Referati sa Vl kongresa istoriara Jugoslavije

VJEKO OMASIC

SUKOBI TROGIRSKIH ZEMLJOPOSJEDNIKA I

KATELANSKIH TEAKA ZA VRIJEME
MLETAKE VLASTI
NIJE MOGUCE DATI POTPUNU SLIKU povijesnih zbivanja u
naim dalmatinskim gradovima ako ne prouimo stanje na irem
gradskom podruju - distriktu nad kojim Se protezala gradska
jurisdikcija. Dugo vremena se toj problematici nije posveivala
potrebna panja, jer je nae povjesniare vie privlaio sam grad,
njegova privreda te politika i drutvena zbivanja u njemu. Tek u
novije vrijeme, kad se vie panje poelo posveivati notarskim
spisima, poela je pred nama iskrsavati kompletnija slika naih
dalmatinskih komuna, osobito agrarnih odnosa, koji ine osnovu
gradske privrede. 1
Grad Trogir je darovnicama hrvatsko-ugarskih vladara, hrvatskih velikaa, sudskim procesima i nasiliem do sredine XV stoljea
zauzeo primorski prostor od ibenske Rogoznice do "Stupa" pod
Ostrogom, do kojega se prostirao i splitski teritorij s istone strane.
U Dalmatinskoj zagori Trogir je zauzeo prostor na kojemu ie bilo
petnaest sela koja su prioadali Komuni i patriciiskim obiteliima.
Na tr01rlrskom zagorskom podruiu nalazilo se selo Labin, koie je
pripadalo splitskoi nadbiskupiji. Treba istai da u ireniu Splita i
Trogira izvan gradskih zidina veliku ulogu igrala je crkva, koia ie
kao znaaina drutvena kategorija osnivala svoju mo na zemliinim posiedima i zahtievi crkve za proirenjem njenih posjeda esto
se identificiraju s politikom Komune u tom pravcu.
Trogirski dil'ltFikt prostirao se, dakle, na zagorskom i obalnom
podruju. Razliite morfoloke, klimatske, a time i proizvodne ost)bine ova dva podruia dale su osnovu gospodarskom ivotu Trogira i njegovog podruja.
Sa zagorskog podruja Troi!ir se onskrbliuie itaricama; koje su
uvijek bile vana stavka u uvozu naih dalmatinskih gradova: Za,..
t ObiavHivanlem trol'drskih notanikih snl"a iz :tu~te no1ovice xrn irtoUea zaslu<!om nrof. M. Barade. stvorena je ira mogunoi;t nrouavanja ru~tveno-J;!ospodar
skih Pl'illka u trodrskom distriktu. Odmah nakon objavljivanja ovih izvora dao je
analizu gospodarSkih prilika M. Mirkovi u .. Hlstoriiskom zborniku" Sv. tv, 1951. pod
naslovom Ekonomski odno~i u Trogiru u XIII stoljeu. Treba istai da se ovim odnosima pozabavila sovjetska hlstoriogratija, a osobito M. M. Freindenberg, J. v.
Bromlej 1 drugi.

123

l
1

Jugoslovenski istorijski

asopis

gora je ne satno podmirivala potrebe Trogira u stoarskim proizvodima ve su one bile izvozni artikal i sirovinska osnova najvanijih grana gradskog obrta (npr. koarstva). Sela u Zagori bila su
veinom vlasnitvo particijskih gradskih obitelji i vlasnici su nad
njima imali ogranienu jurisdikciju, i to u parnicama ija vrijednost nije prelazila pet libara. Njihovi seljaci su im, pored dohotka
od itarica, morali davati godinje i odreene regalije. 2
Na obalnom podruju bio je za Trogir najvaniji kraj dio koji
se pruao istono od grada, od obronaka Kozjaka do mora. Taj kraj
se u najstarijim vremenima nazivao Podmorje, zatim Velo polje i
na koncu XV stoljea Katelansko polje. Tu se Trogir i graniio
sa splitskim podrujem. Taj kraj je davao najvie vina i ulja dvaju najvanijih proizvoda Dalmacije. Naselja u Podmorju leala
su na obroncima Kozjaka na granici dviju poljoprivrednih zona,
zemljoradnike i stoarske, koje su do sredine XV stoljea bile
podjednako vane za stanovnitvo ovoga kraja. Ovdje su postojali
uvjeti da se razvije kolonat jer je jedan dio zemlje bio u rukama
graana koji su ga davali okolnim seljacima na obradu uz odree
rie uvjete. Dakle, u ovom kraju nemamo vlasnitva l).ad cijelim selima kao u trogirskoj zagori. Seljak koji je u Podmorju uzeo zemlju
u najam morao ju je dobro obraivati, prema obiajima grada Trogira, a ugovor je trajao dok loza donosi plodove. U pojedinim ugovorima se naglaava. da se ugovor o zakupu odnosi i na nasljednike
jedne i druge strane. 3 Naime, formula "dok loza traje" nije uvijek
znaila i siguran. vremenski rok, Treba naglasiti da j-e loza u ovom
kraju, prije bolesti koje su se poele javljati od sredine XIX stoljea,.trajala mnogo due, po nekim procjenama i dvije generacije
obraivaa. Svakako u takvim ugovorima nalazimo klice nasljednom zakupu- emfiteuzi, koji se ovdje razvio tijekom stoljea kao
i u drugim krajevima Dalmacije. Seljak je na tuoj zemlji dolazio
i do svojih prava istei je od kamenja, pravei jarke, ogradne zi
dove i zasaujui je maslinama, smokvama i drugim vokama. To
su tzv. poboljice koje je vlasnik morao priznati ako je dao u najam teaku neobraenu zemlju, to je u vrijeme XIII stoljea, kad
se ova zemlja privodila kulturi, bio esto sluaj. Gospodar je mogao
zemlju uzeti teaku samo u sluaju kad je proizvodnja mota padala ispod odreene koliine .ili nakon uginua lo,z_e. 4 Ugovori su se
sklaP_ali na osnovu. o}>iajnog prava_....,...,. consuetudo - .pred notarom 1 ek5aminatorom_ ~ .11otar ih je 11nosi() u_ kociek;s__ i njihovu pravovaljanost potvrdio s-vojim potpisom. Po~tojao .je .i .drugi oblik
. 1 G ..
u ~i o, Ht,~ofiq _4i i>4tmatia, . et. in .. particolare delle _Cittd di Tr.a(J., Spalato
e sebenico, ln 'Venetta 1674, 371-272. .
M. B a r a d a, Trogirski spomenici 111, 310/311 - ..... Que omnia pr.edicti
Velchesca et .. Oo~la, P:t:o S!=!, .et. dicto. Sclauco. e.t, eorum hereibus, ex una parte et
lcttiS d<?ininus Jacobw;, pet .se suosque. heredes, ex altera .. "
.
' Trogirski statut, Lib. -II, -cap. 85: ;, . .-. Ceterum volumus, conceimus et ori
namus,- quod si aliqua- vinea laborata per aliquem in districtu Tragurij, non dabit,
nec usufructate poterit pro quolibet vreteno medlam mensuram musti, dominus terre
libere et impune, possit e11-m laboratori acipere et eam estirpere.. " I. S t r o h a l,

x;

Statut i reformacije grada Trogira, 80.

124

Trogirski zemljoposjednici i katelanski teaci

najma, kad je vlasnik davao ve obraenu zemlju ad laborandum

- na rad. Ovakav najam je mogao biti vezan kraim rokom i bez
prava na poboljice ako nije bilo potrebe da ih zakupnik uini.
Ugovori na osnovu kojih su se razvijali novi proizvodni odnosi
u Podmorju i u drugim trogirskim primorskim oblastima bili su
preuska osnova novom gospodarskom i drutvenom sistemu - kolonatu, koji se razvio na razvalinama starohrvatske seoske opine
uz otpor slobodnih hrvatskih seljaka plem~nitaa ili didia, ije je
posljednje uporite u ovom kraju palo oruanom intervencijom
splitske komune 1226. godine. 5 To je pridonosilo da je i Trogirska
komuna morala u svom statutu intervenirati s vie zakona koji
nadopunjuju ugovore o kolonatu, i to mahom u korist gospodara.
U knjizi II statuta, to. 71. i 72, govori se o dunostima seljaka koji
su uzeli vinograd na obraivanje u novanoj ili naturalnoj renti. 8
Toka 75. iste knjige govori u kojem sluaju moe gospodar uzeti
seljaku vinograd i prije nego loza ugine. Ovo je odreeno da ne bi
teaci zapustili vinograd a obratili vie panje maslinama ili dru.;,
gim plodovima. 7 To. 79. iste knjige zabranjuje etvu, berbu i branje smokava bez dozvole gospodara. 8 Kasnije je to nadopunjeno
reformacijom da seljak ne smije uzeti svoj dio dok gospodar ne
dobije pripadajui mu dohodak. 9 U knjizi III statuta, to. 60, nareuje se seljacima da dohodak od ita (ad seminandum) moraju
donositi gospodaru u grad. 10 Za vinograd je to vrijedilo prema ugovoru, u kojem je trebalo precizirati da li dohodak donijeti u grad
ili na morsku obalu. I to pitanje je regulirano reformacijom iz godine 1455. (Knj. II, to. 55), prema kojoj se plaa prijevoz mota
kopnom i morem, u zavisnosti od udaljenosti vinograda. 11 Reformacijom iz godine 1396. Komuna je odredila da nitko ne smije davati niti primati zemlju na obradu osim na tr:einu (Knj. I, to.
66). 12 Time je Komuna ograniila dotadanje ugovore koji su se na
osnovi obiajnog prava sklapali slobodno izmeu stranaka na polovinu, treinu i etvrtinu dohotka.

Veoma malo znamo o prilikama u selima Podmorja sve do sredine XV stoljea. Neto vie znamo o Ostrogu, koji je bio sjedite
podupana klike upanije. Ostrog je bio naseljen didiiina i nakon
njihova poraza 1226. god., pa su jo oko 150 godina polagali pravo
na selo i to pravo branili ak pred kraljevskim sudom.ts Prema
knjizi Zavod koju je Komuna dala izraditi 1327. nalazimo u Ostrogu pripadnike pojedinih bratstava (parentella) koji su postalivlasnici zemlje dijeljenjem nekadanje zajednike zemlje.t4 Prvi spo' Toma A re i d a k o n, Kronika, izdanje Muzeja grada Splita, 1960, 57-58.
Ivan S t r o h a l, Statut i reformacije grada Trogira, Zagreb 1915, 79-60.
1
Isto, 80.

1 Isto, 82.
1

tt

I s t o, 235.
I s t o, 125.

"Isto, 253.
11 I s t o, 185.
11 G. L u e i o, n. dj., 272.
" M. H o r v a t, Das Trogirer zavod - Buch von Jahre 1326; "Studien zur
lilteren Geschichte Osteuropas" I; 1956.

