Professional Documents
Culture Documents
iNDiS 2012
12
iNDiS 2012
ZBORNIK RADOVA Novi Sad, Srbija 28 - 30. novembar 2012. UREDNICI V. Radonjanin, R. Foli, . Lainovi
12
iNDiS 2012
PLANIRANJE, PROJEKTOVANJE, GRAENJE I OBNOVA GRADITELJSTVA
Meunarodna nauna konferencija
ZBORNIK RADOVA Novi Sad, Srbija 28-30. novembar 2012. UREDNICI V. Radonjanin, R. Foli, . Lainovi
Ovaj Zbornik je tampan sredstvima Departmana za graevinarstvo i geodeziju Fakulteta tehnikih nauka, uz materijalnu pomo donatora Urednici: Prof. dr Vlastimir Radonjanin. dipl.in.gra. Profesor emeritus Radomir Foli, dipl.in.gra. Prof. dr ore Lainovi, dipl.in.gra.
ISBN 978-86-7892-452-1
CIP - , 69.05 (082) 624 (082) (12; 2012; ) Planiranje, projektovanje, graenje i obnova graditeljstva : zbornik radova / 12 Meunarodna nauna konferencija INDIS 2012, Novi Sad, 28-30. novembar 2012. ; [organizator] Fakultet tehnikih nauka, Departman za graevinarstvo i geodeziju ; urednici Vlastimir Radonjanin, Radomir Foli, ore Lainovi. - Novi Sad : Fakultet tehnikih nauka, Departman za graevinarstvo i geodeziju, 2012 (Novi Sad : GRID). - 1 elektronski optiki disk (CD-ROM) : tekst, slika ; 12 cm Tira 200. - Str. I: INDIS 2012 / urednici. - Rezimei na engl. jeziku uz svaki rad. - Bibliografija ISBN 978-86-7892-452-1 1. ( ). ) - ) - COBISS.SR-ID 275521543
iNDiS 2012
Departman za graevinarstvo i geodeziju, Fakulteta tehnikih nauka u Novom Sadu ove godine organizuje dvanaestu meunarodnu naunu konferenciju iNDiS 2012. Prvi skup odran 1976. godine bio je na temu Industrijska izgradnja stanova, zbog njene aktuelnosti u tom periodu. Kasnije su odravani skupovi sa neto irom tematikom Industrijalizacija graevinarstva, da bi se ubrzo na skupu pojavili radovi iz svih oblasti graditeljstva od prostornog planiranja, projektovanja objekata razliite namene do odravanja i veih intervencija na izgraenom graditeljskom fondu. To je uslovilo i proirivanje oblasti koje obuhvata ovaj skup na kome se, pored graevinskih inenjera razliitih usmerenja, pojavljuju urbanisti, arhitekti, inenjeri drugih struka koji rade u graditeljstvu, sociolozi, ekonomisti i drugi. Sadanji trenutak karakterie, pored ostalog i ozbiljna kriza investiranja, naroito u nove objekte, ali se, kao i u svetu, mora sve vie sredstava usmeravati na upravljanje objektima. To zahteva transformaciju naih aktivnosti u graevinarstvu i prilagoavanje ovim trendovima. I ovaj skup, kao i nekoliko prethodnih, obuhvata probleme: planiranja, projektovanja, graenja i obnove graditeljstva, to je nailo na adekvatan odziv autora iz inostranstva i nae zemlje. Ovako iroka oblast ukljuuje, ne samo istraivae i pomenute planere i projektante nego i izvoae graevinskih radova, ukljuujui i instalacije i zavrne radove u graevinarstvu, tj. sve struke ije delovanje je vezano za arhitekturu, graevinarstvo i graenu sredinu. Raduje nas da je izvestan broj lanova Internacionalnog naunog komiteta aktivno uestvovao u pripremi skupa i napisao radove koji se objavljuju u ovom zborniku. U njima, uvodnim referatima i nekim drugim radovima, promovisano je mnotvo ideja i rezultata eksperimentalnih i teorijskih istraivanja koji su posluili kao podloga za formulisanje adekvatnih modela ponaanja objekata i modela koji se koriste u drugim oblastima graditeljstva i zatite ivotne sredine. Oekuje se da e se, koristei iskustva iz