JACQUES LE GOFF, INTELEKTUALCI U SREDNJEM VIJEKU Izdao GZH, Zagreb 1982. Prije skoro deset godina jugoslavenski su éitaoci imali priliku prvi puta upoznati jedno od djela francuskog historiéara Jacquesa Le Goffa. Bila je to »Srednjovjekovna civilizacija zapadne Evropee (Beograd, 1974). Sada je iza8la knjiga »Intelektualci u srednjem vijekue. Le Goff je vrlo plodan autor i ove dvije knjige samo oskudno repre- zentiraju njegovo stvaralastvo. Napisao je i knjigé »Trgovei i novéari u srednjem vijekue (Les marchands et les banquiers au moyen Age, Seuil, Paris, 1956), slijede¢e godine izlaze »Intelektualci ...«, zatim »Srednjovjekov- na civilizacija..., 1966, »Za jedan drugi srednji vijeke (Pour un autre moyen age, Gallimard, Paris, 1977), te »Rodenje tistiliStax (La naissance du Purgatoire, Gallimard, Paris, 1981). Objavio je i velik broj posebnih rasprava, sudjelovao u pisanju raznih enciklopedijskih priloga i sinteti¢kih djela, kao, na primjer, 0 srednjovjekovnom gradu u »L'histoire de la France urbaine«. U suradnji s Pierreom Noraom izdao je u tri sveska zbornik studija 0 meto- dologiji historije »Faire de Vhistoire«. Od 1962. do 1977. bio je predsjednik Seste sekcije Ecole Pratique des Hautes Etudes. Zajedno sa Georgesom Dubyom, Emanuel Le Roy Laduriem, Marc Fer- room, Charles Morazéom, Jacques Le Goff predstavlja najistaknutiju grupu suvremenih francuskih historiéara, a istodobno i trecu generaciju »analistac koji svoj nastanak veZu uz 1929. i potetak izlazenja Easopisa »Annalese. Pokretaéi i prvi urednici gasopisa bili su poznati histori¢ari I acien Febvre i Marc Bloch. U to se doba vecina historiéara drzala pozitivisti¢kih i neokantovskih gledanja na historiju, koja, pojednostavijeno reteno, ogra- nigavaju podruéje historije na utvrdivanje pojedinaénih injenica, datosti. Smatrano je suvignim, ili tak nemoguéim, objasnjenje i stvaranje teorija, hipoteza ili sinteza. Medutim, »analisti mijenjaju metode i cilj historijskog istra¥ivanja. Predmet prouéavanja nisu vise pojedinaéni dogadaji — ratovi, konferencije, zakonici, statuti, veé u sredi8te pozornosti dolazi ovjek, cjelo- kupnost njegova djelovanja i razmi8ljanja. Poéela se stvarati historija dru- Stva — »totalna historijac. Sljedbenici Blocha i Febvrea prihvatil hove nazore (ovdje vrlo Sturo obja’njene) i dalje ih razvijali. Pretezno su se bavili povijescu 16—18. stoljeéa, jer im to razdoblje, zbog bogatstva izvornog materijala, omoguéava formiranje velikih serija, &to je i specifiénost sanalitiékee metode. Jacques Le Goff jedan je od manjeg broja analista koji se bavi srednjo- vjekovnom povijeséu. 265»Intelektualci u srednjem vijekue je zapravo izvanredna esejisti¢kim stilom napisana studija o tome kako se ideja demokratskog, narodnog sveuéili8ta, nastala krajem 12, i u 13. stoljecu, polako kvari i tijekom slije- de¢ih 2—3 stotine godina pretvara u viastitu suprotnost. »Intelektualcie iz naslova su nastavnici na tim sveutilistima i autor ima svoje razloge za8to je taj, danas vrlo Sirok pojam, suzio na tako usku skupinu Ijudi — »Nikada, své do danaSnjih vremena, nije taj krug (krug intelektualaca — I. G.) bio tognije odreden niti je posjedovao jasniju svijest o sebi nego u srednjem vijeku... Oznaguje one kojima je zanat misliti i prenositi svoje mi8ljenje na druge. Povezivanje osobnog razmisljanja i