You are on page 1of 4

Quote:

$$THUG$$ kaže:
pozdrav...
evo ja uvijek kad hodam po kuci kad nema nikoga...uvijek bijezim...jako se bojim jer
imam osjecaj da me netko slijedi...znam da nema nikoga ali ipak se bojim...
kako to rjesiti??
hvala
Zapravo se vjerojatno radi o blagoslovu; "prati" te tvoj SAČ, na neki način si ga svjesna.
U korijenu svakog straha nalazi se strah od promjene-ljubavi-smrti.

Bježanje samo uvećava strah&paniku, čovjek se treba osnažiti kako bi se suočio sa onim
od čega bježi. Najbolje je primjeniti gerilsku taktiku, partizanski rat; dokle god je strah
moćniji od volje čovjeka.

Sa strahom se suočavamo hrabrošću, pobjeđujemo ga ljubavlju.

Na isti način postupamo i ako se suočavamo sa nekim "demonom"; što god bilo, volja
mora biti primjereno moćna kako bi vladala umom (koji vlada razumom) i osjećajima.

Veni, vidi, vici...

MAGIČAR

O Bože, oslobodi me paklenog velikog straha i tmine!


Spasi moj duh od aveti grobnice!
Tražim ih bez straha u njihovim jezivim staništima:
Nametnut ću im svoju Volju, Zakon luči.

Naređujem noći da začme hemisferu sjajnu.


Izađi, o Sunce izađi!
O Mjeseče svijetli jasnoćom i bjelinom!
Tražim ih bez straha u njihovim staništima jezivim:
Nametnut ću im svoju Volju, Zakon Svjetlosti.

Njihova lica i obličja užasna su i čudna.


Ove đavole ću svojom moći u anđele pretvoriti.
Ovim se grozotama bezimenim obraćam bez straha:
Nametnut ću im svoju Volju, Zakon Luči.

Ti fantomi blijede pred mojim pogledom začuđenim,


Pa ipak samo ja njihovu srušenu ljepotu mogu obnoviti;
Jer do bezdana pakla zaronio sam bez straha:
Nametnut ću im svoju Volju, Zakon Svjetlosti.

Na taj način ćeš steći gnozu-spoznaju-znanje; ludost hrabrosti je vrlina; no, mudrost
hrabrosti je prevazilazi, ali ona se može steći jedino kroz iskustvo, putem brojnih
"utakmica u nogama"...

I tako luda postaje mudra; no što mudrija jest tim luđa postaje...

Volja je sinonim za ustrajnost&postojanost; ulazimo u vodu dok ne naučimo plivati;


suočavamo se sa strahom dok ga ne pobjedimo&asimiliramo.

Na kraju spoznamo da je svaki strah zapravo bio strah od nekog djela nas samih kojeg
nismo bili svjesni...
I tako čovjek pobjeđujući jedan STRAH za drugim; sve se više razvija i postaje moćni
HRAST, s korijenjem duboko ukopanim u zemlju i krošnjom koja para nebo.

„...Znam da "magija ljubavi" zvuči primamljivo, magično&romantično; no to je zapravo


crna magija.
Ali nije za osuditi početnike što se zanimaju za nju i što je primjenjuju; uzrok greške je u
neznanju; tj. u nepoznavanju temeljnih zakona magike i načina njenog djelovanja. Zato
se to i naziva "magijom" a ne "magikom". Magika se temelji na "čini što ti volja", magija
na "čini što ti se hoće, sviđa", "čini ono što želiš". Magika se temelji na Slobodnoj Volji,
magija na egu i zadovoljenju njegovih potreba.
Greška magije ljubavi nalazi se u tome što ne poštuje Slobodnu Volju onoga na kome se
primjenjuje. Čak i ako se njenom primjenom postignu željeni rezultati u tome nikada
nema sreće na dulje staze, otrov prokletstva djeluje sa vremenskim odmakom, to je
ropska veza koja se temelji na manipulaciji; i obično završi tako da rob ustane i okuje
svog gospodara. To je čin zloupotrebe moći volje i uvijek u sebi sadrži povratni efekt
"bumeranga" - "ono što sijemo to ćemo i žeti".

