C\'jctffanln.

8 Neka

zapafar~Ja

. . . Poht. ntla:iO, Vol XYN (1!188}, No. 3, str. 39--tl.

39

Izvorni znanstveni rad

UDK 32:008 (100)

+ 316.7

Evaluacija i komparacija kulturnih politika

Biserka Cvjetianin
In&titut za zeml; e u razvoju, Zaoreb

Saetak

P osljednjih tridesetak godina u razvoju kul turne politike mogu se

tri faze : l) prikuplj anje. monitoring. lndtkn lora kulturne ponudP.
i potranje, 2) evaluacija ku ltu.m.ilt politika i specifinih p rograma, 3)
ko mparativna istraivanJa kulturnih politika. K om parntivnc a nalize. osim
metodolokih ogranienj a, mora ju ~bnu pan ju posvetiti opas nosti
generalizacija s obzirom na razlike razvijenih 1 neraz vijenih zemalj:'l.
uo iti

Pitanja kultume politike najee ~<.: !';vrstavaju u praktina, lehnikac

pitanja reguliranja odnosa izmeu ciljeva kulturnog t"cUvoja kojima neko
drutvo tei i naina njihO\'e realizacije. U pos ljednje vrijeme, medutim,
s ve su brojnija istraivanja koja vode teorijskom, znanstvenom utemeljenju
kulturne politike.
U prouavanju kulrurne politike uoava se nekoliko njenih razvojnih faza tokom posljednjih ttidc.:sc.:tak godina. $ezdesetih godina, kada se uspostavljaju prvi obrisi kulturnih politika, veliku vanost poklanja se statistici
u kulturi, ali se statistiki podaci uglavnom sakupljaju bez neke odreene
metode i s tandardizirane nomenklature. Oni sc nisu razmatrali u opem
okviru zbivanja u kulturi i neke su znaajne domene esto oslajale izvan
~tatistil..'ih pokazatelja.. Krajem ezdesetih i poetkom !>cdamdesetih godina
pojedine razvijene .remije poele su s planskom e laboracijom kultumc politike, ali je, ustvari, vrlo mali broj zc.:malja (npr. Francuska, Nizoze mska,
vedska) raspolagno sa slalislikim podacima koji s u se odnosili na ulaganja u lculLuru; poznavanje kulturnih praksi ostajalo je ogranieno. Sloga
su Unesco i Evropski savjet oilluj]i da uspostave sistem prikupljanja statistikih podataka u kulturi kao neophodnog insLrumentarija za izradu kuJLurnih politika i planiranja. Sistem sc t e meljio na tri osnovna pitanja: koLika su ulaganja u kulluru, tko ih koristi i na koji nain . Sedamdesetih godina isu-aiv-.mi su razli.iti aspek'1i pokazatelja u kulturi. Osamdesetih godina po e bno se inzis tira na aspektima vezanima u1. ulaganja u kulturu, a
Unesco je u tom cilju pokre nuo dva dugorona projek-ta: Okvir za s tatistik-u u kulturi (Framework for Cultwal Statistics - FCS) , uz sudjelovanje
c.:vropskih zemalja i Sjeverne Amerike, sa ciljem stvaranja kohercnlnog i

C\lfetlanln , B., Nokn zupa:onj3 . . , Polit. misao. Vol . XXV

ujednaenog

r1988l. No. 3. str. 39-43.