inostranstva, olakati prilagoavanje nae regulative onoj ve usvojenoj u Evropi. Oekuje se, takoe, ukazivanje na glavne pravce razvoja graditeljstva da bi se odgovorilo savremenim uslovima i potrebama. Za ovaj skup, iNDiS 2012, objavljena su dva zbornika radova, jedan na srpskom, a drugi na engleskom jeziku, to omoguuje bolju i plodniju komunikaciju i razmenu iskustava sa kolegama iz inostranstva. Od znaaja je i mogunost sklapanja novih i jaanja postojeih profesionalnih i kolegijalnih veza. Svim autorima urednici upuuju veliku zahvalnost na uloenom trudu da napiu radove i obogate ovaj skup. Novi Sad, novembar 2012. godine Urednici
Organizacioni odbor
Vlastimir Radonjanin, Predsednik Radomir Foli ore Lainovi Milan Trivuni Sran Kolakovi Darko Reba Milena Krklje Milinko Vasi Mirjana Maleev Jasmina Drai
ii
SADRAJ
UVODNI REFERAT
Stjepan LAKUI
KAKO DO EU PROJEKTA BEZ EU PARTNERA PRIMJER PROJEKTA RUCONBAR IZ PROGRAMA CIP ECO-INNOVATION
17
ANALIZA MAKSIMALNOG EKSCENTRICITETA OPTEREENJA TOKOVA KRANA, NA KRANSKOJ STAZI OTVORENOG TANKOZIDNOG POPRENOG PRESJEKA
Bujar EMRA, Radomir FOLI
24
33
39
47
55
63
72
UTICAJ OGRANIENE TORZIJE NA GRANINU NOSIVOST GREDNOG NOSAA OTVORENOG TANKOZIDNOG PRESJEKA
Milivoje ROGA, Duko LUI, Radenko PEJOVI, Olga MIJUKOVI, Mirjana UKI
80
UTICAJ SLOBODNE TORZIJE NA GRANINU NOSIVOST GREDNOG NOSAA OTVORENOG TANKOZIDNOG PRESJEKA
88
iii
GEOTEHNIKI PROBLEMI
Emina BALI, Adis SKEJI, Anis BALI, Nenad GRUBI
97
MOGUNOST PRIMJENE I TEHNO-EKONOMSKI UINCI IZGRADNJE VJETAKIH PADINA NA SAOBRAAJNIM PRAVCIMA U BRDSKO-PLANINSKIM PODRUJIMA
Branko JELISAVAC, Svetozar MILENKOVI, Vladeta VUJANI, Milovan JOTI
106
116 124
131
138
ANALIZA PROCJENE UTROKA MATERIJALA U ZAVISNOSTI OD BRUTO POVRINE OBJEKTA METODOM NEURONSKIH MREA
Predrag MIHAJLOVI, Ljiljana M. STOI
147
155 164
172
178
184
iv
192 200
207
215
PROCENA TETA NAKON ZEMLJOTRESA U KRALJEVU OD 03.11.2010. GODINE DEO I: VAEA REGULATIVA I PRISTUP KOJI JE BIO PRIMENJEN
Miodrag MANI, Borko BULAJI
223
PROCENA TETA NAKON ZEMLJOTRESA U KRALJEVU OD 03.11.2010. GODINE DEO II: REZULTATI PROCENE
Vlatko RADOVI, Ivan MRDAK, Marina RAKOEVI, Milo KNEEVI
230
REKONSTRUKCIJA GORNJEG STROJA ELJEZNIKE PRUGE VRBNICA BAR, DIONICA TREBALJEVO KOLAIN
Duan TOMANOVI
238
246
257
UTICAJ LAKIH AGREGATA PROIZVEDENIH OD RAZLIITIH OTPADNIH MATERIJALA NA KVALITET TZ LAKOAGREGATNOG BETONA
Zoran KEDMENEC, Ivica ANDROJI, Gordana KALUER
265
274
282
292
BIM / FIM I LASERSKA METROLOGIJA SAVREMENA SREDSTVA ZA PROJEKTOVANJE, IZRADU I MONTAU METALNIH KONSTRUKCIJA
Merima AHINAGI-ISOVI, Marko EEZ
298
ANALIZA MEHANIKIH OSOBINA OBINOG BETONA I BETONA VISOKE VRSTOE SA ELINIM VLAKNIMA
Biljana EPANOVI, Olga MIJUKOVI, Ljiljana UGI, Nikola LUKOVI, Mladen MUHADINOVI, Marija JEVRI, Milentije DARMANOVI
305
313
321
352
OCENJIVANJE DRUTVENO-FUNKCIONALNIH KVALITETA I KVALITETA LOKACIJE POSLOVNIH ZGRADA NOVOM EVROPSKOM TRANSPARENTNOM METODOM - OPEN HOUSE
Tatjana JURENI, Milan RADOJEVI
361
370 377
384
vi
391
398
405
ARHITEKTONSKO I URBANISTIKO PROJEKTOVANJE KAO NAIN MITIGACIJE I ADAPTACIJE NA KLIMATSKE PROMENE: NOVI VIDOVI INTERVENCIJA I UEE KORISNIKA
Sanja RADII
411
EVOLUCIJA HOTELSKIH SOBA KROZ INOVATIVAN DIZAJN AUTORSKIH HOTELA DO LIFESTYLE KONCEPTA U FUNKCIJI NEPONOVLJIVOG SENZUALNOG ISKUSTVA
Mirjana SLADI
420
432
439
447
DONATORI
vii
UVODNI REFERAT
iNDiS 2012
NOVI SAD, 28-30. NOVEMBAR 2012.