125

ill
1

Jugoslovenski istorijski

asopis

men predstavnika komunalne vlasti u selima Podmorja nalazimo

1381, kad se u selima trogirskog distrikta spominje gataldi.t5 U
crkvenom pogledu stanovnici Podmorja bili su nezavisni jer su
njihovi preci u Xl i XII stoljeu osnovali beneficije, u kojima su
sami birali n~dar:benike, pa je to pravo prelo i na njihove nasljednike, koji su ga koristili sve do poetka XIX stoljea.
Formiranje novih proizvodnih odnosa na selu teklo je usporedo sa klasnom i stalekom diferencijacijom u gradu. Naime, u
procesu zatvaranja Velikog vijea u Trogiru izmeu 1284. i 1368.
nabili ili plemstvo osigurali su sebi vlast u najvanijim politikim
institucijama Komune, a puane i graane su iskljuili od bilo kakvog utjecaja na vlast. Dotadanju universa communitas zamijenila je plemika communitas. To nije prolo bez otpora puana igraana, ali su nabili uz pomo mletake vlasti i kasnije hrvatskih velikaa sauvali steene privilegije. Sredite otpora puana bile su
njihove bratovtine, koje su vlasti raspustile 1365. Ostala je jedino
Bratovtina sv. Duha, koja. je okupljala bogatije graane.
Tako su nabili osigurali sebi politiku vlast i gospodarsku mo
jer su bili najvei zemljoposjednici. Oni su uz crkvu, koja je takoer krupan zemljoposjednik, bili pobornici irenja granica Komune. Pored njih u gradu je meu graanima, pa i puanima bilo
dosta zemljoposjednika. Njih je takoer bilo jo i na selu, i to onih
koji su obraivali svoju zemlju ili su je davali u najam teacima.
Meutim, centar zemljoposjednika postaje grad, a teaci izvan
gradskog podruja postaju sve vie gospodarski i politiki zavisni o
stanovnicima grada, u prvom redu nobilima ali i niim slojevima
zemljoposjednika. Formiranjem kolonatskih odnosa suprotnosti
grada i sela dobijaju novi kvalitet - klasnu osnovu.
Mletakim osvajanjem Trogira doivjela
znaajne promjene. U prvom redu mletaka

je Trogirska komuna
vlast je ukinula slobodan izbor kneza i ponovno uvela praksu slanja u Trogir za kneza
jednog od mletakih patricija, koji je predsjedao Velikom vijeu i sudjelovao u glasanju kod donoenja odluka. Zakonodavna
vlast Vijea je ograniena na manje vane odluke, ali i njih je
potvrivala mletaka vlast. Prestao je svaki rad na kazneno-pravnim reformacijama. Sudstvo je sasvim dolo u ruke kneza,
koji je u prvo vrijeme na osnovu statuta iz 1322. sudio u graan
skopravnim parnicama uz etvoricu trogirskih nobila. Dekretom
Vijea desetorice od 3. travnja 1593. odreeno je da suci imaju
samo savjetodavan glas. 16 Sudstvo je bilo preputeno kneevoj samovolji, od koje su najvie trpili siromaan puk i distriktualci,
koji su bili osuivani na globe ili na veslanje na galijama.
Ipak se sva vlast u Dalmaciji koncentrirala u rukama generalnog providura kao druge instance u sudstvu. Njegovo miljenje je
15

"

126

G. L U e i o, n. dj,, 316.
P. A n dr e i s, Stona delta Citta dt Trau, Split 1908, 292.

Trogirski zemljoposjednici i katelanski teaci

bilo esto presudno u sporoyima teaka i zemljoposjednika kad su

se parnice vodile pred mletakim magistratima.
Turskim osvajanjem unutranjosti Dalmacije i dolaskom Turaka u neposredno susjedstvo Trogira nastupio je znaajan preokret u ivotu ovoga kraja. Cijeli trogirski distrikt bio je ugroen
provalama Turaka i Morlaka koje su bile popraene pljakom,
ubistvima i odvoenjem ljudi u ropstvo. Stanovnitvo Zagore i
Podmorja zahvatila je panika i oni su u velikom broju naputali
svoju postojbinu i selili se u sigurnije krajeve. Iz godine u godinu
opadao je broj puanstva a Trogiru je zaprijetila opasnost da njegov najvaniji kraj - Podmorje opusti i da zemljoposjednici u
gradu ostanu bez svojih kolona. Prvi se vlastima obratio Koriolan
Cipiko, istaknuti humanist i zapovjednik trogirske galije, koji se
istakao u ratu za Negropont 1470-74. On je zatraio od vlasti da
mu odobri izgraditi jedan utvreni dvorac - katel, oko kojega
e se naseliti njegovi teaci koji e S'roje naselje utvrditi bedemima i opkopom. Tako je godine 1476. izgraen Katel- Stari Cipiko. Od toga vremena do 1560. izgraeno je na morskoj obali u
Podmorju jo deset katelaP U veini od njih se smjestilo preostalo
puanstvo iz Podmorja, a oko nekih su se naselili uskoci s Klisa i
Morlaci, izbjeglice s turskog teritorija. Zapadno od Trogira izgraena su jo dva katela, oko kojih je nalo zaklon okolno puan
stvo i izbjeglice s turskog teritorija.
Sada naselja na ovom podruju dobijaju sasvim nova obiljeja.
To su bila zbijena, tipina obrambena naselja koja su imala vrata
i pokretni most koji se sputao preko opkopa ili obrova. Selom je
dominirao plemiki dvorac u obliku kule iz~traen na hridinama
na morskoj obali, zbog pristupa laa. Od sela ga je dijelio opkop
pun vode, preko kojega se sputao drveni most. U prisustvu vlasnika katela glasnik je na tom mostu itao seljacima naredbe dravnih vlasti. Preko noi je vlasnik katela drao kljueve sela.
Dok su biva naselja u Podmorju bila ratrkana i izvan svake kontrole ne samo pojedinaca nego i Komune, vodile su se neprestane
razmirice izmeu seljaka i graana zbog poljskih teta i kraa
plodova. Konano su u novim naseljima Trogirani mogli ostvariti
potpunu kontrolu nad seljacima jer su gospodari katela mogli
lako ustanoviti tk~ to unosi u selo.
Pripadnici trogirskih obitelji koji su izgradili katele s vremenom su ih pretvorili, zahvaljujui seljakim dohocima, u za nae
prilike raskone dvorce; meutim, oni su i dalje zadrali prava kao
trogirski plemii i vrili u gradu razne funkcije. U gradu su takoer imali svoje palae.
Mletaka vlast je dala vlasnicima katela mnoge nove privilegije koje ranije nisu imali nad svojim teacima, jer su plemii
stalno isticali da je njihova zasluga to je ovaj kraj spaen za mletaku vlast. Vlast je te tvrdnje uglavnom i prihvaala, jer je novi
17

M. P e r o j e v i

Postanak kaltela, Sarajevo 1934.

127

Jugoslovenski istorijski

asopis

oblik naselja znatno pridonio obrani ovoga kraja a time i odranju

"stare steevine" (acquisto vecchio).
.
.
.
U novim selima gospodari katela su imali pravobirati seoskog gatalda, koji je kao presiavnik dravrie vlasti odgovarao
za sve tete, red u selu i priinjenu . dravnih naredaba koje te
objavljivao on ili po5eban glasnik iz Tr()gira. Gataldo je morao
svaku veer zakljuati seoska vrata i klju predati gospodaru ka~
tela. Seljaci su se nerado prihvaali. ove dunosti jer su esto
morali raditi protiv interesa svojih suseljana. U selu je vlasnik katela stekao pravo juspatronata, tj. izbora seoskog upnika. U svakom selu izgraena je nova crkva a teret izdravanja upnika padao je na seljake, koji su mu davali desetinu. Gospodari su imali
privilegija u .crkvi i prigodom crkvenih ceremonija.
U selu se gospodar smatrao vlasnikom zemljita i svaki seljak
koji je tu izgradio kuu marae je davati godinji livel ----,- najam u
novca ili u naturi. S vremenom se najam viestruko povisio. Ako
je u jednoj kui stanovalo Vie brae ili roaka (parentela), svaka
je obitelj morala plaati p.ajain: Gnidnja kue izvan sela bila je
strogo zabranjena pod izlikom da se u njima ne bi ugnijezdili
pljakai. Ako je seljak prodavao svoju kuu gospadar katela je
imao pravo prvokupa, i to po znatno nioj cijeni, a ako je takvu
kuU prodavao onda je traio punu cijenu.
Godinje je svaki seljak morao raditi na zemlji vlasnika katela etiri dana ili, ako je orao vlastitim volovima, tri dana. Gospodar je bio duan platiti seljacima nadnice. Jedan dan godinje
morali su seljaci kositi travu i prenositi je u gospodarevu staju bez
nadnice, samo dobijajui hranu.
U neposredm>j blizini sv~og sela bili su vrtovi u kojima se
uzgajala povre za svakodnevnu ishranu. Gospodari katela smatrali su se i vlasnicima vrtova fesu ih davali u najam prema pogodbi i uz posebne regillije. Vrtove su mogli oduzeti seljacima po

svojoj volji.
Gospodar katela imao je jedini pravo u selu da dri tijesak
za masline (tochio) i njegovi seljaci morali su mljeti masline samd
na njegovom tijesku uz naknadu petnaestine ulja, koja se dijelila
na pol izmeu gospodara katela i vlasti u Trogiru.
Ako je seljak zaklao govedo morao je gospodaru odnijeti na
dar jezik, a od ubijene svinje gospodar je uZimao glavu. Gospodari
katela uivali su i neke druge povlastice.
Iako gospodari katela nisu imali sudsku vlast nad svojim teacima, esto su organi vlasti u Trogiru postupali sa seljacima
prema njihovim uputama. Tako je seljak ipak zavisio o volji gospodara. U tubi upuenoj 1697. mletakim vlastima seljaci katela piu: "Optuuju nas lano predstavnicima vlasti koji nas zatvaraju. U zatvoru ostanemo mnogo dana dok ne dokaemo svoju nevinost, a dotle istroimo imetak i pretrpimo mnoge nevolje u zatvorima i na galijama ... "18
" Obiteljski arhiv

128

Slllde-Silovi

u Trogiru, sv. KaJtela> bez oznake strana.

