Bib1ioteka

POSEBNA IZDANJA
Recenzenti
dr ALEKSANDAR BAJT
dr IVAN MAKSIMOVIC
I
I
l
Branko Horvat
P O L I T I K A
EKONOMIJA
SOCIJALIZMA
GLOBUS/ZAGREB
Branko Horvat
Naslov origiriala
The Political Economy of Socialism
M. E. Sharp e, Inc., Armonk, New York, 1982.
\
1G1H
I
Preveli s engleskog
DUBRAVKO MIHALJEK i MIA MIKle
. Predgovor jugoslavenskom izdanju.
Ovo je jedini od mojih radova koji je prije objavljen
u inozemstvu nego u zemlji. . S obzirom na potrebu da
tu inverziju normalnog slijeda objasnim.
Znanstvena istraivanja na osnovi kojih je pisana ova knjiga zahtije-
vala su mnogogodinji rad koji pojedinac ne moe sam financirati.
Imao sam da budem suradnik Instituta ekonomskih nauka u Beo-
gradu, koji je iz svojih oskudnih sredstava niz godina odvajao odredene
svote to mi je da se dio godine posvetim samo radu
na ovoj knjizi.
problem bila je nuna literatura. Jugoslavenske biblioteke
tako su slabo opremljene da je bilo. Kakav ozbiljan rad na
drutvenih znanostiu zemlji s popisom od 1.00 knjiga
u biblioteku, bih se sa 2-3 . knjige i
ostalih nije bilo. U Beogradu, je biblioteka bila razorena za vrijeme
rata, bilo je jo gore. Ako knjiga nema u bibliotekama, one
se od stranih. No, pozajmice
funkCioniraju u naoj zemlji. U Stockholmu bih na knjigu iz
druge zemlje 10 do 20 dana, u Beogradu 6 do 12 mjeseci. Morao
sam se stoga, kao i nekada u partizanima, snalaziti, i
vlastitog financiranja istraivanja u centralnim nacionalnim bibliote.-
kama u Parizu, Londonu, Berlinu, Stockholmu i Washingtonu. .
Nakon est godina takvih snalaenja knjiga se primicalazavret15u,
ali su sredstva Instituta presuila. Institut se stoga 1979. godine s
jom ekonomijom socijalizma prijavio na Fonda: za
djelatnost i rad Predsjednitva CK SK].
Nakon nekog vremena od Fonda je stigao ovaj odgovor:
Rad je projiciran ti knjige. iz samih naslova knjiga
teko se moe razabrati teorijsko-metodoloki pris.tup
kao ni polazna hipoteza. Dodue, autor u prvoj knjizi vri
klasifikaciju sistema kao predmeta kritike.
se samo na kapitalizam i etatizam autor "nije dao
istovremeno i dovoljno ubedljivo teorijsko i metodoloko obrazlo-
enje, odnosno teorijsko-istorijsku zasnovano st . svog stanovita.
Manje-vie eme ostalih knjiga izazivaju iste nedoumice. Stoga je
Upravni odbor ocenio da ne moe sufinancirati ovo
Sekretar UO Fonda"
Vlado .
5
U da zavrim i objavim knjigu u Jugoslaviji, obratio
sam se dugogodinjem engleskih prijevoda mojih radova u
New Yorku, Myronu Sharpeu. Sharpe. se bez oklijevanja prihvatio izda-
vanja a da nije vidio rukopis, niti je traio recenziju.
predujam je zavravanje rada, koji je zatim objavljen u
rekordnom roku u New Yorku i Oxfordu.
Ovo se izdanje neznatno razlikuje od engleskog, jedino je
popunjena jedna praznina. Da ne bih dalje odugo-
objavljivanje knjige, u engleskom sam izdanju izostavio istrai-
vanje transformacije ekonomskih odnosa.
U sam dobio poziv od ekonomske asocija-
cije da u prosincu 1982. sudjelujem u New Yorku na simpoziju Sko- .
ranji razvoj ekonomske znanosti s posebnim osvrtom na
ekonomske odnose. Bilo je pozvano sedam ekonomista s namjerom
da predstavljaju teorijska gledita sedam regija svijeta.
Od mene se da izloim poglede na svjetsku
privredu. Taj poziv mi je da pripremim tekst koji je, s malim
izmjenama i dopunama, uao kao 19. poglavlje u ovu knjigu. Tako
je ovo jugoslavensko izdanje na neki ipak prvo potpuno izdanje.
Rukopis knjige zavren je i predan prije eta-
krize u Poljskoj. U poglavlju 17 ta je kriza bila prognozirana,
i moe sam usporediti analizu provedenu u tom poglavlju sa
stvarnim tokom Poljska me odavno zanimala, vie
afektivno nego znanstveno. Mnogi znanci i poznavanje jezika omogu-
su mi da pratim drutvene procese u toj zemlji. Nisam ipak mogao
pretpostaviti da - osim Papadopulosove .....:... Poljska biti je-
dina evropska zemlja gdje u poslijeratnom razdoblju biti uvedena
vojna diktatura. Jo se manje moglo pretpostaviti da general Jaru-
zetski ono to ni predratni diktator maral Pilsudski - koji je
bio socijalist - nije uradio, a nije uradila ni jedna meni
poznata diktatura: i formalno najaviti rat vlastitom narodu! Etatizam
je tako obogatio repertoar represije, i poljski da
se analiza etatizma u poglavljima 2 i 17 produbi. da su stvari jo
u toku, ostavio sam to za drugu priliku.
Iako ova knjiga predstavlja pokuaj zasnivanja
teorije drutva, a profili prijelaznih drutava su
za tri osnovne grupacije zemalja koje danas postoje, bilo bi poeljno da
se za jugoslavensko izdanje izradi i profil prijelaznog jugo-
slavenskog drutva. Predradnje za to izvrio sam u svojim knjigama
Ogled jugoslavenskom drutvu (Mladost, 1969), Jugoslavenski pri-
vredni sistem: Formiranje prve samoupravne privrede (Sharp e, 1976) i
Funkcioniranje jugoslavenske privrede (Liber, 1983), te u mnogobroj-
nim manjim radovima. dosad nije bilo ni vremena ni po-
voljnih okolnosti za sintetsku generalizaciju, pa i to ostavljam za drugu
priliku.
Englesko i izdanje knjige bilo je
ocjenama u progresivnim publikacijama, knjiga je ubrzo proglaena
jednom od knjiga godine, priprema se kineski prijevod, a objavljeno je
i drugo izdanje. Kod nas, nisu pokazali
zanimanje za knjigu, osim dviju - koje su odustale jer su ustano-
vile da bi objavljivanje bilo preskupo. Zbog toga izraavam vie nego
6
kurtoaznu zahvalnost drugovima koji su u SIZ-u za znanstveni rad
donijeli odluku da se knjizi dodijeli prema propisima
subvencija, to je objavljivanje. elim odati pri-
znanje Globus za ekspeditivan rad na objavljivanju,
a magistri Miji i magistru Dubravku Mihaljeku na savjesnom
.
'--'.
Zagreb, 30. srpnja 1983.
Dr Branko Horvat
7
Predgovor engleskom izdanju
U smislu, ova knjiga predstavlja ivotno djelo. Ne u
smislu stvarnog pisanja - na njoj sam radio samo tokom posljednjih
est godina. Ali razmiljao sam o njenom sadraju u toku cijelog svog
ivota. Jo otkako je moj razred napustio srednju kolu u malom pro-
vincijskom u Hrvatskoj da bi se pridruio partizanima u jugo-
slavenskoj revoluciji, socijalizam je bio moja stalna preokupacija. Moja
generacija prihvatila se ostvarivanja onog na to je Marx pozivao
u svojoj slavnoj tezi o Feuerbachu: mijenjanja svijeta, ne samo
vog
Pokazalo se da mijenjanje svijeta nije lak i jednostavan
posao. Nasuprot naim izvornim pogledima, . SOCijalizam se pokazao
neuhvatljivim . i nejasnim. Iako svijet nije bilo do-
voljno, bio je to jo uvijek neophodan uvjet da se on promijeni na
eljeni Zanemarivanje ozbiljnog teoretskog istraivanja nuno
bi imalo razorne posljedice. naih znanstvenih objanjenja
pala je na ispitu drutvene prakse. Pokazala su se naivnim r prostodu-
nim, ponekad i jednostavno potpuno pogrenim. Vrlo
brzo - jedva tri godine nakon svretka oruane borbe - potreba za
temeljitim preispitivanjem primljene teorije postala je
Od tada, razmiljao sam o ovoj knjizL
Kad sam zavrio srednju kolu, neto vie od godinu dana nakon
revolucije, nije mi bilo jasno na koji bih mogao biti naj-
korisniji u socijalizma. Studirao sam tehniku i onda
se prebacio mi ekonomiju, filozofiju i sociologiju. Na kraju sam za-
da ekonomija, da se bavi bazom drutva, prua pri-
liku za dostojno zanimanje. Tako sam postao ekonomist.
Moj program je stjecanje iskustva
iz planiranja privrednog razvoja i pisanje knjige od fundamentalnog
za teoriju ekonomije. Iz sam program
slijedio pomno. Moja druga disertacija, poslije objavljena na
nekoliko jezika, bila je teoretsko istraivanje, Ekonomska. teorija. pla.n-
ske privrede. Izraz ispustio sam iz naslova da ne bih
zastraio na Zapadu. U pogledu stjecanja iskustva,
pozvan sam da se pridruim Saveznom zavodu za privredno planiranje,
gdje sam postao odgovoran za metodologiju planiranja. Nekoliko godi-
na poslije, iz tog se odjela razvio Institut ekonomskih nauka, na
sam bio sedam godina. To je bilo razdoblje intenzivnog
9
empirijskog istraivanja problema ekonomskog i drutvenog razvoja,
i planiranja.
Rad na ekonomskoj teoriji morao sam, od-
goditi, i pomicati sve dalje u Na kraju, postalo je apsolutno
jasno da se ekonomija ne moe bez istraivanja drutvenih
odnosa i politike, Na studije sistema
i drutvenog razvoja nisu se pojavljivale, te je tako postalo nuno
razviti istovremeno ekonomsku i teoriju. To je,
dakle, bila geneza ove ekonomije socijalizma.
Moda je potrebno napomenuti da u mojoj upotrebi eko-
nomija ima donekle posebno Izraz ekonomija.
izumljen je prije tri da bi se upravljanje narodnom
privredom nasuprot upravljanju obiteljskim Vreme-
nom, to je doivjelo promjenu. ekonomija
je ekonomiku drutva: ona je teoriju
drutvene proizvodnje. To je teorija koja je po-
stala cilj Marxove Kritike ekonomije. Pojavom
ekonomije uklonjene su drutvene i dimenzije. Ostala je samo
ekonomija. Uskoro je ekonomska teorija
modela nepovezanih s bilo kakvim ekonomskim
vanjem ili rjeavanjem problema realnog svijeta. Tek odnedavno na
Zapadu oivljava zanimanje za pri-
stupom, zamijenjenim, u ekonomskom sociologijom.
Na Istoku ekonomija je ostala okamenjena na stupnju raz-
voja iz devetnaestog kao da se u svijetu i u teoriji otada
nije nita dogodilo. Stoga se malo moglo iz bilo
kojeg od ta dva izvora. S druge strane, problem s kojim sam se uhvatio
ukotac zahtijevao je vrlo jasanneortodoksan pristup. Kako socijalis-
drutvo - usprkos brojnim - jo ne
postoji, pristup bio je neprimjeren. I ekonomske i
institucije trebalo jc najprije skicirati, a tek potom njihovo
Prema tome, ekonomija zahtijevala je spa-
janje ekonomske i teorije u jednu jedinstvenu socijalnu teo-
riju. To je impliciralo brojne metodoloke probleme.
Prije svega, ideja o nacrtu novog' drutvenog sistema ima sve izglede
da bude s velikom sumnjom. Ne mirie. li to na utopiju, na
zavaravanje samoga sebe? Joseph Schumpeter je vrlo nedvosmislen
kad takav pokuaj naziva neznanstvenim.l Za razliku od inenjera,
je zadatak graditi nove strojeve, od drutvenog znanstvenika ne
se da gradi nove drutvene sisteme; njegov je posao da ih
analizira i da ih objanjava. Ipak, nema nikave razlike
ta dva zadatka - osim da je potonji mnogo tei. Konstrukcija
novog mosta, na primjer, moe biti jedinstvena, moe predstavljati
neto to nije nikada prije postojalo; svejedno, pouzdano moemo
kivati da se most sruiti ako su svi dobro napravljeni
i ako se koriste konstrukcijski materijali. Ili, da uzmemo
jedan drugi primjer, Einsteinova teorija mogla se 1905. godine
i jedva ju je itko bio spreman prihvatiti. Ali nitko je nije
nazvao utopijskom. I tek kad je prola na ispitu teoretske konzistent-
nosti i korespondencije sa bila je
Formiranje drutvenih institucija je jer na vrijed-
10
nosti za koje su ljudi spremni rtvovati ivot. Ono je
jer drutvena stvarnost jednu dodatnu dimenziju ivotnog
- svijest. Za razliku od gradnje mosta, konstrukcijski ma-
terijali se i sami mijenjaju. Zbog toga je izgradnja drutva mnogo slo-
enija i tea. Povrh toga, drutvena teorija nije samo dio konstrukcije
nego i sama postaje dio stvarnosti. Ova je knjiga ispitivanje
tog neistraenog Njena je namjera odgovoriti zahtjevu Ro-
berta Heilbronera za pretvaranjem ekonomije u instrument drutvene
znanosti svrha i opravdanje nije toliko rasvjetljavanje na
koji se drutvo stvarno ponaa, koliko formuliranje na koje bi
se ono trebalo ponaati ... nunih obrazaca ponaanja koji
drutvu postizavanje. postuIiranog cilja.2
Cijeli je problem mnogo nego to bi akademska rasprava
o metodologiji mogla odavati. Tradicija zanemarivanja izgradnje l:mdu-
drutva - u stvari, otvorenog proglaavanja svakog pokuaja takve
konstrukcije utopijskim i protuznanstvenim - vrlo je duga i
ukOrijenjena u pokretu. Ona je s Marxom i En-
gelsom, kOjima se moda moe oprostiti, jer je drutvo u kOjem su
ivljeli - suprotno njibovim vlastitim uvjerenjima - bilo vrlo uda-
ljeno od socijalizma. Ali ta je tradicija jo iva, i s razornim posljedi-
cama. Kad je 1891. godine SOCijaldemokratska partija pripre-
mala svoj Erfurtski program, neki su njezini zahtijevali da
program sadri i institucionalnu skicu za prijelazno razdoblje.
Karl Kautsky, partijski odbacio je taj prijedlog kao
neopravdan, jer vrijeme jo nije bilo zrelo. Kad je, dva i pol
poslije, 1918. godine, vrijeme bilo zrelo, partija nije imala nika-
kav akcioni program. Teturala se kroz poslijeratni kaos, izgubila vlast,
sukobila dijelove klase i gurnula zemlju u galopira-
inflaciju; proizala drutvena i ekonomska nestabilnost, golema
nezaposlenost i borbe komunista i socijalista otvorile su
put Hitleru i nacistima. Povijest austrijskog socijalizma gotovo je
ista. su ruski SOcijalisti 1917. godine bili jer ih
nita nije vodilo. Dakako, oni su eljeli vlast. Ali to kad se vlast
osvoji - bila je to zagonetka za koju se nitko nije zanimao. Krajem
1916. Lenjin - jedini koji je bio svjestan tog problema, a po-
taknut polemikom s Buharinom - prihvatio se ponovnog Marxa,
Engelsa i Kautskoga u cirikoj knjinici da bi otkrio rjeenja koja bi
oni sugerirali. Na toj je osnovi, nakon povratka u Rusiju, Lenjin
sastavio svoju Dravu i revolUCiju revolucija u
i listopadu 1917. njegov rad nije bio od velike koristi
jer se ideje iz te knjige nisu ili nisu mogle primijeniti na ruskoj pozor-
nici. Uskoro je Lenjin umro. i nekontrolirani procesi koji su
nakon njegove smrti zavrili su kontrarevolu-
cijom.
ta tri povijesna primjera, ne elim da bi znanstveno
akcioni program i institucionalna skica sutranjice revolucije
nacizam i staljinizam. Na alost, drutveni sistem nije tako
jednostavan. Ali i nadalje tvrdim da je odsutnost svakog smislenog
programa izuzetno pomogla kontrarevoluciji u tim slu-

Podnaslov ove knjige govori da je ona istraivanje.
11
Izraz je potrebno na, poseban
On ne ponavljanje Marxovih koji su bili primjenjivi
u povijesnoj situaciji prije stotinu godina. To bi ilo u marksologiju,
ne u marksizam. On stav koji bi Marx vjerojatno zauzeo da ivi
danas. Netko to glatko odbiti, to hipotetskim koritenjem
izraza koje se ne moe provjeriti napokon, Marx je mrtav
i ne moemo ga konzultirati. Kako se moja teorija razilazi s Marxovom
u nekim vanim pitanjima, a u drugima se bavi problemima koje Marx
_nije nikada susretao,:moe se tvrditi ja odgov.oranza.nj!l:
kako je pod Marxovlm utjecajem, mogao bl se konst1ti
izraz s crticom, marksizam-horvatizam, koji je Benjamin Ward natuk-,
nuo mojem prijanjem ra.du. Ali ja jo uvijek vie volim svoj podnaslov.
Postoje bar dva razloga zbog kojih ovu knjigu treba' nazvati jedno-
stavno Jedan je liiti zadovoljstva trijumfalnog
da je, na kraju krajeva, ovo rasprava, te se kao
takva moe odbaciti. Dobro je unaprijed znati da je ona
tako da se njezini ne mogu odbaciti bez podnoenja zadovo-
protudokaza. Drugi je razlog fundamentalniji. J edan moj
prijatelj, poznati filozof, je da je Marx po-
stigao to je htio jer se mogao uspeti na ramena jednog intelektualnog
diva - Hegela. to se mene slobodno sam se uspeo _ na iroka
Marxova ramena. Ni jedna znanost ne ni od i nije lana
skromnost iskazati svoj dug velikim prethodnicima.
je moje prvo tivo iz socijalne teorije bio
manifest. Isto je tako da sain, poto satri ga sudje-
lovao u jednoj od malobrojnih istinskih SOCijalnih revolucija naega
doba. Marx i revolucija lijepo su se slagali, i moj nevini duh primio je
ostatak kao neto samo po sebi razumljivo. Tako je Marxovo razmilja-
nje vrlo prirodno ulo u mene; postalo je dio mog vlastitog razmiljanja
i mojeg vlastitog pristupa drutvenim fenomenima. Nisu me
marksizmu, ja sam ga ivio. I upravo stoga to sam marksizam spon-
tano prihvatio kao svoj vlastiti razmiljanja, nisam ni-
kakve zapreke u ispravljanju primljene teorije kad god se nije slagala
s Isto bi bio i Marx. '
Marxovi citati brojniji su Ilego to sam to htio; u mjeri
to se odnosi i na navode iz djela drugih autora. Za to postoje
razloga. Marx je, kao i svi veliki mislioci, tako pogreno
i krivo da bi za one koji nisu upoznati s njegovim
moglo biti korisno upoznati izvornog mislioca. One koji poznaju Marxa,
Citati bi trebali upozoriti da tvrdnja nije
razlog za citate jest da je, se, yrijedno truda istraiti
intelektualno porijeklo pojmova koje koristimo. Vie puta sam se izne-
midio time to su do mojih prije doli i drugi. to se nekih
drugih, na izgled suvinih, citata, njihova je svrha svaku
optubu o pristranosti. U gdje su strasti uzburkane,
gotovo je nesporazume. Ali, vrijedi pokuati. Mislim
da je John Kenneth Galbraith jednom rekao da se moramo uvijek
brinuti o svojim i tititi ih da ne nerazumnu pogreku
tamo gdje je to , -
Prihvatio sam zapadnih pisaca prilikom kritizi-
ranja drutvenog poretka u kojem ive, i pozivanja na istocne pisce
12
prilikom njihovih vlastitih drutava. Oni koji ive u odre-
drutvu trebali bi to drutvo najbolje poznavati, i mogu se
smatrati njihovim najboljim predstavnicima - ili sucima. To
nisam mogao sasvim dosljedno slijediti - tabui postoje i u naim
drutvima, ne samo u primitivnim, te se stoga o nekim temama jedno-
stavno ne raspravlja - ali sam sve to sam mogao,
literaturu na dvanaestak jezika.
Da bih ideje koje sam razvio u knjizi izloio kritici, ras-
pravljao sam o njima na brojnim znanstvenim skupovi-
ma. To je iskustvo ponekad bilo vrlo smo se s velikim
u uspostavljanju komunikacije. bih se jedne opaske
Karla Kautskog: Svaka nova zamisao institucija
se utopijskom onima koji su poredak uzimali zdravo za go-
tovo. bi sudionici u raspravama izbjegavali svaku analizu i
jednostavno tvrdili da je zamisao nestvarna, ako ne i pot-
puno Poblie ispitivanje onoga to su mislili redovito je
pokazivalo da su oni podrazumijevali da sve drugo ostaje nepromije-
njeno. nije provesti nijednu radikalnu promjenu ili
unaprijediti bilo koju vanu drutvenu instituciju - to jest jedan pod-
sistem - ako drutvenI sistem ostaje n'epromijenjen. Stoga moram
upozoriti na da je ovo pokuaj konstruiranja sistema.-
poredak ne samo da se ne uzima zdravo .za, gotovo; on se
preispituje u svakoj Da bih to pokazao, pozivam da mi
pridrui u istraivanju transformacije i mijenjanja posto-
drutvenih sistema.
Ova knjiga ima najmanje jedan veliki nedostatak: njena se institu-
_, skica zaustavlja na granicama nacionalne drave. Socijalizam
svjetski fenomen. ekonomija socijalizma ne
- moe biti zqokruena ako ne odnose u
narodnim razmjerima. To je osobito u suvremenom podijelje-
nom svijetu. Postoje dva razloga zbog kojih sam se ispitati
socijalizam samo u okviru jedne zemlje. J edan od njih je metodoloki
realizam. Ako je netko, kao marksist, zainteresiran za mijenjanje svi-
jeta, on ga ne moe cijelog promijeniti najednom. U svijetu
nacionalnih suvereniteta, promjene se mogu provoditi samo unutar
nacionalnih jurisdikcija. Stoga je primjereno istraivanje svih
socijalizma samo u jednoj zemlji. Drugi je raz-
log pragmatski. Pisanje ove knjige, takve kakva jest, trajalo je predugo.
Njeno bi izdavanje nuno bilo da je jo trebalo istraiti i
sloeno ekonomskih i odnosa. Pri-
znajem da bi jedan globalni pristup, vjerojatno izmijenio
neke ove studije. Ali to znanstvena kritika koju
Jednom u novo izdanje sadravati poboljanja
i proirenja.
U pothvatu kao to je ovaj, autor se s velikom
upadanja u provincijalizam. Svi smo mi pod snanim utjecajem naih
vlastitih socijalnih i nacionalnih sredina, naih vlastitih iskustava i pre-
ferencija. Jedini da ne ispadne glup nacio-
nalne osebujnosti globalno istinama jest da izloi svoje ideje
kritici. J a sam to kao svaki znanstvenik,
knjige i Ali to je daleko od dovoljnog. mora
13
ivjeti u drutvenim i nacionalnim sredinama da bi stvari
mogao promatrati iz uglova. U tom pogledu, imao sam
da studiram i predajem u vie zemalja. Mnogo sam od svojih
u Manchesteru, Londonu i Cambridgeu. Moji stu-
denti u Stockholmu i Parizu, u Washingtonu, Ann Arboru j Notre Da-
meu, Santiagu de Chile i Dar es Salaarnu, i, naravno, u mojoj vlastitoj
zemlji, koja je kulturni makrokozmos u malom, bili su moji prvi i
Teko je da li sam vie kad su se
slagali sa mnom ili kad se nisu slagali. To je iskustvo nadopunio i moj
rad na savjetovanju stranih vlada zainteresiranih za samoupravljanje
i socijalizam, te govori pred publikom u ulozi pozvanog pre-
na vie od pedeset akademija i insti-
tucija u cijelome svijetu, neovisno od svih njegovih podjela. Ako nakon
svog tog ideja neke od njih jo nose tragove upadanja
u provincijalizam, to se mora smatrati tvrdom jezgrom mojih' vlastitih

sam bio povlaten da pripadam skupini drutvenih znan-
stvenika koji se nekoliko godina sastaju u Zagrebu pod vodstvom
Eugena i Rudija Supeka. Tema kOja je ujedinjavala sve te sa-
stanke bila je i sistem. ideja sadranih u ovoj knjizi
izloena je na sastancima grupe, i imao sam velike koristi od prijatelj-
ske ali bespotedne kritike svojih kolega.
Primio sam vrijedne sugestije (id i Roberta Lanea,
koji su poglavlja 10 i 11, te od Josipa upanova koji je
poglavlje 14. Naravno, oni ni na koji nisu odgovorni za sadanju
verziju tih poglavlja. zahvaljujem i re-
daktorima, koji su mi dopustili koritenje citata i mojih izdanih radova.
i punokrvni socijalist treba imati slobodnog vremena' da raz-
milja i pie o socijalizmu. Zahvalan sam vedskom institutu za
narodna ekonomska istraivanja i njegovu direktoru Assaru Lindbecku
na velikodunom pozivu da provedem sedam mjeseci na institutu bez
ikakvih obaveza. Promjena sredine - vedska je toliko od
Jugoslavije - prijateljska i poticajna atmosfera na institutu, neposto-
janje pritiska administrativnih i ostalih dunosti i dobra biblioteka
pruili su mi sve to je bilo potrebno za dugo odlagani rada.
Cijeli prvi dio knjige napisan je u Stockholmu. dio ostatka
knjige napisan je u Beogradu, na Institutu ekonomskih nauka. Htio bih
se iskreno zahvaliti institutu na pruenoj financijskoj i drugoj
Posebnu zahvalnost dugujem Ljubi bibliotekarki Insti-
tuta ekonomskih nauka. Bez njezine pisanje ove knjige bi se
znatno oduljilo, ili bi sadravala neprihvatljive propuste. sam
dovoditi drugaricu u dugim popisima potrebnih krijiga,
od kojih se mnoge nisu mogle nabaviti u Beogradu pa ni u zemlji.
Mjesecima je strpljivo tragala za mojom obaveznom literaturom i, na
kraju, knjige bi se pojavile na mojem stolu. Ugodna mi je dunost
zahvaliti joj na brizi.
Beograd, prosinca mjeseca 1979.
Branko Horvat
14
PRVI DIO
Kritika suvremenih
drutveno-ekonomskih sistema
Mislim na bezob zirnu kritiku svega bezobzirnu u dva
pogleda: kritika se ne smije bojati svojih
a isto tako ni sukoba s silama.
MARX Arnoldu Rougeu (1843)
klasa i klasa proletarijata izraavaju isto ljudsko
je klasa zadovoljna svojim poloajem
IOSJeca se na njemu SIgurnom, razaznaje kao
vlastitu i stoga posjeduje u njemu privid ljudske
egzistencije. Druga se klasa unitenom tim
vidi u njemu svoju i stvarnost neljudske egzistencije.
MARX I ENGELS, Sveta porodica (1844)
_ ... -- ._ ... __. ..... -----
Uvod
u . drugoj polovici dvadesetog dva divovska bloka zemalja
bore se za prevlast u svijetu. Dva bloka identificiraju se s dva drutveno-
-ekonomska sistema: kapitalizmom i socijalizmom (ili komunizmom).
Kapitalizam karakterizira slobodno trite i privatno vlasnitvo nad
sredstvima za proizvodnju, socijalizam centralno planiranje i dravno
vlasnitvo. Raspravlja se da li je - i nuno - da dva sistema
mirno koegzistiraju i da li putovi razvoja dva sistema moda konver-
giraju. manje razvijene zemlje mogu birati samo iz-
trino orijentiranog kapitalizma i dravno kontroliranog soci-
jalizma.
To je pOPJllarna slika suvremene svjetske pozornice - u stvari tako
popularna da je i drutvenih znanstvenika bez
ikakvog preispitivanja. Razlikuju se samo po odgovorima na postav-
ljena pitanja, osobito u tko biti pobjednik
u toj borbi.
Takva je slika, pogrena. su i upotrijebljeni izrazi
pobrkani. je, velike sile bore se za prevlast. Velike sile su se
oduvijek borile za prevlast: danas, u dva svjetska rata, u devetnaestom
.. Ali, sve je to imalo malo veze sa SOcijalizmom. Niti je
o socijalizmu u sadanjoj borbi. U stvari, jedini vaan interes,
i jednom i drugom bloku, jest pravi
razvoj bilo gdje u svijetu. tolerirane intervencije i
vojne agresije u Kini, Vijetnamu, Latinskoj Americi,
i zajedno s totalnom blokadom Jugoslavije od zemalja
Kominforma i Kube od Sjedinjenih Drava, s okupacijom Afganistana,
podravanom agresijom na Nikaragvu i pomaganjem vojnih diktatura
u i Poljskoj - pokazuju to s vanjske strane. Brojni procesi i osude
progresivnih osoba pokazuju to s unutranje strane.
Mnoge prostodune ljude to zbunjuje. Zar nije oktobarska revolu-
cija bila prava revolucija? Naravno da je bila! da
je ta revolucija bila pobjedonosna, i da nije uslijedila kontrarevolucija,
jasno je da Sovjetski Savez mora biti zemlja. Istina, Sta-
ljin je odgovoran za mnoge krupne pogreke - milijuni ljudi nestali
su u koncentracionim logorima - i za mnoga zastranjivanja. To je
bio nesretan ishod kulta Ali greke se mogu ispraviti i zastra-
njivanja dokinuti. Kad se to i imat istinski
drutvo. Nakon kratkog razmiljanja, vidimo da se isto moe i za
kapitalizam. I naravno, to se neprekidno i govori. Buroaske revolucije
2 ekonomija socijalizma
17
bile su inspirirane uzvienim idealima, ba kao i revolu-
cije. Na alost, njihovo oivotvorenje nije sasvim doseglo eljene stan-
darde. No. ipak, kad se uklone kapi!alizma:
jedno pristojno drutvo koje, ako netko zeh, moze zvati socIJahsticko
(ili slobodno, iii kako god mu drago). .
s takvim razmiljanjem je da nema mnogo veze sa stvarmm
svijetom. Da bi se uklonili neophodno
je - ponekad i nasilno. ums.tltl - kapltahzam
je dosta vremena - i ivotno djelo -. da ljudi
tu jednostavnu istinu. Stoga ne da se Ista takva Istina
o reimima jC: dobro
povijest se ponavlja. U proslom stoljecu burz?aska
cirala je drutvo kao utjelovljenje slobode l Jednak1h IZ-
gleda za sve. U naem ideologija birokracija misti-
ficira njihova vlastita drutva kao najbolja od svih Sada -
kao i onda - demistifikacija je neophodno potrebna. .
stoga nae istraivanje kratkim osvrtom na
istaknute osobine dvaju suprotnih drutvenih sistema.
i8
Poglavlje l
Kapitalizam
Kapitalizam je uz nas vie Stoga moemo pretpostaviti
da su njegove manifestacije dobro poznate i, donekle she-
matski naem problemu, krenuti
Kao to je Marx pokazao, razvoj proizvodnih snaga i
klasni odnosi predstavljaju osnovne snage drutvenog raz-
voja. Kad proizvodne snage prerastu zastarjeli sistem proizvodnih od-
nosa - drutvenih odnosa ljudima koji sudjeluju u proizvodnji
- sukob se mora razrijeiti tako da se proizvodni odnosi preobraze
u jedan novi i primjereniji drutveni sistem. U pionirskim zemljama
taj se sukob razrjeava revolucijama koje mijenjaju klasnu
strukturu drutva.
1. Buroaske revolucije i proces liberalizacije
Najpoznatija i najvanija buroaska revolucija bez sumnje je fran-
cuska revolucija. Namjera te revolucije nije bila mali pomak u
drutvu u odnosu prema feudalnom poretku. Revolucija je trebala
nita manje nego emancipaciju ljudskog rada. je pod
trostrukim barjakom: 1iberte, ega1ite i fraternite. Njezini zagovornici
smatrali su da sve to treba da bi se postigli ti
ciljevi jest razbiti feudalne barijere kako bi se slobodna ini-
cijativa pojedinaca koji su jednaki pred zakonom; tu inicijativu trebala
bi tititi vlada.
1
Sloboda, jednakost i bratstvo uslijedili
bi iz toga sami po sebi. .
Zasnovana na teoriji osamnaestog glasovita De-
klaracija prava koju je proglasila francuska revolucionarna
skuptina 1789: godine i uklopila u revolucionarni ustav iz 1793,
da se ljudi slobodni i jednaki u odnosu na svoja prirodna i
prava slobode, vlasnitva, sigurnosti i opiranja nasilju.2
Klauzula 4 definira slobodu kao biti u stanju ili biti ovlaten
sve to nije tetno za drnge. izraavanje prirodnih prava
svakog nikakvih osim onog da drugim pri-
padnicima drutva uivanje istih prava. Ta se
mogu utvrditi samo zakonom, koji mora biti jednak za sve (klauzula 6).3
da jednakost nije spomenuta kao jedno od
prava. Ljudi su jednaki samo u pravima i pred zakonom. Abbe Sieyes,
2'
19
jedan od tvoraca deklaracije, predloio je dva koji bi razjasnili
da slobode ne moe biti ako se privilegiji zadre, ali da se jednakost
odnosi na prava, a ne na sredstva.
4
Ustavotvorna skuptina
se potpuno s time sloila, ali iz nepoznatog razloga nije prihvatila taj
prijedlog. Tako je od samog proputeno utvrditi to je
buroaska jednakost trebala
postaje da su ciljevi francuske buroaske revo-
lucije bili negativno definirani - sloboda od, ne sloboda za - a da
njezini sudionici nisu bili svjesni te Nekako se pretpostav-
ljalo da formalno slobodan biti sposoban potpt1I10 iskoristiti
svoju slobodu za svoje vlastito dobro. Takav negativno definiran
lizam - koji je poslije postao sinonim za buroaski liberalizam -
umjesto da je automatski proizvodio jednakost i bratstvo, teio je
njihovu unitenju.
5
.
slobQda se pokazala golemim napretkom u odnosu prema
feudalizmu. No ipak, nju su mogli upotrebljavati - i zloupotrebljavati
- samo bogati, ne bilo tko. Iz je gotovo potpuno predstavljala
samo proklamaciju i zahtjev, ne i stvarnost. Razvoj bio je
izuzetno polagan. Francuski republikanski ustav iz 1893. nije se pro-
vodio. usta.vna konvencija iz 1787. prepustila je poblie od-
redbe o glasanjupojedinimdravama, pa je tek sredinom devet-
naestog uvedeno pravo glasa za mukarce u. cijeloj zemlji.
.enama je doputeno da glasaju tek. nakpn I svjetskog rata. Puno
pravo glasa, bez diskriminacije prema ikome, i crnce, usta-
novljeno je u Sjedinjenim Dravama tek u toku posljednjeg
Tako je, u ovom pogledu, trebalo gotovo dva da se primi-
jeni proklamacija sloboda sadrana u deklara-
ciji nezavisnosti.
je i primijetiti kako je sporo i postupno
tekao proces demokratizacije u Engleskoj. Zahtjev za pravom
glasa mukaraca postavila je prvi put u vrijeme revolucije iz 1640-ih
godina skupina vojnika. i civila poznatih pod imenom level eri. Leveleri
su pretrpjeli neuspjeh. 1832, neto manje od dva kasnije, ne-
redi i demonstracije preplavili su zemlju. Pod pritiskom masa srednja
klasa postigla je pobjedu: izborna reforma (Reform Bill) iz
1832. ustanovila .je pravo glasa za vlasnike imovine. U to vrijeme
novi Parlamenta bili su potpuno velikim aristokratskim
zemljoposjednicima, koji, kako je primijetio jedan pisac, nisu
morali Parlamenta izdavati upute prije glasanja, tako su
revno sve njihove elje. Desetogodinja
agitacija za proirivanje prava glasa zamrla je 1848. godine.
. Dva poslije, 1867. kvalificiranih radnika u grado-
vima dobila je pravo glasa, a 1885. pravo glasa proireno je i na rad-
nike sa sela. Godine 1911. Gornji dom je izgubio pravo veta, ali je
zadrao pravo sve do 1948. enama je pravo glasa dano tek
1918. a i tada samo starijima od 30 godina. To je
ukinuto 1928. godine. 1945. ukinuto je dvostruko pravo glasa za vlas-
nike imovine i fakultetski kolovane Dobna granica prava
glasa pomaknuta je na 18 godina tek 1966.
Gornji dom i monarhija jo postoje. Prema istraivanjima Laskija
6
i Nightingalea,1 za vrijeme trajanja laissez-faire etape
20
razvoja, britanskim drutvom je vladalo samo oko 1000 obitelji,
u drutvu sve poloaje. te prilike, Karl Mann-
heim Socioloki Engleska je bila
kracija kojom je vladala jedna oligarhija, postupno svoju bazu
selekcije.8
Iako je njihova postupnost bila manje izraena, putovi
liberalizacije su tekli i u drugim zemljama. U dijelu
Evrope sindikati su se morali boriti za pravo glasa. Do kraja devet-
naestog vie od stotinu godina nakon francuske i
buroaske revolucije, i vie od dvije stotine godina nakon engleske
revolucije, pravo glasa nije postojalo ni u jednoj zemlji svijeta,
a pravo glasa za mukarce je ustanovljeno tek u nekoliko zemalja.
Ako konvencionalnu demokraciju definiramo kao pravo glasa za mu-
karce, tajno glasanje i odgovornost vlade, onda je ona stara jedva
stotinu godina.
9
Ako inzistiramo i na pravu glasa za ene --:- to bismo
trebali i - onda je demokracija mnogo ene su stekle
pravo glasa u nekim razvijenim zemljama tek nakon I
svjetskog rata;10 u Francuskoj, Belgiji i Italiji nakon II svjetskog rata,
a u Svicarskoj 1971. godine. A pravo glasa je samo jedan nuan, ni u
kom i dovoljan, uvjet za smislenu demokraciju. i u naj-
uspjenijem buroaska demokracija svela se na ivot
kojim dominiraju partije, a partijama partijske
organizacije i njihovi ima privilegij da svake tre-
ili pete godine izabere najmanje nepoeljnog
kOjeg su za njega probrali slojevi drutva. Buroaska demo-
kracija je sistem koji transformira formalnu volju u
stvarnu volju manjine.
ll
Ravnopravnost pred zakonom, s kojom je i buroaski razvoj,
je golem napredak u odnosu prema arbitrarnom
feudalnog doba. U stvari, ona je bila prijeko potreban temelj za izgra-
slobode. uskoro se pokazalo da se pred
sudom ne postupa ba potpuno jednako s bogatima isa siromanima.
Prvi dolaze iz iste drutvene klase kao i sudac, imaju isti sustav vrijed-
nosti i iste predrasude kao i sudac, i mogu kupiti visokokvalitetnu
pravnu zatitu. Buroasko drutvo, komentira Lj. u stvari pri-
znaje samo privatne posjednike i s punim pravima iako for-
malno proglaava jednakost.12 .
Poseban pravne jefinakosti je trina jednakost. Tu su poslo-
davci i posloprimci, bogati i siromani, u vrlo nejednakom
poloaju. Zakon u svojoj jednakosti, govori poznati
saetak buroaske ravnopravnosti Anatolea Francea, zabranjuje boga-
tima, jednak'o kao i siromanima, da spavaju ispod mostova, da prose
na ulicama i da kradu kruh. U toku cijelog devetnaestog go-
milanje bogatstva na jednoj strani bilo je gomilanjem bijede
na drugoj strani. U Engleskoj - gdje je industrijska revolucija zapo-
realne nadnice ostale su nepromijenjene - su i padale - u
prvoj polovici devetnaestog - usprkos privrednom razvoju i
rastu produktivnosti. To je, naravno, nesrazmjeran porast
profita i privatnog bogatstva. stoljta radni dan trajao je
15 sati- dvanaest sati za djecu. Nezaposlenost je povremeno bila
golema: do 33 posto za radnike u do 50 posto za tekstilne
21
radnike P Sirotinjske i geta, neishranjenost i glad, bolest i vi-
soka smrtnost, prljavtina i bijeda - to je bila proleterska
strana industrijalizacije, koju je ivo opisao mladi EngelsU
polovicom i Marx. u historijskim poglavljima Kapitala.
Usprkos doktrine prava, klasa nije imala ni-
kakvu partiju jer radnici nisu uivali niti najelementarnije
pravo, pravo glasa. Povremena nezadovoljstva guile su poli-
cija i armija. Radnici nisu mogli osnivati sindiakte jer su se svi oblici
udrUivanja klase u Engleskoj i drugim zemljama smatrali
urotom. Francuska buroaska revolucija bila je u punom
zamahu kad je, u lipnju 1791. godine, Nacionalna skuptina izglasaJa
Chapelierov zakon, koji je ilegalnim proglasio organizacije i
skupove. usmjerene protiv slobodnog odvijanja industrije. Preciznije,
zakon je propisivao da radnici i zanatlije, bilo koje djelatnosti ili za-
nata, ne smiju donositi ili sastavljati bilo kakve odredbe o onome
to smatraju svojim interesom ... U skuptinskoj raspravi
Chapelier se da nesporazume: Nitko od nas
ne namjerava trgovce da raspravljaju o svojim
interesima.15 Nekoliko godina nakon toga Engleska je uvela zakone
protiv nezakonitih prisega i udruivanja (Act Against Unlawful Oaths iz
1797. i Combination Act 1799) po kojima su prektitelji mogli biti ka-
njeni sa sedam godina robije. zakoni doneseni su gotovo u svim
zapadnoevropskim zemljama. 415 belgijskog kaznenog zakona pro-
glasio je sindikalnu djelatnost kanjivom s dvije do deset godina za-
tvora. U sukoba poslodavca i radnika, poslodavcu se
vjerovalo na a radnik je trebao podnijeti dokaze u korist svojeg
iskaza.
16
Do 1883. godine svaki belgijski radnik je prema zakonu morao
imaU radnu knjiicu koju je kod sebe drao poslodavac i u koju je
mogao upisivati razne primjedbe. Novo se zaposlenje nije moglo dobiti
bez radne knjiice. U Francuskoj je propis o radnim knji-
icama ukinut 1890. godine.
17
Taj prisilni reim je najprije olakan u
Engleskoj u toku 1824-25. UdrUivanje radnika je postalo zakonito,
ali je njegovo bilo brojnim zakonskim restrikci-
jama. Kad je, osam godina poslije, ()venitski sindikalizam stvarno uzeo
maha, poslodavci i vlada su pokrenuli akciju da ga unite.
Zakoni protiv trajka su ukinuti u Francuskoj 1863, a u Nizozemskoj
1872. godine. U Sjedinjenim Dravama udruivanje radnika smatralo se
urotom gotovo do polovice devetnaestog U Engleskoj tek od
1871, u Francuskoj od 1884, a u drugim zemljama jo kasnije, sindikati
su legalizirani, a radnicima je dana sloboda strukovnog organiziranja.
U Sjedinjenim Dravama poslodavci su prihvatili sindikate
krajem tridesetih godina ovog u Francuskoj nakon II svjetskog
rata (Ustavom iz 1946. godine).
Da ne bi stekao dojam da je okrutne i beskrupolozne klasne
eksploatacije bilo samo u prolom istaknuo bih da je ona pre-
ivjela stupnjeve industrijalizacije i da je jo uz nas. Jo 1918.
Vrhovni sud donio je presudu kojom se trajanja
radnog dana za djecu na osam sati, odobreno od Kongresa, proglaava
neustavnim. Ekonomski Alexander Gerschenkron,
je ovu o carskom (a isto je vrijedilo i za
kom ovoga
22
Postojanje brojnih i brzo je u kolama
da se djeca odvajaju od djece koja dolaze iz srednjeg sta-
_ leao Radnicima je bilo zabranjeno hodati stazama koje su bile
rezervirane za one vie na drutvenoj ljestvici. . . Prva kola tramvaja
redovito su koristili bolje odjeveni putnici, a radnici su sjedali u druga i
kola; taj je u mjeri preivio i revolucionarne nemire
1918. godine... Osnova tih bila je kombinacija diskriminatorskog
zakonodavstva (npr. ugovori o radu), administrativnih mjera, sudske prakse
i drutvenih tabua.IB
Najgori oblici klasne eksploataCije sada se ponovo prakticiraju u
brojnim zemljama u razvoju svugdje u svijetu.
Neprekidan rast produktivnosti i pritisci i profesionalnih
organizacija klase doveli su do poboljanja, pa tako
danas, u najrazvijenijih zemalja, uasi prvobitne akumulaCije
kapitala pripadaju vie ili manje prolosti. i u najrazvije-
nijim zemljama, raspodjela dohotka je jo vrlo neravno-
mjerna, a raspodjela imovine osobito nejednaka. Na primjer, u Uje-
dinjenom Kraljevstvu 1960. godine je 5 posto stanovnitva posjedo-
valo 75 posto osobne imovine i primalo 92 posto svih prihoda od
imovine.
19
to se funkcioniranja sistema, moda je vie zabavno
nego vano istaknuti da britanski vii slojevi. posjeduju vie bogatstva
nego to je njihova nacija stvorila do danas! Naime, osim opipljivog
bogatstva, oni posjeduju i nacionalno zaduenje.
Kad je jednakost jednom unitena, sloboda je izgubila mnogo
od svojeg a bratstvo je, naravno, nestalo. Jasno je da potonje
nije bilo pravo koje bi se moglo u ustav. U buroa-
skom svijetu jo se mnogo govori o slobodi - neprekidno nam ispiru
mozak o slobodnom svijetu - mnogo manje o jednakosti, a
bratstvo se gotovo i ne spominje. i apologetski nastrojenim
ljudima mora donekle apsurdno da se bratstvo asocira s kapi':'
trinom konkurencijom.
20
To nas ne treba iznenaditi.
Spomenuta tri ideala je proklamirala revolucija, a ne
buroaska klasa. Buroazija je vjerovala u privatno vlasnitvo, slo-
bodno trite i obiteljsko nasljedstvo. Tri se ideala francuske revolucije
jo mogu zajedno - li simbolike - ispisani na francuskom
kovanom novcu.
ll. Eksproprijacija nezavisnih i koncentracija
ekonomske
Danas je dobro poznato da razvoj dovodi do koncen-
tracije kapitala, zapoljavanja i Donekle je manje poznato da
dovodi do gotovo potpunog unitavanja individualne ekonomske slo-
bode, do masovne eksproprijacije privatnih Ilustracija
tog procesa dana je u tabeli 1. Na razvoja industrijskog kapi-
talizma u Engleskoj, stanovnika bili su svoji vlastiti gazde. Do
23
kraja liberalne faze razvoja, oko 90 posto zaposlenih
(ako se direktori i najvii slubenici) moralo je prodavati svoju
radnu snagu poslodavcima, privatnim i dravnim. Drugdje se taj proces
odvijao sa zakanjenjem, ali je rezultat bio isti.
21
Poslodavci
Posloprimci
Nezavisni
TABELA 1
Struktura zaposlenosti u Engleskoj i Walesu (u postotku)
Kasno
1921.
17.
14 4
34 90
52 6
!zvor: W. F. Oakeshott: Commerce alld Society (Oxford: Clarendon Press, 1936)
str. 215.
Upravo opisani proces proleterizacije je posljedica
akumulacije. Gole brojke u tabeli skrivaju beskrajan niz ljudskih trage-
dija, izjalovljenih uzaludnih elja, unitenih domova. Kapi-
sistem funkcionira kao divovska eljezna ruka koja unitava
nezavisne, disciplinira devijantne, eksploatira slabe i svakoga prisiljava
da se podvrgne logici akumulacije. Slobodna igra tri-
nib snaga u konkurentskom kapitalizmu vodi u postupnu koncentraciju
(rast kroz akumulaciju) i centralizaciju (integracije) proizvodnje. Samo-
stalni nestaju. Nestaju i mala - ili rastu.
neprekidno se to je
to je sposobnije preivjeti. Za to postoje bar tri razloga: prvi je
tehnoloki - (1) velika koriste se ekonomijama velikih raz-
mjera; druga dva razloga odnose se na trinu kontrolu - (2) veliko
moe kontrolirati svoje izvore opskrbe i moe utjecati. na
potranju za svojim proizvodima; (3) ono je financijski i stoga
manje zavisno; i to je posebno vano, ono raspolae sredstvima ne-
ophodnim za poduzimanje skupnog istraivanja i razvoja. Razlozi koji
doista objanjavaju kancerozni rast velikih su (2) i (3), a ne
produktivnost zahvaljujuCi. (1).22 Zbog (2)'i (3) veliko
moe izvriti pritisak na svoje slabije partnere i moe manipulirati
uvjetima kupovine i prodaje u svoju vlastitu korist. Takva trina
kontrola velikim minimiziranje rizika i pro-
ivljavanje kriza. S druge strane, za vrijeme poleta inte-
gracije i ostali oblici udruivanja pokazuju se unosnima. Velika po-
svoj udio na tritu na tri unutra-
njim rastom, integracijom23 i konkurentskim odstranjivanjem slabijih
rivala. Ona se udruuju da bi zasnovala trgovinska udruenja,
kartele i sindikate i provodila druge oblike vie ili manje od jav:aosti
skrivenih sporazuma. Tako trina konkurencija tei razaranju svojih
vlastitih temelja i postupno je zamjenjuje oligarhijsko planiranje go-
lemih korporacija.
Velike korporacije su se pojavile jo u drugoj polovici devetnaestog
s gradnjom eljeznica. Nakon velike krize 1870-ih go-
24
dina, proirile su se i na industriju. U Sjedinjenim Dravama njihovo je
postojanje formalno priznato donoenjem zakona protiv trustova
_(Sherman Antitrust.Act) 1890. godine. Na prijelazu neto vie
od jedne desetine svih radnika zaposlenih u industrijskim
u Sjedinjenim Dravama radilo je u tvrtkama s vie od 100 zaposlenih;
u Francuskoj je neto vie od jedne desetine svih zaposlenih u nepoljo-
privrednim radilo za tvrtke s vie od 500 zaposlenih.!!4
dva rata, BerIe i Means zapanji1i su ekonomiste, opsjednute
konkurencijom, podatkom da je 1929. samo 200
korporacija kontroliralo oko polovicu ukupnog neifnancijskog kapitala,
a drugu je polovicu kontroliralo 300.000 manjih U odnosu
prema ovom nesrazmjeru stvarna trina kontrola
bila je mnogo od upravljanja polovicom cijele privrede.
no ispreplitanje uprava djelovalo je u istom smjeru. To je znacilo da u
populaciji od 125 milijuna, oko 2500 ljudi neposredno iliposredno kon-
trolira funkcioniranje dijela goleme ekonomije.
25
Od
1929. su, naravno, nastavila rasti. Dok je 1929. godine 100
korporacija posjedovalo 44 posto osnovnih sredstava u indu-
striji, u 1962. taj se udio na 58 postO.26 U Britaniji je 100 naj-
industrijskih svoj udio u' neto proizvodu sa
10 posto 1880. na 26 posto 1930. i 50 posto 1972. godine.
27
Odnedavno smo svjedoci jedne nove pojave: divovske korporacije
planirati poslovanje u svjetskim razmjerima. Iako se kapital
izvoziti jo na ranom stupnju razvoja, tek nakon posljednjeg
svjetskog rata manji broj multinacionalnih korporacija je domi-
nirati svjetskom trgovinom. Godine 1969. vrijednost proizvodnje svake
od tri korporacije - sve tri su - bila je od
bruto proizvoda (bruto nacionalni proizvod i intermedijarna dobra)
ostvarenog u 120 suverenih drava.
28
Procijenjeno je da do 1985. go-
dine oko tri stotine kompanija kontrolirati oko 75 posto kapitalnih
dobara u svijetu. industrije, kao to je automo-
bilska, elektronska i kemijska, kontrolirati po
multinacionalnih kompanija.
29
Razlozi rasta transnacionalnih korpo-
raCija su tehno-ekonomski i institucionalni. Ako se, umjesto izvoza robe,
sam proizvodni kapacitet smjesti na stranom tritu, mogu se smanjiti
trokovi transporta, koristiti jeftinije lokalne sirovine; energija i radna
snaga, a proizvodnja se moe prilagoditi lokalnoj potranji. Nadalje,
u vie zemalja, korporacija moe osigurati svoje vlastite
izvore opskrbe i moe se koristiti prednostima trita.
moda je glavna prednost institucionalno Korporacija moe
neugodnu vladinu kontrolu i manipulacijom internih cijena iska-:-
zati profite tamo gdje su porezi najniPO
Po kvantitativni rast nosio je sa sobom i kvalitativne
promjene. Prvo, u vlasnitvu pojedinaca zaniijenjena su dio-
drutvima. Za to postoje bar dva razloga. Jedan je da su
korporacije jednostavno prerasle financijske
obitelji. Drugi je da su porezi na nasljedstvo (uvedeni t:1 Britaniji 1894)
znatno oteali odravanje obiteljske kontrole od generacije do genera-
cije. S druge strane, prihodi od kapitala ili se nisu oporezivali
(pprezi na zaradu na kapitalu (capital gain) nisu u Britaniji uvedeni sve
do 1965), ili su se oporezivali po mnogo niim stopama od stopa poreza
25
na dohodak. Tako se isplatilo likvidirati obiteljsku imovinu osniva-
njem Posljedica je bila razdvajanje vlasnitva od kontrole
poslovanja.
Od 200 nefinancijskih k9rporacija bilo je samo.
12 obiteljskih 1929. godine, a ni jedno 1963. U dodatnih 57
1929. i 23 1963. godine, poslovanje je kontrolirano
na temelju ili manjinskog udjela. Direktori su kontrolirali
poslovanje oko 88 1929, a 169 1963. godine.Sl U
Britaniji je kontrola uprave u 50 rudarskih i industrijskih po-
sa 50 posto 1.936. na 72 posto 1951.
32
Drugo, uprava
je postala velikim dijelom autonomna i oligarhija.
Napokon, korporacije tee internom stvaranju potrebnih sredstava. To
im daje najmanje dvije prednosti. S jedne strane, izbjegavaju se tro-
kovi prijenosa i neizvjesnosti oko izdavanja novih dionica na tritu
kapitala. S druge strane, su skloniji takvom poslovanju jer se
prihodi od kapitala oporezuju po mnogo niim stopama od raspo-
dijeljenih dividendi. Samofinanciranje korporacije financijski ne-
zavisnima, a uprava zadrava potpunu kontrolu izvora sredstava. Kao
posljedica te trostruke promjene, konkurentski _ kapitalizam se pre-
obrazio u m011opolski kapitalizam.
Taj je izraz donekle dvosmislen. Monopol ovdje ne potpunu
kontrolu proizvodnje. U mnogim industrijama tri ili
kontroliraju dvije ukupne proizvodnje, ili vie; samo u izuzet-
nim jedna jedina tvrtka dominira. Prema tome, u strogom
smislu trebali bismo govoriti o oligopolu,33 ne o monopolu. Me-
izraz monopol moemo ipak koristiti u smislu kri-
vulje potranje, to da vie ne danu cijenu
kao konkurentska tvrtka. Ta situacija proizlazi iz i
diferenciranosti proizvoda. No, tu je i o mnogo
Kad cijelu granu kontroliraju tri ili golema konkurent-
sko sniavanje cijena postaje vrlo opasan posao. Ono moe -' i jest,
kad su u mladim danima neiskusni partneri s njim eksperimentirali -
krah. Stoga su planiranje i u
interesu. Karteli i drugi oblici otvorenih dogovora su na udaru
zakona protiv trustova. Ali preutni dogovori su i iroko ras-
prostranjeni. se vrlo paljivo i vrlo
dobro znaju to mogu a da ne izazovu odmazdu. Cijene se utvr-
tako da odraavaju interes. !!ije potrebno.
Preutni dogovor se izraava u cijena:
predvodnik uzima iPJcijativu u mijenjanju cijena, a druga ga
u tome slijede. Tada ponaanje oligopola jako
ponaanju monopola. podaci pokazuju da oligopolske cijene
opadaju znatno manje nego konkurentske cijene u vrijeme krize i da
su profiti velikih i u oligopolskim industrijama
od profita manjih i u konkurentskijim
industrijama.
34
Koncentracija i centralizacija kapitala ujedno je i omo-
koncentraciju rada. s ekonomskom snagom poslodavaca,
radnici se sami organiziraju u sindikate. Da bi bili djelotvorni, sindikati
moraju biti velike organizacije, pa oni rastu sve dok ne dosegnu krajnju
granicu nacionalnih asocijacija. Na tom stupnju, monopol rada
26
se s monopoiom kapitala. Svaki se bori za udio u nacionalnom
Taj je sukob, naravno, Ono to je manje
.jest da ta dva monopola imaju iste vitalne interese. U mladim danima
kapitalizma, sindikati su bili smrtna opasnost za profite sitnih podu-
zetnika. Stoga se koristila drave da se sindikati stave izvan za-
kona. Velika korporacija je sigurna za svoje profite i plai se jedino
razornih posljedica nepredvidivog ponaanja radnika. Ako jedna orga-
nizacija eli potivati prerogative uprave i radnu disciplinu,
korporacija biti presretna da moe s njom sporazum.
3S
Suvre-
meni radni ugovori navode da je trajk zabranjen bez odobre-
nja sindikata. Danas, komentira Staughton Lynd ugovore,
radnik koji samoinicijativno trajka moe otkaz uz asisti-
ranje, zapravo na inzistiranje, sindikata.36 I tako su se sindikati na
kraju uklopili u sistem; Nadnice rastu, rastu i profiti, a korporacije
mogu planirati i to.je najvie smanjiti rizike.
37
III. obrazac razvoja
Kapitalizam je zasnovan na konkurenciji i neprekidno proizvodi
monopol. Utemeljen je na tritu i neprekidno pokuava unititi trite,
privatizirati sve trine odluke. Korporacije tee vertikalnoj integra-
ciji da bi kontrolirale cijene i druge uvjete opskrbe. Horizontalna inte-
gracija provodi se da bi se konkurencija na prodajnim tri.,.
tima. Visok stupanj samofinanciranja po 100 posto -
osigurava nezavisnost od financijskih trita. Intenzivna reklama ko-
risti se za oblikovanje preferencija i za stvaranje po-
treba koje se nikad ne bi pojavile. Prijavljivanje ekskluzivnih
prava na patente, zamorne parnice na sudu i specijalni po-
pusti ulazak drugih u proizvodnju. Stalno korpora-
cije nastoje internalizirati sve odluke o proizvodnji, kupovini, prodaji
i financiranju. To zapravo totalno planiranje. iako dvije
stotine upravlja cijelom privredom, te iako se u svakom
od njih racionalno planira, neto jo nedostaje. Privreda nije planska;
Nita u sistemu ne dostatnost ukupne potranje, stabilnost cijena
i, shodno. tome, odsutnost povremenih kriza. To je vrlo uvjerljivo
pokazala svjetska ekonomska kriza u ranim tridesetim godinama ovoga
a to jednako pokazuje i sadanja kriza kasnih 1970-ih i ranih
1980-ih godina. Drava je morala nastupiti i ispuniti prazninu u procesu
planiranja. Uskoro su Woytinski, Wigforss i Kalecki, na socijaldemokrat-
skoj strani i John Maynard Keynes na drugoj, pokazali kako se to moe
provesti. I, kapitalizam je dobio jo jedan epitet: postao je poznat kao
dravni kapitalizam. Dva svjetska rata pomogla su da se ubrza proces.
I vlada i privreda priviknuli su se na suradnju u pothvatu
upravljanja privredom i drutvom.
J edna kratka historijska digresija moe se pokazati korisnom.
Do uplitanja drave u proces nije dolo prvi put u
ratnom razdoblju. Niti su se monopoli pOjavili tek nakon sedamdesetih
godina prolog Kapitalizam je, u stvari, i s jednim, i
27
s drugim. Njegova prva, pripremna faza je pozpatakao ka-
pitalizam.
U Zapadnoj Evropi, ta je etapa razvoja trajala oko dvije stotine
godina, do ranog osamnaestog Da bi proirili trgovinu i po-
digli nove manufakture, trgovci su traili - i dobili - monopole.
Mlade nacionalne drave, koje su se centralizirale sve dok nisu dostigle
stadij apsolutizma, traile su nove izvore prihoda. Trgo-
kompanije, u uvjetima velike nesigurnosti, trebale su
zatitu drave. Simbioza kapitala i drave bila je
prirodan ishod. Kraljevske manufakture u Francuskoj ministra Colberta
posebno su ilustrativan primjer. irenje trgovine je moralo
potkopati i, na kraju, monopole. Do kraja sedamnaestog
regulirane kompanije su prestale biti dominantan oblik orga-
nizacije. u vanjskoj trgovini. U ranom osamnaestom sistem
proizvedi i prodaj se zamjenjivati proizvodnjom.
Pozornica za industrijsku revoluciju bila je pripremljena. Ona je
1760-ih godina s usavrenim parnim strojem i poboljanim tekstilnim
strojevima. Uskoro je industrijski kapitalizam bio u punom zamahu,
preostale trgovinske barijere. Njegova konkurentska faza
zavrena je velikom krizom 1873-96, a ostatak znamo.
Kad jedno raste u odnosu prema industriji, dosie
stupanj na kOjem dalja ekspanzija u sklopu te industrije smanjuje
unosnost poslovanja. Tada je prisiljeno iz te industrije i razvrstati
proizvodnju granski i geografski. proizvodna jedinica u suvre-
menom razvijenom kapitalizmu je jedna golema korporacija koja je
i konglomerat (proizvodi u vie industrija) i multinacionalna kompanija
(proizvodi u vie zemalja).3B Mali broj takvih velikih korporacija, pot-
pomognutih i od drave, dri zapravo sve konce u svojim
rukama.
Svaki od stupnja razvoja vjerno se odraava u ekonomskoj
teoriji. Merkanti1izam je teorija kapitalizma. On inzistira
na profita i nacionalne koristi. Konku-
J:ep.tski stupanj industrijskog kapitalizma pokriva
eRenomija. Njezini prvi bili su William Petty (Political Arithme-
tic, 1672) i Richard Cantillon (Essai sur la nature du commerce en
general, 1755). Fiziokrati su popularizirali laissez-faire, laissez-
-passer, a Adam Smith nevidljivu ruku. Posljednji originalni rad u
tradiciji bio je Das Kapital (1867) Karla Marxa. On je u isto
vrijeme nove, misli i raz-
voja.
revolucija Jevonsa, Mengera i Walrasa u sedamde-
setim godinama prolog i teorije imperfektne i konku-
rencije u ranim tridesetim godinama ovog Ooan Robinson i
E. Chamberlin) granice ere ekonomije. se
teorijom konkurencije, a zavrilo teorijom monoPQla. Godine 1936.
pojavila se Keynesova teorija. Kejnezijanska teorija jo je uz
nas. A isto tako i drav1'li kapitalizam.
Druge su klasifikacije - na primjer, podjela u tri
stadija: industrijski i postindustrijski kapitalizam. da
se na posljednje razdoblje, smatram shodnim da kon-
kurentski i monopolski kapitalizam stopim u jedan jedini - laissez-
28
-faire stadij - i da ga usporedim s reguliranim stadijem kapitalizma.
opisana stadija su tako dobro histOrijski
-da moraju u svaku klasifikaciju. Oni rasvjetljavaju dinamiku siste-
ma. Oni upozoravaju na ubrzavanje razvoja: svaki je stadij
'progresivno Tabela 2 sumira pregled. Radi potpunosti dodajem
prijelazno razdoblje od feudalizma u kapitalizam, o kOjem neto vie
poslije (poglavlje 14, odjeljak I A).
Sada moemo saeti analizu dravnog kapitalizma.
TABELA 2
Klasifikacija razvoja
Prijelaz iz feudalizma: . sitna robna proizvodnja, sredina 14.
do sredine 16.
Prvi regulirani stadij: kapitalizam, do sredine
18.
Laissez-faire stadij:
Drugi regulirani stadij:
konkurentski, do 1870-ih,
monopolski, do 1930-ih,
dravni, do 1970-ih,
transnacionalni (?) .
l Industrijski
J kapitalizam
Postindustrijski
kapitalizam,
prijelazni (?)
uloga drave dobro se iskazuje udjelom budetske
potrosn]e u bruto nacionalnom proizvodu. Na prijelomu taj
je udio dosizao 5-10 posto u naprednim zemaljama.
Prije svjetske krize nije porastao.
39
od onda se
naglo i 1970-ih godina je ili 40 i
50 posto, kao u Skandinaviji i Nizozemskoj. To je dovoljno velika
masa sredstava za efektivno koritenje u stabilizacijske svrhe. Veliki
javni sektor, u stvari, ispunjava dva stabilizacijska zadatka:
da dravne kupovine nisu pod utjecajem sponatanih trinih
fluktuacija, one predstavljaju otok stabilnosti u moru kumulativnih
valova u vrijeme poleta ili padova proizvodnje; osim toga, fiskalna
i monetarna mogu se koristiti u svrhe.
Unutar dravnog sektora, posebno pridaje se rashodima
za obranu. U ti su rashodi gotovo dvostruko
od vladine potronje. To je dovelo do stvaranja to je poznato
pod imenom kompleks. Kao to je predsjednik
Eisenhower, koga se teko moe smatrati radikalom, totalni utjecaj
vojno-industrijskog kompleksa se u svakom gradu, svakoj drav-
noj zgradi, svakom uredu savezne vlade. Opiranje oporezivanju do-
nekle oslabi kad se novac troi za naoruavanje. Tako potronja vojske
pomae odravanje agregatne potranje. I vie od toga. Ona omogu-
ulaganje u naprednu tehnologiju i, shodno tome, sigurnost plani-
ranja za industrijske sisteme u koja bi bila
zbog trokova i rizika.40 Tako je moderna drava mate-
rijalno zainteresirana za potronju vojske. Ali njezinu ulogu nije po-
29
trebno previe isticati. U tom pogledu svemirska utrka moe jednako
dobro nadomjestiti utrku u naoruavanju. A isto tako i izravno financi-
ranje istraivanja i razvoja. Moemo da je potronja vojske mala
u Saveznoj Republici i zanemariva u Japanu, a te dvije
zemlje ostvaruju znatno vie stope rasta od Sjedinjenih Drava.
41

nito, to je ukupni javni sektor, to je manje vana potronja
vojske.
Osim kejnezijanskih recepata, pokazalo se da je jedan
od zadataka suvremene drave ubrzavanje tehnolokog
napretka. A isto tako i opskrbljivanje i kolovanom radnom
snagom. Drava sudjeluje u investiranju i neposredno se anga-
ira u prOizvodnji. Kapitalno intenzivnu inftrastrukturu - ceste, eljez-
nice, zraeni promet, energetiku - po pravilu osigurava drava. Drava
iz kripca korporacije u subvencionira industrije
koje nisu unosne, izvozne rizike. Kad zatreba, regulira nadnice
i cijene. kad god privredni sistem zakae, nastupa drava.
Stoga i ime ovakvom sistemu: dravno-monopolski kapitalizam.
Postoji jedan vaan posao koji nacionalna drava ne moe obav-
ljati. Ona ne moe planirati na razini. Korporacija moe
prelaziti nacionalne granice, drava ne moe. Sadanja kriza
narodnog ekonomskog poretka odraava tu da su su-
vremene ekonomije jako nacionalno planiranje ne moe
privredne fluktuacije ako se ekonomske .aktivnosti ne uskla-
u svjetskim razmjerima. InternaCionalizacija planiranja je vjero-
jatno korak institucionalnog razvoja. Stoga se on moe ozna-
kao transnacionalan.
Velika zahtijevaju veliku radnu snagu, oboje zahtijeva
jaku vladu. U poretku, vlada se zasniva na
partijama. Partije su, kao i sindikat, birokratski posrednici. Radnici
ne mogu pregovarati ili trajkati bez sindikata. Poslanici ne mogu
glasati ili djelovati bez odobrenja partija. Da bi vlada dobro funkcio-
nirala, mora biti stabilna. Da bi se stabilizirala, broj partija
postupno se smanjuje, sve dok cijelim ivotom ne
prevladavati dvije glavne partije.
42
Nadalje, postoji jaka sklonost tih
dviju partija da se poveu s druge dvije monopolske sku"
pine, i da predstavljaju njihove interese. Tako vjerojatno postojati
jedna konzervativna partija, sklona interesima privatnog kapitala,
i jedna partija, koju podravaju sindikati.
diva dominiraju drutvenom pozornicom dravno-monopol-
skog kapitalizma: organizirani kapital, organizirani rad i dvije
partije. Ako se partije jasno identificiraju s dva antagoni-
drutvena interesa, oligopol svodi se na duopol. i
da ne do te identifikacije, ostaje da ljudskim poslovima
upravljaju divovske organizacije. Tehnostrukture
43
i birokracije su in-
strumenti organizacijske kontrole, koordinacije i regulacije. Skupine
koje imaju pristup do poloaja takvih organizacija dre
u rukama golemu vlast. Zajedno s konkurencijom i laissez-faire tri-
tem, individualizam nestaje pod golemom teinom organizacije. U
stvari, ivot svakog pojedinca regulira neka organizacija nad kojom
ima malo, ili nema kontrole. Zbog te nadasve velike vanosti
30
organizacije, predlaem da se suvremeni stadij kapitalizma kao
organizirani ili regulirani kapitalizam. .
- stadija kapitalizma vrlo su jasno razdvojeni
ratmm razdobljem. Laissez-faire stadij zavrio je prvim svjetskim ra-
tom. Organizirani kapitalizam je potpuno utemeljen nakon II SVjetskog
rata .
. dva rata, nestabilnost, ekonomska stagnacija,
SVjetska ekonomska kriza i pojava faizma su ne-
jednog stadija kapitalizma u drugi. U analizi koja
slIjedI paznJU cemo usmjeriti ba potonji stadij, ili organizirati kapita1i- .
Na tom stupnju, kao to smo vidjeli, drava igra izuzetno zna-
caJnu ulogu. U tom pogledu ona donekle nalikuje drugom suvremenom
u kOjem drava igra jo - i za svaku
praktienu aktIvnost apsolutnu -ulogu. Taj sistem je manje poznat i
stoga z:'lhtijeva neto detaljniju analizu, koju donosimo u
poglavlJU.
31
Poglavlje 2
Etatizam
U trenutku kada su pisali manifest, njegove autore
dijelilo je od francuske revolucije manje vremena nego to autora ovog
rada dijeli od oktobarske revolucije. Sada kao i onda, novi drutveni
sistem dovoljno je sazrio da dopusti jednu sistematsku analizu i ocjenu.
Radi lakeg razumijevanja analize, privre-
mene definicije etatizma. Jedno drutvo nazvat ako
njigovi slojevi zastupaju temeljne doktrine tradicionalne soci-
ideologije, kao to je ukidanje privatnog proizvodnog vlas-
nitva i emancipacija klasa, ali revidiraju pri-
stup u pogledu jednog nadasve vanog pitanja: uloge drave. Socijalisti
po tradiciji smatraju dravu aparatom prisile. Njegova je bit u vla-
da.vini nad ljudima koju treba zamijeniti upravljanjem stvarima (Saint-
. -Simon, Engels). Da bi se spoznali kao pojedinci, proleteri moraju
odbaciti dravu (Marx i Engels, ideologija). Svi vladini
namjetenici trebaju primati nadnice, a s dunosti trebaju
biti opozivi u svakom trenutku (Marx, Lenjin). Sve dunosti
moraju biti privremene (Bebel, Lenjin). Potpuna kontrola nad
kim procesom mora u narodu, a drava mora postupno odu-
mrijeti (Proudhon, Engels). Da bi se to postiglo, mora biti
decentralizirano i zasnovano na komunama i udruenjima (anarhisti,
Parika komuna, Marx). Buroasku demokraciju, sa svim svojim dru-
tvenim nadomjestit mnogo osmiljeniji drutveni
poredak, u kojem sloboda svakog pOjedinca biti preduvjet za slo-
bodu svih zajedno manifest). Samo najira sloboda misli
neprestani napredak koji je temeljni drutveni zakon. (Be-
. bel u drutvu, Rosa Luxemburg).1
U sredini, sve te ideje zamjenjuje potpuno suprotna
ideologija po kOjoj snana, centralizirana, autoritarna drava postaje
osovina oko koje se cijelo drutvo. Sva ekonomska i
koncentrirana je u rukama organizacije, koja
otvoreno polae pravo na monopol Staljin je 1930. go-
dine obrazloio tu reviziju argumentom da bi drava
odumria, ona najprije mora to je vrlo jednom dru-
gom naime, da se izgradnjom socijalizma klasna
borba neminovno zaotrava. Ukidanje klasa ne postie se gaenjem
klasne borbe, nego njezinim razbuktavanjem. Odumiranje drave ne
postie se slabljenjem dravne vlasti, nego njezinim ... 3
Na XVIII kongresu partije, odranom 1939. godine, Sta-
32
Ijin je osudio poznatu Engelsovu hipotezu o razvoju drave.
je tvrdio da je prvi kojim se drava pojavljuje kao zastupnik rnte-
. resa cijelogdrui:va - podrutvljavanje sredstava. za proizvodnju .
. ujedno i njezin posljednji samostalni u tom svojstvu. UplItanje
dravne vlasti u drutvene odnose postaje suvino za sve vie
i postupno nestaje. Staljin je tvrdio da
tie moe primijeniti u Sovjetskom Savezu jer je on b10 Jedrna socIJah-
zemlja, okruena neprijateljskim svijetom. U me-
je opsada; zemlje u kojima je kapi-
talizam-dokinut nastanjuju stanovnitva svijeta- pa ipak se
ta ista teorija potpuno i dalje

.
Prema tome, etatizam je, ukratko, mjeavina tradicionalnog socija-
lizma i autoritarne drave. Preostaje nam da istraimo kal\o je. dolo
do te apsurdne kombinacije i kakve su njezine posljedice. Da bismo
to potrebno se vratiti u prvu polovicu prologa
Lane antinomije
Prizo.r nepotrebne bijede koja je u vrijeme prvobitne akumulacije
kapitala pogodila i .
.nuno je naiao na snane reakcije. Na taj su se nacrn socIJahstickl
pokreti pojavili u devetnaestom Ka4 su proivjeli stvarnost
bespotedne eksploatacije, ljudi_su gubiti u ideale bur-
oaske revolucije. Drutvo je negdje krenulo pogresmm putem. Brzo
je otkriveno da sloboda, (pravna) jednakost i privatno v!.asnitVo _
stvaraju bratstvo, nego eksploataciju. umOVi
uskoro su doli do konzistentnog teoretskog koji se moe
saeti u ove.tri tvrdnje: (1) Privatno vlasnitvo je glavni uzrok ekonom-
skih nejednakosti. Ekonomske nejednakosti dovode do ne-
jednakosti i klasne eksploatacije. Prema tome, osnovni preduvjet bes-
klasnog drutva je podrutvljavanje sredstava za proizvodnju. (2) Lais-
sez-faire trita stvaraju -padove u proizvodnjiinezaposle-
nost .. Da bi se osigurao posao svim zajednice j racionalno
iskoristili raspoloivi resursi, drutvo treba uvesti centralno planiranje.
(3)' da u to vrijeme radnici nisu uivali ni najelementarnija p'oli-
prava, drutveni preobraaj reformom nije se .
Stoga se da je nasilna revolucija jedina alternativa na raspola-_
ganju. Komunisti.,. otvoreno izjavljuju da se njiliovi mogu
ostvariti jedino nasilriim ruenjem cijelog dosadanjeg
retka. manifest) -.
Na razini primjene - tj. kada su je prihvatili iroki po-
kreti - upravo izloena teorija doivjela je psiholoki
obrat. Socijalisti su postali socijalisti ne iz teoretskih razloga, nego zato _
jer su se snano suprotstavljali buroaskog drutva. Kao svaka
spontana reakcija na neto mrsko, kritika naginjala je
naivnom, izravnom poricanju institucija i vrijednosti. Jo
jednom je temeljni pristup bio negativan. Ovoga puta to nisu bile
feudalne barijere, nego buroaske institucije koje je razoriti,
za nesmetani razvoj Sve to je postojalo bilo je pogreno
- 3 ekonomija socijalizma
33
i trebalo se nadomjestiti suprotnim. se. da gra-
drutvo nije bilo samo buroasko nego i rezultat ukupnog
razvoja sve do tog vremena. Postojala je, stoga, potreba
za temeljitom analizom drutva - analizom usmjerenom na precizno
identificiranje i jasno razlikovanje fundamentalnih oblika pona-
anja i pojava za buroasku etapu razvoja. Umjesto
toga, pogledi i razmiljanja izgledali su ovako:
- eksploatacija zasnovana je na privatnom vlas-
nitvu. Stoga privatno vlasnitvo treba ukinuti i zamijeniti javnim
vlasnitvom. da su nastavili razmiljati u terminima
pravnih kategorija - vlasnik je iIi pravna osoba - socijali-
ideolozi i njihovi sljedbenici mogli su si javno vlasnitvo
jedino kao dravno vlasnitvo. I tako se dogodilo da se stupanj razvoja
socijalizma u pojedinoj zemlji mjeri postotkom proizvodnog kapitala
u vlasnitvu drave.
- (Laissez-faire) trite dovodi do padova u proizvod-
nji, nezaposlenosti, neefikasne alokacije resursa i Stoga se
trite kao takvo treba ukinuti - ponovo se nije da kapita-
trite nije jedino koje moe postOjati - i zamijeniti admistra-
tivnom alokacijom resursa. Trite se s posebnim, lais-
sez-faire, oblikom privrede i bilo je u apsolutnoj suprot-
nosti - tj. smatralo se inkompatibilnim - s planiranjem.
- U privredi bez trita nije bilo mjesta za novac. U svojem
drutvu
5
Bebel izrazio je tu ideju
na vrio jednostavan - i pOjednostavljen - Gdje ne postOji
kapital ne postoji ni roba, pa prema tome, ne moe postojati ni novac.
Taj je bio iroko i dolo je do brojnih pokuaja
ukidanja novca, moralnih poticaja,6 itd. Tijesno povezane
s novcem su kamate, koje su se smatrale neradnim prihodom
- vrstom lihvarstva po crkve"u srednjem vijeku.
Prema tome kamate je trebalo ukinuti. Vrio dugo ideolozi
nisu - a neki ne ni danas - alokacionu funkciju
kamata. I tako im nije ni dopiralo do svijesti da kamate kao privatni
prihod mogu i moraju ukinuti, a kamate kao cijenu za upotrebu dru-
tvenog kapitala trebaju zadrati.
- Okrutan i individualizam (potaknut privatnim vlas-
nitvom i bespotednom konkurencijom) stvara neljudsku okolinu koju
karakterizira stanje Homo homini lupu8. Prema tome, individualizam
je zlo i mora ga nadomjestiti kolektivizam, u kojem prevladavaju inte-
resi drutva, a od pojedinaca se da se povinuju sudu drutva.
Interese drutva zastupa - i jedina ih moe zastupati - drava.
7
Vrio je i da je privatna inicijativa, zasnovana na gra-
liberalizmu, uzrok eksploatacije siromanih od bogatih. Prema
tome, privatna inicijativa i liberalizam su i mora ih
nadomjestiti striktna dravna kontrola i nadzor. Nadalje, individualna
inicijativa je spontana. Dakle, spontanost je tetna. Njezine su poslje-
dice sitne buroaske strasti, neorganizirano drutvo i anarhija. Iz toga
slijedi da spontanost treba ustupiti mjesto svjesnoj sveobuhvatnOj
kontroli drave, koja osigurava jednoobrazno ponaanje. Jo samo
korak dalje i dolazimo do vie iIi manje potpune negacije vlastite
osobnosti; posebno kod drutava skromnog materijalnog bo-
34
gatstva. Taj fenomen je Marx i opisao ga kao primitivni
komunizam:
Taj komunizam - time to negira osobnost -
je samo konzekventan izraz privatnog je. ta negaCIJa.
zavist koja se konstituira kao sila samo Je oblik. u kome se
gramzivost uspostavlja i zadovoljava samo na drugt. naem. .svakog
privatnog vlasnitva kao takvog upravljena je bar protiv
vlasnitva kao zavist il tenja za niveliranjem, tako .da one v SaCID!aVaJU;
bit konkurencije. Primitivni komunist samo Je dovrsavanJe te zaVISti
i te' nivelacije sa stajalita zamiljenog minimuma. Kako to privat-
nog vlasnitva ima malo veze zbiljskim upravo
apstraktna negacija cijeloga SVIjeta obr:u:ov:mJa l CIvilizaCIJe!. povratak
prirodnom primitivizmU siromasna. l v samo sto
nije prevladao privatno vlasnitvo nego do njega JOS IlllJe nI dOSpIO.
Popis takvih pogrenih, iako konzistentnih, antinomija moe se po
volji produljiti. One su postale grublje i od vremena ruske
revolucije. Rusija je bila nazadna i, kao ze.mlJa teyvrste,
okruena kapitalizmom, pa Je
instinkt, koji sve to dolazi izvana. smatra kao
Tako su teorija relativnostI, genetska bIologIJa I
. bile buroaski pronalasci, neznanstveni kao takvi, pa se msu m trebalI
prihvatiti u jednoj proleterskoj dravi. I, potpuno sukladn? Marxoyom
opisu povratka u neprirodni primitivizam, apstraktna umJetnos!, Jazz,
eksperimentiranje literarnim izrazom i atonalna glazba. su
dekadentnima istoga zabranjenima. Umjesto toga, t;eah-
zam - kako je prozvan novi stil - s istinski
tima i ukusom, propisan je kao jedina ispravna umJetnost za radmcku
klasu.
9
l .. . l .
Jedna antinomija, potpuno razvijena tek revo a)e
posljedice. Ona slijedi lZ covJe-
kove osobnosti i odnosi se na POhtICku demokraclJu. DemokraCIJa, kao
izum, mora biti loa sama pO' sebi; ona titi bogatae
lja proletere siromanima i St?ga ju je ZamljemtI.
Diktaturom proletarijata kao oblIkom socIJahsticke demokra-
cije. Taj donekle izraz termin
proletarijata upotnJebijen u Je
naslijedio od pndodavsI .mu sadrzaj,
zloupotrijebljen je - ne UVIJek sVjesno da bl se
mistifikacija naega l! P:V
0tnom
taJ Je
koncept predloen prije svega kao soclOloska kategOrIja kOJom. se
klasni karakter sistema i podrazumijeva razhko-
vanje vladavine u korist proletaritata koji je .. predstyavljao ve-
stanovnitva i vladavine u kOrist burzoazlJe (burzoaske dIktature),
koja je, kao svaka klasa, dio stanov-
nitva Izraz su koristile prije svega vladaJuce partiJe u Izvornom blan-
obliku da bi opravdale diktaturuY To nije bil?
teko, jer je u revolucionarnom polI-
represije, postojala jaka struJa mIsaono I akcIono
prema diktaturi. i prije Blanquija, babuvisti su razmatrah
3 35
-(o
7idiktaturu revolucionarnog vodstva. U svojim Jamstvima harmonije
i slobode, Weitling je da veliki dio francuskih komunistanaginje
diktaturi, jer vrlo dobro zna da suverenitet naroda ... ne pristaje raz-
iz stare u potpuno novu drutvenu organizaciju.12
Godine 1848. u Pragu Ba:kunjin je razvio planove za poredak s neogrfl-
diktatorijalnim ovlatenjimal3 - to nalikuje Lenjinovbj -for-
mulaciji iz 1920. godine vlast zasnovana na nasiljuj
Godine 1864. Bakunjin je izradio dokumenat za svoju -tajnu organiza-
ciju, osnovanu u Italiji, u kojem je odredio: " -
Sve nacionalne Hunte postavlja centralni direktorat, kojemu na-
cionalna Hunta duguje apsolutnu pokornost u svim okolnostima.14
Nakon uspjene revolucije njegova je organizacija trebala provesti
7inevidljivu diktaturu.l5 to se njihove poglede moda
j(;: najbolje opisao Friedrich Engels: BlanquUeva pretpostavka, da revo-
luciju nfoepovesti jedna manja revolucionarna grupica, pretpostavlja
- sama:p6 sebi neophodnost diktature, ne diktature cijele revolucionarne
- klase, proletarijata, nego one manjine koja je provela revoluciju, i koja
se prethodno organizirala pod diktaturom jednog ili nekoliko pojedi-
naca.l6 , , ,
pristup je, naravno, vrlo dijalog pojas-
nit taj 1891. godine Prijedlog Erfurtskog pro-
grama partije, Engels je zapisao: Ako
je jedna stvar sigurna,_onda je to da naa Partija i klasa mogu
vlast samo pod okriljem demokratske republike. To je
oblik diktature proletarijata.l7 Jo jednom, Staljin i, zajedno
s njim partija Sovjetskog Saveza, odvajaju se od pogleda
-Engelsa i pokreta
Prije druge ruske revolucije 1917) marksisti svih. zemalja smatrali
su da je parlamentarna republika najpogodniji oblik organizacije
u raidoblju prelaska iz kapitalizma 11 socijalizam .. Engelsova autoritativna
tvrdnja u kritici Erfurtskog programa iz 1891, naime, da dem6kratska
republika. .. predstavlja oblik diktature proletarijata nedvo-
smisleno je pokazala da marksisti i nadalje smatraju republiku
oblikom diktature' proletarijata. '
... to bi se dogodilo Partiji, naoj revoluci1i, marksizmu, da je Lenjin, imao
- strahopotovanje prema slovu marksizma i da nije imao izmijeniti
jednu staru postayku marksizma .. novom postavkom koja se republike
Sovjeta' ... 18 ',_
Staljin je -dosta lako svoj put. Moemo zapaziti jedan
zanimljiv povijesni paradoks: simbiozu nastro-
jenih intelektualaca i vladara ednili vlasti. U siromanom i nepraved-
nom drutvu, intelektualci --..:.. i sami privilegirana skupina - naginju
razv!janju akutnog krivice, koji se onda olakava bezuvjetnim
autokraciji revolucionarnih Taj je fenomen bio
iroko rasprostranjen. A-Staljin je dobro znao kako g:itreba iskoristiti.
Kad je demokracija jednom hrabro pretvorena u diktatUru, nuno
su, po logici i ostale posljedice. demokracija
36
pretpostavlja nekoliko partija; prema tome, de-
mokracija moe pretpostavljati samo jednu partiju.,
ideolozi nisu mogli za-
misliti bespartijsko' Na kraju su hirovi razvoja
doveli ne do uklanjanja nedostataka demokracije, nego do
odbacivanja demokracije kao takve. Zahtjev za demokracijom
se prezirno kao anarholiberalizam, kao sla-
bost koju disciplinirani komunist ne smije tolerirati.
l9
.
Rodio se jedan vrlo sistem. Poljski marksist
Wlodzimierz Brus opisao ga je kao totalitarizam i njegove
glavne karakteristike:
1. prevlast birokratskog aparata nad formalno izabranim tijelima
u svim dijelovima strukture;
2. zamjenjivanje normalnih izbora imenovanjem kandidata za par-
tijska, dravna i sindikalna mjesta odozgora, iz viih redova biro-
kracije;
3. uloga za partiju, kOja se u potpunoj subordinaciji
svih ostalih institucija partijskom aparatu i totalnOj zabrani svih samo-
stalnih inicijativa; _
4. ,monopol kontrole masovnih medija, univerzalnu pre-
ventivnu cenzuru.
Tako se u svim drutvenog ivota, Brus,
pripadnici drutva sa dravnim aparatom i
se na atomizirane pojedince kojima su i pravna
sredstva izraavanja ili kontrole.20
II. Religiozna struktura svijesti
U prethodnoj glavi vidjeli smo kako puka negacija nije izmijenila
razmiljanja. Puka negacija ostaje unutar bitno iste
strukture svijesti. Pretpostavimo sada da se revolucija
odigrala unazadnom, predburoaskom drutvu. U takvom
moemo da se kao opisivati ne samo bur-
oaski nego i predburoaski stavovi. A to je upravo ono to se i
'
Za predburoaski svijet je religiozna struktura svi-
jesti.
21
Pod time razumijevam predracionalan i neracionalan raz-
miljanja, usmjeren prema autoritetu --..:.. ne - i
van na vjerovanjima- ne na Povrh toga, predmeti vjero-
vanja smatraju se' svetima. Orijentacija autoritet-vjerovanja dovodi
do razmiljanja koji nije samo iracionalan, nego ima jednaku
strukturu kao i stavovi vjerskih sekti. Namjesto spoznajne komponente
dolaze druge dvije. Prvo, postoji identifikacija s organizacije.
vlastita osobnost je uronjena, rastvorena u predmetu oboava-
nja. Drugo, kao posljedica, potonji se smatra svetim. Svaka religija
jasno razliku svetog i svjetovnog. I obrnuto: kad god
je neka osoba, organizacija ili ideja stavljena izvan domaaja kritike,
stavljena je u domenu svetosti koja podrazumijeva religiozne
37
da su se prve revolucije odigrale u nazadnim
zemljama, socijalizam koji je iz njih proizaao proet je religioznom
i na religiozno orijentirana srednjovjekovna drutva.
Marx i Engels su dolazak ljudskog drutva. Ono
to se pojavilo bio je i ideoloki socijalizam.
Oni i njihovi sljedbenici inzistirali su na znanstvenom socijalizmu. Ono
to se pOjavilo bio je vrlo teoloki socijalizam. Taj teoloki
SOCijalizam i nadalje nazivaju znanstvenim.
Zato se teologija preruava u znanost, je jasno: (a) istine
imaju snagu poticaja nego puka subjektivna uvjerenja,tl2 i
(b) ideologija prua opravdanje i time efikasnu zatitu
uspostavljenih interesa. Zato je ta teoloka maskerada nije
ba lako utvrditi, pa to biti predmet analize.
A. EKLEZIIASTICIZAM
Teologija, naravno, podrazumijeva religiju ove ili one vrste. Mo-
emo da postrevolucionarne partije nisu bile religiozno
usmjerene, nego, naprotiv, Odista, one su bile i to
ratoborno Ali ateizam negaciju teizma, pa tako njegovi
poborI!ici ostaju zarobljenici teizma. Ateizam je bio propisan kao
dogma za je jo davno Marx u vezi s bakunjinistima.23
Antireligiozni ar zahtijevan od partije ima sa
svojim pandanom to to se odnosi na religiju, i to to je ar. Ateizam
se moe propovijedati - i propovijedalo ga se - s isto toliko reli-
giozne gorljivosti kao i bilo koja druga religija, a ga prate i
brojni oblici praznovjerja, upravo kao i kod nekih primitivnih religija.
Religiozne karakteristike paraSOcijainih ideologija i pokreta zapa-
ene su do sada vie puta. Citirat kao primjer, stavove dvo-
jice vrlo ljudi - Bertranda Russella, engleskog filozofa, i
Juliusa Nyererea, dravnika. Russell da '>tok povijesti
Zidova ... snano apelira na i nesretne u svim razdobljima.
Sveti Augustin prilagodio je taj obrazac povijesti a Marx
socijalizmu.24 je izazovan ali vrlo neuvjerljiv. Glavni razlog
nije u psihologiji kao takvih - nastrojeni
pripadnici povlatenih klasa, i stanovnitvo u velikoj su mjeri
imali istu psihologiju - nego u religioznom sustavu svijesti, koji za
postizanje spasenja (kako je zamiljeno razrjeavanje drutvenih su-
koba) zahtijeva transcendentalnu koncepciju religije, a ne racionalnu
analizu drutvenih

