni ni evaluirani za dijagnozu HlV-infekcije. Zato, onda,
lekari koriste ove testove za dokazivanje HlV-infekcije i potvrivanje rezultata drugih testo
va? Kako se testovi koji ne mogu biti korieni za dijagnozu HlV-a mogu upotrebljavah za
njegovu kvantifikaciju? Tri testa se najee koriste za kvanhfikaciju virusnog optereenja.
To su: reverzno transkriptazna-polimerazna lanana reakcija (RT-PCR), sekvencno-zasno
vana amplifikacija nukleinske kiseline (Nucleic Acid Sequence Based Amplification NASBA) i razgranati (eng. branched) lanac DNK (bDNK). U uzorcima koji sadre istu
koliinu HlV-a, rezultati ovih testova variraju izmeu 0 i 1 milion kopija, u zavisnosti od
toga koja se PCR-tehnika ili vrsta HlV-a koristi.
Pod izoiacijom HlV-a eksperh podrazumevaju detekciju enzima reverzne transkriptaze ili reakciju izmeu proteina prisutnih u elijskim kulturama i anhtela na jedan takav
protein, kao to je p24, za koji se tvrdi da je jedinstven za HIV. Reakcija antitelo-antigen
(ak i ako postoji dokaz da je anhgen HlV-protein i da je anhtelo usmereno protiv njega i
da reaguje samo sa p24), ne moe da predstavlja bilo kakvu izolaciju, a kamoli izolaciju
virusa ili jedinstvenog retrovirusa. Osim toga, do danas niko nije dokazao da je p24 protein
HlV-a. Naprotiv, postoji obilje dokaza da je p24 elijski protein.
HIV/AIDS rizine grupe su: homoseksualci, intravenski korisnici droge, hemohliari i
osobe roene na podruju subsaharske Afrike. Kao to je poznato, testiranje na HIV je svo
jevrsno emocionalno iskustvo. Dijagnoza HlV-pozitivnost moe odvesti u depresiju, strah,
bes i dovesti do pojave samoubilakih ideja. Porodica, prijatelji i zajednica mogu izbegavah
inficirane ljude i odnosi meu suprunicima i partnerima mogu bih ugroeni.
Neodreeni rezultat moe izazvati iste probleme ako lekar pogreno interpretira rezul
tate, kao indikativne za infekciju.
U pogledu interpretacije rezultata WB-a, takoe je neophodna posebna obazrivost. WB
moe biti pozitivan i ako osoba nije inficirana, pogotovo kad su samo dva benda prisutna,
ali neinficirana osoba u izvesnim sluajevima moe imati i vie od dva prisutna benda.
WB kriterijumi koji se koriste za definisanje pozitivnih rezultata su prvobitno osmiljeni za upotrebu kod visokorizinih osoba. Za populaciju koja ne spada u grupu visokog
rizika, ovi testovi mogu biti problematini.
Jedini razlog zbog ega se tvrdi da homoseksualci, intravenski korisnici droga,
hemofiliari i Afrikanci, imaju veu verovatnou da budu inficirani HlV-om je taj to je,
kada su testovi na antitela prvi put uvedeni u praksu, otkriveno da pripadnici ovih grupa
imaju veu verovatnou pozitivnih rezultata nego drugi (zdravi) davaoci krvi.
Jedini nain da se dokae visoki rizik od infekcije, a da se eliminie svaki rizik od
lano-pozitivnih rezultata, bio bi korienje zlatnog standarda za vrednovanje testova. A
kao to je pomenuto, zlatni standard jedino moe biti Hl-virus, odnosno njegova izolaci
ja. Poto je injenica da zlatni standard ne postoji, to su prihvatili i mnogi HIV/AIDSeksperti, trenutno je nemogue napraviti razliku izmeu grupa osoba koje su u visokom
riziku od infekcije ili u visokom riziku od lano-pozitivnih rezultata.
Veoma je znaajan i podatak da do danas niko nije dokazao postojanje celog HIVgenoma u sveim, nekultivisanim limfocitima AIDS-pacijenata. Otkrie nove RNKs u
humanim elijama, pogotovo kod AIDS-pacijenata i pripadnika rizinih grupa, ne
moe biti dokaz da je RNK egzogeno uvedena HlV-om ili bio kojim drugim infektivnim agensom.
Zanimljivo bi bilo razmotriti rezultate dobijene ispitivanjem genetskog materijala osoba
obolelih od sindroma zalivskog rata. Kod veterana zalivskog rata, kako su naunici zakljuili,
nove (neviralne) RNK su verovatno indukovane izlaganjem genotoksinima u okruenju.
Ono to moe nedostajati u analizi HlV-a je razumevanje uloge koju poikilogeni agen
si (gr. poikilo = razliit, gen = skr. generisanje) igraju u laboratorijskom protokolu koji se
od 1983. godine koristi za ispitivanje humanih retrovirusa. Poikilogeni agensi su entiteti fiziki, hemijski ili bioloki - koji kreiraju genetsku raznolikost posredstvom genetskih
rekombinatornih deavanja.
Jedan ovakav poikilogeni agens se pominje u vezi sa HlV-om. Taj agens je fitohemaglutinin (PHA). Koristei HERV-H LTR etalon (HERV = humani endogeni retrovirus),
6 i 4,5 kb (kilobaza), detektovani su transkripti (Northern blot analizom) indukovani u nor
malnim perifernim T-elijama posle tretmana fitohemaglutininom. PHA su koristili kao
laboratorijski reagens ne samo Montanje, ve i svi drugi retrovirolozi koji su tvrdili da imaju
dokaze HlV-izolacije.
Sa tvrdnjom da se nova, neviralna, RNK pojavila kod veterana rata u Zalivu, sloio se i
sam Montanje. Postojanje novih RNK kod HlV-pacijenata i pripadnika rizinih grupa,
samim tim, moe biti rezultat delovanja velikog broja toksina, ukljuujui i genotoksine.
Genom retrovirusa HlV-a uopte ne mora biti izvor novih RNK.
I Montanje i Galo su prihvatili da HIV ne moe biti detektovan u kulturama koje nisu
tretirane odreenim toksinima, odnosno genotoksinima, ukljuujui PHA. Retrovirusolozi
se ne slau sa tvrdnjom da se nova RNK moe pojaviti u elijama bez prethodnog izlagan
ja infektivnim agensima. Za sve ovakve naunike, prisustvo novih RNK kod HIV-pacijena
ta je nedvosmislen dokaz infekcije. Pri tom, svi zanemaruju injenicu da do sada ne posto
je podaci o dve identine HIV-RNK. Razlika meu njima moe biti i do 40 odsto.
Seksualno prenosivi agensi nemaju seksualne, geografske ili rasne pretpostavke. Ipak
se za HIV kae da je izuzetak. Njegov glavni ,,model transmisije u subsaharskoj Africi je
heteroseksualni, za razliku od ostatka sveta. Da bi se mogla potvrditi heteroseksualna
transmisija HlV-a, mora se:
- dokazati postojanje HlV-a,
- imati pouzdan nain dokazivanja da je mukarac (ena) inficiran HlV-om,
- dokazati da je virus prisutan u genitalnim sekrecijama inficiranih osoba u vreme odi
gravanja seksualnog kontakta,
- dokazati da su partneri HlV-pozitivnih mukaraca (ena) bez HlV-a neposredno pre
seksualnog kontakta, i
- dokazati da neinficirani partner postaje inficiran odmah posle seksualnog kontakta i
nijednim drugim putem.
ak i ako pretpostavimo da su prvi i drugi uslovi zadovoljeni, to se tie treeg, ne pos
toji nijedna studija iz bilo koje zemlje koja dokazuje seksualnu transmisiju HlV-a baziranu
na dokazivanju njegove prisutnosti u genitalnim sekrecijama. Podaci iz studija pokazuju da
85 odsto mukih i 80 odsto enskih uzoraka genitalnih sekrecija dobijenih od HlV-pozi
tivnih subjekata - ne sadre HIV. To bi znailo da prisustvo HlV-a u genitalnim sekrecija
ma u jednoj prilici, ne predvia njegovo prisustvo u drugoj prilici.
Na primer, u jednoj studiji (koristei dovoljno senzitivan PCR da detektuje jednu HIVom inficiranu eliju u 100.000 neinficiranih semenih elija, a u jednom broju uzoraka i
jednu inficiranu eliju u 1.000.000 neinficiranih semenih elija), genetski materijal HlV-a je
mogao biti detektovan u samo 1 od 25 semenih uzoraka homoseksualaca.
Kod mukaraca sa viralnim optereenjem veim od 50.000 kopija po ml plazme, 33
odsto je imalo nedetektibilna virusna optereenja u semenoj tenosti. Kada je krvno viral
no optereenje bilo manje od 5.000 kopija po ml, 15 od 22 semenih uzoraka nije prikaza
lo HIV. Kod 14 ena koje nisu uzimale anti-HIV lekove, 12 od 22 uzoraka cerviko-vaginal
nih sekreta (60 odsto) nije imalo detektibilno virusno optereenje.
Izjednaen odnos HlV-seropozitivnosti mukarci - ene (1:1), u Africi se ne moe
koristiti kao dodatni dokaz za heteroseksualnu transmisiju HlV-a (kako su to uinili Galo i
njegove kolege). Studija koju je ovaj tim sproveo je bazirana na nepouzdanim podacima i
neverodostojnom epidemiolokom rezonovanju. Pre svega, naini korieni za iskljuivan
je osoba sa poznatim rizicima od AIDS-a nisu bili senzitivni i bili su podvrgnuti znaajnim
,,telovanjima.
Treba pomenuti i sluaj izostanka Kapoi sarkoma kod 10 analiziranih mukih AIDSpacijenata (od kojih je 7 bilo tamne boje koe), to bi predstavljalo dodatni dokaz protiv
homoseksualne transmisije HlV-a meu afrikim stanovnitvom. Ovaj kancer se skoro
uopte ne sree meu crncima i intravenskim korisnicima droga.
Od velikog znaaja je i istraivanje sprovedeno 1985. godine na 2.000 registrovanih
nemakih prostitutki (iz Minhena, tutgarta, Berlina, Hajdelberga, Frankfurta i Kila)
koje su testirane na HTLV -III (HIV). Njih 17 je bilo HlV-pozitivno, a od ovih je polov
ina koristila droge. Niska prevalenca HlV-a u ovoj populaciji i vee umanjenje trans
misije sa mukarca na ene sugerie da ove nemake prostitutke nisu bile ni izvor, ni
primaoci virusa.
pojave lei u tome to majina antitela prelaze kroz placentu jo u 12-oj nedelji trudnoe.
Nivo ovih antitela opada posle poroaja i do devetog meseca starosti nisu vie prisutna kod
deteta. Drugim reima, ukoliko je test na antitela specifian, bilo koje dete starije od devet
meseci pozitivno na HlV-testu na antitela, trebalo bi da ostane pozitivno do kraja ivota.
U jedinoj studiji koja obezbeuje detaljnu analizu gubitka deije HlV-seropozitivnosti
posle poroaja, Evropskoj kolaborativnoj studiji, oko 23 odsto dece postalo je seronegativno
u periodu od roenja do devetog meseca ivota. Meutim, 59 odsto je postalo seronegativno
u periodu izmeu devetog i 22. meseca. Ovaj drugi podatak ne moe biti posledica gubitka
majinih antitela. Jedino objanjenje je da su testovi na antitela nespecifini, ili deca uspe
vaju da se ree HlV-infekcije bez ikakvog leenja.
Jedini dokaz u prvim izvetajima koje govore o transmisiji Hl-virusa sa majke na dete
jeste prisustvo AIDS-a ili bolesti slinih AIDS-u kod dece. ak i posle razvoja testova na
HIV (antitela, kulture, PCR), u veini studija dijagnoza HIV-infekcije kod dece i transmisi
ja sa njihovih majki je odreena klinikim, a ne virusolokim, podacima. Ta dijagnoza se,
zapravo, sastoji od sledeeg: AIDS, smrt od AIDS-a ili smrt od bolesti povezane sa HlV-om,
bez definicije ta se podrazumeva pod boleu povezanom sa HlV-om.
Ovakve pretpostavke se mogu smatrati validnim samo ako postoji definitivan dokaz da
HIV izaziva AIDS (imunu deficijenciju, tj. opadanje T4 elija i kliniki sindrom) i bolesti
povezane sa HlV-om. Takoe, mora postojati definitivan dokaz da su deca imala AIDS ili
su umrla od AIDS-a ili bolesti povezane sa HlV-om. Na kraju, moralo bi se utvrditi da ne
postoje drugi uzronici AIDS-a ili bolesti povezane sa HlV-om.
Nemogue je, s jedne strane, tvrditi da je pozitivan test na antitela dokaz da HIV izazi
va AIDS, a sa druge strane, da je prisustvo AIDS-a dokaz da je pacijent inficiran HlV-om. U
veoma malom broju studija u kojima se dokazuje transmisija HlV-a sa majke na dete, pos
toje podaci o imunolokom statusu dece (broju T4 elija). Od 1986. godine postoje dokazi da
je efekat HlV-infekcije na imuni sistem dece donekle drugaiji, nego kod odraslih.
U poetnoj fazi AIDS-a kod dece, limfopenija moe biti nezapaena i limfocitne mito
gene reakcije na fitohemaglutinin (PHA) i Concanavalin A (Con A) kao i u miksovanim lim
focitnim kulturama su normalni. Prema HlV-teoriji AIDS-a, infekcija Hl-virusom dovodi do
unitenja T4 elija, a opadanje broja T4 elija dovodi do pojave klinikog sindroma. Kod
velike veine dece sa klinikim sindromom, broj T4 elija je ili normalan ili, ako je uman
jen, do toga dolazi posle pojave sindroma. Iz svega ovoga proizilazi da HIV ne moe biti
uzrok AIDS-a kod dece. Trenutno raspoloivi podaci o prenoenju HlV-a sa majke na dete
pokazuju da o ovom nainu transmisije, do danas, nijedna sluajna ,,slepo-kontrolisana
studija nije objavljena, zatim ne postoji nijedan validan metod za dokazivanje infekcije
deteta HlV-om, a nema dokaza da je bilo koji test koji se koristi za dokazivanje HlV-infek
cije specifian. Testovi nisu ni reproduktibilni, ni standardizovani. Ukratko, nema nieg
specifinog po pitanju imunodeficijencije (opadanja T4 elija), ni po pitanju klinikih simp
toma, ni po pitanju same bolesti kod dece i odojadi ije su majke HIV-pozitivne.
Imao sam prilike i da analiziram sadraj doza polio vakcina davanih junoafrikoj deci,
a zakljuci do kojih sam doao bili su zastraujui. Naime, skoro svaka doza je bila konta
minirana tekim metalima u tragovima (olovo, iva, nikl, bakar) u koliinama nekoliko puta
veim od dozvoljenih. Toksino dejstvo ovih metala se ogleda u supresivnom delovanju na
kotanu sr male i, naroito, novoroene dece. Krajnji ishod jeste pojava AIDS-simptoma
sa smanjenim brojem imunokompetentnih elija, bez prisustva virusa.
Kod dece su prisutna dva izuzetno zbunjujua toka bolesti - razne kongenitalne
infekcije i prim arne kongenitalne imunodeficijencije. Ove druge podrazumevaju cito
megalovirus, Eptajn-Bar virus, herpes virus, rubeola virus, toksoplazmoze i imunod
eficijenciju kod dece ije su majke narkomanke. Drugim reima, u poetku ere AIDSa bilo je prihvaeno da je ono to je postalo poznato kao AIDS kod dece postojalo
mnogo pre 1980, pogotovo kod dece ije su majke ivele u loim uslovima, bile narko
manke ili alkoholiarke.
Indikativne bolesti koje se viaju kod imunokompromitovane dece inficirane HlV-om,
preklapaju se sa bolestima koje se uglavnom viaju kod dece neinficirane HlV-om. Ovo je
sluaj ak i sa dve bolesti za koje se smatralo da su najspecifinije za infekciju HlV-om PCP (Pneumocystis carinii pneumonitis) i KS (Kapoi sarkom). ak i eksperti za HIV prih
vataju da ovaj virus ne izaziva KS, ali i pored toga se smatra da je KS indikativan za AIDS i
kae se da HIV izaziva AIDS. Takoe, u veini studija se ne pominje koji su metodi
korieni za dijagnozu AIDS-a, smrti od AIDS-a ili bolesti povezane sa HlV-om.
Zanimljivo je da se nijedan dananji lekar ne sea da je imao iskustvo sa pacijentima
sa PCP-om pre ere AIDS-a. Meutim, ova bolest nije ni nova, ni specifina za AIDS.
Opisana je i istraena u vezi sa siromatvom i loom ishranom pre pojave AIDS-a. PCP se
primarno javlja kod prevremeno roene ili zrele distrofine dece. Ispitivanja su pokazala da
terapija PCP-a lekovima protiv protozoa nije bila uspena, za razliku od terapije lekovima
protiv gljivica. Osim toga, postoji esta kombinacija PCP i citomegalske bolesti. Trebalo bi,
zato, ispitati mogunost da se PCP mnogo ee javlja kod odraslih osoba sa citomegalskom
boleu. to se tie dece, nijedno dete koje se oporavilo od ranog PCP-a (sa ili bez cito
megalovirusa) nije kasnije umrlo od drugih manifestacija imunodeficijencije.
PCP se javlja skoro iskljuivo kod pacijenata sa ozbiljnim osnovnim bolestima. Pri
marne bolesti ukljuuju: leukemiju, sarkome, Hokinovu bolest, neuroblastome, multiple
mijelome, reum atoidni artritis, hemofiliju, nefrozu, tuberkulozu, hipoglikemiju,
adrenogenitalni sindrom... Pneumocystis carinii pneumonitis se via i kod pacijenata
posle transplantacije organa, kod iznurenih beba i kod dece sa agamaglobulinemijom,
hipoproteinemijom. Proteinsko-kalorina pothranjenost moe igrati ulogu u nastanku
PCP-a, poto je ona povezana sa raznim predisponirajuim oboljenjima. Osim toga, teak
gubitak teine je vien kod laboratorijskih pacova tretiranih kortizonom, pre pojave PCPa. Broj smrti od PCP-a je znatno povean kada su pacovi tretirani kortizonom hranjeni hra
nom deficitnom u proteinima.
Pothranjenost moe uticati na otpornost prema infekcijama preko uticaja na fagoci
tozu, endokrine funkcije, prirodnu mikrobijalnu floru, integritet tkiva, zaceljivanje rana i
formiranje kolagena, kao i na brojne nespecifine faktore koji utiu na otpornost organiz
ma. Svakako najznaajniji je uticaj pothranjenosti na humoralni i elijski imunitet.
Morfoloke studije vrene u okviru studije objavljene 1976, a sprovedene u dva irans
ka prihvatilita, otkrile su da su sva deca sa tekim PCP-om imala upadljivo spljotene
mukoze utrobe, zbog ponavljanih intestinalnih infekcija i perzistirajuih dijareja. Kod
veine pacijenata je otkrivena i teka atrofija timusa, uz teinu timusa manju od 3 g u
vlanom stanju pri autopsiji, a ustanovljen je i nedostatak oboda T-elija. Ova deca su
izgledala kao skeleti. Nikakav trik sa pedijatrijskim hranjenjem nije mogao da pomogne da
se pobolja nutricionalni status, poto je atrofija mukoze onemoguavala apsorpciju. Timus
je kod ove dece nestao u drugom ili treem mesecu, a elijski-posredovani imunitet zaosta
NucliSens
NucliSens HIV-1 QT je kvantitativni RNK amplifikatorski test (QL) koji utvruje pris
ustvo i precizno odreuje koncentraciju HIV-1 u plazmi i serumu. Dokazana ekstrakcija
RNK silika i izotermalna NASBA tehnologija umnoavanja, ine ovu metodu izuzetno
osetljivom i omoguuje visoko reproducibilne rezultate. Test-procedure su proste, lako
razumljive i rezultati se dobijaju za svega nekoliko sati.
Kod osoba inficiranih HlV-om slobodnoelijska HIV-RNK se moe meriti u plazmi za
vreme itavog toka HlV-infekcije. Pored toga, broj kopija u plazmi izraen kao broj kopija
HIV-RNK u mililitru, postao je jedan od najcenjenijih podataka u klinikom pristupu i
leenju HlV-inficiranih osoba.
Posle primarne infekcije HIV-1 virusom, HIV-1 RNK se moe detektovati u krvi pre
nego to je mogue detektovati HIV-1 p24 antigen u formaciji Ijudskih (humanih) IgM
antitela. Znai, mogua je detekcija virusne HIV-RNK u najranijim stupnjevima infekcije.
NASBA mraioavanje
Najznaajniji deo NucliSens sistema je NASBA tehnologija umnoavanja koja se oslanja na
istovremenu aktivnost tri enzima: AMV-RT (reverzna transkriptaza virusa ptije mioblastoze),
RNaze (ribonukleaze 888) H i T7 RNK polimeraze. Zahvaljujui njima, mogue je umnoavan
je sekvenci nukleinskih kiselina na vie od 109 kopija za samo 90 minuta. Reakcija se vri izoter
malno na 40C, tako da nije potrebna oprema za ekspresno termocentrifugiranje.
Za razliku od RT-PCR, NASBA je u stanju da selektivno umnoi RNK sekvence na
osnovu DNK. Ovo NASBA metodu ini loginim izborom za: 1) pouzdanu detekciju i kvan
tifikaciju retrovirusa: umnoavaju se samo kopije RNK genoma a ne i provirusne DNK
kopije; 2) merenje replikacije DNK virusa detekcijom pojavljivanja kasne mRNK; 3) detek
ciju humanih mRNK sekvenci bez rizika od DNK kontaminacije. Ovo ini pretragu za gen
skom ekspresijom u onkolokim i genetski uslovljenim bolestima lakom i jednostavnom.
Nema lano pozitivnih signala kao rezultata prisustva bakterija.
Svi NucliSens testovi su unutranje kontrolisani uz pomo kontrolne mRNK. Ove kontrole
se dodaju svakom uzorku pre ekstrakcije, izoluju se i umnoavaju u istoj epruveti, ali se poseb
no detektuju. Kada je umnoavanje ciljnih RNK negativno, pouzdani rezultati sa prijavljuju
samo ukoliko je kontrola pozitivna. Ovo je jedini nain da se izbegne lana negativnost
Znaaj ovakve vrste kontrole se ogleda u tome to se procedura umnoavanja dogaa
u istoj epruveti, jednostruka nukleinska kiselina se koristi za direktnu detekciju, jednos
tavno je i brzo izotermalno umnoavanje, umnoavanje RNK je selektivno na osnovu DNK
i najvia je mogua pouzdanost testa.
Udruenost tehnologija
Ve je reeno da je NucliSens sistem napravljen na osnovu tri komplementarne
tehnologije u cilju funkcionalne standardizacije pojedinanih koraka u proceduri testa od
primarne obrade uzorka do dobijanja rezultata.
Vrhunsko izvoenje testa je osigurano izolacijom i koncentracijom frakcije nuklein
skih kiselina iz uzorka pomou siliks metode izolacije nukleinskih kiselina ili ,,Boom
metode.
Izabrane nukleinske kiseline se specifino umnoavaju uz pomo NASBA (amplifikaci
ja sekvenci nukleinskih kiselina). Ova tehnologija izotermalnog umnoavanja nove gen
eracije ima visoku reputaciju zbog izuzetne osetljivosti i specifinosti.
Poslednji korak koji znaajno doprinosi celokupnom kvalitetu testa jeste pouzdana
detekcija, kvantifikacija. Sadanja generacija aparata se zasniva na principu elektrohemilu
minscencije (ECL), to obezbeuje visoku senzitivnost i dinamiki opseg.
Mogunosti testa
Sopstvena Boom metoda je jedna od najpouzdanijih i najosetljivijih naina za izolaciju
nukleinskih kiselina. Rezultat su visoko preiene, koncentrisane nukleinske kiseline ide
alne za umnoavanje, ispitivanje, sekvencioniranje, kloniranje i ostale molekularne analize.
Koja su podruja primene osnovnog seta?
Mikrobiologija: detekcija virusa (npr. enterovirusa u likvoru) i mikroorganizama (npr.
Micobacterium tuberculosis u ispljuvku), u irokom rasponu humanih uzoraka.
Kod imunokompromitovanih pacijenta omoguava:
- kliniko istraivanja kod HIV/AIDS pacijenata,
- detekciju HIV-1 mRNK u mononuklearnim elijama periferne krvi,
- podtipizaciju HIV-1,
- detekciju SI i NSI fenotipova,
- detekciju mutantnih alele HIV-1 koreceptora (npr. CCR 5).
Transplantacije: detekcija virusa (npr. EBV) i gljivica (npr. Aspergilus).
Onkologija/genetika: npr. PSA mRNK u punoj krvi ili translokacija RNK u leukemiji
(npr. BCR-ABL kod CML).
Kontrola kvaliteta hrane: detekcija patogenih mikroba u hrani (npr. Listeria u siru ili
Salmonella u jajima).
Veterinarske zarazne bolesti: detekcija virusa i mikroorganizama kod raznih ivotinja
(npr. FIV virus kod maaka).
inherentnim zaustavljanjem rada nekih enzima ili degradacijom odreenih lanaca RNK (to
je i oekivano u takvoj sredini nepreienog uzorka).
Specifinost procesa NASBA potvren je u model-sistemima, analizama reakcija koje
su sprovedene u prisustvu ili odsustvu kerier DNK.
Korienjem desetak hiljada molekula uzoraka, prisutnost od jednog mikrograma ljudske
placentarne DNK znai ekvivalent sa oko dva miliona elija posle dva sata amplifikacije.
Meutim, kada se koriste nii nivoi, npr. stotine molekula, ukupan proizvod koji se
postie u pojaanju jeste znaajno manji u dvosatnom procesu. Ipak, kada se rezultati
uporede sa poznatim standardima pomou elektroforeze (mislim da VMA to radi veoma
uspeno), onda je efikasnost ili uspenost jo uvek reda veliine oko jedne milijarde.
Nikakve reakcije za kontrolu uzorka - odnosno uzorci koji ne odgovaraju traenom
uzorku, fal uzorci, ili dodavanje vika heterologne RNK - ne produkuju karakteristian
proizvod, odnosno signale, niti na agaroznom gelu, niti na WB-u.
Senzitivnost tehnologije NASBA je testirana korienjem razliitih serija razblaivanja.
Uzorci sa vrlo malom koncentracijom od svega desetak molekula, produkuju pozitivan
rezultat. ak i uzorci sa jo manjim molekulom mogu da se detektuju.
Uzorci HlV-inficiranih elija ili infektivnih HlV-estica razreenih u ljudskoj plazmi,
detektovani su sa istim nivoom senzitivnosti u testiranim sistemima. Lano pozitivnih nije
bilo, a specifinih bendova proizvoda amplifikacije bilo je samo u uzorcima koji su sadrali
razliite molekule.
Znai, NASBA amplifikaciona metoda moe da se koristi za uzorke i druge vrste jed
nolanane RNK. Dvolanane aminokiseline takoe mogu da se koriste, ali se prvo moraju
pretvoriti u jednolanane molekule da bi odgovarale procesu (znai DNK moe da se
pretvori i na ovaj nain u RNK i obrnuto).
Nukleinske kiseline sa odreenim krajevima npr. onima koji se generiu pomou enz
ima restrikcije, takoe su kompatibilne sa procesom NASBA i direktno ulaze u ciklinu fazu
ako su se prethodno pretvorile u jednolanane.
Ova tehnologija ima primenu u nauci, istraivanju, posebno RNK istraivanju.
NASBA, na primer, pojednostavljuje i detektuje i sekvencioniranje RNK sa odsustvom ter
malne denaturacije, a sobzirom da genomska DNK nije pojaana, te je tako taj nedostatak
uklonjen ili nije prisutan. Poto NASBA ne zahteva specijalne aparate, prikladna je za
naunike koji imaju potrebu za amplifikacijom nukleinskih kiselina ili za one sa sman
jenim budetom.
Pored primene u nauci, NASBA moe da ima i kliniku primenu. Dijagnostika koristi
nazbu za testiranje infektivnih bolesti i genetskih poremeaja, za dijagnozu, praenje i testi
ranje prijemivosti kancera i slino.
Rezultati postignuti in vitro testiranih uzoraka potvruju da primena i specifinost
praktino odgovaraju onome iz model-sistema. Detektuju se ak i tri HIV estice u 100
mikrolitara uzorka rekonstruirane ljudske plazme.
Analiza uzoraka kod HIV/AIDS pacijenata je takoe potvrdila senzitivnost tehnologi
je, ali je vano da se tehnika NASBA moe prilagoditi i za testiranje hrane, akupunkturu i,
u odreenom stepenu, za forenzinu medicinu (grana sudske medicine) prilikom ispitivan
ja iznenadnih ili nasilnih smrti, rana i utvrivanja oinstva.
Postupak NASBA kree sa liziranjem elije (Ro), puta tip-1 proviralnu DNK bez pos
tupka organske ekstrakcije (kao kod veine ostalih PCR testova).
Drugi stepen koji traje 75 minuta je amplifikacija. Uzorci se, znai, dodaju u odreene
epruvete koje sadre antikor (jedan master miks) i amplifikuju se sa 35 ciklusa u jednom
termikom aparatu. Ovaj master miks sadri sve komponente potrebne za amplifikaciju
Akji polimerazu pufere, soli i biotimilirane prajmere i, naravno, ATP, CTP i GTP (adenozin
trifosfat, ciklini trifosfat i guanin-trifosfat). To je takozvani - pak.
Dodatno objanjenje Pomou Amplikor tibija testa obezbeuje se specifinost detek
tovanja proviralne DNK time to amplikor koristi prajmere koji su specifini za visokokonz
ervisane regije iz dela gag gena (zato se samo onaj deo DNK pojaava ovim testom). Uz to,
tokom testa se dodaje i tenost EM REI koja obezbeuje razaranje svih HIV neuspenih ili
nepravilnih delova iz prethodnih reakcija i na taj nain dodatno doprinosi poboljanju pouz
danosti rezultata testa. U mnogim testovima se to radi ispiranjem, filtriranjem.
ta je HIV-2? Virus sa omotaem majmunskog virusa (simian virusa) i jedrom - HIV1. Pored toga, umesto virusa influence ili virusa konjske anemije (naravno, u kombinaciji
sa ,,veitim herpes zosterom) i shodno tome p24 (HIV-1), HIV-2 ima protein p26, dakle,
protein konjske anemije.
Tvorci ove ubilake kombinacije verovali su da e time zatvoriti usta onima koji misle
svojom glavom i tvrde da je re rekombinantnoj hibridnoj tvorevini stvorenoj u laboratoriji.
O Mogu li da se stvore delovi virusa?
Svakako. Kad se u ELISA testu koriste sintetski peptidi, onda je jasno da oni mogu da
se konstruiu i naprave. Tako je, recimo, jedan tip otkrivenog izolata HIV-3 iz podgrupe
HIV-1 nazvan Hivo.
Neke setove, posebno one u kojima se koriste sintetski preparati, veoma je teko otkri
ti. Agencija za lekove je tu novu podgrupu virusa povukla sa trita u Gracu i zabranila sin
tetske peptide iz ELISA testa. Ali, virusi svakako mogu da se stvaraju.
O Da li je mogue stvoriti novi virus rekombinacijom poznatih virusa razliitog
porekla? Mnogi naunici, naime, tvrde da je to veoma teko, ak i nemogue, bez obzira na
visoku opremljenost savremenih laboratorija.
To nije tano! Moe se uraditi i to veoma lako. Svojevremeno je u uvenoj aus
trijskoj firmi Bering (kasnije ju je kupio Rokfeler) u jednu butinu konja ubrizgan
visna virus (oviji virus), a drugu butinu bovini (kravlji) virus. Posle izvesnog vreme
na, stvorena je rekom binantna tvorevina tj. novi virus sa omotaem bovina virusa i
jezgrom visna virusa (kravlji virus ima ovoj genoma tj. omota visna virusa). Lako i
elegantno, bez velike muke, nauke i tehnologije, a za to neki dobijaju - Nobelove
nagrade!
OMogue je, dakle, napraviti sintetske delove koje imunobioloki sistem nije u stan
ju da razori. Ovaj program se izvodi u najveim svetskim laboratorijama a njime se
koriste najvee, odnosno ekonomski najmonije zemlje sveta. ta vie, polovina jednog
instituta se bavi prljavom rabotom a druga nastoji da nae odgovor u vidu leka, naravno,
uz pozamaan profit.
Gradivni materijal su im delovi gena, aminokiselina, DNK, RNK i slino. Koriste se i
razni toksini elementi, onkogeni virusi, virusi pneumonije, koksaki i virusi drugih
zaraznih bolesti.
U krajnjoj liniji, nema ni potrebe za genetskim materijalom! Dovoljan je omota, koji
ima 160 kilodaltona. On je poput velikog autobusa i deli se na gpl20 i gp40 HlV-a. Dakle
dva omotaa. Izmeu je fuzioni faktor, u stvari deo virusa influence (gripa) koji podlee
genetskim varijacijama i sa kojim je mogue mnogo toga uraditi.
Ko je pomno pratio spor izmeu Lika Montanjea s jedne, i Galoa s druge strane, shva
ta da Lik Montanje ne odrie da je otkrio Hl-virus (istini za volju i on je u tome uestvovao
iako nije tano definisano poreklo virusa, mehanizam njegovog delovanja, replikacija tj.
mnoenje...) ali uporno tvrdi da je spoljni deo omotaa virusa gpllO a ne 120, i unutranji
jedreni omota p25 a ne p24. A to mnogo govori. Gde nestadoe onih 10 kilodaltona u koje
moe mnogo zla da stane? Montanjeu je uinjen ustupak dogovorom da se unutranji
jedreni omota obeleava sa - p24/25.
O Ipak, koliko ima istine u tvrdnji da su spoljni omota gpl20 a unutranji gp40?
Mogue je da je virus koji je Lik Montanje otkrio 1983. godine zaista imao 110 kilodal
tona a da je u ,,preostalih 10 kilodaltona naknadno intervenisano, recimo, ubacivanjem
korienja kondoma?
Kondom je velika prevara. U zavisnosti od kvaliteta, i on je propustljiv za Hl-viruse ak
i do 50 posto!
Uostalom, ukoliko se HIV prenosi intimnim putem, bez obzira na pol partnera, ostaje
nejasno kako u Srbiji neki homoseksualni i heteroseksualni parovi i po desetak godina
imaju slobodne seksualne odnose, bez upotrebe kondoma ili bilo kakve druge zatite, a ipak
nisu HIV pozitivni. Moda zato to se ovaj virus (ipak) ne prenosi intimnim kontaktom?
Ovome se dodaje jo jedna izmiljotina - zajedniko korienje igle. Imam desetak
sluajeva u Beogradu gde su narkomani u dugom vremenskom periodu ,,delili iglu pa ipak
nisu postali HlV-pozitivni. O emu je, onda, re? Heroin je kontaminiran! Uvezen je ,,obo
gaen Hl-virusima zatienim u silicijumovim kuglicama.
Izmeu 1980. i 1985, u Bariju i Milanu broj seropozitivnih se popeo od etiri na 76 od
100 evidentiranih narkomana. Od ukupnog broja registrovanih sluajeva side u Francuskoj,
25 posto ine narkomani. Tamo je, inae, registrovano ukupno 30.000 seropozitivnih
narkomana. I, konano, treba rei da je u najveim evropskim gradovima preko 50 posto
narkomana zaraeno!
Istini za volju, i ovde se namee jedna dilema: kako je mogue da u Srbiji od osam mil
iona stanovnika i oko sto hiljada narkomana ima jedva oko hiljadu registrovanih HIV-poz
itivnih osoba. Moda zbog siromatva?
O Kako stoje stvari sa - homoseksualcima?
Procentualno gledano, meu njima ima zanemarljivo mali broj narkomana ali, zato,
koriste amil nitrit u obliku popersa. To je njihov faktor rizika koji je, naravno, kontamini
ran. Naime, amil nitrit ima vezodilatatorni efekat i, zahvaljujui tome, prava je preica HIVu do krvotoka tj. serumplazme.
Do sada sam radio analize desetak hiljada inficiranih irom sveta i, uprkos tome to veliki
broj ispovesti poinje sa intimnim kontaktom sam dobio HIV/AIDS... gotovo da nisam sreo
osobu koja je na ovaj nain inficirana, bez obzira da li to bio intimni oralni, genitalni ili rektal
ni ,,kontakt. Ne kaem da su napori i sugestije o sigumom seksu beskorisne, to nikako. Ali
za neke druge teke zarazne, infektivne bolesti. Zatita od HIV/AIDS ne spada u tu priu...
O Zato stomatolozi ne oboljevaju, tj. ne inficiraju se Hl-virusom uprkos svakod
nevnom kontaktu sa obolelima, iako gotovo prilikom svake intervencije dolaze u kontakt
sa njihovom krvlju? Pri tom, skoro polovina stomatologa ne nosi ni masku ni zatitne
rukavice!
Istini za volju, jedan oboli na, otprilike, milion. U amerikom sluaju ,,Bergilji, kad je
pacijentkinja inficirana od HlV-pozitivnog zubara, to je potvreno i na sudu, ostalo je
mnogo nejasnog i nedoreenog...
oKako je mogue da partneri ostaju seronegativni iako prilikom seksualnih odnosa ne
koriste zatitu?
Kod nekih od njih, a naroito onih koji su uzimali Todoxin, evidentiran je imuni eli
jski odgovor protiv nekih delova virusnog omotaa, ali bez pojave antitela.
O Dugo je skrivano da Hl-virus iz sperme lake prodire kroz kou nego sluzokou. Iz
nekog razloga, Hl-virus nije previe otporan u spermatozoidima, suzama, znoju, pljuvaki,
mleku... Virus iz spermatozoida nema onaj ubistveni efekat, gubi snagu, nedostaju mu
odgovarajui krvni sudovi a i ne dolazi do savrenog medija - seroplazme.
nost je, znai, dvostruka: iscrpljen organizam nema odgovor na vakcinu, a velika je verovat
noa da HIV iz organizma poseduje njen atenuirani deo. Otuda difterija, male boginje, veli
ki kaalj, ukratko - deije bolesti kod HIV/AIDS pacijenata.
Hteli ili ne hteli naunici da uju i priznaju, pomenute bolesti se (videli smo) mogu
razviti i bez vakcine. Sa njom bi efekat bio jo traginiji.
O Primeeno je da u sluajevima blizanaca prva beba moe da bude seropozitivna ali
druga - nikada.
O Zato je hrana uvezena iz zapadnog sveta u JAR-u pet puta jeftinija nego u Zapad
noj Evropi i Severnoj Americi?
Veoma je interesantno to to je hrana u Africi i Junoafrikoj Uniji gotovo pet puta
jeftinija nego u Zapadnoj Evropi i Severnoj Americi odakle se esto uvozi. Valjda je i vie
nego oigledno da je genetski obraivana, ili ak specijalno pripremana za tu teritoriju.
Nije tajna, recimo, da Amerika izvozi ogromne koliine modifikovane soje a uvozi
iskljuivo - istu! Namera je, dakle, slabljenje imunobiolokog sistema, to se i dogodi
lo u Junoafrikoj Uniji gde je gotovo vie od polovine HlV-pozitivnih stanovnika.
Sa hranom je, znai, mogue sve uraditi. Mleko koje mi uvozimo, recimo, sadri 0,7
posto arsenika a dozvoljeno je svega - 0,1. A tu su i razni uvozni zaslaivai, zatim fluo
risanjevode, sintetski vitamini... Sve je to van ozbiljne kontrole. I ne udi trgovac koji hoe
to jeftinije da uveze prehrambeni artikal kako bi ovde zaradio na njemu ne uputajui se
previe u sadraj onoga to prodaje, ali je strano kad ujem da se time bave i - lekari! (Vidi
Hrana za genocid, na 407. strani knjige Nada za Srbiju)
O Zato biljna i ivotinjska hrana za Todoxin-ove sanatorijume mora da se priprema u
sopstvenim batama, njivama i odgajilitima?
Zato to ne sme da bude: (a) genetski modifikovana, (b) hibridna i (v) uvezena zbog
opasnosti da sadri vrlo visoke koncentracije oksina, a preko oksina i steroide iz organiz
ma sisara.
Posebno je opasna biljna agrobakterija tumeficijens (Agrobacteria tumefaciens). Moe
da bude ne samo kancerogena, ve i da znatno utie na imunobioloki sistem i dovede ga
do suprimacije i disfunkcije.
Severo Kooa je 1956. godine dobio Nobelovu nagradu zato to je uspeo da proizvede
kratke RNK biljnog porekla delujui specijalnim enzimima, naroito u prisustvu dvova
lentnog magnezijuma i trovalentnog gvoa.
Taj deo, znai, moe da destabilizuje DNK razvlaenjem prirodno dvostrukih lanaca
DNK, gde e veoma lako prodirati toksini materijal koji se unosi sa hranom u sve strukture.
O Kada je izmiljen - bioloki rat?
Takav program je dugo pripreman. Jo pre osvajanja Amerike bilo je ozbiljnih razmi
Ijanja na tu temu.
Poznato je da je veliki broj ruskih konja stradao u vreme Prvog svetskog rata. Bio je to
estok udarac ruskoj vojsci budui da su konji u to vreme, u nedostatku veeg broja motor
izovanih jedinica, znaajno uestvovali u transportu robe, materijala, naoruanja, ljudstva,
u sastavu konjikih jedinica i kao vojna sila.
Poznat je i sluaj ,,neobinog stradanja 25 hiljada konja u ikagu, namenjenih kao
pomo snagama Antante u Evropi, iako su samo stotinak kilometara dalje nebrojena krda
amerikih divljih konja mirno pasla nikada ne obolevi od konjske anemije koja je satrla
ikake konje.
OKada bi oni koji simplifikuju (pojednostavljuju) bili u pravu i kada bi HIV/AIDS bio
virusna bolest kao i sve druge, ve danas bismo imali vakcinu...
Zato i tvrdim da je demontaa mehanizma ove duge i iscrpljujue bolesti prioritetni
zadatak dananje nauke.
O Veliko je pitanje da li se virus zaista mnoi prostom mitozom kao, recimo, kod
amebe 2, 4, 8, 16, 32... itd. Pre e biti da se replikuje nepravilnom linearnom deobom, to
jest enzimi seku njegovu spiralnu vrpcu na, otprilike, sledei nain: jednu spiralu, na
primer, 3, 5, 15, 17... do sto virusa od jednog, a drugu 4, 7, 11, 18... itd. Ovo se moe veoma
lepo pratiti NASBA testom, tj. kultivacijom. PCR-om nikako.
O Da li sam u pravu? Naravno! Ve dvadeset godina (od prvih mojih studija) tvrdim da
se virus ne replikuje tako to se provirusna DNK integrie u elijsku DNK.
Lik Montanje pie da je mnoenje virusa mogue i liziranjem elija. ta to znai? To
znai da se virus mnoi u eliji kao embrion u jajetu. Sve ine samo da ne bude kako ja
kaem! ta e biti sa tom teorijom ukoliko se dokae da je deoba virusa - nepravilna? A
jednog dana e se dokazati...
0 Gde se, onda, jo mnoe Hl-virusi?
Naravno, u - cirkuliue imune komplekse! Po izlasku ih, istina, saekuju antitela i
napadaju ali, budui da su nemona, nedolotvorna, virusi stvaraju bunkere i na taj nain,
,,uukani u imunim kompleksima, sasvim ugodno ive.
01 polje i omota Hl-virusa imaju negativno naelektrisanje. Znai, veoma mu je teko prii.
U omotau gpl20 je ak bipolarno negativan. Preciznije, ima tvrdnji da taj deo omotaa HIV poseduje negativno naelektrisane polimere sa obe strane to se, inae, izuzetno
retko dogaa u prirodi.
Bilo kako bilo, negativno naelektrisano polje oko HlV-a dri na odstojanju ,,projektile
koje izbacuju B-limfociti. Odbrana organizma se, naravno, tu ne zavrava. Jo uvek pose
duje snagu i pokuava da baci neprijatelja na kolena aktivirajui generale odbrane - NK
kiler elije i citotoksine T8-limfocite.
O Od toga, meutim, nema nita. Virus je uspeo da se u imunim kompleksima zatiti
antitelima koja ine njegov bunker, omota koji ga uva od svih pokuaja organizma da ga
uniti. Pristiu sve jaa i ubojitija ,,oruja. Na redu su ,,specijalci...
O Ali... T-limfociti se uklanjaju iz krvotoka!? Centar koji ih upuuje u prve borbene redove
javlja da je krv puna interleukina-2, hormona koji lui T4-lomfiocite. Taktika trojanskog konja
dobija jo jedan rat: interleukin-2 nije ljudski, dolazi iz opne virusa. U krvi je previe HlV-a!
Povlaenjem T4-limfocita konano je prekinuta komunikacija izmeu istaa monoci
ta/makrofaga koji, usled nedostatka informacija, nestaju iz krvotoka.
O Kako i zato antitela postaju teret za serum plazmu?
Prekomernom produkcijom, antitela poinju da zaguuju krvotok jer su nemona pro
tiv sopstvenih hormona. Komunikacione supstance ne funkcioniu, sve podsea na sudar u
tunelu. Nema kretanja, nema vazduha, sve zamire...
O ta jo vano treba uoiti u ovoj podmukloj bici HlV-a?
U timusu, jednoj od najvanijih lezda u ovekovom organizmu, sazrevaju limfociti.
On je svojevrsni poligon za obuku kroz koji (iz kotane sri ili tkiva u kojima se stvaraju)
bela krvna zrnca tj. limfociti prolaze i dobijaju naziv - timociti. Dolaze, znai, sa CD3 mark
erima a iz timusa izlaze kao T8 i T4. Grudna lezda (timus) je, dakle, poligon za ,,specijalce
koji odlaze dalje u bitku protiv virusa.
obliku kuke. Svaka od tih kuka, dalje, nosi nekoliko molekula velikog proteina gpl20 koji
ima afinitet za mnoge elije, a posebno za T4-limfocite ili CD4 receptore.
O U sadraj virusa koji prodire u eliju spada i deo nukleokapsida koji ine dva identina molekula RNK i proteini, meu kojima i ,,uvena reverzna transkriptaza.
Unutranji proteini omotaa su p24, nazvani p25 po Liku Montanjeu, pl8, p7, p9.
Proteaze mogu da iseku duge proteine u kratke lance od 10-12 nanometara, to stvara
problem imunobiolokom sistemu.
O Gotovo u svim velikim svetskim institucijama, od Kohovog do Vaingtonskog insti
tuta, od Japana do Australije, paljivo sluaju moje objanjenje o autoreplikaciji RNK
virusa. O tome se kasnije dugo diskutuje, ak i prihvata, ali - van oficijelnih prostorija.
Neki me podseaju da je nobelovac Baltimor otkrio reverznu transkriptazu. Znam. Ali, taj
enzim se moe nazvati i autotranskriptaza ili povratna transkriptaza iskljuivo od DNK u RNK.
Ne treba smetnuti sa uma da naunici jo uvek nisu sigurni da su videli iste viruse.
Jo manje njegov enzim - reverznu transkriptazu.
O Po svemu sudei, moja tvrdnja da se RNK deli nepravilnom linearnom deobom je
tana, za razliku od poznate transkripcije RNK u DNK s tim to se DNK ne prenosi u jedro
ve umire u protoplazmi. Naprotiv! Ukoliko je limfocit aktiviran, na primer specifinim
antigenom, moe doi do integracije provirusne DNK kao i njene ekspresije unutar infor
macione RNK. Znai, to moe da se dogodi samo u eksperimentima. U prirodnim uslovi
ma, meutim, ipak se ne dogaa da se RNK transformie u provirusnu DNK.
O Nije tano da elija proizvodi od virusne RNK provirusnu DNK itd. Jer, ipak, dele
njem i nagomilavanjem virusa dolazi do smrti elije usled istroenosti...
O HIV moe da zarazi B-limfocite in vitro, ukoliko su bili prethodno inficirani eptajn
bar virusima, i T8-limfocite koje inficira HTLV-1.
O Zato se kae: monociti/makrofazi?
Monocfiti se nalaze u krvi, saekuju uljeza, i ukoliko se tom prilikom inficiraju, prelaze
u - makrofage!
Makrofazi se potom razmnoavaju, poveava se broj virusa, a glavne ,,mete Hl-virusa
- makrofazi i limfociti - lue interferon.
O Kad stupaju na ,,scenu limfociti i kad proizvode antitela?
To je poslednji odgovor. Antitela se koriste za otkrivanje bolesti iako jo uvek ne pos
toje praktine mogunosti za otkrivanje, recimo, imunskih odgovora, detekciju replikacije
virusa. U takvim uslovima, zarazu je mogue otkriti tek nakon nekoliko nedelja, odnosno
u trenutku pojave antitela. Znai, virus se razmnoava u makrofagama i aktiviranim lim
focitima. U normalnim uslovima, limfociti miruju.
oK ada se pojavljuju antitela, tj. koliko traje period serokonverzije - od momenta ulas
ka virusa do trenutka razvoja antitela?
Opteprihvaeno je miljenje da od izlaganja virusa do pojave antitela protekne u pros
eku oko tri meseca. To se obino prati uz pomo antigena p24/25 u krvi.
Zabeleeni su, meutim, i sluajevi munjevite side kod kojih je ovaj period izuzetno kratak,
ali, budui da bavljenje tim sluajevima ne donosi profit, na nju nije obraena vea panja.
O Moda je dolo do mutacije Hl-virusa?
Sumnjam, budui da postoji ogroman broj varijanti HIV-1, HIV-2, HIV-3, pa je
nemogue da su mutirali na isti nain i u isto vreme.
Budui da se javljaju toksoplazmoze, kone reakcije, kandida, treba raditi kone reakcije.
Ukoliko T4-limficiti spadnu na 500 do 200 po mililitru, ne treba intervenisati (mogue
je zbog slabosti organizma), ali ukoliko siu ispod 200 (manje od 15 posto od uobiajenog
broja) svakako valja reagovati.
Treba obratiti panju na pneumocistozu i na vreme uzeti ,,baktrim.
ee zagledati mrenjau jer njenu upalu izaziva citomegalovirus. Dodatni problem
moe da bude i pojava tuberkuloze rezistentne na klasinu terapiju.
O esto se razmilja da li je bolje da bolesnik u terminalnom stadijumu bude na bol
nikom tretmanu ili da pree na kuno leenje.
Pa, palijativna nega (bolniki tretman) je privremena, koja privremeno ublaava bol...
O Zato se kod nekih HlV-pozitivnih i HIV/AIDS pacijenata javlja - Kapoi sarkom?
Postoji miljenje da je tu re o mikoplazmi izolovanoj iz Kapoijevog sarkoma. Ta es
tica je poput velikog virusa i dobila je ime Virus Like Agent (VLA). Ali, budui da je kasni
je naena VLA na bubrezima i jetri bolesnika, dolo se do zakljuka da, u stvari, nije re o
virusu ve o unutarelijskoj mikoplazmi tzv. mikoplazmi inkognitus.
Mnogi naunici smatraju da je to ipak ,,obina mikoplazma fermentans, otporna
mikoplazma koja fermentie glukozu i arginin, ija uloga u produkovanju bolesti jo uvek
nije razjanjena i za sada se o njoj govori iskljuivo u pretpostavkama.
O Gde se nalaze pomenute mikoplazme, kofaktori infekcije i njenog progrediranja do
'pojave IV stadijuma bolesti?
Smatra se da su te mikoplazme (inkognitus, penetrans i fermentans) izgubile gen za
omota i veoma lako, kao i virusi, prodiru u citoplazmu dovodei do razaranja elije ili
ubrzanog razmnoavanja virusa.
O Treba li kod ovakvih sluajeva pribegavati - antibioticima?
Ima miljenja da antibiotici ak mogu da poveaju produkciju virusa! Naime, samim
tim to u eliji ubijaju mikoplazmu a mikoplazme suprimiraju replikaciju virusa, time
mogu da stimuliu razvoj virusne infekcije tj. poveanje broja virusa.
U Todoxin-ovoj strunoj literaturi se razmatra mogunost postojanja mikoplazmi
bez omotaa, ali, u tome igraju ulogu i - nemanodije. Ostaje, dakle, otvoreno pitanje gde
se to, ta i koliko uklapa. Naredna istraivanja e, verujem, dati zadovoljavajui odgovor
i na njega.
O Virus herpes zoster 6 poveava mo HIV infekcije s obzirom na to da je herpes
zoster prvi meu tri glavna nosioca u Hl-virusu. Prema tome, ako se bolje razmnoava
kod HlV-pozitivnih osoba, onda e i drugi herpes virus - citomegalo virus - dodatno
oteati infekciju.
0 Zaista ve bode oi to to Amerikanci diktiraju svetu da koristi vakcine (polio, protiv
velikih boginja i sl.) proizvedene iskljuivo u njihovim institutima, obrazlaui ovaj postu
pak kvalitetom i pouzdanou.
1 nai strunjaci sa Torlaka tvrde da ih proizvode. Da, ali od jedne litre vakcine dobi
jene od Sejbina! Znai, ipak ih ne proizvodi ve samo umnoava od ve dobijene. A to se
izvodi veoma lako. Virusi se mnoe gotovo neverovatnom brzinom i za kratko vreme od
samo jedne kapi vakcine moe se dobiti koliina da se vakcinie cela Srbija.
O U virusu HlV-a su do sada otkriveni NEF gen, VPX gen, VPR gen, nepoznati geni
klasine kuge, o kojima klasina medicina jo uvek uti ili, u najboljem sluaju, tek proz
bori koju re.
Naravno, virusi mogu da nose i te nepoznate gene koji, opet, mogu da budu atenuirane
(umrtvljene) estice vakcine namenjene izazivanju antitela u ljudskom organizmu, tj. inici
ranju otpornosti prema tim bolestima.
Inae, svaka bolest za koju je napravljena vakcina moe se aktivirati dodatkom
aktivnih gena ili njihovih delova.
O Zato se kod polio vakcine (atenuiranog virusa poliomijelita), koja se daje bebama,
ne koriste diploidne elije ve majmunski bubrezi za pasau?
Zato to se u hranilitima, pa ak i u divljini, majmuni mogu kontaminirati i preko
bubrega preneti HIV i sve ostale viruse na novoroenad!
O Zato se uporno ne prihvata autovakcina od preiene pljuvake kad je dobro poz
nato da se putem pljuvake virus ne prenosi i da je to jedina sredina koja spreava, odnos
no onesposobljava njegovo mnoenje? Zato se ne prihvata autovakcina ureom?
O Vakcina i mere zatite od bolesti?
Vakcina inicira imunoloki sistem da pamti tragove infektivnog agensa u obliku
antitela ili elija ,,ubicau i ukoliko se ponovo pojavi mikroorganizam, imuni sistem odmah
reaguje u cilju zatite. Dakle, vakcina reaguje i titi organizam od infekcije.
O Postoji i vakcinoterapija koja stimulie, vraa pamenje imunolokom sistemu ve
zaraenim elijama.
oNajpoznatija je tzv. polio vakcina protiv deije paralize. Posle otkria Dona Ender
sa, koji je prvi uspeo da dobije kulturu virusa na elijama majmunskog bubrega, Jonas Salk
je napravio i vakcinu od ubijenih virusa. Ova je, meutim, zamenjena vakcinom Alberta
Sejbina koji je oslabio dejstvo ivog virusa uzastopnim prenoenjem pasaom u majmun
skim bubrezima. Danas se ona vie koristi. Zato, kad pasaa moe da se uradi ne samo na
bubrezima ve i na mnogim, naroito diploidnim, elijama? Verovatno da bi se okrivili majmuni! O tome sam opirno pisao u mojoj knjizi Nada za Srbiju na 243. strani...
Imuni sistem, dakle, treba da prepozna Hl-viruse, naroito one koji se nalaze na
njegovoj povrini. Time e biti inicirani B-limfociti da proizvedu antitela koja e se
vezati za sam virus ili elije u kojima se nalazi. Antitela pokreu kiler (ubice) elije Tlimfocite. B i C-limfociti ostaju dugo u organizmu i pamte viruse iz vakcine, brzo se
razmnoavaju, lue antigene, ,,kae se za viruse i inficirane elije - T-limfocite i
antitela - i spreavaju bolest.
O Vakcina moe biti napravljena od delova Hl-virusa gpl20, ali, potrebni su i dodaci adjuvansi. Budui da je rekombinantna tvorevina sa homologijom ljudskih elija i gena, za
HIV je potrebno vie vakcina. Gpl20 je, recimo, skriven a na borama oko omotaa virusa
ima hiljade aminokiselina. Dovoljno je da se samo jedna zameni i, vakcina je - propala!
A tek fuzioni faktor (grip!) smeten izmeu gpl20 i gp4l!
O Otkrivanjem OMA B3, roena je nada da se neto eventualno moe uraditi na planu
vakcine, ali, svi pokuaji su ostali bez zapaenijeg uspeha. Ima ideja da se gpl20 izoluje i
proizvede vakcina, ali, nije to samo protein ve i eer, to umnogome komplikuje stvari...
O U mojim knjigama se pominje NEF gen kao gen klasine kuge, i (za sada) teoretska
mogunost da se HIV ,,raskui, tj. iz njega ukloni ovaj gen i taj nekompletan Hl-virus pusti
da se bori protiv kompletnog virusa.
Nakon mojih predavanja u Los Anelesu, ispitivano je (opet) kako to da se kod
homoseksualaca iz San Franciska, koji veoma dugo ive sa HlV-om, ne razvija bolest. ta
je otkriveno? Da njihov HIV nema - NEF gen!
Zato? Postoje dva mogua objanjenja: ili se nije ukomponovao jo prilikom izrade u
laboratoriji, ili se, pak, HIV hibrid ,,raskuio nekim prirodnim procesom, recimo seljenjem
iz tela u telo.
Sve, dakle, ukazuje da bi formula mogue vakcine protiv HlV-a izgledala ovako: HIV
,,minus NEF gen!
O Pre petnaestak godina sam pisao Liku Montanjeu da nee biti vakcine protiv HlV-a.
Zato? Trenutno egzistira na stotine varijanti HlV-a a samo njegov omota ima hiljade
aminokiselina. Dovoljno je da se samo jedna zameni i vakcina - pada. A da ne govorimo o
fuzionom faktoru omotaa, faktoru gripa, koji je veoma promenljiv...
Lek je, naalost, opet trik da se narod - prevari!
O Citomegalovirus (CMV) injekcija kod imunokompromitovanih osoba moe da se
manifestuje kao makulopapulozni egzantem, povienom telesnom temperaturom,
poveanjem limfnih lezda i limfocitozom. CMV moe da ubrza razvoj toka bolesti
HIV/AIDS pacijenata.
O Treba osposobiti nekoliko centara sa NASBA sistemom, a tamo gde materijalni
uslovi to ne dozvoljavaju opredeliti se za kokultivaciju kako bi se kvalitetno analizirali
hrana, lekovi i vakcine.
O PCR je velika prevara. Pored mene, to tvrde i Malis i velika grupa potenih istraivaa.
Zato? Ne daje verodostojnu sliku infektivnih kopija. Gotovo hiljadama puta ih poveava da bi
oboleli od HIV/AIDS-a to pre bili uvueni u ,,leenje nedelotvornom oficijelnom terapijom.
PCR apsolutno sve umnoava iz ivog blata uz pomo enzima katalaze. Za etiri sata
stajanja na sobnoj temperaturi, nastaju stotine milijardi kopija estica svega i svaega.
NASBA, s druge strane, daje samo infektivne estice-kopije, a sve to je degenerisano
iz HlV-a i sve to je strano, ne multiplikuje se. Zahvaljujui ovome, od milijarde kopija
ostane svega desetak hiljada. NASBA moe ak da otkrije i infektivne estice kojih u
mikrolitru ima svega 3 - 10! Zato je nalaz PCR-a kod Todoxin-ove terapije esto ispod
granice detekcije. PCR nije dovoljno senzitivan za male koliine i mali broj virusa-kopija.
Pored toga daje i krosreaktivnost.
NASBA potkrepljuje i moju tvrdnju o autoreplikaciji HlV-a, jer ovaj, nepravilnom lin
earnom deobom bez karta, moe da kopira stotine estica samog sebe.
Valja rei da Todoxin osposobljava organizam za borbu sa HlV-om i oportunistikim
infekcijama, ali prevashodan cilj mog rada je ukazivanje na puteve infekcije kontaminiran
im vakcinama, lekovima i hranom, kao i skretanje panje na program sa veoma opasnim
planom, koji treba ili ublaiti ili oboriti. Zato mi je i potrebna pomo prvenstveno crnog
naroda Afrike i Amerike (gde je neophodno na to veem broju uraditi ,,saliva test), ali
nita manje i Azije i ostatka sveta podrazumevajui, naravno, i veoma ugroen narod
itavog biveg Sovjetskog Saveza.
Ne dozvolite da vas drugi teraju da mislite na njihov nain. Potraite u svojoj tradi
cionalnoj medicini reenja. Budite sigurni da tamo ima veoma dobrih i korisnih stvari.
I JO NETO O...
Retrovirusi i ritam sudbine
Sva iva bia, od siunih bakterija do insekata, biljaka i oveka, imaju ,,svoj virus koji
je ba njihov. Oni su posebno brojni kod toplokrvnih kimenjaka. Postoje mnogobrojne
porodice virusa sposobne da inficiraju oveka i da u njemu izazovu bolest - esto teku
(besnilo, polio, hepatitis, sidu, itd.).
Meu mnogobrojnim virusima koji inficiraju ivotinjske elije, jedna posebna grupa
virusa je ve dugo godina u centru panje mnogih laboratorija. To su retrovirusi (lat. retro
- nazad, natrag).
Otkriem Pejtona Rua (Pejton E. Rous) sa Rokfelerovog instituta za medicinska istrai
v a n ja u Njujorku da je kancer kod pilia prouzrokovan virusom kasnije nazvanim Rous
Sarcome virus (avian sarcoma virus), retrovirusi oko 1910. godine ulaze u naunu istori
ju. Nalazi P. E. Rua su doekani sa nevericom i punih 40 godina minulog veka su dalja
istraivanja na tom polju praktino prekinuta.
Ludvik Gros (Ludvvik Gross) je, pored ostalih istraivaa 60-ih godina, ponovo ,,otkrio retro
viruse kao i to da oni izazivaju tumore kod mieva i drugih ivotinjskih vrsta. U to vreme je jo
uvek suvereno vladala dogma molekulame biologije, ali e otkrie Vilijama Dareta (William Jar
rett) i Majrona Eseksa (Myron Essex) novog animalnog retrovirusa koji izaziva leukemiju kod
maaka (Feline leukemia virus -FLV), pokazati da je bolest izazvana egzogenim (spoljni, iz tueg
organizma) virusom. Kao to obino biva u trenutku novog otkria, i tada je panja bila okrenu
ta na drugu stranu - endogenim (unutranjeg porekla, potie iz samog organizma) virusima tako da se dugo ekalo na otkrie novih dokaza o postojanju infektivnih egzogenih retrovirusa.
Nizom naizgled odvojenih otkria, posebno otkriem enzima RNK zavisne DNK
polimeraze - reverzne transkriptaze, krajem 60-ih godina od Hauarda Temina (Hovvard
Temin) i Davida Baltimora (Davvid Baltimor), poelo je bolje razumevanje geneze nekih
kancera i mehanizama elijske diferencijacije. Razlog vie da se istraivake laboratorije
okrenu istraivanju osobina retrovirusa koje bacaju novo svetlo na poreklo jednog dela
genetske osnove elija i protok genetskih informacija.
Dr Hauard Temin, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1975. (istraivanje naina
kojima neki virusi izazivaju kancer) od 1960. radi na Univerzitetu Vinskonsin na retro
virusima, smatra da nasledna osnova retrovirusa u ciklusu vlastite replikacije prolazi kroz
dve specifine (i neophodne) etape: najpre se RNK transkribuje u DNK, a potom se ova DNK
ugrauje u hromozome elije domaina. Genom virusa sadri dva molekula RNK, od kojih
je svaki sposoban da se replikuje u infektivnom virusu. RNK sadri najmanje tri gena - gag,
pol i env. Na strukturnom planu, ovi RNK virusi poseduju sve karakteristike i-RNK eukar
iotske elije. Naeno je da je za ovaj genom virusa vezana t-RNK elijskog porekla, koja
slui za inicijaciju sinteze virusne DNK. Enzim koji omoguava da se prepisuje RNK u DNK
je RNK zavisna DNK polimeraza, krae - reverzna transkriptaza.
Poev od tog integrisanog ,,provirusa, formira se vie vrsta RNK od kojih neki slue
za sintezu virusnih proteina. Drugi molekuli ine genomsku RNK. Virioni (zrele virusne
partikule) formiraju se i pupe ka spoljanosti prolazei kroz plazma-membranu elije.
Tako nastaje slobodan retrovirus koji sada moe da zarazi drugu eliju. Dakle, jedna grupa
elijskih gena ine - provirus.
Retrovirusi su po mnogo emu izuzetna grupa virusa koji se mogu, na osnovu naina
transmisije, podeliti na endogene (prenose se genetskim materijalom) i egzogene. Ovi
drugi, egzogeni retrovirusi, mogu izazvati kancere kod velikog broja ivotinjskih vrsta, pri
emu najverovatnije i drugi faktori pospeuju dalji razvoj bolesti.
Mo transformacije zdrave u kanceroznu eliju nemaju svi retrovirusi. Neki od njih su
nesposobni da izazovu transformaciju, drugi izazivaju tumore samo posle dugog perioda
latencije, a neki od retrovirusa su sposobni da izazovu bolest samo nekoliko nedelja nakon
njihovog iniciranja u ivotinjski organizam.
Ako se smatra da ivotni ciklus retrovirusa poinje kopijom RNK - DNK (dakle, po
redu RNK - DNK - RNK), retrovirusi su nezavisni elementi sposobni da se u jednom
trenutku svog ciklusa ugrade u elijski genom, a zatim repliciraju u isto vreme kada i DNK
elije. Ako se smatra da se poetak ciklusa nalazi na nivou provirusa (dakle, u poretku DNK
- RNK - DNK), tada retrovirusi nisu nita drugo do elijski geni koji imaju svojstvo da mogu
da se privremeno izvuku izvan genoma - kao privremena promena mesta fragmenta genet
skog materijala izvan elijskog genoma. Tada bi se retrovirusi mogli posmatrati kao
mobilni genetski elementi koje je prva opisala Barbara Mekklinktok (Barbara McClinc
tock). Za ovaj rad je dobila Nobelovu nagradu 1983. godine.
Od prvog otkria animalnog retrovirusa, njihovo mogue postojanje u humanoj sredi
ni nailo je na skeptine stavove. Ipak, istraivanja u 1980. godini su dovela do izolacije
retrovirusa u elijskim linijama dobijenim iz periferne krvi osoba obolelih od odreenih
podvrsta leukemija ili limfoma zrelih T elija.
Prvi izolati humanog T cell leukaemia-lymphoma virusa (HTLVI) dobijeni su u laboratori
ji za tumor (Cell Biology National Cancer Institute) u Betezdi od dva bolesnika sa agresivnom for
mom konog limfoma i leukemije T elija. Ovi izolati virusa obeleeni su kao HTLVCR i
HTLVMB (CR i MB su inicijali bolesnika) i pokazalo se da su veoma bliski. HTLV sadri RT
(95.000 daltona), virusne antigene i RNK visoke molekulame teine, to je karakteristino za
retroviruse tipa C. Glavni protein jedra HTLV, p24, utvren je kao i sekvenca njegove aminokise
line. Kasnije su ovi izolati oznaeni sa HTLVI i bili izolovani kod osoba sa Sezari-sindromom...
Dakle, retrovirus je odreen skup RNA virusa koji izmeu ostalih enzima sadre i enzim
reverznu transkriptazu koja virusni RNA molekul prepisuje u DNA molekulu. Taj proces je
suprotan svim ostalim ivim biima. Nakon procesa obrnutog prepisivanja, zavrni produkt
DNA molekula sadri ekvivalentne genetske informacije izvorne virusnog RNA molekula.
A moe i ovako:
HIV, to jest humani virus gubitka imuniteta je uzronik side. Virolozi kategoriu viruse
u dve vrste: (a) one koji svoj genetski kod nose u obliku RNK (ribonukleinske kiseline), i
(b) one koji svoj genetski kod nose u obliku DNK (dezoksiribonukleinske kiseline).
Ove dve grupe se sastoje od nekoliko familija virusa. HIV je RNK virus koji spada
u familiju tzv. retrovirusa. Retrovirusi, naime, koriste RNK i enzim pod imenom
reverzna transkiptaza kako bi kreirali DNK i upali u genom, genetski materijal orga
nizma.
Hepatitis, grip A, B i C tipa, neki oblici leukemije i sida, su samo neke od bolesti koje
uzrokuju RNK virusi.
U svakom sluaju, sva pomenuta, i jo vie nepomenutih otkria, nekima su pruila jo
jednu ansu u igri bogova44.
da agensi slini onom kod KJB mogu da sadre nepotpune ili m utirane retrovirusne
sekvence; s druge strane, agens KJB moe da trai pom one funkcije nekog
endogenog virusa. Kao to je utvreno za HIV meu pacijentim a sa hemofilijom,
neophodni kofaktor za takve endogene retrovirusne delove mogao bi da bude par
vovirus V I9. Isto bi moglo da se prim eni sa SE. To potvruje bolest aleutskih lasica.
Odseci genskog materijala humanog retrovirusa HTLV II, bliskog srodnika virusa
AIDS-a, uoeni su kod pacijenata sa sindromom hroninog umora i neseksualnim kontak
tnim osobama, ali ne i u kontrolnoj grupi. Neki autori, meutim, pokuali su da stvore dru
gaiji utisak. Na primer, Gou i saradnici birali su za kontrolnu grupu osobe sa bolestima
koje su po sebi sumnjive na efekte retrovirusa: sistemski Lupus erythematosus, reumatoid
ni artritis, epilepsija, migrena. Nalazei retrovirusne delove kod pacijenata sa sindromom
hroninog umora i u toj kontrolnoj grupi, oni bez ikakvog razloga tvrde da su to - endo
gene virusne sekvence.
Postojanje virusa koji sadri sekvence i herpes virusa i retrovirusa kod osoba sa sin
dromom hroninog umora, potvreno je tehnikom PCR 1991. godine.
U miiima pacijenata sa sindromom postvirusnog umora, sedam puta via perzistent
nost enterovirusa nego kod kontrolne grupe potvruje umeanost retrovirusa ili endo
genih retrovirusnih sekvenci koje izazivaju imunosupresiju.
Na Jamajci je prisustvo HTLV I, jo jednog bliskog srodnika virusa AIDS-a, potvreno
kod osoba sa bolovima u miiima, poremeajem ravnotee i slabou, slinim mijaligi
jskom encefalomijelitisu.
D. Dijek izvetava da je elektronskom mikroskopijom naao delove sline ultrastruk
turi visna virusa (retrovirus) u limfocitima pacijenata sa sindromom hroninog umora:
Istraivanje ukazuje da je mijalgijski encefalomijelitis rezultat perzistentne infekcije,
verovatno izazvane virusom.
Abnormalni rezultati magnetne rezonance uoeni meu tim osobama slini su onima
koji su dobijeni u populaciji osoba pozitivnih na HIV.
HIV napada snage odbrane tela na dva mesta:
(1) Jedna sekvenca aminokiseline strukture jezgra HlV-a poklapa se od 44 do 50 posto
sa sekvencom aminokiseline u jednom delu hormona alfa 1-timozin-alfa 1, koga proizvodi
ovekog timus. Ovaj hormon je neophodan za oblikovanje elija-pomonica.
Kada je inficirano HlV-om, telo pogreno pretpostavlja da ima dovoljno alfa 1-timozinalfa 1 te se novi timozin proizvodi se u manjem obimu, a rezultat je da se proizvodi manje
elija-pomonica. Preko i iznad toga, antitela koja organizam stvara da se bore protiv HIV
kreu u akciju unitavajui i HIV koji je prodro spolja i telesni alfa 1-timozin-alfa 1.
(2) S druge strane, sekvenca aminokiseline omotaa HlV-a (gpl20) odgovara sekvenci
aminokiseline vazoaktivnog intestinalnog peptida (VIP), koji se stvara u intestinalnim eli
jama. Taj hormon je transmiterska supstanca koja regulie izluivanje vanih hormona,
ukljuujui kortikotropin ,,releasing hormon (CRH), koji je u vezi sa AIDS-om odluuje
znaajan - CRH podstie produkciju kortizola.
299
Dva naunika, Robin Varen i Beri Maral, su 1983. u Australiji nala Campylobacter
pylori u stomaku osoba sa gastritisom. Mikrobi koji su stotinama godina bili odsutni,
kada su desetine hiljada naunika ispitivali bolesti eluca, nastanjuju sada od 0 do 100
posto osoba sa kancerom eluca, do 50 odsto osoba bez simptoma i do 93 posto osoba sa
simptomima gastritisa. Godine 1986. ovom tipu je dato drugo ime - Helicobacter pylori,
a pomenuti naunici su tek 2005. godine dobili Nobelovu nagradu za njeno otkrie.
Ima mnogo razliitih sojeva Campylobacter, najee bezopasnih po ljude. Samo neki
sojevi mogu da izazovu oboljenja.
Istraiva Oruanih snaga SAD M. Blejzer sumnja da su mnogi, ako ne i svi, izolati u
zemljama u razvoju izvesno patogeni. On ne navodi razlog usled kojeg su se birano pato
geni tipovi pojavljivali od 1973. u Zairu, Junoafrikoj Republici, Bangladeu, Gambiji, Aus
traliji (aboridinska deca), Indiji, Indoneziji i Etiopiji, dok su se istovremeno u Belgiji,
Engleskoj, kotskoj, Holandiji, Kanadi, SAD, paniji, Francuskoj, na Novom Zelandu, u
vajcarskoj i (neaboridinskoj) Australiji javljali apatogeni i bezopasni sojevi.
B. Spid je utvrdio da je Gilen-Barov sindrom (GBS) oko 90 puta manje izvestan od
Campylobacteriosis. GBS je povezan iskljuivo sa jednim jedinim sojem Campyulobacter serotipom PEN19:LI07. Ovaj soj sainjava samo dva posto svih sojeva Campylobacter. Sam
GBS je povezan sa infekcijom HlV-om. U Zambiji, od osam osoba sa GBS koje su inae bile
zdrave, est (75 posto) je 1987. imalo antitela na HIV. U Zimbabveu je 1987. od 29 pacije
nata sa GBS, inae zdravih, 16 (55 posto) imalo antitela na HIV. Seroprevalentnost HlV-a u
optoj populaciji procenjivana je u to vreme na 4,3 posto. Godine 1989, pet od 16 pacijena
ta sa GBS, inae zdravih, imalo je antitela na HIV.
U SAD, od 39 osoba sa GBS, inae zdravih, tri su imale antitela na HIV. U Baltimoru,
za dva pacijenta sa akutnim GBS i est sa hroninim simptomima - svih osmoro inae zdra
vo - utvreno je da su inficirani HlV-om. U Majamiju je 1983, 1984. i 1985. za est pacije
nata sa GBS, inae zdravih, utvreno da su inficirani HlV-om.
U Francuskoj je za jednog homoseksualca sa GBS inae zdravog, utvreno da je skoro
inficiran HlV-om, a isti sluaj prijavljen je i u paniji.
U svim navedenim sluajevima infekcija HlV-om nije bila poznata pre simptoma
Gilen-Barovog sindroma. Ovo ukazuje na to da infekcija HlV-om dolazi posle nastanka
simptoma Gilen-Barovog sindroma.
Poviena stopa infekcije Campylobacter meu homoseksualcima bez HlV-a izaziva
povienu stopu otpornosti na infekciju Compylobacter meu homoseksualcima inficiranim
HlV-om. Isti efekat je uoen i meu decom u Zairu.
Homoseksualci u SAD i Kanadi jasno pokazuju da su za prenos HlV-a na njih
korieni, osim Giardia lamblia, i sojevi Campylobacter. Usled natprosene infekcije HIVom koji sadri Giardia u vreme pre HlV-imunosupresije, meu homoseksualcima nalazi
mo natprosene imunske reakcije na Giardia, koje za rezultat imaju ispodprosenu inci
dencu Giardiasis u stolici homoseksualca sa infekcijom HlV-om i natprosenu koliinu
antitela na Giardia u krvi. Iste pojave uoavaju se kod homoseksualaca u vezi sa Campy
lobacter i Gilen-Barovim sindromom.
Campylobacter jejuni, Campylobacter pylori iliti Heliocobacter pylori, odnosno
specifini novi tipovi Heliocobacter cinaedi (grki: od hom oseksualca) i Helicobac
ter fenelli ili Campylobacter cryaerophila pojavljuju se u velikom obimu iskljuivo
m eu hom oseksualcim a - u Vankuveru (Kanada) i Sijetlu (SAD), na primer.
Hom oseksualci imaju znatno vie serum skih antitela na Compylobacter, u odnosu
na heteroseksualce. To pojavljivanje ostalo je neobjanjivo jer nije bilo dokaza o
prenoenju seksualnim putem .
Mnogo je misterioznije to to su pacijenti sa AIDS-om, bez obzira na svoju imunodefi
cijenciju, bili poteeni bolesti od Campylobacter i Helicobacter. Ameriki naunici su ovo
protumaili kao disfunkciju sposobnosti vida istraivaa: Infekcija Campylobacter jejuni
moe da se previdi kod pacijenata sa AIDS-om. Sluaj dece koja se u Zairu lee od dijare
je - deca ona bez antitela na HIV nemaju Campylobacter u stolici. Specijalisti iz SAD
objanjavaju ovu otpornost na sledei nain: Niska prevalenca Campylobacter moe da
odrava tekoe u oporavku organizma...
U Londonu je 47 posto bez antitela na HIV imalo Campylobacter u stolici, u poreen
ju sa 14 posto osoba sa antitelima na HIV. U Australiji tri posto pacijenata sa AIDS-om,
u poreenju sa 22 posto davalaca krvi. U Teksasu je kod 12 posto pacijenata sa HlV-om
utvreno da gaje Heliocobacter, u poreenju sa 50 odsto osoba koje nisu inficirane HIVom. Helicobacter pylori nosilo je u sebi: u Njujorku 15,9 posto pacijenata sa AIDS-om, u
poreenju sa 56 posto iz kontrolne grupe; u San Francisku nula posto pacijenata sa
HlV-om; u Italiji 19 posto osoba sa HlV-om, u poreenju sa 35 posto bez HlV-a; u Disel
dorfu (u Nemakoj) nula posto osoba sa antitelima na HIV, u poreenju sa 41,5 odsto
iz kontrolne grupe; u Kelnu (u Nemakoj) 100 posto gastrikih pacijenata bez HlV-a i 73
posto pacijenata sa HlV-om. Znaajno je da su autori te studije 27-procentni porast
otpornosti meu osobama sa infekcijom HlV-om ocenili kao smanjenu podlonost.
nema smrtni ishod. Da li difterija danas ima smrtni ishod? Nema. Pre antibiotika je
imala. Ko je umro (ukoliko se odbace netipini sluajevi tj. izuzeci) od malih boginja ili
velikog kalja?
Do komplikacija najee dolazi zbog ivotnih neuslova - hladna, vlana kua, bez
osnovnih higijenskih uslova, kvalitetne ishrane, odgovarajue nege... Moda bi samo
u takvim, tzv. pasivnim krajevima, trebalo vakcinisati decu. Naroito kad se bolest
pojavi.
Hou da kaem, previe smo se oslonili na vakcine protiv svega i svaega. Deca se
vakciniu ak i protiv malih boginja. Besmisleno! Protiv njih bi trebalo vakcinisati
stanovnitvo iskljuivo u krajevima gde moe doi do komplikacija. Rekoh, pasivnim,
siromanim krajevima gde nema najnunijih higijenskih uslova za ivot. Sreom,
takvih je, bar kod nas, sve manje. Tamo gde je organizacija zdravstvene zatite na
visokom nivou, gde su deca dobro hranjena i odgovarajue leena u sluaju bolesti, ne
postoje razlozi za vakcinisanje protiv bilo koje od dejih bolesti. Ako se dete razboli,
odleae jednu-dve nedelje, njegov organizam e se lako izboriti sa boleu i - stei e
imunitet.
Uprkos velikoj verovatnoi, vakcina ipak nije stopostotna garancija da nee doi do
pojave bolesti. Ali, jedna na drugu vakcina u svakom sluaju dovodi do haosa u organiz
mu. Ako se ovome doda injenica i da antibiotici ,,ulenjuju mali organizam uoi predsto
jeih borbi sa brojnim bolestima, ivotna slika maliana dobija zabrinjavajui ram. im
dete kine, u strahu da ne dobije temperaturu, roditelji ga bre-bolje kljukaju antibioticima.
Preslabim da vie pomognu, prejakim za organizam u razvoju.
Pre vie od pola veka, u medicinsku praksu je uvedena primena ive polio vakcine, tzv.
Sejbinove vakcine. Pripremljena na kulturama tkiva bubrega majmuna, delovala je kao
istinsko reenje velikog zdravstvenog problema nazvanog poliomielitis (deija paraliza).
Postojala je jo jedna vrsta polio vakcine, tzv. Salkova vakcina. I za njenu proizvodnju
su korieni bubrezi majmuna ali, ona je bila ,,mrtva (inaktivisana).
Ne dugo nakon poetka njihove industrijske proizvodnje, nenadano se pojavio veliki
problem. Naime, majmuni su u istraivake centre dopremani iz divljih predela Afrike,
Amerike i Azije, a mogunost da sa njima dospeju i za majmune bezopasni, a za ljude
veoma opasni virusi, svakim danom je postajala sve realnija. I pored svih mera pre
dostronosti, povremeno je dolazilo do laboratorijske infekcije osoblja koje je bilo u kon
taktu sa majmunima ili njihovim kulturama tkiva.
Jedna od takvih infekcija, u to vreme nepoznatim virusom, dogodila se 1967. godine u
Marburgu i Beogradu. Obolela je 31 osoba, a devet od njih umrlo. Nakon ovog incidenta,
Svetska zdravstvena organizacija je pootrila propise i mere kontrole upotrebe majmun
skog tkiva u proizvodnji prvenstveno ive vakcine protiv deje paralize. Do danas je, meu
tim, ostalo nejasno zato je od javnosti sakriveno da je marburki virus, osim Nemaca,
odneo i ivote Srba te 1967? I kako je mogue da nije, s obzirom na uobiajenu praksu,
dobio naziv - beogradsko-marburki virus?
Uprkos svemu, i dalje je veina majmuna, iji su bubrezi korieni, bila zaraena
latentnim virusima. Majmuni ih, naime, mogu nositi bez klinikih znakova oboljenja. Jedan
od najee izolovanih latentnih virusa bio je - Foamy virus majmuna (Simian foamy virus).
Vie od jedne decenije nakon pomenutog dogaaja, naunim krugovima je poela da
kola pria po kojoj su zeleni majmuni doneli HIV/AIDS. U prilinoj meri nelogino, jer,
kako u svetlu pomenute prie objasniti injenicu da su prve obolele osobe bile sa Haitija, a
tamo nema zelenih majmuna. Ili veliki broj sluajeva u Brazilu i Junoj Americi (posebno
Venecueli) gde takoe nema zelenih majmuna?! Da li je to neko naunikim sokolovima
poturio - patku!
SFV se, naime, prenosi disanjem (dahom). ta se dogaa sa ovekom-nosiocem ovog
virusa? Zato se radilo (i jo uvek se to ini) mnoenje SFV na HeLa elijama? Da bi se stvorio
HSFV i na razliite naine ,,poklonio oveku? Moda, ko zna. Nisu bez razloga po kratkom pos
tupku uklonjene Salkove inaktivisane (mrtve) vakcine i ,,isforsirane Sejbinove atenuisane (ive)
vakcine. Moda zato da bi se ouvali ostali pratei virusi u aktivnom (ivom) obliku? Moda, ko
zna. Humani polio virus se atenuie, a svi majmunski virusi ostaju ivi. Pre svih, SFV.
putem. Majmuni bez antitela za SFV esto stvaraju antitela jedan do tri meseca nakon ulas
ka u koloniju primata. Meutim, horizontalno irenje se ne mora ispoljiti u svim kolonija
ma, to je u direktnoj vezi sa nainom transporta i karantiniranja ivotinja.
Postoji vie faktora koji imaju ulogu u indukciji i odravanju perzistentne virusne
infekcije fomi virusa. Meu znaajnijim iniocima su i siromana indukcija interfer
ona, relativna neosetljivost na antivirusnu aktivnost interferona i nain virusnog ire
nja. Umanjena sposobnost SFV da indukuju interferon i relativna neosetljivost ovih
virusa na inhibitornu aktivnost interferona, mogu biti jedan uzroka perzistiranja
virusne infekcije.
Nain irenja virusa i odnos izmeu virusnog irenja i imunog odgovora, mogu pred
stavljati vaan faktor virusne perzistencije. Ekstracelularno se virusi mogu proiriti sa infi
cirane elije na bliske ili udaljene neinficirane elije. Virusi se mogu proiriti direktno sa
inficirane na susedne neinficirane elije kao rezultat elijske fuzije ili virusnog pupljenja,
ali i sa roditeljske na erke elije tokom elijske deobe.
Neutraliua antitela mogu zaustaviti prvi, ali ne i drugi i trei nain irenja. S
obzirom na to da se fomi virusi mogu rasprostirati na sva tri naina, irenje fomi virusne
infekcije se ne moe zaustaviti neutraliuim antitelima i antitelima uzrokovanim lizom.
Virusi koji se ire drugim nainom, indukuju virus-specifine antigene na povrini infi
ciranih elija.
Uobiajeno je da dodavanje antitela ili komplementa u ovako inficirane kulture tkiva,
dovede do unitenja inficiranih elija i neutralizacije ekstracelularnih virusa. Meutim, u
fomi virusnim infekcijama, anti-fomi virusna antitela i komplement ne unitavaju elije
inficirane virusima. Nain irenja fomi virusa sa inficiranih na susedne neinficirane elije,
kao i odsustvo antitelima uslovljene lize, poveavaju anse fomi virusa da ostvare perzis
tentnu infekciju.
Zahtevi Svetske zdravstvene organizacije za proizvodnju i kontrolu vakcine protiv
poliomielitisa, dugo nisu obuhvatali obavezno testiranje kultura tkiva i finalnih vakdna na pris
ustvo retrovirusa. Uoeno je, izmeu ostalog, da su pojedine doze polio vakcina, proizvedene na
kulturama bubrega afrikih majmuna, sadrale i retroviruse tipa C. Osim toga, dokazano je da
je primena i doziranje polio vakcine u terapiji infekcije herpes virusima, zatim u populacijama
homoseksualaca i narkomana, kao i kod HlV-pozitivnih osoba - neodgovarajua.
Poto je organizam zatien od malih boginja, pertusisa, difterije, arlaha, tifusa i jo
svega i svaega, HSFV je u sjajnoj poziciji - od njega nita nije zatieno! Pored raznih sit
nih i besmislenih zatita, postao je bezbedan. U usmereno zatienom organizmu, jedan
virus je ostavljen na miru.
injenica je da proizvoai vakcina dobro zarauju na njima i nee dozvoliti da budu
ukinute. Ba kao to je i industrija nafte spreila korienje drugih vrsta pogonskih
mogunosti za automobile, koji nee zagaivati vazduh i troiti rezerve nafte.
Vakcinisanje je pogubno za obolele od side. Naime, kod osoba sa imunodeficijencijom,
vakcine mogu izazvati veliki broj komplikacija zakljuno sa - fatalnim ishodom. Vie od
dvadeset godina govorim da HlV-pozitivna osoba ne sme da primi ni anti-tetanus serum.
Oni koji su me sluali ivi su i dan-danas, osim ukoliko nisu umrli od droge kontaminirane
raznim otrovima i biolokim agensima, pre svega u liofiliziranom obliku.
I tako, iako su rezerve nafte ograniene, mi i dalje ukidamo tramvaje i trolejbuse da bi
uvozili naftu i benzin...
Na kraju, neophodno je rei da je veliki broj doza polio vakcine istovremeno kon
tam iniran fomi virusom i vakuolizirajuim agensom SV-40. U ranoj fazi pojavljivan
ja, citopatogeni efekat SV-40 virusa je veoma slian citopatogenom efektu SFV u kul
turam a tkiva bubrega majmuna. Vakuolizacija koja se uoava u citoplazmi elija infi
ciranih SV-40 virusom, tek se u kasnijim fazama bitno razlikuje od ,,fomi efekta
SFV. Pasairanjem uzoraka hranljive podloge sa kontrolnih kultura tkiva bubrega
majmuna na prim arne kulture tkiva bubrega majmuna i kunia, omoguava utvri
vanje izvora citopatogenih prom ena u inficiranim kulturam a tkiva. Za razliku od SFV,
SV-40 virus e svoja citopatogena svojstva ispoljiti samo u kulturam a tkiva bubrega
majmuna.
Patolog sa Nacionalnog instituta za kancer (NIK) dr Mikele Karbone, postavio je 1993.
godine prilino neobinu teoriju u vezi porekla mezotelioma, smrtonosnog kancera plua
koji pogaa mezotelijalne elije u oblozi grudi i plua.
Za mezoteliom se nije ni ulo pre 1950, ali incidenca oboljenja od tada stalno raste.
Iako se smatra retkom (odgovorna je za smrt 3.000 Amerikanaca godinje, odnosno pola
procenta svih sluajeva smrti od kancera u zemlji) bolest je izuzetno razorna. Najvei deo
pacijenata umire u roku od osamnaest meseci od trenutka postavljanja dijagnoze. Kao
uzronik mezotelioma, uvek se pominje izlaganje azbestu.
Postavka teorije dr Karbonea glasi: da li bi kancer mogao da bude izazvan i virusom 'majmunskim virusom poznatim kao siman virus 40 ili SV40 - koji je obimno kontaminirao
rane doze vakcine protiv poliomielitisa (deje paralize) ali za koji se pretpostavlja da je
bezopasan za Ijude?
Prodor u ratu protiv poliomielitisa desio se poetkom pedesetih godina prolog
veka, kada je Donas Salk iskoristio novo otkrie po kome bubrezi majmuna mogu da
se koriste za kultivaciju neogranienih koliina polio virusa, neophodnih za masovnu
proizvodnju vakcine. Godine 1955, dobijena je zvanina dozvola za proizvodnju vakcine
uSAD.
Samo dve nedelje kasnije, javili su se prvi problemi. Do uiju javnosti je stigla vest da
je jedna od kompanija koja proizvodi polio vakcine propustila da ubije polio virus pre nego
to je vakcina isporuena! U brojnim ispitivanjima na laboratorijskim ivotinjama otkriveno
je da se kod hraka, na primer, razvijaju tumori ubrizgavanjem meavine iz bubrega na
kojima je vakcina kultivisana. Virus je uskoro izolovan i nadenuto mu je ime SV 40, poto
je bio etrdeseti otkriveni simian virus (mada bi broj 40 vie odgovarao duini perioda
inkubacije). Naunici koji su doli do tih i slinih otkria proganjani su, gubili su posao i
laboratorije. Majmunska posla sa svih strana...
U poetku se mislilo da se problem sa SV 40 odnosi najvie na rtve polio vakcine dr
Sejbina koje su obimno koriene u Sovjetskom Savezu. Na nesreu, ubrzo se dolo do saz
nanja da je polio vakcina dr Salka mnogo opasnija jer je rastvor formaldehida u koncen
traciji 1:4.000 jedva inaktivisao polio virus. Zahvaljujui tome to je Salkova vakcina ubriz
gavana kroz kou, SV 40 je imao bolje izglede da inficira.
U javnosti su stalno ponavljana upozorenja o rizicima koji idu sa korienjem tkiva
majmuna. Majmuni su suvie skupi za gajenje u specifinima apatogenim kolonijama, a
korienje tkiva majmuna uhvaenih u divljini nosi visoku verovatnou kontaminacije slo
bodnim virusima. Najjednostavniji nain da se taj problem rei bila je primena diploidnih
elija umesto tkiva majmuna.
Uzbuna se rairila kroz naunu javnost saznanjem da je skoro svaka doza vakcine
kontaminirana. Savezne zdravstvene vlasti SAD su 1961. naredile proizvoaima
vakcine da izvre reetanje, tzv. skrining (screening) na virus i odstrane ga iz vakcine.
Plaei se stvaranja panike, otkrie SV 40 drali su pod kljuem i nikada nisu povuk
li postojee zalihe. U toku naredne dve godine, nepotrebno mu je izloeno jo dva mil
iona ljudi, to sve zajedno ini 98 miliona Amerikanaca u razdoblju od 1955. do 1963.
godine. Posle gomile brzih studija, zdravstvene vlasti su ipak odluile da virus ne
izaziva kancer kod ljudi.
Treba verovati da je i majmunski virus potovao odluku visokih medicinski zvanini
ka SAD...
Astro virusi
Prenose se esto u prvim nedeljama ivota. U uzrastu od jedne godine, zaraeno je ve
svako drugo dete. Inkubacija je kratka, traje od jednog do etiri dana. Prenose se fekalno
oralno i izbacuju posle jednog do etiri dana. Do desete godine ivota antitela se nalaze u
75 odsto dece.
Izazivaju: prolive (najvie kod dece), ali se infekcije javljaju i kod odraslih, najee
imunokompromitovanih pacijenata.
ostali entero virusi, nezavisno od simptoma izbacuju stolicom. Imaju velike epidemioloke
i klinike zajednike osobine sa koksaki virusima.
Izazivaju:
Tip virusa
EV-4
EV-6
EV-8
EV-9
EV-11
EV-16
EV-18
EV-19
EV-20
EV-21
EV-22 i EV-23
EV-25
Oboljenje
Aseptini meningitis sa gastrointestinalnim tegobama
(70% sluajeva)
Aseptini meningitis u dece i odraslih, nisu poznati
gastrointestinalni simptomi, a u nekim sluajevima uoeni su
slabost miia i makropapulozni osip (podsea na koksaki virus
kada izaziva pleurodiniju i karditis)
Respiratorne i intestinalne simptome
Aseptini meningitis, esto sa makropapuloznim osipom
Meningealne simptome, moguno sa groznicom, respiratornim ili
gastrointestinalnim simptomima i uveitisom
Bostonski egzantem (groznica, aseptini meningitis i
makropapulozni osip koji se ne pojavljuje dok se groznica ne zavri)
Gastroenteritis u dece, esto povezan sa osipom na koi
Dijareju kod novoroenadi, blaa respiratorna oboljenja
i dijareju kod dece
Groznicu, kijavicu i dijareju u dece, prehladu ili gastrointestinalne
tegobe kod odraslih
Meningitis kod dece
Respiratorna oboljenja kod dece
Osip kod novoroenadi, groznicu, faringitis i cervikalni adenitis
kod odraslih
Mumps virus
Virus se prenosi kapljicama pljuvake, sekretom iz nosa i urinom. Poto virus nije
posebno kontagiozan, kontakt izmeu inficirane i neinficirane osobe mora biti vrlo
blizak da bi dolo do prenoenja. Oko 20 posto odraslih nema antitela na virus zauki.
Period inkubacije traje izmeu 18 i 21 dan. Pacijenti su zarazni est dana pre poetka i
devet dana posle. Kod dijagnostike valja imati u vidu da se javlja ukrtena reakcija sa
virusima parainfluence.
Izaziva: Parotitis epidemica, moguno sa komplikacijama kao to su pankreatitis,
zapaljenje testisa (kod poslepubertetske infekcije), s tim to komplikacije mogu nas
tupiti i bez parotitisa, a u oko 30 posto sluajeva belei se subkliniki tok; m enin
goencefalitis, najee bez komplikacija, ali sa mogunim smrtnim ishodom (od dva do
etiri na 10.000 sluajeva); kod novoroenadi pneumoniju i meningitis, posebno ako
je majka seronegativna.
Influenca virusi
Poznata su tri tipa virusa influence (A, B i C). Virusi influence A i B odreuju se pose
dovanjem ribonukleoproteinskih antigena A ili B. Humani sojevi se oznaavaju na osnovu
obrasca koji daje informacije prema sledeem redosledu: (1) antigen A ili B; (2) geografska
oblast; (3) broj izolacije; (4) godina izolacije; (5) hemaglutininski antigen; (6) antigen neuraminidaze. Primer: A/Engleska/3/1975/H3N2.
Virus influence A (FLUA)
Do sada su poznata 3 HA podtipa (H1-H3) i 2 NA podtipa (N1 i N2). Preureivanje gena
esto je kod virusa FLUA i moe da izazove dramatine promene u antigenima. Svi sojevi
FLUA imaju periodinu radikalnu antigensku promenu (engl. antigenic shift) i sporije anti
gensko skretanje (engl. antigenic drift). Tada se HA i/ili NA gen zamenjuje novim podtipom.
Ljudi su na novi soj veoma slabo imuni, to za posledicu moe imati pandemiju. Virusi izolo
vani izmeu 1933. i 1957. bili su H lN l, godine 1957. zamenili su ih virusi H2N2. Njih su
1968. zamenili H3N2 i ti virusi krue do danas. Godine 1977. ponovo su se pojavili H1N1 i
nastavili da krue svetom. Trenutno se najvie govori o H5N1 virusu, poznatijeg pod
nazivom virus ptijeg gripa. Istina, neki ve najavljuju njegove nove mutacije...
Vakcine koje se danas daju sadre H lN l, H3N2 i komponentu virusa influence B.
Svake godine se jedna od ovih komponenata menja, kako bi se prilagodila antigenskom
skretanju. Virusi se prenose vazduhom ili neposrednim kontaktom.
Izazivaju: epidemijska i pojedinana respiratorna oboljenja.
Virus influence B (FLUB)
Ovaj virus nema preureivanje ili ukrtanje HA i NA antigena meu vrstama i nema
antigenske promene. Jedini prirodni domain je ovek.
Izaziva: pojedinana i epidemijska oboljenja disajnih puteva, obino blaa nego ona
koja izaziva FLUA.
Virus influence C (FLUC)
Nema neuraminidazu niti antigenske varijacije.
Izaziva: blage pojedinane infekcije disajnih puteva, obino kod dece.
Kalici virusi
Posebno vani u ovoj grupi jesu Norvvalk virusi. esto se u velikim koliinama izbacu
ju stolicom i prenose fekalno-oralno, hranom i vodom. Kalici virusi posebno su stabilni u
vodenoj okolini.
Izazivaju: sezonske samoograniavajue gastroenteritise blagog toka (simptomi traju
samo 12 do 24 sata posle inkubacije od 48 sati).
Koksaki virusi
Virusi koji se, bez obzira na simptome, izbacuju i prenose stolicom obolele osobe.
Podeljeni su na 29 serotipova: tip A (CAV) 1-22 i 24 (CAV-23 istovetan je sa ECHO virusom
9) i tip B (CBV) 1-6. Koksaki virusi se razmnoavaju elijama creva i disajnih puteva.
Prenose se fekalno-oralno i, slino polio virusima, vazduhom kapljino.
Izazivaju:
Tip koksaki virusa Oboljenje
CAV-7
Aseptini meningitis sa paralizom
CAV-9
Aseptini meningitis, ponekad sa egzantemom
CAV-10
Limfonodularni faringitis
CAV-16
Najei uzronik oboljenja aka, stopala i usta
(takoe i CAV-5, CAV-9, CAV-10, CBV-2 i CBV-5)
(engl. hand-foot-and-mouth disease)
CAV-21
Dijareja kod novoroenadi i obine prehlade
CAV-24
Hemoragijski konjunktivitis i konjunktivitis
CBV 1-6
Pleurodinija (epidemijska mijalgija), meningitis, respiratorna
oboljenja i posebno kardiopatija (zahvata
miokard/endokard/perikard, ili sve troje zajedno); pretpostavlje
na veza sa insulin-zavisnim dijabetesom tipa I (juvenalni dijabetes)
Oboljenje stopala, aka i usta, najee se javlja u leto i jesen i posebno pogaa decu
od jedne do pet godina. Inkubacija traje tri do est dana, pacijent se osea slabo dan pre
nego to u ustima izbiju crvene papule i vezikule koje prelaze u ulceracije, a na koi se jav
lja makropapulozna lezija koja brzo prelazi u vezikule na stopalima i akama i iri se na
ostale delove tela.
Koksaki virusi izazivaju jo: encefalitis, pareze, viestruke infekcije (CAV i CBV) kod
neimune dece, teku generalizovanu infekciju novoroenadi sa oteenjem srca (kar
diomiopatija), miia, mozga i pankreasa , CAV herpanginu, CBV zapaljenje testisa.
Korona virusi
Slino kao kod astro virusa, zaraavanje korona virusima poinje rano. Skoro svi
odrasli (vie od 90 posto) imaju antitela. Korona virusi prenose se i vazduhom i dodirom sa
povrinama.
Izazivaju: infekcije disajnih puteva i prolive; kod nedonoadi ak i nekrotizirajui
enterokolitis.
Morbilli virus
Visokokontagiozan virus. Izvor infekcije su najee kataralno obolela deca koja virus
prenose vazduhom.
Izaziva: tipinu sliku bolesti sa kaljem, kijavicom i konjunktivitisom (deset dana
posle infekcije); prodromalno stanje etiri-pet dana, praeno groznicom i osipom po
glavi, vratu, trupu i udovima. Oporavak je obino brz, ali bolest moe biti smrtonosna
za slabo uhranjenu decu. Osip zavisi od prisustva specifinog imunskog odgovora i
nema ga kod odreenih imunodeficijentnih pacijenata; mogune su respiratorne kom
plikacije (pseudolaringotraheobronhitis i bronhopneumonija) i zapaljenje srednjeg
uva usled sekundarne bakterijske infekcije, ree encefalitis, ali ako se javi ima teke
komplikacije sa visokom smrtnou i estim sekvelama. Veoma retko izaziva subak
tuni sklerozirajui panencefalitis (spora hronina virusna infekcija defektnim virusom
malih boginja).
Polio virusi
Infekcije polio virusom tipa 1-3 u Evropi se belee jo samo kao izuzetni sluajevi,
najvie kao sluajevi uvezeni iz treih zemalja. Slino kao kod velikih boginja, rauna se
da e za nekoliko godina ova bolest biti potpuno iskorenjena. Virusi se prenose fekalno
oralno. U ranoj fazi oboljenja mogu se preneti i pljuvakom i vazduhom, kapljinom infek
cijom. Spadaju u vrlo otporne viruse. Srazmerno su osetljivi samo na suenje: virus dobi
jen iz kulture elija ne postoji na suvoj povrini ve posle tri dana. Temperaturu od 60 ste
peni ne preivljava due od dva do tri minuta. Veoma je otporan u vodenoj sredini i na
dezinfekciona sredstva.
Rota virusi
Prenose se fekalno-oralno i spadaju u najee izazivae gastroenteritisa kod dece.
Prenoenje vazduhom (kapljinom infekcijom) iskljueno je kao sporedni put prenosa,
budui da se ovi virusi ne nalaze u respiratornom traktu. Oboljenja se javljaju i kod
odraslih, posebno starijih osoba. Od dijareje izazvane rotavirusima, svake godine u svetu
umre oko milion dece. Majinska antitela izgleda da mogu da obezbede odreenu zatitu
od oboljevanja te infekcija moe da proe i neupadljivo.
Izaziva: najee gastroenteritis u novoroenadi, ree kod starije dece i odraslih.
Dijareji kod novoroenadi najee prethode respiratorni simptomi. Infekcije u porodili
tima imaju blai tok, ali kod dece starije od est meseci infekcija moe da izazove teke
simptome.
Rubela (R ubella
)virus (RUBV)
Virusi hepatitisa
Virus hepatitisa A (HAV)
Prenosi se fekalno-oralno. Inkubacija traje od 14 do 40 dana. Visoka je prisutnost
u loim drutveno-ekonomskim uslovima. Tok bolesti po pravilu je bez komplikacija i
nema sklonost ka hroninom razvoju. Epidemije se najee nastaju usled prenoenja
hranom ili vodom.
Izaziva: hepatitis kratke inkubacije, bez progresivnog oboljenja jetre.
Virus hepatitisa B (HBV)
Prenosi se hranom, transfuzijom, vakcinacijom, tetovaom ili buenjem uiju nepravil
no sterilisanim priborom, polnim kontaktom (posebno homoseksualnim) i poroajem.
Vreme inkubacije od 40 do 160 dana. Oko 10 do 15 odsto sluajeva infekcije HBV dobija
hronian tok sa perzistentnou HB-antigena. Mali broj inficiranih dobija akutno otkazi
vanje jetre usled reakcije antigen-antitelo.
Izaziva: hepatitis duge inkubacije, moguan hronian razvoj sa rizikom od ciroze jetre
ili hepatocelularnog karcinoma.
Virus hepatitisa C (HCV)
Najei je uzronik posletransfuzionog hepatitisa. Naroito je prisutan u rizinim
grupama (narkomani, hemofiliari, pacijenti na dijaUzi, homoseksualci). Visoka
sklonost ka hroninom toku (oko 80 posto). Kod dijagnostike treba imati na umu da se
antitela na HCV posle akutne infekcije razvijaju veoma sporo (dva do tri meseca) i da
testovi u ranoj fazi hepatitisa C zato daju negativne rezultate. Sa druge strane, antitela
na HCV nisu dokaz za akutni ili hronini hepatitis C, poto mogu postojati i posle
izleenog hepatitisa C.
Izaziva: Hepatitis non-A non-B, sa subklinikim tokom u 75 odsto sluajeva, esto
hronian tok sa progresijom u cirozu jetre (od pet do 20 posto) pet godina posle poetka ili
hepatocelularni karcinom.
Virus hepatitisa D (HDV)
Oboljenje se javlja samo istovremeno sa akutnim hepatitisom B ili kod hroninih
nosilaca HB-antigena. Prenoenje zavisi od HBV. Javlja se preteno u rizinim grupama
(narkomani, pacijenti na dijalizi, homoseksualci) i ima sklonost ka tekim oblicima i
hroninosti. Kod dijagnostike treba znati da se HDV-antigen u elijama jetre i serumu
nalazi samo kratko na poetku infekcije. Zbog toga je mnogo vanije nalaenje antitela.
Posle inkubacije od tri do sedam nedelja izaziva umor, anoreksiju i muninu, praeno
uticom i drugim simptomima hepatitisa; 60 do 70 odsto pacijenata sa hroninom infekci
jom HDV dobija cirozu jetre, a kod oko 20 posto razvija se fulminantni hepatitis.
Virus hepatitisa E (HEV)
Javlja se epidemijski i endemino u Africi, Aziji i Junoj Americi. Prenosi se fekalnooralno, esto vodom za pie.
Izaziva: akutni epidemijski hepatitis, posebno kod mladih i sredovenih osoba, sa ful
minantnim tokom posebno kod trudnica, ali nije poznat hronian razvoj.
Virus hepatitisa F (HFV)
Izolovan kod pacijenata iz Francuske, pa je zato i dobio oznaku F.
Izaziva: pojedinani Hepatitis non-A non-B. Epidemije su se desile u Engleskoj, Italiji,
Francuskoj, SAD i Indiji.
Virus hepatitisa G (HGV)
Virus je rairen u celom svetu i perzistira u serum u pacijenata sa hepatitisom
najmanje sedam godina. Procene govore da je ovaj virus odgovoran za 0,3 posto
hepatitisa usled transfuzije.
Osim usled infekcije virusima hepatitisa, poznat je itav niz prateih hepatitisa kod
infekcija drugim virusima. Ovde se naroito ubrajaju infekcija EBV i CMV. Ova oboljenja
uvek treba da se ukljue u diferencijalnu dijagnozu.
latum) su iroki, ravni sifilistini kondilomi koji se javljaju na ivicama sluzokoe, posebno
genitalija i anusa.
Kondilomi (gr. kondiloma = zaobljena izraslina). U starijoj medicinskoj litera
turi, (uz sinonime, kao to su sycoses, fici, carnositases, verrucae i sl.) nazivom
kondiloma su se oznaavale razliite izrasline, najee smetene na genitalijama i
oko njih. Razlikuju se dve vrste kondiloma: 1) iljasti kondilomi, koji se oznaavaju
imenom condylomata acuminata (lat. acumen = iljak), koji nastaju infekcijom speci
finim virusom; 2) iroki kondilomi, condylomata lata (lat. latus = irok) nastaju pri
infekciji uzronikom sifilisa.
iljasti kondilomi (oznaavaju se imenom genitalnih i ekstragenitalnih vegetacija ili
papiloma) najee se razvijaju na sluzokoi mukih i enskih genitalija, ree na bliim i
daljim delovima koe ili sluzokoe (pupak, pazuh, oni kapak, usna upljina). Na samom
poetku, vrlo sitni svetloruiasti vorii brzim rastom prelaze u vitka i piramidalna
uzdignua, ija povrina zbog mnogobrojnih pliih i dubljih brazdica ima finozrnastu struk
turu. Obino su veliine glave ibice ili jagode, mada ih ima i znatno veih, koji dostiu
veliinu jabuke, ake ili deje glave. Ispod povrine iljastih kondiloma se nalazi veliki broj
petlji, u kojima se nalaze brojni proireni krvni sudovi za njihovu prehranu. Mehanikim
pritiskom ili ribanjem, esto i spontano pri nedovoljnoj higijeni, lome se pojedini krhki
delovi kondiloma, pa dolazi do njihovog krvarenja i raspadanja sa posledinom upalom
limfnih sudova i regionalnih limfnih vorova.
