PREDAVANJA ZA UVOD U PSIHOANALIZU

Sigmund Freud

SADRAJ

Predgovor (1917.)

11

Prvi dio: Omake [1916. (1915.)]

I. Uvod II. Omake III. Omake ( nastavak) IV. Omake ( zakljuak)

13
15 26 42 64

Drugi dio: San [1916. (1915.-16.)]

V. Potekoe i prva pribliavanja VI. Pretpostavke i tehnika tumaenja VII. Manifestni sadraj sna i latentne misli sna VIII. Djeji snovi IX. Cenzura sna X. Simbolika u snu XI. Rad sna XII. Analize primjera snova XIII. Arhaine crte i infantilizam snova XIV. Ispunjenje elja XV. Nesigurnosti i kritike

87
88 106 120 133 145 158 180 194 210 225 241

Trei dio: Opa znanost o neurozama [1917. (1916.-17.)]

XVI. Psihoanaliza i psihijatrija XVII. Smisao simptoma XVIII. Fiksiranje na traumu. Nesvjesno XIX. Otpor i potiskivanje XX. Seksualni ivot ljudi XXI. Razvijanje libida i seksualne organizacije XXII. Gledita razvitka i regresije. Etiologija XXIII. Putevi simptomske tvorbe XXIV. Obina nervoza XXV. Strepnja XXVI. Teorija libida i narcizam XXVII. Prijenos XXVIII. Analitika terapija

255
257 272 290 304 320 338 358 378 398 413 434 454 473

Sigmund Freud - Kratka biografija

513

O ovoj knjizi. Sigmund Freud je odravao svoja Predavanja za uvod u psihoanalizu, i to tijekom dva zimska semestra 1915./1916., te 1916. /1917. godine pred raznim sluateljima ra zliitih fakulteta Sveuilita u Beu. Radi se o njegovim pojedi nanim predavanjima, vezanim uz njegovo sveuilino djelo vanje. Tekstove iz prva dva dijela ove knjige zapisao bi najee sam, i to odmah po zavretku samog predavanja, dok su tekstovi iz treeg dijela bili unaprijed pripremljeni. Cjelokupnu je ovu zbirku dao objaviti 1916. te 1917. godine, podijelivi je osobno na ova tri dijela. Freud nije nikad objavio neki pravi udbenik. No, njemu se najvie pribliavaju upravo ova njegova Predavanja. Osnovni zakoni duevnih kretanja koje je otkrio, a posebno oni vezani uz podsvijest, temeljili su se na tri klasina istraivaka podruja psihoanalize - na izlijeenim sluajevima, na snovima i neuro tinim simptomima - korak po korak, uz pomo mnogih uspo reivanja, anegdota i sliica iz ivota bolnice. Pri tome nepre kidno izvire i privlanost, koja je obiljeavala Freudov prozni nain izlaganja: dijalozi s njegovim tadanjim sluateljima od srca e razgaliti i nas, njegove dananje itatelje. U stvari, Pre davanja nemaju samo znaaj uvoda u njegov nain razmiljanja, ve su i do danas ostala najitanije djelo ovog osnivaa psi hoanalize.

PREDAVANJA ZA UVOD U PSIHOANALIZU (1916.-1917.)

PREDGOVOR
Ovo, to ovdje u javnosti predajem kao Uvod u psihoana lizu, nema nikakve namjere natjecati se s ve postojeim iz laganjima vezanim uz ovo znanstveno podruje (Hitschmann, Freudovo uenje o neurozama, 2. dio, 1913; Pfister, Psiho analitika metoda, 1913., Leo Kaplan, Osnovne znaajke psi hoanalize, 1914.; Regis i Hesnard, Psihoanaliza neuroza i psihoza, Pariz, 1914.; Adolf F.Meijer, O lijeenju neurotinih bolesti psihoanalizom, Amsterdam, 1915.). Jer, radi se o vjernom ponavljanju predavanja, koja sam odrao u dva zimska semestra 1915. / 1916. i 1916. / 1917. godine pred sluateljima, koji su uglavnom bili lijenici i laici obaju spolova. Sve osobine, zbog kojih e itatelji uoiti ovo djelo, ob janjavaju se iz samih okolnosti njegova nastajanja. Nije bilo mogue zadrati hladnu mirnou znanstvene rasprave pri likom izlaganja; jer, govornik se morao potruditi da tijekom dvosatnih predavanja ne dopusti slabljenje pozornosti svojih sluatelja. Uzimanje u obzir ovakvog trenutanog djelovanja uinilo je neizbjenim, da se o istom predmetu progovori vie puta, primjerice - jednom u s vezi znaenja snova, a zatim unutar problema vezanih uz neurozu. Pa i raspored same gra de doveo je do toga, da se poneka vana pitanja, kao na pri mjer, ona o podsvjesnom, nisu mogla dostatno procijeniti i obraditi na jednom jedinom mjestu, ve bi se zapoinjala, te 11

potom iznova naputala u vie navrata, dok se ne bi pojavila nova prilika da se jo poneim dopuni spoznaja o njima. Onaj, kome je psihoanalitika literatura bliska, pronai e u ovom Uvodu malo onih pitanja koja mu ve nisu pozna ta - i to u mnogo vie pojedinosti - iz drugih, znatno opirni jih radova. Pa ipak, ukazala se potreba za zaokruenjem i povezivanjem ovog gradiva u jednu cjelinu, to je pisca pri moralo da izvue i poneka poglavlja (kod etiologije straha ili histerijskih fantazmi), koja do sada nije objavio.
Be, u proljee 1917. Freud

PRVI DIO

OMAKE
[1916. (1915.)]

12

I. predavanje

UVOD

Dame i gospodo! Ne znam koliko svaki pojedinac meu vama zna o psihoanalizi iz vlastitih italakih napora, ili iz prianja drugih. No, ve sam se i u najavi ovih predavanja obvezao naslovom - Osnovni uvod u psihoanalizu - da u ih odrati kao da o njoj ne znate nita, pa vam tek trebam pruiti prve pouke. Ipak, usuujem se pretpostaviti barem toliko, da znate ka ko je psihoanaliza zapravo postupak kojim se lijee nervno oboljeli, pa vam odmah mogu dati i primjer kako se poneto na ovom podruju radi drugaije, i to esto upravo obrnuto, no sto je to u medicini uobiajeno. Kad inae nekog oboljelog podvrgavamo nekoj - njemu novoj - tehnici lijeenja, u pra vilu emo pred njim umanjivati tegobe s kojima se susree, te mu pruiti pouzdana obeanja u s vezi s uspjehom njegova lijeenja. No, kad neurotiara primamo na psihoanalitiko lijeenje, postupamo drugaije. Upoznajemo ga s potekoa ma same metode, njenim trajanjem, naporima i rtvama koje treba uloiti, a to se tie uspjeha - objasnimo mu, da ga ne obeavamo zasigurno, da on ovisi o njegovu ponaanju, ra zumijevanju, poslunosti, postojanosti. Naravno da imamo dobre motive za takav prividno obrnut postupak, u koji ete vjerojatno kasnije stei bolji uvid. 15

Nemojte se stoga ljutiti, to se prema vama u poetku od nosim kao prema tim neurotinim bolesnicima. Zapravo vam ne mogu preporuiti da me doete sluati i po drugi put. U tom u vam smislu predoiti, kakvi su nedostaci neminovno vezani uz predavanja o psihoanalizi, te s kojim se sve pote koama sukobljava donoenje vlastitog miljenja. Pokazat u vam, na koji vas nain cjelokupna usmjerenost vaeg obrazo vanja i sve vae dosadanje navike razmiljanja neizbjeno ine protivnikom psihoanalize, te koliko biste toga trebali nadvladati sami u sebi, da biste zagospodarili tim instinktiv nim opiranjem. Naravno, ne mogu unaprijed rei koliko ete shvatiti psihoanalizu zahvaljujui mojim objanjenjima; me utim, mogu vam obeati, kako samim sluanjem ovih preda vanja ipak neete nauiti dosta da biste i sami mogli poduzeti neko psihoanalitiko istraivanje, ili provesti jedno takvo lije enje. No, ako se meu vama nalazi barem jedna osoba koja se ne eli zadovoljiti samo ovim povrnim upoznavanjem psi hoanalize, ve eli s njom stupiti u trajniju vezu, tada joj to ne samo to ne savjetujem, ve je i izravno upozoravam. Naime, kako stvari trenutno stoje, takvim bi odabirom posve onemo guila svaki napredak u vlastitom sveuilinom uspjehu, a kad bi kao izueni lijenik krenula u praksu i ivot, obrela bi se u drutvu koje ne bi razumjelo njena nastojanja, nepri jateljski bi je i sumnjiavo promatralo i oborilo se na nju svim onim zlim duhovima, koji njime vladaju. A moda biste upra vo iz popratnih pojava rata koji danas divlja Europom mogli otprilike procijeniti, kolike bi to mnoge legije ljudi mogle biti. Ali, jo uvijek ima dovoljno ljudi kojima ono, to bi za njih moglo predstavljati nove spoznaje - zadrava svoju dra, usprkos odreenim neugodnostima koje sa sobom donosi. Ako je i poneki od vas ove vrste, pa e se usprkos mojim opomena ma pojaviti ovdje jo poneki put, doekat u ga dobrodoli16

com. No, vi svi imate pravo saznati, koje su te spomenute potekoe psihoanalize. Prije svega, to su tekoe u nastavi i u predavanjima, ve zanim uz psihoanalizu. U medicinskim ste predavanjima ve navikli vidjeti takvo to. Tu vidite anatomski preparat, talog nastao kemijskom reakcijom, stezanje miia kao rezultat nadraivanja njegovih ivaca. Kasnije vaim osjetilima izloe bolesnika, simptome njegove bolesti, proizvode procesa obo ljenja, a u mnogim sluajevima i izoliranog uzronika nje gove bolesti. U kirurkim ste sluajevima svjedoci zahvata, kojima se oboljelima prua pomo, a i sami ih smijete poku ati izvoditi. ak vam i u psihijatriji prikazuju obilje promje na izraza lica bolesnika u njegovu izmijenjenom raspoloe nju, nainu izraavanja i ponaanju, to na vas ostavlja dubok dojam. Tako medicinski predava preuzima na neki nain ulogu vodia i tumaa, koji vam objanjava kao da vas prati kroz muzej, dok vi sami stvarate odnos prema predmetu objektu prouavanja, te vam se ini, da ste se vlastitom spoz najom uvjerili u postojanje novih injenica. Na alost, sve ovo u psihoanalizi izgleda posve drugaije. U analitikom se lijeenju ne dogaa nita drugo, osim raz mjene rijei izmeu analizirane osobe i lijenika. Pacijent govori, pria o svojim proteklim dogaajima i dojmovima ko je oni na njega ostavljaju sada, ali se, ispovijeda svoje elje i osjeajne pobude. Lijenik ga slua, pokuava upravljati tijekom njegovih misli, opominje ga, ukazuje mu na odreene smjerove, prua mu objanjenja i promatra reakcije razumije vanja ili odbacivanja, koje time izaziva kod pacijenta. Neo brazovana rodbina naih pacijenata, koja e se pokloniti samo onome to joj je vidljivo i opipljivo, a najradije zahvatima one vrste koje moemo vidjeti u kino-dvoranama, nikad nee pro pustiti priliku da ne izrazi svoje sumnje u to, moe li se 17

obinim prianjem postii bilo to protiv bolesti. Naravno, takva su razmiljanja jednako toliko slaborazumska, koliko i - nedosljedna. Jer, to su isti oni ljudi koji posve pouzdano znaju da bolesnici, ustvari, samo izmiljaju svoje simp tome. Nekad je - izvorno - rije bila arobna, a i danas je za drala jo mnogo od svojih starih sposobnosti da ini arolije. Rijeima jedan ovjek moe drugog uiniti presretnim ili ga pak dovesti do krajnjeg oajanja, rijeima uitelj prenosi svo je znanje na uenike, rijeima govornik opinjava svoje slua telje, te tako odreuje njihove stavove i odluke. Rijei izazi vaju osjeaje i predstavljaju ope sredstvo za meusobno dje lovanje ljudi jednih na druge. Stoga neemo podcijeniti pri mjenu utjecaja rijei u psihoterapiji, i bit emo zadovoljni kad moemo kao sluatelji pratiti rijei, koje razmjenjuju anali tiar i njegov pacijent. No, ne moemo niti to. Razgovor, od kojeg se sastoji psi hoanalitiko lijeenje, ne podnosi nikakve sluatelje; ne moe se demonstrirati. Naravno, tijekom psihijatrijskog predavanja mogu studentima predstaviti nekog neurastenika ili histerika. On tada pria o svojim tekoama i simptomima, ali i - ni o emu drugom. Jer, one obavijesti koje su potrebne za analizu, on e dati samo pod uvjetom da je uspostavio posebnu osje ajnu vezu sa svojim lijenikom; posve bi zanijemio, im bi u blizini primijetio jednog jedinog, njemu nevanog svjedoka. Naime, obavijesti koje on daje, dodiruju ono najosobnije u njegovu duevnom ivotu, sve ono to kao drutveno samos talna osoba mora prikriti od svih drugih, a u krajnjem sluaju i sve, to kao jedinstvena osobnost ne eli priznati ak ni sa mom sebi. Dakle, psihoanalitikom tretmanu ne moete prisustvo vati kao sluatelj. O njemu moete samo sluati, pa tako u naj stroem smislu rijei psihoanalizu moete upoznati tek - iz 18

prianja. A ovakvo vas upuivanje iz druge ruke dovodi u posve neuobiajene okolnosti za oblikovanje vlastitih stavo va. Oito je, da mnogo ovisi o tome koliko povjerenja moete pokloniti osobi, koja vas opskrbljuje podacima. Pretpostavite na trenutak da ne prisustvujete psihijatrij skom, ve nekom povijesnom predavanju, na kojem vam pre dava govori o ivotu i ratnikim podvizima Aleksandra Ve likog. Kakve biste motive mogli imati, da povjerujete u istini tost njegovih pria? Na prvi se pogled ini, da je poloaj ovdje jo nepovoljniji negoli u sluaju psihoanalize, jer je profesor povijesti isto onoliko sudjelovao u tom povijesnom dogaaju koliko i vi sami; psihoanalitiar vam barem pria o stvarima, u kojima je i sam imao ulogu. No, tada na red stie i ono, to povijesniara ini vjerodostojnim. Moe vas usmjeriti na izvijea starih pisaca, povijesniara koji su ili sami sudjelovali u tim dogaajima ili ipak bili bliski tim pradavnim dogaanji ma, dakle - na djela Diodora, Plutarha, Arijana i drugih; moe vam pokazati slike ouvanih novia i kipove kralja, ili vam kroz redove poslati fotografiju pompejanskog mozaika bitke kod Issosa. Strogo uzevi, svi ovi dokumenti dokazuju jedino, da su ve i raniji narataji vjerovali u Aleksandrovo postoja nje i istinitost njegovih djela, pa bi se ovdje iznova mogla po javiti vaa kritinost. Ona e otkriti da ipak nije sve, ili da barem neke od pojedinosti koje se znaju o Aleksandru i nisu posve vjerodostojne, no ja ne mogu vjerovati da biste zbog toga napustili predavanje, posumnjavi u istinitost postojanja Aleksandra Velikog. Vaa e se odluka uglavnom temeljiti na dva razmiljanja - prvo, da predava nema neki oevidan razlog za tvrdnju kako je neto, u to niti sam ne vjeruje stvarno, te drugo, da sve dostupne povijesne knjige opisuju ove dogaaje na otprilike slian nain. Kad zatim krenete na provjeravanje starijih izvora, uzet ete u obzir ista ona 19

pitanja: mogue motive pisaca, te podudarnost izmeu nji hovih dokaza. Ishod ispitivanja e vas u Aleksandrovu sluaju zasigurno umiriti, iako bi sigurno bilo drugaije kad bi se radilo o osobama, kakve su Mojsije ili Nimrod. A kakve e vas sumnje obuzeti s obzirom na vjerodostojnost psihoanali tikih izvijea, postat e vam posve jasno iz kasnijih slua jeva. Sad imate pravo upitati se: ako ne postoji nikakva objek tivna potvrda koju psihoanaliza prua, te ako nema mogu nosti da se ona ikako prikae, kako se onda psihoanaliza uop e i moe nauiti, i kako se moemo uvjeriti u istinitost njenih tvrdnji? Ovo uenje uistinu nije lako, a psihoanalizu nije ba mnogo ljudi do sada nauilo kako treba, pa ipak - postoji za to jedan utrti put. Psihoanaliza se, prije svega, ui na vlastitu tijelu, prouavanjem vlastite osobnosti. To nije posve jednako onome to nazivamo samoopaanjima, no u nevolji bi se moglo svrstati i pod njih. Postoji itav niz vrlo uestalih i poz natih duevnih pojava, koje se, nakon krae poduke s obzirom na tehniku psihoanalize, mogu pretvoriti u objekte za analizu na samom sebi. Pri tome se dospijeva i do traene uvjerenosti u stvarnost pojava koje psihoanaliza opisuje, te do ispravno sti njenih shvaanja. U svakom su sluaju napretku postav ljene odreene granice na ovom putu. Mnogo biste dalje dospjeli kad biste dopustili da djelovanja analize, te istodob no iskoristili priliku da doprete do finije tehnike ovog postup ka. Ovaj sjajan put uvijek je dobar, ali naravno, samo za pojedinca, a nikada ne i za itavu grupu istovremeno. No, za drugu potekou u vaem odnosu prema psi hoanalizi moram, dragi moji sluatelji, uiniti odgovornima vas same, a ne vie psihoanalizu - barem ako ste se do sada bavili studiranjem medicine. Jer, dosadanje je obrazovanje dalo vaim nainima razmiljanja odreenu usmjerenost, koja
20

je vrlo udaljena od psihoanalize. Vi ste se i obrazovali za to, da anatomski objanjavate djelovanje organizma i njegovih poremeaja, da ih kemijski i fizikalno objasnite, a bioloki shvatite, no - na psihiki ivot nije se usmjerio niti dijelak vaih zanimanja, iako se upravo u njemu dopire do vrhunaca djelovanja tog tako prekrasno sloenog organizma. Stoga vam je psiholoki nain razmiljanja ostao stran, pa ste navikli pro matrati ga sumnjiavo, osporavati mu znanstveni znaaj i pre putati ga laicima, piscima, filozofima prirode i misticima. Ovakva je ogranienost, bez imalo sumnje, velik nedostatak za va lijeniki rad, jer bolesnik e vam prvo pokazati svoje duevno lice, kako je to ve pravilo u svim odnosima meu ljudima; bojim se da ete biti primorani na kaznu, prepustiti jedan dio terapeutskog utjecaja kojemu teite onim toliko preziranim nadri-lijenicima, umjetnicima prirodnog lijeenja i misticima. Ne osporavam opravdanje koje se mora uvaiti zbog ovog nedostatka vaem obrazovanju. Nedostaje pomona filozofs ka znanost, koja bi se mogla iskoristiti za vae namjere lijeenja. Jer, niti spekulativna filozofija, a ni deskriptivna psihologija ili takozvana eksperimentalna psihologija koja se nadovezuje na filozofiju osjetila, ne mogu vam - barem onako, kako se predaju u kolama - rei bilo to korisno o povezanosti tjelesnog i duevnog, te vam tako pruiti kljueve za razumijevanje nekog mogueg poremeaja u duevnim djelatnostima. Istina, psihijatrija se unutar medicine bavi time da opisuje primijeene poremeaje i stvara kliniku sliku o bolestima, no i sami psihijatri u svojim dobrim trenucima sumnjaju u to, zasluuju li uope njihovi posve deskriptivni stavovi naziv - znanosti. Ne prepoznaju se simptomi koje takvo oblikovanje slike o bolesti objedinjuje ovisno o njihovu podrijetlu, mehanizmu i meusobnoj povezanosti; njima ne 21

odgovaraju niti bilo kakve dokazive promjene anatomskih organa due, a niti one, iz kojih se ne dopire ni do kakvog objanjenja. Ovi su duevni poremeaji dostupni utjecaju lije enja onda, kad se mogu prepoznati tek kao nuzgredne poslje dice neke, inae organske, bolesti. Ovdje nailazimo na prazninu, koju psihoanaliza nastoji ispuniti. Psihijatriji eli ponuditi nedostajuu temeljnu osno vu, nadajui se da e otkriti zajedniko tlo na kojem e im postati razumljiv susret tjelesnih i duevnih poremeaja. U tu se svrhu mora osloboditi svih predtvrdnji anatomske, kemij ske ili fizioloke prirode koje su joj strane, mora raditi isklju ivo i posve sa psiholokim pomonim pojmovima, pa e vam se upravo zato, bojim se, u poetku i uiniti neobinom. Zbog sljedee potekoe neu optuiti niti vas, a ni vae obrazovanje, ili stav. Svojim dvjema tvrdnjama psihologija vrijea itav svijet i navlai na sebe njegov gnjev; jedna se od njih sukobljava s njegovom intelektualnom, a druga s estetsko - moralnom predrasudom. Nemojmo podcijenjivati ove pre drasude; one su vrlo snane; to su taloi korisnih, pa i nunih razvitaka ovjeanstva. Odrava ih snaga osjeaja, a borba protiv njih uvijek je vrlo teka. Prva od ovih neomiljenih tvrdnji psihoanalize kae, da su duevni procesi sami po sebi - nesvjesni, dok su oni svjesni tek djelii i dijelovi cjelokupnog duevnog ivota. Prisjetite se da smo navikli upravo na suprotno - izjednaavati psihiko i svjesno. Svijest se smatra gotovo odreujuim karakterom psihikog, a psihologija uenjem o sadrajima svijesti. Da, to nam se izjednaavanje ini ak toliko razumljivim, da bilo kakvo protivljenje doivljavamo kao pravu besmislicu; pa ipak, psihoanaliza ne moe izbjei opiranje tome, i ne moe prihvatiti izjednaavanje svjesnog i duevnog. Njena definici ja duevnoga glasi, da se tu radi o pojavama koje su iste vrste
22

kao i osjeaji, miljenje, volja, te mora zastupati stav da pos toje nesvjesna miljenja i nepoznata htijenja. No, takvim se stavom unaprijed odrie naklonosti svih prijatelja ozbiljnih znanosti, te pobuuje sumnju da se radi o nekom zanesenjakom tajanstvenom uenju, koje izrasta u tmini, a ribu eli loviti - u mutnom. No naravno, niti vi, dragi moji sluatelji, jo uvijek ne moete razumjeti s kojim pravom reenicu to liko apstraktne naravi, kao to je: Duevno je svjesno pro glaavam predrasudom, a ne moete pogoditi niti do kojih bi se razmjera moglo razviti poricanje nesvjesnog ukoliko ono postoji, te koju bi prednost takvo poricanje donijelo. Zvui kao prazna borba rijeima - treba li psihiko izjednaiti sa svjesnim, ili ga treba proiriti iznad svjesnog, no ipak vas uvjeravam, da se prihvaanjem podsvjesnih duevnih procesa kri put ka jednom odluujuem novom usmjerenju u svijetu i znanosti. Jednako toliko malo moete naslutiti, koliko je bliska po vezanost ove prve odvanosti psihoanalize s drugom, koju u sada spomenuti. Ova je druga proizala kao ishod psihoana lize, a sadrana je u tvrdnji, da oni nagoni koje moemo oz naiti jedino kao seksualne u uem kao i irem smislu, igraju neobino veliku i do sada nikada dovoljno procijenjenu ulogu uzronika nervnih i duevnih bolesti. Pa i vie od toga, da iste ove seksualne pobude u najviim kulturolokim, umjetnikim i drutvenim dostignuima imaju takav udio, koji se ne smije podcijenjivati. Prema mojim iskustvima, upravo je odbacivanje ovog re zultata psihoanalitikih istraivanja bio najznaajniji izvor otpora na koji se nailo. elite li znati kako to razjanjavamo? Vjerujemo da je kultura nastajala pod pritiskom ivotnih ne volja, i to na utrb zadovoljenja nagona, te da se to dogaa uvi jek iznova, im pojedinac koji tek ulazi u ljudsku zajednicu
23

prinosi na rtvu zadovoljenje svojih nagona u korist cjeline. Izmeu nagonskih sila koje se na ovaj nain potiskuju, seksu alne pobude igraju znaajnu ulogu; one se pri tome sublimi raju, odnosno udaljuju od svojih seksualnih ciljeva, te us mjeravaju na drutveno prihvatljivije i vie cijenjene ciljeve, koji nisu vie seksualni. No, ovo je udaljavanje nestalno, jer seksualni nagoni se mogu obuzdavati samo vrlo teko, a u svakom pojedincu koji se priklanja kulturnom stvaralatvu lei pritajena opasnost, da e se njegovi seksualni nagoni odu prijeti ovakvoj uporabi. Drutvo ne vjeruje da postoje bilo kakve vee opasnosti za njegovu kulturu, koje bi mogle biti uzrokovane osloba anjem seksualnih nagona i njihovim povratkom na prvobitne ciljeve. Drutvu, dakle, nije drago da ga se podsjea na ovo vrue pitanje njegova osnivanja, pa ak uope ne pokazuje niti zanimanje za to, da mu se ukae na jainu seksualnih nag ona i razjasni njihov znaaj za pojedinca; ono je mnogo vie utiralo takav odgojni put, kojim se pozornost udaljava od ita vog ovog podruja. Upravo stoga ono niti ne podnosi spome nute rezultate psihoanalitikih istraivanja, te bi ih najradije obiljeilo kao estetski odbojne, moralno nedostojne, ili ak i opasne. No, takva predbacivanja ne mogu nauditi objektivno dobivenom rezultatu jednog znanstvenog rada. Stoga se pro tivljenje treba prebaciti na intelektualno podruje, ukoliko eli da ga se glasno uje. A u naoj je ljudskoj prirodi da smo skloni neto, to nam ba nije drago - smatrati netonim, pa je tada lake pronai i argumente protiv toga. Dakle, drutvo sve ono, to mu ne odgovara - proglaava netonim, ospo ravajui istine psihoanalize logikim i stvarnim obrazloenji ma, ali ona naviru iz afektivnih izvora; potom od svojih prim jedbi stvara predrasude, usmjerene protiv svih pokuaja opovrgavanja.
24

Meutim, moje dame i gospodo, mi smijemo ustvrditi, da prilikom izricanja one osporavane reenice nismo slijedili nikakve naroite pobude. eljeli smo samo jasno izraziti jed nu injenicu, za koju vjerujemo da smo je spoznali kroz napo ran rad. Stoga si sada i uzimamo pravo da bezuvjetno odbaci mo mijeanje ovakvih praktinih obzira u znanstveni rad, pa ak i prije no to smo istraili da li je strahovanje, koje nam ovi obziri ele nametnuti - opravdano, ili nije. To su bile samo neke potekoe, na koje ete naii tije kom svog bavljenja psihoanalizom. Moda su i vie nego do voljne za poetak. A moete li pobijediti dojmove koje su na vas ostavile, tada moemo i nastaviti.

25

II. predavanje

OMAKE
Moje dame i gospodo! Ne zapoinjemo predtvrdnjama, ve jednim istraivanjem. Kao njegov objekt odabiremo neke fe nomene, pojave koje su vrlo este, vrlo poznate, ali su i vrlo slabo istraene, te nemaju neke veze s bolestima, jer se mogu zapaziti i kod svake zdrave osobe. To su takozvane omake u govoru koje se ovjeku dogaaju kad eli izrei jednu rije, pa umjesto nje kae - neku drugu; ili, kad mu se to isto dogodi prilikom pisanja, to moe ili ne mora sam zapaziti; ili, kad netko u tisku ili napisanom tekstu proita neto drugo, a ne ono to je trebalo proitati, dakle - omake u itanju; isto ta ko, kad neto uje drugaije nego to mu se reklo, to su omake u sluanju - naravno, ako nije u pitanju nikakav or ganski poremeaj njegovih slunih sposobnosti. Drugi niz tak vih pojava temelji se na zaboravljanju, no ne trajnom ve tek privremenom, kao kad se netko, primjerice, ne moe prisjetiti nekog imena koje inae dobro poznaje i redovito prepoznaje, ili kad zaboravi ostvariti neku nakanu pa je se tek kasnije pris jeti - dakle, kad neto zaboravi tek na odreeno vrijeme. U treem se nizu ova okolnost odnosi tek na trenutano, kao to je zametanje neega - kad neki predmet negdje odloimo pa ga zatim ne moemo pronai, ili kod isto takvog zagubljivanja stvari. Ovdje se radi o takvoj vrsti zaborava, koji obraujemo na drugaiji nain nego inae - nad njim se udimo ili ljutimo, 26

umjesto da ga prihvatimo kao razumljivog. Tu se nadalje nadovezuju i odreene zablude, kod kojih se opet pojavljuje privremenost, kao kad se neko vrijeme vjeruje u neto o emu se i prije, a i poslije znalo da je drugaije, te jo znatan broj slinih pojava, pod raznolikim imenima. Sve su to sluajevi koji su u svojoj nutrini srodni, to se iskazuje i njihovim jednakim prefiksom Ver (u njemakom je ziku, svi kurzivom istaknuti nazivi pogreaka poinju sa Ver, op.p.), i gotovo su svi nevane prirode, najee krat kotrajni i bez velikog znaaja u ivotu ovjeka. Tek se rjee neki od njih uvea i poprima odreeni vei znaaj, kao pri mjerice - zagubljivanje raznih predmeta. Stoga im se i ne po klanja neka vea pozornost, pobuuju tek slabe osjeaje, itd. No, sada vau pozornost elim svrnuti upravo na ove poja ve. Vi ete mi zlovoljno odgovoriti: Postoje tolike velianstve ne zagonetke u svijetu, a i u uem svijetu duevnog ivota, tolike neobinosti na podruju duevnih poremeaja koje i zahtijevaju, a i zasluuju razjanjenja, da se uistinu ini obijes nim rasipati rad i pozornost na takve sitnice. Kad biste nam mogli razjasniti kako je mogue da ovjek zdravih oiju i uiju usred bijela dana vidi i uje stvari koje ne postoje, ili zbog ega se netko iznenada zapone osjeati progonjenim od onih, koji su mu do tada bili najdrai, ili kako netko najveom otroumnou utemeljuje obranu stavova koji se i svakom djetetu moraju uiniti besmislenima, tada bismo i mogli neto drati do psihoanalize; no, ako ona ne moe nita drugo, no zabaviti nas takvim stvarima kao to su - zato neki brzopleti govornik izree jednu, a ne drugu rije, zbog ega neka tamo domaica zagubi kljueve svoje kue i sline nitavnosti, tada znamo kako emo na bolji nain utroiti svoje vrijeme i zanimanje. Ja bih vam na to odgovorio: Strpljenja, dame i gospodo! Mislim da vaa kritika nije krenula pravim tragom. Istina je,
27

psihoanaliza se ne moe pohvaliti, da se nikad nije bavila sit nicama. Naprotiv, predmete njena prouavanja oblikuju obi no oni nezamjetni dogaaji, koje druge znanosti kao isuvie beznaajne ostavljaju postrance, moe se rei - gotovo otpad iz svijeta pojavnosti. No, niste li u svojoj kritici zamijenili velianstvenost problema s upadljivou tih obiljeja? Ne posto je li i vrlo znaajne stvari, koje se u odreenim okolnostima i odreenim vremenima mogu prepoznati tek po posve neznat nim obiljejima? S lakoom bih vam mogao navesti vie takvih okolnosti. Iz kojih to sitnih znakova zakljuuju mladii, koji se nalaze meu vama, jesu li osvojili naklonost jedne dame? ekate li moda na njenu izriitu ljubavnu izjavu, na strastveni zagrljaj, ili vam je ipak dovoljan brz pogled neza mijeen od drugih, neki brz pokret, ili stisak ruke, produen tek za sekundu? A ako kao kriminalistiki djelatnik sudjelujete u rjeavanju sluaja nekog ubojstva, zar uistinu tada oekujete da je ubojica na mjestu zloina ostavio svoju sliku, po mogunosti jo i s adresom, ili ete se morati zadovoljiti sla bijim, nejasnijim tragovima osobe koja se trai? Stoga nemoj mo podcijenjivati takve sitne znakove; moda se njima uspi jeva doprijeti i na trag onoga, to je vee. A zatim - kao i vi, mislim da prvenstveno pravo na nau pozornost imaju veliki problemi u svijetu i znanosti. Samo, donoenje glasne odluke da se treba posvetiti istraivanju ovog ili onog velikog proble ma najee malo koristi. Jer, tada se esto ne zna, kuda bi tre balo usmjeriti prvi korak. U znanstvenom je radu mnogo izglednije krenuti od onoga to se upravo zateklo pred nama, i za ije se istraivanje pronalazi neki put. Ukoliko se to uini zaista temeljito, bez nekih predtvrdnji ili oekivanja, te bude li i sree, tada se ak i takvim jednim nezahtjevnim radom mo e doprijeti do ishoda uzajamnosti koja povezuje sve sa svime, malo s velikim, te do pristupa prouavanju velikih problema.
28

Tako bih vam, dakle, govorio, da zadrim vae zanimanje uz obradu ovih, naoko nevanih omaki kod zdravih osoba. Sad emo dozvati bilo koga, kome je psihoanaliza strana, i upitati ga - kako on sebi objanjava nastajanje ovakvih pojava. Posve e sigurno u poetku odgovoriti: Pa to uope nije vrijedno bilo kakva objanjavanja; to su tek sitne sluajnosti. to ovjek pod time podrazumijeva? eli li ustvrditi da posto je i drugi takvi mali dogaaji, koji iskau iz lanca svjetskih dogaanja, koji su se isto tako mogli odvijati i drugaije, nego to jesu? Kad netko na ovaj nain probije prirodno odreenje na jednom jedinom mjestu, zapravo odbacuje cjelokupan znanstveni pogled na svijet. Tada mu se smije prigovoriti ko liko se dosljednije ponaa ak i sam religiozni pogled na svi jet, kad izriito tvrdi da niti vrabac nee pasti s krova, ukoliko tako ne eli sam Bog. Mislim da na prijatelj nee eljeti izvu i ovakav zakljuak iz svog prvog odgovora; on e popustiti i rei nam, da bi zasigurno doao do njihova odgovarajueg objanjenja, kad bi se posvetio istraivanju ovih stvari. Radi se tek o malim poremeajima funkcije, netonostima duev nih djelatnosti, ije se okolnosti mogu navesti. ovjek, koji inae moe posve ispravno govoriti, moe se zabuniti u govo ru: 1. kad je umoran pa se ne osjea sasvim dobro, 2. kad je uzbuen, 3. kad ga optereuju neke druge stvari. Lako je i po tvrditi ove navode. Uistinu se omake u govoru dogaaju izra zito esto kad je netko umoran, ima glavobolju ili se nalazi tik pred pojavom migrene. Pod ovakvim se okolnostima posve lako dogaa zaboravljanje osobnih imena. Neke su osobe ak nauile, da upravo po tom zaboravljanju osobnih imena pre poznaju pribliavanje migrene. Pa i u uzbuenju se esto do gaa zamjena rijei, ali i stvari, dohvati se pogrean pred met, a primjeuje se i zaboravljanje namjera, te itav niz drugih nenamjernih radnji kad je ovjek rastresen, odnosno 29

usredotoen na neto drugo. Poznat primjer takve rastresenosti je profesor iz Leteih listova koji zaboravlja svoj kio bran, ili zamjenjuje svoj eir tuim, jer razmilja o problemi ma koje e obraditi u svojoj sljedeoj knjizi. A primjeri za to, kako se zaboravljaju namjere ili obeanja nekome - j e r se u meuvremenu dogodi neto, to ovjeka posve zaokupi, poz naje svatko od nas iz vlastita iskustva. To zvui vrlo razumljivo, a ini se i da je poteeno sva kog prigovora. Moda i nije jako zanimljivo, ili bar ne ono liko, koliko ste to oekivali. No, pogledajmo poblie ova objanjenja takvih omaki. Okolnosti koje se navode kao uzroci dogaanja ovakvih pojava nisu meusobno ba od po sve iste vrste. Kad se netko loe osjea i ima smetnje u cirku laciji, postoji fizioloka utemeljenost koja djeluje na njegove uobiajene funkcije; uzbuenje, umor, rastresenost su imbe nici druge vrste, koje bismo mogli nazvati psiho-fiziolokima. I oni se mogu lako pretoiti u teoriju. Kako umor i rastrese nost, tako moda i sveopa uzbuenost izaziva rasap pozornosti, koja kao posljedicu ima premalo posveivanja onoj djelatnosti, koju upravo obavljamo. Tada takva djelat nost moe biti vrlo lako ometena, i netono obavljena. Pa i lake bolesti, ili promjene snabdjevanja krvlju sredinjeg iv anog organa mogu imati isto takvo djelovanje, pri emu na slian nain utjeu na onaj mjerodavni trenutak - na rasap pozornosti. Dakle, u svim bi se ovim sluajevima radilo o uincima poremeaja u pozornosti, i to zbog organskih ili psi hikih uzroka. No, ini se da pri tome nema mnogo toga, to bi izazvalo nae psihoanalitiko zanimanje. Mogli bismo se nai u isku enju da iznova odustanemo od ovog pitanja. Meutim, priemo li tim promatranjima neto blie, nee se ba sve uklo piti u ovu teoriju o pozornosti u vezi omaki, ili barem ne
30

proizlazi posve prirodno iz nje. Tada iskustvom utvrujemo da do ovakvih omaki i do zaboravljanja dolazi i kod onih osoba, koje nisu umorne, rastresene ili uzbuene, ve se pre ma svim pokazateljima nalaze u posve uobiajenom stanju, izuzev ako osobi o kojoj se radi ne pripiemo naknadno uzbu enje izazvano upravo tom omakom, jer ga ne eli priznati ni sama sebi. Ne moe se tek tako prihvatiti niti to, da je zajam eno kako e neka djelatnost kojoj se posveuje sve vie pozornosti, postati ugroena kad ona zapone opadati. Postoji velik broj radnji koje se obavljaju posve automatski, s vrlo malo pozornosti, a ipak dovode do njihova sasvim sigurnog izvrenja. eta, koji gotovo da i ne zna kuda se zaputio, ipak se zadrava na ispravnom putu i zaustavlja pred ciljem, bez imalo skretanja s puta. Barem se tako u pravilu dogaa. Izueni pijanist dodiruje ispravne dirke, ne razmiljajui o njima. Naravno, ponekad se moe i zabuniti, no kad bi auto matsko sviranje uveavalo opasnost nastajanja takvih omaki, najvie bi im trebao biti izloen upravo virtuoz, koji zahvalju jui svojoj velikoj uvjebanosti svira u cijelosti i posve automatski. Naprotiv, vidimo da se mnogo toga posve sigurno odvija i kad nije predmet neke naroito velike pozornosti, te da neugodnost omake moe naii upravo onda kad nam je jako stalo do toga, da neto ispravno uinimo, pa iz tih razlo ga posve sigurno ne dolazi do odvraanja potrebne pozorno sti. Tada se moe rei da se radi o uincima uzbuenosti, no - ne razumijemo zbog ega onda to uzbuenje ne djeluje tako, da svoju pozornost jo vie obratimo na ono, to nas ispunja tolikim zanimanjem? Kad netko u jednom znaajnom govoru ili usmenom izraavanju omakom u govoru iskae upravo suprotno od onoga to je zapravo elio rei, to se ne moe objasniti psiho - fiziolokom teorijom ili teorijom o nastaja nju omaki zbog pozornosti. 31

I kod samih omaki postoji niz malih nuzgrednih pojava, koje nisu razumljive i kojima se niti dosadanjim razjanje njima nismo nimalo pribliili. Primjerice, kad se na trenutak zaboravi neko ime, tada se ljutimo sami na sebe, naglaeno se trudimo prisjetiti ga se, i ne moemo odustati od te zadae. Zbog ega razljuenoj osobi toliko rijetko uspijeva, ma koliko to eljela, usmjeriti svoju pozornost na rije koja joj je, kako kae - na vrhu jezika i koju prepoznaje istog onog trenutka kad se pred njom izgovori? Ili: dogaaju se sluajevi, u koji ma se omake umnoavaju, nadovezuju jedna na drugu, ili je dna drugu nadomjetaju. Jednom se zaboravi vrijeme nekog sastanka; drugi put, kad se vrlo ozbiljno odlui ne zaboraviti na njega, ispostavi se, da se zabunom upamtilo pogreno vri jeme za nj. Pokuava se zaobilaznim putevima prisjetiti rijei koja se zaboravila, no pri tome se zaboravi i neki drugi naziv, koji bi prilikom prisjeanja onog prvog mogao biti od koristi, to opet za sobom povlai zaboravljanje nekog treeg, i tako redom. Isto ovo, kao sto je poznato, moe se dogoditi i kad se radi o tiskarskim pogrekama, koje treba smatrati omakama slovoslagaa. Takva se jedna tvrdokorna tiskarska pogreka neprestano potkradala u jednim socijaldemokratskim novina ma. U izvijeu o nekoj odreenoj proslavi moglo se proitati: Meu prisutnima mogla se zamijetiti i njegova visost, Kornprinz (itni princ, umjesto Kronprinz - prijestolonaslijednik). Sljedei se dan uinjena pogreka nastojala ispraviti. List se ispriao zbog nastale greke, i napisao: Naravno, tre balo je pisati Knorprinz. O ovakvim se sluajevima esto go vori i kao o vragu tiskarske pogreke, o sotoni koji se prikri va u tiskarskom sanduku i slino, dakle - izrazima, koji nadi laze psiho - fizioloku teoriju tiskarske pogreke. Ne znam je li vam poznato kako se omaka u govoru mo e i izazvati, ili, gotovo se moe rei, potaknuti sugestijom. O
32

tome nam govori jedna anegdota: kad je jednom neki poetnik dobio priliku nastupiti na pozornici, i to u vanoj ulozi - da u Ivani Orkanskoj navijesti kralju kako e mu Connetable (potovani) poslati nazad njegov Schwert (ma), jedan se od glumaca s njim alio tako, da bi tijekom pokusa bojaljivu poetniku umjesto ovog teksta neprekidno doaptavao: Komfortabel (ugodan) e mu poslati nazad Pferd (konja) - i postigao je svoj cilj. Na predstavi je nesretnik debitirao uistinu s tako izmijenjenom najavom, iako su ga dosta esto na to upozoravali, ili - moda upravo zbog toga. Sve ove sitne osobine omaki ne mogu se u cijelosti objasniti teorijom odvraanja pozornosti. No, to jo ne znai da je ova teorija netona. Moda joj tek poneto nedostaje, neka dopuna, kako bi u potpunosti zadovoljila. Ali, i same bi se omake mogle promatrati i s druge strane. Uzmimo meu omakama onu, koja je najpodesnija za nae namjere - omaku u govoru. Jednako smo tako mogli odabrati i omaku u pisanju, ili itanju. Valja rei, da smo do sada traili jedino kada, pod kojim okolnostima dolazi do pogreno izgovorene rijei, te da smo odgovor dobili samo na ovo pitanje. No, nae bi se zanimanje moglo usmjeriti i drugaije, pa bismo se mogli zapitati zbog ega se omaka dogodila upravo na ovaj nain, a ne na neki drugi; pri tome moemo uzeti u obzir za promatranje i ono, to se pogreno izgovorilo. Uviate da, sve dok se ne odgovori i na ovo pita nje, sve dok se ne razjasni uinak omake, ova pojava ostaje i nadalje tek sluajnost, gledana sa svoje psiholoke strane, pa makar se za nju pronalo i neko fizioloko objanjenje. Kad mi se dogodi takva omaka u govoru, oito je da mi se mogla dogoditi jo i na beskonano mnogo drugih naina; za jednu ispravnu rije koju sam elio izgovoriti, mogao sam upotri jebiti bilo koju od tisue drugih pogrenih rijei. Postoji li,
33

dakle, neto, to mi u svakom pojedinom sluaju od svih moguih rijei namee upravo tu jednu, upravo na taj nain, ili je to ipak preputeno sluaju, autonomno je, pa se iz ovog pitanja moda niti ne moe iznjedriti bilo to razumno? Dvojica pisaca - Meringer i Mayer (psiholog i psihijatar) -jo su 1895. godine uinili pokuaj da pitanje omake u go voru proue s ove strane. Prikupili su primjere za njih i za po etak ih zabiljeili, jednostavno ih opisujui. Naravno, to jo ne daje nikakvo razjanjenje, ali moe oznaiti barem put do njega. Odstupanja koja namjeravana izgovorena rije znai u odnosu na stvarno izgovorenu, vi razlikujete kao: izvrtanja rijei, zadiranja jedne rijei u onu raniju, odjeke jedne rijei u sljedeoj, njihovu pomijeanost (kontaminaciju) i zamjene (supstitucije). Navest u vam primjere iz ovih glavnih grupa obojice pisaca. Tako je primjer izvrtanja rijei, kad netko kae: Milo von Venus, a ne kako bi trebalo - Venus von Milo (dakle, radi se o zamjeni redoslijeda rijei, pa se umjesto Venere s Milosa kae: Milos s Venere); primjer zadiranja jed ne rijei u raniju: Es war mir auf der Schwest...auf der Brust so schwer (umjesto bilo mi je teko na grudima kae se druga rije za grudi, izvedena iz rijei teko - schwer, op.p.); primjer odjeka rijei u onu sljedeu bila bi poznata nesretna zdravica: Ich fordere Sie auf, auf das Wohl unseres Chefs aufzustossen (umjesto - pozivam vas da nazdravimo u ime naega efa, izreeno je pozivam vas da podrignemo..., op.p.). Ova tri oblika omaki u govoru nisu ba jako uestala. Mnogo ete ee zamijetiti one, u kojima omaka u govoru nastaje zgunjavanjem ili mijeanjem rijei, kao kad, na primjer, gospodin na ulici oslovi damu sljedeim rijeima: Wenn Sie gestatten, mein Fraulein, mochte ich Sie gerne beglei-digen"(tj., ako doputate, gospoice, ja bih vas uvrijedio, umjesto - otpratio, op.p.). Kod ovog se mijeanja
34

rijei oito, osim glagola begleiten - otpratiti, nalazi i glagol beleidegen - uvrijediti (usput reeno, vjerojatno taj mladi nee kod ove dame imati nekog veeg uspjeha). Kao primjer zamjene rijei, pisci M. i M. navode sluaj, u kojem netko kae: Ich gebe die Praparate in den Briefkasten (stavljam preparate u potanski sandui), umjesto in den Brutkasten (sanduk u kojem kokoi lijeu jaja), i slino. Meutim, pokuaj objanjenja koji su oba pisca temeljila na svojim prikupljenim primjerima, posve je nezadovoljava jui. Oni misle da glasovi i slogovi jedne rijei imaju razliite vrijednosti, pa inervacija elementa vie vrijednosti moe utje cati na element nie vrijednosti, ometajui ga. Pri tome se oito oslanjaju na sluajeve prve i druge vrste omaki, dok za ostale vrste ovakvo objanjenje ni u kom sluaju ne dolazi u obzir. Najee se omaka u govom ini kad se umjesto jedne rijei izgovori neka druga, slina, ali i - pogrena rije, a upravo je ova slinost mnogima dostatna za objanjenje same omake u govoru. Na primjer, profesor prilikom svog uvod nog izlaganja kae: Ich bin nicht geneigt / geeignet die Verdienste meines sehr geschatzten Vorgangers zu wurdigen. (Ja nisam sklon / dostojan ocijeniti zasluge mog visoko po tovanog prethodnika). Ili, jedan drugi profesor: Beim weiblichen Genitalen hat man trotz vieler Versuchungen... Pardon, Versuche... (Kod enskih se genitalija usprkos mnogim isku enjima ... oprostite, pokuajima...). Najuobiajenija omaka i najuoljivija vrsta omaki u govoru je ona, kojom se izrie upravo suprotnost onome, to se zapravo eljelo izrei. Pri tome se, naravno, znatno udaljujemo od oznaka za glasove i utjecaja slinosti; no, za utjehu se moemo pozvati na to, da suprotnosti u sebi sadre vrlo ja ku pojmovnu srodnost, a naroito su bliske u psiholokim asocijacijama. Postoje i povijesni primjeri ove vrste: jedan je 35

predsjednik nae Skuptine otvorio jednom sjednicu rijeima: Meine Herren, ich konstatiere die Anwesenheit von... Mitgliedern und erklare somit die Sitzung fur geschlossen. (Moja gospodo, ovime utvrujem da je prisutno ... lanova, te time objavljujem da se sjednica - zatvara). Na slian nain kao taj odnos suprotnosti zavodljivo djeluje i jedna druga la gana asocijacija, koja se moe pojaviti u vrlo neugodnim okolnostima. Tako se, primjerice, govori, da je na sveanosti u ast vjenanja jednog djeteta H. Helmholtza s djetetom po znatog izumitelja i velikog industrijalca, W. Siemensa, doao red i na poznatog fiziologa Du-Bois Reymonda da odri zdra vicu. Svoju zasigurno prekrasnu nazdravnu rije zakljuio je na sljedei nain: Dakle, neka ivi nova tvrtka: Siemens i Halskel Naravno, bilo je to ime stare tvrtke. Proimanje jednog i drugog imena vjerojatno je Berlinaninu bilo jed nako snano, koliko je to jednom Beaninu naziv tvrtke Riedel i Beutel. Dakle, oznakama za glasove i slinosti izmeu pojedinih rijei moramo jo dodati i utjecaj asocijacije rijei. No, to jo nije dovoljno. U itavom nizu sluajeva ini se, da nam razjanjenje neke od omaki u govoru nee posve uspjeti ukoliko ne uzmemo u obzir i ono, to se izgovorilo u reenici prije toga, ili to se tada makar pomislilo. Dakle, opet sluaj odjeka, kako je to naglasio i Meringer, samo s vee udalje nosti. - Moram priznati da u cjelini stjeem dojam, kao da smo se upravo udaljili od razumijevanja omaki u govoru vie no ikada! Meutim, nadam se da neu pogrijeiti kad kaem, da smo ipak svi mi tijekom ovog dosadanjeg istraivanja dobili jedan novi dojam o navedenim primjerima omaki, kod kojeg vrijedi i zadrati se neko vrijeme. Istraili smo okolnosti pod kojima uope i nastaje omaka u govoru, zatim utjecaje koji odreuju vrstu iskrivljenja kroz tu govornu omaku, no jo ni36

smo obradili sam uinak omake u govoru, bez obzira na uzroke njenog nastajanja. Odluimo li se i na to, moramo ko nano smoi hrabrosti da bismo rekli: u nekima od primjera, uinjena omaka ima i smisla, do kojeg se dolo prilikom izgovaranja omake u govoru. to to znai, da ima smisla? Pa, eli se rei, da i uinak omake u govoru moda takoer ima pravo na to, da se na njega gleda kao na punovani psihiki in koji slijedi svoj vlastiti cilj, te da ga treba shvatiti kao izri canje sadraja i znaenja. Do sada smo uvijek govorili o omakama, no sad se ini, kao da je ponekad ta omaka bila zapravo onaj pravi izriaj, koji je samo uskoio na mjesto one druge, oekivane ili namjeravane izjave. Ovaj vlastiti smisao omake u pojedinim se sluajevima ini i shvatljivim, i prepoznatljivim. Kad predsjednik ve prvim svojim rijeima zatvara sjednicu umjesto da je otvori, tada smo skloni pomisliti kako je ova omaka puna smisla, znajui okolnosti pod kojima je dolo do omake u govoru. On od ove sjednice ne oekuje nikakva dobra, pa bi bio sre tan kad bi je odmah mogao i prekinuti. Ukazivanje na ovaj smisao odnosno znaenje ove omake u govoru ne predstav lja nam nikakvu potekou. Ili, kad jedna dama upita s privid nim odobravanjem drugu: Diesen reizenden neuen Hut haben Sie sich wohl selbst aufgepatzt? (Ovaj draestan novi eir sigurno ste sami - zakrpali, umjesto ukrasili), tada nas nikakva znanost na svijetu nee uvjeriti, da u ovoj izjavi ne ujemo zapravo sljedee: Dieser Hut ist eine Patzerei (Ovaj eir izgleda kao obina krpa). Ili, kad jedna dama koja je po znata kao energina, pria: Mein Mann hat den Doktor gefragt, welche Diat er einhalten soll. Der Doktor hat aber gesagt, er braucht keine Diat, er kann essen und trinken, was ich will. (Moj je suprug upitao lijenika kakvu dijetu treba drati. No, lijenik je rekao da mu dijeta ne treba, da moe jesti i piti
37

sve to ja elim), tada je ova omaka u govoru, s druge strane, nepredvidljiv izraz jednog dosljednog programa. Moje dame i gospodo, kad bi se ispostavilo da neki smi sao imaju ne samo pojedini, malobrojni sluajevi omaki u govoru i uope svih drugih omaki, ve njihov vei broj, tada bi bez pogovora upravo taj njihov smisao, o kojemu do sada jo nismo govorili, postao najzanimljiviji za nas, te bi s pra vom u pozadinu potisnuo sva druga stanovita. Tada bismo mogli ostaviti po strani sve fizioloke ili psiho-fizioloke im benike, i posvetiti se jedino psiholokim istraivanjima o smi slu, odnosno znaenju, o namjeri omake. Stoga neemo pro pustiti to prije provjeriti vei dio grae koju prouavamo u vezi s ovim oekivanjima. Ali, prije no to izvrimo ovu namjeru, elim vas pozvati da zajedno sa mnom slijedite jedan drugi trag. Ve se vie puta dogaalo, da se neki pjesnik poslui omakom u govoru kao sredstvom knjievnog prikazivanja. Ova bi nam injenica trebala ve sama po sebi dokazati da on omaku, primjerice u govoru, smatra neim smislenim, jer je proizvodi - namjerno. Naime, to se ne odvija tako, da se pjesnik prvo sluajno za buni, a zatim tu svoju omaku u pisanju zadri kao govornu omaku lika, koji prikazuje. On nam takvom omakom eli neto dati na znanje, pa moemo razmotriti to bi to moglo biti - eli li nam ukazati na to, da je osoba o kojoj se radi ras tresena ili umorna, ili je oekuje migrena. Naravno, ne elimo precijenjivati to, da i pjesnik omaku u govoru koristi kao smislenu. Jer, u stvarnosti bi to moglo biti i posve besmisleno - psihika sluajnost, ili bi - sasvim rijetko - i moglo imati smisla, pri emu bi pjesnik zadrao pravo da je produhovi smislom, kako bi je iskoristio u vlastite svrhe. No, ipak - ne bi trebalo zauditi kad bismo vie otkrili iz omake u govoru kod pjesnika, nego li kod filologa i psihijatra. 38

Takav jedan primjer omake u govoru moe se nai u Wallensteinu (Piccolomini, prvi in, peti prizor). Max Piccolomini se u ranijem prizoru najstrasnije zauzeo za vojvodu, koji se pri tome zanosio blagodatima mira, to su mu se razotkrile tijekom putovanja, dok je pratio Wallensteinovu ker ku u tabor. On ostavlja svog oca i dvorskog poslanika Questenberga posve zaprepatenima. I sad se peti prizor nastavlja ovako: O, teko nama! Zar tako stoje stvari? Prijatelj, a mi ga ostavljamo u toj zabludi, ne prizivamo ga iz nje, da bismo mu odmah i ovdje otvorili oi? OCTAVIO (trgavi se iz dubokog razmiljanja): On ih je meni sada otvorio, pa vidim i vie, no to bih volio. QUESTENBER: to je to, prijatelju? OCTAVIO: Prokleto bilo to putovanje! QUESTENBER: Kako? to je to? OCTAVIO: Doite - moram odmah krenuti tim zlosretnim tragom, i vidjeti vlastitim oima - doite! (eli ga odvesti) QUESTENBERG: Ma to? Kuda? OCTAVIO (uurbano): K njoj!
QUESTENBERG: QUESTENBERG: K...OCTAVIO

(ispravlja se): K vojvodi! Krenimo, itd...

Octavio je elio rei K njemu, vojvodi, no ini omaku u govoru, pa - barem nama - izrekavi k njoj razotkriva, da je vrlo dobro prepoznao, pod ijim se to utjecajem mladi ratni junak toliko zanio mislima o miru. 39

Jo izraajniji primjer otkrio je O. Rank kod Shakespearea. Nalazi se u Mletakom trgovcu, u poznatom prizoru kad sretni ljubavnik odabire izmeu tri koveia, pa vjero jatno ne mogu uiniti nita bolje, no da vam ukratko proitam taj kratki Rankov prikaz: Jedna omaka u govoru, knjievno izrazito fino motivi rana i tehniki sjajno oplemenjena, koja kao i omaka u Wallensteinu, na koju je ukazao Freud, odaje da je pjesnik dobro poznavao ovaj mehanizam i smisao omake, te da je pretpo stavio kako je i sluatelj razumije, nalazi se u Shakespeareovu Mletakom trgovcu (trei in, prizor drugi). Natjerana voljom oca da supruga odabire kockom, Porcija je do sada sretnim sluajem uspjela umai svim svojim nemilim proscima. Kako je konano u Bassaniu pronala onoga kojemu je uistinu sklona, mora se pribojavati da e i on izvui pogrenu kocku. I iako bi mu najradije rekla kako moe biti siguran, da e mu njena ljubav pripadati i u tom sluaju, njen je zavjet prijei u tome. U njenoj unutarnjoj borbi, pjesnik joj doputa da dobro dolom proscu kae: Molim vas, ekajte; jo jedan, dva dana, prije no to se odvaite; jer, odaberete li pogreno, izgubit u vae drutvo; stoga odugovlaite. Neto mi govori ( no, to nije ljubav ), da vas ne bih eljela izgubiti; Mogla bih vas odvesti do pravog izbora, no tada bih prekrila svoju zakletvu; to ne elim; tako biste me vi mogli izgubiti. A ako to uinite, natjerat ete me da greno elim Da sam je barem prekrila. O, vi - oi, Koje su me tako prozrele i rascijepile! Napola sam vaa, druga je polovina vaa
40

Htjedoh rei - moja; no, ako je moja, tad je i vaa, I tako u cijelosti vaa. Upravo ono, to mu je eljela tek lako nagovijestiti, jer mu je zapravo trebala posve zatajiti da je jo i prije biranja posve njegova i da ga voli, upravo to pjesnik doputa da zadi vljujuom psiholokom finoom osjeaja otvoreno prodre kroz njenu omaku u govoru, te zna kako ovakvom vjetinom treba primiriti neizdrivu neizvjesnost ljubavnika, ali i isto vrsnu napetost sluatelja u vezi ishoda odabiranja. Primjeujete li i kako Porcija na samom kraju fino pove zuje obje izjave sadrane u omaki, kako uklanja suprotnost koja je u njima sadrana, te konano daje za pravo - samoj omaki u govoru: No, ako je moja, tad je i vaa, I tako u cijelosti vaa. Usput, i jedan je mislilac udaljen od medicine razotkrio smisao omake jednom svojom napomenom, te nam pritedio trud oko njena razjanjenja. Svi vi poznajete duhovitog satiriara Lichtenberga (1742. - 1799.), za kojeg je Goethe re kao: Tamo gdje se on naali, prikriven je neki problem. Meutim, ovdje je kroz alu na svjetlo dana iznio i sam pro blem. U svojim je duhovitim i satirinim mislima Lichtenberg zabiljeio i reenicu: On bi uvijek proitao Agamemnon umjesto angenommen (pretpostavljeno), toliko je mnogo itao Homera. To je uistinu teorija omake u itanju. Sljedei put emo istraiti, moemo li se u shvaanju omaki suglasiti s pjesnicima.

41

III.predavanje

OMAKE
(Nastavak)

Moje dame i gospodo! Proli put smo nadoli na misao, da omaku promatramo samu po sebi, a ne u odnosu na njeno namjeravano djelovanje koje je poremetila; dobili smo dojam, da se u nekim sluajevima ini kako omake razotkrivaju svoj vlastiti smisao, te smo sami sebi rekli - kad bi se u veem obi mu moglo potvrditi da omake imaju vlastiti smisao, tada bi nam taj smisao ubrzo postao mnogo zanimljivijim, nego li is traivanje okolnosti pod kojima omaka nastaje. Suglasimo se jo jednom oko toga, to elimo podrazumi jevati pod smislom jednog psihikog procesa. Nita drugo, ve namjeru kojoj on slui, te njegov poloaj u jednom psihi kom nizu. Za veinu naih istraivanja moemo smisao za mijeniti namjerom ili tendencijom. Je li to, dakle, bio sa mo varljiv privid ili poetsko uzdizanje omake, kad smo po vjerovali da u njoj moemo prepoznati namjeru? Ostanimo vjerno kod primjera omaki u govoru, te pre gledajmo jedan vei broj ovih zapaanja. Ovdje nalazimo itave kategorije sluajeva u kojima namjera, smisao, jasno izlazi na svjetlo dana. Prije svega su to oni, u kojima na mjesto namjeravane izjave stupa upravo njena suprotnost. U svom govoru prilikom otvaranja sjednice predsjednik izgo vara: Objavljujem, da je sjednica zakljuena. To se ne moe
42

dvosmisleno tumaiti. Smisao i namjera njegove omake je u tome, da bi on elio sjednicu - zatvoriti. Pa on to kae i sam, moglo bi se rei; treba ga samo drati za rije. Ne pri govarajte mi sad kako to nije mogue, jer dobro znamo da nije trebao zatvoriti ve - otvoriti sjednicu, te da bi i on sam, a upravo smo ga priznali kao najviu instancu, potvrdio, da ju je elio otvoriti. Jer, pri tome zaboravljate da smo se suglasili, kako emo omaku promatrati samu po sebi; o njenu odnosu prema namjeri koju ona ometa bit e govora kasnije. Inae ete biti okrivljeni za izazivanje jedne logike pogreke, koja prikriva problem o kojem se raspravlja, to se na engleskom jeziku naziva begging the question. I u drugim sluajevima, u kojima se omakom u govoru nije izrekla ista suprotnost, ipak moe doi do izraaja njen suprotni smisao. Nisam sklon ocijeniti zasluge .... Sklon nije suprotnost dostojnom, ali je zato otvorena izjava, i nalazi se u otroj suprotnosti s trenutkom u kojemu govornik treba nastupiti. U jo nekim sluajevima omaka u govoru dodaje jedno stavno jedan drugi smisao onom namjeravanom. Tada se ree nica doivljava kao saetak, skraenje, zbijanje, i to nastalo iz vie reenica. Tako energina dama kae: On moe jesti i piti ono to ja hou. To zvui upravo tako, kao da je izrekla: On moe jesti i piti to god eli; no, to to on ima eljeti? Umjesto njega, elim ja. Omake u govoru esto ostavljaju dojam tak vih skraivanja, na primjer, kad profesor anatomije na svom predavanju o nosnim upljinama upita jesu li sluatelji sve shva tili, te nakon opeg potvrivanja nastavi: Ja to ne vjerujem, jer se ljudi koji razumiju nosne upljine mogu ak i u gradu od mi lijun stanovnika nabrojiti na jedan prst... oprostite, na prste jedne ruke. I ovaj skraeni govor ima svoj smisao; on nam govori da postoji samo jedan ovjek, koji to zaista i razumije.
43

Nasuprot ovih grupa sluajeva, u kojima omaka sama prokazuje svoj smisao, nalaze se one u kojima omaka u go voru nije izrekla nita smisleno, dakle - one, koje energino protuslove naim oekivanjima. Kad netko omakom u govoru izmijeni neije osobno ime ili izree neiskoristiv slijed slo gova, tada se ini da je sve ve odlueno u pitanju: imaju li uope sve ove omake, koje se toliko esto dogaaju, ikakav smisao; i to, odlueno na odbijajui nain. Ve se i pri po bliem istraivanju ovih primjera pokazuje, kako razumijeva nje ovih tvrdnji moe biti vrlo lako, te da razlika izmeu ovih nejasnih i ranije spomenutih, jasnijih sluajeva uope i nije to liko velika. Gospodin, upitan o stanju njegova konja, odgovara: Ja, das draut... Das dauert vielleicht noch einen Monat (Da, to e pokrt... potrajati moda jo mjesec dana). Upitan sto je time zapravo htio rei, objasnio je, kako je mislio izgovoriti daje to alosno (traurig), ali je iz sukoba rijei traurig i dauert proizalo ono njegovo draut (Meringer i Mayer). Drugi pria o nekim dogaajima koje napada, pa nastav lja: Dann aber sind die Tatsachen zum Vorschwein gekommen (Tada su se injenice predsvinjile). Na pitanje potvr uje, da je te dogaaje elio oznaiti kao svinjarije, no rijei Vorschein (prikaz) i Schweinerei (svinjarija) su dovele do one neobine mjeavine koju je izrekao, Vorschwein (M. i M.) Prisjetite se sluaja mladia, koji je elio pratiti {begleitdigen) mladu damu. Dopustili smo si slobodu da ovu rije raz dijelimo na dvije - begleiten i beleidigen (pratiti i uvrijediti), pa smo osjeali da to znamo posve sigurno protumaiti, i da za ovu omaku ne treba traiti neku potvrdu. Iz ovih primjera uviate da se i ovi manje jasni sluajevi omaki u govoru mo gu razjasniti presretanjem, interferencijom dviju rijei, koje se namjeravalo izrei; razlike nastaju samo zbog toga, to jed44

nom jedna namjera posve zamjenjuje drugu (supstituira je), kao u sluajevima izgovaranja upravo suprotnosti, dok se dru gi put mora zadovoljiti time da se izmijeni ili modificira, pa dolazi do stvaranja mjeavine koja ima vie ili manje smisla. Sad vjerujemo da smo shvatili tajnu velikog broja omaki u govoru. Zadrimo li se na ovom shvaanju, moi emo ra zumjeti i druge, do sada zagonetne grupe. Kod pogreno izgo vorenog imena, primjerice, ne moemo pretpostaviti da se uvijek radi o presretanju dvaju slinih, a ipak razliitih imena. No, nije nam ba teko odgonetnuti drugu namjeru. Do pogre nog izgovaranja imena dosta esto dolazi i izvan omaki u govoru; tako se neko ime pokuava uiniti takvim da bi zazvualo runo ili loe, a to je jedan poznat nain ili vrsta vrije anja kojeg se obrazovan ovjek ubrzo naui odvikavati, iako ga se nerado i odrie. Jo uvijek ga esto doputa kao alu, iako tek neznatne vrijednosti. Da bismo naveli barem jedan snaan i ruan primjer takve omake s imenom, spomenut u, da se ime predsjednika Republike Francuske - Poincarea - u nae vrijeme pretvorilo u Schweinkare (svinjski kare). Blisko nam je stoga prilikom izgovora s takvom jednom omakom pretpostaviti namjeru vrijeanja, koja proviruje iza nje. Slina nam se razjanjenja sluajeva omaki u govoru nameu ako ih proirimo i na neke od onih sa smijenim, ili apsurdnim uincima. Podrignimo u zdravlje naeg efa je primjer, u kojem se na neoekivan nain izgovaranjem samo jedne pogrene rijei ometa sveano raspoloenje, koja po buuje neukusne predodbe pa prema uzoru na odreene po grdne i prkosne govore ne moemo pretpostaviti bilo to drugo, no da se time iskazala namjera kojom se eljena ast zapravo energino osporava, te nam ustvari govori: Ne mojte vjerovati da to ne mislim ozbiljno, fuka mi se za tog momka!, i slino. Isto vrijedi i za one omake u govoru koje
45

bezazlene rijei pretvaraju u nepristojne i opscene, kao to je to apopos (stranjica, op.p.) umjesto apropos (povodom, op. p.), ili Eischeissweibchen (vulg., enica, koja izbacuje jaja) umjesto Eiweissscheibchen (ploica bjelanevine) (M.i M.). Kod mnogih ljudi prepoznajemo takvu jednu sklonost, da - zbog odreenog uitka koji u tome nalaze, posve bezazlene rijei namjerno izvru u opscene; to se smatra smijenim, dok se u stvarnosti kod takvog jednog ovjeka moramo prije svega raspitati, je li to izrekao namjerno, kao alu, ili mu se to dogo dilo kao omaka u govoru. Dakle, tako bismo uz razmjerno malo uloenog truda raz rijeili zagonetku raznih omaki! One nisu sluajnosti, ve oz biljne duevne djelatnosti; one imaju svoj smisao, nastaju uza jamnim djelovanjem, ili moda bolje: suprotnim utjecanjem dviju razliitih namjera. No, mogu razumjeti da me sad na mjeravate zatrpati pitanjima i sumnjama na koje jo uvijek tre ba odgovoriti i rijeiti ih, prije no to se zaponemo radovati prvom rezultatu naeg rada. Sigurno vas neu natjerati na do noenje preranih odluka. Stoga dopustite, da jedno za drugim, i to sve redom, podvrgnemo hladnom razmatranju. Sto mi zapravo elite rei? Mislim li, da ovo razjanjenje vrijedi za sve sluajeve omake u govoru, ili tek za njihov od reeni broj? Moe li se isto shvaanje proiriti i na mnoge druge vrste omaki - na omake u itanju, pisanju, zaboravlja nju, dohvaanju pogrenih stvari, zagubljivanju, i sline? to tada jo znae trenuci umora, uzbuenja, rastresenosti, ometene pozornosti, s obzirom na psihiku narav omaki? Nadalje, vidi se da je od obiju suprotnih sklonosti koje posto je u omakama, jedna od njih uvijek oevidna, ali druga - ba i ne uvijek. Sto se onda radi, da bi se razotkrila ova potonja, a kad se vjeruje da se u tome uspjelo, kako se stie do dokaza, da to nije tek vjerojatno, ve posve sigurno jedina prava? 46

Imate li jo togod za priupitati? Ako ne, tada u nastaviti sam. Podsjeam vas na to, da nam zapravo i nije toliko stalo do samih omaki, ve da njihovim prouavanjem elimo sa mo nauiti poneto korisno za psihoanalizu. Stoga postavljam pitanje: kakve su to namjere ili sklonosti, koje mogu na takav nain ometati druge, te kakvi odnosi postoje izmeu onih ometajuih tenji i onih, koje su ometene? Tako e na posao zapoeti iznova, i to tek nakon to dospijemo do rjeenja. Dakle, je li to razjanjenje svih sluajeva omaki u gov oru? Vrlo sam sklon tome, da povjerujem u to, zato jer se svaki put, kad se istrauje sluaj neke omake u govoru, moe pronai neko slino rjeenje. No, ne moe se dokazati niti to, da omaka u govoru ne moe nastati bez takvog jednog me hanizma. Moe biti i da jeste tako; ali, za nas je to teoretski posve svejedno, jer zakljuci koje elimo izvui s obzirom na uvod u psihoanalizu postoje i dalje, pa ak i kad bi se samo manji broj sluajeva omaki u govoru podvrgavao naem shvaanju, to zasigurno nije sluaj. Na sljedee pitanje, mo emo li i na druge vrste omaki proiriti ovo do ega smo doli u vezi s omakama u govoru, unaprijed u odgovoriti s - da. I sami ete se uvjeriti u to, kad se okrenemo istraivanju primjera omaki u pisanju, dohvaanja pogrene stvari i tako dalje. No, iz tehnikih razloga vam predlaem, da ovaj posao odgodimo sve dok temeljitije ne obradimo omaku u govoru. Pitanje - to nam mogu jo uvijek znaiti okolnosti, koje je pisac naglasio: smetnje u cirkulaciji, umor, uzbuenje, rastresenost, teorija smetnji u pozornosti, prihvatimo li opisani psihiki mehanizam omake u govoru, zasluuje podrobniji odgovor. Uzmite u obzir da mi ove okolnosti ne osporavamo. Uope, ne dogaa se ba esto da psihoanaliza osporava neto, to druga strana ustvrdi; ona u pravilu pridonosi neto novo, a ponekad se - naravno - dogaa, da je bitno upravo
47

ono, to se do tada previdjelo, pa sad nastupa kao novo. Utjecaj fiziolokih predodreenosti, koje se iskazuju kroz lak osjeaj slabosti, smetnje u cirkulaciji, osjeaj iscrpljenosti, mora se bez daljnjeg priznati pri nastajanju omaki u govoru; u to vas moe uvjeriti svakodnevno i osobno iskustvo. No, koliko se malo time razjanjava! Prije svega, to nisu uvjeti nuni za nastajanje omake. Jer, omaka u govoru mogua je i pri punom zdravlju, i u normalnom stanju. Ovi tjelesni mo menti imaju, dakle, tek vrijednost olakanja i potpomaganja tog neobinog duevnog mehanizma omake u govoru. Jednom sam za ovaj odnos iskoristio usporedbu koju u sad ponoviti, jer je ne znam zamijeniti nekom boljom. Pretpos tavite, da se u mranim nonim satima kreem nekim osam ljenim mjestom, gdje me napadne neka vucibatina i otme mi sat i novanik, pa - kako u mraku nisam uspio dobro razaz nati lice otimaa - podnosim oblinjoj policijskoj postaji pri javu sljedeim rijeima: Osama i mrak upravo su mi oteli moje dragocjenosti. Policijski slubenik bi mi na to mogao rei: ini se, da neopravdano usvajate jedno izrazito meha niko shvaanje. Radije odnos stvari postavite ovako: pod zatitom tame, kojoj je pogodovala i osama, neki vam je ne poznati lopov oduzeo vae vrijednosti. U vaem mi se sluaju znaajnom ini zadaa, da pronaemo lopova. Moda bismo mu tada mogli oduzeti i njegov plijen. Psihofizioloke okolnosti, kakve su uzbuenje, rastresenost, poremeaj pozornosti, pruaju nam oevidno vrlo malo u svrhu razjanjenja. To su samo naini govora, panjol ski zidovi koji nas mame, da bez uzdravanja zavirimo iza njih. No, mnogo je upitnije, sto je zapravo ono, sto je izazva lo uzbuenje ili poremeaj pozornosti. Iznova kao znaajne treba priznati utjecaje glasova, slinosti meu rijeima te uo biajene asocijacije, proizale iz rijei. One olakavaju
48

omaku u govoru, jer joj ukazuju na puteve kojima se moe kretati. No, kad pred sobom imam jedan put, je li time ujedno odlueno, i samo po sebi razumljivo da u njime i krenuti? Potreban je jo i motiv da se odluim za njega, a osim toga i sila, koja e me na tom putu tjerati naprijed. Ovi odnosi glaso va i rijei, dakle, kao i tjelesne dispozicije samo pogoduju omakama u govoru, ali ne mogu pruiti njihovo stvarno razjanjenje. Pomislite i na to, kako u ogromnom broju slua jeva moj govor nije ometen okolnou da rijei koje koristim podsjeaju svojom zvukovnom slinou na neke druge, koje su usko povezane sa svojim suprotnostima, ili da iz njih proi zlaze uobiajene asocijacije. Ve bi se i kod filozofa Wundta moglo pronai, da omaka u govoru nastaje kad zbog tjelesne iscrpljenosti sklonost asocijacijama nadvlada namjeru, koju smo htjeli izgovoriti. To bi moglo vrlo dobro odjeknuti kad se tome ne bi protivilo iskustvo, koje svjedoi da u itavom jed nom nizu sluajeva omaki u govoru nedostaju tjelesne, a u drugom asocijativne pogodnosti za njih. No, naroito mi je zanimljivo vae sljedee pitanje: na ko ji nain utvrujemo obje sklonosti, koje se mijeaju jedna s dr ugom. Vjerojatno niti ne slutite, koliko je ono optereeno po sljedicama. Jedna od tih dviju namjera, ona koja je ometena, zar ne, uvijek je nesumnjiva: osoba, kojoj se omaka dogodila prepoznaje je, i priznaje kao svoju. Povod za sumnje i razmi ljanje moe stoga dati samo ona druga, koja je omela prvu. No, ve smo uli, a vi to sigurno niste zaboravili, da je u itavom nizu sluajeva posve oevidna i ova druga namjera. Ona je prokazana uinkom same omake u govoru, samo kad bismo imali hrabrosti priznati taj uinak sam za sebe. Predsjednik koji grijei i izrie upravo suprotnost -jasno je da eli otvoriti sjed nicu, ali je jednako tako jasno da bi je elio i zatvoriti. To je toliko vidljivo,da niti ne treba nekog tumaenja. No, oni drugi 49

sluajevi, u kojima ometajua namjera onu prvu samo iskriv ljuje, ada se sama posve i do kraja ne izraava - kako emo u njima iz iskazanog prepoznati onu ometajuu namjeru? U prvoj vrsti ovih sluajeva, na jedan vrlo jednostavan i siguran nain, naime - na isti nain, na koji se utvruje i ome tena namjera. Nju moemo neposredno saznati i od govorni ka; nakon izgovorene omake, on se najee odmah sam is pravlja, izgovarajui namjeravano: Das draut, nein, das dauert vielleicht noch einen Monat. No, on nam moe istodob no objasniti i ometajuu namjeru. Upitan: Pa, zato ste prvo izrekli draut?, on odgovara: elio sam rei, kako je to traurige (alosna) pripovijest, dok e vam u drugom sluaju, kod omake Vorschwein takoer potvrditi, da je zapravo elio rei Schweinerei (svinjarija), no zatim se uzdrao, i izrekao ono drugo. Utvrivanje ometajue namjere uspjelo je ovdje jednako onoliko sigurno, koliko i utvrivanje ometene namjere. Ni ja nisam bez naroite namjere odabrao upravo one primjere, ije objavljivanje i razjanjenje ne potjee niti od mene, a ni od mojih sljedbenika. Pa ipak, u oba je sluaja bio potreban odreeni zahvat kojim se dospijevalo do rjeenja. Trebalo je upitati govornika, zbog ega mu se dogo dila omaka u govoru, i to zna rei o njoj. Inae bi vjerojat no tek olako preao preko nje, ne elei je razjasniti. Tek kad ga se upita, on daje objanjenje, i to prvo koje mu pada na um. I, eto vidite, ovaj mali zahvat i njegov rezultat - to je ve psi hoanaliza, i uzor za svako psihoanalitiko istraivanje kojim emo se nadalje baviti. No, jesam li isuvie sumnjiav kad nagaam, kako se u istom trenutku, u kojem je psihoanaliza iskrsla pred vama, u vama uzdigao i otpor prema njoj? Niste li raspoloeni da mi prigovorite, kako izvijee upitane osobe koja je izgovorila omaku i nije posve dokazivo? Mislite, kako je ona zasigurno
50

sklona tome da slijedi poriv kojim e svoju govornu omaku objasniti, pa pri tome govori ono prvo najbolje ega se pri sjeti, i to joj se ini valjanim za takvo jedno razjanjenje. Ali, time nije pruen i dokaz, da je do omake u govoru uistinu ta ko i dolo. Da, moglo bi biti tako, no - jednako bi tako mog lo biti i drugaije. Jer, osoba se mogla prisjetiti i nekog dru gog razjanjenja, koje bi odgovaralo isto toliko, a moda i bolje. Neobino je zapravo, koliko malo potovanja imate pre ma jednoj psihikoj injenici! Zamislite da je netko obavio kemijsku analizu odreene supstancije, te iz njenog sastava dobio odreenu teinu, toliko i toliko miligrama. Iz ove se teinske koliine mogu izvui i odreeni zakljuci. Mislite li da e jednom kemiaru ikada pasti na pamet osporavati ove zakljuke s motivacijom: izolirana supstancija mogla je imati i neku drugu teinu? Svatko se klanja pred injenicom da se radilo upravo o toj, i niti jednoj drugoj teini, te na njoj te melji svoje daljnje zakljuke. Samo kad se radi o psihikoj i njenici, da je upitanom na pamet pao upravo jedan odreeni odgovor, tada vama to ne vai, pa kaete - moglo mu je na um pasti i neto drugo! Zapravo, vi u sebi imate iluziju psihike slobode i ne elite je se odrei. ao mi je, ali u tome vam se najotrije protivim. Moda ete ovdje i popustiti, no samo zato, da biste mi otpor pruili iznova, na jednom drugom mjestu. Nastavljate: Razumijemo da se radi o naroitoj tehnici psihoanalize, koja do rjeenja svojih problema stie tako, da joj ga govore upra vo analizirane osobe. No, uzmimo sad onaj primjer, u kojem govornik na sveanosti poziva ostale da podrignu u zdravlje nadreenog. Vi kaete: ometajua namjera je u ovom sluaju - uvreda; ona je ta, koja se oprla ispravnom iskazivanju go vornikova potovanja. No, to je tek vae tumaenje, podrano 51

vaim opaanjima izvan same omake u govoru. Kad u ovom sluaju upitate tvorca omake u govoru, on vam nee potvrdi ti da je elio izrei neku uvredu; naprotiv, energino e se tome usprotiviti. Zbog ega onda ne odustanete od tog nedo kazivog tumaenja, kad se naete pred tako jasnim protiv ljenjem? Da, ovaj put ste pronali neto snano. Zamiljam pred sobom tog nepoznatog govornika; on je vjerojatno asistent svog efa - slavljenika, moda ve i privatni docent, mlad ovjek s najboljim izgledima za uspjeh u ivotu. elim pro drijeti u njega, ispitujem nije li ipak osjetio neto, to bi se usprotivilo zahtjevu za odavanje poasti njegovu efu. No, lijepo u se provesti. On postaje nestrpljiv, i odjednom me napada: Vi, prestanite ve jednom s vaim ispitivanjem, ina e u postati neugodan. Upropastit ete mi itavu karijeru svojim sumnjienjima. Jednostavno sam izrekao podrignuti (aufstossen) umjesto podignuti, jer sam u istoj reenici ve dva puta ranije izgovorio to auf. To je ono, to Mering naziva odjekom rijei, i tu se vie nema to dalje tumaiti. Razu mijete li me? Dosta! Hm, to je iznenaujua reakcija, jedno vrlo energino poricanje. Vidim, od mladog se ovjeka ne moe nita saznati, no mislim takoer, i da razotkriva vrlo snaan osobni interes za to, da njegova omaka ne bi trebala imati bilo kakav smisao. Moda ete smatrati i da nije u redu to odmah postaje toliko grub prilikom jednog posve teoret skog ispitivanja, ali konano - pomislit ete, on ipak mora znati to je elio rei, a to ne. Tako, mora li? To bi jo moda moglo biti i - pitanje. Sad vjerujete, da me imate u aci. To je, dakle, ta vaa tehnika, ujem kako mi kaete. Kad onaj o kome se radi, tko je uinio omaku u govoru kae o njoj neto to vama odgo vara, tada ga proglaavate konanim i odluujuim autorite52

tom za nju. Pa, on sam to kae! No, kad se ono to govori ne uklapa u vae trice, tada odjednom tvrdite da to ne vrijedi, da mu ne treba vjerovati. To je, dodue, tono. No, mogu vam predstaviti i jedan slian sluaj, u kojem se takoer dogaa neto neuveno. Kad optuenik pred sucem priznaje svoje djelo, tada sudac vjeruje njegovu priznanju; no kad ga porie, sudac mu ne vjeruje. Kad bi bilo drugaije, tada ne bi postojalo pravosue, pa ipak, usprkos njegovim povremenim zabludama, morate priznati djelovanje tog sustava. No, jeste li vi onda sudac, a onaj tko je uinio govornu omaku optuenik, koji se naao pred vama? Da li je omaka u govoru - prijestup? Moda ne trebamo mi sami odbaciti ovu usporedbu. No, pogledajte samo do kakvih smo dubokih razlika stigli nekim produbljivanjima, u naoko posve bezazlenim problemima ve zanim uz omake. Do razlika, za koje za sada ne znamo, kako bismo ih izjednaili. Nudim vam privremenu nagodbu, kom promis utemeljen na usporedbi sa sucem i optuenikom. Vi morate meni priznati, da smisao omake ne doputa bilo kakvu sumnju, kad ga analizirani sam priznaje. Ja u zauzvrat priznati vama, da se ne moe doprijeti do izravnog dokaza za pretpostavljeni smisao omake, ukoliko analizirani odbija dati obavijest, a naravno - i kad nam on nije pri ruci, da bi nam je dao. Tada smo, kao i u sluaju pravosua, upueni na pokaza telje koji e nam odluku uiniti jednom vie, a idui put manje vjerojatnom. Kod suda se takoer, iz posve praktinih razlo ga, mora nekoga proglasiti krivcem samo na temelju indicija. No, za nas ne postoji takva nunost; nismo primorani niti odrei se ocjenjivanja takvih indicija. Bila bi zabluda vje rovati, da se neka znanost sastoji iskljuivo od strogo do kazanih pounih stavova, te prava nepravda uope tako neto 53

i zahtijevati. Takav zahtjev istie jedino ud, koja je eljna autoriteta, ona koja ima potrebu zamijeniti svoj religiozni katekizam nekim drugim, pa makar i znanstvenim. Znanost u svom katekizmu ima tek poneki apodiktian stav, jer su osta lo tvrdnje koje je podigla na odreeni stupanj vjerojatnosti. To gotovo da je i obiljeje znanstvenog naina razmiljanja kad se zadovoljava pribliavanjem vjerojatnostima, a konstruk tivni rad se moe nastaviti usprkos nedostatku onih posljed njih potvrda. No, gdje emo pronai toke oslonca za naa tumaenja, indicije za nae dokaze u sluaju, kad sama izjava analizira nog ne razjanjava smisao omake? Na razliitim stranama. Prije svega, u analogiji s pojavnostima izvan omaki, primje rice - kad ustvrdimo da omaka u izgovaranju imena ima jed nak smisao uvrede, kao i njegovo namjerno izvrtanje. Zatim, iz psihike situacije u kojoj se omaka dogodila, iz naeg poz navanja karaktera osobe koja ju je izrekla, te iz dojmova koji su na osobu djelovali prije izgovaranja omake, i na koje ona moda tom omakom reagira. U pravilu se dogaa to, da pre ma opim naelima poinjemo s tumaenjem omake, to je, dakle, tek nae nagaanje, prijedlog za tumaenje, a potom nastojimo dobiti potvrdu istraivanjem psihike situacije. Ponekad moramo priekati i tek nadolazee dogaaje, koji se takoer najavljuju uinjenom omakom, kako bismo potkri jepili svoje nagaanje. Ne mogu vam lako dati dokaze za ovo, elim li se ograniiti samo na podruje omaki u govoru, iako se i ovdje moe nai nekoliko posve dobrih primjera. Mladi, koji bi elio otpratiti (begleitdigen) mladu damu, posve je sig urno neki straljivko; damu, iji mu smije jesti i piti samo ono to ona hoe, poznajem kao jednu od onih energinih ena koje bi znale u kui rukovoditi i vojskom. Ili, uzmite sljedei sluaj: na jednoj opoj skuptini Concordie neki 54

mladi lan dri strastven oporbeni govor tijekom kojega lanove uprave nazove Vorschussmitglieder (lanovi pre dujma), rije za koju se ini da je nastala od rijei Vorstand (uprava) i Ausschuss (odbor). Pretpostavit emo, da se u njemu pojavila ometajua tendencija, usprkos vlastitu oporbenjatvu, koja bi se mogla oslanjati na neto, to ima veze s predujmom. I zaista, od naeg pouzdanika doznajemo, da se govornik nalazi u stalnim novanim potekoama, te da je upravo tada podnio zahtjev za odobrenje pozajmice. Kao ometajuu namjeru tada uistinu moemo pretpostaviti slje deu pomisao: budi umjeren u svom oporbenjatvu; pa to su isti oni ljudi, koji ti trebaju odobriti predujam. No, bogat izbor takvih indicijskih dokaza mogu vam pruiti prijeem li na iroko podruje ostalih vrsta omaki. Kad netko zaboravi neije osobno ime, koje mu je inae vrlo dobro poznato, ili ga uz veliki trud na jedvite jade uspi jeva upamtiti, tada nam je bliska pretpostavka da ima neto protiv nositelja tog imena, tako da ne voli razmiljati o njemu; pridodajte tome i sljedea razotkrivanja psihikih situacija, u kojima nastaju ovakve omake: Neki gospodin Y zaljubio se u jednu damu bez osobita uspjeha, a ona se ubrzo udala za gospodina X. I iako gospodin Y poznaje gospodina X ve due vrijeme, i s njim je ak i poslovno vezan, uvijek i uvijek iznova zaboravlja njegovo ime, pa se vie puta mora kod drugih ljudi raspitivati o njemu, kad eli poslati dopis gospodinu X.1 Oevidno je, da gospodin Y ne eli nita znati o svom sretnom suparniku. On treba postati netko, o kome se niti ne misli.
1

Prema C. G. Jungu.

55

Ili: Jedna se dama kod lijenika raspituje o njihovoj za jednikoj poznanici, no neprekidno je naziva njenim djevo jakim prezimenom. Zaboravlja prezime, koje je ova preuzela udajom. Zatim priznaje, da je bila vrlo nezadovoljna tim bra kom, te da joj se nimalo ne svia suprug ove prijateljice.1 Jo emo poneto znati rei o zaboravljanju imena s dru gih stanovita; no, sad nas zanima psihika situacija, u koju se takvo zaboravljanje svrstava. Zaboravljanje namjera moe se posve openito staviti u vezu s jednim suprotnim strujanjem, koje uope niti ne eli ispuniti namjeru. No, tako ne mislimo samo mi u psihoanalizi, ve je to opi stav, koji u ivotu prihvaaju svi ljudi, iako e ga u teoriji zanijekati. Dobroinitelj, koji se ispriava svom tieniku da je zaboravio na njegovu molbu, nije se time pred njim opravdao. Jer, tienik odmah misli: Njemu nije nima lo stalo; on mi je to, istina, obeao, no ne eli to ustvari ui niti. Stoga je u odreenim odnosima zaboravljanje zabra njeno i u ivotu, pa se ini kao da je razlika izmeu ope pri hvaenog i psihoanalitikog shvaanja ovih omaki gotovo uklonjena. Zamislite tako domaicu, koja gosta doekuje rijeima: to, dolazite tek danas? Pa, posve sam zaboravila da sam vas danas pozvala u posjetu. Ili mladog ovjeka, koji bi svojoj ljubljenoj morao priznati, da je zaboravio doi na njihov ugovoreni sastanak. On joj to zasigurno nee priznati, ve e radije iznai svakojake najnevjerojatnije prepreke koje su ga tada zadrale, i onemoguile mu da joj sve od tada o to me poalje obavijest. Svi znamo, da u vojnim pitanjima ispri ka, kako se neto zaboravilo - nimalo ne koristi, niti titi od bilo koje kazne, i moramo to smatrati opravdanim. Ovdje su odjednom svi ljudi suglasni u tome, da neka odreena omaka
1

ima mnogo smisla, te koji je to smisao. Zbog ega nisu do voljno dosljedni, pa da taj stav proire i na druge omake, te ga usvoje u cijelosti? I za ovo, naravno, postoji odgovor. Ako je smisao ovog zaboravljanja namjera toliko nesum njiv ak i laicima, tada ete biti utoliko manje iznenaeni kad otkrijete, da i pjesnici primjenjuju ovu omaku u istom smis lu. Tko je od vas gledao ili proitao djelo B. Shawa Cezar i Kleopatra, prisjetit e se da u posljednjem prizoru Cezara, koji odlazi, progoni ideja kako je jo neto namjeravao uiniti, sto je sad zaboravio. Konano se ispostavlja, sto je to: opros titi se od Kleopatre. Ovaj mali pjesnikov prikaz eli velikom Cezaru pripisati promiljenost, koju on nije posjedovao, a kojoj ak nije niti teio. Iz povijesnih izvora moete otkriti kako je Cezar dao da se Kleopatra dovede u Rim, da bi tamo ivjela s malim Cezarionom ak i u vrijeme Cezarova uboj stva, nakon ega je bjeei napustila grad. Sluajevi zaboravljanja namjera openito su toliko jasni, da su nam za nae potrebe od male koristi indicije o smislu omake, ako je ona izvedena iz psihike situacije. Okrenimo se stoga jednoj mnogo vieznanijoj i neprovidnijoj omaki gubljenju i zagubljivanju. Kod gubljenja, jednog esto toliko bolno doivljenog sluaja, mi sami esto sudjelujemo s ne kom namjerom, no - to zasigurno neete smatrati vjerodosto jnim. Ali, postoje mnoga opaanja kakvo je ovo: neki mladi izgubi olovku, koja mu je bila vrlo draga. Nekoliko je dana ranije dobio pismo sestrina supruga, koje je ovaj zakljuio rijeima: Nemam niti volje, a ni vremena podupirati tvoje nepromiljenosti i tvoju lijenost.1 A olovka je upravo bila poklon, dobiven od tog urjaka. Bez ove podudarnosti, narav no, ne bismo mogli pretpostaviti kako je u ovom gubljenju
Prema B. Dattneru.

Prema A. A. Brillu

56

57

postojala neka njegova namjera, da se rijei te stvari. Slini su sluajevi vrlo esti. Predmeti se gube kada s darovateljem stu pimo u neprijateljske odnose, pa ga se vie ne elimo prisje ati, ili kad se nama samima prestanu sviati, pa elimo pro nai izgovor da bismo ih zamijenili drugima, boljima. Istom se takvom namjerom protiv nekog predmeta sluimo, na ravno, i kad se on ispusti, slomi, razbije. Moe li se smatrati sluajem, ako kolarac tik pred svoj roendan odjednom izgu bi, oteti, slomi predmete kojima se koristi, primjerice - svoju kolsku torbu i depni sat? Tko je dovoljno esto proivio neugodnost da ne moe pronai neto to je sam odloio, nee eljeti povjerovati niti u postojanje namjere prilikom tog zagubljivanja. Pa ipak, nisu nimalo rijetki sluajevi, u kojima popratne okolnosti zagublji vanja ukazuju na namjeru da se taj predmet ukloni, privre meno ili trajno. Moda je najljepi primjer ove vrste sljedei: Jedan mi je mladi ispriao: Prije nekoliko sam godina imao u braku dosta nesporazuma, smatrao sam svoju suprugu isuvie hladnom, i iako sam joj rado priznavao njene dobre osobine, ivjeli smo jedno uz drugo bez njenosti. Jednog mi je dana nakon etnje donijela knjigu koju je kupila, jer bi me navodno mogla zanimati. Zahvalio sam joj za ovaj znak panje, obeao da u knjigu proitati te je odloio, i - vie je nisam mogao pronai. Tako su protekli mjeseci u kojima bih se s vremena na vrijeme prisjetio ove zagubljene knjige, i uzalud je pokuavao pronai. Nakon otprilike pola godine oboljela je moja voljena majka, koja je ivjela odvojeno od nas. Moja supruga je napustila kuu da bi njegovala svoju svekrvu. Stanje oboljele postajalo je ozbiljno, to je mojoj eni pruilo priliku, da se pokae sa svoje najbolje strane. Jedne sam veeri stigao kui oduevljen djelima svoje supruge, i ispunjen zahvalnou prema njoj. Krenuo sam
58

prema svom pisaem stolu, i bez neke naroite namjere otvo rio jedan pretinac na njemu, s nekom maglovitom sigurnou; na samom vrhu pronaao sam toliko dugo nestalu, zagubljenu knjigu. Zajedno s nestankom motiva, okonala se i zagubljenost tog predmeta. Dame i gospodo! Ovu bih zbirku primjera mogao neiz mjerno uveavati. No, neu to uiniti. U mom djelu Psihopa tologija svakidanjeg ivota (prvi put se pojavila 1901. godine) ionako ete pronai prebogatu kazuistiku za proua vanje omaki.1 Svi ovi primjeri uvijek iznova pokazuju isto: ine vam vjerojatnim da omake imaju smisao, i pokazuju vam, kako se taj smisao moe otkriti ili potvrditi okolnostima koje ih okru uju. Danas u biti krai, jer smo se ograniili na namjeru, da prouavanjem ovih pojava izvuemo dobit u pripremi za psi hoanalizu. No, ovdje se moram osvrnuti jo samo na dvije opaene grupe - gomilane i kombinirane omake, te na po tvrivanje naih tumaenja kroz dogaaje, koji su nastupili kasnije. Gomilane i kombinirane omake zasigurno pripadaju naj viim ukrasima svoje vrste. Da nam je stalo samo do toga da dokaemo kako omake mogu imati vlastiti smisao, tada smo se od poetka mogli ograniiti jedino na njih, jer je kod njih smisao jasan ak i onima koji tee razumijevaju, a zna se na metnuti i najkritinijoj procjeni. Gomilanje izgovorenog odaje tvrdoglavost, koja se gotovo nikada ne moe pripisati sluaju, ali zato dobro pristaje namjeri. I na kraju, zamjena
1

Isto tako, i u zbirci A. Maedera (na francuskom), A. A. Brilla (na engles kom), E. Jonesa (na engleskom), J. Starckea (na holandskom) i drugi-

59

jedne vrste omaki drugima pokazuje nam sto je to, sto je va no i znaajno u samoj omaki: ne njen oblik ili sredstvo kojim se posluila, ve namjera kojoj slui i koja bi se trebala postii najrazliitijim putevima. Tako u vam navesti sluaj ponov ljenog zaboravljanja: E. Jones pripovijeda, kako je jednom iz njemu neznanih motiva ostavljao neko pismo na svom pisa em stolu nekoliko dana za redom. Konano je odluio pre dati ga, no Dead letter office (engl., Ured za neuruena pisma) ga je vratio, jer je na njega zaboravio napisati adresu. Kad ga je adresirao, odnio ga je iznova, ali ga je ovaj put predao - bez potanske marke. Sad je sam sebi morao priznati nevoljkost da to pismo uope i poalje. U jednom se drugom sluaju kombinira omaka dohva anja stvari s njenim zagubljivanjem. Jedna dama putuje u Rim sa svojim zetom, poznatim umjetnikom. Posjetitelja su Nijemci koji ive u Rimu doekali uz velike poasti, pa je izmeu ostalog kao poklon od njih dobio zlatnu medalju anti kog podrijetla. Dama je povrijeena zato, jer njen zet ne zna cijeniti taj prekrasni dar kako treba. Kad se vratila kui nakon to joj se pojavila sestra, prilikom raspremanja putnog kov ega otkrije da je, niti sama ne znajui kako, sa sobom poni jela i medalju. To odmah pismom dojavi zetu, te mu javi, da e mu je sljedei dan odaslati natrag u Rim. No, sljedeeg dana medalja je toliko vjeto zagubljena, da je nemogue pro nai je i poslati, pa dami konano postaje jasno, to njena rastresenost znai - naime, da bi taj predmet tako rado zadr ala za sebe.1 Ve sam vam ranije govorio o primjeru kombinacije za boravljanja i zablude, u kojem netko prvi put zaboravi na sas tanak, a drugi put, usprkos vrstoj namjeri da ne zaboravi,
1

pojavi se na sastanku u vrijeme drugaije od dogovorenog. Potpuno mi se istovjetnim ini sluaj, to mi ga je iz vlastita iskustva ispriao prijatelj koji se - osim znanosti, zanima i knjievnou. On kae: Prije nekoliko godina prihvatio sam izbor za lana odbora odreene knjievne udruge, jer sam slu tio da bi mi to drutvo jednom moglo biti od pomoi prilikom prikazivanja moje drame; stoga sam redovito, iako bez nekog veeg zanimanja, sudjelovao u sjednicama koje su se odra vale petkom. Prije nekoliko mjeseci primio sam uvjeravanja da e do prikazivanja doi u kazalitu u R, pa mi se od tada poelo redovito dogaati, da zaboravim sjednice one udruge. Kad sam proitao vae djelo o tim stvarima, posramio sam se svoje zaboravljivosti, predbacivao si koliko je to runo to sad izostajem kad mi ovi ljudi vie ne trebaju, te odluio da tu sjednicu svakako neu zaboraviti idueg petka. Uvijek sam se iznova podsjeao na tu namjeru, sve dok je konano nisam i izvrio, i naao se pred vratima dvorane, u kojoj se ona odra vala. No, na moje iznenaenje, ona su bila zatvorena, a sjed nica je ve prola. Naime, zabunio sam se u danima; tog je dana bila ve - subota! Bilo bi dovoljno primamljivo prikupljati slina zapaanja, no ja kreem dalje; elim da pogled usmjerite i na one slua jeve, u kojima nae tumaenje tek treba priekati svoju potvr du - u budunosti. Glavni je uvjet ovih sluajeva, razumljivo, da nam je sa danja psihika situacija nepoznata, ili nedostupna naim ras pitivanjima o njoj. Tada nae tumaenje ima samo vrijednost neke slutnje, kojoj niti sami ne elimo pridavati isuvie veliku teinu. No, kasnije se dogodi neto, to nam pokae kako je naa ranija pretpostavka bila opravdana. Jednom sam se obreo kao gost tek vjenanog mladog para, i sluao mladu enu kako, smijui se, pria o svojoj posljednjoj dogodovtini iz 61

Prema R. Reitleru

60

dana kad su se vratili s branog putovanja; posjetila je svoju jo neudatu sestru, da bi zajedno krenule po trgovinama, kao u ranijim danima, dok joj se suprug zaputio za svojim poslo vima. Odjednom je na drugoj strani ulice primijetila jednog mladog gospodina, pa ga je pokazala sestri, gurkajui je: Vidi, tamo je gospodin L. Posve je zaboravila, da je taj gospodin ve nekoliko tjedana - njen suprug. Zgrozila me njena pria, no nisam se usudio izvui bilo kakav zakljuak iz nje. Ove sam se male pripovijesti prisjetio tek nekoliko godi na kasnije, kad je taj brak dospio do vrlo nesretnog ishoda. A. Maeder pria o dami, koja je dan prije vjenanja zabo ravila isprobati svoju vjenanicu, te se na oaj krojaice toga prisjetila tek kasno uveer. On ovo zaboravljanje dovodi u vezu s time, da se ona ubrzo rastavila od svog supruga. Poznajem damu, koja je ve dugo rastavljena od supruga, ali je upravljajui svojom imovinom neprekidno potpisivala svo je djevojako prezime, i to jo mnogo godina prije no to ga je uistinu i promijenila. - Znam i druge ene, koje su na svom svadbenom putovanju izgubile vjenani prsten, pa znam da je i ishod njihovih brakova tom sluaju - dao smisla. A sad jo jedan svijetao primjer, s boljim ishodom. Pria se za jednog poznatog njemakog kemiara da nije stupio u brak zato, jer je zaboravio vrijeme svog vjenanja, pa je - umjesto u crkvu - krenuo u svoj laboratorij. Bio je dostatno pametan da i ostane kod tog jednog pokuaja, pa je i umro u visokoj staro sti, neoenjen. Moda je i vama sijevnula pomisao, da je u ovim primje rima omaka zauzela mjesto znamenja ili predznaka naih starih. I uistinu, jedan dio tih znamenja nije niti bio nita drugo, nego - omake, primjerice kad bi netko posrnuo, ili pao. No, drugi je dio nesumnjivo nosio obiljeja objektivnih zbivanja, a ne subjektivnih dogaaja. Ali, ne biste vjerovali 62

koliko je ponekad kod odreenog dogaaja teko odluiti, pri pada li on jednoj ili drugoj grupi. Jer, djelo se esto zna dobro zakrinkati kao neki pasivni doivljaj. Svatko od nas, tko se moe osvrnuti na jedno due ivot no iskustvo, vjerojatno bi sam sebi mogao rei da si je mogao pritedjeti mnoga razoaranja i bolna iznenaenja, samo da je smogao pronai hrabrosti i odlunosti da male omake u ophoenju s ljudima smatra predznacima, te da ih procjenjuje kao znake njihovih jo neotkrivenih namjera. Najee se o vjek ne usuuje to uiniti; to bi mu izgledalo kao da putevima, koji zaobilaze znanost, iznova postaje praznovjeran. Pa, ne ostvaruju se sigurno niti svi predznaci, a iz naih ete teori ja shvatiti da se svi niti ne trebaju obistiniti.

63

IV. predavanje

OMAKE (Zakljuak)
Moje dame i gospodo! Kao rezultat naih dosadanjih na stojanja moemo ustvrditi da omake imaju svoj smisao, te da se on moe uzeti kao temelj naih daljnjih istraivanja. Neka se jo jednom naglasi, da mi ne tvrdimo - a za nae nam svrhe takva tvrdnja nije niti potrebna - kako je svaka pojedina omaka prepuna smisla, ma koliko ja to smatrao vjerojatnim. Dovoljno nam je, ako takav jedan smisao moemo dokazati relativno esto kod raznolikih oblika omaki. Uostalom, ovi se razliiti oblici omaki u tom smislu i ponaaju razliito. Kod omaki u govoru, u pisanju i tako dalje, moe doi do sluajeva s posve fiziolokom utemeljenou, dok kod onih vrsta koje se temelje na zaboravljanju (imena i namjera, na zagubljivanju itd.) ne mogu vjerovati u nju, jer se vrlo vjero jatno dogaaju i takva zagubljivanja, koja moemo prepoznati kao nenamjerna; uope, zablude do kojih dolazimo u ivotu tek su jednim svojim odreenim dijelom podlone naim sta jalitima. Stoga trebate uzeti u obzir i ova ogranienja, jer emo i nadalje polaziti od toga, da su omake psihiki inovi koji nastaju interferencijom dviju namjera. To upravo i jeste prvi rezultat psihoanalize. Jer, do sada psihologija nije znala o nastajanju takvih interferencija, te o mogunosti da one kao posljedicu imaju i ovakve pojave. 64

Znatno smo proirili podruje svijeta psihikih pojavnosti, te tako za psihologiju osvojili fenomene koji joj se ranije nisu pripisivali. Ostanimo na trenutak kod tvrdnje, da su omake psi hike djelatnosti. Sadri li ona vie od nae uobiajene izja ve, da one imaju svoj smisao? Ne vjerujem; prije e biti, da je mnogo neodreenija i nerazumljivija. Sve to se moe zapa ziti u duevnom ivotu, moe se na kraju oznaiti kao duev na pojava. Ubrzo e se stii do toga, je li pojedino duevno izraavanje nastalo izravno iz tjelesnih, organskih, materijal nih djelovanja, u kojem se sluaju istraivanje ne pripisuje psihologiji, ili se prije svega izvodi iz drugih duevnih proce sa, nakon kojih negdje zapoinje izbijati niz organskih utjeca ja. Ovo potonje stanje stvari uzimamo u obzir kad neku po javu oznaavamo kao duevnu pojavu, pa je stoga svrsishodnije nau izjavu izraziti u obliku: ova je pojava puna smisla, ona ima svoj smisao. Pri tome pod smislom podrazumijeva mo njen znaaj, namjeru, tenju i poloaj u nekom nizu psi hikih uzajamnosti. Ima i brojnih drugih pojava, koje su vrlo bliske oma kama, ali im to ime vie ne odgovara. Nazivamo ih sluajnim i simptomskim radnjama. One istovremeno imaju karakter ne motiviranog, beznaajnog i nevanog, ali povrh toga jo jasni je i - suvinog. Od omaki ih razlikuje nedostatak neke druge namjere, s kojom se sukobljavaju i koja ih stoga ometa. S druge strane, one prelaze u bezgranine geste i pokrete, koje ubrajamo u izraze kretanja raspoloenja. Ovim sluajnim po tezima pripadaju svi oni besciljni pokreti koje izvodimo, goto vo kao u igri - na svojoj odjei, dijelovima svog tijela, na pred metima koji nam se nalaze nadohvat, kao i prekidanje ovih djelatnosti, a nadalje i napjevi, koje potiho pjevuimo. Pred vama zastupam tvrdnju, da su sve ove radnje pune smisla, te 65

da se mogu tumaiti na isti nain kao i omake - kao mali pokazatelji drugih, vanijih duevnih pojava, kao punovrijedne psihike djelatnosti. No, ne mislim se zadravati na ovom novom proirenju podruja duevnih pojava, ve u se vratiti omakama, na kojima se sa znatno veom jasnoom mogu obraditi pitanja vana za psihoanalizu. Najzanimljivija pitanja koja smo postavili kod omaki, a jo na njih nismo odgovorili, su sljedea: rekli smo, da su omake rezultati meusobnog djelovanja dviju razliitih na mjera, od kojih bi se jedna mogla nazvati ometenom, a druga ometajuom. Ometene namjere ne daju nam povoda za daljnja pitanja, no o onim drugima bismo eljeli znati, prvo, kakve su te namjere koje nastupaju kao ometajue za one druge, te drugo, kakav je odnos ometajuih namjera prema ometenima? Dopustite da iznova uzmem omaku u govoru kao pred stavnika itave vrste, te da zaponem s odgovorom na drugo, a ne na prvo pitanje. Ometajuca namjera kod omake u govoru moe biti u unutarnjoj sadrajnoj vezi s ometenom, no zatim se u njoj bu di protivljenje prema njoj, te nastojanje da se ova ispravi ili dopuni. Ili, mraniji i zanimljiviji sluaj, kad ometajuca na mjera nije ni u kakvoj vezi s ometenom. Potvrdu za prvi od dva navedena odnosa moemo bez te koa pronai u ve poznatim, i njima slinim primjerima. Go tovo bi se u svim omakama u govoru ometajuom omakom izrazila upravo suta suprotnost ometenoj namjeri, ime oma ka predstavlja sukob (konflikt) izmeu dva nepomirljiva na stojanja. Objavljujem da se sjednica otvara, iako bih mnogo radije elio da je ve zakljuena - to je smisao omake u go voru predsjednika. Neke politike novine, optuene za podmi ivanje, branile su se lankom, iji su vrhunac trebale pred stavljati rijei: Nai e nam itatelji biti svjedoci, da smo se 66

oduvijek zalagali za ope dobro na najnesebiniji (uneigenniitzigster) nain. No, urednik kojemu je bila povjerena ta obrana, napisao je: na eigennutzigster (tj., najsebiniji) na in. To jest, on misli: istina, treba tako napisati, no ja znam da je drugaije. A jedan narodni zastupnik, koji je zahtijevao da se caru bez ustezanja (riickhaltlos) kae istina, vjerojatno je posluao neki unutarnji glas koji se uplaio vlastite drskosti, pa je omakom u govoru riickhaltlos pretvorio u riickgratlos (bez kime, op.p.). U vama ve poznatim primjerima koji ostavljaju dojam zgunjavanja i skraivanja, radi se o ispravcima, dodacima ili nastavcima, u kojima do izraaja dolazi i jedna druga tenja, osim one prve. Ovdje su zum Vorschein (na vidjelo, op.p.) izbile neke stvari, ali radije bih rekao - svinjarije (Schweinereien), no - izraava se, da su neke stvari izbile - zum Vorschwein. - Ljude, koji to razumiju, moemo nabrojiti na prste jedne ruke; ali, ne - postoji samo jedan jedini, koji to razumi je, dakle: na jedan prst ruke. Ili, moj suprug moe jesti i piti to god eli. No, vi znate da ja uope ne trpim, da on bilo to eli; dakle, on smije jesti i piti ono, to ja elim. U svim ovim sluajevima, do omake u govoru dolazi iz sadraja same ometene namjere, ili se na nju nadovezuje. Druga vrsta odnosa izmeu obiju interferirajuih namjera djeluje neobino. Ako ometajuca namjera nema nikakve veze sa sadrajem one ometene, otkuda se onda uope pojavljuje, i o emu ovisi da se kao omaka pojavljuje upravo na tom, odreenom mjestu? Opaanje, kao jedino koje ovdje moe pruiti odgovor, omoguava da se razazna kako se omaka oslanja na onaj tijek misli kojim se osoba, o kojoj se radi, ba vila neto ranije, i koji sada djeluje na taj nain, bez obzira da li je ve pronala svoj izraz u govoru, ili ne. Ona se zato uistinu moe nazvati i odjekom, ali ne nuno i odjekom 67

izgovorenih rijei. Ovdje ne nedostaje niti asocijativna po vezanost izmeu ometajueg i ometenog, samo to ne nastaje unutar sadraja, ve umjetno, poesto i vrlo usiljenim putevima povezivanja. Posluajte za ovo jedan jednostavan primjer, koji sam osobno zapazio. Jednom sam u naim lijepim Dolomitima susreo dvije beke dame koje su bile odjevene kao turisti. Otpratio sam ih dio puta, te smo popriali o zadovoljstvima, ali i o tekoama turistikog naina ivota. Jedna je od dama priznala, kako dan proveden na taj nain sadri u sebi i neto neugodno. Istina je, ree, da nije nimalo ugodno itav dan to liko etati po suncu, da i bluza i koulja postaju posve promoene znojem. U ovoj je reenici trebala nadvladati kratko zamuckivanje. Zatim je nastavila: No, kad se stigne do hlaa (nach Hose, op.p.) i kad se moe presvui... Nismo tada anali zirali ovu njenu govornu omaku, no vjerujem da ste je lako razumjeli. Dama je imala namjeru upotpuniti nabrajanje kou ljom, jaknom i hlaama. Iz motiva upotpunjivanja izostalo je spominjanje hlaa, no zato se u sljedeoj, sadrajno posve neovisnoj reenici, pojavila ova neizgovorena rije, kao izvr tanje rijei koja slino zvui - kad se stigne kui (nach Hause). Sad se moemo osvrnuti i na dugo odgaano glavno pi tanje: kakve su to namjere, koje se izraavaju na ovaj neobian nain - kao smetnja nekim drugima. Pa, razumije se, vrlo razliite, iako u njima pokuavamo pronai ono to je zajed niko. Ispitamo li niz takvih primjera, ubrzo e se ispostaviti da se one mogu podijeliti u tri grupe. Prvoj grupi pripadaju slu ajevi, u kojima je ometajua namjera poznata govorniku, a uz to ju je osjetio jo i prije izricanja same omake u govoru. Tako kod omake u govoru Vorschwein, govornik ne samo to priznaje da je u sebi dogaaje o kojima se radi osuivao kao 68

Schweinereien (svinjarije), ve i da je imao namjeru toj osudi dati i glasan izraz, od ega je kasnije odustao. Drugu grupu tvore sluajevi, u kojima govornik takoer prepoznaje ometajuu namjeru kao svoju, no nita ne zna o tome da je ona bila aktivna upravo tik pred izricanje omake u govoru. Dakle, on prihvaa nae tumaenje svoje omake u govoru, iako joj se u odreenoj mjeri udi. Primjeri za ovakvo pona anje moda e se lake pronai u drugim vrstama omaki, nego u govornima. U treoj grupi, govornik energino pobija tumaenje ometajue namjere; on ne samo da osporava kako je ona nastala u njemu i prije izgovaranja omake u govoru, ve e ustvrditi, da mu je openito posve strana. Podsjetite se na primjer aufstossen (podrignuti, op.p.), te na gotovo ne pristojno poricanje, koje mi je taj govornik uputio nakon razotkrivanja ometajue namjere. Vi znate da u shvaanju ovih sluajeva jo nismo postigli suglasnost. Ne bih se ba mnogo obazirao na poricanje govornika zdravice, te bih se bez imalo zbunjivanja zadrao na svom tumaenju, dok ste vi - mislim - j o uvijek pod utjecajem njegova opiranja, i ocje njujete, ne bi li trebalo odustati od tumaenja ovakvih omaki te ih prihvatiti kao iste fizioloke djelatnosti u pred-analitikom smislu. Mogu zamisliti to je to, od ega strahujete. Moje tumaenje u sebi ukljuuje i pretpostavku, da se kod govornika mogu izraziti i one namjere, o kojima on sam nita ne zna, no koje ja mogu izvesti iz indicija. A pred jednom toliko novom pretpostavkom, prepunom tekih posljedica, vi se zaustavljate. Ja to razumijem i utoliko vam dajem za pravo. No, jedno moramo ustanoviti: elite li dosljedno provesti shvaanje omaki, utvreno ve na tolikim mnogim primje rima, morate se odmah odluiti i za spomenutu neobinu pret postavku. Ne moete li to, tada biste se iznova trebali odrei jedva steenog razumijevanja omaki. 69

Ostanimo jo pri onome, to ujedinjuje sve tri grupe i to je zajedniko u sva tri mehanizma omake u govoru. Na sre u, to je oevidno. U prve dvije grupe govornik prepoznaje ometajuu namjeru; u prvoj se k tome jo dodaje, da se javila tik pred samo izricanje omake u govoru. No, u oba je sluaja bila potisnuta. Govornik odlui da je ne ukljui u svoju izjavu, i potom mu se dogaa omaka u govoru, to jest - potisnuta namjera se i protiv njegove volje namee i iskazuje tako, da izricanje namjere koju je on dopustio - mijenja, mijea se s njom ili ak i uskae na njeno mjesto. To je, dakle, mehani zam omaki u govoru. Sa svog stanovia, s ovdje opisanim mehanizmom mogu u najljepi sklad dovesti i proces, koji se odvija u naoj treoj grupi. Trebam samo pretpostaviti, da se ove tri grupe razliku ju po razliitom, duboko zadiruem potiskivanju neke namje re. U prvoj grupi namjera postoji, a govorniku postaje vidlji va trenutak prije no to progovori; tek tada ona doivljava svoje potiskivanje, no zato se obeteuje kroz govornu oma ku. U drugoj je grupi potiskivanje jo dublje: namjera vie nije primjetljiva tik pred samo izricanje. udno, to je nimalo ne ometa da sudjeluje u uzrokovanju omake u govoru! No, time nam je znatno olakano objanjavanje procesa u treoj grupi. Ja u se osmjeliti i pretpostaviti, da se kroz omaku mo e izraziti jo jedna namjera, koja je bila potisnuta neko vri jeme, moda ak i kroz due razdoblje, koja nije opaena, pa je stoga govornik i moe tako izravno poricati. No, ostavite sam taj problem tree grupe po strani; jer, iz opaanja na dru gim sluajevima morate sami izvui zakljuak, da je potis kivanje postojee namjere da se neto iskae nezaobilazan uvjet, da bi se neka omaka u govoru i dogodila. Sad smijemo ustvrditi, da smo uinili daljnji napredak u razumijevanju omaki. Ne samo to znamo, da su one duevne
70

djelatnosti kojima se moe odrediti smisao i namjera, ne samo da nastaju pod utjecajem dviju razliitih namjera, ve i da je, osim toga, jedna od tih dviju namjera morala iskusiti odreeno potiskivanje prije izricanja, kako bi se mogla izrazi ti kroz ometanje one druge. I ona je sama vjerojatno bila prvo ometena, prije no to je mogla postati ometajuom. No time, naravno, jo nismo postigli cjelovito objanjenje ovih pojava, koje nazivamo omakama. Vidimo da se odmah pojavljuju daljnja pitanja i, uope, nasluujemo da e se pojavljivati sve vie povoda za nova pitanja, to e se postizati vee razumi jevanje. Moemo, primjerice, upitati - zbog ega se sve to ne odvija mnogo jednostavnije. Kad ve postoji namjera da se neka odreena tenja suzbije, umjesto da se izvede, tada bi potiskivanje trebalo biti barem toliko uspjeno, da nita od te tenje ne doe do izraaja, ili bi pak suzbijanje moglo biti i toliko neuspjeno, da suzbijena tenja doe do izraaja u cijelosti. No, omake su rezultati kompromisa, one ozna avaju polovian uspjeh, i polovian neuspjeh za svaku od dviju namjera; namjera koja je u opasnosti niti je posve potis nuta, niti se posvema izraava, uz izuzetak nekih sluajeva. Moemo pomisliti da moraju postojati posebne okolnosti kako bi dolo do takvih rezultata uzajamnog djelovanja ili kompromisa, no - ne moemo ak niti nasluivati, kakve bi one vrste trebale biti. Ne vjerujem, takoer, da bismo daljnjim produbljivanjem prouavanja omaki mogli doprijeti do ovih, nama nepoznatih odnosa. Vjerojatno je mnogo nunije prov jeriti prije toga i druga zatamnjena podruja duevnog ivota; ve bi nam i analogije koje bismo tamo susreli mogle dati hrabrosti da postavimo takve pretpostavke, koje bi bile pre poruljive za jedno temeljitije razjanjenje. I, jo neto! I rad s malim pokazateljima, kakvima se bavimo na ovom 71

podruju, donosi sa sobom svoje opasnosti. Postoji jedno duevno oboljenje, kombinatorika paranoja, kod kojeg se procjenjivanje ovih malih pokazatelja bezgranino iskori tava, a ja se sigurno neu zauzeti za to, da su zakljuci donijeti na temelju toga posve ispravni. Od takvih nas opas nosti mogu zatititi jedino iroki temelji naih zapaanja, te ponavljanje slinih dojmova iz najrazliitijih podruja duevnog ivota. Dakle, ovdje emo napustiti analizu omaki. Ali, jo vas na jednu stvar ipak smijem opomenuti: zadrite u svom sjea nju nain, na koji smo se do sada bavili ovim pojavama - kao uzor. Na ovom primjeru moete uvidjeti kakve su namjere na e psihologije. Mi pojave ne elimo samo opisati i klasificirati, ve ih shvatiti kao pokazatelje jedne igre sila, koja se odvija u dui, kao iskazivanje tenji koje nastoje ostvariti svoj cilj i ko je rade zajedniki, ili jedna protiv druge. Mi traimo dinami ko shvaanje duevnih pojava. Stvarno zapaene pojave mo raju prema naem shvaanju ustuknuti pred tenjama, koje su samo pretpostavljene. I iako kod omaki ne elimo vie ii u dubinu, moemo jo uiniti jedan hitar pregled irine ovog podruja, pri emu emo iznova pronai ve poznato, ali naii i na trag poneeg novog. Pri tome emo se pridravati ve u poetku spomenute podjele na tri grupe omaki u govoru s njima pridruenim omakama u pisanju, itanju, sluanju, zaboravljanju - koje se dalje razrauju ovisno o zaboravljenom objektu (imena, nepoznate rijei, namjere, dojmovi) i njegovu pogrenom dohvaanju, zametanju, gubljenju. Obazremo li se na zablude, one se djelomice prikljuuju zaboravljanju, a djelomice pogrenom dohvaanju predmeta. Ve smo se dosta bavili omakama u govoru, pa ipak se jo poneto moe pridodati. Jer, na omake u govoru nadovezuju
72

se manje afektivne pojave, koje nisu posve beznaajne. Nitko ne ini rado omaku u govoru; esto namjerno i preuje vlasti tu, no nikad nee preuti omaku u govoru nekog drugog. Na neki je nain omaka u govoru i zarazna; nije o njoj lako go voriti, a da i sami ne zapadnemo u nju. I najneznatnije oblike omake u govoru, koji nam ne mogu pruiti neka naroita razjanjenja u vezi prikrivenih duevnih procesa, ipak nije te ko prozrijeti u njihovoj motivaciji. Primjerice, kad netko dugi samoglasnik izgovori posve kratko zbog omake u go voru nastale u toj rijei iz bilo koje motiviranosti, tada e sljedei kratki toliko otegnuti, da e uiniti jo jednu omaku u govoru, kojom e kompenzirati onu raniju. Isto tako, kad neki dvoglas izgovori neisto i povrno, na primjer - eu ili oi kao ei, on se pokuava ispraviti tako, to e sljedei ei zami jeniti sa eu ili oi. Pri tome se mjerodavnim ini obzir prema sluatelju, koji ne bi zbog toga smio povjerovati, da je govor niku posve ravnoduan nain na koji vlada svojim materinjim jezikom. Jer, druga kompenzirajua omaka upravo i ima na mjeru sluatelju ukazati na onu prvu, i uvjeriti ga, da nije pro makla niti govorniku. Najei, najjednostavniji i najneznatniji sluajevi omaki u govoru sastoje se u zgunjavanju i za diranju sljedee rijei u onu raniju, a izbijaju u beznaajnim dijelovima razgovora. U nekoj se poduoj reenici, na pri mjer, omaka u govoru dogaa tako da posljednja rije namjeravane izjave zadre u onu prethodnu. To ostavlja dojam odre enog nestrpljenja da se reenica to prije zavri, a openito dokazuje odreeno protivljenje sadraju te reenice, ili uope razgovoru. Tako dolazimo do graninih sluajeva, u kojima se mijeaju razlike izmeu psihoanalitikih i openitih fiziolo kih shvaanja omaki u govoru. Pretpostavljamo da u ovim sluajevima postoji ometajua tenja namjeravanog govora; no, ona moe samo pokazati da postoji, ali ne i ono, to joj je
73

samoj namjera. Poremeaj koji izaziva, potom slijedi bilo ko je glasovne utjecaje ili asocijativnu povezanost, pa se moe shvatiti kao odvlaenje pozornosti od namjeravane izjave. Samo, niti taj poremeaj pozornosti, a niti asocijativne sklo nosti, kad se ukljue, ne pogaaju samu sr tog procesa. To postaje pokazatelj postojanja namjere ometanja eljene izjave, ija se priroda ovaj put ne moe odgonetnuti iz njena uinka, kako je to bilo mogue u svim bolje izraenim slua jevima omaki u govoru. Omake u pisanju, na koje sada prelazim, toliko se podu daraju s omakama u govoru, da ne moramo oekivati neke nove stavove. Moda nam je ak sueno i malo naknadno prolistavanje ranije reenog. Jer, toliko rasprostranjene male omake u pisanju, zgunjavanja, zadiranja kasnijih, a naroito posljednjih rijei, opet ukazuju na jednu openitu nevoljkost tijekom pisanj, te nestrpljivost da se ono to prije okona; izrazitiji uinci pisanih omaki omoguuju da se prepozna priroda i namjera ometajue tenje. Openito se zna, da - kad u nekom pismu naiete na omaku - neto s poiljateljem nije bilo u redu; a to se to kod njega dogaalo, ne moe se ba uvi jek utvrditi. Cesto onaj, koji pie, niti ne zamjeuje omaku u pisanju, kao sto je to i kod omake u govoru. Stoga je uoljivo sljedee zapaanje: postoje ljudi koji vjebaju naviku, da svako pismo koje napiu i proitaju prije njegova odailjanja. Drugi se ne koriste time; no, ako ga ipak ponekad proitaju, tada obino imaju priliku pronai neku oevidnu omaku u pisanju, te je potom ispraviti. Kako to treba objasniti? To izgleda gotovo kao da ti ljudi znaju, da su pri pisanju pisma uinili neku omaku. Trebamo li uistinu povjerovati u to? Na praktino znaenje omake u pisanju nadovezuje se i jedan zanimljiv problem. Moda ete se prisjetiti sluaja jed nog ubojice H., koji se iz znanstvenih instituta uspio doepati
74

kultura uzronika strahovito zaraznih bolesti, predstavljajui se kao istraiva bakterija, i koji je te kulture iskoristio za to, da na najsuvremeniji nain sa svog puta ukloni njemu bliske osobe. Taj se ovjek jednom kod rukovodstva takvog jednog instituta poalio na neuinkovitost kultura koje su mu dosta vili, no pri tome je uinio omaku u pisanju, pa je umjesto rijei bei meinen Versuchen an Mausen oder Meerschweinchen (kod mojih pokusa na mievima ili zamorcima, op.p.) u njemu jasno stajalo bei meinen Versuchen an Menschen (kod mojih pokusa na ljudima, op.p.). Ovu su omaku uoili i lijenici tog instituta; no, koliko znam, nisu iz nje izvukli ni kakve zakljuke. No, to vi mislite? Nisu li lijenici ovu napisanu omaku trebali prije shvatiti kao priznanje, te potak nuti istragu kojom bi na vrijeme zaustavili djelovanje tog zloinca? Nije li u ovom sluaju nepoznavanje naeg shva anja omaki postalo uzrokom jednog propusta, znaajnog u praksi? Ja mislim, da bi se meni takva jedna omaka u pisanju zasigurno uinila vrlo sumnjivom, no njenom koritenju kao priznanju stoji na putu neto vrlo vano. Jer, stvar nije tako jednostavna, kako se ini. Omaka u pisanju zasigurno je po kazatelj, no sama za sebe ne bi bila mogla biti dostatan uvod za poetak istrage. Da se ovjek bavi milju kako e inficirati ljude, to ova omaka bez sumnje govori, no ne moe se doni jeti odluka ima li ova pomisao vrijednost jasne tetne namje re, ili zapravo beznaajne fantazme. ak je mogue da bi o vjek, koji je uinio ovakvu omaku u pisanju - odbacio od sebe takvu fantazmu s najboljim subjektivnim opravdanjima, te je zanijekao kao njemu neto posve strano. A kad emo kas nije prouavati razliku izmeu psihike i materijalne stvarno sti, moi ete jo bolje razumjeti ove mogunosti. No, to je opet sluaj, u kojem omaka naknadno dobiva neslueni zna aj. 75

