UDK 949.713:940.1 Zvonimir Tnvorni znanstveni rad KAKO, KADA I ZASTO JE NASTALA LEGENDA O NASILNOJ SMRTI KRALJA ZVONIMIRA? (PRINOS PROUCAVANJU MEHANIZMA NASTAJANJA LEGENDI U HRVATSKOM SREDNJOVJEKOVNOM DRUSTVU) Ivo Goldstein Pitanje da li je kralj Dimitrije Zvonimir umro ili bio ubijen bilo je pred- met velikog interesa historiéara, mnogo veéeg nego li za druge, zasigurno mno- go vainije i presudnije probleme hrvatske povijesti. Rasprava je bila tako Ze- stoka da se tak mogio na prijelazu stoljeéa pa autorovu stavu 0 novom pro- blemu nasluéivati i njegovo poliliéko opredjeljenje: oni konzervativno i kle- rikalno orijentirani smatrali su da Hrvati nisu mogli ubiti svoga kralja jer se oslonio na papu, Sto je bilo pozitivno, liberalno nastrojeni su, pak, obja- Snjavali da je hrvatski narod ubio kralja koji je sluzio tudim politi¢kim ci- ljevima.t Suvremenom Govjeku politizacija polemike o natinu Zvonimirove sm izgleda nepojmljiva, i ona vremenom gubi politiéku obojenost, ali se gor! vost kojom se iznose neka stajalista ni malo ne smanjuje, sve do posljednjih priloga tom problemu sedamdesetih godina. Medutim, ovdje ne bih Zelio analizirati literaturu i sve dostupne, a protu- rjeéne izvore, da bih, na kraju, zakljudio s tim da je Zvonimir umro ili uisti- nu bio ubijen. Taj su posao vrlo savjesno i detaljno uradili veé moji prethod- nici? Samo bih upozorio na neke éinjenice koje u konaénom formiraju opre- djeijenja imaju odredeno znaéenje, a naposljetku bih pokuSao odrediti kada je, kako i za8to nastala legenda o ubojstvu Dimitrija Zvonimira. Naime, mislim da podatak — da li je hrvatski kralj ubijen ili je umro prirodnom smréu — ni- je uopée stvar koja bi trebala zanimati suvremenu historijsku znanost. Utvrdi- vanje, pa tak i konaéno, neke ovako efemerne historijske ¢injenice, u cjelo- kupnom je povijesnom kretanju — konkretno, hrvatske povijesti 11. stoljeéa + S. Gunjaéa, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, Zagreb 1975, 172. * Prvensiveno vidi; N. Radojéié, Legenda o smrti hrvatskog kralja Dimitrija Zvonimira, SKA, Glas 171, Beograd 1936, 185; zatim N, Klaié, O legendarnoj smrti kralja Zvonimira, Istorijski zapisi, God. 16, knjiga 20, Titograd 1963, 229271; Ea- dem, Problem Zvonimirove smrti u novijoj literaturi, HZ XV, Zgb 1962, 271288. Qsim S. Gunjate, teoriju o nasilnoj smrti zastupao je u svojim djelima i Ferdo Si- Sig, posebice u: Letopis popa Dukljanina, Beograd 1928. Noviji prilog, ali bez. svje- 2ih spoznaja i argumenata je: H. Morovié, Uz novi izvor o smrti kralja Zvonimira, Mogucnost! 1961/3, 158-65. 35— gotovo beznaéajno, Pravi je zadatak, dije su rjeSavanje zapoéeli prvenstve- no N. Radojéié, pa i N. Klaié, ustanoviti koji su mehanizmi hrvatskog sred- ajovjekovnog drutva uvjetovali nastanak i razvoj, a onda i zapisivanje u ko- naénoj formi legende o ubojstvu kralja. Kada se ona formirala, pod utjecajem Kojih faktora, kako su joj pridodavane odredene informacije, i kada je, ko- nano, zapisana? Nije li sam autor teksta hrvatske redakcije Ljetopisa popa Dukljanina dao svojoj verziji 0 Zvonimirovoj smrti specifi¢ni autorski pe- éat? Mnoga od ovih pitanja ostat ée, na Zalost, u ovom radu bez odgovora, jer nedostaje izvornog materijala, ali i historijskih radova koji bi se bavili psiho- lo8ko-mentalnim procesima u hrvatskom srednjovjekovnom drugtvu, Nadam se da ée moja razmi8ljanja, koliko god bila nedoreéena, i, mozda, neuvjerljiva i netogna, potaknuti druge na vlastita istrazivanja ove ili sliéne problematike. Iz navedenog jasno je da sam se opredijelio za verziju o prirodnoj Zvoni- mirovoj smrti. To, uostalom, i nije bilo te3ko. Naime, branilac teorije o na- silnoj smrti se od samog potetka dokaznog postupka nalazi pred velikim, sko- ro nepremostivim tesko¢ama, kako bi oéuvao imalo uvjerljivosti misljenju ko- je zastupa. TeSko je objasniti Ginjenicu da stariji izvori — gotovo suvremena isprava kralja Stjepana II od 8. IX 1089. godine? i splitski arhidakon Tomat govore redom o prirodnoj smrti. $ druge strane mladi izvori — Ugarsko-polj- ska kronika, vjerojatno iz 14. stoljeéa,s dodatak hrvatskoj redakciji LIPD, vjerojatno iz 15, te Historia Salonitanorum pontificum® i Chronicom breve regni Croatiae Ivana Tomasiéa® iz jo8 kasnijih vremena govore o nasilnoj smrti, Ukoliko se ove nelogiénosti uspiju koliko-toliko objasniti, branilac teo- rije 0 ubojstvu suogava se s jo8 tezim problemima: pokuSava valorizirati le- gendu u kojoj su dogadaji pobrkani, a godine netoéne. Time legendarni ele- menti postaju sve ovigledniji, pa ostaje sve teze otuvati historijsku jezgru priée i njezinu istinitost. Otkri¢e i iskopavanje pet starohrvatskih — predromaniékih crkvica na Kosovu polju u selu Biskupija kod Knina — »pet crikvah na Kosovi« iz legen- cae is &i8i¢, Priruénik izvora hrvatske historije, Dio I, Cest 1 (do god. 1107), Zeb 287-8. “Toma Arhidakom, Kronika, Split 1977, 55. § Vidi Radojéié, n, dj. 4951. eg, © Sliem tekstu HR LIPD, V. Mofin, Ljetopis popa Dukljanina, Zeb 1950, 7 Radojéi¢, n. dj. 57, datira nastanak HR 15. stoljeée, Moin, n. dj. 17, navodi mi8ljenje Jagi¢a i Crnéida (I. Crnéié, »Popa Dukijanina Ljetopis po latinski i toga nekoliko i jo8 neSto po hrvatsku«, Ktaljevica 1874: latinska redakcija i hrvatska re- dakeija s dragocjenim uvodom 1’ biljegkamae) koji jeziénom analizom saéuvanog rukopisa, prema obliku pojedinih rijeci i novim izrazima, datiraju ga 15, ili & prvom polovicom 16. stoljeca. Si8ié, pak (Si8ié, LPD, 115) smatra da je pripis 14. sto- ljeca u rukopisu samostana sv. Petra u selu‘u Poljicima, koji govori o hrvatskim banovima »a tempore regis Suetopelegi usque ad tempus Suinimiri regis Croatorum« svjedoéi, da je njegov pisac imao u rukama hrvatsku redakciju Dukljaninova ljeto- pisa. Neologizmi su uneseni u tekst naknadno, radi lakseg razumijevanja. Takva argumentacija ne cin mi se uvjerljivom, jer je’ pripis mogao nastati i kasnije. Uo- stalom, otkuda se moze tvrditi da je »Svetopeleg« u pripisu morao biti prepisan iz HR? Neki Svetopeleg je vjerojatno Zivio u narodnoj svijesti, i pisac ga je mogao preuzeti iz predaje ili iz nekog drugog izvora, a da HR nije ni vidio. Time i argu: Mentacija $i8ica o naknadno unesenin neologizmima gubi svoj smisao. ® N. Klaié, Historia Salonitana Maior, SAN, Knj. 399, Bgd 1967, 110—2. * Prema S. Gunjata, Kako i gdje je svrSio hrvatski kralj Dimitrije Zvonimir s dodatkom 0 grobu kralja Zvonimira na Kapitulu kod Knina, Rad JAZU, 288, Zeb 1952, 257. 36de — neée dobiti na vrijednosti i znaéaju ako se dokaze da je Dimitrije Zvo- numir ubijen u njihovoj blizini, odnosno, neée izgubiti ni§ta od svoje izuzet- nosti ako se tvrdi da je umro prirodnom smréu. Zato je trud koji je S. Gunjaéa ulozio u dokazivanje Zvonimirove nasilne smrti suvian — da bi legenda bila Sto vjerojatnija i uvjerljivija, morala se vezivati uz poznate lokalitete. Inkor- poriranje »pet crikvah na Kosovi« u priéu o ubojstvu, sagradenih uistinu ot- prilike u doba Zvonimirove viadavine, samo dokazuje da su one postojale i nekcliko stoljeca nakon Zvonimirova vremena, do trenutka nastanka legende, ili se, do tog trenutka, svijest o njihovu postojanju odrzala u narodu. Ne moramo traziti nikakve suvremene izvore koji govore o prirodnoj smrti, da bi razbili i posljednje sumnje o netotnosti priée o ubojstva — takve izvore neéemo ni naci, Mladi Zvonimirovi suvremenici, ili kasnije generacije koje jo8 nisu éule za legendu o ubojstvu nisu ni smatrale da je potrebno po- sebno naglasavati da je Zvonimir umro. Zato se ni od pisca isprave Stjepana IL, ni od Tome Arhidakona ne moje oéekivati da opisu kako je, na primjer, Zvommir naglo obolio, pao u krevet i nakon nekog vremena umro. Takay ili sliéni detalji nisu ostali satuvani ni o jednom viadaru narodne dinastije, pa éak ni o lignostima kasnijih razdoblja, 0 kojima ipak postoji vise izvornog materijala, Dodatak u HR LIPD kazuje kako je Dimitrija Zvonimira ubio razljuéeni narod na Kosovu polju — >nevini Hrvati«, u vrijeme saborovanja, kada je, potaknut pismom rimskog cara i pape pozvao hrvatski narod u kriZarski rat za oslobodenje Kristova groba i drugih svetih mjesta, Umiruéi, kralj je pro- Kleo Hrvate da nikada ne bi imali gospodara od svog jezika, nego da bi uvi- jek tudem jeziku podlozni bili.