YU ISSN 3512142 UDK 949.713"09" Tomislav Trvorni znanstven! rad O TOMISLAVU I NJEGOVOM DOBU Ivo Goldstein Narodi i nacije uvijek su Zeljni fascinantnih legendi o stvarnim junacima koji potiéu zajednitku — nacionalnu svijest i podizu osobnu samosvijest pojedinaca. Mali pastir poveo je svoj narod protiv tlatitelja, postao kralj, osnovao najljep8i grad, a njegov je sin sagradio u gradu najljepsi hram (David i Salomon). Siromagni odrpanac, kod kuée papuéar, u beskrajnim polemikama nadmudruje profesionalne mudrace, poduéava brojne uglednike i jedan je od utemeljitelja evropske filozofije (Sokrat). Neuka seoska djevojka neobjanjivim fanatizmom nadahnjuje cijeli narod i vojsku i vodi ih u velike pobjede, Kojima zapotinje proces stvaranja francuske nacije (Ivana Orleanska). I I hrvatski narod, pa onda, prirodno, i njegova historiografija trazili_ su u svojoj povijesti takve ili sliéne lignosti. Za ranosrednjovjekovnu povijest ona je pronadena u osobi za koju se smatra da se prva proglasila hrvatskim kraljem, osoba koja je siromasnu i beznaéajnu hrvatsku drZavu, stije’njenu u dalmatinskom zaledu, progirila na priobaini pojas i otoke, prodrla s voj- skom daleko na sjever, do Drave, a u velikim bitkama pobijedila Madare i Bugare, sile pred kojima su u to doba strepili Bizant i cijela zapadna Evropa. Naposljetku, ta osoba bila je i utjecajan faktor na splitskim sabo- rima. Sve se te zasluge pripisuju kralju Tomislavu, Za njegove viadavine hrvatska je drzava izuzetno ojaéala i dozivjela svoj ranosrednjovjekovni vrhunac, Na temelju prezentiranih Cinjenica i zakljuéaka, te njihove interpre- tacije, Tomislav je smatran za prvog hrvatskog kralja, za jakog, izuzetnog i znamenitog viadara. Medutim, svaka znanstvena prasprava neminovno skida s te povijesne lignosti legendarne i mitske naslage, aureolu nacionalnog junaka i vra¢a nas na znanstveno utvrdivanje éinjenica. Prva konstatacija koja se namece jest da je izvorni materijal o Tomi- slavu i njegovu dobu mnogo oskudniji nego Sto bi se otekivalo da ée nam ostaviti razdoblje takva svestrana ja¢anja dréave. Zapravo, izvori o Tomi- slavu govore éak i manje nego li o drugim hrvatskim viadarima koji su naSoj suvremenosti ostalo u puno slabijem sje¢anju. O Tomislavu ne postoji nika- kav zapis na kamenu, kao Sto postoji za vladare prije i poslije njega — za 23Trpimira, Branimira, Driislava ili Zvonimira. Da nema. nekoliko viée-manje uzgrednih podataka, razbacanih po izvorima iz razlititih vremena, Tomisla- vovo bi ime bilo zauvijek izgubljeno. Izvori u kojima se spominje Tomislav su: 1. U intitulaciji pisma pape Ivana X, namijenjenog dalmatinskom sve- éenstvu, samom Tomislavu i zahumskom knezu Mihajlu Vigeviéu — »u_vri- jeme presvetoga pape Ivana, dok je u pokrajini Hrvata i u krajevima Dal- macije bio konzul kralj Tomislav ...< — »consulatu peragente in provincia Chroatorum et Dalmatiarum finibus Tamislao regee.! 2. »Ivan biskup... Ijubljenom sinu Tomislavu, kralju Hrvata...« — >Tamislao, rega Chroatorum«? 3. U katalogu splitskih nadbiskupa, 8to je 13. poglavlje djela »Historia Salonitanae splitskog arcidakona Tome, sto: »madbiskup Ivan bio je godine 914, u vrijeme kneza Tomislava...« — »Tamislao duce...«} 4. »Umjesto njega viadao je njegov brat Tomislav koji je bio snaZan, ali ne tako kao njegov brat. Za vladanja Tomislava pokrene kralj Ugra imenom Atila vojsku da ga svlada. Ali je kralj Tomislav, hrabar mladi¢ i snazan rat- nik, vodio s njime mnogo ratova i uvijek ga je natjerao u bijeg. I rodi Tomi- slav sinove i kéeri, i trinaeste godine svoga kraljevanja umre«.* To bi bili svi izvori u kojima se decidirano spominje Tomislavovo ime. Osim njih, i car Konstantin Porfirogenet u svom djelu »De administrando imperio« govori o Hrvatskoj, otprilike Tomislavova vremena, ali, zaéudo, njega uopée ne spominje. »U ono dakle vrijeme isti Bugari provalise u Hrvatsku s naoruzanom éetom Alogoboturovom. Hrvati ih ondje sve poubijaju... Simeon, viadar Bugarske, uputi vojsku na Hrvate i, zametnuvsi s njima bitku, porazen posvema izgubi sve svoje éete... Krétena Hrvatska postavija do 60.000 Konjanitva, a do 100.000 pjeSadije i sagena do 80 i kondura do 100. Na sagenama imaju po 40, a kondurama po 20, a na manjim kondurama po 10 Ijudi... Tako veliku moé i mnozinu naroda imala je Hrvatska do arhonta Krasimera.. . «<3 Iako jo8 postoji relativno velik komparativni materijal, uglavnom su na temelju ovih podataka historiéari konstruirali viastite poglede na Tomislava i njegovo vrijeme. Splitski arhidakon Toma kao prvi historiéar-kroniéar, koji spominje Tomislava, svjedodi nam da je za njegova Zivota (1200—68) postojalo nejasno, slabo sje¢anje i znanje o zbivanjima u 10. stoljecu. Karakteristiéno je da u tekstu nalazimo Tomislava samo kao osobu koja pomaie da se Sto preciznije odredi vrijeme Ivanova biskupovanja, S druge strane, Toma izridito tvrdi kako su tek Drdislav i njegovi nasljednici nazivani kraljevima Hrvatske i Dalmacije. ‘N. Klaié, Historia Salonitana Maior, SAN, PI 339, Odelenje druStvenih nauka, knj. 55, Bed 1967. 95. * Isto, 96. *Raéki F, Thomas archidiaconus, Zagreb 1894, 36. 1959 Moin V» Lietopis popa Dukljanina (u daljem tekstu: LIPD), Zagreb 5 Vizaniijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije I, Bgd 1959, 4456. 24Ivan Tomaii¢, kronigar 16. stoljea, u svom djelu »Chronicon breve regni Chroatiae«. uopée ne spominje Tomislava, isto kao ni Lucius — Trogiranin jesti i nekim hrvatskim vladarima posvecuje dosta paznje i prostora. Lucius spise splitskih sabora smatra falsifikatimal* Daniele Farlati poku8ao je pobiti Luciusove tvrdnje, a njematki historik Biidinger u svojoj Historiji Austrije prvi je od svih pisaca o hrvatskoj povi- jesti ba na osnovi papina pisma ustvrdio da je prvi hrvatski kralj bio Tomislav, a nipo8to Drdislav, kako se dotle pisalo? Nakon nekoliko stoljeéa, Franjo Ratki prvi iznosi Tomislavovo ime iz zaborava, Zeleci potkrijepiti Biidingerovu hipotezu novim argumentima. Po- taknut Ginjenicom da se hrvatski viadari u 9. stoljecu, a djelomigno i u 10. nazivaju »duces« — knezovi, a tokom vremena sve vise i éeSée »reges« — kraljevi, Ra¢ki je pokuSao odgovoriti na pitanje — koje je sebi postavljao kao éovjek svog vremena, ali je ono u ranosrednjovjekovnim kategorijama ishitreno — »kada i kako se hrvatska kneZevina preobrazila u kraljevinue* Pri tome mu je kljuéni podatak bio da je Tomislav 914. jo8 bio »duxe, a 925. u papinom pismu »rex«, pa je zakljuéio da je u meduvremenu Tomislav morao postati kralj. Proglasio sé ili sam, ili je to uéinio papa. U cijeloj ras- pravi dokazni postupak Raékog usmjcren je k cilju da se takva pretpostavka potkrijepi i jaéim argumentima. Buduéi da neposrednog dokaza o krundibi nema, ja¢anje hrvatske driave i Tomislavova snaga kao viadara, pobjede nad Madarima i Bugarima, bili su posredna potvrda. Samo koju godinu nakon Raétkog, napisao je Vjekoslav Klaié u pravas- kom tjedniku »Hrvatska lipa« anak o Tomislavu, »prvom kralju hrvat- skom«? Bilo je to pravo mjesto za popularizaciju znanstvenih rezultata, jer su »Hrvatsku lipuc itali Siri slojevi — u njoj su svaki tjedan tiskane pjesme, pripovijetke, slike i pougni élanci. Klai¢ povezuje Ljudevita Posavskog i nje- gove tobodnje ideje o sjedinjenju hrvatskih kneZevina posavske i dalmatinske s ovelikim Zupanom dalmatinskih Hrvata Tomislavom« koji je to i prvi ucinio. Time, mozda i nesvjesno, Klaié Tomislavu pripisuje djela koja su, zapravo, autorova