Kod omaki u itanju nailazimo na jednu psihiku situaci ju, koja se jasno razlikuje od one kod omaki u govoru ili pi sanju. Jer, jedna od obiju meusobno konkurentnih tenji ovdje je zamijenjena osjetilnom pobudom, pa je moda zato i manje otporna. Ono to se ita nije proizvod vlastita duevnog ivota, kao ono, to se namjerava napisati. Stoga se u velikom broju sluajeva omaka u itanju sastoji od cjelovite zamjene. Rije, koju je trebalo proitati, zamijenjena je posve drugom, pri emu ne treba postojati sadrajna povezanost izmeu teks ta i uinka omake u itanju, ve se u pravilu radi o oslanjanju na slinost meu rijeima. Lichtenbergov primjer: Agamemnon umjesto angenommen, najbolji je primjer iz ove grupe. eli li se upoznati ometajua tenja koja uzrokuje omaku u itanju, tada se mora posve zanemariti pogreno pro itan tekst, te uvesti analitiko istraivanje s ovim pitanjima: koja pomisao nastaje kao najblia uinku omake pri itanju, te u kojoj je situaciji dolo do pogrenog itanja. Katkad je do statno i samo poznavanje ove posljednje, pa da se razjasni omaka u itanju, primjerice, kad netko luta stranim gradom, naavi se u odreenoj potrebi, pa na velikoj ploi, na prvom katu neke zgrade, proita rije Klosetthaus (kua s javnim za hodima). Ima jo upravo toliko vremena da se zaudi tome to je natpis postavljen tako visoko, prije no to otkrije da se na njoj zapravo moe proitati Korsetthaus (prodavaonica steznika). U drugim sluajevima upravo omaka u itanju, ne ovisno o sadraju teksta, zahtijeva uputanje u analizu, koju je nemogue izvriti bez uvjebanosti u psihoanalitikoj tehnici i bez povjerenja u nju. No, najee se ipak lake dospijeva do razjanjenja omake, koja nastaje prilikom itanja. Kao i u primjeru Agamemnona, zamijenjena rije bez daljnjeg otkriva jedan misaoni krug, iz kojeg poremeaj proizlazi. U ovim je ratnim vremenima, na primjer, vrlo uobiajeno da se imena 76

gradova i vojskovoa, te vojniki izrazi to nam se neprekid no vrte oko uiju - mogu proitati posvuda, gdje ususret na ilazi poneka slina rije. Ono to nekoga zanima i zaokuplja, to i stupa na mjesto onoga, to mu je strano i jo nezanimlji vo. Tragovi misli ometaju prihvaanje novoga. Niti kod omaki u itanju ne nedostaje sluajeva druge vrste, u kojima ve i sam tekst, koji se ita, pobuuje ometajuu tenju, kroz koju se zatim najee pretvara upravo u svoju sutu suprotnost. Kad treba proitati neto neeljeno, anali zom se uvjeravamo u to, da bi snanu elju za odbijanjem pro itanog trebalo smatrati odgovornom za nastalu izmjenu u i tanju. Kod eih sluajeva omaki u itanju koje smo spome nuli kao prve, zapostavljena su dva imbenika, kojima smo dodijelili znaajnu ulogu u mehanizmu omaki: sukob dviju tenji, te potiskivanje jedne od njih, koja to nadoknauje iza zivajui omaku. Ne radi se o tome da bi kod omake u ita nju postojalo neto suprotstavljeno, ve da je prodiranje misaonog sadraja koji dovodi do omake u itanju mnogo oevidnije no potiskivanje, koje je on prije toga trebao otrpje ti. Upravo ova dva imbenika najoevidnije susreemo kod razliitih situacija omaki zbog zaboravljanja. Zaboravljanje namjera zapravo je posve jasno, a njegovo tumaenje, kako smo uli, ne osporavaju ni nestrunjaci. Sva ki put je tenja koja ometa namjeru - suprotna namjera, ne voljkost za koju nam tek preostaje shvatiti zbog ega se ne izraava drugaije, i to na neki manje prikriven nain. No, po stojanje ove protutenje je nesumnjivo. Ponekad se uspijeva razotkriti motiv koji ovu protutenju primorava da se prikrije, iako ona svaki put postie svoju svrhu iz prikrajka - putem omake, jer kad bi se iskazala kao otvoreno opiranje, odbija nje bi joj bilo zajameno. Kad izmeu namjere i njena
77

izvrenja nastupi znaajna promjena psihike situacije zbog koje nee doi u pitanje izvrenje te namjere, tada zaboravlja nje namjere nadilazi okvire omake. ovjek se tome vie ne udi i uvia, da bi bilo posve suvino prisjetiti se namjere; ona je bila trajno ili privremeno dokinuta. Omaka se moe nazva ti zaboravljanjem namjere tek ako vie ne moemo vjerovati u takav jedan prekid. Sluajevi zaboravljanja namjera openito su toliko jasni i providni, da upravo stoga nisu zanimljivi za naa istraivanja. Ali, iz ovih prouavanja omaki moemo ipak na dva mjesta nauiti neto novo. Rekli smo da zaboravljanje - dakle, ne izvrenje neke namjere - ukazuje na neku njoj neprijateljsku volju. To ostaje na snazi, samo to prema ishodima naih istraivanja ta suprotna volja moe biti dvojaka - izravnija, ili neizravnija. Sto se podrazumijeva pod ovom potonjom, naj bolje se moe objasniti na jednom ili dva primjera. Kad zatitnik zaboravi zaloiti se za svog tienika kod neke tree osobe, to se moe dogoditi zato, to se zapravo ba i ne zani ma za svog tienika, pa ga stoga nerado i preporuuje. Svakako e barem tienik u tom duhu shvatiti ovo njegovo zaboravljanje. No, sve se moe odvijati i zamrenije. Volja protivna izvrenju namjere moe kod zatitnika biti uzroko vana i s neke druge strane, te se izraziti na posve drugom mjestu. To ne treba biti ni u kakvoj vezi sa tienikom, ve on moe imati neto protiv one tree osobe, kod koje bi se za njega trebao zaloiti. Vidite, dakle, kakva se razmiljanja i ovdje sukobljavaju s praktinom primjenom naih tumaenja. tienik, usprkos ispravnom tumaenju tog zaboravljanja, dolazi u opasnost da postane isuvie sumnjiav, te time svom zatitniku uini teku nepravdu. Ili: kad netko zaboravi sas tanak obean nekom drugom, koji je zaista i namjeravao odrati, tada bi najee objanjenje za to bilo - izravna ne78

sklonost prema susretu s tom osobom. No, ovdje bi analiza mogla podnijeti dokaz, da se ometajua tenja ne odnosi na tu osobu, ve je usmjerena protiv mjesta na kojem se sastanak treba odrati, i koje se eli izbjei zbog nekog bolnog iskus tva, vezanog uza nj. Ili: kad netko zaboravi predati pismo na potu, suprotna bi se tenja mogla povezati sa sadrajem tog pisma; no, ni u kom sluaju nije iskljueno i to, da je pismo samo po sebi posve bezazleno, te da do suprotnih nastojanja dolazi samo zato, jer neto u njemu podsjea na neko ranije odaslano pismo, koje je bilo izravan povod za suprotnu te nju. Moe se rei, da se opravdana suprotna tenja prenijela s onog ranijeg pisma na ovo sadanje, kod kojeg zapravo nije imala to traiti. Vidite, dakle, da se prilikom procijenjivanja naih opravdanih tumaenja treba nauiti oprezu i uzdrava nju; jer ono, to je psiholoki jednako po vrijednosti, u praksi moe imati uistinu mnoga znaenja. Pojave kakve su ove uinit e vam se vrlo neuobiajeni ma. Moda ste skloni pretpostaviti, da neizravna suprotna volja ovaj proces gotovo ve obiljeava kao patoloki. No, uvjeravam vas da se on dogaa i u okvirima normalnog i zdra vog. Uostalom, nemojte me pogreno shvatiti. Nikako ne e lim priznati nepouzdanost naih analitikih tumaenja. Mnogoznanost zaboravljanja namjere o kojoj sam govorio postoji samo dok ne izvrimo analizu sluaja, i ne protumaimo ga na temelju naih opih pretpostavki. Kako analizu radimo s oso bom o kojoj se radi, svaki put s dostatnom sigurnou osje amo, je li to izravna suprotna volja, ili - otkuda ona uope proizlazi. Druga je toka sljedea: kad u velikoj veini sluajeva pronaemo potvrenim, da se zaboravljanje neke namjere svodi na suprotnu volju, tada dobivamo hrabrosti da takvo rjeenje proirimo i na jedan drugi niz sluajeva, u kojima 79

analizirana osoba ne potvruje na zakljuak o postojanju te suprotne volje, ve ga odbija. Uzmite ovdje kao primjere za to sve ee dogaaje - da ovjek zaboravi vratiti knjige koje je posudio, te platiti raune ili dugove. Bit emo toliko drski, da tom ovjeku o kojem se radi predbacimo, kako kod njega po stoji namjera da te knjige zadri, a dugove ne plati; i iako on odbija takvu namjeru, nee biti u mogunosti dati nam za svoje ponaanje neko drugo objanjenje. Na ovo mi nastavlja mo, da on ima takvu namjeru, samo da o njoj nita ne zna; ali, nama je dosta da se razotkrila kroz djelovanje zaboravljanja. On nam moe odgovoriti, kako je naprosto - zaboravio. Sad ovu situaciju prepoznajete kao onu, u kojoj smo se ve jed nom zatekli. elimo li dosljedno nastaviti svoja toliko mnogo puta potvrena tumaenja omaki, koja su se pokazala oprav danima, bit emo neizbjeno prisiljeni na pretpostavku, da kod ovjeka postoje tenje koje mogu biti djelatne, a da on o njima nita ne zna. No, time dolazimo u proturjeje sa svim stavovima, koji gospodare u ivotu i psihologiji. Na isti se nain i zaboravljanje vlastitih i stranih imena, kao i stranih rijei moe svesti na suprotnu namjeru, koja je izravno ili neizravno usmjerena protiv imena o kojem se radi. O takvoj sam vam izravnoj nesklonosti ranije ve spomenuo vie primjera. No, ovdje je naroito esto neizravno uzroko vanje, koje uglavnom zahtijeva briljivu analizu da bi bilo utvreno. Tako je, primjerice, u ovim ratnim vremenima, koja su nas prisilila da se odreknemo tolikih svojih ranijih sklonos ti, i raspolaganje sjeanjem na vlastita imena mnogo propati lo zbog najudnijih povezivanja. Nedavno mi se dogodilo, da se nisam mogao prisjetiti bezazlenog imena moravskog grada Biserna, pri emu je analiza pokazala da tome nije krivo nika kvo izravno neprijateljstvo, ve slinost s imenom palae Bisenzi u gradu Orvietto, u kojem sam nekoliko puta rado bora80

vio. Kao motiv za ovu tenju usmjerenu protiv prisjeanja imena po prvi put nam se pojavilo naelo, koje e nam tek ka snije razotkriti svoj cjelovit i po svemu velianstven znaaj pri uzrokovanju neurotinih simptoma: nesklonost sjeanja da se prisjeti neega, to je bilo povezano s osjeajima neugode, jer bi se prilikom ponavljanja taj osjeaj neugode opet obno vio. Ovu sklonost izbjegavanju neugode iz sjeanja ili drugih psihikih inova, psihiki bijeg od neugode smijemo priznati kao posljednji djelatni motiv, i to ne samo pri zaboravljanju imena, ve i kod mnogih drugih omaki, kakve su neizvre nja, zablude i ostalo. Ipak, ini se da je zaboravljanje imena psiho-fizioloki naroito olakano pa se javlja i u onim slua jevima, koji ne doputaju povezanost s umnoavanjem nekog neugodnog motiva. Kad netko izrazito naginje zaboravljanju nekog imena, tada analitikim istraivanjem moete kod nje ga utvrditi kako se tog imena ne prisjea, i to ne samo stoga to ga ne voli ili jer ga podsjea na neto omraeno, ve i zato, jer to ime kod njega pripada jednom drugom asocijativnom krugu s kojim ima prisnije veze. Kao da je ime tamo gotovo zadrano, pa je uskraeno drugim, trenutno djelujuim aso cijacijama. Kad se prisjetite umjetnikih djela mnemotehnike, s odreenim ete uenjem utvrditi da se imena zaboravljaju upravo kao posljedica istih onih povezanosti, koje se inae namjerno uspostavljaju da bi se zatitile pred zaboravom. Uz mite, primjerice, ime kao to je Theodor. Nekome od vas ne e ovo ime znaiti nita naroito; no, za druge je to ime njiho va oca, brata, prijatelja ili - njihovo vlastito. Tada e vam ana litiko istraivanje pokazati kako onaj prvi nije u opasnosti da zaboravi, kako i odreena nepoznata osoba nosi ovo ime, no kako e oni drugi neprekidno naginjati tome, da nepoznatom uskrate ime za koje im se ini da je namijenjeno njihovim intimnim vezama. Pretpostavite sada da se ova asocijativna 81

smetnja moe susresti s djelovanjem naela neugode, povrh toga i s neizravnim mehanizmom; tek tada ete postati spo sobni stvoriti odgovarajuu predodbu o potekoama, koje uzrokuje privremeno zaboravljanje imena. No, sva e vam ova dogaanja bez pogovora razotkriti jedna ispravna analiza. Zaboravljanje dojmova i doivljaja ukazuje, i to jo mno go jasnije i iskljuivije no to to ini zaboravljanje imena, na djelovanje tenje da se neugodno ukloni to dalje od sjeanja. Naravno, ono ne pripada cijelim svojim obimom omakama, ve samo utoliko, ukoliko nam se uini upadljivim i neoprav danim - mjerimo li mjerilom naih uobiajenih iskustava dakle, primjerice, kad zaboravljanje pogaa isuvie svjee ili isuvie znaajne dojmove, ili one iji izostanak stvara praz ninu unutar jedne cjeline koje se inae posve dobro sjeamo. Zato i kako mi uope moemo zaboraviti, izmeu ostalih, i one doivljaje koji su na nas zasigurno ostavili najdublji do jam, kakvi su dogaaji iz naih prvih godina djetinjstva - to je posve drugi problem, kod kojeg odreenu ulogu svakako igra i obrana od neugode, no time jo zadugo nije sve i objanjeno. A da se neugodni doivljaji lako zaboravljaju, injenica je u koju ne treba posumnjati. Primijetili su je razni psiholozi, a na velikog je Damina ostavila takav dojam, da si je nametnuo zlatno pravilo - opaanja; koja su se inila nepovoljnima za njegovu teoriju, biljeio bi naroito pozorno, jer se uvjerio da se upravo ona nisu eljela zadrati u njegovu pamenju. Tko po prvi put slua o ovom naelu - obrani od neugod nih sjeanja pomou zaborava, rijetko e propustiti prigovo riti kako je iz vlastita iskustva nauio da se upravo neugod nosti teko zaboravljaju, te se uvijek iznova vraaju u sjeanje i protiv volje osobe, da bi je muile - primjerice, sjeanje na uvrede i ponienja. I ova je injenica tona, pa ipak, prigovor ne stoji. Vano je pravovremeno zapoeti raunati s time, da
82

je duevni ivot poprite borbe i igre meusobno suprotstavIjenih tenji, ili - izraeno nedinamiki - da se sastoji od pro turjenosti i parova suprotnosti. Postojanje jedne odreene tenje nikako ne iskljuuje i tenju, koja joj je suprotna; jer, prostora ima za obje. Radi se samo o tome, kako se te suprot nosti postavljaju jedna prema drugoj, kakvi uinci proizlaze iz jedne, a kakvi iz one druge. Gubljenje i zagubljivanje su nam naroito zanimljivi zbog njihove vieznanosti, dakle - zbog raznolikosti tenji, u iju slubu ove omake mogu stupiti. Svim je ovim sluajevima zajedniko da se neto htjelo izgubiti; no, iz kojeg razloga i u koju svrhu - u tome se oni razlikuju. Stvar se gubi kad je ote ena, kad postoji namjera da se zamijeni nekom boljom, kad vie nije prirasla srcu, kad potjee od neke osobe s kojom su se odnosi pogorali, ili kad je dobivena pod okolnostima, o kojima se vie ne eli razmiljati. Istom ovom cilju moe po sluiti i isputanje, oteivanje, lomljenje stvari. U ivotu drutva vjerojatno se stiglo do iskustava, da su nametnuta i izvanbrana djeca mnogo osjetljivija od one, roene zakonito. Za ovakav rezultat nije bila potrebna gruba tehnika takozva nih proizvoaica anelia; za to je dostajalo i odreeno za postavljanje u njezi ove djece. I sa uvanjem stvari moglo bi biti jednako, kao i s takvom djecom. No, stvari mogu biti odreene za gubljenje i kad nisu izgubile vlastitu vrijednost, naime - kad postoji namjera da se neto rtvuje sudbini, kako bi se obranilo od nekog drugog gubitka od kojega se strahuje. Prema tvrdnjama analize, ova kve su sudbinske zakletve meu nama jo uvijek dosta este, pa je stoga nae gubljenje esto zapravo - dobrovoljno rtvo vanje. Isto se tako gubljenje moe staviti u slubu prkosa i samokanjavanja; ukratko, nesagledive su udaljenije motivacije tenji, da se neke stvari oslobodimo tako, da je izgubimo.
83

Pogreno uzimanje stvari koristi se esto, kao i ostale za blude, da bi se ispunile one elje, kojih bi se trebalo odrei. Pri tome se ova namjera prikriva pod krinkom - sretnog slu aja. Tako se, primjerice, dogodilo jednom naem prijatelju; kad je nevoljko trebao krenuti eljeznicom u neki oblinji grad u posjetu, prilikom presijedanja je uao u pogrean vlak, koji ga je iznova dopremio u grad; ili, kad bi se netko na puto vanju svakako elio zadrati neko vrijeme na jednoj od meustanica, to zbog ostalih obveza ne bi trebao uiniti, pa previ di ili zakasni na daljnju prometnu vezu, te je tako primoran na eljeni prekid putovanja. Ili, kako je to bilo s jednim mojim bolesnikom kojemu sam zabranio da telefonom naziva svoju dragu, i koji je omakom, jer je bio zamiljen, izgovorio krivi broj elei telefonirati meni, pa se odjednom zatekao na telefonskoj vezi - s njom. Zgodan, a ak i za praksu znaajan primjer izravne omake dohvaanja donosi promatranje jed nog inenjera, a vezano je uz uvod u oteenje jedne stvari: Prije nekog vremena sam radio sa svojim suradnicima u laboratoriju Visoke kole na nizu sloenih pokusa vezanih uz elasticitet - posao, koji smo dobrovoljno preuzeli, ali je odjednom zapoeo iziskivati vie vremena, no to smo oeki vali. Kad sam jednog dana iznova krenuo u laboratorij sa svo jim suradnikom F.-om, on izjavi kako mu je danas nezgodno utroiti toliko vremena, kad ga kod kue eka toliko mnogo drugih poslova koje treba obaviti; mogao sam se samo sugla siti s njim, te ga napola u ali podsjetiti na jedan dogaaj od prolog tjedna: Nadajmo se, da e stroj opet zatajiti, kako bi smo mogli prekinuti posao i otii ranije! Kod raspodjele poslova se dogodilo, da je suradnik F. tre bao upravljati ventilom pree, to jest, trebao je tekuinu pod pritiskom iz akumulatora opreznim otvaranjem ventila lagano proputati u cilindar hidrauline pree; voditelj pokusa stajao
84

je pri tome kod manometra te je, kad se postigao pravi priti sak, glasno povikao: Stoj! Na ovu je naredbu F. dohvatio ventil, i svom ga snagom zavrnuo - ulijevo (svi se ventili, bez iznimke, zatvaraju okretanjem udesno!). Time je odjednom aktivirao cjelokupni pritisak akumulatora u prei, a cijevni vod nije bio spreman na to, pa se jedan cijevni spoj odmah rasprsnuo - posve bezazlen kvar na stroju, koji nas je ipak pri morao da za taj dan obustavimo posao, i krenemo kui. Uostalom, karakteristino je to se nakon nekog vremena, kad smo razgovarali o tom dogaaju, F. uope nije elio pri sjetiti mojih izjava, kojih sam se ja sa sigurnou sjeao. Ovo bi vas moglo navesti na pomisao, da nije uvijek be zazlena sluajnost ona, koja ruke vaih sluavki ini toliko opasnim neprijateljima vae imovine u kuanstvu. A moete odmah postaviti i pitanje, je li ba uvijek sluaj, kad ovjek sam sebe ozlijedi te time u opasnost dovede i vlastiti integri tet. To su poticaji kojima i sami moete povremeno provjeriti vrijednost, slijedei analizu opaanja. Cijenjeni moji sluatelji! Ovo jo ni izdaleka nije sve to bi se moglo izrei o omakama. Ima jo mnogo toga to treba istraiti, i o emu valja raspravljati. No, zadovoljan sam i ako su naa dosadanja otkria na odreeni nain uzdrmala vae donedavne stavove o tome, te ako ste postigli neki stupanj spremnosti za prihvaanje novoga. Uostalom, odluio sam napustiti vas pred nerazjanjenim stanjem stvari. Prouava njem omaki ne moemo dokazati sve nae pouke, niti se bez dokaza osloniti jedino na ovu grau. Velika se vrijednost omaki za nae svrhe nalazi u tome, da su to pojave na koje se dosta uestalo nailazi i na vlastitoj osobi, i koje nikako nema ju kao pretpostavku postojanje bolesti, da bi se dogodile. Tek bih jo jednom vaem, do sada neodgovorenom pitanju dopu stio, da na kraju doe do rijei: ako su se ljudi - kako smo na
85

mnogim primjerima vidjeli - toliko pribliili razumijevanju omaki, i ako se toliko esto ponaaju kao da su im prozreli smisao, kako je onda mogue da iste ove pojave uglavnom predstavljaju kao sluajne, besmislene i beznaajne, te zato se toliko ustro opiru njihovu psihoanalitikom razjanjenju? Imate pravo, to je neobino i zahtijeva objanjenje. No, ja vam ga neu dati, ve u vas polagano dovesti do onih uza jamnosti iz kojih e vam se objanjenje nametnuti samo, i bez moje pomoi.

DRUGI DIO

SAN
[1916. (1915.-16.)]

86

87

V. predavanje

POTEKOE I PRVA PRIBLIAVANJA

Moje dame i gospodo! Jednog se dana otkrilo, da simptomi bolesti nekih nervoznih ljudi imaju - nekakvog smisla.1 Na tome se utemeljio i psihoanalitiki postupak izlijeenja. U tom bi se lijeenju dogaalo da oboljeli iznose i svoje snove, umjesto svojih simptoma. Tako se javila i slutnja, da i ovi sno vi imaju nekakvog smisla. No, mi neemo krenuti ovim povijesnim putem, ve emo udariti upravo obrnutim. elimo pokazati smisao snova, kao pripremu za prouavanje neuroza. Ovo je obrtanje opravdano, jer ne samo sto je prouavanje sna najbolja priprema za neu roze, ve je i sam san takoer jedan neurotini simptom, i to onaj, koji za nas ima neprocjenjivu prednost - da se javlja i kod svih zdravih osoba. Da, ak i kad bi svi ljudi bili zdravi i kad bi samo sanjali, iz njihovih bismo snova mogli doprijeti gotovo do svih onih spoznaja, do kojih nas je dovelo i proua vanje neuroza. Tako je san postao predmetom psihoanalitikog istra ivanja. Opet jedna uobiajena, slabo cijenjena pojava, naoko
1

bez praktine vrijednosti, kakve su i omake, s kojima mu je zajedniko to, da se dogaa i kod zdravih. No, inae su uvje ti za na rad - nepovoljniji. Omake je zanemarivala samo znanost, vodei o njima vrlo malo brige; no, ipak nije bila nikakva sramota baviti se njima. Reklo bi se - postoje dodue i vanije stvari, no moda i iz ovoga moe neto proizai. Ali, bavljenje snovima ne samo sto je nepraktino i suvino, ve je i izravno sramotno; sa sobom donosi mrnju zbog neznanstvenosti, te pobuuje sumnjienja u neke osobne sklonosti ka misticizmu. Da se jedan lijenik bavi snovima, kad u samoj neuropatologiji i psihijatriji ima toliko toga ozbiljnijeg: tu mori veliine jabuke, koji pritiskuju organ duevnog ivota, izljevi krvi, kronine upale kod kojih se i pod mikroskopom mogu pokazati promjene na dijelovima tkiva! Ne, san je isuvie neznatan predmet, i ne zasluuje istraivanje. I jo neto: sam njegov oblik prkosi svim zahtjevima eg zaktnih istraivanja. Jer, u istraivanju sna ne moe se biti si guran ak niti u sam predmet istraivanja. Neka ideja ludila, primjerice, stie nam ususret posve jasno i odreeno ocrtana. Ja sam car Kine, kae bolesnik glasno. Ali - san? On se naj ee ne moe niti ispriati. Kad netko pria o svom snu, ima li jamstvo da ga je tono prepriao, i nije li ga mnogo vie tije kom prianja izmijenio, neto mu nadodao, primoran na to neodreenou svog sjeanja? Veine snova ne moemo se uope niti sjetiti, zaboravljeno je sve, izuzev njihovih malih odlomaka. Pa zar bi se na tumaenju ovakve grae trebala te meljiti neka znanstvena psihologija, ili neka metoda lijeenja oboljelih? Odreeno pretjerivanje u nekom procjenjivanju smije nas uiniti sumnjiavima. Prigovori protiv sna kao predmeta istra ivanja oito idu predaleko. Beznaajnou samog predmeta morali smo se pozabaviti ve i kod omaki. Rekli smo si, da 89

Josef Breuer, u godinama od 1880.-1882. Usporedi ovdje i moja preda vanja odrana u Americi 1909. godine, O psihoanalizi i O povijesti psi hoanalitikih kretanja, (dijelovi VIII i X ovg Zbirnog izdanja to jest, Sabranih djela).

se velike stvari mogu izraziti i kroz male znakove. to se tie neodreenosti snova, to je tek jedna osobina, kakve su i dru ge; a stvarima se ne mogu propisivati njihove osobine. Uosta lom, postoje i posve jasni, i posve odreeni snovi. A ima i dru gih predmeta psihijatrijskog ispitivanja, koji trpe od iste takve osobine neodreenosti, primjerice - mnogi sluajevi opsesijskih predodbi, kojima su se ipak bavili i cijenjeni, ugledni psihijatri. Prisjetit u se posljednjeg sluaja, koji se pojavio u mojim lijenikim djelatnostima. Bolesnica mi se predstavila rijeima: Imam neki odreeni osjeaj, kao da sam nekom i vom biu - djetetu? - ne, prije psu - naudila, ili eljela naudi ti, moda ga gurnuti s nekog mosta, ili nekako drugaije. Tom problemu zbog nesigurnog sjeanja na san moemo pri pomoi, ukoliko utvrdimo da e kao san vaiti sve to god nam sanja ispria, bez obzira na sve ono, to je mogao za boraviti ili izmijeniti u svom prisjeanju. I konano, ne moe se tek tako openito smatrati da je san neto nevano. Iz vla stitog nam je iskustva poznato kako se raspoloenje, s kojim se probudimo iz nekog sna, moe protegnuti i na itav taj dan; lijenici su promatrali i sluajeve, kod kojih neka duevna bo lest zapone nekim snom, pa se osoba potom pridrava neke ideje ludila iz tog sna; pa i za povijesne osobe se izvjeuje, da su iz snova crpile poticaje za svoje znaajne poduhvate. Stoga emo upitati - otkuda zapravo potjee taj prezir znan stvenih krugova prema snu? Mislim da je to reakcija na njegovo precijenjivanje u rani jim Ivremenima. Poznato je, da rekonstrukcija prolosti nije lakat no, sa sigurnou moemo pretpostaviti - dopustite mi ovu alu - da su i nai preci prije 3.000 i vie godina sanjali, i to na slian nain kao i mi. Koliko znamo, svi su stari narodi pridavali velik znaaj snovima, i smatrali ih primjenjivima u praksi. Iz njih su izvodili znakove za budunost, u njima su 90

traili znamenja. Za Grke i ostale Istonjake bilo je u to vri jeme kretanje na ratni pohod bez tumaa snova jednako nemo gue, kao to bi to danas bilo bez izviakih letova. Kad je Aleksandar Veliki krenuo u svoj osvajaki pohod, u njegovoj su se pratnji nalazili najpoznatiji tumai snova. Grad Tir, koji je tada jo bio smjeten na jednom otoku, pruao je kralju tako estok otpor, da se bavio milju o odustajanju od njegove opsa de. Tada je jedne noi usnio satira, koji kao da je plesao u tri jumfu; kad je san ispriao svojim tumaima snova, dobio je objanjenje da mu se njime najavljuje pobjeda nad gradom. Naredio je napad, i - zauzeo grad Tir. Kod Etruana i Rimlja na bile su u uporabi druge metode navijetanja budunosti, no tumaenje snova se njegovalo i visoko cijenilo tijekom itavog helenistiko - rimskog razdoblja. Iz literature koja se time ba vila, ostalo nam je sauvano barem najvanije djelo, knjiga Artemidora iz Daldisa, koja se smjeta u vrijeme cara Hadrijana. Kako je potom dolo do toga da je vjetina tumaenja snova propala, a san pao u nemilost, ne bih vam znao rei. Prosvijeenost nije ba u tome mogla imati mnogo udjela, jer je mrani Srednji vijek vjerno ouvao i mnogo apsurdnije stva ri, no to je to bilo antiko tumaenje snova. Ali, injenica je, da je zanimanje za snove postupno utonulo u praznovjerje, te se moglo pretpostaviti samo kod nekolovanih ljudi. Posljed nja zloporaba tumaenja snova i u nae vrijeme u snovima tra i brojeve, predodreene za izvlaenje tijekom lutrije. Nasu prot tome, egzaktna znanost dananjice poela se u vie navra ta baviti snom, no uvijek samo s namjerom, da na njemu pri mijeni svoje fizioloke teorije. Naravno, lijenici su san sma trali ne-psihikim inom, iskazivanjem somatskih podraaja u duevnom ivotu. 1878. godine Binz objanjava san kao tje lesni, u svim sluajevima beskoristan, a u mnogim sluajevima i bolestan proces, iznad kojeg se dua svijeta i besmrtnost 91

nalaze onoliko visoko, koliko i plavkasti zrak iznad nekog pjeanog, biljem neobraslog tla u najdubljoj nizini. Maury ga usporeuje s nepovezanim trzajima pri grenju motornih i vaca, to je u suprotnosti s usklaenim pokretima normalnog ovjeka; jedna stara poredba dovodi sadraj sna u odnos sa zvucima, koje bi proizvelo deset prstiju nekog glazbeno nekolovanog ovjeka, dok prebire po tipkama glazbala. Tumaiti znai, pronai neki prikriveni smisao; o tome, naravno, kod ovakve procjene djelovanja snova ne moe biti ni govora. Pogledajte opis snova kod Wundta, Jodla i ostalih novijih filozofa; on se zadovoljava nabrajanjem odstupanja ivota u snu od budnog razmiljanja, i to s namjerom podcijenjivanja sna, te istie rasulo asocijacija, dokidanje kritike, iskljuenje svih umijea, i druga obiljeja smanjenih djelat nosti. Jedini vrijedan doprinos saznanjima o snu, za koji za hvaljujemo egzaktnoj znanosti, odnosi se na utjecaj tjelesnih podraaja koji tijekom spavanja djeluju na sadraj sna. Od jednog nedavno preminulog norvekog autora, J. Mourly Volda, posjedujemo dvije debele knjige eksperimentalnih istra ivanja sna (1910. i 1912. godine prevedene su na njemaki jezik), koje se bave gotovo jedino rezultatima promjena u po loaju udova. Bile su nam pohvaljene kao uzor egzaktnog istraivanja sna. Sad moete zamisliti, to bi egzaktna znanost rekla kad bi otkrila, da mi elimo izvriti pokuaj pronalae nja smisla snova? Moda je ona to ve i rekla. No, nemojmo se dati zastraiti. Ako su omake mogle imati svoj smisao, moe ga imati i san, a omake u vrlo mnogo sluajeva i imaju smisao koji je izbjegao egzaktnim istraivanjima. Priznajmo stoga, da jesmo za predrasude starih vremena i naroda, te kre nimo stopama antikih tumaa snova. Prije svega, moramo se orijentirati o naoj zadai, i ogle dati se na tom podruju snova. Sto je zapravo san? To je teko 92

rei u samo jednoj reenici. No, ne elimo pokuati s definici jom tamo, gdje je dostatno ukazivanje na svakome poznatu materiju. Ali, trebali bismo naglasiti ono, to je za san sutin sko. Gdje se to moe pronai? Postoje velike raznolikosti unutar okvira koji okruuje nae podruje, i to raznolikosti u svakom od smjerova. Sutinsko e vjerojatno biti ono, to mo emo dokazati kao zajedniko svim snovima. Pa, prvo sto je zajedniko svim snovima bilo bi, da pritom - spavamo. Sanjanje je oito duevni ivot tijekom spavanja, koji ima odreenih slinosti s onim dok smo budni, ali se odlikuje i velikim razlikama. Bila je to jo Aristotelova defi nicija. Moda izmeu sna i spavanja postoje odnosi, koji su i jo bliskiji. Nekoga san moe probuditi, netko vrlo esto sa nja jedan san kad se spontano budi ili kad je nasilno ometen u spavanju. ini se, da je san neko meustanje izmeu spavanja i budnosti. Tako smo usmjereni na spavanje. Pa, to je onda spavanje? To je fizioloki ili bioloki problem, kod kojega je jo mnogo toga sporno. Mi ovdje ne moemo nita odluivati, no mislim da bismo smjeli pokuati s psiholokim odreenjem spavanja. Spavanje je jedno stanje, u kojemu nita ne elim znati o vanjskom svijetu; svrnuo sam svoje zanimanje s njega. Spavanju se preputam tako, da se povlaim iz tog svijeta i njegove podraaje drim daleko od sebe. Zaspat u i kad sam umoran od njega. Dakle, zapadanjem u san govorim vanj skom svijetu: Ostavi me na miru, jer elim spavati, dok dijete kae obrnuto: Ne idem jo spavati, nisam umoran, ho u jo neto doivjeti. ini se stoga, da bi bioloka tenja sna bila - odmor, a njegova psiholoka osobina - prestanak zani manja za svijet. Na odnos prema svijetu, na koji smo stigli toliko nerado, ini se da sa sobom donosi i to, da ga ne mo emo izdrati - bez prekida. Stoga se privremeno povlaimo 93

u predsvjetovno stanje, dakle - u vrijeme svog postojanja u majinoj utrobi. Time si barem pribavljamo odnose posve sline onima, kakvi su postojali i tada: topli, tamni i bez po draaja. Poneki se od nas jo k tome zbiju u to manje klup ko, pa kod spavanja zauzimaju poloaj tijela posve slian onome u majinoj utrobi. Izgleda kao da nas svijet kao odra sle ne posjeduje u cijelosti, ve samo s dvije treine; uope, kao da smo jo neroeni jednom treinom. Tada je i svako bu enje jutrom - novo roenje. O stanju nakon spavanja govori mo i rijeima: kao da smo iznova roeni, preporoeni, pri emu vjerojatno stvaramo vrlo pogrenu predodbu o openi tom osjeanju novoroeneta. Prije bi trebalo pretpostaviti, da se ono osjea znatno nelagodnije. A za raanje ponekad kae mo i - ugledati svjetlost svijeta. Ako je spavanje - to, tada san uope niti nije na njegovu programu, ve se prije ini nepoeljnim dodatkom. Mislimo takoer, i da je spavanje bez snova ono najbolje, ono jedino pravo. Tijekom spavanja ne bi trebala postojati nikakva du evna djelatnost; ukoliko se ona ipak odvija, onda nam ipak nije uspjelo uspostaviti posvemanje stanje smirenja; ostaci duevne djelatnosti nisu se uspjeli posve izbjei. Ovi ostaci, to bi bilo - sanjanje. No, tada se uistinu ini, da san niti ne treba imati neki smisao. Kod omaki je bilo drugaije; jer, to su ipak bile djelatnosti tijekom budnog stanja. Ali, kada spavam i kad sam posve obustavio duevnu djelatnost osim odreenih ostataka koje nisam uspio potisnuti, tada uope nije niti nuno da ovi ostaci imaju neki smisao. Taj smisao ne bih ak niti mogao upotrijebiti, jer ostatak mog duevnog ivota - spava. Ovdje bi se zaista moglo raditi tek o reakcijama neke vrste tr zaja, samo o takvim duevnim pojavama, koje izravno slijede somatske podraaje. Snovi bi tada bili ostaci duevnih djelat nosti iz budnog stanja koji ometaju spavanje, pa bismo smje94

li zauzeti stav da se takav predmet, nepodesan za psihoana lizu, to prije napusti. Meutim, ako san i jeste suvian, on ipak postoji, pa mo emo pokuati dati objanjenje tog postojanja. Zbog ega i na duevni ivot ne spava? Vjerojatno zato, jer neto ne daje mira dui. Na nju djeluju podraaji, pa ona mora na njih reagi rati. San je, dakle, nain na koji dua reagira na podraaje, ko ji djeluju u stanju spavanja. Ovdje zamjeujemo pristup razu mijevanju snova. Sad moemo kod raznovrsnih snova istraiti koji su to podraaji, koji ele omesti spavanje i na koje se rea gira snovima. Do sada smo obradili ono prvo, to je zajedni ko svim snovima. Postoji li i jo neto drugo zajedniko? Da, to je oevid no, ali je mnogo tee i za shvatiti, i za opisati. Duevni proce si kod spavanja imaju i jednu posve drugaiju osobinu, nego budnost. Mnogo se toga proivi u snu i vjeruje u to, iako se u stvarnosti nije doivjelo nita vie osim nekog ometajueg podraaja. Uglavnom se doivljava u vizuelnim slikama; prit om se mogu pojaviti i osjeaji, pa i misli, i neka druga osje tila mogu pritom poneto doivjeti, ali se ipak poglavito radi o slikama. Jedan dio potekoa u prii o snovima stie od tuda, da se te slike trebaju prevoditi u rijei. Mogao bih to na crtati, esto nam kae sanja, no ne znam, kako bih to trebao izrei. To zapravo nije nikakva smanjena duevna djelatnost, kakva je ona maloumnika u usporedbi s genijalcem; to je ne to kvalitativno drugaije, iako je teko rei, u emu se ta ra zlika oituje. G. Th. Fechner je jednom izrekao pretpostavku, kako je pozornica (u dui) na kojoj se odvijaju snovi, druga ija od budnog predoavanja ivota. To dodue ne razumije mo, ne znamo to bismo o tome trebali misliti, no zaista se iznova stvara dojam neobinosti, koji na nas ostavlja veina snova. Ovdje zakazuje ak i usporedba sanjanja s djelovanjem 95

neke neglazbene ruke. Svakako, glasovir e odgovoriti istim zvucima, iako ne i melodijama, im se sluajno prijee preko njegovih tipki. Zato nam valja pozorno zadrati u pamenju i ovo drugo, zajedniko svim snovima, iako je moda ostalo neshvaeno. Ima li jo poneto zajedniko? Ja to ne nalazim, posvuda vidim samo razliitosti, i to u svim pogledima - i to se tie prividnog trajanja, i jasnoe, sudjelovanja osjeaja, postoja nosti, i drugog. Sve to zapravo i nije onako, kako bismo mogli oekivati kod prinudne, oskudne, grevite obrane jednog po draaja. A to se tie dimenzija snova, postoje oni vrlo kratki, to sadre tek jednu ili nekolicinu slika, ili samo misao, pa ak i samo jednu rije; drugi, koji su nevjerojatno bogati po svom sadraju, predstavljaju itave romane, i ini se kao da dugo traju. Postoje snovi koji nam se ine jasnima kao da se proiv ljavaju, toliko jasnima, da ih neko vrijeme nakon buenja ak niti ne prepoznajemo kao snove; drugi, koji su neizrecivo sla bani, prepuni sjena i rasplinuti; pa i u jednom te istom snu mogu se izmjenjivati gotovo presnani, s posve nejasnim dije lovima, koje gotovo da nije mogue shvatiti. Snovi mogu biti posve smisleni, ili barem povezani, pa ak i duhoviti, ili ne vjerojatno lijepi; drugi su opet zbrkani, gotovo kao da su ma loumni, apsurdni, a esto gotovo posve ludi. Postoje snovi ko ji nas ostavljaju posve hladnima, drugi koji glasno pobuuju sve afekte - bol do suza, strah koji nas razbuuje, divljenje, ushit, i tako dalje. Snovi se najee nakon buenja brzo za boravljaju, ili se zadravaju itav dan tako, da ih se do veeri prisjeamo sve bljee i s mnogo praznina; drugi se odravaju tako dobro, primjerice - snovi iz djetinjstva, da se pojavljuju i 30 godina kasnije, te se nau pred pamenjem kao svje do ivljaj. Snovi se, kao i pojedinci, mogu pojaviti samo jedan jedini put i nikad vie, ili se kod iste osobe ponavljaju bilo ne96

izmijenjeni, bilo s manjim odstupanjima. Ukratko, ova mala nona duevna djelatnost raspolae ogromnim repertoarom i zapravo moe obaviti sve ono, to dua obavlja i tijekom da na, no ipak - to nikada nije isto. Moglo bi se pokuati razjasniti ove raznolikosti sna, ako bi se prihvatilo da one odgovaraju razliitim meustupnjevima izmeu spavanja i budnosti, razliitim stupnjevima nepot punog spavanja. Da, no tada bi se s vrijednou, sadrajem i razgovjetnou djelovanja snova trebala uveati i jasnoa da se radi o snu, jer se dua kod takvih snova pribliava buenju, te se ne bi smjelo dogoditi da usred jednog razgovjetnog i ra zumnog dijela sna odjednom iznikne jedan besmisleni ili nerazgovjetni dio, nakon ega opet uslijedi jedan dobar dio. Toliko brzo dua zasigurno ne bi mogla mijenjati svoju dubi nu spavanja. Ovo nam objanjenje, dakle, ne prua nita; uop e, ne ide sve to tako brzo. Privremeno emo napustiti smisao snova i umjesto to ga pokuati utrti put za njihovo bolje razumijevanje. Iz pove zanosti snova sa stanjem spavanja zakljuili smo, da je san reakcija na neki podraaj koji ometa spavanje. Kako smo uli, to je ujedno i jedina toka u kojoj nam u pomo moe prisko iti egzaktna eksperimentalna psihologija; ona prua dokaz da se podraaji, izazvani tijekom spavanja, pojavljuju i u snu. Ve su izvedena mnoga ovakva ispitivanja, sve do ve spome nutog Mourly Volda; no, i svatko se od nas ve naao u polo aju da kroz povremeno vlastito opaanje potvrdi ovaj rezul tat. Vama elim odabrati i ispriati nekoliko starijih pokusa. Maury je ovakve pokuse izvodio na samom sebi. U snu su mu dali da pomirie kolonjsku vodu. Sanjao je da se nalazi u Kai ru, u trgovini Johanna Marie Farine, te su se na to nadovezale i daljnje lude dogodovtine. Ili: lagano su ga utinuli za za tiljak; sanjao je o nekoj ljekariji koju mu stavljaju, te o 97

lijeniku, koji ga je lijeio u djetinjstvu. Ili: kapnuli su mu kapljicu vode na elo; tada se naao u Italiji, snano se znojei, i pijui bijelo vino iz Orvieta. Ono to je upadljivo kod ovih eksperimentalno proizve denih snova moda emo jo razgovjetnije shvatiti na jednom drugom nizu snova, izazvanih podraivanjem. Ovo su tri sna, koja je ispriao jedan duhovit promatra, Hildebrandt, a svi su bili reakcija na zvuk budilice: Dakle, krenuo sam jednog proljetnog dana u etnju, lu njajui zelenim poljima sve dalje, sve do oblinjeg sela; tamo ugledam sveano odjevene stanovnike, kako u velikom broju kreu prema crkvi s molitvenicima pod rukama. Tono! Pa danas je nedjelja, a ubrzo e zapoeti i rana misa. Odluih su djelovati u njoj, no kako mije bilo malo vrue, prvo se rashla diti na groblju, koje je okruivalo crkvu. I dok sam itao ra zliite grobne natpise, zauo sam zvonara kako se uspinje na toranj, pa pogledah u visini jedno od onih malih seoskih zvo na, kojim e dati znak za poetak mise. Jo je neko vrijeme vi sjelo bez ikakva pokreta, a zatim se zapoelo njihati - i odjed nom, njegovi su zvui zazvuali jasno i prodorno, toliko jasno i prodorno, da su okonali moje spavanje. No, zvui zvona stizali su od moje budilice. Druga kombinacija. Jasan zimski dan; ulice su prekrive ne visokim snijegom. Pristao sam sudjelovati u vonji saonama, no trebao sam dugo ekati, dok nije stigla obavijest da se saone nalaze pred vratima. Sad uslijedie pripreme za ulazak u saone: poloilo se krzno, izvadila vrea za noge - i konano sjedoh na svoje mjesto. Ali, s odlaskom se jo odugovlailo, dok se uzdama nije dao osjetni znak konjima, da krenu. Oni povukoe; snano uzdrmani praporci zapoee svoju dobro poznatu janjiarsku glazbu, i to takvom jednom jainom, da 98

se u istom trenutku raskinuo moj san, satkan od pauine. To opet nije bilo nita drugo, no - rezak zvuk budilice. I trei primjer! Vidim sluavku iz kuhinje, kako s neko liko tuceta naslaganih tanjura kree u blagovaonicu du hod nika. Uini mi se, da je taj stub od porculana u njenim ruka ma u opasnosti od gubljenja ravnotee. Pripazi!, upozorih je, itav e ti teret pasti na tlo. Naravno, ne izostaje njen obavezni prigovor: ve je navikla na to, i tako dalje, dok je ja jo uvijek pratim pogledom punim zabrinutosti. I tono, na pragu vrata se spotakne, a lomno posue pade, te se uz prasak i tresak rasu u stotine djelia po podu. No, uskoro primjeu jem - taj neprestani zvuk ne potjee zapravo od lomljave, ve od prave zvonjave; a tu je zvonjavu, kako razaznajem budei se, skrivila - budilica. Ovi su snovi uistinu zgodni; posve su smisleni, i nisu ni malo nepovezani, kako to snovi znaju biti. Stoga im ne elimo nita zamjeriti. Zajedniko im je to, to situacija uvijek zavr ava bukom koja se potom, prilikom buenja, prepoznaje kao zvonjava budilice. Dakle, ovdje vidimo kako nastaje san, no otkrivamo i jo neto drugo. San ne prepoznaje budilicu - ona se u snu niti ne pojavljuje - ve zvuk budilice zamjenjuje ne im drugim; on tumai podraaj koji prekida spavanje, ali ga svaki put tumai na drugi nain. Zato to? Na ovo nema odgo vora, ini se kao da je svojevoljno. No, razumjeti san znailo bi, da se moe navesti zbog ega je odabrao upravo ovu buku, i niti jednu drugu, za tumaenje podraaja budilicom. Na po sve slian nain mora se prigovoriti Mauryjevim pokusima da se vidi, da je proizvedeni podraaj uao u san, no - zbog ega upravo u takvom obliku, to se ne moe otkriti; ini se, da to uope niti ne proizlazi iz prirode podraaja, koji ometa spa vanje. Takoer, u Mauryjevim se pokusima na izravno djelo vanje podraaja najee nadovezuju ogromne koliine druge 99

grae koja se sanja, na primjer - lude dogodovtine u snu s ko lonjskom vodom, za koje se ne moe dati nikakvo objanjenje. Razmislite sada, kako upravo ovi snovi buenja pruaju jo najbolje mogunosti za utvrivanje utjecaja vanjskih po draaja, koji ometaju spavanje. To e u veini drugih sluaje va biti tee. Jer, ne budimo se iz svih snova, a kad se ujutro i prisjetimo nonog sna, kako bi se tada mogao otkriti onaj ometajui podraaj, koji je moda tijekom noi djelovao na nas? Meni je jednom uspjelo naknadno utvrditi takav jedan zvuni podraaj, no - naravno, zahvaljujui posebnim okol nostima. Jednog sam se jutra probudio u tirolskom planin skom mjestu sa saznanjem da sam sanjao, kako je umro Papa. Nisam si mogao razjasniti taj san, no tada me supruga upitala: Jesi li uo jutros onu strahovitu zvonjavu, koja je sti zala iz crkve i kapelice? Ne, nisam je uo, moje je sanjanje bilo otpornije, no zahvaljujui ovoj obavijesti - razumio sam svoj san. Koliko esto mogu ovakvi podraaji potaknuti spa vaa na sanjanje, pa da on naknadno dobije obavijest o njima? Moda vrlo esto, a moda i ne. Kad se podraaj vie ne moe dokazati, o njemu se vie ne moe stei nikakvo uvjerenje. No, i bez toga smo prestali cijeniti vanjske podraaje koji ometaju spavanje, otkada znamo da nam mogu objasniti tek jedan djeli sna, a ne i cjelinu reakcije sna. No, ne trebamo zbog toga posve odustati od itave ove te orije. Osim toga, ona je sposobna i za napredovanje. Oito je posve svejedno ime je spavanje ometeno, i zbog ega je dua potaknuta na sanjanje. Ako to ne moe svaki put biti neki po draaj osjetila koji stie izvana, tada moe nastupiti neki tako zvani tjelesni podraaj, koji potjee od nekog od unutarnjih organa. Ova nam je pretpostavka vrlo bliska, a odgovara i omiljenom shvaanju o nastajanju snova. Snovi dolaze od eluca, ujemo kako se esto kae. Naalost, kao uestali 100

sluaj moe se pretpostaviti i to, da se neki tjelesni podraaj, koji je djelovao tijekom noi, nakon buenja vie ne moe do kazati, a time postaje i nedokaziv. No, ne elimo previdjeti koliko dobrih iskustava podupire izvoenje snova iz tjelesnih podraaja. Openito, nesumnjivo je da stanje unutarnjih orga na moe utjecati na san. Povezanost sadraja ponekog sna s prepunjenim mokranim mjehurom, ili sa stanjem uzbuenosti spolnih organa toliko je oevidna, da se ne moe zanema riti. Od ovih providnih sluajeva stiemo i do drugih, u kojima se iz sadraja snova moe izvesti barem opravdana pretpo stavka da su ovi tjelesni podraaji djelovali, i to zato, jer se u samom sadraju sna pronalazi neto, to se moe shvatiti kao prerada, predstavljanje, tumaenje tih podraaja. Istraiva snova Scherner (1861.), posebno je naglaavao izvoenje snova iz organskih podraaja, te za njih dao i nekoliko lijepih primjera. Kad on, primjerice u jednom snu vidi dva reda lije pih djeaka plave kose i njene boje lica koji su se, eljni borbe, usmjerili jedni na druge, meusobno juriaju, pa se za tim putaju, da bi iznova zauzeli stare poloaje, te itav pro ces zapoeli iznova, tada je tumaenje ovih redova djeaka kao redova zuba samo za sebe i po sebi privlano; ini se da dobiva i svoju punu potvrdu, kad si nakon ove slike sanja iz vilice izvadi dugaak zub. Pa i tumaenje dugih, uskih, vi jugavih hodnika zbog podraaja crijeva ini se odrivim, te potvruje Schernerov stav, da san prije svega trai kako e predstaviti organ koji mu alje neki podraaj, i to pomou nje mu slinih predmeta. Dakle, moramo biti spremni priznati, da unutarnji podra aji mogu za san igrati istu onu ulogu, koju imaju i vanjski. Naalost, i njihovo ocjenjivanje podlijee istim prigovorima. U velikom broju sluajeva, i tumaenje iz tjelesnih podraaja ostaje nesigurno ili nedokazivo; ne svi, ve samo odreeni dio 101

snova pobuuje sumnju u to, da su u njihovu nastajanju su djelovali unutarnji organski podraaji; konano, i unutarnji tjelesni podraaj moi e isto onako malo kao i vanjski ulni podraaj objasniti o snu neto vie od onoga, to odgovara iz ravnoj reakciji na podraaj. A odakle onda stie ostatak sna ostaje nejasno. No, uoimo jednu osobinu ivota snova, koja izlazi na vidjelo prilikom prouavanja ovih djelovanja podraaja. San ne donosi podraaj jednostavno ponovljen, ve ga prerauje, aludira na njega, stavlja ga u jednu povezanost, zamjenjuje ga neim drugim. To je jedna strana rada snova koja nas mora zanimati, jer nas moda pribliava sutini sna: kad netko zbog nekog poticaja uini neto, tada taj poticaj ipak ne is crpljuje taj rad do kraja. Shakespeareov Macbeth je, na prim jer, prigodno djelo spjevano povodom stupanja na prijestolje kralja, koji je prvi na svojoj glavi ujedinio krune triju zema lja. No, prekriva li ovaj povijesni dogaaj sadraj drame, objanjava li nam njenu veliinu i zagonetku? Moda su i unutarnji i vanjski podraaji, koji djeluju na spavaa, takoer samo pobuivai sna, ali nam ne razotkrivaju nita o njego voj sutini. Drugo, to je zajedniko snu - njegova psihika osobenost, s jedne je strane teko shvatljiva, a s druge ne daje ni kakvo polazite koje bi se nastavilo slijediti. U snu uglavnom doivljavamo neto u slikovnim oblicima. Mogu li nam po draaji dati neko razjanjenje za to? Da li je u stvarnosti po draaj ono, to doivljavamo? Zasto je onda doivljaj slikov ni, kad je samo u najrjeim sluajevima podraaj oima onaj, koji je pobudio san? Ili - moe li se dokazati, kad sanjamo go vorancije, da je tijekom spavanja do naeg uha dopirao neki razgovor ili njemu slini zvui? Ovu se mogunost usuujem odluno odbaciti. 102

Ne moemo li krenuti dalje od onoga to je zajedniko snovima, tada bismo moda mogli pokuati s njihovim razli itostima. Snovi su esto besmisleni, smueni, apsurdni; no, postoje i oni smisleni, razumni, razboriti. Pogledajmo mogu li nam ovi posljednji, smisleni, dati neko razjanjenje i o onim besmislenima. Spomenut u vam posljednji razborit san koji mi je isprian, san nekog mladog ovjeka: etao sam du Kartnerstrasse, te tamo susreo gospodina X, kojemu sam se na neko vrijeme pridruio te potom otiao u restoran. Za moj su stol sjele dvije dame i gospodin. U poetku sam se zbog toga ljutio, pa ih nisam elio niti pogledati. A onda sam ih pogledao, i vidio da su posve zgodni ljudi. Sanja je tome pridodao, da je veer prije toga uistinu proetao tom ulicom, to je inae njegov uobiajeni put, te tamo stvarno susreo gospodina X. Drugi dio njegova sna nije bila nikakva izravna reminiscenci ja, ve je samo imala odreenih slinosti s jednim dogaajem prije dueg vremena. Ili, jedan drugi razuman san jedne dame: Njen suprug upita: Ne treba li se glasovir dati na podeava nje? Ona: Ne isplati se, ionako ga treba iznova presvui ko om. Ovaj san, bez nekih izmjena, ponavlja razgovor koji se dan prije uistinu vodio izmeu nje i njena supruga. Sto uimo iz oba ova razumna sna? Nita drugo, osim da se u njima mogu pronai ponavljanja iz ivota tijekom dana, ili nadovezivanja na njega. To bi ve bilo neto, to bi se samo openito moglo rei za snove. Ali, o tome nema niti govora, jer ovo vai tek za jedan njihov manji broj; u veini snova se ne moe nai nita od nadovezivanja na dan ranije, te odavde nee nikakvo svjet lo obasjati i one besmislene, apsurdne snove. Mi samo znamo, da smo naletjeli na jednu novu zadau. Ne samo da elimo znati to nam san govori, ve kad nam on to ve tono kae, kao u naim primjerima, tada elimo saznati i zato se, i emu se ovo poznato, tek nedavno doivljeno - ponavlja u snu. 103

Vjerujem da ete, kao i ja, biti umorni od nastavljanja po kusa, kakvi su bili ovi nai do sada. Jer, vidimo da je svako zanimanje za neki problem nedostatno, ne poznaje li se i neki put kojim se moe krenuti, koji dovodi do rjeenja. Mi za sada jo nemamo takvog puta. Eksperimentalna psihologija nije nam do sada nita donijela, osim nekoliko dragocjenih poda taka o znaenju podraaja kao pobuivaa sna. Od filozofije niti nemamo to oekivati, osim da nam iznova oholo pred baci intelektualnu nevanost naeg predmeta; a od okultnih znanosti ne elimo nita posuditi mi sami. Povijest i miljenje naroda nam govore da je san bogat smislom i prepun znaaja, da gleda u budunost; no, to je teko prihvatiti, a zasigurno nije niti dokazivo. I tako je nae prvo nastojanje zavrilo u po svemanjoj zbunjenosti. No, neoekivano nam stie mig s jedne strane, na koju se do sada nismo niti osvrnuli. Uporaba govornog jezika, koja nije nita sluajno, ve talog starih spoznaja, i koja se, narav no, ne smije primjenjivati bez opreza; dakle, na jezik pozna je neto, to se na neobian nain zove dnevnim snovima (sanjarenjima). Dnevni snovi su - fantazme (proizvodi ma te); to su vrlo uopene pojave, koje zamjeujemo kako kod zdravih tako i kod bolesnih, a lako se mogu prouavati i na samom sebi. Najuoljivije je na tim prekrasnim tvorevinama da su dobile naziv dnevna sanjarenja, iako u sebi ne sadre niti jednu od obiju zajednikih osobina snova. Povezanosti sa stanjem spavanja proturijei ve i samo njihovo ime, a to se tie druge zajednike osobine snova, u njima se ne doivljava, ne halucinira se, ve se neto zamilja; tono se zna kada se sanjari, ne vidi se nita, ve se - misli. Ta dnevna sanjarenja pojavljuju se prije puberteta, a esto ve i u kasnijoj dobi dje tinjstva, odravaju se sve do godina zrelosti, a zatim se od njih odustaje, ili se zadravaju i do najkasnije starosti. Sadrajem 104

ovih dnevnih snova vlada vrlo providna motivacija. To su pri zori i dogaaji u kojima svoje zadovoljenje pronalaze ego istine i astoljubne potrebe, te potreba za moi, ili pak erotine elje neke osobe. Kod mladia prednost najee imaju astoljubna, a kod ena, koje su svoje astoljublje us mjerile na ljubavne uspjehe, erotina sanjarenja. No, dosta esto se i kod mukaraca u pozadini pokazuje erotina udnja; sva junaka djela i uspjesi ipak samo nastoje zadobiti divlje nje i naklonost ena. Inae, ovi snovi su na javi vrlo raznoliki i izloeni promjenjljivim sudbinama. Ili e svaki pojedini od njih nakon kratkog vremena biti naputen i zamijenjen nekim novim, ili se zadravaju, ispredaju u duge prie i usklauju s promjenama ivotnih okolnosti. Oni, moglo bi se rei, idu ukorak s vremenom, te od njega dobivaju peat vremena koji svjedoi o utjecaju nove situacije. Oni su sirova graa pjesnike proizvodnje, jer iz svojih dnevnih sanjarenja odre enim preoblikovanjima, preodijevanjima i odustajanjima pjesnik stvara situacije, koje potom ugrauje u svoje novele, romane, kazaline komade. No, junak u tim njegovim snovi ma na javi uvijek je on sam, bilo izravno, bilo kroz providno poistovjeivanje s nekim drugim. Moda dnevna sanjarenja nose ovakvo ime zbog iste one povezanosti sa stvarnou, kako bi naglasila da njihov sadraj treba shvatiti jednako onako stvarno, kao i sadraj snova. A moda ipak ovo izjednaavanje u imenima poiva na nekoj nama jo nepoznatoj psihikoj naravi sna, nekoj za kojom tek tragamo. Takoer je mogue, i da openito inimo nepravdu kad ovu jednakost u imenovanju elimo upotrijebiti kao zna ajnu. No, to se moe razjasniti tek kasnije.

105

VI. predavanje

PRETPOSTAVKE I TEHNIKA TUMAENJA

Moje dame i gospodo! Potreban nam je, dakle, neki novi put, neka metoda, kojom bi se u istraivanju snova krenulo s mjes ta. Stoga imam za vas prijedlog, blizak tome. Uzmimo kao pretpostavku za sve nadalje, da san nije somatska, ve jedna psihika pojava. to to ima znaiti - znate, no to nam daje pravo za ovakvu tvrdnju? Nita, ali - nismo niti sprijeeni, da je uinimo. Stvar stoji ovako: ako je san somatska pojava, ta da nas se on uope ne tie; moe nas zanimati samo pod pret postavkom, da je on jedna duevna pojava. Dakle, radimo pod pretpostavkom kao da on to uistinu i jeste, da bismo vidjeli to e iz toga proizai. Ishod naeg rada odluit e o tome, ho emo li zadrati ovu tvrdnju, te hoemo li je i samu smjeti predstaviti kao rezultat. A to zapravo elimo postii, zbog ega to radimo? elimo ono, emu se u znanosti openito stremi - razumijevanju tih pojava, uspostavljanju povezanos ti meu njima, te na kraju krajeva, tamo gdje je to mogue i irenju svoje moi na njih. Nastavljamo, dakle, na rad podrazumijevajui, da je san psihika pojava. Tada ona predstavlja djelatnost i izraavanje sanjaa, ali takvo, koje nam ne govori nita, koje ne razumije mo. A to vi inite u sluaju, kad vam ja izjavim neto, to vam je nerazumljivo? Pitate me, nije li istina? Zbog ega onda 106

ne bismo i mi smjeli uiniti to isto - upitati sanjaa, to nje gov san znai? Prisjetite se, ve smo se jednom nalazili u ovoj situaciji. Bilo je to kod istraivanja odreenih omaki, kod jednog slu aja omake u govoru. Netko je rekao: Ovdje su neke stvari dole zum Vorschwein, pa smo ga na to upitali - ne, na sreu nismo ga pitali mi, ve drugi, koji su vrlo daleko od psiho analize; dakle, tada su ga neki drugi upitali, to eli rei tim nerazumljivim izrazom. Odmah je odgovorio, da je zapravo imao namjeru rei: To su bile svinjarije (Schvveinereien), no tada je ovu namjeru potisnuo drugom, ublaenom: Ovdje su neke stvari dole do izraaja (Vorschein). Ve tada sam vam objasnio da je ovo ispitivanje uzor za svako psihoanali tiko istraivanje, pa sad ve razumijete da psihoanaliza slije di takvu tehniku, koja doputa koliko god je mogue vie, da rjeenje njenih zagonetki izgovori sam ispitanik. Tako nam i sanja sam treba izrei, to znai njegov san. No, poznato je, da kod sna ipak ne ide sve tako jednos tavno. Kod omaki je, barem u odreenom broju sluajeva, to i ilo; no, zatim smo dospjeli i do onih kod kojih upitani nije elio rei nita, da, gdje je ak i uzrujano odbio odgovor, koji smo mu ponudili. Kod sna nam posve nedostaju sluajevi pr ve vrste; sanja uvijek kae, da nita ne zna. Nae tumaenje ne moe odbiti, jer mu niti nemamo to za ponuditi. Dakle, bismo li zbog toga trebali iznova napustiti na pokuaj? Kako on ne zna nita, a niti mi ne znamo nita, a posebice netko trei ne moe znati bilo to, oito nema izgleda da se ita razotkrije. Da, elite li, odustanite od pokuaja. No, elite li drugaije, moete sa mnom nastaviti put. Naime, kaem vam da je ipak vrlo mogue, pa ak i vrlo vjerojatno, da sanja ipak zna to njegov san znai, samo to on ne zna da to zna, pa stoga vjeruje da to ne zna. 107

Vi ete me upozoriti da opet uvodim jednu tvrdnju, i to ve drugu u ovom kratkom povezivanju, te da se znatno sma njuje zahtjev mog postupka za vjerodostojnou zbog pretpo stavke da je san psihika pojava, zbog daljnje pretpostavke da u ljudima postoje neka duevna kretanja koja oni poznaju, a da za njih niti ne znaju, i tako dalje. Tada samo treba uzeti u obzir unutarnju nevjerojatnost svake od ovih dosadanjih pretpostavki i smireno otkloniti svako zanimanje za zaklju ke, izvedene iz njih. Da, moje dame i gospodo, nisam vas doveo do ove toke zato, da bih vam neto podmetnuo ili zatajio. Istina, najavio sam Osnovna predavanja za uvod u psihoanalizu, no time nisam imao na umu nikakvo predstavljanje in usum delphini, koje vam treba prikazati glatko povezivanje i briljivo prikri vanje svih potekoa, ispunjavanje svih praznina, premazivanje sumnje, kako biste mirne savjesti mogli povjerovati da ste nauili neto novo. Ne, upravo zato jer ste poetnici, htio sam vam pokazati nau znanost onakvom kakva ona jeste, s nje nim neravninama i tekoama, zahtjevima i sumnjama. Znam, naime, da niti u jednoj drugoj znanosti nije drugaije, te da naroito na njenim poecima uope niti ne moe biti druga ije. Znam takoer, da predavanja inae nastoje prije svega prikriti ove potekoe i nepotpunosti pred uenicima. Ali, kod psihoanalize to ne prolazi. Dakle, zaista sam osmislio dvije pretpostavke, jednu unutar druge, a ako je to nekome isuvie naporno i nesigurno, ili ako je navikao na vie izvjesnosti i uglaenije izvoenje - vie ne treba ii s nama. Mislim samo, da bi takav openito trebao psiholoke probleme ostaviti na miru, jer treba strahovati da ovdje nee naii na egzaktne i si gurne prohodne puteve, kojima je spreman krenuti. A i posve je suvino da jedna znanost, koja ima to za ponuditi, vrbuje svoje sluatelje i sljedbenike. Njeni rezultati trebaju joj 108

stvoriti ozraje, dok ona moe priekati da sami osvoje njiho vu pozornost. No, one meu vama koji se ele zadrati na ovom pitanju mogu upozoriti na to, da obje moje tvrdnje nemaju jednaku vrijednost. Prva - da je san duevna pojava, pretpostavka je koju elimo potvrditi uspjehom naeg rada; druga je ve do kazana na jednom drugom podruju, pa si samo doputam slobodu, da je s njega prenesem na nae probleme. Gdje, na kojem je to podruju ve trebao biti podnijet do kaz, da postoji jedno znanje o kojemu ovjek ipak nita ne zna, kako ovdje elimo pretpostaviti za sanjaa? Jer, to bi ipak bila jedna neobina, iznenaujua injenica, koja bi izmijeni la nae poimanje duevnog ivota, i koja se ne bi trebala sakri vati. Osim toga, i injenica koja samu sebe dokida ve svojim nazivom, a ipak eli biti neto stvarno, iako je contradictio in adjecto. Ali, ni ona se uope ne prikriva. Nije njena krivnja to se o njoj ne zna nita, ili se o njoj ne brine dostatno. Jednako je toliko malo i naa krivnja, da za sve ove psiholoke proble me konanu prosudbu daju osobe, koje su se drale daleko od svih opaanja i otkria, odluujuih za to. Taj je dokaz bio podnijet na podruju hipnotikih pojava. Dok sam 1889. godine prisustvovao nevjerojatno upeatljivim izlaganjima Liebeaulta i Bernheima u Nancyju, bio sam svje dokom i sljedeeg pokusa. Kad su jednog ovjeka doveli u somnabulno stanje te ga u njemu izlagali svim moguim halucinatornim doivljajima, a potom ga probudili, inilo se najpri je, da on ne zna nita o tim postupcima tijekom svog hipnotikog sna. Bernheim je zatim izravno zatraio od njega da is pripovijeda, to se s njim dogaalo za vrijeme hipnoze. On je ustvrdio, kako se niega ne moe prisjetiti. No, Bernheim je ostao pritom, navaljivao na ovjeka, uvjeravao ga kako to ipak zna, samo se treba prisjetiti, i gle, ovjek postade 109

kolebljiv, zapoe se prisjeati, prvo se posve mutno sjeti jed nog od doivljaja koji su mu bili sugerirani, zatim drugog, pamenje mu postajae sve tonije, sve potpunije, i na kraju se ukaza na svjetlu dana bez ikakvih praznina. No, kako je to spoznao tek naknadno, ne saznavi u meuvremenu ni od ko ga sa strane nita, opravdanje zakljuak, da je i ranije znao za ta sjeanja. Ona mu samo nisu bila dostupna, nije znao da za njih zna, vjerovao je, da ne zna. Dakle, upravo sluaj, koji smo i mi pretpostavili kod sanjaa. Nadam se da ete se iznenaditi utvrivanjem ove injeni ce, te me upitati: zato se na ovaj dokaz niste pozvali i ranije, jo kod omaki, kad smo stigli do toga da ovjeku, koji je ui nio omaku u govoru pripisujemo namjeravam govor o kojem nije nita znao, i koji je i sam zanijekao? Ako netko vjeruje, kako ne zna nita o dogaajima o kojima ipak u sebi nosi sje anje, tada vie nije toliko nevjerojatno, da ne zna nita niti o duevnim procesima u svojoj nutrini. Ovaj bi argument zasi gurno na nas ostavio dojam, i natjerao nas na razumijevanje omaki. Sigurno, mogao sam se jo tada pozvati na ovo, no sauvao sam to do druge prilike, kod koje e to biti nunije. Omake su se djelomino razjasnile i same, a s druge strane su nam za sobom ostavile opomenu, da ipak prihvatimo po stojanje takvih duevnih procesa o kojima se nita ne zna, ve i za ljubav uzajamne povezanosti tih pojava. Kod snova smo primorani koristiti se razjanjenjima s drugih strana, a osim toga, raunam i s time da ete ovdje lake dopustiti preuzima nje od hipnoze. Stanje u kojem se dogaa omaka mora vam se uiniti normalnim, jer nema slinosti s hipnotikim sta njem. Nasuprot tome, postoji jasna rodbinska povezanost iz meu hipnotikog stanja i stanja spavanja, koje je uvjet sanjanja. Jer, hipnoza se naziva i umjetnim spavanjem; osobi koju hipnotiziramo, kaemo: Spavajte, a sugestije koje joj 110

dajemo usporedive su sa snovima kod prirodnog spavanja. Psihike su situacije u oba sluaja uistinu analogne. Tijekom prirodnog spavanja uskraujemo svoje zanimanje cjelokup nom vanjskom svijetu, a u hipnotikom spavanju - takoer ci jelom svijetu, izuzev one osobe koja nas je hipnotizirala, s ko jom ostajemo u odnosu izvjetavanja. Uostalom, i takozvani san dojilje, u kojem dojilja ostaje u odnosu s djetetom i je dino je ono u stanju probuditi je, obino je slian hipnotikom snu. Dakle, ini se da prijenos odnosa s hipnoze na prirodno spavanje i nije ba tako velika smjelost. Pretpostavka da i kod sanjaa postoji znanje o njegovu snu, iako mu je nedostupno toliko, da i sam ne vjeruje u nj - nije u cijelosti nastala iz ved ra neba. Osim toga, uoimo da se na ovom mjestu otvara i tre i pristup prouavanjima snova uzrokovanim podraajima ko ji ometaju spavanje, dnevnim snovima, a sada i sugeriranim snovima u hipnotickom stanju. Vratimo se sada naoj zadai, i to vjerojatno s rastuim po vjerenjem. Dakle, vrlo je vjerojatno da sanja ipak neto zna de o svom snu; radi se samo o tome, da mu se omogui prona laenje tog znanja, te da nam ga ispripovijeda. Mi ne zahtije vamo da nam on odmah iskae smisao svog sna, no moi e pronai njegovo podrijetlo, krug misli i zanimanja, iz kojih on potjee. U sluaju omake, prisjetite se, upitali su ovjeka otkuda je nadoao na pogrenu rije Vorschwein, i ve nam je njegova prva pomisao dala razjanjenje. Naa je tehnika kod sna vrlo jednostavna, i ugleda se na ovaj primjer. Mi emo sa njaa, naime, upitati kako je dolo do tog sna, a takoer emo i njegovu izjavu koja uslijedi, smatrati razjanjenjem. Dakle, nadilazimo razliku u onome to on vjeruje ili ne vjeruje da neto zna, te oba sluaja obraujemo kao jedan jedini. Ova je tehnika zasigurno vrlo jednostavna, no bojim se da e izazvati vae najotrije protivljenje. Rei ete: Nova 111

pretpostavka, ve trea! I to najnevjerojatnija od sviju! Ako ja upitam sanjaa to mu pada na pamet o snu, zar bi upravo nje gova sljedea izjava trebala donijeti eljeno rjeenje? No, nje mu niti ne mora bilo to pasti na um, ili opet - Bog zna to. A mi ne moemo utvrditi, na emu se takvo jedno oekivanje zasniva. To znai pokazati zaista isuvie vjere u boju provid nost, i to na mjestu, na kojemu bi mnogo bolje odgovaralo neto vie kritinosti. Osim toga, san nije jedna jedina pogre na rije, ve se sastoji od mnogih elemenata. Pa, koje bi se onda pomisli trebalo pridravati? Imate pravo, ali u svemu onome, to je sporedno. San se od omake u govoru razlikuje mnoinom svojih elemenata. A tome se tehnika mora povinovati. Stoga vam predlaem, da san razloimo na njegove elemente te provedemo ispitivanje svakog od tih elemenata zasebno; time se iznova uspostavlja analogija s omakom u govoru. Imate pravo i u tome, da upi tani moe za pojedine elemente sna odgovoriti, kako mu o nji ma nita ne pada na pamet. Ima sluajeva u kojima i prihva amo ovaj odgovor, a kasnije ete uti o kojima se radi. Zau do, to su takvi sluajevi, u kojima nama samima mogu na um pasti odreene pomisli. No, openito uzevi, mi emo prigovo riti sanjau koji ustvrdi da nema nikakvih pomisli, navaljivati emo na njega, uvjeravati ga kako mu mora neto pasti na pamet, i - bit emo u pravu. On e se neega prisjetiti, bilo e ga, posve nam je svejedno. Odreene podatke, koji bi se mogli nazvati povijesnima, ispriat e nam naroito lako. Rei e: To je neto, to se dogodilo juer (kao u oba razumna sna, koja smo upoznali), ili: To me podsjea na neto, to se nedavno do godilo, pa emo na taj nain primijetiti, da su nadovezivanja snova na dogaaje iz prethodnih dana mnogo ea, no to smo u poetku vjerovali. Konano e se on, polazei od sna, prisjetiti i udaljenijih, a moda ak i nekih davnanjih okolnosti. 112

No, u glavnoj stvari niste u pravu. Kad mislite da je samo voljno pretpostaviti kako e ba prva pomisao sanjaa donijeti ono traeno, ili morati do toga dovesti, kako bi pomisao mo gla prije biti posve proizvoljna i izvan povezanosti s traenim, te kako je samo izraz mog povjerenja u boju providnost kad oekujem drugaije, tada se uvelike varate. Ve sam si jed nom dopustio slobodu da vam iznesem, kako u vama lei du boko ukorijenjena vjera u psihiku slobodu i samovolju; to je, meutim, posve neznanstveno i mora se pokloniti pred zahtje vom determinizma koji vlada i duevnim ivotom. Molim vas, stoga, da potujete kao injenicu, da je upitani pomislio upravo to, i nita drugo. No, ja ne suprotstavljam jednom vje rovanju neko drugo. Moe se dokazati, da pomisao koju je upitani stvorio - nije proizvoljna, nije neutvrdiva, nije izvan povezanosti s onim, za im tragamo. Da, nedavno sam otkrio - iako, usput, tome nisam pridavao neku veu vrijednost - da je i eksperimentalna psihologija istupila s takvim dokazima. Zbog vanosti ovog predmeta zamolio bih vas za naroitu pozornost. Kad zatraim od nekoga da kae ono to mu padne na um u vezi s jednim odreenim elementom sna, tada od nje ga zapravo zahtijevam, da se prepusti slobodnim asocijacija ma, pridravajui se polazine predodbe. To zahtijeva i na roit stav pozornosti, koji je posve drugaiji nego li onaj kad se razmilja, i koji zapravo iskljuuje razmiljanje. Neki ovaj stav pogaaju vrlo lako; drugi u pokuaju iskazuju nevjerojat no visoku mjeru nespretnosti. No, postoji i vii stupanj slobo de asocijacija, naime - kad naputam i ovu polazinu predo dbu, te utvrujem tek nain i vrstu pomisli, primjerice, kad odreujem, da treba izrei prvo osobno ime ili neki broj, na koji se pomisli. Ova bi pomisao trebala biti jo svojevoljnija, jo nepredvidljivija od one, koju smo primijenili u naoj te hnici. No, moe se pokazati kako je ona svaki put bila strogo 113

odreena vanim unutarnjim stavovima, koji nam u trenutku u kojem djeluju nisu poznati, jednako onako malo poznati kao i ometajue tenje kod omaki, ili izazivajue tenje kod slu ajnih radnji. I ja, a i mnogi drugi nakon mene, bavili smo se ponavlja njem ovakvih ispitivanja imena i brojeva koji padaju na um bez razmiljanja, a neka su od njih i objavljena. Pritom se po stupa na takav nain, da se uz ime koje se pojavilo pobuuju daljnje asocijacije, koje dakle vie nisu posve slobodne, ve su vezane kao pomisli uz elemente snova, i to sve dok se ne pronae da je pobuda posve iscrpljena. No, tako se razjasnila i motivacija i znaenje slobodnih pomisli o imenima koja se pomiljaju. Jer, pokuaji uvijek iznova daju isti ishod, njiho vo izricanje esto znatno nadilazi bogatu grau, a to ini nu nima i opsena dokazivanja. Asocijacije brojeva koji slobod no padaju na pamet moda dokazuju najvie: odvijaju se toliko brzo, i s toliko nevjerojatnom sigurnou kreu ka ne kom prikrivenom cilju, da to uistinu djeluje zbunjujue. Ispri at u vam samo jedan primjer takve jedne analize imena, jer se moe zgodno rijeiti s malo grae. Tijekom lijeenja jednog mladog ovjeka stigao sam u razgovoru i na ovu temu te ustvrdio, kako se usprkos privid noj svojevoljnosti ipak ne pomilja niti na jedno ime, koje nije najue uvjetovano najbliim okolnostima, osobinama ispiti vane osobe i njenom trenutnom situacijom. Kako je on u to sumnjao, predloih mu da bez odlaganja sam izvri takav je dan pokus. Znao sam, da odrava brojne odnose svih vrsta sa enama i djevojkama, pa mu dodah, kako e upravo stoga i imati velik izbor, kad zatraim da mu na pamet padne neko odreeno ensko ime. Sloio se s time. Na moje, ili moda jo i vie na njegovo zaprepatenje, na mene se nije odjednom sruila nikakva lavina enskih imena, nego je on na neko vri114

jeme zanijemio, a potom priznao, da mu je na pamet palo jed no jedino ime, i niti jedno drugo, osim: Albina. Ba neobino, no to se za vas povezuje s tim imenom? Koliko Albina po znajete? udno, nije poznavao niti jednu jedinu Albinu, niti mu je ita padalo na pamet u vezi s tim imenom. Tako se mo glo pretpostaviti, da analiza nije uspjela; ali ne, ona je ve bila dovrena, nikakva daljnja pomisao vie nije niti bila prepo ruljiva. Sam je mladi bio neobino svijetle boje puti, a u razgovorima tijekom lijeenja i ja sam ga nekoliko puta u ali nazvao albino; bili smo upravo zabavljeni time, da utvrdimo enski udio u njegovu ustroju. Dakle, on je sam bio ta Albina, u tom trenutku za njega najzanimljivije ensko bie. Jednako su se takvima pokazali i napjevi, kad nekome spontano padnu na um - kao da su uvjetovani nekim misao nim krugom kojemu pripadaju, pa imaju pravo obuzeti neko ga, a da uope ne zna za ovu svoju djelatnost. Tada je lako pokazati, da se odnos s tim napjevom nadovezuje i na njegove rijei ili podrijetlo; no moram ovdje biti naroito oprezan, da ovakvu tvrdnju ne bih proirio na uistinu glazbeno nastrojene ljude, s kojima sluajno nemam nikakvih iskustava. Kod njih bi za pojavljivanje mogao biti mjerodavan glazbeni sadraj tog napjeva. No, sigurno je, da je prvi sluaj ei. Tako znam za jednog mladog ovjeka, kojeg je neko vrijeme doslovno progonio uistinu prekrasan napjev - Parisova pjesma iz Lijepe Helene, sve dok ga, u njegovu interesu, analiza nije upozorila na tada postojee suparnitvo jedne Ide s jednom Hele nom. Ako su, dakle, posve slobodne pomisli uvjetovane na ta kav nain i poredane u jedan posve odreeni meuodnos, tada s pravom moemo zakljuiti kako i pomisli sa samo jednom jedinom vezom - onom na polazinu predodbu - ne mogu biti nita manje uvjetovane. Ispitivanje uistinu pokazuje, da je 115

osim povezanosti koju smo im mi dali kroz polazinu pre dodbu, vidljiva i jedna druga ovisnost, i to o snanim afek tivnim krugovima misli i zanimanja - o kompleksima, ije istovremeno djelovanje trenutno nije poznato, dakle - ono je nesvjesno. Pomisli s takvom povezanou bile su predmet vrlo pou nih eksperimentalnih ispitivanja, koja su u povijesti psiho analize igrala zapaenu ulogu. Wundtova kola dala je tako zvani asocijacijski eksperiment, kod kojeg ispitivana osoba dobije nalog, da na podraajnu rije koja joj se dobaci, odgo vori to je mogue bre, reakcijom po volji. Tada se moe pro uavati interval koji protjee izmeu podraaja i reakcije, pri rodu odgovora koji se dobiva kao reakcija, sluajna pogreka kod kasnijeg ponavljanja istog pokuaja, i slino. Cirika ko la dala je pod vodstvom Bleulera i Junga objanjenje reakcija koje se dobivaju iz asocijacijskih eksperimenata, zatraivi od ispitivane osobe da razjasni svoje reakcije naknadnim asocija cijama, ako u sebi sadre neto upadljivo. Tada se ispostavilo, da su ove najupadljivije reakcije na najstroi nain odreene kompleksima ispitivane osobe. Bleuler i Jung su time sagra dili prvi most od eksperimentalne psihologije do psihoanalize. Poueni na ovaj nain, moi ete rei: Sad priznajemo da su slobodne pomisli determinirane, a ne svojevoljne kako smo vjerovali. Priznajemo to i za pomisli, vezane uz elemente snova. No, to nije ono, do ega nam je stalo. Vi tvrdite da e pomisao, vezana uz element sna, biti odreena nama nepozna tom psihikom pozadinom upravo tog elementa. To nam se ne ini dokazanim. Mi ve oekujemo da e se pomisao vezana uz element sna zasigurno pokazati kroz neki od kompleksa sanjaa, no - od kakve nam je to koristi? To nas ne dovodi do razumijevanja sna, ve - kao i asocijacijski eksperiment - do 116

spoznaje o tim takozvanim kompleksima. Samo, kakve veze oni imaju sa snom? Imate pravo, ali - previate jedno. Uostalom, upravo ono, zbog ega niti sam nisam uzeo asocijacijski eksperiment kao polazinu toku za ovo predstavljanje. Kod ovog eksperimen ta jednu determinantu reakcije, naime - podraajnu rije - pro izvoljno odabiremo mi sami. Tada je reakcija tek posredovanje izmeu ove podraajne rijei i upravo probuenog kompleksa ispitivane osobe. Kod sna je podraajna rije zamijenjena ne im, to i samo potjee iz duevnog ivota sanjaa, iz njemu nepoznatih izvora, a to bi, dakle, i samo moglo vrlo lako biti izdanak kompleksa. Stoga i nije ba toliko nevjerojatno oekivanje, da daljnje pomisli koje se nadovezuju na elemen te sna, nisu odreene niti jednim drugim kompleksom, ve upravo onim samog elementa, te da mogu dovesti i do njego va razotkrivanja. Dopustite mi da na jednom drugom sluaju pokaem, da je zaista ovako, kako to i oekujemo u naem sluaju. Zabo ravljanje osobnih imena zapravo je izvrstan uzor za sluaj analize snova; samo to se ovdje u jednoj osobi nalazi ono, to je kod tumaenja snova raspodijeljeno na dvije osobe. Ako sam privremeno zaboravio neko ime, ipak u meni postoji si gurnost da ga znam; ona sigurnost, do koje smo kod sanjaa mogli dospjeti samo zaobilaznim putem, preko Bernheimova eksperimenta. Meutim, zaboravljeno, a ipak poznato ime ni je mi dostupno. Razmiljanje o njemu, pa makar i najnapregnutije, pritom nimalo ne pomae - to mi ubrzo govori is kustvo. Ali, na mjesto zaboravljenog imena svaki put mi na pamet moe pasti jedno ili vie zamjenskih imena. Kad spon tano pomislim na takvo jedno zamjensko ime, tek tada posta je oevidna sukladnost ove situacije s analizom sna. Niti ele ment sna nije ono pravo, tek je zamjena za neto drugo, za 117

ono Pravo, koje jo ne poznajem i koje tek trebam pronai kroz analizu sna. Razlika opet lei samo u tome, to se kod za boravljanja imena zamjena bez ramiljanja odmah raspoznaje kao netona, dok smo za element sna do tog shvaanja dos pjeli tek tekom mukom. No, i kod zaboravljanja imena pos toji put, kojim se od zamjenskog stie do onog nepoznatog Pravog, do zaboravljenog imena. Kad usmjeravam svoju po zornost na to zamjensko ime, te dopustim da mi i nadalje na um padaju pomisli, nakon kraih ili duih zaobilaznica ipak stiem do zaboravljenog imena, otkrivajui pritom da se ta za mjenska imena koja sam spontano navodio ipak nalaze u odnosu s onim zaboravljenim, da su bila odreena njime. Izloit u vam jednu analizu ove vrste: jednog sam dana primijetio da vie ne baratam imenom one male zemljice na Rivijeri, kojoj je glavni grad Monte Carlo. To me razljutilo, no - tako je. Zadubih se u sva svoja znanja vezana uz tu zem lju, pomislih na grofa Alberta iz kue Lusignan, na njegove brakove, na ljubav prema istraivanjima morskih dubina, i na sve ega sam se jo mogao sjetiti, no - nita mi nije pomog lo. Stoga sam napustio razmiljanje o tome, te poeo na mjes to zaboravljenog stavljati - zamjenska imena. Ona naioe brzo. Sam Monte Carlo, zatim Piemont, Albanija, Montevideo, Colico. Prva mi je u tom nizu na pamet pala Albanija, za tim se odmah pretvorila u Montenegro (Crna Gora, op.p.), oito prema suprotnosti bijelog i crnog. Tada uoih, da etiri zamjenska imena u sebi sadre rjecu mon; odjednom sam se sjetio zaboravljene rijei, i glasno uzviknuo: Monaco! Za mjenska su imena, dakle, uistinu proizala iz onog zaboravlje nog - iz prva etiri proizaao je prvi slog, dok je posljednje dalo red slogova, i itav posljednji slog. Usput sam mogao lako pronai i ono, to mi je privremeno oduzelo raspolaganje tim imenom: Monaco je ime, koje pripada i Munchenu kao 118

njegovo talijansko ime; taj je grad prouzroio utjecaj ome tanja. Primjer je zasigurno lijep, no - isuvie jednostavan. U drugim sluajevima bi se na prva zamjenska imena trebao na dovezati vei broj pomisli, pa bi tada analogija s analizom snova bila razgovjetnija. Imao sam i takvih iskustava. Kad me jednom jedan stranac pozvao da s njim kuam neko talijansko vino, u gostioni se dogodilo, da je zaboravio ime tog vina koje je elio naruiti, jer mu je ostalo u najboljoj uspomeni. Iz ita ve gomile oajnikih pomisli na zamjenska imena kojih se prisjeao umjesto zaboravljenog imena, mogao sam stvoriti zakljuak, da mu je prisjeanje na ime vina oduzeo obzir pre ma imenu neke Hedwige; i zaista, ne samo to mi je potvrdio da je to vino prvi put kuao u drutvu jedne Hedwige, ve se kroz ovo razotkrivanje iznova sjetio njegova imena. U to je vrijeme bio sretno oenjen, a Hedvviga je pripadala ranijim vremenima, kojih se nije rado prisjeao. Ono sto je mogue kod zaboravljanja imena, mora uspjeti i kod tumaenja snova - da se polazei od zamjene, pomou asocijacija koje se na nju nadovezuju, omogui pristup onome to je Pravo, iako je prikriveno. Iz asocijacija vezanih uz ele mente sna smijemo pretpostaviti, kao i u primjeru zaboravlja nja imena, da su one odreene kako elementom sna, tako i onim njegovim nesvjesnim Pravim. Time smo naveli poneto za opravdanje nae tehnike.

119

VII. predavanje

MANIFESTNI SADRAJ SNA I LATENTNE MISLI SNA

Moje dame i gospodo! Kako vidite, omake nismo prouavali tek tako. Zahvaljujui tim nastojanjima, pod pretpostavkama koje su vam poznate, dobili smo dvoje - shvaanje elementa sna i tehniku za tumaenje snova. Shvaanje elemenata sna kree od toga, da to nije ono Pravo; da je tek zamjena za neto drugo, nepoznato sanjau, slino namjeri kod omaki; da je zamjena za neto, o emu kod sanjaa postoji znanje, ali mu je nepristupano. Nadamo se, da emo isto ovo shvaanje moi prenijeti na cjelokupni san koji se sastoji od takvih ele menata. Naa se tehnika sastoji u tome da se pomou slobod nih asocijacija, vezanih uz ove elemente, doputa pojavlji vanje drugih zamjenskih tvorevina, iz kojih moemo otkriti ono prikriveno. Sada vam predlaem da uvedemo izmjenu naziva kojima se koristimo, to treba olakati nau pokretljivost. Umjesto prikrivenog, nepristupanog, nepravog, govorimo radije nakon to iznesemo ispravan opis - nedostupno svijesti sanja a, ili nesvjesno. Time ne mislimo ni na to drugo, ve na ono, to vam moe pokazati odnos sa zaboravljenom rijei ili s ometajuom namjerom omake, naime, na privremeno nes vjesno. Naravno da nasuprot tome moemo i same elemente sna, a i novostvorene zamjenske predodbe do kojih se dolo 120

putem asocijacija, nazivati svjesnima. Niti jedna od teoretskih konstrukcija nije jo povezana s ovako promijenjenim na zivom. Uporaba rijei nesvjesno besprijekorna je kao opis, koji tono odgovara i lako se razumije. Dakle, prenesemo li nae shvaanje s pojedinanog ele menta na cjelokupni san, dobiva se da je san u cjelini - izmije njena zamjena za neto drugo, nesvjesno, te da je zadaa tu maenja sna - pronai to nesvjesno. Ali, iz toga se odmah iz vode tri vana pravila, koja moramo slijediti tijekom rada na tumaenju snova: 1) Ne vodi se briga o onome to nam se ini da san govo ri, pa bio on razumljiv ili apsurdan, jasan ili smuen, jer to ni u kom sluaju nije ono to mi traimo, ono nesvjesno (namet nut e nam se i jedno shvatljivo ogranienje ovog pravila); 2) rad se ograniava na to, da se za svaki element pobuuju za mjenske predodbe, ne razmilja se o njima, ne ispituje se sadre li neto odgovarajue, ne brine se o tome koliko nas one udaljuju od elementa sna; 3) prieka se, da ono prikri veno, ono traeno nesvjesno izbije samo od sebe, isto onako, kako se pojavila i zaboravljena rije Monaco kod opisanog pokusa. Sad razumijemo takoer i da je svejedno, koliko se netko sjea svog sna - koliko malo, a prije svega koliko tono, ili koliko nesigurno. Jer, san kojeg se sjea nije ono pravo, ve samo izmijenjena zamjena, koja nam treba pomoi da se pra vome pribliimo razbuujui druge zamjenske tvorevine, da ono nesvjesno iz sna uinimo - svjesnim. Dakle, ako nae sjeanje nije vjerno, ono je na toj zamjeni samo izvrilo daljnje izmjene, to - usput reeno - takoer ne moe biti nemotivirano. Rad na tumaenju moe se obavljati na vlastitim snovi ma, kao i na onima drugih ljudi. ak se na vlastitima naui i 121

vie, jer postupak postaje vjerodostojniji. Dakle, pokua li se to, tada se primjeuje, da se neto opire tom radu. Istina, pomisli nailaze, ali ne doputa se ba svaka od njih. Postaju vidljivi utjecaji ispitivanja i odabiranja. Kod neke pomisli, o vjek kae sebi: Ne, ovo se ne uklapa u to, ne pripada ova mo, kod neke druge: To je isuvie besmisleno, a kod tree: To je posve sporedno; tada se, nadalje, moe promatrati kako se ovakvim zamjerkama pomisli uguuju i prije no to su postale jasne, da bi se na kraju i posve prognale. Dakle, on se s jedne strane isuvie pouzdaje u ove polazne predodbe i u sam element sna, dok s druge strane ometa slobodne asocija cije odabiranjem rezultata. Ako ovjek nije sam prilikom tu maenja sna, ako doputa drugome da tumai njegov san, tada se vrlo jasno primjeuje i jedan drugi motiv, koji se primjenju je za ovaj nedoputeni odabir. Naime, tada si ovjek ponekad kae: Ne, ova je pomisao isuvie neugodna, nju ne elim, ili uope ne mogu izrei. Ovakve zamjerke oito prijete, da e omesti uspjeh naeg rada. Moralo bi se zatititi protiv njih, a to se kod samog sebe ini vrstim naumom, da im se ne poputa; kad se tumai san nekoga drugog, tada mu se, kao pravilo koje ne moe pre kriti, odreuje da ne smije iskljuiti niti jedan dio obavijesti o nekoj pomisli, ak i kad protiv nje ima neku od etiri zam jerke - da je previe nevana, previe besmislena, da ne pri pada ovamo ili je previe neugodna za izrei. On obeava, da e slijediti ovo pravilo, pa se ovjek potom u pojedinim slu ajevima moe ljutiti, koliko se slabo pridrava svog obe anja. U poetku si za to daje objanjenje da se onome, us prkos njegovu autoritativnom obeanju, nije posve razjasnila opravdanost slobodnih asocijacija, pa e se vjerojatno pomis liti na to, da ga se prvo pridobije teoretski - dajui mu da ita spise, ili upuujui ga na predavanja, kroz koja bi se mogao 122

pretvoriti u pristalicu naih shvaanja o slobodnim asocijaci jama. No, takve e pogrene poteze zaustaviti opaanje, da se ovakve kritine zamjerke protiv odreenih pomisli pojavljuju i kod vlastite osobe, iako se tu ipak moe biti siguran u svoja uvjerenja, pa ih se u odreenoj mjeri uspijeva otkloniti tek naknadno, u drugom stupnju. Umjesto da se ovjek ljuti zbog neposlunosti sanjaa, ova iskustva moe upotrijebiti i da bi iz njih nauio neto novo, neto to je utoliko vanije, ukoliko je manje na to bio pripremljen. On razumije, da se rad na tumaenju snova odvi ja protiv jednog otpora koji mu se suprotstavlja, a iji su iskaz one kritike zamjerke. Taj je otpor neovisan o teoretskim uvjerenjima sanjaa. Da, moe se nauiti i vie. Stie se do ot kria, da takva jedna kritika zamjerka nije nikad u pravu. Upravo suprotno, pomisli koje se na ovaj nain potiskuju, bez iznimke se pokazuju kao najvanije, kao odluujue u pro nalaenju nesvjesnog. To je gotovo obiljeje, kad takva jedna zamjerka prati neku pomisao. Ovaj otpor je neto posve novo, pojava koju smo pronali na temelju naih pretpostavki, iako je one nisu sadravale. Taj nas novi imbenik u naem raunu i nije ba ugodno iznena dio. Ve znamo, i da nam nee olakati rad. Mogao bi nas za vesti i toliko, da posve zaustavimo cijeli na trud oko sna. Neto tako nevano kao san, pa onda k tome jo i tolike po tekoe, umjesto jedne glatke tehnike! No, s druge strane, up ravo bi nas ove potekoe mogle izazvati i dopustiti nam da naslutimo, kako e ovaj rad biti vrijedan truda. Redovito se sudaramo s opiranjima, kad od zamjene, koju nam element sna i predstavlja, elimo prodrijeti do onog njegovog prikri venog nesvjesnog. Smijemo, dakle, misliti da je iza te za mjene sakriveno neto znaajno. emu inae ove potekoe, koje ele odrati to prikrivanje? Kad dijete ne eli rastvoriti 123

stisnutu aku da bi pokazalo to u njoj ima, tada je to posve sigurno neto krivo, to ne bi niti smjelo imati. U trenutku kad uvodimo dinamiku predodbu nekog ot pora u na odnos meu predmetima, moramo misliti i na to, da je taj trenutak neto, to je koliinski promjenjljivo. Jer, mogu postojati vei ili manji otpori, a mi smo pripravni na to, da e se ove razlike pokazati i tijekom naeg rada. Moda s time poveemo i jedno drugo otkrie, do kojeg se takoer dolazi u radu na tumaenju snova. Naime, ponekad je potreb na tek jedna jedina pomisao, ili tek njihov manji broj da nas od elementa sna dovede do njegovog nesvjesnog, dok je drugi put za to potreban dugaak lanac asocijacija, i prevladavanje mnogih kritikih zamjerki. Rei emo si, da su ove razliitosti povezane s rastuom veliinom otpora, i vjerojatno emo biti u pravu. Jer kad je otpor neznatan, tada niti zamjena nije jako udaljena od nesvjesnog; no, veliki otpor sa sobom donosi ve like izmjene nesvjesnog, a time i dugaak uzmak od zamjene prema nesvjesnom. Sad bi ve vjerojatno bilo i vrijeme da odaberemo neki san i na njemu iskuamo nau tehniku, te utvrdimo, potvruju li se naa oekivanja vezana uz nju. Da, ali - koji bismo san trebali za to odabrati? Neete vjerovati koliko mi teko pada ova odluka, jer vam jo uvijek ne mogu uiniti shvatljivim, u emu ove potekoe lee. Oito je da moraju postojati snovi, koji su u svojoj cjelini pretrpjeli vrlo male izmjene, pa bi bilo najbolje zapoeti s takvima. Ali, koji su snovi najmanje izmi jenjeni? Oni razumljivi, koji nisu zbrkani, i za koje sam vam ve iznio dva primjera? Tu bismo jako pogrijeili. Ispitivanje pokazuje, da su ba ovi snovi iskusili nevjerojatno visok stu panj izmjena. A ako odaberem neki san po vlastitoj volji, odri ui se neke posebne okolnosti, tada ete vjerojatno biti jako razoarani. Jer, moe se dogoditi da trebamo zapaziti takvu 124

jednu mnoinu pomisli vezanih uz pojedine elemente sna, ili da ih trebamo zabiljeiti, da bi rad time postao posve nepre gledan. Ako zapiemo san, te i nadalje zapisujemo sve pomisli koje se uza nj veu, tada bi one mogle sainjavati tekst i vie puta vei od samog sna. Stoga mi se najsvrsishodnijim ini, da se za analizu potrai vie kratkih snova, od kojih nam svaki moe rei ili potvrditi barem poneto. Na ovo emo se i odlu iti, izuzev ako nam iskustvo moda ne bi moglo pokazati gdje bismo zaista mogli nai snove, koji su tek malo izmijenjeni. Osim toga, znam i jednu drugu olakicu, koja lei na na em putu. Umjesto da se upustimo u tumaenja itavih snova, elimo se ograniiti na pojedine elemente sna, te na nizu pri mjera pratiti kako kroz primjenu nae tehnike pronalaze svoje razjanjenje. a) Jedna dama pripovijeda da je kao dijete vrlo esto sa njala, kako dragi Bog ima na glavi jedan usiljen papirnati eir. Kako to elite razumjeti i bez pomoi sanjaice? Zvui posve besmisleno. No, nije vie besmisleno kad nam dama ispria, da su joj kao djetetu imali obiaj stavljati takav jedan eir kod stola, jer nije mogla prestati zirkati na tanjure brae i sestara, odmjeravajui nije li koji od njih dobio vie od nje. eir je stoga trebao posluiti kao koni naonjaci. Uostalom, to je tek jedan povijesni podatak, izreen bez ikakve potekoe. Tumaenje ovog elementa, a time i itavog ovog kratkog sna, lako se dobiva uz pomo jo jedne pomisli sanjaice. Kako sam ula da je dragi Bog sveznajui i vidi sve, kae ona, tako i ovaj san moe znaiti jedino to, da i ja znam i vidim sve, kao i dragi Bog, pa ak i kad me se u tome eli sprijeiti. Ovaj je primjer moda i previe jednostavan. b) Jedna skeptina pacijentica ima podui san, u kojem se dogaa da joj odreene osobe priaju o mojoj knjizi o dosjetki, i jako je hvale. Tada se spominje neto o nekom 125

kanalu, moda iz neke druge knjige, u kojoj se pojavljuje ka nal, ili neto drugo vezano uz kanal... ona to ne zna... to je posve nejasno. Sad ete vjerojatno biti skloni povjerovati, da e element kanala izbjei tumaenju, jer je i sam toliko neodreen. U pravu ste s ovom nasluenom potekoom, ali - on nije teak zato jer je nejasan, ve je nejasan iz jednog drugog razloga, istog onog koji oteava i tumaenje. Sanjaici ne pada na pamet nita, vezano uz kanal; naravno, niti ja ne znam nita rei o tome. Nakon nekog vremena, u stvarnosti - sljedei dan, kae da joj je palo na pamet neto, to moda tome pri pada. Naime, jo jedna dosjetka, koju je ula da se pria. Na brodu izmeu Dovera i Calaisa neki poznati pisac razgovara s nekim Englezom, koji u vezi s neim odreenim citira i reenicu: Du sublime au ridicule il n'y a qu'un pas (Od uzvienog do smijenog tek je korak, op.p.). Pisac mu odgovori: Oui, le pas de Calais (Da, korak do Calaisa) ime eli rei, da Francusku smatra uzvienom, a Englesku smijenom. No, Pas de Calais je ustvari kanal, naime rukavac kanala, kanal La Manche. Mislim li, da ova pomisao ima neke veze sa snom? Sigurno da mislim, ona zapravo daje rjeenje zagonetnog elementa sna. Ili - ako elite posumnjati da je ova dosjetka postojala i prije sna, kao i ono nesvjesno u elementu kanala, moete li tada prihvatiti da mu se naknadno prido dala? Naime, pomisao pokazuje skepsu koja se u dosjetki prikriva iza tako napadnog divljenja, a otpor je zapravo zajed niki razlog za oboje - kako za to da se pomisao u njoj poja vila s tolikim oklijevanjem, tako i za to, da je odgovarajui element sna ispao toliko neodreen. Pogledajte ovdje odnos izmeu elementa sna i nesvjesnog u njemu. On je kao jedan komadi toga nesvjesnog, kao njegov nagovjetaj, ali je svo jim izoliranjem postao posve nerazumljiv. 126

c) Jedan pacijent sanja u poduoj suvislosti: Oko stola ne obinog oblika sjedi vie lanova njegove obitelji, i tako dalje. Uz taj mu se stol javlja pomisao, kako je takav jedan komad namjetaja vidio prilikom posjete jednoj odreenoj obitelji. Zatim se njegove misli nastavljaju: u toj je obitelji postojao naroit odnos izmeu oca i sina, a ubrzo nadodaje, da i izme u njega i njegova oca postoji takoer. Stol je, dakle, bio pre uzet u san zato, da bi se naglasila ova usporedba. Ovaj je sanja ve odavno poznavao zahtjeve vezane uz tumaenje snova. Netko bi drugi vjerojatno bio odbijen time, to se jedna toliko beznaajna pojedinost, kakva je oblik nekog stola, uzima kao predmet istraivanja. Mi zaista nita iz sna ne proglaavamo sluajnim ili ravnodunim, a razjanje nje oekujemo upravo objanjavanjem ovih tako siunih, ne motiviranih pojedinosti. Moda ete se jo uditi i tome, da je rad sna upravo odabirom oblika stola doveo do izraavanja misli: Kod nas je isto onako, kako je i kod njih. Ali, i ovo se objanjava kad zaujete, da se obitelj o kojoj se radi, preziva Tischler (njem. Tisch - stol, op.p.). Time to sanja smjeta svoju rodbinu oko stola, on govori, da su i oni kao obitelj Tischler. Uostalom, zapazite kako je ovjek silom natjeran, da mora biti indiskretan razlaui ova tumaenja snova. Time ste odgonetnuli i jednu od potekoa, koje su vam ve bile na javljene u vezi odabiranja primjera. Ovaj sam primjer mogao lako zamijeniti nekim drugim, no vjerojatno bih ovu indiskre ciju izbjegao samo uz cijenu, da umjesto ove indiskrecije po inim neku drugu. ini mi se kako je dolo vrijeme i da uvedemo dva pojma, koja smo zapravo mogli ve dugo primjenjivati. Ono, to nam san pripovijeda, moemo nazvati manifestni sadraj sna, a ono prikriveno, do ega moramo doprijeti slijedei pomisli latentne (prikrivene) misli sna. Znai da trebamo pripaziti na 127

odnose izmeu manifestnog sadraja sna i latentnih misli sna, te kako se oni pokazuju u tim primjerima. Ovakvi odnosi mogu biti vrlo raznoliki. U primjerima a) i b) je manifestni element ujedno i sastavni dio latentnih misli, ali tek jedan nji hov mali dio. Od jedne je velike, sloene psihike tvorevine u nesvjesnim mislima sna jedan njen mali djeli dospio i u ma nifestni san, kao jedan njen odlomak, ili u drugim sluajevi ma tek njen nagovjetaj, kao neki moto, kao skraivanje na telegrafski nain. Rad na tumaenju treba upotpuniti taj odlo mak ili nagovjetaj u jednu cjelinu, kako je to naroito lijepo uspjelo u primjeru b). Dakle, jedna vrsta izmjene, od koje se rad na snu i sastoji, bila bi zamjena nekim odlomkom ili na govjetajem. U primjeru c) se, osim toga, moe razaznati i jedan drugi odnos, koji u iduim primjerima moemo vidjeti ie i jasnije izraen. d) Sanja izvlai jednu (odreenu, njemu poznatu) damu iza kreveta. On i sam, ve pri prvoj pomisli, pronalazi smisao ovog elementa sna. A to je: da on toj dami daje prednost pred ostalima. e) Jedan drugi sanja, da je njegov brat zatvoren u nekom sanduku. Ve pri prvoj pomisli sanduk zamjenjuje ormarom, a druga daje i tumaenje za to: njegov brat tedi. f) Sanja se uspinje na neko brdo, s kojeg se prua iz vrstan, irok pogled. Ovo zvui posve razumno, moda se u tome i nema to tumaiti, ve se samo raspitati, na kakvim sjeanjima poiva ovaj san te iz kojeg se motiva ovdje probu dio. Samo, varate se; pokazalo se, da je i ovom snu bilo po trebno tumaenje, isto kao i bilo kojem drugom, smuenijem. Sanjau, naime, u vezi s njegovim vlastitim uspinjanjem na brdo ne pada nita na um, osim to pomilja na okolnost, da jedan njegov znanac izdaje novine Pogled, koje se bave naim odnosima s najudaljenijim dijelovima svijeta. Latentna misao 128

sna je ovdje, dakle, poistovjeivanje (identifikacija) sanjaa s onim tko gleda. Ovdje nailazite na jedan novi tip odnosa izmeu mani festnog i latentnog elementa sna. Prvi nije toliko izvrtanje ovog drugog, koliko je njegovo prikazivanje, i to jedno plas tino, konkretno oslikavanje, koje svoj izlaz uzima obliko vanjem u rijei. No, upravo je stoga to opet jedna izmjena jer, kod rijei smo odavno zaboravili iz koje se konkretne sli ke ona pojavila, pa je zato vie ne prepoznajemo kad se izvri njena zamjena slikom. Razmislite li o tome da se manifestni san preteito sastoji od vizuelnih slika, a rjee od misli i rijei, moete odgonetnuti da ovoj vrsti odnosa pripada posebno znaenje za oblikovanje sna. Vidite takoer i da e na ovaj nain biti mogue stvoriti zamjenske slike u manifestnom snu za jedan velik niz apstraktnih misli, koje ipak slue namjeri prikrivanja. To i jeste tehnika naih slikovnih zagonetki. A otkuda stie privid duhovitosti koji ovakvi prikazi nose u sebi, to je zasebno pitanje, koje sad nemamo potrebe dodirivati. etvrtu vrstu odnosa izmeu manifestnog i latentnog ele menta moram vam jo preutjeti, dok u tehnici ne dospijemo do njenog mota. Pa ni tada vam neu navoditi potpuno nabra janje, ali i to e biti dostatno za nae ciljeve. Imate li sada hrabrosti, i usuujete li se krenuti u tuma enje jednog cijelog sna? Uinimo pokuaj i utvrdimo, jesmo li dovoljno dobro opremljeni za ovu zadau. Naravno, neu odabrati niti jedan od onih najzatamnjenijih snova, no ipak ta kav, da prikazuje dobar otisak osobina sna. Dakle, jedna mlada, no ve mnogo godina udata dama, sanja: Ona sjedi sa suprugom u kazalitu, u kojem je jedna strana parketa posve prazna. Suprug joj ispripovijeda, da su i Elise L. i njen vjerenik takoer eljeli doi, ali su dobili slaba mjesta, 3 ulaznice za 1 forintu i 50 krajcara, te ih nisu 129

eljeli prihvatiti. Ona misli, kako to niti ne bi bila neka nesrea. Prvo o emu nas sanjaica izvjeuje jeste to, da je povod za san dodirnut u njegovu manifestnom sadraju. Jer, njen joj je suprug uistinu ispriao, kako se Elise L., njena znanica ot prilike istih godina, sada vjerila. San je reakcija na ovu oba vijest. Mi ve znamo, da e za mnoge snove biti lako dokaza ti takav jedan povod iz prethodnog dana, te da ovakve izve dene podatke esto bez potekoa prua i sam sanja. Oba vijesti iste vrste sanjaica nam stavlja na raspolaganje i za druge elemente manifestnog sna. Otkuda pojedinost, da je jedna strana parketa sasvim prazna? To je nagovjetaj vezan uz jedan stvarni dogaaj iz prolog tjedna. Ona je namjeravala krenuti na odreenu kazalinu predstavu, pa je zato vrlo rano nabavila ulaznice, toliko rano da je ak morala platiti i nado platu, zbog pretprodaje. Kad su stigli u kazalite, uvidjela je koliko je njena zabrinutost bila suvina, jer je jedna strana parketa uistinu i bila gotovo prazna. Bilo bi vremena da ih je kupila ak i na sam dan predstave. Niti njen suprug nije pro pustio zadirkivati je zbog te njene prenagljenosti. A otkuda ono o 1,5 forinte? Iz jedne posve druge povezanosti, koja nema nikakve veze s ovom ranijom, no isto se tako odnosi na jednu vijest iz prethodnog dana. Njena je urjakinja od svog supruga dobila na dar svotu od 150 forinti, i ta glupa guska nije imala nita hitnije za obaviti, nego li pohitati do zlatara, te taj novac razmijeniti za komad zlata. Otkuda broj 3? O tome ne zna nita, osim ako se ne uzme u obzir pomisao, da je vjerenica - Elise L., samo tri mjeseca mlaa od nje, a ona je ena koja je ve gotovo deset godina u braku. A besmislica - da uzimaju tri karte, kad ih je samo dvoje? O tome ne kae nita, i uope - odbija bilo kakve daljnje pomisli i obavijesti. No, ipak nam je kroz svojih nekoliko pomisli nadodala toliko grae, da je iz nje mogue pogoditi latentne misli sna. 130

Mora nam zapeti za oko, kako u njenim izjavama vezanim uz san na vie mjesta nailazimo na vremenske odrednice, kojima se opravdava zajednitvo izmeu razliitih dijelova grae. Ona je ulaznice za kazalite nabavila suvie rano, prerano ih je kupila, tako da ih je morala ak i preplatiti; urjakinja je na slian nain pourila odnijeti novac zlataru, da bi za nj kupi la nakit, kao da bi joj to inae promaklo. Pridodamo li toliko naglaene izraze suvie rano, prerano uzroniku sna obavijesti, da je prijateljica koja je samo tri mjeseca mlaa od nje sad ipak naila na marljivog mladog ovjeka, te kritiku, izraenu u ljutnji na urjakinju: kako je besmisleno toliko pohitati, tada nam spontano ususret nailazi sljedea konstruk cija latentnih misli sna, za koju je manifestni san vrlo izmi jenjena zamjena: Ipak je bilo besmisleno, to sam toliko pourila sa svojim vjenanjem! Na primjeru Elise vidim, da sam ipak i kasnije mogla doi do supruga!. (Prenagljenost pokazana kod njenog ponaanja pri kupovini ulaznica, i ona kod urjakinje pri kupo vini nakita. Kao zamjena za vjenanje, uvodi se odlazak u ka zalite). To bi bila glavna misao; moda bismo mogli nastavi ti, iako s manjom sigurnou, jer se analiza na ovim mjestima nije smjela odrei izjava sanjaice: Mogla sam dobiti i 100 puta boljeg supruga za novce! (150 forinti je 100 puta vie od 1,5 forinte). Ako bismo na mjesto novca smjeli staviti rije miraz, to bi znailo, da se supruga moe doepati i zahva ljujui mirazu; na mjestu supruga nalazi se i nakit, a i slaba kazalina mjesta. Bilo bi jo poeljnije, kad bi upravo element tri karte imao kakve veze s nekim mukarcem. No, tako daleko nae razumijevanje ne dopire. Mi smo samo pogodili, da ona ovim snom izraava podcijenjivanje svog vlastitog su pruga, kao i tugu, jer se tako rano udala. Moja je procjena, da emo rezultatima ovog naeg prvog tumaenja sna biti prije iznenaeni i zbunjeni, no - zado131

voljni. Isuvie mnogo toga se odjednom sruilo na nas, vie, no to za sada moemo obraditi. Ve zamjeujemo da neemo iscrpiti sve pouke, kojima nas ovo tumaenje sna moe po uiti. Stoga pourimo izdvojiti ono, to raspoznajemo kao pouzdane nove spoznaje. Prvo: neobino, ali u latentnim se mislima glavni na glasak stavlja na element prenagljivanja; u manifestnom snu se upravo o tome ne moe nai nita. Bez analize, nismo tre bali imati niti pojma da ovaj imbenik uope igra bilo kakvu ulogu. ini se moguim, dakle, da u manifestnom snu izosta je upravo glavna stvar, ono to je sredinje u nesvjesnim mi slima. Kroz to se mora temeljito promijeniti i dojam o i tavom snu. Drugo: u snu se nalazi i jedan besmisleni djeli, 3 za 1,5 forintu, pa kroz misli sna pogaamo ovu misao: bila je besmislica (udati se toliko rano). Moe li se odbaciti da je ova misao bila je besmislica u manifestnom snu predstavljena upravo preuzimanjem jednog tako apsurdnog elementa? Tree: usporedni pogled nas ui, da odnos izmeu manifest nih i latentnih elemenata nije nimalo jednostavan, nikako od one vrste da e uvijek jedan manifestni element zamijeniti jedan latentni. Vjerojatno se mnogo vie radi o odnosu mase izmeu obaju ovih spremnika, unutar kojih jedan manifestni element moe predstavljati vie latentnih, ili se jedan latentni moe zamijeniti s vie manifestnih elemenata. to se tie smisla sna i odnosa sanjaice prema njemu, moglo bi se rei isto toliko mnogo iznenaujueg. Ona, istina, priznaje tumaenje, ali mu se i jako udi. Nije znala, da toliko podcijenjuje svog supruga, a ne zna niti zbog ega bi ga tre bala toliko podcijenjivati. U tome je jo mnogo toga nera zumljivog. Zaista vjerujem, da jo nismo dostatno opremljeni za tumaenje sna, te da se tek trebamo prihvatiti daljnjih poduka i pripreme. 132

VIII. predavanje

DJEJI SNOVI

Moje dame i gospodo! Imamo dojam, da smo isuvie brzo napredovali. Vratimo se stoga malo unazad. Prije no to smo poduzeli posljednji pokuaj da naom tehnikom nadvladamo potekoe oko iskrivljenja sna, rekli smo da bi bilo najbolje zaobii ih, i pridravati se onih snova kod kojih su iskrivlje nja izostala ili bila tek neznatna, ukoliko takvih snova ima. Pritom iznova izbjegavamo razvojnu povijest naih spoznaja, jer se u zbilji pozornost okrenula postojanju snova osloboe nih iskrivljenja tek nakon dosljedne primjene tehnike tuma enja, te analize, poduzete nad iskrivljenim snovima. Snovi kakve traimo, nalaze se kod djece. Oni su kratki, jasni, povezani, laki za razumijevanje, nedvosmisleni, pa ipak nesumnjivo - snovi. No, nemojte misliti da su ba svi djeji snovi ove vrste. Jer, i iskrivljenje snova zapoinje vrlo rano u djejoj dobi, pa su zabiljeeni i snovi djece od pet do osam godina, koji ve na sebi nose sve osobine onih kasnijih. No, kad se ograniite na dob od poetaka prepoznatljivih duevnih djelatnosti do etvrte ili pete godine, stii ete do itavog niza snova s osobinama koje bismo nazvali infantilnima, a pojedi ni snovi iste vrste mogu se pronai i u kasnijim djejim godi nama. Pod odreenim se okolnostima i kod odraslih osoba pojavljuju snovi, koji posve nalikuju tipino infantilnima. 133

Na ovim bismo djejim snovima mogli s velikom la koom i sigurnou doi do zakljuaka o sutini sna, za koje elimo vjerovati da e se pokazati odluujuima i openito vaeima. 1. Za razumijevanje ovih snova nije potrebna analiza, a niti primjena neke tehnike. Niti je potrebno ispitivati samo dijete, koje pria o svom snu. Ali, tome se mora pridodati jedan dio prie iz ivota djeteta. Uvijek postoji neki doivljaj iz prethodnog dana, koji nam objanjava san. Jer, san je reak cija duevnog ivota u vremenu spavanja na ono, to se doivljelo tijekom dana. Posluajmo nekoliko primjera, da bismo se mogli osloni ti na njih pri donoenju daljnjih zakljuaka. a) Djeai od 22 mjeseca mora kao estitar pokloniti ko aru punu treanja. On to oito ini vrlo nerado, iako su mu obeali da e i sam dobiti poneku od njih. Sljedeeg jutra izbrblja svoj san: He(r)mann popapao sve tlesnje. b) Djevojica od 3 godine i tri mjeseca po prvi put se vozila jezerom. Na kraju vonje, ne eli napustiti brodicu, ve gorko plae. ini joj se, da je vrijeme vonje prolo prebrzo. Sljedeeg jutra: Noas sam se vozila jezerom. Smijemo nado dati, i da je ova vonja zasigurno potrajala due. c) Djearca od 5 godina i tri mjeseca poveli su na izlet u Escherntal kod Hallstatta. On je uo, da Hallstatt lei na pod noju brda Dachstein. Pokazao je veliko zanimanje za ovo brdo. Iz stana u Ausseeu Dachstein se moe lijepo vidjeti, a dalekozorom se razaznaje i planinska kua Simony. Dijete je nekoliko puta nastojalo i pronai je dalekozorom; no, ostalo je nepoznato s kakvim uspjehom. Izlet je zapoeo u dobru ras poloenju, prepunom oekivanja. im bi se ukazalo kakvo novo brdo, djeak bi upitao: Da li je to Dachstein? Postajao 134

je sve neraspoloeniji, to ee su mu na njegovo pitanje nijeno odgovarali, da bi kasnije posve utihnuo i odbio krenu ti na manji uspon do vodopada. Smatrali su da je premoren, no sljedee je jutro blaeno ispriao: Noas sam sanjao, da smo bili u planinskoj kui Simony. Dakle, sudjelovao je na izletu s tim oekivanjem. O pojedinostima je iznio jedino ono, to je ve ranije uo: da se prema njoj ide stubama est sati. Ova e tri sna biti dovoljna za sve eljene obavijesti. 2. Vidimo da ovi djeji snovi nisu besmisleni; to su ra zumljive, punovane duevne djelatnosti. Podsjetite se na ono, to sam vam predstavio kao medicinsku procjenu sna: na us poredbu s neglazbenim prstima, koji prebiru po tipkama gla sovira. Nee vam izbjei, koliko se otro ovi djeji snovi su protstavljaju takvom shvaanju. No, bilo bi isuvie udno, kad bi upravo dijete moglo tijekom spavanja razviti svoje pu ne duevne sposobnosti tamo, gdje se i odrasli u takvom slu aju zadovoljavaju reakcijama nalik trzajima. Imamo i sve razloge, da djetetu pripiemo bolje i dublje spavanje. 3. Ovi snovi izmiu iskrivljenju snova; upravo zato im i nije potreban nikakav rad na tumaenju. Manifestni i latentni san ovdje se podudaraju. Dakle, iskrivljenje sna ne pripada sutini sna. Smijem pretpostaviti da vam je time pao kamen sa srca. No, ipak emo jedan djeli iskrivljenja sna, jednu odre enu razliku izmeu manifestnog sadraja sna i latentnih misli sna morati priznati i ovim snovima, ako pozornije razmislimo. 4. Djeji san je reakcija na neki doivljaj tijekom dana, koji je za sobom ostavio jedno aljenje, enju, neispunjenu elju. San donosi izravno, neprikriveno ispunjenje ove elje. Sjetite se sad objanjenja o ulozi tjelesnih podraaja izvana ili iznutra, kao ometajuih imbenika spavanja, i kao uzronika snova. Upoznali smo se s njima zahvaljujui posve sigurnim 135

injenicama, no na taj smo nain mogli razjasniti tek jedan manji broj snova ove vrste. U ovim djejim snovima nita ne ukazuje na djelovanje takvih somatskih podraaja; u tome ne moemo pogrijeiti, jer su snovi posve razumljivi i lako pregledni. No, ne trebamo zbog toga napustiti etiologiju podra aja u snovima. Moemo se samo upitati, zato smo od samog poetka zaboravili da, osim onih vanjskih, postoje i duevni podraaji koji ometaju spavanje? Jer znamo da su upravo doivljaji oni, koji su najveim dijelom krivi za ometanje spa vanja odraslih; onemoguuju mu da u sebi uspostavi duevno raspoloenje za spavanje, za udaljavanje svog zanimanja od svijeta. On ne bi htio prekinuti ivot, ve bi radije nastavio rad sa stvarima koje ga inae zaokupljaju, pa zato ne spava. Dakle, za dijete je takav jedan duevni podraaj, koji mu ome ta san - njegova neispunjena elja, na koju onda reagira snom. 5. Odavde najkraim putem stiemo do objanjenja fun kcije sna. San, kao reakcija na psihiki podraaj, mora imati vrijednost rjeavanja tog podraaja tako da se on otkloni, i da se moe nastaviti sa spavanjem. Kako se to rjeavanje dina miki omoguava putem sna - to jo uvijek ne znamo, ali ve zamjeujemo da nije san onaj koji ometa spavanje, kako mu se pripisuje, ve je zatitnik sna, onaj, koji uklanja smetnje dok se spava. Istina, mislimo da bismo moda bolje spavali da nije bilo sna, no - nismo u pravu; ustvari, bez pomoi sna ne bismo spavali - uope. Njegova je zasluga, da smo spavali i toliko dobro. On nije mogao sprijeiti da nam neto ne zas meta, kao to niti noni uvar esto ne moe izbjei da ne iza zove neto buke, progonei naruitelje mira koji bi nas eljeli probuditi. 6. To, sto je neka elja uzronik sna, a ispunjenje te elje - sadraj sna, ujedno je i glavna osobina sna. Druga, jednako 136

tako stalna, bila bi da san ne eli jednostavno dovesti do izraaja samo jednu misao, ve kao halucinatorni doivljaj predstavlja i ispunjenje ove elje. elim se voziti jezerom, gla si elja, koja uzrokuje san; zato je sadraj sna: vozim se jeze rom. Razlika izmeu latentnog i manifestnog sna, iskrivljenje latentnih misli sna ostaje, dakle, potvreno i u ovim jednostav nim djejim snovima pretvaranja misli u doivljaj. Kod tuma enja sna, prije svega se mora izvriti opoziv ovog dijela promjene. A ako se ovo pokae kao najopenitija osobina sna, tada ranije iznijet dio sna - vidim svog brata u sanduku ne bi trebalo prevesti kao moj brat tedi, ve kao ja elim, da moj brat zapone tedjeti, moj brat se mora ograniiti. Izme u obje ovdje navedene osobine sna, oito je da ova druga ima vie izgleda da bude prihvaena bez prigovora, nego li ona prva. Mi emo dalekosenim ispitivanjima moi utvrditi, da uzronik sna mora uvijek biti jedna elja, a ne neka briga, na mjera ili predbacivanje, no - time e njegova druga osobina ostati nedirnuta, a to je, da san ne ponavlja naprosto taj podra aj, ve ga dokida, otklanja, rjeava kroz neku vrstu doiv ljavanja. 7. Nadovezujui se na ove osobine sna, iznova moemo prihvatiti i usporedbu snova s omakama. Kod ovih posljed njih razlikujemo jednu ometajuu i jednu ometenu namjeru, dok je omaka kompromis izmeu njih. U istu ovakvu shemu ulazi i san. Ometena tenja kod njega ne bi bila nita drugo, ve - ona za spavanjem. Ometajuu pak zamjenjujemo psi hikim podraajem, dakle - eljom, koja tjera na svoje ispu njenje, jer do sada nismo upoznali niti jedan drugi duevni podraaj, koji bi ometao spavanje. San je takoer i ovdje re zultat kompromisa. ovjek spava, no ipak doivljava po javljivanje jedne elje; zadovoljava je, nastavljajui pritom sa spavanjem. Oboje je dijelom postignuto, a dijelom naputeno. 137

8. Prisjetite se, jednom smo se ponadali pristupu do razu mijevanja problema snova zbog injenice, da se odreene tvo revine iz mate, nama vrlo providne, nazivaju i dnevnim sno vima. Ova dnevna sanjarenja zaista su ispunjenja elja, ispunjenja astohlepnih i erotinih elja koje su nam dobro poznate, no - ona su misaona, makar moda i vrlo ivopisno predoena, ali nikad i halucinatorno doivljena. Od obiju glavnih osobina snova ovdje e se, dakle, odrati ona manje sigurna, dok ona druga, koja ovisi o stanju spavanja i koja u budnom ivotu nije ostvariva - posve otpada. Dakle, u je zinoj uporabi postoji spoznaja o tome, da je ispunjenje elja - glavna osobina sna. Usput, ako je doivljaj u snu samo jedna predodba koja je neizmijenjena i omoguena zahvalju jui okolnosti stanja spavanja, dakle - ako je to noni san na javi, tada ve razumijemo, da proces oblikovanja sna moe otkloniti noni podraaj i donijeti zadovoljenje, jer - i dnevno sanjarenje je djelatnost povezana sa zadovoljenjem, te se sa mo zbog njega i zbiva. No, u istom se smislu ne izraava samo ova, ve i jedna druga uporaba govornog jezika. Poznate poslovice nam kau: Svinja sanja o iru, guska o kukuruzu, ili pitaju O emu sanja koko? O prosu. Poslovica se, dakle, sputa i nie od nas - od djeteta na ivotinju, i tvrdi, kako je sadraj sna zadovoljenje neke potrebe. ini se da na isto ovo ukazuju i toliki drugi izrazi, kao: lijepo kao u snu, to mi niti u snu ne bi palo na pamet, to nisam zamiljao niti u svojim najsmjelijim snovima. Ovdje postoji oevidna pristranost upo rabe jezika. Postoje i snovi puni straha, ili snovi s neugodnim ili ravnodunim sadrajem, no - oni nisu potakli takvu upo rabu jezika. On, istina, poznaje i zle snove, ali mu je, ope nito uzevi, san ipak samo - ugodno ispunjenje elja. Ne pos toji poslovica, koja bi nas pokuavala uvjeriti, da svinja ili guska sanjaju o tome, kako e biti - zaklane. 138

Naravno, nezamislivo je da pisci koji su se bavili snom nisu i ranije zamijetili ispunjenje elja kao osobinu sna. Prije bi se reklo da je to esto bio sluaj, ali niti jedan se nije dos jetio priznati ovu osobinu kao openitu, te kao polazinu toku za razjanjavanje snova. Mogli bismo razmisliti to ih je u tome moglo zadrati, ali doi emo i do toga. No, pogledajte sada, koliko smo obilje razjanjenja dobili iz procjenjivanja djejih snova, i to gotovo bez truda! Fun kcija sna kao zatitnika spavanja, njegovo nastajanje iz dviju suparnikih namjera, od kojih jedna ostaje stalna - tenja za spavanjem, dok druga nastoji zadovoljiti psihiki podraaj, dokaz su da je san psihiki in bogat smislom, te da su nje gove dvije glavne osobine: ispunjenje elje, i halucinatorno doivljavanje. A pritom smo gotovo mogli zaboraviti da se bavimo psihoanalizom. Osim nadovezivanja na omake, na rad nije imao nikakvo specifino obiljeje. I svaki psiholog koji nita ne zna o pretpostavkama psihoanalize, mogao je dati ovakvo razjanjenje djejih snova. Zato to nije uinio niti jedan? Kad bi postojali samo ovakvi snovi kakvi su infantilni, tada bi problem bio rijeen, naa zadaa obavljena i bez ispi tivanja sanjaa, bez probijanja do nesvjesnog i bez primjene slobodnih asocijacija. No, oito se ovdje nalazi nastavak nae zadae. Ve smo nekoliko puta doli do iskustva da se osobi na, koja bi se predstavila kao openito vaea, ipak mogla po tvrditi samo na jednoj odreenoj vrsti i broju snova. Dakle, za nas se radi o tome, mogu li se odrati openite osobine, dobi vene iz djejih snova, vae li i za one snove koji nisu toliko providni, u ijem se manifestnom sadraju ne moe prepoz nati povezanost s nekom preostalom eljom, nastalom tijekom dana. Mi imamo stav, da su ovi drugi snovi iskusili dalekosena iskrivljenja, te se zbog toga ne mogu odmah 139

procjenjivati. Znamo takoer i da e nam za razjanjavanje ovih iskrivljenja biti potrebna psihoanalitika tehnika, koje smo se mogli odrei kod upravo postignutog razumijevanja djejih snova. U svakom sluaju, postoji jo jedna vrsta snova koji nisu iskrivljeni, pa se, kao i djeji snovi, mogu lako prepoznati kao ispunjenja elja. To su oni, koji se pojavljuju tijekom itavog ivota kroz zapovjedne tjelesne potrebe, i to kao - glad, e, seksualne potrebe, dakle - ispunjenja elja kao reakcije na unutarnje tjelesne podraaje. Tako sam zabiljeio san djevoj ice stare devetnaest mjeseci, koji se sastojao od jelovnika, u kojem se jelima pridodavalo njeno ime (Anna F...jagode, ma line, omlet, kaica), sto je bila reakcija na jedan dan gladova nja zbog probavnih smetnji, do kojih je i dolo upravo zbog voa. U isto je vrijeme i njena baka, ija je starost dopunja vala sedamdeset kad bi joj se pribrojile i godine unuice, zbog pomicanja pokretnog bubrega postila itav dan, pa je iste noi sanjala kako je pozvana u goste, gdje su joj ponudili najbolje poslastice. Zapaanja kod zatvorenika preputenih gladova nju, te kod osoba koje na svojim putovanjima i ekspedicijama moraju podnositi oskudice, ue nas da se pod tim okolnosti ma redovito sanja o zadovoljenju ovih potreba. Tako Otto Nordenskjold u svojoj knjizi Antarktik (1904.) izvjeuje o grupi ljudi s kojom je prezimio (dio I, strana 336 i dalje): Za usmjerenost naih unutarnjih misli bili su vrlo znakoviti nai snovi, koji nisu bili nikad ivopisniji i brojniji, no upravo sada. ak i oni meu mojim sudruzima, koji bi inae sanjali samo iznimno, sad su znali pripovijedati dugake prie, kad bismo ujutro meusobno izmjenjivali svoja iskustva iz tog svijeta mate. Sve su bile zabavljene onim vanjskim svijetom, koji nam je sad bio toliko udaljen, no esto su bile usklaene s naim sadanjim okolnostima... Uostalom, sredinje toke 140

oko kojih su se ti nai snovi kretali, bile su -jelo i pie. Jedan od nas, koji se nou odlikovao time to je odlazio na velike gozbe, bio bi sav blaen kad bi ujutro mogao ispriati da je jeo ruak, koji se sastojao od tri razliita jela; drugi je sanjao o duhanu, o itavim brdima duhana; a trei opet o brodu, koji punim jedrima plovi s otvorenog mora prema nama. Jo jedan san zasluuje spominjanje: potar donosi potu, te nadugako objanjava zbog ega se toliko dugo na nju ekalo, jer ju je pogreno odaslao, pa ju je tek uz veliki trud uspio prikupiti. Naravno da se u snovima bavilo i jo nemoguijim stvarima, no vrlo je upadljiv bio taj posvemanji nedostatak imalo mate u gotovo svim snovima, i onima koje sam sanjao ja sam, ili o kojima sam sluao. Sigurno bi bilo od velikog psi holokog interesa, kad bi se svi ovi snovi zabiljeili. No, lako e se razumjeti, koliko je ueno bilo to spavanje, koje nam je moglo ponuditi sve ono za im je svaki od nas najvatrenije teio. Jo u citirati prema Du Prelu: Mungo Park, ve blizu umiranju od ei na putovanju po Africi, bez prestanka je sa njao doline i livade svoje domovine, prebogate vodom. Isto tako se i Trenck, kojega je muila glad, u snu vidio okruen prekrasnim jelima u rovovima Magdeburga, a George Back, sudionik prve Franklinove ekspedicije, ve blizu smrti zbog strahovite oskudice u hrani, redovito je i uvijek na isti nain sanjao o bogatim gozbama. Kad netko uivanjem u otro zainjenoj hrani tijekom veernjeg obroka izazove nonu e, lako e sanjati da pije. Naravno da je kroz san nemogue zadovoljiti snanu potrebu za jelom ili piem; iz takvih se snova ovjek iznova budi edan, te sad treba popiti stvarnu vodu. Uinak sna je u ovak vom primjeru praktiki neznatan, no zato nije manje jasno, da je ponuen u svrhu odravanja spavanja, a protiv buenja i po draaja, koji tjera na djelovanje. Ali, kod manjeg intenziteta 141

ovih potreba, takvi snovi o zadovoljenju potreba esto ipak pomau. Jednako tako san uspijeva doi i do zadovoljenja seksual nih potreba, koje ipak pokazuju neke posebnosti, vrijedne spomena. Uslijed osobine seksualnog nagona, da je za jedan stupanj manje ovisan o svom objektu no glad ili e, zado voljenje u polucijskom snu moe biti stvarno, a kao posljedi ca odreenih potekoa u vezi s objektom, koje emo spome nuti kasnije, naroito se esto dogaa da se stvarno zadovo ljenje ipak povezuje s nekim nejasnim ili iskrivljenim sadra jem sna. Ova osobenost polucijskih snova ini ih, kako je to primijetio O. Rank, prikladnim predmetima prouavanja is krivljenja snova. Svi snovi zadovoljenja kod odraslih, uos talom, obiavaju osim zadovoljenja sadravati i drugo, to potjece iz posve psihikih izvora podraaja, te zahtijeva tu maenje radi razumijevanja. No, mi ne elimo ustvrditi, da se snovi zadovoljenja elja kod odraslih, oblikovani na infantilan nain, pojavljuju jedino kao reakcije na ve spomenute zapovjedno nastrojene po trebe. Jer, poznajemo isto tako kratke i jasne snove ove vrste pod utjecajem odreenih dominirajuih situacija, koje bez imalo sumnje nastaju iz psihikih izvora podraaja. Primje rice, to su snovi nestrpljivosti - kad je netko obavio sve pri preme za putovanje, ili njemu znaajnu izlobu, za predava nje ili posjetu, pa sad unaprijed sanja o ispunjenju svojih oekivanja, dakle - kad no prije doivljaja vidi sebe kao da je ve stigao do svog cilja, kao da je ve u kazalitu, ili ve u razgovoru s onim koga posjeuje. Ili snovi, s pravom nazvani snovima udobnosti, kad netko, tko inae voli produiti svoje spavanje, sanja da je ustao, da se umiva ili ve nalazi u koli, dok u stvarnosti i nadalje spava, dakle - radije ustaje u snu, no u zbilji. elja za spavanjem, koju smo prepoznali kao onu
142

Schwind: San zatvorenika

143

koja redovito sudjeluje u nastajanju snova, u ovim snovima postaje glasna i kroz njih se iskazuje kao znaajna oblikovateljica snova. Potreba za spavanjem s punim pravom ostavlja po strani druge velike tjelesne potrebe. Pokazat u vam ovdje na reprodukciji jedne Schwindove slike iz galerije Schack u Miinchenu, koliko je ispravno slikar shvatio nastajanje jednog sna iz jedne dominirajue situacije.1 To je slika San zatvorenika, koja kao sadraj ne moe imati nita drugo, no - osloboenje. Vrlo je zgodno to, da bi osloboenje trebalo uslijediti kroz prozor, jer kroz prozor prodire podraaj svjetlosti koji okonava zatvorenikovo spa vanje. Patuljci, prikazani jedan iznad drugog, predstavljaju vlastite sukcesivne poloaje koje bi on trebao poduzeti pri likom uspinjanja do visine prozora, i - ako se ne varam, te ako umjetniku time ne pripisujem isuvie namjera, tada patuljak na vrhu, koji nastoji prerezati reetku, dakle, uiniti ono to bi zatvorenik sam elio, ima iste crte lica kao i sam zatvorenik. Kod svih ostalih snova, osim kod djejih, te kako je reeno - kod snova infantilnog tipa, put nam ometaju iskriv ljenja sna. Ne moemo odmah rei jesu li i ovo snovi ispu njenja elja, kako to nasluujemo; iz njihova manifestnog sadraja ne otkrivamo, kojem psihikom podraaju zahvalju ju svoje podrijetlo, i ne moemo dokazati nastoje li istovre meno ukloniti, ili moda rijeiti taj podraaj. Oni moraju biti protumaeni, to znai - prevedeni, njihovo se iskrivljenje treba opozvati, njihov manifestni sadraj zamijeniti latentnim prije no to moemo donijeti presudu o tome, smijemo li za ono, to je pronaeno kod infantilnih snova, iziskivati da vai i za sve snove.