° Ovo bi bio ukratko ispri¢an sadriaj legende prema HR. I u ostalim izvo- rima koji govore o nasilnoj smrti, u osnovi je priéa ista, i razlikuje se samo u nekim, u ovom trenutku, nevaznim detaljima. HR LJPD smatram najvazni- jim izvorima iz vise razloga, iako je moguée da nije i najstariji izvjestaj o nasiInoj smrti. Ona je najopsirnija i najvjerodostojnija, jer je pri¢a zapisana na teritoriju na kojem je i nastala i na kojem se, toboze, dogadaj i zbio. Ugar- sko-poljska kronika preuzela je samo podatak o ubojstvu kralja, ne ulaze¢i niu kakve detalje. Priéu koja je nepoznatim kanalima otigla sve do nekog redovnika u Maloj Poljskoj," on koristi u politiéke svrhe. PokuSava dokazati, i to na vrlo providan naéin, kako su ugarska prava na Hrvatsku i Slavoniyu sta~ rai kako su etnitki osnovana. Hrvati su ocrnjeni— ubojice su vladara, a hrvat- ski su vladari pohvaljeni, pa zato narod trpi zasluzenu kaznu. Takav slijed do- gadaja opravdava ugarsku intervenciju u Hrvatskoj, Madari su osvetnici nji- hova rodaka Zvonimira. Time se, konaéno, legalizira promjena dinastije i ci- jela vladavina Arpadovi¢a. Prije navodenja bilo kojeg drugog argumenta, nije li, uopée, teSko povjero- vati da bi Hrvati reagirali ubojstvom kralja, kada ih se zove u oslobadanje svetih mjesta. Koliko mi je poznato, bio bi to u evropskoj srednjovjekovnoj povijesti prvi sluéaj da su podanici, reéeno pravnom terminologijom, »na mahe ubili svog viadara. Obiéno se ubojstvo kralja priprema duze vremena, a uvijek je produkt spleta politi¢kih, ekonomskih, socijalnih i drugih faktora. Kako je u Zvonimirovo doba, prema piscu HR, dréava bila u svakovrsnom procvatu, ne proizlaze iz toga neki neposredni motivi ubojica. Osim toga, nisu % Mosin, LJPD, 67—8. 1 N. Klaié, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zgb 1975, 49. 37Zvonimira ubili samo »zli koje je on progonio«, nego, pisac nagla’ava, to je udinio cijeli narod — Hrvati. Pi8teva je oéevidna intencija da pokaie bogo- hulnost Hrvata, grijeh éitava naroda. Vidljivo je to iz njihova pitanja, kada im Zvonimir decidirano postavlja problem odlaska od kuée i oslobadanja stova groba: »A sto nam je za to?« Izvorni materijal koji bi nam detaljnije ocrtao raspolozenja i razmi8ljanja Hrvata o tim stvarima u povecima krizar- skih ratova priliéno je manjkav. Iz izvje8taja Williama iz Tyra‘? i Raymonda iz Aguilersa!® mote se zakljuditi da Hrvati nisu bili previse gostoljubivi pre- ma sudionicima 1. krizarskog rata, kada su oni prolazili kroz Hrvatsku. To ipak ne znati da Hrvatima sveta mjesta ne bi znatéila bas ni8ta. TeSko je da bi tako sloZno odbili pohod na oslobodenje Kristova groba, tije ime genera- cijama odzvanja u njihovim crkvicama i kapelicama. Da li je moguée da su pripadnici jednog krs¢anskog naroda ne samo odbili oti¢i u Svetu zemlju, nego su pri tome ubili i svog viadara? Evropa je bila opsjednuta pohlepom, pobodnoSéu i Zeljom za avanturam: svi su krenuli na Istok. Jednu od ovakvih grupa vodila je guska, srednjov} kovni simbol éarobnjastva, jer nitko nije znao put. Neki su, kada su prosli poznate, susjedne krajeve i do8li u nepoznate predjele, priblizavajuci se sva- kom novom gradu pitali da li je to Jeruzalem.4 To su samo detalji koji ka- rakteriziraju fanatiziranost masa, a neSto od takve, opéeevropske atmosfere moralo je sti¢i i do Hrvatske. Prema tome, pritu o ubojstvu Zvonimira karakteriziraju ove nelogitno- sti, odnosno nepreciznost, elementi legende koji potvrduju nage uvjerenje da se uistinu radi o legendi: Kako objasniti dinjenicu da je Zvonimir bio veé mrtav 1088/9. a da je opéi poziv za oslobadanje svetih mjesta uslijedio tek nakon sabora u Cler- montu 1095? Uostalom, karakteristiéno je da svi izvori o nasilnoj smrti navode kontradiktorne podatke o datumu ubojstva. U Ugarsko-poljskoj kronici vri- jeme zbivanja uopée nije precizirano, Tomagi¢eva »Kronikac zabiljedila je 1057, HR 1080, a Historia Salonitanorum pontificum éak 1100. Bespredmetno je uopée dokazivati da je svaki od navedenih datuma pogreSan, odnosno, ne- mogué. Pobornici teorije o pogibiji nalaze protuargument: postoji pismo Aleksija Komnena Robertu Flandrijskom u kojem se jos osamdesetih godina 11. sto- Yjeéa moli za pomoé u borbi protiv Turaka Seldiuka. Medutim, autentitnost tog pisma u najmanju je ruku dvojbena. Gunjata' citira misljenje Franza Délgera, velikog autoriteta na podruéju bizantske paleografije, koji smatra taj dokument za »Verfilschunge, Sto Gunjata prevodi kao »prijepise. Medutim, prema kompetentnim izvorima »Verfalschunge znaéi »izopaéenje, patvore nje«,!® ij nema bitne razlike izmedu tog termina i »Filschung« — »krivotvore- nje, patvorenje«,” kao Sto bi to htio Gunjaéa. Tako Délgerovo misljenje nika- ko ne ide u prilog pobornicima teorije o nasilnoj smrti. Stovige, i Paul Le- merle je smatrao da se radi o falsifikatu, a »postojanje nekog predlo’ka je, a F, Si8id, Priruénik, 402-3. ¥ J, Sidak, Historijska ¢itanka za hrvatsku povijest I. Do ukidanja feudalnih odnosa god. 1848, Zagreb 1952, 32—33. 4 J, Prawer, The Latin Kingdom of Jerusalem, London 1972, 11. 45 Gunjaga, Ispravei i dopune, III, 180—I. 1 G, SamBalovié, Njemacko-hrvatski rjecnik, Zgb 1960, 1057. 1 Tsto, 387. 38naravno, nedokazivoc.!* Nadalje, Lemerle smatra da su takvi nazori bliski na- zorima iskazanima u oévopi¢ xpovixt, Teodora Skoutariota, koja je nastala kao kompilacija — »Opéa kronika« krajem 13. stoljeéa. Teodor je bio prista- lica Unije, bizantski ambasador u Rimu. Ovako falsificirano pismo proizve- deno je na Zapadu, kako bi se Sto bolje opravdali viastiti postupci u kriZar- skim ratovima. I Charanis' smatra pismo najobitnijom krivotvorinom. Gunjaéa, pa i neki drugi istrazivati nisu, koliko se moze suditi prema njiho- vim @lancima, uspjeli do¢i do teksta tog pisma. A da jesu, sam bi se od se- be nametnuo zakljuéak da je to falsifikat »a posteriorie, jer pisac izbjegava navesti preciznije bilo kakav dogadaj ili litnost. Sve je prepuno »loci com- munes«, uopéeno do maksimuma, a ipak mjestimice neprecizno2° Konaéno, kada bi se i radilo 0 vjerodostojnom dokumentu, kako objasniti &injenicu da se on pojavio na saboru na Kosovu polju, ili ak to dokazati? Veé je Radojéié*! pokazao kako se u HR izrigito govori 0 papi i zapadnom ca- ru. Toboznje pismo pie bizantski car normanskom vojvodi u juznoj Italiji. Kako se onda »Aleksijeva akcija sasvim skladno podudara sa suStinom dodat- ka HR«, u Sto nas pokuSava uvjeriti Gunjaéa?? Tako je veé Grgur VII stalno planirao pozvati kr8¢anstvo u borbu protiv sTurakac, ti su pokusaji bili jo8 daleko od realizacije. U papinoj kancelariji tog vremena nema ni nagovjestaja tome da su se poduzimale neke konkretne akcije u tom pravcu, Famozno pismo, koje je prema HR na Kosovo polje poslao papa, nema nikakve siénosti s bilo kakvim dokumentom iz papinske kancelarije, pa éak ni s opéim odrednicama njihove tadaSnje praktiéne poli- tike. Uostalom, u 1. kriZarski rat pozvani su i krenuli vitezovi iskljugivo s po- drugja Francuske i juZne Italije, otkuda bi se sada u njihovu drustvu nash. najedanput i Hrvati? Jasno je da je osoba koja je ovaj podatak ubacila u le- gendu morala navesti neke liénosti 8to pozivaju Hrvate u oslobadanje Jeruza- Iema, Pri tome mu se Einilo da su to najprije mogli biti papa i zapadni car, zanemarujuéi ili ne znajuci da radi ogromne kronoloéke i faktografske pogre- 3ke. Konstelacija snaga u piscevoj suvremenosti odigledno je dozvoljavala ta- kav savez i zajedniéko djelovanje, koje je bilo nemoguce wu 11. stoljecu, u je- ku borbe za investituru. Uvidjevsi da je nemoguce inzistirati na Ginjenici da je papa pozvao Zvo- ra, a Zvonimir Hrvate u krizarski rat, veé je Si8ié* tvrdio da »tude nema ni rijeéi o krizarskim vojnama kao takvime, a Gunjata samo nadovezao: na je samo to, da se vijest ne mode primijeniti ni na pokuSaj ni na ostvarenu krstasku vojnu, jer Zvonimirova smrt stoji vremenski po sredini izmedu Gr- gurovih pokuSaja i prvog krstaskog rata, te je, kad se to zna, suvigno natezati Je bilo na jedno ili na drugo... radilo se o trazenju obiéne pomoci cara Alek- sija od Zvonimira, a preko pape protiv Seldzuka pod egidom oslobodenja Kri- * P, Lemerle, Byzance et La Croisade, Relazioni III, X Congreso Internazi- onale di Scienze Storiche, Roma 1955, 600—601. U raspravi N. Klaié, Problem smrti , potkrala se pogreska — P. Lemerle nije autor lanka »L'idée de ia croisade chez ies juristes du moyen-age, ved je to M. Villey, 565—594. » P. Charanis, Byzantium, The West and The Origin of The First Crusade, By- zantion, XIX, 1949, 17—36, * Za tekst samo pisma vidi: Heinrich Hagenmeyer, Die Kreuzzugsbriefe aus den Jahren 1088—1100 (Innsbruck, 1901), 129—136, 2 Radojéié, n. dj. 66. ® Gunjaga, Ispravei i dopune, III, 81. 