UDK:721
ARHITEKTONSKO I URBANISTIKO PROJEKTOVANJE KAO NAIN MITIGACIJE I ADAPTACIJE NA KLIMATSKE PROMENE: NOVI VIDOVI INTERVENCIJA I UEE KORISNIKA
Rezime: Istraivanje se zasniva na razmatranju pojmova mitigacije i adaptacije na klimatske promene, sa globalnim i lokalnim obuhvatom, kroz primenu novih parametara u urbanistikom i arhitektonskom projektovanju. Ovi parametri i strategije se sagledavaju kao deo irih aktivnosti u okviru drutvenih strategija za odrivi razvoj i smanjenje upotrebe prirodnih i izgraenih resursa. Takoe istraivanje pokuava da prikae kako promena urbane paradigme utie na promene u okviru prirodne sredine, i naine na koji one postaju iri kulturoloki faktori. Autori e na osnovu postojeih studija i istraivanja pokuati da prikau i formiraju novi konceptualni model za mogue prostorne intervencije u cilju adaptacije i mitigacije klimatskih promena, koji e biti implementiran kroz proces projektovanja i koji e biti jedna od moguih smernica za izradu lokalnih strategija adaptacije. Kljune rei: paradigma klimatske promene, intervencije, participacija, adaptacija, mitigacija, nova urbana
ADAPTATION AND MITIGATION OF CLIMATE CHANGES BY DESIGN: NEW BUILDING TYPOLOGY AND PARTICIPATION OF USERS IN ARCHITECTURE AND URBANISM
Abstract: The research presented in this paper is initially based on topics of mitigation and adaptation of climate changes, globally and locally, through a set of newly established parameters in architecture and urban design. This parameters and strategies will be part of already organized activities in the system of general social strategies related to current world trends of sustainable development and reducing the use of natural and built resources. Also the paper tries to examine how the change of urban paradigm frames and presents environmental change and risk, in ways that become contested cultural constructs. Based on the specific case studies, this paper researches and forms new building typologies that have appeared from these changes and new local characteristics climate and urban conditions. By using this new building typologies, authors will try to propose a framework for delivering adaptation and mitigation actions which will be implemented through design and development and will be a guidance on creating local adaptation strategies. Keywords : climate change, typology, user participation, adaptation, mitigation, new urban paradigm
M.Arch, student Doktorskih studija, Univerzitet u Beogradu Arhitektonski fakultet, Bulevar Kralja Aleksandra 75, 11 000 Beograd M.Arch, student Doktorskih studija, Univerzitet u Beogradu Arhitektonski fakultet, Bulevar Kralja Aleksandra 75, 11 000 Beograd
- 411 -
1. UVOD U datom prikazu razmatrae se izgraena sredina na lokalnom nivou i uticaji koje ona moe imati u procesima adaptacije i ublaavanja posledica klimatskih promena. Imajui u vidu da u pojedinim sluajevima posebna urbana klima formira na lokalnom nivou moe imati vei uticaj i znaaj na predviene promene klime nego projektovane promene na globalnom nivou, u okviru rada bie razmatrano i pitanje lokalnih intervencija iji je osnovni potencijal umanjenje znaajnijih promena na ivotnu i izgraenu sredinu. U tom smislu bie ispitane postojee relacije izmeu izgraene strukture i klimatskih promena. Osnovni cilj ovako postavljenog istraivanja jeste ispitivanje mogunosti arhitektonske rekonstrukcije postojeeg izgraenog fonda, primenom novih mera i tehnologija u procesu projektovanja i izgradnje, a u cilju ublaavanja i adaptacije na posledice klimatskih promena. Ideja je da se istraivanjem predloe mogue smernice i preporuke za izradu programskog modela koji bi efektivno ublaavao posledice klimatskih promena i obezbeivao integraciju principa odrivosti u ve postojeim sistemima izgradnje. 2. KLIMATSKE PROMENE: ADAPTACIJA I MITIGACIJA 2.1. Pojam klime i klimatskih promena Imajui u vidu da pitanja klime i klimatskih promena predstavljaju aktuelne ekoloke, politike, ekonomske, ali i socijalne, kulturoloke i zdravstvene probleme, s ciljem blieg definisanja pojma klimatskih promena, neophodno je, najpre, razmotriti osnovne odrednice pojma klime. Pod pojmom klime najee se podrazumeva stanje atmosfere, vodenih povrina i kopna, kao i njihovih ekosistema (Neelin, 2011). Meuvladin panel za klimatske promene (Intergovernmental Panel on Climate Change IPCC) pruio je jednu od najobuhvatnijih definicija prema kojoj se klima u uem smislu najee se definie kao proseno vreme, tanije kao statistiki opis srednjih vrednosti i varijabilnosti znaajnih klimatskih parametara u jednom periodu vremena, opsega od nekoliko meseci do nekoliko hiljada ili miliona godina (Intergovernmental Panel on Climate Change IPCC). Varijabile temperatura, padavine i vetar jesu parametri koji definiu klimu. Klima u irem smislu podrazumeva stanje, ukljuujui i statistiki opis klimatskog sistema. Dananja istraivanja klimu definiu kao zakonitu naizmeninost meteorolokih procesa, odreenu kompleksom fiziko-geografskih uslova (, , 2005: 12). Klimu karakterie njena promenljivost, te se za nju direktno vezuju pojmovi varijabilnosti klime i klimatskih promena. Varijabilnost klime odnosi se na promenljivost tokom kratkoronih vremenskih intervala, dok klimatske promene podrazumevaju menjanje na dugoronom planu. Promene u klimi predstavljaju smene meteorolokih uslova koje traju odreen broj godina ili due (Burroughs, 2007). Klimatske promene bile su razmatrane kao rezultat prirodnih okolnosti sve do poetka industrijske revolucije. U dananje vreme termin klimatske promene obuhvata promene klime koje se deavaju od poetka XX veka, a koje pored prirodnih kolebanja predstavljaju i rezultat direktnih ili indirektnih ovekovih aktivnosti u prirodi. Klimatske promene su u XXI veku postale jedan od najznaajnijih problema ivotne sredine, te su kao takve predmet velikog broja debati. Teko je definisati pitanje klimatskih promena unutar samo jedne oblasti. Stoga ova tema, zajedno sa problemima zatite ivotne sredine proima sve oblasti ljudskog delovanja, od drutveno-politike sfere i oblasti ekonomije do oblasti kulture, prostornog planiranja, urbanizma i arhitekture.