Zelja u dnevnoj politici njegova vremena. Klaié opisuje kako »vidimo Tomislava sred priestolnice Biograda, gdje ga je odabrana kita velemo%a hrvatskih obkruiila, kako mu dvorski Zastnici pruzaju Zezlo i mage. Ovi podaci ne nalaze potvrdu u_izvorima, Osim toga, nije jasno otkuda autor erpi podatke o tome da je Tomislav uveo feudaini sustav, ustrojio dvor poput ostalih evropskih viadara, te >uinio nasljedne Zupane svojim vazalie. Ovim zakljuékom, a i tvrdnjom da je ranosrednjovjekovno ustrojstvo hrvatske dréave nalikovalo onome Karla Velikog ili njemackih careva otkriva se Klai¢eva Zelja da Hrvatsku ukljuci u evropske tokove. Klaigevim @lankom novosteéena znanja o Tomislavu izlaze iz uskih znan- stvenih krugova, potinju ih prihvacati Siri narodni slojevi. U to se vrijeme, qyloannis Lucius, De Regno Chroatise ct Dalmatiae libri sex, lib, II, ea put VI. "Vj. Klaié, Dva slovenska uéenjaka o starijoj historiji Hrvata do 1102. godine, Zbornik kralja Tomistava (u daljem tckstu: ZKT), 189. *"'F. Raéki, Kada i kako se hrvatska kneZevina preobrazi u kraljevinu, Rad JAZU ue Zgb 1871, 7089. Klaic, Tomisiay, prvi kralj hrvatski (914-927), Hrvatska lipa, Br. 21, God. v 23,-V 1875, 170-2. 25djelomigno i pod utjecajem Klai¢eva napisa, postupno potinje formirati specifiéni nazor, mi8ljenje o Tomislavu kao snaznom i slavnom viadaru za Gije je viadavine hrvatska dréava praktiéki nastala, ali i dodivjela svoj prvi vrhunac. To je bio i nezaobilazan faktor u procesu nastajanja hrvatske nacio- nalne svijesti. Istodobno, pokazat ¢e se u buduénosti, zbog nedostatnog izvor- nog materijala, moguée je bilo pripisati Tomislavu i najrazlititije zasluge i djela, veé kako je to odgovaralo interesima autora. Ivan Kukuljevic® je Zelio »popuniti podatke, Sto ih je Ratki priopéio, i nadovezati svoje misli o tome predmetu«. Jo’ je Raéki ustvrdio »da se pretvorba kneZevine u kraljevinu nije mogla izvesti bez snage unutrasnjeg driavnog bi¢a«, pa je progla’enje Tomislava kraljem trebalo opravdati uspje- sima te&ajem njegove viadavine. Kukuljevié je svoje istrazivanje skoncentri- rao na taj problem, jer se Ravki time nije previge bavio. Na temelju mnogih posrednih, éesto i prilitno nepouzdanih podataka, Kukuljevié je nastojao stvoriti dojam da je hrvatska driava ojaéala ba’ u vrijeme Tomislava. PokuSao je odrediti njene granice, koriste¢i razne izvore — arapske, mletaéke i druge, i razmaknuo ih je do Drave i Dunava, duboko u Bosnu, ukljudio i Zahumlje. Naravno, Tomislav je bio >kralj Hrvatske i Dalmacije«, sto autor zakljuéuje iz dokumenata o splitskim saborima, a Hrvatska se prostirala i na cijelu oblast biv8e bizantske Dalmacije. Za Kuku- Ijeviéa je i Tomislavova izuzetna vaznost na splitskim saborima neprijeporna. Smatra i da je prije splitskih sabora odréan narodni sabor na ‘kojem je Tomislav okrunjen za kralja. Po prici iz Hrvatske redakcije Ljetopisa popa Dukljanina, to je bio sabor na Duvanjskom polju, a okrunjeni kralj se zvao Budimir. Proglasenje Tomislava — Budimira povezuje se s bitkom i pobje- dom protiv Bugara. Kukuljevié se neki puta nekritiéki i nedosljedno postavija prema izvo- rima: dok vijest cara Konstantina — »Hrvati su gorama granigili s Turcima« (Turci su ovdje Madari) — prihvaca kao vjerodostojnu, a onda te »gore« identificira kao Kalnik i Bilogoru, dotle odrige bilo kakvu vrijednost care- voj vijesti da se Hrvatska prostire samo do Cetine i svakovrsnim argumen- tima nastoji opovréi tu tvrdnju. Tako zakljuéuje da se zlatno doba hrvatske driave zavr¥ava Tomislavovom smréu. O njegovu nasljedniku Trpimiru IT nema nikakvih podataka, a »za Trpimirova sina Miroslava poée opadati sile Hrvatske. Domai razdori preote’e maha«." Mi8ljenje da je Tomislavova vla- davina bila »zlatno dobac, a da je prije i poslije njega bilo bezvlade i opce tama, zajedno s ostalim veé prezentiranim éinjenicama, postalo je opéeprihva- ceni historiografski stav. Takve je stavove upotrebljavala i hrvatska politika — Sto je bilo prijeko potrebno u okolnostima madarskog pritiska. Raéki i Kukuljevié su u svom istrazivanju bili poticani iskrenom znan- stvenom radoznalosu i noSeni rodoljubljem. Tadija Smigiklas!? ponavlja i poneSto dopunjuje stavove prethodnika, a njegovo je protumadarstvo jasno izrazeno: »Na vladanje hrvatsko sjede poslije godine 900. Tomislav, Zavjek mlad i vitezki, straSan neprijateljem svojim i svoga naroda. Sjeo je na prije- stolje naroda, koji se je u ovaj éas mogao raztepsti, da ostanu od njega samo “I. Kukuljevié Sakcinski, Tomislay, prvi kralj hrvatski, Rad JAZU 58, Zagreb 1879, 152. "Isto, 52. = T, Smisiklas, Poviest hrvatska, I, Zgb. 1882, 215—26. 26razvaline, jedino tuéna spomen, da je ovuda Zivio. Na svoje oti mogao je mladi viadalac vidjeti takovo razsulo srodnog plemena slavenskog na ravni- cah Podunavija, vidio je razsap najvece slavenske dréave iza velikog Svato- pluka od novog biesnog nekrstenog plemena madarskog. Kri¢anskoj Evropi bio je veé samo kao san onaj spomen, kako su se njekada u Pannoniji pre- ganjali Gopori s iztoka Europe, u pjesmah i pritah bajalo se i pripoviedalo o Hunnih i Avarih. A evo sada takova novoga biesnoga naroda — evo Madara!« Osim Sto su »biesnic, Madari su i »nekr8teni«! Ovako okarakteriziranim Madarima trebalo je suprotstaviti jaku licnost — Tomislava, koji je, po Smitiklasu, odbio Madare 915. i 920. godine (ne navodi se otkuda su preuzete tone godine). Spominju se i krunidba na Duvanjskom polju, splitski sabori i druge, pretezno Kukuljeviéeve teze. Na kraju, autor smatra da je Tomislav pobjedom nad Bugarima otjerao Simeona u grob. To bi se moglo zakljugiti samo na temelju nekih bizantskih kronika, u kojima je pripovijedanje pri- ligno smueno, pa su ovakve nelogignosti u tekstu moguée. Uglavnom, pouz- danost ovih kronika vrlo je dvojbena, zato je suvremena bizantologija, npr. Ostrogorski, vrlo decidirana pri odredivanju uzroka Simeonove smrti i Rudolf Horvat je u zagrebaékoj »Prosvjeti«, popularnom éasopisu jedno- stavno eksplicirao osnovne stavove Ratkog i Kukuljevica." Prihvaca kao vje- rodostojnu i Tomislavovu krunidbu na Duvanjskom polju, a zakljuéuje reée- nicom: »Nemamo crkvene potvrde za to, ali mozemo naslucivati (!), da je hrvatski narod svom slavnom kralju Tomislavu pridao naziv »svet« onako, kako su to Ginili i drugi narodic. »Nasludivati« se moze da je Tomislav pro- glaen svetim samo metodom analogije, koja je i inaée vrlo nezahvalna, ‘a u ovom sluéaju i potpuno neprihvatljiva. U razdoblju 1896—1926. identitan Horvatov tekst objavijen je u skoro desetak Easopisa, listova ili kalendara, 8to predstavija najsnaziji prodor tak- vih nazora o Tomislavu u Siroke narodne slojeve.'5 Vjekoslav Klaié u svojoj »Povijesti Hrvatae nije zazirao ni od prita ni legendi, pa je tako, nakon Sto je ponovio ve¢ otprije poznate stavove o Tomislavu i njegovu dobu, detaljno opisao kako je, »po svoj prilici, bila pro- slavljena krunidba kralja Tomislava na Duvanjskom poljue. Tako su vige nego smjelu, nekriticku kombinaciju Kukuljeviéa o kru- nidbi na Duvanjskom polju usvojili, bez dublje analize njezine opravdanosti, i Smitiklas, Horvat, Klaié, zatim Dane Gruber.” Tek je Ferdo Siié u »Hrvat- skoj povijesti« 1906, a onda i 1916, u »Pregledu povijesti hrvatskog narodac;!