40

sistema statistikih ;pokazatelja u kulturi, i >>Meunarodnu stastudiju o financiranju kulturnih aktivnosti putem javnih ulaganja.
Dosadanje iskustvo pokazujt; da je potrebno mnogo vremena i sredstava
za uspostavljanje zadovoljavajuih statistikih pokazatelja u kullwi, ak i
u zemljama koje sc mogu pohvaliti razvijenom kulturnom politikom.
U svjetlu ovih napora val ja se vratiti poetnoj konstataciji o razvojnin1
fazama kulturne politike. ezdesete godine obiljeene su u razvijenim zcm
Ijama povoljnim perspektivama ekonomskog rasta, optimizmom i eljom
ua sc kulturne aktivnosti usmjere na razliite i hrojne domene. U zemljama
u razvoju, posebno afriki m koje su zahvaene procesom dekolonizacije, ovo
sc razdoblje nazivu >eufOiinim , a karakteriziraju ga obrazovni bum i kulturna previranja. Pokuaji formuliranja kulturnih politika vie su izraz konkretnih akcija nego integralnih razvojnih te7.nji u kulturi. Sedamdesetih godina demokratizacija kulture, odnosno decentralizacija postaje ope prihvuen pojam: u razvijenim zemljama ona se ogleda u irenj u centara za kulturu, nu.vija sc drutveni ivot, poveavaju ulaganja, privatna i javna, u
kulturu, smanjuje se relativna cijena elektronskih ureaja i dr. Zemlje u
razvoj u u to Vlijeme istiu ~ahtjev za afirmacijom kulturnog identiteta, ne
u smislu povratka lratlic.ionalnim VI'ijcclnostirua, ve kao piranje vlastitog
odreenja i samospoznavanja, te zahtjev za participacijom u kulturnom 7.i
votu. Poticaj elaboriranju kulturnih politika daje niz UnescovH1 konferencij:J.
o kultw-nim politikama (prva u Veneciji 1970, a zati m slijede za Aziju, Afri
ku, Latinsku Ameriku ...), all one najveim dijelom prilaze kulturi segmentarno, bilo da se kulturni ra7.voj shvaa sektorski ili kao razvoj kultwnili
institucija. U tom razdoblju izlazi serija Unescov:ih monografija o kulturnim
politikama, uglavnom deskriptivnng karaktera. Koncipirane neproblemat.ski,
ove studije -uz Lijetke iznimke - ne postavljaju pi'tanje odnosa kulturnih
politika prema kullurnum i irc, cjelokupnom socloekonomskom razvoju.
Osamdesetih godina u razvijenim zem ljama dolazi do izvjesne stagnacije:
npr. broj posjt:tilaca kultwnih institucija vie se ne poveava, u velikoj mjeri prestaju kolektivne akcije, posjet kazalitu i bToj pnxlslava smanjuju sc
usprkos injenici da se u nekim zemljama po\eavaju ulaganja u kazalini!
aktivnosti, opada broj posjetilaca kinematografima, smanjuje se kupnja ploa i elektronskih ureaja itd. Istraivanja pokawju da se nije pribliilo ciljevima demokralizacijc kullure, zacrtanim sedamdesetih godina. Za zemlje
u razvoju osamdesete godine su pokuaj racionalizacije postojee siluacijc,
realnog suoavanja s vlastitim poloajem u svijetu u k.ojClll dominira kulturni i komunikacijski pritisak razvijenih. Praktine imp likacije zahtjeva
za afirmacijom l,;ulturnog identiteta (reforme obrazovanja, rje.avanje jezi
nih pitanja, selektivni pri~'tup preuzimanju stranih tehnologija i razvijanje
vlastitih) ostajLt skromnog dometa. Razliite kulturne akcije, kao izraz par
ticipacije u kultumom i:vulu, ne posliu predviene .rezultate, npr. izgradnju palaa kulture ne prati masovni posjet itd.
Logino je da zbog neusklaenosti kulturnih politika i ciljeva kulturnog
razvoja posljednjili godina jaa shvaanje o nunosti mijenjanja pristupa
kulturnoj politici. Problematika kulturne politike javlja se u posve drugai
jem svjetlu nego u prethodnim razdobljima. Sve se ee postavlja pitanje
jesu lj angairana srt;ds lva pravilno ulroena. U mnogim zemljama dolazi
do realnog smanjivanja ulaganja dr7ave i zajednica n kulturu, tzv. budettistiku

Cvlett~ln.

B . N,.b ..apazaora . .. Poltt. misao Vol XXV (1988). No. 3, '~~" 39--43.