Kod nakupljanja kondiloma u prepucijalnoj kesi, uz svrab i bolove, moe doi do
fimoze. Daljim rastom kondilomi u suenoj prepucijalnoj kesi postepeno probijaju kou
prepucijuma, a stvoreni sitniji otvori se postepeno proiruju i srastaju zajedno, stvarajui
vei otvor, kroz koji ispada itav sadraj prepucijalne kese: glavi sa kondilomima i naku
pljenim sekretom (balanokela). Tako razvijeni iljasti kondilomi, koji su probili sluzokou
i kou prepucijalne kese mogu podseati na rak koe, a oznaavaju se imenom kondiloma
tipa Buke-Leventajn (Buschke-Lowenstein). Radi se samo o prividnoj slinosti sa rakom
koe, koji se nikako ne moe razviti od iljastih kondiloma.
Analni kondilomi se javljaju na koi perianalne regije i analnog kanala. Podseaju na
bradavice, a bujaju na vlanoj maceriranoj podlozi, naroito u prisustvu purulentnog sekre
ta. Ovi izrasline nisu tumorske prirode. Potrebno je razlikovati ih od kondiloma lata, koji
su luetine etiologije i kod kojih se dijagnoza postavlja na osnovu serolokog testa i nalaza
treponeme palide mikroskopskim pregledom u tamnom polju.
U pogledu histoloke grae, iljasti kondilomi su, posebno u poetnom stadijumu,
slini obinim bradavicama. Meutim, kod kondiloma, oronali sloj je slabije razvijen. Da
su iljasti kondilomi zarazni, dokazano je tek u XX veku. To to mnogo puta nisu uspeli
prenosi na kou i sluzokou, govori o znaaju pojedinih pomonih faktora, za koje se mis
lilo da su glavni inilac za pojavu kondiloma. Meu pomone, dispozicione, faktore spada
ju najraznovrsniji mehaniki i hemijski nadraaji zbog fiziolokih i patolokih sekreta koji
daju obilnu vlanost tkivu. Zbog toga se najee nalaze kod raznovrsnih nespecifinih
katara, tripera, balanitisa, mekanih ankira, u graviditetu i sl. Odstranjivanjem dispozi
cionih faktora, ponekad spontano nestaju i kondilomi.
Uzronik iljastih kondiloma, esto ali ne uvek, isti je kao i uzronik obinih bradavica i
pripada grupi humanih papiloma virusa. Zbog toga je i razumljivo zato se prenosom filtrira
nog materijala iz iljastih kondiloma u kou, ponekad, na mestu inokulacije javljaju bradavice.
beznaajno malo i jo uvek nemono. Zbog toga leenje konkretnih bolesti i konkretnih
ljudi, uz iskljuivo oslanjanje na intelektualne spekulacije, nee doneti eljenu dobrobit.
to se tie zvaninomedicinskih dijagnostikih metoda, nude se razliite opcije.
Latentne forme HPV-asociranih bolesti nije mogue otkriti konvencionalnim pomonim
metodama, ve su neophodna molekularno-bioloka ispitivanja. Te forme ine istovetne
promene, kao u grupi HPV-infekcija, predstavljene prisustvom virusa u eliji, koji se nalaze
u "stanju mirovanja", ne izazivajui nikakve pato-morfoloke efekte. Razlika je samo u
tipovima virusa koji su u pitanju. Da li oni koji izazivaju benigne HPV-infekcije, ili oni koji
su asocirani sa malignim lezijama. Molekularno-biolokim metodama je mogue otkriti
njihovo prisustvo, kao i diferenciranje pojedinih tipova.
Dijagnostika HPV-infekcija i HPV-asociranih bolesti e zavisiti od stadijuma u kome se
bolest nalazi.
Klinike forme ovih oboljenja su tano definisane, sa poznatom morfologijom i simp
tomatologijom. Otkrivaju se ve klinikim pregledom, a verifikuju histo-patolokom anali
zom uzorka tkiva.
Subklinike forme bolesti se mogu samo donekle otkriti pomou konvencionalnih
pomonih dijagnostikih metoda: citologije, kolposkopije i histo-patologije. Morfoloke
promene koje se sreu u epitelu, kod ovih stadijuma bolesti daju mogunost citodijagnos
tikog ili kolposkopskog prepoznavanja i histopatoloke verifikacije, ali samo u
ogranienom procentu sluajeva. Citoloki je sa tzv. klasinim znacima HPV-infekcije,
koilocitozom i diskariozom, mogue je otkriti samo oko 15% HPV DNK-pozitivnih citolok
ih razmaza. Znatno bolji rezultati se mogu postii uz pomo tzv. "neklasinih" ciotlokih
kriterijuma za HPV infekciju.
Za otkrivanje HPV-infekcije kolposkopiji se u odnosu na citodijagnostiku daje pred
nost. Pri kolposkopskom posmatranju se HPV-infekcija prezentuje slikama mozaika, punk
tirunga i belo obojenih zona nakon premazivanja 5% rastvorom siretne kiseline, a nekad
i sa karakterisitnim iljatim izratajima. Kolposkopsko razlikovanje subklinike HPVinfekcije i HPV-asocirane bolesti je vrlo teko. ak ni histoloki nalaz tu nije od velike
pomoi, jer subklinike HPV-infekcije esto daju tkivne promene vrlo niskog stepena. Sen
zitivnost morfolokih promena (citologija i histopatologija zajedno) za otkrivanje HPVinfekcije je oko 62,5%.
Seroloke, tip-specifine metode za otkrivanje HPV-infekcije za sad ne postoje. U
poslednje vreme se pokuava sa otkrivanjem antitela na E6 i E7 sekvence virusnog geno
ma. Takoe nije mogue dokazati perzistiranje celog virusnog partikula elektronskim
mikroskopom, s obzirom da se u eliji nalazi samo virusna DNK.
Latentne forme bolesti se mogu otkriti samo molekularno-biolokim postupcima.
Njima se otkriva virusna DNK u eliji domaina, a na osnovu rasporeda DNK-sekvenci
mogu se identifikovati pojedini tipovi virusa. Na taj nain se utvruje prisustvo HPV i kod
subklinikih i klinikih formi bolesti.
Postoji vie molekularno-biolokih postupaka kojima se moe dokazati prisustvo
virusne DNK u genomu elije domaina i odrediti tip virusa. Tu spadaju Dot-blot DNK-hib
ridizacija, Southern-blot DNK-hibridizacija, FISH, PCR, in situ DNK-hibridizacija, DNKhibridizacija sa gotovim kitovima i druge,koje se ree koriste. Sve su to vrlo sloeni pos
tupci, a u osnovi im se nalazi detekcija virusne DNK pomou radioaktivno ili na drugi nain
markiranih DNK-sondi, za svaki virusni tip.
Delovanje:
Biljni preparat, ija su osnovna lekovita svojstva sadrana u Todoxinovom final
izatoru, ispoljava antivirusno, antitum orsko i imunom odulatorno delovanje. U
vodeim svetskim zdravstvenim institucijama (kao to je NCI - Nacionalni institut za
kancer SAD-a), dokazano je da Todoxinov finalizator, za razliku od virucidnih sup
stanci, pojaava otpornost elija na infekcije virusom, a da pritom ne oteuje same
elije. Ispitivanja su pokazala da preparat deluje podsticajno na proces granulacije i
ubrzava epitelizaciju.
Aktivni principi iz ekstrakata lekovitih biljaka sadre tanine, sluzi, etarska ulja i druge
fizioloke aktivne materije koje iskazuju i znaajna antiseptike, antiflogistika, fungicidna
i adstringentna svojstva. Todoxinove vaginalete predstavljaju kvalitetnu dopunu odravanju
intimne higijene. Osim toga, utvreno je i njihovo dejstvo na ublaavanje postmenopauzal
nih simptoma, poboljanju mikrocirkulacije, kao i antioksidativno delovanje (uklanjanje
slobodnih radikala).
Indikadje:
Infekcije rodnice i grlia materice uzrokovane humanim papiloma virusima (HPV),
posebno tipovima 16 i 18;
- infekcije rodnice i okolne koe uzrokovane herpes simpleks virusom;
- ranice i iritacije razliite etiologije na sluzokoi genitalija kod ena;
- tumorske promene na enskim genitalnim organima.
Nain prhnene i doziranje:
Sa primenom Todoxinovih vaginaleta bi trebalo poeti zadnjeg dana menstruacije.
Posle higijene intimnih delova tela, jedna vaginaleta se umee duboko u rodnicu svako vee
pred spavanje, posle ega se obavezno temeljno operu ruke. Leenje traje najmanje dva
meseca (dva terapijska ciklusa po 21 dan sa pauzom u toku menstruacije), a po potrebi i
due, tj. do regresije lokalnog nalaza (povlaenja simptoma). Za vreme terapije, ukoliko se
partner pridrava terapije Todoxinovom kremom, polni odnosi se ne moraju izbegavati, ali
se mora imati u vidu da ni prezervativ nije pouzdana zatita od infekcije HPV-om!
Ukoliko se pacijentkinja odlui za operativni zahtev (preporuljivo je da to budu
hirurki zahvati radiotalasima ili laserom), trebalo bi da proe jedan ciklus (21 dan) ter
apije Todoxinovim vaginaletama. Ako pacijentkinja nema na raspolaganju 21 dan pre
operativnog zahvata, moe se sprovesti skraena terapija. Ona se sprovodi nekoliko
dana, koliko pacijentkinja ima na raspolaganju, tako to se na obine tampone nanese
tanak sloj Todoxinove kreme, a potom se tamponi aplikuju u rodnicu svako vee, poto
se obavi intimna higijena, pre spavanja. Posle aplikovanja tampona, neophodno je dobro
oprati ruke.
Odmah posle intervencije, isti dan, treba poeti sa primenom Todoxinovih vaginaleta,
u trajanju od 21 dan. Ovakvom primenom se spreava mogunost reinfekcije koja moe da
nastane usled rasprivanja virusa, ukoliko se izrasline sa genitalija odstrane u nedovoljno
dubokom sloju.
Uputstvo za raspakivanje vaginaleta iz ambalae:
Plastini poklopac sa pakovanja je neophodno podii, pa zatim kutiju okrenuti naopako.
Ispupenja na gornjem delu pakovanja treba podii i odstraniti, a vaginaletu odozdo pogu
rati plastinim ili drvenim tapiem i izvaditi njen sadraj iz plastinog pakovanja.
uvanje:
Todoxinove vaginalete se uvaju na tamnom i suvom mestu, moe i u friideru, na
temperaturi od 2 - 8C.
Kontraindikadje i mogue pratee pojave:
- Trudnice i dojilje bi trebalo da, ipak, saekaju kraj trudnoe i perioda dojenja dete
ta, pa da ponu sa primenom Todoxinovih vaginaleta;
- tokom terapije se moe pojaviti obilniji vaginalni sekret;
- mogua je lokalna iritacija (prolazni svrab i crvenilo).
Todoxinova krema:
Sastav:
- Uljani ekstrakt lekovitih biljaka:
- borove iglice (Pinus silvestris)
- breze (Betula alba)
- divljeg kestena (Aesculus hippocastanum)
- oraha (Juglans regia)
- nevena (Calendula officinalis)
- liofilizirani ekstrakt ljuske divljeg groa
Todoxinov finalizator.
Delovanje:
Todoxinova krema u svom sastavu kombinuje blagotvorno delovanje biljnih sastojaka
i aktivne lekovite principe Todoxinovog finalizatora. Zahvaljujui jedinstvu velikog broja
komponenata, krema pokazuje snano antivirusno, antiinflamatorno, fungicidno i bakteri
cidno lokalno delovanje. Osim toga, dokazan je njen uticaj na regeneraciju koe i slu
zokoe, ubrzavanje epitelizacije i podsticanje mikrocirkulacije.
Indikadje:
Infekcije humanim papiloma virusima koji izazivaju pojavu kondiloma na spo
ljanjosti sluzokoe genitalnih organa kod ena i mukaraca;
HPV-infekcije koje se ispoljavaju u perianalnoj regiji kod ena i mukaraca;
- Infekcije sluzokoe genitalnih organa kod ena i mukaraca uzrokovane herpes
simpleks virusom;
Mikoplazme
Patogene mikoplazme se nalaze u krvi ili drugim uzorcima uzetim od pacijenata
sa razliitim klinikim stanjima, ukljuujui respiratorne infekcije, infekcije usne
duplje, genitalne i druge infekcije, autoimuna, zapaljenska i imunosupresivna obo
ljenja i sindrome um ora nepoznatog porekla. Ti mali bakterijski mikroorganizmi jesu
mogui izazivai, kofaktori ili oportunistike infekcije kod tih i drugih oboljenja.
Dokazi za njihovu povezanost sa razliitim klinikim stanjima ili moguu ulogu u
njima, izvode se iz znatno poviene incidence ili stepena infekcije kod simptomatskih
pacijenata u odnosu na nesimptomatsku (kontrolnu) grupu, kao i njihove postepene
supresije odgovarajuim antibioticima koja ishodi postepenim oporavkom pacijenta
od klinikih znakova i simptoma.
Genomi mikoplazmi
Genomi veine vrsta mikoplazmi kodiraju oko 600 proteina. Na primer, genomi M.
genitalium i M. pneumoniae sadre 470 i 677 genskih sekvenci koje kodiraju proteine,
za razliku od 1.703 proteinska gena kod bakterija Haemophilus influenzae i oko 4.000
gena kod E. coli. Genomi M. genitalium i M. pneumoniae izgubili su gene koji kodiraju
produkte ukljuene u odreene biosintetske procese, kao to su geni za sintezu amino i
masnih kiselina i vitamina. Poto su mikoplazme bakterije bez elijskog zida, bitno je
umanjen broj genskih informacija potrebnih za biosintezu elijskog zida. Iako miko
plazme imaju minimalan skup gena ukljuenih u metabolizam energije i biosintezu, one
i dalje imaju sutinski vane gene za replikaciju, transkripciju i translaciju DNK te mini
malan broj gena rRNK i tRNK.
Svedenost genoma mikoplazmi jeste objanjenje za njihovu potrebu za hranljivim
molekulima domaina. Znaajan broj gena mikoplazmi izgleda da kodira proteine namen
jene elijskoj adheziji i organelama za kaenje, kao i razliitim antigenima povrine mem
brane potrebne za odravanje parazitizma i zaobilaenje imunskog i neimunskog nad
zornog sistema domaina.
Razliite vrste mikoplazmi razliito ispoljavaju strukturno raznorodne povrinske anti
gene elije. Varijacije u genima koji kodiraju molekule prianjanja za povrinu elije otkri
vaju razliite obrasce mutacija koji mogu da stvaraju promene u veliini molekula povrine
Kliniko ispitivanje
Donedavno je jedan od najveih problema u otkrivanju infekcija mikoplazmama pred
stavljalo to to su raspoloive tehnike, seroloki postupci i kultivacija, bile nedovoljno sen
zitivne za otkrivanje unutarelijskih infekcija. Zbog teke kultivacije razliitih vrsta miko
plazmi tehnike kultivacije mikoplazmi, koje moraju biti visokospecifine za otkrivanje
nekih infekcija mikoplazama, su srazmerno nesenzitivne. Pored toga, konvencionalno
seroloko otkrivanje infekcija mikoplazmama prilino je teko zbog izostanka humoralnog
imunskog odgovora kod najveeg broja pacijenata. Ni metode detekcije koje koriste antitela
na antigene mikoplazmi nisu najpouzdanije, jer su mikoplazme sposobne da se sakriju u
elijama. Ovo moe da ishoduje srazmerno ,,normalnim titrovima antitela (u granicama
referentnih vrednosti) ak i u toku aktivne infekcije mikoplazmama.
U cilju najpouzdanijeg klinikog testiranja infekcija mikoplazmama koriste se cela krv,
leukociti ili biopsija tkiva i PCR metode. ak i uz ovakav pristup neophodno je da se osigu
ra visoka senzitivnost metode da bi se otkrile i unutarelijske vrste mikoplazmi.
Pored PCR-a, tehnika ispitivanja koja se koristi za unutarelijske infekcije jeste praen
je nukleoproteinskih gena (nucleoprotein gene tracking). Ovaj pristup otkriva gene miko
plazmi neposredno u nukleoproteinskim kompleksima izolovanim neposredno iz elijskih
nuklearnih frakcija. Iako visokospecifian, ova metoda nije osetljiv kao PCR.
trolne grupe). Poto se o umeanosti mikoplazmi u patogenezu hroninih oboljenja zna malo,
ostaje nejasno da li ovi nalazi ukazuju na to da su neke vrste mikoplazmi izazivai, kofaktori
ili oportunistike infekcije (superinfekcije) kod pacijenata sa poremeajima imuniteta. Poto
se mikoplazme mogu nai na mestima na povrini tela, kao to su normalna flora u genital
no-urinarnom traktu, usnoj duplji i crevima, smatra se da su nepatogene. Osobina koja raz
likuje patogene infekcije od nepatogenih moe biti penetracija pojedinih vrsta mikoplazmi u
krv, a naroito u elije razliitih tkiva. Ovim se moe objasniti nalaenje patogenih vrsta
mikoplazmi u genitalno-urinarnom traktu, usnoj duplji, crevima i krvi malog dela asimpto
matskih osoba. Ako mikoplazme ne prodru u tkiva i elije, nije verovatno da e ispoljiti svoje
patogeno delovanje, mada kod nekih osoba prisustvo mikoplazme nije povezano ni sa jednim
klinikim stanjem. U takvim sluajevima nije jasno da li je to povrinska infekcija, rana nes
imptomatska faza, faza mirovanja procesa bolesti ili propratna pojava.
Perzistentnost infekcija mikoplazmama ima mnogo slinosti sa perzistentnou koje
ispoljavaju hlamidije. Odreene vrstama hlamidije mogu da izazovu infekcije koje miruju
ili ne napreduju uvek ka replikaciji ili citolizi elija domaina. Za razliku od veina vrsta
hlamidije, o ijim se fazama mirovanja ili kriptinoj unutarelijskoj fazi njihovih ivotnih
ciklusa zna prilino, o mehanizmima perzistiranja infekcija mikoplazmama se zna -malo.
Ove bakterije (bar njihovi patogeni sojevi) smatraju se obligatornim unutarelijskim paraz
itima, budui da zavise od intermedijarnih metabolita elije domaina i biosintetskih
prekursora. Smatra se da za vreme svog unutarelijskog perzistiranja mikoplazme izaziva
ju najvei deo svojih patogenih efekata.
S druge strane, kada unutarelijski patogeni, kao to su odreene vrste mikoplazmi,
napuste elije bez izazivanja citolize, mogu sa sobom da ponesu povrinske antigene eli
je domaina i izazovu domainov autoimuni odgovor protiv inficiranog tkiva.
Respiratorna oboljenja
Zna se da su razliita respiratorna oboljenja, kao to su hronina astma, zapaljenja dis
ajnih puteva, hronina pneumonija i druga respiratorna oboljenja, povezana sa infekcijama
mikoplazmama. Na primer, M. pneumoniae uobiajeni je uzronik infekcija gornjih dis
ajnih puteva. Najnoviji dokazi pokazali su da su odreene mikoplazme, kao to je M. fer
mentans (nepoznati soj), neobino invazivne i da su naene unutar elija epitela respira
tornih puteva.
Iako su infekcije mikoplazmama esto povezane sa hroninom astmom, tana
uloga mikoplazmi u patogenezi astme ostaje nejasna. Odreene vrste mikoplazmi
umeane su u infekcije respiratornog trakta povezane sa zapaljenjima vazdunih pute
va, izazivanjem bronhijalne hiperreaktivnosti (BHR) i napadima astme. Najmanje to
infekcije M. pneumoniae mogu da izazovu jeste pogoranje stanja astmatiara, iji su
napadi povezani sa znaajnim i specifinim odgovorima IgA i IgE. Specifina antitela
ovih podklasa na antigene proteina M. pneumoniae naeni su kod najveeg dela paci
jenata sa infekcijama M. pneumoniae. Mikoplazme su samo jedan od mnogobrojnih
agensa koji mogu da budu okida za BHR, a drugi infektivni ili hemijski agensi mogu
doprineti sloenom procesu bolesti.
Slino odreenim vrstama hlamidije, pulmonalni makrofagi izgleda da nisu sposobni
da ubiju patogene vrste mikoplazmi.
Urogenitalna oboljenja
Vrste mikoplazmi koje se uobiajeno nalaze kod urogenitalnih infekcija su M.
hominis, otkrivana kod vie od deset posto ena koje su bile na ginekolokim pregledi
ma i M. genitalium, povezana sa akutnim i nespecifinim negonokoknim uretritisom
(NGU) kod mukaraca, ali ne i asimptomatskih osoba iz kontrolne grupe. Mikoplazme su,
dakle, uobiajeni uzronici genitalnih infekcija kod ena. M. hominis i U. urealyticum
umeani su u irok opseg urogenitalnih oboljenja kao to su pelvina inflamatorna
bolest, neplodnost, negonokokni uretritis i druge genitalne infekcije, pijelonefritis,
Rajterov (Reiter) sindrom i peritonitis.
Pojavljivanje raznih vrsta bakterija kod bakterijske vaginoze moe biti rezultat
patofiziolokih promena vaginalnog ekosistema. Izgleda da mikoplazme igraju vanu
ulogu u ovom procesu. Poznato je da mikoplazme imaju vezu i sa trudnoom. Na primer,
U. urealyticum naen je kod vie od deset posto pacijenata koji su imali problema sa
neplodnou.
Imunosupresivna oboljenja
Neke vrste mikoplazmi - M. fermentans, M. penetrans i M. pirum - umeane su kao
infektivni kofaktori u HIV/AIDS. Koristei srazmerno nesenzitivne tehnike, sve tri miko
plazme otkrivene su kod 20 posto pacijenata inficiranih HlV-om. Seroloke studije
ukazale su da je prisustvo M. penetrans takoe povezano sa infekcijom HlV-om. Osim
toga, incidenca sistemskih infekcija mikoplazmama kod pacijenata sa HIV/AIDS-om
moe biti mnogo via nego to se prvobitno mislilo. Najvei deo analiza izveden je pri
menom srazmerno nespecifinih tehnika, kao to su seroloke analize. Patogene vrste
mikoplazmi mogu da utiu na patogenezu HlV-a specifinom i neposrednom aktivacijom
ili supresijom imunskog sistema, proizvodnjom superantigena sa potonjim promenama
u imunskim odgovorima ili doprinosom oksidativnom stresu uoenom kod HlV-pozi
tivnih pacijenata. Dakle, razvoj AIDS-a moe da povea podlonost pacijenata inficiranih
HlV-om koinfekciji razliitim vrstama mikoplazmi kao to je npr. M. fermentans. Ova
vrsta sposobna je da vee gpl20, protein omotaa HlV-a, omoguavajui tako prianjanje
viriona HlV-a za povrinu mikoplazme. Posle toga HIV moe biti prenet neposredno do
elijskih receptora CD4. Nakon vezivanja za ciljane elije, mikoplazme mogu da stim
uliu aktivaciju elije domaina uz pomo IL-1 i TNF-a, poznatih efektora reprodukcije
virusa. Osim toga, oligosaharidi glikokaliksa mikoplazme mogu da zatite vezane virione
HIV-1 od domainovog imunskog odgovora.
Antigenske slinosti izmeu komponenata povrine mikoplazmi i HIV-1, uzrok su
nagaanja da koriste sline mehanizme za ulazak u eliju. Na primer, gpl20 (glikoprotein
omotaa HIV-1) i proteini adhezije M. genitalium, imaju homologne sekvence i znaajnu
slinost sa mestom za vezivanje CD4 na proteinima klase II MHC. Interakcije mikroorga
nizama sa MHC-povezanim antigenima na elijama domainima, moe pridoneti velikom
broju mogunih ishoda, ukljuujui disfunkciju T-elija, smanjenje broja T-elija, promenu
T-elija, proliferaciju V-elija, hiperglobulinemiju i antigensku elijsku disfunkciju. Zan
imljivo je da je sve ovo uoeno tokom razvoja HIV/AIDS.
Reumatske bolesti
Iako izazivaki inioci reumatskih oboljenja nisu poznati, reumatoidni artritis (RA) i
druga reumatska oboljenja mogu, bar delimino, imati vezu sa infektivnim agensima. Uz
to, napredovanje reumatskih oboljenja moe takoe biti povezano sa infektivnim procesi
ma. Znaajne klinike i patoloke slinosti izmeu odreenih infektivnih oboljenja kod
nekih ivotinjskih vrsta i nekih reumatskih oboljenja ljudi, poput RA, podstakle su istrai
vanje mikrobske etiologije tih sindroma. Pretpostavlja se da je dug spisak mikroorganiza
ma, ukljuujui aerobne i anaerobne crevne bakterije, nekoliko virusa i vrsta mikoplazmi,
vaan za ova oboljenja. Nedavno je, uz pomo PCR, vie vrsta mikoplazmi naeno u oko
polovini uzoraka krvi pacijenata sa RA. Sve viestruke infekcije bile su kombinacije M. fer
mentans i drugih vrsta.
Zna se da pojedine vrste mikoplazmi imaju sposobnost da indukuju imunodisfunkci
ju i autoimune reakcije koje mogu biti povezane sa razvojem RA. U ivotinjskim modelima
RA naeno je da superantigeni povezani sa M. arthritidis kompromituju T-elije i mogu da
pokrenu i pogoraju autoimuni artritis. Dalje, M. arthritidis moe da otputa supstance, kao
to su radikali kiseonika i hemotaktike i agregativne supstance, sposobne da deluju na
polimorfonuklearne granulocite. Izolovane membrane M. arthritidis su, takoe, imale tok
sino dejstvo kada su ubrizgane u razliite ivotinje.
Kardio-vaskulama oboljenja
Infekcije srca mikoplazmama otkrivane su kod pacijenata sa razliitim tipovima kardi
tisa. Najea veza bila je sa infekcijom M. pneumoniae. Endokarditis i miokarditis povezan
sa infekcijom M. pneumoniae po svemu sudei je vaan uzrok smrti kod infekcija kod
infekcija izazvanih ovom vrstom mikoplazmi. Neposredna bakterijska invazija M. pneumo
niae u tkivo perikarda verovatniji je uzrok perikarditisa nego autoimuni fenomeni. Infekci
je virusima i bakterijama (Mycoplasma, Chlamydia i Mycobacterium tuberculosis) izgleda
da su uobiajeni uzrok miokarditisa i/ili perikarditisa i, ini se, specijalisti za infektivne
bolesti tek poinju da uvaavaju ovo.
Kod savremenog oveka su infarkt srca i modani udar na prvom mestu spiska
uzronika smrti. Glavnim izazivaem ovih oboljenja smatra se zakreenje arterija. Bele
svetlucave naslage od kalcijuma i masnoe, stvaraju po ivot opasne plakove u krvnim
sudovima. Proticanje krvi se usporava ili moe potpuno da stane za samo nekoliko
sekundi.
Ve dugo se veruje da su inioci rizika, za razvoj pomenutih naslaga u krvnim sudovi
ma, sasvim dobro poznati. Za nastanak oboljenja okrivljivan je nain ivljenja pacijenata.
Kao glavni inioci se navode: puenje, povien krvni pritisak, dijabetes, metabolizam mas
noa, prekomerna telesna teina, nedovoljno kretanje.
Sva ova objanjenja poinju sada ,,da se klimaju, jer, po svemu sudei, iza svega se
krije jo neto. U naelu, za zakreenje arterija mora da postoji jo neki uzrok. Ima indici
ja da je re o - infekciji. Jer, polovina svih sluajeva sranih bolesti ne moe se objasniti do
sada poznatim iniocima rizika kao to su puenje i slino. Pacijenti sa infarktom srca imaju
u krvi izuzetno visoku koliinu antitela na odreene patogene.
Autoimuna oboljenja
Autoimuna oboljenja (reumatoidni artritis, multipla skleroza, amiotrofina lateralna
skleroza, inflamatorne bolesti creva, sklerodermija i druga) jesu sloene bolesti nepoznatog
porekla koje zahvataju vie organa. Iako se tano ne zna ta izaziva autoimuna oboljenja,
sve je vie dokaza da kod mnogih pacijenata hronine infekcije igraju vanu ulogu, zajed
no sa genskom predispozicijom i disfunkcijom imunskog sistema.
Kako infekcije mogu biti vane za autoimuna oboljenja? Mogu biti umeane tako to
pomau da se izazove bolest, mogu uticati na pacijente kao kofaktori oboljenja (ne izaziva
ju bolest same, ali su vaan inilac u procesu oboljevanja) ili kao oportunistike infekcije
koje poveavaju morbiditet pacijenta i komplikacije povezane sa boleu.
Infekcije su naene kod razliitih autoimunih oboljenja, posebno kod reumatskih
oboljenja poput reumatoidnog artritisa, sklerodermije i drugih reumatskih poremeaja.
Sakupljen je veliki broj dokaza da su hronine bakterijske i virusne infekcije uobiajeno
povezane sa reumatskim oboljenjima i da pacijenti odgovaraju na terapiju protivbakteri
jskim i protivvirusnim sredstvima, kao i preparatima za podizanje imuniteta. Pacijenti se
posle decenija neodgovarajuih dijagnoza i leenja oporavljaju sporo, ali nema drugog
reenja do da se ublae simptomi i napadnu, po svemu sudei - pravi izazivai.
Hronine infekcije su naene kod mnogih neurolokih oboljenja: multiple skleroze,
amiotrofine lateralne skleroze, sistemskog lupusa i drugih.
Najvei deo pacijenata sa ovim bolestima ima infekcije mikoplazmama ili virusima sa,
delimino, sloenim znacima i simptomima. Sistemske hronine infekcije (izazvane bak
terijama Mycoplasma, Chlamydia, Borrelia, Brucella te virusima kao to su CMV, HHV-6 i
HEV) mogu da izazovu disfunkciju imunskog odgovora i, u krajnjem ishodu, poremeaje
sline autoimunim. Mikroorganizmi kao to su mikoplazme mogu doslovno da uu u svako
tkivo oveka, da kompromituju imunski sistem i omogue oportunistike infekcije drugim
bakterijama, virusima i gljivicama.
Kada mikoplazme izau iz odreenih elija (pored ostalih koje mogu biti
zaraene i sinovijalnih i nervnih), mogu da podstaknu autoimuni odgovor razliitim
mehanizmima. Jedan od njih je da, kada odreeni mikroorganizmi izau iz elije koju
su zauzeli, na svojoj povrini ponesu deo membrane elije domaina. Ovo moe inici
rati imunski sistem da odgovori na domae antigene koji se sada nalaze na stranom
mikroorganizmu.
S druge strane, neki mikroorganizmi imaju na povrini antigene koji oponaaju anti
gene povrine elije domaina i kao takvi mogu da podstaknu autoimune odgovore.
Ve smo ukazali da postoji mogunost veze izmeu infekcija mikoplazmama i
reumatoidnog artritisa, budui da je utvrena visoka uestalost viestrukih infekcija
mikoplazama kod tih pacijenata. Skoro polovina autoimunih oboljenja - inflamatorne
bolesti creva, Sjergenova (Sjorgen), Haimotoova (Hashimoto), Grejvova (Grave) i
Rajterova (Reiter) bolest - povezana je sa infekcijama mikoplazmama, hlamidijama i
drugim patogenima.
Hronian umor
Hronini umor postoji kod oko 20 posto pacijenata koji trae lekarsku pomo i smatra
se nespecifinim znakom povezanim sa mnogim poznatim medicinskim stanjima.
Pacijenti sa sindromom hroninog umora (SHU), mijalgijskim encefalomijelitisom
(ME) i sindromom fibromijalgije (SFM) pate od sloenih znakova i simptoma koji se
preklapaju. SHU se prvenstveno odlikuje perzistirajuim ili povratnim umorom, bez
prethodne istorije simptoma, koji ne prestaje posle odmora. Kod tih pacijenata nema
drugih klinikih stanja, znakova koji bi ukazivali na malignitet ili autoimuna oboljenja.
S druge strane, pacijenti sa SFM imaju opti bol u miiima, slabost i mlitavost kao
prvenstvene tegobe, ali imaju i najvei deo uobiajenih znakova i simptoma SHU, ako
ne i sve njih.
Najmanje 40 dana uzimati po jedan decilitar dobijene tenosti svakog jutra - na prazan
eludac. Da bi medikament efikasno delovao, neophodno ga je pripremati u etiri navrata
s obzirom na to da se koliina jedne flae, pravilnim uzimanjem, potroi za deset dana.
Vitamini i mikroelementi se mogu dobiti iz peninih klica:
U dve tegle od po jedan litar sipati tri do pet kaika oprane penice. U prvu teglu nasu
ti vodu i drati je 24 sata na toplom mestu. Nakon toga, vodu iz nje prosuti, teglu ponovo
zatvoriti i ostaviti da odstoji. Istovremeno, naliti penicu u drugoj tegli i ostaviti da odstoji
24 sata. Posle toga prosuti vodu iz druge tegle, poklopiti je i odloiti. Do tada je penica u
prvoj tegli ve proklijala i postala spremna za upotrebu. Valja je samo prethodno oprati
prokuvanom i ohlaenom vodom.
Koristei naizmenino dve tegle na opisani nain, svakog dana moe biti spremna por
cija proklijale penice za upotrebu, a sa njom i neophodne materije.
Za ublaavanje tegoba digestivnog trakta i uklanjanje teko izleivih crevnih patogenih
parazita (poput eerihije koli), treba pripremati preparat sa celerom i limunom:
Dobro oprati i isitniti 400 gr lista celera i dodati mu dva limuna sa korom, oprana u
mlakoj vodi a potom iseckana. Sve zajedno preliti jednom litrom vrele vode, poklopiti i
ostaviti da odstoji 24 sata.
Zatim, procediti i piti tri puta dnevno pre jela po jednu kafenu oljicu.
Uzima se 42 dana, uz obavezan doruak od iskljuivo zobenih pahuljica kuvanih
najvie pet minuta.
Da bi se uklonile bakterije iz usne duplje (npr. Streptococcus mutans i sl), svakog jutra
nekoliko minuta energino mukati gutljaj hladno ceenog nerafinisanog suncokretovog,
maslinovog ili nekog drugog nepreraenog ulja. Ulje ne gutati! Nakon dva do pet minuta,
ispljunuti ulje i usta dobro isprati vodom. Tek potom oprati zube.
U svaku supu ili orbu treba dodavati celer, perun i miroiju. Ove biljke ne samo da
poboljavaju ukus jela, ve blagotvorno utiu na organizam svojim snanim lekovitim sas
tojcima.
S IM PRED SIDU
Stari lekovi
i nova istraivanja
Kako ne bih doao u situaciju da se previe (ili po ko zna koji put?) ponavljam, ma
koliko to povremeno bilo neophodno radi boljeg razumevanja onoga to tek dolazi (Repe
titio est mater studiorum!), u najkraim crtama dajem hronologiju razvoja HIV/AIDS leko
va (naravno, ako tako moe da se kae). Jer lekova, za sada - nema. Bar ne pravih.
Delotvornih i bez tekih nuspojava. Budimo, ipak, ozbiljni.
1987. FDA odobrava AZT kao prvi anti-HIV lek.
1989. Nakon velikih javnih protesta AIDS aktivista, cena AZT-a smanjena za 20 odsto.
1992. FDA odobrava korienje dideoxcytidina u kombinaciji sa AZT-om za poodmak
lu HIV infekciju. Po mnogima, re je o prvoj uspenoj kombinaciji u terapiji leenja side.
1993. Evropska ispitivanja, poznatija pod nazivom Studija Konkord, pokazala da AZT
nije delotvoran kod HlV-pozitivnih osoba bez razvijenih simptoma bolesti.
1994. Istraivanja pokazala da AZT za dve treine smanjuje rizik od prenoenja HlV-a
sa zaraene majke na dete.
1996. FDA odobrava korienje 3TC (anti-HIV leka) i sakvinavira - prvi inhibitor pro
teaze za ljude obolele od side. Navedeni lekovi blokiraju aktivnosti enzima proteaza,
neophodnih Hl-virusima za razmnoavanje. Istraivanja pokazuju da je kombinacija tri
leka uspenija od terapije sa dva. Vei broj eksperata veruje da se Hl-virus moe kon
trolisati uz pomo ,,koktel lekova.
2000. Tokom 13. meunarodne konferencije za borbu protiv side u Durbanu,
junoafriki predsednik Tabo Mbeki postavio pitanje Hl-virusa kao (pravog) uzronika side
i bezbednosti korienja anti-AIDS lekova. Njegov govor je propraen otrim kritikama
irom sveta.
Ipak, prodori u oblasti genetskih istraivanja doneli su (po ko zna koji put - prim. T.
J.) nove (lane?) nade.
Istraivanje sprovedeno na Univerzitetu u Koloradu (SAD), objavljeno krajem 2000.
godine pod naslovom Kraj AIDS-a?, pokazalo je da u ljudskom organizmu postoji protein
koji bi mogao da ,,b!okira i sprei infekciju, ali i irenje bolesti.
Re je o proteinu sa oznakom AAT, od ranije poznatom po ulozi u spreavanju
degeneracije miinih vlakana. Naime, terapija pacijenata obolelih od degenerativne
fibroze sastoji se u davanju ovog proteina, koji nedostaje organizmu najee usled
genetskih anomalija.
Pre novih velikih nada u ovaj terapijski postupak protiv AIDS-a, neophodno je detaljno
razjasniti zato (i kako) prisustvo virusa hepatitisa G ,,koi HIV.
Izaziva hepatitisa G je otkriven sredinom osamdesetih godina. U poreenju sa
svojim srodnicima - tipovima A, B i C - u prilinoj meri je bezopasan i ne izaziva
dugorona oteenja. Zahvaljujui tome, otvara se mogunost njegove primene u
borbi protiv AIDS-a. Izaziva bolesti, dakle, dobija ansu da istovremeno postane
medikament.
Kako, rekoh, nada poslednja umire, ,,Di Velt zavrava ovaj lanak u tom tonu:
Radosne vesti dolaze i sa kongresa o AIDS-u u Baltimoru (Filadelfija, SAD) na kojem
se okupilo oko 1.000 istraivaa. Dejvid Baltimor, jedan od organizatora skupa, deluje veoma
optimistiki i kae da bi vakcina protiv AIDS-a mogla da bude na raspolaganju ve za neko
liko godina. Trenutno je itav niz razliitih vakcina protiv AIDS-a u fazi ispitivanja.
O vakcinama neto kasnije...
Ve polovinom 2002. ,,Ekonomist (online) izvetava da je kompanija ,,GlaksoSmitKlajn
(najvei proizvoa lekova za sidu) obnarodovala napredak u razvoju eksperimentalne klase
lekova nazvanih inhibitori integraze, koji spreavaju ugraivanje HlV-a u gene normalne DNK.
Inegraza (do tada ,,neuhvatljiva) je jedan od tri enzima neophodnih HIV-u da se
reprodukuje u organizmu. Na preostala dva, reverznu transkriptazu i proteazu, neki
,,lekovi su ve ,,delovali.
Vesti o usavravanju lekova koji bi na tritu mogli da se pojave za oko etiri godine,
dole su samo jedan dan nakon to je javnost saznala za ohrabrujue rezultate jednog od
najnaprednijih novih lekova, fuzijskog inhibitora nazvanog T-20, koji se moe primenjivati
i u vidu injekcija.
Revolucionarni lek protiv side koji onemoguava Hl-virus da ue u elije, mogao bi
da bude nada hiljadama pacijenata rezistentnih na sadanje terapije...
Ovim reima je novinska agencija ,,Rojters zapoela izvetaj o T-20 koji je obiao svet.
Podaci koje su saoptili proizvoai lekova Ro Holding AG (ko je rekao tamiflu
2005? - prim. T. J.) iz vajcarske i amerika firma za biotehnologiju Trimeris INC,
pokazuju da T-20 smanjuje koliinu virusa u krvi kod mnogih pacijenata sa ve razvi
jenom rezistencijom (otpornou) na postojee lekove.
Lek koji bi mogao da se nae na tritu u prvom kvartalu 2003, prvi je u klasi novih
lekova poznatih kao inhibitori fuzije koji na Hl-virus deluju na potpuno nov nain.
Naime, svih esnaest do sada odobrenih lekova za borbu protiv side napadaju Hl-virus
tek poto ue u hum anu eliju. Rezultati dva klinika ispitivanja, saoptenih na svetskoj
konferenciji o sidi, pokazuju da je kod dvostruko vie pacijenata dolo do smanjenja HIvirusa u krvi, gotovo do nemerljivih vrednosti, nakon uzimanja T-20 i starijih lekova, za
razliku od pacijenata kod kojih je primenjivana samo konvencionalna terapija.
Rezultati su zadivljujui i daleko iznad oekivanih, izjavio je dr Bonaventura Klotet
iz Hospital Germans Trias i Pujol u Barseloni, vodei istraiva u ovom ispitivanju.
U prvom ispitivanju virus nije bio primetan posle 24 nedelje kod 37 odsto pacijenata
tretiranih sa T-20, za razliku od 16 procenata pacijenata leenih iskljuivo starijim lekovi
ma. U drugoj studiji je procenat uspenosti iznosio 28 ,,prema 14 odsto.
U sutini, rezistentnost na lekove protiv side, izazivana rapidnom mutacijom HIvirusa, ponovo predstavlja veliki problem, nakon kratkog predaha ostvarenog uvoenjem
koktela trostrukog leka...
U vezi pomenutog leka ima i jedna zakoljica. Sa cenom od 10.000 do 12.000 dolara
godinje po pacijentu, T-20 spada u red najskupljih AIDS-terapija. Pa, ko voli, nek izvoli...
Imajui u vidu prethodno, propisno sam se iznenadio 2003. proitavi izjavu vodeih
krugova u leenju AIDS-a po kojoj dosadanja politika leenja nije mnogo pomogla
bolesnim stanovnicima treeg sveta. I dalje, iako je najvei broj zaraenih u siromanim
zemljama, najvei deo novca za zatitu i leenje AIDS-a troi se u razvijenom delu sveta.
Dobro jutro, Ameriko!
U to vreme se irom sveta leilo oko 730 hiljada osoba inficiranih HlV-om. Meutim,
samo je 30 hiljada iz Afrike, uprkos procenama da je est miliona obolelih u najsiromani
jim dravama u fazi u kojoj se bolest jo uvek moe kontrolisati lekovima. Na konferenciji
UNIAIDS-a je izneta ideja da se u naredne dve godine medikamenti uine dostupnim za
dva miliona ljudi. (A ta sa ve postojeih jo etiri miliona? - prim. T. J.) Istovremeno je
upuen apel da se donatorska sredstva za borbu protiv side poveaju sa tri na deset mili
jardi dolara godinje.
Moda ova suma na prvi pogled deluje impozantno, ali valja znati da se ta koliina
novca u svetu trenutno potroi u vojne svrhe za samo etiri dana! Ili, u poljoprivredi razvi
jenih zemalja za deset dana.
Pristup antiretrovirusnim tretmanima, konstatovano je na kraju, znaajno je poboljan.
Mnogo vei broj ljudi ima mogunost da doe do lekova. I dalje, naravno, ostaje problem
najsiromanijih. U najboljem sluaju, jedan od deset Afrikanaca ili jedan od sedam Azijaca
sa potrebom za antiretrovirusnim terapijom, primili su je u 2003. godini.
2005. Generalni sekretar UN, Kofi Anan, predlae da se godinje izdvoji sedam milijar
di dolara za prevenciju i leenje obolelih od HIV/AIDS-a u zemljama u razvoju.
Ameriki i evropski farm aceutski giganti prekidaju trogodinju bitku sa
junoafrikom vladom koja je uvozila jeftinije anti-AIDS lekove. Godinji podaci
pokazuju da je u Junoj Africi 4,7 miliona ljudi inficirano HlV-om i da se zaraza
ubrzano iri. Procenjuje se da ak jedna etvrtina odraslih Junoafrikanaca ivi sa viru
som HlV-a.
Ne znam zato mi, ba u ovom trenutku, pada na pamet uvena latinska senten
ca Utinam populus Romanus unam cervicem haberet (Kamo sree da rimski narod
ima jednu iju, elja rimskog cara Kaligule da jednim zamahom svim Rimljanima
odrubi glavu)...
Iako su saznanja o ovoj bolesti, metodama spreavanja njenog irenja i leenja,
kasno dospela do desetina miliona obolelih, doktor Entoni Faui, ekspert za AIDS pri
Amerikom nacionalnom institutu za zdravlje, konstatuje 2005. da je ,,u proteklih 18
godina utvreno kako se virus prenosi, kako se bolest dijagnostikuje, kako se mogu zati
titi zalihe krvi i kako se ivoti miliona ljudi moe produiti ili sauvati anti-virusnom ter
apijom. Ali... (E, pa, uvek je problem u tom ,,ali.)
Jo, meutim, nismo pronali vakcinu i to je ogroman problem , kae doktor
Faui, istiui da je danas mnogo vie antivirusnih lekova dostupno siromanim ljudi
ma, posebno siromanim stanovnicima zemalja u razvoju. Postigli smo ogroman
napredak veliki broj Ijudi dobija lekove, ali ta proporcija (misli s obzirom na obolele iz
bogatijih zemalja - prim. T. J.) jo nije ni izbliza kolika bismo mi eleli. Ipak, ,,stvari
se kreu u pravom smeru.
HIV i sida su, svakako, veliki zdravstveni izazov.
U zemljama koje ohrabruju siguran seks i upotrebu kondoma, broj zaraenih je opao.
Oboleli od AIDS-a, u krajevima gde postoje tretman i edukacija, sve vie se integriu u drutvo.
Situacija nije ba najbolja. U nekim regionima i dravama 2004. godine je uinjeno
mnogo, prilike se popravljaju, ali uopteno gledano, situacija je i dalje zastraujua,
zakljuuje dr Faui.
,,U ranim danima pojave side, oboleli nisu iveli due od dve godine, objanjava nov
inar beogradskog ,,Danas-a 2005. godine svojim itaocima. Analizirajui nain na koji
virus napada elije ovekovog imunolokog sistema (tzv. B elije), naunici su razvili sve
osnovne vrste lekova koji spreavaju razmnoavanje virusa HIV. To su inhibitori reverzne
transkriptaze i inhibitori proteaze. Korieni u kombinaciji poznatijoj kao ,,kokteli, ovi
lekovi pomogli su obolelima da due ive.
Inhibitori rezervne transkriptaze bili su prvi lekovi napravljeni da kontroliu HIV.
Ovi lekovi se meaju sa enzimima neophodnim za proizvodnju novog virusa. Jednom
kada virus ue u eliju imunolokog sistema, enzim, poznat kao reverzna transkriptaza,
pomae RNK virusu da proizvede DNK u procesu nazvanom reverzna transkripcija. DNK,
zatim, odlazi u elijski nukleus odakle elija daje instrukcije da proizvodi nove virusne
estice. Amerika uprava za hranu i lekove odobrava lek AZT, prvi retrovirus inhibitor,
1987 godine. Naalost, sida je ubrzo razvila otpornost na ove lekove.
Inhibitori proteaze napadaju virus u kasnijim fazama njegovog razvoja. Ovi
lekovi spreavaju enzim, poznat pod nazivom proteaza, da razdvaja delove virusa i
koristi ih u inficiranju drugih elija. Prvi inhibitor proteaze odobren je za leenje
obolelih 1996. godine.
Sledei zvaninu medicinsku politiku (da, upravo politiku, koliko da ne upotrebim
neki otriji izraz) na svetskom nivou, i domai zvaninici i institucije od imena u ovoj
oblasti (mediji se podrazumevaju) prihvataju ponueno kao obavezno. (Da sad ne ulazim
u ,,zato.) Po onoj narodnoj, kud ue, tu i - june. U izvetaju Instituta za zatitu zdravlja
Srbije ,,Dr Milan Jovanovi Batut za 2005. godinu, jasno stoji ,,pad oboljevanja i umiranja
od AIDS-a, svakako je rezultat primene kombinovane, visoko aktivne antiretrovirusne ter
apije (HAART) koja je od 1996/1997. godine dostupna i kod nas! Dakle, zvanino, dakle
na dravnom nivou.
Poreenje terapijskog i
mogueg nepoeljnog dejstva,
kao i trokova upotebe
jednostruke i viestruke
terapije HIV infekcije
U ovom delu su obuhvaeni osnovni virusoloki, imunoloki i farmakoloki podaci 33
aktuelne HIV mono i kombinovane terapijske studije sumirani do IV Konferencije o retrovirusi
ma i oportunistikim infekcijama (4th Conference on Retroviruses and Opportunistic Infections),
Vaington 1997, kao i podaci proizvoaa, banke podataka (Meddix, AIDSLINE) i dopunske
strune informacije koje se tiu: pet nukleozidnih usporivaa HIV enzima reverzne transkriptaze,
dva nenukleozidna usporivaa HIV enzima reverzne transkriptaze, etiri usporivaa HIV enzima
proteaze, interleukin-2, hidroksiurea/HU, kombinacija agensa biljnog porekla Todoxin.
Svi podad su jedinstveno prikazani i vrednovani prema:
- obimu i trajanju HIV usporavajueg dejstva,
obimu i trajanju imunorestaurativnog dejstva,
vrsti, snazi i uestalosti neeljenih posledica,
terapeutskoj ukupnoj koristi, i
trokovima korienja.
Drugu najveu ocenu (537) za ukupnu terapeutsku korist - ali bez uzimanja u obzir
negativnih poena za neeljene posledice, i bez uzimanja u obzir trokova - dobila je trostru
ka kombinacija IDV + ddC + d4T koju, na treem mestu, sledi IDV monoterapija (429) za
pacijente koji nisu prethodno tretirani.
Uzimajui u obzir neeljene posledice, ukupna terapeutska korist trostruke kombi
nacije IDV + ddC + d4T pada sa drugog na osmo mesto (27 poena) a IDV se penje na drugo
mesto (264 poena).
Kod dodatnog uzimanja u obzir trokova korienja, trostruka kombinacija IDV + ddC
+ d4T se sa 233 poena nalazi na estom mestu, monoterapija IDV(n) sa 370 poena na dru
gom mestu a sledi je dvostruka kombinacija 4T + 3TC (275) za prethodno netretirane paci
jente na treem mestu.
Ukoliko se uzmu u obzir i neeljene posledice, IDV (uprkos reduciranom broju poena)
ostaje na drugom mestu (227), sledi ga II-2 + AZT (ddl), monoterapija ddl odnosno ddl +
AZT za prethodno netretirane pacijente.
Poto Hl-virus prilikom primene monoterapija u roku od nekoliko nedelja ili meseci
postaje rezistentan na sve poznate ali i nove supstance (izuzimajui, oigledno, Todoxin),
na osnovu iskustava u tretmanu rezistentnih bakterija ili elija raka, smatrano je svrsishod
nim ispitivanje mogunosti istovremenog davanja vie antiretroviralnih supstanci razliitog
dejstva u cilju produavanja efikasnosti HIV terapije.
U poslednja 24 meseca je u klinikim studijama ispitivan veliki broj raznih lekova kao
i njihove kombinacije na terapeutsku efikasnost.
U ovom radu su predstavljeni i ocenjeni osnovni viroloki, imunoloki i farmakoloki
podaci, reprezentativnog broja pomenutih studija prema pojedinim stavovima.
Pet nukleozidnih usporivaa HIV enzima reverzne transkriptaze:
* AZT / Zidovudin (TM Retrovir, Glaxo VVellcome),
* 3TC / Lamivudin (TM Epivir, Glaxo Wellcome),
* ddC (TM Hivid, Roche),
* ddl (TM Videx, Bristol - Mzers Squibb),
* d4T (TM Zerit, Bristol - Mzers Squibb).
Dva neneuklozidna usporivaa HTV enzima reverzne transkriptaze:
* DLV (TM Delavirdin, Upjohn),
* Nevirapin (TM Viramun, Boehringer Ingelheim).
etiri peptidomimetska ili pseudosimetrina usporivaa HIV enzima proteaze:
* Indinavir (TM Crixivan, Merck Sharp & Dohme),
* Ritonavir (TM Norvir, Abbot),
* Saquinavir (TM Invirase, Roche),
* Nelfinavir (TM Viracept, Agouron).
Jedan interleukin-2 (TM Proleukin, Chiron).
Jedan Hzdroxzurea/HU (TM Litair, Bristol - Mzers Squibb).
Jedan TODOXIN TM, (biljni preparat, Todoxin drutvo).
U svim studijama koje je ovaj rad istraivao, primenjeni su uporedivi virusoloki i
imunoloki metodi za kontrolu uspeha terapije.
Za direktno odreivanje koliine virusa periferne krvi ili drugih telesnih tenosti, pri
menjen je visokoosetljivi genetsko-tehniki metod (PCR).
Razmera terapijski uslovljene relativne redukcije koliine virusa izraena u
loglO, npr. redukcija za 1 loglO znai: redukciju koliine virusa za desetostruko, 2
loglO redukciju za stostruko - to je dobro uporedivo (uprkos delimino razliitim
apsolutnim brojevima u zavisnosti od proizvoaa). Primena ovog novog metoda HIV
kvantifikovanja u vezi sa osvedoenim CD4 brojanjem pomonih elija, dozvoljava
kontrolu uspeha terapije u pravo vrem e sa dosad nepoznatom pouzdanou. Zbog
toga se veina studija odrekla placebo kontrole tako da se mogao smanjiti broj kolek
tiva studija (ref).
Poto odreene dominirajue karakteristike populacije studija imaju znaajan uticaj na
srednji uspeh terapije, takve karakteristike su (radi korektne uporedivosti uspeha terapije)
uvek navedene.
Tu pre svega spada proseni imunostatus pacijenata na poetku terapije (CDC klasi
fikacija u vezi sa CD4 brojem pomonih elija i eventualno koliina virusa).
Na osnovu rastueg broja HIV pacijenata sa rezistentnim vrstama virusa, naprav
ljena je razlika izmeu prethodno antiretroviralno tretiranih grupa pacijenata (EXP) i
REZULTATI
Obim i trajanje HlV-usporavajueg dejstva je na sledei nain iskazano poenima:
Srednja redukcija HIV-1 RNA koliine seruma merene poslednjeg odreenog dana u
loglO, pomnoena je sa faktorom 100. Dodato je vreme od poetka studije do odreenog
dana u nedeljama. Na primer, za srednju redukciju koliine virusa za 1 log dato je 100
poena. Ovde je dodato 48 poena u sluaju da su srednje redukcije koliine virusa merene
posle 48 nedelja.
Srednja redukcija HIV RNA koliine seruma jednostruke i viestruke terapije iznosila
je ukupno 0.6 loglO (0 do 2.94 loglO) i posmatrane su srednje vrednosti u roku od 24 nede
lje (4 do 104 nedelje).
Deljenje prema kriterijumima studije i drugim dominirajuim kriterijumima grupe
daje sledeu sliku redukcije HIVl RNA koliine seruma:
a) Srednja redukcija kod naivnih (prethodno antiretroviralno netretiranih) je sa prosekom
od -1.73 loglO (-0.2 do 2.45 loglO) bila znatno via nego kod iskusnih (prethodno antiretrovi
ralno tretiranih) pacijenata sa srednjom redukcijom od -0.5 loglO. Srednje trajanje posmatra
nog HlV-usporavajueg (spreavajueg) dejstva bila je u obe grupe jednaka -24 nedelje.
b) Jasna razlika u redukciji HIVl RNA koliine seruma postojala je i u odnosu na odgo
varajui stadijum oboljenja na poetku terapije.
Dok je postignuta redukcija u stadijumu AIDS-a u proseku iznosila samo oko -0.16
loglO, kod ARC pacijenata je redukcija u proseku bila -0.51 loglO a kod asimptomatine
studijske populacije -2.1 loglO.
c) Razlikovanje prema broju HIV lekova korienih u terapiji takoe pokazuje
znaajne razlike izmeu subpopulacija. Trostruke kombinacije su sa srednjom redukci
jom od -2.03 loglO u znatnoj prednosti u odnosu na dvostruke kombinacije sa prosekom
od -0.565 loglO i u odnosu na monoterapije sa prosekom od -0.3 loglO. Posmatrano tra
janje HIV-spreavajueg dejstva, sa prosekom od 24 nedelje, bitno se ne razlikuje.
d) Takoe su poreene i studije kod kojih je terapija poela ve 10 do 90 dana nakon
prve infekcije (PRIM). U sluaju AZT monoterapije sa -0.90 loglO posle 24 nedelje, pokaza
la se znatno vea redukcija koliine virusa nego sa AZT kod ,,naivnih pacijenata u kasni
jim fazama oboljenja (-0.2 loglO) nakon istog vremenskog perioda. Trostruka kombinacija
NLV + AZT + 3TC pokazala je, kod tretiranja u fazi primarne infekcije, redukciju od -2.94
loglO samo u vremenu posmatranja od 16 nedelja.
DISKUSUA
Ukupna terapeutska korist terapije
Zbir poena obraunat pod naslovom ukupna terapeutska korist predstavlja meurezul
tat i omoguuje prva poreenja efikasnosti ispitanih terapija odnosno kombinacije lekova.
Ukupna terapeutska korist dobijena je sabiranjem poena:
- HIVl spreavajueg dejstva i trajanja,
- imunorestaurativnog dejstva i trajanja,
- jednom sa i jednom bez uzimanja u obzir negativnih poena, za vrstu, jainu i
uestalost moguih neeljenih dejstava.
Kako kod predstavljanja parcijalnih rezultata (HlV-spreavanje, CD4) tako i kod ukup
ne procene ima smisla pravljenje razlike prema dominirajuim karakteristikama studijske
populacije i vrsti terapije (mono/viestruko).
Analiza rangiranja terapija prema ukupno dobijenim poenima (izuzimajui negativne
poene za vrstu, jainu i uestalost moguih neeljenih dejstava) odraava zapaanje parci
jalnih rezultata.
Monoterapije dobijaju, za ukupnu terapeutsku korist, znatno manje poena nego viestruke
terapije. Redukcija koliine virusa je 50 do 90 posto manja i traje samo 12 do 24 nedelje.
Isto tako, poveanje broja pomonih elija sa 0 do 40 i sa 12 do 24 nedelje, znaajno je
manje i krae traje.
I jedno i drugo je razumljivo sa aspekta vie puta zapaenih gubitaka efikasnosti prime
njenih lekova usled rezistencije HI virusa. S obzirom na to da se esto razvijaju ukrtene rezis
tencije izmeu lekova sa slinim mehanizmom dejstva (inhibitor reverzne transkriptaze, pro
teaza inhibitor), pokazuje se srazmerno do znatno manja terapeutska korist kod antiretrovi
ralno ,,iskusnih pacijenata u poreenju sa ,,naivnima. Upadljiva je relativno visoka ocena ter
apeutske koristi u fazama primarne infekcije za lekove koji u drugim okolnostima pokazuju
vrlo malu terapeutsku korist Ovde pripada AZT koji se kao monoterapija kod prethodno
netretiranih pacijenata sa samo 76 poena (od maksimalnih 663) nalazi na 29. mestu dok je u
primarnoj infekciji sa 158 poena bolji za deset mesta. Ovo se u dobroj meri odnosi i na kom
binovane terapije u zavisnosti od toga da li se koriste u fazi primarne infekcije ili kasnije (npr.
NLV + AZT + 3TC). Treba primetiti da postoje rezultati studija (ref) po kojima u toku prvih est
meseci nakon prve infekcije, bez bilo kakvog antiretroviralnog tretmana, HIVl RNA koliina
seruma postepeno opada za deset puta (na oko 10.000 do 20.000 c/m.) i potom ostaje relativno
stabilna. Poznato je da slino vai i za broj pomonih elija: posle prve infekcije je najpre znat
no redukovan da bi se nakon serokonverzije ponovo popeo do znatno veih vrednosti.
Zbog ovoga, rezultati studija iz faze primarne infekcije mogu samo uslovno da se
porede sa rezultatima ostalih studija.
Upadljivo visoku ocenu od 346 (od moguih 663) poena dobili su na osmom mestu
AZT ili ddl u kombinaciji sa IL2. Ipak, ovu ocenu treba diferencirano posmatrati poto je
iskljuivo bazirana na znatnom poveanju pomonih elija (+250/mm3), primeenom u
toku 48 nedelja. Treba primetiti da je vrednost funkcije CD4 elija kod ovog studijskog
kolektiva preispitana (Cooper - D et al, 4th ConfRet, 1997) i nije primeeno znatnije
poboljanje u poreenju sa poetkom terapije.
Visoku ocenu od 429 (od moguih 663) poena dobila je, na treem mestu, monoter
apija sa IDV kod prethodno netretiranih pacijenata. Redukcija koliine virusa je sa 2.45
loglO bila znatna i trajala je 24 nedelje. Poveanje elija pomagaa je sa +112/ mm3
manje izraeno, ali, ipak je trajalo do 24 nedelje due nego redukcija koliine virusa.
Kombinacija IDV sa ddC + d4T zauzela je drugo mesto sa 537 poena za ukupnu ter
apeutsku korist, izuzimajui neeljena dejstva.
Redukcija koliine virusa sa srednjim 2.0 loglO i poveanje broja CD4 elija sa +145/ mm3
trajala je 96 nedelja. Posle tano 100 nedelja, koliina HIV RNA seruma je u studijskom kolek
tivu ipak poela ponovo da brza na gore (poped up again, lino saoptenje Silverstein, 2-97).
Neophodna napomena: Izvesne indikacije ukazuju da se poveanje broja limfocita pod
antiretroviralnim tretmanom ne moe poistovetiti sa poveanjem imunofunkcije. Nuk
leozidni analog ili proteaza inhibitor mogli su vrednost funkcije T elija samo neznatno (10
posto) da poboljaju, da je ne poboljaju ili ak - pogoraju. AZT i ddC npr. zaustavljaju T
limfocite u S-fazi i uzrokuju propast elija usled apoptoze. (Viora-M et al, llth Int Conf
AIDS, 1996, Pakker - N et al, llth IntConfAIDS, 1996, Rothen - M et al, 4th ConfRet, 1997).
Ukupna terapeutska korist Todoxin monoterapije zauzela je, sa maksimalnih 663
poena, prvo mesto meu svim HIV terapijama.
Redukcija koliine virusa do 3.5 loglO i srednja 1.8 loglO u periodu posmatranja od 104
nedelje kao i srednje poveanje broja CD4 elija za +275 u istom periodu, ukazuju na
znaajnu razliku od 126 poena u odnosu na drugo mesto.
Zauujue je da, pored znaajnog brojanog poveanja, i funkcija limfocita u prolif
eracionom testu zatim i u testu citotoksinosti kao i makrofag/histiociti u anafilaktinoj
reakciji kasnog tipa, takoe pokazuju poboljanje sve do referentnih vrednosti HIV nega
tivne kontrole.
Prilikom poreenja ukupne terapeutske koristi mono i viestrukih terapija sa uzima
njem u obzir negativnih poena za vrstu, jainu i uestalost moguih neeljenih dejstava,
Todoxin je zauzeo prvo mesto sa ukupno 648 poena.
Navedene su samo one terapije, odnosno kombinacije lekova, ija ukupna korist i
posle oduzimanja negativnih poena ostaje pozitivna ili neznatno negativna. Ovo se odnosi
na 50 posto terapija, (n = 16).
Zbog u velikoj meri moguih sporednih dejstava, trostruka kombinacija IDV + ddC +
d4T gubi drugo mesto od monoterapije IDV (n) (264 poena) i kao jedina trostruka kombi
nacija meu HIV terapijama koje imaju pozitivnu ukupnu terapeutsku korist ipak zauzima
osmo mesto sa samo 27 poena. Izmeu Todoxin-a na prvom i IDV (n) na drugom mestu,
dakle, razlika iznosi - 387 poena.
Ukoliko se uzmu u obzir ogranienja (vidi gore) koja se odnose na IL2 terapiju i upotrebu
NLV + AZT + 3TC i AZT u fazi primame infekdje, onda kao altemativa za Todoxin (sa upola man
jom ukupnom terapeutskom koristi!) ostaju samo monoterapija IDV za prethodno netretirane
pacijente (za pola godine redukcija koliine virusa 2.45 loglO, za jednu godinu poveanje broja
CD4 elija + 112) sa jedne, i dvostruka kombinadja AZT + ddl za prethodno netretirane padjente
(za jednu godinu redukdja koliine virusa za 1.4 loglO, + 85 CD4 elije), sa dmge strane.
Neeljena dejstva
Vano! Lista provere zamihena je kao tabelarni pregled koji
omoguava (iolakava) poreenja. oadri izbor verovatno najvanijih poznatih sporednih dejstava opisanih u literaturi, informacijama o proizvodu i
bankama podataka, a imaju dokazanu i/ili moguu vezu sa lekom o kome
je re. Ova lista, meutim, ne bi trebalo da buae shvaena kao obimna farmaceutska informacija o moguim sporednim dejstvima.
Zbir 15 u
JL2(od Chirona)
Prindp dejstva:
IL2 je jedan od
mnogih signalnih
molekula imunoregulacije. Aktivira T i B
limfocite kao i
prirodne elije ubice
(jednostranim davanjem IL2 potencijalno
se ometa suptilno uzajamno dejstvo izmeu
indukcijskih i supersivnih signala).
Zbir 85
Neeljena dejstva
Vano! Lista provere zamiljena je kao tabelarni pregled koji
omoguava (i olakava) poreenja. Sadri izbor verovatno najvanijih poznatih sporednih dejstava opisanih u literaturi, informacijama o proizvodu i
bankama podataka, a imaju dokazanu i/ili moguu vezu sa lekom o kome
je re. Ova lista, meutim, ne bi trebalo da buae shvaena kao obimna farmaceutska informacija o moguim sporednim dejstvima.
Izraunajte zbir negativnih poena za neeljena dejstva.
Dodajte im za svako pojedino neeljeno dejstvo od 1 do 10 I
,,minus poena s obzirom na to koliko vam je ono znaajno.
Udvostruite poene kod posebne jaine ili uestalosti dejstava.
** naroito esta sporedna dejstva (-> 10%) T
A ZT (ZDV)
Retrovir
(od
Glaxowellcome)
Princip dejstva:
sintetiki gen-elementi spreavaju kopiranje odnosno umnoavanje HIV gena.
Kako, meutim, u
ljudskoj eliji moraju
stalno da budu kopirane/umnoene hiljade elijskih gena, i
ovaj se prirodni proces
isto tako potencijalno
spreava (oteava).
Lamivudin
3T C Epivir
(od Glaxowellcome)
Princip dejstva:
kao i za AZT (ZDV)
Retrovir.
Zbir 95
ir
Neeljena dejstva
Vano! Lista provere zamiljena je kao tabelarni pregled koji
omoguava (iolakava) poreenja. adri izbor verovatno najvanijih poznatih sporednih dejstava opisanih u literaturi, informacijama o proizvodu i
bankama podataka, a imaju dokazanu i/ili moguu vezu sa lekom o kome
je re. Ova lista, meutim, ne bi trebalo da bude shvaena kao obimna farmaceutska informacija o moguim sporednim dejstvima.
Izraunajte zbir negativnih poena za neeljena dejstva.
Dodajte im za svako pojedino neeljeno dejstvo od 1 do 10 -
minus poena s obzirom na to koliko vam je ono znaajno.
Udvostruite poene kod posebne jaine ili uestalosti dejstava.
** naroito esta sporedna dejstva (-> 10%) f
DDC Hivid
(od Roche)
Princip dejstva:
Isto kao za AZT (ZDV)
Retrovir.
Zbir 100
DDI Videx
(od B. M. Squibb)
Princip dejstva:
isti kao za AZT (ZDV)
Retrovir.
Zbir 100
Neeljena dejstva
Vano! Lista provere zamiljena je kao tabelarni pregled koji
omoguava (i olakava) poreenja. adri izbor verovatno najvanijih poznatih sporednih dejstava opisanih u literaturi, informacijama o proizvodu i
bankama podataka, a imaju dokazanu i/ili moguu vezu sa lekom o kome
je re. Ova lista, meutim, ne bi trebalo da bude shvaena kao obimna farmaceutska informacija o moguim sporednim dejstvima.
Izraunajte zbir negativnih poena za neeljena dejstva.
Dodajte im za svako pojedino neeljeno dejstvo44od I do 10 ~]
minus poena s obzirom na to koliko vam je ono znaajno.
Udvostruite poene kod posebne jaine ili uestalosti dejstava.
** naroito esta sporedna dejstva (-> 10%) T
D4TZerit
(od B. M. Squibb)
Princip dejstva:
isti kao za AZT (ZDV)
Retrovir.
Zbir 110
ne N A RT
USPORIVAI
Delavirdin DLV
(Upjohn)
Princip dejstva:
isti kao za AZT (ZDV)
Retrovir
Zbir N.A.
"
Neeljena dejstva
Vano! Lista provere zamiljena je kao tabelarni pregled koji
omoguava (iolakava) poreenja. Sadri izbor verovatno najvanijih poznatih sporednih dejstava opisanih u literaturi, informacijama o proizvodu i
bankama podataka, a imaju dokazanu i/ili moguu vezu sa lekom o kome
je re. Ova lista, meutim, ne bi trebalo da bude shvaena kao obimna farmaceutska informacija o moguim sporednim dejstvima.
Nevirapin/
NVP
Viramune (od
Boehringer I.)
Princip dejstva:
isti kao kod AZT
(ZDV) Retrovir.
Zbir N.A.
Ritonavir
Norvir
(od Abbott)
Princip dejstva:
sintetiki molekuli
spreavaju HlV-enzim
,,proteazu a time i
proizvodnju HlV-proteina. U ljudskoj eliji,
meutim, postoji i
velika koliina
prirodne proteaze koja
bi potencijalno mogla
da bude spreena u
obavljanju korisnih
funkcija.
Neeljena dejstva
Vano! L is t a p r o v e r e z a m i l j e n a j e k a o t a b e l a r n i p r e g l e d k o ji
o m o g u a v a (i o la k a v a ) p o r e e n ja . S a d r i iz b o r v e r o v a t n o n a jv a n iji h p o z n a t ih s p o r e d n ih d e js t a v a o p is a n ih u lit e r a t u r i, i n f o r m a c ij a m a o p r o iz v o d u i
b a n k a m a p o d a t a k a , a im a ju d o k a z a n u i / i l i m o g u u v e z u s a le k o m o k o m e
j e r e . O v a lis t a , m e u t im , n e b i t r e b a lo d a b u a e s h v a e n a k a o o b im n a f a r m a c e u t s k a in f o r m a c ija o m o g u im s p o r e d n im d e js t v im a .
Z b ir- 500
Indinavir
Crixivan
(od Merck
Sharp & Dohme)
tetnost za kotanu sr i/ilikrv odnosno imunosistem: smanjenje limfocita, neutrofilnih granulocita (<750/mm3), trombocita (<50.000/mm3),
hemoglobina (<8g/dl), poveanje obima eritrocita (MCV), opasni problemi
kod zgruavanja krvi za hemofiliare. tetnost za centralni nervni sistem:
opta slabost do potpune iscrpljenosti (astenija), zbunjenost, vrtoglavica,
glavobolja, sindrom bola (neuralgije), periferne (senzorne) neuropatije.
Neeljena dejstva
Vano! Lista provere zamiljena je kao tabelarni pregled koji
omoguava (i olakava) poreenja. oadri izbor verovatno najvanijih poznatih sporednih dejstava opisanih u literaturi, informacijama o proizvodu i
bankama podataka, a imaju dokazanu i/ili moguu vezu sa lekom o kome
je re. Ova lista, meutim, ne bi trebalo da bude shvaena kao obimna farmaceutska informacija o moguim sporednim dejstvima.
Neeljena dejstva
Vano! Lista provere zamiljena je kao tabelarni pregled koji
omoguava (i olakava) poreenja. oadri izbor verovatno najvanijih poznatih sporednih dejstava opisanih u literaturi, informacijama o proizvodu i
bankama podataka, a imaju dokazanu i/ili moguu vezu sa lekom o kome
je re. Ova lista, meutim, ne bi trebalo da buae shvaena kao obimna farmaceutska informacija o moguim sporednim dejstvima.
Izraunajte zbir negativnih poena za neeljena dejstva.
Dodajte im za svako pojedino neeljeno dejstvo od 1 do 10 -i
j^rninns" poena s obzirom na to koliko vam je ono znaajno.
Udvostruite poene kod posebne jaine ili uestalosti dejstava.
** naroito esta sporedna dejstva (-> 10%)
Zbir - 165
Saquinavir
Invirase
(od Roche)
Princip dejstva:
sintetiki molekuli
spreavaju HlV-enzim
,,proteazu a time i
proizvodnju HIV-proteina. U ljudskoj eliji,
meutim, postoji i
velika koliina
prirodne proteaze koja
bi potencijalno mogla
da bude spreena u
obavljanju korisnih
funkcija.
tetnost za kotanu sr i/ili krv odnosno ceo imunosistem: pancitopenija, smanjenje neutrofilnih elija, trombocita, eritrocita, hemoglobina (hemolitika anemija), akutna mieloblastina leukemija, splenomegalija. tetnost za centralni nervni sistem: opta slabost do potpune iscrpljenosti (astenija), smetnje na ulima (bockanje, lukpanje, trnci, gorenje, gluvoa i sl.) u nogama i rukama (periferna parastezija), smetnje kod
koordinacije pokreta (ataksija), zbunjenost, smetnje u pamenju (amnezija), usporavanje psihikih moi (letargija), omamljenost, euforija, strah,
depresija od samoubistva, smanjena sposbnost razmiljanja, halucinacije, psihoze, nesanica, glavobolja. tetnost za oi: smetnje u vidu, bolovi u
oima, zapaljenje rubova kapaka. tetnost za motoriki aparat/miie:
bolovi kod nevoljnih kontrakcija miia, drhtanje, ukoenost miia,
difuzni bolovi u miiima (mijalgija), bolovi u leima, bolovi u udovima,
artritis, promene na tkivu. tetnost za eludac/creva: munina, proliv,
povraanje, bolovi u stomaku, rektalna krvarenja, zatvor, hemoroidi,
zapaljenje sluzokoe eludca (gastritis), zapaljenje guterae, zapaljenje
desni, zapaljenje zuba, zapaljenje usana, irevi u ustima, oteano gutanje, suva usta, poremeaji ukusa, gubljenje apetita. tetnost za jetru: retko
utica, pogoranje hroninih oboljenja jetre. tetnost za bubrege/beiku:
poveanje prostate, vaginalno pranje, zapaljenje bubrega, zapaljenje
mokranih puteva, zadravanje mokrae. tetnost za disajne organe:
zapaljenje plua, krvavo iskaljavanje, krvarenje iz nosa, insuficijencija
disanja, zapaljenje sinusa. tetnost za kou: alergini osipi (uritkarija
delimini Steven-Johnsonov sindrom), dermatitis, plikovi ipritevi, gnojni irevi, irevi na koi, poveana osetljivost na svetlo (fotosenzivitet),
promena pigmenata, akne, znoj, isuenost. tetnost za telo (zajedno sa
hormonima, razmenom materija): temperatura, jeza, znojenje, promena
sadrine hormona, hiperglikemija, hiperkalcemija, hipo i hiperkalemija,
dehidracija, gubitak teine, sindrom slabljenja (>20/o). Druge stvari koje
su relativno esto primeivane: zapaljenje uiju, nagluvost, umovi u
uima (tinitus), bolovi u uima, pritisak u uinia, smetnje u govoru, smetnje kod potencije, promena kose.
Neeljena uzajamna dejstva: mogua aditivno toksina dejstva sa
fatalnim tokom u kombinaciji sa potencijalno tetnim lekovima za jetru (1),
kotanu sr (2), pankreas (3) i/ili gene (4), koji se primenjuju kod osoba
Neeljena dejstva
Vano! Lista provere zamiljena je kao tabelarni pregled koji
omoguava (i olakava) poreenja. Sadri izbor verovatno najvanijih poznatih sporednih dejstava opisanih u literaturi, informacijama o proizvodu i
bankama podataka, a imaju dokazanu i/ili moguu vezu sa lekom o kome
je re. Ova lista, meutim, ne bi trebalo da buoe shvaena kao obimna farmaceutska informacija o moguim sporednim dejstvima.
Zbir -190
tetni
za jetru
tetni za
kotanu sr i
imunitet
tetni za
guterau
Azathioprin, Cimetidin, Codein, Chlorothiazid, Cortisol i sl, Corticosteroide, Etacyn-kiselina, Furosemid, L-Asparaginase, Morphin,
Natriumvalproinat, Estrogen, Pentamidin, Procainamid, Ranitidin, Salazosulfapyridin, Sulfonamide, Tetracycline, Vitamin D i sl.
tetni za
nerve
Izmeu (ne)mogueg
(ne)postojanja
Evo, na prelazu 2005. u 2006. godinu, jedne tipine vesti ,,na zadatu temu:
Prema izvetaju instituta Robert Koh, Nemaka je suoena sa poveanjem broja
inficiranih u prvoj polovini 2005. godine za 20 odsto, prenosi novinska agencija ,,Rojters.
ezdeset odsto novoinficiranih su muki homoseksualci, a prevalenca je kod ove
populacije udvostruena u odnosu na podatke od pre 12 godina. Veina HlV-pozitivnih
mukaraca je u ivotnom dobu izmeu 25 i 45 godina. Zabrinutost zbog ozbiljnog
poveanja novoinficiranih izrazio je ministar zdravlja, a Rajnhard Kurt, predsednik
nemakog vladinog centra za kontrolu bolesti Koh institut kae:
Moramo da saoptim javnosti da se, uprkos mnogo efikasnijem leenju, AIDS - ne
moe izleiti!
Javnost mora da bude obavetena o pravoj prirodi opasnosti od HlV-a sa kojom se
savremeno drutvo suoava. Hl-virus ima osobine vetog, podmuklog, skrivajueg i neu
moljivog uljeza sposobnog da ubije gotovo svaki organizam na Zemlji.
Da bi se spreilo dalje irenje bolesti, neophodno je imati u vidu:
1. AIDS je zarazna, infektivna bolest koju izaziva i razvija lenti-virus (spori virus), lan
familije retrovirusa
2. Nije poznato da je ijedan lenti-virus napao oveka pre pojave side
3. Sida je tipian spori virus sa produenim tihim inkubacijskim periodom velike
raznolikosti, najee od nekoliko godina, praen sporom i progresivnom zarazom koja se
gotovo redovno zavrava smru.
Pacijenti oboleli od side koriste ovaj skupi lek verujui da ima odobrenje za upotrebu
Administracije za hranu i lekove (FDA).
Meutim, AZT je izuzetno toksian. U velikoj meri oteuje bubrege i jetru, izaziva
oteenje miia, gaenje i povraanje (telo nastoji da se oslobodi otrova), unitava kotanu
sr, imuni sistem, uvodi u leukemiju unitenjem elija, izaziva rak... AZT je kod veine
pacijenata tamne boje koe uglavnom neefikasan lek koji samo pojaava simptome bolesti.
Izmeu 8 i 12 posto, od ukupno 4.805 pacijenata obolelih od side i leenih AZT-om,
umrlo je u prvih 17 nedelja tretmana.
Uprkos loem dejstvu i uasnim neeljenim dejstvima, u terapiji obolelih od AIDS-a esto
je korien i DDI. Manje je efikasan od AZT-a, a verovatno toksiniji. Prema nekim amerikim
ispitivanjima, 66 odsto pacijenata leenih DDI-jem imali su problema sa pankreasom.
Izgledi za uspenu vakcinaciju su gotovo nikakavi. Traenje vakcine protiv infektivne
anemije konja trajala je osam godina, protiv visna virusa kod ovaca etrdeset godina, i sve
je to bilo- neuspeno. ivotinje kod kojih je produkcija antitela na lenti-viruse inicirana
vakcinom, umiru nakon kratke infekcije bre od onih koje nisu vakcinisane.
Uprkos mnogim uspenim vakcinama, valja znati da kod veine virusnih i bakteri
olokih bolesti vakcine ne postiu oekivan efekat.
Virus moe da se izmeni promenom aminokiseline na svom spoljnom omotau (kod
virusa side otkriveno je oko 10.000 moguih mutacija).
Prvi eksperimenti prilikom stvaranja HlV-a najavljivani su kao obino genetsko
smenjivanje RNK. Kombinovani su leukemia virusi goveda i visna virusi ovaca.
Leukemija virus goveda je smrtonosan kod krava, ali nije opasan po ljude. Visna virus
se javlja u nervnom sistemu kao degenerativna bolest ovaca (cela populacija ovaca na Islan
du zbrisana je epidemijom izmeu 1930. i 1950.) i takoe ne ugroava oveka. Ali, nakon
viekratnog ubrizgavanja u ljudsko tkivo i mutacije inicirane kontaktom sa ljudskim geni
ma, od pomenuta dva virusa je konano stvorena kombinacija infektivna i za oveka.
Najbolji nain za prenoenje ovog svojevrsnog koktela virusa su narkomanske igle i sek
sualne aktivnosti (naroito) homoseksualaca.
Visna virus ovaca u prilinoj meri podsea na HIV. Takoe i leukemija virus goveda,
ak toliko da je u to vreme nazvan - BIV.
U daljim eksperimentima je ovoj kombinaciji dodat jo jedan, vakcinama ,,nesavladan
retrovirus - virus konjske anemije.
Znaaj ove kombinacije lei u injenici da se elementi sva tri virusa (konja, ovaca i
goveda) javljaju kod ljudi zaraenih virusom side. A kako je re o retrovirusima, prilikom
probijanja i ulaska u eliju ovi virusi, u stvari, menjaju genetski sadraj elije. Isto se dea
va i kod ljudi zaraenih HlV-om.
Svetski zdravstveni bilten br. 47257 iz 1972. godine je objavio da vredi proveriti mogu
li ovi virusi selektivno da deluju na funkcionisanje imuniteta. To bi bilo mogue sagledati
smanjenjem imunog odgovora na pojavu samog virusa, pod uslovom da infektivni virus
vie ili manje selektivno oteti eliju koja mu odgovara.
Iste godine, Svetska zdravstvena organizacija (WHO) je odobrila ovaj projekat. Virus
je bio spreman za eksperimente ,,uivo, a prvi u redu su bili stanovnici Afrike.
Tokom 1974. godine Akademija nauka SAD je preporuila odlaganje volonterskih
eksperimenata povezanih sa ivotinjskim virusima. Amerika vlada je, ipak, (valjda za
svaki sluaj) odobrila (i finansirala) projekat sakupljanja uzoraka krvi svih nacija i etnikih
grupa na Zemlji. Uzorci su dati virusolozima u Fort Ditriku (SAD), Portdaunu (Velika Bri
tanija) i laboratoriji bive Sovjetske akademije nauka u Novosibirsku. Opti zakljuak je bio
da su crnci skloniji inficiranju novim virusom od belaca. Pored toga, inkubacioni period
(pre pojave prvih simptoma bolesti) je kod ljudi tamne boje puti bio krai i bre je dolazi
lo do letalnog ishoda.
Britanski izvetaj je ukazivao da su ljudi sa genom Gc-1 podloniji HIV-u, dok oni Gc2 genima poseduju izvesnu zatitu. Nakon dodatnog iscrpnog istraivanja britanskog tima,
izveden je zakljuak da crnci i melezi imaju Gc-1 gene a belci Gc-2. Ovo znai, reeno je,
da su Afrika i Brazil najverovatnije podruja na kojima bi epidemija side mogla da pone i
gde bi - procvetala?!
Velika humanitarna kampanja za suzbijanje malih boginja u Africi i Brazilu bila je
samo paravan za izvoenje side u svet.
WHO vakcine protiv malih boginja su sadravale virus side. Opasan viralni agens
izabran da zarazi vakcine bio je SV-40. Ideja je nastala kao rezultat katastrofe koja se umalo
nije desila sa kontaminiranom Salk-ovom polio vakcinom. Izaziva raka kod ivotinja, SV40 je do 1962. bio sastojak polio vakcine. Prilikom istraivakih eksperimenata u Sovjet
skom Savezu i Holandiji, odlueno je da se SV-40 stavi u govei serum zajedno sa fatal
nim virusom teladi (BIV).
Otkriveno je da su geni povezani sa ljudskim imunim sistemom locirani na hromo
zomu 14. Kako SV-40 ima snaan afinitet prema hromozomu 14, naunici su podneli izve
taj prema kome napad SV-40 na hromozom 14 izaziva polio, rak, leukemiju i suprimiranje
imuniteta.
Velika opasnost lei u tome to SV-40 moe izvesno vreme da miruje a potom se, prema
potrebi, reaktivira. Isti je sluaj i sa HlV-om i jo dva ili tri virusa povezana sa sidom. Pored
toga, demonstrirana je sposobnost SV-40 da (pored jo nekih virusa) aktivira virus side. U
stanju je da uniti imuni sistem ostavljajui organizam otvorenim za napade drugih virusa.
Dokaz o povezanosti vakcine protiv malih boginja sa irenjem HlV-a, nalazi se u
Javnom izvetaju iz 1969. U ranim fazama projekta side, u vreme rada laboratorije pri
Nacionalnom zdravstvenom institutu u Betezdi, jedan od izvedenih eksperimenata u vezi
sa imunim reagovanjem bio je prouavanje odnosa HLA tipa imunog odgovora za vreme
preventivne vakcinacije.
Godine 1971. neposredno nakon nastanka virusa side, dolo je do epidemije
afrike svinjske groznice na Zapadu, posebno u SAD. To je navelo mnoge naunike
na pretpostavku da je sida ljudska verzija afrike svinjske groznice, i to prvenstveno
zbog slinog naina prenoenja, imunosupresivnosti, detektovanja u urinu, krvi i
semenu, kao i prilino slinih simptoma (groznica, upala plua i izvestan oblik
Kapoijevog sindroma).
Uraena su brojna istraivanja u cilju utvrivanja brzine mutacije ivotinjskog RNK
virusa u odnosu na humani (prirodni) virus. U prvom su testu koriena dva prirodna DNK
virusa, u laboratorijskim uslovima testirana pored RNK inficiranog virusa. Razlika u vre
menu stvaranja kopija izmeu dva prirodna virusa dostigla je ne manje od jedan i po odsto
na kraju godine, ili totalne razlike od tri posto godinje. Inficirani RNK virus je (neoeki
vano) mutirao milion puta bre nego dva DNK virusa!
Potvreno je i da se IgA antitela u velikim koliinama nalaze u membrana sluznice
usta i nosa. Re je o prvoj liniji odbrane organizma od napadaa. Ova posebna grupa
antitela se razlikuje od IgA cirkuliuih antitela. IgA su u tkivima gue koncetrisana nego
u krvi. Znaaj ovog otkria lei u injenici da e supstance direktno uvedene u krvotok biti
manje preplavljene pomenutim antitelima od, recimo, popijenih supstanci.
Tim naunika u Fort Ditriku je otkrio da i godine starosti igraju vanu ulogu u brzini
nepoeljne reakcije prilikom napada ubrizganih supstanci na organizam. U eksperimentu
sa mievima, nakon davanja vakcine stariji mievi bi se brzo ukoili i uginuli, dok je kod
mladih dolazilo do ,,kalemljenja virusa koji su ostajali u njihovim telima celog ivota. Na
kraju, kod veine je dolazilo do otkazivanja bubrega.
Uloga Langerhansovih elija u prenosu nadraaja putem koe bila je nepoznata sve do
1963. U laboratorijama je, meutim, dokazano da se Langerhansove elije kae za alergi
jsku esticu transportujui je kroz kou do elije koja izaziva alergijsku reakciju. Rezultat
rada ovih elija je da koa, iako neoteena, moe bez krvi da apsorbuje virus. Langer
hansove elije su u velikim koncentracijama smetene u membranama sluznice, dok je nji
hov broj u telu daleko manji.
Pomenute elije imaju receptore gotovo identine CD4 receptorima Hl-virusa. U jed
nom eksperimentu, Langerhansove elije su pomeane sa HlV-om u epruveti. Nakon
izvesnog vremena prepoznale su HIV elije i ,,prikaile se za njih.
Dendritske elije se nalaze u polnim organima i analnom kanalu. Sposobne su da
ponesu 40 do 45 puta vie virusa od eiljanih T4 imunih elija. Nije neophodno postojanje
rascepa ili oteenja mukozne membrane, ak ni prisustvo krvi, da bi se preneo HIV.
HIV je sposoban da oteti krvnu pregradu mozga, da se skloni unutar imunoloko
izuzetog poloaja gde T elije ne dospevaju (tipino za mozak i kotanu sr). Makrofazi
ma se kree kroz krvnu pregradu mozga. Kada se jednom nau u mozgu, inficirane elije
emituju toksine enzime do neurona i odmah poinje toksina reakcija. Dokazano je da
virus side inhcira neurone i glia elije na potpuno isti nain kao to inficira monocite i T4
elije. Isto tako, potvreno je i da protein gpl20 ometa rast nervnih elija.
Ukoliko je virus skriven u mozgu, postoji verovatnoa da rezultat testa bude lano neg
ativan bez obzira to su dananji testovi krvi prilino pouzdani u detekciji infekcije stare
vie od tri meseca. Ali, njihova pouzdanost nije stoprocentna. Mogue je ak da proe i vie
od deset godina pre nego to se serokonverzije pokau na testovima.
Uraena su i brojna istraivanja u cilju otkrivanja genetskih faktora koji se manifestu
ju u imunokompetentnim elijama. Prvenstveno je posveena panja reakciji imunokom
petentnih elija protiv infekcija i spreavanja njihovog irenja. Rezultat je bio uspostavlja
nje korelacija izmeu geografski odreenih karakteristinih distribucija od imunolokog
znaaja i sposobnosti pruanja otpora pojedinim bolestima. Tako je utvreno da su Fy allele
krvne grupe Dafi este kod crnaca, ali se izuzetno retko javlju kod belaca.
Uoena je i velika genetska raznolikost u strukturi glavnog histokompatibilnog kom
pleksa (MHC), to navodi na razmiljanje da postoje virusi koji posebno utiu na ljude sa
specifinim MHC tipovima.
Svakako valja pomenuti i znaaj uloge glikoproteinskih molekula u prepoznavanju
imunog sistema i reagovanju na strani materijal koji ulazi u organizam.
U svakom sluaju, meunarodna saradnja mikrobiologa i istraivaa ponudila je veli
ki broj informacija u vezi ljudskih rasa i geografske lokacije kao i povazanosti tih faktora
sa limfocitnom reakcijom sa standardnim HLA serumom. Dobijeni su rezultati koji pokazuju drastinu razliku kod do tada prouavanih elija belaca.
Ipak - vakcina!?
Hipotezu o moguoj vakcini protiv side postavio sam pre drugih naunika, ponajvie
zato to se nisam bavio traenjem vakcine specifine za delove spoljanjeg omotaa virusa
(p41, gpl20, p24/25), pre svega jer navedeni proteini i ne pripadaju njemu ve unutranjem
omotau, izuzev - pl7/18. Uostalom, ta e virusu dva omot^a (bolje: odakle mu?), i to jo
krivo nasaena, uz dve odvojene spirale ije rastojanje i odnos nisu kao kod DNK? Odnos
spirala je zauujue raznolik i nesimetrian. Meutim, moda se upravo u tome i krije
sutina tajne HIV-a!?
Kao to sam ve objasnio u prethodnim knjigama, da bi se grip razvio neophodne su
dve komponente - kao kod dvokomponentnog lepka. Prenosioci su ptice selice, kontamini
ran vazduh, polen, insekti, ljudi i izvestan broj sisara (domae svinje i divlje ivotinje). Da
bi nastao novi (do tada nepostojei) soj virusa, svinja, kao ivotinja najblia oveku po
strukturi mnogih proteina, prethodno bi morala da bude inficirana virusom svinjske kuge.
Veterinarska virusologija kae da su virusi svinjske kuge i afrike svinjske kuge bezopasni
za oveka ali, ja dodajem, sve je relativno ako se zna da, na primer, simbiotska mikroflora
moe postati patogena za oveka pod odreenim uslovima.
Programom milion svinja obolelih od afrike svinjske kuge (ASK) trebalo je ostaviti
ogromnu populaciju ljudi na Crnom kontinentu bez hrane i ujedno proizvesti dovoljno
smrtonosnog agensa koji bi inficirao i usmrtio izgladnele i iznemogle ljude. Oba programa,
meutim, nisu dali oekivane rezultate, pa je nastavljeno sa daljim laboratorijskim radom.
Na viruse gripa i svinjske kuge delovano je, u in vitro uslovima, uzronikom herpes
zostera i ljudske kuge (bakterija Yersinia pestis). Dva virusa influence A (ljudski i ptiiji soj)
unose se u eliju svinje inficirane afrikom svinjskom kugom, a potom se na novostvoreni virus
u laboratorijskim uslovima utie uzronikom klasine kuge. Stvara se izvesna vrsta bakteriofa
ga u prisustvu humanog Varicella zoster virusa i dobija nereiv problem za ljudski organizam.
Sigurno je da se dvostruka spirala javlja spajanjem genetskog materijala dva virusa influ
ence u jedru svinjske elije, kao to je sigurno i da se dvostruka spirala moe sintetisati in
vitro jo od 1976. godine (91. str. Vetaka dvolanana RNK - Osnovi klinike imunologije).
Moj pronalazak je, da je u poreenju sa virusom gripa snimljenog elektronskim
mikroskopom namerno izvedeno, a na koricama knjige ,,SIDA Lika Montanjea verovatno
sluajno ispalo - dva virusa gripa kao dva suncokreta i namerno uperena dva cveta masla
ka protiv njih - virus-ubica i ubica virusa. Dva virusa sa ogrtaem elije domaina, maski
rana, lepo uukana, sklonjena, to je grip i na koricama knjige Lik Montanjea.
tekog zdravstvenog stanja. Imam u vidu da virus svinjske kuge, bar zvanino, nije tetan
po ljudski organizam za razliku od veine lekova kojima se danas lei sida...
Moda je najvanije da poetna doza bude mala i da se uzimanjem krvi prati reakcija
organizma. Mogue je da mikroorganizam promeni virulenciju, pri emu bi dolo do nove
epidemije svinjske kuge (to se svakako mora izbei), a ostaje otvoreno i pitanje eventualne
patogenosti takvog (mutiranog) virusa za oveka.
Naravno, bilo bi idealno da se virus svinjske kuge ponaa prema zamisli istraivaa i
obavi namenjenu mu funkciju bez tete po organizam. Suvie lepo da bi bilo istina. Ipak
treba bolje upoznati poreklo i nain infekcije ljudi virusom koji inficira svinje i ptice, kao i
sam virus svinjske kuge.
Ukoliko hoemo dalje da radimo na HIV-u preko genoma svinje slinog ovekovom
genomu, valja znati da i proteini elijskog omotaa svinjske kuge (ni)su strani imunokom
petentnim elijama odbrane oveka.
Nita senzacionalno se ne dogaa kada ovek pojede komad termiki obraenog mesa
svinje inficirane ASK-om. Jednostavno, nije prijemiv za ovaj virus. Ubrizgavanjem seruma
i vakcine protiv svinjske kuge oveku, nije dolo do razvoja bolesti. Rekoh, ovek je nepri
jemiv na svinjsku kugu.
Ako svinja ne oboljeva od herpes zostera i virusa gripa, ovek ne oboljeva od virusa
svinjske kuge ali je pasivni prenosilac infekcije ispoljavajui alergiju na svinjsko meso
odnosno neke proteine.
Vakcina (ili serum) protiv svinjske kuge primenjena na oveku moe da stimulie
proizvodnju interferona gama (IFN - y) koji ima kljunu ulogu u odbrani kod side. Znaa
jni su, meutim, i faktori rasta. Kod Pigmeja, recimo, nije zabeleen ni jedan sluaj side najverovatnije usled nedostatka faktora rasta.
Da bi HIV dobio poetni udarac, dva virusa treba da pasiraju svinjsku eliju, njeno
jedro (prethodno inficirano virusom svinjske kuge) in vitro izloeno delovanju herpes
zoster virusa i uzronika kuge (bakterija Yersinia pestis). Virus herpes zostera je odomaen
u organizmu i neprepoznatljiv elijama imunog sistema.
Takoe, mislim da se (moda) namerno ini greka traenjem vakcine za spoljni a ne
unutranji omota. Re je o ogromnoj prevari i troenju novca na neto nepostojee. Vred
nost mog patenta je, u to sam uveren, to eliminie ovu zabludu.
Dokaz je oigledan. Dr Robert Galo je 1991. godine ukrao moju ideju da je herpes
zoster umean u smrtonosnu igru side (,,Galaksija, 1989), uprkos injenici da sam je ja
mnogo ranije obradio do detalja.
Gosti ne bi trebalo da se meaju u ivot domaina, da se upliu u njegove line stvari i
budu prepotentni u njegovoj kui. Bar tako nalau pravila pristojnog ponaanja. Kako stoje
stvari sa svinjama i njihovim virusima? Kada ue u kuu domaina i naie na tetne viruse,
virus svinjske kuge nema pravo da istog asa direktno nasrne na njih. Morao bi, valjda, da
se prvo ,,odomai, to jest prilagodi novoj sredini. A za to je potreban izvestan period. Ne mogu
da procenim koliko dug. Krv domaina nije pogodna sredina za virus jer ga brojni faktori (pre
svega nespecifine a zatim i specifine odbrane) mogu eliminisati. Sa njim mogu da interferi
raju i neki drugi virusi. Potrebno mu je, dakle, uzvesno vreme za adaptaciju na novu ivotnu
sredinu da bi tek potom eventualno krenuo u potragu za virusima gripa, da ne govorimo o sidi.
Njihovim unitenjem, odnosno oslobaanjem organizma od virusa gripa, oslobodie se
prostor za neke druge viruse koje su ,,proterani obuzdavali. Slino ivotinjama u umi.
ovek obino ne razmilja o vlastitom organizmu kao planeti nastanjenoj gomilom neza
visnih ivih bia koja ive u zatvorenom biolokom krugu sa zatvorenim ciklusom ishrane.
Ipak, injenica je da je to tako. U zdravom oveku, svi virusi, bacili i bakterije ive u skladu.
Svako ima onoliko hrane koliko mu je potrebno. Dokle god lisice jedu zeeve, dotle ima
zeeva taman koliko treba. I ovek je zdrav. Previe ,,lisica ili ,,zeeva, svejedno, ukazu
je da je prirodna ravnotea poremeena. Pojava nove ,,ivotinje odnosno grupe uljeza iji
je cilj da se tu nastani i, naravno, ivi hranei se iz domainovog ,,lonca, goni pridolicu da
prvo osvoji i obezbedi svoje mesto pod suncem. Meutim, ta e se dogoditi ukoliko budu
halapljivi i ponu da jedu vie nego to im je potrebno za opstanak? Ili, ukoliko se previe
namnoe? Ili, ukoliko su ,,gadljivi na ,,zeeve (viruse gripa) pa krenu na neku drugu
,,divlja (recimo, zdrave ljudske elije)? U prevodu, ta e se dogoditi ukoliko ne budu
reagovali na virus side, ili, konano: ta ako sida uopte ne postoji, kako tvrdi dr Dizburg!?
ta se dogaalo sa hemofiliarima kad sam im, izmeu 1985. i 1996. godine, govorio
da ne obraaju panju na ono to im govori veina lekara koji se uopte nisu bavili sidom
iz straha, neznanja i lenjosti. Ukoliko ne mislite na sidu - objanjavao sam im - ona vas nee
okupirati, jo manje savladati, jer tajna uspeha je kad nema straha pretoenog u kortizol
koji deluje razorno na organizam.
ivot po grupama u Lole Ribara 2 (danas Svetogorska), vojska, zatvori, internati... do
u beskraj odlau pojavu bolesti. Kako, onda, ovek moe da se vakcinie protiv bolesti koja
- ne postoji!? Pod kojim je mikroskopom virus side identifikovan? Da li je zaista toliko
siuan da do njega ne moe vizuelno da dopre ni najsavreniji mikroskop iako se smatra
da mu se veliina kree izmeu 2 i 122 pm? Pre e biti da uopte ne postoji, da je re o fik
ciji i mistifikaciji. A ponajpre da je sida, u stvari, skup propratnih bolesti ,,namerenih da
do kraja razore jedan organizam. Ukratko - horda zla!
Tajna 64 bolesti
Postoji jo jedna mogunost Hl-virus lii na neke druge viruse u tolikoj meri, da se ne
moe identifikovati. Za sada ga (jo uvek) prepoznaju iskljuivo po pozitivnom nalazu na
antitela. Ako je poznato da ak 64 bolesti indukuje sintezu istih antitela, ostaje za razmi
ljanje - koliko je njih identifikovano kao sida? Ili, koliko je ljudi pre vremena oterano u smrt
izricanjem dijagnoze: HlV-pozitivan (to toksinim lekovima, to samim saznanjem o
navodnoj HIV-pozitivnosti)?
Dakle, 64 bolesti se mogu deklarisati kao HlV-infekcija. Naravno, kad se laboratori
jskim analizama ve utvrdi da je neko HlV-pozitivan, lako je otkriti gde je dolo do infek
cije. To nije problem. Svaki ovek se sa nekim osobama sree, kontaktira, nekuda kree,
radi, eventualno posee, povredi... I na taj nain inficira. Dobar broj njih je primio neku
transfuziju, jo vei broj popravljao zub (a zubarske intervencije su obino ,,krvave)...
Uvek e se, dakle, nai neki razlog.
Ne treba zaboraviti da se nekon vakcinacije protiv gripa javlja polineuropatija. Nije li,
onda, virus gripa umean u smrtonosnu igru side kao i herpes zoster virus?
Kod miastenije gravis, u kombinaciji sa sidom, naen je veliki broj CD4 T limfocita i
optimalan kolinik CD4/CD8. To je smeno.
Sida, rekoh, ima neto srodno ne samo sa gripom, ve i svih pomenutih 64 bolesti
moraju da imaju zajedniki imenitelj za sidu, pri emu sve te bolesti ine izvesni oblik
familije. Pored toga, jo 25 srodnih i nesrodnih bolesti se razvija kod HlV-a, ali ne i prilikom
transplantacije organa gde dolazi do imunosupresije pod dejstvom medikamenata.
U svakom sluaju je nesumnjivo da:
1. Akutni idiopatski polineuritis (Guillain-Barroov sindrom) bio je povezan 1976. sa
vakcinacijom protiv svinjskog gripa kod hiljadu osoba (,,O.K. Imunologija44, str. 603.)
2. Treba videti zato bolesnici od multiple skleroze nisu podloni drugim autoimunim
bolestima, neoplazmama i uopte infekcijama (,,O.K. Imunologija str. 603)!
3. Da li neki proteini mogu, kao i IgG, da pogoravaju bolest na nain slian onom koji
je opisan na str. 129 (,,O.K. Imunologija)?
IgG antitela mogu da izazovu bolest kod laboratorijskih ivotinja.
Moda bi obolelog od HlV-infekcije trebalo podvrgnuti zraenju i unititi njegove
imunokompetentne elije?! Moda bi moglo se deluje i visokofrekventnim strujama
niskog intenziteta? Jo jedna ideja, tema, za razmatavanje. Ne kaem - ,,razmiljanje.
Re je o paraleli izmeu namerno unitenog imunog sistema i imunog sistema
unitenog usled infekcije. Zato jednog bolesnika napadaju brojne infekcije a drugog
ne? Unitavanjem imunog sistema istovremeno e biti uniteno i sve to bi moglo da
napadne imuni sistem. Kao kod paljenja trave gde drvee ostaje neoteeno. Moda bi
na isti nain mogli da ,,sagore i svi infektivni agensi prisutni u imunokompetentnim
elijama (HIV virus). Kada je ve oteen imuni sistem, moda bi u tom organizmu tre
balo unititi i imunokompetentne elije, a onda krenuti od poetka jaajui imuni sis
tem - Todoxin-om!
Naravno, u tom sluaju bi pacijenta trebalo apsolutno izolovati (kao prilikom trans
plantacije kotane sri ili nekog drugog organa). Organizam bi postepeno jaao i, sva je pri
lika, ozdravio.
li bi, onda, delovanjem na viruse uzronikom svinjske kuge uopte mogao da se uniti HIvirus ili bi se, eventualno, poveala njegova virulencija? Neto pozitivno bi se svakako
dogodilo (moji raniji rezultati), ali i negativno (eksperiment je u toku).
bost elijskog imuniteta (AIDS). Suvie jaka ili dugotrajna prekomerna stimulacija
proizvodnje NO u imunskim elijama, izaziva zastoj proizvodnje NO u imunskim elija
ma i pojaanu aktivaciju elija koje proizvode antitela. Posledica je da se unutar telesnih
elija nesmetano mnoe unutarelijski mikrobi kao to su gljivice, paraziti, mikobakter
ije i virusi (izazivai oportunistikih oboljenja), koje u normalnim uslovima NO (kao gas
odbrane) odstranjuje bez simptoma. Takav kliniki nalaz bolesti se odreuje kao AIDS.
Prekomerna stimulacija proizvodnje NO moe, istovremeno, odreenim protivregu
lacijama elijske biologije da blokira ,,disanje kiseonika u odreenim elijskim sistemima.
Celije mogu da se prebace na proizvodnju energije nezavisnu od kiseonika, to izaziva nas
tanak tumora.
Dr Robert Galo, pronalaza patentiranog tzv. testa na HIV, je hidrokortizonom manip
ulisao elijske kulture pacijenata sa AIDS-om. Hormon hidrokortizon blokira deljenje eli
ja, ukljuujui i razmnoavanje mogue prisutnih virusa, koji mogu da se razmnoavaju
samo istovremeno sa elijom domainom. Hidrokortizon zaustavlja i proizvodnju NO, ali i
podstie stvaranje reparaturnih proteina.
Pomenuti navodi se odnose na eksperimente u laboratoriji dr Galoa 1984. godine, pri
likom stvaranja testa na HIV. Ipak, dr Galo jo nije objasnio zato je deljenje elija domaina
blokirano posle davanja hidrokortizona (to svaki lekar zna iz klinike primene hidrokorti
zona) ali i da se tzv. HIV posle davanja kortizona izuzetno dobro razmnoavao. To objanjen
je nudi pomenuto istraivanje NO. Nespecifini molekulski markeri, navodni dokazi za pos
tojanje HlV-a, nisu nita drugo do reparaturni proteini i elijski otpad koji se iz elija izloenih
oksidativnom stresu izvoze, u tzv. elijskim fragmentima, slinim virusu, kao posledica pro
tivregulacije u biologiji elija. Ti markeri, dakle, nemaju nikakve veze sa tzv. HlV-om.
Supstrat za testiranje, ija je osetljivost podeena na izuzetno visoke koliine antitela,
reaguje sa antitelima u serumu krvi osoba ije imunske elije proizvode veliku koliinu
antitela. To je, pre svega, sluaj kod Ijudi ije imunske elije ne proizvode NO, ve (umesto
toga) pojaano stimuliu sintezu antitela.
Poto u ovekovoj krvi nema antitela koja reaguju iskljuivo sa onim proteinskim
antigenima protiv kojih su prvobitno stvorena, tzv. test na HIV dokazano reaguje sa
velikim brojem razliitih antitela iz seruma krvi testiranih osoba, prvobitno stvorenih
protiv antigenskih proteina izazivaa tuberkuloze, malarije, PCP gljivica i mnogih drugih.
Ne postoji, znai, nikakva tzv. infekcija HlV-om. Niti polnim odnosom, niti krvlju.
Takozvani prenos sa majke na dete je prenos majinih antitela na dete i/ili toksiko
oteenje stvaranja nesazrelih imunskih elija posle roenja, usled toksikog medikamentnog leenja. Ono moe biti i posledica majine hronine infekcije koju prenosi na
dete. Takozvano profesionalno uslovljeno prenoenje HlV-a ili prenoenje silovanjem,
jesu anegdotalni sluajevi za koje u celokupnoj literaturi o HIV/AIDS-u nema ni jedan
potvren dokaz.
Brojano najvea grupa tzv. pacijenata sa AIDS-om, obuhvata manjinu analno recep
tivnih homoseksualaca. Uzroci prekomerne stimulacije NO jesu: udisanje organskih azot
nih gasova kao sredstava za seksualni doping; zloupotreba hemoantibiotika koji se
mataboliu u NO i nitrozamin; unoenje stranih proteina kao posledica nezatienog
analnog odnosa, to moe da izazove prekomernu proizvodnju NO analognu prekomernoj
proizvodnji NO usled mikrobskih antigenskih proteina i toksina kod multiinfektivnosti
ukoliko je poremeena elijska detoksikacija.
