CHRISTIANE F.

BIBLIOTEKA LORA MI DJECA S KOLODVORA ZOO Na osnovi magnetofonskih zapisa napisali Kai Hermann i Horst Rieck

LORA/KOPRIVNICA CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb UDK 830-34 862 HERMANN, Kai Mi, djeca s kolodvora Zoo, na osnovi magnetofonskih zapisa [razgovori s Christianom F.] napisali Kai Hermann i Horst Rieck ; [prevela Mirjana Buljanj, Koprivnica : Lora, 1995. - 328 str. ; 20 cm Izv. naslov originala: Wir Kinder vom Bahnhof Zoo ISBN 953 96264-4-7 1. Rieck, Horst 960108042 Naslov izvornika Christiane F. WIR KINDER VOM BAHNHOF ZOO 1979 Stern-Magazin im Verlag Gruner & Jahr AG & Co., Hamburg ZTVOMKTVI NA RUBU CIVILIZACIJE / * 305. fso-3 Prevela MIRJANA BULJAN Niti jedno drutvo ne voli sluati niti uti vlastitu optunicu, u kojoj se otkriva njegova hipokrizija, bezdunost, materijalistika opsesija i potpuna odvojenost od prirode, Boga i iskonskih vrijednosti postojanja. Stoga donekle zauuje uspjeh knjige "Mi, djeca s kolodvora Zoo", dramatina ispovijed djevojice Christiane F., koja je s margine toga i takvoga drutva zakoraila rano u pakao droge, traei zatitu, mir i vlastiti identitet "u klapi gdje nema posrane borbe i posranog gra". Pria mlade djevojke poinje u dehumaniziranoj okolini berlinskog Gropiusstadta, gdje beton gui svaku travku i otima svaki kvadrat prostora, a obiteljska je klima doslovce otrovana nerazumijevanjem, nasiljem i egoizmom, te se ini da je skok kroz prozor jedanaestog kata nebodera jedini izlaz iz bijede i oaja takva ivota. U svojoj djetinjoj dobi, poslije neljudskih batina, djevojica nailazi na pomisao da to uini, no otac-muitelj sprijeava njezin naum. Ipak, presudni "skok" e se desiti, samo u drugom pravcu.| Prelaskom u srednju kolu, Christiane otkriva svijet sebi slinih, no istovremeno biva fascinirana injenicom da su svi oni cool, to e rei: mirni, hladni, neosjetljivi na udarce izvana. Ona jo ne zna da je to i stvarno hlaenje, unutranja smrt, s kratkom fazom "ivomrtvog trajanja", koliko otprilike traje ovisnika ivotna nit, obiljeena laija ah na slji ih aa, lici ta ne-10ipo .bino, jgo 'O,u-ane eba

laje tnni ada imo koji rini. telji o ili., ; ne prijelazima s blaih na "tvre" opijate, s postupnim propadanjem tijela i rasapom svijesti. "Klapa" i njene zakonitosti presudne su za svakog ovisnika. Tu se pokuava prevladati "kompleks totalnog autsajdera", na jedini mogui nain: uvijek treba biti lui, smioniji, originalniji, treba "otii korak dalje", kako bi se izborilo mjesto i priskrbilo potovanje. Christiane prihvaa taj put, iako potpuno svijesna da, zapravo, klizi potpunom stranputicom. Ona, ak, priziva spas, od jedinog mogueg stvorenja koje osjea svojim. Rei e: "U jednom sam trenutku poeljela da me majka uhodila, pa da se iznenada nae pored mene i odvede me kui. Onda sam zaspala". Dakako, od tog asa zapoet e odsklizavanje u prostore uasa: diskoteke, podrume i zloglasni "Kolodvor Zoo", gdje se propale egzistencije gue u smradu, obamrlosti, pustoi, bljuvotini. Pejza fatalnog kolodvora proima smrad mokrae i sredstava za raskuivanje. Christiane ustvruje: "Kurve, make, pealbari, panduri, skitnice, pijanci, sva ta bagra postala je moj prirodni okoli". U to doba jedva zakoraivi u 14. godinu, ona je ve ovisnica o heroinu, koja poznaje infernalno podzemlje, sastavljeno od prodavaa smrti i uvijek novih, mladih kupaca. Do droge se dolazi na sve mogue naine, ponajee prodajom vlastitog tijela. Christiane e upoznati mnoge nastranosti, bijedu izopaenoga seksa, jad i nalije svijeta u kome se jedni gue u luksuzu i dosadi, a drugi tonu u mranu movaru, sa spoznajom da e preivjeti tek ako uspiju "ubiti u sebi osjeaje za blinje". Podijeljena na dvije suprotne linosti: dijete i fiksericu, Christiane susree ljubav svoga ivota: mladia Detlefa, takoer heroinsku rtvu, s kojim prolazi apstinencijske krize, pokuaj odvikavanja, te neizbjeni povratak na narkomansku "scenu". Njena najbolnija iskustva, meutim, ne dolaze kao posljedica samosaaljenja zbog vlastita propadanja. okantan je doivljaj smrti prijatelja Atzea i Axela, te bolno kidanje veze s majkom, koju je na stanovit nain iznevjerila i izdala, poslije svih pokuaja pruanja ruke pomonice. Majka u oima keri vidi jo samo "strah i oaj", i stvarno, te su oi ve vidjele dubinu vlastitog groba, jer tijelo izmueno bolovima, grevima, povraanjem, svrbeom, ubodima u vene, krvarenjem i otjecanjem udova, naprosto postaje neizdrivim teretom. Christiane kae: "Mrzila sam svoje tijelo. Bila bih sretna da je ono jednostavno odumrlo". A u momentu kad proita vijest o smrti svoje 14-godinje prijateljice slijedi porazni zakljuak: "Kao da su novine pisale o mojoj smrti." I dalje: "Nije mi bilo jasno da li oplakujem sebe ili Babsi". Posljednja faza Christianinog pada odvija se u turobnom ambijentu policijskih kartoteka, te zavodima za lijeenje ovisnika, iz kojih ona redovito bjei, da bi udarila jo pokoji "ut", jer u njoj ivi sjeanje da je samo uz pomo droge "lebdjela posve cool kroz ivot". Ipak, ova je faza obiljeena i neprestanom nadom "da e jednom prestati", skinuti se s heroina i ivjeti urednim ivotom, u stanu kojega je sama zamislila i narisala na zidu omladinskog doma. U te je snove ukljuen i mladi Detlef, trenutano na izdravanju zatvorske kazne. Zavrnica, u kojoj je Berlin zamijenjen ivotom u provinciji, gdje bi odvikavanje imalo biti lake zbog oteanog pristupa drogi, ipak slii na priu s neizvjesnim zavretkom: hoe li mlado stvorenje, optereeno prolou, ije "tijelo i dua neprestano podnose nove raune", u vidu bolova, slomova i luake elje za drogom, uope uspjeti izvesti bilo kakvu "prilagodbu"? Simptomatina je

u tom smislu slika vapnene jame, s oiglednom metaforom Limba, odakle se naa tuna "junakinja" i njeni istovrsnici "ionako ne bi eljeli vratiti gore". Za njih, oevidno, donji put, put silaza, predstavlja jedini mogui izbor. 17 plaicija skih c na telji >gih ma, nici ita ne10po biro, go )Lne je ni la o ji i. ji "* Pitanja i moralne dileme, koje izaziva ova knjiga, tiu se doslovce svakoga od nas. Mi izgraujemo drutvo, batinici smo i nastavljai civilizacije, moda ve ivomrtve i dotrajale u svojoj sri. Nisu samo "prokletnici", izopenici, ljudi s njena ruba, indikatori toga stanja. Sustav vrijednosti i konvencija pretvoren je u jaram, to su ga i mnogi uspjeni, instalirani ljudi jedva podnose. Ovo nije slobodan svijet, niti institucije pokazuju volju i spremnost da odgajaju slobodnog ovjeka, sposobnog da odluuje i stoji iza svojih odluka. Drutvo, ije su temeljne oznake mimikrija i prilagodba, kao preduvjeti uspjeha, openito nailazi na otpor generacija, koje su na pragu ivota ve prozrele upljine, mane i nakaznosti takvih ustrojstava. Nai pronalasci, smiljeni toboe da olakaju ivot, zapravo unitavaju duhovnost i udaljuju ovjeka od prirode. Christiane veli: "Meni se tehnika gadila, jer je dizala paklensku buku i bila stvorena da ubija ljude". Klju itave Christianine kronike nalazi se u ovim rijeima: "To su bili ideali naih roditelja: ivjeti da bi se neto nabavilo. Kasnije je trebalo doi upravo ono to ivotu daje smisao. A to se nigdje nije naziralo. Nekolicina, u koje ubrajam i sebe, jo je uvijek u potrazi za neim to e ivotu dati smisao". Poslije ove potresne, strane, estoke knjige, koja je prava strijela ciljana u srce nae ravnodunosti, svi emo se sloiti da smrtonosna droga ne smije i ne moe biti put bijega iz stvarnosti. Ona otima iz naega okrilja tolike mlade ivote, sijui pusto i apokaliptini mrak. Nesrea ovisnika vie do neba, traei hitnu promjenu. A to znai: socijalnu pravdu, ljubav i brigu za blinje, milosre umjesto hipokrizije, senzibilnost umjesto nasilja i pljeskanja nasilju u bilo kom obliku. Poivinenost je djelo Neastivoga, uspon na ljestvici ljudskosti moe se dogoditi samo po duhovnoj vertikali. Vie je uinio onaj, tko ima uho za sluanje i hoe pomoi, od onog koji zgre mjenice i zlatne poluge, atomske bombe i projektile. Na nama je, zapravo, samo da se odluimo za svoj svijet i svoju opciju. Po mogunosti, bez "Kolodvora Zoo". Boica Jelui (1995.)

UZ OVU KNJIGU Christiane E, tada petnaestgodinju djevojku, upoznali smo 1978. u Berlinu, gdje se pojavila kao svjedok u jednom procesu. Dogovorili smo se s njom za razgovor kojim smo htjeli dopuniti nae istraivanje o poloaju mladei. Za razgovor smo predvidjeli dva sata koja su se, meutim, otegla na dva mjeseca. Uskoro se naa uloga ispitivaa pretvorila u ulogu sluaa. Ova je knjiga nastala na osnovi zapisa tog razgovora na magnetofonskoj vrpci. Mislimo da Christianina pria vie govori o stanju velikog dijela mladei nego to bi nam otkrio izvjetaj najpomnijeg istraivanja. Christiane F. eljela je da ova knjiga izae, jer kao veina Gkserd osjea potrebu da se slomi stidljiva utnja o sve rasprostranjenijoj ovisnosti o drogama meu djecom to dorastaju. Svi preivjeli iz njene fikserske klape i njihovi roditelji podrali su ovaj pothvat. Bili su spremni da punim imenima i prezimenima potkrijepe dokumentarni znaaj knjige. Mi smo, meutim, iz obzira prema obiteljima naveli samo imena. Izjavom Christianine majke i osoba s kojima je dolazila u dodir eljeli smo otkriti i druga gledita koja e pridonijeti analizi problema heroinske ovisnosti. Kai Hermann i Hrst Rieck 1 Ovisnik koji ubrizgava drogu (napomena prev.). 11 "slobodu roditelja", dok pledoajei za djecu, koja na alost mogu vrlo slabo tititi svoje interese, zvue nasuprot tome vrlo plaho. Upravo i iz tog razloga veoma je vano to su Kai Hermann i Horst Rieck iznijeli - tek ako se pogoenoj djeci pomogne da se izraze, ona e u vlastito ime i u ime mnogih drugih postii da se pone jasnije gledati na poloaj djece u naem drutvu. U svakom sluaju, nije rije samo o boljoj informaciji, ve i o odvanijoj spremnosti veine da jasnije sagleda to alosno stanje, za to je potrebno priznati i veliku vlastitu krivicu. Naime, u izvjesnom je smislu problem narkomanije samo jedan osobito izraziti simptom koji pokazuje kako smo mi stariji tek nedostatno u poloaju da generaciju koja dozrijeva uvjerimo u mogunost smislenijeg Ijud-skijeg sadraja u drutvu to ga mi predstavljamo. Jer djeca ne bjee iz istog mira u narkomanska sastajalita ili u sumnjive mladenake sekte, ve u tim subkulturama trae drutveno potvrivanje i potporu koje im je generacija roditelja - svejedno da li protiv volje ili nesvjesno uskratila. Postalo je uobiajeno da se na djecu i njihove probleme uope ne obraa pozornost i da ih se ne pokuava sasluati. Umjesto toga roditelji sve vie optereuju djecu vlastitim nesavladanim konfliktima koje ona moraju s njima snositi ili ak vrlo esto rjeavati umjesto roditelja. Kod Christiane se, na primjer, moe posve tono psiholoki pratiti kako podsvjesno preuzima majine i oeve resentimente i njihove neostvarene snove - da bi konano pod tim preoptereenjem na jedan drugaiji nain, od onoga njenih roditelja, i sama promaila. Iz osnove je pogreno tvrditi da su se djeca nala u bezizlaznoj izolaciji tek poto su izronila na "sceni".1 Izolacija je postojala i ranije. U djece, dakle, nije ve na poetku postojala neka mirna nespremnost za komunikaciju, ve upravo obratno, naili su na bolni nedostatak vrste povezanosti s onima na iju su zatitu i podrku bili upueni. No, bilo bi prejednostavno kada bismo optuivali osobno samo jednu majku ili jednog oca. Preko roditelja djeluju, kao tetni uzronici, mnogi dalekoseniji utjecaji iz ire drutvene sredine. Kao 1 U ovisnikom argonu sastajalite fiksera (napomena prev.). 16 to Christiane s rijetkom izrazitou opisuje, zlokobno je i planiranje grada koje sistematski programira propast komunikacija meu ljudima. Betonske pustinje mnogih suvremenih "sanacijskih podruja" gomilaju ljude u potpuno umjetni hladni okoli nalik na stroj koji katastrofalno zaotrava sve konflikte to ih veina obitelji donosi sa sobom. Gropiusstadt2 samo je jedan primjer mnogih novih naselja to su graena po tehniki funkcionalnim principima, ali mimo emocionalnih ljudskih potreba, pa su postala rasadnici psihikih bolesti i

zaputenosti i ne bez razloga ili sluajno arita djeje narkomanije i alkoholizma. Tu jo treba pribrojiti inilac ne-strukturiranog masovnog pogona u kolama, ija je znaajka anonimnost, izdvojenost i brutalno bezobzirno natjecanje. Da zato impulzivna djeca, koja se ne mogu bezvoljno i tupo pokoriti, potajno bjee u sanjarski, preobraeni svijet, a u obiteljskim i kolskim obredima sudjeluju jo samo krajnje formalno, past e jedva kome u oi. Veoma je karakteristino koliko je dugo Christiane neprimjetno mogla voditi dvostruki ivot i varati tobonjom prilagodbom one koji su u to doba jo imali velike mogunosti da je energinim i spremnim pristupom sauvaju od potpune propasti. Ima jedna toka koja ukazuje na praktinu pouku to je treba izvui iz ovog tjeskobnog izvjetaja: Gotovo uvijek proces propadanja tee postupno i polako i daje dovoljno uporinih toaka roditeljima i nastavnicima da se spremni ukljue u pomo. U svakom sluaju, uvijek se moe primijetiti kada djeca nisu vie "posve tu", ve u obiteljskom ivotu sudjeluju samo izvana i kao automati. Kada izgledaju pomalo "strana" onima koji su prije bili uvjereni da nasluuju to se dogaa u djejoj nutrini. Zatim, sve ovisi o tome da li su roditelji, nastavnici i odgojitelji spremni'da povlaenje djece u se prepoznaju kao neto opasno ili.A' vie vole previdjeti njihovo parcijalno udaljavanje, jer je ugodnije ne upoznati se s tako tekim problemima. 2 Suvremeno naselje Berlina ostvareno po zamislima najveeg njemakog arhitekta naeg vremena Gropiusa (napomena prev.). 17 si

>>sjc vrlo Up. Ho: izra po Od\ to je 5 koj ger slu bje na( po ili nji va titi a pn pr< - ( oc tvi izi nij

Druga toka tie se mogunosti bre i temeljitije terapije u najranijem stadiju. Ako se roditelji, savjetnici ili terapeuti, po mogunosti i nastavnici, to tjenje povezu i razrade zajedniki konzekventni koncept skrbi, lijeenje e u obliku "obiteljske terapije" u ranijoj fazi u kojoj jo nema tjelesne ovisnosti itekako imati izgleda, Terapija je pogotovo potrebna, iako je mnogo tea, ako se radi o fiksanju tvrdim drogama. Upravo je neodgovorno i tuno do koje je mjere zapostavljeno stvaranje odgovarajuih terapij'skih mogunosti. Strategija "narkomanskog zatvora" koja se zasniva samo na zatvaranju i nadziranju (to se danas dogaa masovno), a koju propagira izvjesna politika strana, samo je potpuno i cinino naputanje mladih ljudi. Usprkos svim terapeutskim problemima, za ljudsko drutvo nema neke druge alternative do mobilizacije svih raspoloivih razumnih sredstava za lijeenje protiv droga. Danas se ve mnogo zna kako se moe ojaati motivacija pogoenih, kako se one koji su pogoeni moe ojaati te kako se motivirane, u toku dugotrajnog lijeenja u odreenim modelima terapeutskih stambenih zajednica ili domova, moe izvui ak i iz najoajnijeg stanja, U veini sluajeva radi se, naravno, o tome da se mlade ljude, poto im je gotovo u potpunosti unitena nutrina, podupire i prati u pokuaju pune unutranje obnove. To je zadaa koja trai izvanredno mnogo. To je takoer zadaa koju je vrlo teko ispuniti u svijetu punom egoizma i bezobzirnosti, koji na primjer trai i izrabljuje djeje rtve za ve uhodano trite djeje prostitucije, Oito je da se taj problem ne moe rijeiti samo poveanjem broja terapeuta i ustanova za lijeenje. Sve dok se odreene pojave, kao to je djeja prostitucija - na koju Christiane otvoreno ukazuje - budu tolerirale kao uobiajene, terapija e ostati u bez-

kaj pp jej ro

nadnoj suprotnosti s otvoreno i tajno priznatim interesima onih koji seksualno konzumiranje djece-narkomana dre sastavnim dijelom svoje graanske slobode. Za djecu kao to je Christiane isti se graani javljaju kao pripadnici prilagoene strane drutva koji bi ih as htjeli lijeiti kao ljudska bia, as opet tlaiti i iskoritavati kao robu. No, upravo je ta suprotnost opa znaajka naeg sociokulturolokog shvaanja. To nam djevojica Christiane reflektira s

jednog podruja odakle moemo kompetentnije i jasnije otkriti to je u dubini naeg drutva, koje svakodnevno proglaavamo tako udesno intaktnim, nego iz seminara nekih visokorenomiranih istraivakih instituta. To je dakle pravi razlog zato je tako teko i zato bi moralo biti teko podnijeti tu jedinstvenu knjigu. Horst Eberhard Richter n 4 18 19 OPTUNICA PRESUDA Izvodi iz optunice koju je dravni tuilac podigao u Zemaljskom sudu u Berlinu 27. srpnja 1977. Uenica Christiane Vera F. optuena je da je kao malodobnica, poto je u Berlinu 20. svibnja 1976. godine postala zrela u pogledu odgovornosti, nastavila s predumiljajem uivati tvari odnosno pripravke koje padaju pod odredbe Zakona o opojnim sredstvima, a da za to nije dobila potrebno odobrenje Saveznog ureda za zdravstvo. Okrivljena je od veljae 1976. potroa heroina koji je ubrizgavala isprva povremeno, a zatim svakodnevno. Ona je od 20. svibnja 1976. postala pravno odgovorna. Prilikom dviju kontrola, 1. i 13. travnja 1978, optuena se zatekla u predvorju kolodvora Zoo i kolodvora Kurfiirstendamm podzemne eljeznice. U nje je pronaeno 18 mg odnosno 140,7 mg heroinskog spoja. Osim ovoga, u optuene je 12. svibnja 1977. meu njenim osobnim stvarima pronaen staniolski zamotak koji je sadravao 62,4 mg heroinske tvari. Optuena je kod sebe imala i fikserski pribor. PTU-pretraga pokazala je da se i na fikserskom priboru djelomino nalaze ostaci koji sadre heroin. Morfin je naen i u mokranom testu. Majka optuene, gospoda U. F. pronala je 12. svibnja 1977. meu osobnim stvarima svoje kerke 62,4 mg heroinske tvari koju je poslala policiji. U svom iskazu optuena je izjavila da uiva heroin od veljae 1976. Osim toga, zimi 1976. poela se baviti prostitucijom, kako bi stekla novac za kupovanje heroina. Valja uzeti u obzir da optuena i dalje uiva heroin. Izvodi iz presude Prvostepenog suda Neumunster od 14. lipnja 1978. Presuda u ime naroda u kaznenom postupku protiv uenice Christiane Vere F. zbog gore spomenutog prijestupa. Optuena je kriva zbog toga to je nastavila nabavljati opojna sredstva i s tim u vezi prikrivala zabranjenu trgovinu. Odluka o ma-lodobnikoj kazni donosi se uvjetno. Razlozi: Optuena je prola normalni razvoj do svoje 13. godine ivota. Ona je natprosjeno inteligentna i u potpunosti je shvatila da je nabava heroina kanjivo djelo. Dodue, ima dovoljno znakova da je optuena bila ovisna o drogi ve 20. svibnja 1976. (prije pravne zrelosti), ali time se ne iskljuuje njena pravna i krivina odgovornost. Optuena je u meuvremenu u potpunosti shvatila

svoju situaciju i potrudila se sama oko odvikavanja. Znai da je posve bila u stanju uvidjeti koliko je njeno ponaanje u suprotnosti s pravdom i po tome se vladati. Ovog je trenutka prognoza za budunost povoljna, iako se ne moe rei da je u optuene povrat iskljuen. Njeno se budue ponaanje stoga mora u dogledno vrijeme pratiti s pozornou. 20 21 .li Jilo je luaki uzbudljivo. Majka je danima pakirala kovege i sanduke. Shvatila sam da za nas poinje novi ivot. Napunila sam est godina i poslije selidbe trebalo je da poem u kolu. Dok je moja majka bez prestanka pakirala i bila sve nervoznija, ja sam gotovo po itav dan boravila kod seljaka Volkela. ekala sam da krave dou u talu na munju. Hranila sam svinje i kokoi i skakala s drugom djecom po sijenu. Ili sam nosila okolo mlade make. Bilo je to prekrasno ljeto, prvo koje sam svjesno doivjela. Znala sam da emo se uskoro odvesti daleko, u veliki grad koji se zove Berlin. Prva je odletjela majka sama u Berlin. Htjela je potraiti stan. Moja mala sestra, ja i otac stigli smo za njom nekoliko tjedana kasnije. Nama djeci bio je to prvi let. Sve je bilo strahovito napeto. Roditelji su priali predivne prie o ogromnom stanu sa est velikih soba gdje emo stanovati. I namjeravali su zaraditi mnogo novaca. Majka je rekla da emo tada dobiti jednu veliku sobu samo za nas dvije. Htjeli su kupiti divno pokustvo. Tada nam je tono opisala kako e izgledati naa soba. Jo se uvijek toga sjeam, jer sam kao dijete neprestano zamiljala tu sobu. U mojoj je mati bila sve ljepa to sam bila starija. Stan u koji smo zatim doli takoer nisam nikada zaboravila. U djejoj su sobi bila dva kreveta i jedan stari kuhinjski ormar s naim igrakama. U drugoj je sobi bio krevet za moje roditelje, a u najveoj se nalazio jedan stari kau i nekoliko stolica. Tako smo stanovali u Berlinu u etvrti Kreuzberg, na Obali Paul Uncke. 23 Tek nakon nekoliko dana, usudila sam se izai sama s biciklom na ulicu, jer su se tu igrala djeca koja su bila neto starija od mene. U naem su se selu starija djeca uvijek igrala i s malom djecom i na njih pazila. Djeca pred naim stanom odmah rekoe: - to ova ovdje trai? Zatim su mi oduzeli bicikl. Kada sam ga dobila natrag, jedna je guma bila spljotena, a titnik savijen. Otac me istukao jer sam donijela slupan bicikl. Nakon toga, vozila sam bicikl u naih est soba. Tri su sobe zapravo trebale biti ured. Moji su roditelji htjeli otvoriti posrednitvo za sklapanje brakova. No pisai stolovi i fotelje koje su moji roditelji spominjali nikada nisu stigli. Kuhinjski je ormar ostao u djejoj sobi. Jednog su dana natovarili kau, krevete i kuhinjski ormar na kamion i prevezli ih do jedne visoke zgrade u etvrti Gropiusstadt. Tu smo sada imali dvoipolsobni mali stan na 11. katu. A sve one lijepe stvari o kojima je moja mama priala ionako ne bi stale u malu djeju sobu. Gropiusstadt je naselje visokih zgrada za 45.000 ljudi, izmeu kojih su travnjaci i nabavni centri. Izdaleka je sve izgledalo novo i vrlo njegovano. No, im smo zali medu zgrade, posvuda je smrdjelo na piu i kaku. Bilo je to od mnogo pasa i djece koji su ivjeli u Gropiusstadtu. Najvie je smrdjelo na stubitu.

Moji su roditelji vikali na radniku djecu koja su brljala stubite. No radnika djeca uglavnom nisu mogla nita protiv toga. Shvatila sam to ve prvi put kada sam se vani igrala i morala iznenada na zahod. Dok sam doekala dizalo i uspela se na jedanaesti kat, popikila sam gaice. Otac me izmlatio. Poto mi nekoliko puta nije polo za rukom da pravovremeno stignem odozdo do nae kupaonice, pa sam zbog toga dobila batine, i ja bih negdje unula gdje me nitko ne vidi. Kako se iz visokih kua vidi gotovo svaki kuti, stubite je bilo najsigurnije mjesto. I u Gropiusstadtu bila sam na ulici glupo dijete sa sela. Nisam imala iste igrake kao ostali. ak ni vodeni pitolj. Bila sam drugaije odjevena, govorila sam drugaije. Nisam poznavala igre koje su se tu igrale. Nisam ih ni voljela. U naem smo selu esto odlazili biciklom u umu do potoka s mostom. Tamo smo gradili ustave i dvorce na vodi. Ponekad svi zajedno, ponekad svatko za sebe. A kada smo ih poslije ponovo ruili, svi smo se u tome slagali i zajedno se zabavljali. Kod nas u selu nije bilo vode. Svatko je mogao predlagati to emo se igrati. Zatim smo se toliko dugo prepirali dok se jedan prijedlog ne bi probio. Nije bilo nimalo udno ako su stariji ponekad poputali mladima. Bila je to prava djeja demokracija. U Gropiusstadtu, u naem bloku, jedan je djeak bio glavni. On je bio najjai i imao najljepi vodeni pitolj. esto smo se igrali hajduka. On je naravno bio harambaa. A najvanije pravilo u igri bilo je da smo morali uiniti sve to nam je on zapovijedao. Openito smo se ee igrali jedno protiv drugog nego zajedno. Zapravo se uvijek radilo o tome da se drugome kako bilo napakosti. Na primjer, da mu se oduzme nova igraka i slomi. Sva se igra sastojala u tome da se drugog uniti i za sebe iskame prednosti, da se izbori mo i da se mo pokae. Najslabiji su dobivali najvie batina. Moja mala sestrica nije bila osobito gruba i pomalo se plaila. Nju su stalno tukli, a ja joj nisam mogla pomoi. Pola sam u kolu. Veselila sam se koli. Roditelji su mi rekli da se u koli uvijek moram lijepo ponaati i raditi ono to kae uitelj. Meni je to bilo samo po sebi jasno. Na selu su djeca potovala svakog odraslog. A ja sam se, mislim, veselila to e u koli biti uitelj kojeg e morati sluati i druga djeca. Ali bilo je posve drugaije. Ve nakon nekoliko dana, djeca su poela za vrijeme nastave trati po razredu i igrati se rata. Naa je uiteljica bila posve bespomona. Neprestano je vikala "sjednite", ali tranje bi postalo jo lue, a ostali bi se smijali. Ja sam jo kao posve malo dijete voljela ivotinje. Zbog toga sam bila ponosna na svoju obitelj. Nisam poznavala nijednu obitelj u kojoj su toliko voljeli ivotinje. I bilo mi je ao djece iji roditelji nisu voljeli ivotinje i koja nisu dobivala ivotinje na poklon. Na mali dvoipolsobni stan postao je s vremenom mali zooloki vrt. Imala sam etiri mia, dvije make, dva kunia, papigu i Ajaxa, 25 24 smeu dogu koju smo jo donijeli sa sobom sa sela. Ajax je uvijek spavao pokraj mog kreveta. Za uspavljivanje spustila bih ruku da mi visi s kreveta, kako bih ga mogla drati. Pronala sam drugu djecu koja su takoer imala pse. S njima sam se dobro slagala. Otkrila sam da se izvan Gropiusstadta, u Rudowu, nalaze jo pravi ostaci prirode. Tamo smo odlazili s naim psima. Igrali smo se na starim smetlitima u Rudowu.koja su bila zatrpana zemljom. Nai su se psi uvijek s nama igrali. "Pas traga" bila je naa najdraa igra. Jedno bi se dijete sakrilo dok bi mu vrsto drali psa. Pas bi ga zatim mogao traiti. Moj je Ajax imao najbolji nos.

Ostale sam ivotinje ponekad nosila na pijesak ili ak u kolu. Naa ih je uiteljica upotrebljavala kao zorne predmete u nastavi biologije. Neki su nastavnici doputali da Ajax ostane uz mene za vrijeme nastave. On nikada nije smetao. Sve do zvona za odmor leao je nepomino pokraj mog mjesta. Bila bih posve zadovoljna sa svojim ivotinjama da s ocem nije bilo sve gore. Dok je majka radila, on je sjedio kod kue. Od branog posrednitva nije bilo nita. Sada je otac ekao na neki drugi posao koji e mu se svidjeti. Sjedio je na otrcanom kauu i ekao. A njegovi su suludi prolomi bijesa bili sve ei. Majka mi je pomagala prilikom pisanja zadaa kad bi se vratila s posla. Neko mi je vrijeme bilo teko razlikovati slovo H od K. Majka mi je to jedne veeri pokuavala rastumaiti konjskom strpljivou. No ja sam je jedva sluala, jer sam primijetila kako je otac sve bjesniji. Uvijek sam znala kada e prekipjeti. Donio je iz kuhinje metlu i poeo me mlatiti. Zatim je zahtijevao da mu objasnim razliku izmeu H i K. Naravno da vie nita nisam kopala, pa sam jo jednom dobila pun tur batina i zatim morala u krevet. To je bio njegov nain da mi pomae u kolskim zadaama. elio je da budem marljiva i postanem neto bolje. Konano, njegov je djed neko imao strahovito mnogo love. U Istonoj je Njemakoj posjedovao, osim ostalog, tiskaru i jedne novine. Poslije rata bilo mu je u DDR sve oduzeto. I eto, moj bi otac prekipio, kada bi pomislio da u koli neu neto svladati. Ima veeri kojih se jo sjeam sa svim pojedinostima. Jednom je trebalo da u raunskoj teci nacrtam kue. Trebalo je da budu iroke est kvadrata, a visoke etiri kvadrata. Jednu sam kuu ve bila zavrila i tono sam znala kako ih treba crtati, kad moj otac doe i sjede kraj mene. Upitao me odakle dokle treba nacrtati iduu kuicu. Od pustog strana nisam vie brojala kvadratie, ve sam poela nagaati. Uvijek kada sam pokazala pogreni kvadrati, prilijepio bi mi jednu. Kada sam poela plakati i vie nita nisam mogla odgovarati, on je otiao do fikusa. Znala sam to to znai. Izvukao je iz lonca bambusov tap koji je podupirao fikus i poeo me mlatiti po zadnjici sve dok mi se koa doslovno poela guliti. Moj je strah ve poinjao pri jelu. Ako bih ostavila kakvu mrlju, dobila bih svoje. Ako bih neto prevrnula, potumplao bi mi tur. Jedva sam se usuivala dodirnuti au mlijeka. Od silnog bi mi se straha gotovo uvijek dogodila neka nezgoda. Uveer bih uvijek pitala svog oca vrlo milo da li se nekamo sprema. esto je izlazio, a nas tri ene tek bismo tada duboko odahnule. Te su veeri bile predivno mirne. No, kada bi se nou vratio kui, mogla se ponovo dogoditi nezgoda. Vani bi obino neto popio. Dovoljna je tada bila neka sitnica da totalno pobjesni. Na primjer, ako su igrake ili odjea bili neuredno razbacani. Moj je otac uvijek govorio da je red najvanija stvar u ivotu. Pa, ako bi nou naao nered, izvukao bi me iz kreveta i tukao. I moja bi mala sestra uz mene neto dobila. Zatim bi pobacao nae stvari na pod i zahtijevao da ih u pet minuta ponovo uredno spremimo. To obino ne bismo uspjele, pa bi nas ponovo istukao. Majka bi najee to promatrala s vrata sva uplakana. Rijetko se usuivala da nas brani, jer bi tada i nju istukao. Jedino bi se Ajax, moja doga, isprijeio. Cvilio bi i imao vrlo tune oi kada bi u obitelji dolo do batina. Jedino je on mogao urazumiti oca, jer je otac volio pse jednako kao i mi. Na Ajaxa bi ponekad podviknuo, ali ga nikada nije udario. Ipak sam na neki nain voljela i cijenila svoga oca. Mislila sam da je daleko iznad drugih oeva. No, vie od svega, ja sam ga se bojala. Pri tom mi se inilo posve normalno da nas je tako esto 26 27

tukao. Ni s ostalom djecom u Gropiusstadtu nije bilo drugaije. Na njihovim su se licima ponekad vidjele prave male modrice, a i na licima njihovih majki. Bilo je oeva koji su pijani leali na ulici ili na igralitu. Moj se otac nije nikada tako strano opio. A u naoj se ulici dogaalo da su s nebodera padali i itavi komadi pokustva na ulicu, da su ene dozivale u pomo i da je dolazila policija. U nas, dakle, nije bilo tako strano. Moj je otac neprestano predbacivao majci da troi previe novaca. A ona je jedina zaraivala. Ona bi mu ponekad na to odgovorila da najvie novaca odlazi na njegovo pie, njegove enske i njegov auto. Tada bi s usmene preli na runu svau. Auto, porsche, bio je doista njegova najmilija stvar. Gotovo ga je svaki dan latio, osim ako se nalazio u radionici. U Gropiusstadtu nije bilo nijednog porschea, a nezaposlenog s porscheom i pogotovo. Ja naravno nisam tada imala pojma to je mom ocu i zato je neprestano bjesnio. Tek mi je sinulo kasnije, kada sam s majkom ee razgovarala o njemu. Postupno sam poneto poela shvaati. On jednostavno nije uspio. Uvijek je iznova elio visoko, a padao bi svaki put na nos. Zbog toga ga je njegov otac prezirao. Djed je ve moju majku upozorio da ne stupi u brak s nitarijom. Moj je djed uvijek imao neke velike planove s tatom. Trebalo je da se obitelj ponovo digne visoko kao to je bila nekada, prije nego to su joj u Njemakoj Demokratskoj Republici oduzeli svu imovinu. Da nije upoznao moju majku, moda bi postao upravitelj imanja i imao vlastito uzgajalite doga. Upravo je uio za upravitelja kada je upoznao moju majku. Ona je ostala sa mnom trudna, on je prekinuo kolovanje i s njome se oenio. Onda mu je jednom palo na pamet da smo majka i ja krive za njegov neuspjeh. Od svih snova ostao mu je samo njegov porsche i nekoliko lanih prijatelja. On ne samo da je mrzio obitelj ve ju je posve odbacivao. To je ilo tako daleko da nijedan njegov prijatelj nije smio znati da je oenjen i da ima djecu. Kada bismo sreli njegove prijatelje ili kada bi znanci doli po njega kui, morali smo mu se uvijek obraati sa "strie Richarde". Mene su batine toliko programirale da nikada u tome nisam pogrijeila. im bi se tu nali drugi ljudi, on bi za mene postao stric. S majkom je bilo isto. Ona pred njegovim prijateljima nikada nije smjela rei da mu je ena, a pogotovo se nije smjela kao takva ponaati. Mislim da ju je uvijek predstavljao kao svoju sestru. Prijatelji mog oca bili su od njega mlai. Pred njima je bio ivot, bar su oni tako mislili. Otac je elio biti jedan od njih. Netko za koga ivot tek poinje. Nipoto ovjek koji je sebi ve za vrat objesio obitelj koju ne moe prehranjivati. Tako je to nekako bilo s ocem. Ja to, naravno, izmeu este i osme godine uope nisam shvaala. Otac mi je samo potvrivao ivotno pravilo koje sam ve upoznala na ulici i u koli: tui ili biti pretuen. Moja je majka, koja je u ivotu dobila dosta batina, dola do istog zakljuka. Neprestano mi je utuvljivala u glavu: - Nikad nemoj prva poeti, ali ako ti netko neto uini, ti mu vrati koliko god moe i eli. Ona sama nije vie mogla vraati. Polako sam uila tu igru: ili imati mo nad drugima ili biti potlaen. U koli sam to poela s najslabijim nastavnicima. Neprestano sam neto dobacivala za vrijeme nastave. Sada su se drugi smijali na moj raun. Kada sam to uinila i sa stroim nastavnicima, tada sam od svojih suuenika doivjela pravo priznanje. Nauila sam kako se u Berlinu probija: uvijek imati najvei jezik. Najbolje najvei od sviju. Onda moe igrati glavnog. im sam postigla takav uspjeh s jezikom, odvaila sam se da iskuam i miie. Zapravo, nisam bila toliko jaka. Ali mogla sam pobjesnjeti, a tada bih oborila i jae. Poslije sam se gotovo veselila kada bi me u koli netko glupo pogledao, a ja ga kasnije ponovo srela pred kolom. Obino nisam morala ni taknuti protivnika. Djeca su me se jednostavno bojala.

U meuvremenu bila sam napunila osam godina. Moja je najvea elja bila da to prije budem starija, da odrastem kao moj otac i steknem pravu mo nad drugim ljudima. U meuvremenu sam iskuavala mo koju sam imala. 29 28 Otac je jednom naao posao. Nije ga zadovoljavao, ali donosio mu je dovoljno novaca za banenje i porsche. Zbog toga sam po-podneva provodila sama s godinu dana mlaom sestrom. Nala sam prijateljicu koja je bila dvije godine starija. Bila sam ponosna to imam stariju prijateljicu. Uz nju sam se osjeala jo jaom. Gotovo smo svakog dana igrale s mojom sestricom igru koju smo nauile. Kada bismo se vratile iz kole, traile smo opuke u pepeljarama i kantama za smee. Poravnavale bismo ih, zaglavljivale meu usne i dimile. Kada bi i moja sestra htjela opuak, dobila bi po prstima. Zapovijedale smo joj da obavi kuni posao, da opere sue i obrie prainu i sve ostalo to bi nama roditelji rekli. Zatim bismo uzele kolica za lutku, zakljuale vrata od stana i odlazile u etnju. Sestru bismo ostavile zakljuanu sve dok ne bi zavrila posao. U to vrijeme, kada sam imala osam ili devet godina, otvorili su u Rudowu jahaonicu ponija. Isprva smo bile dosta bijesne, jer su za jahaonicu uzeli posljednji djeli slobodne prirode u koji smo jo mogle pobjei s naim psima, iskrali ga i ogradili. Zatim sam se s ljudima u jahaonici sprijateljila, pa sam poela raditi u tali i timariti konje. Za uzvrat sam mogla nekoliko puta tjedno besplatno jahati po etvrt sata. To mi se naravno inilo fantastino. Voljela sam konje i magarca koje su tu imali. Ali jahanje me oaravalo i zbog neeg drugog. Ponovo sam mogla dokazati da imam snagu i mo. Konj kojeg sam jahala bio je jai od mene, ali mogla sam ga pokoriti svojoj volji. Svaki put poslije pada ponovo bih uzjahala sve dok me konj konano nije posluao. Nisam uvijek mogla raditi u staji, pa mi je ponekad trebalo novaca da platim jahanje bar etvrt sata. Tada sam poela pomalo varati. Odnosila sam u trgovinu knjiice s markicama za popust1 i unovavala ih ili sam vraala oeve pivske boce i podizala kauciju. 1 Markice dobivaju stalni kupci u trgovinama, a imaju vrijednost novca (napomena prev.). Tako sam u desetoj godini poela i krasti. Krala sam u samoposlugama. Stvari koje nam majka inae nije kupovala. U prvom redu slatkie. Gotovo su sva ostala djeca smjela jesti slatkie, samo je moj otac govorio da se od slatkia kvare zubi. U Gropiusstadtu smo jednostavno automatski uili initi zabranjeno. Zabranjeno je, na primjer, bilo igrati se igara koje su nas najvie veselile. Zapravo je sve bilo zabranjeno. U Gropiusstadtu stoji gotovo na svakom uglu neko upozorenje. Takozvani zeleni nasadi oko visokih kua zapravo su nasadi upozorenja. Veina upozorenja, naravno, zabranjuje neto djeci. Kasnije sam jednom prepisala u svoj dnevnik sadraje upozorenja. Prvo je upozorenje stajalo ve kraj naih ulaznih vrata. Po njemu bi se djeca imala pravo jo samo uljati po naem stubitu i oko kue. Igranje, skakanje, koturanje ili vonja biciklom bili su zabranjeni. Zatim na svakom uglu travnjaka stajao je natpis: "Ne smije se hodati po travi". Natpisa je bilo ispred svakog i najmanjeg zelenila. ak ni s lutkama nismo smjeli sjesti na travu. Zatim je tu bila jedna bijedna ruina lijeha i pred njom natpis: "Zatieni nasadi". Ispod tog natpisa bio je naveden paragraf po kojem emo biti kanjeni ako se previe pribliimo jadnim ruicama. Smjeli smo, dakle, samo na igralite. Na svakih nekoliko visokih kua dolazilo je po jedno igralite. Ono se sastojalo od popisanog pijeska i nekoliko polomljenih ureaja za penjanje i, jasno, jednog velikog upozorenja. Natpis se

nalazio u pravom eljeznom ormariu, pod staklom, a ispred stakla bila je reetka da ne bismo razbili tu glupost. Na ploi je pisalo "Red na igralitu", a ispod toga da treba djeci sluiti za "radost i oporavak". "Oporavljati" se nismo smjeli kada je nas bila volja, jer na ploi je stajalo debelo pot-crtano: "... u vremenu od 8 do 13 sati i od 15 do 19 sati". Poslije kole nismo dakle imali pravo na oporavak. Sestra i ja ne bismo zapravo uope smjele na igralite, jer je po natpisu bilo doputeno igrati se samo "uz suglasnost i nadzor ovlatenog odgojitelja", i to samo vrlo tiho: "s posebnim obzirom treba potovati potrebni mir stanara". Mogli smo, dakle, tek vrlo pitomo dobacivati gumenu loptu, dok su "igre loptom zabranjene". 31 30 Nita od graniara, nita od nogometa. Za djeake je to bilo posebno zlo. Svoj viak energije iskaljivali su na ureajima za igru i klupama i naravno na ploama sa zabranama. Bogzna koliko je love stajalo da uvijek iznova obnavljaju ploe. Kuepazitelji su pazili da se pridravamo upozorenja. Ja sam vrlo brzo uprskala stvar kod naeg kuepazitelja. Kada smo se preselili u Gropiusstadt, dosaivala sam se do ludila na naem malom igralitu od betona i pijeska sa smijenim malini limenim toboganom. Pronala sam neto zanimljivije. Bili su to slivnici u betonu kroz koje je otjecala kinica. U ono se doba reetka iznad odvoda jo mogla podii. Kasnije su je bili uvrstili. Podizala bih, dakle, reetku i sa svojom bih sestrom ubacivala u slivnik svako mogue smee i otpatke. Jednom je naiao kuepazitelj i odvukao nas u ured kune uprave. Tu smo obje, tek pet i est godina stare, morale dati nae osobne podatke koliko smo to znale. Obavijestili su roditelje, a otac je imao dobar razlog za batine. Ja nisam posve shvatila u emu je zlo ako se zaepi odvod. U selu smo na potoku radili toliko stvari, a da se nitko od odraslih nije uzbuivao. Shvatila sam, otprilike, da se u Gropiusstadtu smijemo igrati samo ono to su odrasli predvidjeli. Sputati se niz tobogan i eprkati po pijesku. I da je opasno igrati se po vlastitim idejama. Idui susret s kuepaziteljem bio je ve ozbiljniji. Evo kako je to bilo: pola sam s Ajaxom, svojom dogom, etati i palo mi je na pamet da naberem za majku cvijea, kao to sam to nekada u naem selu inila za svake etnje. No, meu visokim zgradama bilo je samo neto jadnih rua. Zakrvarila sam prste kada sam pokuala otrgnuti nekoliko cvjetova s grmova. Upozorenje "Zatieni nasad" nisam jo znala proitati ili ga jo nisam shvaala. No, shvatila sam odmah im sam ugledala kuepazitelja kako tri preko travnjaka po kome se ne smije gaziti i vie i rnae. Pred tipom me uhvatio panian strah, pa sam viknula: - Ajax, pazi! Ajax je naravno odmah zailjio ui, na vratu mu se nakostrije-ilo nekoliko dlaka, sav se ukoio i pogledao momka najzloudnije to je mogao. Tip se smjesta poeo vraati natrake preko trave i usudio se ponovo vikati tek kada je stao pred ulazna vrata. Bila sam sretna, ali sam sakrila cvijee, jer sam slutila da sam ponovo uinila neto to je bilo zabranjeno. Kad sam se vratila kui, kuna je uprava ve bila nazvala. Rekli su da sam kuepazitelju prijetila psom. Umjesto majinog poljupca, koji sam htjela isposlovati pomou cvijea, dobila sam pune gae batina od tate. Ljeti je ponekad u nas vladala nepodnoljiva vruina. Vruinu su upijali beton, asfalt i kamenje i zatim je ponovo isijavali. Ono nekoliko jadnih drvaca i nisu davali nikakvu sjenu. A vjetar nije mogao proi zbog visokih kua. Nije bilo bazena za plivanje ili za praakanje. Tek na sredini naeg betonskog trga imali

smo vodoskok. Tu smo se ponekad praakali i prskali. Ali i to je naravno bilo zabranjeno, pa bi nas uvijek odatle vrlo brzo otjerali. Dolo je vrijeme kada smo se htjeli igrati pekulama, Ali gdje da nae u Gropiusstadtu mjesto za pekulanje. Na betonu, asfaltu ili travnjaku s natpisom "Pristup zabranjen" ne moe se pekulati. Ni po pijesku. Za pekulanje je potrebna nekakva donekle vrsta podloga na kojoj se mogu izdupsti male rupe. Pronali smo gotovo idealno pekulite ispod javorovih stabala koja su tu posadili. Da se korijenje stabala ne bi uguilo pod asfaltom, ostavili su oko njih okrugle otvore sa zemljom. Krug oko stabala bio je od vrste, iste, ravno izgrabljane zemlje. Jednostavno, idealno za pekulanje. Ali kada smo tamo iskopali nae male rupice za pekulice, navukli smo na vrat ne samo kuepazitelje ve i vrtlare. Neprestano su nas proganjali uz najgore prijetnje. Ali jednog su dana nai progonitelji na alost imali dobru ideju. Nisu vie pograbljali zemlju ravno, ve su je prekopali. Sa pekulanjem je bilo svreno. Kada je kiilo, mi smo ulazna predvorja visokih kua pretvarali u sjajna koturalita. Ti su ogromni kuni ulazi bili u svakom sluaju sjajni. Kako ispod njih nije bilo stanova, to buka nije nikome smetala. Nakon nekoliko naih pokuaja, doista se nitko nije potuio, osim kuepaziteljeve ene. Rekla je da tranje na koturaljkama ostavlja tragove na podu. I od toga, dakle, nije bilo nita, osim 32 33 punih gaa batina od mog oca. Za nas djecu, ako je padala kia, doista je bilo trulo u Gropiusstadtu. Nitko od nas nije smio dovesti prijatelje u stan. Djeje su sobe bile za to premalene. Gotovo su sva djeca kao i mi imala male sobe. Kada je padala kia, ja sam ponekad sjedila uz prozor i razmiljala o tome to smo nekada inili kada je padala kia. Na primjer, rezuckali smo. Bili smo spremni za kiu. U umi bismo pronali debele komade hrastove kore i od njih smo za loa vremena rezuckali male amce. Ako je predugo kiilo, ne bismo izdrali, ve bismo obukli kine ogrtae i otili do putoka da iskuamo amce. Gradili smo luke i prireivali prave regate s naim amcima od hrastove kore. Ali tumarati oko visokih kua dok pada kia nikome nije bilo zabavno. Morali smo neto izmisliti. Neto to je bilo uasno zabranjeno. Pronali smo: igranje s dizalima. Isprva nam je bila jedina namjera da srdimo drugu djecu. Dograbili bismo jedno dijete, zatvorili ga u dizalo i pritisnuli svu dugmad. Drugo bismo dizalo zadrali. Onaj koga smo zatvorili morao se penjati sve do vrha, zastajui usput na svakom katu. I sa mnom su to esto napravili. Upravo kada bih se vratila s psom i urila da se pravovremeno vratim kui za veeru. Pritisli bi svu dugmad, a meni je trebalo uasno dugo vremena da stignem do jedaoaestog kata. I Ajax bi sav izludio. Bilo je doista okrutno pritisnuti svu dugmad nekome tko se urio na zahod. Taj bi se na koncu popikio u dizalu. Bilo je jo okrutnije oduzeti nekom malom djetetu kuhau. Sva su mala djeca izlazila na ulicu samo s kuhaom, jer smo samo s dugom drvenom kuhaom mogli dosei svu dugmad u dizalu. Bez kuhae bili ste totalno bespomoni. Ako ste je, dakle, izgubili ili su vam je druga djeca uzela, morali se se vui jedanaest katova pjeice. Jer druga vam djeca ne bi pomogla, a odrasli su mislili da elite u dizalo samo da biste se igrali i pokvarili ga. Dizala su esto bila pokvarena, a to nije bilo bez nae krivice. Ponekad smo prireivali prave trke s dizalima. Iako .su oba vozila jednako brzo, bilo je nekih trikova kojima se moglo utedjeti nekoliko sekundi. Trebalo je vanjska vrata zatvoriti brzo, ali s pravim osjeajem, jer ako biste ih prejako zalupili, ona bi se ponovo malo otvorila. Sigurnosna su se vrata automatski zatvarala, ali ako biste im rukama pomogli,

zatvarala su se bre. Ili bi se pokvarila. Ja sam bila prilino spretna u trci s dizalima. Naih nam 13 katova uskoro nije bilo dovoljno. Osim toga, kuepazitelj nam je neprestano bio za petama. Poelo nam je gorjeti pod nogama. Djeci je, meutim, bilo strogo zabranjeno ulaziti u druge kue. U njih ionako nismo mogli ui, jer nismo imali kljueve od ulaznih vrata. Ali sve su kue imale jo jedan ulaz za pokustvo i druge velike predmete. Taj je ulaz bio zatvoren reetkom. Otkrila sam kako se moe provui kroz reetku. Najprije glavom. Doista se traila velika spretnost da se glava okrene upravo onako kako je potrebno da bi prola. Tijelo smo zatim nekako protisnuli. Samo debeli nisu mogli proi. Tako sam za sve nas otvorila put u pravi raj dizala. U kuu sa 32 kata i uasno rafiniranim dizalima. Tek smo tu otkrili to se sve moe raditi s dizalima. Osobito smo se rado igrali skakanja. Kada bismo svi zajedno u isti mah skoili, stvar bi se zaustavila. Sigurnosna bi se vrata otvorila ili se sigurnosna vrata ne bi otvorila. Takva je poskona vonja bila prilino napeta stvar. A onda jedan senzacionalni trik: ako bismo prekida za koenje u nudi pritisnuli na stranu umjesto prema dolje, sigurnosna bi vrata u tom sluaju ostala otvorena i za vrijeme vonje. Tek bi se tada vidjelo kako te stvari brzo voze. Pred nama bi u luakom tempu protutnjali beton i vrata dizala na katovima. Najvea kunja hrabrosti bila je pritisnuti dugme za uzbunu. Tada bi zazvonilo zvono i kroz zvunik bi odjeknuo kuepaziteljev glas. To je bio znak za hvatanje magle. U kui sa 32 kata bilo je lako odmagliti pred kuepaziteljem. On je ionako uvijek ekao u zasjedi, ali nas je rijetko uhvatio. Najnapetija je igra za loeg vremena bila u podrumu. Ona je ujedno bila i najzabranjenija. Nekako smo bili pronali ulaz u podrum nae zgrade. Tu je svaki stanar imao pregradak odijeljen ianom mreom. Mrea nije dosezala do stropa, pa smo je s gornje strane mogli preskakati. Tu smo se igrali skrivaa. Nazivali smo 35 34 to "sveopi skriva". Znai, mogli ste se svuda zavui ili preskoiti da biste se sakrili. To je bilo uasno jezovito. Bilo je ve nelagodno nai se meu svom tom ropotarijom pod mirkavom svjetlou. Uz to, hvatao nas je strah da bi netko mogao naii. Slutili smo da je to to inimo najzabranjenija stvar. Zatim smo se jo igrali tko e nai najlue stvari u pregracima. Igrake, starudiju ili haljine koje smo oblaili. Poslije, naravno, nismo vie tono znali odakle smo koju stvar uzeli, pa bismo je jednostavno ubacili bilo gdje. Ponekad bismo poneto, to nam se osobito svidjelo, ponijeli sa sobom. Naravno, proulo se da je dolje netko "provalio". Ali nikada nas nisu uhvatili. Tako smo, eto, posve automatski nauili da je sve ono to je doputeno beskrajno dosadno, a sve zabranjeno veoma zabavno. Opskrbni centar koji se nalazio preko puta nae zgrade bio je za nas vie-manje takoer zabranjeno podruje. Tamo je bio jedan divlji kuepazitelj, koji nas je uvijek rastjerivao. Najvie bi podivljao kada bih tamo dola s psom. Govorio je da je od nas sav nered i prljavtina u opskrbnom centru. Tamo je, doista, ako ste malo pomnije pogledali i pomirisali, bilo sve smrdljivo. Trgovine su bile jedna bolja, otmjenija i modernija od druge, ali su otraga krinje za smee uvijek bile prepune i smrdjele. Posvuda ste mogli nagaziti na rastopljeni sladoled ili psee govno ili lupiti u odbaene pivske i cola-limenke. Kuepazitelj je to svake veeri morao poistiti. Nije udo to je po itav dan vrebao ne bi li uhvatio one koji mu prave smee. Protiv trgovaca koji su bacali otpatke pokraj krinja nije nita mogao. Nije se ni usuivao upozoravati pijane klipane koji su se nabacivali pivskim limenkama. Ni bake s psima ne bi mu ostale dune i otrovno bi mu odgovorile. I zato je sav svoj uasni bijes iskaljivao na djeci.

U duanima nas takoer nisu htjeli. Kada bi netko od nas ponekad dobio deparac ili na neki drugi nain uicao pare, otili bismo u kafi gdje su prodavali i slatkie. itav bi opor uao za sretnikom, jer je to bio mali dogaaj. Prodavaice bi se uasno iznervirale kada bi u lokalu ugledale tuce djece i pogotovo kada bi poelo nadvikivanje to da se kupi za onih nekoliko novia. Poeli smo mrziti trgovce i po naem je shvaanju bilo u redu ako bi ih netko pokrao. U opskrbnom centru nalazila se i jedna putnika agencija. Na njen smo izlog vrlo esto pritiskivali nosove sve dok nas nisu i odande najurili. U tom su izlogu bile izloene prekrasne slike s palmama, plaama, crncima i divljim ivotinjama. Izmeu njih bio je objeen model zrakoplova. Matali smo da sjedimo u tom zrakoplovu i letimo do tih plaa, penjemo se na palmino drvo i odatle promatramo nosoroge i lavove. Pokraj putnike agencije bila je Banka za trgovinu i industriju. Tada se jo nismo pitali to e jedna banka za trgovinu i industriju upravo u Gropiusstadtu, gdje ljudi koji dobivaju plae od trgovine i industrije tu samo stanuju. Banku smo voljeli. Fina gospoda u otmjenim odijelima nikada nisu bila neljubazna s nama. Oni nisu imali ni toliko posla kao ene u kafiu. Kod njih sam mogla mijenjati u groe pfenige koje sam ukrala majci iz staklenke za sitni. U kafiu bi poizili kada bismo im plaali pfenizima. U banci smo, ako bismo ih pristojno zamolili, dobivali kasice-prasice. Moda su zgodna gospoda mislila da nam kaice trebaju jer uporno tedimo. Ja meutim nisam nikada ubacila ni jedan pfenig. S kaicom u obliku slonova i drugih ivotinja igrali smo se na pijesku zoolokog vrta. Budui da smo sve vie skitali i tumarali, izgradili su nam takozvano pustolovno igralite. Ne znam to ljudi koji tako neto planiraju zamiljaju kao pustolovinu. No moda se te stvari uope ne zovu tako jer djeca tu doivljavaju pustolovinu, ve zato to odrasli misle da bi njihova djeca mogla tu doivjeti neto ludo. Ta je stvar zacijelo stajala brdo love. U svakom sluaju prilino su je dugo gradili. I kada su nas konano pripustili, tu su nas doekali ljubazni socijalni radnici. - Pa, to biste voljeli raditi? - i slino. Pustolovina se sastojala u tome da na tom mjestu budemo pod stalnim nadzorom. Bilo je tu pravog orua i fino istesanih dasaka i avala. Dakle, bilo je doputeno graditi. Socijalni je radnik pazio da se ne uda37 36 rimo ekiem po prstu. Ali kada je avao jednom ve bio zabijen, bio je zabijen. Vie se nita nije moglo mijenjati. A mi smo znali zaeljeti usred posla da to bude neto drugo. Tako sam jednom socijalnom radniku priala kako smo prije gradili. Peine i prave drvene kolibe. Bez ekia i jednog jedinog avla. Od bilo kakvih dasaka i grana koje bismo nali. I svakog bismo dana na tome jo neto radili i mijenjali. I to nas je zabavljalo. Socijalni me radnik shvatio. Ali on je imao svoju odgovornost i svoje propise. U poetku smo jo imali vlastite ideje to se moe napraviti na pustolovnom mjestu. Tako smo se jednom htjeli igrati obitelji iz kamenog doba i kuhati grakovu juhu nad pravom otvorenom vatrom. Socijalnom se radniku ta ideja veoma svidjela. Ali, na alost, rekao je, grakova juha ne ide. Zar ne bismo radije sagradili kolibu. ekiem i avlima - u kameno doba. Uskoro su zatvorili igralite. Rekli su nam da ga ele preurediti, kako bismo se mogli igrati i za loeg vremena. Istovarili su eljezne skele, dole su mijealice i graevinski radnici. Sagradili su betonski bunker s prozorima. Ozbiljno, pravi pravcati betonski silos. Da ne bi brvnaru ili slino, ve betonski stup. Ve nakon nekoliko dana prozori su bili razbijeni. Ne znam da li

su djeaci porazbijali sve prozore zato to je to betonsko zdanje u njima budilo nasilnost ili su moda graditelji nau kuu za igru odmah sagradili kao bunker, jer se u Gropiusstadtu sve odmah lomilo i ruilo to nije bilo od eljeza ili betona. Debeli je betonski silos ve zauzeo veliki dio pustolovnog igralita. Zatim su tu odmah nadogradili jednu kolu, pa je i ona dobila vlastito igralite s limenim toboganom, penjali-tem i s nekoliko vodoravno ukopanih drvenih greda, iza kojih se sasvim lijepo moglo pikiti. kolsko je igralite dijelom ulo u pustolovno igralite i bilo od njega odijeljeno ianom ogradom. Nakon toga, nije vie mnogo ostalo od pustolovnog igralita. Na ono malo preostalog pustolovnog igralita poeli su se sve vie iriti stariji djeaci, koje smo nazivali rokerima. Oni su ve popodne dolazili pijani, terorizirali su djecu i jednostavno razbijali. Razbijanje je nekako bilo jedino njihovo zanimanje. Socijalni ih radnici ne bi zatekli. Tada je pustolovno igralite ionako uglavnom bilo slubeno zatvoreno. Umjesto toga mi smo djeca dobili jednu pravu atrakciju. Sagradili su brijeg za sanjkanje. Ve smo slijedee zime uivali. Mogli smo sami birati piste za spust. Imali smo stazu smrti i lake spustove. Djeaci koje smo nazivali rokerima stvarali su opasnost na stazi smrti. Napravili bi lanac od saonica i pokuavali je opkoliti. Ali, moglo im se izmai na drugim pistama. Zimski dani sa snijegom bili su moji najljepi dani u Gropiusstadtu. U proljee je na sanjkalitu bilo gotovo isto toliko zabavno kao zimi. Skakali smo po njemu s psima i valjali se nizbrdo. Najzabavnije je bilo vozikati se biciklom. Spustovi su mogli prevariti, izgledali su opasniji nego to su bili. A ako biste ponekad i pali, pogodili biste u travu, na meko. Uskoro su nam zabranili igru na sanjkalitu. Rekli su da je to sanjkalite, nipoto skakalite, a jo manje biciklistika staza. Trava se mora oporaviti i slino. Bili smo ve toliko stari da nam zabrane nisu vie nita znaile, pa smo i dalje odlazili na sanjkalite. Bili smo svega nekoliko dana u defenzivi, a zatim je netko donio kare za icu, pa smo u icanoj ogradi prorezali rupu koja je bila dovoljno velika da proemo s psima i biciklima. Kada bi ponovo zakrpali rupu, mi bismo je opet izrezali. Nekoliko tjedana kasnije ponovo su se pojavili graevinski radnici. Poeli su zazidavati nae sanjkalite, cementirati ga, asfaltirati. Od nae staze smrti nastale su stepenice. Asfaltirane su staze presijecale gotovo sve piste. Gornju su platformu pokrili betonskim ploama. Za sanjkanje je preostala uska traka trave. Ljeti se na brdu vie nita nije moglo. Zimi je na jednoj stazi bilo ak opasno po ivot. Najgore je bilo uspinjanje. Sada se moralo preko kamenih ploa i stepenica. One su sve vrijeme bile zaleene. Razbijali smo koljena, dobivali voruge na glavi, a u najteim sluajevima i potres mozga. S vremenom je u Gropiusstadtu sve bilo savrenije. Kada smo se mi doselili, to velianstveno uzor-naselje jo nije bilo gotovo. U prvom redu, u okoliu izvan nizova visokih kua mnogo toga jo 39 38 nije bilo zavreno. Na malim izletima, koje smo ve i mi manja djeca mogli poduzimati, nalazili smo prava rajska igralita. Najljepe je bilo pokraj Zida2 koji nije daleko od Gropiusstadta. Tu se nalazio pojas, koji smo nazivali umicom ili niijom zemljom, irok jedva dvadeset metara i dug najmanje pola kilometra. Stabla, grmlje, trava visoka kao mi, stare daske, vodene lokve. Tu smo se penjali, igrali se skrivaa i osjeali se poput istraivaa koji svakog dana otkrivaju po jedan novi do tada nepoznati dio male praume. Tu smo ak mogli paliti logorsku vatru, pei krumpire i slati dimne znakove.

Jednog su dana ipak primijetili da se tu igraju i zabavljaju djeca iz Gropiusstadta. Ponovo su doli graevinski radnici i napravili red. Zatim su postavili ploe sa zabranama. Nita vie nismo smjeli, doista je sve bilo zabranjeno: vonja biciklom i penjanje na stabla, slobodno putanje pasa. Policajci su se tu zbog Zida neprestano motali i provjeravali su da li potujemo zabrane. Naa niija zemlja postala je navodno zatieno ptije podruje. Ubrzo zatim pretvorili su je u smetlite. Postojalo je tu i brdo starog smetlita koje su pokrili zemljom i pijeskom i na kojem smo se esto igrali sa psima. Ali i njega su najprije ogradili bodljikavom icom, a zatim od nas zatitili visokom ogradom prije nego to su tu poeli graditi restoran vidikovac. Bilo je lijepo i na nekoliko polja koja su napustili seljaci. Tu je jo raslo ito i poljsko cvijee, makovi, trava i kopriva tako visoko da bi se za as do grla nali u njima. Ta je polja otkupila gradska uprava da bi na njima izgradila prava oporavilita. Poeli su ograivati zemljite komad po komad. Na jednom dijelu starih njiva izgradili su poni-jahaonicu, na drugom teniska igralita. Konano, nije nam preostalo vie ni jedno mjesto gdje bismo mogli pobjei iz Gropiusstadta. Moja sestra i ja bar smo radile u konjunici i jahale na poni-jahalitu. Tada smo jo mogle izjahati kuda smo htjele. Zatim su zabranili jahanje po svim putovima i stazama. Uredili su posebnu '- Zid koji je kao granica dijelio Berlin na Istoni i Zapadni (napomena prev.). jahaku stazu. Sigurno je stajala masu novaca. Ta je jahaka staza ila uz samu prugu. Izmeu ograde i tranica bilo je upravo mjesta za dvije konjske irine. Tu smo otad jahali, a pokraj nas su tut-njali teretni vlakovi puni ugljena. Nema konja koji se ne bi preplaio ako svega nekoliko metara od njega protutnji teretni vlak s ugljenom. Bar su nai konji tada izili. Nadali smo se jo jedino da nam kljusad nee poletjeti na vlak. Ali meni je ipak bilo bolje nego drugoj djeci. Imala sam svoje ivotinje. Ponekad bih ponijela svoja tri mia na pijesak na igralitu. Kuni red na igralitu nije upozoravao "Mievima pristup zabranjen". Gradili smo u pijesku za njih hodnike i pilje i putali ih da po njima tre. Jednog mi je popodneva jedan od mieva otrao u travu koju nismo smjeli gaziti. Nismo ga vie nali. Bila sam malo alosna, ali tjeila sam se da e se u slobodi osjeati bolje nego u krletki. Upravo je te veeri moj otac doao u djeju sobu, zavirio u miju krletku i udno upitao: - Kako to da su tu samo dva mia? Gdje je trei? Tada jo nisam slutila zlo. Otac nikada nije volio mieve i neprestano je govorio da ih treba nekome dati. Rekla sam mu da mi je mi pobjegao na igralitu. Otac me pogledao kao luak. Znala sam odmah da e totalno podivljati. Poeo je vikati i tui me. Tukao me, a ja sam bila zarobljena u krevetu i nisam se mogla izvui. Nikada me nije toliko tukao i ja sam mislila da e me izbiti na mrtvo. Kada je zatim nasrnuo i na moju sestru, uhvatila sam nekoliko sekundi predaha i instinktivno pokuala pritrati prozoru. Mislim da bih bila skoila-s jedanaestog kata. Ali otac me dohvatio i bacio na krevet. Majka je stajala na vratima i plakala, ali ja ju nisam vidjela. Ugledala sam je tek kada se bacila izmeu mene i oca. Poela ga je udarati pesnicama. On je bio posve izvan sebe. Tukao je majku na hodniku. Odjednom me uhvatio vei strah za majku nego za sebe. Pola sam za njom. Majka je pokuala pobjei u kupaonicu i pred ocem zatvoriti vrata. Ali on ju je vrsto uhvatio za kosu. U kupaonici je kao i svake veeri bilo namoeno rublje, jer jo nismo imali novaca da 41 40

nabavimo stroj za pranje. Otac je gurnuo majinu glavu u punu kadu. Ona se nekako oslobodila. Ne znam da li ju je otac pustio ili se sama oslobodila. Otac se blijed kao krpa povukao u dnevnu sobu. Majka je uzela ogrta i obukla se. Bez ijedne rijei izala je iz stana. Bio je to najtei trenutak u mom ivotu, kada je moja majka bez ijedne rijei jednostavno izala iz stana i ostavila-nas same. U prvi sam as pomislila da e otac opet doi u nau sobu i nastaviti s batinama. Ali u dnevnoj je sobi sve bilo mirno, osim televizora koi je radio itavo to vrijeme. Uzela sam sestru u svoj krevet. Stisle smo se jedna uz drugu. Ona je morala pikiti, ali se bojala otii u kupaonicu i drhtala je. Nije se usuivala to uiniti ni u krevetu, jer bi za to dobila batine. Konano, odvaila sam se uzela je za ruku i odvela u kupaonicu. Otac nam je iz dnevne sobe doviknuo: - Laku no! Sutradan ujutro nitko nas nije probudio. Nismo otile u kolu. Negdje prije podne dola je majka. Jedva je progovorila rije. Pokupila je neto naih stvari, stavila maka Petera u torbu, a meni rekla da povedeni Ajaxa na uzici. Otili smo tako do kolodvora podzemne eljeznice. Iduih smo dana ivjeli u malom stanu jedne majine kolegice s posla. Majka nam je rekla da e se razvesti. Stan majine kolegice bio je premalen za moju majku, sestru, Ajaxa, Petera i mene. Kolegica je ve nakon nekoliko dana poela gubiti ivce. Tada je majka ponovo spakirala ono malo stvari, uzeli smo ivotinje i vratili se u Gropiusstadt. Otac je uao u stan upravo kada smo sestra i ja bile u kadi. Doao je u kupaonicu i rekao posve normalnim glasom, ba kao da se nita nije dogodilo: - Zato ste otile? Doista vam nije nuno da spavate kod tuih ljudi. Nas troje bismo se ve lijepo snali. Sestra i ja smo se glupo pogledale. Otac se uveer gradio kao da majku uope ne vidi. Zatim je poeo gledati i mimo nas kao da nismo tu. Nije nam vie rekao ni rije. To je za mene bilo gore od udaraca. Otac me vie nikada nije tukao. Ali takvo njegovo dranje, kao da uope ne spada k nama, bilo je uasno. Tek tada sam doista osjeala da je moj otac. Ja ga zbilja nikada nisam mrzila, samo sam ga se bojala. Bila sam uvijek na njega ponosna, jer je volio ivotinje i jer je vozio tako snana kola kao to je porsche. A sada nam nekako nije vie bio otac, iako je s nama stanovao u istom stanu. Zatim se dogodilo jo jedno veliko zlo. Ajax, moj pas, dobio je perforaciju trbune upljine i umro. Nikoga nije bilo da me tjei. Majka je mislila samo na sebe i razvod. Mnogo je plakala i uope se vie nije smijala. Osjeala sam se vrlo osamljenom. Kada je jedne veeri netko zazvonio, a ja otvorila vrata, ugledala sam Klausa, oevog prijatelja. Klaus je doao po oca da odu zajedno u gostionicu, ali on je ve bio izaao. Majka je pozvala tipa da ue. Bio je znatno mlai od oca. Tako, neto preko dvadeset. I taj je Klaus onda iznenada upitao majku da li bi pola s njim na veeru. Majka je odmah odgovorila: - Da, zato ne. Presvukla se, otila je s tim ovjekom i ostavila nas same. Druga bi se djeca moda durila, plaila se za majku. I ja sam za trenutak tako osjeala, ali sam se poslije iskreno radovala zbog majke. Kada je odlazila, izgledala je doista vesela, iako to nije pokazivala. Moja je sestra osjeala kao i ja i rekla je: - Mama se zbilja veseli. Klaus je poeo ee navraati kad otac nije bio kod kue. Sjeam se jo sada, bila je nedjelja, a majka me poslala da odnesem smee. Kada sam se vratila, bila sam posve tiha. Moda sam namjerno bila posve tiha. Kada sam provirila u dnevnu sobu vidjela sam kako je taj Klaus ljubio moju majku.