41

:.kog stezanja. Premda ue postoji precizniji pregled lih tokova, pokuaji u

traenju no,ih, diverzificiranih pulova su, bez sumnje, interesantni, kao np!".
redistribucija prioriteta, povezivanje drugih podruja s kulturom i unutar
~arne kulture, racionalizaCija, podrku iz drugih izvora. Veina zemalja da
nas pribjegava njihovoj kombinaciji. Sve vea pa11ja poklanja se potrebi
!..!Valuacije n"cionalnih kult urnih politika, a zatim i njihovoj .k omparaciji nu
meunarodnoj taz.ini.
E...-aluacija kullurnih politika po taje danas prioritetni zadatak, ali ona
uijc DO\'i lenomen. U. 1vari, u mnogim zemljama provoclc sc evaluacije u
pojedinim segmentima kuhurnc politike (npr. knjiga i itanje, poloaj um
jetnika u druSt,u, kulturne inovacije, kultura u radnoj redrni, kultura u
~<.:osk.oj sredini, specifini programi) kojih zbir, medutim, ne moe i.niti
globalnu C\"aluaciju ku llut ne politike. .Brojne s u definicije pojma e' aluacija,
od odreenja \Tijedno ti (B . Klai) do procjene programa akcijec kada
je nje o kulturnim politikama (A. Girard). Evaluacija doista treba biti in
tcgralni dio elabora ta i razvoja !>\ake nacionalne kuJU urne politike. Neitbjc
no je ~upitali se postiu li akcije lml turne politike oekivane rezuJtate, jesu
li dobro koncipirane, u ravnotccne, upitati se o zasnovanost i onoga to je
realizirano. Dosadanja isk-ustva ukazuju na razliite metode evaluacije kulturnih politika koje emo ovdje samo saeto iznijeti ' .
Jedna je ud metoda evaluacija injenica i e\aluacija uzroka. U evaluaciJi
dnjcnlca teite je na identifil<aciji ciljc,a, odnosno potencijalnih efekata ,
ali se pojedini a!>pcb.Li meusobno ne povezuju. U e,aJuaciji uzroka upra,o
e inzistira na kordaciji razliitih aspekata (npr. u kazalinoj domeni, umeu alokacije ja\nih rondo><a i promjena koje su e 7bile u pogledu broja
posjetilaca, predsta,'a ild.). Pilanje u~roka je tea, ali i bitna metoda e\'aluacije.
Eva luacija moe bil i formativna (obli-kovna) i somati\'na (zhima). FUi
mativna evolLtacija je kontinu irana , tlok sc somaLivna provodi s vremena
na vrijeme, katia sc o tome donese posebna odluka. Somali vna evaluacija
je obi no izolirani po tupak, s islemaL:.ki i produbljeno realiziran, a odnosi
!.e na Luno o<.h-edenu akthnost.
Evaluacijn moe biti, takoer, prije poetka odn!denog programa (evaluacija potreba ), za 'rijeme realizacije {evaluacija modaliLclac) i nakon
.t:l\ retka (evaluacija efekata).
E:r:.ante evaluacija odno i e na mogue progr.une akcije, a va.7na je
s toga to su dosad kulluwc politike velikim dijelom rek bile u toku elabn
racije, posebno kada je rije o zemljama u ra.t\oju. Poetkom osamdesetih
cod ina one su stekle u \eem broju zemalja stanovi tu stabilnost, pa cx-posr
evaluacija ( tj . ve p.rih,at:nih akcija) dobiva na aktualnosti.
Bez obzir~L na metodu evaluacije kulturne politike, Lri su osnovna elementa s'akc !;j tematske evaluacije: ciljevi - akcije - r ezultati. Evaluaciju
je nemogue provoditi ako cilje'i nisu jasno postavljeni. Te.~koa je u lome
Slo su ti ciljevi najc~c "ie implicitni nego eksplicitni u momentu pokre
tanja nekog programa . o najvei problemi zadiru u njibO\c unutamje od1 !\letodc e valuaciJe nac."ionaln ih kulturnih po!Ju ka Sl!>lematski su nbradene u
zborniku : ;\1~t11od~s pour l'Pcaluation des puliliques cultur~lles lllltlnnales. Le Con :.eil de n::utopc - !Jnesco. 198i

Cvietltanio. O Nro np;azaoJa .... Polll . mosau , Vol. XXV (1008) , No. 3. SIT.