njegovog Sirenja poduéavanjem osobina je intelektualcae. Da bi mogao do¢i do spoznaje o »intelektualcima« srednjovjekovlja, Le Goff, u kratkom pregledu, istiée neke od preduvjeta koji su doveli do na- stanka takove druStvene grupe. To je svakako ekonomski polet, ponovno budenje gradskog Zivota, prevodenje Klasika antitke kulture na latinski, a s arapskog ili grékog. Autor takoder razuvjerava Gitaoca u postojanje karolinSke renesanse i govori 0 njoj kao »toboinjoj renesansic, istiéuéi time, jo8 vi8e, znaéaj revolucionarnih kretanja i poleta 11—12, a i kasnijih stolje¢a. »Bila je to renesansa brojéano vrio slabe elite i nepismenog Karla Velikog. Na knjigu se u to doba gleda kao na skupocjeno posude, a ne kao na pred- met svakodnevne uporabe. »Kaligrafija je (nije li karolinka minuskula uisti- nu krasopis? — I. G.) jo8 vise od kakografije znak neobrazovane epohe u kojoj je potraznja za knjigom vrlo slabac. Le Goff zakljuuje lapidarnim stilom »Za te kr8éane, u ko- jema barbarin, znanje je blagoe. Treba ga pomnjivo tuvati. Zatvorena kultura usporedna je zatvorenoj privredi. Umjesto da sije, karo- linSka renesansa zgrée. A mote li biti Skrte renesanse?« (16). I, mozemo se zapitati, da li postoji bréi nagin da se eventualnom protivniku u diskusiji izbije veliki dio argumenata? S golijardima 12, stoljeca nastaju polako »intelektualcie srednjevjekovlja, ali se golijardi od njih popriliéno razlikuju. To su kritiari tadaSnjeg dru- Stva, lutalice, tipiéni produkt dru8tvene pokretljivosti tog doba. Nemaju stanih prihoda, jedva prezivijavaju, postaju sluge ili prosjaci, daju podu- ke, putuju od grada do grada kako bi ¢uli predavanja nekog od zname- nitih profesora. I pored svih ovih lijepih i simpatiénih osobina koje im pripisuje, autor zakljuéuje da se, ipak, »tini kako bi golijardi radije postali novi korisnici dru8tvenog poretka nego li ga izmijen' I Abelard je bio golijard ali i »prvi profesor i prvi veliki lik modernog intelektualca (u granicama modernosti 12, stoljeéa)«. I dok je vecini ¢italaca Abelard poznat samo kao Heloizin ljubavnik, Le Goff iznosi éitav njegov scurriculum vitae« koji u cjelini nije nista manje zanimljiv nego li prita © njegovoj ljubavi. Podrijetiom mali bretonski plemié, uéenje pretpostavija vojnickoj karijeri. Jedna od stanica naukovanja bio mu je Pariz. Iako je pridobio mnogobrojne slu8aée, bio je prisiljen otidi. Potucao se po raznim mjestima, poboljevao, vraéao se ku¢i, pa opet trijumfalno u Pariz. Mogu se pratiti svi njegovi Zivotni i znanstveni uspjesi, te padovi, da bi potkraj Zivota dozivio i crkvenu ekskomunikaciju. Neposredno pred smrt ipak je pomilovan. Le Goff na kraju ocjenjuje njegov znanstveni doprinos kao mo- ralista, logiéara i humanista. Bio bi to sazetak zanimljivih tema izloZenih u prvom poglaviju — »12. stoljeée — Rodenje intelektualacae (9—76). 