Nyerere se na opisivanje onoga to je zapazio, a to je
vrlo precizno:
38
Postoji ... kod pojedinih socijalista sklonost poI.-uaju utemelji-
vanja jedne nove religije - religije samog socijalizma. To se naziva
znanstvenim socijalizmom, a radovi Marxa i Engelsa se smatraju svetim
pismom u skladu s kojim treba sve ostale misli i akcije socijalista.
Naravno, tu se doktrinu ne predstavlja kao religiju; njezini pristae
najrevnije ocrnjuju religiju kao opijum naroda, a svoja uvjerenja predo-
kao znanost. Pa ipak, oni govore i ponaaju se jednako kao i naj-
zagrieniji teolozi. Nalazimo ih, u dananjim uvjem;na, ykak9 jedan
optuuju zato jer im postupci nisu u skladu s orum sto su propOVjedniC1
znanstvenog socijalizma utvrdili kao ispravno knjiga napisanih
prije vie od stotinu godina. Doista se brzo pribliavamo kada
raspre raznih sekti o pravom Biblije postati
u usporedbi sa onih koji se proglaavaju pravim
interpretima marksizma-lenjinizma.26
Mogli bismo navesti jo desetak autora koji dolaze do za-
ni jedan od njih ne istrauje taj problem detaljno.
U nastavku pokuavamo ispuniti tu prazninu.
. Religija treba crkvu. Tu ulogu ispunjava
partija. Crkva nikada ne grijei, pa tako ni partija. U dobro
Povijesti Svesavezne partije boljevika, pripremljenoJ za
ivota Staljina, nije zabiljeen ni jedan jedini o?luke
partije u cijeloj njezinoj povijesti od nekoliko desetljeca. pat;-
tije grijee, ali ne i partija.
27
Kada su
partije Rudolf Slansky i ostali rukovodlOCl optuzeru za lzdaJu 1
pogubljeni,2S upitali su partijskog !<leme!1ta
moe vjerovati nakon toga. OdgovorlO Je: VJeruJte partiJl. Kad Je
1956. godine optuio Staljina kao nije uputio ni
jednu kritike na partije, u su ime svi
Crkva mora imati svojeg vrhovnog Tu ulogu lspunJava
partije, koga zovu predsjednik ili generalni sekretar. Kao i papa,
predsjednik je nepogreiv. On nikada ne grijei, ba: ne d,?k Je
funkciji. Njega se nikada ne kritizira javno. U stvan, svakl pokusaJ
da ga se kritizira ocjenjuje se kao ozbiljan prekraj, podmuklo
djelo zakletog neprijatelja socijalizma, pa se prekritelj.
kanjava. se i zbog privatne kritike, u pismu prijatelju,
moe zaraditi karta za GULA G-ov arhipelag, to je ostalim
otkrio i mladi oficir Aleksandar Solenjicin.
Predsjednik je genije, ga se smatra klasikom. Njegovi
govori, referati i zdravice objavljuju se u debelim knjigama i
vaju na partijskim skupovima i u kolama. Za prostodunije ljude pri-
premaju se izvodi iz njegovog djela - poput Staljinovih Pitanja lenji-
nizma ili male crvene knjiice Maovih citata koju je sastavio Lin
(skriveni neprijatelj kako je poslije otkriveno) - u obliku saetih
katekizama koji se izdaju u milijunima primjeraka. Predsjednik nije
samo genije nego i potovani i obljubljeni i predvodnik svoga
naroda.
aD
Njegovi portreti su u uredima, izlozima proda-
vaonica i u privatnim stanovima odanijih Oni 'zamjenjuju
krieve i kraljeve portrete iz prijanjih razdoblja. U zemlji
mu se na svakom koraku jo za ivota podiu spomenici; ulice i gradovi
nose njegovo ime. Izdaju se potanske marke s njegovim likom. Njegov
je svojevrstan nacionalni praznik. Kada veliki umre,
njegovo se tijelo balzamira - kao u M.oskvi i Sofiji - i izlae u sta-
klenom lijesu za dobro odanih Oni dolaze u velikom broju
da odaju svojim oboavanim
Gdje postOji jedan veliki mora postojati mnogo malih
U Kraljevstvu Bojem vlada striktna hijerarhija, s katego-
39
I:
rijama svetaca i sve do najgorih grenika u paklu. Kako u nebu,
tako i na zemlji. U srednjem vijeku hijerarhija se zasnivala na
u vijeku etatizma zasniva se na zaslugama ...,- to god to - i isto
je tako striktna. U dvanaestom opatica Heloiza pisala je Abe-
Iardu, svojem bivem ljubavniku i muu koji je postao redovnik, da
je bila kad je i prirodni poredak
stavio njezino ime ispred svojega. Kad piemo viima od sebe ili sebi
jednakima, podsjetila ga je, red i uljudnost nalau da se njihovo ime
stavlja ispred naega; kad se pak niima od sebe, poredak
imena mora odraavati red Taj navod moe se bez smetnje po-
staviti iznad ulaza bilo kojeg birokratskog ureda. To je pravilo se
nepotivanje strogo kanjava. Kad Se novine, dovoljno je samo
poredak imena da bi se znalo koji relativan rang za-
uzima pojedina osoba. Iz malih promjena u poretku imena,
o dalekosenim promjenama u politici.
B. RELIGIOZNA SVIJEST
U ovom trenutku biti korisno obratiti panju na neka obiljeja
religiozne svijesti koja je Emile Durkheim. Kad god
na veliku koncentraciju tvrdio je Durkheim, uzrok te pojave ne
treba traiti u posebnom poloaju vladara, nego u prirodi drutva kojim
vladaju. Individualna superiornost igra tek drugoraz-
rednu ulogu. Ona objanjava zato ba on, a ne netko drugi,. ima vlast
-:-a1i ne i zato je vlast Vlast je koncentrirana zato
jer je svijest religiozno strukturirana. Za to postoje. bar dva razloga.
Kad god jedna zajednica u neto vjeruje, ta uvjerenja neizostavno
poprimaju religiozna obiljeja. Ona Jednako strahopotovanje
kao i religiozna uvjerenja.
33
da revolucije izuzetno snano dje-
luju na i uvjerenja, one predstavljaju vrlo plodno tlo za pojav-
ljivanje religioznih stavova.
34
.
Drugi razlog treba traiti u onome to Durkheim naziva
kom manje razvijenog drutva. U takvom drutvu - koje
primitivni komunizam prije opisan u Marxovu citatu ....,- drutve-
ne se mase sastoje od elemenata, iz proizlazi da je
kolektivan tip vrlo razvijen, a individualni tipovi - proizvodi drutve-
ne podjele rada, koja dovodi do organske solidarnosti - jo su
u razvoja. Pojedinac ne pripada sebi samom, on je neka vrsta
predmeta kojim drutvo raspolae.
3s
Neizbjeno, ivot drutva
religiozno je struktuiran
36
Osnovna moralna dunost pojedinca je da
bude kao i svi drugi, da se uzdrava od bilo osobnog ili indivi-
dualnog u pogledu uvjerenja iIi ponaanja.
37
Gdje drutvo ima reli-
giozna, nadljudska svojstva - je izvor u strukturi
svijesti - ona se prenose na koji visoko od
ljudi. Koncentracija nije rezultat neke potrebe za vlada-
vinom; ona iz kolektivne svijesti,3S a velika je zato jer je
kolektivna svijest visoko razvijena.
39
- .
Posebna osobina religiozne sredine je krajnja hipertrofija kaznenog
zakonodavstva. Bilo koji - tj. bilo koji oblik nonkonformizma _
moe se smatrati kanjivim prekrajem, od frizure u
40
drevnoj Sparti do devijantnog seksualnog g?tovo
drutvima sve do naih dana. Osobito su brOjm rehglOzm prekrsaJ1.
(tj. kritiziranje) vlasti, javni -(i. privatni)
proklamiranih doktrina, neslaganje s poretkom 1
organiziranih pokreta da se on promijeni - idu u tu vrstu prekrsaja.
Odmah da svi ti predstavljaju
aktivnosti u razvijenom drutvu. u religioznoj sredini oni
predstavljaju povredu zakona. Durkheim je stoga bio u kad je
da je najvanije saimanje kaznenog pro?-zrocll0
janje prekraja protiv religije.
40
se izraava strog1h
kazni za delikte, u usporedbi s kriminalmm dehkt1ma u eta-
drutvima. Prethodna analiza trebala bi pridonijeti razjanja-
vanju toga fenomena. i u tako sredini kao to je bila.
drevna Atena, se kanjavalo kaznom ne manjom od smrtne.
41
Prije nego to nastavimo, bit korisno dodati dva razjanjenja
da bi se izbjegaO nesporazum. Fenomen koji ovdje analiziram
je kolektivna, ne individualna svijest. Bilo je i uvijek biti pojedinaca
s religioznim i iskustvima. Zbog toga ih ne treba:
niti kuditi niti hvaliti. Pjesnik i filozof i agent
drutva strahovito se razlikuju. I dobro je da se raz-
likuju. To pridonosi raznolikosti u ivotu i
enje pogodne osobe za poslove. isti- m1-
stika u aktivnom stanovnitvu spojiv je s vrlo oblicima ko..:
lektivne svijesti, ovisno o kolektivnom iskustvu, izraenom preko
razine razvijenosti i drutvenog sistema. Drugo, (rane)
Crkve i (ranih) partija ne samo iz struk:"
ture svijesti nego i iz revolucionarnih stavova. Obje su te orga--
nizacije okupile u borbi protiv svijeta. Krilatica
okupljanja, Tko ne radi ne treba ni jesti, koja se neprekidno dovodi
u vezu s pokretom, izravno od svetoga Pavla. Isus
je navodno rekao da Kraljevstvo nebesko pripada siromanima. Sveti
Ambrozije Milanski (340-397) izjavio je da je priroda stvorila pravo
vlasnitva, a nasilje je stvorilo pravo privatnog
navoda moe se i kod nezapadnih crkava. Takvi stavovi
proizlaze iz da su se rana crkva (prije nego to
je postala dominantna crkva i sastavni dio institucionalnog poretka)
i rane partije (prije nego to su postale partije
dobro na vlasti) s revolucionarnim drutvenim
prilikama i da su reagirale. pokreti mogu takve rane
revolucionarne tradicije iskoristiti za stjecanje legitimiteta a i u . druge
svrhe. To, nije predmet analize u ovom poglavlju.
C. SEKULARIZACIJA RELIGIJE I ULOGA
Crkva mora imati Boga. To je Povijest. Partija, pod vodstvom
Predsjednika X, poznaje i Zakone Povijesti i vodi radne mase
prema raju svijetle . .
Gdje postOji Bog, mora postojati i Vrag. se pojavljuje pod
krinkama. Sotona, Belzebub, vjetice, antikristi,
41
opsjednuti, zavodnici, heretici, demoni, zli duhovi, zli ljudi
pripadaju tom kraljevstvu. Od posebnog je interesa da je sve to
je novo - novo novo nova vjetina - opisivano
kao djelo Vraga, pa su izumitelji bili vrlo sumnjivi i povremeno kanja-
vani zbog ili U postavi se
zove Neprijatelj (premda se termin neprijatelj upotrebljava i u
srednjovjekovnoj literaturi). da je, usprkos svim
slubeno objavljenim uspjesima, ivot neugodan i ima dosta
promaaja, netko mora biti odgovoran za to to se sjajne ideje ne-
pogreivog rukovodstva ne ostvaruju kako je da
rukovodstvo ne moe napraviti pogreku, teret odgovornosti snosi Ne-
prijatelj. Neprijatelj se ne imenuje; pojam se ne odnosi na
konkretne osobe. On je jednostavno personifikacija svega zlog. Stoga
se ne govori o neprijateljima, nego o Neprijatelju. Ako mi-
nistar unutranjih poslova eli mnotvo neprijatelja, upotrijebit
izraz :.pripadnici neprijatelja.43 Neprijatelj se pojavljuje pod
raznim krinkama, brojnijim od onih srednjovjekovnog
utjelovljen je u zlim pojedincima poput desnih i lijevih
devijacionista, revizionista, antipartijskih elemenata, provokatora, sa-
botera i ruilaca, kozmopolita, lijevih i desnih oportunista,
tehnokrata i birokrata, buroaskih elemenata, agenata
i sluga, kontrarevolucionara, sektaa i frakcionakih eleme-
nata, karijerista i konspiratora. On se moe pojaviti s crticom
u imenu, kao kripto-kulak, anarho-sindikalist, anarho-liberal, i lijevo-
-sekta. Sljedbenici krivih - trockisti, staljinisti, maoisti, revizio-
nisti kao - predstavljaju posebno opasan ogranak Neprija-
telja (naravno nisu svi oni u istoj sredini). Na osnovi javnih istupa vlasti
i novinskih izvjetaja moe se sastaviti popis od nekoliko tuceta razli-
vrsta Neprijatelja. kriminalci se rijetko, nikada
ne kao Neprijatelj. Neprijatelj ima veliku upotrebnu vrijed-
nost u sredini. Njegovo postojanje je, zapravo, jedino oprav-
danje za svojatanje rukovodstva od politokracije. Bez Neprijatelja,
po lito kracij a bi izgubila svoj raison d'etre. Da Neprijatelj ne postoji,
trebalo bi ga izmisliti.
4s
Na taj Neprijatelj ima mobilizatorske i legitimiza-
torske funkcije. On ima jo jednu upotrebnu vrijednost. da se
Neprijatelj niti ne definira precizno, niti raspoznaje jasno -
heroj moe postati dananji Neprijatelj - svakoga se moe
proglasiti za Neprijatelja, ovisno o hirovima partijske politike. Zbog
toga je egzistencija pojedinca nesigurna, nestabilna, nepred-
vidiva i puna neizvjesnosti. U takvim prilikama, pojedinac je spreman
prihvatiti, prilagoditi se, slijediti. Prema tome, za stvarnu
manipulaciju su goleme.
46
Pozivanje na bezgrenu vlast posluit u
tu svrhu.
Osim Boga i Vraga, crkva imati Sveto pismo i, uz malo
tiri Svetim pismom se znanost marksizma-Ienji-
nizma.
47
Izraz znanost je ekvivalent izrazu vjera jer je
ne moe nadomjestiti ili druga znanost.
48
Dok je Kominterna jo
bila u ivotu, bili su Marx, Engels, Lenjin
i Staljin. Nakon Staljinove smrti mnogi su mu porekli status klasika
i nadomjestili ga lokalnim Crkva je pre-
42
stala biti potpuno univerzalna, i u skladu sa srednjovjekovnim
cuieus regio eius rellgio, lokalne su crkve stekle stupanj auto-
nomije, a povremeno i punu autonomiju. Postojanje Biblije omo-
relativno lako kontradiktornih pitanja. Kopernik nije
bio u pravu jer je Biblija rekla da se Sunce oko Zemlje. Dovoljno
je citat. Empirijski dokaz je nevaan jer ne moe
tvrdnju jednog klasika.
Crkva ima posebne kole za sjemenita. Partijski akti-
visti i funkcionari odgajaju se u posebnim partijskim kolama.
Teoloka egzegeza ustupa mjesto ideolokoj. Razlika teologije
i ostalih aspekata ideologije, smatra je da se teologija
poziva na Nebo, a ideologija na

Cistu vjeru
i definiraju ekumenski koncili. partijsku liniju povre-
meno partijski kongresi.
5o
Oboje su nepovrediva svetinja.
D. DOKTRINA PARTIJNOSTI
Glavna osobina religioznog vjerovanja, u smislu koji ovdje ko-
ristimo, jest da postoji samo jedan Bog i samo jedna istina. da
religija govori o dobru i zlu, religiozan je u osnovi netolerantan.
Da su se idovstvo i jednako potivali, Kristovo
bi bilo nepotrebno.
sl
Skretanje s pravovjernosti naziva se he-
rezom u teolokom a revizionizmom u partijskoj termino-
logiji. U oba se skretanje ne moe tolerirati, pa se krivovjerci
istrebljuju. Ponekad je i terminologija Tako se protivnici
unutar iste vjere nazivaju renegatima.
52
Protivnik samo zato to se
usudio protusloviti najedanput postaje izdajica, oportunist,
Ignazio Silo ne, talijanski pisac i partijski aktivist. Dobro-
namjerni protivnik je nezamisliv ... 53 Neslaganje i kritika su nepri-
jateljske aktivnosti, i stoga, po slubenim izjavama, ima toliko
neprijatelja u besklasnim drutvima.
64
.
U toku cijeloga srednjeg vijeka religija se s drutvom
i politikom. skolastike, Sveti Anzelmo (1033-1109), nadbiskup
kanterberijski, proglasiO je Credo ut inte11igam (Vjerujem da bih
znao). Pod tim je vjerojatno mislio da vjera prethodi znanju.
5S

generacije, potpomognute ostalim njegovim maksimama,
su ideju na mnogo i i preobrazili je
tako da slui potrebama trenutka. Ako misao protuslovi
istini, ona je pogrena jer, da je ispravna, ne bi protuslovila
istini. Filozofija, da je predstavljala znanost toga vremena, pro-
glaena je za anei11a theologiae. Cinjenica je da je jo u petnaestom
Nicoletto Vernia, profesor u Padovi, izrazio miljenje da je
znanstvena istina nezavisna od teoloke istine. Pa ipak, nekoliko je sto-
prolo prije nego to se ta ideja prihvatila. Teoloki
socijalizam preokrenuo je taj trend da se dvije stvari
ne mogu i ne smiju razdvajati - da je svaka istina ideoloki determi-
nirana istina,56 i da znanstveno istraivanje mora biti u slubi politike.
To je poznato kao doktrina partijnosti (partijska nastrojenost, tj. ideo-
loki determinirano rezoniranje i aktivnost iz kojih proizlazi bezuvjetno
43
podvrgavanje partijskom vodstvu). Ta, se doktrina dovodi u
vezu sa Staljinom i staljinistima, ona je mnogo starija i ire
rasprostranjena. Trocki ju je ovako formulirao: U pravu se moe biti
samo s Partijom i kroz Partiju (vidi biljeku 27). .
U neto obliku, ta doktrina moe ozbiljno
razvoj znanosti i tehnologije. Kao to smo prije spomenuli; neko su
vrijeme teorija relativiteta, Mendelova genetika, moderna sociologija
i kibernetika smatrane za proizvode dekadencije.
ispravan da su znanstvenici - i svi ostali ljudi - skloni
pristranosti zato jer na formiranje njihOvih stavova drutveni
poloaj i iskustvo, preokrenut je Ispravan kako
ga je formulirao austrijski komunist Ernst Fischer5
7
- da je jedna klasa
progresivna ako. istina odgovara njezinim interesima - njegovi su
drugovi preveli u: net<;> je istinito ako pogoduje interesima progresiv-
ne klase.
58
U apsolutno politiziranom ivotu, sve se aktivnosti procjenjuju na
temelju kriterija. Stoga se partijnost ne odnosi samo na po-
litiku nego i na znanost, umjetnost, profesije, sve. Kandidati za sve-
znanja moraju ispovijedati slubenu ideologiju i priznati
ulogu partije;59 sama i moralna nisu dovoljne. Znanost
je bila ancil1a theologiae, isto tako i umjetnost, to je formalno
potvrdio i Tridentinski koncil iz 1563. godine. U modernijim vreme-
nima, one su postale ancil1ae politicae. Stoga je prirodno da partijsko
rukovodstvo koja' je umjetnost a koja nije.
Isto je tako prirodno da praksu Kato-
crkve (koja je 1559. ustanovila Index Librorum Prohibitorum),
odabire za dobro svojih knjige koje se ne smiju unositi u
zemlju ili bez posebnog doputenja.
GO
Posebna odlika partijnosti je neprekidno prekrajanje povijesti.
Samo je sigurna; prolost se neprekidno mijenja. To uklju-
djelovanje stare rimske institucije damnatio memoriae - nasta-
janje Ta institucija ima svoj pandan u srednjem vijeku
62
i kod totalitarnih ideologija.
63
.
E. POTISKIVANJE VLASTITOG JA
partija organizirana je kao samostanski redovi.
da ima karakter militantne organizacije, vrlo je militantnim
samostanskim redovima, kao to je na primjer Druba Isusova, osno-
vana u esnaestom

Jezuiti su striktno centralizirani red;
generalna kongregacija reda ima vrhovnu vlast. Ona odabire" generala
a moe ga i opozvati. Redovnici su pod posebnom prisegom potpune
pokornosti. Posljedica te pokornosti je svakog dodijeljenog
posla. partija je organizirana, a princip organizacije
naziva se demokratski centralizam. .to to nedvosmisleno je
objasniO Mao Zedong: Organizacija mora biti postavljena iznad po:
jedinca, iznad manjine, vii partijski funkcionari iznad niih,
a centralni komitet iznad cijele partije.G5 reda, kao i
partije, se na izvjetavanje o sumnjivim djelima koja
njihovi kolege i oni sami. Pravila reda i partijska praksa zahtijevaju
44
potpuno vlastite volje i vlastitog miljenja volji i miljenju .
organiiacije. 66 Takozvanu partijsku liniju ne moe se preispitivati, nego
samo slijediti. .
Potiskivanje vlastite volje za dobro nekih transcendentalnih ciljeva
je; naravno, dobro poznati religiozni fenomen. moe se
i u drugim predburoaskim sredinama kao zahtjev. to-
vie, neto to je vjerska dunost prirodno; poprim,a nakazne
razmjere' kad postane prisila. Erich' Fromm citira indikativne
izjave dvojice nacista (nacionalnih socijalista kako su se slubeno zvali),
Hitlera i G6bbelsa. U knjizi Mein K?mpf Hitler izjavljuje -da arijevac .
uporno svoj ego ivotu zajeJlnice i, ako' je potrebno ...
rtvuje ga. G6bbels je rekao: Biti podrecliti koncept
ja konceptu vi; socijalizam je rtvovanje pojedincaza
sovjetskog Politbiroa Lazar izjavio je jednoni prilikom da
boljevik mora' biti spreman rvovati se Partiji. Da, spreman rtvovati
ne samo svoj ivot nego i. svoje samopotoyanje i osjetljivost.28
Sve je to lijepo saeo Benito Mussolini: Vjeruj, pokoravaj se, bori se!
Vlastito samoporicanje tijesno je povezano spartijskom nastroje-
Oboje su konzistentni; imaju porijeklo i
na razaranje etike. U literaturi ta su dva
zahtjeva prvi jasno formulirali ruski anarhisti, Bakunjin i U
prvom paragrafu njihovog Revolucionarnog katekizma :- naslov
gledno nije ,izabran - zapisano je:
'Revolucionar ... nema svojih vlastitih interesa, 'nema svojih vlastitih -raz-
loga, nema nema nema imovine; 'on nema ni imena ..
Sve to je u njemu, ispunjeno je jedtiim jedinim interesom, jednom jedinom
milju, jednom jedinom - revolucijom.
U paragrafu 4 nai autori izjavljuju da revolucionar,
prezire javno mnijenje; <in prezire i mrii drutvenu etiku u svim
njezinim zahtjevima i izrazima; za njega je sve to pQbjed!l re-.
volucije moralno, a sve to joj stoji na putu je nemoralno.89,. . .
To samoporicanje fma ozbiljne posljedice. Ako je poje-
dinac potpuno stopljen sa svojom partijom, ako je potpuno predao
svoju duhovnu slobodu, onda ne 'moe snositi nikakvu osobnu odgovor-
nost za svoje postupke. Bilo to se moe dogoditi: Bacilek, ministar
sigurnosti u Novotny j evoj vladi u objasnio je to vrlo
uvjerljivo: .
Podravao sam tezu da je partijska odluka najvii zakon. Na ze.maljskoj
konferenciji 1952. godine rekao sam da partija tko je, a tko nije
pogrijeio. Time sam samo opisao stvarno stanje stvari. Nisam mogao pod-
nijeti svu tu odgovornost ... Napokon, ja sam. se samo pok?ravao partiji.70
U Boga se moe vjerovati ili ne vjerovati, ali ga se ne moe kriti-
zirati. da Crkva Boju volju, ne moe se Crkvi
protiviti - i ostati u njoj. Protiviti se partiji koja ne moe grijeiti nije
nego moralni on je moralno on je
45
Ako ga netko mora se javno ispovijediti. Od 1926. godine, kada
su Zinovjev, Kamenjev, Trocki, Pjatakov, Sokoljnjikov i jevdokimov ob-
javili u Pravdi izjavu kojom priznaju da su greke ida se zbog
njih kaju, preko kineske kulturne revolucije, hapenja kubanskog pje-
snika Herberta Padille i njegova poricanja svoje kontrarevolucionarne
poezije, javno odricanje od vlastitih nazora postalo je Ka-
crkva izumila je isti postupak jo prije mnogo Nisu
samo jezufti javne opomene, su sudionici
primali ukore od sebi ravnih i od Crkva je zahtijevala da
i istaknuti pojedinci javno priznaju svoje grijehe. Galileja je
moda najpoznatiji. Sveta inkvizicija optuivala ga je da priznaje Ko-
pernikovu teoriju i da je u isto vrijeme lo katolik i To se
isto dogodilo i na moskovskim procesima tridesetih godina ovoga sto-
- s tom razlikom da je Galileo a Buharin i njegovi
drugovi su pogubljeni. rtve crkvenih i partijskih inkvizicija,
bile one odrijeene od grijeha iIi pogUbljene, bile su spremne priznati
svaku grekU ili osim neiskrenosti ili nevjere prema svojoj
sekti. Da su potonje priznali, bili bi moralno i psiholoki potpuno
uniteni, bez obzira na primljenu kaznu. Drava organizirana na opi-
sanim pojavljuje se kao teokracija. Njezin je prototip Kalvi-
nova eneva iz esnaestog
U knjizi Institutio re1igionis christianae iz 1536. godine, Kalvin
odbacuje um i ljudskog ponaanja proglaava Eibliju. Dravni
slubenici i izborni kandidati biraju se na temelju ispunjavanja crkvenih
kriterija. U skladu s tim, komentira Barrington Moore, Crkva je nad-
zirala doktrinarnu 'lojalnost' i prihvatljivost svjetovnih slubenika ...
Protivljenje kandidatima koje je predloilo smatralo se
urote.71 Ako se crkva zamijeni partija, taj opis savreno
pristaje suvremenoj dravi. Staljin je 1925. godine jasno
dao do znanja da je partija vrhovna snaga drave.72 Poput
boljevika, Moore, pravi kalvinisti smrtno su se bojali
greke i njezinih drutvenih posljedica, da svaku greku treba
u korijenu.73
F. FUNKCIONALNA RAZMA1RANJA
Moglo bi se tvrditi da je, u sredinama i s
aspekta, teoloki sOcijalizam funkcionalno svrsishodniji od znanstvenog
socijalizma. Ako se svo znanje egzistencijalno - kao to tvrdi
Karl Mannheim
74
- onda u izuzetno heterogenom drutvu nema mo-
za smislenu komunikaciju sastavnih drutvenih sku-
pina. Nikakav konsenzus nije Nepismeni seljak i obrazovan
gradski stanovnik ne mogu komunicirati, prvi je podanik, a
drugi Dodajte tome jo klasni interes, i rezultat je nepomir-
ljivi klasni sukob. Klasni konflikti mogu se razrijeiti, i kon-
senzus postupnom homogenizacijom drutva, kontinuiranom.
vie ili manje nasilnom, klasnom borbom. Tako se razvijalo
drutvo. Konsenzus, koji je neophodan za uredan drutveni ivot, moe
se, i vjerom. U tom nije potrebno razum-
jeti, dovoljno je vjerovati. Tako su funkcionirala srednjovjekovna
46
drutva. Tako su skupine u drutvima,
se religioznom strukturom svijesti, postigle kon-
senzus zasnovan na vjeri u karizmatske i institucije.
75
Empirijski
dokaz vitalnosti i efikasnosti te strategije moe se u sta-
bilnosti i visokoj stopi privrednog razvoja u suvremenim
zemljama.
Onog trenutka kad se konsenzus prenese u izvanrazum-
skog, nestaju sve drugim sve se kontradikcije mogu
tolerirati. ljubav za svako ljudsko - Ljubi blinjega
svoga kao samoga sebe - je nespojiva s nasiljem, eksploata-
cijom i ratom. robovlasnici,16 feudalni gospodari
i ratni zapovjednici predstavljaju contradictio in adjecto. Pa ipak, te
kontradikcije postoje bez - one su, u stvari, pravilo; i, kad
su mrtve, spomenute osobe se pokapaju u
crkvama. tome, jednakost nespojiva je s autori-
tarnom hijerarhijom, osobne slobode i politikom sile. Auto-
ritarna narodna vlast, demokracija bez neslaganja, znanstvena ideolo-
gija i institucije ili koncepti su, naravno,
ali su u isto vrijeme i vrlo realni. Religiozni i racionalni um
funkcioniraju. .
Znanstvena ideologija ne samo da uspjeno pomiruje kon-
tradikcije nego i nadaleko iri iluziju o spoznaji svijeta. Opisu-
svoju vlastitu poljsku sredinu, Leszek Kolakowski je
Marksisti pedesetih godina znali su da je Lisenkova teorija nasljednosti
ispravna i da je Hegelova filozofija bila reakcija aristokracije na francusku
revoluciju, da Dostojevski nije bio nita doli dekadencija i .. da
je teorija rezonancije u kemiji reakcionarna besmislica. Svaki je marksist
pedesetih godina znao te stvari, iako nikad nije to su kromosomi,
nije imao pojma u kojem je ivio Hegel, nije ni jednu
knjigu Dostojevskog, ili srednjokolski udbenik iz kemije. Za
marksista je sve to radila Sluba.7i
Osoba protuslovljima, u posjedu apsolutnog znanja,
ima potpune sigurnosti koji joj daje prednost pred
U odnosu prema kolebjivima, zbunjenima i neukim lju-
dima oko sebe, ona djeluje sasvim Time se moe objasniti
popularnost i uspjeh znanstvene ideoiogije<!.
Srednjovjekovni je bio Crkve i nekog udruenja; on
nije jo postao individuum. Ako je bio kmet, bio je jo
Imena srednjovjekovnih arhitekata i umjetnika koji su stVorili zna-
djela nisu zabiljeena. Drutvo je bilo potpuno auto-
ritarno. Otac u obitelji, feudalni gospodar i kralj u ivotu,
papa ili drugi visoki u vjerskom ivotu, i Bog u nebu, drali
su svijet u svojim rukama. ne samo da je bio bez-
nego i a priori grean. Zakonsko pravilo glasilo je da je optu-
eni kriv sve dok se ne dokae njegova nevinost. (Francuska je revo-
lucija preokrenula to pravilo, ali je ono opet primjenjivano u Rusiji
Viinskoga i Solenjicina). jo u esnaestom obrazova-
nih ljudi je vjerovala da je demokratska republika samo za
i subverzivne elemente. i u osamnaestom jedva
47
da je bilo autora koji su vjerovali da bi zemlja velika kao Francuska
mogla dulje preivjeti kao republika.
78
A njihov je skepticizam na-
izgled bio opravdan. tome, 9anas se smatra da iroke radne
mase.nisu sposobne za samoupravljanje i _
Osim nekoliko iznimaka, republikanizam i demokracija su .
devetnaestog stoljeea, uspjenim btiroaskim
revolucijama. Revolucije su temeljit.o po_tresle staro drutvo. Liberte i
egaIite -:bar na tritu - su razvoj individualnih osoba' i
odgovoJ:'nosti. . Polako, ali sig{1rno triteje Iiagrizalo stare institucije i
svijest. Da bi moglo pravilno funkcionirati, trite je zahtijevalo _
striktno potivanje zakona. Da bi bili uspjeni, poslovni su ljudi morali
racionalno p<:)stupati, dobitke i gubitke imaksimirati
pozitivnu razliku: Mijeanje drave nije bilo niti poeljno, niti po-
trebnOi osim. u ulozi i zatitnika poslovnih interesa zemlje u
inozemstvu. Time je sijJanjen opseg vlasti. Isto je
bilo J s vjerskom Cr:kva je odvojena Od drave i potisnuta u
privatnog ivota. Novac nerpa nikakvih religioznih uvjerenja.
Obrazovanje, umjetnost i znanost su odvojeni od crkve. Nova klasa
u usponu trebala je pozitivno znanje dabi mogla prosperirati. Poto
su stari autoriteti borba drutvenih i
skupina. za svoje interese stvorila je demokraciju - dodue
i klasno obojenu, ali ipak temeljito od srednjo-
vjekovnih - nezamislivu jo do prije dva
da. su kasnila u svojem privrednom i drutvenom razvoju, eta-
drutva nisu prola kroz racionalizatorsko
razvoja.
79
.U Rusiji, drutvu, kmetstvo je uki-
nuto tek. stotinu godina; a carska autokracija tek prije ezdeset-
godina, i. to samom revolucijom. (U Skandinaviji je, npr., kmetstvo
. jedva: i postojalo. U Engleskoj iu nekim vicarskim kantonima ukinuto
je J<rije pet U i AustrO-Ugarskoj prf!ivjelo je, me-
sve ao revolucija iz 1848, pa su dva svjetska rata ove
tri zemlje neugodna iskustva): Ni jedna
ze.!lllja (o.siI!l nije imala neko dulje iskustvo
Skok iz predburoaskog u postburoaski svijet stvorio'
je oblik svijesti o kojem smo prije govorili. Proganjanje partije
imalo je isti taj

U PQlure1igioznoj sredini nije dolo
do preinake izvorne teorije u odnosu prema dravi. Ona
se morala Drava i partija bile su neophodne da nadomjeste
kralja i crkvu. Kako vrijeme prolazi, suvremena tehnologija, pis-
menost i vanost znanosti neminovno racionalizatorski
. na svijest. Karizmatski pristup bit nadomjeten procjenjivalljem
stvarnog stanja. Da bi birokratski aparat. mogao funkcioni-
rati; individualIlU arbitrarnost-mora zamijeniti pravni formalizam pra-
vila, a to mora proizvoditi racionalizatorske onima s
trita. blagostanje pojedinaca pridonijet
razvijanju njihovog samopotovanja, samouvjerenosti i individualne
emancipacije. Napokon, etatizam nije nasljednik kapitalizma, on nije
napredniji drutveni sistem. On je jedan alternativni oblik organizacije
drutva koji u biti treba isto to i kapitalizam: razviti proiz-
vodne snage i drutvenu svijest do u kojoj socijalizam postaje
.
48
-I
III. Novi drutveni sistem
A. KONTRAREVOLUCIJA IZNUTRA
RazmilJanje i .stav?vi se lane antinomije opi-
u.glavI. I ImajU zaJedmcke dVIJe op ce karakteristike. Jedna je da se
:?cIJahzam Jednostavno definira kao negaCija kapitalizma, i isklju-
CIVO u odnosu prema kapitalizmu. SOcijalizam kao takav u osnovi
ostaje unutar obzorja Svijeta. Drugo je da su ciljeve istis-
.. Socijalizam vie nije prije svega besklasno drutvo u
pOJedmcI mogu potpuno razviti svoje vlastite sposobnosti u ko-
je prisilu zamijenila drutvena odgovornost, a sloboda svak'og poe
postala preduvjet za slobodu svih zajedno - nego dravno
:vlasmcka, centralno-planska privreda i jednopartijska vladavina. Pa
Ipak, su navedene ideje provedene nakon uspjene oktobarske
revolucIJe, gotovo svi - i na ljevici i na desnici - prihvatili su novi
kao Ne, dodue, idealan, ali u osnovi ipak socija-
!IStICk1. u tabeli 1 koriteni su kao empirijski dokaz
kapitala i eksproprijaci-
Jom put prema socijalizmu. Sve to pobje-
socIJahsticka revolucija treba jest to darazvlastiti pre-
4. posto. ::- jo i 6 posto
nezavlsmh - l orgamzlra CIjelo drustvo kao jedno veliko, centralno-
:plansko Svatko postaje radnik, proleter; klase se ukidaju
l drutvo postaje . . '
. lak? gotovo svi takav sistem nazivali svi nisu
takav socijalizam kao poeljan ili kao OIlaj koji dovodi do
oceklvamh rezultata. Anarhisti
82
i sindikalisti kritizirali su takav sistem
davno J<rije nego to je imao priliku da z.aivi. Jo 1891. godine
Engels Je u nacrta Erfurtskog programa socijal-
Istakao da proirivanje dravnog vlasnitva
eksploatacije i represije.
OzbilJm markSIsti l pojedini orijentirani znanstvenici
su razvojne posljedice takvog sistema jo od samog po-
..83. l ruski su revolucionari bili svjesni kritika njihove strategije
l U knjizi izdanoj 1921. godine i. korite,noj
kao partijsko st1vo, NIkolaj Buharin - partijski -
:azmatra tvrdnju R. Michelsa da u socijalizmu administracija imati
Jednaku vlast kao i bogatai u kapitalizmu. Buharin je dokazivao da se
ta tvrdnja zasniva na pogrenoj pretpostavci da mase ostati
? drut:'u kada obraz..9yanje i kultura svima
.postoJ.at nevjerojatna hiperprodukcija organizatora,
U Bu-
harm Je, ublazlO SVOjOptImlZam: .
. pitanje razdoblja iz kapitalizma u. socijalizam, tj.
razdoblja proleta.:?jata, mnogo je sloenije. Neizostavna posljedica
razdoblJa bIti prema degeneriranju, tj.
sloJa .. u obh1.<I Jedne Tu tendenciju usporavati dvije ten-
suprotnog smjera kretanja; prvo, rast proizvodnih snaga, i drugo,
ukidanje monopola obrazovanja. reprodukcija tehnologa i orga-
4 ekonomija socijalizma
49
nizatora i to iz redova sanle klase, potkopat
novog klasnog svrstavanja. Rezultat te borbe ovisit o tome koja se
tendencija pokazati
Nakon pola povijesnog iskustva, znamo da su tendencije
prema raslojavanju bile neusporedivo da je hijerarhija
kao temeljno drutvene organizacije, takav nas raz-
voj ne Osim toga, ako se malo paljivije razmisli
o onome to je mora se da takvo dru-
tvo, iako od ne nadilazi njegova ogra-


Ono je stvoreno kao negativna zrcalna slika
drutva. Ono je preokrenuti kapitalizam. Kao takvo, ono nije socijali-
zam nego etatizam.
so
posljednjeg odlomka je mnogo ire nego to se to na prvi
pogled Svjedoci smo jedne od drama u ljudskoj povijesti.
U jednom jedinom pokuaju, uz goleme napore i uz cijenu
nebrOjenih rtava, jedno se veliko drutvo pokualo osloboditi zaosta-
losti i siromatva; razbiti okove koje su skovali povijest, tradicija i
podijeljeni interesi: emancipirati sebe i time cijelo Takva
se revolucija nije mogla provesti kroz postupne reforme ili se zasnivati
na leernOj analizi sredstava i ciljeva. Ona se nije mogla zaustaviti na
pola puta. Ona je mogla prihvatiti samo najplemenitiju i najuzvieniju
ideologiju epohe - ideologiju socijalizma. I nije se mogla zaustaviti
prije nego to se socijalizam postigne. Nade milijuna ugnjetenih, eks-
ploatiranih i ponienih ljudskih u cijelome svijetu ovisile su o
uspjehu oktobarske revolucije. Ona je morala uspjeti, i da nije
uspjela - i da nije mogla uspjeti! Druge bi revolucije uslijedile.
Od neprocjenjive je vanosti bilo odrati nadu na ivotu. Jednog
dana imati socijalizam - bratsko, besklasno drutvo, u kojem ugnje-
tavanje i iskOritavanje nestati jednom zauvijek. Nije bilo te rtve koja
se ne bi mogla podnijeti za ostvarivanje toga cilja. A on se sigurno
ostvariti, jer socijalizam preostaje kao jedina alternativa jednom kad
se kapitalizam uniti.
s7
To je u grubim crtama ljudsko etatiz-
ma, koje nadu, rtvovanje i
Povijest je, bila Njezina je presuda bila jedno-
stavna i nemilosrdna. Koliko ja vidim, ona sadri tri glavne lekcije.
Prvo, u ljudskim stvarima nema jednostavnog determinizma. Osim
i SOcijalizma su i druge alternative. U
Rusije, materijalna zaostalost uvjetovala je mentalitet koji, kako je
prije spomenuto, ne samo da nije prevladao privatno vlasnitvo nego
ga nije ni dosegao. Tako je gomilanje - sredstava za proizvodnju
za drutvo i potronih dobara za pojedinca - postalo primarni cilj
novoga drutva, sve ostale ciljeve. Zbog neprekidnih pri-
jetnji neprijateljskog svijeta izvana, izuzetno su
stalno prisutne autoritarne tendencije drutva je jedino
iskustvo bilo u znaku carske autokracije. autokracija bila je
najvjerojatniji ishod. Akumuliranje uz autoritarnost je pretpostavljalo
dravu. I tako je alternativa postala -povijesna

Druga se lekCija sastoji u, na izgled, dokazu da i jedna
uspjena revolucija moe propasti. Prije se smatralo da je jedina stvar-
50
na opasnost nakon revolucije kontrarevolucija. se
smatralo da kontrarevolucija podrazumijeva restauraciju. Tako je sva
panja bila usmjerena na konsolidiranje i vlasti. To je opet
podrazumijevalo pretjerani razvoj dravnog aparata sa svim njegovim
mehanizmima prisile, kao to je birokraCija i tajna policija. Iskustvo
sistema pokazalo je da vlasti nije bilo jamstvo
uspjeha socijalizma. U stvari, apsolutna vlast pokazala se jednako
kontrarevolucionarnom kao i uspjena buroaska kontrarevolucija. Ona
dovodi do kontrarevolucije, ali ne nuno i do restauracije.
Napokon, lekcija prua dokaze za obaranje pogrenih
postavki o determinizmu. Nepobitna je da socijalizam pri-
donosi ostvarivanju objektivnih (katkada zvanih povijesnih) interesa
klase mnogo vie od bilo koje druge raspolOive alternative.
Iz te dakako, ne slijedi da klasa mora nuno biti
nosilac socijalizma. Ona moe podravati drutvene poretke.
Gotovo je izvan svake sumnje da suvremeni sovjetski radnici podra-
vaju sovjetski sistem
S8
i odbacuju a radnici podra-
vaju sistem i odbacuju sovjetski. Prvi je poredak
a drugi S druge strane, autoritarizam se moe zasnivati
na bilo kojoj drutvenoj klasi. Tradicionalni autoritarizam se zasniva
na vioj klasi (aristokracija u Evropi prolog
i buroazija u Latinskoj Americi). Srednja je klasa podrzavala faslzam
u brojnim zemljama. je klasa podravala staljinizam i pero-
nizam, koji su se proirili u brojnim zemljama. Potonji je antikapitali-
. i pokret, povezan s vojskom.
Poslije ga detaljnije razmotriti (vidi poglavlje 14, odjeljak. II B).
Vjerojatno se svi sloiti da se sistem u kojem drava igra apso-
lutno dominantnu ulogu moe dobro opisati izrazom ili
dravni. manje je zato bi etatizam trebao biti
nezavisan drutveno-ekonomski sistem, odvojen od kapitalizma ili soci-
jalizma. U tom pogledu prisutne su dvije tendencije: etatizma
ili na kapitalizam, ili na socijalizam. .
Kad su jednom shvatili da novo drutvo nije ostvarilo ciljeve soci-
jalizma, prirodno je bilo da ga socijalisti odbiju smatrati soci-
da su u sklopu
razmiljanja bila poznata samo -dva drustvena poretka, slstem kOJl Ulje
bio mogao je biti samo Zbog dominantnog
poloaja drave, takav je sistem prozvan dravnim kapitalizmom.
Mnogi radikali u cijelom svijetu - i sovjetske disidente -
dijele to miljenje. revolucija samo je na izgled bila uspje-
na. U stvari, Staljin je sa svojim suradnicima, prisvojivi diktatorsku
vlast, proveo krvavu kontrarevoluciju, te je tako sistem degenerirao
u dravni kapitalizam. Osnovna karakteristika tog sistema je da drava
posjeduje sav kapital, zapoljava radnike i viak vrijednosti
jednako kao i privatni kapitalisti.
s9
Taj se moe kritizirati uz obrazloenje da je izveden iz
jedne neopravdane pretpostavke: naime, da je klasno drutvo u kojem
drava igra glavnu ulogu nuno dravni kapitalizam. Lako je
primjere iz povijesti gdje to nije bilo tako. Na primjer, u drevnom
Egiptu drava je posjedovala sredstva za proizvodnju - u ono vrijeme
to su u prvom redu bili zemlja i irigacijski sistemi, ali i zanatlijske
4 51
radionice -:- pa ipak Egipat nije bio drava. Ekonomske
(centralno administrativno planiranje), socijalne karak-
(nema privatnog socijalna stratifikacija)
l. ka.rakteristike (posebne osobine partija) raz-
hkuJu .. od k.apitalizm.a. Poslije te
do!<azu;na anahze. toga, kapitalizam _
pnvatnl dl drzavm - podraZUmIjeVa postojanje kapitalista. Malo je
tee identificirati kapitaliste u drutvima.
Drugi pogled - identificiranje etatizma sa SOCijalizmom ili -bar s
prvom, dravnom, etapom socijalizma - mnogo je raireniji Presudan
ispit nepostojanje drutvenih klasa, vladara i kojima
kOJI stvaraju i onih koji ga Poslije
cemo da na ovom ispitu, pa tako i otpada
vanJ anta. Je vanJ an ta produhovljenija. Ona konsta-
d.a se ne pretvoriti u SOcijalizam preko
cepnJelazno razdoblje, potaknuto bilo parlamentarnom pobje-
d?m. bIlo pobjedonosnom revolucijom, u kojem drava nacionali-
zIratl. sva sreds.tva za proizvodnju i provesti potrebne institucionalne
promJ.ene. Je stupanj
TOJ, UVJerlJIVOJ, koncepCIJI mogu se uputiti ove pri-
(1) df::ayno vlasnitvo nije nuna stanica na prelasku iz kapi-
u .. (2) pOtpuni dravni monopol ekonomske i poli-
mOCI mje (3) .ako je dravni SOCijalizam
-prgelazno .s
okVIr kOJI JOJ Je prxstao I raZVIjanja
suvremenih drutava nije "tako. Ono to je
biti dravno razdoblje, iskristaliziralo
se u cvrst? kOji' ne pokazuje nikakvih sklonosti
prema znacaJmJlm strukturalmm promjenama. "
.. Na mjestu moemo istaknuti da je Marx, iako on sam nikada
mje razmlsijao ? p.osebnom drutvenom poretku koji bi postojao isto-
vreme?-o s - a koji sam ja nazvao etatizam - ipak
postulu;ao nepogreivo takav sistem. Njegov
Je kontrola vika rada Osnovna raz-
" hka
v
razhcltih ekonomskih oblika drutva, naprimjer,
na radu robova i drutva zasnovanog na" radu
najammka, Je u naClDU na koji se u pojedinom prisvaja viak
" rada stvarn,?g U svakom hijerarhijski organizi-
ranom drustvu vladajuca klasa moe prisvajati i kontrolirati viak
Osnovna drutva zasnovanog na
I zasnov.anog na najamnom radu
Je ,!laClD, na kOJI se Visak rada pnsvaja: privatno vlasnitvo u prVom a
drzavno u taj Drava ne samo da osi-
gurava obnavlJanJe prolzvodmh odnosa nego prije svega i obnavljanje
?dnosa i drava, koja
Je progutala -.:. kao sto je istaknuo Henri Le-
febvre _:- etatlstlckl naClD proizvodnje.
52
B. POSUEDICE
Cudna smjesa i osobina etatizma
dovela je do podjednako smjese rezultata.
91
s onima
koji su posljedica sastojaka.
Nema nikakve sumnje da je etatizam u velikoj mjeri razvio pro-
izvodne snage. Ranih tridesetih godina, dok je cijeli svijet
proivljavao svoju najteu ekonomsku krizu, Sovjetski je Savez donio
svoje prve petogodinje planove i postigao stope razvoja nezabiljeene
prije u ekonomskoj povijesti. Nakon otprilike pola neprekidno
visokih stopa rasta, nekad zaostala, polufeudalna privreda pretvorila
se u modernu privredu, drugu u svijetu pO' proizvodnih snaga.
LanSiranje sputnika simboliziralo je' tu preobrazbu. Podjednako impre-
sivan bio je i razvoj drugih zemalja. _
Posljedica privrednog razvoja moe biti nejednakost
u raspodjeli dohotka, proireni jaz bogatih i siromanih. Ali se
moe upotrijebiti i za poboljanje poloaja prije nedovoljno povlate-
nih. Upravo se potonje dogodilo u drutvima. Empirijski
dokaz za tu tvrdnju prua nedavno istraivanje osnovnog blagostanja
koje sam proveo u zemljama. Osnovno
blagostanje definirano je kao raspoloivost triju temeljnih dobara: i-
vota (mjerenog trajanjem ivota prilikom obrazo-
vanja (mjerenog brojem studenata na u odnosu prema
ukupnom stanovnitvu) i zdravlja (mjerenog opsegom zdravstvenih
usluga, tj. relativnim brojem i kreveta). Kako bi se
izbjegle razlike u ekonomskoj razvijenosti, ezdeset najrazvijenijih ze-
malja poredano je po bruto nacionalnog proizvoda po stanov-
niku, a zatim je popis tako poredanih zemalja s popisom
zemalja poredanih po vrijednosti socijalnih indikatora. Ako je
TABELA 3 _
Osnovno blagostanje stanovnika u i zemljama
GNP

Obrazo-
Zdrav- Osnov-
vanje stvene no bla- Razlika
1970
ivota
vanje
usluge gostanje
1 2 3 4 5 (1)--:.(5)
zemlje
a
26,6 24,4 " 25,7 16,3 22,1 4,5
Drave blagostanja
b
11,3 11,9 15,5 13,6 13,7 -.2,4
Razvijene kapita-
zemlje
C
7,0 10,3 13,4 18,3 14,0- -7,0
Izvor: B. Horvat, "Welfare of the Common Man in Various Countries, World _
Development, June 1974, pp. 29-39.
a Demokratska Republika, SSSR,
Poljska, Rumunjska, Bugarska, Albanija, Kuba
b vedska, Danska, Norveka, Novi Zeland, Ujedinjeno Kraljevstvo, Finska,
Izrael, Austrija
e Sjedinjene Drave, Kanada, Francuska, Australija, Savezna Republika
Belgija, Nizozemska.
53
.1
neke zemlje na potonjem popisu vie - tj. ako je razlika
pozitivna - onda drutvo svojim prua
vie osnovnih dobara nego druga drutva. Najboljem rezultatu za svaki
indikator dodijeljena je vrijednost 1, najloijem 60. Zemlje su svrstane
u tri skupine: zemlje, drave blagostanja (razvijene kapitali-
zemlje, s partijama na vlasti u toku vie godina) i
ostale razvijene zemlje. Rezultati su prikazani u tabeli 3.
Usporedba rangiranja po pojedinim kriterijima pokazuje da u eta-
drutvima iroke mase stanovnitva ive dulje, dobivaju vie
obrazovanja i uivaju mnogo bolju medicinsku zatitu nego bi to
nito bilo u nekom drugom drutvenom poretku na istom stupnju pri-
vredne razvijenosti. Njihovo osnovno blagostanje vrijednost
22,1) vie je nego per capita dohodak vrijednost 26,6). Kod
druge dvije skupine zemalja situacija je, Ako uspo-
razlike u blagostanju, onda su, u prosjeku, zemlje
po osnovnom blagostanju stanovnitva 6,9 mjesta (4,5 + 2,4) ispred
drava blagostanja, i 11,5 mjesta ispred tradicionalnijih
drutava. Te su razlike donekle pretjerane, jer su zemlje
manje razvijene nego druge dvije skupine zemalja, i zato jer je na
mjerni sustav blago naklonjen manje razvijenim zemljama. Ipak su
one dovoljno velike da odraze stvarne razlike. Moe se da
briga za blagostanje masa u zemljama nije bila prazna
parola.
Taj potkrepljuje i komparativna analiza raspodjele do-
hotka. Raspoloivi podaci jo su vrlo grubi i nisu potpuno
usporedivi, ali ipak upozoravaju na red razlika. Kao mjeru
nejednakosti raspodjele dohotka moemo uzeti Gini koefici-
jent nejednakosti (odnos povrine iznad Lorenzove krivulje i
ukupne povrine trokuta; koeficijenta varira O i 1,
to je koeficijent je i nejednakost), a kao mjeru raspona u
dohotku udio gornjih S posto u ukupnom dohotku. Rezultati su prika-
zani u tabeli 4. Kod oba kriterija je razlika
i skupine zemalja. Unutar potonje skupine,
reimi su uspjeli poboljati raspodjelu dohotka i smanjiti razliku
najvie i ostalih razina dohotka.
Da bi se postigla savreno jednakomjerna raspodjela dohotka, u
zemljama bi trebalo redistribuirati i dati siromanijim slo-
jevima stanovnitva oko 16 posto ukupnog dohotka, ali dvostruko vie
- oko 30 posto - u razvijenim zemljama. Posebno je
zanimljivo da dohodak od imovine ne vrijednost Gini
koefiCijenta vie od 0,03 do 0,06
92
i da stoga temeljna razlika u nejed-
nakosti raspodjele dohotka proizlazi iz nejednakosti u doho-
cima.
93
Prema tome, su drutva,- postala ravno-
pravnija. To je upravo revolucije. Dodatne do-
kaze za tu tvrdnju razmotrit u poglavlju o stratifi-
kaciji.
strana ivota u etatizmu bila je sasvim Sovjetski
znanstvenik Andrej Saharov izvjetava nas da je u Sovjetskom Savezu
za Staljinove vladavine tajna policija zatvorila i otpremila na prisi1an
rad.ll logore 10 i 15 milijuna Ijudi.9
4
Tridesetih godina, dva de-
nakon revolucije, zatvorska populacija u Sovjetskom Savezu
54
zemlje
a
Drave blagostanja
b
Razvijene kapita-
zemlj eC
TABELA 4
Raspodjela dohotka prema
Gini omjer
Postotni udio
gornjih 5 posto
Raspon Medijan Raspon Medijan
0,19-0,26 0,21 9,2-12,2 10,9
0,33-0,47 0,36 13,3-20,9 15,1
0,32-0,52 0,40 13,7-24,7 17,4
Izvor: S. Jain, Size Distribution of Income (Washington, D. C.: World 1975)
Podaci se odnose na posljednju godinu- za koju su u 1962-72. ISkazaru:
koeficijenata odnosi se na a ostatak na pnmaoce dohotka; podaCI
za Poljsku i Bugarsku odnose se na radnike, podaci za odnose se na
stanovnitvo.
a Demokratska Republika, Poljska,
Bugarska
b vedska, Danska, Norveka, Novi Zeland, Ujedinjeno Kraljevstvo,
Finska, Izrael
e Sjedinjene Drave, Kanada, Francuska" Australija Savezna Republika
Nizozemska.
bila je dvadeset puta od one u, na primjer, Sjedinjenim Dra-
vama.oa Nakon okupacije Poljske i malih drava u
1940. godini, na desetine Poljaka, Litvanaca, Latvijaca i Esr
o
-
naca - prije svega intelektualaca - deportirano je i ubijeno. Cijeli
narodi (Krimski Tatari, Volki Nijemci, Mesheti, Kalmici i drugi) su
deportirani. Milijuni su pogubljeni ili su umrli. Jo je teko razumjeti
kako su takvi nakazni mogli biti u ime socijalizma.
Ruski pisac Aleksander Solenjicin (u svojem romanu-kronici)96 i jugo-
slavenski komunist Karlo tajner (u svojim memoarima)97 - obojica
godinama zatvoreni u logorima - pruaju bezbroj primjera besmislene
patnje rtava svedenih na robove, besmislene okrutnosti progonitelja
koji su izgubili osnovne ljudske osobine, paklenske naravi GULAG-a,98
divovskog represije, koje bi, da nije stvarno postojalo, zahti-
jevalo matu jednog Dantea da bude opisano.
Sve je to jednostavno objanjavala teorija zaotravanja klasne
borbe. Teko je zamisliti zato bi se - da su pripadnici
bive klase napustili zemlju za vrijeme revolucije - cije-
lih 10 posto stanovnitva tako estoko opiralo socijalizmu da ih se
trebalo ukloniti ili unititi. spomenuta teorija se pot-
puno slama u trenu kad se klasnim neprijateljem prQglaavaju upravo
oni koji su iznijeli revoluciju. Saharov navodi da je samo u godinama
1936-39. zatvoreno vie od 1,2 milijuna partije
_ to je polovica ukupnog

Samo je 50.000 ponovo puteno
na slobodu; 600.000 je pogubljeno. Od 1962 delegata na 17. kongresu
partije 1108 je ubijeno, jednako kao i 98 od 139
nova i kandidata Centralnog komiteta.
10o
Najvie tijelo u
Sovjetskom Savezu bio je partijski Politbiro. Osnovan je u listopadu
55
1917. pod predsjedavanjem Lenjina. Do 1951. godine Politbiroa
postalo je oko 27 S vremena na vrijeme, neki su od njih optueni
za kontrarevolucionarnu aktivnost, ubojstvo, terorizam, izdaju, pijuni-
ranje, diverzije, ili pokuaje potkopavanja vojne zemlje. Od njih
27,v. est ih je umrlo, dvanaest- je pogubljeno -ili ubijeno; a jedan je
pocrnio samoubojstvo neposredno prije hapenja.
lOl
Staljin se
namjeravao otarasiti dvojice od preostale osmorice, po referatu
Nikite na 20. kongresu Partije.
102
da je gotovo
vica najviih partijskih funkcionara pogubljena, a isto toliko
partije zatvoreno, se da je cijela jedna polovica re-
volucionarne avangarde bila klasni neprijatelj. To je, naravno,
Zdravorazumsko objanjenje je da sve to nije imalo nikakve
veze sa socijalizmom, a puno veze s bespotednom borbom za apso-
lutnu vlast, bilo kakvim moralnim normama. IIi pre-
ciznije, s borbom za apsolutnu vlast u uvjetima totalitarizma, koji
iz kombinacije religiozne strukture svijesti i suvremene
efikasnosti.
teror nije bio usmjeren samo protiv osoba koje su se
aktivno opirale nego i protiv potencijalnih protivnika, a i
protiv irokih slojeva stanovnitva u sklopu preventivne zatite. Sve
nezavisne osobe, svi oni koji su svoje poloaje stekli vlas-
titoj revolucionarnoj aktivnosti, predstavljali su potencijahiu opasnost
i morali su biti uniteni. Njih su zamjenjivali novi ljudi, koji su sve
dugovali diktatoru i koji su bili potpuno zavisni. Od dvadeset i jednog
Centralnog komiteta, koji su izabrani na 6. kongresu Partije
1917. godine i predvodili oktobarsku revoluciju, jedini koji je ostao na
ivotu nakon velike bio je Josif Staljin. armijski koman-
danti bili su jednako opasni pa ih se moralo istrijebiti (trojica od, pe-
torice marala, trinaestorica od petnaestorice komandanata prvog i dru-
gog ranga). Osim toga, 90 posto generala i 80 posto pukovnika izgubilo
je, svoju slubu.
lo3
Vojna dezorganizacija koja je uslijedila pridonijela
je lakoj pobjedi invazijskih armija. se da ako suod-
metnici, agenti, pijuni postojali,
onda su tom opisu najbolje odgovarali ba Staljin' i njegove vjerne
sluge. Uskoro je Staljin potpisao pakt s Hitlerom'- pakt s tajnim do-
datkom. Strani komunisti nisu bili Prije sporazuma
Staljin-Hitler o razdiobi Poljske, rasputena je Poljska
partija, a njezini su rukovodioci sazvani u Moskvu i poklani. Brojni
jugoslavenki, bugarski i komunisti nestali su u
Nakon sporazuma s Hitlerom neki od preivjelih
komunista predani su Gestapou. - rezultat svjesne
akcije i posljedica revolucionarne histerije koja se sama
od sebe -..,.. zajedno s sustavom i preventiv.,
nih denuncijacija, ne samo da su zastraile stanovnitvo nego 'su i
unitile moralne i ideoloke sprege koje su ujedinjavale dru-
tvene skupine. Drutvo je syedeno na masu pojedinaca. -Gra-
drutvo je nestalo, sve to je preostalo bili su drava i podanici.
unitavanje revolucionarnih kadrova, zajedno s milijunima nevi-
nih ljudi, od kontrarevolucije koju je proveo Staljinov reim najkr-
vaviju kontrarevoluciju u povijesti. Njezinu pravu narav najbolje poka-
zuje jedan zlokobno koji je sama sovjetska
56
vlada: ubojicu Lava Trockog - koji je oktobarske
revolucije bio odmah do Lenjina, a Lenjin je umro ubrzo nakon revo-
lucije- odlikovala je sovjetska vlast kao heroja Sovjetskog Saveza!
Takav unutranji razvoj morao se odraziti i u vanjskim
odnosima. Napad Kominforma na Jugoslaviju vrlo je stavu Sje-
dinjenih Drava prema Kubi. Nekoliko godina poslije uslijedila je oru-
ana intervencija u kojom su uniteni
savjeti. Godine 1968. trupe Varavskog pakta okupirale su
i razorile razvoja u toj zemlji. Deset
godina nakon toga Vijetnam, i sam rtva uasnog rata, napao je svojeg
manjeg susjeda, Kambodu. i, povremeno, vojna
cija Sovjetskog Saveza i Kine postala je stalan sukob. Godine 1968.
student J an Palach iv se spalio u Pragu u znak protesta
jer su u njegovoj zemlji armije okrutno razorile slobodu.
godine poslije toga litvanski student Romas Kalanta zapalio se
na trgu u Kaunasu Sloboda Litvi!
Policijsku represiju nuno slijedi moralna dezintegracija drutva.
nevjerica, nepotivanje osobnog dostojan-
stva i denunciranje institucionalizirano kao sistem, karak-
teristike su takvog drutva. policija postala je vrhovni moralni
autoritet. Filozofi svih zemalja i svih epoha teili su kultiviranju
kog duha i pristupu problemima drutva. Tako nije
bilo i u etatizmu. Godine 1962. sovjetskih filozofa
- svi Akademije znanosti i partije - koji su tridesetih godina
pridonijeli unitenju skupine njihovih kolega, objasnili
su svoj stav ovako: Naravno, u ono smo vrijeme time bili uasnuti
i revoltirani. Vjerovali smo, potpuno ispravno, da je da su
organi sigurnosti protiv njih pokrenuli mjere dokaz da su teke
protiv sovjetske otadbine. Ako se uzme u obzir da smo, kao
partijskih vjerovali organima sigurnosti i drali da je
njihovo djelovanje u to doba bilo ispravno i neophodno, onda nae
dranje i stav prema onima koji su zatvoreni kao neprijatelji postaje
To objanjenje ne treba smatrati ono je is-
kreno. Godine 1978. u je izdan udbenik iz
etike u kojem stOji da bez obzira na prinudu, ne smije nikada
ubiti svoju majku, osim ako ona ne postane klasni izdajica!105
uhapenima bilo je ena (Kalinjin, Molotov, Kuzinen), sinova (Mikojan,
Kuzinen) i (Ordonikidze) sovjetskih funkcionara, od kojih
su neki bili Politbiroa. Pa ipak oni nikada nisu javno prosvje-
dovali, nisu niti ponudili svoje ostavke; oni su odobravali hapenje
tih neprijatelja naroda, privreeni svojim birokratskim slu-
bama, i nastavili su glorificirati Staljina. Velikim tridesetih
godina prethodile su sjednice Centralnog komiteta, na kojima su
CK jednoglasno svoje prijanje kolege jo prije nego to im
se sudilo, se u govoru i zahtjevima
za okrutne kazne.
se da se nakon tajnera i Solenjicina vie nita novoga he
moe o moralnoj atmosferi i o GULAG-u. To, nije
istina, to pokazati i ova - o kojoj imam informaciju
iz prve ruke. Za vrijeme rata slavni filozof Gyorgy Lukacs
ivio je u Moskvi. Njegov pastorak, inenjer, je emigrirao u
57
; i
Moskvu. Na je govorio to je bio dovoljan
dokaz za otpremanje u koncentracioni logor. Luk::ics je pokuao upo-
trijebiti sve svoje veze s birokratima na visokom poloaju da bi spasio
svojeg pastorka, ali uzalud. Godine 1945. Lukacsu u je
neka vrsta slubene proslave. Iskoristio je priliku da zamoli za
najistaknutijeg prisutnog partijskog funkcionara. se pokazao
pun razumijevanja i rekao da srijede, po igrati brid
s Berijom. Ako Berija dobije, mogao bi biti dobro raspoloen,
pa bi se onda moglo postaviti pitanje njegovog pastorka. Karta je ila
Beriji, ime Lukacsevog pastorka je spomenuto, ef MVD-a je poginuo
telefonsku slualicu - i inenjer je puten iz logora!
se prisjeti Neronova Rima.
Sprdnja s demokracijom i uzdizanje vlasti do neba, u
sprezi s dravnim vlasnitvom i misionarskim poletom, proizveli su,
sasvim prirodno, jednu totalitarnu dravu. Potonja, pie Leszek Ko-
lakowski, znameniti poljski filozof i bivi partije, sastoji se u
neprekidnom nastojanju da se unite sve drutvene veze i
svaka spontana kristalizacija drutvenog ivota i da se nadomjeste
organizacijama nametnutim od drave. U savreno totalitarnom drutvu
nije doputen nijedan oblik ljudske aktivnosti - ekonomski, intelek-
tualni, - ako ga drava nije planirala ili odobrila, a ljudi -
pojedinci se smatraju nacionaliziranim vlasnitvom drave.lo6
da je totalitarna, takva drava nalikuje dravi. Ali, etatizam
nije isto to i faizam, on pripada drugoj vrsti drutva.
nosti ne bi trebale zasjeniti temeljne sistemske razlike. Drevne i suvre-
mene demokracije su u mnogo ali su
drutveni, sistemi faisti su inzistirali na
rasi, militarizam i pozivali se na nesvjesne i iracionalne motive.
Staljinisti i druga njihova uzvisuju klasu, inzistiraju
na dominaciji i usmjeravaju svoju propagandu na racionalne
motive.
Da bismo procijenili sve te potrebno je odabrati odgova-
standard za usporedbu. Nema mnogo smisla, na primjer, uspore-
Sovjetski Savez tridesetih godina s Engleskom istog vremena.
Usporedbu je potrebno s Engleskom u vrijeme industrijske revo-
lucije, kada iroke mase stanovnitva nisu imale nikakva ili
socijalna prava, ivjele su u prljavtini i bijedi i trpjele su ugnjetavanje
Od onda se Engleska strahovito promijenila. I Rusija se mije-
nja, Teko je vjerovati da se uasi staljinizma ponoviti.
Neke druge zemlje - Bugarska,
Rumunjska, Albanija - imale su svoje vlastite moskovske procese, naj-
montirane uz agenata GPU-a,17 ali to nisu bile redovite
pojave (osim u Albaniji). Kina je mnogo nazadnija zemlja nego to je
1917. godine bila Rusija, . pa ipak je izbjegla masovna hapenja, po-
gubljenja i stvaranje jednog. GULAG-a.
Prema tome, u se moe poputanje
prisile i razvijanje ljudskijih odnosa. Jako su drava i centrali-
zirana dravna kontrola ekonomskih i drugih aktivnosti uvijek poten-
cijalno ,opasni, oni ne moraju nuno proizvesti opresivan
sistem. U Svedskoj, na primjer, dravna kontrola i uplitanje mnogo su
nego u Sjedinjenim Dravama i u drugih zemalja. Svejedno,
58
l
u pokuaju da se izmjeri stupanj demokracije u
zemljama, Svedskoj je nedvosmisleno dodijeljeno prvo mjesto; Sjedi-
njene Drave bile su na osmom mjestu od deset zemalja koliko ih se


Da nesretne povijesne okolnosti - krajnja zaostalost;
vojne intervencije, stalne prijetnje i izolacija zemlje; pa-
toloka nedostatak tradicija ili iskustva demo-
kracije; nepostojanje ekonomske i socijalne teorije socija-
lizma i prianjanje uz jednu teoriju -
odredile su u velikoj mjeri sve grozote koje se danas kao
staljinizam. Etatizam nije nuno trebao dovesti do staljinizma. Etatizam
je spojiv s mnogo demokratskijim sistemima.
Ipak, socijalizam je apsolutno nespojiv' sa staljinizmom, totalitar-
nom dravom iIi bilo kOjim drugim sistemom ugnjetavanja.
Kult kako se staljinizam uljepano naziva, nije pogreka ili
skretanje koje se moe ispraviti izmjenom On pripada jednom
strukturalno sistemu. Ako je besklasnost test za socijalizam,
onda se dominacija mora ukinuti jednako kao to se mora
i bilo koji drugi oblik dominacije.
59
:
, ,
Poglavlje 3
Drutvena stratifikacija u kapitalizmu
i etatizmu
1. Drutvena klasa
nau analizu konceptom drutvene To je naj-
koncept u sklopu stratifikacije,1 koji nam izvo-
drugih kategorija i opisivanje
Pod drutvenom mislim na sposobnost mobiliziranja resursa,
neophodnih za djelovanje drutvenog sistema donoenja od-
luka koje na ivote drugih ljudi. Oni koji su tim odlu-
kama procjenjuju to je za njih Ta definicija odra-
ava i funkcionalni aspekt konflikta u pojmu je funkcionalna
jer je neophodna za funkcioniranje drutvenog sistema. Kao takv?, ona
nije koncept igre s nultom sumom. Drugim nije da u
drutvu - ili u drutvenom podsistemu - postoji iznos_
koji se moe raspodijeliti na sudionike tako da udio jedne skupine
udio druge. Ukupna moe se ili smanjiti, to
jest, svi sudionici mogu istovremeno vie ili manje ovisno
o institucionalnom poretku.
2
Nedovoljna moe potpuno onemo-
izvravanje skupine zadataka. Iz da je
neophodna za funkcioniranje sistema, dakako, ne proizlazi da mala
skupina ljudi mora prisvojiti vlast - to se u pravilu
se moe podijeliti, decentralizirati i deprofesionalizirati. Posljednja
da podjela rada u kojoj se mala skupina ljudi specijali-
zira za profesionalno obavljanje vlasti nije prirodna nunost nego povi-
jesno i promjenjivo drutveno ustrojstvo.
da nije jedini izbor za temeljnu kate-
goriju u stratifikacije. Ako pretpostavimo da su drutveni
sistemi ekonomskim snagama, kao to je Manc to
onda se vlasnitvo pojavljuje kao glavno sredstvo stratifikacije. Ako se
prednost da snagama, kao to su Mosca i Pareto, pri-
rodno postaje govoriti o klasi, vlasti i kruenju
elita. je, kategorija, u kojoj vlasnitvo i vlast
ili vladavina predstavljaju samo posebne Oni jednostavno
postaju ekonomske i Tako, sve to mogu objasniti hipo-
teze o vlasnitvu i vlasti, moe objasniti i hipoteza o - i k tome
jo bolje, jer, kao to vidjeti, ona moe rastumaciti i neke do-
datne fenomene.
-Prethodna razmatranja pokazuju zato je potencijalan
izvor sukoba. Drutveni sistemi mogu se izgraditi na
za promicanje interesa. Skupine s vie su sposobnije
zatititi svoje interese od skupina s manje U tom smislu je
60
relacijski koncept. Ako dvije osobe imaju isti opseg onda jedna
u odnosu prema drugoj ne posjeduje nikakvu se iz kon-
teksta razaznaje da li se o govori u apsolutnom ilL urelacijskom
smislu. U analizi stratifikacije, koncept podrazumijeva viak
u odnosu prema nekom drugom.
Kako je viak vlasti jednosmjeran, on stvara hijerarhiju. U drutvu
s nejednakom raspodjelom skupine s vie imaju povlasticu
da na ivote onih s manje Tako se drutvo rasloja-
vati i vii slojevi dobivaju da svoju volju niim
slojevima. Ako tom voljom upravlja mje koristoljublje, onako
kako ga nosilac volje - to je zasigurno realna pretpostavka
o ljudskom ponaanju u jednom raslOjenom drutvu - onda nametanje
volje eksploataciju. Eksploatacija se moe definirati kao svaki
drutveno uvjetovani oblik proizvodnje ivotnih prilika,
gdje potonje prilike koje se pruaju pojedincu da sudjeluje u
drutveno stvorenim ekonomskim i kulturnim dobrima.3 Eksploatirane
skupine biti zadovoljne takvim stanjem stvari, i njihovi se
pripadnici nastojati zatititi i uzvratiti. To je poznato kao klasna
borba, koja odraava nepomirljivi drutveni sukob onih koji
stvaraju poredak i onih kojima je on zadan, vladara i onih
kojima se vlada, i upravljanih, dominantnih
i skupina, i ugnjetavanih, eks-
ploatatora i eksploatiranih.
se -moe klasificirati na je
klasifikacija na osnovi sredstava koja se koriste. Pojedinca se moe
prisiliti na slaganje, ili se njega ili nju moe navesti na .pristajanje;
Potonje se moe materijalnim nagradama; nematerijalnim sta-
tusom koji simbolizira:nagrade, ili uvjeravanjem. Tako se kontrola nad
ponaanjem pOjedinaca moe sredstvima prisile, eko-
nomskim sredstvima nagrade i ustezanja, sredstvima na-
grade i ustezanja, i normativnim sredstvima manipulacije. U prvom
skupina koristi grubu silu; u druga dva nagrade koje
donose korist; u posljednjem, ideje. Shodno tome, moe biti pri-
silna, ekonomska, ili uvjeravanja.
4
pojedinac
istovremeno to kao poredak opresivne Taj poredak simbo-
liziraju zatvor, poticaji, iskazivanje i odlikovanja i ispi-
ranje mozga.
se razlika i uvjera-
vanja. Prva se sastoji u alociranju nematerijalnih, statu-snih,
nagrada kao to su odlikovanja (osobito u armiji), publiciteta (od tvor-
zidnih novina do nacionalnih masovnih medija), titula (kao sir
u Engleskoj ili heroj u Sovjetskom Savezu), gradacija u rangu (uni-
forme, ureda, ili tipovi slubenih kola), - pristupa uglednim
skupovima (uglavnom ispraznim proslavama) i mjestima (klubovi, od-
maralita), sudjelovanja u -javnim (stajanje -na tribini), ita.
uvjeravanja odnosi se na manipulaCije informacijama i idejama.
Kako i jedno i drugo predstavlja pSiholoku- opresiju (nasuprot
ili ekonomskoj opresiji), uzimaju se zajedno :kaopersuazivria, -
normativna, manipulativna ili moralna Tijesno povezano s tim je i
ideoloko inzistiranje, u nekim zemljama, na moralnim poticajima kao
plemenitijim i bitno od materijalnih poticaja. Moralni po-
61
ticaji se smatraju a materijalni poticaji
kima. Ipak, obje vrste poticaja su upravo to - poticaji - i nemaju
nita s istinskim moralnim Oni koji su u stanju
manipulirati poticajima - bilo materijalnim m moralnim - imaju
ili utilitarnu
U sreditu ovog nije kao takva, nego drutvena
Stoga smatram prikladnijim primijeniti neto klasifika-
ciju, koja neposrednije odgovara stvarnim oblicima institucionalizirane
drutvene Razlikovat ekonomsku i manipulativnu
Odnos ta tri tipa i sredstava za
postizavanje suglasnosti mogu se shematski ovako prikazati:
postizanja suglasnosti
I prisila (sila)
II Poticaji: (a) statusni }. . .
(b) materijalni utilitarru
(c) normativni ideoloki
Tipovi

J
Bkonomska
Manipulativna
(Uvjeravanje)
je najpoznatija i se podrazumijeva kad se
govori o Bitna osobina tog oblika temelji se na upotrebi.
m na prijetnji da se upotrijebiti sila. Takva se moe kori-
stiti kao batina - tada govorimo o prisile; iIi se moe koristiti kao
pero - tada je to Nije to se statusni simboli,
kao to su i odlikovanja, vie. koriste u posvemanje prisilnoj
organizaciji - vojsci - nego u drugim organizacijama.
Drugi oblik, ekonomska PO tradiciji je glavni predmet drutve-
ne analize marksista. U drutvu uglavnom prevladava eko-
nomska i ona oblikuje institucije i kulturno okruenje.
s
Ekonomska se zasniva na vlasnitvu ili kontroliproiZYodnog bo-
gatstva (sredstva za proizvodnju) koje slui kao instrument odnosa
Stoga je ona posredna, a ne neposredna. Naredboprimci su for-
malno slobodni da ne prihvate naredbe, i teoretski mogu osnovati svoja
vlastita Ali za to im treba novac, dobre veze, dobra kreditna
sposobnost i naobrazba. Osim toga, suvremeno buroasko
drutvo je tako organizirano da tek oko jedne desetine aktivnog sta-
novnitva moe postati poslodavac ili samostalni robe i
usluga. Preostalih osam ili devet desetina moraju primati od
onih koji kontroliraju proces proizvodnje, ili od onih koji
kontroliraju drutveni proces rada. .
Manipulativna je manje od druga dva oblika
i manje poznata. Ona je jo posrednija od ekonomske i
sastoji se u kontroli umova drugih ljudi. Vjerojatno je njezin najbolji
primjer Menenije Agripa, koji je 503. pr. n. e. kazivao odmetnutim
plebejcima basnu o dijelovima tijela koji su se pobunili protiv trbuha.
svako drutvo je jedna moralna zajednica, a nor-
me brane iste instituCije koje sankcioniraju i kontroliraju. Drugim rije-
svako drutvo suglasnost koja ga podrava, tj. onu
koja podrava skupinu.6 Kako je Marx ideje
drutva su ideje njegove klase, a oni koji primaju naredbe
62
navedeni su da vjeruju kako je njihov poloaj sasvim prirodan. I Ari-
stoteF i Tobovi vjerovali su da ropstvo odgovara ljudskoj prirodi i da
korisno objema stranama: gospodar je trebao nekoga tko mu
raditi, a rob nekoga tko mu U modernom
drutvu ista se ideja izraava u teoriji poduzetnitva: izuzetni pojedinci,
poduzetnici, unajmljuju rad ne ni radnike!), i druge ce pro-
izvodnje i organiziraju u kojima izdaju naredbe koje koriste
syima kojih se to I opet, kao u Aristotelovo doba, i oni koji
upravljaju, i oni koji rade vjeruju da je to jedino prirodno stanje
stvari.
8
Ista ideologija klase ogleda se i u teoriji,
u drutvima, da je povijesna misija avangardne par-
tije i njezinog vodstva izdavati direktive i voditi proletarijat u njego-
vom interesu. Oni koji imaju manipulativnu mogu uvjeriti druge
da je u njihovom interesu raditi stvari koje im zapravo mogu tetiti.
Jedna posebna institucija koja se specijalizirala za uvjeravanja
je crkva. (U zemljama crkvu je u velikoj mjeri nadomjestio
Agitprop partije.) Moemo parafrazirati Marxa i da je
dominantna crkva bila uvijek crkva klase. U nekim privredno
razvijenim zemljama - u Skandinaviji, na primjer - je i danas do-
minantna crkva dravna crkva.
Za razliku od i ekonomske manipulativna ili
uvjeravanja manje je samostalna i vie je izvedena iz druga dva
oblika Samo jedna drutvena skupina je potencijalno samostalan
izvor uvejravanja: intelektualci. da je obrazo-
vanje u klasnom drutvu povlastica, intelektualaca dolazi iz
obitelji koje pripadaju klasi ili su s njom tijesno povezane.
Oni je pOrijeklo se novcem, titulama
i poloajima koje je inteligentna klasa spremna ustupiti spo-
sobnim i ambicioznim pridolicama. Time se progresivni ili reforma-
torski potencijal intelektualaca smanjuje. No ipak, ono to
ostaje jo je jedan vrlo vaan izvor promjene - qsobito zato jer in-
telektualci, da su intelektualci, imaju sposobnost nadilaenja
svojeg klasnog porijekla, to i Kako je latentnim interesima
potrebna artikulacija da bi se mogli izraziti ...c-. klasi an sich potrebna
je svijest da bi postala klasa fUr sich, kao to bi Marx rekao hegelov-
skim jezikom - progresivni intelektualci odigrali su presudnu ulogu
u stvaranju ideologije klase. Dovoljno je spomenuti Marxa,
Lenjina i Maoa.
9
Kako sve iri i iri dijelovi drutva pristup
povlasticama visoko obrazovanih, samostalna uvjeravanja intelek-
tualaca se vjerojatno
Jednom kad se primijeni, ona postaje prisila. 10 Tri oblika
stvaraju tri vrste prisile. se koristi da bi se pri-
sililo druge na suglasnost s naredbama onih koji imaju Drugi
je njenog koritenja dodjeljivanje statusnih simbola radi
vanja suglasnosti. Drava, sa svojim represivnim aparatom je institucija
namijenjena obavljanju obaju zadataka. Ekonomska prisiljava
Ona pojedincu nudi na izbor: ili se sloiti, ili biti
bez pristojnog standarda ivota. Za razliku od ekonom-
ska je uglavnom prikrivena;l1 ideolozima se stoga
prua sjajna da drutvo slobodnog trita prikau kao slo-
bodno drutvo. koristi prije svega batinu, ekonomska
63
u prvom redu pero. Prolo je dosta vremena prije riego to su
drutva da pero moe biti djelotvornije od batine.
Tako su u Engleskoj tek nakon 1834. ukinuti posebni zakoni koji su pri-
siljavali siromane na rad jer je otkrivena uspjenija metoda za stva-
ranje radne - i discipline.
12
Manipulativna se koristi za prisilu. Nastavnici se
unajmljuju da oblikuju umove narataja. Stvaraoci kulture se
da proizvode kulturu koja odgovara potrebama i ukusima vla-
klase. Industrije zabave kontroliraju slobodno vrijeme. M.asovni
mediji dobivaju doputenje za rad, dotacije, itd. u skladu sa selektiv-
nim kriterijima. partije i poslovni interesi troe svote
novca na reklamne kampanje, na propagandu ove ili one vrste, na
neprekidno ispiranje mozgova javnosti. Crkve -'- vjerske iIi svjetovne
---, bore se za duu Karizmatska vodstvo je poseban oblik
prisilnog uvjeravanja.
13
Tako su reklama, indoktrinacija, propaganda;
informacija ili davanje odabranih informacija i kariz-
matska vodstvo sredstva prisiljavanja ljudskog uma na slaganje.
Sve te manipulativne djelatnosti mogu se decentralizirati i labavo ko-
ordinirati sredstava koja je klasa voljna potroiti
da bi svoje ekonomske, i statusne interese. Ili ih
klasa, koja ima monopol moe strogo kontro-
lirati. U oba na izgled slaba i bezazlena manipulativna
pokazuje snagu. umove ljudi, ona ih navodi
. da slue klasi i vjeruju da je to u njihovom najboljem
interesu. .
Cesto se postavlja ovo pitanje: ako zaista postoji fundamentalni
klasni sukob u drutvu i ako je eksploatirana klasa mnogobrojnija,
zato ona- osobito u uvjetima suvremene demo-
kracije - ne zbaci vladaoce? Sada moemo izravno odgovoriti na to
pitanje: zatQ jer su ekonomski i ideoloki pritisci tako jaki
da ne vide nikakvu pravu alternativu.
raspodjela stvara druge dvije drutvene
nejednakosti: u potronom bogatstvu (i/ili raspoloivom dohotku) i
u drutvenom prestiu. Pridjev potroni upozorava da se ovdje bavimo
samo jednom od dvije dimenzije bogatstva koje se
mijeaju i tretiraju bez pravljenja razlike. Naime, bogatstvo se moe
upotrijebiti za iskazivanje nad radom drugih (kad postane kapital
i pripadne prostoru ili se Ilioe preobraziti u predmete potronje
i posjedniku usvajanje stila ivota. Jasno odva-
janje tih dviju dimenzija bogatstva ima ne samo vane poslje-
dice nego i izravno odraava proces funkcionalne diferencijacije koji
se u stvarnom ivotu. da smo razmotrili dimenziju
bogatstva, ppreostaje nam da se osvrnemo na dimenziju stila i-
vota. Tu dimenziju moemo pogodno kao ivotni standard.
Premda stil ivota podrazumijeva: vie od ivotnog standarda, potonje
ono prvo. Visok dohodak i, shodno tome, visoka razina po-
tronje, obrazovanje i oblikovanje ukusa i navika koje onda
karakteriziraju stil ivota.
Drutveni presti ovisi o vrijednosnom sustavu i o funkcionalnoj
vanosti rada koji pojedinac obavlja. On je u velikoj mjeri
opsegom ekonomske i kojom jedna osoba raspolae,
64
r
I
I
.1
ali on ovisi i o porijeklu i zanimanju kao takvom. Suci u Engleskoj,
profesori u kreativni umjetnici II Poljskoj i
u Jugoslaviji i Sjedinjenim Dravama na vrhu su ili nedaleko
od. vrha u pogledu drutvenog prestia iako je njihova ili
ekonomska slaba, a dohodak im varira srednjeg
i vrlo visokog. presti sve vie postaje funkcija obrazovanja
i znanja. Jedan nezavisan izvor pozitivnog ili negativnog prestia je
drutveni status obitelji u kojoj se osoba rodila. Iako je u normalnim
uvjetima presti posljedica i doliotka, on je ujedno i njihov vrijed-
nosni preduvjet. Ako ne bi bila sukladna s raspo-
djelom materijalnih prednosti, sistem nejednakosti bio bi bez. svoje
normativne podrke. ( ... ) poredak prestia slui da bi se nejednakosti
i ozakonile koritenjem pojmova drutvene pravde koji brane
klasne povlastice.14 Ako jedna drutvena skupina gu-
biti drutveni presti - na primjer, zbog prestanka obavljanja funkcija
koje se smatraju drutveno vanima - ona uskoro izgubiti i
i bogatstvo.
Nejednakosti u dohotku i prestiu u drutvu su vrlo
tijesno povezane. Kumulativna raspodjela poeljnih vrijednosti stvara
objektivnu nepomirljivost interesa skupina i subjektivnu svi-
jest o sukobuP Zbog toga skupina ljudi koji zauzimaju poloaj
u pogledu oblika ivotnog standarda i drutvenog prestia tvori
drutvenu klasu. Unutar granica, tri su spomenuta faktora
zamjenjiva. To se osobito odnosi na oblike
koji se relativno lako pretvaraju jedan u drugoga.
16
Ali, to isto vrijedi
i za druga dva faktora. Stupanj konzistentnosti tih triju faktora ogleda
se u drutvenom statusu pojedinca. Osobe koje sr vlada-
klase odlikovat se visokim vrijednostima svakog od tih faktora,
pa stoga imati visok drutveni status. Prevelike razlike
faktora mogu jednu osobu deklasiratiP poloaja u odnosu na
tri najpoeljnija drutvena !fobra sklonosti koji stvara svi-
jest pripadnosti posebnoj klasi.
Drutvena klasa, okarakterizirana s tri upravo opisana faktora, od-
je ulogom koju velika skupina ljudi ima u drutvenOj organiza-
ciji rada. Drutvena organizacija rada i ekonomske i
djelatnosti. Unutar mikroorganizacija - poslovnih vladinih
ureda - drutvene su klase odVOjene. linijama vlasti. Izvan njih, one
su odvojene mjestom stanovanja, krugom prijatelja, kulturnom
sredinom i brakom.
Osim tog pojma klase, postoji i drugo,
koje se pripisuje tom pojmu. U tom klasa -
kao otvorena skupina - suprotstavlja se kasti, koja je zatvorena sku-
pina i je pripadnost nasljedna, te staleu ili redu, koji je
skupina s osebujnim zakonski pravima i dunostima. Postoji
i uglavnom upotreba koncepta klase, koja klasu pove-
zuje s postojanjem privatnog proizvodnog vlasnitva,18 i vezuje je samo
uz drutvo. Prema tome, u svom
klasa se odnosi na veliku drutvenu skupinu u stratificiranom drutvu,
bez obzira na prirodu toga drutva. U svom
klasa se koristi za karakteristika drutvenih
skupina koje postoje samo u drutvima (u odnosu prema
5 ekonomija socijalizma
65
posjedovanju bogatstva ili prema otvorenosti). Kad bismo prihvatili
samo to morali bismo neku drugu za
proizvoda stratifikacije u drutvu. gledano,
se da to nije potrebno. Teorijski gledano, to bi zapravo moglo stvoriti
zabludu. Kasta, stale i red pripadaju sukcesivnim drutvenim pore-
cima. Kapitalizam i etatizam, nasuprot tome, postoje istovremeno.
tovie, differentia specifica tih triju koncepata je stupanj
otvorenosti, a ne bogatstva ili drugog. I i etati-
. stratifikacija zasniva se na postizanju, ne na dodjeljivanju,
pa su stoga oba drutva otvorena. Stoga se koncept klase mora kori-
stiti i u kontekstu.
da je drutvena klasa zakonski otvorena. skupina, pojedinci
u klasi ne morajo nuno u njoj i ostati. to je drutvo otvo-
renije, to je stupanj vertikalne drutvene pokretljivosti preko
klasnih granica. Glavna sredstva drutvene pokretljivosti prema gore.
su akumulacija bogatstva, zauzimanje poloaja i obrazovanje.
Ne da su to zapravo obUci drutvene
II. Drutvena stratifikacija u kapitalizmu
Da bi se shvatio proces drutvene stratifikacije u dru-
tvu, najbolje je analizirati drutvenu situaciju u njegovim temeljnim
proizvodnim jedinicama. Ako osnovu ljudske egzistencije predstavlja
namjenska proizvodna aktivnost, pie Miroslav tad je ovla-
davanje uvjetima rada osnovni koji poloaj u procesu
proizvodnje.lo Ovladavanje uvjetima rada pretpostavlja hijerarhijski
organiziran proces proizvodnje i egzistencijalno podjelu rada.
Osnovna proizvodna jedinica u drutvu je
je hijerarhijski strukturirana organizacija: vlasnik ili
njegovi predstavnici smjeteni su na vrhu, osoblje u sredini, a radnici
na dnu hijerarhijske piramide. Kako su sva organizirana na
isti postoji prirodna sklonost istih slojeva piramida da
kontaktiraju, povezuju se, razvijaju i tite interese. Tako se
stratifikacija osnovne proizvodne jedinice prenosi na drutvo u cjelini
(vidi sliku 1). Horizontalna stratifikacija stvara tri dobro poznate klase:
klasu, srednju klasu i klasu.
20
nau ana- .
lizu sa srednjom klasom, je definicija najmanje
Radnici

Slika 1: stratifikacija u drutvu
66
r-
I Srednju klasu s 19. su zanatlije, sitni
trgovci i bogatiji seljaci. Njihova je osobina bila vlasnitvo
I).ad prOizvodnim sredstvima, no manjeg opsega. Marx i socijalisti
kivali su da privredni razvoj i konkurencija u velikoj
mjeri izbrisati te skupine, i da se drutvo' polarizirati na malu klasu
kapitalista i veliku klasu. Stara srednja klasa zaista se sma-
njila, ali nije dolo do polarizacije, jer se pojavila i strahovito rairila
nova srednja klasa. Nova srednja klasa nastala je kao rezultat funk-
cionalne diferencijacije. Vlasnitvo se odVOjilo od upravljanja, a u
sklopu upravljanja dolo je do diferencijacije funkcija na izdavanje
naredbi i stvaranje osnovne politike, djelatnosti, kontrolu i
nadzor. Iz tog razloga Ralf Dahrendorf, po ugledu na austrijskog mark-
sista Karla Rennera,21 s pravom naziva novu srednju klasu opslunom
klasom (die Dienstk1asse). .
Opsluna klasa sastoji se iz dva odvojena slOja. Vii sloj
njaci; nii bijele ovratnike zaposlene u uredima i admini-
strativno osoblje. Da su povezani s vrhom
strukture potpuno je jasno. Ali zato su koji primaju nare-
od pretpostavljenih i obavljaju vie manje rutinske poslove, raz-
od radnika, te ih treba svrstati zajedno sa manje je
pa zahtijeva posebno objanjenje. Kao i to je ob-
janjenje povijesno. .
Povijesno gledano, osnovni drutveni rascjep pojavio se
manualnog i nemanualnog rada. Slobodan u
mandarin u Kini, gentleman u suvremenoj Engleskoj, hidalgo u panjol-
skoj, ili pripadnik klase bilo gdje na svijetu, nikad nije tre-
bao prljati ruke radom. U na primjer, kola
je dokolicu, pa je obrazovanje nedvosmisleno bilo nami-
jenjeno klasi proizvodni rad nametnut je robovima
zato jer je otupljivao um i nesposobnim za razvijanje
vrlina. U tradiciji rad je kuluk i predstavlja kaznu
za grijeh. Sve do nedavno u povijesti vrlo je malo ljudi
znalo i pisati, pa i danas je svjetskog stanovnitva ne-
pismena. Tako su poznavanje pisanja i kOritenje knjiga donosili po-
sebni drutveni status. da su poslovi traili pisme-
nost - i nisu prlja1i ruke - donosili su vii drutveni presti.
rad nije samo rezultat diferencijacije (i vla-
dinih) funkcija nego su u bliskom dodiru s
poslodavcem to im ovlasti.
zanimanja karakterizira delegiranje ovlasti. Kao rezultat, poloaj pla-
namjetenika je od poloaja radnika. Oni uivaju
sigurnost slube i imaju znatno napredovanja. Njihov
je radni tjedan Njihove se s duljinom
slube i iskustvom, a manualni radnici mogu pretrpjeti smanji-
vanje sposobnosti u drugoj polovici svojeg proizvodnog i-
vota.
22
uivaju dodatke koji se ne proteu i na rad-
nike (nadoknade za bolovanje, pogodniji uvjeti za mirovinu, dulji go-
dinji odmori). Posao je ugodniji (obroci, sanitarije, radna sredina). Slu-
nezaposlenosti su Zbog svega toga namjetenici
koji ne rade poslove skloni su osnivanju sindikata, povezivanju
s interesima poslodavaca, koji smatraju da ih s njima veu
S'
67
interesi, i razvijanju drutvenih vrijednosti
kOje i koji obavljaju rutinske poslove pridruuju opslu-
noj klasp4 U politici, oni se izjanjavaju za konzervativne partije.!;;
da se opsluna klasa povezuje s klasom, tro-
struka klasna struktura drutva svodi se na dihotomnu strukturu: rad-
i druge. je
1 clllovmckog rada, Ih posla za nadm cu 1 posla za Do otprilike
I svjetskog rata dva su sloja strogo odvojena u evropskim drutvima:
radnici i bili su dvije odVOjene klase bez ikakvih dru-
odnosa.
2G
E posljednjih pola ta se je linija
prosmia u podruCJe, u neku vrstu tampon zone. dio mobil-
nosti kretanje u i iz te zone, ali ne i preko nje. Drutvena
pokretljivost preko linije ili zone u drugu klasu
je zaustavljena. Jezik klase odraava te U Brita-
niji, to su them up there i us down here; uSvicarskoj ceux qui sont en
haut nasuprot ceux qui sont en bas; u die da oben i wir
hier unten. Vie empirijskih studija utvrdilo je postojanje te dihotomne
klasne podjele.:!7
. Sada moemo na
klase. Bilo bi - iako se to radi - poistovjetiti
direktore, ili vlasnike, ili bogate ljude s klasom. Bilo bi
jednako neispravno - iako se to isto tako - ih
uz obrazloenje da pripadnost klasi pretpostavlja posjedo-
vanje a direktori se specijaliziraju za poslova,
ne za upravljanje dravom. Moda bi najprikladniji pristup bio raz-
motriti posredni koncept elite. Elita se moe definirati kao skupina
s najviim drutvenim statusom unutar jedne ire funkcionalne skupine.
U feudalizmu je klase bilo vrlo jednostavno.
Ista je skupina ljudi upravljala, vodila imanja," dijelila pravdu i obav-
ljala rudimentarne javne usluge, te komandirala VOjskama. Kao to je
T. H. Marshall "
Feudalna aristokracija bila je doslovno klasa. Moderni kapitali-
sti to nisu ... kapitalist koristi na ekonomskom koja je djelo-
po tome to je izvedena iz zakona i institucija drutva. Ako
je jedna klasa dovoljno jaka da osigura ili te institucije koje favorizi-
raju njezine djelatnosti, moe se da ona u tom opsegu 'vlada' .28
To se zapaanje moe dalje razraditi.
. U kapitalizmu su stvorene odvojene funkcionalne
skupine. Jedna se od njih bavi privredom, a druge tri obavljaju dravne
poslove. To su direktori poslovnih javni slube-
nici, koji se nazivaju civil servants; i vojno osoblje.
Unutar svake skupine jedna mala elita vri kontrolu. specijalizi-
rane elite obavljaju odvojene funkcije koje su se izdiferencirale
iz prvobitne funkcije. Tako u suvremenom
drutvu funkcionalne elite - poslovni ljudi,
visoki civilni slubenici i vojni komandanti - vlada-
klasu. Sve elite ne moraju biti jednako razvijene u svim zemljama.
Na primjer, vojna elita igra ulogu u zemlji kao to je Novi
Zeland ili Kanada. Zbog sistema da stranke daju dravne
68
slube svojim pobornicima i zbog postizavanja velike
karijere u javnim slubama, posebno na viim razinama, administra-
-tivna elita "nije se razvila u Sjedinjenim Dravama. Ali sve kapitali-
zemlje imaju dobro razvijenu poslovnu elitu, koja je dominantna
elita u smislu Marshallovog opisa, i elitu koja, s pojavom
drave blagostanja i potrebe za vladinom intervencijom radi
pune zaposlenosti, postaje sve vanija.
U bilo kOjem jedna osoba po pravilu pripada samo jednoj
eliti. kretanje iz jedne elite u drugu je i i lako. po-
slovni ljudi postaju ambasadori i VOjni komandanti ulaze u
vladu ili postaju predsjednici drava. Bivi vlade i generali u
mirovini postaju odbora direktora velikih korporacija.
29
To
stalno kruenje pojedinaca elita pridonosi
vanju klasnih vrijednosti i klasne svijesti. Te vrijednosti
i svijesti stvaraju se na ranijem stupnju, da se kandidati za
u eliti regrutiraju iz obitelji klase
30
i od-
gajaju se u istim ekskluzivnim kolama,sl gdje se upoznaju;
se unutar svoje vlastite klase, i, istim klubovima i dobro-
tvornim i kulturnim organizacijama, socijaliziraju se sa svojom klasom.
ekskluzivna ljetovalita i bave se ekskluzivnim rekreacijskim
aktivnostima, kao to je lov na lisice, polo, ili krstarenja jahtama, to
ih odvaja od ostalih i daje im superiornosti.
Kad se i kulturno i klase do-
imaju se poput dvije rase. Pripadnici klase su vii,32
dulje ive,33 imaju mnogo bolju medicinsku njegu,M obrazovani su
neusporedivo bolje
35
i govore neto jezikom.3G Opi-
visoko drutvo - iako se umjesto njega moglo oda-
brati bilo koje drugo visoko drutVo - Suzanne Keller pie:
Oni stare privatne pripremne kole i idu u ispravne kolede, gdje
" pripadaju ispravnim klubovima. Neformalna socijalizacija neminovno se. po-
formalnim mladih jahanje, plesne kole, neki su-
vremeni oblici grand toura (put po kontinentalnoj Evropi potkraj kolo-
vanja mladih britanskih aristokrata, op. p.) i, kao vrhunac, godinje zavrne
'parties' i formalno u drutvo kao znak sazrijevanja nove genera-
cije. Oni se i obilaze iste klubove, iste prodavaonice
i iste prijatelje. Svoj bed nose jednako jasno kao general svoju
uniformu ... ih Se vrijednostima samokontrole, podvrgavanju pravilima
kaste, dobrom ponaanju i noblesse obligeu... Oni izvana ih ne moraju
uvijek prepoznati, ali oni se prepoznaju i mogu na prvi pogled
da li je stil rezultat statusa ili se teko"
'ljutura' zadrava samo neprekidnom
U pogledu onoga to je upravo potrebno je napraviti razliku
klase u svojem smislu i
Iako se njih dvije u velikoj mjeri preklapaju, to preklapanje
Klasa je vie askripcijom, elita postig-
Taj Je kontrast, samo relativan, da je vlada-
Juca klasa otvorena za nove pridolice, i nisu li izuzetno nekompe-
tentni, pripadnici elite biti prisiljeni da je napuste.
klasa moe imati beskorisne pripadnike, koji se ne bave
69
vanijim od lova ili druenja s jet
setom.38 Ali, ako previe pripadnika klase prestane vriti
funkcije vladanja, njihova klasa uskoro prestati biti Tako
u normalnim prilikama obitelji iz klase koristiti svoj mo-
nopol pristupa stratekim elitnim poloajima u drutvu i popunjavati
praznine svojim vlastitim S druge strane, ako jedna osoba
s niim klasnim porijeklom uspije u osvajanju poloaja u eliti
ona nuno postati pripadnik klase. Morat uspjeti
zadrati taj poloaj dovoljno dugo, akumulirati dovoljno bogatstva,SO i
usvojiti stil ivota prije nego bude i napokon
asimi1irana. Prema tome, uvijek biti nekih pripadnika
klase koji ne pripadaju eliti i nekih pripadnika elite koji ne
pripadaju u klasu.
Nesrazmjer klase i elite postupno nesta-
jati s dobivanjem na vrijednosti u odnosu prema askripciji.
Da bi do toga dolo, potrebno je ukinuti privatno proizvodno vlas-
nitvo. To se u drutvima, na stratifikaciju
sada obratiti panju.
Ill. Drutvena stratifikacija u etatizmu
razvoj je proao kroz nekoliko stadija. U konkurent-
skom stadiju vlasnik je istovremeno bio i poduzetnik. po-
slije se vlasnitvo sve vie odvajalo od To razdvaja-
nje postaje potpuno u etatizmu, gdje proizvodni kapital posjeduje
drava, a kontrolira ga i njime upravlja birokratski aparat.
I Dravna birokracija je, naravno, hijerarhijski organizirana.
birokratska struktura izgleda kao piramida s tankim vrhom i irokom
bazom. Instrukcije putuju samo jednim smjerom - od vrha prema
dolje - i imperativne su prirode. Postoje dva otvorena kraja: vrh,
gdje hijerarhijski odnosi nestaju u smislu da nema i dno,
gdje oni nestaju u suprotnom smislu, jer vie nema Ne
postoji nikakva izravna komunikacija vrha i dna drutvene
piramide. Kako je ona dio jednog konzistentnog sistema, birokratska
uprava ti 'svakom pojedinom mora biti hijerarhijski
organizirana. Tako opet dobivamo preokrenuti kapitalizam. Stratifika-
cija je izravna i stoga preciznija i efikasnija nego u kapitalizmu. A Cijela
birokratska nadgradnja stoji nasuprot osnovi, u ime vlada
\ (slika 2.). .
} Rukovodstvo
} .'_.j.
}-
Slika 2: stratifikacija u drutvu
70
/ Funkcioniranje tog sistema je relativno jednostavno. Edvard Kardelj
ukratko ga je ovako opisao: (1) direktive se izdaju iz najviih organ.a
dravne mainerije prema najniim organima; (2) ovi najnii organi
prenose svakom pojedincu; (3) striktno kontroli-
raju (4) radnih zadataka; (5) neizvravanje za-
\ dataka se kanjava.
4o
.
Da bi sistem pravilno funkcionirao, brojnost slojeva birokratske
vlasti zahtijeva veliku diferencijaciju dohotka. Tako se raspon
u dravnim slubama sa 1 : 1,8 nakon revolucije na 1 : 40
. u 1950. godini.41 da sovjetski drutveni znanstvenici nisu pro-
l veli gotovo nikakva istraivanja o klasnoj strukturi, vrlo je malo empi-
rijskih istraivanja provedeno u drugim zemljama, a kako
vlade ne objavljuju potrebne podatke - koja sama za sebe
dovoljno govori - je kvantificirati te odnose. Raspoloivi
empirijski podaci pokazuju da je obrazac klasne stratifikacije
onome koji u kapitalizmu. Osnovna klasna podjela
(proletarijat) i rada (birokracija) je zadrana.
42
PO-
. novo se to odraava u klase, u kojem mi
" proletarijat, a oni se odnosi na naredbodavce. Mikl6s Haraszti,
ski pjesnik koji je radio kao radnik u tvornici traktora, opisuje
svojih kolega iz pogona ovako:
Na svakom radnom mjestu ... oni isto: uprava, oni koji izdaju na-
redbe i donose odluke, zapoljavaju radnike i nadnice, ljude i njihove
posrednike; i koji su nedostupniJ i kad u nae vidno polje. .. oni
nadilazi zidove i sve to je gore, daleko, izvan
onoga koji govori. 01li su svi oni o kojima je on ovisan na jedan teko shvat-
IjLv i oni od kojih prima ovo ili ono; koji mu. : :
efovi organizacija, te televizijski producenti, dokton, pOlICajCi ih
funkcionari s nogometnog igralita ... naputanje pojma oni prvi je znak da
se netko doista eli penjati na Ijestvici.43
Istraivanja koja su proveli sovjetski sociolozi pokazuju da
postotak sovjetskih i zemalja ne ele
biti radnici ili seljaci, i da velika radnika ne bi eljela da njihova
djeca postanu radnici. da sadanji stupanj tehnolokog razvoja
zahtijeva udio rada, drutvo, mora usposta-
viti selektivni mehanizam. Najvanije njegovo sredstvo je obrazovanje,
a regrutiranje za obrazovanje provodi se na klasnoj osnovi. N. A. Aitov
utvrdio je da proleterska djeca zavravaju 7,66 razreda, a
djeca iz obitelji bijelih ovratnika u prosjeku zavravaju 12,22 raz-
reda.
44
26 posto djece gradskih bijelih ovratnika je s viim obrazova-
njem i 45 i 64 posto djece manualnih radnika upisuje vie
samo 10 posto djece sa sela imaju za to

