LDK 9195 204/06 (92) YU ISSN aasi—2182 livornt zaansttent rsd RADOVI 28 Zavoda 22° hevatshupowjert Fllozofskog fakulteta Zagreb, 1980. PROCES MARGINALIZACIJE ZIDOVA U BIZANTU: DRZAVNA | DUHOVNA VLAST, TRECI STALEZ | ZIDOVI OD 5. DO 7. ST. Ivo Goldstein U odnosu na siromastvo i malobrojnost izvora koji ih spominju, 0 Zido- vima u Bizantu je pisano relativno mnogo.' Brojni su pregledi ili sinteze bi zantske povijesti koji spominju ili s manje ili vise detalja objainjavaju ka- kav je bio polozaj Zidova u dréavi Neki su istrazivati, pak, svoja djela po- svetili iskljugivo Zidovima, a drugi su u djelima crkvenih otaca i pisaca pro- nalazili odjeljke ili Gitave radove koji su govorili protiv judaizma i Zidova, pa su ih onda izlagali kronoloskim redom.' Medutim, Gini se da su i jedni i * Dvojbeno je da li bi valjalo pisati veliko ili malo slovo — dakle, Zidovi Hidovi. Naime, o¢igledno je da u Bizantu i izvan njega (Arapski poluotok, na pi mjer) Zidovi ‘nisu samo ‘potomci onih koji su se dobrovoljno ili prisilno iselj vali iz. Palestine jo8 od 4. st. pr. n. e, pa sve do 2. st. n. e, nego su to i judai rani prastanovnici tih prostora. Stoga je u ve¢ini sluéajeva’Zidovstvo samo ozna- ka religiozne pripadnosti, a ne narodne ili Zak nacionalne opredijeljenosti. Stav da se ipak pi8e »Zidove,'a ne »zidove vise je navika stecena u suvremenosti iu ovom radu nalazi -iskljugivo opravdanje kao ustupak tradicionalizmu. S druge strane, ber Zelje da se upustam.u moderne lingvisticke raspre, pitanje je da li bi konzekventno valjalo upotrebljavati izraz »Zidove ili ga koji puta za- mijeniti s »Jevrej« ili »Jevrejine, Naime, u latinskim izvorima pojavijuje se isklju- Eivo naziv »Iudaeie, ali u grékom i »Ioudaioi« i »Ebrafoic, Sto bi dosljednim_pre- vodenjem uistinu moralo biti »Zidovie i sJevrejic. No ti termini nisu tada imali znagenje koje im se danas pripisuje. »loudafos« se upotrebljavao za Zidova u_su- vremenosti, a »Ebrafos« se koristi pretezno za dogadanja iz Starog zavjeta. Sto- ga nema razloga ne pisati dosljedno »Zidove. O suvremenim dilemama u Hrvat- skoj, vidi S. Goldstein, Potomstvo naroda_ izabranog, Biblija i opstanak_Zidov- skog naroda, Kritika 12, svibanj—lipanj 1970, 287; te 8. Rendi¢é, O imenu Zidova, na i, mj., 406—410, 35. B. Bury, History of the Later Roman Empire, 2. ed., N. York 1958, I— J. Pargoire, L'Eglise byzantine de 527 a 847, 3. ed., Paris 1923; L. Duchesne, L’Egl se au Vieme sitcle, Paris 1925; E. Stein, Histoire du Bas—Empire, t. I, Paris 1959 (284476); tI, Paris 1949 (476—565); AJH.M. Jones, The Later Roman Empire, 284604, IIT, Cambridge 1964; Aikaterines Hristofilopotilou Buzantiné istoria, A. 324610, Athinai 1986. * Podatke o alancima vidi, u dalinjim biljeskama. Najznatajnije knjige su: S. Dubnow, Weltgeschichte des Jiidischen Volkes, t.1II—IV, Berlin 1926; J. Parker, The Conflict of the Church and the Synagogue, London 1934; J. Starr, Jews in the Byzantine Empire, 641—1204, Athens 1939; J.E. Seaver, Persecution of the Jews in the Roman Empire (300—438), Kansas 1952; S.W. Baron, A Social and Religious History of the Jews, tIII—1V, N. York 1957; A, Sharf, Byzantine Jewry, London + parker (bilj. 2), 27 ff; takoder, Seaver (bilj. 2), 19 ff.; L. Williams, Adversus Judaeos, Cambridge 1935. Knjiga je vrlo informativan pregled velikog'broja an- 5drugi u vecini sluéajeva propuStali dovoljno jasno naglasiti jednu oéiglednu Ginjenicu: da se od vremena Teodozija (379—395) i donoSenja tzv. Teodozi- jevih zakona pa do, otprilike, vladavine Heraklija (610—641) polozaj Zidova u Carstvu silno pogorsao, odnosno, doslo je do njihove »marginalizacije« u razligitim drugtvenim podruéjima: Ni istrazivati koji su analizirali djela crk- venih pisaca nisu previge pozornosti posvetili Zinjenici da su i ti rani krééa- ni autori, gotovo u istom ritmu kao i zakoni, postajali sve nepomirljivi protivnici judaizma, a kasnije i Zidova samih’ Osim toga, éini se da se na prikladan nagin nisu vrednovale vijesti su- vremenih kroniéara i historiéara, dakle, izvora koji nisu neposredno pove- zani ni s driavom, a ni sa crkvenom hijerarhijom. Podataka 0 Zidovima u njima je relativno mnogo i oni su, uglavnom, do sada, prenoSeni mehanitki, kao puke obavijesti o pojedinim zbivanjima. Njih se tretiralo u kategorija- ma istinitosti — da li su se opisani dogadaji uistinu dogodili ili ne. Medu- tim, te bi informacije posredno mogle kazivati poneSto i o stavovima samih autora, a moZda i o nazorima druStvenih krugova iz kojih su autori potje- cali (preteZno, Gini se, intelektualnih u najsirem smislu rijeti). Cak bi te oba- vijesti ponekada mogle biti i svjedoéanstvo o shva¢anjima i ponaSanjima sirokih narodnih slojeva. Tek uklapajuci razmi8ljanja i reagiranja onih koji viadaju, onih koji se mole i onih koji rade; stvorit ée se mozaik drustvenih pogleda i akcija karakteristiénih za drustvo ranobizantske epohe i njegov od- tiékih i srednjevjekovnih tekstova o Zidovima i judaizmu. U njoj se, medutim, izriée i stav o suvremenosti: »ovi tekstovi ne mogu biti od prakti¢ne Koristi kako bi netko o&ckivao ... suvremena oruzja u nagoj borbi misljenja nisu samo dru- gadija, nego, za na’e vrijeme, i neusporedivo bolja« (Uvod, XV). Autorova je os- novna’ misao misionarski rad medu Zidovima i u tom svjetlu gleda i ondagnje dogadaje, pa, konstatira »da mozemo simpatizirati Heraklijeve postupke (prisil- no pokrStavanje — 1.G.), jer je to bila kamena masa (misli se — Zidovi — LG.) koja se nije uklapala u sirukturu dréave i osiguravala uporiste onima koji su tu strukturu Zeljeli srugiti (Williams, 152). Nova knjiga na istu temu, ali nedostup- na: H. Schreckenberger, Die Christliche Adversus—Judaeos Texte und ihr litera- risches und historisches’ Umfeld (I—11. Jh,), Frankfurt 1982. * Samo Baron (bilj, 3), tI, 3; piée da »se_nakon briljantnog svjetla koje je isijavalo iz, stvaranja Talmuda istovremeno u Babilonu 1 Palestini, Zidovski Zivot najednom izgubio u gustoj magli ... Zidovi su sada iskusili tesku sudbinu w_ pri jasnjim vremenima namijenjenu njihovim vlastitim sektama...« Donekle suprot- no tvrdi Sharf (bilj. 3), 57: »okolnosti pod kojima su Zidovi Zivjeli nisu se mno- fo, vie, izmienile, zbog nasilja nad njima, nego Ii zbog nametljive Justin\janove legislature. I u vrijeme Heraklija isti su ih zakoni nastavili Stititi, ..