- 412 -
Uz saznanje da se klimatske promene ne mogu zaustaviti, debate su se nakon pitanja spreavanja, usmerile ka ideji ublaavanja i adaptacije (prilagoavanja) na posledice koje su donele same klimatske promene. 2.2. Ublaavanje klimatskih promena mitigacija Kao to je ve napomenuto, klimatske promene predstavljaju posledicu dugogodinjih negativnih uticaja na ivotnu sredinu i kao takve odraavaju se i na celokupno ljudsko drutvo. Meuvladin panel za klimatske promene (Intergovernmental Panel on Climate Change IPCC) osnovali su 1988. godine Svetska meteoroloka organizacija i Program Ujedinjenih nacija za ivotnu sredinu (UNEP). Osnovni zadaci Meuvladinog panela bili su: objektivan i stalni monitoring, istraivanje i ocena naunih, tehnikih i drutveno-ekonomskih informacija. Meunarodni panel predviao je tri Radne grupe. Delovanje Radne grupe za ublaavanje klimatskih promena usmereno je ka predlaganju kratkoronih i dugoronih mera za ublaavanja posledica klimatskih promena, u vidu direktnih akcija u oblastima energetike i graevinarstva, transporta, industrije, poljoprivrede, umarstva i upravljanja otpadom. Proces ublaavanja klimatskih promena, preciznije mitigacija, obuhvata razliite naine kojima se direktno utie na klimatske promene, a odnosi se, u prvom planu, na smanjenje emisije gasova sa efektom staklene bate. Tako je primenom razliitih strategija mitigacije i konkretnim akcijama predvieno smanjenje emisije ugljen-dioksida, uz poboljanje energetske sigurnosti, drutvene bezbednosti i komfora (IPCC, 2007a). Meu predloenim merama istie se tzv. antropogeni faktor uticaj oveka na klimu. Antropogeni faktor prepoznatljiv je u oblastima industrije i infrastrukture, a dominantan je i kada je re o velikim urbanim sredinama. Kako bi se smanjio pritisak izgraene sredine na okruenje i izbegle dramatine posledice klimatskih promena na ivotnu sredinu, neophodno je da se ekonomski jake zemlje, kao i zemlje u razvoju pridravaju koraka definisanih merama Meuvladinog panela za klimatske promene. 2.3. Prilagoavanje klimatskim promenama adaptacija Pored postupka mitigacije, kao jedan od moguih naina za reavanje problema posledica klimatskih promena nametnula se i adaptacija prilagoavanje izmenjenim klimatskim uslovima. Termin prilagoavanje pozajmljen je iz evolucione biologije, ali ima iroku primenu i u kontekstu klimatskih promena. Pojam adaptacije na klimatske promene odnosi se, u osnovi, na prilagoavanje ekolokih, drutvenih i ekonomskih sistema na postojee ili oekivane klimatske promene, njihove procese i efekte (Republiki hidrometeoroloki zavod). Vremenom je sve aktuelnija postala debata izmeu pristalica ublaavanja klimatskih promena i prilagoavanja na njih. Iako su argumenti obe strane bili vrsti, dominantnije je bilo miljenje da bi rasprave o prilagoavanju mogle negativno da utiu na nastojanja da se klimatske promene ublae u najveoj moguoj meri (Gidens, 2009). Ipak, debata je kasnije otila u drugom pravcu, te su se doneti zakljuci odnosili na potenciranje istovremenog rada na ublaavanju klimatskih promena i na prilagoavanju njihovim posledicama. Blagovremena reakcija u sadanjosti obezbedie utede u budunosti. Stoga, radi preduzimanja odgovarajuih mera primenljivih na izgraenu sredinu, klimatske promene treba razmatrati unapred. Predvianje efekata klimatskih promena i preduzimanje prikladnih akcija s ciljem da se spree i to vie umanje negativne posledice, ine sutinu procesa adaptacije na
- 413 -
klimatske promene. Strategije adaptacije neophodne su na svim nivoima administracije i uprave od lokalnog, preko nacionalnog, pa do meunarodnog nivoa. Ipak, kompletna slika o znaaju fenomena klimatskih promena, moe se formirati jedino razumevanjem oba pristupa spreavanja klimatskih promena i adaptacije na njih. Pogrena tumaenja i nedovoljno poznavanje ovih pojmova moe dovesti i do pogoranja odreene situacije. Kao ilustracija ovakve situacije moe se iskoristiti primer o promovisanju vee gustine izgraenosti pojedinih naselja. Naime ovaj vid mera se vrlo esto predlae kao jedan od naina za poboljanje energetske efikasnosti ovih naselja, meutim iako vea gustina izgraenosti omoguava smanjenje emisije tetnih gasova, pravshodno usled manje upotrebe prevoznih sredstava, istovremeno moe dovesti i do stvaranja jezera toplog vazduga urbanih ostrva toplote, koji uslovljavaju poveanje temperature okruenja (Shaw, Colley, Connell, 2007). 