Drugu po veliini rizinu grupu ine intravenski zavisnici od droge, ija je elijska imun
ska ravnotea poremeena samom intoksikacijom drogom, estim mikrobskim infekcijama
usled kontaminacije upotrebljenih priceva, toksinih primesa narkoticima, nedovoljne i
deficitarne ishrane, povezano sa telesnom iscrpljenou zbog narkomanskog naina ivota.
Sledeu rizinu grupu ine hemofiliari koji su godinama primali komercijalno
proizvedene visokokontaminirane proteine zgruavanja. Posledica toga je - prekomerna
stimulacija NO.
Jo jednu (srazmerno malu) rizinu grupu ine primaoci vie transfuzija sa tekim
osnovnim oboljenjem. Re je o pacijentima koji su proseno primili trideset pet boca
ljudske krvi, usled ega je dolo do poremeaja imunskih elija koje proizvode NO i pre
vage imunskih elija koje ga ne proizvode.
Bolesti indikatori za AIDS, zastoj proizvodnje NO u imunskim elijama i prekomerno
sazrevanje imunskih elija koje ne proizvode NO, te oportunistike infekcije, razvijale su se
kod pacijenata sa rakom krvnih elija leenih farmaeeutskim supstancama iz klase sup
stanci u koju spadaju i medikament protiv AIDS-a - AZT i srodne supstance.
Na potpuno razliite izazivae imunske elije odgovaraju istovetno proizvodnjom
NO, a u sluaju prekomerne stimulacije zaustavljanjem njegove proizvodnje. Izazivai
mogu da budu farmatoksine supstance, deficitarna i nedovoljna ishrana, unos stranih
proteina, infekcije i zapaljenja, pogrena hormonska regulacija, emocionalni stres, okol
ni inioci itd.
Postoje, meutim, efikasne mogunosti prevencije i leenja pre-AIDS-a i AIDS-a. Paci
jentima su, pored reavanja problema nedovoljne ili pogrene ishrane i ciljanog leenja
infektivnih ili neinfektivnih uzronika bolesti kao i izbegavanja specifinih rizika, potreb
ne primereno dozirana antioksidativna, uravnoteavajua terapija proteinima koji sadre
sumpor i drugim proteinima i aminokiselinama (glutation, cistein, homocistein, arginin i
dr.), vitaminima, mineralima, mikroelementima, biljnim olifenolima, prirodnim inhibitori
ma proteaze (poput poli anjona iz morskih algi i preparata hrskavice), modulatorima
prostaglandina iz ribljeg ulja (omega-3 masne kiseline) ili, u tekim sluajevima, inhibitori
ma ciklooksigenaze-2, prema potrebi i difluorometilornitinom kao inhibitorom poliamina
i gama-globulinima u sluaju oportunistikih infekcija.
Netoksino leenje poznaje mnoge mogunosti da se poremeaj elijske imunske
ravnotee dovede u red bez blokiranja elijskog disanja AZT-om i srodnim supstancama.
Dogmatska HIV/AIDS medicina je u protekloj deceniji poela ponovo da otkriva
mogunosti dosledne antioksidativne zatite i zatite jetre za pacijente sa steenom
slabou elijskog imuniteta.
Zemlje u razvoju imaju u toj oblasti velike mogunosti da morske proizvode koriste
kao dodatak ishrani, da sprovode plantano gajenje fitoterapeutika bez ikakve licence i da
se prisete bogatog iskustva narodne medicine.
'
Uzorci su teni, polusolidni. Specifina teina neto vea nego kod vode. Verovatno
zbog meda. Miris je ugodan, prijatan, voni. Slobodne vode ima 65 /o. Analiza suvih
vrstih organskih jedinjenja pokazala je da sadri: ugljenih hidrata 83,12 /o; masnih
materija 1 %; proteina oko 2 % (uobiajeno za biljke); karboksilnih kiselina (u velikoj
koliini) - 11,23 %.
Vaenjem elemenata pirolizom utvreno je da ima: ugljenika - 59,26 %; kiseonika 31,89 %; vodonika - 7,23 %; azota - 1,22 %; fosfora - 0,37 %; sumpora 0,03 %.
Analiza ugljenih hidrata rastvorljivih u vodi pokazala je da ima: glukoze 17,7 % (ist
med!); fruktoze 6,12 %; pentoze 1,16 %; manoze 0,22 %. Velika koliina fruktoze je nae
na samo u jednom od uzoraka, mogue kao rezultat fermentacije. Navedene kiseline imaju
veoma vanu fizioloku ulogu.
Analiza vitamina rastvorljivih u vodi pokazala je da su svi sadrani u prilino velikim
koliinama. To je retkost. Otkriveni su: tiamin (Bl) - 24 ppm; riboflavin (B2) - 27 ppm;
vitamin B12 - 0,24 ppm; pantotenska kiselina - 31 ppm; nikotinska kiselina - 19 ppm;
piridoksin - 52 ppm; folna kiselina - 0,50 ppm; biotin - 76 ppm; askorbinska kiselina (C)
- 96 ppm; inositol (ciklini eer, ponaa se kao vitamin i srodan je askorbinskoj kiseli
ni) - 112 ppm.
Analiza vitamina rastvorljivih u mastima: beta-karoten - 0,09 ppm; vitamin A-alkohol
- 0,03 ppm; vitamin A-acetat - 0,01 ppm; vitamin D3 - 0,08 ppm; tokoferol - 0,10 ppm.
Mnogima je neshvatljivo da se prilikom spravljanja preparata biljke ne sue izuzima
jui, naravno, uklanjanje spoljanje vlage. Pasterizacija se vri na temperaturi od 55C (u
sluaju vie temperature, dolo bi do inverzije). Priroda, naime, ,,proizvodi sve fiziolo
ki aktivne materije u D-orijentaciji. Oni su, dakle, na desnoj strani aktivne grupe. Vita
min C-D je, na primer, u toj poziciji fizioloki aktivan, dok je leva forma inaktivisana. To
znai da kad je grupa kiselina smetena na desnoj strani molekula (optiki opservirana
na polaroidu), onda je aktivna. Ali, istog trenutka kad se vitamin C zagreje do 80C, on je
praktino uniten. Zato Todoxin-ovim preparatima nije potrebna pasterizacija. Dovoljno
je uvanje na hladnom (u friideru i sl.).
U preparatima Todoxin-a je sve strogo kompatibilno. Mogue je intervenisati, ali u tom
sluaju dolazi do promene odnosa, samim tim i -efekta i efikasnosti preparata.
Kad su nacisti 1933. godine poeli da spaljuju knjige Sigmunda Frojda, veliki psi
hoanalitiar je rekao:
- oveanstvo je napredovalo, u srednjem veku bi spalili i mene!
emo imati vakeinu, bio sam zateen iako je trebalo da oekujem to pitanje. Pokuao sam
da u sebi napravim neke proraune i zakljuio da ovu kulturu virusa moemo beskonano
gajiti i proizvoditi velike koliine delova virusa. To znai da bi za nekoliko godina trebalo
da imamo vakcinu , priao je kasnije dr Robert Galo.
Optimizam je bio veliki jer su Galo i ostali naunici ve obavili najtei deo posla.
Otkrili su kako virus funkcionie. Hl-virus napada odbrambene elije ovekovog orga
nizma, elije imunog sistema. Galo je otkrio da virus mora svojim ,,iljcima da se
zakai za CD4 receptore na njihovoj povrini, kao bi uao u njih. Proces zaraze poin
je kada se poveu ,,iljak i receptor. Dakle, kada se membrane spoje, dolazi do m ean
ja sadraja u njima i virus prelazi u citoplazmu elije. Tada poinje proces preuziman
ja kontrole nad elijom. Pri deobi elije, DNK virusa se takoe prenosi na svaku eliju
ker. To znai da ova elija nije jedina ,,meta zauvek inficirana virusom. Zaraen je
ceo organizam.
Sa ovim izazovom su se naunici suoili 1984. Trebalo je pronai vakcinu koja e
spreiti ulazak i razmnoavanje virusa u elijama imunskog sistema.
Kako deluju vakcine?
Odbrambeni (imuni) sistem ovekovog organizam unitava infektivne agense, poput
virusa i bakterija, razaranjem njihovih molekula nazvanih - antigeni. U sluaju infekcije
mora da reaguje brzo, precizno i snano kako bi se spreilo irenje patogenih agenasa.
Prvo dolazi do humoralne reakcije sistema. B limfociti (B elije) proizvode antitela,
ova se potom vezuju za tano odreene antigene patogenog agensa inicirajui seriju
reakcija koje vode do neutralizacije i/ili razaranja patogenog mikroba. Cilj humoralne
reakcije je njegovo unitenje pre nego to uspe da zarazi elije. Osim humoralne, posto
ji i tzv. indirektna elijska reakcija. Re je o proizvodnji specijalizovanih T limfocita (T
elije) koji otkrivaju i razaraju zaraene elije. T limfociti, tanije specifina vrsta poznata kao citotoksine T elije, prepoznaju male delove (peptide) antigena infektivnog agen
sa prisutnog na povrini zaraene elije, aktiviraju se i unitavaju takve elije. Pomenuta
dva tipa reagovanja imunog sistema se meusobno dopunjuju obezbeujui potpunu
zatitu organizma u sluaju infekcije. B elije prvenstveno razaraju opnu virusa, a T unutranje proteine. B i T limfociti ,,pamte (imunoloka memorija) i u sluaju ponovne
zaraze istim patogenim agensom bre reaguju.
Vakcinacija ili imunizacija podraava infekciju odreenim mikrobom i podstie imunu
reakciju protiv neaktivnih delova agensa, Ovaj kontakt uzrokuje brzu humoralnu i elijsku
imunu reakciju i proizvodnju B i T memorijskih limfocita. U sluaju zaraze pravim infek
tivnim agensom, imuni sistem reaguje bre i sveobuhvatnije nego kod osobe koja nije
vakcinisana.
Konvencionalne metode proizvodnje vakcina se zasnivaju na deaktivaciji i preia
vanju mikroba.
Cilj naunika je pronalaenje vakcine iji zadatak nee biti samo spreavanje infekci
je, ve pruanje mogunosti zaraenom organizmu da se uspeno izbori sa boleu, Uspe
na vakcina, dakle, treba da pomogne elijama imunlokog sistema u proizvodnji antitela
koja bi napadala virus i stimulisala telo da uniti HlV-om zaraene elije.
Naunici rade na dve vrste vakcina: preventivnoj i terapeutskoj. Preventivna treba da
sprei infekciju virusom, a terapeutska da pomogne imunolokom sistemu zaraenog da
prepozna odreene oblike i mutacije HlV-a kako bi ih izbacio iz organizma.
Do 1984, kada je otkriven uzrok side, u SAD su umrle 1.292 osobe. Iste godine
kada je Robert Galo otkrio kako funkcionie Hl-virus, i virusolog dr Ron Derosijer je
doao do dramatinog otkria. Pronaao je slian virus koji izaziva sidu kod majmuna.
Sada su znali kako virus deluje, a imali su i ivotinju za testiranje svojih teorija. Iako
ranije skeptian, i Derosijer je tada izrazio optimizam u pogledu pronalaska vakcine:
Impresivno je to je vakcinacija stavljena pod kontrolu. ak su i iskorenjene neke
virusne bolesti poput velikih i malih boginja, deje paralize, ute groznice...
Polovinom prolog veka, Zapad je bio preplavljen TV-reklamama tipa: Na vama je da
svoje dete zatitite vakcinacijom, odmah ga odvedite lekaru. I vae dete treba da primi
vakcinu! Vakcine su jedan od najveih uspeha savremene medicine. Deja paraliza i velike
boginje mogu da ubiju. Velike boginje su bile najvea poast u Evropi tokom srednjeg veka.
Bile su iskorenjene a zatim i deja paraliza. Ponite odmah sa novim programom zatite,
uzmite prvi od tri grumena eera...
Lista bolesti je neprekidno rasla. Poslednji trijumf je bila vakcina protiv hepatitisa B.
Meu onima koji su odigrali kljunu ulogu u njenom otkrivanju, bio je dr Don Frensis.
Godine 1993, pomislio je da je pronaao i nain da pobedi sidu. Preao je u privatnu kom
paniju ,,Genentek koja je vakcinu protiv side pravila na isti nain kao i vakcinu protiv
hepatitisa B. Ideja je bila sasvim jednostavna. Napae ,,iljke gpl20 na povrini virusa,
koji deluju poput dlaica na teniskoj lopti. Jer, virus napada eliju sa specifinim povrinskim receptorima upravo za pomenuti gpl20.
Dr Frensis i ,,Genentek su verovali da su pronali savren nain da prevare virus i
spree infekciju. Planirali su, naime, da naprave vakcinu koja e podsticati imunski sis
tem na proizvodnju antitela u krvi. Stvorie se antitela protiv gpl20. Kada osoba ponovo
bude izloena Hl-virusu, antitela e se probiti i krenuti direktno na gpl20. Potpuno e ih
prekriti, kao dlaice na teniskoj lopti. Hl-virus nee moi da ue u eliju.
Izgledalo je sasvim jednostavno. Samo treba proizvesti antitela i zaustaviti zarazu.
Da li stvarate antitela koja e spreiti virus da se zakai i ue u eliju? Odgovor je da. Zato su se svi koji su radili na vakcini izmeu 1985. i 1990. skoncentrisali iskljuivo na
omota gpl20 , kae dr Robert Galo.
Nove dobre vesti su stigle 1989. ,,Genentekova vakcina sa antitelima je uspeno
isprobana na impanzama. ,,Stoprocentno je bila delotvorna kod svih vakcinisanih ivot
inja. Bio je to prvi put da neko praktino pokae da vakcina protiv Hl-virusa zaista moe
delovati. Ostalo je jo samo da se odgovori na kljuno pitanje: ako vakcina titi impanze,
a reakcija ovekovog imunog sistema je ista kao kod impanza, hoe li vakcina delovati i
na ljude
,,Genentekova vakcina je isprobana samo na laboratorijskim vrstama virusa. Pre nego
to vlada SAD odobri testiranje na ljudima, neophodno je proceniti njeno dejstvo na prav
im virusima. Dakle, na onima koji preovlauju kod ljudi, na ,,snalaljivim virusima
spremnim da se koriste svakojakim ,,trikovima.
Dr Stiv Volinski odlino poznaje trikove Hl-virusa. On ima pristup najveoj bazi
podataka u Americi u koju je smeteno na hiljade uzoraka ovog virusa sakupljanih tokom
vie od dvadeset godina. Ceo radni vek je proveo analizirajui kako se to Hl-virus menja i
iri svetom.
Virusni oblici pokazuju istoriju evolucije. Ogranci su genetike razlike u virusu.
Uoeno je da se promene, koje sve vreme postoje, neprekidno uveavaju , kae dr Volinski.
Poznato je da se svi virusi menjaju, ali kada su dr Volinski i njegovi saradnici uporedili
HIV sa virusom gripa, bili su iznenaeni. Virus gripa je 1997. u celom svetu pokazao izves
nu ,,koliinu genetske varijacije. Potom je dr Volinski proverio koliko je varijacija postoja
lo u jednom oveku ija je krv testirana iste godine. Iznenaenje naunika je izazvala i
njenica da se tokom jedne godine Hl-virus u istoj osobi menja vie nego to se virus gripa
menja u - celom svetu!
Treba samo videti koliko se razliitih tipova HI virusa razvilo iz jednog virusa 1997.
godine u Demokratskoj Republici Kongo , pokazuje dr Volinski. Promene kod virusa gripa
jesu neznatne, ali je ipak svake godine potrebna nova preventivna vakcina. Hl-virus je,
meutim, potpuno drugaiji. Nain na koji varira, zaista je spektakularan. Svaki put kada
napravi svoju kopiju, napravi i - greku. Tako stvara mnotvo mutiranih virusa koji mogu
da ive u svakoj osobi.
Hl-virus se razmnoava i mutira neverovatnom brzinom. Tokom samo jednog dana,
nastane do 10 milijardi kopija u jednom oveku. Naunici koji rade na vakcini sa antitelima,
bore se da odre taj tempo.
Britanac dr Menis Barton radi u Istraivakom institutu Skrips. Tokom 20 godina,
koliko izuava antitela za Hl-virus, saznao je mnogo o strukturi gpl20, ,,meti Genentekove
vakcine sa antitelima:
Kada se gpl20 na virusu spoji sa CD4 na ljudskoj T eliji, virus se povezuje sa
elijom i infekcija moe da pone. Antitela mogu da spree ovaj proces, samo ako pre
poznaju pravu m etu. Problem je u tome to samo jedna promena u aminokiselinama,
od kojih se sastoji molekul gpl20, moe potpuno da eliminie povezivanje antitela
objanjava dr Barton.
,,Genentek-ov istraivaki tim je verovao da e se antitela za gpl20 suprotstaviti
mnogim razliitim vrstama Hl-virusa, meutim, dok su istraivai radili na vakcini, gpl20
se nekontrolisano menjao. Ispostavilo se da je gpl20 deo virusa koji se najbre menja. U
periodu potrebnom da se testira krv jednog oveka, gpl20 se mogao promeniti u toj meri
da neko antitelo vie ne deluje. Moda je ,,Genentek-ova vakcina delovala na impanze, ali
su mnogi verovali da nee proizvesti delotvorna antitela za pravi virus. Zato? Zasnovana
je na vrsti virusa iz perioda kada se HIV tek pojavio. Danas, meutim, u svetu postoji na
stotine hiljada vrsta virusa. A to je, ve, ozbiljan problem. Ako je namera da se vakciniu
ljudi, a nije poznato kom virusu e biti izloeni, neophodno je obezbediti efikasnu vakcinu
protiv svih virusa na svetu!
Dr Don Frensis nije dobio novac od vlade za probe na ljudima jer se verovalo da nje
gova vakcina nee delovati. Danas smatra da je proputena odlina prilika:
Veoma je teko ubediti privatni ili javni sektor da obezbedi novac. A kada budu kon
ano shvatili da je to vana stvar, bie prekasno i umree na hiljade ljudi.
Ipak, dr Frensis nije odustao. U pokuaju da sakupi novac, 1995. je otiao u Vol Strit.
Nadamo se da e za dve godine vakcina biti spremna za probu. Priblino dve
godine... Deset godina posle uvene konferencije za tampu, irom sveta je od side umrlo
5 miliona ljudi! Vakcine jo uvek nije bilo.
Naunici bekog Instituta za primenjenu mikrobiologiju obelodanili su, u drugoj
polovini 2001. godine, da rade na vakcini koja bi mogla da bude efikasna zatita (i) od HIvirusa. Neoekivano, re je o vakcini protiv gripa modifikovanoj antigenskim materijalom
(za sada) nesavladivog virusa koji je od 1981. do 2003. odneo 22 miliona rtava.
(O vezi virusa gripa i HlV-a, uzgred budi reeno, pisao sam desetak godina pre ovog
eksperimenta.)
Prvi eksperimenti izvedeni su na mievima. Ubrizgana im je modifikovana vakcina
protiv gripa, pri emu je dodati antigenski materijal pokazao da moe da ima ulogu antige
na, tj. da podstakne organizam na jaku imunoreakciju. Ali, pre nego to beki naunici
potvrde da su pronali vakcinu protiv AIDS-a, neophodno je uraditi dalje testove na mie
vima kojima je data vakcina i, naravno, izloiti ih - Hl-virusu.
Prema reima doktora Borisa Ferka, jednog od lanova tima, posle eksperimenata sa
mievima usledie testovi na primatima. Ukoliko budu uspeni, bie to sigurna potvrda da
je vakcina bezbedna i delotvorna i za ljude. S obzirom na znaaj otkria, dalja istraivanja
e finansirati i Evropska unija.
Poetkom 2001. godine u svetu je ispitivano izmeu 25 i 30 prototipova vakcine, od
kojih su tri bile u ii naune javnosti. Prvi prototip je razvijen na Oksfordskom univerzite
tu i oekivan je skori poetak testiranja na ljudima u Velikoj Britaniji i Keniji. Drugi pro
totip, od koga se dosta oekivalo, razvila je amerika kompanija Veks Gen (VaxGen) i
testiranje na ljudima je bilo u toku.
Trea vakcina je prizvedena na Univerzitetu Emori, SAD. Nakon obavljenih testiranja
na majmunima, rezultati su ukazivali da ova vakcina ne moe da sprei zarazu, ali da ima
izuzetnu spreavajuu snagu procesa irenja Hl-virusa u organizmu. Testovi su raeni na
24 majmuna kojima je vakcina data, a zatim ubrizgan i virus. Iako je dolo do infekcije, kod
primata se ni posle vie meseci nije razvila bolest, to jest nisu se pojavili simptomi karakteristini za AIDS.
S druge strane, lanovi zaraene kontrolne grupe majmuna (koja nije primila vakcinu)
su do maksimalno 28 nedelja poeli da pokazuju znake bolesti vezane za Hl-virus, bez
nade da infekciju preive.
Vakcina o kojoj je re, kako kau njeni tvorci, stimulie imunoloki sistem i stvaranje
,,memorijskih elija sposobnih da prepoznaju virus i pokrenu proces odbrane od infekci
je. Postignuti rezultati su do tada bili najbolji na podruju iznalaenja vakcine protiv AIDSa. Uskoro je trebalo da vakcina bude testirana i na ljudima.
Samo est meseci kasnije, meunarodni tim naunika je objavio da je pronaao
vakcinu protiv AIDS-a! Istina, trenutno pomae samo makama, ali bi princip mogao lako
da se primeni i kod ljudi...
Profesor Osvald Daret (Oswald Jarrett) sa Veterinarskog fakulteta u Edinburgu, potvr
dio je da su make nakon vakcinacije postajale imune na bolest, bez obzira na dugotrajno
i esto izlaganje virusu. Uskoro e vakcina biti dostupna svima koji ele da zatite svoje
ljubimce - najavio je pomenuti profesor.
Ipak, put do vakcine koja e tititi ljude nee biti tako kratak, bez obzira na to to e
biti primenjen isti princip. Prof. Osvald Daret je najavio da e se vakcina nai u prodaji tek
2006. godine. Do tada, predlae prezervativ kao jedino efikasno sredstvo zatite, uprkos
tome to se uveliko radilo i na drugim proizvodima (kremama i gelovima) koji bi mogli da
poslue kao zamena.
U tom trenutku je stopa rasta obolelih na godinjem nivou iznosila - 5,5 miliona, uz
tendenciju daljeg rasta!
Iz fonda Bili i Melinda Gejts je inae, od ukupno 28,8 milijardi dolara, do kraja januara
2006. godine izdvojeno za razne projekte - 9,25 milijardi dolara. Od toga, u fond za pronalae
nje HIV/AIDS-vakcine je uplaeno 750 miliona, a u fond IAVI-a 126,5 miliona dolara.
Razvoj vakcine je otpoeo nakon iznenaujueg otkria lekara da grupa prostitutki u
Najrobiju nije HlV-pozitivna, bez obzira na stalnu izloenost i kontakt sa virusom AIDS-a.
Do tog trenutka je testirano 25 razliitih vakcina, ali pomenuta najvie obeava i prva e
biti testirana na samom ,,izvoru, odnosno u regionu gde se HIV prvi put pojavio.
Ve 2002. godine, amerika kompanija Veks Gen je pompezno najavila svoju vakcinu
protiv HlV-a. Od osam varijanti na kojima se trenutno radi u ovoj firmi, est je tek u prvoj
fazi ispitivanja. Jedna se nalazi u drugoj fazi istraivanja, to podrazumeva da se traga za
pravim dozama i efektima. Ispitivanja osme vakcine su stigla i do tree faze, to jest do testi
ranja na ljudima. Vakcina bi trebalo da sprei infekciju stimulisanjem produkcije antitela.
Sadri odreene delove HlV-a, poput gena ili proteina, da bi aktivirala imuni sistem. Kada
jednom prepozna ove gene, organizam bi trebalo da se izbori i sa pravim virusom.
U borbi protiv HlV-a trebalo bi primeniti model virusa gripa. Imajui u vidu da se on
neprestano menja, vakcinu valja prilagoavati novim oblicima. Inae, vakcina se testira na
visoko rizinim grupama. U Evropi i Severnoj Americi na homoseksualcima, a u Aziji na
intravenoznim narkomanima.
Ni tu, meutim, prii nije kraj. Namee se pitanje: kome e vakcina biti dostupna. U
prvom krugu su pripadnici visoko rizinih grupa - homoseksualci, prostitutke, narkomani
i hemofiliari - a cilj je da postane deo obavezne preventivne vakcinacije celokupnog
stanovnita.
S druge strane, vakcina se ispituje u Evropi, Americi i Aziji i moe biti delotvorna samo
za oblike virusa prisutne na ovim podrujima. Nema, dakle, garancije da e imati korisno
dejstvo u Africi, pogotovo u oblasti podsahare ije je stanovnitvo najugroenije. ak 70
odsto svih obolelih, ivi na Crnom kontinentu. U pojedinim afrikim zemljama je svaki trei
stanovnik zaraen virusom, a u Bocvani, maloj zemlji na jugu kontinenta, zebeleena je
najvea stopa bolesnih: oko etrdeset odsto kod osoba do pedeset godina starosti.
A gde smo m i?
Na petom konkursu Globalnog fonda za sidu (Global Fund to Fight AIDS, Tuberculosis and
Malaria) projekat iz Srbije nije dobio prelaznu ocenu strune komisije za tehniku procenu.
U prevodu, republika Srbija nije dobila (oekivana) sredstva u iznosu od 5,5 miliona dolara.
Drave iz najblieg okruenja su bile uspenije i domogle se donacija. Meu uspeni
ma su se nale Crna Gora, BiH i Albanija, dok je Srbija (bez donacije) svrstana u grupu sa
Zanzibarom, Burkinom Fasom, Avganistanom i drugima.
Nepunih mesec dana kasnije, 1. decembra 2005, povodom Svetskog dana borbe protiv
HIV/AIDS-a saopteno je da e Crna Gora dobiti dva miliona amerikih dolara iz Globalnog
fonda za borbu protiv HIV/AIDS, za podrku aktivnosti vladinog i nevladinog sektora na
tom planu.
Prema podacima Instituta za javno zdravlje, u Crnoj Gori trenutno ivi 17 inficiranih
Hl-virusom i 11 oboljelih od side.
U 2005. godini je registrovano devet inficiranih osoba, od kojih je jedna osoba
obolela a jedna umrla. est odsto inficiranih su intravenski narkomani, etiri odsto je
inficirano prenoenjem virusa sa majke na dete, kod 11 odsto inficiranih nije mogue
utvrditi nain prenosa, mada se veruje se da je re o prenosu homoseksualnim odno
som. etiri odsto inficiranih u Crnoj Gori, odnosno dve osobe, virus su dobili putem
transfuzije. Obe van Crne Gore.
I, toliko o nama. Vratimo se - vakcini.
Debata na skupu u Bangkoku je povremeno bila veoma una. Lomila su se koplja oko
politikih stavova pojedinih zemalja prema opakoj bolesti, prevenciji, lekovima, vakcini...
Raspravu o tome ta je efikasnije u borbi protiv side - upotreba kondoma ili apstinen
cija - zapoeo je ugandski predsednik Joveri Museveni izjavom da su kondomi
improvizacija, a ne reenje. Brojniji su, meutim, bili zagovornici upotrebe kondoma,
zatitinog znaka borbe protiv side u mnogim delovima sveta.
to se samog leenja obolelih tie, postojei lekovi i njihove genetike kopije su i hva
ljeni i osporavani, a celokupna diskusija se zapravo prelamala kroz prizmu finansija i hnan
sijske moi u svetu: bogatima su dostupni lekovi, a siromanima ni jeftinije kopije.
Na samom kraju 2005, Si-En-En (CNN) je objavio a AP (Associated Press) preneo neuo
biajeno otvorenu izjavu dr Edmunda Tramonta, efa odseka za istraivanje AIDS-a
Nacionalnog instituta za zdravlje SAD ,,da proizvoai lekova nemaju podsticaj da stvore
vakcinu za HIV, pre e biti da oni ekaju na uberu profit od vakcine koju bi vlada razvila!
U prevodu, vlada SAD mora mnogo vie od proizvoaa da se angauje na iznalaenju
novih lekova i njihovom iznoenju na trite.
- Vlada mora da potroi mnogo vie vremena i energije u oblasti pronalazatva, poto
taj aspekt u privatnom sektoru ne pokazuje napredak - kae Tramont. - Ako posmatramo
problem vakcina, HIV vakcine na primer, drava mora da je razvije poto to nee uraditi ni
jedna farmaceutska kompanija. Firme nemaju podstrek da rade na pronalascima i izlaze iz
tog posla padajui mrtve kao muve. To je razlog zbog koga mi to moramo da uradimo.
Ako se vakcina razvije i pokae uspenom, farmaceutske kompanije e biti voljne da
krenu u proizvodnju za koju nisu izdvojile velika investiciona sredstva, ve e samo da
proizvode i prodajom na tritu ostvare profit - zakljuio je Tramont.
Na ovu izjavu je otro reagovao predstavnik najveih farmaceutskih kompanija SAD-a
Ken Donson, inae potpredsednik PhRMA (Pharmaceutical Research and Manufacturers
of America):
- To, jednostavno, nije istina. Amerike istraivako-farmaceutske kompanije su pot
puno posveene istraivanjima i razvoju vakcine za HIV. Do danas je u ispitivanje ulo 15
potencijalnih vakcina. Pronalazak vakcine je krucijalno za kontrolu pandemije AIDS-a, i
nae kompanije su svesne potrebe da postignu uspeh u toj vitalnoj oblasti nauke.
- Kroz pitanje HlV-vakcine, moe se sagledati istorija razvoja i proizvodnje svih vakci
na. Nije re samo o HlV-vakcini, ve svim vakcinama. Zbog toga je bila nestaica (i jo uvek
je) vakcina za grip - uzvratio je Tramont.
Potraga za AIDS-vakcinom je jedno od najveih razoaranja naunika, uprkos potroenih
milijardi dolara i velikog broja godina na istraivanja. Deo problema lei i u injenici da bi
takva vakcina morala delovati u samom srcu imunog sistema koji AIDS ugroava.
U poslednjih nekoliko godina je neuspeh nekoliko potencijalnih vakcina od kojih se
najvie oekivalo, doveo do frustriranosti.
Visoki zvaninik Ujedinjenih nacija zaduen za HIV/AIDS je izjavio na konferenciji
odranoj poetkom 2005. godine da nije realno oekivati postizanje cilja u zaustavljanju i
smanjenju irenja pandemije AIDS-a pre 2015. godine. Na istoj konferenciji, britanski del
egat je predvideo da e za stvaranje vakcine verovatno biti potrebno jo 20 godina.
Meunarodna inicijativa za AIDS vakcinu (IAVI - International AIDS Vaccines Initia
tive), neprofitna grupa angaovana na projektu AIDS vakcine, izvetava da se vie od 30
potencijalnih vakcina testira na malom broju ispitanika u 19 zemalja, ali potvruje da se
Postoje vrsti dokazi da virus, umakavi reakciji T elija-ubica imunog sistema, dobija
na vremenu i neometano nastavlja da se mnoi sve dok ne izazove bolest. Posledice ovog
otkria mogle su biti porazne za vakcine sa elijama-ubicama. Dr Norman Levin je 2001.
godine otkrio - u kojoj meri:
- Videli smo kako se sve ovo veoma dramatino odigrava kod majmuna nazvanog 798. Ne, 798 nije bio obian majmun. Imuni sistem 798 je ,,ojaan vakcinom elija
ubica, a njegov organizam je godinu dana uspeno drao virus pod kontrolom - objanjava
dr Norman Levin. - Kada se dogodila prva promena amino-kiselina, prva mutacija virusa,
videli smo da T elije-ubice ne reaguju. Pretpostavili smo da e se poveati broj virusa u
majmunu. To se i dogodilo. Na kraju smo mogli da prognoziramo i da e majmun umreti
usled oslabljenog imuniteta. I to se desilo. Shvatili smo, dakle, da virus ipak moe da
izmakne kontroli, ma koliko bio snaan odgovor T elija-ubica izazvan ubrizgavanjem
vakcine.
Endru Mekmajkl i njegove kolege su uloili petnaest godina ivota u san o vakcini sa
elijama-ubicama. Ipak, bez obzira na sve nevolje, nastavljaju sa daljim istraivanjima iako
dokaz dobijen na osnovu SL9 i majmuna 798, ugroava itav njihov rad.
- Ne kaem da je nemogue, ve samo da je tee no to mnogi misle - kae dr Mek
majkl. - Moramo da se izborimo sa brzim promenama virusa. To glavni razlog i glavni
problem koji ovaj pristup ini izuzetno tekim.
- Svi strunjaci, pa i dr Endru Mekmajkl, plaili su se da emo nakratko obuzdati virus,
ali da e on posle dve, pet ili deset godina, nastaviti dalje . dodaje dr Galo.
Izgledi da se mladi iz Bocvane za ivota zarazi sidom, danas iznose 80 procenata. Ili,
na Uiteljskom koledu u Junoj Africi je od side umrlo vie uitelja nego to ima onih koji
su zavrili kolovanje. Sve govori u prilog jezive pretpostavke da e ovek jo mnogo godi
na ekati na vakcinu.
ljudi mogu da obole. Uprkos svemu, ni posle deset godina istraivanja nema pravog obja
njenja za Mejsijevo dobro zdravlje. Ono to su tvorci vakcina shvatili i ono to je ostalo ner
azjanjeno u vezi sa njim, budi razoarenje ali i nadu.
Dr Endru Mekmajkl i dr Norman Levin i dalje veruju da e vakcina sa elijama-ubica
ma reiti problem ukoliko pronau nain da prate tempo virusa koji sve bre evoluira. Dr
Levin je oduvek bio optimista u pogledu reenja ovog problema. On misli da je problem
teak, ali ne i nereiv. Dr Denis Barton, s druge strane, nastavlja potragu za kombinacijom
antitela koja e reagovati na sve vrste ovog virusa.
- Na pitanje, da li emo otkriti vakcinu protiv Hl-virusa, iskreno u odgovoriti - ne
znam. Uradiemo najbolje to moemo da bi smo je pronali. To je, ujedno, i sve to moe
mo uiniti, iskren je dr Barton.
I dr Ron Derosijer misli da su anse za uspeh veoma male dok se ne sazna vie o
nainu funkcionisanja virusa. Osnovni problem je - virus. Otporan je na sve ime je do sada
napadan. Kada je dr Derosijer pokazao prijateljima-naunicima neke rezultate koji su ga
zbunili, sloili su se u zakljuku je virus zaista neverovatan.
Dok naunici pokuavaju da ree problem, Hl-virusom se svakodnevno zarazi 15.000
ljudi, a osam hiljada umre od side. Zbog gotovo beznadene situacije, irom sveta se
isprobavaju vakcine na ljudima iako se ne zna koja e (i kako) delovati. Dr Ron Derosijer
misli da je testiranje vakcina isto to i slanje slepih bejzbol igraa na teren:
- Nadamo se da e, ako poaljemo dovoljno slepih igraa na teren, bar jedan imati
sree i postii ,,houmran. Ali, u ,,ol star utakmici slepi igrai ne postiu ,,houmran. Zato
tvrdim da pronalasku vakcine danas nismo ni za korak blii nego to smo to bili pre 20 god
ina, kada je virus otkriven.
A virus nastavlja da se iri. Ironija je, meutim, to zatitna vakcina moda postoji
ve godinama. Dr Endru Pavlotos se pre devet godina prijavio kao dobrovoljac za neo
bian eksperiment, prema miljenju mnogih, apsurdno opasan. Ogled je trebalo da bude
test za novu i posebnu vrstu vakcine. Dr Pavlotos i drugi, dobili bi vakcinu sa - ivim HIvirusom! Ova vakcina, naravno sa razblaenim virusom, sasvim je drugaija od vakcina
sa antitelima i elijama-ubicama. Ideja je da se ubrizgavanjem vakcine sa Hl-virusom
podstaknu na reakciju svi odbrambeni mehanizmi imunog sistema. Sline vakcine su
ve postigle veliki uspeh. Iskorenile su deju paralizu irom sveta, a prevencija su pro
tiv ute groznice, malih boginja i zauki. Ipak, da li e delovati i na -Hl-virus?
Dr Ron Derosijer je, naime, 1993. uklonio jedan gen iz SlV-a, majmunske varijante HIvirusa, nadajui se da e time odrati virus u ivotu ali da e on biti bezopasan. Bila je to
njegova vakcina koja je ubrizgana majmunima. Rezultati su bili neverovatni. Derosijerova
vakcina sa ivim virusom je delovala a njen tvorac ve najavljivao skori poetak testiranja
na ogranienom broju ljudi.
Ali, dok je dr Derosijer ushieno komentarisao postignute rezultate, pojavila su se upo
zorenja da bi ovakav pristup mogao da izazove nevolje. Virus e, tvrdili su veiti sumnjiav
ci, i ovoga puta izvui neki kec iz rukava, evoluirati i ponovo postati ubica. ta vie, u jed
nom trenutku u budunosti, vakcina sa razblaenim virusom moe da mutira i prenese
sidu. Zbog straha za bezbednost ispitanika, nikada nije obavljen ni jedan test na ljudima.
Nikome nije ubrizgana vakcina sa ivim razblaenim virusom.
- Opasnosti koje ova vakcina nosi sa sobom su tako velike, da ona izgleda kao kola ili
slatki koji ne smete pojesti, objanjava dr Derosijer.
Ipak, njegova vakcina je jo uvek najefikasnija u zatiti ivotinja od side, ali i suvie
opasna da bi se primenila na ljudima. Tako je, meutim, bilo i sa vakcinom sa razblaen
im virusom deje paralize. Sve dok scene deje patnje i stradanja nisu postale nepod
noljive. Dr Derosijeru preostaje samo da se pita koliko godina jo mora da protekne uz
pokuaje sa neuspenim vakcinama i koliko miliona ljudi mora da umre dok neko ne bude
spreman da rizikuje?
Prema naim podacima, 2003. godine je Hl-virus ili sidu imalo izmeu 42 i 45 miliona
ljudi. Veina ivi u najsiromanijim regionima sveta i svi e, naalost, umreti zbog nedostat
ka odgovarajueg medicinskog tretmana. Budui da ovaj broj predstavlja globalnu epidemi
ju izmeu poetne i srednje faze, u narednih hiljadu godina bi se stopa smrtnosti nesum
njivo mogla udvostruiti. Ako neto ne uradimo, neemo imati na desetine miliona mrtvih
ve na hiljade miliona! , tvrdi dr Roj Anderson.
Novi postupak e omoguiti stvaranje preventivne vakcine protiv side. Nadamo se da
e za dve godine ona biti spremna za probu...
Jesam li ikada sanjao da emo se suoiti sa ovakvim potekoama? Naravno da nisam.
Mislili smo da emo jednostavno poeti s testiranjima ali, ispostavilo se da je mnogo,
mnogo tee - vajka se glasno dr Robert Galo. - Svi mi koji smo radili na reavanju ovog
problema, duboko smo razoarani. Godine prolaze, problem se ne reava, a znamo da
nekoliko miliona ljudi prolazi kroz strahovite muke i umire.
To je kao da vam se virus podsmeva - dodaje dr Derosijer. -Nekako uspeva da stigne
tamo gde je planirao zahvaljujui prirodnom procesu ubrzane evolucije i zaista ga je teko
pobediti.
Dvadeset godina posle uvene konferencije za novinare, od side je umrlo 25 miliona
ljudi. Posle epidemije kuge, sida je najsmrtonosnija epidemija u svetu.
Meutim, 1994. godina nije ujedno bila i kraj vakcine dr Dona Frensisa. Osnovao je
kompaniju Veks Gen (Vax Gen) i sakupio milione dolara privatnog kapitala. Deset godi
na kasnije, svet je bez daha pratio kako Veks Gen analizira rezultate testova sa vakcinom
protiv side kojom je vakcinisano nekoliko hiljada ljudi u SAD i na Tajlandu. Vakcina nije
postigla uspeh.
Ako je za utehu, naunicima je bilo potrebno skoro 20 godina da otkriju da jedna vrsta
vakcine - ne funkcionie!
Pokuau, bar delimino, da rezimiram da li je mogue napraviti vakcinu protiv
HlV-a? Glavna prepreka je to to je re o retrovirusu koji se veoma esto menja.
Retrovirusi ugrauju svoje gene u hromozome elija zaraene osobe gde dugo ostaju
neaktivni u vidu provirusa, usled ega ih imuni sistem ne prepoznaje. Kasnije se
aktiviraju i dalje ire. Drugi problem je promenljivost virusa. esto dolazi do mutaci
ja uzrokovanih grekam a pri ,,preslikavanju gena. One deluju i na antigene virusa,
koje inae prepoznaje imuni sistem, na taj nain omoguavajui virusu da izbegne
imunu reakciju.
Za proizvodnju vakcine protiv HlV-a se ne mogu primeniti konvencionalne tehnike
koje podrazumevaju pravljenje vakcine od oslabljenog, ali ipak ivog virusa. To nije
mogue u sluaju retrovirusa (kao to je HIV) koji ugrauju svoje gene - iz bezbednosnih
razloga - u hromozome u vidu provirusa. Provirus bi mogao da se kasnije aktivira i uzroku
je AIDS. Iz ovog razloga se pokuaji pronalaenja vakcine protiv HlV-a baziraju na genet
skom inenjeringu. Delovi genoma virusa se umeu u mikroorganizme koji potom
proizvode velike koliine tzv. rekombinantog proteina. Ovaj se preiava i koristi kao
osnova za vakcinu. Pomenutom tehnikom se, dakle, dobijaju proizvodi visokog stepena is
toe i, samim tim, sigurnosti. Mikroorganizmi (nepatogeni virusi ili bakterije) u koje se
ugrauju geni virusa nazivaju se vektori i ubrizgavaju se osobama koje treba imunizirati.
Smatra se da je prisustvo ovih proteina dovoljno da izazove imunu reakciju poput one koju
podstie sam virus.
I uvek i obavezno, uz sve ide jedno - ali!
Raum&Zeit br. 1 1 3
Umesto da se muim zakljukom o onom to sam izneo u ovom delu poglavlja, priz
najem, lake mi je da priloim uvodnik asopisa ,,Raum&Zeit (2001, br. 113) pod naslovom
Problem globalnog dezinformisanja. Strpljivi e sami zakljuiti - zato.
Na informativnom skupu Dokumentacionog centra za prirodne postupke leenja
(ZND) o HIV/AIDS-u, krajem septembra 1995. godine odrao sam kratak referat pod
naslovom Fantom HIV/AIDS-a i uloga medija. Bilo je rei o tome zato se u novinama,
na radiju i televiziji objavljuje uglavnom samo ono to je u takozvanom glavnom toku trendu proglaenog miljenja. Poslednjih godina se jednoglasnost masovnih medija uvrsti
la tako da skoro nema ni jedne rupe.
Primer davanja organa: pozivaju se ljudi da posle svoje smrti daruju organe. To
da ,,davaoci prilikom uzimanja organa nisu mrtvi, uopte se ne pominje ve se objavlju
je samo ono to Nemaka fondacija za presaivanje organa (DSO) kao nauno
dokazano u svojim saoptenjima za tampu alje redakcijama. Pri tom se pred nov
inarima umeno kuka da ljudi moraju da umru samo zato to se sebini sugraani
usteu da posle svoje smrti daju svoje bubrege, jetru i tako dalje, koji im vie i onako
ne koriste. Takve tvrdnje osokole novinare za neviena postignua. To see do gala
predstave na ARD-u na kojoj se skupljaju milioni maraka za DSO (godinji obrt je oko
60 miliona maraka) i gde se pojavljuje izvestan mukarac koji je poklonio bubreg jer je
hteo da ,,da znak. Slave ga kao majku Terezu.
Ovde, naravno, smetaju detalji u vezi mogueg spasavanja organa prirodnim leenjem
pre nego to potpuno propadne. ta vie, to je ak nepoeljno.
Jer, kada bi neka bistra novinarska glavica i dola na ideju da istrauje i shvatila ko sve
i koliko zarauje na toj visokoj medicini - od toga ne bi imala ama ba nikakve koristi.
Nijedne novine to ne bi tampale, nijedna radio ili televizijska stanica ne bi od toga naprav
ila emisiju. Sve iz jednog prostog razloga: novine ili pomenute stanice bi morali da se
odreknu prilinog dela svojih prihoda od reklama. Glavni profiter na tritu organa za pre
saivanje koje cveta irom sveta je - farmaceutska industrija. (Po pacijentu na godinjem
nivou oko 15.000 maraka, i to do kraja ivota!)
Farmaceutska industrija je deo hemijske industrije a ova, opet, deo naftne industrije.
Oglasi koji stiu iz njih, ine i do 50 odsto ukupne zarade od reklama svih novina i svih
stranica. Zbog toga se sloboda tampe u industrijski razvijenim zemljama zavrava u
trenutku prijavljivanja koncerna kao potencijalnog oglaivaa. To jednostavno mora da se
shvati, jer to je realnost. Zavisnost medija od oglaivaa, ini da podleu pritisku. Ekonom
ska kalkulacija svih tampanih medija (naroito strunih asopisa) i TV-stanica (izuzetak
su ARD i ZDF) zasnivaju se na prihodima od oglasa.
Dvadesetogodinji doprinos
Todoxin-ove
naune grupe borbi protiv
HIV/AIDS-a
S m rt je neproverena glasina
Emir Kusturica
Prvo prihvatilite za HlV-pozitivne osobe na Balkanu, u Evropi, moda i svetu, oformio
sam krajem 1985. godine u svom stanu (Svetogorska ulica, donedavno Lole Ribara) u
Beogradu. Vrata su bila otvorena 24 sata. Kao rezultat rada sa HlV-pacijentima, 1987.
godine je izvedena internacionalna studija na 20 pacijenata pod terapijom Todoxin-om.
Rezultati su objavljeni iste godine u asopisu ,,Intervju.
Na reakciju domae medicinske javnosti nije trebalo dugo ekati. Oglasili su se profe
sor Gliin, dr Duji i genetiar sa PMF-a Dragan Savi. Nakon prvih neargumentovanih
napada na Todoxin-ov pristup u tretiranju AIDS-a, iznetih u pismu asopisu ,,Intervju, do
danas se po istom pitanju vie nisu javljali. Moda je razlog njihovog utanja injenica da
nita od onoga to ini Todoxin-ovu teoriju o poreklu, mehanizmu delovanja i replikaciji
Hl-virusa, dosadanja saznanja i praksa nisu demantovali.
Posle sukoba sa ovdanjim medicinskim establimentom, Todoxin dospeva do vodeih
svetskih zdravstvenih ustanova gde nesumnjivo dokazuje delotvornost.
Jedan od prvih sastanaka imao sam sa profesorom Gazarom u Londonu. Ponudio mi
je da u San Stefan i Kromvelovoj bolnici leim HlV-pozitivne pacijente Todoxin-om. Odbio
sam iz razloga koje u kasnije objasniti.
Todoxin potom dobija priznanja o efikasnosti na vodem svetskim institucijama: u Stokhol
mu (Karolinska institut), Torontu (Bekmen laboratorija), na Nadonalnom institutu za kancer
SAD (potpisana dva ugovora za leenje AIDS-a i kancera), Kraljevskoj bolnid u Londonu, Robert
Koh institutu u Berlinu, na rimskoj Infektivnoj klinici (saradnja sa prof. Zoridjem)...
Prof. Velimirovi iz Graca (Austrija) mi je 1988. godine ponudio saradnju. Preciznije,
obeao je ,,lansiranje Todoxina i podelu dobiti. Uzgred je dodao da HlV-pozitivne osobe
nisu za aljenje ve - osudu. Navodno, sami su krivi za svoju bolest. Tim reima je i
okonana naa ,,saradnja. Na konferenciji o AIDS-u odranoj u Beogradu 1988. godine bio
je glavna zvezda uprkos dokazanoj odbojnosti (da ne kaem mrnji) prema Srbima. Mi-
ljenje o prof. Velimiroviu javno sam izrekao i u jednoj TV emisiji. Dr Vukovi, direktor
pomenute AIDS-konferencije, kritikovao je moj istup punih dvadeset minuta, iako nikada
pre toga nije uo ni za mene niti za Todoxin!
Uoi odlaska u Vaington na potpisivanje ugovora za kancer i AIDS sa Nacionalnim
institutom, pozvan sam pred desetolanu komisiju za AIDS. Meu navodno najveim
domaim ekspertima za ovu bolest, bila su i tri neuropsihijatra. Kolika je njihova kompeten
cija u ovoj oblasti, svako moe sam da zakljui. Svojevrsnom duelu, ako tako moe da se
nazove s obzirom na brojnost druge strane, pored novinara su prisustvovali i predstavnici
VMA i Infektivne klinike, to jest dr Duji i prof. Ili. Dva uvaena strunjaka su pokuala da
karikiraju rezultate mojih pacijenata upuenih na testiranje u njihove ustanove. Ili su toliko
daleko da su rezultate dobijene pre poetka ispitivanja (dakle, kontrolne), nastojali da pro
ture kao rezultate dobijene posle zavretka terapije Todoxin-om. Ipak, znajui sa kime imam
posla, odmah po obavljenim testiranjima na VMA i Infektivnoj klinici, pacijente sam slao da
jo jednom urade analize u razliitim gradovima Srbije i Sarajevu. Nalazi su, podrazumeva
se, bili drastino razliiti. Sve sam ih prezentovao javnosti i - prevara je otkrivena.
Bogu hvala, uvek je postojao i deo domaih medicinskih eksperata sa izuzetno human
im i dobronamernim stavom prema HlV-pozitivnim osobama. Jedan od tih strunjaka je
svakako i prof. dr Lela Ili iz Gradskog zavoda za zatitu zdravlja. Njena vrata su uvek bila
otvorena za sve obolele od AIDS-a, a blagonaklon stav prema Todoxin-ovom pristupu ostao
do danas nepromenjen.
Naravno, jo uvek ostaje otvoreno pitanje pouzdanosti testova za utvrivanje prisustva
HlV-a i moguih naina njegovog prenosa. Pored svega ve reenog, valja imati u vidu da
se broje samo kopije (koje mogu biti i kopije ispitanikovih sranih i miinih proteina, akti
na i miozina) ali ne i infektivne estice. Testovi na HIV su, zapravo, nastali mnogo pre
otkria samog virusa. Iako se uzimaju kao dokaz napretka medicine, korieni su za otkri
vanje sifilisa ili, recimo, utvrivanje oinstva.
Do 1995. godine se u strunoj literaturi navodio podatak da 96 odsto HlV-pozitivnih
osoba pripada tzv. rizinim grupama (narkomani, homoseksualci, hemofiliari). U rizine
grupe su jo ubrajane i osobe sa drugom bojom puti, najee tamnom, da bi 1995. skoro
potpuno bile ,,ukinute rizine grupe a kao glavni nain transmisije HlV-a naveden het
eroseksualni odnos (sicl), naravno, uz snanu propagandnu akciju sa zabludom zvanom
,,kondom u glavnoj roli.
Spera e t convalesce*
Nauni dokazi sugeriu da AIDS nije ni infektivno ni zarazno oboljenje ve degenera
tivna bolest, posledica hronine intoksikacije organizma i nepravilne ishrane. Imuno
suprimirajui (stresni) agensi mogu biti razliitog porekla: hemijskog, fizikog, biolokog,
nutritivnog, mentalnog. Izazivaju irenje slobodnih radikala u organizmu, naroito oksida
tivnih agenasa koji progresivno oteuju imuni sistem da bi na kraju doveli do njegovog
kolapsa, istovremeno izazivajui oportunistike infekcije, tumore, metabolike poremea
je. Meutim, i pored svega navedenog, AIDS se moe spreiti, leiti i iskoreniti na efikasan,
jednostavan i jeftin nain.
*Nadaj se i ozdravi
Potrebno je, pre svega, shvatiti da se i ovim, kao bilo kojim drugim hroninim, degen
erativnim oboljenjem, moe upravljati. Kada se kod pacijenta manifestuje blaga, umerena
ili ozbiljna imunoloka deficijencija, neophodno je preduzeti sve mere opreza kao to se to
ini i u sluajevima dijabetesa, povienog krvnog pritiska, artritisa, insuficijencije bubrega
i ostalih hroninih stanja.
Od sutinskog je znaaja da se obolele osobe i njihovo najblie okruenje oslobode
pogubnog verovanja da je AIDS infektivna, virusna i naizbeno fatalna bolest. Imajui ovo
u vidu, jednaina HIV = AIDS = SMRT dovedena je do besmisla. Ne postoji. Uobrazilja da
HIV-pozitivnost obavezno podrazumeva inficiranost virusom za koji se pretpostavlja da
izaziva AIDS, nema vrstih osnova. Neophodno ju je raskrinkati. ,,HIV-pozitivnost ili
,,seropozitivnost zapravo znai da je osoba izloena toksinima i preivljava oksidativni
stres. Ovakva pogrena shvatanja i tumaenja nanose neprocenjivu tetu imunolokom sis
temu i mogu dovesti do razvoja AIDS-a.
To je dobro proueno i objanjeno u okviru nove medicinske oblasti nazvane psi
honeuroimunologija.
Bolest je, naime, rezultanta biolokih, socijalnih i psiholokih faktora.
ovek je telesno, duevno, duhovno jedinstvo. Ako telo utie na duu, dua na
duh, duh na duu, dua na telo, i taj uticaj neprekidno egzistira, u tom sluaju je vei
na bolesti psihosomatskog porekla. Ali, ne oboljevaju svi. Izmeu pomenutog jedinst
va i bolesti je - imunoloka odbrana. Iako je dananja definicija imunologije psiho
neuro-endokrino-im unoloki sistem, re je o celini poput prethodne. Kao to je ovek
celovit, tako je i nauka na putu da shvati celovitost organizma. Zdravog i bolesnog.
Imunoloki sistem je na kraju, a zatim dolaze veoma znaajne lezde sa unutranjim
luenjem, ovekov nervni sistem i, naravno, psiha. Psihiki ili duhovno-duevni ivot.
To je primarno.
Postoji vie dokaza da sluajno, a ponekad i svesno, viestruko, ponovljeno i hronino
izlaganje agensima imunolokog stresa, bez obzira na njihovo poreklo (fiziko, hemijsko,
bioloko, mentalno ili nutritivno), intoksikuje, oksidie i progresivno pogorava stanje
imunog sistema izazivajui njegov kolaps. Na taj nain stvara i sve neophodne preduslove
za nastanak AIDS-a.
Izlaganje stresnim, odnosno toksinim agensima, ne samo da nanosi tetu imunom
sistemu, ve oteuje i ostale organe i telesne sisteme. I pri tom se ne odraava na isti nain
kod svake osobe. Identini ili slini uzronici stresa mogu dovesti do razliitih ablona
oboljenja kod razliitih osoba ili meu razliitim populacijama. Imajui to u vidu, kompletan zdravstveni status neke osobe ili zajednice treba paljivo proceniti korienjem
raspoloivih konvencionalnih klinikih i laboratorijskih testova u cilju utvrivanja stanja
krvi, seruma, plazme, urina, stolice i ostalih telesnih tenosti. Primenu na ovom polju
mogle bi nai i alternativne i komplementarne tehnike kao to su iridiologija, kineziologi
ja, bioelektronika, pulsiranja orijentalne medicine i mnoge druge.
Vano je proceniti funkcionalni status imunosistema testovima kao to su broj T i B-eli
ja, blastogenske reakcije limfocita, proliferacija i diferencijacija T-elija, aktivacija citotok
sinih limfocita, timusna aktivnost, totalni komplement, C3, C4, kao i nivoe imunoglobulina.
Detaljna procena aktivacionog statusa imunog sistema je takoe od velikog znaaja.
Moe se obaviti testovima kao to su: serologija za hepatitis A, B i C, sifilis, herpes-viruse,
infekciju citomegalovirusom (CMV), rubeolom, mononukleozom, reumatoidne faktore,
izacije i imaginacije. Redovna seksualna aktivnost, ali bez afrodizijaka, lubrikanata, sper
micida i ,,eih perverzija, od sutinskog je znaaja. Dalji napredak podrazumeva otkri
vanje unutranjeg ivota, stimulisanje linog razvitka, ouvanje karaktera i pomo drugim
seropozitivnim osobama i obolelima od AIDS-a.
Raznovrsne nutritivne, energetske, magnetne, fizike, mentalne i spiritualne tehnike,
pokazaie su se efikasnim ne samo u detoksifikaciji, ve i stimulisanju i regeneraciji imunog
sistema i ostalih telesnih sistema. Neke od njih podrazumevaju naturopatsku medicinu, home
opatiju, akupunkturu i moksibustiju, nervnu terapiju, digitopunkturu, fitoterapiju, nutritivnu
terapiju, upotrebu priguujuih agenasa, hidroterapiju, terapije morskom vodom, refleksologi
ju, limfnu drenau, hipertermiju, biokatalitiku terapiju kiseonikom, aromaterapiju, terapeut
sku masau, terapiju umetnou, muzikom, hromoterapiju, hipnozu, jogu, tai-i, kinesku
masau, reiki, magnetoterapiju, ortomolekularnu medicinu, funkcionalnu medicinu i duhovno
staranje. Efikasnost ovih terapija zavisi (kao i kod konvencionalne medicine) kako od znanja i
strunosti praktiara, tako i od prihvatanja osobe na kojoj se one primenjuju.
I vei broj biljaka se moe koristiti u procesu detoksifikacije, ukljuujui diuretike
poput rastavia (Equisetum arvense) i onih ,,za jetru kao to su mleni iak ili gujina trava
(Sylibum marianum), lie boldo (Pneumus boldus), dimnjaa (Fumaria officinalis), kines
ki astragalus (Astragalus membranaceus), itd.
Dobra intestinalna higijena je od sutinske vanosti za proces detoksifikacije. Moe se
postii klizmama od kamilice u kombinaciji sa klizmama od suncokretovog ili lanenog ulja,
kao i dodatkom laktobacila (Lactobacillus).
Detoksifikujua i antioksidantna dijeta podrazumeva izbegavanje proizvoda od ivot
inja i margarina u ishrani, uz upotrebu kvalitetnog (na prirodan nain uzgojenog) voa i
povra. Poeljno je i konzumiranje integralnih itarica u bilo kom obliku (pirinac, jeam,
penica, ovas).
Panju valja posvetiti i unoenju u organizam najkvalitetnijih tenosti u vidu sokova od
svee ceenog voa i povra (naroito argarepe), orbi od povra i tzv. zelenih sokova
bogatih hlorofilom (na pimer, sa prethodno prokuvanom vodom pomeati samlevenu
zelenu salatu, spana, celer, metvicu, perun, korijander i dobijeni sok piti bez prethodnog
ceenja). Treba izbegavati mlene proizvode. Kao zamena za njih se moe koristiti bade
movo, ovseno, pirinano ili mleko indijskog oraha. Posebno je preporuljiva bifidogenska
hrana (jogurt i kumis od ovijeg ili kozjeg mleka) i tofa ili miso (testenina od soje i pirina).
Kokosovo ulje je dobar izvor lurine i kapriline kiseline koje spreavaju razvoj kandide.
Genetski modifikovanu soju obavezno izbaciti sa spiska prehrambenih namirnica.
Dostizanje normalnih nivoa vitamina A i drugih karotenoida u krvi spreava tzv.
,,prenoenje HIV/AIDS-a sa osobe na osobu i sa majke na dete tokom trudnoe, poroa
ja i dojenja. Neki interleukini, poput IL2, faktora rasta, kompleksa B-vitamina, vitamina D
i litijuma, korisni su zbog svojih stimulativnih i regenerativnih svojstava.
Svakom makro/mikro-nutritivnom nedostatku treba posvetiti punu panju.
Odreene biljke se preporuuju u ishrani zbog dokazanih imunomodulatornih i/ili
antioksidativnih osobina: cimet (Curuma longa), ehinaceja, beli luk (Allium sativum), sladi
(Gllycyrrhiza glabra), maja apa (Uncaria tomentosa), ginko (Ginkgo biloba), vinova loza
(Vitis vinifera).
Biljke sa umirujuim, to jest relaksirajuim, svojstvima su: strasno cvee (Passiflora
incarnata), valerijana (Valeriana officinalis), kamilica (Matricaria chamomilla), metvica
su vodili ,,na prikazivanje u Rim, ali zato najavljuju nameru da istom terapijom tretiraju
grip, ebolu i jo neke druge bolesti?!
Uzgred, primena zdrave krvi u leenju HIV/AIDS-a, to je bila i sutina pomenutog
eksperimenta dva domaa naunika, odbaena je 1988. godine u Stokholmu na Kongresu
o AIDS-u. Treba dodati i da nigde nije pomenuto da je tu ideju i postupak koristio jedan
na lekar za proizvodnju vakcine (od krvi 600 zdravih davalaca) protiv herpes zostera. Ako
je za utehu, taj lekar se danas bezgranino kaje. Uvideo je kakvu je greku nainio pri
menom ovakve terapije.
elni Ijudi beogradske Infektivne klinike i pomenuti nauniki tim je svojevremeno
naglaeno isticao saradnju sa prof. Gazarom iz Londona koji u terapiji HIV/AIDS-a koristi
,,udesan lek - ,,talidomid.
Ne mogu a da ne pomenem da me je dotini profesor pozvao u London jo 1988.
godine da bismo pregovarali o tretiranju Tooxin-om HIV/AIDS-pacijenata u San Stefan i
Kromvelovoj bolnici, ali uz uslov uporednog davanja ,,talidomida. Odgovorio sam mu da
sam usput sreo dve osobe bez jedne i obe ruke, ije su majke tokom graviditeta koristile
upravo taj ,,lek - protiv povraanja. Treba li rei da sam kategorino odbio ponuenu
saradnju sa prof. Gazarom koji danas isti lek ,,lansira u Hrvatskoj kao sredstvo za - lee
nje kancera. Zato? Neto valja uiniti sa njegovim ogromnim zalihama...
Pomenuti naunici ne pripadaju tzv. prirodno-alternativnoj ve ,,zvaninoj medici
ni. Samim tim imaju ,,pravo na (ko)lateralnu tetu, bahato i oholo ponaanje. Poslednji
ma na zvanino-medicinskoj lestvici, dakle lekarima-praktiarima, ne preostaje nita
drugo do da slepo veruju onima ,,iznad i rade to ovi zahtevaju, odnosno, prate diktiranu
medicinsku ,,modu. Izvoenje raznoraznih (makar i besmislenih) eksperimenata se
podrazumeva.
Jedna od n a jra ten ijih b o le stije dijagnoza
(K. Kraus)
Svaku HlV-inficiranu osobu bi trebalo konstantno proveravati (moda nekom vrstom
upitnika) u cilju preventivnog delovanja na mnoge oportunistike infekcije. U kojoj meri je,
recimo, sklona tuberkulozi, upali plua (PCP), da li je izvesno pojavljivanje kancera (Kapoi
sarkom, limfom i sl.), itd. Prikupljanjem ovakvih podataka, bolest je mogue sasei u korenu.
Osobi kojoj je dijagnostikovan AIDS permanentno treba raditi tuberkulinske probe i
preventivno delovati odgovarajuom ishranom i prirodnim leenjem. Ukoliko se ispolji
bolest, delovati tuberkulostaticima pa ak, u ekstremnim sluajevima, i vakcinisanjem BSG
vakcinom. Pravila Todoxin-ovog naina leenja (ipak) nalau izbegavanje svih vakcina, naravno, ukoliko je to ikako mogue. Ve oslabljen imunoloki sistem nije u stanju da prui
adekvatnu zatitu, a vakcina moe inicirati dodatne nereive probleme.
Obolelog od AIDS-a treba strogo uvati od prehlade i ozbiljno leiti (nikako antibiotici
ma jer suprimiraju imunitet!), brzo i efikasno, klasinim biljnim preparatima. Ne sme se
dozvoliti da prehlada preraste u rinitis, faringitis, bronhitis ili pneumoniju. Svaki, pa i
najbezazleniji rinitis, treba leiti kao najozbiljniju bolest. Bolje je (zbog opreza) da HlV-om
inficirana osoba bude hipohondar, nego sigurna u svoje zdravlje.
HIV/AIDS je zamiljen kao ,,sramna bolest, a zastraujue je to to se moe dobiti na
razne naine. ak i bez infekcije vimsom.
Posebno je komplikovan sluaj kada HIV-pozitivan par poeli - bebu. elja za detetom
ga moe dovesti u neugodnu situaciju. Ukoliko se sazna od ega boluju, bie dovedeni u
pitanje njihov ugled, pa ak i zaposlenje. Ipak, valja istrajati. Boriti se za sebe i svoju porod
icu, uprkos bolesti, naravno, pod uslovom da nisu zaposleni u prehrambenoj industriji,
zdravstvenim ustanovama i sl.
Dete moe da se rodi potpuno zdravo. U sluaju infekcije, i to treba rei, nee naalost
biti duga veka. Ali, koliko dece od potpuno zdravih roditelja ne poivi dugo? Dou na svet
sa epilepsijom, malformacijom nekog vitalnog organa, dijabetesom, itd. Dakle, vano je da
HlV-inficirani roditelji mogu da dobiju zdravo dete. I to je ve dovoljan uslov da u pot
punosti polau pravo na vlastiti porod, bez prevelikog straha za njegovo zdravlje. Ukoliko
budui roditelji slede i uputstva iz Todoxin-ovog HIV/AIDS-protokola, rizik da njihova
beba bude inficirana bie sveden na minimum. Kako, u tom sluaju, jo jedino roditeljski
strah za zdravlje neroenog deteta moe biti veoma stresan za plod, i o tome valja posebno povesti rauna...
Svaka, dovoljno snana i inteligentna osoba obolela od AIDS-a, trebalo bi da brani sebe
i svoje sapatnike na koje dodatno atakuju primitivizam i egoizam okruenja. Bolest se neu
poredivo bre razvija potpomognuta stresom i strahom od gubitka posla, profesionalne
karijere, prijatelja. Umesto zastraenog i progonjenog stvorenja, treba napraviti linost
sposobnu da u drutvu (i od drutva) brani status osoba inficiranih HlV-om. Mora se jasno
i glasno govoriti i otvoreno raditi na obrazovanju drutvenog okruenja u kome egzistiraju
HlV-pozitivne osobe.
Zbog sve veeg broja obolelih od AIDS-a, neophodno je organizovati njihova udrue
nja po ugledu na udruenja invalida, lica sa hendikepom i sl. To je pravi put izlaska iz
nametnute ilegale, protiv diskriminacije, za organizovanje uzajamne pomoi, grupnih ter
apija, odbrane prava na vlastiti (kvalitetan) ivot i egzistenciju, odgovarajueg naina lee
nja i lekova, ukratko - protiv svake zatucanosti i za normalan ivot.
Domai JAZAS preuzima vodeu ulogu u propagiranju kondoma i irenju mnogih
drugih zabluda, ali i odvlaenju ionako oskudnih sredstava na potpuno pogrenu stranu.
Neki od njenih kljunih ljudi su proveli sate u razgovoru sa mnom, pokuavajui da to vie
saznaju o Todoxin-ovom pristupu ovom problemu. Na alost, strani uticaj i pristigla sred
stva su prevagnuli. JAZAS se danas vodi iskljuivo po sugestijama i diktatu iz inostranstva.
Samo objektivna analiza dosadanjih stavova i edukacija zasnovana na proverenim injeni
cama, mogli bi da doprinesu istinitom i kvalitetnom informisanju njegovih lanova, samim
tim i onih koje JAZAS-ovi lanovi treba dalje da edukuju.
Ali, da inimo ono to initi moemo...
Sida je neuporedivo manje zarazna od tuberkuloze, ali ljudi to ne znaju. S druge
strane, preko medija se iri bezrazlona panika uglavnom s ciljem boljeg upoznavanja
HIV/AIDS-a. Ne zna se ta je gore. Predrasuda, neinformisanost, neznanje ili anti-propa
ganda. Javnost mora da zna da HIV/AIDS ugroava samo obolelog.
ini se da je ipak najtee HlV-pozitivnim narkomanima. Primorani su da se bore i pro
tiv vlastite zavisnosti i protiv HlV-a, a pritom su osueni po oba osnova! Narkomanija je nji
hovo bekstvo od ivota, a HlV-infekcija karta za neizlazak iz nje. Naravno, u njihovim
glavama. Realno, drugi krug pakla koji su izabrali. Objektivno, dodatna (i ne mala) oteava
jua okolnost za izlazak iz zaaranog kruga. U nekim sredinama kod nas je i do 95 odsto
narkomana HlV-pozitivno. Na Zapadu, od svih inficiranih HlV-om, 96 odsto pripada tzv.
etiri godine bilo oko 30 odsto inficirano HIV-om! Objanjenje? Pojava kontaminirane droge
na tritu. Slino se deava i na naim prostorima. Uz fiksanje, ovdanji narkoman gratis
dobija ruski rulet. Ako se ne inficira danas, sutra e. Ako ne sutra, za nedelju, mesec, god
inu... ,,Metak je u burencetu, pitanje je samo trenutka kad e doi na udarnu iglu!
Poto kao narkoman ivi haotino, najee ne vodei dovoljno rauna o higijeni, uz
neredovne, nedovoljne i nekvalitetne obroke, u veitom sukobu sa okolinom, kod njega se
bolest brzo razvija. Pravo udo bi bilo da iskoi iz ve dobro poznate ,,eme, recimo da iako
inficiran dugo poivi pre razvijanja bolesti. Za to, na alost, nema uslova. To sebi moe da
priuti, na primer, sportista koji se ne iscrpljuje previe na takmienjima. Nije ampion ali
je mlad, dovoljno dobar, ivi uredno, sa dobrim navikama, ume da vlada stresom. Takva
osoba moe da ivi sa HlV-om deset, dvadeset i vie godina, naravno, uz oslanjanje na
Todoxin-ove protokole.
Ne sme se smetnuti sa uma da AIDS u srpskoj populaciji, izuzimajui Rome, ima
izvesne specifinosti. Ponajvie se ogledaju u organizaciji identifikovanja i leenja. Organi
zacija identifikovanja gotovo da i ne postoji. Radi se ,,ad hoc, esto nestruno, haotino, s
vremena na vreme (na znak ,,odozgo) svi se neto razlete, organizuju neorganizovane
akcije, vre testiranja pojedinih grupa stanovnitva, otkrivaju inficirane, a potom iznenada
sve prestane kao to je i poelo. Valjda se eka novi mig ,,odozgo.
Ukoliko bi se izvelo istraivanje meu stanovnitvom razliitih nacionalnosti na
naim prostorim a (Maari, Slovaci, Rumuni, Rusini, Hrvati, Bonjaci, itd.), moglo bi se
uoiti da rairenost AIDS-a po rizinim grupama u prilinoj meri prati svetski trend,
to jest da ga je najvie meu narkomanima (bez obzira na nacionalnu pripadnost),
potom homoseksualcima itd.
Da zvaninomedicinski krugovi ne veruju u Todoxin-ove preparate, ne bi se u tolikoj
meri plaili njihove praktine primene. Todoxin je sam po sebi, ako tako mogu da ga objas
nim, bezazlen preparat. Nikome i niim ne moe da naudi i nakodi. Meutim, radi neto
izuzetno drsko - podie imunitet i odbranu organizma na nivo na kom je mogue savladati
bilo koji ,,novopridoli virus. Dakle, kada Todoxin savlada ugroavajue viruse, stvara
prostor organizmu da se izbori za zdravlje. Uspeh e biti bri i vei, a pobeda izvesnija,
posebno u sluajevima tzv. lane side.
Todoxin je za opaku sidu, besplatan, bezbolan i prilikom primene nekodljiv. Ali, uko
liko bi naiao na opte prihvatanje i iru primenu, mnogi bi bili uskraeni za poprilinu
svotu novca, privilegija i visokih poloaja. Uvoz tetnih i skupih sintetikih lekova bi defin
itivno bio okonan.
Alternativna (prirodna) medicina je ve zauzela i vrsto dri odreene pozicije u tret
manu doskora ,,neizleivih bolesti i neizbean je skori sudar (ako ve nije u toku) njenih
talasa sa uvreenim i zastarelim gleditima oficijelne medicine. Usled drutveno-ekonom
skih (ne)prilika prisutnih u naoj zemlji u poslednjih desetak godina, korumpirano, osiro
maeno i birokratijom optereeno oficijelno zdravstvo je htelo-nehtelo moralo da prui pri
liku tzv. prirodnoj (alternativnoj) medicini.
Istovremeno, mnogi ugledni i doskora moni lekari su otili iz dravnih ustanova u pri
vatnu praksu ali, sa sobom su poneli i korupciju i sve ono zbog ega je domae zdravstvo
potonulo u neizlaz. Ukoliko, recimo, infektolog odreuje tretman lekovima za koje je imao
vanredan honorar u zvaninoj ustanovi, u istom iznosu e biti ,,dobar i u privatnoj prak
si. Istini za volju, ima i onih koji su se iz istih razloga opredelili za alternativnu (prirodnu)
medicinu. Takvi loi primeri, pogotovo kad je re o lekarima zvanine medicine koji se bave
fitoterapijom samo da bi izvukli to vei profit, prosto gone u borbu protiv zloupotrebe
teko obolelih pacijenata. Ipak, sve je vie takozvanih ,,travara koji su u stanju da lee, a u
mnogim sluajevima i izlee, primenom znanja iz tradicionalne (narodne) medicine. Ono
ime se bave ne moe da bude toliko opasno koliko je, esto, spasonosno.
Ovo bi, otprilike, bio krajnje pojednostavljen prikaz relacije oficijelna - prirodna medicina, to svakako utie na mogunost uspenog izbora dijagnostikovanja i tretiranja
zdravstvenih poremeaja...
Ne, ne razlikujem se, niti se ponaam drugaije. Neizmerna ljubav i snaga ivota je
jaa. Ne prihvatam da svako moe da umre mlad, iznenada i od bilo ega. Mlad, zdrav,
uspean, prepun ivota i ideala, ulica, udar automobila, cigla na glavu, nedolazak na
odredino mesto, nisu opravdanje, jo manje uteha. Mladost ne sanja umiranje.
Za Slovene kau da ne vole mnogo da govore o volji jer im ona nije jaa strana poput,
recimo, mate i velikih kreativnih sposobnosti. Da li je to ba tako, teko je rei. Ali, od volje
zavisi da li e ovek biti bolestan ili ne. Volja moe da spasi bolesnog oveka jer je u vezi
sa eljom za ozdravljenjem.
Hrianstvo propoveda da greh raa bolest. Tomas Man je pisao da ono to je bilo pre
40.000 godina, to je i danas. Ono to je hiljadama godina u raznim civilizacijama (asirskim,
sumerskim, pa preko Grke i srednjeg veka do ovog trenutka) o bolestima izreeno, sve
stoji i danas. ta je to? Bolesti su kazna Boja. Ne samo pojedinana, ve i meunarodna u
smislu epidemija i pandemija. Bolesti su samokanjavanje, nunost prirode, sluajnost,
apsurd i opomena, izazov. Bolest poziva oveka da preispita dotadanji ivot. I utoliko ima
smisla to nagovetava neophodnost potpune promene naina ivota, ivotne filozofije,
skale ivotnih vrednosti i dotadanjih navika. Njen poetak, dakle, nagovetava potrebu da
se adaptacioni sindrom koji je bio u funkciji, potpuno izmeni. Re je o pucanju odbram
benih mehanizama i bolest nagovetava da e se, ukoliko ovek nastavi putem kojim je
krenuo, to loe zavriti po njega. Bolestan ovek mora da promeni gotovo sve svoje ivotne
navike, odnosno da izvri kompletnu ivotnu konverziju. To vai za sve (do)sadanje pan
demije poput kardiovaskularnih oboljenja, endokrinih bolesti i, u krajnjoj liniji, karcinom.
Hriani treba da otkriju smisao bolesti. Zato ih je zadesila? Bolest je mnogima
(mladim, sredovenim, starim) prva mogunost da ponu da se bave sobom. To se zove
introspekcija i ima veze sa traenjem, odnosno ne traenjem smisla. Ali, bolesti ipak opom
inju i trae od oveka da pone vie da se bavi sobom. Da preispituje zato se razboleo. To
je ve traenje smisla. Viktor Frank je upravo govorio o volji za smislom, gotovo ravnoj
nagonu. ovek postavlja pitanje smisla svoga ivljenja. Zato ivi, kuda ide, emu smrt, ta
je bolest, da li je to (ipak) neka opomena, izazov da neto promeni...
HIV/AIDS ,,osuda obino podrazumeva skori odlazak zauvek. Smrt postaje izvesnost,
a ,,moda menja predznak u ,,kraj. Sve postaje laka izmaglica, imaginarna, ali svakako
nadolazea, opasnost. Postoji i ne postoji to neto to se uglavnom drugima deavalo. Sad
je tu. Neu da verujem, a vidim. Vidim a elim da je opsena. Varka. Iluzija.
Da mi je neko u dvadesetoj godini rekao inficiran si HlV-om, ivee izvesno vreme
ili, ak, veoma dugo zahvaljujui leku koji ti ne garantuje izleenje ali asnu bitku sa
boleu svakako, mislim da bih se prvo pobunio protiv samog Neba a zatim pljunuo na
ivot! Usledio bi zatim, znam, oaj, bes, razdraenost, potom bih se polako priveo razumu,
smirio, i krenuo u odbranu ivota. Svaku ponuenu ansu grabio bih obema rukama i cedio
do kraja. U meuvremenu steeno iskustvo pretakao u ivotnu mudrost (neki je definiu
starenjem) i lukavu strategiju odbrane. Verujem da mudrost starosti lei u mirenju sa nemi
novnim, sa smru - sopstvenom i tuom.
Sveti Isak Sirin je rekao: ,,Ko je bolestan i zna svoju bolest, taj treba da trai leenja;
ko kazuje drugima o svojoj bolesti, taj je blizu izleenja i lako e ga nai.
Preko 75 odsto pacijenata sa bolestima psihosomatskog porekla negira ili nee da vidi
da je emocionalno dolo negde do izvesnog poremeaja, to je u stvari dovelo do bolesti.
Pacijent ima maglovitu predstavu o svom ivotu. Ne moe da uspostavi blisku relaciju
izmeu neega to mu se deava u ivotu, izmeu depresije, panike, straha i, s druge strane,
telesnih manifestacija poput tahikardije, lupanja srca itd. Tek kod svakog petog, otprilike,
uspostavlja se relacija izmeu uzroka i posledice.
Elizabet Kjubler Ros je vrila ispitivanje bolesnika u terminalnoj fazi bolesti (duboko
uznapredovalih u ozbiljnosti svoje bolesti) i dola do zakljuka da prolaze kroz nekoliko
faza: poricanje, gnev, cenkanje, depresija, prihvatanje i nada.
Poricanje dolazi otuda to pacijent nije u stanju da prihvati egzistencijalnu katastrofu.
Amerikanci su vrili ispitivanja i ustanovili da pacijent koji se iznenada nae u egzistenci
jalno ugroavajuoj situaciji, nije u stanju da je prihvati. Njegov psihiki aparat nije
sposoban da prihvati to bolno saznanje - ja sam bolestan. U akutnim fazama bolesti,
negacija je u izvesnom smislu prirodna odbrana. On denegira bolest i to poricanje ima
dobroudni karakter jer mu postepeno dozvoljava da saznanje o tekoj bolesti polako ,,curi
u psihiki aparat. Jer, kada bi bio brutalno suoen sa tom istinom, psihiki aparat bi popus
tio i on bi doiveo paninu krizu, akutnu depresiju i sl.
Depresija je prirodno stanje onoga to se deava sa obolelim ovekom. Ne samo zato
to trpi bolove i ima druge funkcionalne poremeaje, ve i zato to bolest prekida njegovu
,,funkciju, komunikaciju sa porodicom, prijateljima, gubi sopstvenu linost, oseanje
samopotovanja. Kad se sve skupi, depresija je prirodan ishod.
Stres je danas preovlaujua bolest iako je svaka epoha imala svoje stresove. Vaan je
odnos prema njemu. Jer, sve se uvek, iznova, ponavlja. Epidemije, recimo. Izgledalo je da
su kolera i kuga potpuno iezle. A nisu. Opet se, s vremena na vreme, javljaju. I tuberku
loza je poslednjih godina u porastu.
Veina dananjih fizikih bolesti potie od psihikih smetnji, to jest konflikata. Pre
svega emocionalnih, sa kojima ovek ne zna da barata jer su uvek najkomplikovanije. Emo
cije stvaraju bolesti: straha, mrnje, oajanja, depresije. Kinezi su jo 1050-te godine pre
Hrista zapisali da tuga i briga stvaraju bolesti! Stare civilizaeije su intuitivno naslutile ono
na ta savremena psihosomatska istraivanja stalno ukazuju: pacijenti skloni depresiji
ee oboljevaju, imaju lo tok bolesti i, recimo, u sluaju karcinoma bre dobijaju metas
taze i krae ive.
Ovde je re o depresiji tipa beznaa, kada osoba vie ne vidi smisao svog ivota. To se
esto sree. I upravo ta depresija, po tipu beznaa, veoma je opasna za preivljavanje.
Ima mnogo vrsta depresija. Neke su skrivene. ovek ih ne mora obavezno ispoljavati,
ali u njemu lagano nestaje elja za ivotom. Sreom, moe se povratiti. Tu je nada. Princip
nade mora da postoji kod svakoga. Jer, konano, i najtee bolesti se mogu izleiti.
I jo neto. Depresije i sve druge bolesti (psihosomatske, psihike, itd.) nisu posledica
neravnotee izmeu duha, due i tela, ve organskih promena u telu. To je, otprilike,
stanovite organske medicine ili bioloke psihijatrije. Da li je starija kokoka ili jaje? Nar
avno da postoje promene, niko ne negira promene u metabolizmu kod depresivnih bolesni
ka. Kako bi, konano, delovali lekovi. Pitanje je, meutim, da li se reava pitanje depresije
uzimanjem medikamenata... U svakom sluaju, ovek ne moe da ivi bez duhovnih vred
nosti. Materijalno nije dovoljno.
Brojna istraivanja ukazuju da pacijenti-pesimisti teko podnose bolest i loije
zavravaju kod teih bolesti. Optimizam je izuzetno vaan. Nita manje vano je to da lekar
u toku rada ne oduzme nadu pacijentu. Jer, pacijent bez nade je - izgubljen pacijent.
Da li se ljudi raaju kao optimisti i pesimisti ili to postaju kroz ivot? Teko je rei, ali
sva je prilika da se optimisti i pesimisti ipak raaju kao takvi ili da se takav odnos stvara u
najranijem detinjstvu. Brojna istraivanja ukazuju da se pesimisti loije bore sa boleu.
Skloniji su depresiji, manje sposobni da izau na kraj sa boleu od optimista. Zadatak
lekara je da ne produbljuje pesimizam kod pesimiste, ve da u njega ubaci koji zrak vie
optimizma. Rekoh, pacijent je izgubljen ako je izgubio nadu.
Uteha ima bezbroj lica. Verujui veruje na svoj nain i u svoj put. Onaj drugi, neveru
jui, skriva se iza druge obrazine, maske, utehe. Ali, svi odbacuju smrt, veruju u drugi
oblik(e) ivota. Ovde, gore, u drugoj dimenziji ili sazveu, sasvim svejedno. Iza ,,one pret
postavke, uvek je ,,ona pria. Manje ili vie, sa koliko-toliko srenim krajem. Ako se ikako
moe. Sutina je verovanje. Vee, manje, otvoreno, skriveno, ali - verovanje. Zajedniki
imenitelj: bar jedno zrnce, mrva, vere koja odrava snagu, nadu, svest. Ali, uz njega
neizostavno ide i zrnce, mrva, sumnje koja odrava strah, nevericu, (manje ili vie) zauz
danu paniku i (najvie) blag oaj.
Kada ovek ostane sam u besanoj noi, daleko (iako tako blizu) od najdraih, to zrnce
straha, panike, neverice, poprima neverovatne obrise, ba kao i zrnce nade i vere neveru
jueg, da bi se odmah zatim gubilo, nestajalo, skrivalo, od misli. Rekao bih - pulsira. Bilo,
puls, ivota. I oba zrnca, vere neverujueg i sumnje verujueg, idu ka mudrosti. Uvek u
paru. Razdvojeni nikuda ne vode. Ponajmanje u mudrost i sazrevanje. Iskljuivost ne vodi
ni u dobrotu, onu koju svaki ovek treba da stekne. Jer, dobrota podrazumeva oseaj za
druge ljude, drugaija miljenja, stavove, strahove, neverice i verovanja.
Saznanje mladog oveka da boluje od neizleive bolesti koja hita u zagrljaj kon
anom kraju, probudie mnogo vie od onog zrnca vere kod nevernika ili zrnca oajan
ja kod vernika. Koracima ,,od dvanaest milja zagazie u starost, m udrost starosti.
Pomirie se sa onim to ga je snalo, a dua e u tome traiti i iz toga izvlaiti korist.
Duevni dobitak iz beznadeno obolelog tela je najee nemerljiv. E, kako to rei i
objasniti obolelom oveku ne samo da uje, ve i razume, shvati, srcem i umom primi,
ostaje veita dilema. A upravo u odgovoru na ovu dilemu, krije se olakanje patnji i
odlaganje kraja!
Pre 30-tak godina je poznati japanski psihosomatiar drao referat u Rimu. Naime,
prezentovao je sluajeve desetak pacijenata sa ,,verifikovanim rakom (potvren
rendgenoloki, patohistoloki, itd.) koji su kasnije umrli od drugih bolesti ili doiveli sao
braajnu nesreu a kod kojih ni jedan trag od raka kasnije nije naen. Tvrdio je da su sve
te osobe doivele ivotnu konverziju, to jest potpuno izmenile svoj ivot. Na primer, osoba
koja je cenila materijalne vrednosti, poela je da ivi u duhovnom svetu itd. Izmenili su
navike. ivotna konverzija je, znai, bila odluujua kod spontanog izleenja raka. A spon
tano izleenje pobeda imunolokih snaga u organizmu. Materijalno gledano, re je o
odbrambenim elijama organizma koje idu ka tim tumorskim elijama i jednostavno ih
unitavaju.
Po svemu sudei, ,,glavnu ulogu je odigrao imunoloki sistem usko povezan sa psi
hikim stanjem. U toj meri je bio snaan, da su imunoloke snage organizma koristei lim
focite B i T (prva odbrambena linija) neutralisale tumorske elije i ove su, jednostavno,
nestale.
Ipak, ma koliko ohrabrujue, ni ovo ne treba precenjivati. Ne dogaa svaki dan. Ali,
nada je vana. I Todoxin! Jer, upravo na polju podizanja imunobiolokih snaga i potenci
jala, njegovo dejstvo je najizraenije.
UPUTSTVO ZA
LEENJE HIV/AIDS-a
eljena i neeljena dejstva
u terapiji HIV-1 infekcije
Visok stepen sigurnosti i podnoenja Todoxin-a primeen je i kod nekoliko hiljada paci
jenata, ukljuujui pacijente odmaklog toka bolesti sa smanjenim funkcijama jetre, slezine,
timusne lezde i bubrega, to je izuzetno ohrabrujue i za pacijente inficirane HlV-om.
3) Ovo se odnosi i na dinamiku menjanja broja CD4 elija pod uticajem Todoxin terapije.
Pre znaajnog poveanja broja CD4 limfocita do norm alnih vrednosti, kao kod
HlV-negativnih osoba sa rizikom da obole od AIDS-a, dolazi do njihovog sm anje
nje za 20 do 50 posto. Broj CD4 elija dostie donju granicu posle dve do etiri
udarne terapije. Nakon 6 do 18 meseci broj CD4 elija se kod veine pacijenata
poveava od 50 do 150 posto. Vreme potrebno za dostizanje i prekoraenje
osnovnih referentnih vrednosti srazm erno je vrem enskom periodu trajanja HIV
infekcije pre poetka terapije.
Primeena viremija objanjava blago izraene simptome sline gripu kao to je
poveanje temperature (37,4 - 38,5C), pojava umora, slabosti, znojenja, glavobolje. Retko
dolazi do pojave bolnih udova ili bolova u zglobovima, dermatolokih manifestacija,
ukljuujui svrab, osip i crvenilo.
Napomena Zapaene promene nastale u toku terapije inicirale su uvoenje posebne
uvodne terapije sa odgovarajuim doziranjem. Njenom primenom, pomenuti kliniki simp
tomi viremije su dovedeni do minimuma (na manje od dva posto).
koliina, ispod granice otkrivanja, op-DDT, pp-DDT, dieldrina, endrina, HCB, alpha-HCH,
beta-HCH, lindana, nitrita, nitrata, karbolne kiseline, tekih metala, mikotinih, anaerob
nih ili aerobnih bakterija).
Odreivanje doze prouavano je na mievima (Oxford Albino). Testiranje je teklo u tri
nivoa - Todoxin grupa, alkalna grupa, kontrolna grupa - sa ukupno devet podgrupa. Doza
za etiri Todoxin grupe bila je 0,1; 0,2; 0,3 i 0,4 ml po kilogramu telesne teine, a unoenje
medikamenta je trajalo pet dana. Kontrolna grupa nije primala nikakvu terapiju ve je
sluila za kontrolu normalnih referentnih vrednosti. Na kraju prouavanja, vrena su
poreenja fizikih, hematolokih, hemijskih i toksikolokih parametara u okviru Todoxin i
alkalnih grupa i kontrolne grupe.
Rezultati
Na kraju studije hematoloki, hemijski i fiziki parametri su imali normalne referent
nih vrednosti, kako u Todoxin tako i u kontrolnoj i alkalnoj grupi. Merenje rektalne tem
perature izvrene elektronskim putem jedan sat posle uzimanja terapije ukazuje na veliki
stepen podnoenja medikamenta. Bazalna vrednost 0,8051 (za hipotetiku razliku =0) za
grupu koja je unosila najveu dozu Todoxin-a i grupu koja je primala najmanju dozu alka
lnog rastvora (0,1 ml po kilogramu telesne teine) potvruje veliku verovatnou da ne pos
toji znaajna razlika izmeu dve grupe.
Uticaj Todoxin-a je tokom prve faze istraivan na zdravim mukarcima i enama koji
su se dobrovoljno prijavili (n=10), starosti izmeu 2 i 60 godina, kako bi se dolo do pre
liminarnih farmakolokih podataka in vivo.
Pojedinana maksimalna doza od 0,5 ml po kilogramu telesne teine (pet puta vea od
one koja se koristi u terapijske svrhe) nije dovela do bilo kakvih tetnih dejstava.
Pojedinana m aksimalna doza od 1,1 ml po kilogramu telesne teine (11 puta vea
od one koja se koristi u terapijske svrhe) nije izazvala jaka neeljena dejstva, osim
blage dijareje u toku prva tri sata od unoenja m edikamenta (n=2), munine (n=l) i
preznojavanja.
Doza koja se poveava do 0,3 ml po kilogramu telesne teine (tri puta vea od uobia
jene terapeutske doze) bila je data pacijentima 12 puta u toku 24 sata (svaka dva sata i
danju i nou) tokom jednog, pet dana i 14 dana. Nisu primeeni nikakvi kliniki znaci
tetnog dejstva, a hematoloki, hemijski i fiziki parametri su bili u okviru normalnih ref
erentnih vrednosti.
Todoxin je ispitivao Dravni farmakoloki komitet i svrstao ga u kategoriju medikame
nata bez tetnog dejstva pod delovodnim brojem 4684 i to 31. oktobra 1988. godine. Odo
brenje za proizvodnju broj 147/30, specifikacija broj 3/92.
Dalja istraivanja o sigurnosti ovog medikamenta na zdravim dobrovoljnim uesnici
ma su preduzeta u skladu sa Savetom za medicinska istraivanja i Komitetom za terapeut
ska istraivanja u Londonu u cilju praenja reakcije pacijenata na preporuene doze Todoxin-a u leenju HIV infekcije.
Nije dolo do kliniki tetnih reakcija prilikom istraivanja koje je trajalo 2 x 500
sati pri emu su ispitivani doza i ritam davanja m edikam enta u udarnoj terapiji. Svi
hematoloki, hemijski, imunoloki i fiziki param etri su bili u okviru referentnih
vrednosti po amerikim ili evropskim standardim a kontrole. Neki od pom enutih
param etara su pokazali poboljanje tokom primene udarne terapije. Pogotovo oni
koji su pre poetka terapije prelazili ili se nalazili na gornjoj ili donjoj granici refer
entnih vrednosti.
Testiranje u trajanju 4 x 360 sati kojim je ispitivana doza i ritam davanja medikamena
ta tokom uobiajene terapije HIV-1 infekcije, nije dovelo do bilo kakvih tetnih posledica.
Svi hematoloki, hemijski i fiziki parametri su bili normalnih referentnih vred
nosti po amerikim ili evropskim standardima ili osnovnih vrednosti na kraju testira
nja. Neki od param etara su pokazali poboljanje tokom terapije. Ovo se odnosi na para
metre koji su bili iznad ili na gornjoj odnosno donjoj granici normalnih referentnih
vrednosti pre terapije.
Napomena Todoxin, kaasti i teni, treba uzimati 10 do 15 minuta pre obroka ili
unoenja tenosti u organizam. Ne sme se meati sa tenou (osim kada su novoroenad
u pitanju) i treba je svakako izbegavati 10 do 15 minuta posle njegovog uzimanja. Ako se
uzima i jedna kapsula Todoxin-a, onda najmanje pola sata pre jela.
Pojedinana doza
Pojedinana doza kaastog Todoxin-a za odrasle: uvek se uzima jedna supena kaika
(0,1 ml na kilogram telesne teine). Primer: osoba od 50 kg uzima 5 ml, osoba od 60 kg 6ml, od 70 kg - 7ml. Ne mora se meriti striktno, ve koristiti tri vrste kaika: veliku, sred
nju i malu supenu kaiku.
Za novoroenad i bebe od dva do 36 meseci starosti koliina tenog Todoxin-a iznosi
0,13 ml po kilogramu telesne teine (za teinu od 5 kg doza je 0,65 ml, za 7 kg - 0,91 ml) itd.
Za odrasle i decu preko tri godine starosti pojedinana doza tenog Todoxin-a je 0,10
ml po kilogramu telesne teine (za teinu od 50 kg doza je 5 ml; za 70 kg je 7 ml, itd), u
proseku, jedna supena kaika po pacijentu.
Napomena Bebe koje sisaju i deca do dve godine starosti mogu uzimati Todoxin
rastvoren u mlakom aju ili mleku za bebe. Majke inficirane HlV-om ne smeju da doje
decu! (Ovo je preporuka Svetske zdravstvene organizacije, ja nisam siguran da je to tako.)
Udam a terapija
Po zavretku terapije ciklusa B, pacijent prelazi na udarnu terapiju.
Pojedinana doza je ista i daje se svaka 3 sata (i nou!) odnosno 8 puta u toku 24 sata
8 x (1 supena kaika + 1 kapsula).
Trajanje udarnog terapijskog ciklusa iznosi 42 dana.
Nou, pred spavanje, uzima se dvostruka doza i spava 6 sati. Primer: od 22 do 4 ujutro
ili od 24 do 6 sati ujutro.
Uobiajena terapija
Posle uspeno sprovedene uvodne i ponavljanja dva ili tri ciklusa udarne terapije, kod
veine pacijenata je zapaen uoljiv pad virusa u serumu.
Kada broj virusa u serumu doe do donje granice ili ispod granice otkrivanja uz stalni
broj CD4 elija vei od 300/uL (sa moguim poveanjem), treba uvesti uobiajenu, umesto
ponavljanja udarne terapije. Tek posle uobiajene terapije sledi ponovo udarna i tako redom.
Ovo odgovara pacijentima zato to ritam uzimanja terapije ne remeti normalan nain
ivota, odnosno frekventnost uzimanja medikamenta je smanjena na minimum.
Dozu uobiajene terapije treba uzimati u ritmu 4 x 1 tokom dana (ne i noi!) odnosno
ujutro, u podne, kasno popodne i pre spavanja.
Leenje Todoxin-om 1
Da bi se tokom leenja dostigao optimalni stepen delovanja Todoxin-a 1, nuno je
angaovanje i aktivno uee samog bolesnika u svim fazama primene terapije. To znai da
revitalizaciju imunobiolokog sistema i bioenergije organizma treba svesno i dosledno
usmeriti na suprotstavljanje bolesti - bez troenja energije na suvine, odnosno nepotreb
ne aktivnosti.
Isto tako, jednom odreeni ili odabrani reim leenja treba potovati do granica
koje objektivne ili subjektivne okolnosti to dozvoljavaju. Naime, ukoliko tokom leenja
doe do subjektivnih ili objektivnih tekoa, potrebno je u hodu nalaziti reenja koja bi
omoguila nastavak terapije bez njenog prekida. Zdravstvene probleme akutne prirode,
usled direktnog ili indirektnog dejstva HlV-a, treba hitno reavati uz pomo terapije
zvanine medicine, ne koristei antivirusnu terapiju zbog njene visoke toksinosti, tako
da leenje Todoxin-om zavri uz eventualnu, manju ili veu, korekciju nekih od para
metara leenja.
Tokom leenja organizam ne treba izlagati bilo kakvim provokacijama, kao to su
nazeb, neadekvatna ishrana, konzumiranje alkohola, droge i slino, koje bi mogle usporiti
ili umanjiti efekte leenja.
43 4
Obrok
I
Vreme
08 sati
Sadraj
- aa jogurta (ili kefira, mleka, bele kafe,
vonog soka i sl.) sa nekoliko slanih ili slatkih
biskvita (ili sa dvopekom);
II
oko 10 sati
III
oko 12 sati
IV
oko 14 sati
oko 16 sati
VI
oko 18 sati
VII
oko 20 sati
VIII
pre spavanja
Poslednji obrok bi, u principu, trebalo da bude rezervisan za neku od vitaminskih sala
ta koje su prava riznica bioloki aktivnih vitamina i mikroelemenata neophodnih za aktivi
ranje enzimskih sistema i sl. Njihovo uee u ishrani treba da ima najnaglaenije mesto i,
u zavisnosti od sezone, treba se truditi da bude to sveija, odnosno pripravljena neposred
no pre upotrebe. U prilogu su date recepture za pripremu izvesnog broja posebno vanih
vitaminskih salata.
Posmatrajui tabelarni prikaz mogueg jednodnevnog reima ishrane, moe se
primetiti da je u odnosu na date koliine i vrstu hrane veoma oskudan masnoama i pro
teinima ivotinjskog porekla. Tabela praktino predstavlja primer pomenute ishrane sa
niskim sadrajem masnoa (Low Fat Diet), koja kod ove bolesti predstavlja optimalni
kompromis izmeu potreba organizma i moguih komplikacija. Ona podrazumeva jednu
vrstu ravnotee izmeu porekla unetih kalorija - s obzirom na njihovo poreklo: ne vie od
25 posto unetih kalorija sme da potie od masnoa, 15 do 20 posto od proteina i 55 do 60
posto od kompleksnih ugljenohidrata. To znai da je potrebno ostvariti dobar balans
izmeu odreenih namirnica u ishrani, vodei rauna da se, generalno, pomenuta propor
cija odrava.
Koliine su, meutim, podlone promenama u zavisnosti od potreba organizma, even
tualno prisutnih problema u varenju i sl. Ipak, broj unetih kalorija bi okvirno trebalo da se
kree izmeu 2.500 i 3.000 na dan, naravno, uz neophodan balans vrsta i koliina vitamina
i minerala. Naime, nekontrolisano uzimanje odreenih vitamina i minerala moe biti
posebno opasno, budui da neodmerene doze mogu imati toksine efekte i dovesti do
smanjenja apsorpcije drugih hranljivih sastojaka.
ispere vodom. Na ovaj nain se zubi (depovi izmeu njih i alveole) iste, zaustavlja tru
ljanje zubnog mesa i smanjuje koncentracija patogenih klica u ustima, a poveava koncen
tracija simbiotikih (korisnih) bakterija. Pored toga, stimulie se grudna lezda (timus) i
vri detoksikacija itavog organizma.
U toku dana, recimo ujutro i uvee, treba napraviti po jednu kuglicu od propolisa
(veeg zrna graka), izvesno vreme je drati u ustima, koliko da se ovlai, i progutati. Na
ovaj nain e biti izvrena dezinfekcija sluzokoe i organa za varenje.
Recept
Po 300 gr svee muke i enske bokvice i 300 gr svee hajduke trave (sve dobro
oprati), sitno iseckati u mikseru kako bi mogao iz dobijene smee da se iscedi sok. Ukoliko
je odvie suvo za mikser, dodati malo aja od bokvice i hajduke trave. Dobijeni sok pro
cediti kroz dvostruku sterilnu gazu. Piti 3 puta dnevno po 1 supenu kaiku pre jela (na
prazan stomak) i uvati u nemetalnoj posudi.
Ovaj sok veoma blagotvorno utie prvenstveno na sluzokou eluca i organa za vare
nje, a nita nije manje efikasan i za relaksaciju itavog organizma.
Recept
Uvee iz jedne cvekle iscediti sok i pomeati ga sa medom i saem od meda (koga treba
da bude vie) i sokom isceenim iz jednog limuna. Ovo zatim ostaviti da prenoi u stak
lenom ili nemetalnom sudu i sutradan piti na prazan stomak.
Re je o izvrsnom antioksidansu.
Pacijenti oboleli od kancera i HIV/AIDS-a deo izgubljene energije mogu da nadoknade
itom pripremljenim na sledei nain:
Uvee treba potopiti od jedan do dva kilograma penice i ostaviti do jutra da odstoji. Ujutru
kuvati najmanje tri sata uz povremeno dodavanje malo vrele vode, dok se svako zmo ne otvori.
Pred kraj (10 minuta) dodati 50 do 100 gr suvog groa, samlevene orahe, lenik, badem i
zavriti sa kuvanjem. Vodu ne treba cediti. Ovako pripremljeno ito uvati u friidem i uzimati
kod svakog oseaja gladi, po jednu inijicu sa medom, utim eerom, dmetom i kakaoom.
Za pacijente sa slabim stomakom ito treba pasirati i toj masi dodati badem, orahe,
suvo groe. Kad se masa ohladi, moe se dodati i orai, cimet, med ili uti eer.
Svakodnevno treba uzeti 3 puta po 1 kaiku polena i saa. Kasnije koliinu poveavati
do 30 grama polena dnevno, koji se moe uzimati i sa malo meda, jogurtom ili ajem. Ovo
e znaajno popraviti krvnu sliku.
- biber i
- kurkum.
Sipati u erpu vodu, dodati iak, crni luk, beli luk, kupus i kuvati na jakoj vatri dok
ne provri. Potom smanjiti vatru, poklopiti i kuvati dok povre ne omeka. Zainiti solju,
biberom i kurkumom po ukusu.
Dobijena koliina je dovoljna za 2 porcije.
Antioksidansna terapija
U sluaju malignih i autoimunih bolesti, kod HIV inficiranih pacijenata dolazi do otee
nja koje vodi u njihovo unitenje poznato kao programirano unitenje elija ili apoptoza. Ova
iroko rasprostranjena pojava se dovodi u vezu sa izrazito aktivnim imunim sistemom.
U takvim prilikama aktivirane imuno-elije proizvode relativno veliki broj molekula
neophodnih za unitenje vanelijskih proteina (mikroorganizama) ili neoplastinih elija
potrebnih u procesu stvaranja elijske energije. Re je, dakle, o reaktivnim oksigenim
posrednicima.
Jonski kiseonih odvlai elektrone od molekula i oteuje elijske membrane (posebno
nezatiene masne kiseline ukljuujui i prostaglandine) kao i proteine i enzime unutar i
izvan elija. Ovo se moe zaustaviti molekulima poznatim pod imenom - antioksidansi. Za
zatitu membrane elija vani su trigliceridi i prostaglandini, a za elijski metabolizam glu
tationa i hormonskih derivata vitamina D, dovoljna koliina kalcijuma i selena.
Poslednjih godina sam razvio i antioksidansnu terapiju koja se primenjuje istovremeno
sa Todoxin-ovom.
Ponueni recept obuhvata veliku koliinu antioksidansnih vitamina A, D i E u fiziolo
ki relevantnim molekulima (derivatima).
Recept
Kako odgovarajui farmakoloki proizvod nije uvek mogue nabaviti, pacijentima pre
poruujem da sami jednom nedeljno pripremaju izvesnu koliinu preparata za terapiju koja
traje ukupno 42 dana.
Paljivo oprati est jaja (bioloki ispravna i kvlaitetna, to se prepoznaje po jakoj ljus
ci) mlakom vodom i dezinfikovati ih 70-procentnim alkoholom radi zatite od salmonele.
Poreati jaja u mali lonac (ne razbijati ih!) i preliti sokom oko 12 zrelih limunova, tako da
sva budu potpuno prekrivena sokom.
Lonac odloiti u friider da odstoji 7 dana, s tim to jaja treba povremeno paljivo
promeati proveravajui da li su sva i dalje prekrivena sokom od limuna.
Nakon 7 dana ljuske bi trebalo da su rastopljene. Dobijenu masu procediti i dodati joj 250
gr meda i 3 dl komovice (moe i alkohol), kako bi se masa razredila (moe i kubanski rum),
resorbovala sve sastojke, ali i zatitila najprirodnijim konzervansom. Zatim, sve dobro
promeati.
Preparat drati u friideru u staklenoj ili porcelanskoj (nikako metalnoj ili plastinoj)
posudi ili flai.
Onog dana kad se zapone tretman ovim preparatom, valja odmah pripremiti novu
koliinu (od sedam jaja) da bi bila spremna za upotrebu nakon sedam dana, kada e biti
potroena prva koliina.
Postupak ponavljati svake nedelje (ukupno 6 puta) tokom 42-dnevne terapije.
Ovaj izvrstan antioksidans, poznatiji kao ,,ajer-konjak, treba svakodnevno ispijati u
koliini od 2 do 3 kafene oljice, tako da u toku 7 dana bude utroena predviena koliina.
Pored ovoga, obavezno uzimati po jednu supenu kaiku ribljeg ulja dnevno, u bilo koje
doba dana - do 17 asova.
Ukoliko ovaj recept ne odgovara, kao zamena moe da poslui i drugi recept:
Dobro oprati i izbrisati od 5 do 7 jaja (po elji). Zatim ih izlupati, odstraniti sadraj
(belance i umance), a ljusku ubaciti u teglu od jedne litre. Potom ih preliti sokom od limuna (da se napuni tegla) i ostaviti da odstoji 12 sati u friideru. Procediti i piti (ljusku iz
cediljke vratiti u teglu) 2 kafene oljice dnevno uz 1 supenu kaiku ribljeg ulja.
Ili uzeti kapsule Todoxin-a broj 4.
Dopunski preparati
ajevi za organske tegobe
PLUA
Lipa, zova, majina duica, mrtva kopriva - oajnica, bosiljak - sve ajeve istresti u
veliku posudu, dobro izmeati i meavinu uvati u papirnoj kesi.
Jednu kaiku meavine preliti 1 litrom kljuale vode, ostaviti da odstoji 15 minuta, procediti i piti u toku dana. aj piti nezaslaen ili sa medom ili utim eerom. Med nikada ne
stavljati u vru aj.
JETRA
iak, cikorija, rastavi - sve ajeve istresti u veliku posudu, dobro izmeati i meav
inu uvati u papirnoj kesi.
Jednu kaiku meavine preliti jednim litrom kljuale vode, ostaviti da odstoji 15 min
uta, procediti i piti u toku dana. aj piti nezaslaen ili sa medom ili utim eerom. Med
nikada ne stavljati u vru aj.
PROBAVNITRAKT
Hajduka trava, pelen, kantarion, bokvica, petrovac, list dunje, nana - mogu da se piju
svaki za sebe ili da se pravi meavina3, 5, najvie 7 vrsta ajeva. Jednu kaiku jednog aja
ili meavine preliti jednim litrom kljuale vode, ostaviti da odstoji 15 minuta, procediti i piti
u toku dana. aj piti nezaslaen ili sa medom ili utim eerom. Med nikada ne stavljati u
vru aj.
IZ U V U GRUDNOM KOU
Recept br. 1
etiri do pet puta dnevno pomeati i uzimati pola kaiice semena od argarepe, sam
levenog u prah i pola kaiice meda.
Recept br. 2
Tri puta dnevno praviti i uzimati meavinu od 2 do 3 kaiice sitno iseckanog ili
izmiksovanog crnog luka i 2 do 3 kaiice meda. Pre uzimanja ostaviti da odstoji 1 sat.
ZATVOR
Recept br. 1
Zatvor se javlja esto kao neeljena posledica terapije. Ovde su dati neki recepti koji
treba da pomognu da se taj problem sredi.