IX. predavanje

CENZURA SNA

Vidi prilog. (U ovom izdanju nalazi se nasuprot str. 128 ).

Moje dame i gospodo! Iskrivljenje, sutinu i funkciju sna upo znali smo iz prouavanja djejih snova. Snovi su uklanjanja (psihikih) podraaja koji ometaju spavanje putem njihova halucinantnog zadovoljenja. Od snova odraslih ipak smo mogli razjasniti tek jednu grupu, i to onu, koju smo oznaili kao snove infantilnog tipa. Sto je s ostalima jo ne znamo, ali ih niti ne razumijemo. Dobili smo prethodno jedan rezultat, i ne elimo podcijeniti njegovo znaenje. Svaki put kad nam je neki san posve razumljiv, on se dokazuje kao halucinatorno ispunjenje neke elje. Ovo slaganje ne moe biti sluajno, a niti posve zanemarivo. Iz jednog sna druge vrste pretpostavljamo na temelju raz nih razmiljanja i analogije sa shvaanjem omaki, da je on zamjena za neki nepoznati sadraj, te da se na njega tek treba svesti. Stoga je naa sljedea zadaa istraivanje i razumijeva nje tog iskrivljenja sna. Iskrivljenje sna je ono, to nam se u nekom snu ini ne obinim ili nerazumljivim. elimo saznati vie o tome; prvo, otkuda potjee, njegov dinamizam; drugo, to ono radi, te konano - kako to radi. Takoer moemo rei, da je iskrivljenje sna djelo rada snova. Zato elimo opisati rad snova, te ga svesti na one sile koje na njega djeluju. 145

144

A sada, sasluajte sljedei san. Zabiljeila ga je jedna dama iz naih krugova1, a prema njenom izvijeu, potjee od jedne ugledne, dobro obrazovane starije dame. Analiza tog sna nije bila izvrena. Naa je izvjestiteljica zamijetila, da psihoanalitiaru nije potrebno njegovo tumaenje. Nije ga protumaila niti sama sanjaica, no prosudila ga je, i - tako osudila, kao da ga je uspjela razumjeti. Jer, o njemu je rekla: I takvu odvratnu, glupu stvar sanja jedna ena od 50 godina, koja dan i no nema druge brige, doli brige o svom djetetu!" A sad, taj san o ljubavnim uslugama. Ona odlazi u vojniku bolnicu br.I, i kae vrataru, da mora razgovarati s glavnim lijenikom ...(navodi jedno prezime, njoj nepoznato), jer bi bolnici htjela staviti na raspolaganje svoje usluge, prit om rije usluge naglaava tako, da nii asnik odmah pri mjeuje kako se ovdje radi o ljubavnim uslugama. No, ona je ve postarija ena, pa je nakon izvjesnog oklijevanja pro puta da proe. No, umjesto da ode do glavnog lijenika, za vrava u jednoj velikoj, tamnoj sobi, u kojoj za nekim duga kim stolom stoje ili sjede mnogi asnici i vojni lijenici. Obraa se sa svojom ponudom jednom vojnom lijeniku, koji je razumije ve nakon nekoliko rijei. Njen glasni govor u snu zvui ovako: Ja, i brojne druge ene i mlade djevojke Bea spremne smo vojnicima, ljudstvu i asnicima bez razlike ... Ovdje u snu slijedi mrmljanje. No, djelomino zbunjene, a djelomino podrugljive grimase asnika pokazuju joj, da su to ispravno razumjeli svi prisutni. Dama nastavlja: Znam, da vam naa odluka zvui udno, no mi to najozbiljnije mislimo. Niti vojnika na bojnom polju ne pitaju, eli li umrijeti ili ne. Uslijedi itava minuta neugodne utnje. Tada joj vojni lijenik stavi ruku oko pojasa, i ree: Milostiva gospoo, pretpostaGospoa dr. von Hug-Hellmuth.

vite sluaj, kad bi uistinu do toga dolo... (mrmljanje). Ona odmaknu njegovu ruku uz pomisao: Svi su oni ipak isti, te od govori: Moj Boe, pa ja sam ve stara ena, i moda uope neu niti doi u taj poloaj. Uostalom, trebalo bi se pridra vati jednog uvjeta: uzeti u obzir starost; da ne bi jedna stari ja ena jednom sasvim mladom momku...(mrmljanje). To bi bilo previe strano. Vojni lijenik: Potpuno razumijem. Nekoliko se asnika, a meu njima i jedan, koji joj je udvarao u mlaim danima, glasno nasmijalo, a dama poelje da je odvedu njoj poznatom glavnom lijeniku, kako bi se sve izvelo na istac. Pritom na svoje najvee zaprepatenje uoi, da vie ne zna njegovo ime. No, vojni lijenik je usprkos tome vrlo pristojno i s puno potovanja uputi da krene na drugi kat, ne kim vrlo strmim zavojitim eljeznim stubama, koje su vodile izravno iz sobe na gornje katove. Dok se uspinjala, zau jed nog asnika kako kae: To je kolosalna odluka, i svejedno je, da li je neka mlada ili stara; svaka ast! S osjeajem da jednostavno vri svoju dunost, ona se uspinje tim beskonanim stubama. Ovaj se san ponovio unutar nekoliko tjedana jo dva puta, i to - kako dama primjeuje - s posve beznaajnim, i uistinu besmislenim izmjenama. San u svom odvijanju odgovara dnevnom sanjarenju; ima vrlo malo mjesta prekida, a poneka se pojedinost mogla raz jasniti raspitivanjem, koje je, kako znamo, izostalo. No, naj uoljivije je, a za nas i najzanimljivije, da san pokazuje vie praznina, i to ne praznina u sjeanju, ve praznina u sadraju. Na tri mjesta, sadraj je kao izbrisan; govori, u kojima se po javljuju ove praznine, prekinuti su mrmljanjem. Kako nismo izvrili analizu, strogo uzevi, nemamo niti pravo izraziti neto o smislu sna. Samo, pruene su neke naznake iz kojih se moe poneto zakljuiti, primjerice - u rijeima ljubavne 147

146

usluge, a naroito nas oni dijelovi govora, koji su prethodili mrmljanju tjeraju na dopune koje ne mogu ispasti nikako drugaije, no jednoznano. Umetnemo li ih, tada se dobiva jedna fantazma takvog sadraja, u kojem je sanjaica sprem na - zbog vrenja svoje domoljubne dunosti - svoju osobu staviti na raspolaganje zadovoljenju potrebe za ljubavlju kod vojske, asnika i vojnika. To je u svakom sluaju vrlo sablanjivo, uzor za drsku libidnu matariju, ali - u snu se uope ne dogaa. Upravo tamo, gdje bi povezivanje zahtije valo to priznanje, u manifestnom snu nailazimo na nerazgovjetno mrmljanje, na neto to se izgubilo, ili potisnulo. Nadam se da to ve prepoznajete kao blisko, naime - da je nepristojnost ovih mjesta bila motiv za njihovo potiskiva nje. No, gdje ete pronai usporedbu s ovim dogaajem? U naim je danima ne trebate dugo traiti. Uzmete li u ruke bilo koje politike novine, pronai ete da od mjesta do mjesta ne dostaje tekst, te da se na njegovu mjestu pojavljuje samo bje lina papira. Znate da je to djelo novinske cenzure. Na ovim mjestima koja su sad ostala prazna, stajalo je neto, to se nije svidjelo visokim organima cenzure, pa je stoga uklonjeno. Mislite: teta zbog toga, vjerojatno je to bilo ono najzanimlji vije, to je bilo najbolje mjesto. Drugi put cenzura nije utjecala na gotovu reenicu. Pisac je predvidio koja bi mjesta trebala oekivati neodobravanje cenzure, pa ih je zato iz predostronosti ublaio, lagano izmi jenio, ili se zadovoljio samo pribliavanjima ili nagovjetaji ma onoga, to mu je zapravo eljelo potei iz pera. Tada niti u novinama nema praznih mjesta, no iz odreenih ete zaobi laenja i nejasnoa u izraavanju moi odgonetnuti unaprijed primijenjen obzir prema cenzuri. Zadrimo sad ovu usporedbu. Kaemo da su i izostavljeni govorni dijelovi, prikriveni mrmljanjem u snu, bili prinijeti 148

kao rtva cenzuri. Izravno govorimo o cenzuri snova, kojoj treba pripisati dio udjela za iskrivljenje sna. Posvuda gdje se nailazi na praznine u manifestnom snu, skrivila ih je cenzura snova. Trebali bismo krenuti i dalje, te izraavanje cenzure prepoznati svaki put i tamo, gdje se ovjek nekog elementa sna prisjea naroito slabo, nejasno ili sumnjiavo izmeu ostalih, jasnije oblikovanih. No, tek se rijetko ova cenzura iz raava ovako neskriveno, moglo bi se rei - naivno, kao u primjeru sna s ljubavnim uslugama. Mnogo ee dolazi do izraaja drugi tip cenzure, koji proizvodi ublaavanja, okoli anja, nagovjetaje na mjestu onog pravog. Za trei nain djelovanja cenzure snova ne znam nikakvu usporedbu iz upravljanja cenzurom novina; no, upravo nju mogu pokazati na do sada jedinom analiziranom primjeru sna. Sjetite se sna o tri loe kazaline ulaznice za 1,50 forinta. U latentnim mislima ovog sna bio je naglaen element prerano, isuvie rano. Odnosno: bila je besmislica udati se toliko rano, - bila je takoer besmislica, tako rano krenuti u nabavljanje kazalinih ulaznica, - bilo je smijeno od urjakinje, da tako brzo izda svoj novac, i kupi nakit. Od ovog sredinjeg ele menta misli sna, nita nije bilo prenijeto u manifestni san; u njemu je u sredite bio stavljen odlazak u kazalite i nabavlja nje ulaznica. Pomicanjem naglaska, ovim je pregrupiranjem elemenata sadraja manifestni san postao toliko malo slian latentnim mislima sna, da ih nitko ne bi mogao pretpostaviti iza onog prvog. Ovo pomicanje naglaska je glavno sredstvo iskrivljenja sna, te snu pridaje onu neobinost, zbog koje ga niti sam sanja ne eli priznati kao svoju vlastitu proizvodnju. Dakle, izostavljanje, mijenjanje, pregrupiravanje grae predstavlja djelovanje cenzure snova, te sredstvo za iskrivlje nje snova. Sama cenzura snova je uzronik ili jedan od uzro nika iskrivljenja snova, ije nas ispitivanje upravo zaokuplja. 149

Ve smo navikli ove izmjene i preureenja nazivati pomi canjima. Nakon ovih zapaanja o djelovanjima cenzure snova, okrenut emo se sad i njihovu dinamizmu. Nadam se da ovaj izraz neete shvatiti isuvie antropomorfno, te pod cenzorom snova zamisliti nekog malenog, strogog ovjeuljka, ili nekog duha koji stanuje u vaim modanim komorama i tamo oba vlja svoju dunost, ali niti isuvie lokalizacijski, tako da mis lite na neko modano sredite, od kojeg se rasprostire takav jedan cenzurirajui utjecaj, te bi se preureenjem ili uklanja njem takvog jednog sredita on mogao dokinuti. Jer, trenutno to nije nita drugo, no dobro iskoristiv pojam za jedan dinami an odnos. Ova nas rije ne ometa da upitamo, iz kojih se na mjera i na kakve se tenje ovaj utjecaj primjenjuje; neemo se iznenaditi niti kad otkrijemo da smo se ve i ranije susretali sa cenzurom sna, vjerojatno je niti ne prepoznajui. Jer, to je uistinu i bio sluaj. Prisjetite se da smo doli do iznenaujueg otkria, kad smo zapoeli s primjenjivanjem nae tehnike slobodnih asocijacija. Tamo smo poeli osjeati, kako se naim naporima - da od elementa sna dopremo do ne svjesnog elementa, ija je on zamjena - protivi neki otpor. Taj otpor, rekli smo, moe biti razliitih veliina: jednom ogro man, drugi put uistinu neznatan. U ovom potonjem sluaju, za na rad na tumaenju trebamo proi tek nekoliko meulanova; no, ako je on velik, tada se ovdje trebaju odmjeravati du gaki lanci asocijacija na element, odvode nas daleko od nje ga, a usput moramo prevladati sve potekoe, koje se javljaju kao kritiki prigovori protiv pomisli. Ono to nam kao otpor nailazi ususret prilikom rada na tumaenju, to sad moramo kao cenzuru snova prenijeti u rad na snovima. Otpor tumae nju je naprosto objektivizacija cenzure snova. On nam tako er dokazuje, da se snaga cenzure nije iscrpila time to je 150

izvrila iskrivljenje sna, pa se nakon toga ugasila, ve da ta cenzura nastavlja postojati kao trajna institucija, i to s namje rom da i nadalje odrava ono iskrivljenje sna. Uostalom, kako se otpor prema tumaenju mijenjao po svojoj snazi kod sva kog elementa, tako je i iskrivljenje, izvreno cenzurom, pro izlazilo razliito veliko za svaki element unutar istog sna. Usporedi li se manifestni i latentni san, vidi se da su pojedini latentni elementi posve nestali, a drugi bili preuzeti kao vie ili manje promijenjeni, kao neizmijenjeni, ili moda ak i oja ani. No, mi smo eljeli istraiti koje namjere primjenuju cen zuru, te protiv kojih. Pa, na ovo je pitanje, temeljno za razu mijevanje sna, a moda ak i ljudskog ivota, lako odgovoriti, pregledamo li niz protumaenih snova. Namjere koje primje njuju cenzuru su one, koje budna procjena sanjaa priznaje, one s kojima se on osjea suglasan. Budite uvjereni da kad od bijete prihvatiti ispravno izvreno tumaenje nekog od vaih vlastitih snova, inite to iz istih onih motiva, zbog kojih je i na stala potreba za cenzurom snova, proizvodnjom iskrivljenih snova i nunou tumaenja. Pomislite na san nae pedeseto godinje dame. I sama nalazi da je njen san, bez da ga je pro tumaila - odvratan, a bila bi jo zaprepatenija da joj je lijenica, gospoa v. Hug, ispriala poneto od njegova neizb jenog tumaenja; no, upravo zbog tog osuivanja, u njenom su snu ona najodbojnija mjesta bila zamijenjena mrmljanjem. Ali namjere, protiv kojih se usmjerava cenzura snova, mo raju se prije svega opisati sa stanovita same ove instancije. Tada se jedino moe rei, da su one po svojoj naravi posve za odbacivanje, odbojne u etikom, estetskom, socijalnom pogle du, stvari na koje se ak niti ne usuuje pomiljati, ili na koje misli samo s gnuanjem. Prije svega, ove cenzurirane i u snu do iskrivljenog izraza dovedene elje, zapravo su iskazivanje 151

jednog bezgraninog i bezobzirnog egoizma. I zaista, u sva kom snu vlastito Ja izbija naprijed, u svakom od njih igra glavnu ulogu, pa ak i kad zna, kako da se dobro sakrije mani festnom sadraju. Ovaj sacro egoismo sna zasigurno nije bez povezanosti sa eljom za spavanjem, koja se sastoji u po vlaenju zanimanja od itavog vanjskog svijeta. Osloboeno svih etikih okova, ovo Ja suglasno je sa svim zahtjevima seksualnih tenji - onih, koje je na estetski odgoj ve odavno osudio, kao i onih, koje se protive svim za htjevima udorea za ogranienjima. Tenja za uitkom - li bido, kako kaemo - bez zapreka odabire svoje objekte, a naj radije one zabranjene. Ne samo enu drugoga, ve prije svega incestuozne, ljudskim sporazumom posveene objekte maj ku i sestru kod mukarca, oca i brata kod ene. (Pa i san nae pedesetogodinjakinje je incestuozan, njegov je libido oevid no usmjeren na sina). Poude, za koje mislimo da su daleke ljudskoj prirodi, pokazuju se dovoljno snanima da izazovu snove. I mrnja se iskaljuje bez granica. A osvetnike elje i elje za smru blinjih, u ivotu najdraih osoba - roditelja, brae, branih partnera, vlastite djece - nisu nita neobino. ini se, da ove cenzurirane elje naviru iz jednog pravog pak la; nikakva nam se cenzura ne ini dovoljno strogom protiv njih, nakon to su protumaene u budnom stanju. Ali, nemojte taj pogubni sadraj predbacivati samom snu. Jer, ne zaboravite, on ima bezazlenu, pa ak i korisnu svrhu zatititi vae spavanje od ometanja. Takva zloudnost ne lei u sutini sna. Uz to, znate da postoje i snovi koji se mogu pre poznati kao zadovoljenje opravdanih elja, i hitnih tjelesnih potreba. Istina, oni nemaju i iskrivljenja sna; no, oni ih niti ne trebaju, mogu obavljati svoju funkciju i bez povrede etikih i estetskih tenji naeg Ja. A pomislite i na to, da je iskrivljenje sna proporcionalno s dva imbenika. S jedne je strane ono 152

utoliko vee, to je strasnija elja koju treba cenzurirati, a s druge strane i to stroe nastupaju zahtjevi cenzure u tom tre nutku. Mlada, strogo odgojena i srameljiva djevojka e stoga neumoljivom cenzurom iskrivljavati u snu i ona dogaanja, koja bismo mi, lijenici - na primjer, morali prihvatiti kao do putene, bezazlene elje libida, kako e ih i sama sanjaica ocijeniti desetak godina kasnije. Inae, mi jo nismo niti izbliza dospjeli toliko daleko, da bismo se smjeli ljutiti zbog ovakvog rezultata naeg rada na tumaenju. Vjerujem da ga jo niti ne razumijemo kako treba; no, prije svega nas obvezuje zadaa, da ga osiguramo od odre enih napada. Jer, tu nije nimalo teko pronai neku nesigur nost. Naa su tumaenja snova vrena pod pretpostavkama, koje smo ranije utvrdili: da san uope ima neki smisao, da se postojanje jo nesvjesnih duevnih procesa smije prenijeti s hipnotikog na normalno spavanje, te da su sve pomisli deter minirane. Da smo na temelju ovih pretpostavki doli do vjero jatnih rezultata tumaenja sna, tada bismo s pravom zakljuili, da su te pretpostavke bile ispravne. Ali to, ako ovi rezultati izgledaju ovako, kako sam upravo opisao? Tada bi se lako moglo rei: to su nemogui, besmisleni, ili barem vrlo nevje rojatni rezultati, dakle, neto je u pretpostavkama bilo pogre no. Ili san ipak nije nikakva psihika pojava, ili u normalnom stanju ne postoji nita nesvjesno, ili pak naa tehnika ima negdje neku pukotinu. Nije li to jednostavnije prihvatiti, i ne zadovoljava li vie od svih onih ogavnosti, koje smo navodno razotkrili na temelju naih pretpostavki? Oboje! Iako je jednostavnije, i iako vie zadovoljava, to ne znai nuno i da je ispravnije. Ostavimo si vremena, stvar jo nije posve sazrela. Prije svega, moemo jo pojaati kriti ku protiv naeg tumaenja snova. To, to su sami rezultati to liko neugodni i neukusni, moda i ne bi toliko teko palo. Jai 153

je argument, da sanjai kojima iz tumaenja njihovih snova pripisujemo takve namjere njihovih elja, najotrije od sebe odbijaju naa tumaenja, i to s dobrim razlozima. to?, kae jedan, vi mi iz sna elite dokazati, da je meni ao svih onih iznosa koje sam utroio na opremu svoje sestre i obrazo vanje svog brata? Ali, to ne moe biti; ja i radim jedino za svoju brau, nita me drugo u ivotu niti ne zanima, osim da ispunim svoje dunosti prema njima, kako sam to kao najsta riji obeao naoj pokojnoj majci. Ili, jedna sanjaica kae: Ja da bih trebala svom suprugu eljeti smrt. Pa to je grozna besmislica! Ne samo to ivimo u najsretnijem braku - to mi zacijelo neete vjerovati, ve bi mi njegova smrt oduzela sve to imam na ovom svijetu. Ili, netko drugi e nam odgovo riti: Ja da prema svojoj sestri usmjeravam grene elje? Pa, to je smijeno; ona mi uope nije vana; ak smo i u loim odnosima, i ve godinama nisam s njom progovorio niti rije i! Moda bismo jo i lako prihvatili kad ovi sanjai ne bi potvrdili ili nijekali protumaene im tenje; mogli bismo rei, to su naprosto stvari, koje niti sami ne znaju o sebi. Ali to, da oni u sebi osjeaju upravo tonu suprotnost od takve jedne protumaene elje, i da nam svojim dosadanjim ivotom mo gu dokazati vladavinu te suprotnosti, to nas ipak mora natje rati da se zapanjimo. Ne bi li sad bilo pravo vrijeme, da se i tav rad na tumaenju snova odbaci kao neto, to je kroz svoje rezultate dovedeno ad absurdum? Ne, jo uvijek ne. Jer, i ovaj se jai argument razbija, ako ga kritiki napadnemo. Uz pretpostavku da u duevnom ivo tu postoje nesvjesne tenje, on uope nema nikakvu dokaznu snagu kad se dokazuje, kako u svjesnom ivotu prevladavaju one, koje su im suprotne. Moda u duevnom ivotu ima mjes ta i za suprotstavljene tenje, za proturjenosti koje postoje jedna uz drugu; a mogue je, i da je upravo prevladavanje 154

jednog osjeaja uvjet za nesvjesnost postojanja njegove su protnosti. Dakle, ostaje se ipak samo kod onih, jo na poetku podignutih prigovora - da rezultati tumaenja snova nisu jed nostavni, i da su vrlo neugodni. Na prvi se moe odgovoriti da, uza svu zanesenost jednostavnou, njome ne moete rije iti niti jedan od problema snova; morate se prilagoditi pri hvaanju sloenijih odnosa. A na drugi, da oevidno niste u pravu, kad kao motiv za jednu znanstvenu procjenu elite pri mijeniti ugodu ili neugodu, koju osjeate. to je to, to vam rezultate tumaenja sna ini neugodnima, pa ak i besramni ma ili odvratnima? Ca n'empeche pas d'exister (To im ne smeta da postoje - op.p.), jo kao mlad lijenik sam uo svog uitelja Charcota, da govori u slinom sluaju. Treba biti smjeran, te mirno zaustaviti svoje simpatije i antipatije, eli li se otkriti, sto je u ovom svijetu ono stvarno. Kad vam neki fi ziar moe dokazati da e se organski ivot ove zemlje morati kroz krae vrijeme povui pred potpunim smrzavanjem, usu ujete li se i njemu odgovoriti: To ne moe biti; takvi su izgledi isuvie neugodni? Mislim da ete utjeti sve dok ne doe drugi fiziar, i ne dokae onom prvom pogreku u njego vim pretpostavkama ili proraunima. Kad od sebe odguravate ono to vam je neugodno, tada samo ponavljate mehanizam stvaranja snova, umjesto da ga razumijete i nadvladate. Potom ete moda obeati, da ete zanemariti odbojnu osobinu cenzuriranih elja u snovima, no odmah se povlaite na argument, kako je ipak nevjerojatno da bi onome zlu u us trojstvu ljudi trebao pripadati toliko irok prostor. Ali, daju li vam vaa vlastita iskustva pravo da to kaete? Ne elim go voriti o tome kako biste mogli izgledati sami sebi, no -jeste li jednako toliko ugode pronali i u svojim nadreenima i suparnicima, toliko plemenitosti kod svojih neprijatelja i tako malo zavisti u svom drutvu, da biste se morali osjeati 155

obveznima nastupiti protiv udjela egoistinog zla u ljudskoj prirodi? Nije li vam poznato, koliko je neobuzdan i nepouz dan prosjek ljudi u svim prigodama seksualnog ivota? Ili, zar ne znate, da sve prijestupe i prekoraenja o kojima nou san jamo, danju budni ljudi zaista i poinjaju kao zloine? to drugo psihoanaliza ini ovdje, osim to potvruje staru Platonovu misao, da su dobri oni, koji se zadovoljavaju samo sanjanjem o onome, to drugi, oni zli, ine u zbilji? A sada, usmjerite pogled s pojedinanog na ovaj veliki rat, koji jo uvijek hara Europom; pomislite samo na onu ogrom nu mjeru svireposti, strahota i neiskrenosti, koja se sada smije rasprostirati kulturnim svijetom. Vjerujete li zaista da bi aici nesavjesnih laktaa i zavodnika posreilo oslobaanje svih tih zlih duhova, da milijuni onih koje predvode nisu krivi zajedno s njima? Usuujete li se i uz ovakve odnose jo uvijek lomiti koplja oko iskljuivanja zla iz duevnog ustrojstva ovjeka? Predbacit ete mi da jednostrano ocjenjujem rat; on je na vidjelo iznio i ono najljepe i najplemenitije u ljudima, njiho vo junatvo, samoportvovnost, njihov osjeaj za drutvo. Svakako, no nemojte se uiniti sukrivcima u nepravdi, koja se toliko esto ini prema psihoanalizi, kad joj se predbacuje da osporava jedno, tvrdei ono drugo. Nije naa namjera da poriemo plemenita nastojanja ljudske prirode, niti smo ikada neto doprinosili tome, da im se umanji vrijednost. Naprotiv; pokazujem vam ne samo cenzurirane zle elje iz snova, ve i cenzuru, koja ih i ini potisnutima i neprepoz natljivima. Kod zla u ljudima ostajemo s veim naglaskom samo zato, jer ga ostali poriu, ime ljudski duevni ivot dodue ne postaje nita bolji, ali zato svakako - nerazumljiviji. Odustanemo li od etikog procjenjivanja, zacijelo emo moi pronai pravu formulu za odnos izmeu zla i dobra u ljudskoj prirodi. 156

Dakle, ostajemo pritom. Ne trebamo odustati od ishoda naeg rada na tumaenju snova, iako ga moramo doivjeti kao neobinog. Moda emo se kasnije moi pribliiti njegovu ra zumijevanju drugim putem. Za sada upamtimo: iskrivljenje snova je posljedica cenzure koju namjere, prihvaene od strane Ja, vre protiv onih odbojnih kretanja elja koja se u nama od vijaju tijekom noi, dok spavamo. Naravno, zato upravo tije kom noi, i otkuda potjeu ove elje, koje bi trebalo odbaciti o tome nam preostaje jo mnogo za propitivati i istraivati. No, bilo bi nepravedno kad bismo sad propustili istaknuti kao vaei jedan drugi ishod ovih istraivanja. elje u snovi ma koje nas ele ometati tijekom spavanja nama su nepozna te, i o njima saznajemo tek kroz tumaenje sna; dakle, one se u tom trenutku i u spomenutom smislu mogu oznaiti kao ne svjesne. Ali, moramo si rei da su i vie u tom trenutku, no sa mo nesvjesne. Jer, i sam sanja ih porie, kako smo to otkrili u tolikim mnogim sluajevima, nakon to ih je upoznao kroz tumaenje sna. Tada se ponavlja sluaj, koji smo po prvi put susreli kod tumaenja omake u govoru s nazdravljanjem, i kad nas je nazdraviar ogoreno uvjeravao kako niti tada, a niti ikad ranije nije bio svjestan nekog osjeaja nepotovanja prema svom efu. Ve smo tada posumnjali u vrijednost takvog uvjeravanja, te ga zamijenili pretpostavkom, da go vornik nije niti znao za taj osjeaj, koji u sebi nosi. To se sad dogaa i kod svakog tumaenja jako iskrivljenih snova, pa time za naa shvaanja dobiva na znaaju. Sad smo spremni prihvatiti, da u duevnom ivotu postoje procesi, tenje o koji ma se dugo vremena uope nita ne zna, a moda se nikada nije niti znalo. Time za nas nesvjesno dobiva jedan novi smi sao; trenutno ili privremeno nestaje iz njegove sri, moe znaiti i trajno nesvjesno, a ne samo trenutno latentno. Naravno, o tome emo drugi put morati uti i vie. 157

X. poglavlje

SIMBOLIKA U SNU
Moje dame i gospodo! Otkrili smo, da je iskrivljenje snova koje nam ometa razumijevanje sna posljedica djelatnosti jed ne cenzure, usmjerene protiv neprihvatljivih, nesvjesnih elja. No, naravno da nismo ustvrdili, kako je cenzura i jedini im benik koji je kriv za iskrivljenje sna, jer daljnjim prouava njem sna moemo doi do otkria, da u takvom ishodu sudje luju i drugi momenti. To je kao kad bismo rekli da - kad bi cenzura sna i bila iskljuena, jo uvijek ne bismo bili u stanju razumjeti snove, osim ako manifestni san ne bi bio istovjetan latentnim mislima sna. Ovaj drugi moment koji san ini neprozirnim, ovaj novi doprinos iskrivljenju sna otkrivamo, kad svrnemo pozornost na jednu prazninu u naoj tehnici. Ve sam vam priznao da analiziranima ponekad uistinu nita ne pada na um u vezi s pojedinim elementom sna. Naravno, to se ne dogaa onoliko esto, koliko oni to tvrde; a u mnogim se sluajevima pomisao uspijeva iznuditi i upornou. Ali, ipak preostaju sluajevi u kojima asocijacija zakazuje, ili - ako je iznuena, ne daje ono to od nje oeku jemo. Dogodi li se to tijekom psihoanalitikog lijeenja, tada tom elementu pripada posebno znaenje, kojim se ovdje neemo baviti. No, to se dogaa i kod tumaenja snova nor malnih osoba, ili kod tumaenja vlastitih snova. Uvjeri li se 158

ovjek da u takvim sluajevima ne koristi nikakva prisila, konano stie do otkria, kako se ovaj neeljeni sluaj redovi to pojavljuje kod odreenih elemenata snova, i poinje pre poznavati novu zakonitost tamo, gdje je u poetku vjerovao da otkriva tek sluajno zakazivanje tehnike. Na ovaj se nain dolazi u iskuenje da ovjek sam protu mai ove nijeme elemente snova, te da njihov prijevod oba vi vlastitim sredstvima. Namee mu se misao da svaki put do spijeva do zadovoljavajueg smisla, kad se usudi izvriti tu za mjenu, dok san ostaje besmislen i povezanost prekinuta sve dok se ne odlui izvriti ovakav jedan zahvat. Gomilanje mno gih, posve slinih sluajeva, preuzelo je na sebe da naem, u poetku bojaljivom pokuaju, prui potrebnu sigurnost. Izlaem vam sve ovo pomalo shematski, no to je ipak do puteno za potrebe predavanja, i nije pogreno, ve je samo pojednostavnjeno. Na ovaj se nain dospijeva do niza stalnih prijevoda za elemente snova, dakle - posve slino onome, to se moe pro nai u naim omiljenim sanjaricama za sve stvari koje se sa njaju. Ipak ne zaboravite, da se kod nae asocijacijske tehnike nikad ne pojavljuju i stalne zamjene elemenata snova. Sada ete odmah rei da vam se ovaj put za tumaenje ini jo mnogo nesigurnijim i izloenijim napadima od onog ranijeg, posredstvom slobodnih pomisli. No, tome se pridruuje jo neto. Naime, kad se iskustvom prikupi dovoljno ovakvih stalnih zamjena, tada ovjek jednom kae sam sebi, da je ove dijelove u tumaenju snova uistinu mogao pobijati i na temelju vlastitih saznanja, te da su mogli postati razumljivi i bez uporabe pomisli sanjaa. A otkuda bi se nji hovo znaenje moralo poznavati, do toga emo stii u drugoj polovini naeg razraunavanja. 159

Takav jedan stalni odnos izmeu elementa sna i njegova prijevoda nazivamo simbolikim, a sam element sna simbolom nesvjesnih misli sna. Prisjeate se da sam ranije, kod istra ivanja odnosa izmeu elemenata sna i njihova Pravog zna enja, razlikovao tri takva odnosa - one, koji su dio cjeline, zatim one koji su nagovjetaji i one koji kao da su oblikovanja slika. Tada sam vam najavio i etvrti odnos, ali ga nisam ime novao. Taj etvrti je ovaj upravo spomenuti, simboliki odnos. Na njega se nadovezuju vrlo zanimljive rasprave, kojima se elimo okrenuti prije no to vam izloimo naa posebna zapaanja o simbolici. Jer, simbolika je vjerojatno najneobinije poglavlje uenja o snovima. Prije svega, kako su simboli stalni prijevodi, u odreenoj mjeri ostvaruju ideal antikog, a i omiljelog tumaenja snova, od ega smo se zahvaljujui naoj tehnici ipak jako udaljili. Oni nam pod odreenim okolnostima omoguuju tumaenje nekog sna i bez ispitivanja sanjaa, koji nam ionako ne zna nita rei o simbolu. Poznaju li se uobiajeni simboli u snovi ma, a uz to jo i osoba sanjaa, okolnosti u kojima ivi i doj movi pod kojima je i dolo do sna, tada se ovjek esto nae u poloaju da protumai san bez mnogo okolianja, da ga goto vo odmah prevede. Takva jedna majstorija laska tumau sna, dok na sanjaa ostavlja dojam; ugodno odskae od mukotrpnog rada tijekom ispitivanja sanjaa. No, nemojte se time dati zavarati. Naa zadaa nije da izvodimo majstorije. Tumaenje oslonjeno na poznavanje simbola nije tehnika, koja moe zamijeniti asoci jativnu ili se mjeriti s njome. Ono je njena dopuna i prua jedi no u nju unijete, iskoristive rezultate. Ali, to se tie pozna vanja psihike situacije sanjaa, uzmite u obzir da vam na tumaenje ne dospijevaju samo snovi vaih poznanika, da su uzronici snova u pravilu dnevni dogaaji koje vi ne pozna160

jete, te da vam upravo pomisli analiziranog doprinose u spo znavanju onoga, to se naziva psihikom situacijom. Nadalje, naroito je neobino - pa i s obzirom na poveza nosti koje emo spomenuti kasnije, da su opet postali glasni najei otpori protiv postojanja simbolikog odnosa izmeu sna i nesvjesnog. Pa ak i osobe od razbora i ugleda, koje su inae velik dio puta kroile zajedno s psihoanalizom, ovdje su joj uskratile svoju pratnju. No, taj je stav utoliko udniji, to - kao prvo, simbolika nije svojstvena jedino snu, i drugo - to simboliku u snovima uope nije otkrila psihoanaliza, ma koli ko inae nije siromana iznenaujuim otkriima. Kao prona lazaa simbolike sna, ako joj se uope eli pripisivati poetak u ovim modernim vremenima, treba navesti filozofa K. A. Schernera (1861.). Psihoanaliza je potvrdila Schernerov pro nalazak, te ga izmijenila na uistinu pozamaan nain. Sada ete poeljeti uti neto i o sutini simbolike snova, te primjerima za nju. Rado u vam izloiti ono to znam, no priznajem vam, da nae razumijevanje jo ne see onoliko da leko, koliko bismo to eljeli. Sutina povezivanja simbola je usporedba, ali ne neka odabrana po volji. Za tu se usporedbu nasluuje naroita uvjetovanost, no ne moe se rei u emu se ona sastoji. Nee sve ono, sa ime moemo usporediti jedan predmet ili jedan dogaaj, nastupiti kao simbol za to i u snu. S druge strane, san ne simbolizira niti sve to god se hoe, ve samo odreene elemente latentnih misli snova. Dakle, ovdje postoje ogranienja s obiju strana. Mora se takoer priznati, da se pojam simbola za sada ne moe otro ograniiti, ve se on rasplinjava kroz zamjene, prikaze i slino, pribliavajui se i sam nagovjetaju. Kod itavog je niza simbola jasna uspo redba, na kojoj se oni temelje. Pored toga, postoje i drugi sim boli kod kojih si moramo postaviti pitanje, gdje treba potraiti ono Zajedniko, ono Tertium comparationis ove vjerojatne 161

usporedbe. Tada je pobliim razmatranjem moemo pronai, ili nam uistinu moe ostati sakrivena. Nadalje, kad je simbol jedna usporedba, neobino je da se ta usporedba ne moe raz otkriti asocijacijom, a zatim - da niti sanja ne poznaje tu us poredbu, ve se njome koristi ni ne znajui za nju. Pa i vie od toga - da sanja nema volje ak niti priznati ovu usporedbu, nakon to mu se ona predoi. Vidite, dakle, simboliki odnos je zapravo usporedba sasvim posebne vrste, iju utemeljenost jo nismo posve jasno shvatili. Moda e se kasnije moi pro nai pokazatelji i za ovo nepoznato. Obim stvari koje u snu pronalaze svoj simboliki prikaz i nije tako velik. Ljudsko tijelo u cjelini, roditelji, djeca, braa, roenje, smrt, golotinja i zatim, jo neto. Jedini tipian, to jest redoviti prikaz muke osobe kao cjeline je - kua, kako je to otkrio Scherner; on je ovom simbolu ak elio pridati pre veliko znaenje, koje mu ne pripada. U snu se dogaa da se ovjek sputa niz proelja kua, sad pun zadovoljstva, a sad opet prepun straha. Kue s posve glatkim proeljima pred stavljaju mukarce, a one opremljene izboinama i balkonima na kojima se moemo zaustaviti - ene. Roditelji se u snu pojavljuju kao car i carica, kralj i kralji ca ili druge osobe od ugleda; san je ovdje, dakle, prepun potovanja. Manje se njeno odnosi prema djeci i brai; oni se simboliziraju malim ivotinjama, buhama. Roenje gotovo redovito pronalazi svoj prikaz kroz neki odnos prema vodi; ovjek ili naglo uranja u nju, ili iz nje izlazi, spaava neku osobu iz vode ili ona spaava njega, to jest, ima neku vrstu majinskog odnosa prema njoj. Umiranje se u snu zamjenjuje odlaskom na putovanje, vonjom vlakom, smrt razliitim tamn im, nejasnim i gotovo bojaljivim nagovjetajima, a golotinja haljinama i odorama. Vidite kako su ovdje rasplinute granice izmeu simbolikih prikaza i prikaza slinih nagovjetajima. 162

U usporedbi sa siromatvom ovog nabrajanja mora posta ti napadno, da se objekti i sadraji jednog drugog okruenja prikazuju izrazito bogatom simbolikom. To je okruenje sek sualnog ivota, spolnih organa, spolnog ina, seksualnih poja va. Ogromna veina simbola u snovima su seksualni simboli, pritom se pojavljuje i jedan neobian nesrazmjer. Ima malo zabiljeenih sadraja, a simbola za njih - nevjerojatno mno go, tako da se svaka od tih stvari moe izraziti kroz brojne simbole gotovo jednake vrijednosti. Tada se prilikom tuma enja dobiva neto, to izaziva ope negodovanje. Tumaenja simbola su, nasuprot raznolikosti u tumaenju snova - vrlo monotona. To se ne svia nikome, tko za to sazna; ali, to ui niti protiv toga? Kako je ovo prvi put da na ovom predavanju govorimo o sadrajima seksualnog ivota, duan sam vam razjanjenje o nainu, na koji namjeravam obraditi ovaj predmet. Psihoana liza ne nalazi povoda za uvijanja i nagovjetaje, smatra da ne ma potrebe stidjeti se toga, da se bavi ovim vanim predme tom, misli da je ispravno i poteno sve nazvati svojim pravim imenom, te se nada, da e se na ovaj nain najlake udaljiti od ometajuih primisli. To ne moe promijeniti niti okolnost, to se govori pred mijeanim krugom sluatelja obaju spolova. Kao to nema znanosti in usum delphini, tako nema niti one za iparice, a dame koje se nalaze meu vama, svojim su po javljivanjem u ovoj dvorani dale razumjeti da se ele izjedna iti s mukarcima. Dakle, za muke spolne organe san ima znatan broj prika za koje nazivamo simbolikima, i kod kojih je ono zajedniko za usporedbe najee vrlo jasno. Prije svega, za muke geni talije u cjelini je simboliki znaajan sveti broj 3. Uoljiviji, a i za oba spola zanimljiviji sastavni dio tih genitalija - muki ud, nalazi svoju simboliku zamjenu, kao prvo - kroz one 163

stvari koje mu nalikuju svojim oblikom, dakle - dugake i uzdignute, kakve su: tapovi, suncobrani, ipke, drvee, i to me slino. Nadalje, kroz predmete koji s naznaenim imaju zajednike osobine prodiranja-u-tijelo i nanoenja povrede, dakle, iljasta oruja svake vrste - noevi, maevi, koplja, sablje, no isto tako i vatreno oruje - puke, pitolji te, zbog svog oblika za to vrlo podesan - revolver. U djevojakim sno vima punim straha veliku ulogu igra progon od strane mu karca s noem ili vatrenim orujem. To je vjerojatno i naje i sluaj simbolike snova, koji sad i sami moete lako preve sti. Bez sumnje, razumljiva je i zamjena mukog uda predme tima, iz kojih istjee voda: slavinama, vjedrima, vodoskoci ma, te drugim predmetima koji se produuju, kao to su visee svjetiljke, olovke s mogunou uvlaenja, i tako dalje. A to, da su olovke, drala za pera, turpije za nokte, ekii i druga orua bez sumnje muki seksualni simboli, u vezi je s isto ta ko bliskim doivljavanjem tog organa. Neobina osobina uda - da se moe uzdii usprkos sili gravitacije, djelomino pojavljivanje erekcije - sve to dovodi i do njegova simbolikog prikazivanja kroz balone, zrakoplo ve, a od najnovijeg datuma i kroz cepelinski zrani brod. No, san poznaje jo jedan drugi, mnogo izraajniji nain za sim boliziranje erekcije. On spolni organ pretvara u ono sutinsko cjelokupne osobe, pa joj doputa da i sama leti. Nemojte do pustiti da vas to uznemiri, ali - oni esto prelijepi snovi o le tenju, koje svi mi poznajemo, moraju se protumaiti kao snovi ope seksualne uzbuenosti, kao erekcijski snovi. P. Federn, jedan od psihoanalitikih istraivaa, ustanovio je ovo tuma enje osiguravi ga protiv ikakve sumnje, no i Mourly Vold, silno hvaljen zbog svoje razumnosti, koji je vrio ona ispitiva nja sa snom uz umjetno izazvane poloaje ruku i nogu i koji je uistinu udaljen od psihoanalize, a moda o njoj nije nita ni164

ti znao, doao je svojim istraivanjima do istog zakljuka. Nemojte iz toga izvui prigovor, da i ene mogu imati iste takve snove letenja. Prije toga se radije prisjetite da nai snovi ele biti ispunjenja elja, te da se i kod ene esto ponalazi e lja, svjesna ili nesvjesna, da bude mukarac. A da je eni mo gue i ostvariti ovu elju, i to uz jednaka osjeanja kao i mu karac, nee moi zbuniti nikoga, tko je vjet anatomiji. Jer, i ena u svojim spolnim organima takoer posjeduje malen ud slian mukom, i taj mali ud - klitoris, ve i u djejoj dobi te u dobi prije spolnih odnosa igra istu onu ulogu, kao i veliki ud mukarca. Manje razumljivim mukim seksualnim simbolima pripa daju i odreeni gmizavci i ribe, a prije svega poznati simbol zmije. No, zato su eir i kaput pronali istu primjenu, sigur no nije lako odgonetnuti, iako je njihovo simboliko tumae nje posve nedvosmisleno. I konano se moe ipak jo upitati, smije li se simbolikom oznaiti i zamjena mukog uda s ne kim drugim udovima - nogom, ili rukom. Vjerujem da emo biti primorani na to, zbog povezivanja simbola sa enskim predmetima. enski spolni organ simboliki se predstavlja svim onim predmetima, koji dijele njegovu osobinu s njim - upljinu, koja se moe zatvoriti, koja neto moe primiti u sebe. Dakle, rovovima, jamama i peinama, bavama i bocama, kutijama, tabakerama, kovezima, kutijicama, sanducima, torbama, i tako dalje. Pa i brod pripada ovom nizu. Neki simboli imaju vie veze s maternicom, nego li s genitalijama ene, kao: or mari, pei, a prije svega - soba. Simbolika sobe ovdje dodi ruje simboliku kue, gdje su vrata i ulazna vrata opet simbo li za genitalni otvor. No, i materijali su simboli ene - drvo, papir, te predmeti izraeni od ovih materijala, kao stol i knji ga. Kao uobiajene enske simbole, od ivotinja treba spome165

nuti barem pua i koljku; od dijelova tijela, to su - usta za predstavljanje genitalnog otvora, a od graevina crkve i kape lice. Kako vidimo, nisu nam ba svi simboli od prve i jasno razumljivi. Genitalijama se moraju pribrojiti i grudi, koje kao vee he misfere enskog tijela nalaze svoj prikaz u jabukama, breskvama, vou uope. Stidne dlaice san kod obaju spolova opisuje kao umu i grmlje. Sloena topografija enskih spolnih dijelo va ini shvatljivim, zato su oni vrlo esto prikazani kao kra jolik sa svojom stijenom, umom i vodom, dok je impozantni mehanizam mukog spolnog aparata doveo do toga, da su nje gov simbol postale sve vrste teko opisivih, sloenih strojeva. Kao simbol enskih genitalija, vrijedna je spomena i kuti jica za nakit; dragocjenosti i nakit obiljeja su ljubljene osobe i u snu; slatkii su uestali prikaz spolnog uitka. Zadovolja vanje vlastitih genitalija naznaava se bilo kojom vrstom iga ra, pa ak i sviranjem glasovira. Izriiti simboliki prikazi onanije su puzanje i klizanje, kao i otkidanje grane. Naroito neobian simbol sna je ispadanje ili vaenje zuba. To, prije svega, svakako oznaava kastraciju, kao kaznu za onaniju. Posebni prikazi za spolni odnos nalaze se u snu neto manje brojno, no to bi se to moglo oekivati iz dosadanjeg izlaga nja. Tu treba spomenuti ritmike djelatnosti, kakve su ples, ja hanje i uspinjanje, a i nasilne doivljaje, kao - da je ovjek pregaen. Tome pripadaju i odreene zanatske djelatnosti, a naravno - i prijetnja orujem. Niti primjenu, a ni prijevode snova ne smijete zamiljati ba posve jednostavnima. Jer, pritom dolazi do svega i svae ga, to se opire naim oekivanjima. Tako se, primjerice, ini posve nevjerojatnim da u ovim simbolikim prikazima razlike izmeu spolova esto nisu otro razmaknute. Jer, neki simboli oznaavaju genitalije uope, bez obzira jesu li muke ili 166

enske, primjerice - malo dijete - mali sin ili mala ki. Dru gi put se jedan preteno muki simbol koristi za enske ge nitalije, ili obrnuto. To se ne razumije tako dugo, dok se ne postigne uvid u razvitak seksualnih predodbi kod ljudi. U nekim sluajevima ova dvojakost simbola moe biti tek pri vidna; a oni najizraajniji meu simbolima - kao oruje, tor ba, sanduk - izuzeti su i od ove biseksualne primjene. Sada u vam dati pregled podruja, s kojih je preuzeta ve ina seksualnih simbola, i to ne polazei od prikazanog, ve od simbola, pa tome pridodati nekoliko dodataka naroito s obzirom na simbole kod kojih je ono zajedniko nerazumlji vo. Takav jedan zamraeni simbol je eir, a moda i uope pokrivala za glavu, koja u pravilu imaju muko, no ipak su sposobna i za ensko znaenje. Isto tako, kaput znai mukar ca, moda ne uvijek i s genitalnim obiljejem. Slobodno upi tate - zato. Visea kravata koju ene ne nose, jasan je muki simbol. Bijelo rublje, i uope platno znai enski; haljine i odore su, kako smo ve uli - zamjena za golotinju, tjelesne obline; cipela, papua - enske spolne organe, a stol i drvo su ve bili spomenuti kao zagonetni, no zasigurno enski sim boli. Ljestve, stube, stubita su, s obzirom na kretanje po nji ma, sigurni simboli spolnog odnosa. Pobliim razmatranjem postaje uoljiva ritmika tog kretanja kao ono to je zajedni ko, a moda ak i porast uzbuenja te ostajanja bez daha, to se vie netko uspinje. Krajolik smo ve ocijenili kao prikazivanje enskih geni talija. Brdo i stijena simboli su mukog uda; vrt je uestali simbol enskog spolnog organa. Voe (plod) nije zamjena za dijete, ve za grudi. Divlje ivotinje znae neobino uzbuene ljude, ostale zle nagone, strasti. Cvjetanje i cvijee oznaavaju genitalije ene, ili tonije - djevianstvo. Ne zaboravite, da su cvjetovi ustvari - genitalije biljaka. 167

Sobu ve poznajemo kao simbol. Prikazivanje se ovdje moe nastaviti, kad prozori, ulazi i izlazi dobiju znaenje tje lesnih otvora. Pa i otvorenost ili zatvorenost te sobe takoer podlijee toj simbolici, a klju koji otvara, siguran je muki simbol. To bi, dakle, bila graa za simboliku snova. Ona nije pot puna, mogla bi se i produbiti, a i proiriti. No, mislim da e se vama uiniti vie no dostatnom, a moda vas ak i oneraspo loiti. Vi ete upitati: ivim li ja to uistinu usred samih sek sualnih simbola? Jesu li svi predmeti koji me okruuju, sva odjea koju oblaim, sve stvari koje uzmem u ruku uvijek iznova samo seksualni simboli, i nita drugo? Uistinu i ima dosta povoda za zauena pitanja, a prvo od njih glasi: otkuda bismo mi zapravo trebali poznavati znaenje ovih simbola snova, o kojima nam i sam sanja ne daje nikakvu, ili tek ne dostatnu obavijest? Odgovaram: iz vrlo razliitih izvora, iz bajki i mitova, a la i dosjetaka, iz folklora odnosno znanja o obiajima, izrekama i pjesmama naroda, iz pjesnike i ope uporabe jezika. Tu se posvuda moe naii na jednaku simboliku, a na nekima od ovih mjesta razumijemo je i bez daljnjih poduka. Ispitamo li ove izvore u pojedinostima, pronai emo tolike usporedbe sa simbolikom snova, da moramo postati sigurni u svoje tumae nje. Rekli smo da ljudsko tijelo, prema Scherneru, u snu esto nalazimo u prikazu kroz simbol kue. Nastavljajui taj prikaz, tada su prozori, vrata i kuna vrata - ulazi u tjelesne otvore, a proelja kua su glatka, ili prepuna balkona i izboina za zaus tavljanje. Ista se simbolika pronalazi i u naoj jezinoj upora bi, kad dobrog znanca prisno oslovimo sa kuo stara, kad govorimo o tome kako bismo nekoga raspalili po krovuljku, ili kad za drugoga kaemo, da mu nije sve u redu u gornjem 168

sobiku. Usput, i u anatomiji se tjelesni otvori nazivaju vrati ma tijela. To, to roditelje u snu susreemo kao carske ili kraljevske parove, u poetku je iznenaujue, ali nalazi svoju usporedbu u bajkama. Ne svie li nam spoznaja da mnoge bajke, koje po inju s: Bili jednom kralj i kraljica, zapravo ne ele rei nita drugo, nego: Bili jednom otac i majka? U obiteljima djecu u ali nazivamo prinevima i princezama, a najstariji je - krunski princ. Sam kralj sebe naziva ocem zemlje. Malu djecu u ali oznaavamo kao crvie, i znamo saalno rei: jadni crvi. Vratimo se simbolici kue. Kad se u snu izboine kua ra be za prihvaanje, ne podsjea li to na poznat narodni govor, vezan uz krupno razvijene grudi: Kod nje se ima za to pri hvatiti? U ovakvom se sluaju narod zna izraziti i na drugi nain, pa se kae: Ova ima dosta drva ispred kue, kao da bi elio priskoiti u pomo naem tumaenju da je drvo en ski, majinski simbol. I jo neto drugo o drvu. Ba neemo lako razumjeti kako je ovaj materijal dospio do zastupanja majinskog, enskog. Tu nam na ruku mogu ii usporedbe meu jezicima. Naa njemaka rije za drvo (Holz) trebala bi biti istog podrijetla kao i grka rije , to znai graa, sirovina. Tu bi posto jao ne ba rijedak sluaj, da je uopeni naziv materijala na kra ju ostao priuvan samo za jedan posebni materijal. Tako po stoji jedan otok u oceanu koji nosi ime Madeira. Ovo su mu ime, otkrivi ga, nadjenuli Portugalci, jer je tada bio preplav ljen umama. Naime, na portugalskom jeziku Madeira znai drvo. No, primjeujete li da madeira nije nita drugo, no malo izmijenjena latinska rije materia, koja opet uopeno znai materijal. A materia se izvodi iz rijei mater, majka. Tako je materijal od kojeg je neto sainjeno istovremeno i njegov 169

majinski udio. U simbolikoj uporabi drva za enu, majku, dakle, i nadalje ivi ovo staro shvaanje. Roenje se u snu redovito izraava kroz odnos prema vo di; ili se u nju uranja, ili se iz nje izlazi, to znai: netko se po raa ili se upravo raa. No, ne zaboravimo da se ovaj simbol, s obzirom na povijest njegova razvoja, moe tumaiti na dvo jak nain. Ne samo to su svi kopneni sisavci, a i preci ovje ka proizali od vodozemaca - to bi bila udaljenija injenica ve je i svaki pojedini sisavac, svaki ovjek svoju prvu fazu postojanja proveo u vodi, naime - kao embrij u plodnoj vodi, u tijelu svoje majke, pa je tako roenjem - i izaao iz vode. Neu ustvrditi da i sanja to zna, ve naprotiv, zastupam, da on to niti ne treba znati. No, sanja vjerojatno zna neto dru go, to su mu rekli jo u djetinjstvu, pa u ve i zato ustvrdi ti, da to znanje nije nimalo doprinijelo oblikovanju simbola. Jo su mu u djejoj sobici ispriali da djecu donosi roda, no odakle ih donosi? Iz movare, iz bunara, dakle - opet iz vode. Jedan moj pacijent, kojemu su dali ovakvo objanjenje, u ono doba mali grof, nakon toga je nestao na itav jedan dan. Ko nano su dijete pronali kako lei na obali jezerca uz dvorac, s liem nagnutim nad vodenim ogledalom, vrebajui ustro hoe li na dnu vode ugledati tu djeicu. U mitovima o roenjima junaka, koje je O. Rank podvrg nuo usporednom istraivanju, a najstarije je ono o kralju Sargonu od Agade, negdje oko 2800. godine prije Krista, prevla davajuu ulogu igra njihovo ostavljanje u vodi i spaavanje iz vode. Rank je to prepoznao kao prikaze roenja, istovjetne onima uobiajenim u snovima. Kad netko u snu spaava neku osobu iz vode, samog sebe pretvara u njenu majku, ili na prosto u majku; u mitu, osoba koja je spasila dijete priznaje da je prava majka tog djeteta; u poznatoj ali, upitae nekog bistrog idovskog djeaka, tko je bila Moj sijeva majka. On 170

bez razmiljanja odgovori: Princeza. Ali ne, odrae mu predavanje, pa ona ga je samo izvadila iz vode!. To kae ona, odgovori mali, i time dokaza, da je pronaao pravo tu maenje ovog mita. Otputovati nekuda u snu znai - umiranje. I u djejoj so bici je obiaj, da se djetetu kae, kad se raspituje za nestanak nekog umrlog, tko mu nedostaje - da je otputovao. Opet bih se usprotivio vjerovanju da ovaj simbol u snu potjee od tog izgovora, koji dajemo djetetu. I pjesnik se slui istim simboli kim odnosom kad o onostranom govori kao o jo neotkrive noj zemlji, s ijeg se podruja ne vraa niti jedan putnik (no traveller). Pa i u svakodnevici nam je posve uobiajeno da se govori o posljednjem putovanju. Svaki poznavatelj starih ob reda zna, koliko se ozbiljno shvaala - primjerice, u starom egipatskom vjerovanju - predodba o putovanju u zemlju smrti. U mnogim su nam primjercima ostale ouvane Knjige smrti, koje bi mumiji ostavljali kao vodie na tom putovanju. A otkada su se groblja izdvojila iz stambenih podruja, i ovo je posljednje putovanje umrlog postalo stvarnost. Jednako je tako malo i simbolika genitalija neto, to pri pada jedino snu. Svatko od vas zasigurno je bar jednom bio toliko nepristojan, da neku enu nazove starom kutijom, vje rojatno niti ne znajui, da se pritom posluio simbolom za spolni organ. U Novom zavjetu stoji: ena je slaba posuda. Sveti spisi idova svojim su stilom, toliko bliskim pjesni kom, ispunjeni izrazima seksualnih simbola koji se ne shva aju ba uvijek ispravno, i ije je izlaganje - primjerice, u Pjesmi nad pjesmama - dovelo i do ponekog nesporazuma. U kasnijoj hebrejskoj knjievnosti vrlo je proireno prikazivanje ene kao kue, pri emu vrata zastupaju spolni otvor. Na pri mjer, u sluaju nedostajueg djevianstva mukarac, se ali kako je pronaao otvorena vrata. Pa i stol je u ovoj knjievnosti 171

poznat kao simbol za enu. ena o svom suprugu kae: Pri pravila sam mu stol, no on gaje izvrnuo. A kad suprug izvrne stol, mogla bi se dobiti hroma djeca. Ove primjere uzimam iz jedne rasprave L. Levyja u Brunnu, Seksualna simbolika Biblije i Talmuda. A da i brodovi u snovima oznaavaju ene, vjerojatnim su nam uinili etimolozi koji tvrde, da je izvorno Schiff (brod) bio ime za jednu glinenu posudu, te da je to ista rije kao i Schaff (drveni kabli). Da pe predstavlja enu i majinu utro bu, potvruje nam grka saga o Perianderu iz Korinta, i nje govoj eni Melisi. Kad je, prema Herodovu izvjeu, tiranin preklinjao sjenku svoje arko ljubljene ene koju je iz ljubo more sam ubio, neka mu o njoj prui pokoje obavjetenje, pokojnica je dokazala da se radi o njenoj sjenki podsjetivi ga, da je svoj kruh gurnuo u hladnu pe, uvijanje jednog dogaaja, koji nije mogao biti poznat niti jednoj drugoj osobi. U radu, koji je izdao F. S. Krauss - Antropofiteja, nezamjenjivom izvornom djelu za sve to se tie spolnog ivota raznih naroda, itamo da se u odreenoj njemakoj pokrajini za enu, koja je upravo rodila, kae: Pe se kod nje sruila. Pripremanje vatre i sve sto je s tim u vezi, do krajnosti je proeto seksual nom simbolikom. Plamen uvijek predstavlja muki spolni organ, a mjesto s vatrom - ognjite, oznaava ensko krilo. Ako ste se moda zaudili zbog toga, koliko se esto kra jolici pojavljuju u snovima zbog prikazivanja enskih spolnih organa, tada dopustite da vas mitolozi poue, koju je ulogu imala Majka Zemlja u predodbama i kultovima staroga doba, te kako je ova simbolika odredila shvaanje poljodjelstva. Da soba (Zimmer, op.p.) u snu predstavlja enu, moete zakljuiti i iz uporabe u naem jeziku, gdje se enska - Frauenzimmer, stavlja umjesto ena - Frau, dakle - doputa se da ljudsku osobu zastupa prostor, predvien za nju. Na slian nain go172

vorimo i o Visokoj Porti, mislei pritom na sultana i nje govu vladu; pa i ime staroegipatskog vladara faraon ne znai nita drugo, no veliko dvorite. (Na starom Istoku su dvorita izmeu dvostrukih gradskih vrata predstavljala mjes ta okupljanja, kao i trgovi u klasinom svijetu). Samo, mislim da je ovo izvoenje isuvie povrno. Vjerojatnijim mi se ini, da je soba postala simbol ene zato, jer predstavlja prostor ko ji okruuje ovjeka. Kuu ve poznajemo u ovom znaenju; iz mitologije, a i iz pjesnikog stila smijemo kao daljnje simbole za enu preuzeti grad, kulu, dvorac, utvrdu. Ovo bi se pitanje moglo lako rijeiti i na snovima osoba, koje ne govore i ne ra zumiju njemaki. Posljednjih sam godina lijeio preteno stra ne pacijente, i vjerujem da se sjeam, kako i u njihovim snovi ma soba isto tako oznaava enu, iako u svojim jezicima nisu imali istovjetnu uporabu jezika. Postoje i drugi znakovi za to, da simboliki odnos moe nadrasti granice jezika, to je, uostalom, tvrdio i stari istraiva snova Schubert (1814.). Me utim, niti jedan od mojih sanjaa nije bio posve neupuen u njemaki jezik, tako da ovo razlikovanje moram ostaviti onim psihoanalitiarima, koji u drugim zemljama mogu prikupljati iskustva kod osoba koje govore samo jedan jezik. Meu prikazima simbola mukih genitalija nema niti jed nog jedinog, koji se nije vratio u jezinu uporabu - bila ona aljiva, vulgarna ili pjesnika, a osobito kod staroklasinih pjesnika. No, ovdje se ne razmatraju samo simboli koji se po javljuju u snu, ve i oni novi, primjerice - orua za razne na mjene, kao to je plug. Uostalom, prikazivanjem simbola mukosti, pribliavamo se jednom vrlo rairenom i jako osporava nom podruju, od kojeg bismo se iz ekonomskih motiva rado eljeli udaljiti. No, samo jednom od njih, koji kao daje isklju en iz tog niza - simbolu 3, elio bih posvetiti nekoliko napo mena. Ostavimo sad po strani, ne zahvaljuje li taj simbol svoju 173

posveenost upravo ovom simbolikom odnosu. No, ini se sigurnim da i neke stvari, koje se i u prirodi pojavljuju kao tro djelne, vuku svoju primjenu na grbovima i oznakama (amble mima) iz ovih simbolikih odnosa, na primjer - list djeteline, pa i takozvani trodjelni francuski ljiljan, te neobian grb dvaju meusobno toliko udaljenih otoka - Sicilije i Isle of Man; triskeles - tri polusavijene noge, koje polaze iz istog sredita, trebale bi biti stilske preinake mukog spolnog organa. U sta rini su slike mukog uda slovile kao najsnanija sredstva obra ne (apotropaea) protiv zlih utjecaja, sto je u vezi s time da se i amajlije, koje donose sreu, u naim vremenima mogu u cje lini prepoznati kao genitalni ili seksualni simboli. Promotrimo takvu jednu zbirku, koja se obino nosi u obliku malog srebr nog privjeska: etverolisna djetelina, prai, gljiva, potkova, ljestve, dimnjaar. etverolisna djetelina stupila je na mjesto one trolisne, koja je zapravo podesnija za simbol; prai je stari simbol plodnosti; gljiva je nesumnjivi simbol plodnosti, a postoje gljive koje ak i svoj sistematizacijski naziv za hvaljuju toj oevidnoj slinosti s mukim udom (Phallus impudictus); potkova ponavlja obrise enskog spolnog organa, a dimnjaar, koji nosi ljestve, pripada toj zajednici zato, jer se bavi onim zanimanjem s kojim se na vulgaran nain usporeuje spolni odnos (vidi Antropofiteja). Njegove smo ljestve ve upoznali kao seksualni simbol iz sna; ovdje nam njemaka uporaba govornog jezika priskae u pomo te nam pokazuje, kako se rije uspinjali primjenjuje u izriito seksualnom smislu. Kae se: uspinjali se za enama i stari penja. Na francuskom, gdje se za stubu kae la marche, postoji posve slian izraz za nekog ostarjelog ljubitelja raskalaenosti, un vieux marcheur. A da spolni odnos kod mnogih veih ivotinja ima za pretpostavku uspinjanje, pe njanje na enku, vjerojatno nije strano ovom povezivanju. 174

Otkidanje grane, kao simboliki prikaz onanije, ne odgo vara samo vulgarnom opisu onanistikog ina, ve ima i dale kosene mitoloke usporedbe. No, naroito je udno prikazi vanje onanije, ili bolje - kazne za nju - kastracije kao ispada nja ili vaenja zuba, jer se o tome u znanosti o narodima moe pronai predmet, koji bi trebao biti poznat tek malom broju sanjaa. ini mi se nesumnjivim da je obrezivanje, koje uobiavaju toliki narodi, i ekvivalent, ali i razrjeenje za kastraci ju. A sad nas izvjeuju, da u Australiji odreena primitivna plemena izvode obrezivanje kao pubertetski obred (kod sve anosti dozrijevanja mladih), dok su druga, smjetena posve blizu njih, ovaj in nadomjestila - izbijanjem jednog zuba. Zavravam svoj prikaz ovim uzorcima. Jer, to i jesu samo uzorci; znamo vie o tome, pa moete zamisliti koliko bi sadrajno bogatija i zanimljivija bila takva jedna zbirka, koju ne bismo napravili mi - diletanti, ve pravi strunjaci u mito logiji, antropologiji, znanosti o jeziku, u folkloru. To nas pri morava na nekoliko zakljuaka koji ne mogu biti iscrpni, ali e nam zato dati mnogo za razmiljati. Kao prvo, nali smo se pred injenicom da sanjau na ras polaganju stoje simbolini naini izraavanja, koje inae u budnom stanju ne poznaje i ne prepoznaje. To je toliko neo bino, kao kad biste vi doli do otkria da vaa sluavka razu mije sanskrt, iako znate da je roena u nekom ekom selu, i da ga nikad nije uila. Nije lako ovu injenicu svladati s na im psiholokim stavovima. Moemo tek rei, da je kod sa njaa poznavanje simbolike nesvjesno, te da pripada njegovu nesvjesnom duhovnom ivotu. No, niti uz prihvaanje ove pretpostavke ne stiemo nita dalje. Do sada smo trebali pri hvatiti samo nune, nesvjesne tenje, one, za koje se privre meno ili trajno niti ne zna. No, sad se radi o vie toga, gotovo o nesvjesnim znanjima, o misaonim odnosima, usporedbama 175

izmeu razliitih objekata koje dovode do toga, da se jedan od njih neprekidno moe stavljati na mjesto drugoga. Ove se us poredbe ne ine svaki put iznova, ve lee pripravne, dovre ne jednom za svagda; to proizlazi iz njihove podudarnosti kod razliitih osoba, a moda i podudarnosti usprkos razlikama u jezicima. Otkuda bi nam trebala stizati saznanja o ovim simboli kim odnosima? Jer, jezina uporaba pokriva samo jedan nji hov manji dio. Raznolike usporedbe iz drugih podruja sanjau su najee nepoznate; pa i mi smo ih sami trebali prvo mu kotrpno prikupljati. Drugo, ovi simboliki odnosi nisu neto, to bi bilo svoj stveno sanjau, ili radu na snu, kroz koji oni i dolaze do izra aja. Jer, otkrili smo da se istom ovom simbolikom koriste mi tovi i bajke, narod u svojim poslovicama i pjesmama, u opoj uporabi jezika i pjesnikoj mati. Podruje simbolike je nevje rojatno veliko, a simbolika sna je samo jedan njegov dio; ak nije svrsishodno itav ovaj problem obraivati samo sa stano vita sna. Mnogi od simbola koji se mogu koristiti i negdje drugdje, u snu se niti ne pojavljuju, ili tek rijetko; a neki od simbola snova ne nalaze se ni na kojem drugom podruju, ve - kako ste vidjeli, tek tu i tamo. Stjee se dojam da ovdje po stoji neki stari nain izraavanja, iz kojeg su se na razliitim podrujima tek sporadino odrali i razliiti naini izraava nja -jedan samo ovdje, drugi samo tamo, a neki trei moda u lagano izmijenjenom obliku na vie podruja. Ovdje moram pomisliti na matu jednog zanimljivog duevnog bolesnika, koji je izmislio jedan temeljni jezik, u kojemu bi svi ovi simboliki odnosi bili - suviak. Tree, mora vam postati udnovatim, to simbolika na drugim spomenutim podrujima ni u kom sluaju nije samo seksualna simbolika, dok se u snu simboli primjenjuju gotovo 176

iskljuivo za izraavanje seksualnih objekata i odnosa. Niti ovo nije lako objanjivo. Jesu li znaajni, izvorno seksualni simboli tek kasnije dobili jednu drugaiju primjenu, i da li je moda s tim u vezi slabljenje simbolikih prikazivanja u od nosu na prikaze drugih vrsta? Na ova se pitanja oito ne moe odgovoriti, ako se netko bavio samo simbolikom snova. Smi jemo se samo pridravati pretpostavke, da izmeu pravih sim bola i seksualnog postoji jedna naroito bliska povezanost. Posljednjih smo godina ovdje dobili i jedan vaan mig. Istraiva jezika, H. Sperber (Upsala), koji radi neovisno o psihoanalizi, iznio je tvrdnju da su pri nastajanju i razvitku jezika, najvei udio imale seksualne potrebe. Poetno govor no glasanje sluilo je obavjetavanju i prizivanju seksualnih partnera; daljnji razvitak jezinih korijena pratio je radne dje latnosti praljudi. Ovi su radovi bili zajedniki, a odvijali su se uz ritmiko ponavljanje govornih izraza, pritom se seksualno zanimanje prenosilo na rad. Kao da si je praovjek rad uinio prihvatljivijim odnosei se prema njemu kao prema ekviva lentu i zamjeni za spolne djelatnosti. Tako je rije, kojom bi se glasao prilikom zajednikih radova, imala dva znaenja oznaavala bi spolni in, ali i s njim izjednaenu radnu djelat nost. Vremenom se rije odvojila od seksualnog znaenja i usredotoila na taj rad. Pokoljenjima kasnije, isto to bi se do gaalo i s nekom novom rijeju, koja je do tada imala seksual no znaenje, te bi se primijenila na neku novu vrstu rada. Na ovaj se nain oblikovao odreeni broj jezinih korijena, koji su svi bili seksualnog podrijetla, ali su kasnije napustili svoje seksualno znaenje. Ako je ovdje skicirano izlaganje tono, tada nam se otvara barem mogunost razumijevanja simboli ke snova. Shvatili bismo zato u snu, koji uva neto od ovih najstarijih odnosa, postoje toliki mnogi simboli za spolno, zato oruje openito i orua uvijek oznaavaju muko, a 177

materijali i neto obraeno - ensko. Simboliki odnos bio bi preostatak stare identinosti rijei; stvari koje su se jednom nazivale isto kao i genitalije, sad bi i u snu mogle nastupiti kao njihovi simboli. No, iz naih usporedbi sa simbolikom sna moete stei i uvid u narav psihoanalize, koja joj omoguuje da postane pred metom opeg zanimanja, a to nisu mogle postii niti psiholo gija, a ni psihijatrija. Kod psihoanalitikog rada se odnosi isprepliu s tolikim drugim duhovnim znanostima, ije istrai vanje obeava zakljuke najvee vrijednosti - s mitologijom kao i jezinim znanostima, s folklorom, psihologijom naroda i religioznim uenjima. Razumljivim e vam biti, da je na psi hoanalitikom tlu izrastao jedan asopis, koji se kao svojom iskljuivom zadaom bavi brigom o ovim odnosima, asopis Imago, utemeljen 1912. godine, kojeg vode Hanns Sachs i Otto Rank. U svim ovim odnosima psihoanaliza je prije svega onaj dio koji daje, a manje onaj koji prima. Istina, ima pred nost zbog toga, to su nam njeni neobini rezultati postali pouzdaniji kad smo ih iznova pronali i na drugim podrujima, no u cjelini je psihoanaliza ona, ije se tehnike metode i sta jalita trebaju pokazati plodonosnima prilikom primjene na tim drugim podrujima. Duevni ivot ljudske jedinke daje nam kroz psihoanalitiko istraivanje razjanjenja kojima moemo rijeiti poneku zagonetku u ivotu mase ljudi, ili ih barem sagledati u pravom svjetlu. Uostalom, jo vam uope nisam rekao, pod kojim uvjeti ma moemo stei najdublji uvid u onaj pretpostavljeni te meljni jezik, te na kojem se on podruju najveim dijelom ouvao. Sve dok to ne saznate, ne moete niti procijeniti cje lokupnu vanost tog predmeta. Naime, to je podruje - neurotika, njena graa su simptomi i druga iskazivanja nervoznih, a psihoanaliza je i nastala zbog njihova razjanjavanja i lijeenja. 178

Moj etvrti stav iznova se vraa naem poetku, te nas us mjerava u zacrtanom pravcu. Rekli smo, da nam san ne bi bio lako razumljiv ak i kad cenzura snova ne bi niti postojala, jer bismo se tada nali pred zadaom prijevoda simbolikog jezi ka snova u jezik naeg budnog razmiljanja. Dakle, simbolika je - uz cenzuru snova - drugi, i to neovisan imbenik iskriv ljenja snova. No, bliska je pretpostavka, da je cenzuri snova zgodno posluiti se simbolikom, jer i ona vodi istom zavret ku - neobinosti i nerazumljivosti snova. Uskoro e se pokazati, neemo li u daljnjem prouavanju snova opet naletjeti na neki novi moment, koji doprinosi is krivljenju snova. Ali, ne elim napustiti pitanje simbolike sna, a da jo jednom ne dodirnem ovu zagonetku: kako se samo mogla sudariti s toliko estokim otporom obrazovanih ljudi, kad je rasprostranjenost simbolike u mitu, religiji, umjetnosti i jeziku posve nesumnjiva. Nije li opet veza sa seksualnou, ona, koja snosi krivnju za to?

179

XI. predavanje

RAD SNA
Moje dame i gospodo! Ako ste i svladali cenzuru snova i prikazivanje simbola, iskrivljenje snova niste jo dodue posve svladali, no - ipak ste u stanju razumjeti veinu snova. Pritom se sluite objema tehnikama koje se meusobno dopunjavaju - izazivate pomisli sanjaa sve dok od zamjene ne prodrete do onog Pravog, te simbole zamjenjujete njihovim znaenjem prema vlastitim saznanjima. Odreenim nesigurnostima, do kojih pritom dolazi, pozabavit emo se kasnije. Sad moemo iznova nastaviti s jednim poslom koji smo ve i ranije pokuali obaviti, no s nedostatnim sredstvima kad smo prouavali odnose izmeu elemenata snova i onog njihovog Pravog tumaenja, te pritom utvrdili etiri takva glavna odnosa: kao dio prema cjelini, kao pribliavanje ili nagovijetanje, kao simboliki odnos i kao plastino prikazivanje rijei. Isto ovo elimo u veoj mjeri poduzeti tako, da mani festni sadraj sna u cjelini usporedimo s dobivenim tumae njem latentnog sna. Nadam se, da ovo dvoje neete nikada vie pobrkati jedno s drugim. Uspijete li u tome, tada ste u razumijevanju snova postigli vjerojatno vie, no veina itatelja mog djela Tuma enje snova. Dopustite i da vas jo jednom podsjetim, kako se onaj rad, kojim se latentni san pretvara u manifestni, naziva radom snova. Rad kojim se napreduje u obrnutom smjeru, koji 180

od manifestnog sna eli doprijeti do latentnog, to je nae tumaenje. Rad na tumaenju eli ponititi rad snova. Pa i oni snovi, koji su prepoznati kao oevidna ispunjenja elja infan tilnog tipa, ipak su na sebi iskusili jedan dio rada snova, naime - pretvaranje elje u stvarnost, a obino i pretvaranje misli u slike. No, ovdje nije potrebno nikakvo tumaenje, ve samo povratno oblikovanje obiju ovih pretvorbi. Ono, to se kod ostalih snova nadovezalo na rad snova zovemo iskrivljenje sna, i mora se ponititi naim radom na tumaenju. Usporedbom mnogih tumaenja snova dospio sam u polo aj, da vam kroz sveobuhvatni prikaz iskaem sto je ono, to rad snova ini grai latentnih (prikrivenih) misli snova. No, molim vas da ne poelite razumjeti isuvie od svega toga. To je jedan dio opisa, koji valja sasluati smirenom pozornou. Prvi uinak rada snova je zgunjavanje. Pod time podrazu mijevamo injenicu, da manifestni san ima manje sadraja nego latentni, te da je, dakle, neka vrsta skraenog prijevoda ovog potonjeg. Zgunjavanje moe ponekad i izostati, no ono u pravilu postoji, a vrlo esto je i ogromno. Nikad se ne dogaa suprotno, to jest - ne dogaa se, da manifestni san bu de obimniji i sadrajno bogatiji od latentnog. Do zgunjavanja dolazi tako, da se: 1. posve izostave odreeni latentni elemen ti, 2. da od nekoliko sklopova latentnog sna u manifestni san prijee samo jedan odlomak, 3. da se latentni elementi, koji imaju neto zajedniko zbijaju, i stapaju u jednu jedinicu. elite li, moete naziv zgunjavanje zadrati samo za ovaj posljednji postupak. Njegove je uinke naroito lako pri kazati. Iz svojih ete se vlastitih snova bez muke prisjetiti sta panja razliitih osoba u jednu jedinu. Takva jedna izmijeana osoba otprilike izgleda kao A, no - odjevena je kao B, bavi se neim to nas podsjea na C, a uz to postoji znanje, da je to za pravo - osoba D. Naravno da je u ovako izmijeanoj tvorevini 181

naroito naglaeno neto, to je zajedniko svim ovim osoba ma. Kako iz osoba, tako se izmijeana tvorevina moe proiz vesti i od predmeta ili mjesta, ako je zadovoljen uvjet da po jedini predmeti i mjesta imaju zajedniko ono neto, to latent ni san naglaava. To je kao jedna nova i povrna tvorevina poj mova, s ovim zajednikim kao jezgrom. Preklapanjem meu sobno zgusnutih pojedinanih slika u pravilu nastaje jedna ne jasna, zamagljena slika, slino kao kad vie snimaka nanesete na istu plou. Rad snova vjerojatno se jako oslanja na stvaranje ovakvih izmijeanih tvorevina, jer moemo dokazati da se ovakve za jednice, koje su za to potrebne, namjerno proizvode tamo gdje su u poetku nedostajale, primjerice - odabirom govornog izra za za neku misao. Ve smo upoznali ovakva zgunjavanja i iz mijeane tvorevine; one su imale svoju ulogu u iskrivljenju ne kih sluajeva omake u govoru. Prisjetite se mladog ovjeka, koji je damu elio otpratiti / povrijediti. Osim toga postoje i dosjetke, ija se tehnika osla nja na takvo jedno zgunjavanje. No, bez obzira na to, smije mo ustvrditi da je ovaj postupak neto posve neuobiajeno i neobino. Oblikovanje izmijeanih osoba u snovima pronalazi dodue svoje suprotnosti u nekim prikazama iz nae mate, jer ona lako zbija u jednu cjelinu dijelove, koji inae prema naem iskustvu ne pripadaju zajedno, dakle - u kentaure i ivotinje iz basni stare mitologije, ili s Bocklinovih slika. Ova stvarala ka mata i ne moe uope nita izmisliti, ve samo povezati sastavne elemente, koji su inae jedni drugima strani. No, ono neobino u postupku rada snova je sljedee: graa, koju rad snova treba obraditi su - misli; misli, od kojih bi neke mogle biti odbojne i neprihvatljive, ali su ispravno oblikovane i izre ene. Ove se misli prevode u neki drugi oblik radom snova, pa je udno i nerazumljivo, da se kod tog prenoenja, kao kod pri182

jevoda u neko drugo pismo ili jezik, pronalaze sredstva za nji hovo stapanje i primjenu kombinacija. Prijevod i inae nastoji pripaziti na razlike zadane tekstom, te razdvajati upravo sli nosti. Rad snova trudi se, ba nasuprot tome, zgusnuti dvije ra zliite misli tako, da - kao i dosjetka - trai jednu vieznanu rije, u kojoj se obje ove misli mogu podudarati. Moda se ovaj potez i ne eli odmah razumjeti, no moe postati znaajan za shvaanje rada snova. Iako zgunjavanje ini san neprovidnim, ipak ne ostavlja dojam, da je ono samo djelovanje cenzure sna. Prije bi se mo glo svesti na mehanike ili ekonomske imbenike; ali, svoju korist ovdje svakako pronalazi i cenzura. Uinci zgunjavanja mogu biti posve osobiti. Uz njihovu je pomo ponekad u nekom snu mogue ujediniti dva posve razliita, latentna tijeka misli, tako da se dobije naoko zadovo ljavajue tumaenje tog sna, a pritom se ipak previa i jedno mogue tumaenje vie. Zgunjavanje ima i za odnos izmeu latentnog i manifest nog sna tu posljedicu, da niti ovdje, a ni tamo ne zadrava jed nostavan odnos izmeu elemenata. Manifestni element isto vremeno odgovara veem broju latentnih, i obrnuto - jedan latentni element sudjeluje u vie manifestnih elemenata, dakle - kao u nekoj vrsti ukriavanja. I kod tumaenja sna se takoer pokazuje, da pomisli vezane uz jedan jedini manifestni ele ment ne trebaju nailaziti u nizu. Cesto se mora priekati, da se protumai itav san. Dakle, rad snova se pobrinuo za jednu vrlo neuobiajenu vrstu prijepisa misli snova - nije to prijevod rijei za rije, ili znaka za znak, a niti odabir prema odreenim pravilima, kao kad bi se samo ponovili samoglasnici neke rijei, a suglasni ci ispustili; takoer nije niti ono, to bi se moglo nazvati 183

zastupanjem - da se uvijek jedan element navede kao primjer umjesto vie njih, ve je to neto drugo, i mnogo sloenije. Drugi uinak rada snova je pomicanje. Za to smo se, na sreu, ve pripremili: znamo, da je to u cijelosti djelo cenzure snova. Njegova su oba izraza, kao prvo - da jedan latentni element ne moe biti zamijenjen nekim svojim vlastitim sa stavnim dijelom, ve neim udaljenijim, dakle - nagovjeta jem, i kao drugo, da psihiki naglasak s jednog vanog ele menta prelazi na drugi, nevaan, ime se snu pomie sredite, te ga i ini onako neobinim. Zamjena jednim nagovjetajem poznata nam je i u bud nom stanju, no pritom postoji i jedna razlika. U budnim mis lima nagovjetaj mora biti jako razumljiv, a zamjena sadraj no povezana s njegovim pravim znaenjem. Pa i dosjetke se esto slue nagovjetajima, oni naputaju uvjet sadrajne aso cijacije i zamjenjuju ga neuobiajenim vanjskim asocijacija ma kao to su zvuna slinost, vieznanost rijei, i drugo. No, pritom zadravaju uvjet razumljivosti; dosjetka ne bi ima la nikakav uinak, kad se bez muke ne bi moglo vratiti s na govjetaja na ono njeno pravo znaenje. Ali, nagovjetaj u snu oslobodio se obaju ovih ogranienja. Povezan je s elementom, kojega zamjenjuje zahvaljujui najrubnijim i najudaljenijim odnosima, pa je stoga nerazumljiv, a kad se izvri po nitavanje, njegovo tumaenje ostavlja dojam neuspjele do sjetke ili nasilnog, iznuenog, nategnutog objanjenja. Cen zura sna postie svoj cilj tek onda, kad joj uspije uiniti nemo guim pronalaenje puta od nagovjetaja do njegova pravog znaenja u snu. Pomicanje naglaska neuveno je kao sredstvo izraavanja misli. Ponekad ga doputamo i u budnom stanju, da bismo po stigli neki smijean uinak. Dojam zablude do kojega ono do vodi mogu izazvati i kod vas, kad vas podsjetim na anegdotu 184

iz jednog sela, gdje je ivio kova koji je skrivio zloin to za sluuje smrtnu kaznu. Sud je odluio, da se krivnja mora oka jati, no - radilo se o jedinom kovau u njihovu selu, pa im je bio nezamjenjiv; a kako su u selu ivjela ak trojica krojaa, umjesto krivca objesie jednog od te trojice. Trei uinak rada snova psiholoki je najzanimljiviji. Sa stoji se od pretvaranja misli u slike. Pridravajmo se toga, da ne prolaze ba sve misli u snovima kroz ovu pretvorbu; pone ka i zadri svoj oblik, pa se i u manifestnom snu pojavljuje kao misao ili kao znanje; takoer, slike nisu i jedini oblik u koji e se misli pretvoriti. No, ipak su ono sutinsko u tvorbi sna; ovaj dio rada sna dvojako je naj stalniji, kako ve znamo, a ve smo upoznali i plastino prikazivanje rijei kod poje dinih elemenata snova. Jasno je, da ovaj uinak nije nimalo lak. Da biste stvorili pojam o njegovim potekoama, zamislite da ste preuzeli za dau kako ete neki politiki uvodni lanak u novinama zami jeniti nizom crtea, dakle - prebaeni ste s pisanja slova na slikovno pismo. Osobe i predmete, koji se u tom lanku spo minju, to ete lako - a moda ak i bolje no to je bilo ranije - zamijeniti slikama; no, potekoe vas oekuju kod prikazi vanja svih apstraktnih rijei i svih govornih dijelova koji uka zuju na misaone odnose, kao to su govorne estice, veznici, i slino. Kod apstraktnih rijei moete si pomoi na razliite naine, svim vrstama umjetnikih vjetina. Potrudit ete se, primjerice, tekst lanka preobraziti u neki drugi glasovni slog, koji moda i zvui neobinije, no sadri konkretnije i za prikazivanje sposobnije sastavne dijelove. Zatim ete se pris jetiti da je veina apstraktnih rijei zapravo konkretna, samo to je neto vie izblijedjela, pa ete stoga, kad god uzmognete, posegnuti za izvornim, konkretnim znaenjem te rijei. Dakle, bit ete zadovoljni ako rije posjedovanje 185

nekog predmeta moete predstaviti kao stvarno, tjelesno sje denje na njemu. Tako to ini i rad snova. Pod ovakvim okol nostima neete moi ispuniti neke velike zahtjeve za tonou prikaza. Dakle, i kod rada snova ete propustiti to, da neki ele ment, koji se teko moe slikovno oblikovati - primjerice, brakolomstvo - zamijenite nekim drugim lomom, na primjer - slamanjem noge.1 Na ovaj ete nain dovesti do toga, da jednoliko izjednaite nespretnosti slikovnog pisma kad ono treba zamijeniti pisanje slovima. No, kod prikazivanja govornih dijelova koji pokazuju misaoni odnos za npr. jer, zato, ali, i onako neete imati po monih sredstava ove vrste; ovi e sastavni dijelovi teksta, dakle, za vae pretvaranje u slikovno pismo ostati izgubljeni. Isto e se tako i sadraj misli sna razloiti radom snova na svoje sirovine - predmete i djelatnosti. Moete biti zadovoljni prui li vam se mogunost, da odreene odnose, koje je same po sebi nemogue prikazati, nagovijestite kroz profinjenije iskazivanje slika. Upravo tako i radu snova uspijeva da izrazi poneto od sadraja latentnih misli snova u formalnim osobe1

nostima manifestnog sna, kroz njegovu jasnou ili nerazum ljivost, u njegovu razdvajanju na vie dijelova, i drugo. Broj djelominih snova, na koje je razbijen jedan san, u pravilu odgovara broju glavnih tema, nizovima misli u latentnom snu; kratki pred-san esto stoji u odnosu nekog uvoda ili motivaci je prema opirnom glavnom snu, koji slijedi nakon njega; ne ki sporedni stav u mislima snova zamjenjuje se u manifest nom snu ukljuivanjem promjene scene, i tako dalje. Dakle, oblik snova nije ni u kom sluaju beznaajan, te i sam zahtije va tumaenje. Vie snova u istoj noi esto ima i isto znae nje, to pokazuje nastojanje da se neki podraaj rastuom uurbanou to bolje nadvlada. Pa i neki posebno teak ele ment moe pronai svoj prikaz u samom pojedinanom snu kroz dublete - viestruke simbole. Nastavljajui usporedbe izmeu misli snova i manifestnih snova koji ih zamjenjuju, moemo otkriti razne stvari na koje nismo mogli biti pripremljeni, na primjer - da ak i besmisli ca ili apsurdnost snova imaju svoje znaenje. Da, u ovoj se toki zaotrava suprotnost medicinskog i psihoanalitikog
K. je juer pred sucem Leopoldstadta nijekala da uope poznaje K.-a, a da o nekim intimnim vezama pogotovu ne moe biti ni govora. Meutim, svjedokinja Albertine M. je izjavila, da se K. ljubila sa supru gom tuiteljice, te da ih je ona pri tome zatekla. M. je bio sasluan kao svjedok ve u jednoj od ranijih istraga, te je tada porekao intimne odnose s optuenom. Juer je sudac pred sobom drao pismo, kojim svjedok opoziva svoje izjave, izreene na prvom sasluanju, te priznaje, da je do prologa lipnja odravao sa K. ljubavnu vezu. Na ranijem sasluanju nijekao je tu vezu s optuenom samo zato, jer se ona prije rasprave pojavila kod njega te ga na koljenima molila, da je spasi i da ne otkrije nita. Danas, pisao je svjedok, osjeam se primoranim sudu podnijeti svoje priznanje, jer sam slomio lijevu ruku, pa mi se to ini Bojom kaznom zbog mog prijestupa. Sudac je utvr dio da je kanjivo djelo ve pod zastarom, na to je tuiteljica povukla svoju tubu, te je uslijedila oslobaajua presuda optuene.

Sluaj mi je tijekom ispravljanja ovih listova donio jednu novinsku vijest, koju u ovdje tiskati kao neoekivano objanjenje gornjih reenica: BOJA KAZNA (Lom ruke zbog slamanja braka) Gospoa Anna M., supruga jednog pjeadijca, tuila je gospou Klementine K. zbog brakolomstva. U tubi se navodi, da je K. odravala s gospodinom Karlom M. kanjivi odnos, i to dok je njen vlastiti suprug na ratitu, otkuda joj alje ak sedamdeset kruna mjeseno. K. je i od supruga tuiteljice ve primila prilino mnogo novca, dok ona sa svojim djete tom mora ivjeti u gladi i bijedi. Prijatelji njena supruga dojavili su joj, kako K. sa M. posjeuje gostionice, i tamo pijane do kasno u no. Jednom je ak optuena pred nekoliko prolaznika upitala supruga tuiteljice, nee li se uskoro rastaviti od svoje stare, kako bi preselio k njoj. Pa i kuepaziteljica gospoe K. vidjela je nekoliko puta supruga tuiteljice posve nedolino odjevenog u stanu kod K.

186

187

shvaanja snova, i to jednom inae nedosegnutom estinom. Prema prvom, san je besmislen zato, jer je duevna djelatnost tijekom sanjanja napustila svaku kritinost; naprotiv, prema naem, san je besmislen tek tada, kad se na prikazivanje treba iznijeti kritika sadrana u mislima sna, prosudba - to je bes misleno. Dobar primjer za ovo je i vama ve poznat san o po sjeti kazalitu (3 ulaznice za 1,5 krunu). Tako izraena prosud ba glasi: bila je besmislica, udavati se toliko rano. Isto tako, kod rada na tumaenju snova otkrivamo ono, to odgovara tako esto izraenim sumnjama i nesigurnostima sanjaa - pojavio li se neki odreeni element u snu, da li je bio to, ili prije - neto posve drugo. Ovim sumnjama i nesigurno stima u pravilu ne odgovara nita iz latentnih misli sna; one u cijelosti potjeu od djelovanje cenzure snova, pa se trebaju iz jednaiti s njihovim ve pokuanim, ali ne i posve uspjelim uklanjanjem. Otkriima koja najvie iznenauju pripada i nain, na koji se rad snova odnosi prema suprotnostima iz latentnih snova. Ve znamo da se podudarnosti u latentnoj grai zamjenjuju zgunjavanjima u manifestnom snu. I sa suprotnostima se po stupa jednako kao i s podudarnostima, a naroito se rado izra avaju istim manifestnim elementom. Dakle, neki element u manifestnom snu, koji je sposoban i za suprotnosti, isto tako moe imati znaenje samoga sebe, kao i svoje suprotnosti, ili pak oba znaenja istodobno; tek smisao moe odluiti o tome, koji prijevod treba odabrati. S tim je opet u vezi i to, da se u snu ne moe pronai prikaz za ne, barem ne bez dvosmisle nosti. Dobrodolu analogiju za ovakvo udno ponaanje rada snova donio nam je razvitak jezika. Neki su istraivai jezika iznijeli tvrdnju, da su se u najstarijim jezicima suprotnosti, kao: jako - slabo, svijetlo - tamno, veliko - malo, izraavale 188

kroz rije istog korijena (suprotni smisao prarijei). Tako je u staroegipatskom ken izvorno znailo i jako, i slabo. U govo ru se od nesporazuma pri uporabi tako ambivalentnih rijei ti tilo tonom, te pripadajuom gestom, a u pismu pridodavanjem takozvanog determinativa, to jest -jedne slike, koja sama nije bila predodreena za izgovaranje. Ken -jako se, dakle, pisalo tako, da bi se uz znak docrtao uspravljen ovjeuljak; a kad se mislilo na ken - slabo, uslijedila bi slika ovjeuljka u sklupanu poloaju. Tek kasnije su laganom izmjenom ove jednako zvuee prarijei dobili dvije oznake za suprotnosti, koje je sadravala. Tako su od ken -jako - slabo, nastale rijei fen -jako, i kan - slabo. No, ne samo najstariji jezici u svojim posljednjim stupnjevima razvoja, ve i mnogo mlai, pa ak i danas ivi jezici, ouvali su bogat niz zaostataka tog starog suprotnog smisla. Navest u vam nekoliko takvih primjera prema K.Abelu (1884.). U latinskom su jeziku takve, jo uvijek ambivalentne ri jei: altus (visoko - duboko), te sacer (sveto - sramno). Kao primjere za izmjene istog korijena spominjem: clamare - plakati, clam - lagano, tiho, potajno; siccus - suho, succus - sok. Dodajmo tome i iz njemakog: Stimme (glas) stumm (nijem). Protegne li se to i na srodne jezike, dobiva se bogatstvo primjera. Engleski lock - zatvoriti; njemaki Loch, Liicke. Engleski cleave - rasjei; njemaki: kleben - zalijepiti. Engleska rije without - koja ustvari znai sa - bez, da nas se koristi samo za bez; samo with, bez svog dodatka ko ji mu uz to i oduzima znaenje, jo proizlazi iz sloenica withdraw - withhold. Slino je i s njemakom rijei wieder. Jo jedna osobenost rada snova nalazi svoj par suprotnos ti u jezinom razvitku. U staroegipatskom, a i u drugim kasni jim jezicima se dogaalo, da se redoslijed slogova u rijeima 189

zamijeni za isti smisao. Takvi su primjeri izmeu engleskog i njemakog: Topf pot; boat - tub; hurry - Ruhe; Balken Kloben, club; wait - tauwen. Izmeu latinskog i njemakog: capere - packen; ren Niere. Ova izvrtanja, kakva su bila poduzeta na pojedinim rijei ma, dogaaju se i zahvaljujui radu snova, samo na drugaiji nain. Izvrtanje smisla, zamjena suprotnou - to sve ve po znajemo. Osim toga, u snovima se nailazi i na izvrtanja situ acija, odnosa izmeu dviju osoba, dakle - kao u nekom izvrnutom svijetu. U snu, zec dovoljno esto puca u lovca. Nadalje, izvrtanja redoslijeda dogaanja tako, da se prvobitna, uzrona, u snu pojavljuju tek slijedei one kasnije dogaaje. To tada izgleda kao izvoenje neke predstave u loem putu juem kazalitu, u kojoj se prvo junak srui, a tek potom iza kulisa odjekne pucanj, koji ga je usmrtio. Ili, postoje i snovi u kojima je itav redosljed elemenata obrnut tako, da se pri tu maenju mora prvo uzeti posljednji, da bi se dolo do smisla. Sjetite se i naih istraivanja o simbolici snova, gdje ulaziti ili pasti u vodu znai isto, to i izlaziti iz vode, naime - raati ili roditi se, te da uspinjanje stubitem ili ljestvama znai isto, to i - silaenje. Ne moe se previdjeti kakvu prednost iskrivljenje snova moe izvui iz ovakve slobode prikazivanja. Ove znaajke rada snova smiju se nazvati arhainima. One se isto tako odnose i na stare sustave izraavanja, na jezi ke i pisma, te sa sobom donose otegotne okolnosti, o kojima e jo biti govora u vezi s jednom kritinom povezanou. A sada, jo i nekoliko drugih stajalita. Kod rada snova oevidno se radi o tome da se latentne misli, obuhvaene rije ima, pretvaraju u smislene slike, uglavnom slikovne prirode. A nae su misli proizale iz takvih osjetilnih slika; njihova prva graa i njihovi predstupnjevi bili su osjetilni dojmovi ili, 190

tonije reeno - njihove slike sjeanja. Na njih su se tek kas nije nadovezale rijei, te se potom povezale u misli. Stoga rad snova zapravo doputa, da misli iskuse regresivnu obradu, po nitava njihov razvitak te se kod ove regresije treba napustiti sve ono, sto je tijekom daljnjeg razvijanja slika sjeanja u mi sli, pridolo kao nova steevina. To bi, dakle, bio rad snova. S obzirom na procese koje smo kod njega upoznali, zanimanje za manifestni san moralo je duboko ustuknuti. No, ovom u potonjem, koji nam je ipak jedini i neposredno poznat, posvetiti jo nekoliko napomena. Prirodno je, da je manifestni san za nas izgubio na znae nju. Mora nam se uiniti sasvim ravnodunim da li je on dob ro usklaen, ili se odvija u nizu nepovezanih pojedinanih sli ka. Pa ak i kad bi imao naoko smislenu vanjsku stranu, mi ipak znamo, da je ona nastala iskrivljenjem sna te da s unutar njim sadrajem sna moe imati toliko malo organske veze, koliko i proelje talijanske crkve s njenom strukturom i tlocr tom. Drugi put i ovo proelje sna ima svoje znaenje, jer izno va vraa jedan vaan sastavni dio latentnih misli snova, i to vie ili manje iskrivljeno. No, mi to ne moemo znati prije no to san ne podvrgnemo tumaenju, i tako ne stignemo do ocje ne, do koje je mjere nastupilo iskrivljenje. Slina sumnja vai i kod sluaja, gdje se ini da su dva elementa sna dospjela u blisku vezu jedan s drugim. U tome moe biti sadran vrije dan mig da se i u latentnom snu ovi elementi smiju spojiti s njima odgovarajuima, ali se drugi put moemo uvjeriti u to, da je ono to u mislima pripada jedno drugome, u snu ipak razdvojeno. Openito se treba uzdravati od toga, da se jedan dio ma nifestnog sna eli objasniti iz njegova drugog dijela, kao da je san zamiljen povezano, i kao da je jedan pragmatini prikaz. Mnogo prije bi se san mogao usporediti s kamenim mozaikom, 191

sastavljenim od razliitih estica kamena i spojenih pomou nekog vezivnog sredstva, tako da crtei koji pritom nastaju ne pripadaju izvornim kamenim oblicima. Uistinu postoji jedan dio rada snova, takozvana sekundarna obrada, kojoj je stalo do toga da iz najbliskijih rezultata rada snova stvori neto cjelovito, neto to si otprilike meusobno odgovara. Pritom se graa rasporeuje prema jednom esto posve nerazum ljivom smislu, a tamo gdje se to uini potrebnim, vre se i dodavanja. S druge strane, rad snova se ne smije niti precijeniti, niti mu se smije isuvie vjerovati. Njegove djelatnosti iscrpljene su nabrojenim uincima; on ne moe uiniti vie od zgunjavanja, pomicanja, plastinog prikazivanja i potom podvrgava nja cjeline sekundarnoj obradi. Ono, na to se u snu moe naii od izraavanja prosudbi, kritike, divljenja, zakljuivanja - to nisu uinci rada snova, a samo vrlo rijetko izraavanja razmiljanja o tom snu, ve su to uglavnom dijelovi latentnih misli snova, koji su vie ili manje izmijenjeni, te prilagoeni prema povezanosti preli u manifestni san. Rad snova ne mo e oblikovati niti govore. Izuzev malog broja iznimaka, govo ri u snu su naknadna oblikovanja i povezivanja onih govora, koje se na dan sanjanja slualo, ili osobno dralo, i koji su se kao graa ili kao uzronik sna unijeli u latentne misli. Isto ta ko, rad snova ne moe vriti raunanje; ono, to se od toga pronae u manifestnom snu, to su uglavnom povezivanja bro jeva, prividnih raunanja, i to posve besmislenih kao rauna, te iznova samo preslike raunanja iz latentnih misli snova. Kod ovakvih odnosa ne treba zauditi, da se zanimanje, koje se usmjerilo na rad snova - ubrzo od njega okree teei la tentnim mislima snova, koje se u manifestnom snu raskrinka vaju kao vie ili manje iskrivljene. Ali, ne moe se opravdati kad ovo lutanje see toliko daleko, da se u teoretskom proma192

tranju latentne misli snova stavljaju na mjesto sna uope, te da o njemu iskazuju neto, to bi moglo vaiti jedino za njih. Ne obino je, da su se rezultati psihoanalize mogli zloupotrijebiti za takvu jednu zbrkanu zamjenu. San se ne moe nazvati nikako drugaije, no - rezultatom rada snova, dakle - obli kom, u koji su se radom snova prenijele latentne misli. Rad snova je postupak posve jedinstvene vrste, kojemu do sada nije nita slino poznato unutar duevnog ivota. Ovakva zgunjavanja, pomicanja, regresivna pretvaranja mis li u slike - to je novost, ije je prepoznavanje ve bogato nagradilo nastojanja psihoanalize. Osim toga, usporedbama s radom snova moete izvesti i kakve se sve povezanosti psiho analitikih istraivanja razotkrivaju prema drugim podruji ma, a naroito prema razvitku jezika i misli. Daljnji znaaj ovih spoznaja moete shvatiti tek kad otkrijete, da su meha nizmi tvorbe snova uzori za naine nastajanja neurotinih simptoma. Takoer znam da jo ne moemo cjelovito sagledati sve nove doprinose, koji iz ovih radova proizlaze za psihologiju. elimo samo ukazati na nove dokaze, do kojih se dospjelo u vezi postojanja nesvjesnog duevnog ina - a to su latentne misli sna, kao i da nam tumaenje snova obeava neslueno irok pristup spoznaji o nesvjesnom duevnom ivotu. No, sad e ipak biti vrijeme da vam na razliitim malim primjerima snova u pojedinostima iznesem ono, na to sam vas s tim u vezi pripremao.