Bilo mi je udno. Oduljala sam se u svoju sobu. Njih dvoje me nisu vidjeli, a ja nikome nisam rekla to sam vidjela. ak ni sestri, iako inae pred njom nisam imala tajni. Sada, kada je taj ovjek dolazio redovito, bilo mi je neugodno. No, prema nama je bio dobar. U prvom redu bio je vrlo dobar mojoj majci. Ona se ponovo smijala i nije vie nikada zaplakala. 42 43 flf Ponovo je poela sanjariti. Govorila je o sobi koju emo dobiti sestra i ja kada se s Klausom preselimo u novi stan. Ali taj stan jo nismo imali. A otac je jo uvijek stanovao s nama. ak i nakon razvoda. Moji su roditelji spavali u branom krevetu i mrzili se. A novaca jo uvijek nismo imali. A kada smo konano dobili drugi stan jednu stanicu podzemne eljeznice dalje, u Rudowu, nije ni tamo sve bilo tako idealno. Klaus je sada uvijek bio tu i nekako nam je stalno bio na putu. U stvari, bio je jo uvijek dobar, ali stajao je izmeu majke i mene. U dubini due nisam ga prihvaala. Nisam htjela da mi taj ovjek koji je tek preao dvadesetu ita kae. Uvijek sam prema njemu agresivno reagirala. Onda smo se znali i posvaati. Zbog gluposti. Ponekad sam ja izazvala svau. Veinom se radilo o gramofonu. Majka mi je za 11. roendan kupila jedan mali gramofon, neku jeftinu bijedu, a ja sam imala nekoliko ploa. Disco-sound, teeny glazbu. Naveer bih stavila plou i okrenula je do daske da popucaju ui. Jedne veeri doao je Klaus u djeju sobu i rekao mi da utiam gramofon. Nisam to uinila. On je ponovo doao i podigao ruku s ploe. Ja sam je ponovo spustila i tako se postavila da nije mogao do gramofona. On me dohvatio i odgurnuo. Kada me je dotakao, * podivljala sam. Za tih naih svaa majka bi oprezno stala na moju stranu. A to je bilo glupo, jer bi se svaa pretvorila u sukob izmeu Klausa i majke, a ja sam se za to osjeala krivom. U stanu je jedno od nas bilo suvino. No, povremene svae nisu bile najvee zlo. Mnogo je bilo gore kada je u kui sve bilo mirno, kada smo svi sjedili u dnevnoj sobi, a Klaus pregledavao neku reviju ili birao program na televizoru, kada je majka pokuavala malo razgovarati s nama i malo sa svojim prijateljem, a nitko joj nije pravo odgovarao. U takvim je prilikama bilo uasno neugodno. Sestra i ja bismo primijetile da nas je suvie u dnevnoj sobi i kada bismo rekle da elimo ponovo na ulicu, nitko se nije bunio. tovie, inilo nam se da se Klaus raduje to emo izai. Zbog toga smo sve ee odlazile i sve se due zadravale izvan kue. Kada sada na to gledam, nita ne predbacujem Klausu. On je, kao to rekoh, tek bio preao dvadesetu. Nije znao to znai obitelj. Nije dobro procijenio koliko nam je majka privrena i mi njoj i da nam je potrebna samo za nas ono malo vremena uveer i krajem tjedna. Vjerojatno je na nas bio ljubomoran i mi zacijelo na njega. Majka se eljela posvetiti nama, a ipak zadrati prijatelja i ponovo je bila preoptereena. Na tu sam situaciju reagirala glasno i agresivno. Moja je sestra meutim bila sve tia i patila je. Vjerojatno ni sama nije tono znala zato pati. No, esto je govorila da e se vratiti ocu. Za mene je to bila posve luda ideja poslije svega to smo s ocem proivjeli. Ali tada nam je stvarno ponudio da mu se vratimo. Kao da se sav izmijenio otkada smo se od njega odvojili. Imao je mladu prijateljicu. Izgledalo je kao da je uvijek dobro raspoloen kada bismo se s njim sreli. inilo se da je sada beskrajno dobar, to je doista i bio. Od njega sam ponovo dobila na dar dogu, jednu kujicu. Napunila sam dvanaest godina, dobila sam malo grudi i poela se na udan nain zanimati za djeake i mukarce. Oni su za mene bili neobina bia. Svi su bili

brutalni. Stariji djeaci na ulici jednako kao i moj otac, pa ak i Klaus na svoj nain. Bojala sam ih se, ali su me i fascinirali. Bili su jaki i imali su mo. Bili su onakvi kakva sam ja htjela biti. U svakom sluaju privlaile su me njihova mo i snaga. Poela sam povremeno dotjerivati kosu fenom. Sprijeda sam je karama odrezala neto krae i eljala je na stranu. Poela sam petljati s kosom, jer su mi govorili da imam krasnu dugu kosu. Nisam vie htjela nositi one uasne karirane djeje hlae, ve sam traila traperice. Dobila sam ih. Htjela sam pod svaku cijenu cipele s visokim potpeticama i majka mi je dala jedan svoj par noenih cipela. U trapericama i cipelama s visokim potpeticama hodala sam svake veeri do deset sati po ulicama. inilo mi se da me kod kue odbacuju, a sloboda koju sam uivala inila mi se sjajnom. Moda sam uivala i to u se zbog toga posvaati s Klausom. Moda mi je svaa s odraslim godila, jer mi je davala osjeaj snage. 45 44 Moja sestra sve to nije podnosila. Uinila je neto, po mom shvaanju, nepojmljivo. Odselila je k ocu. Napustila je majku i u prvom redu mene. Sada sam bila jo osamljenija. Za moju je majku to, meutim, bio strahovit udarac. Ponovo je plakala. Stajala je sada izmeu djece i prijatelja i ponovo nije znala kako da rijei problem. Mislila sam da e se sestra uskoro vratiti. Ali njoj se kod oca svialo. Dobivala je deparac. Plaao joj je satove jahanja i poklonio joj prave jahae hlae. Meni nije bilo tako lako. Ja sam svoje satove jahanja morala zaraditi radom u stajama. No, to nije uvijek bilo mogue, pa je moja sestra u svojim otmjenim jahaim hlaama uskoro bolje jahala od mene. Ja sam meutim dobila odtetu. Otac me pozvao na putovanje u panjolsku. Imala sam vrlo dobar uspjeh na kraju estog razreda i predloili su me za gimnaziju. Prijavila sam se u skupnu kolu3 u Gropiusstadtu. Prije nego to je otpoeo novi dio mog ivota, koji e biti zakljuen maturom, odletjela sam s ocem i njegovom prijateljicom u panjolsku u Tonemolinos. Bio je to prekrasan odmor. Otac je bio sjajan. Primijetila sam da me na izvjesni nain voli. Postupao je sa mnom kao da sam odrasla. Doputao mi je da uveer izaem s njim i njegovom prijateljicom. Doista se urazumio. Imao je prijatelje svojih godina i svima je priao da je ve bio oenjen. Nisam ga vie morala zvati stric Ric-hard. Bila sam njegova kerka i inilo se da se time zbilja ponosi. No, opet tipino za njega, odredio je odmor u vrijeme koje je najvie odgovaralo njemu i njegovoj prijateljici. Za kraj mojih kolskih praznika. Tako sam zakasnila dva tjedna na poetak nastave u novoj koli. Poela sam, dakle, ve od prve s markiranjem. U novoj sam se koli osjeala vrlo strano. U razredu su se ve sloila prijateljstva i klape. Ja sam sjedila sama. to je najvanije, u dva tjedna to sam ih provela u panjolskoj, ostalima su protumaili sistem skupne kole koji je vrlo zamren ako se u nju doe iz osnovne kole. Drugima su pomogli da odaberu teajeve. Ja sam 1 Eksperimentalna srednja kola (napomena prev.). bila prilino izdvojena. Uope nisam imala pregled o toj koli, a nije bilo nade ni da ga dobijem. Ovdje nismo imali kao u osnovnoj koli razrednika koji bi se brinuo za pojedine uenike. Svaki je nastavnik imao nekoliko stotina uenika u razliitim razredima i teajevima. Onaj tko eli poloiti maturu u skupnoj koli mora se sam snalaziti kako zna i umije. Mora se dobrovoljno odluiti za uenje. Mora neto uiniti da bi ga primili u proirene teejeve. Ili mora imati roditelje koji e mu rei - uini ovo ili uini ono i zapni. Ja jednostavno nisam shvaala o emu se radi. U koli sam se osjeala zapostavljena. Drugi su bili za ona dva tjedna u prednosti. U novoj je koli to mnogo znailo. Pokuala sam i ovdje svoj recept

iz osnovne kole. Upadala sam nastavnicima u rije, suprotstavljala se. Ponekad zato jer sam bila u pravu, ponekad iz ista mira. Ponovo sam se borila. Protiv nastavnika i kole. eljela sam priznanje. Glavna je u naem razredu bila jedna djevojica. Zvala se Kessi. Imala je ve prave grudi. Izgledala je najmanje dvije godine starija od nas ostalih i bila je odraslija. Nju su svi potpuno priznavali. Divila sam joj se. Najvea mi je elja bila da Kessi postane moja prijateljica. Kessi je imala i strahoviti komad prijatelja. Iao je u paralelni razred, ali bio je stariji. Zvao se Milan. Bio je najmanje 1,70 visok, imao je dugu crnu kovravu kosu koja mu je padala do ramena. Nosio je traperice i vrlo otmjene izme. Na Milana su padale sve djevojice. Kessi je bila ope priznata ne samo zbog grudi ve i zato to je Milan bio njen prijatelj. Mi smo djevojice tada imale vrlo odreenu predodbu o tome to je komad meu momcima. Takav nije smio hodati u irokim hlaama ve je morao imati supertijesne traperice. Djeaci s teni-sicama izgledali su nam glupi. Oekivali smo da nose moderne cipele, izme s visokim potpeticama i ukrasima. Djeaci koji su se po razredu nabacivali lopticama od papira ili otpacima od jabuka bili su nam glupi. To su bili oni isti koji su za vrijeme odmora pili na dvoritu mlijeko i napuhavali se s nogometom. Pravi su momci bili oni koji su nakon zvona odmah odlazili u kut za puae. Morali 47 46 su znati piti i pivo. Jo se sada sjeam koliko sam bila impresionirana kada mi je Kessi rekla koliko strahovito mnogo moe Milan natoiti u sebe. Neprestano sam mislila o tome to bih morala uiniti da me neki djeak kao Milan nagovori i moda ak pone sa mnom hodati. Ili, a to je u stvari bilo isto, da me Kessi prihvati. Ve mi se njen nadimak Kessi inio strahovito tosan. Htjela sam postii da i ja dobijem takav tosni nadimak. Mislila sam, to te briga za nastavnike koje vidi po jedan sat. Zato bi se njima svidjela. Vano je da te prihvate ljudi s kojima si uvijek zajedno. Poela sam se vrlo loe ponaati prema nastavnicima. Ionako nisam s njima imala nikakav osobni odnos. Veini je, ini se, sve bilo svejedno. Nisu imali nikakav stvarni autoritet i samo su se zezali. Od mene su uvijek dobivali pun kufer. Uskoro sam mogla cijeli razred okrenuti na glavu i minirati nastavu. To mi je naravno donijelo ugled. Skupila sam sav novac da kupim cigarete, kako bih mogla otii u puaki kut. Kessi je za svakog odmora odlazila u puaki kut. Kada sam i ja sve ee poela odlaziti u puaki kut, primijetila sam da me Kessi sve vie prihvaa. Poele smo se druiti i poslije nastave. Onda me je pozvala k sebi kui. Pile smo zajedno pivo sve dok mi nije postalo udno u glavi. Razgovarale smo o prilikama u kui. Kessi je prola vrlo slino kao ja. Zapravo bila je u veem sranju. Bila je vanbrano dijete. Njena je majka esto mijenjala prijatelje. Mukarci naravno nisu prihvaali Kessi. Upravo je bila prola teka vremena s jednim nemoguim majinim prijateljem. Tukao ih je i jednog dana demolirao itav stan, a na koncu je bacio televizor kroz prozor. No, Kessina je majka bila drugaija od moje. Pokuavala, je suprotno od moje majke, biti vrlo stroga. Kessi je morala biti svake veeri kod kue prije osam sati. U koli sam uspjela, to znai postigla sam puno priznanje svojih suuenika. Bila je to teka neprestana borba. Jedva mi je preosta-jalo vremena za uenje. Doivjela sam dan pobjede kada sam smjela sjesti kraj Kessi. Od nje sam nauila markirati. Kad joj se nije ilo u kolu, ona bi jednostavno izostala nekoliko sati i sastala se s Milanom ili uinila neto drugo to ju je zabavljalo. Najprije sam se toga plaila, a onda sam vidjela da u koli uope ne primjeuju ako netko markira

nekoliko sati. U dnevnik su zapisivali samo izostanke s prvog sata, a kasnije su nastavnici imali previe uenika da bi vodili rauna tko je tu, a koga nema. Mnogima je to bilo i svejedno. Kessi je ve u to vrijeme doputala djeacima da je ljube i miluju. I ve je odlazila u "Haus der Mitte". Bio je to omladinski dom evangelike crkve koji je u podrumu imao diskoteku nazvanu "Club". Tamo se moglo tek od etrnaeste godine. Ali na Kessi se nije vidjelo da joj je tek 13 godina. Nisam majci dala mira sve dok mi nije kupila grudnjak. Jo mi nije bio potreban, ali grudi su mi u njemu izgledale vee. Poela sam se i minkati. Onda me je Kessi povela u "Club" koji se otvarao u pet sati popodne. Prvo to sam u podrumu ugledala bio je jedan djeak iz nae kole. Iao je u 9. razred4 i bio je po mom miljenju najbolji komad u naoj koli. Bolji od Milana. Bolje je izgledao. Djelovao je, to je najvanije, strahovito samouvjereno. U domu se kretao kao kakva zvijezda. Vidjelo se da se osjea nadmonijim od svih ostalih. Zvao se Piet. Piet je pripadao jednoj skupini koja je uvijek stajala ili sjedila po strani. U svakom sluaju izgledalo je kao da ne spada u ostalu rulju koja je tu visjela. Cijela je ta klapa bila strahovito glavna. Svi su momci izgledali sjajno. Nosili su supertijesne traperice, izme sa strahovito visokim potpeticama i izvezene i ukraene traper-jakne ili matovite jakne od sagova ili slinih lijepih tkanina. Kessi je poznavala momke i predstavila me. Bila sam uzbuena i bilo mi je strano drago da me je Kessi dovela do njih. Jer u domu su se svi ostali bojali te kvadre. Nama su dvjema oni ak dopustili da s njima sjednemo. Kada sam idui dan dola u "Club", klapa je imala jednu ogromnu vodenlulu. Isprva nisam ni znala to je to. Kessi mi je rastumaila da pue hai i rekla da mogu s njima sjesti. Nisam Odgovara 1. razredu nae srednje kole (napomena prev.). 48 49 imala nekog osobitog pojma to je to hai, znala sam jedino da je droga i da je strahovito zabranjena. Zapalili su stvar i poeli dodavati cijev. Svatko je potegao. I Kessi. Ja sam odbila. U stvari nisam to htjela, a eljela sam pripadati klapi, ali jednostavno nisam jo bila toliko sazrela da puim drogu. Toga sam se ipak jo bojala. Osjeala sam se vrlo nesigurnom. Najradije bih se bila rastopila u zraku. Ali nisam mogla otii od stola, jer bi to izgledalo kao da s njima prekidam zato jer pue hai. Rekla sam im da mi se pije pivo. Skupila sam prazne boce. Za etiri prazne boce dobivalo se 80 pfeniga ili boca piva. Dok su ostali pljugali lulu, ja sam se prvi put u ivotu opila. Govorili smo o glazbi. O izvjesnoj glazbi koju ja jo nisam dobro poznavala. Rado sam sluala sweet. Voljela sam sve teenie-booper-grupe. Ionako, dakle, nisam mogla s njima razgovarati, pa je bilo bolje to sam bila pijana, jer bih inae dobila uasan kompleks manje vrijednosti. Ubrzo sam doznala koja je glazba za klapu bila tos i naravno da sam odmah bila luda za njihovom glazbom. David Bowie i slino. Za mene su deki i sami bili zvijezde. Otraga su svi izgledali kao pljunuti David Bowie, iako im je bilo tek oko 16 godina. Ljudi su u kvadri bili za moj pojam na posve novi nain iznad svih ostalih. Nisu galamili, nisu se tukli, nisu se pravili vani. Bili su vrlo tihi. Njihova je nadmo, ini se, dolazila iz njih samih. Oni su i izmeu sebe bili uasno cool.5 Meu njima nikada nije bilo svae. I svaki bi lan klape, kada bi doao, dobio od svakog mali poljubac u usta. Istina, djeaci su vodili, ali su prihvaali i djevojice. Oni nisu znali za one glupe borbe izmeu djeaka i djevojica. Opet sam jednom s Kessi markirala kolu. Posljednja dva sata. Kessi se dogovorila s Milanom na kolodvoru podzemne eljeznice Wutzkyallee. Prodavale smo

zjake na kolodvoru, ekale Milana i pazile da ne naie neki nastavnik, jer se u to vrijeme ve mogao pojaviti. Kessi je upravo zapalila jednu cigaretu, kad sam ugledala Pieta i njegovog prijatelja Kathija, takoer jednog tipa iz klape. To ' Hladni, mirni (napomena prev.). je bio trenutak o kojem sam-esto sanjala. Uvijek sam eljela po danu sresti Pieta ili nekog drugog iz klape. Htjela sam ga tada pozvati da poe sa mnom kui. Doista nita nisam eljela od djeaka. Oni me zapravo kao mukarci uope jo nisu zanimali. Bilo mi je tek 12 godina i jo nisam dobila ni prvu menstruaciju. eljela sam jedino da mogu priati drugima kako je Piet bio kod mene, pa bi drugi pomislili da s njim idem ili da sam debelo ula u tu cool kvadru. I eto, pojave se Piet i Kathi. U naem stanu u to doba nije bilo nikoga, jer su majka i njen prijatelj radili itav dan. Rekla sam Kessi: - Hajdemo do djeaka da malo s njima klaframo. Srce mi je tuklo, ali ve nakon nekoliko minuta upitala sam Pieta posve samosvjesno: - Zato ne biste skoili k meni? Nema nikoga doma. A mamin prijatelj ima nekoliko tosnih ploa, Led Zeppelin, David Bowie, Ten Years After, Deep Purple i album Woodstock Festivala. U meuvremenu sam ve mnogo nauila. Ne samo glazbu na koju su padali ve i njihov jezik. On je bio drugaiji kao i sve ostalo kod njih. Sva sam se usredotoila na nove izraze koje sam od njih ula. To mi je bilo vanije nego engleske rijei i matematike formule. Piet i Kathi odmah su prihvatili. Ja sam se strahovito radovala. Bila sam vrlo samosvjesna. Kod kue sam rekla: - Ljudi, sranje, nemam nikakvo pie. Skupili smo sav sitni, pa smo ja i Kathi otili u samoposlugu. Pivo je bilo preskupo. Trebalo bi nam podosta maraka da se od njega malo naroljamo. Kupili smo litru crnog vina za 1.98 maraka, koje su zvali vino za propalice. Ispijali smo dakle bocu i priali. Najvie o policiji. Piet je rekao da se sada mora strahovito uvati od pajkana zbog stafa. Staf je bio njihov naziv za hai, a dolazio je iz engleskog. Grdili su pajka-ne i govorili da ivimo u policijskoj dravi. Za mene je sve to bilo luaki novo. Do tada sam poznavala samo kuepazitelje kao autoritativne tipove koje ste morali mrziti, 51 50 jer su vam stalno bili za petama kad ste se najbolje zabavljali. Policajei su za mene tada jo bili nedostini autoritet. Sada sam nauila da je kuepaziteljski svijet Gropiusstadta zapravo policijski svijet. Da su pajkani mnogo opasniji od kuepazitelja. Sve to su Piet i Kathi govorili za mene je ionako bila ista i sveta istina. Kada smo ispili vino, Piet ree da ima kod kue staf. Svi su bili oduevljeni. Piet je izaao preko balkona. Tada smo stanovali u prizemlju, pa sam i ja uglavnom izlazila preko balkona. To je bila prava ludnica nakon godina provedenih na jedanaestom katu. Piet se vratio s jednom ploom veliine ake podijeljenom na komadie od po jedan gram teine, od kojih je svaki stajao po deset maraka. Zatim je izvukao drvenu cjevicu dugu oko 20 centimetara. Najprije ju je napunio duhanom da se ne bi moralo puiti do drveta. Zatim je izmijeao duhan i hai i mjeavinu stavio povrh toga. Za vrijeme puenja glava se mora staviti unatrag, a cjevica drati to uspravnije da ne bi ispadala eravica. Tono sam pogledala kako su to drugi radili. Bilo mi je jasno da sada, kada su Piet i Kathi kod mene u kui, ne mogu vie rei ne. Rekoh dakle posve cool: - Danas i ja elim staf. I ponaala sam se kao da je to moje bogzna koje puenje.

Spustili smo rebrenice. Kroz ono malo svjetlosti to je kroz njih prodiralo vidjeli su se debeli oblaci dima. Stavila sam plou Davida Bovvieja i povukla dim i zadrala ga u pluima dok nisam dobila napadaj kalja. Svi su bili posve tihi. Svatko je za sebe sanjario i sluao glazbu. ekala sam da se sa mnom neto dogodi. Pomislila sam, sada kada sam uzela drogu, dogodit e mi se neto ludo novo. Ali nita nisam primijetila. Osjeala sam se samo malo oamuena. Ali to je ionako bilo od vina. Nisam znala da veina ljudi za prvog puenja haia ne osjea gotovo nita svjesno. Potrebno je, dakle, malo redovite vjebe da biste svjesno osjetili feeling6 koji vam daje hai. Alkohol je u tom pogledu mnogo efikasniji. ' Osjeaj, ali i izuzetno emotivno i osjetilno stanje (napomena prev.). Vidjela sam kako su se Piet i Kessi koji su sjedili na kauu pribliili jedno drugome. Piet je milovao Kessine ruke. Nakon nekog vremena, oboje su ustali, otili su u djeju sobu i zatvorili vrata. Ostala sam sama s Kathijem. On je sjeo do mene na naslon naslonjaa i stavio mi ruku oko ramena. Tog mi se trenutka Kathi vie sviao nego Piet. Bila sam prilino sretna to je doao k meni i pokazao da se za mene zanima. Uvijek sam se bojala da djeaci primjeuju mojih 12 godina i da e se sa mnom ponaati kao s djetetom. Kathi me poeo milovati. Nisam vie znala da li da to prihvatim. Postalo mi je uasno vrue. Mislim od straha. Sjedila sam kao kamen i pokuavala neto rei o ploi koja se upravo okretala. Kad me je Kathi uhvatio za grudi ili tonije za ono to e jednom postati gftidi, ustala sam i otila do gramofona oko kojeg sam zatim beskrajno dugo petljala. Onda su Piet i Kessi izali iz moje sobe. Izgledali su vrlo udno. Zbunjeni i nekako tuni. Kessi je bila sva rumena u licu. Njih se dvoje uope vie nisu pogledali. Nisu vie progovorili ni rije. Osjeala sam da je Kessi doivljela neto vrlo loe. Da u svakom sluaju nije imala nita od tog doivljaja. Da su se oboje razoarali. Piet me konano upitao da li u uveer doi u dom. Bila sam zbog toga ponovo sretna. Postigla sam strahovito mnogo. Ispalo je upravo onako kao to sam sanjala. Da sam pozvala k sebi doma Pieta i Kathija i zatim doista pripadala klapi. Piet i Kessi su izali preko balkona. Kathi se jo uvijek vrtio po sobi. Ja sam opet osjetila nekakav strah. Nisam htjela ostati sama s Kathijem. Rekla sam mu sada sasvim otvoreno da moram pospremiti sobu i zatim napisati zadae. Odjednom mi je bilo svejedno to e misliti. I on je otiao. Legla sam na krevet u svojoj sobi, zagledala se u strop i pokuala srediti utiske. Kathi je zbilja dobro izgledao, ali ne znam, nije mi se vie sviao. Pola sata kasnije zazvonilo je na vratima. Pogledala sam kroz zirkalo i ugledala Kathija. Nisam otvorila, ve sam se na prstima ponovo oduljala u svoju sobu. Doista sam se bojala da budem s tipom nasamo. U tom trenutku bilo mi je od njega muno i 53 52 nekako sam se stidjela. Nisam znala zato. Da li zbog stafa ili zbog Kathija. Iako se doista nita nije dogodilo. Bila sam prilino tuna. Sada, kada me klapa prihvatila, pomislila sam da zapravo uope ne spadam k njima. Za one stvari s djeacima bila sam premlada. Znala sam sada tono da to neu moi. A njihov mi je razgovor o policiji i dravi bio prilino stran i osim toga nije me se nimalo ticao. Ipak sam ve u pet sati bila u domu. Nismo otili u "Club", ve u kino. Htjela sam sjediti izmeu Kessi i jednog djeaka koga nisam poznavala, ali se Kathi ugurao izmeu nas. Kad je poeo film, on me ponovo poeo milovati. U jednom mi je trenutku zavukao ruku medu noge. Nisam se branila. Bila sam doslovno ukoena. Hvatao me uasan strah od svega. Htjela sam pobjei. A onda sam pomislila: "Christiane, to je cijena zato to si u toj klapi". Sfo sam doputala i nita

nisam rekla. Na neki sam nain osjetila i veliko strahopotovanje pred tim tipom. Ali kada mi je rekao da i ja njega milujem i kada mi je pokuao povui ruku prema sebi, ja sam vrsto stisla ake na svom krilu. Bila sam beskrajno sretna kada se film zavrio. Odmah sam pobjegla od Kathija i prila Kessi. Sve sam joj ispriala i rekla da vie ne elim vidjeti Kathija. Kessi mu je po svoj prilici to rekla, jer se neto kasnije otkrilo da je u njega bila strahovito zaljubljena. Poela je u "Clubu" plakati zato to joj Kathi vie ne obraa panju kao drugim djevojicama. Meni je kasnije ispriala koliko je bila u njega zaljubljena i kako joj je uvijek dolazilo da zaplae kada se on nalazio u blizini. Usprkos dogaaju s Kathijem, sada sam pripadala klapi. Istina, za njih sam bila mala. Ali spadala sam meu njih. Nijedan me djeak nije pokuao taknuti. Oito se ve razglasilo da se osjeam premladom da bih se u tako neto uputala i oni su se s time pomirili. U tome je i bila razlika izmeu njih i alkosa. Alkosima smo nazivali mlade koji su se opijali pivom i rakijom. Oni su uasno grubo postupali s djevojicama koje su se izvlaile. Ismijavali su ih, vrijeali i kinjili. Meu nama nije bilo nikakve grubosti. Prihvaali smo jedni druge onakvima kakvi smo bili. Ionako smo svi bili nekako jednaki ili slini tipovi. Razumjeli smo se bez mnogo brbljanja. Iz nae klape nitko nije bio glasan ili odvratan. Tue nas se blebetanje nije mnogo ticalo. Bili smo i meusobno odani. Osim Pieta, Kessi i mene, svi su ve radili. U svih je bilo slino. Zaudaralo im je i kod kue i na poslu. Za razliku od alkosa koji su svoje stresove dovlaili u "Club" i bili agresivni, tipovi iz nae klape mogli su se totalno iskopati. Oni su se nakon zavretka posla bacali u svoje uitke, puili su staf, sluali cool glazbu i meu nama je vladao totalni mir. Zaboravljali smo tu svo sranje kroz koje smo u toku dana proli. Ja se jo uvijek nisam u potpunosti osjeala kao oni. Bila sam, mislim, jo premlada. Ali oni su mi bili uzor. Htjela sam koliko je mogue biti kao oni ili postati kao oni. Htjela sam od njih uiti, jer sam mislila da oni znaju kako se cool mi i brani od svih onih guzica i govana. Roditelji i nastavnici ionako mi nita vie nisu mogli. Za mene je sada klapa postala sve to mi je u ivotu bilo vano osim mojih ivotinja. Da sam se tako totalno ubacila u kvadru bilo je razloga i kod mene doma. Tu je u meuvremenu postalo nepodnoljivo. Najtee je bilo to je majin prijatelj Klaus mrzio ivotinje. Bar sam ja tada tako mislila. Poelo je tako to je Klaus neprestano zanovijetao da se ne moe ivjeti s tolikim ivinama u tako malom stanu. Zatim je mojoj novoj dogi koju sam dobila od oca zabranio da lei u dnevnoj sobi. Tada sam poizila. Nai su psi uvijek pripadali obitelji. S njima se postupalo kao sa svim ostalim lanovima obitelji. A sada mi taj tip kae da doga ne smije u dnevnu sobu. No, dole su i gore stvari. Htio mi je zabraniti da pas spava pokraj mog kreveta. Najozbiljnije je traio da u mojoj majunoj sobici napravim pregradu za psa. Naravno da je nisam napravila. Onda je Klaus nastupio odluno. Rekao je da ivotinje moraju iz kue. Majka ga je podrala i rekla da se vie ne brinem za ivotinje. To je bila zadnja stvar. Tono je da tada esto nisam bila uveer kod kue, pa je netko od njih dvoje morao izvesti psa, ali po mom miljenju posveivala sam inae svaki slobodni trenutak psu i drugim ivotinjama. 54 55 Nisu mi pomogle ni prijetnje ni vika ni pla. Mog su psa nekome poklonili. Dobila ga je jedna ena koja mi se inila posve u redu i koja ga je zaista voljela. Ali uskoro se razboljela od raka, pa je i ona morala ukloniti psa. ula sam da je dospio u jednu krmu. Bio je strahovito osjetljiva ivotinja i uznemirio bi se i na najmanju buku. Znala sam da e moj pas propasti u krmi.

Okrivila sam za to majku i Klausa i nita vie nisam htjela imati zajedniko s ljudima koji su toliko mrzili ivotinje. Sve se to dogaalo u vrijeme kada sam poela ii u "Haus der Mitte" i povukla prve dimove haia. Bile su mi jo ostale dvije make, ali njima preko dana nisam bila potrebna. Nou su spavale u mom krevetu. Kada sam izgubila psa, nisam vie imala razlog da ostajem kod kue. Nisam tu vie imala nikakvu zadau. Nisam vie voljela ni etati onako sama. ekala sam uvijek da bude pet sati i da se otvore vrata "Guba". Ponekad sam ve i rano popodne provodila s Kessi i s ostalima iz klape. Svake sam veeri puila. Oni iz klape koji su imali novaca odstupali su pomalo ostalima. Puiti hai nije vie bilo za mene nita osobito. Mi smo to radili posve otvoreno u "Clubu". Crkveni socijalni radnici koji su nas u "Clubu" pazili povremeno bi nas upozorili dok smo puili. Meu njima je bilo razliitih ljudi, ali veina ih je priznala da su i oni ve puili. Oni su bili sa sveuilita i u studentskom pokretu, a u toj je sredini puenje haia bilo posve normalno. Rekli bi nam samo da ne pretjeramo i da hai ne upotrebljavamo kao sredstvo bijega i slino. to je najvanije, ne smijemo prei na tvrde droge. Nama bi to ulo na jedno, a izalo na drugo uho. emu to blebetanje, kada su tipovi priznali da i sami pue. Netko od nas rekao je tako nekom omladinskom tipu: - Mislite, valjda, kada studenti dime, onda je O.K. Oni znaju to rade. Ali kada dime naunici i radnici, onda je to opasno. Takvi razlozi kod nas ne pale. Tip nije znao to bi odgovorio. Imao je zbilja lou savjest. Ja nisam samo puila, ve sam i pila, vino i pivo, ako nisam imala staf. S time bih poela odmah poslije kole, ali i prijepodne kada sam markirala. Morala sam se uvijek neim opijati. Neprestano sam bila u totalnom transu. To sam i eljela samo da se ne moram suoiti sa svim onim sranjem kod kue i u koli. Prema koli sam ionako bila posve ravnoduna. Vrlo sam brzo pala s vrlodobrog na dovoljan prosjeni uspjeh. I vanjtinu sam totalno promijenila. Postala sam uasno mrava, jer sam jo jedva to jela. Sve su mi hlae postale preiroke. Lice mi je posve upalo. Pred zrcalom sam provodila mnogo vremena. Promjena mi se sviala. Sve sam vie liila na ostale iz klape. Konano sam izgubila neduno djeje lice. Sva sam se bila usredotoila na svoj izgled. Majka mi je morala kupiti cipele s visokim potpeticama i tijesne hlae. Kosu sam dijelila po sredini i eljala je prema licu. Htjela sam izgledati tajnovito. Nitko me ne smije progledati. Nitko ne smije primijetiti da uope nisam cool maka, kakva sam eljela biti. Jedne me veeri Piet u "Clubu" pitao da li sam ve koji put bacila trip7. Odgovorila sam: - Jasno, stari. Mnogo sam ve bila ula o LSD-u koji su nazivali tableta ili trip. esto sam sluala kako govore o svom posljednjem tripu. Kada se Piet nasmijeio i ja primijetila da mi ne vjeruje da sam ve bacila trip, poela sam folirati. Spojila sam sve ega sam se sjeala iz prianja drugih i iz toga smislila u mati svoj trip. Opazila sam da mi Piet jo uvijek ne vjeruje. Njemu se zbilja nije moglo nita mutiti. A i ja sam to nespretno izvela, pa sam se zastidjela. Piet ree: - Ako eli kuati. U subotu u imati prvorazredne tripove, neto u ti odstupiti. Veselila sam se suboti. Mislila sam, tek kada preem i na tabletu, pripadat u drugima do kraja. Kada sam dola u "Haus der Mitte", Kessi je ve bila bacila svoj trip. Piet je rekao: - Ako zbilja eli, dat u ti polovicu. To je dovoljno za prvi put. Piet mi je dao komadi cigaretnog papira u kojemu je bila 7 Putovanje - narkomanski izraz za djelovanje droge LSD (napomena prev.). 57 56

zamotana mrvica tablete. Nisam to mogla pred drugima progutati. Bila sam uasno uzbuena. Bojala sam se da e me otkriti. Osim toga, eljela sam da to ispadne nekako sveano. Otila sam u zahod, zakljuala se i progutala mrvicu. Kada se u deset sati zatvarao "Club" u domu, ja jo uvijek nisam nita primjeivala. Otila sam s Pietom do kolodvora podzemne eljeznice. Tamo smo sreli dva Pietova prijatelja, Franka i Paulija. Oni su bili u partnerlooku. Djelovali su strahovito mirno. Sviali su mi se. Piet ree: - Oni su na H8. Dakle heroin. Meni tog trenutka to nije nita znailo. Imala sam ionako posla sa samom sobom i tabletom koja je poela djelovati. Kada smo uli u podzemnu eljeznicu i kada je ona zatim pola, zamalo sam poizila. Bilo je to isto ludilo. Vjerovala sam da se nalazim u nekoj limenki po kojoj netko mijea divovskom licom. Buka podzemne eljeznice u tunelu bila je luda. Mislila sam da neu moi izdrati. Ljudi su u podzemnoj eljeznici imali uasne grimase. Zapravo, drugim rijeima, izgledali su kao to obino izgledaju ti malograani. Samo, sada se na njihovim licima vidjelo mnogo jasnije koliko su gadni malograani. Zamiljala sam da sada ti debeli malograani dolaze iz neke posrane krme ili s nekog posranog posla. Zatim su te svinjske glave odlazile u krevet, a zatim opet na posao, a poslije su gledale televiziju. Pomislila sam: budi sretna to si drugaija. Da ima klapu. Da si sada prela na tabletu i da ti je sada sve jasno i da vidi kakvi odvratni malograani sjede u podzemnoj eljeznici. Tako sam nekako mislila. I za kasnijih putovanja. A onda sam se uplaila od nakaza. Pogledala sam Pieta. I on je bio nekako runiji nego inae. Njegovo je lice bilo vrlo malo u usporedbi sa svinjskim licima, ali je ipak jo uvijek bilo normalno. Bila sam sretna kada smo izali u Rudowu. Tek tada sam dola u pravo stanje. Sva su svjetla postala uasno svijetla. Jedna je ulina svjetiljka iznad nas bila svjetlija nego to je sunce ikada bilo. U podzemnoj sam se eljeznici smrzavala. Sada mi je bilo vrue. Mislila sam da sam negdje u panjolskoj, a ne u Berlinu. Bilo mi je kao na lijepim plakatima koji su bili izloeni u putnikoj agenciji u Gropiusstadtu. Nisam rekla Pietu da sam pod djelovanjem droge. Htjela sam biti sama na tom ivotinjski cool tripu. Piet koji je takoer bio pod djelovanjem droge ree da bismo mogli otii do njegove prijateljice ako joj roditelji nisu kod kue. Imao je prijateljicu koju je veoma volio. Otili smo u podzemnu garau kue u kojoj je njegova prijateljica stanovala. Piet je htio vidjeti da li su tu kola njenih roditelja. U garai sam dola malo u Aorror9, Niski se strop iznad mene sve vie sputao. On se doslovno savijao. Betonski su se stupovi njihali amo tamo. Kola su bila tu. Piet ree: - ovjee, zar nije ova garaa prokleta. - A onda se, vjerojatno, iznenada sjetio da je pod djelovanjem i upita me: - Pa, kada si bacila tabletu? - A onda me pogledao i malo kasnije rekao: -ovjee, mala, bolje bi bilo da nita nisam rekao. Zjenice su ti kao zdjelice. Vani je opet bilo lijepo. Sjela sam u travu. Jedan je zid bio naranast kao da se u njemu odraava sunce koje upravo izlazi. Sjene su se pokretale kao da ele posvuda napraviti mjesto svjetlosti. Zid se presvodio i inilo se kao da iznenada nestaje u plamenu. Otili smo do Pieta. Piet je znao strahovito lijepo slikati. U njegovoj je sobi visjela jedna njegova slika. Na njoj je bio jedan strahovito debeli konj. Na konju je sjedio kostur s kosom. Ta me slika plaila. Ve sam je ranije vidjela nekoliko puta i pretpostavljala da je to smrt. Sada me nije vie plaila. Razmiljala sam vrlo naivno da kostur nikada nee moi savladati to snano kljuse. Ve je izgubio svaku mo nad njim. Dugo smo brbljali o slici. Piet mi je zatim dao da ponesem nekoliko ploa. Rekao je: - To su strahovito tosni odlasci na putovanja i slino. ! Treba izgovoriti "ei", kako se engleski izgovara H (napomena prev.).

1 Stanje straha pod djelovanjem droge (napomena prev.). 59 58 "Otila sam kui. Majka je naravno jo bila budna. Dolo je do uobiajenog rje-kanja. Gdje sam bila, tako to dalje ne ide. Majka mi se inila uasno smijena. Debela i masna u bijeloj spavaici s licem posve iskrivljenim od srdbe. Kao malograani u podzemnoj eljeznici. Nisam rekla ni rije. Ionako nisam vie s njom govorila. Jo jedino ono neophodno i najbeznaajnije. Nisam od nje prihvaala ni njenost ni dodir. Mislila sam - istina ne uvijek - da mi nije vie potrebna ni majka ni obitelj. Majka sa svojim prijateljem i ja ivjeli smo u meuvremenu u razliitim svjetovima. Ona nije imala blage veze o tome to ja radim. Vjerojatno je mislila da sam posve normalno dijete koje je upravo dolo u pubertet. to sam joj mogla priati? Ionako me ne bi shvatila. Zacijelo bi mi zabranila, mislila sam. Majku sam jo jedino alila. Dolazila je s posla totalno iznervirana i zatim se bacala na kuni posao. Ali, mislila sam, stara je sama kriva to vodi takav malograanski ivot. CHRISTIANINA MAJKA esto sam se pitala kako to da nisam ranije primijetila to se dogaa s Christiane. Odgovor je jednostavan, ali ja sam ga prihvatila tek poto sam razgovarala s drugim roditeljima koji su od svoje djece doivjeli slino. Jednostavno nisam htjela priznati istinu daje moja kerka postala ovisnikom. Pokuala sam da to previdim dokle sam mogla. Moj prijatelj s kojim ivim od kada sam se razvela od mua ve je dosta rano posumnjao. Ja bih mu tada redovito odgovorila: - to ti sve ne umilja! Pa ona je jo dijete. Vjerojatno je najvea greka umiljati da djeca jo nisu dotle stigla. Kada se Christiane poela izdvajati, kada je sve ee izbjegavala kontakt s obitelji i koncem tjedna radije odlazila s prijateljima umjesto da se pridrui nama, trebalo je da proakam zato i zbog ega. Mnogo toga sam prelako prihvatila. Kada je ena zaposlena, onda moda ne pazi dovoljno brino na svoju djecu. Potreban joj je mir i sretna je ako su djeca samostalna. Istina je, Christiane je ponekad dolazila kui kasno. No uvijek je imala spremnu ispriku, a ja sam joj odvie spremno vjerovala. Te sam njene neredovitosti kao i njeno prkosno ponaanje tumaila kao posve normalnu razvojnu fazu i vjerovala snm da e proi. Nisam je htjela ni na to prisiljavati. Sama sam u tom pogledu na vlastitoj koi iskusila najgore. Moj je otac bio pretjerano strog. U hessenskom selu, gdje sam odrasla, on je kao vlasnik kamenoloma bio cijenjen ovjek. No, njegov se odgoj sastojao samo od zabrana. Mladie nisam smjela ni spomenuti jer bih dobila pljuske. 60 61 Jo se sada sjeam jedne nedjeljne popodnevne etnje s prijateljicom. Sto metara dalje ila su dva mladia iza nas. Tada je sluajno naiao moj otac s nogometnog igralita i opalio mi jednu na ulici. Povukao me u kola i odvezao kui. Samo zato jer su iza nas ila dva mladia. Zbog toga sam postala vrlo prkosna. Imala sam esnaest godina i razmiljala sam kako da se iz toga izvuem. Majka, dobra i plemenita ena, morala je utjeti. Ja ak nisam smjela odabrati zvanje po elji i postati primalja. Otac je zahtijevao da izuim trgovaku kolu, kako bih mu vodila knjigovodstvo. U to sam vrijeme upoznala Richarda svog kasnijeg mua. Bio je godinu dana stariji od mene i iao je u

poljoprivrednu kolu. elio je postati upravitelj posjeda. Takoer po elji svog oca. Ispoetka je meu nama bilo samo prijateljstvo, no stoje vie moj otac poduzimao da razbije tu vezu, ja sam bila tvrdoglavija. Vidjela sam samo jedan izlaz: da ostanem trudna, kako bih se morala udati i tako stei svoju slobodu. Imala sam osamnaest godina kada se to dogodilo. Richard je prekinuo kolovanje. Preselili smo se u sjevernu Njemaku u mjesto gdje su ivjeli njegovi roditelji. Moj je brak od samog poetka bio u svakom pogledu pravi fijasko. Jo za vrijeme trudnoe nisam vie mogla raunati na mua. Ostavljao me itave noi samu. Za njega je postojao samo njegov porsche i dalekoseni planovi u glavi. Nijedan mu posao nije bio po volji. elio je pod svaku cijenu biti neto bolje i znaiti neto pred drugim ljudima. Volio je spominjati daje njegova obitelj prije rata takoer neto znaila. Djed i baka posjedovali su u Istonoj Njemakoj jedne novine s tiskarom, zlatarsku trgovinu i mesnicu, a imali su i posjed. To je oito bilo njegovo mjerilo. elio se pod svaku cijenu osamostaliti i postati poduzetnik kao to su bili njegovi preci. Sanjao je o tome da osnuje prijevozniko poduzee, zatim trgovinu automobilima, pa s jednim znancem poduzee poljoprivrednih strojeva. Ti planovi nikada nisu otili dalje od prvih poetnih kontakata. Svoju je srdbu iskaljivao kod kue na djeci, a ako bih se ja umijeala, dolazilo je do fizikih obrauna. Novac koji nam je bio potreban za ivot uglavnom sam ja zaraivala. Kada je Christiani bilo etiri godine, dobila sam vrlo dobro namjetenje u jednom branom posrednitvu. Na kraju tjedna, kada je trebalo sklapati ugovore, Richard mi je pomagao. To je dvije godine ilo prilino dobro. Onda se Richard zavadio sa efom i ja sam dobila otkaz. Richard je tada htio da sam otvori brano savjetovalite i to u velikom stilu. Za sjedite firme odabrao je Berlin. Preselili smo se 1968. Nadala sam se da e s promjenom grada i na brak poeti iznova. No, umjesto u reprezentativni stambeni i poslovni prostor dospjeli smo u Gropiusstadt u predgrau Berlina. Richard nije mogao skupiti poetni kapital. Opet je sve bilo po starom. Richard je svoj bijes iskaljivao na meni i djeci. Jedno je vrijeme radio kao trgovac i to je bilo najvie to je postigao. Jednostavno se nije mogao pomiriti da bude jedan od onih malih ljudi koji su stanovali u Gropiusstadtu. esto sam pomiljala na razvod, ali nisam imala za to hrabrosti. Ono malo samosvijesti to sam je spasila od oca, razorio mi je mu. Na sreu, u Berlinu sam uskoro dobila solidan posao kao uredska sila za 1000 maraka mjesene plae neto. Osjeaj da sam priznata i da ponovo zaraujem dao mije snagu. Nisam vie htjela podnositi sve ono to mi je mu inio. Pomalo mi je postao smijean sa svojom tenjom da postane veliki ovjek. Nae su razmirice bile sve nepodnoljivije. Mnogi pokuaji rastave nisu uspjeli. Jo sam bila dosta vezana uz njega. Moda zato jer mi je bio prvi mukarac, a i zbog djece. Nisam mogla u vrtiu dobiti mjesto za djevojice. Nisam ga mogla ni platiti. Zato mije bilo i drago stoje Richard ponekad kod kue. Tako sam neprestano odgaala razvod, dok nisam 1973. godine bila dovoljno jaka da svoju greku ispravim. Otila sam odvjetniku. Htjela sam potedjeti Christianu od onoga to sam ja proivjela. Jo za njena roenja zaklela sam se da u joj osigurati takvo djetinjstvo i mladost u kojoj se nee moi dogoditi da tako bezglavo uleti u brak kao to se to meni dogodilo. Mora se slobodno razvijati, a ne pod pritiskom kakvom sam ja bila izloena, 62 63 mora imati slobodu kakvu podrazumijeva suvremeni odgoj. ini se da sam joj kasnije dopustila previe. Nakon razvoda morala sam najprije pronai novi stan, jer se Richard nije htio iseliti. Pronala sam ga u zgradi koja je bila sagraena uz porezne povlastice.

Stanarina je stajala samo 600 maraka mjeseno ukljuivi garau, iako nisam imala auto. To je za mene bilo preskupo, ali nisam imala drugog izbora. Htjela sam se konano potpuno izvui iz braka i zapoeti s djecom novi ivot. Richard nije mogao plaati za djecu. Rekla sam u sebi - ne preostaje ti drugo, mora skupiti snagu, odraditi poneki prekovremeni sat, samo da djeci ipak neto prui. Imale su ve deset i jedanaest godina i djetinjstvo su provele u najskromnijim stambenim uvjetima. Nismo ak imali ni jedan jedini pristojni kau, sve su to bile stvari skucane s brda s dola. Boljelo me u dui to svojoj djeci ne mogu pruiti ni udoban dom. Htjela sam to poslije razvoda ispraviti. Htjela sam da se konano smjestimo u lijepom stanu, gdje emo se svi ugodno osjeati. To mi je bio san. Zbog toga sam i radila, ali i da djeci ispunim poneku posebnu elju, da im kupim lijepu odjeu i da koncem tjedna odemo na zajednike izlete koji mogu mirne due stajati nekoliko maraka. Poela sam taj cilj oduevljeno ostvarivati. Djevojice su dobile tapete po svom izboru i lijepo pokustvo u svojoj sobi, a 1975. po-Tdonila sam Christiani gramofon 'dual'. To me usreivalo. Bila sam sretna to konano mogu neto pruiti djeci. A kada sam se kasno uveer vraala s posla, mogla sam im esto donijeti i neku sitnicu. Bilo mi je zadovoljstvo da neto za njih kupim kod "Wertheima" ili "Karstadta". Najee su to bile stvari na povoljnoj prigodnoj prodaji, neki slatki ili neko smijeno iljilo ili sline gluposti. One bi mi se tada objesile oko vrata, a ja sam se osjeala kao daje Boi. Danas naravno znam da sam time u prvom redu htjela iskupiti svoju zlu savjest, jer sam im poklanjala tako malo vremena. Trebalo je da pustim novac i da se za njih brinem, umjesto da toliko radim. Danas ni sama ne shvaam zato sam ih ostavljala same. Kao da se to moe popraviti lijepim poklonima. Bilo bi bolje da sam ivjela od socijalne skrbi sve dok sam bila potrebna djeci. No, za mene je socijalna skrb bila zadnja stvar. Jo su mi u roditeljskoj kui napunili glavu da ovjek ne smije pasti dravi na teret. Moda je trebalo da tuim mua to ne plaa izdravanje. Ne znam. U svakom sluaju, od sihiog napora da im lijepo uredim dom posve sam izgubila iz vida stoje najvanije. Mogu to okretati kako me volja, na kraju sebi ipak predbacujem uvijek isto. Svoju sam djecu preesto ostavljala samu. A Christiani je zacijelo trebalo vie podrke i voenja. Ona je labilnija i osjetljivija od svoje mlae sestre. Nisam ni izdaleka pomislila da bi mogla skrenuti na stranputicu, iako sam vidjela to se svakodnevno dogaa u obiteljima tog satelitskog grada u kojem smo ivjeli. Tunjave su bile redovita pojava, pio se alkohol preko svake mjere i nerijetko je na ploniku leao pijan mukarac ili mladi ili ena. Ali ja sam vjerovala daje dovoljno ako svojoj djeci budem primjer, ako se ne smucam i ne vucaram. Mislila sam da e se tada ugledati na mene. Doista sam vjerovala da je krenulo nabolje. Prije podne su djeca ila u kolu, u podne su sama prireivala jelo, a popodne su esto odlazila u konjunice na Lippschitzallee. Obje veoma vole ivotinje. Jedno je vrijeme doista i bilo dobro, osim malih ljubomora izmeu djece i Klausa, mog prijatelja koji se u meuvremenu preselio k nama. Osim mog rada, kuanstva i djece, eljela sam biti tu i za njega. On je za mene bio kao neki vrsti stoer. A onda sam uinila jo jednu golemu greku iz elje da se vie posvetim svom prijatelju: dopustila sam Christianinoj sestri da se vrati ocu, koji ju je namamio sebi svim moguim obeanjima, jer se osjeao osamljen. Christiane je sada, kada bi se vratila kui iz kole, bila sama. U to je vrijeme naila na prijatelje koji su je upropastili. Ali ja to nisam zamjeivala. Njena kolska prijateljica iz susjedstva, Kessi, s kojom je esto provodila popodneva inila mi se vrlo razumna. A Kessinaje majka ponekad pripazila na obje. Ponekad je Christiane odlazila Kessi ih'je Kessi dolazila k nama. 65

64

Obje su bile u dobi od dvanaest-trinaest godina, kada su djeca radoznala i ele sve odjednom iskuati. Nisam vidjela nita loe u tome to su uveer odlazile u omladinski klub "Haus der Mitte", koji je bio u sklopu evangelikog centra u Gropiusstadtu. Bila sam sigurna daje Christiane meu crkvenim ljudima u dobrim rukama. Ni u snu ne bih pomislila da je mladima bilo tamo doputeno puiti hai. Naprotiv, smirila sam se kada sam vidjela da se Christiane razvila u vedru djevojicu i da vie toliko ne tuguje za sestrom. Otkad joj je Kessi postala prijateljica, ee se smijala. Ponekad su njih dvije bile toliko razdrngane da sam se s njima morala i ja smijati. Otkuda sam mogla znati da su ti napadaji smijeha posljedica haia ili drugih droga? kvadra je bila moja obitelj. Tu sam nala prijateljstvo, njenost i izvjesnu ljubav. Ve mi se pozdravni poljubac ludo sviao. Svatko je svakoga ljubio njeno i prijateljski. Otac me nikada nije tako poljubio. U klapi nije bilo problema. Nismo priali o svojim problemima. Nitko nikoga nije optereivao svojim sranjem u kui ili na poslu. Kada smo bili skupa, za nas nije postojao bijedni svijet drugih. Razgovarali smo o glazbi i drogi. Ponekad o odjei, a ponekad o ljudima koji su znali stati pandurima na ulj. U naim je oima svatko bio dobar tko je negdje provalio, ukrao auto ili opljakao banku. Poslije tripa osjeala sam se isto kao i ostali. Putovanje je bilo ludi ou. Bila sam sretna to nisam upala u stravu. Veini se dogaa da s prvom tabletom dozive horrortrip l. No ja sam to prola posve mirno. Osjetila sam se potvrenom. Od tada sam uzimala tabletu kadgod sam je dobivala. Tada sam imala posve drugaiji odnos prema svemu. Ponovo sam odlazila u prirodu. Nekada sam odlazila u prirodu sa psom i doivljavala sam je preko psa. Sada bih, ako nisam imala tabletu, potegla iz lule i doivjela posve drugaiju prirodu, razliitu od one kakva je doista bila. Rastapala se u boje, oblike i umove koji su se odraavali u mojim raspoloenjima. ivot koji sam vodila inio mi se strahovito cool. Nekoliko sam mjeseci bila najsretnija sama sa sobom. No jednog je dana dolo u klapi do zatija. Hai nije vie davao pravi poticaj. Navikli smo se na njega. Nekako je postalo Stravine halucinacije pod djelovanjem droge LSD (napomena prev.). 66 67

normalno i svakodnevno biti spreman na sit2 ili tabletu. Izostala su nova iskustva. Onda se u "Clubu" pojavila jedna iz kvadre i rekla: - Ljudi, imamo neto novo, ephedrin. Stvar je ludnica. Uzela sam dvije tablete ephedrina, sredstva za stimuliranje, a da nisam tono znala to gutam. Popila sam ih s pivom naiskap, jer sam vidjela da je tako uinio netko drugi. Nije mi bilo lako, jer mi se pivo gadilo zbog ljudi koji su se oblokavali pivom. Odjednom je u "Clubu" bila sva sila tableta. Iste sam veeri uzela jo jedan mandrax, vrlo jako sredstvo za spavanje. Te mi se veeri ponovo sve inilo

strahovito cooli ljubila sam ljude u klapi. Iduih tjedana poduzeli smo pravi pohod na farmaceutsku industriju. U koli sam imala sve vie tekoa. Prestala sam pisati zadae i svakog sam jutra bila neispavana. Ipak sam prela u osmi razred. U nekim sam predmetima, u njemakom i poznavanju drutva, ponekad pokazivala izvjesno znanje, jer su me zanimali, pa sam o tome neto i nauila. No, upravo s nastavnicima predmeta iz kojih se nisam posve iskljuila imala sam sve vie tekoa, a i s razredom. Nain meusobne ophodnje u koli bio je po mom miljenju strahovito jadan. Sjeam se jo velikog sukoba s nastavnikom koji je s nama htio govoriti o zatiti ovjekove okoline. Razred je ionako bio totalno apatian. Nikog ivog nije to zanimalo, jer se nije imalo to ni zapisati ni nauiti. Meni je nastavnikovo brbljanje ilo na ivce, jer je govorio povrno. Onda sam podivljala i viknula mu u lice: - to tu znai zatita ovjekove okoline? Pa to poinje ve time to e ljudi nauiti kako e se meusobno ophoditi. To bismo kao prvo morali nauiti u toj naoj posranoj koli. Da se bar malo brinemo jedan za drugog, a ne da svatko pokuava biti glasniji i jai od drugog i da se samo meusobno blatimo i podvaljujemo jedan drugom, kako bismo dobili bolje ocjene. I da nastavnici naue shvaati stvari i pravedno ocjenjivati uenike. ' Hai (napomena prev.). I tako dalje. Tog sam nastavnika ak donekle voljela. Zbog toga sam se valjda toliko i rasrdila i pomislila da e imati smisla ako se na njega izderem. U toj mi je koli strahovito smrdjelo. Nije bilo nikakvog osobnog kontakta s nastavnicima. I u razredu je zajednitvo sve vie poputalo, jer smo pohaali razliite teajeve. I tu se sve svodilo na to kako emo jedno drugo dokrajiti. Nitko nikome nije pomagao, svatko je htio biti bolji. Nastavnici su dokrajivali uenike svojom moi ocjenjivanja. A uenici su iskaljivali svoju mo na nastavnicima koji su bili dobroudni i nisu se znali nametnuti. Ja sam to vidjela, ali sam ipak i sama tako postupala kad god sam imala razlog ili samo volju da ometam nastavu. Veina me u razredu shvaala tek onda ako bih dobacila kakvu glupost, a ne kada bih pokuala ozbiljno govoriti o tome da je kola sranje. To me ionako nije vie smetalo, jer sam eljela priznanje jedino u svojoj klapi, u kojoj nije bilo ni posrane borbe ni posranog gra. Ali i u kvadri sam esto sjedila po strani, sve sam rjee sudjelovala u razgovorima. Ionako se govorilo uvijek jedno te isto: o drogi, glazbi, o posljednjem tripu i sve ee o cijeni sita, LSD-a i raznih tableta na sceni3. Bila sam uglavnom toliko drogirana da mi se nije dalo govoriti, ve sam samo eljela biti sama. U meuvremenu sam imala novi cilj. Zvao se "Sound". Bila je to diskoteka u Genthiner Strasse u etvrti Tiergarten. Po itavom su gradu bili izlijepljeni plakati: "Sound - najmodernija europska diskoteka". Ljudi iz klape esto su tamo odlazili, makar je ulaz bio doputen samo starijima od 16 godina. A ja sam tek navrila 13 godina. Bojala sam se da me nee pustiti, iako sam u akoj iskaznici prepravila datum roenja. Znala sam da je u "Soundu" scena. Tu se moglo sve kupiti, sit, mandrax, valium i heroin. Tu se, dakle, nalaze strahovito cool tipovi, mislila sam. Za mene, malu djevojicu koja se uglavnom kretala od Rudowa do Gropiusstadta bilo je to mjesto iz snova. Mjesto gdje se prodaje i nabavlja droga i gdje se okupljaju narkomani (napomena prev.). 69 68 Zamiljala sam "Sound" kao pravu palau. Posvuda svjetlucanje, strahoviti svjetlosni efekti i najtosnija glazba. I kako ve rekoh, strahovito cool tipovi.

Ve sam nekoliko puta namjeravala otii tamo s ostalima, ali nijednom mi nije uspjelo. Onda sam s Kessi napravila savreni ratni plan. Jedne sam subote rekla majci da u prespavati kod Kessi, a Kessi je svojima rekla da e spavati kod"mene. Obje su nae majke na to pale. S nama je trebala poi i jedna Kessina prijateljica. Bila je neto starija od nas i zvala se Peggy. ekali smo Peggvnog prijatelja Michu. Kessi mi je rekla s vrlo vanim prizvukom da je Micha na H, znai da ubrizgava heroin. Bila sam puna iekivanja, jer koliko mi je bilo poznato, nisam jo bila upoznala nijednog fiksera4. Kada je Micha doao, ostavio je na mene dubok dojam. Bio je nekako jo vie coo/nego tipovi iz nae klape. No, ja sam ponovo osjetila kompleks manje vrijednosti. Micha se prema nama odnosio s visoka. Sjetila sam se da mi je tek 13 godina i da je taj fikser jo predaleko i preodrastao za mena. Osjeala sam se podlonom. Uostalom, Micha je nekoliko mjeseci kasnije bio ve mrtav. Uli smo u podzemnu eljeznicu i odvezli se do kolodvora Kurfiirstenstrasse. Za mene je to bila vrlo duga vonja. Osjeala sam se vrlo daleko od kue. Ulica je Kurfiirstenstrasse na krianju s Potsdamskom izgledala vrlo jadno. Tu su se motale djevojke. Nisam naravno imala pojma da se bave auto-prostitucijom. Nekoliko je tipova etalo gore-dolje. Peggy je rekla da su to dealeri5. Da mi je tada netko rekao da u i sama jednog dana na tom bijednom dijelu Kurfiirstenstrasse redovito iekivati, rekla bih mu da je poludio. Otili smo u "Sound". Kada smo uli, zamalo me pogodila kap. Nije bilo nikakve veze s onim to sam zamiljala. "Najmodernija europska diskoteka" bila je podrum s vrlo niskim stropom. Bilo je buno i prljavo. Na plesnom je podiju svatko za sebe plesao, 4 Ovisnik koji ubrizgava drogu injekcijom (napomena prev.). 5 Preprodavai droga (napomena prev.). izmeu ljudi nije bilo nikakvog dodira. Bilo je uasno zaguljivo. Samo bi jedan ventilator povremeno promukao zadah. Sjela sam na klupu i nisam se vie usuivala pokrenuti. Imala sam osjeaj da ljudi u mene bulje, jer su primijetili da tu ne spadam. Bila sam u svakom sluaju totalni autsajder. Kessi se odmah snala. itavo je vrijeme trkarala okolo i ogledavala se za dobrim kitovima. Rekla je da jo nikada nije vidjela toliko perfektnih faca na kupu. Ja sam sjedila kao skamenjena. Ostali su ili gutali tablete ili pili pivo. Meni nije bilo ni do ega. itavu sam veer provela uz dvije ae soka od bresaka. Najradije bih bila otila kui, ali nisam mogla, jer je majka mislila da spavam kod Kessi. ekala sam samo pet sati ujutro, kada se lokal zatvarao. U jednom sam trenutku poeljela da me je majka uhodila, pa da se iznenada nae pokraj mene i odvede me kui. Onda sam zaspala. Probudili su me u pet. Kessi je rekla da s Peggy ide kui. Mene je uasno bolio eludac. Nitko se nije za mene brinuo. Ila sam posve sama zorom u pet sati ulicom'Kurfurstenstrasse do kolodvora podzemne eljeznice. U podzemnoj eljeznici mnogi su putnici bili pijani. Dolo mi je da povraam. Odavno se nisam toliko radovala kao kada sam otkljuala vrata naeg stana i ugledala majku kako dolazi iz spavae sebe. Rekla sam joj da se Kessi rano probudila, pa sam se vratila kui da se u miru ispavam. Uzela sam obje svoje make u krevet i zavukla sam se u perje. Prije nego to sam zaspala, pomislila sam: "Cristiane, to nije tvoj svijet. Pogrijeila si." Kada sam se u podne probudila, jo uvijek mi je bilo muno. Osjeala sam potrebu da s nekim porazgovaram o onome to sam doivjela. Znala sam da to nitko izvan klape nee razumjeti. O tome sam mogla govoriti samo s majkom. Nisam znala kako bih poela. Rekla sam: - Majko, uj, sino sam s Kessi bila u "Soundu". Majka me zaprepateno pogledala. Rekla sam: - Nije bilo loe. To je ogroman lokal. ak ima i kino. Majka me odmah prekorila uobiajenim primjedbama. ekala sam da me neto pita. Ali moja majka nikada nije mnogo pitala. I

71 70 tog je nedjeljnog popodneva kao obino bila uzrujana. Kuanstvo, spremanje veere, nevolje s Klausom. Nije se htjela opteretiti s jo vie uzrujavanja ako se sa mnom upusti u dui razgovor. Moda nije ni htjela da sve tako potanko sazna. Ja nisam imala hrabrosti da joj sama priam. Nisam bila ni tako uvjerena da doista elim govoriti. ivjela sam podsvjesno, po raspoloenjima. Nikada nisam mislila na sutra. Nisam imala planove. A ^ i kakve planove? Nitko od nas nije nikada govorio o budunosti. Idueg je tjedna Kessi morala spavati kod mene, jer smo tako mojoj majci podvalile. Doslovno sam je dovukla do nae kue. Bila je potpuno omamljena od tableta. I ja sam ubacila u kljun polovicu tripa, ali sam jo imala jasnu sliku. Kessi je stajala na ulici pred naom kuom i inilo joj se uasno divno to joj se pribliavaju dva svjetla. Morala sam je odvui s ulice da je ne pregazi auto. Odmah sam je ugurala u svoju sobu, ali majka je, naravno, dola za nama. Kada je zastala na vratima i ja i Kessi imale smo istu ludu predodbu: da je predebela i da nee moi proi kroz okvir od vrata. Poele smo se smijati i nismo se mogle zaustaviti. Majka mi je izgledala kao debeli dobroudni zmaj s jednom kosti u kosi. Smijale smo se, a onda nam se i majka veselo pridruila. Vjerojatno je pomislila da smo dvije nestane iparice. Kessi me vodila svake subote u "Sound". Ila sam s njom, jer nisam znala to bih inae radila subotom uveer. Pomalo sam se navikla na "Sound". Kasnije sam majci rekla da odlazimo tamo i ona mi je doputala da ostanem do posljednjeg vlaka podzemne eljeznice. To je nekoliko tjedana ilo dobro do jedne subote 1975. Htjele smo se zadrati itavu no i opet je svaka rekla kod kue da e spavati kod druge. Tada smo to mogle, jer jo nismo imali telefon. \ Znai, nisu nas mogli pijunirati. Otile smo najprije u "Haus der Mitte" i tamo ispraznile dvije boce vina. A onda smo napravile jednu zvjersku pljugu6. Kessi je jo ubacila nekoliko ephedrina i ' Lula za puenje droge (napomena prev.). onda iznenada poela plakati. Takvo mi je stanje ve bilo poznato. Poslije ephedrina ovjeka ponekad spopada grinja savjesti. Kada se Kessi izgubila, poela sam se brinuti. Slutila sam gdje u je nai i otila sam do kolodvora podzemne eljeznice. Nala sam je kako na jednoj klupi spava, a pred njom na tlu hrpa pom-frita. Prije nego to sam je dospjela probuditi, stigao je vlak. Izala je Kessina majka. Ona je radila u jednoj sauni i obino se oko deset sati vraala s posla. Ugledala je ker za koju je mislila da je kod mene u krevetu. Kessi je jo onako uspavana dobila nekoliko pljuski sa svake strane. Ba su se dobro ule. Kessi je povraala. Majka ju je uhvatila za ruku na pravi policijski nain i odvukla. Pljuske na kolodvoru podzemne eljeznice Wutzkyalee vjerojatno su sauvale Kessi od mnogo toga. Bez tih pljuski vjerojatno bi stigla na scenu i plonik jo prije mene i ne bi sada spremala maturu. U svakom sluaju, Kessi je bilo zabranjeno da se sa mnom drui i uveer uope vie nije smjela izlaziti. Zbog toga sam isprva bila vrlo osamljena. Klapa u "Haus der Mitte" nije mi vie mnogo pruala. S njom sam se jo za radnih dana sastajala u "Clubu", ali konac tjedna nisam vie mogla zamisliti bez "Sounda". I "Sound" i ljudi koji su tamo zalazili bili su mi svakog dana sve privlaniji. Bili su za mene prave zvijezde. Mnogo bolji od onih tipova koji tako rei nikada pravo nisu ni izali iz Gropiusstadta. Sada sam gotovo uvijek imala premalo novaca, iako je Kessi dobivala sto maraka mjeseno deparca koji smo troile na staf i tablete. Morala sam se dakle snalaziti ili krasti. Morala sam sama ii u "Sound". Idueg sam petka otila u ljekarnu i kupila kutiju ephedrina za 2,95 maraka. To se dobivalo bez recepta. Sada mi vie nisu

bila dovoljna samo dva ephedrina, ve sam uzimala etiri do pet. Svratila sam usput u "Haus der Mitte" i tamo popuila jednu lulu. Otila sam do kolodvora podzemne eljeznice i poslije toga sam se dobro osjeala. Nisam vie mislila na Kessi, nisam vie uope mislila ni na to. Bila sam jednostavno tu i lebdjela u nekom ludom zamamnom svijetu. U vlaku je bilo ludo jer su na svakoj stanici ulazili novi ljudi na kojima se 73 72 wt

tono vidjelo da su se uputili u "Sound". Odjeveni bez greke, duge kose i s potpeticama od deset centimetara. Moje zvijezde. Zvijezde "Sounda". Nisam se vie nimalo bojala to u sama u "Soundu". Doista sam bila luda za tim lokalom. Pljuga u "Clubu" bila je strana. U "Soundu" sam se na stepenicama sudarila s jednim djeakom. Pogledao me i neto mi rekao. Izgledao je strahovito cool. Visok, vitak, duge plave kose i beskrajno miran. Poela sam ve na stepenicama s njim priati. Bila sam se toliko oslobodila. Sa svakom mi se reenicom sve vie sviao. Ista nam se glazba inila sjajna i ak smo imali sline doivljaje poslije tablete. Zvao se Atze. To je bio prvi djeak koji je po mom miljenju bio zbilja savren. Ve sam se te veeri zaljubila u njega. Bilo je to prvi put u mom ivotu da sam se zaljubila. Atze me predstavio svojim prijateljima. To je bila vrlo cool klapa. Ja sam odmah s njima poela ravnopravno razgovarati. Govorilo se o drogama i kako se najbolje drogira. A tu sam im u meuvremenu postala ravna po iskustvu. Govorili smo i o H, o heroinu. Svi smo bili sloni da je to zadnji otrov i da je bolje pucati sebi u glavu ako se s time pone. Rekla sam: - ovjek koji se fiksa7 mora biti kompletni idiot. Zatim smo priali o suavanju hlaa. I o tome sam imala iskustvo. Toliko sam smravila da sam svakog tjedna morala suavati traperice. Supertijesne traperice bile su takoer neka vrsta zatitnog znaka za posjetioce "Sounda". O tome sam im ak znala dati neke savjete. Suavanje hlaa bilo je jedini runi rad koji sam u ivotu obavila. Atzeova me kvadra odmah prihvatila. Bez borbe. Tom sam prilikom u opijenosti imala takav mir i takvu samosvijest da sam se i sama udila. U klapi je bio i jedan djeak kojeg sam odmah zavo-Ijela. Zvao se Detlef. Bio je posve drugaiji od Atzea. Izgledao je vrlo njean, bio je mek i nekako jo kao dijete. Zvali su ga Puppi. Imao je 16 godina. S njim sam najslobodnije govorila. Tu je bila i jedna luda maka Astrid. Bila je u sedmom nebu. Navirale su joj reenice od kojih su se svi valjali od smijeha. Uvijek su to bile prave reenice. Divila sam joj se. Jedino je Blacky bio opasan i trebalo ga se uvati. On je znao prilino povrijediti ako ste rekli neto krivo. Kada sam ispriala kako sam se na jednom putovanju u podzemnoj eljeznici igrala s nekim djetetom koje je bilo pravi aneo, Blackv je odmah napravio glupu primjedbu. Morali ste, dakle, veoma paziti to govorite. Ni Obad mi se nije sviao. On je proganjao djevojke, a takve tipove poslije iskustva s Kathijem uope nisam zarezivala. Ali Obad je samo napola pripadao klapi. Brbljali smo i povremeno izlazili da napravimo pljugu. Kada se "Sound" ujutro u pet zatvorio, pola sam s ostalima na Kurfur-stendamm. Zatim, u podzemnoj eljeznici za Rudow osjeala sam se strahovito sretna. Postala sam posve blaga od tableta i stafa. Bila sam ugodno umorna i prvi put u ivotu zaljubljena. Sada sam ivjela samo za vikende. Atze je bio zatitniki njean. Kada smo se trei put nali u "Soundu", poljubio me i ja sam mu vratila poljubac. Bio je to vrlo neduan poljubac. Vie od toga ni-

sam htjela. Atze |e tojjgjetiojako tome nismo govorili. Ujojne je i bila razlikajzmedu narkia i alknsa. Vei'rvaja narkir.a imaja Tstanan osjeaj za onojto drugi osjea, bar ako su pripadali svojoj klapi. Alkosi su se uvijek, kada bi bili pijani, bacajijia djevojke. Bilo Jm je samo do aa_juj^ailb.ile vana - i> Atze i ja srno bili kao brati sestra. On je bio moj stariji brat. Uvijek smo ili pod ruku. Za mene je to znailo osjeaj zatie-nosti. Atze je imao 16 godina i uio je za staklara, to mu se uasno gadilo. On je imao sasvim odreenu predodbu o tome kako treba izgledati cool djevojka. eljala sam se po njegovoj elji. Budui da je volio ogrtae, kupila sam za dvadeset maraka u staretinarnici jedan dugi ogrta s razrezom do guze. Nisam vie mogla zamisliti ivot bez Atzea. Nisam vie odmah odlazila kui nakon zatvaranja "Sounda". Ostajala sam sa kvadrom. Zajedno smo dolazili u daun8 i 7 Drogiranje ubrizgavanjem (napomena prev.). Svretak djelovanja droge (napomena prev.). 74 75 proskitali bismo prijepodne negdje u gradu. Odlazili smo na izlobe, u zooloki vrt ili na Kurfiirstendamm. Ponekad bismo i cijelu nedjelju ostali zajedno. Majci sam priala prie o Kessi, a izmislila sam i neke nove prijateljice kod kojih sam navodno spavala. Razvila sam nevjerojatno bogatu matu kada je trebalo ispriati gdje sam i kako provela vikende. Radnim sam se danom nastavila sastajati sa starom kva'drom u J "Haus der Mitte". Uvijek sam pomalo tajnovito sjedila postrance. Ponekad sam priala to sam doivljavala u "Soundu". Mislila sam da mi se sada ve dive. Jednostavno sam otila korak dalje od njih. Da je to korak dalje u totalno sranje, nisam jo tada znala. Ni da e me mnogi iz stare klape u tome slijediti. Na sceni u "Soundu" bilo je svih vrsta droga. Uzimala sam sve, osim H, valium, mandrax, ephedrin, captagon i naravno svu silu sita i najmanje dva puta tjedno jedan trip. Sredstava za stimulaciju i za spavanje gutali smo odjednom pune ake. Tablete su u tijelu vodile strahovitu meusobnu borbu i to nam je davalo fantastini osjeaj. Mogli smo stvarati raspoloenja po volji. Ovisilo je o tome da li ete se nakljukati s vie stimulansa ili sedativa. Ako bih se nameraila da u "Soundu" divljam, onda bih progutala vie cap-tagona i ephedrina, a ako sam eljela samo mirno sjediti u kutu ili u kinu "Sound", onda bih se nakljukala valiuma i mandraxa. Ponovo sam bila nekoliko tjedana sretna. Sve do one totalno bijedne subote. Dola sam u "Sound" i srela na stepenicama Uwea, jednog iz kvadre. Uwe je rekao: - Da li zna, Atze je napustio posao. - Uwe je na trenutak zautio, a zatim je dodao - Atze je sada svake veeri ovdje. Rekao je to nekako udno i ja sam odmah shvatila. Ako je Atze u "Soundu" svake veeri, onda je sigurno upoznao i druge djevojke. x Upitala sam: - Sto je s njim? - Ima maku, Moni - odgovorio je Uwe. ; Bio je to za mene strahoviti udarac. Nadala sam se jedino da to nije istina. Sjurila sam u diskoteku. Atze je bio sam. Ponaao se kao uvijek. Poljubio me i zakljuao u svoj ormari i moje stvari. U "Soundu" smo uvijek zakljuavali stvari u ormarie, jer tamo uasno kradu.

Neto kasnije dola je Moni, koju ranije nikada nisam zamijetila. Kao da je samo po sebi razumljivo, sjela je sa kvadrom. Ja sam sjela malo postrance i promatrala je potajno netremice. Bila je posve drugaija od mene, mala i punana, i bila je uvijek vesela. Prema Atzeu se ponaala majinski. Neprestano sam u sebi ponavljala: "To ne moe biti istina. Pa nee me valjda ostaviti Zbog te debele rune cure". Ipak sam morala priznati da je imala vrlo lijepo lice i vrlo lijepu dugu plavu kosu. A ja sam mislila: "Moda mu je ba potrebna takva djevojka koja je uvijek dobre volje i brine se za njega kao majka". A zatim mi se sve jae poela nametati jedna druga sumnja: "Atzeu je potrebna djevojka s kojom e moi ii u krevet. Ona je takva, ona e otii s njim u krevet." Bila sam totalno trijezna. Te veeri nisam htjela nita uzeti. Kada vie nisam mogla izdrati da ih oboje promatram, otila sam na plesni podij, kako bih se jednostavno iskakala. Kada sam se vratila, njih su dvoje nestali. Protrala sam itav lokal kao luakinja. Nala sam Atzea i Moni u kinu. Bili su priljubljeni i zagrljeni. Ne znam kako sam se vratila do klape. Jedan je odmah primijetio to se sa mnom dogaa. Detlef. Stavio mi je ruku oko ramena. Nisam htjela plakati. Uvijek sam mislila da je uasno kiasto plakati pred ruljom. Ne znam kako mi je to "kiasto" palo na pamet. Kada vie nisam mogla zadravati suze, istrala sam iz "Sounda". Prela sam ulicu i otila u park preko puta. Preko lica mi se cijedila voda u mlazovima. Odjednom se pokraj mene pojavio Detlef. Pruio mi je papirni rupi, a zatim jo jedan. Bila sam previe zabavljena sama sobom da bih razmiljala o Detlefu. Tek mi je kasnije postalo jasno koliko je bilo lijepo od njega to me vani potraio. Nisam vie htjela vidjeti Atzea. Mislila sam da neu moi podnijeti pogled oi u oi. Pogotovo zato to sam plakala i time 76 77 pokazala koliko sam o njemu ovisna. Ali Detlef me ponovo vratio u "Sound". Ionako sam se morala vratiti, jer je Atze imao klju od ormaria. Strahovito sam se pribrala, ula sam u kino, izvukla Atzea sa sjedita i uzela klju. Poto sam uzela svoje stvari, nisam vie imala snage da mu vratim klju. To je uinio Detlef koji se nekako uvijek naao u mojoj blizini. Bila su skoro dva sata. Posljednji je vlak podzemne eljeznice ve bio otiao. Stajala sam pred "Soundom" i nisam znala kuda u. Tada sam se uasno nameraila na drogu. Bila mi je potrebna. Ali nisam vie imala nikakvu kintu. Onda je naiao jedan iz kvadre u "Haus der Mitte", Panter. Znala sam da je Panter pomalo trgovao s LSD-om i da je imao dobru robu. Zamolila sam ga da mi pokloni jedan trip. Dao mi je. Jednu od onih strahovito dobrih kristalnih tableta. Nije me ak ni pitao zato sam se ba sada, tako kasno, nameraila na trip. Odmah sam progutala tabletu i vratila se ponovo dolje na plesni podij. Dok sam plesala totalno sam poizila. Plesala sam kao luda najmanje jedan sat. Kada sam prestala, jo uvijek nisam osjeala nikakve tragove tripa. Pomislila sam da me Panter nasadio. Na sreu, ugledala sam nekoliko ljudi iz "Haus der Mitte". Otila sam do Pieta. I on je bio uzeo tabletu. Ispriala sam mu to mi se dogodilo s Atzeom. Ali Piet je naravno imao druge brige i samo je rekao: - Zaboravi, mala - ili - ne misli na to - i jo nekoliko izreka. Jela sam puding od vanilije i rekla sam: - itav je svijet pust i uasno sranje. Htjela sam vratiti zdjelicu od pudinga, kako bih dobila svoju kauciju, jer se u "Soundu" za svaku au i za svaku zdjelicu morala plaati kaucija da ljudi ne bi krali. A onda sam za svega jednu sekundu bila potpuno haj9. Bilo je kao fle10. Prevrnula sam se skupa s klupom. Zatim sam plesala sve dok nisu zatvorili lokal.

Vani sam ponovo srela kvadru s Atzeom i Moni. Bilo mi je svejedno. Zagledala sam se u prvi "Soundov" plakat. Atze i Moni otili su k Atzeu u sobu. Mi smo ostali poli u smjeru kolodvora Zoo. Nekome je palo na pamet da svratimo u Europacenter11. Zavrili smo tamo na kli-zalitu. No je bila prilino topla. Pala je kia i na ledu je bilo vode. Klizala sam se kroz vodu i mislila da hodam po moru. Iznenada sam ula kako se slomilo staklo. Djeaci su uli u blagajniku kuicu. Jedan je kroz slomljeno okno otvorio vrata, provalio u jednu ladicu i poeo izbacivati svenjeve novanica. Prije nego to sam shvatila to se zapravo dogaa, svi su ve otrali. Ja sam u izmama s visokim potpeticama pala na led koliko sam duga i iroka. Bila sam mokra do koe. Detlef me ekao i poveo za ruku. Plijen smo podijelili pred kavanom "Kranzler" na Kurfursten-dammu. Svatko je poneto dobio. I to mi se uinilo sjajno. Dobila sam dva svitka od po pet maraka. Svi su bili strahovito sretni. Ne toliko zbog novca koliko zbog dvojice privatnih pandura koji nou uvaju Europacenter i koji su nas ve vie puta gonili, a sada smo im dobro skuhali. Bili smo ludi od sree. Raskinuli smo svitke sa sitniem i bacali novac u zrak. Pred kavanom "Kranzler" pala je kia novia. Nogostup je sav bio prekriven sitniem. Uli smo u jednu krmu na kolodvoru Zoo koja je ve bila otvorena. Odmah zatim ja sam se vrlo tuno otrijeznila. Prvi put sam bila na kolodvoru Zoo. Bio je to uasno zaputeni kolodvor. Posvuda su leale skitnice u svojim bljuvotinama, posvuda su se vidjeli pijanci. Nisam jo znala da u za nekoliko mjeseci tu provoditi svako popodne. Oko est sati odvezla sam se kui. U krevetu sam prvi put za vrijeme tripa zamalo doivjela horror n. Imala sam na zidu poster na kojemu neka crnkinja pui doint13. U desnom donjem uglu bila je mala plava mrlja. Ona se odjednom pretvorila u uasnu grimasu, 9 Razdoblje euforije (napomena prev.). 10 Stanje izazvano naglim djelovanjem droge (napomena prev.). 11 Kompleks s trgovinama, klizalitem i lokalima u sreditu Berlina (nap. prev.). 12 Doivljaj strave pod utjecajem droge (napomena prev.). 13 Cigareta s haiem (napomena prev.). 79 78 u pravo frankentajnovsko lice. U posljednji mi je as uspjelo koncentrirati se na neto drugo. Probudila sam se u podne totalno otupjela. Bila sam posve neosjetljiva. Kao mrtva. Pomislila sam: - Kakva si to bijedna cura, kada te ve prvi momak tako ostavio. Otila sam do zrcala, pogledala se i omrznula samu sebe. ^ Promatrala sam svoje lice koje sam jo juer vidjela tako cool, tako tajanstveno, tako pravo lice jedne drogi-make. Sada sam izgledala uasno propalo. Oko oiju sam imala crne kolobare kao alobne trake. Koa mi je bila sirasta i masna. Otkrila sam sujedice. Rekla sam u sebi: "Tako, Christiane, sa "Soundom" je sada zavreno. Ne moe vie pred oi Atzeu i klapi". Pokuavala sam iduih dana ubiti u sebi sve osjeaje za druge. Nisam uzimala tablete i ni jedan jedini trip. Po itav sam dan pila aj s haiem i pravila sam doint za dointom. Nakon nekoliko dana, bila sam ponovo istinski cool. Postigla sam da, osim sebe, ne volim nikoga i nita. Pomislila sam da sam sada savladala osjeaje. Mislila sam da nikada vie neu zakoraiti u "Sound". Idua subotnja no bila je najdua u mom ivotu. Ostala sam kod kue. Bila je to prva subotnja veer poslije toliko tjedana da nisam otila u "Sound". Nisam

mogla gledati televiziju i nisam mogla spavati. Nisam vie imala dovoljno haia da se opijem. Primijetila sam da bez "Sounda" i njegovih ljudi ne mogu vie ivjeti. Bez njih je moj ivot bio totalno besmislen. Veselila sam se iduem petku i prije nego to mi je bilo posve jasno da u ponovo otii u "Sound". Ponovo sam se u svojoj nutrini pripremala za "Sound". Petljala sam po kosi i odluila da kosu uope vie ne eljam. Mislila sam da tako izgledam tajan-stvenije. U petak sam najprije izala da nabavim nekoliko valiuma. Popila sam ih s pivom, a zatim prije nego to sam se odvezla u "Sound", progutala jo jedan mandrax. Nisam se vie bojala Atzea i klape. Jedva sam uope ita oko sebe shvaala. Posudila sam veliki traper -eir, sjela sam za stol, poloila glavu na nj i prospavala gotovo itavu no. Kada sam se probudila, Detlef mi je sklonio eir s lica i milovao mi kosu. Pitao je to mi je. Rekla sam da mi nije nita. Bila sam vrlo odbojna, ali mi je bilo strahovito drago da se za mene brinuo. Ve idueg vikenda gotovo svo vrijeme provela sam s Detlefom. Opet sam imala razlog da odlazim u "Sound" - Detlef. S njim je ilo vrlo polako. Nije to bila velika ljubav na prvi pogled kao kod Atzea. Detlef i ja smo najprije jednostavno sjedili u "Soundu". Mnogo smo razgovarali. S Detlefom sam se razumjela na posve nov nain. Nijedno od nas nije bilo nadmono, bar ne u razgovorima. S Detlefom sam mogla brbljati o svemu bez straha da e iskoristiti moje slabosti. Nijedno od nas nije ustrajalo na svojem stajalitu. Jedno je moglo uvjeriti drugo. Ja sam Detlefa bila zavo-Ijelajia prvTpoglej^ Ali on za mene nije bio takav komad kao Atze. Bjo je za to prenjean i gotnvoJcao dijete,. Postupno sam, meutim, otkrivala da mi prijateljstvo s Detlefom prua mnogo vie nego s Atzeom. Svakog sam ga vikenda sve vie voljela, iako sam se uvala da ponovno ne postanem ovisna o jednom momku kao to sam bila ovisna o Atzeu. Ali jednog sam dana morala samoj sebi priznati da sam se u Detlefa doista zaljubila. Postala sam vrlo mirna. Bilo je to zato jer sam gutala sve vie sredstava za umirenje, a samo vrlo rijetko stimulanse. Nisam vie bila rastrzana. Na plesni sam podij izlazila vrlo rijetko. Plesala sam jo jedino ako nisam mogla nabaviti valium. Kod kue sam vjerojatno svojoj majci i njezinom prijatelju postala vrlo ugodna. Nisam se vie suprotstavljala, nisam se vie s njima borila. Nisam protiv niega vie ustajala, jer sam odustala da ita u kui mijenjam u svoj prilog. Primijetila sam da je zbog toga sve postalo jednostavnije. - Za Boi 1975. - imala sam tada trinaest i pol godina -mislila sam da mogu majci ispriati dio istine, jer na meusobni odnos, zbog mog poputanja, nije bio vie napet. Rekla sam joj, dakle, da nisam uvijek spavala kod Kessi, ve da sam ponekad 81 80 itavu no 'provela u "Soundu", poto bi otiao posljednji vlak podzemne eljeznice. Ona je naravno prilino bijesno reagirala i dobro me izgrdila. Rekla sam joj da je bolje da ostanem poneku no u toj diskoteci i da se poslije opet vratim kui nego da kao neka djeca iz Gropiusstadta pobjegnem i ponem se skitati. Rekla sam joj jo da je bolje ako dozna istinu i zna gdje sam, nego da joj laem. To je progutala. Nisam vie imala neku veliku potrebu da majci priam o sebi, ali me poelo nervirati vjeno laganje. Osim toga, bilo je sve tee izmiljati vjerodostojne pripovijesti. Povod mom priznanju bila je namjera da u "Soundu" provedem boine blagdane i Silvestrovo, za to nisam mogla izmisliti nikakvu dobru priu. Majka

mi je doista dopustila da za vrijeme blagdana izlazim svake veeri. Bila sam iznenaena. Naravno, majci sam ispriala kako je "Sound" solidna i bezazlena diskoteka i kako sve moje prijateljice idu tamo. Osim toga, upozorila sam je koliko sam mirnija kada se jednom tjedno poteno iskaem, to je i sama morala primijetiti. U meuvremenu je scena u "Soundu" postala sve tvra. Heroin se pojavio kao bomba. I u naoj se klapi neprestano govorilo o H. Zapravo su svi bili protiv njega. Znali smo ve dosta ljudi koje je heroin unitio. No, ipak su svi, jedan po jedan, uzeli prvi fiks14 i veina je zatim s time i nastavila. Heroin je razorio klapu. Oni koji su ve iskuali heroin odmah su se izdvojili u drugu skupinu. Ja sam se strahovito bojala heroina. Pri pomisli na H, ponovo bih se sjetila da mi je tek 13 godina. S druge sam strane osjeala strahopotovanje prema onima koji su se fiksali. Za mene su bili via kategorija. Fikseri su na nas haere i tablice gledali s uasnim prezirom. Oni su hai nazivali bebi-drogom. Na neki me nain titalo to sam mislila da nikada neu doi do fikserske klape na pravu scenu. Da za mene, prema tome, nema vie uspona. Jer, ja sam se jeila na tu drogu, za koju sam znala da je doista konac svega. Inae, nije me mnogo pogodilo to se naa kvadra raspala zbog heroina, jer sam imala Detlefa. Ostali mi nisu vie bili vani. S Detlefom je bilo sve bolje. Jedne sam ga nedjelje poetkom 1976. odvela u na stan. Znala sam da majka i njen prijatelj nee biti kod kue. Skuhala sam Detlefu pravi ruak. Sjeli smo zatim za stol i ruali kao mu i ena. To mi se inilo strano cool. Poslije sam itav tjedan mislila samo na Detlefa i strahovito sam se veselila petku i "Soundu". Tog sam petka posve trijezna, ali doista sretna dola u "Sound". Detlef je sjedio s jednom totalno ofucanom makom. Sjela sam do njih, ali me on jedva pogledao. Primijetila sam da se posve usredotoio na neto drugo. U prvi sam tren pomislila, sada e to biti kao s Atzeom. Ali to je naravno bila glupost s takvom bezveznom enskom. Njih dvoje isprva uope nisu govorili, a zatim isprekidanim reenicama koje za mene nisu imale nikakav smisao. U svakom sluaju, radilo se o H, a onda sam iznenada ipak ukopala. Detlef je od make elio H, ili mu je ona htjela uvaliti. Odjednom me uhvatila panika. Doslovno sam zavikala: - ovjee, stari, poludio si. Tek ti je 16 godina. Ne smije uzeti heroin! Izgledalo je kao da me uope ne uje. Rekla sam: - Baci veeras tri tripa. Ja u ti ih vlastoruno nabaviti, ali molim te ostavi se tog sranja - doslovno sam ga molila. inilo se da uope ne reagira i ja sam tada napravila ogromnu greku o kojoj sam kasnije esto razmiljala. Bila sam totalno izbezumljena i uzviknula sam: - Ako uzme H, ne elim vie nita imati s tobom. Onda se moe istiti! Ne elim te vie vidjeti! Odmah zatim otila sam na plesni podij. Sve sam uinila pogreno. Nisam smjela izvoditi takav cirkus. Trebalo je da s njim govorim mirno, im se naemo nasamu. On bi me posluao. Sto je najvanije, nisam smjela ostaviti ni sekunde samog, jer je ve bio prilino drven kada je govorio s makom. Ve nakon dva tri sata netko mi je rekao da je Detlef o sa svojim najboljim prijateljem Berndom udario ut15. ak nisu pretInjekcija droge (napomena prev.). 14 Injekcija droge (napomena prev.). 83 82

hodno ni mrkali. Odmah su utnuli. Jo iste noi vidjela sam ponovo Detlefa. Smijeio mi se izdaleka. Izgledao je vrlo sretan. ak nije vie imao potrebu da sa mnom pria. Ja nisam htjela otii k njemu. To je bila jo bjednija no od one subote kada sam izgubila Atzea. Detlef je otiao u jedan svijet u koji ja nisam spadala. Jednim udarcem, zbog jednog uta, nestalo je sve to jo medu nama bilo zajedniko. I dalje sam ila u "Sound". Detlef je uskoro naao drugu prijateljicu. Zvala se Angie, bila je runa i nimalo senzibilna. Primijetila sam da izmeu njih ne postoji nita. Zapravo, nikada ih nisam vidjela da govore. No ona je bila fikserica16. Ponekad je Detlef dolazio k meni. Bio mi je posve stran. Uglavnom je dolazio kada mu je trebala marka ili pedeset pfeniga. Tako je skupljao lovu za fiks. Kada sam imala novaca, dala bih mu. Svretak nedjeljom ujutro bio je uvijek vrlo tuan. Sva sam se slomljena vukla do kolodvora podzemne eljeznice i razmiljala kakvo je to sranje. Uope vie nita nisam shvaala. Nisam znala zato odlazim u "Sound", nisam znala zato uzimam droge, nisam znala to bih drugo radila, nisam uope nita znala. Hai mi vie nije mnogo pruao. Kada sam bila puna stafa, posve bih se izolirala i ni s kim vie nisam mogla govoriti. Ali kad-tad, poto vie nisam imala Detlefa, morala sam poeti priati i s drugima. Uzimala sam sve vie tableta. Kada sam jedne subote imala novaca i na sceni sve utucala u tablete, pretjerala sam. Bila sam nekako vrlo potitena, pa sam s pivom progutala dva captagona, tri ephedrina i jo nekoliko kofe-inskih tableta. Kako sam zatim bila totalno navijena, to mi se takoer nije svialo, progutala sam jo mandrax i svu silu valiuma. Ne znam vie kako sam stigla kui. U svakom sluaju sruila sam se na putu od podzemne eljeznice do nae kue. Nekako sam dopuzala do stepenica jedne trgovine i tu se sklupala. Kasnije sam se digla i poela se vui od potpornja do potpornja, od uline svjetiljke do najblieg stabla, pa opet do uline svjetiljke. Bio je to ' Narkomanka koja ubrizgava drogu (napomena prev.). put bez kraja. Mislila sam da u umrijeti ako ne stignem. Najtea je bila bol u grudima. Osjeala sam kao da mi netko svrdla maem po srcu. Idueg jutra, u ponedjeljak, majka me nije mogla probuditi. Kada se uveer vratila s posla, ja sam jo uvijek nepomino leala. Poela je silom u me ulijevati med. Tek sam u utorak popodne uspjela ustati. Rekla sam majci da imam gripu i smetnje u krvotoku. injenica je da sam vie puta imala kolaps. Rekla sam majci da se to dogaa i drugima u mom razredu, da je to posljedica puberteta i brzog rasta. Htjela sam poto-poto sprijeiti da pozove lijenika, jer sam se bojala da e on utvrditi pravo stanje. Majka doista nije pozvala lijenika. Kao da se radovala to joj mogu pruiti bilo kakvo tumaenje. Tek sam tada prvi put u potpunosti izostavila tablete. Ostala sam gotovo trijezna sve do subote. Osjeala sam se vrlo jadno. U subotu sam u "Soundu" bacila jedan trip. Bila je to totalna strava. Tada sam prvi put doista doivjela horror. Na mojem se posteru ona toka ponovo pretvorila u frankentajnsku nakazu. Zatim sam pomislila da u iskrvariti. To je trajalo satima. Nisam vie mogla ni govoriti ni hodati. Nekako sam ula u kino u "Soundu" i sjedila pet sati. Mislila sam da u iskrvariti. Dakle, nita mi vie nije ilo, ni tablete ni LSD. Ha me ionako ve odavno nije vie privlaio. Ostala sam dakle ista, osim to sam uzimala nekoliko valiuma. Mislim da je tako potrajalo tri tjedna. Bilo je to uasno vrijeme. Preselili smo se u Kreuzberg u blizini Zida, bijedan kraj, ali je stanarina bila nia. Sada sam se morala voziti pola sata podzemnom eljeznicom do kole u Gropiusstadtu. Ali "Sound" je bio blie. "Sound" je bez droga bio jad i bijeda. Nita se vie nije dogaalo, sve do onog jutra kada sam otila do podzemne eljeznice i vidjela kako svagdje lijepe plakate. Bili su strahovito pop. Na njima je pisalo: "David Bowie dolazi u Berlin". Nisam mogla vjerovati. David Bowie bio je na jedini star, cool iznad

svih. Njegova je glazba bila najbolja. Svi su tipovi htjeli izgledati kao David Bowie. I eto, on dolazi u Berlin. 85 84 Majka je preko poduzea nabavila dvije besplatne ulaznice za taj koncert. udno je, ali odmah sam znala kome u pokloniti drugu ulaznicu - Franku. Frank je bio u naoj staroj "Sound" klapi. On je izgledao originalno kao David Bowie. ak je i kosu bojio kanom u riu. Moda je to razlog to sam se njega sjetila. Frank je postao prvi fikser iz nae kvadre. On je prvi postao i tjelesno ovisan o H. Prije su ga zvali Pile. Sada su ga svi zvali Mrtvac, jer je u meuvremenu doista postao nalik na ivog mrtvaca. Imao je kao i veina djeaka iz klape 16 godina, ali je za svoje godine strahovito znao. Bio je iznad svega. Bio je tako nadmoan da se ak ni sa mnom, malom haerkom nije pravio vaan. Htjela sam dakle na koncert Davida Bowieja s jednim totalnim fikserom, jer je to bio najznaajniji doivljaj mog ivota. Koliko je zapravo bio znaajan, nisam jo znala kada sam Piletu ponudila kartu. ivjela sam samo iz podsvijesti, ali mi se ini da se u vrijeme kada mi onih nekoliko tjedana ni tablete, ni sit, ni LSD nisu nita vie pruali promijenio moj odnos prema heroinu. U svakom sluaju, bilo je oito da su pale sve barijere izmeu mene i fiksera. Na dan koncerta nala sam se s Piletom na trgu Hermannplatz. Bio je uasno dug i strahovito tanak. Prije mi to nikada nije tako palo u oi. Rekla sam mu to. Kazao mi je da ima jo svega 63 kilograma. Upravo se vagao kada je davao krv. Pile je zaraivao novac za drogu kao davalac krvi. Iako je izgledao kao mrtvac i ruke mu bile totalno izbodene, a fikseri imaju esto uticu, ipak su mu uvijek uzimali krv. U podzemnoj mi je eljeznici palo na pamet da sam zaboravila uzeti valium. Rekla sam Piletu: - Do vraga, htjela sam ga svakako uzeti ako na koncertu poi-zim. No, kod kue sam ve popila nekoliko valiuma ne zato da bih se drogirala ve da na Davidu Bowieju ostanem cool. Pile se odmah totalno usredotoio na valium koji sam ostavila kod kue. Htio je da se poto-poto vratimo. Upitala sam : - Otkuda ti ta pohlepa za valiumom? On je ponovio da se moramo vratiti. Kada sam ga malo bolje pogledala, sinulo mi je. Ruke su mu drhtale. Imao je turkey. Ta rije je engleska, a znai puran. Kada je puran uzbuen, onda mae krilima. Turkey su pojave apstinencije u starih fiksera, kada popusti djelovanje fiksa. To se jo kae "biti na majmunu" ili "na kuki". Mi najee kaemo na turkey. Upozorila sam Pile da se ne moemo vratiti, jer emo zakasniti na koncert. Rekao je da nema vie stafa ni love. Nije mogao nita nabaviti zbog koncerta. Ii na Davida Bowieja i biti na twkey, ak i bez valiuma, uasno je sranje. Vie nije bio cooli nadmoan. Ve sam esto vidjela kako je biti na turkcy, ali nikada to nisam tako svjesno doivjela. U dvorani "Deutschlandhalle", gdje se odravao koncert, vladalo je sjajno raspoloenje. Doli su gotovo samo cool ljudi, pravi oboavatelji Bowieja. Pokraj nas su sjedili ameriki vojnici koji su puili lulu. Bilo je dovoljno da ih pogledamo i ve su nam je ponudili. Svi su bili u ludom raspoloenju. Pile je vukao iz lule kao lud. Usprkos tome, bilo mu je sve gore. Kada je David Bowie poeo, bilo je gotovo tako krcato kao to sam zamiljala. Bilo je ludo. Kada je zatim stigao do pjesme "It is too late" - prekasno je oborilo me to jednim jedinim udarcem. Podivljala sam. Ve u i proteklih tjedana, kada nisam vie znala emu i kuda sve to vodi, pogaalo me to "It is too late" u ivac. Mislila sam da ta pjesma opisuje upravo moju situaciju. Sada me je "It is too late" dokrajilo. Moj bi mi valium dobro doao.