4 F, Sisié, ‘0 smrti hrvatskog kraija Zvonimira, Vjesnik hrv, arh, druStva, nova serija VIII, 1905, 22. 39stova groba«.% Medutim, svi izvori govore izritito o cilju rata: HR — »oslobo- diti mista... u kom bi polozeno prislavno tilo njegovoc; HSP — »da bi se oslo- bodio grob slavnoga Krista«; Tomasié — vhtio je i Zelio osloboditi Kristov grob« Gunjagine mistificirane formulacije »obiéna pomoce i »egida oslobode nja Kristova groba« zapravo ne znaée nista drugo nego kriZarski rat u pravom smislu rijeéi. Uostalom, svi su se krizarski ratovi vodili »pod egidom oslobo- denja Kristova groba«, ali su ciljevi i ambicije krizara bili puno Siri od usko religioznih, Naposljetku, kako razlikovati »obiénu« i neku drugu, mozda »ne- obignue pomoé? U nizanju nelogiénosti koje sadr#i prita o ubojstvu kralja Zvonimira, moglo bi se i¢i unedogled. Zato bih se vratio osnovnom problemu — dakle, kako, kada i zaSto je nastala i bila zapisana legenda o pogibiji Dimitrija Zvo- nimira? Buduéi da se priéa o nasiInoj smrti nalazi zabiljezena u raznim izvorima koji su nastali u razigito vrijeme i na razlicitim mjestima, mislim da se sa si- gurnoséu moe ustvrditi da je legenda nastajala postupno, tokom duzeg vre- menskog razdoblja. Pojedini su joj elementi pridodavani sukcesivno. Ona nije nikako nastala kao rezultat negije malicioznosti, ali su je pojedinci i grupe mogli prilagodavati i upotrebljavati u skladu s viastitim ineresima. Prema to- me, to nije djelo jedne linosti, niti je moguée da »se ta preobrazba morala dogoditi izvan Hrvatske«25 Ugarsko-poljska kronika, kao vjerojatno izvor u kojem se pogibija spominje, vrlo je Stur: »zbog njihova kralja Kazimira, ko- jega su izdali i sramotno ubilic, Zato je tekst HR onaj, od kojeg treba pote svaku analizu. Opisi ubojstva u nekim se detaljima od verzije do verzije razlikuju, pa je doslovno prepisivanje jednog od drugog autora iskljuéeno. Legenda se mo- rala nekim putevima prenositi od mjesta do mjesta, s koljena na koljeno, a nastala je u spletu konkretnih politiékih prilika, u interakciji sa zakonima 8i- renja narodnih znanja i vjerovanja. Za3to je nastala legenda ba’ o Zvonimiru i njegovoj nasilnoj smrti? Veé je Toma Arcidakon ustanovio da je »umro kralj Zvonimir i nije ostavio jednog nasljednika od svoga potomstvac.** Kratko je vrijeme kraljevao Stje- paa, ali je Toma ipak smatrao da je »nestao sav rod kraljevske krvi, i nije bilo vise tko bi mogao u Hrvatskom kraljevstvu po pravilu prihvatiti nasli- jede, I tako se potne medu svim velikasima kraljevstva zametati velika ne- sloga. I kada je posebno sad ovaj, sad onaj, iz teznje za kraljevanjem, trazio za sebe gospodstvo nad zemljom, izbiju bezbrojni grabeZi, pljatke, klanja i sjemenja svih zlogina. Nije, naime, prestajao jedan drugoga svakodnevno pro- goniti, napadati, klati«, Nakon tog interregnuma, koji se tako straviéno mani- festirao na mir i prosperitet u Hrvatskoj u razdobiju od petnaestak godina, dolaze Ugri. Njihova se vlast, osim Kolomanova dolaska i de iure nametanja vrhovnistva, nije u Dalmaciji i njenim gradovima praktitki ni osjeéala punih dvije stotine godina. Zvonimir je bio uistinu posljednji snazan viadar. Lako se moglo u svijesti kasnijih generacija iskristalizirati miSljenje da se svako- vrsni procvat dréave za njegove viadavine mogao prekinuti samo nasilno — ubojstvom. Pogotovo je do zbrke moglo doéi zbog dinjenice da je posljedn: hrvatski kralj »narodne krvie, ili barem pretendent na hrvatsko prijestolje, * Gunjaga, Kako i gdje je .., 273. * N. Klai¢, O legendarnoj smrti .., 268. * Toma Arhidakon, n. dj. 55. 40Petar, poginuo i to u sukobu sa osvajatima. Na primjer, moe se ustanoviti da je za prvu polovicu 12, stoljeca pisac LIPD grijesio 2 godine, za prethodno, 11, stoljece za nekih 20 godina, za 10. stoljeée do stotinu godina itd? Dakle, ako je pisac LIPD tako grijesio u datiranju i kronologiji, odredujuci neke do- gadaje i odoka, moze se pretpostaviti da je netko Ziveci, otprilike, samo sto- Ijeée, a mozda i vise nakon Zvonimirove smrti i Petrove pogibi mijeSati i spojiti ova dva dogadaja, iako ih dijeli otprilike desetljeée. Deset godina u razmaku od stotinu ili vise godina, u vrijeme kada nije postojalo mnogo pisanih dokumenata, stvarno nije puno. Sve su to premise koje su, u krajnjoj konsekvenci, dovele do sazrijeva- nja mi8ljenja da je Zvonimir morao biti ubijen. Dovodenje Zvonimirova imena u svezu s kriarskim ratovima odigralo se u vgemenu kada je autoru takve kombinacije ona izgledala moguéa. Kao i prilikom povezivanja Zvonimirova s ubojstvom hrvatskog kralja (Petra), ta- ko je i sada lako moglo do¢i do zbrke i razlika od 7 godina (1088—95) je na- kon nekog vremena zaboravljena, pa se u pri¢i dogodilo da Zvonimirova vla- davina i poéetak krizarskih ratova koincidiraju. Medutim, povezivanje »zlatnog doba«, ubojstva i poziva u krizarski rat moglo se dogoditi tek u trenutku kada se pojam krizarskog rata afirmirao u svijesti suvremenika — kreatora legende, kao istinski pozitivni gin u cilju iskorjenjivanja nevjernika. Takav stav jo8 otigledno nisu razvili Hrvati u do- ba 1. krizarskog rata. Za 2. i 3. krizarski rat, ili za njihovu suvremenost, nema nikakvih podataka, U 4. krizarskom ratu kriZari su osvojili Zadar, a mladi suvremenik tog dogadaja Toma Arhidakon pozdravio je i opravdavao njihovu akciju2* Zadrani su skrivili mnogo stvari, koje Toma poimence navodi, ali jednu im posebno spoéitava: »... prezreli su zakon katolitke vjere i dopustili, da ih se hereti¢kim gnojem poskropi. Jer su gotovo svi, koji su se u Zadru smatrali plemenitijima i odliénijima, rado primali heretike i bili im naklo- njcnie, Znadi heretike treba unistiti, a kaznu su zasluzili i oni koji su im na- klonjeni. Sigurno je da su »hereticie Sto ih Toma spominje pripadnici »crkve bosanske«. On pige sredinom 13. stoljeca, a do prvih reakcija zbog djelatno- sti bosanskih »krstjanae dolazi u nagim krajevima oko 1200. Iako je sigurno da su i svecenstvo na dalmatinskoj obali, pa i sam papa bili svjesni Sirenja bosanske hereze i tokom posljednjih desetljeéa 12. stoljeca, opéa uzbuna zbog njene rasprostranjenosti dignuta je tek tuzbom dukljanskog kralja Vukana papi Inocentu IIT godine 1199" Nakon toga, ukljuéuju se i splitski i dubro- vacki nadbiskupi sa svjim svecenicima, papinski legati i opunomoéenici, ugarsko-hrvatski kralj i sam papa Inocent III* Sve se, do daljnjega, zavrsa- va sporazumom na Bilinu polju 1203. godine, ali dvadesetih godina dolazi do nove uzbune, koja kulminira stvarnim krizarskim ratovima protiv bosanskih heretika. Koliko je tih ratova uistinu bilo, koliki je bio njihov stvarni doma- Saj, nije pitanje koje nas ovdje zanima.# Bitno je da su kriarski ratovi vo- Mosin, LIPD, 18. * Toma, n. dj. 76. ® Prema M. Brandt, Dubrovnik j heretiéka Bosna u prvoj polovini XIII stolje- éa, Anali Historijskog instituta u Dubrovniku, Godina XII, Dubrovnik 1970, 29. % Prema Brandt, n. dj. 30, Smigiklas, CD II, 3334, 350—2; CD III, 14—5; 24S. ™ Brandt, n, dj. 30—2. O tome i o nekim drugim problemima, detaljnije: J. dak, Studije ¢ »Crkvi bosanskoj« i bogumilsivu, Zgb, 1975, 276—7, i na drugim mje- stima; F, Sanjek, Bosansko-humski krstjam i katarsko-dualisti¢ki pokret u sred- njem vijeku, Zgb 1975, 56—7, 74—9. 