3. ARHITEKTONSKO I URBANISTIKO PROJEKTOVANJE KAO NAIN MITIGACIJE I ADAPTACIJE NA KLIMATSKE PROMENE 3.1. Novi vidovi arhitektonskih i urbanistikih intervencija S ciljem efikasnog ublaavanja posledica klimatskih promena, javila se potreba za kreiranjem i primenom novih metoda projektovanja i izgradnje koji bi bile u mogunosti da obezbede integraciju principa odrivosti u postojei sistem izgradnje. Primenom novih metoda u projektovanju i izgradnji bio bi omoguen neometan drutveni i ekonomski razvoj (IPCC, 2007). Ovakav pristup pruio bi uvid u sve faze procesa projektovanja, tanije bilo bi omogueno posmatranje objekta kao kompleksne celine sastavljene od elemenata koji imaju podjednako vana mesta unutar prostornog sklopa. Ideja je da se implementacijom znanja, postojeeg i budueg, i posmatranjem svih elemenata zgrade od konstruktivnog sklopa i fasade do unutranjeg prostora obezbedi dinamian odnos objekata i njihovog okruenja, tj. prirodne sredine. I pored toga to u naunim krugovima postoje nesuglasice kada je re o uzorcima i posledicama klimatskih promena, njihovom predvianju i manifestovanju na globalnom nivou, lokalni efekti kojima proces urbanizacije utie na klimu ve su potvreni u mnogim istraivanjima (Landsberg, 1981). Povrinske i atmosferske promene koje su uoene u toku razvoja urbanih sredina, povezane su sa izgradnjom i funkcionisanjem gradova i tokom vremena su brojni autori ukazali na sloene veze klimatskih promena i ireg procesa urbanizacije (Sanchez, 2005). Kao jedan od moguih faktora uticaja na promene globalnog okruenja vrlo esto se pominje rapidni rast svetske populacije uz potenciranje injenice da rastui procenat populacije ivi u gradovima. Ovaj deo svetske populacije ima disproporcionalni udeo u korienju resursa, kako drutvenih tako i prirodnih, pa se moe rei da urbane sredine i njihovi stanovnici imaju jednu od kljunih uloga u promenama globalnog okruenja. Posmatrano u kontekstu irih globalnih promena i problema, aktuelne promene klime imae velikog udela u promeni situacije u urbanim sredinama i verovatno e dodatno pogorati uslove ivota u gradovima (Todorovi, 2010). Pored rasta populacije, osetljivost na klimatske promene u velikoj meri varira i u zavisnosti od tipa naseljenog mesta. Ipak, postoje indikacije da se u jednom broju sluajeva klima i klimatski faktori mogu menjati i u okviru istog naselja. Prema pojedinim autorima kljuni
- 414 -
faktori koji odreuju mogunost odreenog mesta za adaptaciju i mitigaciju na posledice klimatskih promena jesu i lokacija, urbana struktura, dominantni tip objekta u okviru izgraene strukture, kao i iri drutveno-ekonomski kontekst i ukupni institucionalni kapacitet (Storch et al., 2009). Ujedno ovi faktori su i kljuni u odreivanju osteljivosti i stepena prilagodljivosti naseljenih mesta i irih urbanih regiona (Storch et al., 2009). Kako se promene klime u gradovima u najveoj meri vezuju za poveanje koncentracije ugljen-dioksida, potrebno je prilikom izrade strategija za adaptaciju i mitigaciju krenuti od najveih uzronika meu kojima je, pored saobraaja i industrije, i postojei graevinski fond. S obzirom da izgraeni objekti imaju relativno dug ivotni vek i period eksploatacije, sve aktivnosti koje se preduzmu danas, a vezane su za promene klime, imae znaajan uticaj na ivotnu sredinu u budunosti. Upravo se iz tih razloga predlau izrade klimatskih strategija kao dugoronih planova akcija u cilju spreavanja i ublaavanja klimatskih promena. U okviru ovih strategija potrebno je predvideti, pored globalnih sistemskih akcija, i pojedinane akcije koje bi vodile ouvanju svih elemenata izgraene strukture, odnosno treba predvideti set pravila i mera za prilagoavanje svakog pojedinanog i relevantnog elementa grada (objekti, javni prostori, zelene povrine, infrastruktura itd.). Na ovaj nain omoguilo bi se da sistem kao celina funkcionie na osnovu adaptacije pojedinanih delova tog sistema. Kako bi se obezbedio maksimalni uinak ovakvog pristupa treba poeti sa delovima koji imaju najvei stepen uticaja na celokupni sistem, odnosno koji predstavljaju najvei faktor rizika za celinu. Imajui u vidu iznete podatke, kao jedno do moguih mesta intervencije od kojeg bi se moglo krenuti i na kome bi bilo mogue implementirati strategije za adaptaciju i mitigaciju, izdvaja se postojei stambeni fond. S obzirom da se u okviru zgrada odvija najvei deo ljudskog privatnog, drutvenog, poslovnog i kulturnog ivota (u zgradama se provodi i do 90% vremena tokom dana), postojei graevinski fond odnosno