* ’G. Ostrogorski, Istorija Vizantije, Bgd 1959, 258. vojno-politiéke situacije u tom trenutku. “R. Horvat, Kralj Tomislav i njegovo doba, Prosvjeta (Zagreb), 4/1896, 23,729—T33; 24, 756—764. * Isti, Pucka prosvjeta, 2/1908, 9, 132—134, (Kralj Tomislav); Napredak (ka- Jendar), 6/1912, 53-56, (Kralj Tomislav); Hrvastki list, 6/1925, 195, 2—3, (Tomislav, prvi hrvatski kralj);Mladohrvatski pokret, 1/1925, I, 2—3, (Prvi hrvatski kralj Tomislav); Neven, 37/1925, 34, 2—3 (Tomislav, prvi kralj hrvatski); Slobodna Stampa, 1/1925, 4, 3, (Kralj Tomislav); Kalendar sv. Mihovila, 1926, 56—58, (Hrvat- ski kralj Tomislav). 98100 Klaié¢, Povijest Hrvata, I izd. Zgb 1899, II izd. Zgb 1975, knjiga I, "D. Gruber, Vjesnik hrv-slav-dalm, zemaljskog arhiva, XI, 1909, 42—57. N. dj. 49, 53. 27te slijedeée godine u »Geschichte der Kroaten«! odbacio teoriju o krunidbi kao nemoguéu, ali nije Tomislavu odrekao kraljevsku titulu. Smatrao je da se Tomislav prvi od hrvatskih viadara oko 924. prozvao kraljem (dakle, morao je to utiniti prije papinog pisma), a onda mu je papa priznao naslov. Iako je Tomislav, po Si8i¢evu mi8ljenju, prvi hrvatski kralj, tek je Dréislav prvi bio okrunjen. Nove okolnosti u kojima se naSao hrvatski narod nakon 1918. godine nagovjeStavale su i nove nagine uporabe povijesnih éinjenica i historijskih znanja o Tomislavu, a u cilju opravdavanja ili kritike suvremenih akcija i dogadaja. Proslava »tisucugodisnjice hrvatskog kraljevstva« koja je, po ratunu histo- rigara, padala u godinu 1925. bila je prigoda da se svi raznorodni interesi ma- nifestiraju kroz pritu o hrvatskom srednjem vijeku i veliéanje Tomislava. Medutim, jo8 1923. Vjekoslav Klaié je navijestio obiljeZavanje ovih jubi- leja prigodnim @lankom — kratkim pregledom hrvatske povijesti kroz tisucu godina» koja podinje Tomislavom, a zavrgava sporazumom iz prosinca 1918. Njega ¢e, naglaSava Klai¢, hrvatski narod te8ko ikad primiti u dana’njem obliku, jer se dijametralno protivi temeljnoj ideji tisu¢godi8njeg razvitka samosvojne hrvatske dréave. Time se Tomislav direktno povezuje sa suvre- menom politiékom situacijom. Proslava se odvijala na dva nivoa: preko znanstvenih institucija, kroz obimniji rad historiéara na problemima hrvatske ranosrednjovjekovne povi- jesti i na organizaciji priredbi za Siroke narodne mase, uz prigodne élanke u javnim glasilima. Objavijeno je i kapitalno djelo F. SiSi¢a »Povijest Hrvata u doba narod- nih viadarae. U »Zborniku kralja Tomislavae, specijalnom izdanju JAZU, kaze se da je »Akademija, i onda, kada to momentane vanjske prilike nisu same sobom donosile, istaknula veliku znatnost onog dogadaja, koji je pred tisuéu godina hrvatsku dréavu kao priznatu samostalnu uveo u ravnopravno medu- narodno kolo kr8éanskog svijetae. Tomislavovim zaslugama pridodaje se jo8 jedna: medunarodno-pravni polozaj Hrvatske, prema shva¢anju nepotpisanog autora Predgovora, bitno se mijenja. Medutim, uvodenje suvremenih pravnih kategorija u evropsku i balkansku realnost 10. stolje¢a nosi sa sobom neslu- ene opasnosti pri donoSenju zakljuéaka, koje se mogu izbje¢i samo velikim oprezom i produbljenim poznavanjem cjelokupnog povijesnog tijeka. U veéem broju rasprava koje su tiskane u tom zborniku (rasprave Raé- kog i Kukuljeviéa tiskane su ponovo) istiée se rasprava Ljudmila Haupt- manna." Ona je vrlo vrijedan prilog poznavanju ranostednjovjekovne hrvatske povijesti, ali u pogledu Tomislava autor iznosi nekoliko dubioznih tvrdnji. Smatra da su Panonski Hrvati zatraZili za3titu Tomislavovu od Madara, kako mu je bizantski car prepustio Dalmaciju, te kako se sam okrunio oko 924. godine, iako za ove zakljucke izvori ne daju nijedan neposredni argument. Na kraju, Hauptmann je uklopio ja¢anje Hrvatske u kontekst medunarodne i : »provala Madara u srednju Evropu uéinila je za Hrvatsku Franke neStetnima, osiljenje Bugarske pod Simeonom dovede Bizant na rub pro- ” N. dj., 190, 396, ™ Vj. Klaié, Kroz tisucu godina, Hrvat, 5/1923; 1000, 2; 1002, 2; 1003, 2. * Lj. Hauptmann, Koje su sile hrvatske povijesti odlugivale u vrijeme narodné dinastije, ZKT, 168187. 28pasti. Time nestade pritiska obiju svjetskih sila i Hrvatska izmedu jedne i druge klisne u vis (!)e. Premise iz kojih Hauptmann izvodi svoj zakljutak, mogu biti osnova za donoSenje suprotnog — Sto se u nedostatku veceg broja izvora ne mora smatrati nelogi¢nim i pogre’nim — umjesto dviju driava koje veé nekoliko desetljeéa nisu jate mogle utjecati na zbivanja u i oko Hrvatske, dolaze nove i jake sile koje su za to sposobne. Takvim, promije- njenim kutom gledanja, Hauptmannov dokaz vrlo lako moze postati protu- dokaz 0 nemoguénosti jaéanja Hrvatske u Tomislavovo doba. Dane Gruber razmatra® vi8e pitanja, te donosi zakljuéke koji ne pred- stavljaju neku novinu. Eventualnu novost éine interpretacija izvjestaja nekih donjoitalskih kronika »Mihajlo, kralj Slavena, osvojio grad Sipont u juliju, na dan sv. Felicite, u ponedjeljak, indikcije XV«. Taj »slavenski kralje je Mi hajlo Vi8evié, zahumski knez, i Gruber, nakon detaljnije analize, koja nema svoju osnovu u izvornom materijalu, pokuSava dokazati Tomislavovo vrhov- ni8tvo nad Mihajlom i Zahumljem, pa mu to daje za pravo da zakljuéi kako su u juznoj Italiji ratovali de facto Hrvati — hrvatski kralj je priskotio u pomoé bizantskom caru Romanu Lakapenu, poslavsi svoje brodovlje i éete u Apuliju pod vodsivom Mihajla Zahumskog, da odonud istisnu Arape. Tomi- slav, dakle, postaje branilac kr8¢anstva, ravnopravan partner u takvim napo- rima bizantskom caru. Ovi su zakljuéci vrlo daleko od smisla informacije u izvoru, gdje se samo kaze — »Mihajlo je osvojio Sipont«! Takve kombinacije na prvi pogied izgledaju uvjerljive, ali je dokazni postupak sumnjive vrijed- nosti — autor iznese neku pretpostavku, koja moze, a ne mora biti toéna, zatim iznese drugu pretpostavku, ali na temelju one prve, koju veé progla- Sava utvrdenom éinjenicom. Intenzivnu znanstvenu djelatnost prati i vrlo snaina publicisti¢ka. Gotovo sav hrvatski tisak, od tjednika i dnevnika, pa do povremenih izdanja i kalen- dara obi je tisuéugodi8njicu hrvatskog kraljevstva. Isto tako, u cijeloj Hrvatskoj, a u gradovima posebno, organiziraju se proslave. U Osijeku se slavilo 6. rujna, u Sarajevu 6—8. rujna, u Srijemskoj Mitrovici 11. listopada, zatim u Splitu i Zagrebu i drugdje. U programu sudjeluju kulturna druétva, vjerske zajednice, sportski klubovi i mnogi drugi, te je saznanje o tome kako je Hrvatska prije 1000 godina postala kraljevina i kako njenu tadaSnju snagu simbolizira kralj Tomislav prodrla do svih stanovnika Hrvatske i Hrvata u drugim jugoslavenskim zemljama. Viktor Novak u svom govoru} i neki drugi autori u svojim @lancima vje8to su iskoriStavali odredene podatke o doticajima Hrvata i Srba za Tomislavove viadavine, kada su se Srbi pod pritiskom Bugara sklanjali u Hrvatsku, Njima bi opravdavali dnevnu politiku, politiku ujedinjenja i pro- sinac 1918, iako ti dogadaji, uopée nemaju tako dalekoseZno znatenje kakvo bi im autori htjeli pripisati. Nazo&nost zahumskog (to se lako moze prevesti — srpskog) kneza Mihajla Vi8evi¢a na splitskim saborima, tek je epizoda u hrvatsko-sprskim srednjovjekovnim odnosima, i u njihovim povijestima. »Ovo veliko delo Tomislavovo, bit ée kasnije objasnjeno, da je bratski dao Srbima ruku pomodnicu i zaStitio ih u vreme nevolje ima napunjati i danas ponosom i zahvalno8¢u Hrvate, jer to je veliko delo bilo zacelo utehom Grguru Nin- 2D. Gruber, Iz vremena kralja Tomislava, ZKT, 318—341. » Novak V., 0 tisu¢godignjici Hrvatskog kraljevstva, Jugoslavenska njiva, 9/1925, 11/6, 169176 29skom, tom slavnom prototipu bratstva i narodne borbe Hrvata