4aemi, da su se afirmirali i u stvarnosti, a i u svijesti dalmatinskih sveéenika. Sveobuhvatna akcija nadbiskupa, pape, kralja niti jednog pripadnika katolié- ke erkve nije mogla ostaviti ravnodu&nim. Svatko je u crkvenoj hijerarhiji za takvu akciju znao i bio je obavezan djelovati u skladu s djelovanjem visih od sebe. Uostalom, sve se to poklapa sa IV. lateranskim koncilom 1215. godine i njegovim odlukama koje predstavljaju polaznu toéku sistematskih i energié- nih akcija papinstva protiv hereza u Evropi. Refleks tih zbivanja nalazimo, dakle, i u djelu Tome Arhidakona kada on prosipa svoj bijes na »heretikee i one koji ih Stite. Najnezahvalnije je donositi zakljutke »ex silentio« izvora. Medutim, pre- ma onome Sto nam danas nudi izvorni materijal, do pokretanja svijesti u odre- denim krugovima u Dalmaciji i Hrvatskoj Sto se tice pozitivnosti kritarskih ratova (prema danagnjem stanju izvornog materijala), doslo je ne toliko po- zivima pape na oslobadanje svetih mjesta i odlaskom krigarskih vojski na istok, koliko narastanjem heretitkog pokreta u dalmatinskom zaledu. Kako odnos Hrvata prema dotadagnjim krizarskim ratovima ne dotite nijedan su- vremeni izvor, moguée je da Hrvati nisu puno razmi8ljali o tome &to se uisti- nu dogada u Palestini. Vijesti o tome mogle su u Hrvatsku stizati, prenoSene od asta do usta, i sa neKoliko godina, pa éak i desetlje¢a zakaSnjenja, prila- godavaju¢i se opéenitoj sporosti komunikacija. Tako se, u trenutku kada crkva bosanska postaje realna opasnost, naglo pokrenula crkvena hijerarhija i poéela pozivati na krizarski rat. Moze se pretpostaviti da su pozitivnost i svrsishodnost vodenja krifarskog rata tek u tom trenutku za dalmatinsko sve¢enstvo postali otigledni. Ovo bi mogao biti »terminus ante quem non« povezivanje nasilne smrti Dimitrija Zvonimira sa pozivima njegovim podanicima u krifarski rat. A da li se mo%e odrediti »terminus post quem none? Cini se da je to vrlo te8ko. Sve do kraja 15. stoljeéa, na i kasnije Evropa govori o krigarskim ratovima. Oni se vode protiv svih i svakoga, sve manje imaju veze s oslobadanjem Kri- stova groba, ali se i sve manje u njih kreée. Ipak, pojam vodenja kriZarskog rata u cilju iskorjenjivanja svakovrsnih nevjernika ostao je svjeZ mnogim generacijama, kako u Evropi tako vjerojatno i u Hrvatskoj. Pogotovo to va- Zi za sveéeniéke krugove, u kojima je, pretpostavljamo, i legenda o Zvonimi- rovoj smrti nastala, ili, bila velikim dijelom formulirana. Zapravo, uopée nije jasno koliko su takve legende, kao ova o Zvonimiro- voj pogibiji, imale odjeka u narodnoj svijesti, kako su nastajale, tko ih je do- tjerivao i Sirio. Pouka prite iz HR vrio je slojevita, i ne zadriava se samo na, opéenito, krivici Hrvata za ubojstvo viastitog kralja, pa zatim njihovoj povije- snoj kazni koju su zasluzili, a sada je ispastaju. Iz te se price mogu izvuéi jo8 neki zanimiljivi detalji, od kojih je neke zapazio veé Radojtié. Sve to nije mo- gao smisliti, ili ak napisati nenaobrazen éovjek. Legenda se u takvom obliku, kako je zapisana u HR LJPD, mogla Siriti i odrzavati samo u intelektualnim krugovima. Iz vie razloga, to su opet mogli biti samo sveceni¢ki krugovi. Me- dutim, onako kako je legenda zapisana u Ugarsko-poljskoj kronici, odnosno, samo biljeskom da su Hrvati ubili svog kralja, mogla se odréavati i Siriti iu narodu — svaki je govjek, éak i nepismen, mogao prihvatiti cinjenicu da su Hrvati ubili svog posljednjeg kralja narodne krvi. Kada je do Hrvata-Dalmatinaca mogla do¢i do svijesti spoznaja da su iz- gubili viadara narodne dinastije, pa da je, otkada su stranci dosli na njihovo prijestolje, krenulo sve na lo8ije? 2Vjerujem da je Toma Arhidakom karakteristiéni svjedok za 13. stoljee: on biljezi da je »nestao sav rod kraljevske krvie.}*Pitanje je Sto za njega znagi stranac, i koliko uopée mozemo govoriti o osjeéaju zajednistva, ili ak nacio- nalnom osjecaju u srednjem vijeku, pogotovo kada se radi o kraljevskoj obitelji. Ono Sto splitski gradani osjeéaju prema ugarskom vladaru, pre- ma priganju Tome, nije neka ksenofobija (ugarski je vladar sada Koloman), mrinja prema strancu koji je zamijenio domaceg, hrvatskog kralja. To je pu- no prije strah od stranca koji je do’ao s vojskom osvajati. Kasnije su se, kao Sto se vidi iz teksta, gradani i kralj pomirili, zakleli na uzajamnu vjer- nost, Toma ne pravi nikakve razlike izmedu Zvonimira, kojeg tek usput spo- minje, i, na primjer, Kolomanova predSasnika Ladislava, »valjanog u oruzju, slavnog po vjeri i svetosti«.5t Dakle, éak se istiéu pozitivne osobine Ladislava, gotovo se moze re¢i da ga, u usporedbi sa Zvonimirom, Toma i favorizira. $ druge strane, ogito je da autor HR smatra da je pod Zvonimirom, ili, opéeni- to, vladarima domaée krvi bilo bolje nego pod strancima. Ako je takav nazor o pripadnicima dinastije Arpadovica postojao u To- mino vrijeme, on se potetkom 14. stoljeéa pogeo ubrzano mijenjati. Dalma- tinski su se gradovi ukljuéili kao neposredni interesenti oko poslova hrvatsko- -ugarske krune tek svojim protivijenjem izboru Roberta Anzuvinca. Medutim, tek Ludovikovim dolaskom u Dalmaciju, éetrdesetak godina kasnije, njegova pokoravanja dalmatinskih gradova i zemalja u zaledu, mogla se osjetiti vlast tih hrvatsko-ugarskih vladara, viadara »tudeg jezikac. Bez obzira Sto danas mo%emo ocijeniti da je jaéanje kraljevske viasti u Dalmaciji imalo za njene itelje nesumnjivo pozitivan ekonomski utjecaj, u tom trenutku je to izgleda- lo kao nametanje svoje volj¢é, pa je moglo probuditi i protivijenje. Splitski kroni¢ar A Cuteis ovako je opisao te dogadaje: »rezali su loze i stabla i sve obradeno pustosili, splitske Ijude ubijali i Zivotinje krali. Za mnogo i vise godina Ugri su nanosili Stetu puku i narodu splitskom, jer se u to vrijeme Spliéani i svi Dalmatinci nalazili pod za8titom i vlaSéu Mlecana«.+ Ludovikovo podvrgavanje Dalmacije svojoj neposrednoj viasti moglo je u njezinih stanovnika roditi animozitet, ali nikako reakciju koja bi rezulti- rala stavom da je pod viadarima narodne krvi bilo jako lijepo, a da je, éim su dosli na prijestolje stranci, krenulo na losije. Takvo shvaéanje moralo je prouzrogiti neko katastrofiéno stanje. Radojéié je ustvrdio kako je »HR jedna cjelina po glavnom motivu le- gende o kazni za uéinjeni grehe.s Autor HR bio je time opsjednut — svako zlo mora biti kainjeno, ono koje je izvr’eno nad pravednima ponajvise.? * Toma, n. dj. 55. _ _» Koliko su feudalci bili dio svog naroda, a koliko iskljucivo svoje klase, teko je razmatrati za ovo razdoblje. Za kasnija razdoblja postoje radovi Koji se tih pro- blema dotiéu (npr, najnoviji prilog — T. Raukar, Grofovi Celjski i hrvatsko kasno stednjovjekovije, HZ XXXVI, 1983, 113140), ali’nisam siguran da su u ovom slu- Zaju analogije umjesne. Isto tako, problem je kako su podanici dozivijavali kraljeve ifeudaice —~ kao simbole dréavnosti, prediet oboZavanja, ili je ipak postojao’ du- boki klasni antagonizam i animozitet? Sva ta pitanja su w hrvatskoj historiografiji dosta oskudno rjeSavana za ovo razdoblie, a kada i jesu, dolazilo se neki puta i do shematiziranih rezultata, potpune glorifikacije ili potpunog odbacivanja, sto ogigled- no ne odgovara stvarnom stanju. * Toma, n. dj. 55. = Legende i kronike, Split 1977, 196. % Radojéié, n. dj. 58. » Isto, 61. 