U stvari,
seljaci su najnepovlatenija skupina u tom drutvu - i se
niskom prOizvodnjom. Diferencijacija se nastavlja na gdje
su ocjene povezane s drutvenim porijeklom.46 to je kola uglednija,
to je vii drutveni sloj upisanih kole koje obraztdu za slubu
u inozemstvu su ekskluzivne za elitu. Klasifikacijski ispiti u njima po-
stoje, ali dobro roditelji unajmljuju instruktore za svoju djecu.
71
je da je gotovo 85 posto studenata primljenih u
institucije uzimalo takve privatne instrukcije.
( Kao i uvijek, oni s vrha socijalne piramide uivaju povlasti-
.ce. da je privreda zasnovana na centralnom plani-
ranju, novac igra manje ulogu, pa se privilegije daju
u naturi. One su izravno povezane s poloajem na birokratskoj ljestvici
i ekskluzivna ljetovalita, poseban medicinski tretman ili
u zatvorenom sistemu bolnica, klinika idispanzera, 47 stanova-
nje u luksuznim stanovima, koritenje slubenih automobila i skupih
dravnih ljetnikovaca ekskluzivne lovove i ostale ekskluzivne
oblike rekreacije. U drutvu vjerojatno na
natpis PRIVATNA CESTA. U zemlji pristup na
kOjem su ljetnikovci birokratske elite ili ekskluzivnom lovitu bit-
prometnim znakom ZABRANJEN PROLAZ. Mogu se dodati
i Povlastice, nadalje, kupovanje u mrei ekskluzivnih
s uvezenom robom i ostalom robom koje nema u drugim pro-
davaonicama. U Sovjetskom Savezu oni se nazivajij Kremle!Jskij paek.
Suprotno od onog to se na tritu, ovdje se za kvalitetniju robu
nia cijena. U njima ne postoje redovi. Auto-
mobil se, na primjer, za dva dana umjesto za dvije godine
- koliko - i za otprilike pola cijene.
elite se dodjeljuju osobni po-
sluga, vrtlari, njegovateljice, itd., i, naravno, imaju otvoreni U
svim vlakovima, avionima, hotelima, kazalitima, na nogometnim sta-
dionima i ostalim mjestima za rekreaciju, broj karata je re-
zerviran za vlasti. Tako je potrebno samo dokazati svoj status u biro-
kraciji i ulaznica je osigurana. Za partijske kole se dodjeljuju posebne
stipendije,48 a oni vieg ranga primaju dodatne koje se ne op 0-
rezuju.
49
Visoki slubenici ne mogu biti izvedeni pred sud bez odobrenja
viih vlasti i mogu ostati izvan dohvata pravde u kad bi
drugi bili kanjeni.so Vrlo cijenjena putovanja u inozemstvo
(u zapadne zemlje) prua se samo pripadniCima elite i je ogra-
za mase. Informacije iz inozemne tampe, koje su ne-
dostupne, saimaju se u posebne biltene i stavljaju na raspolaganje
broju osoba. Ukratko, se da postoji dobro smiljen
opsean sistem povlastica koje ivot viih slubenika udobnijim
i mnogo jednostavnijim od ivota masa. Osim toga, kako
Mervin Matthews, psiholoko doputenog pristupa robi, uslu-
gama, pa i informacijama, koji je autsajderima, mora
biti snaan kohezivan i simbol uspjeha skupina na koje se ruko-
vodstvo najvie oslanja.sl i mase su odvojene i daje se
savim jasno na znanje - bar u praksi - da pdpadaju dru-
tvenim klasama. da je to u suprotnosti sa slubenom ideologijom
,,- povlastice su skrivene.
> je istaknuto da je klasna podjela onoj u kapitalizmu. No
ona nije ista. Postoje neke razlike. Proleterske revolucije nisu
uspjele razoriti klasno drutvo i izgraditi socijalizam, ali one jesu po-
boljale socijalni status manual nog radnika, osobito kvalificiranog
radnika. Kao rezultat toga, manualni radnici, i nie kategOrije nema-
nu alni h radnika koji obavljaju rutinske poslove, izmjenili su mjesta
na stratifikacijskoj ljestvici. To se odraava i na nadnicama: u sovjet-
72
skoj indu:Jcriji i slubenici II uredima primaju 19 posto manje
\ u usporedbi s manualnim radnicima.
ss
Tako je osnovna povijesno
podjela na manualne i nemanualne radnike promijenjena
u dosledniju podjelu, zasnovanu na obrazovanju, kOja odvaja radnike
koji misle od radnika koji obavljaju rutinske operacije, bez obzira nose
li plavi ili bijeli ovratnik. Kao rezultat pojavljuje se znatno
pokretljivost preko zone manualnog inemanualnog
rada. Razlika u stilovima ivota radnika s plavim ovratnicima
i onih s bijelim ovratn:icima koji obavljaju rutinske poslove jo je u
mjeri vidljiva, no ne smije zamagliti osnovnu podjelu
inteligencije i klase_ Kao pojavljuje se jedna neodre-
tampon skupina, rad nije no nije ni manual an, a ni
potpuno rutinski. Stanovnitvo jasno podjelu na inteligenciju
i klasu
s4
koja predstavlja meritokrtasku modifikaciju stare
klasne podjele na manualni i nemanualni rad. Isti se proces moe
u zemljama, gdje se posebno u velikim korpora-
cijama, nie kategorije otputaju na isti kao i njihovi
\ kolege radnici. .
Moda je najbolji pokazatelj poboljanog drutvenog poloaja rad-
nika mnogo njihovog obrazovanja. Tabela S to jasno
pokazuje. U svim zemljama koje su navedene u tabeli radnici oko
polovice aktivnog stanovnitva, no njihova prisutnost na
u velikoj se mjeri razlikuje.
TABELA 5
Postotak studenata porijeklom iz obitelji u evropskim zemljama,
oko 1960.
zemlje Drave blagostanja
zemlje
Sovjetski Savez
Poljska
39 Ujedinjeno Kraljev-
32 stvo 25
Norveka 25
vedska 16
Danska 10
Austrija 8
Francuska
Nizozemska
Zapadna
8
5
5
Izvor: Sovjetski Savez: M.lvIatthews, Class and Society in Soviet RlIssia (London:
Penguin, 1972) str. 297; drave blagostanja i tradicionalne drave: F.
Parkin, Class Inequality and Political Order (New York: Praeger, 1971), str. 110;
Poljska: D. Lane, G. Kolankiewicz, Social Groups in Polish Society (London: Macmil-
lan, 1973). str. 129.
/.. obrazovanja naravno, drutvenu mobilnost.
, Postoji i druga poluga drutvene mobilnosti - partija. Iako
radnici ne predstavljaju skupinu u partiji (oni
30 i 40 posto njenog te su stoga u nekoliko puta manjem
omjeru predstavljeni u usporedbi s inteligencijom), partija je elitni
klub koji prua drutvenog napredovanja koje ne postoji
u kapitalizmu. Rezultat toga je da su u Sovjetskom Savezu vertikalna
mobilnost djece porijekla i njihov ulazak u slojeve elitnih
73
zanimanja dva puta od, na pnmJer, onih u Sjedinjenim Drava-
ma.
5S
Godine 1966. osobe porijekla su sovjetske
vlade i Prezidijuma!Politbiroa. U vladi, na primjer, taj omjer
je nekoliko puta manji. S druge strane, vedska vlada ima iru osnovu
u klasi.
SO
Ovdje je, potrebna doza opreza.
Takve se usporedbe ne smiju krivo prisutnost osoba rad-
pOrijekla na poloajima upozorava na socijalnu
mobilnost, no sama po sebi nita ne govori o politici vlasti. Buruj
ostaje buruj bez obzira da li vodi svoj privatni posao, radi u vladi
ili jednostavno uiva na svom imanju. Radnik prestaje biti radnik kad
postane direktor ili ministar. ni vlada sastavljena od samih bivih
radnika ne bi bila vlada, a najmanje bi predstavljala diktaturu
\proletarijata. .
Poboljani drutveni poloaj ena drugu promjenu u
smjeru drutvene jednakosti. Status ene poboljava se, i u obi-
telji,57 i u drutvu u cjelini. Udio ene u ukupnOj radnoj snazi mnogo
je u nego u zemljama. U Sovjetskom
Savezu 72 posto svih 68 posto nastavnika, 63 posto eko no-
. mista i S2 posto svih zaposlenih su ene. One
28 posto Vrhovnog sovjeta i 20 posto partijskog
ali samo 9 posto akademika i direktora industrijskih
i 3 posto Centralnog komiteta,SS a u Prezidijumu Partije nema
nijedne ene. .
Nasuprot pozitivnim trendovima u pogledu radnika i ena, treba
istaknuti negativan razvoj u pogledu poljoprivrednika. U buroaskom
drutvu svatko tko nema privatno imanje tretira se kao iz
drutva; u drutvu isto doivljavaju oni koji imaju pri-
vatno imanje. Imati dravni ljetnikovac s velikim vrtom - pitanje je
Posjedovati vlastitu s komadom zemlje koji se
- ostatak je poretka i predmet drutvenog prezira.
Tako su seljaci individualni ili kolektivizirani - diskriminirani; njihove
su znatno ispod njihov ivotni standard je nii. Ne-
koliko puta su manje zastupljeni u partiji u usporedbi s radnicima, u
Sovjetskom Savezu oni ne mogu putovati izvan kolhaza bez pasoa
kojeg uprava; problem im je preseliti se u gradove. Njihova djeca
imaju mnogo manje izgleda da postanu obrazovana. Na osnovi jednog
ispitivanja iz 1974. godine, procjenjuje se da poljoprivredni radnik
zauzima najnii poloaj u odnosu prema 74 druga zanimanja.
59
// Istraimo sada i poloaj birokracije. Ovdje odmah staja-
o lite da birokraciju ili njenu elitu ne moemo
smatrati drutvenom klasom. koji se bave drutvom tako
kao to su to konzervativni francuski sociolog Raymond Aron
, . i jugoslavenski SOCiolog-marksist Miroslav zastupaju takvo
fi miljenje. U citiranom predavanju, Aron je da svi radnici
postaju zaposleni kod jednog poslodavca - Drave i da je
tom smislu potpuno istinito da nema nikakvih klasa u drutvu
sovjetskog tipa. On je prihvatio slubeno miljenje etatista da svaki
stanovnik ima svoj udio u. vlasnitvu, jer sredstva za proizvodnju
pripadaju zajednici te svatko radi za a svi prihodi dolaze od
rada. tvrdi i da prihodi mogu ostati u istOj
74
mjeri nejednaki kao i u klasnom drutvu, te da se nejedna-
kost vjerojatno .
Nejednakost ni na koji se ne uklanja ili smanjuje uki-
danjem klasa jer je sasvim da vlada nekog drutva ne bude u
rukama nekolicine.
Ta manjina ima vie od u demokratskim
drutvima jer su. u njihovim rukama koncentrirane, i i ekonomska
moc . .. sindikalni rukovodioci javnih slubi, generali i di-
rektori, svi oni pripadaju jednoj partiji i dio su autoritarne organizacije. Uje-
dinjena elita ima apsolutnu i Sva tijela, sva
udruenja ... zapravo kontroliraju delegati elite... Besklasno
drutvo ostavlja mase stanovnitva bez ika1.-vog obrane od
elite.
Aron doputa da je u teoriji decentralizirano i plura-
besklasno drutvo, no u sadanjim okolnostima to je krajnje
nevjerojatno; I kao
Besklasno drutvo dokinulo bi proletarijat po imenu, a kapitaliste i u stvar-
nosti, ali bi prije svega ukinulo razliku skupina i nametnulo
ujedinjenu elitu neizdiferenciranim masama. Taj preobraaj ne bi mogao
pridonijeti prestanku rada, i, shodno tome, bilo kojeg
nego zamjenjivanju jedinstvene suprotnosti masa i elite bezbrojnim
suprotnostima demokratskih drutava.6o
Tako nam Aron kae da besklasno drutvo sadri moda iste eko-
nomskenejednakosti, sasvim sigurno neusporedivo ne-
jednakosti, snano i drutveni odnos
elite i masa. Ako se konceptu klasne stratifika-
cije ne oduzme svo njegovo zdravorazumsko taj skup tvrdnji
postaje rijedak primjer
kako je, se, predavanje imalo poruku da klasno drutvo bolje
od besklasnog drutva - sadrana kontradikcija se razum-
ljivom. Isto se odnosi i na te, navodno,
'- otroumne analize.
Pe analiza je ozbiljnija. On da birokracija
ln. _ i o ima monopol vladavine, no to nije zasnovano na posjedovanju prava
Lc ; . ( nego na delegiranju prava. Upravo je razdvajanje vlasnitva od uprav-
povijesna osnova stvaranja birokracije i njene u od-
nosu na klasu. Birokracija ne pOSjeduje vlastite ekonomske osnove
zasnovane na osobnom vlasnitvu i time u proizvodnom procesu nema
povijesno trajno i stabilno mjesto kao klasa.61 Ako se pojam
klase po definiciji povezuje s osobnim vlasnitvom, tada, naravno, biro-
kracija nije klasa. No to je trivijalna opaska i svodi se na
problem pronalaenja novog termina koji bi klasu u
kom drutvu. Tim smo se problemom bavili. Ali ako to treba zna-
da u etatizmu ne postoji vertikalna stratifikacija nalik na klasnu,
to empirijskim dokazima. se da zapravo eli
da je birokracija prisiljena biti funkcionalnija od tradicionalnih
\ drutvenih klasa. Ako ne uspije pruiti usluge, bit
75
\odmah jer nema vlastitu samostalnu bazu.
62
Neki autori, kao
/ to je pokuali su pomiriti Marxovu i Weberovu ekonom-
sku teoriju klasa s drutvenim fenomenima u
drutvima, birokracija pojavljuje kao kolektivni vlasnik
proizvodnih To je formalno ispravno, no zahtijeva ne-
potrebno proirivanje pojma vlasnitva. Isto tako, za razliku od drugih
oblika kolektivnog vlasnitva, kao to je crkveno, ovo nije de iure
priznato. Druga pomirenja je proirivanje pojma vlasnitva
na neznatno Tako na primjer, Ralf Dahrendorf u ma-
nagerskom kapitalizmu razlikuje vlasnitvo u uem' smislu (pravno
priznato pravo vlasnitva) i vlasnitvo u irem smislu (kontrolu sredsta-:-
va za proizvodnju).64 Ipak, da je jednostavnije i primjerenije kao
\
izvor socijalne stratifikacije razmotriti odnose a ne
. odnose vlasnitva.
kao bitni element privatnog vlasnitva i, prema tome, dru-
tvene klase spominje i Ovdje je potreban oprez,
kako se ne bi ista pogreka klase s
klasom u drutvu. Ono to je bitno nije
bogatstva kao takvog, nego socijalnog poloaja. U robo-
drutvu robovi, a u kastinskom drutvu ljudi koji su
u nekoj kasti, svoj socijalni poloaj izravno i
potpuno, bez da bilo to s tim u vezi. Kmet u feuda-
lizmu; a slobodni seljak ili jo i vie imaju neku
da se izdignu iznad svoje klase. Hrabrost u ratu ili kupovina slobode
ili titule, su sredstva za postizavanje toga cilja.
Poloaj klase - pripadnost aristokraciji - po pravilu je jo
potpuno nasljedan. To se, bitno mijenja u kapitalizmu, gdje
se prije svega bogatstvo a tek potom drutveni poloaj. U
I etatizmu dolazi do daljeg slabljenja drutvenog nasljedstva.
se zauzimanja poloaja u birokratskoj hijerarhiji.
Ta se odraava u zastupljenosti u obrazovnim
institucijama, to ilustrira prije navedeni omjer od 1 :8,6 za
djecu (kad bismo mogli brojke koje se odnose na prosjek zamijeniti
podacima za najvie i najnie slojeve, taj bi se omjer znatno
i u razli?!tim stjecanja poloaja u vlasti (pretpostavlja
se - oblcno opravdano - da sinovi i provjerenih partijskih rad-
nika postaju jednako dobri funkcionari). Ne se. posao nego
drutveni poloaj. Sinovi vrhunskih ne moraju postati
vrhunski nego prije armijski generali, ministri ili utje-
cajn.i Isto se odnosi i .na potomke politokrata. Oni mogu
dobItI razhclte poslove pod uVjetom da ostaju u sklopu etablirane elite.
\
Jedina stvar koja u mjeri nije vjerojatna jest da postanu pri-
padnici klase.
/ drutvo je otvorenije od i
I klasne pozicije jo je labavije. No postoji.
65
Kao i
\glavna poluga je obitelj.
/' Obitelj prua neophodrio kulturno i drutveno za uspjeh u
ivotu. Obitelji povlatene klase pruaju djeci drutveno relevantnija
i mnogo vieg nivoa aspiracije.
66
Takva djeca
Im.aJu dulje uglednije kole i dobivaju bolje
oCJene. Ako OlSU posebno nadarena, primaju privatne instrukcije da
76
\
premoste prepreke u toku obrazovanja. Kako su im roditelji
partije, vjerojatno je da i djeca to postati, a to njihovu
lcarijeru jednostavnijom i lake uklanja prepreke. Ako je otac
funkcionar, on, naravno, ima prijatelje i ima mnoge
.da osigura povoljniji rada svoje djece. Ujak jednako tako
biti od i tada imamo sistem svakom prema njegovom ujaku,
'-.kako Serge Kolm definira nepotizam.
67
I, napokon, mudro
brakovi igraju svoju tradicionalnu ulogu. Iznad ra-
zine, postoji tendencija enidbe u sklopu vlastitog sloja,6S i poeljno je
.da mlada bude komunist (tj. partije), ili da je bar iz dobre
obitelji (tj. da roditelji mladenke budu partije). Posjedovanje
.obrazovnih i kvalifikacija posjedovanje vrijednih re-
sursa, neopipljivog, ali krajnje efikasnog kapitala. Ta vrsta kapitala
jednako je nasljediva kao i opipljiv kapital.
Obiteljska uvjetovanost nije i jedina raspoloiva drutvena uvjeto-
vanost koja se koristi. Partijske kole
69
zamjenjuju privatne kole i
klubove koji stvaraju svijest klase. Komunisti
-su posebna vrsta ljudi - ponavljaju slubeni partijski tekstovi - a
partija nikada ne grijei. Prijatelji se biraju iz svog vlastitog sloja, ili
onog vieg - ako je to Oni izvana ih ne moraju uvijek pre-
poznati, ali oni se uvijek prepoznaju: ne-
znatno (na primjer, mora se uvijek biti :.odgovoran,
tj. bezuvjetno se pokoravati), klieje u odgova-
vrijeme (npr. simbole lojalnosti),
. -svoje bliske veze s onima na vlasti (>>oai drugovi, drug X mi je to
-rekao) i na bezbrOj - ali uvijek spontano
za razliku od ambicioznih autsajdera - da pripadaju
poretku.
Ponaanje osobe u drutvu u velikoj mjeri ovisi o na koji
je socijalizirana i da se vlada. SOcijalizacija je proces U ko-
jem pojedinac znanje, vjetine i dispozicije koje mu
rmanje ili 'vie efikasno sudjelovanje u skupini ili u drutvu.7o Tri
/ glavna instrumenta socijalizacije su obitelj, kola i skupina prijatelja.
da pripadnici vie klase u etatizmu pokazuju sklonost odvo-
. jenom ivotu od ostalog dijela stanovnitva - ive u posebno kvalitet-
nim stanovima u odvojenim rezidencijalnim j u za
odmor u posebnim kupuju u posebnim
posebne klubove i odmaralita, se i alju svoju
djecu u ugledne kole - moemo da sva tri faktora socija-
lizacije djeluju u smjeru klasne segregacije: Oni tee stvaranju odgo-
klasne svijesti. Opremljeni tom pojedinci su spremni
'. zauzeti poloaje u drutvu.
i kad bi etatizam podrazumijevao teoretski merito-
kracije, to bi jo drutvenu stratifikaciju. Ali, je, naravno,
daleko od idealne meritokracije, a drutvena stratifikacija je
i ustanovljena Prisutna su sva tri sastojka klasne diferencija-
cije: dohodak i, tako dugo dok klasa uiva legitimnost,
drutveni presti. U stvari, oni su u tako tijesnoj korelaciji i tako su
intenzivno prisutni da politokraciju bolje integriranom i koherent-
nijom klasom od buroazije.
77
' i Birokratska piramida nije homogena struktura. Ona se sastoji iz
dva dijela: vrhovno rukovodstvo, gdje je primarna i biro-
kratski aparat, koji koristi. delegiranu i obavlja funkcije opslune
klase. Imamo i vrlo jednostavan da tko gdje pripada.
To je nomenklatura u Sovjetskom Savezu, a kadrovska lista u ostalim
zemljama, koja sadri popis onih koje sam sistem smatra dovoljno
vanim da zahtijevaju posebriu panju organizacijskog odjela Central-
nog komiteta.71 Ne da moemo identificirati kao
elite: ekonomsku, administrativnu i vojnu.
ovdje - za razliku od kapitalizma - elita prevladava i ima
integrativnu ulogu. elita je mnogo jedinstvenija od one u
kapitalizmu: vrhunski direktOri, visoki vladini slubenici i vojni koman':
danti - svi su partije. elita su
prezidijuma partije gdje je koncentrirana vrhovna Vlada-
elita ne skriva da upravljanje zemljom smatra svojim pra-
vim poslom. Nakon krize u prosincu 1970. kad su poljski radnici izali
na ulice u znak protesta protiv vladine ekonomske politike, polj-
\
ske partije Edvard Gierek - bivi rudar - navodno je rekao: Vi
dobro raditi, a mi dobro upravljati.72
/ se da iz gornje analize proizlazi ovakva stratifikacijska struk-
tura drutva. elita, koju moemo nazvati polito-
kracijom, sastavljena je od stalno zaposlenih partijskih rukovodilaca i
vrhovnih birokrata (civilnih i vojnih). Postoji stalno, sistemski provo-
kruenje kadrova (birokratskih) poslova i poli-
(partijskih) poloaja. Tako kadrovi neophodno
i iskustvo za upravljanje drutvom. Nominalno, partijski funk-
cionari su podloni izborima, ali zapravo organizacijski biro, ili njegov
ekvivalent, osigurava da se pravi ljudi smjeste na prava mjesta. Nii
ealoni birokracije, tj. oni ispod razine, predstavljaju eta-
tis opsluni sloj. Ostali - velika stanovnitva - su mase:
radnici i najnii sloj - seljaci. Prisilni rad igra ulogu lum-
penproletarijata. (Povijesna) uloga elite - avangarde - je da vodi;
'\ uloga mase je da bude Ta osnovna podjela rada je jasna,
'\ konzistentna i kruta.
/ klasa u kapitalizmu predstavlja rezultat
djelovanja stratifikacijskih mehanizama u okruenju malo-
brojnih formalnih i vidljivih - ali mnogih bitnih i nevidljivih - poli-
a klasa u etatizmu je rezultat smiljene
akcije po kojoj partija ima ,monopol.73
u partiji je doivotno. Partija . se otvoreno pro-
glaava avangardnom partijom, drutvenom elitom je povijesna
misija da preobrazi drutvo prema nacrtu te elite. Kao takva ona ne
doputa nikakvu opoziciju jer, po definiciji, nitko ne moe biti pozva-
niji i kvalificiraniji da ispravno interese radnih ljudi i da
rjeenja drutvenih problema. Ta monolitna organizacija
drutva objanjava paradoks, tj. da je takvo drutvo
otvorenije, ali i stratificirano.7
4
;:: U neke i .
. U kapltahzrnu pohticka moc uglavnom prOlstjece 1z ekonomske
U etatizmu taj je odnos obrnut. U prvom drutvu dravom u krajnjem
\ ishodu vlada plutokracija, u drugom privredom vlada politokracija.
78
/1<ao to njihova imena pokazuju, u kapitalizmu je klasa
, podvrgnuta kapitalu, a u etatizmu dravi. Dvije dominantne klase su
buroazija i politokracija.
75
Prva direktore i ostalu
elitu i opslunu klasu; druga rukovodstvo i biro-
kraciju. U kapitalizmu dohodak uglavnom proizlazi iz mjesta u privred-
noj hijerarhiji. U etatizmu dohodak proizlazi iz mjesta u hije-
rarhiji. Ekvivalent ekonomskoj eksploataciji u kapitalizmu je
u etatizmu.
Stadiji razvoja razdvojeni su dubokim privrednim
krizama (1870, 1930. i 1980. godine) uz dalji razvoj koji se odvija u
privrednim ciklusima; stadiji u razvoju etatizma vrlo vjerojatno biti
dubokim krizama i etatizam sasvim sigurno doiv-
ljava cikluse (moskovski procesi tridesetih godina; kominform-
ska blokada Jugoslavije kasnih godina; Staljinova smrt na-
kon koje su uslijedili trajkovi u Plzenu; pobuna radnika u Is-
Berlinu koja je dostigla vrhunac u Poznannu i ustanak
1956; okupacija 1968. koja je potakla razvoj eurokomu-
nizma; velik skok i kulturna revolucija u Kini: . kriza u
Poljskoj 1981; godine). ekonomske krize su poli-
promjenama (pojava faizma, New Deal). krize u eta-
tizmu ekonomske reforme. Ali osnovne karakteristike sistema
ostaju
/ U upravljanju drutvom klasa u kapitalizmu prije svega
koristi ekonomsku prinudu, koja je pritiskom da se osoba
podvrgne konformnosti, i, napokon, prisilom. U etatizmu,
ideoloka prinuda
76
je prinudonI, a ekonomska pri-
nuda zauzima posljednje mjesto. da je prinuda osob-
na, ona se kao opresivnija od ekonomske prisile, i tako
se etatizam represivnijim od kapitalizma. Posljedica va-
nosti tipova prinude je da kapitalizam karakterfzira ekonom-
ska nesigurnost, a etatizam nesigurnost. Ta dva tipa nesigur-
nosti su dva instrumenta drutvene discipline i dva glavna organizacij-
ska sredstva ustanovljavanja i odravanja stratificiranog drutvenog
>-' poretka u dva sistema.
77
Kako se ekonomska nesigurnost, ka-
pitalizam propadati s inflacijom, nedostatkom radne discipline i
neodoljivim zahtjevima za participacijom u kao
pojavama. nesigurnost u zemlji nagriza
monopol - kao to se to pokazalo u i Poljskoj - i vodi
do zahtjeva za promjenom drutvenih odnosa. Ali, prije nego
do toga oba sistema ostaju stratificirani klasni sistemi. U oba
sistema proletarijat je eksploatirana klasa. Glavnu razliku dva
sistema nalazimo u da se eksploatacija i raspodjela drutvene
u kapitalizmu provodi prije svega ekonomskim sredstvima, a u
etatizmu u prvom redu
79
Poglavlje 4
Alijenacija 1 reijikacija
l. Alijenacija
. U kako su ga koristili Hegel i Marx,
pOJam se na ljudskog postojanja
I Postojanje se odnosI na realnu egzistenciju individue u
SVIJetu. -B.lt pno to potencijalno moe biti. je otu-
ako Je njegovo postojanje rastavljeno od njegove biti.
. je bit, kakvi su njegovi ljudski potencijali, predmet
Je IzucavanJa filozofske antropologije. Mihailo izraava i-
roko. miljenje kada kao slobodno,
potpuno razvijeno i socijalizirano To je norma-
tivno (ft1ozofsko), a ne pozitivno (znanstveno) stajalite. tome
slijediti brazilskog pedagoga Paula. Freirea, i bitnu
i. opisati 9paanjem da
sVlJet 1 razmlsijati o SVIJetu, sebi i svojim aktivnostima,
a se odvojiti od svojih postupaka, pa su stoga
.a ne .1, pral<se.
1
Marksist bi istu tu ideju izrazio izjav-
IJU}UCI da. Je .c?vJek bIce takav, on je slobodan jer moe
razitcItih, objektivno danih tokova akcije. A ako
moze bIti. slobodan, treba biti slobodan, jer gubi svoje bitne ljud-
ske .?so.bme .. Tak.o su i svojstveni
nealiJemranoJ egZIstencIJI. Da covjek nije ono to bi trebao biti i da
bi biti ono to on moe biti, predstavlja drugi ele-
ment u fllozofskom pristupu alijenaciji.3
ocrtani p:istup se smatra i utopijskim;
ivotinja. Ozbiljni dru-
fIlozofI msu tako naivni. Mihailo da je
kontradlktorno stvorenje. je uvijek nastojao proiriti
- ali je tako izumio i ropstvo. Najizrazitija osobina
covJeka }e - ali se on isto tako pokazao i uasno
destruktivnIm. Je drustveno proizvod drutva, i ne moe
normamo postojati bez drutva - ali on isto tako moe biti i
posvojan i gladan On je svakako jedno racionalno - all
naa vlastita epoha pokazala kako on moe postati zastrau-
moemo postaviti pitanje: Koje su to konsti-
ljudske prirode, one koje bismo trebali preferirati i
CIJU !:Hsmo u trebali osigurati naim
dJel?vanJem. u Odgovor na to pitanje je, naravno, nor-
k:ad Jednom definiramo nae kriterije vrijednosti, tok
akCIJe postaje Jasan: moramo pomagati razvijanje pozitivnih osobina
80
ljudske :prirode i pokuati -koptrolirati i suzbiti- one negativlte. Nema
sumnje da u tom pogledu postoji veliki jaz stvarnog stanja i
To je opet polazite za raz1ikovanje ono-
ga kako i onoga to on mQe biti, stvarnosti i
ljudskog razlikovanje koje opisujemo alijenacijom.
lPSocijalna filozofija koja proputa napraviti tu J:'azliku; kOja pretpo-
stavlja da je ono to preo/adaoa u njegoooj sto arnoj egzistenciji,
je da zavri u krajnjem ideolokom opravdavanju
poretka.5
Prema tome, kod cjelovitog pristupa drutvenoj teoriji, ne mogu se
vrijednosni sudovi. S druge strane, suglasnost se lake. postie
kad se tvrdnje navode u takvom ob tiku da ih je provjetiti.
Stoga biti poeljno minimizirati nOl'mativriu komponentu. Znanstve-
nici se lake sloiti nego filozofi: Ali za postizavanje vieg stupnja
suglasnosti potrebno je platiti i cijenu.
Osim filozofskog aspekta, fenomen alijenacije ima sociolo-
ki i psiholoki aspekt. U skladu sa svrhom ove studije
se na socioloki aspekt. Jedan od pristupa je da slijedimo
Gaju i shvatimo bit kao njegove povijesno dane
ljudske U tom alijenacija podrazumijevati da je
od ostvarivanja. svojih povijesno stvorenih
A kazati da nije od sebe samog podrazumijevat da je
postigao. razinu svojih i da kroz njihovo ostvarivanje
- a da ih nikad potpuno ne iskoristi - on neprekidno stvara nove


Povijesna, socioloka i psiholoka istraivanja mogu nam
dati saznanja o koje eli ostvariti.
da -bi takav pristup jedno posebilO istraivanje.-
On bi traio i autora s znanjem
(premda, u smislt.!, ova studija i nije nita drugQ nego
ispitivanje danih ljudskih Stoga je poeljno
pokuati neki Ponovo nam kao moe poslUiti
Marx. krenuti ako rad uzmemo kao temeljnu
kategoriju.
Ako nidi zadovoljavanja svojih procijenjenih potreba moraju
raditi rrinogo vie nego to bi to htjeli, moemo da su u
stanju akutne oskudice. Stanje akutne oskudice je za-
cijelu povijest klasnih drutava sve do naih dana. U takvoj Situaciji
uvjeti proizvodnog rada postaju egzistencijalno vani, pa ekonomski
odnosi u velikoj mjeri druge drutvene odnose. i. vie
od toga. Radom postaje ljudsko Svojom aktiv-
mijenja objektivnu stvarnost :- prirodu i drutvo -::-
i preobiaavajeu ljudsku stvarnost, tj. u rezultat ljudskog rada. Tako
. preobraava uvjete svoje vlastite egzistencije i tako
mijenja sebe kao vrstu. Drutveni proces rada postaje proces samo-
ostvari\ranja.
1
Sve to negativno na. proces rada mora stoga
negativno utjecati i na rezultat toga procesa - samoostvarivanja.
je da ostvari svoje ljudske On je
Prema tome, analizu alijenacije moemo provesti uvjete pod
kojima se proizvodni rad obavlja u drutveno-ekonomskim
sistemima. . -
6 ekonomija socijalizma
81
se da je koncept alijenacije inherentno filozofski i da
se ne moe koristiti kao znanstveni koncept. To je. stav J oachima
Israela, koji, u citiranom radu, sugerira da se koncept alijenacije zami-
jeni konceptom' reifikacije. njemu, -Ralf Dahrendorf tvrdi da,
bez obzira na smisao koji alijenacija industrijskog radnika moe imati
u filozofskim terminima, ona nema mjesta u empirijskoj drutvenoj
znanosti, jer empirijsko istraivanje, bez obzira na svoj opseg,
.ne moe niti potvrditi, niti odbaciti postojanje alijenacije.8 Takve su
tvrdnje zasnovane na metodolokom nesporazumu. Prije svega; jaz
stvarnog i ostvarljivog je stvar :z;apaanja i pozitivnog znanja.
U tom smislu alijenacija je tvrdnja koja se moe jer se u
moe pokazati da ne postoji na koji se sadanje stanje moe
poboljati. Nadalje, koncept alijenacije podrazumijeva hipotezu o od-
posljedicama zapaenog jaza. Ovdje biti korisno
prisjetiti se da se sve znanstvene tvrdnje ne mogu izravno dokazati.
Vrlo teoretske hipoteze koje_ se mogu pobiti
iIi potvrditi samo neizravno, razmatranjem posljedica. Ako se hipoteza
pokae neplodnom, bit. Ako se, naprotiv, pokae plodo-
nosnom - to da nam _ da organiziramo saznanja
o empirijskim fenomenima, da pridonosi konzistentnom objanjavanju
zapaenih i dodatne. plodonosne hipoteze -,-- bit
zadrana sve dokse ne formulira neka _ hipoteza ili se novootkri-
vene vie ne budu mogle smjestiti unutar. starog teoretskog
okvira. U tom smislu, alijenirani rad pokazao se izuzetno plodonosnom
hipotezom.
Drutveni proces rada ima tri komponente: ljude, njihove aktivnosti
i proizvod njihovih aktivnosti. Svaki od tih elemenata moe biti otu-
Tako se fenomen alijenacije moe pogodno analizirati u smislu
triju procesa: a1ijenacije rada, alijenacije proizvoda rada i
alijenacije jedne osobe od drugih ljudi i drutva. .
1. Alijenacija rada se kad radnik svoju radnu snagu
je poslodavcu. Prodaja rezultira razmjenom radne
snage za novac, ali to ne mora uvijek biti tako. Samo postojanje od-
nosa poslodavac-posloprimac dovoljan je uvjet za alijenaciju.
poslodavac raspolae radom radnika, rad postaje radniku eksteran,
odvojen od njegove on se ne ostvaruje u svom radu nego
se . njime ima bijede a ne' blagostanja, ne razvija slo-
bodno svoju mentalnu i energiju nego je iscrpljen i men-
talno ponien.1l Radnik se stoga kao kod tek u vrijeme
odmora, a za vrijeme rada osjeca se kao Njegov -rad nije
dobrovoljan, nego nametnut, prisiIan rad. On nije zadovoljavanje po-
trebe, nego samo sredstvo zadovoljavanja drugih potreba. To se odra-
ava u jednoj od temeljnih ekonomske teorije
- naime, da je rad disutilitet. Njegov karakter jasno po-
da se, nema prisile, izbjegava kao kuga.lo
U tvornici rad je, naravno, jednako Sto 'se tamo
dobro je opisao Mikl6s Haraszti, koji govori o svom vlastitom
iskustvu u -jednoj tvornici u Budimpeti: Otkrio sam jednu
promjenu u sebi. Moje zanimanje za sredstva i ekonomiziranja
moje snage iz je pod dojmom, a zatim i prevladano opsesijom
pravljenja novca. Predajem se jednom odvratno neizrecivom, ali sve-
82
tabuu: nikada ne pristupaj poslu tako da ga
lakim, ugodnijim ili sigurnijim.l1
_ rad tretira se kao roba, kao proizvodni ravnopravan
s drugim faktorima proizvodnje. Cijena upotrebe rada se na
tritu. Vrijednost radnika kalkulira se kao vrijednost jednog proizvod-
nog sredstva: ona predstavlja diskontiranu vrijednost toka dohodaka
ostvarenih u tijeku proizvodnog vijeka. Razlika radnika i roba
je da radnik posjeduje svoj rad i stoga moe utrivati sam sebe, a rob
predstavlja robu koju utruju drugi. Ponekad ljudi doslovno utruju
sebe same, ne samo svoju radnu snagu. To vrijedi za i pro-
putnike, birokratske karijeriste i prostitutke. Oni
prodaju svoju osobnost - osmijehe, svoj arm, misli ili tijelo - radi
robe, bez obzira kakva je ta roba: novi proizvod,
poslunost ili ljubav. Ako je radnik obrazovan, vrijednost njegovog
ljudskog kapitala - da upotrijebimo modernu ekonomsku terminolo-
giju - je obrazovani robovi su bili skuplji. Ukratko,
alijenacija rada podrazumijeva sposobnosti rad-
nika, njihovo pretvaranje u predmet, u robu, koju onda prisvaja netko
drugi. Radnik ne o tome to raditi ili kako raditi,
a to je temeljni lom individue i njezine ivotne aktivnosti.
12
To je temeljni vid alijenacije. '.
2. Alijenacija proizvoda rada je izravna posljedica alijenacije rada.
Proizvod rada je rad utjelovljen u nekom predmetu i -pretvoren u fi-
stvar; taj proizvod je rada. rada u isto
je vrijeme i njegovo Ako se rad prodaje, sve nje-
gove proizvode prisvaja. poslodavac. Proizvodi rada stoje nasuprot
njemu kao neko strano kao neka sila nezavisna od
proizvod rada, poslodavac prisvaja viak vrijed-
nosti, tj. razliku vrijednosti proizvoda i vrijednosti radne snage.
Akumulirani viak vrijednosti ekonomsku - i drutvenu -
poslodavca i stvara uvjete za dalju eksploataciju rada. Gospodar,
nije siguran. J ednom kad se proizvod od ne-
posrednog sklon je potpuno kontrolu, iv-
jeti nezavisan ivot, postati autonomna i sila. Ljudi proizvode
robu i stvaraju trite, a onda snage trita gospodariti
njihovim drutvenim odnosima. Ljudi stvaraju partije, sindikate, dra-
ve, a onda te institucije ivjeti svojim odvojenim ivotima,
kontroli svojih stvaralaca. Prema tome, u neto
tijem smislu, jednom kad se prvi grijeh ljudske
tvorevine se suprotstavljati kao strane i sile.
3. Kad svoju ivotnu aktivnost i svoje proizvode, on
mora sebe od drugih ljudi. Proizvod rada pojavljuje se kao ka-
pital, to jest, on zapovijeda radom. Drutvo se stratificira u neprija-
teljske drutvene klase. Konkurencija i klasno neprijateljstvo ve-
oblika suradnje Alijenirani pripadnici drutva pojav-
ljuju se kao konkurentni, pojedinci, kao proleteri i radnici,
kao radnici i birokrati, kao i - ne kao ljudska
Alijenacija djeluje i na i na klasu.
klasa i klasa proletarijata izraavaju isto ljudsko samo Ali
prva je klasa zadovoljna svojim poloajem i se na njemu po-
dranom, razaznaje kao svoju vlastitu i stoga posje-
6'
83
-
duje u p1:iJid- se klasa unite-
ndm_ tim vidi u njemu svoju -i stvarnost ne-
ljudske egzistencije.{<15 _
_- Prema u drutvu" su
a dJelomlCno po.slJedlca I Iz;az fada: su: privatno
sr:edstylma proizvodnJu! _,Podjela .. rada i razmiena.
da u kOJI nisu bili
nJell1 Izdavanju, ne sto_ Je ona neprecizna i dvo-
St.oga je- - a to se ) ove
_ prolzv:odnog .vlasnistva dokinut i alijenaciju; bu-
_ .tehn?,loskl razvoJ povecava specijalizaciju rada, . podjela rada
ce zauvIJek pa stoga i alijenacija; postojanje trine razmjene bilb
_koJe vrste podrazumijeva alijenaciju. Ta tri osim to su
su i Prema tome, uvjete alijenacije po-
trebno Je odrediti i preciznije i
se da su dovoljni uvjeti za -alijenaciju rada ovi:
_1. snaga prodaje se i kupuje kao roba. Sve dok je tako, ne
moze biti koje je negacija alijenacije ..
2 .. podjela i umnog rada. Ta je podjela
pnJe svega razvojem proizvodnih snaga. Sve dokona postoji.
Jedan dIO rada se kao prisilan rad. Sadanja razina ekonom-
skog razvoja davanje obrazovanja
i dijela tekog i rada.
3. Hijerarhijska organizacija rada i - aktivnosti stvara
veliku koncentraciju ekonomske i To se moe
posebnim podjele rada: naime, podjele profe-
i primanja naredbi, donoenja od-
nJtl:IOyog u: stvari,_ taj je uvjet u isto vrijeme i nu-
zar;t 1 dovoljan Jer se uVJetI 1 1 2 ne mogu a da ne stvaraju i
uVjet 3. -
Ako se ukine rad kao roba, ostala roba moe ostati i "trite
l1!?e k?ristiti kao_ a U isto vrijeme nije i institu-
CIJa kOJa prouzrocuJ.e altjenacIJu. Ako Je obrazovanje svima jednako
I a.!<o rll:da promijeni tako da rad postane neto u
l1!0::e. uZIvati,. ce prestati biti sredstvo za neto drugo, i
nece se oSJecatt kao pnstlan rad. Napokon,- ako se eliminira koncentra-
cija klasna alijenacija prestati postojati. To
postupno drutvene kontrole proizvoda proiz-
vodnog Jednako kao I ljudskog stvaralatva
triju .uvjeta je neophodna za ukidanje alije-
nacIJe. )e lt. 1 dovollna,: preostaje nam da vidimo. da je
u drustvenim do-
volJll1 ne mogu se unaprijed utVrditi. Njih se moe ex post
fac!o. se .J!.egacija tih. triju uvjeta moe smatrati dovoljnom, u
smlslu.?a se, kad se ta negacija postigne, proces alijenacije
preusmjerIti I poceti proces dezalijenacije.
se da sva tri uvjeta alijenacije postoje.u suvremenom
kapItaltzrnu Ra;Ina snaga je roba koja se prodaje poslo-
-. Ih podjela i umnog
rada Ima Jasne drustvene poslJedICe; a klase se stvaraju nejed-
nake podjele
84
Il. Reifikacija
Proces rada rezultira rada. prisvaja ob-
jektivni svijet i ga svojim vlastitim, ljudskim, sebe
U njemu. Kada se to odvija u posebnim uvjetima alije-
nacije, se s fenomenom reifikacije. Taj je izraz prvi upotri-
jebio filozof Gyorgy Lukcics ranih dvadesetih godina
17
i tek je
nedavno neto ire osobito humani-
stima.
stanje u kOjem se odnosi ljudima izraa-
vaju i doivljavaju kao odnosi stvarima. Drutveni odnosi gube
svoj socijalni karakter i postaju mistificirani kao tehnoloki, trini iIi
administrativni odnosi. Ljudi procjenjuju jedan drugoga isto kao to se
procjenjuju stvari. Ljudska postaju jedno drugome sredstvo, sred-
stvo koje se moe iskoritavati za postizavanje ciljeva. Me-
- a to je jedno od sredinjih mjesta u interpretaciji
reifikacije - sam fenomen ne se pojedincu kao neto neto
'strano njegovoj prirodi'. Umjesto toga, proces reifikaCije poprima
karakteristiku 'prirodnog' odnosa.18 da se koncept
reificirane drutvene situacije, u kojoj njezini sudionici doivlja-
vaju, ili poprimaju osobine stvari, moe primijeniti na tri
razine: (1) objekti (ljudsko ponaanje u povijesnim uvje-
tima zapravo poprima osobine nalik predmetima: rad postaje repetiti-
van, ivot drutvom vladaju drutvene
snage); (II) teorija o predmetima (u traganju za objektivnim znanjem,
individualne, subjektivne osobine ljudske prirode moraju se drati po
strani); (III) meta-teorija (kada je svijest o nae
objektivne metodologije odsutna i kada nai intelektualni instrumenti
postanu previe i otvrdnuli.19 U nastavku razmotriti rei-
fikaciju na sve tri razine.
Proces reifikacije odvija se donekle u kapitalizmu i eta-
tizmu. s kapitalizmom. Ovdje bitnu ulogu igra univerzalnost
trinih odnosa. Ako netko moe. prodati svoju radnu snagu, onda se
sve moe prodati. U jednom ivom opisu te Marx u
Bijedi filozofije .
Najzad je do.lo vrijeme kad je sve to su ljudi dosad smatrali kao ne-
postalo predmet razmjene, prodaje, i moglo se To je
vrijeme kad su i stvari koje su se dosad predavale, ali nikad razmjenji-
vale, davale, ali nikad prodavale, st jecale, ali nikad kupovale: vrlina, ljubav,
uvjerenje, savjest, znanje itd. - . kad je, jednom sve postalo predmet
trgovine. To je vrijeme korupcije, prodajnosti, ili, da upotrije-
bim ekonomski izraz, vrijeme u kome se svaki predmet, bio ili mo-
ralni, donosi na trite kao predmet razmjene da bi tamo bio ocijenjen
prema pravoj svojoj vrijednosti.<l:
20
Ako je sve utrivo, trite igrati posebnu ulogu kao univer-
zalni standard vrednovanja. Shodno tome, struktura buroaske svijesti
u osnovi biti univerzalnim karakterom trinih odnosa.
To se odraava i u svakodnevnom (engleskom) govoru: -soineone tries
85
to sell his ideas or refuses to 'buy' another's opinion (netko pokuava
prodati svoje ideje ili odbija kupiti miljenje drugoga).
Kao i je Marx taj fenomen. U stvarnosti, jednako
kao u govoru, trini odnosi postaju temelj za sve ostalo: propriete i
property i vlasnitvo i osobinu karaktera: valeur, value,
W ert, commerce, Verkehr su koje se koriste i za od-
nose i za karakteristike i odnose ljudima kao takvim. 21 Na
suptilniji - i dublji - having (imati) zamjenjuje being (biti).
Pojedinci kau da imaju problema, besanicu, ili nesretan brak, umjesto
da kau da se jadno, da ne mogu spavati, ili da se
svojim enama. ima sve: (:l,uto, zanimanje,
djecu, brak, probleme, srdzbu, odnose -' i, ako sve to nije dovoljno,
ima i On je nita.
22
' ,
v se. mjeri stupnjem do kojeg su trine snage pu-
da dJeluJu vanjskog utjecaja. Tako svijest mijea
trzlsnu slobodu s ljudskom slobodom. Ekonomska efikasnost (tzv. Pa-
retov optimum) bit izvedena iz (idealiziranih) trinih odnosa. Stu-
prve godine ekonomije teorem koji dokazuje da slobodno
najbolju alokaciju resursa - i radnu snagu.
LJudskI kapItal (I) kao sadanja vrijednost toka nadnica
Aka?emski e!c0nomisti analiziraju obitelji
.dJecu dobra i
elastlcnostl potraznJe. TrzIsna unosnost ima tendenciju da postane od-
kriterij za drutvenu poeljnost. Goleme razlike u dohotku i
?bjanjavaju se i opravdavaju razlikama u. marginalnoj . pro-
Nedostatak zapoljavanja, poslovne fluktuacije
l n;ska. stopa privrednog razvoja, s njihovim popratnim drutvenim
troskovlma, opravdavaju se uvjetima potranje i ponude. Potranja i
ponuda smatraju se' objektivnim silama koje nemaju nikakve veze s
drutvenim sistemom i koje mijenjaju trine uvjete isto kao to pri-
rodne sile mijenjaju meteoroloke uvjete. Temeljni drutveni odnos iz-
poslodavca i' posloprimca ostaje skriven iza trita radne snage.
Priva!Jli radI?ojavljuje se kao sastavni dio drutvenog rada samo preko
razmjene 'prOizvoda rada. Prema tome, drutveni odnosi proizvo-
ne se onim to jesu, nego izgledaju 'kao robni odnosi.
drutveni odnosi stvarima. socijalnih fenomena
VOdI pOrijeklo od robnih odnosa, na temelju kojih se i procjenjuju.
U religijskom svijetu, proizvodi ljudskog mozga pojavljuju se kao
obdarena ivotom, koja ulaze u odnose i jedna s dru-
gima 1 s ljudskom rasom. U ekonomskom 'svijetu proizvodi rada _
robe - i?r:aju. ulogu. je navela Marxa da temeljni
aspekt reIfIkaCije nazove fetlslzam robe.
23
Gornju analizu potrebno je potkrijepiti bar jednim koD.kretnim
primjerom reificiranog U tu svrhu odabrao sam knjigu
ekonomista F. A. von Hayeka, The Consti-
tutIOn of Liberty.24 Taj je izbor motiviran da je Hayek eko-
nomist profesionalne reputacije, da je stekao ugled
ljudskih sloboda time to je pokazao mnogo zanimanje za
od svojih kolega i da je nje-
gova knjiga bIla dobro primlJena, a njegovo ucenJe steklo veliku popu-
lamost.
25
Stoga je zanimljivo proniknuti u reificirane
86
slobode. Tvrdnje tog reprezentativnog ,liberala mogu se
saeti u osam
1. Zbog nekog razloga eksploatirane mase su nezadovoljne svojim
J;loloajem. Alijenacija se kao ugnjetavanje. Hayek ne koristi
tu terminologiju i nije svjestan njezinog ali mu je ista stvar
na umu 'kad tvrdi: Moglo' bi se doista pokazati da najtei od svih
zadataka biti da se zaposlene mase uvjere da je u interesu nji-
hovog drutva, i stoga i u njihovom vlastitom interesu,
da moraju takve uvjete koji nekolicini postiza-
nje poloaja koji se njima nedohvatljivim i nevrijednim napora i
rizika.26 Doista teak zadatak! '
2. Da sloboda zaposlenih ovisi o postojanju mnogo po-
slodavaca, postaje sasvim jasno kad usporedimo situaciju koja bi na-
stala da je samo jedan poslodavac.21 Da bi se sloboda' po-
trebno je ukinuti odnos poslodavac-namjetenik, to je zdravo-
razumski Da se broj poslodavaca mora
je reificiranog uma. Drugim sloboda se sastoji
u slobodnom izboru gospodara (vidi 4).28 ' ,
3. Alijenacija rada je, naravno, najprirodnije sfanje
Nema gotovo nikakve sumnje ... da je zaposlenost postala ne samo
stvarno nego i preferirano stanje stanovnika, koji smatraju
da im zaposlenost daje uglavnom ono to i ele: siguran stalandoho-
dak za potronju, vie ili manje automatske poviice i opskrbU
za starost.29 '
'4. Trite je nejednaka raspodjela nije vana, a
prodavanje radne snage je izraavanje slobOdne volje.
kao takva - sposobnost da se postigne ono to se eli -:. nije sama
po sebi IO,a, loa je koja prisiljava druge ljude da slue
volji pod prijetnjom nanoenja zla. Nema nikakvog zla u koju
pokazuje direktor nekog velikog u kojem ,su se)judi spremno
i svojevoljno udruili radi svojih vlastitih interesa.30 ,
s. Dok se podvrgavanje 'autoritarnoj vlasti uprave' smatra slobod-
nom voljom, inzistiranje na solidarnosti se kao pri-
sila. Ne moe se dovoljno da je prisila, koja je sindikatima do-
putena, suprotna svim poznatim pravnim siobode, u prvom
redu prisila radnika protivradIiika;31 "
6. Pravi smrtni grijeh sindikata je, njihovo
djelovanja trita. i ako su sindikati u stvarnosti svojom politikom
nadnica postigli mnogo marije nego to se to vjeruje; njihove
su aktivnosti u tom svejedno ekonomski vrlo tetne i
izuzetno opasne. Oni koriste svoju na kOJi,trinI sistem
nedjelotvornim ... 32
7. Ako se trina racionalnost sukobi s ljudskom racio':'
potonja mora ustuknuti. Moda' se to grubim, ali je
vjerojatno u interesu svih da se u slobodnom sistemu oni s punim kapa-
citetom brzo od povremenih i bezopasnih,nespo-
sobnosti, uz cijenu nemarnosti za stare i smrtno ,bolesne.a3
8. Napokon, i sasvim u skladu s naom prethodnom analizom uvjeta
alijenacije, Hayek Priznavanjeprivatnog vlasnitva je stoga
bitan uvjet za prisile ... 34
87
Potrebno je navesti jo nekoliko citata iz Hayekove najnovije ras-
prave,35 koji su savren primjer fetiizma robe. Hayek priznaje da bi
se na koji se trinim mehanizmom raspodjeljuju kOristi i tereti
u mnogim morao smatrati vrlo nepravednim,kad bi on
bio rezultat svojevoljne alokacije ljudi. tvrdi
Hayek, to nije Ti su udjeli ishod jednog procesa utjecaj na
pojedine ljude nitko nije mogao "niti osmisliti niti predvidjeti kad su se
te institucije prvi put pojavile. . .. Traiti pravdu od takvog procesa
je besmisleno ... Drugim u slobodnom drutvu, u ko-
jem poloaj pojedinaca i skupina nije rezultat na-
mjere ... razlike u nagradama ne mogu se smisleno opisati kao
vedne ili nepravedne. Tako se da se njegova prijeporna
sastoji u tome da u drutvu slobodnih ljudi, pripadnici mogu kori-
stiti svoje znanje u vlastite svrhe, izraz 'drutvena pravda' potpuno
gubi na i sadraju ... Shodno tome, zahtjev za drutvenom
pravdom, koji podrazumijeva uplitanje u presudu trita, nije samo
nepoeljan nego i besmislen! "
Reificirano rezoniranje mnogo ire nego to to
sugeriraju gornji primjeri. Trina racionalnost i stroga
oblikuju strukturu svijesti na jedan vrlo Drutvena
svijest postaje jednodimenzionalna, na ne-
posredno uronjena i svedena na stanje,
nesposobna da ga nadvlada i da razmotri ono to je Jedina
dimenzija koja je zapravo preostala jest ekonomska dimenzija, proiz-
vodnja robe koja se procjenjuje Druge su dimenzije potis-
nute. Zapadni pie Walter Weisskopf, je tako postao
od 'dijelova' sebe samog, jer je multidimenzionalnost njegove egzisten-
cije svedena na dimenziju tehnologije i ekonomije. Zapadno drutvo
trai od pOjedinca da bira bez vrijednosti (potiskivanje normativnoga) ;
da radi bez smisla (potiskivanje duhovnog); da se udruuje bez zajed-
nice (potiskivanje dimenzije zajednitva). Mogli bismo dodati: da misli
bez (potiskivanje i da ivi bez nade, mita, utopije
(potiskivanje transcendentalne dimenzije).37 "
dio onoga to je za reifikacije u svijetu
vrijedi i za birokratski svijet. Ovdje je, izvor reifi-
kacije ovdje to nije univerzalizacija trinih odnosa, nego uni-
verzalizacija birokratskih odnosa; nije sveden na robu, nego na
na slubu koju obavlja. je i Lukacs da je birokracija izvor
alijenacije. Birokracija uzrokuje ivota i rada i,
shodno tome,svijesti, temeljnim uvjetima drutva (Lukacs
govori o drutvu), proletarijata u
kapitalizmu. Formalna racionalizacija prava, drave i administracije-
podrazumijeva dekompoziciju drutvenih funkcija u njihove ele-
mente, i posljedice za svijest kao one koje javljaju kad je rad
bio odVOjen od individualnih i potreba radnika u tvornici.
Birokrat je vezan slubom i kao takav odvojen od sebe.36 Lukacs, me-
nije bio svjestan da se kOje stvaraju birokratske strukture
u kapitalizmu pojavljuju s mnogo snagom u etatizmu (koji je on
sa socijalizmom), gdje birokratski odnosi postaju uni-
verzalni. .
88
opet nau analizu jednim MarxoV-im citatom:
Sve to mogu sve to mi moj moe da ono to
postaje moje vlastito to !e sam kao. nosEac
Moja je upravo tako velika kao l moc mOjeg crna. Osobme crna
su moje osobine, moje bitne kvalitete, jer sam ja nosilac Stoga moja
individualnost ni u kom ne to jesam i to. postiemo to
se moje individualnosti, ja sam epav, ali mi daje 24 noge, tako da
vie epav. Ja sam grean bez svijesti ili duha; ali je
pa stoga i njegov nosilac mora biti je dobr,?, p.a j<:
i njegov nosilac dobar; mi doputa da se l
tako prolazim kao poten; nedostatan sam u dUSI, ali cm Je zbiljski duh
svih stvari - kako bi onda njegov nosilac bio nedostatan u dui?39
Taj odlomak u etatizmu otkriva jednu neposrednu kopiju
fetiizma robe: Predloio sam da se taj fenomen nazove ietl-
izm

_.
Citirani Marxov odlomak, u kOjem govori o fetiizmu cma -
spominjanja tog izraza - moe iznenaditi nekoga tko dobro poznaje
Marxove radove. Zar nije Marx oduvijek govorio o novcu,
robi i trinim odnosima kao primarnim uvjetima alijenacije? Da, go-
vorio je; takvo bi bilo .. .u_.tom sam se
poigrao jednostavno sam zam1JeI!lo. rIJecI n.oDac,. kUPItI 1 vlas-
nik i nosilac da J.e
savreno pokazuje da je marksisticka anahza ahJenacIJe Jed-
nako primjenjiva i u sredini. . ..
Prema tome, isto kao to fetiizam robe predstavlja tendenCijU da
se odnosi ljudi promatraju kao odnosi r?ba,
skrivanje stvarnih, ljudskih odnosa iza koprene 1mpersonalll1h
birokratskih pravila, mistit'ikaciju. aktivnost;i
Sudovi trita su nepogreivi, a isto tako 1 sudOVI Jednog cmovnlka u
odnosu prema njegovim Posjedovanje daje nosio-
cima kvalitetu pametnijih, pouzdanijih ili druga.,.
inteligentnijih - ukratko: superiornijih svi.m pojedincima smjete-
nim nie u hijerarhiji Taj je paralehzam, naravno,.
ireg opsega. I slobodno trite i imaJU:
odvojene ivote, koji se ne mogu podvrgnuti SVjesnOj kontroh. NaJ-
dokaz takve alijenacje je. da
se proleterska revolucija borda za uspostavljanje socIJahzma, a za-
vrila je etatizrnom. "
III. Neke psiholoke i moralne posljedice
da biti postvaren ili poprimiti osobine pred-
meta, i kako bez obzira na svoju prirodu, nije predmet,
enje ljudske egzistencije i ljudsk!h mora
vrlo psiholoke i moralne poslJedICe. Kao Cijelo
tvo a ne samo individualni pripadnici drutva, postaje bolesno. Ml-
ovako je opisao osobine reifikacije u i
drutvima:
89
Kad sva sredstva za proizvodnju posjeduje jednama1a elita, kad je cilj
proizvodnje maksimiirati profit, kad su svi drugi kriteriji evaluacije
efikasnosti, kad je, shodno tome, uveden najvii stupanj
podjele i profesionalne specijalizacije rada, onda individualni rad gubi sve
ljudske kvalitete i postaje repetitivan, krut i stereotipan kao rad svake ivo-
tinje. Rad gubi svako subjektivno radnik je pretvoren u ivi stroj,
u predmet; Isti fenomen i u ivotu kad god je mono-
pol u rukama privilegirane manjine, a stvarno donoenje od-
luka se odigrava iza zatvorenih vrata. Masovni skupovi, izbori i javne ra-
sprave postaju prazni rituali, gdje je prisutan, ali ubiti nije
vaan: sveden je na puki predmet.41 ,'. '
Trite 'u kapitalizmu i drava u etatizmu razaraju ljudska i
pretvaraju pojedince u robe, odnosno u mase.
U suvremenim uvjetima, rad u tvornicama i birokratskim
strukturama postaje fragmentaran rad. Pojedinci izvode samo
repetitivne i besmislene dijelove Ukupnog rada, nad kojim nemaju ni-
kakvu kontrolu. Rad je ostao bez svak;e bitne nagrade; on je
instrumentalan. Radniis: ne svoj vlastiti rad, on izvrava po-
stavljene zadatke jednostavno, zato, da bi ,preivio. je sveden
na sredstvo svoje vlastite egzistencije, to tu egzistenciju besmisle-
nom. sama suvremenih proizvodnih i institucija
pojedinca On je samo u jednom golemom meha-
nizmu; on nema ni ni slobode, ni samostalnosti dok je u drutvu.
Tek kad, u vrijeme odmora, pobjegne u osamljenost. svoje privatne
egzistencije, moe se nadati da vratiti neke od svojih Ijudskl.4 spo-
sobnosti. Kako su, ljudske sposobnosti hitno drutvene, taj
se bijeg zavrava novim frustracijama. Iza koprene fetiizma robe i
fetiizma trite i drava dobivaju privid impersonalni4 sila -:-
suvremenih nadomjestaka za boanstva - i pojedinca potpuno
je tako ,sveden na objekt kOjim manipu1ibljti druge
osobe i vladaju impersonalne sile. Jednodimenzionalna nlisao ne
alternativne Tako raireni
i pojavljuju kao' karakteristike i
kihdrutva. '
Ti, proizvode tri. dodatna drugorazredna Je!iva je
za ljudsko ivjeti ivot b,t<z smisla, karakteriziran potpu:"
nom drugim i sveden .na objekt slijepih
drutvenih sila. Ljudi se buniti, pa tako dolazi do gevijantnog
ponaanja. Neki ljudi doivjeti slom pod udarcima svoje neljudske
egzistencije. Tako neuroze ove ili one vrste vjerojatno postati ka-
bolest duboko alijeniranog drutva.
42
Time se objanjava
poznati empirijski nalaz o nedostatku interesa za participaciju
radnicima i o apatiji Prvi se nalaz
onda koristi kao dokaz da radnici zaista ne ele upravljanje,
pa ga, prema tome, nije potrebno ni uvoditi. Sto se drugog nalaza,
se tvrdi da je apatija zaista bitan preduvjet zabc::sprije-
korno funkcioniranje demokracije. Kad bi svatko imao gktivne
interese, ne bi mogla postojati a vlastI '
Drutvo ne bi moglo funkcionirati da su svi ili-deyijantni, ili neuro-
ili rezignirani do potpune apatije. Stoga je glavni mehanizam bje-
90
anja druge vrste. On djeluje izvan proizvodne sfere i izvan
sfere, u jedinoj sferi gdje se jo kod sferipotro-
nje i slobodnog vremena. Tako su buroaski i birokratski sve-
deni na vrstu poznatu pod imenom Homo consumens. Ako je
alijeniran u svojim proizvodnim i ulogama, prirodno je
da se i njegova aktivnost odvijati alijenirano.
U stvarnosti se upravo'to i
Kad su drugi putovi u smisleni ivot ljudi pokuavaju
uspostaviti samopotovanje i kao U prvom
redu, to pretpostavlja stjecanje i akumuliranje stvari. Ljudi
procjenjivati preko trine vrijednosti koju posjeduju i smat-
raju da kao ljudska imaju onoliku upotrebnu vrijednost kolika je
trina vrijednost stvari kOje posjeduju.
43
Skupi ili novi model kola,
televizor u boji, ljetnikovac, jahta, itd., ne kupuju se da bi se zadovo-
ljile stvarne potrebe - kad zatreba potrebe se mogu zadovoljiti jed-
nako dobro ili i bolje jeftinijim modelima ili iznajmljivanjem-
negozato da bi se impresiOnirali susjedi ili muterije. U Sjedinjenim
Dravama se od uspjenog odvjetnika da vozi cadillac ili
kola, pa je tako neuspjean odvjetnik prisiljen kupiti cadi1lac
ili riskirati da izgubi muterije. Jedan je sociolog
o direktoru jedne velike banke koji, nije kupio tip
auta koji' je u to vrijeme bio u modi. Umjesto toga, kupio je jeftiniji
automobil koji mu se vie To je, dovelo do nepoVje-
renja u dionice njegove banke.
44
Siromaniji susjedi mogu postaviti
televizijske antene na krovovima svojih iako nemaju televiZora.
U zemljama, u birokratskim strukturama
nje ureda, slubena kola sa ili ,bez i.druga trajna
potrona'dobra neposredno odraavaju drutveni status i mjeru:uspje-
ha u ivotu. Ljudi kupuju knjige koje ne glasovire koje ne svi-
raju, nakit koji ne nose i slike koje im se ne -;." a ponekad ih
ni ne Vide. Umjesto da pridonosi jednom od najdubljih ljudskih
zadovoljstava, umjetnost postaje statusni simbol ili sredstvo akumula-
dje kapitala. Paljivo sastavljene,upute bogatae 'kako da
investiraju u umjetnost. Bogati pojedinci onda kupuju slike i skulpture,
ili unajmljuju nekoga da za njih to na i zatim ih
u sigurne sefove u svojim bankama.
Akumuliranje stvari kOje zadovoljavaju nametnute a ne stvarne
potrebe, samo je jedan - moda ne ni najvaniji - aspekt
nog Drugi je aspekt konzumerizam. Homo consumens
primarni cilj nije posjedovati nego konzumirati sve
vie i vie, i tako kompenzirati svoju unutranju prazninu, pasivnost;
ljenosti izabrinutostL U drutvu' koje karakteriziraju 'divovska
divovske industrijske, vladine i sindikalne, birokracije, pojedinac, koji nema
nikakvu kontrolu nad okohiostima svojeg rada, se usam-
ljeno, dosadno i zabrinuto .. U isto vrijeme, potreba'velikih in-
dustrija za profitom reklame oblikuje ga u prodrljivo 11
stroj koji eli konzumirati sve i vi,e ... Stvaraju, se nove umjetne po-
trebe i manipulira se ' ukusima. .. pohlepa' postaje
glavna snaga 1.1 dananjem-industrija1iziranom .drutvu. Homo con-
sumens je pod iluzijom rei;e, a paHod dosade i pasivnosti ...
91
on pogreno da su drhtanje i uitak i da je materijalna
udobnost ivotnost; zadovoljavanje pohlepe postaje smisao ivota, a tenja
za- tim postaje nova religija. Sloboda potronje postaje bit ljudske slo-
bode.45
Ovakve su osobine ponaanja manje vidljive u drutvi-
ma zbog njihovog materijalnog siromatva. Ali natjecanje sa
Zapadom i klase da zadri vlast - to zahtijeva
koncentriranje na potronju kako bi bili zadovoljni - i u
tim drutvima nuno proizvode reifikaciju ivota.
Da bi drutvo funkcioniralo, ono mora oblikovati strukturu karak-,
tera svojih pripadnika tako da ono to moraju i da su zado-
voljni uvjetima koji su im nametnuti. osoba voli svoju
nost. Tako ekonomski da su prostoduni i drutveno
uvjetovani, od suverenosti aiijeniranih kamen-temeljac
svojih ekonomskih teorija.. Ali drutveni karakter, definiran kao ona
struktura energije koju drutvo oblikuje
na koji koristi funkcioniranju -tog drutva,46 uvjetovan je
irim od puke potronje. Istraimo stoga neke vanije crte karaktera
koje odraavaju suvremene uvjete alijenacije.
Zamjenjivanje ivljenja troenjem ostavlja duboki trag u vrijednos-
noj strukturi drutva i stvara poimanje svijeta. Na Zapadu
svijet se poima kao mjesto nastanjeno malim stvorenjima koja se
svako golemu knjigu poslovanja, u kojoj
paljivo biljee sve dobitke i gubitke u postizavanju cilja maksi-
miranja pozitivne razlike. sveden na koji se brine
samo i za svoje bilance - to je antropologija utilitarizma
koja udara filozofske temelje suvremenoj ekonomskoj teo-
riji, jednako kao i drugih drutvenih znanosti. Zbog mnogo
razilaenja teorije i prakse, o uskoro raspravljati,
jU drutvima hedonizam nije toliko
Tamo se smatra nosiocem koji prodaje svoju
radnu snagu i svoju lojalnost dravi i zauzvrat pristup skupu
potronih dobara, i Ovdje je knjiga poslovanja vie poli-
obojena, ali je ostalo isto.
Ako je ekvivalentna razmjena osnova svih aktivnosti, onda je svaki
pojedinac izoliran od svih drugih, i sveti egoizam postaje temeljno
poticajno Drugi ljudi smatraju se sredstvom, ne ciljem. Briga
za ivote drugih ljudi proglaava se metodoloki nelegitimnom i
blagostanje dvojice pojedinaca, ne mogu se i neprirod-
nom (altruizam nije U sredini .to se ponovo
modificira, . pa tako drava to je dobro za svakoga,
tako pojedinca po strani dok se rjeavaju problemi koji se moraju
rijeiti. Dobro poznati fenomen identifikacije, kad se pojedinac
s poloajem drugoga i shodno tome se ponaa
47
- koji
razrjeavanje protuslovlja egoizma i altruizma -
nepriznat je: Altruizam se prikaZuje kao samoportvovanje, kao' pre-
davanje svojeg ivota. Ipak knjigovodstveni ivot bilo privatnih ili
dravnih nije osobitot1Zbudljiv ili ivot
ima smisla i vrijednosti, komentira poljski filozof Marek Fritzhand u
raspravi o antropologiji, l>samo kad se ivi intenzivno i
92
temeljito, samo kad se ljudsko moe spoznati za vrijeme svog
ivota sve svoje ljudske sposobnosti i sve'
- svoje ljudske- potrebe ... moe ostvariti pravu i savren-
stvo:samo ih asocira sa i savrenstvom drugih Ijudi.48 Kad
se jednom nadvladaju sadanji uvjeti alijenacije, moemo
pojavu nove moralnosti. Moralnostljudskih u tom novom dru-
tvU: biti moralnost koja od uzajamne ljubavi dunost,
tretira lju,bav kao samoportvovanje, nasuprot stvarnim interesima
.pojedinaca. U skladu s novom ljubav je prirodni fenomen
ljudskog ivota, ona je u njegovom odnosu
s .drugim Ijudima.49
I u i u drutvima,
jo od djetinjstva, obeshrabruju se istinska uvjerenja. Ima malo
miljenja, ima malo istinskih i stoga samo konformnost s ostalima
moe potedjeti pojedinca od neizdrivog osamljenosti i izgublje-
nosti. Pojedinac se ne kao ah.1:ivan nosilac svojih vlastitih snaga
koje su izvan njega, u koje je ugradio svoju ivu tvar. je oq
sebe, i klanja se djelima svojih vlastitih ruk-u ... dravi i koje je
sam stvoriO.50
U lUCidnoj analizi suvremenog drutva - osamljene -
David Riesman pokazuje kako usmjeren prema drugima, bez
osobnih uvjerenja i vrijednosti, postaje dominantan tip

On
je potpuni konformist, osjetljiv na "i preferencije drugih i
psiholoki rairenog nespokojstva.
varijacija osamljene gotp.ile je birokratski strukturiran kolektiv. Kolek-
pati od neprekidnog nespokojstva; on nije
socijalno integriran u _skupinu nego ostaje usamljen i misli i r?di u
skladu s parolama i direktivama. U oba drutva ljudi gube sposobnost
za spontani kontakt i zasnivaju- svoje odnose na koristi
za sve to
U vie svojih knjiga E. Fromm analizira. drutvene mehanizme koji
proizvode upravo opisane ustanovljene osobine ponaanja.
Gll
Kako je
svijest neke osobe a samoj sebi proizvod njene aktivnosti, i -ka- '
ko je u uvjetima reificirane egzistencije - gdje pOjedince unajmljuju pri-
vatni ili dravni poslodavci - ta aktivnost pretvorena u odnos
stvarima, osoba postaje Stvari ne posjeduju osobnost; Pojedi-
nac prestaje biti pOjedinca i poprima osobine kOje, prema
drugih, mora imati. Kad se jednoIll izgubi vlastita osobnost, jedini je
stjecanja identiteta konformizam. Da bi bio _
mora raditi sve to i drugi rade; ne smije biti ne. smije
ostati izvan ili dalje od standarda i stereotipa; ne smije inzistirati
ria onome to je ispravno, nego samo ha onome to se pri-
i to je prihvatljivo. Ispravno je ono to gomila da je
ispravno. Ispravno je ono to kae da je ispravno. Kao poje-
dinci, mi smo dijelovi gomile i drave; kao taKvi mi nemamo
ni ni vanosti - ni osobnosti. Potpuno zavisimo od
loenja gomile, od drave. Svako razilaenje s
standardima, svako skretanje s partijske linije, stvara
nespokojstva. Taj se nemir moe ublaiti tek kad se konformizam po-
novo uspostavi.
Ako je izvor naeg osobnog identiteta izvan nas, onda vje-
rojatno biti toj vanjskoj sili. Posebno se jaki i
sigurni, spokojni, i sretni, kad se identificiramo s gospo-
darima i kad se podredimo njihovoj vlasti. To je geneza autoritarne
strukture karaktera, toliko rairene u naem vremenu. Kao pojedinac,
ja sam Ali kao dio velikog - drave, nacije, partije
- i ja sam velik. Tako, da bih svoju vlastitu degradaciju, mo-
ram braniti vlast. Faizam, staljinizam, kolonijalizam sa svojimgrozo-
tama u Vijetnamu, Aliru i portugalskoj Africi, odraava neke od
posljedica autoritarne strukture karaktera. .
Autoritarna struktura drutva, osobito za
drutva, prirodno razvija autoritarnu strukturu svijesti. Potonja je
uzrok strukture osobe koja, prema Radi pokazuje ove crte:
podlonost; potivanje hijerarhijskih odnosa; protivljenje subjektivnom
i imaginativnom; potivanje vlasti, discipline i autoriteta; rigidno mi-
ljenje i zaraenost stereotipima. Kako daleko je reifikacija uznapredo-
vala u tim drutvima, pokazuje da se u partijskim
cima upravo nabrojane karakteristike kao osebujnosti revolucio-
narne osobe. Da bismo to shvatili, dovoljno je na
izmijeniti terminologiju. Umjesto oznaka koje koristi upotri-
jebit izraze istog odgovornostumjesto pokornost;
demokratski centralizam umjesto birokratska hijerarhija; malo-
subjektivizam umjesto i mata; revolucionarna
disciplina umjesto bezuvjetna pokornost partijska li-
nija i marksizam-Ienjinizam53 umjesto nedostatak razmiljanja.
Autoritarni razmiljanja, nastavlja zahtijeva pot-
puno uklapanje u kolektiv i u hijerarhijske odnose. On potpuno negira
samostalnost i individualnost. Za te ljude je stid kad
govore o osobnim problemima. U osnovi autoritarne osobe lei bijeg
od vlastite osobnosti ... to je bijeg od bilo kakve individualnosti.54
Kad god je jedinstvo ljudske osobe donekle razoreno i neki njezini
dijelovi zapaamo posebnu pojavu koja se moe nazvati Homo
duplex. Isti je podvrgnut autoritarnoj vlasti kao
i slobodan kao Isti je njean otac svojoj' djeci u
privatnom i okrutni ubojica druge djece u svojem slubenom
ivotu, kao kad, na primjer, pokorava pobunjeni teritorij. Savreno
razumni ljudi spremni su bezobzirna .i nasilna djela,' ako im
vlast naloi da ih

Privatneinisli se razlikuju od slubenih
izjava. I tako dalje. Iako postoji i'u kapitalizmu, Homo duplex je ka-
upravo za drutva. ,To je posljedica
da postoji izuzetno iroki jaz ideja koje prokla-
mira klasa i stvarnih drutvenih aktivnosti u koje ona ulazi.
Stoga se kao pravilo, a ne samo povremeno, razlikovati od
djela. Jedna je posljedica zanimljiv fenomen jezika u kojem
imaju dvostruko jedno i jedno Da bi
mogao normalno komunicirati, mora poznavati oba zna-
Homo duplex govori tim posebnim jezikom, koji neposredno
odraava stvarnog od pojavnosti. na koji se
prevodi ilustriran je navedenim primjerom u kojem su
94
negativne crte karaktera pretvorene u pozitivne, time to su pokornost,
hijerarhija i potivanje i vlasti nazvani odgovornost; demokratski
c.entralizam i revolucionarna diSciplina. se vojna intervencija
(kao, npr. u naziva bratskom
narodu, ili solidarnost (kao npr. vijetnamska intervencija u Kam-
Proleterski internacionalizam bezuvjetno pokoravanje
Sovjetskom Savezu, a istinski internacionalizam poznat je kao truli
buroaski kozmopolitizam. Moralne vrline napadaju se tako da se
istinitost proglaava oportunizmom56 a moralni integritet malogra-
Potkazivanje se s patriotizmom,
a tajna sluba ima mjesto u drutvu. oportunizam
i odsutnost svih principa se kao klasni pristup.57
Administrativne mjere represiju (poput bez su-
Revolucionarna zakonitost nepostojanje zakonitosti ili
bezakonje. Progresivan ili reakcionaran odnosi se na podravanje
ili na opiranje sovjetskoj vladi. stavovi su kriteriji za
onoga to je znanstveno, a mjere sovjetske
drave se kao objektivni zakoni povijesti. Postati drug
pridruiti se partiji iIi poloaj i suz-
dravati se od drugarstva. Mi u stvari oni."s Na moskovskim
ulicama dva golema plakata stoje jedan pokraj drugoga: Sva vlast
pripada narodu i Mi izvriti sve to partija zatrai.
konzistentnost zahtijevala bi da se druga parola prepravi u Partija
izvriti sve to mi zatraimo. da to nije konzistent-
nost se ako prvu parolu reinterpretiramo kao: Sva vlast
pripada partiji, koja radi u ime naroda. Taj
alijenacije moe se po elji proiriti ali prethodan skup je
dovoljan.
Nigdje slubena i privatna sfera nisu tako strogo odvojene kao
u etatizmu, i jedva da su negdje spontani drutveni odnosi temeljitije
razoreni, a drutvo vie dekomponirano na izolirane pojedince.
moe biti vie ili manje svjestan svojeg alijeniranog poloaja, pri-
Predrag Vranicki, ali krajnji je ishod razdor njegove
s njom samom i stvaranje Homo duplexa. Kao on se ne
dijelom ire zajednice. Kao slubeno ne se
Doli smo do kraja naeg istraivanja. Dva suvremena klasna dru-
tva karakterizira duboka alijenacija. Kao rezultat, ljudski odnosi
nestaju i zamjenjuju se predmetima i funkcijama. i
stvorenja su koja u svakodnevnom ivotu. Ta reificirana
stvorenja misle na reificirani ponaaju se u skladu s time i
stvaraju reificirane odnose. Njihov ivotni cilj nije razvijanje njihovih
osobnosti da bi to potpunije uivali u ivotu, nego akumuliranje
i drugim cilj nije biti, nego imati - stvari ili
Oni ne mogu uspostaviti spontane ljudske kontakte: u kapita-
lizmu, novac se drui s novcem - i plee s novcem;oo u etatizmu,
se drui s a ni u jednom od njih osoba se ne drui s osobom.
Na tom stupnju, vie nije pitanje: kako pojedinac moe zadovoljiti
svoje potrebe a da ne naudi drugima, nego: kako on moe zadovoljiti
svoje potrebe a da ne naudi sebi, da ne reproducira, kroz svoje aspira-
cije i satisfakcije, svoju ovisnost o aparatu eksploatiranja koji, zadovo-
njegove potrebe, obnavlja njegovo ropstvo? Pojavu slobodnog
95
drutva karakterizirala bi da se porast blagostanja pretvara
u bitno novu kvalitetu ivota... Sloboda bi postala okolina jednog
organizma koji se vie ne moe riatjecateljskom djelo-
vanju koje zahtijeva blagostanje u uvjetima dominacije, koji vie ne
moe: p.odnositi agresivnost, nasilnost i nakazno st nametnutog
ivota.61 .
96
DRUGI DIO
U potrazi za alternativom
Teorija se u jednom narodu ostvaruje uvijek samo toliko koliko
je ona ostvarivanje njegovih potreba ... Nije dovoljno da
misao stremi ozbiljenju, sama zbiljnost mora stremiti k misli.
MARX, Prilog kritici Hegelove filozofije prava (1843)
Kritika religije zavrava da je najvie za
... imperativom: da se srue svi odnosi
u kojima je ponieno, ugnjeteno, naputeno, prezreno
MARX, ibid.
Poglavlje 5
Povijesni laboratorij:
Novi drutveni sistem u nastajanju
l. Uvod
Svijet u kojem ivimo vrlo je nesavren. Moemo pokuati da ga
poboljamo. Ako se na to najprirodnije bi bilo postupiti' na
ovaj prvo, razradimo plan za jedno dobro drutvo u kojem
nedostaci sadanjeg drutva biti uklonjenij zatim, uvedemo
nacionalno centralno planiranje u svim drutvenim poslovima j i, na-
pokon, zatraimo od svih pripadnika drutva da. se pridravajiI odre-
pravila da bi se njihovo blagostanje i To' je
razlog zbog kojeg je misao u toku cijele svoje povijesti
bila izrazito orijentirana: od Thomasa Morea (1480-
1535) iTommasa Campanelle (1568-1639) do grofa de Saint-Simona
(1760-1825 i Etiennea Cabeta (1788-1856) u njegovoj utopijskOj etapi j
te od Internacionale i socijaldemokratskih partija u 19. do
Lenjina, Kominterne i partija u 20. u svojoj
drugoj etapi, kada dolazi do pokuaja njezine primjene.
Tek mnogo poslije, u 19. u vezi s pojavom liberalnog
kapitalizma, drutveni reformatori su preispitivati poeljnost
poretka. Ako dobro drutvo stupanj slo-
bode za svakog pojedinca, onda je jasno da su uklanjanje drave i pot-
puna decentralizacija ciljevi kojima treba teiti. William Godwin
(1756-1836) i u mjeri Pierre Joseph Proudhon (1809-1865),
Mihail Bakunjin (1814-1876), princ Petar Kroptkin (1842-1921), te
suvremeni anarhisti razvili su taj smjer razmiljanja. Anarhisti do sada
nisu uspjeli primijeniti svoje ideje u nacionalnom opsegu, pa se moe
smatrati da je njihovo ostalo u utopijskoj etapi. Centralisti, ili
dravni socijalisti, bili su uspjeni u broju
proizali drutveni sistem znatno je odstupao od
umjesto socijalizma, pristae centralizma stvorile su etatizam.
S centralizmom je u mjeri povezan i elitizam, ali nipoto
nije s njim Ako netko zna to je dobro za narod, on ima
pravo kazati ljudima to da rade. Saint-Simon je, kao i Platon, vjero-
vao da bi znanje moralo vladati i da su veliki industrijalci prirodni
predvodnici proletarijata (ovdje se on razlikovao od Platona, jer se
da filozofi nisu ba od velike koristi u industrijskoj sredini).
Lenjin i moderni komunisti svu u avangardnu partiju,
za koju se pretpostavlja da treba voditi manje svjesnu u bolje
drutvo. U nazadnom drutvu, s visokim postotkom nepismenih - da
spomenemo samo jednu dimenziju zaostatka u razvoju - etatizam
se moe prihvatljivim. S druge strane, anarhisti se osla-
,.
99
njaju na dobre namjere i na za pravdu pojedinaca
uzvienim razuma.
razilaenje u teorij( odnosi se na sredstva po-
kojih se moe ostvariti novo drutvo. U prvoj polovici 19. sto-
sindikati su u tada razvijenih zemalja bili ilegalni, a
pravo glasa nije postojalo ni u jednoj od njih. klasa je bila
podvrgnuta bezobzirnoj eksploataciji i patila je u nepotrebnoj bijedi
koju joj je nametnuo kapitalizam. Bilo je beznadno naivno vjerovati
da se klasa dobrovoljno klasnog
poretka. Tako je jedini realan drutvenih reformi
bio prisiliti nasilnim sredstvima klasu na poduzimanje pro-
mjena ili zbaciti cijeli poredak jednim jedinim udarcem - erupcijom
revolucionarne energije eksploatiranih masa. Evropa devetnaestog sto-
je zapravo prola kroz Cijeli niz nasilnih socijalnih prevrata i
revolucija. Prvi i revolucije bili su Gracchus Ba-
beuf (1760-1797) i Louis Auguste Blanqui. (1805-1881). da
legalna sredstva radikalnih drutvenih reformi nisu posto-
jala, moralo se ilegalnima. Male, dobro organizirane zavjere-
skupine, koje su predstavljale svjesnu manjinu; bi se
vlasti u trenutku i predvodile bi mase u borbi
za ruenje eksploatatorskog poretka. Doktrinu minorite
consciente (svjesne manjine) poslije su prihvatili revolucio-
narni sindikalisti. U svojem zrelom obliku, ona je u teoriju
(tajne) partije koja pripremati revoluciju i uspostaviti dikta-
turu proletarijata. Ruska oktobarska revolucija predstavlja najuspje-
niju primjenu te teorije. Che Guevara i suvremeni
tupamarosisu najnoviji sljedbenici jedne primitivnije verzije blankizma.
Treba jo dodati da su neke skupine anarhista - koji nisu imali
nikakve veze sa SOcijalizmom - vjerovale u potrebu primjene sile.
One su se bavile individualnim terorom, propagandu dje-
lima. .
U drugoj polovici prolog slobode u velikoj su
mjeri proirene u razvijenim zemljama Evrope; sindikati sulegalizirani
i pojavile su se prve partije. se da je reformi-
rati drutvo na miran Uskoro se rodio miroljubivi reformizam,
za razliku od prijanje ideologije revolucionarnog nasilja. Louis Blanc
(1811-1882) i Ferdinand Lassalle (1825-1864) bili su prvim
aktivnim koji su se radi reformi oslanjali na
dravu. U kasnijim godinama svoga ivota je i Engels postao uvje-
reni reformist (bar u odnosu prema iako je priznavao mo-
potrebe revolucije u nekim drugim zemljama), to se vidi i iz
njegovih Ironija svjetske povijesti sve naglavce. Mi,
'revolucionari', 'prevratnici', mi napredujemo mnogo bolje se
zakonitim sredstvima nego nezakonitim sredstvima i prevratom.l 80-
cijaldemokratskepartije Druge internacionale (1889-1914) drutvenom
su inercijom nastavile zastupati ideje revolucionarnog nasilja, ali su
zapravo bile potpuno I vie od toga, one su postale
nedjeljivi dio poretka i, kad je izbio prvi svjetski rat, sve
su one u parlamentima glasale za ratne kredite u korist ratnih akcija
njihovih nacionalnih buroazija.
2
To je bilo sasvim suprotno so-
idejama koje su one zastupale. Zbog toga dolo je do
100
rascjepa u svjetskom pokretu. Stvorena je nova Komuni-
internacionala, reformizam je proglaen izdajom, a potreba
nasilne revolucije ponovo je proglaena jedinim prihvatljivim
uvjerenja. Tako je inzistiranje na reformi ili
na revoluciji postalo osnovna razlika socijaldemokrata i ko-
munista. Uslijedile su estoke borbe, i u daljem su se razvoju
dva pristupa razvila u istinske dogme, potpuno odVOjene od povijesnih
okolnosti, koje mogu jedan ili drugi pristup primje-
njivim. Zbrka se nadalje koritenjem izraza revolucio-
narni i u smislu radikalni i postupni ili progresivni
i reakcionarni. diktatorski reim nazivao je sebe revolucionar-
nim, a vedska vlada svoje djelovanje bez sumnje okarakterizirati
kao .
Tri teorijske i podvojenosti - centralizacija nasuprot de-
centralizaciji, drava kojom vlada svjesna manjina nasuprot anarhiji
(u njenom izvornom kao drutvo bez vlade) i revolucija na-
suprot reformi - odraavaju razvoj misli i
pokreta preko pokuaja i pogreaka. Ex ante, svih est naivnih, eks-
tremnih alternativa su se vrlo prirodnim pristupima koji se
trebaju isprobati. Ex post, nakon dva eksperimentiranja,
se da ni jedna od njih ne vodi do proklamiranog cilja. je potrebna
jedna otroumnija teorija. Po svemu takva teorija
vati tih est alternativa u obliku komponenti, iako ne u
obliku. Vano je otkriti nasu tom pogledu moe povijest.
nekoliko odlomaka nema namjeru prikazati kratku po-
vijest socijalizma, sa svim njegovim lutanjima, neuspjelim pokuajima
i pogrenim idejama. Cilj mi je prije svega iskristalizirati iz te po-
vijesti one ideje i putove razvoja koji po svemu vode u socija-
lizam kao jedno samoupravno drutvo.
U samoupravnog drutva moemo razlikovati
vala zbivanja koji slijede jedan iza drugoga, a dje-
se preklapaju. Prvi nam val donosi vizionare, vizija
jednog boljeg drutva, iako utopijska u odnosu prema neposrednom
postaje realna i relevantna u odnosu prema
kasnijem povijesnom razv.oju. Poslije se ljudi udruuju u skupine i
pojavljuju se socijalni pokreti. val donosi pokuaje
novog drutva. I novi poredak se postupno iz-