izgraena sredina predstavlja primarni izazov u borbi za ublaavanje posledica izazvanih promenama klime. Posmatrajui prosenu potronju energije u zgradama moe se rei da u veini zemalja ona iznosi 40 60 % ukupne potronje energije, dok je u Srbiji ta vrednost 39 %. Prilikom izrade Nacionalnog akcionog plana energetske efikasnosti Republike Srbije za sektor zgrada izraena je studija koja je pokazala da stambeni sektor koristi oko 70 %, dok komercijalni, javnousluni sektori i poljoprivreda koriste oko 30 % ukupnog dela energije koji se potroi u zgradama (Todorovi, 2005). U istom istraivanju ukazano je da stambeni, komercijalni i sektor javnih usluga belee kontinualan rast potronje energije u poslednjih par decenija. Strategija takoe predvia usvajanje propisa o energetskoj efikasnosti i primenu novih principa projektovanja i izgradnje ijom se primenom planira ostvarivanje znaajnih energetskih uteda. Uprkos ovakvim inicijativama i stratekom opredeljenju da se potronja energije smanji, prosena godinja potronja toplotne energija u najveem broju postojeih objekata u gradskim sredinama Srbije jo uvek je izrazito velika. Iz ovih razloga se pored planiranja i projektovanja energetski efikasne gradnje, moraju razmatrati i sanacija i rekonstrukcija postojeih naselja i objekata. Ove aktivnosti bile bi deo irih akcija, kojima bi se obezbedili principi odrivosti u novonastalim uslovima, s ciljem pruanja to efikasnijeg odgovora na izazove savremenog doba i radi omoguavanja pravilnog funkcionisanja izgraene sredine. Takoe, ovakav vid intervencije u okviru postojeeg graevinskog fonda bio bi u skladu sa preporukama Meuvladinog panela za klimatske promene koji predvia razvijanje novih strategija za projektovanje objekata koje bi poele sa primenom 2030. godine. U okviru ovih preporuka istie se da je pored primene novih tehnologija i implementacije pasivnih i aktivnih
- 415 -
tehnika neophodnih za smanjenje energetskih zahteva i poboljanje komfora korisnika, potrebno dodatnu panju posvetiti i navikama i zahtevima korisnika objekata (IPPC, 2007b). Od arhitekture se oekuje ne samo da materijalizuje tehnike zahteve i da slui kao zatitni omota, ve i da se prilagodi sve sloenijim korisnikim zahtevima (Hawken et al., 1999). Ovakvim pristupom odnosu arhitekture i klimatskih promena namee se pitanje kako da se obezbede uslovi za ispunjenje sloenih tehniko-tehnolokih zahteva u procesu projektovanja, dok se istovremeno imaju u vidu i sve vie personalizovani zahtevi korisnika prostora. Na ovom mestu se otvara pitanje participacije korisnika u samom procesu projektovanja. Tokom pruanja smernica i preporuka za projektovanje objekata, usmerenih ka smanjenju negativnih posledica klime i okruenja, moe doi do doslovne primene ve postojeih tehnikih reenja. Kako bi se izbegla ovakva slepa primena ve postojeih reenja, kreiranih i razraenih u okviru drugaijeg drutvenog, kulturnog i ekonomskog konteksta, poeljno je da se pored razvijanja modela za strukturalnu adaptaciju objekata, posebna panja posveti i fleksibilnosti itavog sistema. Na taj nain omoguilo bi se predvianje reakcija na promenu uslova tokom vremena. Kako bi se odgovorilo izazovu klimatskih promena potrebno je kreirati okruenje koje je istovremeno udobno i odrivo za sve korisnike. Ovako definisana reenja pruila bi reenje za este promene ponaanja korisnika. Takoe bi se obezbedila i stalna adaptacija, kao i mogunost preprojektovanja objekata radi iskoriavanja postojeih potencijala u skladu sa parametrima za maksimalno zadovoljenje klimatskih zahteva i obezbeivanja unutranjeg komfora. 3.2. Definisanje novog konceptualnog modela intervencije na postojeim izgraenim strukturama Prilikom poetnog definisanja moguih modela intervencije potrebno je predvideti faze rada. Predviene faze izrade modela bi bile: analiza lokacije (odnos izgraene i prirodne sredine), izrada baza podataka sa podacima o odreenoj lokaciji, izrada strategije i projekta rekonstrukcije, izrada plana odravanja objekta, projekat energetske efikasnosti, monitoring i evaluacija. Ovako definisane faze izrade modela omoguile bi etapno izvoenje projekta kao i njegovu ekonomsku odrivost. Istovremeno, pre same izrade modela potrebno je napraviti bazu podataka koja bi sadrala detaljnu analizu postojeeg stanja. Time bi se na to efikasniji nain odgovorilo na kompleksne zahteve rekonstrukcije postojeih objekata uz aktivno uee samih korisnika tj. stanara. Sama baza podataka bi se koristila