« H. Grégoire, Review of J. Starr, Jews in the Byzantine Empire, 641—1204, Athens 1939, Rena- issance, II—iIT, New York 1945, 478, zajedno s jo8 ‘nekolicinom autora (vidi, npr., P. Charanis, The Jews in the Byzantine Empire under the first Paleologi, Specu- lum 22, 1947, 75—7), smatra da je u razdoblju 6411204. doslo samo do tri vjerska progona. Zakljutuje: »kada bi ‘se i znacenje tih progona revidiralo, to bi islo u prilog tezi o apsolutnoj toleranciji« (479). Grégoireov je stav proturjeéan: iako priznaje da je bilo progona, pokuSava ih apstrahirati. Ako su zabiljezena samo tri progona Zidova, inage su oni morali Zivjeti u skladu s restriktivnim odredbama Teodozijeva i Justinijanovih zakona. A. Andreades, Oi Ebrafoi en 16 Buzantiné kratei, Epeterfs Etairefas Buzantin6n Spoudén, VI, 1929, 30 ff; J. Mann, Texts and Studies in Jewish historiy and lite- rature, I} Cincinnati 1932, 10—14; A. Bon, Le Péloponnése byzantin, Paris 1951, 85, takoder smatraju da nije u Bizantskom’Carstvu bilo »sustavnog antisemitizmac, 1 Vidi, Williams (bilj. 3). * Ovdje parafraziramo poznatu teoriju G. Dumezila o »trois ordrese — tri reda — klase — koje postoje u svakom predindustrijskom drustvu, Nju analizi- ra za srednjevjekovni period G. Duby, Les trois ordres ou l'imaginaire du feoda- lisme, Paris 1975, koja je u bizantologiji ostala bez odjeka. 6nos prema Zidovima’ Konaéno ¢e se stanje oblikovati tek meduzavisnim djelovanjem svih triju faktora, s tim da ée u nekim razdobljima jedan od njih, moguée je, biti angaziraniji u protuzidovskim mjerama i akcijama. Neke od ideja o Zidovima naslijedene su iz antike. Medutim, neki ée fak- tori, zahvaljujuci promjenama u kasnoj antici, mo¢i svoja mi8ljenja name- tati druStvu neposrednije nego ranije: kr8¢anstvo se upravo u razdoblju ko- jim se bavimo identificira s idejom Imperija i organizira po uzoru na Car- stvo. § procesom municipalne dekadanse nestaju postupno upravljacke struk- ture antitkog municipija, a njih nadomjeStaju krScanske. Umjesto carske uprave koja se raspada, stvara se teokratska integracija u smislu crkvenog uredenja kao konfederacije autonomnih zajednica iste vjere. Biskup posta- je vagna liénost Kasnoanti¢kog druStva, pa je njegov formalan i neformalan utjecaj bio sve vedi. Tako se i miiljenje onkve 0 Zidovima i prijediozi konkretnih akcija mogli opéenito lak’e nametati drustvu u kasnoj antici ne- go li ranije.” Stanovni8tvo nekih dijelova Carstva bilo je optereéeno tradicionalnim antiZidovskim osje¢anjima: na helenistitkom Orijentu, posebice u Antiohi- ji i Aleksandriji, sukobljavali su se Zidovi i njihovi sugradani jo8 od 4. i 3. stoljeca pr. n. e. Takvi se osje¢aji nikada nisu posve zatomili, i kada je helenizirano, gréko stanovni8tvo prihvatilo krSanstvo, njihova shva¢anja su se 0 Zidovima vremenom uklopila u mi8ljenje koje je njegovala crkva." Rimljani su u prvo vrijeme bili naklonjeni Zidovima, jer su oni, odrza- vajuci veze izmedu svojih zajednica raspréenih po cijelom Sredozemlju, u- évrScivali i veze izmedu udaljenih dijelova Carstva, a Zidovi su, bili zahvalm Rimljanima jer su im garantirali vjerske slobode. Kasnije, kada je poéela ubrzana i opéa romanizacija, Zidovi su se jedini opirali i navladili na sebe mrinju. Monoteizam i isticanje viastitoga naroda kao izabranoga, bili su po- vod i uzrok nemirima, pogotovo kada su pokuavali Siriti judaizam medu romanskim stanovnistvom.” Rimljani nisu Zeljeli zabranijvati judaizam, ne- go su se brinuli o sigurnosti Carstva, koju su Zidovi svojim ponaSanjem ug- rozavali. Zidovski ustanci 66—70. n. e. i 132. godine samo su potakli rimsku ne- povjerljivost i bili uzrok raseljavanju — dijaspori, ali nisu prouzrotili op- éu_vjersku nesnoiljivost.” Neki dijelovi bizantskog druStva — prvenstveno * To je dijelom uéinio Parker (bilj. 3). Njegovo Sinjenlicama bogato izlaganje neki puta prenosi diskusiju u suvremenost i postaje polemicnije nego sto. bi trebalo biti. Vidi, primjerice, str, 33, 158. Seaver (bilj. 3), neo¢ekivano zavrSava svoju knjigu s 438, zanemarujuci, time mnoge kasnije i vazne dogadaje. Po Se- aver, 84, »Zidovi su u Rimskom Carstvu u_ 4. stoljecu iskusili niz nedaca koje su ih od privilegiranog gradanskog prava svele na ugnjetavatko progonstvox. Da je Seaver propustio spomenuti dogadaje 5. i 6. st. ispravno je primijetio i Parker, J, Review of Seaver’s book, Journal of Roman Studies, 43, London 1953, 235. ” F, Lot, La fin du Monde Antique et le Debut du’ Moyen Age, Paris 1968, 3965; L. Bréhier, Les institutions de I'Empire byzantin, Paris 1949,'526—8; Vidi iakoder »Liber regulae pastoralise, Patrologia Latina (PL) 77, 23-94. O tome, A. Guillou, L’éveque dans la société ‘mediteraneénne (VI—VIIs}}, L'Ecole des Char- tes, 131, Paris 1973, 5—19. Posebno za bizantsku povijest i za ‘ovo razdoblje: Cor- pus juris civilis, ed. Schoell et Kroll, 1928, tI, Novellae, Novella 81, koja daje sveéenicima veée oviasti izvan crkvene jurisdikcije. “PP. Argenti, The Religious Minorities of Chios, Cambridge 1970, 25 ff. ® Parker (n. 3), 2326. » Vidi, HJ. Leon, The Jews of Ancient Rome, Philadelphia 1960; J. Juster, Les Juifs ‘dans Empire romain, leur condition juridique, économique et. sociale, Paris 1914; J. A. Crook, Law and Life of Rome, London’ 1967, 280. Takoder, Par- ker (bilj. 3), 20-23.intelektualci — okrenuti tradicionalnim vrijednostima Carstva, ideji_ Rims- kog Imperija, prenet ée ovo misljenje i Zidove smatrati ponajprije elemen- tom koji ugroZava politi¢ko jedinstvo Carstva." Naposljetku, nije sve ovisilo ni o crkvenoj ni o svjetovnoj vlasti, niti o Siroko rasprostranjenim shva¢anjima koja su mogla poticati narod na akci- ju. Povijest ovih vremena éesto je nepredvidiva. Bez obzira na ideologiju apsolutne viasti, inicijativa je ponekada leZala i na pojedincu koji misli dru. gaéije nego li vedina. Uostalom, rijetki povijesni podaci u sluéajno saéuva- nim izvorima ilustriraju tek neke od trenutaka u procesu_marginalizacije Zidova. Oni su svakako nedovoljni da bismo cjelovito osvijetlili taj proces u detaljima. Vrlo je izvjesno, stoga, da ne znamo koji dio stvarnosti pomo- éu tih podataka upoznajemo, niti kako je upoznajemo — nisu li to primje- ri veée ili manje tolerancije prema Zidovima, nego li Sto je bilo uobitajeno u tom trenutku. Medutim, bez obzira na sve ove rezerve i ograde, proces marginalizacije Zidova tekao je relativno ravnomjerno tokom vise od dva stoljeéa bizantske povijesti. Veé u vrijeme Konstantina Velikoga (324—337) krécanstvo je bilo »8to- vanje Bogas, a judaizam je nazvan »pokvarenom sektom«.” Teodozijev je za- kon objasnio poloaj Zidova (i drugih nekrSéana) u druStvu, ali, za razliku od vremena Konstantina, krenuo i Korak dalje: izrigito se tvrdi da ispovije- danje Zidovske religije nije zabranjeno nijednim zakonom,” zatim, kao iu stara vremena, Zidovi zadrzavaju stare privilegije i mogu imati viastite sve- éanosti i birati vjerske poglavare.” Nijedan Zidov nije mogao biti kaznjen zato &to ispovijeda svoju vjeru," a nije smio ni stradati od vatrenih krSca- na,” koji, pak, nisu smjeli javno vrijedati Zidovske svecenike.” Ovakve od- redbe, Gini se ostavljaju Zidovima velike slobode, ali