Trogirski zemljoposjednici i katelanski teaci

I dravna vlast je nametnula katelanskim te~acima mnoge

nove obveze. Bila je to u prvom redu vojna sluba u teritorijalnim
jedinicama- ernidama ili u prekomorskim mletakim jedinicama na cijelom podruju Mletake Republike, pa ak i na Levantu.
Kao i trogirski puani, tako su i katelani morali sluiti kao veslai
na galijama a odabirali su se kockom, jedan na trojicu ili etvori
cu. Seljaci su morali davati straare u sluaju izbijanja zaraznih
bolesti zbog izoliranja zaraenog teritorija ili praenja turskih karavana, morali su uvati polja, mostove i vojne objekte. Svi su seljaci morali sudjelovati u besplatnim javnim radovima na popravcima putova, vojnih objekata. Morali su sjei drvo i opskrbljivati
vlasti u Trogiru drvom za loenje a brodogradilita drvom za izgradnju brodova. Morali su sjei i prebacivati balvane za popravak
trogirskih mostova. To su bila tolika optereenja da su se katelani
esto alili vlastima u Veneciji.1 9
Kolonatske obveze i ostale obveze prema gospodarima, kao i
obveze prema vlastima teko su pogaale katelanske seljake. Katelani su postali svijesni da im se u novim selima znatno pogoralo stanje i poeli su pruati otpor gospodarima katela, traei
podrku mletakih vlasti.
Imajui u vidu da je preostalo stanovnitvo na staroj steevini
potrebno i za privredu i za obranu, vlast je seljacima ostavila izvjesnu autonomiju. I sela su dobila slubeni naziv Il Commune.
Seljaci su imali pravo na posobe, seoske skuptine koje je sazivao
upan velike skule - glavne seoske bratovtine. Meutim, za svaki
saziv skuptine bila je potrebna dozvola vlasti, koja je na skuptinu
slala jednog svoga predstavnika. Na posobama su se rjeavala pitanja koja su se ticala interesa cijelog l!ela, npr. odreivanje prokuratora za parnice s gospodarima, s drugim selima itd. Na ovim sastancima birani su jo seoski suci, i to veliki sudac, koji je zastupao
interese sela prema vlastima i mali sudac, koji je rjeavao sporove
meu seljacima u selu. upan velike skule i suci nazivali su se
glavari.
Treba istai da su katelani i dalje nastavljali tradiciju svojih
beneficija iz nekadanjih sela ispod Kozjaka i birali njihove upnike, iako ovi nisu imali rezidenciju i bili su bez curae anmarum
jer su te funkcije prele na upnike novih katelanskih sela.
Svako selo imalo je svoju etu, a seljaci su meu sobom birali
kapetana ili arambau, zastavnika ili alfira, podoficira i desetare.
Seoske ete katelanskih sela inile su Katelansku krajinu,_ kojom
je zapovijedao guvernadur. katela. Mukarci su uvijek bili spremni
da zgrabe oruje jer su ih o kretanju neprijatelja obavjetavale
strae smjetene u kulama na brdu. Bez obzira na to da li je bio
mir ili rat izmeu Venecije i Turske, ova granica je bila stalno nemirna, a katelanski seljaci su toliko pvrsnuli u tim prilikama da
su Tur.cima esto vraali milo za drago pljakajui njihov teritorij.
"

Arhiv upe u

Katel-Lukiu

(dalje KL), Sv. I.

129

Jugoslovenski istorijski

asopis

Plijen su prodavali po cijeloj Dalmaciji. Suvremeni mletaki izvori

opisuju katelane kao ratobornu eljad koja se po nainu ivota
malo razlikuje od uskoka, pa se ak opiru naredbama mletake
vlasti. 20
Katelani su se ipak odrali u neravnopravnoj borbi protiv
Turaka, a podruje katela je bilo najgue naseljeno u trogirskom
distriktu. Mletaka vlast je iz svog interesa dala ovom stanovnitvu
neke povlastice i omoguila mu da u sukobu s gospodarima katela
ravnopravno s njima istupa pred mletakim sudovima. Bilo je to
osobito u vrijeme kada su joj katelani bili potrebni kao vojnici-krajinici.
Plemii u Trogiru su i dalje pod mletakom vlau zadrali
privilegije i slube predviene statutom iz 1322. i njegovim nadopunama (reformacijama). Zadrali su i dalje privilegirani poloaj
a njihova zajednica - Communita je rijetko u svoj krug primala
nove lanove iz redova graanstva, iako je broj plemikih obitelji
stalno opadao. Plemiko Veliko vijee prihvaalo je uglavnom samo naredbe iz Venecije, ali je iz redova plemike zajednice biralo
brojne slubenike koji su bili plaeni za svoj posao. Bili su to suci,
savjetnici, sindici, egzaminatori, procjenitelji opinskih prihoda,
mjerai, advokati komune, upravitelji opinskih prihoda, suprakomiti, uvari opinskih knjiga itd. Neke slubenike je iz redova
plemstva birao sam knez i oni su te slube vrili zajedno sa graanima.

Da bi obuzdala nepouzdano plemstvo Venecija je dala graa

nima mnogo vie prava nego su ih oni imali prije pada pod mleta
ku vlast 1420. Obnovljene su bratovtine graana i puana, a kao
protutea plemikom Velikom vijeu osnovana je Universita udruenje graana i puana koje je imalo svoju skuptinu graana
i puka koju je inilo est branitelja puka (defensores populi) i est
upana gradskih bratovtina. 21 Zupan najvanije Bratovtine sv.
Duha bio je glavar udruenja graana i puka. Skuptina udruenja
sastojala se uz dozvolu kneza, koji joj je i prisustvovao ili je slao
svoga zamjenika. Skuptina udruenja graana i puka morala je
svoje odluke dostaviti Velikom vijeu. Graani i puani su vrili
neke javne slube u gradu zajedno s plemiima.
Izmeu plemike zajednice i udruenja graana i puana dolazilo je do nesporazuma i sudskih procesa. Meutim, skuptina
udruenja graana i puana je sve do druge polovice XVIII stoljea zajedniki istupala protiv katelanskih teaka sa plemikom
zajednicom jer je u njoj dominirao imovinski najjai sloj puana.
Iako je trogirski puk kojega su inili stanovnici preko mosta na
Ciovu, koje Andreis zove otoani i stanovnici s druge strane gra" Monumenta spectantia Slavorum meridionalium; G. N o v a k,

Mletaka

uput-

stva t izvjetaji Sv. IV, 151.

11 Smatram da je za universitcl. pogodniji termin udruenje graana t puana
nego zajednica, kako to susreemo u literaturi. Termin zajednica odgovara plemikoj

communitcl. jer plemika zajednica je vezana klasnim i

tvu, to nije sluaj kod universitcl..

130

politikim

pozicijama u dru-

Trogirski zemljoposjednici i katelanski teaci

da, na kopnu, koje Andreis naziva vrtlari-ortolani i sam bio teaki,
nemamo vijesti da je istupao protiv plemia i graana-zemljopo
sjednika prije druge polovice XVIII stoljea. Vjerovatno ni sve
bratovtine puana nisu bile ukljuene u universita.
J edan i drugi gradski red zastupali su crkvu i njezine institucije u gradu prema tome kojemu su redu pripadali. Crkva je
takoer na katelanskom podruju imala znaajne posjede i zajedniki s ostalim zemljoposjednicima istupala protiv teaka.
Venecija je osnivajui seoske komune s ogranienom autonomijom, ali bez ikakvog uticaja u gradskoj komuni, provodila politiku podvojenosti seljaka-distriktualaca i gradskog puanstva, to
je u uvjetima neprestane klasne borbe jo vie zaotravalo odnose
izmeu sela i grada.
U XVI i na poetku XVII stoljea seljaci se pojedinano bore
za svoja prava, uglavnom protiv nepravednog oduzimanja zemlje,
o emu postoje brojni dokumenti. 22 Poetkom XVII stoljea poi
nju pojedina sela zajedniki nastupati protiv gospodara katela,
a od 1635. zajedniki diu tubu na gospodare seljaci svih katela. 23
Dodue, ve 1568. god. nastupili su zajedniki svi katelani, ali
protiv trogirskoga kneza, koji je zatraio da katelani grad ooskrbe
itom. Predstavnici katelana alili su se kapetanu Gulfa da su i
sami u velikoj bijedi i da je sva zemlja u rukama trogirske gospode a oni nemaju vlastite zemlje niti za iskopati grob. 24
Sukobi s gospodarima katela do sredine XVII stoljea nastali
su jer su gospodari poveali najam za vrtove i htjeli su prisvojiti
seoske gajeve kojima su se seljaci zajedniki sluili za sjeu drva
i napasanje stoke. Spor zbog vrtova rijeen je Sentenzom Belegno
1619. prema kojoj se najam za vrtove morao vratiti na iznos od
prije dvadeset godina. 25 Sto se tie gajeva, parnica se produila na
vie od dvadeset godina i rijeena je povoljno za seljake krajnjim
naporima svih katelanskih komuna. Opinski advokati Jerolim
Kaoti i Petar Draga intervenirali su u korist Komune jer su se
pozvali na katastarsku knjigu Zavod iz 1327. koju je Komuna dala
izraditi da ustanovi opinski posjed, odnosno uzurpacije opinskog
zemljita od privatnika. Advokat Kaoti, koji je branio interese
Komune, a time i seljaka, imao je velikih neprilika jer su mnogi
plemii tvrdili da ta knjiga nema nikakvu vrijednost niti je ikada
imala. Knjiga je ak bila nestala iz opinskog arhiva, pa je
knez pod prijetnjom tekih kazni opomenuo uvara arhiva plemia Ivana Vitturi da se knjiga pronae. Katelani u ovoj parnici
nisu mogli pronai za sebe advokata u Trogiru, pa su se obratili
splitskom advokatu Mateju Alberti. 26 Uz obranu svojih prava na
gajeve seljaci su traili od ml~takih vlasti da im odobri naselja.. Historijski arhiv u Zadru (dalje HAZ), fond Trogirske opine Busta VI-XIII.
,. Nauna biblioteka u Splitu, rukopisi, sign. M/31, str. 15. U ovoj zbirci su brojni
dokumenti o parnicama trogirskih zemljoposjednika i katelanskih teaka. Dalje
citiram M/31 i broj strane.
"

M/31, ll.
I s t o, ll.
Causa tra Communt dem Castetti et Nobtu dt Tratl., Arhiv upskoga ureda u
Katel-Lukiu, listova 1-102, sv. II.
IS

11

131

Jugosiovenski istorijski

asopis

vanje izvan seoskih opkopa, naknadu onima koji u selu vre dunost gatalda i mljevenje maslina gdje sami ele a ne na gospodarevu tijesku.
Ovaj spor rijeio je Mletaki senat i presudu objavio je dukalom dud Nikola Erizzo 28. lipnja 1641. godineP U korist seljaka
je potvreno njihovo staro pravo da se slobodno slue gajevima
koji su dravno vlasnitvo. Kod glasanja o ovoj taki miljenja u
Senatu su bila podijeljena, pet je glasova bilo za plemie a osam
za seljake. Podsjetimo li se koliko je napora ulagao opinski advokat Kaoti da dokae da su gajevi opinska dobra, onda nam rezultat glasanja dokazuje utjecaj trogirskih plemia u Veneciji.
Presuda u ovoj toki u korist seljaka, odnosno proglaenje gajeva
dravnim zemljitem imala je odluujui utjecaj na odnose seljaka
i zemljoposjednika sve do pada Venecije. U ostalim tokama presueno je u korist gospodara katela.
Kandijski rat, koji je izbio 1645, zaustavio je za neko vrijeme
sukobe katelana i gospodara. Za vrijeme rata seljaci su poeli
zanemarivati neke svoje obaveze prema gospodarima, pa je 1664.
god. generalni providur Jerolim Contarini terminacijom upozorio
seljake da berbu mogu poeti jedino kad im dozvoli gospodar
i da plodove mogu odnijeti tek onda kad gospodar uzme svoj dio.
Posebne mjere donesene su za zatitu maslina, koje su seljaci sjekli
za vrijeme rata, ne usuujui se zai dalje od sela. 28
Za vrijeme rata pokuali su trogirski zemljoposjednici zabraniti seljacima zaduivanje kod _Spliana, koji nisu njihovi gospodari. Time su Trogirani htjeli dovesti svoje teake u jo veu
zavisnost, jer su na raun neisplaenih dugova mogli teacima
oduzimati zemlje ili im nametnuti dohodak na povrine koje su seljaci iskrili na dravnom zemljitu. 29 Vlast je ipak na koncu presudila da se katelani mogu zaduivati ondje gdje im je najpovoljnije. Dugovi su upropatavali mnoge teake obitelji, a gospodari katela nemilosrdno su tjerali iz svojih sela one koh im nisu
mogli isplatiti dugove. 30
Nakon kandijskog rata prilike su se u ovom kraju sredile
jer su Turci napustili Klis, iji su sandak-begovi bili glavni podstrekai nemira u ovom kraju. Iako je nova granica, Linija Nani,
ila vrhovima Kozjaka, nad samim Katelanskim poljem, a u njegovom zapadnom dijelu se ak sputala u polje, 31 katelanski seljaci su mogli mirnije obraivati polja i privesti kulturi i ona davno
ve zaputena koja se nisu usuivali obraivati zbog opasnosti od
Turaka. Seljaci su sada iskoristili priliku i poeli kriti ume na
javnom zemljitu, iako je mletaka vlast to u vie mahova zabran Stampa della Cittd di Trau, Arhiv upe KL, 23.
u Arhiv upe KL, Sv. III.
"

"
"

s t o.