43Radojéié smatra da je legenda morala nastati u teSkim trenucima za hrvatski narod. Medutim, tada nije morala nastati Gitava legenda, nego se samo u nju morala inkorporirati ova povijesna kazna, motiv povijesne krivnje za podi- njeni zlogin. Vrijeme nastanka HR je vjerojatno 15. stoljece. Medutim, to je nesum- njivo doba suvremeno turskim provalama, kada se u tekstu mogao pojaviti izraz, »haraée, preuzet iz turskog jezika. Jagié i Crnéié* prema toj rijeci, pa i nekim drugima — barun, skupé¢ina, datiraju postanak HR opravdano u to doba. Dakle, ako je Hrvate kazna za podinjeni grijeh trebala stici u piSéevoj suvremenosti, a to nije 14, stoljece, ved 15, koji bi to dogadaji mogli biti? Da bi odgovorili na ovo pitanje, neophodno je izvrSiti neSto Siru analizu analognih ili sliénih motiva u srednjovjekovnom kroniéarstvu. Motiv kazne za poéinjene grijehe javija se jo3 kod Jeronima, kada opisuje barbarske upade u Carstvo: »Mi smo jadnici kad ili trpimo ili gledamo bracu naSu gdje toliko trpe, a opet Zivimo i one koji su se toga rijesili dréimo za bijedne negoli za bladene. Osje¢amo da smo jednom Boga uvrijedili, ali ga ne mirimo. $ nagih grijeha jaki su barbari«.s* Dakle, Rimljani su krivi i moraju ispaStati za potinjene grijehe. Takav se motiv javija i kod Tome Arhidakona, u trenutku kada opisuje napad krigara na Zadar 1202. godine. Rjeénik i argumentacija koji se sluzi da bi obrazlozio zasto su Zadrani morali pretrpjeti invaziju krizara, vrlo su sligni onima iz opisa Zvonimirove smrti u HR: »Obilujuci, naime, bogatstvom, bili se naveliko pretjerali u obijesti: bili su, naime, naduveni od oholosti, uz: seni od moéi, hvastajuci se za nasilja, likujuci za pakosti. Ismjehivali su nize, prezirali vise, te su mislili, da im nitko nije ravan ...«* Dalje se govori o po drSci Zadrana hereticima. Te su grijehe isplatili time Sto je »na dan sv. Kr- sevana, koga su oni drzali preslavnim, bozanska osveta postala ofigledna nad njima. Jer su tada Mletani, izaSavsi iz lada u gomilama, jurigali na grad, koji su zaéas zauzeli i za neko vrijeme pljaékom pri povlaéenju sav pretvorilii w duhovna patnja, nego konkretno osvajanje i pustoSenje. I LIPD obiluje pri- mjerima ovakve vrste, iako bi to u uzem smislu bio tek motiv krivnje, a ne moliv povijesne krivnje: zbog ocoubojstva, »srusila se bijeda na glavu njego- vu, i pogibe on i sav njegov dome,* ili, zbog bratoubojstva, kaznjeni su i ubo- jica i cijela njegova obitelj — svi su pomrli.s Trazedi analogiju u 15. stoljecu, to bi moZda mogla biti mleta¢ka pripaja- nja dalmatinskih gradova potev od 1409, a jo8 vise turska pustoSenja i, kasni- je, osvajanja koja potinju veé tridesetih godina 15. stoljeéa. Ona se vremenom intenzivnija, a posljedice su »pljackom ostavijena pustos, upravo onako ka- ko je to formulirao Toma opisujuci osvojenje Zadra. Medutim, najsnaznija indikacija da je pisac HR mogao misliti na turska osvajanja kada je Hrva- tma nametnuo tako teSku povijesnu krivnju, jest ponavijanja ovog motiva upravo za turska osvajanja u govoru Trankvila Andronika Dalmatinca Nijem- cima 1541, godine: »... moze se diniti sumnjivim Sto smo posljednjih godina “* Mosin, LIPD, 17. ’K. Rac i F. Lasman, Izbor iz stare knjizevnosti krééanske, Zgb 1917, 223-4. » Toman. dj. 76. 4 Isto, 77. © Mosin, LIPD, 66. “ Isto, 77. 4Zesto bili porazeni. Da li se to dogodilo iz neznanja zapovjednika i zbog kriv- nje vojnika — a ja upravo mislim da je to prava istina — Bog se odvratio od nas i predao nas kao plijen neprijateijima jer nismo dostojni da nas dobros- tivo pogleda kad smo se, otudeni od name, vjere i ljubavi, svakom vrstom opatina od njega odmetnulic.« Autor HR morao je biti duboko nezadovoljan suvremenom situacijom u Hrvatskoj. Dolazak Anzuvinaca na hrvatsko-ugarsko prijestolje znacio je ak- tivniju mediteransku politiku, uplitanje vladara »tudeg jezika« u poslove dal- matinskih gradova. To se dogodilo veé za Ludovika Anduvinea. Ti isti Anzu. vinci su jednostavno predali dalmatinske gradove u viast Mle¢anima, a nisu uspjeli sprijegiti ni turske prodore u dalmatinsko zalede i na obalu. Turski upadi ne dovode samo do gubitka hrvatskog teritorija, veé i do migracija, si- romasenja zemlje i drugih popratnih pojava, ne manje pogubnih po hrvat- sko drustvo. Mislim da je moguée pretpostaviti kako je pisac optuzio Hrva- te za ubojstvo kralja, a kao povijesnu kaznu nametnuo im sve ovo Sto ih je zadesilo, prvenstveno turska osvajanja, bas kao i Trankvil Andronik. Tako bi ovo bili odgovori na prethodno postavijeno pitanje — kada, kako 1 za8to je nastala legenda o ubojstvu kralja Zvonimira, smatram da jo8 nisu iscrpljene sve moguénosti istrazivanja kako priée, tako i cjelokupnih tek- stova. Bas kao i u tekstovima humanista, tako se i u HR mogu pronaci mje- sta koja pokazuju ofit utjecaj njihove lektire, ne samo antiékih pisaca nego i krS¢anskih otaca. Ponajvise se analizom teksta HR mogu dokutiti neke odred- nice svjetonazora njezina pisca. Nadalje, dalja ée razmatranja pripomo¢i da se prethodno iznesene pretpostavke o nastanku HR jo§ jednom argumenti- raju. Pisac HR je Hrvat. HR je pisana hrvatskim jezikom i nastala je u hrvat- sko-dalmatinskom kulturnom krugu. Pronagao ju je poéetkom 16. stoljeéa splitski patricij Dmine Papalié u Krajini — Makarskom primorju u kuéi kne- za Jurja Markoviéa iz plemena Kaéi¢a. Isprazno je raspredati o tome gdje je to&no Hrvatska redakcija nastala, ali je sigurno to moralo biti u nekom od dalmatinskih gradova, ili, moZda éak vjerojatnije, u nekom samostanu. Naime, pisac HR bio je svecenik, erkvena osoba. Vjerojatnost takve pret- postavke, bez razmatranja bilo kakvih drugih argumenata, poveéava éinjenica da je pismenost u srednjem vijeku bila privilegija uskog kruga intelektualaca. Nadalje, biti samo »pismen« i biti sposoban stvoriti jedno ovakvo djelo, ka- kva je HR, dva su potpuno razliéita nivoa pismenosti. Osim malobrojnih pa- tricija i ponekog notara, svecenici su jedini bili pismeni. Autori svih izvora o ubojstvu Zvonimira bili su svecenici. I Tomadi¢, i autor HSP, i autor Ugarsko-poljske kronike. Kako se oéigledno legenda o ubojstvu Sirila u svecenitkim krugovima, mode se pretpostaviti da je i pisac HR bio svecenik. Motiv povijesne krivnje kojeg mozemo u kontinuitetu pratiti jo8 od Jero- nima, preko Tome Arhidakona, djelomiéno i u LJPD, pa kod Trankvila Andro- nika, najblizeg vjerojatno vremenu nastanka HR, moze se identificirati, jasno, iu HR, ali on ne postoji u djelima svjetovnih kronigara, na primjer, splitskih patricija Mihe Madijeva i A Cutheisa, iako je A Cutheis mogao vrlo lako u opis kuge u Splitu inkorporirati neki grijeh Spliéana za koji sada ispastaju ka- “ Govori protiv Turaka, uredio i preveo Vedran Gligo, Split 1983, 250. 45znus Jako je vjera u Trankvila, kao i kod drugih humanista, izgubila mnogo od svoje srednjovjekovne mistitnosti, ipak je on zadr#ao ovaj tipiéno sred- jovjekovni, krS¢anski motiv. KrSéanstvo na éudan nagin uzajamno povezuje »krivicu i patnju«, To je svijet moralnih pojmova i uvijek se postavlja pitanje: u kojoj mjeri patnja moze namiriti »dugovanja«? U krS¢anstvu je patnja spas. Njoj je kr8éanin, a pogotovo obrazovani svecenik, mogao pripisati Gitavu tajanstvenu masineriju spasenja. Ni za naivnog éovjeka tog vremena, a pogotovo ne za pojedinca koji iz povijesnih kretanja nastoji razaznati strogu svrhovitost u formuli »grijeh- -kaznac, uopée nije postojala besmislena patnja. Jedina moguénost izbavljenja je kroz muéeni8tvo. Sve se ovo ni po éemu ne razlikuje od kr8éanskog uée- nja. To je bitna karakteristika autorova svjetonazora i jo jedna potvrda nje- gova sveéeni¢kog podrijetla. Ujedno je to, éini mi se, i presudni razlog za ovakvu preradbu originalnog rukopisa LIPD. U HR je stalno prisutan i motiv Zidovskog grijeha. Svi su Zidovi optuzi- \ani, to pisac HR izriéito i navodi, za ubojstvo Isusa — »i tako potese upiti (misli se Hrvati — I. G.) kakono Zidove vapise na Isukrsta... i biSe 2a svoj teg plaéeni oni prokleti i nevirni Hrvati krozi griha, za8to pogubise svoga dobroga gospodina kralja Zvonimira, kako Zudiji gospodina Isukrsta. I tako prokleti (!) Zudiji inim sluze, ne imajuci oni od svoga jazika gospodina«.