266Autorova osnovna misao koja se provlaéi kroz sredi8nji dio knjige je naglagavanje bitnih razlika izmedu intelektualca 12—13. stoljeéa i onoga na zalasku srednjeg vijeka. To je razradeno u slijede¢a dva poglavija »13. sto- ljeéa — Zrelost i njeni problemie (77—140), te »Od sveutilisnog utitelja do humanistae (140—193). S jedne strane postoji otvorenost prema druStvu, s druge, klasna, skoro kastinska zatvorenost. Dok sveutili8ta u godinama svoga nastanka djeluju esto protiv svakovrsnih centara mo¢i — gradskih uprava, erkve, pape ili kraljeva — kako bi saguvali svoju neovisnost, dotle su humanisti vrlo bliski viadaju¢im krugovima, i s njima su se praktitki integrirali. Dok su se »intelektualcie 13. stoljeca smatrali gradanima koji kao i svi drugi rade svoj posao — poduéavaju studente, pa su fizicki rad smatrali jednakovrijednim intelektualnom, kasnije se stvari iz temelja mi- jenjaju — fizigki se rad smatra nedostojnim i u tolikoj se mjeri potcjenjuje da se »intelektualace potpuno udaljava od bilo kakva praktiénog rada. Sliko- vit je primjer takvog trenda odvajanje zanimanja lijetnika i apotekara — trgovea kao »intelektualcax od manuelnog i primitivnog posla jednog ki- rurga! (153). Suprotstavljajuci sveuéilisni duh 12—13. stoljeéa samostanskom idealu prosjaékih redova (franjevaca i dominikanaca), Le Goff nas poti¢e na raz- mi8ljanje da li i koliko je pesimizam imanentan srednjem vijeku. Ne razara li grad, gradanstvo i gradanski duh srednjovjekovlje svojim optimizmom i Zeljom za ekspanzijom? To bi bila i psiholo&ka kategorija koja razgraniéava srednji od novog vijeka (ali ju je nemoguée totnije vremenski odrediti, jer se javlja na raznim mjestima i u razli¢itim prilikama od 11—15. stoljeca), uzimajui ijek u obzir i ekonomsku bazu koja je omoguéila takvu mijenu odnosa prema svijetu oko sebe — ekonomski napredak, oivijavanje i rast gradova, zametak potpuno novog natina proizvodnje. Mislim da upravo ke baze koja je dovela do radanja »intelektualnoge sloja, prikaz i analiza ekonomskog statusa tih »intelektualaca« nedostaje naSem €itaocu prilikom éitanja ove knjige. Naime, Le Goff n¢ daje realne i apsolutne podatke 0 njihovom imovnom stanju. Medutim, za- padnoevropskom i, posebice, francuskom éitaocu pristupaéni su deseci ra- dova © srednjovjekovnoj ekonomici koji posredno ili neposredno dotiéu Le Goffovu istrazivaéku temu, pa autor nema potrebe da i to smatra svojim znanstvenim zadatkom. Ipak, jasno je da su se prvi sveuéili8ni profesori izdréavali iskljuéivo od svog rada — predavanjima, te da su novac dobivali ili direktno od studenata, ili od grada. Kasnije dolazi do bitnih promjena: oznatiji uditelji postaju bogati posjednici, a studenti ih moraju oslov- Ijavati s »dominus meuse, Sto ukazuje na gotovo vazalni odnos (147—151). Naposljetku, humanisti zanemaruju rad s masama. Dok su prvi sveuéi- ligni profesori na slikama kao predavati okruseni mnogobrojnim uéenicima, humanisti se obiéno nalaze u svom viastitom kabinetu, okruzeni knjigama i samocom. Naem je Gitaocu ipak priliéno teSko pratiti neke podatke prezentirane u knjizi, upravo zbog toga 3to ne postoji analiza ekonomske snage grupe vintelektualacae. To je ofigledno na mjestu gdje se citira izvor koji govori kako je doktorand u Bologni morao darovati lanovima svoje komisije ru- kavice od divokoze, i to onakve ¢ija se ko%a prodavala za 23 sua. Koliko je to 23 sua? Jugoslavenski ditalac nema moguénosti za bilo kakvu uspo- redbu s nekom drugom cijenom, pla¢om ili prihodima nekog doktoranda 267(u ovoj ‘knjizi), pa ni, gotovo sam siguran, ne moie naéi u pristupagnoj lite- raturi podatak 0 stvarnoj vrijednosti te valute. Tako smo prisiljeni vjero- vati Le Goffovu autoritetu, a ne njegovoj uvijek lucidnoj analizi, da je 23 sua uistinu mnogo (str. 150). Na stranicama »Intelektualaca