Spisi generalnog providura Franje Zena, HAZ, knj. I, 336.

V. O m ai, Mletako-tursko razgranienje na trogirskom
ciparskog i kandijskog rata, Izdanje Muzeja grada Trogira, 1971.

132

podruju

nakon

Trogirski zemljoposjednici i katelanski teaci

nila. Vea sigurnost dovela je i do obnove stoarstva, koje opet

postaje vana grana privrede i nadopuna seljakom prihodu. Nove
prilike su znatno doprinijele da se popravi gospodarsko stanje
katelanskih seljaka.
Sada su se katelani bacili i na trgovinu. Oni su oduvijek
zavisili od prodaje suvika vina i ulja jer to su im bili jedini suficitarni proizvodi koji su im mogli donijeti znatniju dobit. Trogirski
graani traili su 1660. da katelani samo njima prodaju vino uz
odreene cijene, kao to je bio sluaj s uljem, koje se nije smjelo
izvoziti izvan granica trogirskog teritorija. Ipak je generalni providur Andrija Corner dozvolio katelanima da mogu izvoziti vino
uz dozvolu trogirskog kneza, koji pri tome mora voditi rauna o
godinjem urodu. Trogirski trgovci bili su zainteresovani za nabavku vina jer su ga mogli povoljno prodavati u Veneciji, kako
stoji u dokumentu o predaji grada 1420. godine.32 Mletaka vlast
je zabranjivala da se bilo kakva trgovina vodi u distriktu izvan
grada jer se plaala vratarina ili tridesetnina na ulazu u grad. Zato
su svi oni koji su prodavali svoje proizvode morali dolaziti u Trogir, a takoer i oni koji su htjeli kupovati.
Katelanima to nije odgovaralo, jer su oni u svome neposrednom susjedstvu s druge strane Kozjaka imali Zagorce, turske podanike s kojima su zamjenjivali sol, ulje i vino za ito, meso i sir.
Zato je na toj granici cvjetalo kriumarenje. Vlast je protiv takve
trgovine esto izdavala naredbe, koje nisu imale uspjeha. Godine
1680. naredbu je ponovio trogirski knez Ivan Priuli proirivi je i
na lae koje su iz raznih krajeva dolazile ne prijavivi se carinarnici u Trogiru. 33
Godine 1678. osnovala je mletaka vlast u Katel-Starom
taliju tj. ograen prostor za trgovinu u koji su mogli dolaziti
turski trgovci. Trgovalo se u prisustvu predstavnika vlasti i naplaivala uobiajena daa. 34 Za Zagorce je takoer bio u katelima odreen prostor, tzv. tangate, izvan kojih se nijesu mogli
kretati zbog opasnosti od zaraze. Zagorci su mogli dolaziti u katela jednom u tjednu.
Dok su katelanski seljaci nakon kandijskog rata poeli popravljati svoj poloaj, to nije bio sluaj kod plemia i ostalih trogirskih zemljoposjednika. Linijom Nani oni su ostali odijeljeni od
svojih kmetova, turskih podanika, koji su im davali dohodak sa
nekadanjeg trogirskog teritorija u Zagori. Turska vlast je uzela
u zatitu ove kmetove i Trogirani ih vie nisu mogli prisiliti na
dohodak. Nakon uspjenog rata 1684-1699. mletaka vlast je osvojena podruja s druge strane Linije Nani proglasila novom stee
vinom na kojoj je svo zemljite postalo dravnim vlasnitvom a se" Najvie vina na trogirskom podruju davala su katela. Godine 1685. proizvedeno je na trogirskom podruju 20,051 barilo (l barilo 64,32 lit.). Od toga je samo u
katelima proizvedeno 11.069 barila. Spisi gen. prov. Petra Valiera, HAZ, Knj. II, 166.
Vie od polovice proizvedenog vina se izvozno. Neki katelani su vino prenosili ak
u Veneciju, ali uglavnom su to radili trgovci iz grada.
Zupski arhiv u KL, Sv. II.
" Spisi gen. prov. Petra Valiera, HAZ, Knj. I, 321.

133

Jugoslovenski istorijski

asopis

ljaci koji su dobili zemlju bili,. su obavezni samo na desetinu dohotka dravi. Bio je teak udarac za trogirske i ostale zemljoposjednike u Dalmaciji, koji su se nadali da e im Venecija vratiti
njihove stare posjede. Mnogi katelanski seljaci zauzeli su zemlju
na novoj steevini s druge strane Kozjaka i obraivali je dajui
desetinu.
Sustav agrarnih odnosa na novoj steevini utjecao je i na
razvitak drutvenih prilika na staroj steevini. Naime, zemljoposjednici su svoje gubitke na novoj steevini htjeli nadoknaditi
veom eksploatacijom svojih teaka u katelima podiui im dohotke, dok su se katelani tome poeli opirati smatrajui da su
njihovi nameti i inae vii nego seljaka na novoj steevini.
Dizanje dohotka katelanskim teacima potaknulo je jedan
pravni problem, a to je da li je zemlja koju su teaci obraivali
pod obinim zakupom, pa gospodar moe postupati po svojoj volji
ili su seljaci tijekom stoljea postali suvlasnici koji su o svim
promjenama morali s gospodarima postupati ravnopravno. U stvari zemlja je prelazila u seljakoj obitelji iz generacije u generaciju.
Kolonat ili teatina se prenosila u nasljedstvo, prodavala, davala u
miraz itd. Mnogi gospodari iz grada nisu ni znali gdje im lei
zemlja i bili su sretni da je netko obrauje, pogotovo do morejskog
rata kad je u ovom kraju vladala nestaica radne snage. Koncem
XVII stoljea u katelima se naseljavaju mnoge pridolice iz unutranjosti i radne snage je bilo dovoljno. Gospodari su nastojali starim teacima oduzeti zemlju i dati je novima uz za sebe povoljnije uvjete. Da to ostvare morali su dokazali da ka.telanski teaci
nisu stekli bilo kakva prava na zemlju i da su oni jedini njezini
vlasnici.
Spomenuli smo da su katelanski seljaci poeli obraivati zemlje na dravnom podruju u gajevima i oko njih. Kroz kratko vrijeme gotovo sve te zemlje bile- su optereene dohotkom privatnim
osobama i crkvenim institucijama u Splitu, Trogiru i drugim gradovima. U jednoj tubi mletakim vlastima seljaci su izjavili da
su na to bili prisiljeni zbog teke bijede u koju su upali. 35 Sa pojedinih zemalja dohodak se dijelio meu dvojicom ili trojicom trailaca, pa su seljaci izjavljivali da ga daju onome tko ga prvi
ugrabi. 36 Teko je vjerovati da se ovdje radilo o obiajnom pravu
kao to je to bilo oko Vrane. 37 Morejski rat (1684-1699) bio je jo
u toku a parnice izmeu katelana i zemljoposjednika su se rasplamsale. Slino je bilo 1 na otoku Pamanu, gdje su teaci traili
smanjenje dohotka na 1/4 i pravo na poboljice. Mletaki senat
je 26. kolovoza 1697. odobrio Pamancima njihove zahtjeve, to je
dalo velikog podstreka katelanima koji su takoer ve bili u sporu
s gospodarima.38

Obiteljski arhiv

M/31, lll6.

Slade-~Ulovl

u Trogiru, Sv. Kafteta.

"' To je mliljenje I. Grgia. Usp. njegov rad Buntovni pokret dalmatinskih

tefaka 1763-17fll, Radovi Instituta JA u Zadru Sv. 6-7, 1960. Autor se poziva na vranski kmetski zakonik iz 1454. (str. 559).
stampa delU viUici Traurint, Arhiv upe KL.

134

Trogirski zemljoposjednici i katelanski teaci

Katelani su takoer 1697. predali tubu Mletakom senatu,

ali su je iznijeli u 19 toaka, to je bilo veoma mnogo za presporo
mletako sudstvo. U ovoj tubi nazivaju svoje gospodare "ilirskim"
jezikom grabuima. 39 Drugu su podnijeli te godine 4. rujna. U ovoj
tubi su bili mnogo precizniji jer su je formulirali u etiri toke.
Meutim, slijedee godine piu opet novu tubu u pet toaka. Ona
se u prvoj i u drugoj toki gotovo i ne razlikuje od tube Pamanaca. Katelani trae da se dohodak svede na treinu u skladu
sa statutom i da se seljacima nakon zakonskog prestanka ugovora
plate poboljice. Trea i etvrta toka sadravaju stare sporove
o vrtovima i plaanju najma za kuu, a peta se odnosi na novoobraene zemlje na brdskom podruju za koje trae da budu osloboeni
od dohotka koje su im nametnuli protivnici iz grada. 40
Na ovo su se podigli i trogirski zemljoposjednici. U njihovu
obranu ustaje Jerolim Cipiko, poznati trogirski pravnik i izdava
trogirskog statuta. 41 On je napisao Informaciju u kojoj je s gledita zemljoposjednike klase, iji je bio najizrazitiji predstavnik,
prikazao historijat kolonatskih odnosa u Katelanskom polju s ciljem da pobije zahtjeve teaka. Koristei se iskustvom zadarskih
zemljoposjednika koji su izgubili parnicu sa Pamancima Ci~iko
nastoji dokazati da se u ovom kraju nikada nije razvila emfiteuza
kojom bi seljaci stekli prava na gospodarovoj zemlji i da se ugovori o kolonatu osnivaju na obiajima- consuetudo, i to posebno
prema kvalitetu, poloaju i cijeni zemlje. Reformaciju iz 1396.
kojom je u Podmorju bila odreena za dohodak treina Cipiko
naziva privremenom mjerom koja nema zakonske osnove. Gospodari su slobodni, kae Cipiko, da u konkurenciji vie seljaka sklope
najpovoljnije ugovore. Niski dohoci gospodarima uinili su katelane obijesnima, a od obilja vina koje se u katelima pravi gospodari dobijaju samo male koliine. Svoje vino katelani prodaju
po cijeloj Dalmaciji, a prave ga i ne pitajui gospodare. "Vidi
svjedoanstvo retora u kakvim kuama stanuju. Mnogi u lijepo
graenim, sa solarima i sa prostranim dvoritem. . . poneka ima i
duan u prizemlju. Na tome im zavide i mnogi gospodari... nadodajte ovdje i rasko u odijevanju koji su uveli mukarci i njihove
ene to je poticaj sve veim potkradanjima i sadanjim zahtjevima. . . Oni ele da vinograde svedu pod emfiteuzu. . . da bi na
tuoj zemlji radili . to ih je volja. S tim otvoreno ele ukinuti
obiaje, zakone, sudske akte i onemoguiti svako pravo i slobodan
posjed gospodara, koristei presudu koja je uslijedila onima iz
Zadra... " 42
Za razliku od dotadanjih parnica izmeu seljaka i gospodara
katela ova je dobila ogromne razmjere. Cipiko sa zadovoljstvom
istie da su se protiv seljaka nali ujedinjeni biskup, kaptol, kler,
11

Vid. biljeku 35.