193

XII. predavanje

ANALIZE PRIMJERA SNOVA

Moje dame i gospodo! Samo nemojte biti razoarani kad vam iznova predoim odlomke tumaenja snova, umjesto da vas pozovem na sudjelovanje u tumaenju nekog lijepog, velikog sna. Rei ete, nakon toliko mnogo priprema imali biste pravo na to, te ete izraziti svoje uvjerenje da je nakon uspjenog tu maenja tolikih tisua snova ve odavno moralo postati mo gue, pripremiti jednu zbirku istaknutih primjera snova na ko jima se mogu prikazati sve nae tvrdnje o radu snova i misli ma snova. Da, samo to potekoa, koje stoje na putu ispunje nju vae elje - ima isuvie. Prije svega vam moram priznati, da ne postoji nitko, tko bi se bavio tumaenjem snova kao svojom glavnom djelat nou. Kada se dospijeva do toga, da se snovi uope tumae? Ponekad se moe bez neke naroite namjere pozabaviti snom neke prijateljske osobe, ili se neko vrijeme pretresaju vlastiti snovi da bismo se obuili za psihoanalitiki rad; no, najee se moe pozabaviti snovima nervoznih osoba, koje su uklju ene u analitiko lijeenje. Snovi ovih posljednjih odlina su graa, i ni na koji nain ne zaostaju za snovima zdravih, ali tehnika lijeenja primorava da se tumaenje snova podredi svrsi ozdravljenja, te da se zanemari velika gomila snova na kon to se iz njih izvue neto, to bi se moglo upotrijebiti pri likom lijeenja. Neki snovi, koji se javljaju tijekom lijeenja, 194

openito se uklanjaju jednom cjelovitom tumaenju. Kako su oni izrasli iz ukupne koliine nama jo nepoznate psihike grae, njihovo razumijevanje postaje mogue tek po zakljue nju lijeenja. Objavljivanje ovakvih snova uinilo bi neop hodnim i razotkrivanje svih tajni neke neuroze; dakle, kod nas to ne ide, jer smo san doivjeli kao pripremu za prouavanje neuroza. No, sad biste se vi rado odrekli ove grae, te radije poeljeli sluati o objanjenjima snova zdravih ljudi, ili vaih vlastitih. No, niti to ne ide, i to zbog sadraja ovih snova. Jer, niti same sebe, a ni one ije smo povjerenje iskoristili, ne mo emo tek tako bezobzirno razotkriti, a upravo bi do toga do velo tumaenje snova za koje ve znamo, da se dotiu upravo onog najintimnijeg u neijoj osobnosti. Osim ove potekoe oko pribavljanja grae, moramo u vezi priopavanja razmotri ti i jednu drugu. Vi znate, da se san ini udnim i samom sanjau, da ne spominjemo nekog drugog, kojemu je osobnost sanjaa nepoznata. Naa literatura nije siromana dobrim i op irnim analizama snova; i ja sam ih nekolicinu objavio u ok viru povijesti bolesti, no moda je najljepi primjer tumaenja sna objavio O. Rank - dva sna jedne mlade djevojke, to se nadovezuju jedan na drugog, i koji su pri tiskanju zauzeli ne ke dvije stranice; ali, njihova je analiza obuhvatila - 76 stra nica. Trebao bi mi otprilike itav semestar da vas provedem kroz takav jedan rad. Kad se uzme neki podui i jae iskriv ljen san, tada mu se mora dodati toliko razjanjenja, izvui to liko grae iz pomisli i sjeanja, skrenuti na toliko stranputica, da bi predavanje o njemu postalo posve neprovidno i nezado voljavajue. Stoga vas moram zamoliti da se zadovoljite onim, to se moe lake dobiti - razjanjenjima manjih dijelova iz snova neurotinih osoba, na kojima se izdvojeno moe pre poznati ovo ili ono. A najlake bi bilo dopustiti da vam se 195

prikau simboli snova, a zatim i odreene osobenosti regresiv nog prikazivanja sna. Za svaki u vam od snova koji slijede navesti, i zbog ega sam mislio da je vrijedan priopavanja. 1) Jedan se san sastoji od svega dvije kratke slike: Njegov ujak pui cigaretu, iako je subota. - Neka ga ena miluje i mazi, kao da joj je dijete. Za prvu sliku sanja (idov) primjeuje, da je njegov ujak poboan ovjek koji nikad nije uinio neto tako greno, niti bi to ikad uinio. Za enu u drugoj slici ne pada mu na um nitko drugi, osim njegove vlastite majke. Obje ove slike ili misli oito treba staviti u meusobni odnos. Ali kako? On je izriito osporio stvarnost ujakova ina, pa nam je blisko, da se tome pridoda jedno kada. Kada bi moj ujak, sveti ovjek, puio cigaretu subotom, tada bih si i ja mogao dopustiti, da me maj ka mazi. To oito znai, da je i majino milovanje takoer neto zabranjeno, jednako kao i subotnje puenje za pobonog Zidova. Prisjetite se da sam vam rekao, kako se prilikom rada snova izostavljaju sve veze izmeu misli snova; one se razla zu na svoju sirovinu, a zadaa je tumaenja, da iznova umetne izostavljene povezanosti.. 2) Svojim objavljivanjem radova o snovima na neki sam nain postao javni savjetodavac za pitanja snova, pa ve mno go godina primam pisma s najrazliitijih strana u kojima mi se priopavaju snovi ili mi se alju radi njihova ocjenjivanja. Naravno, zahvalan sam svakom onom, tko uz san pridoda i toliko grae da je mogue izvriti tumaenje, ili pak onima, koji sami daju svoje tumaenje. Ovoj kategoriji pripada i sljedei san jednog lijenika iz Miinchena, iz 1910. godine. Navodim ga, jer vam on moe dokazati koliko je jedan san openito nedostupan razumijevanju, prije no to nam sanja ne prui i obavjetenja o njemu. Nasluujem, naime, da vi u os novi umetanje simbola prilikom tumaenja snova drite savr196

enim, a da tehniku asocijacija vezanih uz san elite odgurnu ti u stranu, pa vas elim osloboditi ove tetne zablude. 13. srpnja 1910. godine: U zoru sanjam: Vozim se biciklom niz ulicu Tubingena, kad za mnom pojuri smei jazavar, i zgrabi me za petu. Neto dalje siem s bicikla, sjednem na neku preku, i zaponem udarati ivotinju, koja je vrsto za grizla. (Nemam neke neugodne osjeaje vezane uz taj ugriz, 0. niti uz itav ovaj prizor). Nasuprot mene sjedi par postarijih dama, koje me promatraju cerekajui se. Tada se probudim, i vidim - kao i ve vie puta u tom trenutku prijelaza u budnost posve jasno itav san. Pomou simbola se ovdje moe malo uiniti. No, sanja nas izvjeuje: U posljednje sam se vrijeme zaljubio u djevoj ku, koju sam viao samo na ulici, no nisam imao nikakvih do dirnih toaka s njom. Najzgodnija bi mi dodirna toka mogla biti upravo njen jazavar, jer sam ja veliki prijatelj ivotinja, pa sam ovu osobinu i kod djevojke doivio simpatinom. On takoer nadodaje, da se esto, na uenje promatraa, velikom vjetinom uplitao u borbu pasa, koji bi se meusobno napadali. Otkrivamo, dakle, da se djevojka koja mu se toliko sviala, uvijek mogla vidjeti u pratnji tog naroitog psa. No, ta je djevojka u manifestnom snu ostala po strani, dok je ostao samo pas, koji ga podsjea na nju. Moda su starije dame, koje su mu se cerekale, stupile na mjesto djevojke. Ono, o emu je jo izvijestio, nije bilo dostatno za razjanjavanje ove toke. A to, to se u snu vozio biciklom, izravno je ponavljanje situacije, koje se sjeao. On je djevojku sa psom susretao samo, kad bi se vozio biciklom. 3) Kad netko izgubi svog dragog, bliskog srodnika, tada i due vrijeme stvara snove posebne vrste, u kojima saznanje o njegovoj smrti sklapa najudnije kompromise s potrebom, da se umrli iznova oivi. Sad je umrli mrtav, no ipak ivi i dalje, 197

jer ne zna da je mrtav, a kad bi to saznao, tek tada bi posve umro; sad je on napola mrtav, a napola iv, i svako od ovih sta nja ima svoja posebna obiljeja. Ovi se snovi ne smiju odmah proglaavati besmislenima, jer oivljavanje nije za san nita neprihvatljivije nego, na primjer, za bajku, u kojoj se ono dogaa kao vrlo uobiajena sudbina. Koliko sam mogao ana lizirati ovakve snove, proizalo je da su oni sposobni i za neko razumno rjeenje, ali da elja puna potovanja - dozvati umr log iznova u ivot - zna raditi i uz pomo najneobinijih sred stava. Stoga vam ovdje izlaem i takav jedan san, koji zvui dovoljno neobino i besmisleno, i ija e vam analiza pokaza ti mnogo od onoga, na to ste ve pripravljeni naim teo retskim prikazima. San jednog ovjeka, koji je izgubio oca pri je vie godina: Otac je umro, ali je ekshumiran, i loe izgleda. Od tada on nastavlja ivjeti, a sanja ini sve, da on to ne zamijeti. ( Tada san prelazi na druge, naoko vrlo udaljene stvari). Otac je umro, to znamo. A da je bio ekshumiran, to ne odgovara stvarnosti, koja ne dolazi u obzir niti za sve ostalo to je dalje navedeno. No, sanja pria: nakon to se vratio s oeva pogreba, zapoeo ga je boljeti zub. elio ga je izlijeiti prema propisima idovskog nauka: kad te zub ljuti, iupaj ga - pa je krenuo zubaru. No ovaj mu ree: Zub nije za vaenje, valja imati strpljenja s njim. Stavit u vam neto, da bih ga umrtvio; doite nakon tri dana, pa u ga onda izvaditi. Ovo izvaditi, iznenada kae sanja, to je ekshumiranje. Da li bi sanja trebao biti u pravu? Ba ne odgovara posve, ve samo otprilike, jer nije zub onaj koji je bio izvaen, ve je iz njega bilo izvaeno ono neto, ono to umrtvljuje. Ali, prema iskustvu, smije se vjerovati slinim netonostima rada snova. Po tome, sanja je izvrio zgunjavanje umrlog oca i ipak zadranog umrtvljenog zuba, te ih stopio u jednu cjelinu. 198

Stoga nije udo to se u manifestnom snu pojavljuje neto besmisleno, jer ipak ne moe ba sve, to je reeno za zub, odgovarati ocu. Gdje bi uope bila Tertium comparationis izmeu zuba i oca, koja ovakvo zgunjavanje omoguava? Ali, ipak bi trebalo biti tako, nastavlja sanja potom, jer mu je poznato da, kad netko sanja o zubu koji ispadne - to znai, da e izgubiti nekog lana obitelji. Znamo da je ovo omiljeno tumaenje neispravno, ili ba rem ispravno samo u lakrdijakom smislu. Utoliko e nas vie iznenaditi, to se tako zapoet predmet ipak moe nai iza ostalih dijelova sadraja sna. I bez daljnjih navaljivanja, sanja sad zapoe pripovijedati o bolesti i smrti oca, te o svom odnosu prema njemu. Otac je bio dugo bolestan, a njegovanje i lijeenje bolesnika stajalo je sina mnogo novca. Pa ipak mu se to nikad nije uinilo isuvie, nije nikad postao nestrpljiv, i nikad nije osjetio elju da ipak sve konano jed nom zavri. Pohvalio se, da je prema ocu osjeao iskreno i strogo idovsko potovanje, u skladu sa idovskim zakonom. Ne pada li nam u oi proturjenost u mislima, koje pripadaju snu? On je zub izjednaio s ocem. Sa zubom je elio postupi ti prema idovskom zakonu, koji je sa sobom donosio pre sudu da ga treba izvaditi, ako uzrokuje bol i ljutnju. Pa i u vezi s ocem je elio postupiti u skladu s propisima zakona, samo to oni ovdje glase, da se ne smije obazirati na troak i ljutnju, da na sebe treba preuzeti sve ono teko, te da ne smije dopustiti da ga obuzmu neprijateljske namjere prema objek tu, koji uzrokuje bol. Ne bi li usklaenost bila mnogo vea, kad bi on i prema bolesnom ocu razvio sline osjeaje kao i prema bolesnom zubu, to jest - kad bi poelio, da skora smrt uini kraj njegovu suvinom, bolnom i skupom postojanju? Ne sumnjam da je to i bio njegov stvarni stav prema ocu tijekom njegove dugotrajne bolesti, te da su razmetljiva 199

uvjeravanja o njegovu pobonom potovanju zapravo nami jenjena tome, da ga odvrate od ovih sjeanja. Pod ovakvim okolnostima, protiv oca uobiava oivjeti elja za smru i pri kriti se maskom saaljivih razmiljanja, kao: za njega bi to bio samo spas. Ali, vi sigurno zamjeujete da smo ovdje i u sa mim latentnim mislima snova prekoraili jednu granicu. Nji hov prvi dio bio je zasigurno nesvjestan samo privremeno, to jest tijekom oblikovanja sna, dok su neprijateljski osjeaji prema ocu vjerojatno bili trajno nesvjesni, podrijetlom jo iz vremena djetinjstva, pa bi se pokatkad tijekom oeve bolesti bojaljivo i prerueno prikrali u svijest. S jo veom sigurno u to moemo ustvrditi i za druge latentne misli, koje su dale oevidan doprinos sadraju snova. O neprijateljskim osjea jima prema ocu ne moe se u snu nita otkriti. No, kad istra ujemo korijene ovog neprijateljstva prema ocu od djetinjst va, prisjeamo se da se strah od oca stvara zato, jer se on ve u najranijim godinama suprotstavlja seksualnim djelatnostima djeaka, to u pravilu zbog drutvenih razloga mora ponoviti i u vrijeme nakon puberteta. Ovaj odnos prema ocu odnosi se i na naeg sanjaa; u ljubav prema ocu umijealo se dosta po tovanja i straha, koji je potekao od izvora preranog seksual nog zastraivanja. Iz kompleksa onanije razjanjavaju nam se sad i daljnje reenice manifestnog sna. On loe izgleda zapravo nagovijeta daljnji govor zubara o tome, kako bi loe izgledalo da se ostane bez zuba na tom mjestu; no, istovremeno se protee i na lo izgled, kojim je mlad ovjek u pubertetu otkrivao svoje pretjerane seksualne djelatnosti, ili se bojao da ih ne otkrije. Sanja je, i to ne bez vlastita osjeaja olakanja, u manifest nom snu lo izgled prebacio sa sebe na oca, a to je jedno od vama ve poznatih izvrtanja radom snova. Od tada on nastav lja ivjeti pokriva se eljom za preivljavanjem, kao i kod
200

obeanja zubara, da e zub ipak ostati sauvan. Ali, reenica sanja ini sve da on (otac) to ne zamijeti, do krajnosti je prepredena, jer je usmjerena na to, da nas navede na dopunu - kako je otac ipak umro. No, jedina smislena dopuna opet proizlazi iz kompleksa onanije, gdje je posve razumljivo da mladac ini sve, kako bi prikrio svoj seksualni ivot od oca. I prisjetite se sad na kraju, da takozvane snove s podraajima koji potiu od zuba, uvijek moramo protumaiti kao onaniju, i kao bojazan od kanjavanja zbog nje. Sad vidite kako je dolo do ovog nerazumljivog sna. Stvaranjem jednog neobinog zgunjavanja koje odvodi u za bludu, zanemarivanjem svih misli iz sredine tijeka latentnih misli, te oblikovanjem vieznanih zamjenskih tvorevina za najdublje i vremenski najudaljenije od tih misli. 4) Mi smo ve nekoliko puta pokuali pristupiti onim ra zumnim i banalnim snovima, koji u sebi nemaju nita bes mislenog ili udnog, ali kod kojih se postavlja pitanje: zbog ega ovjek sanja njemu tako ravnodune stvari? Dakle, izlo it u vam jedan novi primjer ove vrste - tri srodna sna jedne mlade dame, sanjana tijekom iste noi. a) Ona prolazi hodnikom svoje kue, pa udari glavom u svijenjak koji je nisko ovjeen, i to toliko jako, da se raskrvari. Nikakvih prisjeanja, niega to se uistinu dogodilo. Njena obavijest o tome odvodi nas na posve druge puteve. Vi znate, da mi kosa jako opada. Dijete, juer mi je rekla majka, ako se ovako nastavi, glava e ti postati kao - guza. Dakle, glava se ovdje nalazi kao zamjena za drugi kraj tijela. Svijenjak moete simboliki razumjeti i bez dodatne pomoi: svi predmeti koji se mogu produavati, simboli su za muki ud. Dakle, radi se o krvarenju na donjem kraju tijela, koje nastaje prilikom sudara s penisom. To bi moglo biti i 201

vieznanije; njene daljnje pomisli pokazuju kako se radi o vjerovanju, da do menstrualnog krvarenja dolazi zbog spol nog odnosa s mukarcem, a to je dio seksualne teorije koji ima mnogo poklonica meu nedozrelim djevojkama. b) Ona u vinogradu vidi neku duboku jamu, za koju zna da je nastala zato, jer su iskopali jedno drvo. Uz ovo ide i njena napomena, da joj drvo nedostaje. Ona misli da u snu nije vidjela drvo, no isti ovaj govorni zvuk rijei slui i izra avanju jedne druge misli, koja sad potpuno utvruje simbo lino znaenje. San se odnosi na jedan drugi dio infantilne seksualne teorije; na vjerovanje da su djevojice izvorno ima le iste genitalije kao i djeaci, a njihov je kasniji oblik nastao kastracijom (iskopano drvo). c) Ona stoji pred pretincem svog pisaeg stola, koji toliko dobro poznaje da odmah razaznaje da li je netko eprkao po njemu. Pretinac pisaeg stola je, kao i svaki pretinac, sanduk, kutija - enski spolni organ. Ona zna, da se znakovi spolnog odnosa (a kako ona misli, ak i dodirivanja) mogu razaznati na genitalijama, pa se ve dugo bojala takvog dokazivanja. Mislim, da se u sva ova tri sna naglasak treba staviti na zna nje. Ona pomilja na vrijeme svojih djejih seksualnih istra ivanja, na ije je rezultate u ono doba uistinu bila ponosna. 5) Iznova jedan djeli simbolike. No, ovaj put vam krat kim izvjeem moram predstaviti psihiku situaciju. Gospo din, koji je ljubavnu no proveo s nekom enom, opisuje svo ju partnericu kao jednu od onih majinskih priroda, kod kojih se u ljubavnom odnosu s mukarcem probija i neodoljiva elja za djetetom. Ali, okolnosti tog sastanka primoravale su na oprez, kod kojeg se izbacivanje sjemenja oplodnje odvijalo izvan enskog zagrljaja. Pri buenju iz takve noi, ena mu ispria sljedei san:
202

Neki asnik s crvenom kapom tri za njom po ulici. Ona bjei pred njim, uspinje se urno stubitem, a on je jo uvijek iza nje. Ona bez daha dojuri do svog stana, i zalupi vratima za sobom. On ostaje vani, i - koliko ona vidi kroz okance na vratima - sjedi vani na nekoj klupi, i plae. U asniku s crvenom kapom koji je slijedi, te u jurnjavi po stubitu, zbog ega ostaje bez daha, ve prepoznajete pri kaz spolnog ina. To, to se sanjaica zakljuava pred progo niteljem, moete prihvatiti kao izvrtanje, koje se toliko esto primjenjuje u snu, jer se u stvarnosti mukarac ustegao od za vretka ljubavnog ina. Isto je tako i njena tuga pomaknuta na partnera, jer je on taj, koji u snu plae, ime je istovremeno nagovijeteno i njegovo prosipanje sjemena. Sigurno ste ve jednom uli da se za psihoanalizu govori kako tvrdi, da svi snovi imaju seksualnu narav. No, sad ste do li u poloaj da sami ocijenite neispravnost ovakvog predbacivanja. Upoznali ste snove elja, koji se bave zadovoljenjem najjasnijih potreba - gladi, ei, enje za slobodom, snove udobnosti i snove nestrpljivosti, a isto tako i isto poudne, i egoistine snove. No, da najjae iskrivljeni snovi preteno ali opet ne i iskljuivo - pruaju izraz seksualnih elja, to sva kako moete zadrati u svom pamenju kao rezultat psihoana litikog istraivanja. 6) Imam naroit motiv da niem primjere za primjenu simbola u snovima. Jo sam vam se na naem prvom sastanku potuio kako je teko prikazivanje, a time i pobuivanje uvje renja prilikom pouavanja psihoanalize; od tada ste se zasi gurno suglasili sa mnom. No, sad su pojedine tvrdnje psiho analize ipak toliko usko povezane, da se uvjerenje moe lako od ove toke nastaviti i na jedan vei dio cjeline. Za psihoana lizu bi se moglo rei da e onoga, tko joj prui mali prst, ve
203

zgrabiti za itavu ruku. Pa i onaj, kome su omake postale jasne, logiki se vie ne moe oduprijeti niti svemu ostalom. Drugo, jednako tako dostupno mjesto, izloeno je u simbolici snova. Iznijet u vam ve objavljeni san jedne gospoe iz na roda, iji je suprug uvar, i koja posve sigurno nije nikad ula neto o simbolici snova i psihoanalizi. Potom i sami procijeni te, moe li se njegovo razlaganje pomou seksualnih simbola nazvati svojevoljnim i iznuenim: ... Zatim je netko provalio u stan, a ona je stala prestrav ljeno dozivati straara. No, on je s dvojicom lupea slono krenuo prema crkvi, do koje je vodilo nekoliko stuba. Iza cr kve nalazilo se neko brdo, i gusta uma na vrhu. Straarje na sebi imao kacigu, prstenasti okovratnik i ogrta. Imao je i pu nu smeu bradu. Oba probisvjeta, koji su mirno hodali uz straara, imali su pregae vezane oko pojasa u obliku vrea. Od crkve je do brda vodio neki puteljak. S obje je strane obra stao travom i ibljem koje je postajalo sve gue, dok je na vrhu brda ve bila prava uma. Primijenjene simbole raspoznajete bez potekoa. Muke genitalije predstavljene su kao tri muke osobe, a enske krajolikom sa crkvom, brdom i umom. Opet susreete stubi te kao simbol seksualnog ina. Ono, to se u snu naziva br dom, tako se naziva i u anatomiji, naime - Mons Veneris, ili - Venerin brijeg. 7) Opet jedan san koji je potrebno rijeiti simbolima, no vrijedan pozornosti i uvjerljiv zato, jer je sanja sam preveo sve simbole, iako nije imao nikakvih teoretskih predznanja u vezi tumaenja snova. Ovo je dosta neobina okolnost i nije nam poznato, kako je do nje dolo. On kree sa svojim ocem u etnju na neko mjesto, koje je zasigurno Prater, jer se vidi Rotonda, a ispred nje manja

Zgrada, za koju je privezan zrani balon, koji meutim izgle da dosta mlohavo. Otac ga upita, emu sve to slui; on se to me udi, ali mu sve objasni. Zatim stignu u jedno dvorite, u kojem rasprostrta lei neka velika limena ploa. Otac bi elio odrezati jedan njen veliki dio, no prije toga se osvre da ga netko ne bi primijetio. On mu ree, da bi samo trebao govoriti s nadzornikom, pa bi ga zasigurno smio ponijeti sa sobom. Iz tog dvorita prema dolje vode neke stube ka nekom otvoru, s meko obloenim zidovima, gotovo kao kod konog naslo njaa. Na kraju tog otvora nalazi se jedna podua terasa, a zatim poetak jednog novog otvora... Sanja tumai sam: Rotonda je moj spolni organ, a balon ispred nje moj penis, zbog ije se mlohavosti alim. Dakle, smije se tonije prevesti, da je Rotonda - njegova stranjica, koju dijete redovito ubraja u dijelove spolnih organa, dok ma nja zgrada ispred predstavlja monje. U snu ga otac pita, sto je sve to, uzeto zajedno, odnosno pita ga za svrhu i sustav rada spolnih organa. Blisko nam je i izvrnuti odnos stvari tako, da je zapravo on onaj, koji pita. Kako se u stvarnosti nikad nije dogodilo takvo ispitivanje oca, ova se misao snova mora shva titi kao elja, ili je treba uzeti kondicionalno: kad bih ja mo lio oca za razjanjavanje seksualnog. Na nastavak ove misli uskoro emo naii i na drugom mjestu. Dvorite u kojem lei posvuda rasprostrt lim ne treba u pr vom redu shvatiti simboliki, ve potjee iz oeva poslovnog prostora. Zbog diskrecije sam umetnuo lim kao zamjenu za drugi materijal kojim otac u stvarnosti trguje, iako nisam promijenio niti jedan slog samog sna. Sanja se ukljuio u rad oeve trgovine, pa ga je pogodila dotadanja neispravna prak sa kojom se tu poslovalo, i na kojoj se zasnivao dobar dio dota danje zarade. Stoga bi nastavak gornjih misli snova smio gla siti: (Da sam ga pitao), on bi me prevario, onako kako vara

svoje kupce. Za rezanje, koje slui da bi se prikazalo poslovno nepotenje, sanja nam prua i drugo objanjenje da to znai onaniju. Ovo ne samo to nam je ve dugo pozna to, ve se i vrlo dobro uklapa u to, da je tajna onanije izraena upravo suprotnou (da se smije raditi i javno). Tada svim oekivanjima odgovara i to, da se onanistike djelatnosti opet prebacuju na oca, kao i ispitivanje u prvoj sceni sna. Otvor takoer odmah sam tumai kao - vaginu, pozivajui se na meku obloenost njegovih zidova. Ja jo dodajem, da se sputanjem, kao i uspinjanjem eli opisati spajanje s vaginom (coitus). Pojedinosti - da na kraju prvog otvora postoji podua te rasa, a potom novi otvor, on sam objanjava biografski. On je neko vrijeme odravao spolne odnose, zatim je odustao od njih zbog kompleksa, pa se sad nada, da e ih uz pomo tera pije moi ponovo nastaviti. 8) Oba sljedea sna jednog stranog dravljanina s vrlo izraenim poligamnim sklonostima iznosim vam kao primjer za tvrdnju, da u svakom snu dolazi do izraaja vlastito Ja, pa i tamo gdje se u manifestnom snu prikrilo. Kovezi su u sno vima simboli za ene. a) On odlazi na put, a njegova je prtljaga odvezena do vlaka nekim kolima, na kojima su nagomilani mnogi kovezi; medu njima su i dva crna, kao kovezi za uzor. On govori, tjeei nekoga: Pa, oni se s nama voze samo do kolodvora. I u stvarnosti on putuje s velikom prtljagom, no u priu sa sobom donosi i prie o mnogim enama. Dva crna kovega odgovaraju dvjema crnkama, koje su u njegovu ivotu igrale glavnu ulogu. Jedna je od njih eljela i doputovati za njim u Be, ali joj je to na moj savjet telegramom otkazao. b) Jedan prizor s carine: Jedan suputnik otvara svoj koveg, i kae, ravnoduno puei cigaretu: Unutra nema 206

nita. ini se da mu carinik vjeruje, no jo jednom zahvaa rukom u unutranjost i pronalazi neto, to je posve strogo za branjeno Tada putnik rezignirano kae: Tu se ne moe uiniti nita. On sam je taj putnik, a ja sam carinik. On je inae vrlo iskren u svojim priznanjima, no namjeravao je od mene sakri ti novu vezu s nekom damom, jer je s pravom mogao oekiva ti da mi dama nije nepoznata. Ovu neugodnu situaciju prevare on u snu prenosi na nepoznatu osobu pa se ini, da se on sam u ovom snu uope ne pojavljuje. 9) Ovdje je primjer za jedan simbol, koji jo nisam spo menuo: On susree svoju sestru u pratnji dviju prijateljica, koje su i same sestre. Rukuje se s objema, ali ne i sa sestrom. Nikakve povezanosti sa stvarnim dogaanjima. No, misli ga odvode u jedno vrijeme kada je dosta razmiljao o tome, kako se grudi kod djevojica razvijaju toliko kasno. Obje ses tre su, dakle, dojke, on bi ih rado dodirivao rukom, samo kad mu sestra ne bi bila prisutna. 10) Ovdje je i jedan primjer za simboliku smrti u snu: On ide s dvije osobe kojima poznaje imena, samo ih je za boravio prilikom buenja, preko vrlo strmog eljeznog brvna. Odjednom ono dvoje nestane, a on ugleda nekog sablasnog ovjeka s kapom, i u platnenom odijelu. Upita ga, je li on dostavlja telegrama... ne, da li je koija? Nije. On tada odlazi dalje..., u snu doivljava jo i veliki strah, a nakon toga san nastavlja jo i u mati - kako onaj eljezni most iznenada puca, i on se stropotava u ponor. Osobe, kod kojih se naglaava da su nepoznate, da se za boravilo njihovo ime, najee su vrlo bliske. Sanja je imao dvoje brae; ako im je elio smrt, bilo bi posve ispravno da ga zbog toga mui strah od smrti. U vezi dostavljaa telegrama napominje, da takvi ljudi uvijek donose potu s loim vijesti ma. Moglo se raditi i o odori gradskog slunika to uveer pali
207

plinske lanterne, ali koji ih i gasi, dakle - isto onako, kao to i duh smrti gasi baklju ivota. Vezano uz koijaa, on asocira Uhlandovu pjesmu o vonji kralja Karla morem, i prisjea se opasne vonje morem s dva sudruga, tijekom koje je on sam igrao ulogu kralja iz pjesme. to se tie pucanja eljeznog mosta, na pamet mu pada neka nedavna saobraajna nesrea, a i glupa uzreica: ivot je most od lanaca. 11) Kao drugi primjer za prikazivanje smrti mogao bi va iti ovaj san: Neki nepoznati gospodin predao je za njega crno obrubljenu posjetnicu. 12) Na vie e vas naina zanimati i ovaj san, ijim predu vjetima svakako pripada i neurotino stanje. On se vozi eljeznicom. Vlak se zaustavlja na otvorenu polju. On misli da to prethodi nekoj nesrei, pa se mora raz miljati o tome kako da se pobjegne; prolazi du svih odjelja ka vlaka, ubijajui svakoga, na koga naie - konduktera, stro jovou, itd. Ovome pripada i sjeanje na priu jednog prijatelja. Ne kom prugom su u Italiji prevozili jednog luaka u poluodjeljku, ali je previdom do njega bio proputen jedan putnik. On se, dakle, poistovjeuje s tim luakom, a svoje pravo na to opravdava opsesijskom predodbom koja ga mui ve neko vrijeme, da mora ukloniti sve svjedoke. No, tada i sam pro nalazi bolju motivaciju, koja dovodi do povoda za san. On je juer u kazalitu susreo djevojku koju je elio oeniti, no po vukao se jer mu je pruila razlog za ljubomoru. Uz jainu lju bomore koja je kod njega nastupila, bilo bi zaista ludo da je oenio jednu takvu. To znai: on je smatra toliko nepouzda nom, da bi sve ljude, koji bi mu se nali na putu, morao zbog ljubomore poubijati. Prolazak kroz niz soba, u ovom sluaju odjeljaka vlaka, ve smo prepoznali kao simbol oenjenosti (suprotnost u odnosu na brak).
208

U vezi sa zaustavljanjem vlaka na otvorenom polju, te sa strahom od neke nesree, on pria: dok mu se tijekom jedne vonje eljeznicom zaista dogodio takav iznenadni zastoj iz van neke stanice, jedna je mlada suputnica objasnila da bi moda moglo doi do sudara, te da je iz predostronosti naj bolje visoko podii noge. Meutim, ovo njeno noge visoko imalo je ulogu i tijekom mnogih etnji i izleta u prirodu, koje je u prvim sretnim trenucima ljubavi poduzimao s onom dje vojkom. Novi argument za to da bi morao biti lud, kad bi je jo i sada elio oeniti. No, elju koja je u njemu jo postojala - da ipak bude toliko lud - mogao sam, zahvaljujui svom po znavanju situacije, shvatiti kao pouzdanu.

209

XIII. predavanje

ARHAINE OSOBINE I INFANTILIZAM SNOVA

Moje dame i gospodo! Nadoveimo se iznova na na rezultat - da rad snova pod utjecajem cenzure snova prevodi latentne misli snova u drugi nain izraavanja. Latentne misli nisu nita drugo, no poznate, svjesne misli naeg budnog ivota; novi nain njihova izraavanja nerazumljiv nam je zbog mno gostrukosti osobina. Rekli smo, da se on protee na stanja naeg intelektualnog razvitka koja smo ve odavno nadvlada li, na slikovni govor, simboliki odnos, a moda ak i na od nose koji su postojali prije razvitka naeg misaonog govora. Stoga smo nain izraavanja rada snova nazvali arhainim ili regresivnim. Iz toga moete izvui zakljuak, da bi se produbljivanjem prouavanja rada snova moralo uspjeti stii do vrlo vrijednih spoznaja o nedostatno poznatim poecima naeg intelektual nog razvitka. Nadam se da e tako i biti, no ovim se poslom do sada nitko nije pozabavio. Pravrijeme, u koje nas odvodi rad snova, dvojako je: prvo, to je osobno pravrijeme - djetinj stvo, a s druge strane i ono filogenetsko pravrijeme, ukoliko svaki pojedinac u svom djetinjstvu na neki nain ponavlja skraeni razvojni put ljudske vrste. Hoe li uspjeti razlikovati koji to dio latentnih duevnih procesa potjee iz osobne, a koji iz filogenetske davnine - smatram, da to i nije nemogue. Ta210

ko mi se ini da, na primjer, simboliki odnos kojega pojedi nac nikad nije uio ima pravo postaviti zahtjev, da ga se pro matra kao filogenetsko naslijee. No, ovo nije jedino arhaino svojstvo sna. Svi vi i na sebi iz iskustva dobro poznajete neobinu amneziju djetinjstva. Mislim na injenicu, da prve godine ivota - do pete, este ili osme, nisu u pamenju ostavile onakve tragove kao kasniji doivljaji. Istina, naie se na pojedine ljude koji se oslanjaju na neprekidno sjeanje od svojih najranijih poetaka pa do da nanjih dana, no ono drugo - praznina u pamenju, neuspo redivo je ea. Mislim da se nad tom injenicom nitko nije dostatno zaudio. Dijete ve s dvije godine moe dobro govo riti, a ubrzo pokazuje da se moe snai i u sloenim duevnim situacijama, te daje izjave koje mu i nakon mnogo godina iznova prepriavaju, ali ih je samo posve zaboravilo. A pritom je pamenje u ranijim godinama mnogo djelotvornije, jer je manje optereeno nego li u kasnijim godinama. Takoer, nema nikakvih povoda za to, da se funkcija pamenja smatra nekom naroito uzvienom ili tekom duevnom djelatnou; naprotiv, dobro se pamenje moe pronai i kod onih osoba, koje intelektualno stoje vrlo nisko. Meutim, kod druge neobinosti, koja nadmauje i ovu prvu, moram navesti da se iz praznine sjeanja to obuhvaa prve godine djetinjstva ipak uzdiu i ostaju dobro, a esto i plastino ouvana pojedina sjeanja, iako ne mogu opravdati tu svoju ouvanost. S graom dojmova na koje nailazimo u kasnijem ivotu, nae pamenje postupa tako da vri odabir. Zadrava neto vano, dok nevanom doputa da propadne. No, drugaije je s ouvanim sjeanjima na djetinjstvo. Nije nuno da odgovaraju znaajnim doivljajima djetinjstva, pa ak niti takvima, koja su se sa stajalita djeteta morala uiniti vanima. Ona su esto toliko banalna, pa ak i po sebi 211

beznaajna, da se samo zaueno pitamo zato je upravo ova pojedinost izbjegla zaboravu. Svojevremeno sam pokuavao naeti ovu zagonetku amnezije djetinjstva i njenih prekida ovim ostacima sjeanja - pomou analize, te sam doao do re zultata, da je ipak i kod djeteta u sjeanju ostalo jedino ono, to je vano. Samo to se kroz vama ve poznate procese zgunjavanja, a naroito pomicanja, ono vano pojavilo u sjea nju zamijenjeno neim, to se samo ini nevanim. Stoga sam ova sjeanja na djetinjstvo nazvao sjeanjima - zaslonima; temeljitom se analizom iz njih moe razviti sve ono zaborav ljeno. U psihoanalitikim se lijeenjima posve redovito postav lja zadaa popunjavanja tih infantilnih praznina u sjeanju, pa - ako lijeenje openito u cjelini uspijeva, dakle - vrlo esto, mi i uspijevamo iznova na danje svjetlo izvui sadraj onih zaboravom prekrivenih sjeanja iz djetinjstva. Jer, ovi dojmo vi nikad nisu bili posve zaboravljeni, samo su bili nedostupni, latentni, pripadali nesvjesnom. No, spontano se dogaa i to, da se pojavljuju iz nesvjesnog, i to upravo u vezi sa snovima. Pokazuje se, da ivot snova zna pronai pristup do ovih laten tnih, infantilnih doivljaja. Za ovo su u literaturi zabiljeeni lijepi primjeri, a i ja sam uspio pruiti takav jedan doprinos. Sanjao sam jednom u vezi s neim odreenim o jednoj osobi, koja mi je svakako vjerojatno uinila neku uslugu, i koju sam posve jasno vidio pred sobom. Bio je to jednooki mukarac niska rasta, debeo, glave duboko uvuene u ramena. Shvatio sam, povezujui, da je bio lijenik. Na sreu, mogao sam ispi tati svoju tada jo ivu majku, kako je izgledao lijenik u mom mjestu roenja, koje sam napustio sa tri godine, pa sam od nje saznao da je bio - jednook, nizak, debeo, glave uvue ne u ramena, ali takoer i pri kojoj mi je to nezgodi - meni posve zaboravljenoj - ukazao pomo. Ovo raspolaganje zabo 212

ravljenom graom iz prvih godina djetinjstva, dakle, jo je jedna daljnja arhaina crta sna. Isti se podatak nastavlja i na drugu jednu zagonetku, s ko jom smo se do sada susreli. Prisjetite se s kakvim je uenjem bilo prihvaeno kad smo dospjeli do stava, da su uzronici snova - energine zle i razuzdane seksualne elje, koje su i uinile neophodnima cenzuru snova i njihovo iskrivljenje. Kad takav jedan san protumaimo sanjau, a on u najpovolj nijem sluaju ne napadne to tumaenje, tada redovito postav lja pitanje - otkuda mu takva jedna elja nailazi, kad je ipak doivljava stranom, a svjestan je upravo njene suprotnosti. Ne trebamo se pribojavati ukazivanja na njeno podrijetlo. Ovi zli osjeaji elja potjeu iz prolosti, esto ak i iz prolosti koja i nije jako udaljena. Moe se pokazati da su jednom bili poz nati i svjesni, ak i ako to danas vie nisu. ena, iji protu maeni san znai da bi svoju jedinu, sad sedamnaestogodinju kerku eljela vidjeti pred sobom mrtvu, pod naim voenjem otkriva, da je u jednom razdoblju ipak osjeala takvu elju za njenom smru. Dijete je plod nesretnog braka koji se ubrzo raskinuo. Dok je jo bilo u utrobi, jednom se - nakon une scene sa svojim suprugem u ljutnji akama udarila po tijelu, elei usmrtiti dijete u sebi. Kolike su majke ranije ipak nera do prihvatile svoju djecu koju danas vole njeno, a moda i suvie njeno, te jo tada poeljele da se ivot u njima presta ne razvijati; ovu su elju preobrazile u razliite, na sreu be zopasne radnje. Kasnije toliko zagonetna elja za smru lju bljene osobe, takoer potjee iz ranih razdoblja veze s njom. Otac, iji san opravdava tumaenje kako eli smrt svog najstarijeg i najdraeg djeteta, mora se isto tako prisjetiti toga, da mu nekad ova elja nije bila strana. Dok je to dijete jo bilo dojene, taj je ovjek - nezadovoljan svojim branim odabirom - esto razmiljao kako bi bio slobodan kad bi to
213

malo stvorenjce, koje njemu ionako nita ne znai umrlo, te kako bi tada bolje iskoristio svoju slobodu. Isto podrijetlo mo e se dokazati i kod velikog broja slinih osjeaja mrnje; to su sjeanja na neto, to pripada prolosti, to je jednom bilo svjesno i odigralo svoju ulogu u duevnom ivotu. Iz ovoga ete poeljeti izvui zakljuak, da takve elje i takvi snovi ne bi smjeli postojati ako u odnosu prema nekoj osobi nije dolo do takvih promjena, ako je taj odnos od samog poetka bio uravnoteen. Spreman sam i dopustiti vam takav zakljuak, no elim vas upozoriti na to, da vi prilikom tumaenja ne promatrate ono to je u snu glasno izgovoreno, ve smisao toga. Moe se dogoditi da je manifestni san o smrti voljene osobe samo na sebe preuzeo ovu stranu krinku, no da zapravo znai neto posve drugo, ili da voljena osoba slui tek kao varava za mjena za neku drugu osobu. Meutim, isto stanje stvari potaknut e kod vas i jedno drugo, mnogo ozbiljnije pitanje. Rei ete: Pa, ako je ova e lja za smru nekad i postojala, ako je i potvrena sjeanjem, to jo uvijek nije nikakvo objanjenje; ona je ipak odavno nadvladana, danas moe postojati u nesvjesnom ipak samo kao bezosjeajno prisjeanje, ali ne i kao snaan osjeaj. Za ovo posljednje ipak ne govori nita. Zbog ega onda san uope podsjea na to? Ovo je pitanje zaista opravdano; po kuaj da na njega odgovorimo odveo bi nas predaleko, i natje rao na zauzimanje stava u jednoj od najznaajnijh toaka ue nja o snu. Ali, ja sam prisiljen ostati u okvirima naih razja njenja, i nauiti se uzdravanju. Pripremite se na nekadanje odricanje. Zadovoljimo se injeninim utvrivanjem da je ova nadvladana elja dokaziva kao uzronik sna, i nastavimo is traivanje - doputaju li i druge zle elje isto takvo izvoenje iz prolosti. 214

Ostanimo kod elja za uklanjanjem, koje uglavnom smi jemo svesti na bezgranini egoizam sanjaa. Takva se elja vrlo esto moe utvrditi kao uzronik sna. im nam se netko u ivotu nae na putu, a koliko to mora biti est sluaj s obzi rom na sloenost odnosa u ivotu, san je odmah spreman usmrtiti ga, pa bio to otac, majka, brat, brani drug, i slino. Dosta smo se udili ovoj zloi ljudske naravi i sigurno nismo bili skloni bez daljnjega prihvatiti ispravnost ovog rezultata tumaenja sna. No, kad smo jednom bili upueni na to, da po drijetlo takvih elja trebamo potraiti u prolosti, ubrzo otkri vamo razdoblje osobne prolosti u kojem takav egoizam i po bude elja ak i protiv najbliih nemaju u sebi nita toliko strano. Dijete je ono, koje upravo u svojim prvim godinama, kasnije obavijenim amnezijom, iskazuje ovaj egoizam esto i u ogromnoj mjeri, ali se redovito i kasnije mogu prepoznati njegove jasne naznake, ili barem njegovi pravi ostaci. Jer, di jete ipak voli prvo samo sebe, a tek potom ui voljeti i druge, rtvovati neto od svojega Ja i za druge. Pa i osobe, za koje se ini da ih voli od samog poetka, ono u prvom redu voli zato, jer ih treba, jer ih se ne moe odrei, dakle - opet iz egoisti nih motiva. Tek kasnije osjeaj ljubavi postaje neovisan o egoizmu. Dijete je zaista nauilo voljeti na egoizmu. S tim u vezi, moe biti pouno usporediti stav djeteta pre ma brai i sestrama sa stavom, koji ima prema roditeljima. Malo dijete ne voli ba nuno svoju brau, a esto niti otvore no. Nema sumnje da ono u njima mrzi svoje suparnike, a poz nato je da se takav stav bez prekida odrava i dugo godina ka snije, sve do vremena zrelosti, ili ak i kasnije. Ono se dosta esto rjeava i njenijim odnosom, ili radije recimo: oni pre vladavaju, no vrlo redovitim se ini da se upravo ono nepri jateljsko zbivalo ranije. Najlake se to moe vidjeti na djeci u dobi od dvije i pol do etiri ili pet godina, kada im pristie 215

novi brat ili sestrica. Prinovu uglavnom oekuje neprijateljski doek. Izjave kao: Ne svia mi se, neka je roda ponovo odnese sa sobom, tada su posve uobiajene. Kao posljedica toga, koristi se svaka prilika da bi se novoroene ponizilo, a ni pokuaji da mu se naudi, pravi atentati, nisu neto o emu ve nismo uli. Ako je razlika u dobi manja, dijete kod kojeg se budi snanija duevna djelatnost nalazi ve postojeeg suparnika, pa se prilagoava zajedno s njim. No, ako je razli ka vea, tada novo dijete moe pobuditi odreene simpatije kao neki novi objekt ili neka vrsta ive lutke, a kod razlike od osam ili vie godina u igru se ak mogu ubaciti i brini majinski osjeaji, naroito kod djevoica. Ali, iskreno reeno, kad se iza nekog sna otkrije elja za smru brae, samo je rijetko valja smatrati zagonetnom, te treba bez muke potraiti njen uzor u ranoj djejoj dobi, a dosta esto i u kas nijim godinama zajednikog ivota. Vjerojatno nema niti jedne djeje sobe bez estokih suko ba meu njenim stanovnicima. Uzroci su suparnitvo oko lju bavi roditelja, oko zajednikog posjedovanja, oko prostora u stanu. Neprijateljski osjeaji usmjeravaju se protiv starije, kao i protiv mlae brae. Vjerujem da je to bio Bernard Shaw, koji je izgovorio ovu reenicu: Postoji li netko, koga neka mlada engleska dama mrzi vie od svoje majke, onda je to starija sestra. Ali, u ovoj izjavi ima i neto, to nas zapanjuje. Mr nju prema brai i suparnitvu prihvatili smo u nevolji kao shvatljivu, no - kako li su se osjeaji mrnje mogli uvui u odnos izmeu keri i majke, roditelja i djece? Ovaj je odnos nesumnjivo povoljniji, promatramo li ga sa strane djeteta. Tako zahtijeva i nae oekivanje: doivljavamo mnogo odbojnijim kad nedostaje ljubav izmeu roditelja i djece, nego li meu braom. U prvom smo sluaju gotovo posvetili neto, to smo u drugom sluaju ostavili profanim. 216

Ipak, svakodnevna promatranja nam mogu pokazati koliko esto osjeajni odnosi izmeu roditelja i odrasle djece zaosta ju za idealom, koji je postavilo drutvo, koliko samo neprija teljstva ovdje lei spremno, a koje bi se i iskazalo, kad ga ne bi zadravale primjese potovanja i njenih osjeanja. Razlozi za ovo su ope poznati i pokazuju sklonost ka razdvajanju istih spolova - ki od majke, oca od sina. Ki u majci otkriva autoritet, koji ograniava njene elje i kojemu je povjerena zadaa da joj nametne odricanje od seksualnih sloboda, to ih zahtijeva drutvo, a u ponekim sluajevima i suparnicu, koja se protivi tome da bude potisnuta. Isto se ovo ponavlja, i to jos u eem obliku, izmeu sina i oca. Za sina se u ocu utjelovljuje svaki pritisak drutva, koji podnosi samo ne voljko; otac mu zatvara pristup do djelatnosti koje eli, do preranog seksualnog uitka i, tamo gdje postoji zajedniki obiteljski posjed - do njegova uivanja. Vrebanje na oevu smrt u sluaju nasljednika trona raste do visina, koje ve do diruju tragino. Manje se ugroenim ini odnos izmeu oca i keri, majke i sina. Ovaj potonji prua i najie primjere ne promjenjive njenosti, neometane ikakvim egoistinim obzi rom. Zato govorim o ovim stvarima, koje su ipak banalne i ope poznate? Zato, jer postoji oevidna sklonost da im se po rie znaaj koji imaju u ivotu, te da se eljeni drutveno zah tjevani ideal iskazuje mnogo eim, no sto je uistinu i ostva ren. Ali, bolje je da istinu izree psiholog, no da se ova zadaa prepusti cinicima. U svakom sluaju, ovo se odricanje protee jedino na stvarni ivot. Umjetnosti proznog i dramatskog pje snitva preputamo slobodu da se poslui motivima, koji proi zlaze iz poremeaja ovog ideala. Kod velikog se broja ljudi, dakle, ne trebamo uditi kad san razotkrije njihovu elju za uklanjanjem roditelja, a 217

naroito onoga, koji je istog spola. Smijemo pretpostaviti da ona postoji i u budnom ivotu, postajui ponekad ak i svjes na, iako se moe prikriti i kroz neke druge motive, kao u slu aju naeg sanjaa iz primjera 3 - kroz suut zbog oevih uza ludnih patnji. Rijetko tim odnosom vlada isto neprijateljstvo; ono se mnogo ee provlai iza njenijih osjeaja koji ga potiskuju, pa mora priekati, da ga san na neki nain izolira. Ono, to nam san upravo slijedom ove izolacije prikazuje kao ogromno, iznova splanjava kad se naim tumaenjem uvrsti u sve okolnosti ivota (H.Sachs). No, ovu elju sna nalazimo i ondje, gdje za nju nije bilo utemeljenosti u ivotu, i gdje je odrasla osoba u svom budnom stanju nikad nije morala priz nati. Ovo nalazi svoj razlog u tome, to se najdublji i najstalniji motiv za otuenje, a naroito izmeu osoba istoga spola, iskazao ve u ranoj djejoj dobi. Mislim na suparnitvo u ljubavi, s jasnim naglaavanjem spolne naravi. Ve kao malo dijete, sin poinje razvijati po sebnu njenost prema majci, smatrajui je samo svojom, a oca doivljavati kao suparnika koji mu osporava ovo neprikos noveno vlasnitvo; isto tako, i kerkica vidi u majci osobu koja onemoguava njen njean odnos prema ocu te zaposjeda mjesto, koje bi i ona sama mogla posve dobro ispuniti. Pro matranjima se mora otkriti, do kojih od najranijih godina seu ovakva shvaanja koja nazivamo Edipovim kompleksom, jer ova saga uz vrlo zanemariva ublaavanja ostvaruje obje kraj nje elje, nastale u poloaju sina - ubiti oca, i majku uzeti za enu. Ne elim tvrditi da je Edipovim kompleksom odnos dje ce prema roditeljima iscrpljen; jer, on bi lako mogao biti i mnogo sloeniji. I Edipov kompleks je vie ili manje obliko van, i sam moe iskusiti obrate, ali je redovit, i vrlo je znaa jan imbenik djejeg duevnog ivota; prije se moe dospjeti u opasnost da se podcijeni, nego li precijeni njegov utjecaj, i 218

posljedice koje se iz njega razvijaju. Uostalom, djeca esto Edipovim stavom samo reagiraju na poticaj roditelja, koji se dosta esto u svom odabiru miljenika rukovode upravo spol nim razlikama, pa tako otac daje prednost keri, a majka sinu, ili ga u sluaju zahlaenja odnosa u braku uzima kao zamjenu za objekt ljubavi, koji je izgubio na svojoj vrijednosti. Ne moe se ustvrditi da je svijet ba jako zahvalan psiho analitikom istraivanju zbog otkria Edipovog kompleksa. Naprotiv, ono je izazvalo najee protivljenje odraslih, a oso be koje su izbjegle sudjelovanje u odbacivanju tog zabranje nog ili tabuiziranog odnosa osjeaja, svoju su greku kasnije ispravile time, da su kompleksu oduzele vrijednost, izmijenivi mu tumaenje. Po mom neizmijenjenom uvjerenju, ovdje se nita ne moe poricati, i nita uljepavati. Treba se sroditi s injenicom koju je i sama grka legenda priznala kao neizbjean usud. Meutim, zanimljivo je da je Edipov kom pleks, izbaen iz ivota, bio preputen pjesnitvu, kao da je na neki nain bio ustupljen na slobodno raspolaganje. O. Rank je u jednom briljivom prouavanju pokazao, da je upravo Edi pov kompleks dramaturkom pjesnitvu pruio bogate motive u beskonanim izmjenama, ublaavanjima i preruavanjima, dakle - u iskrivljenjima, koja ve prepoznajemo kao djelo cenzure. Taj Edipov kompleks smijemo, dakle, pripisati i onim sanjaima koji su bili toliko sretni, da u svom kasnijem ivotu izbjegnu sukobljavanje sa svojim roditeljima, a tijesno vezano uza nj smo otkrili i ono, to zovemo kompleksom kas tracije - reakciju na seksualno zastraivanje ili priguivanje ranih infantilnih seksualnih djelatnosti, koje se pripisuje ocu. Zahvaljujui dosadanjim razjanjenjima koja su nas upu tila na prouavanje djejeg duevnog ivota, sad smijemo oekivati da e se na slian nain otkriti i razjanjenje po drijetla drugog dijela zabranjenih elja snova - pretjeranih 219

seksualnih osjeaja. Dakle, dobivamo poticaj i za prouavanje razvitka djejeg seksualnog ivota, a ovdje iz vie izvora ot krivamo sljedee: prije svega, neodriva je zabluda da se po rie seksualni ivot djeteta te se pretpostavlja da seksualnost nastupa tek u vrijeme puberteta, sazrijevanjem spolnih or gana. Naprotiv, od samih svojih poetaka dijete ima sadrajno bogat seksualni ivot, koji se u mnogim tokama razlikuje od onoga, to kasnije vai kao normalno. Ono, to u ivotu od raslog nazivamo perverznim, od normalnog odstupa u slje deim dijelovima: prvo, kroz uklanjanje granica izmeu vrsta (jaz izmeu ovjeka i ivotinje), drugo - prekoraenjem gra nice gnuanja, tree - granice incesta (zabranu traenja sek sualnog zadovoljenja na bliskim srodnicima), etvrto - homoseksualnou, i peto - prijenosom uloge spolnih organa na druge organe i dijelove tijela. Sve ove zapreke ne postoje od samog poetka, ve se izgrauju tijekom razvitka i odgoja. Malo dijete ih je osloboeno. Jo ne poznaje otar jaz izmeu ovjeka i ivotinje; jer bahatost, kojom ovjek sebe odvaja od ivotinja, nadolazi tek kasnije. U poetku ne pokazuje gnua nje prema izmetu, ve ga polagano usvaja pod pritiskom od goja; ne polae nikakvu naroitu vrijednost na razliku meu spolovima, ve tovie, predmnijeva jednakost obaju spolnih organa; svoje prve seksualne uitke i svoju znatielju usmje rava na sebi najblie, i iz drugih razloga najvoljenije osobe na roditelje, brau, njegovateljice, pa se konano kod njega is kazuje ono, to e kasnije iznova izbiti na vrhuncu ljubavnog odnosa: da ne oekuje uitak samo od spolnih dijelova, ve da i mnogi drugi dijelovi tijela iziskuju za sebe istu ovu osjetlji vost, pruaju jednake osjeaje zadovoljstva, te time mogu odi grati i ulogu genitalija. Dijete se, dakle, moe nazvati poli morfno perverznim; to, to se svim ovim osjeajima bavi tek u tragovima, s jedne strane dolazi od njihova manjeg intenzi
220

teta u usporedbi s kasnijim razdobljima ivota, a s druge otu da, to odgoj odmah energino suzbija sva seksualna izraa vanja djeteta. Gotovo da se ovo suzbijanje nastavlja i u teori ji, gdje odrasli, jedan dio djejih seksualnih izraavanja nas toje zanemariti, a drugi razotkriti preinakom tumaenja nje gove seksualne prirode, da bi ga potom mogli u cjelini ospori ti. esto su to isti oni ljudi, koji se prvo u djejoj sobi stra hovito ljute na sve seksualne nepodoptine djece, a potom za pisaim stolom brane seksualnu istou iste ove djece. Tamo, gdje se djeca nau preputena sama sebi ili pod utjecajem zavoenja, esto su u stanju izvesti i vrlo znaajna djela per verznih seksualnih djelatnosti. Naravno da su odrasli u pravu kad to ne doivljavaju teko, ve kao djetinjariju i igrari ju, jer se dijete ne moe ocjenjivati kao punovano i odgo vorno niti po sudu obiaja, a ni pred zakonom, no - ove stvari ipak postoje; one imaju svoje znaenje i kao pokazatelji ustro ja koji donose sa sobom, a i kao uzroci i izazovi kasnijeg ra zvitka; daju nam razjanjenja o djejem seksualnom ivotu, a time i o ljudskom seksualnom ivotu openito. Ako mi, dakle, iza naih iskrivljenih snova iznova pronalazimo sva ova per verzna osjeanja elja, to samo znai, da je san i na ovom podruju uinio korak unazad, prema infantilnom stanju. Naroito isticanje meu ovim zabranjenim eljama zasluuju one incestuozne, to jest one koje su usmjerene na spolno openje s roditeljima i braom. Vi znate kakvo se gnuanje osjea ili se barem iskazuje prema takvom openju i kakav se naglasak polae na zabrane, usmjerene protiv njega. Uinjeni su neuveni napori da bi se objasnilo ovo strahova nje od incesta. Jedni su pretpostavili da se kroz ovu zabranu psihiki predstavlja brinost prirode za uzgoj vrsta, jer bi oplodnja unutar iste pasmine pogorala osobine rase, drugi su tvrdili da se seksualna pouda odvraa od osoba koje dolaze 221

u obzir, zbog zajednikog ivota od ranog djetinjstva. Uosta lom, u oba bi sluaja izbjegavanje incesta bilo automatski osi gurano, pa nije shvatljivo zbog ega su potrebne stroge za brane, koje bi prije mogle ukazati na postojanje jedne snane pohote. Psihoanalitika su istraivanja nedvosmisleno poka zala da je upravo incestuozni ljubavni odabir onaj prvi i redo viti, i da se tek kasnije protiv njega javlja otpor, ije se podri jetlo mora odbaciti iz psihologije pojedinca. Napravimo pregled onoga, to nam je zadubljivanje u dje ju psihologiju donijelo za razumijevanje sna. Pronali smo ne samo to, da san ima pristup grai zaboravljenih djejih doiv ljaja, ve smo takoer vidjeli i da se za san, dakle - u nesvjes nom, jo uvijek nastavlja duevni ivot djece sa svim svojim osobinama - svojim egoizmom, svojim incestuoznim ljubavn im odabirom, i tako dalje, pa nas san svake noi odvodi na ovaj infantilni stupanj. Tako nam je potvreno, da je nesvjesno u duevnom ivotu zapravo ono, to je infantilno. Poinje se smanjivati onaj zaprepaujui dojam, da je u ovjeku zatvoreno toliko zla. Jednostavno, ovo uasno zlo samo je ono poetno, primitivno, infantilno u duevnom ivotu, to kod djeteta moemo pronai i u stvarnosti, ali to dijelom previamo zbog njegovih malih razmjera, a dijelom ne doivljavamo toliko tekim, jer od djeteta ne zahtijevamo nikakvu etiku uzvienost. No zato to se san sputa na ovaj stupanj, pobuu je privid da je na vidjelo iznio zlo koje lei u nama. Ali to je samo varljiv privid, koji nas je uspio prestraviti. Mi nismo ona ko zli, kako smo to htjeli pomisliti nakon tumaenja sna. Ako su zli osjeaji snova samo infantilizmi, samo povra tak na poetke naeg etikog razvitka, time da nas san u ra zmiljanjima i osjeanjima iznova pretvara u djecu, tada je ra zumljivo da se ne trebamo stidjeti ovih zlih snova. Ali, ono razumno je samo jedan dio duevnog ivota; osim njega, u
222

dui se odvija jo kojeta to ba i nije razumno, pa se stoga ipak dogaa, da se iz posve razumnih razloga stidimo takvih snova. Podvrgavamo ih cenzuri snova stidei ih se, i ljuti nas, ako nekoj od tih elja izuzetno uspije u neiskrivljenu obliku doprijeti do svijesti tako da je moramo prepoznati, a ponekad se stidimo ak i iskrivljenih snova - gotovo kao da ih razumi jemo. Pomislite samo na gnjevnu osudu svog neprotumaenog sna o ljubavnim uslugama one estite postarije dame. Problem, dakle, nije rijeen, pa ostaje mogue da daljnjim is traivanjima zla u snu dospijemo i do neke druge ocjene, i do drugaije procjene ljudske prirode. Kao rezultat ovog istraivanja, dobili smo dva shvaanja koja, meutim, oznaavaju samo poetak novih zagonetaka, novih sumnji. Prvo: regresija rada snova nije samo formalna, ve i materijalna. Ona ne prevodi samo nae misli ujedan pri mitivan oblik izraavanja, ve iznova budi i osobenosti naeg primitivnog duevnog ivota, staru prevlast naeg Ja, prvobit ne osjeaje naeg seksualnog ivota, pa ak i na stari intelek tualni posjed, smijemo li takvim shvatiti simboliki odnos. I, drugo: sve ovo staro infantilno, to je jednom prevladavalo i vladalo nama posve samo, danas moramo pripisati onom ne svjesnom, zbog kojeg se sada mijenjaju i proiruju nae pre dodbe. Nesvjesno vie nije naziv za ono nekadanje latentno, nesvjesno je zasebno duevno carstvo s vlastitim osjeajima elja, vlastitim nainom izraavanja i njemu svojstvenim du evnim mehanizmima, koji inae nisu na snazi. No, latentne misli snova koje smo otkrili kroz tumaenje snova ipak nisu iz ovog carstva; prije bi bile onakve, kakve bismo mogli pro miljati i u budnom stanju. Meutim, ipak su i nesvjesne; ka ko se, dakle, rjeava ova proturjenost? Poinjemo nasluiva ti, da ovdje treba izvriti razluivanje. Neto, to proizlazi iz naeg svjesnog ivota, dijelei i njegovu narav - a to naziva223

mo dnevni ostaci, udruuje se u oblikovanju sna s neim dru gim iz onog carstva nesvjesnog. Izmeu obaju ovih dijelova odvija se rad snova. Utjecaj tog nesvjesnog na dnevne ostatke, zasigurno sadrava i uvjet za regresiju. To je najdublja spoz naja o samoj sutini sna, do koje ovdje moemo dospjeti i pri je istraivanja daljnjih duevnih podruja. No, uskoro e doi vrijeme da ovu nesvjesnu narav latentnih misli snova nazove mo drugim imenom, kako bismo je razlikovali od nesvjesnog iz onog carstva infantilnog. Naravno, moemo postaviti i pitanje: to psihiku djelat nost tijekom spavanja primorava na ovakvu regresiju? Zato i bez toga ne rijei duevne podraaje koji ometaju spavanje? A ako se zbog cenzure snova mora posluiti preruavanjem u stari, sad ve nerazumljiv oblik izraavanja, emu joj tada slu i ponovno oivljavanje starih, sad ve prevladanih duevnih pobuda, elja i karakternih osobina, dakle - materijalna regre sija, koja se pridruuje formalnoj? Jedini odgovor koji bi nas zadovoljio, bio bi - da se san moe oblikovati jedino na ova kav nain, te da u snu nije niti mogue drugaije dinamiko uklanjanje podraaja. No, zasad jo nemamo pravo dati ova kav jedan odgovor.

XIV. predavanje

ISPUNJENJE ELJA
Moje dame i gospodo! Trebam li vam jo jednom izloiti put koji smo do sada ostavili iza sebe? Da smo primjenom nae tehnike naili na iskrivljenje snova, najprije odluili da ga iz bjegnemo, a potom iz infantilnih snova dospjeli do odluuju ih spoznaja o sutini sna? Da smo zatim, opremljeni rezulta tima ovih istraivanja, izravno napali iskrivljenje snova, te ga - nadam se - uspjeli korak po korak savladati? No, sada si moramo rei da se ono to smo pronali na jednom i na dru gom putu, ba posve i ne slae. Naa e zadaa biti - poveza ti oba ova rezultata, i izmiriti ih jednog s drugim. S obje nam je strane proizalo, da se rad snova uglavnom sastoji od pretvaranja misli u halucinatorni doivljaj. Kako se to moe dogoditi, dosta je zagonetno i po sebi; no, to je pro blem ope psihologije koji nas ovdje ne treba zaokupljati. Iz djejih snova smo saznali, da rad snova smjera uklanjanju nekog duevnog podraaja koji ometa spavanje ispunjenjem elje. O iskrivljenim snovima nismo mogli rei nita slino, prije no to smo ih nauili tumaiti. No, od samog je poetka nae oekivanje iskrivljene sno ve nastojalo dovesti do istih stajalita kao kod infantilnih. Prvo ispunjenje ovog oekivanja donijelo nam je spoznaju, da su svi snovi - zapravo snovi djece, te da rade s infantilnom graom, s djejim duevnim osjeajima i mehanizmima.
225

224

Kako drimo da smo iskrivljenje snova savladali, moramo krenuti na istraivanje: vrijedi li shvaanje sna kao ispunjenje elje i za one iskrivljene snove. Nedavno smo podvrgnuli tumaenju itav niz snova, no pritom smo posve zapostavili ispunjenje elja. Uvjeren sam da vam se tada iznova nametnulo pitanje: a gdje je ostalo ispunjenje elja, koje je navodno cilj rada snova? Ovo je pitanje znaajno; naime, ono je postalo i pitanje naih laikih kritiara. Kako znate, ovjeanstvo ima instinktivan obram beni stav prema intelektualnim novostima. Njegovom iskazi vanju pripada i to, da se takva jedna novost odmah smanjuje na najmanji obim, a gdje je to mogue, same i na svega jednu lozinku. Za novo uenje o snovima ova je lozinka postala upravo ispunjenje elja. Nestrunjak postavlja pitanje: gdje je ispunjenje elja? Ovo pitanje postavlja odmah im zauje, da bi san trebao biti ispunjenje elje, te na njega odgovara nijeno. Odmah mu na um padaju bezbrojna vlastita iskustva sa snovima, u kojima se na san nadovezala neugoda ili ak i dubok strah, te mu se ova tvrdnja psihoanalitikog uenja o snu uistinu ini posve nevjerojatnom. Lako mu na ovo odgo varamo, da kod iskrivljenih snova ispunjenje elje ne moe biti oevidno ve ga prvo treba potraiti, pa se zato prije tumaenja sna o tome ne moe nita rei. Znamo i to, da su elje ovih iskrivljenih snova upravo one zabranjene, cen zurom suzbijene elje, ije je postojanje i postalo uzronikom iskrivljenja sna, razlog zahvata cenzure snova. No, teko je ove nestrune kritiare uvjeriti da se ne smije pitati za ispu njenje elje prije tumaenja samog sna. Oni e to ipak uvijek iznova zaboraviti. Njihov odbijajui stav prema teoriji ispu njenja elja nije zapravo nita drugo, no posljedica cenzure snova, zamjena i izljev protivljenja ovim cenzuriranim elja ma sna. 226

Naravno da emo i sami osjetiti potrebu razjasniti sebi, zato ima toliko mnogo snova s neugodnim sadrajem, a po sebice to, da postoje i snovi straha. Pritom po prvi put nalijeemo na problem afekta u snu, koji bi i sam za sebe zaslui vao prouavanje, ali nas, naalost, ne smije zaokupiti. Ako je san ispunjenje elje, tada bi neugodni osjeaji u snu trebali biti nemogui; ini se, da su nestruni kritiari u tome u pra vu. No, oni nisu pomiljali na trojaku zavrzlamu koja nam upravo dospijeva na razmatranje. Prvo: moe biti, da rad snova nije u cijelosti uspio postii ispunjenje elje, pa od neugodnog afekta misli snova jedan dio preostaje kao suviak za manifestni san. Tada bi analiza trebala pokazati da su ove misli snova bile jo i mnogo neugodnije od sna, koji se iz njih oblikovao. Ovo se svaki put uspijeva i dokazati. Tada priznajemo da rad snova nije posti gao svoj cilj, jednako kao to niti san o piu, nastao zbog po draaja ei, ne postie svoju namjeru da ugasi e. ovjek ostaje edan i mora se probuditi da bi pio. Pa ipak je to bio pravi san, koji nije izgubio nita od svoje sutine. Moramo rei: Ut desint vires, tamen est laudanda voluntas. Ostaje hva le vrijedna barem jasno prepoznatljiva namjera. Ovakvi slua jevi neuspjeha nisu rijedak dogaaj. Pritom djeluje i to, da rad snova mnogo tee uspijeva promijeniti afekte, negoli sadraje prema njihovu smislu; jer, afekti su ponekad vrlo otporni. Tako se dogaa da je rad snova preradio neugodan sadraj misli snova u ispunjenje elja, dok mu se neugodan afekt neizmijenjen namee i dalje. Onda se afekt uope ne uklapa u sadraj ovakvih snova, pa nai kritiari mogu rei kako je san toliko malo ispunjenje elja, da se i u njemu samom neki bezazleni sadraj moe doivjeti kao neugodan. Na ovaj emo nerazumni prigovor odvratiti, da se sklonost rada snova prema ispunjenju elja najjasnije iskazuje i dolazi do izraaja 227

upravo u takvim snovima, dok je izolirana. Do zablude dolazi zato, jer netko tko ne poznaje neuroze zamilja isuvie blisku povezanost izmeu sadraja i afekta, pa stoga ne moe shvati ti da se sadraj mijenja i bez istovremene promjene njemu pri padajueg izraaja afekta. Drugi, mnogo vaniji i produbljeniji moment kojega laik isto tako zapostavlja, bio bi sljedei. Ispunjenje elje trebalo bi zasigurno donijeti radost, no pitanje je kome? Naravno, onome tko elju i ima. Ali, od sanjaa nam je poznato da pre ma svojoj elji ima posve naroit odnos. On je odbacuje, cen zurira, ukratko - ona mu nije po volji. Dakle, njeno mu ispu njenje ne moe donijeti zadovoljstvo, ve upravo njegovu su protnost. Tada iskustvo pokazuje da ova suprotnost nastupa u obliku strepnje, to jo valja razjasniti. Sanja se, dakle, u svom odnosu prema svojim eljama snova moe izjednaiti sa zbrojem dviju osoba, koje su ipak meusobno vezane sna nim zajednitvom. Umjesto svih daljnjih izlaganja, nudim vam jednu poznatu bajku, u kojoj ete opet pronai iste ovak ve odnose. Jedna dobra vila obea siromanom paru, suprugu i supruzi, da e im ispuniti njihove prve tri elje. Oni su bla eni, i odlue vrlo pozorno izvriti odabir. No, dopustivi da je zavede miris peenih kobasica iz susjedne kolibe, ena i sa ma poelje takav jedan par kobasica. Pojavio se pred njom istog trena: bilo je to ispunjenje prve elje. Suprug se razbjes ni, i u prvoj ljutnji poeli da se te kobasice objese eni na nos. I to se takoer odmah zbilo, te se kobasice vie nisu dale uklo niti sa svog novog poloaja; to je drugo ispunjenje elje, ali je to mueva elja; eni je ovo ispunjenje elje vrlo neugodno. Vi znate, kako to u bajci dalje ide. Jer su oboje u osnovi ipak bili jedno, mu i ena, trea je elja morala glasiti - da kobasi ce budu uklonjene sa enina nosa. Ovu bismo bajku mogli procjenjivati u vie navrata i u vezi s drugim odnosima; no,
228

ovdje nam je posluila samo za prikazivanje mogunosti, da ispunjenje elje za jednu osobu moe dovesti do nezadovolj stva za drugu, ako obje nisu meusobno jedinstvene. Sad nam nee biti teko doprijeti i do jo boljeg razumije vanja snova strepnje. Samo emo jo procijeniti jedno zapa anje, te se potom odluiti za jednu pretpostavku, na koju se moe svesti mnogo toga. Opaeno je da snovi strepnje esto imaju sadraj kojemu potpuno nedostaje iskrivljenje, koji kao da je izmaknuo cenzuri. San strepnje esto je neprikriveno ispunjenje, no, naravno - ne neke ugodne, ve iskrivljene e lje. Na mjesto cenzure stupio je razvitak strepnje. I dok se za infantilni san moe rei da predstavlja otvoreno ispunjenje neke doputene elje, a da je obian iskrivljeni san prikriveno ispunjenje neke potisnute elje, tada za san strepnje moe va iti formula, da je on otvoreno ispunjenje potisnute elje. Strepnja je pokazatelj za to, da se potisnuta elja pokazala ja om od cenzure kojoj se ispunjenje elje nametnulo ili poku alo nametnuti. Shvaamo da bi ono, to je za san ispunjenje elje, za nas koji stojimo na strani cenzure snova, mogao biti tek povod za neugodna osjeanja i za obranu. Strepnja koja se pritom pojavljuje u snu, elite li tako, strepnja je od jaine ove inae priguene elje. Zato ova obrana nastupa u obliku strepnje i ne moe se otkriti samim prouavanjem sna; oito, strepnju treba prouiti na drugim mjestima. Smijemo pretpostaviti da isto ono, to vrijedi za neiskrivljene snove strepnje, vrijedi i za one koji su iskusili jedan dio iskrivljenja, ali i za sve ostale mune snove, ija neugodna osjeanja vjerojatno odgovaraju pribliavanjima strepnji. San strepnje obino je i san buenja; obino spavanje prekidamo prije no to potisnuta elja sna dospije do svog potpunog ispu njenja i nametne se cenzuri. U ovom sluaju nije se ispunio uinak sna, no njegova sutina se nije zbog toga izmijenila. 229

Usporedili smo san s nonim uvarom ili uvarom spavanja, koji nae spavanje eli zatititi od ometanja. Pa i noni uvar dolazi u poloaj da razbudi pozaspale, kad se osjeti preslabim da posve sam odagna neku smetnju ili opasnost. Usprkos tome, ponekad nam uspijeva odrati spavanje ak i kad san zapone postajati sumnjiv ili se okretati ka strepnji. U snu si kaemo: Ali, to je ipak samo san, i spavamo dalje. Kada bi se trebalo dogaati to, da elja sna dospije u po loaj nadjaavanja cenzure? Uvjet za ovo moe biti ispunjen od strane elje sna, kao i od cenzure sna. elja moe iz nepo znatih razloga odjednom postati presnanom; no, stjee se do jam da krivnju za ovo pomicanje odnosa snaga ee snosi stav cenzure sna. Ve smo uli da cenzura u svakom pojedi nom sluaju radi razliitom jainom, te da svaki element obrauje nekim drugim stupnjem strogosti; sad tome elimo pridodati i miljenje da je ona openito vrlo promjenjljiva, te da ne primjenjuje svaki put jednaku strogost prema jednako odbojnom elementu. Ako se dogodi da se jednom osjeti bes pomonom protiv neke elje sna, koja joj prijeti da e je za skoiti, tada e se, umjesto iskrivljenjem, posluiti posljed njim sredstvom koje joj preostaje - odustajanjem od stanja spavanja kroz razvijanje strepnje. Pritom uoavamo da jo uope niti ne znamo zato se ove zle, potisnute elje pokreu upravo u nono doba, da bi nam omele spavanje. Odgovor se ne moe sastojati ni u emu dru gom, osim u miljenju da to zadire u samu prirodu stanja spa vanja. Tijekom dana na ovim eljama lei teak pritisak cen zure, koji im u pravilu ini nemoguim da se iskau kroz bilo kakvo djelovanje. U nonom se razdoblju ova cenzura vje rojatno povlai, kao i sva druga zanimanja duevnog ivota, i to u korist jedine elje - one za spavanjem, ili barem jako opada. Tada je ovo opadanje cenzure u nono doba ono, emu
230

zabranjene elje zahvaljuju da se iznova smiju pokrenuti. Ima nervoznih besanih ljudi koji nam priznaju, da je njihova nesa nica u poetku bila i poeljna. Nisu se usuivali zaspati, jer su se bojali svojih snova, dakle, posljedice tog smanjivanja cen zure. A da ovo povlaenje cenzure ipak zato ne znai nikakvu grubu neopreznost, s lakoom uviate i sami. Stanje spavanja slabi nau pokretljivost; nae zle namjere, pa ak i kad se zaponu pokretati, ipak ne mogu uiniti nita drugo, ve oblikovati san, koji je praktino nekodljiv; stoga vrlo razum na primjedba spavaa, koja, ustvari, pripada noi, ali ne i i votu sna - opominje na ovo umirujue stanje stvari: Pa to je ipak samo san. Dakle, ostavljamo ga neka radi to eli, i spa vamo dalje. Tree - prisjetite li se shvaanja da sanjaa, koji se bori protiv svojih elja usporeujemo sa zbrojem dviju zasebnih, no ipak nekako blisko povezanih osoba, tada ete shvatljivom doivjeti i jednu drugu mogunost - da ispunjenje elja moe dovesti do neega to je izrazito neugodno, slino kazni. Ovdje nam za razjanjenje opet moe posluiti bajka o tri e lje; peene kobasice na tanjuru su izravno ispunjenje elje prve osobe, ene; kobasice na njenu nosu predstavljaju ispu njenje elje druge osobe, mua, ali istovremeno i kaznu za eninu ludu elju. Tada emo u neurozama iznova pronai motivaciju za treu elju, koja kao jedina preostaje u bajci. U duevnom ivotu ovjeka ima mnogo ovakvih sklonosti ka kanjavanju; one su vrlo jake, i valja ih uiniti odgovornima za jedan dio neugodnih snova. Moda ete sad rei, da na ovaj nain ne preostaje ba mnogo od onog slavnog ispunjenja e lja. No, nakon podrobnijeg promatranja priznat ete da nema te pravo. Nasuprot raznovrsnostima svega onoga to bi san mogao biti (i koje emo navesti kasnije), a prema nekim pisci ma on to i jeste, ipak je jedno vrlo sueno rjeenje: ispunjenje 231

elje - ispunjenje strepnje - ispunjenje kazne. Na ovo se nadovezuje i to, da je strepnja izravna suprotnost elji, da su proturjenosti u asocijacijama meusobno izrazito bliske, te da se - kako smo uli, sastaju u nesvjesnom. Nadalje, da je i kazna takoer ispunjenje elje one druge osobe, koja cenzuri ra. U cjelini, dakle, nisam uinio nikakav ustupak vaem pri govoru na teoriju ispunjenja elja. Ali, obvezni smo dokazati ispunjenje elje na bilo kojem iskrivljenom snu odabranom po volji, i zasigurno se ne elimo ukloniti ovoj zadai. Posegnimo za onim ve protumaenim snom o tri slabe kazaline ulaznice za 1,5 forinta, na kojem smo ve podosta nauili. Na dam se da ga se jo sjeate. Dama, koju suprug tijekom dana obavijesti da se vjerila njena prijateljica Elise, mlaa od nje samo tri mjeseca, sanja da sa suprugom sjedi u kazalitu. Jed na je strana parketa gotovo prazna. Suprug joj govori da su i Elise i njen vjerenik takoer eljeli doi u kazalite, ali nisu mogli, jer su dobili samo loe ulaznice - tri za forintu i pol. Ona misli da to i nije neka nesrea. Otkrili smo, da se misli sna odnose na njenu srdbu, jer se udala tako rano, te na ne zadovoljstvo vlastitim suprugom. Smijemo biti ljubopitljivi: kako su se ove tmurne misli preradile u ispunjenje elje, i gdje im se pronalazi trag u manifestnom sadraju. Sada ve znamo da je element prerano, prijevremeno cenzura uklonila iz sna. Prazan parket je nagovjetaj za to. Ono zagonetno tri za forintu i pedeset postat e nam, zahvaljujui pomoi simbo like koju smo od tada nauili, bolje razumljivo.1 Taj broj 3 stvarno oznaava mukarca, a manifestni element se lako pre vodi: kupiti si mua mirazom. (Za svoj sam miraz mogla
!

Jedno drugaije, blisko tumaenje ovog broja 3 kod te ene bez djece neu spominjati, jer ova analiza nije za to pruila nikakvu grau.

kupiti i deset puta boljeg supruga.). Svadba je oito zamije njena odlaskom u kazalite. Ono prerano nabavljanje ulazni ca stoji izravno na mjestu preuranjenog vjenanja. No, ova je zamjena djelo ispunjenja elja. Naa sanjaica nije uvijek bila tako nezadovoljna svojim preuranjenim vjenanjem kao toga dana kad je primila obavijest o zarukama svoje prijatelji ce. Jer, svojevremeno je bila ponosna zbog toga, i smatrala se odlikovanom u odnosu na prijateljicu. Naivne djevojke vjero jatno su esto nakon zaruka razotkrivale svoju radost zato, jer e sada ubrzo smjeti odlaziti na sve do tada zabranjenje kaza line predstave, koje e sve smjeti gledati. Dio, koji ovdje do lazi do izraaja - radost zbog gledanja ili znatielja, bila je zasigurno poetni seksualni uitak promatranja, okrenut naro ito ka seksualnom ivotu roditelja, a zatim je postala i jak motiv koji je djevojku i natjerao na ranu udaju. Na taj nain posjeta kazalitu postaje bliska nagovijetenoj zamjeni, protu maenoj kao - biti u braku. U trenutnoj ljutnji zbog svog is hitrenog vjenanja, dakle, ona zahvaa ono doba, u kojem joj je skoranje vjenanje bilo ispunjenje elje, jer je zadovoljila svoj uitak promatranja, i zato - povodei se za ovim starim osjeajem ispunjenja elje, vjenanje zamjenjuje odlaskom u kazalite. Moemo rei da ba i nismo odabrali najpogodniji pri mjer za prikazivanje prikrivenog ispunjenja elja. Na slian bismo nain trebali postupiti i kod drugih iskrivljenih snova. To ne mogu uiniti pred vama, pa u samo izraziti uvjerenje, da to posvuda uspijeva. No, na ovoj u se toki teorije zadra ti i due. Iskustvo me pouilo da je to jedno od najugroeni jih mjesta itavog uenja o snu, te da se uza nj povezuju mno gi prigovori i nesporazumi. Osim toga, vi ete jo vjerojatno biti pod dojmom toga da sam ve povukao dio svojih tvrdnji, izrekavi da je san ispunjena elja ili njena suprotnost, da je
233

232

to strepnja pretvorena u zbilju ili kazna, pa mislite kako je to prilika, da me se primora na daljnja ogranienja. uo sam i predbacivanje da stvari, koje se meni samom ine oevidnima izlaem preusko, a time i nedostatno uvjerljivo. Ako je netko krenuo s nama toliko daleko u tumaenju snova te prihvatio sve to nam je ono do sada donijelo, neri jetko e se zaustaviti kod ispunjenja elja i upitati: Prizna li se da san svaki put ima neki smisao, te da se taj smisao moe razotkriti psihoanalitikom tehnikom, zato se onda taj smi sao mora, usprkos svojoj oevidnosti, uvijek iznova sabijati u formulu ispunjenja elja? Zato smisao ove none misaonosti ne bi mogao biti isto onoliko raznovrstan, koliko je to i mi ljenje tijekom dana, dakle - san, koji jednom odgovara jednoj ispunjenoj elji, a drugi put, kako i sami kaete, njenoj su protnosti, nekom ostvarenom strahovanju, ali i da bi potom mogao izraziti i neku namjeru, upozorenje, razmiljanje sa svojim Za i Protiv, ili neki prijekor, opomenu savjesti, neki pokuaj pripreme za neku nailazeu djelatnost, i tako dalje? Zato ba uvijek samo jedna elja, ili - ak i vie od toga, jo i njena suprotnost? Moglo bi se pomisliti da razlika u ovoj toki i nije tako vana, ako inae postoji podudarnost. Dostatno je i da iznaemo smisao sna, te puteve za njegovo prepoznavanje; naprotiv, to se povlai ako smo taj smisao morali odrediti isuvie usko; no, nije tako. Nesporazum u ovoj toki pogaa samu sutinu sna i ugroava njegovu valjanost pri razumije vanju neuroza. A takoer je i ona vrsta susretljivosti, koja se u trgovakom ivotu cijeni kao uslunost, dok u znanstven om radu nije na svome mjestu, ili je ak i tetna. Moj prvi odgovor na pitanje: zato san sa zadanim smis lom ne treba biti mnogoznaan, kao i uvijek u takvim sluaje vima, glasi: Ne znam zato to ne bi trebalo biti tako. Ne bih
234

imao nita protiv. to se mene tie, neka i bude tako. Samo se jedna malenkost protivi ovakvom proirenijem i zgodnijem shvaanju sna, naime, da u stvarnosti nije tako. Moj e drugi odgovor naglasiti, da stav - kako san odgovara raznovrsnim misaonim oblicima i intelektualnim radnjama, nije posve stran niti meni samom. Jednom sam u jednoj povijesti bolesti izvi jestio o snu koji se pojavljivao tri noi za redom, a potom vie nikada, te sam ovakvo ponaanje objasnio time da je san od govarao jednoj namjeri, koja se vie nije trebala vraati, nakon to je bila izvrena. Kasnije sam objavio jedan san koji je od govarao nekom priznanju. Pa kako, dakle, ipak to mogu opo vrgavati i tvrditi, da je san uvijek samo neka ispunjena elja? To inim zato, jer ne elim dopustiti glupi nesporazum ko ji bi nas mogao stajati ploda naih nastojanja oko sna, jedan nesporazum koji zamjenjuje san i latentne misli sna, te o nje mu govori neto, to pripada samo i jedino ovima potonjima. Naime, posve je ispravno da san moe predstavljati sve ono, i biti zamijenjen svim onim to smo ranije nabrajali: namjerom, upozorenjem, razmiljanjem, pripremom, pokuajem rjeava nja neke zadae, i tako dalje. Ali, kad pogledate kako treba, ta da spoznajete da sve ovo vrijedi jedino za latentne misli sna, koje su se pretvorile u san. Iz tumaenja snova otkrivate da se nesvjesno miljenje u ovjeku bavi takvim namjerama, pripre mama, razmiljanjima i tako dalje, a potom rad snova iz njih stvara snove. Ako vas trenutno ne zanima rad snova, ali se jako zanimate za nesvjesni misaoni rad ovjeka, tada odbacite rad snova i izrecite praktiki posve ispravno o snu to, da on odgo vara nekom upozorenju, nekoj namjeri, i slino. U psiho analitikoj djelatnosti taj se sluaj esto i dogaa: najee se tei jedino tome, da se oblik sna iznova uniti te da se onda na njegovo mjesto unutar cjeline umetnu latentne misli, od kojih je san i nastao.
235

Tako posve usput, dakle, iz procjenjivanja latentnih misli otkrivamo, da se sve spomenute duevne djelatnosti visoke sloenosti mogu odvijati i nesvjesno, to je rezultat jednako onoliko velianstven, koliko i zbunjujui! No, vratimo se - posve ste u pravu kad sebi razjanjavate da ste se samo posluili skraenim nainom izraavanja, i kad ne vjerujete da onu spomenutu raznovrsnost morate protegnu ti i na sutinu sna. Kad govorite o snu, tada morate misliti ili na manifestni san, to jest proizvod rada snova, ili ak mo da najvie na sam rad snova, to jest - na onaj psihiki proces, koji iz latentnih misli snova oblikuje manifestni san. Svaka druga uporaba te rijei bila bi brkanje pojmova, koje moe izazvati samo nevolje. Smjerate li svojim tvrdnjama na laten tne misli iza sna, tada to izravno i recite, i nemojte problem sna obavijati leernijim nainima izraavanja, kojima se slu ite. Latentne misli snova su sirovina koju rad snova preobra ava u manifestni san. Zato tako silno tu sirovinu elite izmi jeati s radom koji je oblikuje? Jeste li onda imalo ispred onih koji su poznavali jedino proizvod rada, ne znajui sebi objas niti niti odkuda on stie, a niti kako nastaje? Jedino bitno na snu je - rad snova, koji je djelovao na mi saonu grau. Mi nemamo prava da se u teoriji na njega ne osvremo, iako ga u nekim praktinim situacijama smijemo zanemariti. Tada i analitiko promatranje pokazuje da se rad snova nikad ne ograniava samo na to, da ove misli prevede u vama poznat arhaini ili regresivni nain izraavanja. Jer, on redovito uzima i neto, to ne pripada latentnim mislima dana, ali je onaj stvarni pokreta za nastajanje sna. Taj neza obilazni dodatak isto je tako i nesvjesna elja, zbog ijeg se ispunjenja sadraj sna i preobraava. Dakle, san moe biti sve to je uope mogue, ukoliko uzimate u obzir samo kroz njega zastupljene misli - i upozorenje, i namjera, priprema, i 236

tako dalje; on je takoer uvijek i ispunjenje jedne nesvjesne elje, i on je samo to, ako ga promatrate kao rezultat rada snova. Dakle, neki san takoer nikad nije tek namjera, upozore nje i slino, ve se samo namjera i slino, uvijek uz pomo jedne nesvjesne elje prevodi u arhaini nain izraavanja, te se potom preobraava zbog ispunjenja ove elje. Jedna je oso bina - ispunjenje elje - stalna; druga se moe i mijenjati; to se nje tie, to moe biti i elja, tako da san uz pomo jedne ne-i svjesne elje prikazuje neku latentnu elju dana kao ispu njenu. Ja sve ovo razumijem vrlo dobro, ali ne znam, jesam li to uspio uiniti razumljivim i vama. I sam imam potekoa da vam to dokaem. S jedne strane, to ne ide bez briljive anali ze mnogih snova, a s druge strane, ova najkakljivija i najva nija toka naeg shvaanja sna ne moe se uvjerljivo predsta viti bez povezanosti s onim, o emu emo govoriti kasnije. Moete li uope vjerovati da se, uz blisku povezanost svih stvari, moe duboko zadrijeti u narav jedne od njih, a da se ne zabrinemo i za druge stvari sline naravi? Kako jo nita ne znamo o bliskim srodnicima sna - o neurotinim simptomi ma, moramo se i ovdje zadovoljiti postignutim. Jo u samo pred vama razjasniti jedan primjer, i izloiti jedno novo opa anje. Uzmimo opet onaj san, kojemu smo se ve vie puta vra ali, san o tri kazaline ulaznice za 1,5 forintu. Uvjeravam vas da sam ovaj san u poetku odabrao bez ikakvih namjera. Ve poznajete latentne misli tog sna; ljutnju, sto je toliko pourila s udajom primivi obavijest da se njena prijateljica tek sada vjerila; podcijenjivanje svog supruga, ideju da je mogla dobiti i boljeg, samo da je priekala. Ve poznajemo i elju koja je iz ovih misli stvorila san - to je uitak promatranja, smjeti
237

odlaziti u kazalite, a vrlo vjerojatno i jedan dijelak stare zna tielje, konano ve jednom saznati to se to dogaa, kad se jednom nae u braku. Ova se znatielja kod djece, poznato je, u pravilu usmjerava na seksualni ivot roditelja, dakle infan tilna je, a ukoliko opstane i kasnije, postaje nagonski podraaj koji svojim korijenima zadire u infantilno. No, data obavijest dala je povoda samo za ljutnju i kajanje, a ne i za buenje ovog uitka u promatranju. Ovo pokretanje elje u poetku nije niti pripadalo latentnim mislima snova, pa smo rezultat tumaenja sna mogli unijeti u analizu i bez osvrtanja na nju. Ljutnja takoer nije sama po sebi bila sposobna za oblikovanje sna; san ne bi mogao nastati iz misli: Bilo je besmisleno udati se tako rano prije no to se zbog nje probudila stara elja konano jednom saznati, to se to dogaa kad si u braku. Tada je ova elja oblikovala sadraj sna tako, da je svadbu zamije nila odlaskom u kazalite i dala mu oblik ranijeg ispunjenja elje: Tako, sad smijem ii u kazalite i gledati sve to je zabranjeno, a ti to ne smije; ja sam udata, a ti mora ekati. Na ovaj se nain trenutna situacija preobrazila u svoju suprot nost, i stari je trijumf stao na mjesto sadanjeg poraza. Usput je zadovoljenje uitka promatranja povezano s egoistinim zadovoljenjem nad suparnicom. Sad ovo zadovoljenje odreuje manifestni sadraj sna, u kojem se zaista dogaa da ona sjedi u kazalitu, dok joj prijateljica nije mogla pronai vrataca za to. Kao neodgovarajua i nerazumljiva izmjena, toj su situaciji zadovoljenja dodani oni dijelovi sadraja sna, iza kojih su se jo prikrivale latentne misli sna. Tumaenje sna mora zanemariti sve ono to slui prikazu ispunjenja elje, i iz onih nagovjetaja obnoviti neugodne latentne misli sna. Jedno opaanje koje elim iznijeti, trebalo bi vau pozor nost podesiti na latentne misli sna, koje su sad pomaknute na istaknuto mjesto. Molim vas da ne zaboravite, prvo, da su one
238

za sanjaa nesvjesne; drugo, da su posve razumne i povezane, pa se mogu razumjeti i kao shvatljive reakcije na povod sna; tree, da mogu imati vrijednost bilo kojeg od duevnih osjea ja po volji, ili neke intelektualne radnje. Ove u misli od sada nazivati dnevnim ostacima ee nego ranije, htio nam ih sanja priznati ili ne. Sad razlikujem dnevne ostatke i latentne misli sna tako, da u skladu s naom ranijom uporabom, latent nim mislima sna nazivam sve ono to otkrivamo tijekom tumaenja sna, dok su dnevni ostaci samo jedan dio latentnih misli sna. Tada nae shvaanje dopire i do toga, da se dnevnim ostacima pridruuje neto, to je pripadalo i nesvjesnom jedna snana, ali prognana elja; ona je jedina i omoguila tvorbu sna. Utjecaj ovog osjeaja elje na dnevne ostatke oblikuje i onaj drugi dio latentnih misli sna, onih, koje se vie ne moraju pojaviti kao razumne i razumljive sa stanovita budnog ivota. Za opis odnosa dnevnih ostataka prema nesvjesnoj elji posluio sam se jednom usporedbom, koju ovdje mogu samo ponoviti. Kod svakog poduzetnitva potreban je ulaga, koji osporava izdatke, te poduzetnik koji ima ideju, i zna kako je ostvariti. Ulogu ulagaa kod oblikovanja sna igra uvijek i jedi no - nesvjesna elja; ona prua psihiku energiju za obliko vanje sna; poduzetnik je dnevni ostatak, koji odluuje o pri mjeni tog izdatka. No, ulaga moe i sam nadoi na ideju, a i znati kako da je izvede, ili pak poduzetnik moe i sam posje dovati kapital. To pojednostavljuje praktinu situaciju, ali ote ava njeno teoretsko razumijevanje. U gospodarstvu se uvijek iznova jedna osoba razlae u oba svoja aspekta - na ulagaa i na poduzetnika, te tako iznova uspostavlja osnovnu situaciju iz koje je i proizala naa usporedba. Kod tvorbe sna dogaaju se iste takve varijacije, a vama u prepustiti da ih i nadalje sli jedite. 239

Ovdje ne moemo ii dalje, jer vas vjerojatno ve dugo titi jedna pomisao, koja zasluuje da se uje. Jesu li dnevni ostaci, pitate vi, zaista nesvjesni na isti onaj nain kao i nes vjesna elja, koja im se mora pridruiti da bi ih osposobila za san? Ispravno nasluujete. Ovdje lei glavna toka itave stvari. Oni nisu nesvjesni u istom smislu. elja sna pripada drugom nesvjesnom, onom, koje je infantilnog podrijetla i opremljeno posebnim mehanizmima, kako smo ranije shva tili. Bilo bi posve zgodno razdvojiti i ove dvije vrste nesvjes nog razliitim oznaavanjem. No, radije emo priekati s ti me, dok se ne upoznamo s podrujem pojavljivanja neuroza. Ipak, ve nam se predbacuje i jedno nesvjesno; to e se tek rei kad priznamo, da do svog cilja dospijevamo samo pomo u dvije vrste nesvjesnog? Ovdje prekidamo. Opet ste uli samo ono nepotpuno; ali, nije li tako prepuno nade razmiljati o tome da ove spoznaje imaju i svoj nastavak, te da emo ih unaprijediti ili mi, ili net ko drugi iza nas? I, zar nismo i sami saznali podosta toga i no vog, i iznenaujueg?

XV. predavanje

NESIGURNOSTI I KRITIKE
Moje dame i gospodo! Ipak ne elimo napustiti podruje sna, a da ne obradimo najuobiajenije sumnje i nesigurnosti, koje se povezuju s naim dosadanjim novostima i shvaanjima. 1. Va bi dojam mogao biti, da rezultati naeg rada na tu maenju snova, usprkos ispravnom koritenju tehnike, dopu taju toliko mnogo neizvjesnosti, da je time ipak osujeen po uzdani prijevod manifestnog sna u latentne misli snova. Za ovo ete navesti, prvo, da se nikad ne zna treba li neki odree ni element sna shvatiti u stvarnom ili simbolikom smislu, jer stvari koje se koriste kao simboli ipak zbog toga ne prestaju biti ono to jesu. No, ne postoji li objektivni oslonac da bi se o tome odluilo, tada tumaenje ostaje u ovoj toki preputeno slobodnoj volji tumaa snova. Nadalje, uslijed preklapanja proturjenosti, kod rada snova uvijek ostaje neodreeno treba li neki odreeni element shvatiti u njegovu pozitivnom ili ne gativnom smislu - kao takvog kakav jeste, ili kao njegovu suprotnost. Nova prilika za djelovanje samovolje tumaa sno va. Tree, zbog onih snu tako dragih obrata svih vrsta, tuma snova slobodno poduzima takav jedan obrat na onom mjestu sna, na kojemu sam to eli. I konano, vjerojatno ste se osjetili pozvani i zato, jer ste uli kako se samo rijetko moe biti si guran da je pronaeno tumaenje ujedno i ono jedino mogue. Moe postojati opasnost, da se previdi neko posve doputeno, 241

240

ali drugaije tumaenje istog sna. Pod ovim okolnostima, zakljuujete, samovolji tumaa snova se ostavlja podruje ija prostranost, ini se, nije u skladu s objektivnom sigurnou rezultata. Ili, takoer moete pretpostaviti da greka nije u snu, ve da se nedostatnost naih tumaenja snova moe svesti na neispravnosti naih shvaanja i pretpostavki. itav je va materijal besprijekorno dobar, ali vjerujem da ne opravdava vae zakljuke u oba smjera - da je tumaenje snova, onako kako ga mi obavljamo - preputeno samovolji tumaa snova, te da nedostaci rezultata dovode u pitanje opravdanost naeg postupka. elite li na mjesto samovolje tu maa snova umetnuti: sposobnost, iskustvo, njegovo razumije vanje, tada vam se pridruujem. Takav jedan osobni moment neemo, naravno, moi izbjei, barem ne kod teke zadae tu maenja snova. No, niti kod drugih znanstvenih djelatnosti nije drugaije. Ne postoji nikakvo sredstvo kojim bi se nekoga obuzdalo, da nekom odreenom tehnikom loije barata, ili je ne koristi bolje od nekog drugog. Ono to inae, primjerice kod tumaenja snova, ostavlja dojam samovolje, uklanja se tako da u pravilu uzajamna povezanost misli snova, poveza nost sna sa ivotom sanjaa te cjelokupna psihika situacija u kojoj se san doivljava, odabiru jednu od zadanih mogunosti tumaenja, dok ostale odbacuju kao neiskoristive. No, zaklju ak o neispravnosti naih shvaanja zbog nepotpunog tumae nja snova oslabit e primjedbom koja vieznanost snova ili njihovu neodreenost mnogo vie doivljava kao njihovu oso binu, koju nuno i treba oekivati. Prisjetimo se da smo rekli, kako rad snova obavlja prevo enje misli snova u neki primitivni nain izraavanja, nalik sli kovnom pismu. No, i svi ovi primitivni sustavi izraavanja sadre toliko neodreenosti i dvosmislenosti, a mi ne bismo imali prava zbog toga posumnjati u njihovu uporabnu sposob242

nost. Vi znate da je podudaranje suprotnosti kod rada snova slino takozvanom suprotnom smislu prarijei u najstarijim jezicima. Istraiva jezika K. Abel (1884.), kojemu i zahva ljujemo za ovo gledite, trai od nas da ne povjerujemo kako obavijesti koje jedna osoba prui drugoj ovim viesmislenim rijeima, moraju zbog toga i same biti dvosmislene. Ton i ges ta povezani s govorom, moraju iskazati koju je od dviju su protnosti govornik imao namjeru izraziti. U pisanju, gdje gesta otpada, zamjenjivala se pridodanom oznakom koja se nije izgovarala, primjerice - slikom sklupanog ili uspravljenog ovjeuljka, ovisno o tome da li je dvosmislena rije ken tre bala u hijeroglifskom pismu oznaavati slabo ili jako. Tako se izbjegavao nesporazum, usprkos vieznanosti gla sovnih slogova i znakova. Stari sustavi izraavanja, na primjer - pisma onih najstari jih jezika doputaju nam da otkrijemo znatan broj neodree nosti, koje u naem dananjem pismu ne bismo otrpjeli. Tako se u nekim semitskim jezicima biljee jedino suglasnici u rije ima. Izostavljene samoglasnike itatelj treba umetnuti sam, prema svome znanju i prema povezanosti u smislu. Ne ba po sve tako, ali zapravo slino tome postupa i hijeroglifsko pi smo, zbog ega nam je i ostao nepoznat izgovor staroegipatskih rijei. Sveto pismo Egipana poznaje i neke druge neodre enosti. Tako je, primjerice, samovolji pisara preputeno hoe li crtee nizati s desna u lijevo, ili s lijeva u desno. Da bi se moglo itati, treba se drati pravila da se ita i sa lica figura, ptica i slinoga. No, pisar je crtee mogao poredati i u okomi tim nizovima, a kod natpisa na manjim objektima dopustio bi si izmijeniti redoslijed znakova i na kakav drugi nain, ovisno o tome to bi mu se svidjelo, te o nainu ispunjavanja prostora. Ali, najvea potekoa kod hijeroglifskog pisma bila bi to to ono ne poznaje rastavljanje pojedinih rijei. Crtei se niu u
243

jednakim razmacima itavom stranicom, pa se openito ne moe znati pripada li neki znak onom ispred njega, ili pak oznaava poetak jedne nove rijei. Naprotiv, u perzijskom kli nastom pismu jedan ukoeni klin slui kao razdjelnik rijei. Kineski su jezik i pismo nadasve stari, a i danas ih koristi 400 milijuna ljudi. Nemojte pretpostavljati da ga imalo razu mijem; samo sam se raspitao o njemu, jer sam se nadao da u naii na slinosti s neodreenou snova. Moja oekivanja nisu ostala iznevjerena. Kineski jezik je prepun ovakvih neo dreenosti koje bi nam mogle utjerati strah u kosti. Kako je poznato, sastoji se od odreenog broja slogova koji se izgova raju samostalno, ili u kombinaciji po dva. Jedan od glavnih dijalekata ima oko 400 takvih slogova. Kako se jezino bogatstvo ovog dijalekta procjenjuje na oko 4000 rijei, znai da svaki slog u prosjeku ima desetak razliitih znaenja, neki od njih manje, ali zato drugi utoliko vie. Stoga postoji i velik broj sredstava kojima se izbjegava ova mnogoznanost, jer se iz same povezanosti ne moe pogoditi koje od deset znaenja slogova govornik namjerava pobuditi kod sluatelja. U svemu tome postoji i povezanost dvaju slogova u jednu sloenicu, te koritenje 4 razliita tona, kojima se ovi slogovi izgovaraju. Za nau je uspored bu jo zanimljivija okolnost to, to u ovom jeziku gotovo da i ne postoji nikakva gramatika. Ni za jedan od jednostrukih slo gova ne moe se rei da li je to imenica, glagol, pridjev, a nedostaju i padei pomou kojih bi se mogao odrediti spol, broj, zavretak, vrijeme ili nain. Dakle, taj se jezik sastoji, moglo bi se rei, samo od sirovina, slino kao to se i na misaoni govor rastavlja na svoje sirovine zbog rada snova, izostavljajui izraavanje odnosa. U kineskom se u svim slu ajevima neodredivosti odluka preputa razumijevanju slua telja, koji se pritom rukovodi povezanou smisla. Zabiljeio
244

sam kao primjer jednu kinesku poslovicu, koja doslovce pre vedena glasi: Malo to vidjeti mnogo to udesno. Ovo nije teko razumjeti. Moglo bi znaiti: to je manje netko vidio, utoliko vie pronalazi vrijednoga za divljenje, ili: mnogo je toga emu se moe diviti onaj, tko je malo vidio. Odluka izmeu ovih jedino gramatiki razliitih prijevoda ne dolazi, naravno, u obzir. Usprkos ovim neodreenostima, uvjeravali su nas da je kineski jezik zaista izvrsno sredstvo za izraavanje misli. Dakle, neodreenost ne mora nuno dovo diti do vieznanosti. Naravno, moramo priznati da je stanje stvari mnogo nepovoljnije za sustav izraavanja sna, negoli za sve ove stare jezike i pisma. Jer, oni su ipak predodreeni za izvjetavanje, to znai - sraunati na puteve i pomona sredstva kojima e ih se uvijek razumjeti. Ali, upravo ova osobina nedostaje snu. San nee nikome rei neto, on nije prijenosnik obavjetenja, on je, naprotiv, usmjeren na to da i nadalje ostane nerazumljiv. Stoga se nikad ne smijemo uditi ili zavaravati kad se ispo stavi, da e odreeni broj vieznanosti i neodreenosti sna izbjei donoenju odluke. Kao osigurani dobitak, za nau nam usporedbu ostaje samo spoznaja, da su takve neodreenosti, koje se ele iskoristiti kao prigovor protiv tonosti naih tu maenja snova, zapravo mnogo vie redovite osobine svih primitivnih sustava izraavanja. Koliko daleko razumljivost sna u stvarnosti see, moe se utvrditi samo vjebanjem i iskustvom. Ja mislim da dopire jako daleko, a usporedba rezultata koje dobivaju pravilno ko lovani analitiari potvruje moj stav. Poznato je da se nestru na publika, a i nestruna znanstvena publika nadmonom skep som rado ohole, kad se nau licem u lice s potekoama i 245

neizvjesnou nekog znanstvenog rada. Mislim, neopravda no. Vjerojatno vam nije svima poznato da se slina situacija dogodila i u povijesti deifriranja babilonsko-asirskih zapisa. Postojalo je vrijeme, u kojem je javno mnijenje otilo daleko u tome da pronalazae klinastog pisma proglasi fantastima, te itavo njihovo istraivanje ocijeni kao obinu obmanu. No, 1857. godine je drutvo Royal Asiatic Society izvrilo odlu ujui pokus. Zatrailo je od etvorice poznatih istraivaa klinastog pisma - Ravvlinsona, Hincksa, Fox Talbota i Opperta, da neovisno jedan o drugome prevedu upravo pronae ne zapise, te da ih dostave u zapeaenim omotnicama, pa je nakon usporedbe ova etiri itanja moglo objaviti kako njiho vo preklapanje see dovoljno daleko, da bi se steklo povjere nje u do sada ostvareno i pouzdanost u daljnji napredak. Tada se konano polagano okonala poruga uenog nestrunog svi jeta, te je od tada nevjerojatno narasla sigurnost u itanju do kumenata pisanih klinastim pismom. 2. Drugi niz zamjerki pronalazi se u bliskoj vezi s doj mom kojeg se vjerojatno niste oslobodili niti vi, da se odreen broj rjeenja na koja smo prinueni kod tumaenja snova do ima usiljenim, iznuenim, umjetnim, za dlaku navuenim, dakle - nasilnim, ili ak smijenim i aljivim. Ove su zamjer ke toliko uestale, da u nasumce posegnuti za posljednjom o kojoj su me obavijestili. Dakle, posluajte: u slobodnoj je vicarskoj nedavno jednom ravnatelju seminara oduzeto mjesto zbog toga, jer se bavio psihoanalizom. On je uloio prigovor, a jedne su bernske novine objavile ocjenu kolskih organa o njemu radi obavjetavanja javnosti. Iz tog lanka iz vukao sam nekoliko reenica koje se odnose na psihoanalizu: Nadalje, u mnogim primjerima iznenauje ono traeno i izvjetaeno, to se moe pronai i u navedenoj knjizi dr. Pfistera u Ziirichu... Dakle, moralo je zapravo zauditi da jedan 246

ravnatelj seminara bez imalo kritike prihvaa sve ove tvrdnje i navodne dokaze. Ove su reenice predstavljene kao razmi ljanje jednog smirenog ocjenjivaa. No, mislim da je zapra vo mnogo izvjetaenija ova smirenost. Pristupimo blie ovim tvrdnjama, u nadi da neto razmiljanja i poneto pozna vanja teme ne moe natetiti jednoj toliko smirenoj ocjeni. Stvarno je osvjeavajue vidjeti, da netko samo prema svojim prvim dojmovima moe brzo i nepogreivo ocijeniti takvo nezgodno pitanje dubinske psihologije. Tumaenja mu se ine traenima i usiljenima, ne sviaju mu se, dakle - ona su pogrena, a itavo tumaenje ne valja nita; ak niti povr na pomisao ne dodiruje i drugu mogunost, da ova tumaenja i moraju izgledati takvima, i to s dobrim razlozima, na to bi se odmah nadovezalo i daljnje pitanje - a koji su ti dobri raz lozi. Procijenjeni odnos stvari velikim se dijelom protee na rezultate pomicanja, koje ste upoznali kao najsnanije sred stvo cenzure snova. Pomou pomicanja cenzura snova obliku je zamjene, koje smo nazvali nagovjetajima. Ali, to su nago vjetaji koji se ne prepoznaju lako kao takvi, kod kojih se povratak na ono pravo ne otkriva ba lako, i koji s onim pra vim stoje u vezi kroz najudnije, najneuobiajenije vanjske asocijacije. No, u svim se ovim sluajevima radi o stvarima koje bi trebale ostati sakrivene, koje su predviene za pritajivanje; to eli postii cenzura snova. Samo, neto to je bilo tako sakriveno ne bi trebalo oekivati, da e se nai upravo na mjestu koje mu pripada. Pogranine komisije koje danas nad gledaju prijelaze u tom su pogledu lukavije od vicarskih pro svjetnih organa. One se pri potrazi za dokumentima i tajnim znakovima ne zadovoljavaju time da samo zaviruju u mape i poslovne torbe, ve u obzir uzimaju i mogunost da pijuni i krijumari takve sakrivene stvari mogu nositi i u najtajnijim
247

dijelovima odjee u koje zasigurno ne pripadaju, kao prim jerice - u dvostruke oplate njihovih cipela. Pronau li se sakrivene stvari tamo, sigurno je, da se za njima dugo traga lo, ali i da ih se ipak pronalo. Kad priznamo kao mogue i one najudaljenije, najudnije povezanosti izmeu nekog la tentnog elementa sna i njegove manifestne zamjene, koje izgledaju sad smijeno, a sad opet aljivo, tada slijedimo boga ta iskustva u primjerima ije rjeenje u pravilu nismo pronali sami. esto nije niti mogue da takva tumaenja obavimo sami; niti jedan razumniji ovjek ne bi mogao razotkriti posto jee povezanosti. Sanja nam daje prijevod, bilo jednim udar cem, zahvaljujui svojoj izravnoj pomisli (jer, on to moe, kad je on taj kod kojega je dolo do ove tvorbe zamjene), bilo pruajui nam toliko grae da se za rjeenje vie ne zahtijeva nikakva naroita otroumnost, ve se ono namee kao nuno. Ne pomogne li nam sanja na jedan od ova dva naina, tada nam i dotini manifestni element ostaje zauvijek nerazumljiv. Dopustite da vam navedem jo jedan takav, nedavno doiv ljeni primjer. Jedna je od mojih pacijentica tijekom lijeenja izgubila oca. Od tada se sluila svakim povodom, da bi ga u snu iznova oivjela. U jednom od njenih snova otac se po javljuje u vezi s neim odreenim, to nema potrebe ocjenji vati, te kae: Sad je jedanaest i etvrt, sad je pola dvanaest, sad je tri etvrt dvanaest. Za tumaenje ove neobinosti pokazala se valjanom jedino njena pomisao, da je ocu bilo ja ko drago kad bi ve odrasla djeca ipak na vrijeme stizala na za jedniki ruak. To je svakako bilo u vezi s elementom sna, ali nije doputalo nikakav zakljuak o njegovu podrijetlu. Posto jala je opravdana sumnja - zahvaljujui tadanjoj situaciji u lijeenju, da je u ovom snu moglo imati udjela i pomno prikri vano, kritiko opiranje ljubljenom i potovanom ocu. Slijedom svojih daljnjih pomisli, prividno vrlo udaljeno od sna, sanja248

ica je ispripovijedala da se juer u njenoj prisutnosti dosta go vorilo o psiholokim temama, pa je jedan njen roak iskazao i ovu izjavu: Praovjek (njem. Urmensch) i nadalje ivi u svima nama. Sad vjerujemo, da smo razumjeli. To joj je opet dalo jo jednu izvrsnu priliku da iznova dopusti oivljavanje umrlog oca. U snu ga je oblikovala u sat-ovjeka (njem. Uhrmensch), koji glasno objavljuje protjecanje vremena sva kih etvrt sata u vrijeme objeda. U ovom se primjeru neete moi oduprijeti slinosti s ne kom alom, a zapravo se i dogaa vrlo esto da se ala sanjaa smatra alom, koju je uinio tuma snova. Postoje i drugi pri mjeri u kojima nije nimalo lako odluiti, bavi li se ovjek ne kom alom ili snom. Ali, prisjetite se da smo na istu sumnju naili i kod nekih omaki u govoru. Neki ovjek pria kao svoj san, da mu je ujak dao poljubac, dok su sjedili u autu (automobilu). Sam je sebi vrlo brzo dao i tumaenje. To znai: autoerotizam (pojam iz uenja o libidu, koji oznaava zado voljenje bez nekog stranog objekta). No, je li ovjek sebi do pustio naaliti se s nama, te alu, koja mu je pala na pamet predstaviti kao svoj san? Ne vjerujem; on je uistinu tako i sanjao. Ali, odkuda stie ova zapanjujua slinost? Ovo me pitanje svojevremeno od vuklo s mog puta, jer mi je nametnulo nunost provjere samih dosjetki i podvrgavanje ala prouavanju. Tada se u vezi nasta janja dosjetki (viceva) dospjelo do toga, da se predsvjesni tijek misli na trenutak preputa nesvjesnoj obradi, iz koje se potom pojavi kao dosjetka. Pod utjecajem nesvjesnog, ona prolazi kroz djelovanje postojeih mehanizama - zgunjavanja i po micanja, dakle, istih onih postupaka za koje smo pronali da sudjeluju i kod rada snova, pa se slinost ale i sna - tamo gdje do nje dolazi - pripisuje upravo ovom zajednitvu. No, nena mjerna ala sna ne donosi sa sobom osjeaj veselja, kao ona 249

prava. Zato je tako, to biste mogli nauiti zadubljivanjem u istraivanje o ali. ala sna djeluje nam kao lo vic, i ne tjera nas na smijeh; ostavlja nas hladnima. Ali, pritom uvijek koraamo tragovima stopa pradavnog tumaenja snova; ono nam je - uz mnoge neiskoristive, osta vilo i pokoji dobar primjer tumaenja sna, koji niti sami ne bismo mogli nadmaiti. Ispriat u vam jedan povijesno zna ajan san Aleksandra Velikog, o kojem nas s odreenim odstu panjima izvjeuju Plutarh i Artemidor iz Daldisa. Kad je kralj bio zaokupljen zauzimanjem tvrdokorno branjenoga grada Tira (322. godine prije Krista), jednom je sanjao da vidi pleueg satira. Tuma snova Aristandar, koji se nalazio s voj skom, protumaio mu je taj san tako, da je rije satir razlo io na grkom kao tvoj je Tir, te mu tako obeao trijumf nad gradom. Aleksandar se dao uvjeriti u ovakvo tumaenje, na stavio s opsadom i zaista, konano zauzeo Tir. Tumaenje koje se ini podosta izvjetaenim, nesumnjivo je bilo ispravno. 3. Mogu zamisliti da e na vas ostaviti poseban dojam kad ujete, da prigovore naem shvaanju snova podiu i takve osobe, koje su se i same due vremena bavile snom kao psiho analitiari. Bilo bi isuvie neobino kad bi jedan tako bogat poticaj za nove zablude ostao neiskoriten, pa se - zahvaljuju i shvatljivim zamjenama i neopravdanim poopenjima dolo do pojmova, koji po svojoj neispravnosti ne stoje daleko iza medicinskog shvaanja sna. Jedno od njih ve poznajete. Ono tvrdi, da se san bavi pokuajima prilagodbe sadanjosti, te po kuajima rjeavanja zadaa iz budunosti, dakle - da slijedi prospektivnu tendenciju (A. Maeder). Ve smo rekli da ova tvrdnja poiva na brkanju sna i latentnih misli snova, dakle pretpostavka je, da je zanemaren rad snova. Kao osobina nes vjesne duevne djelatnosti kojoj pripadaju i latentne misli snova, to s jedne strane i nije nikakva novost, a s druge, time

se ne iscrpljuje, jer se nesvjesna duevna djelatnost bavi, uz pripremanje budunosti, jo i kojeim drugim. ini se da mnogo opasnija zamjena lei u osnovi uvjeravanja, kako se iza svakog sna nalazi odredba smrti. Ne znam tono to bi ta formula eljela rei, no pretpostavljam da iza nje stoji za mjena sna s cjelokupnom osobnou sanjaa. Neopravdano uopavanje nekolicine dobrih primjera lei u reenici, da svaki san doputa dva tumaenja; jedno je tak vo, kakvim smo ga prikazali mi - takozvano psihoanalitiko, a drugo - takozvano anagogino, koje zanemaruje nagonske osjeaje, i tei prikazivanju viih duevnih djelatnosti (H. Silberer). Takvi snovi postoje, no uzalud ete ovo shvaanje po kuati proiriti makar samo i na vei broj snova. Nakon svega to ste uli posve e vam se neshvatljivom uiniti tvrdnja, da se svi snovi trebaju tumaiti biseksualno, kao susret jednog mukog strujanja sa strujanjem, koje bi se moglo nazvati en skim (A. Adler). Naravno, postoje i takvi pojedini snovi, a kasnije biste mogli saznati da su oni sazdani jednako kao i ne ki histerijski simptomi. Spomenut u sva ova otkria o novoj opoj osobini snova da bih vas upozorio na njih, ili da vas ba rem ne bih ostavio u sumnji, na koji ih nain sam ocjenjujem. 4. Jednog dana se uinilo, da je u pitanje dola objektiv na vrijednost istraivanja snova, zbog opaanja da su anali tiki lijeeni bolesnici zapoeli podeavati sadraj svojih snova u skladu s najomiljenijim teorijama svojih lijenika, jer su jedni zapoeli sanjati preteno o seksualnim nagonskim osjeajima, drugi pak o tenjama za moi, a sljedei ak i o ponovnom roenju (W.Stekel). Teina ovih zapaanja uman jena je ocjenom da su ljudi sanjali i onda, dok jo nije posto jalo psihoanalitiko lijeenje koje bi moglo usmjeriti njihove snove, te da su i ovi, koji se trenutno nalaze na lijeenju, tako er obiavali sanjati i u doba prije lijeenja. Ono injenino u

ovoj novosti moe se vrlo brzo prepoznati kao samo po sebi razumljivo, te bez neke vanosti za teoriju snova. Dnevni ostaci koji pobuuju san, zaostaju za snanim doivljajima u budnom ivotu. Ako su razgovori lijenika, a i poticaji koje on prua bili znaajni za analiziranog, tada i oni ulaze u krug dnevnih ostataka, mogu davati psihike podraaje za tvorbu snova, kao i druge afektivno naglaene nerazrijeene podraaje koji na spavaa djeluju tijekom spavanja. Kao i ovi drugi uzronici sna, i tijekovi misli koje je pobudio lijenik mogu se pojaviti u manifestnom, ili se dokazati u latentnom sadraju sna. Mi znamo da se snovi mogu pobuditi i umjetnim putem, ili - ispravnije reeno, da jedan dio grae snova moe biti uveden u san. Dakle, kod ovih utjecanja na pacijenta anal itiar ne igra nikakvu drugu ulogu, osim uloge istraivaa, eksperimentatora koji, kao Mourly Vold, udovima svojih pokusnih osoba dodjeljuje odreene poloaje. esto puta se moe utjecati na spavaa, pa i na ono o emu on treba sanjati, no nikad se ne moe utjecati na ono to e on sanjati. Mehanizam rada snova i nesvjesne elje snova izmiu bilo kakvom stranom utjecaju. Ve smo kod ocjenjivanja somatskih podraaja sna uvidjeli, da se osobenost i samostalnost ivota snova dokazuju u reakciji, kojom san odgovara na proizvedene tjelesne ili duevne podraaje. Ovdje ve obraena tvrdnja, koja bi eljela dovesti u sumnju objektivost istraivanja snova, opet se temelji na zamjeni snova s graom snova. Toliko sam vam, moje dame i gospodo, elio rei o prob lemima snova. Vi znate da sam mnogo toga propustio, a i sa mi ste utvrdili da sam gotovo u svim tokama morao ostati ne potpun. No, to se temelji na povezanosti pojavljivanja sna i neuroze. San smo prouavali kao uvod u uenje o neurozama, i to je sigurno bilo ispravnije negoli da smo postupili obrnu to. Ali, kako nas san priprema za razumijevanje neuroza, tako 252

e se, s druge strane, prava ocjena sna moi postii tek nakon upoznavanja neurotskih pojava. Ne znam kako ete vi misliti o tome, ali moram ustvrditi da mi nije ao to sam toliko vaeg zanimanja i vremena, koje nam je stajalo na raspolaganju, posvetio problemu snova. Ni na kojem se drugom predmetu ne moe toliko brzo stei uvje renje o ispravnosti tvrdnji na kojima psihoanaliza stoji i pada. Bilo je potrebno mnogo mjeseci, pa ak i godina najnaporni jeg rada, da bi se pokazalo kako simptomi nekog sluaja neurotskog oboljenja imaju svoj smisao, slue odreenoj namjeri i proizlaze iz sudbina osoba, koje od njih trpe. No, i jednom nastojanju od nekoliko sati moe uspjeti dokazati isti takav odnos stvari za djelovanje sna, koji je u poetku posve nera zumljiv i zamren, a time i potvrditi sve pretpostavke psiho analize - nesvjesnost duevnih procesa, posebne mehanizme kojima se pokoravaju i nagonske snage, koje se kroz njih is kazuju. A kad poveemo temeljitu analogiju u izgradnji sna i neurotskog simptoma s brzinom promjena, koje jednog sanjaa pretvaraju u budnog i razumnog ovjeka, stjeemo sigur nost da i neuroza poiva na promijenjenoj igri snaga izmeu sila duevnog ivota.

253

TREI DIO

OPA ZNANOST O NEUROZAMA

[1917. (1916.-17.)]