u srédnjem vijekue smjenjuju se virtuoz- ne analize i blje8tava sinteti¢ka razmi8ljanja. Neke epizode neodoljivo pri- viaée Gitaogevu paznju te je prisiljen knjigu ¢itati u jednom dahu, kao da se radi o beletristici, a ne 0 strogo znanstvenom djelu. U Le Goffovu naéinu istrazivanja i pisanja postoji specifitnost, karakte- ristiéna i za druge francuske historiare i njihove radove, a to je Zelja za sintezom cjelokupne evropske srednjovjekovne povijesti, iako se njihov znanstveni napor svodi ipak prvenstveno na francusku, zatim na englesku, odnosno britansku, talijansku i pone&to Spanjolsku povijest (i to kr8éanske Spanjolske). Praktiéno, to bi bile sinteze povijesti krs¢anske zapadne Evro- pe. O osobitostima pojedinih »malihe povijesti ne vodi se mnogo racuna. Zato se pred jugoslavenskog historitara postavlja problem korisnosti ovak- vih sinteti¢kih radova u konkretnom historijskom istrazivanju, pri odabiru pojedinaénih podataka (Le Goff u »Rodenju ¢istili8tae (177) tvrdi da je u latinskom kr8éanstvu s 12. stoljeéem ropstvo definitivno nestalo, ne uzima- juci u obzir Ginjenicu da u Dalmaciji, na primjer, robovi i trgovina robljem postoje jo8 u 14. stoljecu), iako su nesumnjivo takva djela upravo nezaobi- lazna literatura za Sirenje zmanstvenih horizonata i obogativanju metodo- lo8kih postavki u viastitom radu na povijesti. Osim toga, Eitaoca stavlja u nedoumicu i sam naslov knjige. O éemu se radi u tekstu koji se naslovijava »Intelektualci...«? Vjerojatno je on opravdan i to’no upotrijebljen za srednjovjekovije, ali je njegovo da- nagnje znaéenje i u francuskom i u hrvatskom mnogo Sire. Usudio bih se rei da takav postupak nije korektan, jer prisiljava Gitaoca da, prije kup- nje knjige protita uvod gdje je obja’njeno za8to knjiga nosi dotiéni naslov, ili da, eventualno, pogleda u kazalo. Medutim, takav nagin naslovijavanja je karakteristika samo ove knjige, veé i velikog broja djela francuske historiografske Skole. Odliéna knjiga Georgesa Dubyja o vjenéanju u feudal- noj Francuskoj (11—12. stoljeée) i 0 ne8to izmijenjenom moralnom kodeksu Ijudi tog doba, nosi naslov »Vitez, Zena i svecenike (Le chevalier, la femme et le prétre, Paris, Hachette, 1981). Neobignost naslova svakako zaokuplja Gitaoéevu paznju i potiée ga na kupnju. Zato bih Le Goffovu knjigu, umjesto aIntelektualci u srednjem vijekue, radije nazvao, otprilike »Razvoj sveuti- lita i znanstvena misao na njima u razvijenom srednjem vijeku«. Nuzno je umetnuti i ono »razvijenic, jer se zapravo govori samo o razdoblju od 12. pa do potetka 16. stoljeca, a srednji je vijek kudikamo duti. I opet nas tek djelomitno zadovoljava autorov odgovor u uvodu da se srednjovjekovni intelektualci radaju tek s 12. stoljeéem. Treba sa zahvalno8éu pozdraviti napor da se neka od Le Goffovih knjiga tiska i u nas, ali mi nisu potpuno jasni motivi koji su nakladnika opredijelili za objavijivanje ba’ ove knjige. Naime, od njena je nastanka na francuskom pa do naieg prijevoda proslo punih 25 godina. U tom je razdoblju tiskano izuzetno mnogo radova koji bi se mogli odnositi na tako Siroko podrudje kao »Intelektualci u srednjem vijekue, pa Le Goffova knjiga, usprkos svojim nesumnjivo velikim vrijednostima, nuzno postaje zastarjela. 