kao osnova za odabir naina i vrste intervencije, i obuhvatala bi informacije o: optim bioklimatskim uslovima (temperatura, vlanost, osunanje, oblanost, konfiguracija terena, vegetacija); optim podacima o naselju u okviru kojeg je pozicioniran objekat (morfoloki i ekoloki uslovi); urbanistikim parametrima (starost stambenog fonda, slobodan prostor oko zgrada, raspored susednih objekata); karakteristikama objekta (oblik zgrade, odnos korisne povrine i povrine koja se greje prema ukupnoj povrini, odnos povrine omotaa prema zapremini, tehniki podaci o objektu, konstruktivni sklop itd.). Nakon prikupljanja podataka, njihove obrade i definisanja baze, potrebno je formirati mapu klimatskih i ekolokih parametara (prvenstveno za samo naselje, a kasnije i za objekat). Ovako odreene mape bile bi od pomoi prilikom identifikovanja veze demografskih i urbanistikih parametara i poveanja klimatskih i ekolokih hazarda. Takoe, doprinele bi i
- 416 -
identifikovanju moguih lokalnih rizika izazvanih regionalnim promenama klime. Imajui u vidu da svaka lokacija i svaki objekat sa svojim korisnicima ine zasebne kategorije. neophodno je pored optih predvideti zasebne faze koje bi se menjale od sluaja do sluaja, s ciljem usvajanja to primerenije lokalne intervencije. Zapravo, osnovna ideja je da se prilikom izrade modela intervencije koristi kontekstualni potencijal kao element dizajna. To bi znailo da se postojee intervencije sistematizuju i uklapaju u celinu kako bi se ostvarili povoljniji stambeni uslovi na nivou cele zgrade. U ovako definisanom modelu analiza postojeeg stanja i sistematizacija bile bi osnov za kreiranje i razvoj strategija kojim bi se teilo smanjenju energetske zavisnosti i zahteva objekata. 3.3. Uee korisnika i njihove aktivnosti kao nain adekvatnih intervencija Odnos arhitekture, urbanizma i klimatskih promena moe se definisati kao sloena interakcija razliitih faktora. Odnos arhitekture i klime ne zavisi samo od arhitekata i urbanista, ve i od naruioca i korisnika. Stoga je potrebno da odluke o buduoj izgradnji postanu tema ireg drutvenog konsenzusa. Arhitektura kao delatnost uvek je usmerena ka oveku i oblikovana njegovim potrebama. Ipak, problem se ne zavrava sprovedenom specifinom arhitektonskom ili urbanistikom intervencijom. U interakciji sa korisnicima prostora, arhitektonske i urbanistike intervencije nastavljaju da traju i tako pruaju najadekvatniji odgovor na klimatske promene. Energetske performanse projektovanog ili izgraenog objekta u najveoj meri zavise od naina njegovog korienja. Najprecizniji i najrelevantniji uvid u energetski bilans odreene zgrade jeste onaj koji u obzir uzima i potrebe, navike i aktivnosti samih korisnika. Energetska efikasnost ne odnosi se iskljuivo na primenu odreenih principa i postupaka gradnje, materijala i tehnologija, ve i na adekvatno i odgovorno korienje prostora. Detaljnom analizom ljudskog ponaanja i stvarnih potreba korisnika, mogue je primeniti set najadekvatnijih tehnikotehnolokih pravila. Uvid u ponaanje ljudi, njihove navike i potrebe uslovljene spoljanjim klimatskim faktorima moe, u mnogo emu, da obezbedi energetski efikasno funkcionisanje objekata. esta je pojava spontane organizacije stanara-korisnika i sprovoenje akcija usmerenih ka poboljanju ivotnih uslova u stambenim objektima. Iako su preduzete akcije u veini sluajeva bile samoinicijativne i/ili neprimerene i svodile se na pojedinane intervencije sa kratkoronim efektima, organizovanje korisnika pokazalo je vrstu volju i potrebu za njihovim ukljuivanjem u procese planiranja i sprovoenja arhitektonskih intervencija. Svaka ljudska potreba podrazumeva i karakteristine aktivnosti usmerene primarno ka njenom zadovoljenju. Kako bi se ljudske potrebe preciznije definisale i razumele, neophodno je njihovo tumaenje u kontekstu savremenih problema ivotne sredine i okruenja. Pored razumevanja individualnog i drutvenog konteksta ljudskih potreba, potrebno je objasniti i trenutno stanje ivotne sredine i ukazati na naine kojima ona omoguava ili pak, spreava ostvarivanje pojedinanih potreba. Analiza pojedinanih i samovoljnih akcija stanara, moe predstavljati pravilan prvi korak ka razumevanju njihovih potreba i kasnijem adekvatnom planiranju intervencija. Formiranjem tipologije pojedinanih korisnikih intervencija korisnika prostora, moe se definisati normativni model koji bi igrao vanu ulogu u odreivanju i sprovoenju adekvatnih arhitektonskih intervencija.