Poslije koncerta Pile je jo jedva hodao. Bio je totalno turkey. Sreli smo Bernda, Detlefovog prijatelja. On je prije koncerta udario jedan ut. Rekao je da moramo neto uiniti za Pileta. I on sam da bi mogao podnijeti jo jedan fiks. Bernd je imao dva tripa. Vrlo smo ih brzo prodali pred "Deutschlandhalle" i tako dobili dvanaest maraka. Ostatak sam morala ga iicati. Bila sam u tome strunjak. Veliki dio novaca koji mi je bio potreban za droge skupljala sam u "Soundu" na takav nain. Trebalo nam je najmanje 20 maraka; ispod te cijene nije se nita moglo nabaviti na sceni. Peruanje ispred "Deutschlandhalle" ilo je kao podmazano. Na koncert su mnogi ljudi doli s lovom, a 86 87 medu njima i naivine koje jo nije ispumpao netko kome je trebala droga. I ja sam ponavljala svoje reenice: - Nemani novaca za kartu podzemne eljeznice - i slino, a kinta je pljutala u moju torbicu od skaja. Bernd je kupio H. Vie nego dovoljno za dva fiksa. U ono je doba droga bila relativno jeftina. Iznenada mi je na pamet pala misao: "Ako si ve skupljala za to novac, red je da malo od toga i kua. Pa da vidimo je li stvar doista toliko dobra kao to fikseri ponekad poslije uta sretno izgledaju". Doista nisam mislila nita drugo. Nisam imala pojma da sam proteklih mjeseci sistematski dozrijevala za H. Tog trenutka nisam bila svjesna ni da sam u strahovitoj dubini, da me je onaj "It is too late" do kraja sruio i da mi ni jedna druga droga ne bi pomogla da se iz toga izvuem te da je na mom putu H bio logina posljedica. Mislila sam jedino na to kako ne bih htjela da oba fiksera odu i da me ostave samu u mojem sranju. Odmah sam im rekla da elim probati. Pile je ve jedva mogao govoriti, ali je ipak doslovno pobjesnio. Rekao je: - Ne smije to uiniti! Nema pojma to ini! Ako pone, bit e za kratko vrijeme na emu sam ja sada. Postat e mrtvac. -Pile je tono znao da su ga zvali Mrtvac. Nije dakle bilo kao to obino itamo u novinama da je jadnu djevojicu neki zloesti fikser ili dealer namjerno nafiksao. Praktiki ne poznajem nikoga tko je bio protiv svoje volje nafiksan. Veina mladih sami dou do H kada stignu dokle sam i ja dola. Mukotrpno Piletovo mucanje samo je u meni budilo prkos. On je sada bio na turkey, ne vie hladan i nadmoan tip, ve jadni prasac koji je ovisio o meni. Nisam htjela dopustiti da mi on bilo to zapovijeda. Rekla sam mu: - Prvo i prvo, to je uglavnom moja droga, jer sam ja skupila novac. Osim toga, ne govori gluposti. Nikada neu biti ovisna kao ti. Mogu se u potpunosti kontrolirati. Probat u i svreno. Tada jo nisam znala koliko je ovjek slab kada je na turkey. Na Pile je oito djelovalo to sam rekla. Uope vie nije otvarao usta. I Bernd je neto brbljao, ali nisam ga sluala, ve sam im rekla da mi moraju, ako mi ne budu dali da probam, prepustiti sav moj udio. Otili smo u jednu veu i Bernd je podijelio drogu pravedno na tri jednaka dijela. Strahovito sam je eljela. Nije bilo ni kolebanja ni nemirne savjesti. Htjela sam odmah iskuati kako bih konano ponovo jednom doivjela pravu stvar. Bojala sam se injekcije. Rekla sam momcima: - Neu ubrizgati ve u mrkati. Bernd mi je rekao to moram uiniti, iako mi je to ve odavno bilo poznato iz pria o H. Umrkala sam prah kroz nos. Osjetila sam otar gorki okus. Potiskivala sam muninu, ali sam ipak veliki dio ispljuvala. A onda je dolo strahovito brzo. Udovi su mi postali uasno teki i istovremeno posve laki. Bila sam beskrajno umorna, a to je bio predivan osjeaj. Svo je sranje odjednom

nestalo. Nije vie bilo "It is too late". Osjeala sam se sjajno kao nikada do tada. Bilo je to 18. travnja 1976., mjesec dana prije mog 14. roendana. Nikada neu zaboraviti taj datum. Pile i Bernd uli su u auto jednog fiksera da bi ubrizgali ut. Ja sam otila prije njih u "Sound". Sada mi vie nimalo nije smetalo to sam sama. inilo mi se strano cooltiii sama. Bila sam sjajna. U "Soundu" sam sjela na jednu klupu. Astrid je dola, pogledala me i odmah me pitala: - ovjee, zar si na H? Astrid je u to vrijeme bila moja najbolja prijateljica. Ipak sam planula kada me je tako glupavo upitala. Viknula sam: - Brii, da te nisam vidjela! Ne znam zato sam prasnula. Doli su Pile i Bernd i bili su takoer blaeni. Pile je ponovo postao totalno cooltip. Detlef nije bio u "Soundu". Bila sam edna i uzela sam sok od treanja. Cijelu sam no pila sok od treanja. Od alkohola sam sada imala strahovitu trtu. Oko pet sati ujutro Bernd je pitao hoemo li k njemu na aj. Otili smo. U mom je elucu sok od treenja tutnjao kao lud i morala sam povraati. Bljuvala sam hodajui. To me uope nije diralo. Momci, ini se, nisu nita primjeivali. Osjeala sam se kao u nekoj sjajnoj novoj obitelji. Nisam mnogo govorila, ali osjeala sam kao da s Piletom i Berndom 89 mogu o svemu govoriti. H nas je zbliio kao brau. Braa po H. Pile je legao na pod i glavu naslonio na naslonja. Tako je leao do dva sata popodne. Zatim je ustao, jer je ponovo doao u turkey, pa je morao nabaviti novi fiks. Ja sam posvuda osjeala uasan svrbe. Svukla sam se do gola i grebla etkom za kosu. eala sam se do krvi, osobito po listovima. Nije me to smetalo. Znala sam da se fikseri eu. Po eanju sam u "Soundu" znala tko se fiksa. Piletovi su listovi bili toliko izgre-beni, da se na njima vie nije vidio ni jedan zdravi komadi koe, a na nekim se mjestima vidjelo ak i meso. Pile se nije grebao etkom, ve depnim noiem. Prije nego to je otiao, Pile mi je rekao: - Sutra u ti vratiti drogu koju si mi nabavila. Njemu je, dakle, ve bilo jasno kao dan da sam postala prava fikserica koja e se najkasnije sutradan do grla napumpati. Nekako sam shvatila zato je to tako prirodno rekao. Gradila sam se posve hladnom i odgovorila mu: - Ne, pusti to, ima vremena. Dovoljno je ako mi vrati za etiri tjedna. Jo jednom sam mirno i sretno zaspala. Uveer sam se odvezla kui. Bilo je trenutaka kada sam sama sebi govorila: "Stara, ima 13 godina, a ve si bila na H. To je ipak sranje". Ali smjesta bih ponovo na to zaboravila. Bilo mi je predobro da bih razmiljala. Na poetku ionako nema pojava apstinencije. Zadrala sam hladni osjeaj itav tjedan. Sve je ilo kao po loju. Kod kue vie nikada nije bilo svae. U koli sam bila posve oputena, ponekad sam suraivala i dobivala dobre ocjene. Iduih tjedana u mnogim sam predmetima podigla ocjene s dovoljnog na vrlo dobar. Odjednom mi se inilo da su mi svi ljudi i sve ostalo jasni. Lebdjela sam posve cool kroz ivot. Tog sam tjedna ponovo otila u "Haus der Mitte". I tamo su u meuvremenu ve etvero iz nae stare klape preli na heroin. S njima sam sjedila postrance. Za nekoliko tjedana bilo je sve vie fiksera u "Haus der Mitte". I u Gropiusstadtu H je udario kao bomba. OKRUNI OMLADINSKI PASTOR I VODITELJ EVANGELIKOG CENTRA "HAUS DER MTTTE" Omladinski podrum u evangelistikom centru "Haus der Mitte" bio je godinama sredinje sastajlite mladih iz Gropiusstadta i Neu-kllna. Svake je veeri dolazilo 500 mladih posjetilaca sve dok u prosincu nismo zatvorili podrum zbog

sve veeg irenja heroina meu mladima. Time smo htjeli javno upozoriti na katastrofalnu situaciju. Nas pedagoge koji smo u doba studentskog pokreta diskutirali o upotrebi takozvanih mekih droga, uglavnom sa stajalita koliko smo svjesni njihova djelovanja, iznenadila je brzina kojom su se u Gropiusstadtu rairile tvrde droge. Za svega nekoliko mjeseci 30-50 mladih na naem utjecajnom podruju prelo je na heroin. Nai dotadanji pokuaji da mlade uvjerimno argumentimta, a ne disciplinskim mjerama, o opasnosti uivanja droga djelovali su kao poziv da nastave dalje, pa smo morali priznati svoju nesposobnost u borbi protiv droga. Prilikom javnog rada s omladinom u "Haus der Mitte" izalo je na svjetlost dana ono to su dravne ustanove jo uvijek tvrdokorno nijekale: val irenja ovisnosti o drogama nije nipoto jenjavao. Naprotiv, uivanje droga je u nas doseglo i kvalitativno i kvantitativno amerike razmjere. Trite drogama sve se vie irilo meu nezaposlenom i neobrazovanom radnikom omladinom. Nama je kao pedagozima jedino preostalo da javno protestiramo protiv ignorancije vlasti. Zatvaranje omladinskog podruma trebalo je iznijeti na vidjelo ono to bi mnogi vjerojatno radije zatakali. Ali dogodilo se - danas se u Zapadnom Berlinu intenzivno raspravlja o problemima ovisnika o drogama i ustupcima vlasti. 91 90

U meuvremenu omladinski je podrum opet otvoren. Neki su nai zahtjevi u vezi s ponovnim otvaranjem ispunjeni. U Neukollnu imamo savjetovalite za ovisnike koje financira drava, a u Gropiusstadtu jedan clean-busl u kojem se prihvaa mlade ugroena od droge uz mogunosti dalje terapije. Iako su odonda prole dvije godine, problemi ovisnosti o drogama nisu se smanjili, dok je u meuvremenu dorasla nova generacija mladih. Neki iz Gropius-stadta koji su prije dvije godine poeli s heroinom nisu vie ivi. ivotni uvjeti mladih nisu postali nita bolji. Sada se uz stare probleme oito javljaju novi: sve vie mladih u Gropiusstadtu nosi oruje i spremni su ga u trenutku nedoumice upotrijebiti. U mnogim je slunjevima to ve povezano s odgovarajuim nacionalistikim primjesama i spremnou da se skrene na faistiki nain miljenja. Veina mladih koji nam dolaze u "Haus der Mitte" potjeu iz radnikih obitelji. Usprkos naoko sve veem blagostanju, njihovi su se ivotni uvjeti znatno pogorali: sve vei zahtjevi u koli i stres, prepuni razredi, nedostatak nastavnika, besposlenost i obiteljski sukobi konkretan su izraz tog pogoranja. U novim naseljima kakvo je Gropiusstadt, gdje stanuje oko 45.000 ljudi, svi ovi problemi poprimaju masovne razmjere zbog nagomilavani a ljudi, pa tako imamo mnogo besposlenih meu mladima, mnogo obiteljskih sukoba, este promaaje u koli i slino. Osim toga, "prirodni okoli" zadrao je vrlo malo prirode, pa tako imalo mogunosti otkrivanja. Najslabije skupine u drutvu, djeca, mlade i stari, izloeni su najneposrednije takvim razornim ivotnim uvjetima. Nakon zavretka izgradnje u Gropiusstadtu - to znai kada su iskoritena sva gradilita - nije ostala nikakva mogunost za igru djece, za slobodne djelatnosti mladei i odraslih, nikakav prostor za odmor. Tu nema ni velikih parkova, ni livada ni uma, jednostavno, nema mjesta gdje bi se djeca na dopustiv nain iivjela ili gdje bi se odrasli mogli etati. Logika se takvih gradova kao to je Gropiusstadt oslanja na rentabilnost kapitala, a ne na potrebe i elje ljudi. Stoga sve jasnije i jasnije izbijaju na vidjelo do sada tek nasluivane posljedice takvog umjetnog naina ivota.

Materijalne su nedae jo uvijek uzrok mnogih sukoba i problema. Visoke stanarine i sve vei trokovi ivota povlae za sobom sve veu radnu optereenost i zajedniko privreivanje mukarca i ene. Tako su ljudi oito pod stalnim pritiskom da u svoj dnevni rad ulau sve vie ivotne snage, a da za to ne dobivaju ni pravu sreu ni blagostanje. Droga je oduvijek bila jedno od najzloudnijih sredstava kojim su ljudi otupljivali svijest o svom poloaju rtve drutvenog razvitka. Alkohol ve odavno ima istu takvu funkciju meu radnicima. Posljednjih desetljea njemu su se pridruila i druga opojna sredstva - psihofarmaci kao legalan unosan posao i narkotici, kao to su heroin i kokain, koji se, dodue, ire ilegalno, ali nita manje unosno. Vie nas toliko ne iznenauje koliko ljudi uiva droge, ve koliki je, usprkos tekim ivotnim problemima, ne uzimaju. To vrijedi jo vie za mlade. Ako se uzme u obzir njihova situacija, ne bi nas trebalo uditi to rastu potronja narkotika, grubost i to se sve vie ire faistoidne misli meu radnikom omladinom. Nitko ne moe ozbiljno osporiti da izmeu poveane potronje droge meu radnikom omladinom i ozbiljnog pogoranja njihovih ivotnih uvjeta postoji neposredna i u meuvremenu komercijalno dobro iskoritena veza. 1 Autobus za "ienje" odnosno odvikavanje (napomena prev.). 92 93 De 'etlefa sam srela u "Soundu" na kraju tjedna poslije mog prvog H-snifa. Odmah je navalio na mene: - Napravila si strano sranje! Poludjela si! uo je od Astrid da sam mrkala. Rekla sam mu: - Smiri se, stari. Ti si prvi s time poeo i postao si ve pravi fikser. Ja ionako neu otii tako daleko. Detlef mi na to nije imao to rei. Loe se osjeao. Nije bio na turkey, jer jo nije bio postao tjelesno ovisan ali je strahovito elio fiks. Konano je priznao da bi rado nabavio malo droge, ali da nema love. Rekla sam mu: - Vidi, stari. A onda sam mu predloila da zajedno poemo icati lovu za drogu. Sloio se, iako je morao znati kako e se to zavriti. Ja sam za dvadesetak minuta skupila pred "Soundom" 20 maraka. Detlef je imao znatno manje, ali bilo je dovoljno za nas oboje, jer smo se ve s malom dozom mogli omamiti. Nije vie bilo ni govora o tome da li u i ja dobiti dio. Jednostavno, to je bilo jasno. Detlef je te veeri sebi udario ut, a ja sam dobila snif. Od moje izjave da u tek za etiri tjedna ponovo uzeti malo H nije bilo nita. Detlef i ja smo ponovo bili zajedno. Bilo je kao da se nikada nismo ni razdvajali. Nijedno od nas nije spominjalo one tjedne kada smo u "Soundu" prolazili jedno mimo drugog. Ponovo je bilo lijepo kao one nedjelje kada sam za Detlefa kuhala i kada smo poslije zajedno ruali. Mislim da sam bila sretna s takvim ishodom. Da nisam probala H, ne bih se ponovo nala s Detlef om. Umiljala sam da u ostati vikend-fikserica. Svatko tko pone sa H umilja isto, iako naravno nikada nije sreo narkomana koji je ostao vikend-fikser. Osim toga, umiljala sam jo da u sprijeiti Detlefa da postane pravi fikser. To su bile lai koje su me usreivale. Vjerojatno moja podsvijest nije vjerovala tim laima. Svaki put kada bi me netko pokuao odvratiti od H, ja bih pobjenjela. Zaur-lala bih i viknula "isti se", jednako kao poslije prvog snifa kada me Astrid pokuala odgovorili. Poela sam mrziti sve djevojke moje dobi u kojih sam primijetila da su pole mojim putem.

Otkrivala sam ih u podzemnoj eljeznici i u "Soundu", male kuaice haia i tripa, koje su se ve na poetku pokuavale odijevati kao prave fikserice, te dvanaestogodinje i trinaestogodinje iparice to su u "Soundu" prodavale zjake. Ponavljala sam u sebi: "Ta e jadna mala bijeda zavriti na H". Iako sam inae bila vrlo smirena, te su djevojice budile u meni nasilnost. Iskreno sam ih mrzila. Nisam tada shvaala da zapravo mrzim sebe. Poto sam nekoliko vikenda mrkala, ipak sam zatim a toku dva tjedna sa svime prekinula. Umiljala sam da mi to nimalo nije teko. Tjelesno se nisam osjeala nita gore. Ali staro se sranje ponovo vratilo. Nita me nije veselilo i ponovo sam se poela svaati s majkom. Bilo je nedugo prije uskrnjeg raspusta 1976. Prve subote za vrijeme ferija sjedila sam u "Soundu" na klupi na stepenicama i kao obino nisam znala zato tu sjedim. Stepenicama su silazile dvije djevojice, otprilike dvanaest godina stare, ali naminkane i s grudnjacima, skockane kao da im je esnaest. I ja sam svima koji me nisu dobro poznavali govorila da imam esnaest godina i pokuavala sam se tako i minkati. Istog sam trena osjetila strahovitu antipatiju prema tim djevojicama, ali istodobno one su me i zanimale. Nisam ih vie isputala iz vida. Po nainu kako su se kretale po "Soundu" procijenila sam odmah da trae drutvo. eljele su u neku klapu, a najvei bi vrhunac za njih bila jedna H-kvadra, pomislila sam. Ve su poznavale Richieja, efa kuhinje u "Soundu". On je bio jedini stariji meu svim namjetenicima, negdje pri kraju tridesetih. Njemu su se sviale djevojice te dobi. Tako on, taj dobri striek svih iparica. 95 94 Njih su dvije dakle brbljale s Richiejem preko anka. Primijetile su da ih promatram. Neprestano su me pogledavale, po svoj prilici zato to sam bila njihove dobi. Jedna mi je zatim prila. Imala je pravo nevino aneosko lice. Rekla je da se zove Babsi i upitala me da li bih joj mogla dati jedan trip. Rekla sam: - Prestani, molim te! To je uasno! to kani s "jednim tri-pom". Uivala sam to sam je toliko prerasla. Trebalo je nauiti da se jednoj s Hiskusrvom ne prilazi tako jednostavno samo zbog jednog tripa. Uinila sam joj se toliko cool, kao to su se meni prije nekoliko mjeseci inili tipovi koji su otili dalje na narkomanskoj sceni. Rekla je da me eli astiti sokom od treanja i da e se odmah vratiti. im je Babsi otila, dola je ona druga. Zvala se Stella. Upitala me to je Babsi od mene htjela. Rekla sam joj: - Jedan trip. Stella je upitala: - Je l'ti ve dala novac? Nedostaje mi pet maraka. Sigurno mi ih je digla. To je dakle bila prava Stella, onakva kakvu sam je kasnije gotovo svakog dana doivljavala. Babsi i Stella postale su kasnije moje najbolje prijateljice, sve dok Babsi nije dobila velike naslove u novinama, jer je bila najmlaa rtva heroina u Berlinu. U meuvremenu vratila se Babsi sa sokom od treanja. Potcje-njivala sam je, ali istodobno i voljela zbog njenog aneoskog lica i njenog jednostavnog naivnog naina. Zapodjele smo razgovor. Babsi i Stella bile su izbaene iz gimnazije jer su preesto markirale. Markirale su zato to su bile upale u jednu klapu u kojoj se zvjerski pljugalo. Sada su pobjegle od kue, znai da su u skitnji, pa su eljele doivjeti vie nego u svojoj ha-klapi. Babsi je imala dvanaest godina, a Stella trinaest. Pozvala sam Babsi da sutra prije podne doe k meni. Kako nije imala nikakvih stvari, poklonila sam joj dvije stare majice i jedne gae. Zatim je spavala u mom krevetu, a ja sam pripremila jelo. Doista sam je voljela. Sutradan sam se sprijateljila i sa Stellom.

Bile su iste kakva sam ja bila jo nedavno. U njihovom sam se drutvu ipak bolje osjeala nego meu totalnim fikserima. One su puile sit i tripovale, a ja sam se uz njih malo udaljila od ljudi koji su mislili samo na H i samo o H govorili. U subotu sam uzela samo mali snif. Ostali su me iz klape zafrkavali da se druim s klinkama, ali meni je to bilo svejedno. Nas smo tri jednostavno imale mnogoto jedna drugoj priati. Kod kue smo prole sve mogue nevolje. Babsin se otac ubio dok je jo bila malo dijete. Majka joj je bila plesaica u Istonom Berlinu, a kada je prela na Zapad, postala je fotomodel, ispriala mi je Babsi. Ouh joj je bio veliki pijanista, umjetnik svjetske slave. Kada smo ule u neku trgovinu ploama, nale bismo svu silu ovitaka s imenom i slikom njenog ouha. ini se, meutim, da se taj glasovira nije mnogo brinuo za nju. Babsi je ivjela kod svoje bake i djeda koji su je usvojili. uvali su ja kao kraljevnu. Kasnije sam je jednom posjetila. Imala je strahovitu sobu s najluim pokustvom. Imala je ludi gramofon i svu silu ploa. A krpe da i ne spominjem. No nije se dobro slagala s bakom koja je bila prava furija. Najradije bi bila stanovala kod majke. Babsi nije htjela vie ni uti za svoju ludu sobu i zato je pobjegla od kue. I Stella je imala prekrasnu majku. Voljela ju je. Otac joj je umro u poaru. Stelli je bilo deset godina kada se to dogodilo. Majka se poslije toga morala probijati i nije imala vremena za Stellu, a poela je i piti. Stella je u to vrijeme imala mali tik koji se zvao Muhamed Ali. Divila se njegovoj snazi. Mislim da joj je on u matanjima bio otac i ljubavnik istodobno. Nas smo tri dakle bile na istom putu. Zapravo, ja sam ve prve veeri pomislila da e i njih dvije stii do H. No onog trenutka kada mi je Stella zatraila H, bila sam iskreno prestravljena. Ponovo sam pobjenjela i dreknula: - Ostavi se tog sranja! Ionako ti nitko nee dati H. I ja u s time prestati. ovjek nema nita od toga. Nisam joj nita dala, a rekla sam i drugima da joj ne daju. Nekoliko dana kasnije dobila je ipak neto od Blackvja, jednog momka iz Sound-klape s kojim je bila prijateljica. Babsi ju je naravno slijedila. 96 97 Kasnije meutim nisu imale mnogo prilike da nabave snifove. Uhvatili su ih prilikom jedne racije i vratili kui. Nekoliko ih tjedana nisam vie viala. U meuvremenu dolo je proljee i vani je bilo sve toplije. Prvi topli dani u godini uvijek su mi donosili osjeaj sree. To sam zadrala jo iz djetinjstva. Hodati bosonoga, biti goliava, praakati se u vodi, rascvjetani vrt. Tog sam proljea 1976. uzalud ekala na osjeaj sree. Mislila sam, nemogue je da ivot ne postane lijep, kada je sunce sve toplije. No ja sam i dalje vukla svoje probleme, a da nisam pravo znala ni kakvi su to problemi. mrkala sam H i problemi bi nestali. Ali, tada mi jedan snif ve odavno nije vie bio dovoljan za itav tjedan. U svibnju sam slavila etrnaesti roendan. Majka me poljubila i dala mi pedeset maraka. Zatedjela je to od novca za kuanstvo. Rekla mi je da kupim neto to e me osobito radovati. Uveer sam se odvezla na scenu u ulicu Kurfiirstenstrasse. Dala sam etrdeset maraka za dvije etvrtine1 H. Nikada jo nisam imala toliko H odjednom. Za est maraka kupila sam cigarete. Puila sam kao luda, palila sam jednu za drugom. Za dva tri sata mogla sam izdimiti itav zamotak. Preostale su mi etiri marke za "Sound". U "Soundu" sam odmah naletjela na Detlefa. Poljubio me njeno i estitao mi roendan. I ja sam njemu estitala, jer je on imao roendan svega dva dana ranije. Detlef je bio malo alostan i rekao mi da mu roditelji ovaj put nisu estitali. Jedino baka. Osjeao se mnogo bjednije nego ja. Pokuala sam ga utjeiti:

- Stari, ne deri se - i slino, a imala sam za njega i gala poklon. Dala sam mu jedan fiks. Imala sam toliko droge da smo s time mogli izai na kraj do iza nedjelje. Poslije te zajednike proslave roendana s jednim zvjerskim snifom za mene i pravim fiksom za Detlefa, poeli smo zbiljski hodati. Do tada se Detlef motao s raznim ljudima, a ja sam bila esto s Babsi i Stellom. Od tada smo bili svakog trenutka zajedno, kad god sam mogla otii od kue. Detlef je upravo bio napustio 1 etvrtina polovine grama heroina, narkomanska mjera (napomena prev.). nauk polagaa cijevi i imao je uvijek vremena. Kada smo imali dovoljno novaca, oboje smo bili na H. Doli su ljetni praznici. Prvog dana ferija otila sam s Detlefom i jo nekima iz klape na kupalite Wannsee. Bili smo opet bez kinte. Brzo sam nauila kako se na kupalitu Wannsee moe doi do stvari koje se mogu unoviti. Motali smo se po umi, gdje obino lee bakice u sjeni, jer vie ne podnose sunce. Najprije smo poeli s malim i nabavili samo najpotrebnije za taj dan. Doli smo do jednog pokrivaa pokraj kojeg se nalazio putni hladnjak iji su vlasnici upravo otili na kupanje. Rekla sam glasno: - Ah, baka je nekuda otila. Otvorila sam hladnjak i uzela nekoliko limenki kole. Idui sam put uzela runik i pokriva. Naveer sam jo digla tranzistorski radio i nekoliko sitnica, a Detlef sat. Tranzistor sam odmah prodala u "Soundu" za pedeset maraka. Bio je to ludi dan. Bila sam od radosti sva sretna. im sam dobila novac, rekla sam Detlefu: - Zna, dosta mi je snifanja. I ja u sebi danas udariti jedan ut. Detlef se opet protivio. Ali to je bila glupost. U biti je svejedno da li ovjek udara ut ili snifa. No, sve dok se drogira samo mrkanjem ne priznaju ga kao pravog fiksera, ve ga dre povremenim narkomanom. Otili smo na scenu u Kurfiirstenstrasse, odmah do prvog ugla. Na nas je stalni dealer prepoznao jo izdaleka. im nas je vidio, okrenuo se i otiao nekoliko ulica dalje te priekao dok zrak ne postane ist. Kupila sam od njega dvije etvrtine za etrdeset maraka. Dolo je vrijeme kada sam konano zaeljela svoj prvi fiks. Kod snifa je djelovanje polagano, a injekcija je kao grom. Neki je usporeuju s orgazmom. eljela sam to doivjeti, a da ni jednog trenutka nisam pomislila da je to korak u totalno sranje. Otili smo u javni zahod na Biilowbogen kraj Potstdamske ulice. To je vrlo bijedan kraj. Oko zahoda su se motale skitnice. Nou su tu spavali cugcri. Dali smo im kutiju cigareta da nam dre strau. Oni su se u to dobro razumjeli i biH su ludi za cigaretama. 99 98 S nama je dola jo jedna maka iz "Sounda", Tina. Detlef je iz svoje plastine vreice izvukao pribor, licu i limun. Stavio je drogu u licu, nakapao je vode i malo limunovog soka da se droga, koja inae nikada nije bila ista, bolje rastopi. Zatim je pomou upaljaa to prokuhao i uvukao u pricu. Ta je stara prica bila totalno prljava, igla joj je bila tupa kao igla za pletenje. Najprije je Detlef sebi ubrizgao, a zatim Tina. Igla je potom bila potpuno zaepljena, nita vie nije moglo kroz nju proi, bar su njih dvoje to tvrdili. Moda su samo eljeli sprijeiti da i ja ubrizgam, ali ja sam tek tada podivljala za fiksom. U zahodu je upravo bio jo jedan fikser koji je sebi udario ut. Jedan totalno propali tip. Upitala sam ga da li bi mi htio posuditi svoj pribor. Dao mi ga je. Odjednom sam se uasno uplaila kako u zabiti iglu u venu na ruci. Prislonila sam je, ali nisam mogla zabosti, iako sam to kod drugih vidjela bezbroj puta.

Detlef i Tina su se ponaali kao da ih se nita ne tie. Morala sam se dakle obratiti propalom tipu za pomo. On je naravno odmah shvatio da mi je to prvi put. U svojim sam oima pred tim starim fikserom ispala vrlo glupa. Rekao je da je to sranje, ali je ipak uzeo pricu. Kako su se moje vene jedva vidjele, bilo mu je teko pogoditi ilu. Morao mi je tri puta zabosti iglu dok nije povukao malo krvi i tako znao da je pogodio u venu. I dalje je mrmljao da je to sranje, ali mi je ubrizgao itavu etvrtinu. Bilo je doista kao grom, ali pravi sam orgazam drugaije zamiljala. Odmah zatim bila sam totalno tupa. Jedva sam jo neto primjeivala i ni na to nisam vie mislila. Otila sam u "Sound", sjela u kut i pila sok od treanja. Sada sam doista bila jednaka s Detlefom. Bili smo istinski zajedno kao kakav brani par, samo to nismo zajedno spavali i to nismo imali nikakav seksualni dodir. Jo uvijek sam se za to osjeala premladom, a Detlef je to prihvaao, iako mu nisam morala mnogo objanjavati. To mi se u njega strahovito svialo. On je naprosto bio savren tip. Bila sam uvjerena da u jednog dana s njime spavati. I bila sam sretna da ni s jednim drugim momkom nisam do tada nita imala. Za mene je ostalo izvan svake sumnje da emo ostati zajedno. Poslije "Sounda" pjeice me pratio kui. Trebala su nam za to dva sata. On je zatim pjeaio od Kreuzberga do Lankwitza, gdje je stanovao s ocem. Mnogo smo priali o nestvarnim stvarima. Nisam vie imala pravi odnos prema stvarnosti. Stvarno je za mene postalo nestvarno. Nije me zanimala ni prolost ni budunost. Nisam imala nikakve planove, ve samo snove. Najradije sam priala s Detlefom o tome to bismo radili da imamo mnogo novaca. Htjeli smo kupiti veliku kuu i veliki auto i ludo pokustvo. Samo jedno nikada nismo spominjali u tim matanjima - heroin. Onda je Detlef doista smislio kako emo se obogatiti. Rekao mi je da bi od jednog dealera mogao dobiti na kredu heroina za sto maraka. To je namjeravao podijeliti na deset zamotaka po dvadeset maraka, pa bismo prodajom zaradili sto maraka. Od tog bismo novca mogli kupiti novu drogu i svaki put udvostruiti kapital. Meni se ta ideja inila savrenom. Tada smo tako jednostavno zamiljali trgovanje drogom. Detlef je doista dobio sto maraka na kredu. Oito je nekoliko malih dealera zavrilo u uzi i sada su traili nove uline preprodavae. Na pravu se scenu s naom drogom nismo usudili. Prodavali smo u "Soundu". Detlef, dobroudno janjece, uvijek bi nabasao na ljude na turkeyju koji nisu imali ni prebijene pare. Davao im je drogu na kredu, a oni mu naravno nikada nisu platili. Jedna je polovina H otila tako, dok smo drugu sami utucali. Kada je otiao i posljednji dio, nismo imali ni pfeniga u depu. Tip od kojeg je Detlef uzeo drogu na kredu bio je strahovito bijesan, ali nije nita poduzeo. Vjerojatno je htio samo provjeriti da li Detlef moe biti preprodava, ali on mu je pruio dovoljno dokaza da za to nema ni truna sposobnosti. Prva tri tjedna ljetnih praznika provodila sam svaki dan s Detlefom. Sastajali smo se ve u podne, a zatim bismo poli u potragu za lovom. Radila sam stvari kakve se ranije nikada ne bih usudila. U robnim sam kuama krala kao gavran, u prvom redu stvari koje smo mogli lako prodati u "Soundu" i zatim kupiti drogu. To nam je rijetko kada donosilo dovoljno za dva uta dnevno, ali nam 100 101 toliko tada jo nije bilo ni potrebno. Mogli smo ak i danima izdrati bez H, jer jo nismo bili tjelesno ovisni. Drugu polovicu ferija trebalo je da provedem kod bake u Hessenu. Baka je ivjela u malom selu. udno je, ali ja sam se strahovito veselila to u otii na selo i vidjeti baku. U jednu ruku nisam mogla ni zamisliti dva ili tri tjedna bez Detlefa. Jedva sam mogla i zamisliti da bih mogla ivjeti ak svega nekoliko dana bez "Sounda" i blistavila na Kurfurstendammu. U drugu ruku veselila sam se to u vidjeti djecu u selu koja

jo nita nisu znala o drogama, to u se igrati lovice, praakati u potoku i jahati. I sama vie nisam znala to zapravo hou. Razdijelila sam se u dvije posve suprotne linosti, a da o tome nisam mnogo razmiljala. Pisala sam samoj sebi pisma, to jest, Christiane je pisala Veri. Vera je moje drugo krsno ime. Christiane je bila trinaestogodinjakinja koje je eljela baki, bila je na neki nain dobra. Vera je bila fikserica. One su se sada prepi-rale u pismima. im me majka otpratila na vlak, bila sam samo jo Christiane. A kada sam zatim sjedila kod bake u kuhinji, inilo se kao da nikada nisam ni bila u Berlinu. Odmah sam se osjeala kao kod kue. Baka koja je tu sjedila tako oputena dala mi je osjeaj doma. Strahovito sam voljela svoju baku. Voljela sam i njenu kuhinju. Bila je kao iz slikovnice. Prava stara seljaka kuhinja s ognjitem i ogromnim loncima i tavama u kojima je uvijek neto cvralo. Preu-godno. Odmah sam se ponovo snala sa svojim bratiima i sestrinama i ostalima u selu koji su bili moje dobi. Svi su oni bili jo prava djeca. Kao i ja. Nakon ne znam vie koliko vremena, ponovo sam se osjeala kao dijete. Bacila sam u kut izme s visokim potpeticama i posuivala sam od drugih, ovisno o vremenu, sandale ili gumene izme. minku nisam ni dotakla. Ovdje nisam morala nikome nita dokazivati. Mnogo sam jahala. Na konjima ili pjeice igrali smo se lovice. Najdrae nam je igralite jo uvijek bilo na potoku. Svi smo postali vei i ustave koje smo sada gradili bile su ogromne. Iza njih su nastala prava akumulacijska jezera. A kada bismo uveer probili branu, u potok bi iknuo mlaz visok najmanje tri metra. Svi su naravno eljeli znati kako je u Berlinu i to tamo radim, ali ja im nisam mnogo priala. eljela sam da uope ne mislim na Berlin. Bilo je udno, ali nisam vie mislila ni na Detlefa. Zapravo, htjela sam mu svakog dana pisati pismo, a nisam mu ni jednom pisala. Ponekad sam uveer pokuavala misliti na njega, ali jedva sam ga mogla i zamisliti. On je bio tip iz nekog drugog svijeta ije signale nisam vie razumjela. Uveer me u krevetu sve ee poeo obuzimati uasni strah. Vidjela sam tipove iz "Sounda" kao duhove i razmiljala o tome da u se morati vratiti u Berlin. Takvih sam se veeri zvjerski bojala Berlina. Poela sam pomiljati da zamolim baku mogu li ostati kod nje. Ali kako da joj to obrazloim, pogotovo majci? Morala bih im ispriati sve o drogama, a to nisam mogla. Mislim da bi baka pala mrtva sa stolice kada bih joj ispriala da njena mala ubrizgava heroin. Morala sam se, dakle, vratiti u Berlin. Buka, blistavilo, sva ona guva, sve to sam ranije voljela u Berlinu sada me uasno uzrujavalo. Nou bih jedva zaspala zbog buke. A na ulici Kurfursten-damm izmeu automobila i mase ljudi hvatao me pravi uas. Isprva se nisam ni pokuavala ponovno saivjeti s Berlinom. Ve tjedan dana poslije mog povratka poli smo na razredno putovanje. Iako mi je kuma tom prilikom poklonila pedeset maraka, nisam ni trenutak pomiljala da za njih kupim drogu. Nisam potraila ni Detlefa o kome sam ula da vie ne zalazi u "Sound". Ostala sam totalno ista dok se s razredom nismo odvezli u Schwarzwald. Veselila sam se putovanju, ali ve nakon nekoliko dana polo mi je vrlo loe. Poslije jela osjeala sam bolove u elucu i jedva sam izdrala obilaske. Kada smo se vozili autobusom u Lorrach u tvornicu okolade "Suchard", Kessi, koja je sjedila do mene, iznenada ree: - Stara, ti si totalno poutjela. Ima uticu. Kessi se odmakla dalje od mene. Proradio mi je kliker. Pomislila sam, svi fikseri katkada dobiju uticu od prljavih starih prica koje jo i posuuju jedni drugima. Prvi put sam nakon dugo vremena ponovo mislila na H. I odmah sam se sjetila prljave price kojom mi je propali tip u zahodu na 103 102

Biilovvbogenu udario prvu etvrtinu. A onda sam primijetila da Kessi uope nije ozbiljno mislila na uticu, pa sam se tjeila da je nije mogue dobiti nakon svega nekoliko fikseva, od kojih je ionako prolo nekoliko tjedana. Pred tvornicom "Suchard" nabavila sam u jednom kobasiarskom kiosku plastinu licu. Uli smo u okoladnu zemlju dem-beliju. Iz svake kace koja je imala donekle privlanu masu zahvaala s sam plastinom licom. Ako mi je osobito prijalo, odvraala sam pozornost vodia raznim pitanjima, kako bih jo nekoliko puta zahvatila. Na kraju sam nakupila toliko bombona da mi je jakna koju sam zavezala kao torbu bila sva nabrekla. Ve sam se u autobusu zaklela da nikada vie neu okusiti okoladu. Pozlilo mi je tek kada smo stigli u nae prenoite. Moja su jetra kapitulirala pred masnim slasticama koje sam progutala na kile. Sada je i na nastavnik primijetio da sam prilino uta. Doao je lijenik i onda su me ambulantnim kolima prevezli u frajburku sveuilinu kliniku. Izolacijska soba na djejem odjelu bila je besprijekorno bijela i velika nekoliko kvadratnih metara. Nijedne slike na zidu, niega. Sestre su prilino utljivo donosile jelo i tablete. Ponekad bi doao lijenik i pitao kako se osjeam. Prola su tako tri tjedna. Sobu nisam smjela naputati, ak ni da pikim. Nitko me nije posjeivao, nitko nije sa mnom razgovarao. Nisam imala nita pametno za itanje, ni radio. esto bih pomislila da u poludjeti. Jedino su me odravala draga pisma moje majke. I ja sam njoj pisala. No, najvie sam pisala o svojim dvjema makama, koje su mi jo jedine preostale od ivotinja. Bila su to siuna pisma u malim omotnicama koje sam sama presavijala. Ponekad sam mislila na baku i djecu u selu, na potok i na konje, a ponekad na Berlin, na "Sound", na Detlefa i H. Nisam znala tko sam. Kad bih se osobito bijedno osjeala, pomislila bih: "Ti si fikserica sa svojom prvom uticom i dosta". Kada sam se u mati igrala sa svojim makama, mislila sam kako u se u koli potruditi i uvijek na ferije otii baki. Tako sam neprestano lutala amotamo, ali najvie vremena nisam ni na to mislila, ve sam jednostavno buljila u strop i eljela da sam mrtva. Plaila sam se da e lijenici otkriti uzrok moje utice, no u toku posljednjih tjedana ubodi su mi bili zarasli. Jo nisam imala na ruci oiljke i tromboze. Tko bi uope posumnjao da se na djejem odjelu u Freiburgu nalazi jedna fikserica? Poslije tri tjedna morala sam najprije nauiti ponovo hodati, a zatim su mi dopustili da se zrakoplovom vratim u Berlin. Zdravstveno je osiguranje to platilo. Kod kue sam morala odmah ponovo u krevet. Bila sam sretna to sam ponovo kod majke i svojih maaka. Nisam mislila ni na to drugo. Majka mi je ispriala da ju je Detlef nekoliko puta posjetio i pitao za mene. Rekla mi je da je doista izgledao tuan to me toliko dugo nema. Tek mi je tada Detlef ponovo istinski pao na pamet. Zamiljala sam ga pred sobom, njegovu lijepu kovravu kosu, njegovo lice koje je bilo tako beskrajno milo. Bila sam, sretna da se netko brinuo za mene, da me netko doista voli. Detlef. Poela me pei savjest to sam itavih nekoliko tjedana zaboravila na svoju ljubav prema njemu. Nekoliko dana kasnije Detlef je nekako doznao da sam se vratila i posjetio me. Kad je stao pred moj krevet, doivjela sam pravi ok. Jednostavno nisam mogla izustiti rije. Bio je omravio, sama kost i koa. Ruke su mu bile tako tanke da sam ih mogla obuhvatiti jednom akom. Lice mu je bilo posve blijedo i upalo. Ali bilo je jo uvijek jednako lijepo. Beskrajno mile oi postale su mu nekako vee i tunije. Istog sam ga trenutka opet ludo voljela. Bilo mi je svejedno to je mrav kao kostur i nisam htjela razntiljati zato je toliko tjelesno propao. Najprije nam je bilo teko razgovarati. elio je samo da mu priam o sebi, ali ja mu nisam mogla nita ispriati to bi ga moglo zanimati. Nije mi palo na pamet da mu priam o ferijama i igri kod bake. Upitala sam ga konano zato vie ne ide u "Sound". Odgovorio je da je "Sound" sranje. Upitala sam ga kamo sada odlazi, a on je odgovorio - na kolodvor Zoo. to tamo radi?

- Zaraujem - odgovorio je Detlef. To me u prvi mah nije okiralo. Znala sam od drugih fiksera da povremeno zarauju. Nisam imala neku pravu predodbu o 105 104 tome to to zaraivanje znai, nisam htjela o tome dalje ni razmiljati. Znala sam jedino da na neki nain zadovoljavaj-pedere, a da sami pri tom nita ne osjeaju, ali za to dobivaju mnogo novaca. Tog sam dana bila sretna jedino zato to je Detlef doao i to me jo uvijek iskreno voli kao i ja njega. Idue sam nedjelje prvi put ponovo smjela izai. Detlef je popodne doao po mene. Otili smo u jednu kavanu u Litzenbur-ger Strasse. Tu su sjedili gotovo samo pederi i veina je poznavala Detlefa. Svi su bili prema meni vrlo fini i davali mi komplimente. estitali su Detlefu to ima tako lijepu prijateljicu. Primijetila sam da je Detlef bio uistinu ponosan to sam njegova prijateljica i da me je zbog toga doveo u kavanu u kojoj ga svi poznaju. Meni su se pederi sviali. Bili su prema meni fini, davali mi komplimente, a da me nisu pravili glupom kao ostali mukarci. Sviala sam im se i bila sam im draga, a da nita od mene nisu traili. Bila sam ponosna zbog tolikih komplimenata. Otila sam u zahod i pogledala se u zrcalo. Otkrila sam da su bili u pravu. Doista sam dobro izgledala zato to puna dva mjeseca nisam ni takla drogu. Otkrila sam da jo nikada nisam tako dobro izgledala. Detlef je rekao da mora do kolodvora Zoo, jer se tamo dogovorio s Berndom, svojim najboljim prijateljem, koji je tog dana i za njega zaraivao. Detlef zbog mene nije otiao na kolodvor. Bilo je jasno da u poi s njim. Osim toga, veselila sam se to u ponovno vidjeti Bernda. Bernd je upravo bio otiao s nekim frajerom. Morali smo ga ekati. Te mi veeri kolodvor nije izgledao tako loe kao to sam ga zadrala u sjeanju. Uglavnom sam promatrala Detlefa. Dok je on malo popriao s jednim mladiem i ja ostala na trenutak sama, prili su mi nekakvi pealbari. ula sam samo "ezdeset maraka" ili slino. Uhvatila sam Detlefa pod ruku i odmah sam se osjetila strahovito zatiena. Nagovorila sam ga da pode sa mnom u "Sound". A zatim, da mi od svoje droge dade mali snif. Naravno da isprva nije pristao, ali ja sam mu rekla: - Samo veeras. Samo kao pozdrav. Htjela bih biti kao i ti ili nemoj ni ti uzeti fiks. Tada mi je dao. Rekao mi je, meutim, da nikada vie neu od njega nita dobiti. Odgovorila sam da nije ni potrebno. Konano, ja sam u vremenu od dva i pol mjeseca dokazala da nisam ovisna o H, a posljednjih sam tjedana doista primijetila da mi je bez H mnogo bolje. Detlef je to progutao. Rekao je: - Mala, i ja u prestati. to ti moe, mogu i ja jo lake. Udario je ut, a ja sam mrkala. Bili smo ludi od radosti i govorili smo o tome kako emo bez H oboje biti sretni. Idueg dana u podne otila sam na kolodvor Zoo i nala Detlefa. Ponovo sam dobila snif. Gotovo sam se svakog popodneva sastajala s Detlefom poslije kole na kolodvoru. Onda sam opet uzela fiks. Bilo je kao da nikada nisam naputala Berlin, kao da ona dva mjeseca bez H uope nisu postojala. Gotova smo svakog dana govorili o tome da emo prestati, a ja sam uvjeravala Detlefa kako je to lako. esto sam odlazila na kolodvor ravno iz kole. U torbi sam nosila pribor za fiksanje i veliki zamotak hrane. Moja se majka vjerojatno udila koliko uine nosim u kolu, a svakog sam dana bila sve mravija. Znala sam da Detlef i njegovi prijatelji ekaju da im donesem hranu. Isprva je Detlef bjesnio kada bih dola na kolodvor. Nije volio da sam u blizini kada zarauje. Rekao mi je: - Ne elim da se moja prijateljica smuca po Zoou meu zadnjom bagrom. Moemo se nai svagdje, samo mi vie ne dolazi na kolodvor.

Nisam ga ni sluala. eljela sam jednostavno biti uz njega svejedno gdje. Poela sam se pomalo osjeati ugodno u prljavoj kolodvorskoj hali, u svakom sluaju, sve mi je bilo poznato. Nisam vie osjeala miris mokrae i sredstva za dezinfekciju. Kurve, make, pealbari, panduri, skitnice, pijanci, sva ta bagra postali su moj prirodni okoli izmeu podneva i veeri. Tu sam i ja pripadala, jer je Detlef bio meu njima. Isprva me nerviralo kako me druge djevojke promatraju - odozdo prema gore. Na neki nain ak agresivnije nego frajeri. Onda sam osjetila da me se djevojke koje zarauju na kolodvoru boje. Da se boje kako u im kao svjea 106 107 sona roba preoteti na Zoou najbolje frajere. Jasno, bolje sam izgledala nego one, bila sam njegovana, kosu sam prala gotovo svakog dana. Na meni se jo nije vidjelo da sam fikserica. Znala sam da sam iznad drugih djevojaka. Zbog toga sam se dobro osjeala. Frajeri bi se na mene lijepili kao ludi, ali ja nisam morala zaraivati. Detlef je to za mene radio. Dok su me druge djevojke tako gledale, morale su pomisliti, kakva je to cool maka, ima drogu, a i ne mora zaraivati. Na poetku su me frajeri tjerali u bijes. Osobito pealbari s onim njihovim vjenim: - Ti evi? ... Ti pansion ide? Neki su nudili dvadeset maraka. Nakon kratkog vremena, bila mi je prava zabava da se pogaam s tipovima. Znala sam rei: - Sto je stari, bulazni. Ispod petsto maraka takav kao ti ne moe mi ni blizu. - Ili bih ga hladno pogledala i rekla: - Kod mene nema kruha, stari. Brii! Osjeala sam se dobro kada bih vidjela da svinje podvlae rep i odlaze. Bila sam iznad frajera. Ako bi koji postao drzak ili mi ak pokuao zadii suknju, Detlef bi se odmah stvorio kraj mene. Ako bi otiao zaraivati, rekao bi prijateljima da paze na mene. Bili su mi kao braa. Svakog bi momka koji bi se prema meni ponio glupo natjerali u vjetar. Umjesto u "Sound", sada sam odlazila na kolodvorsku terasu. Drugih prijatelja, osim nae male Zoo-klape, vie nisam imala. Osim mene i Detlefa, njoj su jo pripadali Bernd i Axel. Obojica su imala po esnaest godina, bila su ovisna o H i bavila se prostitucijom. Sva su trojica ivjela u Axelovom stanu. Axel je za razliku od druge dvojice bio strahovito ruan. Na njegovom licu nita nije ilo jedno s drugim. Ruke i noge kao da nisu pripadale njegovom tijelu. Dakle, zbilja posljednje na to topli padaju. Ali, on je ipak imao frajere, ak stalne muterije. Detlef je svojim frajerima mogao skresati i uvrijediti ih kada bi mu bio pun kufer svega, a oni bi mu opet domilili. Axel se zbog svog izgleda morao uvijek savladavati i praviti se sladak kao govno. Osim toga, imao je vjerojatno neto osobito u krevetu za im su pederi izili, inae ne bi mogao izdrati konkurenciju na kolodvoru. No kad god je mogao, on se i osveivao. Ako bi se namjerio na kakvog bedaka, prevario bi ga, vrijeao ga i proganjao. Axel je bio sjajan tip. Moglo ga se vrijeati i poniavati, ali se na njemu nita nije primjeivalo. Uvijek bi ostao ljubazan. Bio je nevjerojatno susretljiv, vrlina koju ni u jednog drugog fiksera nisam uoila. Openito, nisam naila na jo jednog fiksera slinog njemu. Bio je kao da vie ne ivi u ovom posranom svijetu. Godinu dana kasnije bio je mrtav. Axel je imao slinu povijest kao mi. Roditelji su mu bili rastavljeni. ivio je kod majke dok se nije preselila prijatelju. U svakom sluaju, bila je velikoduna. Ostavila mu je dvoipolsobni stan s neto pokustva i ak mu je kupila televizor. Majka ga je jednom tjedno posjeivala i davala mu novac za ivot. Znala je da se fiksa i govorila mu da se toga ostavi. Po njenom je miljenju uinila vie za njega nego bilo koji drugi roditelji, jer mu je poklonila stan s televizorom. Jednog sam vikenda i ja prespavala u Axelovom stanu. Majka je dopustila, jer sam joj opet priala o nekoj prijateljici.

Axelov je stan bio pravi umez, pravi fikserski stan. Ve s praga osjetila sam smrad. Posvuda su leale prazne riblje limenke. Opuci su bili umoeni u ulje ili u umak od rajice ili senfa. Posvuda su bile ae i alice, a u svima malo vode, pepela, duhana i cigaretnog papira. Kada sam htjela pomaknuti nekoliko jogurta na jedinom stolu, s druge su strane pale na pod dvije riblje konzerve. Umak se prolio po sagu. Nitko se na to nije obazirao. Sa saga je ionako dolazio najgori smrad. Kada je Axel udario ut, vidjela sam zato je toliko smrdjelo. Izvukao je pricu s ostacima krvi iz ruke, napunio je vodom i zatim briznuo ruiastu tekuinu jednostavno na sag. Uvijek je tako istio svoj pribor. Sa svakim fiksom palo bi na ofucani perzijski sag po nekoliko kapi krvi, a to je s ribljim umacima smrdjelo slatkastim zadahom. ak su i zavjese bile ute i smrdjele. U tom smrdljivom kaosu stajao je blistavo bijeli krevet. Odmah sam pobjegla na njega. Kada sam zavukla lice u jastuk, mirisalo je na omekiva rublja i deterdent. Pomislila sam, nikada jo nisi tegla u tako isti krevet. 109 108 Axel je rekao: - To sam za tebe presvukao. Iduih je tjedana svake subote kada bih dola krevet bio svjee presvuen. Ja sam uvijek spavala samo jedanput u istoj krevetnim, dok ostali nikada nisu mijenjali plahte. Momci su mi kupovali za jelo i pie uvijek ono to bih tog trena najvie eljela. Htjeli su mi ugoditi. to je najvanije, kupovali su mi najbolju drogu. S jetrima sam jo uvijek imala tekoe. Ako bih udarila neistu robu, bilo mi je uasno. Bili su vrlo zabrinuti kada bi mi bilo zlo. Zato su mi kupovali najistiji H, iako je bio skup. Njih su trojica ivjela samo za mene. Meni je Detlef bio na prvom mjestu, zatim Axel i Bernd, inae nikoga drugog nisam imala. Doivljavala sam pravu sreu, kakva se rijetko moe osjetiti. Bila sam zatiena, imala sam osjeaj doma. Popodne na kolodvoru Zoo i za vikenda u smrdljivom fikserskom umezu. U tom je drutvu Detlef bio najjai, a ja najslabija. Osjeala sam se slabijom od djeaka i tjelesno i duevno, jer sam bila djevojka. Ali prvi put sam uivala u svojoj slabosti. Uivala sam da mi Detlef prua osjeaj za kojim sam odavno eznula. Da su Detlef, Axel i Bernd uvijek kraj mene, kada su mi potrebni. Imala sam momka koji je inio to ne bi nijedan fikser, koji je svaki zamotak H dijelio sa mnom. Koji je za mene zaraivao na najbjedniji mogui nain. Morao je svaki dan otii s jednim ili dva frajera vie da bih ja imala drogu. U nas je sve bilo drugaije. Momak se prostituirao zbog svoje prijateljice. Mi smo moda bili jedini par na svijetu s kojim je bilo tako. U to doba, kasne jeseni 1976., nisam nijednom ozbiljno pomislila da bih i ja pola zaraivati. U stvari, pomislila bih na to nekoliko sekundi, kada bi me grizla savjest zbog Detlefa, koji je upravo zbog mene bio s nekim bijednim tipom. Bilo mi je, meutim, jasno da bi me Detlef ispraio na sam spomen o tome da bih i ja pola zaraivati. Jo uvijek nisam imala prave predodbe o tome to se dogaa pri takvoj vrsti zaraivanja. Nisam o tome razmiljala i nisam htjela nita ni zamiljati. Iz razgovora trojice momaka doznala sam da frajerima drkaju i zadovoljavaju ih na francuski nain. Promatrala sam i druge djevojke na kolodvoru, gotovo sve su bile jo poludjeca kao i ja. Vidjela sam u kakvom su sranju. Pogotovo one koje su bile ovisne o H i zbog toga morale zaraivati. Vidjela sam na njihovim licima gadljivost kada bi ih frajer nagovorio, iako su se morale ljubazno smijeiti. Prezirala sam frajere. Kakvi su to idioti ili perverzne svinje koji se puteno i kukaviki uljaju kolodvorom i krajikom oiju vrebaju svjeu piletinu. Kakvo im je

zadovoljstvo otii s potpuno nepoznatom djevojkom kojoj se gade, ali koja mora poi s njima iz bijede. Pomalo sam poela mrziti i pedere. Poela sam polako primjeivati to je Detlef s njima proivljavao. esto je iao na posao na silu, muno i pun gadljivosti. Ako nije bio omamljen, ionako nije mogao. Na turkey, dakle upravo onda kada mu je novac bio najpotrebniji, bjeao je od frajera. Na silu, muno i s gadljivou. I njegovi prijatelji mogli su tek ako su prije toga udarili fiks. Uasno me ivciralo to pederi tre za Detlefom. ak su mu u mojoj nazonosti mucali smijene ljubavne izjave i dodavali mu ljubavna pisma. Sve su to bili prokleto osamljeni tipovi. No, nisam mogla osjeati samilost prema njima. Najradije bih im bila doviknula: - ovjee, stari, zar ne shvaa, Detlef pripada samo meni i nikome drugome, a najmanje nekom starom prljavom toplom prascu! Ali upravo su nam ti tipovi trebali, jer su donosili lovu, jer ih se moglo operuati kao boinu gusku. Onda sam primijetila da po kolodvoru vrljaju tipovi koji poznaju Detlefa posve intimno, mnogo intimnije nego ja. Dolo mi je da povraam. A kada sam iz razgovora trojice momaka doznala da neki frajeri plaaju tek onda kada i njihov plaenik doivi orgazam, pobjenjela sam. Detlefa sam viala sve rjee, jer je stalno bio s nekom peder-skom svinjom. Bojala sam se za njega. Netko mi je priao da djeaci koji se prostituiraju mogu s vremenom postati pederi. No, Detlefu nisam mogla nita predbaciti. Trebalo nam je sve vie novaca, a polovica je od toga odlazila na moju drogu. Otkada sam bila u toj klapi eljela sam i ja - moda samo podsvjesno - biti pravi fikser kao i oni. Fiksala sam se svaki dan. I uvijek sam pazila da ostavim dovoljno H za ut idueg jutra. 110 111 Usprkos tome, ni ja ni Detlef nismo jo bili tjelesno posve ovisni. Od poetka redovitog fiksanja, ako svaki dan ne ubrizgavate, proe dosta vremena do potpune fizike ovisnosti o heroinu. Mi smo jo uvijek mogli dan dva bez uta, omamili bismo se nekom drugom drogom i jo nije bio pakao. Uvjeravali smo se zbog toga da smo drugaiji od propalih fiksera i da bismo svakog dana mogli posve prestati ako bismo to htjeli. Ja sam jo esto bila dosta sretna. Svake sam subote bila sretna u Axelovom stanu. Detlef bi doao k meni u svjee presvueni krevet. Poljubio me za laku no u usta i onda bismo se okrenuli. Spavali smo pripijeni leima i zadnjicama. Kada bih se probudila, Detlef bi me poljubio za dobro jutro. To su u pola godine, koliko smo hodali, bile jedine tjelesne njenosti meu nama. Kada sam upoznala Detlefa, ve sam iskusila grubost drugih djaaka. Odmah sam mu rekla: - uj, ja sam djevica i treba mi vremena. Htjela bih tek kada budem malo starija. Odmah je shvatio i nikada nije pokuavao. Za njega sam bila ne samo prijateljica s kojom je mogao o svemu priati i s kojom se i slijep mogao razumjeti ve s mojih etrnaest godina jo uvijek i dijete. Bio je, jednostavno, nevjerojatno senzibilan. Osjeao je to elim i to mogu i to ne mogu. Onda sam jednog dana u listopadu zamolila majku za pilulu. Ona mi je nabavila recept, jer je u meuvremenu doznala da spavam kod Detlefa. No nije vjerovala da meu nama nema niega. U tome je bila sumnjiava. Uzela sam dakle pilulu, ali Detlefu nisam nita rekla. Jo uvijek sam se bojala. Kada sam jedne subote koncem listopada dola u stan, Axel je svjee presvukao svoj vlastiti krevet. Bio je iri od onog u kojem smo do tada spavali. Axel je rekao da je glupo da se on sam iri u velikom krevetu, a da se nas dvoje tiskamo na nekakvoj lealjci. Ponudio nam je svoj krevet. U stanu je vladalo vrlo dobro raspoloenje. Iznenada je Detlef rekao da bismo mogli konano jednom i poistiti stan. Svi smo se sloili. Otvorila sam prozore.

Kada je ulo malo svjeeg zraka, ponovo mi je bilo jasno u kakvom smo smradu ivjeli. Nekog bi normalnog ovjeka taj zvjerski zadah od usmrene krvi, pepela i pljesnivih ribljih limenki naglavce izbacio iz stana. Dva sata kasnije tu je vladala totalna guva. Pokupili smo svo smee i ugurali ga u plastine vreice. Na koncu sam jo prola usisavaem i oistila ptiju krletku u kojoj je jedna pospana zelena papiga uza svu tu guvu drijemala. I nju je Axelova majka ostavila u stanu. Njen prijatelj nije volio ptice. I Axel je mrzio ivotinju. Kada bi poela u svojoj osamljenosti pijukati i brbljati, Axel bi pesnicom udario u krletku i ona bi kao luda leprala meu reetkama. Nijedan se od mladia nije brinuo za pticu. Axelova je majka jednom tjedno donosila hranu, a ja sam joj nedjeljom davala dovoljno zrnja za itav tjedan. Kupila sam joj staklenu cjevicu, pa je imala dovoljno iste vode za est dana. Kada smo te veeri otili u krevet, sve je bilo drugaije. Detlef mi nije dao poljubac za laku no i nije se okrenuo. Poeo je priati. Vrlo njene stvari. Osjetila sam njegove ruke. Bile su veoma njene. Nisam se nimalo bojala. I ja sam njega milovala. Dugo smo se milovali, a da nita nismo rekli. Bilo je strahovito lijepo. Sigurno je proao jedan sat, kada je Detlef ponovo progovorio. Upitao me: - Hoe li sa mnom idue subote spavati? Odgovorila sam: - Okay. Uvijek sam se bojala tog pitanja. Sada, kada me Detlef upitao, bila sam sretna. Nakon nekog vremena rekla sam: - Okay, pod jednim uvjetom. Da oboje budemo u subotu trijezni. Ni najmanje H. Mislim, jer moda mi ne bi bilo lijepo. Ili bi mi bilo strahovito lijepo samo zato jer sam opijena, a kada bih se otrijeznila, ne bi mi bilo vie lijepo. Doista bih htjela biti posve trijezna. I htjela bih da zna kako mi je kada sam trijezna. Detlef se sloi: -Okay. Poljubio me za laku no. Okrenuli smo se i priljubljenih zadnjica zaspali. 113 li Idue smo subote doista ostali trijezni. Stan je ve opet bio prljav i smrdljiv, ali na je krevet bio ponovo u isto presvuen i bijel. Kada smo se svukli, ipak sam se malo bojala. Isprva smo posve tiho leali jedno kraj drugog. Morala sam misliti na djevojke iz mog razreda koje su mi priale kako su momci prvi put na njih navalili. Kako su svoju stvar svom silinom gurnuli u njih i nisu prestali sve dok se nisu zadovoljili. Djevojke su priale' da je prvi put zvjerski boljelo. Neke od njih nisu vie htjele ii s momkom s kojim su izgubile nevinost. Rekla sam Detlefu da bih to htjela doivjeti drugaije nego djevojke iz mog razreda. On je odgovorio: - Okay, mala. Dugo smo se milovali. Uao je malo u mene, a ja sam jedva osjetila. Kada bi me zaboljelo, Detlef bi to zamjetio, a da mu nita nisam rekla. Pomislila sam: ima pravo da ti nanese malo boli, eka ve pola godine. Ali Detlef mi nije htio nanijeti bol. Ipak smo bili zajedno. Tog sam ga trenutka strahovito voljela. Leala sam posve nepokretna i ukoena. Ni Detlef se nije micao. Osjetio je to sama nisam u tom trenutku mogla pomisliti. Da sam od straha i sree bila totalno gotova. Detlef se povukao i zagrlio me. Sve je to bio ludi osjeaj. Pomislila sam, kako si ba ti zavrijedila takvog momka? Koji misli samo na tebe, a nimalo na sebe. Koji, kada prvi put s tobom spava, ne eli i sam doi do vrhunca, jer prvi put eli uiniti sve za tebe. Sjetila sam se Kathija koji mi je u kinu odmah zavukao ruku meu noge. Bila sam sretna to sam

ekala Detlefa. Da sada doista samo njemu pripadam. Tog sam momka toliko ludo voljela da sam se odjednom uplaila. Uplaila od smrti. Neprestano sam mislila samo na jedno: "Samo da Detlef ne umre". Rekla sam mu dok me milovao: - Detlefe prestat emo s fiksanjem. On je odgovorio: - Da. Nikada ne smije postati fikserica. Poljubio me. Onda smo se polako okrenuli. Zaspali smo priljubljenih stranjica. Probudila sam se jer sam osjetila Detlefove ruke. Bilo je jo prilino rano, ali kroz zastore je ve dopirala siva svjetlost. Milovali smo se, a zatim smo istinski zajedno spavali. Jo sam uvijek sve osjeala glavom, a ne dolje. Ali sada sam znala da je strahovito lijepo spavati s Detlefom. U ponedjeljak sam se odmah iz kole odvezla na kolodvor Zoo. Detlef je bio tamo. Dala sam mu svoju uinu i jednu jabuku. Bio je gladan. Imala sam strahovitu elju za H, jer sam ve trei dan bila ista. Upitala sam Detlefa: Xlma jedan fiks za mene? X)dgovorio je: - Ne. Nee vie ni dobiti od mene. Ne elim to. Previe te volim. Ne elim da postane fikserica. Gotovo sam poizila. Imala sam elju i zaurlala sam: - uj, stari, ipak si pretjerao! Zjenice su ti kao glave ioda, sav si napumpan, a meni brblja da moram ostati ista. Najprije sam prestani, pa u i ja s tobom. A nemoj mi tu govoriti sranje. Reci radije odmah da eli svu drogu za sebe. Dokrajila sam ga. Nije mogao nita rei, jer je ve u subotu uveer nabavio novu drogu. Konano je popustio i rekao: - Okay, mala, zajedno emo prestati. S iduim je frajerom otiao zbog moga uta. Mnogo se toga za mene promijenilo otkada smo zajedno spavali. Na kolodvoru se vie nisam osjeala ugodno. Sada sam konano tono znala to znai zaraivanje. Sada sam tek doista znala to su htjeli od mene tipovi koji su me nagovarali. Isto to smo radili Detlef i ja. evu. Naravno da sam i ranije znala o emu se radi, ali to je za mene bilo neto posve apstraktno. Izmeu mene i Detlefa bilo je to neto najljepe i najintimnije. Frajeri su mi se gadili. Ono to se dogaalo na kolodvoru bilo je za mene nezamislivo: zar eva s jednim od onih gadnih smrdljivih pealbara, s nekim pijancem ili jednim debelim trbuastim znojavim elavcem? Nije me vie nimalo zabavljalo kada su me frajeri glupo nagovarali. Naprosto im vie nisam znala odgovoriti. Okrenula bih se s odvratnoscu ili bih im ponekad i ozbiljno zaprijetila. Tada sam poela na 114 115 nov nain mrziti i pedere. Jadne bih prasce bila u stanju ubiti. Neprestano sam se morala boriti protiv predodbe da Detlef mora prema njima biti njean. Usprkos svemu dolazila sam svakog popodneva poslije kole na kolodvor, jer je Detlef bio tamo. Kada bi obavio posao s frajerom, otili bismo na kolodvorsku terasu, gdje bih pila kakao/Ponekad je na kolodvoru posao iao loe. Bilo je takvih prokletih dana kada je i Detlefu bilo teko da za nas oboje zaradi drogu. Na kolodvorskoj sam terasi pomalo upoznala i ostale momke koji su se prostituirali, a od kojih me Detlef isprva drao po strani. Oni su bili propaliji od nas i bilo im je tee nego momcima iz nae kvadre da dobiju frajera. Bili su to stari fikseri kojima sam se nekada divila. Detlef je rekao da su mu svi oni prijatelji. Rekao mi je jo da se od njih moram uvati upravo zato jer su stari fikseri, a oni su strahovito nasilni. Uvijek su bili eljni droge, a nikada nisu imali novaca. Tim se prijateljima nikada ne smije odati ili pokazati kada ima novac ili drogu, inae se moe dogoditi da dobije po njuki. Oni se, osim to mlate frajere, mlate i meusobno.