268jelo objaviti takvo ili slitno djelo, moZda bi sretnije rje- Senje bilo objavijivanje knjige »Za jedan drugi srednji vijeke, ili, jo8 bolje, »Rodenje distili8tac, u kojem se objagnjava kako se tijekom 12. stoljeéa u svijesti Ijudi, a zatim i u teolo3koj teoriji pogelo javijati, izmedu raja i pakla, treée mjesto na onozemaljskom svijetu. To je izvanredna interdisci plinarna studija koja zahvaéa i oblast filozofije, teologije, knjizevnosti, po’ Jesti umjetnosti, psihologije, te bi zainteresiraia sira Gitalatku publiku. Ipak, i knjiga »Intelektualci_u srednjem vijekue nude jugoslavenskom Eitaocu obilje novih spoznaja, ali bi istovremeno mogla biti poticajna i za nage historiare i historijsku znanost. Smatram da bi ona trebala biti obve- zatna literatura barem za one koji se bave srednjim i prvim stoljecima novog vijeka. Iako je dijelom opravdana Zalopojka histori¢ara kako nam za ovakvu »le goffovskue — »totalnuc historiju nedostaju izvori, prvenstveno narativni, ipak mislim da bi se dugotrajnim i mukotrpnim radom moglo do¢i do podataka za obradbu teme »Intelektualci hrvatskog srednjovje- kovljac. Prije svega, bilo bi prijeko potrebno upoznati detaljno povije nagih srednjovjekovnih gradova. »U poéetku bijahu gradovi. S rada srednjovjekovni intelektualace — navodi Le Goff (11). Bilo je veé istr Zivanja u tom pravcu, a do vrlo vrijednih, dragocjenih saznanja do&ao je Tomislav Raukar u radovima »Komunalna drustva u Dalmaciji u XIV sto- Ijeéue i »>Komunalna druStva u Dalmaciji u XV stoljecu i u prvoj polovini XVI stoljeéa« (Historijski zbornik, 33-34, 1980—1, 139209); HZ, 35, 1982, 43—118). Iako je to istrazivanje ostalo, do daljnjega, na Zalost, ogranigeno na jedan dio Hrvatske i razdoblje od dva i pol stoljeéa, ono nedvoumno uka- zuje na pravu metodu i ciljeve istrazivanja. Vjerojatno bi se naSlo izvornog materijala za naSu temu. »Monumenta civitatis zagrabiensise, na primjer, daju neke podatke o Skolstvu u Zagrebu (prema Nada Klaié, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982, 530—2), a po- dataka o Skolskom sustavu ima i u tekstovima Ivana Goriékog (isto, 511). Sigurno bi se naélo pojedinaénih podataka o postanku i djelovanju skola i u drugim gradovima, notarski spisi dali bi eventualno sliku 0 ekonomskoj snazi »intelektualacae, a oporuke o imovnom stanju i posjedovanju kultur- nih dobara (ovdje mislim prvenstveno na knjige). Ipak, dini mi se da tako sakupljenih i prezentiranih podataka ne bi bilo previse. Sve bi, najvjerojatnije, dovelo do zakljutka da su hrvatski gradovi i Hrvatska u cjelini bili u 1315. stoljeéu isuvise ekonomski slabi da bi mogli razviti kulturnu i obrazovnu aktivnost imalo sliénu onoj u nekim velikim evropskim gradovima. Do razvitka koji bi omoguéio bujanje kulturnog i znanstvenog iivota, pa onda i do radanja veéeg broja »intelektualacae moglo je doéi tek u 15. i 16. stoljeéu, ali je on oslabljen negativnim posljedicama turskih provala, pa i mletaékim pripajanjem Dalmacije. SnaZnije kulturno-obrazovno sredi- Ste nije bilo samo sebi dovoljno. Trebalo je imati i bogato i snazno zalede. OpustoSena ratovima i podijeljena izmedu evropskih sila, Hrvatska to ni izdaleka nije bila u stanju. Medutim, zbog prilignog siromastva obrazovnih institucija u gradovima na podruéju tada&nje Hrvatske ne moze se zaklju- Giti da je tada viadalo neznanje i posvemagnja tama. Mnogo je Hrvata oti8lo na Skolovanje u inozemstvo, prvenstveno u