Hrana koja dokazano povoljno deluje na rad creva i dobru stolicu obuhvata: badem,
jabuke, cikoriju, maslaak, urme, zelenu salatu, smokve, seme lana, groe, perun, gre
jpfrut, suve ljive, breskve, soju, repu, orahe i potoarku. Od ovoliko sastojaka lako je sas
taviti salatu, skuvati orbu ili aj.
Naelno bi protiv zatvora trebalo da se primenjuje pravilo dvostruke petice, to znai
da svakoga dana treba uzimati po pet vrsta voa i povra. Preporuuje se to vie sokova.
Od vonih sokova najbolji je onaj od ljiva (osim soka odlian je i kompot od suvih ljiva),
jabuke i kruke. to se tie sokova od povra, najbolji je sok od krompira, ali dobro deluju
i sokovi od kupusa, cvekle, krastavca, crnog luka i dinje.
Sokovi treba da se cede tako da ostane to vie vlaknastog dela, jer on je najvaniji za
rad creva.
Seme lana: Uzimati svakog dana 2 do 3 puta dnevno po 1 do 3 kaike semena lana
(celo ili istucano) i u toku dana popiti najmanje 8 velikih aa tenosti (najbolje ajeva od
pomenutih biljaka), kako bi se olakalo kretanje sadraja kroz crevni trakt.
Seme piskavice: Osim semena lana, moe da se uzima i seme piskavice, ne vie od 2
kaiice odjednom, jer u protivnom izaziva bolove u stomaku. Prilikom uzimanja piskavice
vai isto to i za seme lana: piti vie tenosti.
Recept br. 2
Dve kaike mekinja kuvati u 200 gr vode izmeu 5 i 10 minuta. Ohladiti i dodati 1 do
2 kaike meda. Smesu uzimati svakoga jutra na prazan stomak ili uvee pre spavanja.
Recept br. 3
Pomeati med i sok od rena, u odnosu 1:1, i uzimati po 15-20 gr svakog jutra na prazan
stomak ili uvee pre spavanja.
Recept br. 4
Promeati 2 kaike meda, 100 gr rendane kuvane cvekle i 2 kaike maslinovog ulja.
Smesu podeliti na 2 dela. Jedan deo uzeti ujutru na prazan stomak i posle toga popiti pola
ae hladne vode. Drugi deo uzeti pre spavanja i posle toga takoe popiti pola ae hladne
vode.
Recept br. 5
Po 100 gr suvih ljiva, suenih kajsija, i suenih smokava oprati, pokiseliti u vreloj vodi,
pa samleti na vodenici za meso. Dodati 100 gr meda i 5 do 7 kailka isitnjene sene. Sve
dobro izmeati i drati u dobro zatvorenoj tegli, u friideru. Uzimati pre spavanja po jednu
kaiku smese rastvorenu u pola ae hladne vode.
Recept br. 6
Uzimati med pomean sa izgnjeenim sirovim mesnatim delom tikve (bundeve), kai
com od bundeve ili barenom bundevom. Odnos odrediti prema ukusu.
HEMOROIDI
Hemoroidi (proirene vene anusa) nastaju kao posledica dueg zatvora ili kao neelje
na posledica terapije.
Ne valja se nasilno napinjati dok se sedi na klozetskoj olji, ve treba sedeti oputeno.
Na olji ne treba da se sedi due nego to je potrebno (klozet nije itaonica!), jer takav
poloaj optereuje i zdrave vene, a kamo li proirene (hemoroide). Preporuuje se uei
stav ili da se, prilikom sedenja, noge podignu na hoklicu.
Za mazanje uljeva primenjivati kremu protiv hemoroida. Moe da se primeni i boro
gal krema, provereno delotvorno i jeftino sredstvo protiv uljeva. Za poboljano pranje
nje creva preporuuje se po 1 do 2 kaike maslinovog ili lanenog ulja.
Protiv hemoroida, ako se ve jave, pomae i nekoliko biljaka:
Gavez samleti u elektrinom mlinu za kafu i pomeati sa bademovim ili kantarionovim
uljem, pa koristiti za mazanje. Prilikom tuiranja sve e se sprati, tako da moete da ostavite
preparat da deluje i due.
Bokvica moe da se primenjuje kao kana obloga (isitnjeni listovi namoeni sa malo
kantarionovog ulja) za previjanje, ili svee isceeni sok od bokvice tupferom gaze naneti na
uljeve.
Kostrika (Ruscus asuleatus) primenjuje se kao aj: 5 kaiica korena naliti sa 200 gr
kljuale vode, ostaviti da odstoji 15-20 minuta.
Divlji kesten moe da se koristi za pripremanje aja koji se tupferom gaze nanosi
neposredno na hemoroide.
Ulje badema ili kantariona moe tupferom gaze da se nanosi neposredno na uljeve.
Ulju moe da se doda prah divizme (samleti u elektrinom mlinu za kafu), jer ova biljka
ublaava svrab.
Recept br. 1
Pomeati 2 kaike soka od cvekle sa 2 kaike meda i uzimati 2 do 3 puta dnevno.
Recept br. 2
Isitniti 3 - 4 lista zove, dodati pola kaiice alfije i naliti sa 100 gr kljuale vode. Ostavi
ti da odstoji od 15 do 20 minuta, procediti i dodati 1 kaiicu meda. Piti jednom dnevno,
najmanje 20 dana.
Recept br. 3
Za leenje zapaljenskih procesa u donjim delovima debelog creva primenjuju se tam
poni od gaze namoeni u 50-procentni vodeni rastvor meda (50 gr meda na 100 gr vode).
Osim toga, moe i mikroklistiranje (klizma od 35 g meda i 65 g ribljeg ulja) ili od 50 do 100
gr 50-procentnog vodenog rastvora meda.
Protiv krvarenja hemoroida ili protiv krvarenja iz anusa mogu da se primenjuju sledei
preparati:
Recept br. 1
Jednu kaiku rastavia preliti sa 1 aom kipue vode, poklopiti i kuvati na pari 30
minuta. Procediti, travu izgnjeiti i dosuti kipue vode do pune ae. Piti 2 do 3 puta dnevno
po pola ae jedan sat pre jela.
Recept br. 2
Dve kaiice rastavia preliti kipuom vodom, ostaviti da odstoji 1 sat, pa procediti. Piti
u malim gutljajima tokom dana.
Recept br. 3
Uzeti 0,5-1 g (prema potrebi i 2 g) smilja i preliti sa 200 gr kipue vode. Ostaviti da se
ohladi, procediti i uzimati po jednu kaiku na svaki sat, sve dok se krvarenje ne zaustavi.
Recept br. 4
Deset grama trave papratac (Polygonum hydropiper) preliti sa 200 gr kipue vode.
Ostaviti da odstoji izmeu 15 i 20 minuta i procediti. Piti 3 puta dnevno po jednu kaiku.
KOTANA SR
Za regeneraciju kotane sri svakoga dana izmeu obroka piti po 1 aicu kupinovog
vina i primenjivati sledei postupak.
Od 1. do 10. dana:
Pre svakog obroka - po 1 kaiku koprive i dkorije i 2 kaike dimnjae pomeati i preliti sa 7 dl
prokljuale vode, ostaviti da stoji poklopljeno 2 sata, procediti i piti pre svkaog obroka po oko 2 dl.
Posle svakog obroka - 3 kaike kamilice preliti sa 7 dl prokljuale vode, ostaviti da stoji
poklopljeno 20 minuta, procediti i piti posle svakog obroka po oko 2 dl.
Od 11. do 20. dana:
Pre i posle svakog obroka - po 1 kaiku hajduke trave, kantariona, ruzmarina, podu
bice, kiice, borovih iglica i peruna preliti sa 1,4 litre prokljuale vode, ostaviti da stoji pok
lopljeno 2 sata, procediti i piti po oko 2 dl pre i posle svakog obroka.
Od 21. do 30 dana:
Pre i posle svakog obroka - po 1 kaiku kleke, kantariona, ipurka, zove, peruna, ruz
marina i borovih iglica preliti sa 1,4 litre prokljuale vode, ostaviti da stoji poklopljeno 2
sata, procediti i piti po oko 2 dl pre i posle svakog obroka.
Recept br. 3
Za masau i ispiranje kose moe da se koristi koncentrovan aj od lista oraha, breze,
kestena, koprive (lista i korena), kore hrasta i borovih iglica (koncentrovani aj se dobija kada
se jedna kaika aja prelije sa 200 gr prokljuale vode, ostavi da stoji izmeu 10 i 15 minuta
i procedi). Najbolje je aj preliti preko kose posle pranja i blago ga utrljati u koren kose.
Koncentrovani aj ili ekstrakt ovih biljaka moe da se doda i amponu u odnosu 1:1.
Dobro se promea i ostavi da odstoji, ime se poboljava efekat preparata, ali i ampona.
Ovako pripremljen ampon je i vrlo dobar regenerator.
Recept br. 4
Sr iz uplje kosti samo malo istopiti, ali ne dozvoliti da prokljua. Posle pranja biljn
im amponom za kosu, sr uvee namazati na koren kose, glavu zaviti istim lanenim plat
nom i tako prespavati. Kosu ujutru oprati istim amponom.
Ovaj tretman traje 7 dana i ponavlja se posle izvesne pauze. Radi boljeg razmazivanja,
kotana sr se moe pomeati sa malo medicinskog 76-procentnog alkohola. Ako je koren
kose zdrav, ovo je vrlo dobar nain da se podstakne izrastanje nove dlake.
Recept br. 5
Kosu oprati biljnim amponom, a zatim mesta sa kojih je opala u peatima premazati
sokom izgnjeenog belog luka. Ostaviti da stoji 1 sat, a potom isprati nekim od kon
cetrovanih biljnih ajeva. Ovo ponavljati to ee.
Penine klice
Vitamine i mikroelemente ne morate da kupujete, bez obzira na to kako bili reklami
rani. Moete ih sami pripremiti kod kue, i to iz proklijale penice koja se veoma jednos
tavno priprema:
U 2 tegle od 1 litra sipati po 3 do 5 kaika oprane penice. U prvu teglu nasuti vodu i
drati je 24 sata na toplom mestu. Posle toga, vodu iz prve tegle prosuti, teglu ponovo
zatvoriti i ostaviti da stoji i istovremeno naliti penicu u drugu teglu i ostaviti da stoji 24
sata. Zatim prosuti vodu iz druge tegle, poklopiti je i ostaviti... Do tada je u prvoj tegli peni
ca ve proklijala. Odmah je spremna za upotrebu, samo je treba prethodno oprati proku
vanom i ohlaenom vodom. Naizmenino koristei 2 tegle, svakoga dana moete imati
spremnu porciju proklijale penice, a sa njom i sve materije koje su vam potrebne.Moe se
koristiti i Todoxin 10.
Musli-pahuljice
Moe da se kupi gotov u prodavnicama zdrave hrane ili napravi kod kue od
zobenih pahuljica, suenog voa, suvog groa i seckanih oraha, badema ili lenika...
potopljenih u sojino mleko ili sok od paradajza (najbolje uvee, kako bi do ujutru lepo
omekali). Jede se za doruak, a moe se dodati rendana argarepa, malo rendane cvek
le ili korena celera.
Sve pahuljice - zobene, jemene, kukuruzne, raene - mogu da se jedu i u vreme posta,
samo to se natope u sojino mleko ili sok od paradajza.
Strugani ren
Jedan manji ren nastrugati, dodati olju prirodnog jabukovog sireta i kuvati zajedno
dok ne provri. Ohladiti posle kuvanja, procediti i u dobijenu tenost dodati onoliko meda
koliko ima tenosti. Ohladiti i uvati u plastinoj ili porcelanskoj posudi. Po jednu kaiku
ove smee uzimati ujutru i uvee pre spavanja.
Selen iz kvasca
Dnevno potrebna doza selena sadrana je u 2 gr kvasca koga, pre uzimanja, treba pre
liti kipuom vodom da bi se inaktivirao. Piti ga rastvorenog u soku od paradajza ili neza
slaenom mleku.
Vitamin B iz kvasca
Kvasac br. 1
Paketi sveeg kvasca izdrobiti, dodati jednu kaiicu utog eera, naliti mineralnom
vodom i odmah popiti. Ovo je najbolji nain za brzo unoenje vee koliine prirodnog vit
amina B.
Kvasac br. 2
Paketi sveeg kvasca i jednu kaiicu utog eera razmutiti u 1 dl prokuvane i
ohlaene vode (ili mineralne vode) i 1 dl soka od argarepe. Odmah popiti svu koliinu.
Kvasac br. 3
Deset grama kvasca i isto toliko meda razmutiti u 1 decilitar prokuvane i ohlaene
vode (ili mineralne vode) i 1 decilitar soka od argarepe. Odmah popiti.
Umesto soka od argarepe, moe da se koristi i sok od cvekle, jabuke ili celera. Sokovi
se spremaju od sveih plodova.
Deca do 3 godine piju 3 puta dnevno po 1 kaiicu, deca izmeu 3 i 9 godina 3 puta
dnevno po manju kaiku, a deca starija od 9 godina i odrasli 3 puta dnevno po 1 - 2 vee
kaike. Sirup uzimati redovno, sve dok se ne izbaci sav sekret.
odstoji 24 sata. Posle toga procediti i piti 3 puta dnevno pre jela, po jednu oljicu. Uzima se
42 dana, uz obavezan doruak iskljuivo od zobenih pahuljica kuvanih najvie 5 minuta.
Kuglice od propolisa
U sluaju infekcije digestivnog trakta ili iz razloga potrebe njegovog ienja, bez obzi
ra na uzrok, obavezno 1 do 2 puta dnevno (najkasnije do 5 popodne) od istog propolisa
napraviti kuglicu veliine veeg zrna graka, drati je u ustima 10-tak sekundi (ne vakati!)
koliko da se malo razmeka, a onda progutati. Efekat e brzo biti vie nego oigledan.
Svakog dana piti od 2 do 3 oljice, odnosno tako da u roku od 7 dana bude utroena
pripremljena koliina. Ajer-konjak uzimati 6 nedelja. Uz ovo, obavezno svakoga dana uzi
mati po 1 kaiku ribljeg ulja u bilo koje doba dana.
Ako se ajer-konjak daje deci, umesto komovice se (u istoj koliini) stavlja kupinovo vino.
Dr Majster kae da pacijenti oboleli od side imaju izuzetno nizak nivo glutationa, to
moe dovesti do irenja bolesti.
Voe i povre poseduju velike koliine glutationa...
Gljive za bolji imunitet
Svaka namirnica koja poboljava odbrambene snage, moe pomoi. Primenom
ekstrakta itake gljiva, postiu se gotovo neverovatni rezultati. Laboratorijskim testovima u
Japanu utvreno je da su ove gljive efikasnije u borbi protiv HlV-a nego AZT - poznati lek
protiv side!
Beli luk protiv infekdje
Ve je dokazano da su tetni mikroorganizmi izuzetno otporni na sintetske preparate
farmaceutske industrije, meutim ne i na najjai prirodni antibiotik kojim obiluje - beli luk!
Imajui to u vidu, prirodni antibiotici poput onog iz belog luka mogli bi biti veoma korisni
protiv razarajuih oportunistikih infekcija nastalih usled pada odbrambenih snaga
HIV/AIDS pacijenata. Re je o tuberkulozi i gljivinoj infekciji plua. U narodnoj, ak i
zvaninoj medicini, beli luk se odavno koristi kao pomono sredstvo u leenju ovih plunih
infekcija. Poznato je, naime, da je dvadesetih i tridesetih godina prolog veka, pre pronalas
ka novih lekova, beli luk iroko korien u zvaninoj medicini za leenje truberkuloze. Neki
lekari danas uveliko istrauju mogunosti korienja belog luka protiv oportunistikih
infekcija udruenih sa sidom.
Zakljuak
Uprkos svemu, mnogi medicinski autoriteti smatraju da je jo uvek malo valjanih
dokaza o tome da specifini sastojci hrane mogu spreiti nastanak side ili se u znaajnijoj
meri koristiti u njenom leenju.
Iako se principijelno slaem sa ovakvim stavom, verujem da treba iskoristiti poznata
pozitivna dejstva odreenih sastojaka hrane na imunitet i infekcije. Znai, u ishrani pre
poruujem dosta voa i povra bogatih antivirusnim glutationom i karotinoidima, ukljuu
jui i beta-karotin koji dokazano podie imune funkcije. Beli luk, ma primer, ne moe
koditi a moe znaajno pomoi u borbi protiv oportunistikih infekcija...
Napomena Ispitivanja o kojima je bilo rei u ovom poglavlju, izvrena su u sledeim
ustanovama:
- Nacionalni institut za kancer (National Cancer Institute), Betezda - Vaington, SAD
- Karolinki institut - Odsek za imunologiju (Karolinska Institute - Department of
Immunology), Stokholm - prof. Sven Briton i prof. Mikael Jondal
- Technical Service Laboratories, Misasaga - Ontario, Kanada
- Savezni institut za ispitivanje ivotnih namirnica (Bundesanstalt fur Lebensmittelun
tersuchung in Graz), Grac, Austrija
- Medicinski fakultet Univerziteta u Londonu - Odsek za virusologiju (University Col
lege London Medical School - Department of Virology) - prof. R. S. Teder i prof. K. Lavdej
- Kraljevska slobodna bolnica - odeljenje za retroviruse (The Royal Free Hospital Department of Retrovirology), London - prof. K. Lavdej
KANCER
Kroenje goropadi
funkcija supstitucijom, inhibicijom ili zamenom tkiva, organa ili itavih organskih sistema
organa transplantacijom, endoprotetikom i slinim zahvatima.
Oficijelna medicina ve vie od dve decenije prati veoma opasan trend koji je navodi
na put nemoi u borbi sa navalom sve ee neizleivih bolesti. ta vie, one to uistinu nisu,
ve ih zvanina medicina esto pogorava komplikovanjem - odvlaei njihov prirodan tok
na stranputicu. koluje se ogroman broj usko i visokospecijalizovanih kadrova, investiraju
se ogromne sume novca u velika istraivanja i skupu opremu. Ipak, krajnji rezultati nije
izleenje ve samo dovoenje ljudi na samu ivicu ivota, a neretko i preko nje. S obzirom
na ovo, Mark Tven je bio u pravu kad je zapisao: Imajui u vidu preporuke lekara, jedini
nain da ouvate svoje zdravlje jeste da jedete ono to ne volite, da pijete ono to vam se ne
dopada - i inite ono to inae ne biste inili!
Stav Todoxin-ove naune grupe je da sve te nazovi ,,nove i ,,nepoznate simptomatologi
je nisu nepoznate i nove u meri u kojoj to zvanina medicina tvrdi. Bolest treba leiti, ali se
svakako mora poi od njenog nastanka i u njemu potraiti reenje. Neka od najteih steenih
oboljenja (npr. kancer) su, u sutini, samo simptom poremeaja ravnotee organizma na nivou
somatskih (telesnih) elija, pa upravo zato treba posvetiti posebnu panju mehanizmu nastan
ka bolesti a ne njenim uzrodma - zraenju, stresu, kancerogenim materijama itd. Ovo, naravno,
ne podrazumeva da su oni nevani, daleko bilo, ve samo ukazuje na put kojim valja krenuti.
Srbija je po uestalosti javljanja kancera, srazmerno povrini i broju stanovnika, na
alost, daleko ispred ostalih zemalja. Prema nekim procenama, ak sa dvostruko vie slua
jeva kancera u odnosu na svetski prosek. Razlozi za to su mnogobrojni i oigledni, ali ovde
nema mesta za raspravu o tome.
Praklice - preci-ubice
Da bi ovaj rad predstavljao istinsku Nadu za Srbiju, mora se rasvediti sutina proce
sa koji se odigravaju u svakom itelju Srbije, odnosno, ta prevodi fiziologiju tih procesa u
patologiju.
Prvi oblici ivota na Zemlji javili su se u doba kada u atmosferi nije bilo kiseonika.
Planeta je bila obavijena parama vode i ugljendioksida, a kiseonik je postojao samo u sas
tavu hemijskih jedinjenja. Snana radijacija (,,nusprodukt minerala u formiranju) i prai
na od vulkanskih erupcija, dopunjavali su njenu beivotnu sliku.
Organska jedinjenja su stvorena neorganskim (abiogenim) putem, budui da nije bilo
kiseonika i kiseonino-ozonskog omotaa koji bi upijao ultravioletne suneve zrake sa naj
manjom talasnom duinom ali i izuzetno velikom energijom.
ivi organizmi su nastajali u sledeim stadijumima: formiranje abiogenih jedinjenja polimerizacija i izgradnja velikih molekula od manjih - biogeneza.
Formiranim sloenim molekulima bila je potrebna zatita od radijacije. Sunevi zraci,
stvaraoci graevinskog materijala za molekule ivota, istovremeno su smrtonosno uticali
na taj isti ivot. Organizmi ,,pioniri - pramikroorganizmi tj. praklice (pramikrobi, sorabi,
nemanodije) - osvajali su ivotni prostor i stvarali uslove za postojanje drugih oblika ivota,
pre svega za rodonaelnike vieelijskih organizama - kolonijalne biare volvoks (volvox)
iz roda volvokales (Volvocales).
Ipak, jedan deo praklica je ostao jednoelijski i u procesu evolucije tako usavrio
mogunosti elija, da se njihovo postojanje nastavilo stotinama miliona godina. One su
uspeno preivele sve do danas i ine tri etvrtine biomase svih ivih bia.
Deo praklica je, u potrazi za ivotnim prostorom, preao na parazitizam i smestio se u
organizme vieelijskih jedinki. U odnosu na krupnije i snanije organizme, praklice su
postale paraziti, a prema sebi jednakim i slabijim pravi - grabljivci. Ovakav nain ivota uti
cao je da sve svoje funkcije podrede razmnoavanju a u cilju najboljeg i najekonominijeg
korienja prostora i resursa hrane. Znaajno poveanje njihove plodnosti uslovljeno je sa dva
faktora: pojaana ishrana (bez zastoja i prekida) i prirodno odabiranje najplodnijih jedinki.
Veliina praklica varira od nekoliko nanometara do 0,1 mikrona. I pored ovako ,,ni
tavnih dimenzija, ovaj organizam je veliki po svom iskustvu, brojnosti i sposobnosti da
pobedi bilo koji vieelijski organizam.
Kao posledica ivota bez svetlosti, praklice su beliaste ili bledoukaste boje. Ponekad
se dogodi da izvesne jedinke dobiju boju, ali ne zahvaljujui posedovanju pigmenata.
Nemaju ga. Crvenu boju, recimo, dobijaju od hemoglobina usled fagocitoze eritrocita.
Praklice imaju tri stupnja razvoja: biasti, ameboidni i cistoidni - praenih velikim brojem
prelaznih oblika. Ovo mnotvo pojavnih oblika moe se objasniti nainom razmnoavanja.
Naime, prilikom deobe svaki put nastaje nova elija koja je ujedno i organizam, sa samosvojnim,
sasvim novim karakteristikama, pa se u izvesnom smislu moe rei da nastaje i potpuno nova
vrsta. U tome lei razlog njihove neprepoznatljivosti i velike raznolikosti kolonija koje mogu
predstavljati jedan od oko dve stotine ispitanih i na hiljade jo uvek neprouenih tumora.
U sluaju nastanka nepovoljnih uslova, pramikroorganizmi prelaze u cistoidni stadijum mirovanja to im olakava preivljavanje i pojednostavljuje mogunost prenoenja na
drugog domaina.
U zavisnosti od stadijuma razvoja, menja se i njihov nain ishrane: fagocitoza i pinoc
itoza. Fagocitoza (u stadijumu sa biem) podrazumeva postojanje specifinih usta
(citostoma ) u koja pomou bieva ,,uteruju bakterije, gljivice, eritrocite i leukocite iz krvi.
Pinocitoza je zastupljena kod praklica u cistoidnom obliku, kada se usisavanje hranljivih
materija iz okoline vri po uzoru na elije ovekovog organizma.
Posebno specifian nain ishrane imaju ameboidne praklice. Ovaj oblik se javlja u
situacijama kada su se praklice previe namnoile i agresivno se bore za opstanak izluu
jui velike koliine toksina kojima razaraju tkiva domaina. Na taj nain omoguavaju
fagocitozu elija domainovog epitelijuma i zauzimanje njihovog mesta.
Najpogodnije sredine za boravak praklica su: usna, crevna i urovaginalna.
Pomou ferm enta gialuronidaze koji tkiva ini rastresitim a, mogu se nastaniti i u
bilo kom drugom organu ili kroz zidove sudova prodreti u krv ili limfu. upljina
crevnog trakta, koju bi u izvesnom smislu mogla definisati i kao ,,prelaz ka
unutranjosti ovekovog organizma, a iji sadraj ponekad podsea na jezera ili
vodene rezervoare, obiluje bakterijama, biljnim ostacima itd. U njima vladaju anaer
obni uslovi, kiselost koja varira u raznim delovima creva, a kao rezultat peristaltike
creva, masa hrane se stalno kree u istom smeru, itd. Ovi uslovi, kao i krvotok sa
serum om bogatim holesterolom (potrebnim za samooplodnju bespolnih m ikroorga
nizama), takoe privlai praklice.
Poznata su tri naina razmnoavanja kolonija praklica: (1) deoba cele kolonije na dva
dela; (2) izdvajanje iz kolonije jedinki koje potom stvaraju nove kolonije; (3) formiranje
male kolonije unutar ve postojee, pod istom elijskom opnom.
Kolonije slobodnih pramikroorganizama su malobrojne - sainjavaju ih najvie neko
liko desetina hiljada jedinki. S druge strane, praklice koje naseljavaju ovekov organizam i
grade npr. tumore, usled eksplozivnog razmnoavanja mogu da naine kolonije od ak
nekoliko milijardi jedinki.
Osnovni izvor energije pramikroorganizma je glikoliza tj. beskiseonino razlaganje
ugljovodonika. Ovo je ujedno karakteristika po kojoj se razlikuju elije tumora od zdravih
elija. Hranljive materije praklica nalaze se u ustima (u vidu eera i biljnog skroba) a kod
ena i vagini (u vidu glikogena, ivotinjskog skroba). Za samooplodnju i rast neophodni su
srani mii, smanjuju njegovu sposobnost da se gri. Tokom emocionalnih ili fizikih pre
optereenja, oteeni zid srca ne moe da izdri i puca tj. dolazi do infarkta.
Toksine materije koje izluuju pramikrobi ne razaraju samo kardiovaskularni sistem.
Budui da ih krv raznosi, truju itav organizam zahvatajui nervni sistem, limfne vorove,
zglobove, jetru, pankreas itd, to jo vie slabi imunitet, izaziva odumiranje tkiva, remeti
razmenu materija, a kao rezultat svega toga nastaju mnoga oboljenja.
Mikroskopskim posmatranjem krvi zdrave osobe uoeno je da veina eritrocita ima
oblik diskova sa jarkim obodom i lumen u centru. Podseaju na konkavno (udubljeno sa
obe strane) soivo od obojenog stakla, to jest u sredini su tanji a idui ka krajevima sve
deblji. Eritrociti onkolokih i kardiolokih bolesnika, meutim, podseaju na konveksna
soiva (ispupena sa obe strane) a u centru se ne vidi lumen. Istovremeno, sredini deo im
je tamniji od krajeva. Ovako zadebljali eritrociti se gomilaju jedan na drugi obrazujui
kolonije, nizove ili lance. Mogue je da se eritrociti spajaju da bi ublaili dejstvo toksinih
materija koje izluuju praklice. Priljubivi se jedan uz drugi, smanjuju povrinu tela na koje
dospevaju otrovi iz krvnog seruma. Ovakvo spajanje eritrocita ima i fiziki uzrok. Naime,
eksperimentom je dokazano da tokom radioaktivnog zraenja estice velikih energija
,,bombarduju elije krvi, otkidajui sa njih elektrone. Zdravi eritrociti imaju isto naelek
trisanje i meusobno se odbijaju, dok ozraeni postaju neutralni i lako se ,,slepljuju.
Ugruci eritrocita ne mogu da prodru u kapilare i dolazi do vegetativno-vaskularne distoni
je. Jako zraenje, uopteno uzev, razara krvne elije, to moe izazvati pojavu kardiovasku
larnih oboljenja, kancera, side i dr. Sa porastom zraenja, raste i intenzitet mnoenja prak
lica uz poveanje koliine izluenih toksina, to u krajnjoj liniji ishoduje visokim stepenom
oteenja krvnih elija. Pramikrobi prodiru eritrocite a svojim otrovima slabe pa i ubijaju
leukocite. Ovo izaziva rak krvi, u sluaju postojanja HlV-a - i sidu.
Posebno interesantno je to to je brojnim istraivanjima dokazano da tokom striktnog
reima ishrane, kao to je post, organizam poinje da se oslobaa ,,podstanara - bakteri
ja, virusa i praklica - koji, u izvesnom smislu, bivaju pojedeni! Ovaj efekat je posebno
izraen ukoliko u ishrani dominira hrana bogata mikroelementima, vitaminima i drugim
materijama koje jaaju organizam i gotovo garantuju pobedu nad bolestima civilizacije.
tivirao polio virus. Zahvaljujui tome to je Salkova vakcina bila ubrizgavana kroz kou, SV
40 je imao bolje izglede da inficira.
U javnosti su ponavljana upozorenja o rizicima koji idu sa korienjem tkiva majmu
na: majmuni su suvie skupi za gajenje u specifinim apatogenim kolonijama, a korienje
tkiva majmuna uhvaenih u divljini nosi visoku verovatnou kontaminacije slobodnim
virusima. Najjednostavniji nain da se taj problem rei jeste primena diploidnih elija,
umesto tkiva majmuna.
Nauna javnost je bila zapanjena otkriem istraivaa da je skoro svaka doza vakcine - kon
taminirana! Godine 1961. savezne zdravstvene vlasti SAD su naredile proizvoaima da izvre
reetanje, tzv. skrining testiranje na prisustvo virusa i odstrane ga iz vakcine. Plaei se mogue
panike, oni su otkrie SV 40 stavili pod klju i nikada nisu povukli postojee zalihe. U toku
naredne dve godine, nepotrebno mu je izloeno jo dva miliona ljudi, to sve zajedno ini 98
miliona Amerikanaca u razdoblju od 1955. do 1963. godine. Posle gomile na brzinu izvedenih
,,studija, zdravstvene vlasti tog vremena su odluile da virus ne izaziva kancer kod ljudi!?
SV 40 je najmanje savreno borbeno orue. Iako mali, ovaj virus ima sve to mu je
potrebno. Uvelian 50.000 puta pod elektronskim mikroskopom, SV 40 ne izgleda naroi
to opasno: sastoji se od est proteina, od kojih tri sainjavaju dvadesetostranu konstrukci
ju trouglova i ine njegov zatitni omota. Meutim, jedan od preostalih proteina, veliki Tantigen (tumorski antigen), jeste jedan od najonkogenijih proteina ikada otkrivenih! Kad
elija pone da se deli, u procesu poznatom kao mitoza, poinje da radi mala vojska agena
ta za kontrolu kvaliteta. Idui gore-dole po elijskoj DNK, ti geni i proteini rade zajedno
na pregledu integriteta DNK. Ukoliko na bilo kom stupnju deljenja elije otkriju abnormal
nosti DNK koje ne mogu da se poprave, mitoza se zaustavlja i elija ide u apoptozu, tj.
izvrava ,,samoubistvo. Glavni u tom razraenom relativnom radu jeste gen nazvan p53. U
60 posto svih vrsta poznatih kancerogenih oboljenja, javlja se neka vrsta oteenja, mutaci
je ili inaktivacije p53, koji ini prvu liniju odbrane od stvaranja kancera.
Eksperimenti su pokazali da kod humanih mezotelioma veliki T-antigen napada p53,
vezujui se za njega tako da ovaj ne moe da funkcionie pravilno. Veliki T-antigen, takoe,
gui niz Rb-proteina, koji zajedno slue kao poslednji kontrolori u deljenju elije.
Ni jedan drugi virus-izaziva kancera ne koristi samo jedan protein da istovremeno
izbaci iz stroja dve razliite regulacione trase. Humani papilomavirus, na primer, mora da
proizvede dva proteina: E6 za inaktivaciju p53 i E7 za Rb-proteine.
SV 40, meutim, razbija jednim udarcem. Pusto koju pravi veliki T-antigen nije
ograniena na onesposobljavanje najvanijih elijskih supresora tumora. On moe da
oteuje hromozome i dodaje ili brie itave odseke DNK kao i da premeta gene. Kada
virus jednom zavri svoje u eliji, to izgleda kao da je neko bacio bombu unutar elijskog
jezgra. Zbog toga to se vezuje za gene supresore tumora i izaziva genska oteenja, SV 40
se smatra jednim od najjaih poznatih karcinogena. Prouavanje SV 40 moe da prui nova
saznanja o opasnostima ukrtenih infekcija meu vrstama, u dananje vreme kada
korienje tkiva ivotinja za medicinske srhe ima sve vie pristalica.
Savremena vakcina se proizvodi na kontinuiranim kulturama tkiva bubrega majmuna
ili diploidnim elijama i zato nema nikakvih virusnih kontaminenata, dok se oralna vakci
na jo uvek u nekim zemljama proizvodi na primarnim kulturama tkiva bubrega majmu
na. Prema propisima Centra za kontrolu bolesti SAD (CDC), na snagu su stupili januara
2000, amerika deca primaju samo inaktivisanu polio vakcinu u injekcijama.
Destabilizovati DNK
Godine 1970. Hauard Temin je u virusu koji je imao RNK kao svoj genom, otkrio enzim
sposoban da kopira RNK u DNK. To je bila reverzna operacija u odnosu na ono to se do
tada smatralo jedino mogunim - da se DNK transkribuje (prepisuje) u RNK. Novom enz
imu dato je ime reverzna transkriptaza, a virus je nazvan retrovirus.
Mislilo se da reverzna transkriptaza moe da postoji i kod bakterija. Brojnim istrai
vanjima na Echerichia coli i Agrobacterium tumefaciens, dokazano je da nije bilo neophod
no da DNK virusa bude inkorporirana u genom bakterija. Mogla je da ostane povezana sa
RNK koja je sluila kao njen ablon, titei je od delovanja drugih molekula i putajui je
samo u odgovarajuem trenutku.
Danas te ideje nalaze potvrdu u radu koji pokazuje postojanje hibrida RNK-DNK kao
i prisustvo velike koliine DNK u citoplazmi. Zastarela je postavka da su sve karakteristike
elije pod kontrolom DNK koja se, inae, nalazi samo u hromozomima.
Istraivanja su proirena u pravcu dokazivanja da reverzna transkriptaza moe da
transkribuje razne kratke RNK (od 65-200 nukleotida) u DNK.
Ukratko, bez obzira na kakvo god da je poreklo enzima i RNK, RNK molekul moe da
se transkribuje u DNK. Na primer, reverzna transkriptaza iz ivotinjske elije moe da tran
skribuje RNK virusnog porekla u DNK ili hibrid DNK-RNK.
Kod viih biljaka, Agrobacterium tumefaciens iz tla izaziva formiranje transplantabil
nih tumora koji imaju karakteristike kancera. Pri emu, bakterija samo izaziva indukova
nje tumora. Kancerozne elije rastu samostalno, izvan mikroorganizma, i kada se aseptino
presade na zdravu biljku izazivaju nove tumore.
Mnogobrojni eksperimenti ukazuju na prvi stepen uslovljavanja koje biljku ini pod
lonom za delovanje bakterije. Zapravo ni izolovana RNK, ni cela bakterija ne mogu da
deluju bez postojanja rane na mestu inokulacije (incizija u eksperimentu ili trauma u priro
di) posle ega sledi formiranje oiljane kvrge sainjene od neorganizovanog tkiva.
Drugi uslov neophodan da se desi razvoj tumora usled prisustva bakterija jeste pris
ustvo specifine koncentracije oksina blizu mesta inokulacije. Taj hormon rasta biljke
potreban je, naravno, u malim dozama za stvaranje oiljanog tkiva, ali velika koliina je
neophodna za transformaciju zdravih elija u tumorozne elije.
Kada se u biljci steknu fizioloki uslovi tumorogeneze, bakterija prodire u tkivo biljke
i oslobaa svoju onkogenu RNK. To pokree razvoj tumora u inficiranim elijama. Kada
elije jednom postanu kancerozne, bakterija je dalje beskorisna, budui da one prenose
kancer na svoje naslednike.
Zdrava elija koristi svoje regulacione mehanizme da se odupre remeenju izazvanom
kancerom. Razlika izmeu ograniene destabilizacije DNK i poetka kancerizacije zavisie
od mnogih inilaca od kojih sa najvanija dva: osetljivost elija na destabilizujue agense
(odreena prirodnom odbranom) i unos opasnih supstanci iz okruenja, bilo unutranjeg
ili spoljanjeg.
Otvaranje i zatvaranje lanca u vezi sa replikacijom ili ispoljavanjem gena, strogo je reg
ulisano u zdravoj eliji. DNK u kanceroznoj eliji je uvek ,,destabilizovana tj. u mnogim oblas
tima se dva lanca razdvajaju jedan od drugog kada ne bi trebalo, inei te delove podlonim
abnormalnom deljenju i abnormalnim sintezama. Destabilizovana DNK ostaje ranjiva na sve
to poveava njenu nestabilnost ili ,,deregulacionu aktivnost. Zbog toga je prekancerozna ili
kancerozna elija izuzetno osetljiva na karcinogene koji poveavaju nestabilnost DNK.
Destabilizovana DNK jeste mesto izbora za mnogobrojne molekule koji po svojoj
prirodi mogu da se privrste uplitanjem izmeu niti: karcinogeni, antibiotici, razliiti
lekovi, pesticidi, hormoni, peptidi, nukleinske kiseline... Destabilizacija kancerozne DNK
otvara vrata karcinogenima sposobnim da se prikae. Ovo je ujedno objanjenje zato
tumorska DNK ima veu privlanost za takve produkte, koji kao da je ,,prepoznaju.
Izvoenje brojnih eksperimenata dovelo je do saznanja da cepanje moe da se desi uvek, i
prirodno, u eliji i da se tako izazove stvaranje raznih molekula kratke RNK. Neki od njih su koris
ni, a neki opasni, sposobni da interveniu na mnoge naine u toku deljenja i diferenciranja elije.
Jedna ista supstanca moe da deluje kao antimitotik i da ubija elije koje podleu brzoj
deobi, ili kao karcinogen koji pospeuje rast tumora protiv kojeg je trebalo da se bori - sve
u zavisnosti od koncentracije koja se koristi.
Veina antimitotika kida vodonine veze kaenjem za DNK. U srazmeri sa visokim
koncentracijama kod primene hemoterapija, imaju toksian efekat na elije koje ulaze u
brzo deljenje. ta vie, u elijama gde je DNK destabilizovana normalnim procesom rep
likacije, lanac ire u tolikoj meri da bilo koja koordinirana funkcija gena postaje nemogu
na i elija umire. Na nesreu, naelno imaju isti efekat na elije krvi koje podleu brzom
deljenju, gde e hromozomi na kraju biti oteeni, pokidani i izbrisani. U niskim dozama,
kao to je dokazano na onkotestu, takvi antimitotici se ponaaju kao pravi karcinogeni.
Ponavljanim delovanjem, prolongirana polihemoterapija moe da izazove sekundarni
kancer. Produeno prisustvo vie steroidnih hormona moe da izazove kanceroznu trans
formaciju u ciljanim organima. Na isti nain, zdravo tkivo biljke kultivisano in vitro stei e,
u prisustvu oksina (iji je destabilizujui potencijal utvren na onkotestu) neke osobine
tumorskog tkiva. Za takvo tkivo se kae da je anergino.
Hormoni, poput oksina ili steroida kod sisara, imaju neophodnu funkciju u fizioloki
niskim dozama, ali e pogodovati nastanku i razvoju tumora ukoliko se daju u prevelikim
koliinama.
Sebini sorabi
U krvi relativno zdravih osoba mogu se uoiti oblici nemanotida, spore i dvostruke
spore. U toku tog mikrociklusa, moe se detektovati proizvodnja trefona u koliinama
potrebnim za razmnoavanje elija. Re je o proliferativnom hormonu, neizostavnom pri
likom deljenja elija. Kod zdravih osoba, evolucija ovog ciklusa zaustavlja se na nivou
dvostruke spore, usled prisustva inhibitora trefona u krvi. To su ili mineralne supstance kao
to su bakar, iva i olovo, ili organske supstance poput cijanhidridne kiseline, itd.
Ako se zbog stresa ili nekih biolokih poremeaja smanji koncentracija inhibitora u
krvi, ciklus nemanodija nastavlja svoju prirodnu evoluciju. Vidi se pojavljivanje oblika
slinim razliitim bakterijskim. Posle toga dolaze mikobakterijski oblici, a onda kvascu
slini oblici. Ti oblici dimenzija 4-5 mikrona, evoluiraju brzo u askospore, a onda zrenjem
postaju askusi. Askus na ovom stadijumu evolucije, posle bojenja na razmazu krvi, izgleda
kao mali limfocit i ne moe da se diferencira konvencionalnim sredstvima. Zatim, dolaze
filamentozni oblici. Moe da se posmatra kako se iz askusa oblikuje talus, u koji evoluira
izuzetno vana citoplazma. Citoplazma se oblikuje iz askusa. Vidljiva je i veza izmeu njih
koja zajedno sa peristaltikom oblikuju citoplazmu u talus.
Dobijeni, oigledno micelijski, oblik ne odgovara nijednom kriterijumu za gljivine
elemente. Zapravo, na njega ni na koji nain ne deluju ogromne doze fungizona amfoteric
ina B, niti bilo kog drugog protivgljivinog agensa.
Kada ovaj pseudomicelijski oblik dostigne punu zrelost, sa izuzetno aktivnom citoplaz
mom, dolazi do pupljenja talusa i oslobaanja u okolinu ogromne koliine novih delia,
sposobnih da ponovo pokrenu ceo ciklus. Prazan talus je fibroznog vida. esto se vidi na
razmazu krvi, ali se smatra artefaktom postupka bojenja.
Nemanodije se mogu smatrati prekursorima DNK. Naime, na izvestan nain one nude
izgubljenu vezu za shvatanje molekula, neizostavnim gradivnim delom ivotnog procesa.
Ako su nemanodije veza izmeu ivog i neivog, potrebno je uspostaviti razlike
izmeu njih i virusa. Da bi produio vlastito postojanje, virusu je potrebno odgovarajue
okruenje koje ga podrava - bilo in vivo ili in vitro. Nemanodija je, pak, sposobna da ivi
samostalno. To je svakako u vezi sa injenicom da je virus partikula DNK, njen deli, dok
je nemanodija ,,prekursor DNK, neto to vodi njenom stvaranju.
Iz ovoga se moe izvesti zakljuak da je nemanodija u izvesnom smislu konkretizaci
ja energije. Moglo bi se rei da taj deli, inicijalno diferenciran ili materijalizovan u iv
otnom procesu, poseduje genske osobine prenosive na ive organizme.
Indukcioni potencijal ovih praestica, praklica ivota, jeste poput ultravioletnog zraenja
proputenog kroz kvarcno staklo sa ciljem prenoenja odreenih infektivnih agensa. Postavlja
se pitanje: ta bi se dogodilo kada bi se ovaj proces odvijao u suprotnom smeru, odnosno da li
bi se izazvalo atenuiranje, nepatogenost, i da li bi se ona prenela na potomstvo kao to je sluaj
prilikom prenosa sa patogenih na nepatogene sojeve? O ovome e biti rei - kasnije.
Sorabi, kako sam nazvao praklice, u zdravom telu harmonino koegzistiraju sa simbi
otinim mikroorganizmima i interferiraju se sa njima (interferacija je pojava da se svetlos
ni, elektrini, toplotni talasi pojaavaju ili slabe, kao kad se baci kamen u vodu). U stvari,
sorabe moemo shvatiti i kao svojevrsne talasne estice. Mikrobioenergija (MBE) koju
poseduju talasne praestice je izuzetno snana i one mogu da privlae i odbijaju krvna
izloena tzv. industrijskoj buci (rad maina i motora) dolazi do remeenja njenog stanja. S
obzirom na to da su svi organi ovekovog organizma ,,uronjeni u tenost, odnosno vodu,
u sluaju da se struktura njenih kristala poremeti, organi se zamaraju i dolazi do oteenja
to se, opet, dalje komplikuje.
Praklice su, znai, ili elemenat vraanja u ivot ili elemenat teranja iz ivota. Sve u
zavisnosti od situacije. Te talasne estice poprimaju razne materijalne oblike u organizmu,
u zavisnosti od zdravstvenog stanja osobe, i zauzimaju poloaj poput kazaljke asovnika.
Na osnovu tog poloaja, tano se moe odrediti trenutno zdravstveno stanje svakog orga
nizma. Specifian transformirajui princip indukuje pojavu dvanaest razliitih oblika talas
nih estica, u zavisnosti od zagaenosti (kontaminacije) organizma. Indukcionim potenci
jalom (s obzirom na to da talasne talasne estice nemaju RNK ni DNK) podstie, s druge
strane, imunokompetentne elije neuroimunoendokrinog sistema da proizvode elije monocite/makrofage, T i B elije, kao i njihove faktore interleukine i interferone a, b, g
(humanih interferona ima oko 20, a kloniranih animalnih samo po jedna vrsta). Talasne
estice, dakle, i pored toga to nemaju sopstvene, utiu na elijske DNK i RNK.
Koliko se razlikuje somatska elija (praklica ju je podstakla na mnoenje, utie na brz
inu njene replikacije, otpornost njene opne, ima strukturu baza DNK G-C umesto A-T) od
- zdrave elije? Koliko je i zato ona otporna na tripsin i pepsin tj. fermente varenja?
Transformirajui princip prenet indukcionim potencijalom, odnosno interferiran u
novu somatsku kancerogenu eliju, osposobljava je da bude veoma otporna na zraenje,
citostatike i sve druge sintetsko-hemijske terapije, izuzimajui prirodne lekovite supstance
kojima se uz pomo biljnih talasnih klica vraa naruena ravnotea. Ove, naime, imaju svo
jstvo da vrate ,,pamenje u poloaj A-T, dakle, prethodno normalno stanje koje je egzisti
ralo pre uticaja razliitih faktora (stres, kontaminacija krvi i dr.) i pojave G-C poloaja DNK.
Zanimljivo je da ni prioni, poput talasnih estica tj. praklica, nemaju DNK a mogu da
se mnoe. Engleskim strunjacima je, na primer, dobro poznato da telad pred klanje, pre
doseajui ta ih eka, doivljavaju jak stres, neretko dijagnostifikovan kao BSE - Bovina
spongioformna encefalopatija, tzv. bolest ludih krava. Ove ivotinje su, naime, usled psi
hike traume oboljevale od kravljeg sindroma steene imunodeficijencije - AIDS-a! Poto
se testovi ne rade na kravama, odvoene su u klanice, zaklane, a njihovi ostaci (kosti sa
mesom) kuvani na 120C i bacani u ogromne jame u Velsu s pretpostavkom da e ih insek
ti pojesti. Masa ivotinjskih ostataka elatinozne strukture, uprkos drugaijim predvianji
ma, uveavala se i izlivala iz.jama. Moda je i ona sadravala talasne klice?
Svaka pojava je mistina do trenutka unoenja odreenog mehanizma (tehnologije) u
njihovo tumaenje. Otkrivanjem naina funkcionisanja misterioznost nestaje, ali ne i poja
va. ovek je sklon mistifikovanju. Uvek je neko ,,sve to znao ali nije umeo ili nije mogao
da dokae. Nekad su se, recimo, mievi legli iz brana a moljci iz ita...
ovek nikada nee dosegnuti sam kraj znanja, a evolucija e i dalje postojati sama za
sebe i nikada nee biti u koliziji sa ivotom Univerzuma pa ni sa praklicama. Evolucija ivih
bia i celog organskog i neorganskog sveta jasno ukazuje da se sve menja iz manje savrenog
u savreniji oblik. Ove promene se mogu pratiti na razliite naine i mogue je doi do
porekla svake vrste vraanjem unazad do, na primer, praivotinje. U svakom sluaju, nema
nikakvog razloga za pobijanje evolucije jer ni ona ne porie istinitost mita o Stvaranju.
Re je, dakle, samo o odreenom nivou saznanja, shvatanja ivota. Praklice su samo
jedan od tragova sveobuhvatnog univerzalnog bia koje jeste ivot ali ne sam ivot. Otpri
like, kao kada bi ovek video svemirsku letilicu od nevidljivog materijala iji samo rafovi
i spojnice svetlucaju kao udaljene zvezde. I praklica je samo jedna istina o ivotu. Ba kao
pomenuti raf koji sugerie postojanje celog svemirskog broda.
Pria o nevidljivoj letilici sa vidljivim rafovima sugerie da pomenuta letilica, ipak,
nije za svakog nevidljiva, ba kao i ,,nevidljivi ameriki avion sruen u Vojvodini za vreme
NATO bombardovanja 1999. godine.
U svetlu ovih opservacija, gledite da je kancer opte oboljenje koje se lokalizuje
dobija na znaenju ispitivanjem evolutivnog procesa bolesti. Taj proces se moe da podeli
ti na dva dela:
toccocus mutans (redei i u Stokholmu, Torontu, Cirihu i Londonu), bie veoma teko
oboriti teoriju poludelih elija. Teko, ali ne i nemogue. Nakon toga, zapoee nova era
u medicini. Ne samo da e biti otkriveni pomenuti organizmi, ve e biti razjanjena i nji
hova uloga u stvaranju kancera ba kao i mehanizam nastanka mnogih autoimunih bolesti.
Da bi ovi pramikroorganizmi bili uniteni, neophodno je pronai sredstvo za njihovo
sakupljanje a potom i eliminisanje iz organizma. Nimalo lako. Sposobni su da naprave
vrste opne, poput hrskavice, a ukoliko se osue postaju lake od vazduha koji ih raznosi.
Stoga postoji realna mogunost da organizam osloboen ovih mikroba veoma brzo pono
vo postane njihov domain.
Jedno je sigurno: sredstva za poveanje imuniteta su kodljiva za njih, jer ih organi
zam sa poboljanim imunitetom odbacuje kao strano telo.
Leenje kancera gladovanjem i strogo kontrolisanim dijetama potvruje ovu teoriju: u
sluaju da organizam ostane bez neophodne koliine hrane, mehanizam biolokih priorite
ta inicira bioloke intervencije zahvaljujui kojima se ovi organizmi eliminiu iz tela.
Hrana bogata proteinima pogoduje nekontrolisanom mnoenju nemanodija i razvoju
kancera.
Ukoliko bi vetako sakupljanje i odgajanje ovih organizama bilo mogue, moda bi se
(uz izvesnu preradu) mogli iskoristiti kao lek protiv njih samih. Iz organizma obolelog bi,
recimo, mogla da se izvue jedna takva estica, potom i vetaki razmnoi i nakon inter
vencije na njoj (npr. umrtvljivanje) vrati u organizam. Moda, ak, direktno u tumor kako
bi se borila protiv sebe same (princip slian atenuiranim i/ili autovakcinama).
Izuzetne rezultate u terapiji kancera dala je Todoxin-ova terapija koja podrazumeva
kombinaciju kapsula i emulzije. Trenutno je u toku i razmatranje mogunosti primene
specijalne metode filtriranja Todoxin-a 2 i ubrizgavanja tako preienog preparata direk
tno u tkivo zahvaeno kancerom. Brojni eksperimenti iz ove oblasti ve su uraeni na lab
oratorijskim ivotinjama - svinjama i psima. (Videti dodatak Antiproliferativni efekat
Todoxin-a 2 na tumorskim linijama glioma i neuroblastoma in vitro.)
Moda bi na izvestan nain bilo novo i revolucionarno, verovatno i veoma efikasno,
povesti sistematinu borbu ne za unitenje, ve kontrolu i smanjenje nemanodija u svakom,
a posebno bolesnom organizmu.
Osobu obolelu od kancera treba tretirati na odgovarajui nain, a potpuno se nezavis
no, usredsrediti na gustinu, naseljenost, aktivnost pomenutih pramikroorganizama (miko
plazme, hlamidije, giardie, lamblije, trihomonade) u njegovom organizmu i nastojati da se
njihovo funkcionisanje vrati u normalu. Oni, naime, u organizmu domaina sa naruenom
prirodnom ravnoteom proizvode specifine toksine koji se nagomilavaju, a kao posledica
toga nastaje bolest.
Zvanina medicina svojom terapijom ne napada praklice ve organizam domaina,
najee ga jo vie onesposobljavajui da se (od)brani. Trovanjem, seenjem, zraenjem,
stvara se povoljna sredina za bujanje tih izuzetno adaptibilnih organizama.
Jedan od najboljih naina za ciljano delovanje na nemanodije bilo bi ispiranje organiz
ma iznutra. Veoma prosto i efikasno: pacijent treba da odredi jedan dan u nedelji kada e
konzumirati iskljuivo mineralnu vodu i ajeve. Tenost e u telu, neoptereenom hranom,
nesmetano cirkulisati istei organizam od toksina (proizvoda mikroorganizama). I svaki
naredni put valja promeniti vrstu aja. Jednom uzimati, recimo, aj za ienje bubrega,
sledei put za ienje organa za varenje, potom za plua, itd.
Antiproliferativni efekat
Todoxin-a 2 na tumorskim linijama
glioma i neuroblastoma in vitro
stdev
208000
48h 340000
876000
72h 852000
aver
108000
380000
lOOpl
50(j I
360000 28284
864000 16971
136000
372000
420000
805000
730000
stdev
12200019799
396000 33941
767500 53033
200pl
aver stdev
164000
136000
196000
252000
588000
580000
150000 19799
224000 39598
584000 5657
aver
100000
100000
192000
120000
420000
340000
stdev
100000
156000 50912
380000 56569
200pM
49%
57%
56%
50pl
aver
19500
24h 20000
29500
48h
72h
28000
32000
36000
19750
28750
12000
36000
32000
32000
40000
34000
lOOpl
aver
45000
24000
32000
200pl
aver
16000
40000
30000
28000
32000
34000
42500
55000
32000
aver
16000
44000
38500
35000
43500
44000
56000
30000
36750
50000
50|jl
aver
stdev
100|jl
aver
492000
276000
24b 424000
stdev
300000 33941
200(jl
aver stdev
1280000
228000
254000 36770
48h
14142
72h
5657
14142
240000
236000
232000
aver
236000
268000
156000
188000
130000
125000
stdev
252000 22627
172000
22627
127500
3536
200MM
45%
95o/o
78o/o
50|jl
aver
12000
24h
48h
72h
24000
68000
44000
60000
55000
200(jl
lOOpl
aver
aver
24000
18000
16000
32000
24000
56000
65000
68000
66500
57500
75500
78000
76750
32000
52000
52000
79500
82000
aver
36000
28000
52000
80750
48000
120000
88000
98000
42000
104000
106500
115000
DISKUSUA
Najjednostavniji i najpristupaniji test za utvrivanje vijabilnosti ispitivane kulture
elija, odnosno citotoksinosti neke supstance, svakako je test iskljuenja boje tripan plavo
(engl. Trypan blue dye exclusion test) tj. usvajanja boje od strane elija sa naruenim
integritetom elijske membrane. Vijabilne elije u ovom testu ostaju neobojene, dok se
mrtve elije boje plavo usled naruenog integriteta elijske membrane.
Moe se rei da tumor predstavlja kompleksnu elijsku populaciju u kojoj su kolokali
zovani sticanje novih i gubitak starih elija. Slino je i sa kulturom tumorskih elija. U obe
elijske linije, u gliomima i neuroblastomima, konstatovan je izvestan procenat spontano
mrtvih elija. Taj procenat je bio vei u kulturi glioma i prvoga dana je iznosio oko 9% (sa
produetkom vremena inkubacije taj broj se smanjivao na raun proliferacije ivih elija),
dok je kod neuroblastoma iznosio oko 4/o.
Todoxin 2 je indukovao porast broja mrtvih elija u obe elijske linije vremenski i
dozno zavisno, to znai da sa poveanjem koncentracije Todoxin-a i produavanjem vre
mena inkubacije, raste i broj mrtvih elija, sa odstupanjem jedino kod neuroblastoma u
taki od 48 asova pri tretmanu sa 100 \d Todoxin-a.
Istovremeno, mogue je pratiti inhibiciju proliferacije pod dejstvom Todoxin 2 kod obe
elijske linije, vremenski i dozno zavisnu.
Koncentracija Todoxin-a neophodna da za 50 posto inhibira proliferaciju elija (ID50)
kod glioma iznosi oko 200 pil u sve tri vremenske take, dok su kod neuroblastoma 200 [d
Todoxin-a inhibirati rast 95% elija nakon 48 sati inkubacije, tj. 78% elija nakon 72 sata
inkubacije, iz ega se moe zakljuiti da su elije neuroblastoma osetljivije na antiprolifer
ativno dejstvo Todoxin-a 2.
Radi jasnijeg razgraniavanja antiproliferativnog i citostatinog dejstva Todoxin-a 2,
poeljno bi bilo uraditi ELISA esej inkorporacije BrdU-a.
Efekat Todoxin-a 2
na humanu elijsku liniju
nesitnoelijskog
karcinoma plua in vitro
Karcinom plua je vodei uzrok smrtnosti u zapadnim zemljama, a njegova incidenca
i dalje raste irom sveta.
Kanceri plua se esto pominju kao bronhogeni karcinomi jer potiu od bronhijalnih
vazdunih puteva. Svrstani su u etiri grupe: adenokarcinomi (oko 35% svih sluajeva), sit
noelijski karcinomi plua (oko 20% sluajeva), dok preostalih 15% odlazi na karcinome
velikih elija i druge.
Histoloke karakteristike, ultrastruktura, tendencija na formiranje metastaza i terapi
jski pristup ine da se sitnoelijski karcinom posmatra kao zaseban entitet.
Kancer plua jo uvek odnosi najvie rtava u razvijenim zemljama, ak 28% smrti
vezanih za kancer u SAD (Fry et al., 1996). Postojei karcinom plua je faktor rizika za dobi
janje drugog aerodigestivnog tumora. Velika veina karcinoma plua uzrokovana je konzu
miranjem cigareta (85-90%), to i ne zauuje poto dim cigareta sadri mnogobrojne sup
stance ukljuujui karcinogene, tumor protomore i dr. (Gazdar & Mina, 1997). Oko tri posto
karcinoma plua nastaje zbog drugih sredinskih faktora, na primer zbog izlaganja radonu.
Meutim, rak plua sve ee usmruje i pasivne puae, a u veem procentu i bive puae.
Kancer plua je jedan od mnogih epitelijalnih kancera tzv. karcinoma. Zajedniko za
pomenute karcinome je da najee imaju mutirane tumor supresor gene, hipereksprimi
rane onkogene, eksprimirane autokrine i parakrine faktore rasta. Inicijalni dogaaj u pato
genezi karcinoma plua su mutacije tumor supresor gena (p53 na hromozomu 17pl3, Rb
na hromozomu 13ql4, pl6 na hromozomu 9p21) kao i aktivirajue mutacije dominantnih
onkogena (c-myc, k-ras, bcl-2).
Veruje se da je u patogenezu karcinoma plua ukljuena mutacija 10-20 gena,
uglavnom tumor supresora (Pitterle et al, 1998).
Rana metastaza karcinoma plua nastaje od relativno malih primarnih tumora
(dijametra 2-4 cm), pa je neophodno primeniti druge metode otkrivanja pored ve uobia
jenih X-zraenjem i citolokom analizom ispljuvka.
Karcinom plua je prisutan kod oba pola, vie kod mukaraca nego kod ena. Zabri
njavajue je to to dve decenije unazad, broj obolelih ena raste. Pored evidentnog uticaja
puenja na pojavu karcinoma plua, ne treba zanemariti naslednu osnovu, odnosno famil
ijarnu agregaciju (Schwartz et al.,1996).
Obe elijske linije su propagirane u flaskovima povrine 75cm2 (Nalgene, Nunc). Kao
osnovni medijum korien je RPMI uz dodatak 10-posto fetalnog teleeg seruma prethod
no inaktivisanog toplotom, 2mM glutamina, smee antibiotika streptomicina 50 gg/ml i
penicilina 50 IU/ml.
Diskusija
Najjednostavniji i najpristupaniji test za utvrivanje vijabilnosti ispitivane kulture
elija, odnosno citotoksinosti neke supstance, svakako je test iskljuenja boje tripan plavo
(engl. Trypan blue dye exclusion test) tj. usvajanja boje od strane elija sa naruenim
integritetom elijske membrane. Vijabilne elije u ovom testu ostaju neobojene, dok se
mrtve elije boje plavo usled naruenog integriteta elijske membrane.
Moe se rei da tumor predstavlja kompleksnu elijsku populaciju u kojoj su kolokali
zovani sticanje novih i gubitak starih elija. Slino je i sa kulturom tumorskih elija.
U ovoj elijskoj liniji konstatovan je izvestan procenat spontano mrtvih elija koji se
poveava sa duinom inkubacije. Todoxin 2 je indukovao porast broja mrtvih elija u obe
elijske linije, meutim, taj porast nije bio vremenski i dozno zavistan tj. sa poveanjem
koncentracije Todoxin-a i produavanjem vremena inkubacije, raste i broj mrtvih elija ali
bez dozne i vremenske pravilnosti.
Istovremeno, mogue je pratiti inhibiciju proliferacije pod dejstvom Todoxin-a 2, vre
menski i dozno zavisnu. Iako u gotovo svim uzorcima postoji inhibicija proliferacije, ona
nije vremenski i dozno zavisna. Moe se rei da jedino koncentracija od 100 ul Todoxin-a
daje konstantnu inhibiciju proliferacije, dok ostale koncentracije nemaju.
S obzirom na izuzetnu rezistentnost ove elijske linije na hemoterapeutike, ovakvi
rezultati su sasvim oekivani.
Istine i zablude
u vezi sa kancerom
1) Poreklo, mehanizam nastajanja i deobe elija kancera, onako kako ih objanjava
dananja zvanina medicina, ne mogu biti prihvaeni kao tani.
Glavni razlog za ovakvu tvrdnju lei u injenici da postoji isti skriveni ubica ne samo
kod kancera, ve i kod AIDS-a i autoimunih oboljenja, naroito sklerodermije.
I kancerogene elije i Hl-virusi su praklice, sorabi, nemanodije.
Glavna odlika ovih pramikroorganizama jeste polimorfizam ili, popularnije, pleomor
fizam. Naime, usled dejstva egzogenih uticaja praklice mogu da menjaju oblik i da budu
opaene kao: prioni, DNK ili RNK-virusi, razni paraziti, gljivice, bakterije i dr. Ta najmanja iva
bia mogu iveti u biljkama (Agrobacterium tumefaciens), u ivotinjama (SV-40) i ljudima.
Jo 1921. godine, Dejms Jang je iz raka dojke, materice i genitalija, izolovao kokoidne i
tapiaste oblike spora. Uoeno je da svi oblici lue toksine koji indukuju elijsku proliferaciju.
2) Nemanodije lue gonadotropin (CE) da bi zatitile elije raka, kao to placenta lui gonado
horionski gonadotropin da bi zatitila fetus od unitenja delovanjem imunog odgovora majke.
3) Sorabi tj. nemanodije su neunitivi. Ukoliko bi, ipak, bili uniteni, za organizam domai
na to bi bio kraj. Ne mogu ih unititi ni pritisak, ni visoka temperatura, niti bilo koje hemjsko
jedinjenje (kiselina i sl.), kao ni zraenja od 50 000 rema dovoljno da unite svaki ivot.
4) Sorabi mogu da se transformiu u blizu dvadeset oblika. Variraju od veliine priona (od
dva do etiri nanometra), preko veliine virusa, do veliine bakterija (stafilokoke i streptokoka).
5) Za razmnoavanje su im potrebni faktori (hormoni) rasta. Ukoliko su ,,ulovljeni i
zaustavljeni na jednom od 20 stadijuma (oblika), sorabi za vlastito razmnoavanje moraju da
koriste faktore rasta domaina. Moda upravo ovde lei reenje tajne zbog ega kod Pigme
ja HIV-infekcija ne progredira u AIDS. Naime, pripadnici ovog afrikog plemena su izuzetno
niskog rasta i nemaju TGF (eng. Tumor Grow Factor - faktor rasta tumora). Eksperimental
no je, inae, dokazano da se Hl-virusi i kancerogene elije, in vivo ili in vitro, ne mogu razm
noavati ni u optimalnim uslovima (u medijumu) ukoliko ne postoje faktori rasta.
6) Somatska (telesna) elija se mitozom deli na dve erke-elije sa po 23 hromozoma elije raka
se mogu deliti asimetrino ili nepravilnom deobom gde njihov broj, redmo, moe rasti aritmetikom
progresijom - 3, 7,11,15... Mogu imati jedno ili vie jedara, a moe se dogoditi i da ih - nemaju.
7) Mo preivljavanja i adaptacije na novonastale uslove kod soraba je izvanredna. Kada
se organizam, recimo, tretira hemoterapijom, zraenjem, hormonskom, genetskom terapi
jom i sl, u stanju su da se grupiu, sklone i provedu izvestan period u mirovanju. Meutim,
posle, recimo 6, 12 ili 18 meseci, mogu jo ee da buknu i preplave ceo organizam.
8) Tumorske elije imaju DNK tipa ,,G-C, a somatske tipa ,,A-T. Kada bi se telesne elije na
neki nain transformisale u kancerogene, i ove bi morale da imaju DNK istog tipa, to jest "A-T.
9) Ne treba govoriti o fizikohemijskoj teoriji tumora, ve o fizikohemijskoj, virusnoj ili
biolokoj indukciji tumora. To znai da su ovi faktori samo pokretai ciklusa razvoja
mikroparazita, praklica, tj. soraba.
10) Fluoru treba posvetiti posebnu panju, budui da spada u red najopasnijih
kancerogena. Po reima dr Vilijema Markusa, a to je potvrdilo i etrnaest nobelovaca, fluor
je odgovoran za 10.000 smrtnih sluajeva u SAD godinje. S druge strane, dr Alfred Tejlor
tvrdi da natrijum fluorid i u koncentraciji od 1 :20.000.000 stimulie rast kancerogenih eli
ja. U naoj zemlji je dozvoljena koncentracija od 1 : 1.200.000.
Fluor izaziva i mentalni deficit. ta je on, ako nije progresivna multicentrina
leukoencefalopatija sa degeneracijom. Kod ovakvog poremeaja javlja se nedostatak
kiseonika u mozgu, to pogoduje SV-40 i njegovim srodnicima (nemanodijama), koji ive
u anaerobnim tj. bezkiseoninim uslovima. Sa takvim oteenjem modanih struktura,
ivot oveka je nemogu. Imajui ovo u vidu, Adolf Hitler je naredio da se fiuor daje
zatvorenicima u koncentracionim logorima.
Naa deca, ene, trudnice, dobijaju pune kutije tableta sa fluorom. Na njih neprestano
vre pritisak stomatolozi koje su, u najveem broju, podstakli njihovi profesori nakon sti
canja titula i odbrane doktorata upravo na - fluoru.
11) SV-40, papovavirus (simian, majmunski virus), seje smrt. Kod ena preko raka
dojki, plua, genitalnih organa. U sluaju ,,srenog ishoda, ruku pod ruku sa ovim ide
nakaznost kao posledica hirurkih zahvata poput mastektomije. Kod mukaraca, SV-40
izaziva rak prostate, plua i debelog creva.
Infekcija ovim virusom je mogua preko polio vakcine, kada se umnoavanje virusa
vri na kulturama tkiva bubrega majmuna, najee kontaminiranih SV-40 virusom.
I u naoj zemlji se, u Institutu na Torlaku, radi umnoavanje polio virusa na kultura
ma tkiva bubrega majmuna. Majmuni se nabavljaju od problematinih liferanata ivih maj
muna iz divljine i rezervata.
12) Po pitanju otkrivanja praklica, PCR-metoda je jo jednom pala na ispitu to, inae,
nije sluaj sa kombinacijom laserske mikrodisekcije nakon koje sledi elektronska
mikroskopija. Laserskom disekcijom treba odvojiti kancerogene elije od zdravih, pa stavi
ti tripsin i/ili pepsin. Kancerogene elije (sorabi, nemanodije) e, za razliku od telesnih eli
ja, odoleti delovanju ovih enzima.
itaoci koji ele da saznaju vie o nekim temama iz ovog poglavlja, dodatne informa
cije mogu nai u odgovarajuoj literaturi:
Zbomik radova sa Jugoslavenskog simpozijuma o protetskim inovacijama, Beograd, 1981;
Sluaj prevarene bakterije - Epohalno otkrie ili nauni rimejk, ,,Galaksija, april 1990;
,,Da li e preko ljudskog gena Amerikand uskoro zavladati svetom?, ,,Argument, 19. maj 1997;
Prirodni virostatik Todoxin u leenju HlV-infekcije i kanceroznih oboljenja, prim. dr
sci. Todor Jovanovi i koautori Mila i Dejan Jovanovi, Beograd, 1996;
,,Todoxin - biolokim skalpelom na tehnologiju zablude, prim. dr sci. Todor Jovanovi
i koautori Mila i Dejan Jovanovi, Beograd, 1998;
Srbiji na zdravlje, prim. dr sci. Todor Jovanovi i koautori Mila i Dejan Jovanovi,
Beograd, 1999;
+ Srbiji sa sreom, prim. dr sci. Todor Jovanovi i koautori Mila i Dejan Jovanovi,
Beograd, 2001;
Nada za Srbiju, prim. dr sci. Todor Jovanovi i koautori Mila i Dejan Jovanovi,
Beograd, 2002.
BOLESTI ZAVISNOSTI
Narkomanija
Ovih dana mnogo se govori o okolini. Ali, dok se uglavnom misli na prirodno zeleni
lo, iste reke i sve vazduh, postoji i jedna druga podjednako vana sredina - sredina droge.
Sredina naeg ivota je postala zagaena. Na nain razmiljanja je postao zagaen.
Suoeni smo sa promenama koje zagauju nae razmiljanje do te mere da ne znamo ta
mislimo. Sredina promena unitava nau zemlju. Naa mogunost odluivanja je toliko
mala da je to stanje dovelo do tekoa i zbunjenosti.
Danas se okreemo prema grupnim reenjima svojih problema, umesto individuanim.
Za reenje problema ne koristimo se sopstvenim mogunostima. Glavnu ulogu u tome ima
veliki porast upotrebe droge. Ta strategija se provodi namerno. Osmislili su naunici nove
nauke, drutveni inenjeri i eprtlje, a meta joj je najranjivije podruje - nae miljenje o
nama samima, tj. nain na koji sami sebe doivljavamo, to nas na kraju dovodi do toga da
postajemo ovce koje vode na klanje. Postali smo zbunjeni mnotvom izbora i odluka koje
moramo da donesemo pa nas je cela ta sredina napravila malodunima.
Nama manipuliu beskrupulozni ljudi, a da toga i nismo svesni. Ovo se posebno
odnosi na trgovinu drogom.
Trgovina drogom je podmuklo promenila nau okolinu. Navodni ,,rat protiv droge je
obina farsa. Nema ga u dovoljno kvalitetnoj meri da bi potomci Britanske istono-indijske
kompanije uopte brinuli o njemu, Zajedno sa kompjuterizacijom, mozgovi su nam skoro
potpuno isprani, a sposobnost da se odupremo nametnutim promenama nam je oduzeta.
To nas dovodi do jedne druge sredine - sredine u kojoj se vri kontrola ljudi, poznata pod
nazivom kontrola linih informacija, bez koje vlade ne mogu da igraju svoju igru brojki*..
Ipak, dananji problem je davno ,,izmiljen.
Muze li se - mak?
Opijum se dobija iz mlenih sokova maka. Zbog aktivnog sastojka morfina, smanjuje
bol, anksioznost i nesanicu. Australijski arheolog Robert Merilis je 1962. ukazao da je jedna
vrsta glinenih upova, napravljena na Kipru izmeu 1600. i 1500. g.p.n.e, modelirana prema
semenu maka okrenutog naopako. Na nekima od njih su i paralelne pruge koje jasno imi
tiraju zareze uzgajivaa na aurama maka iz kojih otie mleko. Zahvaljujui ovome, sma
tra se da je Kipar svojevremeno bio centar trgovine opijumom u istonom Mediteranu.
Upueni tvrde da je ovo ostrvo i danas jedan od centara krijumarenja narkotika. Inae,
istovetni upovi su iskopani ak i u Siriji, Palestini i Egiptu.
Prve poiljke opijuma, prema dr Kolmenu, stigle su iz Bengala u Englesku 1683.
godine, u jedrenjacima za prevoze aja Britanske istono-indijske kompanije. U Englesku
su ga dovezli kao test, ogled, da vide da li se obian engleski puk, sitni posjednici i nii slo
jevi, moe navui na uzimanje droge. Bilo je to ono to bi mi danas mogli da nazovemo
eksperimentalnim marketingom za novi proizvod. Ali, vrsti seljaci i uveliko izrugani
nii slojevi bili su sazdani od vrstog materijala, pa je eksperimentalni marketing doiveo
potpuni krah. Nii slojevi britanskog drutva su odluno odbili da pue opijum.
Plutokrate i oligarsi iz londonskog visokog drutva poeli su da tragaju za tritem koje
nee biti tako otporno, nesavitljivo. Takvo trite su pronali u Kini.
irom Kine su poele da niu opijumske jazbine, a u velikim gradovima poput anga
ja i Kantona na stotine hiljada bledih Kineza je otkrilo kako lula opijuma naizgled ini ivot
podnoljivijim. Britanska istono-indijska kompanija je nesmetano delovala vie od 100
godina, dok se kineska vlada nije probudila. Prvi zakoni protiv puenja opijuma doneti su
tek 1729. godine. To se lanovima odbora Britanske istono-indijske kompanije, a bilo ih
je 300, nije ni najmanje svidelo.
Kompanija je ve uspela da uzgoji seme maka koje je davalo najkvalitetniji opijum iz
makova sa podruja Benaresa i Bihara u dolini reke Gange u Indiji, dok se opijum nieg
kvaliteta, iz drugih delova Indije, prodavao po nioj ceni. Ne elei da izgubi svoje unosno
trite Britanska Kruna se upustila u bitku sa kineskom vojskom i porazila je. Na isti nain
amerika vlada navodno danas bije bitku protiv trgovaca drogom i kao Kina trpi ogromne
poraze. Ipak, postoji jedna velika razlika: kineska vlast se borila kako bi pobedila, dok
amerika vlada nema nikakve elje da tu bitku dobije, to objanjava tako veliku fluktuaci
ju osoblja u Agenciji za suzbijanje narkotika (DEA).
U poslednje vreme opijum visokog kvaliteta putuje iz Pakistana do Makre na pustoj
pakistanskoj obali, odakle se brodovima prevozi u Dubai, gde se razmenjuje za zlato. Kau
da je to delimino razlog zbog koga je danas heroin privlaniji od kokaina. Trgovina hero
inom je diskretnija. Nema ubistava visokih dravnika, to je u Kolumbiji postalo gotovo
svakodnevno. Pakistanski ne postie cenu onoga iz Zlatnog trougla polumeseca (iranski
opijum). To je uveliko podstaklo proizvodnju i prodaju heroina, koji bi ubrzo mogao da
potue kokain i postane droga broj jedan.
Mehanizam trgovine heroinom izgleda ovako: primitivna plemena na brdovitim predelima Tajlanda i Burme uzgajaju mak od koga se pravi opijum. U vreme berbe, aice
maka sa semenom se zarezuju iletom ili otrim noem. Kroz posekotinu iscuri smolasta
masa koja poinje da ovrava. Ta masa je sirovi opijum. On se potom oblikuje u lepljive
kuglice. Uzgajivaima se plaa u zlatnim polugama teine oko jednog kilograma, poznatim
kao 4/10, koje se izlivaju u banci Credit Suisse. Te male ipke se koriste samo za tu svrhu
- za plaanje uzgajivaima opijuma - pomenutim pripadnicima plemena. Velikim trgovci
ma sirovog opijuma ili polupreraenog heroina na hongkonkom tritu se plaa zlatnim
polugama normalne veliine. Iste metode se koriste za plaanje brdskih plemena u Indiji Baluija - koji se ovim poslom bave jo od vremena mogula. U sezoni droge, kako se zove,
na tritu Hong Konga nastaje poplava trgovine zlatom.
Meksiko je poeo da proizvodi relativno male koliine heroina zvanog meksiki
smei, za kojim postoji velika potranja u Holivudu. I u toj zemlji trgovinom narkoticima
upravljaju najvei dravni funkcioneri, koji na svojoj strani imaju vojsku. Neki proizvoai,
meksikog smeeg zarauju milione dolara meseno opskrbljujui narkoticima svoje kli
jente u SAD-u. Kada se neki pripadnici meksike Savezne policije, s vremena na vreme,
nahukaju na preduzimanje akcija protiv proizvoaa heroina, odjednom se, kao iz vedra
neba, pojavi vojska i ,,oisti teren.
ta je heroin i zato je on danas cenjeniji od kokaina? Po reima priznatog strunjaka
za to podruje, profesora Galena, heroin je derivat opijuma - droge koja otupljuje oseanja
i dovodi do dugog spavanja. Upravo to veina zavisnika i eli, a to stanje se zove biti u
rukama Morfeja. Opijum je droga koja, meu svim oveanstvu poznatim drogama, stvara
najveu zavisnost. Mnogi farmaceutski lekovi sadre opijum u razliitim koliinama, a
veruje se da se i papir koji se koristi za proizvodnju cigareta prvo impregnira opijumom i
da zato puai postaju zavisni o puenju.
Dr Don Kolmen navodi:
Sve do nedavno prava istina o trgovini opijumom u Kini bila je praktino nepozna
ta. Istina je sledea: snabdevanje Kine opijumom je bio britanski monopol, slubeni
monopol britanske Vlade i slubena britanska politika. Britanska prodaja indijskog opi
juma u Kini bila je jedna od najbolje uvanih tajni oko koje su stvorene mnoge zavarava
jue legende, kao to je ona ona o Klivu od Indije (Clive of India) i pria o oajnikoj
hrabrosti britanskih vojnika u Indiji za slavu ,,Carstva, koje je tako dobro napisao Rad
jard Kipling, i pria o jedrenjacima za prevoz aja , koji prevaljuju okeane sa svojim
tovarima kineskog aja za salone visokog drutva viktorijanske Engleske. Istina o britan
skoj okupaciji Indije i o britanskim Opijumskim ratovima jedna je od najpodlijih lai
zapadne civilizacije.
je. Kritikovali su agencije za sprovoenje zakona, profesore, roditelje - sve osim zaverenika.
Zbog ljutnje i ogorenosti koju oseam prema tom velikom zlu od droge, ne elim da
se izvinjavam zbog upotrebe renika koji nemam obiaj da koristim. Jedan od najgorih
drogerakih dripaca koji je ikada hodao ulicama Amerike bio je Alen Ginsberg. Taj Gins
berg je progurao upotrebu LSD-a kroz televizijsku reklamu koja ga nije nita kotala, iako
bi ga, u normalnim okolnostima kotala na milione dolara.
Ginzberg je uspeo da odri nekoliko predstava nacionalne gledanosti u kojima je
veliao vrline LSD-a i m arihuane pod izgovorom novih ideja i nove kulture koja
nastaje u umetnikom i muzikom svetu. Kako ih elektronski mediji ne bi preiali,
Ginsbergovi oboavaoci iz um etnikih i drutvenih kolumni svih vodeih amerikih
novina i asopisa pisali su blistave lanke o ,,tom ivopisnom oveku. Nikad u istori
ji novina, radija i televizije nije bilo takve svemedijske besplatne reklam ne kampanje,
a da prom otere iz zavere Vodolija, NATO i Rimski klub nije kotalo ni centa. Sve
su to bile apsolutno besplatne reklame za LSD, tek blago preruene u umetnost i
,,kulturu.
Ken Lov je jedan od Ginsbergovih najveih prijatelja, koji je u Njujork Tajmsu objavio
reportau od pet stranica, saglasno metodologiji koju primenjuje Tavistok institut i Sten
ford centar, a koja glasi: ako treba da promakne neto to javnost ne moe da prihvati zato
to joj mozak jo uvek nije potpuno ispran, onda unajmi nekoga da napie lanak u kome
e obraditi temu sa svih strana.
to je jo gore, ili bolje, zavisno od take gledita, agencija Junajted pres (UP) preuzela
je besplatnu reklamu o Ginsbergu i LSD-u koju je napisao Keni Lov i poslala teleksom stoti
nama novina i asopisa irom zemlje, pod naslovom Nove prie.
Popularnost, na alost i prihvatanje, na koje je LSD naiao u naim krajevima, moda
je ponajbolje odslikao sjajni Dragoslav Andri u svom poznatom Reniku argona iz
1972. godine, gde je pod odrednicom ,,droga pribeleio: jegulja, lina karta, esid, eton,
kalifornija, kiselina, sanajn, spid, trava, travka, hrana, it, taka; droga loeg kvaliteta divljak; metedrin - met; marihuana - marica, mari, Meri Dejn, pot, trava, travka; ista
droga - istak... kubni santimetar droge - trip... uzimanje droge kao to je LSD i sl. - spid...
intravenozno ubrizgavanje - dizajn, zezanje, krljanje, treskanje, fiks... drogirati se intra
venoznim ubrizgavanjem - baciti se pod igrlu, zakucati se, krljati se, prikucati se, tresnuti
se, ukucati se, urokati se, ufiksati se, ufurati se, fiksati se, fiksovati se, furati, cepati iglu,
cepati fiks... Pod odrednicom ,,narkoman - dizajner, dragomdan (. dragomdanka), anki,
komandos, narkos, danki, haman, drogi, drogos, drogo, fiksa...
Danas je to, meutim, zvui drugaije. Novo vreme, neki novi klinci, neki novi jezik.
Evo kako to, otprilike, izgleda: dop, pajdo - droga; petica, petak, petarda - pet grama
heroina; mic - gram; kvoter - etvrtina grama; lutka - pola grama; ganda - jedna doza;
dankoza, danki - narkoman; pig - osoba koja uzima drogu koja mu prva doe pod
ruku; uraditi semu - nabaviti drogu; uraditi se - biti pod uticajem droge; haj - dobar
oseaj tokom uzimanja droge; gou ap - oseanje euforije posle uzimanja narkotika; klin,
ist - onaj koji je napustio drogu; daun - povratak u normalno stanje posle uzimanja
droge; krizirati - apstinenciona kriza; overiti - smrt usled velike koliine; hot ot - cijanid
ili druga vrsta otrova skrivenog u drogi da bi ubila zavisnika ili preprodavca koji pravi
smetnje, fatalna smrt; spid bol - meavina kokaina i heroina; rem - davanje stvari u zalog;
lajpika, it, hors - hai; gir, koka, koks, dast, arli, belo - kokain; gan - pric; fiks - doza
droge koja se daje injekcijom; doint - marihuana uvijena u cigaretu; domaica - domaa
marihuana (iz saksije); albanka - marihuana proizvedena u Albaniji; ikago grin - jaka
vrsta marihuane; trava, vutra - marihuana; eks, ekseri - ekstazi; trip - LSD, stanje iskriv
ljene svesti;
ta oni kau?
U maju i junu 2001. godine, beogradski Zavod za bolesti zavisnosti je u okviru Pro
grama prevencije zloupotrebe PAS sproveo istraivanje u 22 srednje kole u svih 16
beogradskih optina. U reprezentativnom uzorku su zastupljene kole svih usmerenja. Ispi
tan je 1.871 uenik, njihovi roditelji i profesori.
Meu ispitanicima je bilo 64 odsto enskog pola i 34 mukog, od ega su 95 odsto bili
ispitanici uenici drugog razreda i 4 odsto treeg. Vie od 60 odsto ispitivanih uenika ima
prosean uspeh, 17 odsto je odlinih, a 12 odsto ima lo uspeh.
Roditelji su uglavnom sa srednjim obrazovanjem (oko 55 odsto), sa zavrenom osnovnom
kolom je 4 odsto oeva i 8 odsto majki. Od njih je 80 odsto oeva zaposleno i 70 odsto majki.
Sa roditeljima ivi 80 procenata ispitanika, preko 85 odsto ivi u etvorolanoj porodid dobrog
imovinskog stanja (u svom stanu, imaju sopstvenu sobu, osnovne kune aparate, automobil).
Preko 75 odsto ispitanika smatra da se roditelji dobro slau, a da u kui vlada
demokratska atmosfera gde svi uestvuju u dogovoru. Sa majkama i sestrama imaju bliski
ji odnos i lake komuniciraju nego sa oevima.
Roditelji esto pue, preko 50 odsto, podjednako oba roditelja, dok je konzumiranje
alkohola ee kod oeva - 31 odsto. Drogiranje oba roditelja je retko, ispod jedan odsto,
dok je kod brae i sestara prisutnije - 1,5 odsto. U preko 80 odsto sluajeva mladi negiraju
postojanje posledica konzumiranja duvana, alkohola i droga kod lanova porodice.
Ispitanici lake komuniciraju sa istopolnim prijateljem, smatraju da simpatije treba da
ponu sa 10 godina, zaljubljivanje sa 12, zabavljanje sa 14, a seksualna iskustva od 16.
godine. Veina je ve imala neka iskustva (grljenje, ljubljenje), a oko 20 procenata referie
i ozbiljnija iskustva.
Skoro 40 odsto ispitanika je odgovorilo da nije sreno, njih 11 odsto da ima jednog ili
nijednog prijatelja. Povremeno ili esto je usamljeno 46 odsto, a 24 odsto nije sigurno da li
su prihvaeni u drutvu. Preko 10 odsto se osea bespomono, a skoro 30 odsto povremeno
nema samopouzdanje. Nezadovoljnih sobom i drugima je 45 procenata. U poslednje vreme
je esto nervozno 63 odsto ispitanika, 40 odsto nerviraju roditelji, 50 odsto lako plane.
Slobodno vreme mladi veinom provode sa prijateljima, uz televizijski program, u
bavljenju sportom ili sluanju muzike. Samo 4 odsto provodi vreme itajui.
Za mlade je najvanije zdravlje, ljubav i prijateljstvo, zatim karijera, a za 7 odsto novac
i lagodan ivot. Njih 60 posto e nastaviti kolovanje posle zavrene srednje kole.
Skoro 70 odsto mladih povremeno ide u crkvu.
Preko 30 posto se izjanjava da je izgubilo interesovanje za kolu, drutvo, sport, hobi.
Onome ko uzima droge, najvie moe da pomogne porodica, zdravstvo, policija, a
kola najmanje, svega 3 odsto. Za pomo bi se obratilo roditeljima, savetovalitu za mlade,
kolskom psihologu 8 odsto, a nastavniku manje od 1 odsto.
Tri etvrtine, ili oko 75 posto, izjavljuje da dosta zna o psihoaktivnim supstancama
(PAS) i da su o tome saznali preko TV, filmova, predavanja u koli, roditelja i prijatelja.
Navratili" i do nas
U Odeljenju za suzbijanje narkomanije Uprave kriminalistieke policije SUP Beograda
kau da, kada je krajem ezdesetih u jednom podrumu u Ruzveltovoj 27 u Beogradu umro
prvi ,,overdozirani narkoman, nikome nije padalo na pamet da e trideset godina kasnije
narkomanija poprimiti epidemijske razmere.
Danas je, tvrde, po ponudi i jeftinoi narkotika Beograd jedan od evropskih, pa ak i svet
skih rekordera. U odnosu na zapadnu Evropu, kod nas je ipak manji broj tzv. sintetikih droga,
meutim, strahovita je ekspanzija ekstazija, sintetike droge koja u poslednjih etiri-pet godina
uzima maha i koju najee koriste veoma mladi ljudi, ve od 13. godine. to se ostalih droga
tie, marihuane ima najvie verovatno zato to je mogue i ovde proizvesti. U znaajnim kolii
nama se uzgaja indijska konoplja, a od nje dobija marihuana. Velike koliine pristiu posebno
iz Albanije. Na putu za Evropu, deo ostaje i ovde. Za ovom vrstom marihuane postoji veliko
interesovanje jer je, navodno, kvalitetnija. Sadri vise THC, supstance koja utie na svest.
Heroin je, opet, tipina droga za domaeg narkomana. Kada se u Beogradu za nekoga
kae da je narkoman, misli se na osobu na heroinu. Mi se, inae, nalazimo na heroinskom
putu. Sa Bliskog istoka, iz Avganistana, preko Turske, prolazi preko nae zemlje do
Evrope, pa i dalje. Dobar deo usluga prenosa se ne plaa keom, ve u robi.
Nekada su narkomani sebe doivljavali kao naslednike hipi-pokreta, kreativne i
posebne ljude potpuno iznad stvarnosti. Profil prosenog beogradskog narkomana se
poslednjih godina prilino promenio. Danas je dobro zagazio u kriminal.
U kriminal najee ulazi iznosei vredne stvari iz kue, tako da roditelji ne primete. Prosean
heroinoman ima izmeu 17 i 25 godina. Istina, ima i ekstrema sa vie od 40 godina ivota koji su
ve dugo na heroinu, ali i onih od 12-13 godina ivota, na alost ve stiglih do heroina.
Droga se dosta davno spustila u radnika naselja i meu omladinu koja finansijski ne
stoji ba najbolje.
Narasla narkomanska populacija se, kau, raslojila unutar sebe. Kokainsku grupu
mahom ine pripadnici ,,nove srpske klase koji za gram belog praha mogu da odvoje i 100
evra. Pitanje je otmenosti ,,mrkati po restoranima, diskotekama, na koktelima. ak je i
Put kokaina, koji inae nije iao kroz nau zemlju, ,,skrenuo da bi zadovoljio novo trite.
Kokainomana nema mnogo, mada njihov broj nije zanemarljiv. Re je o zatvorenim
krugovima gde diler zna da e zavisnost brzo rasti i da e uskoro umesto pet grama
nedeljno prodavati mnogo vie.
Marihuana, hai, lepak, ekstazi, ve dugo su u kolskim dvoritima. Koriste ih ak i
deca u petom razredu osnovne skole!
Uivaoci droga se nalaze u svim socijalnim miljeima, pa i meu povratnicima sa rati
ta i izbeglicama.
Nai zakoni koji sankcioniu trgovinu narkoticima spadaju, tvrde upueni, meu
najliberalnije na svetu. Poznata je izreka narkodilera sa Bliskog istoka: Ako padnem, neka
se to desi u Jugoslaviji!
Uglavnom spavaju i idu u kolu. to bi rekli - ,,zuje. Koren i dobrog i zlog je u porodici. Decu
treba voleti, ali i zahtevati od njih, davati im obaveze u kui, davati im ne samo novac nego,
jo vie, emocije. Deca su eljna ljubavi i obino - zapostavljena. Zato drogu jo uvek shvata
ju kao dobru zabavu, beanje u nestvarni svet, ak i kao modu ili ulaznicu u svet odraslih.
U prilog ovome svakako idu i rezultati najnovije meunarodne studije Televizija u
Evropi iz 2005. godine, predstavljeni u Briselu. Naime, ustanovljeno je da najvie vremena
u Evropi pred televizorom provode Srbi i Crnogorci sa 278 minuta dnevno, a najmanje
Slovenci sa 178 minuta. Od zemalja bive Jugoslavije, pri vrhu liste se nalaze i Makednoci
sa 259 i Hrvati sa 254 minuta dnevnog gledanja TV programa. Ako, dakle, neko provede
dnevno ispred malog ekrana etiri i po sata, ,,plus odradi svoje osmoasovno radno vreme,
,,plus ode i vrati se sa posla za, recimo, sat i po dnevno, ,,plus odsapava sedam sati
dnevno, koliko mu ostaje vremena za ostale drutvene aktivnosti a posebno porodicu? Ni
minut! Slina analogija moe da se primeni i u sluaju deteta. Da li je, u svetlu reenog,
otuenje i nedovoljna komunikacija u porodici neobina? Ni sluajno.
Pria o drogi treba da bude okrenuta ne samo deci nego i celoj porodici. Jer, porodica
je jo uvek kod nas nosilac svega. Nije tano da roditelji u vremenu tranzicije ne stiu da se
bave decom zato to moraju da jure s posla na posao, kako bi izdravali porodicu. Dovoljno
je da roditelji budu minut dnevno sa decom, ali na pravi nain, da ih maksimalno uvaava
ju, socijalizuju (to je na roditeljima, a ne na koli); Na ono nae drutvo je krivo, uvek
treba postaviti pitanje ,,ko ini to drutvo ako ne - mi.
U Srbiji pa i u Vojvodini se, na alost, ne vodi evidencija o onima koji su drogu izabrali
za ivotnog saputnika. A, kau, idemo ka Evropi. Prema procenama Ujedinjenih Nacija iz
2002. godine, u Srbiji ima oko 100.000 narkomana. Ipak, pretpostavlja se da je taj broj vei
i da dosee cifru od ak 150 hiljada. S obzirom na reeno, verujem da ih je, ipak, dva do tri
puta vie od svih procena...
Prema koliini zaplenjene droge i kriminalu u kome uestvuju narkomani (oko tri
etvrtine razbojnitava ine narkomani!) realno je govoriti o poveanju broja narkomana.
Smatra se i da je oko 60 odsto zatvorenika u nekoj vrsti zavisnosti. Pored toga, sve je vei
broj zavisnika koji se javlja i trai pomo po prvi put, to takoe govori o poveanju nji
hovog broja.
Zvanino, Novi Sad ima oko 1.500 heroinskih zavisnika. Prema procenama UNICEF ta
je brojka mnogo vea - oko 5.000, dok ,,najcrnje projekcije idu i do 10.000 zavisnika.
ulazak u seksualne odnose. Nekad je to prostituisanje za narkotike, a nekad seks pod utica
jem droge. I to najee bez zatite. Problem nisu samo polno prenosive bolesti koje su u
porastu, ve i sterilitet kao posledica velike rasprostranjenosti hepatitisa C. Bela kuga je ono
to je posledica u irem smislu. Narkomanija jeste bolest zavisnosti, ali i oduzumanje zdrave
populacije ove zemlje. Problem bolesti zavisnosti otuda se ne moe posmatrati odvojeno.
U Srbiji je u drastinom porastu broj konzumenata sintetikih droga, koje su sredinom
devedesetih koriene na tehno-urkama. Dosta toga se od 99. izmenilo. Tehno-kultura je
postala ,,in. I cena je mnogo uticala. U to vreme je, recimo, ekstazi kotao oko 10 evra, sada
je ak i ispod dva evra. Sintetike droge se, naalost, ne koriste samo na urkama ve i za
razbijanje depresije i dosade. Kod nas se najee konzumira ekstazi u obliku tableta,
amfetamini ili spid u vidu praka i, u manjoj meri, LSD. Sve aktuelniji je ketamin, veteri
narski proizvod - anestetik. Re je o meavini koja podvaja linost.
Mladi nemaju podrku porodice ili je ona minimalizovana. Roditelji optereuju decu
pitanjem: ta si uradio/la od ivota? U drutvu gde su poremeeni sistemi vrednosti, gde
je crno postalo belo i obrnuto, mladi gube motivaciju, a rad u kafiu, butiku ili na buvljaku,
ne nudi perspektivu. Umesto Supermena, dananji heroji su materijalno ,,potkovani vlas
nici firmi i ,,mercedesa, folk-pevai... Kada mladi vide doktora kako prodaje na buvljaku,
pitaju se zato da idu u kolu. Vie nije vano da li si pametan ili kreativan, ve da li ima
lovu. U takvoj atmosferi, droga (ali i alkohol) postaje izuzetno popularna. Po prirodi radoz
nao, ovek e je lako uzeti prvi put. Ako je svestan sebe, to se nee ponoviti. Ali ako nije,
ako je izgubljen i nema viziju budunosti, desie se i drugi put, i trei...
Noni ivot mladih voen je idejom da vidi i bude vien. Drugo ih ne zanima.
izaziva halucinacije, dok su najee kone senzacije zbog kojih poprima erotski karakter,
to dalje vodi u promiskuitet, pa i prostituciju.
Kokain brzo dovodi do propadanja nervnih elija, do intelektualnog propadanja,
sumanutih reakcija, ak i pojave duevnih bolesti tipa paranoidne izofrenije i slinih.
Genetski faktori mogu odreivati sklonost neke osobe ka drogi, smatraju ameriki
istraivai. Ispitivanje sprovedeno na Kolumbija univerzitetu ukazalo je na mogunost da
nedostatak jednog proteina moe uticati na pojaanu osetljivost prema kokainu.
Zavisnost od kokaina i drugih droga takoe je u vezi sa oslobaanjem neurotransmitera
- dopamina koji kontrolie motivaciju i oseaj zadovoljstva. Serotonin utie na raspoloenje i
apetit i zajedno sa dopaminom moe da modifikuje efekte droga. Rezultati ovog istraivanja
ukazuju da se moe blokirati pomenuti receptor i na taj nain smanjiti efekat kokaina.
Smrtni sluajevi od prekomerne doze kokaina ei su u toplim danima, kada je tem
peratura iznad 31C. Taan uzrok ove pojave, kako prenosi Rojters, nije poznat, ali lekari
smatraju da je u pitanju poveano optereenje kardiovaskularnog sistema koje se javlja na
toploti udrueno sa efektima kokaina. Ovaj efekat na poveanje smrtnosti karakteristian
je za kokain.
O kanabinoidima, haiu i marihuani, postoje mnoge kontroverze. Hai se dobija
iz indijske, m arihuana iz meksike konoplje. Razlika je u koncentraciji THCR
(tetrahidrokanabinola) koja je mnogo je vea u haiu. Toksian je samo cvet enske
konoplje. Za ,,travu (marihuanu) neki tvrde da je bejbi droga - gotovo bezopasna, ak
manje kodljiva od alkohola i narkotika. Da li je ba tako? Ova supstanca u poetku
izaziva prijatne halucinacije. U zavisnosti od nivoa razvijenosti kreativnih i senzitivnih
kapaciteta linosti, zavisie vrsta i snaga pomenutih senzacija. Nakon ovih, slede stanja
straha, panina stanja, a zatim i zastraujue halucinacije.
Kod hronine upotrebe kanabinoida, dolazi do gotovo potpune bezvoljnosti. Kod
mukaraca izazivaju usporavanje kretanja spermatozoida, a kod ena prolazni sterilitet.
Opasnija varijanta su psihoze i ludila izazvana kanabisom (opisana jo pre vie od sedam
decenija). Ne tako davno, otkriveno je i njihovo kancerogeno dejstvo. Od ,,trave kanabinoi
da put, gotovo sigurno, vodi do droga koje stvaraju fiziku, odnosno metaboliku zavisnost.
Sledeu grupu ine stimulatori nervnog sistema. ,,Amfetamin su zamenile snanije
droge ali, sreom, na naim prostorima se jo nije, bar ne u veoj meri, pojavio ,,led ili
ledena oluja koja dovodi do ledene usamljenosti. ,,Krek izaziva divlju agresivnost, a
samim tim i mogunost injenja tekih krivinih dela, pa i samoubistava.
Neke supstance iz grupe metamina su na granici izmeu stimulantnih i halucinogenih
droga. Kod nas je najpoznatiji ,,ekstazi. Istovremeno je stimulantna i halucinogena droga
koja dovodi do poremeenosti tipa psihotinih reakcija.
Uz psihike poremeaje koji idu do halucinacija i preteranih aktivnosti (recimo, beso
munog igranja na rejv-urkama), opisani su i smrtni ishodi zbog gubitka velike koliine
tenosti. Naime, ,,ekstazi se uzima na prazan stomak i neophodno je piti dosta tenosti. Na
alost, esto mu se dodaju energensi tipa ,,red bul, to jest energetski napici u kojima ima
guarane i nedozvoljeno visoke koncentracije kofeina koji mogu da deluju na odreene
regione mozga poput virusa u kompjuteru.
,,Ekstazi znaajno utie i na telesni razvoj. Opisani su sluajevi izrazito malog rasta
kod deaka i devojica koji su due koristili ovu drogu. Nisu retki sluajevi i pojave epilep
tinih napada i ozbiljni i trajni poremeaji linosti.
Grupu najteih i najopasnijih ine halucinogene droge. Meu njima LSD, odnosno
,,trip, razara ovekovih hromozoma iji ,,robovi rizikuju da dobiju nakazno potomstvo.
Opisani su sluajevi raanja dece bez ruku, nogu, ak - glave!
LSD izaziva raznovrsne iluzije i halucinacije i dovodi do tzv. psihoze ludila iz epru
vete, toksinih psihoza, zatim i deklaniranih psihoza. ta to znai? Osobe porodino
optereene nekim duevnim bolestima rizikuju da ih ,,aktiviraju. LSD se upotrebljava za
ispiranje mozga, zloupotrebljena je i u vijetnamskom ratu a koristi se i u svrhu mekih
diverzija. Mogue ju je, naime, dati osobi uz napitak a da ova toga nije svesna...
U Jugoslaviji je korienje nekih sredstava koja se smatraju psihoaktivnim supstanca
ma, a slue za smirivanje, neprimereno nazvano - tabletomanija. Re je o razliitim vrsta
ma lekova protiv bolova, za smirivanje, protiv nesanica, dakle, grupi benzodijazepina koji
izazivaju tihu, udljivu zavisnost.
Tu su i barbiturati i hipnotici i narkoanalgetik - sredstvo protiv bolova koje ima i
narkotina svojstva. Re je, naravno, o ,,trodonu koga mladi uzimaju u ogromnim kolii
nama. ak i do 50 kapsula dnevno! Vrlo brzo stvara zavisnost, a gotovo dve treine mladih
ljudi pod njegovim dejstvom dobija epileptine napade. Epilepsija je u mnogim sluajevi
ma trajna, dok u nekima zavrava i tragino!
Gotovo dve treine narkomana je probalo drogu iz iste radoznalosti. Veoma je znaa
jan trenutak u kome se to dogodilo. Ukoliko mlad ovek to uradi razoaran tek raskinutom
emotivnom vezom, a sklon je ,,dramatizaciji, doivljava je kao olakanje i zakljuuje da e
mu u svim neprijatnim situacijama pomoi. Taj jedan jedini put je u veini sluajeva koban...
Tu su i tzv. patoloki induktori koji prii o drogi dodaju oreol mita, neeg novog, fasci
nantnog, mogunost da ovek sazna svoje nesvesno i dri ga na dlanu. Upotrebom halu
cinogenih droga to je, istina, mogue, meutim, suoavanje ili osveivanje nesvesnog
moe da bude veoma dramatino i da za posledicu ima pokuaj ili ak realizovano
samoubistvo. A vodii u pakao nude deci drogu tvrdei da e uz njenu pomo bolje uiti,
lake pamtiti, biti veseliji i raspoloeniji.
U praksi je poznata i tzv. atrogena narkomanija, zavisnost od droga koju izazivaju
lekari sredstvima protiv bolova.
U porodicama gde caruje alkohol, droga je ea. Ba kao i tamo gde je vei broj tzv.
jedinica nesree, gubitak dragih osoba znaajnih za ivot mladog oveka.
Uprkos komunistikoj maksimi da je religija opijum za narod, injenica je da je
droga poela da zalazi i u verske hramove. Ne sluajno, jer ona je esto rezultat protesta
protiv oca, autoriteta. O sektama da i ne govorimo.
Majke-narkomani, na alost, izmeu deteta i droge biraju - drogu! Zbog toga se i
deavaju sluajevi da deca postaju zavisna jo u utrobi majke! Re je o tzv. smrti u kolev
ci. Ukoliko majka ne otkrije na vreme svoju narkomaniju ili ne bude ,,prepoznata, moe
da doe ili do smrti novoroeneta ili da se dete na jedvite jade ,,upa iz apstinencijalne
krize koju ispoljava 72 sata nakon roenja!!!
Inae, za upotrebu fraze seks i droga nema mnogo strunog opravdanja. Pod
dejstvom droga ne postie se psihoseksualna zrelost, ve osoba zaostaje u razvoju ili
regradira. Nema tzv. seksualnog prvenstva, odnosno emocionalne i druge satisfakcije se ne
postiu genitalnim putem, znai, seksualnim odnosima. Mali su afrodizijaki efekti kanabi
noida (haia i marihuane), a tek neznatno vei kokaina. Uprkos tome, seksualne aktivnos
ti nema. Re je o konom erotizmu (dodiru) i voajerizmu (seksualnom posmatranju).
Sizofov posao
Poremeaji u ponaanju dece predstavljaju odstupanje od drutveno prihvaenih normi
ponaanja, koje nepovoljno utiu na razvoj mladih. Zbog toga su potrebne vaspitne i preven
tivne aktivnosti, struna i drutvena pomo u reavanju problema koji zbog njih nastaju.
Najvei broj narkomana dolazi na leenje pod prinudom roditelja, kole ili nekog
drugog ,,moranja. Istina, ima i onih koji se uplae ,,da ne ufuraju u paranoju ili da ne
,,riknu. Najee je to sluaj kad je porodica ve opustoena, u dugovima od nekoliko
desetina do nekoliko stotina hiljada pa i miliona evra. Pomo trae i nakon izuzetno
neprijatnog iskustva ,,predoziranja. Kod osetljivijih se javlja i oseaj krivice... Konano,
postoji i kategorija prisilnog leenja (kriminogena narkomanija) u zatvorskim uslovima.
Leenje je najmanje zahvalan posao: puno se truda uloi, a mali broj izlei. Ricidivira
ju iz istog mira! Izvestan broj narkomana se sam izlei. Friziraju na suvo. Iako poznata
u medicini, re je o nehumanoj metodi. Osnova je oduzimanje svih supstanci sa rizikom da
se osoba uvede u apstinencijalnu krizu, apstinencijalni delirijum, da se zaplai, jer, vizuel
na scenografija je u tim trenucima - zastraujua!
Postoji i metoda kontinuiranog i dekontinuiranog spavanja, pa zatim postepeno sma
njivanje supstance koja se koristi. (Nestrunim korienjem svima znanog ,,metadona kod
nas je, na alost, stvoren prilian broj metadonskih zavisnika!) Ukoliko pacijent uspe da
ostane ,,ist izmeu sedam i deset dana, prelazi na antagoniste opijata. Re je o supstan
cama koje blokiraju receptore opijata, smanjuju ili potpuno redukuju euforiju, uklanjaju
udnju, prisilu da se droga uzme. U tome odreenu ulogu igra i strah. Ukoliko se uz ovu
supstancu uzme i droga, dolazi do interakcije koja se manifestuje kao apstinencijalni delir
ijum. Osoba moe da ,,otkai ili ak tragino okona.
Tretman ovom supstancom traje od tri do est meseci i ukoliko pacijent ne recidivira
(ponovo pone da se drogira) u naredne dve godine, moe se rei da je izleen...
Sve u svemu, postoji veliki broj metoda za leenje narkomanije, prihvaenih i priznatih od
strane naune medicine. A koji e biti primenjen, zavisi od terapeuta - psihijatra i psihologa.
Ipak, valja imati na umu da je jedno osloboditi organizam zavisnosti, a sasvim drugo
osloboditi duu od potrebe da bei od ivota! Isto vai i za alkoholizam, ali i za ostale bolesti
zavisnosti. Treba, znai, izmeniti oveka. Ali, avaj, ovek se ne moe izmeniti. I ne treba!
Smisao i cilj je njegov ,,izmeani konfuzni karakter dovesti u red i ,,sloiti na pravi nain,
ba kao to se od delova slae mozaik.
Budui da je u svesti ovih osoba slika sveta pomerena, samim tim su i njihove reakci
je drugaije i neretko ih vode u samounitenje. Ukoliko se, dakle, te iste ,,kockice koje pos
toje u njemu postave svaka na svoje mesto, on poinje da dela, ponaa se i ivi normalno.
Jer, zdravom ljudskom biu nije imanentan nagon za samounitenjem, ba kao ni potreba
za drogom ili alkoholom.
Sama detoksikacija i oslobaanje od zavisnosti je stvar medikamenata. Problem nas
taje onog momenta kada pacijent recidivira, ponovo posegne za drogom ili alkoholom.
Dakle, kada se vrati u okvire u kojima je taj problem (narkomanija, alkoholizam) i nastao.
HIV/AIDS kao propratni problem gotovo da nita ne znai. Naime, u datom kontek
stu je za dotinu osobu (mada ne i za njenu porodicu) potpuno svejedno da li e otii sa
ovog sveta zbog droge (alkohola) ili side. Ukoliko blagovremeno krene sa leenjem, ugao
gledanja se iz osnova menja. Ima i lekova i leka, ali vanije od toga je usmeriti ga u pravcu
pravog i punog ivota, elji za ivotom. I temelj i vrh njegove kue ovozemaljskog bitisan
ja postaviti gde im je i mesto.