II. Vizionari
Druga polovica 18. bila je svjedok pojave novog, kapita-
drutva .. Novo je drutvo stvorilo novi klasni sukob i uskoro
je eksploatirana klasa dobila svoje prve intelektualne branio ce. Ne
sasvim svjesne branioce, da budemo jer su oni - kao to je
Engels - iz tvrdili da osloboditi ne jednu
klasu, nego cijelo odjednom. Najrazvijenije zemlje toga
vremena dale su i od tih proroka.
Robert Owen (1771-1858), prvi i moda najistaknutiji re-
formatorima, zamiljao je drutvo kao federaciju komuna
101
kojima upravljaju Neke od svojih temeljnih zamisli du-
govao je kvekeru.]ohnu Bel1ersu, koji je 1696. godine predloio osni-
vanje kolegija industrije, u kojima bi siromani mogli ujediniti svoje
i rad. za. sebe. same, za b?gate. Kolegij ili korporacija
uklJuclvao bl tn stotllle radmka zaposlemh u svim korisnim zvanjima
i standardom vrijednosti za sve potrebe bi rad, a ne novac.
Primarni cilj Bel1ersa bio je nezaposlenima da rade.
Owen je bio sin siromanog velkog trgovca eljeznom robom, pa
je vrlo rano za ivot. Njegove su se ideje razvijale
u . toku dva provedena na mjestu direktora jedne velike
tvornice pamukau kotskom selu New Lanark, gdje je poboljao
stambene uvjete svojih radnika, organizirao kolovanje za njihovu
djecu, . skratio radno vrijeme s na deset i pol sati, ukinuo
rad djece, uveo neku vrstu osiguranja za vrijeme nezaposlenosti,
i, anticipirao za vie od jednog tretman koji
radnici jednom dobiti u nacionalnim granicama. Godine 1824. Owen'
odlazi u Sjedinjene Drave, II Indiani kupuje imanje i osniva prvo
eksperimentalno zadruno selo pod nazivom New Harmony. Statut
New Harmonyja isti je kao i:statut suvremenog izraelskog kibuca. Iako
se taj eksperiment nije pokazao uspjenim, u nekoliko godina
je osnovano jo osamnaest komuna. Owen je ostavio svoje sinove u
New Harmony ju i vratio se u Britaniju, gdje se u sindikalni
pokret. Taj je pokret upravo bio izaao iz ilegalnosti i poticati
stvaranje zadrunih radionica. Owenove ideje nadahnule su zadrugar-
ski pokret, te je poslije, u 1844. godini, skupina njegovih sljedbenika
osnovala pionirsko zadruno drutvo Rochdale. U Owen
je potakao upravo osnovani sindikat radnika: raz-
planova za preuzimanje cijele industrije
Velike nacionalne gilde radnika, tako pri-
vatne kapitaliste, to se moe smatrati prethodni com progra-
ma francuskih sindikalista i britanskih gildskih SOcijalista. Veliki
nacionalni ujedinjeni sindikat je -osnovan 1833-34. godine da bi
ujedinio cijelu klasu u izravnom napadu na
poredak, koji je trebalo nadomijestiti sistemom upravljanja.
Poslodavci i vlada su, brzo i za nekoliko mjeseci
ovenovski je sindikalni pokret doivio nagli slom.
3
Dakako, jo i prije
tog poraza, popularni :.dobrotvor gospodin Owen, kako su ga
zvali u krugovima poretka, je iz dobrog drutva,
sa igom zlosutne spodobe zaokupljene razaranjem ustaljenog poretka
crkve i drave. Na postelji Owen je rekao
koji ga je posjetio da njegove ideje nisu bile zato jer nisu
bile i zato jer se pojavio prije svoga vremena.
Charles :Fourier (1772-1837) iz obitelji srednje
klase, a i sam.je bio i putnik;. ivio je u manje
industrijaliziranoj sredini i stoga je posvetio vie panje pravilnoj
organizaciji poljoprivrede. Nasuprot Owenu, Fourier je vjerovao da
je ljudska priroda nepromjenjiva. Stoga je trebalo stvoriti drutvenu
sredinu koja bi odgovarala takvoj prirodi Najbolja organizacija
za takvu svrhu bile bi samoupravne falansterije, u kojima bi otprilike
1600 osoba oko 5000 jutara zemlje. da je glavni.
102
krivac za sve u poljoprivredi bilo privatno vlasnitvo, zemlju
je u falansteriji trebalo kolektivizirati. Radi ukidanja razlika
sela i grada, industrijske bi pogone trebalo raspriti i smjestiti u poljo-
privrednim falansterijama. Rad bi se od neugodne aktivnosti
zbog straha od gladi trebao pretvoriti u neto To bi se
moglo pod uvjetom da radnici s vremena na vrijeme promijene
zanimanje, se radnoj skupini koja obavlja posao u skladu
s njihovim interesima. Osim toga, ukinuo bi se najamni
rad. Prihod pojedine falansterije koristio 'bi se za pokrivanje trokova
proizvodnje i drutvenih reija (stan i hrana, zdravstvena zatita, ko-
lovanje, itd.); a ostatak bi bio namijenjen talenata, kapi-
tala i rada. Falansterije bi se trebale ujediniti u federaciju kojom bi
upravljao koordinator poznat kao omniarh.
Fourier je bio veoma zaokupljen slobodom pojedinca. Francuska
revolucija je proklamirala slobode, ali nije siromanima pru-
ila materijalna sredstva da se koriste tim slobodama. Kad jedan si-
romah izrazi miljenje suprotno stavu jednog bogataa, bit
bez obzira na opravdanost njegovog miljenja. Stoga se da je
sloboda rezervirana za usku manjinu koja posjeduje bogatstvo. Sloboda
je iluzorna ako nije univerzalna. Ne moe biti potpune slobode ako su
ljudi ekonomski ovisni. Zbog toga su falansterije pravo na rad
i pruale 'su materijalnu sigurnost svojim Kad se jednom to
postigne, drava moe nestati jer nepostojanje suprotnih interesa
nepotrebnom. Prema Fournierovu miljenju, alosno stanje dru-
tvene organizacije bilo je posljedica gluposti Kad budu
otkrili istinu, mu narataji biti zahvalni za svoju veliku
Fourier je preko oglasa traio bogate filantrop e koji bi financirali
osnivanje falansterija, svaki dan nepoznatog gosta na
u restoranu gdje se hranio. Nitko nije nikada doao. Ipak, poslije
gove smrti njegovi su sljedbenici skupili novac i osnovali vie koopera-
tivnih zajednica, dijelom u Sjedinjenim Dravama, gdje je
drutvena klima bila vrlo povoljna za tu vrstu pothvata. 1843.
i 1853. godine osnovano je falansterija. U ovenovskim zajed-
nicama prihod se dijelio na jednake dijelove; u furijeovskim komu-
nama su koji su unijeli vie kapitala ili pokazali sposob-
nost, vie sudjelovali u prihodu komune. Oba tipa zajednica brzo
su se raspala, a najuspjenije su preivjele kojih desetak godina:'
Jedan drugi Francuz, Louis Blanc (1811-1882), pravnik i novinar,
je istraiti jednu drugu Umjeren i u po-
gledu nasilne revolucije, Blanc je mislio da drava moe postati posred..,
nikom u drutvenih reformi. U svojoj poznatoj knjizi
L'organisation du travail (1840) Blanc tvrdi da samo drava moe
braniti interese slabih pripadnika drutva. industrije, banke,
drutva i eljeznice trebalo bi nacionalizirati. Vlada mora
preuzeti upravljanje nacionalnom prOizvodnjom i treba osigurati ka-
pital za osnivanje ate1iers nationaux - narodnih radionica - u naj-
vanijim industrijama. Vlada bi imenovala direktore tih radionica u
prvoj godini, a zatim bi radnici birali svoje direktore. Uneseni
kapital donosio bi kamate i ne bi bilo profita. Blanc je optuio furi-
jeovce da prakticiraju kapitalizam zato jer su donosiocima kapitala
103
osiguravali stalan udio u proizvodu. Iz nejednaka raspodjela
dohotka postupno bi se sve vie Blancov ideal bi!n je
egalitarno drutvo u kojem su se osobni interesi stapali u
dobro. To je saeo u izrazu ii cbacun selon ses besoins, de cbacun selon
ses facultes (svakome prema potrebama, od svakoga prema sposob-
nostima) - ideja koja je poslije, u Marxovim rukama, postala slavna
kao formula komunizma. Narodne radionice trebale bi uspostaviti
istinsko bratstvo unutar zemlje i, postupnom evolucijom, preobraziti
odnose i voditi u miroljubivu organizaciju
Revolucija 184!L godine je dovela Blanca u vladu.
Blancovi kolege nisu sa simpatijama gledali njegove planove, . ali su
se morali pomiriti s njegovom jer su se nadali da po-
umiriti radnike. Uskoro su ga, prijevarom izmamili
iz vlade, i postavili ga za predsjednika vladine komisije za radnike,
poznate pod imenom Commission de Luxembourg. Ta je komisija tre-
bala probleme radnika i izvjetavati o mjerama' koje je tre-
balo poduzimati. Victor glavni sljedbenik Fouriera,
je sudjelovao u radu komisije. Suvino je da komisija nije imala
ni novaca ni vlasti da djeluje. U jednom govoru u oujku 1848, Blanc'
se zaloio za istinsku socijalnu revoluciju, koja bi pridonijela postizanju
ideala de produire selon ses forces et de consommer selon ses besoins
(proizvoditi prema svojim snagama i troiti prema svojim potrebama).5
Komisija je pripremila nacrt zakona prema kojem bi se svih
profita morala akumulirati u rezervni fond. Takvi re-
zervni fondovi bi fond uzajamne koji bi se koristio u slu-
potrebe. Tako bi se akumulirala velika kapitala koji ne
bi pripadao nikome posebno, nego svima zajedrio. Raspodjelu toga kapi-
tala kontrolirao bi jedan savjet.
6
U je vlada postupila
po vlastitom i obezvrijedila glavni Blancov projekt
narodne radionice kao ustanove za u kojima su se
nezaposleni radnici okupljali beskorisne poslove ili ne
sve s namjerom da se u tim burnim danima zadre to dalje
od ulica. Kad je skuptina- odbila razmotriti njegov prijedlog za stva-
ranje ministarstva rada, Blanc je podnio ostavku. Iste te 1848. godine
Blanc je' bio prisiljen napustiti zemlju i izbivati iz nje vie od dvadeset
godina.
Kad je Blanc postao vlade, jedan drugi asocijacionist, Pbilippe
Bucbez (1796-1865), postao je predsjednik ustavotvorne skuptine,
iako je uskoro bio smijenjen s .tog poloaja. Buchez, doktor medicine,
bio je Blancove glavne ideje. Godine 1831. je osnovao udru-
enje stolara koje je posluilo kao model kasnijim ko-
operativima. Buchez je vjerovao da bi udruenja mogla stva-
ranje novog drutva unutar

Zaloio se za pomirenje
religije i drutvenog napretka i potaknuo je razvoj socija-
lizma.
Louis Blanc je zahtijevao pravo glasa da bi se radnicima omo-
prisile dravu na osnivanje narodnih radionica.
Ferdinand Lassalle, nadahnut Blancom, doao je 1860-ih
godina do istog Lassalle je da drava osigurati
kapital i kredit koji bi' radnicima' osnivanje proizvodnih
104
zadruga, od poslodavaca i prisvajanje cijelog proizvoda
njihovog rada. .
Pojava samoupravnih radionica u Francuskoj, vezana uz djelovanje
Louisa Blanca, utjecala je na skupinu engleskih socijalista
koji su osnovali Drutvo za promicanje udruenja radnih ljudi i uspjeli
zasnovati vie radionica. U je Blancove ideje slijediO Jozsef
Kristovics, koji se zalagao za prava glasa za mukarce i osni-
vanje samoupravnih narodnih radionica je kapital trebala
osigurati drava. Lassalleov utjecaj u bio je kasnih 1860-ih
godina velik. To je sve otro kritizirao Marx, koji je smatrao
besmislenim i od buroaske drave da eman-
cipirati klasu. U odnosu prema danim povijesnim uvjetima
toga vremena Marx je imao pravo, to su uostalom i pokazali potpuni
neuspjesi BIancovih i Lassalleovih pokuaja. A ipak, neto vie od sto
godina poslije, vlada je osiguravala kapital samoupravnim
poljoprivrednim zadrugama, a peruanska vlada je opskrblji-
vala kapitalom poljoprivredno-industrijska i industrijska ko-
jima su upravljali radnici. Blancovi fondovi uzajamne kOjima
upravljaju industrijski savjeti, uvedeni su u jugoslavensku privredu
pod istim imenom i koristili su se za pokrivanje gubitaka kolektiva
u
Potpuna vizija samoupravnog drutva opisana je prvi put u opse-
nom djelu Pierrea Josepba Proudbona (1809-1865). Proudhon je
u Besan90nu, rodnom mjestu Fouriera. Jedini proleter viziona-
rima, ProudhOn je bio velike intuicije, ali s vrlo malo formalne
naobrazbe. Otac mu je bio i piva, a majka seljanka.
Proudhon je tamparski zanat, postao je zatim korektor i obra- .
zovao se knjige koje je ispravljao. Poslije je sam
knjigovodstvo i angairao se u poslovnim poduhvatima. Kao
mladi tiskar, sloio je slova nove verzije Fourierovog glavnog djela
Le nouveau monde industriel (1829). Revolucija 1848. dovela je Proud-
hona u nacionalnu skuptinu, zajedno s Buchezom, Blancom i
rantom. njegova aktivnost ubrzo ga je stajala
zatvora, gdje je proveo nekoliko godina. Nakon izdavanja knjige De la
justice dans la revolution et dans l'eg1ise 1858. godine; bio je optuen
zbog napada na pravo obitelji, javnog i vjerskog morala i
nepotivanja zakona. Da izbjegne proganjanje, emigrirao je u Belgiju,
gdje je ostao do 1862.
Kao i Fourier, i Proudhon si je postavio zadatak da dovri neza-
vreno djelo francuske revolucije. Francuska revolucija nije uspjela -
smatra Proudhon - jer je bila samo na reformu;
sloboda i jednakost morale su se proiriti na ekonomsku sferu da bi se
uspostavila ekonomska demokracija. Fourieru, Proudhon je
izveo institucije dobrog drutva iz osobina ljudske prirode. Vrhovno
je pravda. Pravda je, kao i rad, zajedno, oni
predstavljaju nepromjenijive osobine ljudske prirode. Iz pravde
izvedeni su ideali slobode i jednakosti. Sloboda je temeljni preduvjet
za pravdu. Stoga je drutveni poredak potrebno strukturirati tako da
svakom pojedincu uivanje potpune slobode. Svi ljudi, obda-
reni istovjetnim razumom i eljom da dostOjanstvo, jednaki
105
su pred pravdom. Prema tome, razvoj svijesti tempo drutve-
nog razvoja i odnose njima. Kad upozna svoju pravu
prirodu, vanjska prisila radi odravanja discipline postaje nepotrebna.
Ako je bogatstvo priblino jednako raspodijeljeno, ljudi mogu
vati u drutvu bez uplitanja autoritarne drave. na koji treba
ukinuti dravu jest razrijeiti je u njezinoj ekonomskoj organizaciji i
decentralizirati je prenoenjem sve vlasti na lokalne jedip.ice, komune.
U oba glavni je instrument ugovor kao osnova uzajamno pra-
vednih odnosa, se krenje slobode. To da je
svaki slobodan po vlastitom svoje odnose
s drugima, pod uvjetom da se to u obliku slobodne nagodbe.
Ekonomska organizacija zasnovana na slobodnom ugovaranju vodi
u mutuellisme: ravnopravnu razmjenu, uvjeta
vanja i ravnopravnu suradnju pojedinaca uz osobnih sloboda.
Institucija zaduena za takvu ekonomsku organizaciju bila bi Banque
d'echange, jedina centralna institucija koja bi ostala u Proudhonovu
drutvu. Banka za razmjenu bi radnu vrijednost robe i
izdavala potvrde. (Prepoznajemo staru
naivnu ideju o radnom novcu, koju je predloio jo Owen, te anti-
ekonomisti John Gray (1799-1850) i J. F. Bray (1809-
-1895). Nju su ponovo iskopali panjolski kolektivi u go-
dinama 1936-38, nakon revolucije, i drugdje.) Novac ne
bi postojao, a kredit bi bio sveden na razmjenu u kojoj jedan partner
daje svoj proizvod odmah, drugi ga nekoliko puta, a svi
rade bez ikakvog profita.s da bi se proizvodilo u skladu s
narudbama kupaca, ponuda i potranja bile bi uravnoteene. Velika
privatna proizvodna vlasnitva su nespojiva s tim sistemom, pa
bi ih trebalo ukinuti. Ali malo privatno vlasnitvo je prihvatljivo. Kad
bi tehnoloki uvjeti zahtijevali zapoljavanje velikog broja radnika,
privaf:Ilo bi se vlasnitvo zamijenilo kolektivnim vlasnitvom
udruenja. Radnici bi se okupljali radi osnivanja na temelju
ugovora koji bi prava i obaveze. kapital
bi dodjeljivala Banka za. razmjenu. Ako bi radnik naputao
ponio bi sa sobom svotu novca, koja bi odgovarala njegovom
minulom radu. Individualni i udruenja ujedinili bi se u
industrije i u. nacionalnu ekonomiju na temelju ugovora. Nacionalna
ekonomija bi bila jedna agroindustrijska federacija. Nasuprot BIanco-
voj formuli, uzajamna pravednost, koja se odraava u ravnopravnoj
razmjeni, zahtijevala bi da nagrada za rad bude razmjerna izvrenoj
usluzi.
Mutualizam u sferi je federalizam. broj glava
obitelji ugovorom bi zasnovao komunu. Komune bi se ujedinile u po-
krajine i drave. Odluke centralnih organa postale bi obavezne tek
ako bi ih komune prihvatile. Proudhon je smatrao da tradicionalna
demokracija ne zadovoljava; ona je predstavljala vlada-
vinu manjine, je sloboda bila Isto tako, nitko
ne moe stvarno predstavljati nekoga drugoga. Stoga svi pojedinci mo-
raju sudjelovati u donoenju odluka, pa u organi-
zaciji nema mjesta hijerarhiji. Najvaniji centralni organ bila
bi skuptina konfederacije. U njoj bi bili pokrajinski delegati, koji bi u
isto vrijeme biIi i predstavnici komuna. Delegati bi birali izvrnu komi-
106
siju koja bi provodila odluke skuptine. partije bile bi u tak-
vom sistemu suvine jer bi zadrali svoj suverenitet. ;
Ukratko, novi bi drutveeni poredak bio zasnovan na mutualizmu u
ekonomiji i federalizmu u politici. Tako bi dohoci i eksploa-
tacija bili drutvene klase ukinute, a socijalna revolucija
postignuta. Ravnotea individualnih interesa, prouzro-
mutualizmom, predstavlja novi drutveni poredak koji za svoje
odravanje ne zahtijeva nikakvu prisilu. unatrag,
moemo da je Proudhonova vizija bila izvanredna anticipacija
suvremenog - i u mjeri jo uvijek - samoupravnog
drutva. Proudhon je dotakao sve vane aspekte tog drutva. Na a-
lost, njegovo je tih problema bilo beznadno naivno, nesre-
i upravo pogreno. Ideja o radnom novcu bila
je ekonomski neodriva, pa je uskoro poto je osnovana, Banka za
razmjenu bankrotirala. Kolektivno vlasnitvo je nespojivo s dohotkom
temeljenim samo na radu. Isto vrijedi i za besplatan kredit. Uravno-
teivanje ponude i potranje je mnogo sloeniji posao nego to je to
Proudhon ikada mogao zamisliti. A isto tako i funkciOniranje drave.
Slobodna nagodba ne uklanja automatski nejednakost i zloupotrebu
vlasti, i tako dalje .. Proudhonova rjeenja tih problema bila su
neprimjerena ili pogrena zato jer je, potpuno prirodno,
probleme drutva kasnog dvadesetog bilo uistinu teko rijeiti
u uvjetima iz polovice devetnaestog Ali je istina da
su se mnoge pogreke mogle bar i da su one poslje-
dica nedostatnog i nesistematskog kolovanja. Proudhon je uveliko
raspravljao o pitanjima iz ekonomije, organizacije, filozofije
i prava bez ikakve kolske naobrazbe u tim disciplinama. Stoga nimalo
ne da je Karl Marx bio jedan od prvih i najotvorenijih kriti-
Proudhona. Iz su Marx i Proudhon bili prijatelji. Oni su
imali neke osnovne ideje, kao to su odumiranja drave,
ukidanja dohodaka i eksploatacije, nestajanja novca i stva- .
ranja besklasnog drutva. Ali Marx, iroke naobrazbe, uskoro je
otkrio Proudhonovo neznanje - i intelektualnu aroganciju
. (koja prati neznanje) - koje krajnje iritira. Godine 1847.
Marx je napisao cijelu knjigu kritika (Misere de Ja philosophie) Proud-
honovih pogleda, a osobito njegovih ekonomskih izraenih u
knjizi Philosophie de la misere, izdanoj godinu dana prije. Marx se
tuio da Proudhon tretira ekonomske kategorije kao ideje,
umjesto da im pristupa kao teoretskim izrazima povijesnih uvjeta u
proizvodnji, koji razini razvoja materijalne pro-
izvodnje. On smatra da je Proudhonovo poznavanje ekonomije
- koju je kritizirati - nepotpuno i sasvim nedovoljno. U jed-
nom napisanom 1865, nakon Proudhonove smrti, na zahtjev
novina Social - Democrat, Marx zajedljivo opisuje Proudhonov samo-
hvalisav i uobraen ton, posebno ono uvijek neugodno brbljanje o zna-
nosti ... nespretnom i odvratnom pretenzijom na jed-
nog samouka.9 o znanosti, Proudhon je skovao
slavni izraz znanstveni socijalizam.
Ono to je Marx naao pogrenim u Proudhonovim i
djelima, moralo se svidjeti drugima, manfe ljudima
- naravno, povrh stvarne vrijednosti njegovih ideja. Proudhonov ut je-
107
1
caj bio je vrlo jak parikim radnicima 1850-ih i 1860-ih godina.
U ranim danima Prve internacionale, prudonisti su kontrolirali njezinu
francusku sekciju. Francuski zadruni i sindikalni pokreti su
bili pod utjecajem njegovih ideja.
Parikom komunom 1871. vladali su prudonisti i blankisti . prvi su
za dekrete komune. Proudhon je uveo
njec l n]egov.]e. utjecaj bio
Proudhonove lde]e mozemo i u gildskim
u. prvog svjetskog rata. je zanimljivo
prud?nizma nakon toga u jednoj pot-
Iako Je Proudhon nepoznat u Jugosla-
VI]1 - OSIm u krajnje negativnoj verziji koju je izloio Marx - slu-
miljenje 19!0-ih kao i neka institucionalna rje-
su vecem broJu Pfoudhonovih ideja. je
zamlsl]eno kao udruzenJe zasnovano na d,ogovoru radnika. Mutualizam
na viim razinama odraava se u dogovaranju udruenjima, na-
samoUpraV!lO sporazumijevanje, kad se dogovaranje odnosi na
sektor, a. dogovarc:nje kad je dogovor karak-
tera 1 kad. drzavne vlasti. Pravo na minuli rad,
ustavom, Istice ulog radnika u kapitalu bez obzira na
U smislu, odumiranje drave i partija pri-
je kao .. Feder.alizam je osnovno organiza-
cIJe. Komune uZlva]uvehku autonomiju, a relativno male federalne
svuyerenitet, bar Federalnu vladu jedno
Izvrsno VI]eCe skupstine, a tako se 1 zove. ne moe nita poduzi-
mati prije nego to se drave sloe s pojedinom odlukom.
Izravno !Zabrane predstavnike trepaju zamijeniti delegati radnih udru-
enja i lokalnih tijela.
Nakon Proudhonove smrti '- na posljednje devet-
naestog - vrijeme zamiljanja utopija je bilo prolo. Prob-
lemi koje je trebalo rjeavati bili su neposredne i vrlo pri-
rode. Pa ipak, utopijski projekti i ideje i dalje su se pojavljivali. Dvije
zanimljive knjige zasluuju da ih se spomene: to su News from Now-
here (Vijesti niotkud) (1891) Williama Morrisa i Freiland (Slobo.dna
zemlja) (1890) Theodora Hertzke. '
Wi11iam Morris (1834--1896), umjetnik i aktivist u britanskom soci-
pokretu, opisao je u svojoj knjizi - kako je to sam rekao
- drutvo u kojem bi se najugodnije Umjesto da radnici u
sredini proizvode samo robu za trite, sve to se radi tre-
balo bi biti na veselje i 'na veselje korisnika.l1 Drava bi
nestala. kad bi se umovi dovoljnog brOja ljudi izmijenili tako da im
omoguce da povedu mase prema slobodnom udruivanju. Drutveni i
privredni ivot zasnivali bi se na spontanim aktivnostima relativno
malih skupina.
Theodor Hertzka (1845-1924), austrijski idov u Budim-
peti, po zanimanju, jedini je stranac u anglo-francuskom dru-
stvu VlZ1Onara. Kao i ostali, i Hertzka je mrzio kapitalizam. Ali,
da se on razori nije, prema njegovu miljenju, ni nasilna revolucija,
108
ni pozivi vladi da izvri reforme. Prvo ga je odbijalo, drugo je
smatrao uzaludnim. On bi predvodio skupinu pionira ti jo
nezaraeno kapitalizmom - u svojem romanu Freiland odabrao je
visoravni Kenije - gdje bi osnovali samoupravne komline .. Potpuno
slobodno kretanje rada i kapitala eliminiralo bi sve dohotke
i Svaki bi radnik mogao birati gdje raditi, zbog
prinosa to bi prinose i ukinulo rentu i profit.
Sistem bi bio zaokruen besplatnog kredita koji bi davala
zajednica, bi se dokinule i kamate. Blagostanje Freilanda navodilo
bi zemlje, jednu za drugom, da prihvate takav drutveni sistem. Suvino
je napomenuti da je Hertzkina ekonomija - i politika - krajnje naiv-
na. Ipak je Hertzka, na usavrenom tritu kao jednom od
instrumenata drutvene organizacije, bio takozvanog trinog
socijalizma, koji se pojavio u Godine 1893. Hertzka je
najavio prvu Freiland ekspediciju, koja je godine trebala iz Ham-
burga isploviti prema Africi. Britanske su vlasti, odbile izdati
doputenje za ulazak u Keniju, pa je projekt tako propao. Za vrijeme
svog ivota Hertzka je privukao mnogo sljedbenika, uglavnom
intelektualcima. Udruenja slobodne zemlje osnovana su u vie
evropskih zemalja, te u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Dravama. Kau
da je Hertzkina knjiga, utjecala na australskog Wil-
liama Lanea, koji je poveo pet stotina pionira u Paragvaj, gdje su 1893.
osnovali koloniju Nova Australija. Nakon est godina, ne-
suglasice i nepovoljni klimatski uvjeti dokraj su taj eksperiment.
12
. Vizionari su pripremili teren. Oni su izradili konceptualni okvir.
Oni ili njihovi sljedbenici su i izmislili socijalizam. U stude-
nom 1827. Co-operative Magazine, koji su osnovali Owenovi
sljedbenici u Engleskoj, upotrijebio je izraz communionists and socia-
lists da bi pristae Owenove doktrine. Za samog Owena, soci-
jalno je suprotno od U 1832. sen-simoni-
Le globe, je bio Pierre Leroux, a jedan od
novinara Auguste Blanqui, uveo je socialisme. godine, u
ogledu pod naslovom pe l'individualisme et du socialisme, Leroux je
uspjeno popularizirao novi termin.i3 komunizam skovana je u
tajnim parikim revolucionarnim drutvima 1834. i 1839. Na-
kon izdavanja knjige Etiennea Cabeta Voyage en Icarie 1840. godine, ri-
komunizam uglavnom se koristila za njegove teorije.
Do 1848, kad je izdan manifest, socijalizam se
povezivao s utopijama, pa se stoga za borbe
klase koristio izraz komunizam.
Ill. Pokreti
Sredinom 19. prvobitna akumulacija kapitala bila je
dovrena, industrijska revolucija provedena, a razvoj novog drutvenog
poretka bio je u punom zamahu. U ideolokoj sferi, izolirane pojedince
trebali su zamijeniti iroki pokreti. Novi drutveni poredak, kapitali-
zam, stvorio je novu eksploatiranu klasu, industrijski proletarijat.
Brojni trajkovi, industrijski rat i ilegalni sindikati upozoravali su na
109
postupno formiranje klasne svijesti proletarijata. Javila se hitna dru-
tvena potreba za teoretskim objanjenjem dinamike novog poretka i
moralna potreba za obranom njegovih rtava. Oba su zahtjeva izvan-
redno obavili Karl Marx (1818-1883) i Friedricb Engels (1820-1895).
Prema tome, povijesno gledano, marksizam se pojavljuje kao teorija
emancipacije klase. Kako je' proletarijat eks-
ploatirana klasa, radnici sebe emancipirati i drutvo
i razorit klasno drutvo i uspostaviti socijalizam. Prema
tome, pokreti su u biti pokreti klase, gdje se izraz
klasa odnosi prije svega na industrijski proletarijat.
Sredinom prolog demokracija je jo bila u povo-
jima, pravo glasa bilo je strogo a sindikati su bili protu:
zakoniti. Dravom su potpuno vladale klase, koje nisu pokazi-
vale ni najmanju volju da dopuste bilo kakvo ugroavanje svojih privi-
legija. Tako nisu postojali nikakvi kanali koji bi
i malih socijalnih reformi, da ne govorimo o radikal-
nim promjenama. Radikali su mogli vidjeti samo jedan instrument so-
cijalnog preobraaja: nasilnu revoluciju; nagovijetenu velikom fran-
cuskom revolucijom. I doista povijest 19. u Evropi karakteri-
zira velik broj revolucionarnih nemira. u mnogim zemljama.
Sasvim prirodno, marksizam je prije svega teorija i ideologija revo-
lucionarne emancipacije klase, i kao njezin rezultat, proleta-
rijat biti organiziran kao klasa manifest).
Da bi se uspjeno borio s buroazijom, proletarijat je trebao biti dobro
organiziran. Otuda potreba za centralizacijom i
ranim partijama. Kad su u drugoj polovici prolog
osnovane partije, one su prihvatile marksizam kao
svoju ideologiju.
a
Zbog toga je u prvim dvjema internacionalama
prevladavao marksizam.
Ipak, marksizam je teorija kapitalizma, a ne teorija soci-
jalizma. u svojim prvim djelima, Marx je izjavio (to je trebalo
postati program Deutsch Franzosische je Marx bio
1844. godine): Ako izgradnja i njeno obli-
kovanje za sva vremena nije na posao, onda je jo sigurnije ono to
bismo trebali upravo sada - ja mislim na bezobzirnu kritiku
svega Marx je o socijalizmu pisao rijetko i nerado- ve-
samo onda kad je na to bio prisiljen. Smatrao je utopijom pisati
o drutvu koje nije postOjalo. Osim toga, to je bilo nepotrebno.
da je kapitalizam mogao biti nadomjeten samo socijalizmom, bilo je
jedino vano putove i sredstva da se uniti kapitalizam.
narataji biti manje inteligentni od nas - dodao je Engels - i
oni znati kako dalje postupati. Trebalo je hitro rjeavati
probleme, tako da bi isprazno razmiljanje o moglo biti
nedvojbeno tetno, jer bi panju i energiju od vanih dnevnih
zadataka. Potonji stav je prevladao vo-
socijaldemokratskih partija. Zbog toga su se organizirani soci-
pokreti vrlo malo bavili socijalizmom; njihovi su napori bili
ha borbu protiv kapitalizma i postizavanje malih pobolj-
anja kad god je to bilo i gore od toga: se protiv
neprijatelja, oni su nehotice prihvatili njegove stavove. I, kad je
veliki dan napokon osvanuo, nisu mogli nita bolje nego pre-
110
okrenuti buroasko drutvo naglavce. Nisu znali kako da ga nadomjeste
jednim bitno drutvom. Umjesto SOCijalizma; kao
drutveni sistem pojavio se etatizam.
Te povijesno determinirane kontradikcije su. veliku
pomutnju u vrednovanju misli. Stoga je
potrebno razjasniti ovo gledite, Marxu da govori sam za
sebe.
ls
Kao dvadesetpetogodinji tada radikal, Marx
je bio oduevljeni pristaa ideje
Ljudi, to bi bila duhovna slobodni ljudi- republikanci.
biti ni jedno ni drugo ... To to oni ele, ivjeti i razmnoavati se ...
to ele i ivotinje... svojih vlastitih vrijednosti, slo-
bodu, trebalo bi u grudima tih ljudi tek probuditi. Samo to ...
moe opet iz drutva stvarati zajednicu ljudi za ostvarivanje njihovog
cilja: demokratske drave.
U zrelijem obliku ista se ideja pojavila sedam godina poslije u
manifestu napisanom zajedno sEngelsom:
Na mjesto starog buroaskog drutva, s njegovim klasama i klasnim su-
protnostima, stupa udruivanje u kojem je slobodan razvitak pojedinca uvjet
slobodnog razvitka, za sve.
Mnogo godina poslije (1875. u Kritici Gotskog programa) Marx je
objasnio da se .
sloboda sastoji u tome da se drava iz organa koji je drutvu,
pretvori u organ koji mu je potpuno ...
Engels se, naravno, sloio i dalje to razradio (Anti-Diihring, 1878):
Kad ne bude nijedne drutvene klase koju treba drati u kada
skupa s klasnom vladavinom i borbom za individualni opstanak, zasnovanoj
na dosadanjoj anarhiji! proizvodnje, budu uklonjeni sukobi i ekscesi koji
otuda dolaze, onda se vie imati tko plaiti, onda potreba
za dravnom koja danas izvrava tu funkciju. Prvi akt u kome drava
stvarno istupa kao predstavnik cijelog drutva - prisvajanje sredstava za
proirLvodnju u ime drutva - ujedno je i njen posljednji kao drave.
Mijeanje drave u drutvene odnose postaje malo-pomalo suvino, i ono
onda samo od sebe prestaje. Na mjesto vladavine nad ljudima dolazi ruko-
vanje stvarima ...
Posljednja je, naravno, reprodukcija poznate Saint-Simo-
nove ideje. A odlomka na Proudhonov anarhizam.
Cijeli odlomak upozorava na to da je jedan autoritarni sistem
- drava koja se slui prisilom - sam po sebi dokaz posto-
janja klasnog drutva, a ne ba malo modernih pokreta iz-
vode upravo suprotan naime, da je prisvajanje sredstava
za proizvodnju, i upravljanje njima- od imenovanih dravnih slube-
nika, bit socijalizmal Stoga ne da su dva koji su
zastupali spomenute ideje, s oduevljenjem pozdravili Pariku komunu
1871. godine. O tome Marx pie:
111
Komuna je morala odmah u priznati da klasa, doavi na
vlast, ne moe dalje gospodariti sa starim dravnim strojem ... da se mora
osigurati protLv svojih vlastitih zastupnika i da su
svi oni, bez ikakvog izuzetka, smjenjivi u svako doba.
No, to jo nije sve:
Parika komuna je trebala, razumije se, posluiti kao uzor svim velikim
industrijskim sreditima Francuske. bi u Parizu i u sreditima drugog
reda bilo uvedeno komunalno stara centralizirana vlast morala bi
u pokrajinama ustupiti mjesto samoupravi (podvukao B.' H.)
Decentralizacija ne partikularizam:
Jedinstvo nacije ne bi bilo uniteno, nego, naprotiv, organn:rrano preko
komunalnog To je trebalo postati stvarnost unitenjem one dravne
vlasti koja se izdavala za utjelovljenje toga jedinstva, ali je htjela biti od
,nacije nezavisna i stajati nad njom. rat it Fracuskoj, 1871)
to se Engels je objasnio deset godina
poslije da je radnik slobodan tek onda kad postane vlasnik svojih sred-
stava za proizvodnju ... , gdje vlasnitvo treba u smislu dru-
tvenog, a ne dravnog ili kolektivnog vlasnitva.
Iz toga slijedi da socijalizam unitavanje autori-
tarne drave, komunalnu decentralizaciju i samoupravljanje proizvo-
To je vrlo od na koji mnogi ljudi, i simpatizeri i
protivnici, marksizam danas. Ali to ne da su
Marx i Engels bili i i da su mislili, odnosno
podrazumijevali, da se individualna sloboda u samoupravnom socija-
lizmu moe sredstvima, prije svega centralnim
administrativnim planiranjem koje' bi ukinulo trite, novac i robne
odnose. Bez sumnje, povijesno iskustvo jasno pokazuje da
sredstva i ciljevi nisu bili potpuno konzistentni. nema sumnje
da: bi Marx i Engels, da su doivjeli kasniji razvoj, bili promijenili sred-
stva, ali ne i ciljeve. s tim izborom, mnogi su njihovi vulgarni
sljedbenici odabrali obrunti put.
Godine 1864. predstavnici engleskih i francuskih sindikata (potonji
su tada jo bili ilegalni i postojali su pod krinkom prijateljskih dru-
tava), zajedno s izbjeglicama iz zemalja, osnovali su u Lon-
donu udruenje radnih ljudi, poslije poznato pod ime-
nom Prve internacionale. Marx je napisao manifest. Mani-
fest daje pregled ekonomskog i socijalnog razvoja od revolucije 1848.
i, pored ostalih iznosi da u Engleskoj i Walesu 3000 osoba
ima godinje prihode od ukupnih prihoda svih poljoprivrednih
radnika zajedno. Za nas je, vanije Marxovo vrednovanje
zadrunog rada. Manifest da zadruni rad, iako je vaan u
i koristan tt praksi, nikada zaustaviti irenje monopola niti
ublaiti teret bijede. Dabi oslobodio radne mase, zadruni rad se tre-
bao razviti na nacionalnoj osnovi, to je zahtijevalo nacionalna sredstva
financiranja. Vlasnici zemlje i kapitala upotrijebili bi,
svoje povlastice da bi takav razvoj. Istu je
112
ideju Marx donekle razradio u svojim uputama delegatima
savjeta za kongres Internacionale u enevi. Zasluga zadrunog pokreta
vidjela se u da je on upozoravao na zamjene posto-
sistema, u kojem je rad bio kapitalu, sistemom udru-
enja slobodnih i jednakih Potonje bi se, moglo
samo ako preuzmu dravnu vlast.
Na kongresima Prve internacionale u enevi (1866), Lausanni
(1867) i Bruxellesu (1868) raspravljalo se o problemu
zadruga. Prvi od tih kongresa izjasnio se u prilog suradnje proiz-
ali je istakao neprimjerenost dobrovoljne suradnje kao
osnove drutvenog sistema. Drugi je kongres pozvao sindikate da ula-
ganjem sredstava i moralnom podrkom potpomognu zadruge. se
kongres izjasnio u prilog zadrunog vlasnitva u proizvodnji, potpo-
mognutog besplatnim kreditom banaka za uzajamnu - to
predstavlja utjecaj Proudhona - i u prilog komunalnog vlas-
nitva zemlje koju su poljoprivredne zadruge. O zadrugama
se raspravljalo i na kongresu Druge internacionale u Kopenhagenu
(1910). Ipak, rezolucija je govorila samo o zadrugama a
i poljoprivredne zadruge nisu bile spomenute.
Lenjin je predloio jedan amandman, u kojem je stajalo da zadruge
odigrati ulogu socijalizacije i demokratizacije tek nakon ekspro-
prijacije kapitalista, ali je amandman bio velikom
Na ovom bi mjestu moglo biti korisno ocijeniti ulogu zadruga u
razvoju. Prve francuske i prve ovenovske
zadruge bile su zamiljene kao instrumenti socijalnog' preobraaja.
U mjeri, isto to vrijedi i za dvije stotine -.:... neuspje-
nih - zadrunih pogona, rudnika, radionica i tvornica koje su organizi-
rali Knights of Labor (Vitezovi rada) 1870-ih i 1880-ih godina u Sje-
dinjenim Dravama. zadruge su ipak propale u kapitali-
sredini. Osim u poljoprivredi, one su se ili izrodile u kapitali-
partnerska ili drutva, ili su se jednostavno raspale.'
Zadruge su se s nepremostivim u dobivanju potreb-
nog kredita - otuda brojni pokuaji osnivanja banaka za uzajamnu
- a zbog ravnopravne raspodjele dohotka nisu mogle
najbolje osoblje. Ako su usprkos oba nedostatka uspjele
preivjeti konkurenciju, - su pokazivali sklonost da
pridolice tretiraju kao najamnu radnu snagu, to je, naravno,
kraja. to se suradnje u njoj nije bilo
osobito Do 18S0-ih godina ona je izgubila vezu s ove-
novskim novim drutvom. Kad su bolje kvalificirani radnici
mogli uloiti svoj novac u zadruna drutva, su ih prije svega
zanimati neposredne koristi: nepatvorena roba, povoljne cijene, divi-
dende od prodaje i sigurno investiranje - dakle, ciljevi koje bi pot-
pisao svaki buruj. Da stvari budu jo gore, zadruge su se povremeno
koristile radi bilo kakvog razvoja.
se moe navesti kao primjer. U toj zemlji, konzervativni zadru-
ga Victor Huber tretirao je zadruge kao saveznitvo tradicio-
nalnog pokreta i radnika protiv buroazije, a poznati liberalni zadruni
organizator Hermann je da zadruge od-
gajanjem poduzetnika iz redova klase slobodnu ini-
cijativu.
8 ekonomija socijalizma
113
Jedna od karakteristika posljednjih godina Prve internacionale bila
je neprekidna borba marksista, koji su zagovarali
akciju i centralizaciju organizacije, i anarhista, koji su se tome opirali.
Na kongresu u Hagu (1872), koji je bio posljednji, anarhisti i federalisti
bili su u velikoj mjeri nadglasani. manjina je tada
ponovo osnovati Internacionalu (ti su pokuaji propali) na osnovi pot-
pune decentralizacije, i odravati odvojene sastanke (to su i
Na sastancima u enevi (1873) i Bruxellesu (1874) belgijski
Cesar de Paepe (1842-1890) bio je glavni govornik u
prilog samoupravljanja. Skupine radnika, tvrdio je de Paepe,
trebale bi r:aditi pod nadzorom lokalnih komuna. Komuna bi posjedo-
vala zemlju i glavna kapitalna dobra. Svaki bi radnik sudjelovao u poli-
tako da bi delegatima davao imperativne instruk-
cije. Komune bi se ujedinile u konfederaciju.
lo
Ovdje prepoznajemo
utjecaj Proudhona, su ideje pustile duboki korijen u
toga vremena.
Anarhisti se mogu podijeliti na individualiste i na kolektiviste iIi
anarhokomuniste. Prvi su malobrojni - ostalima Max Stirner u
i Benjamin Tucker u Sjedinjenim Dravama -:- i nemaju
nikakve veze sa socijalizmom. Drugi su mnogobrOjni -.Bakunjin, Kro-
potki.t;t, Reclus, Jean Grave, Emil Pouget -..,. i zagovaraju neku vrstu
utopijskog socijalizma, koji potpunu osobnu slobodu. Oni zahti-
jevaju ukidanje privatnog vlasnitva i htjeli bi zamijeniti dravu prisile
slobodnom federacijom organiziranom odozdo. 1890-ih godina anar-
hokolektivisti ponovo su se pojavili kao revolucionarni sindikalisti,
koji su organizriali pokret klase. Sindikalizam
je imao utopijskog jedne druge vrste - jedinu enu
u galeriji vizionara, Floru Tristan (1803-1844). Godine 1843. ona je
izdala svoj najvaniji rad, L'union uovriere, u kojem se zalae za manje
godinje priloge svih radnika u korist fonda za emancipaciju rada, za-
tim za pretvaranje sindikata u neto nalik na samoupravne
korporacije, te za suradnju radnika. Potonje je postalo
prvi objavljeni projekt Internacionale radnih ljudi.
Sindikalizam se razvio u Francuskoj iz sindikalnog
pokreta, koji se pojavio kasnih 1880-ih godina kao opozicija Federation
nationale des syndicats, kOja je pala pod utjecaj Parti
ouvrier. Slabe francuske sindikate toga vremena uznemiravalo je pet
partija koje su se borile za podrku sindi-
kata. Pokret je teio stvaranju lokalnih federacija sindikata, nazvanih
bourses du travail, koje bi sluile kao burze rada pod kontrolom sindi-
kata, i kao strukovni savjeti koji bi se bavili propagandnim, organiza-
Cijskim i obrazovnim aktivnostima. Godine 1892. je osnovana federa-
cija burza. Tri godine poslije Fernand Pel10utier (1867-1901) postao
je njezin sekretar. Pelloutier je postavio temelje pokreta koji je pri-
vukao sve one koji su, kao i on, bili borbama neslonih soci-
frakcija; i zalagali se za revolucionarnu aktivnost
klase nezavisno od partija. Sindikalisti su htjeli prenijeti
upravljanje industrijom na sindikate. Trebali su se ujediniti u lokalne
burze rada koje bi uspostavile monopol rada, preuzele vlasnitvo u
industrijama i njima upravljaie uz lokalnih samoupravnih ko-
muna. Sindikalisti su odbacili parlamentarnu akciju, oslanjali sena
114
svjesnu manjinu umjesto na dobro organizirane velike sindikate ili
partije i nadali su se da ostvariti svoj cilj generalnim trajkom. 're
osobine pokreta - koje predstavljaju racionalizaciju jedne
situacije u kojoj su Sindikata bili malobrojni, financijska sred-
stva nedostatna, a prava nagodbe - odmah objanjavaju
zato su sindikaliste prezirali poslodavci jednako kao i ortodoksni sin-
dikalisti; zato su, dezorganiziravi ga, njihove akcije nanijele tetu
pokretu klasejl7 i zato nisu uspjeli ostvariti cilj
upravljanja.
Godine 1902. federacije burza i industrijskih sindikata udruile
su se u Confederation generale du travail (CGT). U toku
godine borbena aktivnost francuskih sindikalista je dosegla vrhunac,
to je izazvalo jaku reakciju vlade i veliko zbijanje redova u organi-
zacijama poslodavaca, pa su se sindikalisti morali a nakon
prvog svjetskog rata njihove su se ideje u osnovi izmijenile. Ne malu
ulogu u tom procesu odigrala je da su sindikati,
ratu, svoje i razvili se u velike birokratske strukture.
Hubert Lagardelle, skupine Le mouvement socialiste, koja se
izjasnila za sindikaliste, a protiv parlamentarnih sOcijalista, dobro je
saeo jednu vanu nasljednu osobinu sindikalizma: Sindikalizam je
oduvijek- postavljao da buroaske institucije treba eliminirati
samo u onom opsegu u kojem ih nadomjestiti institucije
klase.18
Francuski revolucionarni sindikalizam je ubrzao razvoj industrijskog
sindikalizma u anglo-saksonskim zemljama, i anarhosindikalizma u
drugim, prije svega romanskim nacijama. Ranih 1870-ih godina, tali-
janski anarhist Giuseppe Fanelli izloio je Bakunjinove ideje skupinama
radnika u Madridu i Barceloni. Otada je anarhizam neprekidno pri-
sutan u panjolskoj. Nakon razdora marksista i bakunjinista
na kongresu Internacionale u Hagu 1872. godine, panjolska sekcija
Internacionale je ostala preteno Godine 1916. je osno-
vana Confederaci6n nacional del trabajo (CNT) po ugledu na francusku
CGT. Njezin je cilj bio el comunismo 1ibertario. Dvadeset godina po-
slije panjolski anarhosindikalisti nali su se u prilici da isprobaju
svoje ideje u praksi, u vrijeme rata. U Italiji se anarho-
sindikalni pokret razvio iz lokalnih komora. Godine 1912. je
osnovana Unione sindicale italiana. Ona je imala utjecaj u
Milanu i Torinu, gdje je odigrala glavnu ulogu u zauzimanju tvornica
1920. godine. U se anarhosindik:alna Frei Arbeiterunion
Deutschlands (FAUD) razvila iz opozicije u
kim sindikatima, osnovane 1897. godine. Anarhosindikalizam je pustio
korijene u Argentini, a i u vedskoj nakon neuspjeha general-
nog trajka iz 1909. godine. .
Varijanta sindikalizma koja se proirila u Sjedinjenim Dravama
postala je poznata kao industrial unionism. Organizacija odgovorna za
njegovo stvaranje zvala se Industrial Workers of the World (Industrijski
radnici svijeta) osnovana je 1905. godine spajanjem skupina rudara i
s Dalekog zapada, pristaa de Leona, i drugih skupina iz
drava i drava Srednjeg zapada. IWW je bila protiv orto-
doksnih sindikata i SOcijalista, i smatrala je da bi osnova
8 115
politike klase trebala biti revolucionarna klasna borba za
potpuno obaranje kapitalizma i osvajanje vlasti od organizi-
ranih radnika. U pogledu drugih pitanja, IWW je bila podije-
ljena u nekoliko frakcija, od anarhista, koji su se opirali bilo kakvoj
akciji, do sljedbenika Daniela de Leona, koji je zagovarao
akciju pod vodstvom revolucionarne partije koja bi sura-
s revolucionarnim sindikatima. De Leon (1852-1914) je bio
prava na Columbia i smatrao se
marksistom. se partiji 1890. godine
i uskoro je postao njezin De Leon je jasno uvidio potrebu za
jakim sindikatom i za organizacijom. On i njegovi pri:-
stae svladali su tako dvije osnovne slabosti sindikalizma.
neprekidne borbe frakcija su osnivanje jedne efikasne
organizacije. IWW se' u velikoj mjeri zasnivala na slabo do-
radnicima i nije uspjela pustiti dublje kOrijene u
klasi. Revolucionarni sindikalizam je vie bio rezultat beza-
konja u novootyorenim rudarskim i umskim Dalekog
zapada - gdje je bijesnio industrijski rat - nego izraz trajnih
snaga drutva. Kao takav, bio je. postupno potisnut i na-
domjeten ortodoksnim sindikalizrnom. -U je izazvao
reakciju nego sindikalizam u Francuskoj. Vie federalnih
drava donijelo je zakone po kojima je propagiranje sindikalnih dok-
trina bilo proglaeno kriminalnim djelima. Odraz takvog mi-
ljenja je i to to je sud osudio dvojicu radnika na smrt,
Sacca i Vanzettia u Massachusettsu 1920-ih godina. Nakon I svjetskog
rata IWW je bila jo vie oslabljena, jer su mnogi napustili tu
organizaciju da bi se novoosnovanoj partiji.
Sindikalizam i industrijski sindikalizam proirili su se na Australiju,
Kanadu, Meksiko, Irsku i neke druge zemlje. Pionir industrijskog sindi-
kalizrna u Britaniji bio je James ConnoIly (1870-:1916), irski
koga su poslije Englezi pogubili zbog sudjelovanja u pobuni na
Uskrs 1915. u Dublinu. Nakon jedne kampanje radi irenja ideja
Daniela de Leona, ConnoIly se 1903. godine otcijepio od So-
Cijaldemokratske federacije da bi stvQrio novu
partiju, nazvanu po svom ekvivalentu. Te su se ideje uskoro
odrazile u glasovitom manifestu velkih rudara, The Miners' Next Step
korak rudara) (1912),19 koji je proklamirao cilj rudnici ruda-
rima, suprotno slubenoj sindikalnoj politici nacionalizacije. Drava,
tvrdili su velki rudari, ne bi nita manje tiranizirala radnike od pri-
vatnih poslodavaca, a bila bi i mnogo Stoga je bila potrebna
borbena industrijska politika vrenja pritiska za sve. nadnicama
i poboljanim uvjetima rada, sve dok rudnici 'ne postanu nerentabilni
za vlasnike. Onda ih preuzeti i pod svojom kontrolom organizirati
radnici. Ako drugi radnici slijede politiku, sistem
vie funkcionirati, i bit otvoren put za socijalnu revoluciju.
U Britaniji se razvio i jedan autohtoni pokret, nazvan guild so-
cialism (gildski socijalizam). Taj poneto naziv (gui1d = ceh, op.
p.) posljedica je povijesne Godine 1906. A. J. Penty,
ski SOCijalist i arhitekt koji je mrzio industrijalizani, na-
pisao je knjigu pod naslovom The Restauration of the QuildSystem
(Obnova cehovskog sistema), u kojoj je zagovarao povratak na sredrijo-
116
vjekovne cehove. Uskoro nakon toga, S. G. Hobson je preokrenuo
Pentyjeve ideje u neto vrlo - radnici bi trebali postati vlasnici
-sredstava za proizvodnju, a gilde agencije za upravljanje industrijom
- to je postalo osnovom novog pokreta. Najzrelija formulacija ideja
gildskih SOcijalista moe se u djelima G. D. H. Colea (1889-1959).
Cole citira tri osnovne pretpostavke pokreta: (1) bitne drutvene
vrijednosti su ljudske vrijednosti, a drutvo se promatra kao sloeni
skup udruenja povezanih voljom njihovih (2) nije dovoljno
da vlada ima samo pasivni pristanak onih kojima vlada, da
ima tek neto povlastice od biranja svoga vladara; gra-
treba pozvati da sam vlada, drutvo treba biti samoupravno; (3)
demokracija se ne samo politike nego svakog oblika drutvene
akcije. Najgore zlo suvremenog drutva nije siromatvo, nego ropstvo
i nesigurnost. Poloaj u svakodnevnom radu njegov
poloaj kao Bez industrijske demokracije, demokra-
cija je samo privid. Bit gildskog stava lei u uvjerenju
da -drutvo mora biti organizirano tako da prui pri-
liku za i kolektivno samoizraavanje svim svojim
vima i da to i proirivanje pozitivnog samouprav-
ljanja u svim njegovim dijelovima.20 Za tu svrhu je svenadlena drava
sa svojim svenadlenim parlamentom potpuno neprikladna. Gildski
socijalisti citirali su Proudhona, Kropotkina i Williama Morrisa suprot-
se gleditu da se svi problemi mogu rijeiti jedino
koncentrirane vlasti. Ni jedan ne moe istinski
predstavljati druge ljude. mora izabrati nekoga da zastupa
njegovo stajalite samo u odnosu prema nekom cilju ili
skupini ciljeva, tj. u odnosu prema nekoj posebnoj funkciji. Ta funkcio-
nalna demokracija vodi do drutva, u kojem nema ni-
kakvog usamljenog vlastodrca i u kojem 'se vlast raspodjeljuje
funkcionalnih skupina.
Proizvodnjom trebaju upravljati gilde radnika s dravnim ovlate-
njem, zasnovani na sindikatima. Nacionalna gilda bila bi udruenje
svih radnika, manualnih i intelektualnih, koji su zainteresirani za
funkcioniranje industrije ili slube, i njena bi funkcija bila
stvarno upravljanje tom industrijom ili slubom u korist cijele zajed-
nice.21 Osim organizacija ili ekonomskih gilda, morale
bi postojati jo tri funkcionalne organizacije: organizacije
ili zadruge i kolektivna korisnosti; organizacije slubi
ili gilde (za sve profesije osim i organizacije
ili kulturna i zdravstvena Nasuprot tim funk-
cionalnim organizacijama treba postojati jedna komunalna organizacija
s dva glavna cilja: (a) funkcionalnih tijela u jedinstveni ko-
munalni sistem; i (b) tijela koja djeluju na uem
s tijelima koja djeluju na irem Sva funkcionalna tijela imaju
svoje predstavnike u komunalnim odborima, a svi ti predstavnici za-
jedno komunu.
Komuna imati pet zadataka: (1) ona alocirati lokalne resurse
i u mjeri regulirati dohotke i cijene; (2) sluit kao prizivni
sud u sukoba funkcionalnih tijela; (3) liniju
funkcionalnih tijela; (4) o stvarima
koje se grada kao cjeline, kao na primjer gradnja nove gradske
117
vijecruce; (5) upravljat aparatom prisile. Nacionalni mehanizam
gildskog drutva bio bi bitno od sadanje drave, i
imao bi vrlo malo neposrednih aqministrativnih funkcija. On bi uglav-
nom bio izvor nekih temeljnih o politici,
funkcionalnih tijela ... i presuda u spora ... U nacio-
nalnu komunu... ulazili bi predstavnici nacionalnih gilda, poljopri-
vrednih, industrijskih i zatim predstavnici nacionalnih eko-
nomskih i te predstavnici regionalnih komuna ... 22
" Funkcionalno predstavnitvo na koje vodi u
pluralizam te smanjuje tradicionalnu nepovredivu
vlast drave, i samoupravljanje u svim radnim organizacijama jest
bit -gildskog socijalizma. To je bit samoupravne organizacije
svakog istinski drutva. -
Gildski socijalisti bili su II skupina intelektualaca, neki od
njih profesori u Oxfordu. Tek nakon 1912. pokret je
radnike, a nakon 1914. postao je vrlo utjecajan. Godine 1915.
je stvorenN;lcionalni savez gilda. On je snano utjecao na pokret rad-
povjerenika (shop stewards' movement) i na nekoliko sindikata.
S druge strane, iskustvo u pokretu povjerenika navelo je
J. M. Patona da formulira politiku postupnog kontrole
(encroaching control), progresivnog napadanja
cije.
2S
Postupnim preuzimanjem kontrolnih funkcija u industriji, radnici
bi liili vlasnike aktivnog i korisnog sudjelpvanja u industriji iz kOje
su - svoje prihode. Vlasnici bi bili svedeni na beskorisni pri-
vjesak, koji bi se relativno lako uklonio u vrijeme prijelaza.
Atrofijom funkcija klase nestalo bi i moralne osnove za
njena prava; zaposlenibogata postao bi besposleni bogata, i tada
bi bio ekspropriran. Druga politika prijelaznog razdoblja koju su
zastupali gi1dski -socijalisti bila je osvajanje drave od klase,
s ciljem da industrija postane javno vlasnitvo. Nakon toga bi parla-
ment prepustio poslove upravljanja nacionalnim gi1dama (prijanjim
sindikatima), to bi se reguliralo parlamentarnom poveljom.-
Ni jedna od tih politika nije stvarno proradila. Za vrijeme i nakon
rata stvoren je manji broj gi1da. Najvaniji je bio pokret reorganizi-
ranja u jednu nacionalnu gildu, u kojoj su poslo-
davci trebali postati - upravitelji, podloni izboru zaposlenih
radnika - izvanredan primjer obnavljanja ovenovske gilde
skih.radnika iz 1-8341 Iz su gilde bile us-
pjene, to Cole objanjava da gradnja prak-
zahtijeva fiksni kapital, te da je postojala velika -
tranja za Gilde -su nie cijene, pruale su
kvalitetnije usluge i privukle su najbolje radnike. U vrijeme prve
poslijeratne krize od 1922. do 1923. pokret je posustao i godinu dana
nakon toga gildski socijalizam kao organizirani pokret u Britaniji bio
je. mrtav.
24
Neki od njegovih radnika su se Komu-
partiji. Neposredno nakon rata nacionalni savezi gi1da pro-
irili su se u Junoj Africi, Australiji i Japanu - ali su onda i tamo
zamrli.
118
IV. Revolucije
- Ako je prvi val donio na svjetlo dana pojedine ideo-
loge" i izolirane skupine, a drugi organizirane .. pokrete, s treclm
pojavljuju i prva ostvarenja. govorecI, evropske
od 1848. godine vrijeme kad se klasa
i potvrdila kao posebna drutvena klasa. Mog!o .se da
u revolucijama klasa pokusati uspostaviti
sku samoupravu i, moda jo drutveno
Ispitajmo tu hipotezu u svjetlu koji su se stvarno odlgrah.
25
Razdoblje proleterskih revolucija je s Parikom
1871. godine. Samoupravljanje ima dvije osnovne komponente: funkc1O-
nalnu i teritorijalnu. Od samog komuna je razvila obje .. te
komponente. ona je razvila punu
Sto se industrije, komuna je izdala dekret po kOjem se mdustriJa
reorganizira na zadrunoj osnovi, a p:edalu na
radnicima. Pozitivno iskustvo Parike komune, Junastvo nJezmlh gra-
i ishod njihove borbe nadahnuli su mnoge pojedince
_ Marxa i Lenjina ostalima - skupine i cijele pokrete. Kon-
kretno, osamdeset godina poslije ona je snano utjecala, preko Marxova
djela, na razvoj samoupravljanja u jugo-
slavenska institucionalna rjeenja i drutvena teorija odrazavaju mnoge
ideje sadrane u prudonizrnu i gildskom socijalizmu, one nisu
svoj povijesni kontinuitet; te ideje nisu bi. le poznate u I
iznova su otkrivene. Marxova oCjena komune blla Je dobro
poznata, i utjecala je na miljenje i akciju na najneposredniji ..
po redu bila je ruska revolucija 1905. godine. Ona)e
sovjete, jednu rusku instituciju revolucionarne vlasti. BudUCI
da su sovjeti odigrali ulogu u kasnijem revolucionarnom raz-
voju, potrebno je ukratko opisati njihovo U
nakon jednog trajka, vojska je pobila 1000, 50?0 rad?lka kOJI
su demonstrirali na ulicama Petrograda. To Je u CIJelOJ zemlji pokre-
nulo val trajkova. U svibnju je 30.000 radnika u tekstilnom sreditu
Ivanovo Voznesensk prekinulo rad i izabralo delegate u jednu skup-
tinu sastavljenu od 151 tijelo nije saL?o
trajka nego i vlast, te Je I
sud. To je bio prvi sovjet. Uskoro su se pOJavIli l drugi, a naJpozna-
tiji je bio petrogradski sovjet, koji je djelovao pod vodstvom Tr9ck?ga.
U listopadu, dva milijuna radnika sudjelovalo je u generalnom strajku.
Sovjeti su tada postojali u ne.to. vie od ra.dn!ci su
birali delegate koji su se okupljalI u gradske sovJete. Prvi rad:
nika bili su tradicionalni zahtjevi sindikata za nadmcama l
boljim uvjetima rada. Njih su, ubrzo potisnuli radikalniji
zahtjevi kao to je osmosatni koji su
generalnog trajka u velikoj mjenpopnmlli pohticklh
(kraj autokracije, stvaranje ustvotvorne
okupljanja). Car je bio prisiljen dati I ?becao Je da ce
prava i .. C:lm pon?yo uspostavljena
kontrola nad situaCIJom, sovjeti su hkvldlram, a vecma ustupaka po-

119
Kao to smo vidjeli, sovjeti su se razvili iz trajkakih komiteta uz
sudjelovanje partija. Oni su se pojavili sasvim spontano i
nisu bili u vezi s bilo kojom teorijom ili strate-
gijom, pa ipak se doimaju kao potomci industrijskog sindikalizma.
Funkcionalne i komponente samoupravljanja u
sovjetu su jo neizdiferencirane. Ali ova posljednja je prevla-
davati, pa su za vrijeme generalnog trajka sovjeti postali lokalni iz-
vrni organi vlasti, u velikoj mjeri gradsku upravu.
I Parika komuna i ruska revolucija bile su razbijene, a
samoupravljanje nije ih nadivjelo. je, bila sudbina
druge ruske revolucije, velike oktobarske revolucije 191,?
Lanac je trajkom petrogradskih' tekstilnih radnica
23. (8. oujka prema novom kalendaru). dana poslije
stvoren je jedan sovjet, kao oigan petrogradskih radnika
i vojnika. Broj njegOvih - delegata tvornica i vojnih jedinica
- uskoro se popeo na 2000. br. 1 tog sovjeta, su
bili vojnici, bilo je da sve vojne jedinice moraju osnovati
komitete sastavljene od predstavnika izabranih niim
Mjesec dana nakon toga Lenjin je napisao slavne Aprilske teze, pozi-
na pretvaranje buroasko-demokratske revolucije u
Njegov borbeni povik bio je: Vlast sovjetima! Zemlja seljacima! Mir
narodu! su radnici uskoro dodali: Tvornice radnicima! Istog je
mjeseca delegat Urala, Sverdiov, na konferenciji boljevika izvijestio
da su radnici u njegovom kraju zauzeli nekoliko tvornica i da je vla-
dalo uvjerenje da bi sovjeti trebali preuzeti upravljanje tvornicama
ako bi ih vlasnici odbili staviti u pogon. Privremena vlada je 23. svibnja
izdala dekret koji je ozakonio komitete, ali ih je pokuao
na savjetodavna tijela. komiteti uskoro
su prevladali ta konkretno, kad je postojala opasnost za-
tvaranja tvornica, oni bi preuzeli upravljanje proizvodnjom. Takva
preuzimanja otada su postala oblik spontanog uvo-
samoupravljanja, a priPlijenjena su u brojnim zemljama. U La-
tinskoj Americi postala su poznata kao las tomas de fa.bricas.
26
Sovjeti seljaka su se pojavili neto poslije, ali do ljeta 1917. djelo-
valo ih je stotine. U svibnju je u Petrogradu otvoren prvi
kongres delegata i sovjeta. Kongres je proglasio
konfiskaciju velikih posjeda i kontrolu u tvornicama. Istog
je mjeseca. odrana prva petrogradska konferencija ko-
miteta.
27
Lenjin je podnio rezoluciju u kojoj se tvrdilo da se samo
kontroli moe ekonomska katastrofa.
Rezolucija je velikom glasova, a konferencija je
izabrala savjet Nakon konferencije, Lenjin je svoj
stav precizirao, da je kontrola kontrolu u
rukama sovjeta, ane smijeno predavanje eljeznica u ruke eljezni-
tvornica koe u ruke koarskih radnika.
U toku od 24. na 25. listopadafstari kalendar) ustanak ti
Petrogradu doveo je boljevikena vlast. Drugi kongres sovjeta, koji
je u to vrijeme zasjedao, je da sva vlast u svim mjestima treba
u ruke sovjeta i deputata. Sovjet-
ska Republika bila je
120
Dva tjedna nakon toga, nova je vlada izdala Dekret o
kontroli. Savjeti kontrole trebali su nadgledati cjelokupno
-poslovanje a njihove su odluke trebale biti obavezne za sve
radnike. Otada je taj razvoj krenuo sasvim drugim putem.
komiteti su trebali biti odgovorni lokalnim savjetima
kontrole, su se trebali birati iz komi-
teta, sindikata i zadruga. Lokalni su savjeti bili
Sveruskom savjetu kontrole. da je stari Centralni
savjet komiteta, koji je izrastao iz kongresa ko-
miteta odranih od svibnja do listopada, jo postojao, nova je organi-
zacija podrazumijevala dvostruko vodstvo. I .vie od toga. Dva su tijela
interpretirala kontrolu na vrlo Centralni
komitet je izdao u kOjem je stajalo da su odluke
komiteta obavezne za uprave i da se njihovo nepotivanje
moe kazniti sekvestracijom. S druge strane, prema uputama Sve-
ruskog savjeta, upravljanje je bilo rezervirano za vlasnika, a
komiteti nisu smjeli ni pod kojim okolnostima konfiscirati
Uslijedila je polemika. Jedan od najistaknutijih stavova
Centralnog komiteta bio je sindikalist A. Lozovski koji je u
svojoj knjizi kontrola tvrdio da je ona ukinu1a poduzetnika
i postavila komitet za efa da
takav prijenos tvornica na radnike ne samo da nije socijalizam nego,
naprotiv, predstavlja korak unatrag,
proizvodnje, premda na drugi
Rasprava je uskoro pojednostavljena mjerama. Naime,
1. prosinca stvoren je Vrhovni ekonomski savjet. On je ukinuo Sve-
ruski savjet kontrole i kontrolnu funkciju kompo-
nentom ukupnog zadatka reguliranja privrede. Vrhovni savjet koordi-
nirao je rad mree lokalnih ekonomskih savjeta (sovnarhoza) . . Tako
je jedno tijelo bilo ukinuto.
Boljevici su sada tvrdili da nakon osvajanja vlasti vie nije bilo
potrebe za odvojenim organizaCijama, kao to je to bilo u
vrijeme kad su komiteti obavljali kontrolu, a.sindi-
kati organizirali borbu protiv buroazije. U 1918. prvi Sve-
ruski kongres sindikata je pretvoriti komitete prije
svega u sindikalne organe. Taj trik - ubijanje samouprav-
ljanja njegovim pretvaranjem u sindikate - poslije je koriten i u
mnogim drugim zemljama. Isti je imalo i Lenjinovo opravdavanje
na sastanku Sveruskog savjeta kontrole, naime, da sindikati
predstavljaju interese klase kao cjeline, a komiteti samo
interese.29 Ta odluka nije, donesena bez otpora.
Na drugom kongresu Kominterne mnogi su delegati nastavili smatrati
komitete - organizacije neposrednih - revo-
lucionarnijim od sindikata, koji su djelovali po direktivama vodstva.
Kongres je svejedno odobrio njihovo stapanje. U oujku je nestalo
Centralno petrogradskih komiteta, apsorbirano SOD-
narhozom sjeverne industrijske regije.SP U Neposrednim zadacima
sovjetske vlasti Lenjin je napisao da je potrebno kako uskladiti
uznemirenu demokraciju radnih masa sa eljeznom disciplinom na
121
radnom mjestu, s apsolutnim podvrgavanjem volji jedne jedine osobe
- sovjeta - u procesu rada. On je tvrdio da revolucija zahtijeva,
i to doslovce u interesu socijalizma, da se mase bezuvjetno pokoravaju
jedinoj volji voditelja procesa rada. Taj stav nije proao bez izazova.
U travnju 1918. V. V. Osinsky napisao je u KommUllistu da se prole-
tersko drutvo treba preko klasne kreativnosti samih rad-
nika, a ne preko ukaza 'kapetana industrije'. . .. Socijalizam i socija-
organizaciju mora proletarijat sam, ili oni
biti neto se drugo u tom izgraditi
- dravni kapitalizam.31
U svibnju i lipnju mnogi su sektori nacionalne ekonomije nacionali-
zirani. U isto je vrijeme odran prvi kongres Sovjeta narodne privrede.
Kongres je da predstavnika, koji u nacio-
naliziranim komitete, biraju
sindikata, a dvije koje su imenovali regionalna ili
vrhovno narodne privrede.32
Pomak od komiteta prema kontroli sindikata nastavljen
je u 1919. godini i dosegao je vrhunac na 8. kongresu Partije u oujku.
Poznata peta novog partijskog programa proglaavala je:
Organizacijski aparat podrutvljene industrije treba se zasnivati u prvom
redu na sindikatima ... sada. " u svim lokalnim i central-
nim organima uprave u industriji, sindikati bi na kraju trebali stvarno kon-
centrirati u svojim rukama svu administraciju cijele. narodne privrede .
Sudjelovanje sindikata u privrednom upravljanju... predstavlja
glavno sredstvo borbe protiv birokratizacije privrednog aparata ... 3S
Francuski sindikalist jedva bi imao neku primjedbu. Ipak, proglasiti
ne uvijek i primijeniti. partijski kongres, odran godinu
dana nakon toga, je prekretnicu. rat, nestai-
cama i sabotaama, razbuktavao se i zahtijevao - bar se tako -
strogu centralizaciju i vojnu organizaciju drutvenog ivota. Preobra-
enski i demokratski centralisti napali su ideju o upravljanju samo jed-
nog ljapnikov, bivi komesar rada, zahtijevao je odvajanje
vlasti partije, sovjeta i sindikata. Lenjin je uporno tvrdio da
partija ne bi mogla prihvatiti da joj pripada uloga samo u poli-
tici, a da uloga u privredi pripadne sindikatima. Njegov je stav
prevladao. Tvrdilo se da upravljanje pojedinaca ne uzurpiranje
prava klase ili sindikafa, jer klasa. moe vladati na
ovisno o svrsishodnosti. Uostalom, osobe za po-
slove imenuje cijela klasa;s4 Kako je to istinitol
Napetost je rasla. -odigravali su se i smjenjivali
vrlo brzo. Kulminacija je bila na vidiku. U oujku 1920. Kropotkin, koji
je ivio u Dmitrovu, napisao je svoje prvo pismo Lenjinu. U njemu je
bilo upozorenje: Jedna je stvar sigurna: i da je diktatura partije
uspjeno sredstvo razaranja sistema ... , ona je golema
prepreka uspostavljanju socijalizma {istaknuto u originalu).35 Lenjin
nije niti odgovorio niti shvatio upozorenje.
30
U srpnju 1920. Trocki je
.
122
Bila bi najsramnijagreka mijeati pitanje vrhovne vlasti proletarijata s pita-
njem odbora i efova tvornica. Diktatura proletarijata se izraava
u ukidanju privatnog vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju, u vrhovnoj
vlasti kolektivne volje radnika nad cijelim sovjetskim mehanizmom, a
ne u na koji se upravlja pojedinim privrednim
ljapnikov, Aleksandra Kolontaj i vie sindikalnih osnovali
su opozicijsku grupu nazvanu opozicija. Opozicija je zahtije-
vala samoupravljanje pod kontrolom sindikata. Partija. ne bi
mogla opozvati kandidate imenovane od sindikata. Prekasno!
Na plenumu Centralnog komiteta u prosincu Buharin je izradio
rezoluciju o industrijskOj demokraciji. Lenjin je bijesno uzvratio da
industrijska demokracija krajnje pogrenih ideja, i da
bi se mogla shvatiti kao odbacivanje diktature i (uprave
jednog Na partijskom sastanku odranom 30. prosinca Buha-
dn je pokuao sagraditi most slubenih partijskih stavova i
opozicije, ali ga je Lenjin ponovo prekorio. ljapnikov, metalski radnik
i opozicije, traio je da se sastane Sveruski kongres
i da izabere centralnu upravu za cijelu nacionalnu privredu.
ss
Dana 25.
1921. Pravda je objavila skup teza o zadacima sindikata, koje
su pripremili ljapnikov i 37 sindikalnih Teze 15, 17, 18 i 20
pozivale su sindikata koji su bili tada na dunosti da sudjeluju
u upravljanju privredom; u tu svrhu, oni bi izabirali komitete,
koji bi temeljne organizaCijske celije pojedinih industrija.
Ti bi komiteti upravljali pod vodstvom sindikata. Neto
od mjesec dana nakon toga, mornari u Kronstadtu (gradu .i ratnoj
lUCI nedaleko od Petrograda) su se pobunili. i glad izazvali
su nezadovoljstvo u Petrogradu. rat bio je zavren i radnici
su da se revolucije ispuniti. 24. izbili su
trajkovi. 28. posada jednog bojnog broda izglasala je rezoluciju
- poslije iroko - kOjom su se zahtijevali novi izbori za
sovjete, sloboda govora i tampe za radnike, seljake i sve socijaliste,
pravo okupljanja i svih zatvore-
nika. Privremeni revolucionarni komitet osnovan je na masovnom
zboru 2. OUjka. Vlada je 7. oujka naredila vojsci da napadne
stadt. dana u Moskvi je otvoren deseti kongres Partije. Kako je
rat bio zavren tek prije tri mjeseca, a mornari u Kron-
stadtu su pozivali na revoluciju patnika, delegati su ocijenili
da je nova drava bila u velikoj opasnosti. Jedinstvo se uzdizalo do
?eba. Prava frakCija su ukinuta. Do 17. OUjka pobuna je u krvi ugu-
sena. Uskoro nakon toga opozicija proglaena je protuzakoni-
t o-?! i odmah je razbijena. Uskoro se od sindikata zahtijevalo da djeluju
svega kao sredstvo kojim se radnici uvjeravati da ispunjavaju
prOIzvodne zadatke. BiVi komiteti zamijenjeni su proizvod-
nim koje su se 1923. razvile u proizvodne konferencije ko-
jima je stavljeno u zadatak vrenje savjetodavne funkcije i, kao' pri-
marni cilj, podizanje proizvodnje. Radnici su se uskoro i
konferencije su nestale a da nikada formalno nisu bile ukinute.
Sg

nji kontrole odrali su se jo neko vrijeme u sklopu up-
trokuta: dire\<tor - partijski sekretar - predsjednik sindi-
kalnog komiteta, u kojem je direktor postajao sve vaniji. Kasnihtride-
123
setih godina Staljin je uklonio i te ostatke i u pravom veberijanskom
stilu proklamirao da se osnovni preduvjet discipline i efikasnosti sastoji
u tome da direktor ima apsolutnu i potpunu kontrolu nad
i da je podloan samo viih organa. -
koje -je nagovijestio jo Lenjin, apsolutnu pokornost volji jednog
jedinog - je kao osnovno drutvene organi-
zacije. je da je ubrzo nakon toga raspon
kih nadnica i direktorskih nekoliko puta. kon-
trole nestalo je u dogledno vrijeme.
Ruska revolucija je snano utjecala na revolucionarno vrenje u dru-
gim evropskim zemljama. Sovjeti su se proirili po cijeloj Evropi. Na-
cionalne konferencije sovjeta odravane su u Austriji, i
Norvekoj u toku 1918. i 1919. skupine u Poljskoj
organizirale su nekoliko i savjeta. U drugim
zemljama, kao to je Engleska (u Leedsu, u lipnju 1917) i Svicarska
(u Zurichu, u 1919) sovjeti su se pojavljivali S de-
set godina zakanjenja, sovjeti su se proirili na Aziju, gdje su ih orga-
nizirali kineski komunisti, a pojavili su se i u ustanku 1930. godine u
Indokini. Radnici su se pokazali sposobnima da silom zatrae ustavne
i pravne reforme i povremeno preuzmu upravljanje. u svojim tvorni-
cama (naravno, samo privremeno). Na
bila je revolucija, u kojoj je u 1919.
Sovjetska Republika. Lenjin je poslao Jo u listo-
padu 1918. u Budimpeti i nekim drugim mjestima su se osnivati
i savjeti, uglavnom pod vodstvom socijalista. U veli-
kim tvornicama upravljanje je prelo u ruke sov-
jeta. Sovjetska vlada dovedena je na vlast u oujku 1919. jednom akci-
jom budimpetanskih savjeta i deputata. Vlada je
nacionalizirala industrijJl i trgovinu i povjerila upravljanje proizvod-
njom komesarima i sovjetima. Sovjetska Republika odmah
se sa snanim unutranjim i vanjskim otporom,
situaciju grubim grekama - rigidnog i dogmatskog
stava i doputanjem arbitrarnog tretiranja ljudi, posebno na selu.
je rat. su napali Rumunji i
Sovjetska Republika postojala je 135 dana a potom je. razorena zdru-
enim naporima francuske, rumunjske i jugoslavenske vojske i male
armije emigranata. Rumunjske trupe ule su u Budimpetu
u kolovozu, i dolaskom admirala Hortyja u studenome bijeli
teror. Umjesto u socijalizam, je krenula u faizam.
Situacija je bila tek neto manje revolucionarna u drugoj zemlji
poraenoj u ratu, Ali, za razliku od
je bila mnogo razvijenija zemlja, s dugom tradicijom pokreta
klase i dobro organiziranom Socijaldemokratskom partijom, koja je
zastupala ideje marksizma i revoluciomi.rnog preobraaja drutva. Ipak,
kad se pruila prilika, stara se teorija pokazala sasvim neprimjerenom
i glavnina partije nije se pokrenula. Razvoj bio je spontan,
a oblici organizacije Revolucionarni pokret je odbi-
janjem flote u Kielu da napusti luku i napadne britansku flotu u stu-
denome 1918. Vlasti su, naravno, reagirale, i stotine su mornara bile
124
zatvorene. Mornari su zahtijevali svojih drugova, te su
3. studenoga osvojili baze. dana osnovani su voj-
savjeti. Dan poslije sastali su se savjeti vojnika i radnika i progla-
sili generalni trajk. Istoga dana, generalni trajk izbio je u Hamburgu,
a 6. studenoga savjeti radnika i vojnika preuzeli su vlast. Razvoj doga-
je tekao u Lubecku, Bremenu, i ostalim lukama. U Stuttgartu
je dinastija, a 7. studenoga i u Miinchenu. Tu je savjet radnika
i vojnika preuzeo vlast i proglasilo Bavarsku Republiku pod vodstvom
Kurta Eisnera, Nezavisne socijaldemokratske partije osnovane
1917. godine. U toku dva dana, revolucija se proirila na jo neke
pokrajine. U Berlinu je 10. studenoga osnovana nova vlada, sastavljena
od dvije skupine socijaldemokrata: desno orijentiranih socija-
lista, i radikalnijih nezavisnih socijalista. Istoga dana, nova je vlada
proglasila da je njezin zadatak ostvarivanje programa.
Friedrich Ebert, bivi sedlar i nasljednik Bebela na Socijaldemo-
kratske partije, postao je ef vlade, a poslije i drave. Skuptina
kih i savjeta u Berlinu, kao predstavnik revolucionarnog po-
kreta cijele izabrala je Izvrni komitet savjeta i dala svoju
podrku novoj vladi. komitet savjeta i vlade proglasio je
23. studenoga da sva vlast pripada i
savjetima Republike. 22 monarhije
su nestale.
10. 1919. osnovana je Republika Bremen. Ona
se odrala 25 dana, sve dok trupe savezne vlade nisu nakon borbe ule
u grad. Revolucionarno vrenje bilo je u Bavarskoj. 15.
Eisner je bio prisiljen podnijeti ostavku, a dana nakon toga je
Kongres savjeta - na inicijativu socijalista - raspu-
stiti i vratiti vlast Landtagu u Munchenu. neposredno prije
zasjedanja Landtaga 21. Eisner je ubijen. Napetost je
nevjerojatno porasla. U toku od 6. na 7. travnja proglaena je
Bavarska Republika (Raterpublik). Potrajala je do 1. svibnja,
kada su je unitile 'Freikorps, stvorene i bivim carskim
oficirom, a poslane po nalogu federalne vlade. Ubijeno je
na stotine pobunjenika. Iskorjenjivanje miinchenskih revolucionara,
komentira G. D. H. Cole, i uspostavljanje vojne vladavine koja je usli-
jedila, unitili su bavarski socijalizam i pretvorili grad u uporite
kontrarevolucije u njezinom najekstremnijem obliku.40 tJpravo u Miin-
chenu Hitler je svoju karijeru, a njegov je neuspjeli
dravni udar 1923. godine najavio ono to se dogodilo deset godina
nakon toga. iste godine, kad su dvije republike bile unitene,
jedan ustanak, koji se razvio iz protestnog trajka u Berlinu, uguio je
Gustav Noske, socijalista, uz Freikor-
psa. Godinu dana poslije, Reichswehr je poslan da smiri pobunu radnika
u Ruhru. Vlada koja je trebala biti proganjala je radnike u
cijeloj zemlji.
S izbijanjem novembarske revolucije 1918. zemlju je prekrio i
zahtjev za socijalizacijom. Radnici, intelektualci, dravni slubenici, pa
i buroazija su da socijalizaCija spasiti zemlju od
kaosa. Kapitalizam kao ekonomski poredak je prema svemu
bio pred slomom. Socijalizam je pruao jedinu nadu u izbjegavanje pot-
pune drutvene i ekonomske dezintegracije. Ali kako bi
125
ekonomija trebala izgledati? Nitko nije znao. Kako provesti
zahtjev za socijalizacijom? Ni to nitko nije znao.
41
Socijaldemokratska
partija je postojala pola ali osim nekoliko plitkih fraza,
partijski se nikada nisu potrudili izraditi program socijalnog
i ekonomskog preobraaja. Jo 1892. godine, u vezi s Erfurtskim pro-
gramom partije, glavni partijski Karl Kautsky je napisao:
lo'Teko da ima neto djetinjastije od zahtjeva socijalista da se nacrta
slika zajednice kojoj on tei ... Jo se nikad u povijesti
nije dogodilo da je revolucionarna partija mogla predvidjeti, a kamoli
odrediti, oblike novog drutvenog poretka u koji je teila Toj
idiotskoj dogmi svi su se priklanjali. Tako sOcijaldemokratsko vodstvo,
kad se iznenada nalo u vladi, nije znalo to da radi. Ali, bar je znalo
to ne eli raditi. Kao i njihovi kolege u Rusiji, bili su
u Riiterbewegunga. (pokreta Pod
pritiskom odozdo, 24. studenoga imenovana je Komisija za socijalizaciju
(Sozialisierungs Kommission) s Karlom Kautskim na Komisija se
sastala, ali nije znala kako provesti socijalizaciju. ekonomisti
u komisiji - Ballod, Lederer, Schumpeter, Wilbrandt - ispali su radi-
kalniji od predstavnika partije i sindikata.
43
Ono to je komisija
poslije je jezgrovito - i s odobravanjem - opisao jedan od njezinih
sudionika Joseph' Schumpeter ovako:
Ideja da direktore tvornica trebaju birati radnici tih istih tvornica bila je
otvoreno i jednoduno savjeti koji su se razvili u mjese-
cima potpunog sloma bili su predmetom negodovanja i sumnje .. Odbor je,
se to vie udaljiti od popularnih ideja o industrijskoj demokraciji,
sve to je bilo u njegovoj da im dade nekodljiv oblik i malo se
brinuo zarazvijanje njihovih funkcija.44
U prosincu 1918. u Berlinu se sastao Nacionalni kongres savjeta.
partijski ekonomist Rudolf Hilferding izloio je rad Socijaliza-
cija i ekonomija. Hilferding se alio da su socijaldemokrati
da na vlast u vrijeme krize, sa skladitima punim robe; kada
bl znali to da rade. Umjesto toga, oni su naslijedili zemlju razorenu
ratom, gladnu i osiromaenu. Kako se ne bi osramotio socijalizam, naj-
bolje to se moglo bilo je da se buroazijiprepusti posao po-
novnog privrede. Dakle, nije dolazilo u obzir da bi
radnici mogli preuzeti tvornice. To bi stvorilo anarhiju. to manje pre-
preka, to bi oporavak bio bri.
45
Kongres, u kojem su prevladavali
socijalisti, glasao je da se vlast to prije preda Ustavotvornoj
skuptini. Ta je odluka provedena u 1919, kada se Skuptina
sastala u Weimaru. U socijaldemokratska vlada dopu-
stila je da Freikorps ubiju dvoje spartakovskih Kar-
la Liebknechta i Rosu Luxemburg. se da je revolucija dovedena
pod kontrolu i da ortodoksnije parlamentarne metode dovriti ne-
ophodne drutvene promjene. Neuki oprez Hilferdinga, Kautskoga i
njegOvih kolega i neodgovorna okrutnost vlade ipak su diskreditirali
socijalizam. U lipnju 1920. izbori su donijeli poraz socijali-
stima, a na vlast je dola jedna partija s desnog krila. Posljedice su,
u stvari, bile mnogo gore nego to bi se to moglo naslutiti iz te pro-
mjene u vladi. Neznanje i neaktivnost mogu ne samo propustiti da
126
rjeavanju tekih drutvenih problema, nego mogu i riepo-
po?orati situaciju. A problemi - raspadanje starog
1 pnvrede, poniavanje nacije od sila i
nJ1hovo nametanje ekonomski nepodnoljivog tereta reparacija - bili
su nezamislivo teki. Jedno sposobno vodstvo preokrenulo bi te
u izvor masovne mobilizacije i drutvenog preobraaja. Ali ne i vlada
za bilo kakvu konstruktivnu akciju
bIO Je uklanjanje antlrepubhkansklh, kompromitiranih i sumnjivih ele-
menata iz armije, policije i dravne uprave. Snano i
toga vremena bilo bi takve mje-
re l mogucIma 1 popularn1illa. one nisu bile ni razmat-
rane. Umjesto udrue sa snagama, Ebert i nje-
vlada oslanJah su snage reda. Ebert je osobno sklopio
tajm sporazum s Vrhovmm stabom a vlada je otpustila lijevo orijenti-
ranog efa berlinske policije i ovlastila Noskea da zemlju od soci-
jalista bande Freikorpsa. Ekonomska politika soci-
nije b,na nita Osim zamre.nosti socijalizacije, je raz-
qesavanJe bllo daleko Iznad sposobnostl vlade - i u terminima soci-
jalne teorije, profesionalne ekonomike i u pogledu njezine ideoloke
zrelosti - privredna situacija zahtijevala je da se hitno poduzmu bar
mjere: staviti banke pod javnu kontrolu da bi se
bIjeg kapItala; staviti karteliziranu industriju pod javnu kontrolu da bi
se koncentracija neodgovorne i razbiti zemljine posjede
da bl se slomila krajnje reakcioniranih junkera. Te tri mjere ne
sadre u sebi nita posebno svaka pristojna buroaska
vlada bi ih provela; obnovitelji dinastije Meiji to su Ali socijal-
demokratska vlada jedne partije kOja je zagovarala socijalne reforme
u toku pola nije to te se mjere nisu ni
ozbiljno razmotrile. Kapital je naputao zemlju, devizni deficit je
rastao, nezaposlenost se a inflacija je galopirala. Do stu-
denoga 1923. vrijednost novca je bila unitena. Jedan dolar
20. studenoga vrijedio je 4200000000000 maraka. Radnici su bili
srednje klase unitene. pekulacija je cvjetala; zgrtala su se
.nisu P?tivali prava radnika. Junkeri
p.oceh .:grati .. Bogati mdustrijalci uskoro su
flI:anClratl Naclsticku partIJU. se da je revolucija po-
razena.
sve nade nisu bile izgubljene. Na izborima 1928. dolo je
do znacaJnog pomaka ulijevo. Socijaldemokrati i komunisti dobili su
br?} glasov.a, a sve su ih druge velike partije izgUbile. Kao
naJJaca partIja u Re1Chstagu, socijaldemokrati su osnovali koalicijsku
vladu sHermannom Miillerom kao kancelarom i Rudolfom Hilferdin-
gom kao ministrom financija. Uskoro je svjetska ekonomska
kriza. Vlada je morala reagirati. to je Moglo se da
i -: i jedni i drugi naizgled vjerni staroj
markSlstlckoJ paroh Proleten SVIh zemalja ujedinite se! - ujediniti
snage, bar u nacionalnim granicama - da bi svladali nezaposlenost.
Ipak, oni su se mrzili vie nego to su mrzili bilo kapitaliste
bilo naciste. Komunisti su ostali u aktivnoj opoziciji zajedno s naci-
stima. to partije, svaku pozitivnu akciju paraliziralo je
unutarpartijsko doktnnarno nadmetanje o tome da li ona treba djelo-
127
vati"kao Klassenkampf Partei (partija klasne borbe) ili kao Staatspartei
(dravna partija). Na kraju, ne uspjevi osigurati podrku svoje vlastite
vlade, Miiller je u oujku 1930. podnio ostavku. To je kraj
Velike koalicije i kraja parlamentarizma. Socijal-
demokrati su propustili svoju veliku povijesnu priliku.
Zanimljivo je spomenuti jedan drugi koji se odigrao u isto
vrijeme, ali je mnogo manje poznat. Nekoliko mjeseci poto je Hilfer-
ding postao ministar financija, Vladimir Woytinsky, sposoban
ekonomist, postaje glavni ekonomski savjetnik sindikata.
Privreda je brzo klizila u duboku krizu. Woytinskyje razvio antidefla-
cijski program koji je zahtijevao javne radove, lake uvjete kreditiranja
i monetarnu ekspanziju radi otvaranja novih radnih Illjesta i dodatne
kupovne To je bio skup mjera koje je poslije ponovo otkrio i'
teoretski razradio Keynes. Do 1931. Woytinsky je uspio uvjeriti sindi-
kalno vodstvo u ispraVnost svojeg programa. .
Ali Hilferding (vie nije bio u vladi) opirao se i nastavio je podra-
vati tradicionalnu deflatornu politiku. Na lijepi dogmatski Hil-
ferding (prvobitno kolovan za tvrdio je da depresije pro-
izlaze iz anarhije sistema. One moraju ili same od sebe
prestati ili dovesti do sloma toga sistema... (nikakav) program ne
moe svladati krizU.46 Partijsko vodstvo stalo je na stranu Hilferdin-
ga.
47
Do rujna 1931. broj registriranih nezaposlenih dosegnuo je 4,3 mi-
lijuna; u 1932. oko 8 milijuna radnika bilo je nezaposleno.
Godinu dana nakon toga Hitler je preuzeo. vlast.
Neodoljivo nam se usporedba revolucija u
koj i Rusiji. Rusi su imali odvano i sposobno vodstvo, ali im je
stajala neophodna ekonomska, i kulturna zrelost za socijali-
zam, u je situacija bila obrnuta. Ovdje je vodstvo bilo
nesposobno da se uhvati ukotac s golemim zadatkom socijalne revo-
lucije. Nespo'sobno i nevoljno. intelektualac Lenjin sve je
poduzeo samo da razbukta revoluciju. i sindikalni organizator
Ebert zaposlio je carsku vojsku da revoluciju suspregne i uniti. Da je
revolucija uspjela, mogla je ruskim revolucionarima
da izbjegnu neke od njihovih fatalnIh pogreaka. S druge strane, da
teror nije diskreditirao revolucionarni socijalizam, da Ko-
mintema nije inspirirala besmisleni ustanak u te da nje-
zina politika to gore, to bolje, i socijalni faizam nisu
bilo kakvu sur,adnju komunista i socijaldemokrata, Nijemci bi
se mogli razboritije ponaati. A da su dvije revolucije mogle
su izazvati revolucije drugdje, jer cijeli je kontinent bio kao vulkan
spreman za erupciju.
48
kako se to propusti tih
revolucija su se pothranjivali. Uz zlokobnu podudarnost,
koja 'na tragedije, i uz nepokolebljivi, ignorantski
dogmatizam, Rusija je jurila u staljinizam, a u faizam.
Trocki, Buharin i mnogi drugi ruski revolucionari ubijeni su po Stalji-
novu Hilferding, Thalmann i mnogi drugi socija-
listi, i' socijaldemokrati i komunisti, nestali suu zatvorima
i koncentracionim logorima. '
Spontano stvoreni sovjeti i savjeti u (o kojima
poslije podrobnije govoriti) pokrenuli su val rasprava o njihovoj
pravoj ulozi i funkcijama. je i jedan pokret, poznat kao
128
Raterkommunismus (komunizam Njegovi su glavni
bili Anton Pannekoek (1873-1960), nizozemski astronom i poslije
akademije znanosti, i Otto Riihle (1874-1943),
Riihle je bio Reichstaga, zajedno s Liebknechtom glasao je
protiv ratnih kredita, i za novembarske revolucije jedno je kratko
vrijeme predsjedao Ujedinjenim revolucionarnim savjetom radnika i
vojnika u Dresdenu. Doktrina savjetnog komunizma nikada nije bila
precizno S jenjavanjem revolucije, nestao je i taj pokret
iako jo i danas u Francuskoj i Nizozemskoj postoje neke njegove izoli-
rane skupine. Doktrina savjetnog komunizma zasniva se na glavne
ideje. Hijerarhija na radnom mjestu treba se ukinuti
samoupravljanja. partije buroaski su izum i pred-
stavljaju koncentra'ciju stoga partije treba ukinuti, a parlament
zamijeniti sistemom sovjeta. Proletarijat, organiziran na radnom mjestu
gdje postoji kao klasa, treba izgraditi organizaciju od baze
prema gore, biranje smjenjivih delegata. (Potonja ideja uvedena je u
jugoslavenski Ustav iz 1974. godine.) Takva organizacija slui i za pri-
premanje revolucije i za lake preuzimanje privrede i drave.
Pod utjecajem revolucije, samoupravljanje steklo je jo
dva zagovornika: filozofa Karla Korscha (1886-1961),
partije, i filozofski kolovano g radnickog
Antonia Gramscia (1891-1937), jednog od Talijanske komu-
partije. Korsch, blizak stavovima industrijskog sindikalizma,
ujedinio je ortodoksni marksizam i sindikalizam. On je tvrdio da u
vrijeme prijelaznog razdoblja, koji karakterizira diktatura
proletarijata, treba osnovati proletarska udruenja rada u svakoj stru-
ci, u industrijama, i u cijeloj privredi, i to na osnovama industrijske
demokracije; sistem savjeta koji bi iz toga proizaao stavio bi dravnu
vlast u slubu proletarijata.
49
Razmatranje Gramscijeve misii vodi nas
u drugo sredite revolucionarnih nemira, Italiju.
Iako je pobijedila u ratu, Italija se nala na rubu revolucije. Na
izborima 1919. godine, socijalisti su dobili dva milijuna od ukupno
5,5 milijuna glasoya. Lijevo orijentirano vodstvo partije proglasilo je
da korak biti stvaranje republike i uspostaylja-
nje diktature proletarijata. Radnici su zauzimati tvornice, a se-
ljaci na jugu prisvojili su imanja stalno odsutnih zemljo-
posjednika. U kolovozu 1919. u Fiatovom centru u Torinu, jedan je
zbor radnika, krajnje nezadovoljnih commissione interna
50
(internom komisijom), uspio od nje iznuditi ostavku, i prvi put izabrati
povjerenike koji su osnovali savjet.
Sl
Iste je godine,
u istom gradu, Gramsci pokrenuo tjednik L'ordine nuovo. u
talijanskoj tradiciji jednu instituciju koja bi mogla posluiti kao zame-
tak savjeta, Gramsci i njegova skupina zalagali su se za osni-
vanje savjeta. Gramsci je bio jedan od onih
koji su jasno uvidjeli da sindikati ne nadilaze granice
drutva. Ali, za razliku od Lenjina, on je smatrao da samo
savj.eti. mogu stvoriti novu radnicima i u
vanJu Jedne nove strukture pr01zvodmh odnosa. On je uvidio
i potrebu diferenciranog - funkcionalnog i - pristupa
samoupravljanju. U jednom od svojih prvih u L'ordine nupvo
9 ekonomija socijalizma
129
(21. lipnja 1919) izraen je stav da parolu Sva vlast u .tvornici
kim komitetima, pod kojom radnici moraju birati svoje pred-
zborove, treba kombinirati s parolom Sva dravna vlast
i savjetima. Sasvim prirodno, takve ideje nisu se
dopale sindikalnoj birokraciji, koja je irenje komi-
teta izvan Torina. .
U kolovozu 1920, nakon dugog trajka metalskih radnika u Milanu,
poslodavci su zatvorili tvornice. Radnici su za odmazdu zauzi-
mati tvornicu za tvornicom. I prije su radnici povremeno znali zauzeti
tvornice i nastaviti rad bez uprave. Sada je tvornica u Milanu
i Torinu bila zauzeta. Ali cijela akcija nije bila dovoljno pripremljena
i uskoro je posustala pod zdruenim pritiskom poslodavaca i vlade.
Vlada je reforme, ali kad su pregovori zavreni i tvornice
vlasnicima, odustala je od ideje donoenja zakona o
kontroli. Usprkos zahtjevima za sudjelovanjem u
kontroli industrije, poslodavci su se ogluili; oni su konsolidi-
rati svoje organizacije i do ljeta 1919. vie velikih industrijalaca
je financirati faiste kao snagu koja bi mogla zaustaviti pokret
klase. 31. kolovoza 1922. propao je poziv sindikata na generalni trajk,
a srednje klase su s vie simpatija gledati na faiste. U listo-
padu 1922. Mussolini je umarirao u Rim. Nekoliko godina poslije
faizam se ukorijenio u Italiji. Gramsci je i na
dvadeset godina zatvora.
zemlja koju je povijest odabrala bila je panjolska. U toku
vie od jednog nakon I svjetskog rata, panjolska je pro-
lazila kroz razdoblja krajnje nestabilnosti; intervali kada
vlada gotovo nije postojala, smjenjivali su se s vojnim dikta-
turama. Vrijeme stare monarhije je prolo. Ali zemlja nije izgle-
dala zrela za demokratsku republiku. Svejedno, 1931. pro-
glaena je republika; godinu dana poslije uslijedio je vojni udar. Godine
1933. vlada je potisnula iroki pokret, a godinu dana
nakon toga oruane snage slomile su jaki narodni pokret u Asturiji.
U takvoj atmosferi, lijeve partije lako su dobile apsolutnu na
izborima u 1936. u srpnju, u Maroku se general Franco
priprema za vojni udar. nit je U prvim mjesecima
stvarnu vlast su imali uglavnom mjesni komiteti. se
i armija uglavnom sastojala od milicije. U cijeloj zemlji
radnici su zauzeli naputene tvornice, a . seljaci naputena imanja.
Radnici su birali komitete za upravljanje tvornicama, a seljaci suosni-
vali komune. Kolektivizacija zemlje bila je mnogo rairenija jer je
nailazila na manje otpora. Komune su bile zaista orga-
nizacije, a novac se ukidao. Komiteti su uglavnom biIi sastavljeni
od aktivista sindikalne konfederacije, Confederaci6n nacional de tra-
bajo (CNT). CNT je velikim dijelom bila pod utjecajem anarhista,
drala se podalje od partijske politike i proglasila je za cilj drutvo or-
ganizirano kao labavu federaciju slobodnih lokalnih komuna. Njezin
. je utjecaj bio u Kataloniji i upravo je ovdje u listopadu 1936.
izdan slavni Dekret o kolektivizaciji i kontroli. Dekret je
zahtijevao kolektivizaciju svih s vie od stotinu radnika,
zatim naputenih ili onih su se vlasnici pridruili pobunje-
130
nicima te onih u kojima se tri petirie radnika izjasnilo za kolektiviza-
ciju. U kolektiviziranim upravljali su radnici preko svojih
_zastupnika u savjetu Privatnom industrijom mogli su uprav-
ljati vlasnici, pod uvjetom da to odobri odbor kontrole.
Savjeti birali bi direktore i bi vladine inspektore,
bi dunost bila osiguravati zakonsku Koordinacija
aktivnosti savjeta i zadatak sastavljanja pla-
nova za industrije, povjerili bi se industrijskim savje-
tima, sastavljenim od predstavnika savjeta i sindikata, te
koje bi imenovala vlada. U uvjetima rata taj je
projekt imao malo izgleda da se isproba onako kako je zamiljen.
Osim toga, ne samo neprijatelj nego i sama vlada, za koju se mislilo
da je - kao u Rusiji i - opirala se
upravljanju i pokuavala ga je unititi. Neto vie od dvije godine
nakon toga, panjolska revolucija je posustala. El comunismo libertario
(slobodarski komunizam) Nacionalne konfederacije rada, na
kongresu CNT odranom 1936. u Zaragozi, zamijenjeri je
diktaturom. se da pouka koju moemo iz iskustva Ma-
Italije i panjolske glasi da neuspjene ili poluuspje-
ne revolucije najvjerojatnije zavravaju u diktaturama.
Drugi svjetski rat doveo je do novih revolucionarnih pokreta i, s nji-
ma, do novih pokuaja uspostavljanja samoupravljanja. Jugo-
slavenska revolucija 1941-45/48, o kojoj detaljnije govoriti po-
slije, je prvu uspjenu primjenu integralnog sistema
samoupravljanja. Isto kao to je ruska revolucija utjecala na razvoj
u drugim zemljama, gdje su se pojavile brojne imitacije sov-
jeta, jugoslavenska revolucija popularizirala je savjete, koji
su uvedeni u vie zemalja.
jugoslavensko iskustvo moda se osjetilo u Aliru, gdje su
ratu (1954-62) stvoreni povoljni
uvjeti za drutvenu promjenu. Kao i prije u Rusiji, i pa-
njolskoj, radnici i seljaci zauzeli su naputena imanja i tvrtke fran-
cuskih kolona. Comites de gestion (upravne odbor<!), spOIitano uvedene
ljeti 1962, podrali su sindikati UGTA kao osnovni oblik demokracije,
se tako autokratskim tendencijama vodstva Fronta
za nacionalno (FLN). Prvi izbori odrani su u rujnu 1962, a
u listopadu jednim dekretom legalizirani su comites de gestion na
praznim poljoprivrednim imanjima. godine slavni Martovski de-
kreti postavili su upravne odbore kao kamen temeljac alirskog so-
cijalizma. jugoslavenska formula je svi radnici zaposleni
puno radno vrijeme zbor radnika koji, u s
vie od trideset radnika, bira savjet. Savjet zatim bira upravni
odbor. mnogi dravne i partijske mainerije opirali
su se samoupravljanju. Korak po korak, dravni aparat je
svoju kontrolu nad aktivnostima Njihove fondove
su drati i njima upravljati dravne agencije. Na kraju su komiteti ras-
puteni, osim u poljoprivredi, i su integrirana u societes na-
tionales
52
(nacionalna Samoupravna jugoslaven-
skog tipa zamijenjena su javnim korporacijama po ugledu na francuski
model. jo jednom samoupravljanje se izrodilo u etatizam. Ali, ideja
je ostala u ivotu. Novi je zabiljeen 1974, kada su u dravnim
9
131
izabrani zborovi radnika. Dakako, ti zborovi imaju uglav-
nom savjetodavna prava.
Poslijeratni u razvijenih zemalja imaju
karakte:istika. zemlje oslobodila je sovjetska
armIJa. U SVIm tim zemljama razhCIti oblici upravljanja
sp011:
tano
.. su se P?ja:vili 1944. ili 1945. godine.
.saV:Jeti) su se pojavili u Nje-
mackoJ. Tvormcki komIteti legahzrrani su u u 1945.
Istog je u P.oljskoj izdan ?ekret o savjetima. U
hosiovackoJ su Jedmm dekretom IZ 1945. uvedeni savjeti U
najvii organ upravljanja bio je odbor
od 1Zabranih radnika (jedna i predstavnika vlasti,
Imenov:ar:l,!:t .uz sa sindikatima (dvije Do 1948.
ucvrstih su svoju vlast, i uskoro je uprav-
u SVlID tim zemljama, a zamijenilo ga je Gleichschaltung
(IzJednacavanje) sa sovjetskim modelom.
Nak.on Sta!jin?ve smrti, revolucionarna plima preplavi1a je
te zemlje. StalJm Je umro u ozuJku 1953; u lipnju radnici
sudjelovanje u upravljanju tvornicama
1 slobodne Izbore. Dva mjeseca poslije pobunili su se radnici u
Berlinu. put za ivota jedne generacije, su pokuali uvesti
U travnju 1956. mladi intelektualci u Budimpeti
su krug: pyostaje sredite kritike i pobune.
De rujna aktivlrah su se l radmcl I poceti su zahtijevati istinsko rad-
Do kraja listopada zemlja je bila na rubu
revolucIJe. Spontano uvedeni savjeti legalizirani su u studenom
savjet biraju radnici, on upravlja podu-
.. l dO?yOS.1 odluke o svim vanim pitanjima. Terito-
ne bl aktivnosti savjeta podu-
zeca nego bl SIUZlh 1 kao organI politicke vlasti. To je osobito vrijedilo
za budimpetanski savjet.
Ruska vojna intervencija je taj razvoj. Za mjesec dana
i savjeti bili su rasputeni. Za
razltku od reVOlUCIje IZ 1917. kad je Lenjin oduevljeno
kao godine s njom se postupalo kao s ne-'
pnJatelJem. To mje bilo slucajno, niti se takva stvar prvi put dogodila.
obje su zemlje doivljavale iskustvo revo-
luclJe. <?odme 1956. Savez razbio je
revolUCIJU u - IstO kao sto je 1848. feudalna Rusija uguila
buroasku revoluciju. Nakon poraza
i dalje .su postojali, pa je primijenjeno 'provjereno sredstvo;
trazll0 se od smdlkata da preuzmu ulogu. Godine 1957.
i:?ubili. SV?ju i zamijenjeni su savje-
ti!lla, bl!l tijela pod vodstvom sindikata. Predsjed-
mk VijeCa smdlkata biO Je ex officio predsjednik savjeta.
17. studenoga slubeno je objavljeno da je sve preostale sa-
vjete potrebno odmah ukinuti. .
U Po!jskoj, u lipnju 1956, savjeti
osnovam su' u razilCltlm obliC1ma u vise U studenom je do-
132
l
nesen zakon koji je proplS1vao da. savjeti, koje biraju svi
radnici, upravljaju i odobravaju imenovanje i razrjeenje
- dunosti generalnog direktora. Ipak, je situacija dovedena pod
kontrolu, vlasti su posegnule za pravima savjeta, koji su
radili u sve teim uvjetima. Novi zakon, donesen 1958, je na-
vodio princip ili uprave jednog samouprav-
ljanje je zamijenjeno sudjelovanjem (ko-participacijom).
savjet, sindikalni komitet i partijski komitet zajedno odbor
za samoupravljanje. Tom je odboru doputeno da podnosi prijedloge,
ali sve je odluke morao donositi direktor.
je kasnila za tim desetak- godina. Ali,
kad je kucnuo taj je pokuaj najvie jer
se industrijska demokracija razvijala u sklopu jedne zrele
demokraCije. Prvi su se elementi samoupravljanja pojavili 1966. godine
zajedno s privrednom reformom. Ali taj je razvoj s uspjehom
reim. Prako donijelo je temeljitu
promjenu. Kad su stari staljinisti izgubili vlast, prvih mjeseci 1968, sa-
moupravljanje je postalo glavnim predmetom rasprava u novinama i
i u tvornicama Pripremni komiteti za
savjete (podnikove rady pracujicich) su se uvoditi u
cijeloj zemlji. U lipnju su sindikati podrali tu inicijativu i zapravo
osnovali dvije svih pripremnih komiteta, koji su uskoro posto-
jali u polovici svih industrijskih Vlada je najavila ela do
kraja godine donijeti zakon o koji je trebao
srediti sve u vezi samoupravljanja. Konzervativci su se, naravno, opi-
rali. Reprezentant njihovih stavova bilo je jedan dokument koji je
kruio partije, a pripremila su ga dvojica
Prezidija partije za sjednicu toga tijela koja se trebala odrati kobne
21. kolovoza. U dokumentu je pisalo da osnivanje savje-
ta stvara opasnost da i elenienti
postupno zauzeti najvanije poloaje u savjetima i iskoristiti ih za
slabljenje i razaranje poloaja partije, sindikata i ekonomskih foruma
u proizvodnom procesu. na umu promjene do kojih dolazi u
strukturi uprave, ta bi mogla izazvati dalekosene poslje-
dice.54 Ruski rukovodiOci dijelili su to miljenje, i ima neto zloslutne
siml;lolike u da su ba u kad se o dokumentu trebalo
raspravljati u Prezidiju partije, trupe Varavskog pakta napale 0-
Jedan od prvih zahtjeva invazijskih snaga bio je
rasputanje savjeta. pripremni komiteti i
savjeti postojali su jo neko vrijeme, povremeno u i1egalnosti.
Najavljeni zakon o je u ljeto 1969.
Rasputanje najvanijeg savjeta - onog u tvornici koda uPlzenu
- 12. studenoga 1969. je kraj upravljanja. Stari
sistem bio je ponovo uspostavljen.
Sada moemo saeti nae nalaze. U prvom
revolucija, samo dvije od njih nisu pokuale uspostaviti samouprav-
ljanje. Dvije se iznimke - kubanska i kineska revolucija - vjerojatno
mogu objasniti vrlo prirodom tih revolucija.
5s
Kina je, na
primjer, vrlo nerazvijena zemlja. Vojni udari i
ratovi, koji su se prozivali i koji bi se mogli smatrati
133
revolucijama, dogOdili su se u nekim nerazvijenim zemljama Azije i
Afrike, ali ni oni nisu uspjeli uvesti upravljanje. se da
je osim socijalne revolucije i minimalna razina razvijenosti
neophodan preduvjet za upravljanje. S druge strane,
potrebno je napomenuti da su kineske poljoprivredne zadruge i indu-
strijski revolucionarni odbori otili daleko u
participacije seljaka i radnika. U liberalnijoj sredini nakon
Maove smrti, taj trend vjerojatno nastaviti razvoj prema nagla-
enijem samoupravljanju. to se Kube, ta zemlja jo ivi u opsad-
nom stanju. U takvoj situaciji, decentralizacija se ne doima kao razum-
no rjeenje. Druga revolucija, ona u Boliviji 1952,
godine, odmah je uvela control obrero kontrolu) u naciona-
1iziranim Stoga, povijesno gledano, se da su socija-
lizam i samoupravljanje sinonimi.
se da je upravljanje propalo svuda gdje se
s nJ1me pokusalo. U smislu to je Nakon neuspjelih
pokuaja, zemlja bi kliznula natrag u kapitalizam ili u etatizam. Ali
da se zbog tih neuspjeha upravljanje treba sma-
neostvarivom utopijom, potpuno je pogrean. Ni u jednom po-
V1Jesnom razdoblju nove drutvene institucije nisu bile uspjeno uspo-
stavljene najednom, bez borbe s uvrijeenim interesima i bez
mp.ogih poraza. Ono to je za prikazane nisu ne-
u cilja, nego njihovo stalno ponavlja-
nJe LIsprkos SV1m neUSPJeS1ma.
v. Poredak
.. Tr! d?sad opisana. vala su izvrila velik utjecaj i pripremila
.. relativnov i obrasca drutvenog
kOJ1 nazIvamo drustvemm SIstemom (establishment). I sam dru-
stveni sistem poceo se mijenjati, dolazimo do povrin-
skog slOja pOvijesnog trenda koji istraujemo.
vrste i savjeta -(prvi su sastavljeni
samo od radnika i su, a drugi i predstavnike poslodava-
ca) stare su koliko i sindikalni pokret. Ti savjeti ili odbori bave se
SOCijalnim radom
v
i uvjetima zaposlenosti; uvijek su savjeto-
davm Jer poslodavac zadrzava pravo odluke. oni
su se vrlo dugo javljali samo nisu predstavljali institucijU.
Na zakonodavstvo u vezi s nekim oblicima rad-
sudjelovanja u organizaciji rada u tvornici - gotovo
na probleme SOcijalne zatite - moe se u nekim zemljama
(u Prusiji i Austriji, na primjer) pratiti unatrag do kraja prolog sto-