veé njihovo donogenje, odnosno, potvrdivanje prava Zidovske zajednice u kricanskoj drzavi pred- stavlja izvjesnu neravnopravnost. Buduci da je oéito bilo napada na Zido- ve, na njihove sinagoge, na dostojanstvenike, trebale su biti predvidene i ka- me:" za prekr&aj po Clanu 26 (bilj. 19), kr8canin je trebao od Zidova otrp- jeti kaznu i udaranje (temperent leasione persecutioneque), a u drugom slu- éaju, za prekr8aj po Elanu 11 (bilj. 16); kr8éanin bi bio podvrgnut »odgovara- juéoj kazni« s time da se ne precizira tko bi ju i kako trebao odrediti i vrSiti (ultionis sententiae subiugetur). TeSko¢e u kaznjavanju postaju jasni je kada se zna za velik broj sluéajeva u kojima krivci za paljenje sinagoga uopée nisu bili kaZnjavani, pa je ak i neke od njih podrzavao i sam dvor.” R. Janin, Les Juifs dans Empire byzantin, Echos d’Orient, t.15, Paris 1912, 126—133, to negira, tvrde¢i da »Bizantinci od svojih prethodnika nisu preuzeli stav © Zidovimac (126), ali to ne objasnjava_detaljnije. ® Codex Theodosianus, Libri XVI, Textus, t 1/2, ed. T. Mommsen, P. M. Meyer, reprinted 1971, lib. 16, 8, 1. Parker (n. 3), 178, 0 nekim manje vainim zabranama Seaver (n. 3), 68 ff. detaljno informira 0 Teodozijevoj viadavini i tadaSnjem anti- Zidoystvu. #* Codex Theodosianys (CT), lib, 16, 8 9;,Argenti (n. 11), 39. * CT, lib. 16, 8, 1315; Argenti (n. 11), 3: CL ib. 36, & 21; Argenti (a. 11), 39, » CT, lib. 16, 8, 2 11), 39. » CT lib. 16, 8, 11; Argenti (bilj. 11), 39. * U CT, lib. 16, 8, 21, car spominje >Siroko rasprostranjeno paljenje sinagoza i kuéa, te napade na’ pojedinces, te podsjeca krScane da ¢e Zidovi za nedjela bi- ti kagnjeni u sudnici, a ne izvan’nje. ® Vidi na primjer, John of Ephesus (Ivan Efeski), Life of Eastern Saints, Pa- trologia Orientalis (PO) 18, 676—84. 8Neravnopravnost Zidova otitovala se i na druge nadine: bili su izlozeni moguénosti teSkoga kainjavanja ukoliko bi bili krivi za neku akciju koja je mogla ugroziti interese krS¢anske crkve. Ako su pokuSali preobratiti krda- nina na judaizam, bili bi optuzeni za zlocin protiv Boga (ad maiestatis cri- men), a oni koji bi pokuSali ili ak podinili obrezivanje krScanina — to se smatralo kastracijom — bili bi osudeni na oduzimanje imovine i vjeéni iz- gon.* Ukoliko su nagovarali krS¢anina ili pripadnika neke druge vjere da prijede na judaizam (esto se upotrebljava izraz »perversitas Judaica«), bili bi podvrgnuti »strogosti zakonas.* Nisu smjeli imati robove kré¢ane, a nisu se ni smjeli Zeniti kré¢ankama/ Ukoliko bi se dogodilo da Zidovi kazne kr8éanina koji bi povrijedio nji- hova prava, neodredenost sankcija (kazna i »udaranje«) otvarali su mogué- nost stvaranju novih nesporazuma i zloupotreba. Postojanje judaizma u krianskom Carstvu trebalo je svjedotiti 0 po- bjedi kricanstva, o ispravnosti kricanskog tumaéenja Biblije. Stoga se na- stojalo posrednim sredstvima suzbiti daljnje Sirenje judaizma — vjerojatno po nagelu — nema, barem za sada, prisilnih pokrStavanja, ali ni novih, éak ni dobrovotjnih prelazaka na judaizam. Medutim, neki krs¢ani su, bez obzi ra na ove odredbe, simpatizirali judaizam, pa su éak i prelazili na njega. Cini se da u to vrijeme krScanstvo i judaizam nisu jo$ neprijatelji, nego se smatraju suparnicima.” »Mnogi od onih koji pripadaju nama i kagu da vje- ruju u nase uéenje pohode njihove proslave i éak sudjeluju u njihovim ve- seljimac, tvrdi Ivan Zlatousti (Krizostom) krajem 4. stoljeéa” U Egiptu se subota (sabbath, Sabat) — tradicionalni zidovski dan blagovanja — slavio u kr8éanskim krugovima i u 5. stoljecu.” U Antiohiji je u 4. stoljecu, pose- bice medu Zenama visih slojeva, postalo vrlo moderno sluSati Zidovske pro- povjednike.” U 6. su stoljecu neki krSdani ¢ak provodili obrezivanje, a neki su u crkve donosili tefillim i mezuze, tipiéna zidovska obiljezja.' Sve je to inoralo izazivati akciju krS¢anskih svecenika.” Prvi su se radovi na temu »Adversus Judaeos« u kr8éanskoj_literaturi pojavili mozda éak veé u 1. stoljecu n. e., a zasigurno ih je bilo mnogo u drugom.” Medutim, u najranijoj fazi interesi krs¢anskih pisaca bili su po- najvise usmjereni na to da se razjasne razlike izmedu judaizma i krS¢anstva, i da se, ukoliko je to moguée, pridobiju Zidovi. U pismu koje je navodno napisao Barnaba, prigovara se Zidovima zbog neshva¢anja osnova krS¢an- skoga utenja, zbog nepribvacanja Krista kao sina Bozjega, zbog obrezivanja, ® CT) lib. 16, 8, 22; argent (bilj. 11), 40. » CT! lib. 16, 9, 5; 'Hristofilopouiou (bilj. 2), 176. PRL Wilken, John Chrysostom and the Jews, Los Angeles 1983, 66—94. » Idem, 35. » Vidi Sharf (n.2), 33, bi ™ S. Toanni Chrysostomi Adversus Judacos, Patrologia Graeca (PG) 48, 843— —942. Takoder, Wilken (biij. 27). *’Sharf (bilj. 2), 33; takoder, S. Kazan, Isaac of Antioch’s Homily against the Jews, Oriens Christianus 47, 1963, 94—6. O Izakr iz Antiohije vidi: Dictionnaire de theologie, t. VIII, Paris 1924, 8-10; Lexikon fiir Theologie und Kirche, Band 5, Freiburg 1960, 772. ® Usprkos pojedinaénim izljevima antizidovskih osjeéaja, crkveni_ koncili 4. stoljeca vrlo su se rijetko, bavili Zidovima, Vidi Parker (n.'3), 174 ff; Crkvena hijethija nije pokusavala utjecati na unutrasnji Zivot zidovskih opéina, jer je ima la druge nagine da namece voliu. idi Williams (n. 4), 3 fFproslave sabbatha, razlikovanja éistoga od netistoga mesa. Svi ovi prigovori nisu, ipak, nikada imali neko drugo osim iskljuéivo duhovnog, teoretskog znaéenja." Prvi se puta, éini se, Zidovi optuzuju za ubojstvo Krista u djelu »Demonstratio adversus Judaeos« Hipolita, napisanog oko 238. godine.” Autor odmah u pogetku naglagava — »éesto slavi8, ti Zidove, Sto si osudio na smrt Jsusa iz Nazaretas," ali kasnije ne iskazuje ekstremnije protuzidovske stavove iu vecem dijelu traktata pokusava dokazati sve prednosti Kristova uéenja. Ivan Zlatousti je oko 387—9. godine pisao vatrene »Homilije protiv Zi- dovas.” »0 Zidove, ovdje le%i Gudos, tvrdi Krizostom, »koje ste Vi raspeli na krizu, koji je razapet razorio VaS hram, raselio Vase Ijude, a Vas narod rasuo po Gitavu svijetu... i éak ni sada Vi ne priznajete plemenita djela i volju i snagu njegovuc". Glavni mu je argumenat istovremeno unistenje hrama i radanje krScanstva,” a Zidove smatra pravedno i stalno kaznjava- nima za ubojstvo Krista. Iz nekih dijelova »Homilija« dade se zakljuéiti da ih smatra i poslanicima Satane u njegovu stalnom iskuSavanju kr8éana. Ako qu i nije eksplicitno formulirao, Krizostom je u svakom slucaju osjecao Zi- dovsku opasnost nad krScanstvom. Sva djela, pa i ovo, vrlo su brzo preve- dena na latinski, sirijski i druge jezike, te su imala veliki utjecaj na kasniji razvitak kr8éanskoga mi8ljenja. Konaéno, prevodenje ovih tekstova na ruski jezik u 11. stoljeéu poklapa se s prvim pogromima u ruskim zemljama za vrijeme Viadimira (972—1015).