- 417 -
4. ZAKLJUAK Na osnovu do sada istraenih parametara mogue je formirati tri grupe intervencija iji je cilj mitigacija i adaptacija na klimatske promene. Prvu grupu ine arhitektonsko-prostorne intervencije koje su zasnovane na podacima o klimatskim promenama i principima energetske efikasnosti, ali koje u obzir ne uzimaju stvarne potrebe korisnika. Ovakve intervencije mogu u teoriji i prema parametrima biti efikasne. Ipak, u praksi, bez uea korisnika, njihova adekvatnost i uspenost moe lako biti dovedena u pitanje. Drugu grupu intervencija ine line intervencije zasnovane iskljuivo na potrebama korisnika i najee sprovedene od strane samih korisnika. Ovakve intervencije ilustruju realne potrebe korisnika, ali su nedovoljno strune i samim tim neuspene u velikom broju sluajeva. Treu grupu intervencija ine kombinovane intervencije koje podrazumevaju analizu stvarnih potreba korisnika, njihovu valorizaciju i planiranje arhitektonskih intervencija u dogovoru sa korisnicima. Ovim intervencijama upravljala bi struna lica, ali bi se jasno definisala i prava i obaveze svakog pojedinanog korisnika. Predloenim modelima bilo bi mogue oblikovati generalizovani pristup procesu projektovanja. Tanije, bilo bi omogueno posmatranje objekta kao kompleksne celine koja se sastoji od vie delova. Daljom razradom modela bio bi omoguen svestrani pristup prilikom svih faza procesa projektovanja i implementacija znanja koja bi obezbedila dinamian odnos izmeu objekata i njihovog okruenja tj. prirodne sredine. Na kraju, na osnovu prethodno reenog otvara se pitanje na koji nain se treba baviti temom gradnje u buduem periodu, koji e sasvim sigurno biti obeleen jo veim posledicama promene klime. Takoe se namee i pitanje tretiranja ve postojeeg graevinskog fonda u cilju budue adaptacije na klimatske uticaje. Moe se pretpostaviti da bi se primenom ovakvih i slinih modela i putem kreiranja buduih akcija i strategija omoguilo praenje celog ivotnog ciklusa objekta i njihov uticaj na potronju energije, uz otvaranje irih rasprava o nainima i vrstama intervencija samih korisnika objekata. ZAHVALNOST Autori su stipendisti Ministarstva prosvete, nauke i tehnolokog razvoja Republike Srbije; Ovaj rad je realizovan u okviru projekta Istraivanje klimatskih promena na ivotnu sredinu: praenje uticaja, adaptacija i ublaavanje (43007) koji finansira Ministarstvo za prosvetu i nauku Republike Srbije u okviru programa Integrisanih i interdisciplinarnih istraivanja za period 2011-2014. godine. LITERATURA [1] Burroughs, W. J. (2007). Climate Change: A Multidisciplinary Approach. Cambridge: University Press, Cambridge. [2] Gidens, E. (2009). Politika i klimatske promene. prev. ore Trajkovi. Clio: eograd [3] Hawken, P., Lovins A., Lovins, L. H. (1999). Natural capitalism: Creating the next industrial revolution. London: Earthscan Publications. [4] IPCC (2007a). Climate Change 2007: Impacts, Adaptation and Vulnerability. Contribution of Working Group II to the Fourth Assessment Report of the
- 418 -
[5]
[9]
[10] [11]
Intergovernmental Panel on Climate Change [M.L. Parry, O.F. Canziani, J.P. Palutikof, P.J. van der Linden and C.E. Hanson (Eds.)]. Cambridge: Cambridge University Press. IPCC (2007b). Climate Change 2007: Mitigation. Contribution of Working Group III to the Fourth Assessment Report of the Intergovernmental Panel on Climate Change [B. Metz, O.R. Davidson, P.R. Bosch, R. Dave and L.A. Meyer (Eds.)]. Cambridge: Cambridge University Press. Landsberg, H. E. (1981). The urban climate. New York and London: Academic Press. Neelin, D. J. (2011). Climate Change and Climate Modeling. Cambridge University Press: Cambridge. Snchez, R. R., Seto, K., Simon, D., Solecki, W., Kraas, F. L. G. (2005). Science plan: urbanization and global environmental change. IHDP Report 15. International Human Dimensions Programme on Global Environmental Change, Bonn. Storch, H., Schmidt, M. (2006). Indicator-based Urban Typologies. Sustainability Assessment of Housing Development Strategies in Megacities. In: Tochtermann, K., Scharl, A. (eds.): Managing Environmental Knowledge. Proc. 20th Int. Conf. on Informatics for Environmental Protection Enviroinfo, Graz, pp. 145-152. Shaw, R., Colley, M., and Connell, R. (2007). Climate change adaptation by design: a guide for sustainable communities. TCPA, London Todorovi, M., Eim, O., Martinovi, I. (2010). Izbor prilaza unapreenju energetske efikasnosti i odrivosti zidanih zgrada. Materijali i konstrukcije, 53(2010), 5-27.
- 419 -