To su bili a stupanj
upravljanja bio je neznatan. Prvi putokaz u povijesti sudje-
lovanja u upravljanju predstavlja I svjetski rat i ruska revolucija.
Za vrijeme rata, radi ratne proizvodnje, britanska,
francuska i vlada traile su od sindikata da s njima
i oni su pristali. Kao rezultat toga razvili su se oblici su-
134
radnje radnika i uprave koji su se zbili u tim zem-
ljama toliko su da zasluuju kratak opis. .
- Tri godine koje su prethodile izbijanju rata predstavljale su jedno
od najnemirnijih razdoblja u povijesti britanske industrije - pie J.
B. Seymour, takozvanih Whitleyevih savjeta. Na
rata izbilo je oko stotinu trajkova.
GS
Bilo je to razdoblje kad je sindi-
utjecaj u Britaniji bio i kad su 1912. rudari i
sindikata prihvatili zahtjev za potpunom kontrolom
industrije od radnika. Bilo je to razdoblje kad su se pojavili
i prvi znaci pokreta povjerenika (trajk inenjerskih
radnika u Glasgowu 1912).
Prije rata povjerenici u tvornicama (shop stewards) bili su
nii funkcionari koje je imenovao sindikat radnika iz
pogona, sa zadatkom da se brinu o i organiziranju pridolica.
Oni nisu imali nikakvog ovlatenja da razmatraju albe radnika, a niti
su ih uprave slubeno priznavale. I tada je doao rat, koji,
kako nam to C. G. Renold kae na osnovi svog neposrednog iskustva
kao poslodavac, radni ljudi nisu kao 'svoj' rat ... iroki slo-
jevi smatrali su ga ratom i zbog toga su bili vrlo ozlo-
kontrolom i

Dovoljno je
dodati da je nakon sporazuma sindikalnog vodstva s vladom (Treasury
Agreement) 1915. godine, kOjim su se sindikalni funkcionari obavezali
da odobravati trajkove za vrijeme rata, neposlunost sindikalnog
postala neminovna. Veliki trajk inenjerskih radnika u Clydeu
1915, kad je trajkaki komitet dobio trajk nad-
lene sindikalne funkcionare, postavio je obrazac i inicirao pokret, koji
je uskoro postao poznat kao pokret povjerenika.
so
Komiteti
povjerenika, sastavljeni od predstavnika svih radnika !l ne-
kom rairili su se po cijeloj zemlji. Lokalni delegati iz po-
s su komitete, koji su
se ujedinili u jedan neslubeni nacionalni pokret 'komiteta.
Taj spontani razvoj bio je vrlo pojavi sovjeta u Rusiji, pa je sa-
svim prirodno da su u Britaniji sovjeti postali populatni nakon februar-
ske revolucije u Rusiji. Spomenuta konferencija odrana je u Leedsu
u lipnju 1912. i zahtijevala je osnivanje i savjeta.
Sindikalizam, gildski socijalizam, pokret povjerenika,
broja dana izgubljenih u trajkovima usprkos svim ogra-
- 2 milijuna u 1915. godini, 2,5 milijuna u 1916. godini,
5,5 milijuna u 1917. godini - alarmirali su vladu. U listopadu 1916.
imenovan je odbor (poznat kao Whitleyev odbor) sa zadatkom da ispita
metode za osiguravanje stalnog poboljanja u industrijskim odnosima.
godine Whitleyev odbor je izradio svoju shemu suradnje radnika
i poslodavca. Za svaku industrijsku granu trebalo je osnovati
nacionalni savjet i pokrajinske savjete radi okupljanja organizacija po-
slodavaca i sindikata, a u pojedinim tvornicama
komiteti trebali su postati priznati instrument savjetovanja uprave i
radnika. shema nije funkcionirala osim u dravnim nadletvi-
ma: Poslodavci, kao organizacija, nisu nikada bili naklonjeni shemi.
Sindikalisti, koje je uplaio pokret povjerenika, zgraali su
se od pomisli da daju vlast pokretu nezavisno od centralnih
135
organizacija.61 Od otprilike stotinu osnovanih komiteta, na
osnovi Whitleyevih preporuka, do 1929. godine ostala je na ivotu
jedva polovica. Nakon rata vlada je odbacila zahtjeve rudara
i za nacionalizacijom i samoupravom. Prva poslijeratna
kriza, koja je 1921. godine, unitila je pokret povje-
renika i gildske socijaliste.
62
Stanje je opet bilo normalizirano i kapita-
mainerija mogla je funkcionirati kao i prije. Ali ipak ne sa-
svim; sjeme je bilo posijano.
U Francuskoj je za vrijeme I svjetskog rata ministar
rata pokrenuo osnivanje komiteta, sastavljenih od pred,.
stavnika .radnika, u tvornic;ama koje su proizvodile ratnu opremu. Ti
su se komiteti nakon rata raspali. je vlada stvorila
komitete u vrijeme I svjetskog rata (1916), s izraenim ciljem
da komiteti pridonesu boljem razumijevanju radnika i poslo-
davaca. Za razliku od Britanije i Francuske, je bila poraena
u ratu i u njoj su krenuli drugim .tokom. Poraz i golemi utjecaj
ruske revolucije potakli revoluciju (1918), i voj-
savjeti pojavili su se po cijeloj zemlji. Nasmrt uplaeni poslodavci
bili su spremni vrlo daleko samo da izbjegnu potpuni socijalizam.
I tako se dogodilo da je postala prva zemlja
u je ustav (srpanj 1919) u osnovna prava i ovo
pravo: Da bi zatitili svoje drutvene i ekonomske interese, radnici i
namjetenici imaju pravo da budu zastupljeni u savjetima
u svakoj tvornici, i u regionalnim savjetima organiziranim
za svako industrijsko i u saveznom savjetu .
. Na osnovi ustava dqnesen je 1920. godine zakon kOjim
savjeti (Betriebsriite) postaju obavezni u svim sa 20 ili
vie zaposlenih. Savjeti su trebali nadzirati funkcioniranje kolektivnih
ugovora, sklapati sporazume o uvjetima rada i problemima koji nisu
bili regulirani irim sporazumima, paziti na primanje i otputanje rad-
nika; oni su trebali savjetovati. poslodavca kako da
efikasnost i organizaciju proizvodnje. ustavni zakoni pred-
stavljaju mrtvo slovo na papiru ako ih ne podupiru aktivne drutvene
snage. pokret toga vremena bio je duboko podijeljen,
i u svojoj sindikalnoj i u svojoj grani. koja je dJ;ala
vlast bila je kompromisna, oklijevala je. Dravna biro-
kracija bila je neprijateljski raspoloena. U takvoj su situaciji poslo-
davci dobili vremena za predah. Rezultati revolucije biIi su postupno
potkopani - u je kriza od 1924. igrala ne malu ulogu - i zatim
likvidirani. Taj je proces zavren u svibnju 1933, kad su sindikati i
savjeti ukinuti, to je dolazak faizma.
to se ostalih evropskih zemalja, dovoljno je spomenuti da su
u razdoblju 1919-1922. godine iz razloga bili doneseni
zakoni u Austriji, i Norvekoj. U Jugoslaviji, zakon o
zatiti radnika (1922) je izbor povjerenika u podu-
sa zadatkom da interese i s poslo-
davcima. Stav poslodavaca i sindikata sveo je tu odredbu vrlo brzo
na puku formalnost. Sa zaostatkom od deset godina i nakon jednog
razdoblja trajkova, do rjeenja dola je vlada Narodnog fronta
u Francuskoj u 1936; delegatima (deIegues ouvriers) priznato
136
je pravo da se sastaju s upravom svaki mjesec . .u Sjedinjenim Dra-
vama sindikat i uprava su neto suradnju u vezi s
problemima proizvodnje na jednoj od eljeznica 1920-ih godina, kad
je sindikat nastojao smanjiti trokove poslovanja da bi se osigurao
rad za radionice. Druge tvrtke i sindikati eksperimentirali
su sa idejarria do 1929. godine, kad je kriza unitila eksperi-
mente te vrste. poslije sindikat metalaca izradio je sasvim
uspjene planove suradnje u broju manjih za
proizvodnju i obradu Te sheme preivjele su rat i dalje su
funkcionirale u nekih tridesetak tvrtki. 63
Prvi savjeti .u Sjedinjenim Dravama pojavili su se na
prijelomu Do 1926. postOjali su u neto vie od 300 kompanija,
velike tvrtke kao Bethlehem Steel, General Electric, Inter-
national Harvester i Westinghouse. Ali njihov broj nije se
je da je zakonodavstvo 1930-ih godina, koje je podra-
valo sindikate, razvoj savjeta. sindikata
nazivali su ih sindikatima kompanija i godine 1937. Vrhovni
sud stavio ih je izvan zakona jer su pripadali udruenjima namjete-
nika koja su osnivali, kontrolirali i na njih utjecali poslodavci.
klasna suradnja nije bila poeljna. Tako su zakonodavci i
sindikalno vodstvo nehotice prihvatili ispravan klasni stav evropskih
radikala. Poslije razmotriti posljedice takvog stava.
Drugi putokaz u razvoju sudjelovanja u upravljanju
predstavlja drugi svjetski rat. kao i prvi svjetski rat, on je inicirao
ciklus, samo u znatno razmjerima. Opet su vlade traile suradnju
s radnicima da bi ratnu proizvodnju te su proiz-
vodnikomiteti uspostavljeni u zemljama (Britaniji, Sjedinjenim
Dravama, Kanadi). I opet je Britanija bila pobjednik, a
poraena, uz spontani razvoj u prvoj zemlji i zakonodavne mjere u
drugoj. I opet s'u britanski rudari samoupravu, a - umjesto
toga - dobili su savjetovanje. bilo je i nekoliko
sasvim novih trenutaka, od kojih su najvaniji velike nacionalizacije u
nekim zemljama i potpune nacionalizacije u broju drugih
(u i u azijskim zemljama Dalekog istoka). A u svim
nacionaliziranim industrijama savjetovanje radnika
i uprave uvedeno je kao neto to se samo po sebi razumije.
U Britaniji, dva nacionalna sporazuma za vrijeme rata dali su
obrazac za osnivanje komiteta. Komiteti su trebali imati
savjetodavnu ulogu i pruati za redovitu razmjenu gledita
poslodavaca i namjetenika o socijalnim i proizvodnim proble-
mima, uz da o uvjetima zapoljavanja pregovara sindikat
u ime radnika. U 1947. godini, nacionalno savjetodavno
je organizacijama poslodavaca i sindikatima da us-
postave savjetodavnu maineriju tamo gdje ona jo ne postoji. Pre-
poruka je naila na odaziv i nekoliko godina poslije bilo je vie stotina
komiteta u Britaniji.
U ne samo da je ponovo oivjelo zakonodavstvo vaj-
marskog razdoblja nego se otilo i korak dalje: od savjeto-
vanja do (Mitbestimmul1g). U dvije industrije -
industriji ugljena i - sindikati su postigli paritet za
predstavnike u nadzornom odboru (Aufsichtsrat), tijelu koje imenuje
137
upravni odbor. tovie, jednog od tri upravnog odbora,
personalnog direktora (Arbeitsdirektor), imenuje sindikat (zakon iz
1951). U drugim industrijama predstavnici jo su u manjini,
iako ta manjina moe biti nego u vajmarskom razdoblju.
savjeti (Betriebsriite), koji predstavljaju i radnike i slube-
nike! moraju se izabrati u svim koja stalno imaju 5 ili vie
zaposlenih (zakon iz 1952). Radi promicanja suradnje
savjeta i poslodavca u s vie od stotinu zaposlenih moraju
se osnovati privredni odbori (Wirtschaftsausschuss), u koje svaka strana
imenuje polovicu
U Francuskoj, zakonom iz 1946. s vie od 50 zaposlenih
obavezna su osnovati komitete (comite d'entreprise), koji
zastupaju manualne radnike i osoblje. Svaku od-
luku mora odobriti komitet. Ako do neslaganja, predmet se alje
arbitrai. '
vedski sindikati i udruenja poslodavaca postigli su -1946. godine
sporazum kojim se sva s vie od 25 namjetenika obavezuju
osnovati savjete Zadatak tih savjeta moe se u najirem
smislu kao savjetovanje o svim vanijim proble-
mima. Bit zanimljivo napomenuti da su se 1923. godine, kad je jedan
kraljevski komitet s E. Wigforssom na predloio formiranje
proizvodnih komiteta, i sindikati i poslodavci su se uspro-
tivili, i od toga nije bilo nita. Od svretka drugog svjetskog rata do
1950. godine savjeti osnovani su u 2650 kOja
zapoljavaju 600.000 radnika.
64
savjetodavni komiteti
uvedeni su u Norvekoj (1945) i Danskoj (1947) na temelju sporazuma
sindikata i poslodavaca, a u Finskoj posebnim zakonom (1946). II
Austriji su savjeti ponovo uvedeni zakonom iz 1948, a za
razliku od 1919, dobili su i pravo sudjelovanja u upravljanju. U Belgiji,
savjeti (conseils uvedeni su zakonom iz 1948,
a u Nizozemskoj su savjeti uvedeni 1950.
Neto poslije, 1966. godine, interne komisije (commission i
interne osnivaju se u Italiji. oblici
savjetovanja razvijeni su i u zemljama.
U Sovjetskom Savezu se 1957. godine i poslije pokualo ponovo oi-
vjeti zamrle proizvodne konferencije, i na kraju je, 1973. godine, na-
pokon izdan jedari dekret u njihovu korist.
U nizu zemalja, predratna praksa savjetovanja nastav-
ljena je i poslije rata, a tamo gdje prije nije postojala uvedena je prvi
put. U 1951. godini ured rada registrirao je vie od 30
zemalja sa stalnim organima sudjelovanja u upravljanju.
Njihova praksa je od zemlje do zemlje, ali ti organi imaju
karakteristiku: osim nekoliko iznimaka, sudjelovanje rad-
nika je na savjetovanje. Ipak, bio je to tek po-
U toku dva pokret participacije je i
osvojio nova Razvoj je redovito iao u smjeru
povremeno i na paritetnoj osnovi.
Nakon II svjetskog rata, pokret za sudjelovanje u uprav-
ljanju proirio se i na izvanevropske zemlje. Alir je bio spomenut.
Za vrijeme prve godine nezavisnosti, u Indiji je donesen zakon koji
propisuje da dr,avna vlada moe od poslodavca zahtije-
138
vati osnivanje komiteta, sastavljenog od predstavnika
slodavaca i radnika, koji obavlja savjetodavnu funkciju. Godine 1957.
je nacrt dobrovoljnih savjeta upravljanja, zasnovan -
na ideji da je u demokraciji rad partner u ostvarivanju
zadatka razvoja. ( ... ) Radnici i trebaju se zajed-
savjetovati i, kad god se moe, progresivno u uprav-
Ijanje.65 Do 1969. osnovano je oko 150 savjeta upravljanja
i 3133 komiteta. Pakistan zahtijeva predstavnika radnika u
upravnom odboru u svim s vie od 50 zaposlenih. U Boliviji
je 1960. izdan dekret o savjetima, a nakon revolucije 1963.
jo jedan dekret o kontroli. U Tanzaniji su rad-
komiteti uvedeni 1964, a 1970. su u javnim osnovani
savjeti. U Turskoj, Egiptu i Siriji participacija je uvedena u
javnim Zakonom iz 1966. u Venezueli je za-
stupanje radnika u upravnim odborima dravnih Zambija,
Demokratska Republika Kongo i ostale zemlje, eksperimentiraju s
oblicima participacije.
Poseban oblik sindikalizma razvio se u Izraelu, zemlji s mjeovitom
privredom u kOjoj prevladava javni sektor. Ovdje je federacija sindi-
kata Histadrut industrijski koncern u zemlji, koji zapoljava
aktivnog stanovnitva. Histadrut je dokazao - iako se prije
to - da sindikati mogu istovremeno djelovati i kao
posrednici i kao poslodavci. Godine 1945. Histadrut je
uveo proizvodne komitete, sastavljene od predstavnika rad-
nika i uprave, u svojim vlastitim a zatim je postigao spo-
razum s udruenjem privatnih o promicanju proizvodnih
komiteta u _ privatnim taj pokuaj je propao
zbog otpora struktura i zbog nezainteresiranosti radnika.
Ti su napori obnovljeni 1956, kad je plan o
savjetima, koji je trebao kontrolu cijelog poslovanja unutar
osim pitanja nadnica i dobiti. Ideja je bila da se uvede
ali ono to je na kraju proizalo bilo je
savjetovanje.
Druga specijalna odlika izraelske privrede je kibuc. kibuc
dolazi od hebrejske kvutzah, to grupa. Prvi je kibuc
osnovan 1909. godine. Kibuci se iz javljaju kao ruralne za-
drune naseobine, ali se poslije baviti i proizvodnjom. Oni
proizvode ukupnih poljoprivrednih proizvoda i neto manje od
desetine industrijskih proizvoda zemlje. Kibuci variraju u od
40 ili 50 do 1000 iako ih ima
250 i 500 Oni predstavljaju najradikalniji oblik samouprav-
ljanja koji danas postoji. Cilj je potpuna identifikacija pojedinca s
drutvom. Svi sudjeluju u donoenju odluka, funk-
cije obavljaju se po rotacije a potrebe se zadovoljavaju
na ravnopravnoj osnovi preko komunalnih ustanova. kibuci
zapoljavaju manje od 4 posto aktivnog stanovnitva i ne
taj udio.
Poput kibuca, asentamientos su poljoprivredne
naseobine. Oni su osnivani na zemlji agrarnom reformom
1964. i 1970. te su se nakon nekoliko godina prijelaznog raz-
doblja razvili u samoupravne zadruge s nedjeljivim vlasnitvom. U toj
139
zemlji se razvio i jedan spontani pokret u proizvodnje, koji
predstavlja istinsko samoupravljanje, a koji su ignorirali i
podjednako zamrzili i vlada, i opozicija, i sindikati. Od 1968. radnici
zauzimaju, jedno za drugim, koja su napustili njihovi vlasnicii
zatim ona pod ili na rubu ili ona koja jednostavno
nisu uspjeno poslovala. Radnici preuzimaju upravu, nastavljaju pro-
izvodnju i, kao po pravilu, izbjegavaju i poboljavaju rezultate
poslovanja. Do 1972. osnovano je stotiriu takvih empresas de trabaja-
dores koja su zapoljavala oko 10.000 radnika.
U vlada i sindikati postigli su sporazum o
mainerije savjetovanja s elementima u jay-
nom sektoru. Vojni udar prekinuo je taj razvoj, ali se nova
u vlasnitvu radnika i dalje neprekidno osnivaju.
Susjed Peru, je proveo agrarnu reformu i uspostavio
samoupravne zadruge. Nova vojna vlada, koja je vojnim
udarom 1968. godine zbacila civilnu, ponijela se vrlo neortodoksno i
Vlada je izloila svoju socijalnu filozofiju otprilike ovako:
Zapadni kapitalizam je stvorio nepodnoljive socijalne razlike, usporio
privredni razvoj i pretvorio zemlju u ekonomsku koloniju. Stoga je
'kapitalizam, kako god ga reformirali, neprihvatljiv. komunizam
, je stvorio totalitarno drutVo u kojem je sloboda radnih ljudi
unitena ili vrlo i stoga je jednako neprihvatljiv.
ne postoje samo dvije alternative kao to su ljudi nekad vjerovali.
alternativa, samoupravno drutvo - democracia soCial de parti-
cipacion plena (socijalna demokracija s punom participacijom) - pred-
stavlja alternativu za koju se treba opredijeliti. Nacionalizacije velikog
opsega, osnivanje poljoprivrednih zadruga i samoupravljanje u indu-
striji biiI su prvi komci. to se privatne industrije, vlada je
primijenila vrlo originalnu ideju: su imala zakonsku obavezu
da svake godine izdvajaju postotak profita u jedan nedjeljivi
rezervni fond kojim upravljaju zaposleni, radnici. Svi zaposleni radnici
predstavljaju radnu zajednicu comunidad labora1. Kako raste udio kapi-
tala koji pripada radnoj zajednici, proporcionalno se i gla-
prava predstavnika u upravi. Ta zamisao, inteligentno i
uspjeno primijenjena, ne zahtijeva za razvlatenje kapitalista nita
drugo osim mehanizama. Ali, zemlja se s
privrednim Predsjednik Velasco Alvarado,
inicijator reformi, maknut je s dunosti, i irenje sektora kojim uprav-
ljaju radnici je zaustavljeno.
I napokon, preostaje nam da zabiljeirno prvi uspjean pokuaj
uspostavljanja samoupravljanja u nacionalnim razmjerima.
Jugoslavensku revoluciju je i
rat u godinama 1941-45. Kako partizansko ratovanje zahtijeva mnogo
lokalne inicijative i domiljatosti, prvi organi lokalne samouprave i
prve samoupravne partizanske tvornice organizirane su jo 1941. go-
dine. razi:Ioblje dolazi prvih pet godina nakon
oruane revolucije. Zakonom iz 1945. se da povje-
renici, kao legalni predstavnici radnika, uspostave kontakt s upravom
dravnim organima i sindikatom radi zatite drutvenih i
ekonomskih interesa radnika i pomaganja u proizvodnje.
godine dio privrede bio je nacionaliziran, a 1948. go-
140
dine nacionalizacija je zavrena. U su
renici prestali postojati i umjesto njih sindikalne su
legalno pravo da izlaze s prijedlozima pred upravu. To Je korak
natrag od kontrole k savjetovanju, pomalo opasan korak. kOJI J;:: pod-
na sovjetski razvoj u razdoblju 1917-1920. v.ec
godine dolazi do nove
tovanje uprave - vecmom lJudI kOJI su 1 samI aktivno sudJe-
lovali u revoluciji - i radnika bilo je spontano uveden.o.
napad Kominforma, sredinom 1 u
nekoliko godina, djelovao je kao snaga kOJa Je koclla polanza-
cijski proces. U prosincu 1949. godine vlada i sindikati
instrukciju za formiranje savjeta kao savjetadavnih
Savjeti su izabrani u 215 Ubrza su i druga paduzeca
zahtijevala isti privilegij, Ldo sredine 520
U lipnju ,1950. godine Narodna .skupstina Je zakon. kOJlID
savjeti iz u tIJela. Radm
svakog .izabIre radmcki kOJI, tako ?ugo .
povjerenje ,predstavlja vrhovnI organ za P'?h!ike
Savjet izabire svoj izvrni komitet,. odbor: CiJa Je
da se brine o svaka dnevnom politlke savJeta; stvarna iZ-
vravanje direktiva i posaa rutin,.ske kaordi?-vacije
preputeno je direktaru i strucnom I
.osabIju. Tim zakonskim aktam mJe
.odjednom ali su stvarem uVJetl za nJezmo. Do
1950. godine je postalo. opcen:.to,
.organizacija dovodi do I
te je tako OClStl}a teren. za mz
cionalnih pramjena kOJe su sliJedlle. DalJI razvoJ u ostalim
drutvenog ivota pridonio je daljem
industrije. Samaupravljanje Je .!zyan
neposrednog radnag mjesta time sta su SVI predstavmckl organI: od
lokalnih pa do savezne skuptine, dobili dom. -
U 1953. godini promjena ustava regIstrIrala Je nave mstltuclJe.
upravljanje postalo je dio drutvenog Y
Jugoslavensko rjeenje ne treba pramatratl kao. Jednog
procesa, nego prije kao sam?-
upravnog drutva. se da se .. na
do danas dobro utemelJllo Jugos}aV1J1. Ono sto
jest da ga se proiri na ostale razine l, .oSObIto, da se ra!VlJe Jedan
jednako nov sistem, primjeren samoupravnam drustvu.
VI. Evaluacija
Povijesna i su dva
u upravljanju: jedan negativan, .obuzdavaJucl; I drugI
Prvi se razvio prije, a zasniva se na ovakvom razmlsiJanJu i
postupcima. Pasladavci i radnici klas.e s
interesima. Vii prafitl podrazumiJevaJu mze
i obrnuto. Prema tome; normalna stanje klasni ra.t,
ili manje civiliziranim sredstvima. Na tOJ osnOVI, stvorem su smdlkati
141
kao borbene organizacije klase. U radikaliziranim situacijama,
kada su klasne napetosti tradicionalno
potiskuju zahtjevi za kontrolom. kontrola se
tako moe koristiti kao izraz koji opisuje negativan,
pristup participaciji. Njegovi povijesni kOrijeni analizirani su u odjeljku
o revolucijama. On se odnosi na agresivno posizanje sindikata ili ne-
slubenih skupina za pozicijama u sredini.
Snagom svojih organizacija radnici utjeruju ustupke od poslodavaca.
Oni ne iznose pozitivne prijedloge za poslova - poslovanje
je pravo uprave, pa radnici nisu pozvani da bilo ta pred-
lau; oni ne preuzimaju nikakvu odgovornost - nije njihovo
vlasnitvo; oni to se ne moe raditi, tako
proizvoljnu poslodavca, i oni pokuavaju maksimizirati svoj udio
u Tako dugo dok postoji kapitalizam (ili etatizam) ne moe biti
suradnje. Kako se kapitalizam ne moe ukinuti preko takav stav
pridonosi kapitalizma. Suvremeni zagovaratelj
kontrole E. Mandel ovako je formulirao njezina glavna
cilja: (1) pristup financijskim dokumentima (Otvorite knjige!); (2) kon-
trola sistema (3) kontrola brzine rada:, i (4) kontrola
otputanja radnika i zatvaranja tvornica. Mi zahtijevamo
punu kontrolu i pravo veta za radnike. Ali odbacujemo makar i atom
odgovornosti za upravljanje U skladu s
tim stavom, i samoupravljanje je samo u socija-
lizmu. . '
Iako su interesi poslodavaca i radnika u osnovi suprotni, oni to ba
nisu potpuno. Postoje neka - na primjer, SOcijalne slube,
sigurnost i pitanja zdravlja :- gdje interesi nisu suprotni i gdje je
suradnja Tako, dok o nadnicama i uvjetima rada
u ostati u nadlenosti sindikata, radnici dorasli tom
zadatku sudjelovati u o nespornim stvarima. Tako
negativnu kontrolu nadopuniti konstruktivna participacija. Participa-
cija prolazi kroz tri stadija: savjetovanje, i
samoupravljanje. Prvi stadij ostavlja i sklop
netaknutim, ali jedan psiholoki napad na uprav-
autokraciju. Drugi stadij podrazumijeva sudjelovanje u vlasti
i predstavlja kraja. Potrebno je shvatiti, da su prva dva stadija
prijelazni i stoga krajnje nestabilni.
67
Stabilnost se postie u
stadiju, koji je jedino u socijalizmu. razvijenih zemalja,
i i u prvom su stadiju. Dakako, do 1977.
devet zemalja (Zapadna vedska, Norveka, Danska, Au-
strija, Nizozemska, Francuska, Luksemburg i panjolska) imalo je za-
kone koji zahtijevaju predstavljanje radnika u nadzornim i upravnim
odborima kompanija - to je U pravilu su
predstavnici radnika jo u manjini, ali vre se snani pritisci prema
paritetnoj i zastupljenosti.
. U procjenjivanju razvoja sudjelovanja radnika u upravljanju, slje-
pet aspekata problema se vanim,
1) Motivacije za uspostavljanje savjetodavne mainerije
mogu se svrstati u kategorije. Revolucionarni pritisak odozdo pri-
siljava poslodavce i vladu da ublae upravnu diktaturu. Kako je o
otrom sukobu interesa, rezultat borbe mora biti pravno sankcioniran da
142
bi bio stalan (iako se pravne sankcije pokau kao fikcije).
je za ovu situaciju. .
. Nadalje, za vrijeme modernih totalitarnih ratova vlade su ivotno
zainteresirane da proizvodnju pa zbog toga konstruiraju i
sheme savjetovanja da bi premostile jaz
poslodavaca i radnika. Taj je za britansku i
praksu. to se te posljednje, jedna studija ureda
rada kae: svrha proizvodnih komiteta bila je
i poboljati kvalitetu ratne proizvodnje
naporom radnika i uprave u svakom pogonu. U kojoj je mjeri taj cilj
bio postignut, vidi se iz ove ocjene iste studije: Iako ima malo sumnje
da su komiteti dali doprinos proizvodnji pogona, broj
komiteta nije pomogao u onom opsegu u kojem se to ... 68
Nekih 5000 komiteta bilo je osnovano po pogonima s ratnim na-
rudbama. dio njih nestao je poslije zavretka rata.
tip motivacije kod individualnih poslodavaca koji
nisu prisiljeni zakonom da prihvate savjetovanje. Oni ga pri-
prije svega iz ekonomskih razloga. To dobro izjava
C. G. Renoida, koji je i sam poslodavac s uspjenim savje-
tovanjem u svom U prvom redu treba istaknuti da je cijeli
razvoj imao svoje porijeklo u vrlo potrebi - potrebi koju je
uprava za tjenjom vezom sa svojim ljudima radi glatkog
funkcioniranja posla.69 Ta se potreba javlja kad preraste
upravu jednog Ona postaje nuna u uzburkanim vremenima
rata i industrijskog nemira. A kad je jednom savjet osnovan,
vjerojatno je da nastaviti djelovati i u kasnijem razdoblju
i industrijskog mira. Treba jo jedan efekt rata: rat
samosvijest eksploatirane klase i humanizira viih drutvenih
slojeva, tako psiholoki most ta dva svijeta.
n
Zatim.
pojavljuje se i mali broj poslodavaca koji su zainteresirani za
savjetovanje kao takvo jer ga smatraju institucijom koja
humanizma. Taj ovenovski tip poslodavaca, koji prije nije
postojao, vjerojatno se u omjeru u kom se suprotni dru-
tveni pritisak - njima socijalno jednakih i drutvenog sistema u
cjelini - smanjuje. Primjer pojedinih poslodavaca, ponavljane inter-
vencije vlade, stalno poboljavanje obrazovnog standarda radnika, stva-
raju postupno atmosferu u kojoj savjetovanje postaje ne-
ophodan dio upravne rutine. se da se upravo to u dananjoj
Britaniji, kako to pokazuje pojava jo jednog tipa poslodavaca: u
koja je posjetila ekipa Nacionalnog instituta za
industrijsku psihologiju se da se savjetovanje smatra
modernom tehnikom za poboljavanje odnosa radnika i
uprave.72
tip motivacije je relativno novijeg datuma. U Britaniji i
Italiji, na primjer, poslodavci tjeraju sindikate da preuzmu
odgovornosti kao sredstvo mira radnicima. Kada kom-
panije u kriznoj situaciji jedva posluju na granici profita, i kratko-
trajan trajk moe ih izbaciti iz poslovanja. Tako je po pred-
stavniku Konfederacije britanskih industrija, neka vrsta
posljednjeg za smanjivanje broja industrijskih sporova i pove-
konkurentnosti na svjetskom tritu.
143
I
I,
Konkurencija je bit kapitalizma; dosljedno tome, nita sprije-
da konkuriraju i u pobolja-
vanja odnosa s radnicima. To paradoksalno, ali isto tako su para-
doksalni i uvjeti pune zaposlenosti u kapitalizmu. Naravno, ako se
provodi dosljedno, takva konkurencija mora dovesti do raz-
bijanja odnosa; to, biti nitavie od jedne
paralelne pojave, koju je Schumpeter opisa.o kao kreativno razaranje,
tj. razaranje profita konkurencijom potaknutom da bi se profiti po-

Nacionalizirane industrije i nacionalizirane privrede predstavljaju
poseban Tu je savjetovanje neophodan minimum
da bi takvi sistemi funkcionirali - to jest, da bi bili drutveno
prihvatljivi. jedini razvoj koji se moe zamisliti je stalno
sudjelovanja radnika u upravljanju, bilo da im to dobrovoljno
birokracija, bilo da to radnici izbore revolucionarnim sred-
stvima. .
2) to se s disciplinom u organizaciji u kojoj je izvrna vlast
potkopana time to svatko ima pravo i postaviti pitanje
ispravnosti odozgo pozivom na svoj vlastiti skup kriterija?
To je upravo prvo pitanje koje naa veberijanski nastrojena
racija postaviti u vezi s shema
upravljanja. j er, nije li da efikasna organizacija zahtijeva poslus-
nost, gdje se poslunost moe definirati kao odabiranje postupka kod
kojeg osnova za akciju postaje sam sadraj naredbe?73 .
U stvarnosti, literatura o savjetovanju i
upravljanju,14 i najdetaljnije studije, ne upozo-
rava na postojanje nekog problema discipline. Ne mogu
bolje nego citirati dvojice sam p.rv!
put uvesti savjetovanje na vrlo sIrokoJ osnOVI u
vlastitoj tvornici - pie G. D. Walpole - mnogi moji kolege poslo-
davci rekli su mi da prodajem propusnicu neprijatelju i da prvi re-
zultat biti da disciplina do vraga. Nakon dvogodinjeg
iskustva ustanovio sam, naprotiv, da se disciplina' toliko
poboljala da se gotovo nemoe prepoznati, i da se o svim ostalim
legitimnim' interesima vlasnitva vodilo u tolikoj mjeri u kojoj
to prije godine nisam smatrao proizvodnja je
porasla, izostanaka je manje, kart je smanjen, a dragocjeno vrijeme
C. G. Renold objanjava misterije tog fenomena: Potreba
da se direktorski autoritet zasniva na razumu, a ne na arbitrarnoj vlasti
- to je implicirano u cijeloj filozofiji savjetovanja -
je taj autoritet.76
jedva je potrebno dodati da isto vrijedi u jo opsegu za
sistem zasnovan na filozofiji samoupravljanja. jedna misija
rodne organizacije rada u jugoslaviji utvrdila je 1960. godine da, dok
je samoupravna mainerija za radne odnose smanjila prijanje ovlasti
nadzornog osoblja, ne se da je naudila njihovom autoritetu .. :
Ona je nesumnjivo poloaj kolektiva u odnosu prema upraVI,
ali ne se da je potkopala radnu disciplinu.77 U je
da se disciplina radnika nakon samoupravljanja.
78
Samoupravljanje zamjenjuje poslunost vrenje arbi-
trarne vlasti sporazumijevanjem. ili biro-
144
kratsku dvojnost i polarizaciju interesa, samoupravljanje . smanjuje na-
petost i poboljava koordinaciju.
3) Uspjeh savjetovanja bio je dosad
a razloge za to nije teko utvrditi. Uspjeh savjeta
vajmarskog razdoblja McKittedc i Roberts ocjenjuj'!
su savjeti bili korisni u zatiti interesa, ah da ll1SU postiglI
stvarno nita u pogledu istinskog sudjelovanja u upravljanju. Za
poslijeratni razvoj isti autori kau: Gdje savjeti postoje,
je iskustvo da su namjetenici bili vrlo zainteresirani za njihovu dJe-
latnost ... 79
U Britaniji su iroke mase radnika jo ali petine
predstavnika u savjetima podravaju tu instituciju i ivo se
za nju interesiraju. je da je iskustvo u
savjetovanju navelo direktore, vie rukovodio ce i
da zauzmu povoljnije gledite u 37,48, odnosno u 58 posto slucajeva,
a nepovoljnije samo u 9,5 odnosno u jedan posto u usporedbi
s gleditem koje su u imali o savjetovanju.
BO
4) Zatim, tu je i problem osnovnog odnosa i
Te dvije suprotne strane odraavaju se u samom te:!lllllu
savjetovanje. Inicijativa da !lvede
u svom predstavlja dosta cesto smisljen pokusaJ da se
anticipira ili sputa razvoj sindikalne organizacije.
Bl
Pa i kad. to nije
cilj, savjetovanje prema a
lojalnost i' lojalnost prema vlastitOj klaSI dVIJe su
koje se i sukobljuju.
82
Ta institucija proizvodi radll1cke
nisu sindikalni funkcionari i koji su tako izvan dohvata sindikalne maSI-
nerije. Prirodno je da sindikati biti raspoloeni prema
prijedlozima da budu ortaci i im se suprotstavljati. S druge
strane, ako sindikat ili povjerenici trae sudjelovanje u za-
komitetima, poslodavci se uplaiti da njihove prerogative
ne budu okrnjene. Beznadnost situacije lei u to su obje
strane u pravu kada se plae. Kako se poslodavci u osnovi protive
predavanju svoje arbitrarne vlasti, a sindikati u osnovi nisu voljni da
preuzmu odgovornost organizacije proizvodnje - jer nita ne dobivaju,
a gube svoju nezavisnost zajedno s -
vjerojatno je da se status quo prodUZltIl da ce potenCIjalne promjene
biti Logika situacije je takva da sindikati zajedno s poslo-
davcima kuju zavjeru protiv radnika, zavjeru postaje
otvorena unemirnijim vremenima.
B3
To baca novo SVjetlo na
koje smo prikazali: strahovite drutvene snage suprotstavljale su se i
suprotstavljat se sudjelovanju radnika u upravljanju.
5) Sindikalni paradoks predstavlja jo jednu ilustraciju funkcioni-
ranja birokratskih struktura. Da bi se zatitili u jednom svijetu polarizi-
ranih interesa, svijetu su institucije protiv njih, radnici
snane birokratske organizacije: sindikate i partije. Kad su jednom te
organizacije one poprimaju odvojene interese koji su
od interesa onih na kojima se cijela struktura zasniva. U tome nema
nita loeg, to se ne zbog toga to su pokvareni.
Takav je razvoj potpuno prirodan i, u mjeri, neiz-
bjean. Izlaz iz slijepe ulice je lagan. Organizaciju treba najprije
upotrijebiti za uklanjanje osnovnog uzroka polarizaCije interesa - u
10 ekonomija socijalizma
145
ovom za uklanjanje privatne kontrole proizvodnje. A zatim biro-
kratsko organizacije treba zamijeniti samoupravom.
nije vjerojatno da stvarni sindikati i partije tim
putem izravno i samoinicijativno. da su postali dio drutvenog
sistema, s jasno definiranom ulogom u njemu, oni nisu skloni napustiti
rutinski ivot i baciti se u neizvjesnosti potpune sOcijalizacije. Samo-
upravljanje, s druge strane, predstavlja ideju koja je toliko strana duhu
birokracije, da je jasno da na estok otpor.
84
situacija ne moe ostati potpuno nepromijenjena. Nema
razloga vjerovati da su privredni ciklusi izumrli. Ali ima nekog razloga
vjerovanju da vlade industrijskih zemalja u drugoj polovici naeg sto-
ne mogu sebi dopustiti da toleriraju veliku nezaposlenost a da ne
riskiraju velike drutvene erupcije. krize u proces se unosi
prvi element promjene: drutvena kontrola. Njen je
simbol - drava blagostanja. neprekinuta puna zaposlenost
ima temeljito efekt: ona konkurenciju u pobolj-
avanju odnosa uprave i radnika. Jer, poslodavci su vitalno
zainteresirani da izbjegnu fluktuaciju radnika, da umaknu trajkovima
i da prebrode otpor prema nove tehnike, a radnici se
sigurnima i zbog toga su aktivno svjesni svojih prava i

status radinka, poslodavci postupno svoju aristo-
kratsku vlast, njihova drutvena funkcija gubi svoj sadraj. Tako
se drugi element u proces: stupnja
upravljanja. Nije vjerojatno da se proces uvijek odvijati glatko.
No, u revolucije trend razvoja je, kako smo vidjeli, jo jasniji.
U toku iSO godina proteklih od prvog ovenovskog eksperimenta u
New Lanarku odnosi poslodavaca i radnika stalno su se mije-
njali. Te promjene u odnosima dobro su izraene promjenama u karak-
teru sastanaka poslodavaca i posloprimaca, karakteru koji,
kako to zapaa britanski Nacionalni institut za industrijsku psiho-
logiju, posljednjih iSO godina pokazuje povijesni razvoj od izaslanstva
i pregovaranja do konzultiranja.86 I, mogli bismo jo sa svoje strane
dodati, do izravnog upravljanja na kraju. Ta posljednja etapa razvoja
nadilazi dvostrani karakter sastanaka i ujedinjava interese svih sudio-
nika u instituciji samoupravljanja.
Proteklih pet savjetovanje uspostavljeno je u
irokim razmjerima. U toku posljednjih dvadeset godina su i
prvi pokuaji da se korak dalje od pukog savjetovanja. To se
odnosi na te na peruansku punu participaciju.
su se kretati prema
ili prema stanju istinskog samoupravljanja.
87
U nekoliko
evropskih zemalja pojavio se pokret zajednica, po uzoru
na tvornicu okvira satova u Boimondeauu u pokrajini Valence u junoj
Francuskoj.8s Te samoupravne radne zajednice - taj je izraz iz
dosta ali je poslije postao zakonski, i ustavni termin
u Jugoslaviji i Peruti (comunidad Iaboral) - otile su korak dalje od
kooperativa s proizvodnim vlasnitvom kao
s nedjeljivim drutvenim vlasnitvom, rad za nadnicu i
punom razvijanju ljudskih svojih Manje ambi-
ciozan i manjih drutvenih zahtjeva, ali ekonomski efikasniji, jest
projekt Mondrag6n, sistem baskijskih zadruga osnovan 1956. godine.
146
On je dokazao da, uz institucionalne uvjete, zadruge pro-
mogu ne samo preivjeti a da ne degeneriraju nego i da se
mogu brzo rairiti i u sredini kao to je Francova panjolska.
89
Stav crkve se izmijenio. Enciklika pape Ivana XXIII Mater
et Magistra iz 1961. godine navodi: se u smjeru koji su za-
crtali nai prethodnici, i mi da su tenje radnika za aktivnim
sudjelovanjem u ivotu u kojima rade i su dio, njihova
legitimna prava ... davanje odgovornosti radnicima u proizvodnim or-
ganizacijama, osim to odgovara legitimnim zahtjevima svojstvenim
ljudskoj prirodi, ujedno je u suglasju s povijesnim razvojem na ekonom-
skom, socijalnom i
Participacija nije samo poeljna, ona je i ekonomski efikasnija od
tradicionalne autoritarne uprave. Ekonometrijska mjerenja pokazuju
da se efikasnost participacijom.
no

pod ili na umoru u Britaniji, Sjedinjenim Dravama, Latinskoj
Americi ili drugdje, oivljavaju kad se pretvore u kojima
upravljaju radnici. Kad se pojave ekonomski problemi,
a tradicionalne mjere poslovne politike ne djeluju, pokuava se rad-
upravljanjem kao rjeenjem. Turska vlada je pokuala unaprije-
diti poslovanje neunosnih industrija u dravnom vlasnitvu
sudjelovanja u upravljanju. U sjevernoj vedskoj
vladina politika industrijalizacije je doivjela neuspjeh, jer bi privatne
tvrtke dobile subvencije, ule u to i onda ponovo iz njega
izale, pod izgovorom da im poslovanje ne donosi profit. Prirodno je
bilo da treba osnovati kojima upravljati radnici
i dati njima subvencije, jer ona ne bi napustila to U Fran-
cusl<.oj participacija se smatra jedinom alternativom birokra-
tizaciji privrede. U Britaniji, gdje su suprotstavljene snage kapitala i
rada dole u pat-poziciju, postupno raste svijest da se tradicionalna
organizacija industrije mora zamijeniti vrlo ako s'e' eli
zaustaviti klizanje ekpnomije. Pod pritiskom svojih sindikati
su mijenjati svoje stavove. U izmijenjenim zakonima ili spora-
zumima sindikata i poslodavaca, opseg savjetovanja
redovito se je uvedeno u drutvenog
blagostanja, a ponekad i u ostala Nema nikakve sumnje da se
svijet ubrzano u smjeru samoupravnog drutva.
10'
147
Poglavlje 6
Komparativna organizacija i efikasnost
. Naa povijesna analiza otkrila je vrlo jasnu tendenciju razvoja
drutva u smjeru samoupravljanja. Da bismo razumjeli tu tendenciju,
moramo identificirati koji je Postoje bar tri takva
faktora: organizacijska izvedivost, ekonomska efikasnost i
poeljnost novog drutvenog poretka. Drutvo kOje jepovijesno mogu-
poeljnije i potencijalno efikasnije od raspoloivih alternativa, uje-
dno je i povijesno nuno. Nuno u ovom kontekstu upozorava na
veliku vjerojatnost da takvo drutvo na kraju biti uspostavljeno. Ali
velika vjerojatnost nije isto to i apsolutna sigurnost, a na kraju se
moe pokazati kao vrlo proces. Iz toga slijede dva
ako je naa analiza ispravna, samoupravni socijalizam nije utopijski
san, nego ostvarljiv projekt. On se ipak automatski ostvariti. U
ljudskom drutvu se zbivaju kao rezultat ljudske akcije. So-
cijalizam se nioe prije ili kasnije, i on moe imati oso-
bine, ovisno o primjerenosti te akcije. Osnovni preduvjet za uspjenu
akciju je dobra teorija. Ova analiza triju faktora kretanja
prema samoupravljanju dovest nas do operativne definiCije socija-
lizma. Kad se to jednom postavljeni su temelji za smislenu teoriju.
l. Komparativna organizacija
A. ORGANIZACIJSKI MODEL
Dva lee u osnovi alternativnih organizacija proizvod-
nih jedinica i cijelih drutava: hijerarhija i participacija. Prva stvara
klase i, u nae doba, ili drutveni poredak.
Druga podrazumijeva besklasnost i organizacijski je preduvjet za so-
cijalizam.
Ta dva organizacijska nisu jednostavno kategorije
podobne za formalnu manipulaciju. Ne moemo jednostavno izabrati
jednu ili drugu bez obzira na drutveni kontekst. Stoga je opet potreb-
no provesti kratku povijesnu analizu. Povijesno gledano, hije-
rarhije pojavilo se prije, a od dva oblika u kojima se pojavljuje, kapita-
organizacija je starija.
148
uu.,uu.v drutvo bilo je drutvo zavisnosti, prototip
kog poretka. Kmet je bio potpuno ovisan o svom gospodaru, je
za njega raditi i pokoravati se. je, d;-uge
svoje vlastite obaveze:bramti selo, pomOCI u dava!1
upute. Sasvim je prirodno da je u vrijeme ranog kapItaltst1ckog razvoJa
ta ideologija prevladavala. je. i re-
formator kao Robert Owen bio duboko paternahstickI nastroJen. Vla-
klasa, aristokracija, smatrala je viih klasa da preuzmu
odgovornost za ivote siromanih. . .
Sudbinu siromanih, u svim stvarima koje ih se treba rjea-
vati za njih, tako da je oni sami ne rjeavaju. Ne treba od njih
ili poticati ih da misle za sebe, ili u njihove sudbine pridavati
mnogo njihovim vlastitim razmiljanjima ili Pret-
postavlja se da je dunost viih klasa da za i da.
za njihovu sudbinu... Vie klase trebajU se savjesno pnpreID1ti za vrsenJe
tih dunosti, i cijelim svojim dranjem trebaju impresionirati siromane
da se na njih oslone kako bi se, se i
koja su za njih propisana, mogli u svakom pogledu l s purum pouz?anJem
prepustiti bezbrinosti, il u sjeni svojih zatitnika. Odnos
bogatih i siromanih treba samo on.
prijazan, moralan i. privr:eno stram, 1
no i zahvalno potovanje na drugOJ. Bogati trebajU b1ti zn loco parentls SIfO-
manima, ih i ih kao djecu.l
Kako je uslijedila prvobitna akumulacija ta je
postala prepreka efikasnim poslovmm op'eracIJama. P?-
duzetni ci su trebali vrlo mobilne radnike, rezervnu armIJU nezaposlemh
i zapoljavanje po najniim trokovima. Stoga se nisu htjeli. gnjaviti
privatnim problemima radnika i njih0v.ih se
pokornost moe osigurati e!lkasmJIm od .fIzIcke 1 od
ideologije prirodne odgovornost!. To Je sredstvo bIla glad. Jos 1786.
Joseph Townsensi je pisao:
Glad pripitomiti najdivljije zvijeri, pristojnosti i uljudnosti,
poslunosti i pokornosti i najnastranije ljude.
glad moe poticati i goniti na rad, no 1pak,. s.u zakom rekli. da 0:u ne:e
nikada gladovati. Ali se isto tako mora pnznatI l da su zakom rekli da ce
oni biti prisiljeni da rade. Ali, zakonsko postie se s mnogo muke,
nasilja i buke, ono stvara zlovolju i nikada ne moe dovesti do dobrog i pri-
hvatljivog rjeenja, a glad je ne samo miroljubiv, tih i neprekidan pritisak
nego i najprirodniji motiv za marljivost i rad koji
zanja ... Rob mora biti prisiljen da radi, ali slobodnjaka treba prepustit!
njegovoj vlastitoj volji i treba ga tititi u punom uivanju onoga
to je njegovo vlastito, bilo to veliko ili malo, kazniti ga kad nasrne na vla-
snitvo susjeda.2
Tako se od osobne slobode, zakona i poretka zahtijevalo da omogu-
eksploataciju. Trebalo je napraviti jo
jedan korak da se nova ideologija potpuno konzistentnom: po-
149
! eksploataciju je ostvariti na osnovi slobodnog pristan-
lzrazenog u ugovormm odnosima. Nekoliko godina poslije, 1795,
konzervativni Edmund Burke formulirao je tu dok-
trinu jasno i precizno:
Rad je roba., i kao takav, predmet trgovine ... Kad se neka roba iznosi na
trite,. ona nije potreba prodavaoca, nego potreba kupca, i to joj podie cije-
nu. opstanka koji svoj rad iznosi na trite u ovom je
potpuno bespredmetna. Jedino je pitanje koliko ona vrijedi kupcu.s
Srednjovjekovna drutvena svijest bila je jo previe jaka, i savjeti
Townsenda i Burkea nisu se odmah slijedili. Ba
nasuprot. Godine 1795. suci u Berkshireu utemeljili su svojom presu-
dom pod imenom Speenhamland Law. On je osiguravao
pravo na ZlVOt preko vanjske onim radnicima koji su
vali manje od dohotka potrebnog za opstanak. Nijedna mjera nije
nikad bila od svih tako zduno je Karl Polany. Ro-
ditelji su bili brige za svoju djecu, a djeca vie nisu ovisila
o svojim roditeljima, poslodavci su mogli po volji sniziti nadnice a
radnici su bili sigurni od gladi, bili marljivi ili nemarni,
su odobravali mjeru kao iako ne i pravde ... 4 Sve-
jedno, njegova je popularnost uskoro jenjavati. Pravo na ivot
nije bilo ba sasvim sukladno s kapitalizmom. Ono je unitavalo njegov
sklad i ljepotu kako je Townsend prorekao. Mjera koja je kao
u nadnicama u interesu namjetenika, pretvorila se u koritenje
javnih sredstava za subvencioniranje poslodavaca. Nadnice su pale jer
je radne snage bilo dovoljno, a razlika nadnica i minimalnog
prihoda pokrivala se iz javnih fondova. Niske nadnice snizile su pro-
duktivnost, a to je opet bio poslodavcima dodatni razlog da ne po-
nadnice iznad minimuma postavljenog skalom. I pad nadnica
i pad produktivnosti razorili su moral radnika, oni su izgubili svoje
samopotovanje i srozali se do razine prosjaka. Do 1834. ljudska i
drutvena ponienja bila su tako rairena da se sve boljim od
u nadnicama, pa je tako humanitarizam Speenhamlanda za-
mijenila surova racionalnost Zakona o reformi zakona o siromanima
(Poor Law Reform Act), su godina zaokupili panju
Marxa i Engelsa i njihovih prijatelja. Pravo na ivot za-
mijenjeno je pravom natjecanja na tritu rada, gdje se vlastiti rad
prodavao kao svaka druga roba. '
Sve otada, politolozi i ekonomisti tretiraju rad kao robu
i zapoljavanje kao kupoprodajni odnos. Ako je netko bio siromaan,
bila je to njegova vlastita greka. Ili nije dovoljno marljivo radio, ili
se nije ponaao u skladu s tritem. Nitko nije snosio bilo
kakvu odgovornost. To je bilo prirodno stanje stvari. prirodna
je bila i hijerarhija drutvenih odnosa: kao svaki drugi kupac, poslo-
davac je imao pravo raspolaganja robom - tj. radom - koju je kupio
po vlastitom To je podrazumijevalo da poslodavac izdaje
naredbe, a od posloprimca se da im se pokorava.
Uloga drave u privrednom procesu svedena je u vrlo skromne
granice. Ona je trebala zakonitost i red, i drati se podalje od
150
proizvodnje i zapoljavanja radne snage. Potpuna sloboda akcije za
poduzetnika smatrala se idealnim - i, u ekonomskim
udbenicima, najefikasnijim - poretkom. On je postao poznat pod
imenom laissez-faire poredak.
Do sada opisani razvoj stvorio je piramidainu strukturu
vlasti u Vlasnik - poslodavac bio je smjeten na vrhu, a
radnici su predstavljali podnicu piramide. su tekla u jednom
smjeru: od vrha prema dolje. Ta struktura pokazala se vrlo nestabil-
nom iz ovih razloga.
Ako su radnici bili osobno slobodni, a poslodavci nisu bili odgovor-
ni za ivotne uvjete radnika, onda je organsko jedinstvo feudalnog
drutva bilo nepovratno razbijeno, pojavile su se dvije od-
vojene, nezavisne - i neprijateljske - skupine. Drutvo se
polarizirati u dvije nove drutvene klase: proletarijat i kapitaliste.
Feudalno drutvo je, bilo klasno drutvo. Ali u
njemu nisu postojala pravna i ideoloka sredstva za uspjenu
organizaciju eksploatiranih klasa. Same potrebe razvoja
stvorile su, ta sredstva, i uskoro su se ona i koristiti.
Marx i Engels napisali su 1848. manifest. Iste je godine
engleski liberalni ekonomist John Stuart Mill opisao novo stanje stvari
ovim
to se radnika. . . sigurno moemo da se oni vie podvrgnuti
patrijarhalnom ili sistemu vladavine. To je pitanje razrije-
eno onog trenutka kad su kad im je doputen pristup do. no-
vina i traktata., kad su se uputili u njihove
redove, se na njihove sposobnosti i .nasuprot vjerova-
njima koja su propovijedali i podravali njihovi kad su se nali
okupljeni u velikom broju, da zajedno rade pod istim krovom, kad im je
eljeznica da se sele iz mjesta u mjesto i mijenjaju svoje gazde
i poslodavce kao kapute, kad su prava glasa dobili poticaj da trae
sudjelovanje u vladi. klasa uzela je svoje interese u svoje ruke, i
neprekidno pokazuje da ne smatra interese svojih poslodavaca svojim, nego
suprotnim vlastitim interesima.5
Radnici su se organizirati u partije i sindikate.
Unutar industrije, postojanje sindikata je jedne
protutene strukture na istoj bazi. Stoga potpuni organizacij-
ski model predstavlja jednu dvostruku pira-
midu (slika 3): poslodavca radnici su suprotstavili protutenu
sindikata. strukture su legitimnost sin-
dikata. Radna snaga je bila roba, a sindikati su se trebali o
njezinoj prodajnoj cijeni. Struktura je bila zaokruena, drutvena situa-
cija stabilizirana, a sindikati su prestali biti revolucionarni. Tom je
razvoju prethodio jedan drugi, koji se dogodio desetak go-
dina prije. Ako je rad samo roba, onda ga tako treba i tretirati. Jednom
kad je cijena radna roba trebala se kombinirati s drugom
robom u proizvodnom procesu. je znanstveno upravljanje.
Znanstveno upravljanje se na organizacijsku strukturu
i tretiralo radnika kao dehumanizirani splet i ivaca. Njegov
151
Frederick Taylor saeO je sadraj pristupa u jednom jezgrovi-
tom savjetu: Sto se uspjeha dat vam jedan mali savjet, vaniji
od svih ostalih. Svaki dan, iz godine u godinu, svaki treba se
uvijek nanovo upitati dvije stvari, prvo: 'Kako se zove za koga
sada radim?' i kad je na to odgovorio: 'to taj eli da
upravo sada radim'? '.
Gazda

Rukovodilac
f2ZI Partijski aparat
Partijsko
Radna zajednica
Kapitalizam . Etatizam Socijalizam
Slika 3: organizacijski modeli kapitalizma, etatizma i soCijalizma
. Prvi svjetski rat i velika ekonomska kriza ranih tridesetih godina
- kOja se uljepano naziva depresijom - predstavljaju kraj laissez-
-faire kapitalizma. Pismena, kolovana i iskusna klasa vie
nije bila spremna prihvatiti da se s njom postupa kao s radnom sna-
gom - robom. Sindikati su se razvili u nacionalne organizacije s veli-
kom ekonomskom i Kejnezijanska ekonomija zahtije-
vala je sistematsku dravnu intervenciju. su rasla, a vlasnici-
-poduzetnici postupno su zamjenjivani profesionalnim direktorima, koji
su sami formalno bili namjetenici Konkurentski laissez-faire
kapitalizam razvio se u organizirani, dravno-monopolski kapitalizam.
Resursi se i nadalje alociraju preko trita; Andreas Pa-'
pandreou
6
- ali ne vie trita.
Te su promjene podrazumijevale promjene u ideologiji upravljanja
i u odnosima u zapoljavanju. Znanstveno upravljanje zapalo je u
Otkriveno je da radnici nisu samo roba - radna snaga i iz-
najmljene ruke nego i ljudska Kao takvi, oni su prezirali
hijerarhiju i besmisleni rad. .
ni jedno ni drugo nije se moglo Bez hijerarhije,
cijeli bi drutveni sistem propao. Stoga je objavljeno da efikasnost
zahtijeva hijerarhiju, koja je proglaena svojstvom
kih prerogativa, i kao takva je iz sa sindikatima.
S druge strane, nastojalo se da se zanitp.ljivost posla nadomjesti zani-
manjem za radnika. Tako je pristup radu kao robi zamijenjen pristupom
koji je postao poznat pod imenom ljudski odnosi (human relations).
Bendix je opisao upadljive osobine toga pristupa ovako:
152
Do 1930-ih ta svijest o radnicima kao ljudskim postala je rairena
poslodavcima. Propust da se s radnicima ophodi kao s
ljudskim se smatrati uzrokom niskog morala, loe kvalitete
izrade proizvoda, nezainteresiranosti za posao i pomutnje. Predstavnici su
optuili strukture da zanemaniju pruiti namjeteniku ono to
svako ljudsko trai od ivota: potovanje prema njegovoj
ljudsko dostojanstvo, okolinu koju razumije i sigurnost napredovanja ...
Kako je, u najboljem bilo teko poticati. interes radnika
za njihov posao, poslodavce se' da svojim namjeteni-
cima stvore zadovoljstva. 'Postupajte s radnicima kao s ljudskim
Pokaite zanimanje za njihov osobni uspjeh i blagostanje.' To
ako je posao nezanimljiv, pokaite svoje zanimanje za radnike.7
To je, naravno, vrlo savjet od onog Fredericka Taylora.
Potrebe ranog razvoja su osobnu slobodu oba-
veznom. tome, kasni razvoj zahtijevao je civilizi-
rano postupanje s radnicima ako se eljelo nezadovoljstvo koje
izaziva Ali pristup ljudskih odnosa je samo neto
vie od vjete manipulacije ljudskim da bi se
unosnost poslovnih operacija. I se da je stvar upalila, bar za
neko vrijeme.
8
Uspjean direktor definiran je kao koji moe
kontrolirati svoje a namjetenici i radnici to nisu
mogli. Vjetina prodavanja i humanih drutvenih osobina
bila je ono to se zaista podrazumijevalo i zahtijevalo. Kako su ljudsko
dostOjanstvo i hijerarhija nespojivi, novo otkriveno zanimanje za rad-
nike kao ljude bilo je samo novi oblik starog paternalizma. Taj se pater-
nalizam zatim razvio u sveprodornu ideologiju organiziranog kapitaliz-
ma, divovskim korporacijama, divovskim sindikatima,
sloenosti moderne drave i potrebi da vane odluke donosi
jedna informirana elita. ne sudjeluje u U
najboljem doputeno mu je odobriti izbor
1950-ih godina pristup ljudskih odnosa doao je na zao glas. Sindi-
kati su ionako od samog bili neprijateljski raspoloeni prema
tom pristupu, a radnici vie nisu htjeli biti objekti prozirno zamaski-
rane manipulacije. Trebalo je iskuati nove pristupe, kao
posla (job enrichment) i ljudskih resursa (human resources). Potonji
se moe ovako opisati: nasuprot tradicionalnim modelima ljudskih
odnosa, zadatak upravljanja ne sastoji se toliko u manipulaciji na-
mjetenika da bi prihvatili autoritet uprave, u razVijanju
partnerstva ili obitelji radnicima da bi svaki pridonosio
ostvarivanju organizacijskih ciljeva u skladu sa svojim sposobnostima
i interesima.
9
Time je krug povijesnog razvoja organiza-
cije zatvoren. Kapitalizam je razaranjem socijalnih i emocional-
nih veza tradicionalne - tj. feudalne - organizacije, se da zavrava
pokuajima ponovnog uspostavljanja tih veza, slobodan
ugovor emocionalnim odnosima obitelji i partnerstva. Nedavno
razvijena teorija Maslowa o ljudskim potrebama (o kojoj podrob-
nije govoriti u poglavlju 15, odjeljak I) koritena je da bi se razradila
politika eksploatiranja neiskoritenih ljudskih resursa. Ako ljudi ele
biti kreativni, odgovorni i samousmjereni, zadatak upravljanja je
stvoriti okolinu u kojoj svi obitelji pridonositi do granica
svojih Ako to participaciju neka onda
participiraju.
153
uhijerarhijskom sistemu ostaju
i ako participiraju. Sindikati su ostali neprijateljski
pokret humanizacije igrom uprava, to dokazuje
nesindikalni status 'humaniziranih' i antisindikalni stavovI o
potrebi zamjenjivanja sindikata kOje zastupaju pristae te teorije.10
Sindikati ne odbacuju u radu, ali ga ne kao
individualizirano samo ostvarivanj e. Kako je potonje utopijsko u
modernom sindikati inzistiraju na kolektiv-
nom koje podrazumijeva snane sindikalne orga-
nizacije.
Sindikati su tako ostali organizacije. da bi se
sistem, trebalo je njihovim aktivnostima nametnuti vrlo stroga
Industrijski mir, je Papandreou, postignut je ...
u razvijenOm svijetu - uz ujvete koji idu do
vodstva organiziranog radnitva s koalicijom, uz uVjete
prihvatljive onima koji imaju arinu kontrolu.l1 Sindikalna
cija, koja nalikuje jednopartijskoj dravi, strogo je BudUCI
da bi njihov povratak u tvornicu bitno smanjivanje ivotnog
standarda i drutvenog statusa, i smatra se ponienjem i neuspjehom,
sindikalni pokuavaju maksimalno demokraciju. u
stvari ostati doivotno na dunosti. Dvostrukoj piramidi na ShCI 3
moer'no sada dati U vrijeme sukoba, dviju
birokratskih organizacija - i sindikata - pregovaraju o
pomirenju. Protutena u se
nizirati samo u sklopu birokratskih struktura. IntereSI tih bIrokraCIja
i njihovih nisu nuno jednaki interesima onih koje predstavljaju.
U stvari, utjecajne skupine svih birokracija u
imaju golemi interes: status quo, tj. po-
redak. Tako je protutena strogo po-
retka - to jest, osnovnih interesa klase.
B. ORGANIZACIJSKI MODEL
Britanija je najstarija zemlja. Prema tome, razvoj
organizacije najbolje je pratiti britanski
drutveno-ekonomski razvoj, kao to smo u prethodnom odjelj-
ku. tome, Sovjetski Savez je najstarija zemlja, i kao
takva pruit nam korisnu empirijsku za etati-
organizacije.
Privredni razvoj Rusije zaostajao je otprilike za razvojem
Zapadne Evrope. Prve dvije pruge u Rusiji, oko
1000 kilometara, dovrene su tek 1850. godine. U to vrijeme u zemlji
je bilo samo 2500 tvornica koje su zapoljavale oko 860.000 osoba.
Mnogi zaposleni nisu bili industrijski radnici nego kmetovi. Oslobo-
kmetova potaknuto je zakonom iz 1861, ali mnogo je godina
prolo dok se taj proces dovrio. Drava je bila autokratska i u tom
pogledu kontinuitet je odran sve do naih dana. Nedostatak iskustva
demokracije je da se s ljudima postupalo kao s poda-
nicima, a ne Sindikalna aktivnost se obuzdavala. Prvi kon-
154
gres sindikata sazvan je tek nakon oktobarske revolucije. Spori proces
industrijalizacije ovisio je o vladinoj podrci i nadzoru u toku cijela
dva Zbog tih razloga, ideologija ranijeg feudal-
nog drutva bila je jo vrlo iva kad je 1917. izbila revolucija. U stvari,
revolucija je bila izravna posljedica da je carska autokracija
tako dugo preivjela u suvremenoj epohi da je postala nespojiva s da-
\ljim drutvenim razvojem.
Za vrijeme revolucije nacionalna privreda postupno se
rala do potpunog sloma, prOizvodnja je bila smanjena,
disciplina i odgovornost ozbiljno su oslabile. 1918. godine Lenjin se za-
lagao da se sudovi koriste za utjerivanje radne discipline i da se na
radnom mjestu radnici moraju pridravati eljezne discipline i bez-
uvjetno se pokoravati jedne jedine osobe, sovjetskog di-
rektora.
12
smo zapazili (poglavlje S, odjeljak IV) kako je to u kori-
jenu sasjeklo samoupravljanje. Nakon revolucije, rusko je
drutvo u toku dva nastavilo ivjeti u opsadnom stanju. Djelo-
je to bila posljedica neprijateljskog okruenja.
Ali atmosferu opsade i nesigurnosti su namjerno stvorili Staljin
i njegovi propagandisti da bi opravdali unutranju represiju.
! rezultat tog spleta okolnosti bio je unaprijed stvoreni za-
Cara i njegovu aristokraciju zamijenili su drava i nova elita.
Nova birokracija naslijedila je vrline i poroke carskih
\
drave nezadrivo je rasla sve dok drava nije regulirala i kontrolirala
cijeli drutveni ivot. Tako se razvio sistem organizacije.
/ model podrazumijeva strukturu zasnovanu na
/ ili uprave jednog Direktive teku u jed-
nom smjeru, od vrha drutvene piramide prema dnu. Poljski ekonomist
Broriislav Minc zapazio je da dravno vlasnitvo nad sredstvima za
proizvodnju ima posljedice: proizvodnja se odvija za dra-
ve, drava upravlja i kontrolira proizvodnju i raspodjelu, postoji po-
treba da se javno vlasnitvo zatiti od nasrtaja grupnog vlasnitva, i
drava imenuje organe koji upravljaju proizvodnjom i raspodjelom.
ls
Minc je dosljedno poistovjetio drutvo s dravom, te termine
naizmjence, jer nije mogao zamisliti drutvo od onog kojim
upravlja ili koje kontrolira drava. Odsutnost svake zapreke i osigura-
nja koji bi mogli dovesti do stvaranja protutene se ob-
janjava i opravdava tvrdnjom da klase i sukobi ne postoje u takvom
drutvu. Prema tome, svatko je postavljen tamo gdje mu je mjesto, i
svako neslaganje ili protivljenje uutkava se kao dis funkcionalno i anti-
sistemsko (kontrarevolucionarno, u argo-
nu).
Uzima se zdravo za gotovo da uvijek mora biti i
Potonji su mase trudbenika. Prvi su koji su nadare-
ni. Komunizam je bez upravljanja, pie F. B. Sadykov, a1i
upravljati radnim narodom (rukovodit' trudovym narodom) zadatak je
onih koji su najnadareniji, ( ... ) koji duboko poznaju
prOizvodnje, koji su upoznati s najnovijim znanosti i
tehnologije, ljudi visoke kulture i inteligencije.14 Ideolozi toga sistema
svjesni su, dakako, da hijerarhija moe stvoriti sukob interesa. Ali
Sadykov s rjeava taj problem: Razlika u slubenom poloaju
155
i radnih masa u ispunjavanju proizvodnih funkcija ne stvara
njima jer se se svojeg objektivnog poloaja
i zvanja, ujedno brinu za drutvene interese naroda i bore seza njegovo
blagostanje.15 .
drutveni znanstvenici ne inzistiraju samo na hijerarhiji
nego su svjesni da je njihova hijerarhija istakao ona, na
primjer, u kapitalizmu. Kako se u odsutnosti ;znan-
stvenog istraivanja. moe objasniti ta! problem, Je
L Volkov, voditelj jednog odsjeka u Institutu za markSIzam IlenJIIDzam
Centralnog komiteta Partije:
U socijalizmu, sistem drutvenog upravljanja na izgled nalikuje onima koji
su postojali u prethodnim upravljanje se provodi u obliku
ve . postoji poseban sloj osoba koje se bave vrenjem odgovaraJucih
Na gnoseolokom planu, to je upravo ono to fabrici-
ranje. .. ideologa antikomunizma i oportunista. U stvarnosti, bez
obzira na na koji je oblikovan i kako funkcionira upravljanja
u drutvu, i bez obzira na to kako je na izgled onome
koji postoji u kapitalizmU, bit upravljanja i odnosa upravljanja ima kvalita-
tivno od onog u kapitalizmU jer je ona definirana speci-
prirodom drutvene strukture drutva.16
(Kad o tome govorimo, koja se pridaju
antikomunizam i oportunizam i. usporedimo ih s naom analizom u
poglavlju 4, odjeljak V.) . .
U skladu sa tradicijom, drava je aparat prisile, i
njezina bi se uloga trebala svesti na minimum. Marx i Engels svesrdno
su zastupali i odumiranje drave. Ali ne i teoreti-
koji ulogu drave i u
drutvu. Tako N. A. Feliforov
/" U razdoblju funkcije drave, kao
centralnog organa upravljanja, se. Drava upravlja svimproce-
sima izgradnje: osnove ko-
munizma, transformacijom drutvenih odnosa u
"'" duhovnim razvitkom, obrazovanjem sovjetskog naroda.17
Daleko od toga da je ta organizacija nedostatak toga
posebnog drutvenog poretka koji Feliforov naziva socijalizmom. Ona
je njegova glavna prednost:
prednos't soc.ijalizma u odnosu prema svim prethodnim drutvenim
sistemima sastoji se u da se ovdje drutvo razvija kao jedan jedin-
stven, zaokruen sistem koji ujedinjuje (na demokratskim ekono-
miju, politiku, duhovni ivot. Da bi se to jedinstvo postiglo, centralizirano
upravljanje svim sferama drutva je neophodno.lB
/' Organizacijsko koje lei u osnovi tog modela zove se demo-
kratski centralizam. komponente trebalo bi do
sada biti jasno. Druga, demokratska, komponenta opisuje se u
terminima konfuznog paternalizma, jedne varijante
156
pristupa ljudskim odnosima: ona se izraava u metodama i
aktivnostima organa, u radnih
masa u neposredno upravljanje, u njihovoj irokoj inicijativi i kreativ-
noj individualnoj aktivnosti novoga drutva.19 se ?O-
kad ta kreativna individualna aktivnost O? ,?Irektiva
ostalo je nerazjanjeno. Miloslav Formanek, IzrazavaJucI
postokupacijskog poretka, tvrdi da demokratski
onaj koji slui socijalizmu i narodu. da se pitanje to
njuje interese naroda ne postavlja, ali se odgovor nJ.ega .nazIre
ovoj demokracija u daje
maInu jednakost, prava i slobodu radnicima, seljacima i
u isto vrijeme represiju protiv manjine, burzoazIJe I nJeZI-
nog utjecaja.20 Prema tome, tko god se opire, moe se sasvim slobodno
nazvati burujem ili osobom pod buroaskim utjecajem, pa je stoga
represija opravdana.
Da bi mogao funkcionirati, opisani model treba elitu. Tu ulogu ispu-
/ njava partija. Temelj uspjenog funkcioniranja
drave i drugih organizacija koje upravljaju drutvenim procesima leZI
u i ulozi partije.21 Formanek tvrdi da je vo-
uloga partije izraz demokracije jer partija
interese naroda. Sasvim dosljedno, unutranja hijerarhija zatim se pro-
jicira II sklop: Zemlja je postala sastavni
svjetskog sistema
Autor eli da je njegova zemlja postala satelIt. PartiJa, objasnjava
Yampol'skaja, je organizacija koja ne izraava samo volju progresiv-
nih slojeva naroda, njezine avangarde, nego i aktivno na stvara-
nje svenarodne volje.23 Volja partije i volja se podudaraju,
i ne moe biti razilaenja interesa partije i mteresa naroda
jer interesi naroda ujedno su i osobni interesi komunista. Komuni-
partija bira u prvom redu iz svojih vlastitih redova.24 To
je jedan novi organizacijski element, i bit korisno da ga podrobnije
"razmotrimo.
. Bez partije, drutvena piramida s dva labava kraja bila bi krajnje
nestabilna. Poloaj u hijerarhiji ne moe se opravdati ili na-
ili uspjehom na konkurentskom tritu, on se moe zasnivati
samo na zaslugama. U centraliziranoj - i stoga autoritar-
noj - sredini, potreban je mehanizam selekcije kojim je
utvrditi relativne zasluge. Tu ulogu ispunjava partija. Kao
posljedica, ona funkcionira kao klin koji ide kroz piramidu od vrha
prema dnu, sve slojeve zajedno (vidi sliku 3). Partija regrutira
svoje iz svih drutvenih slojeva i predstavlja u odne>su prema
alternativnim hijerarhijskim - komparativno efikasan ka-
nal drutvene mobilnosti prema gore. Ta mobilnost odvija se u dva
koraka. Najprije se u sredini odabiru kandidati za partijsko
Kad su postali u drugom koraku se odabiru naj-
perspektivniji za profesionalne partijske poslove. Kad
jednom postane pripadnik partijskog aparata, mukarac ili ena moe
se brzo uspinjati, bez obzira na svoje porijeklo, pod uvjetom
da je razumno sposoban i da djeluje strogo u skladu s
\ normama (od kojih je glavna apsolutni konformizam).
157
---- Ta relativno visoka drutvena mobilnost stisak kojim par-
tija dri drutvo. To nas na Marxov opis srednjovjekovne
crkve: da je crkva u' srednjem vijeku
sastavljala svoju hijerarhiju od najboljih mozgova u zemlji, bez obzira
na njihovo imanje, iIi bogatstvo, bila je jedno od glavnih sred-
stava reda i pokoravanja laika. to je
klasa sposobnija kooptirati najbolje umove klase kOjom vlada, to sta-
-----) bilnija i opasnija postaje njena .
U skladu sa slubenom ideologijom, partija je partija klase,
.---- instrument diktature proletarijata. U stvarnosti to nije tako i po samoj
prirodi stvari, to ne moe biti tako. Na primjer, u Sovjetskom Savezu
radnici 57 % partije u doba revolucije, a samo 36 %
poslije. elita je uvijek elita, te je kao takva mala
i popunjava se prije svega iz viih slojeva drutva. Najjednostavniji
da se otkrije hijerarhija drutvenih slojeva u drutvu
u stvari je udjela pojedinog sloja u partijskom
\ Tabela 6 pokazuje takav presjek za partiju Sovjetskog
'Saveza.
TABELA 6
Sastav partije Sovjetskog Saveza, 1966.
Postotak Postotak
Drutvena kategorija
Ukupna
pripadnika kategorije
(uz
.
kategorije u ukupnom
preklapanje)
kategorije
koji su partijskom
(u milijunima)
partije
Direktori, upravitelji 1,2 76 8
Inenjeri 4,4 40 15
Inteligencija 11,2 36 38
Radnici 51,0 9 37
Kolektivni
poljoprivrednici 30,0 7 16
usluni,
ostali uredski radnici 14,4 4 4
Izvor: K. W. Deutsch, Politics and Governme1lt (Boston: Houghton Mifflin, 1970).
to je drutvena skupina via, to je postotak njezinih
.J ! koji pripadaju partiji. Vie od tri birokratskih slojeva partijski
su Manje od desetine radnika i seljaka pripadaju partiji. Go-
dine 1967. radnici su biIi 54 posto stanovnitva, a samo 38 posto par-
tijskog