i Jugoslovena protiv tudinskih presizanja na naa sveta narodna i ljudska praval« Iz djelo- vanja Tomislava i biskupa Grgura izvode se konkretna prava i moralne obveze, oni su znakovi i simboli trenutnog i dugoroénog politiékog djelovanja, pa povijest 10. stoljeca postaje argument za politi¢ku akciju. »Tada se podinje stvarati i srpska i hrvatska istorija. I nije ni éudno, neshvatljivo, da je za ta dva, tako protivna i daleka smera, trebalo prevaliti 11 stotina godina (oéita greska — 10 stoljeca — I. G.) da se nadu i opet na svom iskonskom putu, da se zapotne opet juénoslovenskom fazome. Novakova »besjeda« tiskana je u vise dnevnih listova i asopisa, i u Hrvat- skoj iu Srbiji, Karakteristiéno je da u Hrvatskoj nosi naslov »0 tisuégodis- njici Hrvatskog kraljevstvac, a u Srbiji »Kralj Tomislav i Grgur Ninski«, dakle, da srpski Gitalac ne moze u naslovu protitati hrvatsko ime* Frane Buli¢ je prigodom svegane proslave u Splitu odredio, na temelju nepostoje¢ih izvora i nepoznatih kriterija>5 da je zahumski knez (koji je nad- jaéao ostale srpske knezove) Mihajlo Vikevié viadao od Neretve do Bara, osim Dubrovnika. Jedini argument takvoj podjeli, jer se to iz izvora toéni; moze odrediti, jest suvremena nacionaina podjela, iz koje proiziazi da Mihajlo vlada nad teritorijima danas naseljenima preteZno srpskim_stanovnistvom, dok su zapadna Hercegovina i primorski pojas, naseljeni Hrvatima, ostali unutar granica Tomislavove drzave. Bulié nastavija: »Kraljevstvo Hrvata bilo je predteéa kraljevstvu srp- skome (misli se na Samuilovo Carstvo »s glavnim uporistem na Raskoj viso- ravni i Vardarue). Tomislavova dréava »prirodnom privlativom snagom obu- hvaéala je ve¢inom i slovenatke krajeve (otkuda to?), da ih spasi juznom Slavenstvu i zajednici Srba, Hrvata i Slovenacae. Nimalo sluéajno, posljed- nja sintagma bila je gotovo identitna s nazivom dréave. »Hrvati i Srbi imali su iste éasti, neka zato imaju u ovoj Driavi ista prava i iste duznosti« i zakljuuje: »Zivot, zdravlje, éast i slava na’emu Kralju Aleksandru Prvomu!« U toku proslave veéina je govornika i pisaca o Tomislavu i njegovu dobu koncentrirala svoje izlaganje na dokazivanje vjetne hrvatsko-srpske sloge i njihovo zajednitko djelovanje. Ipak, s druge strane, Dr Petar Karlié smatrao je Tomislava* ujediniteljem Hrvata — u njegovoj su dréavi bile Posavska i Dalmatinska Hrvatska, Crvena Hrvatska, tema Dalmacija i bano- vina bosanska, pa »glomazno i te3ko prohodno gorje kao Kapela, Velebit, Dinara«. Duvanjsko je polje mjesto krunidbe, a Tomislav »ide u red najslav- nijih viadara svog doba u svjetskoj historiji, jer je ne samo s maéem u ruci, pobijedio Madare ... nego ujedinio Hrvate«. Stjepan Srkulj” je najvecom zaslugom Tomislavovom proglasio ujedi njenje panonskog nizozemlja i kraske zemlje, Sto je posljednji put u povijesti uspio jo8 zapadnorimski car Julije Nepot. Protiv odrzanja takve drzave stoje politigki i geografski razlozi, smatra Srkulj, ali je Tomislav sve to uspio pre- * Isti, Pobeda, 5/1925, 60; Politika, 22/1925, 6242, I; (naslov: Kralj Tomislav i Grgur Ninskit) Rijee, 7/1925, 206, 1; Bratstvo, 1926, XX, 17—30. F. Bulié, Tomislav i njegovo doba, Hrvatska rijeé, 1/1925, 18, 1-2; Novo doba (Split), 8/1925, 265, 3—4; Jadranska strata (almanah), 1926, 153—159. 9, eK aTHiG, Hrvatski Kralj Tomislav 1 njegovo doba, Vijenac, 3/1825, V/8— * Sti, Srkulj, Lignost kralja Tomislava i njegove zasluge, Nastavni vjes- nik, 34/1925—26, 1524. 30vladati. Autor je modernizirao povijest 10. stoljea i prikazao ju u kategori- jama suvremenosti. »Podunavlje je bogata Zitnica, koja mora sa svojim obil- nim produktima na more...« — zato su Madari htjeli na Jadran. 10. stoljece je vrlo daleko od takve trgovine, i madarska se péenica uopée nije izvozila preko Jadrana, Madarsko druStvo bilo je potpuno nezrelo za takve poljopri- vredne i trgovatke napore. »Ta trgovatko-gospodarska penetracija nije ni danas prestala... ako Madarska danas nema snage, nije slab nag stari dus- manin — Italija...« i odmah je jasno kako i koliko je Tomislav prilagod- Ijiv svakoj politi¢koj situaciji i cilju. U krajnjoj liniji, Tomislav postaje kohe- zioni faktor u Hrvata. On je, dakle, oteo Slavoniju madarizaciji. »Neki ¢e Saljivdiija re¢i kako sada ne bi bilo Nastavnog vjesnika i DruStva nastavnil Hrvatske da nije bilo Tomislava. Ali, to je to¢no!« — zakljuéuje Srkulj ozbilj- nim tonom. Svi navedeni élanci projicirali su idealnu lignost Tomislava, Sto se mani- festira i u Glanku Stanka Petrova »Tomislav nije samo ljubio svoju domo- vinu, nego je sa svim Zarom svoje velike (!) duse Ijubio i svoju katoli¢ku vjeru. On je vidio da mladoj hrvatskoj dréavi nema trajne srece (!), ako kato- ligka vjera, vjera njezinih otaca, ne zavlada svim javnim i doma¢im Zivotom hrvatskog naroda, koji je onda vas vjerovao jednu vjeru, katoliéku vjeruc. Tomislav je bio »miroljubive, kaze nadalje Petrov, »milosrdan« (pomo- gao je Srbima u nevolji), »njegovao sinovsku ljubav, poStovanje i poslu’nost prema glavi Isusove Crkve Sv. Ocu Papi« bila je ogigledna. »I kad se radilo © erkvenim stvarima, puStao je Tomislav slobodne ruke biskupima i Papi majuéi, da njihove odredbe neée nikada Skoditi zdravim politiékim prilikama njegove zemljec — naglaSava Petrov i otkriva svoje nazore o tome kakvi bi trebali biti odnosi suvremene crkve i drZave. »Poput Tomislava moramo i mi biti pravi rodoljub i pravi katolici. U po8tenju, nesebiénosti i plemenitosti, ustrajno i sloino sa svojom bra¢om (misli se sa Srbima i, eventualno, Slo- vencima) moramo raditi za dobro nageg roda i naSe driavec. Osje&ki »Hrvatski liste posvetio je jedan svoj broj gotovo u potpunosti Tomislavovu jubileju (6. rujna 1925.), ispunio ga lancima o Tomislavu i nje- govoj suvremenosti, a pisali su Vjekoslav Klai¢, Rudolf Horvat, Kerubin Seg- vié, Josip Bésendorfer, Josipa Glembay i drugi, a pjesme su tiskali, izmedu ostalih, i Dragutin Domjanié i Vladimir Nazor. Nazorova pjesma »Tomislav. Prvi sukob« govori o borbi protiv Arpada — Madara, a nastala je desctak godina prije. Njena struktura — nadiranje naizgled nezadrzivog zla i kariz- matiéna lignost koja mu se uspjeSno suprotstavlja — umnogome podsje¢a na »Titov Naprijed«, koji je napisan tridesetak godina kasi Clankom se javio i F. Si8ié,® koji je dosljedno tvrdio da se »Tomislav samo prozvao kraljem Hrvata«. Time je odrekao autentitnost, joS jednom, izyjeStaju o krunidbi na Duvanjskom polju. Govor Vjekoslava Klai¢a® prigodom posvete temeljnog kamena za spome- nik kralju Tomislavu dobro karakterizira cjelokupni slavijeni¢ki napor dru- Stva: »Kroz tisuéu godina nije nikada jo’ hrvatska svijest bila tako Ziva i *§. Petrov, Prvi hrvatski kralj Tomislav, uzor-katolik, Gospa Sinjska, 4/1925, 9, 172—4, 10, 196—198. 7G. S186 Kralj Tomislav, Prisodom. hiliadugodiinfice lnrvatskog kraljev- stva, Glasnik podmlatka Crvenog krsta, 5/1925—26, I, 13—14. * Govor Vjekoslava Klai¢a, Hrvat, 8/1926, 1790, I. 31budna, kao ove svete godine jubileja, kad je lik svetog kralja Tomislava nepre- stano lebdio pred nama, a svako se stce hrvatsko prometnulo u divan Zrtve- nik... neka vedri lik junatkog Tomislava vazda podsjeca nae potomke, koliko duguje sebi samom i majci Hrvatskoj. U dogledno ¢e vrijeme resiti na ditni Zagreb ...