Poela sam slutiti kakva je uistinu fikserska scena koja me toliko plivlaila. Nee proi dugo pa u i ja sama biti na njoj. Detlefovi su mi prijatelji ponekad govorili: - Mala, prestani. Premlada si. Jo moe uspjeti. Samo se mora razdvojiti od Detlefa. On se vie ne moe izvui. Ne pravi gluposti, razdvoji se od Detlefa. Pokazala sam im figu. Razdvojiti se od Detlefa bilo je posljednje to bih uinila. Ako eli umrijeti, i ja u s njim. To, meutim, nisam rekla. Odgovorila bih: - Ne gnjavi. Nijedno od nas nije ovisno. Oboje moemo prestati kad god zaelimo. Dani su u studenom 1976. pretjecali prilino isto. Od dva do osam bila sam na kolodvoru. Zatim bismo otili u "Treibhaus", diskoteku u Kurfiirstendammu. Tada je u "Treibhausu" uveer bila scena koju je Detlef posjeivao. Bila je gora od scene u "Soundu". Tu sam obino ostajala do posljednjeg autobusa u dvanaest i dvadeset. ivjela sam za subote kada sam spavala s Detlefom. Spavanje s njim bilo je svake subote sve ljepe ako ne bismo previe ubrizgali. Doao je prosinac. Bilo je sve hladnije. Smrzavala sam se. Ranije mi nikada nije bilo hladno. Sada sam se stalno smrzavala. Primijetila sam da sam tjelesno grogi. Znala sam to od jedne nedjelje poetkom prosinca. Probudila sam se u Axelovom stanu pokraj Detlefa. Bilo mi je zvjerski hladno. Ugledala sam nekakvu kutiju. Onda mi je odjednom pao u oi natpis na kutiji. Zapravo njegove boje koje su bile strahovito kriave i od kojih su me boljele oi. Osobito me plaila crvena boja. Uvijek sam se na tripovima bojala crvene boje. Na H je crveno imalo vrlo njean ton. Sa H je crveno, kao i ostale boje, bilo kao prekriveno nekim mekim velom i bilo je vrlo lijepo. Ali sada je crveno na toj prokletoj kutiji bilo silovito. Usta su mi bila puna pljuvake. Gutala sam je, ali mi je odmah zatim ponovo dolazila i dizala se. Zatim je ipak nestala, a usta su mi bila suha i ljepljiva. Pokuala sam neto popiti, ali nije ilo. Tresla sam se od hladnoe, sve dok mi nije postalo tako vrue da mi se znoj cijedio. Probudila sam Detlefa i rekla mu: - Sluaj, sa mnom se neto dogaa. Detlef me pogledao u lice i rekao: - Zjenice su ti velike kao tanjurii. - Dugo je utio, a onda apnuo. - Tako, mala, sada si i ti stigla dotle. Ponovo sam drhtala i upitala ga: - Sto je, to mi je? Detlef je odgovorio: - Turkey. Pomislila sam, aha, to je dakle twkey. Stigla si na tarkey, stara fikserice. Pa i nije tako straan taj turkey. Zato drugi diu toliku buku oko toga? Ja doista nisam osjeala nikakve boli, samo sam drhtala i boje su me malo uzrujavale i ta pljuvaka u ustima. Detlef nije nita vie rekao. Izvukao je iz traperica zamotak i askorbinsku kiselinu, uzeo je licu, prokuhao bukuri na svijei i dao mi pricu. Zbog drhtanja bilo mi je teko pogoditi u venu, ali ipak mi je prilino brzo uspjelo. Ponovo sam se dobro osjeala. Boje su ponovo postale njene, pljuvaka je nestala. Tog trenutka n'je vie bilo problema i ponovo sam zaspala pokraj Detlefa. I on 117 116 je sebi ubrizgao ut. Kada smo u podne ustali, upitala sam Detlefa koliko jo droge ima. On je odgovorio: - Naravno, prije nego to poe kui, dobit e jo jedan fiks. Rekla sam mu: - Ali trebat e mi i za sutra ujutro. Detlef: " j - Nemam toliko. A danas mi se zbilja ne ide na kolodvor. Nedjelja je, a u nedjelju ionako nema prometa na kolodvoru. Uhvatila me panika i bijes. - ovjee, zar ne razumije, ako ujutro ne uzmem fiks, doi u na turkey\ neu moi ii u kolu. Detlef:

- Uvijek sam ti to govorio, mala. A sada si ipak stigla dotle. Popodne smo otili na kolodvor. Imala sam dovoljno vremena za razmiljanje. Pravi turkey. Sada sam bila ovisna o H i o Detlefu. Vie sam se uplaila to sam ovisna o Detlefu. Kakva je to ljubav ako je ovjek totalno ovisan? to e biti ako me Detlef uveer pusti da ga molim i prosim za drogu? Znala sam kako su fikseri pros-jaili kada su bili na turkey. Kako su se poniavali i doputali da ih vrijeaju. Kako su zatim padali na niticu. Ja nisam mogla moliti. Jo manje Detlefa. Ako dopusti da ga molim, s nama e biti svreno. Nikoga nisam mogla moliti ni za to. Detlef je konano naao frajera i ja sam beskrajno dugo ekala da se vrati. Od sada u uvijek morati ekati da od Detlefa dobijem drogu za ujutro. Tog sam se popodneva prilino snudila. Vodila sam poluglasne razgovore sama sa sobom. Govorila u sebi: "Dakle, Christiane, sada si konano postigla sve to si uvijek eljela. Jesi li to tako zamiljala? Ne, ni govora. Ali ti si to ipak eljela. Uvijek si im se divila, starim fikserima. Sada si i sama jedna od njih. Sada se nitko pred tobom ne moe praviti vaan. Sada vie ne mora gledati s nepovjerenjem kada drugi govore o turkeyju. Sada te nitko ne moe zafrkavati. Sada si ti ona koja zafrkava". Nije mi uspjelo da se ohrabrim. Neprestano sam mislila na turkey. Sjetila sam se kako sam bila okrutna s fikserima koji su bili na turkey. Nikada nisam tono shvatila kako se osjeaju. Primijetila sam jedino da su strahovito osjetljivi, da ih se lako moe povrijediti i da su bez ikakve snage. Fikser na tofe/jedva e se suprotstaviti, takva je nitica. Na njima sam ponekad iivljavala svoju vladalaku strast. S pravim ih se nainom moglo u potpunosti dokrajiti, pogoditi ih pravim okom. Trebalo je samo duboko dirnuti u njihove prave slabosti, neprestano im kopati po ranama, pa bi tada pali. Na turkeysu imali dovoljno svijesti da shvate kakva su bijeda. Tada bi nestao sav njihov cool izgled, nisu se vie osjeali iznad svega i svih ljudi. Ponavljala sam u sebi, sada e i tebe dokrajiti kada bude na turkey. Oni e ve otkriti koliko si bijedna. Ali sve si to zapravo ve znala. udno je da ti tek danas sve to pada na pamet. Razgovori sa samom sobom nisu me nikuda vodili. Trebalo je da govorim s nekim drugim. Trebalo je da jednostavno priem nekom od fiksera na kolodvoru. Umjesto toga oduljala sam se u kut blizu kolodvorske pote. Znala sam to bi mi sada drugi govorili. Zar ih nisam i sama toliko puta ula kada su ovakve iste reenice upuivali drugima: - Nemoj to shvaati tako strano, stara. Nastavi dalje, pa e vidjeti to e biti. Ako doista eli, moe se odvii. Na tritu postoji valeron. I Detlef je ponavljao isto kada se radilo o H. Mogla sam govoriti jedino s majkom, ali to ipak nije ilo. Mislila sam da joj to ne mogu uiniti. "Ona te voli i ti je na neki nain voli. Pobjenjela bi kada bi ula, a ionako ti ne moe pomoi. Moda bi te uvalila u neki dom, a to i pogotovo ne bi koristilo. Nitko se jo nije odvikao pod pritiskom, a ti pogotovo ne bi. Tek tada bi postala prkosna i pobjegla bi iz doma u skitnju. Sve bi bilo jo gore". Nastavljala sam razgovor sama sa sobom: "ovjee, jednostavno prestani. Malo turkeyja na poetku, to e proi bez daljnjega. Kada se Detlef vrati, rei e mu: "Neu drogu, prestat u. I ti e ili smjesta prestati ili emo se rastati. Ve ima dvije polovine u depu? Okay, stari, udarit emo jo taj nks, a onda od sutra prestajemo". 118 Primijetila sam kako sam u toku razgovora sa samom sobom ponovo postala raspoloena za ut. Zatim sam sebi apnula kao da povjeravam neku osobito prljavu tajnu:

"Detlef? Detlef ionako nee prestati. A ti, zar bi se rastala od Detlefa? Stara, Christiane, prestani cmizdriti. Budi bar na trenutak trijezna i govori onako kako stvari stoje. To je zapravo posljednja stanica. Svretak. Prava posljednja stanica. Jednostavno nisi imala mnogo od ivota, ali tako si i htjela". Detlef se vratio. Otili smo bez rijei na Kurfurstenstrasse i pronali naeg stalnog dealera. Dobila sam polovinu polovice2, od-vezla sam se podzemnom eljeznicom kui i oduljala se u svoju sobu. Dvije nedjelje kasnije Detlef i ja bili smo u Axelovom stanu. Bilo je popodne. Osjeali smo se vrlo jadno. U subotu nismo nali naeg dealera /'neki nas je drugi tip prevario. Droga koju nam je prodao bila je tako loa da smo sutradan ujutro morali uzeti dvostruku koliinu, sve to smo imali, kako bismo preivjeli. Detlef se ponovo poeo znojiti, a i ja sam primijetila da mi turkey nije daleko. Pretraili smo itav stan, kako bismo pronali neto to bi se moglo prodati, iako smo ve unaprijed znali da nita nije preostalo. Sve je ve otilo, od mlinca za kavu do radija, sve je ve bilo utucano u fikseve. Preostao je jedino usisava za prainu, ali on je bio toliko star da za njega ne bismo dobili ni prebijene pare. - Mala, moramo na brzininu doi do para. Za najkasnije dva sata bit emo potpuno na turkey, a onda nita vie neemo moi poduzeti. U nedjelju popodne da se ubijem ne mogu skupiti novac. Mora pomoi. Najbolje je da ode u "Sound" i ica. Mora iicati etrdeset maraka. Ako naem bar jednog frajera za etrdeset ili pedeset, ostat e nam neto i za sutra ujutro. Moe li? Odgovorila sam: - Jasno da mogu. Zna i sam da je icanje moja jaka strana. Dogovorili smo se da se najkasnije za dva sata ponovo sretnemo. Ja sam ve esto icala u "Soundu". Ponekad samo iz zadovoljstva. Uvijek sam uspjela. Ipak, te veeri nita mi nije palo u 2 Narkomanska mjera za H, otprilike etvrtina grama (napomena prev.). ruke. Trebalo je brzo skupljati, a za icanje je potrebno vrijeme. Treba najprije dobro promotriti tipove koje napada. Treba im se prilagoditi, moda malo s njima popriati i ostati cool. Jednostavno, ovjek mora uivati u icanju. Dola sam na turkeypa nisam uspjela kao inae. Nakon pola sata, imala sam samo 6.80 maraka. Pomislila sam da nikada neu skupiti dovoljno. Mislila sam na Detlefa koji je sada ve morao biti na kolodvoru. Tamo su nedjeljom uveer prolazile samo obitelji s djecom koje su se vraale s kavice kod bakice i djeda. A bio je, osim svega, na turkey. U takvom stanju ionako ne moe obaviti posao s frajerom. Uhvatila me panika. Bez nekog odreenog plana otila sam na ulicu. Nadala sam se da e icanje ii bolje pred "Soundom". Pred ulazom se zaustavio veliki mercedes. Tu su esto stajala velika kola ili su polagano vozila mimo. Jei nigdje nije piletina tako jeftina kao pred "Soundom". Tu ima djevojaka koje ponekad nemaju ni marku za ulaznicu, jer su potroile sav deparac. One to rade za ulaznicu i nekoliko coca-cola. Tip u mercedesu mi je mahnuo. Prepoznala sam ga. esto je dolazio pred "Sound" i ve me nagovarao. Da li bih htjela zaraditi stotku. Jednom sam ga pitala to za to trai, a on je odgovorio: - Nita vie. Ismijala sam ga. Ne znam to sam tada mislila. Vjerojatno ne ba mnogo. Moda, idi do tipa i vidi to zapravo eli. Moda moe od njega iicati nekoliko novanica. U svakom sluaju mahao mi je kao divlji i ja sam se iznenada nala pokraj kola. Rekao mi je da uem. Rekao je da ne moe tu dugo stajati. Ula sam. Sada sam tono znala to e se dogoditi. Da nema nita od icanja. Za mene frajeri nisu vie bili bia s druge planete. Poznavala sam film koji je upravo bio poeo na osnovi mojih promatranja na kolodvoru i iz prianja momaka. Tako sam doznala da uvjete ne diktira frajer ve prodava ljubavi. Pokuavala sam biti posve hladna. Nisam drhtala, jedino to sam u govoru hvatala previe zraka i teko zadravala isti hladni prizvuk do kraja razgovora. Upitala sam: - Sto je?

120 121 On je odgovorio: - A to bi bilo? Sto maraka. Slae se? Odgovorila sam: - Ako misli na evu ili slino, to kod mene ne dolazi u obzir. On me upitao: - Zato? U uzbuenju pala mi je jedino istina na pamet: - Sluaj, imam prijatelja. On je jedini s kojim sam do sada spavala. Tako e i ostati. On je rekao: - U redu. Onda e mi puiti. Rekla sam: - Ne, ni to ne radim. Od toga mi se povraa. Bila sam doista vrlo hladna. Nije se dao zbuniti. Rekao je: - U redu. Onda e mi drkati. Odgovorila sam: - U redu. Uinit u to. Za stotku. U tom trenutku nisam bila svjesna, ali mi je kasnije bilo jasno da je tip morao uasno padati na mene. Jer sto maraka za drkanje i to na Kurfiirstenstrasse, burzi jeftine bebi-prostitucije, toliko nije valjda nitko dobio. Izgleda da je pao na moj strah koji ja ipak nisam mogla prikriti. Znao je da ne izvodim neku ou onako pritjenjena uz vrata s desnom rukom na ruki. Kada smo poli, uhvatio me paklenski strah. Pomislila sam, taj sigurno eli vie, on e silom uzeti protuvrijednost za svoju stotku. Ili mi nita nee platiti. Stao je u parku u blizini. Prola sam vie puta kroz taj park. Pravi kurvinski park. Posvuda su leali prezervativi i papirni rupii. Sada sam doista drhtala i bilo mi je malo muno. Tip je meutim ostao posve miran. Tada sam smogla hrabrosti i rekla to se po tajgovskim pravilima moralo rei: - Najprije novac. Dao mi je novanicu od sto maraka. Jo uvijek sam se bojala. ula sam ve dosta pria o frajerima koji su kasnije silom oduzimali svoju lovu. Znala sam, meutim, to mi je raditi. U naoj su klapi momci u posljednje vrijeme priali gotovo jedino o doivljajima s frajerima, jer ionako nisu imali nikakvih drugih doivljaja. ekala sam na trenutak da pone raskopavati hlae, dakle da bude potpuno zaposlen sam sobom i tada sam zavukla novanicu u izmu. Bio je spreman, a ja sam jo uvijek sjedila na udaljenom rubu sjedala i pokuavala ostati nepomina. Nisam ga vie gledala, ve sam ispruila lijevu ruku. Ruka mi nije bila dovoljno duga, pa sam mu se ipak morala malo primai. Morala sam ga jo jednom kratko pogledati prije nego to sam uzela njegovu stvar meu prste. Hvatala me munina i bilo mi je hladno. Gledala sam kroz vjetrobran i pokuavala se koncentrirati na neto drugo. Na svjetlost automobilskih farova koja je prodirala kroz grmlje i na jednu svijet-leu reklamu koju sam mogla vidjeti. Bilo je gotovo prilino brzo. Momak je ponovo izvukao lisnicu. Drao ju je tako da sam mogla u nju zaviriti. Vidjela sam novanice od po petsto i. sto maraka. Oito je htio ostaviti utisak ili me namamiti za idui put. Dao mi je jo dvadeset maraka. Deparca. Kada sam ponovo izala iz kola bila sam posve mirna. Napravila sam neke vrste raunicu. To ti je dakle drugi mukarac. Tek ti je etrnaest godina. Prije nepuna etiri tjedna izgubila si nevinost. A ve si otila u prostituciju. A onda nisam vie mislila ni na tipa ni na ono to sam uinila. Osjeala sam se zapravo vrlo sretna. Zbog sto dvadeset maraka u izmi. Nikada jo nisam imala toliko novaca odjednom. Nisam mislila na Detlefa i to e rei. Bila sam ve prilino na turkey\ bila sam luda za fiksom. Mislila sam jo jedino na fiks. Imala sam sreu. Brzo sam nala naeg prodavaa. Kada je ugledao novac, upitao me: - Odakle ti to? Jesi li poela zaraivati? Odgovorila sam:

- Izbrii to. Prije nego to bih na tako neto pala, prestala bih se fiksati. asna rije. Ne, moj se otac ponovo sjetio da ima ker i dao mi deparac. Za osamdeset maraka kupila sam dvije polovine polovica. Polovine polovica bile su novost na tritu. U zamotku je bilo oko etvrt grama. Prije smo sa etvrtinom po troje izlazili na kraj. Sada smo se Detlef i ja jedva pokrivali. 123 122 Otila sam u zahod na Kurfiirstenstrasse i udarila ut. Droga je bila savrena. Ostatak sam spremila s preostalih etrdeset maraka u plastini ovitak ake mjesene karte._< Zaraivanje i nabava droge potrajali su tono etvrt sata. Bila sam odsutna tek tri etvrt sata. Bila sam uvjerena da Detlef jo stoji na kolodvoru i odvezla sam se podzemnom eljeznicom do Zooa. Detlef je bio tu. aka jada. Naravno da nije naao frajera u nedjelju uveer i na turkey. Rekla sam mu: - Doi, ja sam nabavila. Nije me pitao odakle. Nije nita rekao. urio je u stan. Odmah smo otili u kupaonicu. Izvukla sam iz depa aku mjesenu kartu. On je otvorio jedan zamotak i stavio drogu na licu. Dok ju je prokuhavao, pogledao je na plastini ovitak u kojem su se nalazili jo pola polovice i dvije novanice po dvadeset maraka. Upitao me: - Odakle novac? Odgovorila sam: - icanje nije ilo. Bilo je nemogue. Onda se naao tip sa strahovito mnogo love. Njemu sam drkala. to bih drugo mogla? Uinila sam to za tebe. Jo dok sam govorila Detlef je planuo. Bio je kao lud. Vikao je: - Lae! Nitko ti ne bi dao stotku za drkanje. Lae mi. I to to uope znai samo drkati? Nije vie mogao govoriti. Bilo mu je loe jer je bio na turkey. Drhtao je po itavom tijelu, koulja mu je bila natopljena znojem, u nogama je dobio greve. Podvezao je ruku. Sjedila sam na rubu kade i plakala. Mislila sam da je Detlef u pravu to je pobjesnio. Plakala sam i ekala da ut pone na njega djelovati. Bila sam sigurna da e me onda udariti po licu. Ne bih se branila. Detlef je izvukao pricu i nita nije kazao. Izaao je iz kupaonice, a ja za njim. Konano je rekao: - Otpratit u te do autobusa. Ja sam mu iz druge polovice neto odvojila i dala mu. On je to stavio u dep traperica i nita nije rekao. Otili smo do autobusne stanice. Detlef jo uvijek nije progovorio. eljela sam da vie, da me udari, da bar neto izusti. Rekla sam mu: 124 - uj, stari, kai neto. Ali od njega nije nita dolazilo, nita, nita, nita. Kada smo stigli na stanicu i kada je doao autobus, nisam ula. Kada je autobus ponovo otiao, rekla sam: - Ono to sam ti rekla bila je ista istina. asna rije, samo sam mu drkala, a on nije bio nimalo zao. Mora mi vjerovati. Ili, zar nema vie u mene povjerenja? Detlef je rekao: - U redu, vjerujem ti. Rekla sam: - Uinila sam to doista samo za tebe. Detlef je bio neto glasniji: - Ne foliraj. Uinila si to za sebe. Bila si na turkeyi trebalo ti je. Sjajno! Uinila bi to i da mene nema. ovjee^ jhvati, ti si sada fikserica. Tjelesno si ovisna.|Sve toTadi, ini za sebe?^ Rekla sam: ~ - U pravu si, ali uj me. Tako emo morati i dalje. Sam vie ne moe nabavljati za oboje. Treba nam previe droge. Osim toga, ja ne elim da sam zarauje. Sada

emo malo obratno. Ja u u prvo vrijeme sigurno moi zaraditi brdo love. Bez eve i slino. Obeavam ti da se nikada neu eviti s frajerom. Detlef nije nita rekao. Stavio mi je ruku oko ramena. Poelo je kiiti. Nisam znala da li su kapi na njegovom licu od kie ili suze. Ponovo se zaustavio jedan autcbus. Rekla sam: - Nema izlaza. Sjea se, dok smo jo bili na tabletama i hau, osjeali smo se totalno slobodni. Bili smo totalno neovisni. Nitko, nijedan nam ovjek nije bio potreban. Tako smo se osjeali. Sada smo lijepo ovisni. Dola su jo tri ili etiri autobusa. Priali smo tune stvari. Plakala sam, a Detlef me zagrlio. Na koncu je rekao: - Nekako emo se izvui. Jednostavno emo prestati. Zajedno emo uspjeti. Nabavit u valeron. Ve sutra u se raspitati za vale-ron. Bit emo zajedno kada prestanemo. Ponovo je doao autobus. Detlef me gurnuo uza stepenice. Kod kue sam sve radila mehaniki kao i svake druge veeri. Otila "fass sam u kuhinju i uzela iz hladnjaka jo jedan jogurt. Jogurt sam zapravo uzimala u krevet da ne bi upalo u oi to nosim licu. Trebala mi je ujutro za prokuhavanje. Zatim sam iz kupaonice donijela au vode. Za ispiranje price sutradan ujutro. I idue je jutro bilo kako svako drugo. Majka me probudila u etvrt do sedam. Ostala sam u krevetu i gradila se kao da je nisam ula. Ona me je ponovo gnjavila svakih pet minuta. Konano sam rekla: - U redu, evo, odmah ustajem. Onda je ponovo dola, gnjavila me, a ja sam brojala minute do sedam i etvrt. Tada je morala izai iz kue i otii na posao, inae bi zakasnila na podzemnu eljeznicu. A ona nikada nije zakasnila na podzemnu eljeznicu. Zapravo sam i ja morala poi u sedam i etvrt ako sam eljela pravodobno doi u kolu. Kada su se konano zalupila vrata, sve je ilo automatski. Traperice su leale pred krevetom. Izvukla sam iz njihova depa stani-ol-papir s prakom. Do njih je leala plastika vreica sa minkom, kutijom cigareta roth handle, boicom limunske kiseline i pricom koja je bila zamotana u toaletni papir. Kao obino, bila je zaep-Ijena. Prokleti duhan iz kutije cigareta bio se posvuda rasuo po plastinoj vreici i zaprljao mi pribor. Oistila sam pricu u ai vode, stavila sam drogu u licu za jogurt, poprskala je limunskom kiselinom, prokuhala je, podvezala sam ruku i tako dalje. Za mene je to bilo kao drugima kada ujutro iz navike zapale prvu cigaretu. Poslije fiksa esto bih ponovo zaspala i dola u kolu tek na drugi ili trei sat. Uvijek bih zakasnila kada bih udarila ut kod kue. Ponekad bi majci uspjelo da me izvue iz kreveta i povede sa sobom do podzemne eljeznice. Tada bih morala napraviti fiks u zahodu na kolodvoru Moritzplatz. Bilo je vrlo nezgodno, jer je taj zahod bio osobito taman i smrdljiv. Posvuda su u zidovima bile rupe. Tu bi iza njih sjedili pealbari i drugi foliranti koji su se uzbuivali gledajui djevojke kako piske. Uvijek sam se bojala da bi mi iz razoaranja to vide da se samo fiksam mogli navui pandure na vrat. pricu sam gotovo uvijek nosila sa sobom u kolu. Za svaki sluaj. Ako bismo iz bilo kojeg razloga morali due ostati u koli, zbog neke priredbe u auli ili ako se ne bih u podne vratila kui. Ponekad sam morala udariti ut u koli. Vrata na kolskim zahodima bila su gotovo sva polomljena, pa mi je moja prijateljica Renate morala uvati strau dok bih se ja fiksala. Renate je sve znala o meni. Mislim da je veina u razredu znala. Ali nisu se na to obazirali. U svakom sluaju, u Gropiusstadtu nije vie bila nikakva senzacija to je netko ovisnik. Za vrijeme kolskih satova, na koje sam jo dolazila, uglavnom sam posve apatino drijemala. Ponekad ak i duboko spavala sa zatvorenim oima i glavom na klupi. Ako bih ujutro uzela dosta droge, jedva bih s mukom sroila nekoliko rijei. Nastavnici su morali primijetiti to se samnom zbiva, no svega je jedan jedini tih dana posumnjao na droge i pitao me ak o mojim problemima. Ostali su

se ponaali kao da sam kakva lijena pospana uenica i jednostavno su mi upisivali druge redove. Ionako smo imali tako malo nastavnika po broju aka da je veini bilo drago ako bi nam zapamtili i imena. Nekakav osobni dodir nismo ni imali. Uskoro zatim nisu mi vie prigovarali ni zato to naelno nisam vie pisala domae zadae. Samo bi izvukli svoju knjiicu za oq'ene, kada bih prilikom kolske zadae u svoju teku napisala "Ne mogu", odmah je predala i zatim pred sobom crtala neku glupost. Mislim da se veina nastavnika nije zanimala za kolu vie od mene. I oni su totalno rezignirali i bili kao i ja presretni svaki put kada bi kolski sat proao bez nekog osobitog uzbuenja. Nakon one veeri kada sam prvi put otila zaraivati, sve je isprva teklo kao i ranije. Svakog sam dana punila Detlefu ui da i ja moram nekako nabaviti novac, i to vie od onih nekoliko maraka koje sam svakog dana iicala. Detlef je reagirao vrlo ljubomorno. No i sam je ve odavno bio uvidio da tako dalje ne ide i predloio mi da zajedno zaraujemo. On se u meuvremenu vrlo dobro snalazio s frajerima i znao je da ima biseksualaca, ali i pedera, koji bi vrlo rado ponekad pokuali i s nekom djevojicom - ako bi za svaki sluaj bio nazoan i mladi. Detlef je rekao da e pronai frajere koji me nee doticati, a i pogotovo koji se nee sa mnom eviti. Dakle frajere koji e samo htjeti da im se neto priredi. Takvi su Detlefu ionako bili 126 127 najdrai. Mislio je da bismo nas dvoje zajedno mogli zaraditi po sto i vie maraka. Prvi frajer kojeg je Detlef za nas izabrao bio je Mucavi Max. On je bio stalna Detlefova muterija, a i ja sam ga u meuvremenu dobro upoznala. Detlef mi je rekao, Mucavi Max eli samo da ga se istue. Ja u se, istini za volju, morati razodjenuti do pasa. Meni je bilo pravo, ak mi se veoma svidjelo to u ga istui, jer sam mislila da u se tako osloboditi agresivnosti prema Detlefovim frajerima. Kada je Detlef predloio Mucavom Maxu da i mene povede, ovaj se odmah pretvorio u ar i vatru. Naravno, uz dvostruku cijenu. Dogovorili smo se za jedan ponedjeljak u tri sata popodne na kolodvoru Zoo. Kao i obino, ja sam zakasnila. Mucavi je Max ve bio tu. Samo Detlef nije jo bio doao. On je kao i svi fikseri bio strahovito nepouzdan. Odmah sam pretpostavila da je prethodno otiao nekom frajeru koji dobro plaa, ali kojemu je zato morao pokloniti i vie vremena. Mucavi Max i ja ekali smo ga gotovo pola sata. Detlef nije doao. Uhvatila me trta, ali Mucavi se Max oito jo vie bojao. Neprestano je ponavljao da ve vie od deset godina nije imao veze ni s jednom djevojkom. Gotovo nijednu rije nije mogao izgovoriti do kraja. I inae je uasno mucao. Sada sam ga jedva razumjela. Nisam vie mogla izdrati s njim na kolodvoru. Htjela sam da to bilo kako privedeni kraju. Osim toga, nisam vie imala droge, i bojala sam se da u doi na turkey prije nego to obavim stvar s Mucavim Maxom. No to sam vie osjeala njegov strah, raslo je moje samopouzdanje. Primijetila sam da sam u toj prilici jaa od njega. Konano, rekla sam mu posve hladno: - Hajdemo, stari. Detlef nas je ionako ostavio na cjedilu. Bit e i sa mnom zadovoljan. No, ostajemo pri pogodbi koju si sklopio s Detlefom, 150 maraka. On je odmucao >xla" i poao. inio se posve bezvoljan. Uhvatila sam ga pod ruku i doslovno vodila. Od Detlefa sam ula alosnu priu o Mucavom Maxu. Bio je pomoni radnik. Imao je blizu trideset godina i bio je rodom iz Hamburga. Majka mu je bila prostitutka. Kao dijete dobio je strahovito mnogo batina. Od majke, od njenih svodnika, u domovima gdje je odrastao. Toliko su ga izudarali i smekali da od straha nikada nije nauio ispravno govoriti, a batine su mu sada bile potrebne i da bi se spolno zadovoljio. Oboje smo otili u njegov stan. Ja sam najprije zatraila novac, iako je bio stalna muterija s kojom oprez nije

bio potreban. Doista mi je dao sto pedeset maraka, a ja sam bila malo ponosna to sam mu tako hladno uzela novac. Svukla sam majicu, a on mi je dao bi. Sve je bilo kao u kinu. Ja nisam bila ja. Isprva ga nisam udarala kako treba, pa je zajecao da mu moram nanijeti bol. Onda sam ga estoko oinula. On je vikao "mami" i ne znam to jo. Nisam ga sluala. Pokuavala sam da ga ni ne gledam. Ali vidjela sam kako su na njegovom tijelu sve vie oticali oiljci, a zatim mu je na nekim mjestima koa doslovno popucala. Bilo je odvratno, a trajalo je gotovo itav sat. Kada je konano svrio, ja sam obukla majicu i pobjegla. Istrala sam do vrata, zatim stepenicama i jedva sam stigla do izlaza. Pred kunim vratima nisam vie mogla savladavati eludac i povraala sam. Poslije toga sve je prolo. Nisam plakala. Nisam osjetila ni traga samosaaljenju. Bilo mi je nekako jasno da sam samu sebe dovela u takvu priliku, da sam jednostavno u govnu. Otila sam na kolodvor. Detlef je ekao. Nisam mu mnogo priala, samo da sam sama obavila posao u Mucavim Maxom. Pokazala sam sto pedeset maraka. On je izvukao iz traperica sto maraka koje je on zaradio sa svojim frajerom. Ruku pod rukom otili smo do scene i kupili izdanu koliinu droge. Savrenu robu od naeg stalnog prodavaa. Bio je to posve ct>a/dan. Od tada sam uglavnom sama zaraivala za svoju drogu. Imala sam strahovit uspjeh medu frajerima na kolodvoru i mogla sam birati s kime u otii i postavljati uvjete. Naelno nisam ila s pealbarima, dakle sa strancima. To je za sve make na kolodvoru bilo zadnje. Govorile su da su pealbari esto vrlo neugodna gamad, da nemaju novaca, da plaaju najvie dvadeset ili trideset maraka, a za to se ele eviti i to bez prezervativa. Za mene ni dalje nije dolazila u obzir eva s frajerima. To je bilo posljednje ono malo intimnog to sam pruala samo Detlefu. 129 128 inila sam rukom i na francuski nain. Na taj nain nije bilo tako strano ako sam samo ja neto inila s frajerima, a oni sa mnom nita. to je najvanije, nisu me smjeli dotai. im bi pokuali, ja bih pobjenjela. Pokuavala sam odmah na kolodvoru pogoditi uvjete. S tipovima koji su mi ve od prve smrdjeli nisam se ni pogaala. Ono malo ponosa to mi je preostalo stajalo me dosta vremena. Ponekad bi tako prolo i itavo popodne dok bih pronala frajera kod kojeg je sve bilo O.K. No, rijetko bi mi kada palo onoliko novaca kao kada sam prvi put bila kod Mucavog Maxa. Mucavi Max je postao Detlefova i moja zajednika stalna muterija. Ponekad smo Detlef i ja ili skupa k njemu, ponekad samo jedno od nas dvoje. Mucavi je Max zapravo bio posve u redu. Oboje nas je volio. Naravno, nije mogao i dalje plaati po sto pedeset maraka od svoje plae pomonog radnika, no etrdeset maraka, koliko nam je trebalo za jedan fiks, uvijek bi nekako skucao. Jednom je ak morao razbiti svoju kaicu prasicu i jo je iz neke zdjele pokupio sitni da bi mi mogao isplatiti tono etrdeset maraka. Ako mi se urilo, mogla sam k njemu svratiti i uzeti unaprijed dvadeset maraka. Rekla bih mu tada da u sutra ponovo doi u toliko sati i zatim mu uiniti za dvadeset maraka. Ako je imao jo dvadeset, sloio bi se. Mucavi je Max uvijek ekao na nas. Za mene je uvijek bilo spremljeno moje najdrae pie, sok od kajsija. Detlefa je u hladnjaku uvijek ekalo njegovo najdrae jelo, puding od griza. Mucavi je Max sam pripremao rpuding. Osim toga, ponudio bi mi uvijek razne jogurte i okoladu jer je znao da to rado jedem nakon posla. Batine su mi postale stvar rutine i poslije bih uvijek jela, pila i jo malo brbljala s Mucavim Marom. On je bio sve mraviji. I posljednju je marku troio na nas i nije mogao za sebe kupovati dovoljno hrane. Toliko se na nas .navikao i bio tako sretan da je rijetko kada mucao u naem drutvu. Svakog je jutra kupovao novine samo da bi vidio nije li opet naena neka rtva heroina. Kada sam jednom dola k njemu da

iscijedim dvadeset maraka, uasno je mucao i bio posve blijed. Tog je dana pisalo u novinama da je neki Detlef W. ne znam koja rtva heroina u toj godini. Rasplakao se od sree kada sam mu rekla da sam svog Detlefa malo prije vidjela prilino ivog. esto me nagovarao da se ostavimo heroina, jer emo umrijeti. Rekla sam ledenim glasom, ako ostavimo heroin, neemo vie dolaziti ni k njemu. Na to je umukao. Detlef i ja smo imali vrlo udan odnos prema Mucavom Maxu, Mrzili smo sve frajere, prema tome, mrzili smo i Mucavog Maxa. Ali, istodobno nam se inio i posve u redu. Moda i zato, jer je uvijek bio dobar i bez problema za etrdeset maraka. Osim toga, osjeali smo prema njemu i samilost. Tom je frajeru u biti bilo jo gore nego nama. On je u svakom sluaju bio totalno osamljen i imao je samo nas. Zbog nas se unitavao. Ali o tome nismo mnogo razmiljali. Kasnije smo unitili jo mnogo drugih frajera. Ponekad smo kod Mucavog Maxa lijepo i ugodno gledali televiziju i zatim spavali. On bi nam prepustio svoj krevet, a sam je spavao na podu. Jedne smo se veeri doista sjajno zabavljali. Mucavi je Max stavio ludu glazbu, navukao je na glavu nekakvu dugokosu vlasulju i obukao neki suludi krzneni ogrta. Plesao je kao luak, a mi smo se kidali od smijeha. Odjednom se spotakao, pao i udario glavom o ivai stroj. Nekoliko je minuta bio bez svijesti. Mi smo se strahovito zabrinuli i pozvali telefonom lijenika. Mucavi je Max dobio potres mozga i morao je dva tjedna odleati u krevetu. Uskoro zatim izgubio je slubu. Potpuno je propao, a da nije ni okusio drogu. Fikseri su ga unitili. Mi. Molio nas je da ga bar ponekad tek onako posjetimo. No, takvi prijateljski .posjeti (jnjsta nisu uobiajeni meu fikserima^Prvo zato, jer nisu u stanju toliko ^eati^zajiekog drugog^ali najvie zbog toga jer su itav dan na nogama da bi pronali novac i drogu i nemaju vremena ni za to drugo. Kada nam je Mucavi Max obeao da e nam ponovo davati dosta novaca im pone zaraivati, Detlef mu je mrtav hladan odgovorio: - Fikser je kao poslovni ovjek. Mora se svaki dan brinuti da blagajna bude u redu. On jednostavno ne moe davati kredit zbog Prijateljstva ili simpatije. 130 131 Nedugo poto sam poela zaraivati, imala sam jo jedan radosni susret na kolodvoru. ekala sam frajere, kada se iznenada pokraj mene pojavila Babsi, djevojica koja me nekoliko mjeseci ranije u "Soundu" nagovorila zbog LSD-a. Babsi, koja je tada imala dvanaest godina, koja je pobjegla od kue zbog neprilika u koli, koja je jo na brzinu kuala nekoliko snifova prije nego to su je uhvatili i vratili baki i djedu. Pogledale smo se i sve nam je odmah bilo jasno. Zagrlile smo se i poljubile. Ona se beskrajno radovala, a i ja takoer. Babsi je postala strahovito mrava, nije imala ni grudi ni zadnjicu. No, izgledala je jo ljepa. Plava kosa do ramena bila joj je vrlo njegovana i bila je savreno skockana. Na prvi sam pogled prepoznala da je puna H, nisam joj ni morala pogledati u zjenice koje su bile velike kao glava iode. Mislim, meutim, da netko tko nema pojma o fiksanju, nikada ne bi pomislio da je to lijepo dijete fikserica. Babsi je bila strahovito mirna. U njoj nije bilo ni truna onog nemira svih fiksera koji kao ja po itav dan jure za novcem ili drogom. Odmah mi je rekla da ne moram poi s frajerom, jer e mi platiti jedan fiks i neto za jelo. Uspele smo se na kolodvorsku terasu. Nije nam bilo potrebno da govorimo o tome kako smo obje potpuno ovisne i da zato moramo zaraivati. Babsi'nije htjela rei otkuda joj toliko droge i novaca. Ispriala je samo da je kod nje vrlo strogo otkada je bjeala od kue. Morala je svake veeri biti ve izmeu sedam i osam doma, a i u kolu je odlazila redovito. Baka je paklenski pazila na nju. Konano, upitala sam je bez uvijanja. Ona je odgovorila:

- Imam stalnog frajera. Prilino je star, ali vrlo cool. Popodne odlazim k njemu taksijem. Ne daje mi lovu, ve drogu. Dobivam tri polovine dnevno. Dolaze i druge make. I one dobivaju drogu direktno od njega. No, sada pada samo na mene. Posao obavljam za jedan sat. Naravno, bez eve. Samo svlaenje, fotografiranje, brbljanje i, no, francuski. eva za mene ne dolazi u obzir. Njen se frajer zvao Heinz. Imao je papirnicu. Ja sam ve bila ula za njega. Upravo to, da je vrlo cool frajer, jer je direktno davao H da bi pritedio svu onu trku oko nabave. Bila sam iskreno zavidna Babsi koja je uveer morala biti kod kue najkasnije do osam, mogla se ispavati i bila poteena one uasne ivane jurnjave.' Babsi je imala svega, ak dovoljno i pribora. Tada je jo bilo vrlo teko dobiti price koje se upotrebljavaju samo jednom. Moja je ve bila toliko tupa da sam je svaki put morala naotriti na hrapavoj stranici kutije igica, inae mi ne bi ula u venu. Babsi je imala dovoljno prica. Odmah mi je obeala tri pumpice i tri kanile. Nekoliko dana kasnije srela sam zatim na kolodvoru i Stellu, Babsinu prijateljicu, koja je svojedobno zajedno s njom pobjegla od kue i jo prije nje poela sa H. Zagrljaj, poljupci, ogromna radost. I Stella je u meuvremenu postala ovisna. Njoj nije ilo tako dobro kao Babsi. Njen je otac dvije godine ranije poginuo u poaru stana. Majka joj je u zajednici s nekim talijanskim prijateljem otvorila gostionicu i poela piti. Stella je uzimala novac za drogu u gostionici. Kada je majinom prijatelju digla jednom pedeset maraka izravno iz lisnice, sve je izalo na vidjelo. Nije se vie usuivala kui i ponovo je bila u skitnji. Posve automatski poele smo gore na kolodvorskoj terasi govoriti o frajerima. Stella mi je najprije ispriala istinu o svojoj najboljoj prijateljici Babsi. Ona je navodno do kraja propala. Njen je Heinz zapravo totalno bijedni tip. Bijedni stari masni uznojeni frajer s kojim se Babsi zapravo evila. Stella je rekla: - Tako neto za mene ne bi dolo u obzir. Ako se evi s takvim, uope ako se evi s frajerom, onda se moe i s pealbarom. Puiti, okay, ali eva je zadnja stvar. I ja sam se zgrozila koliko je daleko Babsi otila. Tog asa nije mi bilo jasno zato mi Stella to pria. Kasnije sam od Babsi doznala da je Heinz najprije bio Stellin stalni frajer. Zato je, dakle, Stella tono znala to on trai za tri polovine. I ja sam to kasnije iskusila na vlastitom tijelu. Stella mi je zatim na kolodvorskoj terasi rekla da je po njenom miljenju zaraivanje na Zoou posljednja stvar. - Pa tu su najofucanije make i frajeri pealbari. Za mene ne bi dolo u obzir da me prljavi pealbari neprestano nagovaraju. Stella je ila u auto-prostituciju na bebi-tajg u Kurfursten-strasse. Tu su bile gotovo samo fikserice, i to uglavnom od trinaest 133 132 i etrnaest godina. Ja sam se strahovito bojala auto-prostitucije, jer jedva da moe provjeravati kome ulazi u kola. Rekla sam joj: - Po mome je auto-prostitucija posljednja stvar. Tamo rade za dvadeset maraka. Dva frajera za jedan fiks, to zbilja ne bih podnijela. Gotovo smo se jedan sat prepirale da li se pada nie na djejem tajgu na Zoou ili u Kurfiirstenstrasse. U meuvremenu smo se sloile da je Babsi posljednje govno kada se evi s onakvim tipom. Tako je na ponovni susret poeo prepirkom oko uliarske asti. Tu smo svau Babsi, Stella i ja nastavljale gotovo svakog dana iduih nekoliko mjeseci. Uvijek se radilo samo o tome koja je od nas najdublje pala u govno. Svaka je htjela dokazati pred drugom da jo nije pala tako duboko. Ako bismo se nale udvije, runo smo govorile o treoj.

Najvea je stvar naravno bila snai se bez frajera. Stella i ja smo se ve prvog dana ponovnog susreta meusobno uvjeravale da se moemo snai i bez frajera. Htjele smo skupiti novac icanjem i kraom. Stella je predlagala itav niz trikova u tom smislu. Odmah smo otile u robnu kuu "Kadewe" da tamo iskuamo jedan supertrik. Trebalo ga je izvesti u enskom zahodu. Najprije emo ekati dok nekoliko bakica ue u toaletu. One obino vjeaju svoje torbice na kvaku. Kada se iskobeljaju iz svojih korzeta i sjednu na koljku, pritisnut emo izvana ruku. Torbice e pasti na pod, a mi emo ih kroz iroki otvor ispod vrata munjevito izvui. Bakice se naravno nee usuditi izai s golim zadnjicima, a dok se ponovo uniraju, bit emo preko sedam brda. Ule smo dakle u enski zahod u "Kadevveu", no im je Stella rekla da je povoljan trenutak, ja sam se usrala. Sama nije htjela nita, a osim toga potrebne su etiri ruke da bi se sve torbice pokupile na brzinu. Tako nije ispalo nita od velikog novca u enskom zahodu. Ja nikada nisam imala ivaca za pravu krau, a sada su mi ionako bili sve slabiji i slabiji. Nakon jo nekoliko neuspjeha u icanju i krai, odluile smo Stella i ja da poemo zajedno zaraivati. Ostala sam uporna da to treba raditi na kolodvoru. Odlazile smo dakle s frajerom samo zajedno. To je imalo mnogo prednosti. Jednu prednost nismo htiele jedna drugoj priznati: tako smo jedna drugu imale pod nadzorom i tono smo znale koliko se koja s frajerom uputala. Osim toga, zajedno smo se osjeale sigurnije. Zajedno bi nas teko nekuda odvukli, a mogle smo se i bolje braniti ako se neki trajer ne bi drao pogodbe. Osim toga, ilo je bre. Jedna bi frajera zaposlila gore, druga dolje i stvar bi se zavrila u tren oka. S druge strane bilo je znatno tee nai frajere koji su htjeli plaati dvije djevojke. A bilo je i iskusnih frajera koji su se jednostavno bojali dviju maaka. Dvije mogu ovjeka lako smesti, pa dok ga jedna zabavlja, druga mu moe uzeti lisnicu. Od nas tri, Stella je najvie voljela zaraivati zajedniki - ili sa mnom ili s Babsi. Njoj je bilo tee nego nama nalaziti frajere, jer nije vie izgledala kao dijete. Babsi je bilo najlake. Ona je, jo dok je imala Heinza, povremeno zaraivala i s drugima, kako bi nama pomogla drogom. Nikada nije minkala svoje nevino djeje lice. Bez zadnjice i grudi s tek navrenih trinaest godina bila je upravo ono to su frajeri traili u djejoj prostituciji. Ona je znala ponekad za jedan sat zaraditi 200 maraka od pet frajera. Babsi i Stella odmah su se ukljuile u nau klapu. Bili smo sada tri djevojke i tri mladia. Kada bismo nekuda izlazili zajedno, uhvatila bih pod ruku Detlefa, a ostali bi mladii primili njih dvije. Meu njima nieg drugog nije bilo. Bili smo jednostavno posve cool klapa. Tada je jo svatko mogao doi drugome sa svojim brigama, usprkos mnogim svaama oko bezveznih stvari koje su redovita pojava meu fikserima. U toj nas je fazi H s njegovim popratnim problemima jo povezivao. Nisam sigurna da je meu mladim ljudima koji nisu ovisni o drogama jojnogue takvo mqateljstw J^k\rojebilo u napjkvadri. Ta cool prijateljstva, koja se bar u po-etkurazvijaju meuliarkiimaTprivlae i druge mladie i djevojke, f 3 C~ Kada su dvije djevojke ule u klapu, nastali su problemi u mo- *l*i.]C jim odnosima s Detlefom. Voljeli smo se kao i prije, ali smo se sve ee svaali. Detlef je esto bio vrlo razdraljiv. Tada sam provodila mnogo vremena sa Stellom i Babsi, a to mu ba nije bilo pravo. Najvie se derao zbog toga to vie nije imao nikakvog 134 135 pregleda s kakvim frajerima idem. Sada sam ih odabirala sama ili sa Stellom ili s Babsi. Detlef mi je poeo predbacivati da se s frajerima evim. Bio je istinski ljubomoran.

Ja vie nisam gledala na svoj odnos s Detlefom tako zagrieno. Jasno, voljela sam ga i uvijek u ga voljeti, ali nisam vie bila ovisna o njemu. Nije mi vie bila potrebna ni njegova droga ni njegova vjena zatita. Zapravo, meu nama je bilo kao u nekom suvremenom braku, o kakvom sanjaju mnogi mladi ljudi. Meu nama nije postojala nikakva ovisnost. Medu nama se ak uvrijeio obiaj da mi djevojke jedna drugoj plaamo drogu kada je koja imala vie, a mladii su se brinuli sami za sebe, jjo naa suprgatgjjstva^ipak na kraju krajeva bila gamoHprijateljstv^Svi smo bili iz dana u dan sve agresivniji. Droga, sva ta jurnjava, svakodnevrna borba za novac i H, vjeni stres kod kue, skrivanje i laganje pred roditeljima bili su nam unitili ivce. Nismo vie bili u stanju savladavati agresivnost koja se u nama nagomilavala. Najbolje sam se razumjela s Babsi koja je od nas tri bila najmirnija. esto smo ile zajedno zaraivati. Obje smo kupile jednake uske crne suknje razrezane do guze. Ispod njih smo nosile crne haltere. Na to su frajeri strahovito padali. Crni halteri i naa prilino djetinja tijela i djetinja lica. Pred Boi 1976. moj je otac otiao na dopust, pa smo Babsi i ja mogle spavati u njegovom stanu s mojom sestrom. Ve smo se prve veeri na mrtvo posvaale. Babsi i ja smo bile toliko vulgarne da je moja godinu dana mlaa sestra poela plakati. Mi smo u naim meusobnim svaama upotrebljavale ve pravi uliarski argon. Moja sestra naravno nije imala pojma o naem dvostrukom ivotu. Sutradan ujutro Babsi i ja opet smo bile najvee prijateljice. Uvijek je bilo tako, poto bismo se ispavale i sile sa H, obino smo bile vrlo miroljubivog raspoloenja. Dogovorila sam se s Babsi da neemo odmah udariti jutarnji ut, ve emo ga to je mogue due odgaati. Iskuale smo to ve esto. Bio je pravi port ekati koliko se god moe sa slijedeim fiksom. No, ni o emu drugom nismo govorile, jedino o zvjerskom fiksu sa savreno istom drogom koji emo kad-tad udariti. Bile smo kao dva djeteta na Badnjak neposredno pred podjelu darova. Moja je sestra tom prilikom poneto naula. Ubrzo je shvatila da imamo neku drogu, ali nije znala da smo ovisne. Mislila je da emo tek neto iskuati. Obeala je uz zakletvu da nita nee rei mami i tati, a da e isto tako utjeti ako se iznenada pojavi netko od Babsinih. S Babsi su bili prilino strogi, i ni baka ni djed ni roditelji nisu imali pojma da je ovisna o heroinu i da se prostituira. Babsi je iz plastine torbe izvadila praak s okusom jagoda koji se mijeao u skutu. Ona je bila doslovno opsjednuta dodatkom za skutu. ivjela je gotovo jedino od skute i dodataka za skutu. Ni ja nisam jela mnogo raznolikije. Osim skute, jo jogurt, puding i beke perece kojih je bilo na kolodvoru Kurfiirstendamm. Neto drugo moj eludac nije vie podnosio. Babsi je dakle mijeala u kuhinji svoju skutu. To je bilo kao neki sveti obred. Sestra i ja smo sjedile pored nje pobono i strahovito smo se veselile to emo smazati jedan veliki doruak od skute. Jasno, doruak je trebalo da pone tek poto Babsi i ja udarimo fiks. im je Babsi pjenasto istukla skutu, nismo vie mogle izdrati. Rekle smo sestri da prostre stol i zatvorile smo se u kupaonicu. Tek to smo ule, meu nama je poela drama, jer smo pomalo dolazile na tuikey. Imale smo samo jedan uporabivi pribor, pa sam rekla da u ja prva brzo udariti fiks. Babsi je odmah skoila: - Zato ba uvijek ti? Danas u ja biti prva. Konano, ja sam i nabavila drogu. To me doista uzrujalo. Nisam mogla podnijeti da izvlai prednosti zato to je esto imala vie droge nego mi i ponekad nam je poklanjala. Rekla sam: - uj, stara, kod tebe to traje itavu vjenost. Ne pravi gluposti. To je bila iva istina. Trebalo joj je ponekad punih pola sata da ubrizga. Gotovo da i nije imala vene. I ako bi prvi put ubola, a krv se ne bi pojavila, pobjenjela bi. Besmisleno bi ubadala iglu u kou i postajala sve uzrujanija. Tada bi joj pomogao samo sluajni sretni pogodak. Kod mene je tada jo ilo sasvim dobro. Ako mi Detlef ne bi udario ut - on je bio jedini koji je smio dirnuti u moje vene

137 136 - ja sam imala jednu toku na lijevom pregibu gdje sam uvijek ubrizgavala. To je ilo tako sve dok nisam dobila trombozu, kada mi je ila potpuno otvrdnula. Kasnije ni ja nisam znala kuda u ubosti. Tog sam jutra dakle postigla svoje. Babsi je bila totalno bijesna, ja sam dobila pricu, odmah pogodila i bila sam za nepune dvije minute gotova. Bio je to pravi krvavi pogodak. Krv mi je zaumjela. Bilo mi je strahovito vrue. Otila sam do umivaonika i pustila vodu da mi tee preko lica. Zatim sam sva sretna petljala oko sebe. Babsi je sjedila na rubu kade, zabola je stvar u ruku i ve je pobjenjela. Zaurlala je: - Sranje, u ovoj rupi nema nimalo zraka. Otvori taj prokleti prozor! Odgovorila sam joj: - Mora se pomiriti da u rupi nema zraka, samo ne vii na mene. Sada mi je bilo totalno svejedno to e s njom biti. Dobila sam svoj ut i sve je bilo okay. Babsi je bez veze prskala oko sebe krvlju, ali u pravu venu nije pogodila. Sve je vie bjesnjela. Vikala je: - U ovom prokletom zahodu nema svjetla! Donesi mi svjetiljku iz djeje sobe! Bila sam prelijena da odem u djeju sobu, kako bih Babsi donijela svjetiljku. Tek poto je i dalje gnjavila i ja se uplaila da bi moja sestra neto mogla primijetiti, otila sam i donijela joj svjetiljku. Onda joj je ipak u jednom trenutku uspjelo i odmah se zatim smirila. Oistila je pricu i oprala krv u kadi i na podu. Nije vie izustila ni rije. Otile smo u kuhinju i ja sam se radovala skuti. Babsi je meutim uzela zdjelu, zagrlila je jednom rukom i poela iz nje grabiti. Ona je zbilja utrpala itavu zdjelu skute u sebe. Samo bi ponekad promrmljala. - Zna ve zato. Bile smo se strahovito radovale zajednikom boravku u stanu mog oca, a ve je prvo jutro poelo svaom stoljea. Ni zbog ega. Ali mi smo bile fikserice, a svi fikseri postanu s vremenom takvi. Droga razarajjdnose mediijjujima._l_mgu nama-jg-bikrtako^ak iako smo u naoj klapi, u kojoj smo svi bili mladi, bili prilino povezani, a ja sam jo uvijek vjerovala da jedne takve kvadre nigdje nema. I moje su svae s Detlefom bile sve tunije. Oboje smo tjelesno bili vrlo propali. Ja sam uz 160 centimetara visine pala na 43 kilograma, dok je Detlef uz 176 centimetara pao na 54 kilograma. Cesto smo se vrlo loe osjeali. Tada bi nas sve nerviralo i bili smo neugodni jedno prema drugome. Pokuavali smo da jedno drugo okrutno dokrajimo. Pri tom smo uvijek pogaali najslabiju stranu, a to je naravno bilo zaraivanje, iako smo se inae ponaali kao da je to nevana stvar rutine. Detlef bi tada rekao: - Zar misli da mi je jo stalo spavati s makom koja doputa da je poeve najogavniji frajeri! Ja bih odgovorila: - Meni ve ionako smrdi da se dade fukati u guzicu! - i tako dalje. Na koncu bih najee zaplakala ili bi Detlef bio totalno gotov ili bismo zajedno plakali. Ako bi jedno od nas dvoje bilo na turkey, onaj drugi mogao ga je dokrajiti do zadnjih granica. Nita se nije popravljalo time to bismo se kasnije ponovo grlili kao dvoje djece. U meuvremenu smo stigli dotle da smo i mi djevojke meusobno, a i ja i Detlef jedno na drugome vidjeli u kakvom se sranju nalazimo. Mrzili smo vlastitu bijedu i napadali tu istu bijedu u drugome samo da bismo sebi dokazali kako jo sami nismo pali tako duboko. Tu smo agresivnost iskaljivali i na drugima. Ja bih pobjenjela kada bih na nekom kolodvoru podzemne eljeznice ugledala bakice s njihovim torbama za kupovinu.

Prvo bih ula sa zapaljenom cigaretom u vagon za nepusae. Kada bi bakice poele na to cmizdriti, ja bih im rekla: - Ako vam ne odgovara, preite u drugi vagon. Posebno me zabavljalo da nekoj bakici preotmem sjedalo ispred nosa. Nain na koji bih to izvela uzbudio bi ponekad itav vagon, a ponekad bi me i silom izbacili na zrak. I sama sam se nervirala zbog svog ponaanja. Nerviralo me i kada su se Babsi ili Stella tako ponaale. Ja zapravo nisam htjela imati nikakva posla s tim

138 139 malograanima. Ali oito nisam mogla drugaije i neprestano sam morala izvoditi takve gafove. Bilo mi je posve svejedno to nepoznati misle o meni. Kada bi poeo uasni svrbe, kada bi me poelo svrbjeti posvuda gdje je odjea bila uska ili ak gdje je bila minka, eala sam se bez obzira gdje sam se nalazila. Bilo mi je svejedno da li u u podzemnoj eljeznici skinuti izme i podii suknju do pupka da bih se grebla. J Bilo mi je stalo jedino to o meni misle ljudi iz klape. Kad-tad fikserima postane sve svejedno. Ali tada ne spadaju vie ni u jednu kvadru. Poznavala sam neke stare fiksere koji su se ve pet godina i due fiksali, a ipak su preivjeli. Imali smo udan odnos prema njima. Ti su totalni samotnjaci imali u naim oima jaku linost. Osim toga, bilo je dobro kada ste na sceni mogli priati da poznajete tog i tog od starih. Ali ja sam ih i potcjenjivala, jer svi su bili totalno propali. No, vie od svega, mi smo ih se mladi uasno bojali. U njih nije vie ostalo ni djelia morala, savjesti ili samilosti. Ako su bili na turkey, oni su mogli svog brata fiksera i kamenom po glavi da bi doli do droge. Najdivljiji je meu njima bio neki Lijevi Manne. Zvali su ga Lijevi Manne jer je bio najlijeviji tip na sceni. Preprodavai bi pred njim bjeali bre nego pred pandurskom racijom, jer ako bi on dohvatio kakvog malog dealera, jednostavno bi mu oduzeo svu drogu. Nitko mu se nije usuivao suprotstaviti, ponajmanje neki mali fikser. Jednom sam i ja doivjela Lijevog Mannea u punoj akciji. Upravo sam se bila zatvorila u neki enski zahod da bih udarila fiks, kad odjednom neki tip skoi na mene ravno s vrha pregradnog zida. Lijevi Manne. Znala sam ve po prianju da je to bio njegov sistem - ekati u enskom zahodu dok neka fikserica ne doe sa H, a zatim je zaskoiti. Znala sam koliko je okrutan, pa sam mu predala i pribor i drogu. On je odmah izaao i stao pred zrcalo. Niega se nije bojao. Zatim je udario ut u vrat. Na itavom tijelu nije vie imao toku u koju bi mogao zabosti. Poeo je krvariti kao svinja. Mislim da je pogodio u ilu kucavicu. Njemu je to, meutim, bilo svejedno. Rekao je: - Lijepa ti hvala - i otiao. Jedno mi je barem bilo jasno, tako daleko neu nikada stii. Jer da bi ovjek preivio, morao bi biti vrlo jaki tip. A ja to nisam bila. Nisam mogla uzeti ni torbice bakicama u toaleti robne kue. U naoj se klapi sve vie govorilo o zaraivanju i frajerima. Mladii su imali iste probleme kao i mi. Tada je jo postojalo meusobno zanimanje, pa smo i jedni drugima pomagali. Mi smo djevojke izmjenjivale iskustva o frajerima. S vremenom je broj frajera s kojima smo dolazili u dodir postao ogranien. Neki frajer koji je za mene bio nov po svoj je prilici ve bio Babsin ili Stellin. Zato je bilo korisno doznati njihovo iskustvo. Frajere smo dijelili na one koje se moe preporuiti, manje preporuiti ili koje valja izbjegavati. U toj su ocjeni jedva igrale neku ulogu osobne simpatije. Nas nije zanimalo ni kakvim se poslom neki frajer bavi, da li je oenjen i slino.

Nikada nismo razgovarale o osobnim stvarima o kojima frajeri priaju. Nama je u procjeni tipova bilo jedino vano koliko je on za nas u prednosti. Frajer koji se panino bojao spolnih bolesti i sve radio s prezervativom za nas je, na primjer, bio u prednosti. Takvih je na alost bilo malo, pa bi ba djevojke u amaterskoj prostituciji kad-tad uhvatile kakvu spolnu bolest, a upravo su se narkomanke najvie bojale otii lijeniku. U prednosti je bio frajer koji je od samog poetka elio samo francuski. S takvim se, dakle, nije moralo satima pogaati oko uvjeta. U prednosti je bio i tip koji je bio razmjerno mlad, a ne odvratno debeo, koji se s nama nije ponaao kao s komadom robe, ve bio donekle prijazan i ak nas ponekad pozvao na ruak. Najvaniji je kriterij za ocjenu nekog frajera naravno bio koliko je novaca davao za pojedine usluge. Frajere koji se nisu pridravali pogodbe i u svratitu uz prijetnje i obeanja pokuavali od nas iznuditi dodatne usluge smatrali smo loima i izbjegavale smo ih. Jedna smo drugoj najiscrpnije opisivale tipove koji su kasnije traili svoj novac natrag i esto nam ga silom oduzimali, jer navodno nisu bili zadovoljni uslugom. S takvim su govnima mladii ipak imali vie neprilika nego mi. Jednog dana poela je 1977. godina. Jedva sam primjeivala da vrijeme prolazi. Za mene je svaki dan bio kao drugi, bez obzira da 140 141 li je bila zima ili ljeto, da li se slavio Boi ili Nova godina. Ipak Boi je bio osobit po tome to sam tada dobivala novac na dar, pa sam mogla izostaviti jednog ili dva frajera. Ionako je bilo teko nai frajera na blagdane. U toj sam fazi bila totalno otupjela. Nisam vie ni o emu razmiljala. Nita nisam primjeivala. Bila sam totalno fiksirana na sebe, ali nisam znala tko sam. Ponekad nisam znala ni da li jo ivim. Jedva se jo mogu sjetiti pojedinosti iz tog vremena. Po svoj prilici nije bilo niega to bi vrijedilo sauvati u sivim modanim stanicama. A onda jedne nedjelje koncem sijenja 1977. dola sam rano ujutro kui. Imala sam vrlo dobar osjeaj. Leala sam u krevetu i zamiljala da sam mlada djevojka koja se vratila s plesa gdje je upoznala jednog strahovito slatkog mladia u koga se do uiju zaljubila. Imala sam tada dobar osjeaj jo jedino kada sam sanjala i u snu bila neka druga osoba. Najradije sam sanjala da sam veseli tinejder kao u coca-cola reklami. Majka me u podne probudila i donijela mi ruak u krevet. Nedjeljom bi mi majka uvijek donosila ruak u krevet ako nisam bila kod Detlefa. Progutala sam nekoliko zalogaja. Osim jogurta, skute i pudinga, nita vie nisam mogla gutati. Dohvatila sam svoju bijelu plastinu vreicu koja je ve bila prilino ofucana i bez ruki, jer sam osim price i cigareta ponekad u nju ugurala i haljetak. Sve mi je bilo toliko svejedno da se nisam ak potrudila ni da nabavim novu vreicu. Bila sam previe ravnoduna da bih na ita mislila kada sam s plastinom vreicom prola pokraj majke u kupaonicu. Zakljuala sam za sobom vrata. U naoj obitelji osim mene nitko nije zakljuavao vrata kupaonice. Pogledala sam se kao svakog dana u zrcalo. Vidjela sam jedno totalno upalo strano lice. Ve se odavno nisam vie prepoznavala u zrcalu. To lice nije pripadalo meni. Kao ni totalno omravjelo tijelo. Tijelo nisam vie ni osjeala. Nije se javljalo ak ni kada sam bila bolesna. Od heroina je postalo neosjetljivo na bol i na glad, pa ak i na visoku vruicu. Tijelo je osjealo jo samo twkey. Stajala sam pred zrcalom i pripremala fiks. Bila sam se osobito nameraila na taj ut, jer sam nabavila praak M koji je, suprotno od bijelog ili smedeg H koji se inae dobiva na tritu, bio sivkasto zelen. To je osobito neista droga, ali stvara strahoviti fle3. Opasna je za srce i zato se mora odmjeriti s osobitim oprezom. Ako se ubrizga previe M praka, gotov si. Ali ja sam se strahovito nameraila ba na taj M praak. Zabola sam iglu u venu,

povukla i krv se odmah pojavila. Nekoliko sam puta ve bila profiltrirala M praak, ali on je, kao to ve rekoh, totalno neist. I tada se dogodilo - igla se zaepila. To je najgore to se moe dogoditi fikseru, jer ako se krv koju ste potegli u pricu zgrua, onda nema vie pomoi. Droga se tada moe samo baciti. Nisam vie mogla povui, pa sam svom silom pritiskivala, kako bih kroz iglu izgurala neist. I uspjela sam. Proistila sam prolaz i ubrizgala fiks. Jo jednom sam povukla, kako bih ubrizgala i posljednji ostatak, ali se igla ponovo zaepila. Spopao me bijes. Imala sam svega osam do deset sekundi vremena do flea. Pritisnula sam svom silom. Pumpa se slomila i krv je poela brizgati na sve strane. Fle je bio strahovit. Morala sam drati glavu. Osjetila sam oko srca strahoviti gr. Glava mi je brujala kao da netko po njoj udara batom. Koa na glavi bila mi je puna trnaca kao da je bode milijun igala. A onda mi se lijeva ruka ukoila. Kada sam ponovo dola k sebi, uzela sam papirne rupie da obriem krv. Bila je posvuda, u umivaoniku, na zrcalu, na zidovima. Sreom je sve bilo olieno uljanom bojom, pa se lako brisala. Dok sam jo otirala krv, majka je zakucala a vrata i poela zanovijetati: - Otvori, pusti me da uem. Zato uope zakljuava? Kakvi su to novi obiaji? Rekla sam: " ' - Zavei, odmah u biti gotova! Bila sam strahovito bijesna to je ba sada nala da me gnjavi i poela sam uzrujano otirati sve oko sebe. U toj urbi previdjela sam nekoliko kapi krvi i zaboravila jedan krvavi papirni rupi u umivaoniku. Otkljuala sam, a majka je pokraj mene nahrupila u kupaonicu. Nita nisam slutila i mislila sam da mora hitno pikiti. Iznenadna jaka reakcija nakon ubrizgavanja (napomena prev.). 143 142 Uzela sam plastinu vreicu i otila u svoju sobu. Legla sam ponovo u krevet i zapalila cigaretu. Tek to sam potegla prvi dim, moja majka dojuri u sobu. Vikala je: - Uzima drogu! Odgovorila sam: - togod! Otkuda ti takva pomisao? Ona se bacila na mene i silom mi izvukla i ispruila ruke. Nisam se branila. Majka je odmah ugledala svjei ubod. Uzela je plastinu vreicu i sve istresla na krevet. Ispala je prica, mrvice duhana i sva sila komadia staniol-papira. U njima je prije bio H. uvala sam ga, jer ako sam bila na turkey, a bez H, onda bih iz tih papira ra-picom sastrugala ostatke droge i od njih napravila jedan fiks. Stvari koje su ispale iz plastine vreice bile su naravno mojoj majci dovoljan dokaz da sam ovisnik. Njoj je ve u kupaonici sve postalo jasno. Osim to je otkrila krvavi papirni rupi i kapi krvi, nala je i ostatke droge u lici u kojoj sam je prokuhala. U novinama je ve bila dosta proitala o drogama i nije joj bilo teko da brzo zakljui o emu je rije. Nisam ni pokuala lagati. Iako sam tek primila dobar fiks M praka, slomila sam se. Plakala sam i nisam mogla izustiti ni rije. Ni majka nije nita govorila. Drhtala je. Bila je totalno prestravljena. Izala je iz moje sobe i ula sam je kako govori sa svojim prijateljem Klausom. Vratila se. Izgledala je neto mirnija i rekla: - Zar se protiv toga nita ne moe? Zar ne eli s time prestati? Odgovorila sam joj: - Nita radije od toga, mama. asna rije! Doista bih se htjela osloboditi tog sranja! - Dobro, onda emo pokuati zajedno. Uzet u dopust da mogu svo vrijeme biti uz tebe kada prestane s drogom. Poet emo ve danas s odvikavanjem. Odgovorila sam:

- Sjajno, ali imamo jo jedan problem. Bez Detlefa to nee ii. Meni je potreban Detlef, a njemu sam ja potrebna. I on se eli od-vii. esto smo o tome govorili. Ionako elimo zajedno prestati. Majka je ostala bez rijei. Onda je rekla: - Ah, Detlef, zar i on? Njoj se Detlef oduvijek sviao i bila je sretna to imam tako dragog prijatelja. - Naravno, i Detlef. Zar si mislila da sam to sama radila? Detlef to nikada ne bi dopustio. Ali on ne doputa ni da sama prestanem. Odjednom sam se dobro osjeala. Bila sam radosna pomislivi da u se s Detlefom odvikavati. To smo ve odavno namjeravali. No, moja je majka bila sva izvan sebe. Pozelenila je u licu i ja sam mislila da e dobiti slom ivaca. To s Detlefom bio je za nju novi ok. Vjerojatno ju je okiralo njeno vlastito neznanje u protekle dvije godine. A sada je naviralo sve vie sumnji. Htjela je znati otkuda mi novac za heroin. Naravno, smjesta je ukopala - prostitucija. Nikada joj ne bih mogla rei istinu. Lagala sam: - Ah, icala sam. Moljakala sam ljude za nekoliko maraka i veinom bi mi dali. Ponekad sam i krala, malo tu, malo tamo. Majka me nije nita vie pitala. ini se da je opet bila presretna to je dobila odgovor koji nije potvrdio njena najgora predvianja. Ve je i ono to je te nedjelje doznala bilo dovoljno da je totalno dokraji. Iskreno sam je alila i zbog nje me grizla savjest. Odmah smo se odvezle da potraimo Detlefa. Nije bio na kolodvoru Zoo, a nije bio ni kod Axela i Bernda. Uveer smo se odvezle Detlefovom ocu. I Detlef ovi su roditelji bili rastavljeni. On je ve odavno znao to se dogaa s njegovim sinom. Majka mu je predbacivala to joj nije nita rekao. On je na to gotovo zaplakao. Bilo mu je uasno neugodno to je njegov sin zaraivao na ulici i fiksao se. Bio je sretan to je moja majka uzela stvar u svoje ruke. Neprestano je ponavljao: - Da, neto se mora poduzeti. Detlefov je otac imao u pisaem stolu itavu zbirku tableta za spavanje i umirenje. Dao mi ih je, jer sam mu rekla da nemamo valerona, a odvikavanje bez valerona je zvjerska stvar. Dobila sam pet mandraxa, itavu cjevicu gemetrina i pedeset komada valiuma. Jo sam na povratku kui u vlaku progutala aku tableta jer sam 144 145 ve polako poela dolaziti na turkey. S tabletama sam to sasvim dobro podnijela i itavu sam no prospavala. Ujutro je Detlef stajao pred mojim vratima. Otac ga je bio odmah naao. Detlef je ve bio potpuno na turkey. Strahovito mi se kod njega svidjelo to nije uzeo fiks, ve je takav doao k meni. Morao je znati da vie nemam droge. Rekao mi je da eli biti ravan meni kada ponemo s odvikavanjem. Doista je bio savren. Detlef je dakle elio prestati jednako kao i ja. Bio je sretan to je tako ispalo. Nismo, naravno, imali pojma isto tako ni nai roditelji - da je ista ludost ako dva bliska fiksera ponu zajedno apstinirati. Kad-tad jedno e nagovoriti drugo da se zalete u idui fiks. Zapravo, moda smo to i znali iz pria, ali imali smo iluzije. Uvijek smo mislili da smo neto drugo i da za nas ne vrijedi isto to i za druge fiksere. Tada ionako nismo jo mogli zamisliti da neto vano poduzmemo odvojeno. S tabletama koje nam je dao Detlefov otac sasvim smo dobro izdrali itavo prije podne. ak smo i razgovarali. Na ivot poslije odvikavanja zamiljali smo ruiasto i obeali smo jedno drugome da emo biti zvjerski hrabri iduih dana. Usprkos bolovima koje smo poeli osjeati, bili smo jo dosta sretni. Popodne je, meutim, poelo svom estinom. Gutali smo i gutali tablete i jo i obilno zalijevali vinom, ali nita nije pomoglo. Odjednom nisam vie mogla

kontrolirati noge. Osjeala sam strahoviti pritisak u koljenima. Legla sam na pod i ispruila se. Pokuavala sam napinjati i oputati miie, ali ih nisam vie mogla kontrolirati. Pritisla sam noge na ormar i vie ih nisam mogla odande pokrenuti. Valjala sam se po podu, a stopala kao da su ostala prilijepljena za ormar. Bila sam totalno mokra od ledenog znoja. Zebla sam i drhtala, a ledeni mi je znoj curio niz elo u oi. Taj je znoj zvjerski smrdio. Pomislila sam, to sada iz tebe izlazi zvjerski smrdljivi otrov. inilo mi se kao da iz mene istjeruju avla. Detlefu je bilo jo gore nego meni. Bio je blizu ludilu. Drhtao je od hladnoe, a svukao je pulover. Sjeo je na moju stolicu u kutu kraj prozora. Noge su mu se neprestano micale. Kao da je trao dok je sjedio. Bile su tanke kao olovka i dizale su se i sputale u strahovitim drhtajima. Brisao je znoj sa ela i tresao se. To vie nije bilo drhtanje. Neprestano se savijao i vikao. Grevi u elucu. Smrdio je gore nego ja. Sva je mala sobica bila prepuna naeg smrada. Sjetila sam se da sam ula kako fikserska prijateljstva pucaju poslije uspjelog odvikavanja. Pomislila sam da Detlefa jo uvijek volim, iako je tako zvjerski smrdio. Detlef je ustao, stigao je nekako do zrcala i rekao: - Ne mogu izdrati. Neu uspjeti, ne mogu. Nisam mu mogla odgovoriti. Nisam imala snage da ga hrabrim. Pokuavala sam da ne mislim isto kao on. Pokuavala sam se koncentrirati na neki glupi roman strave, poela sam luaki okretati stranice i poderala ga. Usta i grlo bili su mi totalno suhi, a ipak su mi usta bila puna pljuvake. Nisam je mogla progutati, pa sam poela kaljati. Pri tom me uhvatio gr koji vie nije poputao. Onda sam poela povraati. Povratila sam na sag. Ispljuvala sam samo bijelu pjenu. Pomislila sam, tako je nekada moja doga povraala kada bi se naderala trave. Kaalj i povraanje nisu vie prestajali. Majka je svo to vrijeme uglavnom bila u dnevnoj sobi. Kada bi ula u moju sobu bila je posve bespomona. Svaki as je odlazila u prodajni centar i donosila nam nekakvu hranu koju nismo mogli gutati. Konano je donijela bombone od slada i oni su za divno udo pomogli. Prestala sam kaljati. Majka je otrla ono to sam povratila. Bila je strahovito draga, a ja joj nisam mogla rei ni "hvala". Tablete i vino ipak su poeli djelovati. Progutala sam pet vali-uma, dva mandraxa i zalila ih gotovo punom bocom vina. Od toga bi svaki normalan ovjek spavao najmanje nekoliko dana. Moje je tijelo bilo toliko zatrovano da je jedva jo reagiralo na taj otrov. No, postala sam mirnija i legla sam u krevet. Pokraj kreveta postavili smo jedan leaj na koji je legao Detlef. Nismo se dotakli. Svatko je bio i previe zabavljen sam sobom. Utonula sam u neku vrstu polusna. Spavala sam i istodobno sam znala da spavam. Osjeala sam proklete bolove u potpunosti. Sanjala sam i razmiljala. Sve je bilo zbrkano. Mislila sam da se svatko, ponajvie moja majka, moe potpuno zagledati u moju nutrinu. Da svatko moe itati 146 147 moje strahovito prljave misli. Da svatko moe vidjeti kakvo sam odvratno govno. Mrzila sam svoje tijelo. Bila bih sretna da je ono jednostavno odumrlo. Uveer sam progutala jo nekoliko tableta. Ta bi koliina ve bila dovoljna da slisti normalnog ovjeka. Ja sam, meutim, samo vrsto spavala nekoliko sati. Probudila sam se poto sam sanjala da sam pas s kojim su ljudi uvijek dobro postupali, a koga su zatim iznenada zatvorili u ivodernicu i mue ga na smrt. Detlef je neto traio rukom i pri tom me udario. Svjetlo je bilo upaljeno. Pokraj mog kreveta bila je ostavljena zdjela s vodom i trljaom. To je moja majka ostavila. Oprala sam trljaom znoj s lica.

Iako se inilo da Detlef vrsto spava, njegovo se mlitavo tijelo pokretalo. Podizalo se i sputalo, mlatarao je nogama, a ponekad i rukama. Meni je bilo malo bolje. Imala sam sada snage da Detlefu trljaom otrem elo. Nita nije osjetio. Znala sara da ga jo uvijek ludo volim. Kada sam ponovo zadrijemala, osjetila sam u polusnu da me Detlef dotakao i pomilovao po kosi. Sutradan ujutro bilo nam je ve mnogo bolje. Staro fiksersko pravilo da je drugi dan odvikavanja najgori oito nije vrijedilo u naem sluaju. No, to je bilo nae prvo odvikavanje, a ono nije ni upola tako strano kao ona kasnija. U podne smo ak poeli razgovarati. Isprva bezvezne stvari, a zatim o naoj budunosti. Nai planovi nisu vie bili onako malograanski kao na poetku odvikavanja. Zakleli smo se da nikada vie neemo uzeti ni H, ni LSD, pa ak ni tablete. eljeli smo voditi miran ivot s mirnim ljudima. Sloili smo se da emo ponovo puiti hai kao u nae najljepe doba. eljeli smo nai prijatelje na haerskoj sceni, jer su oni uglavnom bili vrlo mirni. Mislili smo da se s alkosima nikada neemo sloiti, a nismo ni eljeli imati nita zajedniko s tim nasilnim malogradanima. eljeli smo se dakle povui sa H-scene na ha-scenu. Detlef je elio ponovo potraiti posao. Rekao je: - Jednostavno, otii u ponovo svom starom gazdi i rei mu da sam u meuvremenu napravio sranje, a da sam sada doista postao razuman. Moj je gazda zapravo uvijek imao mnogo razumijevanja za mene. Poet u ponovo od samog poetka nauk polagaa cijevi. Ja sam mu odgovorila da u se posve usredotoiti na kolu i da u pokuati zavriti srednju kolu, moda u ak uspjeti poloiti i maturu. Zatim se pojavila moja majka s ogromnim iznenaenjem koje nas je doista razveselilo. Bila je kod lijenika i on joj je prepisao bocu valerona. Detlef i ja uzeli smo svaki po dvadeset kapi, kako je lijenik prepisao. Bili smo tedljivi, jer nam je boica morala potrajati itav tjedan. Poslije valerona osjeali smo se dobro i odvikavanje se moglo podnijeti. Majka nam je neprestano kuhala puding kojega smo vjeno bili eljni. Donijela nam je sladoled, ispunjavala nam je svaku elju. Donijela nam je asopise i stripove. Nekada su mi stripovi bili dosadni, a sada sam ih s Detlefom sa zanimanjem pregledavala. Nismo ih kao inae na brzinu proitali, ve smo svaku sliku pomno promotrili i do suza se smijali aljivim crteima. Treeg dana bilo nam je ve posve dobro. Istini za volju, bili smo bez prestanka opijeni, ne samo od valerona ve i zato jer smo gutali svu silu valiuma koje smo zalijevali vinom. Izvrsno smo se osjeali, iako su se naa zatrovana tijela jo ponekad borila protiv apstinencije od H. Uveer treeg dana ponovo smo nakon dugo vremena spavali zajedno. Bilo je predivno. Osjetili smo da se ve dugo nismo tako intenzivno voljeli. Satima smo leali u krevetu i milovali jedno drugom tijela koja su se jo uvijek znojila. Zapravo smo etvrtog dana mogli mirne due ustati, ali ostali smo u krevetu jo tri dana, ljubili smo se i gutali valium i vino, a moja nas je majka pazila. Rekli smo da takvo odvikavanje nije ni izdaleka strano i veselili smo se to smo se oslobodili H. Sedmog smo dana ustali. Majka je bila presretna to je sve prolo. Poljubila nas je. U toku tog tjedna stekla sam posve nov odnos prema majci. Osjeala sam prema njoj neto slino pravom prijateljstvu, ali i zahvalnost. Bila sam strahovito sretna to imam Detlefa. Ponovo sam pomislila da tako savrenog mladia nema nigdje na svijetu. U svakom sluaju, bilo je savreno to je odmah i bez razmiljanja pristao da se sa mnom odvikava. A bilo je 149 148 izvanredno to naa ljubav za razliku od drugih fiksera nije s odvikavanjem prestala, ve je postala jo intenzivnija. Rekli smo majci da nakon sedam dana provedenih u mojoj maloj sobici elimo izai na svjei zrak. Njoj se to inilo ispravno. Detlef je upitao:

- Kuda emo? Pogledala sam ga kao totalna neznalica. Nisam imala nita na umu. Tek nam je tada postalo jasno da nismo imali kuda otii. Svi su nai prijatelji bili fikseri, a sva mjesta koja smo poznavali i gdje smo se donekle osjeali kod kue bili su H-scena. Nismo vie imali nikakvih dodira s ha-scenom. Kada me Detlef upitao kuda emo, nisam se vie tako dobro osjeala. Nismo vie imali valerona i to je po svoj prilici bio razlog to smo bili nemirni i eljeli izai. Postala sam jo nemirnija zato to nismo znali kuda emo. Odjednom sam se osjetila posve iscijeena, posve prazna. Bili smo, dakle, daleko od H i nismo imali kuda. Otili smo do podzemne eljeznice, a da nismo govorili o cilju. Sve je ilo automatski. Vukla nas je neka nevidljiva nit, a da toga nismo bili svjesni. Odjednom smo se nali na kolodvoru Zoo. Detlef je konano rekao: - Morali bismo bar pozdraviti Axela i Bernda, inae e pomisliti da smo u uzi ili mrtvi ili slino. Rekla sam s olakanjem: - Jasno. Moramo im ispriati kako je ilo odvikavanje. Moda emo ih uspjeti nagovoriti da i oni prestanu. I doista, odmah smo nali Axela i Bernda. Imali su poprilino droge kod sebe. Za njih je na ulici bio dobar dan. Detlef im je ispriao o naem odvikavanju. Obojica su mislila da smo poduzeli veliku stvar. Axel i Bernd su zatim rekli da e otii u svoj stan da bi udarili fiks. Detlef me pogledao i ja njega. Istog smo trena pogledali jedno drugome u lice i poeli se ceriti. Pomislila sam: "Pa to je ludost, ve prvog dana". Detlef je rekao: - Zna, mogli bismo sebi dopustiti po jedan ut tu i tamo. Mora priznati da je krvavo biti na H ako nisi ovisan. Moramo samo strahovito paziti da ne postanemo ovisni. Ne bih mogao jo jednom proi sve ono to smo doivjeli, onakvo odvikavanje. Odgovorila sam: - Jasno, tu i tamo po jedan ut, to je posve cool. Sada ve tono znamo da ne smijemo ponovo postati tjelesno ovisni. Razum i razmiljanje bili su u meni posve iskljueni. Sada sam eljela samo fiks. Detlef je rekao Axelu: - Moe li nam malo odstupiti? Sigurno emo ti prvom prilikom vratiti. Axel i Bernd su nam rekli da bismo morali dobro razmisliti. Zatim su nam rekli da e i oni ve idue godine pokuati s odvikavanjem, samo najprije ele nabaviti valeron. inilo im se divno da ovjek pone ponovo raditi i da se samo tu i tamo ponekad fiksa. Samo dva sata poto smo napustili stan moje majke Detlef i ja bili smo ponovo na H i totalno sretni. Ruku pod ruku etali smo po Kurfurstendammu. Bilo je ludo biti na H i nikuda se ne uriti, ve samo jednostavno etati. Nismo se morali brinuti za drogu sutradan ujutro. Detlef je veselo rekao: - A sutra ujutro malo gimnastike i poetak dana vedro i hez H. U sve smo to vrlo ozbiljno vjerovali. Nae su iluzije poele ve uvjerenjem da je tjedan koji smo proveli kod moje majke u bolovima i povraanju bilo pravo odvikavanje. Tono, iz tijela smo istjerali otrov, u svakom sluaju bar heroin, ali smo se nakljukali valerona, valiuma i slino. Nismo se potrudili da razmiljamo to e zapravo biti nakon tjelesnog odvikavanja. I moja je majka bila jednako naivna. Ona se ozbiljno nadala da smo sve prebrodili. Otkuda bi zapravo vie znala? Ali mi smo morali vie znati, jer smo uli razna iskustva drugih prilikom slinih pokuaja odvikavanja. No, kao da nismo eljeli znati to se doista s nama zbiva. Bili smo jo uvijek strahovito naivna djeca. Tu ak nije pomoglo ni vlastito iskustvo. Priblino za etiri tjedna uspjeli smo gotovo u potpunosti provesti ono to smo naumili. Nijedno od nas nije ilo zaraivati. Uzimali smo po jedan fiks samo ako bi nas netko astio ili ako bismo sluajno doli do novca. No sve se ee dogaalo da bismo nekoga pronali tko nas je astio drogom ili bismo nekako doli do

151 150 novca. Naravno, nikada to sebi nismo htjeli priznati. Ti su tjedni bili strahovito tosno vrijeme. Nisam morala ii u kolu, jer je majka eljela da mi prve dane bez heroina uini to ljepima. Detlefu je dopustila da ostane kod nas. Upoznala sam ga tako s posve nove strane i jo ga vie voljela ako je to uope bilo mogue. Bio je neoptereen, veseo i pun ideja. Bili smo dvoje uvijek vedrih tinejdera ili smo se bar takvima inili. Odvezli bismo se u Griinevvald, gdje smo dugo etali. Ponekad bismo poveli obje moje make i putali ih da se penju po drveu. Spavali smo zajedno gotovo svake noi. Sve je bilo strahovito cool. Ponekad smo bili nekoliko uzastopnih, dana isti, ali smo znali i po nekoliko dana biti na H. im bismo dobili drogu, pobjegli bismo s prljave H-scene to smo bre mogli. Najradije smo odlazili na Kurfurstendamm i mijeali se s obinim sitnim graanima. Na neki nain eljeli smo biti kao oni, no ipak malo drugaiji. eljeli smo svakako i sebi i drugima pokazati da nismo stari fikseri, iako smo se fiksali. U tinejderske boperske i sitnograanske diskoteke, kao to su bile "Flashpoint" i "Big Eden", znali smo doi totalno na H. Tada bismo onako drveni odsjedili do kraja i mislili da smo gotovo kao drugi oko nas, ali nipoto neki stari fikseri. Znali smo ponekad ostati i itav dan kod kue. Mogli smo satima gledati kroz prozor i priati jedno drugome prie. Pokuavali smo kidati lie s bolelji-vog drvea koje je u Kreuzbergu raslo pred naom kuom. Ispruila bih se preko prozora to sam vie mogla, dok bi mi Detlef drao noge i doista bih tako uspjela dohvatiti nekoliko listova. Mazili smo se, skakali, itali i bili smo uglavnom na neki nain zloesti. Nikada nismo ozbiljno govorili o naoj budunosti. Vrlo rijetko iznenada bih se osjeala loe. To se dogaalo kada bi se pojavio neki problem. Kada bih se, na primjer, posvaala s Detlefom zbog neke bezvezne stvari, tada ne bih znala rijeiti problem. Neprestano bih ga odgaala od straha da bih zbog neeg tako nevanog mogla pobjesnjeti. U takvoj bih prilici strano eljela H, jer bi problem nestao s jednim fiksom. Ali, pojavio se novi problem. Klaus, majin prijatelj poeo je praviti pitanje zbog Detlefa. Rekao je da je stan premalen da bismo tu smjestili jo i jednog stranog ovjeka. Majka mu se opet nije mogla dovoljno suprotstaviti, a ja sam bila posve bespomona. To je bilo nekako kao onog dana kada je Klaus zapovijedio da se moram rijeiti doge. Samo jednim udarcem bio je sav taj cool ivot svren. Nakon tri tjedna ponovo sam morala u krevet, a Detlef vie nije smio kod mene spavati. U koli nisam ni primijetila da sam izostala tri tjedna. Ionako sam ve odavno izgubila vezu s gradivom. U meuvremenu sam imala nov problem - puenje. Sada, kada nisam bila na H, popuila bih i do pet kutija dnevno. Palila sam cigaretu na cigareti. I tako, ve za vrijeme prvog ponovnog sata u koli nisam vie mogla izdrati bez cigarete. Morala sam izai i otii u zahod da bih odi-mila nekoliko cigareta. Tog prvog prijepodneva u koli puila sam sve dok mi doslovno nije pozlilo. Povraala sam u koaru za otpatke. Razred sam jedva i vidjela. U tri tjedna to je bio prvi dan da Detlefa nisam vidjela. Idueg podneva odvezla sam se puna slutnji na kolodvor Zoo. Tu je moj Detlef stajao i ekao na frajera. Smatrala sam da je uasno doi ponovo na odvratni kolodvor i ponovo ekati na odvratne frajere. Detlef mi je odgovorio da nema ni prebijene pare. Ionako ne zna to bi radio. Detlef je poeo opet spavati kod Axela i Bernda i bio je svakog dana na kolodvoru i svakog se dana fiksao. I ja sam morala ponovo na kolodvor ako sam eljela vidjeti Detlefa. On je bio jedini ovjek kojega sam imala. Mislila sam da bez njega ne mogu ivjeti. Tako sam i ja poela ponovo odlaziti gotovo svaki dan na kolodvor Zoo.