° Medutim, uloga crkve u buducim antizidovskim djelovanjima nije niti mofe biti potpuno jasna. Mnogi suvremeni pisci »Adversus Judacos« bili su vrlo poStovani — kao Atanasije iz Aleksandrije* Grgur iz Nise," Ivan Zlato- usti, i drugi, ali je te8ko povezivati njihovo posvecivanje s njihovim antizi- dovskim tekstovima. Opusi su im obimni i razmatraju najrazlititije teoloske teme. Cini se vjerojatnijim da su njihove ideje (ne napisane, veé izrazavane u svakodnevnim djelatnostima), mogle umnogome utjecati na ponasanje ni- * Idem, 1427. Vidi, takoder, Lexikon (bilj. 31), t. I, 125556. * Vidi, Williams (bilj. 4), 53—55. Tekst: PG 10, 78794" * Idem, PG 10, 788. » Vidi, ‘Williams (bilj, 4); Schreckenberger (bilj. 4); Dubnow (bilj. 3), t- III, 221 ff. takoder, PG, Indices, Paris 1912, 130—131. Parker (bilj, 3), 276, detaljno objasnjava ovu’materiju. Vidi, Efrem Sirijski (umro 373), Ephraem Syri opera omnia, Roma 1732—46; C. Eméreau, Saint Ephrem le Syrién, Paris 1918; O Efre- mu, Lexikon (bilj. 31), t. 3, 926—929, s bibliografijom. Takoder, Dictionnaire d’his- toire et de geographi¢ ecclesiastique, t. 15, 390—7. Seaver (bilj. 3), 36, tvrdi da je Efremova mrinja prema Zidovima jaéa od mrinje bilo koje crkvenog pisca prije ili poslije. No, za nau Efrem nije od presudne vaznosti, jer njegova djela nisu bila osobito utjecajna ni za njegova Zivota, a ni poslije smrti, Takoder, Aphraates, »The Persian Sagec, Patrologia Syriaca, vol. I. O Afraatu, vi- di Lexikon (bilj. 31), t. 1, 687—8; Dictionnaire d'histoire (bilj. 37), t. 2, 14823. Tako se »Disputatio adversus Judaeos« obiéno pripisuje njemu, Dictionnaire, 1482, tvrdi: »Disputatio je napisana 800 godina nakon razorenja hrama u Jeruzalemu, pa zbog toga ju nije mogao napisati nas autore. Konaéno, Grgur Nazijanski je Kompilirao »Testimonia adversus Judacos« u Kojima je naveo 21 argumenat pro- tiv Zidova, Vidi, PG 46, 193234. Takoder, Seaver (bilj. 3), 39. * PG 48, 884’ (itave »Homilije« 847-943). Takoder, Parker (bilj. 3), 151 ff, po- sebice 163 ff. ” Wilken (bilj. 27), 163. * Vidi, P. Hauptmann, Russische Christenheit und Ostjudentum, Kirche und Synagoge, vol. 2, Stuttgart 1970, 63967. Ovaj podatak neposrednije objaSnjava uijecaj Krizostomovih spisa, iako, naravno, oni ne_mogu biti ni glavni, a nije dini,uzrok progona. Takvu je neposrednu svezu u Bizantu mnogo teze utvrditi. “ Bibliotheca Sanctorum, t. 2, Roma 1962, 522—47. * Idem, t. 7, 194—204. 10zeg svecenstva i naroda, zato Sto su Ivan (398—404) i Grgur (379-381) bili carigradskih patrijarsi, a Atanasije je bio patrijarh u Aleksandriji (od 328. nadalje, u nekoliko navrata). Tako su bili patrijarsi i bezrezervno prihvaéeni krS¢ansko uéenje, éini se da svoja razmi§ljanja o Zidovima duguju vecim dijelom i pretkrs¢an- skim shvacanjima. Ivan Zlatousti je roden u Antiohiji koja je, zajedno s Aleksandrijom, bila kolijevka tadasnjeg antisemitizma.” Grgur je roden u Kapadokiji," a Atanasije u Egiptu, ali umire u Aleksandriji° Opcenito se smatra da su njihovi roditelji veé bili kr8éani," ali kr8éanstvo njihovih pre- daka nije moglo biti dugoga vijeka. Za ovakvim propovijedima crkvenih otaca uslijedila su i druStvena ogra- nigenja — 404. godine Zidovi su bili iskljuéeni iz vr8enja nekih poslova u upravi, od 418. zabrane su se u tom pogledu umnoiile, da bi, konaéno, 425. godine, svi poslovi, kako civilni tako i vojni, Zidovima bili zabranjeni.” Iz- nimka je bila samo obavezno prihvaéanje élanstva u gradskim kurijama. To je moglo zna¢iti i odredenu drustvenu poéast, ali je u osiromagenom kas- nom Carstvu, kada su gradovi mogli sakupljati sve manje novca, moglo zna- Citi i velik financijski gubitak. Naime, drzava je obvezivala kurijale da porez sakupljaju sami, a eventualne manjkove u prihodima od poreza (oni su bili tazrezivani po gradovima), morali su osobno nadoknaditi. Konaéno ¢e Justi. nijanova Novela iz 537. godine ovakve postavke i otvoreno i logiéno dovesti do kraja: po njoj, Zidovi nikada ne smiju uzivati pogodnosti posla, nego sa- mo moraju biti kaznjavani i patiti zbog nepogodnosti.” Ovo je razdoblje bilo, éini se, i prekretnica u ponaganju naroda. Jo8 383. godine neki su kr¢ani podmetnuli vatru u sinagogu u Kaliniku, gradu na Eufratu. Kada je Teodozije bio obavijesten 0 dogadaju, naredio je da ta- moSnji biskup ponovo izgradi sinagogu, a odgovorni monasi kazne. Kasnije je odustao” U Aleksandriji je 412. godine patrijarh postao Ciril. Namjera mu je bila da istisne pogansku znanost iz Skola i oslabi Zidovsku zajednicu koja je tra- dicionalno bila jaka u ovom gradu. Zidovi su mrzili Cirila i on je iskoristio Vidi, Argenti (bilj. 11), 27—32; N.A. Sherwin—White, Racial Prejudices in lmperial Rome, Cambridge 1967; John Chrysostom and his Time, by C. Baur, 4 vol. BVA, 1988; Jews, Greeks and Christians. Essays in honor of W. D. Davies, Leiden 1976, Bibliotheca (bilj. 41), t. 5, 670 ff. “"H, Jedin und a., Atlas zur ‘Kirchengeschichte, Freiburg 1970, 51. “ Bibliotheca (bilj. 41), t. 2, 522. “ Grgurov otac, takoder imenom Grgur, bio je po svojemu pokrstenju biskup u Nazijanzu — Bibliotheca (n, 41), t. 7, 195. Postoje i ikonografske prezentacije ovog dogadaja — vidi, na primjer, Paris, Bib. Nat. Graec, 510, 81v. | Godine 404. zabranjeno im ‘je da 'budu »agentes in rebus« (0 »agentese, vi- di, Jones (bilj. 2), t. 1, 57882) — CT 16, 8, 16; Jones (bilj. 2), t. 2, 946; Shart «bilj. 3), 21, 36; Parker (bilj. 3), 200 ff. Izbaéeni su iz vojske i iz civilnih sluzbi: CT, lib. 16, 8, 24. '@ Sharf (bilj. 3), 21, 36. Corpus juris civilis (CIC), t. III, Novella 45: »Tudaei et (Samaritani) ‘praetextu religionis curiali condition libererentur, sed_curiali- bus muneribus obnoxii sint, privilegiis vero eorum non_fruanture. Sinagoge su bile oslobodene duznosti ukonaéivanja ve ce (CT 7, 8, 2 — takoder CJC, t. I, Codex Justinianus (CJ), 1, 9, 4); a sluzbenici u njoj uZivali su imunitet nalik onom krSéanskih svecenika. Po’ Konstantinovim zakonima samo su dvije ili tri osobe iz svake sinagoge uzivale tu privilegiju (vidi, CT, 16, 8, 3; 8, 4; 8, 13; takoder, Jones Qilj. 2), t. 2, 946), Ovaj je imunitet na Zapadu ukinut godine 383, Na Istoku je potvrden godine 397, Vjerojatno je opozvan 2 godine kasnije, a zasigurno ga vise nije bilo za Justinijana (CT 12, 1,'99; CJ 1, 9, 5). “ Wilken (bilj. 27), 53. Vidi ‘takoder, ‘vrlo opsirno o tom vremenu, Dubnow (bilj. 3), t. III, 234 ff., 257 ff. ijedan njihov istup protiv njega i pronio glas da su Zidovi zapalili jednu od velikih gradskih crkava. Doslo je do sukoba kr8¢ana i Zidova u kojem je poginulo dosta kré¢ana.” Tada je Ciril, iako na to nije imao pravo (za takve stvari bio je nadlezan civilni ili vojni