« Ako je Klaié naglasio »hrvatstvo« Tomislava, na samom spomeniku zapisano je da »je ujedinio sva plemena u jednoj driavi te se godine 925. proglasio kraljem. Vladao je od Drave do Jadrana nad gradovima Splitom, Zadrom i Trogirom i nad otocima od Krka i Raba do Visa, Brata i Koréule. Pobjedonosno je ratovao na Balkanu, u Panoniji i u Apulij Na kraju, naglaSava se znaéaj Tomislava za suvremeni politi¢ki trenutak: adjelovao je u savezu sa Srbima simbolitno naslucujuci jedinstvo jugosla- venskih narodac, cime je opet naglaSeno Tomislavovo »jugoslavenstvos. Proslavu u Hrvatskoj zabiljeZio je tisak i u drugim krajevima zemlj Tako je Silvo Kranjec smatrao da »Hrvati opravdano tolikim slavljem obilje- Yavaju tisucljece svog kraljevstva, jer su prvi medu svim Slavenima imali svog domaéeg kralja«.! Tako nije neposredno vezana uz litnost Tomislava, svakako je za politi- ziranost cjelokupnog zbivanja i pisanja oko njegova imena vremena i imena karakteristigna i diskusija o Grguru Ninskom. Naime, ovaj kompleks zbivanja nije tako jasno podlozan crno-bijelom opisivanju litnosti i dogadaja. Pogotovo je takva shematizacija oteZana ako se ti dogadaji nastoje prilagoditi nekim interesima ili Zeljama. Istrazivaci jo i danas dvoje o tome da li se Grgur borio za latinski ili slavenski obred, ili mu je to bila samo nezaobilazna ste- penica u borbi za prvenstvo nad ostalim dalmatinskim biskupima. Histori- éari su, uglavnom, smatrali da je Grgur bio borac za narodne obred, dok je suprotno stajaliste iznio Miho Barada? pa N. Klaié. Postavija se pitanje: ako su se Grgur, a onda, posredno, i njegov za8titnik Tomislav borili za na- rodni obred, onda su se odricali katoli¢anstva i Zapada, bili nepokorni papi. Ako su, pak, zagovarali latinski obred, nisu li se pri tome suprotstavljali narodnim teZnjama? Naposljetku, ofigledno da ni Grgur ni Tomislav zapravo na splitskim saborima nisu dobili ono sto su trazili, a Grgur je izgubio i ninsku biskupiju. Kako od njega i Tomislava ipak napraviti heroje? Bilo je izuzetno te8ko pomiriti sve te Ginjenice, jer je situacija oko splitskih sabora isuvige slozena i difuzna da bi trpjela jednostavne podjele na dobre i zle, na branioce interesa naroda i njihove protivnike. Medutim, autori koji su pisali o Tomislavu i Grguru, o splitskim sabo- rima, svoje su protivnike nastojali diskvalificirati, imputirajuci im mi8ljenja da »je Tomislav bio izdajica roda svoga, da je za ljubav kraljevske krune prodao narodne svetinje«,® da je bio »odluéni protivnik zdravih narodnih teZnji«,* da onije bio narodni kralj, zato Sto nije zaprijetio da se zabrani u crkvi uporaba slavenskog jezikae.5 Naravno, oni takve stavove Zele pobiti, dokazati da se Tomislavu »ne smije ni’ta predbacivati, a nekamoli da bi ga gay_gXtanies, S. Ob tisodletnici Hrvatskega kraljevstva, Mladika, 6/1925, 10, *'M, Barada, Episcopus chroatensis, Croatia sacra I, 1931, 161215; N, Kla- i¢, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zgb 1975, 293—304. *M. Perojevi¢, Kralj Tomislav na Splitskom’ saboru, Obzor, 76/1936, 35, 12, Karaman, 0 politici hrvatskih kraljeva prema, Hrvatsko}, narodnoj cxkvi, | Drvatsko kolo, 2/1931, 3—29; Novo doba (Split), 12/1929, 238, 3—4. 4A. Belas, Nasi narodni velikani, Jadranski dnevnik, 3/1936, 148, 9—10. 32ko mogao radi toga renegatom nazvati«.* »Kralj Tomislav se pokorio kao vjerni sin majke crkve. Hrvatski narod ostao je vjeran sin katolitke crkve, a ona je u svim vjekovima njegove historije igrala vidnu, golemu ulogue, pisao je Belas smatraju¢i Tomislava uzor-katolikom. »Kralj Tomislav se ne moe obijediti s nemara, jer nemamo nikakvih dokaza, da je on kod tih sabora bio, a joS manje, da je nage glagolaSe progonio. To su izmislili na8i noviji historici, koji kadikad u izvorima mnogo vise éitaju, nego sto im oni mogu kazivati«.” Karakteristiéno je da jedan od rijetkih élanaka tridesetih godina o Tomi- slavu u srpskim novinama, opisuje njega i nije doba upravo onako kako je to bilo uobigajeno u hrvatskoj historiografiji, éak je u to ukljuéena i krunidba na Duvanjskom polju.* Neki elementi ipak govore o evidentnom autorovu naporu da hrvatsku i srpsku povijest 10. stoljeca Sto vise priblizi jednu drugoj. Naime, Kostié u opis krunidbe umeée govor svecenika, koji se nigdje drugdje ne spominje, pa ¢ak ni legendarni opis LIPD ne daje za to nikakve argumente: »Va vignjih Bogu i na zemlji mir na éelovjeh blago- volenijec. Otkuda je hrvatski sveenik 10. stoljeéa mogao govoriti crkveno- slavenski? Nadalje, autor inzistira na tome »da je hrvatska crkva upotreb- ljavala slavensku sluzbu ... ona se oéuvala, usprkos zabrani na splitskim sa- borima, u nekim mjestima u Primorju i do danas, a misao Hrvatske narodne crkve nije bila nikako ugusena« Sto predstavlja drugu krajnost potpunom odricanju bilo kakve vaznosti glagoljici u hrvatskoj povijesti. Isto tako, iz identifikacije »slavenske sluzbe« sa »narodnim teZnjamac i »narodnom crk- vomne proiziazi da su tokom hrvatske povijesti latinski obred i katoliéka crkva uvijek bili suprotstavljeni »zdravim narodnim teZnjama«. Kao generalizacija, to je netotno, ali kao teza u polititkim akcijama vrlo probitaéno. ProglaSenjem NDH povijesni sadréaji dobivaju izuzetan znataj, jer imaju posebnu vainost u formulaciji i konkretnoj realizaciji ustaske ideologije. Hrvatska historiografija i njeni pregaoci bili su daleko do takvih poslova i oni su iskljugivo bili prepusteni »ideolozima« koji sa znanoSéu nisu imali veze. Svaka kritiéka analiza izvora ili objektivno sagledavanje problema bilo im je potpuno strano. Tako Ivo Guberina,” s mnogo malicioznosti prema dotadasnjim napori- ma historiéara, pie da »driavnu politiku naseg prvog kralja ne smijemo ocjenjivati onako, kako se uobitajilo u na8oj sluzbenoj povijesnoj nauci, a koje je mi8ljenje prihvatila hrvatska inteligencija...« te nakon iscrpne ana- lize, zakljuéuje: »Problem glagoljice u na8oj narodnoj drzavi, a posebno za viadavine Tomislava nije bio nikakav narodni problem. To je bila privremena infiltracija bizantske kulture u na§ narodni organizam... koji je dobrano bio izgraden na zapadnoj kulturnoj orijentaciji. Kralj Tomislav je sve to brzo uvidio i svoj driavni brod odveo onamo, gdje mu je bilo i mjesto: na Zapade, Time se javnosti namecu nakaradni stavovi o tome kako je glagoljica samo slugajni import s Istoka, u uskoj svezi sa Srbima, koji u hrvatskom narodu nikada nije mogao niti je uhvatio trajnijeg i dubljeg korijena. Dva slovenska uéenjaka.., n. dj., 198—9. ostié, Kralj Tomislav, Pravda,’ 30/1934, 10.488, 7. ina, Dréavna politika kralja Tomislava, Hrvatska revija, 13/ 11, $96—605, 33Guberina i drugi priliéno su razvili ovakvu »znanstvenue djelatnost.” U tom su poslu Tomislav i njegovo doba imali kljugnu ulogu, jer je on bio simbol »hrvatske dréave« i dokaz »dréavotvornosti«. Do oslobodenja zemlje mnogi su sve éinjenice o naSoj proslosti primali vrlo osobno. Ni8ta, ba’ niSta nije se smjelo re¢i ili napisati o nekom od hrvatskih velikana i junaka Sto bi mu moglo skinuti aureolu koju mu je sta- vila hrvaiska historiografija druge polovine 19. stoljeéa. U tom svjetlu treba i i napise o Tomislavu i njegovoj viadavini. Tako je, na primjer, smatrao da se na Petra Kregimira »baca ljagac, ako se tvrdi da je njegova majka »latinskog podrijetla«! Rezultate historiografije upotrebljavali su pojedinci i grupe Sire¢i, iz raznovrsnih pobuda, takva znanja u narodu, Samom prezentacijom povijesnih znanja nestruénjacima nuzno dolazi do njihove simplifikacije. Stvaraju se, na temelju poznavanja nekoliko éinjenica, crno-bijeli dojmovi o razdobljima, pojedinim likovima i dogadajima. Zato je