Kod ovih osoba se prvo uoava asocijalnost i potpuna okrenutost ka sebi. Re je o ego
centrinim altruistima, prividno dobrim osobama koje svet oko sebe gledaju kroz prizmu
vlastitih potreba, preciznije - zavisnosti. Oni nikada i nikoga ne razumeju, a i kada se stekne
utisak da im je to polo za rukom, ispostavi se da su u tuoj potrebi za pomoi nale vlasti
ti interes! Trae iskljuivo sebe i mesto u, za njih, usamljenom svetu. Oni su haotine due
potonule u najmanju ruku u zbunjenost i malodunost (ozbiljna psihika i organska obo
ljenja se podrazumevaju) usled kojih ne vide vrst oslonac, siguran prolaz, pa, dakle, ni
mogunost izleenja. Istini za volju, na ruku im ide i socijalno okruenje kao uzrok, koje u
fazi zavisnosti ,,modeliraju prema vlastitim potrebama...
Genetska zavisnost?
Naa zemlja izdvaja velika sredstva, na primer, za policiju ili za zatvore u kojima mesto
nalaze i osobe osuene za distribuciju i preprodaju droge. Svetska iskustva su pokazala da
je mnogo uspenija preventivna edukacija. Prevencija narkomanije ne ide uz zastraivanje
- koliko je mrtvih ili koliko je dilera i narkomana uhapeno - ve cilj mora biti kako ojaati
osobu u nestabilnom drutvu.
Podaci EU pokazuju da je u zapadnim zemljama kao to su Holandija, vajcarska,
Nemaka i Francuska, problem narkomanije zamrznut, odnosno ne poveava se broj zav
isnika. Njih privlae novim nacionalnim programima kako bi ih izvukli sa ulice i prebacili
u normalan ivot, a rezultat toga je smanjena potronja heroina za 30 odsto i smanjenje
broja narkomana.
Iz ve dobro poznatog jednom narkoman, uvek narkoman, logino se namee pita
nje: Zato bi se onda leio? Ipak, ovde je re o veto preseenoj reenici jednog amer
ikog strunjaka koji se bavio bolestima zavisnosti. Naime, cela reenica glasi: Jednom
narkoman - uvek narkoman, ako eli da ostane narkoman i ako njegova porodica eli da
on ostane narkoman.!
Na prvo leenje zavisnici se javljaju izmeu 19 i 23 godine. Prvi kontakt sa narkotici
ma ostvare sa 15, a obino ponu sa 17 godina, kada ulaze u period povremenog uzimanja,
a ve sa 18 godina zavisnost uzima maha.
Da bi se utvrdilo da li se radi o zavisnosti, strunjaci preporuuju testove za drogu, koji
mogu da se kupe u svakoj bolje snabdevenoj apoteci. Prisustvo narkotika u organizmu
otkriva se preko urina.
Kako prepoznati da je dete narkoman? Teko. Ali, ako se dete naglo izmenilo, due
spava, oi su mu krvave, bei iz kole, svaa se, postaje agresivno, povlai se u sebe ili
postaje ljutito, besno, to je znak da se neto dogaa. U svakom sluaju, dete pod dejstvom
droge nije skoncentrisano na asu. Oi su mu krvave, govor zapinje, sue mu se usta, neki
su agresivni i prave incidente na asu. Uzimanje droge se u poetku ne odraava na ue
nje, ali kasnije ocene bivaju sve slabije zato to dete ne ui, niti moe da ui.
Oblici intervencija
Blagovremena intervencija svodi se na spreavanje daljeg razvoja zloupotrebe droge
kod onih osoba koje drogu upotrebljavaju na potencionalno opasan nain, time to e se
takvim osobama pruiti pomo da prekinu ili smanje zloupotrebu droge. Smatra se da je
najbolje da ovakav vid intervencije sprovode zdravstveni radnici, lekari, medicinske sestre
i socijalni radnici.
Informisanje o tetnosti droge, prevencija tekih posledica i intervencije nenasilnog karak
tera imaju za cilj da se dopre do populaje zavisnika i osoba sa rizinim ponaanjem, da se
uspostavi meusobno poverenje, obezbedi osnovna pomo, da se spree ili smanje tetne
posledice po zdravlje i da se zapone sa terapijom onog trenutka kada je osoba za to spremna,
bez nasilnog nametanja apstinenje. Kad je re o intravenskom unoenju droge, pokuaj sma
njenja posledica zloupotrebe droge svodi se na pokuaj prevencije prenoenja virusa HIV kao i
drugih infekdja koje nastaju korienjem nesterilisanih igala i ostalog pribora za unoenje droge.
Detoksikacioni tretman pomae zavisniku da prestane sa upotrebom opijata, ime se
ujedno smanjuju simptomi odvikavanja od droge, a rizik od komplikacija svodi na mini
malnu meru, ponekad i upotrebom prepisanih lekova. Primenom samo ovog tretmana
postiu se ogranieni rezultati. Stoga se ovaj tretman smatra poetnom fazom, posle ega
se primenjuju drugi oblici terapija sa ciljem apstinencije.
Savetovanje i psihoterapija, sastavni delovi veine oblika leenja, podstiu promenu stila
ponaanja i ivljenja i pomau da se suzbije udnja za uivanjem opojnih droga. Savetovanje
je intenzivan meuljudski odnos lekara i pacijenta koji pacijentu pomae da ostvari svoje ci
ljeve ili da uspenije vodi svoj ivot. Pri savetovanju se koriste brojne metodologije i modeli
kao to su motivacija, kognitivno-bihejvioralni modeli (socijalno uenje, prevladavanje stresa
i kontrola oseanja), prevencija recidiva (povratku drogi), terapije na drutvenom i
porodinom nivou. Psihoterapija je uglavnom dugotrajan proces sa ciljem razreenja
unutranjih problema i konflikata i uspostavljanja znaajnih promena na psiholokom nivou.
Farmakoterapija podrazumeva upotrebu prepisanih lekova da bi se stanje vitalno
ugroenih pacijenata stabilizovalo i smanjila ili potpuno izbacila upotreba odreene opo
jne supstance. U ovu svrhu se prepisuju dve glavne vrste medikamenata: supstitucioni
lekovi, koji su po svom sastavu slini opijatima i takoe uzrokuju zavisnost, i antagonisti
opijata, koji nemaju opojni efekat i ujedno blokiraju efekat opijata. Obino se uz far
makoterapiju sprovode psihoterapije kao i drugi oblici leenja.
Program samopomoi, sa ciljem apstinencije od alkohola i drugih opijata, sutinski
predstavlja program drutva za leenje alkoholiara (Alcoholies Anonymous - AA). Program
se odvija u 12 etapa, a sprovode se i prilagoene verzije tog programa. Svi ovi programi
polaze od neophodnog priznanja od strane pacijenta da je nemoan pred alkoholom/dro
gom, da je izgubio kontrolu nad svojim ivotom zbog alkohola/droge, da svoj ivot pover
ava vioj sili, pri emu na moralnoj osnovi sagleda svoj ivot, ispravlja greke iz prolosti
i sam nudi pomo drugima u prevazilaenju problema zavisnosti.
Usluge zvaninih zdravstvenih i socijalnih ustanova - Mnogim pacijentima su takoe
potrebne i druge usluge, kao to su lekarske i usluge ustanova za mentalno zdravlje, za
strunu obuku, zapoljavanje i stambeno zbrinjavanje, kao i pravne usluge.
Kontinuirano leenje / Rehabilitaeija - Kako leenje odmie, tako opada intenzitet ter
apije a zavrni deo leenja predpostavlja individualnu i grupnu podrku da bi se spreio
povratak upotrebi droge. Potpuna rehabilitacija i reintegracija zahteva napore u svim nivo
ma drutva.
Mesta za leenje
Zavisno od potrebe svakog pacijenta ponaosob, kao i teine stanja u kome se pacijent
nalazi, leenje se sprovodi na sledeim mestima:
Leenje u lokalnoj zajednici je vid leenja bez hospitalizacije. Dispanzerski tretman
(dnevno savetovanje u bolnici) obino prati ovakvu vrstu leenja. Supstituciona terapija,
Etape leenja
Faza detoksikadje i stabilizadje
Medicinska detoksikacija predstavlja poetni i akutni stadijum leenja bolesti zavis
nosti sa ciljem apstinencije. Meutim, struni izraz ,,detoksikacija se odnosi i na sindrom
potpunog odvikavanja (tj. neuro-adaptaciju), kao i na stanje stabilizacije akutnih fiziolok
ih i emocionalnih simptoma koji se javljaju nakon prestanka uzimanja opojnih supstanci.
Potpuna detoksikacija je neophodna samo u sluajevima zavisnosti od odreenih
vrsta psihoaktivnih supstanci, naroito nikotina, alkohola, opijuma (dobija se od opijum
skog maka), barbiturata i benzodiazepina. Pri odvikavanju od ovih vrsta supstanci najee
nastaju sledei simptomi: glavobolja, bol u kostima, groznica, drhtavica, napadi i konvulz
ije u teim sluajevima, vodnjikave oi, curenje iz nosa, dijareja i emocionalni problemi. I
same opojne droge mogu da budu uzronici ovih simptoma, ali, iako se ovi simptomi
izuzetno teko podnose, vrlo retko su opasni po ivot pacijenta. Alkohol, barbiturati i ben
zodiazepini mogu takoe da izazovu napade, konvulzije i sranu aritmiju i da ugroze ivot
pacijenta, zavisno od istorije bolesti i opteg zdravstvenog stanja zavisnika.
U svim sluajevima prestanka redovnog uzimanja droge, ukljuujui amfetamine,
kokain i halucinogene droge, nastaje akutni period fizioloke i emocionalne nestabilnosti
(kod halucinogenih droga taj period traje jedan do tri dana, a kod amfetamina ili kokaina
traje i do dve nedelje). Iako zavisnici ovaj period tee podnose, njihovo stanje e se u skoro
svim sluajevima smiriti i bez zvanine zdravstvene nege.
Prihvatilita i popravilita
udruenja Todoxin
u Beogradu i irom sveta
Todoxin poseduje veliki broj biomedicinskih biljnih preparata koji osposobljavaju
organizam da se bori protiv virusnih, kancerogenih, autoimunih, oboljenja nepoznate eti
ologije, bolesti zavisnosti i HIV/AIDS-a - side. Pri tome se koriste metode psihoterapije i
homeopatije, uz primenu preparata iskljuivo biljnog porekla. Prihvatilita za obolele su se
nalazila u ulici Stanka Paunovia 66, Smiljanievoj 8 i nekadanjoj ulici Lole Ribara, a danas
Svetogorskoj 2 - prvom kod nas, ako ne i u svetu! U inostranstvu je korien sanatorijum
kraj Graca - Ajberg, u Varavi je uspostavljena saradnja sa Marekom Kotanskim, zatim i u
Londonu, Los Anelesu, Vaingtonu, Cirihu, Orenburgu (Rusija, na granici sa Azijom),
sanatorijum u Junoafrikoj Uniji...
Sa Nacionalnim institutom u Vaingtonu i Betezdi radio sam po ugovoru u oblasti
kancera i HIV/AIDS-a, zatim na Karolinskom i Nacionalnom institutu u vedskoj (za ta
sam dobio visoka priznanja), potom na Medicinskom fakultetu londonske kraljevske bol
nice... Postigao sam impresivne rezultate i u Institutu Toronto-Ontario, koji ima filijale na
svim kontinentima, zatim na Infektivnoj klinici u Rimu, Kohovom institutu u Berlinu, i
mnogim drugim ustanovama irom sveta.
Izlagao sam, naravno, i na kongresima irom sveta, poev od Japana, Kanade i
Amerike... Svuda su Todoxin-ovi preparati bili prihvaeni zahvaljujui, pre svega, rezulta
tima koje bi poelela svaka farmaceutska kua. I slobodno mogu da kaem da ni jedan far
maceutski ili biomedicinski biljni preparat nije imao takvih efekata i uspeha kao Todoxin.
U minulih 45 godina, pored svoje lekarske prakse, radio sam i sa osobama koje su
patile od bolesti zavisnosti - sa narkomanima i alkoholiarima. Preparat sam najee
davao besplatno, a to inim i danas kad je re o HIV/AIDS bolesnicima. Ono to, ipak,
naplatim, koristi Udruenje za opstanak i uvanje recepture vie od petstotina biljnih
preparata. Profita, dakle, nema, a moj odnos i stav prema ivotu i ljudima sadran je u
molitvi koju stalno izgovaram: ,,Ne idem protiv Tebe, Tvore moj. Neka bude volja tvoja.
Ovo dajem ljudima iz ljubavi bratske, iz ljubavi prema blinjemu svom. Dajem ovaj lek, ali
ne protiv Tvoje volje.
Todoxin-ovi preparati nisu arobni lekovi, ali pomau u borbi protiv virusa toliko da
ovek poivi u relativno dobrom ili potpunom zdravlju dui niz godina. Posebno je vano
to to Todoxin deluje preko mitohondrija citohroma ATP-a i pomae zavisnicima od droge
i alkohola produavajui im ivot. Pojedini zavisnici su, drei se striktno mog uputstva,
uspeli da se izbore sa vlastitim usudom. Onima kojima to nije polo za rukom (a od kraja
1984. su se pojavili i prvi sa HIV oboljenjem), uspeo sam da ublaim muke i u znaajnoj
meri (s obzirom na efekte medikamenata zvanine medicine) produim ovozemaljsko biti
sanje. U oba sluaja (zaraenih i nezaraenih) princip je isti - HIV se dobija preko konta
minirane droge, a sve ostalo je posledica pada imunobiolokog sistema!
Pored besplatnog davanja medikamenata i 24-satnog ordinisanja u vlastitom stanu,
nastojao sam da te, uglavnom mlade, veoma pametne, srednje i visokoobrazovane ljude iz
svih drutvenih slojeva, vratim tamo gde pripadaju i gde im je mesto - u porodicu, kolsku
klupu ili na radno mesto.
U sve manje realnom, a sve vie nad ili irealnom ivotu koji je usledio, psihoterapija je
pokazala svoju snagu - ispunjen viim ciljevima, prihvatio sam se teeg tereta obaveza. U
tom i takvom ivotu i socijalnom okruenju, svaki dijalog sa vlastima je liio na borbu
slamke protiv vodene stihije. Molitva me je, meutim, uvala...
Mladima sam umesto idola i ideologija nudio samosvest, stvaralaki elan, kritinost
prema beskorisnosti, smisao prema besmislu narkomanske zavisnosti. Verujem da sam,
ako ne prvi, ono meu prvima, posle 1982. buno ukazivao na razvoj imune depresije
nastale usled zavisnosti od droge, to je doprinelo stvaranju mnogih udruenja. JAZAS,
GOD i ona koja tek treba da se formiraju, moraju da budu drugaija, posebno njihovi el
nici, da bi zaista pomogli onima kojima su i namenjeni - HlV-pozitivnim i osobama sa
bolestima zavisnosti. Da se potpuno predaju problemima prevencije i leenja, posebno
problemima narkomanije i alkoholizma uopte, kao i istraivanjem faktora rizika za
prenoenje razliitih bolesti.
I, pri tom, stalno valja imati na umu da laki put - ne postoji! Postavljanje pravovre
menih i strunih dijagnoza i borba pravim sredstvima i na pravom mestu, tamo gde su
najugroenija deca, treba shvatiti kao svetu dunost! Svaka preuranjena ili loe postavljena
dijagnoza ili minimiziranje problema, vodi na ulicu, drogu i stazu bez povratka...
Uprkos svemu, iveti se moe bez ikakvih vetakih pomagala ma kako i koliko se
inilo da je sa njima lake. Re je, naravno, o drogi. S druge strane, HlV-pozitivnoj osobi se
ne sme rei - nema ti spasa! Ima. Itekako! Treba joj ponuditi elju za borbom, ivotom, jer
niko nema pravo, niti moe, da se stavlja iznad Boga. Nada uvek postoji. Posebno u
pravoslavnom svetu. Do kraja ovozemaljskog bitisanja, a tek posle njega!
Svi oni koji su tretirani u Todoxin-ovim prihvatilitima, osposobljeni su da pomau
drugima. Nit nade, zdravlja, uspeha, se nastavlja. Sam ovek je nemoan. Todoxin-ova
udruenja su alternativa savremenom zlu u obliku belog praha i veoma sposobna da mu se
snano suprotstave, ba kao i onom to ide uporedo sa tim - steenim neizleivim bolesti
ma. Posebno meu mladim ljudima. Zato? Izmeu ostalog i zato to ih vode bivi narko
manski zavisnici iji je osnovni cilj da prvo zbrinu ugroene, potom im vrate elju za ivo
tom, i to samostalnom, i na kraju ih naue zaboravljenim odgovornostima ali i lepotama
koje nosi svakodnevni ivot. Ovo je ujedno i najvei izazov Todoxin-ove metode.
Oporavak poinje od trenutka dolaska u prihvatilite, a zatim nakon dve sedmice,
zatim tri, pa est sedmica terapije, nailazi faza adaptacije na ivot u zajednici, potom
usavravanje u manuelnim i intelektualnim aktivnostima. Ui se, dakle, solidarnosti, razvi
ja smisao za kritiki pristup ivotu i svemu novom to se nudi u vidu olakanja ivljenja,
sposobnost komunikacije sa okolinom, za zdravorazumsku i argumentovanu diskusiju. Mi,
Srbi, imamo ipak specifian genetski kod, posebnu psihofiziku komponentu i to na zavid
nom nivou. Upravo zato, nakon perioda zavisnosti, na ovek treba da ui da koristi ruke,
inteligenciju, memoriju, savladavanje u drogi izgubljenih dana. Sve to vodi sticanju nove
ivotne kondicije. Na kraju, nekadanji zavisnik ui kako da pomae drugima i postaje
instruktor.
Sve agresivnija narkomanija na naem tlu goni nas da se suoimo sa njom licem u lice.
Dosta je bilo! Kod mene dolaze na psihoterapiju i osobe sa preko 35 godina zavisnikog
staa.
Prema nekim (uzdranim!) procenama trenutno imamo preko 75.000 narkomana.
Koliko li je tek alkoholiara!? Droga je, u prvom naletu, obila decu cvea, krugove umet
nika, ekscentrine grupice ljudi i decu iz materijalno dobrostojeih porodica. Danas je ima
u svim slojevima drutva. U okolini Beograda je ak zabeleeno vie sluajeva narkomani
je kod zemljoradnika koji su sa drogom prvi put doli u kontakt posle 50 godina ivota!
Ipak, najbolnije jeste to to su droga i alkohol uli u dvorita osnovnih kola i sve je vei
broj adolescenata koji su stari narkomani i zavisnict od alkohola.
Neretko se diskutuje koliko dete moe dugo da se opire pomenutim izazovima u peri
odu traenja vlastitog identiteta i ideala. U tim trenucima je njegov ogroman ivotni poten
cijal ugroen ukoliko se ne usmeri na pravu stranu. Realnost puna jada, bede, politikantst
va, prevrata, bombardovanja, inflacije... nudi samo pesimizam i beznae. Tim pre to se,
koliko jue, na ovaj problem gledalo preko ramena, a zakoni, na alost, esto ohrabrivani
iz krugova medicinske nauke, ak ili naruku svemu tome. Uzalud gomile strune literature i udbenika ukoliko lekar, ak i profesor, upadljivo nervozno razgovara sa zavisnikom
koji se, konano, odluio da zatrai spas. Sa kakvim utiscima (reenjem?) e izai iz njegove ordinacije?
Droga, dakle, kuca na ve irom otvorena zakljuana vrata. Iza njih je itav univerzum
u kome su snovi realnost, a realna realnost nepodnoljiva i samo lana nada da je sa ,,belim
mogue postati neko drugi. Ili sa flaom. Re je, naravno, o zbornom mestu konfuznih i
linosti koje trae izlaz. Droga nudi solidarnost, oseaj pripadanja, sve do pretposlednjeg
grama. Smrtonosnu iluziju veto skriva obeavajuim ivotnim kulisama. A potom - razbija!
Nema solidarnosti, nema pripadanja, majka nudi ivot svog deteta za poslednji gram a devo
jke i mladii sve, podrazumevajui i vlastitu duu i telo. Adolescentu, tek tada, nita nije
jasno. I on zaranja jo dublje u ,,obeanje, traei smisao u - besmislu!
Narkomanija, alkoholizam, psihotropija, razliiti su tipovi zavisnosti. Veito je neslagan
je u tumaenju pojma zavisnosti najpoznatijih filozofskih kola. Fenomen zavisnosti je na
granici mnogih humanih nauka: medicine, psihologije, sociologije, filozofije... Moda su,
upravo zbog toga, individualne psihoterapije smetene u starateljske domove dale izolovane,
najee marginalne rezultate. Ipak, klasine metode u leenju zavisnosti od droga su, iako
skupe, nezaobilazne. Zbog toga, izuzetno mali broj zavisnika u njima uestvuje. I niko ne
pominje prirodne naine leenja, biomedicinu. Hemo i sintetska medicina ine stanje zavis
nika jo gorim, usporavaju izleenje, pogoravaju unutranji nemir. Moneta zdravlja, adenoz
intrifosfat, respiratorni lanac u elijama, mitohondrije, citohromi... unitavaju se pomenutim
sintetskim (hemijskim) preparatima koji se bezduno daju. ovek se uvodi u novi pakao, jer
kao posledica neretko dolaze alergijske reakcije i autoimune bolesti. Sve jedno drugo vue.
Ako se ovome dodaju ulica, dananji televizijski programi, pisanja po utoj ali i tampi za koju
se obino misli da je ozbiljna i autoritativna, onda se krug polako zatvara.
Zato Todoxin ima psihoterapeuta, ne psihijatra ve iskusnog psihologa koji u saradnji
sa takoe iskusnim duhovnikom moe da postigne izvanredne rezultate. Recimo, takav
primer je bio, potovani otac Tadej, zatitnik Todoxin-a, koji je pratio i kontrolisao njegov
rad, bez obzira na deo sveta u koji je Todoxin dospeo.
Interesantno je koliko brzo elnici centara ili udruenja za pomo kod bolesti zavis
nosti brzo podlegilu uticajima sa strane. Bez obzira na to da li je re o finansijskim organi
zacijama ili naunim kongresima. To saznajem od njihovih tienika koji nam se obraaju.
Njihove porodice piu, kau, neke molbe da bi zavisnici bili primljeni u pomenuta udruen
ja i ujedno, u njihovo ime, obavezuju da e se ovi pridravati nekih, u prilinoj meri neo
binih, propisa uz pretnju da e biti iskljueni. Sve u svemu, o svaemu se vodi rauna osim
0 onima zbog kojih se ti centri i udruenja osnivaju.
Gotovo svaki zavisnik zna da ak i najvee zemlje profitiraju od droge, a u svom
udruenju koje, opet, zavisi od neije dobre volje i finansijske pomoi, moraju da ine i
sluaju i ono to nikada ne bi inili i sluali samo zarad toga da predsednik udruenja sau
va fotelju i radi ono to mu se sa strane diktira. Trenutno najupeatljiviji primer su domae
javne tribine o HIV/AIDS-u. Na nekoliko predavanja u JAZAS-u i nekim drugim udrue
njima, objanjavao sam drugu stranu prie o sidi. Odmah se tu neko naao da glasno kae:
,,Ne, to nije tano, o tome neemo da govorimo! Pravi znak da o tome upravo treba i mora
da se govori! Jer, ukoliko je vei broj ljudi ostavio drogu zahvaljujui Todoxin-ovoj psiho i
biomedicinskoj terapiji, zato ih treba - izolovati!? Spreiti ih da razmiljaju svojom glavom,
da ispriaju vlastita iskustva?
U malim i siromanim zemljama, malim i (duhom) siromanim strunjacima i
rukovodiocima, dovoljno je da neka od velikih zapadnih kompanija plati odlazak na neki
od kongresa, hotel, da dnevnice, i, sa njima mogu da rade ta im je drago. Recimo, da im
objasne da je la - istina! Ili kako treba da misle i o emu je neophodno da diskutuju. Na
primer, da li treba kupovati kondome od 5 ili 90 dinara!? Ili praviti postere za 1.000 ili
400.000 dinara. Kako to pre postati poznat, ui u ,,haj drutvo, stei profit, zadobiti pov
erenje onih kojima je pomo preko potrebna, a pri tom im je ne pruiti? Dovoljno je i samo
to to tim mladim, esto izuzetno pametnim, ljudima na prvom koraku ka zavisnosti ne
dozvoljavaju da misle svojom glavom i postavljaju ,,suvina pitanja. ,,To nije zvaninonajei je odgovor. Pa, ta znai ,,zvanino, a ta ,,nezvanino? ta emo onda sa svim
nekadanjim medicinskim i naunim velikanima koji nisu imali iza sebe farmaceutsku
mafiju i industriju? Da li su oni bili ,,zvanini, pametni ili - ,,nezvanini?
O drogi se odavno i dosta zna, ali - ona je svojevremeno bila ista. Budui da u pret
prolom veku nije bilo analgetika, uveni Pera Todorovi je celog ivota koristio morfijum
1- nije postao narkoman! Bez obzira na arijske prie. Imao je ehinokokus, oteenu jetru,
i uasne bolove je smirivao morfijumom. A bio je na najvei novinar i knjievnik koji je
gotovo sam pravio dnevne novine! Iz dananjeg ugla gledano, to je neshvatljivo. Ovakve
fenomene bi trebalo analizirati, upitati se zato je dananja droga tako opasna, zato je i
ime kontaminirana, emu sintetske droge, koliko su delotvorne i u koje svrhe, koliko
mogu da pomognu ili odmognu oveku? Neki ak piu knjige i strune lanke a da im
nikad u ivotu, u tri sata ujutru, nije na vrata zakucao narkoman u krizi urlajui - pomaite
kako znate i umete!
U Todoxin-ovim udruenjima koja su dobro radila - prvo u Beogradu, zatim u Gracu,
Cirihu, Dizeldorfu, Kelnu, Londonu - narkomanski zavisnici su prihvatani u prijemnim
centrima. U toku perioda ukljuivanja (10,15, ponekad i 30 dana), danonono bi bili u prat
nji nekadanjih zavisnika.
Preliminarni sastanak se odrava pre samog prijema, kako bi se dobio to vei broj rel
evantnih podataka i informacija koje se belee u prijemni formular i, ujedno, objanjava
neophodnost podrobnijeg istraivanja prilikom prijema. Ukoliko se, tom prilikom, kod
budueg lana drutva to jest zavisnika pronae neka od droga, unitava se u njegovom
prisustvu. Isprave, novac i lini predmeti se uvaju u toku boravka i time izbegava
mogunost da ih izgubi, ali i da pre vremena napusti centar bez prethodnog razgovora i
obrazloenja takve odluke. Ne treba gubiti iz vida ni mogui rizik kolektivnog naputanja
prihvatilita za iju je organizaciju neretko dovoljan samo jedan lan grupe koji je u krizi
ili nedovoljno snane volje da se odrekne prethodnog naina ivota. Dakle, detaljan pretres
je neophodan zbog bezbednosti tienika, odnosno spreavanje svake mogunosti da u
trenucima krize doe do droge to njima, naravno, na samom poetku terapije veoma teko
pada.
to vie tienik postaje odgovoran u toku boravka u prihvatilitu (pre svega prema
samom sebi), sve ee dobija dozvolu za odlazak u grad ili biva prebaen u drugo prih
vatilite gde se ukazuje vie poverenja njegovoj odluci da se bori sa zavisnou, dobija
izvesnu koliinu novca za troak na line potrebe, a potom i line isprave.
Pristupni formulari su univerzalni i kroz praksu provereno dobri, dakle, sadre sve
podatke koji mogu biti od koristi u toku tretmana. Re je o linim podacima (ime i prez
ime, adresa prebivalita, nacionalnost, kolsko obrazovanje i sl.), informacijama u vezi
drutvenog ivota, eventualno sudskog dosijea, medicinski dosije, istorija zavisnosti (zbog
onoga ko plaa trokove njegovog boravka) i podaci o linim predmetima i imovini.
Budui da su u inostranstvu, za razliku od nae zemlje, zavisnici u najveem broju
sluajeva i HIV/AIDS inficirani i nemaju mogunost da plate boravak u prihvatilitu, pri
doliee se upoznaju sa sadrinom prijemnog obrasca (ugovor u vezi plaanja boravka, izvod
iz prijemnog lista, pravila ponaanja unutar prihvatilita i sl.), popunjavaju ga i potpisuju na
dan prijema. Nama, s druge strane, on prua precizne informacije o zavisniku na osnovu
kojih sprovodimo odreena istraivanja, koristimo ih u statistike svrhe itd. Ovi Todoxinovi protokoli se koriste u celom svetu, a posebno oni koje smo osmislili i priredili za obolele
od side.
Narkoman u fazi ostavljanja droge ili bivi zavisnik od heroina, predstavlja, takorei,
skup razliitih promena na svakom nivou zbrinjavanja. Zbog toga je znaajno, tokom ovog
perioda, predvideti nastupajui pojavu raznovrsnih problema, ponajvie na psiholokom
planu, koji nosi i najvie rizika. Recimo, zamenu jedne droge - drugom! Uz duno poto
vanje lekarske etike, mora se jasno postaviti pitanje - da li je detoksikacija mogua bez
preteranog upliva psihotropskih lekova - a da ne budemo optueni za medicinski teror.
Naime, detokasikacija u Todoxin-ovom prihvatilitu daje logine i efikasne odgovore, i, to
je i najvanije, uspena reenja! Kako? Korienjem originalnih netoksinih biljnih
preparata! Dakle, netoksina, nehemijska i nesintetska sredstva, koja dolaze do punog
izraaja u produbljenom dinaminom oporavku, koji podrazumeva korienje iskljuivo
prirodnih sredstava i psihoterapije.
U Todoxin-ovoj terapiji, dakle, nema hemijske terapije kao supstitucije za razne vrste
droga. Izuzetak se pravi samo u sluajevima zavisnika koji su veoma dugo koristili barbi
turate i tokom perioda odvikavanja imaju naglaene znake slabosti. Samo u tom sluaju je
dozvoljena ograniena terapeutska primena antikolzivne droge, ali ako je mogue - ne bar
biturati.
gradi i usavrava sopstvenu linost. Istovremeno, kroz dinamiku odnosa u zajednici dolazi
do njegove socijalizacije i ponovno uklapanje u drutvenu zajednicu van prihvatilita.
Mnogi se tokom boravka vraaju uenju zapostavljenom usled zavisti od droge. Zato
su u centrima esto angaovane poznate linosti, profesori ili nauni autoriteti, koje nam,
ak, alju izvesna ministarstva. Oni rade sa mladim osobama, naravno, podeljenim i sa pro
gramom prilagoenim prema uzrastu. Ovo je jo jedan podsticaj na rad i samopotvriva
nje, koji najee rezultira nastavljanjem kolovanja na neskriveno zadovoljstvo, pa esto i
veliko prijatno zadovoljstvo, roditelja.
Vie srednjokolaca je, recimo, po zavretku kolovanja iz terapijskih centara upueno
na vie kole ili fakultete. U zavisnosti od nivoa adaptiranosti, upisivani su kao redovni ili
vanredni studenti. Nekoliko njih je, na primer, zavrilo medicinu, jedan stomatologiju, neki
prava...
Ima, naravno, i onih koji nisu bili u tolikoj meri uspeni, ali ne i neuspeni. U
Beogradu, ali i u Nemakoj, Austriji, vajcarskoj, Americi, iz Todoxin-ovih prihvatilita je
izaao veliki broj kancelarijskih, graevinskih, stolarskih, industrijskih radnika, restaurato
ra nametaja, taksista, mehaniara, autolimara, elektriara, keramiara, frizera, voskara,
koara, magacionera, dizajnera* batovana, poljoprivrednih radnika, uzgajivaa stoke i
ivine, voara i sl. Istini za volju, izvestan broj nema zvanino zavrenu odgovarajuu kolu,
ve su znanje sticali samouko ili na kursevima i strunim usavravanjima kod nekadanjih
zavisnika, a praksu u prihvatilitima. Nekoliko njih je ak pronalo sebe u novom zanima
nju! Cilj je, dakle, ne samo nauiti mladog oveka da radi, ve da uiva u onome to radi. S
obzirom na injenicu da ovek provede na poslu gotovo jednu treinu ivota, nezadovoljst
vo radnim mestom ili, jo gore, izborom profesije, neretko ume da ga odvede na pogrean
put. Podrazumeva se da ne moe svako i uvek da se bavi iskljuivo onim to eli. U Todoxin-ovim centrima se i o tome vodi rauna. Mladi ljudi ue da i napor moe da bude izvor
zadovoljstva, a zajedniki rad jo vie. Vrlo je vana i priprema za prilagoavanje tekoa
ma u svim prilikama. Beanja od realnosti nema. ivotu se mora pogledati u oi. Zahvalju
jui ovome, mnogi su, nakon naputanja prihvatilita, veoma brzo pronalazili zaposlenje.
Nekima to, na alost, nije polo za rukom. Reenje se ipak nalo radom u nekim od Todoxin-ovih udruenja (makar rad bio povremen ili sezonski). U svakom sluaju, nastojimo da
vodimo rauna o svakom naem bivem i sadanjem tieniku.
Dnevni raspored rada u Todoxin-ovim centrima je sledei:
Buenje u sedam (izuzev nedelje, kada je u osam sati). Bivi zavisnici preuzimaju
odgovornost za novopridole o kojima vode rauna tokom celog dana. I to bez grubosti i
prebacivanja, ve sa najveom panjom, nenou i brigom, uz stalne prie i meusobne
dijaloge. Svi zajedno uzimaju svoju prvu tabletu, kapsulu, kaiku Todoxin-a, potom biljne
ajeve.
U pola osam je doruak koji se sastoji od lake hrane.
U osam sati, u zavisnosti od terapije, tienici odlaze na uenje, rad, medicinski pre
gled ili tretman, etnju, slobodne fizike aktivnosti...
U deset sati je pauza za aj, sok, kafu i sl., a potom povratak na ,,zanimanje.
U dvanaest sati je ruak, nakon koga svako brine kako da aktivno provede slobodno
popodne.
Veera je u est sati popodne, posle koje sledi uobiajeno ienje zajednikih pros
torija, a zatim se cela grupa okuplja na zajednikom dnevnom sastanku. Teme su razliite.
meni mlad ovek trai reenje u drogi i veruje u sve to je vetako - od muzike do hrane.
Mediji su ovome, u dobroj meri, doprineli. Pune su raznoraznih preica i brzih reenja.
Roditelji se prosto igraju ivotima svoje dece. Pa, droga vodi u uasnu smrt. Stvarnu, pravu,
pravcijatu!
Nita nije manje teka, ako nije i tea - duhovna smrt. Bitisanje radi bitisanja. Zbog
toga nai programi obuhvataju i edukaciju roditelja i staratelja, nastavnika, instruktora u
organizacijama za mlade, kao i sistematsko uspostavljanje informativnih i preventivnih
mera. Naime, Todoxin-ovi fundamentalni principi podrazumevaju i iru informisanost
tienika o drogama od one koju mi nudimo, ali pod uslovom da ponuene informacije
nisu kontradiktorne sa stvarnim.
Timovi Todoxin-a poseduju neophodne i jedinstvene informacije do kojih dolaze iz
posebnih izvora, i znaju put izlaska iz narkomanskog pakla. Znaju! I mnogima su ga
pokazali. Droga moe da se ostavi! Samo, to ne sme da se dozna! Zbog toga neke ljude pro
ganjaju! Todoxin-ovo uenje to potvruje. U mnogim televizijskim emisijama sam govorio
o vraanju sposobnosti zdravorazumskog razmiljanja, razvoju kreativnosti, ukazivao na
stazu koja vodi na pravi put. Trudim se da ljudima uvek budem pri ruci, na usluzi, da
budem kraj njih kad hoe da pitaju, ue, saznaju istinu. Za svaku steenu bolest postoji lek,
pa i za ovu. Mora da postoji. Sve livade, kuhinje, pajzevi su - apoteke! Kad naie kriza, aj
ti je pri ruci. Ili izai, proetaj, oznoj se tranjem, izbaci to iz sebe. Nek ti krv prostruji celim
telom a vitalni centri se napune kiseonikom.
Mnogo puta sam pisao o bivim zavisnicima, u TV emisije sa sobom vodio bive narko
mane koji su znali da zaintrigiraju gledalite i zainteresuju zavisnike da uju prie o tet
nosti droge.
Ne tvrdim da je Todoxin-ovo udruenje imalo velike mogunosti u svom radu, ali sve
to smo imali: medikamente, savete, ak i novac, davali smo i dajemo onima kojima je
neophodno. Pisali smo i priali. Pisali kroz desetine knjiga i stotine lanaka, priali u sto
tine radio i televizijskih emisija: iz svih uglova, o svim problemima, ali i o moguim ree
njima. O paklu droge, bombardovanju, iptarskoj mafiji, HIV/AIDS-u, o tome da lekari koji
se bave ovom oblau treba da vole svoj posao i potuju one koji im zatrae pomo, a ne da
svu panju posvete brojevima svojih iro-rauna i novanom iznosu na njima. Ukoliko
neko, kojim sluajem, zaviri u njih - gubi posao. Dirnuo je u osinje gnezdo! Ako je uteha,
nije to na specifikum. Isto je u vajcarskoj, Nemakoj, Americi, Engleskoj... Farmaceutska
mafija je pipcima obuhvatila ceo svet. Novac i privilegije su pobedile Hipokrata: to se
manje zna, vea je zarada - to gore, to bolje. to vie zavisnika i bolesnika, utoliko vie
slave i novca. Oko 500 milijardi dolara profita godinje! To se, kau, ne zna. Ili ne eli da
se zna. E, sa tim je zaista teko izai na kraj. Malo je entuzijasta koji e tome odoleti, koji
ma e ovek biti vaniji od novca i koji e do kraja uspevati vie da prui nego da uzme...
Todoxin se oduvek bori protiv svih vrsta zavisnosti, a njegovi strunjaci, kroz razliita
istraivanja, daju autentino nauno objanjenje ove pojave i naina borbe protiv nje, pre
svega prirodnim terapijama. Bore se, dakle, za budunost bez droge.
Pored ovoga, Todoxin ne samo da ima svoje vienje problema narkomanije i kontam
inacije droge, ve je njegov osnovni cilj borba protiv - AIDS-a! Plasiranjem objektivnih
informacija iz ove oblasti borimo se protiv zablude da su korisnici droge, zavisnici, greni
1 zbog toga kanjeni HlV-om. To nikako! Njima je bolest smiljeno podmetnuta. Ili, govori
se o prenosiocima HI-virusa. Ne, ovo nije definicija Todoxin-ovog udruenja! Prenosioci
Hl-virusa ne postoje! Njihovi prenosioci su droge i razne vakcine. Moe se jedino govoriti
o namernom inficiranju, ali ne o inficiranju intimnim kontaktom (bilo oralno, vaginalno ili
rektalno).
I, koja su prava obolelih? Imaju li ih oni uopte?! Todoxin se bori protiv svake vrste
diskriminacije, jer svako ima pravo na leenje najboljim lekovima i pod najboljim moguim
uslovima. ta ovo znai? Niko se ne sme ostaviti u neznanju, na milost i nemilost, ili da
oekuje udo. Valja otvoreno rei: ,,Vi koristite, ili ste koristili, kontaminiranu drogu, ali
nikog niste mogli da inficirate HIV-om! (U Todoxin-ovom udruenju ima na desetine onih
koji su ,,delili iglu, pa ipak nisu HIV pozitivni. Pri tome ne znai da ne treba koristiti kon
dom. Treba. Postoji veliki broj bolesti koje se mogu preneti intimnim kontaktom, posebno
kad je re o promiskuitetnim osobama.)
Ne postoji razlog da se bilo kome dozvoli lagano odlaenje u smrt, pogotovo ne rei
ma: Drogirate se, HlV-pozitivni ste, ako doekate narednu godinu, bie to podvig!
Verovali ili ne, ali upravo ove rei neretko izgovaraju upravo oni koji to nikako i nikada ne
bi smeli - lekari. Todoxin-ovo udruenje se od prvog dana borilo protiv toga, mnogo je iv
ota spaeno. Znatan broj hemofiliara je dugo iveo ne znajui za svoju bolest. Onog trenut
ka kad su im najblii, pod veoma velikim pritiskom, objasnili da su, u stvari, HlV-pozitivni,
njihovo zdravstveno stanje je poelo iz dana u dan da se pogorava! Neophodno je, dakle,
raditi na odravanju psiholoke stabilnosti svake obolele osobe, rtve HI virusa, kako bi se
postigao neophodan balans za odranje ivota i nade u ivot. Ne sme se dozvoliti da se
usled permanentnog stresa (saznanjem o vrsti bolesti), ciklus kortizona (koji moe destim
ulativno da deluje na imunobioloki sistem, to jest na pad odbrambenog sistema organiz
ma) povea u toku samo 24 sata, posebno ne ujutro budui da je oko est sati najvei.
Aktivnost Todoxin-ovih strunjaka se odnosi i na promovisanje personalizovanih (pri
lagoenih svakoj osobi) metoda i sistema prevencije i beenja. Posebno kad je kre o osoba
ma kod kojih je bolest poela da se razvija, a trebali bi i morali da nastave sa koliko je
mogue uobiajenim nainom ivota. Niko nema pravo da nekoga izopti iz drutva.
Treba povesti rauna i o etici, to jest izvjesnim normama ponaanja i dunostima obo
ljelih u spreavanju pojave moguih epidemija ili nekontroliranog irenja bolesti, zatim
afirmaciji borbe protiv droge i irenja istine o beenju tzv. kombinovanim terapijama, koje
su sintetske i svakako vode u programiranu smrt, i na kraju o upuenosti oboljelih jednih
na druge u cilju meusobne pomoi u granicama mogunosti. Znai, svaka oboljela osoba
treba da bude svjesna svoje dunosti, uz istovremeno obavezno medicinski praenje sta
nja bolesti i, ukoliko je neophodno, osobu poslati na beenje u odgovarajue ustanove.
Todoxin-ovi strunjaci rade na iznalaenju, ako tako moe da se kae, alternativnog
naina ivota oboljelog u odnosu na onaj koji je vodio opre nego to je postao HlV-poziti
van. Shodno ovome, razmatraju se predloi u vezi kreiranja najbolje mogue okoline,
odnosno okruenja u skladu sa kvalifikacijom i obrazovanjem oboljelog i njegove psihofiz
ike i finansijske situacije, kako bi njegov imunobioloki sistem u to kraem roku i uz
pomo najkvalitetnijih prirodnih sredstava povratio snagu.
Pored itanja Todoxin-ovih knjiga u kojima se govori o ivotu i borbi za ivot narko
mana i HlV-inficiranih, oboleli u toku leenja, tj. tretmana, mogu da obavljaju sve ono to
su radili i ranije, s tim to im je unekoliko uskraen drutveni ivot. Znai, bez obzira na
vrstu i stepen bolesti, bolesnik mora da se osea korisnim ali i odgovornim za svoje
zdravstveno stanje koje svojim injenjem u znatnoj meri moe da popravi ili ak ubrza opo
ravak. Svako ko oboli ima pravo da sam izabere vrstu, nain i mesto leenja koje mu najvie
odgovara. Treba uiniti sve kako bi anse za oporavak obolelog poveale, poev od njegov
og aktivnog uestvovanja u drutvenom ivotu i bavljenja raznim drutveno korisnim
aktivnostima, pa do leenja.
Veliki broj lanova Todoxin-ovog udruenja je otet iz pakla droge, a veliki je i broj onih
koji normalno ive i rade sa Hl-virusom oduprevi se priama nekih infektologa koji slepo
sluaju, a potom isto tako prenose, sugestije (elje?!) farmaceutske industrije potkrepljene
lanim statistikim podacima.
Todoxin je oduvek ,,udarao na pravo mesto i s pravim ljudima. Uvaeni profesori
Teder i Lavdej su bili svesni gladi farmaceutske industrije za profitom. Preciznije, profit je
bio uslov njenog opstanka diktiranog od strane vladara iz senke. Odavno govorim da
nekadanje (neuspene) lekove za kancer i danas koriste kod HIV/AIDS-a. Uveliko se
koriste dijagnostike metode Western blot, Elisa i PCR, uprkos tome to je dobro poznato
da kopija nije isto to i infektivna estica. Analizira se gotovo iskljuivo krv, iako se zna da
rezultati ne moraju da budu validni. Gde su ,,Saliva i testovi znoja i mokrae? Treba ih ura
diti i izdvojiti i infektivne estice, a ne govoriti samo o kopijama. Samo na taj nain e se
utvrditi tano stanje, koje potom valja pratiti. I ne insistirati na hemoterapiji, uz iju pomo
se virusi izbacuju iz serumplazme, a potom izvlae pogreni zakljuci. Samim tim se
odreuje isto takva terapija. Jer, kad se virusi izbace iz serumplazme, prirodno je da dolazi
do poveanja CDT4 limfocita, s obzirom da T4 limfociti, u stvari, nose u sebi interleukin-2
(sastavni deo tih virusa)! Smanjenjem broja virusa koji odu u depoe, dolazi do poveanja
CD4, odnosno T4 limfocima sa CD4 receptorima!
Veliki broj elnih ljudi poznatih farmaceutskih kua ba kao i njihovih naunika i
istraivaa, ima obavezu snage zakletve da im je jedino profit, a ne ovek, vaan, da ire sva
mogua zla preko genetski modifikovane hrane, vakcine, raznih lekova, u cilju redukova
nja broja stanovnika ove Planete... Ovo mora da sagleda savremeni ovek. Mora da se uje
glas onih koji umeju da misle svojom glavom, piu, prate ono to se dogaa, koji su u
neprekidnom dodiru sa obolelima i kritiki gledaju na najnovija velika nauna
dostignua. Mi dobro znamo i ko sainjava Nobelov komitet, kako se dele nagrade i ko su
nobelovci. Naravno, nipoto ne tvrdim da ne postoje asni lekari, strunjaci, naunici,
humanisti koji se bore protiv ovog zla. Nipoto. Ima ih i to veliki broj, samo, monici im ne
dozvoljavaju (i informativni mediji su u njihovim rukama!) da glasno kau ono to znaju. A
znaju vie nego dovoljno.
Ve dvadeset godina govorim o pomenutim prevarama, a isto toliko je prolo od kada
sam poeo da radim sa HlV-pozitivnim osobama. Oni koji bi trebalo, dakle, ve znaju o
emu govorim, ali jo uvek ne prihvataju. A prihvatie. Pitanje je samo vremena. Do tada
e, na alost, otii mnogo, mnogo, dobrih ljudi!
Alkoholizam
Pria o alkoholizmu poela je ili sluajno ili naivno ili zahvaljujui starovremenskim
nebeskim silama.
Ljuska groa sadri dovoljno kvasca i eera da podstakne fermentaciju bez ikakvih
aditiva, pa da se u sudu sa zdrobljenim groem, ostavljenim nekoliko dana, stvori vino.
Bliski istok je, zajedno sa kavkaskom regijom na jugu Rusije, definitivno kolevka
pravljenja vina. Arheoloki nalazi pokazuju da se groe jelo i cedilo jo 8.000 godine p.n.e.
Ne postoji razlog zbog koga pronalazak vina nije mogao tada i da se dogodi. Da se groe
jelo 8.000 g.p.n.e. potvruje i seme naeno u iskopinama u Turskoj, Siriji, Jordanu i
Libanu. Prema okruglom obliku semena moe se zakljuiti da je to bilo divlje groe.
Izdueno seme naeno na Kavkazu, koje datira iz 5.000 g.p.n.e, ukazuje na to da je u tom
periodu groe ve bilo kultivisano.
(4.260 amfora), od ega je veina ila u Galiju. Poreenja radi, veliki moderni dvorac Merso
u Burgonji, obrauje manje od sto jutara i u svojim podrumima ima mesta za oko 373.000
litara flairanog vina.
Da bi poboljali ukus vina, rimski bogatai su mu dodavali koncentrisan groani
sirup uvan u olovnim posudama. Epilog: usled toksinosti olova, bogatije vinopije su bolo
vale od gihta, bolesti bubrega i, naravno, trovanja olovom.
U jednoj grobnici u Ksinjangu, kineska provincija Hunan, 1980. godine su pronaene
dve boce vina flairane oko 1300. godine p.n.e, u vreme dinastije ang. To je, za sada, najs
tarije flairano vino na svetu.
Posramljeni Dionis
Proizvodnja hleba je, kau sluajno, stimulisala proizvodnju piva budui da se oba
proizvode od iste cerealije. Hleb je pravljen od proklijalih mlevenih zrna itarice, a klijanje
je omoguavalo enzimima da deo skroba pretvore u eere (poput maltoze), veoma korisne
za fermentaciju. Ista meavina moe da se koristi i za pravljenje piva s tim da se delimino
peeni hleba potom rastvara u vodi. Na visokim temperaturama u Egiptu i Iraku, bilo je
dovoljno svega nekoliko dana fermentacije. Na peatu sa Bahreina, u Arapskom zalivu oko
2000. godine p.n.e, prikazani su mukarci kako piju pivo kroz duge cevi. Cevi za pie su
izumeli Sumeri. Na jednom kraju takvih cevi su postojale male rupe za filtriranje piva.
I hleb i pivo su se uveliko pravili i konzumirali u ranim urbanim civilizacijama Egipta
i Iraka oko 3000. g.p.n.e. Prvi veliki ljubitelji piva bili su Sumeri iz drevnog Iraka. Jedna
grka legenda kae da je Dionis, grki bog vina, pobegao iz Mesopotamije zato to su njeni
stanovnici bili veoma naklonjeni - pivu.
Prvi proizvoai piva bile su ene. Pravile su ga kod kue i tu i prodavale. uveni
zakonik vavilonskog kralja Hamurabija iz oko 1750. godine p.n.e, pokuao je da regulie te
neformalne barove. Oigledno je na njih bilo pritubi kad je Hamurabi uveo prve svetske
legislative u kontrolisanju cena piva. ene koje su vie naplaivale, kanjavane su bacanjem
u reku. A, ukoliko bi dozvolile odmetnicima od zakona da piju u njihovoj kui i da ih pri
tom ne prijave vlastima, kanjavane su smru.
Jedan egipatski papirus iz 1400. godine p.n.e. upozorava pivopije: Nemojte se opijati
na mestima gde se pije pivo, jer e ljudi oko vas ponoviti rei koje su vam izale iz usta, a
niste bili ni svesni da ste ih izrekli.
Egipani su pravili mnoge vrste piva (verovatno sa ukusom raznih biljaka), i davali im
nadahnjujua imena poput Donosilac radosti, ,,Lepota, ,,Nebesko... Lekari su pre
poruivali osveavajua piva od rutvice, afranike i mandragore.
Srednjovekvni Germani su izumeli dananje pivo, koje se pravi fermentacijom hmelja
zajedno sa penicom. Hmelj daje pivu karakteristian gorak ukus (egipatsko pivo je bilo
prilino slatko), a deluje i kao prirodni konzervans. Legenda kae da se pivo od hmelja
pravilo u Bavarskoj jo 859. godine, ali prvo sigurno pominjanje dolazi iz spisa botaniara
s poetka XI veka. Oko 1031. godine manastir Sveti Emeram u blizini Regensburga i
traubinga je imao posebne bate hmelja za svoju proizvodnju piva.
Jedino alkoholno pie ikad napravljeno u Kini i Japanu bilo je jako pivo napravljeno
od delimino skuvanog plesnivog ita. Plesan pretvara skrob iz ita u eer koji se fermen
tira dodatkom kvasca, potom se dodaje jo ita i tako dalje. Kinezi su oko 1000. godine
p.n.e. pravili pivo sa oko petnaest odsto alkohola (za razliku od pet odsto u obinom pivu).
uveni sake je samo modernija verzija ovog tipa drevnog piva.
Medovina je vrsta piva od fermentiranog meda i vode. Bila je popularna u srednjem
veku. Mnogi je prisvajaju kao svoj izum. Ponajvie koti i Englezi. Na ovom polju, meu
tim, i mi konja za trku imamo. Jedan od akutelnih domaih proizvoaa medovine je i
Neboja Milenkovi koji tvrdi:
Ukoliko postoji neto to je zaista nae i uz to potpuno prirodno, to je medovina
kojom su se sladili jo stari Sloveni, pila se na dvoru Nemanjia, voleo je i Kraljevi Marko.
Nastala je sasvim sluajno. Jednom prilikom je u upu sa medom ostalo malo voa koje je
izazvalo vrenje i od meda napravilo vrlo ukusno, slatkasto pie. Ljudi gree kad misle da je
medovina vino sa dodatkom meda. Re je o piu napravljenom od meda, vode i zaina i
ubraja se u specijalna desertna vina.
Medovaa je takoe nae staro pie. Dobija se od medovine prepeene u kazanu. Ta
rakija se zatim oplemenjuje medom. Iako je veoma jaka, ima oko 50 stepeni, spada u kat
egoriju likera. Ima posebnu aromu, a zbog propolisa i polena koji sadri, smatra se lekovit
om.
Najudniju upotrebu medovine, ili bilo kog alkoholnog pia, izmislili su poglavice
Maja (250-900) u Centralnoj Americi. Pravili su medovinu fermentiranjem meda u upu
zajedno sa abom krastaom (Bufo marinus), koja u koi ima otrovne hemikalije. Koristili
su je tokom religioznih ceremonija kao klistir. Davali su je putem prica od koe ili gume
i cevi od kosti. Iako to zvui dovoljno bizarno da otrezni i najveeg pijanca, izgleda da se
Majama takva medovina dopadala.
Danas se pivo dobija alkoholnim vrenjem sladovine proizvedene od jemenog slada,
hmelja i vode. Neke zemlje dozvoljavaju zamenu dela jema kukuruzom i pirinem, dok
neke, kao Nemaka, to zabranjuju i pivo proizvode samo od jemenog slada, hmelja, kvas
ca i vode. Zato su Nemci i uveni po kvalitetnom pivu i velikim stomacima.
Mesopotamci i Egipani su bili najvee pivopije jo od 5.000 godina pre nae ere. Pili
su ga - toplog. Pravili su ga fermentacijom od jemenog hleba zdrobljenog u vodi i aroma
tizovali ga kuminom, umbirom, majinom duicom, ruzmarinom i medom. Proizvodili su
ga iz jema, penice, ovsa i heljde (ali bez hmelja) i pili stari Kelti, Gali, Sloveni, Germani i
Skiti. Egipatsko pivo je izazivalo mnogo manje pogrdnih komentara od egipatskog vina.
Grci i Rimljani uglavnom nisu voleli pivo. Julijan, poslednji paganski rimski imperator
(360-363), probao je u Francuskoj keltsko pivo i satirinim stihovima mu se narugao zbog
nadimanja koje izaziva. Za klasini svet ljubitelja vina, pivo je smatrano piem varvara.
Izgleda da ih je puno bilo takvih, s obzirom na podatak da su pomenuti stari narodi bili
veti proizvoai piva, uprkos snobovskom ukusu njihovih rimskih gospodara.
Svako je spravljao pivo prema raspoloivim sirovinama: afrika plemena od isklijanog
kukuruza, prosa i sirka; Rusi od raenog hleba (kvas); Kinezi i Japanci od pirina; ameri
ki Indijanci od kukuruza.
Danas, najvei proizvoai i konzumenti piva su SAD, Nemaka, Velika Britanija, Rusi
ja, Francuska, Japan i eka. Prema nekim podacima, godinja potronja piva po
stanovniku (u litrima) je najvea u ekoj (159), Nemakoj (158), Danskoj (127), Irskoj
(121), Austriji (116), Belgiji (106), Slovakoj (105), Maarskoj (103), Velikoj Britaniji (100),
dok je kod nas - oko 57 litara.
A ujutru?
Iako po podacima Svetske zdravstvene organizacije zvanino trea bolest, po smrtnos
ti i drugim zdravstvenim posledicama, iza sranih i malignih oboljenja, alkoholizam je i
opakija i opasnija bolest od pomenutih jer alkoholiar pored sopstvenog zdravlja unitava
i porodicu i tek kad je dovede na rub egzistencije, polako se primakavi kraju od 52 godine
prosenog ivota alkoholiara, umire.
ta je, u stvari, alkoholizam? ,,Otac beogradske kole alkohologije dr Branko Gai je
precizirao tri osnovne karakteristike alkoholiara:
a) dugotrajno, prekomerno i nekontrolisano pijenje praeno problemima,
b) psihika i/ili fizika zavisnost od alkohola, i
v) zdravstvene, telesne i psihike, i/ili socijalne (porodine, profesionalne i sve ostale)
komplikacije.
Prema stavu koji zastupa Beogradska kola alkohologije, svako ponovljeno pijenje ili
ponavljanje pijenja, bez obzira na koliinu i uestalost, koje stvara odreene probleme i
tekoe zdravstvene i/ili socijalne, znak je alkoholizma i zahteva strunu pomo.
Uprkos reenom, nije nepoznato miljenje, i to vrhunskih medicinski i naunih
autoriteta, da su domaa rakija i vino pravi lek ali, naravno, u - malim koliinama. Crno
vino je bogato vitaminima i gvoem, ali alkoholiar na njega ne gleda iz tog ugla. Alkohol,
dakle, nije ni lekovit ni hranljiv. Ukoliko ipak jeste, onda je to na naopak nain koji donosi
vie tete nego koristi. Pivo je, recimo, ,,hrana samo kad je u pitanju plaanje poreza.
Pivopije esto pate od tzv. pivskog srca, oblika degeneracije sranog miia, vinopijama
strada jetra, a ljubiteljima estokih alkoholnih pia centralni nervni sistem, dolazi do atrofi
je mozga, polineuritisa, demencije. Delirijum tremens ih ee hvata nego one koji piju
blaga pia.
Uostalom, dug je spisak bolesti kojima je uzrok alkoholizam. Ljubitelj dobre kapljice
koji hoda poput petla boluje od klasinog oblika polineuropatije alkoholike. Zbog dobro
poznatog podrhtavanja ruku, mnogi ujutru grevito i sa obe ruke dre aicu kako bi je
prineli ustima, a da pri tom ne prospu sav sadraj iz nje. Tek nakon dve-tri alkoholne
,,doze, podrhtavanje dovode pod kontrolu. A tu je i podbulo lice ,,ilustrovano karakteris
tinim crvenilom, neprijatan miris koe....
S druge strane, alkoholiar propada i psihiki, dolazi do poremeaja psihikih funkci
ja, promene karaktera, linosti, alkoholiarskog ponaanja, psihotinih poremeaja, odnos
no ludila. U prevodu: zatupljuju, poputa im pamenje, inteligencija, koncentracija,
neraspoloeni su, zaplaeni, veito lau, manipuliu u pokuaju da prikriju ono to je va
svima jasno, ne prihvataju stvarnost, ponaaju se nezrelo, nedosledni su, nedisciplinovani,
ne treba im previe verovati, postaju sebini i egocentrini, svet se vrti oko njih, odnosno
oko ae...
Gama alkoholiari preteno piju estoka pia i pivo, imaju izraen fenomen
prve ae (kad krenu da piju ne mogu da se zaustave) i piju od nekoliko do desetak dana.
Agresivni su, stvaraju probleme, prave haos u porodici, na poslu, u drutvu.
Delta alkoholiari piju po sistemu dolivanja, imaju kontrolu i dre ,,dozu. Isti
na, ponekad im kontrola otkae, napiju se, ali - to im nije karakteristika. Za njih se najee
kae da su se jednom napili i vie se ne trezne. Samo dolivaju. Uglavnom nisu agresivni i
njihov oblik pijenja je poznat kao ,,mediteranski to je, otprilike, pre dvadesetak godina
bila karakteristika i srpskog seljaka koji bi izjutra popio aicu-dve ,,ljute a zatim celog
dana dolivao ,,meku, duplo slabiju rakiju. Nikad pijan, nikad trezan i - sve je u redu.
Gama alkoholiari su tihi pijanci koji nikoga ne maltretiraju, porodica im je
nakon izvesnog perioda ,,frke oprostila ,,ono to nisu, a mogli su biti. U drutvu su rado
vieni, aljivdije sa izvesnim armom i najee umru pijui. ,,Gama alkoholiari izaziva
ju probleme na koje okruenje burno reaguje i spaava ih leenjem.
Rei su ,,epsilon, izrazito periodini alkoholiari. Njihova opijanja su povremena,
burna, praena problemima.
U alkoholizam se ne ulazi brzo, a iz njega ne izlazi ni brzo ni lako. Ipak, moe se izai
leenjem. A da bi tako i ostalo, smiljeno je osam ,,zapovesti:
Prva - strogo izbegavanje kafane i drutva sa kojim je leeni alkoholiar pio.
Druga - u kui (iz istih razloga) se ne sme drati i sluiti alkohol.
Trea - svaki dan treba uzimati ,,tetidis.
etvrta - svaki dan bez pia treba doivljavati kao pristiglo bogatstvo.
Peta - u sluaju krize, treba se braniti organizovanim sistemom odbrane, odnosno,
istog asa se javiti strunom licu ili ustanovi.
esta - tokom leenja valja pomagati drugima koji su se nali u krizi.
Sedma - o sebi treba otvoreno govoriti kao o alkoholiaru. Bez stida i srama: Nemoj
me nuditi piem, zna da to nije za mene...
Osma - u sluaju recidiva (ponovnog pijenja) to pre se treba javiti terapeutu i nastavi
ti sa leenjem.
Alkoholiare, u principu, delim na linosti koje nose strah od ivota i neprilagoene
ivotu, a njihovo leenje bi trebalo da se odvija na tri koloseka:
Raznim farmakolokim sredstvima (,,antabus, ,,tetidis i sl.) i biljkama pomoi
alkoholiaru da se ratosilja ,,hemijske zavisnosti od alkohola.
Psihoterapijom presloiti kockice njegovog ivota nakon dovoenja do saznanja
uzroka pojave alkoholizma, koju ne mora obavezno da izvodi kolovani psihoterapeut ve,
recimo, i iskusan duhovnik.
Na kraju, a moe da bude i prvo, otklanjanje uzroka pojave alkoholizma (strah
od ivota, beznae, traenje utehe ili zaborava, uz veto izbegavanje zamke da se
upadne u alkoholiarevu ,,emu i izbegnu njegove nezaobilazne manipulacije)
uprkos tome to izvestan broj autoriteta u ovoj oblasti zastupa tezu o tzv. nasleenom
alkoholizmu.
O emu je re? Pored ostalih zastupnika pomenute teze, u drugoj polovini 1998. godine
je u novinama osvanula vest da je otkriven gen za alkoholizam. Otkrili smo gen koji
objanjava zbog ega Jevreji, Kinezi i Japanci nisu skloni alkoholizmu - objavili su izrael
ski i ameriki strunjaci. Njihovo istraivanje je pokazalo da je kod pomenutih populacija
prisutan odreeni genetski mehanizam koji ih titi od alkoholizma. Ovaj mehanizam je
pronaen kod 35 odsto mukaraca obuhvaenih istraivanjem, dok je kod opte populacije
on prisutan samo kod sedam odsto ljudi.
Na osnovu rezultata najnovijih istraivanja Instituta za mentalno zdravlje sprovedenih
u sedmom i osmom razredu osnovnih i prva dva razreda srednjih kola, u Srbiji 45 odsto
dece starosti od 13 do 17 godina konzumira alkohol. I nije to, na alost, najgore jer stru
njaci za bolesti zavisnosti upozoravaju: alkohol je ulaznica za sve ostale droge!
Istraivanja pokazuju da vie nema polnih stereotipa. I deaci i devojice piju gotovo
podjednako - 52 (deaci) : 48 (devojice) - i to prvenstveno pivo a potom vino.
U Srbiji je alkohol svakodnevno prisutan u 90 odsto porodica. Od ukupnog broja ispi
tanih uenika, 42 odsto je prvi put probalo alkohol u prisustvu i uz odobrenje roditelja. ta
vie, otkako je otvorena dnevna bolnica za preventivu i leenje adolescentne politoksikomanije u Pasterovoj uluci, u kojoj se lee deca od 12 do 18 godina, najei pacijenti su
uenici prvog razreda srednje skole.
Tri su najea razloga hvatanja za au: postizanje timunga, radoznalost ili ,,bedak. Niko ne misli o sticanju navike. Mogu da prekinem gad god hou, najei je
odgovor adolescenata, ali i neuporedivo starijih leenih (a nikad izleenih) recidiv-alko
holiara. Pria se, meutim, tu ne zavrava. Nastavak joj je, u velikom broju sluajeva mar
ihuana, a korak dalje tablete ekstazija. Tada dolazi do promene bioritma koji uslovljava
promenu stanja svesti i zaarani krug se zatvara.
Vano je ne biti odbaen, pripadati drutvu, odreenom krugu, a, po mogunosti,
makar i na ovaj nain zauzeti odreenu, ako ne i lidersku, poziciju u najbliem okruenju.
U poetku je to uglavnom simpatino, dok ne postane bolno. Tada ve postaje problem ire
drutvene zajednice.
ta se radi po Evropi?
Ali, pogledajmo isti problem i sa evropske strane, koliko da naem oveku bude bar
malo bolje i ujedno vidi ta ga tamo eka.
Krajem 1997. godine, ovako su stajale stvari u Nemakoj. Oko est i po miliona
Nemaca je samokritiki procenjivalo sebe kao pasioniranog ljubitelja dobre kapljice,
drugim reima - kao osobu sklonu piu. Oni koji su i ranije pili mnogo - dodatno su
pojaali gas. Alkohol je i dalje bio najlaki izlaz iz svakodnevnog haosa i problema na
poslu, u braku ili uopte u ivotu.
Na nemakim drumovima su se sve ee u racijama otkrivali vozai sa gotovo
neverovatnom koliinom alkohola u krvi, esto i 4 promila koje prosenog oveka vode
pravo na onaj svet. Potom je usvojeno reenje da se granica dozvoljene koliine alkoho
la u krvi vozaa spusti sa negdanjih 0,8 na 0,5 promila.
Tako su ve dve krigle piva postale dovoljan povod za oduzimanje vozake dozvole. Taj
proces se nastavio dodatnom obukom, detaljnim lekarskim pregledom posle estome
senog ,,sunog perioda i idiotskog testa kod psihologa. Ipak, broj pijanih za volanom se
nije smanjivao.
Statistiki, svaki Nemac je u proseku tokom 1996. godine popio 132 litra piva, 18,2 litra
vina, 4,6 litara sekta (penuavo vino, zamena za ampanjac) i 6,3 litara ,,otrih alkoholnih
pia. Ako se uzme u obzir da je u masi stanovnitva imalo dosta i onih koji ne piju, onda je
jasno da su mnogi od Nemaca morali i njih da ,,odrade. Zanimljivo je da ni sa potronjom
od 132 litra piva po glavi - Nemci nisu prvi na meunarodnoj sceni poto su kriglu ee
prinosili ustima esi i Irci.
Nemaka je u to vreme zvanino priznavala 2,5 miliona registrovanih alkoholiara. To
je tek 38 procenata od onih 6,5 miliona koji su sebe i pred ogledalom videli kao pijanca.
Naunici tvrde da je alkoholiar onaj ko svakog dana pije, gotovo zanemarujui koliinu
alkohola koju tom prilikom sebi saspe u grlo. One koji se svakoga vikenda opijaju do zaborava - ne ubrajaju u sektu zavisnika i lee ih, jer se ta armija ,,ispiutura svrstava u one
koji se u slobodnom vremenu ,,oputaju.
Drava ima poveliku korist od ovih zavisnika, pre svih od ljubitelja dobre kapljice. U
njen budet se, u to vreme, godinje slivalo 35 milijardi maraka od poreza. Dodue, tu su
pored alkohola uvreni i duvan, kao i kocka. Istovremeno, za preventivno delovanje slubi
zaduenuh za borbu protiv bolesti zavisnosti godinje se izdvajalo triavih 30 miliona
maraka, odnosno manje od jednog promila ubranih poreskih prihoda.
Prema neto kasnije objavljenim podacima, broj zavisnika u Nemakoj meri se milion
ima. Pored 2,5 miliona alkoholiara, tu je i 1,4 miliona onih koji ne mogu da zamisle ivot
bez gomile lekova (ta zavisnost ih godinje kota 53 milijarde maraka) i oko 140.000 narko
mana koji su na ,,tekim drogama, pre svega na heroinu. Mladi Nemci sve ee poseu
za drogama koje ih tek uvode u svet narkomanskog ludila, poput sve modernije sintetike
droge ,,ekstazi i ve poznate marihuane.
Mrana slika zemlje predanog rada, ali i sredine u kojoj su razoarenja otpisanih vea
nego kod drugih i odraavaju se u milionima zavisnika. A vreme prave krize je 1997. tek
,,naelo Nemaku kao jednu od retkih preostalih drava blagostanja koja je ipak prin
uena da poput drugih stalno smanjuje socijalna davanja.
Sa vie od 4,3 miliona nezaposlenih i stresom onih koji sve vie rade pod psiholokim
pritiskom da bi mogli i sami da se nau u armiji nevoljnika koji ive od skromne socijalne
pomoi, ova zemlja pribliava se nepoznanici zvanoj 21. vek optereena i sudbinom velikog
broja zavisnika koji nisu uspeli da se odupru arima bekstva u neki od poroka.
Moe se samo naslutiti kako stvari stoje danas u dragoj nam, naravno i bratskoj,
Nemakoj. A evo kako stoje, prema zvaninom izvetaju Savezne vlade u Berlinu od 12.
maja 2005. godine:
U Nemakoj je 2004. godine umrlo 1.835 narkomana, dok je od alkohola umrlo 40.000 osoba.
U odnosu na 2000. godinu, broj smrtnih sluajeva meu osobama koje uzimaju drogu
opao je za 10 odsto, ali ukupan broj narkomana nije opao. U izvetaju savezne vlade se upo
zorava da je posebno u porastu broj mladih koji uzimaju moderne droge, pre svega ekstazi.
etvrtina od 22.500 osoba koje su prole godine poele da uzimaju drogu, koristi upravo
ovo sredstvo.
U izvetaju se istovremeno upozorava i na opasnosti od legalnih droga (alkohol i cig
arete) na koje se do sada, prema oceni vlade, obraala nedovoljna panja. U Nemakoj, u
kojoj ivi 82 miliona ljudi, 1,6 miliona je zavisno od alkohola, pri emu ak 30 odsto od oko
dva miliona dece koja ive sa roditeljima alkoholiarima, takoe postaju zavisnici!
Braa R usi...
Budui da smo svi mi pomalo Sloveni sa dosta ruske due, pogledajmo ta se zbiva
meu braom Rusima, preciznije, kako oni pokuavaju, a neki bogami i uspevaju da izau
na kraj sa, po nekima, ruskom nacionalnom boljkom broj 1, pridravajui se (kao ortodok
si) stare (meu)narodne: Batina je iz raja izala
Tekst je, inae, objavljen u ,,Politici krajem aprila 2005. godine pod indikativnim
naslovom Trista udaraca po turu!
,,Da je batina iz raja izala nauno nikada mje potvreno. Ali, budimo iskreni, da li je
to jedini stav kojeg se vrsto drimo (posebno kad postanemo roitelji), a da ne brinemo
mnogo o njegovoj pravoj naunoj utemeljenosti. Uostalom, vano je da stvar - funkcionie.
Batinanje kao medicinska metoda, takoe, nije stran pojam, mada smo skloni da ga
kao ekstreman pristup vie povezujemo za neka davnija vremena. U savremenom svetu, u
kojem vlada vrsti princip neprikosnovenosti ljudskih prava, mlaenje se smatra za veli
ki greh - osim na sportskim terenima. U svakom sluaju, primena fizike sile (bez obzira
na povode) dospela je na veoma lo glas. Verovatno stoga o leenju batinom alkoholiara,
narkomana i slinih marginalnih drutvenih kategorija, retko moemo da itamo.
Ovih dana, meutim, moskovski dnevni list Moskou tajms objavio je priu o tome
kako izvesna Marina uhrova, psihijatar iz Novosibirska, i njen kolega Sergej Speranski,
batinama iz zavisnika isteruju Ijubav prema dobroj (i estoj) kapljici. Postupak ovog,
uslovno reeno, leenja je vrlo jednostavan - ,,pacijent tokom samo jednog tretmana dobi
je 300 udaraca savitljivom ibom i to - po goloj stranjici! I tako tri nedelje.
Moda sve ovo i ne deluje preterano dostojanstveno, ali prema tvrdnjama uhrove i
Speranskog apsolutno je efikasno. Naime, niko od onih koji su se podvrgli metodi batina
nja (a koji u meuvremenu nisu shvatili da izmeu blaenstva koje izaziva alkohol i bolo
va koje prouzrokuje munjeviti susret ibe i donjeg dela Ijudskog tela, ipak, ima razlike) nije
se vratio flai.
Kako objanjava neobini par medicinara, alkoholiari i narkomani, posebno oni koji
su naklonjeni opijatima poput heroina, poseduju manjak endorfina ili, takozvanog, hor
mona zadovoljstva. Kao rezultat svega javlja se neosetljivost gornjih slojeva koe to kod
bolesnika izaziva neprijatan oseaj i neprestanu elju da pobegne sam iz sebe. Batinanje
upravo ima za cilj da ,,probudi te delove koe, oslobodi telo i time umanji udnju za alko
holom (ili drogom).
Isceliteljski metod dvojca iz Novosibirska, kako se ispostavilo, nije po svemu origi
nalan. U planinskim predelima Dagestana islamski fundamentalisti su takoe batinama
leili one koji zastrane u porocima. Ali ovde su ibu kombinovali sa tekim fizikim radom.
Kakve su rezultate postigli, za sada nije poznato.
Mnogo vie se zato pria o vrsti leenja koje primenjuje jedna nevladina organizacija
iz Jekaterinburga. Ovde, naime, zavisnike lisicama vezuju za krevet i ekaju da elja za
alkoholom ili drogom sama iili iz njihovog tela. Ipak, ono to je u pomenutom sluaju
posebno izazvalo panju javnosti jeste podatak da je glavni sponzor odvikavanja jekaterin
burkih narkomana od opasnog poroka jedna lokalna kriminalna organizacija! Bosovi
podzemlja su oigledno shvatili da njihove poslove mogu valjano da vode jedino ljudi
bistre glave.
Kao i svaki ozbiljan istraiva Sergej Speranski je metodu batinanja prvo primenio
na sebi. Kako sam tvrdi, redovno nedeljno batinanje pomoglo mu je da se oslobodi depre
sije i pregura dva srana udara. A koliko temeljno dotini pristupa alternativnim oblicima
medicine moda najbolje svedoe i negova ispitivanja lekovitog uticaja pravoslavnih ikona
na - mieve.
U veitoj trci lekara i farmaceuta da pronau lek kojim e posledice preteranog konzu
miranja alkohola ili droga svesti na nivo obine kijavice koristi se sve - od vrhunskih
naunih dostignua do crne magije i hipnoze. Nijedna metoda do sada nije dala zaista zado
voljavajue rezultate.
Efikasnost batinanja takoe je sporna. Tako bar tvrde oni koji su iz ordinacije uhrove
i Speranskog pobegli na vreme.
Ipak, nije zgoreg napomenuti da prosean Rus godinje popije vie od devet litara
alkohola, mada strunjaci procenjuju da je realna koliina vea i da iznosi ak - 12 litara.
U Rusiji, zemlji sa 143,2 miliona stanovnika, 2004. je zvanino registrovano 2.369.000
alkoholiara, objavila je sluba za zatitu potroaa ,,Rospotrebnadzor, Procenjuje se da se
na ruskom tritu alkohola u Rusiji godinje ,,obrne suma izmeu 16 i 17 milijardi dolara.
U leto 2005, ruski predsednik Vladimir Putin je rekao da bi u toj zemlji trebalo ponovo
uvesti dravni monopol na proizvodnju alkoholnih pia, navodei i problem pokvarene votke
koja je izazvala vie hiljada smrtnih sluajeva trovanjem, prenela je francuska agencija AFP.
Hm, da nije bolno i zabrinjavajue, bilo bi ak i smeno.
...Ib ra a Ameri
Prema rezultatima istraivanja, obavljenih 2004. godine od strane Ministarstva za
zdravlje i socijalnu politiku Vlade SAD, vie od jedne petine graana SAD, ili 22,8 odsto ili
55 miliona ljudi, sa 12 i vie godina, opija se bar jednom meseno i svrstani su u grupu
lakih alkoholiara. (Pojam napiti se odnosi se na pet ili vie pia popijenih za vreme
jednog druenja - sedeljka, s nogu u baru, kafiu, na prijemima i sl).
Teko pijanstvo, definisano kao pet ili vie pia za jedno vee bar pet puta u toku
meseca, praktikuje 6,7 odsto stanovnitva ili 16,7 miliona. Naravno, sa 12 ili vie godina.
Oko 10,8 miliona (28,7 odsto) osoba starosti izmeu 12 i 20 godina priznalo je konzu
miranje alkohola u prethodnom mesecu. Od toga 7,4 miliona, ili 19,6 odsto, spada u grupu
lakih aIkoholiara, a 2,4 miliona spada u teke alkoholiare.
Meu mlaim punoletnicima, od 18 do 25 godina starosti, 40,2 odsto su laki alko
holiari, dok je 15,1 odsto svrstano u kategoriju tekih alkoholiara.
Meu osobama starim 60 i vie godina, 6,9 odsto je lakih a 1,8 odsto tekih alko
holiara.
A lepi pol?
Ali, da se ne bih ogreio o lepi pol, pogledajmo ta se zbiva i u Italiji. Nedavno sam
izvesno vreme proveo u Rimu i u to se, verujte na re, lino uverio.
Emancipacija je oslobodila ene mnogih strahova i pretvaranja. One danas ne kriju
vezanost za alkohol i, u skladu sa takvim stavom, rastereene besmislenih strahova, trae i
nalaze pomo u specijalizovanim ustanovama kako bi se oslobodile ropstva aice. Prema
ranijim istraivanjima, ustanovljeno je da u Italiji na svakih pet mukaraca alkoholiara
dolazi jedna ena. Danas je taj odnos izmenjen na tetu ena: od troje Italijana, probleme
sa alkoholizmom imaju dva mukarca i jedna ena!
Dr Alaman Alamani, koordinator Centra za alkoholizam pri zdravstvenoj slubi u Firenci,
istie da zlo zvano alkohol hara drutvom odavno. Sloboda ivljenja uticala je da kolona alko-
holiara postaje sve masovnija. U toj koloni, ene ne zaostaju mnogo za mukarcima. Dvadeset
procenata rtava zavisnosti rizikuje da fizioloki oboli od posledica alkoholizma: tumora, ciroze
jetre, hroninog pankreatitisa, neurolokih i gastroenterolokih smetnji i bolesti.
Veliko zlo, alkohol, valja posmatrati i sa stanovita kulturnih i ekonomskih posledica
koje ostavlja tragove i na pojedinca i na samo drutvo. Utoliko pre to ovaj fenomen
pokazuje tendenciju poveanja, istie dr Alamani.
Da li postoje kriterijumi na osnovu kojih se linost svrstava u alkoholiare?
Italijanski strunjaci su osmislili merila koja e se, sigurno, mnogima uiniti rigidnim.
ene koje dnevno konzumiraju vie od 20 grama alkohola (dve ae vina, ili aica estokog
pia) rizikuju da postanu zavisne. Za mukarce ova koliina je udvostruena. Svakodnevno
hvatanje za au omamljujueg pia, zapravo, stvara naviku, pa su ,,prohtevi vei i gotovo
neprimetno se postaje teak zavisnik.
Sa druge strane, valja imati u vidu da kontinuirano, konstantno pijenje ne naruava
samo fiziko, ve i mentalno zdravlje. Linost se pod uticajem ove droge menja u nega
tivnom smislu: ponaa se euforino, zapada sve ee u depresivna stanja, ima napade
besa... To u porodici, neizbeno, stvara uznemirenost, prouzrokuje disharmoniju odnosa,
kasnije i totalni rastur. To traje sve dok se alkoholiar ne iskljui potpuno iz socijalnih,
porodinih i familijarnih tokova.
Kad je re o kriznim godinama, dr Alaman Alamani navodi one izmeu 30 i 50 kod ena,
mada je i sve vei broj devojaka izmeu 20 i 25 godina koje, naporedo s drogom, uzimaju i
alkohol. Profesija ili ekonomski standard nisu ni u kakvoj vezi sa rizikom da se postane zav
isan: rtve alkohola jednako su ljudi koji su ostvarili sebe i oni koji nisu zadovoljni.
Poto je ovde re o enama, za aicu se hvataju kako depresivne, frustrirane i
razoarane, tako i uspene i zadovoljne ene. Za mnoge ene od karijere, alkohol predstav
lja sredstvo za pariranje mukarcima, da se na najbesmisleniji nain dokae njihova famoz
na nezavisnost. Postoji i porodini faktor: roditelji alkoholiari su delimino krivi to su
istim putem krenula i njihova deca. Pri tom, ene imaju veu odbrambenu mo od
mukaraca. Genetska predodreenost se takoe ne iskljuuje, ali dr Alamani ima svoju
teoriju prema kojoj se alkoholiar - raa.
Postoji samo jedan nain: priznati sebi da si alkoholiar i otkriti istinu o sebi drugima
koji treba i mogu da priteknu u pomo. Kad zavisnik doe u Centar - kae dr Alamani neophodno je nai motiv koji bi ga podstakao da se lei (tri od etiri sluaja su po nagov
oru porodice i familije). Terapija je, drugim reima, rezultat linog izbora, a ne nagovora ili
nametanja. Kada je nametanje u pitanju, mali su izgledi za izleenje.
Kad se sve neophodno prethodno obavi, predstoji period dugog i delikatnog leenja u
kome uestvuju lekari specijalisti i lanovi grupe nazvane Anonimni alkoholiari. Posle
mesec i po dana prolaska kroz prvu terapiju, zavisnik se poziva da doe u tu specijalnu
grupu koja prua pomo na osnovu svojih iskustava leenja i izleenja. Na ovaj nain
izleeno je u proseku sedam od deset zavisnika to se smatra velikim uspehom.
Umesto zakljuka
Dakle, jo jednom valja istaknuti da je re o slabim linostima koje nose strah od iv
ota, strepnju, nesigurnost, i uzmiu pred najbanalnijim problemima svakodnevnice. Jo
jedan sluaj za psihologe, jo jedan problem karaktera i mentalne strukture iji psihiki
sklop treba ,,prestruktuirati. Re je o linostima sa naopako postavljenim elementima
zdravog oveka!
A kad je ve re o slabosti psihe, grupi narkomana i alkoholiara valja dodati takozvane
iaene linosti, u osnovi plaljive nastrane socijalno neprilagoene osobe koje gravitira
ju prvim dvema grupama. Dakle, samo stabilne i psihofiziki zdrave osobe nee posegnuti
za alkoholom ili drogom. Iz ovoga, naravno, treba izuzeti socijalne grupe poput nekadanjih
severnoamerikih Indijanaca ili dananjih, ne samo, junoamerikih plemena iji lanovi
nisu narkomani uprkos tome to koriste narkotike u ritualnim plesovima u cilju mentalnog
otvaranja prema natprirodnom i boanskom. Izmeu dva rituala, ive obinim, svakodnevnim ivotom i u svojim plemenima nemaju narkomanskih ili bilo kojih drugih zavisnika.
Leenje narkomanije, zapravo, poinje ve u uzrastu malog deteta u srnislu dobrog
vaspitanja. Ali ne time to e znati da kae ,,hvala ili to nee od svog vrnjaka otimati
igraku, ve pravilnim prilagoavanjem okolini tj. socijalizacijom. Kod deteta treba razviti
razumevanje za ostale Ijude, toleranciju, hrabrost i snagu da prihvati ivot onakvim kakav
jeste. Neophodno je da dete kroz vaspitanje stekne sposobnost da se bori sa nevoljama i
savladava prepreke. Jedna loa ocena u koli nikako nije znak da je krenulo ,,nizbrdo,
nego da je treba popraviti u skladu sa sopstvenim mogunostima i ambicijama (poeljno je
da ambicije deteta idu neto ispred roditeljskih).
Raskorak izmeu elja i mogunosti dovodi linost do rascepa. U neskladu sa samim
sobom, neshvaeno od strane roditelja, drutva, kole, dete je na korak od stranputice. I
opet je jedini lek - promena odnosa prema ivotu! Naravno, uz roditeljsku panju, brigu,
Ijubav, razgovor. Samo otvaranjem prema svetu, uz redovan rad, fiziku i mentalnu
rekreaciju, okrenutost prema drugima i njihovim brigama i problemima, moe se oekivati
uspean ishod terapije.
Dakle, medikamenti udrueni sa psihoterapeutskim tretmanom izvesno pomau ovoj
kategoriji bolesnika, postepeno ih dovodei do stanja u kome je njihov odnos prema roditelji
ma i blioj i daljoj okolini zdrav i poinje normalno da funkcionie. Nema vraanja u prolost
i posezanja za vetakim pomagalima ,,u cilju amortizacije ivota, nema zatvaranja i okupi
ranosti sobom... Meu ovim pacijentima je veliki broj onih sa gotovo neverovatnim psihofiz
ikim potencijalom koji primenom ovakve terapije dolaze do punog izraaja.
Ovde, meutim, nije re o klasinoj psihoanalizi ve terapiji sa blagotvornim dejstvom,
poput molitve, koja je blia od psihoanalize, bezbolnija, laka. Molitva je i besplatna, jer
nema cenu. Kontakt Ijudskosti u kome se linost otvara bez straha, izaziva i otkriva u svo
joj punoi, ili u svojoj ,,iaenoj predstavi o sebi i svetu, ne pomae samo narkomanima
i alkoholiarima nego i svima koji povremeno sapleteni kakvom ivotnom tekoom,
tragedijom, problemom, pa ak i naizgled sitnicom, zapadnu u duevni haos bez nade da
nau odgovor, izlaz i cilj.
Za jedan takav tretman potrebno je mnogo dobrih psihoioga i dosta vremena. Ja to
radim sa zadovoljstvom. Sreom, zadovoljan sam i rezultatima. Moji tretmani nisu roba, oni
su besplatni zato to sam veliki protivnik drugaijeg pristupa ovakvoj psihoterapeutskoj
metodi koja podrazumeva blagovremeno i potpuno predavanje pacijentu, odnosno onome
sa problemom duevnog haosa bilo kog tipa. Na alost, primena ove terapije bila bi nepot
puna bez Todoxin-a. Kaem ,,na alost, zato to je re o preparatu za ije su spravljanje
neophodne sirovine, odreena tehnologija i distribucija. Zato se Todoxin i kupuje u apoteci.
Puenje je opasno
po zdravlje, ali...
Z apalite slobodn o dgaretu. Skratite seb i iv o t
To je onaj deo ivota k a d se n ee sm eti n i ono to e se eventualno jo i m o .
Duko Radovi
vaan nosa signala u mozgu. Ovaj proces se smatra vanim u procesu zavisnosti od
nikotina.
Mehanizam oseam se dobro (feel good) je isti onaj koji mozak koristi u ohrabri
vanju ljudi na reprodukciju, ishranu i izvoenje ostalih elementarnih radnji. Tako, u osnovi,
nikotin nalazi mesto koje mozgu nareuje da kae da se ponovi feel good akcija - u ovom
sluaju odravanje nivoa nikotina kroz korienje duvana. Istraivai se nadaju da e ovo
otkrie voditi boljem razumevanju procesa kojim nikotin oponaa prirodne supstance u
mozgu koje teraju oveka na ponavljanje odreenih navika. Takoe se nadaju da ovo moe
voditi i do otkria leka koji bi blokirao zavisnike efekte nikotina.
Vreme je klju
Dobra vest je da e, ukoliko ovek prestane da pui izvesno vreme, program u njegov
om mozgu koji govori ponovi to najzad prestati da se izvrava. Kada prvi put prestane da
pui, organizam e potraiti drugi izvor zadovoljstva (kao to je, recimo, hrana) da bi
nadoknadilo nedostatak nikotina. Ova potreba e, meutim, takoe proi. Ukoliko ikada
ponovo odlui da pui, ak i posle nekoliko godina, program ponovi to poee ponovo da
se izvrava i osoba je ponovo u zavisnikom ciklusu.
Treba zapamtiti: nije sporna jaina elje ili snaga karaktera, re je samo o hemiji
mozga. I svaki pua e moi da se nosi sa njom kada shvati ta ga pokree.
Nikotin utie na hemijske procese u ovekovom mozgu i na druge naine. Jedan od
njih je blokiranje receptora do kojih bi vaan neurotransmiter, zvani acetilholin, trebalo da
stigne. Korienjem duvana, nikotin nasre na ove receptore i dri se za njih mnogo due
nego acetilholin. Kada je nikotin tu prisutan, acetilholin ne moe da isporui svoju hemi
jsku poruku. Kratkotrajni efekat je usporavanje protoka informacija izmeu nervnih elija.
ovekov mozak se trudi da nadoknadi taj prekid u komunikacijama. Znajui da treba
da dobije poruke od acetilholina, kreira jo oblasti sa receptorima do kojih hemikalija treba
da dosegne. Kada se to dogodi, hemijski proces u mozgu se vraa u normalu.
Kada nivo nikotina opadne, mozak ima sve izvorne oblasti sa receptorima - plus nove
koje je morao da generie. Najednom, ovek ima previe receptora i njegovi nervi postaju
prestimulisani. Tada, ustvari, poinje da osea simptome povlaenja, kao to je raz
draljivost. Da bi ublaio ove simptome, posee za sledeom cigaretom da bi se opustio.
Kada uradi to, napuni ove receptore nikotinom i poinje novi ciklus.
primenjuju specifino - bilje se pomea sa malo vode ,,da bude kao vaka, a zatim se dobi
jena smesa vae.
Kapi protiv puenja se konzumiraju sa eerom ili sokom, ali se ni za njih ne navo
di taan sastav i dejstvo. Najskuplji proizvod iz ove grupe sadri ,,med, lekovito bilje i tink
turu, a primena podrazumeva da se prvih deset dana dnevno uzimaju tri kafene kaiice
smese (vae se dva minuta, ispljune i usta ispiraju), narednih pet dana dve kaiice, a
poslednja dva dana jedna kaiica. Sve u svemu, tretman bi trebalo da traje 17 dana, ali, ve
je na prvi pogled jasno da sadraj boice ne podmiruje tu potrebu.
Firme tipa ,,TV op uglavnom nude ,,udotvorne mutikle koje smanjuju unos tet
nih materija iz cigareta za ak devedeset odsto. Oni koji su isprobali ove proizvode kau
da su uz mutiklu cigarete zaista ,,blae, ali i tvrde da je to uticalo samo da poveaju broj
popuenih cigareta. Pua, naime, trai svoju dozu tetnih materija. U suprotnom, duvan
mu nema aromu. Da bi nadoknadio dozu, dublje uvlai dim, pui bre i vie. Varijacija na
istu temu - mainica za buenje filter cigareta - nije imala praktino nikakvu prou i trenut
no je nema na tritu. Jedan strastveni pua je objasnio da je, kad god bi je koristio, imao
utisak da uopte ne uvlai dim.
U lekarskoj praksi je svojevremeno primenjivano ispiranje usta blagim rastvorom sre
bronitrata koji duvanu daje neprijatan ukus, pa se i danas moe pouzeem nabaviti
proizvod koji deluje na slinom principu.
Garantujui da e ljubitelj duvanskog dima ostaviti puenje za sedam dana, a da
pri tom nee patiti od simptoma odvikavanja i dobijati na kilai, firma zvunog nazi
va reklamira antinikotin sprej koji se primenjuje tako to se kada ovek dobije potre
bu za puenjem, udahne doza spreja koja odgovara ukusu jedne cigarete. U reklami
se dalje navodi da se time zavaravaju ula i elja za puenjem , ali je ljubazan enski
glas koji se javlja na deurni telefon to objasnio slikovitije: Sprej se prsne dva puta
ispod jezika, ima ukus kao osveiva daha, ali ako zapalite cigaretu posle toga, ivot
vam se - smui!
Takozvane alternativne metode u borbi protiv puenja, akupunktura i hipnoza, jo
nisu izborile svoje mesto na ovako arolikom tritu. Osim standardnog nepoverenja u
sve to se smatra ,,alternativnim, jedan od razloga je verovatno i slab marketing koji,
posebno u sluaju hipnoze, praktino i ne postoji. Drugi razlog su verovatno cene:
deset tretmana akupunkture uz dodatni laserski stimulans akupunkturnih taaka u
uglednijim kozmetiko-medicinskim centrima staje oko - 225 evra! Sve to uz uslov da
ste, kako kau, sigurni da elite da prekinete, jer mi moemo samo malo da vam
pomognemo.
Petodnevni plan
Veina navedenih metoda, koliko god bila uspena, podrazumeva poveanje telesne
teine biveg puaa i dugogodinje zadravanje tetnih materija u organizmu. Razlozi
dobijanja na teini trae se uglavnom u oralnoj fiksaciji koja, kod onih koji su ostavili cig
arete, ostaje nezadovoljena i kompenzuje se veim unosom hrane, kao i u pojaanoj ner
vozi koja isto tako otvara apetit. Ovaj problem moe da se rei i dijetama, meutim, zadra
vanje tetnih materija je kompleksnije - ukoliko je puaki sta bio dug 20 godina, u telu
se zadravaju izmeu 12 i 15 godina nakon ostavljanja puenja!
Jedini metod kojim se spreavaju ili ublaavaju ovi efekti je takozvani petodnevni plan
koji se praktikuje u vie od sto zemalja sveta, pa i u naoj. Petodnevni plan omoguava
da se tetne materije u organizmu zadre oko godinu dana, pacijenti se ne goje, a apsti
nentska kriza traje kratko.
U pripremnoj fazi (traje oko sedam dana) pacijentu je dozvoljeno da pui koliko
hoe, ali mora da potuje pravila koja omoguavaju revitalizaciju modanog centra za
e. Naime, duvan izmeu ostalog oteuje upravo taj centar, to spreava unos mater
ija vanih za normalno funkcionisanje organizma - prvo se javlja blokada centra a zatim
njegova inverzija, usled ega pua osea elju za cigaretom svaki put kad mu mozak
zatrai vodu.
Da bi se oseaj za e koliko-toliko uspostavio, pacijent mora da popije dve ae vode
pre doruka, dve do ruka i jednu do dve do veere. Osim toga, pre svake cigarete obavezno
treba da ispije pola ae mlake vode to, samo po sebi, smanjuje poetnu elju za puenjem.
U pripremnoj fazi, ali i tokom petodnevnog plana, primenjuje se i neto stroi sistem
ishrane: izbegavaju se namirnice koje podstiu elju za cigaretom (zaini, kafa, slatkii,
senf, alkohol, ,,vake), a potenciraju one za koje puai obino ne oseaju potrebu zbog
oteenih centara za ukus i miris (voe i povre, crni hleb).
Posle pripremne faze, pacijent tokom pet dana dolazi na dvoasovna savetovanja na
kojima razgovara sa lekarima i obavlja preglede. Poto je u pripremnoj fazi shvatio da moe
da smanji broj popuenih cigareta, spreman je i da promeni nain ivota to podrazumeva
uzimanje dosta tenosti, to raniji odlazak na spavanje, odvajanje vremena za line potrebe,
bavljenje sportom... Pri svemu tome, nema prinude! Ovo je presudno - pacijenti se u
poetku ude to im niko ne brani da pue, a potom shvataju da mogu i bez cigareta. Sve
ovo, na kraju kota oko 10 evra!
Osim petodnevnog plana i slinih metoda zasnovanih na savetovanjima i generalnoj
promeni naina ivota, u svetu je izuzetno popularno odvikavanje od puenja primenom
antidepresiva ,,Ziban (Zyban) koji daje najbolje rezultate u kombinaciji sa nikotinskim
,,vakama i flasterima. Zato antidepresiv? Cigarete, naroito u kombinaciji sa kafom, ini
ciraju kod puaa luenje hormona sree (endorfina). Po prestanku puenja, smanjuje se i
koliina endorfina i poinje depresija. Kako se Ziban u takvoj situaciji pokazao najpriklad
nijim, valja oekivati da e se uskoro pojaviti i na naem tritu. Ovaj medikament je, inae,
proizvod amerike firme ,,Fajzer (Pffizer) poznate po preparatu ,,viagra.
Genetika
Kod skoro dve treine puaa duvan ulazi u metabolizam nervnih elija i ponaa se kao
droga, ali, veina je ipak ubeena da moe da ostavi puenje kad god poeli (jedna od
karakteristika narkomana!). Desetak odsto puaa, meutim, zaista moe da funkcionie
normalno i bez cigareta zahvaljujui specifinoj genetskoj grai, odnosno neto otporni
jim nervnim elijama.
Oni koji nisu te sree, dakle ,,obini puai, posle vie bezuspenih pokuaja ostav
ljanja cigareta takoe se pozivaju na genetiku i - odustaju od dalje borbe. Puila je moja
prababa, deda, otac i majka su mi puai, to nam je u krvi... Neu vie ni da pokuavam da
se manem duvana, iveu koliko mi je sueno - kae mladi sa desetogodinjim puakim
staom. Mali broj puaa priznaje da istinski uiva u puenju, i mada je injenica da duvan
smrdi, tetan je, ubrzava starenje, prua i zadovoljstvo (zahvaljujui endorfinu ili neem dru
gom). Sudei prema iskustvima bivih puaa, tek ta spoznaja - umesto standardnog kuku
mavenja kako je puenje loe, skupo, itd. - moe postepeno uiniti da ljubitelj duvanskog
dima poeli da prestane sa puenjem. U svakom sluaju, svest o tome da ovek istinski uiva
u neemu to je istinski loe (a da pored njega postoje mnoge zanimljivije stvari u kojima se
i vie i lepe moe uivati) privlaniji je motiv za ostavljanje cigareta nego snimak unitenih
plua ili podatak da sa svakom cigaretom u nepovrat odlazi i sedam minuta ivota...
ta kae telo?
Iako sve inite za njegovo dobro, vae telo se ponaa gore nego vae dete. Buni se i
pravi vam svakojake probleme, samo zato to ste odluili da ga liite nikotina. Evo ta e
vam se sve dogaati i kako sa ovim problemima moete izai na kraj. Izvor je Internet sajt
www.quitnet.org
Simptom
Uzrok
Trajanje
Pomo
Iritiranost
od 2 do 4 nedelje
Malaksalost
Nikotin je stimulativan
od 2 do 4 nedelje
Nesanica
od 2 do 4 nedelje
Dremnite tu i tamo,
nemojte se naprezati
Izbegnite kofein posle
est popodne, relaksirajte se
Pijte dosta tenosti, uzmite
malo sirupa protiv kalja
Kaalj,
suvo grlo,
promuklost
Nesvestica
Nedostatak
koncentradje
Nekoliko dana
od 1 do 2 dana
Budite paljiviji,
oprezno se kreite
Planirajte rad,
izbegavajte dodatni stres
Nekoliko nedelja
Nekoliko dana
Diite duboko,
topla kupka, relaksiranje
Varenje se usporava
jedno krae vreme
od 1 do 2 nedelje
Potreba za cigaretom
moe se pobrkati potrebom
za hranom
Kriziranje
"Skidanje" sa nikotina,
za dgaretom droge koja izaziva zavisnost
Nekoliko nedelja
Glavobolje
od 1 do 2 nedelje
Stezanje
u grucuma
Zatvor,
gasovi, bol
ustomaku
Glad
Najee traje
prvih nekoliko
dana, ali moe
trajati i nekoliko
mesed pa i godina
Pijte vodu,
primenite tehnike oputanja
Saveti terapeuta
Napravite listu razloga zbog kojih biste da ostavite puenje, kao i listu razloga zbog
kojih puite. Procenite ta su vam prioriteti.
Koji god metod da koristite, skoneentriite se na to da ne puite danas, nemojte
razmiljati o narednim danima.
Nemojte misliti o sebi kao o puau koji nastoji da se odvikne. Tretirajte sebe kao
nepuaa i - ubrzo ete to i postati.
Nakon to ostavite puenje, imaete krize. Iako one traju kratko, ima nekoliko stvari
koje vam mogu pomoi da ih prevaziete:
- Odloite posezanje za dgaretom. elja e vas proi za nekoliko minuta. Ne poputajte.
- Udahnite dvaput, najpre jednom sporo i duboko, onda samo sporo. Pijte vodu u
malim gutljajima i zadravajte je malo u ustima.
Skrenite sebi misli sa puenja. Fokusirajte se na ono to treba da uradite, ustanite,
hodajte ili itajte nanovo razloge zbog kojih ste odluili da prestanete da puite. Bilo ta to
e vam skrenuti misli sa puenja na nekoliko minuta.
Podseajte se redovno na razloge zbog kojih ostavljate puenje. Svaki put kada se
oduprete elji za puenjem nagradite sebe na neki nain. Naravno, ne - cigaretom!
I puenje i zdravlje
Naunici su utvrdili da puenje, pored sve tete, moe organizmu doneti i pokoju
korist. Zavisnost je povezana sa dopaminom koji se proizvodi u mozgu kada se ovek osea
naroito dobro. Kada zapali cigaretu, nivo dopamina raste i stvara zatitu od Parkinsonove
bolesti. Istovremeno, nikotin poveava elektronsku aktivnost mozga i poboljava koncen
traciju.
Nikotinska kiselina, niacin, deo je kompleksa vitamina B. Kada uvlai dim, pua
stvara dodatnu zatitu od pelagre, bolesti koju odlikuju problemi organa za varenje i upale
na koi.
Ve godinama je poznato da nikotin pomae ljudima koji pate od Alchajmerove bolesti
i izofrenije. Najnovija istraivanja pokazuju da pomae i kod Parkinsonove bolesti i Ture
ovog sindroma.
obzir i oni koji to nisu ali borave u okruenju gde se pui, tzv. ,,pasivni puai), a frekven
eija javljanja kancera plua kod njih je neuporedivo manja. Izaziva raka kod belog
stanovnitva SAD bi mogla biti fizika, hemijska, bioloka zagaenja, kao i razni drugi
namerno proizvedeni faktori u cilju, recimo, eliminisanja radno nesposobnog stanovnitva
koje je tokom radnog veka uplaivalo osiguranje da bi uivalo u starosti. Drava e se ve
postarati da oni u toj penziji to krae uivaju.
Zanimljivo je pom enuti i jedan vid studije koju sam sproveo od 1953. do 1993.
godine na grupam a kockara-pokeraa. Usled stalnog straha od policije, kockari su se
okupljali u malim, dobro skrivenim prostorijama, nekada sa samo 15 kubnih metara
vazduha i veito zatvorenim prozorima i vratima. Skoro svi su bili puai, a nekada
se igralo i po 48 sati bez provetravanja prostorije. Igraima je koa postajala uta
poput svee od pelinjeg voska ali, po mojoj evidenciji, niko od njih nije oboleo od
raka plua.
Lekovitost duvana se moe koristiti i u prevenciji miastenije gravis (uestalost ove
bolesti kod puaa u odnosu na nepuae, manja je od 30 do 50 procenata), multiple
skleroze, Alchajmerove bolesti, Parkinsove bolesti, kolorektalnih kancera, Kapoi
sarkoma...
Za osobu naviklu na duvan, puenje je vrsta smirujueg psiholokog rituala (poput
brojanica), pokriva viak panje i, to je najznaajnije, stimulie mozak da lui endorfin
(hormon zadovoljstva) i tako uhvati trenutak sree i spokojstva uprkos svakodnevnom
stresu i depresiji.
Zagaenje osiromaenim uranijumom, genetski modifikovana hrana, sintetiki vitami
ni, fluor, izazivaju fizika oboljenja. Ako se tome dodaju propagiranje obavezne upotrebe
prezervativa za sve i homoseksualnost kao normalna drutvena pojava dobija se rezultat neizbeno irenje bele kuge.
Mladi koji su, pored ve pomenutog, pregurali ratove, trajkove, ekspanziju kriminala,
bujanje sekti itd, pate od hroninog nezadovoljstva, depresije i dekoncentracije, i poseu za
duvanom. Ipak, mlada plua dece od 12 do 15 godina nee imati nikakve koristi od puenja. Samo e spoznati njegova negativna dejstva. Tako mlade osobe treba da potrae lek za
depresiju u sportu, etnji ili nekom hobiju.
Poznato je i neporecivo da duvan stvara zavisnost i ima umirujue dejstvo na puae.
Po ovim karakteristikama se moe uporediti sa, recimo, marihuanom (u poslednje vreme
se javnosti sve vie sugerie da je njeno konzumiranje manje kodljivo od duvana i radi se
na njenoj legalizaciji svuda gde to jo uvek nije uraeno) koja dalje otvara vrata heroinu
i dugim takozvanim ,,tekim drogama.
Ipak, svaka neumerena i neadekvatna upotreba bilo koje supstance ima, manje ili vie,
negativne efekte na zdravlje oveka. Prekomerno konzumiranje eera ili mesa, na primer,
dovodi do gihta ali i mnogih ozbiljnijih bolesti.
injenica je da na Orijentu, gde su ljudi veorna staloeni i mirni, ogroman deo
stanovnitva pui. Meutim, tamo se koriste nargile kod kojih nema mnogo dima ili ibu
ci gde dim prolazi kroz dugu cev. Za razliku od ljudi sa Zapada oni pue polako, duvan se
ne uvija u papir i ne sadri razne hemikalije i mirise koje dodaje duvanska industrija. U
svakom sluaju, ak i uz najveu propagandu svet nee suzbiti duvan a maksimum koji se
moe postii ovim metodama borbe ogleda se u vaspitanju puaa da imaju obzira prema
onima kojima puenje kodi.
Ukoliko se neka osoba odlui da upotrebi lekovita dejstva duvana putem cigarete, to
treba da ini upotrebom izvornog duvana koji nije gajen na ozraenim poljima (ovo se ini
namerno da bi se dokazala navodna, tetnost i kancerogenost duvana) i ne sadri hemijske
dodatke (poboljivae boje, mirisa, materije za uvanje vlanosti i sl). Danas je gotovo
nemogue doi do duvana koji zadovoljava ove kriterijume.
Na tritu ve postoje sredstva za alternativno unoenje nikotina kao to su vake, flas
teri, sprejevi i sl. Prodaju se iskljuivo pod etiketom proizvoda za odvikavanje od puenja i
svesno izbegava njihova mogua primena u terapijama mnogih oboljenja (Tureov sindrom
kod dece, uporni oblici TBC-a, inoperabilni oblici baj-pasa, gnojne kolike itd).
Todoxin-ovi planovi su usmereni na bolju varijantu korienja duvana. Preparati su
izraeni na bazi proizvoda iz integralne biljke, prvenstveno srpskih sorti (zbog autentinosti), a zatim od makedonskog i svakako hercegovakog duvana kao jednog od najkvalitetni
jih u svetu. To je mnogo bolja varijanta, bazirana na duvanu bez hemikalija i zraenja a u
sklopu patenta Duvan, kao ,,sveta biljka sa najveim brojem lekovitih sastojaka za
sadanje i budue bolesti ovog, tehnolokog doba. Ovi preparati se mogu uzimati u razn
im oblicima ili vakanjem istog zelenog duvana, bez ikakvih aditiva. Time se izbegava
prisiljavanje osoba iz najblieg okruenja da udiu duvanski dim. Duvan je mogue poto
piti, popariti i inhalirati, kao npr. kamilicu. Ovakva primena se preporuuje iskljuivo u
svrhe leenja izvesnih bolesti.
I najokoreliji protivnici dobro znaju da su se duvan i njegov pepeo primenjivali kao
narodni lek jo od davnina, i to tako to su se - previjali na rane.
ak i ukoliko se prihvati injenica da konzumiranje duvana izaziva kancer, on svakako
spada u kategoriju njegovih najmanje verovatnih izazivaa. Kancera plua je bilo neupore
divo manje, ak i kod ozbiljnih puaa, u vreme kada je vazduh bio istiji i dok su jedini
zagaivai bili duvanski dim, dim od uglja, pei na drva ili u sluaju zapuenih unkova i
neispravnog odaka.
Ed Susman, UPI Naune Novosti, NjU ORLEANS, 28. mart 2001. (United Press International via
Zlato u nikotinu3
,,On (nikotin) pomae prilikom varenja, kod kostobolje, zubobolje, svojim mirisom
spreava infekcije; on greje hladne i hladi one koji se znoje, hrani gladne, vraa izgubljeni
duh, proiava eludac, ubija vai i buve; sok zelenog lia lei rane, ak i zatrovane; sirup
za mnoge bolesti; dim za suicu, kaalj iz plua, destilaciju reume i sve bolesti izazvane
hladnoom i vlagom; dobar je za sve prehlade uzet na prazan stomak; uzet na pun stomak
olakava varenje.4
inu; izmeu 1971. i 1980. godine 2346 lanaka; izmeu 1981. i 1990. godine 3771 lanak i
izmeu 1991. i 2000. godine izlistano je 6919 lanaka. Dmgim reima, za trideset sedam god
ina su se objavljena istraivanja u vezi sa nikotinom umnoila vie od est puta.