‘* Grijesi Zidova poistovjecuju se s grijesima Hrvata. Kako Zidovi trpe kaznu, tako moraju i Hrvati. Autorov stav o Zidovskom grijehu potpuno je u skladu s tadagnjim crkvenim nazorima, On je rezultat stalno rastuée crkvene kampa- nje protiv Zidova, koja podinje s 1. krizarskim ratom, vodenim ne samo pod geslom »oslobodenja Kristova groba od nevjernika« nego i »kaznjavanja bo- goubica«. Upravo u to doba dolazi do prvih velikih pogroma u Jidovskim za- jednicama u dolini Rajne. Tokom 13. stoljeéa, a kasnije sve vise, Zidovi mo- raju nositi posebno oznagenu odje¢u, sto kulminira protjerivanjem iz zapadne Evrope i Spanjolske, te osnivanjem inkvizicije. Toma Akvinski posebno na- glaSava da Zidovi moraju trpjeti kaznu (doduse, ne zbog ubojstva Isusa, vec zbog odbijanja da se pokrste): »... Zidovi kojima je odlukom Grgura, Aleksan- dra, Klementa i Inocenta prepusteno da Zive u svojoj tvrdokornosti za svjedo- Eanstvo naseg istinskog otkupljenja, za vjeéno prokletstvo svoje zablude i, naposljetku, za primjer najteze kaznec.” Kod pisca HR je ovaj specifigni antisemitizam (te8ko je nazore i osjecaje 15. stoljeéa opisivati suvremenim kategorijama) bio posebno razvijen. Budu- Gi da na nagoj obali, pa i Sire, na teritoriju danaSnje Hrvatske i Jugoslavije, Zadovi predstavijaju tek sluéajne i malobrojne naseljenike (oni se masovnije doseljavaju tek nakon izgona iz Spanjolske i Portugala 1492. godine), a i ti malobrojni priligno su nesmetano Zivjeli,** odnos prema njima u svjetlu nji- hove povijesne krivice bio je akademski problem. Mogao je biti tretiran u krugovima upoznatim s dogadajima u inozemstvu — odlukama crkvenih kon- cila, koji, pogev od 1325. godine, a kasnije sve vise, namecu posebna ograni- éenja Zidovskom stanovni8tvu, sve pod krinkom kazne Zidovima. Takvi oba- vijeSteni krugovi bili su ponajprije svecenitki, 4“ Legende i kronike, 191—4. “© Mosin, LIPD, 678. # Toma ‘Akvinski, Summa teologica II—II, Qu. X, Art. 5, 6, # D. Ketkemet, Zidovi u povijesti Splita, Split 1971, 1322; Artur Rosenberg, Beitr’ige’ zur Geschichte der Juden in Steiermark, Wien-Leipzig 1914, kroz citavo djelo. 46TeSka vremena u kojima je HR nastala rezultirali su stvaranjem legende o dobrom kralju koji »crikve pote ctovati i ljubiti... pomagati dobre, a pro- goniti zale... zemlja biSe sva vesela, a gradovi puni srebra i zlata«.” TeSko je suditi 0 socijalnom podrijetlu autora ili samo zapisivaéa, ali je mozda karak- teristigno: »i ne bojaSe se ubogi da ga izji jaki, ni sluga da mu uéini nepra- vo gospodin, jere kralj svih branjase...<% Pretenciozno bi bilo zakljuciti da je pisac bio borac za socijalnu pravdu ili jednakost u danaSnjem smislu ri- jeci, ali je otigledno bio osoba koja zagovara pravedmu vladavinu »dobrog kralja«. Pisac je stavio »zlatno dobae hrvatske dréave u vrijeme Dimitrija Zvoni- mira, pa Radojéic vrlo dobro primjecuje: ako su Hrvati tako logi, kako ye onda njihova zemlja mogla u to isto vrijeme tako prosperirati? Odjeljujuci u hrvatskoj povijesti »zlatno doba« od doba pokvarenosti i zla koje mu je suvremeno, autor HR nesvjesno prihvaca poganske ideje o dobima svijeta. Naime, krS¢anska je dogma nedvosmislena — povijest je jedinstvena, a za eventualni obraéun s grijeSnicima treba éekati Sudnji dan. Antiéki nazor o tome najbolje je formuliran jo’ od Ovidija,? za kojeg postoje zlatno, srebr- no, mjedeno i Zeljezno doba, Ta 4 doba u razvitku ljudskog roda znate zapra- vo postupno moralno propadanje ovjeka od stanja potpune nevinosti pa do najvece moralne pokvarenosti. Ovidije povinje: »Zlatno je doba bilo prvo, ka- da se bez suca, svojom voljom i bez zakona radilo vjerno i pravoe. Doduse, autor HR naznatava da u Zvonimirovo vrijeme postoje »zlic, ali ih je kralj »progonios. Rajsko stanje u dréavi posljedica je dobrote viadara koji tada upravlja. »Taj motiv potiée iz drevnih vremena, kada se vjerovalo da sre¢a naroda 1 zemlje stoji samo od odnosa izmedu plemenskog poglavice i bogova — Sto je viadar bolji, tim je bogovima miliji, i oni tim vise dobra éine narodu mu i zemiji«®) Ta mitska shvaéanja sjedinjena su kasnije s rimskim obozavanjem rimskog mira, navodi Radojéié,# Sto, éini mi se, moze biti togno, ali nije i najvainije, Radojéié, medutim toéno naglaSava da »su zbilja mnogovrsni mo- tivi saradivali pri stvaranju sjajnih slika dréavnog i narodnog stanja u doba dobrih viadara, miljenika i pomazanika bozjihe.5 Pri svemu tome slika kralja ima posebnu ulogu. Da bi se legalizirao pred svojim podanicima, suparnicima ili neprijateljima, viadar je svoju viast teme- Ajio na religioznoj osnovi, na vjerovanju da je njegovo kraljevstvo vjeran od- raz kraljevstva nebeskog. Zato se viadar predstavljao kao emanacija Boga ili njegov predstavnik na zemlji, Zovjek kojem je Bog povjerio da se brine za nje- gove ljude. Kralj je »pun bozanske mudrostie — »rex dei sapientia plenuse’* Upravo takvu sliku stvara pisac HR o Zvonimiru. Stovie, on viadara — kralja poistovjeéuje s kraljevstvom, a snaina dréava je »conditio sine qua non« op- stanka u piscu suvremenim okolnostima, opasnostima od vanjskog neprijate- Ija. Ciceronova izreka »debet esse constituta civitas, ut aeterna site, nesvjesno “ MoSin, LIPD, 67. igi, n. dj. 64-5. % Publije Ovidije Nazon, Metamorphoseon Libri, Doba svijeta, 1, 89150, u: D, Sabado’ — Z. Zmajlovié, Anthologia Latina I, Zgb 1975, 121—2. & Radojgié, n. dj. 75. 5 Isto, 75. 5 Isto, 5-6. % Moin, LIPD, 60. 47je prisutna i u mislima autora HR. Proiv suvremenih opasnosti ne moze se boriti ekonomskim ili politiékim sredstvima, ili ne samo njima, veé je, uz ne zaobilaznu povijesnu kaznu koju Hrvati moraju otrpjeti, potrebno obnavij nje klasiéne, iskonske vrline, »virtus« kako su je shva¢ali i nazivali Rimljani Ne postoji nikakav drugi naéin nego uvjeriti Hrvate da bi se trebali ponagati drugagije nego do tada, a istovremeno ostvariti stoiéki ideal o dobrom kralju koji uvijek ugada svojim podanicima. To je konkretan politi¢ki program pisca HR, ali on se vrata skoro 400 godina unatrag i sve to projicira u Zvonimirovu viadavinu. Na kraju svoje analize Radojéi¢ postavlja pitanje: da li je autor HR optu- tio Hrvate da su zli, da su sami krivi za svoju nesrecu zato Sto ih je mrzio ili zato Sto je bio veliki rodoljub koji je patio bog prezentnih nevolja? Da li je pisac bio Roman (kao npr. Toma Arhidakon) ili Hrvat? Radojtiéu se éini da je bio Roman, i za to svoje misljenje ne navodi nikakve argumente. Drugim rijetima, mrzio je Hrvate, Ne bih se s tim mogao sloziti. Autor HR nije suvre- menik Tome Arhidakona, ne Zivi u 13. stoljecu, kada postoji eklatantni anta- gonizam izmedu stanovnika dalmatinskih gradova i dalmatinskih zaleda. Jedni su »Romanie, drugi su prezreni — »Hrvatie ili, po Tomi, »Gotie, 15. stolje¢e donosi sa sobom jedan drugi osjeéaj — podinje se javijati solidarnost, pa éak i osjecaj etnickog zajednistva, sto bi se vrlo oprezno moglo ocijeniti kao pre- teéa hrvatskog nacionalnog osje¢aja. Sve se to dogada pod utjecajem turskih provala.? Modda i u to vrijeme postoji animozitet iamedu stanovnika primor- skih gradova i stanovnika zaleda, uostalom, kao Sto postoji i danas, ali se on vise nikako ne mo%e oznaéiti kao »antihrvatski«, kao u vrijeme Tome. Napo- sljetku, mislim da argumentaciju o »prohrvatskoje orijentaciji pisca HR moze ponajvise osnaziti analogija sa humanistima — posebice Franom Andreisom, alias Trankvilom Andronikom i drugima kod kojih se motiv hrvatske krivnje javlja, nedvoumno, ne zato 8to mrze Hrvate pa im je neskrivena Zelja da Sto vie trpe, nego zato da bi prezentne teSko¢e, shva¢aju¢i ih kao ispaStanje pri- ja8njih grijehova, Sto brie i bezbolnije prebrodili. Radojéi¢eva paralela izmedu legende o Urogevoj smrti i Zvonimirovoj um- jesna je i vrlo uspjesna.* Medutim, navode¢i Psalme i Proroke,® nije u pot- punosti iskoristio sve moguénosti koje ti tekstovi pruaju. Ustvrdio je, posve to&no, sda su Psalme i Proroke nasi stari najvige éitali i na njih se najéeSe pozivaju. Psalmi su puni vapaja Gospodu da svakom plati po njegovim djeli- ma, au Prorocima se presipaju primeri bodje kazne za udinjeni grehe. Iako neki od proroka, kao Danijel i Ezekijel, govore i opominju u ime Boga druge narode, Izaijat i pogotovo Jeremije* opominju viastiti. Jeremija je pri tome najsnainije izrazio i motiv krivnje. Prema tome, motiv opominjanja i kainja- vanja viastitog naroda postoji i kod proroka, i nema razloga ne prihvatiti mi8- Ijenje da je to isto dinio i autor HR, pogotovo zato sto je i Bibliju, a onda i Jeremiju, morao detaljno poznavati. % Osjecaj zajednistva manifestira se u protuturskim govorima koje su huma- nisti pisali i dréali tijekom 15. i 16. stoljeca, vidi: Govori protiv Turaka, n. dj. na raznim mjestima, npr. 331, 337. # Radojéié, n. dj. 77—8. # Isto, 82. ® Taija izrekama »Bog dolazi na sude (Izaija 3, 14), »dan osvete« (Izaija 63, 4) anticipira krscanski posljednji sud za sve greSnike. « Jeremija je nagovjestitelj politiéke propasti Zidovske dréave i razorenja Je- ruzalema, kao kazne za idolopoklonstvo i otpad od prave vjere. 