prirodno da se u konkretnim okol- nostima stvorio izuzetno afirmativan sud o Tomislavu. Javno mnijenje je isto tako vrsilo povratan utjecaj na historiéare, stvaralo odredeni pritisak. Tako je historiografija__morala »ispuniti oéekivanja« i producirati stalno nove »dokazee i »zakljuékee 0 povijesnoj veligini kralja Tomislava. Nakon 1945. uglavnom se vise nisu nadogradivala ovakva specifitna zna- nja iz srednjovjekovne povijesti, ali su zato preuzeta stara,i rijetko su krititki preispitivana. Tomislav vise ni ne sludi inieresima sluzbene politike, jer se ni na koji natin nije moglo dokazati da je bio »borac za socijalisti¢ki preo- brataj dru8tva« ili revolucionar bilo koje vrste. Ipak, 1947. postavljen je na Tomislavovu trgu u Zagrebu kip »kralja Tomislavac, a ispod njega uklesan veé citirani tekst. U udabenicima za srednje Skole opéenito su preuzete teze starije histo- riografije — »Tomislav je po’ao s jakom vojskom (otkuda se zna da je bila jaka?) protiv Madara, porazio ih i protjerao preko Drave, a zatim je pripojio Panonsku Hrvatsku Dalmatinskoj... knez Tomislav, Koji je dotada’njim uspjesima veoma ojagao, proglasio se 925. godine kraljeme.® Ne inzistira se na krunidbi, ali se upotrebljavaju i historiografski termini »Panonska« i »Dalmatinska« Hrvatska, koje treba odbaciti, jer se u suvremenim izvorima govori 0 Panoniji ili Slavoniji, Dalmaciji te Hrvatskoj. U novom udbeniku povijesti »za usmjereno obrazovanjee, bez obzira na bitno suzen odjeljak o povijesti starijih razdoblja, posebice starog i sred- njeg vijeka, ostalo je dovoljno prostora za prezentaciju podataka 0 Tomi- slavu, Nakon naslova »Tomislav sjedinjuje Dalmatinsku i Panonsku Hrvat- skue, izlozeni su podaci o snazenju hrvatske dréave, Tomislavovu proglasenju kraljem, pripajanju dalmatinskih gradova i otoka«.* Kada spominju Tomislava, autori kao da se nadu pred nekim nedodirlji- vim, sakrosanktnim subjektom koji je liSen potrebe za bilo kakvom znanstve- no-kritiékom verifikacijom. U velikom broju napisa, sve se unaprijed zna. © Vidi, npr. I. Guberina, Borba hrvatskih kraljeva u X vijeku za Dalma- ciju, Hrvatska revija, 14/1941, 10, 509-525; E. Sladovié, Ustavni temelji hr- vatske drZave, Spremnost, 26. VI 1942. i drugi. * Perojevié, n, dj. 2. . “M. Vrbetié, Historija za 1, razred gimnazije, Zagreb, I . izdanje 1961, 328. “H. Matkovié, Povijest 1, Zagreb, I izdanje 1975, 42. 34U svemu tome, u stvaranju izuzetno afirmativnog suda o Tomislavu u histo- riografiji i, kasnije, u narodu, jedan je podatak bio presudan, To je >rex« iz papina pisma. Na sve ostalo Sto se zbivalo za vrijeme njegove vladavine gle- dano je u specifiénom svjetlu, bas zbog svjesnog ili nesvjesnog utjecaja k je taj »rex« imao na autore. Ili je trebalo posredno dokazati da je Tomi slav postao kralj time Sto je imao velikih uspjeha, ili je morao imati velikih uspjeha zato Sto je bio kralj. Josip Horvat je u svojim memoarima, koje pige nakon II svjetskog rata, ustvrdio da »historijsko djelo ima vrijednost kao zrcalo pogleda, shva¢anja i teinja njegovog pisca i njegovog vremena. Utoliko je jedan historijski spis historijski dokument. Pogotovo to vrijedi za male narode zona primitivne kulture. Kroz Gitavo 19. stoljeée Hrvati grade svoju dréavnu ideju na »sjajue krune Tomislava, o kojemu postoji tek nekoliko dubioznih podataka, a srpska zavjetna misao prti osvetni¢kom mrznjom primajuéi hranu od kosovskog poraza, produkta politi¢ke i vojne nesposobnosti .. .«# Tako su Raéki i njegova rasprava »Kada i kako...«, te Kukuljevié i nje- gov »Tomislav, prvi kralj hrvatski«, a zatim i drugi, mnogobrojni autori k su progirivali i produbljivali ta znanja, i putem publicisti¢kih prikaza Sirili ih u narodu, umnogome pridonijeli formiranju ovakvog mi8ljenja o Tomislavu. Danaénji »kralj Tomislave, kako je konstruiran u svijesti hrvatskog naroda, plod je spleta politiéko-historiografskih okolnosti i zbivanja u posljednjih stotinjak godina, od Ratkoga do suvremenosti. II Dakle, Sto se u vrijeme danaénje, »sine ira et studios, a na temelju izvor- nog materijala, moze re¢i o hrvatskom vladaru Tomislavu? Osim izvjeStaja sa spiltskih sabora — »consulatu peragente in provincia Chroatorum et in finibus Dalmatiarum Tamislao rege«, nema niu jednom drugom suvremenom ili kasnijem izvoru bilo kakve naznake da bi Tomislav vladao nad dalmatinskim gradovima i otocima, a iz sadriaja same retenice mogu se izvuéi razliéiti zakljuéci. Iz nje ne proizlazi da su hrvatskom vla- daru bizantski carevi dali naslov konzula, odnosno, prokonzula — upravnika njihovog teritorija. Naime, »consulatu« u ondasnjoj terminologiji moze zna- Eiti i posjedovanje viasti na nekom teritoriju, bez obzira na naslov koji je dotitni viadar imao.S Nema potrebe ni za kakvim domisljanjem ili koi strukcijama* — potrebno je doslovce prevesti — »vladao je u_pokrajini Hrvata i granicama Dalmacijac. Ovo »Dalmacija« ne odnosi se, éini mi se, na bizantsku temu, veé je, smatram, refleks stanja iz kasnorimskih vremena, kada je povincija Dalmacija, Dioklecijanovim reformama podijeljena na dva dijela, pa se ime Dalmacije proteglo duboko u Bosnu, dio zapadne Srbije i Crne Gore. Papi i njegovoj kancelariji bila je svakako bliza tradicionalna rimska nego suvremena bizantska teritorijalna podjela i terminologija, a sin- tagmom >in finibus Dalmatiarum« Zeljelo se pokazati kako Tomislav vada oes jf, HOtvat, Zivjeti u Hrvatskoj, Zapisi iz nepovrate, 1900—41, Zagreb, ’s Prema Kukuljevié, n. dj., 50—52. “Prema J. Ferluga, Vizantijska uprava u Dalmaciji, Bgd 1959, 80—82. o 35nad dijelovima biv8ih rimskih provincija Dalmacija. Uostalom, u prilog ovoj tezi govore i drugi argumenti: u bizantskim izvorima hrvatski se viadari spominju iskljuivo kao arhonti, oni su neka vrsta carevih vazala, kojima se car obraéa sa >keleusis«.” Medutim, oblast nad kojom oni imaju vlast ne nalazi se unutar Carstva, nije tema ili neka druga administrativno-teritori- jalna jedinica. U postojecim bizantskim izvorima nema cezure Sto se tite Dalmacije u Tomislavovo doba, ni najmanje naznake da bi ona mogla biti prepustena nekom drugom. Tomislav, prema danas raspolozivom materijalu, nije dobio nikakvu titulu ili funkciju na temelju koje bi mu bila prepustena uprava nad bizantskom temom Dalmacijom.* Uostalom, takav potez Bizanta proti- vio bi se njegovoj tisucugodisnjoj politikoj tradiciji da bogato obdaruje potasnim naslovima i formalnim éastima strane viadare, ali da nikada, ni u kojem slugaju im ne prepusta dijelove svog teritorija.? Mihajlo Visevié odli- kovan je titulom >antipata i patricija«, ali nije preuzeo upravu ni na jednom pedlju bizantske Dalmacije.” Napokon, sve Sto se dogadalo na splitskim saborima uvjerava nas da Tomislav nije imao vlast nad tim gradovima, jer je stav biskupa tih gradova prema njemu i hrvatskom biskupu Grguru izuzetno neprijateljski. Na sabo- rima su se rjeSavala sva pitanja: pitanja crkvene jurisdikcije, odnosno, tko rex« bili i okrunjeni viadari! — papa Stjepan V naziva i bugarskog kneza Borisa i moravskog kneza Svjatopluka »rexe, a oni zasigurno nisu bili krunjeni. Tako se moie pretpostaviti da se »rex« nije u ranom sred- njem vijeku nadijevao samo krunjenom monarhu, veé i drugima, a po vrlo razligitim kriterijima. Mogao se »rex« nadjenuti snaznom i utjecajnom vla- daru, ali ni to nije pravilo. Osim toga, »rex« i »kralj« nisu identiéne i isto- magne titule. Slavenski je knez mogao biti u stranim kronikama nazvan »rexe, ali