Farmakoloka industrija je izvesno vreme smatrala potencijalno profitabilnim razvoj
lekova za ostavljanje puenja na bazi nikotina. Naunici firme ,,Farmacia su 1962. poeli da
rade na preparatima za snabdevanje nikotinom i do 1971. usavrili vakau gumu punjenu
nikotinom, koja je kasnije marketinki osmiljena od strane ^,SmitKlain Biam kao Niko
ret (Nicorette). Kako je antiduvanski pokret rastao, a s obzirom na potencijalno veliko
trite, i ostale farmaceutske kompanije su se zainteresovale za proizvode namenjene ostav
ljanju puenja. Kada je poetkom 1980. istraiva Ded Rouz razvio transdermalni nikotin
ski flaster, farmaceutska industrija je brzo preduzela korake da ga to pre iznese na trite.
Primena altemativnih sistema isporuke nikotina kod ostavljanja puenja, naravno, nije jedi
no to je interesovalo farmaceutske kompanije, ve i mnotvo dmgih farmakolokih primena.
Kao to je Ded Rouz, autor transdermalnog nikotinskog flastera rekao: Postoji
neverovatan porast interesovanja na polju nikotina. Desila se eksplozija novih otkria na
svakom nivou.
23) Le HouezecJ, Benovvitz N.L, Osnove i klinika psihofarmakologija nikotina, Clinics in Chest
Medicine, decembar 1991.
24) Jones G.M, Sahakian B.J. i ostali, Efekti akutnog potkonog nikotina na koncentraciju, procesiranje
informacija i kratkotrajno pamenje kod Alchajmerove bolesti, ,,Psihofarmakologija, 1992.
25) Dr David Morens sa Univerziteta Hawaii - kole javnog zdravlja, citiran u Iznenadna dokumenta
otkrivaju da cigarete zaustavljaju Parkinsonovu bolest Bogera Fielda, New York Post, 15. jun 1995. Dr Morens i
kolege su prouili 34 studije o puenju i Parkinsonovoj bolesti. Njihova studija je objavljena u junu 1995, izdanje
,,Neurologije.
26) Izvetaj u BBCNews, 8. april 1998, Cigarete vas odravaju bistrim kadpadne mrak.
27) Izvetaj u Beutersu, 8. jun 1998, Nikotinski flasteri nada za Parkinsonovu bolest.
28) Tysk C. i Jarnerot G. ,,Da li puenje menja epidemiologiju gnojnog kolitisa? Skandinavski urnalgastroenterologije, jun 1992.
29) Lashner B.A, Zapaljenska bolest utrobe: familijarni obrasci i faktori rizika, Comprehensive Therapy,
avgust 1992.
30) DrMartin Osbourne, hirurg na Royal Free Hospital, London, citiran u Daily Telegraphu od 7. septembra 1993.
Sajberholizam
O ni k o ji budnu ita li ip is a li razne knjige s numerama, smatrae se da najvie znaju,
T i Iju d sk i m udrad e sve prepustiti ovijem nizovim a te nako kako im numera ree, tako
e ivjeti i ra d iti...
Ovako su Tarabii, stric Milo i sinovac mu Mitar, od polovine gotovo do kraja XIX veka
kazivali svom kumu proti Zahariju Zahariu ta e se tek dogoditi. I, ini se, ve se dogaa.
Kompjuter iliti personalni raunar je ve podue, ali i sve vie, deo nae svakodnevice.
Iako su sprave za izvoenje matematikih prorauna postojale jo u sedamnaestom
veku, tek je 1945. godine konstruisan prvi programibilni kompjuter za optu namenu. Kon
struisali su ga u tajnosti, za vreme Drugog svetskog rata, inenjeri Don Presper Ekert i
Don V. Maukli sa Pensilvanijskog univerziteta. ,,Inijak, mu je bilo ime, koristila ga je lab
oratorija za balistika istraivanja vojske SAD kako bi izraunala trajektorije projektila sa
ciljem da unapredi preciznost svoje artiljerije.
Maina (kompjuter) teka 30 tona, sastojala se od 18.000 katodnih cevi, zauzimala
prostor od 540 kvadratnih metara i radila brzinom od 125 kiloherca.
Inae, kerka engleskog pesnika i lorda Dorda Bajrona (1788-1824), Avgusta Ada Bajron,
grofica od Lavlisa, bila je veoma obrazovana matematiarka i saradnica engleskog matematiara
arlsa Benbida (1791-1871), tvorca generalnog koncepta automatskog digitalnog raunara
opte namene. Avgusta Ada Bajron zasluna je za razvoj bitnih ideja programiranja kompjutera
koje, u razraenoj formi, vae i danas. Posle je sve krenulo svojim neumitnim tokom...
Sajber
Nastanak Interneta i digitalizacija svakodnevice iznedrili su nove oblike drutvenih
aktivnosti i polja delovanja, u koje spada i velika oblast sajber kulture.
Definicija ima na pretek: savremena drutvena nauka je produkovala razliite, podjed
nako legitimne, opise i odreenja sajber kulture, i tematizovala njene brojne aspekte i
karakteristike, ustanovivi ,,novu granu prouavanja drutva poznatu kao cyberculture
studies (studije sajber kulture). Sa druge strane, lina participacija u digitalnom Univerzu
mu - rutinirani boravak korisnika/ca u sajber prostoru, upotreba Mree kao dominantnog
medija komunikacije i ostali nivoi upotrebe, stvorili su jeziko-stvarnosni konstrukt u
okviru kojeg su termini sajber, virtuelno i online samorazumljivi, budui da predstavljaju
ve ustaljene prakse boravka i injenja u virtuelnom vremenu i digitalizovanom prostoru.
Mogue je razluiti, dakle, vie znaenja pojma sajber kulture - na prvom mestu, sajber kul
turu kao novi i emergentni oblik kulture (jednu u nizu kultura, popularnu kulturu, kultu
ru kao manifestaciju verovanja i zakona zajednice - online zajednice), ali i govor o kulturi.
Zajednica najee poseduje mit(ove) o sopstvenom nastanku: priu/fantaziju koja
objanjava na koji je nain odreena kultura, kao stanje suprotstavljeno prvobitnom haosu,
iznedrila samu sebe. Konsekventno, i za sajber kulturu mogue je ustanoviti metaforu mita,
locirati pripovest koja govori o njenom sopstvenom poetku, kanonima i znaenjima.
,,gradovi, ,,drave ili online zajednice (online communities) esto grubo preslikavaju pos
tojee strukture odnosa, formirajui topografiju Internet prostora koja nalikuje stvarnos
ti, ali je zapravo pervertira odnosom u kojem se preuzete kategorije uspostavljaju kao
prazni oznaitelji, mesta bez prolosti i izvan-teritorijalnosti (drugim reima: distopija).
Uestvovanje u virtuelnoj stvarnosti podrazumeva da se osoba, kako veli Bodrijar, saima
u jednu hiperpotencijalnu taku, u kojoj komunikacija istovremeno otuuje i omoguava
trenutno prisustvo - ili, pak, stvara iluziju mogunosti beskonanog simbolikog
proizvoenja sopstva. ,,Sloboda o kojoj se toliko govori nije potpuna: to je aleatorika igra
u kojoj se korisnik/ca opredeljuje za prethodno zadate elemente i forme komunikacije.
Tradicionalno, ,,stvarnost se suprotstavlja ,,virtuelnom kao ,,realno, opipljivo
naspram zamiljanog, ili primarni Svet naspram mnotva izvedenih, sekundarnih svetova.
U tom kljuu, sajber kultura i njeni raznovrsni oblici tretiraju se kao suplement stvarnosti,
njena nuna dopuna. Razliiti autori istiu kako se u konstrukciji virtuelnih okruenja, bilo
da je re o Internetu, VR simulacijama ili najprostijoj upotrebi digitalne tehnologije, napros
to kopira postojee humano okruenje.
Barijera kompjuterskog ekrana je jo uvek prisutna, kao i injenica da upotreba Interne
ta i digitalnih tehnologija za sada ne moe da nadomesti one ,,druge aspekte svakodnevnog
ivota. Ipak, to ne izuzima telo: ono je odavno prisutno u odnosu prema sopstvenoj radnoj
povrini ekrana (dekstop), fragmentisano kroz image koji aljemo nekome, uvedeno u sajber
prostor pokretom ruke (upotreba mia/mouse ili dojstika/joystick). Telo je kao ekstenzija
subjekta odavno uzeto u obzir, to uostalom potvruje i njegovo prisustvo u formi slike ili
video zapisa (brojni sajtovi posveeni pornografiji samo najoitije prikazuju ovu injenicu).
moda nama Internet samo izgleda kao virtuelna realnost, budui da poseduje specifinu
supstancijalnu realnost kao i bilo koji drugi objekt iz reda ,,tvrdih socijalnih konvencija.
Prema nekim teoretiarima Internet je, uprkos svojoj apsolutnoj otvorenosti i perfor
mansama Agore, u pravom smislu rei privatni domen, on je produetak individualne svesti
i subjektivnih afiniteta, budui da drutveni identitet u ,,tvrdom smislu gubi svaku vezu sa
postojeim fizikim atributima. Prema drugoj interpretaciji, Internet je javni prostor a upra
vo iluzija privatnosti ukazuje na problem granica meu ovim sferama.
Problemi razgranienja o kojima je re, ukazuju na injenicu da Internet potkrepljuje
tezu o prelomljenom identitetu. Ukoliko je tehniki svet zaseban univerzum, a Internert
virtuelna realnost, bez obzira da li se predominantno interpretira kao sfera privatnog, ili sfera
javnog, novi model komunikacije u osnovi predstavlja mogunost za projekciju osloboene
imaginacije, apartno od konsekvenci realnog sveta. Klju za prelamanje/disoluciju/decentri
ranost identiteta, predstavlja kategorija anonimnosti koja predstavlja drugo lice ovih pitanja.
Kategorija virtuelnog implicira tezu da je Intemet univerzum koji postoji nezavisno od insti
tucija, komercijalnih interesa ili konvendja realnosti, pruajud iluziju anonimnosti koja predstavl
ja fundamentalni uslov za stvaranje multiplikovanih identiteta sposobnih da slobodno cirkuliu
sajber-prostorom. Da li, meutim, anonimnost zaista pretpostavlja i stvamo oslobaanje od sod
jalnih ogranienja? Poznato je, naime, da je privatnost komunikadje na Intemetu samo delimi
na, naprosto zato to postoje pretraivaki programi koji omoguavaju da gotovo svaka poruka
koja se transmituje bude ,,uhvaena, ,,proitana ili ,,deifrovana. U tim okolnostima svaki koris
nik moe biti svadji pijun, a mnoge web stranice imaju programe koji prikupljaju podatke o
korisnidma. Dmgim reima, bez obzira na dnjenicu da se sajber-prostor pojavljuje kao neka vrsta
samoregulativnog sistema, on zavisi od realne infrastrukture, pa time i od realnih odnosa moi.
Uprkos tezama o mnotvu identiteta koji se mogu artikulisati u okvim sajber-komunikaci
je, u ijem je sreditu podeljeni doivljaj sopstva, kao i potreba za suspenzijom dmtvenosti,
sajber-prostor omoguava nove modele interpersonalne komunikacije kojima se nadometa
potreba za socijalnim kontaktom. Poslovna komunikacija, mnoga prijateljstva, romantine veze,
ak i brakovi, zapoeli su svoju istoriju upravo na Internetu. Time se samo potvruje teza da
socijalne determinante kao i ciljevi komunikacije igraju znaajnu ulogu u sajber-univerzumu.
Za razliku od televizije koja emituje svoje poruke pasivnoj publici, Internet pretpostavl
ja interakciju, i u direktnoj je zavisnosti od korisnika. Branioci novih tehnologija, pomenuti
trijumfalisti u Internetu vide mogunost za svojevrsnu renesansu slobodnog govora ( Z.
Tomi, 2003), a kako ukljuivanje u Mreu od svakog korisnika ini izdavaa, Internet nudi
mona sredstva za oslobaanje javnog prostora od privatne kontrole vlasnika medija.
Katastrofiari, meutim, upozoravaju na mogunost da se putem sajber-univerzuma,
umesto stvaranja Globalnog sela, kako je to svojevremeno najavio Makluan, samo produblju
ju razlike izmeu bogatih i siromanih. Takoe, upozorava se na mogunost ozbiljne
zloupotrebe graanskih i privatnih prava kao i na opasnost od irenja kulturno i socijalno
neprihvatljivih sadraja poput pornografije, kriminala, rasne i verske netrpeljivosti, itd.
Najzanimljiviji aspekt sajber-univerzuma odnosi se na specifinu vezu ljudskog iskustva i
tehnolokih performansi. Kompjuterski simulirani svet i elektronski organizovano iskustvo
ukazuju na perspektivu susreta maine i oveka na skoro organskom nivou, te su neki teo
retiari skloni da govore o svojevrsnoj bionikoj konvergenciji pomou koje emo svi
jednog dana biti toliko kompjuterizovani da emo moi da aljemo poruke direktno iz mozga,
ime se ovek delegira za ulogu reproduktivnog organa sveta maina (Z. Tomi, 2003).
Kako pronai pravi lek? Veina ispitanih, njih 97 odsto, misle da bi adekvatnija obuka,
posebno na radnom mestu, mogla da pomogne u lakem razabiranju prave od neupotre
bljive ili ak tetne informacije.
Ali, vratimo se deci. Roditelji nezadovoljni obimom znanja koje bi njihovi mezimci tre
balo da ,,pokupe u koli, suoavaju se sa jo stranijim saznanjem: tolika je koliina infor
macija namenjene deci na Internetu, da ni najupueniji ne mogu da razvrstaju ta je tu koris
no a ta nije za deiji uzrast. Kada bi deca bila zaslepljena za veb-stranice enciklopedije Bri
tanika ne bi bilo problema, ali oni satima ,,vrljaju po Internetu bez ikakvog reda i sistema.
Na prve konkretne rezultate ove, u izvesnu ruku najave ,,Tanjuga, nije trebalo dugo
ekati. Ve su rezultati istraivanja iz 2001. godine reito sve govorili - 30 miliona ljudi, ili
sedam odsto korisnika, postalo je zavisno od globalne mree - Interneta. Kupovina je u to
vreme zauzimala (tek) tree mesto, iza elektronske pornografije i kocke!
Poznata svetska teniserka Serena Vilijams, redmo, spada u red vrhunskih sportista koji nisu
izdrali psiholoki pritisak i podlegli su ovoj zavisnosti pristigloj sa tehniko-tehnolokim
napretkom. Slava i bogastvo su od nje napravili zatvorenika u sopstvenoj kui ili hotelu, a kompjuter
i Intemet joj omoguili da kao i svaka druga devojka krene u omiljeni enski sport - kupovinu.
Zabavljala sam se kupujui, kupujui, kupujui... a onda sam shvatila da sam posta
la zavisnik, javno je piznala Serena i time napravila prvi korak ka izleenju.
Zaarani krug zavisnika: nedostatak koncetracije, loi rezultati, beanje u sobu i pre
davanje poroku-bolesti, kulminirali su na Rolan Garosu i Vimbldonu. Umesto da eta
pariskim bulevarima i obilazi ekskluzivne butike, Serena je buljila u kompjuter i frenetino
kliktala miem kupujui stvari koje joj uopte nisu potrebne.
Bilo je strano. Dane sam provodila u sobi ne mogavi da se zaustavim, ispovedala
se vrhunska teniserka novinarima.
Na Vimbldonu je ova pomama nastavljena sa tri do pet sati dnevnog boravka u kupovi
ni preko Interneta. Rezultati su, meutim, jasno ukazivali na bolest slavne teniserke. Sere
na tvrdi da je sada sve pod kontrolom.
U elji da udovolji interesovanju italaca (i, naravno, dobro naplati), svetski poznati
magazin ,,Njusvik je bre-bolje objavio test pod nazivom elite li da saznate da li ste zav
isni od Interneta?. Uslov: onaj ko hoe da se testira i to proveri, mora da se ukljui na Internet!? Podrazumeva se da i to neto kota...
,,Da li rtvujete linu higijenu - tuiranje ili brijanje - da biste proveli vie vremena u
sajberspejsu? - jedno je od pitanja na testu.
,,Da li oseate neku vrstu euforije kada ste za kompjuterom? - glasi sledee pitanje i
tako redom.
Test je, bar tako tvrde iz urednitva ovog magazina, sastavljen posle konsultacija sa
Maresom Heht Orzak, psihologom na Medicinskom fakultetu Univerziteta Harvard koja u
Balmontu (Masausee) ima kliniku specijalizovanu za leenje zavisnosti od kompjutera.
Bez obzira da li je u pitanju prava zavisnost ili simptom kompulzivnog ponaanja, kao
to je kockanje, ljudi gube kontrolu, tvrdi Orzak. Pa, ko voli, nek izvoli.
Prve rtve
Najgore je, meutim, tek nailazilo. Pale su i prve - rtve!
Jedan dvanaestogodinjak iz Jekaterinburga, u zapadnom Sibiru, umro je 21. juna 2005.
Po nekima je otkrie kompjutera najvee otkrie u 20. veku, iako su u tom veku
otkriveni i antibiotici koji su mnogim ljudima spasli ivot, pa se vodi spor izmeu onih koji
se bave tehnologijom i onih koji se bave medicinom, oko toga ta je vee otkrie.
Dugotrajno sedenje uz kompjuter deluje loe na lokomotorni sistem, na kimu i
miie, odnosno moe da izazove smetnje, kao i svako drugo dugotrajno sedenje u forsira
nom, nefiziolokom sedeem poloaju. Ono deluje i na oi, sa tim stalnim titrajima ekrana
i zraenjem, tako da moe da izazove vrlo neprijatne glavobolje tenzionog tipa (samo bol i
napetost) ili migrenoznog tipa (sa pulsiranjem), kao i da bude okidaki faktor za
migrenozne glavobolje. A moe i da pokvari vid zbog stalnog naprezanja onih miia.
Predugo sedenje deteta za kompjuterom moe da izazove njegovu preteranu okrenu
tost ka samom sebi, da dovede do smetnji u komunikaciji sa okolinom i vrnjacima. Igranje
na kompjuteru ne podstie matu. Ono, putem video-igrica, daje detetu ve gotovu priu,
gotove igre, pa je dete tako samo pasivni akter u toj igri. Sve je unapred napravljeno i
morate da se prilagodite kompjuterskom programu, da ga sledite. Na taj nain dete ne
razvija lokomociju (pokrete), nema nikakve improvizacije u toj igri, a baza svake igre su
upravo mata i improvizacija. To znai i supresiju, potiskivanje mate i kreativnosti i slo
bode u toj mati i kreativnosti.
Kod odraslih introvertnih osoba, povuenih, zatvorenih, sa problemom u komunikaciji,
kompjuterska komunikacija moe da bude dobra samo kao inicijalna kapisla da bi se komu
nikacija uspostavila. Meutim, najee se deava suprotno: i ono malo komunikacije koja se
zbivala izmeu zatvorenih osoba sa njihovom okolinom biva svedeno na minimum ili se pot
puno gubi. Jer, takve osobe sada, preko Interneta, mogu da imaju sve: da etuju, da imaju
internet seks, da putuju, da surfuju, bez ikakve odgovornosti, odnosno bez ikakve mogunos
ti da budu razoarane, povreene, ostavljene, bez ikakve potrebe da prou kroz ritual izlas
ka. Jer, svaki ritual izlaska ima odreene bitne elemente: strepnju, spremanje za izlazak,
oblaenje, friziranje, minkanje, brijanje (u zavisnosti od pola osobe), zatim sledi prvi susret
sa odreenom osobom, pa elja da se uspostavi vizuelni kontakt, pa da se neto lepo kae, da
se oseti telesna bliskost sa nekim (re je o blizini i fluidu koji struji izmeu ljudi), to je sve
nabijeno energijom koja je strano vana i lekovita. Upravo od toga postoji strah.
Kao i u svakoj neurozi, ovek bira preice, izbegava sve to bi mu moglo doneti
nekakvu nelagodnost. Te nelagodnosti u internet komunikaciji nema, to je, u stvari,
podraavanje totalno neurotskog tipa komunikacije i optenja sa svetom i ivotom. Dok
etujete, nemate pojma kako onaj drugi izgleda, o toj osobi nita ne znate i uputate se u
komunikaciju koja traje onoliko koliko vi hoete. Onog trenutka kad to neete, moete da
se iskljuite. U realnom ivotu, u kojem su prisutni ljudi od krvi i mesa, gde su prisutna
oseanja, ne moete tako lako da se iskljuite.
Savremeni svet je uasno dinamian i prepun otuenja (o kojem su prvi govorili psi
holog Erih From i sociolog i filozof Herbert Markuze, ezdesetih godina 20. veka). U tom
svetu otuenja, velikog rada i zauzetosti, komunikacija meu ljudima je teka i svedena na
minimum. I, da bi se pronala preica u komunikaciji, kompjuteri su bri, ,,zgodniji. Ali,
na nain koji je potpuno pogrean, jer je nerealan, vrituelan.
Stoga je internet zavisnost, zavisnost od neega to je nestvarno. Ona nije dobra. U
tome lei velika zamka kompjuterizacije drutva, u smislu kompjuterizacije ljudske komu
nikacije i psihologije. E-mail je izvanredan, to je brz nain pisanja pisama, ali on ne sme da
postane jedina i dominantna komunikacija meu ljudima.
Ukratko...
Virtuelna realnost moe da olaka ovekov rad ali, kao u filmu ,,Kosa, i da dovede i
do ludila.
Svet raunara postepeno poinje da potiskuje i zamenjuje stvarni svet. Ljudi sve spremni
je i strasnije komuniciraju sa raunarima istovremeno se otuujui od drutva. Virtuelni svet
postaje znaajniji od realnog, autentinog, postepeno ga razara i zauzima njegovo mesto. Nova
bolest je ve definisana: zavisnost od Intemeta (IAD-Internet Addiction Disorder). Re je o klin
ikom poremeaju sa snanim negativnim implikacijama na socijalno, radno, porodino i finan
sijsko funkcionisanje. Istraivanja pokazuju da je Intemet zavisnost najpriblinija patolokom
kockanju i zavisnosti od, recimo, marihuane. To je jedan od sve eih naina beanja od mune
realnosti. Postavljeni su i jasni kriterijumi za odreivanje zavisnosti od Intemeta. To su:
1)
poviena tolerancija na Internet - ovaj kriterijum se odnosi na stalnu potrebu za
poveanje vremena provedenog uz Internet, da bi se doivelo zadovoljstvo,
Internet. Ogromnu veinu korisnika ine mladi koji poseuju ,,et sajtove ili igraju igrice. Ali,
ta svojevrsna eksplozija ima i svoju drugu stranu - sve vei broj zavisnika od Interneta.
Dvadesetjednogodinji Vang Ji Ming je, prema sopstvenom priznanju, zavisnik. Svo
jevremeno je sate i sate provodio na Internetu, esto na utrb jela ili spavanja. Deluje
umorno. Zavisnost od Interneta mu je, kako kae, promenila ivot.
Mesec ili dva nakon to sam poeo da koristim Internet, pao sam na nekim ispitima, ali me je
bilo strah da kaem roditeljima - pria za BBC Vang Ji Ming. - Kada je otac saznao, bio je jako ljut.
Uprkos tome, jednostavno nisam mogao da se zaustavim. Prijatelji su mi govorili da preterujem, ali
nisam obraao panju. Postao sam usamljenik, povukao se u sebe, nisam sluao ta mi ljudi govore.
Ovaj mladi je ipak potraio pomo i to u prvoj kineskoj klinid za leenje zavisnosti od Inter
neta, otvorenoj u Pekingu. Sama klinika je deo ireg Centra za odvikavanje, u kojem se lee alko
holiari i narkomani. Zavisnici od Intemeta prolaze kroz dvonedeljni kurs koji ukljuuje lekarski
tretman, psiholoku terapiju i svakodnevno fiziko vebanje u teretani, kljunom delu tretmana.
ef klinike, doktor Tao Ran, istie da je problem zavisnosti od Interneta u Kini ogro
man. Dr Ran dodaje da se svakog dana vie od 20 miliona mladih Kineza ukljuuje na Inter
net da bi etovalo ili igralo igrice. To znai da je zavisnost meu mladima postala veliki
problem, a vlasti su tek nedavno poele da se bude i da problem shvataju ozbiljnije.
Dokaz tome je i injenica da e klinika sledee godine dobiti jo 200 kreveta, te da e
se sline ustanove otvoriti i u drugim velikim gradovima kao to su angaj i Gunagdu.
Kako broj korisnika Interneta u Kini raste iz dana u dan, izvesno je i da e klinike za lee
nje zavisnika imati sve vie posla.
Kod nas se, za sada, aktivnost zvaninih institucija po pitanju ovog problema svodi na
davanje izjava od kojih sam neke citirao. Kada e mu se posvetiti odgovarajua panja, pret
postavljam, zavisie vie od politikih nego zdravstvenih interesa zemlje. Neki su, sreom,
ve uoili problem i poeli sa leenjem. U beogradskoj tampi je, recimo, objavljen primer
trinaestogodinjaka koji je poeo zagrieno da igra video-igrice jo u drugom razredu
osnovne kole. Ve izvesno vreme ide na terapiju, s obzirom na to da je provodei po osam
i devet asova u igraonici postao pravi zavisnik koga su ve dva puta hvatali ,,na delu dok
je uzimao stvari iz kue i prodavao ih da bi skupio novac za svoj ,,hobi.
Taj sluaj je, opet sreom, podstakao grupu lekara Doma zdravlja Savski venac daproveri
koliko je pomenuta pojava rairena u kolama na ovoj beogradskoj optini. Anketirano je 258
uenika petog razreda iz pet osnovnih kola i utvreno da 24,4 odsto dece ne igra igrice, ali
samo zato to nemaju kompjuter. Bar dva sata dnevno provodi 42,6 odsto maliana pred kom
pjuterom, izmeu tri i etiri sata dnevno 27 odsto, a ima i onih koji to ine i po vie od etiri sata.
Vedna se igra kod kue, ali 40 odsto dvanaestogodinjaka vreme provodi u igraonici gde
potroi oko 100 dinara nedeljno. Pored ovoga, primeeno je i da je zanesenost kompjuterom i video
igricama otila toliko daleko da neka deca vie i ne znaju da se igraju sa vrnjacima bez igrica.
Pored reenog, u Beogradu je zabeleen sluaj profesora matematike koji je ispred
monitora znao da provede i 17 sati dnevno, jedna devojica je skoila kroz prozor i polomi
la ruku, mislei da je Betmen i da moe da poleti, njen vrnjak je dobio tik klimanja glavom
kao Robokap itd. A dijagnoze su sve due: psihoza, neuroza, anksioznost...
Ako se tome doda i ,,obavezno gledanje TV-a, cela pria poprima obrise veoma
zabrinjavajue pojave.
Ipak, Todoxin ve ima spremljen odgovor i na ovu novu bolest. Valja samo paljivije
proitati njegova uputstva u vezi ostalih bolesti zavisnosti...
ta uraditi
sa naom decom i nama?
Mnogo je zla bilo u proteklih desetak godina: ratovi, inflacija, svaki as neki izbori,
optube svih protiv svakoga, lai, poluistina samo ne istina, materijalna, moralna duhovna
beda... Kome verovati? A svi vape za nekim smislom u svetu besmisla. Pogotovo deca. Zato
je veliki broj njih potraio izlaz preicom droge! I to od najranijeg uzrasta, povremeno zah
valjujui i looj selekciji vaspitaa.
Prosena porodica je doivela potpun poraz. Trka za novcem (nije najvaniji ali rea
va mnoge probleme) oduzima najvei deo vremena roditelja. Mnogi veruju da je najvani
je dati novac detetu i da je ,,imati vanije od - ,,biti. Da bi obezbedili najosnovnije ivotne
potreptine, dosta njih radi vie poslova ili one koji im ni po emu ne prilie. Najmlaima
je to samo lo nauk da se obrazovanje, rad i potenje ne isplate. Komunikacija izmeu dece
i roditelja je svedena na pisanje poruka, ostavljanje na stolu ceduljica ili, u najboljem slua
ju, na kratak telefonski razgovor. Bliskost, ljubav, toplina, su sada ve prevaziene kategori
je: da bismo se voleli moramo da se poznajemo, a da bismo se upoznali moramo da - raz
govaramo! Vaspitanje ,,budunosti je preputeno televizoru, ulici ili ,,kraju, koli. Srednja
klasa je nestala, ostala je samo ogromna veina siromanih i aica bogatih a granice
izmeu dobra i zla su pomerene ka - zlu. Zahvaljujui i iskrivljenoj slici koju stvaraju infor
mativni mediji, mnogi mladi ljudi stiu utisak da se nasilje nagrauje a da se reenje ivot
nih problema priprema po instant obrascu: jedna kaiica hemije u malo godina i - veselo!
kola je sve manje vaspitnoobrazovna ustanova. Decu u dvoritu doekuju veliki i, na
alost, mali huligani i dileri droge. kolsko gradivo je bezrazlono preobimno, puno
nepovezanih i neosmiljenih injenica koje treba zapamtiti, dobiti ocenu i istog asa - zab
oraviti! Uitelji, nastavnici, profesori i vaspitai su nemoni. Nastavnici i sami zateeni onim
to ih je snalo, nemotivisani, sa pretrpanim uionicama uenika, sa neodgovarajuim kol
skim programima koje je ko zna kad i kako pisao, ali - plan i program je (ipak) vaan. Valja
,,prei celo gradivo pa, ko je razumeo, razumeo je. Vanije je znati sve o crnoj metalurgiji
SAD nego, recimo, podatak da je aanska crkva starija od - Studenice! Za diskusiju,
razradu tema i sve ono to bi trebalo da prati kvalitetan rad, nema vremena. Vanije je pre
tresti najnovija dnevnopolitika i ulina zbivanja, a ponekad i - trajkovati. S kojim prob
lemima u nastavi se danas sreu profesori istorije, sociologije, psihologije, filozofije,
knjievnosti...?
Ni crkva, na alost, ne moe u ovakvoj situaciji mnogo da pomogne. asovi veronauke
se polako uvode u nastavu, ali, koliko su deca istinski pripremljena za njih? Koliko
roditelji mogu da im pomognu da ih prate onako kako bi trebalo kad su i sami esto zbun
jeni. Oni su uili detalje iz ivota malog Joice i kako se boriti protiv spoljnih i unutran
jih neprijatelja. Valja, dakle, nadoknaditi proputenih pedesetak godina, a deca ne mogu
da ekaju. Nezainteresovana su, dosadno im je, jednostavno - ne veruju. Kako i bi kad im
najblia okolina i ulica govore suprotno. Vano je biti u trendu, sa 13-14 godina izai na
izbor za ,,mis, jer tu lei budunost i ,,lova za koju se ne treba previe muiti, tu je i
markirana roba, besni automobili, gomile novca, brz i lak ivot uz malu pomo pitolja
i ,,heklera... Sve preica do preice za bolji ivot. Pa, ko da veruje u Boansku silu i
obeani veni ivot. Uzmi sve i odmah. U crkvu se neretko ide po ovozemaljske elje:
jedna upaljena svea da uspe biznis, druga da se uhvati dobra prilika (itaj - imuna) za
udaju ili enidbu, trea - da se domognem one dobre ,,meke i tetkine ,,gajbe... Mnogi
su veru shvatili i kao sujeverje!
U takvim uslovima, prirodno je da izvrsno razraena mrea narkomafije dri konce u
svojim rukama i napada omladinu sa svih strana. Droga je, ne tako davno, bila problem
nesreenih porodica, a danas i one naizgled najsrenije i najskladnije otkrivaju meu
najmlaima - narkomane. Tim putem su krenula nekad milom, nekad silom, ali uvek uz
,,blagoslov najblieg okruenja. Mnogi, na alost, odmah u drogi nalete na istu otrovnu
supstancu (loe pomeanu!) i umiru. Deava se. Ukoliko je dobro ,,miksovana strada svaki
stoti narkoman. Najee objanjenje je: predozirao se. U supstancu koju je koristio gotovo
niko ne sumnja. Upueni tvrde da iza ak 90 posto umrlica u novinama, a re je o osoba
ma mlaim od 25 godina, stoji upravo - droga!
U svakom sluaju, re je o organizovanom kriminalu direktno okrenutom - deci. A
budui da najvei deo trita narkotika dri iptarska mafija, re je i o obliku specijalnog
rata, a ne samo klasinog kriminala. Uzgred budi reeno, godinji obrt svetske narkomafi
je se procenjuju na preko 400 milijardi amerikih dolara od ega polovina ostaje u SAD.
Osnovni i najrasprostranjeniji sistem se sastoji u tome da sitni dileri prodajom droge
obezbeuju sebi besplatno drogiranje...
Ukoliko se neto hitno ne preduzme, a ovako nastavi, preti nam gotovo potpuno
unitenje. Dakle, ne samo na biolokom (bela smrt) ve i na duhovnom nivou.
Demokratska i graanska drutva stotinama godina uporno i sistematino vaspitavaju
i ue decu graanskim vrednostima, ljubavi prema ivotu i ljudima, samilosti, potenju,
estitosti, pravinosti. O tome ue roditelji, o tome ue i njihova deca. ak i ravi momci
to moraju da znaju i esto se ponaaju onako kako namee drutvo samo da ne bi iz njega
bili ekskomunicirani. ta, usput, urade, uradili su.
Kako nae drutvo moe da se odupre drutvenoj kataklizmi u najavi?
Pre svega, dravnim i drutvenim instrumentima. Veoma snano, beskompromisno i
svim sredstvima. Na silu narkomafije, silom zakona.
Potom, popravljanjem materijalnog poloaja stanovnitva i reavanjem osnovnih egzis
tencijalnih problema.
I najvanije - ukupnim duhovnim preporodom. Bez obzira na uzrast, pol, drutveni
status i poloaj.
emu Todoxin ui?
Nije najvanije uhvatiti narkomana, pogotovo dete, na ,,delu, izolovati ga i medika
mentima ,,pritisnuti na skidanje sa droge. Osim duevnih i fizikih patnji, na ovaj nain se
nita drugo nee postii. ta, dakle, raditi sa detetom od 13-14 godina koje je krenulo
pogrenim putem?
KAKO TREBA
RAZUMETI
LEKOVITO BILJE
Todoxin planetarno udo!
,
Pretenciozno? Ni sluajno!
Planetarno - jeste! Dobio je priznanja od najveih institucija i strunjaka sveta.
Da bi se objasnilo udo prirode, meutim, za poetak je neophodno pozabaviti se
biljakama i njihovom ulogom na Zemlji.
Kada se beru i prepariraju za leenje, biljke su za 30 do 40 odsto lekovitije nego kada
se to obavlja u neke druge svrhe ili to ine osobe nevine tome.
Dovoljno je uporediti biljku u saksiji, na njivi ili u vrtu. Uz ljubav i komunikaciju dru
gaije raste, neuporedivo je bujnija, raskonija, lepa, od one iz ,,mehanikog uzgoja kod
koga nema emocija.
Slino poreenje se moe izvesti i sa ivotinjama. Jedno je kada se domaa ivotinja
gaji i neguje s ljubavlju, a sasvim drugo prilikom bezdunog uzgoja u industrijske svrhe.
Kokoka kojoj su se svi radovali i mazili je dok je bila pile, putana da eta po dvoritu,
hranjena sa puno ljubavi, ima kvalitetnije meso i jaja od kokoke iz inkubatora nekog
poljoprivrednog kombinata.
Molitva i Mesec
Treba znati i to da je leku potrebno dati ne samo snagu, ve se mora pokazati i vera i poko
rnost Bogu. Pre uspostavljanja komunikacije sa biljkom, treba izgovoriti molitvu poput ove:
Ne idem protiv Tebe, Tvore moj,
neka bude volja Tvoja.
Ovo dajem ljudima iz ljubavi bratske,
iz ljubavi prema blinjem svom.
Dajem ovaj lek, ali ne protiv Tvoje volje.
Biljke su izuzetno neobini organizmi. to su primitivnije i manje, lake se razm
noavaju. Moe im se otkinuti list, ak se mogu prepoloviti i od jedne razviti dve ili vie
biljaka - svaka e rasti za sebe. Ali sve biljke imaju jedinstven, zajedniki duhovni organ
za miljenje, oseanje, komunikaciju. Upravo uspostavljanje te komunikacije izmeu
oveka i biljnog ili virusnog astrala, jeste ono ega ovek uglavnom nije svestan. Kao
dokaz neverovatnih mogunosti i gotovo nebeske raznolikosti, navodim primer jednog
drveta u Indiji.
Naime, grupu indijskih botaniara sa Univerziteta u Delhiju, daleke 1927. godine,
obavestili su studenti iz drave Maharatra da u nekim krajevima njihove drave raste drvo
koje nou lee da spava.
Botaniari su otputovali do njih zajedno sa novinarima iz lista Bombaj kronikl.
Oni su objavili skraeni izvetaj botaniara u kojem je, izmeu ostalog, pisalo: Drvo
se odmah po zalasku sunca naginjalo prema tlu da bi na njega sasvim leglo i u tom
poloaju ostalo do ponoi, kada bi poinjalo lagano da se podie i u zoru opet stajalo
savreno uspravno!
Da bi se na pravilan nain razumele biljke i njihova lekovita svojstva, valja se poz
abaviti i uticajem Meseca na ivi i neivi svet. Poznat je njegov uticaj na podizanje i spu
tanje nivoa mora tj. plimu i oseku. S obzirom na to da je ljudski organizam u velikom
delu (oko 70 procenata) sastavljen od vode, neminovne su i promene u njemu u zavisnos
ti od meseevih mena. Sledei ovu logiku, namee se zakljuak da je biljku najbolje brati
u vreme mladog meseca. Tada poseduje najbolju ravnoteu sastojaka i lekovitog dejstva.
U vreme punog Meseca, poznato je, meseari etaju i po najneobinijim mestima,
od krovova pa nadalje. ovek se tada ,,otvara. Meseev uticaj na Zemlju je u tom peri
odu u naponu snage, s obzirom na injenicu da je prema njoj okrenut obasjanom,
toplom stranom.
Mora se imati u vidu da je Mesec, odnosno njegov uticaj, potpuno drugaiji sa zagre
jane strane (gde je svetlost) od one gde caruje mrak, hladnoa i beskrajni crni svemir. Zbog
toga je pun mesec ,,topao, sjajan, delotvoran. Njegov magnetizam, meren instrumentima,
veoma je slab ali, ipak, dovoljno snaan da podie okeane i utie na sve zemaljske orga
nizme i bia. Podrazumeva se i njegovo delovanje na organizam oveka - bia sa
najsavrenijim mozgom.
Meseev magnetizam je potpuno ,,otvoren. Ne ometaju ga druga magnetna polja.
Njegov uticaj je posebno drugaiji pri punom mesecu u mirnoj noi u ravnici, pored reke,
jezera ili mora, nego u noi na planini ili umovitom terenu. Razlika se javlja otuda to
se meseev magnetizam ,,razbija o neravan prostor pa je i njegovo delovanje slabije.
virusa i njihovih delova. Moe se, ak, govoriti i o pomirenju anela uvara i astralnih tela.
Drugim reima, potrebno je usaglasiti svest oveka, bolje rei zajedniku svest oveanst
va sa kolektivnom sveu svega to se ne zove ovek. Za dobrobit i jednih i drugih. Takvom
harmonizacijom, ovek bi dobio na kvalitetnoj dugovenosti izmerenoj sreom. Bez nje,
nema mu opstanka.
Kako stvoriti mir u svakom biolokom biu, oveku, izmeu njegove svesti i ulaska u
zajedniku svest svih mikroorganizama i moliti prvenstveno za pomirenje i zdrav zajedni
ki ivot? ovek je odgovaran za stvaranje adekvatnih uslova ivota tom mikrosvetu kroz
asne, zdrave, iste misli i zdravu hranu, kako bi sokovi koji teku kroz njega bili isti poput
planinskog potoka.
ovek nije kriv samo za ukupno propadanje Planete, ve i za sopstveno telo - Planetu
njegovog mikrosveta. Nezadovoljno ovekovim trovanjem lekovima, hranom, vodom, vaz
duhom, negativnim vibracijama i mislima, kazaljka ivota se mora okrenuti ka pozitivnom
smeru. Za to postoji bezbroj naina. Potrebno je samo malo dobre volje.
Svakodnevni primer za to je kad domaica u bati nabere graak, oljuti ga i od njega
zgotovi jelo za ukuane. U sutini, to je isti onaj graak sa pijace, ali domaica ga je brala
namenski. Za ,,poznate osobe. Svesno ili nesvesno, mislila je na njih dok ga je brala.
Zapravo, prinosila ga je kao rtvu ivotu svojih dragih. Nabrala je i peruna, listi ovde, lis
ti onde, da bi zainila hranu deci, roditeljima, dragom gostu. To je ista ljubav utkana u
hranu.
Ono to se esto gubi i zaboravlja pripremanjem hrane, jeste injenica da se preko nje
poklanja i Ijubav. Najee je re o eni. Kuva s ljubavlju, daje ljubav onima za koje kuva.
Zato majka voli da hrani svoje dete, da mu upravo ona priprema ono to e mu dati ivot?
Sopstvenu ivotvornu ljubav, kroz tu hranu, direktno daje organizmu svog deteta.
Vidi se i osea ruak spremljen bez ljubavi. Tuna domaica ne moe da se nosi sa
srenom, punom optimizma. Jelo joj ima drugaiji ukus. Misli su joj ko zna gde, i njenom
tugom odie hrana. Otuda i uoljiva razlika kada dve razliite osobe spremaju isto jelo po
istom receptu. Jednom jelu, uprkos istim sastojcima, nedostaje - ljubav.
Slino je i sa biljem. Pravi zaljubljenik i poznavalac lekovitog bilja, bere ga s ljubavlju,
nenou, a biljka osea da je upravo ona izabrana da pomogne, izvri misiju dobijenu
trenutkom vlastitog nastajanja. Jo ako je bolesnik primi s ljubavlju i poverenjem, krug je
zatvoren. Biljka e dati sve od sebe, a efekat e biti iznad svih oekivanja. U suprotnom,
mehaniki ubrana biljka, obraena i progutana kao ,,prepisan lek bez vere u njenu mo,
dae neuporedivo manje od sopstvenog lekovitog potencijala.
Znaajno je da je oduzimanje ivota biima sa kolektivnom sveu, koja kolektivno
,,misle kroz astral, nesravnjivo manje od oduzimanja ivota biu sa linom sveu. Posle
ubranog maslaka, lincure, kantariona, njihovo telo nastavlja sa rastom budui da se bere
samo odreeni deo biljke.
Kolektivna svest, dakle, nastavlja sa ivotom dokle god postoji makar i jedan struk
kantariona. ivot mu nije oduzet u pravom smislu te rei. Isti je sluaj sa bubama, pe
lama, mikrobima... Drugo je, meutim, ubiti ivotinju. Veliki broj biljaka se bere inte
gralno, od korena do cveta. To nita ne menja. Postupci branja, bez obzira na pom enu
ti strah biljaka, meusobno se razlikuju. Pred kosilicom ili traktorom biljka osea neu
poredivo vei strah nego pred detetom koje upa travu ili ivotinjom koja pase samo
njene vrhove.
Ne treba se, meutim, zavaravati milju da su biljke apsolutno nemone. Dems Tam
linson, botaniar iz Istraivake laboratorije amerikog Ministarstva poljoprivrede u
Gejnsvilu u Floridi, otkrio je zanimljivu pojavu kod nekih biljaka.
Na oglednim parcelama sa kukuruzom, ustanovio je da stabljike kukuruza u slua
jevima najezde tetoina podiu specifinu hemijsku ,,uzbunu kojom pozivaju ose da
unite tetoine. Kada gusenice napadnu lie kukuruza i ponu da ga jedu, pljuvaku
meaju sa oteenim delovima lia i na tim mestima ostavljaju svoje larve. Meanjem
gusenine pljuvake sa sokovima iz kukuruznog oteenog lia stvara se odreena
hemijska supstanca, iri se u vazduh i privlai ose. Ose odmah doleu na ta mesta i
polau svoja jajaca na gusenine larve. Kada se iz jajaaca izlegu male ose, hrane se tim
larvama i tako ih unitavaju.
Zanimljivo je da se pomenuta hemijska supstanca ne pojavljuje na liu koje je
oteeno nekim drugim nainom. Prema Tamlinsonu, slian odbrambeni sistem od tetoi
na pokazuju soja, pamuk i jo mnoge druge biljke.
S druge strane, mnoge vrste biljaka su snabdevene prirodnim preprekama koje
onemoguavaju parazite da prodru u njihovo tkivo. Te prirodne prepreke mogu da budu
votane prevlake na plodovima ili liu, vea ili manja zadebljanja ili dlakavost zeljastih
delova.
Veliki broj biljaka spreava nadiranje parazita u unutranjost tkiva i hemijskim sas
tavom elijskog soka. Ova vrsta otpornosti, zasnovana na mehanikim ili hemijskim prirod
nim preprekama prema prodiranju parazita u telo biljke, poznata je pod imenom pasivna
otpornost. Neke biljke, pak, raspolau i aktivnom otpornou, odnosno aktivno reaguju na
prisustvo parazita bilo da ga potpuno unitavaju ili samo lokalizuju. Ima i ne mali broj onih
koje u zoni infekcije obrazuju oko parazita plutano tkivo i na taj nain mu blokirajui snab
devanje hranljivim materijama.
U homeopatiji ne postoji otrovna biljka s obzirom na injenicu da moe da se napravi
takva potencija u kojoj nee ostati gotovo ni jedan molekul aktivne (otrovne) supstance. Svi
sastojci biljke prolaze kroz vodu, a voda, osloboena od molekula biljke, pamti i lei kroz
primljene poruke. Bolje, jae i bre od same lekovite biljke. Zbog toga se esto se dogaa
da homeopatski lekovi deluju bre od standardnih lekova. Naravno, glavni preduslov za
uspeno leenje je upotreba prave potencije homeopatskog leka za odreenu bolest. Ali, to
je neka druga tem a...
Podvlaim da se veza izmeu biljke i oveka, uprkos svemu dosad reenom, ne svodi
iskljuivo na hranu i lek. Uzajamna veza je mnogo dublja. Todoxin i njegova efikasnost su
najbolji dokaz ove tvrdnje.
Fitoterapija
Fito, na grkom fyton, podrazumeva biljku. Terapija, na grkom therapeia, znai
sluenje, leenje. Zajedniki, dakle kao fitoterapija, oznaavaju leenje ovekovih bolesti
lekovima biljnog porekla.
Gospod je oveku dao bilje za hranu. Meutim, po prindpu ,,dao sam ti mali prst, a ti hoe
celu aku, ovek je od pamtiveka biljku poeo da koristi i za leenje. I to veoma uspeno.
Zato?
Zbog gotovo nestvarne otpornosti na sve vremenske i ostale uslove i ivotvorne vital
nosti. Ramondija (Ramondia serbica) je, recimo, biljka koja je uspela da preivi od tercijera
do danas. Raste u Sievakoj klisuri. Biljku je, meu onima koje su preivele sve klimatske
promene od tercijera do danas, otkrio na uveni botaniar Josif Pani. I, eno je, jo uvek
ivi i buja u svojoj Klisuri.
Ili, danas toliko popularan - ginko. O emu i kome je re? Ginko (Ginko biloba) je
listopadno drvo koje izrasta i do 40 metara visine, prelepe piramidalne kronje. Naziv mu
potie od kineske rei Gin Kio - srebrna kajsija, a prepoznaje se po tipinom lepezastom
listu delimino podeljenom na dva dela - lobusa, te otuda ime vrste biloba.
Darvin je ginko nazvao ivim fosilom jer je star 200 miliona godina, a uspeo je da
preivi ledeno doba. Domovina mu je Kina, gde se u vrtovima budistikih hramova mogu
nai stabla stara 3-4.000 godina, koja budistiki svetenici potuju kao sveto drvo. Lekovi
to dejstvo ginku daju dve grupe supstanci: ginkoflavonglikozidi i terpenske supstance:
ginkolidi i bilobalidi. Izuzetno povoljno deluju na zidove krvnih sudova, poboljavaju
mikrocirkulaciju i usporavaju proces ateroskleroze.
Ako je sve te milione godine uspeo da preturi preko glave, zato ne bi mogao da
pomogne i siunom i nejakom biu kao to je ovek. Mogao bi? Naravno da bi mogao.
Moda je ba zato najlepe godinje doba - prolee. Kad se sve budi, buja, raste i cveta.
Prolee je vesna na ruskom, na slovakom jar, na ekom jaro, na makedonskom pro
let, na slovenakom pomlad, na turskom behar, na albanskom pranvera. Neki narodi imaju
dva naziva za prolee. Nemci prolee zovu friling i lenc. Friling koristi u svakodnevnom
govoru, a lenc uglavnom upotrebljava u poeziji i pesnikim izrazima. I Maari imaju dva
naziva za prolee: tavas i kikelet. Kikelet je arhaizam, a tavas savremeni izraz za prolee.
Italijani za prolee kau primavera, Francuzi prentan, Rumuni primavara, Englezi spring,
Finci kevat... Koliko naziva u ast raanja biljnog sveta!
Naravno da suneva svetlost predstavlja najdragoceniji izvor ivota za sva iva bia na
Zemlji, ali manje je poznato da ljudi i ostali deo ivotinjskog i biljnog carstva nisu u stanju
da uhvate i iskoriste veliki deo suneve energije.
Naunici su, na primer, utvrdili da sve biljke i morske alge na Zemlji fotosintezom
hvataju svega jednu desetinu jednog procenta suneve energije. Koliina energije koju
jedan ovek svojim fizikim radom utroi u toku godine, jednaka je koliini energije koju
Sunce uputi na Zemlju za jedan sat.
nati pod imenom slobodni radikali. Doktor Grinspan tvrdi da poveano unoenje antioksi
danata moe da doprinese odravanju funkcija imunolokog sistema kod seropozitivnih ljudi.
Antioksidanti su supstance koje eliminiu slobodne radikale tako to neutraliu njihovu
sposobnost da oteuju elije. Njegovo obrazloenje je uverljivo. Zato predlaem obolelima da
piju vee koliine antioksidansnih ajeva, posebno onih od vranilove trave. Jo je bolje zasla
diti ga sladiem da bi mu se poboljao ukus a korisno dejstvo glicizirina dolo do izraaja.
- biber i
- kurkum.
Sipati u erpu vodu, dodati iak, crni luk, beli luk, kupus, i kuvati na jakoj vatri dok
ne provri. Potom smanjiti vatru, poklopiti i kuvati dok povre ne omeka. Zainiti solju,
biberom i kurkumom po ukusu.
Dobijena koliina je dovoljna za dve porcije.
Aloja (Aloe)
Ljudi su u opasnoj zabludi kad koriste aloju veru, vrlo esto i po savetu lekara. Ona je
u stvari toksina. Naroito za mokrane puteve i bubrege. Aloju veru, dakle, nikako ne bi
trebalo da koriste deca ba kao ni odrasle osobe. Ukoliko neko ipak eli da je koristi, onda
je preporuljivo da to initi tako to e pomeati tri supene kaike na jedan kilogram meda,
i uzimati tri puta dnevno po jednu supenu kaiku pre ili posle jela.
Jedina aloja koja nije tetna jeste aloja arborescens.
Na kraju krajeva, aloja je snaan citostatik, poput imele, i nema loginog objanjenja
zato bi se koristila u leenju HIV/AIDS-a.
smola, eterino ulje, eer, sluz, belanevine, gorke materije, jabuna, vinska, siretna i
oksalna kiselina, masno ulje...
Lekovito delovanje: Iako se bela rada ne pojavljuje u popisu lekova, ona je ipak odavno
isprobana lekovita biljka. Kako po starim, tako i po najnovijim saznanjima nauke o prirod
nom leenju, deluje kao lek koji rastvara, hladi, lagano otvara, smiruje bolove i greve, jaa
i, konano, inicira izmenu materija. Izvanredno je sredstvo za ienje krvi i najtoplije se
preporuuje u tzv. prolenim kurama. U srednjem veku visoko cenjena, ova lekovita biljka
i danas zasluuje da joj se posveti vea panja.
Najdelotvorniji u prolenoj kuri su mladi izdanci pripremljeni kao salata i sok dobijen
ceenjem cele biljke bez korena. Ovaj sok treba uvek svee pripremati, a uzima se od jedne
do tri pune supene kaike dnevno s upola manjom koliinom vode.
Svee isceen sok se spolja upotrebljava za masau ili obloge kod ozleda i gnojnih
rana. U sluajevima zapaljivih otoka i zapaljenih rana, svee ubran i aplikovan list smiruje
bolove i isceljuje obolela mesta.
aj od bele rade (jednu do dve male kaiice biljke u cvetu preliti sa oljicom proku
vane vode) uspeno pomae kod prehlade, oboljenja eluca i creva. Ukoliko su procesi
varenja razlozi bolesti, i kod katara sluzokoe, crevnih greva, smetnji u radu jetre, kao i
kod bolesti bubrega i mehura.
Bela rada utie i na poveanje nivoa lekovite supstance u organizmu, a properdin
pomae belim krvnim zrncima da stignu do inficiranih zona u organizmu.
U sluaju bilo koje virusne infekcije, valja napraviti aj (od jedne do dve kaiice
osuene biljke na olju vrele vode) i piti ga dva do tri puta dnevno. Veini ljudi je, meu
tim, lake da celu pipetu tinkture sipaju u sok i piju ga nekoliko puta dnevno.
Iako ehinaceja moe da izazove peckanje i utrnulost jezika, ovo dejstvo je bezopasno.
Naa bela rada, posebno, nema sporednih efekata.
Veina travara se protivi svakodnevnom uzimanju ehinaceje tvrdei da se imunoloki
sistem ,,navikava na ovu lekovitu biljku nakon ega nestaju efekti njenog delovanja. Ima
jui ovo u vidu, u sluaju virusne infekcije treba uzimati ehinaceju ili belu radu svakod
nevno tokom jedne ili dve nedelje, zatim nekoliko dana prestati sa uzimanjem, a potom
nastaviti drei se ovog naizmeninog ritma uzimanja.
Oboleli od side bi obilato trebalo da koriste ovu lekovitu biljku. Zova je grm, najvie je
ima u Americi, a njeni plodovi se neretko koriste za spravljanje demova i elea. Kakav pri
jatan nain za uzimanje leka!
glavobolja, kolika, esto povraanje, proliv, midrijaza (irenje zenica, slino trovanju biljka
ma iz iste porodice: bunika, tatula i velebilje) i opta potitenost.
Krompir zasluuje da bude nazvan lekovitom biljkom ponajvie zato to je pomou
njega iskorenjen skorbut. Moda je i zato u prolosti bio poznat kao sirotinjski lek. ovek
blizak prirodi, bez kolovanih lekara i apotekara, dovijao se kako je znao i umeo. Istorija
medicine i farmacije je, zapravo, medicina vlastele i povlaenih klasa. Plebs se leio kako
je znao i umeo.
I dan-danas svaka baka zna da ukae prvu pomo nekom od ukuana ukoliko se opee
ili ouri. Dovoljno je da se opeeno mesto obloi kaicom napravljenom od nastruganog
krompira. Bol potpuno umine, ne stvara se mehur ni rana.
Promrzla mesta ozeblih ekstremiteta treba obloiti toplom kaom od kuvanog krompira.
U mnogim selima se moe uti dobar recept protiv zubobolje: ubaci se malo pare
presnog krompira u upalj zub. Oni koji su probali ovaj recept, tvrde da bol brzo proe.
Poznate su i sline prie u sluaju bola u uvetu.
Sok sirovog krompira (nikako proklijalog!) moe znatno ublaiti bolove u elucu, pre
svega greve, a u lakim sluajevima bol potpuno prestaje. esto se nesnosna goruica
moe otkloniti uzimanjem kafene oljice soka od sirovog krompira. Dnevna doza ovog soka
iznosi 200 - 300 grama, i treba je piti u nekoliko doza. Objanjenje blagotvornog dejstva kod
hroninog hiperaciditeta (prevelike kiselosti u elucu) sastoji se u delovanju soli kalijuma
(upijaju kiselinu poput tampona), fizikoj zatiti pektina i skroba, smanjenju luenja elu
danog soka pod uticajem solanina, donekle i dejstvu vitamina C. Krompir deluje kao
alkalna kura pri suzbijanju prevelike kiselosti u elijama itavog organizma.
Kaa od krompira (pire) ini kod eludanih bolesnika vaan element ishrane.
Neposoljeni pire od krompira, kao dijetalna hrana, upija i odvodi suvinu eludanu
kiselinu.
Neslana kaa od kuvanog krompira smanjuje koliinu eera u mokrai i poveava
izluivanje.
U sluajevima upale plua ili akutnog bronhitisa, kaa od sirovog, izrendanog krompi
ra, moe se u vidu obloge stavljati na grudi.
Ukoliko je potrebno primeniti kuru za dobijanje na telesnoj teini, kai od krompira se
mogu dodavati: mleko, puter, pavlaka ili jogurt Dobar recept za poveanje telesne teine
priprema se od 150 grama kuvanog krompira pomeanog sa 40 grama putera i 60 grama pavlake.
Velika koliina kalijuma u krompiru doprinosi boljem izluivanju vode iz organizma.
Time se smanjuje optereenje sranog miia, a neslana kaa od krompira moe se prime
njivati i kod otoka, posebno donjih ekstremiteta.
Naizmeninim stavljanjem triju vrsta obloga, tokom dueg vremenskog perioda, mogu
se otkloniti sve vrste otoka. Prvi dan: obloga od sirove krompirove kae; drugi dan: obloga
od zgnjeenog sveeg lia kelja; trei dan: obloga od ilovae razmuene u koncen
trovanom aju (1-2 supene kaike na 200 ml) od preslice (Equisetum arvense) sa dodatkom
malo maslinovog ulja. Najbolje je previti oblogu na obolelo mesto, privrstiti je i tako
prenoiti.
U sluaju hronine opstipacije (zatvor), mogu se primenjivati specifine kure sa krom
pirom. Bolesnik bi ujutru trebalo da uzima peeni krompir sa kafom, a u podne i vee druga
jela od krompira, najbolje u kaastom obliku. Po pravilu, treeg dana primene ove kure,
javlja se normalna i obilna stolica, bez bola i greva creva.
Kupus
Prvobitni, divlji oblik kupusa (Brassica oleracea) je rastao na kamenitim obala
ma Evrope, od Sredozemne obale do Irske. Jo u praistoriji, stanovnici obalnog
podruja Evrope su ga upotrebljavali u ishrani. Stalnom selekcijom, tokom vremena,
iz divljeg kupusa je nastala dananja kultivisana biljka sa dve podvrste - beli i crveni
kupus.
Prvi zapisi o kupusu datiraju iz antike Grke, gde je dospeo iz grkih naseobina u
zapadnom Sredozemlju. Dioskurid, poznati mislilac tog doba, zapaa: Kupus je zdraviji
ako se samo ugreje, nego kada se dugo kuva, dakle, ako se podgreva.
Zabeleeno je da su Aleksandar Makedonski i njegovi vojnici izuzetno mnogo koristili
kupus u ishrani. ak su ceo dan pred bitku jeli iskljuivo kupus i pili njegov sok kako bi
sauvali energiju, odnosno da ne bi iscrpljivali organizam varenjem teke hrane.
Kupus je bio veoma cenjen kod Rimljana. Katon Stariji (oko 200. godina p.n.e.) hvalio
je kupus kao najbolje povre i davao niz kuvarskih i medicinskih uputstava za njegovu
pripremu.
Rimljani su se jednostavno hranili. Njihova ishrana je bila bazirana na kupusu i kai
od ita. Zahvaljujui takvoj ishrani, vekovima su bili sposoban, zdrav i jak narod. Istorijski
razvitak, jaanje i irenje drave, doneo je Rimljanima bogatstvo, ali ne i zdrav ivot. Rasip
nika vremena je najbolje opisao Gaj Plinije Mlai, istoriar i pisac: Plodovi zemlje se
preziru, a bogati hoe da imaju bolji hleb nego obini ljudi.
Kupus sadri: ugljene hidrate, biljne proteine i masti, smolu, ekstrakt koji sadri gumu,
materije rastvorljive u alkoholu, kalijum, kalijum-nitrat, kalijum-sulfat, gvoe, magnezijum oksid, sumpor, vitamine A i C i jo neke nedovoljno istraene vitamine.
Kupus se moe upotrebljavati i kao pomono lekovito sredstvo.
Za pripremu obloga neophodno je izabrati iste, zdrave i svee listove i dobro ih oistiti od ostataka zemlje. Spoljni listovi glavice kupusa se skidaju, a koriste samo unutranji.
Pre upotrebe, jedan do dva lista treba isprati i staviti izmeu dve iste krpe da se prosue.
Posle toga isei debele ile na listovima, a preostale delove lista, pomou okrugle staklene
flae, istanjiti i razmekati. Zatim listove staviti u bornu vodu (rastvor borne kiseline u
razmeri 3 gr na 100 gr prokljuale vode) i ostaviti da ,,kisnu najvie do tri asa.
Nekoliko listova, pripremljenih na opisani nain, priviti na mesto koje treba leiti.
Preko lista staviti sloj sterilne gaze i to previti zavojem, ali ne previe stegnuto. Previjati dva
puta dnevno.
Kod teko zarastajuih ireva i rana koje se, zahvaljujui delovanju obloga od listova
kupusa, otvaraju i iz njih cedi gnojni sekret, treba pripremiti dobro upijajue obloge. I njih
treba uvrstiti, ali ne prejako kako se ne bi izazvao bol.
Obloge od lia kupusa je najbolje stavljati ujutru i uvee. Prilikom svakog menjanja, u
sluaju ira ili rane, ove treba dobro oistiti razreenim alkoholom. Izuzetno je delotvorno i
ienje mlakim ajem od kamilice. Jednom upotrebljeni listovi, ne smeju se ponovo koristiti.
Previjanje gnojnih ireva i rana oblogama od listova kupusa, prema opisanom postup
ku, primenjuje se dva puta dnevno do izleenja. U poetku se iz rana, u manjoj ili veoj
koliini, izluuje sadraj neprijatnog mirisa, potom se crvenilo i otok povlae, bolesno
mesto dobija zdravu boju i oblik a irevi i rane zarastaju.
Ovim postupkom se mogu leiti i upaljena mesta izazvana crvenim vetrom
(erysipelas), kao i gnojne upale tkiva (flegmona) i razliiti vidovi gangrene. Mehurii i
ospice sa tendencijom da postanu irevi (da se zagnoje), mogu se tretirati ovim oblogama.
Primena listova sveeg kupusa je izuzetno iroka, pa se obloge od njih primenjuju i u
sluajevima osipa, rubeole, gnojnog osipa (milijarija) i kod herpes zostera.
Obloge od listova belog kupusa mogu se primeniti kod iznenadnih glavobolja,
reumatinih bolova i pojave neuralgije lica ili zuba.
Crevni katar (enteritis) sa krvarenjem hemoroida, moe se ublaiti uz pomo obloga
od sveih listova kupusa.
U sluajevima astme ili bronhitisa sa mnogo sluzi, ujutru i uvee treba stavljati na
grudi i gornji deo stomaka obloge od etiri velika lista kupusa. Pre toga, listove treba ugre
jati u toploj vodi i lagano prosuiti izmeu dve iste krpe.
Obloge sa listovima ublaavaju jake bolove kod opekotina i omoguuju njihovo
uspeno leenje.
U sluajevima hroninog kalja ili potrebe proienja bronhija, etiri do est nedelja
svakodnevno treba na svakih pola sata uzimati po jednu supenu kaiku rasola. Ako je rasol
slan, treba ga razrediti vodom.
Po jednom starom narodnom receptu, nagluvost, kao posledica upale ili stvrdnute
masnoe, moe se leiti ubrizgavanjem rasola u uho.
Na mesta uboda insekata, na upaljene vene ili ireve, osim obloga od lia sveeg
kupusa, mogu se stavljati obloge od rasola. Oblogu treba menjati na svakih 30 do 45 min
uta, odnosno im se ugreje. Ako rasol previe nagriza kou, treba ga razrediti vodom.
Od davnina je poznat narodni lek za razbijanje mamurluka: popiti jednu do dve ae
rasola. Protiv ira na elucu i dvanaestopalanom crevu, na svakih 30 minuta do jednog sata
treba uzimati po supenu kaiku rasola.
Lekovitost kupusa se uveava ukoliko se prilikom kiseljenja izmeu redova kupusa
stavlja po jedan red lia vinove loze, groa, na krike seene dunje, jabuke, kukuruza,
bobica smreke, kima i komoraa. Treba staviti vrlo malo morske soli. Ovako pripremljen
kiseli kupus je izvanrednog ukusa, moe se koristiti i u ishrani i kao pomono lekovito
sredstvo.
Da bi se ouvala sveina do kasnog prolea i spreilo nastajanje plesnive pene, u kiseli
kupus treba dodati nekoliko granica sveeg ili suvog bosiljka.
Mahunarke (Leguminosae)
Porodica mahunarki - pasulj, graak, soivo, boranija - zbog velikog sadraja proteina
ubraja se u povre najbogatije hranljivim materijama, a neosporne su i njihove lekovite
vrednosti. U istoriji ljudske ishrane, veoma rano su u upotrebi kao ivotne namirnice. Nji
hov ,,trag je mogue slediti do praistorije.
Dok je bob (Vicia faba) pronaen u sojenicama oko vajcarskih jezera, u grobnicama
egipatskih faraona oko 2000. godina p.n.e. i u Troji, pasulj (Phaesolus vulgaris) do 1555. nije
bio korien na podruju Mediterana i u Evropi. U Evropu je doao iz postojbine Amerike,
posle njenog otkria. Pronaen je u praistorijskim grobovima u Arizoni i Peruu.
Graak je prastara ivotna namirnica, a najstariji nalazi se javljaju u naseobinama iz
kamenog doba na podruju Maarske, pored sojenica oko vajcarskih jezera i u nekada
njoj Troji.
Soivo je naeno u naseobinama iz kamenog doba, u egipatskim grobnicama oko
2200. godina p.n.e., a pominje se ak i u Starom zavetu u prii po kojoj je Jakov hranom od
soiva otkupio pravo prvoroenja od brata Esava.
Mahunarke su igrale vanu ulogu i u zakonima Karla Velikoga.
Zajedniko za sve mahunarke je da imaju visok sadraj biljnih proteina, zahvaljujui
kvricama na korenu u kojima se nalaze bakterije (Bacterium radicicola). Uloga tih bakter
ija je da vezuju slobodan kiseonik iz vazduha, pretvaraju ga u aminokiseline i stvaraju pro
teine. Ugljeni hidrati u plodovima mahunarki nalaze se u obliku galaktana, glukuronske
kiseline, fruktoze, glukoze, manita i drugih jedinjenja.
Uz proteine i mast, plodovi obiluju masnoom i lecitinom, vanom materijom za
nervni sistem. Dok su u osuenim plodovima mahunarki prisutni samo tragovi vitamina C,
koliina ovog vitamina raste prilikom klijanja, tako da proklijali plodovi mogu da spree
nedostatak vitamina C i deluju preventivno na nastanak skorbuta.
ne previe jako. Svaka dva do tri asa, obolela mesta treba oprati mlakim ajem od kamil
ice i ponoviti postupak.
Kaa je izuzetno delotvoran narodni lek protiv otoka, ekcema, osipa i ostalih konih
oboljenja. Priprema se na sledei nain: izmeati brano od pasulja i brano od jema tako
da se dobije kaa poput masti, potom dodati kamilicu. Sve dobro prokuvati i istisnuti kroz
sito. Kada postane prijatno topla, dobijenom kaom mazati obolela mesta.
Kaa od soiva sa medom se u narodu primenjivala kao lek protiv glista kod dece.
Soivo kuvano u siretu i izgnjeeno u kau, moe se nanositi na ekceme, ireve i
otoke. Uklanja upalu na bolnim mestima.
Kod bolova izazvanih reumatizmom i gihtom, moe pomoi prah od samlevenog soi
va: treba ga sipati u platnenu vreicu i drati na obolelom mestu.
Mahunasto povre je jedan od najjeftinijih, iroko rasprostranjenih i najbezbednijih prirod
nih lekova za borbu protiv povienog holesterola. Prema nekim naunim istraivanjima, uzi
manje olje kuvanih suvih mahunarki svakoga dana smanjuje lo (LDL) holesterol za 20 posto.
Mahunarke treba koristiti u ishrani najmanje jednom nedeljno. Jedna nauna studija
je pokazala da ljudi koji jedu mahunarke jednom nedeljno, imaju za 40 odsto manju
verovatnou da obole od kancera. Spasonosni sastojci mogu biti inhibitori proteaze i jo
neki antikancerogeni i antivirusni sastojci mahunarki.
Na kraju, u sluaju uzimanja AZT, svakako treba konzumirati i kvrice nekoliko
mahunarki, male ,,kapsule bakterija sa njihovog korena.
Postoje, naime, tvrdnje da su kvrice na mahunarkama najbolji biljni izvor jedinjenja
poznatog pod imenom hematinsko gvoe, a rezultati istraivanja ukazuju da hematin
pojaava antivirusno delovanje leka AZT na HIV.
Nisam video da se kvrice mahunarki negde prodaju, ali, budui da uzgajam mnoge
vrste pasulja, iskopavam ih sa korenom i uzimam kvrice kao kapsule. Istini za volju, ukus
im je najmanje prijatan. Majka priroda je, po svemu sudei, ovo smislila da bi spreila uzi
manje prekomernih doza ovih kvrica bogatih gvoem. Podrazumeva se da bi osoba sa
vikom gvoa u organizmu trebalo da izbegava ovu terapiju.
Groe
Leenje voem je izuzetno vano budui da direktno deluje na celokupni organizam
ienjem i jaanjem krvi.
Usled ishrane mahom zasnovane na mesu i hrani bogatoj belanevinama kao to su
soivo, mastan sir i jaja, potom previe zainjenoj hrani, prekomernom uivanju alkohola,
nekretanja osobito ljudi vezanih za sedenje, krv postaje previe gusta i lepljiva.
Onemogueno pravilno proticanje krvi kroz krvne sudove iz pomenutih razloga, utie da se
srce previe optereuje pa dolazi do zgruavanja krvi, gojaznosti, neurednog varenja, nadi
manja, opstipacije i mnotva drugih tekih bolesti.
Ko hoe da oisti krv od otpadnih materija i toksina i opet uspostavi normalnu suspen
ziju, a i da preventivno deluje na nastanak mnogih bolesti, trebalo bi da se poslui blagode
tima - voa. U tu svrhu je najbolje koristiti: jabuke, groe, pomorande, limun, ribizle,
trenje, vinje, jagode, bobice zove, kupine.
Groe se, po hemijskom sastavu, sastoji u najveoj meri od vode (i do 70%), sadri
eer (glukozu i levulozu), do 23% slobodne vinske kiseline, maleinske kiseline i druge
organske kiseline, azotne materije, minerale i mineralne soli; kalijum, mangan, kalcijum,
magnezijum, natrijum, gvoe, hlor, silicijum, fosfate, jod i arsen.
Groe je bogato vitaminima A, B, C i vitaminskim P-faktorima. Sadri i enocijanin,
materiju koja daje boju.
Veoma lako se vari. To je jedna od znaajnijih osobina groa. Odlian je stimulator
funkcija jetre, holagog i holeretik. Zbog visokog sadraja minerala i mineralnih soli, odlian
je kao remineralizant. Njegovom primenom se u organizam unose praktino najvaniji oli
goelementi i minerali. Plodovi groa oslobaaju organizam od mnogih toksina, a deluju i
kao diuretik i laksativ.
Leenje groem se preporuuje slabokrvnim, nervoznim, fiziki slabim osobama i
rekonvalescentima.
Groe se moe jesti i uz drugo jelo. Treba dobro savakati i pojesti ljuske i kotice, s
obzirom na to da u njima ima najvie aktivnih lekovitih sastojaka. Ko to ne moe, trebalo
bi samo da isisa sok i uz to jede hleb. Osobe koje boluju od prekomernog zgruavanja krvi,
hemoroida, zatvora, gihta, neuralgije, poremeaja u radu mokrane beike, kamena u bei
ci, oboljenja jetre, slezine, katara u crevima i elucu, histerije i depresije, trebalo bi da
svakodnevno uzimaju groe dva i po do tri meseca godinje.
Zrna od groa se primenjuju i kao prirodno taninsko leenje plunih bolesnika. Spre
maju se tako to se istucaju i dobijeni praak osui na nekom grejnom telu (npr. ringli).
Dobijeni praak se uzima na vrh noa pre jela tri puta dnevno. Isti rezultat se postie i
pijenjem ire od zrelog crnog groa.
Groe i groani sok (ira ili mot), dok ne pone da previre, moe posluiti kao
odlian lek kod sranih bolesti i oboljenja jetre i bubrega. Poznato je da se groani eer
moe davati u vidu infuzije u cilju ojaanja sranog miia i postizanja diuretikog efekta.
Moe se piti ira od groa, razblaena ili blagi sirup od eera. Pravi se tako to se
ukuva 100 gr vode i 50 gr eera, dok se ne dobije 50 gr vode i 50 gr eera. Veoma koris
no moe biti i davanje infuzije eera.
ira je izuzetno dobra i mogle bi da je proizvode fabrike sokova. Jedan deo groa, pre
nego to od njega postane vino, moe se pasterizovati i pakovati. Vinarije su, naalost,
odvojene od fabrika sokova. Sok od groa koji se moe nai na tritu, ne sadri nita od
kvaliteta ire. Pravi sok od groa i prevrela ira, ak i blago prevrela (tek poela da
,,rezni), dobri su za ienje celog organizma i jetre.
Nekad su se pila nakisela vina, posle masne i obilne hrane. Dananji ovek se
uglavnom ne hrani tako, a u cilju poboljanja probavljivosti nekih jela postoje drugi naini.
Da bi se jaka jela, pogotovo pasulj, lake varila, moe im se dodati kaika sireta. Isto tako,
na ,,jae meso se stavlja limunov sok a uz ribu pije vino.
Svako prirodno vino je dobro, ako se pije na odgovaraju nain. Prema tome, ako sire
nije tetno, nema razloga ni da nakiselo vino to bude. Sem toga, proizvodnja ire je manje
komplikovana od proizvodnje vina. Za vino su potrebna odlina burad i poznavanje
tehnologije (treba da previre), dok je za iru dovoljno samo izmuljati groe, pustiti da ira
otie, potom je pasterizovati, upakovati (u boce ili tetrapak) i odloiti do upotrebe.
Vinsko sire oivljava funkcije nervnog sistema, jaa organizam, isti pore i poboljava
izluivanje toksina i otpadnih materija. Moe se primenjivati, posebno kod raznih vidova oti
canja, kao sredstvo za pranje tela. Priprema se od pola koliine vinskog sireta i pola koliine
vode. Prvih 14 dana, u toku dana se telo tri do etiri puta pere tom meavinom. Pranje blago
Sok isceen iz sveih vitica groa moe se primenjivati kao sredstvo za zaustavljanje
krvavog povraanja.
Osim primene groa i njegovih preraevina kao pomonih lekovitih sredstava,
treba skrenuti panju i na njegovu viestruku primenu u svakodnevnom ivotu ali i - rit
ualnu primenu.
U Srbiji ne postoji domaica kojoj nisu poznate sarmice od lista vinove loze i primena
suvog drveta loze za pripremanje peenja. Upueni tvrde da je peenje najukusnije kada se
priprema na aru ovog drveta.
Omiljeni zimski napitak dobrog dela nae populacije je kuvano crno vino kome se
mogu dodati karanfili, cimet ili muskatni orai. Uz lekovit efekat vina, postie se i
afrodizijski efekat.
List vinove loze se moe koristiti i za skladitenje voa i povra za zimu, stavljanjem lia
loze izmeu plodova. Na kraju, osuena stabljika loze moe biti iskoriena i kao izvanredan
dekorativni detalj u kui. Time se ostvaruje i umetnika dimenzija primene groa.
Od antikih vremena i kulta boga Dionisa, darovatelja vinove loze i vina ljudskom
rodu, poznata je primena vina u religioznim obredima. Vino je omiljen napitak paganskih
bogova, dok u hrianstvu prilikom priea simbolizuje krv Sina Boijeg, Gospoda Isusa
Hrista, prolivenu za oprotaj ovekovih grehova.
Groe je hrana i m nogostruki le k - jedim o ga to vie i to due!
Vasa Pelagi
VITAM IN II MINERALI
Rezultati istraivanja nedvosmisleno ukazuju da korienje prehrambenih dopuna u
ishrani, radi jaanja imunbiolokog sistema, moe da dovede do produenja ivota obolelih
od side. Dopune su ak delotvorne koliko i neki lekovi!
Posebno se preporuuju antioksidanti, ukljuujui prirodne (ne sintetske!) vitamine C
i E, hranljive materije na bazi vitamina A, beta-karotin, likopen i mineral selen. Brazilski
orah je bogat selenom, a ostale hranljive materije se mogu nai u vou, povru, orasima i
integralnim itaricama.
Vie volim prirodne namirnice, nego sintetike dopune redovnoj ishrani. Obolelima od
side preporuujem obavezno savetovanje sa klinikim nutricionistom...
STRATEKE BILJKE
Suncokret (Helianthus annuus 1.)
Narodni nazivi: solnica, sonna roa, sunce, sunani cvet, sunanik, sunenica,
sunenjak.
Opis: Suncokret, simbol leta, toliko je poznat da nije neophodan njegov blii opis.
Raste u mnogobrojnim vrstama i podvrstama koje se razlikuju po visini, veliini cvetne
glave, veliini i boji plodova i sadraju ulja.
Vreme cvetanja: Jul-avgust, a vreme sazrevanja plodova prema podneblju - od leta do
kasne jeseni.
Arahis, araidim
Narodni nazivi: kikiriki, kitkiritki, zemno orae.
Opis: Jednogodinja biljka, visoka od 30 do 70 cm, ubraja se u mahunarke pa ima
izvesnu slinost s grakom i soivom. Interesantno je da cvetne drke nakon oplodnje nas
tavljaju da rastu prema zemlji i zaranjaju u nju oko etiri-pet centimetara, da bi se potom
razvili plodovi koji su, eto, s pravom dobili ime zemni orasi.
Podneblje: Smatra se da su postojbina oraca tropski krajevi June Amerike, iako se
biljka uzgaja i u Indiji, Kini i Zapadnoj Africi. Sve vea potreba za mau inicirala je eksper
imentalne uzgoje u Evropi, pa se danas uzgaja u paniji, junoj Francuskoj, Italiji i dr. Gaji
se i u Makedoniji. Oraac se javlja u mnogim sortama i varijantama.
Delotvorne materije: Semenke sadre izmeu 40 i 50 posto masnog ulja, od 20 do 30
posto azota, skroba, celuloze i dr. Masno ulje sadri najvie linolne ali i cerotinske i
behanske kiseline, zatim i laurinske, miristinske i arahinske kiseline, vitamin E i mnoge
nealkaloidne materije.
Primena: Oraac je izvanredno jestivo ulje, veoma slino maslinovom ulju po blagosti,
kvalitetu i ukusu. Kao visokovredno jestivo ulje, trebalo bi ga mnogo vie koristiti u
domainstvu. Sadri visoki procenat linolne kiseline, jedne od najvanijih masnih kiselina.
Ulje oraca ukrteno s maslinovim uljem, u trgovinama prehrambenim namirnicama
obino se prodaje pod imenom stono ulje. Upotrebljava se u proizvodnji margarina,
ribljih konzervi, okolade, a sve veu primenu nalazi i u proizvodnji keksa i finog peciva.
Preno seme oraca se koristi kao dodatak kafi.
Hmelj
Voli toplije predele. Danas je poznat itav niz njegovih razliitih oblika, ali se i kod ove
biljke primeuje pojava degeneracije.
Hmelj se gaji ve od osmog veka, a prve zabeleke o njemu potiu od arapskog leni
ka Mesue iz sedmog veka nove ere, koji je za ienje krvi preporuivao sirup od hmelja.
Danas se najvie gaji u ehoslovakoj, Nemakoj, Francuskoj, Engleskoj i Americi, kod nas
uglavnom u Vojvodini.
Lekoviti deo biljke: U martu i aprilu beru se mladi izdanci i koriste kao paroga za
pripremu salate i slinog, a iarice (Strobili lupuli) za vreme berbe u avgustu.
Lekovite i hranljive materije: iarke hmelja, to jest njihovo ,,brano (Glandulae lupuli
lupulin), sadri eterino ulje s kariofilenom, linolool, mircen, razne kiseline oznaene kao
humulon i lupulon. Poslednja (lupulon) se dosta koristi u leenju. Pored navedenog, brano
hmelja verovatno sadri morilinu slinu bazu i jedan alkaloid. iarke, odnosno brano
hmelja, treba uvati sarno u tamnim, dobro zatvorenim staklenim posudama.
Lekovito dejstvo: iarke se koriste za jaanje (ova sposobnost se pripisuje visokom
sadraju gorkih materija), iniciraju pojavu apetita, a povoljno utiu i na rad eluca i creva.
aj od iarke preporuuje se kod neuroznih proliva, neuroznih crevnih oboljenja, nadu
tosti i crevnih greva.
Gorke materije zajedno sa eterinim uljem i velikim brojem lekovitih elemenata delu
ju umirujue na nervni sistem, neurozno ubrzanje pulsa i normalizuje rad srca. aj od
iarke (jedna ajna kaiica na tri decilitra vrele vode, da odstoji 15 minuta) uklanja nave
dene pojave i vraa normalan san. Budui da u velikoj meri smanjuje polnu pre
nadraenost, aj od iarki (nezaslaen, pije se u gutljajima jednu-dve oljice dnevno) pre
poruuje se u pubertetu kod dece previe zaokupljene polnim samozadovoljavanjem ili u
sluaju polucija za vreme spavanja.
Delovanje hmelja, u smislu obilnog izluivanja mokrae, nema samo povoljan uticaj na
smanjenje skupljanja vode u telu ve i lekovit uticaj kod svih oboljenja od gihta i reumatiz
ma. Brano hmelja, tj. lupulin, ima isti efekat pa bi oboleli trebalo da ga uzimaju po jedan
gram vie puta dnevno.
Hladno pripremljen aj od iarki je izuzetno delotvoran kod svih probavnih smetnji,
naroito ukoliko se pije u gutljajima najmanje jedna sat pre jela. Kao topli napitak, umiru
jue povoljno deluje, pre svega, kod nesanice i seksualnog uzbuenja.
Rezultati najnovijih istraivanja ukazuju da hmelj unitava elju za nikotinom, zbog
ega se rado preporuuje puaima.
Kliniki ogledi su pokazali da hmeljna kiselina (lupulon) pospeuje unitavanje
tuberkuloznih bacila. Budui da je koncentrisani lupulon u izvesnoj meri toksian, moe se
koristiti iskljuivo po preporuci i nadzorom lekara. Kod tuberkuloze se sa uspehom pri
menjuje lupulon u elatinoznim kapsulama.
Izuzetno snano baktericidno delovanje ove lekovite biljke (antiseptiko dejstvo gotovo
500 puta!) u mnogome se pribliava dobro znanoj karbolnoj vodi. Iako punovredan kao
lekovita biljka, pogrenom upotrebom hmelja mogu nastati i negativne posledice. Prilikom
prekoraenja doza kao i dugotrajnom primenom, moe doi do pojave omamljenosti,
tekoa u elucu, ak i gubitka svesti. aj od hmelja nije preporuljiv za trajnu upotrebu.
ajne meavine
aj za nerve: U jednakim delovima izmeati iarke hmelja, cvet despika, listove
matinjaka i cvet jaglica.
aj za umirenje eluca: Izmeati iarke hmelja, jedan deo listova matinjaka, jedan
deo biljke kiice i jedan deo cveta kamilice.
aj za nesanicu: Tri dela iarki hmelja i dva dela korena odoljena - uputstvo za ovaj
aj navedeno je kod odoljena.
Priprema pomenutih ajnih meavina: Jedna ajna kaiica meavine za jednu oljicu
aja pripremljenog kao oparak. Pije se prema potrebi jedna do dve oljice tokom dana,
nezaslaen i u gutljajima.
Miris grma je slab, kora korena veoma gorkog ukusa i prilikom vakanja boji plju
vaku uto. Zrele bobice imaju ugodan kiselkasti ukus.
Svetlouti grozdasti cvetovi cvetaju u martu i aprilu.
Bobice sazrevaju u avgustu i septembru. Dok su plodovi nezreli, blago su otrovni, a
potpuno zrele bobice mogu se bez bojazni koristiti jer ne sadre alkaloid.
Lekovite su bobice (Fructus Berberidis) i kora sa korena (Cortex Berberidis radicis).
Bobice se beru u avgustu i septembru, a kora s korena u kasnu jesen ili rano prolee (mart).
Svee bobice se sue na vazduhu ili suncu. Ukoliko je vreme vlano, mogu se oprezno sui
ti u rerni na umerenoj temperaturi. Bobice se beru bez peteljki, i nakon suenja moraju da
zadre prirodnu crvenu boju.
Budui da se na donjoj strani listova razvijaju zimske spore plamenjae ili itne re
(Puccinia graminis), utika se kao domain pomenute itne bolesti sistematski iskoreljuje
u itnim podrujima!
Kako stoka na pai zbog trnja izbegava njen grm, ova biljka je vrlo prikladna kao iva
ograda, odnosno ivica.
Lekovite materije: Zrele bobice sadre iskljuivo vone kiseline, dakle ne i vinsku i cit
ronsku kiselinu. Pored njih, i pektoze, gumu i jednu jo uvek detaljno neistraenu aro
matinu kiselinu. U kori korena otkriven je itav niz alkaloida. Pre svega berberin i alka
loidi berbamin, oksiakantin i oksiakantin-vinetin. Materija sa blagotvornim dejstvom ima i
u kori korena. To su palmatin, jatrorizin, kolumbanin, eer, skrob i hemiceluloza.
Lekovito delovanje: Alkaloidu berberinu se pripisuje itav niz lekovitih delovanja.
Pospeivanje izluivanja ui, otklanjanje zastoja funkcije ui, utice, otoka jetre i ostale
bolesti jetre, a usled funkcije proirenja ila i poboljanje krvotoka (cirkulacija krvi) uz
istovremeno snienje krvnog pritiska.
S druge strane, utika se preporuuje kod proliva, posebno kod karakteristinih proli
va tuberkuloznih plunih bolesnika. Delovanje utike izjednauje se sa lekovitim efektom
dejstva droge Radix Colombo uvezene iz istone Afrike (potie od biljke Jatrorrhiza palma
ta (Lam) Miers), iju su vrednost potvrdili najpoznatiji farmakolozi posle detaljnih istrai
vanja. Berberin, sem toga, ubrzava aktivnost bubrega, ali se ne sme koristiti kod upale
bubrega praene groznicom.
Uivaocima opijuma ili morfijuma kora utike moe doneti ozdravljenje! Kura za
odvikavanje sadri aj od kore utike, ali se preduzima samo pod lekarskom kontrolom.
Primena u narodnoj medicini: Narodna medicina posveuje grmu utike posebnu panju.
Pomenute mogunosti leenja prvobitno su proizile iz narodne medicine, a dalje mogunosti
leenja su: sa eerom skuvani sok od utike uzima se kaiicom i spreava povraanje kod trud
noe; vono sire pripremljeno iz bobica utike (ajna kaiica) blago je sredstvo za otvaranje.
KRATKO IN AU N O ...
Brokoli, rotkvice i krompir poboljavaju pamenje, a isto vai i za jabuke i
pomorande, utvrdili su istraivai sa londonskog Kongs koleda. Oni su ustanovili da
pomenuti plodovi sadre supstance koje imaju isto dejstvo kao i neki lekovi kojima se lei
Alchajmerova bolest, to je veoma znaajno za prevenciju i tretman te bolesti, objavilo je
Kraljevsko farmakoloko drutvo Velike Britanije. Konzumiranje velianstvene petorke
pozitivno se odraava kako na zdravlje obolelih, tako i na potpuno zdrave osobe.
- Sistematizovali smo razna otkria iz oblasti ishrane i utvrdili da voe i povre prua
ju znaajnu zatitu od raka, a da meso, mleko i masnoe imaju odreena kancerogena svo
jstva - kae dr Don Kamings iz Klinikog centra za ishranu u Kembridu i dodaje - Polov
ina smrtnih sluajeva od kancera otpada na etiri vrste: rak plua, dojke, prostate i debel
og creva. Dok je za rak plua najodgovornije puenje, za ostale tri vrste raka najvei faktor
rizika je - ishrana.
U vie studija je potvreno da hrana bogata ivotinjskim mastima utie na pojavu
kancerogenih oboljenja. Pomenuti srunjaci istiu da je osnovni razlog za nastanak raka
mutacija u elijskoj DNK, koja je ili nasledna ili do nje dolazi usled spoljnih faktora, meu
kojima glavnu ulogu igra nezdrav nain ivota, a naroito ishrana.
Ekstrakt ananasa sadri bioaktivne molekule od kojih se mnogo oekuje u borbi pro
tiv raka. Istraivanje sprovedeno na Kvinslend institutu za medicinska istraivanja pokaza
lo je da bar dve materije prisutne u ananasu, mogu da suzbiju rast malignih elija.
Otkriveno je da bromelain, bogat izvor enzima, moe da stimulie rad nekih speci
finih imunih elija i da blokira funkciju nekih drugih. U njemu su identifikovane dve
belanevine - CCS i CCZ - koje spreavaju rast tumorskih elija dojke, plua, jajnika i debe
log creva, a, pokazalo se, i elija malignog melanoma, najmalignijeg od svih tumora.
Obe belanevine pripadaju grupi enzima proteoza koji uestvuju u razgradnji proteina.
Ovo je prvi put da je dokazano da ova klasa enzima ima uticaj na rad odbrambenog sis
tema. CCS blokira jedan protein koji je defektan u oko 30 odsto malignih elija, dok CCZ
stimulie odbrambeni sistem da unitava maligne elije.
I jedan i drugi enzim ,,rade potpuno drugaije od svih poznatih klasa lekova koji se
koriste za leenje malignih bolesti, pa se u ovo otkrie polau velike nade. To je jo jedan
dokaz da je priroda neiscrpan izvor materija koje mogu biti efikasne u terapiji razliitih
stanja.
Holesterol u krvi se moe smanjiti nemasnim obrocima, korienjem maslinovog ulja
i jabukama. Ovo voe sadri oko 40 kalorija, flavonoide koji smanjuju holesterol i kiseline
koje olakavaju varenje. Dve svee jabuke dnevno tokom zime zatitie oveka od prehlade,
budui da sadri dosta vitamina C. Korisne su svee, ali i u kompotu i peene.
Ulje od soje i avokada moe pomoi obolelima od artroze. Ispitivanja su pokazala da
ova vrsta ulja ,,podmazuje zglobove, pa kapsule sa uljem koje se uzimaju nekoliko mese
ci mogu znaajno da poboljaju funkcije zglobova kolena i kuka.
Svee hladno ceeno maslinovo ulje je veoma bogat izvor razliitih materija neophod
nih za unapreenje zdravlja. Kvalitetno maslinovo ulje sadi i supstance koje u organizmu
deluju poput antireumatika. Tako 50 grama ulja odgovara jednoj desetini doze brufena.
Za ovo otkrie zasluni su strunjaci Montel hemijskog centra u Filadelfiji koji su
otkrili protivzapaljensko dejstvo supstanci izolovanih iz maslinovog ulja. Iako ovaj antiin
flamatorni i analgetski efekat nije dovoljan da se suzbije glavobolja, sigurno je da doprinosi
povoljnijim efektima mediteranske dijete. Izolovana materija je oleocantal, koji inhibira
aktivnost enzima uesnika u zapaljenskim procesima na isti nain kao to to rade antiin
flamatorni lekovi.
ZAINI
Cm i i beli biber
Biber je, u stvari plod biljke povijue (Piper nigrum), poreklom iz Indijskog arhipeiaga,
a danas se gaji u celoj tropskoj Aziji, ekvatorijalnoj Americi i Africi.
Od iste biljke dobija se beli i crni biber. Za dobijanje belog bibera beru se skoro zrele
crvene bobice i dre tri-etiri dana u vodi radi bubrenja i lakeg ljutenja, i tek onda sue.
Crni biber se dobija tako to se nedozreli obrani plodovi sue. U toku suenja zrna se
smeuravaju i dobijaju crvenomrku boju. Boljeg kvaliteta je onaj tamnije boje, tei je i aro
matiniji.
Ukus bibera je ljut, papren, a miris aromatian i drai sluzokou, odnosno tera
na kijanje kada se udie. Ljutinu mu daje alkaloid piperin kojeg ima est odsto, a
aroma zaina potie od eterinog ulja (oko 1,5 odsto). Koristi se u prehrambenoj
industriji - u proizvodnji marinada, jela od mesa i ribe i za priprem u kobasica, a u
domainstvu mleveni biber je univerzalni zain za poboljanje ukusa supe, umaka,
mesa, kobasica, jela, variva i salata. Jela sa dosta bibera su ukusnija, jaaju apetiti i
tite od infekcija u organima za varenje. Prirodni je lek i kod smetnji na organima za
varenje.
Kurkuma
Prepoznatljive utooker boje, poznata je kao jedan od sastojaka karija. Fini prah se
dobija seenjem, suenjem i mlevenjem korena istoimene biljke poreklom sa jugoistoka
Azije.
Zbog izuzetno jakog svojstva da stimulie rad jetre i stomanih organa, ovaj zain se u
tradicionalnoj indijskoj medicini ve vekovima koristi za ienje organizma. Preporuuje
se posle perioda obilnog unoenja hrane i pia, blagog poveanja holesterola u krvi, za
poboljanje rada jetre i ui, bolje varenje.
Meutim, preterana doza kurkume moe da iritira stomak i izazove muninu i
povraanje, pa se zato preporuuje u obliku kapsula i u propisanim dozama.
Ljuta papriica
Ljuta papriica, biljka junoamerikog porekla, ini deo familije Solanacee kojoj pri
padaju i plavi patlidan, paradajz i krompir.
Na osnovu arheolokih nalaza, utvreno je da se ljuta papriica gajila u Meksiku
pre 5.500 godina, odakle je posle Kolumbovog otkria Novog sveta stigla u Evropu.
Osim toga to obogauje i poboljava ukus, ovaj zain ubrzava metabolizam pa je
veoma koristan u dijetama. Najnovija istraivanja su dokazala da ljuta papriica
poboljava i regulie proces varenja, a zahvaljujui lecitinu koji se nalazi u semenu,
sniava holesterol i na taj nain uva elastinost i istou krvnih sudova. Ljuta paprii
ca itri krvne sudove i ubrzava krvotok, meutim ne preporuuje se osobama koje
boluju od gastritisa ili ira na elucu.
Kim
Iako izgleda kao seme, kim je u stvari plod biljke. Ovaj zain iroke primene,
odomaen u naoj kuhinji, odlino reava probleme nadimanja i gasova u stomaku. Zah
valjujui esencijalnim uljima koje sadri, pospeuje varenje, oputa stomane miie i otk
lanja oseaj nadutosti i teine u stomaku. Kim je vrlo delotvoran i kod otklanjanja stom
anih greva i glavobolje izazvane loim varenjem. Moe se koristiti kao zain ali i kao aj.
umbir
Poreklom iz Indije i Malezije, nastrugan aromatian koren biljke Zingiber officinale
koristili su kineski moreplovci protiv morske bolesti jo pre mnogo vekova.
Zbog izuzetnog dejstva na proces varenja, ovaj zain je naroito posle obilnih obroka
bio jako popularan u antikoj Grkoj i Rimu. Dananja fitoterapija umbiru priznaje mnoga
pozitivna dejstva na organizam. Kao nastrugan sve koren ili osuen u prahu, umbir je
izuzetno uspean kod otklanjanja munine i povraanja, naroito onih izazvanih vonjom
brodom, automobilom ili avionom, kod otklanjanja stomanih greva, oputanja stomanih
miia, delotvoran je i kod prehlade, glavobolje i reumatskih bolova, a u poslednje vreme
se preporuuje i za ienje organizma.
Nekoliko kapi esencijalnog ulja umbira u vruoj vodi za kupanje otklanja znake
prehlade, a parii sveeg korena preliveni sa dva decilitra vrele vode pospeuju varenje.
Cimet
Cimet je osueni gornji povrinski deo kore Cinnamomum zeylanicum, niskog drveta
poreklom sa ri Lanke koje su jo pre tri milenijuma Kinezi koristili kao lek protiv
prehlade, za otklanjanje menstrualnih tegoba i bolje varenje. Na istoku se cimet i danas
koristi kao sredstvo za ublaavanje kijavice, upale grla i reumatskih bolova.
Zahvaljujui esencijalnim uljima koje sadri, smatra se dobrim antiseptikom koji ima
i fungicidno dejstvo.
Kruna fitoterapije:
Todoxin - pre, sada, posle
Prof. dr Pauli
D irektor od seka za virusologiju
Kohovog institu ta u B erlin u
Paradoksalna je savremena pojava da se ljudi listom okreu biljnim preparatima. Zato
ba njima? Uobiajeno je miljenje da ovi preparati nemaju neeljene sporedne efekte.
Smatraju se naelno bezbednim i delotvornim agensima. Iako u fitoterapiji postoji itav
spektar razliitih gledita, najvei deo fitoterapeuta odbacuje stav da su prirodni biljni
preparati analogni farmaceutskim preparatima i da se koriste u kolskoj klinikoj medici
ni kao lekovi.
Postoji samo nekoliko biljaka efikasnih poput lekova, to jest onih ije se delovanje pri
bliava delovanju farmaceutskih preparata. Ukoliko se primenjuju u fitoterapiji, onda je to
svakako u alopatskom leenju.
Najvei deo lekovitih biljaka sadri na desetine razliitih sastojaka, esto izuzetno
sloenih - smole, tanini, polisaharidi itd. Oni ublaavaju, moduliraju i modifikuju efekte
svakog od aktivnih principa. Ogroman broj studija je pokazao da se dejstva ekstrakta celih
biljaka ne mogu dobiti davanjem izolovanih preienih sastojaka biljke. Potreba da se to
ponavlja i naglaava deluje ironino ako se ima u vidu da biologija ve dugo koristi kao
aksiom teorijski model sistema, prema kome je celina vea od zbira delova. Medicinskoj
javnosti je jednostavno priroena izvesna doza konzervativizma. Fitoterapeuti, s druge
strane, svoje vienje da je celina vea od delova, izvode iz vitalizma a ne teorije sistema.
Farmaceutski lekovi su napravljeni da izazovu specifine reakcije. Neeljena dejstva se
provlae kao rizici u odnosu na korist primarnog efekta. Biljke, pak, imaju nekoliko irih
dejstava na vie celih fiziolokih sistema istovremeno. Obino su usmerena u istom optem
terapijskom pravcu, uglavnom su komplementarna ili sinergetska, esto nespecifina, a
veoma retko nepoeljna.
Biljni preparati su usmereni na telesno samoizleenje, dok se farmaceutski lekovi
odnose na simptome izazvane specifinim mehanizmima bolesti, shvaenim prema
naunoj patologiji. Ta dva pristupa su suprotstavljena jedan drugom. Biljni preparati delu
ju veoma blago, esto u pokuaju podsticanja ili podravanja deficijentnih sistema i proce
sa, ili kao pomo prilikom odstranjivanja ekscesa ukoliko su postali preovlaujui. Ublaa
vanje simptoma je samo deo strategije fitoterapije.
Fitoterapija je holistika terapija. Duhovno i duevno stanje skladno integrie u svoje
shvatanje ovekovih funkcija i biljnog leenja, potujui planetarnu i ekoloku dimenziju
prirodne medikacije omoguenu biljkama. Nain ivljenja, duhovni i duevni stavovi, deo
jumu svog konanog oblikovanja. Upravo zato je i mogue da se, uz pomo odreenih
biljnih sastojaka, stimulie njihovo dozrevanje, aktivnost, ali i da im se povea broj. Pod
odreenim uslovima, LAK elije lue materije - limfokine, citokine, interleukine, interfer
one i mnoge druge komunikacione materije - neophodne za pravilno funkcionisanje
imunokompetentnih elija i kompletnog imunskog sistema. Na taj nain, LAK elije su u
izvesnu ruku ,,komandanti odbrambene vojske. Ukoliko bi istinski komandanti poznavali
funkcionisanje, savrenstvo i sklad imunorelevantnih elija u odbrani organizma, nikada ne
bi izgubili ni jednu bitku a kamoli rat.
Uloga Todoxin-ovih varijacija u mitohondrijskom transportu jona, odnosno u regu
laciji elijskog metabolizma energije, ukazuje na nekoliko okolnosti. Prvi i najjednostavni
ji parametar mitohondrijske kiseonike fosforilizacije jeste koncentracija proteina respira
tornog lanca. Smanjenje ili poveanje koncentracije proteina uslovljeno je imunolokim
stanjem organizma.
Efekti uzimanja Todoxin-a relevantni su za mitohondrijske funkcije: penetraciju
unutranje membrane, visok kvalitet vezivanja za jone i njihovo neutralisanje (to pred
stavlja pozitivan efekat kod patolokih stanja organizma), povien kvalitet mitohondrijskog
transporta i povien energetski potencijal elije.
Todoxin je napravljen na bazi sveih integralnih korovskih biljaka sa monom energi
jom. Zato ba - korovskih? Najvee lekovito dejstvo poseduju upravo te biljke, sposobne
da rastu i opstanu ak i na kamenu, bez vode, i istovremeno se zatite od ekolokog
zagaenja.
Todoxin sadri svee preparirane sastojke hromoproteina, fitohemoglutinina i fitoci
tohroma C. Inae, citohrom C se nalazi u mitohondrijskoj membrani, njegova koncentraci
ja regulie elijski energetski potencijal a osnova mu je ,,hem. Iz citohroma C se rekon
struie uz pomo hladne fuzije ili jednostavnom ,,dopunom mitohondrijske membrane
novim citohromom C koji, praktino, omoguava delovanje neophodnih fundamentalnih
fiziolokih elijskih mehanizama.
Biljni preparat Todoxin je specifian po tome to su u njemu sadrani, zajedno i u
velikoj koliini, inae, antagonistiki elementi - kalcijum i gvoe. Ovaj nutricionistiki
preparat u vidu rastvora sadri raznorodne materije i veoma se lako fizioloki apsorbuje.
Re je o tajni stvorenoj od same prirode, a supstanca sa pomenutim osobinama se u bio
hemiji i organskoj hemiji naziva solubilajzer (eng. solubiliser).
Dobijanje supstance istih karakteristika vetakim putem nije jednostavno, a zahteva i
dodavanje EDT-a (eng. Etelin Diamin Tetra-silicate), jedinjenja tetnog za bubrege.
U Todoxin-u je sve bazirano na prirodnim mehanizmima. Nema, dakle, nieg
kodljivog pa ga mogu koristiti i trudnice i deca. Navedena svojstva se mogu objasniti time
to su svee integralne biljke (sa korenom, stablom, listom), lekovite i sa velikim potenci
jalom rasta, samlevene, sjedinjene i konzervirane medom. Prirodni konzervans med ih inte
grie po ,,ok ili ,,blic-sistemu i odrava, zaustavljajui svaku reakciju osim - fermentacije.
Polisaharidi i karbohidrati, kojima ovaj preparat obiluje, potiu upravo od meda a veli
ki broj kiselina od - zelenog limuna. Melje se zajedno sa korom. Na taj nain se u bio-sre
dini virusi eliminiu bez nanoenja tete organizmu. Naime, limunova kiselina menja
acido-baznu ravnoteu u kiselu, a virus ne moe da izdri takvu ,,ok-terapiju.
eerne kiseline (glukonska i glukuronska kiselina) znaajno utiu na
delotvornost preparata. Pored toga, utvreno je i prisustvo velikih koliina glukoze.
OFT - 1935 / TK
4.5
OFT - 1959 / CK
polu-vrsto
prijatan / voni
1.190
3.5
Uzorak br.
Uzorak # 1
Uzorak # 2
Uzorak # 3
Oznaka
OFT-1935/TK
OFT-1962/DJ
OFT-1959/CK
64.60
35.42
3.84
polu-vrsto
prijatan / voni
1.181
Miris
Spec. teina
PH vrenost
OFT - 1962 / DJ
teno
prijatan / voni
1.102
69.10
30.90
2.93
Uzorak # 1
Uzorak # 2
Uzorak # 3
Oznaka
Ugljeni hidrati (%)
Proteini
OFT-1935/TK
OFT-1962/DJ
87.50
1.94
OFT-1959/CK
84.20
1.73
2.11
1.08
9.81
0.96
12.56
1.13
85.75
(/o)
Upidi (masti)
(/o)
Karbonske(ugljene) kiseline(%) 11.23
Uzorak # 1
Uzorak # 2
Uzorak # 3
OFT-1935/TK
OFT-1962/DJ
58.37
OFT-1959/CK
59.03
7.30
32.06
59.26
7.23
31.89
1.22
0.03
0.37
7.09
33.12
1.09
0.02
0.31
1.20
0.03
0.38
Uzorak # 1
Uzorak # 2
Uzorak # 3
Oznaka
Glukoza(%)
Fruktoza(%)
OFT-1935/TK
OFT-1962/DJ
15.35
OFT-1959/CK
16.93
5.30
0.40
0.98
Manoza(%)
Pentoze(%)
17.70
6.12
0.22
1.16
7.23
0.04
0.94
Uzorak # 1
Uzorak # 2
Uzorak # 3
Oznaka
Liimmska kiselina (C6H8O7)
Sukdnska kiselina (C4H 6O4 )
Malonilna kiselina (C3H4O4)
OFT-1935/TK
OFT-1962/DJ
OFT-1959/CK
5.83
1.03
0.38
4.74
0.72
0.12
5.92
1.17
0.67
Uzorak # 1
OFT-1935/TK
Uzorak # 2
OFT-1962/TJ
Uzorak #
OFT-1959/CK
(PPm)
24
27
(PPm)
19
16
57
23
16
15
(PPm)
37
31
19
28
52
0.24
0.50
31
43
49
37
23
0.26
0.62
76
96
0.18
0.35
39
82
112
83
193
Uzorak #
OFT-1959/CK
63
89
Uzorak # 1
Uzorak # 2
Oznaka
B-karoten
Vitamin A (alkohol)
OFT-1935/TK
0.090
0.030
OFT-1962/TJ
0.031
0.015
VitaminA (acetat)
VitaminD3
0.011
0.008
0.080
0.106
0.042
0.093
Tokoferol
0.063
0.021
0.009
0.037
0.114
Enzime:
Amilaze, Fosfataze, Katalaze
Glutaminska kiselina
Glicin (Gly)
Prolin (Pro)
Glukozamini
Purinski ostaci
Pirimidinski ostaci
Piperin
Fitol
Glucitol
MISTERIJA IVOTA
Organizam due
Foton je elementarna koliina ili kvant elektromagnetskog zraenja. Hipotezu o fotonu
uveo je 1905. Albert Ajntajn da bi dokazao i objasnio fotoelektrini efekat. Postojanje
fotona dokazano je kasnije nizom eksperimenata (a time i diskontinualna struktura
zraenja uopte).
Prema kvantnoj mehanici, energija fotona je ravna proizvodu
h v
gde je h Plankova konstanta, ija je vrednost 6,62 10'27erg/s, a V'uestanost elektromag
netskog zraenja. Najveu energiju imaju fotoni gama-zraenja koji se javljaju kao komponen
ta kosmikih zraka, a najmanju foton elektromagnetskog zraenja u oblasti radio-talasa.
Naelo neodreenosti
Ajnajn naeg vremena, Stiven Hoking, u svojoj knjizi Kratka povest vremena (1988)
obinom itaocu mnogo plastinije kazuje o emu je ovde re:
Nemaki naunik Maks Plank je 1900. godine objasnio da se svetlost, rendgenski
zraci i ostali talasi emituju u odreenim paketima koje je nazvao - kvantima. Pored toga,
svaki kvant ima odreenu koliinu energije koja je tim vea to je vea uestalost talasa,
tako da bi na dovoljno visokoj uestalosti emitovanje samo jednog kvanta zahtevalo vie
energije nego to je uopte raspoloivo. Prema tome, zraenje na visokim uestalostima
bilo bi smanjeno, a i stopa kojom telo gubi energiju bila bi konana.
Kvantna hipoteza je sasvim dobro objasnila izmerenu koliinu emitovanog zraenja
toplih tela, ali njen uticaj na deterministiku doktrinu bio je shvaen tek 1926. kada je jedan
drugi nemaki naunik, Verner Hajzenberg, formulisao svoje znamenito naelo neo
dreenosti. Da bi se predvideli budui poloaj i brzina neke estice, potrebno je tano
izmeriti njen sadanji poloaj i brzinu. Oigledan nain da se to uini jeste osvetliti esticu.
estica e razbiti jedan deo talasa svetlosti, to e ukazati na njen poloaj. No, poloaj es
tice nee se moi tanije odrediti nego to iznosi razmak izmeu dva brega svetlosnog
talasa, tako da je potrebno koristiti svetlost kratkih talasnih duina da bi se precizno
odredio poloaj estice.