Inenjeri su smjeteni relativno visoko, to je do-
sljedno tehnokratskom pogledu na drutvo koji je izrazio Sadykov u
gornjem citatu. i ta slika vodi nas u zabludu.
Prave odluke ne donose partije, nego, u skladu s demo-
kratskog centralizma, partijski aparat.. su prije svega prijenosni
mehanizam, odluke donose funkcionari. Na 23. kongresu Partije, odra-
nom 1966. godine, od 4943 delegata samo 23 posto bili su radnici, a
158
lj
11 posto seljaci. U Centralnom komitetu (360 izabranom na
'" tom kongresu, udio radnika i seljaka smanjio se na brojku.
27
/- Drugi je promatranja partijskog podjela stanovnitva
:- u skupine prema postignutom stupnju obrazovanja. Pet obrazovnih
skupina pokazuju ovakvu partijsku (mjerenu udjelom partij-
skog svake skupine) :28
7 OJO onih s osmokolskim obrazovanjem ili nie
11 OJO onih s nepotpunim srednjokolskim obrazovanjem
18 % onih sa zavrenim srednjokolskim obrazovanjem
22 % onih sa zavrenim viim obrazovanjem
46 OJO onih s postdiplomskim stupnjem
to je osoba obrazovanija, to je vjerojatnost da postati
/ partije (ili obrnuto). najobrazovanijima, svaki drugi mu-
karac iIi ena je partije. elita u isto je vrijeme i obra-
\. zovna elita.
Moemo saeti rezultate nae analize.
Za razliku od kapitalizma, gdje se koriste organizacijska
u sustavu vladavine (demokracija) i u privredi (autokracija), te
na makro (trite) i mikro (administracija) razinama, orga-
nizacija je potpuno konzistentna, i ista pravila primjenjuju se svuda.
Ona se nazivaju upravljanja i mogu se ovako
opisati:
1) jedinstvo i ekonomskog vodstva, izraeno u
ulozi partije;
. 2) demokratski centralizam, koji, kao u svakom birokratskom si-
stemu, da vie vlasti imenuju osoblje, ono se nikada
ne bira; iz istog razloga, to je osoblje uvijek odgovorno svojim nad-
ne onima kojima upravlja;
3) uprava jednog koja, prema jednom sovjetskom piscu,
da je vodstvo svake proizvodne jedinice ... dodijeljeno jednom
jedinom direktoru kojeg je drava ovlastila potrebnim pravima uprav-
f' ljanja i koji snosi punu odgovornost za rad jedinice. Svi poje-
\ dinci koji rade u jedinici obavezni su izvravati instrukcije direktora.29
"---... U organizacijskom modelu, hijerarhijska struktura je
/ zatvorena jednim sredstvom koje povezuje vrh i dno pira-
. mide - partijom. Osim to igra integrativnu ulogu dranja strukture
na okupu, partija je instrument Partija vlada drutvom,
partijski aparat vlada partijom, a vrhovno partijsko vodstvo, sastav-
ljeno od profesionalnih partijskih vlada partijskim aparatom.
W. Brus da nije partijski kongres taj koji izabire Centralni ko-
mitet, nego je Centralni komitet taj koji izabire kongres. Za razliku od
kapitalizma, piramida i piramida se podudaraju,
zapravo su istovjetne. Cijelo drutvo organizirano je kao jedna jedina
monolitna piramida, interno stratificirana, ali kao monolitna
partije. prema navodima Feli-
forova, kojeg smo prije citirali, to je prednost etatizma pred
\ svim prethodnim drutvima.
159
C. ORGANIZACIJSKI MODEL
Kao to smo spomenuli, organizacijski model mora
biti tako strukturiran da hijerarhiju, koja neminovno stvara
klasnu stratifikaciju. To se postie zatvaranjem organizacijske strukture
na jedan vrlo nema protutene koja stvara
konkurentske birokracije, nema partijskog klina, koji je uzrokom jedne
jedine birokracije, nego kombiniranje upravljanja i rada od
istih ljudi - to jest, samoupravljanje. i orga-
nizacijski modeli mogu se opisati kao dvostruke i jednostruke piramide,
model moji su studenti nazvali sat (Slika 3).
moemo ovo: organizacija podrazumijeva
dualnost u modelu je monolitno strukturirana,
a u socijalizmu ona je istinski Napokon, tri modela mo-
emo okarakterizirati u terminima vlasnitva: organiza-
cija zasniva se na privatnom vlasnitvu, organizacija na
dravnom vlasnitvu, a model na. drutvenom vlasnitvu.
Na ovom mjestu potrebno je razjasniti koncept hijerarhije. Hijerar-
hija se odnosi na vrlo drutvene fenomene koji su vrlo tijesno
povezani u pretenoj drutvenoj praksi. potrebno ih je jasno
razlikovati kako bi se izbjegla beznadna zbrka. Hijerarhija moe im-
plicirati koordinaciju ili kontrolu. U potonjem ona se zasniva
na i rjeava nerjeive sukobe. U prvom ona je
neutralna u pogledu i nema sukoba interesa. Koordinacijska
hijerarhija je proizvod podjele rada i kao takva je Dirigent
uvijek dirigirati orkestrom. Kontrolna hijerarhija je proizvod klasne
borbe, prema tome, ona je drutveni fenomen i polako nestajati s
. nestajanjem eksploatatorskih drutvenih odnosa.
Kao mnogi drugi odnosi, hijerarhija moe biti formalna (kad se
odnosi na sredstva) ili stvarna (kad podrazumijeva rezultate). Propust
da se razlikuju ta dva aspekta hijerarhije dovodi II po-
mutnju .. Oni nisu nuno pozitivno korelirani. Smanjivanje formalne
hijerarhije moe dovesti do neformalne hijerarhije. To se
na primjer, kad se broj razina hijerarhije formalno smanjuje ili
ukida :-- svi o svemu '- to stvara situaciju u kojoj
neformalne klike pridobivaju vlast.
Model sata zasniva se na opaanju da postoje dvije
fundamentalno sfere aktivnosti i Prva se odnosi
na vrijednosne sudove, i shodno tome svaki pOjedinac u toj sferi
vrijedi za jednoga. U drugoj sferi, odluke donose se na temelju
nadlenosti i Odluke prve sfere su di-
rektive, odluke druge sfere su direktive. Prve se zasnivaju
na vlasti koju vre svi organizacije, druge na pro-
fesionalnoj vlasti za svakog i one izrastaju iz podjele
rada. Takva organizacija jasno definiranu koordinacijsku
hijerarhiju, ali ukida hijerarhiju
U samoupravnom svi radnici sudjeluju u
Jednom kad se odluka donese, ona.
postaje direktiva za upravu. Uprava djeluje kao jedan izvrni odbor
radnog kolektiva i provodi odluke ih u svako-
dnevno poslovanje u odluke zasnovane na profe-
. sionaInoj kompetentnosti. Svako je asocijacija pojedinaca.
160
A isto tako i svaka ustanova, svaka radna organizacija i svaka mjesna
zajednica. Privreda je asocijacija a drutvo 'je asocijacija
asocijacija. .
Jednom kad se model sata drutveno prihvati kao oblik
organizacije, moemo da se i poimanje poeljnoga i stvarni
odnosi i ponaanje promijeniti. Proizvodni ivot se demokra-
tizira, a alijenaCija smanjuje.
aD
Direktori postaju koordinatori i ne
smatraju se vie skupinom koja bi trebala imati. vie od radnika.
nasuprot tradicionalnim iako su direktori
lieni svoje autoritarne ukupna raspoloive za
rjeavanje problema se Radnici se ne manje zado-
voljnima svojom ili poloajem u . odnosu prema direktoru.
Omjer najviih i najniih nekoliko se puta smanjuje.
za mobilnost su velike, ali su aspiracije za uspon na hije-
rarhijskoj ljestvici slabe. Vrioci kontrole vie nisu prije svega nad-
zornici - iako i oni imaju funkciju - nego osobe ravno-
pravne ostalima. A osnovna tehnika kontrole nisu nagrade i kazne nego
drutvena kritika i odobravanje. so-
proizvodne odnose. A osobine koje smo nabrojili
nisu samo predmet razumnih nego su u stvari i
empirijskim istraivanjem.
al
.
U tako organiziranom drutvu antinomije opisane u poglavlju 2,
odjeljak I, nestaju kao pogrene. Nema ni privatnog, ni dravnog vlas-
nitva, nego postoji drutveno vlasnitvo. Nema oslanjanja
ni na trite, ni na planiranje, jer su oni komplementarni, a trite
postaje sredstvo planiranja sui generis. Novac i kamate postaju
instrumenti ekonomske regulacije. Nemani individualizma, ni kolekti-
vizma, nego postoji potpun i slobodan razvoj svakog poje-
dinca koji Nema ni privatne inicijative ni vladinog diktata,
nego postoji individualna inicijativa u organizacijama udruenog rada.
Nema ni (buroaske) demokracije ni (birokratske) diktature, nego
postoji samoupravljanje.
Na ovom stupnju nae studije, ne mogu razraditi te tvrdnje. Objasnit
ih i dokazati u nastavku. Ovdje je dovoljno staviti u opreku institu-
cije i teoretske kategorije drutva s onima iz dva klasna
drutva. Socijalizam nije samo on je temeljito od dva
alternativna drutvena poretka naeg doba.
II. Komparativna efikasnost
Pod razumijevam najbolju upotrebu raspolo-
ivih resursa. Ako se najbolji odnosi na ekonomsko blagostanje, govo-
rimo o ekonomskoj efikasnosti. U ovom poglavlju bavit se eko-
nomskom U ekonomskom smislu, raspoloivi resursi uklju-
materijalne i ljudske resurse. drutveni sistemi upotreblja-
vaju raspoloive ekonomske resurse s stupnjevima efikasnosti.
U tom smislu nas zanima usporedba performansi kapitalizma, etatizma
i socijalizma.
Ekonomska efikasnost - ili neefikasnost - moe se razmatrati na
mikro ili na makro ekonomskoj razini, tj. u odnosu prema individualnim
11 ekonomija socijalizma
161
proizvodnim jedinicama ili u odnosu prema narodnoj privredi kao
cjelini. je da je racionalno organizirano,
ali da je sistem makroekonomski nefikasan zbog privrednih ciklusa,
nezaposlenosti i odsutnosti koordinacije ekonomskih aktivnosti. S druge
strane, kae se da je etatizam racionalan na makroekonomskoj razini,
ali iracionalan -: tj., neefikasan - na razini zbog depre-
sivnih birokratske organizacije. Iako ta zapaanja nisu ne-
ona nisu ni potpuna. Ona uzimaju kapitalizam (privatno vla-
snitvo) i etatizam (dravno vlasnitvo) kao jedina dva standarda za
usporedbu. Moe se pokazati da su ta dva sistema i mikroekonomski
i makroekonomski neefikasni. .
A. NEEFIKASNOSTI ORGANIZACIJE
Uz dane resurse poeljni u privredi organiziranoj na kapita-
je manji nego to je objektivno Neefikasnost
sistema zapaa se na obje razine, na razini (mikro) i na razini
narodne privrede (makro).
Osnovni uzrok neefikasnosti treba traiti u temeljnom
drutvenom sukobu poslodavaca i posloprimaca. Klasni sukob
bar pet tipova neefikasnosti.
1. Kako radnik ne radi za sebe, nego za nekoga drugoga - za:
gazdu - njegov radni napor nije optimalan. Nedostaje
motivacija. To je bilo strogo dokumentirano jo od kasnih
1920-ih godina, kad su profesor Harvardske poslovne kole E1ton Mayo
i njegova grupa izvrili socioloko istraivanje u pogonima Hawthorne
Works, kompanije Western Electric u Sjedinjenim Dravama. Oni su
utvrdiH, na primjer, da nema nikakve korelacije spretnosti i
inteligencije radnika i proizvoda njihovog rada. Potencijalna sposobnost
radnika pretvara se u stvarni ekonomski efekt jedino ako postoji od-
motivacija. Studija je pokazala da radnici rade znatno ispod
svojih i da, kakvu god stimulativnu shemu poslodavac
izmislio, proizvodnost rada kontrolira neformalna suglasnost radne
skupine.
32
Drugi svjetski rat ozbiljno je otetio legitimnost autoritarnog
poretka. Rad ispod mogao se zapaziti i bez
posebnih studija. Godine 1959. sociolog Daniel Bell
o radniku da-
nas ... jest odsutnost interesa za rad.33 Ta odsutnost interesa izraava
se u nedolaenju na posao, velikoj fluktuaciji radne snage i slaboj
radnoj disciplini, to se sve pogoralo od kada je Bell to U jednom
razgovoru, 1974, Leonard Woodcock, jedan od manje konzer-
vativnih sindikalnih prvaka, je zapazio:
da se nedolaenje na posao u posljednjih 5-7 godina podvo-
pokazuje da nije o pojavi vezanoj za pogon, jer nije bilo ni-
kakve posebne promjene II rada danas u odnosu na vrijeme prije
7 godina... da je nedolaenje na ne
samo kod skupine koje rade na vrpci nego i u pogonima gdje radni
uvjeti nisu zasnovani na tehnici vrpce ... Mi zaista ne znamo kakvi
su to razlozi. Mi jednostavno ne znamo.34
162
Ipak, mi znamo koji su razlozi. Zavrit taj -
a francuski, engleski ili vedski dijalozi mogu se lako sastaVIti -
Wi1lama Halala, profesora u Washing-
tonu:
Kako birokracije u pravilu nude radne uloge koje su vrlo specijalizirane,
proizali rutinski poslovi pruaju nedovoljno zanimanje i nedovoljan izazov
za zadovoljavanje obrazovanijih radnika dananjice. Osim toga, autoritaran,
centraliziran oblik rukovodstva zaposlenog u birokracijama postaje sve vie
neprihvatljiv i zavrava u represije jer zaposleni
da efektivno na svoje radne ivote. Kao posljedIca, probleIDl aliJena-
cije radnika iroko su rasprostranjeni fenomeni mnogim skupinama
zaposlenih, radnika i namjetenika i srednje direk-
tore. 35
Radi efikasnije kontrole radnika i smanjivanja zamjenji-
vanja i nove radne snage, posl?davcl sve
podjelu rada i specijalizaciju poslo,:"a, .zaJedno s
vrpce koja diktira tempo rada. Kao poslJedICa, rad prestaje bIti
vjetina, samostalnost radnika se smanjuje, zado;,oljstvo ne-
staje, a nezadovoljstvo i otpor radnika se povecava .. u;aJkOVI
izbijaju zbog razloga koji nisu povezani sa zahtjeVIma u yezl
s nadnicama.
3o
2. Da bi izvukao rad iz radnika, poslodavac mora uspostaviti stalni
nadzor nad njegovim radom. Ljudi pokazuju prirodnu
je Demsetz,31 da prekinu rad ih gazda ne nadzire. U
o upravljanju smatra se da jedan moe neposredno
tri i deset drugih ljudi. Na nioj razini rutinirano g rada, omjer
i :noe se. P?visiti d?_.l. : 30. l!
sa recimo 4000 radnika moze postojati 11 razhcltlh ovlastenja.
trokOVi 'nadzora su golemi. Osim toga, nejednakost u dohocima
se Ako za svako u
25 posto, najvia bit 12 puta od prosJecne radmcke nad-
nice S druge strane prije vie od jednog engleski gra-
ekonomist] ohn Stuart Mill shvatio je da u farmi
ili tvornici radnika ne nadzire gazda, nego cijela zajednica je ..
39
3. U autoritarnim uvjetima poticaj za inovacije oslabljen je ,!Jar IZ
tri razloga. da se radnik smatra izvriocem, potrebna
atmosfera nedostaje, i inovacije se smatraju poslom uprave.
za inovacije, kako god postavljene, nisu osobito efikasne.
da stvarne koristi od inovacija idu njima, se bnnuti?
I koji Je n?rmalni radnika i
uprave, moe imati - i oblcno Ima - vlastite kanJenstlcke
da omalovai sposobnosti radnika pod njegovom komandom .. Opce-
nitije .. nove ideje jednostavno su opasne i nisu dobrodole. One mogu
ravnoteu statusa i . .
4. U korporaciji vez31 izme?u
sankcija u velikoj mjeri je razorena. a dlOE;ICart
su kanjeni. Proces zamjene neefikasne uprave Je spor 1 slabog ucmka.
Najradikalnija presuda trita, ?rutveno)e stvar:
5. procedura Je skupa 1 oduz.lma
energiju. Da bi zatitili svoje interese, radnici moraju orgamzlrati
ll" 163
sindikate; odravanje sindikalne mainerije zahtijeva, naravno, realne
trokove. A isto tako i odravanje organizacija poslodavaca. trajkovi
i lokauti predstavljaju rasipanje resursa. Umjesto da troe svoje
vrijeme i novac u borbi, svi ti ljudi mogli bi se angairati
u mnogopoeljnijem proizvodnom radu. Taj problem dobro je
i saeo P. Chaulieu:
Ako 1000 pojedinaca posjeduje danu sposobnost samoorganizacije, kapi-
talizam se sastoji u tome da se, vie ili manje arbitrarno, odabere njih
pedeset, da im se da ovlatenje za upravljanje, a da su ostali jednostavno
da postanu to je 95 postotni
gubitak drutvene inicijative i poticaja. Ali to nije sve. Kako 950 zanema-
renih pojedinaca nisu a kapitalizam je obavezan razvijati ih do
stupnja, ti pojedinci reagirat i borit se protiv onoga to
im sistem Kreativne sposobnosti, koje oni ne smiju razvijati u
ime drutvenog poretka koji ih odbacuje (i koji oni odbacuju), sada se
koriste protiv tog drutvenog poretka. Razvija se stalna borba u samoj
jezgri drutvenog ivota. To uskoro postaje izvor daljeg rasipanja. Uski
sloj naredbodavaca mora- od tog trenutka podijeliti svoje vrijeme
organiziranja rada onih 'dolje', i nastojanja da se suprotstavi, neutralizira,
ukloni ili manipulka njihov otpor. Fup.kcija aparata prestaje
biti samo organizacija, i uskoro poprima prisile. Oni na
vlasti u velikoj modernoj u stvari troe manje svog vremena na
organizaciju proizvodnje, nego na rvanje, neposredno ili posredno, s otpo-
rom eksploatiranih - bilo da je o pitanju nadzora, kontroli kvalitete,
norme, 'ljudskim odnosima', raspravama.s povje-
renicima ili predstavnicima sindikata. Povrh svega, tu je, naravno, i stalna
zaokupljenost onih na vlasti time da se sve mjerljivim, izbrojivim,
provjerljivim, nadgledljivim kako bi se unaprijed mogla svladati svaka
protuakcija, koju bi radnici mogli poduzeti protiv novih metoda eksploata-
cije.40
Na razini narodne privrede mogu se razlikovati ovi izvori neefi-
kasnosti:
1. Klasni antagonizmi optimalnu upotrebu raspolo-
ivih ljudskih resursa. Dolazi do golemog rasipanja talenata. Obrazovne,
kulturne i medicinske ustanove drutva ne koriste oni kojima bi to
najvie pomoglo; diferencirani pristup tim ustanovama ostvaruje se u
skladu s klasnim poloajem kandidata. Taj smo problem dotaknuli u
poglavlju, u odjeljcima I i II, a na ovom mjestu on zasluuje
dalju raspravu. U predratnoj Engleskoj diplomci takozvanih javnih
kola (privatno financiranih kola koje kolarine) predstav-
ljali su 2 posto stanovnitva, ali njihovi izgledi da upravljaju zemljom
- to- jest, da postanu Parlamenta - bili su 115 puta nego
izgledi koji nisu imali pristup u te privilegirane kole.
41
S druge
strane, dok gotovo sva djeca viih poslovnih i profesionalnih klasa
koja imaju sposobnosti imaju vieg obrazo-
vanja, isti podatak za namjetenike je otprilike 50 posto, za kvalifici-
rane radnike 30 posto, a za nekvalificirane radnike 20 postO.42 U Sje-
dinjenim Dravama, zemlji s najvie na svijetu, 58 posto
najsposobnije desetine stanovnitva u pogledu kvocijenta inteligencije,
164
nije 1950-ih godina primilo fakultetsko obrazovanje.
43
Ti postocJ
gledno odraavaju i razinu privrednog razvoja i poboljat se s
viom razinom razvoja. No, na svakoj razini razvoja,
djeca privilegiranih klasa primaju obrazovanje na nadarene djece
eksploatiranih klasa.
44
-
Kad u bogatijem drutvu obrazovanje postane vlada-
klase opet uspijevaju diskriminirati. U Sjedinjenim Dravama,
obitelji vanijih poslovnih ljudi daju isto toliko direktora kao i cijelo
radno stanovnitvo, a obitelji vlasnika daju ih dva puta
vie.
45
Izgledi sina jednog poslovnog direktora ili vlasnika velikog
da- postane uspjean poslovan otprilike su 12 puta
od izgleda sina jednog nekva1ificiranog ili polukva1ificiranog rad-
nika, a stotinama puta od izgleda sina poljoprivrednog radnika,
kome je prodrijeti u poslovnu elitu.
46
2. Tijesno povezana s prethodnom je da privatno-
privreda i iracionalnu distribuciju dohotka. Ona je ira-
cionalna, jer bi egalitarnija distribucija - koja je u drugim
drutvenim uvjetima - ekonomsko blagostanje. No ona je
iracionalna i zbog jo jednog razloga: ona smanjuje potencijalnu pro-
izvodnu efikasnost privrede. Opseg proizvodnje - a i po-
tronje - ovisi o efikasnoj upotrebi svih resursa, i radne
resurse. Radni resursi nisu dani sami po sebi, njih treba izgraditi, i oni
se mogu izgraditi na Najefikasnije je kad su zdravlje,
obrazovanje i kreativna volja za rad stanovnitva maksimalno stimu-
lirani. Adekvatno stanovanje, ispravna prehrana i
proizvode ne samo zdrava tijela - to je samo po sebi aktiva - nego,
kako to psiholoka istraivanja nesumljivo pokazuju, po-
spjeuju razvoj intelektualnih sposobnosti. Ravnomjernija raspodjela
dohotka, kOja dovodi do povienja standarda zdravlja, poeljna je na
ekonomskoj osnovi. Isto vrijedi i za obrazovanje. Ako se trite ostavi
da funkcionira nekontrolirano, ono dovesti do rasipanja talenata,
jer biti obrazovana najdarovitija djeca, nego djeca roditelja koji
mogu platiti. Problem obrazovanja ne iscrpljuje se polaenjem kole.
On ima mnogo iri aspekt u sudjelovanju u cijelOj kulturnoj tradiciji
danog drutva. I opet, jednakost dohotka dovodi do izgradnje
efikasnije radne snage, odnosno obrnuto, nejednakost smanjuje dru-
tvenu mobilnost, to je s ekonomskog stajalita nepoeljno kao i svaka
druga smanjena mobilnost resursa.
3. Kako osnovne odluke o djelatnosti donosi nekoliko
pojedinaca u upravnom odboru, drutvena kontrola je ne-
se mogu nelegalno sporazumijevati, poreze,
mogu upotrijebiti svoju poslovnu mreu da sakriju pro-
fite, zaobilaze propise o izvozu kapitala (to multinacionalne korpo-
racije stalno rade), itd.; mogu upravu manje ili vie pro-
izvoljno,47 i mogu se angairati u djelatnostima koje nisu
strogo ilegalne, ali su drutveno tetne. Nedodirljive poslovne tajne,
predstavljaju za sve te djelatnosti.
4. stimulirano je na rast preko opti-
malne proizvodne to to je ono financijski
To podrazumijeva da lake dolazi do kredita i da moe kontro-
lirati trite. Tako o1igopol i monopol predstavljaju prirodne tendencije.
A to, naravno, dovodi do loe raspodjele resursa.
165
5. Privatno vlasnitvo drutvenom
planiranju. Nekoordinirane ekonomske odluke izazivaju privredne ci-
kluse, nezaposlenost i golemo rasipanje materijalnih resursa. Kao po-
sljedica, stopa privrednog rasta je nia nego to bi mogla biti.
inflacija je najnoviji oblik ekonomske nestabilnosti i naj-
novija posljedica privatnog vlasnitva. U posljednja tri
stvarno velika nezaposlenost postala je nedopustiva. tovie,
u situaciji relativno pune zaposlenosti, sindikati su dovoljno jaki da
svoj udio u drutvenom Iz istog razloga, poslodavci
su dovoljno jaki da prebace to na stanovnitvo, i tako
vaju profite manje ili vie netaknute. Kao rezultat, cijene rastu. Ako
se profiti smanje, stopa rasta se smanjuje. Ako se nadnice dre nisko
-' ponekad se sindikati koriste da se upravo to postigne - privatno
bogatstvo se Tako postOji krug koji se
razrjeava inflacijom. .
6. Tijesno povezano s prethodnom je rasipanje u procesu
poslovanja, i u uvjetima pune zaposlenosti. da se profiti
postiu prodajom roba i usluga, intenzivna reklama postaje neophodna
komponenta proizvodnog procesa. Da bi se preivjelo, treba osigurati
udio u tritu, ako trite ne postoji, treba ga stvoriti. To
goleme reklamne izdatke, trokove reprezentacije, ako je potrebno
i mito - to uvjerljivo pokazuje skandal tvrtke Lock-
heed - odravanje prekomjernog broja prodajnih punktova, trokove
takozvanih odnosa s i agitiranja (lobizma), odra-
vanje reprezentativnih poslovnih zgrada, te poslovno Tu
treba dodati i trokove nabujalih financijskih, i pravnih
usluga, te usluga trgovaca nekretninama.
48
Drutveni trokovi umjetno
stvorenih potreba, iracionalne strukture potronje i ekolokih teta
teko su mjerljivi, ali ih treba svesti pod isti nazivnik. .
7. Suprotni interesi rada i kapitala zahtijevaju sloenu,
delikatnu i skupu proceduru izmii:'enja od strane drave. Drava se
mora izloiti golemim trokovima nadzora kako bi smanjila tete koje
proizlaze iz pekulacija i protudrutvenog ponaanja privatno-kapita-
skupina, opisanog u 3 i 4. Kako primarna raspodjela
dohotka u kapitalizmu dovodi do velikih nejednakosti - s posljedicama
spomenutim u 2 - drava mora intervenirati velikim oporezi-
vanjem (u najboljem Ali, otro oporezivanje
realne trokove, osim administrativnih trokova. To su:
(a) destimuliranje rada, (b) stimuliranje nepotenja i izbjegavanja po-
reza, i stoga negativan utjecaj na javni moral, (e) kako god sloeno,
oporezivanje ne 'moe biti savreno, i zbog toga ostaju pravne
praznine. Njih prije svega bogatije skupine stanovnitva.
B. NEEFIKASNOSTI ORGANIZACIJE
sistem pokazat sve neefikasnosti za
biro krats l5.i sistem. situaciju u svojoj zemlji' u jednom
govoru na partijskom kongresu 1952. godine,Malenkov: je nabrojio
neke od njih: strah od prijavljivanja nepravilnosti za-
takavanje istine o lokalnim aferama, nehaj u vrenju dunosti: po-
pustljivost u naglaeni nepotizam kod imenovanja na
166
dunosti.4
9
Radi komparativne analize, te i druge neefikasnosti svrstat
prema istoj shemi kao i neefikasnosti organizacije,
opisane u odjeljku A. razmatranjem na razini

1. Kako je i drutvo stratificirano, karakterizirat ga
motivacijski efekti onima u kapitalizmu. Dobro je poznato da
se sredstva kao to su sudovi, zatvori i prisilni rad povremeno koriste
za rjeavanje problema nedostatka radne discipline i neuspjeha ruko-
vodilaca.
50
Stoga moemo pretpostaviti da zanimanje za rad nije veliko.
Ota ik, bivi potpredsjednik zaduen za ekonomske
poslove, ovako je opisao situaciju u svojoj zemlji: Lo rad proizvodi
sve vie otpadaka, izostajanje s posla i potkradanje se
Mnogi radnici ... dopunjavaju svoje prihode radom u 'fuu' za privat-
ne pojedince.51 Produktivnost vjerojatno biti niska jer uprava po-
nema operativnu samostalnost poslova.
2. Kako su izvan dodani novi slojevi hijerarhije, pojav-
ljuju se dodatni trokovi nadzora povrh onih unutar Opi-
privredu iz 1956. godine, Janos Kornai navodi da su
nadzor i kontrolu vrili prije svega industrijske direkcije i ministarstvo
koje upravlja Zatim dolazi Ministarstvo dravne kontrole i,
za vanija ministarski savjet, te zavodi za planiranje i stati-
stiku. Treba dodati i partiju. A u sumnjivim policija ili
Ured javnog tuioca proveli bi istrage.52 Kontrolne vlasti bave se izri-
canjem kazni direktorima na razinama za sve pre-
kraje. Tako su direktori bili kanjeni za nemarno upravljanje
skladitern, za osobni nedolazak u Ministarstvo zbog vika
nadnica, zbog nesnianjivanja osoblja za jednu osobu, zbog
nepridravanja propisanih normi upotrebe sirovina, zbog nepridra-
vanja planiranih razdoblja praznika.
53
Godine 1966. bilo je 84.000
pravnih propisa koji su regulirali odluke direktora u Poljskoj.54 Na taj
ima dovoljno prostora da se pravila kre, a to opet zahtijeva
bogati asortiman nadzora i kontrole.
3. to se inovacija, Kornai da ne pokuavaju
razviti nove proizvode jer im to nije nisu osobito
zagrijani za iskoritavanje ili za primjenu novih
procesa uvedenh u drugim da se svako poboljanje
odmah u plan za godine, koristi brzo se gube,
a via produktivnost postaje obavezna. Zbog dvostruke nesklonosti
mijenjanja tehnologije, centar mora narediti
inovacija. Pripremanje i nadzor nad mnogobrojnim instruk-
cijama i nalozima, zahtijeva uspostavljanje centralne biro-
kracije, pa se tako veliki administrativni aparat zaduen za teh-
razvoj.55
4. tip neefikasnosti neto je kao sankcija
za loe upravljanje ne dolazi u obzir. U stvari, sankcija je bra i efikas-
nija nego u jer generalni direktor nije svoj
vlastiti gazda. Ali kriteriji su Od direktora se prije
svega da bude efikasan. To da mora pouzdano izvravati
sve naloge vie vlasti, mora se bezuvjetno pokoravati. Direktor je u
stvari birokrat. On se plai odluka. Stoga su operativna efikasnost i
inovacijska sposobnost uprave ozbiljno umanjeni. Direktor postaje
167
kad instrukcije ne dolaze. On tada odlae odluke. ,On je
neodgovoran jer reagira na pravila i komande, a ne na probleme.
Rezultat je rasipanje kojt) se sa privrede. Kako
trite ne igra nikakvu ulogu, glavni instrument kontrole
direktorske efikasnosti jest ispunjavanje proizvodnog. plana. Direktor
je tako motiviran prikriti svoje proizvodne da bi izbjegao
nametanje otrog plana. da se i drugi direktori ponaaju na
isti cijela privreda funkcionira ispod kapaciteta. Osim toga,
kvaliteta proizvoda je loa.
5. privreda izbjegava trokove i (gotovo)
nema trajkova. Ali sindikalna birokracija postoji, i, osim toga, znatni
su trokovi indoktrinacije, propagande i policije. .
6. Za razliku od podli-
jee dodatnom, estom, tipu neefikasnosti zbog nepostojanja privredne
autonomije. Zbog toga ono. ne moe iskoristiti sistem cijena i decentra-
liziranog trita. Trite je mehanizam za komuniciranje informacija.
Kako je ispravno Friedrich Hayek, centralizirano donoenje od-
luka zahtijeva agregiranje informacija.
56
U tom procesu mnoge rele-
vantne pojedinosti nuno. se gube. agregiranje zahtijeva
standardizirane podatke i skupljanje elemenata koji se razlikuju po
kvaliteti, lokaciji i drugim pOjedinostima, efikasno donoenje odluka
zahtijeva uzimanje u obzir svih. razlika. Nema pomirenja
ta dva zahtjeva u sklopu. Osim toga, to su
dulji informacijski kanali, je vjerojatnost da informa-o
cija biti vie iskrivljena. Tako centralizacija implicira gubitak
i iskrivljavanje informacija, koje se moraju filtrirati kroz
slojeve hijerarhije, drugim centralizacija implicira golemo
rasipanje znanja raspoloivog u drutvu. Moemo dodati jo dvije
posljedice. Kako je potpuno ovisno o izvorima opskrbe koje
kontrolira centralna vlast, ono nastojati akumulirati radnu snagu,
sirovine, rezervne dijelove i ostala dobra preko svih potreba da
bi osiguralo sve to mu je potrebno. Kao rezultat, u podu-
dolazi do prezaposlenosti (i stoga niske produktivnosti
rada) i velikih zaliha (koje se mogu proizvodno koristiti).57 S druge
strane, je motivirano da zadovolji plan, a ne To
zalihe (neeljene robe) i stvara diskre-
. pance strukture potranje i ponude. U kapitalizmu roba je
raspoloiva, ali je novac (efektivna potranja) oskudan, u etatizmu je
obrnuto: novca ima, ali nema robe.
Na razini narodne privrede,. etatizam prolazi mnogo bolje u pogledu
prve tri neefikasnosti. .
1. Rasipanje talenta manje je zbog pristupa obrazovanju
i drutvene mobilnosti. S druge strane, zahtjev strogog
konformizma umanjuje punog kOritenja raspolo-
ivog talenta.
2. Raspodjela dohotka je ravnomjernija.
5s
3. Nema poslovnih tajni ili privatne pekulacije. Nelegalno spo-
razumijevanje je mnogo slabije i sastoji se prije svega u po-
slovima izvan redovitih planskih kanala.
4. S obzirom na neefikasnost, situacija je neto
Umjesto monopola privatnih pojavljuje se totalni monopol
drave. Rezultat toga je da se struktura potronje iskrivljuje. Osim
168
toga, iz razloga, birokracija vie voli velika Stoga su
odsutna mala i vrlo mala koja zadovoljavaju po-
trebe stanovnitva i koja su korisni inovatori.
5. Dok je nedostatak autonomije glavni nedostatak eta-
organizacije, centralno planiranje je njena osnovna prednost.
Centralno planiranje mobilizaciju i brzu realokaciju resursa.
Ravnotea tednje i investicija moe se osigurati unaprijed,
a isto tako i opseg akumulacije. Nema nezaposlenosti. Inflacija se
lako kontrolira. Privredni ciklusi su znatno smanjeni. Ali krutost admi-
nistrativnog planiranja planere u koritenju svih
efikasnog privrednih aktivnosti. Ocjenjuje se da se 25
posto ukupnog radnog vremena gubi zbog loeg funkcioniranja sistema
opskrbe.
59
Nespretnost i otezanje s odlukama, loa koordinacija pra-
aktivnosti, promjene u planovima, realokacija investicijskih
odgovornosti za investicija, dobro su
poznate slabosti alokacije investicija u sistemu direktiVnog planira-
nja.60 Kad formalni kanali ne funkcioniraju, razvija se ilegalna praksa.
koriste usluge posebnih nabavnih posrednika, poznatih pod
imenom (laktai), koji lociraju izvore opskrbe i sklapaju po-
slove. Kako trite ne djeluje dobro,' ga zamjenjuje
crno trite, a postaje gotovo Ono ide od raz-
mjenjivanja usluga, preko kupovanja deficitarnih proizvoda od
kamiona na auto-cestama dok prevoze robu u svoja sve do
davanja i darova utjecajnim osobama.
6l
Podmi-
smanjuje administrativnu krutost ali unitava moralnost i,
ujedno, normalne poticaje i produktivnost.
Nadalje - a to je paralela petoj neefikasnosti -
iskrivljavanje informacija, hijerarhijska krutost i pre-
preke komuniciranju, smanjuju sposobnost nacionalnih
birokratskih organizacija. Sistem reagirati tek nakon
velike tete. Tako sisteme karakterizira neprekinuti niz
kriza. Kriza je, kako je umjesno Michael Crozier, nerazdvojni dio
birokratskog sistema jer jedino kriza neophodna prilago-


6. Zbog centralnog planiranja reklamne kampanje i financijski po-
srednici su uglavnom irelevantni.
7. Makroekonomska neefikasnost - potreba dravnog arbi-
triranja i njegovi trokovi - mnogo je u etatizmu. Drava
sve, i kontrolira sve.
63
Za to joj je potreban glomazan administrativni
i represivni aparat. Tu su i trokovi dravnog mono-
pola, koji se odraavaju u monolitnoj organizacijskoj piramidi. Kako
se trai apsolutna jednoobraznost, heterodoksne drutvene inovacije su
blokirane. Postoji samo jedna istina, ona je sadrana u partijskoj liniji
i nju proklamira partijski prezidij. Dok su opcije relativno jednostavne
i - to odgovara nerazvijene zemlje - trokovi
monolitne ortodoksije su relativno niski. Prednosti su, s druge strane,
( znatne: cijela nacija moe se efikasno mobilizirati za postizavanje o!ire-
ciljeva kao to su eliminiranje gladi i brz privredni razvoj. Kad
ciljevi postanu sloeni, a opcije prestanu biti ekskluzivna
ortodoksija smanjuje uspjenog razvoja. Zapazili smo de-
fekte krutog centralnog planiranja. Prirodna reakcija bila bi decentra-
169
lizacija. No, stvarna decentralizacija vodila bi u drutvo
i razbila bi cijeli poredak.64 Zbog toga, poredak se
s vrlo uskim granicama unutar kojih moe eksperimentirati. A orto-
doksija je preduvjet za preivljavanje.
C. KOMPARATIVNA EFIKASNOST
privreda zasniva se na privatnom vlasnitvu. Zbog
toga su autonomna i mikroekonomski relativno efikasna.
nedostatak koordinacije na nacionalnoj razini dovodi do
makroekonomskog rasipanja. privreda zasniva se na drav.,.
nom vlasnitvu. Zbog toga je centralno planiranje koje pobolj-
ava makroekonomsku efikasnost, ali ono i do velikog
rasipanja unutar A priori; nije koji je od ta dva
ekonomska sistema u cjelini efikasniji. Problemu moemo na ovaj

Ako se efikasnost mjeri proizvodnjom dobivenom iz raspoloivih
resursa, pokazatelj k<;>ji s najvie smisla mjeri ukupn1.1 efikasnost pri-
vrednog sistema je stopa rasta koju taj sistem uspijeva Pret-
hodna analiza upozorava da etatizam vjerojatno biti efikasniji u
manje razvijenim zemljama, a manje efikasan u razvijenijim. Empirijski
podaci to

Stope rasta u manje razvijenim eta-
zemljama (s izuzetkom Kube) znatno su vie nego u usporedi-
vim zemljama. Na razini sovjetskog razvoja,
zemlje pribliavaju se cjelokupnom trendu, iznad te razine one
zaostajati za zemljama.
60
Analiza strukture stope rasta mogla bi dati dodatnu zanimljivu in-
formaciju o ekonomskim profilima drutvenih sistema. Zbog
nedostatka podataka takve su studije jo vrlo rijetke. Tabela 7 saima
TABELA 7
Stope rasta proizvodnje, utroaka faktora i produktivnosti faktora u industriji
zemalja s drutveno-ekonomskim sistemima
1953-1965.
Godinje stope rasta
Ukupna
Proizvod
Osnovna Radna produk-
sredstva snaga tivnpst
faktora

privrede . 7,1 6,3 2,5 3,3
privrede 8,7 8,1 4,1 3,0
Jugoslavija 11,8 7,5 6,7 4,7
Napomena: Neponderirani prosjeci. Koritena je Cobb-Douglasova proizvodna funkcija
s konstantnim prinosima i rada (J. = 0,65. .
Izvor: B. Balassa, T. Bertrand, Growth Reformance of Eastern European Economies
and Comparable Western European Countries American Economic Review; May 1970
stranica 316_ . ,
170
rezultate studije su autori Bela Balassa i Trent Bertrand. U njoj se
pet evropskih zemalja (Bugarska,
Poljska i Rumunjska), s zemlje na pri-
blino istoj razini razvoja Irska, Norveka i panjolska) i s
Jugoslavijom.
zemlje na srednjoj razini razvoja postiu viu stopu
rasta i proizvodnje i faktorskih utroaka. Potonje implicira aku-
mulaciju i znatno zapoljavanje. Faktorska produktivnost
va se neto sporije. Moe se stoga da je via stopa rasta prije
svega rezultat investicija i breg zapoljavanja. Moe se naslutiti
da iscrpljivanje radnih resursa na viem stupnju industrijalizacije
dovesti do supstitucije rada kapitalom, do smanjivanja ela-
supstitucije, do pada ukupne proizvodnosti faktora i, kao re-
zultat svega toga, do smanjivanja stope rasta. To biti efekti
industrijalizacije. Na njih se superponirati efekti krutosti sistema
koji rezultiraju smanjenom faktorskom

Danas postoji samo nekoliko zemalja, te stoga
usporedbe treba s oprezom. Kako jo ne postoji ni jedna so-
privreda, te usporedbe nisu da
je jugoslavenska privreda najblia samoupravnoj organizaciji, moemo
je uzeti kao aproksimaciju privrede. prema po-
dacima iz Tabele 7, performanse jugoslavenske privrede u skladu su
s naim Ali analiza samo prema jednom nije
signifikantna i mora se promatrati prije svega kao ilustraci-
ja.
GB
Osim rasta i produktivnosti, osnovno blagostanje (za definiciju i
podatke vidi drugo poglavlje, odjeljak III B) i raspodjela dohotka ta-
upozorava na sistemske razlike (tabela 8).
TABELA 8
Temeljno blagostanje i raspodjela dohotka
Razvijene
zemlje
Drave blagostanja
zemlje
Jugoslavija
a Bugarska i Poljska
Razlike u
osnovnom
blagostanju
-7,0
-2,4
+4,5
+5,Ob
b + 10,0 na temelju podataka Svjetske banke
Raspodjela dohotka
Gini
omjer
0,40
0,36
0,21-0,26
a
0,25
Postotni mlio
gornjih 5 0/O
17,4
15,1
10,9-12,2a
12,7
Podaci a podaci o raspodjeli dohotka posebno, vrlo su
grubi i stoga samo rangiranje, ne i procjenjivanje apsolutnih
razlika. Osim toga, raspodjela dohotka je funkcija razine razvijenosti
i regionalnih razlika, koje su u Jugoslaviji mnogo nego
drugdje. Radi bar usporedivosti, od zemalja ana-
171
liziramo Poljsku i Bugarsku, a za populaciju odabrali smo
radnike umjesto sve to u obzir, moemo za-
da je osnovno blagostanje u Jugoslaviji. vjerojatno vie nego
u zemljama, a raspodjela je dohotka priblino jednaka.
je jo jedan sistemski test. Jugoslavija je i zemlja
koja je prola kroz sva tri temeljna suvremena drutveno-ekonomska
sistema unutar ivotnog vijeka jedne generacije. Prola je kroz kapita-
trinu ekonomiju prije rata, uspostavila je centralno planiranje
nakon rata, i od tada je pionir u samoupravne privrede. Ovaj
niz od tri sistema unutar relativno kratkog vremenskog raz-
doblja prua dragocjenu analiziranja komparativne efikas:"
nosti tih sistema jer se ostale varijable dre konstantnima u mjeri u
kojoj je to u ekonomskoj analizi rezultati pri-
kazani su u tabeli 9.
TABELA 9
Stope rasta proizvodnje, utroaka faktora i produktivnosti faktora u industriji,
rudarstvu, i zanatstvu u Jugoslaviji, 1911-67.
Godinje stope rasta
Pr'oiz- Osnovna Radna
Ukupna,
produk-
vodnja sredstva snaga
tivnost
Kapitalizam, 1911-40.
a
3,7 3,2 1,5 1,5
Etatizam, 1940-54.a 5,9 10,0 4,8 -1,0
Samoupravljanje,
1954-67. 10,3 7,8 4,4 4,4
IZl'or: B. Horvat, progres u Jugoslaviji, Ekonomska Analiza, 1968, str. 48.
a ratne 'godine 1914-18. i 1941-45.
Rast produktivnosti od 1,5 posto godinje u vrijeme
etape razvoja odgovara dananjem rastu produktivnosti
privreda. U usporedbi s trinom privredom,
centralno planiranje je stope rasta osnovnih sred-
stava i zaposlenosti vie od tri puta. Kako je rast proizvodnje zaostajao,
promjena u ukupnoj produktivnosti faktora bila je negativna. Da je
Jugoslavija nastavila s centralnim planiranjem, ona bi, naravno, kao
i kod drugih zemalja postala pozitivna. Nae podatke naj-
vjerojatnije moemo ovako centralnog planira-
nja ubrzava rast, ali utroke faktora vie od prOizvodnje,
smanjuje produktivnost u usporedbi s alternativnim ekonomskim siste-
mima. Shodno tome, ukupna produktivnost faktora moe rasti po re-
lativno visokim stopama, ali njezina apsolutna razina uvijek je nia
nego u usporedivim privredama druga dva sistema. Razdoblje samo-
upravljanja se kao neka vrsta sinteze pozitivnih osobina prethod-
nih dvaju razdoblja. Zaposlenost nastavlja rasti ,Otprilike jednako brzo
kao pod centralnim planiranjem. Ali prOizvodnja se iri znatno bre,
tako da rast produktivnosti dosie stope iznad svih prije poznatih

172
Do sada empirijski podaci V1se nego naa
1965. godine dolazi do promjene. U nastojanju da se ubrza
ekonomska i decentralizacija, provedena je loe pripremljena
reforma. Ona je potakla izuzetno sloen drutveni proces analiza
prelazi granice ove studije. se samo na bitne promjene.
Ekonomski gledano, reforma se zasnivala na naivfloj ideji da radni
kolektivi najbolje znaju to je za njih dobro. To je podrazumijevalo
ukidanje interventnih investicijskih fondova i specijaliziranih federalnih
banaka; reforma je rezultirala uklanjanjem poluga efektivnog
planiranja i oslanjanjem na monetarnu politiku (iz
krajnje restriktivnu). reforma je oivljavanje laissez-
--faire ekonomskog pristupa iz 19. Ne to je privreda
odmah zapala u recesiju, a unutar dvije godine stopa rasta industrijske
proizvodnje pala je ispod nule. Kao posljedica, zemlja se s brzo
- prvi put u svojoj poslijeratnoj povijesti.
gledano, reforma je podrazumijevala pristup koji na
tradicionalni liberalizam. To je dovelo do istinske decentralizacije, ali
je isto tako pridonijelo i razvijanju ideologije o nacionalnim dravama
u est republika od kojih_je sastavljena Jugoslavija. Ako se prisjetimo
da je zemlja bila ujedinjena istom u toku ivota sadanje generacije;
da je sastavljena od mnogih nacionalnosti; da tri
koja su pripadala trima svjetskim kulturama -
zapad, pravoslavni istok i orijentalni muslimanski jug - i da je razlika
u privrednom razvoju najrazvijenijih i najmanje razvijenih sa-
stavnih nacija, mjerena proizvodnjom po stanovniku, 6 : 1, onda
nas iznenaditi da su privredni neuspjesi i ideologija o nacionalnim
dravama uskoro oivjeli uspavane antagoniZme i iza-
zavli pravu eksploziju strasti.
69
Ekonomskoj recesiji dodana
je i nestabilnost. .
Ta su kretanja zaustavljena 1971. godine akcijom koja
je zaustavila proces demokratizacije i zamijenila laissez-faire trite
paradravnim sporazumima poznatim pod imenom drutveni dogovo-
ri.
70
Zemlja se stabilizirala, ali je izgubila svoj pionirski polet
i entuzijazam. Ekonomske performanse (privremeno) malo su se po-
boljale, ali je stopa rasta ostala znatno ispod prijanjih i
ispod objektivnih kad uzmemo u obzir i svjetsku in-
flaciju i recesiju nakon 1972. godine.
71
prethodnog razdoblja
bila je transformacija dravne organizacije u neku vrstu konfederacije.
Federalna vlada ne moe donijeti ni jednu ekonomsku odluku
bez jednoglasnog pristanka komiteta sa-
stavljenih od predstavnika ili premijera dravnih vlada. Osam nacio-
nalnih banaka o monetarnim i kreditnim politika-
ma. Carinske pristojbe su jedini nezavisan izvor federalnih
prihoda. Tako se fiskalna politika pokazala i u stvari je
cijela ekonomska politika- i u svojoj formu-
laciji i u svojoj primjeni - je nespretnim pre-
govorima koji je neefikasnom jer se ekonomske odluke ne zasni-
vaju na analizi i ne mogu se na vrijeme provesti.
Zemlja prolazi kroz krizu sazrijevanja. Iskuavaju se sve
ideje. Prave se svi kompromiSi snaga.
173
Dobar pokazatelj tih zbivanja je da su u vremenskom raz-
maku od 11 godina donesena dva ustava (1963. i 1974) i pedeset ustav-
nih amandmana. Jugoslavija jo uvijek jedina u svijetu ima s
upravljanjem a pioniri nikad ne putuju ravnom ili osobito
efikasnom stazom. Usprkos tome, zemlja je postigla relativno visok stu-
panj ekonomskog blagostanja i stabilnosti. Ako se iz primjera
Jugoslavije moe neka pouka, onda je to vjerojatno da je prijelaz
u samoupravljanje relativno jednostavan i lak na razini radne organiza-
cije. samoupravljanja najvjerojatnije ubrzati rast, ali ono
ne automatski i nastavljanje istog trenda. Stvarni problemi po-
vezani su s makroekonomskom i organizacijom.,
Ovdje je jo potrebno razraditi i teoretska i rjeenja.
tim, iako za sada ne znamo ta rjeenja, naa je analiza pokazala - ako
nam je doputeno slijediti metodoloke upute - da ta
rjeenja doista postoje.
Neto komparativna analiza je ako iz
osobina organizacijskog modela izvedemo
U samoupravnoj skupini radnika, motivacija za rad, i prema
tome produktivnost, vrlo vjerojatno se Mnoge studije po-
kazale su da participacija produktivnost i u
koj sredini.7
2
Trokovi nadzora su smanjeni.
73
Faktori koji
inovacijski impuls su uklonjeni. Sankcije za loe upravljanje relativno
su brze i primjerene. Dohodak radnog kolektiva ovisi o poslovanju
Prema tome, posljedice loeg upravljanja odmah se osjete,
a odgovorne za gubitke je otpustiti. Kako je kapital u drutve-
nom vlasnitvu, lako je institucionalizirati poduze-
u i Napokon, iako trajkovi ne nestaju,
postaju vrlo rijetki i ekonomski A kakva god bila funkcija
sindikata, oni sigurno ne pregovaraju s poslodavcima o nadnicama jer
poslodavci vie ne postoje.
Na na:cionalnoj razini, obrazovanje svima postaje a
prepreke drutvenih slojeva se uklanjaju; kao rezultat, po-
se mobilnost preko zanimanja. Raspodjela dohotka je znatno
ravnomjernija nego u bilo kOjem drugom alternativnom sistemu.
74

tvena kontrola je krajnje efikasna - a zloupotrebe uprav":
poloaja smanjena - jer uprava radi pred paljivim
,savjeta i cijelog radnog kolektiva. je i
protuzakonito drati vane drutvene odluke tajnom. Nasuprot mono,.
tendencijama u drugim sistemima, koncentracija kapitala
se ne stimulira. Radni kolektivu samoupravnom nema inte-
resa za prekomjernim irenjem fuzijom, jer u tom
gubi kontrolu nad poslovanjem S druge strane, zbog
drutvene organizacije, financijska snaga vie nije toliko vana. Kon-
kurentsko nije niti kupiti, niti posjedovati. Tako
samoupravna privreda vjerojatno funkcionirati znatno blie teorijskom
modelu konkurentskog trita. Drutveno vlasnitvo podrazumijeva
planira.nje, ali ne trite. Shodno tome, samoupravna pri-
vreda postie upravo ono to je Hayek smatrao alternati-
van oblik organizacije u kojem je autonomnost spojiva s ex
ante privrednih aktivnosti, i gdje se znanje
174
potpuno iskoritava, a gubici zbog nedostataka trita izbjegavaju.
Planiranje i drutveno vlasnitvo financijsku peku1aciju gotovo
i smanjuju opseg rasipno g reklamiranja. Inter-
vencije drave su minimizirane jer se odluke automatski kontroliraju
na svakoj razini, a oporezivanje je jednostavno zbog egalitarne raspo-
djele dohotka.
Sada moemo saeti nae nalaze.' Etatizam uspijeva mobilizirati
ekonomske resurse, ali na niskoj razini efikasnosti. Kapitalizam postie
efikasnost, ali znatan dio resursa ostaje neiskoriten zbog privred-
nih ciklusa. Ni jedan od dva sistema nema prednost -
ili, u najboljem eventualna prednost je funkcija razine razvije-
nosti. privreda podrazumijeva trite i autonomne, samo-
upravne proizvodne jedinice. Prema tome, moe
u pogledu produktivnosti sve to moe i jedno po-
privreda zasnovana na drutvenom vlasnitvu,
podrazumijeva drutveno planiranje. Stoga ona moe ostvariti
sve produktivne koje moe ostvariti centralno planska privreda.
da je bar jednako efikasna kao i svaka od alternativa, i osim
toga sposobna jo neto, ona je efikasnija.
organizacija privrede nije, naravno, blaenstvo.
Ona efikasnost mnoge stare probleme, ali ona
ujedno stvara i nove probleme. U nastavku razmatrati neke od
tih problema, razraditi i smjestiti u povijesnu perspektivu nalaze ovog
odjeljka.
175
,
I
I
::
I
Poglavlje 7
Poeljnostsocijalizlna
l. Vrijednosni sudovi
Suvremena znanost, drutvene znanosti, inzistira na
analizi bez vrijednostnih sudova. U tom pogledu moemo
dva tipa iskaza: iskazi odnose se na .. Tl
iskazi mogu biti istiniti ili lani. Vrijednosni sudoVI su, Iskazi o
stanju duha osobe koja ih Oni ne mogu biti 1 kao
treba ih drati izvan znanosti. Umjesto da se odnosImo prema njIma
kao istinitim, mi ih karakteriziramo ih pravednim ili pote-
nim ili poeljnim. Kada kaem: Socijalizam je dobar, ja nita ne tv;dim
o svojstvima socijalizma - ne bi se nita ni da
toga rekao da je on lo. Ja u stvari Ih
Socijalizam je poeljan. To vrednovanje mje m lstimto m lazno. Syat-
ko mi moe protusloviti a da ne ni ni pogresku.
Naravno, vrlo je vano da se pravi jasna razlika
iskaza i vrijednosnih sudova. Promaaj moe zavriti u
konfuziji. jedno je praviti razliku dva
realnosti, a drugo je tvrditi da je vrijednosne sudove moguce uklom!i
iz znanstvene analize. Ovo drugo je jednostavno U stvari,
cjelokupna znanost temelji se na vrijednosnoj premisi; ta
zove se istina. Istina je cilj i osnovni kriterij svakog znanstvenog Istra-
ivanja. Ali nema nikakvog razloga zato bi tako trebalo biti.
Jasno, bez istine kao kriterija, znanost bi besmislena . .t\li,
mi trebamo Moe se pokazatI da su znanost l
nosni sudovi nedjeljivi u mnogo smislu. Znanost zahtIjeVa
miljenje, a miljenje nije cilj samom sebi, ono htijenje. Kad
. misli, on namjerava neto on neto

Dakle, u
rodi je stvari da iskazi ne mogu biti vrijednosno neutralm.
Radi analize ljudske aktivnosti, moramo razlikovati njene
vidove. To ipak ne implicira pretpostavku o shizofreniji. Aspekti su
ali oni nisu nezavisni ili potpuno oQvojeni. Oni pripadaju istoj
ljudskoj aktivnosti. Sto god mi uvijek je to u. i prema
i prema vrijednostima. U smIslu,
dimenzija je ljudska dimenzija; oduzme li je, umstavas lJud-
sku egzistenciju.
Iako se vrijednosni sudovi prave u svakom znanstvenom istraiva-
nju, neto je posebno u vrijednosnim sudovima u drutvenim znanosti-
ma. Tu su u pitanju nai interesi, povremeno egzistencijalni interesi.
Shodno tome, u drutvenim znanostima vrijednosni sudovi,
176
------------- _.-.. _---------_.
implicitni i skriveni, vrlo iskrivljuju nau analizu u
neusporedivo viem stupnju nego u prirodnim znanostinia.
2
Max We-
ber, koji je i sam strogo inzistirao na razlici vrijednosti i
nica, je isticao da nam se vrijednosti u naoj analizi
u dvije one predmet koji izabiremo za istraivanje,
i one na na sud o uzroku Taj stav karak-
teriziran je upozoravanjem na da su i u prirodnim
znanostima pod utjecajem, iako u priznato manjem stupnju, te
da je problem zapravo a ne tome,
Ernest Nagel:
Neeljene koje nam stoje na putu dobivanja pouzdanog znanja o
ljudskom djelovanju, zbog da se u drutvenim znano-
stima razlikuju u svojim vrijednosnim orijentacijama, su
Te nisu nUDa nesavladive, jer prema hipotezi nije praviti
razliku i. vrijednosti, te se mogu poduzeti koraci da se
identificiraju vrijednosne predrasude kad se pojave, i da se svedu na naj-
manju mjeru, ako ne i potpuno izbjegnu, njihovi efektk3
su neto od onih koje se podrazt.1mijevaju uNagelovu
citatu. Ne postoji jednostavni referentni okvir unutar kOjeg se provodi
svako znanstveno istraivanje. Radi otkrivanja zakonitosti i kauzalnih
odnosa, moramo pojednostavniti svijet. Stoga gradimo modele. Ono
to je istinito unutar jednog modela nije nuno istinito unutar drugoga.
Klasa modela, sa osnovnim svojstvima, paradigmu. Para-
digma je nae bitno svijeta. _
Unutar dane paradigme moe sa biti primejenfena Nage-
Jova analiza. Ali dvije paradigme ne mogu biti
-smisleno prevedene jedna u drugu. proizlazi iz raz-
like u vrijednosnim pozicijama. U drutvenim znanostima, izbor para-
digme temeljno je uvjetovan socijalnom situacijom, u prosjeku, i, u
krajnjoj instanci, klasnom pozicijom:' Nakon rasprave, i
ekonomist, konzervativni i radikalni sociolog, teko mogu
komunicirati. Rasprava zavrava u nekoj vrsti slijepe ulice, kao
to je: Ako pretpostavimo A, B i C, onda Y slijedi, jedan sudionik u
toj raspravi objanjava svoj model istraivanja. Ali A, B i C su bes-
mislene pretpostavke, i tako je Y irelevantan, reakcija je drugog su-
dionika. Sto je smisleno, a to besmisleno, ovisi o paradigmi koju pri-
a ona je, naravno, uvjetovana vrijednostima koje imamo.
je, iako rasprostranjen, ono to nazivam reificiranim
miljenjem. Nobelovac Friedrich von Hayek prikazan je kao jedan od
istaknutijih predstavnika reificiranog miljenja (poglavlje 4, odje-
ljak II).
Dopustite mi da istaknem neke dodatne Vrijednosti ne
mogu biti istinite ili lane, ali one nisu arbitrarne. Vrijednosti
su subjektivne, ali su i objektivne. Vrijednosti su od
ali nisu bez kognitivnog sadraja. Vrijednosti su vrijednosti
jer zadovoljavaju ljudske potrebe. Do onog stupnja do kOjeg
su te potrebe drutveno uvjetovane, vrijednosti nisu samo individualne
nego i socijalne. Objektivnost vrijednosti sastoji se u podudar-
12 ekonomija socijalizma
177
___--- ___
nosti individualnih elja i tenji. Objektivizira.ne vrijednosti postaju
grupne norme i kao takve postavljaju zahtjeve za ponaanje pojedinaca
u grupi. Vrednovanje je subjektivno, ali vrijednost je objektivna. Mo-
da bi primjereniji opisivanja te pojave bio da se vrijednost
kao intersubjektivna. Intersubjektivna "vrijednost vrijednosnog suda
odgovara objektivnoj vrijednosti pozitivnog iskaza.
Kognitivni sadraj vrijednosnih sudova posebno je Ako
kaem da je socijalizam dobar, i ako je poznato da odbijam klasnu
eksploataciju a egalitarnu distribuciju dobara i onda
je to tvrdnja o socijalizmu, a ne o stanju mojeg duha. Drugim
na osnovi moje tvrdnje i poznavanja mojih vrijednosti, jedan
mogao bi izvesti svojstva socijalizma. Jo i vie, ta tvrdnja bi
mogla biti istinita ili lana. Moglo bi se dogoditi da drutva koja se
nazivaju nisu ni ni slobodna. U tom
ja jednostavno grijeim u svojem Dakle, preduvjet da bi vri-
jednosni sud bio smislen jest da je njegova osnova istinita,
drugim da podrazumijevano stanje svijeta odgovara stvarnom
stanju svijeta.
Kako se vrijednosti potreba, a subjektivno potrebe
ovise, ostalim, o naem znanju o stvarnim problemima i
nostima da ih zadovoljimo, tu postoji interakcija vrednovanja
i znanja. Nae znanje o nam da pravimo pro-
gnoze o ishodima alternativnih tokova akcije usmjerenih na
postizanje poeljnih ciljeva. Ta prognoza onda siste-
ma povratne sprege na nae vrednovanje. Paul Streeten opisuje
na koje analiza i prognoza modificiraju progra-
me.
s
(1) Bolja informaCija programe konzistentnijim i tako djelo-
tvornijim. (2) Otkrivene mogu aktivirati vrijednosne standarde
koji su "prethodno bili samo implicitni ili odsutni. (3) Bolje znanje
o moe da se konfuzija o vlastitim eljama.
RaCionalizacije i pseudointeresi dat onda mjesto znanju' o stvarnim
interesima. (4) Razilaenja i djela, akcije i vjerovanja,
mogu postati vidljiva.
Interakcija' znanstvene analize i vrednovanja ne da
. vrijednosni sudovi mogu biti dokazani na isti kao iska-
zi.
6
Ali to da racionalnom argumentacijom ljudi"mogu biti uvjereni
da promijene svoje programe i modificiraju svoja vrednovanja.
7
Cilj
ove knjige je upravo to. Proces uvjeravanja moe se dovesti
daleko, sve dok ne dosegne rub stvarnih interesa.
Nakon te koordinacija i socijalna integracija individualnih pro-
grama nastavlja se preko procesa.
Postoji elegantan put da se smanje komplikacije koje proizlaze iz
vrijednosnih sudova. Istakli smo da postoji osnovno razlikovanje iz-
vrijednosnih sudova i iskaza. Dakle, sve to trebamo
jest da promatramo to ljudi stvarno ele. Nadalje, moramo
istraiti kompatibilnost njihovih elja i, u naem samoupravnog
socijalizma. Ako kompatibilnost nije pokuat
ocrtati bolju alternativu. Nezavisno od vrijednosnih konotacija termina
i bolje, i ova procedura osnovnu vrijed-
nosnu premisu, naime, da je dobro zadovoljiti ljudske elje. Ali zato
178
bi bilo tako? Mizantrop moe podrazumijevati sistem koji zad.aje bol
ljudskim Mi moemo preformulirati na cilj n"a vrijednosno
neutralan tako da jednostavno odgovor na ovo pitanje:
Koji bi od drutvenih sistema najbolje zadovoljio prikladno
definirana, opaena osnovna vrednovanja Drugim
koji se od drutvenih sistema najvie pribliava
idealu dobrog drutva? To nam da nastavimo nau
komparativnu analizu triju drutvenih sistema u sferi vrijednosti.
II. Dvije verzije utilitarne etike '
Ideja dobrog drutva je povijesno determinirana.
zajednice imat ideje o tome kako drutvo treba biti orga-
nizirano." U osnovi, su dva pristupa: (1) Postulir:a se jedno
ili vie vrhovnih dobara. Cilj je maksimiziranje tih dobara. Sve ono
to pomae u postizavanju tih dobara poeljno je. (2) Postulira se
adekvatno ponaanje. Onda je svaki cilj sukladan s pra-
vilima ponaanja dobar ili, u najmanju ruku, nije lo. To razlikovanje
poznato je kao razlikovanje teleoloke i deontoloke
teorije. U prvoj, dobro je definirano nezavisno, a o?-o. to je
izvedeno je iz cilja maksimiziranja dobra. U drugOJ, Ispravno Je defI-
nirano, a dobro je izvedeno (ali ne na Prema
tome, ispravno i dobro su dva osnovna koncepta. .
je da teleoloka etika imati snaan odjek u buroaskom
drutvu. u borbama protiv religioznog misticizma i nasljedr:tih
privilegija feudalnog poretka, buroasko drutvo i
racionalnost. Racionalnost minimiziranje rtvi u postizanju danih
ciljeva ili maksimiranje poeljnih unutar raspolo-
ivih resursa. racionalnosti kao vane vrijednosti vodi do
znanstvenih i ubrzanog ekonomskog razvoja. Ekonomija ionako
nije nita drugo nego maksimiranje dobitaka i minirniranje trokova.
Maksimiranje dobitaka proireno na etiku vodi do teleoloke etike.
Ako postoji mnogo ciljeva-dobara, onda ne postoji jednostavan put
do njihovog maksimiranja. Rjeenje se moe samo na intuitiv-
noj osnovi koja izbjegava kvantifikaciju i objektivne testove. To ne
nalazi na dobar odjek kod kvantitativno orijentiranih buroaskih du-
hova. Stoga treba izabrati jedan jedini cilj i proglasiti ga vrhovnim
dobrom. Sasvim prirodno, to vrhovno dobro je u korisnosti.
Buroaski utilitarizam ima, dakako, svoje prethodnike u
pristupima u prijanjim drutvenim situacijama. eudemo-
nizam i hedonizam takva su dva prethodnika. Prvi proglaava
a drugi zadovoljstvo za vrhovno dobro. Isto je tako istina da uti1itari-
zam nije jedina kola u buroaskim drutvima. nikada
prije uti1itarizam nije bio tako prodoran i nijedna druga suvremena
teorija nije bila tako U sistemu u kOjem su ekonom-
ske .vrijednosti i odnosi razmjene dominantni, sve druge vrijednosti
postaju neto to se moe kupiti i tako kvantificirati. Moralna aritme-
tika Jeremyja Benthama postaje tako najprimjereniji odraz
vrednovanja. Potpuno je besmisleno svih tih ljud-
12*
179
i.
li
skih odnosa na jedan odnos utiliteta, Marx i Engels. Ta
apstrakcija proizlazi iz da su u suvremenom
buroaskom drutvu svi odnosi jednom jedinom apstraktnom
odnosu.9
Grubi Benthamov utilitarizam poslije je teoretski grubi
hedonizam zamijenjen je bezbojnim maksimiziranjem zadovoljavanja
racionalnih elja. Ekonomska teorija postigla je posebno savrenstvo
u utiliteta: kardinalni utiliteti zamijenjeni su ordinalnim
utilitetirna, i tako su interpersonalne usporedbe utiliteta potpuno iz-
bjegnute. Ipak, sve je to pomoglo samo da se jasnijom drutvena
osnova te teorije. Drutvo je predstavljeno kao konglomerat
izoliranih pojedinaca koji se ponaaju kao strojevi za maksimiziranje
korisnosti. Jedini priznati drutveni zahtjev je da se poloaj
svakog pojedinca ne pogora u procesu (takozvani Pareto optimum).
Da li je poloaj dobar ili lo, to je izvan legitimnog znanstvenog
istraivanja.
Stariji, grublji, kardinalni utilitarizam preuzeo je maksimu:
za to je vie ljudUO Tu je marksizmu prvi put pred-
loio u ranom osamnaestom Francis Hutche-
son. Njegov bio je i Adam Smith, eko-
nomije, i sam Smithova teorija razlikovala se od one nje-
gova Ipak, on je pokazao da se u buroaskom drutvu
za broj ljudi ostvaruje u toku razvoja kao rezultat trine
konkurencije. svoje privatne interese, pojedinci maksimalno
socijalno blagostanje. Daleki odjek Smithove apologije je
teorem suvremene teorije blagostanja koji tvrdi da potpuna konku-
rencija maksimira blagostanje. Od svakog buroaskog
studenta ekonomije se da moe reproducirati dokaz da ivi
u najboljem od svih svjetova.
Univerzalnost odnosa razmjene je dovoljan, ali ne i nuan uvjet
da utilitarizam postane dominantna etika. Sve to je potrebno jest
dovoljno alijenirano drutvo u kojem se najvie dobro vidi izvan
samog. Dakle, moe se da birokratska racionalnost
proizvoditi utilitarnu. etiku. U stvari to i jest Dvije
etike nisu potpuno - u buroaskom svijetu pojedinac je suprot-
stavljen drutvu, u birokratskom svijetu kolektivnost je
pojedincu - ali one proizvode isti sklop miljenja: konformizam
sa stavom maksimalnog akumuliranja utiliteta (materijalnih
dobara i poluga Utilitarizam se smatra
to je odraz njegovog povijesnog porijekla, on se
moe isto tako prirodno interpretirati J edino to se
mora je da se na drutvo primijeni izbora jednog
vjeka, to birokraCija cijelo vrijeme. Dakle, u nema raz-
loga, John Rawls, zato dobici jednih ne bi bili kom-
penzacija za manje gubitke drugih; ili jo zato nasilje nad
slobodom nekolicine ne bi moglo biti opravdano dobrom raspo-
dijeljenim na .... Jer, kao to je racionalno za jednog
da . maksimira ispunjenje svojeg sistema elja, tako je ispravno za
drutvo da maksimira pozitivnu razliku zadovoljstva protegnutog
na sve
Ako zamijenirno drutvo dravom, citat smo preobrazili u ti-
opravdanje za sve ono to vladari To nije novo
180
To je mnogo puta. Miladin citira noviju
(1965) sovjetsku knjigu Znanstveni komunizam (1 u komunizmu volja
jednog mora biti volji cijelog kolektiva) kako bi
pokazao da utilitarnosti - da je socijalna svrhovitost neke akcije
mjera njene vrijednosti - vodi do pojedinca kolektivu.
12
Australski filozof Eugene Kamenka
vizija drutva, kako je Rosa Luxemburg
jednom rekla Lenjinu, je vizija tvornice koju vodi nadzornik.
Koncepcija ekonomskog planiranja, isticao je Schumpeter, je
koncepcija: direktor je prototip administratora.
Obojica ovise II svojoj ideologiji o komercijalnoj moralnosti: o koncepciji
da se sve stvari mogu smatrati i procjenjivati kao sredstva za ostvarivanje
ciljeva, i da se ciljevi mogu svesti na mjeru.13
Zaista nije da se etatizam jo jednom poka:uje kao
preokrenuti kapitalizam. Postojanje klasnih odnosa u oba slucaja pro-
izvodi isti razmiljanja i istu osnovnu vrijednosnu orijentaciju.
Ill. Etika pravde
Prethodna rasprava pokazuje da utilitarizam vjerojatno biti
dominantna etika socijalizma. Postoji li alternativa? Ako da, koja?
Da bismo odgovorili na to pitanje, razmotrimo najprije vrednovanja
drutvenih skupina u presudnim trenucima povijesnog razvoja, kad se
te skupine pojavljuju kao realni subjekti povijesti. Imam na umu revo-
lucije i ratove. .
to revolucionare i patriote da stave na kocku svoj ivot?
Sigurno ne utilitarna Niti su buroaske revolucionarne bari-
kade podignute u namjeri da se uspostavi trina konkurencija, niti
se radnici i seljaci bore za nacionalizaciju i centralno planiranje. Ako
postoji jedna vrijednost koja motivira revolu-
cionare i patriote do smrti, onda je to ideal pravde, zahtjev za
pravednim drutvom. Kako se socijalizam moe uspostaviti samo kao
rezultat istinske revolucije - koja, naravno, moe biti i postupna i
nenasilna - vjerojatno je da drutvo razviti etiku
pravde.
gledano, to je neteleoloka etika. Summum bonum niti nije,
niti treba biti, definirano. Pojedinci nisu svedeni na poslovne ljude koji
maksimiziraju svoje neto profite. Ljudskom ivotu doputeno je biti
toliko koliko je to Pluralizam vrijednosti uzima se kao
neto zdravo za gotovo. Ako je cilj sam po sebi - to je vrijed-
nosni stav se povijest moe slijediti od Biblije, preko Kanta, sve do
Marxa
14
- onda pravda nije nego preduvjet za
ljudski ivot. .
Za razliku od dugog slijeda utilitarnih teorija, (a moda
i ne?) da ne postoji gotovo nijedna teorija pravde. Tek
nedavno, prvu takvu teoriju izloio je harvardski John Rawls.
Ta opravdava jedno preispitivanje Rawlsove
teorije.
181
.,
i
prvo pitanje koje se postavlja jest: Zato je pravednost
odabrana kao osnova drutvene etike? se daje Rawlsov odgovor;
Zato jer je razumno odabrati pravednost, i, zato jer teorija
pravednosti prevladava neke utilitarne etike (informacijski
zahtjevi manje su izraeni, napori izvravanja su slabiji, i tako dalje).
Drugi dio odgovora od drugorazrednog je i ovdje ga
razmatrati. Prvi je dio na izgled vrijednost se ne moe
opravdati ili analizom; ona je ili aksiomatska ili
opravdana drugom Pogledajmo kako se sam Rawls nosi
s tom
Osnovne vrijednosti uvode se u analizu kao izvedenice intuitivnog.
pojma ljudske prirode. One moralne odluke koje se moraju donijeti,
izraavaju nau prirodu slobodnih i slobodu uivanja pri-
vatnog vlasnitva), raCionalnih, i osoba. Ne potpuno
vano, ljudska priroda irna sve presudne buroaskog
liberala. Rawls ipak da njegovi buroaski moralisti jedva
dosegnuti kraljevstvo pravde sami po sebi, pa stoga njihovim stavovima
dva vana (=fairness, za .razliku od
pravednosti = justice, op. p.) i jo jedno, koje naziva aristotelovskim
Pravda je za Rawlsa pravni ili pandan kon-
cepta Potonja podrazumijeva da je formalna, ili negativna,
sloboda nedovoljna i stoga neprihvatljiva ako je ne nadopunjuje pozi-
tivna, stvarna sloboda. podrazumijeva da se osnovna
prava ni jedne osobe ne mogu umanjiti radi. ukupnog
zbira korisnosti. Aristotelovsko da ljudska uivaju
u po.kazivanju ostvarenih sposobnosti ili i da se to
uivanje s ostvarivanja ili tih spo-
sobnosti.l5 To usmjereno je u pravcu' filozofije
prakse, iako Rawls toga nije svjestan. Prema tome, bogate
prakse Qisu iskpriteny: ..
tradiciju drutvenog ugovora, Rawls je smjestio svoje
stilizh:ane puroaske liberale ti jednu situaciju, gdje oni sudje-
luju u drutvenoj igri za koju se pretpostavlja da. dovesti do pra-
vednih rjeenja. Taj pokuaj propada. U drutvu klasama,
konsenzus je i, shodno tome, je nepri-
mjenjivo. Rawls je stoga prisiljen spustiti iastor neznanja, kojim se
sudionici igre rjeavaju svojih osobnih povijesti i poznavanja svojih
drutvenih poloaja i izgleda. proceduru ovako opisuje.
lG
Pretpostavimo da imamo dobro drutvo, definirano kao dru-
tvo djelotvorno javnim poimanjem pravde, i su
slobodne i jednake moralne osobe, a temeljne drutvene institucije
stvaraju djelotvoran, pravednosti. Kakvo poimanje
pravde najvie odgovara takvom drutvu? ono koje bi bilo
dogovoreno u jednoj hipotetskoj situaciji, u kojoj' su
drutva jedan u odnosu prema drugom pravedno smjeteni.
Ta hipotetska situacija je stanje.
pravde i su ona koja bi slobodne i racionalne
osobe, zainteresirane za promicanje svojih interesa, prihvatile u po-
situaciji jednakosti. Test sastoji se u
uzajamnog sporazuma. Smatra se da racionalna osoba ima suvisli
skup preferencija opcija koje su joj stavljene na izbor ...
182
ona slijediti plan koji zadovoljiti vie njezinih elja, a ne manje,
i koje imaju izglede da se ostvare.17 U situaciji, svi su .
sudionici jednaki i slobodni, to je rezultat amnezije stranaka u po-
ugovoru. Moralno irelevantne informacije svima su
Nitko ne zna svoje mjesto u drutvu, svoj klasni poloaj ili status,
stranke ne znaju kojoj generaciji pripadaju, pa tako nisu raspoloive
informacije o prirodnim resursima i tehnologiji; mjesto u raspo-
djeli sposobnosti, inteligencije i snage nije poznato, napoi<on,
sudionici ne znaju svoja vlastita poimanja dobrog i nisu svjesni svojih
dubljih ciljeva i interesa i svojih posebnih psiholokih sklonosti. Razlog
te psiholoke amputacije je Rawlsova elja da prisili sudionike na
autonomno ponaanje u kantovskom smislu, to jest, oni odabiru
svojih akcija kao najprimjereniji izraz svoje prirode slobodnih
i jednakih racionalnih Ako drutveni poloaj, ili prirodno
m posebne preferencije, na akcije neke osobe, ona djeluje hete-
ronomno. Zastor neznanja liava osobe u situaciji znanja koje
bi im izbor heteronomnih To, nije sasvim
Kao to je Robert Wolff, kantovska autonomija za-
htijeva da je izbor motiviran idejom dobrog, a ne racionalnom
Stoga ono to roulsovski nournenaini buruji moemo
nazvati generaliziranom heteronomijom.
19
U situaciji u kojoj su svi u poloaju i nitko nije u stanju
razraditi koja bi dala prednost njegovom poloaju,
pravednosti su rezultat sporazuma ilinagodbe.20 Ta jesu:
1. Svaka osoba mora imati jednako pravo na najiru slobodu spo-
jivu sa slobodom za druge. . .
. 2. Drutvene i ekonomske nejednakosti treba urediti tako da su
istovremeno: '
a) na korist najmanje povlatenih, i
b) pridruene poloajima i slubama otvorenim za svakoga pod
uvjetima (ne formalne!) jednakosti ansi.
21
Prvo ivot i postulira jednakost
Drugo ekonomski ivot' i postulira uvjete pod kojima
su odstupanja oc;l jednake ekonomske raspodjele opravdana. Mjeru
koristi najmanje povlatenih pokazuje indeks primarnih drutvenih do-
bara, definiranih kao stvari za koje se pretpostavlja da ih pojedinci
eljeti bez obzira na njihove ciljeve i druge elje. Primarna
dobra prava,' slobode i anse, prihode i bogatstvo, i drutvene
osnove samopotovanja. Prvo ima prednost pred drugim;
slobode i ekonomskog blagostanja nema trgovanja. Osnovu za tu pred-
nost pronalazimo u asimetriji u zadovoljavanju ljudskih potreba. Jed-
nom kad su osnovne materijalne potrebe zadovoljene, marginalno zna-
daljih ekonomskih i socijalnih prednosti opada u odnosu prema
interesima slobode - korisnost bogatstva se smanjuje, a gra-
korisnost slobode se zbog aristotelovskog - i,
nakon postaje iracionalno birati manju slobodu zbog
ekonomskog blagostanja i povlastica poloaja.
22
Jednakost ansi treba biti tj., stvarna, ne samo formalna.
Kapitalizam i etatizam drutveni su sistemi koji formalnu
jednakost ansi - nasuprot feudalizmu, na primjer - i kao takvi bit
(iako ih sam Rawls nije kao to uskoro
183
---- ----- -- - ----------------------------------------------------
vidjeti). Zajedno s drugim 2b ukida merito-
kraciju. Meritokracija se moe zamisliti kao sistem zasnovan
na jednakosti ansi - neka vrsta idealiziranog etatizma - bez
na velike razlike u ivotnom standardu, i povlasticama
kOJe iz toga proizlaze.
Najzanimljivije i zaista novo je 2a, koje Rawls naziva
diferencijalnim

Njegovo je Ako kao stan-
dard uzmemo jednaku raspodjelu, ekonomskih i drugih dobara (poli-
i organizacijske itd.), nejednakosti se uvode samo ako koriste
svima. Ako krenemo od raspodjele, promjenu treba provesti
se bl.a?o.stanje predstavnika u najloijem poloaju moe
l provodlti Je tako dugo dok se ono tada se ujedno po-
i blagostanje svakoga tko je na viem poloaju, i to leksiko-
grafskim redom. Da bi se prema svim osobama moglo jednako postu-
pati, da bi se postigla istinska jednakost ansi, drutvo mora posvetiti
vie panje onima s manje sposobnosti i onima koji su se
rodili u nepovoljnijim drutvenim okolnostima.24 smatrati
osobe ciljevima po sebi u osnovnom nacrtu drutva, pristati na
odustajanje od onih dobitaka koji ne pridonose njihovim reprezentativ-
nim Suprotno, smatrati osobe sredstvima, biti
spreman nametnuti im nie ivotne perspektive zbog
drugih osoba.25 .
Promatrana zajedno, ta dva jednaka su ... pothvatu pro-
matranja raspodjele prirodnih sposobnosti kao kolektivne imovine,
tako da se oni sretniji mogu okoristiti samo na koji pomau
onima .koji su izgubili.26 Rawls je svjestan da se taj
nuno prihvatiti na temelju njegovog umjetnog modela
amnezije. Stoga on na analize upozorava: Poimanje pravde
ne moe se izvesti iz premisa ili uvjeta ili umjesto toga,
njegovo je opravdanje stvar uzajamnog podravanja mnogih razma-
tranja, svega onoga to pristaje u jedan suvisli stav.27 Rawls eli raz-
raditi neku vrstu moralne geometrije. to, on postupak
Umjesto da od aksioma i izvede teo-
reme, Rawls od intuitivnih pojmova . pravde, to je izraeno
u spomenuta dva i pokuava izvesti iz kojih bi se onda
mogli Na taj sadraj Teorije pravde (A Theory
of JustIce) Clm konzIstentnost pretpostavki i Ali,
to je i neto vie. Traganje za uklanjanje i
sukoba vodi do razjanjavanja uvida i do njihova preina-
Na kraju, taj proces dovodi apstraktna i nae intu-
itivne pojmove pravde u stanje poznato pod imenom reflektivne ravno-
tee. Ako se nae uvjerenje o pravednom moe izvesti iz skupa apstrakt-
nih onda je ono u mjeri opravdano, jer
ta siromanija u sadraju i stoga biti spremnije pri-
hvacena.
Svaki korak u spomenute teorije bio je preispitan, a svaki
kritiziran. Za nau svrhu, svoju kritiku
na samo nekoliko bitnih Najslabija karika u cijelOj strukturi je,
naravno, situacija. Ona ni izdaleka ne odgovara ni jednoj
situaciji iz svijeta stvarnosti. Ako se na to odgovori da sa
nije bila namjera i da je situacija tvo-
184
revina, jedan Gedankenexperiment, tada se s nepremostivom
preprekom kada teoriju treba primijeniti. Postoji osnovrio protuslovlje
u glavnoj tvrdnji. Kao to je John Charvet Rawls pretpostavlja
da ljudi djeluju u dobro sistemu ljudske prakse i da kao
takvi imaju ljudske atribute. Ali isto se tako pretpostavlja da su svi
jednaki u i sposobnostima, i da nitko ne zna svoj poloaj u
drutvu, to da sudionici ne mogu djelovati u drutvenoj
i, u stvari, nisu Ijudi.
28
Bilo bi jednostavnije i dosljednije pret-
postaviti od samog da ljudska vie vole jednakost i imaju
pravde. Razumno opravdanje za potonju pretpostavku daje
Rawls sam:
Sposobnost pravde i moralni prilagodba su
stva njegovom mjestu u prirodi... jer je za pripadnike vrste koja ivi u
. stabilnim drutvenim skupinama sposobnost Udovoljavanja potenim, koope-
rativnim sporazumima i razvijanja neophodnih za njihovo podr-
avanje izuzetno korisna, osobito kad pojedinci dugo ive i kad su
sobno ovisni. Ti uvjeti bezbrojne prilike u kojima je dosljedna
privrenost uzajamnoj pravednosti na korist svih zainteresiranih.29
Pretpostavlja se da je prednost slobode izraz
da se ljudi priznavati kao slobodna i jednaka racio-
nalna Ako strogo izvedemo podrazumijevanu pretpostavku te
prednosti, moramo ovo: ili troak slobode, izraen
materijalnim bogatstvom, postati na granici, ili je granica
proizvodnih -'- da posudimo izraz iz
ekonomije - takva da nakon sloboda i
ekonomsko bogatstvo prestati biti zamjenjivi i postati komplemen-
tarni. Prva pretpostavka predstavlja vrijednosni sud, druga je empi-
rijska hipoteza. Ni jedna se ne moe strogo izvesti iz roulsovskih