su ga podanici i dalje nazivali knezom.1 Tomislav je u papinom pismu nazvan »rex« zahvaljujuéi modda Cinjenici da je pobijedio bugarske i madarske odrede koji su pokuSali provaliti u Hrvatsku. Papa je u te dogadaje morao biti upucen, ali istodobno nije mo- rao postovati nijedan od razloga, te u konkretnom sluéaju Tomislava stavija uz njegovo ime titulu koja mu, iz tko zna kojih razloga, u tom trenutku najvige odgovara. Uostalom, papinska je kancelarija u periodu od Sezdesetak godina upotri- jebila éak éetiri naziva za hrvatske viadare. Od sedamdesetih godina 9. stolje- ¢a, kada su oni u pismima Ivana VIII dux, comes i princeps, pa do dvadesetih godina 10. stoljeéa kada su rex i princeps, papinska kancelarija u titulira- nju nagih viadara pokazuje isuvise veliku nedosljednost, a da bismo smjeli % Poblize o karakteru tog odnosa, vidi: Si8i¢, Pregled povijesti, 141. vy, 1y2rokonije iz Cezareje, IVIL, Loeb Classical Library, London 1971, sv. 11; ’ “ Prokopije, sv. III; V, 14, 38. “L, Santifaller, Uber die Titel in den Adressen der Papsturkunden yon den Anfangen bis zum Ende des 11. Jahrhunderts, Zgodovinski éasopis VI—VII, 195; ™ T, Wasilewski, Geneza Tytulu »Rex Chroatorume, Pamietnik Slowian- ski XVII, 1967, 149—160. ” Eseuonom »rex« za Tomislava traziti neke duboke razloge, tak forsirati tezu © toboinjoj krunidbi. Nestalnost tituliranja hrvatskih viadara u ranom srednjem vijeku je ka- rakteristiéna, jer nakon Sto Tomislava naziva »rex«, papa samo 3 godine kasnije neimenovanog hrvatskog vladara naziva »princeps«. Si8iéevo mi8ljenje da se Tomislav »prozvao kraljem«, pa da je papa zato naslovio pismo sa »rex« ili ponegdje prihvaéeni stav o krunidbi treba analizirati s velikim oprezom. Otigledno je da u 9. i 10. stoljeéu stranci nisu adekvatno reagirali na nazive koje su sebi samima nadijevali hrvatski viadari. Branimir se na kamenom natpisu nazvao »comese, ali ga papa ipak zove »princepse, pa tek kasnije »comese. Ili, Muncimir je na kamenu (ipak naj- vjerodostojniji podataka!) »princepse, ali u ispravi »dux«, a njegova se su- pruga spominje na jednom mjestu kao »comitissa«, dakle, supruga »come- sac. Naposljetku, Dréislav je »dux magnus« na kamenu,!” ali Toma ipak tvrdi da je on od Bizanta dobio naslov eparha i patricija i da su od njegova doba hrvatski viadari nazivani kraljevima. Ovakve brze i neoéekivane mijene viadarskog nazivija u vremenu prije i poslije Tomislava kazuju nam da nijednom naslovu ne smijemo davati od- luéujuéu prednost, pretpostaviti ga drugima, ili za njega traditi neko dublje opravdanje u konkretnom povijesnom trenutku, kao Sto se to éini s Tomi- slavom kada mu se pripisuje »krunidba« ili »nazivanje kraljem«. Jedino $0 se neprijeporno moze tvrditi jest to da je papa u jednom pismu Tomislava nazvao »rex«, Sto mi dogovorno prevodimo kao »kralje. Sto to uistinu znai u konkretnom sluéaju te’ko je utvrditi, ali je pridavanje veceg znataja ili uopéavanje tog »rex« nezahvalno, jer ne nalazi svoju potvrdu u izvornom materijalu. Problem Tomislavove krunidbe i kraljevanja otigledno je za generacije od prije stotinjak godina, pa sve do danas i problem psiholoske prirode, pu- no prije nego li historiografski. Inzistiraju¢i na »krunidbi«, »kraljue, kao b noj razligitosti od »knezae, »knezevinee, i svih drugih titula, nesvjesno dola- zimo pod utjecaj kasnog feudalizma, kada se druStveni odnosi petrificiraju i forma prevladava nad sadrajem. Titula postaje mnogo vainija od stvarne viasti. Medutim, Hrvati ranog srednjeg vijeka, njihovi viadari, pa i Tomislav vjerojatno, nisu gotovo uopée poklanjali painju tome kako ih nazivaju ino- zemni kronigari, nije im bilo posebno vazno kako ih oslovijavaju strani au- toriteti u svojim pismima, a na kamenim spomenicima nazivali su se onim imenom koje im se u tom trenutku uéinilo najprikladnijim. Kategorije srednjovjekovlja i suvremenosti konfrontiraju se_bjelodano upravo u sluéaju Tomislava, kada se o njegovu dobu potinje razmi8ljati i su- diti na suvremen naéin. Srednji vijek nije manifestirao Zelju za via8éu radi vlasti, kao Sto se to tako straviéno odrazilo u nage doba, Zato ni Tomislav nije imao potrebu da se naziva »rexe ili »kralj«, kada mu ta titula nije do- nosila nikakve materijalne koristi. U iskrivljenom shva¢anju suvremenika, srednji vijek se identificira s mraénja8tvom i primitivizmom, ali se po broju genocida, ratova, razaranja i nesloboda nijedno doba ni pribliZno ne moze usporediti s 20. stoljeéem. “Ly, Karaman, Ziva starina. Pedeset slika iz vremena hrvatskih narod- nih vladara, Bgz 1943, 53. 52U srednjem vijeku ekonomska eksploatacija bila je najvainiji zadatak svakog vladara, jer je velik dio stanovni8tva Zivio na granici moguée egzi- stencije i vikom svoga rada mogao je uzdréavati tek uski sloj elite. Tada je jedino bilo vaino biti u toj eliti. Srednjovjekovni vladar od svojih poda- nika Zeli samo novac ili adekvatnu naknadu u materijalnim dobrima ili ra- du, ostvaruje svoje pravo sudovanja i nema snage nametati neke druge ob- vere, jer su instrumenti sile isuvise slabi, oni gotovo i ne postoje. Zbog toga doba Tomislavovo treba promatrati u okviru tadaSnjih specifi¢nih odnosa. Smatram da se ocjene »drzava je ojatalae, »drZava je postala snaznijac i slié- ne za ranosrednjovjekovnu hrvatsku dravu moraju davati s velikim oprezom i odredenom rezervom. Naime, podrugje na kojem je ona egzistirala — Dal- matinska zagora, prakti¢ki bez nekog duljeg kontinuiranog izlaska na more, oduvijek je bio najsiromagniji i najneplodniji dio hrvatskog teritorija, pogo- tovo u doba kada su proizvodne snage bile na izuzetno niskom stupnju raz- voja. Ako pretpostavimo da je vojno-polititko jatanje prouzrokovano dije- lom i ekonomskim napretkom, postavlja se pitanje: otkuda taj ekonomski procvat Koji je uvjetovao takvo, iznenadno i neobuzdano snaienje hrvatske driave u vrijeme Tomislava? Ustrojstvo driave bilo je u to vrijeme isuvise slabano, nerazvijeno i mo%da naivno koncipirano, utemeljeno na konkret- nim ekonomskim odnosima, a da bi Tomislavova viadavina donijela neki re- volucionarni napredak koji onda suvremena historija moze pretoéiti u sin- tagmu, bez ikakve rezerve, »drZava je ojaéalac. Pripisivanjem svih zasluga samo Tomislavu, isticanjem samo njegove lit- nosti devalviraju se druge, siguran sam, ne manje znaéajne, a nacionalna se povijest samo osiromaiuje. Izmijenjenim vrednovanjem Tomislava i njego- va vremena povijest postaje uvjerljivija — Tomislav nije bio izuzetna li¢- nost koja je iskodila iz tame, nego je to bio kontinuirani, normalni rast snage hrvatske dréave. Samim tim stvara se bogatija tradicija od one koja se gradi iskljutivo na jednoj liénosti. Nacionalne se tradicije ne ukidaju, nego se revidiraju i samim tim razvijaju. Nekritiékim veliganjem Tomislava zaboravijaju se drugi, znagajni hr- vatski viadari, ija djela i zasluge nisu niSta manja nego Tomislavova: ako se, u principu, naslov »rexe nadijeva »samostalnom i jakom vladarue, ako se smatra da se Gottschalk povodio za sliénim kriterijima kada je Trpimira nazvao >rex«, onda je otigledno da je i polovinom 9. stoljeca Hrvatska bila relativno snaina dréava, a Trpimir istaknuti viadar — za kojim su ostali i kameni spomenici. Gottschalkovo »rex« za Trpimira nije ni8ta manje zna- éajno od onog »rex« Ivana X za Tomislava. Trpimir je pobjedonosno rato- vao protiv dalmatinskih gradova, a nasljednik Domagoj je izbio na Jadran, gusario, ostao u stranim kronikama