Prema Plankovoj kvantnoj hipotezi, meutim, ne moe se upotrebiti proizvoljno mala
koliina svetlosti - valja uzeti bar jedan kvant. Ovaj kvant e poremetiti esticu i promeniti
njenu brzinu na nain koji ne moemo predvideti. tavie, to tanije merimo poloaj, to
treba koristiti krae talasne duine svetlosti, pa je tako vea i energija jednog kvanta. A time
e i brzina estice biti u veoj meri poremeena. Drugim reima, to tanije pokuavate da
izmerite poloaj estice, to manje precizno moete izmeriti njenu brzinu i obrnuto. Hajzen
berg je pokazao da proizvod neodreenosti poloaja estice, neodreenosti brzine estice i
mase estice, ne moe biti manji od odreene veliine koja je poznata kao Plankova konstanta. Hajzenbergovo naelo neodreenosti predstavlja temeljno, neumitno svojstvo sveta.
Naelo neodreenosti izvrilo je veoma vaan uticaj na na nain vienja sveta. ak ni
sada, posle vie od pedeset godina, mnogi filozofi jo nisu postali svesni ovog uticaja, tako
da je on i dalje predmet ozbiljnih kontroverzi. Naelo neodreenosti oznailo je kraj
Laplasovog sna o jednoj teoriji nauke, o jednom modelu Vasione koji bi bio potpuno deter
ministiki: sasvim je izvesno da se ne mogu tano predviati budui dogaaji, ako se ne
moe precizno izmeriti ak ni trenutno stanje Vasione!
Kvantna mehanika
Ovakav pristup omoguio je Hajzenbergu, Ervinu redingeru i Polu Diraku da tokom
dvadesetih godina prolog veka preformuliu mehaniku u jednu novu teoriju koja je dobi
la naziv kvantna mehanika i koja se temelji na naelu neodreenosti. U ovoj teoriji, estice
vie nemaju zasebne i sasvim odreene poloaje i brzine koji se ne mogu posmatrati.
Umesto toga, one imaju kvantno stanje koje predstavlja kombinaciju poloaja i brzine.
Uopteno govorei, kvantna mehanika ne predvia jedinstven i odreen ishod nekog
posmatranja. Naprotiv, ona predvia vei broj razliitih moguih ishoda i govori nam o
tome kakvi su izgledi svakog od njih. Drugim reima, ukoliko se preduzme isto merenje na
velikom broju slinih sistema, koji su svi zapoeli na isti nain, ustanovie se da e ishod
merenja biti A u izvesnom broju sluajeva, B u nekom drugom broju i tako dalje. Mogue
je predvideti priblian broj puta kada e ishod biti A ili B, ali se ne moe predvideti pose
ban rezultat nekog pojedinanog merenja.
Kvantna mehanika, dakle, uvodi neizbean element nepredvidljivosti ili nasuminosti
u nauku. Iako je dobio Nobelovu nagradu za doprinos postavljanju kvantne teorije, Albert
Ajntajn nikada nije prihvatio ideju da Vasionom vlada sluaj. Njegovo gledanje na ovu
stvar saeto je iskazano u poznatoj reenici: Bog se ne igra kockicama! Veina drugih
naunika, meutim, bila je spremna da prihvati kvantnu mehaniku zato to se ona savreno
slagala sa nalazima eksperimenata.
Iako se svetlost sastoji od talasa, Plankova kvantna hipoteza govori nam o tome da se
ona u izvesnim pogledima ponaa kao da je sazdana od estica: svetiost, naime, moe biti
emitovana ili apsorbovana samo u paketima, ili kvantima. Isto tako, iz Hajzenbergovog
naela neodreenosti proishodi da se estice u izvesnim pogledima ponaaju kao talasi:
one nemaju odreen poloaj, ve bivaju ,,razmazane uz izvesnu verovatnou razmetaja.
Teorija kvantne mehanike zasnovana je na jednom potpuno novom tipu matematike
koji vie ne objanjava stvarni svet iz perspektive estica i talasa. Iz ovog ugla mogu biti
opisana samo posmatranja sveta. Postoji, stoga, dvojstvo izmeu talasa i estica u kvantnoj
mehanici: za neke svrhe od koristi je o esticama razmiljati kao o talasima, dok je, pak, za
druge od koristi talase smatrati za estice. Jedna vana posledica ove okolnosti jeste da se
moe posmatrati ono to je dobilo naziv interferencija izmeu dva skupa talasa i estica
(interferencija - uzajamno pojaavanje ili oslabljivanje talasa, zvunih, svetlosnih, elek
trinih, prilikom njihovog sudaranja). Interferencija svetlosti dokazuje njenu talasnost.
Drugim reima, bregovi jednog skupa talasa mogu da se poklapaju sa udolinama drugog
skupa. Dva skupa talasa mogu da se tako meusobno potru, umesto da udrueni daju
snaniji talas, kao to bi se oekivalo.
Svojevremeno se smatralo da se jezgro atoma sastoji od elektrona i razliitog broja
pozitivno naelektrisanih estica nazvanih protoni (od grke rei koja znai ,,prvi), budui
da se verovalo da su to temeljne jedinice iz kojih je sazdana svekolika materija. Godine
1932, meutim, jedan Raderfordov kolega sa Kembrida, Dejms edvik, otkrio je da se u
jezgru nalazi jo jedna estica, nazvana neutron, koja ima gotovo istu masu kao i proton,
ali ne i elektrini naboj. edvik je dobio Nobelovu nagradu za ovo otkrie, kao i zvanje
upravnika koleda Gonvil i Kiz u Kembridu, istog onog na kome danas predaje Stiven
Hoking!
Gde su cigle"?
Do pre skoro trideset godina, smatralo se da su protoni i neutroni ,,elementarne es
tice, ali onda su ogledi u kojima su se protoni sudarali sa drugim protonima ili elektroni
ma pri velikim brzinama pokazali da se oni, u stvari, sastoje od jo manjih estica. Fiziar
sa Kalteha Marej Gel-Man nazvao je ove estice kvarkovi, a 1969. dobio je Nobelovu
nagradu za svoj rad na njima. Naziv ,,kvarkovi uzet je iz jedne zagonetne reenice Dem
sa Dojsa: Three quarks for Muster Mark! Re quark trebalo bi da se izgovara kao quart
(kvort), s tim to je na kraju ,,k a ne ,,t, ali se obino izgovara tako da se rimuje sa lark
(lark).
Postoji vie razliitih varijeteta kvarkova: smatra se da ima najmanje est ,,ukusa koje
nazivamo ,,gore, ,,dole, ,,udno, ,,armantno, ,,dno i ,,vrh. Svaki ukus javlja se u tri
,,boje - crvenoj, zelenoj i plavoj. (Treba naglasiti da su ovi termini samo puke oznake:
kvarkovi su znatno manji od talasne duine vidljive svetlosti, te tako ne mogu imati nikakvu
boju u uobiajenom smislu te rei.) Na primer, jedan proton ili neutron sastoje se od tri
kvarka razliite boje. Proton sadri dva kvarka gore i jedan kvark dole, dok neutron sadri
dva dole i jedan gore.
Danas znamo da ni atomi, a ni protoni i neutroni u njima, nisu nedeljivi. Pitanje stoga
glasi: ta su onda stvarne elementarne estice, osnovne gradivne cigle iz kojih je sve saz
dano? Budui da je talasna duina svetlosti znatno vea od razmera atoma, nema nikakve
nade da emo na uobiajen nain ,,osmotriti delove atoma. Ovde je potrebno koristiti neto
sa znatno manjom talasnom duinom.
Kao to smo ve videli, kvantna mehanika govori nam da su sve estice, zapravo, talasi,
kao i da to je vea energija estica, to je manja duina odgovarajuih talasa. Prema tome,
najbolji odgovor koji moemo dati na nae pitanje zavisi od toga koliko visoku energiju es
tice imamo na raspolaganju, zato to ovaj inilac odreuje koliko emo male razmere moi
da vidimo. I... na ovom mestu emo se ,,rastati od po svemu neobinog Stivena Hokinga
koji, uprkos ogromnom doprinosu savremenoj nauci, nije dobitnik Nobelove nagrade
budui da se ona retko dodeljuje za rad iz astronomije ili kosmologije koji izlazi iz okvira
iste fizike a, s druge strane, s obzirom na to da je Alfred Nobel bio veoma praktian (obo
gatio se od patenata na eksploziv TNT) insistirao je na tome da teorijska otkria moraju biti
potvrena eksperimentom da bi mogla da se kvalifikuju. Za ono to radi, eksperimentalna
potvrda Hokingovih otkria moda nikada nee biti mogua ili e za nju, u najboljem slua
ju, biti potrebne decenije.
Talas spremnosti
Ameriki matematiar Norbert Viner je ,,otac kibernetike, nauke koja razlae kom
pleksne snopove informacija dok ne stigne do poslenje nedeljive jedinice informacije - bita.
Svaki misaoni proces jednog kompjutera, svaki miini refleks jednog ivog bia, ali i
svaka misaona munja jednog inteligentnog mozga, moe se ralaniti na takve male ele
mente informacije, na bit.
Poetkom sedamdesetih godina prolog veka, engleski neurolog dr Grej Volter je kon
struisao machina speculatrix, robota koji vreba, to jesto pokazuje umno ponaanje reagujui
na svetlost. No, to nije sve. Dr Grej je postavio jednog ispitanika (oglednu osobu) pred ekran
adekvatno adaptiranog televizora i dao mu u ruku prekida kojim se aparat mogao ukljui
ti i iskljuiti. Zatim mu je rekao da e se, ako ukljui televizor, na ekranu pojaviti izuzetno
interesantna slika. Preko elektroda su, inae, snimane krivulje modane struje ispitanika i
beleene na EEG aparatu. Konstatovano je da svaki put neposredno pre nego to ispitanik
pritisne prekida, nastaje strujni udar u njegovom mozgu. Dr Grej Volter je ovaj strujni udar
nazvao talasom spremnosti zato to je signalizirao odluku da se pritisne prekida.
Potom je dr Grej Volter sa televizorom spojio elektrode prikljuene za mozak i
podesnim elektrinim meuspojem pojaao talas spremnosti. Prvobitno slab impuls
mozga, na taj nain je postao strujni udar dovoljno jak da samostalno ukljui televizor. Ispi
tanik vie nije imao potrebe da pritiska prekida u ruci, bilo je dovoljno da zaeli da ga pri
tisne i smesta bi se pojavila slika na monitoru. Uskoro su ispitanici dr Greja Voltera otkrili
da bi ekran ve neposredno pre pritiska na prekida zasvetleo, uvek kada bi odluili da pri
tisnu dugme.
Biofidbek
Kao i neurolog Grej Volter, i njegov kolega Vilijam Jong van Amsink, pokazao je
nauno interesovanje u sferi kibernetike. Kad je zapoelo uvoenje fidbeka (feed-back, egl.,
u kibernetici: povratna kontrola, skup povratnih, retroaktivnih informacija i ponaanja) u
medicinu, profesor Van Amsink je meu prvima isprobao ovu novu metodu kao pomo
bolesnicima od hipertonije.
Svojevremeno je vladalo miljenje da je nervni sistem podeljen na dve sfere sa strogo
podvojenim funkcijama i sposobnostima. Prva sfera je obuhvatala voljni ili somatski
nerevni sistem, kojim ovek moe da upravlja svojom voljom. Za drugu sferu je smatran
nevoljni ili autonomni sistem koji funkcionie sam od sebe. Na primer, mozak nam moe
,,narediti da ispruimo ruku, krenemo korak napred ili da zagrizemo jabuku, i svaku od
ovih naredbi moemo posluati bez tekoa dajui uputstva svojim nervima da pokrenu
nadlene miie. Ali, mozak nam ne moe rei kako da pokrenemo najvaniji mii naeg
tela, - nae srce! Isto tako ne moemo uticati ni na vlastiti krvotok, puls, sistem za varenje,
reakciju zenica... Ipak, ima i onih koji to mogu - indijski fakiri i jogiji! Tehnikom fidbeka to
je omogueno i ,,smrtnicima budui da podrazumeva uenje pomou maina i dostizanje
sposobnosti dobrog jogija u najkraem roku. Da ne duim, profesoru Van Amsinku i nje
govim pacijentima je, nakon upornog rada, i to polo za rukom odnosno - voljom. Naravno,
smisao takvog vebanja ne iscrpljuje se u uspenom savladavanju majstorije dostojne
prikazivanja u varijeteu. Koreni mnogih oboljenja lee upravo u manjkavom radu nevoljnog
nervnog sistema i cilj je bio da ovaj sistem postane podloan uticaju volje to bi bilo ravno
otkrivanju medikamenta koji napada bolest ne samo u simptomima ve u samom korenu.
Biofidbek kao medicinska terapija se danas koristi u leenju nesanice, za ublaavanje
napada migrene, leenje nervoznih tikova, oputanje miinih greva, suzbijanje bolesti
srca i za sniavanje bolesno visokog pritiska, hipertonije.
U najsenzacionalnija otkria biofidbeka spada, bez sumnje, injenica da je ovek u
situaciji da utie na frekvenciju vlastitih modanih talasa! Ova frekvencija nije uvek ista a
njeni razliiti tipovi obeleavaju se grkim slovima alfa, beta, delta i teta.
U stanju ritma alfa nalazi se ovek koji oputen i zadovoljan drema. Ako otvori oi,
menja se frekvencija: ritam alfa smanjuju bri talasi beta. Prelazu iz dremanja u lak san
odgovara prelaz iz ritma alfa u sporiji ritam teta. Najzad, u stadijumu dubokog sna, mo
dana struja dostie ritam talasa delta, koji predstavljaju najvee i najsporije treptaje. Ono
to je posebno interesantno u istraivakom radu prof. Van Amsinka jeste zakljuak da
reenje svake paranormalne zagonetke poinje kod modanog talasa! Naime, modani
talas nije nita drugo nego elektromagnetni talas, recimo kao radio zraenje, ultravioletno
zraenje, vidljiva svetlost ili rentgnesko zraenje!
Ako radio-talas, elektromagnetsko zraenje raznih talasnih duina, moe da prenosi
muziku, glasove i umove na hiljade kilometara, zato onda na isti nain ne bi putovala
telepatska poruka? Godine 1929. Apton Sinkler je objavio knjigu Mentalni radio o rezul
tatima telepatskih eksperimenata sa svojom enom, za koju je predgovor napisao niko
drugi do - Albert Ajntajn! Istini za volju, poznati naunik je u predgovoru istakao samo psi
holoki aspekt tih eksperimenata i ne pokuavajui da telepatiju objasni pomou fizike.
Prilikom jednog simpozijuma kibernetiara, Vilijem Jong van Amsink je prvi put istu
pio sa svojim radovima pred javnost. Dok je pred teoretiarima referisao o svojim eksperi
mentima, meu sluaocima se nalazio i an ak Delpas.
Eksperiment Delpas"
Delpas je bio malo zainteresovan za biofidbek kao medicinsku terapiju za bolesnike
od hipertonije, ali, fascinirali su ga laboratorijski uslovi u kojima je radio Van Amsink.
Odmah je video da su opisane fidbek-vebe u principu bile veoma sline eksperimentu
Greja Voltera sa televizijskim ekranom.
Svi ispitanici-pacijenti s kojima je Van Amsink radio, patili su od iste bolesti: hipertoni
je koja je pod izvesnim uslovima mogla dovesti do modane kapi a time ponekad i do smrti.
I kad se zaista desilo da je jedan od pacijenata Van Amsinka umro, bio je to upravo ovek
koji se pre toga podvrgao intenzivnom treningu mozga. On je predstavljao tano one
eksperimentalne uslove ije je ostvarenje Delpas smatrao nemoguim.
Ako bi se pacijenti Van Amsinka pored svog normalnog fidbek-treninga obuavali
jo i u eksperimentu Greja Voltera, nestala bi najvea prepreka koje se Delpas bojao:
vie ne bi bio potreban samrtnik koji treba da sarauje i ne bi bilo potrebno odobrenje
okiranih roaka.
Delpas je izneo Van Amsinku svoju ideju da pomou eksperimenta Greja Voltera
proizvede hemijski iste molekule pamenja. Naime, molekuli pamenja nastaju tako to
elektrini impuls taloi u belanevinastu strukturu jednog molekula u vidu poruke koju
nosi. Takva poruka moe biti vrlo jednostavna, ali moe biti i veoma sloene prirode. A
budui da je u supstanci pamenja nataloena cela zbirka seanja, nema mogunosti da se
sadraj pamenja jednog jedinog molekula odvoji od sadraja pamenja nekog drugog.
Delpas je, meutim, eleo da uini upravo to: da uz pomo eksperimenta Greja Voltera
proizvede takorei hemijski iste supstance pamenja, odnosno molekule pamenja koji su
nosili samo jedan sadraj seanja - naredbu da se ukljui monitor. Pomou eksperimenta
Greja Voltera hteo je da markira jedan mali deo ovekove svesti - da ga uini vidljivim na
monitoru, kao signal ukljuivanja. Ako ispitanik pomisli da ukljui i za to pozove iz svog
mozga odgovarajue molekule pamenja, na monitoru e se javiti munja.
Tako stvari stoje dok je ovek iv, ali, ta se dogaa u trenutku smrti?
Ako pamenje i svest ne propadaju nego sa smru stvarno naputaju ovekovo telo,
onda s njima moraju krenuti i markirani sadraji pamenja iz eksperimenata Greja Voltera.
A ako kreu - onda taj trenutak mora oznaiti signal ukljuivanja na monitoru.
Kad je ezdesetsedmogodinja pacijentkinja dobila hipertonino krvarenje, radi kont
role funkcionisanja mozga ,,prikopana je za aparat EEG i ureaj dr Greja Voltera. Uprkos
preduzimanju hitnih mera, kod bolesnice se sve vie javljao simptom pritiska na mozak
koji je doveo do prekida svih cerebralnih funkcija. Na encefalogramu su se pojavile karak
teristine nulte linije koje pokazuju da je modana struja ugaena.
Mnogo pre nego to je smrt nastupila, bolesnica je leala u komi. Dakle, ve odavno nije
bila kadra da svesno i voljno stvara talase spremnosti. Ipak, sa nastupanjem svih simptoma
konane smrti mozga pojavio se i signal ukljuivanja na monitoru aparature Greja Voltera!
Ovaj signal ukljuivanja koji se poziva na pragu konane smrti, mada vie ne pos
toji nikakav talas spremnosti, nazivamo efektom Delpas. On potpuno odgovara
pojavnoj slici koju oekujemo ukoliko duh ostaje da ivi posle smrti i mogao bi da znai
da ljudski duh u trenutku smrti naputa telo i da jedan majuni deli ovog duha, marki
ran u specifinim molekulima pamenja, pri tom ostavlja za sobom trag na televiz
ijskom ekranu - u principu isto kao to i kakav metalni predm et izaziva signalni ton
prilikom prolaska kroz sigurnosna vrata za otkrivanje oruja i eksploziva na aero
dromima irom sveta...
Dato objanjenje zvui prilino, ali ne i sasvim, logino. Kakve su mogue implikacije
u sluaju da eksperiment dr Greja Voltera nije tano interpretiran? Ukoliko nije nesporno
da su njegovi pacijenti-ispitanici svojom voljom aktivirali ukljuenje ekrana, da li je nes
porna i injenica da su tano formulisanim stavom ukljui se to bili u stanju i da uine?
Sumnjam. Moda je ekran aktivirala njihova koncentrisana energija, bez obzira na sadraj
u njoj smetene poruke! Ukoliko je ovo tano, onda je ukljuenje ekrana umirue ezde
setsedmogodinje pacijentkinje, koja je, podseam, ve dugo bila u komi i bez svesti o sebi
i okruenju, mogla da aktivira za doktora Delpasa tada nepoznata energija - biofotona! Ovo
objanjenje ini mi se daleko primerenijim od ponuenog.
Podseam: foton je kvant svetlosti, a kvant je najmanja koliina energije odreena pri
zraenju kao produkt Plankove konstante i frekvencije. Pored toga, foton je estica bez
mase i naboja.
Fotoni, Ajntajn, meuzvezdani letovi, naelo neodreenosti, kvantna mehanika, Stiv
en Hoking, talas spremnosti, eksperiment Delpas... ukoliko sve to je prethodno reeno
definiemo kao hipoteze, vreme je da konano saberemo ,,dva i dva, odnosno, dovedemo
u logian poredak i prevedemo u odgovarajui zakljuak.
Nematerijalni organizam!
iva elija organizm a em ituje deseti deo svog energetskog potencijala (biofo
tonske energije), dok devet desetina uva u sebi. I upravo taj deseti deo energije
je dovoljan da organizam opstaje, ivi, da ovek funkcionie, ponaa se kao ivo
bie. U tre n u tk u sm rti, m eutim , oslobaa se (em ituje) u k u p n a koliina
pom enute energije, znai svih deset desetina i ivot naputa elije, tkiva i ceo
organizam .
Iz ovoga proizilazi da je svaka elija ivog organizma u izvesnu ruku autonomna
onoliko koliko i stanovnik jedne drave: sama po sebi je autonomna, raa se i mnoi
sama, ali je istovremeno i strogo kontrolisana indukcionim poljem i potencijalom okol
nih organa, sistema organa i celog organizma. Upravo zbog toga se nee, recimo,
dogoditi da nokat izraste na ovekovom - nosu. Sama i umire, ali istovremeno je i sama
za sebe mrvica ivota.
Dakle, u trenutku emitovanja kompletne energije, ovek tj. organizam umire i
fenomen umiranja je upravo taj kompletan izlazak energije u obliku fotona iz svake poje
dinane ive elije jednog organizma, nakon ega se ova dezintegrie, odnosno trune, i
pretvara u biljnu hranu.
Isto se deava kod programirane smrti elije, tzv. apoptoze.
O dui ne bismo mogli nita da znamo da nije saznanja o fotonima, jer, dua je
astralni organizam. Fotoni, meutim, nisu dua. Oni ine njen organizam (iji su ner
azdvojni deo). ,,Idu sa duom koja, prilikom odlaska, odnosi sa sobom i ivot. U
sluajevima kad ne povede kompletan ivot, vraa se. Otuda udnovata oivljava
nja. Ona, dakle, moe da se vrati, ponovo ,,oivi ukoliko nije kom pletna energija, iz
svih elija, izala iz organizma. Iz ovoga sledi da je dua povezana svetlom
pupanom vrpcom (satkana od fotona!) za telo. Postojanje ove niti ivota, koju je
mogue videti i snim iti pod izvesnim uslovima, poznato je onima koji imaju
mogunost izlaska iz tela odnosno astralnog putovanja. Ue od fotona ini energi
ja svih elija (ivota). Prilikom astralnih putovanja ak do devedeset posto ove energi
je moe da napusti organizam... U svakom sluaju, dokle god postoji ta veza, to jest
sve dok ga fotoni odnosno pom enuta energija kompletno ne napuste, organizam je
bioloki iv.
Rekoh, i dua je organizam. Re je o astralnom, nem aterijalnom telu sa svim
funkcijama, odlikam a i osobenostim a jednog organizma. Naravno, ne telesnog. I nije
re o amorfnoj, bezoblinoj, neartikulisanoj energiji. Naprotiv. Kao to je pare naiz
gled bezoblinog m esa sastavljeno od jedara, m itohondrija, miozina, aktina i
plazme, hrom ozom a, horm ona i ega sve jo ne, i duhovno telo je specifino, sai
njeno od sistem a strogo odreenih meuzavisnih i uslovljenih raznorodnih energi
ja. To to ovek na dananjem stupnju razvoja nauke i tehnologije nije u stanju da
ih detektuje, definie, razdvoji na sastavne elem ente i izmeri, ni u kom sluaju ne
znai da one i ne postoje. Da bismo ih otkrili i poeli da koristimo, nedostaju nam
instrum enti. I sve dok ih ne budemo imali, moraemo da se oslanjamo na
,,vanulne sposobnosti pojedinaca koji su u stanju da ih, svesno ili nesvesno, detek
tuju pa ak i pojedinano razlikuju.
Teina due
Onog trenutka kad pomenuta energija postane vidljiva instrumentima koje e ovek
napraviti, dakle identifikovana, merljiva i upotrebljiva, otvorie se novo polje nauke - polje
anatomije due i bioenergije. Ba kao to je nekada atom bio najsitnija nedeljiva estica
materije a elija osnovna jedinica organizma, nauka o anatomiji due poee da se bavi
njenim elementima, sastavom, organizacionim celinama, podelom pojedinih segmenata i
,,organa, specifinostima razliitih vrsta energija... Ovo e, opet, otvoriti mogunosti za
merenje, otkrivanje i identifikovanje prisustva dua u odreenom prostoru, samim tim i
izradu instrumenata uz iju pomo e postati ,,vidljive. A moda e, zahvaljujui ovoj
mogunosti, ovek konano doi do trajnog reenja vlastite egzistencije pa i mogunosti
posete ili ak seljenja u druge galaksije. Nema sumnje da bi iz saradnje materijalnog i
astralnog sveta mogle da se izrode izuzetno interesantne i zanimljive ideje a, zato da ne, i
obostrana korist. U krajnjoj liniji, dovoljno e biti i samo to to e odlazak na poslednji
put postati manje stresan budui da vie nee biti ,,put u nepoznato.
Suvie fantastino? Ko bi rekao da je ovek do pre neto vie od sto godina, vekovima
i milenijumima sanjao da poleti!
Znajui, ili bar pretpostavljajui, stari narodi su se bavili pitanjem teine due.
Eksperiment Delpas je zabeleio trenutak kada fotonska energija naputa organizam,
meutim, manje je poznato da je teina tela umrle osoba manja za osam do deset grama
od one za ivota.
Da li je to zaista ta teina due? Bilo bi, u najmanju ruku, neozbiljno kategoriki to
tvrditi, ali, vredi razmisliti...
Nauka i Tarabii
Lijepo je izgledo, moj kume, Zarija. Na njemu nekakva mantija, a po njojzi ko da
blago svijetle rojevi svitaca, samo nekom neopisanom svjetlou. Taka mu je i glava bila...
Bijela, a nekako svijetla... Cjelivah ga u ruku, a ona meka ko da vunu na preslici dri.
Dodirnem ga po mantiji, a ona isto nako, kadivena. Sve mi se ini da bi rukom kroz njega
mogo proi...
Zbog ovog, nestvarnog opisa, svetenik Zaharije je bio uveren da je Mitar sve to sanjao
ili halucinirao. Tada je izmeu njih zapoeo, prvi put sumnjiav razgovor:
- Da nijesi ti to sve snijevao, moj Mitraine?
- Kakvo snijevanje! Snijevam li ja, kume, kad vako, sad evo, s tobom govorim?
Ja mu na to reknem:
- More biti, Mitre, da si neta, nako u snu, sam sa sobom razgovarao, pa se i kumi
priinjelo da s nekijem drugim pria...
- Boe, kume ZarijaL. Je T ti to ona moja enturina rekla da je viela svijetlog popa
kojeg uvodim u kuu i njim razgovaram?
Ja mu reknem da jeste, a on mi unakrsti:
- E, pa ako sam to sve snijevo, nije mogla i ona snijevati isti san?
- Dobro, kume Mitre, a kako on ode od tebe i ta ree?
- Ree da e se jopet javljati i od ondaj mi se javi jote nekoliko puta. Polje mi kaza da
Umalo besmrtnost!
Besmrtnost, makar samo i due (a itekako je poeljno i tela!), oito je oduvek muila
oveka. Poetkom prolog veka, 1913. godine, naunik Aleksis Korel je u laboratoriji Rok
felerovog instituta u Njujorku, kao to to obino i biva, sasvim sluajno otkrio da se ive
elije pileeg srca neogranieno dele i to je pratio pune 33 godine, sve do 1946. Ukoliko je
njegova postavka bila tana (a iza otkria je stajao nauni autoritet kasnije ovenan i
Nobelovom nagradom), to je ujedno znailo da je besmrtnost ljudskog organizma ipak
mogua. Neki ameriki novinari i novine, kakve ih je ve Bog dao, preko naslovnih strana
su objavili ovu senzacionalnu vest. Nedugo zatim, pojavile su se i tvrnje da bi se od
novostvorenih elija pileeg srca ve mogao napraviti petao veliine Sunca a potom i da je
iz laboratorije nestala ogromna koliina proizvedenih elija i ,,sad se eta ulicama Njujor
ka. lag na ovu tortu dodali su ,,oevici tvrdei da su videli petlove veliine oveka kako
etaju Menhetnom!
Ma koliko sve ovo izgledalo suludo, grupi naunika koja je pobijala ovu zabludu a koja
je ve ula u sve tadanje udbenike medicine, na ijem elu je stajao mladi profesor Lenard
Hejflik, trebalo je dosta i vremena i strpljenja i rada da javno iznese argumente ,,protiv,
naravno, potkrepljene nalazima laboratorijskih eksperimenata. Punih 30 godina! Novine,
nauni asopisi i nauni krugovi, jednostavno nisu hteli da uju za njih. Bilo im je lepo da
veruju u besmrtnost. Kako sve, jednoga dana, doe na svoje mesto, Hejfliku i saradnicima
je konano polo za rukom da objasne svoje stavove a njihovo otkrie je kasnije definisano
kao otkrie biolokog asovnika koje, otprilike, glasi: svaka elija ima ogranienu
sposobnost deobe, deli se 50 puta s tim to se svaka naredna generacija deli jednom manje
(49, 48, 47... puta). Kad doe do ,,0, prestaje da se deli i umire. ivotni vek pomenutih eli
ja je, inae, u proseku iznosio est meseci. Novu nadu je pruilo otkrie da, ipak, postoje
neke elije u ovekovom organizmu kod kojih je ,,sat iskljuen, dakle, iji se ivotni vek
granii sa besmrtnou! Time su nauna istraivanja u ovoj oblasti dobila nov smer - otkri
ti tajnu njihove ,,besmrtnosti i mehanizam ,,primeniti kod onih koje to nisu; vratiti sat na
poetak ili, ak, namestiti ga da krene od sto, hiljadu, milion; ugraditi ,,sat u elije
kancera...! Istraivanja su u toku.
Zaista, da li je mogue da je Stvoritelj podario oveku besmrtnost u trenutku stvaranja
Adama. Ako je verovati Starom zavetu i dugovenosti prvih ljudi od vie stotina godina, ak
i preko devet vekova, sa sigurnou se moe tvrditi da je to tako a da je trenutna prosena
duina ljudskog veka iskljuivo rezultat ovekovog greha ili, preciznije, grenog ivota.
Trea vrsta je, reklo bi se, bila najmanje uspena budui da je primenjivala zastareo
nain proizvodnje energije. Ali, uprkos tome, upravo su ove poslednje elije pre oko 1.500
miliona godina uspele da naprave majstoriju hvatajui bakterije koje diu i drei ih
zatvorene u sebi. ta su time dobile? ,,Uhvaene bakterije su disanjem proizvodile energi
ju za eliju domaina, a ova im je zauzvrat ponudila udoban smetaj i zatitu. Novonastali
tip elije stvoren simbiozom, preciznije - stapanjem dva iva bia, imao je i dva genoma,
mogao je da se razmnoava ali i stvara sloenije vieelijske organizme, potonje biljke i iv
otinje!
Vremenom, ,,uhvaene bakterije vie nisu mogle da samostalno egzistiraju. Suvie im
je bilo udobno i sigurno u novoj sredini, a i genomu elije domaina su dale najvei deo
svog genoma. Postale su maine za sagorevanje u ovekovom organizmu poznatije kao mitohondrije. Dakle, svaka od elija ovekovog organizma nastala je spajanjem dva nezav
isna iva bia. Mali genom njegovih mitohondrija je ostatak za podseanje nekada slo
bodnih a potom zarobljenih bakterija.
Mitohondrije, fabrike energija u elijama, otvorenije su nego to se doskora pret
postavljalo. Utvreno je, naime, da aktivno otputaju kratke lance aminokiselina (peptide).
Iako je donedavno bilo poznato samo toliko da ove organele prihvataju molekule iz svoje
okoline, oko mitohondrija su naeni peptidi identini onima iz njihove unutranjosti. Pri
likom ispitivanja kolika je mogunost da peptidi izau iz organela obavijenih dvostrukom
membranom, kod mitohondrija kvasca su veoma brzo otkrivena dva izlaza iz fabrike
energije.
Kod prvoga su dui lanci aminokiselina najpre u unutranjosti mitohondrije razlagani
na manje peptide. Kada dosegnu odreenu veliinu, molekul ,,izbaciva ih prebacuje u
meuprostor izmeu dve membrane, odakle se peptidi kroz pore spoljanje membrane
razlivaju u okruenje.
Drugi put je rezervisan za belanevine, sastavni deo mitohondrijske membrane. Ovi
proteini se u prostoru izmeu dve membrane razlau na jedinice koje mogu da se ,,pre
bacuju, a potom zaista i naputaju mitohondriju.
ablon ivota
Mitohondrije ovekovih elija i danas nastaju kao njihovi bakterijski preci, dakle,
iskljuivo rastom i deljenjem ve postojeih mitohondrija. Njihovi sastavni delovi se
proizvode u eliji na osnovu informacije zapisane u genomu elijskog jezgra i mitohondri
ja. Meutim, ti sastavni delovi mogu da se pravilno sloe iskljuivo u ve postojeoj mito
hondriji, iz ega proizilazi zakljuak da je svaka mitohondrija - ablon, matrica. Bez ove
matrice, sastavni delovi mitohondrija bi se proizvodili ali bi u eliji besciljno lutali i na kraju
bili uniteni. I, konano, kada elija izgubi sve svoje mitohondrije, vie ne moe da stvara
nove i umire.
Budui da je svaka mitohondrija (i) matrica, ona ujedno predstavlja strukturnu infor
maciju koja nije zapisana u DNK ovekovog genoma. Kako ova informacija mora da se
nasleuje iz generacije u generaciju, oito je re o - genskoj informaciji. A koliko ablon
skih informacija postoji u strukturama mitohondrija, za sada je teko proceniti. U svakom
sluaju, pomenuta informacija je neophodna za ivot ovekovih elija koliko i ona
zapamena u DNK.
Majka je majka...
Pretpostavlja se da sve to moe da ugrozi produkciju ATP u mitohondrijama oteu
je eliju i na taj nain uzrokuje njihovo loe funkcionisanje i razvijanje simptoma.
Najosetljiviji, najvie pogoeni smanjenjem elijske energije, jesu centralni nervni sistem,
srce, skeletna muskulatura, bubrezi i hormonske lezde. Simptomi nastali kao posledica
defekata mitohondrijske DNK, tee se mogu predvideti od simptoma izazvanih genskim
mutacijama u jedru elije.
Geni se pruaju du 16.569 parova u opsegu mitohondrijske DNK i nasleuju se
iskljuivo od majke kroz mitohondrije u njenoj jajnoj eliji. Spermatozoidi ne uestvuju
stalno u tome. Pored ovoga, svaka jajna elija i sve ostale telesne elije ne nose samo jednu,
ve stotine mitohondrija (vie od 1.300 u svakoj eliji), a svaka mitohondrija moe da sadri
nekoliko molekula mitohondrijske DNK. Iako elija pre vlastite deobe gotovo udvostruu
je broj svojih mitohondrija i molekula mitohondrijske DNK, obezbeujui priblino istu
koliinu svojih elija erki, elija majka ne odreuje pojedinano koje mitohondrije idu u
svaku eliju erku.
U oploenoj jajnoj eliji, znai, deavaju se mutacije u nekim delovima njene mitohon
drijske DNK. Jedna elija erka moe da nasledi procentualno veliki broj mitohondrija koje
sadre mutirane DNK, a ostale elije mogu da naslede procentualno veliki broj elija sa
,,normalnom DNK. Zakon verovatnoe odreuje da li e u toku reprodukcije elija pre
ovlaivati ,,normalni ili mutirani molekuli.
Oboljenja izazvana defektima mitohondrijske DNK su esto nasleena, mada povre
meno mogu da se i spontano pojave u jajnoj eliji u toku ranog embrionalnog razvoja. Kas
nije mutacije, slino nasleenim mutacijama, mogu iroko da se rasprostru u organizmu u
toku razvitka fetusa usled ega ponekad dolazi do veoma ozbiljnih posledica. Mitohondri
jske mutacije DNK mogu da se formiraju u tkvima u toku ivota sa moguom pojavom u
raznim elijama ili ak razliitim molekulima DNK u pojedinim elijama. Ovakve promene
se nazivaju somatskim mutacijama.
U sutini, uroene i somatske mutacije iniciraju oboljenje nezavisno od direk
tnog sm anjenja proizvodnje energije. S obzirom na to da i respiratorni lanac
uestvuje u proizvodnji energije, onda i toksini nusprodukti (poznati kao slobodni
radikali kiseonika) pospeuju razvoj oboljenja. Pomenuti derivati kiseonika, koji
sadre rasparen elektron (zbog ega su veoma reaktivni), mogu da napadnu sve sas
tavne delove elije ukljuujui i proteine respiratornog lanca i m itohondrijsku DNK.
Sve to ometa protok elektrona kroz respiratorni lanac, moe da povea transfer
m olekula kiseonika i potpomogne stvaranje slobodnih radikala. Jedna jedina
mutacija, dakle, moe da pokrene ponovni ciklus transporta inhibiranih elektrona
dovodei do poveanog stvaranja slobodnih radikala i poveanog broja mutacija
m itohondrijske DNK.
Nasleeni defekti mitohondrijske DNK ponekad doprinose prevremenoj pojavi obo
ljenja (dijabetes, gluvoa, oboljenja srca, slabost miia, problemi vezani za kretanje i
demencija) koja pogaaju mnoge ljude u poznijim godinama. Ti primeri, zajedno sa i
njenicom da su brojna degenerativna oboljenja poznijeg ivotnog doba povezana sa
opadanjem aktivnosti proteinskih kompleksa ukljuenih u proizvodnju energije (to je
sluaj i sa mnogim oboljenjima izazvanim mutacijama mitohondrijske DNK), ukazuju da
progredijentne redukcije u proizvodnji mitohondrijske energije (ATP) u nervnom,
miinom i ostalim tkivima, mogu da doprinesu starenju i raznim degenerativnim obolje
njima povezanim sa starenjem.
Neprijatelj u krvi
DNK u kancerogenim elijama je drugaija od one u zdravim (DNK u kancerogenim je
uglavnom tkivo GC, a u zdravim tipa AT) i ukoliko je tano da je kancerozna elija postala
od zdrave, onda bi i DNK takoe trebalo da bude tipa AT. Po svemu sudei, ipak nije. A
omogueno joj je da se mnoi. Zato? Velika veina ljudi nosi u sebi (i) kancerozne elije
koje se kao i ostale mnoe, ali i izumiru. Kao to se, dakle, ni jetra nee nekoliko puta
uveati usled razmnoavanja njenih elija ve zauvek ostaje ista, tako po istom principu i
kancerogene elije egzistiraju kao veita pretnja organizmu.
U organizmu se sve stvara od ,,materijala koji se u njemu nalazi. Zbog
ogranienja prostora ne ulazimo u raspravu o veito ,,kontroverznim virusima, ve
panju posveujemo bacilima i lake uoljivom ,,materijalu. Kolera, na primer, ne
nastaje sama po sebi, nju aktivira odreeni ,,okida. E, sad, neki organizmi imaju
sposobnost da spree pojavu ove opake bolesti, dok drugi nisu za to sposobni ili uz
mnogo vie napora to uspevaju. Na bakteriju se, meutim, moe lako i efikasno delo
vati. Zato ne i na virus? Zato na njega ne deluju antibiotici? Zato to je omota
virusa sastavljen bez onog eera koji antibiotici mogu da razloe! To je, otprilike,
kao kad bi se sloen iv organizam prelio vrelom vodom i ourio: sa oteenom
koom ne bi mogao da die i njegov ivot bi bio okonan.
KORAK ISPRED
Novamedicina
Vasiona oduvek egzistira kao jedna celina, jedinstven praorganizam izuzetno suptilnih
nivoa. Analogno tome i ceo organski i neorganski svet, ma koliko razliit u bezbroju svojih
pojavnih oblika i manifestacija, na visokom nivou ini jednu celinu. Iz ovoga proizilazi i da
sve materijalno-prostorne jedinice, bez obzira na dimenzije vremena, prostora i kakvoe,
odravaju apsolutno jedinstvo sa vasionom sadravajui u sebi sve informacije o njoj.
Planeta, ovek i elija su, u sutini, isto. Moda su zaista svi zajedno smeteni na lei
ma velike kornjae (kako se verovalo u nekim civilizacijama).
Kada bi postojala mogunost da se jedan atom povea na prostor vasione, da li bi se pojav
ile planete, zvezde, sazvea - pitanje je sad! Gledano iz ugla principa ivota, neto je
(pre)naglaeno a drugo minimalizovano. Naravno, ako tako moe da se kae. U svakom slua
ju, ivot i egzistencija su zajedniki imenitelji ,,sveopteg i ujedno i predispozicija komu
nikacije. Samo preko tog principa dolazi do pojavnog oblika i meusobnog povezivanja.
usled velike brzine stvaraju ultrafine kapljice sa izvesnim oblikom vakuuma u jezgru koji
im daje izvanrednu koherentnost (snagu). Hohemajev pronalazak se, dakle, svodi na vaku
um koji dri kapljicu.
Prilikom prvog itanja njegovih spisa, setio sam se objanjenja Lorbera po kome ivot
dolazi na Zemlju od same zemlje koja raa ivot.
Jonosfera je gornji sloj Zemljine atmosfere (od 80 do 800-1.000 km i vie), koji sadri
veliku koliinu jona i slobodnih elektrona. Sastoji se od nekoliko jonizovanih slojeva koji
imaju vanu ulogu u odbijanju i prelamanju radio-talasa, na emu se i zasniva radiofonija.
U njemu nastaje i polarna svetlost. Smatra se da zraenja radioaktivnih materija i kosmi
ki zraci imaju veu ulogu u jonizovanju niih atmosferskih slojeva, a Sunevi, naroito
ultravioletni zraci, i verovatno meteori, u jonizovanju viih slojeva, pri emu u jonosferi
dolazi do razlaganja molekula azota i kiseonika na atome. Sloena ispitivanja njenog sas
tava, temperature i drugih osobina vre se radio-metodom, spektralnom analizom i raket
nim sondama.
Jonosfera je, dakle, u odnosu na zemljinu kuglu, oblast koja prva dolazi u neposredan
dodir sa Sunevom energijom. Granino je podruje zemljine atmosfere, gde dolazi do
apsorpcije iskljuivo ultraljubiastog svetla. Otuda i objanjenje nastanka ozonskih rupa.
,,Gore se stvara i razara ozon (O3).
U svetlu do sada reenog, ukazuje se put za razumevanje analogije zemljinog tela i
ljudskog organizma.
Gurdijev je rekao da su ,,svi organizmi organske prirode - biljke, ivotinje, ovek, ak
i najsitniji mikroorganizmi, zemljini receptori za primanje solarnih energija. Vrsta akri sa
zajednikim kvalitetima u zemaljskom telu.
Zato onda ne bi ta mikroestica, ultrafini kondenzat iz najviih sfera Zemlje - dobio
informaciju? Zato (ne) bi olako propustio UV zrake? Moda ne dobija sve informacije, ve
samo jedan deo? A moda svaki deli gore dobija informaciju, ali u prolazu kroz atmosferu
i usled njenih fizikih (ne)uslova na putu do Zemlje, gubi kvalitet. Samo neoteeni delii
mogu (na kraju) da postanu semenka. (Prirodna selekcija?)
Kako drugaije, recimo, tumaiti fenomen ostrva, pre samo 30-40 godina ,,izniklih iz
mora a danas krcatih izobiljem ivota, poev od vegetacije nabujale za manje od polovine
prosenog ljudskog veka, pa nadalje. Kako je mogue da sve bogatstvo i arenolikost ivota
ostatka sveta stigne do pustog ostrva udaljenog hiljadama kilometara od najblieg
kopna? Zahvaljujui vodi, vetru, pticama, insektima... kome?
Tu se zatvara (jedan) krug. Ukoliko tih mikroestica, nalik vodi, ima svuda, pa i u
ovekovim tenostima koje strukturom podseaju na morsku vodu, onda je i ceo ovekov
organizam slian vodi. Ba kao i biljka. Sistem disanja, odravanja vlanosti, sveukupan
odnos prema okolini.
Voda je uslov, odnos i - sudbina! Svaka iva elija u ovekovom organizmu sadri iv
otvorni rastvor razliitih materija u vodi. ovekova krv se sastoji od preko 90 odsto vode!
Bubrezi povremeno imaju 82 odsto vode, miii se sastoje od 75 odsto od vode, u grai jetre
je ima 69 odsto.
ak i kosti, ivi kostur, sadre 28 odsto vode! U celini gledano, ovek se kao fiziko
telo sastoji od 71 odsto vode.
Voda neprekidno isparava i sliva se znojem niz ovekovo telo, izbacuje mokraom i
izmetom, a u vidu vodene pare se oslobaa pri izdisanju vazduha. Tu ivotvornu tenost
ovek mora neprekidno da uzima da bi ostao u ivotu. Ukoliko pije dnevno 1,8 litara vode,
proputa kroz telo 9,39 puta teu vodu od njega samog. Pri prosenoj duini ivota od 70
godina, inteligentni Zemljanin popije u proseku 46.021,5 litara vode, odnosno 46,02 tone. A
ako se zagrle On sa 70 kg i Ona sa 60 kg, ,,grle se 92 litre vode! Grubo, ali istinito.
Voda je i kao strukturna formula H2O, pogotovo njen kiseoniki element, sveprisutna.
estice kondenzata nije dovoljno ispitivati samo u ljudskom organizmu. Za njima valja
tragati i u razliitim slojevima atmosfere, sakupiti uzorke i krenuti u pravu hajku za njima.
I najverovatnije e se nai u kapljicama kondenzata svih slojeva atmosfere, a podrazumeva
se, i u izvorskoj vodi.
Pojednostavljeno, odnosno sutinski gledano, re je o svojevrsnom ,,semenu ivota
koje izvire iz dubine zemljine kugle. Mesto raanja ivota nisu samo izvori, ve i jezera. Iz
jezera se kondenzat uzdie ka atmosferi, ivotu, meu suneve zrake i toplotu. estice se
gore napajaju energijom, oplouju ivotom i vraaju dole.
Osim to ini preteni deo svakog organizma, od alge i liaja do oveka, vodom i njen
im putevima Planetu obilaze sorabi, podsorabi, nadsorabi i svekolika ostala populacija
supermikroorganizama koja na izvestan nain uva tajnu ivota, ili bar stoji pred njenim
vratima.
Ako je u morskoj vodi pod dejstvom sunevih zraka nastao ivot, zato taj proces ne bi
mogao i dalje da se odvija? Biljke imaju sposobnost ,,pretvaranja metala jedan u drugi,
izmenom broja povrinskih elektrona. Mogue je, znai, stvoriti i organski i neorganski
svet.
S druge strane, voda prenosi ivim biima sa modanom strukturom vlastitu inteligen
ciju. Preko nje se moe preneti individualna i/ili kolektivna svest, od mikrosveta do ove
ka. Voda pre svega, ali i praklice i Sunevi zraci, zasluni su za ispoljavanje fenomena iv
ota u dananjem obliku. Krug nastanka i egzistencije ivota time je - zatvoren! Kvadraturi
kruga zvanog ivot. Eto jo jednog od moguih reenja.
Bez vode nema cirkulacije, samim tim ni mogunosti fiziko-hemijsko-biolokih
procesa. Praklica (nemanodija, sorab) moe da ,,ui u kamenu hiljadama godina i
mirovae sve dok ne dospe do vode. A tada e, takorei istog asa, krenuti u stvaranje i
oblikovanje sveta i ivota. Biolokog ili onog drugog, svejedno. Da li je voda, u tom sluaju, sam univerzalni ivot, lek i istovremeno ubica ukoliko se sa njom ne postupa dobro?
Svakako! Ona vodi u sreu, zadovoljstvo, mir ili bezrazloni bes. Prihvatajui stres, neguje
ga u biu koje ga je doivelo i eka povoljan trenutak da mu da oduka. Ili ga gui ne dajui
mu nadu za novo razbuktavanje.
Pored cirkuliue, u organizmu oveka istovremeno egzistira deo line, stalne,
unutarelijske ili pamtee (memori) vode. Ispitivanjem ove zarobljene vode, moda bi se
moglo doi do interesantnijih podataka od onih koji se dobijaju laboratorijskim ispitiva
njem krvi. Ta voda je baza otkria velikih tajni ljudskog organizma. I ne samo njega, ve
ivota uopte. A to je, ve, neka druga nauka, od dananje - sasvim razliita medicina.
Korak u istinsku medicinu novog doba.
Njen osnovni zadatak bi se sastojao u otkrivanju uzroka svih organskih bolesti. Stav
Todoxin-ove naune grupe je da nisu sve nazovi-nove i nepoznate simptomatologije u
tolikoj meri nove i nepoznate kao to to zvanina medicina zagovara. Bolest treba leiti, ali
se svakako mora prei put do njenog nastanka. Samog izvora. Moda se na prvom koraku
nalazi reenje. Neka od najteih steenih oboljenja (npr. kancer) predstavljaju samo simp
tom poremeaja ravnotee organizma na nivou somatskih (telesnih) elija, ali i poremeaja
na suptilnim nivoima, mikrokosmikim nivoima koji egzistiraju u ovekovom organizmu.
Treba govoriti o mehanizmu nastanka bolesti, a ne uzrocima (zraenje, stres, kancerogene
materije i sl.) kojima neko mora biti izloen da bi se javila odreena simptomatoloka slika.
Vibraciono-talasno telo
Grubo reeno, zajedniki imenitelj nastanka svih bolesti podrazumeva disharmoniju,
neistou i disbalans energija. Svaki organizam, naravno, dri i nosi njegova graa. Meu
tim, uz ovu materijalnu postoji i suptilnija, i po kvalitetu i znaaju gotovo vanija, kompo
nenta organizma, isto energetske prirode. Pored skeletno-miinog-krvnog, pa i genet
skog tela, ovo bi bilo vibraciono-talasno telo (VTT) koje proima organizam. ak i organi
zam jedne planine, planete, sveta u celini, poseduje to vibraciono-talasno telo - supstancu
neku vrstu ulaza za informacije (jedne ili vie njih) u vidu holograma, samim tim i za
skladitenje hologramski zapisanih informacija. Informacija moe biti smetena u entitetu
za sve vreme njegovog postojanja (egzistiranja) i to bez gubitka energije, ili uz eventualno
povremeno osveavanje u okviru date sredine.
Sada je ve jasnije zbog ega virusi i bakterije mogu tako snano da deluju na elije.
Ukoliko se sva tri pomenuta entiteta ponaaju kao celina i s obzirom na to da i DNK po svo
joj strukturi funkcionie na isti nain, onda se gotovo samo od sebe namee objanjenje
zato takve celine, na nivou energije i njenog protoka, snano deluju jedna na drugu bez
obzira na morfoloke i druge strukturne razliitosti.
Sutina prenosa informacija koji karakterie jedinku je na energetskom nivou. Rezultat
te injenice jeste da se energija na kraju pretvara u materiju. Prvo u obliku DNK, a DNK
potom sebi stvara primarne materijalne ambijente koji joj omoguavaju da bude u komu
nikaciji kao otvoreni sistem. Pre mnogo godina je utvreno da su svi bioloki sistemi otvoreni
za primanje energije. Ako je ve tako, a jeste, onda moraju i da daju (emituju) energiju. Iz
ovoga sledi da sve to je zapisano u DNK, mora i da stvara uslove za njen nastanak. Virus i
bakterija stoga moraju imati na svojoj povrini sve ono to im omoguava ne samo materijal
ni metabolizam, ve (i pre njegove pojave) sisteme i strukture na energetskom nivou.
DNK elije u bolesnom organizmu vie nije u stanju da se zatiti od te druge, strane infor
macije. A poto je graena na principu holograma (otvorenog sistema) sa receptorima (prijem
nicima) preko kojih pristie ta ,,druga energija, moe doi do deformacije holograma i oita
vanja onkogena na nekim esticama koji e se potom detektovati u materijalnom obliku.
Nema sumnje da biljke, uz pomo suneve energije, u procesu fotosinteze od ugljen
dioksida (CO2) i vode stvaraju molekule eera. Ovaj prirodni fenomen je izuzetno blizak
materiji, s obzirom na to da se molekul eera moe identifikovati, izmeriti i opisati. Druga
komponenta tog fenomena stvaranja prostog molekula, jeste pojava da fotoni u biljci
podravaju (odravaju) sutinu biljke hologramskim zapisom (slikom) spektra suneve
svetlosti. Takozvanog belog svet!a. Preciznije, uz pomo multipotentnog i multipolarizo
vanog svetla. Fenomen irenja svetlosti je odavno opisan.
Dakle, svaki sa Sunca pristigli foton nosi sobom energetsku potenciju, odnosno mater
ijalnu, odnosno podrku sutini svakog individuuma - biljke, ivotinje, oveka...
Iz ugla makroaspekta, to tako izgleda. Ukoliko se, s druge strane, iz ugla
mikrofiziologije baci pogled na elije i organe (sutinski, skup elija), mogue je doi do
jednog od moguih odgovora na pitanje zato je potrebno da u svakoj eliji postoji oigled
no jednaka predispozicija holograma u obliku DNK da bi jedan snop elija mogao da stvori
jednu veu celinu (organ ili organizam). Materijom, dakle, ,,upravljaju hologrami snagom
dobijenom od Sunca. Re je, u ilustrativnom smislu, o ,,slajdovima koji ceo ivot zrae
(svedoe) dokaz i istovremeno kroz njega deluju!
podrazumeva da ne dozvoli ulazak vibracija namenjenih samo jednoj akri u - ostale akre.
ovek bi, u neku ruku, mogao da se definie i kao svojevrsni bioloki transformator
u koji ulaze, prolaze i iz njega izlaze sve vibracije u kojima ivi. Danas je neizbeno postav
ljanje pitanja kancera, raznih infekcija i drugih patolokih promena, odnosno mogunosti
njihovog konanog prevazilaenja. Posebno je pitanje da li ovek uzima energiju da bi neu
tralisao neto to je u obliku anti-energije nepoeljno. U obliku hrane ili kao sredstvo spo
lja. Ne moe se kao pravi cilj postaviti, recimo, izleenje od raka. Pravi cilj mora da bude
dovoenje u red ovekovog energetskog potencijala, pri emu se misli na ansu ili zadatak
razvoja. ovekov primarni zadatak je ostvarivanje sopstvene sutine. U tom sluaju je cilj
lekara da mu pokae pod kakvim uslovima se ta sutina ostvaruje.
Na ovaj nain posmatrano, kancer se ne moe adekvatno tretirati sredstvima spolja, tj.
zraenjem i hemoterapijom. To bi bio oblik leenja simptoma. Neophodno je, meutim,
shvatiti i leiti uzroke negativnih vibracija koje su dovele do kancerogeneze.
Zdravlje se dakle u najgrubljim crtama moe shvatiti kao ostvarenje svih materijalnih
(moda ak i - mehanikih) preduslova datih ili zacrtanih kao mogunost. Realizacijom
takvih preduslova istovremeno e se podii kvalitet komunikacije ovekovog sa svim ostal
im sistemima i njihovo dovoenje u sklad. Bilo bi to sluenje prirodi i nikom drugom. U
takvoj (gotovo idealnoj) situaciji, najvei problemi dananjice bi iezli. Zajedno sa njima i
mrnja, stresovi, psihoze, virusi, kancer...
tima koji slove kao disidenti u odnosu na zvanino prihvaene stavove i tumaenja ove
bolesti. Ohrabruje, meutim, injenica da se sve vei broj pripadnika krugova tzv. zvanine
medicine okree vekovima starim biljnim preparatima.
Todoxin-ova nauna grupa je od vlade Junoafrike Republike (JAR) dobila kvalifiko
vano medicinsko osoblje i dvogodinju dozvolu za rad sanatorijuma za leenje HIV/AIDSpacijenata. Sanatorijum se nalazio u Durbanu, Zulu prestonici JAR, i u njemu su se sa
velikim uspehom leili pacijenti III i IV stadijuma AIDS-a. Dakle, svi oni koje je zvanina
medicina ,,otpisala, vraali su se normalnom ivotu zahvaljujui Todoxin-ovoj terapiji. I to
za realtivno kratko vreme i bez opasnosti od recidiva ili eventualnog ugroavanja zdravlja
najbliih. Pored ,,obinih ljudi, u sanatorijumu su leeni i lanovi porodice poglavice
Zulua, sekretarica ministra odbrane JAR i mnoge druge vane dravne linosti.
Na alost, gotovo odmah po obelodanjivanju izvanrednih rezultata, stiglo je nareenje
da se sanatorijum - zatvori!? Glavni ovek, Mario Ambrozini - visoki funkcioner JAR, koji
se u poetku predstavljao prijateljem Todoxin-ove naune grupe i zagovornikom njenog
pristupa leenju obolelih, odigrao je kljunu ulogu u gaenju Sanatorijuma.
Uzgred budi reeno, pomenuti pravnik je praunuk tvorca prvog italijanskog ustava, a
sam je napisao osnovaki akt VMRO-a pokojnog Borisa Trajkovskog.
U Africi sam imao prilike da se uverim koliko lekari zvanine medicine ,,nisu zain
teresovani za vekovima stare lekove tradicionalne medicine. Naime, znam za sluaj
branog para iz Portugalije koji je obasipao poklonima, skupim automobilima i novcem,
jednog lokalnog vraa i prema njemu se krajnje snishodljivo i poltronski ponaao, samo
zato da bi iznudio recepture izvesnih medikamenata.
ponovnog vezivanja vode, poto u vazduhu uvek postoji odreena koliina vodene pare.
Proces vezivanja vode i drugih molekula predstavlja proces poznat pod imenom adsorpci
ja. Za zeolite je karakteristino da se ova dva procesa mogu odvijati jedan za drugim i vie
puta, i to potpuno reverzibilno. Voda i drugi molekuli se mogu adsorbovati i zatim potpuno
desorbovati, a da pri tom ne doe do bilo kakve promene zeolita.
Zeoliti imaju niz specifinih osobina koje ih svrstavaju u sisteme koji imaju izuzetan
znaaj za katalizu. Kataliza je proces u kome dolazi do ubrzavanja hemijskih reakcija. Sup
stance koje dovode do ubrzavanja hemijskih reakcija nazivaju se katalizatori. Katalitike
reakcije se mogu odvijati u homogenoj sredini, recimo u rastvorima, ali se veliki broj katal
itikih procesa odvija kao heterogeni katalitiki procesi. U velikom broju heterogenih katal
itikih procesa, katalizator je vrsta supstanca, a reaktanti i produkti se nalaze u tenom ili
gasovitom stanju. Katalitike reakcije na zeolitima kao katalizatorima spadaju u heterogene
katalitike reakcije, ali imaju i svoje osobenosti po kojima se razlikuju od drugih katalitik
ih sistema.
Heterogene katalitike reakcije se dogaaju na povrini katalizatora, dok se, kad su
zeoliti u pitanju, one odigravaju unutar zeolitskih pora. Sistem kanala i kaveza formira
veliku unutranju povrinu, koja moe biti dvadesetak puta vea od spoljne povrine.
Molekul koji se nae u zeolitskom kavezu ili kanalu je u interakciji kako sa zeolitskom
mreom koja ga okruuje, tako i sa vanmrenim katjonima koji se nalaze unutar kaveza.
Na adsorbovani molekul, na taj nain, deluju veoma jake elektrostatike sile. Budui da u
zeolitski kanal ili kavez mogu ui samo molekuli odgovarajue dimenzije, mogua je samo
reakcija molekula koji se mogu nai u datoj strukturi. Razliitim modifikacijama je mogue
uvesti razliite katalitiki aktivne centre, ime se postie selektivnost po tipu reakcije koja
je mogua unutar zeolita.
U zeolitskim kanalima i kavezima se kreu kako molekuli reaktanata, tako i molekuli
produkata koji su nastali u samim katalitikim reakacijama. Neki od njih, koji su manjih
dimenzija od dimenzija kanala, lako e se kretati, dok e se molekuli ije su dimenzije pri
blino iste kao i dimenzije kanala teko kretati. Kod zeolita je mogu sluaj da je njihov
otvor dovoljno veliki da molekul reaktanta moe ui u njih, a da iiz njih mogu izai samo
molekuli produkata koji su manji od dimenzija zeolitske pore.
Zeoliti imaju sledee kombinacije osobina: definisane otvore pora molekulskih dimenz
ija, jonoizmenjivake osobine, mogunost da se utie na broj katalitiki aktivnih centara,
veliku unutranju povrinu i veliku stabilnost, tako da su oni, ustvari, jedinstveni katalizatori.
Sama po sebi, nanotehnologija je genijalna pria, ali jo uvek samo pria za mnoge
naunike, meutim ne i za mene i moj tim. Dok se ova tehnologija ne razvije do pravih
mogunosti, do toga da moe stvarno bez problema i rizika da se primenjuje, odnee jo
mnogo rtava. Moj savet (a smatram da smem da ga dam, poto sam koristio nan
otehnologiju due od ostalih veoma uspeno, zahvaljujui primeni iskljuivo prirodnih,
netoksinih herbalnih preparata) jeste da se koristi sa bezazlenim lekovima. Nikako ne
treba, preko nanotehnologije, davati "ubice kancera" koje mogu ne grekom, nego zbog
neoekivane situacije u organizmu, da se usmere u potpuno drugom pravcu. Moe se
dogoditi da, recimo, nano-prozori ne prorade, da nita ne proradi kako treba, da sve pone
da se vrti i da samo doe do ubrzavanja negativnog ishoda u optem haosu.
Da se razumemo, ne govorim na tetu nanotehnologije, ve samo upozoravam da ljudi
ne smeju da se ponesu da je to sada jedna snana tehnologija koja e da dovede do epohal
nih promena u leenju kancera i svih drugih bolesti. Naravno, ljudi e se neizbeno poneti,
pa se moe postaviti i pitanje ta ja tu imam da kaem, ali injenica je da moram da upo
zorim. Nanotehnologija je na samom pragu svog nastanka, na njoj treba mnogo raditi,
mnogo pokuavati, prouavati i usavravati da bi ona postala jedno od efikasnih sredstava
u borbi protiv maligniteta. Ne treba, s toga, da "zavrti pamet" u ovom trenutku (to sam
rekao i pre 15 godina ljudima na NCI u Vaingtonu, kada sam govorio o Todoxinovom final
izatoru i zeolitima, pod imenom Torezol) i da se ovek njom oduevi, pogotovo to ne treba
da uini praktiar.
Onaj lekar koji tamani mieve moe, bez ikakve prave opasnosti, da se upusti u tu
priu i da se ponese, zanese i oduevljava. S druge strane, praktiar mora da ima u vidu
koliko je to sve zajedno jo uvek neispitano i rizino. U naem sluaju, ja sam sa nan
otehnologijom pokuavao pre vie od 40 godina. I drugi bi sada trebalo, u svakom sluaju,
da sa njom pokuavaju, ali sa bezazlenim lekovima. Ne kaem "bezazleni" zato to nisu
lekoviti, ali bi bilo zanimljivo bez velikog rizika pokuati da se ovom tehnologijom unese u
organizam obolelog i napadnu maligne elije lekovima koji uopte nisu agresivni (ovde se
ne misli na Todoxinov finalizator koji je iz nanotehnologije) i koji uopte nisu opasni po
ivot. Treba razmotriti i mogunost da se napravi sistem po kome e, recimo, za poetak da
se upotrebe iste moje trave, da se ak pojedinanim biljkama iz Todoxina broj 2 i itavog
arsenala biljaka iz mojih recepata napadnu maligne elije uz primenu Torezol nan
otehnologije.
Ameriki institut za kancer je sve lepo smislio po analogiji sa dirigovanim raketama,
pametnim projektilima, bombama i slinim stvarima. Ljudski organizam, ipak, nije toliko
jasan i njegova reakcija i delovanje jo nisu toliko ispitani. Jedna mala, da kaemo, lateral
na greka i - ode ovek! A moda je on bio bolestan od neke maligne bolesti koja je bila
izleiva ili je mogla da se, na ne neki drugi nain, dri pod kontrolom.
Nano-nosai bi morali da budu apsolutno samorastvorljivi u organizmu i da budu pot
puno netoksini, ali i da nose apsolutno netoksian lek (kao kiseonik u barokomori).
Do instance kada bude smeo da se poalje otrov pravo u srce bolesti, jo mnogo,
mnogo treba da se uradi i to u laboratorijama i sa ekipama i mogunostima na koje niko
danas ne moe da rauna.
Zapadne zemlje su se ve dogovorile i dobile patente od svojih ureda kome ta i koliko
pripada od tog "kolaa". Drugo, one uopte i ne razmiljaju da to primene u leenju
kancera, ve u svom Genom-projektu koji e ovladati ljudskom rasom do razmera bioloke
bombe. To se moe uporediti sa bovine i visna virusima, iji je genom uklonjen, potom
zamenjen genomom neke vrlo infektivne virusne bolesti. To i sama priroda radi, ako se
konju u jednu nogu ubrizga visna virus, a u drugu bovine virus, dobija se omota od bovine
virusa, a genom visna i obrnuto - svima poznat eksperiment iz austrijskog Beringa koji je
prodat, vie silom nego milom, zna se kome.
Kapsid virusa je udo prirode - prima sve i nosi ciljano sve i svuda. Tako se san
"dobrih" naunika ispunjava - da se genom oveka promeni na razne naine. Jednog dana
e tehnologija biti toliko usavrena da e moi svata da se uradi sa genetikom. Svata e
moi da se radi u odraslom oveku, ali to ne znai da e sve biti na dobro oveku.
Nanotehnologija se panino forsira zbog zla, ali delom i dobra, sa naom i bez nae
pomoi. Kao i uvek, postoje sile koje diriguju svetom. Ova aktuelna nije ni prva, ni posled
nja, jedino to pripada ovom, a ne nekom drugom, vremenu. Jednako je nepoznata, stra
na i isto tako ljudi ive pored nje bez mnogo svesti o njenom postojanju. esto proive ivot
nedotaknuti tom stranom silom koja vlada svetom. Njen znaaj ne treba preuveliavati.
Da bi se izbegla farmaceutska mafija dovoljno je navii ljude da lekove koriste mini
malno i samo kad je jako potrebno. Oni koji manino koriste lekove, sve mogue i stalno,
sami su se stavili na raspolaganje riziku i mafiji i rizikuju da budu zloupotrebljeni. Naravno,
mogu da prou i sasvim "jeftino", jer nisu svi lekovi tetni opasni. Ali, ako zloupotrebljava
ju lekove kao to neko zloupotrebljava alkohol, duvan, kocku, kafu ili masna jela - tako e
i stradati. Mafija e da se obogati - da li na lekovima, prostituciji ili drogi. Sve je u rukama
mafije. Ona postoji, ali uvek je u oveanstvu postojala jedna crna sila meu ljudima koja
je "krojila kapu" svetu ili nekom drugom mikrosvetu. Tako je bilo ranije, a sada su komu
nikacije otvorile ogroman prostor za delovanje.
Oko toga se ne treba mnogo sekirati zbog toga to briga oko toga i borba sa tim
odvlai koliinu energije, vremena i snage koja moe da se upotrebi mnogo efikasnije
za stvari koje su mogue. Mislim da je ova borba uzaludna. Ovo stalno ponavljam ne iz
konformizma, ne iz kukaviluka, ne iz one narodne "ona gleda svoj lonac", ve iz
racionalnih razloga. Svako ima jednu odreenu koliinu snage, energije i svakome je
dato odreeno vreme da ga utroi. Iz te perspektive, potpuno je nerazumno protraiti
to vreme na jednu uzaludnu borbu. A drugo, ta sila, taj uas, ta mafija koja deluje, preti,
radi, bogati se, u sutini nije toliko velika koliko izgleda. Ni priblino nije toliko veli
ka, malo ona moe, ako oveanstvo u velikoj meri ne pristane. Znai, borba protiv tog
zla nije u tome da se otvoreno bori protiv njega, ve da se sredina u kojoj je mogue
delovati vaspita da ivi tako da joj to zlo kodi to manje ili ni malo. Drugim reima,
pred svima nama stoji mogunost da idemo po movari, ali da znamo kako to da ini
mo. Prvo reenje jeste da je zaobiemo i da uopte ne upadnemo u nju. Druga soluci
ja je da znamo put kojim emo proi kroz nju. Movara je tu pred nama, ali nije velika
kao ceo svet...
Vei deo dostignua i pronalazaka dolazi u ruke zle manjine, koja ih proizvodi i koristi
skrupulozno ili beskrupulozno. Tu nita ne moemo da uinimo. Ono to ne smemo to je
da dovodimo nae pacijente u opasnost, rizikujui da stradaju zbog nekih ideja, zbog nekih
brzih oduevljenja. Stvari isto stoje i kad je nanotehnologija u pitanju - od nje treba uzeti
sve to se moe uzeti, treba je razvijati, negovati, raditi sa njom i iskljuivo neagresivnim
lekovima, bazazlenim u odnosu na zdravo tkivo, delovati na malignitet. To znai da, i uko
liko, lek koji aljemo na malignitet "zaluta", nikom nita! Ono to je oprobano i dokazano
to je da malignitetu kodi ako mu poaljemo nae biljke, odnosno Todoxin broj 2. On e,
ipak, bolje delovati ukoliko je ukomponovan u nano-sistem, nego ako ga progutamo,
pojedemo ili, ak, damo preko infuzije direktno u krv. U svim pomenutim sluajevima,
mnogo manja koliina e da stigne nego ako ga poaljemo, primenom, nanotehnologije
direktno na tumor. Ovakvo delovanje moe da bude fenomenalno, moe da ne bude nikak
vo, ali nee biti pogubno po organizam.
Pri obeleavanju Todoxinovog preparata broj 2 fluorescencijom, moe se pratiti kako
on napada kancerogene elije.
Meutim, ako bismo se posluili opasnim farma-lekovima i uputili ih na elije raka,
moramo se zapitati ta e se dogoditi ako promae, ne pogode cilj? Moe se dogodi i da
smo sigurni da e cilj biti pogoen, ali u dotinom organizmu postoji neto to smo pre
videli ili neto to, ak, ne umemo da vidimo, a to moe da sprei taj proces. Koliko mi
stvarno znamo o ljudskom organizmu? Znamo mnogo - oko 5/o, moda i vie, ali ne
znamo dovoljno.
ta se, zapravo, krije iza lepe ideje NCI o terapiji kancera? Ta lepa i humana zamisao
bi mogla da se realizuje samo ako se koriste 100% neotrovne i iste biljne supstance. Da li
i sam naziv Genom-projekat krije najmraniju ideju genom-bioloke bombe? Moda je u
pitanju samo jo jedan program koji je uperen protiv nepoeljnih i nepovoljnih grupacija
rasa i naroda. Meutim, poreklo i istorija dananjih pobednika govori drugaije...
Plemenita gospoda Englezi, u vreme kada ih je pokoravao Rim, bili su masa vrlo
nepodobnih, necivilizovanih, nekultivisanih stvorenja koje je stvarno trebalo bioloki
unititi, jer su manje vredna rasa. A gde su danas Englezi, a gde stari Rimljani? Ipak,
budunost je bila na Englezima. Moemo uzeti bilo koju naciju koja se danas smatra ple
menitom i koja smatra sebe izuzetnom i razmatrati ta bi bilo kada bi je vratili jedno hi
ljadu godina unazad - ne bi bili mnogo dalje od Hotentota... I ti narodi daju sebi da su Srbi
narod najgluplji! A ta je sa naih pet najveih, najgenijalnih naunika u svetskim razmera
ma na samo osam miliona stanovnika? Svi oni su isti Srbi, od majke i oca Srbima - Niko
la Tesla, Ruer Bokovi, Mihailo Pupin, Milutin Milankovi, Mileva Mari - Ajntajn. U
pitanju je genetika proeta Boijim duhom, za razliku od one koja je samo obasjana ili koja
je samo udahnula duh Tvorca.
Ne znamo kakva je budunost koje rase i u ta e se pretvoriti koja klasa. Nije reenje
u tome da se, recimo, istrebe Cigani, ve u tome da im se daju uslovi za ivot, mogunost
da se lee i mogunost da se koluju i zaraaju poteno. Za pet generacija ne bi bilo vie
problema sa ciganima. Postojae kao kada kae Englez, Irac, kot, Velanin.
Dokaz da je to mogue i da je u redu jesu svi oni retki pojedinci koji su imali prilike
da se obrazuju i stvore normalnu egzistenciju. U takvim uslovima, ljudi su potpuno uklo
pljivi u bilo ta i u stanju su da rade bilo koji posao - imaju mozak i glavu, kao svi drugi
Ijudi. Ciganima nita ne fali, osim to su stalno u beznau. Treba im dati nadu, uslove i nee
biti problema, moda ve za tri generacije...
Ono to mi moemo da ponudimo jeste strategija za vaspitanje ljudi da ne dou u pri
liku da budu zloupotrebljeni od farmaceutske mafije. Takav, pozitivan, razmiljanja i
zdrave navike se brzo ire. Svako moe da proba da kada ga zaboli glava, a aspirin ne delu
je, da uzme crnu kafu bez eera, u nju iscedi limun i popije je. To jeste neukusno, ali je
potpuno nekodljivo, za razliku od raznih farma-lekova za smanjenje bola.
kiseonika koji nema vrednosti (u smislu oksidacije), sve dok se ne vrati (oslobodi) u
molekularno stanje.
Oksidoreduktivni enzimski sistem kroz multiplikovane enzime, poseduje funkcional
ni kapacitet za oslobaanje kiseonika iz kiselina i katalizovanje slobodnih radikala kiseoni
ka u vodonik-peroksid. Enzimske katalaze, dakle, katalizuju zarobljeni kiseonik u moleku
larni kiseonik i vodu.
Enzim je sposoban da vri katalizu bez sopstvenog unitavanja. Vezuje se za supstrat i
ta kombinacija slui kao elektronsko udubljenje sposobno da uklanja elektrone iz elek
tronski vezanog kiseonika.
Negativno magnetno polje uva alkalni puferski sistem nedirnutim pravei medijum
pogodan za oksidoreduktaznu katalizu. Enzimi se elektrostatiki stabilizuju strateki
smetenim kiselinama, bazama, jonima metala ili dipolima, koji ine deo njihove strukture.
Inhibiranje kiselih i pojaavanje baznih oblasti pod uticajem negativnog magnetnog polja,
daje negativni elektromagnetni pravac u korist oksidoreduktazne enzimske katalize. Mag
netno polje prisutno tokom katalize, moe se izmeriti.
Katalitika reakcija ima elektrino polje. Budui da je magnetno polje uvek prisutno u
elektrinom u kome se kreu elektroni, sledi da je magnetno polje prisutno i tokom katalize.
Identifikacija magnetnog polja tokom katalize je metod za dokazivanje katalitike reakcije.
Telo stvara sopstveno magnetno polje oksidacijom. Mozak je pozitivno elektromagnet
no polarisan, a njegova periferija (ka spoljanjosti) - negativno. Prilikom povrede, njeno
elektrino i magnetno polje je pozitivno elektromagnetno polje.
Organizam preko mehanizama nervnog sistema i elija koje okruuju nervni sistem,
na mestu povrede koncentrie negativno elektromagnetno polje u cilju izleenja.
Ukoliko se, meutim, ne uspostavi negativno elektromagnetno polje, izleenja - nema!
Apsolutni uslov za izleenje je, dakle, njegovo prisustvo.
Budui da je negativno magnetno polje alkalinizirajue, a kiseonik se ne moe dobiti
u kiseloj sredini, da bi dolo do izleenja neophodno je ,,alkalizovati oblast.
Molekularni kiseonik jedino moe opstati u alkalnoj sredini. I pH vredenost ovekove
krvi je 7,4. Naginjanje ka kiselosti, vodi u bolest i razvijanje razliitih vrsta simptoma.
Normalna, zdrava, elija je alkalna. U suprotnom, nee biti kiseonika neophodnog za
stvaranje energije. Kako ATP (adenozin-trifosfat) stvara bioloku energiju upotrebom
kiseonika u tzv. oksidativnoj fosforilaciji, neophodne su joj dovoljne koliine molekularnog
kiseonika.
Infektivni mikroorganizmi (bakterije, virusi, gljivice, crevni paraziti, itd.) i elije
kancera koriste drugi metod: fermentacionu fosforilaciju.
ATP (nosilac energija) se stvara fermentacijom i ne zahteva kiseonik. ak i kada bi bilo
dovoljno kiseonika, on ne bi funkcionisao. Prisustvo kiseonika i alkalno stanje spreili bi
fermentaciju kojoj je neophodna kisela sredina i malo, ili nimalo, kiseonika.
Humane elije imaju sposobnost stvaranja ATP-a oksidacionom fosforilacijom ili fos
forilacijom supstratnog nivoa (fermentacionom fosforilacijom). Kada se ovek, recimo,
intenzivno bavi fizikom aktivnou i iskoristi sav ATP, usled nedostatka kiseonika miine
elije prelaze na fermentacionu fosforilaciju koja ne moe da odrava ivot ve je samo
priskakanje u pomo organizmu.
Fermentaciona fosforilacija, s druge strane, odrava ivot elija kancera i infektivnih mikroorganizama, s obzirom na injenicu da oni na taj nain sintetiu ATP.
Evolutivno smee
U cilju takvog preventivnog delovanja, valja objasniti i pravu prirodu i znaaj DNK. Re
je o svojevrsnoj banci podataka za izgradnju i funkcionisanje organizma. Genska informa
cija uskladitena u DNK prenosi se u dva stepena do sinteze raznih molekula - enzima, o
kojima je bilo rei. Meutim, treba imati u vidu da nije ceo molekul DNK funkcionalan. Nje
gov vei deo, vie od 90 posto, prividno ne slui niemu. Zbog toga je jedan od koautora
otkria njegove strukture, dr Krik, DNK nazvao ,,smee. Dodao bih - evolutivno smee ili
evolucioni potencijal - gde se mutacijama moe igrati evolucije a novonastale gene aktivirati za razne potrebe. Uglavnom ne sa asnim namerama.
Da bi se genska informacija odrala u sluaju ljudskog organizma, potrebno je da se
iz prve stanice poetne tri milijarde hemijskih slova (A, T, G, C - adenin, timin, guanin,
citozin - hemijske baze iji redosled u DNK odreuje specifinost datog organizma) podeli
nekih milion milijardi puta tokom ovekovog rasta i ivota, tj. izvri milion milijardi kopi
ranja genskog teksta. S obzirom na red veliine, moe se oekivati savrenstvo i odsustvo
greaka.
Kao i u svim vanim ivotnim procesima, i u ovom kopiranju uestvuju enzimi. Njiho
va struktura je odreena molekulima gena. DNK je, opet, ,,skrojena tako da omoguava
efikasno ispravljanje oteenja i eliminaciju greaka i to upravo zahvaljujui sposobnostima pomenutih specifinih enzima.
Promena molekula DNK se deava s vremena na vreme kao rezultat hidrolize. Posto
je, meutim, enzimi koji vide mesta gde su slova ispala iz teksta (enzimi detekcije) i
ispravljaju ih (enzimi korekcije). Ovo je mogue budui da je genska informacija u
molekulima DNK ponovljena, i to kao negativ i pozitiv slike, znai ne identino nego kom
plementarno. Oteenje na jednom lancu enzimi ,,isecaju i zamenjuju kopijom iz drugog
lanca. U sluaju istovremenog oteenja oba lanca, pomoni nain je - rekombinacija. Ako
je oteen hromozom oca, enzim trai odgovarajui tekst u hromozomu majke, oitava ga
i koristi.
Postoje stotine enzima za prepoznavanje oteenja. Kod bakterija i kvasaca, nita ne
smeta ukoliko je oteeni deo ak do 10 posto ukupne veliine. Prilikom kopiranja DNK,
aktivira se mehanizam za korekciju greaka, odnosno aktiviraju se specifini enzimi
sposobni da prepoznaju greku. Ukoliko doe do toga, enzimi trae informaciju o tome da
li je posmatrani lanac original ili kopija. Veoma su efikasni. Ispravljaju oko 99,9 posto
greaka! Mutacija koja inaktivira ovaj proces ispravke pogrenih spojeva (OPS ili eng. mis
match repair), izaziva gensku nestabilnost i poveava spontane mutacije za oko hiljadu
puta. Re je o takozvanim mutatorskim mutacijama.
Rekombinacija je drugi vaan proces u odranju genske informacije i njene evolucije.
Re je o genskoj rekombinaciji neophodnoj prilikom ispravke nekih genskih oteenja u
sluaju loma oba lanca DNK. Kako ne bi dolo do gubljenja ili udvostruavanja informaci
ja, proces se odvija komplementarnim sparivanjem. Samo ukoliko se delovi savreno spoje,
dakle sloe na oko 1000 hemijskih slova, izvesno je da je re o pravom mestu.
Opisani proces genske rekombinacije vaan je i za nastanak novih vrsta.
Sve dok se u jednoj populaciji rekombinacijom meaju geni, dolazi do homogenizaci
je informacije. U individui, pak, postoji mozaik informacija budui da se meaju oeve i
majine informacije. Informacije se meaju tako da potomstvo dobija deo oeve i deo
majine informacije u formi mozainog teksta. Do prvih rezultata iz oblasti tzv. mozaikog
sastavljanja, dola je sedamdesetih godina prolog veka engleska naunica Meri Lajon i
postavila tzv. Lajon-hipotezu. Eksperimentisala je sa mievima iste vrste, ali razliite boje
krzna - belim i braon. Mievi nastali ukrtanjem imali su bele i braon mrlje. Pretpostavka
M. Lajon, zasnovana na tako dobijenim ,,tufnastim mievima, bila je da je re o inaktivaci
ji jednog od X hromozoma, to jest da je svaka enka mozaik elija u kojoj je jedan hromo
zom inaktivan: ako ne radi onaj za belu boju - pojavie se braon boja, i obrnuto.
U ovom sluaju se informacija diversifikuje, meutim, ta se deava u populaciji? U
njoj se veito meaju svi geni, informacija se stalno homogenizuje i nemogue je da se
jedan genski tekst odvoji i izazove stvaranje nove vrste. Uslov nastanka nove vrste je prekid
genskog korespondiranja. Definicija vrste je sterilno ukrtanje. Ovo podrazumeva da
potomaka ili nema ili su, ako ih ima, sterilni. Konj i magarac, na primer, mogu da imaju
potomka - mulu. Ali je ona sterilna zato to su konj i magarac razliite vrste.
Rad na pitanjima genskog fonda je veoma vaan, pogotovu sa aspekta medicinskih
istraivanja. Mogu se, na primer, praviti lekovi po meri svakog pacijenta. Posebno je, meu
tim, vano savladavanje sve vee rezistentnosti patogenih organizama, najvie bakterija, na
postojee lekove. ire gledano, otvara se mogunost stvaranja novih organizama, to jest
irenje obima bioloke raznovrsnosti - biodiverziteta. Postojei ivi organizmi, mikrobi i
biljke, naravno, proizvode irok spektar jedinjenja koja se ve koriste u medicini. Zbog toga
su programi bioloke raznovrsnosti veoma zanimljivi kao potencijalni generatori novih jed
injenja ili ,,skela. Ovakve skele mogu da poslue kao nova molekularna jezgra ili hemijs
ki entiteti, mogu da budu hemijski modifikovane i dalje razvijane za trite farmacije, agro
hemije i prehrambene industrije.
privremeno ili trajno da se inaktivie. U ovom sluaju je uspavani enzim samo privremeno
inaktivisan na odreenom nivou reakcije, odnosno nije izmenjen u hemijskom smislu ili
zamenjen drugim enzimom, ve je samo dobio drugi atom ili jon kao dopunu. Mutacija je,
prirodno ili vetaki, proizvedena promena u naslednim svojstvima - strukturna promena
koja e se reprodukovati, dok se dodavanjem jednog atoma nekog elementa ne menja
,,ifra enzima.
Barijere izmeu vrsta ne podiu se mutacijom enzima, ve je re o novim uslovima iv
ota (ishrana na nivou atoma i molekula, npr.). To znai da enzimi korekcije dobijaju nove
atome, a rezultat takvih korekcija je novo potomstvo sa novim odlikama. to se tie defek
ta enzima, on moe dovesti samo do sterilnosti vrsta i itavog niza greaka i negativnih
mutacija koje se nikako ne bi smele nazvati novim vrstama, ve novim malformacijama
jedinki iste vrste dovedenih nekada do nakaznosti, to nikako nije cilj evolucije.
Koliko ovaj rad vodi pobedi nad bakterijskim, virusnim i gljivinim oboljenjima,
najbolje se moe videti na primeru HIV/AIDS-a.
Da bi HIV mogao da se razmnoava, potreban mu je enzim reverzne transkriptaze koji
radi pomou dvovalentnog magnezijuma. Ukoliko se taj enzim prevari - umesto dvova
lentnog magnezijuma u igru se ubaci neki dvovalentni atom (gvoe ili molibden), za ije
otkrivanje virus (njegov enzim) nije programiran - razmnoavanja e biti, ali e potomstvo
biti sterilni, a ne potentni primerci virusa. Drugim reima, nema bojeve municije, nema ak
ni manevarske - samo kolski meci.
Ljudi, zapravo, ne umiru od kancera, HIV/AIDS-a ili bolesti zavisnosti, ve od gubitka
energije, neuhranjenosti, slabosti i propadanja koje prouzrokuju ova oboljenja. Todoxin-ovi
preparati imaju svojevrsno imunomodulaciono dejstvo, odnosno sposobnost ojaavanja
imunokompetentnih elija (specifine odbrambene elije organizma za svaku vrstu bolesti)
i njihovog dopunjavanja mikrobioenergijom (energija koju poseduje organizam u celini;
mikrobioenergija podrazumeva energetski potencijal svake elije).
Mitohondrije su elijske organele koje funkcioniu poput akumulatora i odravaju
elektromagnetni potencijal elije na odreenom nivou. Todoxin, svojevrsnom energijom
lekovitog bilja, podie i odrava na visokom stadijumu mikrobioenergiju na nivou mito
hondrija zahvaljujui emu elije postaju sposobne da se suprotstave izazivaima bolesti.
Todoxin-ova nauna grupa se bavila prouavanjem mikrobioenergije jo od ezdesetih
godina prolog veka, zbog ega je esto bila na meti napada tvrdokornih zastupnika
zvaninomedicinskih stavova, koji su mikrobioenergiju svrstavali u sferu paranormalnog i
mistinog.
Ne znam kako su se pomenuti ljudi oseali posle saoptenja da su Nobelovu nagradu
za medicinu 1992. godine dobila dva nemaka naunika, Bert Sakmen i Ervin Neher,
uspevi da izmere mikroenegiju kanalia elijske membrane. Dakle, vie nije bilo dileme,
mikrobioenergija je prisutna u ivotu svake elije.
Propadanje organizma (kaheksija) praeno je gubitkom ivotne snage, teine, troen
jem miinog i drugog tkiva i invalidnou, i povezuje se sa oportunistikim infekcijama i
prestankom rada nekih organa. Kaheksija se javlja kao posledica nenormalnog metaboliz
ma ugljenih hidrata, proteina i masti.
Za razliku od zdravih elija koje koriste kiseonik da bi izvukle energiju iz glukoze i
proizvele ugljendioskid i vodu (nusprodukti ovog procesa), veina kancerogenih elija ima
drugaije metode razlaganja glukoze za stvaranje njima potrebne energije. Krajnji proizvod
energetskog ciklusa kancerogenih elija, ciklusa koji se odvija bez prisustva kiseonika,
predstavljaju ogromne koliine mlene kiseline.
Mlena kiselina, kao i proizvodi raspadanja proteina i masti, ulazi u krv, bubrege i jetru
i, uz troenje ogromnih koliina energije, ponovo se pretvara u glukozu. Potom se ova
glukoza vraa u kancerogene elije koje je koriste za energetske potrebe, uveavaju
proizvodnju, opet proizvode sve vee koliine mlene kiseline usled ega se ponovo javlja
nedostatak energije... Ovaj pogubni ciklus moe biti jedno od objanjenja kako kancer,
AIDS i bolesti zavisnosti, odvode telo na put bez povratka.
Posle shvatanja da hiruki zahvati i zraenje nisu efikasni u leenju veine oblika raka,
kao velika nada pedesetih i ezdesetih godina prolog veka pojavila se - hemoterapija.
Naalost, upotreba maginih lekova stavila je pacijente od kancera u jo teu i bolniju
situaciju. Danas se moe rei da hemoterapija nije poboljala nisku stopu remisije, karak
teristinu za primenu konvencionalnih vrsta terapije, ona ostaje izmeu 7 i 8 posto. Pored
toga, procenjuje se da e ak 25 posto pacijenata obolelih od raka i leenih hemoterapijom,
dobiti neku novu neoplazmu, upravo kao posledicu zraenja. Izmeu ostalih, ovo je svojim
istraivakim radom dokazao i dr Dozef Gold, penzionisani naunik i uesnik u
svemirskim istraivanjima SAD.
Kancer nije ,,neto ve - proces. Kancerozne elije su ule u bolestan odnos sa
ostatkom organizma, sa rastom tumora telo se troi i topi. Ove dve injenice nisu sluajne
ve uzrono-posledine. Prekidanje tog odnosa istovremeno znai zaustavljanje tumora u
celini. elije raka esto fermentiraju. Proces fermentacije je primitivan i nepotreban, uza
ludan nain da se dobije energija, ali je preovlaujui mehanizam pomou koga te elije
dobijaju energiju za svoj rast i razvoj (Simpozijum Galenike, 1981. godine, prim. dr sc.
Todor Jovanovi i saradnici).
Terapija Todoxin-om (postoje dve varijante preparata Todoxin 2 - osnovna ,,A vari
janta i pojaana ,,B varijanta, za poodmakle stadijume) moe predstavljati novu vrstu
hemoterapije ,,uskraene za veliki broj neeljenih efekata u korist gotovo neograniene
dobrobiti (pogledati Todoxin-ovu mapu imunolokog sistema).
Prednosti Todoxin-a u odnosu na zvaninomedicinske terapije kancera su brojne. Re
je o jeftinom prirodnom jedinjenju pristupanom za masovnu proizvodnju sa viestrukom
terapeutskom primenom. Rane in vivo studije demonstrirale su da Todoxin 2 (obe vari
jante) moe inhibirati gubitak teine i rast tumora kod itavog varijeteta transplantiranih
modela mieva i pacova, bez direktne citotoksinosti, da moe dodati antitumorski efekat
hemoterapijskim lekovima i da nema znaajnih neeljenih efekata. Kako je zapaeno u
mnogim studijama na NCI (Nacionalni institut za kancer SAD), Karolinska institutu u
Stokholmu, Bekmenovoj laboratoriji u Kanadi, prilikom administriranja Todoxin-a 2, u
paljivo strukturisanim dozama, pokazala su se mnoga korisna dejstva protiv slabljenja kod
gubitka teine, gubitka apetita, bolova i psiholokih depresija, esto prisutnih kod kancera
i prilikom njegovog leenja. Izveteno je, takoe, u ovim i brojnim drugim istraivanjima
da Todoxin 2 moe veoma uspeno da inhibira rast tumora.
Potencijalno neeljeni efekti (uoeni kod manje od dva posto ispitanika) ukljuuju
vrtoglavicu, muninu i blag oseaj svraba na koi (najvie jedan od 1.000 pacijenata).
Pomenuti podatak - manje od dva posto - naveden je iskljuivo zbog inostranih pacijenata
jer tamonji zdravstveni propisi nalau takvu formulaciju iako to nema bilo kakvih dodirnih
taaka sa naom medikacijom.
Mogui korisni efekti ukljuuju redukciju bolova, gubljenja kondicije (kaheksiju), sta
bilizaciju simptoma i rasta tumora, poboljanje apetita i dobijanje na telesnoj teini,
poboljanje stava i snage, nestanak simptoma i remisiju kancera.
Tokom brojnih studija je dokazano da je odravanje telesne teine kod pacijenata tre
tiranih Todoxin-om statistiki povezano sa poveanjem efikasnosti ingestiranih kalorija, da
su srednji cirkulatorni nivoi Todoxin-a u krvi devet asova nakon uzimanja standardne
oralne doze iznosili 0-89 ng/ml, implicirajui da pacijenti koji nisu imali koristi od Todoxin-a nisu apsorbovali isti iz gastrointestinalnog trakta.
Istraivai iz Bekmenove laboratorije su demonstrirali da Todoxin redukuje proteins
ki slom i uva perifernu (telesnu) miinu masu kod pacijenata sa kancerom plua u kas
noj fazi nemalih-elija (NSCLC); takoe je utvreno da Todoxin 2 (obe varijante) deluje na
odravanje nivoa serum-albumina, vanog prognostikatora preivljavanja kod pacijenata
od kancera.
Upotreba sredstava za smirenje, sedativa, analgetika, barbiturata i/ili alkoholnih nap
itaka sa Todoxin-om 2B (pojaana varijanta za poodmakle stadijume kancera) unitava
efikasnost ovog leka, to nije sluaj sa Todoxin-om 2A (osnovna varijanta).
Postoje i izvesni nutricioni principi kojih se treba pridravati tokom korienja Todoxin-a 2B (pojaana varijanta za poodmakle stadijume kancera) i Todoxin-a 2A (osnovna var
ijanta):
- Prva 42 dana Todoxin-ove terapije, i kod A i B varijante (esto se kombinuju), ne
sme se uzimati nita od namirnica ivotinjskog porekla
Strogo izbegavati zamrznutu i konzerviranu hranu
- Izbegavati hranu koja sadri konzervanse, aditive i vetake boje
Ne jesti proizvode koji sadre belo brano, so ili beli eer
ivotje kratak, delo je veno; povoljan tren brzo promine, pokuaj je varljiv, presuda
je teka. Ali ne treba samo lekar da uini svoje, nego i bolesnik, okolina i spoljni svet..
Hipokrat
itaoci koji ele da saznaju vie o nekim temama iz ovog poglavlja, dodatne informa
cije mogu nai u odgovarajuoj literaturi:
^ Zbornik radova sa Jugoslovenskog simpozijuma o protetskim inovacijama, Beograd,
1981;
-v* Sluaj prevarene bakterije - Epohalno otkrie ili nauni rimejk, ,,Galaksija, april
1990;
,,Da li e preko ljudskog gena Amerikanci uskoro zavladati svetom?, ,,Argument,
19. maj 1997;
^ Prirodni virostatik Todoxin u leenju HlV-infekcije i kanceroznih oboljenja, prim.
dr sci. Todor Jovanovi i koautori Mila i Dejan Jovanovi, Beograd, 1996;
^ ,,Todoxin - biolokim skalpelom na tehnologiju zablude, prim. dr sci. Todor
Jovanovi i koautori Mila i Dejan Jovanovi, Beograd, 1998;
Srbiji na zdravlje, prim. dr sci. Todor Jovanovi i koautori Mila i Dejan Jovanovi,
Beograd, 1999;
^ Srbiji sa sreom, prim. dr sci. Todor Jovanovi i koautori Mila i Dejan Jovanovi,
Beograd, 2001;
^ Nada za Srbiju, prim. dr sci. Todor Jovanovi i koautori Mila i Dejan Jovanovi,
Beograd, 2002.
teki metali, kobalt, olovo... Ni u drugim krajevima, meutim, nije bolje zbog ega treba
biti oprezan u diskusiji na temu proizvodnja ekoloke hrane u naim uslovima.
Dobro je, sve se ovo deavalo jo pre bombardovanja 1999. godine!
Nema ,,zdrave i ,,bolesne hrane - objanjavao je svojevremeno jedan na uvaeni
profesor - ve samo bioloki vredne ili manje vredne. U svetu se proizvodi hrana koja ni u
tragovima nema ostatke pesticida ili tetnih zraenja.
Ipak, valja prvo objasniti da je ovekova sredina - pupak. ivotna je, meutim, ambi
jent gde ivi, radi i bitie. Ekologija je, pojednostavljeno, harmonija koja bi trebalo da vlada
izmeu oveka, sredstava sa kojima proizvodi i ambijenta u kome dela.
Evo, recimo, ta to ,,svet izmeu ostalog zahteva od proizvoaa hrane poveane
bioloke vrednosti.
Sirovi poljoprivredni proizvodi mogu biti proizvedeni na polju na kome najmanje
jednu do dve godine pre poetka ove proizvodnje nisu upotrebljavana mineralna ubriva,
pesticidi ili hormoni (regulatori rasta), znai, moraju biti proizvedeni, ubrani, distribuirani,
preraeni, pakovani i skladiteni bez upotrebe sintetikih sastojaka.
Industrijski proizvedene namirnice mogu biti izraene samo od sirovina dobijenih
pod pomenutim uslovima i iskljuivo uz upotrebu vitamina C, natrijum-askorbata, kalci
jum-askorbata i limunske kiseline kao konzervansa. Meso, ivina i riba, moraju se
proizvesti bez upotrebe bilo kakvih hemijskih preparata i lekova u cilju stimulacije i reg
ulisanja prirasta i omekavanja mesa. Nikakav lek ili antibiotik ne moe biti unet hranom
ili putem injekcije, osim za tretman specifinih bolesti i to nikako u roku od 90 dana pre
klanja. Znai, organizam mora da se oisti.
Stona hrana mora da potie iz organski proizvedene hrane, takoe, bez ikakvih
hemijskih sredstava. Mleko mora biti od ivotinja hranjenih hranilima bez aditiva (dodatak,
obino u svrhu poboljanja svojstava nekog proizvoda), bez davanja lekova osim pri tret
manu specijalnih bolesti. Ako se lekovi ve upotrebljavaju, mleko se moe koristiti tek 30
dana nakon prestanka njihovog davanja ivotinji. Svei poljoprivredni proizvodi, preraene
namirnice, meso, ivina, riba i mleko, koji ispunjavaju navedene kriterijume, mogu se
etiketirati oznakom organski gajeni, organski gajeni i preraeni, organski i proizve
deni ili kao ,,bio hrana.
Sve u svemu, proizvodnja bioloki bezbedne hrane je ,,s one strane mineralnih ubri
va, insekticida i drugih hemikalija. Kako kad je sve to i smiljeno da bi se biljke zatitile,
kvalitet i prinos poveao, a tetoine unitile?
Genetskim inenjeringom su selekcionisane pojedine vrste insekata koji unitavaju
tetne insekte! Pri tom, naravno, ,,selekcionisani nije tetan za biljku. S druge strane, rec
imo, crvljive jabuke u SAD su i do pet puta skuplje od rumenih, jedrih i ,,zdravih. Crvi su
zapravo jedini istinski dokaz da nisu primenjivana nikakva hemijska sredstva, jer, da bi se
dobila jabuka ,,kao sa slike, treba je najmanje 15 (petnaest!) puta prskati.
(kie) ili (jo crnje) navodnjavanjem - ispiraju se te aktivne materije iz mineralnih ubriva
i ne samo to se zagauje biljka, nego, korenov sistem ne moe da je ,,uzme, a ona odlazi
u dublje slojeve gde zagauje - vodotokove!
To, naalost, nije sve. Dovoljno je u julu proetati ovom lepom zemljom da bi se shvati
lo i zato. Ni deset metara od kolone automobila koja juri za morem i suncem, uredno stoje
poreani stogovi sena, livade prekrivene tek pokoenom travom koja se sui, paradajz,
paprika, lubenica, kukuruz, neto kasnije i kupus, ,,ulepavaju vidik putniku namerniku.
Eto, zato!
A 200 metara levo i desno od puta ne bi smelo nita da se seje to je za ljudsku upotre
bu. ak ni seno, jer e se njime hraniti krave mlekulje i junad, a oveku vraati kao
bumerang. Nije tajna da kupus i spana ,,gutaju sve teke metale (produkte sagorevanja) i
,,ugrauju ih u sopstveno lie i koren. Male promene u kvantitetu, dovode do novog
kvaliteta ili se ostaci pesticida gomilaju u masnom, potkonom tkivu i onog momenta kad
se stvore u organizmu, bilo zbog smanjene odbrambene sposobnosti ili ega drugog, tek,
poinju da bujaju u ko zna kom pravcu. Na alost, pravac je uvek - nepovoljan.
U brdovitim predelima nije redak sluaj da ljudi prave tale iznad kua. Epilog: goto
vo svako drugo dete jer zaraeno amebama! To je, meutim, problem kulture ivljenja. Ni
,,vikendai nisu izuzetak.
ta je to karenca? Vreme. Kakvo, u emu je problem sa seljacima i ,,vikendaima,
kojih je istina sve manje, ali su zato sve agilniji u uzgoju domae hrane, to jest parada
jza, paprika, krastavaca, luka, zelene salate i sl? Problem, dakle, lei u tome to malo ko
obraa panju na etiketu sredstva za zatitu bilja na kojoj, recimo, pie: karenca 28 dana.
To znai, 28 dana mora da protekne od poslednjeg nanoenja sredstava do prve mogue
upotrebe bilo kog dela te biljke za ishranu. Korena, lista, stabla ili ploda. Tek posle toga
moe se smatrati da je dolo do njegove transformacije u oblike koji nisu tetni za ljud
ski organizam.
Slina je situacija i sa ivotinjama, odnosno, mesom: valja se kloniti onog, ,,na oko
lepog, crvenog mesa koje mami iz izloga. Zato? Pod ,,terapijom je antibiotika ili hormona.
Zato i jeste takvo. Ili, da li vam se dogodilo da jedui piletinu osetite miris ili ak ukus ribe? Jeste. pa, kako ste sa zdravljem? Dobro. Bogu hvala! Imali ste sree i to mnogo. Svojevremeno je (da li samo tada) ko zna ko od naih ,,biznismena kupio u Amsterdamu tzv.
plovei kontingent ribljeg brana koji do tada niko nije hteo ni da pogleda, a prilino dugo
se ljuljukao u brodu vezanom za dok. U ueglom ribljem branu se ,,zakotila i salmonela!
Srea je vaa to ste prili meso pileta hranjenog ovim branom i tom prilikom unitili
salmonelu, inae... Ukratko, nema nieg boljeg ni zdravijeg dok koka ne zakljuca po
seoskom dvoritu!
Mleko krave koja dobija lek ili neki od antibiotika, najmanje je 30 dana neupotreblji
vo. Mora se u meuvremenu musti? Ali i mleko baciti. Za njeno meso je, podseam, taj vre
menski rok 90 dana.
Istini za volju, ima i gorih ,,pojava u oblasti ishrane. I to u ,,razvijenom svetu. Za lju
bitelje ovog tiva, evo jo jednog ,,interesantnog primera od 17. jula 2002. godine koga su
svetske novinske agencije naslovile sa: Novi skandali u Evropskoj uniji:
Najnoviji skandal u sektoru hrane i pia u Evropskoj uniji pogodio je, prema posled
njim saznanjima, ukupno osam evropskih zemalja, jer je otkriveno da su Holanani izvozili
zaraene svinje i stonu hranu i u paniju, Francusku i Italiju.
U Italiju je izvezeno oko 2.000 ivih, potencijalno zaraenih svinja, u paniju 500, a u
Francusku 200.
Dosad su, uz Holandiju, gde je hormon MPA (medroksi-progesteron-acetat) pronaen
u stonoj hrani, pominjani samo Belgija, Luksemburg, Nemaka i Velika Britanija.
Holanani su izvezli izvesnu koliinu svinjetine, za koju se sada sumnja da je
zaraena, u Veliku Britaniju, dok je stona hrana holandske produkcije isporuena Luk
semburgu.
U nekim od navedenih zemalja MPA je otkriven, ak, i u bezalkoholnom piu.
Smatra se da pomenuti hormon, konzumiran u veoj koliini, moe da izazove
sterilitet kod ljudi. Kao izvor zaraze oznaena je belgijska firma ,,Bioland, iji vlasnik je
odmah uhapen.
Eksperti za bezbednost hrane EU sloili su se da Holanani moraju da izoluju sve
,,sumnjive firme i proizvoae stone hrane. Na ,,crnoj listi se dosad nalo 55 holandskih
farmi.
Od svih lanica EU zatraeno je da provere da li je neka od njihovih firmi bila klijent
,,Biolanda. Istovremeno, iz Brisela je svima naloeno da s farmaceutskim otpadom postu
paju u skladu s propisima o zatiti zdravlja ljudi.
Najnoviji skandal je iskrsnuo samo mesec dana posle prethodnog, kada je otkriveno da
je jedan nemaki proizvoa koristio u hrani za ivinu, goveda i svinje penicu tretiranu
herbicidom nitrofen, supstancom koja izaziva rak.
Nacionalni centar za zdravstvene statistike u SAD procenjuje da jedna treina odraslih
Amerikanaca ima probleme sa vikom telesne teine, i tvrdi da se gojaznost kod amerike
dece udvostruila u poslednjih dvadeset godina.
Prema standardima Svetske zdravstvene organizacije, 59 odsto mukaraca u SAD nez
dravo je gojazno, dok se isti problem odnosi na 49 odsto Amerikanki. Takvo stanje koje ima
za posledicu opasne bolesti, bolovanja i odsustvo sa posla godinje kota ameriku dravu
66 milijardi dolara.
ezdesetih i sedamdesetih godina prolog veka, gojaznost je bila stabilizovana, kada se
svaki etvrti Amerikanac smatrao gojaznim. Od 1980. godine broj gojaznih poveava se za
8 odsto po deceniji, to znai da e celokupno stanovnitvo u SAD imati vika kilograma do
2230. godine. Uprkos velikom popularisanju dijeta i zdravog ivota, 1997. godine najvei
rast prodaje zabeleila je upravo brza hrana i uproeni obroci koji najvie i goje: hamburg
eri, pomfrit i gazirana pia.
Od 1920. kada su u Miigenu predstavljene ve pripremljene itarice za doruak, sve
je vodilo ka pojednostavljivanju pripreme obroka. ezdesetih godina zamrznuta hrana za
brzu pripremu postala je opti model, a osamdesetih godina svako domainstvo u Americi
kupilo je mikrotalasnu penicu. Poetkom devedesetih dolo se do stanovita da se
Amerikanci najbolje oseaju kada obeduju u restoranima brze hrane ili, po mogustvu, u
sopstvenim kolima.
kukuruza godinje, kada bi bilo dovoljno da se desetak procenata kukuruza doda ovekovoj
ishrani! Tako rade svuda u svetu. I jo neto: kao da smo zaboravili da proizvodimo ovas,
ra (niko u Evropi nema bolje uslove od nas za njihov uzgoj!) soju, susam, proso, jeam,
gerlu koja izuzetno blagotvorno utie na rad digestivnog trakta, potpomae peristaltiku
creva, odnosno, pokretljivost hrane kroz organizam.
O izboru ovekove hrane se danas toliko vodi rauna, da nisu zaboravljeni ni nji
hovi - kuni ljubimci! Hoe ljudi i njih da nateraju na tablice zdrave hrane. Evo kako
to izgleda:
Naunici, a posebno vlasnici maaka i pasa u vajcarskoj i Engleskoj, koji se hrane
vegetarijanskom hranom, pokuali su svoje kune ljubimce da naviknu na vegetarijansku
hranu.
Dok su kod pasa takvi pokuaji izvedeni sa prilinim uspehom, kod maaka su se oni
pokazali kao neuspeni. Psi su se, iako ne ba sa velikim oduevljenjem, prilino brzo
navikli da jedu dinstanu argarepu, celer, jabuke, penine klice i razno konzervirano
povre.
Naunici i vlasnici pasa zapazili su posle toga da takav jelovnik povoljno utie na nji
hovo zdravstveno stanje, da neka oboljenja brzo prolaze, da njihov njuh postaje neobino
izotren i da, najzad, gube neprijatan, prodoran psei miris, koji, uglavnom, dolazi od
ishrane mesom.
Zanimljivo je, meutim, da se make ne mogu navii na ovu vrstu ,,menija. One su
izraziti mesoderi, pa nisu u stanju da betakarotin iz biljaka pretvaraju u vitamin A,
neophodan njihovom organizmu. Osim toga, make imaju veu potrebu za belanevinama.
Mi, na alost ili sreu, ne lupamo glavu sa domaim ljubimcima vegetarijancima.
Imamo, na alost ili sreu, prea posla.
Detetu koje nekontrolisano jede majonez na bazi jaja i ulja, dlanove e prekriti na sto
tine lojnih tkiva, bradavica i slino. Dovoljno za uzbunu. Meutim, kad smanji koliinu
(daleko od toga da bioloki bezbedna jaja nisu zdrava) i pojede kiselu jabuku, sve nesta
je! Zar postoji bolji recept?
Kako je u drugim zemljama? Ukoliko se zanemare pomenuti skandali, i Kinezi i
Japanci su skromni u svemu. Zato i imaju puno krepkih staraca od preko 90 i vie leta.