.. M/31, 28.

u Statut je ve prije redigirao povjesniar I. Lui, ali su ga u tiskanju sprivenecijanski inkvizitori. Jerolim Cipiko je statut izdao 1708. Usp. I. s tr o h a l,
n. dj., Uvod, XVIII.
u Cipikova Informacija, M/31, bez oznake strana.

jeili

135

Jugoslovenski istorijski

asopis

plemii, graani

i puani, opatice, fratri te zainteresirani iz Splita.

Na drugoj strani okupili su se gotovo svi katelanski seljaci, bogati
i siromani, a na njihovoj strani bili su i neki domai sveenici.
Cipiko pie da je ovo pokret bogatih seljaka koji su u kolonatu
drali najbolje zemlje, a upravo njih je pogodio dohodak na polovinu i oni za sobom vuku ostale koji idu slijepo za njima. Moda
je tada ve i bilo onih seljaka koji nisu mislili ii dalje od ostvarenja zahtjeva koji su se kretali u okvirima postojeeg drutveno-gospodarskog sistema i statuta. Meutim, sudei prema pisanju
Ivana Luke Garanjina, meu seljacima je vladalo raspoloenje za
ukidanjem kolonatskih odnosa. Ta ideologija bila je izraena parolom: "Zemlja je boja, a plodovi ruku koji je obrauju." 43 Dakle,
veina seljaka odbijala je bilo kakvo pravo gospodarima na zemlju. Sudei po Cipikovu prikazu stanja u katelanskim selima moemo zakljuiti da je ta sela ve bio zahvatio proces raslojavanja,
a to se odraavalo i na seljaku ideologiju.
Senat je donio presudu koju je objavio dukalom od 27. srpnja
1699. 44 Prva toka presude izglasana je u korist gospodara, tj. da
se u ovom kraju i dalje dohodak odreuje prema starom obiaju
najma na polovicu, treinu i etvrtinu, prema kvaliteti, poloaju
i cijeni zemlje. Vlast je dakle zadovoljila zemljoposjednike i ozakonila pravo gospodara da mogu traiti do polovine dohotka "po
starim obiajima najma" prije donoenja statuta iz 1322. ne
obazirajui se na statutarnu odredbu iz 1396. da se dohodak organiava na treinu. Seljaci su se oborili na ovakvu formulaciju presude tvrdei da gospodari najvie zloupotreba vre pozivajui se na
"stari obiaj najma", krei kolonatske ugovore. 45
Zadovoljivi gospodare u prvoj toki presude, vlast nije u biti
izmijenila ustaljene drutvene odnose, tim vie to je u pitanjima
poboljica stala na stranu teaka, koji je mogao u sluaju raskida
ugovora dobiti odtetu za sve ono to je uinio da se zemlja privede kulturi. O raskidima ugovora po volji gospodara nije bilo ni
rijei. Trea i etvrta toka presude su takoer u korist seljaka, a
za njih je bila najvanija peta, prema kojoj su bili osloboeni
dohodaka privatnim vlasnicima sa zemalja koje su iskrili na dravnom zemljitu.
Seljaci su odmah obustavili davanje dohotka sa tih zemalja.
Trogirani su se alili generalnom providuru Alviu Moceniga II-om,
koji je seljacima naredio da i dalje moraju dohotke davati sve
dok se ne zavri parnica. Seljaci su izradili katastik spornih zemalja sa popisom osoba kojima daju dohotke i koliinu istih. To
su predali vlastima s molbom da im se ubudue odredi porez od
etiri olda po vretenu. Meutim, Trogirani su dali izraditi crte
spornog podruja po sudskim vjetacima i ako nisu imali zakonito
pravo pokuali su ga dokazati uz pomo svjedoka. Providur je stao
41

I. L. G ar a n j i n, Rtflesstont economico-poUttche sopra la Dalmazia, Zara

1806, 213.
" M/31, 33.

136

Isto, 30.

Trogirski zemljoposjednici i katelanski teaci

na stranu Trogirana i izrazio Senatu miljenje da su zahtjevi seljaka nepravedni. Crte koji su izradili graani uz providurovo
popratno pismo nosili su predstavnici seljaka u Veneciju, i to po
elji generalnog providura, to su za tadanju praksu veoma udne
okolnosti. Seljaci nisu predali ni crte ni providurovo pismo
Senatu, ve su ishodili u svoju korist odluku Avogarije. Kad
se to ustanovilo u Trogiru na seljake se digla haika graana i
vlasti da su zavarali Senat, sakrivi crte i pismo. Sve se sada
okrenulo protiv seljaka, pa ak i vlasti u Veneciji, koje su opozvale
svoje ranije naredbe u korist seljaka. Poetkom 1702. seljaci su
morali nastaviti s davanjem dohodaka, ali su ipak 1705. opet postigli naredbu Avogarije da se 5. toka presude iz 1699. izvri.
Meutim, na protest Jerolima Cipika, trogirskog advokata, knez
Angelo Balbi nareuje da ni jedan teak ne smije uskratiti dohodak gospodaru pod prijetnjom kazne od 500 lira, a za one koji podstiu seljake na neizvravanje obavezo. predviaju se jo i tjelesne
kazne. 46 Iako je trogirski knez silom sprijeio seljake u njihovim
namjerama, naredba Avogarije od 4. kolovoza 1705. ostavila je otvoren put novim parnicama.
Dranje trogirskih knezova u ovom sukobu doprinijelo je da
je seljak potpuno izgubio povjerenje u mletaku vlast u gradu, to
je jo vie produbilo jaz izmeu grada i sela. Seljaci su polagali
nade jo jedino u vie organe vlasti, magistrate i u duda.
Nemamo vijesti da su seljaci pokuali nastaviti s parnicama
prije 1725. godine. Poetkom te godine je Magistrat alle Rason
Vecchie objavio da se moraju prijaviti svi oni koji su zauzeli
dravne zemlje, naplavine, javne putove itd. i koriste ih za obraivanje i za druge svrhe. Ako se prijave u roku od etiri mjeseca
bit e im priznato pravo na te zemlje. Poto je proglas objavljen
u Trogiru katelani su prijavili pretorijalnoj kancelariji sve zemlje koje su zauzeli i gospodare kojima daju dohodak. Trogirski knez
je povodom te prijave zatraio miljenje fikalskog advokata Marina Statileo. Ovaj je prouio sve dotadanje parnice i knezu izloio da su zahtjevi seljaka bez ikakve osnove i da su ve pobijeni
naredbama vlasti 1702. godine. Sto se sada opet bune kriva je
naredba Avogarije od 4. kolovoza 1705, koja im sada omoguava
da pokuaju ostvariti svoje ideje. 47 Jedna i druga strana poslala
je svoje dokumente u Veneciju spomenutom Magistratu, ali je
prevagnula miljenje kneza u korist trogirskih zemljoposjednika.
Knez je dao zatvoriti etiri suca katelanskih sela jer su se navodno sastali u jednoj kui ne traei dozvolu vlasti. 48
Sukobi su se opet nastavili 1734. povodom spora nekih seljaka
s obitelji Andreis zbog povienja dohotka od maslina. Katelanski
suci su se sastali i zakljuili da ubudue zbog bilo kojeg spora
istupaju zajedniki i snose zajedniki trokove. Opet je knez zatvorio predstavnike katelana i oni su se morali otkupiti novcem. 49
41

"
"

41

I s t o, 98-107.
I s t o, 116-121.
Isto, 125.

Isto, 148.

137

Jugoslovenski istorijski

asopis

Tada se sastalo Veliko vijee, koje je optuilo katelanske glavare da potiu ostale seljake na pobunu jer ih nagovaraju da smanje dohodak od maslina. Takoer se sastala i skuptina udruenja
graana i puana i donijela je slian zakljuak. Meutim, od trinaest predstavnika ovoga udruenja pet je bilo zamjenika koji su
potpisali optubu. Moda bi to ve bio znak neslaganja unutar
ovoga udruenja. Dva njihova predstavnika su otili generalnom
providuru i iznijeli mu svoje optube. Nakon toga providur Zorzi
Grimani nareuje seljacima "na zahtjev svih stanovnika grada
Trogira" da ne uskrauju dohotke i da ih daju onako kako su ih
i dosada davali.so
Upravo u ovo vrijeme kad su seljaci opet potaknuli spor zbog
dohodaka doao im je novi povod da potaknu i pitanje dohodaka sa
opinskih zemalja. Naime, 23. lipnja 1735. Magistrat alle Legne e
Boschi uputio je trogirskom knezu pismo u kojemu ga upozorava
da je na trogirskom podruju iskreno mnogo umskih povrina i
drava trpi zbog toga veliku tetu zbog nestaice drva za gorivo i
za ostale potrebe. Zato knez mora prikupiti podatke o zauzetim
povrinama i preuzeti sve dohotke koje su seljaci s njih davali privatnim osobama. Seljaci su dali sve podatke i uskratili gospodarima dohotke. Na albu Trogirana ovaj magistrat je odgovorio da je
traio samo podatke o veliini dohotka i cijeni a da seljaci moraju
davati dohotke kao do tada.s1
Jo se nije ni stiala bura oko ovoga spora kad je l. lipnja 1736.
izaao novi proglas Magistrata alle Rason Vecchie, koji je potpuno
identian onome iz 1725. god., a zahtijeva da se prijave svi uzurpatori javnih povrina u cijeloj Dalmaciji. 52
Seljaci nisu ekali. Izradili su nove katastike uzurpiranih povrina s popisom osoba kojima daju dohodak. Svoje zahtjeve seljaci su iznijeli u dvije toke isto onako kao 1699. nakon dukale
od 27. srpnja iste godine. Seljaci trae da u pogledu javnih povr,..
ina ostane kako je Senat presudio 27. srpnja 1699. tj. da gospodari
ne mogu s povrina koje su seljaci obradili na dravnom zemljitu
izvui bilo kakav dohodak, i drugo, da se ubiranje dohotka sa zemalja nad kojima gospodari imaju zakonsko pravo vri prema kvaliteti, poloaju i cijeni. 53 Dok se prvi zahtjev sasvim slagao sa odlukom Senata, drugi nije odgovarao toj odluci, jer su seljaci izostavili
"po starim obiajima najma na polovicu, treinu i etvrtinu". Trogirski pravnici nisu propustili da mletakim magistratima na ovo
ukau.
Tada je nastala dugotrajna parnica, koja je zahvatila zadarsko,
ibensko i trogirsko podruje. Mletaki magistrati su izdali bezbroj
presuda u kojima su se meusobno demantirali priklanjajui se
as jednoj, as drugoj strani. Generalni providur Danijel Dolfin,
ije je miljenje bilo od velike vanosti, davao je izvjesnu podrku
I s t o,
I s t o,
u Isto,
u Ist o,

"
"

138

132-136.
150-152.