~.

42

oo~c: oni se nameu kada se pre,odec cilje~i u akcije, cilje,i u rezultate i

akcije u rezultate. Procesi operaciunaliadje sadr7e \ie faza (identifikacija
akcija, sakupljanje podataka, analiza) , ali se po sadraju bitno razlikuju,
7.avisno o rome rai li se o prevoenju ciljeva u akcije ili u rezul tate.
U evaluaciji nije mogue pratili sve clemente koji bi mogli imati neko
znaenje za kuJtumi ivot. Potrebno je briljivo izabrali inilikalore koji mo
raju predstavljati iroku lepezu kulturnog ivota i hiti osjetljivi na stvarne
promjene tog lvota. Indikatori kojima se mjere rezultati mogu bili kvanLitalivni (lj. oni koje je mogue neposredno kvaulificirati) i indikatori sadraja. Kvantitativne indikatore relativnu je lako prezentirati u obliku staLi
stika (rrpr. broj ka7.alinib predstava, posjet itd.), dok indikatori sadraja
zahtijevaju esto vea istraivanja (npr. sadri.aj kazalinih predstava. miljenje publike, ~lav populacije naspram neke akcije). (U spomenutoj studiji
i7bjegava se pojam l."Val.ilat.hni indikatori, jer asocira ideju kvalilclc, npr.
ocjene umjetnikih dometa to nije u domeni e valuacije, i jer se indikatori
sadr7..aja takoer mogu kvaot.ificirali, ak i kad ne izraavaju direktno kvantitetu).
Evaluacija je dug i polagan proces. Ona ne daje neposredne i gotove
reccplc, vie postavlja pitanja i probleme nego to ih rjeava , ali je neophodna u donoenju strategijskih odluka, korigiranju bitnib stavova, uoavanju
promjena u cjelini. Razvoj kulturnih politika nalazi sc dana:. u \'Tlo dinaminoj fazi, te valja istaknuli polrebu daljnje rasprave o e\aluaciji kulturnih politika i oa nacionalnoj i na meunarodnoj ruini. Dosadanja iskustva
pokazuju da jo~ ne postoje kobereoloc metode evaluacije, te da se ja\ljaju
prvi pokuaji da se na meunarodnoj razini razm,ienjuju miljenja i koordiniraju akcije 7.a razvoj metodologije!.
Evaluacija kulturnih politika i nji11ova koruparacija mogu biti kljuni
aspekti meunarodne suradnje u domeni istraivanja u kulturi.
Komparativna istraivanja sve sc i11Lcnzivnije provode u razliitim segmentima drulvene strukture, na razini vie zcmalja,3 ve i stoga to jaa
svijest da ona pridonose obogaivanju vlastitih spoznaja.
KomparatiYna istrahanja u okviru kulturnih politika vie zemalja mogu osvijetliti vana pitanja kao to su raZ\oj kulturnih prabi u razliitim
zemljama u odrcclenom razdoblju, prioriteti u kulturi, ukupni nivo ulaganja
u kulturu u odnosu na druge zemlje, ,diina ulaganja u pojedine kulturne
sektore (jesu li npr. vea ulaganja u biblioteke ili u kazali.~te u usporedbi
s drugim zemljama, da li se uporedo s veim ulaganjem u odiedenu aktivnost oituje pad publike u vie razliitih zemalja itd.). Takve sc komparacije mogu koristiti kao infom1acija, ali i kao jedan ()d elemenata odluiva
nja u usmjeravanju i razvoju kuJturne politike. Pri tome se, naravno, ne
smije zanemarili injenica da su komparacije tek relativno pouzdane, budui
ua nacionalni statistiki pokazatelji nisu usklaeni niti ih je mogue homo! Kao rezultat napora L\'TOpslrog savjPt:t valja islaci s tudiju o metodama eva
luacije na primjeru Francuske: Programme e.rperimental d'eta!uahon des polidque~
culturelles - Fran~, Rappnrt du groupc d cxpcrls europeens. C.onseil rlP la roop
ra"lon cuUurelle, Stral;bourg l987.
3 Spomenimo kao vrijedan ~j studiju Comparatit"e D t>velopment in India.
:\Te.Tico and Brazil. RIS. New Delhl, 1907.