Najzanimljiviji izvod iz situacije - diferencijaino -
nuno ne slijedi. Ono je vjerojatno, ali ono nije i jedina osnova
na kojoj je sporazum ugovornih strana. Ana-
ona pretpostavlja izbjegavanje rizika. Rawls izri-
liava svoje sudionike svakog poznavanja njihovih preferencija
rizika. Ali, zatim on nastavlja navoditi nekoliko razloga zbog kojih bi
oni trebali izbjegavati rizik. U situaciji oni biraju pravila koja
trebaju upravljati njihovim ivotima zauvijek. Stoga oni neminovno
biti izuzetno oprezni. Osim toga, stranke ele urediti anse nekim
jer prirodne nadarenosti i drutvene ivotne okolnosti
ugroavaju odnose njih kao slobodnih i jednakih moral-
nih osoba. da se primjenjuje maksi-mini nitko se ne
okoritava prirodnim i drutvenim okolnostima ako se ne poboljava
poloaj. Zato bi infinitezimalna teta interesima najmanje
povlatene skupine drutveno ili moralno bila vanija od alternativne
velike koristi za ostatak drutva? Eventualne mogu
se rijeiti ako ugovor navodi mini-
mum osnovnih potreba koje se moraju uvijek zadovoljiti.
so
Robert
. Nozick predlae drugu Ako su sudionici na-
strojeni i ako pretpostave da skupina u najloijem poloaju dobiva malu
prednost, onda bi se radije moglo izabrati kojim se nejednakost
185
I
'I
lj
I
I
l
----------:--""!IIiI __ -----
opravdava samo ako su nJezme koristi za skupinu u najloijem po-
loaju ... nego ... troak nejednakosti.31 mogu se zamisliti
i druge alternative.
to se posljedica, Rawls proputa da spozna jednu koja je stvarno
fundamentalna. On da je glavni problem distributivne pravde
izbor drutvenog sistema, ali u isto vrijeme tvrdi da izbor
ekonomije i socijalizma ostaje otvoren; sa stajalita
samo teorije pravde, se da osnovne strukture zadovolja-
vaju njezina Sve to treba je manipulirati subvencijama
i porezima pristranima),33 monopole (po obi-
neefikasne), i tome Za Rawlsa, na primjer, nejednako.
bogatstva nije po sebi nepravednije od nejednakog na-
inteligencije.34 Nametanje poreza na nasljedstvo, u skladu
s 2a, se tog problema. Rawls nije svjestan da se
drutveni. sistem ne moe odabrati bez fundamentalne promjene u
drutvenim odnosima.
3s
U stvari, ako je sistem zadan, izbor je pred-
da su dva zapisana u buroaskom -ustavu i do-
sljedno - to je, fantazija - nejednakosti
nune za funkcioniranje sistema, i za dobrobit najmanje povlatenih,
bile bi mnogo nego u SOcijalizmu. Rawls, naravno, nije usamljen
u tom stavu. U svoje je vrijeme Aristotel smatrao ropstvo potencijalno
pravednim sistemom. Korisno je za roba, isticao je, da ima gospodara.
njemu, Sveti Toma Akvinski bio je uvjeren da je feudalizam -
uz manje ispravke - pravedan poredak. Napokon, stvorio ga je Bog.
Obojica bi smatrali da roditi se kao rob ili kmet nije po sebi nepra-
vednije nego roditi se glup. Ovdje imamo dobrodolu ilustraciju nae
uvodne rasprave o drutvenim znanstvene analize. Ali
ne-neutralnost drutvene analize ima jo jedan aspekt. Kao to je Wolff
John Rawls napisao je knjigu koja je trebala postati filozofska
apologija egalitarne vrste liberalnog kapitalizma drave blagostanja.
Ono to je Rawls u stvari jest da je vrlo uvjerljivo pokazao
da je pravda nespojiva s drutvom u kojem ivi. Ako su kapitalizam
i etatizam nesposobni osigurati pravednost (onako kako je
suvremeno a mi prihvatimo pravdu kao vaan drutveni
cilj, onda ta dva sistema treba razoriti (ne nuno nasilnim sredstvima)
i zamijeniti ih sistemom koji taj cilj utjelovljuje. Prema tome, bez
obzira na namjere njenog autora, Teorija pravde ima revolucionarne
implikacije, to opravdava nae zanimanje za nju. -
IV. Operacionalizacija pravednog drutva
Uvod primjeren naem istraivanju moe biti ovaj citat Johna
Rawlsa:
Pravednost je prva vrlina socijalnih institucija, kao to je istina prva vrlina
sistema miljenja. Teorija, koliko god profinjena i mora biti
ako je nesitinita; isto tako zakoni i institucije, bez obzira na to
koliko su efikasni i dobro organizirani, moraju biti promijenjeni ili ukinuti
ako su nepravedni.37 -
186
stajalite - uz ispravak da su u povijesnom
kontekstu pravednost i efikasnost pozitivno korelirane- - u daljoj
analizi uglavnom se razilazim s Rawlsom. Osnovna razlika
naa dva pristupa je da ideja drutvenog ugovora nije primijenjena
na mitsku prvobitnu situaciju, nego, u mojem pristupu, na stvarni,
svakodnevni ivot. To temeljitu promjenu drutvenih odnosa.
To impliCira vrlo teoriju. Predlaem da nastavimo
kako slijedi.
smo univerzalni zahtjev za pravdom u socijalnim pita-
njima. Sada trebamo poblie istraiti sadraj ideala pravednog
Analiza revolucionarnih pokreta iznosi na vidjelo tri osnovne vrijednosti
svima njima. To su: sloboda, drutvena jednakost i ljudska
solidarnost. Velika francuska revolucija definirala je te tri vrijednosti
eksplicitno i s velikom kao 1iberte, ega1ite ifraternite.
i pol nakon toga, Generalna skuptina Ujedinjenih naroda
donijela je Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, prvi
reafirmira iste tri revolucionarne ideje: Sva ljudska su
slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom
i i trebaju djelovati jedna prema drugima u duhu bratstva
(dodatno istaknuto).38 U civiliziranom svijetu te tri vrijednosti
su kao norme. ali ne i
Odmah je da pOvijesna trihotomija vrijednosti odgovara onoj
koju predlae Rawls, a i on sam je toga svjestan. Sloboda se odraava
u broj 1; jednakost u 2b i u 1; solidarnost u 2a.
Prva dva nala su mjesto u buroaskim ustavima (kao
slobode i jednakost pred zakonom), posljednje nije. i stoga
to ne moe biti operacionalizirano. Velika je zasluga Rawlsa to je
pokazao da je to ipak Prirodna interpretacija koncepta brat-
stva/solidarnosti je suzdravanje od dobivanja prednosti ako je
to na tetu onih koji su manje sretni. To je, jasno, nespojivo sa
individualizmom buroaskog poretka. To je nespojivo s meri-
tokratskimelitizmom poretka.
Prirodno je zapitati se: Zato ljudska inzistiraju na slobodi,
jednakosti i solidarnosti? Jedan odgovor je da se te kvalitete
pripiu ljudskoj prirodi kao izvedene iz povijesti Zapravo,
ljudskost se moe definirati tako da podrazumijeva pravde
specificiran u tri vrijednosti. je da ljudska
nisu samo pravedna nego i nepravedna; da nisu samo kon-
struktivna nego i destruktivna. Ovome se moe dodati, kao ravnotea,
da konstruktivna komponenta prevladava jer osigurava preivljavanje
Kako se da je instinkt samoodranja svim
ivotinjama, vjerojatno je da prevladati vrijednosna orijentacija,
koja zadovoljava tu partikularnu egzistencijalnu potrebu.
39
Dakle,
ceteris paribus, etika pravde je vjerojatnija nego etika nepravde.
40
se da postoje tri vizije ljudske prirode: (1) Religiozna
- se projicira u svijet Boga. (2) Utilitarna --.-:.
se prOjicira u vanjski svijet korisnosti. (3) -
se usmjerava na samoga sebe, na svoje (kako bi rekao
Marx), na Prve dvije vizije podrazumijevaju fundamen-
talnu a1ijenaciju. One mogu biti okrutne, kao to se pokazalo u reli-
gioznim ratovima i u prvobitnoj i akumu-
laciji. One podrazumijevaju individualni egoizam kao osnovu ljudske
187
prirode i nesposobne su objasniti motive. Altruizam je ili
boga ili partije ili je jednostavno prerueni utilitarni egoizam.
U Kantovu jeziku, prve dvije vizije vide kao sredstvo. po-
sljednja ga vidi kao sredstvo po sebi. Procjep alijeniranog,
sredstvima usmjerenog svijeta, i dezalijeniranog, usmje-
renog svijeta, stvarni je procjep klasnog i besklasnog
drutva. U ovom drugom, ljudi su ekonomski, i socijalno
slobodni. Tradicionalno razlikovanje egoizma i altruizma -
koje odraava neprijateljsko suprotstavljanje pojedinca i drutva ---
gubi svoje U usporedbi s pojedinac je stra-
hovit.o I vie od toga. Zbog uskih granica
ivotnog vijeka, samo neke od njegovih potencijalnih sposobnosti mogu
se dokraja razviti. Dakle, preduvjet za potpuni razvoj je
da i svaki drugi ima istu priliku; ja svoj ivot mogu ivjeti potpuno
samo ako svaki drugi moe to isto. To je Marxovo (Ralli radovi)
uzajamnog nadopunjavanja. Ono vodi do ivota vrste, do istinski
ljudskog ivota, nasuprot buroaskoj ideologiji nadopunjavanja, to
jest, uzajamne eksploatacije.
Na cilj je istraiti odnos tri komponente
pravde. Prve dvije su komplementarne. Ako svatko treba biti
slobodan, svatko mora biti jednako slobodan. Moja sloboda mora biti
konzistentna sa slobodom drugih. Ako su neki manje povlateni, onda
su oni, do te mjere, neslobodni. Obratno je istina. Jednakost
podrazumijeva slobodu. Ako su neki manje jednaki nego drugi, oni' su
manje slobodni. U apstraktnom smislu, isti odnos ne
vrijedi za solidarnost. Moemo zamisliti drutvo slobodnih i jednakih
individua kojih nema solidarnosti i bratstva. Ali, to ne bi bilo
ljudsko drutvo. Bez ljudske solidarnosti, odmah bi se ponovo pojavili
nejednakost i nesloboda. Dakle, solidarnost (bitnu)
slobodu i jednakost. Sloboda i jednakost solidarnost nunom.
analizu moemo zamijeniti povijesnom. Povijesno gledano,
tri vrijednosti imale su u drutvima. Kautsky
je smatrao da ovise o stavu zauzetom prema prOizvodnji i
vlasnitvu. Jednakost je jednaku raspodjelu dobara u prvo-
bitnom i jednako pravo vlasnitva u francuskoj revoluciji,
a u socijalizmu bi opa jednako pravo koritenja proizvoda
drutvenog rada; sloboda je, redom, i slobodnu
upotrebu vlasnitva na najunosniji u prva dva drutva,
odnosno, u socijalizmu bi potrebnog radnog
mena.
41
Iako se ne moramo potpuno sloiti s Kautskim - na primjer,
buroaska jednakost prije svega jednakost pred zakonom, socija-
pak, sloboda i jednakost imaju dublje nego to je on
a socijalno nije s ekonomskim - sasvim sigurno je
istina da su te tri vrijednosti bile povijesno determinirane. Ali, pro-
mjene u vrijednostima nisu arbitrarne. A u tom smislu povijesnu
analizu moemo ovako proiriti. '
Mi ivimo u raslojenom drutvu,' u kOjem drutvene klase postoje,
a (velika) pripadnika drutva u nekom je vanom smislu (eko-
nomski) eksploatirana i Ta vrijed-
nosti slobode, jednakosti i solidarnosti. Uz pretpostavku da se svako
ljudsko treba brojiti kao jedinica (to je jedan aspekt jednakosti),
te se vrijednosti mogu smatrati relevantnim drutvenim vrijednostima.
188
Jednakost se moe interpretirati kao drutvena jednakost, jednakost
ivotne anse; sloboda treba slobodu Slijedi
da jednakost podrazumijeva slobodu, koja je, zapravo, jedna od nje-
zinih vlastitih dimenzija. tome, sloboda podrazumijev:;l jednakost,
jer se sloboda moe jedin9
klasne stratifikacije. Ovdje se s jednom teskocom, kOJa pro-
izlazi iz nae pretpostavke da je drutvo socijalno stratifici-
rano. sloboda za - jednakosti -
moe smanjiti slobodu povlatene manjine, kOja kontrolira alokaciju
rijetkih vrijednosti poput autoriteta, statusa, prava, bogatstva, prihoda,
itd. Prema tome, trebamo uravnoteiti slobodu za jedne s manjom
slobodom za druge. jednakosti, kako je spomenuto, rjeava
taj problem. moemo traiti jedno rjeenje, koje nas
odvesti na filozofske antropologije. Naime, upotreba eko-
nomske i nad protivno njihovim interesima
i volji to ne bi bila upotreba nego, jednostavno, uprav-
ljanje) podvrgava povlatenu manjinu jednom iskUStvu,
koje je ljudski za vlastodrce same. Da bi se izbjegao taj
proces dehumanizacije - ivot u kojem su sposobnosti
ljudskih ili nedovoljno razvijene ili iskrivljene -povlatena
manjina treba se za jednakost. Taj dokaz po-
zivanje na uzajamnog nadopunjavanja. Ljudske sposobnosti su
bezbrojne, i se ne moe smatrati potpuno humanim ako ih ne
razvija. Ali to je beskrajan posao, daleko iznad pojedi-
nih osoba. Kao individuum, je vrlo i treba druge
individue da ga nadopune. i skupina za to biti dostatna. Taj
se zadatak ne moe ostvariti bez angairanja cijelog
Ljudi se humaniziraju preko uz ukidanje svih
klasnih, nacionalnih i drugih linija razdvajanja. ,
se da su sloboda, jednakost i solidarnost nuni preduvjeti dru-
tvene pravde. Ako jedna komponenta nedostaje, druge dvije propadaju
i pravednost je unitena.42 One su i dovoljni uvjeti. Ako su
prisutne, drutvo se smatrati pravednim. Taj
zahtijeva kvalifikaciju. Pravednost je relativan koncept; relativan pre-
ma nekim standardima. Drutvo se nazivati pravednim ako djeluje ::
unutar povijesno danih Dakle, moe postojati manji ili
stupanj slobode, jednakosti i solidarnosti, a stupanj savr-
enstva ne moe se nikada dosegnuti. Ali, kakva se god poboljanja
vrila, tri komponente - da su komplementarne -
se zajedno. Suprotno rairenom vjerovanju, u drutvu
njima nema supstitucije, nema razmjenjivanja. Tobonji primjeri takve
supstitucije, koji se navode, pokazuju nakon poblieg ispiti-
vanja da je ono to se razmjenjuje jedna vrsta slobode (recimo, poli-
slobode) za drugu vrstu jednakosti (recimo, u pogledu ekonomskih
dobara), ili sloboda jednih osoba za nejednakost drugih (recimo, dvije
generacije). Naravno, to su oni pravi problemi, ba kao i
problemi supstituiranja jedne vrste jednakosti drugom vrstom jedna-
kosti, ili slobode jednih osoba slobodom drugih osoba. Ali, ni u kom
ne razmjenjujemo ukupno slobodu za ukupnu jednakost. Vie
jednako a manje slobodno drutvo, je besmislica. Ako se usprkos
tome sugeriraju izbori takve vrste, objanjenje za to treba traiti u
sklopu ideologije i klasnih interesa.
189
Do sada smo raspravljali vrlo apstraktno. Ako elimo skicirati
pravedno drutvo, moramo prvo operacionalizirati sam koncept.
da svaka od triju komponenti podrazumijeva druge dvije, mo-
emo pOjednostavniti na zadatak tako da odaberemo onaj aspekt prav-
de koji se moe najdjelotvornije operacionalizirati. To sigurno nije soli-
darnost. I kad je Rawls operacionalizira, ona nije ni lako mjerljiva ni
lako primjenljiva. Kako da znamo tko je u najgorem poloaju i koliko
je svaka skupina Sloboda predstavlja Tu mo-
je iskuao Harold Laski. Laski definira pra-
vednost kao jednaku ansu za samoostvarivanje.
48
To podrazumijeva
jednakost, jer moje ostvarivanje mojeg najboljeg ja kao
rezultat ostvarivanje najboljih ja drugih.44 To
razumijeva slobodu, koja je proizvod prava, onog poudnog odra-
vanja atmosmere u kojoj ima da bude svoje najbolje,
ja.45 Sloboda ima tri aspekta.
46
Privatna sloboda je ostvari-
vanja slobode izbora u onim ivota kOja me se prije
svega Religiozna sloboda i pravna zatita dvije su
ilustracije. sloboda efektivno sudjelovanje u dravnim
poslovima. ekonomska sloboda sastoji se u sigurnom i razum-
nom prihodu. Taj pristup je usmjeren na pripremu terena za
izgradnju sistema. On se moe razraditi tako da pokrije
cjelokupni drutveni sistem. nakon razmiljanja, skloni smo
da rezultat potpuno zadovoljavati. _
Preostao je jo aspekt pravednosti - jednakost. jedna-
kosti ima i jasno raspoznatljivu tradiciju. su rimski prav-
nici, stoike, proklamirali: Omnes homnes, iure naturali, aequale
sunt. Mnogo nakon toga ideja je imala odjek u evropskom
prosvjetiteljstvu. U religiji, jednakost je na
drugi svijet: svi ljudi pred bogom su jednaki. Dovoljno
tradicija uvijek je isticala jednakost, kao da su socijalisti
slutili da je jednakost najprimjerenija primjeni. A tako i
jest.
47
Dok sloboda moe mnoge stvari, i slobodu
istjerivanja profita, jednakost je znatno manje dvosmislena. Ako se
jednakost ne definira formalnim terminima, je Ernest
B1och,48 jednakost (i bratstvo) je ili ili nije jednakost.
Usprkos prirodnom zakonu, jednakost nije prirodna. Ljudi nisu
po prirodi jednaki. Zapravo, oni se razlikuju u smislu spo-
sobnosti, potreba i interesa. Raznolikost je, bez sumnje, poeljna.
Zahtjev za zahtjev u nekom posebnom, drutvenom
smislu. Jednakost jednakost ansi. Prava, bez obzira koja su,
moraju biti efektivna, ne samo formalna; ona se moraju transformirati
u anse. drutva moraju uivati jednaku slobodu da ive u
skladu s vlastitim izborima. U tom smislu, oni moraju imati drutveno
jednake ivotne prilike. ivotna prilika ovisi, naravno, i o osobnim
kvalitetama, kao to su. zdravlje, sposobnosti j svrsishodan
rad. Drutvena jednakost da takva ivotna prilika nije bitno
modificirana poloajem pojedinca u drutvu (npr., u odre-
skupini) ili na koji je drutvo organizirano (kao kad,
npr., trite diskriminira siromane). drutvo zasnovano
na jednakosti je drutvo ali i vie od toga. se
samo pod uvjetom istih prilika. A ono se modificira
solidarnosti, koje pridodaje dimenziju potreba.
49
190
Sve to moe se prihvatiti kao uzvieni ideal, ali, da li je to i
primjenljivo? Ili je to jo jedna utopija? Predlaem da se dru-
tvenejednakosti ovako operacionalizira.
Svaka osoba je u broj aktivnosti u
svojem drutvenom ivotu, ili, igra uloge u
drutvu u kojem ivi. Ako u svakoj od tih uloga svaka osoba ima
jednake prilike, jednaka prava i jednaki tretman, onda je to sigurno
drutvo jednakih. Sada, u tom smislu postoje tri osnovne socijalne
uloge: svatko od nas je i Dakle, jed-
nakost se mora osigurati u proizvodnji, u potronji i drutvenoj sferi.
50
Jednakost jednaki pristup proizvodnom kapitalu
drutva. Prema tome, proizvodni kapital mora biti vlasnitvo drutva,
ne drave. Iz drutvenog vlasnitva proizlaze dvije osnovne posljedice.
U svakoj skupini ljudi, je rad organiziran radi stjecanja sredstava
za ivot, svaki individualni ima isto pravo sudjelovanja u
kao i svaki drugi. To samoupravljanje -
do kojeg smo doli jednim drugim putem u naoj prijanjoj ras-
pravi.
Druga posljedica je drutveno planiranje. Radi racionalnog
koritenja drutvenog proizvodnog kapitala i radi smanjivanja ne-
sigurnosti na takav stupanj da samoupravne odluke proizvedu
ne posljedice, aktivnosti proizvodnih jedinica moraju se koordinirati na
ex ante osnovi, to je bit planiranja. Vano je razliku
birokratskog ili administrativnog - nazivanog centralnim
51
-
planiranja i drutvenog planiranja. Prvo sadri imperativnu koordina-
ciju - koordinaciju zasnovanu na - i unitava autono-
miju Drugo sadri ekonomsku koordinaciju - koordinaciju
zasnovanu na ekonomskim interesima - usmjerenu na postizanje
eljenih globalnih proporcija, uz istovremeno ostavljanje pune auto-
nomije - i odgovornosti - svakom pojedinom Jasno je
da je u tom planiranje preduvjet za izvornu autonomiju radnih
kolektiva. Bez drutvenog planiranja oni bi postali rtve djelovanja
stihijskih snaga nekontroliranog trita.
Kako je, u ekonomiji oskudice, dio naeg svjesnog ivota po-
vezan s proizvodnim radom, jednakost je vitalna za ljud-
sku egzistenciju.
Jednakost jednaku ili pravednu raspodjelu dohotka.
Opet, pravedno ne jednakost, jer bi se u svijetu osku-
dice takva raspodjela shvatila kao nepravda, i kao takva,
bi smanjivanje proizvodnje i ekonomskog blago-
stanja. Na smisao za pravdu kazuje nam da i marljiv
ne mogu dobiti jednaku nagradu. Pojedinac treba dobiti od drutva
onoliko koliko donosi drutvenom prOizvodu. I to je dobro po-
znato raspodjele prema radu. To je jedna od posljedica
koje proizlaze iz postUlata drutvenog kapitala. Kapital se ne moe
smatrati drutvenim ako netko uzima dohodak nezavisno, ili iznad -
a drugi, prema tome, ispod - svog dohotka iz rada. Dobivamo potpunu
i konzistentnu teoriju, u kojoj jednakost podrazumijeva
jednakost i obrnuto.
191
-_._- -- ------- -- ---------------------_ .. - .. _---- --_ ..
Teorija, zahtijeva vanu dopunu. dohotka iz
rada nemoe se generalizirati. U drutvu, obrazovanje,
zdravlja i dostupnost kulturnih aktivnosti ne mogu se uvjeto-
vati zarade pojedinca ili njegove obitelji. To bi vodilo ob-
navljanju drutvenih razlika, a drutvene razlike dovode 'do klasnog
drutva. Osim toga, bio bi ugroen zahtjev za
Nejednako obrazovani pojedinci ne mogu biti jednaki kao
jednako obrazovanje je jedan od osnovnih preduvjeta jednakosti
Isto tako i jednak pristup zdravstvenim i kuiturnim
dobrima drutva. Iz toga proizlazi da se raspodjele prema
radu - i, shodno tome, trina i razmjenska aktivnost - moraju uklo-
niti iz onog dijela osobne potronje koji daje osnovne doprinose raZ-
voju sposobnosti osobe. Ovdje se razmjensko raspodjele prema
radu mora zamijeniti nerazmjenskim raspodjele prema po-
trebama. Tako solidarnosti ulazi u igru.
ekonomija koristi trite zato to je to najefikasnije
raspoloivo sredstvo za postizanje cilja i
jednakosti. to nije laissez-faire, a ni univerzalno trite. To
je trite strogo regulirano drutvenim planiranjem. I ono je dopunjeno
vanom sferom netrinih aktivnosti, raste s ekonomskim
razvojem.
jednakost podrazumijeva jednaku raspodjelu
i smislenu participaciju u Taj zahtjev nije
zadovoljen - i u ne moe biti zadovoljen - ni u najrazvijeni-
Fm buroaskim demokracijama. je samo
onda kad su i postignute. Ali,
ona je preduvjet za istinsku u prOizvodnje
i potronje. Privatno vlasnitvo i klasne razlike raspo-
djelu u drutvu. Partijske birokracije
- jedna ili vie njih :..-- nespojive su sa drutvom.
ni koncept demokracije vie ne zadovoljava potpuno: bez obzira na
pr<tva drutvo trebati bdjeti nad pravima manjina.
okvir koji zadovoljava te zahtjeve kao
samoupravu. .
Gotovo da i nije potrebno posebno isticati da se te tri jednakosti
ne mogu apsolutno i potpuno postignuti u realnom svijetu. One slue
kao standard i kriterij. A dostupno iskustvo pokazuje nam da suvre-
mena drutva mogu vrlo daleko u zadovoljavanju tih standarda. U
poretku, njih se treba smatrati osnovnim
pravima -
. Tri osnovna zahtjeva imali su zanimljivu povijest povezanu sa soci-
miljenjem i pokretima. Oni su bili otkriveni
na stupnjevima razvoja i nikada nisu biH eksplicitno postav-
ljeni kao potpuni skup uvjeta za konzistentnu teoriju i
.. Prvo je raspodjele prema radu; Marx ga
Je UClfilO popularmm 1 danas Je svestrano Tek nakon
II svjetskog rata jugoslavija je pokazala da samoupravljanje moe
biti primijenjeno na nacionalnoj razini i da ono komponentu
koja se ne moe u drutvu. I nasuprot sasvim
znanju i vanom iskustvu u odnosu pre-
ma proizvodnji i potronji, mi jo ne znamo, ni u
192
teoriji, kako j<;:dnaku raspodjelu Dakle, proizlazi da je
orah jednakost Prema tome, se da je politika -
ne ekonomija'- problem drutva.
-jednakost i daje osnovu za socija-
drutvo, u smislu pravednog drutva. jedini operativni
da se to je pravda u svakom posebnom jest da se
prui svakom jednaka ansa da participira u vrednovanju. Socijalizam
je participativno, samoupravno drutvo. -
13 ekonomija socijalizma
193
DIO
Izgradnja samoupravnog
socijalizma
Filozofi su svijet samo ali radi se o tome
da se on izmijeni.
MARX Jedanaesta teza o Feuerbachu (1845)
Na mjesto starog buroaskog drutva s njegovim klasama
i klasnim suprotnostima stupa udruivanje u kome je slobodan
razvitak svakog pojedinca uvjet razvitka za sve.
MARX I ENGELS, manifest (1848)
I
Poglavlje 8
Jednakost
J. Drutveno vlasnitvo
Proizvodnja podrazumijeva prisvajanje. Krajnji rezultat proizvod-
nje - proizvod - uvijek nekome pripada. Stoga, sa stajalita ekonom-
skog sistema, odnosi su proizvodni odnosi i obratno.
U svijetu. robne proizvodnje odnosi su pravno regulirani.
Taj postupak stvara prava vlasnitva. Pravna teorija prava
bila je potpuno razvijena u rimskom pravu i osnovne ideje samo
su neznatno promijenjene. Rimljani su pravo vlasnitva kao
apsolutnu i osobe nad stvari. Buroasko
pravo je zamijenilo pojam s pojmom subjektivnog prava koje
osobu da postupa sa stvari na U vrijeme
Francuskog zakonika iz 1804. godine, koji predstavlja zna-
u razvoju buroaskog prava, pravo vlasnitva bilo je
definirano kao ius utendi, fruendi et abutendi (pravo upotrebe, pri-
svajanja koristi i raspolaganja sa stvari). U obje, rimskOj i buroaskOj
interpretaciji, vlasnitvo izuzimanje ostalih u kontroli nad stvari.
Pomno riinsko-buroasku pravnu teoriju,
tradicija razlikovala je tri oblika vlasnitva: privatno, zadruno i drav-
no. U ovom pogledu, obiljeje daje Sovjetski za-
konik iz 1922. godne. Njegov paragraf 52 nabraja tri gore spomenuta
oblika vlasnitva. Prvi oblik obiljeava sistem i misli' se
da je ostatak prolosti u postrevolucionarnom drutvu. Kao takav, mo-
rao bi biti to je bre uniten. Drugi, vii oblik vlasnitva, ne-
stabilan je i u kapitalizmu i u socijalizmu i predstavlja prijelaznu kate-
goriju. Dravno vlasnitvo smatra se najviim oblikom vlasnitva i, kao
takvo, osigurava temelje za proizvodne odnose.
Na osnovi nae dosadanje analize nije teko shvatiti da je teorija
vlasnitva samo jo jedan primjer krivo upo-
trijebljenog buroaskog rezoniranja. Nema -osnovne kontradikcije iz-_
vlasni.tva.'- Ustvari, prvo moe -biti- sma-
trano subjektivnim pravom, a drugo se moe postaviti uz bok s objek-
tivnim pravom. A opet, to samo podrazumijeva da su individualni vlas-
nici zamijenjeni funkcionarima. Prema tome, privatno vlasnitvo stvara
-kapitalizam, a dravno stvara etatizam - oba kao klasoJ'! U
tom smislu, oba su Istovremeno temeljno pru-
od - socijalizma. Ako bi se socijalizam definirao
odnosa - to je, na- umu nau uvodnu opasku, pot-
puno ispravno - on mora sadravati novu i kategOriju vlas-
nitva. Nazovimo je drutvenil1Lvlasnitvom. to sadri taj pojam?
197
SOcijalizam kao samoupravp.o drutvo podrazumijeva ne-
postojanje klase vlasnika sredstava za proizvodnju, bilo in-
dividualnih, bilo Svatko te_jednako-vlasnik, to da
Posebna rimsko-buroaskog
pOjma vlasnitva - ostalih - nije primjenjiva. Ako nitko
nije tada svi imaju jednak pristup sredstvima za proizvodnju
koja su drutveno vlasnitvo. Posljedica toga je da vlasnitvo ne daje
nikakve posebne povlastice.
da, ovako definirano, drutveno vlasnitvo ne moe biti smje-
teno u tradicionalni pravni poredak. Svaki pokuaj da se to
nailazio bi na Moe se tako pokazati da drutveno
vlasnitvo jest vlasnitvo zato to podrazumijeva uivanje i prodaju.
Isto se tako moe uvjerljivo pokazati da ono nije vlasnitvo jer ne po-
stoji pravo raspolaganja i tradicionalno pravo izuzimanja ostalih. Moe
se tvrditi da drutveno vlasnitvo pripada javnog prava jer
takvo vlasnitvo, nije privatno. Moe se, isto tako
dokazivati da je ono s privatnog prava jer je jasno da ono
nije dravno vlasnitvo. Pravna teorija utemeljena na rimskom pravu
nije bila namijenjena za besklasni sistem. Ona morati biti pro-
mijenjena zajedno s ostalim elementima nadgradnje.
1
To nas,
ovdje ne zanima. Ono to mi moramo utvrditi jest precizno
pojma drutvenog vlasnitva. To moemo razmatranjem prav:-
nog, drutvenog i ekonomskog aspekta drutvenog vlasnitva.
S formalno-pravnog stajalita vlasnitvo je skup prava i obavezlf,
u pogledu stvari koja ima ekonomsku vrijednost. U drutvenog\i
vlasnitva moemo identificirati dva osnovna prava i jednu obavezu. il
Prava su:
1) upotrebljavanje,zamjenjivanje ili prodaja dobara, i
sredstva za proizvodnju i '
2) probitaka iz upotrebe proizvodne imovine (uivanje).
Osnovna obaveza je:
3) vrijednost proizvodne imovine ne smije se umanjiti bez obzira
iz kojeg je izvora prvobitno financirana.
Nabrojena tri pravna principa potrebna su za legalno reguliranje
ekonomskih odnosa autonomnih kolektiva (tj.
radnih kolektiva, op. pr.).
U pogledu drutvenih odnosa, proizvodno vlasnitvo podrazumijeva
vlast nad radom ostalih (nevlasnika) klasno-strukturiranog
drutva. Tako je Marx vrlo adekvatno definirao kapital kao proizvodno
vlasnitvo koje stvara eksploatatorskeproizvodne odnose temeljene
na vlasti nad radom. U tom smislu i kapitalizam i etatizam su
eksploatatorski, a kapital moe biti i privatni i dravni. U besklasnom
drutvu, vlasnitvo podrazumijeva odsutnost eksploata-
cije i vlasti nad radom. Jasno je da je posjedovanje potronih
dobara trajna potrona dobra) kompatibilno s tim zahtje-
vomi kao i obiteljska proizvodnja, a i gore navedena pravna definicija
proizvodnog vlasnitva. Odsutnost eksploatatorskih odnosa podrazu-
mijeva ova tri temeljna prava:
1) svaki drutva ima pravo na radi
198
2) svaki drutva ima pravo da se za bilo koji posao
u skladu s vlastitim sposobnostima (i u skladu s opisom posla)? .
3) svaki drutva ima pravo sudjelovati u upravljanjU pod
jednakim uvjetima. ..
Ako je bilo koje od ta tri prava narueno, dru stveno vlasrustv? D:IJe
potpuno drutveno i, prema tome, proizvodni odnOSI rusu
potpuno - ili moda - razvijeni.
U ekonomskom smislu drutveno vlasnitvo podrazumijeva nega-
ciju biti vlasnitva u drutvima . do:
hotka od vlasnitva. Dohodak od kapitala ne moze se prIsvajati ru
privatno, ni Ako, kao prije, definiramo ovo dru-,
tvenog vlasnitva pozitivno, moemo dodati ovo temeljno pravo-
-obavezu:
- svaki drutva ekonomske koristi iz svog
rada, a ne iz vlasnitva.
Ovo pravo (prema proizvodu svog rada) i obaveza (samo proizvod
rada) slui kao osnova za primjenu principa raspodjele prema radu.
Taj princip, zauzvrat, stvara jednakost (o se rasprav-
ljati u poglavlju).
Eko'nomski aspekt drutvenog vlasnitva jest bio, i nastavlja biti,
isto tako krivo kao i drutveni aspekt. J edni i drugi, i so-
Cijalisti i nesocijalisti, nastavljaju formalno-pravno i
tvo. (Pravno) privatno vlasnitvo je postavljeno uz bok s
vlasnitvom, a neprivatno s privatnim vlasnitvom. Takvo rezoruranje
navodi na da svaka nacionalizacija predstavlja korak prema
socijalizmu, te da je postojanje .i
nespojivo sa socijalizmom. Do sada bl trebalo bIti gotovo OCltO da
potpuno dravno vlasnitvo nema nita sa socijalizmom.
Preostaje nam pokazati da su seljaci i obrtnici (potencijalno) uprav?
toliko elementi koliko i oni koji rade u (pravno) neprI-
vatnom sektoru. Da to moramo napraviti jasnu razliku
pravne osnove (title) i ekonomske imovine.
Aleksandar Bajt2 jedan je prvima koji su to jasno i precizno
razlikovali. Bajt je upozorio na da pravna osnova i ekonomsko
vlasnitvo ne samo da nisu nego se razilaze.
Na primjer, zakonski vlasnik je osoba koja nosi pravnu
Ako su stanarine kontrolirane i stallari se ne mogu nasilno izbaCItI, dJe-
(ili potpuni) ekonomski vlasnik je osoba koja ivi u
njoj i tako uiva probitak od vlasnitva.
moe pravno posjedovati zemlju. ne moze zaposl.lti
radnu snagu i zakupnina od zemlje se apsorbIra adekvatno odmJe-
renim porezom, ekonomska korist od zemlje pripada drutvu.
3
Na dru-
goj strani, drutveno vlasnitvo u nekoj zemlji moe biti pravno
novijeno, ali istovremeno radnici u nekim granama mogu
znatno dohotke nego oni u drugim granama (kao to se
na primjer, u Jugoslaviji). Ta razlika u dohocima, ili relativna
neradnog dohotka, u povlatenim granama odraava stupanj privatiza-
cije drutvenog vlasnitva.
Gornja analiza ima vane implikacije za politike. Suprotno
tradicionalnom pravna eksproprijacija nije niti nuan, niti
199
dovoljan uvjet za socijalizam. Nije dovoljan stoga to potpuna pravna
eksproprijacija moe, a i stVorila je, sisteme. Nije nuan
stoga to nije vana eksproprijacija pravnih osnova, nego eksproprija-
cija ekonomskih probitaka koji proizlaze iz kontrole nad vlasnitvom.
da je ustanovljeno da je obiteljska proizvodnja potpuno u skla-
du s drutvenim aspektom drutvenog vlasnitva - a sada vidimo da
je- to istina i.u ekonomskom smislu - moemo da
su mala obiteljska kompatibilna socijalizmu. A u pravnom
smislu, pravnu obavezu 3, danu prije, moemo napustiti kao nepriklad-
nu. Tako moemo pod sOcijalizmom, Bajtove sugestije; razli-
kovati dva tipa drutvenog vlasnitva: i individualno. Sva
nabrojena prava i obaveze odnose se na prvi tip. Drugi je restriktivniji,
odnosi se samo na obiteljsko poslovanje i nedostaju mu neke karakte--
ristike zato to su neprikladne (pravna obaveza 3) ili neprimjenjive
(drutvena prava 1 i 2).' -
Nau raspravu moemo saeti da drutveno vlasnitvo
predstavlja poseban oblik vlasnitva s pravnim, drutvenim
i ekonomskim karakteristikama kOje eksploataciju. U tom
smislu, eksploatacija se definira kao: (a) vlast nad radom; i (b)
prisvajanje neradnog dohotka. Ili, za drutveno vlasnitvo, moe se
da je jo vlasnitvo u pravnom smislu (skup prikladno definiranih
prava i obaveza), ali ne vie u drutvenom i ekonomskom smislu (osoba
nema n.ikakvih povlastica na osnovi vlasnitva). To drugo podrazumi-
jeva da se pravno vlasnitvo ne moe transformirati u kapital.
II. upravljanje: organizacije
Industrijska demokracija je, kao uostalom. i svaka druga demokra-
cija, pojam. kOjim upravljaju radnici njje samo pri-
vredna organizacija nego i organizacija. Implikacije su dvo-
struke. Prvo, potpuno i izravno samoupravljanje je jedino na
_ nizini pa stoga svako samoupravljanja i
nje ispitivanjem upravljanja. Drugo, ono to se -u
ima fundamentaln.o za drutvene odnose u cjelini.
- cilj je maksimira-
nje u uz istovremenu efikasnost
nja odluka. Tradicionalna teorija organizacije smatra da je -taj dvo-
struki cilj inheretno kontradiktoran. Jednako tako se smatra kontra-
diktornim spajanje trita i planiranja. Teorija organizacije u socija-
lizmu tretira ta dva cilja. kao komplementarne, to moramo:pokazati.
Maksimiranje demokracije moemo definirati kao situaciju II kojoj
je miljenje svakog radnog kolektiva vrednovano samo prema
objektivnom toga miljenja za konkretnu odluku. Prema tome,
tako donesena odluka bila bi liena _subjektivnih motiva i interesa bilo
kojeg pojedinog Istovremeno, ona bi -bila maksimalno efikasna;
Najvii stupanj demokracije podrazumijevao bi najvii stupanj efikas-
nosti. .
200
Koliko god se upravo prikazano rjeenje, na prvi pogled, moe
ono, u biti, nije nikakvo rjeenje. To je jedna isprazna tau-
tologija kao to je to, na primjer, teorija vrijednosti. Demo-
kracija se jednostavno definira tako da implicira efikasnost. Ne po-
kazuje se, kako ih i kako ih kompatibilnima.
One su kompatibilne samom definicijom. Moramo, dakle; tragati
za smislenijim pristupom.
U stvarnosti, tu postoje dva osnovna problema koje treba rijeiti.
Prvo, tko procjenjuje objektivno prijedloga? Drugo, koja je
to objektivna valjanost vrijednosnog suda? Odgovor glasi
kracija mora __ .. a.ne.kRfl.lit.e. ;Qlii.'bd-
IUKa,_ a:;n<:rsl!]e au o os a istovjetnost, pa moemo postulirati ovih
dva-od njih-
omo'-
dvaju ciljeva. __
'1?jApsolutni maksur!um moe se tek kada

SlOelIoSt
se Osim toga, pojavljuju se izrazite za -nastajanje
klikai koalicija to rezultira manipuliranjem grupnog miljenja.
ako se to i ne dogodi, jo mogu postojati istinski sukob interesa zbog
se pojaviti dvije podskupine. Tada moe tiranizirati ma-
njinu; ona moe ne potivati i pogaziti legitimne interese manjine. Zbog
svih tih razloga, osnovne radne skupine moraju biti dovoljno male].
neQoredni utjecaj, neformame -komunIKacije i
izravne kontakte U takVOj priinarnoj drutVeno)k1.i::"
pilir;--"c---,-,,--'" - .-===
-a)' izravno;
---
b) sam
c) zbog neopravdano i stalno nametanje volje
biti vjerojatno; ..
d) zbog a) - c) manipuliranja miljenjem su ograni-

moemo izvesti prvi prinW....,9rganEacije : osnovna
ska jedinica nije nego radna grupa s gore karakte-
ristikama. Nazvat je jeditrtca-nije-samo
skupina radnika nego i ti r en--poQistem u proizvodnom siste-
mu koji nazivamo U tom svojstvu, kao najmanju funkcio-
nalnu jedinicu, . smatramo je ekonomskom jedinicom. Radnu jediniCU
moemo dalje podijeliti u radne timove to pretpostavlja radne
i druge zadatke.
5
Radne jedinice se ujedinjuju u. radni kolektiv; eko-
nomske jedinice u .
2. Kad god ociluke
radnih pravo slje- .
je razlog
--'--"- --._-
-Efikasno upravljanje podrazumijeva: (a) ispravne odluke i (b) efi-
kasno izvravanje (odluka, op. pr.). organizacije koja slijede
imaju za cilj zadovoljavanje tih dvaju uvjeta. .
201
3. Pojedinci i QFKap.i kQjt,Ronoseodluke moraju snositi o<igovorngst
za te odluke:::::-IYrugim nJ ecima, svakom pravu odgovara i

4. odluka u djelo - izvrni poslovi i administracija -
a ne demokraticnostl. .
5. 4 podrazumijeva_razdvajanje dvaju
atkivllosti: interesno i profesionalno PQi!f!lfJe.-Prvo se sastoji od. odluka
u
.. o politici ozakonjene su autori-
tetom; izvrni i administrativni posao profesionalnim autori-
tetom. -Prvi predstavljaju vrijednosne sudove; drugi
izvravanje. U interesnoj sferi prim'eri'tt"e se pravilo:
jedan glas; uprofesiona nOJ s en glas se mjeri strUcnom
.
6. Kako_se -i odluke ne mogu sasvi1Jl jasno raz.",
dvojiti - kao to ni radne jedinice ne mogu biti savreno homogene,
a ni cijeli racini dovoljnomalih razmjera -
daJ;i5jedinci i skupine zloupotrebe Zbog toga....b.Lu..
sistem trebalo ugraditi..l?0sebne mjere zatite. To podraZumijeva insti-
tucionahzaCfju kontrole i
obram!:.'-fiiaivfaualnih ini:ere'il odbezobzirnosti skupine j obranu za-
jednLq)tili interesa pcrneaailiatnog ponaanja pojedinaca. Prekraji
koje -tiCliieiVrsu'5c1,1fooralllatori rada i
zakonodavci.
III. upravljanje: organizacijska shema
Ako se est prikazanih u prethodnom odjeljku
primijene, organizacija samoupravnog izgledat kao to je
prikazano na skici 4. Odmah je da ta shema modela
organizacije nalikuje satu (vidi sliku 3). Gornji dio pripada
sferi politike (u vezi s op. pr.), a donji dio sferi
izvravanja. da se bavimo sistemom, moemo se
koristiti i tradicionalnom teorijom i govoriti o razdva-
janju Zakonodavna je u gornjem dijelu sheme, a izvrna
u donjem. Osim toga, a u skladu s organizacijskim 6, po-
stOji tj. zatite zakonitosti, smjetena u sre-
dini lijeve strane slike.
U sve odluke treba donositi uvijek na najniOj ra-
zini. Samo kad odluke na interese nekih drugih radnih
one se donositi na razini koja je via od radne jedinice. odluka.
koje na svakodnevni ivot radnika uglavnom se mogu donijeti
na Jedinice. To su odluk.JUmj.e..se..odnes6-na-r:adrie-zaaa:tKe,
uvjete rada, drutvene prioritete, raspodjelu vika, zapoljavanje i otpu-
tanje;-rjeavanjtn-t1Ko15aT
ci te probleme rjeavaju svojim izravnim sudjelo-
vanjem u donoenju odluka.
6
Ostale
mogu se . .Qrganu.:-
postoji vrsta odl1!Is.a 04.
-.....:.:...:--"'F;,:::::;:..,::...._---:c--- . . .. _ ....
202
r--------------------,
I Radni kolektiv . I
I . Radnel
I jediniCt
I (
L________ _ _______

savjet
l=.ni
odbor
POSlovni'
odbor
Komisije
Komisija za
zapoljavanje
Komisija za
raspodjelu
Komisija za
istraivanje i J'llZVoj
Komisija za
investicije
Stambena
komisija
Komisija za
drutveni standard . Ivanj;!'

,---------------------,
I I
I
Ekon9mske
jedinice
I I
I I L __________________
---direktive
-----Informacije
Skica 4: organizacija samoupravnog
nja.koje ne donosi ni savjet, ni pojedine radne jedinice, nego
Cijeli radni korektiv na zboru ili referendumu. To su odluke o fllzi0ni-
raIiju, veliKim mvesticijskim programima,
noenju stafti'fil.i moze se
zahtijevati glasova svake radne jedinice u sastavu
Kad se novi radnik zapoljava u on potpisuje drutveni
ugovor kojim udruuje svoj rad s radom ostalog dijela radnog ko-
lektiva u skladu s statutom i pravilnicima.
203
------------------------
radnih jedinica varira 10 f 200 ovisno o _
i sloenosti procesa. Radna jedinica do-
nosi 0E!uKeIrazooru. Ona predsiednika_kojLj.e---I!redst.avJlaJl-
savJetg" Uzpredsje ruke radnih jedinica, koje predstavljaju
interese pojedinih dijelova! savjet se preasjt)ll---_ -
nika OVi po- .
tonji se 'izabiru glasanjem. da je svaki savjeta indi-
vidualno odgovoran za skup aktivnosti, zadovoljava se
3. --
Iako komisije savjeta samo imaju--
vitalnu ulogu u procesu samoupravljanja. One jaz _
Takoone-'
i motive. One da prak-
svi budu u upravljanje, bar u etapi pripremanja odluka.
Tako se ne dolazi samo do znanja nego se dobiva i dragocjeno
drutveno iskustvo, to razumijevanje i komuniciranje, te
prjdonosi smanjivanju drutvenih barijera. Nekvalificirani
radnik, koji je nekoliko godina komisije za raspodjelu dohotka,
moe postati na tom u sasvim smislu.
On znati sve razloge zbog kojih su razlike u onako
kako je opisano koje su odluke efikasnost, a koje
nisu, to je-drutveno prihvatljivo, a to nije, i tako dalje. Kvalificirani
kao komisije za investicije, moe se pokazati vrijednim
izvorom informacija za planere investicija. Takvi ljudi po-
staju riznica akumuliranog znanja o radu Ako se dogodi da
komisija nema potrebnu za neko posebno pitanje, ona kao
savjetodavca angairati izvana. Dok se organa uprav-
ljanja biraju i rotiraju - s mandatom od dvije godine -
u komisijama izabiru se prema vlastitim sklonostima, nije potrebno da
imaju mandat, a u komisijama Iii ne podlijeu
izboru. Postoji cijeli niz aktivnosti u koje se pojedinac moe
i specijalizirati se za aspekt upravljanja To ne
samo da prido-nosi efikasnosti nego zadovoljava potrebu za aktivnim
osobnim sudjelovanjem.
savjet donosi odluke na osnovi preporuka svojih komisija
i- odbora......Najvaniji odbor je izvrni odbor koji- zamjenjuje prijalliL
uprayni -
glavnim koordinatorom izvrnog odbora,
savjeta je ex officio
izVrnog odbora. Ostale efove odjela i sekretara (tajnika)
postaylja savjet po preporuci direktora. Radne jedi-
nice imenuju direktore svojih ekonomskih Jedinica u dogovoru s
ralf!.iril direktorom. CinjenicastlLfJL!!IJ!GYnO::Oso61je-bitLmaksima1no

je napomenuti da federalne jedinice biti dvo-
struKoZastupljene u strukturi predsjednici su
savjeta, a direktori poslovnog odbora. _ Predsjednik
je specijalist za dobre radne odnose; direktor (koordinator
rada) je specijalist za radne zadatke. Ako.oba uivaju po-
vjerenje radnika (i ka() osobe su kompatibilni), radna:jedinica vjero-
jatno biti demokratska i ekonomski efikasna.
204
Generalni direktor imenu'e se na godine. Njegovo po-
_ uvjetovano jeprezentiranj.e1lLzadOY.o Ja.v.aluce
kada se_p_t'..o--8ra!lLQQ!m!no razr'adi i kad
radm kQlektiv, on postaje neka vrsta internog zakona. saV}er,-
direktoil g1egovo os o!Jll e
.mJ).ra
stupak za mijenjanje programa), a izvrnLodbor, .. snosl,;punu,"odgoyoX'-
nost toga 3). Izvrni odbor i
savjet mogu generalni direktor moe podnijeti
ostavku ili iznijeti spor pred skupom (zborom radnih ljudi), tj.
pred cijeli radni kolektiv i njegove radne jedinice (jer savjet
ima samo delegiranu Generalni direktor je
odgovoran za zakonitost cjelokupne poslovne aktivnosti i
zbog toga je obavezan uloiti veto na protuzakonite odluke
savjeta. Na drugoj strani, na svake godine raspravlja se o po-
stignutim rezultatima u minuloj godini i o planu. za godinu.
Rasprava se zavrava izglasavanjem povjerenja izvrnom odboru. Ako
savjeta da slabi poslovni rezultati ne opravdavaju dalje
povjerenje upravi, poslovni odbor morat se promijeniti, a generalni
direktor morati dati ostavku premda mil mandat nije istekao; _
U svakoj ljudskoj zajednici se javljaju sukobi, a i neki pojedinci
mogu zloupotrijebiti svoju ili biti neodgovorni. Stoga svaki sistem
upravljanja, i samoupravljanje, mora imati dvije dodatne
funkcije (osim zakonodavne i administrativne): funkciju donoenja
sankcija i funkciju kontrole.
Postoj e (gLp..nj.e..di:..
nac dones_enom
u ime kolektiva) i (b) interesi kolektiva mogu biti narneni-neodgovor",
nim
uputno je _<!!,gana:
bavila prvim tipom
vrstu uiVati puno povjerenje svih pojedinaca,
prVe komisije riiOra:juirlra-ti-s-vi-Glanovi Drugu.
komisiju moe--iZalrrati po-
.. svom
radu. Svaki radnog kolektiva moe pokrenuti neko pitanje pred
bilo kojom komisijom. Valja napomenuti da druga komisija zamjenjuje
prijanju disciplinsku komisiju. u ovako postavljenom
nju, aktiviranje komisije za rjeavanje .pojedinih krenja di-
scipline ne vre samo pretpostavljeni. I sami pretpostavljeni mogu
biti predmet rada komisije. S druge strane, oni imaju pravo koristiti
komisiju za albe ako se smatraju
Te dvije komisije djeluju na isti kao i sudovi: one primjenjuju
pravila ustanovljena statutom i presedane na taj
neku vrstu prava. One ne mogu mijenjati pravila ili inzistirati
na svojim vlastitim preferencijama. da su pravila, koliko god
bila savrena, ipak uvijek kruta, ponekad ih je potrebno modificirati
ili im dati novo Stoga moe biti da se rad-
savjetu povjeri uloga apelacijskog suda. Ako se sam
savjet u ulozi optuenog, tada komisija u posljednjoj
instanci na razini i tada je uloiti albu, u tom
205
i i
, ,
vanjskom organu - javnom pravobraniocu samoupravljanja (o
tome vie u 10. poglavlju).
Predsjednici tih dviju komisija su ex officio
bora. Nauzorm odbor Je
raauprave. da:-sukobi pruaju nep_Qsredne..inf.or-m.acije-o-slabom
u pravI janj u, moe i

izabiru se glasanjem ili ih bira savjet. Odbor dare'
preporuke i- nezavisan._ Da
bi uprava mogla raditi efikasno i pravovremeno reagirati na mijenjanje
poslovnih uvjeta, ona mora raspolagati
ta kao i svaka druga lako se moe zloupotrijebiti. .
Stoga je neophodna institucionalizirana kontrola. Nadzorni odbor ima
upravo tu funkciju. Odbor ima pristup svim dokumentima i moe
ispitati svaku odluku uprave. Najmanii: jednom godinje odbor poziva
vanjske_str.ulnjake da izvre reviziju poslovnih rezUltata za gore spo-
menutu raspravu o poslovanju riiJe:-iI!lO _
instiiIlIlent:-kontr..o-le=i=neugmttil=K;rmear-uPfave nego moe biti
i
vjerojatno stvaratlotpor meuuinertnim kolektiva. Kako bi
opravdali svoje nezadovoljstvo, oni mogu iriti glasine stavlja-
u pitanje adekvatnost, legalnost i sl. poslovnih poteza
uprave. Jedini efikasan suzbijanja glasina je njihovo otvoreno
i javno iznoenje i suprotstavljanje Protiv glasina se moe
boriti - ili se, pak, mogu otkriti prikrivene zloupotrebe, i na drugi
.. Svaka informacija pruena nadzornom odboru smatra se po-
vjer1jivom-i;:ne' smije se::objclOdamtH1oRf se, __
je jstinita ..
.. .. _Tako, ako .po-
jedinac vidi znak da je neto loe, ali nije siguran u to, on
izvijestiti odbor. Ako se pretpostavke pokau
se' teta. Ako se, pak, pokau pogrenim, reputacija potenog
ostat neokaljana i se nepotreban sukob.
nadzornog odravan.je-oohfih odnosa u po-
rijetko moe. biti precijenjeno. Takav odbor
..
Sukobi ne morajU samo iz krenja pravila ili nepotivanja
legitimnih interesa nego i onda kada do neslaganja u
pravila .. naime, situacije za koju ne
i netko tad mora To
za.
7
koji ustavJ1Q&.J>uda i
arbitranog odbora. Svaki radnik moe osporavati legalnost bilo koje
odltike6ezofizira'cta li je on njome osobno Svaki organ moe
osporavati legalnost nekog bilo kojeg drugog organa. Ili prije do-
noenja n.eke vane odluke moe se pojaviti potreba za kompetentllim
slucajeverazmatta
. w
- dobro poznavanje
organizacije i iskustvo u upravljanju, moe biti korisno pri-
mjenjivati pravilo da se za izbor nadzornih organa zahti-
jeva prethodno iskustvo u savjetodavnim komisijama i sa-
206
vjetu. uzevi, svi izabrani samoupravnih organa za-
d:-avaju ysvoj posao. se od predsjednika' sa-
VJeta moze zahtijevati da napustI svoj redovit posao za vrijeme man-
data jer u neto opseg njegovih odgovornosti zahti-
jeva angaman punog radnog vremena.
. organizacija nije kopija nikakvog konkretnog
tako pokaZUje dosta sa stvarnom organizacijom jugoslavenskog
samoupravnog Ta organizacijska shema zasnovana je prije
svega na mom neposrednom iskustVu, koje sam stjecao kroz nekih
petnaest godina kao savjeta, zatim mnogih komisija i
odbora, mog iskustva kao generalnog direktora i nadzornog or-
gana. Shema se odnosi na sre . U malom po-
upravna st ra biti pojednostavljena, u po uzecu
moe
pogona,.Jlliduzeea-Msl-cr.ene.taane-organizaclje.-Vatro:-:je-::sh:v:ajiti da
se ista mutatis mutandis, na bilo koju driigu

Nema razloga zbog kojih bi samo poslovna uivala po-
vlasticu samoupravljanja. U drutvu, kad god pojedinci
udrue svoj rad radi za ivot, oni osnivaju radnu organi-
zaciju zasnovanu na samoupravljanju. Hijerarhija je zamijenjena su-
radnjom, a tri - ili bolje - funkcije su
na adekvatan institucionalizirane. Postoji
glede predloene organizacijske sheme, koju valja spomenuti. Naime,
neke radne organizacije mogu biti od posebnog drutvenog inte-
resa; to da Iijihovo djelovanje ima utjecaj na ostale
dijelove drutva. Shodno tome, ne mora biti poeljna potpuna samo-
stalnost. U takvom u strukturu moe biti uveden i drutveni
(starate/jski) odbor. Clanovi odbora bit sastavljeni od predstavnika
radnog kolektiva i predstavnika drutvenih interesa o
kojima je
upravljanje moe ispravno funkcionirati jedino ako je
potpuno Javno. Shodno tome, brzo i adekvatno informiranje o svim
pitanjima ima ivotno Odluke svih organa moraju biti objav-
ljene u listu a zapisnici sa svih sastanaka dostupni svakom po-
jedinom
Organizacija koja participaciju je neto komplici-
ranija o.d. postavljene organizacije. Stoga ne
moze bIti preko nOCl Ona zahtijeva razdoblje U
o kojima se govori u
sljedecem odsJecku. Na prvI pogled se da je za takvu organizaciju
potrebno mnogo vie vremena. I zaista, naivan i neiskusan pristup
samoupravljanju moe dovesti do znatnog smanjivanja efikasnosti ako
sastanci zamijene proizvodni rad. Ipak, u sistemu koji normalno funk-
cionira, vjerojatno do cjelokupnog napretka. Samo
se da hijerarhijski sistem djeluje brzo. Istina je da se nalozi izdaju
brzo i da se tada moraju izvravati. No, takvi p'ostupci dovode do
neeljenih popratnih efekata, pa se veliki dio daljih aktivnosti bes-
potrebno troi na_ svladavanje tih popratnih efekata.
8
Participacija za-
htijeva posebnu pripremnu etapu u kojoj su sve zainteresirane strane
obavijetene o namjeravanoj akciji i u kojoj se trae njihovi stavovi.
207
r
Kad se jednom postigne dogovor, odluka se provodi bez otpora, a e-
ljeni ciljevi postiu se bre.
Ponekad se "izraava sumnja u primjenjivost samoupravljanja u
proizvodnim organizacijama. Naa razmatranja organizacij-
ske sheme pokazuju da je ona univerzalno primjenjiva. To se,
tim ne moe za tradicionalnu, hijerarhijski postavljenu, organiza-
cijtLFakulteti i mstituti su primjeri toga. No, se
i koja koriste najsuvremeniju tehnologiju ne mogu voditi na
tradicionalan Ako se proizvodnja zamijeni pojedi-
prOjektima - to vjerojatno postati sve izraenija karakteri:
stika doba - organizaCija postaje viedimenzionalna 1
jednodimenzionalan smjer vlasti postaje jednostavno neprimjenjiv.
Svaki projekt zahtijeva angaman i ujedinjavanje
ga osoblja. William Halal, amencki profesor upravljanja,
svakako nije pretjerao kad je napisao: .
. Razvitkom postindustrijskog drutva nestati oblika
posla i umjesto toga do koncentriranja industrije 'infor-
macija'. zapoljavanja koja prevladavati do kraja ovog
bit istraivanje, kompjuterizacija, usluge, komunikacije, obrazovanje i
Te tehnologije imaju obiljeja od onih koje
su primjerene sadanjim organizacijskim oblicima. Sastavni zadaci
s tehnologijama u toj su mjeri jedinstveni da su programrrane
rutine neprikladne. Interakcija aspekata problema oteava
izdvajanje na specijalizirane poslove: a koja proizlazi iz takvih,
privremeno nedovoljno procesa dovodi do toga da je predvi-
.rezultata mnogo nego je to kod procesa u kojima
se staIrio izvravaju zadaci.9
. Rjeavanje nestrukturiranih problema ne moe biti rutinirano.
Shodno tome, ovdje se zatijeva velika kreativnost i inventivnost. Osim
toga, brzo mijenjanje okoline trai otvoren organizacijski sistem.
od aktivnosti koje su prije direktori kontrolirali sistemom unutrasnje
vlasti, ispadati izvan sistema. Potreba za prilagodYi-
i za utemeljenjem privremene organizacije za bavlJenJeposebmm
problemima trai tip koordinacije. Tradicionalna birokratska
organizacija, sa svojim rangiranim funkcijama i koje se
polau u programirane uloge,
na.
10
Shodno tome, ona se morah zaffi1Jemb neCIm sto Je tehmcki
prikladnije.
Ovdje ponovo dolazimo do poznatog suvremena tehn?-
logija i suvremena drutvena organizacija idu
tako nije samo kompatibilno s razvojnim trendOVIma u.
Prava participacija zapravo je neophodna za normalno funkclOmranJe
postindustrijskog drutva.
208
IV. problemi upravljanja
Pokuaji upravljanja nailazili su na tri standar-
dna prigovora. je da bi samoupravljanje naruilo disciplmu, da
savjetima nedostaje kompetentnost da bi radili kao odbori
direktora i da bi radnici raspodijelili sav profit u osobne dohotke, sma-
tako razvojni potencijal privrede. Ni jedno od tih
nije se pokazalo
Prvi prigovor podrazumijeva da upravljanje unititi
hijerarhiju i da bez hijerarhije nema autoriteta i da
se bez autoriteta disciplina nuno raspada. Takvo je te-
meljeno na mijeanju dvaju tipova autoriteta - prinudnog i profesio-
nalnog Prmudni autoritet nestaje zajedno s nestankom hije-
rarhije, a ostaje i biva, samoupravljanjem.
istraivanje nije pokazalo pad radne discipline,ll a upozorilo je na
porast stvarne i radnika i uprave. U jednoj kom-
parativnoj studiji je
Sudjelovanje radnika u izravno je povezano s utjecajem
radnika kao skupine, to zauzvrat ima implikacije na osobni utjecaj,
povjerenje i odgovornosti radnika. Kad radnici vjeruju upravi i
odgovornost u oni vjerojatno biti skloni prihvatiti
pokuaje upliva uprave i zato uprava, pod tim uvjetima, biti utjecajnija.
Stoga u kojima radnici sudjeluju u karakterizira
visoka razina kontrole utejecaj radnika, pod tim uvje-
tima, ne smanjuje utjecaj uprave jer povjerenje i odgovornost
osiguravaju temelj za odravanje, ,ako ne i za utjecaja uprave.12
to se efikasnosti savjeta, nae razmatra-
nje organizacijske sheme pokazuje da to vrhovno tijelo za kreiranje
politike moe koristiti sve informacije i znanja u
Savjet je u neusporedivo boljem poloaju da pridonese funk-
cioniranju od svojeg blizanca - odbora di-
rektora. Ono to odbor - mitoloki opisan kao predstavnik interesa
- stvarno radi dobro je opisao Robert Townsend: Oni se
sastaju jednom bulje u fmancijski izvjetaj (nikada u pokaZa-
telje poslovanja prema kojima direktori vode posao), sluaju 'glavnog'
i njegov tilu kako povrno govore o stanju poslovanja, upitaju nekoliko
dunih pitanja, daju nekoliko sugestija (usluno pribiljeenih, a zatim
ignoriranih) i rastanu se do injeseca.13 Nasuprot tome, oni
koji sudjeluju u radu savjeta i intelektualni su radnici
koji ive zajedno s poznati su im njegovi problemi i egzi-
stencijalno su zainteresirani za ispravnost odluka.
to se problema, razvoj ne ovisi o profitima nego o in-
vestiranju. U samoupravnoj privredi su, ako ita, postOjale tendencije
prekomjernog investiranja. To se objanjava viom marginalnom efi-
mvestiranja radi manjeg rizika i manje neizvjesnosti u odnosu
prema
Ta tri prigovora na osnovni prigovor Adama Smitha
drutvima od prije dva Od direktora ovakvih
14 ekonomija socijalizma
209
kompanija ... koji upravljaju vie novcem drugih ljudi nego svojim, ne
moe se realno da ga paziti s istim stupnjem opreza s kOjim
partneri u privatnim paze svoj ... Nemar
i rasipnost mora zato uvijek prevagnuti, vie iIi manje, u upravljanju
poslovima takve kompanije.14 Smith je mislio da samo privatni vlasnici
mogu savjesno upravljati svojim razdvajanje vlasnitva i
uprave obavezno bi dovelo do nemara i rasipnosti. Suvremene ideolo-
gije znaju iz iskustva da to nije tako, ali one inzistiraju na tome da
samo autoritarna uprava moe ispuniti taj zadatak. Prema njima, nemar
i rasipnost su razdvajanjem koordinacije proizvodnje i od-
luka u vezi s politikom .
. Uklanjanje tih triju lanih problema nije bilo teko. Ipak, postoji
mnotvo stvarnih problema koje treba paljivo ispitati.
1. Bespotrebno gubljenje vremena u raspravama. Karakteristika
participativnog upravljanja je tzv. sindrom jednoglasnosti. Ustanov-
ljeno je da postoji veliki otpor donoenju odluke o nekom pitanju glasa-
njem. se da treba postojati bolje rjeenje koje svima biti
prihvatljivo. Ako se ljudi razilaze u miljenju, oni pokuati uvjera-
vati jedni druge dok se ne postigne konsenzus. Ako je sastanak slabo
pripremljen, ako sudionici nemaju adekvatne informacije i ako nisu
imali vremena razmisliti o pitanjima koja su na dnevnom redu ili se
unaprijed neformalno posavjetovati, nadalje ako i pravna po-
zadina pitanja nije jasno i precizno formulirana - to se sve vjerojatno
u ranim etapama upravljanja - sastanci vjerojat-
no trajati satima, i danima, uz nevanih pitanja u ras-
pravu. odluka bit vie iscrpljenosti dijela sudionika
nego stvarnog napretka u rjeavanju problema. Stoga su preliminarne
rasprave u savjetodavnim komisijama koje pripremaju prijedloge, te
pravni i savjeti upravnog osoblja nuni preduvjeti da
se vrijeme rasprave smanji na onoliko koliko je stvarno potrebno za
postizanje konsenzusa. .
2. Krenje organizacijskib 3, 4 i 5. Razlikovanje zakonodav-
nog_ i administrativnog (upravnog) posla nije jasno niti je
odgovornost. Kako je upravljanje ono to upravitelji
(direktori) samoupravljanje se na prvi pogled
poslom. Zbog toga postoji spontana tendencija sukobljavanja s admi-
nistracijom To generalnog direktora stavlja u osjetljiv po-
loaj i on moe reagirati na nekoliko
a. Pasivan i nekompetentan direktor moe lako svu odgo-
vornost savjetu da preuzme sav rizik.
b. Demagog izgraditi svoj poloaj spremnosti za
uvijek prisutnu i bezuvjetnu poslunost - bez obzira na tetu
neadekvatnim odlUkama.
c. Manipulator pustiti savjet da o
pitanjima i o pitanjima koja zahtijevaju kompetentnost, koju
savjeta nemaju, da bi ih automatskim po-
tvrditeljima njegovih vlastitih odluka, svaku osobnu od-
govornost.
d. Istinski angairan i potencijalno efikasan direktor .moe biti op-
tuen da uzurpira samoupravna prava. Nakon nekoliko takvih
210
iskustava, frustrirani direktor se vjerojatno
jednom od tri prethodna tipa.
_ Stoga se sve odluke mogu svrstati u kategorije: strateke od-
luke, odluke, profesionalne odluke i rutinske odluke.
Primarni interes samoupravljanja su strateke odluke; odluke
bi uglavnom trebale biti preputene izvrnom odboru; rad i
rutinsku administraciju treba izvravati osoblje za to zadueno, bez
uplitanja izvana. Nerazlikovanje tih kategorija odluka zavrava
u organizacijskoj konfuziji.
Zapravo je problem i sloeniji. U ranim etapama
samoupravljanja postoji izraena tendencija prema koncentrjranju
samo na donoenju odluka. To izgleda kao znak i
Proces pak, ima najmanje pet etapa i donoenje odluke je
samo jedna od njih. Ako ostale etape nisu pod kontrolom, puko
donoenje odluke malo pridonosi cjelokupnoj i moe negativno
djelovati na efikasnost. Neto modificiranim pristupom Ivana Paja
1S
moemo opisati sudjelovanje u stratekom kako je pri-
kazano u tabeli 10.
TABELA 10
POSTUPAK DONOENJA STRATEKIH ODLUKA
Sudionici
u
CJ
!:l
vanju
;&;l
..
r;
'o CJ
....
> d
!a
o CJ o !:l ....
Etape -a
d o -8 l-I .. .9 !:l ...... .... >
..... -
CJ.l<: >0 .- CJ ... 'o o
... !:l >"l o
;:1..0 El
s= 'o <I.) 'o .... 'o ......

!:l CJ
odlu-
d ...... d'O d > <I.) .. .. o
r; o o ct!
p:: ;}l
N'O
0:0
..., "l
p..;u

..... o IZl o 1Zl.l<:
I
1
I
2
I
3
I
4
I
5
I
6
I
7
I
8

-
I Inicijativa
(definiranje
problema) x x x x x x x x
II Pripremanje
odluke (raz-
rada varijanti) x x x x x
ill Donoenje
odluke (izbor
varijante) x x x
IV Izvravanje
odluke x x x x
V Kontrola izvr-
avanja (i mo-
korekcije) x x x x x x x x
Postoji pet etapa i osam sudionika u U
prvoj i posljednoj etapi sudjeluje svih osam. etapa rezervirana
je za samoupravne organe, tj. za zakonodavce. Oni ispravno pro-
14"
211
voditi svoju vlast - to i efikasno - samo ako
preostalih dvadeset pet elemenata matrice ispravno funk-
cioniraju. Napose, etapa odraava organizacijsko 4,
koje navodi da je izvrni rad stvar kompetentnosti.
3. Krivo kontrole. To je tijesno povezano s drugim pro-
blemom. Samoupravljanje, naravno, podrazumijeva' kontrolu svih
aktivnosti. Tada se naivno misli da se kontrola najefikas-
nije obavlja izravnim sudjelovanjem u svim odlukama, ad-
ministrativne, i rutinske odluke.
16
To vodi k uplitanju, spo-
menutom prije u problemu 2. Tretiranje i rutinskih odluka
kao stratekih i nepriznavanje bilo kakve diskrecijske vlasti izvrnom
odboru ima ove posljedice: .
a) Poslovanjem se 'upravlja .manje uspjeno jer direktori ne' mogu
odmah reagirati na mijenjanje uvjeta poslovanja. Oni najprije moraju
traiti sazivanje sastanka da bi dobili ex ante ovlatenje za namjera-
vanu akciju. da su savjeta proizvodni radnici,
oni ne' mogu biti sazvani neregularno i u bilo koje vrijeme. Tako
odluka biti odlagana, a uvjeti se, u mogu promijeniti i
namjeravana akcija postati besmislena. Ako se odluka ne odloi, direk-
tor postupiti ilegalno, to njegovu frustraciju i narua-
vati sistem.
b) Ideja o kontrole upravljanja na taj predstavlja
iluziju. Direktori se ne razlikuju od ostalih kolektiva po
inteligenciji (bilo tko moe biti inteligentniji), ni po boljem obrazovanju
radnici su bolje obrazovani), a ni po viem statusu (izborni
funkcionari uivaju visoki drutveni status). Razlikuju se po poznava-
p.ju posla koji rade, po iskustvu i, moda ponekad, po posebnom
talentu za takvu vrst posla. Stoga nikakva razina obrazovanja
ne moe zamijeniti potrebnu ispravno promiljenih informa-
cija. O informacijama se ne moe razmiljati na sastanku sazvanom u
posljednji Ukratko, rad i rutinske
odluke) je posao i kao takav se mora tretirati. Amaterizam
nikome ne koristi, a svima veliku tetu.
c) Zbog a i b ne samo da se kontrola ne postie nego ona
moe lako biti izbjegnuta i zamijenjena automatskim
bez razmiljanja (rubber - stamping).
Efikasna kontrola moe se ovako
(a) ocjenjivanjem ukupnih poslovnih rezultata; ako su oni dobri,
uprava je vjerojatno dobra; ako su oni slabi, uprava mora dati zadovo-
objanjenje;
(b) poslovne odluke s izvravanjem; drugim
ma, rezultate:
(e) rjeavanjem albi.
4. Izravno krenje organizacijskog 3, tj. razilaenje
nja i odgovornosti. To je vrlo fenomen. Svatko je eljan od-
ali nitko preuzeti odgovornost. Postao sam svjestan te
ponaanje vlastitog savjeta koji se sastojao od
visoko obrazovanih ljudi. U nekoliko prilika, savjet me kao direktora
pokuavao prisiliti da poduzmem (ili da ne poduzmem) akcije
kada sam ja znao da bi to bilo tetno za instituciju. Kad nisam
212
r
j
I
I
I
.\
uspio uvjeriti savjet da prihvati moje prijedloge, ponudio sam da se
provede odluka pod uvjetom da savjet preuzme odgovornost
za rezultate i da se o tome kolektiv unaprijed obavijesti. Mislio sam da
je to potena pogodba i bio potpuno kad je moja ponuda
izazvala buru negodovanja. mi je da savjet moe donijeti bilo
kakvu odluku, a da je direktor obavezan da ju provede na vlastiti
rizik. Zatim je moja ponuda ostavke bila kao ucjenji-
vanje. Kako to nije bila izolirana epizoda,l7 doao sam do da
su autoritarne sklonosti tako duboko da su ne-
svjesno prenesene i u samoupravljanje. Savjet zadrava Tko god
ima ima pravo izdati naredbe koje obavezuju. Nije vano da li te
naredte imaju smisla; one moraju biti provedene. Pokuaj da ih se
negativno ocijeni, izazov je autoritetu savjeta i ne moe se tolerirati.
Drugim nije ako ne moe biti arbitrarna. Dobar sa-
vjet za zatitu zakonitosti moe u takvim Naravno,
potpuno je nUDo i znanstveno utEmeljeno, obrazovanje o samo-
upravljanju. . .
5. Odluke temeljene na popularnosti iIi nekonzistentne
Ovaj problem je usko povezan s problemom 4. Kada samoupravlJanJ.e
na etapi i zbog odluke d.obro .pn-
premljene, ishod rasprave zavisi mnogo o opcem
nih na sastanku. Ako na drugi sastanak drugi sastav elanova
se raspoloenje iz bilo kog razloga promijeni, prijanja. moze
biti ukinuta ili promijenjena. Kako je savjet suveren u
u 4 to se ne smatra neprimjerenim. Jednom pnlikom savjet Je
dodijelio 'nezavreni stan osobi koja je bila pr::a na .!isti.
Uskoro zatim, je bio poslan na drugu duznost l nesto kasmje se
drugi radnik prijavio za stan. Tako je savjet dodijelio stan
ku. U vrijeme kad je stan dovren, prvi se vratio na sv:oj posao.
Direktor - pasivan tip - neduno je informi.ryao savjet da msu
izdati dva rjeenja za isti stan. Nastavak p'nce se l.ako
Drugi ilustrira nekonzistentno st dijela I odbiJanJe w da
snosi odgovornost ili da se svoje. To me
i danas zapanjuje. Unutar mstituta postojao je racunskl centar kOJI
nije mogao pokrivati svoje trokove. smo. ?a po-
ticajni obrazac l<ojim bi centra dijelili sve Ih
razlike u poslovnim rezultatima s omma prethodmh
godina. U svakom se, poboljanje nije jer su po-
stoci poticaja bili vrlo skromni. Ipak, novi direktor centra bio izuzet-
no sposoban i u vrijeme godinje rasprave o poslovanjU centar
se mogao ponositi da.
priznanje postignutim Je da
prologodinju odluku I arbitrarno Je raSpOdljeho Visak. NikakVI
argumenti da pacta sunt servanda za sve, savjet, nisu mogli
katastrofalnu odluku. Odgovor je bio kak,? nije znao
da centar moe poslovati tako dobro i da se ne moze tolenrati da za-
posleni u centru zarade Institutu).
upao u gubitke. Nakon jos nekoliko shcmh odluka, oSJecaJ nesigurnosti
se iriti cijelim radnim .., .
6. Krivo pravda 1 krmo prIml]en7ena solIdarnost. Ako su
direktori pretpostavljeni, je da se oni mogu ponaati nepravedno
213
i nanijeti tetu pojedinim radnicima. Iz toga slijedi priznata potreba
za dunim postupkom rjeavanja albi. Ako, vladaju radnici,
to ne mora biti Ako je nekome neto loe on se
aliti savjetu i njegovi suradnici udovoljiti albi. Ta sklo-
nost objanjava tendenciju preputanja svega savjetu, a za-
nemarivanje institucionaliziranog rjeavanja sukoba. Kao posljedica,
albe se rjeavaju arbitrarno kao posljednje dnevnog reda iscrp-
ljenog savjeta. Manje glasni, manje uporni, manje popularni i manje
radnici nemaju izgleda da dobiju satisfakciju. Pravda savjeta ra-
radnici se tada sindikatu i redovitim sudovi-
ma ili organiziraju trajk - to naravno unitava bit samoupravljanja.
ne ostaje neispravljena samo teta pOjedincima nego
i teta interesima ostaje nekanjena. To se moe
nazvati krivim upotrebljavanjem solidarnosti. krivi za e-
nisu otputeni sve dok nisu na sudu. Blagaj-
nici zatvoreni zbog pronevjere ponovo se zapoljavaju na isti posao.
Direktori za djelo ponovo postaju direktori.
7. preciznog razdvajanja i administrativ-
nog rada. Obrazovanje Informacije isto tako. da su
direktori, po svoj prilici, bolje obrazovani nego radnici (u sadanje
vrijeme) i bolje informirani o poslovima nego bilo tko drugi,
oni imati vie nego neke druge skupine. Ta moe biti, a
i jest, zloupotrebljena. Prije je objanjeno kako naivni pokuaji
vrenja kontrole sudjelovanjem u administrativnim odlukama mogu
proizvesti neeljene efekte. to se moe za rjeavanje problema?
Empirijsko istraivanje pokazuje neke zanimljive koje nisu
potpuno konzistentne Nosioci arbitrarne uglavnom
su generalni direktori ili direktori odjela. Njihove rtve su kvalificirani
radnici u malim organizaCijama i u velikim. Neprijateljstvo
klika prema kvalificiranim radnicima i poka:-
zuje njihovu inferiornost. dalje socioloko istraivanje
pokazalo je da su skupine s niom razinom obrazovanja
manje naklonjene kooperaciji s ostalim skupinama, manje spremne za
komunikaciju,' manje zainteresirane za korektne informacije
i osjetljivije prema hijerarhijskim razlikama. Ukratko, to je direktor
manje kompetentan, to je svojevoljniji i agresivniji. On mora stvoriti
jer je to jedini zadravanja Ako
kriterij, iz nekog razloga, ima vanu ulogu u izboru direktora, nekom-
petentni direktori teit stvaranju saveza s centrima
izvan to upravljanje i smanjivati efikas-
nost. se ustanovilo da je svojevoljnost u politici zapoljavanja
visoko korelirana sa slabim organizacijskim razvojem radne organiza-
cije.
ls
Opet iznova da je striktni profesionalizam (izvr-
nog) upravljanja nuni preduvjet uspjenog samoupravljanja. Drugi
preduvjet je potpuno razvijena i konzistentna organizacijska struktura.
8. Fragmentacija zbog decentraliza.cije. Ekonomska jedinica osnov-
na je organizacijska jedinica prema prvom organizacijskom principu.
Ako se promatra kao federacija ekonomskih jedinica, unu-
tranja organizacija po svoj prilici, biti sloena i zahtijevat
iskustvo i poznavanje radi ispravnog upravljanja. Unutra;-
214
nja decentralizacija je iskuana i u i postoji
mnotvo literature o njenim brojnim aspektima. Relevantno
znanje postoji i moe se korisno primijeniti. To ipak ne smanjuje sloe-
nost problema: osim toga, literatura nije joj naklonjena.
Spontana amaterska reakcija na problem je traenje ekonomske samo-
stalnosti ekonomskih jedinica. Radne jedinice moraju biti financijski
nezavisne ako su samoupravne. To se moe tako da ekonomska
jedinica ima vlastiti bankovni i da prodaje svoje usluge ostalim
jedinicama po trinim cijenama. (Naravno, centrala se fi-
nancira a postoje i neki fondovi na razini podu-
Dosljedno tome, ekonomske jedinice se ponaati kao
zasebna Kako, po prirodi stvari, neke jedinice ne mogu funk-
cionirati kao zasebna (takve kao odjel ili
specijalizirana trgovina za popravke), one koje mogu (to proizvode
gotove proizvode za trite) su u povlatenom poloaju i isko-
ritavati svoje prednosti. se dezintegrira u
sastavne dijelove. Ako integritet i ostane decentrali-
zacija izgledati vie kao namjetena.
l9
pogreka je
na. jest upravo zato to je njegova unutranja orga-
nizacija utemeljena na netrinim Trite se zaustavlja na
kapiji Ako se uvede unutra, se dezintegrira. Samo-
upravna samostalnost ekonomske jedinice moe se prikladnim
financiranjem, ali to opet zahtijeva adekvatno znanje.
9. Umnoavanje sukoba. Fragmentacija opisana u 8 vjerojat-
no To se dogodilo u Jugoslaviji
nakon slabo koncipirane institucionalne reforme kOjom se utemeljila
tzv. osnovna organizacija udruenog rada. studija, uspo-
jedno jugoslavensko i jedno englesko pokazala je
da su sukobi bili tri puta brojniji u jugoslavenskom

Da-
kako, bilo bi utopijski da sukobi nestanu, i u vjeto iz-
samoupravnim organizacijama. Vjerojatnije je da se do-
goditi suprotno. Kao to su autori upravo citirane studije pretpostav-
ljali, sukobi bi trebali biti kad je jednolikije raspodijeljena:
ne se mnogo sukoba kad je razlika u skupinama
velika. Ta hipoteza je kad se pronalo da su skupine, uklju-
u sukobe u engleskom uglavnom istog hijerarhijskog
ranga, a one u jugoslavenskom hijerarhijski su bile blizu.
to je raspodjela je neizvjesnost i
sukobi u organizaciji su Neizvjesnost demokratiza-
cijom moe imati integrativne ili dezintegrativne efekte. U prvom
brojniji sukobi pridonose fleksibilnosti, razumije-
vanju i brem sukoba to vodi efikasnosti. U
drugom i odnOSi, i efikasnost mogu biti uniteni.
Samoupravna organizaCija je, prema tome, vrlo osjetljiva na sukobe.
Stoga su organizacijska shema i metode rjeavanja sukoba' vrlo vani
za efikasno
10. Zloupotreba demokratskog postupka od pojedinaca i skupina
za promicanje svojih privatnih interesa. ako se uvaava svih est
organizacijskih pravila i ako je institucionalni poredak savren, samo-
upravljanje ipak moe ne funkcionirati ispravno. Dok formalno uvaa-
215
vaju statute i pravilnike, pravila i uredbe, pojedinci i skupine mogu
zloupotrijebiti pravila i unititi njihovu demokratsku bit.
Svatko upoznat s radom odbora je savreno svjestan toga. Slijedi saet,
pregled mojih zapaanja kroz nekoliko godina
u samoupravnoj organizaciji s visoko obrazovanim sudionicima. Pregled
nije sveobuhvatan, ali daje jasnu ideju o razornom utjecaju takve
prakse. "
1. Pojedinac ili skupina potakne razmatranje neugodnog pitanja ili
problema. Opozicija nastOji tu inicijativu. Najjednostavnija i
najprimitivnija reakcija je zahtjeva u dnev-
ni red. Objanjenje takvog postupka moe biti zaboravljivost, gubljenje
materijala, potreba za prethodnim savjetovanjem s ostalim tijelima.
2. Ako se zahtjev i uvrsti u dnevni red, on nije potrebnim
informativnim materijalom. Bez adekvatnih informacija, savjet ili odbor
odbija da ga razmotri.
3. Predmet se stavlja na kraj dugog dnevnog reda. Do kad
na red za razmatranje svi su iscrpljeni, pa se sastanak ra"sputa
ili vie nema kvoruma, pa se rasprava Isti moe se ko-
ristiti za izmam1jivanje eljene odluke. Kad, zbog iscrpljenosti, mogu-
oponenti napuste sastanak, preostali klike mogu lake vriti
pritisak u smjeru donoenja njima povoljne odluke.
4. Ako se prve tri prepreke svladaju, klika moe ometati
nje, tj. donoenje odluke i na drugi Samo je potrebno da nekoliko
ljudi iznese potpuno besmislene prigovore i stvore konfuziju. Posljedica
toga bit konfuzna, odnosno besmislena odluka ili se donoenje
odluke opet odgoditi. Isti trik moe se primijeniti kada odgovorni od-
bor mora obavezno odgovoriti na sugestije ili kritike predloenog novog
statuta, a to eli
5. Odluka se donese, ali se, na neki ne unese u zapisnik ili se
nejasno formulira.
6. Ako nijedan drugi ne uspije, izvrni slubenik jednostavno
moe propustiti da izvri odluku. Da bi se reagiralo na takvu situaciju,
mora se zapisnik i jayno kritizirati izvrioca.
Mnogi se, po svoj prilici, ne ele time baviti.
7. Elegantniji je neko vrijeme i zatim vratiti predmet
samoupravnom tijelu na ponovno razmatranje s obrazloenjem da
nije jasno kako bi se odluka mogla izvriti. Kako na sastanku vjero-
jatno biti prisutni novi ljudi i prevladavati novo raspoloenje, nova
odluka biti neto to daje dobrodolu priliku za dalju
zbrku. PO ponovno razmatranje je tempirano tako da prvo-
bitni inicijator rasprave ne bude na sastanku (ili je bolestan ili na
slubenom putu).
8. Dobro poznati trik je proglaavanje predmeta tako vanim da
zahtijeva posebno pododbora osnovanih u tu svrhu. Do
tad?, dok se pododbori osnuju i predmet raspravi, on postaje irele-
vantan.
9. Ako postoji nekoliko samoupravnih tijela, izvrni slubenik moe
predmet slati od jednog do drugog tijela, se da ne zna
u je nadlenosti predmet. Tako nastala konfuzija je dovolj-
na da uniti projekt. Isti moe se upotrijebiti kad se eli na-
metnuti nepopularna odluka: predmet se iznaa pred nekoliko tijela
216
sve dok jedno od njih ne donese pozitivnu odluku. Mora se,
voditi da treba od najnie razine autoriteta i prema
sve vioj.
10. Ako postoji zakonski rok u kOjem se neto mora napraviti,
predmet, projekt ili statut se pripremi za raspravu posljednji dan roka.
Tako se ne moe provesti stvarna ponovna revizija.
Postoji mnogo prostora za aktivnosti i eljnih
pojedinaca. to je vie tijela za donoenje odluka (predsjednitvo, senat,
savjet, u odjela fakulteta) i to je vie regulativnih uredbi
(dvadeset osam u ovom su zloupotrebe samo-
upravljanja. Ako se statuti, uredbe i pravila pripremaju uurbano, mo-
raju se poslije preispitivati i mijenjati. Uskoro postaje
potpuno izgubljen u nastalOj gomili papira. Oni koji su angairani u
izvrnom radu i je dunost da prisustvuju svim sastancima, imaju
neospornu prednost nad ostalima u radnom kolektivu. Oni nisu samo
bolje informirani nego mogu voditi postupak donoenja odluka tako
da neeljene, a nametnu eljene odluke. Kada se nagomila
papirni posao, moe biti potrebno i iscrpno istraivanje da bi se pro-
nalo to je, kada i tko Zbog toga je dosta vano da organiza-"
cija bude jednostavna i da se kontrola dobro institucionalizira: Vaniji
je, ipak, razvoj kulture, to se moe samovre-
menom, obrazovanjem i aktivnim sudjelovanjem.21
11. Opasnost od neefikasnosti i etatizma. upravljanje
biti ako uprava stvori kliku, nepravda se ne ispravlja, eko-
nomske jedinice se bore jedna protiv druge i sastanci traju ad nauseam.
Umjesto da nestane, alijenacija moe u stvari porasti. od-
nosi se izrazito pogorati, a efikasnost se smanjiti. Vjera u samo-
upravljanje biti uzdrmana. Radnici se spontano okrenuti prema
vladi. Umjesto da rjeavaju svoje probleme sami, oni traiti uplitanje
vlade. To osigurava masovnu drutvenu podlogu etatizmu.
22
Neuspjeli
socijalizam tako degenerira u etatizam.
Sada moemo nau raspravu o jednakosti
je da upravljanje nije sredstvo koje
sve bolesti. Ono stvara svoje vlastite probleme koji nikako nisu bez-
Ako se s njima ne postupa krajnje oprezno, drutvo snosi veliki
rizik da zavri u etatizmu.
Samoupravljanje je radikalno nova drutvena organizacija. Ljudi koji
su odrastali u drugom sistemu i mu se, ne mogu se preko
promijeniti. Napose pOjedinci nisu naviknuti da ocjenjuju objek-
tivnost miljenja i nespremni su tolerirati odluke kOje su do-
nijeli njihovi kolege bez njihove prisutnosti. Iz toga proizlaze greke u
organizaciji o kOjima smo prije raspravljali. ako je, u
organizacija adekvatna, samoupravljanje ne mora nuno funk-
cionirati. Sve se ne moe regulirati. Zapravo, previe pravila ima ne-
gativne efekte upravo kao to to ima i nedostatak pravila. Potrebno je
masovno iskustvo i drutveno Jedino nakon stvaranja
adekvatnih i tradicije, moe se ispravno funkcionira-
nje organizacije. Quid leges sine moribus? Dobro je podsjetiti se da su
ranom kapitalizmu trebala da se oslobodi takve barbarske
prakse kao to je tjelesno kanjavanje i interveniranje policije u rad-
odnosima. J ednom, kad prva generacija stekne samoupravno
217
iskustvo, od pa nadalje, drutvo biti u boljem
poloaju da rjeava tih jedanaest problema, do sada otkrivenih u dru-
tvenoj praksi.
Ova analiza upozorava na faktore koji razvoj
upravljanja. To su:
a. Duga industrijska tradiCija. Kvalificirani radnici pokazuju izrazito
pozitivniju sklonost prema samoupravljanju nego nekvalificirani. Indu-
strijski radnici podjelu rada i kompetentnost kao
gotovu
b. Duga tradicija demokracije. Kako je samoupravljanje
proces, ovog uvjeta je
Uvjeti pod (a) i (b) mogu se zamijeniti - ne znam da li potpuno
ili samo - istinskom drutvenom revolucijom kOja podie
razinu drutvenih aspiracija i stvara volju za rtvovanjem za
dobro.
c. Visoki osobni dohoci koji osiguravaju zadovoljavanje bitnih po-
treba. da su reducirani egzistencijalni rizici, ljudi su manje po-
hlepni i voljniji su da se sloe s ostalima. Konkurencija se lake moe
zamijeniti suradnjom.
d. Kratak radni tjedan, to osigurava dovoljno vremena za partici-
pativne aktivnosti.
e. Visoka razina obrazovanja, to smanjuje barijere u komunici-
ranju.
je da tih pet uvjeta, . uzetih zajedno, podrazumijeva visoki
stupanj ekonomske razvijenosti. To je, naravno, stari Marxov
da su najrazvijenije zemlje potencijalno najspremnije za socijalizam.
kako drutveni razvoj nije poten-
cijali mogu se ili ne moraju iskoristiti. Zato se upravljanje ne
treba - i nije se trebalo - prvo pojaviti u visoko razvijenim zemljama.
S druge strane, niska razina i stopa razvoja vjerojatno bi unitili rad-
upravljanje, ako se ono, iz nekog razloga, i pojavi (u takvim
uvjetima op. pr.).
Potrebno je dati posljednju napomenu. Prepreke razvoju istinskog
upravljanja stvarno su goleme. To, nije razlog za
Naprotiv, ako smo zainteresirani za humaniji drutveni si-
stem - a socijalizam bi to trebao biti - tada je upravljanje
najsnaniji instrument drutvenog preobraaja s kojim raspolaemo.
Ono osigurava podlogu svakodnevnog odgajanja za razvoj
kih proizvodnih odnosa i demokracije.
218
Poglavlje 9
Jednakost
l. Raspodjela prema radu
Od vremena Proudhona, a osobito otkad je Marx autoritaitvno po--
novio Proudhonov zahtjevi u svojoj Kritici Gotskog programa (1875),
raspodjela prema radu je kao
raspodjele. Stvarno se mislilo na raspodjelu prema proizvodu rada.
se prirodnim smatrati pravednu razmjenu kao zahtjev da svaka
osoba primi od drutva toliko koliko mu i pridonosi (preciznije, neki
dio prOizvodnog doprinosa, jer postoje drutveni trokovi koji se mo-
raju pokrivati). To se smatralo tako vanim da se
upotrebljavalo kao ekonomska definicija socijalizma. Stoga je
da to nije do sada bilo podvrgnuto strogoj ana-
lizi. Mnogo se govori o raspodjeli prema radu, a, u stvari, nema ana-
lize koja bi nam objasnila to bi to zaista trebalo
Jedan od razloga za ovakvo stanje stvari jest da su
rezultati rada u znatnoj mjeri drutveno
se teko ustanoviti objektivnu osnovu koja bi nam
razdvajanje individualne i drutvene komponente produktivnosti te
samo individualne komponente. Kako bismo upravo to
ustanovili, predlaem da nastavimo kako slijedi.2 .
proizvodnja robe zavisi od dvije skupi-
ne faktora koji se mogu kao radni i neradni faktori. elimo
pridati cijenu prvoj skupini, ali da bismo to mogli, moramo odrediti i
drugu skupinu faktora. tovie, zbog alokativnih svrha, moramo tako-
pridati cijenu i drugoj skupini faktora. Ocjenjivanje vanosti jednog
faktora u cjelokupnom proizvodnom rezultatu dodjeljivanje cijene
tom faktoru. Stoga zadatak raspodjele dohotka prema izvrenom radu
podrazumijeva utemeljenje teorije formiranja cijena u pri-
vredi. Za nau svrhu bit dostatan samo rudimentaran pregled te
teorije. .
Radna komponenta sastoji se od dva razdvojena faktora: (a) indi-
vidualnog rada i (b) kolektivnog rada. Ti faktori mogu se nazvati i (a)
neposredni rad i (b) poduzetnitvo. Prvi faktor zahtijeva individualno
a drugi kolektivno.
Individualni ili neposredni rad podrobno je opisan II literaturi, pa
ne zahtijeva mnogo elaboriranja. Rezultat indivdualnog rada
dva (1) intenzivnost i trajanje rada i (2) osposoblje-
nost, odnosno vjetina: No, osposobljenost ovisi o
nom talentu, a o naobrazbi. Naobrazba je, pak, rezultat
truda u i obrazovanja dostupnih radniku. Ako, da
219
bismo izbjegli reductio ad infinitum, zanemarimo da domet
tenji, obrazac vrijednosti, itd, zavise od obiteljskih prilika i neposred-
ne drutvene okoline (to da su drutveno moemo
razlikovati tri elementa u faktoru neposredni rad. Pojedinac je
potpuno odgovoran za intenzivnost i trajanje rada, kao i za trud u
Nadarenost je egzogeni dar prirode. Razlike u
obrazovanja su drutveno Stoga je, strogo uzevi,
raspodjele primjenjivo samo na prvi element. Talent zahtijeva poseban
tretman. za obrazovanje trebaju biti jednake za sve.
U ili vlasnik odnosno nje-
gov predstavnik je poduzetnik. U kOjim upravljaju radnici, .
vlasnik je drutvo, a svi radnici su predstavnici drutva. Oni nastupaju
kao kolektivni poduzetnik. Kao faktor proizvodnje poduzetnitvo
je odraz da se rad ne obavlja izolirano, nego, se po pravilu,
organizira i obavlja kolektivno. Poduzetnitvo se sastoji od tri
elementa.
- "1. Prvo, -radnici moraju nekako uspostaviti radne odnose u svom
Oni se mogu prepirati ili Radna atmosfera moe
biti povoljna ili nepovoljna za proizvodne napore. Skupine ljudi u
mogu biti ujedinjene ili razjedinjene. Emotivna i
energija kolektiva moe se prenositi II proizvodni napor ili se moe
bespotrebno troiti u uzajamnim optubama i svladavanju osobnih i
kolektivnih sukoba. Iskustvo pokazuje (i jedva da bi se moglo
vati neto drugo) da je radna produktivnost vrlo osjetljiva funkcija
odnosa u
2. Drugi element vie je prirode. Poduzetnitvo podrazu-
mijeva koordinaciju svih aktivnosti. Koordinacija se mora provoditi
na nekoliko razina, od razine ekonomske jedinice i
na razini cijelog Koordinacija je povezana s ko-
ordinacijom, kontrolom i nadzorom. .
3. element sastoji se od u uvjetima neizvjesnosti,
inovacije. Radni kolektiv snosi odgovornost za donesene
odluke. U uspjeha, svi imati udjela u viku; u ne-
uspjeha, svi sudjelovati u snoenju gubitka. Osnovni element po-
je neprestani tok inovacija. Ekonomski rast
podrazumijeva neprekidan produktivnosti, a to opet
inovacije. Oni koji propuste uvoditi inovacije dovoljno brzo vidjet
da im zarade zaostaju za kretanjima. Ako je propust u
nju inovacija ozbiljniji, na primjer, ako kvaliteta proizvedene robe vie
ne zadovoljava zahtjeve - radni kolektiv pretrpjeti gu-
bitke, a zarade se smanjiti u apsolutnom iznosu. U obrnutom slu-
visokog rasta produktivnosti, osobni dohoci rasti bre od
nacionalnog prosjeka. .
Prema tome, poduzetnitvo je odnosima,
organizacijom rada i radnog kolektiva. Zbog toga osobni
dohodak svakog pojedinog radnika ima dva sastavna dijela. Jedan
odraava njegov vlastiti individualni doprinos Drugi je rezul-
tat kolektivnih napora njegovog (udiO u viku ili profitu
inventivnim aktivnostima). Neraspodijeljeni dio profita
ostaje u i upotrebljava se za financiranje investi?ija.
220
Moemo saeti. plus raspodijeljeni profit predstavlja osobni
dohodak. Osobni dohodak plus neraspodijeljeni profit predstavlja rad-
_ni dohodak. postupak za radnog dohotka jest
pronalaenje ukupnog dohotka i odbijanje neradnog dohotka (dohotka
koji nije radom, op. pr.).
Neradni dohodak sastoji se. od vrsta rente. Najbolje
poznata svakako je zemljina renta. ona se moe apsorbirati
oporezivanjem prema katastarskom prihodu od zemlje. Katastarski
prihod se na osnovi kvalitete zemlje i uvjeta pro-
izvodnje. Razlike u katastarskom prihodu se porezom. Vi-
ak ostvaren iznad katastarskog prihoda rezultat je rada i inovacije te
ostaje zemljoradniku, odnosno zadruzi. -
Tijesno povezana s tim je gradska renta. odnosa
potranje i ponude u pojedinom mjestu, nije teko utvrditi ravnotenu
.. cijenu zemlje ili cjenu kOritenja zemlje po jedinici vremena. Ta renta
se apsorbirati nametanjem p0rezne stope.
Postoji dugo, iskustvo u rente odgo-
sistemom najamnina to je zakupnik vlasniku zem-
ljita za iskoritavanje rudnika (royalties).
Sasvim je vrsta rente dohodak od kapitala, tj. kamate.
da je kapitaloskudan i u drutvenom je vlasnitvu, radni
kolektiv mora platiti cijenu za povlasticu upotrebljavanja kapitala.
U idealiziranom primjeru iz udbenika marginalna efikasnost investi-
cija bila bi u cijeloj privredi. Ravnotena kamatna stopa
bila bi tako da potranju za investicijama s ponu-
dom raspoloivih sredstava za investicije. To investiranje se financira
iz sredstava i kamate su u anuitet za otplatu
zajma. Zbog toga neki ekonomisti inzistiraju da u samoupravnoj pri-
vredi sve investicije moraju biti financirane iz eksternih izvora.
3
No,
ne postoji stvarna potreba za tim. Zapravo, to bi bilo opasno,
jer bi umanjivalo nezavisnost radnih kolektiva, a
finanCijskih institucija i dravne administracije. Sve to se trai jest
da se ista kamatna stopa i na investicije financirane iz in-
ternih fondova. Te kamate mogu, ostati u inve-
sticijskim fondovima .-
Do sada opisane vrste renti dobro su poznate i o njima postoji
opsena literatura. o jednoj vrsti rente nije se raspravljalo
u literaturi. Tu rentu sam nazvao tehnoloka renta.
4
Treba da se
ne misli na tehnoloku rentu jedne inventivne aktivnosti.
Ta renta je dobro poznata. Zapravo, termin se odnosi na da
se, u svakom vremenskom razdoblju, objektivne inventivne
nosti razlikuju industrijskih grana. U posljednja dva
produktivnost u tekstilnOj industriji je rasla sporo, a brzo
je rasla u elektronskoj industriji. Ne postoji nita to bi tekstilni rad-
nici mogli da preokrenu taj trend. Tako ako bi porast produk-
tivnosti bio uzet kao kriterij raspodjele prema radu - kao to su
jugoslavenski sindikati - osobni dohoci tekstilnih rad-
nika rasli bi sporo, a radnika u elektronskoj industriji brzo. Ni u jed-
nom raspodjela dohotka ne bi bila vezana uz stvarno izvreni
rad. Da bi se dohodak raspodijelio prema radu, tehnoloka q:mta
mora se apsorbirati oporezivanjem. to nije lako Kako
221
se osnovni uvjeti koji stvaraju razlike u rastu produktivnosti mijenjaju
vrlo sporo, kretanja u prolosti moemo ekstrapolirati u za
razdoblje od nekoliko godina. Na toj osnovi, s korekcijom za promjene
relativnih cijena, moemo razrezati porez. U stvari, osnovno
je isto kao kod poreza na katastarski prihod.
Razlog zbog kojeg se o tehnolokoj renti nije raspravljalo u ranijoj
teorijskoj literaturi moe se objasniti nerealnim pretpo-
stavkama o perfektnoj mobilnosti faktora i trenutnim
ma. Pod takvim se pretpostavkama tehnoloka renta ne moe,
pojaviti. poraste relativna rentabilnost jedne industrijske grane,
rad i kapital selit se u nju, cijene njenih proizvoda.
Istovremeno se ponuda ostalih industrijskih grana smanjivati. Tako .
rentabilnost u industrijskoj grani koja se modernizira opada, a isto-
vremeno se u ostalim granama, tako da tehnoloka renta
nestaje. U stvarnom svijetu, rad i kapital nisu dovoljno mobilni,
cijene se teko smanjuju a investicije ubrzavaju teh-
noloki progres, to dovodi do jo razlika u porastu produktiv-
nosti. Kao posljedica, tehnoloka renta ostaje jo niz godina.
Kad su sve te rente eliminirane, ipak jo moe preostati neki ne-
radni dohodak. Monopolski ili monopsonski poloaj - bez
obzira iz kog razloga - vjerojatno stvoriti dodatnu
rentu. rente su vrlo promjenljive i, za razliku od ostalih
vrsti renti, ne mogu se objektivno ;odrediti. renta
moe biti i pozitvna i negativna (npr. gubici). Jedini instru-
ment apsorbiranja rente jest progresivno opo-
rezivanje. To je vrlo sirov instrument jer u nekom
eliminirati cijelu rentu, a u drugima moe zahvatiti dio
radnog dohotka. Te deformacije vjerojatno ipak biti kvantitativno
nesignifikantne iz ovih razloga.
. 1. Zbog jake tendencije k decentralizaciji i mnogo otvorenosti
poslovanja, samoupravna su manje nastrojena
nego u istoj grani.
2. Kao to se poslije pokazati, jedne indu-
strijske grane moe se kontrolirati. Tako se eliminira
renta industrijskih grana. Ipak, pojedina mogu objek-
tivnoj kontroli. ta pojedina vjerojatno stalno
ostati Dobici i gubici pojavljuju se u vrlo
i Prema tome, u neto duljem vremenskom
razdoblju pojavit se tendencija prema prosjeku. Ako je svako poduze-
pomalo monopolist u trenutku u toku relevantnog raz-
doblja, ni jedno posebno ne
3. Drutveno planiranje stabilnost trita i, prema tome,
smanjuje dobitke i gubitke.
4. da je kapital u drutvenom vlasnitvu, 'ne postoji potreba
za oporezivanjem neraspodijeljenog profita. Prema tome, efikasan rad-
ni kolektiv moe progresivno oporezivanje he
viak na nego ga, umjesto toga, moe investirati.
Kolektiv, koji ima reagirati. Moda neraspodije-
ljeni viak staviti u rezervni fond, to mu da pokrije mo-
gubitke u Tako radnici sami
bar - izvriti procjenjivanje rente.
222
o.dnosno preostala renta tijesno je povezana sa
snosen[em. k?j.e je, u socijalizmu, drutveno Iako
se;yneOCeklvanl . doblCl .ne mogu precizno izmjeriti, red je pri-
poznat postoje jake neformalne drutvene snage koje ogra-
ll1CUjU prekomjerno osobnog dohotka. Vrlo niski dohoci
se ne tolerirati. u velikim gubicima bit ili
hkvldlrano, a' njegovi radnici zaposleni negdje drugdje, ili sanirano.
U dohoci ne mogu pasti ispod minimuma.
:r;ro, . radlll ,!<olektiv mora platiti cijenu za promaaj u efikasnom uprav-
drustvenim kapitalom. Cijena predstavlja privremeno' obustav-
ljanje s a.m<;>.;tpravljanja. U svijetu savrene sigurnosti,
se ne pOjaviti. U stvarnom svijetu ona se
stalno POj aV.lj Uj e, u pravllno organiziranOj, samoupravnoj privredi
to nema vehko znacenje. - .
d:; se posljednja opaska. Eliminiranje rente ne pod-
razu:mjeva .nuzno lspumRavaD)e dohodaka od rente iz
S-y:e se time po.drazumljeVa jest da se taj dohodak ne moe raspo-
kao OSOblll dohodak. Ustvari, moe biti poeljno ostaviti
reclIDo, y kamate, i u za
tehnoloskog napretka lh pokrrvanja veliklh mvesticijskih ulaganja.
II. radnog dohotka
Problem radnog dohotka rijeit se u dva koraka.
Prvo moramo odrediti radni dohodak za cijeli radni kolektiv a tada
osobni dohodak za svakog kolektiva. '
Da bismo rijeili prvi zadatak, podijelit privredu u tehnoeko-
nomske homogene industrijske grane od kojih svaka deset
ili vie tvornica. Broj tvornica ne smije biti previe mali jer tada nisu
primjenjive pravilnosti. Ako se dogodi da postoji jedna ili
samo nekohko u pojedinoj industrijskoj grani, rjeavanje
problema dohotka postaje sloenije. moe postati neop-
hodno pregovaranje u svakom pojedinom preko mehanizma
privredne komore ili sindikata.
5
Unutar indus.trijske pojedina poslovati
na vrlo razhcltim razmama eflkasnosti. Varijabilnost u efikasnosti
odraavat se na varijabilnost u radnim dohocima. U normalnim
uvjetima nema na to bi se mogli aliti, jer su razlike u efikas-
nosti razlikama u poduzetnitvu, a nae raspodjele
zahtijeya rada. .
r.adni industrijskih grana ne smiju
... su radni kolektivi u elektronskoj
marljlvYl .l!l .spOSObll1jl od SV1,!1 radnih kolektiva u tekstilnOj
Iz. razloga radni dohodak, mjeren for-
mainlID kvahflkaclJama, mora bIti prrblizno isti u svim industrijskim
razlike trebaju se apsorbirati instru-
mentlma usmjeravanja kOjima se eliminiraju rente vrstama
poreza,. kojima se na cijenu ulaganja i proizvodnje
regulativll1m mstrumentima u investiranju i vanjskOj trgovini. Zbog
223
toga nije nevano spoznati da ne moe biti
-faire trite. Ono se mora vrlo strogo reguhrati. No, to ;eg.uliranJe
nije proizvoljno i ne moe biti v:lade kOJa Je
vo na vlasti. Reguliranje treba utvrdItI Jednake uVjete poslovanja ,::a
cijelu privredu, prema jasno nace-
lu Tako vlada postaje sastavm dlO socIJal!stickog trzlsta, odnosnq,
jo korektnije trite se, javlja. kao instrument
svjesnog drutvenog plamranja. Svako ostaje auto-
nomno - to je, naravno, bitan preduvjet za samoupravljanje.
upravna privreda pribliava se modelu
vie nego to bi to ,ikada )OS k
radni kolektivi ostaju stalno unutar prihvacenog SOCIJaliStickog
drutveno planiranje nadmauje planiranje cijena. PostOjI mz
drugih komponenti drutvenog planiranja kojima se
varanje trita u instrument planiranja. za nasu . svrhu, mje
potrebno to vano pitanje. ..
Kad je jednom dohodak
da ga se raspodijeli unutar kolektiva. Najprlje se dlO odvaja
za investicije i kolektivne fondove. O tome odlUCUJU.
upravna tijela. Ostatak - tj. dohotka.-. se
pojedinim radnicima. Koje kriterlJe treba .
Mogu se razlikovati dva aspekta rad. 1 rad
za sobom trokove.
6
rad 1 rad.
je vredniji rad onaj koji je teZI, odgovo;mJI! opasm]!,
nezdraviji, sloeniji, onaj koji trai 1Zo.b:azbu trud
u Koliko je takay- rad o oCJem
izvrioca rada i njegovih suradmka. Na njih utjecu, naravno, OpCl uv-
jeti ponude i potranj"e, tradicija i procjenjivanje ire Me:
stvarne odluke iO platnim razlikama donosi suverem radm
kolektiv. Odluke su razultat procesa savjetov.anja, pregovaranja i
. jamnog uvjeravanja. Taj je l,
okolnostima konvergentan. PO pravilu, na pocetku pO]edmCl smatr!lJu
svoj posao teim, pa . Eako i .vrednijim to to
njihovi kolege. Na kraju se postie nekI sporazum l on se unOSI u
statut .
Razlozi za konvergentnost procesa su jednostavni: SvakI
kolektiva materijalno je zainteresiran za pravednu do-
hotka. A pravedno je ono to ljudi smatraju pravednim. -
skupina radnika - koji smatraju da je njihov posao potcIJenjen,
radit ispod svojih i to smanjiti dohodak
kolektiva. Ako je njihov nepravde vrlo jak, se kole-
gama isplati da im platni stav. U skladu s neoklas1Cnom tra-
dicijom moglo bi se da se isplati platne stavove
se marginalnim dinarom upravo
dinar dohotka. se da se taj u
zadovoljava. se da je produktivno rac:imka
rano: on razlikuje samo dva za .place,
ljivo i neprihvatljivo Neka u po'!.ruC}U
ne mora zadovoljavati, ali to ne na pro1ZVodno ponasanLe.
Tako su u neprihvatljivom - gdje je platni stav preVIse
nizak - disruptivni efekti nezadovoljstva uvijek nego oni po-
224
platnih stavova potrebnih za dostizanje prihvatljivog
Moda se moe formulirati ovo pravilo: treba pove-
sve dok se ne dostigne prihvatljivo se da se to i
Radnici smatraju da su platite razlike prihvatljive, ali
vrednuju svoj posao malo vie.
Ravnoteni platni stav moe se i s druge strane ako se
prihvatljivo produi nanie. To je rezultat procesa drutve-
nog uvjeravanja. Dobro je poznato socijalne psihologije da se
individualno vrednovanje formira pod snanim utjecajem drutvenog
vrednovanja. Pravedno je ono to skupina smatra pravednim. Kao
rezultat toga, donja granica prihvatljivog biti priblino
jednoobrazno pa zahtjev biti zadovoljen za
sve radnike, a ne samo za one marginalne.
Jedno djelovanje drutvenog vrednovanja zasluuje
panju. To je egalitarizam. Dohodovne razlike su znatno manje u
samoupravnom nego u