upravnik), protjerao sve Zidove, a nji- hovu su imovinu mogli kr8éani slobodno pljackati.” U ovo vrijeme po Carstvu lutaju grupe fanatiziranih monaha éiji su ci- Ijevi pokrstavanje Zidova i pogana i uni8tavanje njihovih hramova. Barsam Sirijac predvodi 40 klerika koji u Feniciji, Palestini i zemlji Arapa pretv: raju sinagoge u crkve izmedu 419. i 422. godine. Samo koju godinu kasnije om pale sinagogu u Rabat Moabu (u danaSnjem Jordanu), a konaéno Bar- sam predvodi protuzidovske nemire u Jeruzalemu uz parolu »Exsurgat Deus et dissipentur omnes inimici«* (neka ustane Bog i neka budu razbijeni svi neprijatelji). Takvi su se dogadaji ponavljali i nesto kasnije — krajem 5. st. je sv. Sergije, Ziveéi u nekom mjestu koje je nastanjivalo mnogo Zidova, svak. dan prolazio pokraj njih i govorio im da su pogubili Boga, napadao ih, i, radikalizirajuci svoje stavove, tvrdio da »oni koji su razapeli sina Bozjega ne bi trebali uopée Zivjeti«. Jednoga su dana on i njegovi uéenici zapalili si- nagogu, a na njenom su mjestu sagradili kapelicu. Iako su se Zidovi Zalili, nisu niSta postigli. Kapelica je ostala, a sinagogu koju su Zidovi sa; na drugom mjestu« Sergijevi su ucenici ponovo zapalili.” I za Justi ve viadavine (527—565) neke su sveceniéke zajednice u Maloj Aziji pretvo- tile 7 sinagoga u crkve. One su djelovale pod pokroviteljstvom Teodore, Sto- vise, tvrdi se da ih je ona i osnivala, a po njezinoj smrti 548. brinuo se 0 njima sam Justinijan.* Jasno je da takve skupine driava nije mogla kon- trolirati, Carstvo je po neki puta éak i poticalo takve aktivnosti. Bili su to neformalni pritisci koji su mogli djelovati i mnogo efikasni; Sivanja i, konatno, pokrStavanja Zidova nego li oni sluzbeni (koje je nepo- sredno provodila drzavna ili crkvena viast). Tokom 5, 6. i 7. stoljeéa takvi ée se postupci ponavijati, Sto je otigledan pokazatelj radikalizacije naroda. Godine 417. u Immu, oko 50 km istoéno od Antiohije,* Zidovi su uhva- tili djegaka—krScanina, pribili ga na kriz, te ga spalili. »Kada je car za to Guo, dostojno je kaznio Zidoves.* Nemoguée je ustanoviti da li se dogadaj * Bury (bilj. 2), I, 216-8; Seaver (bilj, 3), 15—7. Sooratis historia ecclesiasti- ca, PG 67, 760—65. ‘Karakteristiéno je da se spominju samo kr3éanske Zrtve, iako je u takvim tuéama moralo biti Zriava s obje strane. Seaver analizira dogadaj u poglavlju »Jewish persecution of Christianse, zanemarujuci o¢evidnu éinjenicu da pripovjedaé nije bio objektivan. * Sharf (bilj. 3), 27, sumnja, ini se s pravom, da je takva odluka ikada do- sljedno provodena. Dokazuje da su Zidovi Zivjeli u Aleksandriji iu 5. iu 6. st. 30h godina 5. st. Ciril je bio pristalica monofizitizma, pa se moze reci da je ovaj sukob bio prvi u nizu izmedu Zidova i pristalica’ monofizitizma ili drugih istognih hereza. e F. Nau, Deux épisodes de histoire juive sous Theodose II (423 et 438), d'apiés ‘Ia vie de Barsauma le Syrien, Revue des études juives (RAED) 83, Paris 1927, 184—206. * John of Ephesus, Lives of Simeon and Sergius, Patrologia Orientalis (PO) 17, 84—111. * Idem, Lives of the Eastern Saints, PO 18, 676—84. * Vidi, Murray's Classical Atlas, London 1963, 12. “ Theophanis Chronographia, ed. de Boor, Lipsiae 1885, t. I, 83, Glagol »kré- mamai« moze znaéiti srazapetic, ali i robjesiti«, Vidi, LiddeliScott, Greek—En- glish Lexicon, vol. I, 993. Takoder, S. Senc, Gréko-hrvatski rjeénik, Zagreb 1910, gdje je navedena samo alternativa »objesitic. Medutim, de Boor odabire znaée- nje »razapeti« koje je ovdje preciz 12uistinu zbio onako kako je opisano, ali snazna simbolika koja izbija iz pri- ée — dijete, k tome jo8 i kr8éansko dijete, njegova nevinost, pribijanje na kriz, podsjeca na optuzbe kojima su Zidovi bili zasipani u kasnijim stolje éima — da su za vrijeme svojih vjerskih rituala ubijali_krS¢ansku djecu. Takva optuzba se nije pojavijivala u djelima kr8¢anskih pisaca u kasnoj an- tici i ogito je, barem u ovo vrijeme, vezana uz duboke predrasude i nepo- znavanje judaizma i Zidova koji su Zivjeli u narodu. Isto je tako vrlo karak- teristiéno da se kaze kako je car pravedno kaznio »Zidove«, a ne »pocinite- Ije« Sto bi mogao biti i povod za nove, osvetnitke akcije. Ipak, kr8éanski su predrasudi bili iskljuéivo religiozne prirode. Oni, na- ravno, nisu mogli biti rasni, jer (iako, primjerice, Prokopije govori o »éth- nos Ebrafon« — narodu Zidova)” mnogi Zidovi nisu imali nikakve veze s Pa- lestinom i bili su samo judaizirano stanovnistvo na teritoriju Rimskog stva.* To pokazuje i primjer pjesnika Romana Meloda koji je, iako pori lom Zidov, u doba Justinijana pisao Zestoko intonirane protuzidovske pjes- me.” Zidovi su samo prihva¢anjem kr8éanstva mogli iskupiti sve grijehe i postati ravnopravni — smatralo se da je mnogo lakée prihvatiti samo Novi zavjet, kada se Stari priznaje, nego li preuzeti ¢itavu Bibliju, kao Sto su to morali pogani. Stoga je koncil u Halkedonu 451. i mogao odrediti da se kle- tik smije oZeniti Zidovkom, ako se ustanovi da je ona prethodno pokrSte- na.” Veliki udar tradicionalnom Zidovskom jedinstvu i solidarnosti zadan je 399. kada je Arkadije (395—408) naredio da Zidovi moraju prestati sa sla- njem tzy. »aurum coronarium« svom (zidovskom) patrijarhu u Jeruzalem, da valja prestati s takvom »pljaékom« (depraedatio) i da sav novac koji na taj naéin stigne patrijarhu valja slati u dréavnu blagajnu (ad nostrum aera- ium). 5 godina kasnije car je tu odluku opozvao, dajuci na znanje da je to udinio zbog svoje »blagosti« (clementia),* ali je 429. Teodoziye I. takvu uredbu ponovio. Otada su svi odrasli Zidovi morali_ redovito placati_ ovaj porez riznici, na koje ostalo stanovnistvo nije bilo obavezno. Time je uki nuta i ustanova patrijarha u Jeruzalemu, pa je umnogome oslabljena i veza izmedu Zidovskih zajednica. I rabini su izgubili autoritet, jer preporuke o ponaganju vise nisu dolazile iz Svete zemlje. Prodlo je vrijeme kada je Tertulijan mogao pomirljivo napisati, iako je i njegova nakana bila, u krajnjoj liniji, pokrStavanje Zidova. »Nitko jo8 ni- je mogao Zidove preobratiti niti pogane pokrstiti, ako redom nije izlozio is, Loeb Classical Library, \I, 2, 21—23. Stoga je, cini se, deplasirana i suviSna konstantacija, ‘Argenti (bilj. 11), 60, da tadainji santisemitizame nije imao rasni, vee iskijucivo religijski karakter. * Romanos Le Mélode, Hymnes, I—IV, Paris 1964—7, I, 13. ® C. J. Hefele et H. Lecierca, Histoire des Conciles, ‘Paris 1907—1910, t. TI, 802. Takoder, ‘Argenti (bilj. 11), 60. Detaljno, vidi: Das Konzil von Chalkedon, Wi burg 1954, I—IIT. Parker (bilj. 3), 256, smatra da je ova oduka znaéajno sman| la prava Zidova. Cini nam se, ipak, da je ona sama za sebe nevaéna, ali i logi na posljedica prijasnjih carskih odiuka. No, Parker inzisti-a na tome da je »car- sko,zakonodavstvo ucinilo suvisnim da se koncili uplicu u pitanja oko Zidovas. ii, bil}. 