235.
238.

Trogirski zemljoposjednici i katelanski teaci

seljacima. Treba istai da je u to vrijeme u nekim viim krugovima

sazrijevalo miljenje o pogrenoj politici Venecije prema njezinim
posjedima, koji su bili krajnje zaputeni.
Ipak je u pogledu Dalmacije u Veneciji konano prevladalo
miljenje da se seljacima previe popustila i da treba zavesti nekadanji red. Kad je Dolfin napustio poloaj generalnog providura
zamijenio ga je na tom poloaju Marin Antonio Cavalli, koji je
preuzeo dunost koncem studenoga 1738. Cavalli je bio profesionalni vojnik i najpogodnija osoba koja je mogla u to vrijeme sprovesti politiku Senata o smirivanju Dalmacije. Trebalo je brzo radi~
ti jer su seljaci postajali sve nestrpljiviji. U to vrijeme vodio se
austrijsko-turski rat i mletakim vlastima stizale obavijesti o raspoloenju naroda i protumletakim usklicima na posobama. Tako
je u katelima na jednoj posobi netko uzviknuo: "Nai e se princip
i povrh principa!" Prigodom dolaska jedne austrijske ratne lae u
Trogir neki austrijski porunik Meri, porijeklom iz katela, stu
pio je u kontakte s nekim katelanima, kojima je za to sueno poetkom 1740. godine.54
Cavalli je otvoreno stao na stranu zemljoposjednika i svojom
naredbom od 23. kolovoza 1739. otro je opomenuo katelane zbog
njihovih tajnih sastanaka, zabranio im je da sakupljaju meusob
nu pomo za parnice, opomenuo neke sveenike iz katela koji su
pomagali seljake itd. 55 Neto kasnije je i trogirski knez Ivan Querini pisao dudu optuujui poimenice katelanske voe. Kae da
nikad nije imao snage da sprovede naredbe vlasti jer je talijanska
posada u gradu nepodesna za takve zadatke. Od providura Dolfina
je traio jednu galiju, ali ga je ovaj odbio. 56
Trogirani su predali Cavalliju svoju infqrmaciju, koju je ovaj
proslijedio Senatu. 57 Posebnu informaciju predao mu je kler.. Ona
poinje rijeima: "Nema u ovoj Pokrajini za ne rei u cijeloj presvijetloj republici nijednog grada koji je ikada podnio i podnosi
neprilike kao to ih trpi nesretni grad Trogir od svojih stanovnika
na katelanskoj rivijeri ..." 58 Cavalli je zaista dobio utisak da su
katelani najopasniji od svih pobunjenih teaka u Dalmaciji. On
je stekao uvjerenje da do pokreta seljaka u Dalmaciji nikad ne bi
bilo dolo da katelani nisu sakrili crte 1701. god., kojega je opina
dala izraditi. Nove parnice su, prema Cavalliju, katelani pokrenuli
tek nakon smrti posljednjeg od tadanjih katelanskih prokuratora.59
Da onemogui pokret dalmatinskih teaka mletaki Senat je
dekretom od 28. sijenja 1740. stavio izvan snage proglas Magistrata alle Rason Vecchie od l. lipnja 1736. god., koji je bio pravna
osnova seljakih zahtjeva. Senat je zauzeo stajalite da su za" Spisi gen. prov. M. Cavalli, HAZ, Knj. V, 356.

11

M/31, 391-395.
397.

,. Isto,
I s t o,
u I s t o,
,. Isto,

17

Uvod, bez oznake strane.

Uvod, bez oznake strane.
403.

139

Jugoslovenski istorijski

asopis

darski plemii, graani, biskup, crkve 1 locipii ve vie od etiri

stotine godina zakoniti posjednici zemalja i u skladu s tim dohodaka s tih zemalja. to se tie ibenskog i katelanskog podruja
tamo e stvar ispitati jo Savio di Terra Ferma. U dukali kojom
je ovaj dekret bio popraen dud je stavio do znanja generalnom
providuru da pazi na katelanske i ibenske seljake, a posebno je
odobrio providur.ovu naredbu pd 23. kolovoza 1739. o ogranienju
zborova katelanima.oo
Dekretom od l. listopada 1740. sve ono to je vrijedilo za zadarsko podruje na osnovi dekreta od 28. sijenja vrijedi za cijelu
Dalmaciju. 61 Dekretom od 5. studenog to se jo jednom potvruje
s tim da e nad svima onima koji se budu opirali biti proglaena
dravna nemilost. 62
Budui da su se katelani jo opirali i pokuali pruiti oruani
otpor, generalni providur je proglasio nad njima dravnu nemilost
19. studenog 1740. Ipak su nekoliko dana kasnije katelani kapitulirali, a providur im je zajedno s trogirskim plemstvom priredio
veliko ponienje. Njihovi predstavnici, 36 na br.oju, morali su
javno na trgu, s konopcima oko vrata, moliti za milost generalnog
providura.63 Poto su pomilovani, kononci to su ih nosili oko vrata
objeeni su na zid katedrale da bi ih ubudue opominjali na pokornost.64 Seljaci su izgubili jo jednu bitku, ali jo vie je izgubila
mletaka vlast, u koju su se seljaci potpuno razoarali jer su konano uvidjeli da svoje probleme ne mogu rijeiti uz podrku
duda, u koga su do tada polagali sve nade.
Mletaka vlast se nije zadovoljila nasilnim uguivanjem pokreta dalmatinskih seljaka, ve je eljela da i pravno onemogui
svaki slian pokret u budunosti. Naime, Vijee etrdesetorice Kvarantija, kao najvii sud donio je 26. rujna 1740. odluku da se
obustave sve parnice izmeu teaka i gospodara u Dalmaciji i da
se ozakoni stanje koje je vladalo prije proglasa Magistrata alle
Rason Vecchie od l. lipnja 1736. Sve sporove iz oblasti dohodaka
trebao je ubudue rjeavati generalni providur, ali ne sudskim putem, ve po svom diskrecionom pravu (via deliberativa). 65
Ipak mir koji je htjela uspostaviti mletaka vlast nije potrajao. Seljaci su nali naina kako da preu na drugi oblik otpora u
pitanju dominikalija. Naime, postavilo se pitanje da li se pravedno
vri procjena uroda ploda i odreuje gospodaru dohodak. Gospodari su se poeli tuiti da ih seljaci varaju kod procjene plodova,
osobito maslina, i da im tako umanjuju dohodak. Vlasti su u nekoliko navrata naredile da se procjena vri dok su plodovi jo neubrani s tim da procjenu izvre dva procjenitelja, od kojih svaka
strana bira po jednoga. Seljaci su traili da se proc.iena izvri kad
,. I
I
11
I
11 I

ot

st
st
st
st

o,
o,
o,
o,

403.
414.
424.
432.

" Usp. Cvito Fi s k o v i

Izdanje Drutva Biha, 1940,
M/31, m.

140

Opis trogirske katedrale koncem XVIII stoljea,

Trogirski zemljoposjednici i katelanski teaci

se plodovi uberu. Konano je generalni providur Jakov da Riva

na zahtjev predstavnika Trogira i Splita donio god. 1774. terminaciju da se "zbog kraa teaka za vrijeme berbe i dostave dohotka"
uvede procjena na podruju Splita i Trogira kao i na ostalom podruju Dalmacije, tj. da se izaberu dva nezainteresirana procjenitelja i da oni procjene neubrane plodove i dio koji e seljaci odnijeti
gospodaru. Providurovu tenninaciju potvrdio je Senat u prosincu
iste godine. 66
Katelani su ipak uspjeli da se na Rivinu terminaciju poale
Senatu, koji ih je sasluao. U dekretu kojega je povodom toga izdao
Senat 26. rujna 1776. kae se da su seljaci svojom molbom izmolili
sasluanje Ascolto u pogledu Rivine terminacije. Senat je odluio
da se jedna i druga strana pojave pred Magistratom dei Deputati,
et aggionti alla Provision del Danaro, koji e ih sasluati in via
deliberativa. Istoga dana izdana je i dukala u tom smislu upuena
generalnom providuru Jakovu Gradenigo, koji je zatim pozvao
stranke da se u roku od tri mjeseca pojave pred navedenim Magistratom, koji e ih sasluati u prisustvu dravnih advokata. 67
Plemika zajednica sastala se 3. studenoga 1776. i jednoglasno
donijela odluku da se jedina mogua procjena moe vriti na osnovu Rivine terminacije "koja je donesena povodom velikih kraa
koje vlasnici trpe zbog gramzljivosti teaka ... ". 68 Istoga dana sastala se i Skuptina udruenja graana i puana da donese slinu
odluku. Zbog znaaja ovih odluka na jednoj i drugoj skuptini prisustvovao je trogirski knez Enrico Dandolo. Meutim, na skuptini
Udruenja graana i puana dolazi do nesloge. Prigodom glasanja
o zajednikom istupu s plemstvom protiv katelana dva glasa su
bila protiv te odluke, a tri upnika pukih bratovtina su se uzdrali od glasanja. 69 Nekoliko dana kasnije pet predstavnika puana
uloilo je apelaciju na Kvarantiju povodom odluke prihvaene veinom glasova na skuptini udruenja graana i puana. Prvi put
su seljaci trogirskog distrikta dobili javnu podrku od trogirskih
puana pred mletakim vlastima. 70 I pored toga mletake vlasti su
ostale dosljedno protiv katelana. Naime, ovaj spor zbog procjene
ispitali su dravni advokati iz Venecije, koji su u svom. izvjetaju
Magistratu alla Provision del Danaro dranje trogirskih puana
prikazali na slijedei nain: " ...samo pet ovih seljaka s dunou
upana, moda potaknuti od pet katelanskih sela, uputilo je apelaciju od 9. studenoga 1776. u ime udruenja graana i puana
Kvarantiji. .. " U istom izvjetaju govori se o katelanima kao neobuzdanoj eljadi kod koje prevladava ivotinjska ud nad razumom. "Gospodar esto uhvath:i ih u krai ne predaje ih sucu za
kriminal da ne izloi svoj ivot njihovom krvolonom bijesu... "71
11
11
IS

"
TO
71

Estimi, stampa, Arhiv upe KL, 41.

I
I
I
I

st
st
st
st

o,
o,
o,
o,

45--46.
48.
52---54.
56.

Obiteljski arhiv

Slade-Silovi,

S'\1. Katela.

