„...

VENUS projekt je ideja koja će sasvim sigurno saživjeti u "dalekoj" budućnosti; koliko
"dalekoj" ovisi samo o nama; o svakoj pojedinoj jedinki čovječanstva. Izvjesno je da će svijet,
prije ili kasnije, prijeći na čiste izvore energije, da će se novac povući iz upotrebe, da će
potrošačko društvo zamijeniti kreativno; hoće li se to desiti "5 do 12" (kada planet Zemlja
bude bliska "samrtnom hropcu") ili daleko ranije; ovisi jedino o osviještenosti čovječanstva
(prvenstveno jedinki zapadne civilizacije). Tu nije riječ o tome da se ljudi moraju prikloniti
bilo kojoj "grupi" ili "vođama"; već jedino o tome da zajedničkim snagama podrže realizaciju
onih ciljeva koji su svima od koristi; koji svima "leže na srcu". Uzmimo npr. "potpisivanje
peticije" koja je trenutno "in"; "njezin uspjeh" je svima od koristi; svim radnim ljudima;
neovisno o tome koje su rase, vjere, spola, dobi ili spolne orijentacije; "sindikat" je samo
trenutno pogodno sredstvo za manifestaciju volje naroda. To mogu razumijeti svi ljudi koji su
shvatili iluziju prividno suprotstavljenih "političkih stranaka" i "demokracije"; svi političari
"rade" za vladajuću strukturu, kapital&religiju (ne brkajte ovo sa komunizmom, i vladajući
"komunisti" su opet kapitalisti); više ne rade na dobrobit naroda; već manipuliraju narodom
kako bi osigurali svoj položaj u društvu i egzistenciju. Ne može biti da je "vladi dobro" dok je
"narodu loše"; ne može biti tako i "točka"; "teret" mora biti ravnopravno raspodjeljen; ako se
"narod" hrani putem kontejnera, onda mora i "vlada"; ako "narodu" teče "med&mljeko", onda
teče i "vladi". Neki ljudi su shvatili da moramo zaobići "legitimne posrednike" (ljude koje
smo KAO mi postavili u sabor da ZASTUPAJU NAŠE INTERESE-moš mislit :lol:); i
direktno pregovarati sa "vlašću".

Da je narod pokušao "legitimnim" putem riješiti "problem varšavske", da li bi išta postigao?

Da je narod čekao da se "legitimnim" putem riješi "problem kolektivnog ugovora" kakvo bi
"riješenje" dočekao?

Političari nisu glupi, jako dobro znaju psihologiju mase i kako vladati ljudima; ako "vide" da
narod na neki "problem" uopće "ne trza"; to im je "signal" da mogu "komotno nastaviti sa
svojim planom"; od čije realizacije narod uvijek dobija samo "mrvice" (ako i to dobije).

No, ako narod "digne svoj glas"; tada su "prisiljeni" igrati "ulogu" u kojoj "glume" da im je
"narod na savjesti"; i puno je veća vjerojatnost da će "narod" daleko bolje "proći" (nego u
slučaju da su samo "šutili").

"Vlast" prvo "pritisne" (uz raznolika "inteligentna, mudra&logična" objašnjenja zašto tako
"mora biti") i onda čeka "reakciju" naroda; ako narod "šuti"; onda "trljaju" ruke i kažu "ok,
prošlo je". Nakon toga neko vrijeme "čekaju" da se ljudi naviku na novi "jaram" te ponovo
"pritisnu"; opet "osluškuju" povratnu informaciju, i na osnovi te "reakcije" naroda planiraju
svoje daljnje poteze; i tako u nedogled; isputuju nam "granice" i proučavaju koliko daleko
smo spremni "ići"; koliko se "žrtvovati".

Poanta je da moramo sebe više poštovati, zauzeti se za sebe i život dostojan čovjeka; što
masovnije se odazvati u borbi za one ciljeve koji su nam od opće koristi; i odbaciti sve
prividne međusobne razlike koje nas onemogućavaju u što masovnijem "odazivu".

Na taj način učinkovito si s "puta" uklanjamo "politički legitimno izabrane posrednike"; i

dolazimo u situaciju u kojoj je "narod" s jedne strane, a "vlast" sa druge; "vlast" tada nema
izbora i mora nešto poduzeti; i puno je veća vjerojatnost da će "izaći puno više u susret"
narodu nego što je to "prvotno naumila" učiniti.
Ako se sami za sebe ne zauzmemo i borimo; nitko neće; zaboravite sva "politička i ina"
"objašnjenja&dokazivanja"; sve su to "sedativi za neosvješteni narod"; kako bi ga što
duže&čvršće održali uspavanim&pasivnim.

Ista stvar je i sa svim drugim ciljevima; bili oni ekološki, obrazovni, zdravstveni itd.; ako se
narod "masovno pokrene&zauzme za nešto"; "vlast" je, htjela-ne htjela, "prisiljena nešto
poduzeti" i uvažiti volju naroda.

Stoga, narod mora biti skoncentriran na ona "pitanja koja želi riješiti", a ne na "one koji
obećavaju da ih mogu riješiti"; kada narod masovno zahtijeva da "to&to mora biti riješeno",
već će se pojaviti "netko ili nešto" (bilo grupa ili pojedinac) koja će to i "riješiti". "Stranke,
organizacije, pojedinci" dolaze i odlaze; ali se "problemi" neprekidno rješavaju jer narod
nešto masovno zahtijeva i ne odstupa od svojih zahtjeva.

Neophodni preduvjet za tako nešto je "masovna osvještenost" i prevazilaženje individualnog

"straha, neznanja i predrasuda".

Svima nam je neophodna zdrava&čista hrana, voda, zrak, more; primjereno

obrazovanje&zdravstveno osiguranje itd.; to se ne može zaračunati niti u $ niti u zlatnim
polugama; niti u bilo kojim drugim materijalnim "vrijednostima", dobiti ili
protuvrijednostima.

Ako vam netko ponudi da ćete sljedećih 20 godina živjeti kao "bubreg u loju", i da će te
nakon tih 20 godina čisto more moći vidjeti jedino na filmu ili fotografijama; što će te
izabrati?

Oko nekih osnovnih temeljnih vrijednosti nema pregovora, cjenkanja, ustupaka ili prodaje; i
dokle god to "kritična masa" čovječanstva ne spozna u cjelosti; dokle god im ta spoznaja ne
nadahne&otvori srca; svi ćemo biti u opasnosti.

Stoga je najveća vrijednost Venusa (kao i samog zeitgeista) u tome što je ta ideja, sama ideja;
probudila mnoge ljude iz učmalosti.

Niti jedna skupina ili pojedinac neće se moći okoristiti tim "idejama"; ukoliko je "kritična
masa" čovječanstva neprekidno "svjesna&budna".

Kada ljudi shvate i prihvate tu "samoodgovornost"; biće bolje svima; kako i pojedincu tako i
kolektivu; kako i cijelom svijetu; tako i svakoj državi, gradu selu i domorodačkom naselju.
Prosperitet pojedinca je prosperitet kolektiva; blagodat kolektiva je blagodat pojedinca;
zaboravimo "moje-tvoje"; ako je "naše" na prvom mjestu - tada je i "moje" i "tvoje" i više
nego obilno i dobro zaštićeno&zbrinuto...“