Slobodna Volja svega postojećeg mora se poštovati, jedino pravo koje imamo jeste
"...čini svoju volju i nitko ti neće reći ne..." što vodi do "...nema zakona nad čini što ti
volja...".

"...ljubav je zakon, ljubav pod voljom..."; stoga ako te netko zanima ili te privlači, pozovi
ga na kavu ili mu pristupi na neki drugi ljudski način dostojan poštovanja; ako ljubavna
kemija proradi sama od sebe vaše Slobodne Volje su suglasne; ako ne, traži dalje.

U suprotnom možeš očekivati nevolje koje te mogu mučiti godinama ili čak zagorčati
cijelu tekuću inkarnaciju...“

„......Sandučić ti je pun...

Putem volje se postiže ono što je zaista neophodno za nečiju sreću&ispunjenje; ona izvire
iz srca koje je u kontaktu sa SAČ-om, tj. Bogom.

Iz srca izvire Slobodna Volja Čovjeka, Sveti Anđeo Čuvar je nosioc Istinske Volje
Čovjeka.

Čovjek koji vrši svoju Volju u skladu je sa Svemirom; sa Božjim Zakonom, sa samim
Bogom; stoga čemu god njegova Volja stremi neminovno se ostvaruje. Taj zakon
postojan je poput zakona gravitacije.

Ego je poput svrake; on pada na blještave&sjajne stvari; njegove želje&potrebe najčešće


nisu usklađene sa istinskim potrebama srca, sa Slobodnom Voljom Čovjeka.

Npr. osoba je pretila jer zadovoljava glad ega a ne duše, duša je gladna zbog
neispunjenja neke istinske potrebe srca; i pošto čovjek nema volje ili ne poznaje dobro
sebe; griješi protiv sebe ne zadovoljavajući potrebe svoje Slobodne Volje.

Npr. osoba traga za ljubavlju; ali osoba koja je privlačna njenom oku nije nužno ona koja
je primjerena njenom srcu.

Ako se povodimo za zadovoljavanjem i ispunjenjem želja&potreba koje nisu po volji


našeg srca, nisu usklađene sa našom istinskom prirodom; ne vode nas prema našem
Velikom Djelu (ispunjenju svrhe tekuće inkarnacije); tada griješimo protiv sebe i
nanosimo sebi i drugima bol jer ne "sljedimo svoju zvijezdu".
Ali, da bi čovjek mogao znati što mu je zaista potrebno prevashodno mora dobro
upoznati sebe.

Magija za cilj ima zadovoljavanje potreba ega, Magika zadovoljava potrebe srca.

Pošto magija zadovoljava potrebe ega; često posegnemo za nečim što nam ne pripada
i/ili nam nije potrebno, ili skrenemo nekoga sa njegovog puta; jer magija ne poštuje
Slobodnu Volju niti je uvažava.

U tom slučaju činimo zlo sebi i drugima, i to je crna magija; jer se istinska sreća na
temelji na egu već na srcu.

Nadam se da si uspjela stvoriti neku "opću sliku".

Ako imaš još pitanja slobodno se javi.

Pozdrav&živila! ...“

„...Quote:

Npr. osoba traga za ljubavlju; ali osoba koja je privlačna njenom oku nije nužno ona
koja je primjerena njenom srcu.
Stoga je neophodno da "gledamo" iz srca; a ne samo iz "glave" ili "trbuha".
Jer srce je Hram SAČ-a; i nitko nas ne poznaje, čak ni mi sami sebe, kao što nas poznaje
naš Anđeo. Ako djelujemo na takav način svodimo mogućnost "greške" na minimum; jer
sve naše želje koje nad sobom imaju "blagoslov Anđela" ispunjavaju se same od sebe.
Preostale koje se ne ispunjavaju očito se temelje na egu, ili još nije pristiglo vrijeme za
njihovo ispunjenje.