Italiju, Neki su se od njih 269nakon zavrsetka nauka vratili kuéi, mnogi su, pak, ostali i dali vidan do- prinos zapadnoevropskom kulturnom krugu. Razlozi za ostanak u Italiji ili nekoj drugoj stranoj zemlji vjerojatno su bili viSestruki i nemoguée ih je generalizirati na temelju povrénih dojmova, ali je sigurno u nekim slu- éajevima bila va%na i ¢injenica da su se nasi emigranti dobro snagli u tudini, odnosno, da ih je nova okolina prihvatila kao struénjake, Tako bi natrag u Hrvatsku dolazili samo oni manje uspje8ni, Sto je nesumnjivi kul- turno-znanstveni gubitak. I Le Goff navodi ime Hermana Dalmatinca, dovjeka kojeg Enciklope- dija Jugoslavije naziva Hermanus Dalmata Slavus. On je bio filozof, astro- nom i prevodilac s arapskog na latinski. Rodom iz Koruike ili Istre, od rane mladosti Zivio je u juinoj Francuskoj i Spanjolskoj (EI, svezak IIT, 678—9). Veé samo sistematsko sakupljanje imena hrvatskih »intelektualacae i njihovih djela Sto su postala sastavnim dijelom neke od zapadnoevropskih kultura, bitno bi pridonijelo poznavanju hipoteti¢ke teme »Intelektualci hrvatskog sretinjovjekovljae. Ivo Goldstein 270SVEUCILISTE U ZAGREBU — INSTITUT ZA HRVATSKU POVIJEST INSTITUTE OF CROATIAN HISTORY MHCTHTYT XOPBATCKOH HCTOPHH RADOVI voL. 16 ZAGREB 1983.‘UDC 949.713 YU ISSN 0351—2142 RADOVI VOL. 16 str. 1—352 Zagreb 1983. Indavaé: Sveutiliste u Zagrebu — Centar za povijesne znanosti Odjel za hrvatsku povijest UREDNICKI ODBOR Branka BOBAN, Zagreb, Mirjana GROSS, Zagreb, Josip LUCIC, Zagreb, Marijan MATICKA, Zagreb, Ivan OCAK, Zagreb, Tomislav RAUKAR, Zagreb, Petar STRCIC, Zagreb GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Josip LUCIC, Zagreb Adresa uredni8tva: Centar za povijesne znanosti — Odjel za hrvatsku povijest, Zagreb, Kréka 1 Casopis izlazi jednom godiinje Cijena ovog broja iznosi 400 din. Izdavanie Zasopisa sufinancira Samoupravna interesna zajednica 2a znanstveni rad SRH-VII. RjeSenjem Republitkog komiteta za prosvjetu, kulturu, fizitku i tehniéku kultura SR Hrvatske br. 6859/1 od 5. X. 1982. asopis »Radovie oslobodien je pla¢anja poreza na promet proizvoda.RADOVI 16 Za izdavata Prof. dr Josip Adaméek Lektor Ivan Tolj Korektor Ivan Tolj Tehnitki urednik Franjo Cujes SURADNICI U OVOMBROJU ANTIC mr Ljubomir, Centar za istrazivanje migracija, Kréka 1, Zagreb AVRAMOVSKI dr Zivko, Neznanog junaka 21b, Beograd BOBAN mmr Branka, Centar za povijesne znanosti, Kréka 1, Zagreb BOBAN dr Ljubo, Filozofski fakultet, Zagreb BRANDT dr Miroslav, Filozofski fakultet, Zagreb BUDAK mr Neven, Filozofski fakultet, Zagreb GOLDSTEIN Ivo, Filozofski fakultet, Zagreb GROSS dr Mirjana, Britanski trg 12, Zagreb JURISIC Ivan, Rakusina 21, Zagreb KORUNIE dr Petar, Filozofski fakultet, Zagreb LUCIE dr Josip, Centar za povijesne znanosti, Kréka 1, Zagreb MIJATOVIC Andelko, P. Togliatija 12, Susedgrad, Zagreb MITIC er Mlija, Zavod za povijesne znanosti JAZU, Lapadska obala 6, Dubrovnik OCAK dr Ivan, Centar za povijesne znanosti, Kréka 1, Zagreb PAVLICEVIC dr Drago, Centar za povijesne znanosti, Kréka 1, Zagreb PERIC dr Ivo, Zavod za povijesne znanosti JAZU, Lapadska obala 6, Dubrovnik RACKO Lierka, Centar za povijesne znanosti, Kréka 1, Zagreb SUPPAN dr Arnold, Sveutiliste, Bet SIMIC Lovorka, Kraji8ka 40, Zagreb Tisak: Stamparski zavod »Ognjen Prica«, Zagreb, Savska c. 31