152 153 CHRISTIANINA MAJKA Te nedjelje, kada sam u kupaonici ugledala kaplje Javi i pregledala Christianine ruke, kao da mi je pala zavjesa s oiju. Bio je to raun za moj odgoj na koji sam toliko bila ponosna. Tada sam vidjela da sam sve inila pogreno, a sve samo zbog toga da ne bih ponovila odgojnu greku svog oca. Kada je na primjer Christiane poela posjeivati diskoteku "Sound", nisam ba bila oduevljena, ali i njena prijateljica Kessi i druga mlade iz "Haus der Mi f te" odlazili su u "Sound". Rekla sam sebi, pa dobro, zato ne bi i Christiane ponekad otila tamo. Svi su mladi bili oduevljeni "Soundom". Sjetila sam se pri tom na sva ona bezazlena zadovoljstva koja mije moj otac zabranjivao. Nastavila sam s takvim velikodunim odgojem i onda kada mije Christiane predstavila svog prijatelja Detlefa, koga je upoznala u "Soundu". Detlefje na mene ostavio vrlo dobar dojam. Znao se ponaati, imao je dobre manire i otvorenu narav. Sve u svemu, dragi djeak. inilo mi se posve normalno da se Christiane u svojim godinama prvi put zaljubila. Mislila sam, najvanije je daje djeak pristojan. Osim toga, vidjela sam daje iskreno volio Christiane. Da mije tada netko rekao da su oboje ve tada uzimali heroin, proglasila bih ga ludim. Jer osim to se divila Detlefu, nisam kod Christiane primijetila nita osobito. Naprotiv, inila mi se mirnija i uravnoteenija nego prije, kada je neko vrijeme bila vrlo prkosna. ak se i u koli popravila. Poslije nastave redovito smo telefonski razgovarale. Priala mije to radi, da e otii nekoj kolskoj prijateljici ili doekati Detlefa 154 pred poslom. Nisam imala prigovora. U radne dane dolazila je redovito kui na veeru, a ako bi zakasnila, nazvala bi i dola sat kasnije. Ponekad bi poslije otila u "Haus der Mitte" ili bi se nala s prijateljima, kako je govorila. Pomagala mi je u kuanstvu, za to bih je uvijek nagradila nekom sitnom panjom, ploom ili markom deparca vie. Moj prijatelj Klaus nije se s time slagao. Govorio je da moram misliti i na sebe. Da e me Christiane samo iskoristiti. Moda je u izvjesnom smislu bio u pravu. Ja sam uvijek osjeala da moram za Christianu uiniti neto osobito, daje moram zbog neega obetetiti, no tada mi jo nije sve bilo tako jasno. Moj se prijatelj protivio i da Christiane spava kod svojih prijateljica. On nije vjerovao da ona zbilja spava kod njih. No, nije moj nain da nekoga uhodim. To je moj otac uvijek inio sa mnom, iako nita nisam prekrila. A zatim, jednog mije dana Christiane ispriala da je spavala kod Detlefa. - Mamice - rekla je - bio je tako mio prema meni da ne moe ni zamisliti. Mislila sam da sada znam zastoje uvijek na kraju tjedna htjela noiti kod svojih prijateljica. Dogodilo se, pa to onda. Od tada sam joj dopustila da ponekad prespava kod Detlefa. Kako bih sprijeila da spavaju zajedno? I na televiziji i u novinama psiholozi esto naglaavaju da dananja mlade sazrijeva ranije i da se spolnost ne smije potiskivati. I sama sam tog miljenja. Christiane je imala stalnog prijatelja. Druge su djevojke iz susjedstva ile danas s jednim sutra s drugim, zato me njena vrsta veza s Detlefom umirivala. S druge strane, iskreno reeno, bilo mi je ponekad ipak trulo, ponajvie zbog Christianinih novih prijatelja i prijateljica koje je upoznala u "Soundu". Priala mije da neki od njih uzimaju droge. Heroin nije spominjala. Puili su navodno ba i bacali poneki trip. Priala mi je stravine stvari, i to da je njena prijateljica Babsi

/155| ovisna. No o tim je stvarima govorila s toliko odbojnosti, opisivala je to s toliko odvratnosti, da mije bilo nemogue i pomisliti kako i ona to ini. Kada sam ja upitala: - Zato se onda drui s tim ljudima? - odgovorila je: - Mamice, ao mi ih je. Svi ih izbjegavaju, a njima je drago kada netko s njima razgovara. Potrebna im je pomo. A Christiane je uvijek bila spremna pomoi. Danas znam daje to sama o sebi govorila. A jedne veeri, sredinom tjedna, kada je dola tek oko jedanaest sati kui, rekla je: - Mamice, molim te nemoj me grditi. Bila sam s ljudima u jednom release-centru. Upitala sam je: - to se tamo dogaa? - Razgovaramo i pokuavamo ih otrgnuti od droga! -1 onda je jo dodala - Kada jednom budem ovisna... - i pri tom je zahihotala. Pogledala sam je prestraeno, a ona je rekla: - Ma samo tako kaem. Sa mnom je sve u redu. -As Detlefom? - upitala sam. Christiane se uzrujala: - Tako neto ne dolazi kod Detlefa u obzir! Bilo bi posljednje! Bilo je to zimi sedamdeset este. Od tada sam imala zlu slutnju, ali sam je potiskivala. Nisam htjela sluati ni svoga prijatelja. On je bio spreman kladiti se u bilo to da Christiane uzima droge. Ja meutim nisam doputala da govori protiv nje. ovjeku nije lako da samo tako prizna kako je sve bilo uzalud, da sam kao majka promaila. Moja ker to ne radi - tvrdokorno sam ustrajala. Pokuala sam s Christianom postupati stroe, no kada bih joj rekla, mora za veeru doi kui, ona ne bi dola. Nita nisam mogla uiniti. Gdje daje traim u tom gradu. Nisam mogla ni slutiti da je na kolodvoru Zoo, ak da i nisam potiskivala svoje slutnje. Bila sam sretna kada bi u pola devet nazvala i rekla: - Mamice, odmah dolazim, ne brini. Ja se jednostavno nisam vie snalazila s Christianom. Ponekad se ipak pridravala mojih zabrana. Znala je tada svojim prijateljima preko telefona rei gotovo ponosno: - Ne, danas ne smijem doi, ostat u kod kue. Kao da je to jedva ekala. To je bilo ono proturjeno. Dok se sjedne strane borila protiv stege, bila prkosna i jedva doputala da joj se to kae, s druge je strane, ini se, cijenila kada su bile povuene jasne crte. No, ve je bilo prekasno. Koncem sijenja 1977., jedne nedjelje, doivjela sam trenutak istine. Bila je uasna. Htjela sam u kupaonicu. Vrata su bila zakljuana. To u nas nije bio obiaj. Christiane je bila unutra i nije otvarala. Tog sam trenutka postala svjesna i istodobno prvi put shvatila da sam se itavo vrijeme zavaravala. Inae, ne bih tako brzo shvatila to se dogaa u kupaonici. Poela sam lupati u vrata, ona ipak nije otkljuala. Dobila sam pravi napadaj lupanja u vrata, moljakala sam, vikala da konano otvori. Odjednom je otkljuala i protrala pokraj mene. U kupaonici sam nala jednu pocrnjelu licu i kapi krvi na zidu. Tako sam dobila potvrdu. Znala sam to iz novina. Moj je prijatelj samo rekao: - Da li sada vjeruje? Potrala sam za njom u sobu. Rekla sam joj: - Christiane, to si to uinila? Bila sam skrhana. Drhtala sam itavim tijelom. Nisam znala da h da briznem u pla iliplanem. Morala sam najprije s njom govoriti. Plakala je da se ovjeku slomi srce i nije me htjela gledati. Upitala sam je: - Jesi li ubrizgala heroin? Nije odgovarala. Toliko je jecala da je jedva mogla prozboriti rije. Silom sam joj ispruila ruke i vidjela oiljke od uboda. Imala ih je ve na obje strane, ali nisu izgledali tako loe. Zapravo, nimalo loe. Nigdje nije bilo plavo, a

vidjela su se samo dva tri uboda, meu njima i onaj svjei. On je bio jo prilino crven. Tada je priznala. Sa suzama. Tog sam asa pomish'la, umrijet u. Mislim da bih tada doista najradije bila umrla. Bila sam tako oajna 156 157 da nisam mogla razmiljati. Nisam znala to mi valja raditi. Rekla sam: - to emo sada? Doista sam to pitala Christiane. Ja sam sama bila potpuno bespomona. Bio je to udarac koji sam mogla izbjei, ali ja sam ga vjeno potiskivala. No, istini za volju, nisam znala kako se ispoljavaju . simptomi. Do tada nisam u Christiane primijetila neku obamrlost, nita. Uglavnom je bila svjea i vedra. Jedino mi je prethodnih tjedana palo u oi, kada bi se vratila kui neto kasnije, vrlo bi brzo nestala u svojoj sobi. To sam povezivala s osjeajem krivice zbog zakanjenja. im sam se malo smirila, razmiljale smo to bismo mogle uiniti. Christiane je zatim priznala da je i Detlef ovisnik. Mislila je da e uspjeti ako i on zajedno s njom prestane uzimati drogu, inae e jedno drugo uvijek dovoditi u napast. I meni je to bilo jasno. Odluile smo da oboje smjesta ponu s odvikavanjem kod nas. Christiane je djelovala otvoreno i poteno. Odmah je priznala da Detlef zarauje novac za heroin u pederskoj prostituciji na kolodvoru. Zaprepastila sam se. Meutim, da se i ona iz istih razloga uputa s mukarcima o tome nije bilo ni govora. Ja nisam ni posumnjala u nju. Ta ona je voljela Detlef a. A on je, kako je ona tvrdila, uvijek zaraivao dovoljno novaca za hroin. Christiane je neprestano ponavljala: - Mamice, vjeruj mi, ja se doista elim odvii. Uveer smo se odvezle da potraimo Detlef a. Tada sam prvi put svjesno vidjela te izmodene prilike koje pobuuju samilost, kako se na kolodvoru uspinju ili silaze do vlakova podzemne eljeznice. Christiane je rekla: - Ne elim tako zavriti. Samo pogledaj te ofucane tipove! Ona je izgledala relativno pristojno i to me zamalo ponovo umirilo. Nismo nale Detlef a i odvezle smo se zbog toga njegovom ocu. On je znao za Detlefovu ovisnost, no nije znao daje i Christiane dotle stigla. Predbacivala sam mu: - Zato mi nita niste rekli? Odgovorio je da se stidio. inilo se daje Detlefovom ocu laknulo. elio je tome sudjelovati i novano. Do sada se uzalud trudio da dobije pomo za sina. U njegovim sam oima izgledala kao neki aneo izbavitelj. I sama sam se sebi svidjela. Nisam imala blage veze to me jo oekuje. Sutradan sam se uputila po savjet. Najprije sam otila u Ured za brigu o mladei i rekla: - Moja je etrnaestogodinja djevojica ovisna o heroinu. Sto u uiniti? Nisu znali to bi mi savjetovali. - Smjestite je u dom. Rekla sam im da to uope ne dolazi u obzir. Chrjstiane bi se samo osjeala odbaena, a osim toga oni mi nisu znali predloiti ni jedan dom. Trebalo je da ga tek pronau, a to bi potrajalo due vremena. Dobra su mjesta za odgojno zaputenu djecu ionako rijetka. Rekla sam im: -To s time nema veze, ona nije odgojno zaputena, ve ovisna o drogi. Oni su me pogledali i slegli ramenima. Kao posljednje savjetovali su mi da s Christianom doem u savjetovalite za odgoj. Kada sam to predloila Christiane, ona je rekla:

- Kakva glupost, pa oni nemaju pojma. Meni je potrebna terapija. Ali ustanove nisu imale to ponuditi u tom smislu. Poela sam zatim obilaziti savjetovalita za ovisnike na Tehnikom univerzitetu, pri "Caritasu" i ne znam gdje sve nisam bila. Nisam znala kako da se uhvatim s takvim problemom. U savjetovalitima nisu mnogo vjerovali u odvikavanje kod kue. Odvikavanje je bez terapije prilino besmisleno, ali budui da je Christiane jo tako mlada, mogu pokuati sreu. Oni ionako nemaju slobodno mjesto za terapiju, moda tek za tri mjeseca. Dali su mi jo upute za prehranu, kako bih mogla uklonili pojave neishranjenosti. 159 158

Odvikavanje smo proveli ve prvog tjedna. Nijedno od njih. dvoje nije pokualo ni izbjegavati ni pobjei. Ponovo sam osjetila nadu. Poslije osam dana bila sam sigurna: hvala bogu, uspjelo je. Christiane je uskoro poela ponovo redovito pohaati kolu i navodno je sudjelovala u nastavi. No, nakon nekog vremena poela je ponovo skitati. Istina, uvijek mi je rekla gdje se nalazi. Bili su to toni podaci. Ako bi ^ nazvala uveer u osam, rekla bi: mamice, ja sam u toj i toj kavani, srela sam tog i tog ovjeka i brzo u doi. Sada kada sam bila upuena, pregledavala sam joj ruke, ali nisam vidjela svjee ubode. Vie nije smjela prenoiti preko vikenda kod Detlefa, ali ja sam joj ipak htjela pokazati da imam u nju povjerenja, pa sam joj nedjeljom doputala da ostane due. Bila sam sumnjiava, ali jednostavno nisam znala kako bih se ponaala. Razbijala sam sebi glavu. 160

Karm S., 17, pred zahodom na BCilovvbogenu. fikserskom sastajalitu: "Poela sam s trinaest godina. Kada je majka primijetila, prijavila me. Mislila je da u se u orki prestati fiksati. Tamo, meutim, trna heroina koliko hoete. Kada se pone tako rano kao to sam ja poela, gotovo i nema izgleda."

Anreas W.. " Atze", umro 7. IV. 1977 On je bio prvi mladi u kojeg se Christiane zaljubila. On je namjerno ubrizgao preveliku dozu heroina. Ostavio je oprotajne pismo u kojemu je upozorio sve mlade da se klone heroina. Babette D., "Babsi", umrla 19. VI11977. Bila je najbolja Chri-stianina prijateljica. Bila je pastorka poznatog pijaniste i sa svojih etrnaest godina do tada najmlaa rtva heroina u Berlinu. l

jted na Groplusstadt IvMijesta na kojima | su se djeca igrala | gradske su vlasti f dale betonirati-ograditi l-ili postaviti natpise sa zabranama.

Livta S. poela se fiksati s petnaest godina. S osamnaest |e umrla u javnom zahodu na Hansapiatzu. U njenom je depu naeno pismo koje je napisala Socijalnom uredu s molbom da joj nau terapijsko mjesto: "Jo jednom Vas usrdno molim, jer me svaki dan ekanja moe stajati ivota. Molim Vas za pomo da ponovo postanem zdrav i za rad sposoban ovjek."

'#*'?'&L*>>" $$$$$"

>-m \/i>. '"?? \ / Ove (e slike nacrtala Babu dva mjesec" pnje s"oje smrti u pismu koje (e iz 0ertinski" klinike "a intane bolesti postala svoioi pri|*tel(ic< Steili X ^\^^ ^x ^% ^ ^>"7 L, si s.,^,l*'!'n ';'K'*"!'* S godina Wgaamaaoii iuf/* v ,, O'<Vf'O"ftte'to.i" MoMi tohliosiln^ voli ata

vi sam ffks' ubrizgala s trinaest godma.' Zaraivanje Je odvratno. ali to je za djevojke jedini natr

da dou do novca koji irn je potreban 23 drogu Ako se prestati mora se znatr zato Ja to ne znam.-

Catherine Sch., "Stella", bila je Christianina prijateljica i neko je vrijeme s njom stanovala. Sa etrnaest godina dospjela je u enski zatvor Lehrter Strasse. tutz F,, "Lulo", umro 25.11978. On Je pripadao Christianino; Sound-Skvadrt i imponirao joj, jer "e na poetku fiksao samo na vikende.

Detlef n. u istranom zatvoru Moabit Jo uvijek sanja o zajednikom graanskom ivotu s Chrisfianom. S trahovito sam se bojala da ne postanem ponovo ovisna o H, no ako je Detlef bio omamljen, a ja ista, izmeu nas nije bilo pravog osjeaja. Bili smo tada jedno drugome kao stranci. Zbog toga sam uzimala drogu koju mi je Detlef ponovo davao. I jo dok smo zabadali iglu ponavljali smo jedno drugome da nikada vie neemo biti ovisni. U doba kada smo se ponovo poeli panino brinuti da nam za ujutro ostane droge, uvjeravali smo sami sebe da se tjelesno jo nismo navikli i da bismo svakog dana mogli prestati. Staro je sranje ponovo poelo od poetka. Sada jedino nismo bili toliko svjesni koliko smo duboko opet zaglibili, jer smo eto umiljali da sve drimo pod nadzorom. Isprva je Detlef ponovo zaraivao i za mene. To naravno nije ilo dugo, pa sam ponovo morala i ja na ulicu. Imala sam ludu sreu to sam ponovo nala stare stalne muterije, pa mi zaraivanje nije izgledalo tako odvratno. Ve prvi put kada sam ponovo morala zaraditi lovu, Detlef me poveo Jiirgenu. Taj je ovjek vrlo poznat u berlinskim poslovnim krugovima. Ima strahovito mnogo love i u podne rua sa senatorima. Istina, preao je trideset godina, ali je jo mlaahan tip. Govori istim jezikom kao mladi ljudi i razumije njihove probleme. On^ni u kojem sluaju nije neki ulateni menaderski tip kakvi su inae ljudi koji se doepaju kinte. Prvi put sam dakle dola u Jiirgenov stan i tu zatekla desetak mladih ljudi koji su sjedili oko ogromnog drvenog stola. Na stolu su bili srebrni svijenjaci sa

zapaljenim svijeama i boce sa skupim ,vinom. Ljudi su vodili leeran razgovor i ja sam primijetila da sve 161 make i tipovi za stolom strahovito mnogo znaju. Jiirgen je vodio u razgovoru i ja sam pomislila koliko on mnogo ima u glavi. Da je uope stigao do takvog ludog stana, u kojemu je sve stajalo zvjersku gomilu love, ve mi je to imponiralo, a i pogotovo da je tip pri tom ostao tako leeran, istinski ljudski. I on i ostali, svi su nas odmah prihvatili kao stare prijatelje, iako meu njima nije bilo fiksera. Poto smo neko vrijeme tako brbljali, jedan je par upitao da li se smiju tuirati. Jiirgen je odgovorio: - Jasno, emu inae imamo tueve. Tuevi su se nadovezivali odmah uz dnevni boravak. Ono dvoje su otili, a za njima jo nekolicina. Zatim su izali goli i zatraili runike. Pomislila sam da je to vrlo cool drutvo u kojem se svi meusobno vole. Imala sam pravi dobar osjeaj, jer sam zamiljala da emo Detlef i ja imati kasnije takav ludi stan, pa emo pozivati prijatelje koji su totalno u redu. Neki su ljudi poeli hodati goli ili samo s runicima oko trbuha i meusobno se pipkati. Jedan je par otiao u spavau sobu, u kojoj je bio ogroman krevet koji se mogao podesiti visoko ili nisko. Izmeu dnevne i spavae sobe bila su velika vrata, pa se moglo gledati u spavau sobu. Onaj se par poeo gnjeiti na ogromnom krevetu, a zatim su se uspuzali i drugi. Tipovi su se pipkali s djevojkama, ali i tipovi s tipovima. Neki su poeli ve za stolom. Ja sam odavno shvatila da je poela prava orgija u koju su hijeli uvui i Detlefa i mene. Ali meni se to nije svialo. Nisam htjela dopustiti da ne bilo tko pipka. Inae, nije me smetalo ono to se tu dogaalo. ak me malo uzbudila leernost njihova zabavljanja. No, upravo zbog toga htjela sam biti s Detlefom sama. On i ja smo otili u jednu pokrajnju sobu. Milovali smo se i takoer svukli. Odjednom se Jurgen naao pokraj nas i gledao nas. Mene to nije toliko smetalo, jer je u tom stanu sve bilo tako leerno i jer sam mislila na to da emo od Jiirgena dobiti novac. Nadala sam se jedino da nas nee dirnuti. Jurgen je samo gledao. Dok sam ja s Detlefom spavala, on je drkao. Kada smo kasnije odlazili, jer sam morala kui, Jurgen je kao usput gurnuo Detlefu u ruku novanicu od sto maraka. Jurgen je postao na stalni frajer. Bio je biseksualac. Veinom smo oboje ili k njemu, ja sam ga zabavljala gore, Detlef dolje i zato smo uvijek dobivali sto maraka. Ponekad je i svaki odlazio sam, za ezdeset maraka. Svakako, i Jurgen je bio frajer i kao frajer bio nam je gotovo jednako mrzak kao i drugi, no on je bio jedini prema kojemu sam osjeala i prijateljstvo. Cijenila sam ga. Rado sam s njim priala, jer je uvijek imao dobre ideje i sve shvaao. On se dobro snalazio u ovom drutvu. Vie od svega divila sam se nainu na koji se ophodio s novcem. To me kod njega najvie i zanimalo, pogotovo kada je priao kako ulae novac i kako mu se on zatim gotovo automatski uveava. A bio je pri tom strahovito irok. Drugi koji su sudjelovali u orgijama nisu za to dobivali novac na ruke, ali vidjela sam kako ga je neki mladac zamolio nekoliko tisua maraka za mini cooper. Jurgen nije mnogo govorio. Ispunio je ek i rekao: - Evo ti za mini cooper. Jurgen je bio jedini frajer kojemu sam znala otii i kada nita od njega nisam htjela, niti on od mene. Ponekad sam uveer kod njega gledala televiziju i tada bi mi se svijet ponovo uinio okay. Detlef i ja smo ponovo odlazili na scenu. Oni normalni tin-ejderski diskai nisu nas vie zanimali. Ako nisam bila na kolodvoru Zoo, tada sam visila na kolodvoru Kurfurstendamm. Na malom peronu podzemne eljeznice znalo je ponekad biti i do sto fiksera. Tu se trgovalo, ali dolazili su i frajeri koji su se

specijalizirali za fiksere. Sto je najvanije, na kolodvoru Kurfurstendamm mogli smo se sresti i viati. Ja sam ila od skupine do skupine i razgovarala s drugim fikserima. Dok sam tako trkarala meu njima, samoj sam se sebi inila sjajnom. Na tom sam peronu ispod ulice Kurfurstendamm izgledala samoj sebi kao star meu starovima. Vidjela bih bakice sa zamotcima i plastinim torbicama kako se vraaju iz robnih kua, kako nas gledaju zaprepateno i pomalo u strahu i mislila kako smo mi fikseri daleko iznad njih. Svakako, na je ivot tvrd, svakog dana moemo umrijeti i sigurno emo uskoro umrijeti. Ali drugo m ne elimo. Bar se meni tako svia. Razmiljala sam o novcu koji 162 163

zaraujem. Samo mi je za drogu trebalo svakog dana sto maraka. S ostalim trokovima skupilo bi se etiri tisue maraka izdataka mjeseno, koje sam morala i zaraditi. Mislila sam, na etiri tisue maraka neto mjesene plae moe raunati tek direktor nekog poduzea. A ja sam to zaraivala sa etrnaest godina. Prostitucija je svakako bijedan zanat. No, kada sam bila na H, to mi vie nije izgledalo tako strano. U stvari ja sam 'frajere samo zezala. Moj posao uliarke nije bio ni u kakvom omjeru s onim to su mi za to plaali. Jo uvijek sam ja odreivala uvjete. eva kod mene nije dolazila u obzir. Bilo je tu jo veih starova od mene. Bilo je takvih kojima je trebalo 4 grama H dnevno. To ih je u ono vrijeme stajalo petsto do osamsto pedeset maraka dnevno i tu su lovu oni uvijek bili kadri skupiti. Oni su dakle zaraivali vie od svakog generalnog direktora, a da ih pajkani ipak nisu ulovili. To su bili starovi kojima sam u svako doba mogla doi na Kurfurstendamm i s njima popriati. Takve su bile moje misli i osjeaji u ono doba, veljae, oujka 1977. ako bih se dobro osjeala. No, nisam se dobro osjeala, ali jo nisam bila potpuno propala. Jo sam se prilino mogla zavaravati. Ponovo sam se potpuno uivjela u fiksersku ulogu. Mislila sam da sam strahovito cool. Niega se nisam bojala. Dok jo nisam bila na H, svega sam se bojala. Oca, kasnije majinog prijatelja, posrane kole, nastavnika, kuepazitelja, prometnih policajaca i kontrolora u podzemnoj eljeznici. Sada sam se osjeala neranjiva. Nije me bila trta ni od dekstera u civilu koji su se ponekad uljali po kolodvoru. Za vrijeme svake racije ja bih pobjegla mrtva hladna. U to sam vrijeme odravala vezu s fikserima za koje sam mislila da s drogom postupaju hladno. Na primjer Atze i Lufo. Atze je bio moj prvi prijatelj, jedini momak s kojim sam prije Detlefa imala blisku vezu i u koga sam zbilja bila zaljubljena. Lufo je 1976. takoer pripadao naoj ha-klapi u "Soundu" kao Atze i Detlef. Atze i Lufo poeli su uzimati H neto prije mene. Stanovali su u jednom savrenom stanu s francuskim krevetom, trosjednom garniturom i sagovima na podu. Lufo je ak imao pravo namjetenje kao pomoni radnik kod "Schvvarzkopfa". Govorili su da jo nikada nisu bili tjelesno ovisni o heroinu i da ponekad izdre i dva mjeseca bez fiksa. Vjerovala sam im, iako su uvijek bili na H kada bi ih srela. Atze i Lufo bili su mi uzor. Htjela sam da nikada vie ne padnem tako duboko kao prije svog prvog odvikavanja. Vjerovala sam takoer da bih i ja s Detlefom mogla doi do stana s francuskim krevetom i trosjednom garniturom i sa sagovima na podu ako bismo postupali tako hladno s drogom kao Atze i Lufo. Njih dvojica nisu bili toliko agresivni kao drugi fikseri. Atze je imao jednu cool prijateljicu, Simone, koja se uope nije fiksala. Meni se strahovito

svialo kako se njih dvoje usprkos tome ipak razumiju. Rado sam ih posjeivala i ponekad sam, kada bih se posvaala s Detlefom, spavala na Lufovom kauu. Kada sam jedne veeri dola kui i sjela do majke u dnevnoj sobi jer sam se dobro osjeala, ona je bez rijei donijela novine. Znala sam to e biti. Uvijek bi mi bez rijei dala novine, kada bi u njima bila vijest o nekoj novoj rtvi heroina. Mene je to uzrujavalo. Nisam htjela itati. Ipak sam itala, iako me nerviralo: "Staklarski naunik Andreas W. (17 god.) elio se osloboditi droga. Njegova 16godinja prijateljica, uenica srednje medicinske kole, htjela mu je pomoi. Uzalud. U stanu u Tiergartenu, koji je njegov otac za nekoliko tisua maraka dao urediti mladom paru, mladi je ubrizgao smrtnu injekciju...". Nisam odmah ukopala, jer nisam htjela vjerovati. Ali sve se bez greke slagalo: stan, staklarski naunik, prijateljica, Andreas W. Dakle, Andreas Wiczorek, kojeg smo zvali Atze. Prvo sam pomislila - sranje. Grlo mi je bilo suho, a zatim mi je bilo zlo. Pomislila sam, ne moe biti istina da je Atze sebi dao zlatni ut. Upravo Atze koji je tako hladno postupao s drogom. Nisam htjela pokazati majci koliko me je ta novinska vijest porazila. Nije imala pojma da sam opet ovisna. Uzela sam novine i otila u svoju sobu. ^ Atzea nisam vidjela neko vrijeme. Sada sam itala u novinama sto se s njim posljednjih dana dogaalo. Ve je tjedan dana ranije 164 165

uzimao previe heroina, pa je dospio u bolnicu. Njegova prijateljica Simone prerezala je zatim ile. Oboje su bili spaeni. Dan uoi smrti otiao je u policiju i otcinkao sve preprodavae droge koje je poznavao pa i dvije djevojke koje su se zvale samo Blizanke i uvijek imale savrenu drogu. Zatim je napisao oprotajne pismo koje je takoer bilo objavljeno u novinama. "Okonat u sa svojim ivotom, jer svi fikseri donose svojim blinjima i prijateljima samo neprilike, brige, gorinu i oaj. Osim sebe, oni unitavaju i druge. Zahvaljujem dragim roditeljima i svojoj miloj bakici. Tjelesno sam nitica. Fikser je posljednje govno. Ali tko tjera u nesreu mlade ljude koji dolaze na svijet puni ivotne snage? Neka ovo bude upozorenje svima koji e se nai pred odlukom: da pokuam bar jednom? Glupani, uite od mene! Sada vie nee imati briga, Simone, zbogom!" Leala sam u krevetu i razmiljala - to je dakle bio tvoj prvi prijatelj. U lijesu. Nisam mogla ni plakati. Nisam bila sposobna ni za kakve osjeaje. Kada sam idueg popodneva otila na scenu, nitko nije oplakivao Atzea. Na sceni se ne plae. No neki su ljudi bili na njega strahovito bijesni. Jer je otcinkao potene dealere koji su pradavali savrenu drogu i sada su ve sjedili u orki i zato to je masi ljudi dugovao masu love. Najstranije je u toj prii s Atzeom da se njegova prijateljica Simone, koja nikada u ivotu nije uzela heroin i koja je uvijek pokuavala Atzea otrgnuti od droge, poela fiksati nekoliko tjedana iza njegove smrti. Nekoliko tjedana nakon toga napustila je i kolu i poela zaraivati na ulici. Lufo je umro godinu dana kasnije u sijenju 1978. od prevelike doze H. S Atzeovom smru nestala je nada da se moe postati fikserska zvijezda koja se zna ophoditi s drogom. U naoj kvadri, s kojom su Atze i Lufo odravali veze, pojavili su se strah i nepovjerenje. Ranije, kada bismo se zajedno fiksali, a nismo imali dovoljno prica, svatko je elio biti prvi. Sada je odjednom svatko elio biti drugi. Nitko nije spominjao da se plai. Ali to je bio totalni strah da je droga preista, prejaka ili da je pomijeana sa strihninom ili nekim drugim otrovom. Jer smrt nije nastupala samo od prevelike doze, ve i od preiste ili vrlo prljave droge.

Opet je sve bilo sranje. U stvari, bilo je onako kako je to Atze u svom posljednjem pismu napisao. U meuvremenu sam poela unitavati i svoju majku. Opet sam dolazila kui kad mi se prohtjelo, a majka me uvijek ekala budna. Tek poto bih se vratila, ona bi uzimala nekoliko valiuma da bi mogla zaspati. Mislim da joj je to polazilo za rukom jedino jo s valiumom. Bila sam svakim danom sve sigurnija da u zavriti kao Atze. Imala sam jo poneke male nade kojih sam se hvatala. ak i u koli. Tamo smo imali nastavnika koga sam donekle voljela, gospodina Miickea. S njime smo improvizirali situacije u kojima se moe nai mlad ovjek. Na primjer, razgovor prilikom traenja namjetenja. Jedan bi glumio efa, drugi onoga koji trai posao. U toj sam igri sa efom bila samosvjesna, brzo sam je preokrenula u svoju korist, a djeak koji je igrao efa bio je manji od makovog zrna. Pomislila sam tada da bih se moda i u ivotu mogla tako probiti. S gospodinom Miickeom otili smo u savjetovalite za izbor zvanja. Zapravo, najprije smo gledali neku savezniku vojnu paradu. Djeaci su se iskreno zanimali, divili su se tenkovima i tehnici. Meni se tehnika gadila, jer je dizala paklensku buku i jer je bila stvorena da ubija ljude. 1 Slino (na naS^ nekadanJJ graanskoj koli. Iz nje se odlazi U savjetovalitu za izbor zvanja bila sam sretna. Proitala sam sve to sam nala o zanimanju njegovatelja ivotinja. Ve sam idueg popodneva s Detlefom ponovo otila u savjetovalite i dala da mi fotokopiraju sve to su imali o njegovateljima ivotinja. I Det-lefu su se veoma svidjela neka zanimanja o kojima se tu mogao informirati. I on je traio neto u vezi sa ivotinjama i poljoprivredom. Bili smo toliko uzbueni da smo gotovo zaboravili da moramo zaraditi novac za idui fiks. Kada smo kasnije stajali na kolodvoru s plastinim vreicama u kojima su bile fotokopije savjeta o izboru zvanja i ekali na frajere, sve je to ponovo postalo nestvarno. Ako tako nastavim neu uspjeti zavriti ni glavnu kolu.1 na zanat 167 166

Kada sam se sutradan ujutro vozila u kolu, na kolodvoru Mo-ritzplatz kupila sam Playboy. Kupila sam ga za Detlefa koji ga je volio itati, ali i ja bih ga prethodno proitala. Ne znam zato nas je zanimao ba Playboy. Danas to vie uope ne razumijem, ali tada je Playboy za nas bio isti svijet. isti seks, lijepe djevojke koje nisu imale nikakve probleme. Bez pedera, bez frajera. Tipovi su puili lulu i vozili sportska kola i imali brdo love. A djevojke su se s njima evile, jer su u tome uivale. Detlef je jednom rekao da je sve to sranje, ali ipak je elio imati Playboy. Ja sam tog jutra u podzemnoj eljeznici itala jednu priu. Nisam posve shvatila sadraj, jer sam bila drvena od jutarnjeg fiksa. Sviao mi se, meutim, ugoaj u prii. Sve se odigravalo negdje daleko pod plavim nebom i toplim suncem. Kada sam stigla do mjesta gdje neka lijepa djevojka nestrpljivo eka da se njen divni prijatelj vrati s posla kuci, poela sam plakati. Nisam vie mogla prestati sve dok nisam morala izai na kolodvoru Wutzkyallee. U koli sam jo samo sanjala o tome kako emo ja i Detlef otii nekuda daleko. Kada sam ga popodne nala na kolodvoru, ispriala sam mu to. Rekao je da ima strica i strinu u Kanadi. ive na nekom ogromnom jezeru, a oko njih su samo ume i itna polja. Oni bi nas sigurno prihvatili. Rekao je da moram zavriti kolu, jer to je svakako bolje. On e otii prvi i nai neki posao, to je tamo posve jednostavno, a kada ja doem za njim, on e ve imati drvenu kuu koju e kupiti ili unajmiti.

Rekla sam mu da svakako elim zavriti kolu. Uvijek je sa kolom lake. Ubudue neu vie praviti gluposti, ve u se usredotoiti na uenje, kako bih dobila dobru zavrnu svjedodbu. Detlef je otiao s nekim frajerom, a ja sam ostala ekati. Odjednom su se pojavila dva tipa i upitala me: - to radi ovdje? Odmah sam znala da su pajkani u civilu. Nikada me jo nisu uhvatili, pa ih se nisam ni bajaia, jer su me uvijek ostavljali na miru. Sada sam s prekidima zaraivala na kolodvoru Zoo ve nekoliko mjeseci kao i druge djevojke moje dobi. Tu su svaki dan patrolirali policajci, ali oni su samo lovili pealbare koji su iz Istonog Berlina vercali kakvu bocu rakije ili steku cigareta. Na njih su prireivali prave pravcate hajke. Rekla sam deksterima posve mirno: _ ekam prijatelja. Jedan me upita: - Ide zaraivati? Odgovorila sam: - Ne, odkuda vam to? Zar tako izgledam? Upitali su me koliko mi je godina, odgovorila sam im, etrnaest. Traili su me osobnu kartu, iako se ona dobiva tek sa esnaest godina. Pouila sam ih o tome. Jedan, onaj koji je vodio glavnu rije, ree: - Pokai plastinu vreicu! Kao prvo izvukao je licu. Upitao me to s time radim. - Jedem jogurt - odgovorila sam. Potom je izvukao toaletni papir u kojem je bio pribor za ubrizgavanje. Morala sam poi s njima. Odveli su me u svoju stanicu na Zoou. Nisam se bojala. Znala sam da etrnaestogodinju djevojicu ne mogu strpati u orku. Bila sam samo bijesna na ta govna od pandura. Zakljuali su me u eliju odmah do pisaeg stola svog glavnog. Bila sam toliko sigurna u sebe da nisam ni pokuala sakriti drogu koju sam imala u malom depu traperica. Naprosto, nisam je mogla baciti. Zatim je dola jedna policajka. Morala sam se svui, ak majicu i gae. Zagledala mi je u svaku rupu, dok konano nije nala H u depu od hlaa. Jedan je pajkan sve otipkao strahovito zamreno na komadu papira. Kopiju zapisnika stavili su u debeli fascikl. Sada sam, dakle, bila registrirana narkomanka, a ne neka nepoznanica. Panduri su zapravo bili vrlo dragi. Svi su, meutim, ponavljali istu glupavu reenicu: - Mala, to to radi? Tek ti je etrnaest godina, tako si mlada i lijepa, a ve gotovo mrtva. Morala sam im dati telefonski broj poduzea svoje majke i jedan je izaao da je nazove. 168 169 Majka je dola negdje oko pola est poslije posla i bila je totalno potresena. A onda se jo upustila s pajkanima u razgovor, na to su joj oni ionako odgovarali parolama. Rekla je: - Da, da, ta djeca. Ne znam vie to bih s njom pokuala. Zajedno smo pokuale s odvikavanjem, ali ona uope ne eli prestati. To je bilo zadnje: ona uope ne eli prestati. Moja majka nije imala blage veze o meni i o H. Naravno da sam eljela prestati. Ali, kako! To mi je trebala rei. Vani me poela ispitivati. Gdje sam to opet bila. Rekla sam joj: - ovjee, bila sam na kolodvoru! - Ne bi se trebala tamo motati - ree ona. - ekala sam Detlefa, ako to uope jo smijem - odgovorila sam.

Rekla je da se vie ne bih trebala sastajati s tom "besposlenom asocijalnom skitnicom". Zatim me jo upitala: - Zar ne ide na tajg? Dreknula sam: - Poludjela si! Samo to reci jo jednom. Zato bih ila zaraivati, moe li mi to rastumaiti? Znai, misli da sam kurva? Utihnula je. Sada sam se tek uplaila za svoju slobodu. Uplaila sam se i zbog majine hladnoe. Pomislila sam, i ona me je sada pustila da padnem, digla je ruke od mene, nee mi vie pomoi. Ali onda sam u sebi ponavljala, to ti moe pomoi s parolama kakve su - ne idi vie na kolodvor, ne sastaj se s onom skitnicom. Morala sam kui, a nisam vie imala drogu za sutradan ujutro. Ujutro me majka izvukla iz kreveta. Pogledala mi je u lice: - Kakve su ti oi, dijete. Posve su bezizraajne. U njima vidim samo strah i oaj. Kada je majka otila na posao, pogledala sam se u zrcalu. Prvi put sam vidjela svoje oi na turkey. Pretvorile su se samo u zjenice. Posve crne i posve tupe. Doista totalno bezizraajne. Bilo mi je vrue. Umila sam lice. Smrzavala sam se pa sam ula u vruu kupku. Nisam se vie usuivala izai iz vode jer je vani bilo prehladno. Neprestano sam dodavala vruu vodu. Morala sam nekako premostiti vrijeme do podneva, jer prije podne neu nai ni frajera ni nekoga tko bi me astio fiksom. Prije podne nitko nije imao drogu. Bilo je openito teko nai nekoga tko bi me poastio. Axel i Bernd su se strahovito branili, jer im je samima bila potrebna svaka etvrtina, jer su jedva jo mogli zaraditi koliko im je trebalo. ak je i Detlef postao vrlo krt za svojom robom. Ostali na sceni radije bi svoju drogu bacili u slivnik nego je nekome dali. Kako je tofe/bio sve gori, prisilila sam se da izaem iz kade, kako bih pretraila stan u potrazi za novcem. Dnevna je soba oduvijek bila zakljuana. To je radio Klaus, majin prijatelj, jer mu, kako je tvrdio, kvarim ploe. No, ja sam se ve odavno snala i otvarala bravu vjealicom za haljine. U dnevnoj sobi nije bilo ni pare. Tada mi je pala u oi pivska limenka na kuhinjskom kreden-cu. Majka je u limenki sakupljala nove kovane petomarke. Drala sam u ruci teku pivsku limenku, drhtala sam jer sam bila na turkey, a moda i malo zato to sam se spremala okrasti majku. To do sada nisam jo uinila. To sam uvijek smatrala zadnjom stvari. U tome sam jo uvijek bila drugaija nego drugi fikseri. Na primjer Bernd, Detlefov prijatelj, on je malo pomalo odnio sve iz stana svojih roditelja. Televizor, elektrini mlin za kavu, elektrini reza kruha, doista sve to se moglo pretvoriti u novac za drogu. Ja sam utopila samo svoj vlastiti nakit i sve svoje ploe. Sada sam istresla majine petomarke iz limenke. etvrtina grama upravo je bila pala za pet maraka, od etrdeset na trideset i pet maraka. Trebalo mi je dakle sedam petaa. Raunala sam tako, jer mi je uvijek ostajalo pet maraka vika od etrdeset, koliko sam uzimala frajerima. Moi u dakle svakog dana ubaciti po pet maraka u limenku i ve u za tjedan dana vratiti novac, pa majka po svoj prilici nee nita primijetiti. Otila sam dakle sa sedam petaa na scenu, koja se prije podne nalazila pred menzom Tehnikog univerziteta, nabavila drogu i ve potpuno na turkey udarila u zahodu ut. Majka mi je sada svake veeri pregledavala ruke da vidi imam li novi ubod. Zbog toga sam ubrizgavala u aku, uvijek na istom mjestu. Dobila sam krastu. Majci sam rekla da sam se ozlijedila i 170 171 da ozljeda ne zacjeljuje. Jednog je dana majka ipak shvatila da imam svjei ubod. Rekla sam joj : - Pa dobro, istina je, danas sam ubrizgala. Sada to radim samo vrlo rijetko i to uope nije tetno.

Majka me poteno istukla. Nisam se branila. To mi vie nije mnogo znailo. Ionako je sada sa mnom postupala kao s posljednjim govnom i svakom me prilikom gnjavila. Instinktivno je inila upravo ono to je trebalo. Jer fikser mora do grla zaglibiti u blato da bi se pokuao promijeniti. Tada se ili ubije ili se pokua osloboditi H to je malo vjerojatno. No, u ono doba nisam tako mislila. Majka se jo nadala. Poetkom proljetnog raspusta trebalo je da na etiri tjedna odem baki i bratiima i sestrinama na selo u Hessen. Moda u ostati i due. Nisam vie znala da li da se radujem ili bojim zato to u se rastati od Detlefa i to u morati tamo apstinirati. Sada sam jo jedino inila to su drugi sa mnom inili. Uspjela sam nagovoriti majku da Detlef posljednju no prespava kod mene. Te posljednje noi u Berlinu ponovo sam dobila nadu. Poto sam spavala s Detlefom, rekla sam mu: - Sluaj, sve smo uvijek zajedno radili. Ja bih se htjela u iduih etiri tjedna doista odvii. Nikada vie neu imati takvu mogunost. Htjela bih da se i ti odvikne. Kada se vratim, oboje emo biti isti i poeti novi ivot. Detlef je odgovorio da e se odvii. To mi je ionako ve htio rei. Pronaao je nain da doe do valerona. Potrait e posao i ve od sutra ili prekosutra nee vie ii na ulicu zaraivati. Sutradan ujutro udarila sam sebi posljednji posebno jaki fiks prije nego to sam krenula u novi ivot kod bake. Kada sam stigla u selo, jo nisam bila potpuno na turkey, ali sam se osjeala kao neko strano tijelo u idili seljake kuhinje. Sve me nerviralo. Nerviralo me kada mi je mali brati, s kojim sam se igrala jo kada je bio beba, htio u krilo. Nervirao me stari od dasaka sklepani zahod koji mi se posljednji put inio romantian. Sutradan ujutro pojave odvikavanja dole su do punog izraaja. Oduljala sam se iz kue u umu. Uzrujavao me cvrkut ptica i jedan me kuni preplaio. Popela sam se na neku eku. Nisam vie mogla popuiti ni cigaretu. Htjela sam umrijeti na eki. Zatim sam se opet oduljala kui i uvukla u krevet. Rekla sam baki da imam gripu ili slino. Ona je bila zabrinuta, ali nije bila uznemirena zbog mojeg jadnog stanja. Iznad mog kreveta visio je poster. Na njemu je bila mrtvaka ruka, i i/nad nje prica. "To je zavretak. Poetak je radoznalost". Moja je sestrina tvrdila da je taj poster dobila jednom u koli. Nisam imala pojma da je majka javila baki kako sam ovisnik. Sada sam buljila u tu pricu. Samo u pricu. Slova i mrtvaku ruku nisam vie vidjela. Zamiljala sam da se u prici nalazi etvrtina najsavrenije droge. prica je sila s postera i poela mi prilaziti. Jo malo i bila bih poludjela. Moja je sestrina esto ulazila u sobu, ali se gradila kao da ne primjeuje to se sa mnom dogaa. Stalno je navijala neku teenie-booper-glazbu s kazeta i vjerojatno mislila da e mi time odvratiti pozornost. Kada razmislim, upravo je dirljivo to su sve kod bake inili za mene. Prvi je dan odvikavanja proao, ali kao da se nije svrio. Kada sam konano zaorila, sanjala sam nekog tipa koji doista trkara po berlinskim scenama. On je ve bio toliko propao od fiksanja da su mu se posvuda vidjele otvorene ranice na koi. Raspadao se uz jo ivo tijelo. Noge su mu ve bile odumrle i sasvim pocrnjele. Jedva se micao. Ve na dva metra daljine neizdrljivo je smrdio. Kada bi mu netko spomenuo bolnicu, nacerio bi se kao lubanja. Doista je jo samo ekao smrt. Hou-neu morala sam misliti na njega u trenucima kada nisam buljila u pricu ili kada sam od boli gubila svijest. Sve je bilo kao i prvi put: znoj, smrad i povraanje. Sutradan ujutro nisam vie izdrala. Dovukla sam se nekako do javne govornice i nazvala majku. Natopila sam telefonsku slualicu suzama i zamolila je da se vratim u Berlin. Ona je bila mrtva hladna. Rekla je: i* ^ - Ah, opet ti nije dobro? Mislila sam da si samo povremeno uivala heroin, u tom sluaju ne moe biti tako strano.

172 173 Onda sam je jo zamolila da mi bar u pismu poalje tablete za spavanje. Znala sam da se u najbliem malom gradiu takoer nalazi H-scena. To sam ve bila otkrila prilikom mojeg posljednjeg posjeta. No, nisam imala snage otii tamo, a osim toga nisam na toj sceni nikoga poznavala. Kada se fikser udalji od svoje scene, on je totalno osamljen i bespomoan. Na sreu, turkey, je ponovo trajao samo etiri dana. Kada je proao, osjeala sam se samo prazna i iscijeena. Nisam vie imala ni onaj ugodni osjeaj da je iz tijela otiao sav otrov. Opet sam osjetila gaenje prema Berlinu, ali se ni u selu nisam vie osjeala kao kod kue. inilo mi se da nikuda vie pravo ne spadam i pokuavala sam da o tome vie ne razmiljam. Za omamu su mi sada sluile samo tablete za spavanje i jabuno vino kojeg je bilo u bakinom podrumu u izobilju. Poela sam odlaziti na derake pohode. Ujutro bih poela sa etiri ili pet peciva, a tokom popodneva smazala bih dvanaest do petnaest dvopeka s marmeladom. Nou sam pustoila veliku stalau s kompotima od ljiva, bresaka i jagoda. Natrpala bih povrh toga gomilu tuenog vrhnja. Ionako nisam mogla zaspati do dva-tri sata ujutro. U vrlo sam kratko vrijeme dobila deset kila. Roaci su se veselili kada su vidjeli kako mi hlae postaju pretijesne oko trbuha i zadnjice. Samo su mi ruke i noge ostale jednako tanke kao to su i bile. Meni je sve bilo svejedno, sada sam eto postala ovisna o" hrani. Nisam vie mogla nositi svoje uske traperice, pa sam od sestrine dobila nekakve iroke karirane hlae, kakve sam u Berlinu nosila posljednji put kada mi je bilo jedanaest godina. Bilo mi je svejedno. Pomalo sam se opet saivjela sa seoskom djejom zajednicom, ali nita od toga nisam drala stvarnim. Sve je bilo samo trip, jedan vrlo lijepi film koji e se uskoro zavriti. S drugima nisam priala o drogama, a uskoro nisam vie ni mislila na njih. Nisam htjela pokvariti lijepi film. Samo sam ubrzo nakon turkeyja napisala Detlefu pismo i stavila u omotnicu dvadeset maraka da mi za taj novac poalje H. To sam, dakle, napisala Detlefu koga sam nagovarala da se otkai. Pismo ipak nisam poslala, jer sam mislila da mi ionako nee poslati H, a dvadeset e maraka vjerojatno sam profiksati. Sa svojom sam sestrinom obila gradine i dvorce u okolini i ponovo sam svaki dan jahala. S ostalom smo djecom odlazile u kamenolom koji je nekada pripadao mom djedu. Propio ga je prije nego to je sebe dokrajio piem. Moja majka, dakle, nije imala sretno djetinjstvo. Baka mi je priala da se negdje u kamenolomu nalaze eljezna vrata iza kojih su sakriveni stari obiteljski dokumenti. Gotovo smo svake veeri traili ta vrata. Ponekad su radnici zaboravljali klju u bageru, pa smo se njime vozikali po kamenolomu. Kao i prije, ja i moja sestrina, koja je bila mojih godina, lijepo smo se slagale. Priala sam joj o svojoj ljubavi prema Detlefu kao da je to najnormalnija tinejderska romansa. Rekla sam joj da s Detlefom ve spavam i ona je mislila da je to u redu. Sestrina mi je priala da kod njih svakog ljeta kampira neki mladi iz Diisseldorfa koji joj se svia. Onda je jednom od nje neto traio to mu je odbila. Da li je to bilo glupo? Rekla sam joj, ne, naprotiv mislim da je stopostotno okayl\.o se nije upustila s tim kamperom. Treba se uvati za onog s kojim e zbiljski hodati. Sestrina i svi njeni prijatelji obraali su mi se sa svojim problemima. Bila sam postala prava tetka savjetnica. Govorila sam im to e initi i to je jo vanije, da ne gledaju na sve tako zadrto. Meni su se svi ti problemi inili smijeni, no ipak bih ih sasluala i spremno im odgovarala. Bila sam strahovito jaka kada se radilo o tuim problemima. Sa svojima, meutim, nisam znala izai na kraj. Jedne je veeri Detlef nazvao. Strahovito sam se radovala. Rekao je da se upravo nalazi kod nekog frajera i da zato moe telefonirati. Brbljali smo beskrajno

dugo, jer je frajer bio veoma irokogrudan. Priala sam mu o svom zvjerskom turkeyju, da sam ovaj put zamalo poludjela. Rekao je da se on jo nije odvikao. Da je pravo sranje. Rekla sam mu da se veselim ponovnom susretu. Pitala sam ga da li e mi jo jednom pisati kao to je obeao. Detlef je rekao da nema za to volje, ali da e me nazvati kada ponovo doe istom frajeru. 175 174 Poslije telefonskog razgovora, ponovo sam bila nacistu da sam s Detlefom kao vjenana. Pripadali smo jedno drugome bez obzira kakvo je sranje od sebe inio. Od tada sam uvela trenutke spomena na Detlefa svake veeri u krevetu prije spavanja. To je bilo kao molitva. Brojala sam dane kada u ponovo biti s njim. Od bake sam redovito dobivala novac. Odluno sam ga tedjela. Zapravo, nije mi bilo jasno, zato. tednja mi nikada nije bila obiaj. Kad sam zatedjela etrdeset maraka, znala sam zato. Bila sam doista ponosna na tih etrdeset maraka. Sakrila sam ih. etrdeset je za mene bio arobni broj. Toliko je obino stajao jedan fiks. Zbog toga sam frajerima veinom naplaivala etrdeset maraka. Kada sam toga postala svjesna, pomislila sam: "Nije mogue da ovdje ve tedi za prvi fiks". Izala sam potom na ulicu i kupila za dvadeset maraka jednu Tmajicu samo da smanjim onih prokletih etrdeset maraka! Ta dola sam ovamo da se zauvijek otkaim od fiksanja. Kada su se napunila etiri tjedna otkako sam bila kod bake, nazvala je majka i upitala me elim li jo ostati. Bez razmiljanja sam odgovorila - ne. Da me je upitala elim li itavog ivota tu ostati, moda bih razmislila. Ovako, to je za mene od samog po etka bio samo trip koji je poeo s horrorom, a zatim se nastavio blago i lijepo. Ve sam se unaprijed bila pripremila da e trajati etiri tjedna. eljela sam se vratiti Detlefu s kojim sam bila kao vjenana. \ Na dan putovanja bilo mi je prvo da se presvueni. Baka i sestrina uzalud su me nagovarale da zadrim karirane hlae koje su mi sada bile upravo po mjeri. Tekom sam mukom navukla svoje tijesne traperice. avovi su pucali, zatvara nisam mogla zatvoriti ni uz najbolju volju. Obukla sam dugi crni muki sako i izmice s najviim potpeticama. Znai, jo prije nego to sam otila od bake, ja sam se ponovo skockala kao fikserica. Odvezla sam se u Berlin s raskopanim hlaama. Ve sutradan popodne otila sam na kolodvor Zoo. Nala sam Detlefa i njegovog prijatelja Bernda. Trei iz nae kvadre, Axel, nije bio s njima. Pomislila sam da je otiao s frajerom. Obojica su me mladia oduevljeno pozdravila. Vidjela sam da su se iskreno radovali to sam ponovo s njima, naravno, Detlef osobito. Rekla sam im: - Pa, otkaio si se i sada ima dobro namjetenje? Svo smo se troje nasmijali. Upitala sam: - Kako je Axel? Mladii su me udno pogledali i Detlef zatim ree: - Zar ne zna da je Axel umro? To me oborilo. Guila sam se. Rekla sam: - alite se - ali znala sam da je istina. Znai, i Axel. Axel u ijem sam domu provela s Detlefom toliko vikenda u toku posljednjih mjeseci. Onaj koji mi je u svom smrdljivom fikserskom stanu svakog tjedna presvlaio krevet istom posteljinom. Kome sam uvijek nosila glupu tunjevinu, a on meni uvijek ostavljao jogurt. Jedini kome sam mogla doi sa svim svojim problemima kada bih se posvaala s Detlefom. Jedini pred kojim sam mogla plakati, jer s nama iz klape nikada nije bio agresivan, nikada nas nije pozlijedio. Upitala sam: - Kako to?

Detlef je odgovorio: --"-. - Nali su ga u nekom zahodu s iglom u ruci. Njima dvojici kao da je Axelova smrt bila lanjski snijeg. inilo se ak da im je neugodno o tome govoriti. Neprestano sam mislila na glupu tunjevinu koju sam mu kupovala i koju vie nikada neu kupiti. Onda sam se sjetila Detlefa i pomislila da je izgubio stan i da nema gdje spavati. Upitala sam ga: - Stanujete li jo uvijek u Aselovom stanu? - Axelova je majka ve otkazala i ispraznila stan - odgovorio je Detlef. Stanujem kod jednog frajera. - Govno! - rekla sam mu. Tog sam trenutka pomislila da sam ga zauvijek izgubila zbog njegovih frajera. Ne znam to me vie pogodilo, Axelova smrt ili saznanje da Detlef sada stanuje kod frajera. Detlef je rekao: - Frajer je dobar, mlad je, negdje oko dvadeset i pet godina i 176 177 jsr bez imalo trbuha. Ve sam mu priao o tebi. I ti moe spavati kod njega. Odvezli smo se do scene, jer je Detlef htio kupiti drogu. Sreli smo neke poznate i ja sam neprestano ponavljala: - Odvratno je to s Axelom. No nitko nije prihvaao razgovor. Onda sam u 'sebi ponovila jo nekoliko puta: "Odvratno je to s Axelom". *" Sa scene smo otili u zahod na Billovvbogenu. Detlef je htio odmah udariti fiks. Pola sam s njim da mu asistiram. ekala sam da mi Detlef ponudi malo od svoje droge. Moda zato da mu mogu kazati "ne" i pokazati koliko sam jaka i koliko uspjela. No, Detlef mi nita nije ponudio. Axel mi se uvukao u kosti i ja sam pomislila da neu izdrati. Kada je Detlef prokuhao drogu, odjednom sam ludo zaeljela fiks. Pomislila sam, jedan sitni mali fiks nee te oma-miti, ali e ti zacijelo istjerati iz glave to sranje s Axelom i Detle-fovo noenje kod frajera. Zamolila sam Detlefa, a on je odgovorio: - ovjee, zar e se opet fiksati? Mislio sam da si se odvikla. - Jasno, stari, odvikla sam se - odgovorila sam mu. - Ali ti sam najbolje zna kako je lako otkaiti se. I ti si se otkaio dok sam bila odsutna i ostala ista. Sluaj, stari, nakon to sam ula svo to sranje, potrebno mi je malo droge. Detlef odgovori: - I nije teko prestati. Mogao sam to svakog asa, ali nije me bila volja. No, molim te, ne poinji ti iznova. I dok je jo tako blebetao, udario je sebi fiks i meni ostavio malo u prici. Poto sam tako dugo bila ista, to je bilo dovoljno da me malo omami i da zaboravim na Axela. Ovaj put dolo je do totalne ovisnosti mnogo bre. Majka nije imala pojma. Veselila se to sam tako lijepo debela, kakva sam prilino dugo i ostala. Da bih bila s Detlefom, morala sam esto odlaziti njegovom frajeru Rolfu. Nigdje drugdje nismo imali zajedniki krevet. Od samog poetka nisam voljela Rolfa. Bio je u Detlefa totalno zaljubljen. I naravno, bio je na mene ljubomoran. Kada bih se s Detlefom posvaala, procvao bi od sree i stao na Detlefovu stranu. Tada bih redovito pobjenjela. Detlef je s Rolfom postupao kao s totalno podlonom enom ili prijateljicom. Slao ga je u kupovinu, pustio ga da kuha i pere. I to me srdilo, jer i ja sam voljela kupovati i kuhati za Detlefa. Rekla sam Detlefu:

- Sluaj, mi smo trolist koji se jednostavno ne slae. Detlef je, meutim, rekao da nema drugi krevet, a Rolf je openito uzeto dobar frajer. U svakom sluaju, nema frajera koji bi manje gnjavio. Detlef je radio s Rolfom to je htio. Vikao je na njega i govorio: - Budi sretan to uope kod tebe stanujem. Odlazio je k njemu u krevet samo kada mu je hitno trebalo novaca. Detlefov i moj krevet bio je u istoj sobi. Kada smo zajedno spavali, Rolf je gledao televiziju ili bi se jednostavno okrenuo. On je bio totalni peder i nije htio gledati kada sam spavala s Detlefom. Svo troje bili smo prilino propali tipovi. Jo me uvijek progonio strah da e Detlef, bavei se prostitucijom, i sam postati peder. Jedne sam noi pomislila da je dotle ve dolo. Morao je Rolfu u krevet, jer nije vie imao novaca. Ja sam leala u drugom krevetu. Detlef je ugasio svjetlost. To je uvijek inio kada sam ja bila tu, a on ga morao zadovoljiti. Uinilo mi se da itava stvar predugo traje i da ujem Detlefa kako stenje. Ustala sam i zapalila svijeu. Njih su dvojica bili pod pokrivaem priljubljeni. Mislim da su se milovali. To je bilo protivno mom dogovoru s Detlefom: ne dopustiti da nas miluju. Bila sam beskrajno nesretna. Toliko nesretna da nisam mogla rei Detlefu da mi se vrati. Umjesto toga, primijetila sam: - Izgleda da vam je strano zabavno. Detlef nije nita rekao, a Rolf je bio bijesan. On je ugasio svijeu. Detlef je te noi ostao kod Rolfa u krevetu, a ja sam natopila jastuke suzama. Plakala sam bezglasno, jer nisam htjela da njih dvojica uju koliko me to pogodilo. Sutradan ujutro bila sam tako alosna i nesretna da sam pomislila ostaviti Detlefa. H je sve vie nagrizao sr nae ljubavi, a da toga nismo u potpunosti bili svjesni. Meni je u svakom sluaju postalo jasno da Detlef nee biti samo moj sve dok budemo uivali H. Da u ga morati dijeliti s njegovim 179 178 frajerima i osobito s Rolfom. Obratno je bilo naravno drugaije. Ponovo sam morala svakog dana na kolodvor Zoo da bih zaraivala, a kako mi se uglavnom urilo, nisam vie mogla birati frajere kao nekada ni nametnuti sve svoje uvjete. eljela sam izbjegavati Rolfa, pa sam stoga vie vremena boravila s drugima iz klape, osobito s Babsi i Stellom. No, i s njima je bilo sve tee. Svaka je htjela satima priati samo o sebi, a nijedna nije sluala drugu. Babsi je, na primjer, znala brbljati o znaenju crtice u nazivu neke ulice, dok smo Stella i ja htjele ispriati kako nas je neki dealer prevario i umjesto droge prodao nam brano. Dreknule bismo: - Zavei! Zatim smo Stella i ja upadale jedna drugoj u rije i vikale, jer smo obje htjele ispriati istu priu. Tako su veinom svi pokuaji razgovora zavravali sa "zavei!". Svakoj od nas bio je hitno potreban netko tko e je sasluati, no u kvadri se tako neto vie nije moglo nai. Vie nije bilo pravog razumijevanja medu nama. Jedino kada smo priali o svojim doivljajima s pajkanima, mogli smo raunati na to da e nas netko sluati. Samo nas je zbliavala mrnja prema pandurskim svinjama. U tome sam ja prednjaila. U proljee 1977. bili su me ve trei put uhitili. Dogodilo se na kolodvoru Kurfurstendamm. Upravo smo se bili vratili od jednog frajera. Traio je od nas da mu izvedemo toku za 150 maraka - samo to. Bili smo dakle vrlo sretni, imali smo po etvrtinu droge u depu i jo dosta novca vika. Primijetila sam da su deksteri preplavili peron. Racija. Jedan je vlak upravo ulazio i ja sam u totalnoj panici sjurila stepenicama. Detlef, onako blesav, kakav je ve tog trenutka bio, pojurio je za mnom. Kada sam na kraju vlaka utrala u jedan vagon, naletjela sam na nekog djedicu koji je uzviknuo: - ovjee, kakva ofucana Ijeina!

Doista je to rekao. Ljudi su preko mnogih novinskih izvjetaja ve odavno znali to se dogaa na kolodvoru Kurfurstendamm. Malograani su u podzemnoj eljeznici odmah ukopali da je to racija na narkomane. Detlef je doao za mnom, a za njim naravno dva pajkana u civilu. Bili smo previe upadljivi. Uostalom, pajkani nisu morali trati za nama. Jo prije nego to su stigli, bacili su se na nas bakice i dedeki, vukli nas za krpe i histerino vikali: - Evo ih! Policija! Osjeala sam se kao da sam, izvan zakona, u nekom starom vesternu te u se za koji as poeti klatiti na prvoj grani. vrsto sam uhvatila Detlefa. Kada su panduri stigli do nas, jedan od njih ree: - Ne pomae vam glumiti Romea i Juliju! Naprijed, naprijed! Utovarili su nas na VW autobus i doveli na podrunu policijsku stanicu. Prema meni su bili vrlo neljubazni, ali ih inae nisam zanimala. Rekli su mi samo da je to trei put kako su me uhvatili i da o meni ve imaju dosje. Jedan je od njih natipkao zapisnik koji sam morala potpisati. Ovaj put nisu obavijestili ni moju majku. Postala sam za njih jedan od mnogih beznadnih sluajeva o kojemu e sastaviti jo poneki zapisnik, dok konano na dosjeu do mog imena ne stave kri. Detlefa su takoer zajedno sa mnom za nepun sat otpustili. Kako su nam bili oduzeli drogu, odmah smo ponovo otili na scenu da kupimo nove dvije etvrtine. Sreom smo jo imali novaca. Ve su me poznavali i svi deksteri na kolodvoru Zoo i uglavnom ostavljali na miru. Jedan je od njih ak bio vrlo mio. Bio je mlad i imao je junonjemaki naglasak. Jednom mi se tiho douljao s lea i iznenada mi pokazao svoju znaku. Bila sam se na smrt prepala. On se samo nasmijao i upitao me da li se bavim prostitucijom. Kao i obino odgovorila sam vrlo naivno: - Ne, zar izgledam tako? No, on je dobro znao kako stoje stvari. Ipak, nije se trudio ni da zaviri u moju plastinu vreicu. Rekao je samo: - Nemoj dolaziti ovamo neko vrijeme, inae u te morati privesti. Moda i nije bio toliko dobar koliko lijen da me vodi u stanicu. Njegovi u stanici vjerojatno nisu vie bili raspoloeni da uvijek iznova piu iste zapisnike o istini etrnaestogodinjim polumrtvacima. 180 181 r Poto su nas pustili iz policijske stanice nakon racije na kolodvoru Kurfurstendamm, Detlef i ja morali smo kupiti drogu od nepoznatog dealera, jer naeg prodavaa nismo mogli nai. Otili smo u zahod na Winterfeldplatzu da tamo udarimo fiks. Tu je sve bilo polupano, slavine nisu vie radile. Oistila sam pricu s vodom iz smrdljivog klozeta. To sam ve vie puta uinila, jer je u nekim zahodima bilo previe prometa, pa nisam mogla oprati pribor vani nad umivaonicima. Droga koju sam dobila od nepoznatog dealera odmah me nekako oborila. Ispruila sam se koliko sam bila duga i iroka u prljavtinu ispred koljke. Poslije sam se ipak podigla, ali sam bila totalno pomuena. Nakon dugo vremena Detlef i ja ponovo smo otili u "Sound". Detlef je skakao na plesnom podiju, a ja sam stala pokraj automata za oranadu koji je na vrhu imao rupu. Naslonila sam se na automat i uvukla u rupu dvije spojene slamke. Tako sam pila, a da nisam platila ni jedan pfenig, sve dok nisam morala otii u zahod da povraam. Kada sam se vratila, priao mi je jedan od poslovoa. Rekao mi je da sam prokleta fikserica i da moram s njim poi. Uplaila sam se. Uhvatio me za ruku i poeo vui kroz lokal. Otvorio je vrata koja su vodila u skladite za pie. Tu sam ugledala visoku barsku stolicu.

Znala sam to me eka. esto sam ve ula od drugih. Tu su svlaili do gola fiksere i ostale ljude koje nisu eljeli imati u lokalu i vezivali ih za barsku stolicu. A zatim su ih tukli bievima i ostalim stvarima. ula sam da je bilo tipova koji su poslije obrade u skladitu za pie odleali po nekoliko tjedana u bolnici zbog slomljene lubanje i prijeloma drugih kostiju. Bili su toliko preplaeni da nita nisu htjeli rei policiji. Poslovoe su to radili iz sadizma, ali i zato da bi udaljili fiksere, jer su vlasti stalno prijetile da e zatvoriti "Sound". Fikserice koje su spavale s ljudima iz uprave bile su naravno poteene. Taj je "Sound" bio totalno okrutna rupa. Da su roditelji znali to se dogaa u "najmodernijoj diskoteci Europe" nikada ne bi tamo pustili svoju djecu. Uza sve to, tamo se i dalje fiksalo i svodnici su lovili za sebe tinejdere, a da uprava nije nita protiv toga poduzela. Stajala sam dakle pred otvorenim vratima skladita za pie i obuzela me totalna panika. Snagom koje zapravo nisam vie imala otrgla sam se od tipa i potrala kao sumanuta prema izlazu. Stigla sam do ulice prije nego to me on sustigao. Zgrabio me i svom me snagom bacio na jedan auto. Nisam osjeala modrice. Odjednom me uhvatio panian strah za Detlefa. Znali su da smo uvijek zajedno, a ja ga nisam vie vidjela otkad je totalno omamljen otiao na plesni podij. Otrala sam do prve javne govornice i nazvala policiju. Rekla sam im da mog prijatelja upravo tuku u "Soundu". Panduri su, ini se, bili oduevljeni to sam im javila. Ve za nekoliko minuta doli su s policijskim kolima punim ljudi. Jedva su doekali dokaze da zatvore lokal. Najmanje je tuce policajaca ispreturalo lokal u potrazi za Detlefom, ali njemu nije bilo ni traga. Palo mi je na pamet da nazovem Rolfa. Detlef je ve bio u krevetu. Pajkani su rekli: - Izgleda da si na tripu. Nemoj nam vie tako neto uiniti. Odvezla sam se kui i poela ve misliti da sam od droge poludjela. Jedina posljedica to su me nekoliko puta zatvorili bio je poziv da se javim u policiju jednog popodneva u tri u zgradu u Gothaer Strasse, soba 314. Nikada vie nisam zaboravila broj te sobe, jer sam kasnije esto tamo navraala. Poslije kole otila sam najprije kui da udarim jedan pravi fiks. Mislila sam, ako budem puna H, panduri mi nita nee moi. Nisam vie imala limuna, a droga je izgledala prilino neisto. U to je vrijeme svakim danom bila sve neistija. Ila je od ruke do ruke, od velikih preko srednjih do malih dealera, a svaki joj je poneto dodao, kako bi poveao zaradu. Morala sam nekako otopiti tu totalno prljavu drogu. Uzela sam ocat, jer je i to bila kiselina. Nalila sam octa u licu u kojoj se ve nalazila droga, ali malo previe. Morala sam, dakle, tu octenu mjeavinu ubrizgati u venu,'jer bih inae morala baciti H. Tek to sam udarila ut, izgubila sam svijest. Probudila sam se sat kasnije. prica mi je jo uvijek bila zabodena u ruku. Imala sam zvjersku glavobolju. Isprva nisam mogla ustati. Pomislila sam, ko183 182

nano sam stigla dotle, umrijet u. Leala sam na podu i plakala. Bojala sam se. Nisam htjela umrijeti tako sama. Otpuzala sam na sve etiri do telefona. Potrajalo je desetak minuta dok sam uspjela okrenuti broj majinog ureda. Rekla sam samo nekoliko puta: - Molim te, molim te, mama, doi, umirem. Kad je majka stigla, uspjela sam ustati. Skupila sam snagu, iako mi se inilo da e mi glava pui. Rekla sam: -

- To je opet bio prokleti kolaps. Majka je slutila da sam se fiksala. Izgledala je oajna. Nita nije govorila. Samo me gledala tunim beznadnim oima. Nisam mogla podnijeti taj pogled. Svrdlalo mi je u glavi koja samo to nije pukla. Majka me konano upitala da li neto elim. Odgovorila sam: - Da, jagode. Otila je i vratila se s velikom koarom jagoda. Tog sam popod-neva mislila da mi je doista doao kraj. Nisam udarila jaku dozu, ali je bilo previe octa. Moje tijelo nije vie imalo nikakve otpornosti. Jednostavno nije vie suraivalo. ula sam to ve od drugih koji su u meuvremenu umrli. I oni su se najprije nekoliko puta poslije fiksa sruili, a onda se jednog dana nisu vie probudili i to je bio kraj. Nisam vie znala zato sam se plaila umrijeti. Umrijeti sama. Fikseri umiru sami. Obino u nekom smrdljivom zahodu. Zapravo sam eljela umrijeti. Ni na to drugo nisam ekala. Nisam znala zato sam zapravo na svijetu. Ni prije nisam to znala. Ali zato za ime svijeta ivi fikser? Zar samo zato da bi unitio druge? Tog sam popodneva mislila da bih ve za ljubav majci morala umrijeti. Ionako nisam vie znala da li sam tu ili nisam. Sutradan mi je bilo bolje. Pomislila sam, moda e jo malo izdrati. Morala sam otii u policiju ako nisam eljela da dou po mene. Ali nisam vie imala snage da idem tamo sama. Telefonirala sam i traila Stellu i sreom je pronala kod jednog naeg zajednikog stalnog frajera. Pitala sam je da li bi htjela poi sa mnom na policiju. Smjesta je pristala. Njena ju je majka po ne znam koji put prijavila kao nestalu, ali Stella se niega nije bojala, njoj je sve bilo svejedno. Pristala je da poe sa mnom, iako je pobjegla od kue. Sjela sam tako sa Stellom na jednu drvenu klupu u hodniku pred sobom 314 i posluno ekala da me pozovu. Ula sam u sobu 314 tako smjerno, samo je nedostajao naklon. Neka gospoa Schipke vrlo se ljubazno sa mnom rukovala i rekla mi da i ona ima kerku godinu dana stariju od mene, petnaestogo-dinjakinju, ali da ona ne uzima droge. Ta se pajkanica ponaala totalno majinski. Upitala me kako se osjeam i ponudila mi kakao, kola i jabuku. Gospoa je Schipke govorila i o drugim ljudima sa scene vrlo ljubazno i upitala me kako su. Pokazala mi je fotografije fiksera i dealera, a ja sam samo odgovarala da ih poznajem iz vienja. Na to mi je rekla da su neki ljudi sa scene govorili o meni vrlo runo i tako me navela da ponem brbljati. Primijetila sam da me ta pajkanica navodi na najnii put, a ipak sam brbljala vie nego to sam htjela. Zatim sam potpisala zapisnik s kojekakvim besmislicama koje mi je uglavnom ona sama stavila u usta. Konano je doao jedan pandur koji me upitao za "Sound". Tada mi se razvezao jezik. Ispriala sam koliko sam ljudi poznavala koji su se tamo fiksali i o brutalnim batinaima iz uprave. Rekla sam im jo da pozovu Stellu, a ona je sve to potvrdila i rekla da bi to i pod prisegom rekla pred svakim sudom. Gospoa Schipke je poela listati svoje papire i ubrzo je otkrila tko je Stella. Pokuala je i Stellu navesti na brbljanje, ali ona je odmah postala prkosna. Ve sam pomislila da e je zatvoriti, ali gospoi je Schipke isteklo radno vrijeme, pa je rekla Stelli da doe sutradan. Stella naravno nije dola. Gospoa mi je Schipke rekla na rastanku: - Vjerujem da emo se nas dvije uskoro ponovo vidjeti. Rekla je to tako prokleto ljubazno kao i sve ostalo do tada. To je po mom miljenju bilo odvratno, jer je time samo izrazila da sam beznadan sluaj. 185 184 GERHARD ULBER, VII KRIMINALISTIKI SAVJETNIK I EF INSPEKCIJE ZA NARKOTIKE

U BERLINSKOJ POLICIJI U borbi protiv zloupotrebe droga mi u policiji nastojimo svim svojim raspoloivim mogunostima ograniiti ponudu ilegalnih sredstava za omamljivanje, meu njima osobito heroina, i tako pomoi nadlenim ustanovama u njihovim pokuajima terapije. Tako smo 1976, zaplijenili 2,9 kilograma heroina, 1977. ak 4,9 kilograma, a u prvih osam mjeseci 1978. itavih 8,4 kilograma. Usprkos tome, ne moemo rei da su zapljene rasle u odnosu prema ponuenom, odnosno upotrebljenom heroinu. Rekao bih prije da sam ja osobno u tome pesimistian. Koliina heroina u opticaju znatno se poveala. Jo prije godinu dana bila bi u nas prava senzacija uhititi njemakog preprodavaa sa sto grama heroina. Danas se to jedva registrira. Valja uzeti na znanje da su, zbog velike zarade, u prodaju heroina sve vie umijeani i Nijemci. Krijumari i veletrgovcigotovo su iskljuivo stranci, a tako i oni preprodavai koji su s njima izravno povezani. No ve iduu niu stepenicu preprodavaa sainjavaju preteno Nijemci. Oni raspaavaju manje koliine heroina od po sto grama malim ovisnim dealerima koji ih zatim prodaju krajnjim potroaima. Nai uspjesi u hvatanju prodavaa natjerali su krijumare i preprodavae, kao to smo i oekivali, da postanu oprezniji, na to smo morali poduzeti jo intenzivnije mjere otkrivanja i hvatanja. No, to vie poduzimamo da bismo onemoguili sastajanje ovisnika i njihovih malih dealera na javnim mjestima, to ih vie potiskujemo u skrovita mjesta, gdje emo ih teko moi pronalaziti. Bez obzira na to to e policija poduzeti, tihi nadzor nad takozvanim javnim scenama ili provjeru pomou patrola i slino, trgovina e uvijek nai svoj put. Heroin se sve vie prodaje u privatnim stanovima, gdje ovisnici izmiu policijskom nadzoru. Od 84 berlinske rtve heroina u 1977. godini, njih dvadeset i etvoro bili su nam, na primjer, kao potroai heroina posve nepoznati, a oni zacijelo nisu umrli od prve injekcije. ak i neke najtvrdokornije potroae narkotika otkrivamo tek kada ih u besvjesnom stanju dovezu u bolnicu, gdje ih lijenici u posljednjem trenutku spaavaju od smrti. Inae, ima ljudi koji mogu godinama ubrizgavati heroin, a da ih policija ne otkrije. Jednom rijei, policija ne moe rijeiti problem uivanja droge samo svojim vlastitim snagama. To su iskusili Amerikanci s prohibicijom, a mi s crnom burzom nakon zavretka rata. Sve ono to se mnogo trai na odgovarajui se nain i nudi. Mogao bih naravno zaposliti dvadesetak slubenika vie i tada bismo po svoj prilici uhvatili vie malih preprodavaa heroina. No time ne bismo rijeili problem, ve bismo ga samo intenzivirali u kaznenim ustanovama, gdje se ve i sada javlja u velikoj mjeri. Ovisnici u zatvoru pokuavaju sve kako bi se domogli droge, a kanjeni preprodavai ine sve kako bi ih opskrbili. Vrijeme je da se kae otvoreno: mogunost zarade strahovito korumpira. Ako nam ne uspije da sve osuene ovisnike koncentriramo u jednoj kaznenoj ustanovi i tako ih izdvojimo od ostalih osuenika, doi e - bar u Berlinu - ili do kaosa u kaznionicama ili do propasti suvremene kaznene prakse. Ovako, ako elimo sprijeiti da se nastavi zloupotreba droge, odnosno da se stvaraju novi ovisnici u zatvorima, ne moemo zatvorenicima dopustiti ni dopuste, ni izlaske, ni slobodnije posjete. f U praksi nije mogue svakog kanjenika koji ide na dopust ili ima izlaz, odnosno svakoga tko dolazi kanjenicima u posjet redovito tjelesno pretraiti, iako je to neophodno, jer upravo ene kada dolaze muevima u posjet esto prenose heroin sakriven u prezervativu u rodnici, a mukarci ine slino na nain koji nazivamo "analna bomba". 186 187

esta hapenja, osude i kazne zatvorom nita ne mijenjaju. Heroinskim je ovisnicima posve svejedno to se s njima dogaa, sve dok imaju mogunost zadovoljiti svoju strast. Po mom miljenju, jedino bi se preventivnim prosvjeivanjem mogao donekle smanjiti prirataj ovisnika. RENATE SCHIPKE, 35, REFERENT U ODJELU ZA NARKOTIKE Upoznala sam Christianu kao referent za prijestupe po Zakonu o narkoticima. Prviput smo je pozvali na osnovi uobiajene prijave i ona je dola u pratnji svoje prijateljice Stelle. Ovdje sam s njom imala posla est do sedam puta. U to vrijeme moja je zadaa bila sasluavanje uoenih ovisnika u svrhu otkrivanja imena ljudi od kojih nabavljaju ilegalnu drogu. Kako dobivamo strahovito mnogo prijava, to je najvanije obaviti posao. Nemamo vremena da o tome mnogo razmiljamo, no, usprkos svemu, ja ipak pokuavam svakoj pozvanoj osobi pristupiti osobno i s njom uspostaviti kontakt, jer je jedino tako mogue postii uspjeh u sasluanju. Christiane je na poetku bila vrlo otvorena i spremno je odgovarala. Pala mije u oi zbog svoje skromnosti i na mene je ostavila dojam dobro odgojenog djeteta. Za prvih sasluanja djelovala je jo kao mala djevojica. Uvijek je dobro govorila o svojoj majci, koja se, moram priznati, za razliku od mnogih drugih roditelja, veoma brinula za svoje dijete. S majkom sam esto telefonski razgovarala. Poslije, za kasnijih sasluanja, Christiane je s godinama postajala sve drskija. Rekla sam joj otvoreno i bez okolianja da e usprkos odvikavanjima ostati fikserica. Bio je to otar sukob. Ipak, o Christiani ne bih htjela rei nita negativno. Nije bila ni zlopamtilo. Fikserima se jednostavno ne moe pomoi. Uvijek se osjeaju izdani, jer ne uviaju zbog ega moraju biti kanjeni. Po mom miljenju, ti su mladi ljudi jednostavno previe lakomisleni. Poinju se fiksati iz radoznalosti i dosade, a onda se ude to moraju 189 188 snositi posljedice. Smatram da bi Christianu trebalo kazniti najveom moguom kaznom, jer bi moda ok duge vremenske kazne mogao tako mladog ovjeka navesti da se popravi, bar se ja tako nadam. U, podzemnoj mi je eljeznici dolo da zaplaem od bijesa to sam dopustila da me jedna pajkanica zavede kakaom, kolaem i odvratnom posranom prijaznou. Poto sam na kolodvoru obavila dva frajera i kupila drogu na Kurfurstendammu, odvezla sam se kui. Moj je maak leao u kuhinji i jedva se jo micao. Ve je nekoliko dana bio bolestan. Tog je dana, meutim, izgledao tako propao i tako je tuno mijaukao da sam pomislila kako e i on uskoro umrijeti. Nasmrt bolesni maak nekako me vie zaokupljao nego moje vlastito stanje. Od veterinara sam za njega dobila ekstrakt govee krvi, ali maak vie nita nije jeo. Leao je pred zdjelicom s ekstraktom govee krvi i nije ak ni podigao glavu. Htjela sam sebi odmah udariti ut. Izvukla sam pribor, ali mi je tada pala na pamet jedna misao. Povukla sam pricom malo ekstrakta govee krvi i ubrizgala ga maku u gubicu. Posve je apatino to podnio. Trebalo mi je zatim dugo vremena da ponovo oistim pricu i sebi ubrizgam fiks.