48Biblijskih motiva ima vrlo mnogo u razliéitim verzijama o nasilnoj smrti. Nijih je unosio sam pisac teksta, prema svom nahodenju, kao zanimljive i zgod- ne detalje. U Tomagi¢evoj verziji Zvonimira su ubili u Satoru na spavanju, nje- govi najblizi sluge — tajnik i pekarnik. Judita je ubila Holoferna, takoder dok je spavao u Satoru. I bitka na Kosovu 1389. zavrSava slitnim dogadajem, a po- rivi ubojice su isti kao i Juditini — osveta. Izdaja bliskog suradnika u Zvoni- mirovu sluéaju refleks je spoznaje da je Judita bila Holofernova ljubavnica, a jo8 vie da je Juda kao bliski prijatelj, izdao Krista. Zvonimira je ubio Tadija Slovinac, a kralj je na samrti reka Slovinci, uvijek ste bili nevjerni i buntovni prema mojoj kruni Dalmatinci, iz dubine srca Zalim Sto ste mi bili braéa i veoma vjerne slu- ge ...«® Ti podaci daju Tomasiéevoj verziji jos jednu zanimljivu dimenziju. Sada ubojice postaju »Slavoncie. Vjerojatno zato Sto Tomagi¢é, kao Hrvat, ne moe dopustiti da su njegovi ljudi — Hrvati, ubojice. Tako je Slavonce ubacio naknadno. Na kraju, postavlja se pitanje za8to je legenda izabrala za mjesto dogada- nja ba8 Biskupiju kod Knina, odnosno, »pet crikvah na Kosovie. Prvenstveno zato Sto je taj lokalitet stvaran, jer se legenda, ma koliko bila neistinita, poku- Sava vezivati uz istinite detalje. Svijest o tome da su crkve jako stare, ili, ako su veé bile neke od njih ili sve porugene, da su postojale u vrlo davna vreme- na, mogao je biti presudan éinilac prilikom ubikacije legende. Uostalom, Knin je bio jedan od centara hrvatske drzave, srediste Zupanije, naseljeni, utvrdeni grad, a u njegovoj neposrednoj blizini nalaze se Kninsko i Kosovo polje, plod- na podruéja koja su, dokazano je, bila gu8¢e naseljena nego ostali dijelovi dr- Zave. Godine 1353. po »nalogu hercega sazvani su plemiéi i stale#i hrvatski na sabor u grad Knin, Na taj sabor bise pozvani javno ne samo svi plemi¢i Hr- vatskog Kraljevstva, nego i drugi Ijudi kojega god staleza, a i osobita ugle- da... tako dodoSe na sabor knezovi Frankopani ... napokon je na sabor doélo i erkvenih dostojanstvenikac.% Odrzavanje tog i, eventualno, takvih i sliénih sabora u Kninu, na koje su pozivani i »drugi ljudi kojega god staleza«, moglo je uévrstiti u uvjerenju ne- koga u lanou Sirenja i prenogenja legende da su Zvonimira uistinu tamo i mo- gli ubiti, Svijest 0 tome da se neSto dogodilo ili moralo dogoditi oko Knina, potvrduje i Tomasié, locirajuéi ubojstvo u Petrovo polje, samo desetak km juinije, od Kosova, prema Drnigu. O vremenu nastanka nekih dijelova legende govori i ovaj citat: »... brata naSeg Zvonimira molimo s viasnici i pukom zemlje i kraljevstva...«® Tko su ti »vlasnici zemlje« u Zvonimirovo doba? To bi prije moralo biti doba ja- éanja feudalnih obitelji, dakle, 14—15. stoljece, mnogo prije nego li kraj 11. stoljeca. Kada bismo, na kraju, pokuSali odrediti samu jezgru legende 0 ubojstvu Zvonimira i njene kasnije dogradnje, mislim da bi se kao jedna od moguénosti mogao ustanoviti ovakav redoslijed: Gunjata, Kako i gdje .., 257. % N. Klaié, Povijest Hrvata u ranom .., 488. & Vjekoslav Klaié, Povijest Hrvata, Knjiga I, Zagreb 1975, 131. © Moin, LIPD, 67. 4 RADOVI 17 491. sama jezgra — ubojstvo kralja, povezivanje sa Zvonimirovim imenom 2. Sirenje jezgre, ubacivanje u povijesni kontekst — prvenstveno sazrije- vanje svijesti o prestanku vladavine kraljeva »narodnog jezika«, posljednji je kralj Zvonimir, a zatim povezivanje s krizarskim ratovima, i sve ono Sto iz toga slijedi — toéna ubikacija dogadaja, sabor, éitanje pisma, nezadovoljstvo i ubojstvo 3. dodavanje pojedinih detalja koje je izvrSeno veé prema nahodenju sa- stavljaéa pojedine verzije o ubojstvu, neposredno prije ili u toku samog zapi- sivanja — motiv povijesne krivnje, ubacivanje Slavonaca, Zidovski grijeh, ovlasnici zemlje« itd. U koja su doba nastajali ovako klasificirani dijelovi legende za sada je nemoguée tognije tvrditi. Za neke elemente pokugao sam odrediti samo »ter- minus ante quem none, ali je »terminus post quem none jo8 veci problem. Na primjer, Sturi prikaz smrti u Ugarsko-poljskoj kronici nije rezultat Cinje- nice da priéa u to vrijeme jo8 uopée nije bila razvijena (samo npr. fakt da je Zvonimir ubijen), nego toga da Madari od legende uzimaju tek toliko ko- liko im je potrebno. Jedino bi se za nazor o »posljednjem viadaru od Hrvata« moglo tvrditi da je nastao prije pisanja Tome Arhidakona, koji je to prenio u otprilike slignoj formi kao i HR, ali ne s toliko malicioznosti. Ako je ova teza i prihvatljiva, za sve ostale elemente ¢ak se ni domisljanjem ne moze ustanoviti ni priblizni »terminus post quem none. On bi se mogao protegnuti ido w 15. stoljeée, do trenutka zapisivanja priée u HR, za gotovo sve preostale elemente spomenute pod 2 i 3. Ipak, i to ostaje samo nagadanje. Ubojstvo kralja, kao osnovni motiv u legendi ima duboku konotaciju, mnogo vecu nego Sto se to na prvi pogled gini. Otigledna je analogija s uboj stvom Isusa — Zidovskog kralja, kojeg su ubili njegovi podanici Zidovi. Vladara se uvijek moze poistovjecivati sa Isusom, Sto potjege jo8 iz pri- mitivnih druStava kada ga se povezivalo sa plemenskim idolom. Narod se identificira s viadarom. To nije sluéaj samo u primitivnim ili srednjovjekov- nom drustvu, takvo shvaéanje saéuvalo se gotovo do danas. U trenutku kada velike litnosti nestanu, narod uvijek tome pokuSava pronaci nadnaravne uz- roke. Bez ikakve povijesne i logiéke osnove, stvaraju se mnoge teorije o smrt velikih judi. Covjeku se jos u primitivnim drustvima, a zasigurno iu srednjem vijeku, nametao osnovni problem, o kojem je intenzivno razmi8ljao: Zivot i smrt. Pr- venstveno Zivot: rodenje, rast, odréavanje Zivota, borba protiv giadi i bolesti, Sto sve pretpostavlja redovitu prehranu. Prehrana i plodnost su dvije osnovne preokupacije ljudi u svim civilizacijama sve do suvremenosti. Da bi se to osiguralo, potrebno je umilostiviti boga, potrebno je prinijeti 4rtvu. Do ovog trenutka, mislim da su razmiSljanja Hrvata bila u skladu ili éak identiéna s ovim opéenitim stavovima. Medutim, sve je to trebalo prila- goditi kr8éanskom utenju. Krist, sin bo%ji, kralj na zemlji, Zrtvovao se — umro je na krizu i — iskupio ljudske grijehe. U neku ruku se i Zvonimir Zr- tvuje, on naposljetku iskupljuje hrvatske grijehe, ali hrvatski narod zbog tog zlogina mora biti kaznjen. Ubvjstvo kralja kao motiv stalno se ponavlja u mitologijama raznih naro- da. Apstrahirati treba u ovom razmatranju da li se ubojstvo uistinu i dogodi- lo, vaino je da postoji u svijesti naroda. Jo$ su Egipéani u preddinastitkom razdoblju ubijali svog viadara nakon 30 godina viadavine pod izlikom da je 50star i nesposoban da vlada. Zato se kasnije slavila i svetkovina Seta — na njoj je simboligki ubijan ostarjeli vladar i dovoden na prijestolje novi. I Oziris je, prema mitu, ubijen, ali je svake godine ponovo ojivljavao. Da bismo susreli motiv ubijenog kralja, ne treba i¢i suvise daleko. I u LIPD, a iu HR, ima ga napretek: »... vladao je... Pribislav, koji pocini mno- ga zlodjela. I tako se u neko vrijeme pobunise bosanski velikasi s nekim dru- gima i ubise kralja, a tijelo mu bace u rijeku, Tada njegov sin Krepimir... sve njih pohvataju, uniste ih i pobiju najgorom smréuc.* Nema opravdanja za kraljeve ubojice, tak i ako Cini zlodjela. Ubojice su pravedno kaznjene, misli pisac LJPD, a u HR je to doslovno prevedeno, »najgorom smréu« — »morteque pessima necaverunt cose. Osim toga, ubojstvo je dugo pripremano, prethodila mu je buna, a to je puno logiénije od izvje8taja o Zvonimirovoj smrti. Ukoliko kralj ubije kralja —svog oca, i onda je kazna opravdana — »sru- ila se bijeda na glavu njegovu, i pogibe on i sav njegov dome.” I Vladimir je ubijen, a ubili su ga zli Ijudi. On je bio idealan viadar, a odmah nakon smrti crkva ga je proglasila svetim. 