Kažeš kako nitko nije mijerodavan za uređenje svoga života, osim samog sebe ?

Pa zar Božjem čovijeku ne bi trebao biti Bog u središtu pažnje, a ne on sam sebi ?
Zar nije bitno znati što Bog traži od čovijeka i što je njemu ugodno, nego što čovjek traži od
samoga sebe ?
Jeremija 17:9*- Srce je varljivije od svega i na sve je spremno. Tko može proniknuti u njega?
Kao što se vidi, prorok Jeremija jasno kaže pod nadahnućem, da je srce varljivo, i zbog toga
se na njega ne treba previše oslanjati.

[I]Bog se objavljuje čovjeku putem Svetog Anđela Čuvara-Istinske Volje; njezin odsjaj je
Slobodna Volja u srcu Čovjeka; ona je utjelovljenje Istinske Volje; Slobodna Volja određuje
početak duhovnog putovanja, Istinska Volja njegov kraj. Srce je "varljivo" sve dok Slobodna
Volja ne stupi u kontakt sa Istinskom Voljom; sve dok um ne uspostavi vezu sa SAČ-om; tada
se srce otvara prema Anđelu; i ono postaje Hram u kojem On stoluje; čovjek upravlja
zemljom po uputama neba; srce (Slobodna Volja) vlada nad mislima, osjećajima i osjetima po
uputama Istinske Volje. Čovjek u početku svoj život uređuje po odredbama Slobodne Volje
(odabire one duhovne tehnike, alate i inicijacije na koje mu ukazuje njegovo srce); rezultati
tih tehnika dovode ga u kontakt sa njegovim SAČ-om (Istinskom Voljom); tada se dotadašnji
način duhovnog razvoja "revidira&usklađuje" po uputama Istinske Volje; u skladu sa našom
Istinskom Prirodom koja je jedinstvena, tajna i intimna; kako bi mogli izvesti naše Veliko
Djelo, NAŠE, a ne nečije tuđe. Nitko&ništa nije mjerodavnije od naše Slobodne Volje da
određuje način na koji ćemo započeti naše duhovno putovanje, ili način na koji ćemo živjeti
naš život; jer onaj koji sluša svoje srce stiže do svog SAČ-a; ono je proročište naše Istinske
Volje, SAČ-a, Boga; kojeg smo mi utjelovljenje, anđeli naših anđela, djeca nebeskih roditelja.

Srce je vodič; ono je "varljivo" dok je pod uticajem čovjekove "niže" prirode -
misli,osjećaja,osjeta; ali, ono je istovremeno i Hram Sv. Duha; onaj koji izdaje svoje srce
izdaje samog sebe. Putem duhovnih tehnika Srce (um) se povezuje sa SAČ-om; prestajemo
biti robovi naše "niže" prirode; i možemo uživati u životu u skladu Voljom; misli, osjećaji i
osjeti sada nam služe; slave Boga kako na Zemlji tako i na Nebu; kako u tijelu tako i u duhu;
cijeli život postaje jedna neprekidna euharistija posvećena Bogu; božji blagoslov "pada" na
sve u čemu uživamo i što stvaramo. Animalna Volja postaje odsjaj Slobodne Volje koja je
odsjaj Istinske Volje; na kraju sve tri Volje postaju jedna Volja usidrena U Bogu; duh-um-
tijelo nalaze se u ravnoteži&skladu; jedno u trojstvu, trojstvo u jedinstvu - manifestacija Boga
kroz Čovjeka.[/I]

2. Timoteju 3:16,17 -*Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za

ukoravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti, da Božji čovjek bude posve
sposoban i potpuno opremljen za svako dobro djelo.

[I]Svi "sveti spisi" posljedica su kontakta Čovjeka&SAČ-a, oni su uputstva kako da Čovjek
svoju Slobodnu Volju uskladi sa Istinskom. Ali, ona uputstva koja vrijede za jednog Čovjeka,
ne moraju nužno biti pravovaljana za drugog; stoga je uputno da svaki Čovjek dosegne do
Zanja&Razgovora svog SAČ-a, do svog jedinstvenog izvora spoznaje; jer ako sljedi upute
drugih postoji opasnost da će "griješiti"&"huliti" protiv svoje istinske prirode, da će je
"ograničavati&silovati"; i spriječiti sebe u izvršenju svog Velikog Djela.[/I]

No, upravo suprotno od slušanja svoga srca, je slušanje Božje Riječi u kojoj je napisana
istina.
[I]Ovo je "istinito" jedino u slučaju da Slobodna Volja "robuje" Animalnoj; te je stoga
onemogućena da stupi u kontakt sa Istinskom.[/I]

Priče Salamunove 3:5*- Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim i ne oslanjaj se na vlastiti
razum.

[I]Čovjek ne smije robovati svojem egu&razumu, već se okrenuti prema svom SAČ-u.[/I]

Isto tako, kao što se ne treba oslanjati na svoje srce, tako se ne treba oslanjati samo na svoj
razum, nego jedino na Boga. To je zato što su ljudi nesavršeni i grešni, i ono što u određenom
trenutku osjećaju ili misle može biti pogrešno i suprotno Božjoj volji. Zato je najkvalitetnije
oslanjanje na Boga. A to što Bog traži i što mu je ugodno, možemo pronaći u njegovoj objavi
istine, a to je Biblija.

[I]Biblija je sinonim za "sveti spis"; čovjek se u početku može "oslanjati" na onaj (ili one)
kojeg mu srce prepoznaje kao "putokaz" prema njegovoj Istinskoj Prirodi; no, čovjek ne treba
žaliti truda da dođe u posjed vlastitih "svetih spisa"; koji će biti posljedica kontakta između
njega i njegovog SAČ-a[/I]

Matej 7:7*- Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se!

[I]Okrenite se prema SAČ-u, od njega će te dobiti sve što vam je neophodno.[/I]

I zato ovaj biblijski stih ne znači da čovijek može razumijeti istinu putem svoga srca i razuma,
nego putem Boga i njegove Riječi. Ako osoba proučava istinu, koja je zapisana u Bibliji, tada
se njoj uz pomoć svetoga duha otvara um, daje joj se razumijevanje i nalazi istinu.

[I]Ako čovjek proučava&sljedi spoznaju koju je primio od svog SAČ-a; "misterije" mu se

razotkrivaju.[/I]

Isusove riječi ‘molite i tražite’ znače da se trebamo usrdno moliti i da ne smijemo odustati
ako nam molitva nije odmah uslišena. Osim toga trebamo “kucati” kako bismo ušli u
Kraljevstvo i uživali sve njegove blagodati i blagoslove. No možemo li se uzdati u to da će
Bog uslišiti naše molitve? Možemo ako smo mu vjerni, jer Krist je rekao: “Tko god moli,
prima. Tko god traži, nalazi. I tko god kuca, otvorit će mu se.” Mnogi Jehovini sluge osobno
su se uvjerili da Jehova doista “sluša molitvu”.

[I]Molitva je isto jedna od bezbrojnih duhovnih praksi. Duhovne prakse trebamo

disciplinirano&uporno provoditi; bez strasti za rezultatom, ne odustajati, ne biti malodušni;
oni koji ne odustaju uspijevaju; prije ili kasnije, uspjeh će nagraditi naš trud; od našeg SAČ-a
primićemo vodstvo, blagoslov i inicijaciju.[/I]