254

255

XVI. poglavlje

PSIHOANALIZA I PSIHIJATRIJA
Moje dame i gospodo! Drago mi je to vas iznova vidim, radi nastavka naih razgovora nakon jednogodinjeg razdoblja. Prole sam vam godine izloio psihoanalitiko istraivanje omaki i snova; sada vas pak elim uvesti u razumijevanje neurotskih pojava, koje - kako ete ubrzo uvidjeti, imaju s njima mnogo toga zajednikog. No, unaprijed vam kaem, ovaj put vam neu moi osigurati isti onakav poloaj naspram sebe kao prole godine. Tada mi je bilo stalo do toga da ne uinim niti jedan korak bez vas, da bih ostao u suglasju s vaim prosudbama; s vama sam i mnogo raspravljao, podvr gavao se vaim prigovorima, zapravo priznavao vas i vae zdravo razumijevanje ljudi kao odluujuu instanciju. No, tako vie dalje ne moe, i to zbog jednostavnog stanja stvari - omake i snovi vam nisu bili nepoznati kao pojave; moglo bi se rei, da ste imali gotovo isto onoliko iskustava s njima koliko i ja, ili vam je bilo lako pribaviti ih isto toliko. Ali, po druje neuroza vam je strano; osim ako i sami niste lijenici, do njega nemate nikakva drugog pristupa izuzev putem mojih obavijesti; a to vam pomae i najbolje prosuivanje, ne pos toji li i bliskost s graom koja se prosuuje? No, ovu moju najavu nemojte shvatiti na takav nain, da u sada odravati dogmatska predavanja i zahtijevati vae bezuvjetno povjerenje. Takvim bi mi nesporazumom uinili 256
257

grubu nepravdu. Ne elim pobuditi nikakva uvjerenja, samo u vam davati poticaje i moda uzdrmati predrasude. Ako zbog nepoznavanja grae niste u poloaju da procjenjujete, ne trebate vjerovati, ali niti odbacivati. Trebate sasluati, i do pustiti da na vas djeluje ono to vam govorim. Uvjerenja se ne stjeu ba tako lako, ili - kad se do njih stigne bez truda, ubr zo se pokazuju bezvrijednima i neotpornima. Pravo na uvjerenje ima samo onaj koji je, slino meni, mnoge godine radio na istoj grai, te pri tome i sam doivio nova i izne naujua otkria. Jer, emu uope na intelektualnom podruju ova brza uvjerenja, munjevite preobrazbe, trenutana odbi janja? Ne primjeujete li da se coup de foudre, ljubav na prvi pogled, uzima iz jednog posve razliitog afektivnog pod ruja? Od naih pacijenata ak ne zahtijevamo da u sebi nose uvjerenje ili naklonost ka psihoanalizi. To nas esto ini ak i sumnjiavima prema njima. Kod njih nam se najpoeljnijim stavom ini blagonaklona skepsa. Pokuajte zato i vi u sebi dopustiti mirno izrastanje psihoanalitikog shvaanja, pored onog omiljenog ili psihijatrijskog, sve dok se ne ukau okol nosti u kojima e jedno moi utjecati na ono drugo, odmjeriti se i udruiti u jednu odluku. S druge strane, niti na trenutak ne trebate pomisliti da je ovo to vam izlaem kao psihoanalitiko shvaanje, neki spekulativni sustav. To je mnogo vie iskustvo, bilo da je izra van izraz promatranja, ili pak rezultat njegove obrade. Da li je ta obrada izvrena na dostatan i opravdan nain, to e se utvrditi daljnjim napredovanjem znanosti; upravo zato i mo gu, nakon gotovo dva i pol desetljea te poprilinog napretka u ivotu ustvrditi bez imalo samohvale, da se radilo o naroito tekom, intenzivnom i dubinskom radu, kojemu su ishod bila ova zapaanja. esto sam imao dojam da nai protivnici uope ne ele uzeti u obzir podrijetlo naih tvrdnji, kao da
258

misle da se radi samo o subjektivno odreenim pomislima, kojima netko drugi moe suprotstaviti sve to mu je po volji. Ba mi i nije posve razumljiv takav suprotstavljeni stav. Moda to proizlazi iz toga, to se ovjek kao lijenik toliko malo bavi nervoznim osobama, toliko nepaljivo slua ono to mu govore, da mu postaje stranom i mogunost da iz nji hovih obavijesti izvue neto vrijedno, dakle, da doe do za paanja utemeljenih na njima. Ovom vam prilikom obeavam da u tijekom svojih predavanja malo polemizirati, no naj manje s pojedinim osobama. Nisam se mogao uvjeriti u istini tost naela, da je svaanje otac sviju stvari. Vjerujem da ono potjee iz grke sofistike, pa zato kao i ona, grijei zbog precijenjivanja dijalektike. Meni se ini, naprotiv, kao da je tako zvana znanstvena polemika u cijelosti uistinu neplodna, zanemarimo li da se gotovo uvijek vodi na visoko osobnoj razini. Do prije nekoliko godina mogao sam se i sam pohvali ti, da sam u pravu znanstvenu borbu uao samo jednom, i to s jednim jedinim istraivaem (Lowenfeld u Munchenu). Okonala se tako da smo postali prijatelji, i ostali to i do da nanjeg dana. Ali, ve dugo nisam ponovio takav pokuaj, jer nisam bio siguran da bi ishod bio isti. Sad ete zasigurno oci jeniti da takvo odbijanje literarnog raspravljanja pokazuje izrazito visok stupanj nepristupanosti prigovorima, samo volju, ili - kako se to uvijeno kae uljudnim, zaobilaznim, znanstvenim jezikom - zabludu. elim vam odgovoriti: kad ete i vi jednom doprijeti do nekog svog uvjerenja tako mukotrpnim radom, i vama e pripasti odreeno pravo da ga se uporno pridravate. Nadalje, mogu ustvrditi da sam tijekom svojih radova izmijenio neka uvjerenja u ponekoj od vanih toaka, mijenjao ih, zamijenio novima, o emu sam, naravno, svaki put objavio i javne obavijesti. A uspjeh ove iskrenosti? Jedni uope nisu niti saznali za moju samokorekturu, pa me jo 259

i danas napadaju zbog tvrdnji koje mi ve odavno nita ne predstavljaju. Drugi mi predbacuju upravo ova lutanja, pa me zbog njih proglaavaju nepouzdanim. Nije li istina da onaj, tko je nekoliko puta promijenio svoje stavove, vie niti ne za sluuje nikakvo povjerenje, jer se isuvie pribliava tome da bi mogao pogrijeiti i u svojim posljednjim tvrdnjama? Ali onaj, tko se odluno dri jednom iskazanog ili od toga ne eli odustati dovoljno brzo, taj se opet naziva tvrdoglavim i zablu djelim. to se drugo moe uiniti u vezi ovih meusobno suprotstavljenih djelovanja kritike, nego - ostati onakav kakav jesi, i postaviti se onako, kako ti odobrava vlastito prosuiva nje? Na to sam se i odluio, i neu se dati zaustaviti u obliko vanju i ispravljanju svih svojih uenja prema onome to zahti jeva napredovanje mog iskustva. U onim osnovnim stavovima nisam do sada pronaao nita to bi trebalo mijenjati, a nadam se da e tako ostati i nadalje. Dakle, trebam vam izloiti psihoanalitiko shvaanje neurotinih pojava. Pri tome sam sklon nadovezivanju na ve obraene pojave, kako zbog usporedbi, tako i zbog kontrasta. Posegnut u za jednom simptomatinom radnjom, koju vidim da rade mnoge osobe u vrijeme prijema pacijenata. S ljudima koji nas posjeuju u lijenikoj ordinaciji zato, da bi u etvrt sata pred nama izloili jade svog dugakog ivota, analitiar gotovo i ne zna to bi zapoeo. Njegovo dublje znanje oteava mu da, kao drugi lijenici, iznese svoje zapaanje - da im zapravo nita ne nedostaje, te da im uputi savjet: Koristite la ganu kuru lijeenja vodom. Jedan od naih kolega, na pita nje to radi sa svojim pacijentima u ordinaciji, rekao je slegnuvi ramenima: Zbog njihove im obijesti nameem kaznu od toliko i toliko kruna. Neete se, dakle, zauditi kad ujete da niti kod najzaposlenijih psihoanalitiara u vrijeme prima nja obino ba i nije jako ivahno. Ja sam udvostruio inae 260

jednostruka vrata izmeu moje ekaonice, sobe za lijeenje i ordinacije, te ih jo dao ojaati pustenom presvlakom. Namje ra ovih malih zahvata ne trpi nimalo sumnje. No, sad se uvi jek iznova dogaa da osobe, koje pozivam iz ekaonice - za boravljaju za sobom zatvoriti vrata, i zapravo gotovo uvijek ostavljaju oboja vrata iroko otvorenima. im to primijetim, prilino neugodnim tonom zahtijevam da onaj, ili ona koja ulazi ispravi svoj propust, bilo da se radi o nekom dotjeranom gospodinu ili dami prepunoj nakita. To ostavlja dojam neu mjesnog cjepidlaenja. Ponekad bih se znao dovesti u nepri liku takvim zahtjevom, kad se radilo o osobama koje same nisu mogle dodirnuti kvaku na vratima, ve bi rado gledale kako e im njihov pratilac pritedjeti taj dodir. No, u velikoj veini sluajeva sam imao pravo, jer tko se tako ponaa, tko ostavlja otvorena vrata ekaonice ulazei lijeniku u sobu za razgovore, taj pripada masi nepristojnih i zasluuje da bude neljubazno primljen. No, nemojte jo zauzimati stranu prije no to ujete i ono, to slijedi. Naime, ovaj nemar pacijenta do gaa se jedino kada se u ekaonici nalazio sam, pa dakle iza sebe ostavlja praznu prostoriju, ali nikad ako su tamo zajedno s njim ekali i drugi, njemu nepoznati. U ovom potonjem slu aju on vrlo dobro razumije, da je u njegovu vlastitom intere su da ne bude prislukivan dok razgovara s lijenikom, pa ni kad ne zaboravlja vrlo briljivo za sobom zatvoriti oboja vrata. Ovako odreen, taj nemar pacijenta nije niti sluajan, a ni besmislen, pa ak ni nevaan, jer emo vidjeti da rasvjetljuje odnos onoga tko ulazi prema lijeniku. Pacijenti su velikim dijelom od onih koji su skloni svjetskom autoritetu, ele biti zaslijepljeni, zastraeni. On se vjerojatno prvo telefonom ras pitao u koje bi doba mogao najlake doi, pripremivi se na navalu onih koji trae pomo, gotovo kao pred podrunicom 261

Juliusa Meinla. A sad ulazi u jednu nadasve skromno oprem ljenu ekaonicu, i ostaje zbunjen. On lijenika mora natjerati da ispata zato, jer mu je elio pristupiti s toliko suvinog raz bacivanja potovanjem, i eto - zanemari zatvaranje vrata iz meu ekaonice i ordinacije. Time lijeniku eli rei: Pa, ovdje ionako nema nikoga, a vjerojatno nitko nee niti doi, dok sam ja ovdje. On bi se vjerojatno i tijekom razgovora ponaao posve nepristojno i bez potovanja, kad se njegova oholost ne bi od samog poetka ograniila otrim prijekorom. U analizi ove male simptomatine radnje neete pronai nita, to vam ve ne bi bilo poznato: tvrdnju da ona nije slu ajna, ve da ima svoj motiv, smisao i namjeru, da pripada njegovom odreenom duevnom stanju, te da kao mali nago vjetaj govori o vanom duevnom procesu. Ali prije svega drugog o tome, da je taj, ovako iskazan proces posve nepoz nat svijesti onoga koji ga izvrava, jer niti jedan od pacijena ta koji bi oboja vrata ostavio irom otvorenima ne bi mogao priznati, da mi je tim nemarom elio iskazati svoje omalova avanje. Poneki bi se vjerojatno prisjetio svog osjeaja razo aranja prilikom ulaska u praznu ekaonicu, ali povezanost izmeu tog dojma i simptomatine radnje koja je potom usli jedila zasigurno je ostala nepoznata njegovoj svijesti. Sad emo ovoj maloj analizi jedne simptomatine radnje pridodati i promatranje jedne bolesnice. Odabrat u ono koje mi je jo svjee u sjeanju, ali i zato jer se moe prikazati srazmjerno kratko. Odreena mjera opirnosti neizbjena je kod svakog takvog obrazloenja. Jedan mladi asnik, koji je stigao kui na krai odmor, zamolio me da na lijeenje uzmem majku njegove ene, koja i u najsretnijim odnosima sebi i svojima zagorava ivot jednom besmislenom idejom. Tako sam upoznao jednu pedesettrogodinju, dobro dreu damu vrlo prijateljske i jed262

nostavne udi, koja mi je bez imalo ustezanja podastrla sljedei izvjetaj. ivi na selu, u najsretnijem braku sa svojim suprugom, koji vodi jednu veliku tvornicu. Ona ne zna kako bi dostatno nahvalila ljubaznu briljivost svog mua. Oenili su se iz ljubavi prije 30 godina, i od tada nije bilo nikakvih nesuglasica, svaa ili povoda za ljubomoru. Oboje joj se djece dobro udalo, a suprug i otac zbog osjeaja odgovornosti jo ne eli u mirovinu. Prije godinu dana dogodilo se ono nevjero jatno, njoj samoj neshvatljivo, daje jednom anonimnom pis mu, koje je njenog odlinog supruga optuivalo za ljubavnu vezu s nekom mladom djevojkom, odmah poklonila po vjerenje; od tada je njena srea unitena. Blii je tijek otpri like iao ovako: ona je imala sobaricu, s kojom je vjerojatno i previe esto razgovarala i o intimi. Ova je djevojka progoni la jednu drugu, i to gotovo neprijateljskom mrnjom, jer se u ivotu probila toliko dalje od nje iako nije bila boljeg podri jetla. Umjesto da prihvati sluenje, ta si je djevojka pribavila trgovako obrazovanje, ula u tvornicu i u nedostatku osoblja, nakon to su slubenike pozvali u vojsku, napredovala do dobrog poloaja. Sad je ak i stanovala u samoj tvornici, komunicirala sa svom gospodom, pa su je ak nazivali i go spoicom. Ona, koja je u ivotu zaostala, naravno, bila je spremna svoju nekadanju kolsku druicu nabijediti svakim moguim zlom. Jednog je dana naa dama priala sa svojom sobaricom o nekom starom gospodinu, koji im se nalazio u posjeti i za kojeg se znalo da ne ivi sa svojom enom, ve odrava vezu s nekom drugom. Ni sama ne zna kako se to dogodilo, da je iznenada izjavila: Za mene bi bilo naj stranije, kad bih otkrila da moj dobri suprug takoer ima neku vezu. Sljedei je dan potom primila anonimno pismo, koje joj je iskrivljenim rukopisom javljalo ovu gotovo priz vanu vijest. Zakljuila je - vjerojatno s pravom, da je pismo 263

djelo njene zlobne sobarice, jer je kao ljubavnica njenog su pruga bila navedena upravo ona djevojka, koju je sluavka progonila svojom mrnjom. I iako je odmah progledala itavu ovu spletku, a u svom mjestu ve na mnogim primjerima vid jela koliko malo vjere zasluuju ovakva kukavika tuakanja, ipak se dogodilo da ju je ono pismo u istom trenutku do kraja shrvalo. Zapala je u strahovito uzbuenje i odmah poslala po supruga, da bi mu uputila najea predbacivanja. On je uz smijeh odbacio ovu optubu, te uinio najbolje to se i moglo uiniti. Pozvao je kunog i tvornikog lijenika, koji je uloio dosta truda da bi umirio nesretnu enu. Pa i daljnji dogaaji izmeu njih dvoje mogli su se posve razumjeti. Sobarica bijae otputena, ali ne i navodna sulonica. Od tada se bolesnica iznova toliko umirila da vie nije vjerovala u sadraj anonimnog pisma, ali nikad temeljito, i nikad na due vrijeme. Bilo bi dovoljno da uje izgovoreno ime one gospoice, ili da je susretne na ulici, pa da se u njoj pokrene nova lavina nepovjerenja, boli i predbacivanja. Eto, to je povijest bolesti ove dobre ene. Nije bilo pot rebno mnogo psihijatrijskog iskustva da bi se razumjelo kako je, nasuprot drugim nervoznim osobama, svoj sluaj prikazi vala isuvie blago, dakle, kako mi to kaemo - disimulirala, te da zapravo nikada nije nadvladala vjerovanje u optubu anonimnog pisma. Kakav bi sad stav psihijatar trebao zauzeti prema ovak vom jednom sluaju bolesti? Kako se postavlja protiv simptomatine radnje pacijenta koji ne zatvara vrata ulazei iz eka onice, ve znamo. Objanjava je kao sluajnost bez psiholo kog znaaja, koja ga se dalje vie ne tie. Ali, s takvim stavom ne moe nastaviti i kod sluaja bolesti ljubomorne ene. Kao da je simptomatina radnja neto ravnoduno, iako se simp tom namee kao neto znaajno. Povezan je s intenzivnom 264

subjektivnom patnjom, a objektivno prijeti i zajednikom ivotu jedne obitelji; dakle, to je neizbjean predmet psihija trijskog zanimanja. Psihijatar prvo pokuava okarakterizirati simptom kroz jednu bitnu osobinu. Ideja, kojom ova ena se be mui, ne moe se po sebi nazvati besmislenom; jer, dogaa se da stariji oenjeni mukarci odravaju ljubavne veze s mla dim djevojkama. No, u njoj je neto drugo besmisleno i nes hvatljivo. Pacijentica nema nikakvog drugog razloga vjero vati u to, da njen njean i vjeran suprug pripada ovoj inae nimalo rijetkoj vrsti suprunika, izuzev tvrdnje iz anonimnog pisma. Ona zna, da tom pismu ne pripada nikakva dokazna snaga, a njegovo si podrijetlo moe razjasniti na zadovoljava jui nain; dakle, morala bi biti u stanju rei samoj sebi da nema nikakvog temelja za svoju ljubomoru; ona si to i govori, no usprkos tome pati isto, kao da ovu ljubomoru priznaje kao posve opravdanu. Za ideje ove vrste, koje su posve nedostup ne loginim i na stvarnosti zasnovanim argumentima, dolo se do suglasnosti da ih se nazove idejama ludila. Dakle, valjana dama pati od ludila ljubomore. To je ona bitna osobina ovog sluaja bolesti. Nakon ovog prvog utvrivanja, nae se psihijatrijsko za nimanje budi jo ivlje i vie. Ako se neka ideja ludila ne moe ukloniti pozivanjem na stvarnost, tada ona niti ne pro izlazi iz stvarnosti. Otkuda onda potjee? Postoje ideje ludila najrazliitijeg sadraja; zbog ega je sadraj ludila u naem sluaju upravo ljubomora? Kod kojih se osoba oblikuju ideje ludila openito, ili naroito ideje ludila ljubomore? Ovdje bi smo rado osluhnuli psihijatra, no on nas upravo ovdje ostav lja na cjedilu. Uope, on se prihvaa odgovora na samo jedno jedino od naih pitanja. On e moda istraiti obiteljsku povi jest ove ene, i moda nam dati odgovor: Ideje ludila pojav ljuju se kod onih osoba, u ijim su se obiteljima pojavljivali 265

ponovljeni sluajevi slini ovima, kao i druge psihike smet nje. Drugim rijeima, ako je ova ena razvila neku ideju ludi la, tada je naslijeenim prijenosom za nju bila i predodreena. To je zasigurno neto, ali - da li je to i sve to smo eljeli saz nati? Sve ono, to je djelovalo kao uzronik ovog sluaja bolesti? Trebamo li se zadovoljiti time da prihvatimo, kako je svejedno, proizvoljno ili neobjanjivo, ako se - umjesto nekog drugog, razvilo upravo ludilo ljubomore? I smijemo li re enicu, koja najavljuje prevlast naslijeenog utjecaja, razum jeti i u negativnom smislu - da je svejedno kakvi su to doga aji navalili na ovu duu, koji su je predodredili da jednom proizvede neko ludilo? Vi ete poeljeti saznati zato nam znanstvena psihijatrija ne eli pruiti nikakvih daljnjih razjanjenja. No, ja vam odgovaram: lopov je onaj tko vie da je, nego to ima. Psihijatar naprosto ne zna nikakav put, koji bi ga odveo dalje u razjanjenju ovakvog jednog sluaja. Mora se zadovoljiti dijagnozom i, usprkos svom bogatom iskustvu jednom nesigurnom prognozom daljnjeg tijeka stvari. No, moe li psihoanaliza ovdje pruiti vie? Da, moe; nadam se da u vam pokazati da ona ak i u ovako teko pris tupanom sluaju moe razotkriti neto, to omoguava daljnje razumijevanje. Prije svega vas molim da uoite onu neznatnu pojedinost, kako je pacijentica gotovo sama izazvala ono anon imno pismo koje sad podupire njenu ideju ludila, nakon to je svega dan ranije dala izjavu pred svojom spletkarski nastro jenom djevojkom da bi joj najvea nesrea bila, kad bi njen suprug imao ljubavnu vezu s nekom mladom djevojkom. Upravo je time sluavku i navela na ideju da joj poalje ono anonimno pismo. Tako ideja ludila postie odreenu neovisnost o pismu; ona je ve ranije postojala u bolesnici kao strahovanje - ili kao elja? Sasluajte dalje, do ega su doveli mali nagov jetaji u samo dva daljnja sata analize. Pacijentica se, dodue, 266

postavila vrlo odbojno kad se od nje zatrailo da iznese i svoje daljnje misli, pomisli i sjeanja, nakon to je ispriala svoju priu. Ustvrdila je kako joj nita ne pada na pamet, da je ve sve rekla, pa je nakon dva sata uistinu i trebalo prekinuti svaki pokuaj s njom, jer je objavila kako se ve osjea zdravom te je sigurna, da se bolesna ideja vie nee vratiti. Naravno, to je rekla samo zbog opiranja, i zbog strepnje pred nastavkom ana lize. No, u ona dva sata ipak je izrekla nekoliko napomena, koje su doputale jedno odreeno tumaenje, i to ak neosporno, a to tumaenje baca jarko svjetlo na podrijetlo njenog ludila ljubomore. Kod nje same je postojala zaljubljenost u jednog mladog ovjeka, i to - u istog onog zeta, na iji me nagovor i potraila kao pacijentica. O ovoj zaljubljenosti nije nita znala, ili moda tek vrlo malo; kod postojeih rodbinskih odnosa, takvoj se zaljubljenoj naklonosti vrlo lako mogla staviti krinka bezazlenih njenosti. Nakon svih naih ostalih iskustava nee nam biti teko uivjeti se u duevni ivot ove pristojne ene i dobre majke, stare pedesettri godine. Takva zaljubljenost ne moe biti svjesna, jer predstavlja neto neuveno, nemogue; no, ona postoji kao nesvjesna, proizvodi teak pritisak. Neto se s njom moralo dogoditi, trebala se potraiti nekakva pomo, i prvo je olakanje ponudio mehanizam pomicanja, koji toliko redovito ima udjela u nastajanju ludila ljubomore. Kad ne bi ona, kao starija ena, bila jedina koja je zaljubljena u mladog ovjeka, ve kad bi i njen postariji suprug odravao ljubavnu vezu s nekom mladom djevojkom, tada bi bila rastereena pri tiska savjesti zbog nevjere. Dakle, zamisao o nevjeri supruga bila je rashlaujui melem na njenu ranu to pee. Njena joj vlastita ljubav nije doprla do svijesti, ali njen odbljesak, koji joj je donosio tolike prednosti, sad je postao prinudan, luaki, svjestan. Naravno da svi argumenti protiv toga nisu mogli postati plodni, jer su se usmjeravali jedino protiv tog odbljeska, 267

a ne protiv izvorne slike kojoj su i mogli zahvaliti za svoju jainu, i zbog koje su i nadalje nedodirljivo leali prikriveni u nesvjesnom. Poveimo sada sve, to je jedno kratko i oteano psiho analitiko nastojanje doprinijelo razumijevanju ovog sluaja bolesti. Naravno, pod pretpostavkom da se do naih nalaza dolo ispravno, to ovdje ne mogu podvrgnuti vaoj prosudbi. Kao prvo: ideja ludila nije nam vie neto besmisleno ili nera zumljivo; ona je osmiljena, dobro motivirana, pripada cjeli ni jednog doivljaja bolesnice, prepunog afekata. Drugo: ona je nuna kao reakcija na jedan drugi nesvjesni duevni proces, odgonetnut iz drugih nagovjetaja, te upravo toj povezanosti zahvaljuje svoju suludu narav, svoj otpor loginom i stvarne napadaje. Ta je ideja ludila i sama neto eljeno, neka vrsta utjehe. Tree: kroz doivljaj iza bolesti nedvosmisleno je utvreno da se radilo upravo o jednom ludilu ljubomore, i ni kakvom drugom. Prisjetite se da je samo dan ranije pred spletkarski nastrojenom djevojkom dala izjavu, kako bi joj najstranije bilo kad bi joj suprug bio nevjeran. Nemojte pre vidjeti niti obje vane analogije sa simptomatinom radnjom, koju smo analizirali - onu pri razjanjavanju smisla ili namje re, te onu u odnosu na zadano nesvjesno u ovoj situaciji. Naravno da time nije odgovoreno na sva pitanja koja smo se usudili postaviti povodom ovog sluaja. Ovaj sluaj bolesti prije vrvi daljnjim problemima, takvima, koji jo uope nisu postali rjeivi, i drugima, koji se nisu mogli rijeiti zbog naro ito nepovoljnih odnosa. Primjerice, zato ova ena, koja ivi u tako sretnom braku podlijee zaljubljenosti u svoga zeta, te zbog ega olakanje - koje bi bilo mogue ostvariti i na druge naine - nailazi upravo u obliku takvog jednog odbljeska, projekcije vlastitog stanja na svog supruga? Nemojte vjerova ti da je uzaludno i obijesno postavljati ova pitanja. Ve imamo 268

i poneki materijal, koji nam omoguava odgovore na njih. ena se nalazi u kritinoj dobi, koja enskoj seksualnoj tenji donosi iznenadni i neeljen porast; to bi ve i samo za sebe moglo dostajati. Ili bi se tome moglo pridodati i to, da njen do bri i vjerni suprug ve nekoliko godina ne posjeduje vie onih seksualnih sposobnosti, koje bi dobro dreoj eni trebale za njeno zadovoljenje. Iskustvo nas je upozorilo na to, da se upravo ovakvi mukarci, ija se vjernost podrazumijeva sama po sebi, odlikuju naroitom njenou u odnosu prema svojim suprugama, kao i neuobiajenom obzirnou prema njihovim nevoljama sa ivcima. Ili nadalje, nije posve svejedno da je upravo mladi suprug jedne kerke postao predmetom ove patogene zaljubljenosti. Snana erotska vezanost za kerku, koja se na kraju svodi na seksualni ustroj majke, esto pronalazi put za to, da se nastavi u takvoj preobrazbi. Moda vas u vezi s time smijem podsjetiti kako je jo od davnina odnos izmeu punice i zeta slovio kao naroito kakljiv, pa je kod primitivnih naroda bio i povod za vrlo snane tabu-propise i izbjegavanja.1 Ovo esto nadilazi kulturno poeljne mjere, bilo u pozitivnom, bilo u negativnom smislu. Koji je od ova tri momenta doao do izraaja u naem sluaju, ili samo dva od njih, ili su se susrela sva tri - to vam, naravno, ne mogu rei, ali samo stoga, to mi nije bilo doputeno analizu ovog sluaja nastaviti i nakon ona dva sata. Sada primjeujem, gospodo moja, da sam govorio o stva rima za koje vae razumijevanje jo nije pripravljeno. Uinio sam to da bih izveo usporedbu psihijatrije i psihoanalize. Ali, jedno vas sad smijem upitati: jeste li izmeu njih dvije primijetili bilo kakvu suprotnost? Psihijatrija ne primjenjuje tehnike metode psihoanalize, ona proputa neto nadovezati
Usporedi Totem i tabu, izdanje Stari grad, Zagreb, 2000.

269

na sadraj ideje ludila, te nam daje vrlo opu i udaljenu etiologiju ukazivanjem na naslijee, umjesto da prvo pokae posebniju i bliu uzronost. No, lei li u tome neko proturjeje, neka suprotnost? Nije li to prije - nadopunjavanje? Ako na sljedni moment proturjei znaenju doivljaja, ne uklapaju li se tada oba na najdjelotvorniji nain? Priznat ete mi da u sutini psihijatrijskog rada ne lei nita, to bi se moglo pro tiviti psihoanalitikim istraivanjima. Dakle, psihijatri su oni koji se protive psihoanalizi, a ne psihijatrija. Psihoanaliza se prema psihijatriji odnosi otprilike kao histologija prema anatomiji; jedna prouava vanjske oblike organa, a druga nji hovu grau od tkiva i elementarnih dijelova. Proturjenost izmeu obiju ovih vrsta prouavanja, od kojih se jedna nas tavlja na drugu, ne moe se ba lako zamisliti. Znate da nam danas anatomija slovi kao osnova znanstvene medicine, ali postojalo je i vrijeme, u kojem je isto tako bilo zabranjeno komadati ljudska trupla da bi se upoznala unutarnja graa tijela; isto se tako danas ini, da je zabranjeno baviti se psi hoanalizom kako bi se spoznalo unutarnje ustrojstvo duevnog ivota. Moe se predvidjeti da e nam neko i ne ba tako udaljeno vrijeme donijeti spoznaju, da znanstveno pro dubljena psihijatrija nije mogua bez dobrog poznavanja dublje smjetenih nesvjesnih procesa u duevnom ivotu. Moda toliko osporavana psihoanaliza ima i meu vama prijatelja, koji bi rado vidjeli da se ona moe opravdati i s one druge, terapeutske strane. Vi znate da naa dosadanja psihi jatrijska terapija nije mogla utjecati na ideje ludila. Moe li to moda psihoanaliza, zahvaljujui svom uvidu u te simptome? Ne, moja gospodo, ona to ne moe; ona je isto toliko bespo mona protiv ovih patnji, barem trenutno, kao i bilo koje dru go lijeenje. Dodue, mi moemo razumjeti to se to odvijalo u bolesniku, ali nemamo nikakvog sredstva kojim bismo i
270

bolesnika natjerali da to razumije i sam. Vi ste uli da niti ja nisam mogao napredovati u analizi ove ideje ludila mnogo da lje od poetka. Hoete li stoga ustvrditi da analize ovakvih slu ajeva treba odbaciti, jer ostaju neplodne? To ipak ne vjeru jem. Mi imamo pravo, pa ak i obvezu obavljati istraivanja, bez obzira na njihovu neposrednu korist. Na kraju - mi ne zna mo gdje i kada e se svaki taj djeli znanja pretvoriti u mo, pa i u mo izlijeenja. A ak i kad bi se psihoanaliza pokazala isto tako bezuspjenom i kod svih ostalih oblika nervnih i psihikih bolesti kao kod ideja ludila, ipak bi ostala posve opravdana kao nezamjenjivo sredstvo znanstvenog istraivanja. Meu tim, mi tada zasigurno ne bismo doli u poloaj da se njome bavimo; jer, ljudski materijal, na kojemu elimo uiti - a on ivi, ima svoju vlastitu volju i treba imati vlastite motive da bi tijekom rada suraivao - odupirao bi nam se. Dopustite mi stoga da za danas zakljuim jednim podatkom: postoje op sene grupe nervnih smetnji, kod kojih se preobrazba naeg boljeg razumijevanja uistinu dokazala i kroz svoju mo izlje enja, pa kod ovih inae teko pristupanih bolesti pod odreenim uvjetima postiemo uspjehe koji nimalo ne zaosta ju za nekim drugima na podruju interne terapije.

271

XVII. predavanje

SMISAO SIMPTOMA
Moje dame i gospodo! Na proteklom sam vam predavanju raz loio, da se klinika psihijatrija malo bavi pojavnim oblikom i sadrajem pojedinih simptoma, ali da je psihoanaliza upravo ovdje zapoela i utvrdila kao prvo, da je simptom pun smisla te da je povezan s doivljajem bolesnika. Smisao neurotinih simptoma prvi je otkrio J. Breuer prouavanjem i sretnim postavljanjem jednog sluaja histerije, koji je od tada postao vrlo poznat (1880.-82.). Tono je, da je i P. Janet neovisno o tome dospio do istog dokaza; ovom francuskom istraivau ak pripada i prvenstvo u literaturi, jer je Breuer svoje proua vanje objavio tek vie od desetljea kasnije (1893.-95.), dok je suraivao sa mnom. Uostalom, moe nam biti posve svejedno od koga potjee ovo otkrie, jer vi znate da se do svakog otkria stizalo vie nego samo jednom, a da se ni do jednog nije dospjelo odjednom, te da uspjeh ionako ne ide ukorak sa zaslugama. Amerika nije dobila ime po Columbu. Prije Breuera i Janeta, ve je i veliki psihijatar Leuret izrekao miljenje, da bi se ak i delirij duevno bolesne osobe trebao prepoznati kao smislen, kad bismo samo razumjeli kako da ga prevedemo. Priznajem da sam dugo vremena bio spreman vrlo visoko cijeniti zaslugu P. Janeta u razjanjenju neurotskih simptoma, jer je on nesvjesne ideje, koje gospodare bolesnici ma - idees inconscientes - shvatio kao izraavanja. No, Janet
272

se od tada u svojoj prevelikoj suzdranosti izjanjavao tako, kao da bi elio pokazati kako nesvjesno za njega nije bilo ni ta vie od naina izraavanja, od pomonog sredstva, une fagon de parler; da pri tome nije mislio ni na to stvarno. Otada ja vie ne razumijem Janetovo izvoenje, ali mislim da je posve nepotrebno sam sebe zakinuo za mnoge zasluge. Dakle, neurotini simptomi imaju svoj smisao kao i oma ke, kao i snovi, te su, kao i oni, u vezi sa ivotom osoba koje ih iskazuju. Ovaj vam vaan stav elim pribliiti kroz nekoliko primjera. Mogu samo tvrditi, iako ne i dokazati, da je uvijek i u svim sluajevima upravo tako. Tko i sam traga za iskustvi ma, doi e do takvog uvjerenja. No, ove primjere neu iz odreenih razloga uzeti s podruja histerije, ve jednog dru gog, izrazito neobinog, kojemu je u osnovi vrlo bliska neuro za o kojoj vam trebam rei nekoliko uvodnih rijei. Ta tako zvana opsesijska neuroza nije toliko omiljena kao svima znana histerija; ona nije, ako se smijem tako izraziti, onako nametlji vo buna, ve se nekako vie ponaa kao privatna stvar boles nika, gotovo posve izbjegava pojavljivanje na tijelu, a sve svoje simptome oblikuje na duevnom podruju. Opsesijska neuroza i histerija su oni oblici neurotinih bolesti, na ijim se prouavanjima psihoanaliza i izgraivala u poetku i u ijem izljeenju naa terapija takoer slavi i svoje pobjede. Ali, opse sijska neuroza koja izbjegava onaj zagonetni skok iz duevnog u tjelesno, postala nam je kroz psihoanalitika nastojanja zapravo providnijom i prisnijom od histerije; uvidjeli smo, da ona znatno izraajnije dovodi do pojavljivanja odreene kraj nje neurotike osobine. Opsesijska neuroza izraava se u tome, da se bolesnici ba ve mislima koje ih ustvari niti ne zanimaju, u sebi osjeaju na gone koji im se i samima ine vrlo stranima, te su potaknuti na neke radnje ije im izvrenje dodue ne priinjava nikakvo
273

zadovoljstvo, ali im je njihovo izostavljanje posve nemogue. Misli (opsesijske predodbe) mogu same po sebi biti besmisle ne ili ak ravnodune i samom pojedincu, esto posve budala ste, no u svim su sluajevima one ishod napregnute misaone djelatnosti koja iscrpljuje bolesnika i kojoj se on preputa sa mo vrlo nerado. On protiv svoje volje mora razmiljati i mu drovati, kao da se ovdje radi o jednoj od njegovih najvanijih ivotnih zadaa. Nagoni koje bolesnik osjea u sebi mogu is tovremeno ostavljati i djetinjast, a i besmislen dojam, no naj ee imaju najstraniji sadraj, kao to su iskuenja prema tekim zloinima, tako da bolesnik ne samo to ih porie kao sebi strane, ve i sav uasnut bjei od njih, te se zabranama, odricanjima i ogranienjima svoje slobode titi od njihova izvrenja. Pri tome se oni nikad, ali zaista niti jedan jedini put, ne probijaju do samog izvrenja; uspjeh je uvijek u tome, da pobjeuju bijeg i oprez. Ono to bolesnik zaista izvodi, tako zvane prisilne radnje, to su vrlo bezazlene, zasigurno bezna ajne stvari, najee ponavljanja, ceremonijalno obavljanje djelatnosti iz uobiajenog ivota; no, ove nune radnje - odla zak u postelju, pranje, ureivanje, odlazak u etnju - postaju mu izrazito dugotrajne i gotovo nerjeive zadae. Bolesne pre dodbe, nagoni i radnje nisu u pojedinim oblicima i sluajevi ma opsesijske neuroze ni u kom sluaju raspodijeljeni na pod jednake dijelove; prije bi pravilo bilo, da jedno ili drugo tog trenutka ovladava slikom i daje naziv bolesti, ali je ono, to je zajedniko svim tim oblicima, dovoljno oevidno. Ipak je to zasigurno bjesomuna patnja. Vjerujem da niti najbujnijoj psihijatrijskoj mati ne bi uspjelo iskonstruirati neto sline vrste, i kad se to ne bi moglo pred sobom gledati svakoga dana, ovjek se ak ne bi odluio niti povjerovati u ta ko neto. Ali, nemojte misliti da bolesniku imalo pomaete ako ga nagovarate da se razonodi, da se ne bavi tim budalastim mi
274

slima, te da se umjesto svojih igrarija, zapone baviti neim pametnijim. To eli i on sam, jer je posve svjestan, dijeli vau prosudbu o svojim opsesijskim simptomima, on ih ak sam i iznosi pred vas. Samo, on ne moe drugaije; ono to kod op sesijske neuroze prodre u in, to je noeno jednom energijom, za koju nam vjerojatno nedostaje usporedba iz normalnog du evnog ivota. On moe samo jedno: pomicati, zamjenjivati, umjesto jedne budalaste ideje na njeno mjesto staviti drugu, poneto oslabljenu, od jedne bojazni ili zabrane napredovati ka nekoj drugoj, umjesto jednog ceremonijala zapoeti s izvoe njem nekog drugog. On moe prisilu pomaknuti, ali ne i uki nuti. Sposobnost pomicanja svih simptoma, i to daleko od nji hova izvornog oblika, glavna je osobina njegove bolesti; osim toga, uoava se da se u njegovom stanju naroito otro izdva jaju suprotnosti (polariteti) kojima je proet duevni ivot. Pored prisile s pozitivnim ili negativnim sadrajem, na intelek tualnom podruju se javlja sumnja koja postupno poinje nagrizati i ono, to je obino najsigurnije. Cjelina srlja ka sve vie rastuoj neodlunosti, nedostatku energije, ogranienju slobode. Pri tome je opsesijski neurotiar izvorno bio vrlo energino nastrojene naravi, esto i neuobiajene tvrdo glavosti, u pravilu intelektualno nadaren u natprosjenoj mjeri. On se uglavnom dovinuo do etikog razvitka zavidne visine, pokazuje se i vie no savjesnim, i vie no uobiajeno is pravnim ovjekom. Moete zamisliti kako je bio potreban zaista marljiv rad, da bi se barem upola snalo u tom proturje nom sklopu karakternih osobina i simptoma bolesti. Mi trenut no niti ne teimo niemu drugom, no da shvatimo neke simp tome ove bolesti, da ih moemo protumaiti. Moda biste s obzirom na nae rasprave prvo eljeli saz nati, kako se suvremena psihijatrija odnosi prema problemima opsesijske neuroze. Ali, to je siromano poglavlje. Psihijatrija 275

daje naziv razliitim prisilama, ali inae nita dalje ne govori o njima. No, zato naglaava da su nositelji takvih simptoma degenerirani. To je malo zadovoljstva, zapravo procjena vri jednosti, jedna osuda umjesto objanjenja. Trebali bismo mo da pomisliti da se kod ljudi koji odskau od ove vrste pojav ljuju sve mogue nastranosti. No, mi vjerujemo da osobe, koje razviju takve simptome, ve po svojoj prirodi moraju biti neto drugaije od ostalih ljudi. Ali, elimo upitati: jesu li oni vie degenerirani od ostalih nervoznih bolesnika, primjerice od histerinih, ili od onih oboljelih od psihoza? Osobina je, oito, opet isuvie openita. Moe se samo dvojiti da li je uope i opravdana, kad se sazna da se takvi simptomi pojavljuju i kod vrsnih ljudi s izrazito visokim sposobnostima djelovanja, zna ajnima i za ope dobro. Zahvaljujui njihovoj vlastitoj dis kreciji i laima njihovih biografa, obino saznajemo vrlo malo intimnog o naim uzorima i velikim ljudima, no ipak se dogodi da je netko od njih fanatian zagovornik istine, kao Emile Zola, pa tada od njega samog saznajemo, od koliko je neobinih prisilnih navika patio itavog svog ivota. Psihijatrija si je ovdje pribavila izlaz govorei o degeneres superieurs (degeneraciji nadmonih). Lijepo - no, kroz psiho analizu smo stigli do otkria, da se ovi nastrani opsesijski sim ptomi kao i druge patnje, i kao i kod drugih ljudi koji nisu de generirani, ipak mogu trajno otkloniti. Meni je i samom to es to uspijevalo. Izloit u vam samo dva primjera analize ovih opsesijskih simptoma, od kojih je jedan iz mojih starih prouavanja, i ne znam ga zamijeniti ljepim, a drugi je postignut tek nedavno. Ograniavam se na samo tako malen broj, jer kod takvog jednog izlaganja treba biti vrlo opiran, i zai u sve pojedinosti. Jedna dama nadomak tridesete godine, koja je patila od najteih opsesijskih pojava i kojoj bih vjerojatno pomogao, da 276

jedan podmukli sluaj nije upropastio sav moj rad - izmeu ostalih, izvodila je vie puta dnevno i sljedeu neobinu pri silnu radnju. Odjurila bi iz svoje sobe u susjednu sobu, zaus tavila bi se tamo na posve odreenom mjestu, pored stola smjetenog u sredini, pozvonila bi svojoj sobarici, izdala joj neki sasvim beznaajan nalog ili je ak otpustila i bez njega, te zatim iznova odjurila nazad. To zasigurno nije bio nikakav teak simptom patnje, no ipak je izazivao znatielju. Razja njenje se i nalo na najnezamisliviji, najnepobitniji nain, i to uz iskljuenje bilo kakvog doprinosa od strane lijenika. Uop e niti ne znam kako bih i bio nadoao do slutnje o smislu ove prisilne radnje, do prijedloga o njenom tumaenju. Jer, koliko god bih esto upitao bolesnicu: Zato to radite? Sto je smisao toga?, ona bi odgovarala: Ja to ne znam. Ali, jednog dana, nakon to mi je uspjelo pobijediti njeno veliko naelno protiv ljenje, odjednom je spoznala i ispriala ono, to pripada toj prisilnoj radnji. Prije vie od deset godina udala se za znatno starijeg ovjeka, koji se u prvoj branoj noi pokazao impo tentnim. U toj je noi nebrojeno puta iz svoje jurio u njenu sobu da bi ponovio pokuaj, no svaki put bezuspjeno. Ujutro je srdito rekao: ovjek se treba stidjeti pred sobaricom, kad e namjetati krevet, pa je zgrabio boicu crvenog mastila koja se sluajno nala u sobi, te izlio njen sadraj na postelju, no ne ba na mjesto na kojem bi se takva jedna mrlja imala pravo pojaviti. U poetku nisam shvaao to bi ovo sjeanje trebalo imati zajednikog s prisilnom radnjom o kojoj se radi lo, jer sam jedino u ponavljanju jurnjave iz jedne sobe u drugu pronalazio neko slaganje, a moda i u pojavljivanju sobarice. Tada me pacijentica odvela do stola u drugoj sobi, i dopustila mi da na stolnjaku otkrijem veliku mrlju. Takoer je objasni la, da kod stola uvijek stoji tako, da sobarica - kad je pozove, ne moe previdjeti mrlju. Sad se vie nije moglo dvojiti u 277

intimnu povezanost izmeu onog prizora u prvoj branoj noi i njenog dananjeg prisilnog djelovanja, ali je iz toga trebalo jo tota nauiti. Prije svega, postalo je jasno da se pacijentica identificira sa svojim suprugom; ona glumi njega, ponavljajui njegovu jurnjavu iz jedne sobe u drugu. Zatim, da bismo ostali u tom izjednaavanju, moramo priznati da je postelju i posteljno rublje zamijenila stolom i stolnjakom. To se inilo proizvolj nim, no mi nismo uzalud prouavali simboliku sna. I u snu se isto tako esto moe vidjeti stol, koji se meutim treba protu maiti kao postelja. Stol i postelja zajedno predstavljaju brak, pa zato jedno moe lako stati na mjesto onog drugog. Ovim bi ve bio iznijet dokaz da je prisilna radnja puna smisla; ini se da je ona prikaz, ponavljanje onog toliko znaajnog prizora. No, nismo primorani zaustaviti se jedino kod ovog privida; kad istraimo odnos izmeu ovo dvoje, vjerojatno emo doi i do razjanjenja o neem dubljem, o na mjeri prisilne radnje. Njena jezgra oevidno je pozivanje sobarice, kojoj se mrlja stavlja pred oi, u suprotnosti s napomenom njenog supruga: ovjek bi se trebao stidjeti pred djevojkom. Dakle, on - iju je ulogu sada preuzela ona - ovdje se ne stidi pred djevojkom, pa je prema tome i mrlja na svom pravom mjestu. Vidimo, dakle, ona nije samo jed nostavno ponovila itav prizor ve ga je nastavila, pri tome ak i ispravila, izokrenula u ispravno. No, time je ispravila i ono drugo, to je one noi bilo toliko neugodno, i to je ui nilo potrebnim onaj izlaz s crvenim mastilom, naime - impo tenciju. Prisilna radnja, dakle, govori: ne, nije istina, on se ne bi trebao stidjeti pred sobaricom, on nije bio impotentan; ovu elju ona svojim sadanjim djelovanjem predstavlja kao ispu njenu, na isti nain kao i u snu, to slui nastojanju da se su pruga uzdigne iznad njegova ondanjeg neuspjeha.
278

Na ovo se nadovezuje i sve ostalo, to bih vam mogao is priati o toj dami; tonije reeno: sve to i inae znamo o njoj, ukazuje nam put k ovakvom tumaenju inae po sebi neshva tljive prisilne radnje. ena ve godinama ivi odvojeno od svog supruga, i bori se s namjerom da svoj brak razvrgne i sudski. No, nema niti govora o tome, da je ona slobodna od njega; ona je prinuena ostati mu vjerna, povlai se od cijelog svijeta kako ne bi dola u iskuenje, u svojoj mati ona ispri ava i uzdie njegovu narav. Da, najdublja je tajna njene bo lesti da njome titi svog supruga od zlih ogovaranja, opravda va svoju prostornu razdvojenost od njega i njemu omoguuje udoban odvojeni ivot. Tako analiza izravnim putem odvodi od posve bezazlenog prisilnog djelovanja do najunutarnije jezgre jednog sluaja bolesti, no istovremeno nam odaje i ni malo nevaan, znatan dio tajne opsesijske neuroze openito. Rado vas ostavljam da malo zastanete na ovom primjeru, jer on objedinjuje uvjete koji se nee, kako i treba, zahtijevati od svih sluajeva. Tumaenje simptoma ovdje je jednim udarcem pronala sama bolesnica, bez navoenja ili mijeanja analiti ara, a uslijedilo je kroz povezanost s jednim dogaajem koji nije, kao inae, pripadao nekom zaboravljenom djejem raz doblju, ve se dogodio u zrelom ivotu bolesnice te neutrnut ostao u njenu sjeanju. Svi prigovori, koje kritika inae iznosi protiv naih tumaenja simptoma, odbijaju se o ovaj pojedi nani sluaj. Naravno, ne moe uvijek ba sve biti tako dobro. I jo neto! Niste li zapazili kako nas je ova beznaajna prisilna radnja uvela u intimnost pacijentice? Neka ena niti ne moe ispripovijedati bilo to, to bi bilo intimnije od povi jesti njene prve brane noi; da li bi trebalo biti sluajno i bez daljnje vanosti to, da smo dospjeli upravo do intimnosti nje nog spolnog ivota? Naravno, to bi mogla biti i posljedica mog odabira, koji sam ovaj put pogodio. No, nemojmo prebr279

zo procijenjivati, nego se okrenimo jednom drugom primjeru posve drugaije vrste, uzoru za onu vrstu koja se esto do gaa, naime - ceremonijalu spavanja. Jedna devetnaestogodinja, punaka i nadarena djevojka, jedino dijete svojih roditelja, koje nadilazi i obrazovanjem i in telektualnom ustrinom, bila je kao dijete divlja i obijesna, no tijekom posljednje godine se bez nekog vidljivog vanjskog utjecaja pretvorila u nervoznu osobu. Naroito je vrlo razdra ljiva prema majci, uvijek je nezadovoljna, deprimirana, naginje neodlunosti i dvojbi, te konano izrie priznanje, da se vi e ne moe sama kretati trgovima i veim ulicama. Neemo se isuvie baviti njenim sloenim stanjem bolesti, koje je zahtije valo barem dvije dijagnoze - agorafobiju i opsesijsku neurozu, ve emo se samo zadrati na tome, da je ta djevojka razvila i jedan obred prije spavanja, zbog kojeg su patili i njeni roditelji. Moe se rei, da i svatko normalan ima u odreenom smislu svoj obred prije spavanja, ili dri do oblikovanja odre enih uvjeta, ije ga neispunjavanje ometa da bi utonuo u san; on je prijelaz iz budnog ivota u stanje spavanja dotjerao u odreene oblike koje onda svake veeri ponavlja na isti nain. Ali sve to to zdravi zahtijevaju od uvjeta za spavanje, moe se shvatiti na razuman nain, a kad vanjske okolnosti uine po trebnom neku izmjenu, oni joj se podvrgavaju lako i bez tro enja mnogo vremena. Meutim, patoloki obred je nepopus tljiv, on se zna nametnuti i uz najvee rtve, zaklanjajui se istodobno iza nekog razumnog obrazloenja, a pri povrnom se promatranju ini udaljenim od normalnog samo po izvjes noj pretjeranoj briljivosti. Ali, sagleda li se izbliza, moe se primijetiti da je taj prekriva - isuvie kratak, da obred obu hvaa i neke odredbe koje daleko nadilaze razumno obrazlo enje, kao i druge, koje mu se izravno protive. Naa pacijenti ca naglaava kao motiv svojih nonih opreznosti to, da joj je
280

za spavanje potreban mir, pa mora iskljuiti sve izvore bilo ka kvih zvukova. U ove se svrhe obavljaju dvije stvari: zaustavl ja se velik sat u njenoj sobi, a i svi se ostali satovi uklanjaju iz njene sobe, pa ak ne podnosi niti svoj maleni runi sat na nonom ormariu. Lonci za cvijee i vaze redaju se na pisai stol tako, da tijekom noi ne bi mogli pasti, slomiti se i omesti je u spavanju. Ona zna da ove propisane mjere mogu nai samo prividno opravdanje kroz taj nalog za mirom; kucanje malog sata ne bi se ulo ak i kad bi ostao leati na nonom ormariu, a mi smo svi imali iskustvo, da ravnomjerno kuca nje sata s klatnom nikad ne ini smetnje pri spavanju, nego ak prije djeluje uspavljujue. Ona takoer priznaje, da je i straho vanje - kako bi lonci za cvijee, i vaze ostavljene na svome mjestu mogle tijekom noi same od sebe pasti i razbiti se daleko od svake vjerojatnosti. Za ostale propise obreda izo stavlja se oslanjanje na nalog za mirom. Da, njen zahtjev, da vrata izmeu njene i spavae sobe roditelja ostanu napola otvorena, a ije izvrenje osigurava tako da ugura razliite predmete u otvorena vrata, ini se da naprotiv potie izvor ometajuih umova. No, najvanije se odredbe odnose na samu postelju. Jastuk ne smije dodirivati drveni dio postelje na onom dijelu, gdje joj se nalazi glava. Jastui za glavu ne smije biti na ovom velikom smjeten nikako drugaije, ve samo tako da oblikuje romb; potom glavu polae tono u samu sredinu uzdunog presjeka tog romba. Perinu (Duchent, kako mi to nazivamo u Austriji) - atr. tuhicu, op.p.) - prije prekrivanja treba tako dobro protresti, da onaj donji dio koji prekriva noge postane sasvim debeo, ali zatim ne proputa pri tiskanjem iznova izravnati i rasporediti ovu gomilu. Dopustite mi da izostavim druge, esto vrlo sitniave po jedinosti ovog obreda; ne bi nas nauili nita novo, a odvukli bi nas predaleko od naih namjera. Ali, nemojte previdjeti da 281

se sve ovo ne odvija ba posve glatko. Pri tome uvijek posto ji i zabrinutost, da nije sve uinjeno kako valja; mora se prov jeravati, ponavljati, sumnja odlikuje sad jednu, sad drugu od predostronosti; ishod svega je takav, da se utroi jedan do dva sata, tijekom kojih sama djevojka ne moe spavati, a ne doputa niti da zaspu njeni potreseni roditelji. Analiza ovih muenja nije krenula onako jednostavno kao analiza prisilne radnje kod nae ranije bolesnice. Morao sam djevojci iznijeti slutnje i dati joj prijedloge tumaenja, koje bi svaki put odbila jednim odlunim ne, ili ih prihvatila pre zrivom sumnjiavou. No, nakon ove prve odbijajue reak cije, uslijedilo je i vrijeme u kojem se i sama zabavila ponu enim joj mogunostima, prikupljajui pomisli o njima, stva rajui prisjeanja, uspostavljajui povezanosti sve dok nije sva tumaenja, proizala iz vlastitog rada i prihvatila. U onoj mjeri u kojoj se to dogaalo, ona je poputala i u izvrenju svojih prisilnih propisanih mjera, pa se i prije zavretka lije enja odrekla svog cjelokupnog obreda. Morate takoer zna ti, da analitiki rad kakav mi danas obavljamo gotovo isklju uje dosljednu obradu pojedinih simptoma, sve dok se ne do vri njegovo cjelokupno rasvjetljavanje. ak se postaje prinu en uvijek iznova naputati jedan predmet, i siguran da e se iznova naii na njega, ali u vezi s neim drugim. Dakle, tuma enje simptoma koje u vam sad izloiti zapravo je sinteza re zultata, za kojima se potraga tijekom vremena protegla i na tjedne, pa i mjesece, te bila prekidana i drugim poslovima. Naa je pacijentica zapoela polagano razumijevati, da je iz svojih priprema za no protjerala sat kao simbol enskog spolnog organa. Sat, za koji mi inae poznajemo i drugaija simbolina tumaenja, dospio je do ove spolne uloge zbog svoje povezanosti s periodinim dogaajima i ravnomjernim intervalima. Neka se ena moe pohvaliti, primjerice, da joj je
282

mjesenica tako pravilna, kao satni mehanizam. Ali, strahova nje nae pacijentice naroito se usmjerilo protiv kucanja sata, koje bi je moglo omesti u spavanju. Kucanje sata treba uspo rediti s pulsiranjem klitorisa prilikom seksualne uzbuenosti. Zbog ovog se, njoj nemilog osjeaja, uistinu nekoliko puta probudila iza sna, pa se sad ovaj strah od erekcije iskazivao u nalogu koji je glasio, da se iz njene blizine u nono doba uklo ne svi satovi koji rade. Lonci sa cvijeem i vaze isto su tako, kao i sve posude, enski simboli. Dakle, niti zabrinutost, da oni ne bi nou pali i razbili se, takoer nije umakla dobrom smis lu. Poznajemo vrlo rasprostranjen obiaj, da se prilikom za ruka razbije neka posuda ili tanjur. Svakome od prisutnih pri pada po jedan slomljeni komadi, to se smije shvatiti kao ot kupljivanje njihovih zahtjeva na vjerenicu, sa stanovita bra nog ureenja prije monogamije. Uz ovaj dio svog obreda djevojka je iznijela i jednu uspomenu, a i nekoliko pomisli. Jednom je kao dijete pala s nekom staklenom ili glinenom posudom, razrezavi pri tome prst uz obilno krvarenje. Kad je odrasla, i kad su joj postale poznate injenice o seksualnom odnosu, kod nje se javila prestravljena ideja o tome, da prve brane noi nee krvariti i tako se dokazati kao djevica. Njene predostronosti protiv slamanja vaza znaile su, dakle, od bacivanje cijelog ovog spleta koji je imao veze s djevianstvom i krvarenjem prilikom prvog snoaja, ali isto tako i od bacivanje straha od krvarenja, kao i suprotnog straha da krva renja nee biti. A s uklanjanjem umova koje je podvrgla ovim mjerama imale su zapravo tek udaljene veze. Sredinji smisao svog obreda razotkrila je jednog dana, kad joj je odjednom sijevnulo razumijevanje propisa, da jastuk ne smije dodirivati stijenku postelje. Jastuk joj je oduvijek predstavljao enu, rekla je, a uspravna drvena pregrada mukarca. Ona je, dakle, eljela - a mi smijemo dodati, na
283

magijski nain - meusobno udaljiti mukarca i enu, to zna i - razdvojiti roditelje jedno od drugoga, ne dopustiti im da doe do branog odnosa. Isti je cilj pokuavala na izravniji nain postii i ranije, prije no to je oblikovala obred . Glu mila bi strah, ili postojeu sklonost strahu iskoristila tako da se nisu smjela zatvarati vrata koja su povezivala spavau sobu roditelja i djeju sobu. Taj je zahtjev ostao odran i u njenom sadanjem obredu. Na taj si je nain pribavila priliku za pris lukivanje roditelja, no - koristei se njome, istovremeno i nesanicu, to je trajala niz mjeseci. Nezadovoljna ometanjem roditelja na ovaj nain, neko je vrijeme potom uspijevala izvesti, da s vremena na vrijeme smije i sama spavati izmeu oca i majke u njihovoj branoj postelji. Tada se jastuk i drvena pregrada uistinu nisu niti mogli sastati. I konano, kad je ve bila toliko velika da se tijelom vie nije mogla udobno zavui u postelju i pronai mjesto izmeu roditelja, svjesnim je glumatanjem straha postigla, da majka zamijeni svoje mjesto spavanja s njom, te joj ustupi vlastito mjesto pored oca. Ova je situacija zasigurno i postala ishodite fan tazme, ija se posljedica i osjea u obredu. Ako je jastuk bio ena, tada je imalo smisla i ono protresanje perine sve dok se perje ne bi nalo posve dolje, i obliko valo zadebljanje. To je znailo uiniti enu trudnom; no, ona ne bi propustila iznova ukloniti ovu trudnou, jer je godinama ivjela u strepnji da e odnos roditelja imati kao posljedicu i drugo dijete, te joj tako pribaviti suparnika. S druge strane, ako je veliki jastuk bio majka, tada je jastui za glavu mogao predstavljati samo kerku. Zato se taj jastui morao poloiti ba u obliku romba, a njena glava smjestiti upravo na njegovu sredinju crtu? Lako se prisjetila toga, da je romb bio kao runa otvorenih enskih spolnih organa ponavljan na svim zidovi ma. Znai, ona sama je glumila mukarca, oca, a muki je ud
284

zamijenila svojom glavom. (Usporedi simboliku odrubljivanja glave za kastraciju). Razbludne stvari, rei ete, koje bi se trebale vrzmati gla vom edne djevojke. Priznajem, no - ne zaboravite, te stvari nisam osmislio ja, nego sam ih samo protumaio. Takav jedan obred prije spavanja takoer je neto neobino, i neete moi zanemariti usklaenost izmeu obreda i fantazmi koje nam prua tumaenje. Ali, meni je vanije da primijetite kako se ovdje s obredom nije uskladila samo jedna jedina fantazma, ve itav njihov niz, koji svakako negdje ima i svoju toku sjecita. Takoer, i da propisi obreda prikazuju seksualne elje sad pozitivnima, a sad negativnima, te da djelomino slue njihovu zastupanju, a djelomino i obrani od njih. Iz analize ovog obreda moglo bi se takoer uiniti i vie, kad bi se ona dovela u ispravne veze s ostalim simptomima bolesnice. No, na nas put ne odvodi tamo. Zadovoljite se nagovjetajem, da je ova djevojka podlegla erotskoj poveza nosti s ocem, iji se poeci vraaju u njene rane djeje godi ne. Moda se upravo zato i odnosi tako neprijateljski prema svojoj majci. Ne moemo previdjeti niti to, da nas je analiza tog simptoma iznova dovela do seksualnog ivota bolesnice. Vjerojatno emo se tome uditi utoliko manje, ukoliko emo ee stjecati uvid u smisao i namjere neurotskih simptoma. Tako sam vam na dva odabrana primjera pokazao da i neurotski simptomi imaju svoj smisao, isto kao omake i sno vi, te da stoje u intimnoj vezi s doivljajima pacijenata. Mogu li oekivati da ete mi o ovom nadasve znaajnom stavu po vjerovati samo na temelju ova dva primjera? Ne. Ali, moete li vi od mene zahtijevati da vam prepriavam toliko mnogo daljnjih primjera, dok se ne izjasnite kao uvjereni? Isto tako ne, jer uz opirnost kojom obraujem svaki pojedini sluaj tre bao bih samo dovrenju ove pojedinane toke uenja o neuro285

zama posvetiti jedan petosatni semestralni teaj. Zadovolja vam se, dakle, time, to sam vam dao uzorak za svoju tvrdnju, a dalje vas upuujem na obavjetenja iz literature - na klasina tumaenja simptoma u prvom sluaju Breuera (histerija), na nevjerojatno rasvjetljavanje posve zatamnjenih simptoma kod takozvane Dementia praecox (mladenakog ludila) C. G. Junga, iz vremena kad je ovaj istraiva bio samo psihoanalitiar i jo nije poelio postati prorokom, te u svakom sluaju na ra dove, koji su od tada preplavili nae asopise. Upravo takvih nam ispitivanja nimalo ne nedostaje. Analiza, tumaenje, pri jevodi neurotskih simptoma toliko su privukli psihoanalitiare, da su zbog njih u poetku zanemarili sve druge probleme neurotiara. Tko se od vas podvrgne takvom jednom nastojanju, zasi gurno e stei snaan dojam o obilju dokaznog materijala. No, naii e i na jednu potekou. Kako smo otkrili, smisao jednog simptoma lei u odnosu s doivljajem bolesnika. to je simp tom individualnije oblikovan, utoliko prije smijemo oekivati da se uspostavi ova povezanost. Zadaa se tada gotovo postav lja tako, da se za neku besmislenu ideju i neku besmislenu rad nju treba pronai ona protekla situacija, u kojoj je ta ideja bila opravdana, a radnja odgovarala svrsi. Prisilna radnja nae pa cijentice koja bi otrala do stola i pozvala sobaricu, izravan je uzor za ovu vrstu simptoma. Ali, postoje i simptomi posve dru gaije naravi, i to ak vrlo esti. Moraju se nazvati tipinim simptomima bolesti, i u svim su sluajevima otprilike slini; kod njih individualne razlike nestaju, ili se barem toliko sma njuju, da njihovo povezivanje s individualnim doivljajem bo lesnika i odnos prema pojedinoj doivljenoj situaciji postaje otean. Usmjerimo stoga na pogled iznova na ono, to se zove opsesijska neuroza. Ve je i obred spavanja nae druge bo286

lesnice sadravao dosta tipinih, a usto svakako i dosta indivi dualnih crta, da bi omoguio takozvano povijesno tumaenje. No, svi ovi opsesivno oboljeli imaju sklonost k ponavljanju, obavljanju ritmikih radnji i izoliranju od ostalih. Veina njih isuvie pere. Bolesnici koji pate od agorafobije (topofobije, straha od prostora), to se vie ne pripisuje opsesijskoj neurozi ve se oznaava kao histerija strepnje, esto u svojim bolesnim slikama ponavljaju iste crte zamarajuom monotonijom, strepe od zatvorenih prostorija, velikih otvorenih mjesta, dugakih prostranih ulica i aleja. Smatraju da su zatieni prati li ih poz nanik, ili ako automobil vozi za njima, i tako dalje. Na ovakvoj istovrsnoj podlozi pojedini bolesnici ipak iskazuju svoje indi vidualne uvjete, moglo bi se rei - raspoloenja, i to ona, koja u pojedinim sluajevima jedna drugima izravno proturjee. Jedan se boji samo uskih ulica, drugi samo irokih, jedan se moe kretati samo kad je na ulici malo ljudi, a drugi samo kad ih je mnogo. Isto tako, i pored sveg bogatstva individualnih crta, histerija ima i mnoinu zajednikih, tipinih simptoma, za koje se ini da se lagano opiru svom povijesnom izvoenju. Ne zaboravimo, to su oni tipini simptomi po kojima se orijenti ramo kod postavljanja dijagnoze. Ako smo uistinu u nekom sluaju histerije povezali neki tipian simptom s nekim do gaajem ili lancem slinih dogaaja, primjerice - histerijsko povraanje s posljedicom niza dojmova gnuanja, tada emo biti zbunjeni kad nam analiza u nekom drugom sluaju povra anja razotkrije posve drugaiji niz doivljaja, koji su vjerojat no djelovali. Tada ubrzo izgleda kao da histerine osobe iz ne poznatih razloga moraju povraati, a da su povijesni povodi koje nudi analiza zapravo samo izgovori, koje ta unutranja nunost iskoritava kada se sluajno pojave. Tako ubrzo dolazimo do tune spoznaje da moemo, do due, na zadovoljavajui nain razjasniti smisao individualnih
287

neurotinih simptoma, ali da nas nae umijee ostavlja na cje dilu kad se radi o njihovim mnogo eim, tipinim simpto mima. Dodajmo tome, da vas jo uope nisam niti upoznao sa svim potekoama koje se pojavljuju pri dosljednom praenju povijesnog tumaenja simptoma. To niti neu uiniti, jer iako nemam namjeru da vam bilo to uljepavam ili prikri vam, ipak vas ne smijem smesti i dovesti u zabludu ve na po etku naih zajednikih prouavanja. Tono je da smo uinili tek poetak ka razumijevanju tumaenja simptoma, no elimo se zadrati na postignutom, i tek korak po korak napredovati ka za sada jo nerazumljivom. Pokuavam vas, dakle, utjeiti razmiljanjem, da se ipak ne moe pretpostaviti neka temelj na razlika izmeu jedne i druge vrste simptoma. Ako indivi dualni simptomi tako oevidno ovise o doivljajima bolesni ka, tada za tipine simptome ostaje mogunost, da se i oni od nose na neki doivljaj koji je sam po sebi tipian, zajedniki svim ljudima. Ostale crte, koje se redovito iznova vraaju u neurozi, mogle bi biti openite reakcije koje bolesnicima namee priroda bolesnih promjena, kao to je ponavljanje ili sumnja u opsesijskoj neurozi. Ukratko, nemamo razloga da prerano izgubimo nadu; vidjet emo to e se dalje pojaviti. I kod uenja o snovima stojimo pred jednom vrlo slinom potekoom. U naim ranijim raspravama o snu nisam je mo gao obraditi. Manifestni sadraj snova daleko je raznovrsniji i individualno razliitiji, a mi smo opseno prikazali to se analizom dobiva iz tih sadraja. No, uz to postoje i snovi koji se isto nazivaju tipinima, koji se na isti nain javljaju svim ljudima, snovi jednako oblikovanog sadraja, i koji pred tu maenje postavljaju iste potekoe. To su snovi o padanju, le tenju, lebdenju, plivanju, sputanosti, o vlastitoj nagosti, te odreeni drugi snovi strepnje, koji nam daju sad ovo, a sad ono tumaenje kod iste osobe, bez da se dopire do razja288

njenja monotonije i njihova tipinog pojavljivanja. Ali, i kod ovih snova primjeujemo da se kroz individualno promjen ljive dodatke ipak oivljava jedan zajedniki temelj; moda e se ipak i oni moi podvrgnuti razumijevanju ivota snova bez prinude, no proirenjem naih saznanja koja smo stekli na drugim snovima.

289

XVIII. predavanje

FIKSIRANJE NA TRAUMU. NESVJESNO

Moje dame i gospodo! Proli put sam rekao, da nastavak na eg rada elimo nadovezati na naa dosadanja otkria, a ne na nae sumnje. Jo uope nismo niti izrekli dva najzanim ljivija zakljuka, koji se mogu izvesti iz dviju analiza, to su nam posluile za uzor. Kao prvo: obje pacijentice ostavljaju na nas dojam kao da su fiksirane na jedan odreeni dio svoje prolosti, ne znaju ka ko bi se toga oslobodile, pa su se zato otuile i svojoj sada njosti, i budunosti. Zavukle su se u svoju bolest kao to su se u ranijim vremenima obiavali povlaiti u samostan, da bi ta mo dovrili neku teku ivotnu sudbinu. Za nau prvu paci jenticu stvarno naputanje braka i supruga joj je i pripremilo takvu zlu kob. Kroz svoje simptome ona nastavlja proces sa svojim suprugom; ve smo nauili prepoznavati one glasove koji ga zagovaraju, koji ga opravdavaju, uzdiu, ale zbog njegova gubitka. I iako je jo mlada i poeljna drugim mu karcima, poduzela je sve stvarne i imaginarne (magijske) mjere opreza, kako bi mu sauvala svoju vjernost. Ne pokazu je se pred stranim oima, zapostavlja svoj izgled, ali se ne usuuje niti brzo ustati sa stolca na kojem je sjedila, odbija se potpisati svojim imenom, nikome ne moe uruiti poklon s motivacijom, da nitko ne smije imati bilo to od nje. 290

Kod nae druge pacijentice, mlade djevojke, erotska ve zanost na oca nastala je jo u godinama prije puberteta, a za njen ivot znai to isto. I ona je za sebe donijela zakljuak da se ne moe udavati sve dok je tako bolesna. Smijemo nagaati da je tako bolesna i postala zato, da se ne bi trebala udavati, te da bi mogla ostati uz oca. Ne smijemo odbiti pitanje - kako, na koji nain i iz kojih motiva se dospijeva u jedan tako neobian i tako nepovoljan stav prema ivotu? Pretpostavimo da je takvo ponaanje ope nita znaajka neuroze, a ne neka naroita osobenost ovih dvi ju bolesnica. No, to je zaista jedna opa, praktiki vrlo znaaj na crta svake neuroze. Prva Breuerova histerijska pacijentica bila je na slian nain fiksirana na vrijeme u kojem je njego vala svog teko oboljelog oca. Usprkos svom ozdravljenju, ona je na neki nain zakljuila svoj ivot; istina, postala je zdrava i sposobna za djelovanje, ali je izbjegavala uobiajenu sudbinu ene. Kod svakog od naih bolesnika moemo kroz analizu uvidjeti, da se on u svojim simptomima bolesti i u zakljucima koje iz njih izvodi zapravo vratio u neko odre eno razdobljesvoje prolosti. U velikom je broju sluajeva odabrao za to ak i vrlo ranu fazu svoga ivota, doba svog djetinjstva, i - ma koliko vam to moglo zazvuati smijeno, ak i doba svog postojanja kao dojeneta. Sljedeu analogiju za ovaj stav naih nervoznih osoba nu de oboljenja, za koja rat upravo sada doputa da nastaju na roitom uestalou, takozvane traumatske neuroze. Naravno, takvih je sluajeva bilo i prije rata - nakon sudara vlakova i drugih stranih ivotnih opasnosti. Traumatske neuroze nisu u osnovi iste kao spontane neuroze, koje obiavamo analitiki istraivati i obraivati; ni nama takoer jo nije uspjelo da ih podvrgnemo naim stajalitima pa se nadam da u vam jed nom moi razjasniti, u emu se sastoji ovo ogranienje. No, u 291

jednoj se toki smije istaknuti posvemanja podudarnost. Tra umatske neuroze pruaju jasne nagovjetaje toga, da im se u samom temelju nalazi fiksiranje na trenutak traumatine ne sree. Ovi bolesnici redovito u svojim snovima obnavljaju traumatsku situaciju; tamo, gdje se dogaaju napadi histerijskog oblika koji doputaju analizu, ispostavlja se da napad odgovara potpunom premjetanju osobe u tu situaciju. Go tovo kao da ovi bolesnici nisu mogli nadvladati tu traumati nu situaciju, kao da ona jo uvijek stoji pred njima i ovog tre nutka, kao neobavljena zadaa, pa mi posve ozbiljno prihva amo ovakvo shvaanje; jer, ono nam pokazuje put do jednog - nazovimo ga tako, ekonominog - promatranja duevnih procesa. Da, izraz traumatski nema nikakvog drugog smisla, osim ekonominog. Tako nazivamo jedan dogaaj, koji u kratkom vremenu duevnom ivotu donosi takvo jedno sna no narastanje podraaja, da njegovo savladavanje ili dovra vanje ne uspijeva na uobiajeni nain, iz ega moraju proizai trajni poremeaji u pobuivanju energije. Ova nas analogija mora navesti na to, da traumatskima opiemo i one dogaaje na koje su, ini se, fiksirani nai ner vozni pacijenti. Na ovaj bi nam se nain obeao i jedan vrlo jednostavan uvjet za neurotska oboljenja. Neuroza bi se mo gla usporediti s traumatskim oboljenjem, te bi nastajala zbog nesposobnosti da se rijei neki afektivno isuvie snano na glaen doivljaj. Tako je zaista i glasila prva formula, u kojoj smo Breuer i ja 1893. / 1895. godine postavili teoretsku raz radu naih novih zapaanja. Takav sluaj, kakav je bio taj nae prve pacijentice, mlade ene odvojene od supruga, vrlo se dobro podvrgava ovom shvaanju. Ona nije preboljela ne ostvarivost svog braka pa se vezala uz ovu traumu. Ali, ve nam je na drugi sluaj - djevojka fiksirana na svog oca, po kazao da ova formula nije ba sveobuhvatna. S jedne je strane 292

takvo zaljubljivanje djevojice u oca toliko uobiajeno i tako esto nadvladano, da bi oznaka traumatino izgubila svu svoju sadrinu; no, s druge strane se nala povijest ove boles nice, koja je ovu prvu erotsku fiksiranost u poetku nadvladala naoko posve nesmetano, a simptomi opsesijske neuroze iz nova su izbili na vidjelo tek poslije vie godina. Tu, dakle, predviamo potekoe, vee bogatstvo uvjeta za oboljenje, ali takoer znamo da se traumatsko stajalite ne moe napustiti kao pogreno; morat e se umetnuti i svrstati negdje drugdje. Ovdje iznova prekidamo put kojim smo krenuli. Za sada nas on ne odvodi dalje, a mi moramo saznati jo kojeta prije no to emo moi pronai njegov pravi nastavak. Primijetimo jo, u vezi predmeta fiksiranja na jedno odreeno razdoblje prolosti, da takva pojava daleko nadilazi samu neurozu. Sva ka neuroza sadri takvo jedno fiksiranje, ali svako fiksiranje ne dovodi do neuroze, ne podudara se s njom, niti ne nastaje na putu neuroze. Tugovanje je uzor i primjer afektivnog fiksiranja na neto to je proteklo, jer sa sobom donosi najpotpunije ok retanje od sadanjosti i budunosti. No, tugovanje se otro raz likuje od neuroze, ak i po prosudbi nestrunjaka. Nasuprot to me, postoje neuroze koje se mogu nazvati patolokim oblikom tugovanja. Dogaa se i to, da ljudi zbog nekog traumatinog dogaaja koji uzdrma temelje njihova dotadanjeg ivota dospijevaju u stanje obamrlosti, da u njima nestaje svako zanimanje za sada njost i budunost, te da ostaju trajno duevno zaokupljeni pro lou; no, ovi nesretnici ne moraju pri tome postati i neuroti ni. Ovu crtu neuroze ne elimo, dakle, precijeniti kao osobi nu, ma koliko ona inae bila redovita i znaajna. No, vratimo se sad drugom rezultatu naih analiza, kod ko jeg ne trebamo strahovati od nekog naknadnog ograniavanja. Izvijestili smo o naoj prvoj pacijentici, kakve je besmislene 293

prisilne radnje izvodila i o kakvom je intimnom sjeanju pri ala kao o onom, koje tome pripada; kasnije smo istraili i od nos izmeu tih dviju stvari te razotkrili namjeru opsesijske radnje iz ove veze sa sjeanjem. Ali, posve smo postrance ostavili jednu stvar, koja zasluuje nau punu pozornost. Sve dok je pacijentica ponavljala i prisilnu radnju, nije znala da se ona nadovezuje na ono sjeanje. Povezanost izmeu ovih dvi ju stvari njoj je ostajala sakrivena; ona je morala istinito odgo voriti, da ne zna pod kakvim to nagonima ini. Tada se odjed nom pod utjecajem rada na lijeenju dogodilo da je pronala tu vezu, i da ju je mogla iskazati. No, jo uvijek nije znala nita o namjeri, u slubi koje je i izvodila prisilnu radnju; o namjeri, da ispravi jedan neugodan dio svoje prolosti, te da voljenog ovjeka postavi na jednu viu razinu. Trajalo je poprilino dugo i trebalo mnogo napora da ona shvati i prizna mi, kako je takav jedan motiv sam za sebe mogao biti pokretaka snaga njene prisilne radnje. Povezanost s prizorom nakon neuspjele prve brane noi i njean motiv bolesnice zajedno su dali ono, to smo nazvali smislom prisilne radnje. No, taj joj je smisao ostajao nepoz nat u oba smjera, i u onome od kuda, a i u onome zbog e ga sve dok je obavljala tu prisilnu radnju. Dakle, u njoj su ta da djelovali duevni procesi, a prisilna radnja bila je naprosto njihov uinak; u normalnom duevnom stanju ona bi opazila taj uinak, no nita od duevnih preduvjeta tog uinka ne bi doprlo do njene svjesne spoznaje. Ona se ponaala jednako kao i hipnotizirani kojemu je Bernheim izdao nalog, da pet mi nuta nakon buenja u bolnikoj sobi otvori kiobran, i koji je izvrio dobiveni nalog u ve budnom stanju, ne znajui iznijeti nikakav motiv za taj svoj in. Na takav jedan odnos stvari mis limo kad govorimo o postojanju nesvjesnih duevnih procesa. Usuujemo se izazvati itav svijet da poloi raune o tom sta294

nju stvari i to na ispravniji znanstveni nain, pa bismo se tada rado odrekli prihvaanja nesvjesnih duevnih procesa. Ali, do tad emo se pridravati ovog shvaanja, te samo rezigniranim slijeganjem ramena odbiti kao neshvatljivo kada nam netko eli predbaciti kako nesvjesno nije nita stvarno u smislu zna nosti, da je samo pomono sredstvo u nevolji, une facon de parler. Neto, to nije stvarno, a iz ega proizlaze takva stvar na i opipljiva djelovanja kakvo je i jedna prisilna radnja! U osnovi, isto ovo susreemo i kod nae druge pacijentice. Ona je osmislila propis da jastuk ne smije dodirivati stijenku kreveta i tog se propisa mora pridravati, iako ne zna odakle on potjee, to on znai i kojem motivu zahvaljuje svoju snagu. Smatra li ga ona sama ravnodunim, ili se bori protiv njega, bijesni li na njega, postavlja li si zadau da ga prekri - za nje govo je izvrenje posve svejedno. Jer, on se mora slijediti, a ona se uzalud pita - zato. Ipak se mora priznati da je u ovim simptomima opsesijske neuroze, u tim predodbama i nago nima za koje se ne zna otkuda se pojavljuju, koji se ponaaju tako otporno na sve utjecaje inae normalnog duevnog ivota, koji na same bolesnike ostavljaju dojam kao da su presnani posjetitelji iz nekog stranog svijeta, besmrtnici koji su se umijeali u vrevu smrtnika - dobiven najjasniji naputak o jed nom naroitom podruju duevnog ivota, iskljuenom od svega ostalog. Iz njih proizazi i put - ne moe se promaiti do uvjerenja o postojanju nesvjesnog u dui, i upravo stoga klinika psihijatrija, koja poznaje jedino psihologiju svijesti, i ne zna to bi drugo s njima zapoela, osim da ih nazove po kazateljima jednog naroitog naina degeneracije. Naravno, same prisilne predodbe i prisilni nagoni nisu nesvjesni, kao to niti izvravanje prisilnih radnji ne izbjegava svjesnom zapaanju. Oni ne bi niti postali simptomima, da nisu prodrli do svijesti. Ali, nesvjesni su oni psihiki preduvjeti koje 295

izvodimo iz analize, povezanosti u koje ih unosimo tumae njem, barem onoliko dugo dok ih radom na analizi ne uinimo svjesnima i bolesniku. Dodajte sad tome da se takav odnos stvari, kakav smo ut vrdili u oba naa sluaja, potvrdio i kod svih simptoma svih neurotinih oboljenja, da je bolesniku uvijek i posvuda smisao simptoma nepoznat, te da analiza redovito pokazuje kako su ti simptomi izdanci nesvjesnih procesa, koji se, meutim, pod raznovrsnim povoljnim okolnostima mogu pretvoriti u svjes ne; tako ete razumjeti da mi u psihoanalizi ne moemo ostati bez nesvjesnog duevnog, te da smo navikli baratati njime kao neim smisaono opipljivim. Ali, moda ete takoer shvatiti i koliko su malo za prosudbu tog pitanja sposobni svi oni drugi, koji nesvjesno poznaju samo kao pojam, koji nisu nikada ana lizirali, nikada tumaili snove, ili neurotine simptome pret varali u smisao i namjeru. I da za nae svrhe jo jednom izgo vorimo: mogunost da se neurotinim simptomima pridoda smisao pomou analitikog tumaenja, nepokolebljiv je dokaz za postojanje - ili, ako vam je tako drae - za nunost prihva anja nesvjesnih duevnih procesa. Ali, to nije sve. Zahvaljujui jednom drugom otkriu Breuera, koje mi se ak ini sadrajno bogatijim i u kojem nije imao suradnika, otkrivamo jo vie o odnosu izmeu nesvjes nog i neurotinih simptoma. Ne samo to je smisao simptoma u pravilu nesvjestan; izmeu te nesvjesnosti i mogunosti po stojanja samih simptoma postoji i odnos zastupanja. Ubrzo e te me razumjeti. Kao i Breuer, elim ustvrditi sljedee: svaki put kad naiemo na neki simptom, smijemo zakljuiti da kod bolesnika postoje odreeni nesvjesni procesi, koji sadre smi sao tog simptoma. Ali, takoer se trai da taj smisao i bude ne svjestan, da bi se simptom uope pojavio. Simptomi se ne obli kuju iz svjesnih procesa; im odgovarajue nesvjesno postane 296

svjesno, simptom mora nestati. Ovdje odmah i odjednom pre poznajete pristup terapiji, put kojim se simptomi mogu dovesti do nestajanja. Na tom je putu Breuer uistinu i izlijeio svoju histerijsku pacijenticu, to znai - oslobodio je njenih simpto ma; pronaavi tehniku kojom joj je nesvjesne procese to su sadravali smisao simptoma doveo do svijesti, pa su ti simpto mi nestali. Ovo Breuerovo otkrie nije bilo rezultat nekog nagaanja, ve prouavanja sto je posreilo, i koje je omoguila susretlji vost bolesnice. Ne morate se sad muiti time da to shvatite svoenjem na neto drugo, vama ve poznato, nego u tome tre bate prepoznati jednu novu osnovnu injenicu, uz iju e pomo i mnogo to drugo postati razjanjivo. Stoga mi dopus tite da vam to isto ponovim, ali izraavajui na drugi nain. Simptomska tvorba je zamjena za neto drugo, sto je izos talo. Odreeni duevni procesi uobiajeno se razvijaju tako da leko, da se svijest s njima upoznaje. To se nije dogodilo, ve je zbog toga iz prekinutih, na neki nain poremeenih procesa koji su morali ostati nesvjesni, proizaao simptom. Dogaa se, dakle, neto kao mijena; kad se uspije u njenu ponitavanju, li jeenje neurotinih simptoma rijeilo je svoju zadau. Breurovo je otkrie jo i danas temelj psihoanalitikog li jeenja. Stav - da simptomi iezavaju kad se njihovi nesvjes ni preduvjeti uine svjesnima - bio je potvren u svim dalj njim istraivanjima, iako se nailazi na najudnije i najneoekivanije potekoe kad se poduzima pokuaj njegove praktine izvedbe. Nae lijeenje djeluje tako, da nesvjesno pretvara u svjesno, a djelotvorno je samo ukoliko doe u poloaj da ovu promjenu i izvri. A sad na brzinu jedno odmicanje od predmeta, kako ne bi ste dospjeli u opasnost da si terapeutski rad predoite kao isuvie lagan. Prema naim dosadanjim izlaganjima, neuroza bi 297

bila posljedica neke vrste neznanja, nepoznavanja duevnih procesa za koje bi se ipak trebalo znati. To bi znailo i snano pribliavanje poznatim Sokratovim uenjima, iz kojih slijedi da su ak i poroci utemeljeni na neznanju. Sad e neki lije nik, iskusan u analizi, u pravilu lako razaznati koji su to du evni osjeaji ostali nesvjesni kod pojedinih bolesnika. Ne bi mu, dakle, trebalo teko pasti niti izljeenje bolesnika, kad ga zahvaljujui svome znanju oslobaa njegova vlastitog nezna nja. Barem bi jedan dio nesvjesnog smisla simptoma mogao biti lako rjeiv na ovaj nain, dok o drugom dijelu - o pove zanosti simptoma s doivljajima bolesnika lijenik, naravno, ne moe mnogo pogoditi, jer on ne poznaje te doivljaje; mo ra priekati da ih se bolesnik prisjeti, te da mu ih ispripovije da. No, i za ovo bi se u nekim sluajevima mogla pronai za mjena. Moe se raspitati kod rodbine oboljelog o njegovim doivljajima, i oni e esto biti u stanju da meu njima razaz naju one, koji su djelovali traumatski, a moda ak priopiti i takve doivljaje o kojima niti sam bolesnik nita ne zna, jer su se dogodili u vrlo ranim godinama njegovog ivota. Ujedinja vanjem obaju ovih postupaka moglo bi se doi i do izgleda, da se u krae vrijeme i uz manje muke pomogne patogenom nez nanju oboljelog. Da, kad bi to tako ilo! Stekli smo iskustva, na koja od poetka nismo niti bili pripravni. Znanje i znanje nije isto; po stoje razliite vrste znanja, koje psiholoki uope nisu jedna ko vrijedne. Il y afagots et fagots, rekao je jednom Moliere. Znanje lijenika nije isto kao i ono oboljeloga, te ne moe iz raziti istu djelotvornost. Kad lijenik priopenjem prenosi svoje znanje bolesniku, tada to nema uspjeha. Ne, bilo bi neis pravno to tako rei. To nema uspjeha u otklanjanju simptoma, ve u neemu drugom - u pokretanju analize, ije se prve na znake esto pokazuju kroz izraavanje protivljenja. Oboljeli 298

tada saznaje neto, to do tada nije znao - smisao svog simp toma, ali ga poznaje isto onoliko malo koliko i ranije. Tako ot krivamo da postoji i vie od jedne vrste neznanja. No, zahtije va se odreeno produbljenje naih psiholokih spoznaja, da bi nam pokazalo u emu se sastoje te razlike. Ali naa tvrdnja, da simptomi nestaju saznanjem o njihovu smislu, ipak ostaje is pravna. Tome se samo pridodaje, da se to znanje mora osloni ti na jednu unutarnju promjenu u oboljelom, koja se moe iza zvati jedino psihikim radom s posve odreenim ciljem. Ovdje stojimo pred problemima koji e nam se ubrzo ujediniti u jednu dinamiku simptomske tvorbe. Gospodo moja! Sad moram postaviti pitanje - nije li vam to, to vam govorim, isuvie mrano i sloeno? Ne zbunjujem li vas time, to toliko esto opovrgavam i ograniavam, zapo injem, pa zatim naputam neki tijek misli? Trebalo bi mi biti ao, kad bi bilo tako. Ali, osjeam snanu nesklonost prema pojednostavljenjima na utrb vjernosti istini i nemam nita protiv toga, da stjeete potpun dojam o mnogostranosti i ispre pletenosti predmeta; takoer pomiljam da nema tete u tome da vam o svakoj toki kaem i vie, no to u tom trenutku mo ete obraditi. Jer, ipak znam da svaki sluatelj i itatelj u svo jim mislima rasporeuje, skrauje, pojednostavljuje i izvlai iz svega to mu se nudi samo ono, to eli i zadrati. Stoga je do odreene mjere tono i da utoliko vie preostaje, ukoliko je bogatije bilo izloeno. Dopustite mi da se ponadam, kako ste usprkos svemu nuzgrednom ipak jasno shvatili i ono, to je bitno u mojim izlaganjima - ono o smislu simptoma, o ne svjesnom te o odnosu meu njima. Vi ste zasigurno razumjeli i to, da e se naa daljnja nastojanja kretati u dva smjera, prvo - da otkrijemo kako ljudi obolijevaju, kako mogu dospjeti do neuroze kao ivotnog stava, a to je kliniki problem; i drugo, kako se iz tih uvjeta neuroze razvijaju bolesni simptomi, to 299

ostaje problem duevne dinamike. A za oba ova problema ne gdje mora postojati i njihova toka sastajanja. Danas vie neu ii dalje, no kako nam vrijeme jo nije is teklo, mislim vam pozornost obratiti na jednu drugu osobinu obiju naih analiza, ija potpuna ocjena moe uslijediti tek ka snije - na praznine u sjeanju ili amnezije. Vi ste uli da se za dae psihoanalitikog lijeenja mogu obuhvatiti formulom, da se sve patogeno nesvjesno pretvori u svjesno. Zato ete sad moda biti zaueni kad otkrijete, da se ova formula moe za mijeniti i jednom drugom, koja ispunjava sve praznine u sje anju bolesnika, i koja uklanja njegove amnezije. To se svodi na isto. Amnezijama neurotiara pripisuje se, dakle, jedna zna ajna veza s nastankom njegovih simptoma. No, kad uzmete u obzir sluaj nae prve analize, otkrit ete da ovakva ocjena amnezije nije opravdana. Bolesnica nije zaboravila prizor na koji se nadovezala njena prisilna radnja, ba naprotiv - sau vala ga je u ivom sjeanju, a pri nastajanju tog simptoma nije bilo u igri nita drugo, to bi bilo zaboravljeno. Manje je jasno, no jo uvijek u cjelini slino i stanje nae druge pacijentice, djevojke s prisilnim obredom. Niti ona zapravo nije zaboravila svoje ponaanje iz ranijih godina, injenicu da je zahtijevala otvaranje vrata izmeu spavae sobe roditelja i svoje vlastite, te da je majku prognala iz njena mjesta u branoj postelji; toga se prisjeala posve jasno, iako s oklijevanjem, i nerado. Uo ljivim moemo smatrati jedino to, to se prva pacijentica - dok je bezbroj puta izvodila svoju prisilnu radnju, niti jedan jedini puta nije prisjetila slinosti sa svojim doivljajem nakon prve brane noi, te da se to sjeanje nije javljalo niti kod izravnih pitanja pri istraivanju motivacije za njenu prisilnu radnju. To isto vai i za djevojku, kod koje su se, osim toga, obred i nje govi povodi protezali na istu, svake veeri ponavljanu situ aciju. U oba sluaja ne postoji zapravo nikakva stvarna amne
300

zija, nikakav nedostatak sjeanja, ali je prekinuta povezanost koja je trebala dovesti do reproduciranja, do ponovnog po javljivanja u sjeanju. Takav jedan poremeaj pamenja dosta tan je za opsesijsku neurozu, dok je to kod histerije drugaije. Ova posljednja spomenuta neuroza najee se odlikuje go lemim amnezijama. U pravilu se prilikom analize svakog po jedinog histerijskog simptoma nailazi na itav niz ivotnih dojmova, koji se nakon njihovog vraanja izriito opisuju kao ranije posve zaboravljeni. Taj se niz s jedne strane protee i do najranijih godina ivota, tako da se histerijska amnezija moe prepoznati kao neposredni nastavak infantilne amnezije, koja nama normalnima prekriva poetke naeg duevnog ivota. S druge strane, zaueno utvrujemo da zaboravu oboljelog mogu podlei i njegovi najsvjeiji doivljaji, te da su am nezijom naeti naroito oni povodi, kod kojih je bolest izbila ili se pojaala, ukoliko ih nije i posve progutala. U pravilu, iz cjelokupne slike takvog jednog nedavnog sjeanja nestaju va ne pojedinosti ili se zamjenjuju krivotvorinama sjeanja. Ta koer se gotovo redovito dogaa, da se tik pred samo zaklju enje analize pojave odreena sjeanja na nedavno doivljeno, koja su se mogla dovoljno dugo zadravati da bi ostavila osjetne praznine u suvislosti. Ovakva su oteenja sposobnosti sjeanja, kako je reeno, karakteristina za histeriju kod koje se kao simptomi pojavljuju i stanja (histerijski napadi) koja ne moraju ostaviti traga u sje anju. Kako je kod opsesijske neuroze drugaije, iz toga mo ete zakljuiti da se kod ovih amnezija radi o psiholokoj na ravi histerijske promjene, a ne o opoj crti neuroza uope. Znaenje ove razlike ogranieno je sljedeim zapaanjem. Mi smo kao smisao nekog simptoma shvatili dvoje - njegovo otkuda i njegovo kamo ili zbog ega, to jest, dojmove i doivljaje iz kojih on proizlazi, te namjere kojima slui. Ono 301

otkuda nekog simptoma razlae se, dakle, na dojmove koji stiu izvana, koji su nekad nuno bili svjesni pa su otada kroz zaborav moda mogli postati nesvjesni. Ali, ono zbog ega simptoma, dakle - njegova tenja, svaki put je endopsihiki proces koji je vjerojatno najprije bio svjestan, ali isto tako nikad nije morao biti zaista svjestan, ostajui tako odavno u nesvjesnom. Dakle, nije ba jako vano da li je i otkuda je amnezija obuhvatila doivljaje na koje se simptom oslanja, kako se to dogaa kod histerije; ono kamo, dakle - namjera simptoma, koja je od poetka mogla biti nesvjesna jeste ono, to utemeljuje njegovu ovisnost o nesvjesnom, i to nita manje vrsto kod opsesijske neuroze, negoli kod histerije. Meutim, ovim smo isticanjem nesvjesnog u duevnom ivotu prizvali najopakije duhove kritike protiv psihoanalize. Nemojte se tome uditi, i nemojte povjerovati da se otpor prema nama oslanjao samo na shvatljive potekoe kod nes vjesnog, ili na relativnu nepristupanost iskustvima koja ga dokazuju. Smatram da on stie iz vee dubine. Protjecanjem vremena moralo je ovjeanstvo pretrpjeti dvije velike ozlje de svog naivnog samoljublja od strane znanosti. Prvu, kad je otkrilo da naa Zemlja nije sredite svega svijeta, ve siuan dijelak jednog svjetskog sustava, koji se ne moe niti zamisli ti u svoj svojoj veliini. Za nas se ona povezuje s imenom Kopernika, iako je jo aleksandrijska znanost nauavala neto slino. Drugu onda, kad je bioloko istraivanje unitilo na vodno odvijanje nastanka ovjeka, te ga uputilo na podrijetlo iz ivotinjskog carstva, i dokazalo neiskorjenjivost njegove animalne prirode. Ova se preobrazba dogaala u nae doba pod utjecajem Ch. Darwina, Wallacea i njihovih prethodnika, i to uz najea opiranja suvremenika. Ali, treu i najosjetlji viju povredu treba ljudska udnja za veliinom pretrpjeti upravo od dananjeg psiholokog istraivanja, koje naemu Ja
302

eli dokazati da nije gospodar ak niti u vlastitoj kui, ve da ostaje upueno na tura izvijea o onome to se, kao nesvjes no, zbiva u njegovom duevnom ivotu. Ovu opomenu ljudi ma da se vrate samima sebi nismo kao prvi iznijeli mi psiho analitiari, niti smo u tome bili jedini; no, ini se da je upravo nama dosueno da je najupornije zastupamo i utvrujemo gra om, koja se pribliava svakoj pojedinoj osobi. Iz toga proiz lazi i ope odbijanje usmjereno protiv nae znanosti, zapos tavljanje obzira akademske uglaenosti i oslobaanje uzda nepristrane logike od strane opozicije, a dodajmo tome, da mir ovoga svijeta moramo naruiti jo i na jedan drugi nain, kako ete uskoro uti.

303

XIX. predavanje

OTPOR I POTISKIVANJE
Moje dame i gospodo! Da bismo u razumijevanju neuroza napredovali dalje, potrebna su nam nova iskustva, dok dva ve imamo. Oba su vrlo neobina, i svojevremeno su bila vrlo iznenaujua. Naravno, vi ste na oba pripravljeni kroz nae prologodinje rasprave. Prvo: kad se prihvatimo toga da izlijeimo nekog obolje log, da ga oslobodimo njegovih bolesnih simptoma, tada nam on prua grevit, ilav otpor, koji traje tijekom itavog lije enja. To je jedna toliko neobina injenica, da ne smijemo oekivati kako e joj se mnogo vjerovati. Najbolje je da se rodbini bolesnika o tome nita niti ne govori, jer ona nikada i ne misli bilo to drugo, no da je to samo na izgovor kojim elimo opravdati dugotrajnost ili neuspjeh naeg lijeenja. I bolesnik proizvodi sve pojavnosti ovog otpora ne prepozna jui ih kao takve, pa je ve velik uspjeh kad ga navedemo na to, da se pronae u tom shvaanju i da s njime rauna. Po mislite ipak - bolesnik, koji toliko pati zbog svojih simptoma i pri tome primorava i svoje najblie da trpe zajedno s njim, koji na sebe eli preuzeti tolike rtve u vremenu, novcu, trudu i samosvladavanju da bi ih se oslobodio, on da bi se u intere su svoje bolesti trebao boriti protiv svog pomagaa. Kako sa mo nevjerojatno mora zazvuati ovakva tvrdnja! Pa ipak, tako je; kad nam se predbacuje ova nevjerojatnost, tada trebamo samo odgovoriti da to nije bez analogije, te da i svaki onaj,
304

tko zbog neizdrive zubobolje potrai zubara, ipak uhvati nje govu ruku kad se on klijetima eli pribliiti oboljelom zubu. Otpor bolesnika vrlo je raznolik, izrazito lukav, esto teak za prepoznavanje, i mijenja oblike svoje pojavnosti. Za lijeni ka to znai da mora biti sumnjiav, i neprekidno na oprezu zbog njega. U psihoanalitikom lijeenju primjenjujemo tehniku, koja vam je poznata jo od tumaenja snova. Bolesniku naloi mo da se dovede u jedno stanje mirnog samopromatranja, bez razmiljanja, te da dojavljuje sve to pri tome zamijeti u svojim kretanjima u nutrini: osjeaje, misli, sjeanja, i to onim redosljedom, kojim se u njemu i pojavljuju. Kod toga ga izriito upozoravamo da ne popusti bilo kakvom motivu koji bi elio postii neki odabir ili iskljuenje neke od pomisli, pa makar on glasio da je to isuvie neugodno, ili previe indiskretno za izre i, ili da je posve nevano, da ne pripada tome mjestu, ili pak da je toliko besmisleno, da niti ne treba biti izreeno. Mi mu utuv ljujemo da se uvijek kree samo povrinom svoje svijesti, da napusti bilo kakvu kritiku prema onome to pronalazi, te mu povjeravamo da uspjeh lijeenja, a prije svega njegovo trajanje ovisi o savjesnosti, kojom e slijediti ovo osnovno tehniko pravilo analize. Jo iz tehnike tumaenja snova znamo da upra vo one pomisli protiv kojih se uzdiu brojne sumnje i prigovo ri, redovito sadre grau koja dovodi do razotkrivanja nesvjes nog. Izlaganjem ovog osnovnog tehnikog pravila u poetku postiemo samo to, da ono postaje toka koju napada otpor. Bo lesnik pokuava na bilo koji nain izbjei odredbe tog pravila. Sad ustvrdi kako mu nita ne pada na pamet, sad opet da se u njemu odvija toliko mnogo toga, da ne uspijeva nita od toga obuhvatiti. Zatim s nelagodnim uenjem zamjeujemo da je popustio sad ovom, sad onom kritikom prigovoru; naime, sam nam se razotkriva svojim dugim stankama, kojima doputa da se unesu u njegovo prianje. Potom i priznaje, kako on to
305

stvarno ne moe rei, jer se stidi, i doputa da ovaj motiv dje luje usprkos njegovu obeanju. Ili, neto mu je palo na pamet, no tie se neke druge osobe, a ne njega samog, pa je to zato is kljuio iz priopavanja. Ili, ono to mu je upravo sad palo na um zaista je toliko nevano, toliko glupo i toliko besmisleno; nisam valjda mislio da e se on upustiti i u takve pomisli, i ta ko to ide u nepreglednim varijacijama dalje, na to se uvijek treba objasniti da - rei sve zaista i znai - sve rei. Ne moe se susresti neki oboljeli koji nije uinio pokuaj, da neko od podruja zadri samo za sebe, kako bi do njega za prijeio pristup lijeenju. Jedan, kojeg sam morao ubrojiti me u najinteligentnije, tjednima mi je preuivao neku intimnu ljubavnu vezu, a kad je bio prozvan zbog povrede svetog pra vila, opravdavao se argumentom da je ta pria njegova privat na stvar. Naravno da analitiko lijeenje ne podnosti takvo jed no pravo na pribjeite. Pokuajmo, primjerice, na jednom mjestu u gradu, kakav je Be - na Hohe Marktu ili kod crkve sv. Stjepana dopustiti iznimku, da se ovdje ne smiju dogaati nikakva uhienja, pa se potom potrudimo uhvatiti nekog odre enog zloinca. On se nee moi pronai ni na kojem drugom mjestu, ve upravo na mjestu tog utoita. Jednom sam odlu io dopustiti takvo jedno iznimno pravo mukarcu, do ijih se sposobnosti objektivno dralo vrlo mnogo, jer se nalazio pod slubenom zakletvom koja ga je obvezivala da o odreenim stvarima ne smije nikome nita priati. On je, svakako, bio za dovoljan uspjehom, ali ne i ja; odluio sam da pokuaj pod tak vim uvjetima vie ne ponavljam. Opsesijski neurotian odlino se razumiju u to, kako da tehniko pravilo uine gotovo neiskoristivim tako, da na nje ga usmjere svoju preveliku savjest i svoju sumnju. Histerian strepnje pokatkad ga uspijevaju dovesti i do apsurda, obliku jui samo pomisli koje su toliko udaljene od traenog, da ana306

lizi ne mogu pruiti nikakav doprinos. No, nemam vas namje ru uvoditi u obradu ovih tehnikih potekoa. Dostatno je rei da se konano, odlunou i istrajavanjem otporu uspijeva ote ti odreena mjera poslunosti prema osnovnom tehnikom pravilu, te da se on potom prebacuje na neko drugo podruje. Pojavljuje se kao intelektualni otpor, bori se argumentima, hvata se potekoa i nevjerojatnosti koje normalno, ali neobavijeteno miljenje pronalazi u analitikom uenju. Tada od tog jednog jedinog glasa moemo zauti sve kritike i prigo vore, koje nas inae u znanstvenoj literaturi zagluuju kao zbor. Stoga nam takoer ne zvui nepoznato ono, to nam se dovikuje izvana. To je prava bura u ai vode. Pa ipak, pacijent doputa da se s njim govori; rado e nas potaknuti na to da ga obavijestimo, pouimo, opovrgnemo, ukaemo mu na literatu ru po kojoj se moe dalje obrazovati. On je rado spreman po stati i poklonikom psihoanalize pod uvjetom, da analiza njega osobno potedi. No, mi ovu udnju za znanjem prepoznajemo kao otpor, kao odvraanje od naih posebnih zadaa, i - od bijamo je. Kod opsesijskih neurotiara moramo oekivati jed nu naroitu taktiku otpora. On esto doputa da analiza nesme tano ide svojim putem, tako da se rasvijetljavanje zagonetke njegova sluaja oboljenja sve vie iri, no na kraju se udimo, jer to rasvjetljavanje ipak ne odgovara nikakvom praktinom napretku, nikakvom slabljenju simptoma. Tada moemo otkriti da se otpor povukao na sumnju opsesijske neuroze, te da je s tog poloaja na nas uspjeno uperio svoju otricu. Oboljeli si je otprilike rekao: Sve je to lijepo i zanimljivo. Ja bih to rado i dalje slijedio. To bi jako izmijenilo moju bolest, kad bi bilo stvarno. No, ja uope ne vjerujem da je to istina, i sve dok ne vjerujem, to se nimalo ne tie moje bolesti. Tako se moe nastaviti jo dugo, sve dok se ne stigne do tog zadranog mjes ta, na kojem e tada planuti odluujua bitka.
307

Ali, intelektualni otpori i nisu ono najgore; nad njima uvi jek ostajemo premoni. No, pacijent zna uspostaviti i takve ot pore, dok ostaje unutar okvira analize, ije nadvladavanje pri pada najteim tehnikim zadaama. Umjesto da se prisjeti, on iz svog ivota ponavlja takve stavove i pobude osjeaja, koji se posredstvom takozvanog prijenosa mogu primijeniti kao otpor lijeniku i lijeenju. Ovu grau on u pravilu uzima - ako se radi o mukarcu - iz svog odnosa prema ocu, doputajui da njegovo mjesto zauzme lijenik; tada otpore oblikuje iz tenje za samostalnou vlastite osobe i miljenja, iz vlastita astoljublja - kada svoj prvi cilj pronalazi u tome da bude jednak ocu ili da ga nadmai, iz svog negodovanja da i po drugi put u ivotu na sebe preuzme teret zahvalnosti. Tako se tijekom rada stjee dojam, kao da je kod bolesnika ona bolja namjera - da okona bolest, posve zamijenjena namjerom da lijenika uhva ti u krivu, dopusti mu da osjeti svoju nemo, da likuje nad njim. ene majstorski znaju kako se u svrhe otpora iskoritava njean, erotski obojen prijenos na lijenika. Na odreenoj razi ni ove naklonosti nestaje svako zanimanje za trenutnu situaci ju u lijeenju, za svaku od obveza koje su prilikom njegovog zapoinjanja preuzele na sebe; ljubomora, koja nikad ne izo staje, ogorenje zbog neizbjenog, iako vrlo obzirno iznijetog odbijanja moraju posluiti tome, da se upropasti osobno slaga nje s lijenikom, te da se tako iskljui jedna od najmonijih po luga analize. Otpori ove vrste ne smiju se jednostrano osuivati. Oni sa dre toliko mnogo od one najvanije grae iz prolosti obolje log i ponovo je iznose na tako uvjerljiv nain, da postaju naj bolji oslonci analize, ako umjena tehnika shvati kako da ih is pravno usmjeri. Ostaje samo vrijedno spomena, da ova graa uvijek ostaje prije svega u slubi otpora, te da pred lijeenje postavlja neprijateljsku zapreku. Takoer se moe rei da su to 308

karakteristine osobine, bolesnikovog shvaanja Ja, koja se uputaju u borbu protiv eljenih promjena. Pritom se otkriva i kako su se ove karakteristine osobine oblikovale s obzirom na uvjete neuroze i reakcije na njene zahtjeve, te se prepoznaju crte tog karaktera, koje inae ne bi - ili barem ne u toj mjeri mogle nastupiti, a mogu se nazvati i latentnima. Ne trebate ta koer stei niti dojam, da smo nastupanjem tog otpora naili na neoekivano ugroavanje analitikog utjecaja. Ne, mi znamo da se ovi otpori moraju iskazati; samo smo nezadovoljni kad ih ne izazovemo dosta jasno, i kad ih ne moemo razjasniti bo lesniku. Da, mi konano razumijemo da je nadvladavanje tog otpora onaj bitan uinak analize i onaj dio naeg rada, koji nam jedini osigurava da neto postignemo kod oboljeloga. Pridodajmo tome i da bolesnik koristi sve sluajnosti i sve dogaaje izvana, do kojih doe tijekom lijeenja, u smislu ometanja i skretanja daljnjeg rada; svako izraavanje autorite ta iz njegovog kruga, neprijateljski nastrojeno prema analizi, sluajno organsko oboljenje ili ono koje je sloeno zbog neu roze, to, da on sam svako poboljanje svog stanja koristi kao motiv za naputanje svojih nastojanja - tada dobivate pribli nu, ali jo uvijek nepotpunu sliku oblika i sredstava otpora, u nadvladavanju kojih se odvija svaka analiza. Ovoj sam toki posvetio toliko opirno izlaganje zato, jer vam moram rei da je ovo nae iskustvo s otporom neurotiara usmjereno protiv uklanjanja njegovih simptoma, i da je zapravo postalo osnova naeg dinamikog shvaanja neuroza. Breuer i ja smo izvorno psihoterapiju obavljali posredstvom hipnoze; Breuerova prva pacijentica u cijelosti je bila lijeena pod stanjem hipnotikog utjecaja, a i ja sam ga u tome u poetku slijedio. Priznajem da se rad tada odvijao lake i ugodnije, a i u mnogo kraem vre menu. Ali, uspjesi su bili hirovite, a ne trajne naravi; stoga sam na kraju hipnozu i napustio. A potom sam shvatio, da sve dok 309

smo se koristili hipnozom, nije bio niti mogu uvid u dinamiku ovih osjeaja. Jer, to je stanje spoznaji lijenika znalo prikriti postojanje otpora. Ono ga je potiskivalo, oslobaalo odreeno podruje za analitiki rad, i zadravalo ga na granicama tog podruja tako, da bi postao neprobojan, slino onako kao to sumnja radi kod opsesijske neuroze. Stoga sam se i usudio rei da se s pravom psihoanalizom zapoelo tek onda, kad smo se odrekli pomoi hipnoze. No, ako je utvrivanje otpora postalo toliko znaajno, ta da ipak smijemo oprezno ostaviti i neto prostora za sumnju, nismo li ipak bili isuvie lakomisleni u prihvaanju ovih otpo ra. Moda uistinu postoje takvi sluajevi u kojima asocijacije zakazuju iz nekih drugih razloga, moda argumenti koji se iznose protiv naih pretpostavki zaista zasluuju unutarnje procjenjivanje njihovog sadraja, pa inimo nepravdu kad in telektualnu kritiku analiziranog lagodno gurnemo u stranu kao otpor. Da, gospodo moja, samo - mi nismo do ovakve prosud be doli olako. Imali smo prilike da svakog takvog kritiki na strojenog pacijenta promatramo i pri pojavljivanju, a potom i pri nestajanju jednog otpora. Naime, tijekom jednog lijeenja otpor neprekidno mijenja svoj intenzitet; on uvijek raste kad se pribliavamo nekom novom pitanju, najjai je na vrhuncu nje gove obrade, pa iznova opada kad se dopre do rjeenja tog pi tanja. Mi se takoer nikad, osim ako nismo uinili neke poseb ne tehnike nespretnosti, ne trebamo baviti cjelokupnom mje rom otpora koju nam neki pacijent moe pruiti. Mogli smo se, dakle, uvjeriti u to, da isti ovjek tijekom analize bezbroj puta odbacuje, pa potom iznova preuzima svoje kritiko stajalite. Nalazimo li se pred time da mu do svijesti dovedemo neki novi i za njega naroito neugodan dio nesvjesne grae, tada on postaje izrazito kritian; ukoliko je ranije shvatio i prihvatio mnogo toga, sada su ove tekovine kao izbrisane; u svom na 310

stojanju za protivljenjem pod svaku cijenu, on ponekad moe pruiti sliku afektivnog slaboumnika. Ako smo mu uspjeli pomoi da dopre do nadvladavanja ovog novog otpora, tada on iznova zadobiva svoj uvid i svoje razumijevanje. Dakle, nje gova kritika nije samostalna funkcija, koju kao takvu treba ci jeniti, ve je priruni spremnik njegovih afektivnih stavova ko jima upravlja njegov otpor. Ako mu neto nije pravo, tada se on tome moe vrlo otroumno odupirati i pokazati vrlo kritikim; no, ako se neto uklapa u njegovo razmiljanje, prema tome se moe pokazati vrlo lakovjernim. Moda niti svi mi nismo ba mnogo drugaiji; analizirani toliko jasno pokazuje ovu ovis nost intelekta o afektivnom ivotu upravo stoga, to ga tijekom analize dovodimo u tako veliku nepriliku. Na koji nain vodimo rauna o zapaanju, da se bolesnik toliko energino odupire uklanjanju svojih simptoma i usposta vljanju normalnog tijeka u svojim duevnim procesima? Kae mo si, da smo osjetili snane sile, koje se odupiru promjeni sta nja; to moraju biti iste one, koje su svojedobno i izazvale to stanje. Kod simptomske tvorbe vjerojatno se dogaalo neto, to sad moemo rekonstruirati iz naih iskustava prikupljenih pri rjeavanju simptoma. Jo od Breuerovih zapaanja znamo da je postojanje simptoma imalo za pretpostavku, da se neki od duevnih procesa nije do kraja odvijao na normalan nain, tako da bi mogao postati svjestan. Simptom je zamjena za ono, to je tada izostalo. Sad znamo na koje mjesto treba smjestiti ono naslueno djelovanje sila. Vjerojatno se podiglo estoko opira nje tome, da duevni proces koji je u pitanju prodre do svijesti; stoga je i ostao nesvjestan. Kao nesvjestan, imao je mo obli kovati jedan simptom. Isto ovo nastojanje iznova se i tijekom analitikog lijeenja protivilo nastojanju, da se nesvjesno pre nese u svjesno. Ovo osjeamo kao otpor. Patogeni proces koji nam se iskazuje kroz otpor, treba dobiti naziv potiskivanje. 311

O ovom procesu potiskivanja moramo sad oblikovati odre enije predodbe. On je preduvjet stvaranja simptoma, ali ta koer i jo neto, za to ne poznajemo nita slino. Uzmemo li kao uzor jedan nagon, jedan duevni proces s tenjom da se pretvori u neku radnju, tada znamo da on moe podlijegati iz bjegavanju koje nazivamo odbacivanjem ili osuivanjem. Pri tom mu se oduzima energija kojom raspolae, on postaje ne moan, ali i nadalje moe nastaviti postojati kao sjeanje. i tav proces odluivanja o njemu dogaa se sa znanjem bolesni kova Ja. No, posve je drugaije kad bismo zamislili da taj isti nagon podlijee potiskivanju. Tada bi on zadrao svoju ener giju pa na njega ne bi ostalo nikakvo sjeanje, a proces potis kivanja odvijao bi se nezamijeen od bolesnikova Ja. Dakle, ovom se usporedbom nismo pribliili sutini potiskivanja. Razloit u vam koje su se teoretske predodbe pokazale kao jedine iskoristive, da bi se pojam potiskivanja vezao uz je dan odreeni oblik. No, za to je prije svega nuno, da od jed nog posve opisnog smisla rijei nesvjesno napredujemo pre ma sistematskom smislu iste te rijei, to jest, da se odluimo iz rei kako je svjesnost ili nesvjesnost jednog psihikog procesa tek jedna od njegovih osobina, i to ne nuno i nedvosmislena. Ako je takav jedan proces ostao nesvjestan, tada je to zadra vanje od svjesnog vjerojatno samo nagovjetaj sudbine koju je on iskusio, a ne i sama ta sudbina. Da bismo tu sudbinu osmis lili, pretpostavimo da svaki duevni proces ovdje se kasnije mora spomenuti i jedna iznimka, koju treba pridodati - prvo postoji u jednom nesvjesnom stanju ili stupnju, pa tek potom prelazi u svjesni stupanj, gotovo kao to je fotografska slika prvo negativ, a potom se kroz proces pozitiva pretvara u sliku. Ali, ne mora iz svakog negativa nastati pozitiv, a isto je tako malo nuno da se ba svaki nesvjesni proces pretvori u jedan svjesni. Izrazit emo to ovako - da pojedini proces prvo pripa 312

da psihikom sustavu nesvjesnog, a zatim pod odreenim okol nostima moe prijei u sustav svjesnoga. Najgrublja predodba o ovim sustavima za nas je i najzgo dnija; to je prostorna predodba. Dakle, sustav nesvjesnog se izjednaava s jednim velikim predsobljem, kojim kao zasebna bia tumaraju duevni osjeaji. Na ovo se predsoblje nadovezuje jedan drugi, ui prostor, neka vrsta salona, u kojemu boravi i svjesno. No, na pragu izmeu obiju prostorija svoju dunost obavlja jedan straar, koji prati pojedine duevne osjeaje, cenzurira ih i ne proputa u salon, ukoliko pobude nje govo negodovanje. Uviate odmah, da ba i nema mnogo raz like odbije li straar neki pojedini osjeaj ve na samom pragu, ili ga izbacuje van nakon to je ve kroio u salon. Pritom se radi samo o stupnju njegove budnosti, te o njegovom dovoljno ranom prepoznavanju. Zadravanje uz ovu sliku doputa nam i daljnje oblikovanje nae nomenklature. Osjeaji u predsoblju, u nesvjesnom, sakriveni su od pogleda svjesnog, jer se ono nalazi u drugoj prostoriji; stoga trebaju u poetku i ostati nesvjesni. No, ako su se ipak uspjeli progurati do praga pa ih je straar potisnuo nazad, tada su nesposobni da postanu svjesni; zato ih nazivamo potisnutima. Ali, i oni osjeaji koje je straar propus tio preko praga, nisu zbog toga odmah i postali svjesni; oni to mogu biti jedino ako im uspije, da na sebe privuku poglede svjesnoga. Stoga s punim pravom ovu drugu prostoriju naziva mo sustavom predsvjesnog. Tada postajanje svjesnim zadrava svoj posve opisni smisao. Meutim, sudbina potiskivanja kod svakog pojedinog osjeaja sadrana je u tome, to ga straar iz sustava nesvjesnog ne proputa u sustav predsvjesnog. To je isti onaj straar kojeg upoznajemo kao otpor kad analitikim lijeenjem pokuavamo ukloniti potiskivanje. Sada znamo, rei ete, da su ove predodbe jednako to liko grube koliko i matovite, a i posve nedopustive za jedan 313

znanstveni prikaz. Ja znam da su grube; pa i vie od toga, mi znamo i da nisu tone, i ako se jako ne varamo, tada ve ima mo za njih spremnu i bolju zamjenu. Hoe li vam se i tada ui niti tako matovitima, ne znam. Trenutno su to pomone pre dodbe, kakva je i ona o Ampereovu ovjeuljku koji pliva elektrinim strujnim krugom, i ne treba ih prezirati sve dok su iskoristive za razumijevanje naih zapaanja. elim vas uvje riti da ove grube zamisli - o dvije prostorije, straaru i pragu izmeu njih, te svjesnoga kao promatraa na kraju druge pros torije - ipak moraju oznaavati dalekoseno pribliavanje pravom stanju stvari. Takoer bih elio od vas zauti prizna nje, da su nai nazivi: nesvjesno, predsvjesno, svjesno znatno manje ishitreni i laki za opravdati od onih drugih, koji su se javljali kao prijedlozi ili su ve i doli u uporabu, kao: pod svjesno, dosvjesno, uvjetno svjesno, i sline. Stoga e mi biti znaajnije opomenete li me na to, da bi takvo jedno ureenje duevnog ustroja kakvo sam pretpos tavio radi objanjavanja neurotinih simptoma, ipak trebalo vaiti openito, pa bi zato trebalo pruati i podatke o normal noj funkciji. U tome ste svakako u pravu. Sad ne moemo krenuti za tim zahtjevom, no nae bi zanimanje za psihologiju simptomske tvorbe vjerojatno doivjelo izrazit porast ukoliko bi postojala mogunost, da se kroz prouavanje patolokih odnosa dobije objanjenje o tako dobro prikrivenom normal nom duevnom zbivanju. Uostalom, ne prepoznajete li ime su poduprta naa izla ganja o oba sustava, o odnosu meu njima i o svjesnom? Onaj straar izmeu nesvjesnog i predsvjesnog nije nita drugo, no cenzura, pod kojom smo pronali i oblikovanje manifestnog sna, koje joj se podvrgava. Dnevni ostaci, u kojima smo pre poznali uzronike sna, bili su predsvjesna graa koja je u no no doba, u stanju spavanja, iskusila utjecaj nesvjesnih i potis314

nutih kretanja elja, te je u zajednitvu s njima i zahvalju jui njihovoj energiji uspjela oblikovati latentni san. Pod vla davinom nesvjesnog sustava ova je graa podvrgnuta takvoj preradi - zgunjavanju i pomicanju - kakva je u normalnom duevnom ivotu, to jest u predsvjesnom sustavu - nepoznata, ili samo iznimno dopustiva. Ova raznolikost naina rada po stala je osobinom obaju sustava; odnos prema svjesnom koje je prikljueno predsvjesnom vaio nam je samo kao oznaka pripadnosti jednom od ovih dvaju sustava. No, san nije neka patoloka pojava; on se moe pojaviti i kod svih zdravih, u okolnostima stanja spavanja. Ona pretpostavka o strukturi du evnog ustroja, koja nam doputa da istovremeno shvatimo i tvorbu sna, a i neurotinih simptoma, ima takoer nepobitno pravo da bude uzeta u obzir i kod normalnog duevnog ivota. Toliko bismo za sada eljeli rei o potiskivanju. No, ono je samo preduvjet za simptomsku tvorbu. Znamo da je simptom zamjena za neto, to je bilo zaprijeeno potiskivanjem. No, jo je dalek put od potiskivanja do razumijevanja nastajanja ove zamjene. S druge strane problema, u zakljuku o utvriva nju potiskivanja, javljaju se sljedea pitanja: koja vrsta duev nih osjeaja podlijee potiskivanju, kojim se silama ono name e, iz kojih motiva? Od ovoga nam je do sada zadano samo jedno. Kod istraivanja otpora smo uli, da on proizlazi iz sila bolesnikova Ja, iz poznatih i prikrivenih osobina njegove nara vi. Te osobine su, dakle, takoer i one, koje su se pobrinule i za potiskivanje, ili su barem u njemu sudjelovale. Sve drugo nam je jo uvijek nepoznato. Sad nam ovdje dalje pomae ono drugo iskustvo, koje sam najavio. Iz analize moemo posve openito navesti, to je na mjera neurotinog simptoma. Niti to vam nee biti nita novo, jer sam vam to ve pokazao na dva sluaja neuroze. Ali, narav no, to znae dva sluaja? Vi imate pravo zahtijevati da vam se 315

to pokae dvije stotine puta, bezbroj puta. Samo - j a to ne mo gu. Ovdje iznova treba nastupiti vlastito iskustvo ili povjere nje, koje se u ovoj toki moe pozvati i na podudarne podatke svih psihoanalitiara. Prisjetite se da nas je u dva sluaja, u kojima smo simp tome podvrgli podrobnom ispitivanju, analiza uvela u ono naj intimnije iz seksualnog ivota tih bolesnica. U prvom smo slu aju, osim toga, naroito jasno razaznali svrhu ili tenju istra ivanog simptoma; moda je u drugom sluaju ona bila neto prikrivenija zbog momenta, koji emo kasnije spomenuti. Ali, isto ono to smo vidjeli na ova dva primjera, pokazali bi nam i svi drugi sluajevi koje smo podvrgavali analizi. Svaki put nas je analiza dovodila do seksualnih doivljaja i elja obo ljelih, i svaki bismo put morali ustvrditi da njihovi simptomi slue istoj svrsi. Kao ovu svrhu prepoznali smo zadovoljenje seksualnih elja; simptomi bi posluili seksualnom zadovo ljenju oboljelih, oni bi bili zamjena za to zadovoljenje kojega se u ivotu liavaju. Pomislite na prisilnu radnju nae prve pacijentice. eni ne dostaje njen arko voljeni suprug, s kojim zbog njegovih ne dostataka i slabosti vie nije mogla dijeliti ivot. Mora mu ostati vjerna, i nikoga drugog ne moe postaviti na njegovo mjesto. Njen joj opsesijski simptom prua ono za ime ezne, njime uzdie svog supruga, prikriva, ispravlja njegove sla bosti, a prije svega njegovu impotenciju. Taj je simptom u svo joj osnovi -jedno ispunjenje elje, isto kao i jedan san, pa ak i ono, to san ba i nije svaki put - jedno erotsko ispunjenje elje. Kod nae ste druge pacijentice mogli prepoznati barem to, da njen obred eli onemoguiti ili otkloniti snoaj roditelja, kako iz njega ne bi dolo do nekog novog djeteta. Takoer ste pogodili i to, kako ona u osnovi tei za tim da sama dospije na mjesto majke. Dakle, opet uklanjanje smetnji u seksualnom 316

zadovoljenju, te ispunjenje vlastitih seksualnih elja. O nagovijetenoj e potekoi biti govora uskoro. Moja gospodo! elim izbjei potrebu da naknadno ui nim odstupanja od openitosti svojih tvrdnji pa vas stoga upo zoravam na to, da je sve to vam ovdje iznosim o potiskiva nju, simptomskoj tvorbi i znaenju simptoma prikupljeno na tri oblika neuroza - na histeriji strepnje, histeriji konverzije i opsesijskoj neurozi, te da za sada i vai samo za ova tri obli ka. Ove tri bolesti, koje smo kao jednu grupu navikli nazivati imenom neuroze prijenosa, ujedno opisuju i podruje na kojem se moe obavljati psihoanalitika terapija. Ostale je ne uroze psihoanaliza slabije prouavala; kod jedne je takve gru pe razlog za odustajanje bila nemogunost terapeutskog utje caja. Takoer nemojte zaboraviti niti to, da je psihoanaliza jo vrlo mlada znanost, da zahtijeva mnogo truda i vremena za pripremu te da se jo prije malo vremena oslanjala samo na dva oka. Pa ipak, ve smo na svim mjestima u stanju prodrije ti i u razumijevanje ovih ostalih bolesti, koje nisu neuroze pri jenosa. Nadam se da u vam jo moi predoiti i to, kakva proirenja doivljavaju nae pretpostavke i rezultati prilikom usklaivanja s tom novom graom, te vam pokazati da ova daljnja istraivanja nisu dovela do proturjenosti, ve do us postavljanja viih cjelovitosti. Dakle, ako sve ovo to sada go vorimo vai za tri neuroze prijenosa, tada mi prvo dopustite da uveam vrijednost simptoma jednom novom objavom. Na ime, jedno usporedno istraivanje o povodima oboljenja dalo je ishod, koji se moe izraziti kroz formulu, da te osobe oboli jevaju od uskrate na bilo koji nain, kad im stvarnost ne prua zadovoljenje njihovih seksualnih elja. Uviate koliko se oba ova rezultata dobro podudaraju jedan s drugim. Simptomi se tada uistinu moraju shvatiti tek kao zamjensko zadovoljenje za ono, to nedostaje u ivotu. 317

Sigurno je da postoje jo mnogi mogui prigovori protiv stava, da su neurotini simptomi zamjensko seksualno zado voljenje. Jo danas u obraditi dva od njih. Kad i sami analiti ki pregledate vei broj neurotiara, moda ete me, odmahu jui glavom, izvijestiti: Kod jednog niza sluajeva to uope nije tono; ini se prije, da simptomi imaju upravo obrnutu namjeru, da iskljue ili uklone seksualno zadovoljenje. Neu osporavati tonost vaeg tumaenja. Psihoanalitiko stanje stvari rado se pokazuje poneto sloenijim, no to bi nam to moglo biti drago. Kad bi ono bilo tako jednostavno, vjerojatno ne bi bila potrebna psihoanaliza da bi ga se iznijelo na svjet lost. Ve i nekoliko crta obreda kod nae druge pacijentice zaista doputa da razaznamo ovaj asketski karakter, neprija teljski nastrojen spram seksualnog zadovoljenja, primjerice kad uklanja sve satove, to ima magian smisao izbjegavanja nonih erekcija, ili kad eli sprijeiti padanje i razbijanje posu da, to je opet izjednaeno sa zatitom vlastite nevinosti. U drugim sluajevima obreda postelje, koje sam imao prilike analizirati, ovaj je negativni karakter bio izraen i mnogo vie; obred se u cijelosti mogao sastojati od propisanih mjera za obranu od seksualnih prisjeanja i iskuenja. U meuvremenu, smo ve toliko esto u psihoanalizi iskusili da suprotnosti ne znae odmah i proturjenosti. Zato bismo nau tvrdnju mogli proiriti tako, da simptomi namjeravaju postii ili seksualno zadovoljenje ili obranu od njega, te da kod histerije u cijelosti prevladava pozitivan karakter koji ispunjava elje, a kod opsesijske neuroze onaj negativni, asketski. Ako simptomi mogu posluiti i seksualnom zadovoljenju, a i njegovoj suprotnosti, tada ova dvojakost ili polaritet ima odlinu utemeljenost u jednom dijelu svog mehanizma, koji jo nismo mogli spomenuti. To su, naime, kako emo uti, rezultati kompromisa, proizali iz meusobnog djelovanja dviju su318

protnih tenji, pa jednako tako zastupaju potisnuto ali i ono to potiskuje i to je sudjelovalo u njihovom nastajanju. Ovo zastupanje moe tada biti vie u korist jednog ili drugog smi sla, i samo rijetko taj utjecaj potpuno nedostaje. Kod histerije se susretanje obiju namjera uglavnom postie u istom simpto mu. Kod opsesijske neuroze, oba se dijela esto razdvajaju; tada je simptom dvovremenski, sastoji se od dvije akcije jedne za drugom, koje jedna drugu potiru. Neemo ba tako lako razrijeiti jednu drugu potekou. Kad pregledate vei niz tumaenja simptoma, vjerojatno ete u poetku procijeniti da se pojam zamjenskog seksualnog za dovoljenja kod njih proirio do svojih krajnjih granica. Neete propustiti naglasiti, da ovi simptomi ne nude nita stvarno za zadovoljenje, da se dosta esto ograniavaju na oivljavanje nekog osjeta ili prikazivanje jedne fantazme iz neke seksualne cjeline. Nadalje, da navodno seksualno zadovoljenje tako e sto pokazuje jednu djetinjastu i bezvrijednu narav, da se mo da pribliava masturbacijskom inu ili pak podsjea na prlja ve nepristojnosti koje se zabranjuju ve i djeci, i od kojih ih odvikavamo. I jo ete povrh toga izraziti i svoju zauenost, jer se seksualnim zadovoljenjem eli nazvati neto, to bi se moda prije trebalo opisati kao zadovoljenje okrutnih ili od bojnih prohtjeva, koji bi se i sami trebali nazvati neprirodni ma. U ovim posljednjim tokama, moja gospodo, neemo po stii suglasnost prije nego to seksualni ivot ovjeka ne podvrgnemo temeljitom istraivanju i pritom ne utvrdimo, to se sve ima pravo nazivati seksualnim.