Francuzi su nali sjajan balans u ishrani. Prosean doruak Brazilca sadri i do 90 proce
nata voa. Izvanredan nain detoksikacije organizma, ali istovremeno i snabdevanje organ
skih ,,akumulatora kalorino-vitaminskom ,,energijom. Norveani, veani i Danci
impresioniraju konzumiranjem velikih koliina najkvalitetnije ribe. I naa pastrmka iz
planinskih reka ili ribnjaka spada u red visokokvalitetnih riba, meutim, ta vredi kad se
na ovek radije odluuje za nekoliko tanjira pasulja posle kojih mu se i pridrema. Krv iz
mozga juri stomaku u pomo da bi ovaj obavio varenje preobilnog ruka. Turci su ... A, ne.
Nisu! Izuzetno su umereni u svemu. Nisu oni krivi ba za sve. Ima, valjda, i neeg naeg. I
vole ljuto poput Kineza, Japanaca, i Meksikanaca. Papriku, biber, istonjake zaine.
Dovoljna je, recimo, kaika cimeta da za dve treine smanji sadraj eera u krvi u veoma
kratkom roku. Neobjanjivo ali - istinito.
Ali, ako emo ba pravo, ni oni nisu cveke. Sok plave agave, biljke poznate po tome
to se od nje pravi tekila, moe pomoi da se skinu kilogrami i snizi holesterol, ustanovio
je tim naunika iz Gvadalahare. Na alost sve brojnijih ljubitelja tekile u svetu, ta svojstva
agave se gube kada se biljka destilie u alkohol, s druge strane izvetava Rojters. Uzgred
budi reeno, bodljikava agava se ve hiljadama godina uzgaja u centralnom Meksiku u iju
je istoriju i mitologiju ta biljka utkana.
Nije da nai stari nisu znali ta rade. Znali su. zato, recimo, monasi doivljavaju
duboku starost? Molitva? U redu. Ali, tu su i esti, ak i etrdesetodnevni, postovi kao
najtipiniji vid detoksikacije organizma. Svojevremeno je na ovek ,,praktikovao najvie
dva ,,mesna dana u sedmici, najee samo nedelju zbog porodinog ruka, i bio zdrav, io
i dugovean.
Ako eli da se ujutru osea ,,blaeno, ovek bi morao poslednji obrok prethodnog
dana da zavri oko pet po podne. Ukoliko ga je priveo kraju u, recimo, deset uvee ili kas
nije, ujutru e se oseati grozno. Munina i bezvoljnost ga nee naputati ma kako da ima
jak organizam. Ako ve mora neto da prezalogaji, preporuuje se kefir, jogurt ili voe.
Jo gore su male none posete friideru. Organizam je tad pripremljen za spavanje,
a funkcije su mu umanjene za vie od jedne treine. Pogledajmo: kad ovek nezgodno
legne, ruka ili noga poinju da mu trnu, sanja rune snove i mora da se probudi kako bi
promenio poloaj. Slino je i sa varenjem preko noi. Umesto da se ujutru probudi oputen
i spreman za napore koji mu predstoje, dobar deo energije je ve izgubio prethodne noi
na varenje. To nikako ne ide.
Prestani kad je najslae! Ima li jednostavnije formule? Umerenost, umerenost,
umerenost, zlatno je pravilo svih svetskih kuhinja i u svim bolestima na koje je hranom
mogue uticati.
To je dobra vest za polovinu Amerikanaca koji ne mogu da se probude bez olje kafe,
a kolika li je tek radost onih koji su navikli da se ovim napitkom uspavljuju. Nije potrebno
juriti kafu ceo dan, dovoljna su jedna do dve olje.
Ukoliko ovek nije ljubitelj kafe, trebalo bi da proba crni aj, drugi najvei izvor
antioksidanasa.
Oksidacija je bioloki proces raspadanja hemijskih elemenata u ovekovom organiz
mu u kojem se oslobaaju slobodni radikali koji napadaju elije. Izlaganje duvanskom
dimu i zraenju stvara slobodne radikale. Ukoliko se slobodnim radikalima dozvoli da nes
metano deluju, otetie telo. Antioksidansi se, nasuprot tome, ponaaju kao baja iz kraja:
potpuno okrue i neutraliu slobodne radikale. Meutim, treba imati u vidu da veliko pris
ustvo antioksidanasa u hrani ili piu ne znai da e isto tako biti i u organizmu. Sve zavisi
od naina na koji oni upijaju slobodne radikale.
Do Vilson je prouio sadraj antioksidanasa stotinak uobiajenih namirnica. Iako ih
neki imaju vie, ni jedan ne moe da potue pijenje kafe.
Kafa pomae prilikom mravljenja, spreava nastanak tumora, titi jetru, ne teti
razvoju ploda (fetus) i, uopteno govorei, blagotvorno deluje na organizam - poruuju Ital
ijani. Pitanje je samo koliko oljica dnevno treba popiti.
Italijanski naunici su utvrdili da je kafa zdrava i da pomae u zatiti jetre od odreenih
patolokih promena, pobijajui uvreeno miljenje da crni napitak teti. Nekoliko oljica
dnevno moe da smanji verovatnou pojave nekih vrsta tumora.
Ni trudnice nemaju razloga za zabrinutost, jer nije uoena veza izmeu ispijanja kafe
i slabog razvoja ploda u materici ili prevremenog poroaja.
Zabrinutost zbog negativnog uinka je sada sklonjena, izjavio je italijanski istraiva Amle
to Damicis iz Instituta za hranu i ishranu. Prema njegovim reima, kafa je bogata antioksidativn
im svojstvima i deluje kao blagi podsticaj. aj, takoe, moe pomoi prilikom mravljenja.
Petogodinje ispitivanje na trudnicama, u koje je bilo ukljueno oko 3.000 buduih
majki, pokazalo je da umereno pijenje kafe ne kodi fetusu. Strunjaci, meutim, kau da
dnevno ne bi trebalo popiti vie od pet oljica ,,espresa.
A uz kafu, naravno, ide i sok. Jer, kau, hranu valja i ,,zaliti. Uobiajeno je da zakleti
antialkoholiari to najee ine - koka-kolom. Kako, kad su Najdel Houks i Dominik
Kenedi pre nekoliko godina objavili sledei tekst u londonskom ,,Tajmsu po naslovom
Otrov u koka-koli:
Gomile koka-kole, pepsija, seven-apa, fante, tangoa, tilta, sprajta, dr pepera, vepsa
endi, malvern votera i brekon kareg vode, proizvoai su povukli iz prodaje poto je
otkriveno da je ugljen-dioksid koji je dostavila fabrika Vest Kantri zatrovan benzolom.
Nivo otkrivene hemikalije, 20 delova na milijardu, izuzetno je nizak i ne bi uticao na
ukus napitka, ali je jo uvek dvostruko vei od granice koju je odredila Svetska zdravstve
na organizacija.
Britvik soft drinks povukao je 2,25 miliona limenki za koje se plaio da bi mogle da
budu zatrovane. Kompanija Koka-Kola veps povukla je 480.000 flaa svoje gazirane
,,Malvern vode. ,,Mirna, negazirana, verzija je bezbedna. Ova kompanija takoe povlai
velike koliine napitka u limenkama, ali je saoptila da su problemi ogranieni na
odreenu fabriku za proizvodnju limenki i da su svi ostali napici isti i bezbedni. Brekon
kareg, koji se prodaje kao individualna marka, a i pod sopstvenim markama sejfej, tesko,
buts i vajtrouz, takoe je povuen.
Benzol je u napitke stigao putem ugljen-dioksida koji je dostavila fabrika Tera nitro
gen (Velika Britanija) iz svog postrojenja u Severnsajdu, u blizini Bristola. Nije poznato
kako je dolo do toga da gas postane zatrovan, niti koliko dugo su ove koliine bile pod nje
govim uticajem, mada se veruje da se pre radi o danima, nego o mesecima.
Benzol je isparljiva tenost koja se koristi kao rastvara i kao aditiv benzina. Otkriveno
je da radnici izloeni visokom nivou ove hemikalije pate od leukemije i oteenja jetre.
Nivoi benzola otkriveni u gaziranim napicima suvie su niski da bi imali ovakve negativne
efekte. Ministarstvo za poljoprivredu, ribarstvo i hranu saoptilo je da su rizici neznatni.
U savetu Britanske asocijacije proizvoaa bezalkoholnih pia navodi se koje je
koliine pia nuno povui, ali se naglaava da su proizvodi sklonjeni zbog kvaliteta, a ne
iz zdravstvenih razloga.
Rizik od tete po industriju, u stvari, daleko je vei od bilo kog zamislivog rizika po
zdravlje potroaa, to je Terije otkrio na svom primeru kada su njegove zalihe vode 1990.
bile zatrovane.
Tera, jedan od tri snabdevaa fabrika osveavajuih napitaka ugljen-dioksidom, kae
da je u toku istraga kojom pokuava da se otkrije izvor kontaminacije.
Ovoj kompaniji za sada, u ovoj fazi, nije poznato da je iko protiv nje podneo tubu.
Posle izvesnog vremena, veina malih ljudi vie nema pomenutu kontrolu. Znai gladan sam, pa u da jedem, nisam vie gladan, pa neu da jedem. Zbog potiskivanja reg
ulacije potreba, ljudi uzimaju sve vie hrane i od detinjstva gomilaju masne elije. One e
ih u starosti i progoniti.
Drugo u vezi hrane, i verovatno jo gore, jeste razvijanje svojevrsne pohlepe preko
uenja da je hrana - uivanje. ivotinji hrana nije uivanje, ve potreba. Kada se najede, lav
ostavlja deo plena drugima. ivotinje sa razvijenom sposobnou da gomilaju hranu u sebi,
jedu dok ne napune burag. ovek jede jer mu je slatko, zato to mu je ukus prijatan, esto
ne vodei rauna u koliini uneene hrane. Ni ivotinje ni mala deca se ne tee hranom,
ona im nije surogat za ivotne nevolje. Takvu tetnu naviku detetu nameu odrasli.
Kada sve to naui od roditelja, uitelja i okoline, dete poinje da jede i nepotrebnu
hranu odriui se neke potrebne i vane. Veoma esto jede prekomerno i pogreno,
optereujui na taj nain organizam. Dete koje, recimo, nerado jede spana, ima poveanu
potrebu za kalcijumom, a spana ima sposobnost dekalcinacije. Spana je dugo bio ,,u
modi. Deca su morala poto-poto da ga jedu. Ustvari, njihov organizam je, zahvaljujui
tom spanau, dobio manje neega to mu je bilo potrebnije.
Modni trend obaveznog uzimanja spanaa rezultat je pogrene obrade statistikih
podataka. Prilikom jedne davnanje analize biolokog kvaliteta spanaa i izraunavanja
sadraja gvoa, naunik je nainio greku prilikom zapisivanja brojane vrednosti gvoa
i pomerio zapetu, u decimalnom zapisu, za jedno mesto u levo. Na taj nain, spanau je pri
dodat 10 puta vei sadraj gvoa od stvarnog.
Jedan od najvanijih segmenata ivota je i rad. ovek, za razliku od ivotinje (izuzetak
su domae ivotinje - ovek ih goni na to), radi mnogo vie nego to treba iscrpljujui vlasti
ti organizam. A trebalo bi da radi samo onoliko koliko mu je dovoljno. Ne njegovom
novaniku ili ostvarenju snova o luksuznom ivotu, nego koliko je potrebno njegovom
organizmu. Da ne bih bio pogreno shvaen, ovo, naravno, nema nikakve veze sa komu
nistikom idejom...
ovek se esto, milom ili silom, opredeljuje za posao tetan po zdravlje. Rad sa
velikom testerom ili ekiem, recimo, izaziva deformacije na srcu. Profesionalnih bolesti ne
bi bilo i ovek bi mogao da obavlja svaki posao bez oteenja organizma, samo kada bi
radio tano onoliko koliko moe i kada bi posle toga vreme posvetio drugim aktivnostima
korisnim za spreavanje pogrbljenosti, oteenja plua i drugih organa.
Zapravo, ovek od roenja moe sebi da pomogne, prvo uz saradnju roditelja, a kasni
je i samostalno, u spreavanju i odlaganju mnogih bolesti. Pravilnim vaspitanjem mlae
generacije, dakle, moe mnogo toga da se izbegne. Prvenstveno, ne injenjem roditeljskih
greaka. Odraslom oveku, s druge strane, nema povratka u mladost. Ali, poneto moe i
da se popravi, regenerie, uspostavi bolje stanje.
Takvo vaspitanje bi moralo da se sprovodi vrlo temeljno. Treba krenuti od uenja
vetine pravilnog odmaranja, poput ivotinje, recimo make. Kad legne da se odmara,
oputa se i odmara ceo organizam, ak i kande. ovek, naprotiv, lei u gru savijajui
glavu i vrat.
Opteprihvaen je stav da je zdravo spavati bez jastuka. Ipak, njegovi zagovornici u
velikoj meri upropauju svoje miie i kosti, pre svega vrata, jer glava anatomski nije
oblikovana za leanje na ravnoj podlozi. ovek mora da naui i da sedi, ali i da nae cen
tar ravnotee kako bi se njegovo telo najlake kretalo. Ukratko, treba da se vrati - u treu
godinu ivota. Nije teko. Preica je posmatranje male dece, njihovog kretanja i pokuaja
da nau odgovarajui poloaj.
Valja poraditi i na korigovanju navika u ishrani. Jesti toliko da se uvek bude pomalo
gladan i jesti ono to prija. Istovremeno, treba se osloboditi loih navika i poroka, da bi
iveo zdravo. To znai: i radi i odmaraj se umereno. Takvim reimom, usvajajui ga korak
po korak, ovek bi mogao da vrati poneto snage i mladosti, ak i u odmaklim godinama.
Namee se zakljuak da u dananje vreme iveti zdravo i zdravo se hraniti, znai pri
lagoditi ivot i hranu potrebama svog organizma.
Pritom se mora imati u vidu da e ovek vrlo teko doi do nezagaene hrane. Istina
je da e se sve jedinke, ivotinje i ljudi, vremenom i kroz nekoliko generacija, u potrebnoj
meri adaptirati na zagaenost.
Svako mora, u sebi, da nae ono to mu prija, ta je za njega dobro i ta mu je potrebno.
ivih bia u svom okruenju. ivotinjama daje konzerviranu hranu, a ona pored prijatnog
mirisa sadri i tetne materije.
Treba izbegavati genetski modifikovanu i zagaenu hranu. Organizam ne treba snab
devati itaricama ili hranom iz bio-pajza, ukoliko to nije neophodno. Svako treba sam da
otkrije ta mu je najpotrebnije.
Ima loih navika u ishrani - ovek i nehotimice konzumira kodljive namirnice, a to je
kao kad neko sa povienim holesterolom ne moe bez ljutib kobasica ili slanine!
Danas se hrana esto razlikuje samo prema biohemijskim i fizikim, odnosno meriv
im, kvantitavnim osobinama (koliina), dok se najgrublje zanemaruju kvalitativne, bioloke
uslovljenosti (kakvoa). U sutini, u pitanju su dva pojma: hranljive namirnice i ivotne
namirnice.
Pod hranljivim namirnicama podrazumevaju se sve materije, potrebne za ovekovo
postojanje. Re je o mehanicistikom pogledu na potrebe oveka, kao to su, recimo, za rad
motora neophodni ulje i benzin. Pri tom nije vano kako organizovati njihovu proizvodnju
i uvanje.
Kada se govori o ivotnim namirnicama, u sreditu procenjivanja je bioloka vrednost.
Jer, ono to ovek uzima kada je gladan i edan, oduvek je sastavni deo ivog sveta oko
njega. Razlika izmeu ivotne namirnice i hranljive namirnice, moe se shvatiti kao razli
ka izmeu aktivnog (slobodnog) i pasivnog (zavisnog).
Naroit problem dananje ishrane je prerada namirnica i unoenje slatkia, proizvoda
od belog brana ili gotovih jela. U belom hlebu, gotovo da vie i nema vitamina, fosfata,
belanevina, kalcijuma, aminokiselina, nekad stalnih sastojaka u ljusci peninog zrna.
Danas se vie unosi belanevina ivotinjskog porekla - mesom, kobasicama, jajima,
mlekom. Pored toga, suhomesnati proizvodi sadre vie nepovoljnih, zasienih masnoa
(masnih kiselina).
Treba, pre svega, smanjivati koliinu obroka. Ne jesti mnogo. Ali, onaj ko je to navikao,
ne moe najednom da raskine s tom navikom. Trebalo bi da se disciplinuje. Samodisciplina
podrazumeva svakodnevno smanjivanje porcija. Na primer, sto grama, dok se ne doe do
idealnog odnosa namirnica, podeljenog na tano odreene obroke, shodno dnevnim
optereenjima. U naelu, ujutru jesti najvie i to hranu vee energetske vrednosti, za ruak
neto manje. Za veeru, najmanje porcije i sa najniom energetskom vrednou. Za uinu
su pogodni voe, orasi, bademi, lenici, kikiriki.
Punovredna hrana, punovredna ishrana, ,,bio, ,,eko i slini pojmovi napravili su
nepreglednu zbrku. Postoji itava zbirka razliitih pristupa ishrani. Razni ,,pravci nude
odgovor na pitanje kako bi ovek trebalo da se hrani. Iz spiska tih uenja moe se videti
koliko njih je mislilo o ishrani. Navodimo samo neke: ishrana prema Kolatu, Birher-Ben
erova dijeta, nicerova hrana, Brukerova hrana, vegetarijanstvo, Hejova podeljena hrana,
Buhingerova dijeta, Majerova kura, rotova kura, instinktivna ishrana. I svaka propisuje
zabranu za pojedinu vrstu hrane.
Ne moe se nekom narediti da, recimo izbaci zaine, zato to ima gastritis, kolitis...
Zaini su korisni, njihovo izbacivanje moe dovesti do toga da eludac ostane bez podsti
caja za luenje kiseline i svega to je potrebno za pravilno varenje hrane.
Makrobiotika odbacuje mnoge namirnice: meso, jaja, mleko i mlene proizvode, voe
i povre iz tropskih predela (tu se ubrajaju krompir, paprika, plavi i crveni paradajz) i
zaslaivae. Vai zapovest: Piti samo kada se oseti e.
Za makrobiotiku ishranu odojadi i manje dece, postoji kokoh - meavina od
mlevenih itarica, susama i zrna azukija.
Takva ishrana nosi mnoge rizike. Nizak unos tenosti moe da ugrozi rad bubrega, a
istovremeno unoenje kuhinjske soli vie nego to je potrebno, moe biti opasno po ivot.
Hraniti decu i odojad samo kokohom, takoe moe biti opasno. Plesnive hranljive namir
nice nisu najbolje za eludac, jer mogu da budu nosioci najjaih izazivaa raka.
Veina takvih i slinih uenja esto ima za cilj da, kroz prilagoenu ishranu, protura
svoje versko uenje.
Pravoslavni post je, s druge strane, jasan i nedvosmislen. Pravila se ne mogu menjati,
treba da se menja ovek. Svaki vernik ima slobodu izbora: spasenje ili propast.
Hriani poste sredom i petkom (monasi i ponedeljkom) uz etiri velika posta u toku
godine. Sve u svemu, na godinjem nivou - pola-pola.
Smisao posta je da se ovek, u meusobnom odnosu sa svojom okolinom, odvai da
se odupre iskuenjima i uputi na pravi put jaanja duha i tela. Sveti Vladika Nikolaj je
propovedao da su plodovi posta veliki i divni ne samo u duhovnom ve i u telesnom pogle
du i, ukratko, ovako objasnio postove u pravoslavnoj crkvi:
Post, kao potrebu za spasanje, ustanovio je Gospod na Isus Hristos, svojim primerom
i svojim uenjem.
Cilj posta je oienje tela, jaanje volje, uzdizanje due iznad tela i, iznad svega,
proslavljanje Boga i potovanje Njegovih svetitelja.
Post se sastoji u uzdravanju od mrsne hrane, u uzdravanju od ravih misli, elja i
dela, u umnoavanju molitava, dobroinstava, a isto tako i revnosti upranjavanja svih
hrianskih vrlina.
Postovi se dele u dve grupe - na viednevne i jenodnevne. Postoji etiri viednevna posta
razliite duine: Boini post (traje est nedelja), Uskrnji post (sedam nedelja), Petrovski post
(razliite duine trajanja) i Velikogospojinski post (dve nedelje). Jednodnevni postovi su svaka
sreda i petak preko godine, osim Boine sedmice, sedmice iza nedelje mitara i fariseja pre
Uskrnjeg posta, Uskrnje sedmice i sedmice Duhova. Drugi posni dani su Krstovdan, uoi
Bogojavljenja, Usekovanje glave sv. Jovana Krstitelja i Vozdvienje asnoga krsta.
Sa bioloke strane gledano, post treba da ima dejstvo operacije bez noa. On doprinosi
da se elije oslobode vika belanevina, vode, kiselina i otrova. Naslage otpadaka metabo
lizma se sa godinama (starou) gomilaju, usporavajui promet izmeu kapilara, nervnih
elija i elija organa, i mogu biti uzrok hroninih zapaljenja zglobova, tkiva i krvnih sudo
va. Pored toga, stvaraju se i preduslovi za pojavu tumora.
Telo ima razraene postupke za vanredne okolnosti ishrane. Prelazi na rad u uslovima
varenja unutranjih zaliha. Glavni zadatak imaju jetra i bubrezi. Rad hormona se prilagoa
va naredbi da se energija tedi. Kada potroi zalihe ugljenih hidrata, telo prelazi na vlastite
masnoe uzimajui vie tenosti iz tkiva. Usled smanjene koliine tenosti u tkivima, srce i
krvotok rade lake i bolje, krvni pritisak se sniava. Prazniji eludac smanjuje pritisak
olakavajui disanje, u krvi ima vie kiseonika to povoljno utie na rad mozga i svih tkiva.
Post, u redovnim razmacima, kao to je pravoslavni, omoguava da se snaga organiz
ma racionalno koristi i osnauje odbranu tela.
Zdravlje ugroavaju mnogi tetni uticaji: vetaka ubriva (naroito nitrati), sredstva za
unitavanje tetoina (fungicidi, pesticidi, hlorisani ugljovodonici, teki metali), zagaenje
okoline (voda, vazduh, tle), postupci za uvanje namirnica (antibiotici, sumpor, nuklearno
zraenje), genske manipulacije.
Korienjem biotehnologije u poljoprivredi i medicini, naroito sredinom 80-tih i
poetkom 90-tih godina prolog veka, nastali su brojni genetski modifikovani (GM) orga
nizmi i njihovi proizvodi.
GM biljke se proizvode u laboratorijama tako to se genetski materijal (gen ili itava
DNK) neke vrste ubacuje u DNK poznatih biljnih kultura. Na taj nain se unutranja gens
ka struktura modifikovane biljke zauvek menja, a eljena osobina prenosi na naredne gen
eracije.
Dve ekonomski najznaajnije tehnologije proizvodnje semena GM itarica i mahunarki su:
- tehnologija uvoenja Bacillus thurigiensis (Bt) gena; biljke poinju da proizvode sop
stvene pesticide i tako unitavaju nadirue tetoine,
- tehnologijom uvoenja gena rezistencije na glifosat, stvaraju se semena rezistentna
na glifosat (Roundap) - herbicid.
Iako u strunim krugovima postoje velika neslaganja o ekolokim, zdravstvenim i
drutveno-ekonomskim posledicama upotrebe genetski modifikovane hrane, namirnice
nastale genetskim inenjeringom uveliko se proizvode i upotrebljavaju irom sveta.
Prehrambeni proizvodi dobijeni biotehnologijom, mogu da poprave kvalitet osnove
namirnice, njen ukus i sastav. Za nerazvijene zemlje, posebno je korisno gajenje pasulja
otpornog na patogene, virus-rezistentne papaje, pamuka, kao i pirina obogaenog vita
minom A. U skoroj budunosti, treba oekivati da krompir apsorbuje manje ulja pri pren
ju, kukuruz i soju sa poveanim sadrajem proteina, paradajz sa sveijim ukusom, kao i
slae jagode.
Ilustracije radi, genetskim inenjeringom je 1998. dobijen krompir koji bi trebalo, kako
tvrde upueni, da se koristi kod dijabetesa tipa I - oblika eerne bolesti koji se javlja u det
injstvu i prestavlja naslednu bolest. Ovaj krompir stvara humani insulin, a da bi on uspeo
da stigne tamo gde je potreban ,,vezali su ga za deo toksina kolere koji ga transportuje.
Testiranje sprovedeno na mievima pokazalo je da pomenuti krompir usporava razvoj
bolesti i umanjuje upalni proces u tkivu pankreasa, odnosno pomae imunom sistemu da
prepozna i tolerie insulin. Ipak, jo je u eksperimentalnoj fazi i ne zna se kakav e efekat
biti postignut kod ljudi.
S obzirom na to da se od pronalaska lekovitog krompira na vie mesta u svetu
pojavljuju arita kolere, pretpostavljam da su ispitivanja na ljudima ve odavno krenula i
daju ,,zadivljujue rezultate...
Izvesna je i proizvodnja vakcina za oralnu primenu. Proizvodile bi se tehnologijom
GM, bile bi jeftinije, lake za uvanje, manje stresne za upotrebu od dosadanjih, a koris
tile bi se za prevenciju dijareje, kolere i hepatitisa B.
Genetskim inenjeringom se mogu preneti alergeni iz namirnica sa poznatim aler
gogenim svojstvima (kikiriki, orah, koljke i riba) na takozvane sigurne. Na primer, alergen
iz brazilskog oraha prenet je u soju kako bi se poboljao proteinski sadraj, to je od znaa
ja za ishranu ivotinja. In vitro i testom kone probe potvreno je da GM soja reaguje sa
IgE osoba alerginih na brazilski orah. Znai, ove osobe bi alergijski reagovale (moda ak
i fatalno) na soju.
ita koja sadre toksin Bacilus thurigiensis (Bt) mogu tetno delovati na ljudsko
zdravlje.
Skoro polovina (44%) gusenica hranjenih u laboratoriji iskljuivo listovima mleike sa
nanetim polenom Bt kukuruza, uginulo je za etiri dana. Polen GM ita se moe iriti insek
tima i vetrom na velike daljine, ak oko 180 kilometara, ali ga pele i vetar mogu preneti i
nekoliko desetina kilometara dalje. irenjem polena, jedna od sto biljaka u nekom polju
moe postati GM hibrid.
Dokazano je da udisanje toksina Bt dovodi do smrtonosnih infekcija plua kod mie
va, a najblii srodnik Bt je B. anthracis to moe biti od izuzetnog znaaja po zdravlje.
Studijom sluaj - kontrola, sprovedenoj u vedskoj od 1987. do 1990. godine
dokazana je povezanost izmeu upotrebe jednog od najprodavanijeg herbicida u svetu - gli
fosata i non-Hokinovog limfoma. Samo 1998. je preko 112.000 tona glifosata upotrebljeno
u svetu, posebno za zatitu pirina u Aziji. Meutim, u veini zemalja Azije ne postoje
nacionalni standardi za rezidualne ostatke glifosata, a monitoring te hemikalije u namirni
cama se ne praktikuje. Proizvoai glifosata tvrde da nije tetniji za zdravlje od soli ili kafe.
Vetaki uneti genetski elementi mogu da prokrijumare i neeljene gene u eliju
(genom) domaina, to moe dovesti do mutagenih i kancerogenih posledica.
Pod pritiskom javnosti, neke evropske zemlje i Japan su uvele obavezno deklarisanje
za sve proizvode zasnovane na biotehnologiji i ograniile njihovu upotrebu. Mnogi strun
jaci su protiv propisivanja najmanjeg dozvoljenog nivoa kontaminacije (npr. ispod 1%). Bri
tansko udruenje lekara zatrailo je moratorijum za gajenje GM itarica, ali je vlada to
odbila i predloila istraivanja o eventualnim zdravstvenim rizicima upotrebe GM namir
nica. Prihvaeno je pravo potroaa da upotrebljavaju hranu koja nije GM, ali i pravo
proizvoaa da je prave. Vlade Francuske, Austrije, Grke i Luksemburga zabranile su uvoz
GM itarica, ak i uz dozvolu EU. FDA jo uvek nije izmenila svoj stav o bezbednosti
upotrebe GM hrane, usvojen 1992, pre svega iz materijalnih razloga.
Zemlje u razvoju tek uvode zakonske propise o biolokoj sigurnosti namirnica, poto
e se u narednih pet godina najvie GM ita upravo u njima uzgajati. Pre svih, u Brazilu i
Indiji, kao najugroenijim u tom pogledu.
EU komisija je predloila da hrana sa vie od jedan odsto GM treba da se etiketira, ali
to nije dobro prolo u vedskoj gde se insistira na nultoj toleranciji. I Britanija je protiv
etiketiranja hrane sa siunim tragovima, tvrdei da to nije ni praktino, niti je izvodljivo.
Visoko obraeni proizvodi, kao to su ulja u kojima se ne moe detektovati GM budui da
je DNK unitena, takoe e biti podloni etiketiranju.
Pre samo desetak godina, mnogima je smetalo kada bi u vou ili salati nali crva ili
pua, iako su ekolozi uveravali da je to zdravo, jer nije prskano. Danas je voe i povre
na izgled lepe, due traje, ima jai miris, ali od crva i pua ni traga. ta e se sa tim namir
nicama i potroaima dogoditi u iduih deset ili dvadeset godina, jedno je od najvanijih
pitanja za strunjake i iru javnost.
Genetskim inenjeringom (ili rekombinantnom DNK tehnologijom) geni se prenose
horizontalno, sa jedinke na jedinku, za razliku od prirodnog, vertikalnog prenosa - sa
roditelja na potomstvo. Kada se geni prenose meu jedinkama iste vrste, usmeravaju se
prirodni procesi ukrtanja i selekcije, a barata se osobinama prirodno prisutnim unutar iste
vrste. Ako se geni prenose izmeu nesrodnih vrsta, stvaraju se nepostojei organizmi u
prirodi. Izabrani geni se izdvajaju iz elije jednog organizma (ivotinje, biljke, bakterije ili
virusa) i ugrauju u eliju druge vrste (npr. u soju), kako bi se promenila njena svojstva.
Najee genetski tretirane biljke su kukuruz, paradajz, soja i uljana repica za stonu
hranu.
Pobornici GM hrane, uglavnom, tvrde da e ona spasiti od gladi sve brojnije svetsko
stanovnitvo i osloboditi svet zavisnosti od hemije, a profit spominju kao manje vaan. Pro
tivnici uzvraaju da je GM hrana opasna po okolinu i ljudsko zdravlje.
Ko koga lae?
A ko b a d te p o g led na
p
o
d
a
tkeokanceru debelog creva,
optim alna koliina crven ogm esa koju je d e te treba da bude - nulal
Dr Volter Vilet, istraiva sa Harvarda
Britanski naziv ,,Frankentajn-hrana odraava svu nesigurnost evropskog potroaa
iscrpljenog ,,ludim kravama (1996) i dioksinom zagaenim belgijskim piliima (1999).
Austrija je prva u Evropi donela Zakon o zabrani uvoza, proizvodnje i upotrebe GM
proizvoda. Laboratorijsko ratarstvo nije nipoto sluajno nastalo u velikim meunarod
nim korporacijama. One trae model to jeftinije serijske proizvodnje, bez razmiljanja o
posledicama.
Ni vegetarijanci, ni svi uvereni da jedu pametno, ne mogu vie biti sigurni da je ono to
unose u organizam dar prirode. Soja je, na primer, sastavni deo mnogih namirnica i obro
ka, a esto je GM.
Nemogue je unapred znati kako e se gen druge vrste ponaati u genomu novog
domaina, u novoj sredini. Moe li to rezultirati smanjenjem prehrambene vrednosti ili ak
stvaranjem novih ili potenciranjem poznatih alergena, otrova ili kancerogenih materija?
Tehnologija ,,izrezivanja gena nije najpreciznija. Osim eljene sekvence nukleinskih
kiselina, primaocu se moe preneti i neto to se ne zna kako e delovati, slino fenomenu
raunarskog virusa. Novi genetski materijal i osobine, stvaraju u eliji novi biohemijski
milje. Koje su mogue posledice? Teko je predvideti.
Prema najnovijim istraivanjima, GM biljke kod ljudi mogu da izazovu alergije,
pa i otpornost na antibiotike. Ukoliko se takvi simptomi proire, posledice je lako
predvideti. No, nee biti oigledne samo u prvoj generaciji. Kod njihove dece, pret
postavljaju naunici, mogu se pojaviti nove, nasledne bolesti i bie ih teko dijagnos
tikovati.
U avgustu 1998. mnogo se pisalo o sluaju dr A. Puzaia iz Poljoprivrednog zavoda u
Aberdenu: javno, na TV-u, objavio je da je transgeni krompir razorio imunoloki sistem
mieva izazvavi atrofiju miia. Zavod ga je oterao, jer je navodno irio lane informacije,
ali su se pobunile njegove kolege. Engleska javnost je dr Puzaia poela da slavi kao viteza
u borbi protiv transgenih udovita.
Afera StarLing je takoe doprinela oblikovanju javnog mnjenja. StarLing GM sorta
kukuruza, proizvedenog za stonu hranu, nekim udom nala se na jelovniku meksik
ih restorana u SAD. Oko 20.000 ljudi, veinom dece, dobilo je alergijske reakcije. Ameriki
ekoloki pokret je, posle istrage, objavio da su svi oboleli jeli pomenuti kukuruz u mek
sikom restoranu.
Da bi paradajz bio otporan na bolest, u njega se unosi gen virusa ili bakterije. Gen ko
rpije ili ljudski gen, ini ga otpornim na insekte i teke metale, a gen muve odrava sveinu.
U jagodu se unosi gen ribe list, kako bi se usporilo truljenje. Krompir se kokojim ili ljud
skim genima moe modifikovati da bude otporniji, manje privlaan parazitima, pa ak i da
upija manje ulja pri prenju. GM pirina ima vie vitamina. Lososi i pastrmke se tove ljud
skim genom rasta. Duvanski listovi se obogauju genom svica, kako bi svetlucanjem upo
zorili farmera da im nedostaje voda.
Meutim, istraivanja zapoeta jo pedesetih i nastavljena na Harvardu, u poslednjoj
deceniji 20. stolea, pokazala su nesumnjivu vezu izmeu naina ishrane i najteih obolen
ja naeg vremena.
Amerikanci, recimo, odaju najveu zahvalnost ali, prelivu od paradajza za pagete.
Istraivai sa Harvarda, smatraju da ovaj preliv, spravljen od sveeg paradajza sa malo
maslinovog ulja i enjem belog luka, moe da sprei ili umanji rizik od pojave tumora
prostate za celih 50 procenata.
Da li je ba tako? I jeste i nije. Ispitivanjem obavljenim na 48.000 mukaraca, ustanov
ljeno je da ovaj tip hrane jeste efikasan samo ukoliko se konzumira najmanje deset puta
nedeljno. Stvar nije jednostavna, kao to se u prvi mah ini, ali znaaj koji se pridaje prelivu
od sveeg paradajza (u decembru 1998. ovom sosu je posveen podui lanak u ,,Njusviku)
potvruje veliko interesovanje naunika koji se bave odnosom hrane i tumora.
Istraivanja koja su zapoela jo pedesetih i nastavljena u poslednjoj deceniji 20.
stolea, pokazala su nesumnjivu vezu izmeu naina ishrane i kardiovaskularnih obolenja
(inicijalna kapisla za infarkt), da bi osamdesetih slian odnos bio postavljen i izmeu
konzumiranja hrane i pojave raka. Ne samo tumori digestivnih organa (eludac, debelo
crevo, jetra) ve i karcinom dojke, grlia materice i jajnika su u dubokoj korelaciji sa onim
to nam se svakoga dana nalazi na tanjiru.
Upravo to i poruuje zanimljiva izjava direktora Sektora za onkologiju u Centru za
kancerogenu prevenciju u Njujorku Miela Gejnora, koji istie:
,,Od laboratorijskih ispitivanja zavisi zdravlje oveka u budunosti, a budunost zavisi
od ishrane...
Lepa igra rei koja dobija puni smisao upravo u sve masovnijem i glasnom tvrenju
naunika da ishrana utie praktino sa 50 procenata na ovekovo zdravlje, ali se ovek
olako odnosi prema tom problemu.
Ameriki istraivai zakljuili su ispitivanja publikacijom koja e po svemu, biti epo
halna, jer detaljno analizira uticaj ishrane na pojavu kancera. Osnovna poruka je da pre
venciju protiv raka ini ishrana, koja se razlikuje od one uobiajene u industrijskim zem
ljama. Svetski onkolozi sve to vie ne smatraju utopijom. Karlo la Vekja, epidemiolog na
Institutu Mario Negri iz Milana uverava:
Saveti higijenske, zdrave ishrane, koju dajemo mi, dijetetiari, identini su sa saveti
ma preventivnih mera protiv kardiovaskularnih oboljenja...
Ekoloke statistike su zanimljive kad je re o rasprostranjenosti pojedinih tumora u
raznim oblastima planete i potvruju direktan uticaj hrane na pojavu karcinoma. Zanimljive
su i razlike u kanceroznim oboljenjima, jer nesumnjivo potvruju tezu o dubokoj korelaciji
ishrane i najteih bolesti naeg vremena. Tako, na primer, rak eluca je za 25 procenata
ei u Japanu nego u Ugandi, rak na jetri je viestruko rasprostranjeniji u Mozambiku nego
u Engleskoj, dok je u SAD rak na debelom crevu ak deset puta raireniji nego u Nigeriji.
Ovi podaci su snana potvrda u kojoj meri jelovnik utie na pojavu kancera. Ekoloke studi
je su otkrile velike razlike u oboljevanju od raka starosedelaca i emigranata. Tako, na primer,
Nigerijci oboljevaju ree od tumora debelog creva, eluca i jetre nego njihovi rasni pripadnici nas
tanjeni u SAD, gde se hrane kao i ostali Amerikanci. Isti fenomen je uoen kod Japanaca koji su
emigrirali na Havaje, gde je nain i stil ivota tipino zapadni, i od onih koji su ostali u zemlji.
Oigledno je da razlike u rasi ne utiu na pojavu tumora (ili to ine u minimalnom pro
centu), ve nain ivota, odnosno hrana koja se unosi u organizam. Simptomatino je,
takoe, da je u zoni Firence i Ravene tumor eluca dvostruko prisutniji kod stanovnika
nego u Milanu, Padovi, pa i Torinu i etvorostruko rasprostranjeniji nego na jugu zemlje.
Razlog nije nepoznat: u pomenutim oblastima mnogo vie se unose u organizam meso i
suhomesnati proizvodi.
Dakle, u krajevima i oblastima koji su vie indusrijalizovani, posebno na italijanskom
severu, rak je viestruko raireniji nego na jugu ili ostrvima, to se tumai razliitom ishra
nom. Upravo tamo gde nema industrije, na sto se iznosi ala od paradajza. Prema nekim
istraivanjima (i savetima), ishrana ljudi u industrijski razvijenim zemljama Zapada treba
lo bi da se vrati na onu iz davne prolosti.
Otkako je ovek evoluirao i od nomada postao zemljoradnik, hranio se celarijama i
povrem, osim u danima praznika, kao i jelima spravljenim od domaih ivotinja. Najee je,
ipak, jeo voe i povre. Takav nain ishrane nije provodrao tumore. Problemi su nastali kada su
ljudi poeli da koriste rafinirano meso, eer i brano, kakvi u davna vremena nisu postojali.
U proteklu deceniju i po specijalnih naunih ispitivanja, sainjen je spisak ,,loih i
,,dobrih namirnica. Gruba podela na jedne i druge bila bi sledea: meu ,,loe su suvie
masna mesa, mast i hleb, meu ,,dobre su peciva od integralnog brana, povre i voe,
riba. Osnovni problem je, ipak, u venom pitanju: koliko su ljudi spremni da prihvate savet
i sebe disciplinuju u ishrani.
A cvee? Cvee niko ni da pomene. Hajde da, bar malo, ulepam ovo kazivanje. Naime,
korienje cvea i ukrasnih biljaka u ljudskoj ishrani nije samo savremeni pomodarski
trend. Postoje mnoga svedoenja o tome da su i stari narodi koristili odreene cvetove za
spravljanje najrazliitijih jestivih namirnica.
Prema Apiciju, stari Rimljani, uveni kuvari i gastronomi, pravili su aromatina vina
dodajui im latice rue i ljubiice. Tokom 17. i 18. veka, kada se kulinarstvo izdvojilo kao
posebna vetina, cvee je bilo vaan dodatak jelima. Jedna knjiga iz 1653. godine sadri
recepte za pravljenje sirupa, sireta i kolaa od rua, ljubiica i rumenke.
U modernom kulinarstvu cvee se najvie koristi za pripremanje slatkia, kolaa,
pudinga, sorbea, demova i marmelada. Proslavljeni gastronomi, pak, odreene vrste cvea
koriste i za pripremanje slanih jela i salata, i to: dan i no, jagorevinu, neven, lavandu i
ruu damaskenu (tj. ul ruu).
Em ukusno, em miriljavo...
Ipak, m oram prizn ati, kako m i se ini, da ovek uprkos svim svojim p le
m en itim vrednotam a jo na se b i n osi n eizbrisivi p ea t svog n iskog porekla
arls Darvin
Za milione gladnih ljudi u svetu, ponajvie u Africi gde nemaju ni trave, Vatikan ima
reenje - GM hranu: ,,Ko je gladan ne bira, jede sve, izjavio je visoki funkcioner Vatikana
Odavno je poznato da iz jedne izdvojene miine elije krave ili pileta moete da nai
nite hiljade novih. U ogledima za potrebe NASA istraivai su u laboratoriji stvorili male
koliine ribljeg mesa, tragajui za izvorima hrane na dalekim svemirskim putovanjima. U
buduim letilicama morae da bude vie mesta za gorivo, neete mo,i kao pravedni Noje,
da ukrcate sve domae ivotinje.
Ali, do tih dana (bolje rei: godina) valja savladati jo neke tehnoloke prepreke.
Prvi od pomenuta dva naina podrazumeva dobijanje dovoljnih koliina mesnog tkiva
u tankim narescima odgajanjem elija na tanunim membranama, sa kojih se naslage ski
daju i slau jedna na drugu do eljene debljine. Drugi obuhvata uzgajanje miinih elija u
vidu (trodimenzionalnih) perli koje se obogauju kao pljeskavice.
Dakle, gajenje raznovrsnih tkiva, miinih i masnih, imae u konanom ishodu meso
koje e prijati ljudskim nepcima.
Najvei izazov je postii izgled prirodnog, jer i ulo vida uestvuje u postizanju ukusa,
zbog ega e se elije miia rastezati na podlozi za gajenje. Uostalom, i u ivotinjskom telu
se same od sebe razvlae.
Na kraju ostaje da potroae ubedite da ne odbijaju vetako meso. Oekuje se da e
se, najpre, dopasti ljudima koji se protive ubijanju ivotinja, zabrinuti su za ispravnost
hrane i istou prirode i uivaju u ishrani prilagoenoj vlastitom ukusu.
Koristi su takorei ogromne: oveanstvo se suoava sa rastuom potrebom za mesom
(u mesnim preraevinama) - za deset godina Kina je udvostruila potronju, a Indija je u
minulih pet pojela piletine dvaput vie nego u prethodnom razdoblju. Dalje nabrajanje
potkrepilo bi dotino predvianje.
Reju, nalazimo se pred iskuenjem da, u teorijskom smislu, iz jedne elije opskrbimo
celu planetu. I da zauvek zatitimo ivotnu sredinu i ljudsko zdravlje. Na dui rok to je
sasvim izvodljivo.
Ko e se usuditi da propusti takvu priliku gledajui sve vie gladnih usta svuda oko
nas?
Kada bism o im ali dovoljno znanja, sve bolesti bism o m ogli
da spreim o i sv e da izleim o pravilnom ishranom
Prof. Spins, tvorac amerike nutricionistike kole
to se tie nastajanja bolesti, savremena medicina nije otila mnogo dalje od sred
njevekovne. Nekada je nastanak bolesti tumaen zlim silama, veticama i umama. Tadan
ji lekari su pomagali bolesniku isterivanjem ,,avola. Nekom su pomogli, nekom nisu.
Vano je samo to da je vera u izleenje spasila 50 odsto spaenih, a drugih 50 odsto dobrim
delom moe da zahvali snanom organizmu i biljnim lekovima. Te dobre trave su, u naj
manju ruku, podjednako uspeno leile kao savremeni lekovi.
Antibiotici su doneli preokret u medicini. Ali, kao i svi znaajni dogaaji i sve mode,
pogotovo dugotrajne, vremenom su napravile tetu ne samo u pojedinanim sluajevima,
ve i u pogledu ukupnog razvitka bolesti.
Ako smo utvrdili da su svuda prisutni mikroorganizmi izazivai bolesti, onda je jasno
da gotovo svaki ovek nosi u sebi i - bacil tuberkuloze. Neki od njih rade neposredno sa
TB-bolesnicima, a nikad se ne razbole? Sigurno ne samo zato to jedu slaninu i beli luk.
Od sutinskog je znaaja to to se najugroeniji najvie brinu o vlastitom zdravlju.
Pacijent sa veim dotokom energije, ima veu sposobnost menjanja sopstvenog karak
tera, pa i mogunost ozdravljenja. Sve ljudske vrednosti poseduju odreeni energetski
potencijal. Meutim, da bi napravio podvig u smislu trajnog menjanja svog karaktera,
oveku nedostaju prave vrline.
Sposobnosti i moi bogova i duhova su smatrani daleko veim od ljudskih. Mnogob
oac se molio ne samo za naklonost, ve i mo bogova. Vremenom su ljudi poeli da uvia
ju da je intelekt superiorniji od moi. Javio se oseaj sveopteg jedinstva. Bog predstavlja
vii razum - zakljuili su filozofi.
U osnovi moi i intelekta lei kontakt sa budunou. Nade vezane za budunost, njene
ideje i duhovne principe, daleko se vie ire nego to je to sluaj sa intelektom. Duhovno
napredniji, sa razvijenijim idejama, planovima i ivotnim postavkama, uspeniji je od onog
ko se oslanja samo na intelekt. ,,Bog je, tako, prestao da bude vii razum. Njegovo mesto
je, tvrdili su filosofi, zauzela ideja koja upravlja svetom. Vremenom je postajalo sve
oiglednije da je ovek obdaren jakom voljom, htenjem i eljom, jo uspeniji. Za filozofe
je, sada, Bog olienje volje. Osnovne karakteristike unutranjeg ,,ja su: ivot, volja i elja.
Meutim, poto se ovekovo individualno ,,ja javlja i u delu kolektivne svesti, u prostoru i
vremenu, ono se protee na vie od jednog ivota. To to se naziva duom, vee je od indi
vidualnog.
Zato su pripadnici plemena Maja i Inka jednostavno legli jedan uz drugog i svi umrli,
mirno i istovremeno? Re je o gotovo genijalnoj strategiji. Dolazi sila (beli ovek), svima je
jasno da predstoje velike nesree. Leu uz zajedniku molitvu i ritual. Due izlaze iz tela,
saekuju trenutak i infiltriraju u agresore. Tamo verovatno i dalje ive. Slino se dogodilo i
sa duama logoraa iz Jasenovca i Auvica
Nikola Tesla je smislio eksperiment u kome on nije uestvovao, ali jeste jedan od ues
nika tzv. filadelfijskog eksperimenta - Albert Ajntajn. Taj eksperiment, takoe, predstavlja
dokaz da ono to se deava prirodnim putem, ako tako neto uopte postoji, moe da se ne
materijalizuje, da se nikada ili veoma kasno vrati.
Univerzum vrvi od ivota, nevidljivog za ovekove nesavrene oi i instrumente. U
njemu veoma intenzivno ivi duhovni svet, svet dua. ovek gleda, ali nita ne vidi.
Dovoljno je uzeti za prim er metale u metalo-enzimima. Posmatranje je prilino
jednostavno i iz njega se jasno namee zakljuak da je sve ono to ini grau Zemlje,
prisutno u svakom organizmu. Proraunima bi se po svoj prilici dolo do rezultata da
u oko 8 milijardi stanovnika Zemlje, procentualno ima gvoa koliko i u sastavu Plan
ete i Svemira, Ukoliko bi se telesna koliina gvoa u odnosu na masu oveka
uporedila sa koliinom gvoa u odnosu na masu Planete, lako je mogue da bi se
dobile iste proporcije.
Bioloki svet je pun metala. I sve to gvoe, bakar, molibden itd, mea se sa zemljom
i hrani biljke da bi se preko, recimo, spanaa vratilo u oveka, ivotinje, insekte. Sve, dakle,
krui. Ni jedna dua nije do kraja sauvala svoj organski organizam. Dobila ga je, razvi
la do odreene granice i, na kraju, vratila tamo odakle ga je i uzela. Bila je to samo poza
jmica na odreeno vreme...
Veiti ivot u fizikom telu ne bi imao smisla budui da je ovaj potrona roba. Poput
odela. U nepropadljivom telu, nema garancije da bi ovek bio sve savreniji. Moda bi
postajao mudriji, ali i to je pod znakom pitanja. Morao bi da iskusi slabije i jae telo, siro
matvo i bogatstvo, bolest i zdravlje, da bi se moglo govoriti o sticanju mudrosti.
Bolesnik pati i zbog toga to se u dijagnozi i terapiji uzima u obzir samo mali deo nje
gove linosti i osobenosti. U nastanku bolesti ukljuen mnogo vie, psihiko-duhovno
duevni deo ostaje nezapaen. Humana medicina preuzima metode rada iz oblasti bihev
iorizma tako to naine ponaanja i posmatranja oveka i ivotinje smatra jednakim, a
ovekovo ponaanje svodi na uroeno ili naueno. Psiha se redukuje na funkciju mozga, a
linost na rezultat dejstva mesta i okoline. Osim nepotpune slike oveka, i zanemarivanje
sposobnosti za samoregulaciju i samoleenje je jo jedna slabost dogmatske medicine.
ovek je obdaren stvaralakom snagom da bi umnoavao
ono to mu je dato, ali dosad on nije stvarao veruio.
Anton Pavlovi ehov
U zvaninoj medicini se sve vie zastupa stav da lekar nipoto ne daje lanu nadu i
utehu obolelom. To su i nai lekari prihvatili od kolega iz drava koje e pripadati Zapad
nom rimskom carstvu i Amerike. Prosto smatraju pitanjem asti da oveku osuenom na
smrt, ili eventualno nekom od njemu najbliih, kau od ega boluje sa ,,preciznom prog
nozom odlaska iz ivota za nekoliko dana, meseci ili godinu. Obeavaju svaku pomo, pri
menu svih moguih i nemoguih terapija, ali uz tvrdo obeanje da mu je to poslednje, nar
avno, uz obavezno skupe preparate i veliko muenje.
Fitoterapeut ili lekar koji primenjuje dostignua prirodne medicine, ponudie
takvom pacijentu ,,bezbolan lek i dobru nadu u pobedu nad boleu. Jeste teko, jeste
nemogue, ali je bilo i sluajeva izleenja. Zato upravo on ne bi bio jedan od njih. Zato
i njega ne bi Bog pogledao? A bolesniku je vera u udo gotovo kao sam spas, dri se za
njega ba kao i njegova porodica. ivot mu je ispunjen nadom, bez obzira na to koliko
e da potraje. I sama nada je u tekim trenucima lepa. U stvari, sve je lepe od oaja i
saveta u stilu: Budite uz njega, to su mu poslednji asovi! Ne, bolje je: Budite uz
njega, svi emo se potruditi i ekati udo koje uvek nailazi bez najave! A uda se
deavaju. Da, deavaju se.
Nekada ni kolegijalnost medicinskih radnika, ni brojne preporuke nisu garancija uspe
ha. Navodim i primer. Roditelji deteta obolelog od leukemije ispriali su svoju muku
najboljim prijateljima, a ovi iskoristili kolegijalne veze sa dr Prentisom iz Kraljevske bol
nice u Londonu. Ubedili su roditelje da njihovo dete ima ansu da preivi, ukoliko otputu
je sa jednim od prijatelja i roditeljima u London, gde e se obaviti operacija presaivanja
kotane sri. A to najuspenije u svetu izvodi pomenuti doktor. Zahvat, istina, kota 100.000
evra. Kako ivot nema cenu, roditelji su prinueni da prodaju sve to imaju. U Londonu se
obavljaju i potrebna i nepotrebna ispitivanja, dani neumitno teku, bolniki trokovi vrtogla
vo rastu. Na dan operacije, roditelji treba da se sloe i potpiu da njihovo dete ima izgledne
anse, od 50 odsto, da preivi...
I ovoliko je dovoljno za ovu horor-priu, jer ako potpiu cena vie nije 100, ve 140150 hiljada evra. Ako ne potpiu pristanak za operaciju, onda se kree 50 hiljada, s obzirom
na veoma skupe analize.
Radio sam za tu bolnicu, ne samo na leukemiji, ve i na HIV/AIDS-u i kanceru dojke
- i imao izvanredne rezultate. Pacijentkinju sam izleio za oko 20.000 - dinara. Kolege iz
Beograda su govorile da se bogatim, a samo putni trokovi pratioca (prijatelja) su iznosili
preko 20.000, naravno - evra!
pustiti... Meutim, esto ne sledi ili posumnja u ta svoja unutranja znanja i predoseaje
definiui ih u sebi kao gluposti, a na alost esto nisu to i zaista bile.
Da ne bih skrenuo u neto to bi moglo da se okarakterie kao mistika, i pri tom pre
veo kazivanje u neki drugi tok, skraujem na - veza sa Univerzumom dobijena roenjem,
tokom ivota bledi i nestaje.
Kolicni je vrabac, a koliko je u njemu ivota i radosti.
Unjemu je, m ogli bismo re, samo dua. Iz malog tela i velike due lake izrastu krila
nego kad je, kao kod nas, obmuto.
Duko Radovi
Osnovni problem oveka, ne Univerzuma, sastoji se u poimanju dobra i zla. ovek je
kroz istoriju stvorio humane principe i pokuava da se vlada prema njima. Ukoliko se uzmu
obzir neke stare prehrianske civilizacije, lako se moe videti da su etika, samim tim i
poimanje dobra i zla, bili u prilinoj meri drugaiji. Ipak, osnovni problem ne lei tehniko
tehnolokom napretku i razvijenosti civilizacije.
Jedino sutinsko i veito je borba dobra i zla. ivotne ,,terazije, u stalnom kolebanju
i tenji ka ravnotei. Sve to pretegne, remeti ravnoteu sveta i ,,klackanje ostaje kao nemi
novnost.
Temelj linog mira, hajde da ne bude i sree, jeste poverenje u ivot. Ukoliko je ovek
svestan postojanja pomenute ,,klackalice, ravnotee dobra i zla, ali i toga da je on neopho
dan element i uslov ivota, da je svakom svojom elijom vezan za ceo Univerzum, bie mu
jasna vanost njegovog postojanja i gotovo nevanost onoga to ga oekuje. Steeno iskust
vo i oni to e sa njim uiniti - to je bitno.
Budimo dobri, da nam bude dobro; ne budimo zli, da se ne bismo muili; ne zavidimo
- da ne bismo patili; duevne su i telesne muke koje ovek stvara samom sebi. Treba
verovati u ivot, u to da trenutno zlo donosi i neko dobro. Shvatimo da je na ivot takav
kakav jeste, da bismo nali smisao u njemu. Ta i takva pomirenost, donosi duevno i
telesno zdravlje.
kola, politika, medicina i, uostalom, sve sfere drutvene egzistencije, zahtevaju i
polau pravo na ivot oveka. Kao to ga od malena gone da hoda sa zabaenom
glavom i nosem para vazduh ne gledajui pred noge, teraju ga i da sedi na poseban
nain i da ivi po utvrenim pravilima. Svi ti pisani i nepisani zakoni imaju dobru i
lou stranu. Zakoni postoje da ne bi bilo anarhije. Njima ovek titi sebe i svoju zajed
nicu. Ali, zakoni nisu uvek pravedni. U jednom sluaju jesu, u drugom nisu. To je tako
i ne moe se izmeniti.
Valja pogledati savremenu medicinu i njenu ulogu u drutvu. U dananje vreme, na
alost, nema veliku mo. Moe da pravi ,,buku, ali joj ljudi sve manje veruju. Galama se
stvara iz straha i neznanja, ne iz objektivnih razloga. Zvanina, alternativna i tradicionalna
medicina, jedna su institucija. U njoj lei ogroman novac, ali i veliki broj ljudi sa dovoljno
znanja za bavljenje jednom od najdelikatnijih oblasti ivota. Neki se bave medicinom radi
linog bogaenja. Na alost, i u samom vrhu pomenute institucije ima onih koje ne zanima
pacijent, ve dobrobit.
Kao dobar primer ovakvog stava prema medicini, navodim sluaj ,,Benetona i kongre
sa o AIDS-u u Jokohami. Beneton je, naime, naivno poverovao da se okupljeni trust moz
gova bori protiv deijeg AIDS-a, a ne za njegovo irenje. Do dananjeg dana su ostale
nepoznate pobude iz kojih je uao u tu ,,priu, ali injenica je da je nekome zasmetao. Tre
balo je, dakle, nai povod da bude uklonjen sa kongresa. I pronaen je. Duhovit i besmis
len - slika Ronalda Regana! Ne slutei nita, ,,Beneton je objavio sliku nekadanjeg amer
ikog predsednika nakon primene zvanine medicinske terapije. U trenutku fotografisan
ja, oito je bio u veoma loem zdravstvenom stanju.
HlV-pozitivne osobe su u Jokohami izmanipulisane. Oboleli od HIV/AIDS-a su
napravili dobro organizovane, masovne demonstracije, ne toliko da skrenu panju na sebe,
koliko da ,,prodrmaju ravnodunu okolinu.
Zato nas ne leite? Kako da vas leimo od neizleive bolesti? Celo oveanstvo trai
lek i ne moe da ga nae! Zato bismo vas varali? Pokuavamo da vam damo nadu, pro
duimo ivot. Inficirani ste, desilo vam se! ta uraditi, recimo, sa nastradalim na peakom
prelazu? Re je o besmislenoj ,,revoluciji. Radnici bi, isto tako, mogli da trae vee plate,
protestuju zbog otputanja sa posla. ta ostaje bolesnima? Ko je njima kriv, ko im je
,,napravio HIV?
Postojala je, dakle, dobro organizovana propaganda da su namerno inficirani i da ih ne
lee, s ciljem izazivanja opteg revolta, a potom i ulinih nereda.
ta je sa svakodnevicom? ovek bi, recimo, mogao i u bolnici da se pobuni. Zato, pro
tiv ega? Neljubaznog medicinskog osoblja. Moe i pasti predlog da se sa njima treba
razraunati silom. Zato i kako?
Ne postoji spontani revolt. Postoji samo spontano bekstvo iz logora - ukoliko se
nenadano ukae prilika. Spontane pobune u koncentracionom logoru nema bez organizo
vane akcije. Svaki logora se plai da e, ako digne glas, biti ubijen, zatvoren u samicu,
uskraen za hranu, biti prebaen na tei posao. Svako strahuje, boji se. Vano je ujedini
ti, organizovati i usmeriti strah. Masovna spontanost je samo politika obmana.
Da li kod biolokih elija postoji masovna pobuna? Moda je to rak, leukemija,
autoimune bolesti? Ko smiruje pobunu i pravi red unutar organizma? Recimo med, limun,
trave. U meavini, uz pomo fermentacije, pomau ali nisu svemoni.
Neminovnost je figurativno shvaena kao bestelesna sila, aneo smrti iji je zadatak da
povede onoga kome je dolo vreme... Lekar treba i mora da lei portvovano koristei sve
svoje znanje, mudrost i ljubav. Ali isto tako, mora da bude svestan da je neminovnost iznad
njega. Desie mu se da neoekivano lako izlei najteeg bolesnika, ako mu nije ,,vreme,
ali i da izgubi onoga kome je ,,vreme dolo. Stoga mora da bude razuman i blag prema
smrti, svestan da njegov zadatak nije samo leenje ve i pruanje nade i pripremanje za
neminovno. Na putu ka neminovnosti, zadatak medicine je da olaka patnju isto koliko i da
lei i izlei.
Veina lekara, na alost, ne osea samilost i ljubav. Iskrenu elju za dobrobit paeni
ka. Tek svaki svaki stoti lekar danas to nosi u sebi! Sve se svodi na manje-vie uniformnu
vizitu, razmenu ,,uenih termina i nikakvu vezu sa stvarnou. Kod dijagnoze da se, reci
mo, oveku jetra bukvalno raspada, odmah se prorie sudnji dan. Uobiajeno je pitanje da
li pije, u sluaju potvrdnog odgovora, alkohol je glavni uzrok oboljenja. A ta je sa onima
koji piju i vie, ali im se jetra ne raspada? Ili onima koji nikada nisu okusili ni kap alkoho
la? Istraivanja, ukratko, idu pogrenim smerom. Trebalo bi videti koliko zdravih radi isto
to i bolesni, ali bez ikakvih posledica. Celog se ivota ,,naliva, a onda ga u 85. godini ubije
grom ili se polomi na ledu...
Literatura:
Agbalika F, Ferchal F, Garnier J-P, et al. 1992. Pseudopozitivni antigeni povezani sa
pojavljivanje 25-30 kD proteina, otkriveni kod primalaca organa. AIDS. 6:959-962.
Anderson RM, May RM. Epidemioloki parametri prenoenja HIV virusa. Nature 1988;
333: 114-9.
Andrade V, Avelliera JC, Marques A, et al. 1991. Lepra kao uzrok pseudopozitivnih
rezultata u serolokim testovima za otkrivanje antitela na HIV-1. Intl. J. Leprosy. 59:125.
Arnold NL, Slade RA, Jones MM, et al. 1994. Praenje viestruke imunoloke reak
tivnosti enzima virusa povezane sa vakcinom protiv gripa. Vox Sanguinis. 67:191.
Arron DC. Endokrine komplikacije kod sindroma steene imunodeficijencije. Arch
Intern Med 1989; 149: 330-3.
Ascher D. Roberts C. 1993. Odreivanje etiologije seroreverzije u testovima na HIV
otkrivanjem antitela. AIDS. 6:241.
B. Malievi, Kurir, Bodu i glavu, Beograd, jun 2005.
B92 SPECIJAL, Meunarodni dan borbe protiv droge, Beograd, jul 2004.
B92, Psihoterapija: da li ste zavisni od interneta, Beograd, jun 2005.
Babbidge Clare: HIV haemophiliacs: Too easy to forget
Bakeman R, McCray E, Lumb JR i dr. Sluajevi side meu crncima i hispanjolcima. J
Natal Med Assocl987; 79: 921-8.
Barbacid M, Bolgnesi D, Aaronson S. 1980. Ljudi imaju antitela sposobna da prepoznaju
onkovirusne glikoproteine: Prikaz da su ta antitela stvorena kao odgovor na elijsku modi
fikaciju glikoproteina, a ne kao posledica izlaganja virusu. Proc. Natl. Acad. Sci. 77:1617-1621.
BBC News, 02. 12. 2003.
Beverley C.L.; Kreek M.J.; Wells A.O. i Curtis J.L. Uticaji zloupotrebe alkohola na
napredovanje oboljenja jetre kod pacijenata na odravanju metadonom. U: Rasprave sa 41og godinjeg naunog skupa Komiteta za reavanje problema zavisnosti od droge, Harris
L.S. (izd.) NIDA Monografija o istraivanjima br. 27, 1979.
BHIVA National Clinical Audit Report, BHIVA Autum Conference, London, 2005.
Biggar R, Melbye M, sarin P, et al. 1985. Reakcija antitela na HTLV retrovirus u testu ELISA
asicirana sa malarijom i imunim kompleksima kod zdravih Afrikanaca. Lancet. ii:520-543.
Birchgrove Group, 2005.
Birhari B. Alkoholizam i odravanje na metadonu. Am.J.Drug Alcohol Abuse, 1974.
Blalock JE, Smith EM. Kompletna regulatorna petlja izmeu imunog i neuroen
dokrinog sistema. Fed Proc 1985; 44: 108-11.
Blanton M, Balakrishnan K, Dumaswala U, et al. 1987. Antitela na HLA davalaca krvi
sa reaktivnim akrining-testom na antitela na HIV. Transfusion. 27(1):118.
Blic news, beograd, desembar 2001.Sirotinja na marihuani, elita na kokainu.
Blomberg J, Vincic E, Jonsson C, et al. 1990. Identifikacija regiona HIV-1 p24 reak
tivnog sa serumom koji daje ,,neodreene rezultate na elektroforetikim imunoblotovima
uz pomo drugih sintetikih peptida. AIDS Res. Hum. Retro. 6:1363.
Blomfield Al, Mateer JG. Promene osetljivosti koe na tuberkulin tokom epidemije
gripa. Am Rev Tub Pulm Dis 1919; 3: 166-8.
Bricaire F, Poubeau P. Funkcija kortikosurenalina kod bolesti sindroma steene imunodeficijencije. Press Med 1988; 17: 1814.
Burkhardt U, Mertens T, Eggers H. 1987. Poreenje dva komercijalna anti-HIV testa
ELISA: ,,Abbot HTLV-III ELS i ,,DuPont HTLV-III ELISA. J. Med. Vir. 23:217.
Bylund D, Ziegner U, Hooper D. 1992. Pregled testova za HIV. Clin. Lab. Med. 12:305-333.
Cape Times Limited, Government Printers, 1919 - Komisija za epidemiju gripa,
Junoafrika unija. Izvetaj komisije za epidemiju gripa. Kejp Taun
CDC. Mogua povezanost sindroma steene imunodeficijencije (AIDS) i transfuzije Kalifornija. MMWR 1982; 31: 652-4.
CDC. Neobjanjena imunodeficijencija i oportunustike infekcije kod dece - Njujork Nju Dersi, Kalifornija. MMWR 1982; 31: 665-7.
CDC. Sindrom steene imunodeficijencije (AIDS) kod zatvorenika - Njujork, Nju Der
si. MMWR.
Challakere K, Rapaport M. 1993. Pseudopozitivni rezultati HIV-1 testa ELISA u subjek
tima sa niskim rizikom. West. J. Med. 159(2):214-215.
Chamaret S, Seqer J, Coridian A i dr. Sluaj spontanog prestanka HIV infekcije. IV
meunarodna konferencija o sidi, Stokholm, 1988; saetak 1200.
Charmot G, Simon F. 1990. HlV-infekcija i malarija. Revue du practicien. 40:2141.
Coleman John, Dr. Conspirators hierarchy: The Story of the Commitee 300, 1992.
Cordes R, Ryan M. 1995. Skriveni rizici u testiranju na HIV. Postgraduate Medicine. 98:177.
Courouce AM, Muller JY, Richard D. Lano pozitivne western blot reakcije na virus
humane imunodeficijencije kod davalaca krvi. Lancet 1986; 2: 921-2.
Cristophersen J, Menne T, Friis-Moller A i dr. Bolesti prenete seksualnim putem kod
hetero-, homo- i biseksualnih mukaraca u Kopenhagenu. Dan Med Bull 1988; 335: 285-8.
Day S, Ward H, Harris JRW. ene-prostitutke i zdravlje naroda. BMJ 1988; 35: 285-8.
DePaepe ME, Waxman M. Atrofija testisa kod HlV-a: studija o 57 sluajeva autopsije.
Hum Pathol 1989; 20: 210-4.
DePrato RA, Rothschild J. Virus side kao oportunistiki organizam izaziva stanje hroninog
vika relativnog kortizola. Terapeutske indikacije. Med Hypotheses 1986; 21: 253-66.
Des Jarlais D.C.; Friedman S.R. i Hopkins W. Smanjenje rizika od sindroma steene
imunodeficijencije meu intravenskim narkomanima. Ann.Intern.Med, 1985.
Dluhy RG. Rastui spektar endokrinih abnormalnosti povezanih sa HlV-om. J Clin
Endocrinol Metab 1990; 70: 563-5.
Dobs AS, Dempsey MA, Ladenson PW i dr. Endokrini poremeaji kod mukaraca
zaraenih virusom humane imunodeficijencije. Am J Med 1988; 84: 611-6.
Dock N, Lamberson H, OBrien T, et al. 1988. Procenjivanje atipine imunoblot reaktivnosti na HIV kod davalaca krvi. Transfusion. 28:142.
Dole V.P. Anonimni alkoholiari, zavisnost od droge i tablete. AA Grapevine, oktobar 1972.
Dole V.P. i Joseph H. Dugoroni rezultati kod pacijenata leenih odravanjem na meta
donu. Ann. NY Acad.Sci, 1978.
Dole V.P. i Nyswander M.E. Leenje odravanjem na metadonu: desetogodinja per
spektiva. JAMA, 1976.
Dondero T.J. i tim za analiziranje podataka o HIV-u. Infekcija virusom humane imun
odeficijencije u Sjedinjenim dravama. Pregled trenutnih saznanja. Dodatak MMWR. Cen
tri za kontrolu bolesti, Ministarstvo SAD za zdravstvo i sluba za pomo, 1987.
Hess D. J., Science & Technology in a Multicultural World: The Cultural Politics of
Facts & Artefacts, Columbia University Press, N.Y.1994.
Hesseltine CW. Prirodno pojavljivanje mikopatologije. Mycol Appl 1974; 53: 141-53.
Heyfelder. Epidemija gripa u Petersburgu. Wien Klin Woechenschr 1889; 986-8.
Hisa J. 1993. Pseudopozitivna ELISA na HIV posle vakcinacije protiv gripa. JID. 167:989.
Hymes KB, Cheung T, Greene JB i dr. Kapoijev sarkom kod homoseksualnih
mukaraca - izvetaj o osam sluajeva. Lancet 1981; 2: 598-600.
Isaacman S. 1989. Pozitivni rezultati testa na antitela na HIV posle leenja hepatitisa B
imunoglobulinom. JAMA. 262:209.
Issel CJ, Foil ID. Studija o prenosu zarazne konjske anemije putem insekata. JAMA
1984; 184: 293-7.
Jackson G, Rubenis M, Knigge M, et al. 1988. Pasivna imunoneutralizacija HlV-a kod
pacijenata sa uznapredovalim AIDS-om. Lancet, Sept. 17:647.
Jindal R, Solomon M, Burrows L. 1993. Pseudopozitivni testovi na HIV kod ena sa
lupusom i otkazivanjem bubrega. NEJM. 3281281-1282.
Johnson RE, Lawrence DN, Evatt BI i dr. Sindrom steene imunodeficijencije meu
pacijentima koji su poseivali centre za leenje hemofilije i iskustvo sa mortalitetom
hemofiliara u Sjedinjenim dravama. Am J Epidemiol 1985; 121: 797-810.
Journal of Hepatology, juli 2005.
Jungkind D, DiRenzo S, Young S. 1986. Efekat korienja termoinaktivisanog seruma
sa ,,Abbott-ovim testom za T-elijski limfotropni virus tipa III. J. Clin. Micro. 23:381.
Kaplan MM, Webster RG. Epidemiologija gripa. Fenomen genetske rekombinacije
izmeu humanih i ivotinjskih vrsta virusa gripa moe biti odgovoran za pojavu novih
podtipova, kao to je virus koji je izazvao veliku pandemiju 1918-19. Sci Am 1978; 88-106.
Kashala O, Marlink R, Ilunga M. et al. 1994. Infekcija HIV-1 i humanim T-elijskim
limfotropnim virusima meu leproznim pacijentima: korelacija izmeu HIV-1 unakrsne
reaktivnosti i antitela na lipoarabionomanu. J. Infect. Dis. 169:296-304.
Keystone JS, Keystone DL, Proctor EM. Crevne parazitske infekcije kod homoseksualnih
mukaraca: pretenost, simptomi i faktori prenoenja. Can Med Assoc J 1980; 123: 512-4.
Khuri E.T.; Millman R.B.; Hartman N. i Kreek M.J. Klinika pitanja koja se tiu alkoholiara mladenakih korisnika narkotika. Adv.Alcohol Subst. Abuse, 1984.
Krech U, Jung M, Jung F. Citomegalovirusne infekcije kod mukarca. Basel: S Karger,
1971:32.
Kreek M.J. Medicinska bezbednost i sporedni efekti metadona kod tolerantnih osoba.
JAMA, 1973.
Kreek M.J. Medicinske komplikacije kod metadonskih pacijenata. Ann. NY Acad.Sd, 1978.
Kreek M.J. Posledice po zdravlje vezane za upotrebu metadona. U: Rasprave o leen
ju narkotikih zavisnosti, Cooper J.R.; Altman F.; Brown B.S. i Czechowicz D. (izd.) Min
istarstvo SAD za zdravstvo i slube za pomo, Washington, DC, 1983.
Kreek M.J. Uzajamna delovanja opijata i etanola: implikacije za bioloku osnovu i
leenje kombinovanih bolesti zavisnosti. U: Rasprave sa 49-og godinjeg naunog skupa
Komiteta za reavanje problema zavisnosti od droge, Harris L.S. (izd.) NIDA Monografija o
istraivanjima br. 81, u tampi.
Kreek M.J.; Gutjahr C.L.; Garfield J.W.; Bowen D.V. i Field F.H. Uzajamna delovanja
lekova i metadona. Ann. NY Acad.Sci, 1976.
Kreek M.J.; Khuri E.; Fahey L.; Miescher A.; Arns P.; Spagnoli D.; Craig J.; Millman R.
i Harte E.H. Studije dugoronog praenja medicinskih statusa adolescenata, bivih zavisni
ka od heroina, kod hroninog tretmana odravanja metadonom: oboljenje jetre i imunos
tatus. U: Rasprave sa 47-og godinjeg naunog skupa Komiteta za reavanje problema zav
isnosti od droge, Harris L.S. (izd.) NIDA Monografija o istraivanjima br. 67, 1986.
Kristof ND. Hongkonki program: zavisnici bez side. Njujork tajms 1987, 17.jun:
(kol.3), B9 (kol.l).
Lai-Goldman M, McBride J, Howanitz P, et al. 1987. Prisustvo antitela na HTLV-III
(HIV) u serumskim preparatima imunoglobulina. Am. J. Clin. Path. 87:635.
Langedijk J, Vos W, Doornum G, et al. 1992. Identifikacija ukrteno reaktivnih epitopa
prepoznatih HIV-1 pseudopozitivnim serumima. AIDS. 6:1547-1548.
Lee D, Eby W, Molinaro G. 1992. Pseudopozitivnost na HIV posle vakcinacije protiv
hepatitisa B. Lancet. 339:1060.
Lefrere JJ, Laplanche JI, Vittecoq D i dr. Hipogonadizam kod side. AIDS 1988; 2:135-43.
Leo-Amador G, Ramirez-Rodriguez J, Galvan-Villegas F, et al. 1990. Antitela na HIV
kod generalizovanog Lupus erythematosus-a. Salud Publica de Mexico. 32:15.
Liebson I.; Bigelow G. i Flamer R. Alkoholizam meu metadonskim pasijentima: speci
fini metod leenja. Am.J.Psychiatry, 1973.
Liebson I.; Tommasello A. i Bigelow G. Bihevioralni tretmani metadonskih pacijenata
alkoholiara. Ann.Int.Med, 1978.
Limfadenopatija i sindrom steene imunodeficijencije: Strukturalna i antigenska
povezanost sa infekcijom virusom konjske anemije. Ann Virol 1984; 135E: 119-31.
Linder J. Infekcija kao komplikacija transplantacije srca. J Heart Transplant 1988; 7: 300-4.
Macher AM. Infekcije kod sindroma steene imunodeficijencije. U: Fauci AS, modera
tor. Sindrom steene imunodeficijencije: epidemioloka, klinika, imunoloka i terapeut
ska razmatranja. Ann Intern Med 1984; 100: 92-106.
Mackenzie W, Davis J, Peterson D. et al. 1992. Viestruko pseudopozitivni seroloki testovi
za HIV, HTLV-1 i hepatitis C posle vakcinacije protiv gripa. 1991. JAMA. 268:1015-1017.
MacKenzie, Davis JP, Peterson DE i dr. Viestruki lano pozitivni seroloki testovi na
HIV, HTLV-1 i hepatitis C kao pratea pojava vakcinacije protiv gripa, 1991. JAMA
1992:268: 1015-7.
Manovi Lev, Arheologija kompjuterskog ekrana, Metamediji (izbor tekstova), Cen
tar za savremenu umetnost, Beograd, 2001., 11 -37, 20.
Martin PMD. Gljive povezane sa uobiajenim itaricama i proizvodima od itarica i nji
hov znaaj. S Afr Med J 1974; 48: 2374-8.
Mathe G. 1992. Da li je virus AIDS-a odgovoran za bolest? Biomed & Pharmacother. 46:1-2.
Medina Filippo, Prof. Dr: Dizionario medico per la famiglia, Milano, 1997.
Melbye M, Froebel KS, M adhok R i dr. HTLV-III seropozitivnost kod evrop
skih hem ofiliara izloenih koncentratu faktora III uveenom iz SAD. Lancet
1984; 2: 1444-6.
Mendenhall C, Roselle G, Grossman C, et al. 1986. Pseudopozitivni testovi na antitela
na HTLV-III (HIV) kod pacijenata sa alkoholiarskim hepatitisom. NEJM. 314:921.
Mildvan D, Gelb AM, William AD. Venerini prenos crevnih patogena kod mukih
homoseksualaca. Izvetaji o dva sluaja. JAMA 1977; 238: 1387-9.
Mirijevac.com, Heroji i heroine, Beograd, 2005.
Pahvva SG, Quilop MTJ, Lange M i dr. Defektna funkcija B-limfocita kod homoseksu
alnih mukaraca u vezi sa sindromom steene imunodeficijencije. Ann Intern Med 1984;
101: 757-63.
Papadopulos-Eleopulos E, Turner V, and Papadimitriou J. 1993. Da li je pozitivan nalaz
na Westernblot-u dokaz HlV-infekcije? Bio/Technology. June 11:696-707.
Papadopulos-Eleopulos E. 1988. Ponovno procenjivanje AIDS-a: da li je oksidacija
indukovana faktorima rizika primarni uzrok? Med. Hypo. 25:151.
Parrillo JE, Fauci AS. Mehanizmi delovanja glukokortikoida na imunoprocese. ANNu
Rev Pharmacol Toxicol 1979; 19: 179-201.
Pearlman ES, Ballas, SK. 1994. Pseudopozitivni skrining-testovi na HIV povezani sa
vakcinacijom protiv besnila. Arch. Pathol. Lab. Med. 118-805.
Peter James and Nick Thorpe, Ancient Inventions, 2002.
Peternan T, Lang G, Mikos N, et al. Hemodijaliza/otkazivanje bubrega. 1986. JAMA.
255:2324.
Pier AC, McLoughlin ME. Mikotoksina supresija imuniteta. U: Lacey J, izd. Tri
hoteceni i drugi mikotoksini. Chichester: John Wiley & Sons Ltd. 1985: 307-19.
Pier AC. Dejstvo aflatoksina na imunitet. J Am Vet Med Assoc 1973; 163: 1268-9.
Piszkewicz D. 1987. HTLV-III (HIV) antitela posle imunoglobulina. JAMA. 257:316.
Pitchenik Ae, Fertel D, Block AB. Mikobakterijsko oboljenje: Epidemiologija, dijag
noza, leenje i prevencija. Clin Chest Med 1988; 9: 425-41.
Popovi Dragomir, Prim. dr, ,,Da li prepoznajete obolelog od narkomanije, Beograd,
novembar 2003.
Porter JD, Ragazzoni HP, Buchanon JD i dr. Prenos crevnih bolesti u bazenu za plivan
je. Am J Public Health 1988; 78: 659-62.
Poster M., The Modce of Information: Poststructuralism and Context, University of
Chicago Press, Chicago, 1990.
Profitt MR, Yen-Lieberman B. 1993. Laboratorijska dijagnoza HIV infekcije. Inf. Dis.
Clin. North Am. 7:203.
R. A. Stone, The War of Desire and Technology at the End of the Mechanical Age, MIT
Press, Cambridge, MA, 1996.
Ranki A, Kurki P, Reipponen S, et al. 1992. Antitela na retrovirusne proteine kod
autoimunog oboljenja vezivnog tkiva. Arthritis and Rheumatism. 35:1483.
Rezza G, Lazzarin A, Angarano G i dr. Rizik od side kod HIV serokonvertora: poreen
je izmeu intravenskih narkomana i homoseksualnih mukaraca. Eur J Epidemiol 1990;
699-101.
Ribeiro T, Brites C, Moreira E, et al. 1993. Seroloka validnost HIV infekcije u tropskim
predelima. JAIDS. 6:319.
Rickard KA, Joshua DE, Campbell J i dr. Odsustvo side kod hemofiliara u Australiji
koji su leeni potpuno dobrovoljnim sistemom davalatva krvi. Lancet 1983; 2: 50-1.
Roberts Kevin and Frank Webster, Prospects of a Virtual Culture, Science as Culture
, Carfax Publishing (Taylor & Francis Group), Volume 11, Number 2,2002., 235 - 257, p. 242.
S. Turkle, Life on the Screen: Identity in the Age of Internet, Simon&Schuster, New
York, 1995.
Sabin C et al.: ,,Twenty five years of HIV in haemophilic men in Britain - an observa
tional study, British Medical Journal, September 16, 2005 (online edition)
Sava Stefanovi, Beta, Bez nacionalne strategije nema ni borbe protiv narkomanije,
Beograd, maj 2004.
Sayers M, Beatty P, Hansen J. 1986. Antitela na HLA kao uzrok pseudopozitivnih reak
cija u testovima ELISA za antitela na humani T-limfotropni virus tipa III (HIV). Transfusion.
26(1):114.
Sayre KR, Dodd RY, Tegtmeier G, et al. 1996. Pseudopozitivni Westernblot testovi na
HIV-1 kod neinficiranih davalaca krvi. Transfusion. 36:45.
Schleupner CJ. Otkrivanje HIV-1 infekcije. In: (Mandell GI, Douglas RG, Bennett JE,
eds.) Naela i praksa kod infektivnih oboljenja. Tree izdanje. New York: Churchill Living
stone, 1990:1092.
Schlienger JI, Lang JM. Endokrine posledice kod infekcije virusom humane imunod
eficijencije (VIII). Pathol Biol (Paris) 1989; 37: 921-6.
Schochetman G, George J. 1992. Seroloki testovi za otkrivanje HIV infekcije. In: AIDS
- metodologija testiranja i pitanja obrade. Springer-Verlag, New York.
Scholtz WC. Epidemija gripa na Kejpu. BMJ 1890,15.mart 15: 600.
Selik RM, Castro KG, Papaionou M. Rasno - etnike razlike rizika od side u Sjedinjen
im dravama. Am J Public Health 1988; 78: 1539-45.
Serrano M, Bellas C, Campo E i dr. Hodkinova bolest kod pacijenata sa antitelima na
virus humane imunodeficijencije. Studija o 22 pacijenta. Cancer 1990; 65: 2248-54.
Shoeman RL, Pottathil R, Metroka C. Antitela na HlV-virus u pljuvaci. N Engl J Med
1989;320:1145-6.
Silver David, Introducing Cyberculture: Looking Backwards, Looking Forward: Cyber
culture Studies 1990-2000, originally published in: Web.studies: Rewiring Media Studies for
the Digital Age , edited by David Gauntlett (Oxford University Press, 2000): 19-30.
Simonsen L, Buffington J, Shapiro C, et al. 1995. Viestruke pogrene reakcije u
testovima za antitela na viruse, posle vakcinacije protiv gripa. Am. J. Epidem. 141-1089.
Smith D, Dewhurst S, Shepherd S, et al. 1987. Pseudopozitivne reakcije na testu
ELISA za antitela na HIV u populaciji pacijenata sa uroenom hemofilijom. Transfu
sion. 127:112.
Snyder H, Fleissner E. 1980. Specifinost humanih antitela na glikoproteine
onkovirusa: Prepoznavanje antigena od strane prirodnih antitela odreeno je prema struk
turama ugljenih hidrata. Proc. Natl. Acad. Sci. 77:1622-1626.
Spice B, Barre-Sinoussi F, Montagnier L i dr. Inaktivacija virusa povezanog sa lim
fadenopatijom hemijskim disinfektantima. Lancet 1984; 2: 899-901.
Stakman EC, Henry AW, Curran GC, i dr. Spore u gornjim slojevima vazduha. J Agric
Res 1923; 24: 599-609.
Steckelberg JM, Cockerill F. 1988. Seroloko testiranje na antitela na HIV. Mayo Clin.
Proc. 63:373.
Stefanovi Stanoje, Prof. dr: Hemofilija, Beograd 1991.
Stephens RM, Casey JW, Rice NR. ep kod infekcije virusom konjske anemije i
geni: povezanost sa visna i AIDS virusima. Science 1986; 231: 589-94.
Stimmel B.; Verance S. i Tobias H. Poremeaji jetre kod zavisnika od heroina: uloga
alkohola. JAMA, 1972.
Straub OC. Kozji artritis i encefalitis - model za AIDS? Intervirology 1989; 30 (dodatak
1): 45-50.
Strecker R. Citirao: Cantwell A Jr. Sida i doktori smrti. Istraga o poreklu epidemije
side. Los Aneles: Aries Rising Press, 1988: 134.
Subotike novine, Nagli porast uivalaca droge u srednjim pa i u osnovnim kolama,
Subotica, februar 2001.
Sungar C, Akpolat T, Ozuyumcu C, et al. Leenje interferonom alfa kod pacijenata na
hemodijalizi. Nephron. 67:251.
The New York Times, 22. 05. 2003.
Tomi Z., Komunikologija, igoja tampa, Beograd, 2003.
Tomi Zorica, asopis ,,Kultura, broj 107/108, Sajber-prostor i problemi razgranien
ja, Beograd, maj 2004.
Tong T.G.; Benowitz N.L. i Kreek M.J. Uzajamno delovanje metadona i disulfirama
tokom odravanja na metadonu. J.Clin.Pharmacol, 1980.
Tribe D, Reed D, Lindell P, et al. 1988. Antitela reaktivna sa antitelima HlV-a sa gag
omotaem glavni su uzrok reaktivnosti testa ELISA u populaciji davalaca krvi. J. Clin.
Micro. April:641.
Tubaro E.; Avico U.; Santiangeli C.; Zuccaro P.; Cavallo G.; Pacifici R.; Croce C. i Borelli
G. Udar morfijuma i metadona na fagocitinu fiziologiju ljudi. IntJ.Immunopharmacol, 1985.
Tubaro E.; Santiangeli C.; Belogi L.; Borelli G.; Cavallo G. i Croce C. Metadon protiv mor
fijuma: poreenje njihovih dejstava na fagocitine funkcije. IntJ.Immunopharmacol, 1987.
Ujhelyi E, Fust G, Illei G, et al. 1989. Razliiti tipovi pseudopozitivnih anti-HIV reakci
ja kod pacijenata na hemodijalizi. Immun. Let. 22:35-40.
University of Nebraska-Lincoln, September 12, 2005.
Van Beers D, Duys M, Maes M, et al. Inaktivacija seruma toplotom moe izazvati inter
ferenciju sa testovima na antitela na LAV/HTLV-III (HIV). J. Vir. Meth. 12:329.
VanderPoel CL, Lelie PN, Reesink HW i dr. Davaoci krvi sa neodreenom anti-p24gag
reaktivnou kod western blot na HIV-1: odsustvo zaraenosti pacijenata koji su primili
transfuziju i kulture virusa. Vox Sang 1989; 56: 162-7.
Voevodin A. 1992. HIV skrining u Rusiji. Lancet. 339:1548.
Weber B, Moshtaghi-Borojeni M, Brunner M, et al. 1995. Evaluacija pouzdanosti est
postojeih anti-HIV-l/HIV-2 testova ELISA. J. Vir. Meth. 55:97.
Wood C, Williams A, McNamara J, et al. 1986. Antitela na HIV kod komercijalnih intra
venskih gamaglobulinskih preparata. Ann. Int. Med. 105:536.
World Federation of Hemophilia, 2005.
World Health Organization (WHO)
Wright P. Vakcina protiv velikih boginja kao izaziva virusa side. Times 1987,1 l.maj: 1,18.
Yale S, Degroen P, Tooson J, et al. 1994. Neobini aspekti akutnog hepatitisa
povezanog sa Q-groznicom. Mayo. Clin. Proc. 69:769.
Yoshida T, Matsui T, Kobayashi M, et al. 1987. Evaluacija testa pasivne aglutinacije na
antitela na HIV. J. Clin. Micro. Aug:1433.
Yu S, Fong C, Landry M, et al. 1989. Pseudopozitivna reakcija na antitela na HIV zbog
senzitivizacije HLA-DR4 indukovane transfuzijom. NEJM. 320:1495.
Zorica arkovi, Ekonomist, Civilizacija zavisnika, Beograd, maj 2005.
Zweben J.E. Moe li pacijent koji je na medikamentima biti ukljuen u program od 12
koraka? J.Psychoactive drugs, 1987.
eljka Jevti, Blic, Pomo dnevno trai deset novih zavisnika, Beograd 2005.
Svako, od oca i majke roen, prvi zrak sunca ugleda sa praroditeljskim grehom i Darom.
Sad, ta vie iskoristi. Dar, koji mnogima ivot znai, prim. dr sci. Todor Jovanovi as nete
dimice rasipa okolo, as uva od onih koji bi na njemu trebalo da mu budu najzahvalniji pravovernih uvara zvanine nauke. Svojevrsnih inkvizitora savremenog miljenja i ravnate
lja lucidnih (za)misli onih koji ne priznaju jednoumlje kao genijalno opte miljenje.
Ne, nije ovo razgibavanje za intelektualnu gimnastiku sa njegovim neistomiljenicima.
Taman posla. Ovo je tek samo pokuaj da se ono to jeste prim. dr sci. Todor Jovanovi,
stavi u nekakve vremensko-prostorne okvire tzv. savremene (sme li se rei - naune?!)
____________________________________________
711
misli. Preciznije, kako to izvesti a izbei opasnu zamku pisanja hvalospeva rezervisanih i
namenjenih iskljuivo carevima i pravovernima. Jedino oni u njima znaju da se poteno
oprue i oseaju komotno.
Kako, naime, izbei pomenutu zamku a ipak objasniti da je prilikom jubileja 100 god
ina postojanja uvene amerike Nacionalne geografije (osnovana 1888. godine), kao njen
poasni i jedan od veoma aktivnih lanova prim. dr sci. Todor Jovanovi dobio visoko proz
nanje ,,za doprinos u razvoju Nacionalne geografije na polju herbalne medicine, edukaci
je i istraivakog rada?
Eto, ta sve moe da stane u samo jednoj jedinoj reenici od koje bi tomovi mogli da
se napiu...
Ili: prim. dr sci. Todor Jovanovi je dugogodinji lan udruenja lekara Vaingtonskog
drutva homeopata koje mu pripisuje znaajan doprinos u najnovijim istraivanjima,
posebno na polju najsavremenije primene homeopatskih preparata. Njegovim reenjem se
ovo Drutvo ponosi. Ilustracije radi, kad je svojevremeno otvarao ordinaciju u elitnom kraju
pod nazivom ,,Votergejt, morao je da bude vie nego ubedljiv pred etiri visokostrune
lekarske komisije za odobrenje prakse, uz garancije - dve velike svetske sile. Dobio ih je
od SAD i Francuske. I ne samo to. Senatori i tamonje najuglednije linosti su insistirale da
iskljuivo on dobije pravo na praksu.
lanska karta
N acionalnog centra za h o m eo p a tiju
na im e d r Todora
Jovanovia
Kako, dakle, sve to objasniti a ni jednom ne zavriti reenicu znakom uzvika ili, kako
bi to neki rekli - usklinikom? Ali, ostavimo po strani skromnost, tim pre to joj je ovek
poslovino sklon na tu raun. Zato, naime, ne rei jasno i glasno da je naunik prim. dr
sci. Todor Jovanovi vodio najvee svetske eksperte iz oblasti virusologije i imunologije, pre
svega za AIDS, na Nacionalnom institutu za kancer (SAD) iz Vaingtona, profesore
Madicinskog fakulteta i Kraljevske Bolnice iz Londona i njihove kolege sa Karolinskog
instituta.
Dva rada na
K ongresu u
J o ko h a m i
(Japan) 1994.
godine.
K oautori N C I
i K arolinska
in stitu t
(Stokholm ).
Bile su to
,,vrue
g o d in e za nas
Srbe. Iz u z e v
dva T odoxinova, n i jed a n
drugi rad nije
bio p rim ljen,
n iti iz Srbije,
n iti iz bilo
k o je druge
re p u b like
bive SFRJ.
Naslov lanka koji je izaao u asopisu ,,Raum&cajt (Raum&Zeit). Re je o rezultatima studije izve
solozi koji su potvrdili da se dejstvo Todoxin-a pokazalo efikasnijim od svih biljnih medikamenata i
proitao ovaj isti intervju, izjavio je da nita lepe u ivotu nije proitao! Inae, prof. Gajsler je 25
dene na dvadeset pacijenata, tretiranih Todoxin-om. Kao koautori se pojavljuju najvei svetski viru
preparata zvanine medicine, koje su do tada ispitivali. Kad je, meutim, prof. dr Volf Gajsler iz Kelna
godina radio u Ujedinjenim nacijama.
Neki od
pacijenata
Todoxin-ovog
sanatorijuma
uJAR.
Ve samo ovo bi bilo dovoljno za desetak dobrih biografija i naunih karijera. Ne,
meutim, i za prim. dr sci. Todora Jovanovia. Kad nije u ordinaciji, na nekom od svetskih
kongresa, u laboratoriji, proizvodnom pogonu ili kad ne slua tzv. ozbiljnu muziku, onda
ozbiljno - pie. Dramski pisac Todor Jovanovi je do sada napisao pet drama ije su likove
tumaili, recimo, Rade Markovi, Petar Kralj, Milan Mihajlovi... Najpoznatije su Divina
gluma (O Danteu), Pred licem smrti i Iskustvo smrti. Kao da mu drame nije dovoljno
u poslu kojim se svakdnevno bavi. Ali, to je naunik, istraiva, pisac, veiti traga za Sve
tim Gralom i istovremeno vet igra na tankoj ici svakodnevice i nadrealnog iliti nadulne
nemerljive realnosti - prim. dr sci. Todor Jovanovi.
Preciznije, sve ovo je tek samo stidljiva objava njegovog Dara. Koliko da se odui za
Milost...
Sadr aj
Recenzija ............................................................................................................
Umesto uvoda ili virus-ubica i ubica virusa ....................................................
Oktavno ustrojstvo muzike i igra fotona kao univerzalni ivot........................
*Panikaa energije .....................................................
Mali a besni: virusi .........................................................................................
HIV je HIV, a srpski grip - srpski ....................................................................
Da nazdravlje* bude na zravlje ....................................................................
Me javom i me snom: gde je to zala savremena nauka? ............................
Put u mikrokosmos u potrazi za - zvukom ......................................................
Buni ubica due: nemuzika ...........................................................................
uvar Tvoreve tajne ......................................................................................
Todoxin i fotoni u igri ivota ...........................................................................
ovek je klju (trenutno) bez brave ......... .......................................................
Ipak je bilo malice vie materije nego antimaterije............................................
Stvoreni nemoni? ..........................................................................................
Literatura ..............................................................................................................
5
7
51
57
61
64
69
71
75
83
87
93
96
103
108
111
HIV/AIDS
Za sada bez dobrog naslova ili - bolesti sa namerom .....................................
Vano je da postoji. Ne pitaj odakle....................................................................
Ko to dri prst na virusnom okidau? ..............................................................
Virtus post nununos! .......................................................................................
Tuberkuloza ili - namemo irenje voria* i AIDS-a ......................................
Mycobacterium avium complex (MAC) ili - saznanje o nadolazeoj bolesti ........
Kandidijaza .....................................................................................................
Cytomegalovirus (CMV infekdja) ....................................................................
Herpes simplex ili - nagovetaj namera u Afrid ...............................................
Eptajn-Bar (Epstein-Barr) virus i Burkit limfom (Burkitts lymphoma) ..........
Burkit limfom ili - politiki* kancer ...............................................................
Histoplazmoza ili - vebe* u Indijanopolisu ..................................................
Aspergiloza ............................
Pneumodstina upala plua (PCP), kapetan Gajduek i igra bogova....................
Eksperimentalni dokazi na Ijudima .................................................................
Kapoi sarkom ili - traganje za ^rasno selektivnim* biolokim orujem ...........
Posebne karakteristike KS-a u aftikim zemljama ...........................................
Kriptosporidioza (Ciyptosporidiosis) ili - proizvod vojnih snaga SAD ..............
Izosporijaza (Isosporiasis) ili-worujewbritanske vlade tokom ratnih operadja ..
Predsenik SAD nikad nije izgovorio tu re .....................................................
Da, ali tu je - Todoxin! ................................................... ................................
113
123
126
131
134
136
137
137
139
142
143
144
145
146
147
149
153
154
155
156
164
166
170
174
181
182
183
185
186
190
191
192
194
195
197
197
199
211
211
213
217
230
.................................... .............................................
Osnovne postavke .............................................
HIV, ipak, nije dokazan ...................................................................................
Dr Dizburg, dr Malis i - Todoxin-ova nauna grupa ........................... .............
Namera nikad nije sluajna ...................................... ......................................
Infekrija sa i bez antitela ...................................................................
Pitanja bez odgovora ..................................................
237
237
238
240
243
244
246
247
253
255
257
NucliSens ............
NASBA mnnoavanje ............ ......... ...................................................... .
Udruenost tehnologija ...................................
Mogunosti testa ....................................... .....................................................
271
272
273
273
274
276
I jO NETO O...
Retrovirusi i ritam sudbine .................................................................................
Agensi BSE izazivai sindroma hroninog umorau iiiti sindroma Zalivskog ratau
Kortizol pokree zaarani krug .......................................................... ..............
Mikrobi Campyiobacter i Myoobacterium prenose retroviruse HIV, HTLVI i HTLVII
Priroda i prenoenje Campyiobacter ................................................... ..............
Kontaminacija polio vakcine: SFV i SV-40 SFV (Simian Foamy Virus) .............
Zato ne ~beogradsko-marburki virus? ...........................................................
AIDS sa ili bez HlV-a .......................................................................................
U vakdni je, ipak, bila nametaljka* ........... ...................................................
Neki od, kod ljudi, esto prisutnih virusa ..........................................................
Adeno virusi ....................................................................................................
Astro virasi ......................................................................................................
Variela zoster (Varizella zoster) virus (VZV) .............. .......................................
ECHO virusi (EV) .................
Mumpsvirus ..........
Influenca virusi .................
Kalici virusi .....................................................................................................
Koksaki virusi .................................
Koronavirusi ..............
Virus limfotnog horiomeningitis (LCMV) ........................................................
MorbiiH viras ..................................................................................................
Parainfluenca virusi (HPIV) ...............................................
Parvo virus V 19 (B19V) ..................................................................... ..............
Poiiovirusi .............
Respiratomi sinddjalni virus (RSV) ...............................
Rotavirusi ...................
Rubela (Rubefla) virus (RUBV) ... ......................................................................
Virusi hepatitisa ...............................................................................................
Humani entero virusi (HEV) .............................................................................
Humani papiloma virusi (HPV) .........................................................................
295
297
299
300
300
302
302
304
308
310
310
310
310
310
311
311
311
312
313
313
313
314
314
314
315
315
315
315
317
317
317
326
Mikoplazme ..............
Genomi mikoplazmi .................
Interakdje sa domadnovim imunskim sistemom ...............................................
Programirana smrt elija (apoptoza) i nekroza ...................................................
Kliniko ispitivanje ..........................................................................................
Perzistentnost infekdja mikoplazmama i raziidta klinika stanja ......................
Respiratoma oboljenja ........
Uroaenitalna oboljenja ......................
329
330
331
332
332
332
333
334
334
335
335
336
337
338
339
341
S IM PRED SIDU
Stari lekovi i nova istraivanja .........................................................................
343
348
351
353
354
356
360
370
370
374
374
377
378
379
379
381
384
384
389
390
391
392
394
396
399
401
402
406
407
415
416
416
421
421
422
423
424
425
425
426
426
426
427
427
427
428
429
429
431
431
432
433
436
437
437
437
438
438
438
439
439
448
448
440
440
417
417
418
419
420
PROBAVNITRAKT ........
IZLIV U GRUDNOM KOU .......................................................... .............. .
IZLIV U TRBUNOJ DUPLJI ......................... ..................... ..........................
PROTIV TUCANJA KOD KANCERA DIGESTIVNOG TRAKTA ...................
KLIZMA ZA BOLESNIKE OD AIDS-a ............ ................... .................... .
ZATVOR ............ ............................ ........................... ...................................
HEMOROIDI ......................................................................
VAGINALNE LNPEKCUE ...............................................................................
KOTANA SR .............................................................................................
PROTIV OPADANJA KOSE ...........
ito puno snage .................................
Proso za ienje organizma ...................... ....................................................
Kapi od belog luka ................................................ ........ ................................
Penine klice .......................
Musli-pahuljice .....
Struganiren .....
Selen iz kvasca ................................................................ ..............................
Vitamin B iz kvasca .................................................................... ..................
Sirup od bele bundeve - za plua ................... ..... ..........................................
Sirup od cmog luka - protiv kalja .......................................... .......................
Sirup od aifije za izbavanje sekreta ............................................................
Preparat za sluajeve dehidradje organizma ......................... .........................
Preparat za ublaavanje tegoba digestivnog trakta ......... ............................... .
Preparat za sluzokou probavnog trakta .................................................. .......
Preparat za mikrobialne tegobe igestivnog trakta
(Echerichia coh i drugi upomi i teko izleivi crevni patogeni paraziti) ...........
Kuglice od propohsa .......... ................... ........................................................
Preparat za ienje zidova krvnih sudova ................................... ..................
Preparat od Ijuske jajeta
- za spreavanje i naoknaivanje manjka kaljuma ......................................
Preparat za ienje organizma ................... .............. ................. .................
Kura sa groem - za ienje organizma .......................................................
Kura s medom - za ienje organizma ...........................................................
SIDA: ZANIMLJIVE MOGUNOSTI ........... ....................................................
Zakljuak .............
441
441
441
441
441
442
443
445
445
445
446
446
447
447
447
447
448
448
448
448
448
449
449
449
449
450
450
450
451
451
452
452
453
KANCER
Kroenje goropadi .............................................................................................
Studenti i ostati stanovnid Srbije ......... ..................... ...................... ..............
Praktice - pred-ubice .............. ..... .................................................................
Prihvatljivi stavovi, neprihvatljiva istraivanja i igre bez granica.........................
Destabitizovati DNK .............
utljivi Beamp i (pre)glasni Paster .................................
Sebini sorabi ............... ............................................ ...................................
Evoludja ne pobija mit o Stvaranju .......................... .................................. .
455
456
457
462
465
466
468
470
472
472
475
476
476
478
480
481
481
482
482
483
BOLESTI ZAVISNOSTI
Narkomanija ................................
Prapoed svaremenog zla .............................................................. .................
Muze li se - mak? ...........................................................................................
Grd i Rimljani su vie voleli da piju nego da duvaju* .......... ..........................
Pored cvea bilo je i raunice .................................................. .......................
ta oni kau? ..................................................................................................
Navratili i do nas ............................ ............... .............................................
Deset novih narko-kartona dnevno ..................................................................
ta su, zapravo, droge? .............................. ....................................................
Sizofov posao ..................................................................................................
Genetska zavisnost? ........................................................................................
Recept - protiv uivanja droga .........................................................................
484
484
486
489
490
492
494
496
498
500
501
502
503
503
509
521
521
522
524
504
505
505
506
507
507
508
A ujutru? ........................................................................................................
Klin se klinom, ipak, ne izbija............................................................................
ta se radi po Evropi? .....................................................................................
Braa Rusi.........................................................................................................
.. .1 braa Ameri ..............................................................................................
A lepi pol? .....................................................................................................
Todoxin uvek ima nain .................................................................................
Umesto zakljuka ...........................................................................................
524
525
527
528
530
530
531
532
534
534
535
536
536
538
538
539
540
541
542
542
542
543
543
545
547
548
549
549
550
551
Sajberholizam ....................................................................................................
Sajber ........................
Potvrivanje logike dominadje .......................................................................
Dataholiari ih - informadje kao droga ...........................................................
Prve rtve .......................................................................................................
Zavisnost od Intemeta ulazi u Meunarodnu klasifikadju bolesti? ..................
Zavisnost od mobilnih* poruka .....................................................................
Ukratko.............................................................................................................
Ali, ne lezi vrae................................................................................................
Otvorena i prva klinika ...................................................................................
554
554
556
558
559
560
562
562
563
563
565
571
571
573
574
Fitoterapija .............
ZELENA APOTEKA ZA HIV/AIDS ...................................................................
Sladi (Glycyrrhiza glabra) ..............................................................................
Vranilova trava (Origanum vulgare) ................................................................
Kantarion (Hypericum perforatum) .................................................................
Blaeni kalj (Cnicus beneictus) ..............................
iak (Arctium lappa) .....................................................................................
Supa od ika i kupusa ...................................................................................
Aloja(Aloe) .....................................................................................................
Nourak (Oenothera biennis) .................
Neven (Calendula offidnalis) ...........................................................................
Bokvica (Betonica offidnalis 1.) .......................................................................
Ljubiica (Viola tricolor) ..................................................................................
Ehinacea (Echinacea, razliite vrste) ................................................................
Bela rada (Bellis perennis) ..............................................................................
Isop (Hyssopus ofidnalis) ...............................................................................
Zova (Sambucus nigra) .................
Nona frajla (Oenothera biennis) .....................................................................
Islanski liaj (Cetraria islandica) ....................................................................
Hajduka trava (Achillea millefolium L.) .........................................................
Ivanjsko cvee (Gahum verum) .......................................................................
alfija (Salvia offidnalis) .................................................................................
Kupina (Rubus fruticocus) ..............................................................................
Borovnica (Vacdnium myrtillus) .....................................................................
Divizma (Verbascum phlomoides) ..................................................................
Obian glog (Crataegus monogyna Jacq) .........................................................
RAZIiITE VRSTE VOAIPOVRA ..............................................................
Beli luk (Allium sativum) ................................................................................
Cmi luk (Allium cepa) ....................................................................................
Krompir (Solanum tuberosum) .......................................................................
Kupus .............................................................................................................
Mahimarke (Leguminosae) .............................................................................
Groe ............................................................................................................
VTTAMINII MINERALI ...................................................................................
STRATEKE BDLJKE .......................................................................................
Suncokret (Helianthus annuus 1.) ....................................................................
Arahis, araidim ..............................................................................................
Hmelj .............................................................................................................
ajne meavine ..............................................................................................
Priprema u narodnoj medidni ........................................................................
utika trpka (Berberis vulgaris L.) ...................................................................
577
579
579
579
580
580
581
581
581
581
582
582
582
582
582
583
583
584
584
584
584
585
585
585
586
586
586
586
587
587
590
594
597
600
600
600
601
602
603
603
603
604
608
608
608
608
609
609
609
609
611
611
MISTERIJA IVOTA
Organizam due ......................................................... .......................................
Fotoni i meuzvezdani letovi ................ ....................................................
Naelo neoreenosti ............. .................. .....................................................
Kvantna mehanika ..........................................................................................
Gde sna gle*? .............. ...... ........................................................... ..............
Talas spremnosti ........ ...................................................................................
Biofidbek ....... ................. ................................ ...............................................
Eksperiment Delpas* ....... ............................................. ................................
Nematerijalni organizam! ........ ............................ ................... ....... ........ ..... .
Teina due ......... ............................... .................................... ......................
Nauka i Tarabii .................................... ................ .......................................
619
619
620
621
622
623
623
624
626
627
627
629
630
630
631
632
633
634
635
KORAK ISPRED
Nova medicina .................................................. ................. ...............................
Put kojim potok ide ................ .................... ........................................ ...........
Inteligenja* vode donela je ivot ......................... ................ .......................
Vibraono-talasno telo .......................................................... ........................
Otkne Todoxin-ove studijske grape .........................................................
Dovesti vibradje u harmoniju .................................... ................... .................
Uspon i zakljuavanje sanatorijuma .................. ..............
Okreni, obmi - Todoxin! ...... ............................... ........................ ..... ..... .
Genom-projekat i njegova nanotehnologija zaostaje u poreenju
sa Tooxinovom nanotehnologijom u Torezolu ......... ..... ........ ......... ...... .
637
637
639
640
642
643
645
646
647
653
653
655
657
659
660
663
Literatura ........
699
Biografija ....................
709
664
684
Beograd, 2006.
JOBAHOBHT l, T oaop
Todoxin : nova medicina / Todor
Jovanovi. - Beograd : Toreksin , 2006
(Beograd : Planeta print) . - 729 str . :
ilustr, ; 24 cm
Tira 2.000. - Str. 5: Predgovor / Mirjana
Ban. - Str. 709-718: Umesto biografije: o
Daru i Milosti / Dejan Jovanovi. Napomene i bibliografske reference uz tekst.
- Bibliografija: str. 707-715.