Prepustimo se vodstvu Anđela i život postaje neprekidni niz čuda&istinske sreće.

Imamo samo jednu obvezu, biti mu vjerni.

Anđeo kaže:

... I pošto sam ja s tobom, i u tebi, i od tebe, ništa ti nedostajati neće. Ali tko mene
nema, nedostaje mu sve. I zavjetujem ti se Njime što na Svetom Tronu sjedi i živi i vlada
uvijek i zauvijek, da ću biti vjeran ovom svom obećanju kao što si ti vjeran svojoj
obvezi...

To je Magika.

Volja kojom (na početku) djelujemo kroz život ljudska je; samo je pitanje da li ćemo je
staviti u službu ega ili srca. Ako služi egu ropska je, ako služi srcu slobodna je; ako je
predamo Anđelu Istinska je i Božja.

A tko ili što se može suprotstaviti Božjoj Volji?!

Sve drugo je Magija.

Ako su, srećom, želje ega koje ostvaruje Volja usklađene sa Istinskom Prirodom Čovjeka
nema štete.

Ali ako nisu tada se koristimo i prakticiramo Crnu Magiju.


Stoga je prva zadaća "spoznaj sebe"...“
„...Quote:

Lilianke kaže:
s tim se potpuno slažem!I bilo bi super da je život tako jednostavan.
ali što ako stvar ne funkcionira tako?
što preporučaš činiti kada se ne možemo riješiti osjećaja prema nekome? i to
godinama?
kad ti ne uspijeva otići i ne pada ti na pamet tražiti dalje jer si osjećaš da si našao- što
ako takva situacija upravo jest ono što moraš odraditi u ovoj inkarnaciji?
Nije život gotovo nikad takav crn ili bijel- uh,baš mi se sviđa. Hoće me?-hoće!-Super!-
Neće?- uh, nezgodno-idem dalje!!!!!
Mislim da su nam upravo osjećaji dani da znamo kako i što treba živjeti u određenom
trenutku našeg života.Bez obzira dal se uklapa u društvene norme ili religijske
postavke.Jednostavno mislim da moraš raditi i krive stvari u životu, ne možeš to
izbjeći.

Stvar je u tome da za sretan život sama ljubav nije dovoljna; neophodna je i volja.
Sreća se temelji na savršenoj ravnoteži ta dva, istovremeno aktivna&pasivna, principa.
Postoji ljubav prema životu&smrti i volja za životom&smrću.
Ako ljubav "zašteka" prebacimo težište na volju; ako "zapne" volja upregnemo ljubav.

Volja mudrošću čuva ljubav, ljubav razumjevanjem štiiti volju; na taj način postajemo
"neranjivi" na udarce života - uočavamo da su "udarci" zapravo "milovanja ispunjena
ljubavlju".

Pouka je da moramo pronaći sreću u sebi samima, biti samodovoljni, neovisni o


partneru; tada smo sretni kada smo s njim, ali smo također sretni i kada smo bez njega.

Kroz život moramo ići sljedeći svoju zvijezdu; nekada putujemo u društvu, nekad sami;
dokle god se držimo svoje staze sretni smo; ako zbog bilo koga ili čega skrenemo sa
svojeg puta dopuštamo nesreći da nam uđe u život.

Kada pretjeramo s voljom ljubav nam ispravlja putanju, kada pretjeramo s ljubavlju volja
nam pokazuje pravi put.

Svjestan sam da je lako to napisati, potrebna je izvjesna razina zrelosti da bi se moglo


tako živjeti.

Istina je da život nije crn-bijel, postoje mnoge nijanse sivog.

I slažem se da treba zanemariti društvene i religijske norme, ali treba se inteligentno


uklopiti u okolinu kako ne bi zagorčali život sebi i drugima.

I sasvim sigurno da je "greške" u životu nemoguće izbjeći, na početku puta je daleko


ispravnije griješiti nego ne činiti ništa iz straha od greške.

Na taj način dolazimo da spoznaje, gnoze, znanja o tome što je za nas


"ispravno"&"pogrešno"...“

You might also like