319

XX. predavanje

SEKSUALNI IVOT LJUDI

Moje dame i gospodo! Ipak bi trebalo pomisliti, da nema dvoj bi o tome to bi trebalo podrazumijevati pod seksualnim. Prije svega, seksualno je ipak ono nepristojno, ono, o emu se ne smije govoriti. Priali su mi da su jednom uenici nekog poznatog psihijatra namjeravali uvjeriti svog uitelja u to, da simptomi histerinih tako esto predstavljaju seksualne stvari. U toj su ga namjeri doveli do postelje jedne histerine ene, iji su napadi oevidno podraavali postupak poroaja. No, on je, odbacujui, izjavio: Pa, poroaj ipak nije nita seksualno. Uistinu, poroaj i ne mora po svaku cijenu biti neto nepristoj no. Primjeujem da mi zamjerate, to sam se naalio s ovako ozbiljnim stvarima. No, to ba i nije samo ala. Ozbiljno, nije lako navesti to sve obuhvaa sadraj pojma seksualno. Sve ono, sto je povezano s razlikom izmeu obaju spolova, moda bi bilo jedino tono, no vi ete iznai da je to bezbojno i pre vie opseno. Ako u sredite stavite seksualni in, moda ete izjaviti da je seksualno sve ono to se bavi tijelom u namjeri postizanja zadovoljstva, i to naroito spolnim dijelovima dru gog spola, te u krajnjem smislu smjera ka sjedinjenju genitali ja i izvoenju spolnog ina. Ali, tada zaista niste jako udaljeni od izjednaenja seksualnog s nepristojnim, pa onda i poroaj stvarno ne pripada seksualnom. No, ako razmnoavanje sma320

trate jezgrom seksualnosti, tada nalijeete na opasnost da is kljuite velik broj stvari koji nije usmjeren na razmnoavanje, a ipak je posve sigurno seksualan, kao to je masturbacija, pa ak i cjelivanje. No, mi smo ve naviknuti na to, da pokuaji definiranja uvijek dovode do potekoa; odustanimo radije od toga da to popravimo upravo u ovom sluaju. Moemo na sluivati da se u razvitku pojma seksualno dogaalo neto, to je prema jednom zgodnom izrazu H. Silberera za posljedi cu imalo greku u prikrivanju. U cjelini, mi i nismo posve bez pokazatelja o onome, to ljudi nazivaju seksualnim. Neto, to je sastavljeno od uzimanja u obzir suprotnosti spolova, pribavljanja zadovoljstva, funkcije razmnoavanja i prirode nepristojnog koja se dri u tajnosti, bit e dostatno za sve praktine potrebe u ivotu. No, to vie nije dovoljno i za znanost. Jer, zahvaljujui podrobnim, zasigurno samo portvo vnim samosvladavanjem, omoguenim prouavanjima grupa ljudi i pojedinaca, postalo nam je poznato da njihov seksual ni ivot na najupadljiviji nain odstupa od uobiajene pros jene slike. Jedni su od ovih nastranih takorei izbrisali iz svog programa razliku meu spolovima. Samo njima jednak spol moe pobuditi njihove seksualne elje; drugi spol, a pose bice dijelovi njegovih spolnih organa njima uope ne predstav ljaju spolni objekt, a u ekstremnim su im sluajevima ak i predmet gnuanja. Oni su se time, naravno, odrekli bilo kakva sudjelovanja u razmnoavanju. Takve osobe nazivamo homo seksualnima ili invertiranima. To su mukarci i ene, inae vrlo esto - ne i uvijek - besprijekorno graeni, intelektualno i etiki visoko razvijeni, podvrgnuti jedino ovoj jednoj, sudbo nosnoj razlici. Oni se kroz usta svojih znanstvenih glasnogo vornika prikazuju kao posebna varijanta ljudske vrste, kao trei spol koji ravnopravno stoji uz ostala dva. Moda emo imati priliku kritiki ispitati njihove zahtjeve. Naravno da oni 321

nisu, iako bi to rado eljeli ustvrditi, cvijet ovjeanstva, ve imaju najmanje barem isto onoliko manje vrijednih i bes korisnih pojedinaca, koliko i oni, koji su u seksualnom smis lu drugaije nastrojeni. Ove nastrane osobe poduzimaju sa svojim seksualnim objektom barem otprilike isto ono, to i normalne osobe sa svojim. No, sada slijedi dugi niz abnormalnih osoba, ije se seksualne djelatnosti sve vie udaljavaju od svega, to se ra zumnom ovjeku ini poeljnim. U svojoj raznovrsnosti i ne obinosti one su usporedive samo s grotesknim nakazama koje je P. Breughel naslikao kao iskuenje svetog Antuna, ili s nestalim bogovima i vjernicima, kojima G. Flaubert doputa da prolaze pored njegova pobonog pokajnika. Njihova vreva vapi za nekom vrstom reda, kako nam se sva osjetila ne bi zbunila. Dijelimo ih u one kod kojih se seksualni objekt izmi jenio, kao kod homoseksualaca, te u one druge, kod kojih se u prvom redu izmijenio seksualni cilj. Prvoj grupi pripadaju oni, koji su se odrekli sjedinjenja obiju vrsta genitalija, pa kod partnera u seksualnom inu njegov spolni organ zamjenjuju nekim drugim dijelom ili podrujem tijela; pritom se ne os vru na nedostatak organskog ustroja, niti na uzdravanje zbog gnuanja (usta, analni otvor umjesto rodnice). Potom sli jede drugi, koji se jo uvijek zadravaju na spolnim organima, ali ne zbog njihove seksualne uloge, ve zbog drugih funkcija u kojima sudjeluju iz anatomskih razloga i zbog blizine u smjetaju. Na njima uviamo da i funkcije izbacivanja, koje smo ve i kod djeteta uspjeli ukloniti kao nepristojne, privlae na sebe itavo njihovo seksualno zanimanje. Zatim drugi, koji su od spolnog organa uope posve odustali te na njegovo mjesto uzdigli neki drugi dio tijela kao ueni objekt - enske grudi, stopalo, uvojak kose. U daljnjem slijedu su oni, kojima ak niti dio tijela ne znai nita, ali im zato neki odjevni pred322

met ispunjava sve elje - cipela, komad bijelog rublja, fetiisti. Dalje su na redu osobe koje, istina, ude za itavim objektom, ali pred njega postavljaju posve odreene, udno vate ili jezive zahtjeve, pa ak i takve, da se mora pretvoriti u nepomino truplo bez obrane, te ga pod zloinakom prisilom i ine takvim, da bi u njemu mogli uivati. Dosta strahota s ove strane! Drugo mnotvo predvode oni nastrani, koji su kao cilj svojih seksualnih elja postavili ono, to je inae uobiajeno samo uvodna i pripremna radnja. Dakle, oni koji naginju gle danju i dodirivanju druge osobe, ili promatranju njenih intim nih djelatnosti, ili koji razotkrivaju vlastite dijelove tijela koje bi trebalo sakrivati, sve u nekom mranom oekivanju da e ih druga strana nagraditi istom takvom uslugom. Potom slije de zagonetni sadisti, ije njene udnje ne poznaju nikakva drugog cilja, ve nanositi svom objektu boli i patnje, i to od nagovjetaja ponienja pa sve do tekih tjelesnih povreda, te - kao zbog izravnanja, njihova suprotnost - mazohisti, iji je jedini uitak da od svog ljubljenog objekta otrpe sva ponie nja i patnje kako u simbolikom, tako i u stvarnom obliku. I drugi, kod kojih se vie ovakvih neuobiajenih uvjeta ujedi njuje i ukrta, a konano moramo jo otkriti i to, da svaka od ovih grupa postoji dvostruko; naime, da pored jedne, koja svoje seksualno zadovoljenje trai u stvarnosti postoji i druga, koja se zadovoljava time da samo zamilja takva zadovolje nja, koja uope ne treba neki stvarni objekt, ve ga moe zamijeniti matanjem. Pritom se ne moe podvrgnuti niti najmanjoj dvojbi da je u ovim ludostima, neobinostima i jezovitostima uistinu na djelu - seksualno djelovanje tih ljudi. Ne samo to ih oni sami shvaaju takvim, pa osjeaju taj zamjenski odnos, ve i mi trebamo sebi rei da to u njihovu ivotu igra onakvu ulogu,
323

kakvu normalno seksualno zadovoljenje ima u naem; podno se iste, a poesto i ogromne rtve, pa se i u grubim, kao i u fi nijim pojedinostima moe pratiti gdje se te abnormalnosti oslanjaju na normalno, a gdje od njega odstupaju. Ne moe vam izbjei niti to, da se tu iznova nailazi na karakter nepris tojnog, povezan sa seksualnim djelatnostima; ali, on je ovdje uglavnom prerastao u besramno. A sad, moje dame i gospodo, kako se mi postavljamo prema ovim neuobiajenim vrstama seksualnog zadovolje nja? Ogorenje, iskazivanje naeg osobnog negodovanja i uvjeravanja da mi sami ne dijelimo takve poude - oito ne mogu uiniti mnogo. O tome nas se niti ne pita. Na kraju, to je jedno pojavno podruje, kao i svako drugo. Odbijajui iz govor, kao to je: Pa, to su samo rijetkosti i kurioziteti, i sam bi se mogao lako odbaciti. Naprotiv, radi se o zaista ues talim, vrlo rasprostranjenim pojavama. Ali, kad bi nam netko elio rei da se zbog njih ne trebamo smesti u svojim stavovi ma o seksualnom ivotu, jer svi oni u cjelini predstavljaju tek zablude i zastranjenja seksualnog nagona, tada bi na mjestu bio jedan ozbiljan odgovor. Ne moemo li razumjeti ove bo lesne pojavnosti seksualnosti i povezati ih s normalnim sek sualnim ivotom, tada takoer ne razumijemo niti normalnu seksualnost. Ukratko, ostaje neizbjenom zadaa, da se izvri cjeloviti teoretski obraun o mogunosti spomenutih nastra nosti i njihovoj povezanosti s takozvanom normalnom seksu alnou. U tome e nam pomoi jedna spoznaja i dva nova otkria. Za onu prvu zahvaljujemo Iwanu Blochu; ona opravdava shvaanje svih ovih nastranosti kao znakova degeneracije kroz dokaz, da e do ovih zastranjenja od seksualnog cilja, do takvog oslabljenja odnosa prema seksualnom objektu dolazi lo oduvijek, jo od svih nama poznatih vremena, i to kod svih
324

- i onih najprimitivnijih, a i kod visoko civiliziranih naroda, postigavi ponekad ak i trpeljivost te ope uvaavanje. Oba otkria uinjena su povodom psihoanalitikih prouavanja neurotiara, i na odluujui nain moraju utjecati na nae shvaanje seksualnih nastranosti. Rekli smo da su neurotini simptomi zapravo zamjenska seksualna zadovoljenja, a ja sam vam nagovijestio kako e se potvrivanje ovog stava kroz analizu simptoma sudariti s ponekom potekoom. On je, naime, opravdan tek onda, kad pod seksualno zadovoljenje ukljuimo i takozvane nastrane seksualne potrebe, jer nam se takvo jedno tumaenje simp toma namee iznenaujuom uestalou. Zahtjevi homo seksualaca ili invertiranih da ih se smatra iznimkama propa daju odmah im otkrijemo da dokaz o postojanju homoseksu alnih osjeaja nije promaio niti kod jednog jedinog neu rotiara, te da je dobar broj simptoma zapravo izrazio tu prikrivenu inverziju. Oni koji sami sebe nazivaju homoseksu alcima ipak su samo svjesno i manifestirano invertirani, pa njihov broj nestaje pred brojem prikriveno homoseksualnih osoba. Ali, mi smo primorani da odabiranje objekta unutar vlastitog spola smatramo gotovo redovitim ravanjem ljubav nog ivota, pa sve vie uimo kako mu treba pridati naroito velik znaaj. Sigurno, time nisu uklonjene razlike izmeu manifestirane homoseksualnosti i normalnog ponaanja; i na dalje ostaje njihovo praktino znaenje, ali se njihova teoret ska vrijednost znatno smanjuje. Za jednu odreenu bolest, pa ranoju, koju vie ne moemo ubrajati u neuroze prijenosa, ak i pretpostavljamo da u pravilu proizlazi iz pokuaja obrane od isuvie snanih homoseksualnih osjeaja. Moda se jo pri sjeate da je jedna od naih pacijentica u svojoj prisilnoj rad nji podraavala mukarca, svog vlastitog naputenog supruga; takva jedna proizvodnja simptoma u osobi mukarca vrlo je
325

uobiajena kod neurotinih ena. I iako se to ne moe pri pisati homoseksualnosti, ipak ima mnogo toga to je poveza no s njenim pretpostavkama. Kako vjerojatno znate, histerijska neuroza moe svoje simptome iskazati na svim sustavima organa i time im pore metiti sve funkcije. Analiza pokazuje da pritom do izraaja dolaze svi nagoni koji su nazvani nastranima, i koji spolni or gan ele zamijeniti drugim organima. Kod toga se ovi drugi organi ponaaju kao zamjena za genitalije; upravo smo kroz simptomatiku histerije dospjeli do shvaanja da se tjelesnim organima, osim njihove funkcionalne uloge, mora pripisati i jedno seksualno - erogeno - znaenje, te da e oni biti ome teni u ispunjenju svoje prve zadae, ako ih druga isuvie izrabljuje. Nebrojeni osjeti i inervacije (veze organa sa sredi njim ivanim sustavom, op.p.) s kojima se susreemo kao sa simptomima histerije, i to na organima koji naoko nemaju nikakve veze sa seksualnou, otkrivaju nam tako svoju priro du kao ispunjenja nastranih seksualnih pobuda, kod kojih su drugi organi sebi prigrabili znaenje dijelova spolnih organa. Potom takoer uviamo, na kako raznolike naine mogu up ravo organi za uzimanje i izluivanje hrane postati nositeljima seksualnog podraaja. To je, dakle, isto ono to su nam poka zale i nastranosti, samo to se to kod njih moglo zapaziti oe vidno i bez muke, dok kod histerije prvo moramo krenuti zaobilaznim putem preko tumaenja simptoma, pa potom do tine nastrane seksualne pobude ne pripisujemo svijesti poje dinaca, ve ih smjetamo u njihovo nesvjesno. Izmeu mnogih oblikovanja simptoma pod kojima nastu pa opsesijska neuroza, kao najvaniji se dokazuju oni izazva ni porivom isuvie jakih sadistikih, dakle - po svom cilju nastranih seksualnih pobuda; ovi simptomi uglavnom slue obrani od tih elja, kako to i odgovara strukturi opsesijske 326

neuroze, ili izraavaju borbu izmeu zadovoljenja i obrane. No, pritom niti samo zadovoljenje ne ostaje kratkih rukava; ono se zaobilaznim putevima zna nametnuti ponaanju obolje lih, pa se rado okree protiv njihove vlastite osobe, pretvara jui ih tako u muitelje samih sebe. Ostali oblici neuroze, oni mudrijaki, odgovaraju pretjeranom seksualiziranju inova koji se inae kao pripreme uklapaju u put normalnog seksu alnog zadovoljenja - eljeti vidjeti, dodirivati i istraivati. Ve liko znaenje strepnje od dodira i opsesije pranjem ovdje na lazi svoje razjanjenje. Neslueno velik dio prisilnih radnji svodi se na masturbaciju kao prikriveno ponavljanje, i na mo difikaciju, jer je poznato da ona, kao jedina slino oblikovana radnja, prati najraznovrsnije oblike seksualnih fantazmi. Ne bih trebao uloiti mnogo truda u to, da vam predstavim i mnogo prisniji odnos izmeu nastranosti i neuroze, ali vje rujem da e nam i ovo izreeno do sada biti dostatno za nau namjeru. No, moramo se uvati toga da prema ovim razja njenjima o tumaenjima simptoma ne precijenimo uestalost i intenzitet nastranih sklonosti ljudi. uli ste da se u oskudici normalnog seksualnog zadovoljenja moe i neurotiki obolje ti. Ali, kod stvarne se oskudice potreba prebacuje na abnormal ne puteve seksualnih uzbuenja. Kasnije ete moi uvidjeti kako to ide. U svakom sluaju, razumijete da se kroz takvo jedno kolateralno suzbijanje nastrane pobude moraju uini ti snanijima, no to bi se inile kad se normalnom seksualnom zadovoljenju ne bi suprotstavila neka stvarna prepreka. Slian se jedan utjecaj moe, uostalom, prepoznati i kod manifes tiranih nastranosti. One se u nekim sluajevima izazivaju ili aktiviraju time, da se pred normalno zadovoljenje seksualnog nagona zbog trenutnih okolnosti ili trajnijih drutvenih ureenja postavljaju prevelike prepreke. U ostalim sluajevima su sklonosti k nastranosti, naravno, posve neovisne o takvim
327

okolnostima; za tog su pojedinca one gotovo normalan nain seksualnog ivota. Moda u ovom trenutku imate dojam da smo vie zamr sili, nego li razjasnili odnos izmeu normalne i nastrane sek sualnosti. Ali, pridravajte se sljedeeg razmiljanja: ako je tono da stvarna oteanost ili nedostatak normalnog seksu alnog zadovoljenja izvlai na vidjelo sklonosti ka nastranosti ma i kod onih osoba, koje ih inae nisu pokazivale, tada se kod tih osoba treba prihvatiti neto, to je sklono nastranosti ma; ili, elite li tako, one su kod njih ve morale postojati u prikrivenom, latentnom obliku. No, ovim putem stiemo i do druge novosti koju sam vam nagovijestio. Naime, psihoanali tiko istraivanje bilo je primorano da se pobrine i za seksu alni ivot djeteta, i to zato, jer sjeanja i pomisli prilikom ana lize simptoma redovito odvode i u rane godine djetinjstva. Ono to smo pritom zakljuili potom se, toku za tokom, i potvrdilo neposrednim promatranjima na djeci. Tako se dolo do toga, da su sve sklonosti nastranostima ukorijenjene jo u djetinjstvu, da su im sklona i djeca, te da se u svojoj nezrelosti njima i bave u odgovarajuoj mjeri, ukratko - da nastrana seksualnost nije nita drugo, nego li uveana i na svoje poje dinane podraaje razloena infantilna seksualnost. Sada ete na nastranosti vjerojatno gledati u jednom dru gom svjetlu, te vie neete moi zanemariti njihovu poveza nost sa seksualnim ivotom ljudi, osim po cijenu kakvih izne naenja i kakvog neugodnog nesuglasja s vaim osjeajem! Vi ete zasigurno biti skloni tome da u poetku sve osporite injenicu da djeca imaju neto, to se smije oznaiti kao seksualni ivot, ispravnost naih promatranja i opravdanje, da se u ponaanju djece pronalazi srodstvo s onim, to se kasni je osuuje kao nastranost. Dopustite, dakle, da vam prvo raz jasnim motive vaeg opiranja, te da vam potom izloim
328

ishode naih zapaanja. To, da djeca nemaju nikakvog seksu alnog ivota - seksualnih uzbuenja, potreba i neku vrstu zadovoljenja, ve da bi ga iznenada trebala stei izmeu svo jih 12 i 14 godina, bilo bi - nevezano sa svim prouavanjima - bioloki isto onoliko nevjerojatno, ak besmisleno, kao i to, da sa sobom na svijet nisu stigla ni sa kakvim spolnim organi ma, ve su im oni izrasli u vrijeme puberteta. Ono, to se u to doba kod njih budi, to je funkcija razmnoavanja, koja se za svoje svrhe slui ve postojeom tjelesnom i duevnom graom. Vi upadate u zabludu, pobrkali ste meusobno sek sualnost i razmnoavanje, a time zatvarate put do razumije vanja seksualnosti, nastranosti i neuroza. No, ova je zabluda tendenciozna. Zaudo, izvor joj je u tome, da ste i vi sami bili djeca, i kao djeca ste podlegli utjecaju odgoja. Naime, meu svoje najvanije odgojne zadae drutvo na sebe mora preuze ti i obuzdavanje, ograniavanje seksualnog nagona kada on izbije kao poriv za razmnoavanjem, te njegovo podvrgavanje pojedinanoj volji koja je jednaka drutvenoj zapovjedi. Ono takoer ima i interes u tome, da se njegov potpuni razvitak odgodi sve dok dijete ne dosegne odreeni stupanj intelektu alne zrelosti, jer u punom izbijanju seksualnog nagona i odgoj praktiki nalazi svoj kraj. Inae bi nagon probio sve nasipe, i otplavio naporno izgraivano djelo kulture. Niti zadaa obuzdati ga - takoer nikad nije lagana, jer sad uspijeva pres labo, a sad opet isuvie dobro. Motiv ljudskog drutva u osnovi je ekonomski; kako ono nema dovoljno namirnica da bi se njegovi lanovi odrali i bez svog rada, broj lanova se mora ograniiti, a njihova se energija sa seksualnih djelatno sti treba skrenuti na rad. Dakle, ona vjena, pradavna nevolja ivota, koja se nastavlja i u sadanjosti. Vjerojatno je iskustvo odgojiteljima pokazalo, da je zada a - podvrgnuti poslunosti seksualnu elju novog narataja 329

rjeiva samo onda, ako se s ovim utjecanjima zapone vrlo ra no; stoga se ne eka oluja puberteta, ve se zahvaa i u onaj seksualni ivot djece, koji je priprema. U toj se namjeri djeci zabranjuju i ogauju gotovo sve infantilne seksualne djelatno sti; postavlja se idealan cilj - da se ivot djeteta oblikuje aseksualno; to je tijekom vremena konano dovelo do toga da se ono uistinu i poelo smatrati aseksualnim, pa je to znanost potom objavila i kao svoje uenje. Da se ne bi dospjelo u pro turjenost sa svojim uvjerenjem i stavovima, previaju se seksualne djelatnosti djeteta, to nije zanemariv posao, ili se u znanosti zadovoljavaju time, da ih drugaije doivljavaju. Di jete vai kao isto, nevino, i tko god ga opisao drugaijim, smije biti optuen kao bezboni zloinac prema njenim i sve tim osjeajima ovjeanstva. Djeca su jedina koja ne sudjeluju u ovim obiajima; u pu noj naivnosti izraavaju svoja animalna prava, i uvijek iznova dokazuju da tek moraju prevaliti svoj put do istoe. Doista je neobino da osporavatelji djeje seksualnosti ne poputaju zbog toga u odgoju, ve da upravo oni pod nazivom djejih nepristojnosti najstroe progone izraavanja onoga, emu po riu postojanje. Od velikog je teoretskog znaaja takoer i to, da se upravo ono doba ivota koje najustrije opovrgava pred rasudu o aseksualnom djetinjstvu - a to su djeje godine, do pete ili este - potom kod najveeg dijela osoba prekriva ko prenom amnezije, koju temeljito razdire tek analitiko is traivanje, iako je postala providna ve i ranije, kod pojedinih tvorbi snova. Sad u vam navesti sve ono, to se moe najjasnije raza znati od seksualnog ivota djeteta. Dopustite mi da u ovu svrhu uvedem i pojam libido. Posve sukladno gladi, libido tre ba oznaavati silu kojom se iskazuje nagon, a ovdje se radi o seksualnom nagonu, istom onakavom, kakav je kod gladi na330

gon za hranom. Za ostale pojmove, kakvi su seksualno uzbu enje i zadovoljenje, nije potrebno razjanjavanje. Da se upra vo kod seksualnih djelatnosti dojeneta najvie koriste tuma enja, lako ete uvidjeti i sami, ili moda to iskoristiti kao prigovor. Ova se tumaenja dobivaju na temelju analitikih istraivanja, pratei simptome unazad. Prvi podraaji seksual nosti pokazuju se kod dojeneta u oslanjanju na ostale ivotno vane funkcije. Njegov je glavni interes, kako znate, usmjeren na primanje hrane; kad sito zaspi na grudima majke, pokazuje onakav izraz blaenog zadovoljstva koji e se kasnije pona vljati nakon doivljavanja seksualnog orgazma. No, to bi bilo premalo, da se na tome utemelji neki zakljuak. Ali, mi zamje ujemo da dojene eli ponavljati radnju uzimanja hrane, ne zahtijevajui pritom novu hranu; ono se, dakle, tada vie ne nalazi pod porivom gladi. Kaemo da ono sie ili cucla svoju dudu-varalicu, a to - da i u ovoj okolnosti, s tom radnjom iznova tone u san, i to s istim onim blaenim izrazom, pokazu je nam da mu je zadovoljstvo donijela djelatnost sisanja sama za sebe. Poznato je i da se ono ubrzo navikava na nju, i da ne moe zaspati bez sisanja dudice. Seksualnu prirodu ove radnje prvi je ustanovio jedan stari pedijatar iz Budimpete, dr. Lindner. ini se da i oni njegovatelji djece, koji ne namjerava ju zauzimati teoretske stavove, ocjenjuju to sisanje na slian nain. Oni ne sumnjaju da ono slui samo postizanju ugode, smjetaju ga u djeje nepodoptine i raznim neugodnim doj movima primoravaju dijete da ga se odrekne, kad se ve ne eli odrei samih nepodoptina. Otkrivamo, dakle, da dojene obavlja radnje koje nemaju nikakvu drugu namjeru, osim da postignu ugodu. Vjerujemo da ono tu ugodu prvo doivljava kroz uzimanje hrane, no i da brzo naui razdvojiti je od tog uvjeta. Postizanje ugode moemo povezati jedino s nadraivanjem zone usta i usnica, pa ove dijelove tijela nazivamo ero331

genim zonama, a ugodu koja se postie sisanjem nazivamo seksualnom. O opravdanosti ovih naziva zasigurno emo morati jo raspravljati. Kad bi se dojene moglo izraavati, tada bi sigurno radnju sisanja na majinim grudima priznalo kao daleko najvaniju u ivotu. Pa i nije ba u krivu to se njega tie, jer kroz ovu rad nju ono odjednom zadovoljava svoje obje velike ivotne potrebe. Potom iz psihoanalize otkrivamo, i to ne bez iz nenaenja, koliko od psihikog znaenja ove radnje ostaje sa uvano tijekom itavoga ivota. Sisanje na majinim grudima postat e izvorina toka cjelokupnog seksualnog ivota, ne dosegnut uzor svakog kasnijeg seksualnog zadovoljstva, na koji se u mati dosta esto vraa u trenucima nevolje. Ono uk ljuuje majine grudi kao prvi objekt seksualnog nagona; ne mogu vam pruiti dostatnu predodbu o tome, koliko je ovaj prvi objekt znaajan za bilo kakvo kasnije pronalaenje objek ta, koliko dubinskih djelovanja iskazuje u svojim lutanjima i zamjenama za nj, pa i na najudaljenijim podrujima naeg du evnog ivota. Ali, prije svega, dojene odustaje od djelatnos ti sisanja, pa ga zamjenjuje nekim dijelom svoga tijela. Dijete sie palac, sie vlastiti jezik. Time pri postizanju ugode posta je neovisno o odobravanju svijeta izvana, a osim toga izvlai i pojaava uzbuivanje i jedne druge tjelesne zone. Erogene zo ne nisu podjednako dareljive; stoga postaje vaan doivljaj, kako izvjetava Lindner, kad dojene prilikom istraivanja po svom tijelu otkriva naroito nadraljiva mjesta svojih spolnih organa, ime pronalazi put od sisanja do onanije. Ocjenjujui sisanje dojeneta, ve smo se upoznali s dvije odluujue osobine infantilne seksualnosti. Ono se pojavljuje u oslanjaju na zadovoljenje velikih organskih potreba, pa se po naa autoerotski, to znai da trai i pronalazi svoje objekte na vlastitu tijelu. Ono to se najjasnije pokazalo pri uzimanju hra332

ne, djelomino se ponavlja i kod obavljanja nude. Zakljuu jemo da dojene doivljava osjeaj ugode i pri pranjenju mje hura i crijevnih sadraja, te da uskoro poinje nastojati izvoditi ove radnje tako, da mu odgovarajuim nadraivanjem sluznih erogenih zona donose to je mogue veu ugodu. U ovoj toki po prvi put vanjski svijet nastupa kao ograniavajua, njegovoj tenji za ugodom neprijateljski nastrojena snaga, kako je to spoznao otroumni Lou Andreas, te mu time doputa da naslu ti kasnije vanjske, ali i unutarnje borbe. Ono ne smije svoje ekskrete isputati u trenutku kad bi samo to eljelo, ve tek kada to odrede druge osobe. Da bi ga se potaklo na odustajanje od ovog izvora ugode, sve to se tie ovih funkcija mu se opi suje kao nepristojno, predodreeno za dranje u tajnosti. Ono ovdje treba, prije svega, zamijeniti drutvenu prihvatljivost za ugodu. Njegov odnos prema samim izluevinama od samog je poetka bio posve drugaiji. Ne osjea gnuanje prema svom izmetu, cijeni ga kao jedan dio svoga tijela od kojega se ne ras taje lako, i koristi ga kao prvi poklon da bi nagradilo osobe koje naroito voli. Pa i kad se odgajanjem uspije u namjeri da ga se udalji od ovih sklonosti, ono nastavlja potovati izmet kroz poklon i novac. Nasuprot tome, ini se da na svoju djelotvornost pri uriniranju gleda s naroitim ponosom. Znam da ste me ve odavno eljeli prekinuti, da bi mi doviknuli: Dosta tih neuvenosti! Pranjenje stolice trebalo bi biti izvor seksualnog zadovoljenja i ugode, koje obavlja ve i dojene! A izmet jedna dragocjena supstancija, ili mar neka vrsta spolnog organa! Ne vjerujemo u to, ali razumijemo zbog ega su pedijatri i pedagozi odbacili psihoanalizu i njene re zultate tako daleko od sebe. Ne, gospodo moja! Vi ste samo zaboravili da sam vam elio izloiti injenice infantilnog sek sualnog ivota radi povezivanja s injenicama seksualnih nas tranosti. Zato ne biste trebali znati, da mar kod jednog
333

velikog broja odraslih, i homoseksualnih i heteroseksualnih, uistinu u spolnom snoaju preuzima ulogu rodnice? Te da po stoje mnogi pojedinci, koji itav svoj ivot zadravaju osjeaj punog uitka prilikom pranjenja stolice, ne opisujui ga uop e tako neznatnim? A to se tie zanimanja za in defekacije i ugodu pri promatranju defekacije nekog drugog, to moete uti da vam potvruju i sama djeca, kad postanu nekoliko go dina starija i kad vam o tome mogu pripovijedati. Naravno, ne smijete prije toga djecu sustavno zastraiti, jer e inae dobro razumjeti da o tome treba utjeti. I za druge stvari, u koje ne elite vjerovati, upuujem vas na rezultate analize i izravnog prouavanja djece, te vam kaem da je prava jedna vjetina ne vidjeti sve ovo, ili pak vidjeti drugaijim. Nemam uope nita protiv toga postane li vam jako uoljivom srodnost djejih seksualnih djelatnosti sa seksualnim nastranostima. To se, u stvari, razumije samo po sebi; jer, ako dijete uope i ima ika kav seksualni ivot, tada on mora biti od one nastrane vrste, jer djetetu nedostaje - osim nekolicine tamnih nagovjetaja ono, to seksualnost obavlja prilikom funkcije razmnoava nja. S druge strane, zajednika je osobina svih nastranosti da su odustale od razmnoavanja kao cilja. Jer, mi neku seksual nu djelatnost nazivamo nastranom onda, kad odustaje od cilja razmnoavanja pa slijedi postizanje ugode kao cilj posve neo visan o njemu. Dakle, razumjeli ste da toka prijeloma i obra ta u razvitku seksualnog ivota lei u njegovom podvrgavanju svrsi razmnoavanja. Sve to se dogaalo prije tog obrata, a isto tako i sve to mu se otelo, to slui jedino postizanju uitka, obiljeeno je neasnim imenom nastranog, i kao takvo se prezire. Stoga mi dopustite da nastavim sa svojim kratkim prika zivanjem infantilne seksualnosti. Ono to sam izloio o dva organska sustava, mogao bih upotpuniti i osvrtanja na ostale.
334

Seksualni ivot djeteta iscrpljuje se u pokretanju jednog niza djelominih, parcijalnih nagona koji tragaju za ugodom neo visno jedan o drugome, i to dijelom po vlastitu tijelu, a dijelom ve i na vanjskim objektima. Spolni organi ve vrlo brzo ulaze meu ove organe; postoje ljudi, kod kojih se pribavljanje ugode na vlastitim genitalijama, bez pripomoi nekog drugog spolnog organa ili objekta, bez prekida nastavlja od onanije kao dojeneta pa do notonanije pubertetskih godina, a potom moe trajati i dalje, neodreeno dugo. Uostalom, s pitanjem onanije ne bismo mogli tako brzo zavriti; to je predmet za mnogostrano promatranje. Usprkos mojoj sklonosti da ovo pitanje jo vie skratim, moram vam ipak jo poneto rei o seksualnim istraivanjima djece. To je previe karakteristino za djeju seksualnost, i pre vie znaajno za simptomatiku neuroza. Infantilno seksualno istraivanje zapoinje vrlo rano, ponekad i prije tree godine ivota. Ono se ne nadovezuje na razliku meu spolovima, koja djetetu ne govori nita, jer barem djeaii misle, da oba spola imaju jednake, muke genitalije. Ako potom djeak kod svoje male sestrice ili prijateljice u igri dospije do otkria vagine, ta da u prvi mah nastoji zanijekati svjedoanstvo svojih osjetila, jer si ne moe predoiti postojanje njemu slinog ljudskog bia bez jednog njemu toliko dragocjenog dijela tijela. Kasnije se prestravi pred mogunou koja mu se ukazuje, a svoj uinak zapoinju pokazivati i sluajne ranije prijetnje zbog isuvie in tenzivnog bavljenja njegovim malim udom. On potpada pod vladavinu kompleksa kastracije, ije e oblikovanje imati veli ki udio u stvaranju njegova karaktera ostane li zdrav, u njego voj neurozi ako oboli, te u njegovim otporima, dospije li na analitiko lijeenje. Za djevojicu znamo da se zbog nedostat ka velikog i vidljivog penisa osjea teko prikraenom, zavidi djeaku na njegovu posjedu, te oito iz tog motiva razvija
335

elju da bude mukarac; ova se elja kasnije iznova preuzima u neurozi, koja nastupa zbog nekog neuspjeha u njenoj en skoj ulozi. Uostalom, klitoris djevojice u cijelosti u djejoj dobi igra ulogu penisa, on je nositelj jedne naroite vrste uzbuivanja, mjesto na kojem se postie autoerotsko zadovolje nje. Za pretvaranje djevojice u enu mnogo ovisi o tome, ho e li klitoris pravovremeno i u cjelini ovu svoju osjetljivost predati ulazu u rodnicu. U sluajevima takozvane seksualne anestezije ena, klitoris je tvrdoglavo zadrao ovu osjetljivost. Seksualno zanimanje djeteta u poetku se mnogo vie okree problemu - otkuda dolaze djeca, istom onom, koje lei i u osnovi pitanja postavljenog tebanskoj Sfingi, a budi se zbog egoistine strepnje pri dolasku novog djeteta. Odgovor, pri premljen za djeju sobu - da roda donosi djecu - sudara se ve i kod male djece s nevjericom, i to mnogo ee, no to mi to mislimo. Osjeaj da su ih odrasli prevarili u vezi istine znatno doprinosi osamljivanju djeteta i razvijanju njegove samostal nosti. Samo, dijete nije u stanju rijeiti ovaj problem vlastitim snagama. Njegova sposobnost rasuivanja uvjetovana je odreenim ogranienjima zbog njegove nerazvijene seksualne konstitucije. Stoga ono u poetku i prihvaa da se djeca mogu dobiti kad se pojede neto naroito u hrani, a nita ne zna o to me da djecu mogu dobiti jedino ene. Kasnije otkriva ovo ogranienje, te odustaje od dobivanja djece putem hrane; to ostaje pridrano za bajke. Dijete koje postaje vee, ubrzo pri mjeuje da i otac mora igrati neku ulogu kod nastajanja djece, no ne moe pogoditi kakvu. Postane li sluajno svjedokom spolnog ina, vidi u njemu pokuaj nasilja, tunjavu, a to je sa distiko nerazumijevanje koitusa. Meutim, u poetku ne do vodi ovaj in u vezu s nastajanjem djeteta. Pa i kad u postelji ili na rublju otkrije tragove majine krvi, uzima to kao dokaz ozljeda koje joj je nanio otac. U jo kasnijim djejim godina 336

ma, ono ve dobro sluti da spolni ud mukarca ima znaajan udio u nastajanju djece, no tom dijelu tijela ne moe pripisati nikakvu drugu djelatnost, izuzev pranjenja mjehura. Od samog poetka djeca su suglasna u tome, da se roe nje djeteta mora odvijati kroz crijeva, dakle, da dijete stie na vidjelo kao i gruda izmeta. Ova se teorija naputa tek nakon to sva zanimanja za analno izgube na vrijednosti, te se zami jene pretpostavkom da se otvara pupak, ili da se mjesto roe nja nalazi na grudima majke, meu dojkama. Na ovaj se nain mali istraiva pribliava spoznaji o seksualnim injenicama, ili neometan u svom neznanju prolazi pored njih, sve dok uglavnom u godinama prije puberteta - obino ne dobije nipodatavajue i nepotpuno razjanjenje, koje nerijetko izazi va i traumatina djelovanja. Vi ste, gospodo moja, zasigurno ve uli da je pojam sek sualnog u psihoanalizi pretrpio neopravdano proirenje, sve u namjeri da opravda svoje stavove o seksualnoj uzrokovanosti neuroza i seksualnom znaenju simptoma. Sad i sami moete prosuditi da li je ovo proirenje zaista neopravdano. Mi smo pojam seksualnosti protegnuli samo toliko daleko, da moe obuhvatiti i seksualni ivot nastranih, i djece. To znai, izno va smo mu vratili njegov pravi opseg. Ono to se izvan psiho analize naziva seksualnou, odnosi se samo na jedan ogra nien seksualni ivot koji se nalazi u slubi razmnoavanja, a zovemo ga normalnim.

337

XXI. predavanje

RAZVIJANJE LIBIDA I SEKSUALNE ORGANIZACIJE

Gospodo moja! Imam dojam da vam ba i nisam uspio zaista uvjerljivo pribliiti vanost nastranosti za nae poimanje sek sualnosti. Stoga to elim ispraviti i nadoknaditi to vie mogu. Odnos ba i nije takav, da su nas jedino nastranosti primo rale na onu izmjenu pojma seksualnosti koja nam je pribavila onako estok otpor. Istraivanje infantilne seksualnosti tome je doprinijelo jo i vie, a podudaranje tih dviju stvari postalo je za nas odluujue. Ali izraavanja infantilne seksualnosti, ma kako ona bila oevidna u kasnijim godinama djetinjstva, ini se da u svojim poecima ipak isparavaju u neodreenom. Tko ne eli pripaziti na povijest razvitka i analitiku povezanost, poricat e im karakter seksualnog, te im zauzvrat priznati bilo kakav nediferencirani karakter. Ne zaboravite da mi trenutno nismo u posjedu nekog ope prihvaenog obiljeja za seksual nu prirodu jednog postupka, osim ako se opet ne radi o pri padnosti funkciji razmnoavanja, to moramo odbaciti kao isuvie uzak stav. Bioloki kriteriji, kako ih je W. Fliess raz loio u periodinosti od 23 do 28 dana, jo su uvijek posve sporni; kemijske osobine seksualnih procesa koje smijemo na sluivati, tek oekuju svoje razotkrivanje. Naprotiv, seksualne nastranosti odraslih neto su i dohvatljivo, i nedvojbeno. Kako pokazuje ve i njihov ope prihvaeni naziv, one su nesumnji338

vo - seksualnost. Mogu se nazivati znacima degeneracije ili nekako drugaije, no jo nitko nije pronaao hrabrosti da ih smjesti bilo gdje drugdje, nego li u pojavnosti seksualnog i vota. Ve i samo radi njih samih imamo pravo na tvrdnju, da se seksualnost i razmnoavanje ne podudaraju, jer je javno po znato da se one u cijelosti odriu razmnoavanja kao cilja. Ovdje vidim usporedbu koja nije nezanimljiva. Dok je za veinu svjesno i psihiko jedno te isto, mi smo bili prinu eni izvriti proirenje pojma psihiko, te priznati i jedno psihiko koje nije svjesno. A posve je slino tome i kad neki drugi tvrde, da je seksualno i pripadajue razmnoavanju, ili, elite li krae rei: genitalno - posve identino, dok mi ne moemo drugaije, no dopustiti i postojanje seksualnog koje nije genitalno, i koje nema nikakve veze s razmnoava njem. To je samo formalna slinost, ali ne i bez dublje utemeljenosti. No, ako je postojanje seksualne nastranosti jedan toliko vaan argument u tom pitanju, zato nije ve odavno iskazao svoj utjecaj i rijeio ovo pitanje? To vam zaista ne znam rei. ini mi se da je to stoga, to su ove seksualne nastranosti ka njene posve naroitim stavljanjem izvan zakona, koje prelazi i na teoriju te stoji na putu i njihovoj znanstvenoj procjeni. Kao da bi netko mogao zaboraviti koliko su one ne samo neto od vratno, ve i neto neuveno, opasno, kao da se smatraju za vodljivima, pa je netko u osnovi primoran boriti se protiv po tajne zavisti prema njihovim uivateljima, kako to otprilike pri znaje Landgrof u poznatoj parodiji Tannhauser, kanjavajui: U Venerinu brijegu zaboravi on na ast i dunost! - udno, nekome od nas se tako neto ne dogaa. U stvarnosti, nastrani su zapravo jadni avoli, koji neiz mjerno ispataju zbog svojih teko pristupanih zadovoljenja. 339

Ono to nastrane djelatnosti usprkos neobinosti njihova objekta i ciljeva ipak tako oevidno ini seksualnima, to je da in nastranog zadovoljenja ipak najee zavrava punim orgazmom i ispranjenjem genitalnih proizvoda. Naravno, to je samo posljedica odraslosti osobe; kod djeteta orgazam i ge nitalna ekskrecija nisu toliko mogui, pa se nadomjetaju na govjetajima, koji se opet ne mogu posve sigurno priznati kao seksualni. Moram jo neto nadodati, da bih upotpunio ocjenu sek sualnih perverzija. Ma koliko one bile na loem glasu, ma ko liko one bile otro suprotstavljene normalnim seksualnim djelatnostima, ipak smireno promatranje pokazuje da i nor malan seksualni ivot samo rijetko izbjegava jednu ili drugu nastranu crtu. ak i poljubac ima pravo na naziv nastranog ina, jer se sastoji u spajanju dviju erogenih usnih zona, umje sto - obiju genitalija. Ali, nitko ga ne odbacuje kao nastranog, ve je naprotiv doputen ak i za prikazivanje na pozornici, kao ublaeni nagovjetaj seksualnog ina. No, upravo cjeliva nje moe lako postati potpuna nastranost, naime, kad je tako intenzivno da se na njega izravno nadovezuje ispranjenje ge nitalija i orgazam, to se ne dogaa ba tako rijetko. Uostalom, moe se otkriti da su dodirivanje i promatranje objekta za nekoga nezaobilazni uvjeti seksualnog zadovoljstva, da e netko drugi na vrhuncu seksualnog uzbuenja utinuti ili ugri sti, da se najvea uzbuenost meu ljubavnicima ne izaziva uvijek spolnim organima ve kroz neko drugo podruje tijela objekta, a slinog tome ima i vie. Nema uope nikakvog smisla da se osobe s takvim pojedinim crtama iskljue iz reda normalnih i smjeste meu nastrane, ve se sve ee i jasnije uvia, da se ono sutinsko u nastranostima ne sastoji od preko raenja seksualnog cilja, niti u nadomjetanju spolnih organa, pa ak ne uvijek niti u promjeni objekta, ve jedino u iskljui340

vosti kojom se ova odstupanja dogaaju, i kroz koja se seksu alni in u slubi razmnoavanja gura posve u stranu. Ukoliko se nastrane radnje unose u normalan seksualni in kao njegovi uvodni ili pojaavajui dodaci, tada to u stvari vie nisu nas tranosti. Naravno da se injenicama ove vrste znatno smanju je jaz izmeu normalne i nastrane seksualnosti. Iz toga posve neusiljeno slijedi, da normalna seksualnost proizlazi iz neega to je postojalo prije nje, pri emu je pojedine crte ove grae iskljuila kao neupotrebljive i obuhvatila druge, da bi je pod redila novom cilju, cilju razmnoavanja. Prije no to nae poznavanje nastranost upotrijebimo za to, da se sa razjanjenim pretpostavkama iznova udubimo u prou avanje infantilne seksualnosti, moram vas upozoriti na jednu znaajnu razliku meu njima. Nastrana seksualnost u pravilu je izvrsno usredotoena, i svaki njen in nagoni ka jednom ci lju - najee jednom jedinom; kod nje je rukovoenje pre uzeo djelomini nagon koji je ili jedini dokaziv, ili je ostale podvrgnuo svojim namjerama. S obzirom na ovo, izmeu nas trane i normalne seksualnosti nema nikakve druge razlike, osim to im je razliit djelomini nagon koji gospodari, a time i seksualni cilj. I ovdje, a i tamo vlada, moglo bi se rei, jedna dobro organizirana tiranija, samo Sto je ovdje za sebe vlast preotela jedna, a tamo druga obitelj. Infantilna seksualnost je, na protiv, posve i u cijelosti bez takve usredotoenosti i organiza cije, njeni su pojedini djelomini nagoni posve ravnopravni, i svaki od njih slijedi vlastiti put postizanja zadovoljenja. Na ravno da se nedostatak ili postojanje usredotoenosti dobro uk lapa u injenicu, da obje, i nastrana i normalna seksualnost, potjeu od infantilne seksualnosti. Uostalom, postoje sluajevi nastrane seksualnosti koji imaju i mnogo vie slinosti s in fantilnom, jer se brojni djelomini nagoni sa svojim ciljevima nameu neovisno jedni o drugima, ili jo bolje - nastavljaju na 341

nju. U tim je sluajevima ispravnije govoriti o infantilnosti seksualnog ivota, a ne o nastranosti. Tako pripravljeni, moemo krenuti na istraivanje jednog prijedloga, kojega svakako neemo biti poteeni. Netko e nam rei: zato toliko uporno ostajete pritom da seksualnou nazivate ve i ona izraavanja djetinjstva koja su i prema vaim vlastitim iskazima neodreena, a iz kojih kasnije na staje seksualno? Zato se ne elite radije zadovoljiti fiziolo kim opisom, te jednostavno rei da se i kod dojeneta zamje uju djelatnosti kao sisanje ili zadravanje ekskremenata, ko je nam pokazuju koliko ono tei organskoj ugodi? Time biste ipak izbjegli izlaganje o seksualnom ivotu i onog najmanjeg djeteta, koje vrijea svaki osjeaj. - Da, gospodo moja, nemam uope to prigovoriti protiv organske ugode; znam da je i najvea ugoda seksualnog sjedinjenja takoer tek jedna organska ugoda, povezana s djelatnostima spolnih organa. Ali, moete li mi rei, kada ta izvorno indiferentna organska ugoda dobiva svoj seksualni karakter, koji nesumnjivo posje duje u kasnijim stupnjevima razvitka? Znamo li o organskoj ugodi vie nego li o seksualnosti? Odgovorit ete mi, da sek sualni karakter nailazi kad spolni organi preuzmu odigravanje svoje uloge; seksualno se podudara sa spolnim. Vi ete sami odbaciti prigovor nastranostima kad mi navedete, da se ak i kod veine nastranosti ipak radi o postizanju genitalnog orga zma, pa makar i drugim putem, a ne spajanjem spolnih orga na. Uistinu si pribavljate mnogo bolji poloaj kad iz osobina seksualnog zbog nastranosti briete neodriv odnos prema razmnoavanju, te prednost dajete djelatnostima spolnih organa. Ali, tada mi vie nismo tako jako udaljeni; jednos tavno, spolni organi stoje nasuprot ostalim organima. No, to ete uiniti protiv mnogostrukih iskustava koja vam pokazu ju, da spolni organi mogu biti zastupljeni i drugim organima
342

radi pribavljanja ugode, kao kod normalnog poljupca, kao u nastranim postupcima otmjenog svijeta, kao u simptomatici histerije? Kod ove je neuroze posve uobiajeno da se pojav ljivanje uzbuenja, senzacija i inervacija, pa ak i procesa erekcije koji su udomaeni kod spolnih organa, pomie na druga, udaljenija podruja tijela (primjerice, na glavu i lice kod pomaka prema gore). Uvjereni na ovaj nain da nemate nita, na to biste se mo gli osloniti kao na osobinu vaeg seksualnog, morat ete odlu iti da treba slijediti moj primjer, te oznaku seksualno pro iriti i na one djelatnosti ranog djetinjstva, koje tee postizanju organskog zadovoljenja. A sad molim da, zbog mog opravdanja, pruite prostor za jo dvije daljnje prosudbe. Kao to znate, mi seksualnima na zivamo one sporne i neodredive djelatnosti za postizanjem za dovoljstva u najranijem djetinjstvu, jer putem analize, polazei od simptoma, dospijevamo do njih preko neosporno seksualne grae. Ona ne bi samo zbog toga i sama morala biti seksualna, to priznajemo. Ali, uzmite neki analogni sluaj. Predoite si, kad ne bismo imali nikakvog puta da promatramo razvitak dviju dikotiledonih biljaka iz njihova sjemena, jabuke i graha, ali da nam je u oba sluaja mogue da unazad pratimo njihov razvitak - od potpuno oblikovane biljne jedinke do pojave prve klice, sa dva klina lista embrija. Oba listia izgledaju neodreeno, indiferentno, u oba su sluaja posve isti. Hou li stoga pretpostaviti da su oni zaista i istovrsni, te da e specifi na razlika izmeu jabuke i graha nastupiti tek kasnije, tijekom vegetacije? Ili je ipak bioloki ispravnije vjerovati, da je ta raz lika postojea ve i u klicama, iako ne mogu zamijetiti neku razliitost u njihovim klinim listiima? Ali, mi inimo to isto, kad ugodu nastalu pri djelatnostima dojeneta nazivamo sek sualnom. Smije li se sve organske uitke i svaki pojedini od
343

njih nazvati seksualnim, ili pored seksualnog postoji i neki drugi, koji ne zasluuje ovo ime, o tome ne mogu ovdje ras pravljati. Znam isuvie malo o organskoj ugodi i njenim uvje tima, pa se zbog regresivne prirode analize uope ne smijem zauditi, ako na samom njenom kraju dospijem do imbenika koji su trenutno neodredivi. I, jo jedno! Vi ste u cjelini postigli vrlo malo za ono, to elite ustvrditi o seksualnoj istoi djeteta, pa ak i kad biste me htjeli uvjeriti u to koliko je bolje da se djelatnosti dojen eta ne trebaju ocjenjivati kao seksualne. Jer, ve od tree go dine ivota nestaju sve dvojbe o seksualnom ivotu djeteta; u to se doba spolni organi ve zapoinju uzbuivati, nailazi moda i redovito razdoblje infantilne masturbacije, dakle, ge nitalno zadovoljenje. Duevna i drutvena iskazivanja sek sualnog ivota vie ne trebaju nedostajati; izbor objekta, nje no davanje prednosti pojedinim osobama, pa ak i odluka za jedan od obaju spolova, ljubomora - sve je to bilo utvreno nepristranim promatranjem i prije vremena psihoanalize, i moe biti potvreno od svakog promatraa koji to eli vidjeti. Vi ete prigovoriti da niste niti sumnjali u rano buenje nje nosti, ve samo u to, da ova njenost ima seksualnu narav. Meutim, djeca je naue prikrivati ve izmeu tree i osme godine; ali, ako pozorno pratite, uvijek moete prikupiti do voljno dokaza za ulne namjere ove njenosti, a ako vam poneto i promakne, pruit e vam u obilnoj mjeri i bez imalo tekoa analitika istraivanja. Seksualni ciljevi ove ivotne dobi u najuoj su vezi s istovremenim seksualnim istraiva njem, za koje sam vam ve dao nekoliko primjera. Naravno da nastrana narav nekih od ovih ciljeva ovisi o ustrojstvenoj nezrelosti djeteta, koje jo nije otkrilo cilj ina oplodnje. Negdje od este do osme godine ivota primjeuje se zas toj i nazadovanje u seksualnom razvitku, koje u kulturno naj344

povoljnim sluajevima zasluuje naziv latencije. Latencija moe i izostati, pa ne mora sa sobom donijeti prekid seksual nih djelatnosti i seksualnog zanimanja tijekom itavog tog raz doblja. Najei doivljaji i duevna kretanja prije nastupa la tencije podlijeu infantilnoj amneziji, ve razjanjenom zabo ravu koji obavija nau prvu mladost i ini nam je otuenom. U svakoj se psihoanalizi javlja zadaa, da se ovo zaboravljeno razdoblje ivota iznova dozove u sjeanje; ne moe se odupri jeti slutnji da su poeci seksualnog ivota, sadrani u njemu, pruili motiv za ovaj zaborav, dakle, da je ovaj zaborav poslje dica potiskivanja. Seksualni ivot djeteta od tree godine nadalje pokazuje mnogo podudarnosti s onim kod odraslih; od ovog potonjeg se razlikuje, kako znamo, nedostatkom vrste organizacije pod primatom genitalija, oevidnim crtama nastranosti, i naravno mnogo manjim intenzitetom itavog nastojanja. No, za teoriju najzanimljiviji stupnjevi seksualnog razvitka, ili kako mi to e limo rei - razvitka libida, nalaze se iza ove vremenske toke. Ovaj razvitak protjee toliko brzo da izravnom promatranju vjerojatno nikad ne bi uspjelo zadrati njegove slike, koje se niu. Tek je uz pomo sveobuhvatnog psihoanalitikog istrai vanja neuroza postalo mogue razotkriti stupnjeve razvitka li bida, smjetene jo dalje. To zasigurno nisu nita drugo no konstrukcije, ali kad se u praksi bavite psihoanalizom, otkriva te da su to nune i korisne konstrukcije. A kako se dogaa i to, da nam ovdje patologija moe odati odnose koje na normal nom objektu moramo previdjeti, ubrzo ete razumjeti. Dakle, sad moemo pokazati kako se oblikuje seksualni i vot djeteta koji se priprema u prvoj infantilnoj epohi prije laten cije, prije no to se uspostavi primat genitalija i trajno organi zira poslije puberteta. U tom pred-razdoblju postoji neka vrsta olabavljene organizacije, koju elimo nazvati pregenitalnom. 345

Ali, ispred ovog stupnja ne nalaze se djelomini, ve sadistiki i analni nagoni. Suprotnost izmeu mukog i enskog ovdje jo ne igra nikakvu ulogu; njeno mjesto zauzima suprotnost izme u aktivnog i pasivnog; ona se moe nazvati prethodnicom seksualnog polariteta, s kojim se kasnije i spaja. Ono to nam se u djelatnostima ovog stupnja ini mukim, promatrano sa stanovita genitalne stupnja, pokazuje se kao izraz jednog na gona za osvajanjem, koji lako prelazi u okrutnost. Tenje s pasivnim ciljem povezuju se s erogenom zonom oko crijevnog izlaza, vrlo znaajnom za ovo razdoblje. Snano se pobuuje nagon za promatranjem, i nagon za znanjem; spolni organ uzima udjela u seksualnom ivotu zapravo jedino u svojoj ulozi kao organ za ispranjenje mjehura. Djelominim nagoni ma ovog stupnja ne nedostaje objekata, ali se ti objekti ne moraju nuno sastajati u jednom objektu. Sadistiko-analna organizacija je sljedei predstupanj za fazu primata spolnih organa. Podrobnije prouavanje pokazuje koliko od nje preostaje ouvano za kasniji, konani oblik, te na koje se naine njeni djelomini nagoni primoravaju na uvrtavanje u novu genitalnu organizaciju. Iza sadistiko-analnog stupnja razvitka libida otvara se vidik na jedan jo primitivniji stupanj organi zacije, u kojem glavnu ulogu igra erogena usna zona. Moete pogoditi da njemu odgovara seksualna djelatnost sisanja, te se smijete diviti razumijevanju starih Egipana, kod kojih umjet nost prikazuje dijete, pa ak i boanskog Horusa - sa prstom u ustima. Abraham je nedavno izvijestio o tome, kakve tragove ovaj primitivni oralni stupanj ostavlja za sobom u seksualnom ivotu kasnijih godina. Moja gospodo! Mogu nagaati da su vam posljednji poda ci o seksualnim organizacijama donijeli vie optereenja, nego li pouke. A moda sam i ja opet zaao predaleko u pojedinosti. Ali, imajte strpljenja; ovo to ste sada uli postat e vam tim 346

dragocjenije u kasnijoj primjeni. Za sada sauvajte dojam da se seksualni ivot - ili, kako mi kaemo: funkcija libida - ne pojavljuje kao neto gotovo, niti u svom daljnjem rastu naliku je samome sebi, ve prolazi kroz niz stupnjeva koji slijede jedan za drugim, koji ne izgledaju isto, dakle - da je to vie puta ponovljeni razvoj, kao od gusjenice do leptira. Toka obrata razvitka je podreivanje svih ostalih seksualnih dje lominih nagona primatu genitalija, a time i podvrgavanje seksualnosti funkciji razmnoavanja. Prije toga, jedan gotovo razasut seksualni ivot, samostalno djelovanje pojedinih djelo minih nagona koji nastoje ostvariti organsku ugodu. Ova se anarhija ublaava sklonostima ka pregenitalnim organizaci jama, u poetku sadistiko - analnom stupnju, a nakon njega oralnom, moda i najprimitivnijem. K tome jo i razliiti, jo netono poznati procesi, koji jedan stupanj razvoja prenose u kasniji, najblii vii stupanj. Kakav znaaj za uvid u neuroze ima to, da libido prelazi jedan tako dug put razvitka bogat pre kidima, otkrit emo drugi put. Danas emo slijediti i jednu drugu stranu ovog razvitka, naime, odnos djelominih seksualnih nagona prema objektu. tovie, napravit emo brz pregled tog razvitka, da bismo se na njemu due zadrali kod jednog njegovog dosta zakanje log rezultata. Dakle, neke od komponenata seksualnog nagona imaju od samog poetka jedan objekt i pridravaju ga se, kao to je to nagon za osvajanjem (sadizam), nagon za promatra njem i nagon za znanjem. Ostale, koje su jasnije vezane uz neku odreenu erogenu tjelesnu zonu, imaju ga samo u poetku, sve dok se jo oslanjaju na neseksualne funkcije, te odustaju od njega kad ih se rijee. Tako su prvi objekt oralne komponente seksualnog nagona - majine grudi, koje dojenetu zadovoljavaju potrebu za hranom. U inu sisanja i ona erotska komponenta, koja se usput takoer zadovoljava,
347

postaje neovisna, odustaje od stranog objekta i nadomjeta ga nekim mjestom na vlastitom tijelu. Oralni nagon postaje autoerotski, kakvi su jo od samog poetka analni i ostali erogeni nagoni. Daljnji razvitak ima, da se najkrae izrazimo, dva cilja: prvo, da napusti autoerotizam te objekt na vlastitu tijelu iznova zamijeni za neki strani objekt, i drugo: da unificira razliite objekte pojedinih nagona i zamijeni ih jednim jedinim objektom. Naravno, to moe uspjeti samo onda, kad taj jedan objekt postane iznova itavo tijelo, slino vlastitom. Takoer, to se ne moe zbivati ukoliko se ne napusti izvjestan broj autoerotskih nagonskih pobuda. Procesi pronalaenja objekta podosta su zamreni, te do sada takoer nisu pronali svoj pregledni prikaz. Istaknimo stoga za nae svrhe, da - kad proces u djejim godinama prije latencije dopre do odreenog zavretka, pronaeni se objekt pokazuje gotovo istovrstan s onim prvim objektom ugode oral nog nagona, dobivenim kroz naslanjanje. To je ipak majka, ako i nisu majine grudi. Majku nazivamo prvim objektom lju bavi. Naime, o ljubavi govorimo kad na istaknuto mjesto stavi mo duevnu stranu seksualnih tenji, te potisnemo ili poelimo na trenutak zaboraviti tjelesne ili ulne zahtjeve nagona, ko ji im lee u osnovi. U vrijeme kad majka postaje objekt ljuba vi, i kod djeteta je ve zapoeo psihiki rad potiskivanja, koji njegovu znanju oduzima spoznaju o jednom dijelu njegova seksualnog cilja. Na ovaj se izbor majke kao objekta ljubavi nadovezuje sada sve ono, to je pod nazivom Edipov kom pleks dospjelo do tako velikog znaaja u psihoanalitikom ra zjanjavanju neuroza, a moda i do nita manjeg sudionitva u opiranju psihoanalizi. Posluajte malu zgodu do koje je dolo tijekom ovog rata: jedan od estitih sljedbenika psihoanalize nalazi se kao lije nik na njemakom ratitu negdje u Poljskoj, te pobuuje po348

zornost kolega tako, to povremeno neoekivano uspijeva utjecati na jednog bolesnika. Na propitkivanja priznaje da radi sredstvima psihoanalize, pa je primoran izjasniti se spremnim da i kolege izvijesti o svom znanju. Sad se svake veeri zapoee okupljati vojni lijenici, kolege i nadreeni, da bi oslunuli tajanstvena uenja analize. To je potrajalo neko vrijeme, no kad je sluateljima zapoeo govoriti o Edipovom kompleksu, podie se jedan od nadreenih i izjavi, kako u to ne vjeruje; podlost je predavaa da takve stvari pria njima, hrabrim mu karcima i oevima obitelj, koji se bore za svoju domovinu, te zato on zabranjuje nastavak tih predavanja. Time je svemu do ao kraj. Analitiar je zatraio premjetaj na drugi dio ratita. No, uvjeren sam da stvari loe stoje, ako njemakoj pobjedi treba ovakva jedna organizacija znanosti, te da njemaka znanost nee dobro podnijeti takvu organizaciju. Sad ete napeto oekivati da otkrijete, to sadri taj strani Edipov kompleks. To vam govori i naziv. Svi vi poznajete gr ku priu o kralju Edipu, kojem je usud namijenio da ubije svog oca, a svoju majku uzme za enu, koji ini sve da bi umakao tom proroanstvu te sebe kanjava sljepoom kad sazna da je, i ne znajui, ipak poinio oba ova zloina. Nadam se da su i mnogi od vas na sebi osjetili potresni dojam tragedije u kojoj Sofoklo obrauje ovaj predmet. Djelo atikog pjesnika prika zuje kako se Edipov in, izvren tako davno, ipak postupno ra zotkriva kroz umjetno odgaanje i istraivanje, potaknuto uvi jek iznova novim znamenjem; utoliko ima odreenih slinosti s napredovanjem neke psihoanalize. Tijekom dijaloga se doga a, da se zaslijepljena majka-supruga Jokasta protivi nastavku istraivanja. Ona se poziva na to, da mnogim ljudima dopadne u snu dio, u kojem obljubljuju majku, ali se snovi smiju prezi rati. Mi ne preziremo snove, a najmanje tipine snove, onakve kakvi se dogaaju mnogim ljudima, pa ne sumnjamo u to da 349

je san koji Jokasta spominje blisko povezan s neobinim i za straujuim sadrajem prie. Prije bi se trebalo zauditi da Sofoklova tragedija kod slu atelja ne izaziva negodujue odbijanje, slinu i daleko opravdaniju reakciju od one naeg priprostog vojnog lijenika. Jer, ona je u osnovi nemoralno djelo, ukida udorednu odgovor nost ljudi, prikazuje boanske sile kao naredbodavce zloina, i nemo moralnih pobuda ljudi koji se zloinu opiru. Moglo bi se lako povjerovati da predmet prie smjera ka optuivanju bogova i sudbine, a u rukama kritinog i s bogovima zava enog Euripida vjerojatno bi se tako neto pretvorilo i u tubu. No, kod religioznog Sofokla o takvoj primjeni nema niti govo ra; pobona lukavost, odnosno, najvia udorednost - pokoriti se elji boga pa i kada nareuje ono zloinako, pomae da se prijee preko tekoe. Ne nalazim da ovakav moral pripada jaoj strani ovog djela, no to je nevano za dojam, koje ono ostavlja. Sluatelj ne reagira na njega, ve na tajni smisao i sadraj prie. On reagira tako, kao da je samoanalizom u sebi prepoznao Edipov kompleks, te volju bogova i proroanstvo raskrinkava kao rastua preruavanja svog vlastitog nesvjes nog. Kao kad bi se prisjeao elje za uklanjanjem vlastitog oca, i uzimanjem majke za enu umjesto njega, te bi se nad njom morao prestraviti. On i glas pjesnika razumije tako, kao da mu eli rei: Uzalud se protivi svojoj odgovornosti i opravdava to si sve uinio protiv tih zloinakih namjera. Ipak si kriv, jer ih nisi mogao unititi; one i nadalje nesvjesno postoje u tebi. A u tome je sadrana i psiholoka istina. ak i kad je ovjek potisnuo svoje zle pobude u nesvjesno, te potom sebi rekao da za njih nije odgovoran, ipak je iz nepoznatih razloga primoran ovu odgovornost osjetiti kao osjeaj krivnje. Posve je nedvojbeno da se u Edipovu kompleksu smije sagledati jedan od najvanijih izvora osjeaja grinje savjesti, 350

koji tako esto mui neurotiare. Ali, jo i vie: u jednom istra ivanju o poecima ljudske religije i moralnosti koje sam 1913. godine objavio pod nazivom Totem i tabu, postala mi je bliskom pretpostavka da je moda i ovjeanstvo u cjelini, jo na poetku svoje povijesti upravo od Edipovog kompleksa zadobilo svoj osjeaj krivnje, posljednji izvor religije i mora la. Rado bih vam rekao vie o tome, no bolje da to izostavim. Teko je odvojiti se od tog predmeta kad se s njime jednom zapone, a mi se moramo vratiti psihologiji pojedinca. Dakle, to izravno promatranje djeteta doputa da se pre pozna od Edipovog kompleksa u vrijeme izbora objekta prije latencije? Pa, lako se vidi da mali mukarac majku eli imati samo za sebe, oevu prisutnost doivljava ometajuom, posta je srdit kad si ovaj dopusti njenosti prema majci, izraava za dovoljstvo kad otac otputuje ili je odsutan. esto svojim osjeajima daje i izravan izraz rijeima, pa majci obeava, da e je oeniti. Moe se pomisliti da je to neznatno u usporedbi s Edipovim djelima, ali je zapravo dostatno, u svojoj klici isto vjetno. Promatranje esto zatamnjuje okolnost, da isto dijete istovremeno u drugim prilikama pokazuje veliku njenost i prema ocu; samo ovakvi proturjeni - ili, bolje reeno ambi valentni osjeajni stavovi, koji bi kod odraslih doveli do suko ba, kod djeteta se dugo vremena posve dobro meusobno pod nose, kao to i kasnije pronalaze trajno mjesto jedan pored dru gog u nesvjesnom. Takoer bi se poeljelo prigovoriti da ponaanje momia odgovara egoistinim motivima, i ne prua nikakvo opravda nje za izlaganje jednog erotinog kompleksa. Majka vodi bri gu o svim potrebama djeteta, pa stoga dijete ima svoj interes u tome da se ona ne bavi bilo kojom drugom osobom. I to je to no, ali ubrzo postaje jasno da u ovoj, kao i u slinim situacija ma, egoistini interes nudi samo oslonac na koji se nastavlja 351

erotska tenja. Pokae li malian neprikrivenu seksualnu zna tielju za svoju majku, zahtijeva li da nou spava pored nje, za htijeva li svoju prisutnost dok se ona dotjeruje ili ak poduzi ma i pokuaje zavoenja, kako to majke esto mogu ustanovi ti i uz smijeh priati o tome, tada je erotska priroda vezanosti uz majku ipak sigurna od svake dvojbe. Ne smije se takoer zaboraviti da majka istu takvu briljivost ukazuje i svojoj kerkici, ne postiui kod nje jednako djelovanje, te da se otac dos ta esto natjee s njom u nastojanju oko momia, ne uspije vajui ostvariti za sebe isto onakvo znaenje, koje ima majka. Ukratko, da nikakva kritika ne moe iz ove situacije ukloniti moment davanja prvenstva prema spolu. Od malog bi ovjeka bilo sa stanovita egoistinog interesa nerazumno, kad ne bi ra dije otrpio dvije osobe koje mu slue, ve samo jednu od njih. Kako primjeujete, oslikao sam samo odnos djeaia pre ma ocu i majci. Za djevojicu se, uz potrebne izmjene, sve ovo odvija posve slino. Njena privrenost ocu, potreba da se majka kao suvina ukloni te da se zauzme njeno mjesto, koketerija koja se ve slui sredstvima kasnije enstvenosti prua upravo kod djevojice draesnu sliku, koja nas tjera da zabora vimo na ozbiljnost i mogue teke posljedice iza ove infantilne situacije. Ne smijemo izostaviti pridodati i to, da i sami rodite lji esto vre odluujui utjecaj na buenje Edipovog stava djeteta, kad i sami slijede privlaenje spolova pa tamo gdje ima vie djece, otac u svojoj njenosti na jasniji nain daje prednost kerkici, a majka sinu. Ali, spontana priroda djejeg Edipovog kompleksa ne moe se zbiljski uzdrmati ak niti ovim momentom. Edipov kompleks proiruje se u obiteljski kompleks kad nadou i druga djeca. On sad s novim arom motivira, da se ta braa doekuju s negodovanjem i nesumnji vom eljom za uklanjanjem, oslanjajui se na egoistine mo tive. Ovim osjeajima mrnje djeca u pravilu daju usmeni iz352

raaj i mnogo prije, no onome koji proizlazi iz roditeljskog kompleksa. Doivi li takva jedna elja ispunjenje, pa smrt ubr zo odnese neeljenog pridolicu, tada se iz kasnije analize moe otkriti koliko je znaajan dogaaj bio za dijete ovaj smrt ni sluaj, iako nije bilo potrebno da ostane zadran u njegovu pamenju. Dijete, potisnuto u drugi plan zbog roenja brata ili sestrice i u prvo vrijeme gotovo posve odvojeno od majke, vrlo joj teko zaboravlja ovo zapostavljanje; kod njega se javljaju osjeaji, koje bismo kod odraslih opisali kao teko ogorenje, a esto postaju osnova i za trajno otuenje. Ve smo spomenuli da se na ovo ivotno iskustvo djeteta obino nadovezuje i nje govo seksualno istraivanje, sa svim svojim posljedicama. I dok ova braa rastu, stav prema njima doivljava najznaajni je promjene. Djeak moe za svoj objekt ljubavi odabrati ses tru, kao nadomjestak za nevjernu majku; izmeu vie brae koja se natjeu oko mlae sestrice, ve se u djejoj sobi do gaaju situacije neprijateljskog suparnitva, znaajne za kasni ji ivot. Djevojica u starijem bratu pronalazi zamjenu za oca, koji vie ne brine o njoj onako njeno kao u ranijim godinama, ili pak mlau sestricu uzima kao zamjenu za dijete, to ga je uzalud prieljkivala od oca. Ovakve, a i mnoge druge stvari sline prirode pokazuju vam izravna promatranja djece, i ocjenjivanje njihovih jasno sauvanih sjeanja iz djejih godina, na koja analiza nije utje cala. Izmeu ostalog, iz toga ete izvui zakljuak da je poloaj jednog djeteta u nizu djece nadasve vaan trenutak za oblikovanje njegovog kasnijeg ivota, koji bi trebao biti uzet u obzir pri svakom opisivanju ivota. Ali, to je jo vanije, vi se vie neete moi bez smjeka prisjetiti razjanjenja zabrane in cesta, suoeni s ovim tako lako spoznatim izjavama znanosti! to se tu sve nije pronalo! Spolna naklonost bi se jo od dje tinjstva kroz zajedniki ivot trebala otklanjati od lanova iste 353

obitelji suprotnog spola, ili bi bioloka tenja za onemogua vanjem nedoputenog razmnoavanja pronala svoju psihiku zastupljenost u uroenom strahovanju od incesta! pritom se posve zaboravlja da ne bi bila potrebna jedna tako neumolji va zabrana kroz zakon i moral, kad bi postojale neke pouzda ne prirodne ograde protiv pokuaja incesta. Istina lei u su protnom. Prvi izbor objekta ovjeka redovito je incestuozan; on je kod mukarca usmjeren na majku i sestru pa su potreb ne najotrije zabrane, da bi se ova napredujua infantilna na klonost zaustavila pred stvarnou. Kod dananjih ivih, pri mitivnih i divljih naroda, zabrane incesta jo su mnogo otrije nego kod nas, a nedavno je u jednom svom sjajnom djelu Th. Reik pokazao, da je smisao pubertetskih obreda divljaka, koji prikazuju ponovno roenje - ukloniti incestuoznu vezanost djeaka uz svoju majku i uspostavljanje izmirenja s ocem. Mitologija vas ui da se rodoskvrnue, kojega se ljudi navodno toliko gnuaju, nesumnjivo odobrava bogovima, a iz stare povijesti moete otkriti daje incestuozni brak sa sestrom bio za osobu vladara posveeni propis (kod starih faraona, kod Inka iz Perua). Dakle, radi se o privilegiji koja je zabra njena obinim masama. Incest s majkom je prvi Edipov zloin, a ubojstvo oca drugi. Da se usput spomene, to su takoer i dva velika zloina koje progoni i prva drutveno-religiozna institucija ljudi, totemizam. Okrenimo se sad s izravnog promatranja djeteta anali tikom ispitivanju odraslog, koji je postao neurotian. to analiza ini za daljnje spoznaje o Edipovom kompleksu? To se moe rei ukratko. Ona nam ga pokazuje upravo onakvim, kako ga je ispriala i saga; pokazuje, da je svaki od tih neurotiara i sam jednom bio Edip, ili se - to je isto, u reakciji na kompleks pretvorio u Hamleta. Naravno da je analitiko pri kazivanje Edipovog kompleksa jedno uveavanje i ogrublji354

vanje one infantilne skice. Mrnja protiv oca, elje za smru usmjerene protiv njega - sve to vie nije stidljivo nagovijete no, a njenost prema majci posveuje se cilju, da je i posjedu je kao enu. Smijemo li zaista ove jezive i ekstremne osjeaj ne pobude pripisati onim njenim djejim godinama, ili nas je analiza izigrala uplitanjem nekog novog momenta? Ne bi ga bilo teko pronai. Svaki put kad neki ovjek govori o onome to je prolo, pa ak i ako je povjesniar, moramo uzeti u obzir i ono, to nenamjerno iz sadanjosti prenosi u prolost ili to zapostavlja iz razdoblja koje je proteklo u meuvremenu, tako da iskrivljava njegovu sliku. U sluaju neurotiara ak je upit no i da li je ovakvo vraanje posve i u cijelosti nenamjerno; motive za to upoznat emo kasnije, a openito se u obzir mora uzeti i injenica povratnog matanja u ranu prolost. Tako er, lako otkrivamo da se mrnja prema ocu pojaava iz veeg broja motiva, koji svoje podrijetlo vuku iz kasnijih vremena i odnosa, a seksualne elje prema majci izlivene su u kalupe koji bi djetetu jo morali biti strani. No, bilo bi posve uzaludno nas tojanje, kad bismo cjelinu Edipovog kompleksa eljeli objas niti povratnim matanjem i protegnuti na kasnija vremena. Infantilna jezgra, a i vie ili manje sporednosti postoje i dalje, kako to potvruje izravno promatranje djeteta. Klinika inje nica, koja nam nailazi ususret iza analitiki utvrenog oblika Edipovog kompleksa, od najveeg je praktinog znaenja. Ot krivamo da se u vrijeme puberteta - kad seksualni nagon po stavlja svoje zahtjeve po prvi put u punoj snazi - opet preuzi maju stari i incestuozni objekti, i iznova libidno zaposjedaju. Infantilni izbor objekta bio je samo slabana predigra, ali je da la usmjerenje izboru objekta u pubertetu. Ovdje se odigravaju vrlo intenzivni osjeajni procesi u smjeru Edipovog komplek sa ili u reakciji na njega koji, meutim, moraju velikim dije lom ostati udaljeni od svijesti, jer su njihove pretpostavke
355

postale neizdrive. Od tog se vremena muki pojedinac mora posvetiti velikoj zadai odvajanja od roditelja; tek nakon nje na rjeavanja moe prestati biti dijete, da bi postao lanom drutvene zajednice. Zadaa se za sina sastoji u tome, da svoje libidne elje odvoji od majke kako bi ih iskoristio za biranje stvarnog i stranog objekta ljubavi, te da bi se izmirio s ocem ako je ostao s njim u suparnitvu, ili da bi se oslobodio njego va pritiska, ako je tijekom reakcije na infantilno odbijanje za pao u potinjenost. Ove se zadae postavljaju pred svakoga; vrijedno je spomenuti koliko rijetko uspijeva njihovo rjeava nje na idealan, to jest na psiholoki i drutveno ispravan na in. Ali, neurotiarima ova zadaa uope ne uspijeva; sin itav ivot ostaje podvrgnut autoritetu oca i nije u stanju svoj libido prenijeti na neki strani seksualni objekt. Isto ovo, uz promjenu odnosa, moe postati i sudbinom keri. U tom smislu Edipov kompleks s pravom vai kao jezgra neuroza. Vi slutite, moja gospodo, koliko povrno prelazim preko velikog broja i praktiki i teoretski znaajnih odnosa, vezanih uz Edipov kompleks. Ne uputam se niti u njegove varijacije, a ni u njegove mogue obrate. Od njegovih udaljenijih veza nagovijestit u vam jo samo, da se pokazao znaajnom od rednicom za stvaralatvo pisaca. Otto Rank je u jednoj svojoj zaslunoj knjizi pokazao, da su i dramatiari svih razdoblja uzimali svoju grau uglavnom iz Edipovog kompleksa i kom pleksa incesta, te njihovih varijacija i prikrivanja. Takoer ne treba ostati nespomenuto, da su obje zloinake elje Edipo vog kompleksa bile prepoznate kao pravi predstavnici neo buzdanog ivota nagona, jo davno prije vremena psihoana lize. Meu zapisima enciklopedista Diderota nalazite poznat dijalog Le neveu de Rameau, koji na njemaki nije prera dio ni vie, ni manje nitko drugi, no - Goethe. Tamo moete proitati i neobinu reenicu: Si le petit sauvage etait aban356

donnee a lui-meme, qu'il conservat toute son imbecillite et qu 'il reunit an peu de raison de l' enfant au berceau la violence des passions de l'homme de trente ans, il tordrait le col a son pere et coucherait avec sa mere. 1 Ali, ne mogu zaobii neto drugo. Edipova majka - nije nas ena uzalud upozorila na san. Prisjeate li se rezultata nae analize snova - da su elje koje oblikuju san tako esto nas trane, incestuozne prirode, ili da razotkrivaju neslueno neprijateljstvo prema najbliim i voljenim srodnicima? Tada smo ostavili nerazjanjenim odakle potjeu ove zle pobude. Sad si to moete objasniti i sami. To su rano infantilni, za svjestan ivot odavno naputeni smjetaji libida i zaposjedan ja objekta koji se tijekom noi jo pokazuju kao postojei, a u odreenom smislu i sposobni za djelovanje. No, kako ovakve nastrane, incestuozne i neije smrti eljne snove imaju svi ljudi, a ne samo neurotian, smijemo izvui zakljuak da su i oni, danas normalni, prolazili istim razvojnim putem preko nastranosti i zaposjedanja objekata Edipovim kompleksom, da je to put normalnog razvitka, da nam neurotiar samo uveano i grublje pokazuje ono, to nam analiza snova razotkriva i kod zdravih. A to je jedan od motiva, zbog kojih smo i zapoeli s prouavanjem snova prije neurotinih simptoma.

'

Kad bi mali divljak bio preputen samom sebi, zadravajui svu svoju glupost, te kad bi s malo svog djejeg razuma spojio silnu strast mukar ca od trideset godina, tada bi zaokrenuo vratom ocu, i spavao sa svojom majkom.

357

XXII.predavanje

GLEDITA RAZVITKA I REGRESIJE. ETIOLOGIJA

Moje dame i gospodo! uli smo da funkcija libida prolazi kroz opsean razvitak, dok ne uspije stupiti u slubu razmnoava nja na takozvani normalan nain. Sad bih vam elio izloiti, kakvo znaenje ova injenica ima za uzrokovanje neuroza. Vjerujem da smo usuglaeni s uenjima ope patologije kad pretpostavljamo, da takav razvitak sa sobom donosi dvije vrste opasnosti: prvo, onu od zapreka, i drugo, onu od regresi je. To znai da e se uz opu sklonost biolokih procesa k va rijacijama morati dogoditi, da nee ba svi pripremni stupnje vi protei jednako dobro, niti u cijelosti biti nadvladani; dije lovi funkcija bit e trajno zadrani na ovim ranim stupnjevima, a u cjelokupnu sliku razvitka umijeat e se i odreena mjera razvojnih zapreka. Potraimo analogije za ove procese i na drugim podruji ma. Kad bi itav jedan narod napustio svoje nastambe da bi potraio nove, kako se to esto dogaalo u ranijim razdobljima ljudske povijesti, tada on posve sigurno nije na novo mjesto stizao u svom punom broju. Bez obzira na druge gubitke, re dovito se moralo dogaati da se manje grupe ili druine ovih noiako putem zaustave, i nastane na nekoj od tih postaja, dok bi glavna masa krenula dalje. Ili, da potraimo nama blie us poredbe, vi znate da kod najviih ivotinjskih sisavaca muke
358

spolne lijezde izvorno lee duboko u unutranjosti trbunog prostora; no, u odreeno doba intrauterinog ivota nastupa se oba, koja ih smjeta gotovo neposredno ispod koe na dnu zdjelice. Kao posljedica ove seobe, kod odreenog se broja mukih pojedinaca moe vidjeti, da je jedan od para organa zaostao u zdjelinoj upljini, ili da je svoj trajni smjetaj pro naao u takozvanom kanalu prepona, kroz koji oba organa mo raju proi tijekom svoje seobe, ili barem da je taj kanal ostao otvoren, iako uobiajeno zarasta po zavretku promjene polo aja spolnih lijezda. Kad sam kao mlad student radio na svom prvom znanstvenom radu pod vodstvom Bruckea, bavio sam se podrijetlom stranjih ivanih korijena u lenoj modini male, vrlo arhaino oblikovane ribe. Otkrio sam da ivana vlakna tih korijena proizlaze iz velikih stanica stranjeg renja sive supstancije, to vie nije sluaj kod ostalih kraljenjaka. No, ubrzo potom otkrio sam i to, da se takve stanice sive sups tancije mogu pronai na itavom putu do takozvanog spinalnog ganglija stranjeg korijena, iz ega sam izvukao zakljuak da su se stanice ove gomile ganglija premjetale iz kimene modine du puta korijena ivaca. To ujedno pokazuje i povi jest razvijanja; ali, kod ove je male ribe ostao prepoznatljiv itav taj put premjetanja kroz zaostale stanice. Pri dubljem ulaenju u stvar, nee vam teko pasti da pronaete slabe toke ovih usporedbi. Stoga elimo izravno izrei, da za svaku sek sualnu tenju smatramo, kako su njeni pojedini dijelovi zaostali na ranijim stupnjevima razvitka, pa ak i kad su ostali dijelovi dospjeli do konanog cilja, pritom razaznajete, da si svako takvo nastojanje predoavamo kao neku vrstu strujanja, neprekinutog od samog poetka ivota, koje u odreenoj mjeri umjetno razlaemo na zasebne pomake to slijede jedan iza drugog. U pravu je va dojam, da ovakve predodbe ipak zahtijevaju i daljnje razjanjenje, no taj bi nas pokuaj odveo 359

isuvie daleko. Dajte da jo samo ustvrdimo, kako se takvo jedno zaostajanje djelominog nagona na jednom ranijem stupnju treba nazvati fiksiranjem (nagona, naime). Druga opasnost ovakvog stupnjevitog razvoja lei u tome, to se i oni dijelovi koji su krenuli dalje lako mogu dovesti u kretanje unazad, na jedan od ranijih stupnjeva, to zovemo re gresijom. Ka takvoj e se jednoj regresiji tenja osjetiti ponu kanom kad se izvoenje njene funkcije, dakle - postizanje cilja zadovoljenja u kasnijem ili vie razvijenom obliku, sudari s ja kim zaprekama. Blisko nam je pretpostaviti da fiksiranje i re gresija nisu neovisni jedno o drugome. Sto je fiksiranje na raz vojnom putu jae, utoliko prije e funkcija nastojati izbjei vanjske potekoe regresijom do onih fiksiranja, utoliko prije e se ve izgraena funkcija pokazati nesposobnijom za otpor vanjskim preprekama svog odvijanja. Pomislite na to da, kad je jedan nomadski narod ostavljao na postajama neke svoje snanije dijelove, tada bi onima koji su putovanje nastavljali bilo blisko, da se iznova povuku do tih postaja ako bi bili po raeni ili se sukobili s isuvie snanim neprijateljem. Ali, oni bi utoliko prije dospijevali i u opasnost poraza, ukoliko bi vei broj ostavljali za sobom tijekom seobe. Za vae je razumijevanje neuroza vano, da vam ovaj od nos izmeu fiksiranja i regresije ne promakne ispred oiju. Ta da dobivate sigurno uporite u pitanju uzroka neuroza, u pita nju etiologije neuroza kojemu emo uskoro pristupiti. Ostanimo jo za sada kod regresije. Nakon onoga to vam je postalo poznato o razvijanju funkcije libida, smijete oeki vati dvije vrste regresija: povratak na prve objekte, koje je li bido zauzeo i koji su - kako je poznato - incestuozne prirode, te povratak cijele seksualne organizacije na ranije stupnjeve. Obje se javljaju kod neuroza prijenosa, i igraju veliku ulogu u njihovom mehanizmu. Naroito je povrat ka prvim incestuoz360

nim objektima libida jedna crta, koja se kod neurotiara prona lazi s ve gotovo umarajuom redovitou. O regresijama libi da moe se rei mnogo vie, uzme li se u obzir i jedna druga grupa neuroza, takozvane narcistine, to mi trenutno ne na mjeravamo uiniti. Ove nam bolesti pruaju obavijesti i o ne kim drugim, do sada jo nespomenutim razvojnim procesima funkcije libida, te nam u skladu s time pokazuju i nove vrste regresija. Ali, vjerujem da vas prije svega sada trebam upozo riti na to, da ne pobrkate regresiju i potiskivanje, te vam mo ram pomoi razjasniti odnose izmeu oba ova procesa. Kako se sjeate, potiskivanje je onaj postupak, kroz koji se neki in, sposoban da postane svjestan, dakle - koji jo pripada predsvjesnom, pretvara u nesvjesni, dakle kad se potiskuje nazad, u sustav nesvjesnog. A potiskivanjem isto tako nazivamo i kad se neki nesvjesni duevni in uope ne proputa u najblii predsvjesni sustav, ve ga cenzura odbija jo na pragu. Dakle, pojmu potiskivanja ne pridruuje se nikakva povezanost sa seksualnou; molim, da to dobro upamtite. On oznaava je dan isto psiholoki proces, kojega moemo jo bolje okarak terizirati nazovemo li ga topikim. Time elimo rei da se on bavi pretpostavljenim psihikim prostorima, ili - napustimo li ovu grubu pomonu predodbu, izgradnjom duevnog aparata iz zasebnih psihikih sustava. Tek su nam izvrene usporedbe skrenule pozornost na to, da do sada rije regresija nismo koristili u njenom opem, ve jednom posve naroitom znaenju. Dajte joj njen opi smi sao, onaj povratka s vieg na jedan nii stupanj razvitka, pa se i potiskivanje podvrgava regresiji, jer se ono moe opisati i kao povratak na raniji i dublji stupanj u razvitku nekog psihi kog ina. Samo to nam kod potiskivanja nije stalo do tog po vratnog smjera kretanja, jer u dinamikom smislu potiskiva njem nazivamo i kad neki psihiki in ostane zadran na 361

niem stupnju nesvjesnog. Potiskivanje je tako jedan topiko dinamiki, a regresija jedan isto opisni pojam. Ali, pod onim to smo do sada nazivali regresijom te doveli u odnos s fiksi ranjem, mislili smo iskljuivo na povratak libida ranijim posta jama svoga razvitka, dakle na neto, to je u svojoj sri posve razliito od potiskivanja, i posve neovisno o njemu. Takoer, regresiju libida ne moemo nazvati posve istim psihikim po stupkom, i ne znamo koje bismo joj mjesto trebali namijeniti u duevnom ustroju. Pa i kad iskazuje najsnaniji utjecaj na duevni ivot, ipak je organski faktor u njoj onaj, koji je naj izraeniji. Razjanjenja kakva su ova, moja gospodo, moraju se ui niti pomalo turima. Okrenimo se stoga klinici, da bismo iz njih izveli neto dojmljivije primjene. Vi znate da su i histeri ja i opsesijska neuroza dva glavna predstavnika grupe neuroza prijenosa. Kod histerije, istina, postoji regresija libida ka pri marnim incestuoznim seksualnim objektima, i to posve redo vito, ali nema gotovo nikakve regresije na neki raniji stupanj seksualne organizacije. No, zato potiskivanju pripada glavna uloga u mehanizmu histerije. Smijem li si dopustiti da naa dosadanja provjerena saznanja o ovoj neurozi dopunim jed nom konstrukcijom, tada bih odnos stvari mogao opisati na sljedei nain: sjedinjenje djelominih nagona obavljeno je pod primatom genitalija, ali se njegovi rezultati sudaraju s ot porom predsvjesnog, koji je povezan sa svjesnim sustavom. Dakle, genitalna organizacija vai za nesvjesno, ali ne isto tako i za predsvjesno, a ovo zastranjenje predsvjesnog stvara jednu sliku, koja ima odreenih slinosti sa stanjem prije primata ge nitalija. Ali, to je ipak neto posve drugaije. - Od obiju regre sija libida daleko je uoljivija ona koja se vee uz raniji stupanj seksualne organizacije. Kako ona nedostaje kod histerije, a i tavo nae shvaanje neuroza jo isuvie potpada pod utjecaj 362

prouavanja histerije koja im je vremenski prethodila, znae nje regresije libida postalo nam je jasno mnogo kasnije od zna enja potiskivanja. Pripremimo se na to, da bi naa stajalita mogla iskusiti i druga proirenja i procjenjivanja, kad bismo u nae promatranje osim histerije i opsesijske neuroze mogli uk ljuiti i one druge, narcistine neuroze. Nasuprot tome, kod opsesijske neuroze je najuoljivija re gresija libida na predstupanj sadistiko analne organizacije, i mjerodavan je imbenik njenog iskazivanja kroz simptome. Tada se impuls ljubavi mora zakrinkati kao sadistiki impuls. Opsesijska predodba: elim te ubiti - kad se oslobodi od reenih, ali ne sluajnih, ve neizostavnih dodataka - u osnovi ne znai nita drugo, nego: elio bih te uivati u ljubavi. Dodajte tome, da je istovremeno dolo do regresije objekta, te da su ovi porivi upueni samo najbliim i najdraim osobama, pa ete moi stvoriti predodbu o uasu, koji ovakve opsesij ske predodbe razbuuju kod bolesnika, a istodobno i o na stranosti, kojom one nastupaju prema njegovim svjesnim opaanjima. No, i potiskivanje je imalo svoj velik udio u me hanizmu ovih neuroza, koji je ipak teko razluiti u jednom ovakvom letiminom uvodu, kakav je na. Regresija libida bez nekog potiskivanja ne bi nikada dovela do neuroze, ve bi za vrila u nastranosti. Iz toga vidite da je potiskivanje onaj pro ces koji se neurozi pridodaje kao njoj najsvojstveniji, koji je najbolje odreuje. Ali, moda u jednom i imati prilike da vam izloim ono to znamo o mehanizmu perverzija, pa ete tada uvidjeti da se niti ovdje stvari ne odvijaju ba posve jednos tavno, kako bi netko elio rado zamisliti. Gospodo moja! Mislim da ete se najbre pomiriti sa svim izlaganjima koja ste upravo uli o fiksiranju i regresiji libida, dopustite li da vrijede kao priprema za istraivanje etiologije neuroza. U vezi s tim, do sada sam vam izloio samo jednu 363

jedinu obavijest, naime, da ljudi neurotski obolijevaju ako im je oduzeta mogunost da zadovolje svoj libido, dakle - kod uskrate, kako sam se izrazio, te da su njihovi simptomi za pravo zamjena za uskraeno zadovoljenje. Naravno, to ne bi trebalo znaiti da svaka uskrata libidnog zadovoljenja mora svakoga, koga pogodi, uiniti i neurotinim, ve samo da se u svim istraenim sluajevima neuroze mogao dokazati ovaj moment uskrate. Tvrdnja se, dakle, ne moe obrnuti. Vjerojat no ste takoer razumjeli da ova tvrdnja nije trebala razotkriti itavu tajnu etiologije neuroza, ve je samo naglasila jedan vaan i nezaobilazan uvjet. Sad se ne zna, treba li se u daljnjoj raspravi o ovoj tvrdnji pridravati prirode uskrate, ili osebujnosti onoga, koji je njo me pogoen. Uskrata je ipak vrlo rijetko ona posvemanja i apsolutna; da bi postala patogeno djelotvorna, mora se odno siti upravo na onaj nain zadovoljenja za kojim osoba jedinim i tei, za koje je jedino i sposobna. Openito, postoje mnogi putevi kojima se podnosi nedostatak libidnog zadovoljenja, a da se od njega ne obolijeva. Prije svega, poznajemo ljude ko ji su u stanju na sebe preuzeti takvu jednu oskudicu bez ika kvih smetnji; oni tada nisu sretni, pate od enje, ali ne oboli jevaju. Potom, moramo uzeti u obzir da su upravo seksualni nagonski poticaji izrazito plastini, smijem li tako rei. Oni mogu zamijeniti jedno za drugo, jedno moe na sebe preuzeti intenzitet drugoga; ako je zadovoljenje jednog uslijed stvarnosti zakazalo, zadovoljenje drugog moe ponuditi pot punu nadoknadu. Oni se jedan prema drugom odnose kao mrea kanala ispunjenih tekuinom, koji meusobno komuni ciraju, i to usprkos njihovom podvrgavanju genitalnom pri matu, to ba i nije lako povezati u jednu predodbu. Nadalje, djelomini nagoni seksualnosti, isto kao i iz njih proizala seksualna tenja, pokazuju veliku sposobnost zamjene svog 364

objekta za neki drugi, dakle i za neki lake dostupan; ova sposobnost pomicanja i spremnost prihvaanja surogata mora ju vjerojatno snano raditi protiv patogenog djelovanja uskrate. Meu ovim zatitnim procesima koji djeluju protiv oboljenja zbog uskrate, jedan je osvojio posebno kulturno znaenje. Ono se sastoji u tome, da seksualna tenja odustaje od svog cilja usmjerenog na djelominu ugodu ili ugodu razm noavanja, te preuzima jednu drugu koja je genetski povezana s onom od koje se odustalo, ali se sama za sebe vie ne moe nazivati seksualnom, ve se zove drutvenim, socijalnim cil jem. Taj proces nazivamo sublimiranjem, pri emu se povodimo za opom ocjenom koja drutvene ciljeve postavlja iznad onih seksualnih, u osnovi sebinih ciljeva. Uostalom, sublimiranje je tek poseban sluaj oslanjanja seksualnih tenji na druge, koje nisu seksualne. O njemu emo morati jo jed nom govoriti u vezi s jednim drugim pitanjem. Sad ete stei dojam, kako je zbog svih ovih sredstava da bi se podnijela, uskrata potisnuta do beznaajnosti. Ali ne, ona zadrava svoju patogenu mo. Sva ova protusredstva openito nisu dostatna. Mjera nezadovoljenog libida koju ljudi u pro sjeku mogu preuzeti na sebe, ograniena je. Plastinost ili slo bodna pokretljivost libida nije ni u kom sluaju u cijelosti sauvana kod sviju, a sublimiranje moe uvijek razrijeiti sa mo odreeni dio libida, bez obzira na to to je mnogim ljudi ma sposobnost sublimiranja dodijeljena tek u neznatnoj mjeri. Oito je meu ovim ogranienjima najvanije ogranienje u pokretljivosti libida, jer zadovoljenje ini pojedinca ovisnim o postizanju jednog vrlo malog broja ciljeva i objekata. Prisjetite li se samo toga, da jedan nepotpun razvitak libida za sobom ostavlja vrlo opsena, a moda ak i viestruka fiksiranja libi da na rane stupnjeve organizacije i pronalaenja objekta, koji uglavnom nisu sposobni za stvarno zadovoljenje, tada ete u 365

fiksiranju libida prepoznati drugog monog imbenika koji zajedno s uskratom nastupa prema uzrokovanju bolesti. She matskim skraenjem moete izraziti, da fiksiranje libida pred stavlja raspoloivog unutarnjeg, a uskrata sluajnog vanjskog imbenika etiologije neuroza. Ovdje koristim priliku upozoriti vas, da ne biste zauzimali strane u jednoj posve suvinoj svai. U znanstvenom je radu vrlo omiljeno izdvojiti jedan dio istine, postaviti ga na mjesto cjeline, a potom se u njegovu korist boriti protiv ostatka koji nije nita manje istinit. Na takvom se putu ve i iz psihoanali tikog pokreta razvilo vie pravaca, od kojih jedan priznaje sa mo egoistine nagone, a porie seksualne, drugi cijeni jedino utjecaj zbiljskih ivotnih zadaa, no previa pojedinanu povi jest, i jo mnogo tome slinog. Sad nam se i ovdje nudi povod zajedno takvo slino suprotstavljanje, i sporno pitanje: jesu li neuroze egzogene ili endogene bolesti, jesu li neizostavna posljedica jednog odreenog ustrojstva ili proizvod odreenih tetnih (traumatinih) ivotnih dojmova, a posebno: jesu li iza zvane fiksiranjem libida (i uope seksualnim ustrojem), ili pak pritiskom nastalim zbog uskrate? Ova mi se dilema ne ini u cjelini nimalo mudrijom od jedne druge, koju bih vam mogao navesti: nastaje li dijete oevim nastojanjem, ili prihvaanjem od strane majke? Oba su uvjeta jednako bezuvjetno potrebna, odgovorit ete s pravom. Kod uzroka neuroza odnos je - ako ve ne posve isti, a ono ipak vrlo slian. Kod promatranja uz roka, sluajevi neurotinih oboljenja rasporeuju se u jedan niz, unutar kojega su oba imbenika - i seksualni ustroj i do ivljaj, ili, elite li - fiksiranje libida i uskrata - zastupljeni tako, da jedan raste dok drugi opada. Na drugom kraju tog niza nalaze se ekstremni sluajevi, za koje mi s uvjerenjem moete rei: Ovi bi ljudi oboljeli u svakom sluaju, ve zbog svog udnog razvitka fiksiranja libida, ma to oni doivjeli, ili ma 366

koliko ih obzirno ivot potedio. S druge strane stoje sluaje vi, kod kojih biste morali ocijeniti obrnuto - da bi oni zasigur no izbjegli bolesti, samo da ih ivot nije doveo u ovaj ili onaj poloaj. Kod sluajeva unutar niza susreu se jedno Vie ili Manje raspoloivog seksualnog ustroja s jednim Manje ili Vie tetnih ivotnih zahtjeva. Njihovo im seksualno ustrojstvo ne bi donijelo neurozu da nisu imali upravo takve dogaaje, a ti doivljaji ne bi na njih djelovali toliko traumatino, samo da su odnosi libida bili drugaiji. Moda bih u ovom nizu mogao priznati odreenu nadmo znaaja raspoloivih imbenika, no i ovo bi priznanje ovisilo o tome, koliko daleko elite obiljeiti granice nervoze. Gospodo! Predlaem vam da takve nizove obiljeite kao dopunske nizove, te vas pripremam na to, da emo nalaziti po voda i za uspostavljanje drugih takvih nizova. Upornost, kojom se libido dri odreenih pravaca i obje kata, gotovo se moe rei - ljepljivost libida, ini nam se kao da je samostalan, pojedinano promjenjiv imbenik, ije su nam ovisnosti posve nepoznate i ije znaenje za etiologiju ne uroza zasigurno vie neemo podcijeniti. Ali, takoer ne smije mo niti precijeniti bliskost tog odnosa. Naime, ista se ovakva ljepljivost libida, iz nepoznatih razloga i pod mnogobrojnim okolnostima dogaa i kod normalnih ljudi, a pronalazi se kao odreujui imbenik i kod osoba, koje su u odreenom smislu suprotnost nervoznima - kod nastranih. Ve je i prije vremena psihoanalize bilo poznato (Binet), da se u anamnezi nastranih uistinu esto otkriva vrlo rani dojam o abnormalnoj usmjerenosti nagona ili izboru objekta, uz koji bi se potom libido te osobe pridravao itavog ivota. esto se ne zna rei to je taj dojam osposobilo za to, da na libido djeluje jednom tako sna nom privlanou. Ispripovijedat u vam jedan sluaj ove vrste, koji sam osobno prouavao. Jedan mukarac, kojemu danas ni 367

genitalije, a niti sve ostale drai ene ne znae nita, koji dos pijeva do neodoljivog seksualnog uzbuenja samo zahvalju jui nozi obuvenoj u cipelu posve odreenog oblika, uspio se prisjetiti jednog doivljaja iz svoje este godine, koji je postao mjerodavan za ovakvo fiksiranje njegovog libida. Sjedio je na klupici uz guvernantu, kod koje je doao na sat engleskog jezi ka. Guvernantu - staru, mravu, nelijepu djevojku vodnjikavih plavih oiju i prasta nosa, boljela je toga dana noga, pa ju je obuvenu u barunastu papuu ispruila na jastuku; sama njena noga bila je pritom najpomnije prekrivena. Takva jedna mrava, ilava noga kakvu je tada vidio kod guvernante posta la je, nakon jednog srameljivog pokuaja normalnih seksual nih djelatnosti u pubertetu, njegov jedini seksualni objekt, i o vjek bi bio neodoljivo privuen kad bi se takvoj nozi pridrui le i druge crte koje bi ga podsjetile na izgled one engleske gu vernante. Ali, zbog ovakvog fiksiranja svog libida ovjek nije postao neurotiar, ve - nastran, postao je fetiist stopala, kako to kaemo. Vidite, dakle, da krug djelovanja libida daleko nadilazi podruje neuroza, iako je pretjerano, a uz to jo i preuranjeno fiksiranje libida nuno za uzrokovanje neuroze. No, i ovaj bi uvjet sam za sebe bio isto onoliko malo odluu jui, kao i ranije spomenuta uskrata. ini se, dakle, da problem uzroka neuroza postaje sve slo eniji. I zaista, psihoanalitiko istraivanje nas upoznaje s jed nim novim imbenikom na kojeg se nismo osvrtali u naem etiolokom nizu, a najbolje se razaznaje u onim sluajevima, u kojima se dotadanje dobro zdravstveno stanje iznenada reme ti neurotinim oboljenjem. Kod ovih se osoba redovito nailazi na pokazatelje suko bljavanja elja ili na psihiki sukob (konflikt), kako smo navikli rei. Jedan dio osobnosti zastupa odreene elje, dok im se drugi opire i brani od njih. Bez takvog sukoba, neuroze 368

ne bi niti bilo. No, to se ne ini neim posebnim. Vi znate da je na duevni ivot neprekidno pokretan sukobima o kojima moramo donositi odluke. Dakle, ako takav jedan sukob treba postati patogen, morali bi biti ispunjeni zaista naroiti uvjeti za to. Smijemo upitati koji su to uvjeti, izmeu kojih se duevnih sila ovi patogeni sukobi odigravaju, kakav odnos ima sukob naspram drugih uzronih imbenika. Nadam se da u vam na ova pitanja moi pruiti dostatne odgovore, iako bi mogli biti i shematski skraeni. Sukob je izazvan uskratom, jer je libido kojemu je njegovo zadovolje nje uskraeno sad upuen na to, da potrai drugaije objekte i puteve. On kao uvjet ima i to, da ovi drugaiji putevi i objekti kod jednog dijela osobnosti izazivaju negodovanje, pa slijedi veto koji u poetku ini nemoguima nove naine zadovolje nja. Odavde proizlazi i put ka oblikovanju simptoma, koji emo slijediti kasnije. Odbaena libidna htijenja ipak se uspi jevaju nametnuti odreenim zakulisnim putevima, ali ne bez odreenih odstupanja i ublaavanja, uzrokovanih prigovorom. Ovi zakulisni putevi su putevi tvorbe simptoma, a simptomi su novo ili zamjensko zadovoljenje, koje je zbog injenice uskra te postalo nunim. Znaaj psihikog sukoba moe se izraziti i drugim nai nom izraavanja, kada se kae: vanjskoj uskrati, da bi djelova la patogeno, treba se jo pridruiti i unutarnja uskrata. Narav no da se tada vanjska i unutarnja uskrata proteu na razliite puteve i objekte. Vanjska uskrata oduzima jednu mogunost zadovoljenja, a unutarnja uskrata eli iskljuiti jednu drugu mogunost, oko koje potom izbija sukob. Prednost dajem ova kvom nainu prikazivanja, jer ono sadri jedan tajni stav. Naime, ukazuje na vjerojatnost da su unutarnja suzdravanja u ranim vremenima ljudskog razvitka proizala iz stvarnih vanj skih prepreka. 369

Ali, koje su to sile ona druga strana u patogenom sukobu, iz kojih proizlazi prigovor protiv libidnih htijenja? To su, po sve openito reeno, neseksualne nagonske sile. Obuhvaamo ih kao nagone Ja; psihoanaliza neuroza prijenosa ne daje nam dobar pristup njihovom daljnjem razlaganju, pa ih u naj veoj mjeri donekle upoznajemo kroz otpore, koji se suprot stavljaju analizi. Dakle, patogeni sukob je takav, da se odvija izmeu nagona Ja i seksualnih nagona. U itavom se nizu slu ajeva ini, da bi takav jedan sukob mogao postojati i izmeu razliitih, isto seksualnih tenji; ali, to je u osnovi isto, jer od obje seksualne tenje koje se nau u sukobu, moe se rei da jedna uvijek odgovara samome Ja, dok druga izaziva obranu tog Ja. Dakle, ostaje se pri sukobu izmeu Ja i seksualnosti. Moja gospodo! esto i preesto, kad bi psihoanaliza isko ristila neki duevni dogaaj kao uinak seksualnih nagona, u srditoj bi joj se obrani spoitavalo: da se ovjek ne sastoji samo od seksualnosti, da u duevnom ivotu postoje i drugi na goni i interesi osim seksualnih, da se ne bi sve smjelo izvo diti iz seksualnosti, i slino. Posebice je ugodno suglasiti se jednom i sa svojim protiv nicima. Psihoanaliza nije nikad zaboravila da postoje i nesek sualne nagonske sile, ona se i izgradila na otrom razdvajanju seksualnih nagona od nagona Ja, a i sama prije svakog prigo vora tvrdi - ne to, da su neuroze proizale iz seksualnosti, ve da svoje podrijetlo zahvaljuju sukobu izmeu Ja i seksualno sti. Takoer, ona nema nikakvog zamislivog motiva za ospo ravanje postojanja ili znaenja nagona Ja, dok prati ulogu sek sualnih nagona u oboljenju i u ivotu. Samo to joj je postalo usudom da se u prvom redu bavi seksualnim nagonima, jer su oni postali najpristupaniji uvidu kroz neuroze prijenosa, i jer joj je obveza prouavanje onoga, to su svi ostali zapostavili.
370

Takoer, nije tono da se psihoanaliza nije nimalo starala za neseksualni udio osobnosti. Upravo nam je razlikovanje Ja i seksualnosti dopustilo da naroitom jasnoom razaznamo, kako i nagoni Ja prolaze kroz znaajno razvijanje, razvitak koji nije ni posve neovisan o libidu, a niti bez protivnog utjecaja na nj. Dodue, mi taj razvitak Ja poznajemo mnogo slabije od razvitka libida, jer nam je, naime, tek prouavanje narcistinih neuroza obealo spoznaju o izgraivanju Ja. Ipak, ve postoji jedan Ferenczijev pokuaj, vrijedan pozornosti, da teoretski oblikuje razvojne stupnjeve Ja, a najmanje na dva mjesta ve smo i dosegnuli vrste oslonce za procjenu tog razvitka. Ne mislimo na to da se libidinozni interesi neke osobe od samog poetka nalaze u suprotnosti s njenim interesima za samoodr anjem; prije e biti, da Ja na svakom stupnju nastoji ostati u skladu sa svojom trenutnom seksualnom organizacijom i podrediti je sebi. Izmjenjivanje pojedinih stupnjeva u razvitku libida vjerojatno slijedi po jednom propisanom programu; ali, ne moe se odbaciti da na to odvijanje moe utjecati i Ja, pa bi se jednako tako smjela predvidjeti odreena usporednost, para lelizam, odreena podudarnost u razvojnim stupnjevima Ja i libida; poremeaj u toj podudarnosti mogao bi rezultirati pato genim momentom. Sad je za nas vano stajalite, kako se Ja ponaa kada njegov libido na nekom mjestu svog razvitka ostavi za sobom snano fiksiranje. On ga moe dopustiti, pa e tada u odgovarajuoj mjeri postati nastran, ili - to je isto, infantilan. Ali, moe se postaviti i odbijajue, protiv takvog utvrivanja libida, pa tada Ja ima jedno potiskivanje tamo, gdje je libido iskusio fiksiranje. Na ovom putu dospijevamo do saznanja, da trei imbenik eliologije neuroza - sklonost ka sukobu -jednako onoliko ovi si o razvitku Ja, koliko i o razvitku libida. Na se stav o uzroko vanju neuroza, dakle, upotpunio. Prvi je, kao najopenitiji uvjet 371

- uskrata, potom fiksiranje libida, koje ga tjera u odreene usmjerenosti, i kao tree - sklonost sukobu zbog razvitka Ja, koje je odbacilo takva kretanja libida. Dakle, stanje stvari i nije tako jako zamreno i teko za progledati, kako vam se vje rojatno uinilo tijekom napredovanja mojih izlaganja. Ali, na ravno, nalazimo da jo uvijek nismo gotovi. Jo moramo pri dodati neto novo, a neto, to je ve poznato - dalje razraditi. Da bih vam prikazao utjecaj razvoja Ja na nastajanje suko ba, a time i na uzrokovanje neuroza, elim vam iznijeti jedan primjer, koji je dodue posve izmiljen, ali se niti u jednoj to ki ne udaljuje od stvarnosti. Oslanjajui se na naslov jedne Nestroyeve dosjetke, ja u ga nazvati po osobinama u prizemlju, i u prvom katu. U prizemlju stanuje kuepazitelj, a u prvom katu kuevlasnik, bogat i otmjen ovjek. Obojica imaju djecu, pa elimo pretpostaviti da je kerkici kuevlasnika doputeno, da se bez nadzora igra s radnikim djetetom. Tada se moe lako dogoditi da igre djece poprime nepristojnu, to jest seksualnu narav, da se igraju tate i mame, jedno drugo promatraju kod vrenja intimnih radnji i nadrauju po spolnim organima. Dje vojica kuepazitelj a, koja je i usprkos svojih pet ili est godi na imala prilike vidjeti poneto od seksualnosti odraslih, moe pritom preuzeti ulogu zavodnice. Ovi su doivljaji dostatni, pa ak i ako se ne proteu kroz due razdoblje, da bi se kod obo je djece aktivirali odreeni seksualni podraaji, koji se i nakon prestanka zajednikih igara kroz nekoliko godina iskazuju kao masturbacija. Do ovdje dopire njihovo zajednitvo; no, krajnji e rezultat kod oba djeteta biti vrlo razliit. Ki kuepazitelja nastavit e s masturbacijom sve negdje do nastupanja mjesenice, potom bez potekoa odustati od nje, nekoliko go dina kasnije uzeti ljubavnika, moda ak i dobiti dijete, krenu ti ovim ili onim ivotnim putem koji e je moda pretvoriti i u omiljenu umjetnicu, pa bi mogla zavriti i kao aristokratkinja. 372

Vjerojatnije je da e njena sudbina ipak protei manje bljetavo, no u svakom sluaju, ona e proi bez smetnji zbog preranog pokretanja svoje seksualnosti, i osloboena neuroze ispuniti svoj ivot. Drugaije e se zbiti s keri kuevlasnika. Ona e prije vremena i jo kao dijete doi do saznanja da je uinila neto nedoputeno, nakon kraeg e se vremena, ali moda tek nakon teke borbe, odrei masturbacijskog zadovoljavanja, i u svome biu zadrati neku potitenost. Kad e u djevojakim godinama dospjeti u poloaj da poneto sazna o ljudskom sek sualnom openju, s nerazjanjivim e se gnuanjem toga kloniti i poeljeti da u tome i ostane posvemanja neznalica. Vjerojatno sad opet podlijee iznova nadolazeem neodoljivom porivu masturbacije, na koji se nikome ne usuuje poaliti. U go dinama, u kojima bi se kao ena trebala svidjeti nekom mu karcu, kod nje e izbiti neuroza, zbog koje e se osjetiti preva renom i u braku, i u ivotnim nadama. Uspije li analizi doprijeti do uvida u ovu neurozu, pokazuje se da je ova dobro odgojena, pametna djevojka s visokim htijenjima posve potisnula svoje seksualne nagone, ali da su oni, za nju nesvjesni, vezani uz one bijedne doivljaje s njenom prijateljicom iz djetinjstva. Razliitost obiju sudbina usprkos istom doivljenom proiz lazi iz toga, sto je Ja jedne djevojice iskusio jedan razvitak, ko ji kod druge nije nastupio. Keri kuepazitelja se i kasnija sek sualna djelatnost uinila isto onako prirodnom i nesumnjivom, kao i u djetinjstvu. No, ki kuevlasnika iskusila je utjecaj od goja, i preuzela njegove zahtjeve. Njen je Ja oblikovan od ide ala koje on nudi o enskoj istoi i nepostojanju potreba, i koji ne podnose bilo kakve seksualne djelatnosti; njeno intelektu alno obrazovanje umanjilo joj je zanimanje za ensku ulogu, za koju je predodreena. Ovim viim moralnim i intelektualnim razvijanjem svoga Ja zapala je u sukob sa zahtjevima svoje sek sualnosti.
373

Danas u se jo zadrati i kod jedne druge toke u razvitku Ja, kako zbog odreenih dubljih sagledavanja, tako i zato, jer je upravo ovo to slijedi podobno za izvrenje nama tako omiljenog, otrog i ne ba po sebi razumljivog razdvajanja nagona Ja od seksualnih nagona. U procjeni obaju razvitaka - i razvit ka Ja i libida, moramo istaknuti jedan stav, koji se do sada ba i nije esto potovao. Oba su u osnovi naslijee, skraena po navljanja razvitka koji je itavo ovjeanstvo ostavilo za so bom jo od pradavnih vremena, kroz duga razdoblja. elim us tvrditi, da se u razvitku libida nesumnjivo moe prepoznati to filogenetsko podrijetlo. Pomislite na to, kako se kod jedne i votinjske vrste spolni aparat nalazi u najbliskijoj vezi s ustima, kod druge se ne moe razlikovati od aparata za izluivanje, a kod neke druge je povezan s organima za pokretanje - stvari, koje moete privlano opisane pronai u dragocjenoj knjizi W. Bolschea. Moe se rei, da se kod ivotinja okamenjuju sve vrste - od nastranosti, pa do seksualne organizacije. Samo to je filogenetsko stajalite kod ovjeka djelomino prikriveno okolnou, da je ono to je u osnovi naslijeeno, u pojedi nanom razvijanju ipak iznova zadobiveno, vjerojatno zato jer i nadalje postoje isti onakvi odnosi, koji djeluju na svakog po jedinano, kakve je svojedobno bilo potrebno zadobiti. elim rei da su oni svojedobno djelovali oblikujui, a sad djeluju izazivajui. Osim toga, nesumnjivo je da se tijek predodree nog razvitka kod svakog pojedinano moe omesti ili izmijeni ti zbog nedavnih vanjskih utjecaja. Ali, mi poznajemo mo, koja je ovjeanstvo natjerala na takav jedan razvitak i koja u istom pravcu i danas odrava svoj pritisak; to je opet uskrata u stvarnosti, ili ako joj damo njen ispravan veliki naziv, nevolja ivota: . Ona je bila vrlo stroga odgojiteljica, i mnogo je toga uinila za nas. Neurotian pripadaju djeci kod koje je strogost dovela do slabih rezultata, ali to treba staviti na kocku
374

kod bilo ijeg odgajanja. Uostalom, ovo nas uvaavanje ivot ne nevolje kao pokretaa razvitka ne treba usmjeriti protiv znaaja unutarnjih razvojnih tenji, ako se takve mogu do kazati. No, vrlo je vrijedno zapaanja, da se seksualni nagoni i na goni za samoodranjem ne odnose na isti nain prema stvarnoj nevolji. Nagoni za samoodranjem i sve to je s njima u vezi mogu se lake ucjepljivati; oni se vrlo rano naue povinovati nudi, te podesiti svoj razvitak prema uputama stvarnosti. To je i shvatljivo, jer oni ni na koji drugi nain ne mogu pribaviti objekte koji im trebaju; bez tih objekata pojedinac mora pro pasti. Seksualni nagoni tee se odgajaju, jer u poetku ne upo znaju nevolju nedostatka objekta. Kako se oni, slino parazitu, oslanjaju na druge tjelesne funkcije i autoerotski zadovoljava ju na vlastitom tijelu, u poetku ne potpadaju pod odgojni utje caj stvarnog nedostatka, pa se osobine samovoljnosti, nemo gunosti utjecanja, ono to nazivamo nerazumnou kod veine ljudi u odreenom smislu zadravaju i kroz cijeli ivot. Takoer, i sposobnost odgajanja neke mlade osobe u pravilu nalazi svoj kraj onda, kad se u konanoj snazi razbude njene seksualne potrebe. To znaju i odgojitelji, pa u skladu s time i djeluju; no, moda e ih rezultati psihoanalize potaknuti na to, da glavni pritisak odgoja premjeste na prve djeje godine, poev od vremena dojeneta. Mali ovjek esto je dovren ve u svojoj etvrtoj ili petoj godini, pa kasnije samo iznosi na vi djelo ono, to se u njemu ve nalazi. Da bi ce ocijenilo puno znaenje nagovijetene razlike iz meu obiju grupa nagona, moramo krenuti izdaleka, te uvesti neko od onih zapaanja koja zasluuju da se nazovu ekonom skima. Time ulazimo u jedno od najvanijih, ali na alost i naj tamnijih podruja psihoanalize. Postavljamo si pitanje: moe li se u radu naeg duevnog aparata razaznati neka glavna
375

namjera, te na njega u prvom pribliavanju odgovoriti, da je ta namjera upravljena ka pribavljanju ugode. ini se, da je na a cjelokupna duevna djelatnost usmjerena na to da pribavi ugodu i izbjegne neugodu, te da nju automatski podeava na elo ugode. Sad bismo radije od svega na svijetu htjeli znati, koji su to uvjeti za nastajanje ugode i neugode, ali upravo nam to nedostaje. Ipak, smijemo se usuditi ustvrditi barem toliko, da je ugoda nekako povezana sa smanjenjem, opadanjem ili gaenjem koliine uzbuenja koja djeluje u duevnom apa ratu, dok je neugoda njeno poveanje. Istraivanja najinten zivnije ugode koja je ljudima dostupna - ugode pri obavljanju seksualnog ina, ostavlja tek malo dvojbi o toj jednoj toki. Kako se kod ovakvih procesa ugode radi o sudbini koliine duevnog uzbuenja ili energije, promatranja ove vrste nazi vamo ekonomskima. Primjeujemo da zadau i uinak duev nog aparata moemo opisati i drugaije, pa i openitije, no sa mim naglaavanjem pribavljanja ugode. Moemo rei da duevni aparat slui namjeri nadvladavanja ili rjeavanja onih koliina uzbuenja, veliina podraaja, koje na njega navalju ju izvana i iznutra. Kod seksualnih nagona je bez daljnjeg oevidno, da oni od poetka pa do kraja svog razvitka rade na pribavljanju ugode; ovu izvornu funkciju pridravaju bez ikakvih izmjena. Istom tome u poetku tee i oni drugi, nago ni Ja. Ali, pod utjecajem uiteljice nevolje, nagoni Ja brzo naue naelo ugode zamijeniti nekom modifikacijom. Zadaa izbjegavanja neugode za njih postaje gotovo jednako vrijed nom kao i zadaa pribavljanja ugode; Ja otkriva da je neiz bjeno odrei se neposrednog zadovoljenja, odloiti priba vljanje ugode, pretrpjeti dio neugode i openito se posve odrei izvjesnih izvora ugode. Tako odgojen, Ja postaje razuman, ne doputa vie da njime vlada naelo ugode, ve slijedi naelo stvarnosti, koje u osnovi takoer eli postii 376

ugodu, ali uzima u obzir u stvarnosti osiguranu, iako odgo enu, pa i umanjenu ugodu. Prijelaz s naela ugode na naelo stvarnosti jedan je od najveih napredaka u razvitku Ja. Ve znamo da seksualni na goni ovaj dio u razvitku Ja slijede tek kasno i protiv volje, a kasnije emo uti kakve posljedice ima za ovjeka to, da se njegova seksualnost zadovoljava jednim tako slabanim od nosom prema vanjskoj stvarnosti. I sad na kraju, jo jedna napomena koja tome pripada. Ako ovjekovo Ja ima svoju po vijest razvitka isto kao i libido, tada neete biti iznenaeni kad ujete, da postoje i Ja-regresije, a poeljet ete saznati i kakvu ulogu kod neurotinih oboljenja moe imati taj povra tak Ja u ranije razvojne stupnjeve.