32. “CT 16, 8, 14; Axgenti_(bilj. 11), 53; Jones (bilj. 2) Il, 944—5; takoder, Dub- now (bilj. 3), t. TIT, 244251. Opéenito o Zidovskim podavanjima dréavnoj blagaj- ni: Baron (bilj. 3), IIT, 190 © CT 16, 8, 7; Argenti (bi © Procopius (Proc), De aed 10), 54. 13ono u 8to je Zelio da svi vjeruju«.” Osim toga, ostrogotski vladar Teodorik, poznat po umjerenosti, utvrdio je »da se vjera ne moze nametnuti, jer nit- ko ne mote biti natjeran da vjeruje protiv volje«* Time je pridobio simpa- tije svojih Zidovskih podanika i oni ée s gorljivoséu zastupati ostrogotsku stranu u_ratu protiv Bizantinaca.” U Bizantu se stranka Plavih pobunila protiv monofizitski nastrojenog cara Zenona (474—475 i 476—491), ali su Zeleni intervenirali i naizgled ugu- Sili pobunu.* No, nemiri su dobili novu dimenziju — Zeleni su svoj bijes okrenuli protiv Zidova, poéeli su rusiti sinagoge i vaditi kosti sa Zidovskog groblja. Kada je to Zenon éuo, pitao je ne bi li bilo bolje da su to uéinili sa Zivim Zidovima.” Ovakvu izjavu Zenona, ako je uopée istinita (do Malale je pisao polovinom 6. stoljeca i kasnije, mogla se iskriviti putem na- rodne predaje), trebalo bi i objasniti. Zenon je bio Isaurijanac, ime je do- bio kada se grecizirao, ali je, sude¢i po onome kako je viadao, bio i ostao barbarin. Na vrlo povrsno prihvaéena crkvena shva¢anja i pravne odredbe © Zidovima i judaizmu, o éemu je ipak neSto morao znati, dodavao je, ba- rem u ovakvim neformalnim razgovorima, i svoja ekstremna rjeSenja koja nisu, vjerujemo, umnogome odudarala od shvaéanja Sirih slojeva. Ako se na- rodna poimanja o Zidovima i judaizmu nisu od vremena Teodozija I. do Zenona mnogo promijenila ili radikalizirala, o¢igledno je da se ritam pro- tuzidovskih pobuna i progona éak i ubrzao. Tako su krajem 5. st. u pobu- ni Zelenih u Antiohiji stradali Zidovi.* To bi znatilo da su se u ovom, ai u nekim drugim sluéajevima, priklanjali Plavima — prete%no pristalicama gréke ortodoksije, a ne njihovim stalnim suparnicima i protivnicima — Ze- Ienima, pretezno, Gini se, pristalicama monofizitizma i drugih orijentalnih hereza. Cini se logiénijim da se Zidovi priklone ovima posljednjima, ali i gleda da su u konkretnoj situaciji, kada je trebalo izmedu dva zla birati manje, Zidovi izabrali cara i gréku ortodoksiju. Vjerojatno oni nisu toliko bili pod utjecajem tradicionalnog helenisti¢kog antisemitizma.” * Tertulian, De praescriptione haereticorum, Sources chrétiennes, Paris 1957, 122—4, XXVI,'7: »Immo neque ludaeos conuertere neque ethnicos inducere nisi, quod credi ab cis volebant, ordine exponerente, Tertulijan_je roden u Kartagi (160 — nakon 220). Vidi takoder, Lexikon (bilj. 31), t. 9, 1370—74. “ Cassiodori Variae, Monumenta Germaniae historica, Auctores antiquissimi, XII, 1894, 2, 27: »Religione imperare non possumus, quia ‘nemo cogitur ut credat invituse © Vidi bilj, 110-111. “ Zeleni i Plavi nis samo »cirkuske« stranke. G. Ostrogorski, Istorija_ Vizan- tija, Beograd 1959, 85 ff. Vidi i G. Manojlovic, Carigradski narod, Nastavni vjes- nik’ 12, Zagreb 1904, 1 ff; R. Browning, The Riot of A. D. 387 in Antioch, Journal of Roman Studies, 42, 1952, 1320. 3, qoanis Malsiae Chronographia, PG 97, lib, XV, 389-90. Vidi, Baron (il) * Vidi, Ioannis Malalae, na i, mj. U »The Chronography of Bar Hebraeuse, prev. E. A. W. Budge, London 1932, I, 70, tvrdi se da »su u vrijeme Zenonove via: davine jani (Rhomaye) zapalili sinagogu Zidova u Antiohiji, i u njoj mnogo Zidova, a spalili su i kosti njihovih mrtvih koje su naéli u grobovima«. Tako se motiv ‘spaljivanja kostiju ponavlja i otigledno ima neko simbolicko znaéenje. © Vidi i Baron (bili. 3), t. III, 6. Medutim, tekst u Sokratovoj Historia Eccle- siastica (PG 67, 760—1, navodio ‘je neke istrazivaée da Zidove i krS¢ane poisto- vjecuju s dvjema cirkuskim strankama: toga je dana doSlo do bitke izmedu stranaka ... i éak posto je red bio uspostavijen ... Zidovi su i dalje bili ogor- éeni na one iz druge strarkee, Pisac ne objasnjava da li termin »Zidovie ozna- éava Zelene ili Plave i, koraéno, da li se tu uistinu radi o Zidovima, ili pristasa- ma protivniéke ideologije. 14Godine 507. je stranka Zelenih napala i zapalila sinagogu u predgradu Antiohije Dafne, te su poubijani mnogi Zidovi koji su se tamo zatekli.” Prvi se puta dogodilo, barem po vijestima kronigara, da je na Zidovskoj_stra- ni bilo Zrtava, a da Zidovi, po tim istim vijestima, nisu ni na koji na- Gin izazvali svoje krvnike.”” Ako se prije i trazila isprika za kr8¢ane, neki motiv, sada éak i to izostaje. Neki istrazivaci smatraju da je tadaSnji car Anastazije (491—518) imao razloga da potakne takva zbivanja,” ali Malala objagnjava da je Anastazije svakako htio kontrolirati situaciju i ispitati_ka- ko je doglo do nimalo poteljnih nereda. Stoga je u Dafne poslao izaslanika.” Proces marginalizacije Zidova tekao je tako da su neki viadari bili sa- mo svjedoci, bez moguénosti i Zelje da aktivnije sudjeluju, a neki su, kao Teodozije I. IL, bili poduzimljivi i novostvorenim pravnim pro- pisima direktno pridonijeli da se taj proces opéenito ubrza." Jedan od aktiv- nih, moZda i najaktivniji viadar bio je Justinijan. Kada je postao car, zate- kao je punu carsku blagajnu, a sebi je za cilj postavio temeljitu i svestra- nu obnovu Carstva, od povratka svih teritorija novostvorenih germanskih dréava u posjed Bizanta, pa do kodifikacije prava, drustvenih reformi, ure- denja crkvenih sporova, gradnje naselja, utvrda i crkava. U takvom je Car- stvu i za Zidove pronalazio mjesto: iako nigdje nije, kao Teodozije, izri¢ito ® Toannis Malalae Chronographia, PG 97, 585. Parker (bilj. 3), 244, pise da je nakon pobune 489—490 (vidi bilj. 66—68) »Zidovima bilo dozvoljeno da ponovo izgra- de sinagogu, ali je ona ponovo razrusena 20-ak godina kasnije u novoj pobuni. Ovoga je puta sruSena zauvijek, jer su krséani odmah na njezinim rusevinama po- digli crkvu posvecenu muéeniku Leoncijue. Parker zanemaruje Malalin iskaz (ili ga krivo tumadi) — naime, 490. godine do pobune je doslo u Antiohiji, a 17 dina kasnije napadnuta je’ sinagoga u_predgradu Antiohije Dafnima. Parker citi- rai H, Zotenberga, La Chronique de Jean, évéque de Nikiou, Paris’ 1879, ch. 89, gdje nema spomena o gradnji crkve u Antiohiji. % Parker (bilj. 3), 244, pokuSava objasniti razloge takva krSéanskoga_pona’ nja citiranjem pisma patrijarha Severa patrijarhu Teodoziju u Aleksandriju, na- vodno obuzeta strahom od Zidovae (vidi, Zachariah of Mitylene, Chronicle, ed. Ha- milton and Brooks, Methuen 1899, knjiga 9, pogl. 24 — 0 Zabariji, vidi, Lexikon (bilj. 31), t. 10, 1303; H.G. Beck, Kirche und Theologische Literatur in Byzantii schen Reich, Miinchen 1959, 385'ff.). Medutim, u pismu se uopée ne spominju dovi, nego na jednom mijestu u knjizi 9, posi. 23, str. 282. Parker krivo interpre- tira ‘citat: »oni su se sastali iza vrata zakijuéanih zbog straha od Zidova« i »pis- ma su se sastavijala u atmosferi straha od Zidovas, pri €emu se o¢igledno ne mis- li na Zidove, nego na njihove religijske i ideoloske neprijatelje. To je prvenstve- Yo, bio carigradski patrijarh Antim (3356), jedan od teopashita (vidi, 2a obj Snjenje poima, The Oxford Dictionary of the Christian Church, London i971, 13 takoder, A Patristic Greek Lexicon, ed. G. W. H. Lampe, Oxford 1961, 629. Teopa- shiti su dokazivali, na osnovi monofizitskog ugenja, da je Bog patio). Buduci da je Sever bio monofizit, mogli su mu prijetiti i pristalice pravovjerstva. O Antimu, Lexikon (bilj. 31), t.’ I, 603; Dictionnaire d'histoire (bilj. 32), t. TI, 531; 0 Severu (665,538), Lerikon (ol 31), t. 9, 702—3; o Teodoziju, Lexikon (bilj. 31), t. 10, 47—8. ® Sharf (bilj. 3), 28. > Toannis Malalae Chronographia, PG 97, 585. Anastazija i njegovo vrijeme opi- sao je C. Capizzi, L'imperatore Anastazio, Roma 1960. Cini se da on nikada nije bio sklon ilegalnim akcijama. Medutim, Baron (bilj. 3), III, 6, vjeruje da je »Ana- Stazije koji je jednom javno nazvao nestorijanskog patrijarha Carigrada Make- donija »Zidovom koji je medu mamas, morao nekim neprijateljskim potezom iza- zvati prave Zidove u Antiohiji da se pobunes. Jones (bilj. 2), t. IT, 948, tvrdi da je yrelativnu toleranciju prema Zidovima do vremena Justinijana osiguravala sredi- Snja vlast bore¢i se protiv sve ja¢eg narodnog pritiska«, Sto je upravo suprotno Sharfu i Baronu. Cini se da je uistinu javni pritisak bio vrlo velik, ali se carska vlast nije borila protiv njega (kao Sto pokazuje prita o Zenonu) — ona je bila samo svjedok tog procesa. ® Vidi, opsirno o tome, Parker (bilj. 3). 15naglasio u svojem kodeksu zakona da se judaizam moze slobodno ispovije- dati, implicitno to dozvoljava odredujuci mjere kojima bi se Zidovi za8titi- li od nasilja.* Zakonodavac je osjecao potrebu da poostri kazne predvidene za pokusaj preobraéanja kréana na judaizam — to su bile konfiskacija imovine, pa ak i smrt.* Takve se rigorozne mjere ponavijaju i u kasnijim izdanjima i preradama zakona — u mnogo kasnijoj kompilaciji Harmeno- poulosa opet je predvidena smrtna kazna.” Zidovi su mogli izgubiti svoje privilegije, ukoliko bi na svojim sveéanostima u Amanu vrijedali krs¢anstvo pale¢i vjernu kopiju kriza.” Najznaéajnija Justinijanova odredba u odnosu na Zidove nalazi se u nje- govoj Novelli 146. U to vrijeme u Zidovskoj je zajednici dolazilo do velikih polemika oko jezika prilikom slugbi u sinagogama. Kako su aramejski i heb- rejski bili medu Zidovima u dijaspori veé zaboravljeni i znali su ih uglav- nom samo rabini, narod je Zelio da sluba bude na razumljivom jeziku. Kada su odjeci sukoba stigli do Justinijana, on je 553. godine izdao navede- nu Novellu, odredivsi da se u liturgiji smiju upotrebljavati »Septuagintac i Aquilin prijevod Biblije, a zabranjena je bila »Deuterosis«, odnosno, Migna.” Naredeno je i da se sludba mora izvoditi na grékom ili vitalskom«.° Zakon je nametao i tumaéenje svetih spisa, mnogo je bio skloniji kr$¢anskoj verzi- ji starozavjetnih dogadanja koja je u njima stalno navijestenje Kristova do- laska. Time se nastojalo kr8éansko ugenje nametnuti kao jedino pravilno." Osim toga, Zidov koji bi govorio ne8to »bezboznox, Sto je znacilo da je po- ricao posljednji sud, uskrsnuce, postojanje Boga i andela, bio je izlozen moguénosti izricanja smrtne kazne." Odluéeno je i da se zabrani gradnja si- nagoga." Zidovi su za zakonodavca bili »ljudi koji sjede u mraku (u brio- Fede gS Healt Argent (bil. 11), 40. Stogn, bi, bile krivo, zakljutit da je ispuStanjem’ odredbi iz Teodozijeva zakona 16, 8, 2; 8, 20, »Justinijan pre- pustio Zidovske stanovnike Carstva milosti i nemilosti viadara i 'stvorio uvjete za obespravijenost stednjega vijeka«. Vidi, J. Parkes’s review (bilj. 9). Marginaliza- cija Zidova (a ovo je jedan od_primjera religijske marginalizacije) bio je proces koji se ne moze objasnjavati jednim pojedinatnim aktom crkvenih ili’ drzavnih viasti. Sluzba »dekuriona« nametnuta je Zidovima dugo vremena prije Justinija- nove viadavine (vidi, bilj. 47—48). Parker (bilj. 3), 245’ ff. analizira opSirno Justinijanove zakone i dodaje: mogao tolerirati, a i kontrolirati Zidove kako je htio. U teoriji su_oni bili ikakvih pravac. 'Prvi dio citata je prihvatljiv, ali drugi ne — Zidovi s ski i dalje imali neka prava. U praksi, medutim, ona su bila sve skuéeni! Justinijanovu vremenu, vidi, Dubnow (bili. 3), t. IIL, 257 ff. * CJ, 1, 9, 18. Argenti (bilj. 11), 40. ® Argenti’ (bilj. 11), 40. * CF, 1, 9, 11. Argenti (bilj. 11), 41 » CJC,'t. II, Novellae, Novela 146. Takoder, Bury (bilj. 2), II, 366; Argenti (bilj, 11), 40-1; ‘Baron. (bilj. 3), THI, 11-13; Parker (bilj. 3), 251 ff. ® »vel etiam patri forte (hac scilicet italica)e — Novela’ 146. " Vidi, opéenito, Baron (bilj. 3), IIT, 10—15; Sharf (bilj. 3), 2425. O pokrSta- vanju Zidova i drugih sheretikae pige podetkom 7. stoljeca carigradski prezbiter Timotej: »De receptione haereticorum«, PG 86/1, 9—74, posebice 72. "Gc, Novellac, Novela 146. Argenti (bil. 11)’ 42—3.’ Medutim, prvi korak pre: ma kafnjavaniu ovih djela uéinjen je nesto prije — po Noveli 77 iz godine 537. ili_pogetka 538. Odredeno je da oni koji »Deum iuvant ct blasphematur, poena afficiantur«. Kazna toénije nije utvrdena, ali zakonodavac zahtijeva da se odre- duje po zakonu_(supplicia lege constituta sustinebunte). ® CI 1, 9, 15. U lidijskom gradu Sardisu velika se »sinagoga popravijala i u 6. i Zak potetkom 7. stoljeca, ali je ovaj kasniji posao manjeg opsega i slabije kvalitetex. Vidi, C. Foss, Byzantine and Turkish Sardis, Cambridge, Massachusetts — London, 1976, 42, takoder prilog 13. 16gu«)." On nije skrivao svoje osjecaje: Zidovi su »omrazeni« (detestabiles), ili za njih osjeéa »mrinju« (haereticos odio habemus), pa ¢ak i »pravednu mrénju« (merito odio habet)." Za vrijeme Justinijana progirena su ogranigenja u pravnim poslovima tako da su bila pretpostavijena bilo kakvom zakonu." Po Teodozijevim zakoni- ma, Zidovi su se morali pokoriti presudama rimskih sudova u svim parni- cama, osim u civilnim. Civilne su parnice mogli voditi Zidovski sudovi, pod uvjetom da na to pristanu obje strane.” Po Justinijanovu zakonu, u sporo- vima izmedu Zidova i kr8éana bio je nadlezan iskljuéivo sud kricana." Zi- dov nije mogao ni svjedoéiti protiv kré¢anina.” Zidovi su mogli biti advoka- ti, ali samo u parnicama izmedu Zidova." Osim toga, judaizam je bio »re- ligio licitae — »dozvoljena vjera«, Sto je znacilo da se car moze mijesati u njezine vjerske poslove. Prokopije iz Cezareje tvrdi da je car odredio da se Zidovski praznik Pesah ne smije slaviti prije kr¢anskog Uskrsa." Kako je Pesah prethodio (i prethodi) Uskrsu obiéno nekoliko dana, mogao je uistinu potamniti pro- slavu krSéanskog praznika.” Neformalno je Justinijan uistinu mogao odluciti da Zidovi ili smanje proslavu Pesaha ili da ju odgode. Prokopije takoder tvrdi da su magistrati kaénjavali Zidove ako su jeli janjetinu, Sto bi, drugim rijetima, znatilo da ih se Zeljelo kazniti ili, moz- da éak prisiliti da jedu svinjetinu.” ™ Novela 45 — »qui in tenebris sedeant«; takoder, Bury (bilj. 2), II, 366. Vrlo je karakteristiéno da se u Evandelju po Mateju, 4. 