Nisam se dobro osjeala. Dokrajio me prokleti strah da bih mogla umrijeti. Htjela sam umrijeti, ali prije svakog uta uasno sam se bojala smrti. Moda me maak ponovno podsjetio koliko je smrt bijedna stvar ako ovjek jo uope nije pravo ivio. Sve je bilo prilino beznadno. S majkom nisam vie progovorila nijednu razumnu rije otkada joj je postalo jasno da se ponovo fiksam. Vikala sam, a ona me uvijek gledala onim svojim oajnim pogledom. Policija mi je konano bila za petama. Zapisnik koji sam potpisala Schipkeovoj bio je dovoljan da zavrim na sudu i dobijem 190 191 malodobniku kaznu. Osjeala sam da bi majka bila sretna kada bi me mogla odgurnuti. Shvatila je da mi ne moe pomoi. Neprestano je nazivala razne ustanove i savjetovalita za ovisnike i pri tom je izgledala sve oajnija, jer je primijetila da ni njoj ni meni nitko nije htio ni mogao pomoi. Jedino je prijetila da e me poslati rodbini na selo. Onda sam jednog dana svibnja 1977. i sama u svojoj propaloj glavi skopala da postoje samo dvije mogunosti: ili si uskoro ubrizgati "zlatni metak" ili moram ozbiljno pokuati osloboditi se heroina. Znala sam da u tu odluku morati provesti posve sama. Nisam vie mogla raunati ni na Detlefa. U svakom sluaju, moja odluka nije smjela ovisiti o njemu. Odvezla sam se u Gropiusstadt u "Haus der Mitte", u evangeli-ki omladinski dom, gdje sam zapoela narkomansku karijeru. "Club" je u meuvremenu bio zatvoren, jer nisu vie mogli izai na kraj s problemom heroina. Umjesto toga, otvorili su savjetovalite za narkomane. itavo savjetovalite za narkomane samo za Gropiusstadt, jer je u dvije godine, otkada se tu pojavio prvi H, broj ovisnika toliko narastao. Tamo su mi rekli ono to sam i sama odavno znala - mogu se spasiti jo jedino pravom terapijom. Dali su mi adrese ustanova Drogen-Info i Svnanon, jer su imale najvie uspjeha. Imala sam prilinu trtu od tih terapija, jer se na sceni prialo da su strahovito teke. Navodno je prvih mjeseci bilo gore nego u zatvoru. U Svnanonu su ak zahtijevali da se za poetak ljudi oiaju na nulu, kako bi dokazali da doista ele zapoeti novi ivot. Mislila sam da nikada neu moi pristati da me oiaju kao Kojaka. Kosa mi je bila najvanija od svega to sam imala. Njome sam sakrivala svoje lice. Pomislila sam, ako mi odreu kosu, ubit u se. No, ena u savjetovalitu odmah je dodala da ni u Drogen-Infou, a ni u Svnanonu nemam izgleda, jer nemaju slobodnih mjesta. Uvjeti za prijem vrlo su strogi. Trai se tjelesno zdravlje i dobrovoljna samodisciplina kao dokaz da ovjek ima snage osloboditi se H. Savjetnica mi je rekla da sam jo vrlo mlada, da nemam ni petnaest godina, da sam tako rei jo dijete i da u vrlo teko ispuniti to oni oekuju. Za djecu jo'nije bilo terapije. Rekla sam joj da sam zapravo htjela u Narkonon. To je bila terapijska kua jedne sekte, takozvane Scientology Church. Poznala sam neke fiksere na sceni koji su ve bili u Narkononu i priali da je u redu. U Narkononu nije bilo nikakvih uvjeta za prijem ako im se unaprijed platilo. Doputali su da se zadri fikserska minka, da se donesu ploe, pa ak i ivotinje. Savjetnica mi je rekla neka sama malo razmislim zato toliki fikseri priaju da je u Narkononu bilo sjajno, pa jo nastavljaju s fiksanjem. Ona ne zna ni jedan jedini sluaj uspjene terapije u Narkononu. Pitala sam to da radim, kada u drugim dvjema ustanovama ionako nemam nikakvih izgleda. Onda mi je dala adresu Narko-nona. Kod kue sam ponovo kljukala maka ekstraktom govee krvi svojom jedinom pricom. Kada je majka dola, rekla sam joj: - Sada u se definitivno odvii u Narkononu. Ostat u nekoliko mjeseci, a moda i itavu godinu i kada izaem bit u ista.

Majka se drala kao da mi ne vjeruje ni jednu jedinu rije, ali odmah se bacila na telefon i poela skupljati obavijesti o Narkononu. Ja sam se svom duom bacila na taj terapijski trip. Osjeala sam se kao novoroena. Tog popodneva nisam otila ni s jednim frajerom i bila sam totalno bez H. Htjela sam apstinirati prije nego to odem u Narkonon. Nisam htjela da tamo odem u turkey-sobu. Htjela sam otii totalno ista, kako bih prednjaila pred ostalima koji su takoer bili novi. Htela sam otprve dokazati da imam jaku volju osloboditi se H. Legla sam rano u krevet. Maka, kome je bilo sve gore, poloila sam na jastuk kraj svoje glave. Bila sam pomalo ponosna na samu sebe. Apstinirala sam posve sama i posve dobrovoljno. Koji je fikser to uspio? Majci sam, dodue, rekla da u odmah poeti, ali ona se samo nepovjerljivo smijeila. Ovaj put nije uzela dopust. Takvo je moje odustajanje od droge postalo za nju ve svakodnevno i neto beznadno. Morat u, dakle, sve sama izdrati. Sutradall sam bila posve na turkev. Bilo je jednako teko kao i za ostalih odvikavanja, moda jo gore. Ipak, nijednom nisam 193 192 pomislila da neu uspjeti. Kada bih pomislila da e me bolovi ubiti, odmah bih samu sebe uvjeravala: ne, to je samo otrov koji odlazi iz tvog tijela. Kada bih zadrijemala, nisam sanjala strarle snove. Nadolazile bi mi slike predivnog ivota poslije terapije. Kada su treeg dana bolovi postali podnoljiviji, vidjela sam jo samo svoj raj kao u nekom filmu. Taj je raj bio sve konkretniji. Nastavila sam sa kolom sve do mature. Imala sam vlastiti stan i pred vratima VW kabriolet. S njim sam se uglavnom vozila otvorena krova. Stan se nalazio u zelenilu. U Rudomi ili u Grunewaldu. Bio je u staroj zgradi, ali to nije bio onakav gospodski stan kakvi se nalaze u prednjim palaama na Kurfurstendammu sa strahovito visolim stropovima i tukaturom. To nije bila zgrada s ogromnim predvorjem i crvenim stazama, s mramorom i zrcalima i imenima u zlatu. Ne, nikako stan u zgradi koja smrdi na bogatstvo, jer sam zamiljala da bogatstvo zrai zbrku, jurnjavu, stres. eljela sam stan u nekoj staroj radnikoj kui s tri male sobe, niskim stropom, malim prozorima, s izlizanim drvenim stepenicama i stubitem u kojemu uvijek pomalo mirie na jelo, a susjedi otvaraju vrata i kau: "Dobar dan, kako ste?". Zamiljala sam da su stepenice tako uske da se susjedi u prolazu dodiruju. Svi u kui teko rade, ali su zadovoljni. Ne svaaju se, nisu zavidni, pomau jedni drugima i openito su drugaiji nego bogati ili radnici u visokim zgradama u Gropiusstadtu. U toj kui naprosto nikada nema nervoze. Najvanija je u mojem stanu bila spavaa soba. Tu se uz desni zid nalazio veoma irok leaj presvuen tamnom tkaninom. Sa svake je strane bio noni ormari, jedan za Detlefa kada doe kod mene spavati. Osim toga, sa svake je strane u kutu bila jedna palma. Openito je u sobi bilo mnogo biljaka i cvijea. Iza leaja bila je tapeta koja se nigdje ne moe kupiti. Na njoj je bila pustinja, divovski pjeani sprudovi i nekoliko palmi. Oaza. U krugu sjede beduini s bijelim rupcima na glavi i totalno oputeni piju aj. Na mojoj je tapeti bio totalni mir. Na lijevoj strani sobe u nii, gdje je pod krovnom kosinom ugraen prozor, nalazio se kut za sjedenje. On je podsjeao na Indiju ili Arape. Mnogo jastuka oko niskog okruglog stolia. Tu sam uveer sjedila, bio je totalni mir, nisam znala za jurnjavu i nisam imala nikakve elje, ni problema. Dnevna je soba zapravo bila slina spavaoj sobi. Biljke, sagovi. Na sredini veliki okrugli stol i pletene stolice oko njega. Tu su ponekad sjedili moji najbolji prijatelji i jeli to sam im skuhala ili pili aj. Na zidovima stalae s mnogo knjiga, sve same cool knjige to su ih napisali ljudi koji su nali mir

i voljeli i poznavali ivotinje i prirodu. Stalae sam nainila sama od dasaka i uadi. Veinu stvari u stanu nainila sam sama, jer u prodavaonicama nisam nala ono to se meni svia. Jer je pokustvo u prodavaonicama razmetljivo, kako bi se kasnije vidjelo da je za njega plaeno brdo love. U mom su stanu umjesto vrata bili samo zastori, jer je otvaranje i zatvaranje vrata obino buno i uzrujava. Imala sam i psa, rotvvajlskog ovara i dvije make. Stranje sam sjedalo u mom VW-u razmontirala da bi psu bilo ugodnije u autu. Uveer bih u miru spremala veeru, a ne kao moja majka u urbi. Tada bih ula kako se u bravi ulaznih vrata okree klju. To se Detlef vratio s posla. Pas bi skoio na njega. Make bi se nagrbile i oeale o njegove noge. Detlef bi me poljubio i sjeo za stol da veera. To sam dakle sanjala kada sam bila na turkey. Nisam znala da je to san. Za mene je to bila prekosutranja stvarnost. Tako e biti poslije terapije, u to sam bila uvjerena i nisam mogla zamisliti da e biti drugaije. Bilo mi je tako jasno da sam uveer treeg dana kako sam bila na turkey rekla majci da u se poslije terapije preseliti u vlastiti stan. Sutradan mi je bilo ve tako dobro da sam mogla ustati. U depu traperica imala sam jo dvadeset maraka i one su u meni izazivale nemir, je je dvadeset maraka upravo polovica od etrdeset. Pomislila sam, ako bih nabavila jo dvadeset maraka, mogla bih kupiti posljednji fiks prije nego to odem u Narkonon. Popriala sam sa svojim bolesnim makom. Rekla sam mu da nee biti tako strano ako ga dva sata ostavim samog. Svojom sam 195 194 mu pricom dala aj od kamilice i groani eer, jedino to je jo mogao gutati i rekla mu: - Ni ti nee umrijeti. eljela sam jo jednom onako ludo proskitati Kudammom. Znala sam, naime, da u Narkononu nee biti izlazaka, osim u pratnji. eljela sam jo jedan fiks, jer Kudamm bez H nije tako tosan. Nedostajalo mi je samo dvadeset maraka. Morala sam obaviti jednog frajera. Nisam htjela otii na kolodvor i tamo sresti Detlefa i rei mu: "Sluaj, uspjela sam s odvikavanjem, sjajno sam to izvela, a sada traim nekog fraera, jer mi nedostaje dvadeset maraka." Detlef me jamano ne bi razumio, ve bi mi se narugao, ismijao me i rekao: "Bila si i ostat e stara fikserica". Nisam to htjela doivjeti ni pod koju cijenu. Tek mi je u podzemnoj eljeznici pala na pamet misao: auto-tajg. Sjetila sam se toga jer mi je nedostajalo upravo dvadeset maraka. Na auto-tajgu dobivalo se esto samo dvadeset maraka. Babsi i Stella ve su ile na auto-tajg na Kurfiirsten i Genthiner ulici. Ja sam se, meutim, jo uvijek strahovito bojala auto-tajga. Nije mi se svialo ve to to frajeri nisu dolazili k meni kao na kolodvoru gdje sam ih mogla u miru ispitati, ve bih morala ui u auto kada mi domahnu. U takvoj se brzini uope nije moglo procijeniti kakav je tko tip. Najgore je bilo nabasati na svodnika. Svodnici su se esto znali prikazivati kao frajeri, a kada bi djevojka ula u auto, nita se vie nije moglo uiniti. Veina svodnika nije imala interesa za sebe privezati neku fiksericu, jer troi previe novaca za drogu. eljeli su jedino oistiti od njih Kurfurstenstrasse, jer je fikserska djeja prostitucija snizivala cijene na profesionalnom tritu. Babsi je jednom ila u auto nekom svodniku. Drao ju je zatvorenu tri dana. Doivjela je pravo muenje, a zatim je doveo itave ete mukaraca da se na njoj izredaju. Bilo je tu pealbara, pijanih skitnica i svakakvog oloa. A za itavo to vrijeme Babsi je bila na turkey. U ta tri dana doivjela je pravu propast. Ipak je i dalje bla na Kurfurstenstrasse. Sa svojim aneoskim licem i bez stranjice i grudi bila je tu prava kraljica. Profesionalke su bile gotovo isto toliko opasne kao i njihovi svodnici. Potsdamska ulica, koja je rajon veine berlinskih kurvi, tek je 200 metara

udaljena od Kurfurstenstrasse s djejom prostitucijom. Ponekad su prostitutke poduzimale prave progone fikserica i ako bi se koje doepale, izgreble bi joj lice u kosani odrezak. Izala sam na kolodvoru Kurfurstenstrasse ispunjena uasnim strahom. Sjetila sam se savjeta koje su Babsi i Stella u vezi s auto-tajgom dijelile: nikada s mladim tipovima u sportskim ili amerikim kolima, to su svodnici. Stariji tipovi s trbuhom, kravatom, po mogunosti sa eirom ti su okay. Najbolji su oni s djejim sjedalom u autu, dobri oevi koji su se zaeljeli brze promjene poslije mamice i koji stopostotno imaju veu trtu nego mi djevojke. Od kolodvora sam otila sto metara do raskra Genthiner Strasse, gdje se nalazio i "Sound". Ponaala sam se kao da nisam dola zaraditi. Nisam hodala po sredini ulice, ve posve uz kue. Ipak se jedan zaustavio. Izgledao mi je udan, moda zato to je imao bradu. Djelovao je agresivno. Pokazala sam mu figu i otila dalje. Nisam vidjela ni jednu drugu djevojku. Bilo je tek prije podne. Znala sam po Stellinom i Babsinom prianju da frajeri mogu biti vrlo nemirni i uzbueni ako su upravo odvojili pola sata, a djevojke ni za lijek. Ponekad je na Kurfurstenstrasse bilo vie frajera nego djevojaka. Ubrzo se zaustavila jo nekolicina. Ponaala sam se kao da ih ne primjeujem. Onda se zaustavio bijeli commodore. Nije dodue imao djeje sjedalo otraga, ali tip je izgledao normalno. Ula sam, a da nisam mnogo razmiljala. Sporazumjeli smo se za trideset i pet maraka. Odvezli smo se do Askanischer Platza. Tu se nalazi jedan naputeni kolodvor koji pripada dravnim eljeznicama NjDR. Tu smo se uspeli. Ilo je vrlo brzo. Tip je bio zgodan i ja sam se ubrzo smirila. Ipak sam zaboravila da je frajer. Rekao mi je da bi me vrlo rado ponovo vidio, ali da tako skoro nee moi, jer za tri dana putuje sa enom i dvoje djece u Norveku na dopust. Upitala sam ga da li me moe odvesti do Tehnikog univerziteta na Hardenbergstrasse. Odmah je pristao. Prije podne je scena bila na Tehnikom univerzitetu. 197 196 Bio je lijep topao dan, 18. svibnja 1975. Znala sam tono taj datum, jer sam dva dana kasnije imala roendan i napunila petnaest godina. Motala sam se po sceni i s nekoliko tipova lajala. Dugo sam milovala nekog psa i bila totalno sretna. inilo mi se strahovito tosno nikuda ne uriti i toliko dugo ekati s fiksom dok mi se ne prohtije, jer nisam bila tjelesno ovisna. - ;! Kada je naiao neki tip i upitao me da li elim drogu, odgovorila sam potvrdno. Otiao je ispred mene na Ernst-Reuter-Platz i tu sam kupila polovinu polovice za etrdeset maraka. Odmah sam otila u enski zahod na Ernst-Reuter-Platzu, koji je prilino ist. Stavila sam u licu samo polovicu droge, jer se poslije apstinencije ne smije odmah poeti sa itavom koliinom. Taj sam ut ubrizgala pomalo sveano, jer sam mislila da sam posljednji put na sceni. Probudila sam se puna dva sata kasnije. Stranjica mi se zaglavila u zahodskoj koljki. U ruku mi je jo uvijek bila zabodena igla. Sve su moje stvari leale porazbacane po podu male zahodske prostorije. Ipak sam se odmah zatim osjeala donekle dobro. Pomislila sam da sam doista odabrala posljednji trenutak da konano i za sva vremena prestanem sa H. Ludo lutanje po Kudammu nije vie dolazilo u Obzir. Nestao je i dobar osjeaj. U studentskoj sam menzi pojela pire i poriluk za 2.50 maraka, ali sam naravno sve povratila. Odvukla sam se jo na kolodvor da kaem Detlefu do vienja, ali nisam ga tamo nala. Morala sam se vratiti kui jer sam bila potrebrla svom bolesnom maku. Macan je leao na istom mjestu gdje sam ga ostavila, na mom jastuku. Oistila sam pricu i ponovo sam mu dala aj od kamilice i groani eer. Svoj sam posljednji fikserski dan zapravo drugaije zamiljala. Pomislila sam da bi odlazak u Narkonon trebalo odgoditi za jo jedan dan, kako bih ipak proeljala Kudamm.

Onda je dola majka i upitala me gdje sam provela popodne. Odgovorila sam joj: - Na Kudammu. Rekla je: - Zar nisi danas htjela otii u Narkonon da se o svemu raspita? Planula sam i poela vikati: - ovjee, ostavi me na miru! Nisam imala vremena! Razumije? Majka mi je iznenada istomn mjerom odvratila: - Jo veeras ide u Narkonon. Odmah spremi stvari. Ve .e noas ostati u Narkononu. Upravo sam bila pripremila kotlet i pire krumpir. Uzela sam tanjur, otila u zahod, zakljuala se i tamo veerala. To je, dakle, bila posljednja veer kod majke. Vikala sam, jer je vidjela da sam na H i jer sam samoj sebi predbacivala to sam uzela jo jedan fiks. I sama sam potom eljela to prije u Narkonon. Spremila sam neto stvari u ceker i sakrila pricu, licu i ostatak droge u gaice. Odvezle smo se taksijem u Zehlendorf, gdje je bila zgrada Narkonona. Kada smo stigle, tipovi u toj ustanovi nisu mi postavljali nikakva pitanja. Doista su tu svakoga primali. Imali su ak bire koji su obilazili scenu i pitali fiksere da li bi htjeli doi u Narkonon. Majci su meutim postavili pitanja. Prije nego to me prime, htjeli su vidjeti lovu. Traili su predujam od 1500 maraka za prvi mjesec. Majka naravno nije imala toliko novaca. Obeala je da e ga donijeti odmah sutra ujutro. Htjela je uzeti kredit. Rekla je da e joj njena banka bez ikakvih tekoa isplatiti taj mali zajam. Kumila ih je i molila da me zadre. Tipovi su konano pristali. Upitala sam smijem li u zahod. Dopustili su. Ovdje dakle nisu najprije pregledavali tienike kao u drugim terapijskim ustanovama, gdje bi ih odmah vratili kui ako bi pronali fikserski pribor. Otila sam u zahod i brzo ubrizgala preostalu drogu. Vidjeli su naravno da sam se vratila iz zahoda omamljena, ali mi nita nisu rekli. Predala sam im pribor. Tip je bio iznenaen: - Drago nam je to nam to dobrovoljno predaje. Morala sam u turkey-sobu, jer su vidjeli da sam puna droge. Tamo sam zatekla jo dvojicu, od kojih je jedan ve sutradan ujutro pobjegao. Za ljude u Narkononu bila je dobra zarada ako su od nekoga uzeli novac za mjesec dana, a on je ve idui dan pobjegao. 198 199 Dobila sam knjige o nauku sekte Scientologv Church. Sve same ofucane fraze. Otkrila sam da je tu vrlo tosna sekta, iako je imala otrcane prie u koje se moglo i nije moralo vjerovati. Ja sam traila neto u to bih mogla vjerovati. Dva dana kasnije dopustili su mi da izaem iz tuiey-sobe, jer nakon svega dva fiksa nisam pokazivala gotovo nikakve znakove apstinencije. Smjestili su me u sobu s nekom Christorri. Bila je totalno neuraunljiva ena. Od samog su joj poetka zabranili terapiju, jer je ismijavala i nju i terapeute. U naoj je sobi poela pretraivati donje preke na stolu ne bi li nala LSD, koji je moda netko tu sakrio. Odvela me na tavan i rekla: - ovjee, ovdje bi trebalo donijeti nekoliko strunjaa i napraviti cool orgiju s vinom, haiom i slino. Ta me ena sasvim lijepo odvlaila prema dnu, iako sam je smatrala propalom. No, ona je neprestano vraala moje misli na drogu i govorila da su tipovi u Narkononu sranje. A ja sam se tu eljela definitivno odvii. Drugog me dana nazvala majka i rekla mi je da je moj maak umro. Bio mi je petnaesti roendan. Majka mi je estitala tek poto mi je ispriala o maki. I njoj je to ilo na jetra. Ja sam itavo to prijepodne odsjedila na krevetu i plakala. Kada su tipovi vidjeli da samo plaem, rekli su mi da mi je potrebna seansa. Zatvorili su me s nekim njihovim kitom, nekadanjim fikserom, u jednu sobu i on mi je zapovijedao naoko besmislene stvari. Ja sam mu morala govoriti "da" i svaku zapovijed ispuniti. Tip je rekao:

- Vidi li zid? Idi do zida. Dotakni zid. A zatim je opet poinjao sve ispoetka. Ja sam, dakle, satima hodala od zida do zida u toj sobi. Onda mi je konano dodijalo, pa sam mu rekla: - ovjee, emu ta glupost? Zar ste udareni? Najljepe vas molim, ostavite me na miru. Nisam vie raspoloena. No on me svojim smijekom, koji se nikada nije mijenjao, ipak prisilio da nastavim. Kasnije sam morala doticati i druge stvari. Sve dok se od umora doista nisam ukoila, pala na pod i poela vikati i plakati. On se smijeio, a ja sam opet nastavila im sam se umirila. Onda sam i ja dobila takav smijeak. Bila sam totalno apatina. Doticala sam zid jo prije nego to bi mi on zapovijedio. Jedino na to sam jo mogla misliti bilo je: "Jednom mora i tome doi kraj". Poslije tono pet sati, on je rekao: - Okay, to je za danas dosta. inilo mi se da se sjajno osjeam. Morala sam s njim otii u jednu drugu prostoriju. Tu je stajao neki smijeni stroj napravljen u domaoj radinosti, neto kao klatno izmeu dvije limenke. Trebalo je da ga uhvatim. Tip me, upitao: - Da li se dobro osjea? Odgovorila sam: - Osjeam se dobro. ini mi se da sada sve proivljavam svjesnije. Tip je buljio u klatno i zatim rekao: - Ne mie se. Znai, nisi lagala. Razgovor je bio uspjean. Ta je smijena stvar bila detektor lai. ini se da je to bio kultni stroj sekte. Ja sam u svakom sluaju bila sretna to se klatno nije pomaklo. Za mene je to bio dokaz da sam se doista dobro osjeala. Bila sam spremna vjerovati u sve samo da bih se oslobodila H. Tu su radili svakakve udesne stvari. Kada je Christa te iste veeri dobila groznicu, dali su joj jednu bocu u ruku i ona je morala rei da li je vrua ili hladna. Onako nesvjesna, u vruici, ona ih je sluala. Sat kasnije navodno nije vie imala temperaturu. Ja sam bila svim time toliko oduevljena da sam ve idueg jutra odjurila u ured i zamolila za novu seansu. itav sam tjedan bila sva opijena tim sektinim tripom i vjerovala da mi terapija pomae. itav je dan bio ispunjen programom. Seanse, pospremanje, pomo u kuhinji, sve do deset sati uveer. Za razmiljanje mi nije preostalo nimalo vremena. Jedino to me uzrujavalo bilo je jelo. Bar ja nisam bila razmaena to se jela tie, ali klopu koju su nam tamo spremali jedva sam gutala. Mislila sam da bi nam za toliki novac ipak mogli ponuditi neto bolje. Drugih trokova ionako gotovo i nisu imali. 201 200 Seanse su vodili nekadanji fikseri koji su navodno ve nekoliko mjeseci bili isti. Njima su rekli da je to dio njihove terapije. Dodue, davali su im deparac. Nije mi se svialo to su efovi Narkonona jeli posebno. Jednom sam naila kada su ruali. Vidjela sam kako su se kljukali najslasnijim stvarima. Jedne sam nedjelje konano ipak imala vremena da malo razmislim. Najprije sam pomislila na Detlefa i prilino se rastuila. Zatim sam posve trijezno razmislila to u poslije terapije. Pitala sam se da li su mi razgovori doista pomogli. Bila sam puna pitanja na koja nisam znala odgovoriti. Htjela sam s nekim razgovarati, ali nisam imala nikoga. Meu prvim pravilima kunog reda bilo je zabranjeno sklapati prijateljstva. Ako je tko elio govoriti o svojim problemima, tipovi iz Narkonona odmah bi mu odredili seansu. Postalo mi je jasilo da za itavo vrijeme boravka u kui nisam jo ni s kim pravo progovorila. U ponedjeljak sam otila u ured i rekla im svoje. Nisam im dopustila da me pirekidaju. Poela sam s jelom. Zatim sam im rekla da su mi pokradene gotovo sve gaice. Da se ne moe u praonicu, jer djevojka koja ima klju jedva eka da

pobjegne na scenu. I inae, ima ih nekolicina koji odlaze da udare ut i vraaju se kad im se prohtije. Rekla sam, da takve stvari na mene loe djeluju. A zatim te neprekidne seanse i kuni posao. Bila sam totalno premorena, jer nisain imala dovoljno vremena za spavanje. Rekla sam im: - Okay, vaa je terapija vrlo uspjela, doista je dobra, ali ipak ne rjeava moje prave probleme. Zato jer je to samo dril. Pokuavate nas drilati, a meni je potreban netko s kim mogu ponekad govoriti i o svojim problemima. Potrebno mi je zapravo vrijeme da se suoim sa svojim problemima. Sasluali su me s onim svojim vjenim smijekom. Nita nisu rekli. Kada sam zavrila, ula sam kako su mi odredili posebnu seansu koja e potrajati itav dan do deset sati uveer. Poslije nje sam zapala u totalnu apatiju. Pomislila sam da moda ipak znaju to ine. Majka mi je za jednog posjeta ispriala da e joj Socijalni ured vratiti novac koji je za mene platila Narkononu. A ja sam pomislila, ako drava daje za to novac, onda je valjda stvar okay. Drugi su u kui imali vie problema nego ja. Na primjer, Gabi. Zaljubila se u jednog tipa i htjela se poto-poto s njim eviti. Bila je blesavo iskrena i to ispriala efovima Narkonona, a oni su joj odmah natovarili posebnu seansu. Kako se ipak sa svojim tipom nekoliko puta evila, to se doznalo i njih su oboje bili pred svima ismijani. Sefovima Narkonona eva nije bila toliko vana koliko da se ne sklapaju prijateljstva. Ali tip je bio ve godinu dana tu, pa kako da toliko dugo izdri bez prijateljstva? Ono malo slobodnog vremena kasno uveer provodila sam s mlacima. Bila sam najmlaa u kui, no u kvadri koja se polako stvorila nitko jo nije imao sedamnaest godina. Bio je to prvi val onih koji su se poeli fiksati jo kao djeca. Svi su oni ve za godinu dvije bili propali kao i ja, jer otrov djeluje znatno jae u pubertetu nego kasnije. I oni kao i ja nisu imali izgleda dobiti mjesto u drugim ljeilitima. Veina je s vremenom imala isto tako malo od seansi kao i ja. Ako bismo se nali dvoje mladih zajedilo, seansa bi se pretvorila u isto zafrkavanje. Kako da ovjek ostane ozbiljan ako mora vikati na nogometnu loptu ili satima buljiti u neije oi. Nismo vie mo rali odlaziti do smijenog detektora lai, jer smo im ionako otvo reno govorili da od seanse nemamo nita. Sve se zavravalo hihotanjem, a jadni su voditelji bili sve bespomoniji kada je trebalo s nama raditi. ' Poslije veere u naoj se kvadri govorilo samo o jednoj temi, o H. S nekima sam se dogovarala i o bijegu. Nakon dva tjedna boravka u Narkononu, razradila sam plan bijega. Dvojica djeaka i ja preruili smo se u pospremaku etu. Uzeli smo kante za smee, etke i vjedra i proli kroz sva vrata. Bili smo totalno sretni. Samo to nismo napunili gae od radosti to emo udariti ut. Razdvojili smo se u podzemnoj eljeznici. Odvezla sam se na kolodvor Zoo da potraim Detlefa. Nisam ga nala. Umjesto na njega nabasala sam na Stellu. Gotovo se ubila od sree to me ponovo vidi. Ispriala mi je da Detlefa u posljednje vrijeme nitko nije vidio. Bojala sam se da nije 202 203 u orki. Stella je rekla da je na kolodvoru prilino bijedno s frajerima. Odvezle smo se u Kurfiirstenstrasse na auto-tajg. Ni tu nije bilo nikoga. Hodale smo od stanice podzemne eljeznice Kurfiirstenstrasse do Liitzovvplatza i tek se onda jedan zaustavio. Poznavale smo i auto i tipa. Ve je vie puta vozio za nama. ak i onda kada smo odlazile u neki zahod da udarimo fiks. Uvijek smo mislile da je pajkan u civilu, no bio je samo frajer koji- se speci-. jalizirao za fiksersku piletinu.

elio je samo mene, ali i Stelli je dopustio da ude u kola. Rekla sam mu: - Trideset i pet za francuski nain. To je jedino to se sa mnom moe. - Dat u ti sto maraka - odgovori on. Bila sam totalno zbunjena. To mi se jo nikada nije dogodilo. ak su se frajeri u najdebljim mercedesima cjenkali za pet maraka, a ovaj tip u totalno zaralom volkswagenu daje sto od svoje volje. Rekao je zatim da je asnik obavjetajne slube. Znai, totalni folirant. No takvi su neuraunljivi hohtapleri bili najbolji frajeri, jer su voljeli impresionirati i s novcem. I doista mi je dao sto maraka. Stella je odmah kupila drogu i mi smo ve u kolima udarile fiks. Odvezli smo se zatim u pansion "Ameise"". Stella je ostala na hodniku. Nije mi se urilo s tipom, jer sam od prvog uta poslije dva tjedna bila totalno oamuena. A osim toga, pristojno je platio. Bila sam toliko oamuena da nikako nisam htjela ustati s uskog leaja u prljavoj pansionskoj sobi. Jo sam malo s tipom brbljala. Bio je doista udan folirant. Na koncu je rekao da kod kue ima pola grama heroina. Dat e nam ga ako ga za tri sata ponovo priekamo na Kurfiirstenstrasse. Izvukla sam od njega jo trideset maraka. Rekla sam mu da su nam potrebne da bismo se poteno najele. Znala sam da ima strahovito mnogo love, a da stari VW vozi samo da bi se prikrio, jer radi za pijunau. Nije imao kuda, pa mi je dao novac. Stella i ja smo se ponovo odvezle na kolodvor Zoo, jer sam se i dalje nadala da u tamo nai Detlefa. Odjednom se odnekuda pojavio mali crnobijeli upavi pas, koji mi je dotrao i poeo na mene skakati. Vjerojatno sam ga na nekoga podsjeala. Strahovito mi se svidio. Izgledao je kao neki eskimski pas to je zaostao u rastu. Za psom je doao neki prilino pohabani tip i upitao me da li elim Kupiti ivotinju. Odmah sam pristala. Traio je sedamdeset marka, ali sam uspjela da spusti na etrdeset. Bila sam u sedmom nebu i totalno sretna to ponovo imam psa. Stella je rekla da bi ga trebalo nazvati Lady Jane1. Nazvala sam ga Janie. Otile smo u jedan restoran u Kurfiirstenstrasse i naruile kotlet s prilogom. Janie je dobila polovicu. Tip iz pijunae doista je doao tono u zakazano vrijeme i dao nam punih pola grama droge. Bilo je ludo. Pola je grama vrijedilo sto maraka. Stella i ja smo se ponovo odvezle na kolodvor Zoo zbog Detlefa. Srele smo Babsi. Ludo sam se radovala, jer sam je usprkos svim svaama voljela vie nego Stellu. Sve tri smo otile na kolodvorsku terasu. Babsi je vrlo loe izgledala. Noge su joj bile kao akalice, a izgubila je i posljednji ostatak ono malo grudi. Imala je svega trideset i jedan kilogram. Samo joj je lice bilo jo uvijek jednako lijepo. Ispriala sam im da je Narkonon vrlo cool mjesto. Stella nije htjela ni uti o tome. Rekla je da je roena kao fikserica i da eli kao fikserica umrijeti. Babsi se meutim oduevila idejom da se zajedno sa mnom u Narkononu konano otkai od droge. Roditelji i baka uzalud su se borili da joj nau mjesto u nekom ljeilitu. Babsi je opet bila u skitnji, ali eljela se svakako odviknuti. Vrlo se loe osjeala. Kada smo se ispriale do sita, otila sam s Janie u "Metro", vrlo skupu trgovinu na kolodvoru koja je otvorena i nou. Kupila sam dvije pune plastine vreice psee hrane i masu instant pudinga za sebe. Zatim sam nazvala Narkonon i pitala da li se mogu vratiti. Odgovorili su da mogu. Rekla sam im da u dovesti jednu prijateljicu. Nisam im odala da je to Janie. Iako nisam o tome mnogo razmiljala, bilo mi je u osnovi jasno da u se vratiti u Narkonon. Kuda bih inae otila? Majka bi poi1 Osim doslovnog znaenja, u engeleskom argonu sinonim za enske genitalije (napomena prev.). 204 205

ila kada bih joj se pojavila pred vratima. Osim toga, sestra se odselila od oca i sada je stanovala kod majke u mom krevetu i u mojoj sobi. Nisam htjela u skitnju. Za mene je bilo najgore biti to talno ovisna o frajeru koji bi me zadrao itavu no, jer to bi automatski ukljuivalo evu. No, najvanije je da sam se doista eljela otkaiti, a jo uvijek sam vjerovala da e mi to uspjeti u Narkononu, jer drugi izbor nisam imala. . U kui - Narkonon smo uvijek nazivali samo kuom - bili su sa mnom neprijazni, ali nisu nita rekli. Nisu ak nita rekli ni protiv Janie. Tu je ve bilo 20 maaka i Janie je bila samo dodatak. Uzela sam stare pokrivae s tavana i napravila Janie leaj pokraj svog kreveta. Sutradan ujutro pas je popisao i pokakao itavu sobu. Janie nije nikada postala ist pas. Bila je malo udarena, ali takva sam bila i ja. Voljela sam Janie i nije mi bilo teko da za njom sve stalno istim. Kao prvo, dali su mi posebnu seansu koja mi nita nije znaila. Sve sam radila mehaniki. Uzrujavala sam se jedino to nekoliko sati ne mogu biti sa svojim psom. Za Janie su se za to vrijeme brinuli drugi i to me deralo, jer ona je morala biti samo moj pas. Svatko se s njom igrao i ona se sa svakim igrala, jer je bila mala kurva. Svi su je hranili, pa se poela debljati. No ja sam jedina s njom razgovarala kada smo bile same. Sada sam bar imala nekoga s kime sam mogla razgovarati. Jo sam dva puta bjeala. Posljednji sam put bila odsutna etiri dana, dakle prvi put u skitnji. Nastanila sam se kod Stelle, jer se njena majka u to vrijeme upravo lijeila od alkoholizma u bolnici za ivane bolesti. Ponovo sam poela sa starim sranjem: frajeri, fiks, frajeri, fiks. Onda sam doznala da je Detlef otiao s Berndom u Pariz. Prekipjelo mi je. Bila je posljednja stvar da tip s kojim sam kao vjenana pobjegne iz Berlina, a da mi to ne javi. U naim smo snovima uvijek zajedno eljeli otii u Pariz. Htjeli smo unajmiti malu sobu na Mont-martreu ili slino i tamo se odviknuti, jer nikada jo nismo uli o postojanju scene u Parizu. Mislili smo da u Parizu nema scene. Samo nekoliko ofucanih umjetnika koji piju kavu i ponekad vino. Detlef je, dakle, bio s Berndom u Parizu. Nisam vie imala nijednog prijatelja. Bila sam posve sama na svijetu, jer su s Babsi i Stellom ponovo poele stare svae zbog bilo kakvog bezveznog dreka. Imala sam jedino Janie. Nazvala sam Narkonon i doznala da je majka ve odnijela moje stvari. Znai, i majka je digla ruke od mene. Pobjenjela sam. Sada u svima pokazati, pokazat u im da u uspjeti posve sama. Odvezla sam se u Narkonon i oni su me ponovo prihvatili. Sudjelovala sam kao opsjednuta u terapiji. Radila sam sve to su mi govorili. Postala sam prava uzorna uenica i ponovo sam smjela otii do detektora lai, na kojemu kazaljka nikada nije iskoila kada sam rekla da mi je seansa strahovito mnogo pomogla. Mislila sam, sada e uspjeti. Upravo sada. Nisam nazvala majku koja mi je odnijela stvari. Posudila sam to mi je trebalo, obukla sam muke gae, ali to mi nimalo nije smetalo. Nisam htjela moliti majku da mi vrati stvari. Jednog me dana nazvao otac. - Zdravo, Christiane. Reci, gdje si se to nala? Upravo sam sluajno doznao. Rekla sam : - Pa to je sjajno da se i ti malo za mene brine. On: - Reci, zar eli ostati u toj kominoj sekti? Ja: - Jasno, svakako. Otac je najprije duboko udahnuo, zatim me upitao da li bih pola s njim i njegovim prijateljem na ruak. Odgovorila sam : - Da, hou. Pola sata kasnije morala sam sii u ured i tu me ekao moj dragi otac, koga ve mjesecima nisam vidjela. Popeo se sa mnom u sobu gdje sam spavala s jo etvoro drugih. Rekao je: - Kako to samo tu izgleda?

Oduvijek je bio fanatik urednosti, a naa je soba, kao i inae itava kua, sjajno izgledala. Posvuda su bili prljavtina i nered. Htjeli smo otii na ruak, kada jedan od efova u kui ree ocu: 206 7(17 - Morate potpisati izjavu da ete Christianu vratiti. Otac je planuo. Poeo je vikati da je on otac i da jedino o njemu ovisi odluka gdje e mu boraviti ki. Povest e me sa sobom i vie me nee vratiti. Otrala sam natrake u prostoriju za terapiju i poela vikati: - elim ostati, ovdje, tata! Ne elim umrijeti, tata! Molim te, ostavi me ovdje! Ljudi iz Narkonona koji su se sjatili na viku poeli su me tititi. Otac je istrao i grmio: - Pozvat u policiju! Znala sam da e to uiniti. Pobjegla sam na tavan i popela se na krov. Tamo je bila platforma za dimnjaara i tu sam unula i smrzavala se. I doista su dole dvije rfiarice. Panduri su s ocem pretraili kuu od tavana do podruma. I efovi Narkonona poeli su me dozivati, jer su se poeli bojati, no nitko me nije mogao nai na krovu. Pajkani su se s ocem povukli. Sutradan sam ujutro nazvala majku u njen ured. Poela sam plakati i upitala je: - to to znai? Majka je odgovorila ledenim glasom: - Posve mi je svejedno to se s tobom dogaa. Rekla sam: - Ne elim da me otac odvede odavde. Ti si dobila pravo skrbnitva. Nee me sada samo tako ostaviti na cjedilu. Ostat u ovdje, neu vie nikada bjeati. Kunem ti se! Molim te, uini neto da me tata ne odvede. Moram ostati ovdje, mama zbilja! Inae u umrijeti, mama, vjeruj mi! Majka je bila nestrpljiva i odgovorila: - Ne, to ne dolazi u obzir. Zatim je spustila slualicu. Najprije sam bila strahovito pogoena, a zatim mi se povratio bijes. Govorila sam u sebi: "Mogu ti polizati zadnjicu! itavog se tvog ivota nisu za tebe brinuli, a sada se s tobom poigravaja kako ih je volja. Idioti koji su uvijek sve inili krivo. Svinje koje su dopustile da totalno propadne. Kessina se majka brinula da joj kerka ne padne u najdublje blato, a ove moje nakaze od roditelja sada odjednom znaju to je za tebe dobro". Zamolila sam posebnu seansu i na njoj se totalno zanijela. Htjela sam ostati -u Narkononu i kasnije moda postati lan Scien-tologv Church. U svakom sluaju nitko me nee moi izvui. Neu dopustiti da me moji roditelji i dalje unitavaju. Tako sam eto razmiljala u svojoj totalnoj mrnji. Moj se otac vratio tri dana kasnije. Morala sam sii u ured. Otac je bio miran. Rekao je da mora sa mnom u Socijalni ured zbog novca koji je majka uplatila Narkononu, a koji e sada dobiti od Socijalnog. Rekla sam: - Ne, neu ii s tobom. Dobro te poznajem, tata. Ako poem s tobom, ovo je posljednji put to vidim ovu kuu. A ja ne elim umrijeti. Otac je pokazao efovima Narkonona potvrdu. Na njoj je pisalo da me smije odvesti. Majka ga je opunomoila. ef je rekao da se tu nita ne moe uiniti i da moram poi s ocem. Oni me protiv volje mog oca ne mogu zadrati. ef je jo dodao da ne smijem zaboraviti vjebe. Moram se uvijek konfrontirati. "Konfrontirati" je bila arobna rije u toj kui. Svemu se trebalo konfrontirati. Pomislila sam: ba ste idioti, tu se nema to konfrontirati. Moram umrijeti. Neu izdrati. Za najkasnije dva tjedna ponovo u udariti fiks. Neu uspjeti. Nikada neu uspjeti sama. Bio je to jedan od rijetkih trenutaka kada sam prilino jasno vidjela svoju situaciju. U oaju sam zamiljala da bi

Narkonon bio moj spas. Plakala sam od bijesa i oaja. Nisam se vie mogla sabrati. 209 208

CHRISTIANINA MAJKA Ja nipoto nisam mislila daje dobro rjeenje stoje moj bivi mu poslije ispada u Narkononu uzeo Christianu k sebi da bi je urazumio, kako je on to rekao. Na stranu to to nije mogao na nju paziti od jutra do mraka, ja sam i zbog odnosa izmeu nas dvije imala, da tako kaem, duevne iprobavne smetnje da li da mu prepustim Christianu. Pogotovo kad se njena sestra, nekako u to vrijeme, vratila k meni, jer joj je otac bio prestrog. No, nisam vie znala to bih poduzela i nadala sam se da e on moda svojim metodama uspjeti ono to meni nije polo za rukom. No, ne bih htjela porei da sam moda samu sebe u to uvjeravala, kako bih se bar privremeno oslobodila odgovornosti prema Chris-tiani. Otkada je prvi put provela odvikavanje ja sam se neprestano nalazila u izmjeninoj kupelji nade i oajanja. Kada sam njenog oca zamolila da se ukljui, bila sam i duevno i tjelesno na kraju snage. Ve tri tjedna nakon prvog odvikavanja, koje je Christiane zajedno s Detlefom prola s toliko patnji u naem stanu, pogodio me kao malj po glavi njihov ponovni povrat. Policija me nazvala u ured. Javili su da su Christianu uhvatili na koludvoru Zoo i da doem po nju. Sjedila sam za pisaim slolom i drhtala. Svake dvije minute gledala sam na sat da nije moda ve etiri. Nisam se usuivala napustiti posao prije zavretka radnog vremena, jer se nikome nisam mogla povjeriti. Obje bi me efove kerke prezrele. Odjednom sam shvatila Detlefovog oca. Na poetku se ovjek veoma stidi. U policijskoj Startid zatekla sam Christianu nateenih oiju od plaa. Policajac mije pokazao svjei ubod na njenoj ruci i rekao mi da su je uhvatili na kolodvoru u "jasnom poloaju". Isprva nisam shvaala to misli s "Jasnim poloajem". Moda nisam htjela shvatiti. Christiane je bila beskrajno nesretna to se vratila drogi. Ponovo smo poduzeli odvikavanje bez Detlefa. Ostala je kod kue i inilo se da se svim srcem zalae. Skupila sam hrabrost i povjerila se u koli voditelju njene grupe. Bio je prestravljen i zahvalio mi na otvorenosti. Rekao je da drugi roditelji nisu tako iskreni. Pretpostavljao je da u koli ima jo heroinskih ovisnika. elio je pomoi Christiani, ali nije znao kako. Uvijek se ponavljalo isto. Ako bih se nekome obratila, bio je ili bespomoan kao ja ili je otpisao sve koji su bili slini Christiani. Kasnije sam to jo ee doivljavala. Polako sam doznala kako su mladi ljudi lako dolazili do heroina. Prodavai su vrebali ve na putu u kolu na Hermannplatzu u Neukollnu. Mislila sam da ne ujem pravo kada je jedan takav tip u mojoj nazonosti, dok smo obilazile trgovine, nagovorio Christianu. Djelomice su to bili stranci, ali i Nijemci. Christiane mi je ispriala odakle te ljude poznaje: "Taj trguje s time, ovaj preprodaje ovo, onaj ono". Meni se sve to inilo luaki. Pitala sam se, gdje to ivimo? Htjela sam premjestiti Christianu u realku na Lausitzer Platzu, kako bi bar izbjegla dotadanji put u kolu. Uskoro je trebalo da ponu uskrnji praznici i ja sam eljela da nakon njihova zavretka odmah zapone na drugom mjestu. Nadala sam se da e je tako otrgnuti od njene okoline i od opasnosti na kolodvorima podzemne eljeznice. Bila je to, naravno, naivna nada i nije se ostvarila. Direktor realke je rekao da samo iznimno preuzima uenike iz skupne kole, a za

takvu iznimnost Christiane je imala preslabu ocjenu iz matematike. Iz iste je radoznalosti upitao zato eli promijeniti kolu, a kada mu je Christiane odgovorila da u razredu nema zajednitva, on se nasmijeio: - Razredno zajednitvo? Pa toga nikada nema u skupnoj koli. Objasnio mi je tada da se osjeaj razrednog zajednitva u tim kolama ne moe razviti zbog neprestanog razvrstavanja uenika u nove radne skupine. Ne znam tko je bio vie razoaran, Christiane ili ja. Ona je samo rekla: 210 211 - Sve je to besmisleno, meni moe pomoi samo lijeenje. Ali gdje da naem mjesto za lijeenje? Nazivala sam sve mogue ustanove i u najboljem su me sluaju upuivali u savjetovalita za droge. A savjetovalita za droge zahtijevala su da Christiane doe k njima dobrovoljno. Iako su se inae meusobno svaah' i govorili runo jedni o drugima, u tome su bili jednoduni. Slobodna volja jedini je preduvjet za terapiju, jer ozdravljenje inae nije mogue. A kada bih na koljenima molila Christianu da ode u savjetovalite, ona bi se odmah pobunila: - to u tamo? Ionako nemaju slobodno mjesto. Neu ih valjda tjednima opsjedati. to sam mogla initi? Da sam je silom odvukla u savjetovalite, bilo bi protivno njihovom principu. Danas razumijem njeno dranje. Christiane u to doba doista jo nije bila zrela za ozbljnu terapiju. S druge strane mislim da djeca ovisnici o heroinu imaju pravo da im se pomogne i protiv njihove volje. Kasnije, kada se Chnistiane esto tako odvratno osjeala da bi se bila rado i dobrovoljno podvrgla strogom lijeenju, dobivali smo odgovor: nema mjesta, treba ekati est do osam tjedana. Tada sam znala zanijemiti i jedva promucati: - A to ako moje dijete do onda umre? Neka za to vrijeme dolazi k nama na razgovore, kako bismo vidjeli da li doista misli ozbiljno. Danas ne mogu zamjeriti savjetovalitima. S ono malo mjesta kojima raspolau moraju hoe-nee odabirati pacijente. Nisam dakle dobila mjesto za lijeenje, ali kad se Christiane vratila s uskrnjeg odmora, mislila sam da joj je ipak uspjelo otkaiti se. Izgledala je kao rascvjetali ivot. Pomislila sam da joj lijeenje nije potrebno. esto je runo govorila o svojoj prijateljici Babsi, koja bi se navodno za heroin prodala i starim mukarcima. Za tako neto, govorila je Christiane, ona se nikada ne bi mogla nekome dati. Sretna je to nema vie nita zajedniko s ocem i sa svim onim oloem. inilo se da je u to uvjerena. Bila bih se zaklela na to hoete da ovaj put misli ozbiljno. No, ve nekoliko dana kasnije ponovo se napumpala. Vidjela sam to po njenim malim zjenicnma. Nisam vie mogla sluati njene izgovore: - to ti je, samo sam popuila lulicu -pokuala me prevariti. Poelo je uasno razdoblje. Stala mije debelo lagati u lice, iako sam je prozrela. Odredila sam joj kuni pritvor, ali ga se nije pridravala. Razmiljala sam da li da je zakljuam, ali ona bi s prvog kata skoila kroz prozor. To je za mene bilo previe riskantno. ivci su mi bili prilino propali. Nisam vie mogla izdrati te male zjenice. U meuvremenu prola su ve tri mjeseca otkada sam je uhvatila u kupaonici. Novine su skoro svakog dana javljale o novoj rtvi heroina. Najee samo u rekoliko redaka. Heroinske su rtve postale jednako obina stvar kao i prometne rtve. Osjeala sam veliki strah, u prvom redu zato to Christiane nije vie bila prema meni otvorena. Nita nije priznavala. Od tog sam prikrivanja postala ve posve suluda. Kada je Christiane mislila da je otkrivena, bila je odurna i drska. Njeno se bie poelo polako mijenjati.

Drhtala sam za njen ivot. Deparac - dobivala je 20 maraka mjeseno - davala sam joj jo samo usitnjeno na rate. Bojala sam se da bi, ako odjednom primi 20 maraka, mogla za to kupiti ut koji e biti posljednji. Mogla sam se nekako pomiriti s time daje ovisna, no bojnzan da e idui fiks biti i njen posljednji posve me dokrajila. Bila sam sretna to je jo uope dolazila kui za razliku od Babsi, ija me majka esto sva uplakana nazivala i pitala gdje joj je kerka. ivjela sam u vjeitoj natapetosti. Kada bi telefon zazvonio, pomislila bih da je policija ili mrtvanica ili neto drugo uasno. I danas skaem s kreveta kada zazvoni telefon. S Christianom se vie nije dalo govoriti. Kada bih joj spomenula njenu ovisnost, ona bi samo odgovorila: - Ostavi me na miru! inilo mi se da je spremna predati se. I dalje je, dodue, tvrdila da ne ubrizgava heroin, ve da uzima hai, no kako nisam vie ni u to vjerovala, to joj nisam doputala 212 213 da me obmanjuje. Redovito sam joj pretraivala sobu i tada bih pronala poneto od pribora, a dva ili tri puta ak i pricu. Bacila bih joj to pred noge, a ona bi na mene poela uvredljivo vikati. Rekla bi da te stvari pripadaju Detlefu i da mu ih je ona oduzela. Kada sam se jednog dana vratila kui s posla, zatekla sam ih oboje kako sjede na krevetu u djejoj sobi i zagrijavaju licu. Bila sam posve zbunjena tom drskou. Zaurlala sam: - istite se odavde! Kada su izali, poela sam plakati. Obuzeo me neobuzdani bijes protiv policije i vlade. Osjeala sam se naputenom. Novine "Bildzeitung" ponovo su javljale o novoj heroinskoj rtvi. Te je godine bilo vie od trideset mrtvih. A tek je bio svibanj. Nisam to mogla shvatiti. Na televiziji smo vidjeli koliko je drava izdvojila novaca za borbu protiv terorizma, a u Berlinu su se dealeri slobodno kretali i javno na ulici prodavali heroin kao sladoled na tapiu. Udubila sam se u te misli, a onda sam iznenada ula samu sebe kako viem: - Drava je sranje! Ne znam vie to mi je sve prolo glavom. Sjedila sam u dnevnoj sobi i promatrala pokustvo, komad po komad. Mislim da bih bila najradije porazbijala svu tu ropotariju. To je, dakle bilo, ono zbog ega sam se toliko trudila. Ponovo sam zaplakala. Te sam veeri strano istukla Christianu. Sjedila sam u krevetu i ekala je. U glavi mi je brujalo. Bila je to mjeavina straha, osjeaja krivice i predbacivanja. U vlastitim sam oima promaila ne samo zato jer sam u braku i pretjeranim radom toliko pogrijeila ve i zato to sam toliko dugo bila kukavica da se suoim sa injenicama o Christiani. Te sam veeri izgubila posljednju iluziju. Christiane je dola kui tek u pola jedan. S prozora sam vidjela kako je izala iz jednog mercedesa. Tono pred kunim vratima. Boe, pomislila sam, sada je svreno. Izgubila je svako samopoto-vanje. Sada je propala. Bila sam uzdrmana do temelja. Dohvatila sam je i tako je uasno izmlatila da su me ruke boljele. Konano smo obje zavrile plaui na podu. Christiane je bila potpuno slomljena. Rekla sam joj u lice daje prostitutka, da sada to znam. Ona je tresla glavom i jecala: - Ali ne tako kao to ti misli, mama. Podrobnosti me nisu zanimale. Poslala sam je u kadu, a zatim u krevet. Mislim da me vie pogodilo to se prodaje mukarcima nego stoje ovisna. itavu no nisam sklopila oi. Razmiljala sam, to jo mogu uiniti? U oaju sam pomiljala i na smjetaj u dom. No, to bi jo vie pogoralo stvar. Christianu bi najprije smjestili u Glavni popravni dom u Ollenhauerstrasse,

kojeg me ve jedna nastavnica plaila i upozorila da se, osim ostalog, djevojke tamo meusobno odaju prostituciji. Vidjela sam jo samo jednu mogunost: Christiane mora smjesta napustiti Berlin. Zauvijek. Hoe-nee. Van iz te movare, gdje je uvijek iznova zavode. Tamo gdje nema heroina. Moja je majka u Hessenu odmah pristnla da je primi, a isto tako i nevjesta u Schleswig-Holsteinu. Kada sam saopila svoju odluku Christiani, ona je odmah postala sitna i zbunjena. Ve sam bila obavila potrebne pripreme. No, Christiane je tada pokazala oito kajanje i bila je spremna podvri se lijeenju. Pronala je i mjesto u Narkononu. Pao mije kamen sa srca, jer nisam bila sigurna da e bez terapije uspjeti i da nee pobjei od moje rodbine. Nisam znala nita podrobnije o Narkononu, osim da stoji novaca. Odvezle smo se zajedno taksijem do lijeilita dva dana prije njenog roendana. Jedan je mladi razgovarao s nama o uvjetima prijema. estitao nam je na odluci i uvjeravao me kako se vie nemam razloga brinuti. Narkonon-terapija je u pravilu uspjena. Primirila sam se i bilo mije prvi put nakon dugo vremena ponovo lake. Zatim mi je pruio na potpis obvezu plaanja trokova: 52 marke dnevno i svaka etiri tjedna predujam. Bilo je to iznad moje mogunosti zarade. Ali zar je to bilo vano? Mladi mi je, osim toga, rekao kako postoji mogunost da mi Socijalni ured vrati uplaeni novac. 214 215 Sutradan sam nekako skupila 500 maraka i odnijela ih u Narkonon. Uzela sam i kredit od 1000 maraka i uplatila ih prilikom prvog roditeljskog sastanka. Roditeljske je sastanke vodio neki navodno bivi ovisnik. Na njemu se njegova prolost uope nije vidjela. Zahvaljujui Narkononu, rekao je on, postao je novi ovjek. A to je nama roditeljima imponiralo. On me obavijestio koliko je Christiane napredovala. U stvarnosti su, meutim, izvodili pred nama cirkus s namjerom da nam izmuzu novac. Kasnije sam u novinama proitala da Narkonon pripada nekoj sumnjivoj amerikoj sekti, koja na raun roditeljskog straha nastoji namai kapital. No, kao i do tada, i tu sam postala pametna tek kada je ve bilo kasno. Isprva sam, meutim, bila uvjerena daje Christiane u najboljim rukama, pa sam eljela da tu to due ostane. Prema tome, trebalo mije novaca. Oblijetala sam razne ustanove, ali svi su se izvlaili da nisu mjerodavni. Nitko se nije htio izjasniti o Narkononu. Poela sam gubiti hrabrost i sigurnost. inilo mi se kao da ljudima kradem vrijeme. Netko mije zatim ipak rekao da mije potrebna lijenika slubena potvrda o Christianinoj heroinskoj ovisnosti kao uvjet za podnoenje molbe za naknadu trokova lijeenja. Tako neto izgledalo mi je smijeno, jer svatko tko je iole bio upuen u narkomaniju mogao je na Christiani vidjeti njenu bijedu. Kada sam dva tjedna kasnje ipak dobila termin kod slubenog lijenika, Christiane je pobjegla iz Narkonona. Ve trei put. I opet sam lila suze i mislila da sve poinje ispoetka. Svaki put sam se nadala da e konano uspjeti. Pola sam je s prijateljem traiti. Popodne smo pretraivali Hasenheide, uveer sredite grada i diskae i naravno kolodvore, posvuda gdje je bila scena. Svakog . smo dana, svako popodne pokuavali iznova. Proeljali smo ak i .' sve zahode u sreditu. Prijavili smo je policiji kao nestalu. Oni su odgovorili da e je staviti na popis traenih osoba i da e se po svoj prilici kad-tad pojaviti. Najradije bih se zavukla u najdublje skrovite. Osjeala sam jo jedino strah. Strah od telefonskog poziva: vaa je ker mrtva. Bila sam hrpa slomljenih ivaca. Nisam imala vie ni volje ni snage sabrati se za posao, ali nisam htjela uzeti ni bolovanje. Poela sam osjeati tegobe na srcu. Jedva sam jo mogla micati lijevom rukom. Nou bi mi uvijek utrnula. eludac mi

se grio, bubrezi su me boljeli, a glava samo to se nije raspukla. Od mene je ostao samo kupi jada. Otila sam lijeniku. Odredio mi je mir. Sve je to od ivaca, rekao je poslije pregleda i prepisao mi valium. Kada sam mu ispriala zbog ega sam tako rastrojena, rekao mi je da je nekoliko dana ranije dola k njemu isto takva mlada djevojka i priznala da je ovisna i upitala to da radi. - to ste joj odgovorili? - pitala sam ga. - Da uzme konopac i objesi se - odgovorio mi je. Tu nema pomoi, upravo je tako rekao. Kada se Christiane tjedan dana kasnije ponovo javila Narkononu, nisam se vie mogla pravo veseliti. Kao da je neto u meni umrlo. Mislila sam da sam poduzela sve to je u ljudskoj mogunosti, a ipak nije nita pomoglo. Naprotiv. Moj je jad bio sve vei. I u Narkononu se vie pokvarila nego popravila. Ona se tamo naglo promijenila. Djelovala je grubo, nimalo djevojaki, prije odbojno. Ve sam za prvih posjeta vili Narkonon bila zbunjena. Christiane mije odjednom postala strana. Neto je bilo slomljeno. Prije toga je, uprkos svemu, bila sa mnom povezana. Sada je to nestalo. Ugaslo kao nakon pranja mozga. U toj sam situaciji zamolila svog biveg mua da odvede Chris-tianu mojoj rodbini. On ju je, meutim, elio zadrati za sebe. Rekao je da e ve s njom izai na kraj, a ako ne bude ilo milom, onda e ii dobrom porcijom batina. Nisam se protivila. Svo sam svoje znanje iscrpla, a toliko sam puta pogrijeila, pa sam se odjednom uplaila da bi se Christia-ninim smjetnjem kod moje rodbine samo nastavio lanac promaaja. 216 217 JTrije nego to smo iz Narkonona stigli kui, otac me odvukao u svoju matinu krmu "Schluckspecht" na kolodvoru Wutzkyallee. Htio mi je naruiti alkohol, ali ja sam popila samo boicu jabunog soka. Rekao mi je da moram zauvijek prestati s drogom ako ne elim umrijeti, a ja sam mu odgovorila: - Zato sam i htjela ostati u Narkononu. Duboks je neprestano ponavljao pjesmu "Krevet u itu". Nekoliko je mladih stajalo uz fliper, a drugi oko bilijarskog stola. Otac je rekao da su to sve normalni mladi ljudi i da u tu brzo nai nove prijatelje i uvidjeti kako je bilo bijedno to sam se drogirala. Jedva sam ga sluala. Bila sam uasno bijesna i slomljena i jedino sam eljela biti sama. Mrzila sam itav svijet, a Narkonon je bio moj ulaz u raj koji je otac ponovo za mene zatvorio. Uzela sam Janie u krevet i rekla joj: - Janie, poznaje li ljude? - odgovorila sam umjesto nje: - Ne, ne -poznaje ih. Janie je svakome prilazila maui repom. Sve je ljude smatrala dobrima. To kod nje nisam voljela. Vie bi mi se svialo da je najprije na svakog ovjeka nepovjerljivo zareala. Kada sam se probudila, Janie se jo nije bila popikila u sobi, pa sam htjela odmah s njom pouriti na ulicu. Otac je ve bio otiao na posao. Htjela sam otvoriti vrata od stana, ali bila su zakljuana. Tresla sam ruku, bacala se na vrata, ali ona su ostala zatvorena. Prisilila sam se da ostanem mirna i da do kraja ne poizim. Mislila sam, zar je mogue da me otac zakljuao kao kakvu divlju ivotinju. Ta znao je da je i pas sa mnom. Jurila sam kao sumanuta po stanu i traila klju. Mislila sam da ga je negdje morao ostaviti. Konano, moglo je doi do poara. Traila sam pod krevetom, na prozorskim pragovima, pa ak i u hladnjaku. Nigdje kljua. Nisam imala vremena poiziti, jer je trebalo to prije neto poduzeti sa Janie, dok jo nije uprljala sag. Odvela sam je na balkon i ona me shvatila. Tada sam prvi put razgledala stan u kojem sam bila zakljuana. Poneto se izmijenilo. Spavaa je soba bila prazna, jer je majka uzela krevete. U dnevnoj je sobi bio novi kau na kojemu je sada spavao otac. Kupio je i novi televizor u

boji. Nije vie bilo fikusa, pa ni tapa u njegovom loncu s kojim me esto tukao. Umjesto fikusa sada je tu bilo drvo baobab. U djejoj se sobi jo uvijek nalazio stari ormar kojemu su se mogla otvoriti samo jedna vrata, jer bi se inae raspao. Krevet je kripao sa svakim pokretom. Pomislila sam, tu te je dakle zakljuao i tu bi trebala postati normalna djevojka, a stari jo nije uspio ni stan namjestiti. Ponovo sam otila sa Janie na balkon. Ona je podigla prednje ape na ogradu i pogledala s jedanaestog kata u dubinu i na osamljene visokokatnice Gropiusstadta. Morala sam s nekim progovoriti, pa sam nazvala Narkonon. ekalo me ogromno iznenaenje: k njima je dola Babsi. Znai naumila se ozbiljno otkaiti. Ispriala mi je da je dobila moj krevet. Bila sam uasno alostna to ne mogu biti s Babsi u Narkononu. Dugo smo brbljale. Kada se otac vratio, nisam mu nita rekla. On je meutim brbljao za nas oboje. Ve je isplanirao itav moj ivot. Dobila sam pravi raspored sati za svaki dan. Kuanstvo, kupovina, hranjenje i ienje njegovih golubova listonoa. Imao je golubarnik u Rudowu. Povremeno e me telefonski provjeravati. Za slobodno vrijeme pronaao mi je neku svoju bivu prijateljicu Katharinu, pravu teeny-boopericu koja je izila za hit paradom Drugog televizijskog programa i Ujom Richterom. Stari mi je obeao i nagradu. Povest e me u Tailand. Sav je bio obuzet putovanjem u Tailand. To je bila njegova droga. 218 219 l Sasluala sam oeve planove i pomislila sam da u ih za poetak prihvatiti. U stvari, nije mi drugo ni preostalo. Bar me nije vie zakljuavao. Ve sam sutradan poela ispunjavati program punom parom. Pospremila sam stan, bila u kupovini. Zatim je dola Khatarina da zajedno proetamo. Trala sam s njom kao divlja i kada sam joj rekla da jo moram u Rudow hraniti golubove, izgubila je volju nastaviti sa mnom. Bila sam, dakle, itavo popodne slobodna. Bila sam luda za bilo kakvom drogom, jer sam se jo uvijek tako odvratno osjeala. Nisam jedino znala to bih uzela. Sjetila sam se da bih se mogla odvesti na jedan sat u Hasenheide. To je park u Neukollnu. Tamo se nalazila vrlo cool ha-scena. Poeljela sam jedan doint. Nisam imala novaca, ali znala sam gdje ga ima. Otac je skupljao srebreni novac u jednoj ogromnoj praznoj boci asbach konjaka. Istresla sam pedeset maraka. Htjela sam za svaki sluaj ponijeti neto vie. Ostatak sam ponovo stavila u bocu. Namjeravala sam nadoknaditi dug utedom od kupovine. Tako sam barem mislila. U Hasenheide parku srela sam Pieta. Piet je bio mladi iz "Haus der Mitte" s kojim sam prvi puta u ivotu popuila hai. I on se u meuvremenu poeo fiksati. Zato sam ga pitala da li je H prodro i u Hasenheide. On je rekao: - Ima lovu? Odgovorila sam : -Da. On je rekao: - Poi sa mnoni. Odveo me do nekih pealbara i od njih sam kupila polovicu polovine. Ostalo mi je deset maraka. Otili smo do zahoda u parku. Piet mi je posudio svoj pribor. On je u meuvremenu postao prilino ofucani fikser. Morala sam mu dati polovinu droge u zamjenu za pricu. Oboje smo udarili po jedan mali ut. Sjajno sam se osjeala. Hasenheide scena bila je najcool scena u Berlinu, za razliku od nemirne scene na Kurfurstendammu. Bila je to uglavnom hai scena, ali dolazili su i fikseri. Le.ali su jedni pored drugih totalno mirno. Na Kudamm sceni hai su drali bebidrogom, a haere zadnjom stvari. Nijedan se Kudamm-fikser ne bi druio s haerom.

U Hasenheide parku bilo je svejedno to tko uzima. Mogao je biti i totalno ist. To je bilo svejedno. Vano je bilo donijeti dobar osjeaj ili se omamiti. Bilo je tu mladih koji su svirali na frulama i bongoima. I pealbari su dolazili. Svi su bili velika miroljubiva zajednica. To me podsjealo na Woodstock, gdje je moralo biti slino. Vratila sam se kui tono na vrijeme prije nego to je otac doao u est sati. Nije primijetio da sam pod drogom. Malo me muila savjest zbog golubova koji nisu nita dobili za jelo. Namjeravala sam im sutradan dati dvostruku porciju. Mislila sam da ubudue neu vie uzimati H, jer se u Hasenheide parku moe proi i s malo haia, a haeri uivaju isti ugled kao i fikseri. Nipoto se nisam htjela vratiti na bijednu H-scenu na Kurfurstendammu. Vjerovala sam da bi se ak u Hasenheide parku mogla odvii. Od tada sam svakog popodneva makar i na kratko odlazila s Janie i svi su je milovali. Golubove sam hranila samo svaki drugi ili trei dan. To je bilo dovoljno ako bi ih pustila da se nakljukaju do pune gue i jo im neto prosula kao zalihu. Puila sam sit ako bi mi netko ponudio. Uvijek bi mi netko neto ponudio. U tome i jeste razlika od H-scene, haeri uvijek neto ponude ako imaju. Kasnije sam malo bolje upoznala i pealbara od kojeg sam prvog dana kupila s Pietom drogu. Legla sam jednom pokraj pokrivaa na kojemu je sjedio s nekolicinom drugih pealbara. Tip mi je ponudio da i ja sjednem na pokriva. Zvao se Mustafa i bio je Turin. Ostali su bili Arapi. Imali su od sedamnaest do dvadeset godina. Upravo su jeli kruh i sir i lubenicu, pa su ponudili i meni i Janie. Mustafa je bio veoma cool. Bio je dealer. Nain na koji je trgovao bio je strahovito cool. U njega nije bilo ni traga onoj urbi i nemiru koji sam poznavala u njemakih vrhunskih dealera. Mustafa je vadio uperke trave i sakrivao vreicu s drogom ispod 220 221 f njih. Racija je mogla mirne due doi i sve pretraiti, pajkani ne bi nita nali. Kada je netko elio kupiti drogu, Mustafa bi noem proakao travu dok je ne bi naao. Nije prodavao ve odvagnute ; %motke kao prodavai na H-sceni. Uvijek bi vrkom noa izvukao oko jednu etvrtinu. Porcije su bile u redu. Ostatak na vrku noa obrisao bi s dva prsta i ja sam to smjela mrkati. i'."*.Mustafa je govorio da je fiksanje sranje. H treba "snifati ako ovjek ne eli postati ovisan. On i Arapi uvijek su samo mrkali i nitko meu njima nije bio tjelesno ovisan. Snifali su samo kada bi ih uhvatio merak. Mustafa mi je uvijek doputao da mrem ostatak s noa, jer nije htio da ponovo postanem tjelesno ovisna. Primijetila sam da pealbari znaju postupati s drogom za razliku od Evropljana. Za nas Evropljane H je bio isto to je nekada za Indijance bila rakija. Pomislila sam da bi istonjaci mogli sa H iskorijeniti Evropljane i Amerikance jednako kao to su Evropljani svojedobno iskorijenili Indijance alkoholom. Poela sam, dakle, upoznavati pealbare s jedne posve drugaije strane. Oni nisu vie bili za mene ti-evi-frajeri, zadnji olo u mojim nekadanjim oima i u oima Stelle i Babsi. Mustafa i Arapi bili su vrlo ponosni. Vrlo su se lako vrijeali. Prihvaali su me, jer sam djelovala samosvjesno. Vrlo sam brzo shvatila njihov nain. Njih se, na primjer, nije smjelo ni za to moliti. Gostoprimstvo im je jo uvijek bilo veoma vano. Ako je netko to elio, mogao je uzeti. Nikada mi, dakle, ne bi palo na pamet da ih pitam smijem li uzeti malo H sa sobom. Sve to sam dobila, odmah bih i snifala. Zato su me i prihvatili, iako inae o njemakim djevojkama nisu imali osobito miljenje. Dola sam do zakljuka da su pealbari u mnogome ispred Nijemaca.

Sve mi se to, dakle, inilo vrlo cool i nije mi bilo ni na kraj pameti da sam jo uvijek fikserica dok nisam postala ponovo tjelesno ovisna. Uveer sam, meutim, pred svojim ocem izigravala obraenu kerku. esto sam s njim odlazila u kremu "Schluckspecht" i njemu za ljubav popila bih po jedno malo pivo. To alkoholiarsko drutvo u kremi nisam ba voljela. Ipak sam punom parom vodila svoj dvostruki ivot. eljela sam priznanje i u "Schluckspechtu". Htjela sam se probiti i u buduem ivotu u kojemu nee biti droga. Uvjebala sam flipiranje i kao opsjednuta trenirala biljar. Htjela sam nauiti i skat1. Htjela sam pobijediti sve muke igrae, vie igrae nego mukarce. Ako ve budem morala ivjeti u tom Schluckspecht-drutvu, eljela sam da se u njemu i potvrdim. eljela sam da me tu nitko ne moe napasti. eljela sam u toj sredini postati star. eljela sarn da mogu biti ponosna. Kao Arapi. Da nikoga ne moram za neto moliti, da se nikada ne osjetim podlona. No od uenja skata nije vie bilo nita. Kada sam ponovo poslije toliko vremena bila na laganom turkeyju, imala sam druge brige. Morala sam sada svako popodne u Hasenheide, a za to mi je trebalo vremena, jer nisam mogla jednostavno od Mustafe uzeti drogu i zatim pobjei. Morala sam, dakle, za njega posredovati i mrtva hladna vakati suncokretove kotice, dok oevi golubovi listo-noe gladuju moda ve trei dan. Morala sam se svakog popod-neva iznova otresti svoje pratilice Katharine, zatim je tu bilo kuanstvo, kupovina. Trebalo je da budem pokraj telefona u vrijeme kada je otac obiavao nazvati ili da izmiljam pametne prie ako me ne bi|atekao kod kue. Sav onaj ugodni osjeaj otiao je u nepovrat. TA onda mi je jednog popodneva u Hasenheide netko priao iznenada s leda i pokrio mi oi. Okrenula sam se. Preda mnom je stajao Detlef. Zagrlili smo se, a Janie je oko nas poskakivala. Detlef je dobro izgledao. Rekao je da je ist. Pogledala sam mu u oi i rekla: - ovjee, stari, vraga si ist! Zjenice su ti kao dvije zailjene iode! Detlef se doista u Parizu otkaio, ali je nakon povratka otiao na kolodvor Zoo i uzeo jedan fiks. Otili smo k meni. Imali smo jo vremena do oevog povratka. Krevet je bio previe klimav, pa smo prostrli pokriva na pod i 1 Kartaka igra (napomena prev.). 222 223 sretno zajedno spavali. Zatim smo razgovarali o odvikavanju. Htjeli smo poeti odmah idueg tjedna. Naravno, ne odmah. Detlef mi je ispriao kako je sa svojim prijateljem prevario frajera da bi doao do love za putovanje u Pariz. Tipa su jednostavno zakljuali u kuhinju, posve mimo uzeli njegove euro-ekove, koje su zatim na Zoou prodali nekom utajivau za 1000 maraka. Bernda su zbog toga ve zatvorili. Detlef se nadao da njega pajkani nee otkriti, jer mu frajer nije znao ime. Sastajali smo se svakog dana u Hasenheideu, veinom bismo odlazili k meni i sve smo manje govorili o odvikavanju, jer smo bili presretni to smo opet zajedno. Sada sam sve tee uspijevala zadovoljiti sve strane. Otac je pootrio kontrolu i davao mi sve vie zadataka. Ako sam htjela iscijediti drogu i za Detlefa, morala sam vie boraviti u arapskom drutvu. I Detlefu sam htjela pokloniti mnogo vremena. Ponovo sam bila pod stresom. Tjedan dana poslije Detlefovog povratka iz Pariza, u Hasenheideu pojavio se Rolf, tip kod kojeg je Detlef prije stanovao. Izgledao je prilino potresen i samo je kratko rekao: - Detlef je u orki. Uhvatili su ga za vrijeme jedne racije i odmah mu prilijepili stvar s euroekovima. Izdao ga je utajiva. Otila sam u zahod na Hermannplatzu, zakljuala se i najprije se dobro isplakala. Znai opet nee nita biti od nae divne budunosti. Opet je sve

postalo totalno realno, to znai totalno beznadno. Najvie sam se bojala turkeyja. U takvom stanju nisam mogla mrtva hladna sjediti s Arapima, vakati suncokretove kotice i ekati da mi udijele snif. Odvezla sam se na kolodvor Zoo. Sjela sam na okvirnjak izlobenih sanduia dravnih eljeznica i ekala frajere. No, kolodvor je bio prazan, jer je televizija prenosila neku ludu nogometnu utakmicu. Nije bilo ak ni pealbara. A onda se pojavio, tip koga sam poznavala. Heinz, stalni frajer Stelle i Babsi, tip koji je plaao sa H i davao price, ali je zahtijevao evu. Bilo mi je ionako svejedno otkada sam znala da e Detlef dugo ostati u zatvoru. Otila sam Heinzu koji me nije prepoznao i rekla mu: - Ja sam Christiane, Stellina i Babsina prijateljica. Odmah je ukopao i upitao me da li bih pola s njim. Ponudio mi je dvije polovine polovica. On je uvijek plaao u naturi i to je s tim frajerom bilo najugodnije. Dvije polovine polovica nije bilo loe ako se izrauna da je to 80 maraka. Cjenkala sam se jo za dodatni novac za cigarete, kolu i jo neke sitnice i onda smo otili. Heinz je najprije kupio drogu na sceni na Lehniner Platzu, jer vie nije imao zaliha. Bilo je nekako smijeno promatrati tog tipa s izgledom raunovoe, koji je pomalo podsjeao na ministra obrane Lebera, kako se mota meu fikserima. Ali on se tu snalazio. Imao je svoje stalne oka/ere koji su mu prodavali samo najsavreniju drogu. Bila sam luda za fiksom, gotovo sam ve bila na tokeyu i najradije bih bila udarila ut ve u kolima, ali Heinz nije htio izvui robu. Morala sam najprije pogledati njegovu papirnicu. Izvukao je jedan pretinac i uzeo neke slike. Sam ih je nainio. Blesavi pornosi. Najmanje tuce djevojaka, neke posve gole, nekima samo donji dio na fotografiji. Pomislila sam: "Jadna blesava svinja". Podsjetilo me to i na ginekologa. Ponajvie sam, meutim, mislila na drogu koju je taj glupi frajer jo uvijek imao u depu. Prvi sam put bolje pogledala slike kada sam ugledala Stellu i Babsi u punom pogonu s Heinzom. Rekla sam: - Savrene slike. Ali hajde da obavimo posao. Potreban mi je ut. Uspeli smo se u njegov stan. Dao mi je polovicu polovine i donio mi veliku licu da prokuham drogu. Ispriao se da nema vie ni jednu ajnu liicu. Sve su mu ajne liice malo-pomalo odnijele fikserice. Ispucala sam itavu polovinu polovice u sebe, a on mi je donio bocu piva od slada. Ostavio mi je jo etvrt sata vremena. Imao je dovoljno iskustva s fiksericama i znao je da je poslije uta potrebno etvrt sata mirovanja. Stan mu nije izgledao kao stan kakvog poslovnog ovjeka. Stella i Babsi uvijek su govorile da je on poslovni ovjek. U starom ormaru u dnevnoj sobi visjele su kravate, a posvuda je imao kiastu 224 225 kramu od porcelana i prazne opletene boce od talijanskog vina. Zavjese su bile ute od prljavtine i posve navuene kako nitko ne bi mogao gledati u prljavi stan. Uza zid su bila dva stara kaua, na koje smo se konano izvalili. Nije bilo krevetnine, samo jedan stari vuneni pokriva s resama. Taj Heinz nije bio tako neprijazan, samo je njegova najjaa strana, na alost bio gnjave. Gnjavio me toliko dugo dok nisam s njim zbiljski spavala, kako bi me konano pustio na miru da odem kui. elio je poto-poto da i ja neto osjeam, a ja sam se gradila kao da mi je lijepo jer, konano, nije loe platio. Poslije Stelle i Babsi i ja sam eto postala Heinzova stalna maka. Isprva mi se inio praktian, jer mi je tedio dosta vremena. Nisam morala satima sjediti s Arapima zbog jednog smijenog snifa, nisam vie morala ekati na Zoou frajere, nisam ak vie morala na scenu da bih kupila drogu. Mogla sam, dakle, obaviti i kuanstvo i golubove i kupovinu.