377

XXIII. predavanje

PUTEVI SIMPTOMSKE TVORBE

Moje dame i gospodo! Za nestrunjaka su simptomi ono, to tvori samu sr bolesti, a ozdravljenje je - uklanjanje tih simp toma. Lijenik polae vrijednost na to, da simptome razlikuje od bolesti, pa kae da uklanjanje simptoma jo uvijek nije i izlijeenje oboljenja. No, ono to jo ostaje opipljivo od bolesti i nakon nestajanja simptoma, samo je sposobnost da se obliku ju novi simptomi. Zato za sada elimo stati uz gledite nestru njaka, te utemeljenost simptoma smatrati istoznanom s razu mijevanjem bolesti. Simptomi - naravno, ovdje se bavimo psihikim (ili psihogenim) simptomima i psihikim oboljenjima - za cjelokup ni su ivot tetne ili barem besmislene djelatnosti, zbog kojih se osoba esto tui da ih ini i protiv volje, a za nju su poveza ne s neugodom ili patnjom. Njen glavni poremeaj nalazi se u duevnom troenju koje zahtijevaju oni sami, te nadalje u onom, koje e joj biti potrebno zbog njihova suzbijanja. Oba ova troenja mogu kod opsenije simptomske tvorbe imati kao posljedicu izrazito osiromaenje osobe s obzirom na njenu ras poloivu duevnu energiju, a time i njenu oduzetost pri obav ljanju svih vanih ivotnih zadaa. Kako se kod ovog rezulta ta uglavnom radi o kvantiteti tako zauzete energije, lako razaznajete da je oboljeti jedan u sutini praktian pojam. No, postavite se na jedno teoretsko stajalite i zanemarite ove
378

kvantitete, pa moete lako rei da smo svi mi bolesni, odnos no neurotini, jer se uvjeti za simptomsku tvorbu mogu doka zati i kod normalnih osoba. O neurotskim simptomima ve znamo da su rezultat suko ba koji nastaje oko neke nove vrste zadovoljenja libida. Obje sile, koje su se zavadile, iznova se susreu u simptomu te se is todobno i meusobno mire kroz kompromis pri tvorbi simpto ma. Zbog toga simptom i jeste toliko sposoban za pruanje otpora; podravaju ga obje ove strane. Takoer znamo, da je jedan od oba sudionika sukoba i nezadovoljeni libido, odbijen od stvarnosti, koji sad treba potraiti druge puteve za svoje za dovoljenje. Ostane li stvarnost neumoljiva, pa i kad libido po stane spreman da na mjesto uskraenog prihvati neki drugi objekt, konano e biti primoran krenuti putem regresije i nas tojati ostvariti zadovoljenje u jednoj od ve prevladanih orga nizacija, ili kroz jedan ranije ve naputeni objekt. Na putu re gresije libido je primamljen fiksiranjem, koje je ostavio na tim mjestima svoga razvitka. Sad se put prema nastranosti otro razdvaja od onog prema neurozi. Ukoliko ove regresije ne razbude otpor u Ja, tada ta koer ne dolazi do neuroze, ve libido dospijeva do nekog stvarnog, iako vie ne i normalnog zadovoljenja. Ali, ako Ja koje ne samo to raspolae svijeu, ve i pristupima motori koj inervaciji, a time i ostvarenju duevnih tenji - nije sugla san s ovim regresijama, tada je sukob neminovan. Libido je kao odsjeen, pa se mora pokuati skloniti negdje, gdje e pre ma zahtjevu naela ugode pronai oduka za svoju zaposjednutost energijom. On se mora ukloniti tome Ja. Takvo mu iz bjegavanje doputa fiksiranje na njegovu sad ve regresivno usmjerenom razvojnom putu, od kojeg se Ja svojedobno titi lo kroz potiskivanja. Kako libido iznova unazad zaposjeda ove potisnute pozicije, pobjegao je onom Ja i njegovim zakonima, 379

ali se pritom odrekao i cjelokupnog odgoja, steenog pod utje cajem Ja. Bio je posluan dok mu se smijeilo zadovoljenje; pod dvostrukim pritiskom vanjske i unutarnje uskrate postaje nepokoran, i prisjea se ranijih boljih vremena. Tako je to u os novi nepromjenjiva osobina. Predodbe, kojima sad libido pre nosi svoju energiju kao zaposjedanje, pripadaju sustavu ne svjesnog i podlijeu procesima koji su ovdje jedini mogui, a naroito zgunjavanju i pomicanju. Time su sad nastali odnosi, koji posve nalikuju onima kod oblikovanja snova. Kao i u pravom snu, koji se dovrava u nesvjesnom i koji je ispunjenje jedne nesvjesne zamiljene elje, nailazi jedan dio (pred)svjesne djelatnosti, koji obavlja posao cenzure, a nakon sto je zado volji, doputa tvorbu manifestnog sna kao kompromisa; isto tako, i zastupanje libida mora u nesvjesnom raunati sa sna gom predsvjesnog Ja. Otpor koji se protiv njega podigao u Ja slijedi ga kao protuzaposjedanje, i primorava ga da odabere takav izraz, koji istovremeno moe biti i njegov vlastiti izraz. Tako tada nastaje simptom, kao viestruko iskrivljeni izdanak nesvjesnog libidnog ispunjenja elja, umjetniki odabrana dvosmislenost s dva meusobno posve proturjena znaenja. Ve se i samo u ovoj posljednjoj toki moe razaznati razlika izmeu tvorbe sna i simptoma, jer, predsvjesna namjera kod nastajanja sna ide jedino za time da odri stanje spavanja, i ne doputa da bilo to, to bi ga moglo omesti, uope dopre do svijesti; ali, ona ne ustrajava u tome, da nesvjesnom podraaju elje otro uzvikne jedno: Ne, ba naprotiv!. Ona smije biti snoljivija, jer je situacija usnuloga manje ugroena. Izlaz u stvarnost ionako je zatvoren ve i zbog stanja spavanja. Vidite da je bijeg libida u uvjetima sukoba omoguen pos tojanjem fiksiranja. Regresivno zaposjedanje ovog fiksiranja dovodi do zaobilaenja potiskivanja, i do pranjenja - ili zado voljenja - libida, pri emu se moraju odrati uvjeti kompro380

misa. Na zakulisnim putevima preko nesvjesnog i starih fik siranja, libidu je konano uspjelo prodrijeti do jednog, dodue vrlo ogranienog i sad ve neprepoznatljivog zadovoljenja. Dopustite da pridodam dvije napomene o tom konanom iz lazu. elio bih da zapazite, koliko se usko povezanima ovdje pokazuju libido i nesvjesno s jedne, te Ja, svjesno i stvarnost s druge strane, iako od samog poetka ni u kom sluaju ne pri padaju zajedno, i posluajte moju daljnju obavijest - da se sve, to je ovdje reeno, kao i ono to e dalje uslijediti, odnosi je dino na simptomske tvorbe kod histerijske neuroze. A gdje sad libido pronalazi fiksiranja, koja su mu potreb na za probijanje potiskivanja? U djelatnostima i doivljajima infantilne seksualnosti, u ve naputenim djelominim tenja ma, te u objektima iz djetinjstva, od kojih je odustao. Libido se, dakle, iznova vraa njima. Znaenje tog razdoblja djetinj stva je dvojako; s jedne strane, u njemu su se po prvi put iska zale usmjerenosti nagona koje je dijete kao svoje priroene sklonosti donijelo sa sobom, a drugo, kroz vanjske utjecaje i sluajne doivljaje u poetku su se probudili i aktivirali i nje govi ostali nagoni. Vjerujem da nema sumnje o tome, kako imamo pravo razloiti ovu dvojakost. Iskazivanje priroenih sklonosti ne podlijee nikakvom kritikom promiljanju, ali nas analitiko iskustvo gotovo primorava da pretpostavimo, kako su i posve sluajni dogaaji djetinjstva sposobni da za so bom u naslijee ostave fiksiranje libida. U tome ne vidim ta koer niti neku teoretsku potekou. Ustrojstvene sklonosti za sigurno su i posljedice doivljaja ranijih predaka, i one su jed nom bile steene; bez takvih steevina ne bi niti bilo naslijea. A moe li se zamisliti da e se takva tekovina, koja dovodi do nasljeivanja, okonati upravo kod narataja koji mi sada pro matramo? Ali, znaenje infantilnih doivljaja ne bi trebalo biti posve zapostavljeno, kako se to rado ini, u odnosu prema 381

doivljajima predaka i prema vlastitom sazrijevanju; naprotiv, trebalo bi naii na naroito potovanje. Oni su utoliko optere eniji posljedicama, jer se dogaaju u doba jo nedovrenog razvitka, pa su upravo zbog ove okolnosti i podesni za to da djeluju traumatino. Radovi Rouxa i ostalih na mehanici raz vitka pokazali su nam, da i samo jedan ubod igle u zametak, koji je ve zahvaen diobom stanica, ima za posljedicu teke razvojne poremeaje. No, ista takva ozljeda nanijeta liinki ili gotovoj ivotinji bila bi otrpljena bez ikakvih oteenja. Fiksiranje libida odraslih, koje smo kao predstavnika ustrojstvenog imbenika unijeli u etioloku jednadbu neuroza sada se, dakle, razlae za nas na dva daljnja imbenika - u na slijeenu sklonost, te u dispoziciju, steenu u ranom djetinj stvu. Znamo da je onima koji ue shema uvijek vrlo draga. Obuhvatimo, dakle, ove odnose unutar jedne sheme:

mo, nalaze isti ekstremni sluajevi, te isti odnosi zastupanja. Blisko nam je ovdje ubaciti pitanje - nije li najuoljivija meu regresijama libida ona na ranije stupnjeve seksualne organiza cije, uvjetovana preteno naslijednim ustrojstvenim imbeni kom; no, odgovor na to pitanje najbolje je odgoditi sve dok se u obzir nee moi uzeti vei niz neurotinih oblika oboljenja. Zadrimo se sad na injenici da analitiko istraivanje po kazuje, kako je libido neurotiara vezan uz njihove infantilne seksualne doivljaje. Tako im posuuje privid ogromnog zna aja i za ivot, i za oboljenja ljudi. Takvo im znaenje ostaje neumanjeno, barem kad se promatra terapeutski rad. No, za nemarimo li ovu zadau, ipak lako uviamo da ovdje postoji opasnost od jednog nesporazuma, koji bi nas mogao zavesti na isuvie jednostranu orijentiranost ivota prema neurotikoj situaciji. Ipak bi od znaaja infantilnih doivljaja trebalo od biti to, da se libido njima vratio regresivno, nakon to je bio protjeran sa svojih kasnijih poloaja. Ali, tada postaje blizak i suprotan zakljuak, da doivljaji libida u svoje vrijeme uope niti nisu imali ikakva znaenja, ve su ga stekli tek regresiv no. Prisjetite se da smo ve jednom zauzeli stav prema takvoj jednoj alternativi, i to prilikom razjanjavanja Edipovog kom pleksa. Odluka nam niti ovog puta nee biti teka. Bez sumnje je u pravu primjedba, da se zaposjedanje libida infantilnim do ivljajima - a time, dakle, i patogeno znaenje - u velikoj mjeri pojaalo zbog regresije libida, ali bi dovela i do zablude, kad bi se ostavila kao jedina mjerodavna. Mora se dopustiti da vrijede i druga razmatranja. Kao prvo, promatranje pokazuje - i to na nain, koji iskljuuje svaku sumnju - da infantilni do ivljaji imaju svoje znaenje, te da ga pokazuju ve i u dje jim godinama. Postoje i djeje neuroze, kod kojih je trenutak vremenskog pomicanja unazad nuno jako smanjen ili ak i
383

Naslijeeno seksualno ustrojstvo nudi nam veliku razno likost sklonosti, ovisno o tome je li ovaj ili onaj djelomini nagon utemeljen sam za sebe, ili kao izrazito snaan u zajed nitvu s drugima. Sa imbenikom infantilno doivljenog, seks ualno ustrojstvo opet oblikuje jedan dopunski niz, posve slian onome koji nam je prvi postao poznat, izmeu dispo zicije i sluajno doivljenog kod odraslih. I ovdje se, kao i ta382

posve otpada, ako se oboljenje kao izravna posljedica pridrui traumatinim doivljajima. Prouavanje ovih infantilnih neu roza titi od ponekog opasnog nerazumijevanja neuroza od raslih, slino kao to su nam i snovi djece pruili klju za ra zumijevanje snova odraslih. Neuroze djece vrlo su este, mno go ee no to se vjeruje. esto se i previaju, te ocjenjuju kao znak nevaljalosti ili neodgojenosti, a esto ih autoriteti u djejoj dobi i priguuju, no one se kasnije mogu uvijek lako prepoznati gledajui unazad. Najee nastupaju u obliku his terije strepnje. to to znai, otkrit emo jednom drugom pri likom. Kad u kasnijim ivotnim razdobljima izbije neuroza, redovito se analizom razotkriva kao izravni nastavak onog dje jeg oboljenja, koje se tada oblikovalo moda samo mutno, tek u nagovjetajima. Ali, kako je reeno, postoje i sluajevi u kojima se ova djeja nervoza bez ikakva prekida nastavlja u oboljenje za itav ivot. Nekoliko malobrojnih primjera dje jih neuroza mogli smo analizirati na pojedinom djetetu i u trenutku nastupa; no, mnogo ee bismo se morali zadovolji ti time, da nam oboljeli u svom zrelom ivotu doputa naknad ni uvid u svoju djeju neurozu, pri emu tada nismo smjeli zapostaviti odreene ispravke i opreznosti. Na drugom se mjestu ipak mora rei, da bi bilo neshvat ljivo ovo redovito vraanje libida na svoje doba djetinjstva, kad tamo ne bi bilo niega, to bi iz njega strujalo privlano u. Fiksiranje, koje pretpostavljamo na pojedinim mjestima razvojnog puta, ima neki sadraj samo ako mu dopustimo da se sastoji od utvrivanja odreene koliine libidne energije. I konano, mogu vas upozoriti na to, da ovdje postoji slian odnos dopunjavanja izmeu intenziteta i patogenog znaenja infantilnih i onih kasnijih doivljaja, kao i u nizovima koje smo ranije prouavali. Ima sluajeva u kojima itavo teite uzroka pada na seksualne doivljaje djetinjstva, u kojima ovi
384

dojmovi iskazuju neko zasigurno traumatino djelovanje, te pritom ne trebaju nikakvu potporu osim one, koju im prua prosjeno seksualno ustrojstvo i njegova nedovrenost. Uz ovo, ima i drugih, kod kojih itav naglasak lei na kasnijim su kobima pa se analitiko naglaavanje djejih dojmova ini u cijelosti dijelom regresije; dakle, postoje ekstremi razvojnih zapreka i regresije, a izmeu njih zajedniko djelovanje obaju imbenika u svim omjerima. Ovi su odnosi na odreeni nain zanimljivi za pedagogiju, koja si kao zadau postavlja zatitu od neuroza zbog preranog zadiranja u seksualni razvitak djeteta. Tako dugo, dok se po zornost uglavnom odrava usmjerenom na infantilne seksual ne doivljaje, mora se misliti da se za profilaksu ivanih obo ljenja uinilo sve, samo ako se pobrine za to da se taj razvitak odgodi, i da se dijete potedi doivljaja ove vrste. Samo, mi ve znamo da su uvjeti uzroka neuroza sloeni, te da se na njih openito ne moe utjecati uzimanjem u obzir samo jednog je dinog imbenika. Strogo zatiivanje djetinjstva gubi na vrije dnosti, jer je bespomono protiv ustrojstvenih imbenika; osim toga, ono je i tee izvedivo, no to to odgajatelji zami ljaju, a sa sobom donosi i dvije nove opasnosti, koje ne bi trebalo podcijenjivati: da ono postigne i previe, naime - pos ljedicu, da potpomae tetnu preveliku mjeru seksualnog po tiskivanja, te da dijete zato otpremi u ivot posve neotporno, u susret olujama seksualnih zahtjeva koje se mogu oekivati u pubertetu. Tako ostaje posve dvojbenim, koliko daleko moe djeja profilaksa ii s prednostima, i ne obeava li izmijenjen stav prema trenutnim okolnostima bolju toku oslanjanja pri zatiti od neuroza. No, vratimo se simptomima. Oni, dakle, pribavljaju za mjenu za uskraeno zadovoljenje putem regresije libida na ranija vremena, uz sto je neraskidivo vezan i povratak na rani385

je razvojne stupnjeve odabira objekta ili organizacije. Ranije smo uli da se neurotiar priljubljuje uz, neto negdje u svo joj prolosti; sad znamo, da je to neko razdoblje njegove pro losti u kojemu njegovom libidu nije nedostajalo zadovoljenje, u kojem je bio sretan. On tako dugo trai po svojoj ivotnoj prolosti, dok ne naie na takvo jedno vrijeme, pa makar se zbog toga morao vratiti i do vremena svog dojenatva, onak vog kakvoga se sjea, ili si ga predoava prema kasnijim po rivima. Simptom nekako ponavlja onaj svoj rani infantilni nain zadovoljavanja, izmijenjen zbog cenzure proizale iz sukoba, u pravilu okrenut osjeanju patnje i izmijean s ele mentima iz povoda oboljenja. Vrsta zadovoljenja, koju simp tom donosi, ima u sebi mnogo toga neobinog. Zanemarimo to sto je ona nepoznata i samoj osobi, koja ovo navodno zado voljenje mnogo vie osjea kao patnju i tui se na nju. Ovo preoblikovanje pripada psihikom sukobu, pod ijim se pri tiskom simptom morao oblikovati. Ono, to je pojedincu ne kada bilo zadovoljenje, danas mora pobuditi njegov otpor ili njegovo gnuanje. Za ovakvu promjenu smisla ve poznaje mo jedan beznaajan, ali pouan primjer. Isto ono dijete, koje je sa udnjom sisalo na majinim grudima, obino nekoliko godina kasnije iskazuje snanu odvratnost prema okusu mli jeka, a njeno prevladavanje predstavlja potekoe prilikom odgajanja. Ta odvratnost raste ak i do gnuanja, ako je mli jeko ili napitak pripravljen od njega prevuen tankom mli jenom opnom. Moda nije za odbaciti, da ova opna izaziva sjeanje na nekad tako vrue eljene majine grudi. No, izme u toga lei doivljaj odvikavanja od sisanja, koji je zasigurno djelovao traumatino. Jo je neto drugo ono, to nam simptome kao sredstva libidnog zadovoljenja ini neobinima i nerazumljivima. Oni nas openito nimalo ne podsjeaju na sve ono, od ega bismo 386

u normalnim prilikama oekivali neko zadovoljenje. Oni naj ee zanemaruju objekt, a time se odriu i veze s vanjskom stvarnou. To razumijemo kao posljedicu odvraanja od stvarnosti i povratka naelu ugode. Ali, to je ujedno i povratak nekoj vrsti proirenog autoerotizma, i nainu na koji je seksu alnom nagonu nudio prva zadovoljenja. Oni na mjesto prom jene vanjskoga svijeta, postavljaju promjenu tijela, dakle jednu unutarnju akciju stavljaju na mjesto jedne vanjske, jedno prilagoavanje umjesto radnje, a to opet odgovara jed noj regresiji, vrlo znaajnoj u filogenetskom smislu. To emo razumjeti tek unutar povezanosti s jednom novou, koju tek trebamo otkriti iz analitikih prouavanja simptomske tvorbe. Nadalje, prisjeamo se da su kod tvorbe simptoma djelovali isti oni procesi nesvjesnog kao i kod tvorbe snova - zgunja vanje i pomicanje. Simptom, kao i san, predoava neto kao ispunjeno, neko zadovoljenje na infantilan nain, ali zbog izn imnog zgunjavanja ovo zadovoljenje moe biti zbijeno u jedan jedini osjet ili inervaciju, ili zbog ekstremnog pomican ja ogranieno na jednu sitnu pojedinost itavog libidnog sklopa. Nije ni udo da i mi esto imamo potekoa prepoz nati u simptomu naslueno, i svaki put na kraju potvreno libidno zadovoljenje. Najavio sam vam da imamo jo neto novo za otkriti; to je zaista neto iznenaujue i zbunjujue. Vi znate da polazei od analize simptoma dolazimo do spoznaje o infantilnim do ivljajima na koje je libido fiksiran, i iz kojih se stvaraju simptomi. Pa, iznenaenje lei u tome, da ovi infantilni prizo ri nisu uvijek i istiniti. Da, oni u veini sluajeva nisu istiniti, a u pojedinim su sluajevima ak i u sutoj suprotnosti s povi jesnom istinom. Uviate, da je ovo otkrie podobnije od bilo kojeg drugog da obezvrijedi ili analizu, jer je dovela do tak vog rezultata, ili pak oboljelog, na ijim se izjavama zasnivala
387

i analiza, i cjelokupno razumijevanje neuroza. Ali, osim toga, jo je neto pritom nevjerojatno zbunjujue. Kad bi infantilni doivljaji, analizom istjerani na danje svjetlo svaki put bili i istiniti, imali bismo osjeaj da se kreemo sigurnim tlom; no, kad bi se oni svaki put krivotvorili, razotkrivali kao izmiljo tine, kao fantazme bolesnika, morali bismo napustiti to podrhtavajue tlo i spasiti se na nekom drugom. Ali, nije niti tako, a ni onako, ve se dokazuje takvo stanje stvari, da su djeji doivljaji - koji su analizom izgraeni ili ih se osoba prisjea -jednom bez sumnje lani, ali zato drugi put isto tako pouzdano toni, te da su u najveem broju sluajeva izmi jeani od istinitog i lanog. Dakle, simptomi su jednom pre dodbe doivljaja koji su se uistinu dogodili i kojima se smije pripisati utjecaj na fiksiranje libida, a drugi put opet pre dodbe iz mate oboljelog koje, naravno, uope nisu podobne za neku etioloku ulogu. Teko je snai se u svemu tome. Prvi oslonac pronai emo moda u jednom slinom otkriu naime, da pojedina sjeanja na djetinjstvo, koja su ljudi odu vijek i prije svake analize nosili svjesno u sebi, mogu biti krivotvorena na isti nain, ili da su barem u sebi znatno izmi jeali istinito i lano. Dokaz o netonosti ovdje rijetko ini potekoe, pa nam preostaje barem utjeha da za ovo neoe kivano razoaranje krivnju ne snosi analiza, ve na neki nain bolesnici. Nakon kraeg razmiljanja, lako emo razumjeti to nas toliko zbunjuje u ovakvom stanju stvari. To je podcjenjivanje stvarnosti, zapostavljanje razlika izmeu nje i mate. U isku enju smo da se osjetimo povrijeenima zato, jer nas je bo lesnik zaokupio svojim izmiljenim priama. Stvarnost nam se priinja neim posve razliitim od naeg nalaza, i kod nas uiva sasvim drugaiju ocjenu. Uostalom, isto takvo stajalite zauzima i oboljeli u svojim normalnim razmiljanjima. Kad
388

iznosi onu grau koja odvodi iza simptoma, do eljenih situacija, koja je oblikovana prema djejim doivljajima, tada smo u poetku u dvojbi - radi li se ovdje o stvarnosti, ili o fanlazmama. Kasnije e nam biti omoguena odluka o tome prema odreenim pokazateljima, pa se zatiemo pred zada om da s njom upoznamo i bolesnika. No, to ni u kom sluaju ne prolazi bez tekoa. Razotkrijemo li mu odmah na poetku da upravo ima namjeru iznijeti svoja matanja kojima je ovio pripovijest o svom djetinjstvu, kao i svaki narod stvaranjem legendi o svojoj zaboravljenoj prolosti, tada primjeujemo da njegovo zanimanje za daljnje istraivanje ove teme izne nada opada na neeljeni nain. Jer, i on eli razotkriti stvar nost, pa prezire sve fantazme. No, ostavimo li ga sve do razrjeenja tog dijela rada u uvjerenju da smo zaokupljeni istraivanjem stvarnih dogaaja njegovih djejih godina, tada stavljamo na kocku da nam kasnije predbacuje zabludu, te nam se podsmjehuje zbog nae prividne lakovjernosti. Za pri jedlog - da izjednai uobrazilju i stvarnost, te da za sada ne brine o tome jesu li djeje dogodovtine koje treba razjasniti ovakve ili onakve, dugo vremena nee nai razumijevanja. Pa ipak, upravo to je jedini ispravan stav prema ovim duevnim djelima. I ona posjeduju neku vrstu stvarnosti; ostaje injeni ca da je bolesnik sebi stvorio takve uobrazilje, a ta injenica nema nimalo manji znaaj za njegovu neurozu, no to bi ga imao sadraj takvih stvarno doivljenih fantazmi. Te uobrazi lje posjeduju psihiku stvarnost nasuprot materijalnoj, pa mi postupno uimo razumijevati, da je u svijetu neuroza psihika stvarnost ona, koja je mjerodavna. Meu okolnostima koje se u povijesti djetinjstva neurotiara uvijek iznova vraaju i za koje se ini da nikad ne nedostaju, neke su od naroite vanosti, pa stoga smatram da zasluuju isticanje prije ostalih. Nabrojit u vam kao uzorke 389

ove vrste: promatranje roditeljskog snoaja, zavoenje od strane odrasle osobe i zastraivanje kastracijom. Bila bi veli ka zabluda pretpostaviti, da im nikada ne pripada i materijal na stvarnost; naprotiv, ona se esto moe neosporno dokazati naknadnim ispitivanjem starijih roaka. Tako, primjerice, uope nije nikakva rijetkost da malom djeaku, koji se zapoinje nepristojno igrati sa svojim malim udom i jo ne zna da se takva djelatnost mora prikrivati, roditelji ili odga jatelji zaprijete da e mu se odrezati ud ili ruka, koja je zgri jeila. Pri istraivanju, roditelji esto priznaju da su vjerovali kako e takvim zastraivanjem postii neto svrhovito; neki ljudi imaju posve tono, svjesno sjeanje na ovu prijetnju, posebice ako je uslijedila u neto kasnijim godinama. Kad ovu prijetnju izrie majka ili neka druga enska osoba, obino njeno izvrenje prebacuje na oca, ili - lijenika. U uvenoj prii Struwwelpeter (kod nas Janko Raupanko, op.p.) frankfurtskog lijenika Hoffmanna, koji svoju omiljenost za hvaljuje upravo razumijevanju seksualnih i drugih kompleksa djeje dobi, nalazite ublaenu kastraciju, zamijenjenu reza njem palca kao kazne za njegovo tvrdoglavo sisanje. No, u visokom je stupnju nevjerojatno da se prijetnja kastracijom djeci upuuje onoliko esto, koliko se javlja u analizama neurotiara. Zadovoljni smo time da razumijemo, kako dijete takvu jednu prijetnju u svojoj mati povezuje s dojmom svog otkria o enskim spolnim organima, i to na temelju naznaka te pomou saznanja, da je autoerotsko zadovoljavanje zabra njeno. Isto tako, nije uope iskljueno da malo dijete, iako se ne vjeruje da razumije ili se ega sjea, i u drugim, a ne samo radnikim obiteljima postaje svjedokom spolnog ina meu roditeljima ili drugim odraslim osobama, pa ne treba odbaciti niti to, da dijete i naknadno moe razumjeti taj dojam, i rea girati na nj. Ali, kad je ovaj snoaj opisan s najopirnijim 390

pojedinostima ije je promatranje puno potekoa, ili kad se ispostavi da se radilo o snoaju straga, more ferarum, to je preteno i uestalo, tada nema sumnje o oslanjanju ove uobra zilje na promatranje snoaja meu ivotinjama (psi) te o nje noj motiviranosti nezadovoljenom eljom djeteta za proma tranjem u pubertetskim godinama. Tada je krajnji domet ove vrste fantazmi djeteta, da je promatralo roditeljski koitus, i to jo u vrijeme kada se kao jo neroeno nalazilo u majinoj utrobi. Naroito je zanimljiva uobrazilja o zavoenju, jer isuvie esto i nije uobrazilja, ve stvarna uspomena. No, nasreu ipak nije onoliko esto stvarna, kakav je privid nastao u poetku, nakon rezultata analize. Zavoenje od strane starije djece ili vrnjaka jo uvijek je ee, nego od strane odraslih, a kad kod djevojica koje navode ovakav dogaaj iz svoje povijesti djetinjstva dosta redovito kao zavodnik nastupa otac, tada niti izmiljena priroda ove optube, a ni motiv koji na nju tjera ne podnose nikakve dvojbe. Ovim izmiljenim zavoe njem, u kojemu se nije dogodilo nikakvo pravo zavoenje, dijete u pravilu prikriva svoje autoerotske seksualne djelat nosti. Time se poteuje postienosti zbog masturbacije, kad unazad zamilja neki dragocjeni objekt iz tih najranijih vre mena. Uostalom, nemojte povjerovati da seksualno zlostav ljanje djeteta od strane bliskog mukog roaka u cijelosti pri pada carstvu fantazmi. Veina je analitiara ve obraivala sluajeve u kojima su ovakve veze bile stvarne, i mogle se ne osporno utvrditi; samo to su se odnosile na kasnije godine djetinjstva, pa su bile prenijete u one ranije. Ne stjee se nikakav drugi dojam, no da su ovakvi djeji dogaaji na neki nain bili nuno zahtijevani, da pripadaju neumitnom sastojku neuroze. Ako su sadrani u stvarnosti, tada je dobro; ako ih se stvarnost odrekla, oni nastaju iz nagovjetaja, a oblikuje ih mata. Rezultat je isti, pa nam niti 391

do danas nije uspjelo da dokaemo neku razliku u posljedica ma ako bilo uobrazilja, bilo stvarnost ima vei udio u tim djejim doivljajima. No, i ovdje opet postoji jedan od toliko esto spominjanih odnosa dopunjavanja, i to najnevjerojatniji od sviju, koje smo do sada upoznali. Na emu poiva potreba za tim fantazmama i graa za njih? O izvoritima nagona ne moe biti sumnje, no treba razjasniti kako to, da se svaki put javljaju iste fantazme, istoga sadraja. Imam ovdje spreman jedan odgovor, za koji znam da e vam se uiniti drskim. Mislim, da su ove prafantazme - tako elim nazvati i njih, a zasigurno i jo neke druge - filogenetski posjed. Kroz njih pojedinac prelazi preko svog vlastitog doivljaja u doivljaj iz davnine, gdje je njegov vlastiti doivljaj bio jo isuvie rudi mentaran, nerazvijen. ini mi se vrlo moguim da je sve ono, to nam se danas u analizi pria kao fantazma - zavoenje djece, pokretanje seksualnih pobuda zbog promatranja sno aja roditelja, prijetnja kastracijom - ili mnogo vie i sama kastracija - bila stvarnost nekada, u pradavnim vremenima ljudske obitelji, te da je dijete jednostavno ispunilo praznine svoje osobne istine fantazmama o toj prapovijesnoj istini. Iznova smo zapali u sumnju da nam je psihologija neuroza ouvala razvitak ovjeanstva od pradavnih vremena vie, negoli svi ostali izvori. Gospodo moja! Posljednji obraeni predmeti primorava ju nas, da se poblie pozabavimo nastajanjem i znaenjem one duevne djelatnosti, koja se naziva fantazmom. Kako vam je poznato, ona openito uiva visok ugled, iako se nije razjasnio njen poloaj u duevnom ivotu. O tome vam mogu rei sljedee. Kao to znate, ovjekovo se Ja pod utjecajem vanjske nevolje polako odgaja da bi cijenio stvarnost i pratio naela stvarnosti, te se pritom mora privremeno ili trajno odrei razliitih objekata i ciljeva svoje tenje k ugodi - i to 392

ne samo seksualnoj. No, ovjeku je oduvijek teko padalo odricanje od ugode; on to nije u stanju uiniti bez stanovite vrste naknade. Stoga je za sebe pridrao jednu duevnu dje latnost, u kojoj je priznao daljnje postojanje svih ovih izvora ugode od kojih je odustao, i naputenih puteva pribavljanja zadovoljstva; to je jedan oblik postojanja, u kojemu su oni osloboeni i svih zahtjeva stvarnosti, a i onoga to nazivamo ispitivanjem stvarnosti. Svaka tenja ubrzo dosee oblik pre dodbe o ispunjenju; nema sumnje da ostajanje pri ispunjenju elja iz fantazmi sa sobom donosi neko zadovoljstvo, iako pritom nije pomuena spoznaja da se ne radi o stvarnosti. U djelatnosti fantazme, dakle, ovjek uiva daljnju slobodu od vanjskog pritiska, koje se u stvarnosti odavno odrekao. On je uspio naizmjence biti ivotinja ugode, a potom iznova razum no bie. No, teko izlazi na kraj s oskudnim zadovoljenjem, koje uspijeva ostvariti u stvarnosti. To uope ne ide bez po monih konstrukcija, rekao je jednom Th. Fontane. Stvara nje duevnog carstva fantazme pronalazi svoju potpunu sli nost s ustanovljenjem utoita, zatienih prirodnih par kova posvuda, gdje zahtjevi zemljoradnje, prometa i industrije prijete da e ubrzano do neprepoznatljivosti izmijeniti izvorno lice zemlje. Zatieni park prirode zadrava ovo svoje staro stanje, koje se inae uz aljenje posvuda rtvovalo potrebama. U njemu smije sve bujati i rasti, ak i ono besko risno, pa i tetno. Takvo je jedno utoite i duevno carstvo uobrazilje, koje se otelo naelu stvarnosti. Najpoznatija djela uobrazilje su takozvani dnevni snovi ili sanjarenja, koja ve poznajemo kao zamiljena zadovolje nja astohlepnih, osvajakih, erotskih elja, a oblikuju se uto liko raskonije, to ih stvarnost vie opominje na umjerenost ili strpljivost. U njima se oito pokazuje sutina zamiljene sree, te ponovno uspostavljanje neovisnosti postizanja ugode i bez 393

pristanka stvarnosti. Znamo da su takva sanjarenja jezgra i predloak za none snove. Noni san u osnovi nije nita drugo, no dnevni san koji postaje primjenjiv, ali je samo izokrenut zbog none slobode nagonskih podraaja, zbog nonog oblika duevnih djelatnosti. Ve smo se navikli na ideju, da ak i jedan dnevni san nije nuno i svjestan, da postoje i nesvjesna sanjarenja. Takvi nesvjesni dnevni snovi, dakle, jednako su tako izvorite nonih snova, kao i neurotinih simptoma. Znaenje fantazme za oblikovanje simptoma postat e vam jasno nakon sljedee obavijesti. Rekli smo, da libido u sluaju uskrate regresivno zaposjeda poloaje koje je ranije ve napustio, i uz koje se ipak u odreenoj mjeri zadrao. Ne emo ovo opovrgavati ili ispravljati, ali trebamo umetnuti je dan meulan. Kako libido pronalazi put do ovih mjesta svog fiksiranja? Pa, libido jo nije posve i u svakom smislu odus tao od svih naputenih objekata i usmjerenja. Oni, ili njihovi izdanci, jo uvijek se odreenim intenzitetom zadravaju u predodbama uobrazilje. Dakle, libido se samo treba vratiti na fantazme, da bi od njih pronaao otvoren put do svih potisnu tih fiksiranja. Ove su fantazme uivale odreeno podnoenje, nije dolazilo do sukoba izmeu njih i Ja, ma kakve otre pro turjenosti postojale meu njima, i to tako dugo, dok su se pri dravale jednog odreenog uvjeta. Jednog uvjeta kvantitativ ne prirode, koji se sad naruava vraanjem libida na fantazmu. Ovim dodavanjem se energetski posjed fantazmi toliko pove ava, da one postaju zahtjevne, te razvijaju pritisak u pravcu svog ostvarenja. Ali, tako sukob izmeu njih i Ja postaje ne izbjean. Bile one ranije predsvjesne ili svjesne, sad podlijeu potiskivanju od strane Ja, ali poputaju i privlaenju od strane nesvjesnog. Od sada ve nesvjesnih fantazmi, libido kree do njihova izvorita u nesvjesnom, vraajui se tako svojim vla stitim mjestima fiksiranja. 394

Povratak libida na fantazme je jedan meustupanj puta k simptomskoj tvorbi, koji zasluuje zasebno obiljeavanje. C. (G. Jung je za njega upotrijebio jedno vrlo podesno ime - introverzija, ali mu je na nesvrhovit nain dao i druga znaenja. Mi se elimo pridravati toga, da introverzija oznaava okretanje libida od mogunosti stvarnog zadovoljavanja i prezaposjedanje fantazmi, koje su se do tada podnosile kao bezaz lene. Introvertirana osoba jo nije neurotiar, ali se ona nalazi u labilnoj situaciji; ve kod sljedeeg pomicanja snaga ona mora razviti simptome, ukoliko ne pronae jo i neke druge izlaze za svoj zaustavljeni libido. Nestvarni karakter neurotikog zadovoljenja i zanemarivanje razlike izmeu fantazme i stvarnosti, naprotiv, odreeni su ve i zadravanjem na stup nju introverzije. Vi ste zasigurno primijetili, da sam posljednjim razja njenjima u spoj etioloke ulananosti unio i novi moment, naime - kvantitetu, veliinu energija koje dolaze u obzir; nju jo moramo posvuda unijeti u raun. Nije nam dostatna isto kvalitativna analiza etiolokih uvjeta. Ili, drugaije reeno, samo dinamiko shvaanje tih duevnih procesa je nedovolj no, potrebno je jo i ono s ekonomskog stanovita. Moramo si rei, da sukob izmeu dviju tenji ne izbija sve dok se ne dosegnu odreeni identiteti zaposjedanja, pa makar unutarnji uvjeti postojali ve due vrijeme. Isto tako, patogeno znaenje ustrojstvenih imbenika dri se toga, koliko je vie jednog djelominog nagona nego nekog drugog zadano u uroenoj sklonosti; moe se ak i predoiti, da su sklonosti svih ljudi kvalitativno istovrsne, te da se razlikuju samo po ovim kvanlilativnim odnosima. Nita manje odluujui za sposobnost opiranja neurotinom oboljenju nije ni kvantitativni moment. Kadi se o tome koju koliinu neiskoritenog libida neka kole bljiva osoba moe odrati, te koliko velik dio svog libida moe 395

usmjeriti sa seksualnog puta na ciljeve sublimiranja. Krajnji cilj duevne djelatnosti, koji se kvalitativno moe opisati kao tenja za postizanjem ugode i izbjegavanjem neugode, po stavlja se za ekonomsko stanovite kao ona zadaa, koja nad vladava veliine uzbuenja (koliine nadraaja) to djeluju u duevnom aparatu, te uklanja njihov zastoj, koji izaziva neu godu. Dakle, toliko sam vam elio rei o nastajanju simptoma kod neuroza. Ali, samo da ne izostavim jo jednom izriito naglasiti: sve to je ovdje reeno, odnosi se samo na obliko vanje simptoma kod histerije. Ve se i kod opsesijskih neu roza moe naii na mnogo toga drugaijeg, uz zadravanje onog temeljnog. Protuzaposjedanja protiv zahtjeva nagona, o kojima smo govorili i kod histerije, nameu se kod opsesijske neuroze i takozvanom reakcijskom tvorbom, te ovladavaju klinikom slikom. Ista takva odstupanja, pa i veih dosega, otkrivamo kod drugih neuroza, gdje istraivanja mehanizama oblikovanja simptoma jo nisu zakljuena niti u jednoj toki. Ali, prije no to se danas rastanemo, elim jo neko vrije me vau pozornost iskoristiti za jednu stranu ivota uobrazi lje, koja je vrijedna ope pozornosti. Naime, postoji jedan po vratni put od fantazme do stvarnosti, a to je - umjetnost. Umjetnik je takoer uroeno introvertiran, i nije jako udaljen od neuroze. On je pritjenjen isuvie snanim potrebama nag ona - eli zadobiti ast, mo, bogatstvo, slavu i ljubav ena; no, nedostaju mu sredstva da bi postigao ova zadovoljenja. Stoga se, kao i svatko drugi kad je nezadovoljen, okree od stvarnosti te svoje cjelokupno zanimanje, pa i svoj libido pre nosi na eljeno oblikovanje svog ivota uobrazilje, od kojega bi ga put mogao voditi i do neuroze. Zaista se mnogo toga mora udruiti, da ona ne bi postala i potpuni izraz njegova razvitka; poznato je, koliko uestalo upravo umjetnici zbog 396

neuroze trpe od djelominog zastoja svojih stvaralakih sposobnosti. Vjerojatno njihovo ustrojstvo sadri snanu sposobnost za sublimiranje, te odreenu olabavljenost po tiskivanja odluujuih za sukob. Ali, povratni put do stvarnos ti umjetnik pronalazi na sljedei nain. On nije jedini, koji svoj ivot provodi u fantazmama. Meucarstvo fantazme cijeni se uz opeljudsku suglasnost, i svaki onaj tko je uskra en, oekuje od njega olakanje i utjehu. No, postizanje zado voljstva iz izvora uobrazilje vrlo je ogranieno za sve one, koji nisu umjetnici. Neumoljivost njihovih potiskivanja pri morava ih, da se zadovolje oskudnim dnevnim snovima, koji jo uvijek smiju biti svjesni. No, ako je netko pravi umjetnik, tada raspolae i s vie mogunosti. Prvo, on svoje dnevne sno ve zna obraditi tako, da oni gube sve to je u njima isuvie osobno, sve to odbija neznance, pa i drugi mogu uivati u njima. On ih umije i toliko ublaiti, da ne otkrivaju lako svoje podrijetlo iz zabranjenih izvora. Nadalje, on posjeduje zagonetnu sposobnost da oblikuje odreeni materijal, sve dok ne postane vjeran odraz njegove predodbe iz uobrazilje, a polom zna, kako da uz taj prikaz svoje nesvjesne fantazme pripoji toliko mnogo ostvarene ugode, da se zbog nje potiski vanja barem privremeno nadvladavaju i uklanjaju. Uzmogne li on sve to uiniti, omoguava i drugima da opet iz vlastitih izvora ugode njihova nesvjesnog, koji su im postali nepristu pani, crpu olakanje i utjehu; on zadobiva njihovu zahval nost i divljenje, pa tako pomou svojih fantazmi stie do onoga, sto je najprije dosegao samo u svojoj mati: do asti, moi i ljubavi ena.

397

XXIV. poglavlje

OBINA NERVOZA
Moje dame i gospodo! Nakon to smo u posljednjim predava njima ostavili za sobom jedan tako teak dio rada, naputam za neko vrijeme taj predmet, i okreem se - vama. Naime, znam da ste nezadovoljni. Drugaije ste zamislili jedan uvod u psihoanalizu. Oekivali ste da ete sluati o ivopisnim primjerima, a ne o teoriji. Kaete mi, da ste samo jednom - kad sam vam iznio usporedbu u prizemlju i na pr vom katu - shvatili poneto o uzrocima neuroza, no to su ipak morala biti stvarna promatranja, a ne izmiljene pripovi jesti. Ili, kad sam vam u poetku priao o dva simptoma nadajmo se samo da nisu i oni izmiljeni - te pred vama ra zvio njihovo rjeenje i povezanost sa ivotom bolesnika, tada ste shvatili smisao simptoma; nadali ste se, da u na taj na in i nastaviti. Umjesto toga, dao sam vam opsene i teko pregledne teorije koje nikad nisu bile cjelovite, kojima se uvi jek pridodavalo poneto novo; radio sam s pojmovima koje vam jo nisam ni predstavio, iz opisnog prikaza prelazio na dinamiko shvaanje, a iz njega opet u neko takozvano eko nomsko; uinio sam vam teko shvatljivim, koje od upotri jebljenih rijei zapravo znae isto, ali se mijenjaju jedino zbog razloga da bi ljepe zazvuale, dopustio da se pred vama pojave takvi sveobuhvatni stavovi kakvi su naelo ugode, na elo stvarnosti i filogenetski naslijeen posjed, te - umjesto 398

da vas u neto uvedem, dopustio sam da vam pred oima tee neto, to se sve vie udaljavalo od vas. Zato uvod u uenje o neurozama nisam zapoeo onim, to vi sami znate o nervozi i to je ve odavno pobudilo vau pozornost? S neobinom sutinom nervoznih, njihovim nera zumljivim reakcijama na meuljudsko saobraanje i vanjske utjecaje, s njihovom razdraljivou, neuraunljivou i nepouzdanou? Zato vas nisam postupno vodio od razumijeva nja jednostavnijih, svakodnevnih oblika do problema zago netnih ekstremnih pojavnosti nervoze? Da, gospodo moja, ne mogu rei da niste u pravu. Nisam toliko zaluen svojim umijeem predavanja, da bih svaku pogreku u ljepoti izlaganja prikazao kao neku naroitu dra. I sam vjerujem da se to moglo uiniti i drugaije, uz vee prednosti za vas; to sam i namjeravao. Ali, zamiljene namje re ne mogu se uvijek i izvriti. esto je u samoj grai neto, to ovjeku zapovijeda i to ga onda odvodi od njegovih pr votnih namjera. Pa ak i jedna takva beznaajna djelatnost, kakva je ureivanje neke dobro poznate grae, ne podvrgava se posve volji pisca; kree se kako joj se svia, pa se moemo samo naknadno pitati, zato je to ispalo upravo ovako, a ne nekako drugaije. Jedan od razloga je vjerojatno i to, da naziv Uvod u psi hoanalizu vie ne odgovara ovom dijelu, koji bi trebao obra ivati neuroze. Uvod u psihoanalizu prua istraivanje omaki i snova; uenje o neurozama je ve sama psihoanaliza. Ne vje rujem da bih vam u tako kratkom vremenu od sadraja uenja o neurozama mogao iznijeti spoznaje bilo kako drugaije, osim u ovako saetom obliku. Radilo se o tome, da vam se iz loi smisao i znaenje simptoma, povezanost vanjskih i unularnjih uvjeta i mehanizama simptomske tvorbe. To sam i po kuao uiniti; to je zapravo jezgra onoga, to psihoanaliza 399

danas i moe nauiti, pritom se moglo rei mnogo toga o libidu i njegovu razvitku, a poneto i o Ja. A uvodom ste ve bili pripravljeni na pretpostavke nae tehnike, na velike stavove o nesvjesnom i potiskivanju (otpora). U jednom od kasnijih predavanja otkrit ete na kojim mjestima psihoanali tiki rad preuzima svoj organski nastavak. Do sada vam nisam zatajio da sva naa izlaganja proizilaze samo iz prouavanja jedne jedine grupe bolesti nervoza, iz takozvanih neuroza pri jenosa. ak sam mehanizam simptomske tvorbe i sam slijedio jedino kod histerinih neuroza. I iako niste dobili nikakvo solidno znanje i ne elite zadrati svaku pojedinost, ipak se nadam da ste stekli neku sliku o tome, kojim se sredstvima psihoanaliza slui, koja pitanja obuhvaa i koje je rezultate postigla. Podmetnuo sam vam elju, da sam prikaz neuroza trebao zapoeti ponaanjem nervoznih osoba; opisivanjem svih na ina na koje trpe od svoje neuroze, kako se od nje brane i kako joj se prilagoavaju. To je zasigurno zanimljiva graa vrijed na upoznavanja, a nije je teko niti obraditi, ali njome nije lako niti zapoinjati. Jer, nailazi se na opasnost da se ne otkri je nesvjesno, da se previdi veliko znaenje libida te da se svi odnosi procijene onakvima, kakvi se ine onome Ja nervozne osobe. A da njeno Ja nije neka pouzdana i nepristrana instan cija, jasno je kao na dlanu. Jer, Ja je mo koju nesvjesno po rie, koju je srozalo na potisnuto, pa kako bi onda trebalo po vjerovati da e takav Ja biti pravedan prema tom nesvjesnom? Meu ovim potisnutima, u prvom redu se nalaze odbijeni zahtjevi seksualnosti; posve je razumljivo samo po sebi da ni kad ne moemo razotkriti njihov obim i znaenje samo iz sta vova Ja. Od trenutka kad nam se razjasni stajalite o potiski vanjima, takoer smo upozoreni, da kao suca u ovoj svai ne moemo postaviti jednu od obiju sukobljenih strana i to jo
400

onu pobjedniku. Ako se eli vjerovati tome Ja, tada je ono bilo aktivno u svim dijelovima, tada je i ono samo eljelo, pa i stvaralo svoje simptome. Znamo da ono doputa da preko njega dobrim dijelom prolazi pasivnost, te se potom eli prikriti i zatititi. U svakom sluaju, ne usuuje se uvijek na laj pokuaj; kod simptoma opsesijske neuroze mora si dopus titi da mu se suprotstavi neto nepoznato, od ega se brani samo vrlo teko. Tko se usprkos ovoj opomeni ne moe suzdrati od toga da ove krivotvorine Ja shvati kao gotov novac, naravno da mu je lako; tako je izbjegao sve one otpore koji se suprotstavlja ju psihoanalitikom naglaavanju nesvjesnog, seksualnosti i pasivnosti Ja. Taj moe, kao i Alfred Adler, ustvrditi da je uzrok neuroze nervozan karakter, umjesto da on bude njena posljedica; ali, takoer nee biti u stanju objasniti niti jednu jedinu pojedinost simptomske tvorbe, niti jedan jedini san. Vi ete pitati: ne bi li trebalo biti mogue postati pravedan prema udjelu Ja u nervozi i simptomskoj tvorbi, a da pritom ne budu na grubi nain zanemareni imbenici koje je psi hoanaliza otkrila? Odgovaram vam: zasigurno bi moralo biti mogue, a jednom e se i dogoditi; ali, nije u pravcu rada psi hoanalize da zapoinje upravo s time. Moe se predvidjeti ak i kada e se ova zadaa postaviti psihoanalizi. Postoje neu roze kod kojih Ja sudjeluje mnogo intenzivnije negoli kod onih koje smo mi do sada prouavali; nazivamo ih narcistinim neurozama. Analitika obrada ovih neuroza e nas os posobiti da procijenimo udio Ja u neurotinim oboljenjima na nepristran i pouzdan nain. Ali, jedan je od odnosa Ja prema svojoj neurozi toliko uo ljiv, da se od samog poetka mogao uzeti u obzir. ini se, da ne nedostaje ni u jednom sluaju; ali, najjasnije se prepoznaje kod jedne bolesti koja je danas jo daleka naem razumijevanju, 401

kod traumatske neuroze. Naime, morate znati da pri uzroko vanju i u mehanizmu svih moguih oblika neuroze uvijek iznova na djelo stupaju isti imbenici, samo to se ovdje jed nome prikljuuje jedan, a drugome neki drugi od tih imbeni ka, koji su od glavnog znaaja za simptomsku tvorbu. To je kao s osobljem neke glumake druine, u kojoj je svatko stru an za svoje vrsto utvrene vrste uloga: junaka, osobu od po vjerenja, spletkara, i tako redom; no, svatko e od njih oda brati neki drugi komad, da bi se predstavio u svom punom sjaju; tako i fantazme, koje se preobraavaju u simptome, nisu nigdje bolje dohvatljive no u histeriji; protuzaposjedanja ili reakcijske tvorbe Ja preovladavaju slikom opsesijske neu roze; ono to smo kod sna nazvali sekundarnom obradom, u paranoji se prije svega predstavlja kao uobraenje, i tako dalje. Tako nam se kod traumatskih neuroza namee posve oit sebian Ja - motiv, koji tei zatiti i koristi, i to naroito kod onih neuroza koje nastaju uslijed uasa rata; njih bolest ne moe sama stvoriti, ali im daje svoju privolu i odrava ih kad jednom nastupi. Taj motiv eli zatititi Ja od onih opasnosti, ija prijetnja i jeste povod oboljenju, i nee dopustiti opo ravak prije no to ponavljanje tih opasnosti ne postane is kljueno, ili tek nakon to se postigne neka naknada za pretrp ljenu opasnost. No, Ja ima slian interes i u svim drugim sluajevima na stajanja i daljnjeg opstojanja neuroze. Ve smo rekli da i Ja odrava simptom, jer ima jednu stranu kojom nudi zadovo ljenje potiskujuoj tenji toga Ja. tovie, rjeenje sukoba pomou simptomske tvorbe je najudobniji i naelu ugode naj miliji izlaz; ono nesumnjivo poteuje Ja od velikog unutar njeg posla koji doivljava kao neugodan. Jer, postoje slu ajevi u kojima ak i sam lijenik mora priznati, da izlaz za
402

neki sukob kroz neurozu predstavlja najbezazlenije, i drutve no najprihvatljivije rjeenje. Nemojte se uditi kad zaujete, dakle, da se pokatkad i sam lijenik ipak zauzima za stranu one bolesti, protiv koje se bori. Njemu ne dolikuje da se pro tiv svih situacija ivota ograniava samo na ulogu zdrav stvenog fanatika; on zna, da na svijetu ne postoje samo neu rotine patnje, ve i stvarna, neizbjena patnja, da ponekad i nevolja od nekog ovjeka moe zahtijevati da kao rtvu pri nese ak i svoje zdravlje, pa otkriva da se takvom jednom rtvom pojedinca esto zaustavlja nepregledna nesrea za mnoge druge. Dakle, ako se moe rei da neurotiar svaki put pred nekim sukobom poduzima bijeg u bolest, mora se priz nati da je u nekim sluajevima takav bijeg i posve opravdan, pa se lijenik koji je prepoznao takvo stanje stvari povlai utei, i s mnogo obzira. Ali, zanemarimo ove iznimne sluajeve u daljnjim razja njenjima. U prosjenim okolnostima spoznajemo, da se tome Ja bijegom u neurozu pripisuje odreena unutarnja dobit iz holesti. Njoj se opet u nekim ivotnim situacijama pridruuje i opipljiva vanjska prednost, u stvarnosti cijenjena vie ili manje. Promatrajte najei sluaj ove vrste. ena, prema ko joj suprug surovo postupa i bezobzirno je iskoritava, prilino redovito pronalazi izlaz u neurozi ako joj to omoguuju njene sklonosti, ako je isuvie ustraena ili moralna da bi se u pota ji utjeila nekim drugim mukarcem, ako nije dovoljno sna na da se usprkos svim vanjskim preprekama razie sa supru gom, ako nema izgleda da uzdrava samu sebe ili zadobije boljeg mua, i ako je jo, povrh svega, uz ovog surovog ovjeka vezana svojim seksualnim osjeajima. Njena e joj bolest postati tek orujem u borbi protiv tog previe snanog ovjeka, oruje koje moe iskoristiti u svoju obranu, ali i zloupotrijebiti ga radi osvete. Usuuje se jadati zbog svoje
403

bolesti, dok se vjerojatno ne smije potuiti na svoj brak. U lijeniku pronalazi pomonika, koji inae bezobzirnog ovje ka primorava da je potedi, koji joj priprema izgovore, doputa vrijeme za odsutnost iz kue, a time i osloboenje od branog poniavanja. Tamo, gdje je takva jedna izvanjska ili sluajna dobit iz bolesti uistinu znatna i ne moe pronai nikakvu stvarnu zamjenu, neete moi ba pretpostaviti neku veliku mogunost utjecaja vaeg lijeenja na neurozu. Predbacit ete mi da sve ovo, to sam vam ispripovijedao o dobiti iz bolesti govori posve u prilog shvaanju, koje sam odbacio - da i samo Ja za sebe eli, pa i stvara neurozu. Mir no, gospodo moja, to moda ne znai nita vie, nego da Ja doputa neurozu koja se ne moe sprijeiti, te da od nje ini ono najbolje to se moe, ukoliko ona uope i doputa da se s njom bilo to uini. To je samo jedna strana stvari, svakako ona prihvatljivija. Sve dok neuroza ima prednosti, Ja je sugla san s njom, ali ona nema jedino prednosti. U pravilu se ubrzo ispostavlja da Ja ini lo posao time, to se uputa u neurozu. Isuvie je skupo platio olakanje za svoj sukob, a osjeaji pat nje koji su vezani uz simptome moda su ekvivalentna zam jena za muke zbog sukoba, ali su vjerojatno i poveanje koliine neugode. Ja se eli rijeiti ove neugode zbog simp toma, ali ne i vratiti dobit iz bolesti, no u tome ne uspijeva. Pritom se onda pokazuje da i nije bio onoliko aktivan koliko je to i sam mislio, a to elimo dobro upamtiti. Gospodo, ako se kao lijenik susreete s neurotiarima, ubrzo odustajete od oekivanja da e oni koji se najvie jada ju i tue na svoju bolest, najspremnije izai ususret djelatnoj pomoi, te da e joj pruiti najneznatniji otpor. Prije e biti suprotno. Ali, sigurno ete lako shvatiti da sve ono to dopri nosi dobiti iz bolesti pojaava potisnuti otpor, ali i uveava potekoe oko izljeenja. No, onom dijelu o dobiti iz bolesti,
404

koji gotovo da je roen zajedno sa simptomom, trebamo do dati jo i jedan drugi, koji se javlja kasnije. Ako je takva jedna psihika organizacija kao sto je bolest postojala due vrijeme, konano se poinje ponaati kao samostalna jedinka; izraava neto kao nagon za samoodranjem, a izmeu nje i drugih di jelova duevnog ivota oblikuje se neka vrsta modusa vivendi, pa ak i kod onih, koji su joj u svojoj sutini neprijateljski; stoga nee nedostajati niti prilika, u kojima se ona iznova pokazuje korisnom i vrijednom, dobiva gotovo neku sekun darnu funkciju koja e iznova osnaiti njeno postojanje. Uz mite umjesto nekog primjera iz patologije jedno surovo raz janjenje iz svakodnevnog ivota. Marljiv radnik, koji zara uje za svoj ivot, zbog neke nesree na radu postane bogalj; s poslom je sada gotovo, no nesretnik vremenom poinje pri mati malu naknadu za nesreu, i naui kako da svoju osakaenost unovi kao prosjak. Njegova nova, ma koliko pogor ana egzistencija sada se zasniva upravo na onome, to mu je i oduzelo nekadanju egzistenciju. Kad biste mogli ukloniti njegovu osakaenost, prije svega biste mu oduzeli nain preivljavanja; postavilo bi se i pitanje, da li je on jo uvijek sposoban iznova preuzeti svoj raniji posao. Ono, to kod neu roze odgovara takvom jednom sekundarnom iskoritavanju bolesti, moemo kao sekundarnu dobit iz bolesti pridodati onoj primarnoj dobiti. Ali, elim vam openito rei da ne podcijenite praktino znaenje dobiti iz bolesti i ne dopustite da vam se nametne u teoretskom smislu. Zanemarivi ranije prepoznate iznimke, ona jo uvijek opominje na primjere o pametnim ivotinja ma, koje je Oberlander slikovito prikazao u asopisu Letei listovi. Jedan Arapin jae na svojoj devi uskim puteljkom, ure zanim u strmu liticu brijega. Na jednoj krivini staze iznenada se nae oi u oi s lavom, koji se ve priprema na skok. On
405

ne vidi nikakva izlaza: s jedne je strane gotovo okomita litica, s druge provalija; okretanje i bijeg takoer nisu mogui; sma tra se izgubljenim. No, ivotinja misli drugaije. Zajedno sa svojim jahaem izvodi skok u provaliju, a lav samo ostaje gle dati za njima. Neki bolji uspjeh za bolesnika u pravilu nemaju niti pomoni uinci neuroze. To bi moglo biti stoga, to je rje avanje nekog sukoba kroz simptomsku tvorbu ipak automatski postupak, koji se ne moe pokazati doraslim zahtjevima ivota, i kojim je ovjek odustao od procjene svojih najboljih i naviih sila. Kad bi postojao neki izbor, prednost bi trebalo dati makar i propadanju, ali u potenoj borbi sa sudbinom. Gospodo moja! Ostao sam vam duan jo i daljnju moti viranost, zbog koje prikaz uenja o neurozi nisam zapoeo od obine nervoze. Moda pretpostavljate da sam to uinio i za to, jer bi mi potom dokaz o seksualnom uzroku neuroza pred stavljao vee potekoe. No, tu biste se prevarili. Kod neuroza prijenosa moraju se prvo obraditi tumaenja simptoma, da bi se dolo do ove spoznaje. Kod obinih oblika takozvanih aktualnih neuroza etioloko je znaenje seksualnog ivota tek gruba injenica, koja izlazi ususret zapaanjima. Na nju sam naiao prije vie od dvadeset godina, kad sam si jednoga dana postavio pitanje - zato se prilikom ispitivanja nervoznih oso ba tako redovito iskljuuju njihove seksualne djelatnosti, te se uope ne uzimaju u obzir. Tada sam zbog ovih istraivanja kao rtvu prinio svoju omiljenost kod oboljelih, ali sam ve nakon kraih nastojanja mogao izrei stav, da kod normalnog vita sexualis neuroza ne postoji - mislio sam na aktualnu neu rozu. Svakako, taj stav olako prelazi preko pojedinanih razli ka meu ljudima, a takoer pati i od neodreenosti, da se ne moe razlikovati od prosudbe normalnog, ali je i do danas zadrao svoju vrijednost za grubu orijentaciju. U ono doba sam dospio toliko daleko, da sam uspostavio specifine odno406

se izmeu odreenih oblika nervoze i odreenih seksualnih poremeaja, pa uope ne sumnjam u to da bih i danas mogao ponoviti ista zapaanja, kad bi mi bolesnik ponudio slinu grau. Dosta sam esto otkrivao da mukarac, koji se zado voljavao na odreeni nain nekim nepotpunim seksualnim za dovoljenjem, primjerice - onanijom, boluje od izvjesnog obli ka aktualne neuroze, te da bi ova neuroza odmah ustupila mjesto drugoj, kada bi on dopustio da na mjesto dosadanje stupi neka nova, isto tako malo besprijekorna seksualna nava da. Tada sam ve iz promjena u stanju bolesnika mogao pogoditi, da su u njegovu nainu seksualnog ivota nastupile promjene. Tada sam takoer nauio i to, da se tvrdoglavo dr im svojih slutnji sve dok ne nadvladam neiskrenost pacije nata, te ih ne dovedem do potvrde. Dodue, potom bi im bilo milije otii drugim lijenicima, koji se nisu tako revno raspi tivali o njihovu seksualnom ivotu. Ni tada mi nije moglo izbjei da uzroci bolesti ne ukazu ju ba uvijek na seksualni ivot. Jedan bi dodue bio izravno bolestan od nekog seksualnog poremeaja, ali drugi zato jer je izgubio svoje bogatstvo ili pak prebolio neku dugotrajnu i iscrpljujuu organsku bolest. Razjanjenje za ovu raznolikost pojavilo se kasnije, kad smo dobili uvid u naslueni meusob ni odnos izmeu Ja i libida, pa je utoliko vie zadovoljavalo, to je uvid dublje dopirao. Osoba neurotiki obolijeva samo onda, kad njeno Ja izgubi sposobnost da nekako smjesti svoj libido. Sto je ovo Ja jae, utoliko e mu biti lake rjeavanje te zadae; svako slabljenje Ja iz bilo kojeg razloga mora iza zvati isto djelovanje kao i preveliki porast zahtjeva libida, dakle - omoguiti neurotiko oboljenje. Ima i drugih, pa i prisnijih odnosa izmeu Ja i libida, ali se jo nisu pojavili u naem vidokrugu, pa ih stoga ovdje niti ne spominjem pri raz janjenju. Za nas ostaje bitno i razjanjava nam, da u svakom
407

od ovih sluajeva - bez obzira na nain, na koji je bolest nastala - libido osporava simptome neuroze, te tako dokazuje svoju nenormalnu primjenu. Ali, sad vas moram upozoriti na odluujuu razliku izme u simptoma aktualnih neuroza i onih kod psihoneuroza, od kojih nas je do sada toliko zaokupljala ona prva grupa, neuroze prijenosa. U oba sluaja simptomi proizlaze iz libida, pa su, dakle, njegove nenormalne primjene - zamjenska zadovolje nja. Ali, simptomi aktualne neuroze - pritisak u glavi, osjeaj bola, stanje nadraenosti u nekom organu, slabljenje ili zapreke nekoj funkciji nemaju nikakva smisla, nikakva psihikog znaenja. Oni se ne iskazuju uglavnom samo na tijelu, kao pri mjerice histerijski simptomi, ve su oni i sami za sebe u cije losti tjelesni procesi, pri ijem nastajanju otpadaju svi oni slo eni duevni mehanizmi koje smo upoznali. Dakle, oni su uis tinu ono, ime su se psihoneurotiki simptomi toliko dugo i smatrali. No, kako onda mogu odgovarati primjenama libida, koje smo upoznali kao sile to djeluju u psihikom? Pa, gospo do moja, to je vrlo jednostavno. Dopustite da vam osvjeim jedan od prvih prigovora, koji su se iznijeli protiv psihoanalize. Tada se reklo da se ona bavi isto psiholokom teorijom neurotikih pojava, te da je posve bez izgleda, jer psiholoke teori je nisu nikada mogle razjasniti neko oboljenje. Rado se zabo ravljalo da seksualna funkcija ba i nije isto duevna, jednako kao to nije niti posve somatska. Ona utjee na tjelesni jednako kao i na duevni ivot. Ako smo u simptomima psihoneuroza upoznali izraaje smetnji u njihovim psihikim djelovanjima, nee nas zauditi kad i u aktualnim neurozama pronaemo izravne somatske posljedice seksualnih poremeaja. Za shvaanje ovog potonjeg vrijedan nam daje putokaz medicinska klinika, a u obzir su ga uzeli i mnogi istraivai. Aktualne neuroze svoju simptomatiku pokazuju u pojedinos408

lima, ali i u osobini da utjeu na sve organske sustave i sve funkcije, te oevidnu slinost s onim bolesnim stanjima koja nastaju zbog kroninog utjecaja nepoznatih otrova i akutnih upala, s intoksikacijama i stanjima apstinencije. Jo su vie bliske jedna drugoj obje grupe bolesti kroz posredovanje takvih stanja za koja smo, isto kao i M. Basedowii, nauili da se odnose na djelovanje otrovnih tvari, ali takvih otrova koji se ne unose u tijelo kao strani, ve nastaju njegovom vlasti tom izmjenom tvari. Mislim da se prema ovoj analogiji ne moe izbjei da na neuroze gledamo kao na posljedice pore meaja u nekoj izmjeni seksualnih tvari, bilo da se proizvodi vie ovih seksualnih toksina no to ih osoba moe preraditi, bilo da unutarnji, pa ak i sami psihiki odnosi utjeu na is pravnu primjenu tih tvari. Dua naroda jo se odavno zaklela na vjernost takvim prihvaanjima prirode seksualnih prohtje va, pa je ljubav nazvala opijenou te dopustila da ljubav nastaje i pomou ljubavnih napitaka, pri emu djelujui agens u odreenoj mjeri premjeta prema van. Za nas bi to bio povod da se prisjetimo erogenih zona i tvrdnje, da seksualno uzbuenje moe nastati u najrazliitijim organima. Ali to se lie ostalog, nama su rijei izmjena seksualnih tvari ili kemizam seksualnosti - predmeti bez sadraja; o njima ne znamo nita, pa se ak ne bismo mogli odluiti da li bismo ovdje trebali pretpostaviti dvije seksualne tvari koje bi se potom nazvale mukom i enskom, ili bismo se trebali zadovoljiti jednim seksualnim toksinom, u kojemu smo pre poznali nositelja svih nadraujuih djelovanja libida. Znan stvena graevina psihoanalize koju smo stvorili u stvari je na dogradnja, koja se jednom ipak mora postaviti na svoj organ ski temelj; ali, njega jo ne poznajemo. Psihoanalizu kao znanost ne obiljeava materija kojom se bavi, ve tehnika kojom se slui. Ona se moe jednako tako 409

dobro primijeniti i na povijest kulture, znanost o religiji i na mitologiju, kao i na uenje o neurozi, a da se pritom ne uini nikakvo nasilje nad njihovom sutinom. Ona namjerava i ne prua nita drugo, osim razotkrivanja nesvjesnog u duevnom ivotu. Problemi aktualnih neuroza, iji simptomi vjerojatno nastaju zbog izravnih toksinih oteenja, ne nude psihoana lizi nikakvih oslonaca; ona moe vrlo malo doprinijeti nji hovu razjanjavanju, pa ovu zadau mora prepustiti bioloko - medicinskom istraivanju. Sad moda bolje razumijete zato nisam odabrao nikakav drugaiji raspored svoje grae. Da sam vam obeao uvod u znanost o neurozama, tada bi nedvojbeno bio ispravan put onaj od jednostavnih oblika ak tualnih neuroza do sloenijih psihikih oboljenja radi poreme aja libida. Kod onih prvih bih tada trebao objediniti sve ono, to smo otkrili na razliitim stranama, ili za to vjerujemo da znamo, a tada bi se kod psihoneuroza o psihoanalizi govorilo kao o najvanijem tehnikom pomonom sredstvu za rasvjet ljavanje ovih stanja. No, ja sam vam namjeravao dati, i na javio sam Uvod u psihoanalizu; bilo mi je vanije da dobi jete predodbu o psihoanalizi, no da steknete odreena sazna nja o neurozama, pa stoga nisam vie smio u prve redove gur nuti aktualne neuroze, koje za psihoanalizu nisu tako plodo nosne. Takoer vjerujem da sam time uinio izbor koji je po voljniji i za vas, jer zbog svojih duboko zadiruih pretpostav ki i opsenih odnosa, psihoanaliza zasluuje mjesto u zanima nju svakog obrazovanog ovjeka; a znanost o neurozama je jedno od poglavlja medicine, kakva su i sva ostala. No, vi ete s pravom oekivati da poneto zanimanja mo ramo iskazati i za aktualne neuroze. Na to nas primorava ve i njihova intimna klinika povezanost sa psihoneurozama. Dakle, izvijestit u vas, da razlikujemo tri ista oblika aktual nih neuroza: neurasteniju, neurozu strepnje i hipohondriju. 410

Niti ova podjela nije prola bez opiranja. Dodue, sva su ova imena u uporabi, ali je njihov sadraj neodreen i kolebljiv. Ima i onih lijenika, koji se opiru bilo kakvom razlikovanju unutar zamrenog svijeta neurotikih pojava, svakom nagla avanju klinikih jedinki, osobnostima oboljenja, pa ak ne priznaju niti razdvajanje aktualnih neuroza i psihoneuroza. Mislim da su otili predaleko, i to ne putem koji vodi k na pretku. Spomenuti oblici neuroza ponekad se pojavljuju isti, ali su ee izmijeani jedan s drugim, te s nekom psihoneurotikom boleu. Takvo pojavljivanje nas ne treba natjerati da odustanemo od njihova razlikovanja. Pomislite na razliku iz meu uenja o mineralima i uenja o stijenama u mineralo giji. Minerali se opisuju kao jedinke, vjerojatno oslanjanjem na okolnost da se esto javljaju kao kristali, otro razgranieni od svoje okoline. Stijene se sastoje od mjeavina minerala koji se zasigurno nisu vezivali sluajno, ve uslijed okolnosti nastajanja. U znanosti o neurozama jo uvijek premalo razu mijemo tijek razvoja, da bismo osmislili neto slino znanosti o stijenama. Ali, zasigurno inimo ispravno kad najprije iz mase izdvajamo klinike jedinke koje su nam prepoznatljive, i koje se tako mogu usporediti s mineralima. Jedan odnos izmeu simptoma aktualnih neuroza i psi honeuroza koji je vrijedan pozornosti, donosi nam jo jedan vaan doprinos za spoznaju o simptomskoj tvorbi kod ovih potonjih; naime, simptom aktualne neuroze esto je jezgra i predstupanj psihoneurotikog simptoma. Takav se odnos naj jasnije zapaa izmeu neurastenije i neuroze prijenosa koju nazivamo histerijom konverzije, izmeu neuroze strepnje i histerije strepnje, ali takoer i izmeu hipohondrije i oblika, koje emo kasnije spomenuti kao parafreniju (Dementia Praecox i paranoja). Uzmimo kao primjer sluaj histerijske gla vobolje, ili bolova u kriima. Analiza nam pokazuje da je on 411

zgunjavanjem ili pomicanjem postao zamjensko zadovolje nje za itav niz libidnih fantazmi ili sjeanja. Ali, taj je bol ne kada bio i stvaran, a tada je bio izravan seksualni toksini sim ptom, tjelesni izraz jednog libidnog uzbuenja. Ni u kom sluaju ne elimo ustvrditi da takvu jednu jezgru sadre svi histerijski simptomi, ali ostajemo pritom da je to naroito uestali sluaj, te da svi utjecaji libidnog uzbuenja na tijelo - normalni ili patoloki - gotovo da imaju prednost u simptomskoj tvorbi histerije. Tada oni igraju ulogu onog zrnca pijeska, koje je koljka ovila slojevima biserne supstancije. Na isti nain, kao najzgodniju i najpodesniju grau za simptomsku tvorbu, psihoneuroza koristi i prolazne znakove sek sualnih uzbuenja, koji prate spolni in. Jedan slian postupak budi naroito dijagnostiko i terapeutsko zanimanje. Ne dogaa se rijetko da kod osoba koje su sklone neurozi, iako ne pate ba od neke floridne neuroze, neka bolesna tjelesna promjena - moda zbog upale ili oz ljede - pobuuje rad simptomske tvorbe, tako da ovaj simp tom, proizaao iz stvarnosti, vrlo brzo postaje zastupnikom svih onih nesvjesnih fantazmi koje su samo vrebale da se domognu nekog sredstva izraavanja. U takvom e sluaju lije nik krenuti sad jednim, sad drugim putem lijeenja - bilo e lei ukloniti organski temelj, ne starajui se pritom mnogo o neurotikoj obradi sluaja, bilo boriti se protiv neuroze nas tale zbog okolnosti, te zanemariti njen organski povod. Us pjeh ili daje, ili ne daje za pravo sad jednoj, a sad drugoj vrsti nastojanja; no, za ovakve se mjeovite sluajeve ne mogu utvrivati neki opi propisi.

XXV. predavanje

STREPNJA
Moje dame i gospodo! Ono to sam vam na posljednjem pre davanju iznio o obinoj nervozi, sigurno ste prepoznali kao najnepotpunije i najnedostatnije od mojih izlaganja. I ja to znam, no mislim da vas u njemu nita nije udilo vie, nego to, to nije bilo govora o strepnji, radi koje se ipak veina ner voznih osoba jada, koju sami oznaavaju svojom najstra nijom patnjom, i koja uistinu kod njih dosee nevjerojatan intenzitet, a kao posljedicu moe imati i poduzimanje najsuludijih mjera. Ali, barem vas u tome nisam elio zakinuti; na protiv, problem strepnje namjeravam postaviti naroito otro, i opseno ga obraditi pred vama. Samu strepnju vam ne trebam predstavljati; svatko je od nas upoznao bilo kada na samom sebi taj osjeaj, ili ispravnije reeno, to afektno stanje. Ali, mislim da se nikad nije do voljno ozbiljno zapitalo zbog ega upravo nervozni imaju to liko vie, i toliko snanije strepnje od ostalih. Moda se to smatralo razumljivim samim po sebi; pa, rijei nervozan i prestraen se obino i koriste jedna za drugu tako, kao da znae isto. Ali, nitko nema prava na to; postoje straljivi ljudi koji inae uope nisu nervozni, a osim toga i nervozni koji pate od mnogih simptoma meu kojima, meutim, nije prona ena i sklonost strepnji. 413

412

Kako bilo da bilo, utvreno je da je problem strepnje sje cite u kojem se sastaju najrazliitija i najvanija pitanja, za gonetka, ije bi rjeenje itav na duevni ivot moralo pre plaviti puninom svjetlosti. Neu ustvrditi da vam ja mogu dati ovo cjelovito rjeenje, ali ete zasigurno oekivati da se i ovog pitanja psihoanaliza prihvaa posve drugaije od medicine u kolama. ini se, da se tamo prije svega zanimaju za anatomske puteve kojima se dospijeva u stanje strepnje. To znai da je nadraena medulla oblongata, pa bolesnik otkriva da pati od neuroze nervusa vagusa. Medulla oblongata je vrlo ozbiljan i lijep objekt. Posve se tono sjeam koliko sam vremena i truda posvetio njenu prouavanju prije mnogo godina. Ali, danas moram rei da ne znam, to bi mi u psiholokom razumijevanju strepnje moglo biti ravnodunije od poznavanja ivanog puta, kojim se odvi jaju njena pobuivanja. O strepnji se u poetku moe raspredati dosta dugo, a da se uope niti ne pomisli na nervozu. Bez daljnjega me razumi jete, kad takvu strepnju oznaavam kao strepnju pred stvar nom opasnou, nasuprot jedne neurotine strepnje. Strepnja pred stvarnom opasnou nam se tada priinja kao neto vrlo razumno i shvatljivo. Za nju emo rei da je reakcija na pre poznavanje neke vanjske opasnosti, to jest na oekivanu, predvienu ozljedu; povezana je s refleksom bijega, pa se smije smatrati iskazom nagona za samoodranjem. U kojim prilikama, odnosno pred kojim predmetima i u kojim situaci jama strepnja nastupa, naravno, velikim e dijelom ovisiti o stupnju naeg znanja, te o naem osjeaju moi naspram vanj skog svijeta. Sad nam se ini posve shvatljivim da se divljak boji topa i strahuje pri pomraenju sunca, dok bijelac - koji rukuje tim orujem i zna predvidjeti taj dogaaj - ostaje neustraen. Drugi put je upravo vie znanja ono to izaziva 414

strepnju, jer doputa rano razabiranje opasnosti. Tako e se divljak prestraviti pred nekim tragom u umi, koji neupue nom nee znaiti ba nita, ali e njemu razotkriti blizinu gra beljive ivotinje, ili e iskusan pomorac uasnut promatrati neki oblai na nebu koji se njegovu putniku ini bezazlenim, dok njemu najavljuje pribliavanje orkana. Daljnjim razmiljanjem ovjek si mora rei, kako ona pro cjena strepnje pred stvarnom opasnou - da je razumna i svrsi shodna - zahtijeva temeljitu reviziju. Naime, jedino svrsishod no ponaanje kod prijetee opasnosti bilo bi hladnokrvno pro cjenjivanje vlastitih snaga u usporedbi s veliinom prijetnje, te potom odluka - obeava li za dobar ishod vee izglede bijeg, ili obrana, ili moda ak i sam napad. Ali, u takvim uvjetima uop e nema mjesta za strepnju; sve to se dogodi obavilo bi se vje rojatno isto tako, a moda i bolje, kad ne bi dolo do razvijanja strepnje. Takoer vidite, da se strepnja pokazuje izrazito nesvrsishodnom, pojavi li se kao prekomjerno snana; ona tada paralizira svaku akciju, pa i bijeg. Reakcija na opasnost obino se sastoji od mjeavine afekta strepnje i reakcije obrane. Pres traena se ivotinja preplai i bjei, no ono to je u tome svrsi shodno, to je bijeg, a ne - preplaiti se. Dakle, ovjek se osjea u iskuenju da ustvrdi, kako ra zvijanje strepnje nikada nije i neto svrsishodno. Moda bi za bolji uvid pomoglo da se situacija strepnje pozornije razradi. Prvo je u njoj - pripravnost na opasnost, koja se izraava kroz rastuu osjetilnu pozornost i motoriku napetost. Ova pri pravnost oekivanja bez imalo dvojbe se mora prihvatiti kao prednost, a njeno nepostojanje moe se uiniti odgovornim za ozbiljne posljedice. Iz nje tada proizlazi s jedne strane moto rika akcija, prije svega bijeg, djelatna obrana vieg stupnja, a s druge strane ono, to doivljavamo kao stanje strepnje. to se vie razvitak strepnje ograniava na samo jednu sklonost, 415

na jedan signal, utoliko se nesmetanije obavlja pretvaranje pripravnosti strepnje u akciju, utoliko se svrsishodnije obliku je itavo odvijanje. ini mi se, dakle, da je pripravnost strep nje svrsishodno, a razvijanje strepnje nesvrsishodno u onome to nazivamo strepnjom. Izbjegavam pribliavanje pitanju, eli li na govorni jezik rijeima: strepnja, strah, prepast - oznaiti ono to je isto, ili jasno razliito. Mislim samo da se strepnja odnosi na stanje, a zanemaruje objekt, dok strah pozornost usmjerava upravo na objekt. Naprotiv, ini se da prepast ima naroit smisao, naime - istie uinak neke opasnosti koja se nije doekala priprav nom strepnjom. Stoga bi se moglo rei, da se strepnjom o vjek titi od prepasti. Nije vam izmakla odreena vieznanost i neodreenost kod uporabe rijei strepnja. Uglavnom se pod strepnjom podrazumijeva subjektivno stanje u koje se zapada opaanjem razvijanja strepnje, te ga se naziva afektom. A sto je afekt u dinamikom smislu? U svakom sluaju, neto vrlo sloeno. Jedan afekt obuhvaa, kao prvo, odreene motorike inervacije ili pranjenja, drugo - odreena osjeanja, i to dviju vrsta - primjeivanje izvrenih motorikih akcija, te izravno osjeanje ugode ili neugode koje afektu daju, kako se to kae, osnovni ton. Ali, ne vjerujem da je ovim nabrajanjem pogo ena i sutina afekta. Za nekoliko se afekata vjeruje da su se dublje sagledali, te da se prepoznaje kako je jezgra koja ujedi njuje spomenuti sklop zapravo ponavljanje jednog odreenog znakovitog doivljaja. Taj bi doivljaj mogao biti neki vrlo rano steeni dojam vrlo openite prirode, koji bi trebalo smje stiti u prapovijest same vrste, a ne pojedinca. Da bih vam bio razumljiviji, stanje afekta bilo bi izgraeno na isti nain kao i jedan histerijski napad; kao i on, bio bi talog jednog prisjea nja, reminiscencije. Dakle, histerijski napad moe se uspore416

diti s novonastalim pojedinanim afektom, a normalni afekt s iskazom jedne zajednike histerije, koja je postala naslijeem. Nemojte pretpostavljati da je ovo to sam vam ovdje re kao o afektima neka steevina, koju priznaje i obina psiho logija. Naprotiv, to su stavovi koji su izrasli na tlu psihoana lize, i samo se u njoj osjeaju kao kod kue. Ono to u psiho logiji moete otkriti o afektima, primjerice - kroz James Langeovu teoriju, za nas je psihoanalitiare gotovo nerazum ljivo, i nije za raspravu. Ali, ne smatramo niti da je nae saz nanje o afektima posve sigurno; to je tek prvi pokuaj da se orijentiramo na ovom mranom podruju. Sad nastavljam: kod afekta strepnje vjerujemo da znamo, kakav on to rani do jam iznova donosi kao ponavljanje. Kaemo si, da je to in roenja, kod kojega dolazi do grupiranja osjeaja neugode, osjeaja pranjenja i tjelesnih osjeta, to je postalo uzor za djelovanje neke ivotne opasnosti, i sve otada ga ponavljamo kao stanje strepnje. Ogromno narastanje nadraaja zbog prekida obnove krvi (unutarnjeg disanja) bilo je tada uzrok doivljaja strepnje, dakle, prva je strepnja bila ona toksina. Naziv strepnja - angustiae (njem. Angst, op.p.), tjesnac - na glaava osobinu suavanja pri disanju, do kojeg je tada dolo kao posljedice jedne stvarne situacije, a danas se u afektu gotovo redovito iznova uspostavlja. Kao bogatstvo povezi vanja takoer emo prepoznati i to, da je ono prvo stanje strepnje proizalo iz razdvajanja od majke. Naravno da je na e uvjerenje, kako se dispozicija za ponavljanje tog prvog stanja strepnje kroz niz nebrojenih narataja toliko temeljito utjelovila u organizmu, da pojedinana jedinka ne moe iz bjei afekt strepnje, pa ak i da je, kao legendarni Macbeth, bila izrezana iz majina tijela, dakle, i da nije iskusila sam in roenja. to je ono, to je kod drugih vrsta osim sisavaca postalo uzorom za stanje strepnje, ne moemo rei. Stoga ne 417

znamo niti koji bi osjeajni sklop kod tih stvorenja bio ekvi valentan naoj strepnji. Moda e vas zanimati da ujete, kako se moe dospjeti na ideju kao to je ova - da je in roenja izvor i uzor afekta straha. Nagaanje u tome ima najmanjeg udjela; vie sam posudio od naivnog razmiljanja naroda. Kad smo prije mno go godina kao mladi bolniki lijenici sjedili u nekom resto ranu na objedu, jedan nam je asistent na klinici za poroaje pripovijedao zabavne zgode koje su se odvijale na posljed njem ispitu za primalje. Jednu su kandidatkinju upitali to to znai, kad se pri porodu u plodnoj vodi koja istjee pojavi i mekonij (djeji izmet, ekskrement), a ona je odmah odgovo rila, da se dijete - boji. Bila je ismijana, i pala je na ispitu. No, ja sam u sebi stao na njenu stranu i poeo nasluivati, da je ta jadna ena iz naroda svojim zdravim razumom razotkrila jednu znaajnu vezu. Prijeemo li sad na neurotinu strepnju, koje nam nove pojavne oblike i odnose pokazuje strepnja kod nervoznih oso ba? Ovdje treba opisati mnogo toga. Prvo nailazimo na jednu openitu strepnju, gotovo bi se moglo rei - slobodno lebdeu, koja je spremna vezati se u mimoilaenju uz svaki sadraj predodbe koji joj na neki nain odgovara, koja utjee na rasuivanje, odabire oekivanja, vreba svaku priliku da bi se opravdala. Ovo stanje nazivamo strepnjom oekivanja ili bojaljivim oekivanjem. Osobe koje mui ova vrsta strepnje, uvijek izmeu svih mogunosti unaprijed vide samo one najstranije, svaku sluajnost tumae kao pokazatelja neke nesree, svaku neizvjesnost koriste u loem smislu. Na sklo nost ovakvom oekivanju nesree nailazi se kod mnogih ljudi koje se inae ne bi moglo oznaiti bolesnima, i to kao na karakternu crtu, pa ih se opisuje kao pretjerano plaljive ili pesimistine; no, upadljiva mjera strepnje oekivanja redovi418

to se javlja kod jednog oboljenja nervoznih, koje sam nazvao neurozom strepnje, a ubrajam ga u aktualne neuroze. Jedan drugi oblik strepnje, nasuprot upravo opisanom, mnogo je vie psihiki povezan i prikljuen odreenim objek tima ili situacijama. To je strepnja nadasve raznolikih i esto vrlo neobinih fobija. Stanley Hall, ugledan ameriki psi holog, tek si je nedavno dao truda da nam izloi itav niz ovih fobija, dajui im sjajne grke nazive. To zvui kao nabrajanje deset egipatskih zala, samo to njihov broj daleko nadmauje brojku deset. Posluajte to sve moe postati objekt ili sadraj jedne fobije: mrak, svjei zrak, otvorena mjesta, make, pau ci, gusjenice, zmije, mievi, nevrijeme, otri vrci, krv, zatvo reni prostori, gomila ljudi, osamljenost, prijelaz preko mosto va, vonja morem ili eljeznicom, i tako dalje. U prvom pokuaju orijentacije u tom mnotvu, skloni smo tome da raz likujemo tri grupe. Neki od ovih objekata i situacija koje pla e, sadre u sebi neto neugodno i za nas normalne, poveza nost s opasnou zbog koje nam se ove fobije ne ine tako neshvatljivima, ma koliko da su u svojoj jaini pretjerane. Ta ko veina nas doivljava neugodan osjeaj pri susretu sa zmi jom. Za fobiju od zmija moe se rei da je opeljudska, a Ch. Darwin je vrlo dojmljivo opisao, da se nije mogao osloboditi straha od zmije koja je krenula na njega, ma koliko dobro znao da e ga od nje zatititi debelo staklo. U drugu grupu smjetamo sluajeve, u kojima jo postoji povezanost s ne kom opasnou, ali smo pritom navikli nipodatavati tu opas nost, i ne isticati je. Ovamo pripada veina situacijskih fobija. Znamo da prilikom vonje vlakom postoji mogunost vie za nezgodu nego da smo ostali kod kue, naime onu od sudara vlakova, a znamo takoer i da jedan brod moe potonuti; no, mi ne mislimo na ove opasnosti i vozimo se osloboeni strep nje i vlakom i brodom. Takoer se ne moe zanijekati, da bi 419

se survalo u rijeku kad bi se uruio most preko kojeg se upra vo prelazi, no to se posvuda dogaa toliko rijetko, da kao opasnost uope ne treba razmatrati. Pa i osamljenost ima svo jih opasnosti, i mi je takoer pod odreenim okolnostima izb jegavamo; no, nema niti govora o tome, da je pod bilo kojim uvjetom ne moemo podnijeti niti na jedan jedini trenutak. Slino vai i za ljudsko mnotvo, za zatvoreni prostor, nevri jeme i slino. Ono to nam se ini neobinim u tim fobijama neurotiara uope nije toliko njihov sadraj, koliko njihov intenzitet. Na strepnju fobija gotovo da se ne moe uloiti priziv! A ponekad stjeemo dojam kao da se neurotiar uope ne boji istih onih stvari i situacija, koje pod odreenim okol nostima mogu i kod nas izazvati strepnju, i koje oni nazivaju istim imenom. Preostaje nam i trea grupa fobija, koju nae razumijeva nje vie uope ne moe pratiti. Kad snaan, odrastao mu karac ne moe proi u vlastitom rodnom gradu nekom ulicom ili trgom koji mu je dobro poznat, kad zdrava, dobro graena ena zapada u bezuman strah zato jer se maka okrznula o rub njene haljinu ili je kroz sobu projurio mii, kako da ovdje us postavimo vezu s opasnou koja za fobinu osobu oito ipak postoji? Kod fobija od ivotinja, koje se ovamo ubrajaju, ne moe se raditi samo o porastu opeljudske antipatije, jer, kao suprotnost, postoje i brojni ljudi koji ne mogu proi pored bilo koje make, a da je ne domame i ne pomiluju. Mi, kojega se boje tolike ene, istovremeno je i naziv od milja prvoga reda; poneka djevojka, koja sa zadovoljstvom slua svog voljenog kad je tako nazove, prestravljeno e zavritati kad ugleda sitnu ivotinjicu istog imena. Za mukarca sa strepnjom od ulica ili trgova namee nam se, kao jedino objanjenje - da se ponaa kao malo dijete. Dijete se odgojem izravno podrava da takve situacije izbjegava kao opasne, a na se agorafobiar
420

zaista osjea zatienim od svoje strepnje, prati li ga netko preko trga. Oba ovdje opisana oblika strepnje - slobodno lebdea strepnja oekivanja i ona vezana na fobije - neovisni su jedan o drugome. Jedna od njih nije neki vii stupanj drugog, a ta koer se samo iznimno javljaju jedan uz drugog, pa i tada kao sluajno. Najjaa openita bojaljivost ne mora se iskazivati kroz fobije; osobe, iji je itav ivot ogranien zbog jedne agorafobije, mogu biti posve slobodne od pesimistike strep nje oekivanja. Neke od fobija, primjerice - strepnja od trgo va ili od eljeznice, dokazano su steene tek u zrelijim godi nama, a druge - kao strepnje od mraka, nevremena, ivotinja - ini se da su postojale od samog poetka. One iz prve vrste imaju znaaj tekih bolesti; ove potonje prije izgledaju kao neobinosti, hirovitosti. Kod onoga, tko iskazuje neku od ovih posljednjih, mogu se u pravilu pretpostaviti i druge, sline strepnje. Moram nadodati da ove fobije u cjelini ubrajamo u histeriju strepnje, to znai da ih smatramo oboljenjem vrlo srodnim poznatoj histeriji konverzije. Trei od oblika neurotine strepnje postavlja nas pred za gonetku, tako da posve iz vida gubimo povezanost izmeu strepnje i prijetee opasnosti. Ova se strepnja pojavljuje, pri mjerice, kod histerije kao pratnja histerijskim simptomima, ili uz uvjet uzbuenosti bilo koje vrste, gdje bismo dodue oe kivali izraavanje afekta, no najmanje upravo tog afekta strepnje, ili opet izbija kao slobodan napad strepnje osloboen ikakvih uvjeta, jednako nerazumljiv kako nama, tako i obo ljelom. Tada niti izdaleka ne moe biti nikakva govora o nekoj opasnosti ili povodu, koji bi se pretjerivanjem mogao uz dignuti do nje. Kod ovih spontanih napada otkrivamo da je taj kompleks, kojeg oznaavamo kao stanje strepnje, sposoban i za rascjepljenje. Cjelina napada moe biti zastupljena jednim 421

jedinim, intenzivno izraenim simptomom - drhtanjem, vrto glavicom, lupanjem srca, oteanim disanjem, dok opi osjeaj u kojem prepoznajemo strepnju moe pritom nedostajati, ili biti nejasan. Pa ipak se ova stanja, koja opisujemo kao ekvi valente strepnji, u svim klinikim i etiolokim odnosima tre baju izjednaiti sa strepnjom. Sad se javljaju dva pitanja. Moe li se neurotina strepnja, kod koje opasnosti uope nema ili igra tek neznatnu ulogu, dovesti u vezu sa strepnjom pred stvarnom opasnou, koja je nedvojbena reakcija na opasnost? I, kako se neurotina strep nja smije shvatiti? Ipak se za sada elimo drati oekivanja: tamo gdje je strepnja, mora postojati i neto, od ega se stra huje. Iz klinikih zapaanja proizlazi vie pokazatelja za ra zumijevanje neurotine strepnje, ije u znaenje istraiti pred vama. a) Nije teko utvrditi da se strepnja oekivanja ili opa bojaljivost nalazi u uskoj ovisnosti o odreenim procesima u seksualnom ivotu, recimo: o odreenim primjenama libida. Najjednostavniji i najpouniji sluaj ove vrste javlja se kod osoba, koje se izlau takozvanim uzaludnim uzbuenjima, to jest onima, kod kojih snana seksualna uzbuenja ne nalaze dostatnog oduka, ne dovode do zadovoljavajueg okonanja. Dakle, na primjer, kod mukaraca dok su u svojstvu vjerenika i kod ena, iji supruzi nisu dostatno potentni ili koji, opreza radi spolni in izvode skraeno ili nepotpuno. Pod ovim okol nostima nestaje libidno uzbuenje, a na njegovo mjesto stupa strepnja, kako u obliku strepnje oekivanja, tako i u napadi ma, te ekvivalentima napada strepnje. Oprezno prekidanje spolnog snoaja, ako se ustalilo kao seksualni reim, postaje toliko redovito uzrok neuroze strepnje kod mukaraca, a naro ito kod ena, da se u lijenikoj praksi preporua u ovakvim
422

sluajevima u prvom redu tragati za ovom etiologijom. Tada se nebrojeno puta moe doi do otkria da neuroza strepnje nestaje im se prekine sa seksualnom zloporabom. injenicu povezanosti izmeu seksualnog suzdravanja i stanja strepnje, koliko znam, ne osporavaju vie ak ni oni li jenici, koji su udaljeni od psihoanalize. No, mogu zamisliti da se ne naputa pokuaj izvrtanja ovog odnosa kroz zastupa nje stava, da se pritom radi o osobama koje su ve i ranije na ginjale bojaljivosti, pa stoga i u seksualnim stvarima obino primjenjuju suzdravanje. No, protiv toga odluno govori po naanje ena, ija je seksualna djelatnost znatno pasivnije pri rode, odnosno odreena je postupcima od strane mukarca. Sto je neka ena temperamentnija, dakle, sklonija seksualnom snoaju i sposobnija za postizanje zadovoljenja, utoliko je si gurnije da e na impotenciju mukarca ili na coitus interruptus reagirati pojavljivanjem strepnje, dok ovakva zloporaba igra mnogo neznatniju ulogu kod neosjetljivih ili manje libidnih ena. Isto ovakvo znaenje za nastajanje stanja strepnje ima seksualna apstinencija, koju lijenici sada tako toplo prepo ruuju, ali naravno - samo ako se libido, kojemu je uskraeno zadovoljavajue pranjenje, rijei odgovarajue snano, naj veim dijelom bez sublimiranja. Odluka o rezultatu bolesti uvijek se nalazi kod kvantitativnih faktora. Pa i tamo, gdje se ne promatra bolest ve oblikovanost karaktera, lako se razaz naje da seksualno ogranienje ide ruku pod ruku s odreenom bojaljivou i neodlunou, dok neustraivost i odvanost sa sobom donose slobodno poputanje seksualnim potrebama. I ma koliko se ovaj odnos mogao izmijeniti i usloiti zbog raznolikosti kulturnih utjecaja, ipak za prosjek ljudi ostaje vaiti srodnost strepnje i seksualnog ogranienja.
423

Jo vam ni izdaleka nisam izloio sva ona zapaanja, koja govore u prilog iznesenog genetikog odnosa izmeu libida i strepnje. Na primjer, tome pripada jo i utjecaj odreenih ivotnih razdoblja na oboljenja od strepnji, kojima se moe pripisati znaajan porast u proizvodnji libida, kao to su pu bertet i vrijeme menopauze. U nekim stanjima uzbuenosti moe se izravno promatrati mijeanje libida i strepnje, te ko nana zamjena libida strepnjom. Dvojak je dojam koji proiz lazi iz svih ovih injenica: prvo, da se radi o nagomilavanju libida koji je uzdran od svoje normalne primjene, i drugo, da se pritom u cijelosti nalazimo na podruju somatskih procesa. Za sada nije vidljivo kako od libida nastaje strepnja; samo se utvruje da libido nedostaje, te da je umjesto njega zamije ena strepnja. b) Drugi znak uzimamo iz analize psihoneuroza, a naro ito histerije. uli smo da se kod ove bolesti esto u pratnji simptoma javlja strepnja, ali takoer i nevezana strepnja, koja se izraava kao napad ili trajno stanje. Bolesnici ne znaju rei ega se boje, pa je oevidnom sekundarnom obradom spajaju s najbliim fobijama, kao: umiranjem, ludilom, modanim udarom. Kad podvrgnemo analizi situaciju iz koje je prois tekla strepnja ili simptomi praeni strepnjom, u pravilu moemo ustanoviti koji je normalan psihiki ishod izostao i zamijenio se pojavom strepnje. Izrazimo se drugaije: mi izgraujemo nesvjesni postupak tako, kao da on nije iskusio nikakvo potiskivanje, te kao da je neometan proslijedio do svijesti. Taj bi postupak bio praen i jednim odreenim afek tom, pa sad na nae iznenaenje otkrivamo, da bi taj afekt, koji prati normalni ishod, u svakom sluaju nakon potiski vanja bio zamijenjen strepnjom, bez obzira na to kakva je nje gova vlastita kvaliteta. Dakle, kad se pred nama nae histerijsko stanje strepnje, njegova nesvjesna veza moe biti neki
424

osjeaj sline naravi - strepnja, stid, zbunjenost, kao i neko pozitivno libidno uzbuenje, ili pak neko neprijateljsko i agresivno, kao bijes i ljutnja. Strepnja je, dakle, openito pri hvaen novac, za koji e biti ili se mogu zamijeniti svi osjeaji afekata, ukoliko je sadraj predodbe koja im pripada podle gao potiskivanju. c) Do treeg otkria dolazimo kod bolesnika s prisilnim radnjama, za koje se ini da su na zauujui nain bili po teeni strepnje. Kad ih pokuamo sprijeiti u izvoenju nji hova prisilnog ina - njihova pranja, ceremonijala, ili kad se sami odvae na pokuaj da napuste neku od svojih prisila, tada ih neka neizreciva strepnja primorava na poslunost toj prisili. Shvaamo da se strepnja prikriva prisilnim inom, te da se on obavlja samo zato, da bi se izbjegao strah. Dakle, kod opsesijske neuroze se strepnja, koja bi se inae morala poja viti, zamjenjuje simptomskom tvorbom, a kad se okrenemo histeriji, i kod ove neuroze nailazimo na slian odnos: ishod postupka potiskivanja jeste: isto razvijanje strepnje, ili strep nja sa simptomskom tvorbom, ili pak cjelovita tvorba simp toma bez strepnje. ini se, stoga, da u nekom apstraktom smislu nije netono rei, kako e se simptomi uope i obliko vati samo zato, da bi se izbjeglo inae neizbjeno razvijanje strepnje. Ovim se shvaanjem strepnja istodobno smjestila u samo sredite naeg zanimanja za probleme neuroza. Prouavajui neurozu strepnje, zakljuili smo da do skre tanja libida sa njegove normalne uporabe, to doputa nasta janje strepnje, dolazi na tlu somatskih procesa. Iz analize his terije i opsesijske neuroze proizala je i dopuna, da isto takvo skretanje s istim rezultatom moe dati i djelovanje uskrate psihikih instancija. Toliko, dakle, znamo o nastajanju neu rotine strepnje; zvui jo podosta neodreeno. No, trenutno ne vidim puta koji bi nas odveo dalje. Druga zadaa koju smo
425

si postavili - uspostava veze izmeu neurotine strepnje koja predstavlja nenormalno koriteni libido, te strepnje pred stvarnom opasnou koja odgovara reakciji na opasnost, ini se jo tee rjeivom. Moglo bi se povjerovati da se radi o po sve nespojivim stvarima i da mi ipak nemamo nikakvih sred stava kojima bismo meusobno u doivljaju razlikovali strepnju pred stvarnom opasnou i neurotinu strepnju. Traena se veza konano uspostavlja, ako kao pretpostav ku uzmemo onu tako esto spominjanu suprotnost izmeu Ja i libida. Kako znamo, razvijanje strepnje je reakcija Ja na opasnost, te znak za uvod u bijeg; ovdje smo skloni stavu da i kod neurotine strepnje Ja isto tako poduzima pokuaj bije ga pred zahtjevima svog libida, te da se prema ovoj unutarnjoj opasnosti odnosi kao kad bi ona bila neka opasnost izvana. Time bi bilo ispunjeno oekivanje da tamo, gdje se iskazuje strepnja, postoji takoer i neto od ega se strepi. No, analogi ja se moe nastaviti i dalje. Isto kao to se pokuaj bijega pred vanjskom opasnou rjeava ostajanjem i svrsishodno podu zetim mjerama obrane, tako i neurotino razvijanje strepnje bjei simptomskoj tvorbi, koja dovodi do vezanosti strepnje. Sad potekoa razumijevanja poiva na drugom mjestu. Strepnja, koja znai bijeg Ja pred vlastitim libidom, ipak je vjerojatno proizala iz samog tog libida. To je zamreno, a sadri i opomenu da se ne smije zaboraviti, kako libido neke osobe ipak u osnovi pripada njoj samoj, i ne moe joj se su protstaviti kao neto izvanjsko. To je topika dinamika razvit ka strepnje, koja nam je jo nejasna - koje se to duevne ener gije pritom troe, i iz kojih psihikih sustava. Ne mogu vam obeati da u odgovoriti i na ovo pitanje, ali ne moemo pro pustiti da slijedimo dva druga traga, te da se pritom iznova posluimo izravnim promatranjima i analitikim istraiva njem, da bi se priskoilo u pomo naim nagaanjima.
426

Okreemo se nastajanju strepnje kod djeteta, i podrijetlu neu rotine strepnje vezane uz fobije. Bojaljivost djece je neto vrlo uobiajeno, pa se ini da je zaista teko razlikovati radi li se o neurotinoj strepnji ili strepnji pred stvarnom opasnou. Da, vrijednost ovog razlikovanja dolazi u pitanje i zbog ponaanja djece. Jer, s jedne strane nas ne udi kad se dijete boji svih nepoznatih osoba, novih situaci ja i predmeta, pa ovu reakciju vrlo lako objanjavamo njego vom slabou i neznanjem. Dakle, djetetu pripisujemo jaku sklonost strepnji pred stvarnom opasnou, pa bismo smatrali posve svrsishodnim da je ovu bojaljivost donijelo sa sobom kao naslijee. Time bi dijete samo ponavljalo ponaanje pra ovjeka i dananjih primitivnih ljudi, koji zbog svog neznanja i bespomonosti osjeaju strah od svega novog, te od mnogih prisnih stvari, koje nama danas vie ne ulijevaju strepnju. Ta koer bi posve odgovaralo naem oekivanju kad bi fobije djeteta barem djelomino bile iste one, koje smijemo pretpo staviti i za ona pradavna vremena razvitka ovjeanstva. S druge strane, ne moemo previdjeti da nisu sva djeca bojaljiva u jednakoj mjeri, te da upravo ona djeca, koja is kazuju naroit strah od svih moguih objekata i situacija, kas nije postaju nervozne osobe. Dakle, neurotina dispozicija se razotkriva i kroz jasno izraenu sklonost strepnji pred stvar nom opasnou, bojaljivost se ini primarnom, pa se dospi jeva do zakljuka da se dijete, a kasnije i odrastao ovjek, bo je visine svog libida naprosto zato, jer se boje - svega. Nasta janje strepnje iz libida bilo bi time odbijeno, a kad su se nak nadno istraivali uvjeti strepnje pred stvarnom opasnou, do sljedno se stiglo do shvaanja da je svijest o vlastitoj slabosti i bespomonosti - osjeaj manje vrijednosti, prema termino logiji A. Adlera - i posljednji razlog neuroze, ako se moe iz razdoblja djetinjstva nastavljati i u zreliji ivot.
427

To zvui tako jednostavno i primamljivo, da stjee pravo na nau pozornost. Dodue, sa sobom bi donijelo pomicanje zagonetke nervoze. Neprekidno postojanje osjeaja manje vrijednosti - a time i uvjeta za strepnju i oblikovanje simp toma - ini se tako dobro osiguranim, da bi mnogo vie tre balo razjanjenje o tome, kada bi onda iznimno trebalo na stupiti ono, to poznajemo kao - zdravlje. No, to nam pozor no promatranje bojaljivosti djece doputa da prepoznamo? Malo dijete se u poetku boji nepoznatih osoba; situacije postaju znaajne samo jer ukljuuju i osobe, a predmeti openito dolaze u obzir tek kasnije. Ali, pred ovim nepoznati ma se dijete ne boji samo stoga to misli da imaju zle namjere, ili jer usporeuje svoju slabost s njihovom snagom, dakle, odreuje ih kao opasnost za svoje postojanje, sigurnost i nepostojanje boli. Ali, takvo sumnjiavo dijete, ustraeno nagonom za agresijom koji vlada svijetom - zaista nam se ini neuspjelom teoretskom konstrukcijom. Nego, dijete se boji nepoznate osobe zato, jer se pripremilo na sliku prisne i voljene osobe, u osnovi majke. To se njegovo razoaranje i enja pretvaraju u strepnju, dakle - libido, koji je postao neprimjenjiv, koji se ne moe odravati u kolebljivosti, ve se prazni kao strepnja. Ne moe biti nimalo sluajno da se u ovoj situaciji, kao to je primjer djeje strepnje, ponavlja uvjet onog prvotnog stanja strepnje tijekom ina roenja, naime razdvajanja od majke. Prve fobije situacije kod djece su strah od mraka i osamljenosti; prva esto nastavlja svoje postojanje tijekom itavog ivota, a objema je zajedniko to, da nedostaje voljena osoba koja ih njeguje, dakle majka. uo sam dijete koje se bojalo mraka, kako doziva u drugu prostoriju: Teta, barem razgo varaj samnom, jer se bojim. Pa to ima od toga? Ionako me ne vidi! A dijete e na to: Kad netko govori, postaje
428

svjetlije. Dakle, enja se u tami preoblikovala u strepnju od tame. Daleko od toga da bi neurotina strepnja bila samo sekundarna, i tek naroit sluaj strepnje pred stvarnom opas nou; mnogo vie se kod malog djeteta vidi, da se kao strep nja pred stvarnom opasnou oblikuje neto, to s neuroti nom strepnjom ima bitnu zajedniku crtu - nastajanje iz neiskoritenog libida. ini se da dijete donosi sa sobom malo one prave strepnje pred stvarnom opasnou. Dijete ne poka zuje strepnju ni u svim onim situacijama, koje bi kasnije mogle postati uvjetima za fobije - na visinama i uskim brvni ma nad vodom, u vonji vlakom i brodom; strepnja je utoliko manja, to ono manje zna. Bilo bi vrlo poeljno da je u nasli jee dobilo vie ovih instinkata koji tite ivot; time bi bila znatno olakana zadaa nadziranja, koja ga mora sprijeiti u tome da zapada iz jedne opasnosti u drugu. Ali, u stvarnosti dijete precjenjuje svoje sposobnosti i ponaa se neustraivo, jer ne poznaje opasnosti. Juri do samog ruba vode, vere se na prozore, igra se otrim predmetima i vatrom, ukratko - ini sve ono to mu mora natetiti i zadati brigu njegovim njego vateljima. To je u cijelosti zadaa odgoja, da se kod njega konano probudi strepnja pred stvarnom opasnou, jer mu se ne moe dopustiti da na samome sebi doivi pouno iskustvo. No, ima i djece koja izlaze ususret ovom odgajanju s ob zirom na strepnju, te potom sama otkrivaju i one opasnosti, na koje ih nisu upozorili; za njih e biti dostatno razjanjenje, da su sa sobom u svom ustroju donijeli veu mjeru libidne potre be, ili se prije vremena navikli na libidno zadovoljenje. Nije udo to se i meu ovom djecom nalaze oni, koji e kasnije postati nervozni; jer, znamo da se najvea pogodnost za na stajanje neuroze nalazi u nesposobnosti da se kroz due raz doblje podnese znaajniji zastoj libida. Primjeujete kako je ovdje takoer do svog prava dospio i imbenik ustrojstva, 429

kojemu ne elimo nikada niti osporiti njegova prava. Samo odbijamo kad netko zbog ovog zahtjeva zapostavlja sve dru go, pa se imbenik ustrojstva uvodi i tamo, gdje on prema udruenim rezultatima zapaanja i analize ne pripada, ili ba rem mora ustuknuti na posljednje mjesto. Dopustite da iz prouavanja bojaljivosti djece zakljui mo: infantilna strepnja ima vrlo malo veze sa strepnjom pred stvarnom opasnou, ali je naprotiv vrlo srodna neurotinoj strepnji odraslih. Nastaje kao i ona - iz neiskoritenog libida, te nedostajui voljeni objekt zamjenjuje nekim vanjskim predmetom ili nekom situacijom. Rado ete uti da nas analiza fobija ne moe vie nauiti mnogo emu novom. Kod njih se, naime, dogaa isto kao i kod djeje strepnje; neiskoriteni libido neprekidno se pretva ra u prividnu strepnju pred stvarnom opasnou, pa se neka neznatna opasnost izvana postavlja kao zastupnik za zahtjeve libida. Podudarnost nije nimalo udna, jer infantilne fobije ne samo to su uzori za one kasnije, koje ubrajamo u histerije strepnje, ve su i izravan preduvjet za njih, te njihova predi gra. Svaka histerijska fobija vraa se do neke djeje strepnje koju nastavlja, pa ak i ako ima drugaiji sadraj, te se stoga mora drugaije i nazvati. Razlika izmeu obiju bolesti lei u mehanizmu. Kod odraslog nije vie za preobrazbu libida u strepnju dostatno da libido kao enja postane samo trenutno neprimjenjiv. On je ve odavno nauio da odri takav libido kao kolebajui, ili da ga primijeni drugaije. No, kad libido pripada nekom psihikom osjeaju koji je iskusio potiskiva nje, tada se iznova uspostavljaju slini odnosi kao kod djete ta, koje jo ne posjeduje nikakvo razdvajanje izmeu svjesnog i nesvjesnog, a regresijom na infantilnu fobiju istodobno se otvara prolaz kroz koji se posve udobno moe odvijati preo brazba libida u strepnju. Mi smo se potiskivanjem bavili mno430

go, kako se sjeate, ali smo pritom uvijek pratili samo sudbinu predodbe koju je trebalo potisnuti, naravno - zato, jer se ona mogla mnogo lake prepoznati i predstaviti. to se dogaa s afektom koji je vezan uz potisnutu predodbu uvijek smo os tavljali po strani, pa tek sada otkrivamo, da je daljnja sudbina tog afekta - da bude pretvoren u strepnju, bez obzira u kojoj bi se kvaliteti on inae uvijek iskazao pri normalnom odvijanju. Ali, ova preobrazba afekta daleko je vaniji dio postupka potiskivanja. Nije ba lako priati o tome, jer ne moemo ustvrditi postojanje nesvjesnog afekta u istom onom smislu kao i postojanje nesvjesne predodbe. Neka predodba ostaje posve ista, osim jedne razlike - je li svjesna ili nesvjesna; moemo iznijeti to odgovara jednoj nesvjesnoj predodbi. Ali, jedan afekt je proces pranjenja, pa ga treba ocjenjivati posve drugaije, nego predodbu; ne moe se rei to njemu odgovara u nesvjesnom bez dubljeg razmiljanja i razjanja vanja naih pretpostavki o psihikim procesima. A to ovdje ne moemo poduzeti. No, elimo barem zadrati dojam koji smo time stekli, da je razvijanje strepnje u uskoj vezi sa sustavom nesvjesnog. Rekao sam - preobrazba u strepnju, no bolje bi bilo: pra njenje u obliku strepnje je daljnja sudbina libida pogoenog potiskivanjem. Tome moram pridodati: ne i jedina, ili kona na. Kod neuroza se odvijaju procesi koji nastoje uza se vezati ovo razvijanje strepnje, to im razliitim putevima i uspijeva. Kod fobija, na primjer, mogu se jasno razlikovati dva stupnja neurotinog procesa. Prvi se stara o potiskivanju i prevoenju libida u strepnju, koja je vezana za neku opasnost izvana. Drugi se sastoji od izgradnje svih onih opreznosti i osiguranja, koja bi trebala sprijeiti dodir s tom opasnou, s kojom se postupa kao s izvanjskom. Potiskivanje odgovara pokuaju bijega Ja pred libidom, koji se doivljava kao opasnost. Fobija 431

se moe usporediti s izgradnjom obrambenih rovova protiv vanjske opasnosti, koja sad zastupa libido od kojeg se strepi. Naravno da slabost obrambenog sustava kod fobija lei u tome, da je tvrava, toliko ojaana izvana, jo uvijek ostala izloena napadu - iznutra. Projekcija opasnosti od libida prema van, nikada ne moe dobro uspjeti. Stoga su kod drugih neuroza u uporabi drugaiji sustavi obrane protiv mogunosti razvijanja strepnje. To je jedan vrlo zanimljiv dio psihologije neuroza, koji nas na alost odvodi isuvie daleko te pret postavlja temeljitija specijalizirana znanja. Dodat u jo samo jedno. Ve sam vam govorio o protuzaposjedanju, koje Ja koristi pri potiskivanju i neprestano ga mora podupirati da bi se potiskivanje odralo. Tom protuzaposjedanju pripada zada a, da nakon potiskivanja sprovede razliite oblike obrane pro tiv razvijanja strepnje. Vratimo se fobijama. Sad smijem rei da uviate, koliko je nedostatno kad se kod njih eli objasniti samo sadraj, kad se ne pokazuje zanimanje ni za to drugo, osim odakle dolazi do toga da se ovaj ili onaj objekt, ili po volji neka od situacija uini predmetom fobije. Sadraj jedne fobije ima za nju otpri like isto ono znaenje, kakvo i proelje manifestnog sna ima za san. Uz potrebna ogranienja treba priznati, da se meu tim sa drajima fobija nailazi i na neke koji su, kako istie Stanley Hall, podesni i kao objekti strepnje zbog filogenetskog naslije a. Tome odgovara i to, da mnogi od ovih predmeta strepnje mogu vezu s opasnou uspostaviti jedino kroz neki simbo liki odnos. Tako smo se uvjerili kakvo mjesto, moglo bi se gotovo nazvati sredinjim, zauzima problem strepnje u pitanjima psihologije neuroza. Stekli smo snaan dojam o tome, da je razvijanje strepnje povezano sa sudbinama libida i sustavom nesvjesnog. Samo jednu toku doivljavamo kao nepoveza432

nu, kao prazninu u naem shvaanju, kao ipak teko osporivu injenicu - da se strepnja pred stvarnom opasnou mora oci jeniti kao izraavanje nagona za samoodranjem naega Ja.

433

XXVI. predavanje

TEORIJA LIBIDA I NARCIZAM

Moje dame i gospodo! Nekoliko smo se puta, pa i prije krat kog vremena, trebali pozabaviti razdvajanjem nagona Ja i seksualnih nagona. Najprije nam je potiskivanje pokazalo da oba mogu doi u suprotnost jedni prema drugima, te da tada seksualni nagoni formalno podlijeu i primorani su pribaviti si zadovoljenje regresivnim zaobilaznicama, pri emu nadok nadu za poraz pronalaze u svojoj nepobjedivosti. Potom smo nauili, da oba od samog poetka imaju razliit odnos prema odgajateljici nevolji, pa ne prolaze kroz isti razvitak i ne dos pijevaju u slinu vezu prema naelu stvarnosti. I konano, vjerujemo da smo uvidjeli kako su seksualni nagoni vezani mnogo bliskijim vezama sa stanjem afekta strepnje, nego na goni Ja - rezultat, koji se jo samo u jednoj vanoj toki ini nepotpunim. Stoga bismo zbog njegova osnaenja eljeli izvui i jo jednu, pozornosti vrijednu injenicu - da nezadovoljenje gladi i ei, dvaju najelementarnijih nagona za samo odranjem, nikada nema kao posljedicu ovijanje u strepnju, dok pretvorba nezadovoljenog libida u strepnju, kako smo uli, pripada najbolje poznatim i najee zamijeenim poja vama. Ne moe se dovoditi u pitanje nae pravo da razlikujemo nagone Ja i seksualne nagone. Ono je zadano i samim posto janjem seksualnog ivota kao jedne zasebne djelatnosti poje434

dinca. Moe se samo upitati koji znaaj pridajemo tom raz likovanju, te koliko ga duboko odluujuim elimo smatrati. No, odgovor na ovo pitanje upravljat e se prema ishodu utvrivanja: koliko se seksualni nagoni drugaije ponaaju u svojim somatskim i duevnim izriajima od ovih drugih s kojima ih suoavamo, te koliko su znaajne posljedice koje proizlaze iz tih razlika. Za tvrdnju o jednoj sutinskoj razlii tosti obiju grupa nagona, uostalom, jo nedostatno shvatljivoj - nedostaje nam, naravno, svaki motiv. Obje susreemo samo kao nazive za izvore energije pojedinca, a rasprava o tome jesu li one u osnovi jedno ili sutinski razliito, i ako su jedno - kada su se onda razdvojile jedna od druge, ne moe se vodi ti pojmovima, ve se mora pridravati biolokih injenica, koje stoje iza njih. O tome za sada znamo jo isuvie malo, a kad bismo i znali vie, to ne bi dolazilo u obzir za nau ana litiku zadau. Oito imamo vrlo malo koristi i kad, prema postupku Junga, naglaavamo prapoetno jedinstvo svih nagona, a libi dom zovemo energiju koja se iskazuje u svemu. Kako se seksualna funkcija ne moe nikakvim umjetnim zahvatima ukloniti iz duevnog ivota, tada bismo se nali primoranima da govorimo o seksualnom i aseksualnom libidu. Ali, naziv libido s pravom ostaje pridran za nagonske sile seksualnog ivota, kako smo to i do sada radili. Dakle, mislim da pitanje - koliko se daleko treba nastavi ti nedvojbeno opravdano razlikovanje seksualnih nagona i nagona za samoodranjem - za psihoanalizu i nema mnogo vanosti; ona za njega nije niti nadlena. No, od strane bio logije proizlaze razliita uporita za to, da ovo pitanje pred stavlja neto znaajno. Jer, seksualnost je jedina funkcija ivueg organizma koja nadilazi pojedinca, i priskrbljuje mu povezanost s vrstom. Oevidno je da njeno izvravanje ne
435

donosi pojedincu uvijek korist kao njegove ostale djelatnosti, ve ga po cijenu neobino velike ugode dovodi u opasnosti koje mu ugroavaju ivot, a dosta esto ga i unitavaju. Vjerojatno e biti potrebni i posve naroiti procesi razmjene tvari koji odstupaju od svih drugih za odravanje jednog dijela ivota pojedinca kao dispozicije za potomstvo. I ko nano, pojedinac - koji sam sebe smatra glavnim, a svoju sek sualnost jednim od sredstava za svoje zadovoljenje kakva su i druga - u biolokom je pogledu tek jedna epizoda unutar ge neracijskog niza, tek dodatak protoplazmi ve po sebi obda renoj besmrtnou, slino nekom privremenom vlasniku po sjeda dobivenog u naslijee, koji treba predati dalje. Meutim, za psihoanalitiko razjanjenje neuroza nisu potrebna toliko opsena stajalita. Odvojenim promatranjem seksualnih nagona i nagona Ja dobili smo klju za razumijeva nje grupe neuroza prijenosa. Mogli smo ih svesti na temeljnu situaciju - da seksualni nagoni upadaju u svau s nagonima za odranjem, ili bioloki - iako i netonije izraeno, da jedna pozicija Ja kao samostalnog pojedinca stupa u svau s drugom, u kojoj je Ja lan jednog generacijskog niza. Do takvog dvojstva moda dolazi samo kod ljudi, pa bi stoga neuroza sve u svemu mogla biti velika povlastica ovjeka pred ivotinjama. Isuvie snaan razvitak njegova libida, i moda upravo time omogueno oblikovanje bogato ralanjenog seksualnog ivota, ini se da su stvorili uvjete za nastajanje takvog jednog sukoba. Bez daljnjega je vidljivo da su to takoer i uvjeti ve likog napretka, koji je ovjek uinio povrh svog zajednitva sa ivotinjama, pa bi njegova sposobnost za neurozu bila samo nalije njegovih ostalih nadarenosti. No, i to su samo nagaa nja, koja nas udaljuju od nae sljedee zadae. Do sada je pretpostavka naeg rada bila, da moemo jedne od drugih razlikovati nagone Ja i seksualne nagone 436

prema njihovim iskazivanjima. Kod neuroza prijenosa to je bez tekoa i uspijevalo. Zaposjedanja energije koju Ja usmje rava na objekte svojih seksualnih tenji nazvali smo libi dom, a sva ostala, koja odailje nagon za samoodranjem interesima; pratei zaposjedanja libida, njegove preobrazbe i konane sudbine, mogli smo stei prvi uvid u ustrojstvo duevnih sila. Za ovo nam najpodesniju grau nude neuroze prijenosa. Ali, ostao nam je sakriven Ja i njegova sloenost od razliitih organizacija, te nain njihove izgradnje i rada, pa stoga smijemo pretpostaviti da bi nam tek analiza drugih neu rotinih poremeaja mogla pruiti taj uvid. Mi smo psihoanalitike stavove zapoeli na vrijeme pro irivati i na ove druge bolesti. Ve je 1908. godine K. Abraham nakon jedne razmjene misli sa mnom izrekao stav, da je glavna osobina oboljenja Dementia praecox (koje ubrajamo u psihoze) to, da mu izmie zaposjedanje objekta libidom. (Psihoseksualne razlike histerije i Dementia praecox). No, tada se postavilo pitanje, to se dogaa s libidom dementnog, koji se odvratio od objekata? Abraham nije oklijevao dati i odgovor: on se nanovo vraa prema Ja, pa je to refleksivno vraanje izvor ludila umiljene veliine kod Dementia praecox (mladenako ludilo, op.p.). Ludilo veliine u cijelosti se moe usporediti sa seksualnim precjenjivanjem objekta, poz natim iz ljubavnog ivota. Tako smo po prvi put crtu jedne psihotine bolesti nauili razumijevati kroz povezivanje s normalnim ljubavnim ivotom. Odmah vam kaem - ova prva Abrahamova shvaanja odrala su se u psihoanalizi, i postala temelj za na stav prema psihozama. Dakle, polagano je postajala bliskom i predodba, da libido, kojeg nalazimo vezanog uz objekte kao izraz nasto janja da si na tim objektima pribavi zadovoljenje - moe na pustiti i ove objekte, te na njihovo mjesto postaviti vlastito Ja;
437

ova se predodba postupno izgraivala sve dosljednije. Naziv za ovakvo zbrinjavanje libida -narcizam, posuen je od jedne nastranosti koju je opisao P. Nacke, i u kojoj odrasli pojedinac obasipa vlastito tijelo svim onim njenostima, koje su inae usmjerene prema nekom stranom seksualnom objektu. Tada se ubrzo kae samome sebi - ako postoji takvo jedno fiksiranje libida na vlastito tijelo i vlastitu osobu umjesto na neki objekt, onda to ne moe biti neki izniman, niti neki beznaajan sluaj. Mnogo je vjerojatnije, da je taj narcizam ope i izvorno stanje, iz kojeg se tek kasnije oblikovala objekt na ljubav, a da pritom narcizam nije morao i nestati. Treba se prisjetiti iz povijesti razvitka objektnog libida, da su se mnogi seksualni nagoni u poetku zadovoljavali na vlastitom tijelu, ili kako kaemo - autoerotski, te da ova sposobnost za autoerotizam opravdava zaostajanje seksualnosti u odgoju po naelu stvarnosti. Dakle, seksualna djelatnost kojom se libido zbrinjavao u narcistikom stupnju bila je - autoerotizam. Da se ukratko obuhvati, mi smo iz odnosa libida-Ja prema objektnom libidu stvorili predodbu, koju vam mogu zorno prikazati pomou jedne usporedbe iz zoologije. Pomislite na ona najjednostavnija iva bia, koja se sastoje od tek malo diferencirane grudice protoplazmatske supstancije. Ona pru aju svoje male izdanke, nazvane pseudopodijima, u koje do putaju da se izlije njihova tjelesna supstancija. Ali, ona ove izdanke mogu iznova skupiti, i opet se oblikovati u grude. Ovo pruanje izdanaka usporeujemo sa irenjem libida na objekte, dok glavna koliina libida ipak moe ostati u Ja, pa pretpostavljamo da se pod normalnim okolnostima Ja-libido nesmetano preobraava u objektni libido, a da ovaj potom opet moe biti preuzet u Ja. Pomou ovih predodbi moemo sada razjasniti velik broj duevnih stanja, ili - skromnije reeno, u jeziku teorije
438

libida opisati stanja koja se moraju uraunati u normalan ivot, kao to su: psihiko ponaanje tijekom zaljubljenosti, kod organskih bolesti, u spavanju. Za stanje spavanja smo iznijeli pretpostavku da se zasniva na odvraanju od vanjskog svijeta, i prilagoavanju elji za spavanjem. Ono, to se u snu izrazilo kao nona duevna djelatnost, nali smo u slubi elje za spavanjem, a time su osim toga u cijelosti zavladali ego istini motivi. U smislu teorije libida izvodimo, da je spava nje jedno stanje u kojem se naputaju sva zaposjedanja objek ta - kako libidna, tako i ona egoistina - i povlae nazad u Ja. Je li time uope baeno kakvo novo svjetlo na odmaranje ti jekom spavanja, te na prirodu umora? Slika blaene izolira nosti ivota u majinoj utrobi, koju spava svake noi iznova izaziva, upotpunjuje se tako i sa psihike strane. Kod spavaa se opet uspostavilo pratanje diobe libida - puni narcizam, kod kojega libido i Ja-interesi jo uvijek ujedinjeni i nerazdvojeni stanuju u Ja, dok je ono samo sebi dostatno. Ovdje ima mjesta za dvije napomene. Prvo, kako se poj movno razlikuju narcizam i egoizam? Mislim da je narcizam libidna dopuna egoizmu. Kad se govori o egoizmu, tada se samo uoava korist za pojedinca; kae li se narcizam, tada se u obzir uzima i njegovo libidno zadovoljenje. Kao praktini motivi, oba se mogu zasebno slijediti itav jedan dio puta. Moe se biti apsolutno egoistian, pa ipak podravati jaka libidna zaposjedanja objekta, ukoliko libidno zadovoljenje na objektu pripada potrebama samoga Ja. Egoizam e tada pazi ti samo na to, da udnja za objektom ne nanese samome Ja ni kakvu tetu. Moe se biti egoistian, a uz to jo i isuvie jako narcistian, to jest, imati vrlo malu potrebu za objektom, pa je opet dovoditi ili u izravno seksualno zadovoljenje, ili ak i u one vie tenje, izvedene iz seksualne potrebe, koje kao lju bav obino stavljamo nasuprot ulnosti. U svim je ovim 439

odnosima egoizam onaj element koji je razumljiv sam po sebi, stalan, dok je narcizam promjenjiv. Suprotnost egoizmu, altruizam, pojmovno nije usklaen s libidnim zaposjedanjem objekta, ve se od njega razlikuje otpadanjem nastojanja za seksualnim zadovoljenjem. Ali, u posvemanjoj zaljubljenos ti, altruizam se sastaje s libidnim zaposjedanjem objekta. Seksualni objekt u pravilu sebi privlai jedan dio narcizma toga Ja, to se primjeuje kao takozvano seksualno precjen jivanje objekta. Ako se tome jo pridrui i altruistiki prije laz s egoizma na seksualni objekt, tada seksualni objekt posta je isuvie snaan; on je na neki nain upio Ja. Mislim da ete nakon ove, u osnovi suhe fantastike zna nosti, doivjeti kao osvjeenje iznesem li vam jedan pjesniki prikaz ekonomske suprotnosti izmeu narcizma i zaljublje nosti. Uzeo sam ga iz Goetheova djela Westostliche Diwan (Zapadno-istonjaka zbirka lirike, op.p.): Suleika: Narod, i rob, i pobjednik u svako doba priznat e: Najvia srea djece zemlje jedino je - osobnost. Svaki se ivot moe ivjeti Ne izgubi li samoga sebe. I sve bi se moglo izgubiti ostane li ono, to i jesi. Hatem: Moglo bi biti! I misli se tako; ipak, drugim ja tragom kreem: Svu sreu zemaljsku, ujedinjenu, pronalazim u Suleiki samo. Kako mi se samo bez ostatka predaje, sam sebi postah - dragocjeno Ja; a da se od mene okrene, taj bih se tren izgubljen naao,
440

i tada bi Hatemu kraj prispio. Ipak, ve spaen sam utjelovljujem se hitro u dragana, kojeg ona ljubi. Druga primjedba je dopuna teoriji snova. Nastajanje sno va ne moemo razjasniti, ne uvedemo li pretpostavku da je potisnuto nesvjesno steklo odreenu neovisnost od Ja, pa se ne pokorava elji za spavanjem i zadrava svoja zaposjedanja ak i kad se sva zaposjedanja objekta, koja ovise o Ja, povla e u korist spavanja. Tek se tada moe razumjeti da to nes vjesno moe izvui korist iz nonog uklanjanja ili smanjiva nja cenzure, te zna kako nadvladati dnevne ostatke, da bi njihovom graom oblikovalo neku zabranjenju elju sna. S druge strane, ve moda i dnevni ostaci zahvaljuju jedan dio svoje otpornosti prema uvlaenju libida, kojim raspolae elja za spavanjem, nekoj ve postojeoj vezi s ovim potisnutim nesvjesnim. Ovu dinamiki znaajnu crtu elimo, dakle, nak nadno unijeti u nae shvaanje oblikovanja snova. Organsko oboljenje, bolni nadraaji, upala organa stvara jedno stanje, koje za posljedicu ima jasno razdvajanje libida od njegovih objekata. Povueni libido nalazi se opet u Ja kao pojaano zaposjedanje oboljelog dijela tijela. ak se moemo odvaiti i na tvrdnju, da je pod ovim okolnostima uoljivije povlaenje libida od njegovih objekata, negoli odvraanje egoistinog interesa od vanjskog svijeta. ini se, da se odavde otvara put i za razumijevanje hipohondrije, kod koje jedan organ zaokuplja Ja na isti nain, iako prema naem saznanju nije bolestan. Ali, opirem se iskuenju da ovdje krenem dalje, ili da raspravljam o drugim situacijama koje nam postaju ra zumljive ili mogue za prikazivanje zbog prihvaanja pre laenja objektnog libida u Ja; naime, uri mi se predusresti 441

dvije primjedbe koje ete, kako znam, sada pozorno sasluati. Prvo, elite me pozvati na odgovornost - zato elim kod spa vanja, u bolesti i slinim situacijama uporno razlikovati libido i interes, seksualne nagone i Ja-nagone, kad se opaanja mogu posve rijeiti i uz pretpostavku samo jedne jedine i ujedinjene energije koja se slobodno kree, pa zaposjeda sad objekt, a sad Ja, te stupa u slubu i jednog i drugog nagona. I drugo, ka ko se mogu usuditi razdvajanje libida od objekta smatrati iz vorom jednog patolokog stanja, kad ovakva preobrazba objektnog libida u Ja-libido - ili openitije, u Ja-energiju pripada normalnim i svakodnevnim, te svake noi ponavljanim procesima u duevnoj dinamici. Na ovo treba odgovoriti: va prvi prigovor zvui dobro. Rasprava o stanju spavanja, bolesti, zaljubljenosti vjerojatno nas nikada ne bi dovela do razlikovanja jednog Ja-libida od objektnog libida, ili pak libida od interesa. No, vi pritom zanemarujete istraivanja od kojih smo krenuli, i u ijem svjetlu sad promatramo duevne situacije o kojima govorimo. Razlikovanje libida od interesa, dakle, od seksualnih nagona i nagona za samoodranjem nametnulo nam se zahvaljujui uvidu u sukob, iz kojega proizlaze neuroze prijenosa, otada vie ne moemo odustati od njih. Pretpostavka, da se objekt ni libido moe preobraziti u Ja-libido, te da se, dakle, mora ra unati s jednim Ja-libidom, uinila nam se jedinom koja uspi jeva rijeiti zagonetku takozvanih narcistinih neuroza, pri mjerice Dementia praecox, i koja moe objasniti slinosti i ra zliitosti u usporedbi histerije i opsesije. Sad na bolest, spava nje i zaljubljenost primjenjujemo ono, to smo inae kao ne pobitno otkrili na drugoj strani. Stoga smijemo nastaviti s ovim primjenama i vidjeti, koliko nas daleko odvode. Jedina tvrdnja koja nije izravan rezultat naeg analitikog iskustva polazi od toga, da libido ostaje - libido, bez obzira primjenju
442

je li se na objekte ili na vlastito Ja, te da se nikada ne pretvara u egoistini interes, a isto tako i obrnuto. Ali, ova je tvrdnja jednake vrijednosti kao i malo ranije kritiki ocijenjeno raz likovanje seksualnih nagona i Ja-nagona, kojeg emo se iz heuristikih pobuda pridravati sve do mogueg neuspjeha. I vaa druga primjedba zadire u jedno opravdano pitanje, ali pogaa u pogrenom smjeru. Sigurno, povlaenje objekt nog libida u Ja nije izravno patogeno; vidimo da se to odvija svaki put prije spavanja, da bi se buenjem iznova ukinulo. Protoplazmatska ivotinjica uvlai svoje izdanke, da bi ih sljedeom prilikom iznova ispruila. No, neto je posve drugo kad neki odreeni, vrlo energian proces primorava libido na razdvajanje od objekata. Libido, koji je postao narcistian, tada vie ne moe pronai put za povratak objektima, a ta osujeenost u pokretljivosti libida svakako postaje patogena. ini se, da se ne moe podnijeti nagomilavanje narcistinog libida iznad neke odreene mjere. Moemo si takoer predoiti da je upravo zato i dolo do zaposjedanja objekta, te da je Ja morao odaslati svoj libido, kako zbog tog zastoja ne bi obolio. Kad bi u naem planu bilo da se poblie pozabavimo i sa Dementia praecox, pokazao bih vam da je onaj proces, kojim se libido razdvaja od objekata i tako si zatvara put povratka do njih vrlo blizak procesu potiskivanja, te da se treba shvatiti kao ne ki njemu slian dio. No, prije svega biste vi osjetili poznato tlo pod nogama, kad biste otkrili da su i uvjeti ovog procesa gotovo identini s potiskivanjem, barem koliko za sada zna mo. Sukob se ini istim, a i odigrava se izmeu istih sila. Ako je ishod toliko drugaiji kao primjerice kod histerije, tada bi se razlog za to mogao nalaziti samo u razliitosti dispozicija. Kod ovih bolesnika razvitak libida ima svoju slabu toku u jednom drugom stupnju; mjerodavno fiksiranje koje, kako se sjeate, doputa izbijanje simptomske tvorbe, nalazi se negdje
443

drugdje - vjerojatno u stupnju primitivnog narcizma, kojemu se Dementia praecox vraa u svom krajnjem ishodu. Vrlo je vano spomenuti da kod svih narcistinih neuroza moramo pretpostaviti mjesta fiksiranja libida koja se vraaju u mnogo ranije stupnjeve razvitka nego kod histerije ili opsesijske neu roze. Ali, uli ste da su pojmovi, do kojih smo doli u prou avanju neuroza prijenosa, dostatni i za orijentaciju u prak tiki toliko teim narcistikim neurozama. Njihovo zajedni tvo ide vrlo daleko; to je u osnovi isto pojavno podruje. No, takoer moete zamisliti i kako bezizlazna izgleda razjanja vanje ovih bolesti - koje ve pripadaju psihijatriji - nekome, tko sa sobom ne donosi za ovu zadau analitika saznanja o neurozama prijenosa. Slika simptoma bolesti Dementia praecox, koja je uostalom vrlo promjenjiva, nije odreena iskljuivo onim simptomima koji proizlaze iz protjerivanja libida od objekata i njegova nagomilavanja kao narcistinog libida u Ja. irok prostor zauzi maju, meutim, neke druge pojave, koje se svode na tenju libi da da se ponovo dokopa objekata, i koje time odgovaraju po kuaju restitucije ili izlijeenja. Ovi su simptomi ak i uoljivi ji, buniji; ukazuju na nedvojbenu slinost s onima kod histeri je ili rjee kod opsesijske neuroze, no ipak su u svakoj pojedi noj toki drugaiji. ini se da libido kod Dementia praecox u svom nastojanju da iznova dopre do objekata, odnosno do pre dodbi o objektima, uistinu neto i prigrabi od njih, ali samo neto slino njihovim sjenama, mislim, njima pripadajuim pre dodbama rijei. Ovdje ne mogu rei vie o tome, ali mislim da nam je ovakvo ponaanje libida koji se nastoji vratiti objektima dopustilo da steknemo uvid u ono, to zaista ini razliku izmeu jedne svjesne i jedne nesvjesne predodbe. Sad sam vas uveo u jedno podruje, na kojem se moe oekivati daljnji napredak analitikog rada. Otkada smo se
444

odvaili posluiti pojmom Ja-libida, postale su nam pristu pane i narcistine neuroze; iz toga je proizala i zadaa, da se doe do dinamikog razjanjenja ovih bolesti, te da se istovre meno nadopune nae spoznaje o duevnom ivotu kroz razu mijevanje toga Ja. Psihologija Ja, kojoj teimo, ne bi se tre bala temeljiti na podacima iz naih samoopaanja, ve - kao i kod libida, na analizi poremeaja i unitenja Ja. Vjerojatno emo podcijenjivati nae dosadanje spoznaje o sudbinama li bida koje smo crpili iz prouavanja neuroza prijenosa, kad e jednom biti obavljen ovaj vei posao. No, u tome jo nismo stigli ba daleko za tako neto. Narcistine neuroze gotovo da se i ne mogu dosegnuti tehnikom koja nam je posluila kod neuroza prijenosa. Ubrzo ete uti i zato. S njima uvijek proemo tako, da se nakon kraeg napredovanja odjednom na emo pred zidom koji nam nalae zaustavljanje. Znate da smo i kod neuroza prijenosa nailazili na takve ograde zbog opira nja, ali smo ih mogli dio po dio i ukloniti. Kod narcistinih neuroza otpor je nepobjediv; najvie to smijemo, to je - ba citi znatieljan pogled preko visokog zida, da bismo otkrili to se iza njega zbiva. Dakle, nae tehnike metode moraju se zamijeniti drugima; jo ne znamo, hoe li nam takva jedna zamjena i uspjeti. Dodue, niti kod ovih bolesnika nam ne manjka grae. Oni se glasaju najrazliitijim izraajima, makar ne u obliku odgovora na naa pitanja, pa smo privremeno upueni na to, da ove izraaje tumaimo uz pomo razumi jevanja koje smo stekli na neurozama prijenosa. Podudarnost je dostatno velika da nam osigura poetnu dobit. No, koliko daleko ova tehnika moe stii, ostaje zanemarivo. I druge se potekoe pridruuju kako bi zaustavile nae napredovanje. Narcistine bolesti i psihoze koje se na njih oslanjaju mogu odgonetnuti samo oni promatrai, koji su po stali vjeti analitikom prouavanju neuroza prijenosa. Ali 445

nai psihijatri ne prouavaju psihoanalizu, a mi psihoanali tiari vidimo isuvie malo psihijatrijskih sluajeva. Prvo mora stasati jedno pokoljenje psihijatara koje je prolo kroz kolu psihoanalize kao pripremne znanosti. Za ovo je poetak ve uinjen nedavno u Americi, gdje mnogi vodei psihijatri izlau studentima psihoanalitika uenja, i gdje vlasnici zavo da i ravnatelji duevnih bolnica nastoje promatrati svoje bo lesnike u smislu tih uenja. Meutim, ak je i nama ovdje ne koliko puta posreilo baciti pogled preko onog narcistinog zida, pa u vam u nastavku izloiti poneto od onoga, to vje rujemo da smo tako ugrabili. Oblik bolesti paranoje, kroninog sustavnog ludila, u po kuajima klasificiranja dananje psihijatrije zauzima jedno nestalno mjesto. No, nema nikakve sumnje o njenoj blioj srodnosti s Dementia praecox. Jednom sam si dopustio pri jedlog, da paranoju i Dementia praecox obuhvatim jednim zajednikim imenom - parafrenija. Oblici paranoje opisuju se prema njihovu sadraju kao: ludilo umiljene veliine, lu dilo proganjanja, ljubavno ludilo (erotomanija), ludilo ljubo more, i tako dalje. Pokuaje razjanjenja neemo oekivati od psihijatrije. Kao jedan takav, ali zastarjeli i ne posve puno vaan primjer, spomenut u pokuaj da se jedan simptom po mou intelektualne racionalizacije izvede iz drugog; bolesnik, koji u primarnoj sklonosti vjeruje da je progonjen, mora iz tih proganjanja zakljuiti da je vjerojatno neka naroito znaajna linost, pa stoga razvija i ludilo veliine. Po naem analiti kom shvaanju, ludilo veliine je neposredna posljedica uve avanja Ja zbog povlaenja libidnih zaposjedanja objekata, jedan sekundarni narcizam kao povratak onog izvornog, rano infantilnog. Ali, na sluajevima ludila proganjanja zamijetili smo poneto, to nas je natjeralo da slijedimo odreeni trag. U poetku smo uoili da je u velikom broju sluajeva progo446

nitelj istoga spola kao i progonjeni. To je jo uvijek bilo spo sobno i za neko bezazleno objanjenje, no u nekim se dobro prouenim sluajevima jasno pokazalo, da se u poetku bo lesti upravo ona osoba, koju se u normalnim vremenima naj vie voljelo, preobraava u progonitelja. Time je postao mo gu daljnji razvitak - da je voljena osoba prema ve poznatim afinitetima bila zamijenjena nekom drugom, primjerice - otac uiteljem, nadreenim. Iz ovakvih sve brojnijih sluajeva iz vlaimo zakljuak, da je Paranoia persecutoria (ludilo proga njanja, op. p.) oblik, u kojem se osoba brani od svojih homo seksualnih pobuda, koje su postale isuvie snane. Preobrazba njenosti u mrnju koja, kako je poznato, moe prerasti i u ozbiljnu ivotnu opasnost po objekt ljubavi i mrnje, tada odgovara preobrazbi libidnih osjeaja u strepnju, to je redoviti ishod postupka potiskivanja. Sasluajte, na primjer, moj posljednji takav sluaj s tim u vezi. Jedan mladi lijenik morao je biti otpravljen iz svog rodnog mjesta, jer je sinu jednog tamonjeg sveuilinog profesora, koji mu je do tada bio najbolji prijatelj - prijetio ubojstvom. Pripisivao je tom nekadanjem prijatelju zaista avolske namjere, pa i neku demonsku mo. Tako je ovaj postao kriv za sve nesree koje su posljednje godine pogodile obitelj oboljelog, za sve obiteljske i drutvene neuspjehe. No, to nije bilo dostatno - zli prijatelj i njegov otac, profesor, ak su uzrokovali i rat, poz vali Ruse u zemlju. On je tisuu puta zasluio smrt, pa je na bolesnik bio uvjeren, kako bi se smru tog zloinca okonala sva ova zla. Pa ipak, njegova je nekadanja njenost prema njemu bila jo uvijek toliko jaka, da mu se ruka oduzela kad mu se jednom ukazala prilika da ustrijeli neprijatelja iz najvee blizine. U kratkim razgovorima koje sam vodio s bolesnikom izbilo je na vidjelo, da je prijateljski odnos iz meu njih dvojice sezao daleko, jo u gimnazijske dane.
447

Najmanje jednom je i prekoraio granicu prijateljstva; jedno nono druenje bilo im je povod za cjelovit seksualni snoaj. Na pacijent nije nikada stvorio neki osjeajni odnos prema enama, koji bi odgovarao njegovoj dobi i privlanoj osob nosti. Jednom je bio i zaruen, lijepom i otmjenom djevo jkom, no ona je zaruke raskinula, jer kod svog zarunika nije pronala nimalo njenosti. Godinama potom, njegova je bolest izbila upravo u trenutku, kad mu je po prvi put potpuno uspjelo zadovoljiti jednu enu. Kad ga je ta ena zahvalno i predano zagrlila, iznenada je osjetio zagonetnu bol, kao da mu je otrim rezom presjeena lubanja. Kasnije si je taj osjeaj protumaio kao da je na njemu bio izvren onakav rez, kojim se kod sekcije razotkriva mozak; a kako je njegov prijatelj u meuvremenu postao anatom na patologiji, postupno je otkrio, da mu je jedino on mogao poslati ovu posljednju enu kao iskuenje. Otada su mu se otvorile oi i to se tie ostalih proganjanja, u kojima je rtva trebao biti on sam, zahvaljujui djelatnostima svog nekadanjeg prijatelja. No, kako je to onda u sluajevima, u kojima progonitelj nije istog spola kao i progonjeni, ije pojavljivanje, dakle, opovrgava nae razjanjenje o obrani od seksualnog libida? Prije izvjesnog vremena imao sam priliku istraivati takav je dan sluaj, pa sam iz prividne proturjenosti ipak doao do potvrde. Mlada djevojka, koja je vjerovala da je slijedi neki mukarac kojemu je dopustila dva njena sastanka, ustvari je u poetku svoju ideju ludila usmjerila protiv jedne ene, koja joj se mogla smatrati zamjenom za majku. Tek nakon drugog sastanka dolo je do napretka, da je odvojila ovu ideju ludila od ene, te je prenijela na mukarca. Dakle, i u ovom je slu aju izvorno bio odran uvjet, da je progonitelj netko istog spola. U svojoj albi pred pravnikom i lijenikom, pacijenti ca nije spominjala ovaj predstupanj svoga ludila, pa se tako 448

stvorio privid proturjenosti u odnosu na nae razumijevanje paranoje. Homoseksualni odabir objekta izvorno je blii narcizmu, no heteroseksualnog. Ako onda vrijedi da odbija i neeljeno snaan homoseksualni osjeaj, tada je povratak unazad - na narcizam - naroito olakan. Do sada sam imao vrlo malo pri like da vam govorim o temeljima ljubavnog ivota, barem do one mjere, do koje smo ih razaznali, no to ne mogu nadokna diti niti sada. Rei u samo toliko, da izbor objekta i napredak u razvitku libida, koji se vri nakon narcistinog stupnja, mo e uslijediti prema dva razliita tipa. Ili prema narcistinom tipu, kad na mjesto vlastitog Ja stupa netko to je mogue sliniji njemu, ili prema anaklitinom tipu, kod kojega libido odabire osobe, koje su mu postale dragocjene zbog zadovolje nja ostalih potreba, takoer i kao svoje objekte. Snano fiksi ranje libida na narcistini tip izbora objekta ukljuujemo i u sklonost ka manifestnoj homoseksualnosti. Vi se prisjeate da sam vam jo na naem prvom sastanku u ovom semestru govorio o sluaju ludila ljubomore jedne e ne. Pa kako smo ve toliko blizu kraju, vi biste zasigurno e ljeli uti, kako mi psihoanalitiki objanjavamo ideju ludila. No, o tome vam mogu ispriati manje, no to oekujete. Ne dostupnost ideje ludila loginim argumentima i stvarnim is kustvima objanjava se na isti nain kao i kod neke prisile odnosom prema nesvjesnom, koji je predstavljen i suzbijen idejom ludila ili opsesijskom idejom. Razlika je meu njima zasnovana na razliitoj topici i dinamici obiju bolesti. Kao kod paranoje, i kod melankolije smo pronali jedno mjesto, s kojeg je bilo mogue baciti pogled u unutarnju struk turu bolesti; uostalom, za nju su opisani vrlo raznoliki kliniki oblici. Uvidjeli smo da su oni samoprijekori, kojima se ovi melankolian mue na najnemilosrdnije naine, zapravo 449

namijenjeni nekoj drugoj osobi - seksualnom objektu koji su izgubili, ili im je svojom krivicom bio obezvrijeen. Iz toga smo mogli zakljuiti da su melankolici, dodue, svoj libido odvratili od objekta, ali jednim postupkom koji se mora na zvati narcistinim identificiranjem; objekt je zasnovan na samom Ja, kao da je projiciran na Ja. Ovdje vam mogu dati samo jedan slikovit prikaz, a ne i topiki-dinamino raspore en opis. Sad se prema vlastitom Ja ponaa kao prema napu tenom objektu, pa on treba otrpjeti sve agresije i izraaje elje za osvetom, koje su bile namijenjene objektu. Pa i sklonost melankolika samoubojstvu postaje jasnija razjanjenjem, da ogorenost bolesnika istim onim udarcima pogaa njegovo Ja, kao to bi pogodila i objekt, koji se toliko voli i mrzi. Kod melankolije, kao uostalom i kod ostalih narcistinih obolje nja, na vrlo izrazit nain izlazi na vidjelo i jedna crta osjeaj nog ivota, koju smo zahvaljujui Bleuleru navikli obiljea vati kao ambivalentnost. Time mislimo na usmjerenost suprotstavljenih - i njenih, i neprijateljskih - osjeaja prema istoj osobi. Tijekom ovih razgovora nisam, na alost, doao u poloaj da bih vam mogao iznijeti neto vie o ambivalent nosti osjeaja. Osim narcistinog identificiranja postoji i histerijsko, ko je nam je poznato jo i due. Volio bih da je ve sada mogue razjasniti vam razlike meu njima s nekoliko jasno postav ljenih odrednica. Mogu vam neto rei o periodinim i cikli nim oblicima melankolije, to ete zasigurno rado sasluati. Naime, pod povoljnim je okolnostima mogue - ovo sam iskustvo stekao u dva navrata - analitikim lijeenjem u slo bodnim meurazdobljima doskoiti povratku stanja u isto, ili suprotno raspoloenje. Pritom se uvia, da se i kod melan kolije, a i kod manije, radi o jednom naroitom nainu rjea vanja sukoba, ije se pretpostavke u cijelosti podudaraju s
450

onima kod ostalih neuroza. Moete zamisliti, koliko toga psi hoanaliza jo ima za otkriti na ovom podruju. Rekao sam vam takoer, da se preko analize narcistinih bolesti nadamo da emo doprijeti i do spoznaja o ustrojstvu naega Ja, i njegovoj sloenosti od instancija. Na jednom smo mjestu gotovo uinili i poetak za to. Iz analize ludila proma tranja izvukli smo zakljuak, da u Ja zaista postoji jedna in stancija, koja bez prekida promatra, kritizira i usporeuje, te se na takav nain suprotstavlja drugom dijelu toga Ja. Mi slimo, dakle, da nam bolesnik razotkriva jednu istinu koja se jo ne cijeni dostatno, kad nam se ali da se svaki njegov ko rak uhodi i promatra, da je svaka njegova misao dojavljena i kritizirana. On se vara samo u tome, to tu neugodnu mo pre mjeta u okolinu, kao neto njemu strano. On osjea vla davinu jedne instancije u svome Ja, koja odmjerava njegov aktualni Ja i svaki njegov in prema nekom ideal Ja koji si je oblikovao tijekom svog razvitka. Mislimo takoer, da se ovo oblikovanje dogaalo u namjeri ponovnog uspostavljanja onog samozadovoljstva, povezanog s primarnim infantilnim narcizmom koji je, meutim, otada doivio toliko mnogo po remeaja i ozljeda. Samopromatrajuu instanciju poznajemo kao Ja-cenzora, kao savjest; to je ista ona, koja nou obavlja cenzuru snova, i iz koje proizlaze potiskivanja nedoputenih poticaja elja. Ako se ona u ludilu promatranja raspadne, tada nam pritom razotkriva i svoje podrijetlo - od utjecaja rodite lja, odgajatelja i drutvene okoline, od identificiranja s poje dinima od ovih osoba, koje slue kao uzor. Ovo su bili neki rezultati, koje nam je do sada dala pri mjena psihoanalize na narcistina oboljenja. Sigurno da ih jo uvijek ima premalo, a esto im nedostaje i ona otrina koja se moe postii tek sigurnim poznavanjem nekog novog po druja. Sve ih zahvaljujemo koritenju pojma Ja-libido ili 451

narcistinog libida, uz iju pomo proirujemo shvaanja, do kazana kod neuroza prijenosa, i na narcistine neuroze. Ali, sad ete vi postaviti pitanje: je li mogue da nam pod teoriju libida uspijeva podvrgnuti sve poremeaje narcistinih obo ljenja i psihoza, da posvuda kao krivca za bolest prepoznaje mo libidni imbenik duevnog ivota, te da ba nikad ne tre bamo za to uiniti odgovornom neku promjenu u funkciji na gona za samoodranjem? Pa, moje dame i gospodo, ini mi se da ova odluka nije hitna, a prije svega nije ni dozrela. Mirno je moemo prepustiti napretku znanstvenog rada. Ne bih se zaudio kad bi se ispostavilo, da je bogatstvo patogenih djelo vanja zaista kao neka privilegija libidnih nagona, tako da bi teorija libida mogla slaviti svoju pobjedu na itavoj toj crti od najjednostavnijih aktualnih neuroza, pa do najteih psihotinih otuenja pojedinca. Ipak, kao osobenu crtu libida ras poznajemo to, da se opire podvrgavanju stvarnosti svijeta, sudbini. Ali, smatram nadasve vjerojatnim da su nagoni Ja primorani na sekundarno ukljuenje i poremeaje funkcija zbog patogenih podraaja libida. A ja ne mogu prepoznati neki neuspjeh nae usmjerenosti istraivanja u tome, to se pred nama nalazi spoznaja da kod tekih psihoza i sami Janagoni kreu u pogrenom smjeru na primarni nain; to e po kazati budunost, barem vama. Ali, dopustite mi da se jo na trenutak vratim strepnji, da bih rasvijetlio posljednju nejasnou, koju smo tamo ostavili. Rekli smo, da nam se u inae tako dobro spoznatu vezu izmeu strepnje i libida ne uklapa to, da bi strepnja pred nekom stvarnom opasnou trebala biti izraaj nagona za samoodranjem, to se ipak ni na koji nain nije dalo osporiti. No, kako bi bilo kad taj osjeaj strepnje ne bi osporavali egoistini Ja-nagoni, nego Ja-libido? Ipak je u svakom od sluajeva stanje strepnje nesvrsishodno, a njena nesvrsishodnost postaje oita kad on dosegne neki vii stu
452

panj. Jer, tada on ometa akciju,bio to bijeg ili obrana, koja je jedina svrsishodna i slui samoodranju. Ako, dakle, nagonu za odranjem Ja pripiemo afektivni udio strepnje pred stvarnom opasnou koju osjea Ja-libido, a i ovu akciju, tada smo uklonili svaku teoretsku potekou. Uostalom, ipak vie ne vjerujete ozbiljno u to, da ovjek bjei zato jer se boji? Ne, ovjek osjeti strepnju i ovjek kree u bijeg iz jednog te istog motiva, koji se budi zbog spoznaje o opasnosti. Ljudi, koji su preivjeli takve velike ivotne opasnosti govore, da se uope nisu bojali, ve su samo - djelovali, primjerice, uperili oruje na grabeljivu zvijer - a to je zasigurno i bilo najsvrsishodnije.