zabiljeZen kao »najgori knez Hrvatac. Muncimira i njegovu Zenu spominje Cedadski evangelistar (iz Cividalea u Ita- liji), Sto je pokazatelj domaaja njegove vainosti. Zbog Tomislava i njegova »pripajanja gradova bizantske Dalmacijec os- tao je nezamijeéen Stjepan Drdislav, koji dobiva od Bizanta naslov eparha i patricija. U drugi plan su potisnuti i u svakom pogledu znagajni viadari kao Petar KreSimir i Dimitrije Zvonimir. Koliko je god u takvim projekcijama hrvatske proglosti u vrijeme narod- ne dinastije bilo paradoksalnih tumaéenja, ona se nisu mogla izbje¢i ni u kasnijim razdobljima: s jedne strane, inzistiralo se na »snainoj, samostalnoj 53Hrvatskoj« za vrijeme Tomislava, s druge, gotovo se pokajnitki priznavalo, a Gini mi se, bez pravog razloga, kako je ta samostalnost potpuno izgubljena 1102. godine. Ako u hrvatskoj povijesti treba pronalaziti »junake«, za to postoje mnogo prikladnije lignosti nego li su to Tomislav i njegova viadavina, »Rex« iz pisma pape Ivana X samo je jedna usputna manifestacija procesa narastanja moéi hrvatske dréave i, vjerojatnije, papinog sluéajnog odabira titule, nego li Evrste spoznaje da je do’ao trenutak da se tako nazove hrvatski viadar. Naravno, taj proces narastanja viadarske mo¢i i jatanja Hrvatske tekao je konstantno, ali sporo, i u Tomislavovo vrijeme nema nekog znaéajnijeg skoka. 5 Da li je onda hrvatskoj historijskoj znanosti i, opéenito, hrvatskoj na- ciji, ovakav Tomislav uopée potreban? Odgovor nije jednostavan. Svaki na- rod Zeljan je slavijenja povijesnih litnosti, kao 8to je to reéeno veé na sa- mom poéetku. Borci za slobodu, heroji i druge znamenite lignosti uvijek ée poticati nacionalnu svijest i biti primjerom svakoj novoj generaciji. Tomislav je neodvojivi dio nacionalnog hrvatskog osje¢aja, i kao takav prakti¢ki ne- prolazan. Postojat ¢e u svijesti naroda moida jo& 100 godina, koliko otprilike veé postoji, ili mozda jo8 1000 godina, koliko je vremena proteklo od nje- gove viadavine. Nitko ne¢e srusiti kip kralja Tomislava na njegovu trgu, kao Sto se to dogodilo nekim drugim hrvatskim »nacionalnim herojimac. Budu¢i da je takvo znanje o Tomislavu dio dru8tvene svijesti, zadatak je znanstvenika da ovakve interpretacije svede u realne okvire. Upravo je to bio i cilj ovog rada. Ovakva prezentacija Gitave njegove viadavine, mislim da je mnogo uvjerljivija i vjerodostojnija — Tomislav vise nije prvi hrvatski kralj, koji kao zvijezda svijetli u priliéno mraénom i nepoznatom 10. stolje- éu hrvatske povijesti, nego jedan od hrvatskih viadara koji -je uspje’no ratovao protiv madarskih i bugarskih eta Sto su se zalijetale prema nje- govoj driavi; viadar éije vrijeme predstavlja tek jednu, nezaobilaznu stepe- nicu u narastanju snaga i moci hrvatske ranosrednjovjekovne dréave prema njenom vrhuncu u drugoj polovini 11. stolje¢a. Prihvaéeno za tisak 26. lipnja 1985.Zusammenfassung UBER TOMISLAV UND SEINE ZEIT Ivo Goldstein Es war ziemlich lange die allgemeine Voraussetzung der kroatischen Geschichtswissenschaft dass der Kénig Tomislav (Anfang des 10, Jahrhunderts) der erste kroatische Kénig war, dass er den armen und winzigen kroatischen Staat iiber das ganze dalmatinische Kiistenland und die Insein miichtig ver- breitete, dass er mit seinem Militér weit nach Norden bis zu dem Flusse Drau vorgedrungen ist und dass er in grossen Kimpfen die Ungarn und Bul- garen besiegte. Angeblich war Tomislav auch bei den Kirchenversamml gen (Konzilen) in Split sehr einflussreich und der kroatische Staat soll wi rend Tomislav's Herrschaft seinen Héhepunkt im Mittelalter erlebt haben. Die authentischen historischen Quellen iiber Tomislav und seine Zeit sind aber viel irmer als man es von so einer gliinzenden Epoche des allgemeinen Erstarken des Staates erwarten miisste. Eigentlich sagen uns die Quellen iiber Tomislav weniger als iiber manche anderen kroatischen Herrscher des 9,, 10. und 11. Jahrhunderts. Deswegen versucht der Autor die Quellen idber Tomislav und seine Zeit noch einmal zuiiberpriifen. Er meint das der Ausdruck »Rex« aus dem Briefe des Papstes Johann X mehr eine zufallige Wahl des Titel’s und der Héflich- keit war, als ein Zeichen der festen Uberzeugung dass der kroatische Herr- scher diesen Titel schon verdient. Der Verfasser meint das Tomislav eigent- lich nicht der erste kroatische Kénig war, sondern nur ein Herrscher der mit gewissem Erfolge mit den ungarischen und bulgarischen Truppen kimpf- te. Seine Zeit ist eine wichtige Stufe in der Entwicklung und Kriftigung des jungen kroatischen States, der aber seinen Hohepunkt erst um die Mitte des 11, Jahrhundert erreichte. 55SVEUCILISTE U ZAGREBU — INSTITUT ZA HRVATSKU POVIJEST INSTITUTE OF CROATIAN HISTORY MHCTHTYT XOPBATCKOM HCTOPHH RADOVI voL. 18 ZAGREB 1985,UDK 949.713 YU ISSN 0351-2142 RADOVI VOL. 18 str, 1-384 Zagreb 1985. Iadavaé: Sveudiliste u Zagrebu — Centar za povijesne znanosti Odjel za hrvatsku povijest UREDNICKI ODBOR Branka BOBAN, Zagreb, Mirjana GROSS, Zagreb, Josip LUCIC, Zagreb, Marijan MATICKA, Zagreb, Ivan OCAK, Zagreb, Tomislav RAUKAR, Zagreb, Petar STRCIC, Zagreb GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Josip LUCIC, Zagreb Adresa uredni8tva: Centar za povijesne znanosti — Odjel za hrvatsku povijest, Zagreb, Kréka 1 Casopis izlazi jednom godignje Cijena ovog broja iznosi 600 din Izdavanje éasopisa sufinancira Samoupravna interesna zajednica za znanstveni rad SR Hrvatske - VII. RjeSenjem Republiékog komiteta za prosvjetu, kulturu, fizitku i tehnigku kulturu SR Hrvatske br. 6859/1 od 5. X, 1982. éasopis »Radovi« oslobodeni su plaéanja poreza na promet proizvoda. Casopis je registriran u Republitkom komitetu za informiranje SR Hrvatske pod br. UP-547/2—84— 1984,RADOVI 18 Za izdavata Prof. dr Josip Adaméek Lektor Ivan Tolj Korektor i tehnitki urednik Franjo Cujes SURADNICI U OVOM BROJU AGICIC Damir, student, Filozofski fakultet Zagreb BOBAN mr Branka, Centar za povijesne znanosti Sveuéili8ta, Kréka 1 Zagreb BOBAN dr Liubo, Filozofski fakultet Zagreb BUDAK mr Neven, Filozofski fakultet Zagreb BUZIC-BOZANCIC dr Danica, Poljana kralja Tomislava 3, Split DURIC Vesna, student, Filozofski fakultet Zagreb FILIPOVIC Klara, Sestinski vijenac 22, Zagreb GOLDSTEIN mr Ivo, Filozofski fakultet Zagreb GROSS dr Mirjana, Britanski trg 12, Zagreb KARDUM mr Livia, Fakultet politiékih nauka Zagreb KLOPCIC Franc, Linhartova 62, Ljubljana KUDELIC Zlatko, Turinina 4, Zagreb LUCIC dr Josip, Centar za povijesne znanosti Sveuéilista, Kréka 1 Zagreb MIJATOVIC Andelko, P. Togliatija 12, Susedgrad, Zagreb MIROSEVIC mr Franko, Zavod za prosvjetno-pedagosku sluzbu SRH, Zagreb NIKOLANCI Mladen, B. Ivanoviéa 10, Split OCAK dr Ivan, Centar za povijesne znanosti Sveuéilista Kréka 1, Zagreb PAVLICEVIC dr Dragutin, Centar za povijesne znanosti Sveutiligta, Kréka 1, ‘agrel PEKIC mr Milenko, Nauéna biblioteka, Zadar PERICIC dr Sime, Zavod JAZU, Obala oktobarske revolucije 8, Zadar PRLENDER Ivica, Iza Roka 1, Dubrovnik STANCIC dr NikSa, Filozofski fakultet Zagreb STRCIC dr Mirjana, Kumitieva 42, Rijeka STRCIC Petar, Arhiv Hrvatske, Zagreb STUBLIC Zlatko, Vlasi¢ka 12, Zagreb SANTEK Darko, Trnac 29, Zagreb SVAB mr Mladen, Leksikografski zavod »Miroslav Krleza«, Zagreb TARADZIC Branka, student, Filozofski fakultet Zagreb VRANJES-SOLIAN mr BoZena, Centar za povijesne znanosti SveutiliSta Kréka 1 agrel ZORIC Damir, Salopekova 18, Zagreb Tisak: Satmparski zavod »Ognjen Prica« Savska c. 31 Zagreb