Bila sam skoro svakog popodneva kod Heinza i nisam zapravo imala nita protiv njega. Na neki nain on me volio. Neprestano mi je ponavljao da me ljubi i ja sam mu morala govoriti da ga volim. Bio je luaki ljubomoran. Bojao se da moda odlazim i na kolodvor. A bio je nekako mio. Bio je konano jedini ovjek s kojim sam jo mogla razgovarati. Detlef je bio u uzi, Berad u uzi, Babsi u Narkononu, a Stella kao da je propala u zemlju. Majka nije htjela vie ni uti za mene, tako sam bar mislila. Ocu sam stalno morala lagati. Svaka reenica koju sam mu rekla bila je la. Imala sam jedino Heinza s kojim sam gotovo o svemu mogla priati, pred kojim nisam morala imati tajni. Jedino o emu s njime nisam mogla govoriti otvoreno bio je moj odnos prema njemu. Ponekad, kada bi me Heinz zagrlio, osjeala sam se doista ugodno. Imala sam osjeaj da me potuje i da mu neto znaim. Tko me inae potovao? Ako nismo bili na njegovom prljavom kauu, osjeala sam se vie kao njegova kerka nego kao ljubavnica. Ali on je zbilja gnjavio. S vremenom je bilo sve gore. Htio je da sam stalno s njim, da mu pomaem u trgovini, da se pokazujem njegovim takozvanim prijateljima. Nije imao ni jednog pravog prijatelja. Heinz mi je oduzimao sve vie vremena i ponovo sam postala rastrzana. Otac je, naime, postao nepovjerljiviji. Neprestano je njukao po mojim stvarima. Morala sam paziti da u njegov stan ne dospije nita sumnjivo. Sve sam telefonske brojeve i adrese koje su imale bilo kakve veze s mojim ivotom fikserice i tajgerice morala pretvoriti u ifre. Heinz je, na primjer, stanovao u Waldstrasse2. Uz njegovo sam ime u biljenici nacrtala nekoliko stabala. Kuni i telefanski broj pretvorila sam u raunski zadatak. Telefonski broj 3954773 napisala sam kao: 3,95 maraka plus 47 pfeniga plus 73 pfeniga. To sam zatim lijepo uredno i izraunala. Tako sam ponekad rjeavala i prave matematike zadatke. Heinz mi je jednog dana otkrio tajnu o Stelli. Bila je u orki. Ja nita nisam ula, jer nisam vie imala nikakvog razloga da se motam po tajgu ili sceni. Heinz je bio prilino uplaen zbog te vijesti. Ne zbog Stelle. Odjednom je njega samog uhvatio strah od pandura. Bojao se da e Stella i njega otkucati. Tom sam prilikom doznala da se on ve odavno nalazi pod istranim postupkom. Zbog zavoenja maloljetnica i slino. Do sada se nije zbog toga uzbuivao, iako je ve bio kanjavan. Vjerovao je da ima najboljeg odvjetnika u Berlinu. Zabrinuo se, meutim, da e Stella ispriati kako plaa djevojke drogom. I ja sam se prepala. Ni ja se nisam toliko brinula zbog sirote Stelle koliko zbog sebe. Ako su zatvorili Stellu koja je imala samo etrnaest godina, onda e prvom prilikom i mene. A za orkom nisam ba ni najmanje eznula. Nazvala sam Narkonon da Babsi prenesem novost. Gotovo sam svaki dan razgovarala s Babsi. Odvikavanje joj se u Narkononu jo uviick uvialo. I ona ie u meuvremenu ve dva puta bjeala da bi udariiH tiks. Kada sam sada nazvala Narkonon, rekli su mi da je Babsi u Westend bolnici zbog utice. Babsi se nekako uvijek isto dogaalo to i meni. Tek to bismo pokuale ozbiljno s odvikavanjem, obolile bismo od utice. I Babsi 2 umska ulica (napomena prev.). 226 227 se ve bogzna koliko puta pokuala otkaiti. Posljednji je put ak s nekim savjetnikom za ovisnike otputovala sve do Tubingena da bi se tamo podvrgla terapiji. U posljednjem ju je trenutku ipak uhvatila trta, jer je to bilo vrlo strogo ljeilite. Babsi se kao i ja tjelesno loe osjeala. Uvijek smo se meusobno pomno promatrale i mogle smo jedna na drugoj tono vidjeti koliko je koja propala. Jer su se nama dvjema uvijek dogaale sline stvari. Sutradan popodne pola sam u bolnicu Westend da posjetim Babsi. Odvezla sam se sa Janie do Theodor-Heuss-Platza, zatim smo otpjeaile ostatak puta. To je

prekrasan kraj s ludim vilama i mnogo drvea. Nisam ni znala da u Berlinu tako neto postoji. Otkrila sam da Berlin uope nisam poznavala. Vidjela sam samo Gropiusstadt i njegovu okolinu, mali dio Kreuzberga u kojem je stanovala moja majka i etiri trga na kojima je bila scena. Kia je padala u mlazovima. I Janie i ja pokisle smo do koe, ali bile smo sretne. Veselilo nas je svo to mnotvo drvea, a ja sam se najvie radovala to u vidjeti Babsi. U bolnici smo naile na problem na koji nisam mislila. Janie naravno nije smjela ui. Portir je, meutim, bio sladak. Uzeo je Janie u svoju kuicu dok se ne vratim. Raspitivala sam se gdje je Babsin odjel i tamo zaustavila prvog lijenika na kojeg sam nabasala. On je rekao: -1 mi bismo voljeli znati gdje je Babette. Ispriao mi je da je Babsi pobjegla dan ranije. Rekao je da je po ivot opasno ako Babsi sada ponovo pone s drogama, jer jo nije ozdravila od utice i njena jetra to ne bi mogla vie podnijeti. Otila sam s Janie ponovno do podzemne eljeznice. Mislila sam da su Babsina jetra jednako propala kao moja. Da je kod nas uvijek sve ilo paralelno. eznula sam za Babsi. Zaboravila sam sve nae svae. Mislila sam da smo tog trenutka jedna drugoj potrebne. eljela sam pustiti da se izbrblja i nagovoriti je da se vrati u bolnicu. No, tada sam se ponovno potpuno otrijeznila. Znala sam da se Babsi ionako ne bi vratila u bolnicu, poto je ponovno ve dva dana bila u skitnji i uzimala H. Ta poznavala sam sebe. Ni ja se ne bih vratila. Babsi i ja bile smo prokleto sline. Nisam znala gdje bih je traila. Vjerojatno se motala po tajgu ili na sceni ili je bila kod nekog svog stalnog frajera. Nisam imala vremena da je svuda traim, jer me otac radi provjere mogao nazvati kod kue. Postupila sam po starom fikserskom moralu: svaki je fikser sam sebi najvaniji. Odvezla sam se kui. Ionako nisam imala nikakve volje da odem na scenu ili na tajg, jer sam jo imala drogu od Heinza. Sutradan ujutro sila sam da kupim novine. Svakog sam jutra kupovala novine, zapravo otkada mi majka nije vie uveer davala izreske o heroinskim rtvama. Podsvjesno sam u novinama uvijek najprije traila vijesti o heroinskim rtvama. Svakog dana te su vijesti bile krae, jer je bilo sve vie mrtvih. Gotovo sam uvijek poznavala nekoga od ljudi koji su bili pronaeni s iglom u ruci. Tog sam jutra dakle mazala kruh marmeladom i prelistavala novine. Ugledala sam ve na prvoj strani veliki naslov: "Bilo joj je tek etrnaest godina". Odmah sam znala. Nisam ni morala dalje itati. Babsi. Tako sam neto i slutila. Nisam bila sposobna ni za kakve osjeaje. Bila sam totalno mrtva. Kao da su novine pisale o mojoj smrti. Otila sam u kupaonicu i udarila ut. Tek sam poslije toga mogla plakati. Nije mi bilo jasno da li oplakujem sebe ili Babsi. Morala sam najprije popuiti cigaretu u krevetu i tek sam onda mogla proitati lanak do kraja. Dogaaj je bio opisan kao mala senzacija: "trcaljka za jednokratnu uporabu od mljenog plastinog materijala jo je bila zabodena u venu lijeve ruke mlade djevojke. Uenica Babette D. (14) iz Schonberga bila je mrtva. Tako je ovu do sada najmlau rtvu heroina naao njen znanac u svom stanu u Brotterider Strasse. Nadjy R. (30) izjavio je policiji da je djevojku upoznao u diskoteci "Sound" u Genthiner Strasse. Kako nije imala smjetaj, on ju je odveo u svoj stan. Babette je 46. rtva droga u Berlinu ove godine". I tako dalje. Lijepo i drastino napisano. Jednostavno kako ve novine obiavaju predstavljati fiksersku scenu. Kasnije su se magazini rasplakali nad Babsi, jer je bila najmlaa rtva droga u Njemakoj. Negdje oko podne dola sam k sebi i tada me spopao luaki bijes. Bila sam uvjerena da je neki pokvareni odvratni dealerpro228 229

dao Babsi prljavu drogu, moda drogu u kojoj je bilo strihnina. Takve je droge sve vie bilo na sceni. Sjela sam na vlak podzemne eljeznice i odvezla se u policiju. Uletjela sam u sobu Schipkeove. Sve sam ispriala. Izbrbljala sam sve to sam znala o nepotenim dealerima, o svodnicima koji su imali veze sa Hbiznisom i o "Soundu". Najvei dio toga, inilo se, nije ju ni zanmao. Na koncu je ponovila svoju staru frazu: - Pa do idui put, Christiane. Pomislila sam, pajkanima je ionako svejedno to netko prodaje lou drogu. Najsretniji su kada mogu nekog fiksera prekriiti u svojim spisima. Zaklela sam se da u sama pronai Babsinog ubojicu. Tip kod kojeg su nali Babsi nije dolazio u obzir, on je bio relativno u redu. Dobro sam ga poznavala. Bio je frajer sa strahovitom gomilom love, a povrh toga veliki udak. Rado se druio s vrlo mladim djevojkama. I mene je ve provozao svojim sportskim kolima kroz grad, pozivao me na ruak i davao mi novac. Meutim, elio je spavati samo s jednom djevojkom i to samo ako je i ona to iskreno eljela. Kod mene bi na to vjeno ekao. Iako je bio poslovni ovjek, nikada nije shvatio da je i nae zaraivanje samo posao. Otila sam dakle na auto-tajg na Kurfurstenstrasse, kako bih zaradila toliko novaca da mogu iskuati drogu od nekoliko tipova i konano bila totalno haj. Ionako nitko nije znao od koga je Babsi kuila svoj posljednji fiks ili nitko nije htio znati. Jo uvijek sam umiljala da sam u lovu na Babsinog ubojicu, iako mi je u stvari jedina elja bila da se bez grinje savjesti napunim drogom. Mogla sam, dakle, samoj sebi rei: - Mora pronai tu odvratnu svinju ak i ako zbog toga sama krepa. I nisam se plaila to u se do sita nafiksati. BERNDT GEORG THAMM, VODITELJ PSIHOSOCIJALNOG SAVJETOVALITA DRUTVA CARITAS U BERLINU HORST BROMER, PSIHOLOG I SAVJETNIK ZA DROGE U CARITASU Udio malodobnika dvanaest do estnaest godina meu ovisnicima u Saveznoj Republici i Zapadnom Berlinu narastao je po naim procjenama u posljednje tri godine od nula do dvadeset posto. Christiane je kao i njena prijateljica Babsi predstavnik te nove skupine na koju je usmjerena trgovina drognma. Babsi je dola u nae savjetovalite 1977, a dva je mjeseca kasnije umrla od prevelike doze heroina. Toj etrnaestogodinjoj djevojei nismo mogli pomoi. U meuvremenu nam se obratila i Stella i ostali fikseri iz Chris-tianinog drutva. Uoljivi potencijal agresivnosti sjedne i s druge strane jo djetinja potreba za zatitom, priznanjem, naklonou i toplinom to su tipine znaajke novih potroaa heroina meu djecom. etrnaestogodinju Babsi doveo je njen opunomoeni odgojitelj u nae savjetovalite svibnja 1977. Ponaala se kao kakva mala tuna djevojica to se jo dri majci za skute. U stvarnosti je do tada prola sito i reeto dvogodinje fikserske karijere. Kad-tad svaki se fikser zaeli osloboditi pritisaka koji prate heroin - od prostitucije i kriminala do potpune tjelesne propasti. Stariji fikser koji je postao ovisnik tek sa 17, 18, 19 godina obraa se za pomo savjetovalitima tek poto mu u vie navrata nije uspjelo da se sam izvue. Do sada su ustanove za pomo ovisnicima sa svom svojom ponudom - savjetovanjem, seansama, terapijom bile prilagoene na te manje-vie odrasle ovisnike. Njihova je osnovna misao pomo ipodsticanje samopomoi na osnovi slobodne volje. Na 50.000 njemakih fiksera dolazi oko 180 dravnih odnosno gradskih i 1100 privatnih terapijskih mjesta u stambenim 230 231 zajednicama, klinikama i slino, gdje bivi fikseri ive po vrlo strogom programu. Nekih provjerenih brojki o uspjehu terapije nema. Najmanje 80% svih

onih koji su bili voljni lijeiti se ponovo se vraaju drogi, osim ostalog i zato to se poslije odvikavanja vraaju u iste prilike zbog kojih su i postali ovisnici. Fikseri od dvanaest do esnaest godina, iji je broj u naglom porastu, nemaju nikakvu mogunost za rehabilitaciju. Takva djeca dolaze u savjetovalita kao Babsi pod pritiskom svojih odgojitelja, ureda za mlade ili neke druge ustanove, no u potpunosti odbijaju stroge propise u ljeilitima, pa tako ne ispunjavaju najvaniji preduvjet za prijem -slobodnu volju. Na sceni se od recidivista uju stravine prie o terapiji. I Babsi je pokazivala veliko nepovjerenje prema naem savjetovalitu kojeg se nije oslobodila ni u toku razgovora s nama. Bojala se daje bilo kuda odvedu protiv njene volje. Istina je daje svakom ovisniku vrlo teko odluiti se za terapiju. On dodue pati zbog svoje strasti i popratnih pojava koje iz nje slijede, ali na tu se patnju navikao. U terapeutskoj stambenoj zajednici mora se, meutim, odrei poznate sredine i poznatih mu ljudi, i jo trpjeti da mu drugi nalau to e initi, pa ak zahvate i u njegovu osobnu slobodu. Da bi simbolizirao rastanak od scene mora, na primjer, odrezati kosu, svui tipinu fiksersku odjeu i odrei se "progresivne" glazbe koja ga je do tada stimulirala. Frizura, moda i glazba imaju za etrnaestogodinjeg fiksera znatno vee znaenje, nego za jednog dvadesetogodinjaka. On se moda dvije godine svaao s roditeljima zbog svoje duge kose, tijesnih traperica i svojih ploa, pa zar da sve to, ime je medu prijateljima i znancima u svom drutvu izborio priznanje, rtvuje za ulaznicu u nekakvu terapijsku budunost, koja mu se i bez toga ini udovina. Mislimo daje to preveliki zahtjev od djece. Djeca fikseri nisu emocionalno vrsta. Ona se kolebaju izmeu sanjarija o zatienom svijetu i naina ponaanja odraslih koji se bore za opstanak. Svoju pubertetsku rastrzanost smiruju psihikim i tjelesnim vezivanjem za drogu. Djeca fikseri ne idu putem postupnog oslobaanja od roditeljske kue i polaganog uratanja u stvarnost, ve su umjesto toga nauili kako da se u odreenom kritinom ivotnom razdoblju povlae od stvarnosti. Usprkos tekim ivotnim uvjetima u kojima se fikseri u dobi od dvanaest do esnaest godina potvruju na sceni i usprkos tehnici koju pri tome razvijaju, ostaju na emocionalnom stupnju malog djeteta, te postaju prkosni ako se moraju podvrgnuti postojeim, kao to smo spomenuli, djeci neprikladnim oblicima terapije. Ni Babsi nije bila spremna prihvatiti sve uvjete dugotrajne terapije, iako smo je pokuavali pripremiti za taj korak savjetovanjima koja su trajala satima. Kada se tjelesno odvikla u Berlinskoj zemaljskoj klinici za ivane bolesti, uputiti smo je u "Drogenhilfe Tiibingen e. V"1, jednu od rijetkih ustanova koje u iznimnim sluajevima primaju i pripadnike njene dobne skupine. Mi moemo posredovati u terapiji, ali se o prijemu odluuje na licu mjesta. Na putu za Tiibingen Babsi je bila uzbuena i puna iekivanja. Neprekidno smo razgovarali o Bogu i svijetu. Bila je vesela i samosvjesna zato to se tjelesno odvikla. No kako smo se pribliavali Tiibingenu, ona je postajala sve nemirnija i nervoznija. Nakon dolaska, Babsi je pozdravio jedan nekadnnji ovisnik i odveo je u ekaonicu odreenu za pridolice. Meutim, prije nego to je dolo do prijemnog razgovora, Babsi se htjela vratiti u Berlin. Vidjela je kakve posljedice mora snositi. Pretraili su joj stvari, odjeu i tijelo da ne sakriva drogu. Zatim je trebalo da podree svoju dugu kosu. Kada je ugledala frizera kako dolazi sa karama, nije vie htjela suraivati. Jedna se suradnica ustanove jo jednom intenzivno potrudila oko Babsi, ali nije mogla promijeniti njenu odluku. Nije imalo smisla zadrati Babsi protiv njene volje u Tiibingenu, jer bi odbijala terapiju i tako postala opasnost za ostale koji su se lijeih'. Osim toga, po svoj bi prilici iskoristila prvu priliku da odande pobjegne. Babsi je 44 dana kasnije umrla od prevelike doze heroina i postala najmlaa od 84 slubene rtve heroina u Berlinu 1977. godine.

1 Pomo ovisnicima Tubingen, registrirano udruenje (napomena prev.). 232 233 Babsina je smrt potkrijepila uvjerenje o hitnoj potrebi da se mrea savjetovalita za starije ovisnike proiri i modificira za one od dvanaest do esnaest godina odnosno da se za njih izgradi nova. Bez elje da dramatiziramo, rad je s ovisnicima o drogama u Njemakoj zbog takve djece u procijepu. Ako ostane po starom, ta e dobna skupina proi kroz sve rupe. Moramo razviti terapijski koncept koji e biti posebno podeen djejim prilikama i ograniiti princip slobodne volje. Ako nam to ne uspije, heroinske rtve djeje dobi uskoro nee biti iznimka ni u Njemakoj kao to nisu ni u SAD. Problem droga ne mogu rijeiti ni savjetovalita ni terapeuti, a ni policija. Ne moe se svesti ni na individualni patoloki proces u smislu duevne zarazne bolesti ili duhovnog prijeloma to ga samo treba ispravno poravnati i zagipsati. ak ni najbolja terapija ne moe stvarati uda i pomae samo malom broju ovisnika^L Raunamo s drastinim podmlaivanjem fikserske scene, koja ve sada obuhvaa itavu vojsku mladih i iri se po kolama, diskotekama i omladinskim sastajalitima. Danas se vie ne moe govoriti da je samo manjina mladih od dvanaest do esnaest godina ugroena drogom. Naprotiv, esto ovisi samo o sluaju da li e, na primjer jedna trinaestogodinja djevojica proi pubertet relativno neoteena ili e zavriti u alkoholu, nekoj sekti, s heroinom ili meu anarho-teroristikim apostolima. Mladi je ovjek danas izloen drogama jednako tako kao to su odrasli izloeni ponudama farmaceutske industrije. Gotovo svaki mladi ovjek ima u svom krugu nekoga tko je uivao ili uiva ili namjerava uivati drogu. Dananji se ovisnici izrazito razlikuju po svojoj motivaciji od haera i tripovaca 60-ih godina. Sada se vie ne radi o buenju svijesti kao u nekadanjih hipija, ve primarno o njenom iskljuenju. Taj cilj prevladava i u uivanju alkohola i nekih droga. Zbog toga ugroenu mlade ne moemo vie dijeliti na alkoholiare, puae i fiksere. Meu njima nema otrih granica, prijelazi su esti, a ciljevi drogiranja identini. Utvrdili smo da javnost nije ni kvalitativno ni kvantitativno dovoljno obavijetena o stvarnoj irini i opsegu problema uivanja droga. Najvei dio odgovornih politiara vjeruje jo uvijek u takozvani narkomanski val koji je dostigao kulminaciju i sada e poeti opadati. Takvo shvaanje dovelo je parlamentarce do termina "drati u aci" kao da se radi o slavini koju samo treba zavrnuti. Drutvo, meutim, stvara sve vie otpadnika. U drogu bjee osobito oni mladi ljudi koji ne mogu zadovoljiti svoje potrebe u koli, u slobodno vrijeme ili u radnoj sredini. Analogno takvom sve brem razvitku, pored drutveno sankcioniranih droga, kao to su razni lijekovi i alkohol, i ilegalne droge -hai, LSD i heroin -postale su privredno dobro, koje u ogromnim razmjerima pokriva potrebe, a s kojim se oito i dobro posluje. Poimo od skromne injenice da samo u Zapadnom Berlinu relativno mala skupina od 5000 ovisnika, koji su vrsta jezgra potroaa heroina, mora kraama, razbojstvima i prostitucijom namaknuti pola milijuna maraka dnevno, pa ako se tome pribroji trite u itavoj Saveznoj Republici, dobit emo impozantnu svotu. S obzirom na toliku koliinu novca, ni jedan korisnik profita od narkomanije nee dopustiti da mu netko oduzme tu zaradu, ponaj-manje neka policijska stanica ili kriminalistiki ured. Ono to policiji dopadne aka prilikom zapljene heroina i mekih droga samo je mali djeli konzumirane droge. Ilegalno trite drogama pokrilo je itavu Saveznu Republiku i Zapadni Berlin gustom mreom komercijalnih i socijalnih rasturaa, tako da se, osim mekih droga, sada i heroin moe dobiti u svako doba i na svakom mjestu. Praktiki vie

nema podruja koje je slobodno od droga, ve se samo moe govoriti o prostoru s akutnijom i manje akutnom opasnou od zaraze. Svako malo vee mjesto ima svoju scenu, a uporita rasturaa su omladinska sastajalita i diskoteke. Trgovinom heroina obuhvaeno je gotovo svako mjesto s potanskim brojem. Posvudanja nazonost droge jamano je odluujui inilac njene sve vee primjene. Mladi ovjek koji eli neto kompenzirati moe je svagdje nabaviti. I na selu i u gradu mnogi mladi pate od beskrajne dosade i osjeaja besmislenosti vlastitog postojanja. Jedinu im promjenu i zabavu za vikend nude diskoteke. 234 235

Ta sve vea manjina mladih trai u diskotekama mogunost da se rastrese. No u prostorima u kojima ne postoji gotovo nikakva verbalnu komunikacija glazba je samo omama, a poslije nje slijedi razoaranje to se nita nije doivjelo. Ta djeca i mlade ne nalaze zadovoljstvo u svojoj sadanjosti, ne vide nikakve vrijedne perspektive za budunost i nisu u stanju izvui snage iz prolosti. Faza djetinjstva s njenim slobodnim i zbog toga stabilizacijskim mogunostima razvoja i doivljavanja svedena je samo na predkolsko doba, a sve za raun to ranijeg orijentiranja sposobnosti i pasivnog konzumiranja. Mladi ovjek kojeg su tako prevarili za djetinjstvo raspolae samo zaecima mate, samostalnosti i povjerenja u sebe, pa juri od podraaja do podraaja, zbog ega ne moe razviti obrambenu snagu protiv snanog poticanja potreba kojemu ga svojom strategijom izlau proizvoai robe jo od najranije djetinje dobi. Sve vie mladih ljudi zakljuuje ve u pubertetu, na osnovi pootrenih selekcijskih mehanizama u koli, da usprkos najveem zalaganju nikada nee sa svojim buduim financijskim mogunostima imati pristup u atraktivni svijet izloga i reklame koji ih je odmalena fascinirao. To je spoznaja koju oni, dodue, formalno priznaju i ubrzo pretvaraju u traenje alternativnog ivotnog stila, ali mnogi mladi ljudi postaju ogoreni to e im blagoslovi potroakog drutva ostati nedostupni. Novac je sve ee odrednica i meuljudskih odnosa meu mladima. Da bi upoznao neku djevojku, mladi mora potroiti u diskoteci deset, dvadeset ili trideset maraka, a da se i ne spominju trokovi za odgovarajuu odjeu po modi mladih, ploe, pop-koncerte i slino. Za jednog naunika ili uenika to su veliki izdaci. U tim se malim stvarima javljaju veliki problemi, pa dolazi do previranja u kojem mladi pokuavaju na druge naine zadovoljiti svoje elje. Roditelji im ne mogu pokazati nijedan ispravni put. I sami su veinom optereeni nerjeivim protuslovljima: s onim to su postigli ili e postii u ivotu nikada sebi ne mogu ili nee moi priutili ono to su doista eljeli odnosno nauili eljeti. Istodobno, za razliku od svoje djece, oni se tako brzo ne odriu trke, ve ulau sve napore u svoj sizifovposao. Pri tome zapostavljaju vrijednosti, kao to su prijateljstvo, susjedske veze, povjerenje, pouzdanje, spremnost da se pomogne, razumijevanje tuih tekoa. Destrukcija obiteljskog ivota poprima ogromne razmjere. U Berlinu ve niz takozvanih obiteljskih pomonika (socijalni radnici, psiholozi, studenti) obilaze ugroene obitelji, gdje nailaze na neizrecivo zaputene odnose pune sukoba i nesporazuma. Mladi je ovjek, osim to mora izai na kraj s problemima svog puberteta, izloen i pritiscima okoline, u kojoj ima sve vie razvoda brakova, televizio-manije u slobodno vrijeme, sve vie samoubojstava, alkoholizma i raznih farmaceutskih "pomonih" sredstava. Takav se

mladi ovjek iznenada nae u labirintu s mnogo izlaza i s mnogo zamrenih ograda koje se zovu roditeljska kua, mogunost zabave, radna oekivanja, kolski zahtjevi, seksualnost i snovi. Pitanje je samo kako e se izvui. Izlaz moe voditi u neko alkoholiarsko drutvo, sektu ili meu fiksere. Nema opasnije ali ni djelotvornije droge od heroina ako treba na brzinu "rijeiti" probleme. Osnovna je zapreka uivanju heroina njegova visoka cijena. Trgovina se stoga sve vie usredotouje na djevojke. Posljednjih je godina naglo porastao broj enskih potroaa heroina izmeu dvanaest i estnaest godina u odnosu prema mladim mukim potroaima. Djevojkama je lake plaati drogu, jer prostitucijom mogu namaknuti potrebni novac. Zato ih dealeri namjerno usmjeravaju u ovisnost. Cesto to poinje u diskotekama s vrlo jednostavnim metodama. Obino se nae mladi dobrog izgleda obuen po modi koja se cijeni u toj sredini i pristupa djevojkama. On im se dopadne jer je tako "cool", a zatim im namjerno poklanja prve snifove heroina besplatno. To ponavlja nekoliko puta i tako stvara novog ovisnika heroina, koji zatim dalje iri drogu u svom krugu. Tako obino novae muterije mali dealeri i njihovi preprodavai koji su za razliku od meuprodavaa i veletrgovaca sami ovisni i sa zaradom esto pokrivaju samo svoje potrebe za heroinom. Za takvu djelatnost nije im potrebno umijee nagovaranja. Mladi su uvijek spremni na rizik. Razumljivo je to u svijetu koji je sve siromaniji mogunostima doivljaja sami pokuavaju izboriti "svoje" 236 237 i N, doivljaje i tako ih sve vei broj prihvaa "pruenu ruku" dealera. Zahvaljujui tom heroinskom daru, oni doista isprva doivljavaju osjeaj sree i lagodnosti. Nije onda udo to se poslije nipoto ne ele odrei tog "haj osjeaja" naoko toliko pozitivnijeg od njihove realne situacije. Dovoljno je da tri puta uivaju heroin i postat e psihiki ovisni. Tjelesna e se ovisnost zatim neminovno pojaviti ve nakon nekoliko tjedana zavisno od uestalosti uzimanja droge. Od tog trenutka ovisnik se ne moe vie odrei heroina, osim uz strahovito mune pojave apstinencije, pa postaje stalna muterija preprodavaa. Veina se ovisnika nakon toga ne moe spasiti. Na mjesto svakog uhapenog malog dealera stupa ve sutradan novi prodava. Svaki ovisnik eli i sam postati dealer, jer tako moe pokriti trokove vlastite potrebe na ugodniji nain nego stoje to prostitucija ili kraa. To znai: trgovina heroinom dobiva sa svakim kupcem novog potencijalnog preprodavaa. U seoskim se podrujima problematika droga jo prilino potcjenjuje. Jedan od razloga jest to se njeni eksponenti ne pojavljuju tako javno kao u gusto naseljenim podrujima. Mnogi mladi ovisnici sa sela odlaze prije ili kasnije u velike gradove, jer u svojoj sredini nemaju uvijek mogunost pribaviti potreban novac. Ovisnost tjera djevojke i ene gotovo bez iznimke u prostituciju. Veina mukih ovisnika specijalizirala se za imovinske prijestupe, jedni za provale u skladita, radionice, vozila, drugi za otimanje torbica ili krae po robnim kuama. Neovisno o vrijednosti ukradene robe zarada nikada ne premauje potrebnu svotu za dnevnu dozu heroina, osim ako je fikserkraopo narudbi. S obzirom na dnevnu potrebu od etrdeset do dvjesto maraka, ovisnici na scenama pate od kronine nestaice novca. Nuda da svakog dana dou do potrebnog novca vodi fiksere u grubost, okrutnost, agresivnost i izolaciju. Usprkos poveavanju doze, eufo-rino djelovanje heroina pomalo poputa, dok posve ne izostane. Fikser se zatim drogira zato da bi izbjegao uasne pojave apstinencije. lisam se vie trudila da pred ocem glumim. On je ionako ve odavno slutio. Mislim da je jo samo ekao na posljednji dokaz. A onda ga je i dobio. Kada mi

je jedne veeri ponestalo droge za sutradan ujutro, a nisam mogla izai jer je otac ostao kod kue nazvala sam potajno Heinza i dogovorila se s njim za sastanak u Gropiusstacftu. Otac nas je iznenadio pred "Schluckspechtom". Heinz je jo stigao na vrijeme pobjei, ali otac je naao drogu koju mi je on ostavio. Sve sam ispovijedila. Morala sam mu sve ispriati o Heinzu. Nisam vie imala snage za lai. Otac mi je zapovijedio da ugovorim sastanak s Heinzom u Hasenheide parku gdje e mi ponovo donijeti drogu. Zatim je nazvao pajkane, sve im ispriao i zahtijevao da uhapse Heinza prilikom naeg sastanka. Panduri su mu odgovorili da u Hasenheide parku dolazi u obzir samo prava racija, a ona se ne moe organizirati od danas na sutra. Oito im se nije dalo petljati s nekakvim "zavodnikom djece" - kako se moj otac izrazio -jer je to za njih bila prevelika gnjavaa. Bila sam sretna to je tako ispalo i to neu morati igrati bijednu douniku ulogu. Mislila sam da e me otac istui na mrtvo kad otkrije kako sam ga varala. On je meutim reagirao posve drugaije. Bio je oajan gotovo kao i majka. Poeo mi je vrlo njeno govoriti. Nekako je shvatio da se sa H ne moe samo tako rastati ak i ako ovjek to eli od srca. Jo uvijek se nadao da e mi pomoi. Sutradan me ponovo zakljuao u stanu. Janie je poveo sa sobom. Nikada je vie nisam vidjela. Osjeala sam zvjerski turkev. Ve u podne mislila sam da neu izdrati. A onda je nazvao Heinz. 239 238 Molila sam ga da mi donese drogu. Kako bez kljua nije mogao u kuu, predloila sam da spustim uzicu. Uspjela sam ga nagovoriti. Za uzvrat me zamolio da mu napiem ljubavno pismo i da ga spustim na uzici zajedno s parom svojih gaica. Nikada nije davao drogu bez protuusluge. Bio je poslovni ovjek. Pokupila sam sve mogue uzice koje sam nala u stanu vezice, plastinu uad za rublje, pojas jutarnjeg ogrtaa i slino. Pravila sam vorove i uvijek iznova provjeravala sve dok nisam dobila duinu od jedanaest katova. A onda sam mu onako na punom turkeju nakrabala pismo. Heinz se doista javio dogovorenim znakom zvona. Uzela sam iz ormara gaice koje sam sama izvezla. I jedno i drugo stavila sam u omota fena i spustila zranu poiljku s prozora djeje sobe. Uspjelo je. Heinz je uzeo stvari namijenjene njemu, a stavio drogu. Nekolicina ljudi promatrala je nau udnu igru, ali Heinzu to nimalo nije smetalo, a meni i pogotovo. eljela sam samo drogu. Tek kada se jedan mali djeak s devetog kata, nagnuo i pokuavao dohvatiti uzicu, postala sam totalno nervozna. Vikala sam na njega i pokuavala izmaknuti uzicu. Strahovito sam se bojala da ne izgubim H. Konano sam ga imala u ruci. Tada je iznenada zazvonio telefon. Heinz. Bio je nesporazum. elio je moje neoprane gaice. Imala sam drogu i bilo mi je zapravo svejedno, ali da me tip vie ne bi gnjavio, izvukla sam iz koare za prljavo rublje najstarije gaice i bacila ih kroz prozor. Pale su u grmlje. Heinz je najprije pobjegao, a zatim se ipak priuljao da ih uzme. Taj je Heinz bio totalno propali i ludi tip. Kao to sam kasnije doznala, protiv njega je ve tri tjedna prije dogaaja s uzicom bio ispostavljen uhitbeni nalog, pajkani jo samo nisu imali vremena otii po njega. Odvjetnik ga je obavijestio u kakvom je sranju, ali kada se radilo o djevojkama, Heinz bi totalno poizio. Kada je konano poeo sudski postupak protiv njega, bila sam pozvana kao svjedok. Rekla sam tada istinu. Heinz mi nije znaio vie od bilo kojeg drugog frajera. Ipak mi je bilo teko to moram svjedoiti protiv njega, jer mi ga je bilo ao. On u svakom sluaju nije bio nita gori od drugih frajera koji su fiksericama davali novac, iako su znali da e one za to kupiti drogu. On je samo bio jadniji prasac, jer je bio doslovno ovisan o mladim djevojkama. Mislim da ga je trebalo poslati psihijatru umjesto u orku1.

Heinzova mi je droga bila dovoljna za onih nekoliko dana,' koliko me otac zakljuavao. Od odvikavanja nije dakle bilo nita. Prvi put kada otac nije vie zakljuao vrata stana, ja sam pobjegla. Tjedan sam dana bila u skitnji, dok me otac nije pronaao i doveo kui. I opet sam ekala da me pone tui, ali on je bio samo jo malo oajniji. Rekla sam mu tada da sama neu uspjeti. Da se to ne moe postii ako je ovjek itav dan posve sam. Babsi je mrtva, Detlef u orki. Priala sam mu o Stelli da e sa svojih etrnaest godina propasti u uzi. ula sam to od jedne djevojke koja je bila sa Stel-lom u istoj eliji, a zatim je bila putena na slobodu. Stella se stalno eljela ubiti. Jedine su joj uzdanice bile teroristkinje koje su bile s njom u istom zatvoru. Stella je u nekoliko navrata razgovarala s Monikom Barberich iz Frakcije crvene armije i totalno je za njom poludjela. Mnogim su se fiksericama teroristkinje strahovito sviale. Bilo je fiksera koji su pokuavali ui u neku teroristiku grupu prije nego to ih H dokraji, a kada je dolo do otmice Schlevera i mene su teroristi zanijeli. U stvari, bila sam protiv svakog nasilja. Nikada ne bih mogla nekome uiniti neto naao. Pozlilo bi mi kada bih vidjela nasilje. Ali u ono sam vrijeme mislila da ljudi u Frakciji crvene armije ipak znaju to rade. Ovo se posrano drutvo moe izmijeniti samo nasiljem. Ocu je pria o Stelli doslovno ila na jetra. Odluio je da je izvue iz orke i usvoji. Uvjerila sam ga da e mi uz Stellu uspjeti otkaiti se i postati ista. To mu je bila posljednja nada. Idiotska nada, ali otkuda bi on to znao? Vjerojatno je svo vrijeme dok sam bila kod njega postupao pogreno, ali inio je ono to je znao i umio. 1 Heinza G. osudio je 10.2.1978. Okruni sud u Berlinu na tri i pol godine zatvora zbog davanja heroina Babsi i Christiane i zbog seksualne zloupotrebe jednog drugog djeteta. 240 241 Otac je zatim prevrnuo na glavu Omladinski ured dok mu konano nije uspjelo da Stellu izvue iz uze. Bila je i duevno i tjelesno na kraju snaga. Osjeala se mnogo gore nego prije zatvora. Iako sam vrsto odluila da u se odviknuti, nisam jo bila posve ista kada je ona dola k nama, pa sam je ve prvog dana navela na H. Ona bi se i bez mene poela ponovo fiksati. O odvikavanju smo govorile jo samo prvih dana. Zatim smo se brzo dosjetile kako emo zajedno perfektno prevariti oca. Podijelile smo sve zadae. I zaraivati smo ile u smjenama. Sada smo to obavljale jo samo na auto-tajgu u Kurfurstenstrasse. Bilo mi je tako sve svejedno da se vie nisam bojala zaraivati na auto-tajgu. Bile smo kvadra od etiri djevojke na Kurfursten i Genthiner Strasse. Osim Stelle i mene, jo dvije Tine. Sluajno su se obje tako zvale. Jedna od njih bila je godinu dana mlaa od mene, dakle tek to je napunila etrnaest godina. Radile smo uvijek najmanje po dvije zajedno. Ako bi se jedna odvezla s frajerom, druga bi u njegovoj nazonosti zapisala broj njegovih kola, kako mu ne bi pale na pamet nezgodne misli. To je bila zatita i od svodnika. Pajkana se nismo bojale. Pokraj nas su prolazila policijska kola, panduri su nam esto veselo mahali. Jedan je od njih ak bio moj stalni frajer. Vrlo udan momak. Stalno je elio ljubav i bilo je teko rastumaiti mu da je zaraivanje posao, a ne ljubav. To smo morale tumaiti i drugim frajerima. Veina ih je eljela i blebetati. Obino su na poetku ponavljali uvijek iste fraze. Kako je tako zgodna djevojka kao to sam ja dospjela na ulicu, zbilja mi to nije potrebno i slino. Te su me fraze uvijek najvie nervirale. Zatim su me htjeli spasiti. Dobivala sam prave brane ponude. A uza sve to dobro su znali da iskoritavaju fiksersku bijedu, kako bi se zadovoljili. Ti su frajeri bili uasno neiskreni. Mislili su da nam mogu pomoi, a sami su imali dovoljno problema koje nisu znali rijeiti. Bili su to uglavnom tipovi koji se nisu usuivali otii profe-sionalkama. Koji su

openito imali tekoe sa enama, pa su zato dolazili na bebi-tajg. Priali su kako ih totalno frustriraju njihove ene i obitelji i sav taj ivot u kojemu se nita ne mijenja. Ponekad se ak inilo da su nam malo zavidni, bar zbog mladosti. Zanimalo ih je to je meu mladima moderno, kakva glazba, kakva odjea, kakav rjenik. Neki tip blizu pedesete htio je poto-poto puiti hai, jer je mislio da svi mladi ljudi pue hai. Uz posebnu naplatu prokrs-tarila sam s njim pola Berlina da pronaem dealera koji prodaje hai. Nije mi to prije nikada palo u oi, i bilo je doista ludo - na svakom se koraku mogao dobiti H, ali nigdje sit. Da bismo kupili malo haia, trebalo nam je tri sata. Frajer je zatim popuio u kolima doint i bio je beskrajno blaen to je to doivio. Na auto-tajgu bilo je smijenih i udnih ptiica. Jedan je traio da mu se kuca na elinu polugu u nozi koju su mu stavili poslije nesree na motoru. Drugi je doao s nekakvim papirom koji je izgledao kao kakva slubena potvrda. Tu je bilo peatom potvreno da je tip neplodan. On je elio samo bez prezervativa. Najgori kojeg sam srela tvrdio je da je predstavnik agencije za fotomodele i da eli napraviti pokusne snimke. U autu je meutim izvukao pitolj i zahtijevao besplatnu uslugu. Od svih najmiliji su mi bili studenti koji bi pjeice doplazili na tajg. To su bili prilino zakoeni tipovi. S njima sam voljela brbljati. O ovom posranom drutvu. Jedino sam s njima odlazila u sobu. S ostalima sam obavljala posao u kolima ili u pansionu. Za sobu bi frajer u tom sluaju morao platiti jo deset maraka najmanje. U tu su nam svrhu obino namjetali pomoni leaj, jer isto presvueni krevet nismo smjeli upotrebljavati. Ti su pansioni bili zadnja alost. Sa Stellom sam se sporazumijevala ifriranim porukama koje smo ispisivale na stupovima koeva za otpatke ili na praznim zidovima za plakatiranje. Tako smo prilikom smjene uvijek znale to koja radi i gdje se nalazi i to je moj otac ponovo izmislio da nas provjerava. Kada bi mi na Kurfurstenstrasse dolo da plaem i povraam, odlazila bih u klub koji se zvao "Teen Challenge". Oni su se usmjerili upravo na posjetioce "Sounda" i bebi-tajg s namjerom da nas obrate. U klubu smo dobivali broure i knjige o malim prostitutkama i fiksericama u Americi koje je "Teen Challenge" obratio na put boji. Tu bih se izbrbljala, popila aj i pojela komad 242 243 kruha s mau, a kada bi poeli priati o dragom bogu, pobjegla bih. U sutini i u tom su klubu iskoritavali fikserice, kako bi nas pridobili za svoju sektu kada se naemo na kraju snage. Odmah pokraj sektinog podruma u Kurfurstenstrasse nalazila se i jedna komunistika grupa. Ponekad sam itala i njihove oglase u izlogu. Oni su eljeli totalno promijeniti drutvo. To mi' se svialo. Ali u mojoj situacij nisu mi mnogo pomagale ni njihove parole. A onda sam zastajkivala pred izlozima velikih trgovina pokustvom u Kurfiirsten i Genthiner Strasse. Ponovo bi mi se vratio san o mom i Detlefovom vlastitom stanu. Poslije bih se osjeala jo mnogo gore. Tako sam se otprilike spustila na najniu stepenicu fikserske karijere. Ako na auto-tajgu nije bilo nikoga, onda bih poinila poneki prijestup. Male stvari, jer doista nisam roena za lopova i jer nikada za to nisam imala ivaca. Kada su me neki fikseri jednom pozvali da poem s njima u provalu, nisam pristala. Najkrupnije je moje djelo bilo kada sam, popivi gotovo cijelu bocu vermuta, razbila prozor jednog automobila i ukrala tranzistorski radio. No, pomagala sam fikserima da pokradene stvari sakriju. Prenosila sam vruu robu i pravim kriminalcima. Donosila sam ukradene stvari na kolodvor Zoo i pohranjivala ih u pretince za prtljagu, odakle sam ih ponovo uzimala i odnosila dalje. Za to bih

dobila najvie dvadeset maraka. A to je bilo opasnije od same krade. No, ja ionako nita vie nisam kopala. Otac je naravno ve odavno bio upuen to se opet sa mnom zbiva, ali nije vie znao to bi. Ni ja. Znala sam jedino da mi moji roditelji vie ne mogu pomoi. Nisam vie ila u kolu, ak iako sam u posljednje vrijeme tamo samo sjedila. No, nisam vie mogla podnositi ni to sjedenje u koli. Nita vie nisam mogla podnosti. Nisam vie mogla ni s frajerima, nisam vie mogla etkarati po sceni, nisam vie mogla izdrati s ocem. Opet je dakle dotle dolo. Propast svijeta. Razmiljanje o samoubojstvu. Znala sam da se dalje ne moe, ali jo sam uvijek bila prevelika kukavica da udarim zlatni metak. Jo sam uvijek traila neki izlaz. Onda sam pomislila da bih svojevoljno mogla otii u ludnicu. U bolnicu "Bonhoeffer" ili kako smo je mi zvali "Bonnies Ranch". To je otprilike bilo posljednje to mi je kao fikseru preostalo. "Bonnies Ranch" bio je totalna jeza za svakog fiksera. Obino se govorilo: "Radije etiri godine orke, nego etiri tjedna ,Bonnies Rancha'." Neke su fiksere tamo silom odvodili poslije sloma, a oni su nam kasnije priali o tome najzvjerskije prie. Naivno sam mislila, ako se svojevoljno predam toj stravi, netko e me zamijetiti. Omladinski ured ili netko drugi morat e tada uvidjeti da je tu jedna djevojka kojoj je pomo hitno potrebna, kojoj su roditelji totalno nesposobni pomoi. Odluiti se svojevoljno za "Bonnies Ranch" bilo je kao pokuati samoubojstvo i potajno se nadati da e se ipak ponovo osvijestiti, kako bi kasnije svi mogli rei: sirotica, morali smo se ranije za nju vie brinuti, od sada nikada vie neemo prema njoj biti zli. Poto sam donijela odluku, otila sam majci. Isprva je sa mnom bila hladna, jer me je ipak na neki nain otpisala. Odmah sam se rasplakala, onako iz dna due. Zatim sam joj pokuala ispriati svoju priu to vjernije. Onda se i ona rasplakala i zagrlila me i nije me vie isputala. Obje smo se do sita naplakale. I moja je sestra bila sretna to sam se vratila. Spavale smo zajedno u mom starom krevetu. Uskoro sam dola na turkey. Poelo je novo odvikavanje. Nisam vie znala koje po redu. Bila sam valjda svjetski prvak u odvikavanju. Ja bar nisam poznavala nikoga tko se toliko puta pokuao odviknuti, a sve bez uspjeha. Bilo je gotovo isto kao prilikom prvog odvikavanja. Majka je opet uzela dopust i donijela mi to sam eljela: valium, vino, puding, voe. etvrtog me dana majka odvela u "Bonnies Ranch". To sam doista eljela, jer sam znala da bih sutradan ponovo uzela fiks. Morala sam se svui do gola i odveli su me u kupaonicu. Kao zadnjeg gubavca. U dvjema su kadama upravo kupali dvije podosta lude bakice. Mene su stavili u treu kadu i tu sam se morala pod njihovim nadzorom oprati. Nisu mi vie vratili moje stvari. Umjesto njih dobila sam gae koje su mi sezale od rebara do koljena i koje sam stalno morala pridravati da mi ne spadnu. Dali su mi i jednu 245 244 pohabanu staraku spavaicu. Dola sam na odjel za promatranje. Tu sam bila jedina ispod ezdeset godina. Bakice su sve bile ba lijepo aknute, osim jedne jedine. Nju su zvali Piippi. Piippi je po itav dan neto radila na odjelu. Bila je od velike koristi, umjesto sestara obavljala je kojekakve poslove. S njom sam razgovarala. Nije izgledala luda, samo je malo polagano mislila. Bila je ve petnaest godina na odjelu. Njene su je sestre prije "petnaest j godina dovele u "Bonnies Ranch". ini se da nikada nije prola kroz neku terapiju. Svo je vrijeme provela na odjelu za promatranje. Moda zato jer je tu bila od koristi. inilo mi se da ipak neto nije u redu ako nekoga zadre petnaest godina na odjelu za promatranje samo zato jer malo polaganije misli.

Ve me je prvi dan pregledao itav lijeniki tim. U stvari, veina bijelih ogrtaa bili su studenti koji su me vrlo drsko odmjeravali u mojoj starakoj spavaici. Njihov mi je gazda postavio nekoliko pitanja, a ja sam mu naivno ispriala da bi eljela za nekoliko dana otii na terapiju, a zatim u neki internat u zapadnu Njemaku, gdje bih polagala maturu. On je samo odgovarao "da, da", kako se ve govori luacima. im sam ponovo legla u krevet, pali su mi na pamet vicevi o luacima. Razmiljala sam da li sam rekla to pogreno, jer su postupili sa mnom kao sa ovjekom koji stalno govori da je Napo-leon. Odjednom me uhvatio strah da se kao Piippi nikada vie neu izvui iz odjela za promatranje i da u jednostavno odmrati u svojoj starakoj spavaici i ogromnim gaama, Dva dana kasnije ipak su me premjestili na odjel B, jer nisam vie pokazivala znakove odvikavanja. Vratili su mi moje krpe i ak mi dopustili da jedem noem i vilicom, a ne samo djejom liicom kao to sam morala na odjelu za promatranje. Na odjelu B bile su jo tri fikserice koje sam poznavala sa scene. Nas smo etiri sjedile za istim stolom koji su bakice odmah nazvale teroristiki stol. Jedna od djevojaka, Liane, stekla je ve bogato iskustvo u zatvorima. I ona je ponovila da je "Bonnies Ranch" mnogo gori od or-ke. U prvom redu zato jer se u orki u svako doba moe dobiti H, dok je to na "Bonnies Ranchu" vrlo teko. Sve u svemu, na "Bonnies Ranchu" bilo je veselo, jer nas je bilo etvero. Usprkos tome, ponovo me poela hvatati panika, jer od lijenika nisam mogla dobiti odreeni odgovor kada e me poslati na terapiju, ve su samo ponavljali "vidjet emo" i ostale fraze koje se svaki dan istresaju luacima. Moja se majka dogovorila s Omladinskim uredom da u etiri dana ostati u "Bonnies Ranchu", kako bi se uvjerili da sam- ista. Ja sam, meutim, sama apstinirala i dola sam gotovo ista. Terapijsko mjesto nije vie nitko spominjao. Nekoliko dana kasnije doao je najtei udarac. Donijeli su mi papir koji sam morala potpisati da u svojevoljno ostati tri mjeseca u bolnici. Nisam pristala, ve sam rekla da elim odmah otii. Dola sam svojom voljom, pa mogu i otii kada me je volja. Doao je zatim glavni lijenik i rekao ako ne potpiem, oni e ispostaviti uputnicu za prisilni boravak od est mjeseci. Osjeala sam se totalno prevarena. Uhvatila me trta. Odjednom mi je postalo jasno kao sunce da sam sada ovisna o tim idiotskim lijenicima. Bogzna kakvu e mi dijagnozu prilijepiti, neku teku neurozu ili izofreniju ili tko zna to. Pacijent u ludnici nema ni najmanja prava. Pomislila sam, snalo te isto to i Piippi. Najgore je to ni sama vie nisam znala koliko sam luda. Neurozu sam doista uvijek imala. Ve sam iz razgovora u savjetovalitu doznala da je ovisnost neuroza, prisilno postupanje. Sjetila sam se to sam sve inila, svih tih mnogobrojnih odvikavanja, nakon kojih bih odmah zatim iznova zapoinjala, iako sam znala da e me to ubiti. Svog tog sranja to sam ga u ono malo svog ivota nakupila, to sam sve inila s majkom, kako sam postupala s drugim ljudima. To jamano nije bilo normalno. Bila sam dakle sasvim lijepo udarena. Trebalo je samo razmisliti kako u pred lijenicima i sestrama prikriti da nisam normalna. Sestre su sa mnom postupale kao s luakinjom, dakle kao i s drugim luacima. Strahovito sam se trudila da na njih ne reagiram agresivno. Kada bi doli lijenici i postavljali mi pitanja, pokuavala sam im odvratiti odgovorima koje inae nikada ne bih dala. Grevito sam nastojala da ne budem ja sama, ve neka druga osoba ko246 247 ja je posve normalna. A kada bi lijenici otili, pomislila bih da sam im rekla upravo ono to nije trebalo rei i da e me sada drati totalno aknutom.

Kao jedinu terapiju ponudili su mi pletenje. To mi se ba nije dalo raditi, a nisam vjerovala ni da e mi pomoi. Ispred prozora bile su reetke. Nisu to bile obine reetke kao u zatvoru, jer to nije bio zatvor, ve lijepe ukrasne reetke. Otkrila sam kako pomou odreenog zaokreta mogu provui glavu kroz okrugle ukrase i tako gledati kroz prozor kako valja. Stajala sam tu ponekad satima s vratom u eljeznoj reetki i promatrala. Dolazila je pomalo jesen, lie je utjelo i rumenjelo, sunce je ve bilo prilino nisko i svakog je dana sjalo po prilici jedan sat izmeu dva drveta ravno u prozor. Ponekad bih na uzicu od vunice privezala limeni tanjuri i spustila ga kroz prozor da se njie i udara u zid. Ili bih po itavo popodne pokuavala vunenom uzicom privui neku granu, kako bih ubrala jedan list. Uveer bih razmiljala: "Ako do sada nisi bila luda, onda si ovdje sigurno poludjela". Nisu mi ak dopustili da izaem u kuni vrt i prohodam s bakicama u krugu. Svaki je terorist imao pravo da jednom dnevno izae na svjei zrak, a meni ak ni to nisu doputali. Zbog opasnosti od bijega. Bili su u pravu. U jednom sam ormaru pronala staru nogometnu loptu. Neprestano sam je nabijala u zakljuana staklena vrata u nadi da u ih razbiti sve dok mi je nisu oduzeli. Zatim sam se glavom zale-tavala u staklo, ali uzalud. Sva su okna bila od nelomljivog stakla. Osjeala sam se kao zvijer u malom kavezu. Satima sam hodala uza zidove. Onda vie nisam mogla. Morala sam trati. I doista sam trala po hodniku gore-dolje, sve dok se doslovce nisam sruila. Iskamila sam no i svake smo noi Liane i ja greble kit s jednog zabrtvljenog prozora koji nije imao reetke. Staklo se nije pomaklo ni za milimetar. Idue smo noi rastavile krevet i pokuale njime slomiti reetku jednog otvorenog prozora. Prethodno smo tako zaplaile bakice u sobi da se nisu usudile ni pisnuti. Neke su doista vjerovale da smo teroristkinje. Na je pokuaj naravno bio totalno besmislen, samo smo digle buku i upozorile na sebe nonu strau koja nas je uhvatila. S takvim ponaanjem u ludnici izgubila sam svaku nadu da e me ikada pustiti. Sve sam vie propadala. Moje se tijelo samo na izgled oporavljalo bez droge. Dobila sam trbuh. Lice mi je bilo sirasto i upalo, a istodobno nateeno i u zrcalu mi se uinilo kao da gledam nekoga tko je ve petnaest godina odvalio na "Bonnies Ranchu". Gotovo i nisam stisla oka. Ionako se svake noi neto dogaalo na odjelima, a ja sam uvijek mislila da sam propustila priliku za bijeg. Iako je bilo beznadno, svakog sam se jutra pripremala kao da u se istog asa odvesti na scenu. Nevjerojatnom sam strpljivou etkala kosu, minkala se i oblaila jaknu. Jednom je ipak doao neki ovjek iz Omladinskog ureda. I on je samo rekao: Vidjet emo. No, od njega sam bar doznala u kojem se zatvoru nalazio Detlef i koji mu je slubeni broj. Odmah sam sjela i napisala mu pismo. im sam ga predala, poela sam novo. Ponovo sam se mogla izbrbljati. Iskreno se izbrbljati u pismima ipak nisam smjela, jer su ih itali vjerojatno ve bonniesi, a posve sigurno u orki. Morala sam dakle uporno lagati da nemam vie nikakve potrebe za drogom i slino. Od Detlefa sam dobila itav sveanj pisama odjednom. Pisao je da je natrpao sebi uasno govno za vrat kada je frajeru ukrao euro-ekove, da je to uinio samo da bi se u Parizu odvikao. Detlef je pisao da e uskoro izai i zatim se lijeiti. Pisala sam mu da u i ja uskoro na terapiju. Oboje smo jedno drugome pisali kako emo poslije terapije zajedno uzeti stan. U pismima smo dakle ponovo ispredali na zajedniki raj nakon terapije. Mislila sam, kada ne bi bilo dopisivanja s Detlefom, nikada vie ne bih izala iz "Bonnies Rancha". Onda se pojavila prava prilika. Vratio mi se polip i ja sam svaki dan ponavljala odjelnoj lijenici da moram u bolnicu na operaciju, jer ne mogu vie izdrati od bolova. Jednog su me jutra stvarao odveli pod strogom prismotrom u bolnicu "Rudolf Virchow". Pos-

249 248 lije pregleda su me zadrali, jer je odista bilo vrlo loe. Od drugih sam fiksera ula kako se moe pobjei iz bolnice. Nabavila sam dozvolu za izlazak u park, koju mi kao fikserici nisu ba tako lako dali. Posluila sam se sjajnim trikom. Otila sam jednoj umiljatoj kosookoj sestri i rekla joj da bih eljela gurati u kolicima sirote stare bakice koje ne mogu hodati. Ona je bila veoma naivna i ' uinilo joj se da sam beskrajno ljubazna. Odmah sam nabavila jednu bakicu koja je rekla da sam vrlo milo dijete. Gurala sam kolica po parku, onda sam rekla: - Bakice, ekaj trenutak, odmah u se vratiti. Nekoliko sekundi kasnije bila sam ve s onu stranu ograde. Otrala sam do kolodvora Amrumer Strasse i odvezla se do Zooa. Nikada se nisam osjeala tako slobodno. Odmah sam otila na scenu u menzu Tehnikog univerziteta. Malo sam vrljala, a onda sam sjela na klupu pokraj trojice fiksera. Ispriala sam im da sam upravo pobjegla iz "Bonnies Rancha". To im je strahovito imponiralo. Bila sam luda za fiksom. Jedan od trojice djeaka bio je dealer. Upitala sam ga da li mi moe dati neto na kredu. Rekao je da e dati ako mu pomognem u prodaji. Odgovorila sam, okay. Dao mi je malo. Odmah sam to ubrizgala u menzinom zahodu. Ubrizgala sam tek etvrtinu polovice. Droga nije bila osobito dobra. Istina, osjeala sam se ugodno, ali sam bila pri punoj svijesti. I morala sam ako sam eljela momku pomagati u prodaji. Bio je to vrlo mlad djeak koga sam i donekle poznavala s hai-scene u Hasenheide parku. Jo je iao u kolu. Imao je oko esnaest godina. Odmah sam primijetila da nije imao velikog iskustva kao dealer, inae mi ne bi dao fiks prije nego to mu pokuam neto prodati. Odjednom sam nanjuila da su menzu preplavili deksteri. Tip nije nita primijetio. Morala sam otii k njemu i apnuti mu "paj-kani" i tek je onda shvatio. Polako sam pola u pravcu Zooa, a on me slijedio. Kada mi je s kolodvora doao ususret jedan fikser, rekla sam mu: - Ne idi dalje, stari, u menzi je 'racija, ali ja ti mogu prodati savrenu drogu. Mladi je dealer /'sam priao, izvukao je iz depa sve to je imao i rekao fikseru da moe kuati. Mislila sam da u pasti u nesvijest. Racija je tri stotine metara dalje, a on izvlai iz depa sav svoj H. Dva su dekstera vrebala u blizini i odmah su prila. Nije vie imalo smisla bjeati. Moj dealer poetnik pobacao je zamotke i ljubiasti je staniol zaleprao na sve strane. Momak je mislio da e to svaliti fikseru ili meni na leda i neprestano je blebetao da on s time nema veze. Morali smo se nasloniti na neki VW i podii ruke. Pretraili su nas da li imamo oruje, iako nijedno od nas nije prelo esnaestu godinu. Prasac pandur opipao mi je i cice, ali ja sam ostala totalno cool. Bila sam nafiksana, a poslije "Bonniesa" ionako me vie nita nije moglo uzrujati. Odmah sam se poela ponaati kao dobro odgojeno dijete, a oni su prilikom uzimanja osobnih podataka postali prijazni. Jedan mi ree: - ovjee, jedva si napunila petnaest godina. to radi ovdje? Odgovorila sam: . - etam - i odmah stavila cigaretu u usta. On je planuo: - Baci tu eravicui isti otrov u tvojim godinama! Morala sam baciti cigaretu. Odveli su nas u policijsku stanicu Ernst-ReuterPlatz i zakljuali u jednu eliju. Nazovi dealer odmah je poizio i poeo vikati: - Pustite me! Pustite me! Ja sam svukla jaknu, smotala je kao jastuk, legla na leaj i zaspala. Takav je dogaaj bilo najmanje to bi me uplailo. Nisam ni pomislila da bi pajkani mogli otkriti kako sam pobjegla iz "Bonniesa". Vjerojatno me tamo jo nisu prijavili kao nestalu.

Pustili su me dva sata kasnije. Ponovo sam otila u menzu. Putem me obuzelo kajanje. Poela sam cmizdriti. Ponovo sam, dakle, nakon odvikavanja iskoristila priliku da se nafiksam. Nisam znala kamo u. S tako stisnutim zjenicama nisam se mogla pojaviti pred majkom i rei: "Evo me, majko, pobjegla sam, napravi mi veeru." Otila sam u savjetovalite u staroj menzi Tehnikog univerziteta. Tamo su bili vrlo cool tipovi i oni su me tako dotjerali da 251 250 sam mogla nazvati majku. Majka je bila donekle mirna kada je ula da zovem s Univerziteta. Putem kui primijetila sam da imam vruinu. Kada sam legla u svoj krevet imala sam preko etrdeset. Poela sam buncati pa je majka pozvala deurnog lijenika. On mi je htio dati injekciju u tur, a mene je odjednom uhvatio uasni strah. Mogla sam po dva tri puta dnevno bosti ruku, ali kada mi je on abo iglu u stranjicu, zamalo sam se onesvijestila. Vruina je odmah pala, no bila sam totalno slomljena. "Bonnies Ranch" me duevno i tjelesno dokrajio. im sam poslije tri dana ustala, odvezla sam se u savjetovalite. Morala sam proi scenu kraj menze, ali projurila sam ne gledajui ni desno ni lijevo. Tjedan sam dana svakodnevno odlazila u savjetovalite. Tu sam se konano mogla izbrbljati. To je bilo prvi put da su me negdje pustili da im sve kaem. Do tada su uvijek svi meni govorili, moja majka, otac, tipovi iz Narkonona, svi. U menzi TU pustili su me da priam i da sama procijenim to se sa mnom dogaa. Odlazila sam u savjetovalite kada mi je lice ve bilo uto kao limun. Kada sam pred menzom srela nekoliko znanaca, razbjeali su se i vikali: - ovjee, isti se s tom tvojom prokletom uticom. Nisam htjela vjerovati da sam ponovo uhvatila uticu. Pa to je da poludim! Uvijek kada bih due vrijeme doista ostala ista i poela se nadati, dobila bih tu prokletu fiksersku bolest. Kada su bolovi u trbuhu postali nepodnoljivi, odvezla sam se s majkom u kliniku "Steglitz". eljela sam tamo, jer su oni imali savreno istu kantinu. Sjedila sam u prijemnoj sobi dva sata i grila se na stolici od bolova. Svaka je sestra koja je tu prola mogla po utilu mog lica odmah zakljuiti to mi je, ali nita nisu poduzimali. ekaonica je bila puna ljudi, meu njima je bilo i djece. Da je moja utica bila zarazna mogla sam ih sve inficirati. Nakon dva sata ustala sam i otila. Pridravala sam se za zidove, jer sam bila strahovito slaba i imala uasne bolove. Raspitala sam se gdje je zarazni odjel, a kada je naiao neki lijenik, rekla sam mu: - Dajte mi krevet. Ne bih htjela ovdje zaraziti sve ljude. Imam uticu kao to vjerojatno vidite! Rekao je da ne moe nita uiniti, da moram prvo u prijemnu ambulantu. Vratila sam se natrag. Kada sam konano ula, mislila sam da je bolje ako lijenici odmah kaem da sam po svoj prilici dobila uticu kao fikserica. Ona me ledeno pogledala i odgovorila: - ao mi je, mi nismo mjerodavni za takve sluajeve. Za fiksere nitko ne eli biti mjerodavan. Majka i ja ponovo smo sjele u taksi. Majka se strahovito uzrujavala zbog lijenika koji nisu htjeli nita uiniti za mene. Sutradan me odvezla u bolnicu "Rudolf Virehovv". To mi naravno nije bilo po volji, jer sam odatle pobjegla. Doao je neki mladi pomoni lijenik i ja sam mu odmah pokazala vene u koje nije imalo smisla bosti: - Tu imam trombozu, ta je vena totalno otvrdnula. Morate u onu ispod nje. Nemojte bosti ravno, ve koso, jer nee proi.

Tip je bio zbunjen i ubo je ba u jednu otvrdnulu venu. Vukao je i vukao, a krv nije dolazila sve dok zbog vakuuma u trcaljki igla nije sama iskoila iz ruke. Idui me put ipak upitao kuda e zabosti. Dva sam dana prospavala. utica nije bila zarazna i etvrtog su dana svi jetreni nalazi bili u redu, urin jo jedva malo crven, a lice mi je polako opet postalo bijelo. Svakog sam dana morala nazvati savjetovalite i to sam redovito i inila. Nadala sam se da u preko njih dobiti mjesto za terapiju. A onda je dolo veliko iznenaenje. Detlef je izaao iz orke. Majka ga je prvog idueg dana za posjete, jedne nedjelje, dovela k meni. Zna se, velika ljubav, zagrljaji, poljupci, blaenstvo. eljeli smo trenutak provesti nasamo, pa smo izali u bolniki park. Bilo nam je kao da se nikada nismo rastajali. Tek to smo izali, ve smo se nali u podzemnoj eljeznici, smjer scena. -I sluaj je odigrao izvjesnu ulogu. Odmah smo sreli jednog znanca, Wilhelma, kojemu je dobro upalilo. ivio je kod nekog pedera, vrlo poznatog lijenika i knjievnika. On je Wilhelmu davao masu love i plaao mu privatnu gimnaziju. Wilhelm nam je odmah poklonio fiks. Ja sam se vratila u bolnicu tono na vrijeme za veeru. Sutradan popodne Detlef je 252 253 ponovo doao. Taj nam put nije bilo lako doi do droge, pa sam se vratila u bolnicu tek u jedanaest sati. Otac me za moje odsutnosti posjetio, jer je sutradan letio za Tailand. Kada sam se vratila, zatekla sam majku koja me ponovo gledala oajnim pogledom. A onda je doao i tip iz savjetovalita i rekao da nemam nikakvog izgleda. Klela sam se sebi i svima njima da ozbiljno elim prestati. Detlef je plakao i rekao da je za sve on kriv. Otiao je zatim i sam u savjetovalite i kada se pojavio u nedjelju imao je ve za sutradan osigurano terapijsko mjesto. Rekla sam mu: - Zbilja mi se stoposto svia to si u tome uspio. Sada e sve biti okay. I ja u dobiti mjesto, uspjet u. Nikada vie neemo natovariti sebi govno na vrat. Otili smo u park, a ja sam mu rekla: - Hajde da skoknemo do Zooa, moram kupiti roman strave, trei dio "Povratak s mrtvakog mjeseca". Prva dva dijela ve sam proitala, a majka nije mogla pronai trei dio. Detlef je rekao: - Sjajno, stara, ba si izabrala mjesto za kupovinu romana. Reci odmah otvoreno da eli udariti ut. Uasno me uzrujalo da se Detlef odjednom pravi vaan, da izigrava nekakvo totalno odvikavanje. Ja doista nisam mislila na drogu. Doista sam eljela nabaviti trei dio "Povratka s mrtvakog mjeseca". Rekla sam: - Hajde, osvijesti se! Ja i ut? Ne mora sa mnom. Detlef je, jasno, poao sa mnom. U podzemnoj smo eljeznici poeli staru igru. Ja sam se odmah zakaila s nekim bapcima. Detlefu je to kao obino bilo neugodno, pa je otiao na drugi kraj vagona. Kao i obino zaurlala sam tako da je odjeknulo itavim vlakom: - Stari, hej, ne pravi se kao da nismo skupa. Svatko vidi da nisi nita bolji od mene! Onda mi je prokrvario nos. To mi se ve nekoliko posljednjih tjedana dogaalo u podzemnoj eljeznici. Bila sam, dakle, totalno iznervirana i neprestano sam brisala prokletu krv s lica. Na sreu, na kolodvoru Zoo dobila sam osjeala i rekla sam Detlefu: - Hajde da malo provrljamo. Danas je Automatski smo otili na scenu. Nali poludjela od sree to nas opet vidi. svoj roman strave. Odmah sam se bolje tvoj posljednji dan na slobodi. srna Stellu i obje Tine. Stella je Tine su se vrlo loe osjeale. Turkey.

Bile su sa Stellom na Kurfiirstenstrasse, ali su zaboravile da je nedjelja. Na auto-tajgu nedjeljom popodne nema ive due. Frajeri su tada sa svojim enicama i djecom i nemaju vremena za drugo. Bila sam sretna to sam se izvukla iz govna. Da se vie ne moram bojati turkeyja i da se vie ne moram baviti s frajerima. Ve tjednima nisam nita imala s frajerima. Osjeala sam se iznad drugih i bila sam sretna, ba obijesna. Pomislila sam, ovjee, to je prvi put da se mota po sceni, a nisi luda za fiksom. Stajali smo na autobusnoj stanici kod kolodvora Kurfiirsten-damm. Blizu nas su stajala dva pealbara koja su mi neprestano namigivala. Ja sam, ini se, usprkos utici izgledala najsvjeija od nas etiri. Nisam nosila ni fiksersku minku, ve pravu tinejdersku odjeu koju sam posudila od sestre, jer sam se i po vanjskom izgledu eljela razlikovati od fiksera. U bolnici sam ak i kosu odrezala prilino kratko. Pealbari nisu prestali namigivati. Upitala sam Tine: - elite li da vam ove namjestim? Ako dobijete samo etrdeset maraka, moi ete podijeliti polovicu polovine. Tinama je ionako bilo sve svejedno, jer su bile na strahovitom turkeyju. Totalno obijesna prila sam pealbarima i rekla: - Vi elite dvije cure? Ja pitati za vas. Pedeset maraka. Capito? - pokazala sam im Tine. Oni su se glupo cerili i rekli: - Ne, ti, ti eviti, ti pansion. Bila sam totalno oputena i nimalo agresivna. Rekla sam: - Ne, to ne ide. Ali one su cure strano dobre. etrnaest godina. Samo pedeset maraka. - Mlaa je Tina doista tek bila napunila etrnaest godina. 254 255 Pealbari su bili tvrdoglavi. Kada sam pogledala Tine mogla sam ih i razumjeti. Njih dvije na turkeyju doista nisu bile za potronju. Vratila sam se djevojkama i rekla im da nisam uspjela. A onda mi vrag nije dao mira, pozvala sam Stellu na stranu i rekla joj: - Tine u ovakvom stanju ionako nee moi obaviti nijednog frajera, jo manje pealbare. Poimo nas dvije, raspoloimo ih, a neka Tine s njima zavre. One se ionako s frajerima eve. Trait emo sto maraka i kupit emo pola grama. Stella se odmah sloila, iako su za nas dvije pealbari bili posljednja stvar. U svakom sluaju, nijedna od nas ne bi drugoj priznala da je ikada neto imala s pealbarima. Otila sam dakle dvojici Turina i iznijela im na prijedlog, a oni su odmah htjeli prei na stvar. Samo je Detlef bio bijesan i rekao: - Znai, opet ide zaraivati! Odgovorila sam mu: - Prestani! - Nita neu raditi, zar ne vidi da smo etiri. Umiljala sam da sve to inim iz samilosti prema Tinama. Moda je i bilo samilosti, ali podsvjesno sam traila zaobilazni put do droge. Rekla sam ostalima da moramo u pansion "Norma" u Niirnberger Strasse, jer tamo imaju najvee sobe. U drugim nas pansionima ne bi pustili u jednu sobu. Poli smo. Odjednom se za nama douljao i trei pealbar. Ona dvojica su rekla: - Prijatelj. I on pansion. Nismo nita rekle, ve smo najprije uzele sto maraka. Stella je s jednim pealbarom otila nabaviti drogu. Poznavala je dealera koji je prodavao najvee polovine grama na sceni. Kada se vratila, poli smo u osmero. Naprijed smo ile nas etiri djevojke s Detlefom, svi pod rukom, tako da smo zauzeli plonik, a za nama trojica pealbara. Meu nama je vladala napetost. Tine su traile H, a Stella ga nije htjela dati. Bojala se da e nam Tine pobjei. Osim toga, htjele smo se rijeiti treeg Turina koji ionako nije bilo predvien naom pogodbom.

Stella se okrenula, pokazala je treeg i rekla: - Ako taj pealbar ide, mi nita ne raditi. Odvaila se ak Turina nazvati pealbarom. Njih su se trojica, meutim, drali za ruice i nita ih nije diralo. Stella je rekla da ih onda treba prevariti i pobjei. Ja sam se prva sloila, jer sam imala cipele s ravnim potpeticama. Prvi put sam poslije namanje tri godine hodala s ravnim potpeticama. I njih sam posudila od sestre. Onda sam se pokolebala. Rekla sam: ' - Sigurno emo ih ponovo sresti, a onda teko nama. Posve sam zaboravila da je to moje posljednje popodne na sceni i tajgu. Stella se razbjesnila. Zastala je i jo jednom razgovarala s pealbarima. Upravo smo prolazili ispod bunih pominih stepenica Europa-centra. Kada se opet sve stialo, okrenula sam se. Stella je nestala. Sa svom drogom. I pealbari su to primijetili i poeli se uzrujavati. Pomislila sam: "Prava Stella!" Uhvatio me zvjerski bijes. Znala sam da je mogla pobjei jedino u Europa-centar i pojurila sam stepenicama pjeakog nadvonjaka. Detlef za mnom. Tine se nisu mogle izvui. Turci su ih zgrabili. Jurila sam kroz Europa-centar kao sumanuta, ja desno, Detlef lijevo. Stelli ni traga ni glasa. Nisam je nala, a muila me savjest zbog Tina. Vidjela sam kako su ih Turci odvukli u pansion i ekala sam vani nekoliko sati dok nisu zavrile s prljavim poslom. Trebalo je da bar dobiju svoj ut za kojim su toliko eznule. Slutila sam gdje u nai Stellu. Tine i ja odvezle smo se na kolodvor Kurfurstendamm. Tu nije bilo gotovo nikoga, jer se scena u to doba uvijek selila pred Treibhaus na Kur-furstendammu. Ipak smo potraili Stellu u kolodvorskom zahodu. Tek to sam otvorila vrata enske toalete, zaula sam Stellu u punom pogonu. S nekim je neto priala. U toj toaleti postoji sva sila vrata, ali ja sam odmah otkrila u kojem je zahodu Stella. Udarila sam pesnicama vrata i viknula: - Stela, otvori ili e se neto dogoditi! Vrata su se istog trena otvorila. Stella je izala. Mala joj je Tina najprije prilijepila pljusku. Stella je bila totalno haj i rekla: - Evo, tu vam je sva droga. Ne treba mi! - i otila je. Jasno, lagala je. Ubrizgala je dobru polovicu polovine grama, tako, da nam nije ostalo dovoljno. Dvije Tine i ja pomijeale smo 257 256 taj ostatak s drogom koju smo upravo bile kupile i pravedno je podijelile izmeu nas. Za mene je to poslije odvikavanja bilo vie nego dosta. Jedva sam ustala sa zahodske koljke. Odvezle smo se do "Treibhausa". I tu je Stella bila u punoj formi. Posredovala je za nekog dealera. Rekle smo joj bez okolianja: - Duna si nam jo polovicu polovine. Odmah nam je dala. Ipak ju je bar malo pekla savjest. Rekla sam joj: - Ti si posljednje govno. Nikada vie neu imati s tobom posla. Ula sam u "Treibhaus", udarila moj dio Stelline droge i uzela jednu kolu. Sjedila sam sama u kutu. Jo od popodneva to su mi bile prve mirne minute. Trenutak sam se ponadala da e se pojaviti Detlef. Onda je postalo prekasno. Poela sam razmiljati. Razmiljanje je poelo vrlo neduno. Mislila sam: "Zar to nije sranje, najprije te ostavi tvoj jedini prijatelj, a zatim te prevari tvoja najbolja prijateljica. Meu fikserima nema prijateljstva. Posve si sama. Sve je ostalo samo umiljaj. Sav taj teror cijelog popodneva zbog jednog fiksa. A nije bilo nita neobino. Svakog se dana ponavlja isto." Bio je to moj svijetao trenutak. Ponekad sam imala i svijetle trenutke. Na alost, uvijek samo na H. Kada sam bila trijezna, bila sam totalno neuraunljiva. To je i ovaj i dan potvrdio.

Razmiljala sam dalje. Nije to bilo nita dramatino. Bila sam posve mirna, jer sam se napunila s dovoljno H. Nisam se vratila u bolnicu. Bilo je ve prolo jedanaest. Ionako bi me odande izbacili, a nijedna me bolnica vie ne bi primila. Lijenica je rekla majci da mi je jetra u predciroznom stanju. Ako tako nastavim, ne ostaje mi vie od dvije godine ivota. Drogen-Info za mene je otpao. Nisam ni morala nazvati, oni su bili u vezi s bolnicom. I pravo je to nisu uzimali takve kao to sam ja. Konano, u Berlinu je bilo mnogo fiksera koji su se eljeli lijeiti a mjesta nije bilo dovoljno. Jasno je da su terapijska mjesta dobivali samo oni ljudi koji su jo imali dovoljno snage, za koje je dakle bilo izgleda da e se otkaiti od droge. Ja jamano nisam bila meu njima. Oito je da sam malo prerano poela da bih se izvukla. Bila sam posve bistra. Trijezno sam zakljuivala i pila colu. Razmiljala sam posve praktino. Bliila se no, a kuda u ja? Majka bi mi zacijelo zalupila vrata pred nosom. Hi bi ujutro pozvala policiju i pustila ih da me odvedu u neki dom. Ja bih to na njenom mjestu uinila. Otac je bio u Tailandu. Stella nije dolazila u obzir. Sto se tie Detlefa, nisam znala kod kojeg e frajera te noi spavati, a ako je ozbiljno mislio s odvikavanjem, onda je otiao ocu. Sutra e u tom sluaju ionako otii. Znai, nisam imala ni krevet. Ni te noi ni idue. Posljednji put kada sam trijezno razmiljala za mene su postojale samo dvije mogunosti: ili da zauvijek prestanem sa H ili zlatni metak. Prva je mogunost na alost propala. Pet ili est odvikavanja bez i najmanjeg uspjeha bilo je zaista dosta. Nisam bila ni gora ni bolja od ostalih fiksera. Zato bih ba ja ula u ono nekoliko postotaka koji su se oslobodili droge. Nisam bila nita osobito. Otila sam na Kudamm i odvezla se na Kurfiirstenstrasse. Jo nikada nisam ila nou zaraivati na Kurfiirstenstrasse. Fikserice nisu u to doba dolazile, jer je nou bilo mnogo profesionalki. Niega se nisam bojala. Na brzinu sam obavila dva frajera i vratila se u "Treibhaus". Imala sam sto maraka i kupila sam pola grama. Nisam htjela ni u zahodu u "Treibhausu" ni u zahodu na Kur-furstendammu. Nou je tu bilo previe prometa. Uzela sam jo jednu kolu i razmiljala u koji bih zahod otila. Pao mi je na pamet zahod na Bundesplatzu. Tu nou nije bilo ni ive due. I ujutro je bilo posve mirno. Otila sam pjeice na Bundesplatz. Nije me hvatala panika. Bila sam totalno mirna. Tako prazan zahod nou imao je neto stravino u sebi. Ja sam se meutim osjeala zatiena. Bilo je isto i svijetlo. itava je toaleta bila tu samo za mene. Zahodi na Bundesplatzu najbolji su u Berlinu. Kabine su ogromne. Tu smo ak znali ui estero u jedan pregradak. Vrata nisu dolje otvorena, ve se sputaju do poda. U pregradnim zidovima nema izbuenih rupa. U tim su se zahodima, zato jer su najbolji u Berlinu, neki fikseri ve ubili. Nije bilo babaca, nije bilo radoznalaca ni pajkana. Nije bilo razloga za urbu. Prije nego to sam oistila pribor koji sam 258 259 posudila od jedne Tine, umila sam lice i oetkala kosu. Bila sam uvjerena da e pola grama biti dovoljno. Nakon posljednjih odvikavanja etvrt je grama uvijek bilo dovoljno da me obori. Sada sam u sebi imala vie od etvrtine. A tijelo mi je po svoj prilici bilo dosta oslabilo od utice. Trebalo je moda ipak uzeti itav gram. Atze je to uinio itavim gramom. Ali, u tom bih sluaju morala obaviti jo dva frajera. Bez urbe sam izabrala najistiji zahod. Bila sam doista totalno mirna. Nisam se nita bojala. Nisam mogla ni pomisliti da je samoubojstvo toliko nedramatino. Nisam mislila na svoj dotadanji ivot. Nisam mislila na majku. Nisam mislila na Detlefa. Mislila sam samo na ut.