1 e8ki knez Vaclav (921—929) je ubijen, nakon feudalne pobune i pokreta masa, uzrokovanih njegovom tiranskom viadavinom. Usprkos tome, crkva je i tako lo’eg vladara (za naSe pojmove) proglasila svetim. Ovaj postupak osvjetljava jedno mjesto u »Prvoj staroslavenskoj legendi«: »I svatko, tko se pobuni protiv svog gospodara, nalik je Judi«7 To govori o posvecenoj, sa- krosanktnoj, nedodirljivoj osobi viadara, ali i o tome koliko su prizori iz Isu- sova Zivota bili prezentni u svijesti srednjovjekovnih kronigara. Na kraju, mozemo se zapitati: zaSto su ova dva ubijena viadara postait sveti, gotovo u isto vrijeme i na vrlo sliénom — slavenskom prostoru, kao i Zvonimir, a on sam nije? (Primjere navedene iz LIPD ne mode se smjestiti u konkretan povijesni kontekst, pa su u njima moguée svakojake nepreciznosti, a onda i razligita tumaéenja.) Da je uistinu bio ubijen, Zvonimir bi sebi sigur- no priskrbio aureolu muéenika, postao bi »bladenic ili »sveti«, jer je, osim Sto je bio hrvatski kralj, i njegova politika svakako isla u prilog crkvenim inte- resima. Medutim, kako nije bio ubijen, nije ni mogao biti posvecen. I Sesta i sedma glava u aktima splitskih sabora govore 0 ubojstvu vladara — vukoliko bozjom odlukom u narodnoj buni bude ubijen viadar pokrajine (oprinceps provincie«),” pa zatim o ubojstvu gospodara — »sicut Judas, do- minum suum occident«. Zato se éini da je motiv ubijenog viadara (kralja) stalno bio prisutan u narodnoj svijesti, éak i kada nije bilo neke lignosti uz koju bi se vezivao. Osnovni motiv legende 0 Zvonimirovoj pogibiji — ubojstvo kralja, pote- kao je iz dubine naroda. Ubijeni kralj je stalno lebdio u svijesti obiénog éo- vjeka onog vremena, u jednom se trenutku spojio sa Zvonimirovim imenom — netko ga je moZda pobrkao s poginulim kraljem Petrom, i, kako je takva kombinacija izgledala priligno vjerojatna, a nadodavanjem novijih i novijih © Isto, 60. * Isto, 66. © Isto, 7984, © Istorija Cehoslovakii, tom I, Moskva 1956, 63—5. *9 Isto, 65. 1 F, Raéki, Documenta, 191. Stelemenata jo8 vjerojatnija, preuzeli su je i pisci, oti8la je i do Ugarske ili, éak, do Poljske. U takvom, kompliciranom obliku, postala je baStina iskljutivo in- telektualnih krugova. Iz naroda je mogla pote¢i i narod je konatno prihvatio samo éinjenicu da je ubijen neki kralj, moZda je netko i znao da je to Zvoni- mir, a sve ostale pojedinosti bile su isuvise teske da bi se mogle zapamtiti. Na podlozi tradicionalnih narodnih vjerovanja o ubojstvu kralja nastala je, sukcesivno, cijela legenda 0 Zvonimirovoj pogibiji. Kako je u potpunosti odgovarala onovremenim shvaéanjima o sudbini istaknutih lignosti, a i naoko logiéno se uklopila u povijesni kontekst, snaZno je odjeknula u odredenim drustvenim krugovima i vise je puta zapisana, pa se tako oéuvala i do nagih dana. ® 1S, Gunjaéa potvrduje da se u narodu u Biskupiji saguvala predaja 0 uboj- stvu Kralja, ali narod éak nije ni zapamtio njegovo ime — Gunjata, Ispravei 1 do- pune, IIT, 110. 52Zusammenfassung WIE, WANN UND WARUM IST DIE SAGE UBER DEN TODE KONIG ZVONIMIR’S ENTSTANDEN? (Beitrag zur Forschung der Sagenentstehung in der Gesellschaft des Mittelaltertum in Kroatien) Ivo Goldstein Viele Forsche der Kroatischen Geschichte haben sich in den letzten 100 Jahren mit dem Tode Kénig Zvonimir’s befasst. Der Autor meint dass der Kénig eines natiirlichen Todes starb und dass die Sage von seiner Ermordung erst in spiteren Zeiten entstand. Deswegen bemiihte er sich die Ursachen festzustellen die in der mittelaltertiimlichen Gesellschaft Kroatien’s zur Ent- stehung dieser Sage dazubrachten. Wann hat sich die Sage gebildet, was hat das Bilden beeinflusst, wie haben sich neue Informationen angesammelt, und wann ist die Sage endlich schriftlich zusammengefasst? Nach der Analyse der Quellen und der erreichbaren komparativen Unter- lagen, hat der Verfasser die folgende Entstehungchronologie der Legende tiber den Tode Zvonimir’s vorgeschlagen: 1. Kern der Sage — der Kénigsmord, dann erst verbunden mit dem Na- me Zvonimir’s. Der Beweggrund des Mordes entstand in der Volksbewusstheit, und man kann ihm bei vielen Vélkern schon seit der Urzeit folgen. 2. Die Erweiterung des Kern’s und deren Eingliederung in die geschicht- lichen Begebenheiten — vor allem das Reifwerden der Vorstellung tiber dem Ende der Herrschaft der »Kénige der Volkssprache«, von denen der letzte Zvo- nimir war. Dann die Verbindung des Mordes mit dem ersten Kreuzzuge, den man als Vernichtungskampf gegen die Abergliubischen positiv beurteilt. Es folgen die zusatlichen Teile der Sage: die p: ise Ortsbestimmung, die Volks- versammlung am Felde Kosovo, die Briefvorlesung, die Unzufriedenheit des Volkes, und zu Ende der Mord. 3. Ergdnzungen mit verschiedenen Einzelheiten, abhiinging von dem Ver- fasser der Version: die Judensiinde, die biblische Motive, der Schuld der An- kémmlinge aus Slawonien, das Motiv des geschichtlichen Schulde des kroati- schen Volke. In so einer komplizierter Form konnte sich die Sage ausschliesslich in den intelektuellen Kreisen verbreiten. 53Aus des kroatischen Redaktion der Jahrbiicher Priester Dukljanin’s als der Hauptquelle der Mordsage, ergibt sich die Siinde der Kroaten als das Hauptmotiv. Sie haben Zvonimir getitet, sie miissen es biissen. Zvonimir iste einguter Kénig gewesen, der die »Kirche achtetee, »den braven half, und die schlechten verfolgte«. Das war die »goldene Zeit« des kroatischen Kénig rei- che. Die Sage entstand in schweren Zaiten fiir das kroatische Volk, der Ver- fasser denkt wahrend der tiirkischen Vorstéssen im 15. Jahrhundert, Das Christentum verbindet »Siinde und Leiden« auf eine besondere Art, Den Leiden konnte jeder Christe, und besonders jeder gebildete Priester, nen ganzen geheimlichen Aufbau der Erlésung zuschreiben. Die einzige Mi glichkeit der Erlésung ist durch das Martertum, und das sind die tiirkischen Eroberungen. 54SVEUCILISTE U ZAGREBU — INSTITUT ZA HRVATSKU POVIJEST INSTITUTE OF CROATIAN HISTORY WHCTHTYT XOPBATCKOM HCTOPHH RADOVI vot. 17 ZAGREB 1984.UDK 949.713, YU ISSN 0351-2142 RADOVI VOL. 17 str. 1304 Zagreb 1984. Iedavaé: Sveutiliste u Zagrebu — Centar za povijesne znanosti Odjel za hrvatsku povijest UREDNICKI ODBOR Branka BOBAN, Zagreb, Mirjana GROSS, Zagreb, Josip LUCIC, Zagreb, Marijan MATICKA, Zagreb, Ivan OCAK, Zagreb, Tomislav RAUKAR, Zagreb, Petar STRCIC, Zagreb GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Josip LUCIC, Zagreb Adresa uredniStva: Centar za povijesne znanosti — Odjel za hrvatsku povijest, Zagreb, Kréka 1 Casopis izlazi jednom godisnje Cijena ovog broja iznosi 600 din. Izdavanje éasopisa sufinancira Samoupravna interesna zajednica za znanstveni rad. SRH-VIL. RjeSenjem Republitkog komiteta za prosvjetu, kulturu, fiziku i tehniéku kulturu SR Hrvatske br. 6859,1 od 5. X. 1982. Casopis »Radovi« oslobodeni su plaéanja Poreza na promet proizvoda. Casopis je registriran u Republitkom komitetu za informiranje SRH pod br. ‘UP-547/2 — 84 — 1984RADOVI 17 Za izdavata Prof. dr Josip Adaméek Lektor Ivan Tolj Korektor Ivan Tolj Tehnigki urednik Franjo Cujes SURADNICI U OVOM BROJU ANDRIC mr Jasna, Filozofski fakultet, Zagreb ANTIC dr Ljubomir, Centar za istrazivanje migracija Kréka 1, Zagreb ANTOLJAK dr Stjepan, Zajéeva 31, Zagreb BERTOSA dr Miroslav, Karliceva 12, Pula BOBAN mr Branka, Centar za povijesne znanosti, Zagreb BUDAK mr Neven, Filozofski fakultet, Zagreb GOLDSTEIN Ivo, Filozofski fakultet, Zagreb JURIC Radomir, Arheoloski muzej, Zadar JURISIC Ivan, Rakusina 12, Zagreb LUCIE dr Josip, Centar za povijesne znanosti, Zagreb MIJATOVIC Andelko, Palmira Togliatija 12, Susedgrad, Zagreb MIROSEVIC mr Franko, Zavod za prosvjetno-pedagosku sluzbu SHH, Zagreb O€AK dr Ivan, Centar za povijesne znanosti, Zagreb PAVLICEVIC dr Dragutin, Centar za povijesne znanosti, Zagreb POPOVIC mr Stefanija, Centar za povijesne znanosti, Zagreb RAUKAR dr Tomislav, Filozofski fakultet, Zagreb STANCIC dr Nika, Filozofski fakultet, Zagreb STRCIC dr Mirjana, Kumiticeva 42, Rijeka SZABO dr Agneza, Muzej grada Zagreba VRANJES-SOLJAN mr Bogena, Centar za povijesne znanosti, Zagreb ZORIC Damir, Salopekova 18, Zagreb Tisak: IKRO »Mladoste — OOUR TISKARA, Zagreb, Gunduliceva 24