1516, za pogane tvrdi da su snarod Koji je boravio u tminic, Sto je Gini se, motiv identi¢an ovom iz. Justi novih zakona. Moje li se utvrditi da’ su Justinijanovi pravnici bili pod neposred- nim uplivom novozavjetnih tekstova? ® Vidi, Novela 37. a ® Stoga se tesko suglasiti s Baronom (bilj. 3), IIL, 13, da su »Justinijan i nje- 5 pravni savjetnici pod vodstvom Trebonijana, o¢igieino iskazali mnogo suz- iréljivosti u mijenjanju za dugo vremena ustanovljenoga pravnog statusa Zi- dovske manjines. "CT 2, 1, 10; vidi, takoder, Argenti (bilj. 11), 51-53. | sy GE % 18: Argenti (lj. 11), 52S. Sligne se odredbe ponavijaju i u No velli, 45. "U1, 5, 21. ® CT lib.'2, i, 10; CI lib. 1, 9, * Proc, Anecdota 28, 15. Vidi takoder, Stein (bilj. 2), II, 375. V. Grumel, La chronologie, Traité ‘d'études. byzantines, 1958, 2445, 269-10. Tzv. Koncil apostola i koncil u Laodikeji 165—170. ao je krScanima da slave Uskrs u isto vrijeme kada i Zidovi. Vidi A. Ralli — W. Pot- i, Sintagma tén ierén kanénon, Athens 1852, t. II, 10 (can. 3), t. III, 206 (can. 36 i/37). Takoder, G.D. Mansi, Sacrorum conciliorum nova et amplissima collectio, Paris 1903-27, IT, 1, 14; Ii, 578. O povijesti sporova o proslavi Uskrsa — vidi, Dictionnaire (bilj. 3i), t. 11, 1948 ff., posebice 1958—63. Oni su se vodili i u 6. stoljecu, kada su kouaény utvrdeni vrijeme i natin proslave. Justinijanova je od- luka mogla imati, neki utjecaj na konacni ishod ovih sporova. * Proc. Ancedota 28, 16 Cini se da su svinjetina i janjetina bila dva najéeSée konzumirana mesa. Vidi, E. Patlagean, Pauvreté économique et_pauvreté sociale a Byzance 4e — Te siécles, Paris 1977.’ Vidi i Jones (bilj. 2), I, 702—3, i tamo iz- Ovaj bi se podatak mogao tumaciti i drugatije: Zidovi su kagnjavani jer su jeli janjetinu — tako su vrijedali krcane. Janje je bilo simbol Krista, te naj- omiljeniji i najéesce_upotrebljavan simbol krécanske umjetnosti, Dobar je novo- zavjetni primjer iz Evandelja po Ivanu 1,29: »lvan vidje Isusa gdje dolazi k nj mu te rete: Evo Jaganjca Bozjeg Koll uzima grijeh svijetale U bizantskoj se teraturi ne svominje da Zidovi ismijavaju krS¢anski obitaj identificiranja Boga s janjetom. Medutim, smije se pretpostaviti da se to dogadalo, moida ba’ time Sto su Zidovi jeli janjetinu! 17Po8to je 534. godine pod bizantsku viast pobjedom u ratu protiv Van- dala vracena sjeverna Afrika, car je na tom podrugju zabranio ispovijeda- nje bilo koje druge vjere, osim krSanskog pravovjerstva.” U opéoj euforiji zbog pobjede, Justinijan” i njegovi suvremenici vide u tom dogadaju Boz ju volju: »provincia Africa... volente Deo vindicata«.* Stoga se Zele izbrisa- ti tragovi svih inovjeraca: pogana, donatista, arijanaca, Zidova.” Da li se ta odredba dosljedno provodila, postoji samo jedan podatak: Zidove naselje- ne nedaleko grada Borija Justinijan je pokrstio, a hram pretvorio u crkvu.™ Razloge pokrStavanja u Boriju valjalo bi traziti u Zinjenici da su Pen- tapol, a i Libija u cjelini,* bili veé i tada, apstrahirajuci éak i daljnja k matska pogorsanja sve do nagih vremena, pustinjski, bezvodni kraj. Stanov- niStvo se iseljavalo i iz nekoé velikih gradova Leptis Magne i Ptolemaisa.”” Justinijanovi obnoviteljski napori na tom podruéju isli su za time da osigu- raju dovoljno vode, ali i da sva naseljena mjesta, do tada neosigurana," bu- du opasana zidinama. Iako je kastrizacija bila op¢i trend, u Pentapolu je utvrdivanje bilo potrebno zbog stalnih upada djelomiéno judaiziranih Mau- ra iz Libijske pustinje."* Borij se nalazio u tjesnacu izmedu dviju planina i njegova je utvrda potpuno zatvarala prolaz maurskom neprijatelju. Zidovi uw gradu kojem stalno prijete Zidovi — to Carstvo nije moglo dopustiti. ako je dopusteno iznijeti neke pretpostavke, izgleda da je strategija tada: njeg smirivanja »Zidovskog problema« bila da se ne dozvoli stvaranje vecih Koncentracija Zidovskog stanovnistva u pojedinim pokrajinama i gradovima, pogotovo ne na granicama Carstva, U tom je pogledu bizantski teritorij u sjevernoj Africi bio iznimno ranjiv, jer je, zapravo, predstavljao uzak obal- ni pojas odvojen Sredozemljem od ostalih dijelova Carstva. U sluéaju neke pobune, pomoé bi trebalo éekati mjesecima. Prokopijev podatak navodi na zakljuéak da su suvremenici pozdravili takav Justinijanov postupak. Moglo bi se reci da u panegiriku kakve su bile »Gradevinec i nije bilo moguée kritizirati cara djelovanje, ali, ako se Proko- pije (i njegovi suvremenici opéenito) nisu barem naéclno s time slagali, ni- su to morali ni spominjati.” Iz ovog opisa proizlazi da se sve dogadalo do- brovoljno, Sto je malo vjerojatno. Bez obzira na mogu¢i uspjeh pokrStava- * C3 3, 37, 6-8. ” CY 1, 27, 1. Takoder, CIC, t. III, Novella 37, ™ Marcellinus Comes,’PL 10, 941, za godinu 534. ” Vidi, CIC, t. IIT, Novella’ 37: »Postquam nostrae rei publicae per dei prae sidium a ‘tyrannis direpta societates sunt, nostras etiam sentiant libertates«. Jus inijan je pokrstio i stanovnike grada Augile (Proc. De aedificiis, VI, 2, 18-9) pa je otito da je pokrstavanje Zidova u sjevernoj Africi bilo samo dio Sireg pla na, Konaéno, Prokopijev podatak da su Zidovi Zivjeli blizu (anhista) Borija, a ne u samom gradu, moze djelovati zbunjujuce. Iz tog je podatka nemogucée bilo sto ustanoviti — npr., da stu Zivjeli u nekoj vrsti geta. Cini se da su se mogli kon- centrirati u jednom dijelu grada (modda i predgrade) koji nije bio utvrden. © pokrstavanju u sjevernoj Africi opSirno raspravlja, Stein (bilj. 2), IT, 322. 'O polozaju erada: Jedin (bilj. 4), 3, Proc’ De tedificiis, VI, 2, 31—3, Proko- pije tvrdi da su éak i Mauri u gradu’ Kidame dobrovoljno prihvatili krééanstvo We aed., VI, 3, 10). Pentapol je u isto{nom dijelu Libije — De aed., VI, 1, 10—11. 1 Idem, VI, 4, 1—5; 2, 9—10. ™ Vidi na raznim mjestima — idem, VI, 1-2. “ Vidi, Sharf (bilj. 2) i tamo lit. Takoder, H.Z. Hirschberg, The Problem of the Judaized Berbers, Journal of African Studies, vol. IV, 1963, "31339, * Proc. De aed., VI, 2, 11. ¥ Tdem, De aed., VE, 2, 23. 18