Kao obino rairila sam svoje stvari oko koljke. Stavila sam drogu na Tininu licu. Pomislila sam na trenutak da u sada i ja nasamariti Tinu. Ona je sjedila u "Treibhausu" i ekala da joj vratim pribor i licu. Primijetila sam tada da sam zaboravila limun. No, droga je bila dobra, pa se i sama otopila. Potraila sam venu na lijevoj ruci. Bilo je zapravo kao svaki put samo to je ovo trebalo biti moj posljednji fiks. U drugom sam navratu pogodila venu. Pojavila se krv. Ubrizgala sam pola grama. Nisam vie stigla povui jo jednom, kako bih ubrizgala posljednji ostatak. Najprije sam osjetila kako mi se kida srce, a zatim kao da mi je eksplodirao vrh lubanje. Kada sam se ponavo probudila, vani je bilo svijetlo. Automobili su dizali paklensku buku. Leala sam pokraj zahodske koljke. Izvukla sam pricu iz ruke. Htjela sam ustati, ali tada sam osjetila da mi je desna noga ukoena. Mogla sam je malo pokrenuti, ali su me zglobovi paklenski boljeli. Osobito natkoljenini zglob. Nekako sam otvorila vrata. Najprije sam puzala, a zatim sam se uspravila. Skakutala sam na jednoj nozi uza zid. Ispred javnog zahoda bila su dva petnaestogodinja djeaka. Satenski sakoi, supertijesne traperice. Dva mala pedera. Bilo mi je drago to su topla braa. Oni su me doslovno prihvatili kada sam onako poskakujui kao duh izala iz toalete. Odmah su neto nanjuili, a jedan od njih ree: - Kakve to stvari radi? Nisam ih poznavala, ali oni su me ve bili vidjeli na kolodvoru. Djeaci su me doveli do jedne klupe. Bilo je luaki hladno listopadsko jutro. Jedan od njih ponudio mi je marlboro cigaretu. Pomislila sam: "udno je da pederi uvijek pue marlboro ili camel. Vjerojatno zato to ih reklamiraju pederski tipovi". Nekako sam ipak bila sretna to me pola grama nije ubilo. Ispriala sam dekima kako me Stella prevarila i da sam udarila pola grama. Bili su vrlo dragi. Upitali su me kamo elim da me odvedu. Njihovo me pitanje uzrujalo, jer nisam eljela misliti. Rekla sam im da me ostave na klupi. No, drhtala sam od hladnoe, pa su me uvjeravali da moram lijeniku, jer ne mogu ni hodati. Lijeniku nikako nisam htjela. Rekli su mi da poznaju jednog vrlo cool tipa, nekog lijenika pedera, kojemu e me odvesti. Umirilo me da je tip topli brat, jer sam u takvoj prilici imala vie povjerenja u pedere. Deki su pozvali taksi i odvezli me lijeniku. Tip je doista bio cool. Odmah me smjestio u svoj krevet i pregledao me. Htio je sa mnom razgovarati o fiksanju i slino, ali ja nisam htjela vie ni s kim razgovarati. Zamolila sam ga da mi dade tablete za spavanje. Dao mi je jednu tabletu za spavanje i nekoliko drugih lijekova. Ponovo sam dobila vruinu i nos mi je prokrvario. Slijedea dva dana uglavnom sam spavala. Kada mi je treeg dana glava ponovo proradila, jedva sam to podnijela. Nisam htjela razmiljati. Morala sam se sabrati da ne razmiljam i ne poizim. Usredotoila sam se na dvije misli: "Dragom Bogu jo nije bilo po volji da odbaci liicu". I: "Idui put mora uzeti itav gram". Htjela sam izai, otii na scenu, nabaviti fiks, motati se tamo sve do pravog zlatnog metka. Jo uvijek nisam mogla dobro hodati. Topli je lijenik bio iskreno zabrinut za mene. Kada je vidio da me ne moe zadrati, dao mi je take. Odepesala sam na takama i kasnije ih bacila. Nisam se htjela pojaviti na sceni sa takama. Trebalo je skupiti snagu i onda sam mogla epesati i bez taka. Odepesala sam na kolodvor Zoo i najprije sam obavila frajera. Sluajno se naao jedan pealbar. Nije bio Turin, ve Grk. Ionako nisam imala nita protiv pealbara, a ona smijena zakletva izmeu 261 260

Stelle, Babsi i mene da nikada neemo poi s pealbarima sada mi nita nije znaila. Sve mi je bilo svejedno. Moda sam se nadala da e me moja majka doi traiti na kolodvor. Ako bi me pola traiti, dola bi na kolodvor. Zbog toga nisam otila na Kurfiirstenstrasse. A zapravo sam imala osjeaj da me nitko vie nee traiti. Na trenutak sam pomislila kako je bilo lijepo dok me majka jo ekala. Kupila sam drogu, udarila fiks i vratila se na kolodvor. Trebalo mi je novaca u sluaju da ne naem frajera za no, pa da moram otii u pansion. Na kolodvoru sam srela Rolfa, nekadanjeg Detlefovog stalnog frajera kod kojeg sam esto za vikenda prespavala. Detlef je posljednjih tjedana ponovo stanovao kod Rolfa, ali Rolf rije vie bio njegov frajer. Ve je odavno i sam bio na H i dolazio je na kolodvor zaraivati. S njegovih dvadeset i est godina bilo mu je vrlo teko nalaziti frajere. Upitala sam Rolfa za Detlefa. Poeo je doslovno cmizdriti. Detlef je na terapiji, a on je bez njega isto sranje. Rolfu se dakle ivot inio besmislen i on se htio otkaiti, ljubio je Detlefa i htio se ubiti. Prava fikserska pjesma. Ja sam se prilino razbjesnjela zbog njegovog naklapanja o Detlefu. Nisam shvaala kakva prava polae taj propali peder na njega. Ta najozbiljnije je elio da Detlef odbaci terapiju i vrati se k njemu. ak je Detlefu dao klju od stana. Kada sam to ula, prekipjelo mi je. - Ti si najbjednije govno! Dao si klju Detlefu da ima kuda doi ako mu se sluajno jednog dana tamo ne svidi. Kada bi ga doista volio, sve bi poduzeo da se otkai. Ali to ja govorim, ti si najobiniji bijedni pederski prasac! Rolf je bio na turkey\ nije mi bilo teko ubiti ga u pojam. Postala sam ljubaznija, jer mi je iznenada palo na pamet da bih kod njega mogla prespavati. Rekla sam mu da u, ako me primi, za njega obaviti jednog frajera i kupiti mu drogu. Rolf je bio sav blaen kada je to uo. On je poznavao samo dvoje ljudi, Detlefa i mene. Tako sam na koncu zavrila s njim u njegovom francuskom krevetu. Savreno smo se slagali jer nije bilo Detlefa. Iako mi se gadio, bio je zapravo jadnik. Tako su dvije Detlefove ljubavi leale u istom francuskom krevetu. Rolf je svake veeri zapoinjao istu pjesmu o tome koliko ljubi Detlefa. Svaki put je prije spavanja zapadao u pla. Mene je to nerviralo, ali drala sam jezik za zubima, jer mi je trebalo mjesto u Rolfovom krevetu. Nisam ak nita rekla kada je priao kako e on Detlefu namjestiti krasan stan kada se obojica otkae. Ionako mi je bilo sve svejedno. Osim toga, mislila sam i o tome da smo mi krivi za Rolfa. Da nije sreo nas, bio bi jadni osamljeni pederski dizaliar koji bi povremeno utapao tugu u piu. Jedan je tjedan ilo tako: zaraivanje, fiks, zaraivanje, fiks, a nou Rolfova limunada. Jednog sam se jutra iznenada vrlo rano probudila, jer je netko otkljuao vrata stana i zatropotao po hodniku. Pomislila sam da je Rolf i zabrundala: - Tie, ovjee, spavam! U sobi je stajao Detlef. vrsti zagrljaj, ogromna radost. Onda mi je sinulo: - ovjee, pobjegao si s terapije! Kimnuo je i rekao zato. Kao i svi ostali koji su tek bili primljeni i Detlef je morao tri tjedna obavljati slubu buenja. Svakom je fikseru gotovo nemogue biti toan. Nema tee stvari nego od fiksera traiti da se svakog jutra budi u isto vrijeme i odmah pree na djelo, dakle na buenje ostalih. Zbog toga na lijeenju to i zahtijevaju, kako bi ono malo mjesta kojima raspolau dali ljudima koji jo imaju snage. Detlef nije uspio, tri je puta prespavao, pa je morao spakovati stvari. Ispriao je da mu se svialo na terapiji. Bilo je naporno, ali idui e put sigurno uspjeti. elio je po mogunosti ostati ist i jo jednom zatraiti terapijsko mjesto. Rekao je da je tamo naiao na neke tipove koje poznajemo sa scene. Na primjer, na Franka iji je prijatelj Ingo umro u etrnaestoj godini kao Babsi.

Upitala sam Detlefa to namjerava, a on je odgovorio: - Najprije moram nabaviti fiks. Zamolila sam ga da i meni donese drogu. Vratio se dva sata kasnije. Doveo je svog nekadanjeg frajera koji se zvao Piko. Piko 262 263 je izvukao plastinu vreicu iz depa i stavio je na stol. Mislila sam da mi se priinja, itava plastina vreica puna droge. Deset grama. Toliko H nisam nikada u svom ivotu vidjela. Kada sam se prestala uditi, upitala sam Detlefa: - Zar si poludio? Donijeti deset grama u stan? - Naravno da nisam poludio. Postao sam dealer- odgovorio je. Upitala sam ga: - Jesi li moda mislio na pajkane? Ako te uhvate nema ti spasa. Odleat e nekoliko godina. Detlef je odgovorio: - Nemam vremena razmiljati o pajkanima. Moram gledati kako u preivjeti. I prestani me gnjaviti. Odmah je poeo depnim noiem dijeliti porcije i polagati ih na male komadie staniol-papira. Primijetila sam da su papirii premali. Rekla sam: - Pazi, stari, ljudi vole biti obmanuti. Mora uzeti vee zamotke i u njih staviti isto toliko droge kao sada i to lijepo razvaljati, pa e izgledati vie. Ljudi idu za optikom. Sjeti se velikog pakovanja deterdenta, a kutije su napunjene do tri etvrtine. Detlef je rekao: - Prestani me gnjaviti. Stavio sam u male papirie mnogo droge. A to ljudi primjeuju. Prout e se da je u mojim zamocima vie droge nego inae. Tek sam se tada sjetila upitati: - Reci, molim te, a ija je to droga zapravo? Bila je naravno Pikova, tog malog lopova. Nekada je ivotario provaljujui u poslovne prostorije. Upravo je bio izaao iz zatvora uvjetno i naao glupog dobriinu Detlefa da s njim na brzinu zaradi lovu. Dobio je drogu od svodnika na Potsdamer Strasse. Zatvorsko poznanstvo. Nabavio ju je uz dealerske uvjete, samo to se nije htio sam time baviti, ve je prepustio preprodaju Detlefu. Piko nije imao pojma ni o H ni o sceni. On je samo lokao. Kada je Detlef zavrio s razdiobom, prebrajali smo polovice polovina, polovine i grame. Matematika mi nikada nije bila jaka strana, ali sam ipak prije Detlefa izraunala da sve to iznosi svega osam grama. Umjesto premalo, Detlef je u zamotke stavio previe droge. Da ju je tako otiao prodavati, morao bi iz svog depa nadoplatiti dva grama. Vratili smo sve opet u plastinu vreicu. Naravno, na papiriima je poneto ostalo. Dopustili su mi da to oistim za vlastitu upotrebu. Detlef je zatim napravio vee papirie i po njima razvaljao drogu pivskom bocom, tako da je izgledalo mnogo. Napravio je samo zamotke polovica polovina i doista uspio razdijeliti drogu na 25 porcija. Dva smo zamotka ubrizgali kako bismo iskuali kakvou. Bio je vrlo dobar H. Jo smo iste veeri otili s robom u "Treibhaus". Najvei smo dio sakrili. Zakopali smo ga pakraj kontejnera za smee iza diskoteke. U depu smo drali najvie po tri zamotka. Da je dolo do racije ne bi nas mogli optuiti kao dealere. Ilo je vrlo dobro. Ve smo prve veeri prodali pet grama. Brzo se proulo da je droga dobra i da su porcije pristojne. Samo se Stelli naa droga nije svidjela, ali ju je ipak uzela i ak se ponudila da nam bude posrednik. Ja sam joj, glupa koza, dopustila. Za pet polovica polovina koje je prodala dobila je jednu polovicu polovine. Tako za nas nije ostalo nimalo vika. Ni od Pika nismo dobili ni pfenig. Dogovor je bio da na deset prodanih grama zadrimo za sebe jedan i pol, a od toga smo morali platiti i nae posrednike. Znai, preprodajom smo zaradili samo za nau dnevnu potrebu.

Piko je svakog jutra dolazio na obraun. Obino smo imali dnevni utrak od 2000 maraka. Za Pika je to bilo 1000 maraka iste dobiti, jer je razlika od meuprodavaa do dealera sto posto. Mi smo od toga dobivali jedan i pol gram. Piko se nije izlagao gotovo nikakvom riziku, osim da ga mi otkucamo. A tu se on osigurao. Prijetio nam je, ako nas ikada uhite i mi samo zucnemo neto policiji, moemo odmah naruiti lijes. Posao e obaviti njegovi drugovi s Potsdamer Strasse. Njima jo nitko nije izmakao, ak ni u orki. Posvuda su oni imali svoje momke. Prijetio nam je svojim svodnicima i u sluaju da ne obraunamo poteno. Vjerovali smo mu svaku rije. Ja sam se ionako zvjerski bojala svodnika otkada su muili Babsi. 265 264 Detlef nije htio uvidjeti da nas njegov Piko strahovito izrabljuje. Rekao je: - to eli vie? Najvanije je da ne mora zaraivati. Ne elim da se to ikada vie ponovi, a ni ja ne elim vidjeti ni jednog smrdljivog frajera. Pa to hoe? Veina malih ulinih dealera nije prolazila nita bolje od nas. Nijednome jo nije uspjelo da skupi novac i sam nabavi 'deset grama droge od meutrgovca. Osim toga, nisu imali vezu. Kako bismo doli do svodnika na Potsdamer Strasse? Malim je ulinim preprodavaima koji su bili ovisnici bio potreban srednji ovjek koji e im plaati drogom. Zapravo su mali preprodavai ovisnici bili jadnici koji bi kad-tad zavrili u zatvoru. Tipovi kao Piko ostali bi izvan domaaja pandura. Njima nije bilo teko da pronau nove uline dealere ako bi stari zavrili iza brave. Gotovo je svaki fikser bio spreman prodavati drogu za dva fiksa dnevno. Nekoliko dana kasnije poelo nam je u "Treibhausu" gorjeti pod nogama, jer su se tu uvijek motali deksteri. Ja ionako nisam vie mogla izdrati tu napetost. Proveli smo reorganizaciju. Ja sam samo posredovala u "Treibhausu", a Detlef se zadravao na kolodvoru Steglitz. Ako bih pronala kupca, poslala bih ga na kolodvor Steglitz. Kada se jednog dana Detlef ipak pojavio s drogom u depu ispred "Treibhausa", iznenada su se zaustavila jedna kola, a neki je tip upitao kuda se ide na kolodvor Zoo. Detlefa je uhvatila trta i on je pobjegao. Drogu je bacio u grmlje. Kada smo se ponovo nali, Detlef je rekao da je tip koji je pitao za kolodvor zacijelo pajkan, jer nema ovjeka koji ne bi znao gdje se nalazi Zoo. Postalo je neugodno. Od tada smo u svakim kolima, u svakom tipu koji se motao na Kudammu vidjeli pajkana. Nismo se ak usudili potraiti drogu koju je Detlef bio bacio u grmlje. Mislili smo da panduri samo ekaju da doemo po nju, pa da nas uhvate. Otili smo u "Athener Grill" da se posavjetujemo. Sutradan ujutro neemo moi obraunati s Pikom jer smo drogu bacili. On ionako ne bi vjerovao u nau priu. Palo mi je na pamet da mu ispriam kako su nas pealbari nasamarili. Da su nam pealbari oteli drogu i sav novac. Rekla sam : - S Pikom emo imati cirkus, pa kada je tako, najbolje je da potroimo i novac koji smo ve zaradili. Ionako mislim da je svinjarija to ne dobivamo ni pfeniga u novcu, a taj pederski prasac dnevno zarauje 1000 maraka. Ja moram neto kupiti za obui. Nemam nita toplo. Ne mogu itavu zimu hodati u krpama u kojima sam pobjegla iz bolnice. Nismo bili roeni za trgovinu. Detlef to jo nije uviao. Ipak je shvatio da je svejedno hoemo li Piku predati dvjesto maraka ili nita. Sutradan smo vrlo rano ujutro otili na buvlji sajam. to god mi se od krpa svidjelo najprije bi obukao Detlef, pa ja. Htjeli smo kupiti samo ono to oboje moemo nositi, kako bismo to meusobno mijenjali. Kupila sam i jednu staru jaknu od crnog zejeg krzna, u kojoj je Detlef vrlo lijepo izgledao. Kupili smo zatim

parfem, uru koja svira i jo neke sitnice. Ipak nismo potroili sav novac, jer se nismo mogli odluiti da kupimo neku skupu stvar bez veze. Preostalu smo lovu sakrili. Tek to smo se vratili u Rolfov stan, doao je Piko. Detlef je rekao da jo nije udario ut i da mora uzeti fiks inae nee moi obraunati. To, naravno, nije bila istina, jer smo kao obino udarili ut im smo ustali. Detlef se uplaio od cirkusa koji ga eka s Pikom. Piko je rekao "okay" i zadubio se u neki moj roman strave. Detlef je ubrizgao jo jednu polovicu polovine. Odmah je zaspao, a da nije stigao izvaditi iglu. Pomislila sam, nije nikakvo udo to je odmah zaorio kada je ve ranije udario jednu polovicu polovine. Izvukla sam mu pribor iz ruke, jer je bilo odvratno to ga je tako ostavio, pa je krv ulazila u iglu i tamo se gruala i vie je ni vrag ne bi mogao isprati. To nam je inae bio posljednji pribor. Kada sam Detlefu obrisala ubod vatom i alkoholom, primijetila sam da u ruci nema nikakva otpora. Podigla sam je uvis, a ona je ponovo pala kao mrtva. Htjela sam probuditi Detlefa, pa sam ga poela tresti. On se tada stropotao 267 266 Detlef nije htio uvidjeti da nas njegov Piko strahovito izrabljuje. Rekao je: - to eli vie? Najvanije je da ne mora zaraivati. Ne elim da se to ikada vie ponovi, a ni ja ne elim vidjeti ni jednog smrdljivog frajera. Pa to hoe? Veina malih ulinih dealera nije prolazila nita bolje od nas. Nijednome jo nije uspjelo da skupi novac i sam nabavi deset grama droge od meutrgovca. Osim toga, nisu imali vezu. Kako bismo doli do svodnika na Potsdamer Strasse? Malim je ulinim preprodavaima koji su bili ovisnici bio potreban srednji ovjek koji e im plaati drogom. Zapravo su mali preprodavai ovisnici bili jadnici koji bi kad-tad zavrili u zatvoru. Tipovi kao Piko ostali bi izvan domaaja pandura. Njima nije bilo teko da pronau nove uline dealere ako bi stari zavrili iza brave. Gotovo je svaki fikser bio spreman prodavati drogu za dva fiksa dnevno. Nekoliko dana kasnije poelo nam je u "Treibhausu" gorjeti pod nogama, jer su se tu uvijek motali deksteri. Ja ionako nisam vie mogla izdrati tu napetost. Proveli smo reorganizaciju. Ja sam samo posredovala u "Treibhausu", a Detlef se zadravao na kolodvoru Steglitz. Ako bih pronala kupca, poslala bih ga na kolodvor Steglitz. Kada se jednog dana Detlef ipak pojavio s drogom u depu ispred "Treibhausa", iznenada su se zaustavila jedna kola, a neki je tip upitao kuda se ide na kolodvor Zoo. Detlefa je uhvatila trta i on je pobjegao. Drogu je bacio u grmlje. Kada smo se ponovo nali, Detlef je rekao da je tip koji je pitao za kolodvor zacijelo pajkan, jer nema ovjeka koji ne bi znao gdje se nalazi Zoo. Postalo je neugodno. Od tada smo u svakim kolima, u svakom tipu koji se motao na Kudammu vidjeli pajkana. Nismo se ak usudili potraiti drogu koju je Detlef bio bacio u grmlje. Mislili smo da panduri samo ekaju da doemo po nju, pa da nas uhvate. Otili smo u "Athener Grill" da se posavjetujemo. Sutradan ujutro neemo moi obraunati s Pikom jer smo drogu bacili. On ionako ne bi vjerovao u nau priu. Palo mi je na pamet da mu ispriam kako su nas pealbari nasamarili. Da su nam pealbari oteli drogu i sav novac. Rekla sam : - S Pikom emo imati cirkus, pa kada je tako, najbolje je da potroimo i novac koji smo ve zaradili. Ionako mislim da je svinjarija to ne dobivamo ni pfeniga u novcu, a taj pederski prasac dnevno zarauje 1000 maraka. Ja moram neto kupiti za obui. Nemam nita toplo. Ne mogu itavu zimu hodati u krpama u kojima sam pobjegla iz bolnice.

Nismo bili roeni za trgovinu. Detlef to jo nije uviao. Ipak je shvatio da je svejedno hoemo li Piku predati dvjesto maraka ili nita. Sutradan smo vrlo rano ujutro otili na buvlji sajam. to god mi se od krpa svidjelo najprije bi obukao Detlef, pa ja. Htjeli smo kupiti samo ono to oboje moemo nositi, kako bismo to meusobno mijenjali. Kupila sam i jednu staru jaknu od crnog zejeg krzna, u kojoj je Detlef vrlo lijepo izgledao. Kupili smo zatim parfem, uru koja svira i jo neke sitnice. Ipak nismo potroili sav novac, jer se nismo mogli odluiti da kupimo neku skupu stvar bez veze. Preostalu smo lovu sakrili. Tek to smo se vratili u Rolfov stan, doao je Piko. Detlef je rekao da jo nije udario ut i da mora uzeti fiks inae nee moi obraunati. To, naravno, nije bila istina, jer smo kao obino udarili ut im smo ustali. Detlef se uplaio od cirkusa koji ga eka s Pikom. Piko je rekao "okay" i zadubio se u neki moj roman strave. Detlef je ubrizgao jo jednu polovicu polovine. Odmah je zaspao, a da nije stigao izvaditi iglu. Pomislila sam, nije nikakvo udo to je odmah zaorio kada je ve ranije udario jednu polovicu polovine. Izvukla sam mu pribor iz ruke, jer je bilo odvratno to ga je tako ostavio, pa je krv ulazila u iglu i tamo se gruala i vie je ni vrag ne bi mogao isprati. To nam je inae bio posljednji pribor. Kada sam Detlefu obrisala ubod vatom i alkoholom, primijetila sam da u ruci nema nikakva otpora. Podigla sam je uvis, a ona je ponovo pala kao mrtva. Htjela sam probuditi Detlefa, pa sam ga poela tresti. On se tada stropotao 267 266

sa stolice. Lice mu je posivjelo, a usne poplavile. Raskopalu sam mu koulju i osluhnula srce, ali nisam ula otkucaje. Onako u gaicama i majici istrala sam iz stana na stubite, a Piko sa mnom. - Ne luduj - doviknuo je. Pozvonila sam jednoj umirovljenici i rekla joj da moram odmah nazvati policiju. Okrenula sam broj i rekla: j - Moj prijatelj je prestao disati. Uzeo je preveliku dozu. Rekla sam pajkanima adresu, a onda je dojurio Piko i zavikao: - Prestani, ve se osvijestio! - Ne, hvala, ne morate doi, bila je pogrena uzbuna! - rekla sam, ali mislim da oni to nisu mogli tako brzo shvatiti. Piko je rekao: - Ti si prokleta histerina krava! Bio se sav uzvrpoljio oko Detlefa, poeo ga je pljuskati i vikati da odmah ustane. Rekla sam mu neka ga ostavi na miru. On je viknuo: - Zavei, kozo! I donesi mi vode! Kada sam se vratila iz kuhinje, Detlef je ve stajao, a Piko mu je neto govorio. Bila sam beskrajno sretna to je Detlef ponovo ustao i htjela sam ga zagrliti, no on me doslovno odgurnuo. Piko mu je poprskao lice vodom i rekao: - Hajde, momak, moramo ii. Detlef je jo uvijek bio siv u licu i jedva se drao na nogama. Rekla sam mu da ponovo legne. Piko je opet viknuo: - Zavei! A Detlef je rekao: - Ne mogu lei, nemam vremena. Piko je podigao Detlefa i oni su izali iz stana. Nita vie nisam shvaala. Strahovito sam drhtala. U jednom sam trenutku doista pomislila da je Detlef mrtav. Legla sam u krevet i pokuala se usredotoiti na nekakav roman strave. Onda je zazvonilo. Pogledala sam kroz zirkalo. Pajkani su bili pred vratima. Potpuno sam se izgubila. Umjesto da pobjegnem kroz prozor, otvorila sam im vrata. Rekla sam im da sam ja nazvala. Stan

pripada jednom pederu koji je otputovao. Onda su jutros dola dva momka, ubrizgala su neto u ruku, jedan se zatim sruio i zato sam nazvala policiju. Panduri su htjeli znati kako se tipovi zovu i kako izgledaju, a ja sam im svata nalagala. Uzeli su moje osobne podatke. Jedan me pajkan pogleda i ree: - Pa, poi e s nama. Prijavili su te kao nestalu. Bili su vrlo prijazni. Dopustili su mi da uzmem i dva romana strave i da Det-lefu napiem pismo. Napisala sam: "Dragi Detlefe, moe misliti da su me pokupili. Nove vijesti slijede. Mnogo njenih poljubaca, Tvoja Christiane." Poruku sam nalijepila selotejpom na vrata. Odveli su me najprije u stanicu Friedrichstrasse, a zatim na nekakvo sabirno mjesto. Tu su me smjestili u eliju koja je bila kao u vestern-filmu. Umjesto zidova prave reetkaste pregrade. eljezna su se vrata zalupila jednako buno kao i kod erifa u Dodge Cirvju, a i brava je jednako zakripala. Stajala sam tako s rukama poloenim na ipke prilino potitena. Nisam htjela razmiljati o tome koliko sam potitena, legla sam na leaj i zaspala, jer sam bila prilino haj. Onda su doli i donijeli mi posudu za pretragu urina i vedro da ga stavim ispod posude, kako ne bih popikila pod. Tko god je proao mogao je vidjeti kako pikim. itavog tog dana nisam dobila ni jelo ni pie. Predveer je dola moja majka. Prola je pokraj reetke, a da me nije pravo ni pogledala. Oito je najprije htjela neto srediti s pajkanima. Onda su otkljuali. Majka je rekla "dobra veer" kao nekom strancu i vrsto me uzela pod ruku. Vani u kolima ekao je Klaus, majin prijatelj. Majka me gurnula na stranje sjedalo i sjela pokraj mene. Nitko nije progovorio rije. Klaus je oito zalutao, pa smo se vozikali uzdu i poprijeko po Berlinu. Pomislila sam: "Sada su ve toliko glupi da ne znaju nai put do Kreuzberga." Kada smo se zaustavili kod benzinske crpke, rekla sam majci da sam gladna i zamolila je da mi kupi tri bountv okolade. Ona je izala i kupila ih. Poslije druge okolade bilo mi je zlo. Klaus je morao stati da bih mogla povraati. Skrenuli smo na sjevernu 268 269 auto-cestu i tada sam shvatila da ne idemo u Kreuzberg. Pomislila sam, vjerojatno u neki dom iz kojeg u opet pobjei. Onda sam ugledala putokaz "Aerodrom Tegel" i pomislila: "Pa to je uasno, znai izgon iz Berlina." Na aerodromu smo izali iz kola. Majka me ponovo vrsto drala. Otkada smo se opet vidjele progovorila sam drugi put: - Hoe li me sada, molim te, pustiti? Rekla sam to vrlo polako i svaku sam rije naglasila. Pustila me je, ali je ostala prilijepljena uza me. Klaus je titio odstupnicu i takoer neprestano vrebao. Bila sam prilino bezvoljna. Neka rade to hoe, od mene se nita vie ne moe uiniti. Takvo je bilo moje raspoloenje. Kada me majka povela prema izlazu iznad kojeg je pisalo Hamburg, ipak sam se osvrnula da li postoji mogunost bijega. No, ionako mi je nedostajalo volje da pobjegnem. Hamburg, bio je to pravi udarac. U jednom selu pedeset kilometara od Hambarga ivjeli su moji roaci, jedna baka, tetka, tetak i brati, u mojim oima najgori malogradani. U njihovoj je kui vladao paklenski red, ni trun praine. Jednom sam kod njih nekoliko sati hodala bosa po kui i uveer su mi noge bile tako iste da ih nisam morala oprati. U zrakoplovu sam se gradila kao da u itati roman strave. Uspjela sam proitati svega nekoliko strana. Moja je majka jo uvijek bila nijema kao riba. Nije mi ak rekla kuda idemo. Kada je stjuardesa izgovorila svoju frazu da se nada ugodnom letu, primijetila sam da majka plae. Poela je uasno brzo govoriti kako mi jo uvijek eli samo najbolje, a nedavno je sanjala da leim mrtva u nekom zahodu iskrenutih nogu i oko mene je posvuda bila krv. Neki me dea/erubio, a ona me morala identificirati.

Uvijek sam vjerovala da moja majka ima parapsiholoke sposobnosti. Kada bi uveer rekla: "Dijete, ostani ovdje, imam ruan osjeaj, upala bih u raciju ili bi me netko namagario ili bih doivjela neto drugo strano. Sjetila sam se stoga Pika koga smo prevarili i njegovih prijatelja svodnika. Pomislila sam da mi je majka moda doista spasila ivot. Drugo nisam mislila. Nisam htjela drugo misliti. Poslije neuspjelog zlatnog metka ni na to nisam htjela misliti. Na hamburkom aerodromu otili smo s majkom i tetkom koja je dola po mene u restoran. Majka se ve iduim zrakoplovom morala vratiti kui. Naruila sam oranadu florida-boy. U tom posranom finom duanu nisu imali tako neto. Pomislila sam, kakva je selendra taj Hamburg kada nemaju florida-boy. Nisam htjela nita piti, iako me muila zvjerska e. Majka i tetka poele su mi govoriti. U pola su sata isplanirale sav moj budui ivot. Poi u lijepo u kolu, nai nove prijatelje, zatim izuiti zvanje, a onda se vratiti u Berlin. U njihovim je oima sve bilo tako jednostavno. Kada smo se rastajali, majka je opet plakala. Ja sam se borila protiv svih svojih osjeaja. To je bilo 13. studenog 1977. 271 270 CHRISHANINA MAJKA Cijelog sam se dana morala strahovito svladavati. Na povratku u Berlin plakala sam u avionu i plaem oslobodila svoju duu od napetosti proteklih tjedana. Bila sam alosna, ali sam istodobno osjeala i olakanje. alosna sam bila jer sam se morala odvojiti od Christiane, a olakanje sam osjeala jer sam je konano odvojila od heroina. Konano sam bila uvjerena da sam ispravno postupila. Poslije neuspjeha Narkononterapije, shvatila sam da e se Christiane spasiti jedino ako doe u sredinu u kojoj nema heroina. Dok je Christiane stanovala kod oca i ja stekla malo mira i odstojanja, postajalo mije svakim danom sve jasnije da e u Berlinu propasti. Moj me bivi mu dodue uvjeravao da se Christiane kod njega otkaila ali ja u to nisam vie vjerovala. Nisam mogla pretpostaviti da moja bojazan za Chhstianin ivot moe biti jo vea nego stoje bila, no nakon smrti njene prijateljice Babsi nisam vie imala ni aska mira. Htjela sam Christianu smjesta odvesti roacima u Saveznu Republiku, ali njen otac nije to dopustio. Dok je Christiane kod njega ivjela, nabavio je privremenu dozvolu za pravo odluivanja o njenom mjestu boravka. Moja upozorenja nisu koristila. On nije shvaao. Moda zato jer nije imao moje iskustvo. Moda zato jer nije mogao podnijeti poraz. U to sam vrijeme primila tubu protiv Christiane. Trebalo je da joj sude zbog krenja Zakona o opojnim sredstvima. Gospoa Schipke iz Odjela za narkotike ve me bila telefonski na to pripremila. Rekla mi je za utjehu da zbog Christiane nemam sebi to predbacivati. - Tko se fiksa, taj se fiksa - rekla je - O tome odluuje svaki Gksersam. Ona poznaje mnoge fiksere iz dobrih obitelji. I oni dolaze pred sud. Nije potrebno da sebe muim. U tubi je protiv Christiane bio naveden ijedan zamotak heroina koji sam ja jednom nala u njenoj sobi, i to je po mom miljenju bilo zaplotnjaki. Tada sam onako uzbuena nazvala gospou Schipke ikada me ona naoko dobronamjerno zamolila da joj taj zamotak poaljem radi analize, nisam ni slutila da e ga jednom upotrijebiti protiv Christiane. Rekla mije tada: - Nemojte navesti poiljaoca, pa se tada nee moi nita dokazati. Mislim da nije ispravno to mlade ljude poput Christiane progone sudski zbog njihove ovisnosti o drogama. Christiane nije nikome nita uinila, samo je sebe unitila. Tko jo izlazi zbog toga pred sud? Da i ne govorim o tome kako do sada jo nijedan fik-ser nije bio izlijeen u zatvoru, stoje svima poznato.

Tuba je za mene bila jo jedan razlog da Christianu poaljem u Saveznu Republiku. Odjednom sam postala odluna. Otila sam u starateljsku referadu i potanko im opisala itavu situaciju. Prvi su me put u jednoj ustanovi sluali pozorno. Mjerodavni socijalni radnik, gospodin Tillmann, takoer je smatrao da e Christiani biti najbolje u Zapadnoj Njemakoj. On je bio spreman potruditi se i oko terapijskog mjesta za Christianu, jer nije znao koliko e potrajati dok ponovo dobijem pravo odluivanja o Christianinom mjestu boravka. Nadao se da e u meuvremenu lake izvui od mog biveg supruga pristanak za terapiju. To sam i sama uviala. Nisu to bila prazna obeanja, osjetila sam koliko se gospodin Tillmann iskreno zauzimao za Christianu. Vrlo brzo poslije mog razgovora s gospodinom Tillmannom pojavila se iznenada jednog popodneva Christiane pred mojim vratima. Upravo se vratila iz savjetovalita. Bila je potpuno slomljena, napumpana heroinom i govorila je o samoubojstvu i zlatnom metku. Najprije sam je umirila, a zatim odvela u krevet. Nazvala sam gospodina Tillmanna. Odmah je doao. Zajedno s Christi272 273 anom skovali smo plan. Christiane e se naiprije tjelesno odvii u klinici za ivane bolesti, a zatim dobiti mjesto u jednoj terapijskoj stambenoj zajednici, to su joj u savjetovalitu i obeali. I gospodin je Tillmann sa svoje strane stupio u vezu s nekim ljeilitima. Christiane se sa svim tim sloila. Gospodin je Tillmann veoma brzo sve uredio. Dobili smo termin kod slubenog psihijatra i lijenika Omladinskog ureda, koji je napisao uputnicu. Zatim je gospodin Tillmann s uputnicom otiao Christianinom ocu i toliko ga dugo obraivao dok ovaj nije pristao da odvedem Christianu u bolnicu. Dva tjedna kasnije prenijeli su Christianu u bolnicu "Rudolf Virchow" radi operacije. Pretpostavljala sam da e tako ovisno dijete "Bonnies Rancha" odvesti na operaciju u bolnicu "Rudolf Virchow" pod nadzorom i tamo se dalje o njoj brinuti. Oni su, meutim, Christianu jednostavno tamo istovarili i za ostalo ih nije bila briga. Christiani nije bilo teko da odande pobjegne. Bila sam ogorena takvim nemarom koji je sve mogao upropastiti. Poslije tog iskustva, izgubila sam posljednju vjeru u institucije. Ponavljala snm sebi, samo ja sama mogu pomoi svom djetetu i sebi. Gospodin mi je Tillmann pokuavao vratiti hrabrost. U njega sam jo uvijek imala povjerenje. Na sreu Christiane nije ostala u bijegu. Ve se sutradan uveer kod mene isplakala. Bilo joj je zbog svega ao. Ponovo je uzela heroin. Nisam je izgrdila, nisam vie osjeala nikakvu srdbu prema njoj. Nekada sam ranije toliko puta u oaju, zbog svoje nesposobnosti da joj pomognem, sav svoj bijes iskaljivala na Christiani. Sada kada se vratila, zagrlila sam je i u miru s njom porazgovarala. Christiane je svakako eljela slijediti plan koji smo s gospodinom Tilhnannom razradili. Rekla sam, u redu, uinimo tako, ali sam joj jasno dala na znanje da e neopozivo otii u Zapadnu Njemaku ako jo samo jedanput uprska. To je se ozbiljno kosnulo, pa mije dala asnu rije. Iduih je dana redovito odlazila u savjetovalite. Bila se doista vrsto uhvatila za tu mogunost terapije. Ponekad je i satima ekala da u savjetovalitu doe na red. Kod kue je poela pisati svoju biografiju, koju je trebalo priloiti molbi za prijem. Sve je izgledalo tako dobro. inilo se daje terapijsko mjesto sigurno. Ve smo znali koja e je stambena zajednica primiti. Govorili smo ve o tome kako po svoj prilici nee slaviti Boi kod kue, jer je ve bio poetak studenog. Njen je otac u meuvremenu i sam uvidio neuspjeh svojih nastojanja i nije se vie suprotstavljao. Doista smo ponovo osjetili nadu. No ba tada, kao za inat, Christiane je po drugi put dobila uticu. Vruina joj se preko noi popela na 41

stupanj. Sutradan ujutro odvela sam je u kliniku "Steglitz". Christiane je bila uta kao dunja. Nije vie mogla stajati i puzala je po hodniku. Poslije pregleda lijenica je rekla daje Christianina upala jetre posljedica uivanja droge. Na alost je u klinici "Steglitz" ne mogu zadrati, jer nemnju zarazni odjel. To nije bilo tono. Kasnije sam se raspitala i doznala da u klinici "Steglitz" imaju zarazni odjel sa 25 kreveta. Istina je da u toj finoj bolnici nisu htjeli primati fiksere. Lijenica se ipak dogovorila s bolnicom "Rudolf Virchow" da nas sutra prime. Christiane je izgubila utilo ve za nekoliko dana. Uskoro se oporavila i veselila se to e biti primljena na terapiju. Posjetio ju je i njen sugovornik iz savjetovalita na Tehnikom univerzitetu. Zajednikim smo je snagama podravali da ustraje. Ponovo sam nakon dugo vremena osjeala pouzdanje. Sve do dana kada je Christianu posjetila njena prijateljica Stel-la, iako sam bila usrdno zamolila odjelnu sestru da, iz vanog razloga, ne pusti Christiani bez moje pratnje nikoga, osim ovjeka iz savjetovalita. I ja sam uinila neoprostivu greku kada sam jednom dovela Detlefa. Christiane je toliko eljela vidjeti Detlefa, koga su upravo bili pustili uvjetno iz zatvora, gdje se odvikao. I on je isposlovao terapijsko mjesto. Dopustila sam im da se opet vide, jer su se toliko voljeli. Mislila sam, moda e se meusobno hrabriti kada doznaju da e oboje otii na terapiju. Kako sam mogla biti tako glupa. 275 274

Christiane je jednog popodneva izala. Kada sam je uveer poslije posla posjetila, upravo se bila vratila. Vidjela sam da se fiksala. Samo po sebi to me vie ne bi pogodilo, ali kada me pokuala uvjeriti da je htjela u blizini GedachtniskircheJ pojesti page te - kada mije ponovo lagala - gotovo su mi se odsjekle noge. Zamoliln sam odjelnu sestru da ostanem uz Christianu. Htjela sam platiti krevet. Rekla je da se to, na alost, ne moe. Ona e ubudue paziti. Tri dana kasnije, kada sam nakon posla opet dola u posjet, sestra me presrela i rekla: - Vaa kerka nije ovdje. - Mogu li znati gdje je? - upitala sam. - Ne znamo. Dobila je doputenje da proeta po parku i nije se vie vratila. Ne mogu opisati kako sam se osjeala. Vratila sam se kui i legla pokraj telefona. Uveer u jedanaest i dvadeset nazvali su iz bolnice i javili da se Christiane vratila. Potresla me ravnodunost sestara. Njihovo je stajalite bilo: - Ako pobjegne, pobjegla je. To je njena stvar. Imali smo ovdje mnogo ovisnika. Svi oni kad-tad pobjegnu. Tono su mi tako sutradan odgovorili kada sam im predbacila nemar. ini se da je i lijenica na sve to prilino hladno gledala. Rekla mije da ona u tom pogledu nema nikakvog utjecaja. Ako Christiane prekri kuni red, oni e je otpustiti zbog nediscipline. Njeni su jetreni nalazi pokazali da e, ako tako nastavi, ivjeti najvie do dvadeset godina. Lijenica joj je tom opomenom htjela potaknuti savjest, i vie o tome, na alost, nema to rei. Sutradan ujutro nazvali su me iz bolnice i javili daje Christiane opet pobjegla. itavu sam no provela na kauu pokraj telefona. Christiane se vie nije vratila. Nestala je i puna dva tjedna nisam nita ula o njoj. 1 Spomen-crkva, zapravo ruevina jedne stare crkve u dananjem sreditu Berlina, koja je ostala poslije bombardiranja kao simbol i opomena protiv ratnih razaranja (napomena prev.).

Prva dva tri dana traila sam je skupa sa svojim prijateljem. Proli smo uobiajena mjesta od diskoteka do kolodvora. Onda sam morala uzeti njene stvari iz bolnice. Kada sam se s torbom vratila kui i iz nje izvukla knjige i stvari koje sam joj bila odnijela u bolnicu, stigla sam dotle da sam samoj sebi rekla: a sada je pusti neka padne na nos. Ponavljala sam u sebi: dobro, ako drugaije nee, neka vidi dokle je stigla. Prestala sam je traiti. Bila sam neizrecivo povrijeena. Trebalo je da osjeti kako je mom strpljenju doao kraj. Ne znam koliko bih dugo tako izdrala. Prijavila sam njen nestanak najblioj policijskoj stanici i ostavila slubeniku njenu fotografiju. Oni e prilikom neke racije Christianu jamnno uhvatiti. Ui u zatim s njom u prvi avion i odletjeti u Zapadnu Njemaku. etrnaest dana kasnije, jednog ponedjeljka ujutro, nazvali su me iz policijske stanice u Friedrichstrasse. Slubenik na telefonu bio je neobino prijazan, iako je Christiane divljala po stanici. Zamolila sam ga da je dobro uva. Ja u doi po nju rano popodne i odmah je odvesti na aerodrom i u Zapadnu Njemaku. Naruila sam karte, za mene povratnu, za Christianu u jednom smjeru. Dok sam to izgovarala, neto me probolo. Zatim sam nazvala svoje roake. Popodne je ve sve bilo obavljeno. U policiju sam povela i svog prijatelja. Pomislila sam, ako Christiane bude sjedila izmeu nas dvoje, nee moi pobjei. Odahnula sam tek kada smo sjele u zrakoplov. Za vrijeme polijetanja Christiane je gledala kroz prozor. Bilo je ve mrano. Rekla sam joj: - Sada je kraj. Poglavlje je droga prolo. Odlazi tetki Evelvn. Nadam se da e tamo konano zapoeti novi ivot. 277 276 Kod tetke i bake bila sam najprije etiri dana na turkey. Kada sam ponovo mogla ustati obukla sam itavu minku. Od zeje krznene jakne do izmica s najviim potpeticama - uredila sam se kao fikserica. Naminkala sam se i s tetkinim psom otila u umu. Svakog sam se jutra tako dotjerivala kao da odlazim na scenu, iako sam samo etala po umi. Visoke su mi potpetice upadale u pijesak, svakih sam se nekoliko metara spoticala i od padanja su mi koljena poplavjela i pozelenjela, ali kada je baka htjela poi sa mnom u kupovinu da bi mi poklonila par "cipela za etanje", zgrozila sam se ve od samog tog naziva. Pomalo sam otkrila da se s tetkom, koja je upravo bila napunila trideset godina, moe lijepo brbljati. Ne o problemima koji su me doista muili. O njima nisam ni htjela govoriti, pa ak ni misliti. Moj pravi problem bio je H. Droga i sve to je s njom u vezi. Detlef, scena Kudamm, biti haj, ne morati misliti, biti slobodan. Pokuavala sam da i bez H mnogo ne mislim. Mislila sam jedino kako u uskoro pobjei. No, za razliku od nekada, sada vie nisam skovala nijedan pravi plan za bijeg. To sam odgaala. Mislila sam: "Jednog e dana pobjei". Vjerojatno nisam uistinu eljela pobjei, jer sam se bojala onoga to sam posljednje dvije godine mislila da je sloboda. Tetka me totalno satjerala u razne zapovijedi i zabrane. Sa svojih petnaest godina morala sam biti kod kue tono u pola deset. To nisam poznavala od svoje dvanaeste godine. Te su me zapovijedi uasno nervirale, ali sam ih se na udo gotovo uvijek pridravala. Prije Boia otili smo u Hamburg u kupovinu boinih poklona. Poli smo ve ujutro. Ulazili smo u robne kue u totalnu stravu, gdje smo se satima gurali kroz bijednu masu malograana koji su posvuda grabili stvari i kopali po svojim debelim lisnicama. Baka i teta, tetak i neak oblaili su i svlaili krpe. Za tetku Hedwig i tetku Idu, za Jochena i gospodina i gospou te i te nismo mogli pronai dar. Tetku je trebalo jo nekoliko potplata za tumplanje po metodi "uradi sam" i jo neke stvari za auto koje su u robnim kuama jeftinije nego inae.

Baka je tako mala i toliko je vrljala po robnim kuama da smo je svo vrijeme gubili u guvi, pa smo je neprestano morali traiti. Ponekad su se svi gubili i tada sam naravno pomiljala na bijeg. Odmah sam skopala da je u Hamburgu jedna scena u Monche-bergstrasse. Trebalo je samo istrati iz neke robne kue i prii nekolicini fikserskih tipova, pa bi se sve dalje rijeilo samo od sebe. Ipak se nisam odvaila, jer uope nisam tono znala to zapravo elim, lako sam sebi ponavljala: prije nego to postane kao ovi i pone misliti samo na kupovinu i robne kue, bolje je da istruli u nekom zahodu. Mislim, da mi je priao neki fikser i nagovorio me, jamano bih pobjegla. U stvari nisam htjela otii. Zbog toga sam mojima nekoliko puta rekla: - Ja to vie ne mogu izdrati. Molim vas, hajdemo kui, a onda doite jo jednom kupovati bez mene. Pogledali su me kao da sam poludjela. Za njih je boina kupovina po svoj prilici bila vrhunac godine. Uveer nismo mogli nai kola. Trali smo od jedne do druge palube u parkiralinoj zgradi, ali auto nismo nali. Ta mi se situacija odjednom veoma svidjela, jer smo iznenada postali prava zajednica. Upadali smo jedni drugima u rije, svatko je imao drugi prijedlog, ali svi smo imali zajedniki cilj: pronai prokleti auto. Ja sam se od ostalih razlikovala samo po tome to mi je sve to bilo veoma smijeno, pa sam se morala neprestano smijati, dok je druge hvatala sve vea panika. U meuvremenu je postalo prilino hladno i svi su cvokotali. Samo meni hladnoa nije nimalo smetala, 279 278 l jer je moje tijelo bilo naviklo na mnogo gore stvari. Tetka je konano stala na ulazu u robnu kuu "Karstadt" pod zapah toplog zraka i nije htjela krenuti ni korak dalje. Tetak ju je morao silom odvui. Onda smo ipak pronali kola i svi smo se smijali. Na povratku kui osjeala sam se vrlo dobro. Osjeala sam se kao da sam u obitelji kojoj na neki nain pripadam.' Malo sam se prilagodila, barem sam pokuala. Bilo je teko. Sa svakom sam reenicom morala veoma paziti to u rei. Sa svakom rijei. Kada bi mi izmakla rije "sranje", baka bi odmah primijetila: - Tako lijepo dijete, a tako runa rije! Zatim bi se najee razvila diskusija koja me uzrujavala, dok mi konano ne bi prekipjelo. Doao je Boi, nakon dvije godine prvi Badnjak koji sam ponovo slavila pod okienim borom. Posljednja sam dva Boia provela na sceni. Nisam znala da li se veselim okienom boru, ali sam sve poduzela da se savladam i pokaem radost zbog darova. Dogodilo se zatim da sam im se iskreno radovala. Jo nikada nisam dobila toliko darova za Boi. U jednom sam se trenutku, meutim, zatekla kako raunam koliko je sve to stajalo i zatim tu vrijednost pretvaram u polovice polovina. I otac je doao za Boi, no kao obino nije izdrao kod kue. Obje smo boine veeri on i ja otili u jednu teenie-booper diskoteku. Tamo sam se svaki put nalila sa sedam kola s rumom i zaspala na barskoj stolici. Moj je otac bio blaen od sree to sam poela piti alkohol, a ja sam sebe uvjeravala: "Kad-tad e se navii na seoske tinejdere i na njihov disco-sound". Odmah iza Boia otac je odletio natrag u Berlin zbog neke veernje utakmice hokeja na ledu. Moj je otac u meuvremenu postao navija hokeja na ledu. Poslije boinih praznika morala sam u kolu. Upisala sam se u deveti razred realke. Isprva sam se bojala kole. Gotovo tri godine nisam praktiki pohaala nastavu. Posljednje sam godine ila u kolu svega nekoliko mjeseci, jer sam ili bila bolesna ili se odvikavala ili markirala. Ve mi se prvog dana u novoj koli veoma svidjelo. Razred je upravo oslikavao ogromni prazni bijeli zid u 280

uinioci. Dopustili su mi da se i ja odmah umijeam. Naslikali smo divne stare kue, ba onakve u kakvima sam zamiljala svoj budui stan. Ispred njih bili su radosni ljudi. Na ulici je bila jedna palma za koju je bila privezana deva. Totalno haj slika. Iznad nje smo napisali: "Ispod asfalta nastavlja se plaa". Kasnije sam otkrila vrlo slinu sliku u omladinskom klubu. Tamo je ispod slike bio samo drugaiji natpis: "Ne cmizdri i ne loi, ve udari ekiem i srpom zamahni". U omladinskom su klubu prevladavali mladi s politikim interesima. Ubrzo sam primijetila da ni mladi na selu kao ni oni iz oblinjeg gradia nisu bili osobito zadovoljni, iako je naoko mnogo toga bilo drugaije nego u Berlinu. U kolama ni izdaleka nije bilo toliko nereda. Veina se nastavnika mogla nametnuti. Veina se mladih jo uvijek veoma solidno odijevala. Htjela sam uspjeti u koli, iako mi je mnogo nedostajalo. Htjela sam poto-poto bar zavriti realku. Prvi sam put jo od puke kole pisala domae zadae. Za tri sam se tjedna vrlo lijepo saivjela s razredom i inilo mi se da u uspjeti. Upravo smo imali sat kuhanja kada me pozvao ravnatelj. Sjedio je za pisaim stolom i petljao po nekom fasciklu. Brzo sam skopala da su u fasciklu moji spisi, koje su po svoj prilici upravo poslali iz BerKna. Znala sam da su ti spisi sadravali sve o meni. Omladinski je ured oito obavijestio o svemu moju bivu kolu u Berlinu. Ravnatelj se jo malo iskaljao, a zatim je rekao da me na svoju alost ne moe zadrati u realki, jer ne odgovaram njenim zahtjevima. Moji su spisi morali toliko uzrujati tipa pa je poslao po mene jo za vrijeme obuke. Nije ak mogao doekati svretak nastave da bi me iz svoje realke izbacio. Nita nisam rekla jer nisam mogla izustiti ni rije. Ravnatelj je elio da odmah odem. Trebalo je da se ve idueg odmora javim ravnatelju glavne kole. Bila sam totalno slomljena. Otila sam kao bez svijesti preko puta u glavnu kolu. A kada sam ula u sobu ravnatelja glavne kole nisam se vie mogla suzdrati, ve sam briznula u pla. On mi je rekao da to nije tako strano. Moram 281 samo dobro zagrijati klupu i zavriti glavnu kolu. Kada sam izala ponovo sam povukla crtu. Nisam imala nikakve samilosti prema sebi. Rekla sam: jasno je da sada plaa raune za ono to si radila. Odjednom sam shvatila da su sva matanja o posve novom ivotu bez H bila glupost. Da me drugi ne vide onako kakva sam mislila da jesam tog asa, ve da me sude po mojoj prolosti. Bilo mi je takoer jasno da se ne mogu pretvoriti u drugog ovjeka od danas do sutra. Moje tijelo i dua neprestano su mi podnosili nove raune. Bolesna su me jetra stalno podsjeala na to to sam im inila. A ni ivot kod moje tetke nisam samo tako otprve i cool prihvatila. Zbog malih bi gluposti planula, neprestano sam se zbog neega svaala. Nisam mogla izdrati nikakav stres ni uzbuenje. A kada bih se ponovo nala na dnu, padalo mi je na pamet da bi me droga vrlo lako izvukla. Poto su me izbacili iz realke, nisam se vie odvaila ni za to potruditi. Opet sam bila prilino bezvoljna. Nisam se mogla braniti protiv izbacivanja iz kole, jer ravnatelj nije mogao ve za tri tjedna znati hou li uspjeti. Nisam vie imala planove za budunost. Mogla sam ponovo ii u skupnu kolu, koja se nalazila u susjednom mjestu i do koje bih se morala voziti autobusom. Tamo bih mogla dokazati to umijem i znam. No, bojala sam se da bih mogla zakazati. Tek sam postepeno poela shvaati to je znaio prijelaz u glavnu kolu. Kod nas postoje dva diskaa, neka vrsta omladinskih klubova. U jedan idu gotovo iskljuivo uenici realke i gimnazijalci, a u drugi uenici glavne kole i naunici. Isprva sam i ja posjeivala klub u koji su dolazili gimnazijalci, no im sam bila izbaena iz realke, priinjalo mi se da me gledaju iskosa. Prela sam zatim u drugi diska. To je za mene bilo posve novo iskustvo. U Berlinu nije bilo takvog razdvajanja. Nije ga bilo ni u skupnoj koli, a kamoli na sceni. U novoj su se sredini uenici ve razdvajali za vrijeme odmora na dvoritu. Jedna bijela crta dijelila je dvorite na dva dijela. Na jednoj su strani za vrijeme odmora bili

srednjokolci, a na drugoj aci glavne kole. Bilo je zabranjeno prelaziti bijelu crtu. S mojim sam suuenicima iz biveg razreda mogla dakle razgovarati samo preko crte. Najtee sam podnijela tu podjelu na mlade koji e po svoj prilici u ivotu uspjeti i one koji su kao uenici glavne kole bili posljednji otpad. To je, dakle, bilo drutvo kojemu sam se morala prilagoditi. "Prilagoditi se" bila je svaka deseta rije moje bake. No, usprkos tome, ona je, kada su me izbacili iz realke, govorila da se izvan kole ne bih trebala druiti s uenicima glavne kole, ve traiti prijatelje meu gimnazijalcima i uenicima realke. Rekla sam joj: - Pomiri se s time da je tvoja unuka uenica glavne kole. Prilagodit u se i nai prijatelje u svojoj koli. Nakon toga smo se strahovito posvaale. Isprva sam se u koli htjela posve iskljuiti. Onda sam primijetila da je moj novi razrednik u svakom pogledu u redu. Bio je to postariji tip, po svojim nazorima totalno staromodan, dakle pravi konzervativac. Ponekad mi se ak inilo da je nacistima pripisivao i neko dobro. No, imao je autoritet, a da nije morao vikati na nas. On je bio jedini kome smo od svoje volje ustajali kada bi uao u razred. Nikada nije bio napet i mnogima je prilazio pojedinano. I meni. Neki su mladi nastavnici zacijelo imali svu silu idealizma, ali nisu izlazili na kraj sa svojim poslom. Nisu se snaili nita bolje od aka. Ponekad su putali da sve ide svojim tokom i kada bi dolo do totalnog kaosa, poeli bi urlati. to je najvanije, nisu znali jasne odgovore na pitanja koja su nas muila. Odgovarali su uvijek sa "ako" i "ali", jer su bili totalno nesigurni i, kao to sam ve rekla, nisu se snalazili. Na nam razrednik nije stvarao iluzije o tome to znai biti uenik glavne kole. Govorio nam je da e nam biti strahovito teko, no, s neto truda, moi emo na nekim podrujima nadmaiti i gimnazijalce. Na primjer, u pravopisu. Gotovo nijedan maturant danas vie nije savren u pravopisu. Imat emo, dakle, mnogo bolje izglede ako budemo svoje molbe za namjetenje pisali savreno pravilnim njemakim jezikom. Pokuavao nas je uputiti kako emo postupati s ljudima koji se ponaaju nadmeno. Osim toga, uvijek je bio pun dobrih izreka. Uglavnom su to bile ivotne mudrosti iz 283 282 prolog stoljea. Mogli ste im se nasmijati i veina je uenika to i inila, ali ja sam u njima uvijek nalazila zrno istine. esto sam bila drugaijeg miljenja nego on, ali svialo mi se kod njega to je znao gdje je glava, a gdje rep. Veina uenika nije osobito voljela razrednika. Vjerojatno im je bio prenaporan, gnjavio ih je svojini vjenim moraliziranjem. Njih ionako nije nita zanimalo. Nekolicina ih se trudila da stekne to bolju svjedodbu, kako bi i kao uenici glavne kole ipak izborili neko dobro nauniko mjesto. Oni su marljivo pisali svoje domae zadae, tono ono to je bilo zadato. Nije ih, meutim, zanimalo da proitaju neku knjigu ili da se pozabave neim to nije bilo zadato. Kada bi na razrednik ili netko od mladih nastavnika pokuao potaknuti diskusiju, svi bi glupo buljili i utjeli. to se tie planova za budunost, nitko o tome nije mislio u razredu. Kakve planove moe kovati uenik glavne kole? Ako mu se posrei, moda e dobiti kakvo nauniko mjesto. U takvoj prilici nee moi birati to se njemu svia, ve e morati prihvatiti to mu ponude. Mnogima je ionako bilo svejedno to e kasnije raditi: prihvatiti nauniko mjesto ili poi zaraivati kao nekvalificirani radnik ili ivjeti od pomoi socijalnog. Meu nama je vladalo miljenje: u na nitko ne umire od gladi, a uenik glavne kole ionako nema ansu, pa emu se onda muiti. Za nekoliko se tipova moglo pretpostaviti da e biti kriminalci, nekolicina je pila. Djevojke svakako nisu mnogo razmiljale. Za njih se znalo da e se kad-tad neki tip brinuti za njih, a dotle mogu biti prodavaice ili raditi na tekuoj vrpci ili se motati po kui.

Nisu svi bili takvi, ali takvo je bilo osnovno raspoloenje u glavnoj koli. Totalno trijezno, bez iluzija i pogotovo bez ideala. To me je vrlo lijepo povuklo na dno. Drugaije sam zamiljala svoj ivot bez droga. esto sam razmiljala zato se mladi tako ugavo osjeaju. Niemu se vie ne raduju. Sa estnaest godina moped, s osamnaest auto, to je nekako postalo samo po sebi razumljivo, a ako netko to nema, osjea se manje vrijedan. I meni je u svim mojim matanjima bilo samo po sebi razumljivo da u imati stan i kola. Nisam raunala da se za stan ili ak za novi kau mora odljakati kao to je dirinila moja majka. To su bili ideali naih roditelja: ivjeti da bi se neto nabavilo. Kasnije je trebalo doi vie. Upravo ono to ivotu daje smisao. A to se nigdje nije naziralo. Nekolicina, u koju ubrajam i sebe, jo je uvijek u potrazi za neim to e ivotu dati smisao. Kada smo u koli govorili o nacionalsocijalizmu, imala sam vrlo podvojene osjeaje. S jedne mi se strane okretao eludac kada bih pomislila na kakve je sve okrutnosti ovjek sposoban. S druge mi se strane inilo dobro to je tada postojalo neto u to su ljudi vjerovali. Za vrijeme nastave ak sam to i rekla: - Mislim da bih voljela biti mladi ovjek u doba nacizma. Tada su mladi znali to hoe, imali su ideale. Mislim da je za mlade bolje imati krive ideale, nego nemati nikakve. Nisam to ozbiljno mislila, ali ima neega u tome. I kod nas u selu mladi su ve ili na razne tripove, jer ih ivot koji su im pruali stariji nije zadovoljavao. ak je i brutalni trip stigao do naeg sela. Davati udarce umjesto primati. Ba kao dvije godine ranije u Berlinu i tu je neliko djeaka i djevojica bilo oduevljeno punkovskim pokretom. Mene je uvijek plailo kada bi ljudi koji su inae u redu vidjeli u punku tosni trip. Jer to je obina brutalnost. Ve je i njihova glazba bez ikakve mate i samo zvjerski brutalnog ritma. Poznavala sam vrlo dobro jednog punkera u nas. S njim se sasvim lijepo moglo brbljati sve dok ne bi abo zihericu u obraz ili zadjenuo noinu. U naoj su ga seoskoj gostionici jednog dana zaskoili. Slomili su na njemu dvije stolice i arili mu slomljenu bocu u trbuh. Jedva se u bolnici izvukao. Najtee sam doivljavala grubost u odnosima izmeu mladia i djevojaka. Svi danas govore o emancipaciji, ali ja mislim da mladii nikada nisu tako brutalno postupali s djevojkama kao danas. Tu kao da izbija sva njihova frustracija. Htjeli bi mo i uspjeh i kako to nigdje ne mogu postii, pokuavaju kod ena. Od veine tipova u diskaima hvata me jeza. Moda zato to izgledam drugaije od ostalih neprestano sam bila njihova meta. Njihovo zvidanje i doba284 285 civanje "stara, pokuaj s nama" vie me uzrujavalo nego ponaanje frajera na auto-tajgu u Kurfurstenstrasse. Kada bi frajeri nekome domahnuli da ue u auto obino bi se smijeili. Snagatorima to nije potrebno, misle oni. Mislim da je veina frajera bila prijaznija i ak njenija od mladih osvajaa u diskaima. To su tipovi koji se ele eviti s makama bez prijaznosti, bez imalo njenosti i naravno besplatno. Mladii su mi postali tako odvratni da me ni jedan nije smio taknuti. ini mi se perverzno pravilo koje meu njima vlada, a koje im automatski daje pravo da ve najkasnije druge veeri, poto su s nekom djevojkom izali, mogu na nju navaliti. Djevojke tu igru prihvaaju i onda kada im nimalo nije do toga, sve zato jer se boje da tipa vie nee vidjeti i da e on svima priati kako je frigidna koza. Ja to nisam prihvaala. Nisam htjela prihvatiti. ak i onda kada sam jednog mladia veoma zavoljela i poela s njim hodati, rekla sam mu odmah kratko i jasno:

- Nemoj nikada na mene navaliti. Nemoj me doticati. Ako se neto izmeu nas razvije, ja u poeti. U proteklih pola godine, otkada sam napustila Berlin, nijednom nisam poela. Svako se prijateljstvo zavravalo kada bi mladi pokuao sa mnom spavati. U svemu tome igra naravno ulogu i raun koji moram plaati za svoju prolost. Iako sam umiljala da zaraivanje nikada nije imalo prave veze sa mnom, da je samo neizbjena popratna pojava heroinske ovisnosti, ono je ipak utjecalo na moj odnos prema mladiima. Nain na koji su se tipovi ponaali esto je u meni uvrivao dojam da me opet ele iskoristiti. Pokuavala sam prenijeti djevojkama u razredu bar neto od svojih iskustava s mukarcima, a da im ipak ne kaem potanko kakva su to iskustva bila. Moje poruke nisu doprle do njih. Postala sam, dodue, neka vrsta intimnog potanskog sanduia u razredu. Djevojke su mi priale o svojim problemima s mladiima i traile savjete, jer su zakljuile da imam vie iskustva nego one. Ipak nikada nisu kopale to im doista elim rei. Veina djevojaka ivi samo za tipove. One u potpunosti prihvaaju grubost u odnosima. Ako neki tip ostavi svoju maku i poe s nekom drugom djevojkom, okomljuju se na njegovu novu prijateljicu, a ne na njega. Ona je stara prasica, posljednja kurva i ne znam to sve jo. Mnogim su djevojkama samo najbrutalniji tipovi prave momine. Ja sam to do kraja shvatila tek kada smo otili na razredno putovanje. Otputovali smo u Pfalz. U blizini naeg prenoita bila je diskoteka. Veina je djevojaka jo prve veeri otila tamo. Kada su se vratile, oduevljeno su priale o cool tipovima sa tosnim motorima. Tipovi sa tosnim motorima bili su za njih vrhunac. I ja sam zatim otila u diskoteku i vrlo brzo shvatila to se tu zbiva. Dolazili su tipovi iz okolice s mopedima, motorkotaima i kolima i lovili uenice koje su bile na razrednim putovanjima. Pokuala sam objasniti curama iz svog razreda da ih tipovi u tom diskau samo iskoritavaju, no moje mudrosti nikako da dopru do njih. Ve su itav sat prije otvaranja lokala stajale pred zrcalom, minkale se i cupkale kosu. A zatim bi se ukoile da ne pokvare frizuru. One su pred ogledalima odbacivale svoj ja. Pretvarale su se u maske koje su se trebale svidjeti tipovima sa tosnim motorima. Bila sam uasno bijesna kada sam to vidjela. No, na neki su me nain podsjeale i na mene. I ja sam se tako minkala i preruavala da bih se svidjela najprije tipovima sa ha-scene, a zatim onima sa H-scene. I ja sam tako odbacila svoj ja da bih se pretvorila u Hmaku. itavo se razredno putovanje vrtjelo jo jedino oko tih bijednih osvajaa. Iako je veina djevojaka kod kue imala stalnog momka, Elke s kojom sam spavala u istoj sobi napisala je prve veeri svom prijatelju pismo. Druge je veeri otila u diska i vratila se sva potitena. Rekla mi je da se mazila s jednim tipom. Mislim da je to uinila samo zbog toga da bi drugim djevojkama dokazala kako se i za nju zanima tip s motorom. Muila ju je savjest, pa je ak poela plakati. Umislila je, meutim, da se u kita s motorom zaljubila. Njen stalni momak nije imao motor. Sutradan uveer dola je 287 286 posve slomljena i samo je plakala. Njen je tip upitao neku drugu djevojku iz razreda: - Reci, moe li se staru povaliti ili to joj je? Jednoj drugoj djevojci, nekoj Rosi, dogodilo se jo gore. Nju je uhvatila nastavnica kako se s nekim tipom tuca u autu. Bila je toliko pijana da je jedva hodala. Tip ju je dobro nalio kolama s rumom.

Rosi je do tada bila djevica i taj ju je doivljaj totalno slomio. Ostale su djevojke sazvale sastanak, na kojemu je trebalo odluiti to e se uiniti s Rosi. Nitko se nije uzbuivao zbog tipa koji je Rosi opio i zatim je manje-vie silovao. Zahtijevale su da se Rosi poalje kui. Ja sam jedina bila protiv. Cure su bile bijesne to su nastavnici zabranili dalji posjet dikaima. Oito su se, dakle, same htjele maziti i tucati. Bila sam razoarana to meu djevojkama nije bilo zajednitva. Svako bi prijateljstvo prestalo im bi u igru uli tipovi. Bilo je isto kao sa H, koji je uvijek kvario prijateljstvo izmeu Babsi, Stelle i mene. Iako osobno nisam bila izravno umijeana, ipak sam se osjeala beznadno i trulo. Posljednja dva dana razrednog putovanja vratilo mi se najgore raspoloenje. Bila sam pijana od jutra do mraka. Usprkos svemu, ipak sam odluila prihvatiti svijet kakav jeste. Nisam vie mislila na bijeg. Bilo mi je jasno da bi to bio bijeg u droge. Neprestano sam sebe uvjeravala da mi tek one nisu nita pomogle. Vjerovala sam da postoji srednji put. Da se ne moram totalno prilagoditi tom posranom drutvu, a da bih ipak s njim mogla izlaziti na kraj. Nala sam i jednog prijatelja koji me veoma umirivao. S njim sam mogla razgovarati. On kao da je uvijek znao u emu je stvar. Znao je matati, ali je za sve imao i praktino rjeenje. I njemu se mnogo toga nije svialo, ali govorio je, ako ovjek neto postigne, onda e se moi jednog dana od tog drutva, recimo tako, otkupiti. On je najprije elio postati trgovac i zaraditi veliku lovu, a zatim kupiti drvenu kolibu u kanadskim umama i tamo ivjeti. I za njega je kao i za Detlefa Kanada bila veliki san. Bio je gimnazijalac i poticao me da uim. Primijetila sam da mi i glavna kola neto prua ako radim za sebe, a ne za glupu bezvrijednu svjedodbu. itala sam strahovito mnogo. Prilino bez reda. Goetheovog Werthera i Werthera istononjemakog pisca Plenzdorfa, Hermanna Hessea, a ponajvie Erj^hLa_Fj.Qrniria. From-mova knjiga "Umijee ljubayi" postala je moja biblija. itave sam njene stranice nauila napamet, jednostavno zbog toga jer sam je neprestano iznova itala. Neke sam dijelove iz knjige prepisala i izvijesila iznad svog kreveta. Taj je coo/tip doista totalno kopao stvari. Kada bi se ljudi pridravali onoga to je on napisao, ivot bi imao smisao, jer bi ga jednostavno zgrabili. No, po tim je pravilima teko ivjeti, jer ih drugi ne poznaju. Rado bih jednom razgovarala s Erichom Frommom kako mu uspijeva ivjeti u ovome svijetu po njegovim principima. U svakom sluaju shvatila sam da se stvarnosti kakva jeste ne moemo uvijek suprotstavljati njegovim rijeima. U svakom bi sluaju ta knjiga morala biti najvanija lektira u koli. Tako sam mislila. U naem se razredu, meutim, nisam usudila o njoj govoriti, jer bi mi se po svoj prilici narugali. Ponekad sam tu knjigu nosila sa sobom u kolu. Jednom sam je itala za vrijeme sata, jer sam mislila da u u njoj nai odgovor na pitanje o kojemu smo poeli govoriti za vrijeme nastave. Nastavnik je vidio da itam, pogledao je naslov i oduzeo mi knjigu. Kada sam je poslije sata zatraila, on je rekao: - Gospoica ita pornografiju za vrijeme nastave. Ova e knjiga za sada biti konfiscirana. To je doista rekao. Ime Fromm nije mu nita znailo ili ga je podsjealo na razne Frommove koje je inae sreo. Naslov "Umijee ljubavi" odmah mu je nagovijestio pornografiju. A to bi drugo ljubav bila za takve frustrirane tipove? Pomislio je, dakle, stara ovis-nica i fifica namjerava pornografijom pokvariti djecu u razredu. Sutradan mi je donio knjigu i rekao da je u redu. Usprkos tome, ne smijem je nositi u kolu, jer naslov moe dovesti u zabludu. Bilo je stvari koje su me vie titale nego ta bezvezna pria s Frommovom knjigom. Imala sam neprilike s naim ravnateljem. I on je bio totalno frustriran i nesiguran tip. Nije imao nimalo auto289 288

riteta, iako je bio ravnatelj. Pokuavao je to nadoknaditi drilanjem i vikanjem. Kada smo ujutro imali s njim nastavu, morali smo najprije otpjevati pjesmicu i gimnasticirati da se razbudimo - kako je on govorio. Kod njega su se dobivale dobre ocjene samo za doslovno ponavljanje onoga to je on govorio. On nam je predavao i glazbu. Jednom nam je htio uiniti uslugu i govoriti o glazbi koja nas zanima. itavo je vrijeme ponavljao "dananja dez-glazba". Nisam znala to misli. Pretpostavila sam da moda misli na pop-glazbu, pa sam rekla: - to zapravo smatrate "dananjom dez-glazbom"? Pop i rok su neto posve drugo. Moda sam to rekla nezgodnim prizvukom. Jamano sam opet pourila govoriti, a da nisam razmislila to u time postii. Moj je ravnatelj u svakom sluaju planuo do daske. Poeo je zvjerski urlati i izbacio me iz razreda. Kada sam ve bila kod vrata, pokuala sam ipak izgladiti spor, pa sam rekla: - ini se da se nismo razumjeli. Pozvao me da se vratim, ali to ipak nisam mogla, pa sam itav sat ostala vani. Ipak sam se toliko savladala i nisam odmah otila kui. Idui sam sat morala otii u ravnatelj ev ured. im sam ula vidjela sam da dri fascikl. Kada sam stala pred njega, bilo mi je jasno da su to moji spisi iz Berlina. Prelistavao ih je i gradio se kao da e ih itati. Onda je rekao da nisam u Berlinu. Osim toga, samo sam gost u njegovoj koli. On bi me u danim okolnostima u svako doba mogao izbaciti. Zato se moram ponaati kao gost. To me je totalno izbacilo iz ravnotee. Nisam vie htjela u kolu. I u znatno nevanijim povodima gubila sam duevnu ravnoteu. Nisam smogla snage suoiti se s takvim dogaajem. Nisam bila u stanju sama sebi rei, taj idiot ne moe na tebe utjecati. Ako se protiv tebe brani samo tim spisima, onda je zapravo slabiji od tebe. U svakom sluaju prestala sam kovati velike planove. Prije sam se, pod utjecajem svog prijatelja, namjeravala s dobrom zavrnom svjedodbom ipak pokuati upisati u skupnu kolu, iako sam znala da je iz glavne kole strahovito teko nastaviti kolovanje. Poslije sluaja s ravnateljem, nisam htjela ni uti za kolu. Bila sam uvjerena da neu uspjeti, da neu proi psiholoke testove o podobnosti, da neu dobiti posebnu dozvolu od nastavnikog vijea i sve ostalo to je potrebno da predem iz glavne kole. Znala sam da e me moji spisi iz Berlina slijediti posvuda. Imala sam svog vrlo razumnog prijatelja, a pomalo sam se pribliila i mladima iz sela, koji su mi se na svoj nain veoma svidjeli. Bili su posve drugaiji od mene, ali su bili mnogo zgodniji od mladih iz susjednog gradia. Mladi su u selu bili jo prava zajednica. Uredili su ak i svoj vlastiti mali klub. Meu njima nije bilo tipova osvajaa. Meu njima je jo vladao neki starinski red ak i onda kada bi mladii malo vie popili. Veina me prihvatila, iako sam bila drugaija od njih. Dugo sam vjerovala da bih mogla biti kao oni ili kao moj prijatelj, ali taj trip nije dugo trajao. S mojim je prijateljem bilo svreno kada je konano ipak pokuao sa mnom spavati. S njim to nikada nisam mogla. Jo uvijek sam voljela Detlefa. Mnogo sam mislila na Detlefa, iako nisam htjela na njega misliti. Pisala sam mu ponekad i pisma koja sam htjela slati na adresu njegovog nekadanjeg stalnog frajera Rolfa, kod kojeg je posljednje vrijeme stanovao. No, bila sam uvijek dovoljno razumna i pisma nisam poslala. A onda sam ula da je opet u zatvoru. I Stella je dospjela u orku. Mislila sam mnogo na Detlefa i Stellu. U okolici je bilo mladih s kojima sam se bolje razumjela nego s vrnjacima u selu. S tim sam ljudima iz okolice mogla slobodnije priati o svojim problemima. Oni su me priznavali i nisam se morala bojati da e otkriti moju prolost. Oni su na svijet gledali slino kao ja. Zbog njih se nisam morala mijenjati i prilagodavati. U pogledu osjeaja bili smo na istim valnim duinama. Usprkos tome, isprva sam se borila protiv prevelike bliskosti s njima, jer su svi oni eksperimentirali s drogama.

291 290 Majka, tetka i ja, svi smo mislili da sam dola u jedan kut Njemake gdje nema droga, bar tvrdih droga. Kada je u novinama pisalo o heroinu, onda se uvijek spominjao samo Berlin i ponekad Frankfurt. Mislila sam: ti si ovdje nadaleko i nairoko jedina biva fikserica. Promijenila sam miljenje ve prilikom prvog odlaska s tetkom u kupovinu. Poetkom 1978. odvezle smo se u Norderstedt, novo-izgraeni grad-spavaonicu u blizini Hamburga. Kao obino, kuda bismo prvi put prolazili kolima, promatrala sam u novoj okolini tipove koji su izgledali malo udni. Razmiljala sam, da li se fiksaju, uzimaju li hai ili su samo studenti. U Norderstedtu smo uli u neku zalogajnicu da na brzinu pojedemo curry-kobasicu. Za jednim je stolom sjedilo nekoliko pealbara. Dvojica su iznenada ustala i sjela za drugi stol. Ne znam kako, ali odmah sam nanjuila da se tu neto dogaa sa H. Znala sam kako se pealbari ponaaju kada se radi o H. Pourivala sam tetku da izaemo iz lokala, a da joj nisam otkrila svoju sumnju. Sto metara dalje ispred jedne trgovine s trapericama naletjeli smo u samu nordertetsku H-scenu. Odmah sam primijetila da je tu sve puno fiksera. Onda sam umislila da me svi oni promatraju. Da su i oni u meni odmah prepoznali fiksericu. Poizila sam, uhvatila me prava panika. Uhvatila sam tetku pod ruku i rekla joj da moram smjesta otii. I ona je neto naslutila i rekla: - Zato, pa ti s time nema vie nikakve veze? Rekla sam joj: - Prestani, jo se uvijek ne mogu s time suoiti. To je, dakle, bilo ve u vrijeme kada via nisam mislila na bijeg. Kada sam iskreno vjerovala da nikada vie neu imati nita s heroinom. Bila sam okirana da su me prepoznali. im smo stigle kui, svukla sam svoje krpe i oprala minku s lica. Nikada vie nisam obukla izme s tankim visokim potpeticama. Od toga sam dana pokuala izgledati kao djevojke iz mog razreda. U klubu sam ipak ee boravila s ljudima koji su uzimali ha i bacali tripove. I ja sam s njima ponekad popuila lulu, ali se ponekad i ustezala. Bila je to savrena kvadra. Veina ih je bila na nauku i dolazili su iz susjednih sela. Svi su bili zanimljivi, a ne tupavi kao veina u glavnoj koli. Razmiljali su o svemu. Razgovor s njima me ispunjavao. to je najvanije, u toj kvadri nije bilo grubosti. Sva agresivnost ostala je vani. Bilo je totalno smireno. Jednom sam glupo upitala zato je sve to nemogue bez droga. Odgovorili su mi da je to blesavo pitanje. Kako bi se inae iskopali od dnevnog sranja? Osim jednog, svi su bili strahovito frustrirani u svojim zvanjima. Taj jedan bio je u sindikatu i omladinski povjerilac u poduzeu. On je nalazio smisao u svom svakidanjem radu. Zauzimao se u poduzeu za druge mlade i tako se potvrivao. I on je mislio da drutvo treba mijenjati. Njemu nije bio potreban doint da bi se dobro osjeao. Dovoljno mu je bilo nekoliko gutljaja crnog vina. Ostali nisu vidjeli nikakav smisao u onome to su radili. Neprestano su govorili o elji da napuste nauk, samo nisu znali to bi poslije. S posla su se vraali kui nezadovoljni i agresivni. Kada bi se zatim okupili, netko bi uvijek poeo priati o sukobu s majstorom, a drugi bi ga prekinuo: - Zar mora ba o poslu? Zatim bi popuili lulu i tek bi onda za njih poeo odmor. Ja sam se bolje osjeala nego oni. Mene je kola ponekad zabavljala. Inae mi je bilo isto kao njima. Ni ja nisam uviala kakvu je svrhu imalo uenje i sva napetost u koli otkada mi je postalo jasno da neu zavriti ni realku ni maturu. Znala sam takoer da kao nekadanja ovisnica ak ni s najboljom svjedodbom neu dobiti posao koji mi se svia. Dobila sam dobru svjedodbu, ali nisam dobila nauniko mjesto. Ponudili su mi mjesto pomone radnice po nekom zakonu koji nastoji sprijeiti da se besposlena

mlade klati po ulici. Gotovo se itavu godinu nisam fiksala. Znam meutim da treba proi nekoliko godina da bih bila posve ista. U ovom trenutku nemam veih problema. Kada uveer sjedimo u kvadri i pijemo vino i kad lula nekoliko puta obie krug, sve svakodnevne tekoe nestaju. Razgovaramo o knjigama koje smo proitali. Bavimo se crnom magijom, parapsiho-logijom i budizmom. Traimo jednostavne ljude koji su na dobrom 293 292 tripu da bismo od njih neto nauili. Jer smo sami na vrlo jadnom tripu. Jedna je djevojka iz kvadre uenica srednje medicinske kole. Ona je nekoliko puta donijela tablete. Neko sam se vrijeme opet drogirala valiumom. Tripove nisam dotakla, jer se bojim da bih dola u horror. Ostali se uglavnom dobro osjeaju s LSD-om. U naem malom gradu nema scene za tvrde droge". Tko uzima tvrde droge, taj se veinom mota po Hamburgu. U naem mjestu nema ni dealera koji bi prodavao H. Tu nas dakle nema tko tako lako navesti na H kao u Berlinu, Hamburgu ili Norderstadtu. Meutim, onaj, tko eli H, moe ga bez tekoa nabaviti. Ima tipova s vezama. Ponekad naiu i deaJen'koji imaju pravi pokretni duan droga. Kada takvog tipa upitate ima li to, on odgovara: to eli, valium, valeron, sit, tripove, koku ili H? U mojoj kvadri svi vjeruju da droge dre pod nadzorom. Svakako je donekle drugaije nego to je bilo prije tri, etiri godine u Gropiusstadtu. Naa kvadra ovdje dolazi pomou droga u drugaiju slobodu. Nije nam potreban "Sound" da bi smo se omamili uz gromoglasnu glazbu. Za ljude iz ove kvadre posljednja je stvar lutati pod reklamnim svjetlucanjem Kurfiirstendamma. Svi mrzimo grad. Mi smo totalno za trip u prirodi. Na vikende krstarimo kolima po Schles-wig-Holsteinu, hodamo bosi dok ne naemo neko totalno cool mjesto. esto smo u movarama na mjestima gdje stopostotno ne zalazi nijedan ovjek. Najtosnija je naa vapnena jama. Luda rupa usred krajolika. Duga je gotovo kilometar, iroka 200 metara i duboka oko 100 metara. Stijene su joj okomite. Na dnu je vrlo toplo. Ni daka vje tra. Tamo rastu biljke koje nigdje drugdje nismo vidjeli. Kroz tu ludu dolinu teku strahovito bistri potoci. Sa stijena padaju vodo padi. Voda boji bijele stijene rumenilom re. Posvuda lei bijelo kamenje koje izgleda kao kosti praivotinja, i moda to jesu dijelovi mamuta. Ogromni bager i prijenosna traka koji po danu diu zaglunu buku izgledaju za vikenda kao da miruju stoljeima. I oni su od vapna odavno pobijelili. f Posve smo sami u toj, ludoj dolini. Od ostalog nas svijeta dijele okomite vapnene stijene. Izvana ne dopire nikakav um. uju se samo vodopadi. Zamiljamo da emo kupiti vapnenu jamu kada je prestanu iskoritavati. Htjeli bismo u dolini sagraditi drvene kue i zasaditi ogromne vrtove, drati ivotinje i imati sve to nam je potrebno za ivot. Jedini prilaz koji vodi u dolinu elimo zatrpati. Ionako se ne bismo eljeli vratiti gore. 295 294 Jo ul.

Biblioteka LORA Christiane F. MI DJECA S KOLODVORA ZOO Izdava "LORA" d.o.o. Koprivnica Za izdavaa DAMRMAERI Tisak BALTAZAR, Koprivnica, 1995. 296 KGZ GRADSKA KNJINICA ZAGREB 010137956