453

XXVII. predavanje

PRIJENOS
Moje dame i gospodo! Kako se sad pribliavamo zavretku naih razgovora, kod vas e se pobuditi odreeno oekivanje, koje vas ne smije zavesti. Sad sigurno mislite da vas nisam sprovodio drvljem i kamenjem psihoanalitike grae zato, da bih vas na kraju otpustio bez i jedne rijei o lijeenju, na ko jem ipak poiva mogunost da se psihoanaliza uope i obav lja. Ovo vam pitanje ne mogu niti predbaciti, jer pritom tre bate upoznati jo jednu novu injenicu iz prouavanja, bez koje bi razumijevanje svih onih bolesti koje smo istraivali ostalo nepotpuno, i to na najosjetljiviji nain. Znam da ne oekujete nikakve upute u tehniku, kojom bi se trebala obavljati analiza u terapeutske svrhe. elite samo najopenitije saznati, na kojem putu djeluje psihoanalitika terapija i to ona otprilike prua. A imate i neosporno pravo da to saznate. Meutim, ja vam to neu izlagati, ve zahtijevam, da to otkrijete - vi sami. Razmislite! Upoznali ste sve to je bitno od uvjeta obo ljenja, kao i sve imbenike, koji kod oboljele osobe dolaze do izraaja. Gdje tu ostaje prostor za terapeutsko djelovanje? Tu je prije svega hereditarna dispozicija - ne govorimo esto o njoj, jer je druga strana energino naglaava, a mi o njoj ne mamo za rei nita nova. No, nemojte vjerovati da je pod cjenjujemo; upravo kao terapeuti dovoljno jasno osjeamo
454

njenu mo. U svakom sluaju, na njoj ne moemo uope nita izmijeniti; za nas ona ostaje neto zadano, to postavlja ogra de naim nastojanjima. Potom je tu utjecaj ranih doivljaja iz djetinjstva, koje smo u analizi navikli isticati; oni pripadaju prolosti, i ne moemo uiniti kao da se nikada nisu niti do godili. Potom sve ono, to smo obuhvatili kao stvarnu us kratu - kao to je nesrea u ivotu, iz koje proizlazi nedos tatak ljubavi, siromatvo, obiteljske svae, greka u odabiru branog partnera, nepovoljnosti drutvenih odnosa i strogost moralnih zahtjeva, pod ijim se pritiskom osoba nalazi. To bi za jednu djelotvornu terapiju dalo dosta uputa, ali bi to trebala biti onakva terapija, kakvu je prema bekoj narodnoj prii provodio car Josip - dobrotvornim zahvatom monika, ijoj su se volji ljudi pokoravali, pa bi nestale sve potekoe. No, tko smo mi, da bismo takva dobroinstva mogli uzeti kao sredstvo za svoju terapiju? I sami smo siromani i u poslov nom smislu bez moi, primorani da se uzdravamo svojim lijenikim radom; ak nismo u poloaju da naa nastojanja okrenemo siromanima, kako to drugi lijenici s drugaijim metodama lijeenja ipak mogu uiniti. Za ovo naa terapija zahtijeva previe vremena, isuvie je dugotrajna. Ali, moda ete se uhvatiti za jedan od navedenih imbenika, te povje rovati da ste tamo pronali oslonac za na utjecaj. Ako moral no ogranienje koje drutvo zahtijeva ima svog udjela u nedo stacima od kojih trpi bolesnik, tada bi mu lijeenje moglo dati hrabrosti ili izravne upute o tome, kako da nadvlada te granice i pribavi si zadovoljenje i ozdravljenje odustajanjem od ispu njenja nekog od ideala koje drutvo tako visoko cijeni, iako ih se poesto niti samo ne pridrava. Dakle, zdravim bi se posta lo tako, da se seksualno nauiva. Ali, pritom na analitiko lijeenje pada sjena, da ono ne slui opoj moralnosti. Ono to je namijenila pojedinanom, uskratila je opem. 455

Ali, moje dame i gospodo, tko vas je tako pogreno izvi jestio? Ne govori se o tome da bi savjet - kako se treba sek sualno nauivati - uope mogao igrati ikakvu ulogu u anali tikoj terapiji. Ne ve i zbog toga, jer smo mi sami objavili, da kod bolesnika postoji tvrdokoran sukob izmeu libidnih pobuda i seksualnog potiskivanja, izmeu moralnog i asket skog usmjerenja. Taj se sukob ne uklanja time da se jedan od tih smjerova potpomae sve do pobjede onoga drugog. Pa mi vidimo da je kod nervoznih upravljanje zadrao asketizam. I upravo je posljedica toga, da si potisnute seksualne tenje pribavljaju oduka kroz simptome. Kad bismo sad, na protiv, pribavili pobjedu onome sto je suprotno moralnosti, ta da bi se do sada u stranu odbaeno seksualno potiskivanje moralo zamijeniti simptomima. Niti jedna od obiju odluka ne moe rijeiti unutarnji sukob, i svaki put jedan dio ostaje nezadovoljen. Ima samo malo sluajeva u kojima je sukob to liko labilan, da utjecaj imbenika kao to je lijenikovo podr avanje neke od strana moe dovesti do ishoda, a tim sluaje vima zapravo i nije potrebno analitiko lijeenje. Osobe, kod kojih lijeniku moe pripasti jedan takav utjecaj, same bi i bez lijenika pronale isti taj put. Vi ipak znate - kad se neki mla di koji apstinira odlui na nezakonito seksualno openje, ili kad nezadovoljena ena potrai utjehu kod nekog drugog o vjeka, oni za ovo u pravilu ne ekaju na doputenje lijenika, ili ak analitiara. Kod ovakvog stanja stvari obino se previa jedna zna ajna toka, da se patogeni sukob neurotiara ne smije mije ati s normalnom borbom duevnih osjeaja, koji stoje na is tom psiholokom tlu. To je sukob izmeu sila od kojih je jed na dola do stupnja predsvjesnog i svjesnog, dok se druga zadrala na stupnju nesvjesnog. Stoga sukob i ne moe doi do ishoda; protivnici se toliko malo pribliavaju, koliko i 456

sjeverni medvjed i kit iz poznatog primjera. Stvarna odluka moe pasti tek onda, kad se obojca susretnu na istom tlu. Mislim da je jedina zadaa terapije - da im to i omogui. A uostalom, mogu vas uvjeriti da ste loe izvijeeni ako pretpostavljate, kako je savjetovanje i upuivanje u stvari ve zane uz ivot, neki intrigantan dio analitikog utjecanja. Na protiv, mi odbijamo ovakvu ulogu mentora gdje god je to mo gue, i nita ne bismo eljeli postii radije, nego da bolesnik samostalno donosi svoje odluke. U toj namjeri zahtijevamo, da tijekom trajanja lijeenja odgodi sve svoje ivotno vane odluke - o odabiru zanimanja, poduzetnikom djelovanju, sklapanju braka ili rastanku, te da ih izvri tek po njenu zavr etku. Priznajte samo, sve je to drugaije no to ste zamiljali. Samo kod nekih vrlo mladih ili posve bespomonih i uzdra vanih osoba moemo odustati od ovih eljenih ogranienja. Kod njih moramo uskladiti djelovanje lijenika i odgajatelja; no, i tada smo posve svjesni svoje odgovornosti, i ponaamo se s nunim oprezom. Ali, iz ustrine kojom se branim od zamjerke da se ner voznu osobu analitikim lijeenjem navodi na ispunjenje uitaka ne smijete izvui zakljuak, da mi na nju djelujemo u korist drutvene moralnosti. To nam je barem jednako toliko daleko. Mi, istina, nismo nikakvi reformatori, ve samo promatrai; no, ne moemo izbjei da promatramo kritikim oima, pa smo doivjeli kao nemogue, da podravamo stranu konvencionalnog seksualnog morala ili da visoko cijenimo nain na koji drutvo u praksi pokuava urediti probleme seksualnog ivota. Mogli bismo drutvu odmah predbaciti da ga ono, to naziva svojom moralnou, stoji mnogo vie rtava no to je to uope vrijedno, te da se njegov postupak ne zasniva na istinitosti, niti ne pokazuje mudrosti. Mi ne titimo niti nae pacijente od sluanja ove kritike, i navikavamo ih na
457

ocjenjivanje bez predrasuda prema seksualnim, kao i prema drugim pitanjima; a kad se po zavretku lijeenja, kad postanu samostalni, odluuju izmeu punog uivanja i bezuvjetne askeze za neki srednji poloaj po vlastitoj mjeri, ne osjeamo da nam je savjest optereena bilo kojim od ovih ishoda. Govorimo si - tko je odgajanje usmjereno ka istini uspjeno izdrao i protiv samoga sebe, taj je trajno zatien od opas nosti nemoralnosti, pa makar njegovo mjerilo moralnosti na neki nain odstupalo od onoga, koje koristi drutvo. Uostalom, uvajmo se toga da precjenjujemo znaenje pitan ja apstinencije u odnosu na utjecaj neuroze. Samo se u man jem broju sluajeva patogene situacije uskrate sa zastojem libida, koji potom slijedi, mogu okonati onom vrstom seksu alnog snoaja, koja se postie s manje napora. Doputanjem seksualnog uivanja, dakle, ne moete objasniti terapeutsko djelovanje psihoanalize. Osvrnite se za neim drugim. Mislim da vas je, dok sam odbijao ovo vae nagaanje, jedna moja napomena dovela na ispravan trag. Vjerojatno bi ono ime se koristimo morala biti zamjena nes vjesnog sa svjesnim, prevoenje nesvjesnog u svjesno. Tono, i jeste tako. Nastavljajui nesvjesno u svjesno mi dokidamo potiskivanja, uklanjamo uvjete za simptomske tvorbe, pato geni sukob pretvaramo u normalni koji na neki nain mora doi do odluke. Mi kod bolesnika ne izazivamo nita drugo, no jednu psihiku promjenu: i do kuda god ona dopirala, to liko daleko see i naa pomo. Tamo gdje se potiskivanje ili neki njemu slian proces ne moe opozvati, tamo naa terapi ja nema to traiti. Cilj naih nastojanja moemo izraziti u razliitim formu lama; uiniti nesvjesno svjesnim, dokinuti potiskivanja, ispu niti amnezijske praznine, sve se to svodi na isto. No, moda ete ostati nezadovoljni ovim priznanjem. Pod ozdravljenjem
458

jednog nervoznog zamislili ste neto drugo - da e on postati drugi ovjek nakon to se podvrgnuo mukotrpnom radu jedne psihoanalize, a itav bi rezultat trebao biti, da u sebi ima neto manje nesvjesnog i neto vie svjesnog. Samo, vi vjerojatno podcijenjujete znaenje takve jedne unutarnje promjene. Jer, izlijeena nervozna osoba uistinu je i postala drugi ovjek, iako je u osnovi, naravno, ostala ista, to jest, ona je postala onakvom, kakvom bi bila u najboljem sluaju i pod najboljim okolnostima. Ali, to je vrlo mnogo. A kad potom ujete to se sve mora uiniti i koliko je napora potrebno da bi se sprovela ta naoko neznatna promjena u njenu duevnom ivotu, zna enje takve jedne razlike na psihikoj razini e vam postati vjerodostojnim. Na trenutak u se udaljiti od predmeta da bih vas upitao, znate li to se naziva kauzalnom terapijom? Naime, tako se zove postupak koji se ne bavi pojavnostima bolesti, ve pred nost daje uklanjanju uzroka bolesti. Da li je onda naa psi hoanalitika terapija kauzalna, ili nije? Odgovor nije jednos tavan, ali moda prua mogunost da se uvjerimo u bezvri jednost postavljanja takvih pitanja. Ukoliko si analitika te rapija ne postavlja kao prvu zadau uklanjanje simptoma, tada se ponaa kao kauzalna. U drugom smislu, moete rei da ona to nije. Naime, mi smo slijedili kauzalnu povezanost i daleko iznad potiskivanja, sve do nagonskih sklonosti, do njihovih relativnih intenziteta u ustrojstvu te odstupanja njihova raz vojnog tijeka. Zamislite sad da nam je nekako kemijskim pu tem bilo mogue zadrijeti u taj pogon, poveati ili smanjiti kvantitetu ve postojeeg libida, ili pojaati jedan nagon na utrb nekog drugog, tada bi to u stvarnom smislu bila jedna kauzalna terapija, za koju bi naa analiza pruila nunu pred radnju ispitivanja. No, kao to znate, o takvom utjecaju na postupke libida za sada nema niti govora; naom psihikom 459

terapijom zadiremo u jedno drugo mjesto ove povezanosti ne ba u nama vidljive korijene pojava, no ipak dovoljno uda ljeno od simptoma, u jedno mjesto koje nam je postalo pris tupano kroz vrlo neobine odnose. Dakle, to to moramo uiniti da bismo kod naeg paci jenta nesvjesno zamijenili svjesnim? Nekada smo mislili da to ide posve jednostavno - da je dostatno samo razotkriti to ne svjesno, i onda mu to i objaviti. Ali, ve znamo da je to bila kratkovidna zabluda. Naa spoznaja o nesvjesnom nema istu vrijednost kao njegova spoznaja; kad mu objavimo svoje spoznaje, tada ih on ne stavlja na mjesto nesvjesnog, ve uza nj, i vrlo ih malo mijenja. To nesvjesno moramo si predoiti vie topiki, moramo ga u njegovu sjeanju potraiti ondje, gdje je i nastalo zbog potiskivanja. To se potiskivanje treba ukloniti, pa se tek tada moe odvijati mirna zamjena nesvje snog svjesnim. No, kako se dokida takvo jedno potiskivanje? Ovdje naa zadaa ulazi u drugi stupanj. Prvi je bio traganje za potisnutim, a zatim nadvladavanje otpora koji odrava to potiskivanje. Kako se uklanja otpor? Na slian nain: tako, da ga se ot krije i objasni pacijentu. Jer, otpor takoer potjee iz potiski vanja, istog onog koje pokuavamo razrijeiti, ili iz nekog ko je se dogodilo ranije. Njega stvara protuzaposjedanje, to se uzdiglo do potiskivanja odbojne tenje. Dakle, sada radimo isto ono to smo eljeli uiniti jo na poetku - tumaimo, ra zotkrivamo i objavljujemo; no, sada to inimo na pravom mjestu. Protuzaposjedanje ili otpor ne pripada nesvjesnom, ve pripada Ja, a on je na suradnik, pa ak i onda kada toga nije svjestan. Znamo da se ovdje radi o dvostrukom smislu rijei nesvjesno, s jedne strane kao o pojavi, a s druge kao o sustavu. To se ini vrlo tekim i nejasnim; no, zar ne, radi se samo o ponavljanju? Ve smo dugo bili pripremljeni na ovo. 460

Oekujemo da e ovaj otpor biti naputen, a protuzaposje danje povueno, kad bolesnikovu Ja naim tumaenjem omo guimo njegovo prepoznavanje. A pomou kojih nagonskih sila radimo u takvom jednom sluaju? Prvo, s nastojanjem sa mog pacijenta da postane zdrav, to ga je i nagnalo da se pod vrgne zajednikom radu s nama, a drugo - uz pomo njegove inteligencije, koju podupiremo naim tumaenjem. Nema dvojbe da je inteligenciji oboljeloga lake prepoznati otpor i pronai prijevod za ono sto je potisnuto, ako smo joj dali tome odgovarajue prethodne predodbe. Kad ja vama kaem: : Pogledajte na nebo, vidi se zrani balon!, tada ete ga vjerojatno mnogo lake pronai, nego ako samo zatraim da pogledate prema gore i vidite, moete li neto otkriti. Pa i stu denta koji po prvi put gleda na mikroskop uitelj poduava to treba vidjeti, inae nee vidjeti uope nita, iako je i prisutno, i vidljivo. A sad, injenica. Kod znatnog broja oblika nervoznih bolesti - histerije, stanja strepnje, opsesijskih neuroza - naa se pretpostavka obistinjuje. Ovakvim pronalaenjem potisnu tog, razotkrivanjem otpora i tumaenjem potisnutog zaista uspijeva rijeiti zadau, dakle - nadvladati otpore, dokinuti potiskivanje i nesvjesno pretvoriti u svjesno. Tada se dobiva najjasniji dojam o tome da se u dui pacijenta odvija estoka bitka oko svakog pojedinog otpora, normalna duevna borba na istom psiholokom tlu izmeu motiva koji i dalje ele odr ati protuzaposjedanje, te onih koji su spremni odrei ga se. Oni prvi su stari motivi, koji su svojedobno i nametnuli po tiskivanje; ali, meu ovim potonjima nalaze se i novopridoli, koji e - nadajmo se - razrijeiti sukob u naem smislu. Us pjelo nam je iznova osvjeiti stari potisnuti sukob, iznova re viziji podvrgnuti ondanji, ve rijeen proces. Kao novu grau prvo pridodajemo opomenu - da je ranija odluka dovela do 461

bolesti, te obeanje, da e mu jedna drugaija poploati put ka ozdravljenju; drugo, prekrasnu promjenu svih odnosa od vre mena onog prvog odstupanja. Tada je Ja jo bio slab, infanti lan, a moda je imao i razloga da zahtjev libida smatra opas nou. Danas je on ojaan i iskusan, a osim toga u lijeniku ima pomonika sa strane. Stoga smijemo oekivati da e osvjeeni sukob dovesti do boljeg ishoda, no to je potiski vanje, a - kako je ve reeno - kod histerija, neuroza strepnji i opsesivnih neuroza uspjeh nam naelno i daje za pravo. Ali, postoje i drugi oblici bolesti, kod kojih usprkos sli nosti odnosa na terapeutski postupak nikada ne donosi us pjeh. I kod njih se radilo o nekom izvornom sukobu izmeu Ja i libida, koji je doveo do potiskivanja, pa makar ga se tre balo topiki i drugaije okarakterizirati; i ovdje je mogue otkriti ona mjesta, na kojima su se dogaala potiskivanja u ivotu oboljeloga, pa primjenjujemo isti postupak, spremni smo na ista obeanja, pruamo istu onu pomo izlaui oeki vane predodbe, a i vremenska razlika izmeu sadanjosti i onih potiskivanja takoer radi u korist nekog drugaijeg isho da sukoba. Ali, ipak nam ne uspijeva dokinuti neki otpor, ili ukloniti neko potiskivanje. Ovi pacijenti - paranoici, melankolici, opsjednuti sa Dementia praecox - ostaju u cjelini nedirnuti, i kao da su cijepljeni protiv psihoanalitike terapi je. Odakle bi to moglo dolaziti? Ne od nedostatka inteligencije; odreena mjera intelektu alnih sposobnosti naravno da je potrebna kod naih pacijena ta, ali ona svakako ne nedostaje, primjerice, onim tako o troumnim kombiniranjima paranoika. A ne primjeujemo niti nedostatak drugih nagonskih sila. Na primjer, melankolici imaju svijest o tome da su bolesni i zbog toga pate u tako ve likoj mjeri, to se paranoicima ne dogaa, no - nisu zbog toga nimalo pristupaniji. Ovdje stojimo pred injenicom koju ne 462

razumijemo, i koja nas zato navodi da posumnjamo, jesmo li mogui uspjeh kod drugih neuroza zaista shvatili u svim nje govim uvjetovanostima. Ostanemo li pri bavljenju s naim histericima i opsesijskim neurotiarima, ubrzo nam ususret nailazi i jedna druga injenica, na koju se ni na koji nain nismo pripravili. Naime, nakon nekog vremena moramo primijetiti da se ovi bolesnici poinju prema nama ponaati na posve neobian nain. Vje rovali smo, da smo u obzir uzeli sve nagonske sile koje se jav ljaju prilikom lijeenja, da smo posve racionalizirali situaciju izmeu nas i pacijenta tako da moe biti pregledna kao neki primjerak rauna, a ipak se ini, da se u nju uvuklo neto, to nije trebalo biti uraunato. Ta neoekivana novost i sama je mnogolika, pa u za sada opisati samo njene ee i lake razumljive oblike pojavnosti. Dakle, primjeujemo da pacijent - koji ne bi trebao traiti nita drugo, osim izlaza iz svojih patnikih sukoba - razvija naroito zanimanje za samu osobu svog lijenika. Sve to je vezano uz ovu osobu ini se da mu je znaajnije i od njegovih vlastitih poslovi te da ga odvraa od njegove bolesti. Nakon toga se ophoenje s njim neko vrijeme odvija vrlo ugodno; on je naroito usluan, gdje god moe - iskazuje svoju zahval nost, iskazuje profinjenost i odlike svoga bia, to sami vjero jatno kod njega ne bismo niti traili. Tada lijenik stjee povoljno miljenje o pacijentu i zahvaljuje sluajnosti, koja mu je pruila mogunost da pomogne upravo takvoj jednoj naroito vrijednoj osobi. Ako je lijenik imao prilike poraz govarati s roacima pacijenta, uivat e sluajui, koliko je ova naklonost obostrana. Jer, pacijent je kod kue neumoran u pohvalama za lijenika, te mu neprestance pronalazi sve no ve i nove odlike. On sanjari o vama, slijepo vam vjeruje; sve to kaete, za njega je kao otkrovenje, govori rodbina. Tu i 463

tamo netko iz tog zbora vidi otrije, pa iskazuje: Ve je do sadno koliko on ne govori ni o emu drugome, nego o vama, i uvijek samo vas ima na usnama. elimo se ponadati da je lijenik dovoljno skroman, te da ovo uvaavanje svoje osobnosti od strane pacijenta svodi na ona nadanja koja mu je mogao pruiti, te na proirenje njego va intelektualnog obzora zbog iznenaujuih i zadovoljava juih objava, koje lijeenje donosi sa sobom. Pod ovim uvje tima analiza ini i znaajan napredak; pacijent razumije to mu se nagovijeta, zadubljuje se u zadae koje lijeenje pos tavlja pred njega, obilno je preplavljen graom od sjeanja i pomisli, iznenauje lijenika sigurnou i tonou svojih tumaenja, tako da ovaj samo moe sa zadovoljstvom ustvrdi ti koliko spremno bolesnik prihvaa sve psiholoke novosti koje i kod zdravih, u vanjskom svijetu, obino izazivaju najo gorenije protivljenje. Tom dobrom prihvaanju tijekom ana litikog rada odgovara i jedno objektivno poboljanje stanja bolesti, priznato od svih strana. Ali, ne moe uvijek biti lijepo vrijeme. Jednog se dana i natuti. U lijeenju se poinju pojavljivati tekoe; pacijent tvrdi, da mu vie nita ne pada na pamet. Stjee se najjasniji dojam da njegovo zanimanje vie nije vezano uz rad, te da la koumno prelazi preko zadanog propisa - neka iskae ba sve ono, to mu prelijee mislima, te da pritom ne poputa nikak vim kritikim zaprekama. On se ponaa kao da je izvan lije enja, kao da nije sklopio onaj dogovor s lijenikom; oito je obuzet neim, to eli zadrati za sebe. To je situacija, koja je opasna za lijeenje. Oevidno se stalo pred jednim velikim otporom. Ali, to se to dogodilo? Kad je ovjek u stanju iznova razjasniti situaciju, tada kao uzrok prepoznaje poremeaj - da je pacijent na lijenika pre nio intenzivne njene osjeaje, za koje mu povoda nije dalo ni 464

ponaanje lijenika, a niti odnos, uspostavljen tijekom lijee nja. U kakvom se obliku ova njenost izraava i kojim ciljevi ma stremi, to naravno ovisi o osobnom odnosu obojice sudi onika. Radi li se o mladoj djevojci i nekom mlaem ovjeku, dobivamo dojam jedne normalne zaljubljenosti, i shvaamo da se djevojka zaljubila u jednog ovjeka s kojim dugo ostaje na samo, razgovara o intimi, koji joj izlazi ususret s nadmonog poloaja - kao razumni pomaga, pa emo pritom vjerojatno previdjeti da bi se kod neurotine djevojke prije mogao oeki vati poremeaj sposobnosti za ljubav. to se nakon toga osob ni odnos lijenika i pacijenta vise udaljuje od ovog pret postavljenog sluaja, utoliko e nas vie uditi da, usprkos tome, uvijek iznova nailazimo na isti takav osjeajni odnos. Jo bi i ilo, kad se ini da je neku mladu enu, nesretnu u braku, obuzela ozbiljna strast prema svome jo slobodnom lijeniku, kad je spremna teiti ak i rastavi braka da bi mu pri pala, ili kad u sluaju drutvenih prepreka sama nema nimalo dvojbi za uputanje u tajni ljubavni odnos s njim. Slino se i inae dogaa, i izvan psihoanalize. Ali, pod ovim se okolno stima sa uenjem sluaju iskazi od strane ena i djevojaka, koje objavljuju posve odreen stav prema terapeutskom pro blemu: one su oduvijek znale da mogu ozdraviti jedino kroz ljubav, pa su od poetka lijeenja oekivale da e im kroz ovo saobraanje konano biti poklonjeno ono, to im je ivot do sa da uskraivao. Samo su se zbog ove nade toliko trudile tijekom lijeenja i nadvladavale sve potekoe u iskazivanju. Za sebe emo dodati: i razumjele tako dobro sve ono, u sto je inae te ko povjerovati. Ali, takvo nas jedno priznanje iznenauje; od bacuje sve nae proraune. Zar moe biti, da smo iz svog ra una izostavili najvaniju stavku? I zaista, to dalje odmiemo s iskustvom, utoliko se manje moemo opirati ovom postiujuem ispravljanju nae 465

znanstvenosti. Prvi put se moda i moglo vjerovati da je ana litiko lijeenje naletjelo na poremeaj zbog nekog sluajnog, to jest nenamjernog i neizazvanog dogaaja. Ali, kad se takva njena vezanost za lijenika ponavlja redovito, ba u svakom novom sluaju, kad izlazi na vidjelo i pod najnepovoljnijim okolnostima i kod gotovo grotesknih neobinih odnosa - i kod ostarjelih ena, pa i prema sjedobradom mukarcu, pa i tamo gdje po naoj prosudbi ne postoje nikakve privlanosti, tada moramo odustati od ideje remetilake sluajnosti, i pri znati da se radi o jednoj pojavi, koja stoji u najprisnijoj vezi sa samom sutinom bolesti. Novu injenicu koju, dakle, nerado priznajemo, nazivamo prijenos. Mislimo pritom na prijenos osjeaja na lijenika, jer ne vjerujemo da situacija lijeenja moe opravdati raanje ovakvih osjeaja. Nagaamo prije, da itava ova spremnost osjeaja potjee od neeg drugog, da se pripremala u boles niku te da se u prilici analitikog lijeenja samo prenijela na osobu lijenika. Prijenos moe nastupiti kao strastveni zahtjev za ljubavlju, ili u odmjerenijim oblicima; na mjestu elje da mu postane ljubavnicom, izmeu mlade djevojke i starijeg mukarca pojavljuje se elja da mu postane kerka ljubimica, ili se libidne tenje mogu ublaiti kroz prijedlog nerazdvoj nog, ali idealnog i bestjelesnog prijateljstva. Neke ene dobro znaju kako sublimirati prijenos i oblikovati ga tako dugo, dok ne zadobije neku vrstu sposobnosti postojanja; druge ga mo raju izraziti u svom sirovom, izvornom, i uglavnom nemogu em obliku. Ali, u osnovi je to uvijek isto, i nikada se ne moe previdjeti podrijetlo iz istog izvora. Prije no to se upitamo gdje elimo smjestiti ovu novu injenicu prijenosa, eljeli bismo upotpuniti njegov opis. A kako je to onda kod mukih pacijenata? Tu bi se ipak smjelo nadati da se izbjegava optereujue mijeanje razlike u spolovima i spolna privlanost. 466

Pa, odgovor mora glasiti, da prijenos nije mnogo drugaiji, no to je enski. Ista povezanost s lijenikom, isto precijenjivanje njegovih osobina, slino podilaenje njegovim interesima, ista ljubomora protiv sviju koji su mu bliski u ivotu. Subli mirani oblici prijenosa su izmeu mukarca i mukarca ei, ali izravni seksualni zahtjevi rjei u onoj mjeri, u kojoj se manifestna homoseksualnost povlai pred drugim primjena ma ove nagonske komponente. Kod svojih mukih pacijena ta, lijenik ee no kod ena promatra i jedan oblik pojav ljivanja prijenosa, za koji se ini, da se protivi svemu upravo opisanom, a to je neprijateljski ili negativni prijenos. Razjasnimo prije svega, da prijenos nastaje u pacijentu od samog poetka, te da neko vrijeme predstavlja najjau nagon sku polugu u radu. On se nimalo ne osjea, pa se o njemu niti ne treba voditi briga tako dugo, dok djeluje u korist zajed nikog rada na analizi. No, kad se preobrazi u otpor, tada mu se mora pokloniti pozornost i priznati, da je odnos prema lije enju izmijenio zbog dvije razliite i suprotstavljene okolnos ti; prvo, kad je kao njena sklonost postao toliko snaan i tako jasno razotkrio obiljeja svog podrijetla iz seksualnih potreba da mora izazvati unutarnji otpor prema sebi, i drugo, kad se sastoji iz neprijateljskih, umjesto od njenih osjeaja. Nepri jateljski osjeaji u pravilu na vidjelo izbijaju kasnije od nje nih, javljaju se tek iza njih; u njihovu istovremenom postoja nju dobro se odraava ambivalentnost osjeaja, koja uglavnom vlada naim intimnim odnosima s drugim ljudima. Neprija teljski osjeaji znae osjeajno povezivanje isto kao i oni nje ni, jednako kao to prkos izraava istu ovisnost kao i poslu nost, iako sa suprotnim predznakom. Da i neprijateljski osje aji protiv lijenika zasluuju naziv prijenos nema za nas nimalo dvojbe, jer situacija lijeenja zasigurno takoer ne da je povoda za njihovo nastajanje; tako nam nunost 467

obuhvaanja negativnog prijenosa potvruje da nismo zalutali u ocjeni pozitivnog ili njenog prijenosa. Odakle potjee prijenos, koje nam potekoe ini, kako ih savladavamo i kakvu korist konano iz njega izvlaimo, to se treba opseno obraditi u tehnikom upuivanju u analizu, dok to danas trebam samo dodirnuti. Iskljueno je da popustimo zahtjevima pacijenta, proizalim iz prijenosa, no bilo bi ne razumno odbiti ga neprijateljski, ili ak i razljueno; prijenos nadvladavamo tako, da bolesniku dokazujemo kako njegovi osjeaji ne potjeu iz trenutne situacije, te da nisu usmjereni na osobu lijenika, ve da samo ponavljaju ono, to mu se bolesniku - i ranije dogaalo. Na taj ga nain primoravamo da svoje ponavljanje preobrazi u sjeanje. Tada prijenos postaje najbolje orue lijeenja - pa bio on njean ili neprijateljski, i iako se inilo da mu u svakom sluaju predstavlja najsnaniju prijetnju, jer se uz njegovu pomo mogu otvoriti i najzatvoreniji pretinci duevnoga ivota. Ali, elim vam rei nekoliko rijei da bih vas oslobodio zaprepatenja zbog na stupa ove neoekivane pojave. Ipak ne elimo zaboraviti da bolest pacijenta kojega preuzimamo na analizu nije neto zavreno, ukrueno, ve i dalje izrasta i nastavlja svoj razvi tak, kao da je ivo bie. Poetak lijeenja ne okonava taj razvitak, ali kad lijeenje jednom ovlada bolesnikom, ispostavlja se, da se cjelokupna nova proizvodnja bolesti usmjerava na jedno jedino mjesto, naime - na odnos prema lije niku. Tako se prijenos moe usporediti sa slojem kambije izmeu debla i kore jednog drveta, zbog ije proizvodnje novog tkiva i dolazi do odebljavanja debla. Tek kad se prijenos uzvine do tog znaenja, poinje se povlaiti rad na sjeanjima obolje log. Jer, tada nije netono rei da se vie ne bavimo nekom rani jom boleu pacijenta, ve novonastalom i preoblikovanom neurozom koja je zamijenila onu prvu. Novo izlaganje stare 468

bolesti slijedilo se od samog poetka, gledalo se kako nastaje i raste, i u njoj se posebno dobro snalazi, jer se ovjek u njoj sam nalazi kao objekt u njenom sreditu. Svi simptomi bo lesnika napustili su svoje izvorno znaenje i podesili se na novi smisao koji je u vezi s prijenosom. Ili, preostali su samo oni simptomi, kojima je takva jedna preobrazba mogla usp jeti. Ali, nadvladavanje ove nove, umjetne neuroze, podudara se s rjeavanjem bolesti koja je i dovela do lijeenja, s rjeava njem nae terapeutske zadae. ovjek, koji je u odnosu s lijenikom postao normalan i osloboen djelovanja potisnutih nagonskih pobuda, takav ostaje i u svom osobnom ivotu, pa i kad se lijenik iz njega iskljui. Takvo iznimno, gotovo sredinje znaenje za lijeenje ima prijenos kod histerija, histerija strepnje i opsesivnih neu roza, koje su stoga s pravom obuhvaene nazivom neuroze prijenosa. Tko je iz analitikog rada stekao potpun dojam o injenici prijenosa, vie ne moe dvojiti o tome koje su vrste potisnuti osjeaji, koji svoj izraz pronalaze kroz simptome tih neuroza, pa ne zahtijeva nikakav snaniji dokaz za njihovu libidnu prirodu. Smijemo rei da se nae uvjerenje o znaenju simptoma kao libidnog zamjenskog zadovoljenja konano po sve uvrstilo tek uvrtavanjem prijenosa. No, sad imamo sve razloge da poboljamo nae ranije di namiko shvaanje postupka ozdravljenja, te ga dovedemo u suglasnost s ovom novom spoznajom. Kad bolesnik vodi nor malan sukob s otporima koje smo mu tijekom analize razot krili, tada mu je potreban snaan poticaj koji utjee na ishod u smislu u kojemu mi to elimo, i dovodi ga do ozdravljenja. Inae bi se moglo dogoditi da se odlui za ponavljanje ranijeg ishoda, te da ono sto je ve dospjelo do svijesti iznova otklie u potiskivanje. Naglasak u toj borbi tada ne daje njegova intelektualna spoznaja, koja nije dostatno jaka, a niti dosta 469

slobodna za takvu djelatnost, ve jedino njegov odnos prema lijeniku. Ako je njegov prijenos pozitivnog predznaka, tada on obavija lijenika autoritetom, povjerenjem u njegova objanjenja i shvaanja. Bez ovakvog prijenosa, ili ako je ne gativan, on gotovo da ne bi dopustio da se uju ni lijenik, a niti njegovi argumenti. Pritom povjerenje ponavlja svoju vla stitu povijest postanka; ono je izdanak ljubavi, i u poetku mu nisu trebali argumenti. Tek kasnije im daje toliko prostora, da ih uzima u ispitivako razmatranje kad mu ih iznosi neka, njemu draga osoba. Bez ovakve potpore argumenti nisu vri jedili, a kod veine ljudi u ivotu niti ne vrijede bilo to. Dakle, ovjek je openito i s intelektualne strane pristupaan samo onoliko, koliko je sposoban za libidno zaposjedanje objekata, pa imamo dobar razlog da u stupnju njegova narciz ma prepoznamo zapreku i pribojavamo se za mogunosti utje canja na njega, pa makar i najboljom analitikom tehnikom. Sposobnost da se libidna zaposjedanja objekta usmjere i na osobe, mora se pripisati i svim normalnim ljudima. Sklo nost prijenosu kod spomenutih neurotiara samo je jedan iz niman porast ove ope sposobnosti. No, ipak bi bilo neobino da jedna ljudska osobina takve rasprostranjenosti i znaaja nije nikada do sada bila zamijeena i ocijenjena. To se zaista i dogodilo. Bernheim je uenje o hipnotikim pojavama svo jim otrim pogledom zasnovao na stavu, da se svim ljudima moe na neki nain neto sugerirati, da su sugestibilni. Njegova sugestibilnost nije nita drugo, nego - sklonost prije nosu, samo poneto ue shvaena, tako da se u njoj nije nalo prostora i za negativni prijenos. Ali Bernheim nikada nije mogao rei to je zapravo sugestija, i kako do nje dolazi. Za njega je ona bila temeljna injenica za ije podrijetlo nije mogao navesti nikakva dokaza. Nije prepoznao ovisnost sugestibilnosti o seksualnosti, o djelovanju libida. I nama mora
470

biti jasno da smo u naoj tehnici od hipnoze odustali samo zato, da bismo iznova otkrili sugestiju u obliku prijenosa. Ali, sad se zaustavljam, i rije preputam vama. Jer, pri mjeujem da se kod vas uzdie jedan tako snaan prigovor, da bi vam mogao oduzeti sposobnost sluanja, kad mu ne bismo dali da doe do rijei: Dakle, vi ste konano priznali da ra dite uz pomo sugestije, kao i hipnotiari. To smo ve odavno i mislili. Ali emu tada zaobilaenja preko sjeanja na pro lost, razotkrivanja nesvjesnog, tumaenja i povratna prevo enja odstupanja, ogromno troenje truda, vremena i novca, ako je jedino to je djelotvorno, ipak - sugestija? Zato onda ne sugerirate izravno u vezi simptoma kao to to ine drugi poteni hipnotiari? I nadalje, elite li se sad ispriati da ste na toj zaobilaznici kojom idete dospjeli do brojnih znaajnih psi holokih otkria, koja se pri izravnoj sugestiji prikrivaju - tko sad stoji iza sigurnosti tih vaih otkria? Nisu li i ona takoer rezultat sugestije, naime nenamjerne; ne moete li tada i na tom podruju primorati oboljeloga na ono to elite, i to se vama ini ispravnim? To to mi predbacujete nevjerojatno je zanimljivo, i na to se mora odgovoriti. No, to vie ne mogu danas, nedostaje nam vremena. Dakle, sljedei put. Vidjet ete, odgovorit u vam. Za danas jo moram zapoeto dovesti do kraja. Obeao sam vam uz pomo injenice prijenosa pojasniti, zbog ega nai terapeutski napori nemaju uspjeha kod narcistikih neuroza. To mogu uiniti s malo rijei, pa ete vidjeti kako se za gonetka jednostavno rjeava, i kako se sve dobro uklapa. Pro matranje pokazuje, da oboljeli od narcistinih neuroza nema ju sposobnosti prijenosa ili imaju samo njene nedovoljne ostatke. Oni odbijaju lijenika - ne svojim neprijateljstvom, ve svojom ravnodunou. Stoga on niti ne moe djelovati na njih; sve to kae - ostavlja ih hladnima, ne ostavlja na njih 471

nikakav dojam, pa se stoga kod njih ne moe ostvariti meha nizam izljeenja, obnavljanje patogenog sukoba i prevlada vanje otpora potiskivanja, koji nameemo ostalima. Oni osta ju takvi, kakvi jesu. Oni su ve esto na vlastiti nain podu zimali pokuaje oporavka, no to je vodilo do patolokih isho da; tu ne moemo izmijeniti nita. Pretpostavljali smo na temelju naih klinikih dojmova o ovim bolesnicima, da je kod njih naputeno zaposjedanje objekta, te da se objektni libido preobrazio u Ja-libido. Na te melju ove osobine razdvojili smo ih od prve grupe neuroticara (histerija, neuroza strepnje i opsesijska neuroza). Njihovo po naanje kod terapeutskog pokuaja potvruje ovu slutnju. Oni ne pokazuju nikakav prijenos, pa su stoga nepristupani naim nastojanjima - mi ih ne moemo izlijeiti.

XXVIII. predavanje

ANALITIKA TERAPIJA
Moje dame i gospodo! Vi znate, o emu emo danas govoriti. Pitali ste me, zato se u psihoanalitikim terapijama ne po sluimo izravno sugestijom, kad ve priznajemo da je na ut jecaj znaajno vezan uz prijenos, to jest, da se zasniva na su gestiji, pa ste tome pridruili i dvojbu - moemo li kod takve prevlasti sugestije jo uope stati iza objektivnosti naih psi holokih otkria. Obeao sam vam dati opsean odgovor. Izravna sugestija, to je sugestija usmjerena protiv izraa vanja simptoma, borba izmeu vaeg autoriteta i motiva bo lesti. Pritom se ne starate mnogo o tim motivima, ve od bo lesnika zahtijevate samo da potisne njihovo izraavanje kroz simptome. Tada niti nema neke naelne razlike u tome jeste li, ili niste, oboljelog uveli u hipnozu. Bernheim je opet njemu svojstvenom otrinom ustvrdio, da je sugestija ono sutinsko u pojavnostima hipnotizma, te da je ve i sama hipnoza rezul tat sugestije, jedno sugerirano stanje, pa se s velikim arom bavio sugestijom u budnom stanju koja moe dati isto ono, to i sugestija u hipnozi. to biste onda eljeli prvo uti o tom pitanju - iskaze is kustva, ili teoretska razmatranja? Zaponimo s onim prvim. Bio sam Bernheimov uenik; 1889. godine sam ga potraio u Nancyju, i preveo njegovu knjigu o sugestiji na njemaki jezik. Godinama sam se bavio
473

472

hipnotikim lijeenjem - prvo sugestijama zabrane, a kasnije to upotpunjavao Breuerovim ispitivanjem pacijenata. Dakle, smijem govoriti o uspjesima hipnotike ili sugestivne terapije zahvaljujui dobrom iskustvu. Ako idealna terapija prema staroj lijenikoj uzreici mora biti brza, pouzdana i ugodna za bolesnika, tada je Bernheimova metoda ispunjavala barem dva od ovih zahtjeva. Izvodila se mnogo bre, to jest - neizre civo bre no analitika, a bolesniku nije donosila ni muka, ni potekoa. Lijeniku bi ak tijekom vremena postala i mo notonom; u svakom sluaju, na isti nain, istim obredom za branjivati postojanje najrazliitijih simptoma, ne mogavi pri tom shvatiti njihov smisao i znaenje. Bio je to nadniarski posao, nikakva znanstvena djelatnost, a podsjeala me na magiju, zazivanje duhova i hokus-pokus; no, to nije dolazilo u obzir protiv interesa bolesnika. Ali, nedostajao je trei zaht jev; ovaj postupak nije bio pouzdan ni u kojem smjeru. Kod jednoga bi se dao primijeniti, kod drugoga ne; kod jednog bi se postiglo mnogo, kod drugog vrlo malo, a nikada se nije znalo - zato. No, straniji je od ove hirovitosti postupka bio nedostatak trajnosti uspjeha. Nakon nekog bi vremena, kad bi se bolesnik iznova javio, stara patnja opet bila tu, ili bi se zamijenila nekom novom. Moglo se iznova hipnotizirati. U pozadini je stajala opomena koju je izreklo iskustvo, da se bolesnik ne moe podvrgavati estom ponavljanju hipnoze radi ostvarenja svoje samostalnosti, a i da bi se naviknuo na ovu terapiju kao na neki narkotik. Treba priznati, ponekad bi i uspjelo tono prema elji; nakon nekoliko nastojanja, imao se potpun i trajan uspjeh. No, okolnosti tog povoljnog ishoda ostajale bi nepoznate. Jednom mi se dogodilo da se jedno teko stanje, koje sam nakon kratke obrade hipnozom posve uklonio - iznova vratilo neizmijenjeno, nakon to se bolesni ca naljutila na mene, iako tome nisam niim doprinio; nakon
474

pomirenja sam ga iznova doveo do nestanka, i to daleko temljitije; pa ipak, iznova se vratilo nakon to se ona po drugi put otuila od mene. Drugi put sam doivio da me jedna bolesnica, kojoj sam nekoliko puta pomogao hipnozom u ner voznim stanjima, tijekom obrade naroito tvrdokornog sluaja odjednom - obgrlila rukama oko vrata. To je ipak pri moravalo da se ovjek pozabavi pitanjem o prirodi i podrijetlu svog sugestivnog autoriteta, htio on to ili ne. Toliko o iskustvima. Ona nam pokazuju, da se odustaja njem od izravne sugestije nije napustilo nita - nenadoknadivo. No, dopustite da na ovo nadoveem nekoliko razmatranja. Obavljanje hipnotike terapije i pacijentu i lijeniku pred stavlja samo jedan neznatni radni napor. Ova je terapija u naj ljepem skladu s jednom ocjenom neuroza, kojoj se jo uvijek priklanja najvei broj lijenika. Lijenik kae nervoznome: Vama nita ne nedostaje, to je samo nervno, pa s nekoliko rijei mogu za nekoliko minuta otkloniti vae potekoe. Ali, opire se naoj energetskoj spoznaji, da bi se malim napreza njem snaga mogao pomaknuti velik teret, pa i ako ga se zahva ti izravno - podesnim napravama, i bez pomoi sa strane. Ukoliko su odnosi usporedivi, i iskustvo nas ui da takva vje tina ne uspijeva kod neuroza. Ali, ja znam da taj argument nije nesavladiv; postoje i oslobaanja. U svjetlu spoznaje koju smo stekli iz psihoanalize, razliku izmeu hipnotike i psihoanalitike sugestije moemo opisati na sljedei nain: hipnotika terapija traga za neim u duev nom ivotu to e prikriti i oviti, a analitika za neim, to e ukloniti i udaljiti. Prva radi kao kozmetika, posljednja kao ki rurgija. Prva koristi sugestiju da bi simptome zabranila, poja ava potiskivanja, no inae sve ostale procese, koji su doveli do simptoma, ostavlja neizmijenjenima. Analitika terapija za dire dalje prema korijenima, k sukobima iz kojih su simptomi
475

i proizali, a sugestijom se slui da bi izmijenila ishod tih sukoba. Hipnotika terapija ostavlja pacijenta nedjelotvornim i neizmijenjenim, ali zato isto tako i neotpornim na bilo koji novi povod za oboljenje. Naprotiv, analitiko lijeenje nalae i lijeniku, a i oboljelom teak rad, koji se koristi za uklanja nje unutarnjih otpora. Nadvladavanjem tih otpora duevni ivot bolesnika trajno se mijenja, podie na jednu viu razinu razvitka i ostaje zatien protiv novih mogunosti oboljenja. Taj rad na prevladavanju sutinski je uinak analitikog lije enja, mora ga obaviti sam bolesnik, a lijenik mu to omogu ava podravanjem u smislu jedne odgojno djelujue sugesti je. Stoga se s pravom i reklo, da je psihoanalitiko lijeenje neka vrsta naknadnog odgoja. Nadam se da sam vam sada razjasnio u emu se razlikuje na nain terapeutske primjene sugestije od naina, koji je kod hipnotike terapije jedini mogu. Zbog svoenja sugestije na prijenos, takoer razumijete i hirovitost koja nam je upala u oi kod hipnotike terapije, dok se analitika moe proraunati sve do svojih granica. Kod primjene hipnoze ovisimo o stanju sposobnosti prijenosa bolesnika, i ne moemo pritom izvriti bilo kakav utjecaj na samo to stanje. Prijenos onoga koji se hip notizira moe biti negativan, ili kakav je najee - ambivalen tan, on se posebnim stavovima moe zatititi od svog prijenosa, a da mi o tome ne saznajemo nita. U psihoanalizi radimo na samom prijenosu, rjeavamo ono to mu se suprotstavlja, pode avamo instrument kojim elimo djelovati. Tako nam postaje moguim da iz moi sugestije izvuemo jednu posve drugu ko rist; ona nam dospijeva u ake; bolesnik si ne sugerira sam sve to mu je po volji, ve mi usmjeravamo njegovu sugestiju, uko liko je on uope dostupan njenom utjecaju. Sad ete rei - svejedno da li pokretaku snagu nae ana lize nazivamo prijenosom ili sugestijom, ipak postoji opas 476

nost da utjecanje na pacijenta uini dvojbenom objektivnu sigurnost naih nalaza. Ono to ini dobro terapiji, istraiva nju donosi tete. To je prigovor, koji se najee podie pro tiv psihoanalize, pa se mora priznati da se ipak ne moe odbaciti kao nerazuman, iako nije i toan. No, kada bi bio opravdan, tada psihoanaliza ne bi ipak bila nita drugo, ve jedna naroito dobro prikrivena, naroito djelotvorna vrsta sugestivnog lijeenja, pa bismo sve njene tvrdnje o utjecajima na ivot, psihikoj dinamici, nesvjesnom - smjeli uzeti olako. Tako misle i protivnici; oni smatraju da smo uvjerili bolesnike, i to naroito u sve ono to se odnosi na znaaj sek sualnih doivljaja, ako ve ne i u njih same, nakon to su nam se u vlastitoj pokvarenoj mati oblikovale ovakve fantazme. Pobijanje ovih zamjerki uspijeva lake pozivanjem na iskus tvo, negoli uz pomo teorije. Onaj tko je i sam obavljao psi hoanalize mogao se nebrojeno puta uvjeriti, da je nemogue bolesniku sugerirati na taj nain. Naravno, nema potekoa u tome da ga se pretvori u sljedbenika neke odreene teorije, te tako dopusti da sudjeluje u nekoj moguoj zabludi lijenika, pritom se on ponaa kao netko drugi, kao uenik, ali time se utjecalo samo na njegovu inteligenciju, a ne i na njegovu bolest. Rjeenje njegovih sukoba i prevladavanje njegovih otpora ipak uspijeva jedino ako mu se zadaju one oekivane predodbe, koje su u skladu sa stvarnou u njemu. Sve sto je bilo netono u pretpostavkama lijenika, tijekom analize otpada, mora se povui i zamijeniti onim to je tonije. Bri ljivom tehnikom pokuava se sprijeiti nastajanje privre menih uspjeha sugestije; no, takoer je nezamislivo zado voljiti se ovim prvim uspjesima, kad bi do njih i dolo. Ana liza se ne smatra okonanom sve dok nisu razjanjene sve nejasnoe sluaja, ispunjene sve praznine sjeanja i pro naene okolnosti potiskivanja. Na uspjehe koji se pojavljuju
477

isuvie rano prije se gleda kao na prepreke, negoli kao na napredovanje analitikog rada, a ti se uspjesi opet unitavaju dok se uvijek iznova razlae prijenos, na kojem se oni teme lje. U osnovi je upravo ova posljednja crta ono, to analitiko lijeenje razlikuje od isto sugestivnog, te to analitike rezul tate oslobaa sumnje da su sugestivni uspjesi. Kod svakog drugog sugestivnog lijeenja prijenos se briljivo uva i os tavlja nedirnutim; kod analitikog je upravo on sam predmet lijeenja, i razlae se na svaki od svojih oblika pojavnosti. Na kraju jednog analitikog lijeenja, sam prijenos mora biti uklonjen; kad se sada uspjeh pojavi i odri, on vie ne poiva na sugestiji, ve na uinku nadvladavani a unutarnjih otpora, ostvarenom uz njenu pomo, na postignutoj unutarnjoj pro mjeni u samom bolesniku. Protiv nastajanja pojedinanih sugestija sigurno djeluje i to, da se tijekom lijeenja neprestano moramo boriti s otpori ma, koji se znaju pretvoriti u negativne (neprijateljske) pri jenose. Takoer neemo izostaviti niti pozivanje na to, da nam je velik broj pojedinih dogaaja analize, koje bi se inae mog lo osumnjiiti da su proizvodi sugestije, bio potvren i s dru ge, i to besprijekorne strane. Nai jamci su u ovom sluaju dementni i paranoici, koji su, naravno, daleko od svake sum nje o mogunosti sugestivnog utjecanja. Ono, to nam ovi bo lesnici priaju o prijevodima simbola i fantazmi koji su kod njih doprli do svijesti, vjerno se podudara s rezultatima naih istraivanja o nesvjesnom u neurozama prijenosa, te tako osnauje objektivnu tonost naih tako esto sumnjienih tu maenja. Vjerujem da neete pogrijeiti poklonite li ovim tokama analize svoje povjerenje. Sad elimo upotpuniti nae predoavanje mehanizma ozdravljenja tako, da ga zaodjenemo u formule teorije libida. Neurotiar je nesposoban za uivanje, a i za djelovanje; ono
478

prvo zato, jer njegov libido nije usmjeren niti na koji stvarni objekt, a ono drugo stoga, to on mora upotrijebiti jako mnogo svoje preostale energije da bi odrao libido u potiski vanju i obranio se od njegovog napada. On bi bio zdrav, kad bi sukob izmeu njegova Ja i libida dospio do svog kraja, te kad bi njegovo Ja iznova zapoelo raspolagati svojim libidom. Dakle, terapeutska se zadaa sastoji u tome, da se libido oslobodi svojih trenutnih veza koje su izmakle nadzoru Ja, te da se ponovo stavi u slubu Ja. A gdje se nalazi libido neurotiara? Lako ga je pronai; on je vezan uz simptome, koji mu osiguravaju trenutno jedino mogue zamjensko zado voljenje. Mora se postati gospodarom simptoma, razrijeiti ih, dakle - upravo ono, to i bolesnik trai od nas. Za rjeavanje simptoma bit e potrebno vratiti se sve do njihova nastajanja, obnoviti sukob iz kojega su proizali te ga ovaj put uz pomo njegovih nagonskih sila, koje mu svojedobo nisu bile na raspolaganju, usmjeriti k drugaijem ishodu. Ova revizija procesa potiskivanja moe se izvesti samo djelomino na tragovima sjeanja onih dogaaja koji su i doveli do potiski vanja. Odluujui dio rada odvija se, kada se u odnosu prema lijeniku kroz prijenos postie novo izlaganje starog suko ba, u kojem bi bolesnik elio postupiti onako kako je to svo jedobno i uinio, ali ga se mobiliziranjem svih njegovih ras poloivih duevnih snaga primorava na neko drugaije rjee nje. Dakle, prijenos je bojno polje na kojemu se moraju oku ati sve meusobno zavaene strane. Sav libido i sva nevoljkost prema njemu sabiru se u taj je dan odnos prema lijeniku; pritom je neizbjeno, da se simp tomi liavaju libida. Na mjesto pacijentove bolesti stupa umjetno stvoreni prijenos, bolest prijenosa, a na mjesto razno vrsnih nestvarnih libido-objekata opet jedan izmiljeni objekt lijenikove osobe. Ali, nova se bitka oko ovog objekta odvija 479

uz pomo lijenike sugestije i podie na najvii psihiki stu panj, pa protjee kao normalan duevni sukob. Izbjegavanjem ponovnog potiskivanja okonava se i otuenost izmeu Ja i libida, te se opet uspostavlja duevno jedinstvo osobe. Kad se libido iznova oslobodi lijenikove osobe kao privremenog objekta, ne moe se vie vratiti svojim ranijim objektima, ve se stavlja na raspolaganje svome Ja. Snage, protiv kojih se tre balo boriti tijekom ovog terapeutskog rada, s jedne su strane - nesklonost Ja prema odreenim usmjerenjima libida, to se izrazilo kao sklonost potiskivanju, te s druge - ilavost ili lje pljivost libida, koji nerado naputa jednom zaposjednute objekte. Terapeutski rad razlae se, dakle, u dva stupnja; u prvom se sav libido sa simptoma potiskuje u prijenos i tamo gomila, a u drugom se vodi bitka oko ovog novog objekta, i libido ga se oslobaa. Promjena, odluujua za dobar ishod, jeste iskljuivanje potiskivanja kod ovog obnovljenog sukoba, tako da se libido vie ne moe bijegom u nesvjesno iznova oteti svome Ja. To je omogueno promjenom samoga Ja, koja se dogaa pod utjecajem sugestije lijenika. Ja narasta nautrb nesvjesnog zbog rada na tumaenju, kojim se nesvjesno pre tvara u svjesno; zahvaljujui podukama, on postaje pomirljiv prema svom libidu i sklon tome, da mu dopusti neko zado voljenje, a mogunost - da jedan njegov dio razrijei i kroz sublimiranje - smanjuje njegovo strahovanje od zahtjeva libi da. to se bolje dogaaji tijekom lijeenja podudaraju s ovim idealnim opisom, utoliko je vei uspjeh psihoanalitike tera pije. On svoje granice nalazi u nedostatku pokretljivosti libi da, koji se moe opirati naputanju svojih objekata, te u tvr dokornosti narcizma koji ne doputa, da objektni prijenos nadraste neku odreenu granicu. Moda daljnje svjetlo na dinamiku procesa ozdravljenja moe baciti i napomena, da
480

itav libido koji se oteo vladavini Ja zahvaamo tako, to pri jenosom jedan njegov dio privlaimo - na same sebe. Nije neumjesna niti opomena da, dok traje bolest, ne smi jemo izvlaiti nikakav izravan zakljuak o smjetaju libida iz podjela libida, do kojih dolazi tijekom lijeenja i radi njega. Pretpostavimo da nam je sretno uspjelo rijeiti sluaj stvara njem i oslobaanjem jednog jakog prijenosa s oca na lije nika; tada bi bio pogrean zakljuak, da je bolesnik ranije patio od takve jedne nesvjesne povezanosti svog libida s ocem. Prijenos oca samo je bojno polje, na kojemu nadvlada vamo libido; a libido oboljelog bio je s drugih poloaja usmje ren k njemu. To se bojno polje ne mora nuno podudarati s jednom od najvanijih obrambenih utvrda neprijatelja. Obra na neprijateljskog glavnog grada ne mora se odvijati upravo pred samim njegovim vratima. Tek nakon to se prijenos opet razrijei, u mislima se moe rekonstruirati dioba libida koja je postojala tijekom trajanja bolesti. Sa stanovita teorije libida moemo sad rei jo i posljed nju rije o snu. Snovi neurotiara, isto kao i njihove omake, njihove slobodne pomisli, slue nam za to da se pogodi smi sao simptoma i razotkrije smjetaj libida. Oni nam u obliku ispunjenja elja pokazuju koje su pobude elja potisnute, i na koje se objekte vezao libido izbjegavi vladavini svoga Ja. Stoga u psihoanalitikom lijeenju tumaenje snova igra veliku ulogu, a u nekim sluajevima dugo vremena ostaje i najvanije sredstvo rada. Mi znamo da stanje spavanja ve samo po sebi dovodi do odreenog poputanja potiskivanja. Ovim smanjenjem pritiska koji lei na njemu, postaje mogue da si potisnuti osjeaj u snu pribavi mnogo jasniji izraz, no to ga simptom moe pruiti tijekom dana. Prouavanje sna po staje tako najpogodniji pristup spoznaji o potisnutom nesvje snom, a njemu pripada i libido koji se oteo svome Ja. 481

Ali, snovi neurotiara nisu niti u jednoj znaajnoj toki imalo drugaiji od snova normalnih; moda se od njih ak uope niti ne mogu razlikovati. Bilo bi besmisleno objanja vati snove nervoznih na neki nain, koji ne bi vaio i za snove normalnih. Dakle, morali bismo rei da razlika izmeu neu roze i zdravlja vrijedi samo tijekom dana, i ne nastavlja se u ivotu snova. Stoga smo primorani odreeni broj pretpostav ki, koje se kod neurotiara dogaaju kao posljedica po vezanosti izmeu njegovih snova i njegovih simptoma, preni jeti i na zdrave ljude. Mi ne moemo opovrgavati da i zdrava osoba posjeduje u svom duevnom ivotu ono jedino, to joj omoguava tvorbu snova i simptomsku tvorbu, pa moramo izvui zakljuak da je i ona izvrila potiskivanja, da se podvr gava troenju kako bi ih zadrala, da je i njen sustav nes vjesnog protjerao i prikriva energijom zaposjednute osjeaje, te da se i jedan dio njena libida oteo raspolaganju njenog Ja. Dakle, i zdrava je osoba zapravo neurotiar, no ini se da je san jedini simptom koji je ona sposobna oblikovati. Podvrgne li ovjek svoj budan ivot otrijem ispitivanju, naravno da otkriva - to se protivi ovom prividu - da je taj njegov navod no zdrav ivot proet velikim brojem neznatnih, praktino beznaajnih simptomskih tvorbi. Razlika izmeu nervoznih zdravih osoba i neurotinih ograniava se, dakle - na praktino, a odreuje se prema rezultatu - j e li toj osobi preostala dostatna mjera sposobnos ti za uivanje i djelovanje. Ona se vjerojatno svodi na relati van odnos izmeu izmeu koliine jo slobodnih energija i koliine energija koje su jo vezane uz potiskivanje, pa je kvantitativne, a ne kvalitativne vrste. Ne moram vas opominjati na to, da je ovaj stav uvjerenosti u naelnu izljeivost neuroza teoretski opravdan, iako su zasnovane na ustrojstvenoj sklonosti.
482

Toliko se iz injenice istovjetnosti snova kod zdravih i ne urotiara smije zakljuiti o osobini zdravlja. Ali, za sam san proizlazi daljnja posljedica - da ga ne smijemo izdvajati iz njegove povezanosti s neurotinim simptomima, da ne smije mo vjerovati kako je njegova sutina iscrpljena kroz formulu prevoenja misli u neki arhaian oblik izraavanja, te da mo ramo pretpostaviti kako nam on pokazuje stvarno postojei smjetaj libida i zaposjedanje objekata. Sad smo ve skoro stigli do kraja. Moda ste razoarani to sam vam u dijelu o psihoanalitikoj terapiji priao samo teoretski, a ne i o uvjetima pod kojima se lijeenje obavlja, ili o uspjesima koje ono postie. Ali, izostavljam oboje. Prvo zato, jer vam ne mislim davati praktian uvod za bavljenje psihoanalizom, a drugo zato, jer me od toga zadravaju vie struki motivi. Jo sam na poetku naih rasprava naglasio, da pod povoljnim uvjetima postiemo uspjehe u lijeenju koji nimalo ne zaostaju za onima najljepima na podruju interne terapije, a mogu ak dodati, da se niti ne bi mogli postii nekim drugim postupkom. Kada bih rekao vie, doao bih pod sumnju da elim nadglasati one, koji nas sve glasnije nipodatavaju. Protiv psihoanalitiara je vie puta, pa i na otvore nim kongresima izgovorena prijetnja od strane lijenikih kolega, da e se prikupljanjem analitikih neuspjeha i tet nosti ove metode lijeenja otvoriti oi bolesnicima koji pate, kako bi uvidjeli njenu bezvrijednost. Ali, takvo jedno priku pljanje, bez obzira na neprijateljsku i denuncijatorsku narav ovih mjera, ne bi bilo podesno da omogui ispravnu ocjenu terapeutske djelotvornosti analize. Analitika terapija je mla da, kao to znate; trebalo je mnogo vremena za utvrivanje tehnike, a i to se moglo dogaati jedino tijekom rada i pod utjecajem sve veeg iskustva. Zbog potekoa u obuavanju, lijeniki poetnik je u psihoanalizi upuen na svoju vlastitu
483

sposobnost da se dalje usavrava u mnogo veoj mjeri od ne kog drugog specijaliste, pa uspjesi njegovih prvih godina rada nikada nee dopustiti ocjenjivanje uinkovitosti analitike terapije. Mnogi pokuaji lijeenja u poecima analize nisu uspije vali, jer su se poduzimali na sluajevima koji uope nisu po desni za postupak, i koje danas iskljuujemo naim stavlja njem indikacija. Ali, do ovih se indikacija moe stii samo kroz pokuaj. Svojedobno se nije moglo od poetka znati, da su paranoja i Dementia praecox u svojim izraenijim oblicima nepristupane, pa se metoda s pravom iskuavala na svim vr stama bolesti. No, najee se neuspjesi onih prvih godina nisu dogaali krivnjom lijenika ili zbog nepodesnog izbora objekta, ve zbog nepogodnih vanjskih okolnosti. Bavili smo se samo unutarnjim otporima - onima pacijenata, koji su bili nuni i pobjedivi. Vanjski otpori, koje bi analizi pripremili odnos bolesnika i njegove okoline prema njoj, imali su nezna tan teoretski znaaj, ali veliku praktinu vanost. Psihoana litiko lijeenje moe se usporediti s kirurkim zahvatom, pa kao i on, postavlja zahtjev da se izvodi pod okolnostima naj povoljnijim za uspjeh. Vi znate kakve uvjete kirurg za to obino zahtijeva: podesnu prostoriju, dobru osvijetljenost, asistenciju, iskljuenje rodbine, i tako dalje. Upitajte sami sebe, koliko bi se od tih operacija okonalo dobro, kad bi se morale obavljati uz nazonost svih lanova obitelji, koji bi gurali svoje noseve u operativno podruje i pri svakom rezu noa glasno vrisnuli. Kod psihoanalitikog lijeenja je mi jeanje rodbine zapravo opasnost, i to od one vrste s kojom se ne znamo suoiti. Opremljeni smo protiv unutarnjih otpora pacijenta, koje prepoznajemo kao nune, ali - kako se obra niti od takvog jednog vanjskog otpora? Rodbinu pacijenta ne moe se nikakvim razjanjenjima dovesti do toga, ona se ne
484

moe navesti na to da se dri podalje od itave te stvari, a zajedno s njom se nikada ne smije raditi nita, jer tada prijeti opasnost da se izgubi povjerenje bolesnika koji uostalom, s pravom zahtijeva, da osoba od njegova povjerenja bude na njegovoj strani. Tko openito zna kakvim sve razdorima neka obitelj esto moe biti rascijepljena, nee se niti kao analitiar iznenaditi zbog spoznaje, da ponekad i oni najblii bolesniku pokazuju manje zanimanja za to da on postane zdrav, negoli za to, da i ostane takav kakav jeste. Tamo gdje je neuroza po vezana sa sukobima meu lanovima obitelji, sto je vrlo ues talo, tamo zdrav ne razmilja mnogo kod izbora izmeu vlas titih interesa i ponovnog ozdravljenja bolesnika. Ne treba se uditi kad suprug nevoljko gleda na lijeenje kroz koje e, kako s pravom smije pretpostavljati, biti razotkritkriven popis njegovih grijeha; tome se niti ne udimo, ali si tada ne tre bamo niti predbacivati kad nae nastojanje ostane bez uspje ha i prekida se prije vremena, jer se otporu bolesne ene pri dodaje i otpor supruga. Naprosto, poduzeli smo neto, to je pod postojeim okolnostima bilo neizvedivo. Umjesto mnogih sluajeva, ispriat u vam jedan jedini, u kojemu sam zbog lijenikog obzira i ja bio osuen na ulogu patnika. Prije mnogo godina primio sam na analitiko lijeenje jednu mladu djevojku, koja ve dugo vremena nije zbog strepnje izlazila na ulicu, niti bi kod kue mogla ostajati sama. Bolesnica se polagano primicala priznanju, kako je njena mata zabavljena sluajno zamijeenim njenostima, razmijenjenim izmeu njene majke i jednog imunog kunog prijatelja. Ali, bila je toliko nespretna - ili toliko lukava, da je majci dala mig o tome, o emu se tijekom analize govori, i to tako, da je izmijenila svoje ponaanje prema njoj, zahtijeva jui da je nitko drugi ne titi od strepnje samoe osim majke, te bi joj prestravljeno zaprijeila pristup vratima kada bi ova 485

eljela napustiti kuu. Majka je i sama ranije bila vrlo nervoz na, ali je zdravlje pronala u nekim toplicama. Dodajmo tome, da se upravo tamo i upoznala s onim gospodinom, s kojim se mogla upustiti u odnos koji ju je zadovoljavao u svim pogled ima. Zaprepatena iznenadnim burnim zahtjevima djevojke, majka je odjednom shvatila to znai strepnja njene keri. Ona se prepustila bolesti zato, da bi majku uinila svojom zatvorenicom i oduzela joj slobodu kretanja potrebnu za su srete s ljubavnikom. Brzo odluivi, majka je uinila kraj takvom pogubnom lijeenju. Djevojku su odveli u ljeilite za ivane bolesti, i dugo godina je tamo prikazivali kao jadnu rtvu psihoanalize. Isto se toliko dugo i za mnom vuklo runo ogovaranje zbog loeg ishoda ovog lijeenja. Odabrao sam utnju, jer sam se osjeao vezanim obvezom lijenike diskrecije. Nakon dosta vremena, od jednog sam kolege, koji je posjeivao ono ljeilite i tamo vidio agorafobinu djevoj ku, saznao da je odnos izmeu majke i bogatog kunog pri jatelja postao poznat u itavom gradu, te vjerojatno imao ak i odobrenje supruga, i oca. Dakle, takvoj je tajni bilo rtvo vano ovo lijeenje. U godinama prije rata, kad me navala gospode iz mnogih zemalja uinila neovisnim o milosti ili nemilosti mog rodnog grada, slijedio sam pravilo da na lijeenje ne uzimam niti jednog bolesnika koji nije sui juris, neovisan o drugima u svo jim ivotnim odnosima. No, to si ne moe dopustiti svaki psihoanalitiar. Moda iz mog upozorenja o rodbini izvuete zakljuak, da bi se za svrhe psihoanalize bolesnike trebalo odvojiti od njihovih oblitelji, dakle, ovu terapiju ograniiti na one, koji se nalaze u ljeilitima za ivane bolesti. Samo, ne bih se u tome mogao sloiti s vama; mnogo je povoljnije kad bolesnik tijekom lijeenja - ukoliko se ne nalazi u stanju teke iscrpljenosti, ostane u onim odnosima, u kojima se vi trebate 486

boriti sa zadaama koje se pred vas postavljaju. Roaci jedi no svojim ponaanjem ne bi trebali ponititi ovu prednost i openito se neprijateljski postavljati prema lijenikim nastojanjima. No, kako da se ove nama nedostupne imbenike dovede do toga! Naravno, tako ete takoer otkriti i u kojoj su mjeri izgledi nekog lijeenja odreeni drutvenom sredinom i kulturnim stanjem neke obitelji. Zar ne, ovo prua alosne izglede za djelotvornost psi hoanalize kao terapije, pa ak i kad bismo pretenu veinu svojih neuspjeha mogli objasniti ovim opravdanjem, tim ometajuim vanjskim imbenicima! Prijatelji analize su nam savjetovali, da jednom naom statistikom uspjeha preduhitri mo najavljenu zbirku neuspjeha. Niti na to nisam pristao. Do kazivao sam, da je statistika bezvrijedna ako su u njoj jedinice koje su poredane jedna za drugom premalo istovrsne, a slu ajevi neurotinih oboljenja koji se uzimaju na lijeenje zaista nisu bili istovrsni, u najrazliitijim smjerovima. Osim toga, vremensko razdoblje koje se trebalo pregledati bilo bi prekratko, da bi se mogla ocijeniti trajnost ozdravljenja, a za mnoge sluajeve se uope nije niti moglo doi do obavijesti. To se odnosilo na osobe, koje su svoju bolest, a i svoje lije enje drale u tajnosti, pa se stoga trebalo prikrivati i njihovo ozdravljenje. No, najjaa zapreka leala je u spoznaji, da se ljudi prema pitanjima terapije postavljaju izrazito iracionalno, pa nema izgleda da se razumnim sredstvima kod njih neto postigne. Neka terapeutska novost prihvaa se ili glasnim oduevljenjem, kao primjerice onda kada je Koch u javnosti objavio svoj prvi tuberkulin protiv tuberkuloze, ili pak uz naj dublje nepovjerenje, kao u sluaju Jennerova stvarno bla enog cjepiva, koje jo i danas ima svoje nepomirljive pro tivnike. Protiv psihoanalize je oito postojala predrasuda. Kad bi se izlijeio neki teak sluaj, moglo se uti: To nije
487

nikakav dokaz, taj bi ozdravio i sam od sebe tijekom ovog vremena. A kad je jedna bolesnica, koja je iza sebe ve osta vila etiri ciklusa neraspoloenja i manije dospjela na moje lijeenje u stanci nakon melankolije, a potom se tri tjedna kas nije iznova nala na poetku jedne manije, tada su svi lanovi obitelji, pa ak i visok lijeniki autoritet, pozvan radi sa vjetovanja, bili uvjereni da taj novi napad moe jedino biti posljedica na njoj iskuane analize. Protiv predrasuda se ne moe uiniti nita; vidite ih i sada na predrasudama koje je jedna grupa naroda, koji vode rat, razvila protiv druge. Naj mudrije je priekati, i prepustiti ih vremenu koje ih ipak troi. Jednog e dana isti ljudi o istim stvarima misliti drugaije, negoli do tada; a zbog ega tako nisu mislili i ranije, ostaje mranom tajnom. Mogue je, da je predrasuda protiv analitike terapije sa da ve zahvaena opadanjem. ini se da joj to osigurava ne prekidno irenje analitikih uenja i sve vei broj lijenika u nekim zemljama, koji se bave analitikim radom. Kad sam bio jo mlad lijenik, zapao sam u jedno slino olujno ogor enje lijenika protiv hipnotikog sugestivnog lijeenja, koje danas oni umjereni suprotstavljaju psihoanalizi. Ali, hipnotizam se nije odrao kao terapeutski agens onako, kako je to obeavao u svom poetku; mi psihoanalitiari moemo se izdavati za njegovog zakonitog nasljednika, i ne zaborav ljamo za kolika mu ohrabrenja i razjanjenja trebamo zahva liti. tete, predbacivane psihoanalizi, u sutini se ograniavaju na prolazne pojave porasta sukoba, kad analiza nije bila iz voena vjeto, ili kad je bila prekinuta usred rada. uli ste objanjenje o tome to sve radimo s naim bolesnicima, pa i sami moete oblikovati vlastitu ocjenu o tome, jesu li naa nastojanja sposobna da dovedu do nekog trajnog poremeaja. Nepovjerenje prema analizi mogue je u razliitim pravcima;
488

k tome, prijenos je opasno sredstvo u rukama nekog nesav jesnog lijenika. Ali, niti jedno sredstvo ili postupak lijeenja nije zatien od zloporaba; ako neki no ne ree, ne moe posluiti niti za ozdravljenje. Sada sam ve pri kraju, moje dame i gospodo. Vie je no uobiajeni naina govora kada priznajem, da i mene samog tite mnogi nedostaci ovih predavanja koja sam vam odrao. Ali, vie od svega mi je ao, to sam toliko esto obeavao iz nova se na nekom drugom mjestu vratiti na neko tek dotaknu to pitanje, a potom povezivanje nije dovodilo do toga da svoje obeanje i odrim. Prihvaao sam se toga da vam ponudim iz vjee o nekom nedovrenom pitanju, jo zahvaenom raz vitkom pa bi tada moje skraeno saimanje i samo postalo nepotpunim. Na nekim sam mjestima pripremio grau za izvoenje nekog zakljuka, a potom ga sam ne bih izveo. Ali, nisam ni mogao zahtijevati da postanete strunjaci; elio sam vam samo dati razjanjenje i poticaj.

489

SIGMUND FREUD KRATKA BIOGRAFIJA

Priredio: Peter Gray Freudova sudbina bijae, kako je ne bez ponosa i sam pri pomenuo - utemeljena na spavanju svijeta.1 Pola stoljea nakon njegove smrti vie se ne moe previdjeti da je bila us pjenija, no to se ikada i sam nadao, naravno - ponekad i u nekom obliku i na nain, koji mu se zasigurno ne bi svidio. Ve je postala otrcana fraza, no usprkos tome istinita, da svi mi danas, vie ili manje ispravno, govorimo freudovski. Bez imalo ustezanja priamo o edipovskim sukobima i takmi enju meu braom, o narcizmu i freudovskim omakama. Pa ipak, kad bismo se eljeli struno posluiti tim jezikom, tre bali bismo prethodno pozorno proitati Freudova djela. Ova lektira isplati se, i to ne samo s kamatama, ve i s kamatama na kamate. Sigmund Freud rodio se 6. svibnja 1856. godine u malom moravskom gradu Freibergu.2 Njegov otac, Jakob Freud,
O povijesti psihoanalitikog pokreta., Sigmund Freud, Sabrana djela, tom 10, London 1946., strana 60 Freiberg, koji danas pripada ekoj, nosi eko ime Pribor. - Freud je dobio ime Sigismund Schlomo, iako ovaj drugi dio imena nije nikada koristio. Nakon stoje neko vrijeme izvodio pokuse sa skraenim oblikom imena Sigismund - Sigmund, na poetku sedamdesetih godina se kao stu dent medicine na bekom sveuilitu konano odluio na uzimanje tog imena, pa bi se samo rijetko ponekad posluio njegovim izvornim ob likom.

513

bijae ne ba imuan trgovac vunom, a majka Amalia zgodna, samosvjesna i mlada ena, dvadeset godina mlaa od svog supruga, kojemu je bila trea ena. Jakob Freud imao je dva sina iz prvog braka, iste dobi kao i supruga mu Amalia, a oba su ivjela u njihovu susjedstvu. Jedan od ove polubrae imao je sina, Johna, koji je - iako neak Sigmunda Freuda - bio stariji od svog ujaka. Tako je ve i sastav Freudove obitelji bio dovoljno neobian da bi pametnom, znanja eljnom djeaku zadao podosta zagonetaka. elja za spoznajom, djeci ve pri roena u naravi, bila je kod Freuda naroito izraena. No, ivot e mu ponuditi obilje prilika da bi je i zadovoljio. 1860. godine Freud je bio u dobi od gotovo etiri godine kad je obitelj preselila u Be, koji je u to doba mnoge magnet ski privlaio. Habsburko carstvo nalazilo se upravo na po etku svoje liberalne ere. Zidovi, osloboeni tek neto ranije poreza i pristojbi koji su toliko titali, poniavajuih ograni enja vezanih uz prava na imovinu te odabira zvanja i bavlje nja religijom, mogli su gajiti opravdane nade u svoj gospo darski napredak, sudjelovanje u politici i odreenu mjeru drutvenog uvaavanja. Bilo je to vrijeme u kojemu je, kako se sam Freud prisjea, svaki marljiviji idovski momak (...) u svojoj kolskoj torbi nosio ministarsku lisnicu.3 Mladi je Freud pronaao sranosti da njeguje ambiciozne snove o us pjehu. Kao majin prvoroenac i ljubimac obitelji, dobio je vlastitu sobu im si je obitelj mogla dopustiti takav troak. Ve je od prvog dana kole iskazivao nadarenosti vrijedne pozornosti, a tijekom gimnazije bio bi iz godine u godinu najbolji uenik u razredu.

1873. godine upisao se Freud, upravo navrivi sedamna estu, na Sveuilite u Beu. U poetku je planirao studirati pravo, no ubrzo se tjeran svojom poudom za znanjem, ka ko je to sam nazvao, prebacio na Medicinski fakultet, i to ne stoga jer je elio krenuti uobiajenim putem kao lijenik, ve da bi se bavio znanstveno-filozofskim istraivanjima, koja su trebala rijeiti neke velike zagonetke to su ga dugo fascini rale. Bavljenje psihologijom i neurologijom toliko ga je obuzelo, da je svoj stupanj doktorata dovrio tek 1881. godine. Kao briljantan istraiva, njegovao je vezanost uz teme ljita promatranja i odgovarajue odravanje razine znanstvene skepse. Imao je privilegiju raditi s profesorima, poznatima u ono doba i u meunarodnim razmjerima, s profesorima koji su go tovo svi bili podrijetlom iz Njemake, usto i nepogreivi pozitivisti koji su s prezirom odbacivali svaku metafiziku speku laciju o prirodnim pojavama, a da se religiozna objanjenja niti ne spominju. Pa ak i nakon to je Freud modificirao svoje rane teorije o psihi - u sutini ve nimalo prikrivene psi holoke teorije, o svojim je uiteljima uvijek razmiljao s iskrenom zahvalnou. Najznaajnijeg meu njima, Ernsta Briickea, iznimnog fiziologa i utivog, no vrlo strogog preda vaa, Freud je duboko potovao. U obitelji je odrastao bez ne ke religiozne poduke, kao ateist je krenuo na beko Sveuili te, a i napustio ga je kao ateist, i to s uvjerljivim znanstvenim argumentima. Na Briickeov savjet, Freud je 1882. godine nerado napus tio laboratorij i prihvatio posao u Opoj bolnici u Beu. Stvarni razlog bio je romantine prirode: u travnju je upoznao Marthu Bernays, vitku, privlanu mladu damu sa sjevera Njemake, koja je u Be stigla u posjetu jednoj od njegovih 515

Tumaenje snova, Sigmund Freud, Sabrana djela, tom 2/3, London 1942., strana 199. (Stari grad, Zagreb, 2000.)

514

sestara, pa se strastveno zaljubio u nju. Ubrzo su se potajno i vjerili, no - bio je isuvie siromaan da bi mogao zasnovati ugledan graanski dom koji su i on, a i vjerenica smatrali neophodnim. Tek se u rujnu 1886. godine par mogao i vjenati, oko pet mjeseci nakon to je on otvorio svoju lije niku ordinaciju u Beu, i to samo zahvaljujui obilatoj po moi putem vjenanih poklona i posudbi od bogatih prijatelja. Tijekom devet godina dobili su estoro djece, od kojih je najmlaa, Anna, kasnije postala glavna oeva osoba od po vjerenja, tajnica, bolnika sestra i zastupnica, no i sama iz vrsna psihoanalitiarka. Prije sklapanja braka, Freud je od listopada 1885. do ve ljae 1886. godine radio u Parizu, kod slavnog francuskog neurologa Jean-Martin Charcota, ije je smiono podupiranje hipnoze kao sredstva za lijeenje internistikih poremeaja, te ne manje hrabre obrane teze (u ono doba iznimno neomi ljene), da je histerija zapravo bolest kojoj mukarci ne podli jeu nita manje od ena, ostavilo na Freuda dubok dojam. Charcot, neusporedivi promatra, pojaao je Freudovo ras tue zanimanje za teoretske i terapeutske aspekte psihikog ozdravljenja. Patnje nervoznih postale su Freudovo podruje specijalizacije, a devedesetih godina mu se psihologija pre tvorila u pravog tiranina, kako je povjerio jednom svom prijatelju. Tih je godina i utemeljio psihoanalitiku teoriju du evnog ivota. Pritom su mu bile suene i sloene pomoi, da ba ne kaemo - osebujne. 1887. godine upoznao je berlinskog oto rinolaringologa Wilhelma Fliessa, te se ubrzo s njim i sprija teljio. Fliess je bio sjajan sluatelj, upravo onakav za kakvim je Freud i eznuo: intelektualni igra kojeg ne bi prestraila nikakva ideja, propagator provokativnih teorija (ponekad i jezivih), entuzijast koji je Freudu dao dosta pobuda za razmi516

ljanje na kojima je mogao zapoeti s izgradnjom. Vise od desetljea razmjenjivali su FlieB i Freud povjerljive razgovo re, strune zabiljeke te konano dospjeli i do toga, da pro dube svoje subverzivne predodbe. A i ordinacija je nagonila Freuda na otkrivanje psihoanalize: njegovi su se pacijenti iskazali kao sjajni uitelji. U sve veoj se mjeri specijalizirao za ene koje su patile od histerije; promatrajui njihove simp tome i sluajui o njihovim potekoama, utvrdio je kako, iako inae dobar sluatelj, ipak nije sluao dovoljno dobro. Imale su mu za rei mnogo vie no to je uo. 1895. godine objavio je Freud zajedno sa svojim oinski nastrojenim prijateljem Josefom Breuerom, uspjenim i ve likodunim internistom, djelo Studije o histeriji, koje su Breuerovoj nekadanjoj pacijentici, Anni O. osigurale poasno mjesto. Ona je Breueru i Freudu ponudila fascinantnu grau za njihove povjerljive razgovore, te otada posve protiv svoje, a i Breuerove volje, uznapredovala do pra-pacijentice ili utemeljiteljske pacijentice psihoanalize. Na Freudovo je za dovoljstvo pokazala, da histerija svoj poetak nalazi u seksu alnim funkcionalnim smetnjama, te da se njeni simptomi mo gu otkloniti razgovorima. Godina 1895. bila je za Freuda odluujua i na jedan dru gi nain. U srpnju mu je uspjelo u cijelosti analizirati jedan vlastiti san. Kad je etiri godine kasnije u svom djelu Tuma enje snova objavio taj san, kasnije poznat pod nazivom Irmina injekcija, uzeo ga je kao model za psihoanalitiko tumaenje sna. U jesen je radio na tekstu koji je kasnije naz van Nacrt znanstvene psihologije, iako ga nije sam ni zaklju io, a niti objavio. To je djelo unaprijedilo neke od njegovih osnovnih teorija, no moglo bi se shvatiti i kao mig, koji nas podsjea na to koliko je Freud ipak mnogo dugovao tradi cionalnim fiziolokim razjanjenjima psihikih doivljaja. 517

U sve veoj mjeri Freud iznosi psiholoka razjanjenja za psiholoke pojave. U proljee 1896. godine po prvi put je upotrijebio sudbonosnu rije psihoanaliza. U listopadu mu je umro otac, najznaajniji dogaaj kako se prisjetio nekih dvanaestak godina kasnije, te najupeatljiviji (...) gubitak u ivotu jednog mukarca.4 Taj je dogaaj bio snana pobuda za oblikovanje psiho analitike teorije, te poticaj Freudu da se prihvati samoanalize, koja je bila sustavnija i temeljitija no samoistraivanje ma i najiskrenijeg autobiografa - jer, u povijesti nije bilo pri mjera slinog tome! Sljedee dvije ili tri godine muio se sa svojom sanjaricom; dani su mu bili ispunjeni novim otkri ima. Ipak, na kraju je morao odbaciti teoriju zavoenja, do koje mu je neko vrijeme bilo jako stalo. Ona je tvrdila, da je svaka neuroza posljedica preranih poetaka seksualnih djelat nosti u djetinjstvu, te da je prije svega treba izvoditi iz zlo stavljanja djece.5 Freudovo Tumaenje snova objavljeno je u studenom 1899.godine.6 Sve snove obrauje kao ispunjenja elja, do pojedinosti opisuje duevne vjetine uz iju se pomo uzroci snova prevode u neobinu dramu koje se probueni sanja prisjea, a u tekom sedmom poglavlju iznosi svoju opsenu teoriju o psihi. Knjiga je isprva bila hladno prihvaena. U est
4 5

Tumaenje snova, Predgovor 2. izdanju Freud nikada nije tvrdio da nema seksualnog zlostavljanja. Imao je paci jente za koje je znao da napadi, o kojima su govorili, nisu postojali samo u njihovoj mati. Ono ega se odrekao s teorijom zavoenja bila je ustvari isuvie uopena tvrdnja, da uzrok neuroze moe biti jedino silo vanje djeteta - djevojice ili djeaka, svejedno, od strane kunog osob lja, starije brae ili kolskih kolega. Na naslovnoj strani knjige, kao godina izdanja navedena je 1900.-ta, pa se ta godina obino iznosi i kao godina prvog objavljivanja.

godina prodan je samo 351 primjerak, a drugo se izdanje pojavilo tek 1909. godine. Nasuprot tome, Freudov rad pisan za iroku publiku, O psihopatologiji svakidanjeg ivota iz 1901., dospio je do velikog kruga itatelja. U njemu sadrana zbirka osvijetljenih omaki svih vrsta objasnila je Freudovo osnovno shvaanje, da duom - ma kako se ona inila neure enom - vladaju vrsta pravila. Da se samo navede jedan od tipinih primjera: jedan predsjednik otvara njemu oito neu godnu sjednicu slubenom objavom, kako se ona time zatva ra. Ova nezgoda dogodila se samo zbog njegove potajne nevoljkosti prema odravanju te sjednice. Sve vie i vie je Freud postizao ugled i pristalice, iako je jo uvijek slovio kao radikal. Sa Fliessom se raziao 1900. godine, i iako je dopisivanje jo potrajalo, nisu se vie nikada sastali. 1902. godine je Freud konano nakon mnogih ote zanja, kojima su doprinijeli antisemitski osjeaji kao i sum njiavost prema tom usamljenom inovatoru, bio imenovan za izvanrednog profesora na bekom Sveuilitu. Krajem go dine, donio je odluku da se sastaje svake srijede naveer s jo etiri beka lijenika u svom stanu, u Berggasse 19, gdje bi raspravljali o pitanjima psihoanalize; etiri godine kasnije, ova se grupa poveala na vie od dvanaest sudionika, te je ak zaposlen i plaeni tajnik (Otto Rank), da bi vodio zapisnike i biljeke. 1910. godine se ovo Psiholoko drutvo srijedom pretvorilo u slubenu Beku psihoanalitiku udrugu. Barem je nekoliko medicinara (i mali broj ena meu njima) Freudove ideje shvatio ozbiljno. 1905. godine utvrdio je Freud svoju graevinu psihoana litikog miljenja i drugim dijelom svoje teorije: Tri rasprave 0 teoriji seksualnosti. Ovo je djelo predstavljalo nastranosti i normalan razvitak od djetinjstva pa do puberteta otvoreno 1 osloboeno moralnih stega, na nain koji je dotada bio 519

518

praktino nepoznat medicinskoj literaturi. Isto tako, 1905. je Freud objavio i svoju knjigu o dosjetkama, te prvu od svojih poznatih povijesti pojedinih sluajeva: Odlomak analize jednog sluaja histerije, ili krae nazvan Sluaj Dora. Objavljivanje ove povijesti bolesti trebalo je pokazati pri mjenjivanje tumaenja snova u psihoanalitikom lijeenju, te priznati jedan propust, naime - da nije uvidio koja je mo prijenosa u psihoanalitikoj situaciji; na temelju tog nedostat ka ovaj je rad o analiziranoj djevojci od nepunih dvadest go dina, izloenoj mnogostrukim utjecajima okoline, ocijenjen kao osporen. U iduem desetljeu, Freud je obogatio tehniku psiho analize s dva vrlo briljivo obraena izvjea o sluajevima 1909. je objavio Analizu fobije jednog petogodinjeg dje aka (Mali Hans), potom Zapaanja o jednom sluaju opsesijske neuroze (ovjek-takor) te 1911. godine Psi hoanalitike napomene o jednom autobiografski opisanom sluaju paranoje (Dementia paranoides) (Sluaj Schreber). Usprkos kritikim analizama ovih sluajeva koje su se pojavile u ranijim vremenima, ovo ostaju lucidni modeli za razjanjavanje irokog spektra psihikih oboljenja. Od 1910. godine Freud je kao na traci objavljivao iznimno utjecajne ra dove o tehnici, koji su psihoanalitiku metodu trebali postavi ti na sigurne temelje. No, ipak nije zapostavljao ni teoriju; kao dokaz tome, moe se uzeti samo jedno toliko vano djelo, kakvo je Formulacije o dva naela psihikog funkcionira nja (1911.), u kojemu Freud razlikuje primarni proces primitivnog, nesvjesnog sastavnog dijela psihe i uglavnom svjestan i nadzirani sekundarni proces. U tim je godinama Freud probio i zadane granice kli nikog i teoretskog strunog podruja objavljivanjem svojih zapisa o religiji, literaturi, seksualnim predodbama o moral520

nosti, biografiji, kiparstvu, prapovijesti i mnogo emu dru gome. Prisilne radnje i religiozne vjebe (1907.), Kulturni seksualni moral i moderna nervoza (1908.), te njegova studi ja o podrijetlu homoseksualnosti, o kojoj se mnogo rasprav ljalo, Sjeanje iz djetinjstva Leonarda da Vincija (1910.) sve su to primjeri irine njegovih zanimanja. Freud je objanjavao sveukupnost kulture svojoj provinciji. Ostva rivao je program koji si je zacrtao jo u mladosti: rijeiti neke najvee zagonetke ljudskoga postojanja. Freud nije ostajao ni bez odlikovanja. U rujnu 1909. pro glaen je poasnim doktorom Sveuilita Clark u Worchesteru, Massachusetts.7 Pa ipak, desetljee od 1905. do 1914. godine bilo je za njega prepuno uzbuenja: s jedne strane dalj nje razvijanje, a s druge strane, neugodni procesi podjela unu tar jednog brzo rastueg, sad ve meunarodnog pokreta njegovog pokreta. Psihoanalitika politika izbila je u prvi plan. Nada u budunost freudovske ideje, ali i kasniji ogore ni sukobi miljenja, imali su dva glavna izvora: inteligentnog bekog lijenika i socijalistu, Alfreda Adlera (1870.-1937.), te originalnog, tvrdoglavog vicarskog psihijatra Carla Gustava Junga (1875.-1961.). Adler je pripadao prvim Freudovim isto miljenicima, i niz godina ostao njegov najugledniji beki pristalica. Ali, kad se profesionalno zanimanje za psihoana lizu ubrzano poelo iriti, iako to ne bi ba u svim sluajevima zavravalo i dobro, i kad se o Freudovim uznemirujuim ide jama poelo raspravljati na psihijatrijskim kongresima, kre nuo je Freud na to, da se podruje utjecaja psihoanalize to
Kasnije su uslijedile i druge nagrade; tako 1930. Goetheova nagrada grada Frankfurta na Majni, te 1936. odlikovanje koje je Freud cijenio vie od svh ostalih, pa ak vie od ulaska u Kraljevsko medicinsko drutvo (1935.); bio je to izbor za korespondentnog lana ekskluzivnog svjetskog Kraljevskog Drutva (Royal Societv).

521

vie rasprostrani i izvan svog mjesta nastajanja. Be mu se, s onom aicom sljedbenika, uinio isuvie provincijalnim i nepodobnim za prerastanje u glavni stoer. Prvi se proboj dogodio 1906., kada je Jung, tada glavni psihijatar na slavnoj klinici Burgholzli u Ziirichu, poslao Freudu jedan zasebno otisnut primjerak svog rada. Freud mu je odmah odgovorio; iz toga se razvila srdana razmjena pisa ma, a prijateljstvo se zapeatilo posjetom Junga Freudu 1907. godine. Freud je tada imao svega pedest godina, nalazio se u punoj radnoj snazi i produktivnosti, ali se dugo vremena smiljeno predstavljao starijim i osjetljivijim no to je uistinu bio. Tragao je za nasljednikom koji bi psihoanalitika dosti gnua prenio nastupajuim pokoljenjima, i u svijet koji bi bio vei od idovskoga dijela Bea, na koji je Freudova psiho analiza tada bila ograniena. Jung, snane pojavnosti i ener gian kao debatant, bio je za Freuda pravo otkrie, poslano od boginje sree: nije bio star, nije bio Beanin i nije bio - idov. Na Prvom meunarodnom kongresu psihoanalitiara, odranom u Salzburgu u proljee 1908., Jung se isticao svo jom osobnou, a godinu dana potom bio imenovan i uredni kom novoosnovanog Godinjaka. Freud, oduevljen Jungom, nazivao ga je svojim sinom, svojim princem nasljednikom sve nazivi, koje je Jung pozdravljao, pa ak ih i izazivao. Slijedom toga, kad je u oujku 1910. u Niirnbergu bila osno vana Meunarodna psihoanalitika udruga, za Freuda je Jung bio logian, neizbjean izbor nositelja asti predsjednika te Udruge. Beki Freudovi sljedbenici vidjeli su da njihov grad kao sredite psihoanalize potiskuje Zurich, i nisu se tome ni malo radovali. Dogovoren je stoga kompromis, koji je na ne ko vrijeme vratio mir u Beku psihoanalitiku udrugu. No, Adler je slijedio i vlastite psiholoke tijekove misli, u kojima je naglaavao znaenje agresivnosti vie no seksualnost, te
522

kao glavni uzrok neuroza odredio osjeaj manje vrijednosti organa. Razdor je bio neizbjean; u ljeto 1911. Adler je s nekoliko svojih pristaa istupio iz Beke psihoanalitike udruge, te kontrolu nad njom prepustio Freudu i njegovim sljedbenicima. Ali, kao i Adler, i Jung je sve vie skretao s Freudovih ideja. Nikada mu nije bilo lako prihvatiti znaaj, koji je Freud davao seksualnom nagonu, libidu. Poetkom 1912. godine, ove su razlike poele dobivati i osobna obiljeja. Kao reakci ju na to, Freudov najvaniji sjedbenik iz Engleske, Ernest Jones, osnovao je tajnu grupu analitiara istomiljenika, koju su nazvali Odbor za obranu osnovnih uenja psihoanalize. Taj se Odbor sastojao od samog Jonesa, Freuda, Sandora Ferenczija (briljantnog sljedbenika iz Budimpete), duhovi tog Beanina Hannsa Sachsa, otroumnog kliniara i teo retiara Karla Abrahama iz Berlina te Freudova tajnika, samoukog Otta Ranka. Odbor se zaista inio potrebnim; kra jem 1912. godine razmjena pisama izmeu Junga i Freuda dosegla je ljutitu otrinu, a u sijenju 1914. Freud je okonao svoje prijateljstvo s Jungom. Ovaj raskid bio je ionako samo pitanje vremena; u proljee 1914. Jung se povukao sa svog monog poloaja unutar psihoanalitikog pokreta. Napetosti oko psihoanalitike politike nisu Freuda spri jeile da nastavi s istraivanjima dojmljivog mnotva tema. 1912./1913. objavio je pod naslovom Totem i tabu rezultate jednog smionog, spekulativnog izviakog putovanja u prapovijest, istraivanje kojeg je razotkrilo stupanj u kojem je praovjek mrane, daleke prolosti uao u stanje kulture ubivi svoga oca i stekavi time osjeaje krivnje koju treba ublaiti. Sljedee godine anonimno je objavio lanak Michelangelov Mojsije, u kojem je spojio svoje divljenje prema toj skulpturi sa svojim otrim zapaanjima. Iste godine izaao je
523

i s uznemirujuim lankom o aspektima psihoanalitikog miljenja vezanog uz narcizam, posumnjavi u vlastitu teori ju o nagonima, koje je do tada dijelio na erotske i egoistine. Razorna dogaanja na svjetskoj sceni potakla su Freudovo novo shvaanje psihoanalitike teorije. 28. lipnja 1914. godine ubijeni su nadvojvoda Franz Ferdinand Austrijski i njegova supruga. est tjedana kasnije, 4. kolovoza, Europa se nala u ratu. Prva rtva unutar psihoanalize bio je kasnije Freudov daleko najpoznatiji prikaz sluaja, Iz povijesti jedne infantilne neuroze (ovjek-vuk), koji je napisao u jesen 1914., ali je bio objavljen tek 1918. godine. Psihoanalitike aktivnosti dos pjele su gotovo u stanje mirovanja. Mnogi potencijalni paci jenti nalazili su se na ratitu; veina analitiara takoer se tamo nalazila, po sanitetskim jedinicama; komunikacija izmeu neprijatelja kakvi su postali Ernest Jones, Englez, i Freuda, bila je otro srezana, a objavljivanja s podruja psihoanalize gotovo su posve zamrla; o kongresima, koji su srce svih komu nikacija, nije moglo biti ni rijei. Za Freuda to bijahu teka vre mena i iz drugih razloga: sva trojica sinova nali su se na bojitu, a dvojica od njih i u najveoj opasnosti, svakodnevno. Rat je priguio Freudov duh, ali ne posve. Imao je isuvie vremena na raspolaganju, pa ga je koristio u svoje svrhe. Rad bi ga odvraao od razmiljanja. Od kraja 1914. do srpnja 1915. napisao je dvanaest temeljnih rasprava, koje je u poetku elio objaviti pod jednim nazivom, Pripreme za metapsihologiju, ali je kasnije odbacio taj plan. Pet od tih zapisa8 objavio je izmeu 1915. i 1917. godine. Ostalih sedam je odloio u stranu; smatrao ih je promaenima. 9
Nagoni i sudbina nagona, Potiskivanje, Nesvjesno, Metapsiholoka dopuna uenju o snovima i Tugovanje i melankolija. Nacrt za dvanaestu od ovih rasprava, naslovljenu kao Pregled neuroza

Njegovo zagonetno nezadovoljstvo ovim rukopisima ukazuje na nevoljkost, koja je prevagnula u lanku o narciz mu. Njegov nacrt psihe nije odgovarao osloncima koje je us pio sabrati tijekom svog klinikog rada. Pa ipak, jo uvijek ni je nalazio neku drugu zadovoljavajuu mogunost. To je ipak trebalo priekati zavretak rata. No, jedna druga djelatnost kojom se bavio tijekom rata, iako uspjenija, Freudu nije pruala neko vee zadovoljstvo. Od 1915. godine poeo je odravati predavanja na Sveui litu, koja je 1917. obuhvatio jednom knjigom, izdanom pod naslovom Predavanja za uvod u psihoanalizu. Vjetinom ro enog propagatora ovdje je Freud zapoeo s nizom svaki danjih iskustava, s omakama, nemotiviranim zaboravlja njem, potom se okrenuo snovima i zakljuio s tehnikom pred meta, te neurozama. Mnogo puta izdavana i prevedena na mnoge jezike, ova su mu Predavanja na kraju donijela og romnu publiku. Rat se razvukao. Na njegovu je poetku, pa i na vlastito iznenaenje, Freud bio pravi austrijski domoljub, ali sad se ve gnuao svih ovih strahota. Zahvatio ga je pravi uas kad je uoio sve vei ovinizam intelektualnih krugova, bezosjeajnost nalogodavaca, glupost politiara. Teoretsko znaenje agresivnosti jo nije u cijelosti spoznao, iako su se i psi hoanalitiari kod svojih pacijenata redovito sudarali s nji hovom agresivnou. Ipak, rat je u svojoj bestijalnosti potvr dio psihoanalitiku ocjenu ljudske prirode. Kratko prije zavretka rata, ukazali su se znaci obnov ljenih aktivnosti. U rujnu 1918. sastali su se psihoanalitiari
prijenosa pronala je 1983. Ilse Grubrich-Simitis i 1985. s potpunim faksimilom objavila u djelu Pregled neuroza prijenosa. Do sada nepoz nat rukopis, Frankfurt na Majni.

524

525

Njemake i Austro-Ugarske u Budimpeti, i to po prvi put nakon 1913. godine. Dva mjeseca kasnije, i rat je bio gotov. Na veliko olakanje obitelji, sva tri sina su stigla kui. Ali, brige nisu ni izdaleka prole. Poraene sile, na drastian nain iz carstva pretvorene u republike, nale su se suoene s rev olucijama i optereene strogim, osvetnikim mirovnim spo razumima, koji su im oduzeli ne samo teritorije, ve i izvore sirovina. Be je muila glad, hladnoa, oajanje; nedostatak hrane i goriva vodio je u smrtonosne bolesti - tuberkulozu i gripu. U toj napetoj situaciji dokazao se Freud, koji nije lio suze zbog rasula habsburkog carstva, i kao djelotvoran orga nizator, prepun mate. Slika Marthe Freud, koja je svom suprugu, gospodinu profesoru, prikrivala sve stvarne i sva kodnevne muke jednog domainstva, zahtijevala je reviziju. Freud je razaslao svojim prijateljima, rodbini i istomiljenici ma u inozemstvu vrlo detaljne spiskove hrane, odjee i osta loga sto je bilo potrebno njegovoj obitelji, kao i upute o tome, na koji nain da najsigurnije poalju svoje pakete. U sijenju 1920. godine, bijeda je pogodila njegovu obi telj svom svojom jainom; Freudova voljena druga kerka, Sophie, koja se udala i ivjela u Hamburgu, majka dvoje dje ce, umrla je tijekom epidemije gripe. Neki smatraju da je upravo njena smrt konano potaknula Freuda na razvitak pesimistike teorije nagona. No, zapravo je Freud svoj rad S onu stranu naela ugode (1920.) gotovo dovrio jo godinu dana ranije, razraujui u njemu po prvi put svoju teoriju na gona smrti. im je Freud prihvatio ove predodbe kao svoje - predodbe, koje na dramatian nain ivotne sile (Eros) suprotstavljaju silama smrti (Thanatos) - njegove misli nisu vie mogle skrenuti s njih u nekom drugom pravcu. 1923. godine upotpunio je svojom klasinom studijom Ja i Ono svoje teoretske revizije. Predstavio je strukturnu teoriju 526

psihe po kojoj je dua, slikovito reeno, podijeljena u tri ja sno razliite instancije, iako su ipak upuene jedne na drugu: na Ono (potpuno nesvjesno podruje psihe, koje se sastoji iz nagona i kasnije potiskivane psihike grae), na Ja (koje je djelomino svjesno, te sadri mehanizme obrane, kao i sposobnost miljenja, procjenjivanja i planiranja), te Nad-Ja (isto tako samo djelomino svjesno; obuhvaa savjest te nesvjesne osjeaje krivnje). Ovakav novi sustav nije Freuda ni u kom sluaju nagnao da se odrekne svoje klasine karakterizacije psihikih djelatnosti, koja naroito istie razmak izmeu misli i svjesnosti, na svjesno, predsvjesno i potpuno nesvjesno. No, sad je zastupao stav da mnoge psihike ope racije Ja kao i Nad-Ja nisu pristupane izravnoj i neposrednoj introspekciji. U meuvremenu se psihoanalitiki pokret iznova zapoeo iriti. Ime Freud postalo je krilaticom, ali je sam Freud mrzio senzacionalistiku pozornost, kojoj se naao izloen zahvalju jui dnevnim novinama. Mnogo mu se vie svialo to su se na prvom kongresu nakon rata, 1920.. godine u Den Haagu, raniji neprijatelji iznova susreli kao prijatelji. Freuda je pra tila njegova kerka Anna, koju je svojedobno analizirao, i ko ja je 1922. pristupila Bekoj psihoanalitikoj udruzi. Te su se godine analitiari sastali opet, ovaj put u Berlinu. Bio je to po sljednji kongres na kojem je Freud uope sudjelovao. U trav nju 1923. operirao je izraslinu na nepcu. Mjesecima su ga lijenici i najui suradnici uvjeravali kako je ta izraslina do broudne naravi. No, u rujnu je istina izbila na vidjelo: imao je rak. Tijekom kasne jeseni uslijedile su teke operacije, otada je Freud bio primoran nositi protezu, i samo u rijetkim trenucima ivio bez bolova. Ali, nije odustajao od svog rada. Iako je teko govorio, i dalje je analizirao pacijente; meu njima su bili i mnogi
527

ameriki lijenici, koji su pristizali u Be kao njegovi uenici, te bi potom u New Yorku i Chicagu nastavljali s analitikim radom. Nastavio je i s revizijama svojih teorija. Od sredine dvadesetih godina radio je na osporavanim raspravama o enskoj seksualnosti, a 1926. objavio zapis pod nazivom Zapreka, simptom i strepnja, koji je ponitavao nje gova ranija razmiljanja o strepnji; strepnja mu se sada uglavnom inila signalom za opasnost. Osim toga, tada je napisao i rasprave, koje su naile na sjajan odaziv publike: 1927. Budunost jedne iluzije, analizu religije od strane jednog uvjerenog ateiste, te djelo objavljeno 1930., Nelagoda u kulturi - razmatranje o modernoj civilizaciji u predveerje velike katastrofe, lieno svake iluzije. 1933. godine katastrofa je i izbila. 30. sijenja Hitler je imenovan kancelarom, te su se od tog trenutka austrijski na cisti, aktivni ve due vrijeme, poeli mijeati i u politiku. Stara se druina raspala: Karl Abraham umro je preranom smru 1925.; Sandor Ferenczi nakon njega, 1933.; Freudovi najblii prijatelji ve su ostavili zemlju. Freud se ipak protivio odlasku iz Bea, iako ga je istovremeno i mrzio, i volio. Bio je isuvie star, nije elio bjeati, a osim toga - nacisti nee nikada zauzeti njegovu domovinu. U rano jutro, 12. oujka 1938. godine, Nijemci su mu dokazali da se prevario. Na rodne mase pjesmama su pozdravljale naciste kad su umarirali u Be. Spontane antisemitske strahote preplavile su ga, i nei ono to su Nijemci ve pet godina uvjebavali doepavi se vlasti u Njemakoj. Krajem oujka su Annu pozvali u Glavni tab Gestapoa; i iako se vratila neozlijeena, ta je trau ma dovela Freuda do brze promjene miljenja: morao je kre nuti u emigraciju. Mjesecima je trajalo dok se konano nije udovoljilo ucjenjivakim zahtjevima nacistikog reima; 4. lipnja konano je Freud otputovao za Pariz, gdje ga je srda528

no doekala njegova nekadanja draga uenica, princeza Marie Bonaparte. 6. lipnja stigao je u London, da bi umro u slobodi.10 Uostalom, tamo se ve i nalazilo najvie lanova njegove obitelji. Iako star i bolestan, nije naputao svoj rad. Freudova po sljednja dovrena knjiga ovjek Mojsije i monoteistika reli gija ogorila je i razoarala njegove idovske itatelje zbog tvrdnje, da je Mojsije bio - Egipanin. Freud je okonao svoj ivot onako, kako ga je i ivio - uznemirujui ljude. Hrabro je umro 23. rujna 1939. godine, nakon sto je od svog lijenika zatraio smrtonosnu dozu morfija. Freud nije vjerovao u osobnu besmrtnost; pa ipak, njegovo djelo ivi i danas.

10

To die in freedom, izvorno na engleskom: Freudovo pismo sinu Ernstu od 12. svibnja 1938., objavljeno u: Sigmund Freud, Pisma od 1873.-1939. prikupljena od Ernsta i Lucie Freud, i objavljena u Frank furtu naMajni 198O.g.

529