141

Jugostovenski istorijski asopis

Na osnovu ovoga izvjetaja Magistrat alla Provision del Danaro

podnio je prijedlog Senatu da se postupi prema terminaciji Riva
1774. Senat je u tom smislu donio dekret 13. svibnja 1780. a konano je sve to potvrdio Magistrat alla Provision del Danaro 26.
svibnja iste godine. 72
Do pada Mletake Republike preostalo je bilo jo malo vremena, ali za cijelo to vrijeme potresali su Dalmaciju sukobi teaka
i gospodara. O tome ne svjedoe samo suvremenici nego i dekreti
Senata iz 1792, 1793. i 1795. god. u kojima se uvijek ponavlja naelo iz 1740. da se ne moe sudskim putem promijeniti davanje
dohodaka niti staviti u sumnju privatne posjede pod izgovorom nedostatka dokaza o vlasnitvu. 73
Osamnaesto stoljee je donijelo neke promjene u drutveno-politikom ivotu trogirskog distrikta. Osjetio se ovdje i odjek
novih fiziokratskih ideja, kao i merkantilizma. U politikom pogledu znaajno je prikljuenje jednog dijela nove steevine u Dalmaciji trogirskom distriktu. To je bila povrina od 146.690 padovanskih kampi sa 6.245 stanovnika. Ovo podruje bilo je podijeljeno na 31 katastarsku opinu. 74 Gradski prihodi su porasli jer
su seljaci davali jedino desetinu dravi. Meutim, obogatili su se
privatni zakupnici desetine iz grada i neke gradske obitelji koje
su lihvarenjem iscrpljivale zagorske seljake. Naseljavanje brojnih
zagorskih obitelji u neposrednoj blizini katela na "novoj steevi
ni" imalo je za posljedicu sukobe zagorskih i katelanskih sela zbog
panjaka koji su pripadali katelanima a bili su uz samu Liniju
Nani, "granicu stare steevine". Sukobi su se pretvorili u pravo
neprijateljstvo, koje su koristili trogirski zemljoposjednici u borbi
protiv katelana, drei se uvijek na strani Zagoraca.
Mletaka vlast postala je popustljivija prema trgovcima izvan
grada tek u drugoj polovici XVIII stoljea jer je jo 1716. generalni providur Angelo Erno naredio da se zatvore sve trgovine izvan grada. 75 Godine 1755. providur Franjo Grimani dozvoljava
otvaranje trgovakih radnji uz uobiajene dae. 76 Otvaraju je razliite trgovake radnje, kao mesarne, prodavaonice kruha itd. Raslojavanje koje je poelo u katelanskim selima koncem XVII
stoljea u drugoj polovici XVIII se ve veoma osjea. Postoje bogati seljaci koji daju zajmove suseljanima i Zagorcima. Meu stanovnicima katela javljaju se i pojedini pismeni seljaci.
Dok je broj stanovnika sela na trogirskoj "staroj steevini" u
stalnom porastu u XVIII stoljeu uslijed sreenih prilika i neprestanog priliva novog puanstva, stanovnitvo Trogira opada.
Godine 1743. grad sa pr:edgraem ima ukupno 1.463 stanovnika,

71

Isto.
Isto.

Catastico del Territorio di Trau fatta per Comando dell'Illustrissimo et Eccellentissimo Signor Carlo Pisani, Prov. Gen. in Dalmazia et Albania fatta dalli Publici
Periti l'anno MDCCXI, HAZ, fond mapa Br. 65.
71 Spisi gen. prov. A. Erno, HAZ, Knj. IV, 238.
71 Spisi gen. prov. F. qrimani, HAZ, Knj. I, 110.

142

Trogirski zemljoposjednici i ka!tetanski teaci

katela imaju 2.832, a ostala sela i otok Drvenik 2.958. 77 Godine

1588. Trogir sa predgraima imao je 3.829 stanovnika a katela
1.982 stanovnika. 78 Godine 1771. bilo je svega 15 plemikih obitelji, a godine 1776. bilo je 26 lanova Velikog vijea (Statut je predviao 80 lanova). Graanskih obitelji 1771. bilo je 26. Interesant-:
no je da anagraf za Dalmaciju kojega je dao izraditi generalni providur Dominik Condulmer 1771. obitelji dijeli na plemike, graan
ske i plebejske (puke). 79 Cini se da je tada nekadanja Universita
-udruenje graana i puana postojalo samo na papiru. Graani
su jedino mislili kako e biti primljeni u plemiku zajednicu i domoi se raznih unosnih poloaja.
Meu plemikim obiteljima treba spomenuti obitelj Garanjin,
koja se silno obogatila ne samo poljoprivredom nego i zakupninom
desetine, lihvarenjem, trgovinom i ulaganjem u prva rudarska i
manufakturna poduzea u Dalmaciji. Gotovo nije bilo seljaka na
trogirskom podruju koji nisu bili njegovi dunici. 80 Ivan Luka
Garanjin bio je nosilac novih liberalnih ekonomskih i politikih
ideja, ali bio je dosljedan protivnik teaka i teorije o dvovlasnitvu
nad zemljom datom u kolonat. On je sudjelovao u radu Agrarne
akademije osnovane u katelima s ciljem da iri meu seljacima
naprednije metode obraivanja zemlje. U svojem govoru prigodom
osnivanja Akademije 1788. on vidi mogunost izvoza dalmatinskog
vina u zapadnoevropske zemlje i ak u Ameriku. To najbolje pokazuje da je kod njega merkantilizam bio izraeniji nego fiziokratizam.81 Naprotiv, osniva ove akademije Rado Micheli Vitturi
izraziti je fiziokrata i tada najistaknutiji poljoprivredni pisac. Ipak
nastojanja ove Akademije nisu urodila plodom jer su seljaci ostali
nezainteresirani za sve ono to su im nudili zemljoposjednici. I sam
Rado Micheli Vitturi je napisao: "Seljaci siu mrnju na svoje
gospodare zajedno sa majinim mlijekom... "82
Nije ni udo da je narod trogirskog distrikta, a u prvom redu
katelani, izrazio na onakav nain svoje raspoloenje nakon pada
aristokratske vlasti u Veneciji. Teaci su bili bez jasne politike
orijentacije, jer su bila daleko od njih revolucionarna i politika
strujanja u Evropi. Oni su u "jakobincima", kako je kler nazivao
pristae nove demokratske vlasti u Veneciji i kod nas, vidjeli one
koji ele sauvat~ omrznutu mletaku vlast.
Povodom jednog sastanka kojega je odrao posljednji mleta
ki knez Santo Contarini s predstavnicima plemia, graana i pua
na 14. lipnja 1797. pronio se glas da e sutra biti u gradu izvjeena
zastava nove mletake vlasti. Trogirski puani su odmah obavije77

Fond Garanjln-Fanfogna, HAS, prlv. sign. Ro/FG 392.

71 G. N o v a k, Mletaka uputstva i izvjetaji, sv. IV, 432 .

.,. D. B o l - -B u a n i , Dvije anagrafske tabele s podruja Dalmacije iz
druge polovine XVIII stoljea, "Arhivski vjesnik", Sv. XI-XII, Zagreb 1968-1969.

.. Sauvano je vie knjiga dunika s podruja katela i ostalih sela u fondu

Garanjin-Fanfonja u Historijskom arhivu u Splitu.
" V. O m a i , Osnivanje Agrarne akademije u Katel-Lukiu i poetak njezina djelovanja 1188, "Mogunosti" Br. 2, Split 1970.
" Usp. I. Gr g i, n. dj., 552-553.

143

J u gosiovenski istorijski asopis

stili katelane, koji su sutradan, na Tijelovo, nahrupili u grad. Po"jakobinaca", a kua obitelji Garanjin je potpuno
zidova katedrale katelani su skinuli konopce koji
su tu visili od 1740, tj. od poraza seljaka. Konopce su javno spalili
na trgu. Za vrijeme nemira u gradu je ubijeno nekoliko plemia i
graana, a na gradskom trgu, pred katedralom, javno je, u prisustvu biskupa, klera, plemia i graana, izvrena smrtna kazna nad
jednim sveenikom, jednim plemiem i njegovim slugom koji su
optueni da su pljakali narod. Tih dana seljaci su prisiljavali plemie da se javno odreknu svojih prava na zemlje i spaljivali su
privatne arhive. Te dogaaje opisali su oevici, mahom iz redova
plemstva, pristrano, tako da nemamo tonu sliku tih dogaaja.
I Kongres koji se sastao 19. lipnja prikazan je takoe na slian
eo je progon
opljakana. Sa

nain. 83
Meutim, na osnovu zapisnika Kongresa, koji predstavlja
prvorazredan povijesni izvor, do sada neobjavljen, dobijamo vie
uvida u tadanja zbivanja u Trogiru. U Kongresu su bili zastupljeni predstavnici sela, to je sigurno prvi put u povijesti Trogirske
komune. Inae Kongres su inili predstavnici kaptola, nieg klera,
pet plemia, dva graanina, po dva predstavnika iz dvanaest trogirskih bratovtina (do tada je u Skuptini udruenja graa i puana
bilo svega est bratovtina), etiri predstavnika mornara, po etiri
predstavnika iz etiri katelanska sela i predstavnici sela Segeta,
Okruga, Marine i Labina. Ukupno je bio 41 predstavnik iz Trogira
i 29 predstavnika iz sela. Interesantno je da su sa "nove steevine"
bila pozvana samo tri predstavnika iz sela Labina. Puani i seljaci
inili su na Kongresu veliku veinu. Bili su prisutni jo trogirski
biskup Antun Pinelli i posljednji mletaki knez Santo Contarini. 84
Kongres je donio deset zakljuaka, od kojih se polovica tie
kolonatskih odnosa, i to da se dohodak smanjuje, od polovice na
treinu, a od treine na etvrtinu; gospodari moraju sami odvoziti
dohodak sa zemlje o svom troku itd. Na Kongresu je dolo do izraaja protumletako raspoloenje jer je zakljueno da grad Trogir stupa u vezu s ugarskom krunom.
Iz zakljuaka kongresa se vidi da do bitnih drutvenih promjena u proizvodnim odnosima nije dolo, ve da su prihvaeni
zahtjevi seljaka od prije stotinu godina. Dodue, time su ukinuti
svi pravni akti mletakih vlasti od 1740. pa dalje. to se nije ilo
dalje i prelo okvire postojeeg drutvenog sistema moramo traiti
uzroke u podvojenosti i raslojavanju sela, u kojima su dobrostojei seljaci upravljali teakim pokretom a oni su i sami davali
svoje zemlje u kolonat siromanijim seljacima.
" Usp. R. S l a d e- S i l o v i, Anarhija u Trogiru 1797. godine, "Bulletina per
la archeologia e storia Dalmata" God. 1914, II dodatak; Rado M i e h i e l i- V i t t ur i,
Storia dette cose successe in Datmazia datla dissotuzione de! Veneto Governo aristocratico fino att'ingresso dette armi di SM Francesco Imperatore e Re, Split 1883.
" Zakljuci Kongresa, ovjerovljeni zapisnik od 23. lipnja 1797. :Zupski ured u
Katel Lukiu, bez posebne oznake.

144

Trogirski zemljoposjednici i katelanski teaci

Meutim, i ono to su seljaci postigli bilo je privremeno jer je
austrijski general Rukavina, koji je doao u Trogir dvadesetak dana
nakon Kongresa, ponitio sve odluke i promjene i uspostavio u odnosima gospodara i teaka ranije stanje.