Cvjetianin .

B.. Neka zapaanja .... Pollt. misao. Vol. XXV (1988), No. 3. str. ~9--<13.

genizirati na razini vie zemalja. Razliitost kulturnih sistema ili sistema

financiranja svakako je problem koji se postavlja pred meunarodno komparativno istraivanje, ali i izazov za pronala7.enje novih putova i metoda.
U navedenoj studiji o metodama evaluacije kulturnih politika zanimljiva
je komparativna analiza o ulaganju u umjetnost u osam evropskih zemalja
iz koje se mogu izvui neka zajednika obiljeja kao to je politika decentralizacije u putlrci umjclnosli, ali i razlike u uJagaujima u umjetnost. Pokuaji komparativnih analiza pokancju da se ne bi smio izgraivati neki
sofisticirani okvir meunarodnih komparaclja, pa se ovdje valja plisjetiti
Van Tieghemove uvijek aktualne misli - iz domene knjievnm;ti - o komparaciji koja treba da obuhvati to vei broj injenica raznog porijekla,
da bi se bolje objasnila svaka od njih: da proiri osnove saznanja da bi se
pronali uz1oci to veeg broja posljedica. Bit e potrebno jo mnogo napora u razvijanju metodologije komparativnih istraivanja na meunarodnoj
razini.
Unesco je na S vjetskoj konferenciji o kulturnim politikama u Meksiku
1Y82. prepomio svim zemljama lanicama da jaaju programe istra7.ivanja
koji mogu pridonijeti evaluaciji kulturnih politika. Razvijene zemlje su u
to krenule. Za zemlje u razvoju "kojima esto nedostaju i osnovne informacije, znaajnu ulogu moglo bi odigrati osnivanje mree istraivakih instituta i istraivaa koji sc bave kulturnim razvojem, i dokumentacijskog centra u kojem bi se prikupljali, obraivali i disem.inirali podaci o "kulturnom
razvoju , kullwnim politikama l suradnji1 Konano, i istraivanje Kulturna
politika Jugoslavije- evaluacija i komparacija s tri zemlje fcdcralm.: struklure, Indijom, Brazilom i Nigerijom, koje je inicirao Institut za zemlje u
razvoju, na poticaj Unescoa, i u kojoj e princip fcderalnosti posluiti kao
osnovni k1iterij za komparaciju, izraz je tenje za mijenjanjem postojeih
odnosa u svijetu i jzgradnje ravnup.ravnijc mcuu.narotlnc komunikacije i
suradnje.
4 Prijedlog o osnivanju mree istrRivakih instituta i dokumentacijskog centru
za kulturni ra7.voj i suradnju 7.emR1ja u ra7.voju formuliran je na konzultativnom
skupu strunjakR odranom HlR7. u Zagrebu u okviru priprema 7.3 Svjetsku dekadu
kulturnog ra1.voja (1988-19117).

Biserka

Cvjetianin

EVALUATING ilND COMPARING CULTURAL POL1CIES

Summary
T.lucc phases can bc iliscerncd in the development of cultural
policy within the last thirty years: l) the collecting aud monitoring
of cnlttunl supply and demanti inllicalors; 2) evaluation uf cultural
policies and specific programs; 3) comparative study of cultural policies. Apart from their 111ethodological limitations comparalivc analyses mus t pay special attention to the dangers of ge11eralization in
view u( !hc uiffcri.:DCI.:S between UI.:Veluped anu undevclopcd COUD
tries.