Zusammenfassung
DIE KONFLIKTE DER LANDLEUTE VON KASTELLEN MIT DEN
GRUNDBESITZERN VON TROGffi W AHREND DER
VENEZIANISCHEN HERRSCHAFT
VJEKO OMASIC

Nachdem sie den Kiistenstrich von 35 km in der Lange eingenommen hat, erstreckte sich die Stadt Trogir (Trau) bis zur Mitte
des 15. Jahrhundert auch auf einen Teil ger Gegend Dalmatinska Zagora, welcher 15 Dorfer enthielt. Auf diese Weise legte die Kommune
das Fundament ihrer Wirtschaft, indem sie sich aus der Kiistenzone
mit W ein, Oel, Gemiise und Obst und aus dem Hinterland mit Getreide
und Viehzuchtprodukten versorgte.
In der Kiistenzone entwickelten sich die Kolonatsverhaltnisse,
deren Hauptmerkmal die Erbpacht bzw. die Emphyteuse war. Nach
dem Fall von Trogir unter die Herrschaft Venedigs in 1420 karo es zu
Veranderungen im politischen Leben der Kommune, denn die venezianische Gewalt schrankte immer mehr die Autonomie des einheimischen Adels ein. Auf der anderen Seite anderten sich die sozialen
Verhaltnisse auf dem Lande nicht und das Kolonatssystem wurde auch
weiterhin durch statutarische Verfiigungen und privatrechtliche
Vertrage geregelt.
Durch den Einbruch der Tiirken gegen das Ende des 15. Jahrhunderts wurden Veranderungen im Leben des Distrikts von Trogir
verursacht, denn das Hinterland von Zagorje wurde von der Bevolkerung verlassen, welche sicherere Gegenden aufsuchte. Die Einwohner
des Podmorje, des fruchtbarsten Teil des Besitzes von Trogir im
Kiistenstrich flohen aus ihren ungeschiitzten Dorfern und Hessen sich
nieder an die Meereskiiste entlang, um die Schlosser bzw. die Kastelle
der Adeligen von Trogir herum. Auf diese Weise entstanden neue
Dorfer, welche Kastelle genannt wurden. Die Edelleute von Trogir,
Eigentiimer von Kastellen, eregten diesen Bauern, neben den Kolonatsverpflichtungen, eine Reihe neuer Fronarbeiten und Naturallasten. Die Bauern begannen sofort Widerstand zu leisten und verlangten von den venezianischen Behorden, dass die ihnen auferlegten
Pflichten aufgehoben werden. Nach zwei grossen Kriegen, jenen von
Kandia und von Morea, welche Venedig im 17. Jahrhundert gegen der
Tiirkei fiihrte, wurden die Forderungen der Grund- und Kastelleigen-

145

-----Jugoslovenski istorijski

asopis

turner an die Bauern immer grosser. Sie verlangten von den Bauern
ein grosseres dominicalium (- Einkommen) und griffen nach den
KommunalHindern. Die Grundbesitzer deuteten das Verlangen der
Bauern nach Herabsetzung von dominicalium als die Zerstorung altertumlicher sozialer Institutionen. Venezianische Behorden stellten sich
im 18. Jahrhundert vollkommen auf die Seite der Grundeigentumer
und als die Bauernbewegung sich auf ganz Dalmatien ausbreitete,
tat Venedig dieser Bewegung gewaltsam Einhalt im Jahre 1740. Das
venezianische Heer zwang bei dieser Gelegenheit die Einwohner von
Kastellen zur 'Obergabe und zum Gnadengesuch.
Bis auf die zweite Hi:ilfte des 18. Jahrhunderts waren die Bauern
von Kastellen in ihrem Kampf vereinsamt. D:.nn gesellten sich ilinen
die Bauern aus den Vorsti:idten von Trogir sowie die armen Stadbewohner zu. Der Klassenantagonismus wurde immer starker und die
venezianische Macht hatte noch ihre einzige Stutze im Adel und in
vermogenderen Schichten des Burgerstands, welche gering an Zahl
waren.
Gelegentlich des Zusammenbruchs der Republik Venedig in 1797
liessen die Bauern und die Burger ihren Hass gegen Grundeigentiimer
zum Vorschein kommen, indem sie einige von diesen zum Tode
verurteilten. Die bveite Bauernbewegung fiir die Abschaffung von
Kolonatsverhi:iltnissen war doch nur auf die Einstellung von Missbrauchen seitens der Grundbesitzern gerichtet, weil an der Spitze der Bewegung reiche Bauern gestanden haben, welche die Losung im
Rahmen des Kolonatssystems suchten. Solch eine Stellungnahme kam
auf dem Kongress von Trogir im Juni 1797 zum Ausdruck, an welchem
neben dem Adel und der Biirgerschaft auch die Vertreter der Bauern
zum ersten Mal teilgenommen haben. Die <>sterreichische Regierung,
aber, welche die Verwaltung Dalmatiens iibernommen hat, machte
samtliche, von den Bauern eingefiihrte, Anderungen riickgangig und
stellte die fruheren Beziehungen wiederher.

146

JUGOSLOVENSKI

ISTORIJSKI
CASOPIS
v

3-4
1974

Redakcija
SIMA ClRKOVI, MILORAD EKMECi, SLAVKO GAVRILOVIC, FERDO GESTRIN,
BOGDAN KRIZMAN, ZORAN LAKI, LJUBEN LAPE, JOVAN MARJANOVIC.
SKENDER RIZ AJ, RADO V AN SAMARDZIC, ABDULAH SARAJLIC,
VLADO STRUGAR

Glavni i odgovorni urednik

SAMARDZi

RADO V AN

JUGOSLOVENSKI ISTORIJSKI ASOPIS, organ Saveza ctn1~tava istmlara Jugoslavije, izlazi etiri puta godinje u s\c~k;,m;; uhi:n;, 10 tamp.
tabaka (160 stranica). Cena pojedinom broju Din. l~
e ;nd
pretplata
za pojedince Din. 20.- za radne or.e;anizal'ik D 1 +o.
;,,,
' ~mstvo:
pojedini broj Din. 24.- godinja pretplai;1 f) '' i:lli
l
'nd
Narodne banke SFR.T u Bcogr<Hiu Br. 6080:\-ill!' ~ ,.,
istorijsJ.:i (usufJis. J~vngr~td
n i- tr :1 <i J;: t<"<~J rJtrl/lit'\''t

H
f}.

t''

:1

p,).~.t

i< l' l j ~
:n 1:i r-. 1 !

-,

1~

JUGOSLOVENSKI

IS TO RIJSKI AS OPI S
BROJ 3--4 GOD. 1974.

REVUE HISTORIQUE YOUGOSLAVE

IDrOC~ABCKMn MCTOPM~ECKMn ~YPHA~

YUGOSLAV HISTORICAL REVIEW

Sadraj Clanci i rasprave -

A.

Sommaire

Articles et etudes

MITROVI,

Ergiinzungswirtschaft. O teorijd jedinstvenog privrednog

Treeg Rajha i jugoistone Evrope (1933-1941) Erginzungswirtschaft. Eine Theorie iLber den gemeinsamen
Wirtschajtsraum des Dritten Reichs und Siidosteuropas
(1933-1941)

E. REDZi, Stanovite austrijske socijalne demokratije prema jugoslavenskom pitanju - Die Einstellnug der osterreichischen
Sozialdemokratie zur jugoslawischen Frage

43

D. JANKOVI, Radovi o jugoslovenskom pitanju u prvom svetskom

ratu objavljeni poslednje decenije (1965-1974) - Travaux sur
la question yougoslave dans la premiere guerre mondiale publies
au cours de la derniere decennie (1965-1974)

95

podruja

Referati sa VI kongresa istoriara Jugoslavije -

Rapports

presentes au VIe Congres d'historiens de Y ougoslavie

V. OMASi, Sukobi trogirskih zemljoposjednika i katelanskih teaka

za vrijeme mletake vlasti - Die Konflikte der Landleute von
Kastellen mit den Grundbesitzern von Trogir wihrend der
venezianischen Herrschaft
A. BEJTI, Lini i kuni komfor u Bosni i Hercegovini XVIII vijeka
-Confort personnel et confort domestique en Bosnie-Herzegovine au XVJIIe siecle

123

S. MESARO$, Zajednika klasna borba industrijskog proletarijata

i poljoprivrednog radnitva u Bakoj 1890-1918 - Lutte de
classe commune du proletariat industriel et des ouvriers agricoles en Baka dans la periode de 1890 d 1918

169

M. PALIC, Borba KPJ u Vojvodini za savez radnika i seljaka u

godinama do estojanuarske diktature- Stryggle of the CPY in
Vojvodina for the alliance between the workers and the peasants
in the years preceding the establishing of the dictatorial regime
of the sixth of January

Prilozi -

t.

i
1

191

Apports

MY1JbK0BJfit: Cnonje BO CBE!TJIHHaTa Ha HOBOOTKpHeHaTa rpasypa

o~ XVII BeK Skopje d la lumiere d'une gravure du XVIl
siecle, nouvellement decouverle

207

J. MITROVIC, Svetozar Markovi predlagan za lana Srpskog uenog

drutva - Proposition d'eZire Svetozar Markovi membre de la
Societe savante serbe

213

Diskusija- Discussion

D. KERMAVNER, O slovenskih zadevah v knjigi D. Jankovia "Srbija

i jugoslovenska pitanje 1914-1915" - Sur les affaires slovenes
dans le livre de D. Jankovi "Serbie et la question yougoslave
217

1914-1915"

Prikazi i kritike .

TOSIC: B. Fer j a n
aux

I.

Comptes rendus et critiques

URIC:

xnre

et

i,

xrve

M. B l a g o j

Tesa1ija u XIII i XIV veku -

Thessalie

siecle

evi,

241

Zemljoradnja u srednjovekovnoj Srbiji

Argiculture dans la Serbie du Moyen age

244

M. DASIC, Kazivanje starih Trebjeana, pripremio B. P a v i evi Relations des vieux Trebjeani, prepare par B. P a v i evi

246

D. BERIC: T. Ili, Beograd i Srbija u dokumentima Arhive Zemunskog magistrata od 1739-1804 - Belgrade et la Serbie dans les
documents des archives de la Mairie de Zemun de 1739-1804

252

GAVANSKI: M. Petrov, Svilarstvo u Vojvodstvu Srbije i Tamiki Banat 1850-1860 - Sericulture dans le Duche de Serbie
et Banat de Tami 1850-1860

N. GACESA: C. P o p o v, Francuska i Srbija 1871-1878 et la Serbie 1871-1878

253
La France
25~

M.

f>URISi:

f>. P e j o v i, Politika Crne Gore u Zatarju i Gornjem

Polimlju 1878-1912 - La politique du Montenegro dans les

regions de Zatarje et de Gornje Polimlje 1878-1912

257

T. ZORN: Die Slowenen in Karnten

Casopisi i zbornici J.

LITRICIN:

259

Revues et recueils de travaux

Pregled

stranih

asopisa

Aper{:u

des

revues

etrangeres

262

M. 3,li;PABEBA: "JiCTOpHja". CnHCaHHje Ha CojysoT Ha HCTOPHCKHTe

~PYIIITBa Ha CP MaKe~oHHja. "Histoire". Revue de l'Union
des societes historiques de Macedoine - - - - - -

265

267

GAL: Honismeret HelytOrtenet

N ove knjige i rasprave -

N ouveaux livres et etudes

A. F. Giljferding, Putovanje po Bosni, Hercegovini i Staroj Srbiji Voyage en Bosnie, Herzegovine et Vieille Serbie - . B er i

270

Zbornik dokumenata i podataka NOR-a Jugoslavije - Recueil des

documents de la Guerre de Liberation Nationale des peuples de
Yougoslavie - J. L i tr i i n

271