Ekonomskim razvo-
jem zemlje te razlike stalno se smanjuju. oblici
posla vrednuju se vie nego prije. Smatra se da takozvani
kao i zamoran i neugodan rad iziskuje dodatne trokove,
. pa se zbog toga i vrednuje vie. Izmijenjeni drutveni odnosi stvaraju
promjene u vrijednostima. Brzo obrazovnih
daje dodatni poticaj u smjeru egalitarizma.
Uvijek je da struktura platnih razlika koju utvrdi kolektiv
ostane neprihvatljiva za neke Oni su tada slobodni da napu-
ste kolektiv, to i
Iako su radni kolektivi nezavisni, oni nisu izolirani. Kako je
kapital drutveno vlasnitvo, svako nepopunjeno radno mjesto mora
biti javno oglaeno i mora ga popuniti najbolji kandidat. Slobodno
kretanje rada vodi k priblinoj jednoobraznosti platnih razlika, to ima
alokativne posljedice .
Do sada smo razmatraIi u kome su ponuda i potranja odre-
vrste rada bile otprilike jednake. Ako to nije tako, postoji nerav-
notea i neminovno se javlja renta. Tehnoloki napredak stvara nova
zanimanja za koja su potrebne posebne kvalifikacije, u tom trenutku
deficitarne. Na primjer, u etapi kompjutera u zem-
lji, vjerojatno biti rijetki. Zbog toga se
natjecati kako bi dobili programera, a njihove
rasti iznad razine koja se smatra prihvatljivom za posao
nih karakteristika. Kada se osposobi dovoljno programera, njihove
padati dok ne dosegnu donju granicu prihvatljivog
U programeri uivati osobnu rentu.
Suprotan je obilne ponude vrste rada. Prekobrojni
radnici morat se prekvalificirati ili premjestiti na manje
vrednovane poslove. U slabo organiziranoj privredi oni mogu
postati nezaposleni. Dok traje proces prekobrOjni rad-
nici negativnu rentu.
Osobna renta moe biti stalna. Izuzetno nadareni znan-
stvenici, privrednici, umjetnici i sportai vrlo su rijetki. Ako bi ih
trebalo nagraditi prema njihovoj produktivnosti, njihovi dohoci bi
bili nedopustivo visoki. Istovremeno, upravo prihvatljivi dohodak koji
bi ih poticao da rade punim kapacitetom je relativno skroman. U
15 ekonomija socijalizma
225
bruto dohodak biti onoliko visoko
koliko to podnosi trite, a razlika trinog dohotka i prihvat-
ljivog dohotka biti oporezovana kao osobna renta.
Tako se neto dohodak s prihvatljivim dohotkom. U
praksi bi jedan Einstein primao skroman bruto dohodak jer
ne postoji mjerenja vrijednosti njegovog stvarnog doprinosa;
niti je to vano. Ono to je vano, s drutvenog i osobnog aspekta,
je znanstveniku da razvije potpuno svoju nadarenost.
U poslu, bruto dohoci biti - jer filmska podu-
i nogometni klubovi posluju - ali ne toliko visoki
koliko trite moe podnositi; jer javno mnijenje odrediti neke gor-
nje granice koje su drutveno prihvatljive. Na drugoj strani, porez na
osobnu rentu biti stopostotan nego samo otro progresivan,
se stopi od 100 posto na gornjoj granici.
Postoji i suprotan Produktivnost ili mentalno onespo-
sobljenih osoba bit previe niska da bi im osigurala sredstva za
dostojan ivot. Za dopunjavanje njihovog dohotka upotrijebit se
(subvencija), tj. negativan porez na dohodak.
III. O efikasnosti alokacije i optimalnoj raspodjeUdohotka
U normalnom kada su potranja i ponuda rada priblino
jednake i osobna renta odsutna,
ko trite rjeava problem raspodjele dohotka prema obavljenom radu.
To podrazumijeva alokativne posljedice. Kada se radni ko-
lektiv angaira u strukture platnih razlika, radnici imaju
neki pojam o razlikama u produktivnosti vrsta poslova. No,
nitko ne zna kako izmjeriti proizvodni doprinos jednog
sekretarice ili nadzornika. Niti je to vrednovanje jedini element pra-
vedne Kad su jednom one postaju trokovi koji
se dodaju drugim da bi se dobila vrijednost ukupne proizvodnje podu-
Ta vrijednost moe biti u skladu s trinom potranjom, ali moe
i odstupati. Ako je nia od vrednovanja trita, zaraditi
ekstra profit i proiriti poslovanje. Ako je ta vrijednost iznad trinih
cijena, morati smanjiti svoje trokove ili promijeniti svoj
proizvodni program.
Kako sve to zadovoljava: uvjete za efikasnu alokaciju resursa?
J edina teorija o efikasnoj alokaciji resursa, tre-
na raspolaganju, je teorija. Prema te
teorije, rad biti efikasno alociran ako je, u svakom trenutku upo-
trebe, marginalna vrijednost njegovog prOizvoda jednaka platnom stavu
koji je jednoobrazan u cijeloj privredi. Mislilo se da marginalna jed-
nakost osigurava nepostojanje druge alokacije rada koja bi mogla
proizvodnju. Ako se marginalni proizvodi razlikuju, realoka-
cija rada iz s niim marginalnim proizvodom u ona s viim
marginalnim proizvodom bi vrijednost ukupne proizvodnje.
Prema tome, odsutnost produktivnije alternative definicija. je efikasne
alokaCije. Jasno je da se u naem sistemu taj zahtjev teorijski lako
moe zadovoljiti. Jednostavno treba slijediti stav ekono-
226
mista i pretpostaviti da su jednake u cijeloj privredi, a da samo
profitna komponenta osobnog dohotka varira u produktivnosti. No,
to nije previe moe se pretpostaviti da tri
trine snage imaju jaki utjecaj na osobnih dohodaka
za raspodijeljeni profit). Te snage su: industrij-
skih grana, ulazak novih unutar jedne
industrijske grane, slobodno kretanje radne snage, orga-
nizatore. posla; radnika iste kvalifikacije u cijeloj privredi eg-
zodus iz i industrijskih grana u kojima je kvali-
fikacija potcijenjena i pritisak na radna mjesta gdje je ta kvalifikacija
precijenjena, zajedno s da bi jednaki rad
trebalo biti jednako
Prije nego to produimo, pogledajmo kako se teorija
primjenjuje u sistemu.
Odmah se inherentna u korpusu
teorije. U jednom od njenih ogranaka poduzetnitvo se prikazuje kao
faktor produktivnosti, a u drugom se, pak, tretira mnogo nego
svi ostali faktori (zemlja, rad, kapital). Stopa jednaka
je vrijednosti marginalnog proizvoda za sve faktore osim za poduzet-
nitvo koje, na neki dobiva ostatak. Tada se to zanemaruje i
alokacija proglaava efikasnom. jasno je da je ras-
podjela poduzetnitva, u bilo kojem danom trenutku, uvijek
i da se raspodjelom moda moe drutveni proiz-
vod.
Zatim, zahtjev marginalne jednakosti primijenjen na drugi faktor
- kapital - u krugu. da ka-
pitala ne moe postojati nezavisno od profita koji taj kapital donosi,
propozicija da marginalna vrijednost proizvoda kapitala bude (ili treba
biti) jednaka kamatnoj, odnosno profitnoj stopi kapitala, potpuno je
bez smisla. ako se dva faktora ne vrednuju prema njihovoj
marginalnoj produktivnosti, ne postoji teorijska podloga za pretpo-
stavku da korektno vrednovanje faktora - rada - stvarati
proizvodnju, nego vrednovanje utemeljeno na nekim drugim na-
Osim toga, postulirana formula marginalne jednakosti, da bi
bila zahtijeva vrlo proizvodnu funkciju. Jedino li-
nearno-homogena proizvodna funkcija sumu
faktora s proizvodnjom. Kako nema razloga za linearnu homogenost
svih proizvodnih funkcija, marginale jednakosti voditi vikovima ili
gubicima, i stvarne - kao i prihodi ostalih faktora - moraju
se cjenkanjem. To je ono to se i opravdava posto-
janje sindikata. Najzad, marginalne. jednakosti su izraene - i jedino
mogu biti izraene - preko vrijednosti,. a vrijednosti zavise o raspod-
jeli dohotka. da teorija nema to o .optimainoj
raspodjeli dohotka, razmatranje efikasnosti u duhu Pare ta nas ne od-
vodi daleko. Tako se teorija nepovratno obara i moramo
drugi standard za ocjenjivanje efikasnosti sistema.
treba usporediti taj sistem sa stvarnim sistemom.
Uzmimo poduzetnitvo. U privredi, poduzetnitvo -,-
iako vrste - je nejednako raspodijeljeno. No, ovdje
institucionalni okvir drutvu pruanje
manje efikasnim Zbog toga je drutveni kapital, preko
lS'
227
preraspodjele poduzetnitva, efikasnije upotrebljen, to je
u kapitalizmu Do daljeg poboljanja dovodi i manji stupanj
izraavanja monopola.
Problem je neto sloeniji. U udbeniku ekono-
mije sve su jednake zbog efikasne konkurencije: su tako-
jednake marginalnoj vrijednosti ili prihodu proizvoda -
da poduzetnici maksimiraju profite - to podrazumijeva
marginalne proizvode u cijeloj privredi.
8
istraivanje po-
kazuje da je ta pretpostavka samo iluzija. Place se znatno razlikuju,
ne samo od do nego od grane do grane.
A je da direktor vrlo unosnog svoje
vie da bi izbjegao probleme u vezi s radnom snagom. U naoj
teoriji od zapaanja da se margi-
nalni proizvodi i razlikuju od do (ali ne od
- grane do grane, bar ne U apstraktnom svijetu koji
neefikasnost, zato to radnik seli iz s niskom marginalnom
- tj. iz neefikasnog u efikasno - ukupna
proizvodnja rasti. U stvarnom svijetu neprilagodljivog kapitala,
problem se postavlja neto Moe se pretpostaviti da su u
ravnotei svi radnici zaposleni i da sva rade uz minimalne
trokove, ali da se troak razlikuje od
do Kretanje radnika iz nisko-efikasnog u visoko-efikasno po-
samo bi neznantno neto proizvodnju tog visoko-efi-
kasnog ali bi disruptivno djelovalo na proizvodnju nisko-
-efikasnog Rezultat bi bio smanjivanje ukupne proizvodnje.
Isto zapaanje se moe ovako formulirati. Kada tvornica radi iznad
kapaciteta, marginalni proizvod priblino je jednak pro-
izvodu i Na razini 'sk')ritavanja kapaciteta marginalni proizvod
naglo opada. Prema tome, radi postizavanja op tim uma, svako,
sposobno, mora pol puno iskoritavati raspoloive kapacitete.
Iz dosadanjeg razmatranja proizlazi da, napustimo apstraktni
svijet iz udbenika, nema jasnog rjeenja za problem efikasne aloka-
cije. Na razini - i sa stajalita -
preporuke su primjenjivije. Kao prikladnu aproksimaciju moemo
uzeti da marginalni troak i margi-
nalni prOizvod za svaki resurs, rad. eljene koje se
na godine, slue kao u tu svrhu.
9
proizvodne funkcije ublaava se tretiranjem profita kao
ostatka. Tada i marginalni proizvod biti jednaki u svakom
ali se oboje razlikovati u U tom
smislu. nalikuju na
S obzirom na alokaciju poduzetnitva i njen manji stupanj mono-
pola, privreda je efikasnija od privrede.
da radnici nisu samo trudbenici nego i poduzetnici, socijali-
i bitno su Kada se radnik pre-
seli iz jednog u drugo proizvodne funkcije tih dvaju podu-
ne ostaju nuno nepromijenjene, zbog toga to radnik nosi sa
sobom i sposobnost. Poduzetnitvo podrazumijeva ino-
vacije, a inovacije predstavljaju promjene u proizvodnim funkcijama.
Kako se takve promjene ne mogu sigurno predvidjeti, ne moemo
jednostavno da bi kretanje radnika iz s niskim
228
r
.. I u s visokim ukupan proizvod. Na nacio-
nalnoj razini moemo i rad i poduzetnitvo tretirati kao faktore s
rezidualnim djelovanjem i primjenjivati marginalne jednakosti samo
za neradne faktore. Smjernice se tada mogu formulirati kao to slijedi.
Troak kapitala egzogeno organi za planiranje koji odre-
kamatnu stopu. iskoritavaju resurse
rad), tako marginalni troak i marginalni
prihod. U rada, marginalni troak se eljenom pla-
koja slui kao za razdoblje. Uz
pretpostavku postojanja prinosa poduzetnitva. drutvo bi
trebalo alocirati poduzetnitvo tako da smanji razlike u efikasnosti

ira zajednica mora intervenirati u procesu raspodjele kada
je o dva dijela distribucije sposobnosti. To se moe
niti pozitivnih i negativnih poreza. Sada se raspo-
djele prema radu moe na osnovi radnog napora, a ne na te-
melju doprinosa efikasnosti. Nadarenosti i 'nedostaci' (hendikepi) su
nepovezani s individualnim radnim naporom i treba ih to vie
zanemarivati.
Ispitajmo uvjete pod kojima se raspodjela dohotka moe smatrati
optimalnom. Optimalna raspodjela dohotka zahtijeva: (a) efikasnu
proizvodnju (proizvod se mora proizvesti prije nego se raspodjeljuje)
i (b) pravednu raspodjelu. Prvi uvjet pretpostavlja postojanje motiva
za rad punim kapacitetom. da je takav motiv drutveno
uvjetovan, nikada nije razmatran u literaturi nego
se jednostavno pretpostavljalo da postoji. Druga komponenta je progla-
ena neprikladnom za znanstveno jer
vanje interpersonalnih korisnosti (utiliteta) to se
I stvarno, laissez-faire trite (ili ono pod dravnom uredbom) ne moe
optimalnu raspodjelu dohotka; zbog toga je optimalna raspodje-
la dohotka inherentno u iIi


U ekonomskoj znanosti, komponenta motiva razmat-
ra se od samog da radnik (a) radi za sebe, a ne za
gazdu, i (b) sudjeluje u platnog stava, postoje motivi za.
rad punim kapacitetom. ,Komponenta raspodjele zahtijeva dodatni
komentar. Pretpostavimo da je ceteris paribus, marginalni utilitet do-
hotka u opadanju pretpostavka) . i da su u
nekom osnovnom smislu Tada svaka promjena, koja raspo-
djelu dohotka egalitarnijom i ne negativno na produktivnost,
blagostanje drutva. Na kraju dohodak biti jednoliko
raspodijeljen. No, mnogo prije no to je ta granica dosegnuta, pojavit
se negativan utjecaj na produktivnost. Oni koji misle da nisu pra-
vedno smanjit svoj proizvodni napor pa se ukupna
proizvodnja smanjiti. Prividno, moemo se s ovim problemima:
transfer dodatne jedinice dohotka od produktivnijih k manje produktiv-
nim drutva drutveno blagostanje: istovremeno,
zbog nezadovoljstva. ukupna proizvodnja opadati i zbog toga se
dohodak i blagostanje smanjiti. Kako moemo u kojoj
je porast blagostanja izazvan raspodjelom jednak gubitku blago-
stanja izazvanom smanjenjem proizvodnje? Koja je to maksimal-
229

nog blagostanja koja, prema tome, optimalnu raspodjelu
hotka?
Sa stajalita dobronamjernog tiranina - kojeg ekonomisti teorije
blagostanja tradicionalno preutno pretpostavljaju kada razmatraju
poboljanje u raspodjeli dohotka - nema odgovora na po-
stavljeno pitanje bez usporedbe osobnog blagostanja, to
vodi u slijepu ulicu. taj problem je irelevantan u in-
stitucionalnom ekonomije. Tu se razlike u pla-
- i prema tome, dohodak raspodjeljuje - u procesu
koji izravna osobnog blagostanja. J ednom kad
se radnog kolektiva dogovore o pravednoj raspodjeli dohotka,
ne postoji raspodjela koja bi mogla njihovo
stanje .. Postizanje pravedne raspodjele podrazumijeva kompletno vred-
novanje blagostanja svakoga skupine. Da se mislilo na to da je
blagostanje skupine, skupina bi nastojala to
i tada bi to bila optimalna raspodjela. je, u normalnoj
ljudskoj skupini, smatrati da nepravda pridonosi blagostanju.
Rjeenje problema optimalne raspodjele pokazuje se
jer se sudionici sami u osobnog blagostanja i
donose relevantne odluke. To ne moe ni trite,
ni birokracija.
IV. Raspodjela prema potrebama
Jednaka za jednaku
za razvijanje nadarenosti. pristup obrazovnim
ili zdravstvenim ustanovama pretvorilo bi jednakost proizvO-
u prijevaru. Prema tome, zdravstvene usluge i obrazovanje tre-
balo bi izuzeti iz odnosa razmjene i raspodijeliti bez obzira na kUP9vnu
pojedinaca. sve to bitno na razvoj individualnih
sposobnosti, mora biti od kriterija razmjene i
kriteriju potreba. Razradimo to.
Cjelokupni drutveni proizvod moe se podijeliti na dva dijela:
trini (ili komercijalno, odnosno profitno motiviran) proizvod i ne-
trini proizvoa. Netrini dio moe se dalje podijeliti na dio sa sadr-
ajem blagostanja (npr. obrazovanje) i dio koji ima ulogu drutvene
nadgradnje (npr. SUdstvo). Trina proizvodnja robe i usluga moe
biti - a i treba biti, jer je to najefikasnije rjeenje - orga-
nizirana na osnovi razmjene, to raspodjelu prema radu. Ne-
trina proizvodnja trai organizicijski pristup. U stvari, to
su tautoloke konstatacije sve dok ne identificiramo trini inetrini
dio drutvenog proizvoda. to se drugog dijela, ovdje nas zanima
samo dio koji sadri blagostanje. U njegovom smislu, ja
ga nazvati kolektivna potronja, termin javl1a potronja
za njegov dio koji nije povezan s blagostanjem.
Ako se eli drutveno raslojavanje, raspodjela se mora orga-
nizirati na osnovi radnih doprinosa: zbog toga socijalisti inzisti-
raju na raspodjeli prema radu. Ako postoji privatno proizvodno vlas-
nitvo, dio drutvenog dohotka prelijevat se privatnim vlasnicima
230
qua vlasnicima, i to osigurati osnovu za pojavu klase kapitalista.
Ako drava monopolizira proizvodno vlasnitvo, dio drutvenog do-
h_otka prelijevat se dravnim raspodjela odgovarati
strukturi drutvene hijerarhije i to osigurati materijalnu osnovu za
pojavu klase birokrata. Za utemeljivanje socijalizma sav dohodak koji
nije rezultat rada mora se eliminirati. i to biti sasvim dovolj-
no. Ako bogate obitelji mogu platiti bolje obrazovanje i zdravstvene
usluge svojoj djeci, svi drutva biti jednaki na
a jednakost je bit SOcijalizma. Tako, opet, osobni dohodak ovisiti
o osobnom naporu nego o vanjskim faktorima, kao
to je bogatstvo ili mudrost roditeljaY Zato, i stroga ras-
podjela prema radu nije dovoljna za drutvo: ona mora
biti dopunjena raspodjelom prema potrebama kad god je to vano
za razvoj talenata i osobnih sposobnosti pojedinih drutva,
Da li netko ima veliki ili mali automobil, stvarno nije. vano jer
i jedan i drugi prevesti vlasnika tamo gdje on eli Ako netko
ima samo osnovno obrazovanje, a nije imao priliku fakultet
ili ako je patio od neishranjenosti u djetinjstvu, on biti fundamen-
talno hendikepiran u ivotu. Dodajmo, usput, da zahtjev za davanjem
jednake svakom pojedincu nije samo drutvena pravda -
jednakosti - nego je to koje koincidira s
maksimiranjem ekonomske efikasnosti jer raspoloiva zaliha dru-
tvenog talenta biti maksimalno iskoritena.
Ove aktivnosti pridonose razvijanju osobnih sposobnosti:
(1) obrazovanje,
(2) medicinska njega,
(3) socijalno staranje,
(4) kultura,
(5) kultura, ,
(6) i stvaranje okoline.
Tih est aktivnosti za izgradnju trebale bi biti organizirane
na netrinoj osnovi. To da i ponuda i potranja budu orga-
nizirane nego trine djelatnosti. Ovdje nas zanima samo po-
trana strana. to se ponude, elio bih samo skrenuti panju na
razlikovanje opskrbe i proizvodnje; kolektivna opskrba dobri-
ma ne podrazumijeva da dobra proizvodi javno tijelo. Neka mi bude
doputeno da dam terminoloku sugestiju. Kolektivno .dobro odnosi se
na netrinu proizvodnju koja doprinosi formiranju blagostanja. Nje-
gova bitna karakteristika jest da ono doprinosi razvoju individuainih
sposobnosti. Postoji bar est irokih kategOrija kolektivnih dobara. Jav-
no dobro odnosi se na netrinu proizvodnju bez sadraja blagostanja
koje pretpostavlja drutvene trokove (SUdstvo, policiju, armiju,
dravnu administraciju).12
ekonomisti nisu imali mnogo toga o potranji. Oni
su govorili o upotrebnoj vrijednosti koja je bila subjektivno
a smatrali su da se malo moe o subjektivnom vrednovanju. Ne-
ekonomisti su pokazali da se i upotrebna vrijednost moe
analizirati. U stvari, ona je pod imenom korisnost (utili tet) postala
sreditem njihovog zanimanja. Individualni i njihove prefe-
rencije odredili bi agregatnu potranju; individualna i njihovi
231
trokovi odredili bi agregatnu ponudu; i savreno konkurentsko trite
vodilo bi Paretovoj optimalnoj ravnotei. Sada znamo da je
pojednostavljivanje bilo vrlo daleko od onoga to se stvarno
Vratimo se potranoj strani. i u trinom sektoru potranja ima
vie dimenzija; osim individualnog postoji i drutvo koje
ili (kao u narkotika) potronju, a po-
stoje koji standarde prihvatljive kvalitete (npr. za
ocjenu lijekova, testiranje potronih dobara, nacionalnih
standarda). U netrinom sektoru, taj trodimenzionalni prostor potro-
nje - koji i drutvo - apsolutno je
bitan. Preferencije individualnog ponekad su potpuno
zanemarene (kao II cijepljenja) ili smanjene na da/ne odgovor
(kao kad predlae operaciju). Drutvo o tri-
ta. obavljaju neku vrstu racionaliziranja, tako
ulogu cijena.
Kao i sve drugo u ekonomiji, potreba ima drutvenu dimenziju.
Potranja individualnog ovisi o njegovim preferencijama
koje su njegovim budetom, a kolektivna potranja ovisi o
potrebama koje su raspoloivim resursima drutva. (U oba
potranja je modificirana promjenama u relativnim cijenama.)
Moemo zamisliti mapu drutvenih preferencija u kojoj potranja indi-
vidualnog moe biti s kolektivnom potranjom,
a komponente kolektivne potranje mogu biti
Primjenom konvencionalnog kriterija ko-
risnosti po jedinici izdataka, drutvo dijeli raspoloiva potrona dobra
i usluge na individualnu i kolektivnu potronju. To se postie
procesom o kome znamo vrlo malo i Gla nas
njaci znanosti (koji nas, radije ostavljaju da
mo). Znamo manje o tome to bi trebalo napraviti da poboljamo
efikasnost procesa. raspodjelu resursa na djelatnosti
unutar komponenti obavljaju uglavnom
Iako kolektivne potrebe u siromanom i bogatom drutvu mogu
biti u smislu jednake, potrebe prikazane ili podrane re-
sursima, odnosno, jednostavno, kolektivna potronja, razlikovat se
i biti funkcija razine razvijenosti. U
etapama razvoja .udio obavezne potronje (cijepljenje, osnovno obra-
zovanje) bit vjerojanto velik. Poslije se kolektivna potronja pro-
iriti na dobra i usluge koje drutvo osigurava besplatno (ili uz sub-
vencionirane cijene), a pojedinci i dalje imati slobodan izbor (fa-
kultetsko obrazovanje, i galerije, kazalite i sportski
tereni). Opskrba kolektivnim dobrima vjerojatno slijedi
rang-listu, prije nego kalkulaciju. Stoga (osim za
no kratko prijelazno razdoblje) drutveni program vjerojatno biti
Orijentiran prema iskorjenjivanju polovice malarije i tri-
malih boginja ili na odravanje 80 posto pismenosti
i jedan posto fakultetskog obrazovanja, nego prije prema potpunom
iskorjenjivanju infektivnih bolesti i prema postizanju pune pismenosti,
bez obzira na da druge medicinske i obrazovne potrebe jo
nisu zadovoljene.
l3
Prema tome, se da postoje neki druveno odre-
standardi zbog se ne smatra prihvatljivim tolerirati potronju
na nijoj razini ..
232
Dolazimo do da svako drutvo - preko neke
vrste efikasnog ili neefikasnog procesa - o" udjela
_kolektivne potronje u drutvenom proizvodu. to je drutvo siroma-
nije, to taj udio, ceteris paribus, biti manji. No, bez obzira koliko
velik on moe biti, kolektivno financirana dobra i usluge zado-
voljavati potencijalnu potranju. Stoga kolektivna potronja biti
dopunjena individualno financiranom potronjom dobara i usluga koje
Do one razine koje se to na-
jednakosti bit narueno. Osim u moe se spri-
prodiranje privatne upotrebe kolektivnih usluga (visoki funkci-
onari ili bogati ljudi imati pristup boljim bolnicama i imat bolji
tretman; utjecaj obitelji se ne moe korupcija i nepotizam
se itd.). kad bi se i mogle silom sve individualne
kupovme kolektivnih dobara, to bi se kosilo sa
slobodnog razvoja svakog pojedinca. Drutveno blagostanje ne moe
se izbora (koji nema nepovoljne.eksterne
efekte) drutva. Slijedi da je najbolje rjeenje osigurati odre-
trite i za netrina dobra. Granice toga trita odre-
dile bi se drutvenom etikom i vjerojatno bi bile ue u
drutvu nego u drugim suvremenim drutvima. To ne-
dosljedno, ali neizbjeno trite vjerojatno se smanjivati kako dru-
tvo postaje bogatije i pribliava se socijalizmu. Stoga se, se,
socijalizam teko graditi u siromanom drutvu.
Kada se o volumenu kolektivne potronje jednom dobra i
usluge se raspodjeljuju pojedinaca prema potrebama. Koje
su to potrebe, ili (a) sami pojedinci u sferi kulture,
i uivanja u okolini; dijelom u obrazovanju, medicin-
skoj njezi i socijalnom staranju) i (b) u prisilne
potronje ili kada nisu kompetentni da (kao djeca,
senilni ljudi, bolesnici); ili (c) i jedni i drugi, kada prijedlog
mora pOjedinac prihvatiti (kirurka intervencija). OdreQivanje potreba
obavlja se uvijek unutar danog drutvenog okvira.
U raspodjele prema izvrenom radu mora se na-
dopuniti raspodjele prema potrebama. to se dobara, to
da potronja dobara biti raspodijeljena na trinoj
osnovi kao trina dobra. Dobra koja razvijaju sposobnosti bit ras-
podiljena na netrinoj osnovi. to se proizvodnog doprinosa,
rada se potpuno primjenjivati samo na
se sposobnosti nalaze unutar granica koje drutvo smatra normalnim.
Izvan tih granica dolazi do pozitivnih i negativnih korekcija. U odjeljku
II bilo je spomenuto da se te korekcije mogu kao dopunjava-
nje kriterija radni doprinos s radnim naporom. U kontekstu tog
odjeljka, one se mogu kao dopuna kriterija rada s kriterijem
potreba. To je posebno prikladno kad se primjenjuje na
hendikepirane osobe.
Jednakost podrazumijeva da osobni napor va-
rijacije u dohotku. To je normalan i moe se primijeniti na veliku
za sposobnosti se smatra da se nalaze unutar
granica normalnog One se smanjenim sposobnostima -
zbog ili mentalnih defekata - prvo se mora dovesti do po-
razine prije nego se moe primijeniti rada.
233
U ekstremnom umobolnika ili potpunih invalida, cijeli se osobni
dohodak sastoji od negativnog poreza na dohodak i rada se
potpuno zamjenjuje potreba. Moe se da se svako drutvo
nekako brine o svojim onesposobljenim u klas-
nom drutvu to je milostinja; u socijalizmu to je dohodak koji je uskla-
s osnovnim postavkama sistema. Jer socijalizam nije osnovan na
individualnom egoizmu. On nije osnovan niti na altruizmu ili ideali-
zmu koji se definiraju u odnosu prema egoizmu i, prema tome, ne nad-
mauju buroaski svijet. Socijalizam je jednostavno osnovan na dru-
tvenoj odgovornosti inherentnoj odnosima.
234
r
I
Poglavlje 10
Jednakost
Decentralizacija i
dekoncentracija
Svaki drutveni sistem sastoji se od nekoliko podsistema s uzajam-
nim djelovanjem. Razni autori definiraju te podsisteme za
svrhe. Marx govori o materijalnom, drutvenom,
i duhovnom ivotu. Posljednja tri aspekta ivota ubrajamo u nadgrad-
nju i su prvim aspektom, proizvodnje ili ekonom-
skom strukturom.
1
Najpopularnija suvremena klasifikacija -
kog sociologa Talcotta Parsonsa - nije potpuno Parsons
tvrdi da svi drutveni sistemi moraju rijeiti osnovna problema:
razvoj raspoloivih resursa za sposobnosti sistema u borbi
s njegovom okolinom; postizavanje ciljeva; integracija
sudionika u sistem i odravanje sistema vrijednosti u toku vre-
mena da bi se sistem stabilizirao pritisku za promjenu institu-
cionaliziranih vrijednosti kroz tokove kulture. Stoga Parsons razlikuje
primarna podsistema s snjihovim organizacijama:
prilagodljiv podsistem (ekonomija), podsistem za postizavanje ciljeva
(politia*), integrativan podsistem za vrenje normativne kontrole (za-
koni kao norme, partije) i podsistem za odravanje poretka sa
svojom institucionalizacijom (obitelj, kole i crkve)2.
Ekonomist Kenneth Boulding govorio je o sistemu prijetnje (politika),
sistemu za razmjenu (ekonomija) i integrativnom sistemu (naklonost,
ljubav i

Moe se, moda, dodati da ti sistemi

tri oblika odnosa: prinudni, utilitarni i normativni.
se moe primijetiti da normativni odnosi obiljeavaju takozvana pri-
mitivna drutva, odnosi prinude obiljeavaju drutva,
a utilitarni odnosi zrela drutva.
Daniel Bell opisuje drutvo kao mjeavinu triju drutvene
strukture (koja se sastoji od ekonomije, tehnologije i sistema zanima-
nja), politije (koji regulira raspodjelu i o konfliktnim
zahtjevima pojedinaca i skupina) i kulture (koja je snanog
simbolizma i u vezi s ljudskim postojanjem). Svakim po-
vlada osovinsko (definirano kao organiza-
cijski okvir. oko koga se razvijaju institucije) i ekonomijom upravlja
funkcionalna racionalnost, politijom zakonitost, a kulturom elja za
ispunjavanjem i svoga ja. U ekonomiji se do odluka
dolazi tehnokratskom u politiji pregovaranjem ili za-
konom. Korisnost i efikasnost osiguravaju nedvojbena pravila za eko-
" politia - termin se koristi analogno terminu ekonomija.
235 ------------------------------------:--------
nomske inovacije i promjene: u kulturi nema jasnog promjene.
4
Tri se ne podudaraju jedno s drugim i imaju
promjena: oni slijede norme koje predstavljaju a cak
i kontrastne tipove ponaanja. Nesklad tih odgovoran
je za suprotnosti u y . ...
Za nau svrhu bilo bi dobro shvatiti da svako drustvo, uklJucuJuc1 1
ima tri zadatka: (1) opskrba sredsyt.vima
ivot i iskoritavanje resursa da bi se dostigao vis1
ovladavanja prirodom u zadovoljavanju ljudskih htijenja; (2) sveopca
koordinacija zadataka i rjeavanje sukoba i (3) integracija pojedinaca
u drutvo. Tako moemo razlikovati tri osnovna podsistema koja na-:
zivamo ekonomijom, politikom i kulturom. Prva dva podsistema mogu
biti uvjetovana svrhovitim modeliranjem i. zato se ispituju u ?voj S!U-
diji. podsistem, kultura, uglavnom Je rezultat spontan1hakttv-
nosti i ovdje se nece razmatrati.
Ta odluka -nije,' naravno, imuna na prigovore. Kultura nije puka
Vberbau (nadgradnja). Tri su sistema zavisna.
i ekonomske i organizacije, ali je i sama nJ1ma
Kultura osigurava vrijednosti to generiraju ciljeve,
koji vode mobilizaciji ekonomskih resursa. I obratno, ekonomski razvoj
uzrokuje promjene u institucijama i vrijednostima. Ipak, da bi na za-
datak bo izvediv, moramo gornju pojednostavniti. Ono
to predlaem jest da kulturu prihvatimo kao danu u odre-
vremenu i razmotrimo ekonomiku i politiku kao glavne in-
strumente drutvene promjene. to na umu, ekonomski i poli-
sistemi moraju se izgraditi tako da ubrzaju, koliko je to
istinski -otvoren, i spontan kulturni razvoj. Preciznije, na
osnovi analize ljudskih potreba (poglavlje 15), pretpostavljam da mo-
deran ekonomski razvoj uzrokuje institucionalne promjene obiljeene
zahtjevom za samoupravljanjem. Samoupravljanje se tretirati
kao osnovno ljudsko pravo.
6
Kao posljedica, postaje
jedna od osnovnih vrijednosti ili, moda, ba osnovna vrijednost r:ove
kulture. Kulturne promjene tada i ekonomske promjene
i ozakonjuju upotrebu sile protiv neka vrsta
nove ravnotee je postignuta. Ta nova ravnotea je samoupravni so-
cijalizam ..
smo se bavili s dva' osnovna aspekta ekonomije - proizvod-
njom i raspodjelom - i vratit se na taj predmet u poglavljima
12 i 13. Stoga sada moemo na izgradnju poli-
sistema.
I; Drava
odnosa jest da oni
na jedan iIi drugi Neizbjeno je da se ljudi koji ive ':
drutvu ne slau. Takva razmimoilaenja slijede obrasce 1
mogu se svladati Ako je za njihovo
vanje uglavnom posjedovanjem relativne suparnika, mo-
emo identificirati odnose kao Da bismo mogli razlikovati
odnose od drugih odnosa (u obitelji, klubu itd.), pove-
236
zujemo ih s razinama cjelokupnog drutva. Prema tome,
upravljanje drutvenom i svladavanje sukoba prve su funk-
cije sistema. U tom smislu, politika je odgovorna za zakon
i red. Ali to je samo jedna od njenih funkcija. Definirajmo vlast kao
ozakonjenu a zakonitost kao kompatibilnu s vrijedno-
stima u zajednicU Tada druge dvije funkcije sistema sadre
autoritarnu specifikaciju drutvenih ciljeva i jednako autoritarnu mo-
bilizaciju ljudi i resursa za izvravanje izabranih ciljeva. Te dvije funk-
cije podrazumijevaju da se politika ne bavi samo sukobima nego i
koordinacijom. U sva tri donesene i izvrene odluke obavezuju
drutvo.
Najvanija institucija je drava. Drava je drutvena orga-
nizacija koja ima monopol na zakonitu upotrebu sile na nekom
(Max Weber). Svaka se podrava sankcijama. No, ne
podrazumijeva svaki odnos i prinudu. To je obiljeje
jedino drave koja je samo jedan od sastavnih dijelova
sistema. Ostale organizacije - partije, grupe pri-
tiska, nepartijske asocijacije -' nemaju tu vlast. U klasnom
drutvu, dravna se prirodno upotrebljava da osigura i zatiti
privilegije dominantne klase.
Moderna drava se zasniva na zakonu. Zakon je normativni red
ljudskog ponaanja poduprt dravnom Dravna je, na
drugoj strani, izraz prinudnog reda sankcioniranog zakona.
8
U tom
smislu zakon odraava volju dominantne klase.
Bilo bi donekle zanimljivo kratko razmotriti dva proslavljena, i
isto tako kontroverzna, Marxova koncepta: diktatura proletarijata
9
i
odumiranje drave. Ako su pravni sistem i drava organizirani tako
da koriste klasi, tada u kapitalizmu drava funkcionira
kao diktatura buroazije, bez obzira na oblike rituala. Ono
to se od proleterske revolucije da postigne jest obrat uvjeta,
tako da drava moe funkcionirati kao diktatura proletarijata.
je da, u tom smislu, diktatura proletarijata nije suprotna
demokraciji, nego je suprotna diktaturi buroazije.lO da je
proletarijat brojniji nego prijanja klasa - proleterski pokret
je pokret goleme u interesu goleme
manifest) - proleterska drava je sposobna provoditi demo-
kraciju na mnogo viem stupnju. Pariska komuna iz 1871. godine
predstavlja takav Marx je to nazvao vladavina
klasa, a Engels diktatura proletarijata.l1 Komuna je, kao to je
dobro poznato, uvela pravo glasa, reizborne predstavnike, roti-
funkcionare (koji su trebali primati i masovnu
participaciju. Kao to je spomenuto (poglavlje 2. odjeljak
I), Engels je poslije dodao da je demokratska republika poseban oblik
diktature proletarijata.
Kad je Lenjin analizirao tekstove Marxa i Engelsa, je
nito slijedio gore skiciranu logiku njihova rezoniranja. On je govorio
o enormnom proirivanju demokracije, o dravi nakon
revolucije kao najkompletnijoj demokraciji.12 Tek poslije, kad je
bio u prilici da primijeni teoriju u stvarnoj ruskoj sredini, Lenjin je
radikalan desni zaokret i definirao znanstveni koncept dikta-
ture kaQ vlast koja se oslanja neposredno na nasilje i koja nije
237
vezana nikakvim zakonima ni pravi1ima.l3 Revolucionarna diktatura
proletarijata, pisao je Lenjin u knjizi protiv Kautskog, jest vlast
je izvojevana i koja se odrava nasiljem proletarijata nad buroazI-
jom, vlast koja nije vezana nikakvim zakonima.l4 Lav Trocki potpuno
je dijeHo njegovo miljenje.
l5
.
te izjave ne smiju biti One su nastale u
jeku borbe za opstanak. Ono to je bilo vano jest organizacija i
a ne pravno Kada Lenjin nije uvaavao za-
kone i pravila, on je vjerojatno mislio na carsku pravnu
strukturu. Bilo je besmisleno misliti da se stari zakoni i zakonici prvo
moraju revidirati i da tek tada treba poduzeti akciju. Lenjin i Trocki su
se oslonili na ono to su smatrali klasnim nagonom i pravdom.
tome, i najdobronamjernija interpretacija, ne moe prikriti
nicu da je reim postajao diktatorski. I bez obzira na osobne namjere
Lenjina i Trockog, ta promjena nije bila prijelazni fenomen nego je
trebala postati stalna i, kao takva, potvrditi se od njihovih sljedbenika.
Prema tome, u primjeni, socioloko diktature lako zamje-
njujemo s njezinim a ideju o vlasti (proleterske)
klase nadomjetavamo idejom o posebnom
reimu: i to je postalo termina u etatis-
zemljama i u literaturi. Originalne ideje
Marxa i Engelsa su izbrisane kao sitnoburoaske slabosti.1
6

rano G. Zinovjev je doveo cijeli taj smjer rezoniranja - zajedno s
primjenama - do njegovih konzekvenci: Svaki sa-
vjestan radnik mora razumjeti da diktatura klase ne moe biti
ostvarena na drugi nego njene isturene strae - Komuni-
partije.l7 Ako je i ostala neka sumnja, Staljin se pobrinuo da
se ona raspri: rukovodstvo drave palo je potpuno j kompletno u
ruke jedne partije, u ruke nae partije koja ne dijeli i ne moe dijeliti
vladavinu zemljom s drugom partijom. To je ono to nazivamo dikta-
turom proletarijata (istaknuto u originalu).l8
Drava, kao instrument ozakonjenog nasilja klase, sigurno
nije potrebna u besklasnom socijalizmu.
lu
Taj je
veliku zabunu. S buroaskog stajalita on je naputen kao utopijski.
U miljenja on se neprestano odlae do vieg
stupnja razvoja. Posljedice su dravn::). raste. Korijeni
zabune mogu se u dualnoj ulozi moderne drave; ona je instru-
ment prisile, ali osigurava javne slube. javne slube brzo se
ire, a tako biti i dalje. j edino prinudna funkcija drave treba odu-
mrijeti. Izraeno u terminologiji Saint-Simona i Engelsa: vladavina nad
ljudima nestaje: upravljanje stvarima ostaje i razvija se.
iZD
Pa i posljednja konstatacija nije dovoljno precizna. Drutvo
se morati zatiti od kriminalaca. Stoga policija i neka vrsta sistema
za kanjavanje vjerojatno ostaju i dalje s nama. No, oni biti
upotrebljavani protiv neprijatelja, niti unutranjeg, niti vanjskog. po-
prinuda odumrijeti. Zapravo, s gledita, u mo-
dernim drutvima je stupanj prinude ceteris paribus najpouz-
danija mjera klasne eksploatacije i udaljenosti od socijalizma.
Tri vane drutvene institucije - Obitelj, vlasnitvo i drava, sve
tri je Engels izdvojio - se da. su pokazale razvojni
trend. U patrija1halnoj obitelji pater familias nije samo glava obitelji
238
nego i apsolutna vlast nad obitelji: u nekom smislu on posjeduje svoju
obitelj i on moe kazniti - i ubiti - svoju djecu i svoju
Povijesni razvoj postupno uvodi granice njegovoj esklu-
zIvnoJ sve dok ona ne nestane i svi obitelji se
ne tretiraju Jednako. tome, u rimsko vrijeme, vlasnitvo je bilo
nevlasnici su bili Ako su prava bila
sve, su morala biti opravdana, a ne eksklu-
vlasmstva. Iznova, razvoj je postupno smanjivao ekskluzivna
vlasmcka prava, i u drutvu opravdana mora biti eksklu-
a participacija je u (proizvodnom) vlasnitvu pretpostavljena.
u vijeku vladar je bio vlasnik svog posjeda. To je
uklJuc!valo i prava i prava. U kas-
nom .sesnaestom. VIJeku, nasljedna prava kralja formulirana su kao
d?ktrill.a j avno pravo je poslije zasnovano na toj doktri-
m. ImaJucI pravo da izdaje naredbe, monarh je bio nosilac suvereniteta.
A suverenitet je apsolutnu i permanentnu dravnu tj.
izuzimanje svih drugih u donoenju odluka. Buroaska
lucija je zamijenila monarha narodom. Suverenitet naroda uveo je pro-
ces postupnog u upravljanje dravnim poslovima.
to je dravna i to je
proyces, J.e ,ona gola a vie institucija koja prua javne
sluzbe. Tn stoljeca nakon Jean Bodina, njegov zemljak Leon Duguit
nadomjestio je suverenitet javnom slubom kao osnovom javnog prava.
Prema njegovu miljenju, vladari nemaju subjektivna prava na dravnu
.nego .dun?st da upotrijebe tu za organizaciju javnih
sluzbl: S.va .h?JenJa su Jednaka. javno pravo nije vie skup pravila kOja
se pnmJenJuJ.u na odnose dravne i subjekata, nego je
to skup pravIla koja reguliraju javne slube. tome, zakoni nisu
vie .suverene drave, nego statuti javnih slubi.2l je
u pnstup.u. A pr0lI!jene u pravnoj teoriji, naravno, odraavaju
promjene u stvarmm odnosIma. Subjekti su transformirani u
j.e obrnuta i, sve obuhvatnija, stara drava
CillJe odumlratl.
Drutvo kOje socijalizam moe radikalno oslabiti ulogu
na tri (1) (neke) javne slube mogu se orga-
.n.a nedrzavnoJ osnOVI; (2) dravna administracija, zatita zako-
mtosti Ih naredbe mogu se zamijeniti tritem, arbitra-
om izvan sudova, javnim miljenjem i profesionalnom etikom; (3)
SUk9?i smanjeni informacija o
proshm (statIstika, znanstvena IstraZIvanja) i (dru-
stevno planiranje).22 Preostaje prave dravne aktivnosti. Tu
elimo ustanoviti pouzdanu drutvenu kontrolu drave. Operativno to
efikasnu decentralizaciju dravne
II. Podjela vlasti
Y. Apsolutna vlast i svojevoljnost monarha, te pOVlastice aristokracije
OCltO su nespojive s organizacijom ekonomije. Stoga se
moglo da bi prva buroaska revolucija ne samo uspostavila
parlamentarne vlade nego poduzela i decentralizaciju i
239
uvela neki red u funkcioniranje draVnih poslova. To se i dogodilo,
i to bez iznimki. Decentralizacija vlasti postala je poznata kao doktrina
podjele vlasti. Pojavila se u Engleskoj u sedamnaestom u toku
buroaske revolucije.
23
Radi zatite slobode, vlast se mora podijeliti u trf razdvojena og-
ranka: zakonodavstvo, izvrna vlast i sudstvo. Ta razdioba moe se
jer svaki ogranak ima svoje posebne funkcije. Tri ogranka
vlade (u suvremenoj formulaciji G. Almonda) bave se donoenjem
pravila, njihovom primjenom i zatitom, i to tim redoslijedom. U sva-
kom ogranku su zaposleni ljudi. Tako funkcioniranje sva-
kog ogranka predstavlja ispitivanje ostalih, i ni jedna sama skupina
pOjedinaca ne moe kontrolirati dravu.
Montesquieu je, pod utjecajem engleskih pisaca toga vremena, a
osobito Lockea, koga je pogreno shvatio,24 dao najpoznatiju formula.;.
ciju doktrine:
Kada su zakonodavne i izvrne ujedinjene u istim osobama ili tijelu,
nema slobode jer moe porasti bojazan da ne bi isti monarh ili senat trebao
proglasiti tiranske zakone, n;unetnuti ih nasilno... Gdje se
ujedini sa zakonodavstvom, ivot i sloboda subjekata bili bi izloeni arbi-
trarnoj kontroli, jer bi sudac tada bio zakonodavac. Gdje bi bio ujedinjen
s izvrnom sudac bi se mogao ponaati kao nasilnik.25
Ideje Montesquieua eljno su bile na drugoj strani A-
tlantika i uskoro potom bile su apsorbirane u prvom ustavu
iz 1776. godine (Virginia) i 1778. godine (Federacija). Ovi su, opet,
utjecali na francuski revolucionarni ustav i pol kasnije. U
podjela vlasti postala je univerzalno kao
doktrina u cijelom buroaskom svijetu.
Ipak, kruto ogranaka vlade s funkcijama vlade nije
preivjelo test primjene. Zbog toga je modificirano doktrinom kon-
trole i ravnotee (the doctrine of checks and balances). Svakom og-
ranku dana je kontrole, do nekog stupnja, nad drugim
ograncima. U Vrhovni sud moe proglasiti zakon
na temelju njegove neustavnosti: zakonodavno tijelo moe
optuiti predsjednika: a predsjednik moe uloiti veto na donoenje
zakona. U Evropi, upravni sudovi kontroliraju birokracije.
Ta kontrola ipak ne izvrnu vlast da ne postane dominantan
i daleko najvaniji ogranak vlade. se da- je razvojni trend jo
istog smjera.
OdVOjeno od pitanja dominacije je da se ogranci ne mogu
efikasno organizirati po funkcionalnim smjerovima. Njihove aktiv-
nosti su, do stupnja, multifunkcionalne. Pravila ne cionosi
samo parlament nego i dravni slubenici i suci pravo).
Pravila ne primjenjuje samo izvrna vlast nego i sudovi. Sudovi nisu
samo pravosudni nego i administrativni organi (reguliraju hipoteke i
ostale zalobine na nekretnine, vre prijenose vlasnitva, registriraju
Sudbene odluke ne donose samo suci nego i dravni slu-
benici i parlamenti (amnestija). Potonji se angairaju u razli-
izborima (savezne vlade, saveznog suda, vojnih zapovjednika kao,
na primjer, u vicarskoj).
240
Usprkos tome, doktrina o podjeli vlasti je u biti valjana doktrina.
Potrebno joj je samo neznatno preformuliranje da zadov'olji
zahjeve. Moemo produiti kao to slijedi. Uprava - ili, u
kom okviru, samouprava
26
- vrlo je kompleksna aktivnost. Da bi
se provela, mora biti rastavljena na elementarne aktivnosti. To je po-
znato podjele rada. Svaka dravna uprava najmanje
tri aktivnosti: stvaranje pravila, primjenu pravila i
nje na osnovi pravila. Stoga postoji potreba za specijalizacijom u tim
aktivnostima i za organizacijom triju specijaliziranih ogranaka dravne
uprave. Svaki ogranak formalno je multifunkcionalan, pa ipak, svaki
od njih je vlast u svom specijalizacije. Pravila done- -
sena od izvrne vlasti (mnogo puta brojnija nego pravila koja donaa
parlament) i sudaca ne mogu biti suprotna ustavu i parlamentarnim
zakonima. Pravila mogu primjenjivati i sudovi, samo ako ih izvrna
vlast provodi. Presude dravnih slubenika i parlamenta ovise o mi-
ljenju sudova. moramo priznati da istu funkciju
mogu obavljati dvije institucije ako su ciljevi (kao u
regrutiranja): da odvojeni ogranci mogu imati -
moda: trebaju imati - zasebne
Toliko o tradicionalnOj doktrini. sada se s
mnogo vanijim i teim problemom. je da svaka dravna uprava
tri osnovne spomenute aktivnosti. No, da li su one jedine?
Odgovor zavisi o stvarnim karakteristikama procesa drav-
ne uprave, a o ciljevima koje je drutvo posta-o
vilo.
smo se susreli s problemom kontrole. U svakom
sistemu - a trofunkcionalna vlada opisana gore, sigurno je takav
sistem - funkcioniranje sistema pokazuje kontrolno djelo-
vanje na funkcioniranje svojih komponenti. Pa ipak, kao to svaki
organizator sistema zna, to je daleko od dovoljnog. Ako elimo opti-
malne rezultate, moramo u sistem ugraditi instrumente kontrole da bis-
mo bilo kakvo odstupanje od optimalnog reima. Na
planu to institucionalizaciju kontrole.
Imamo sada ogranka administracije. Njihovo dje-
lovanje je ono bitno ovisi o ljudima zaposlenim u njima.
Stoga je regrutiranje kadrova u i administrativne slube
elementarna funkcija. U razmatranju te funkcije moramo na-
potraiti u Montesquieu s Dalekog istoka: kineskom revolu-
cionaru i dravniku Sun Jat-Senu. vjekovno iskustvo svoje
zemlje, Sun je predloio strukturu od pet ogranaka. Prva ogran-
ka se poklapaju s gore navedena a peti je nazvan ispitni
ogranak. Njegov zadatak je da ispituje znanje i sposobnost kandi-
data za dravnu slubu.27 Sun je da je sistem postojao
dugo vremena u Engleskoj,28 i zbog toga ne da je Harold
Laski, engleski politolog, bio nepokolebljiv zagovornik te ideje. Laski
je predlagao da (1) dravne moraju postavljati neke druge
osobe od onih u kabinetima ili njihovim sluba-
ma, i (2) pravila postavljenja moraju se formulirati tako da smanje na
minimum prilike za osobnu pristranost. Laski je vjerovao da ti uvjeti
mogu biti zadovoljeni ako bi kandidiranje za slube bilo otvoreno
i ako bi kandidate za slube izabirale komisije bi mogli
16 ekonomija socijalizma
241

biti smijenjeni samo pod okolnostima onima za suce.
29
Al, Las-
kom nije palo na pamet da funkciju regrutiranja kadrova obiljei kao
jednu od osnovnih funkcija vlade. Osim toga, regrutiranje za admi-
nistrativne poloaje je samo manji dio problema. je regrutiranje
za poloaje.
Ako se vlada shvati kao izvrni savjet parlamenta, tada se izvr-
na funkcija morati razdvojiti od administrativne slube. Prva funkcija
zahtijeva kvalifikacije, a druga Stoga
da je javna administracija esta i posljednja funkCija samouprave. Da
bi neznatno iskomplicirali stvar, dodajmo, kao i E. da se javna
administracija dalje dijeli na vlast i uslune djelatnosti.
3D
Prva odra:-
ava .komponentu sukoba, a druga komponentu suradnje politike.
Samimo naa Samouprava est funk-
cija:
zakonodavna - proglaavanje zakona;
zatita zakonitosti - primjenjivanje zakona na pojedine
izvrna - u djelo odluka prva dva ogranka;
administrativna - izvravanje naredbi izvrne vlasti i primjenjivanje zakona;
kontrola - nadgledanje aktivnosti ostalih ogranaka;
regrutiranje - pribavljanje osoblja, tj. kadrova za ostale ogranke.
Sada preostaje da se izgrade institucije koje biti
odgovorne za nabrOjenih est aktivnosti.
III. Institucionalizacija est funkcija samouprave
Pretpostavit da se bavimo s prihvatljivo razvijenim samouprav-
nim drutvom. Prijelazno razdoblje od kapitalizma do
je Ekonomski razvoj je preao prag siromatva i dru-
tvo si moe dopustiti da svakom od svojih osigura prihvat-
ljivougodan ivota. Drugim pretpostavlja se sadanja
razina ekonomskog i kulturnog razvoja Zapadne Evrope. Radi izbje-
gavanja, ili bar utjecaja individualnog isku-
stva i osobnih predrasuda, izgradnja institucija se samo
na bitna svojstva. Osim toga, detaljna institucionalna izgradnja moe
se smisleno poduzeti samo za zajednicu u konkretnoj povi-
jesnoj situaciji.
1. Zakonodavstvo. Ako svatko od nas ima tri osnovne funkcije,
moe biti poeljno da budemo predstavljeni odvojeno u zakonodavnOj
skuptini u svakoj od te tri funkcije. Na drugoj strani, posebno zastu-
panje ne mora biti stvarno potrebno. Interesi
dovoljno su blizu interesa pa proizlazi da je
zastupanje dovoljno. Osim toga, imamo drugu instituciju da vodi brigu
o interesima (vidi S dolje).
Moemo dvije kategorije interesa: teritOrijalne i
funkcionalne, ili interese kvalitete ivota i proizvodne interese. Ovi
potonji v kor.enspondiraju zastupanju a prvi zastupanju
potrosaca (1 Stoga skuptina drutvene zajednice (the
242
Commonwealth Assembly) biti sastavljena od najmanje dva doma,
doma i doma

doma predstav-
ljat njihove regije, a doma
izvodnje. Svaki dom nezavisno na podrucJu svoJe specl-
jalizacije. to se odluka o pitanjima od interesa
primjer, godinji budet, razvojni plan, izbor vlade, ltd.) voba
sudjelovati i glasova
glasova svaki dom moe proglasiti bilo kOJe pltanJe zaJedll1cklm 1ll-
teresom. .
da svaki dom predstavlja samo parcijalne interese, nekome
se moe poeljnim da se ustanovi dom koji bi se bavio
nacionalnim interesima. to je nepotrebno jer
interesi biti dvaju domova.
Za u kojima se dva doma ne slau, mora se osnovati poseban
postupak arbitrae.
Problem se, pojavljuje ako se sastavne
uveliko razlikuju u i ako i ekonomski variraJu. Nacelo
zatite interesa manjine zahtijeva da svaka regija ima istu odlu-
- tj. isti broj predstavnika. Interesi zajednice, na drugoj strani:
mogu se ponekad kositi s regionalnim interesima na taj
Dosljedno tome, mogu biti potrebni senat i dom predstavnika.
zamrenosti i ostalih sistema s dvostrukim domo-
vima stvarno nisu potrebne. Pod specificiranim uvjetima,
predstavnika regije moe proglasiti neko pitanje pita-
njem ili pitanjem manjine,i tada se moze sam?
konsenzusom. Neka se pltanJa mogu unaprijed defl-
nirati kao regionalna pitanja; na primjer, razvojni planovi., Ako se
prihvati takav pristup, regionalna tijel,a u skuptini
mogu ostati nejednaka jer pod tim okolnostima predstavnici ne gla-
saju kao pojedinci, nego kao njihove regionalne delegacije, a
svaka regija ima samo jednu delegaciju.
Skuptina drutvene zajednice donosi osnovne odluke
cijelu zemlju. To se najprije odraava u zakonodavstvu, ah 1
u vodstvu, harmonizaciji y
interesa i mobilizaciji nacionalnih resursa. Skupstllla kontrolira lsprav-
nost djelovanja vlade. Ona imenuje nacionalne funkcionare
i izabire izvrno
Moglo bi se da zagovaram doktrinu jedinstva vlasti; to se
mora razlikovati od podjele vlasti, ne od razdvajanja vlasti, koje ja tre-
tiram kao razdvajanje funkcija. U hijerarhiji vlasti, skuptina je vrhov-
ni vladar. postoji jedno zakoni moraju biti
ustavni. To odraava postulat da su osnovni nosioci
svi koji, kao tijelo, vrhovni zakon zemge.
2. Izvrna vlast. Skuptina ima specijalizirane odbore, sto
olakavaju njen zakonodavni i rad. Najvaniji odbor je
no koje zamjenjuje prijanju vladu. Izvrno odgovorno Je
za postizavanje ciljeva o kojima je skuptina. Od
se naravno da predloi vlastiti. i da y
udjela u pokretanju donoenja zakona. Nakon savjetovanja u skupstill1,
program ili prijedlog se ili (po s
manima) ili odbija. Ako se prihvati, ostvarivanje programa postaje
16" 243
, :
I
obaveza za izvrno Propust da udovolje skuptinskim
odlukama moe voditi k izglasavanju povjerenja i, ako je rezultat ne-
gativan, rasputanju
Predsjednik djeluje kao predsjednik vlade.
Prerogativi predsjednika i pravila o funkcioniranju zavise
o nacionalnom temperamentu i tradicijama. se moe
1Z.a?ratI na ra,::doblje i bez opoziva: njegovi mogu
bItI ponovo bIranI ako zele dalje sluiti, a poloaj predsjednika moe
biti podloan rotaciji na godinjoj osnovi - to je sve
za . u suvremenoj vicarskoj. Ili, opstanak moe biti
OVIsan o Izglasavanju povjerenja: njegovim moe se zabra-o
budu izabrani vie od dva puta uzastopno: i predsjednik moe
bIti bIran odVOjeno i biti znatno vie od primus inter pares!
skuptini i prije nego iIidividualno,
donosenje odluka, predstavljaju obiljeja koja su vie u skladu sa
sredinom.
3. Dravna uprava. Javnu upravu provode dravni slubenici koji
su prije (profesionalci) nego Predstojnici
ogranaka dravne slube su stalni sekretari u izvrnom Dravni
slubenici ne podlijeu ponovnom izboru i ne mogu biti otputeni
dok se ne. proglase krivim za grubu zloupotrebu ili kriminalne aktiv-
nosti. Funkcija dravne slube je primjena zakona i u tom poslu se
treba uivati puna profesionalna nezavisnost. Druga vana funkcija
dravne slube je odluka izvrnog
je da se odnosi triju ogranaka trebaju organizirati
tako da skuptina ima putpunu kontrolu, punu opera-
tivnu .inicijativu i da dravna sluba funkcionira uz visoki stupanj
profeslOnalne kompetentnosti i nezavisnosti. je veza
zakonodavstva i dravne uprave. i skuptina su, kao ti-
jela, motivirani razlozima. Dravna sluba je profe-
sionalnom etikom. Takav sistem treba sposobne pOjedince; on ne
profesionalne iIi tradicionalne lidere, a naj-
manJe od sveg karizmatske lidere. je vano napomenuti da
je ono to elimo decentralizacija a ne redukcija
Zapravo, je ivotno za
ukupne mOCI,3. Jer qesavan]e problema zahtijeva dostatnu Zbog
se u djelovanja i
ImajU punu 111ICl]atlvu (povezanu s punom
4 .. S!!.ci . Kao posljedica, nepravde se
lItIt prekrsltei]l se kazn]avaJu. Postoje kategorije pre-
krsltelJa: ili udrueni), dravni aparat, tijela
i tijela. Shodno tome, postoje najmanje
cetm vrste sudova. Originalni sudovi bili su ustanovljeni za zatitu
zakonitosti od prekraja (civilnih i Admini-
strativni sudovi koji se bave prestupima dravnih slubenika postoje
tek odnedavna. Oni su se prvi put pojavili nakon francuske revolucije
od Conseil d'etat u 1799. godini) ali je prolo neko vrijeme pri-
Je nego su administrativni sudovi priznati kao odVOjeni pravni ogranak.
U anglo-saksonskim zemljama to se dogodilo tek u dvadesetom sto-
.. bio je razvijen da utemelji zakonska
ogramcen]a admllllstrativnoj slobodi Njegovo glavno na-
244
; ..'.1
or
je da ni jedna administrativna mjera, koja uvodi na
ne moe biti poduzeta bez zakonskog odobrenja.
33
- Sami zakonodavci mogu prekraj kada ne uvaavaju pra-
vila osnovnog zakona, ustava. U svrhu toga, sudovi
imaju pravo i dunost da pokrenu sudbenu reviziju zakonodavstva, tj.
da da li je zakon zakonodavstva ili postupak izvrne vlasti
osnovan na ustavu. Tu funkciju obavlja specijalni sud zvan
ustavni sud.
34
Taj sud u sukobima organa
drave, federalne i dravne vlade. statuti i pra-
vilnici samoupravne radne organizacije - drugim njihovi
autonomni normativni akti - uzrokuju pojavu posebnog autonomnog
prava. Ako samoupravni mehanizam ne uspije izgladiti sukob unutar
radne organizacije, stvar se predaje specijalnom sudu, k.oji se u jugo-
slavenskom ustavu iz 1974. godine - kad je prvi put ustanovljen -
naziva sud udruenog rada.
ss
Nazivi i stvarna organizacija
sudova varirati od zemlje do zemlje. Za nau svrhu je vano
utvrditi funkcije Postoje i drugi specijalizi
rani sudovi, kao to su vojni, ekonomski ili arbitrani sudovi. itd., ali
oni idu u jednu od tih funkcionalnih kategOrija.
Da bi dijelili pravdu, suci moraju biti nepristrani. Da bi bili nepri-
strani, oni moraju biti nezavisni. Kako bi se zatitila njihova nezavis-
nost, njihov izbor mora biti utjecaja. Kandidati
za pravosudni posao, napomenuo je Laski, nikako ne mogu
predloiti neki svoj specijalni program.
3G
Potreban utjecaj javnog mnije-
nja dobiva se kroz porotu. nezavisnost podrazumijeva da
sudac ne smije snositi posljedice zbog svojih stavova. Suci ne mogu
biti izabrani na osnovi, nego se mogu imenovati na osnovi
odlika. Posao postavljanja obavlja odbor za regrutiranje kadrova o
kojem govoriti poslije. Postoji nekoliko izuzetaka. Javno tuila-
tvo i ustavni sud bar su dijelom organi. Kandidate za te
poslove trebaju birati skuptine. Isto se moe primijeniti
na vrhovnog ili apelacijskog suda.
Privatno proizvodno vlasnitvo i birokratska vlast - dva izuzetno
vana izvora sukoba u i drutvima - bit
eliminirani u socijalizmu. To ipak ne da sukobi nestati ili
da ih biti manje. to je drutvo razvijenije, razne funkcije su raz-
i kompleksniji su odnosi drutva. Ti odnosi regu
liraju se pravilima, a pravila zahtijeva pravne kva-
lifikacije. Stoga ne postoji opasnost da pravna struka izumrijeti.
ako je pravni savjet nuan kao to je, na primjer, medicinska
- zato ne bi odvjetnitvo bilo socijalizirano kao to je i medi-
cina? To je bila ideja Harolda Laskog - do sada nigdje u svijetu pot-
puno provedena - kad je predlOiO da se ured za pravno savjetovanje
pripoji lokalnoj vlasti kojoj sud slui. Ured moe imati odjel za davanje
savjeta (gdje bi

kojem je teta mogao do-
. .. na isti kao to bogati ide svom privatnom advo-
katu),38 odjel za razmatranje (koji bi se bavio uvredama kleve-
tama i i odjel za pripremanje za sudove.
s. Kontrola. Rudimentarna kontrola postoji isto tako tl predsoci-
drutvima. je istaknuto da podsistema
kontrolu. Primjenom sudbene revizije donoenja zakona,
245
sudovi kontroliraju zakonodavce. Zakonodavci kontroliraju izvrnu
vlast, a ovi opet kontroliraju dravnu upravu. Ured javnog tuioca je
organ kontrole.
39
Izuzetno vaan kontrole je javno mnijenje.
Osnovni preduvjet za istinsko javno mnijenje je dostupnost adekvat-
nih informacija, to poslije razmatrati.
Osim gore navedenih izvora kontrole, postoje najmanje dvije in-
stituCije specijalizirane za drutvenu kontrolu: jedna u financijskim
stvarima, a druga za sve ostalo. Prva je sluba drutvenog knjigovod-
stva koja kontrolira financijske transakcije radnih organizacija i drav-
nih organa (vidi poglavlje 13). Druga institucija je drutveni pravo-
branilac prava.
Primitinvnu verziju drutvenog pravobranioca prava'
moemo u parlamentarnim komisijama za albe. Te komisije pri-
maju pritube od alju te pritube nadletvu i
nalau im da poduzmu akcije. Rezultati nisu vrlo ohra-
Osim toga, situaCija u kojoj trae milost koja moe
i ne mora biti dana, je izraz dravne
zato na pritube? Zato ne organizirati i aktivnu
kontrolu? U tom smislu, stvarni moderni prethodnik drutvenog pra-
vobranioca prava proslavljeni je vedski ombudsman.40 Iako
je u '1680. godini kancelar kralja postao prvi ombudsman, ured
ombudsmana u modernom smislu nije ustanovljen sve do Ustava iz
1809. godine. ]ustitieombudsman, kako je bio nazvan, nadgledao je
sudove i agencije dravne uprave i, kao takav sluio je kao instrument
parlamentarne kontrole nad aktivnostima vlade.
41
Prvi svjetski rat je u vedskoj
pa je parlament uspostavio mi1iteombudsman1915. godine da bi spri-
irenje nepovjerenja u vojnu upravu. Mi1iteombudsman se bavio
prekomjernim slobode, neopravdanim hapenjima i po-
grenim zatvaranjima. Institucija ombudsmana postupno se prenijela
mi. cijelu Skandinaviju, a poslije, nakon drugog svjetskog rata i na
Novi Zeland, Velika Britanija, Zapadnu i neke druge zemlje.
Uz civilne i vojne ombudsmane, osnovani su i ombudsmani za provo-
zakona o restriktivnoj trgovinskOj prakSi: za zatitu
proti.v lanog reklamiranja, nepoeljnih marketinkih postupaka, ne-
prav1lnih ugovornih uvjeta, itd; i za osiguranje istinitosti tampe. Jugo-
slavenski ustav iz 1974. godine ustanovio je neto to moe biti na-
zvano ombudsman za samoupravljanje (drutveni pravobranilac samo-
upravljanja).
Do sada je funkcioniranje ombudsmana povijesno provjereno, pa
ga tako moemo uvesti i u na sistem drutvenog pravobranilatva gra-
prava jer je to ono to on stvarno predstavlja. Drutveni
pravobranilac prava bavi se pravnom u procesu
dravne uprave. To podrazumijeva pitanja kao: Da li osoba koja se
nala u situaciji da bude optuena,. ima da opovrgn'edokaze
protiv sebe? Jesu li odluke administrativnih agencija temeljene na
dovoljno dokaza? Je li javni i privatni interes objektivno izbalansiran?
le li

Jesu li odluke bile pod nepravilnim utjeca-
Jem? se zale ombudsmanu uglavnom zbog uvjeta zapolja-
vanja, mirovina i odbijanja nadlenih da odobre licence, dozvole
ili koncesije. se pritube ulau protiv tuilatva zbog propusta
246
u podnoenju tubi protiv prijestupnika, zbog poli-
cijske istrage, ili ponekad zbog policijske okrutnosti. U Norvekoj
zatvorenici ulau mnogo pritubi.
43
Danski ombudsman se bavi ovim
kategOrijama (1) kvalifikacija u procesu dono-
enja odluka; (2) pristranost (3) ili nepotpuni po-
daci koji uzrokuju tetu aliocu; (4) propust da specificira
razlog za odluku; (5) nepotrebno u administrativnom proce-
su; (6) proizvoljan, ili kapriciozan postupak; (7) grubosti iIi
drugi necivilizirani ponaanja slubene osobe; (8) namjerni
nemar (9) drugi nezakoniti postupci u slubi.
44
Mogu se na-
vesti i druga koja bi trebala biti pod panjom pravobranioca,
kao: gubitak vreme.na zbog redova i neorganiziranosti u vladinim
uredima; propusti kod pruanja javnih usluga (vladinih ili nevladinih)
da se priznaju obaveze prema ekoloka teta; slaba kva-
liteta potronih dobara, itd. Jugoslavenski drutveni pravobranilac za
samoupravljanje titi drutveno vlasnitvo i samoupravna prava radni-
ka u organizacijama udruenog rada.
Drutveni pravobranilac prava ne skuplja informacije
za svoje djelovanje samo od onih koji ulau pritube nego i od tampe
i ostalih izvjetaja javnog informiranja, te iz inspekcijskih poduhvata
koje poduzima na vlastitu inicijativu. On ima pristup svim slubama
i svim dokumentima, interne zapisnike. On moe saslua-
vati ili prisustvovati sastancima svih nadletava pod njegovim nadzo-
rom. On ipak nije zamjena za internu i sudsku kontrolu i za admini-
strativni apelacijski sistem, nego je prije njihova dopuna. su
da prvo provedu stvari regularnim kanalima i jedino ako
to ne uspije pravobranilac stupa u akciju. Glavni predmet njegovog
bavljenja je iroko stroge zakonitosti i otrih prekr-
aja ili kriminala. Ne moe sve biti regulirano zakonom. U stvari, re-
lativno malo pitanja moe, ako sistem treba normalno funkcionirati.
Stoga ima puno prostora za administrativnu zloupotrebu, nemarnost,
nerazboritost, nepaljivost, nerazumijevanje, nedostatak kompetent-
nosti i tvrdoglavo ponaanje. Prema tome,
akcija sastojat se od toga da: (1) obavijesti nadletvo
ili samoupravno tijelo o problemu i zahtijeva da se on rijei i (2) da
upozori prekritelja i uputi ga kako da se ponaa. Pravobranilac sam
ne moe kazniti krivca, ali moe (3) narediti pokretanje disci-
plinskog postupka protiv prekritelja ili (4) u ozbiljnijim slu-
tuiti ili narediti javnom tuio cu da iznese
pred sud. grane prava odnose se na sudove, administra-
tivni prekraji na administrativne sudove (tribunale), ocjenjivanje usta-
va na ustavne sudove, a prekr;aji protiv drutvenog vlasnitva i
samoupravljanja na sudove udruenog rada. Pravobranilac za samo-
upravljanje moe (5) privremeno zaustaviti primjenu akata radne or-
ganizacije i izvrne vlasti, ako bi to otetilo drutveno vlasni-
tvo ili samoupravna prava. pravobranilac moe (6) pokretati
donoenje zakona u skuptini.
Da bi temeljito obavljao dunost, drutveni pravobranilac
skih prava mora biti nezavisan i Njegov posao je bez
sumnje posao. Zato njega birati skuptina ili biti izabran
glasanjem cijele zajednice, interesima on ima sluiti. Njegov
247
mandat u toku kojega on ne moe biti smijenjen, fiksiran je na rela-
tivno dugo razdoblje, recimo osam godina. Drutvena pravobranilatva,
kao tijela, predstavljaju drutveni nadzorni savjet, peti ogranak samo-
uprave.
4S
Prije no to produimo, skrenimo panju na novi fenomen koji se
uvelike - korporativni subjekt. To staviti ulogu druvenog
pravobranioca u perspektivu. Zato su se administrativni
tribunali i sudovi pokazali kao nedovoljna obrana
prava i slobode? Zato tosu vladine agencije i privredna
korporativni subjekti i, kao takvi, su neusporedivo od indi-
vidualnih Do otprilike petnaestog jedine korporacije
koje su postojale - takve kao vlastelinstvo, ceh i selo - potpuno
su svoje i imale potpunu vlast i odgovornost nad
njima. Osim toga, oni su bili ufeudainu hijerarhijsku struk-
turu i Razvoj kapitalizma postupno je uni-
tavao feudalne veze, pojedince i stvarao korporacije spo-
sobne da se slobodno angairaju u akcijama. Umjesto da sadre osobe
novi korporativni subjekti sadravali su resurse svojih ili vla-
snika ili poloaje svojih korisnika (birokracije). Taj razvoj
je vodio prema pravnoj inovaciji: kreaciji pravne osobe analogno
koj osobi. Ta je pravna fikcija postala izvor nevolja zato to su dvije
osobe bile vrlo James Coleman je istakao da zbog toga
to su i resursi pravne osobe pema onima
osobe stalno rasli, zakon je bio prespor u priznavanju razlika u
korporaCija i osoba. Stoga, alokacija prava
korporacijama i osobama moe u praksi voditi
ostvarivanju interesa.46 U usporedbi s pojedincima, korporativni sub-
jekti imaju kontrolu nad enormno resursima, neusporedivo su
bolje obavijeteni i nemaju Iz tih razloga, slobodan ugovor
dvije pravno osobe, kao to su radnik i
je prijevara. Jedan od prvih pokuaja uklanjanja razlika u
koje su bile u slobodan ugovor, bilo je kreiranje
sindikata. razlika u mogla se, kompenzi-
rati, bar od ureda za pravno savjetovanje i aktiv-
nostima drutvenog pravobranioca. Taj potonji se originalno bavio
samo aktivnostima vladinih agencija. Postalo je, ipak, neophodno da
njegova kontrola obuhvati i aktivnosti korporativnih subjekata cijelog
drutva. . .
6. Regrutiranje kadrova. Da bi vladao, reim treba po-
uzdane ljude na poloajima - totalitarni reimi proiruju
taj zahtjev na sve poloaje - i administrativne hijerarhije.
Zbog toga, vodstvo drava i partija ljubomorno pravo
imenovanja svojih vlastitih sljedbenika na i administrativne
poloaje. Ovakvo stanje stvari mijenja se u socijalizmu.
sistemi ne bave se upravom nego samoupravom. Oni ne tre-
baju lidere
47
nego kolektivna tijela za donoenje odluka, podlona
rotaciji i opozivu u svako vrijeme. Eliminiranje klasnih sukoba i obra-
zovna i ekonomska homogenizacija stanovnitva utemeljenje
regrutiranja kadrova po objektivnim kriterijima.
sam spomenuo da su stara Kina i moderna Engleska otile
vrlo daleko u zapoljavanju pojedinaca u svoje javne slube bira-
248
njem na temelju u otvorenoj konkurenciji. da socija-
zemlja moe bar isto to, a nadajmo se i bolje. Odbori za
regrutiranje kadrova ustanovit se na razinama samoup-
ravljanja i odabirat kandidate za slobodne poloaje u administrativ-
nim agencijama i sudovima. odbora izabirat odnosne skUp-
tine na razdoblje i oni podlijegati opozivu.
Socijalizam eliminira klasne sukobe, ali ne sve; klasne interese, ali
ne raznovrsnost interesa. Sukobe treba rjeavati, a raznolike interese
uskladiti; to zahtijeva donoenje odluka i to izvr-
avaju. Kad je o sukobljavanju interesa, razglaeno objektivnim
kriterijima. se ne mogu odabirati kao administratori, oni
se moraju birati. Taj problem potpuno razmotriti u
poglavlju. Izbor da ukupno stanovnitvo postaje odbor za regru-
tiranje kadrova. Pa ipak, izbori se moraju kontrolirati i voditi, a to je
legalan posao za na odbor za regrutiranje kadrova.
IV. Teritorijalna decentralizacija: dekoncentracija vlasti
Postoje razine teritorijalne samouprave koje odgovaraju opa-
stupnju intenziteta emocionalne ili.
Osoba razvija svoje kOrijene na mjestu gdje Je 11111
odgojena. To je lokalna razina. Osoba je skupine
koja obitava u regiji. Ako regija nije prevelika ili
skupina premala, to dvoje se podudara. Potom je osoba na-
cionalne drave. razina je razina svjetske zajednice.
To dravljanstvo ostaje valjano ako ljudi napu-
taju mjesta gdje su i regije gdje ive njihove skupine.
razine lOjalnosti decentralizaciju dr-
avnih aktivnosti. Ako izostavimo svjetsku razinu - da se o
odnosima ne govori u ovoj studiji - moemo odrediti
tri oblika dravne organizacije koji odgovaraju trima preostalim stup-
njevima ili razinama. Ja ih nazvati (ili i
federacija (ili drutvena zajednica). Kao u Svicarsko), ImajU
(bar tri dravljanstva: gdje su re-
publike i nacionalno dravljanstvo.
Decentralizacija podrazumijeva da se, u odluke donose na
najnioj razini i podiu se na viu sam? ako
znatno na iru zajednicu. To da u definiranju aktIvnosti 1 od-
govornosti moramo od najvie razine jer sve to nije eksplicitno
pripisano vioj razini, podrazumijeva se da pripada niim razinama.
Svaka razina vlade ima zakonodavnu i izvrnu autonomiju. Fede-
ralni ustav, koji predstavlja drutveni ugovor, kom-
petencije federalne vlade. Sve to je isputeno ide u nadlenost repu-
blike, koja donosi zakone ili nezavisno ili unutar okvira fede:alnih
kona. Funkcija ustava u odnosu prema lokalnOj vlad1 )e
Izvrna vlast nije vertikalno integrirana - osim, moda, u voj-
nim pitanjima - a izvrna su odgovorna samo
skuptinama.
249
Federacija se bavi obranom i vanjskim odnosima - drugim rije-
odnosima nacionalne zajednice i svijeta. se bavi
pitanjima unutranje koordinacije. Njena skuptina donosi sistell1ske
zakone i o sveobuhvatnim mjerama ekonomske politike.
Organizacijska struktura federacije dana je na skici 5.
48
Slika samu sebe objanjava i treba samo nekoliko za po-
janjenje. Dom je reduciran na dom privrede jer samo
privreda treba stalno upravljanje na federalnoj razini. Obrazovanje,
kulturni problemi i zdravstvo mogu se rjeavati na razini.
to se problema radnih organizacija, ono to se primjenjuje
na privredna primjenjuje se isto tako i na radne organizacije.
Zbog toga je dom privrede potpuno kvalificiran da donosi sistemske'
zakone koji reguliraju aktivnosti radnih organizacija.
to se nema stvarne potrebe da federalni sudovi
budu hijerarhijski superiorniji od sudova, osim u
koji biti spomenut malo poslije. Zbog toga, oni ne slue kao apela-
cijski sudovi i samo u koji se odnose na fede-
ralne aktivnosti. tome, nema potrebe za bilo kakvom hijerarhij-
skom u odnosu na preostalih pet osnovnih dravnih
organa. Decentralizacija zahtijeva da su kompetentnosti fe-
deracije i republike precizno razdvojena. Spomenuti izuzetak odnosi
se na skupinu pravosudnih jednoobrazno
ima veliko za osnovnu jedinstvenost pravnog
sistema zemlje. da federalni ustavni sud titi osnovni zakon
u zemlji, on moe posluiti kao apelacijski sud za tu ogra-
skupinu Kako federacija ne dolazi u neposredni dodir
s nadzornog savjeta ne trebaju biti izabrani
glasanjem. Na federalnoj razini, drutveni pravobranioci
prava zapravo su parlamentarni povjerenici.
skica mogla bi se izraditi za druge dvije razine samouprave,
ali to stvarno nije potrebno. Bit dostatan sumaraIi opis organizacije
na razini. Republika je upravo dovoljno velika da pred-
stavlja osnovnu razinu suverenosti, a nije prevelika da se ne
bi mogla kontrolirati. Republika ima pravo da se otcijepi od federacije
i drugoj drutvenoj zajednici. Federacija je, u re:"
zultat konsenzusa republika. Republika donosi zakone koji se
stvarno primjenjuju i regulira sve aktivnosti koje trebaju dravnu
regulativu. skuptina ima tri doma za ekono-
miju, za obrazovanje znanost i kulturu) i za zdravstvo
socijalno staranje i kulturu). Drutveni pravobra-
nioci biraju se glasanjem i sudovi slue kao apelacijski
sudovi.
Poloaj u strukturi je poloaju u
ekonomskoj strukturi. Ona, u stvari, osigurava javne usluge stanov-
nitvu. Gotovo svi kontakti i drave, kontakti su s
To opravdava jo nekoliko o toj razini.
. su faktora koji integriraju ljude u lokalnu zajednicu: stano-
vanje, radno mjesto, nadlenost i komunikacija (prijenos po-
ruka, predmeta i individua, to stvara obrazac interakcija dru-
tvenih jedinica).49 Da bi lokalna zajednica postojala kao drutveni
sistem ne trebaju djelovati svi faktori. Na primjer, neke osobe mogu
Z50



(lJ
e
ili

!
:c
II


o;::
Cll-
OI

oI!!
Oc>
.ci
II
O
r:::-B
'f.!m
i!i=

as
"
m
c;,
"
OI
!
r:::
'f.!

"iii
=
i
OX
III
(lJ
.I
e
e:;
mo
;n
r---

:-e,
ce,
\. ..,;
S
-a


%. ...
.(3
.... $ -::;
-::; CC
><Il Gl
'9: O


O
IC
Do
9J!qez!
L--
t>
g
>(J)
auOl!ez !SOUOP
:J
IC
O
-
aJ!qezl
Z
I ,
c!1
E ll!
SG)
-
I

ar
'ji
l!!
Q.
::;,
L--
"..
t'-
epal6pauI
m
C-
ISe as
I-
"ti5e
c,'g
Oe.:K:
251
stanovati na jednom mjestu, a raditi drugdje. Ista osoba moe potpa-
dati pod dvije nadlenosti: kao stanovnik jednoj, a drugoj kao proizvo-
U moderna vremena, komunikacije, naravno, nisu lokalno ogra-
Ipak, za ljudi dio vremena faktora ostaje
operativan.
Lokalne zajednice prole su kroz proces transformacije, a isti trend
se jo nastavlja. Slabi emocionalna pripadnost. Kao to je istakao
E. interesi postaju raznolikiji, to da broj ljudi
sudjeluje u broju interesnih krugova (radna organizacija,
zanimanje, drutva, ideologija). da mnogi od tih kru-
gova lokalni teritorij, vanost lokalnih interesa i emo-.
cionalne pripadnosti lokalnoj zajednici opada. Istovremeno se
opseg lokalno osiguranih usluga.
5l
Tako se lokalna zajednica mijenja
iz skupine organizacijsko-siromanih, a emocionalno bogatih ljudi, u
teritOrijalno s brojem organiziranih javnih usluga, popra-
emocionalnim angairanjem stanovnitva.
52
. izvravaju tri skupine funkcija. One (1) dru-
tveno-ekonomske i koordinatiDne funkcije, kao to su planiranje i
koordiniranje lokalnog, drutvenog i ekonomskog razvoja i osigura-
vanje usluga za zadovoljavanje materijalnih, obrazovnih, kulturnih i
ostalih potreba (2) i regulativne funkcije,
kao one povezane s primjenom zakona, pravnih naslova i ekoloka pi-
tanja: (3) zatitne i nadzorne funkcije, kao zatita prava. i
sloboda, odravanje zakona i reda i drutvene kontrole.
Kao i i je prevelika za neposrednu participaciju.
Stoga je ona prirodno podijeljena u mnotvo mjesnih zajednica.
Mjesna zajednica se brine o djeci, osnovnom obrazovanju i
ostalim problemima vanim za svakodnevni ivot.
Mjesna zajednica nije vladina jedinica, kao to i ekonomska jedi-
nica nije ona nema zakonodavnog tijela. Mjesna zajednica
je primarna razina samouprave. Ona izabire neprofesionalni savjet
i izvrni odbor da brine stalno o lokalnim interesima. Predsjednik
savjeta istovremeno je predsjednik odbora i je
skuptine. tome, predsjednik skuptine je
skuptine. Ostali tih dviju skuptina biraju se od-
vojenim glasanjem i postaju parlamentarnih komisija i odbora,
izvrna
Predsjednici skuptina, zajedno s predsjednikom Fe-
deralne skuptine, mogu konstituirati predsjednitvo drutvene zajed-
nice.
53
Predsjednitvo radi kao kolektivno vodstvo drave. Jedna od
njegovih funkcija je da se bavi pitanjima koja su proglaena
manjinskim pitanjima i nisu regularnim postupkom; to obu-
drugo samozatite regionalnih ili manjinskih interesa.
Predsjednitvo ne glasa, nego na osnovi konsenzusa. U
kada se konsenzus ne moe ustavni sud moe posluiti kao
arbitrani odbor.
x x x
Gore opisani institucionalni sistem treba pridonijeti rjeavanju istog
dvostrukog problema na makro razini kao to je organizacijska struk-
tura samoupravnog (poglavlje 8, odjeljak III) na mikro razini:
252
maksimum maksimumom efikasnosti. Prvi
funkcionalnu i teritorijalnu decentralizaciju vlasti s otvorenim
svakoj individualnoj inicijativi. Drugi zahtijeva jaku
vladu, tj. operativnu autonomiju razina izvrnih vlasti i
profesionalnih dravnih slubi. Uz to, sistem kontrole je
tako da to je najvie smanji zloupotrebu administrativne i

253
Poglavlje 11
Jednakost
demokracija
1. partije
smo spomenuli da moderan sistem ima nekoliko kom-
ponenti. Njegova prva komponenta, drava, razmatrana je u prethod-
nom poglavlju. Predmet ovog poglavlja je njegova druga komponenta
- partije.
/' partije su udruenja organizirana radi osvajanja
dravne vlasti preko ponavljanja izbora. Ta definicija podrazumijeva
tri institucije: (svjetovnu) dravu, parlament i pravo
glasa. partije su relativno nov drutveni fenomen. Kroz po-
vijest ljudi su se udruivali u skupine koje su se borile za
vlast. Ipak, te interesne skupine nisu bile partije. J edna ili drllga - ili
\ moda sve - od tri spomenute institucije, morale su se jo ostvariti.
\ Svjetovna drava nije postojala u starom vijeku. je i termin
bio nepoznat. Rimsko pravo nije razvilo koncept drave.
Civitas i res publica su zajednice koje su bile i svjetovne i
religiozne. Rimsko carstvo i orijentalne monarhije odravale su se
autoriteta i zakonitosti kOja je, u osnovi, bila religiozna.l
Termin 10 stato doao je u upotrebu tek od vremena talijanske rene-
sanse. Machiavelliju je pripisano toga termina u ra-
dovima o politici. Hrvatskoj i srpskoj drava moe se pratiti
trag do paragrafa 39 u kodeksu srpskog cara Duana iz

parlamenta su staleke skuptine koje su se pojavile u
Evropi u i kasnije (etats generaux u Francuskoj,
cortes u panjolskoj, seym u Poljskoj). Tri stalea kOja su sudjelovala
u skuptinama bila su aristokracija i klasa (sta-
novnici slobodnih gradova ili trgovita - burgova). U Skandinaviji,
gdje je feudalizam bio mnogo slabiji, slobodni seljaci su predstavljali
stale. Razvoj monarhija privremeno je zausta-
vio aktivnosti stalekih skuptina. U Francuskoj, stalei se nisu sasta-
jali od 1614. godine do 1789. godine. A kada je kralj 1789. godine bio
prisiljen da pozove stalee na zasjedanje, pokazalo se da je to
revolucije. U toku vremena, stara staleka skuptina transformirala
se u parlament izabran glasanjem (1792. godine).
U Sjedinjenim Dravama, rat za nezavisnost vodio je uspostavljanju
parlamenta. U Engleskoj, parlament je postojao i prije revolucije,
ali je tek nakon nje dobio prevlast nad monarhom i izborio pravo da
donosi zakone. Ovlatenje za nasljednika monarha par-
lament je ustanovio 1688. godine, a 1707. godine kraljica Ana odbila
254
je posljednji put da potvrdi zakon. Parlamenti su se postupno uspo-
stavili u drugim evropskim zemljama, ali je proces bio' krajnje spor.
Belgija je uvela parlament 1831. godine, Danska i Nizozemska 1848.
godine. vedska je zamijenila svoju staleku skuptinu parlamentom
1866. godine.
2
Parlament je ustanovljen 1888. godine u Srbiji, a 1890.
godine u Japanu.
Kada su parlamenti bili uspostavljeni, njihovi nastojali su
osnivati skupine sa pogledima koji su neposredno
odraavali njihove materijalne interese. Te parlamentarne grupe bile
su modernim partijama. Prema tome, buroaska je
revolucija zajedno s parlamentima stvorila i partije. Vigovci i torij evci
(Whigs and Tories) pOjavili su se u Engleskoj 1679. godine. Prvi su
uzeli ime kotskih protivnika monarhije: oni su bili naklonjeni porastu
parlamenta i pridobili su podrku i inte-
resa. Torijevci su dobili ime po skupini koji su podravali
katolicizam i tradicionalnu monarhiju: oni su predstavljali slubenu
partiju s podrkom velikaa. Konzervativna
partija je naslijedila torijevce 1824. godine, a Liberalna partija vigovce
1832. godine. Te dvije partije su kontinuitet svojih
orijentacija i ostale su aktivne do danas.
Drugi povijesni par partija koje su preivjele do naih
dana bile su rezultat revolucije. To su bili republikanci (po-
slije nazvani demokrati), koji su drali da federalne vlade treba
biti strogo i njihovi oponenti, federalisti. Nekoliko godina
poslije nastao je par partija koje su proizale iz fran-
cuske revolucije. Jakubinci koji su se sastajali u Samostanu svetog
Jakoba, predstavljali su radikalnu srednju klasu. irondinci, imenovani
po regiji Gironde u junoj Francuskoj, okupljali su kao i
pristae, bogate pojedince. U Japanu, nekoliko godina nakon revolucije,
pojavila su se prva drutva, se za ustav, predstavni-
institucije i osobnu slobodu. Nekoliko godina nakon toga, 1881-82.
godine, oni su stvorili prve tri japanske partije.
U Francuskoj je nakon revolucije uslijedila restauracija. U Engle-
skoj je, kao prvo, revolucija bila polagana. Stoga je u prvoj polovici
devetnaestog stoljeca parlamentarna demokracija bila relativno razvi-
jena jedino u Sjedinjenim Dravama. Na kraju osamnaestog
samo je 250.000 biralo predstavnike u engleski Donji dom. U
prvoj polovici devetnaestog Francuska je imala 200.000 gla-
od 30 milijuna stanovnika.
3
Takvo restriktivno izborno pravo nije
postavljalo velike probleme pred izbornu organizaciju. odbori,
ako su bili osnovani, su se nakon izbora rasputali. Lo-
kalni uglednici zadravali su kontrolu nad osnivanjem odbora, bez
obzira na to to su radili u parlamentu. Istaknuti viih klasa
poznavali su jedan drugog i nisu trebali posebne programe ili organiza-
cije za obranu svojih klasnih interesa. u Americi je bilo dru-
Tamo su odbori trebali izabrati kandidate i agitirati
i to je trebalo stalno raditi. Osim toga, sistem, po ko-
jem mjesta u upravi dobivaju stranke koje je pobijedila na iz-
borima (sp oils system) konsolidirao je strukturu odbora. Kada
odbori postanu stalni, udrueni na nacionalnoj razini i kada
255
uspostave veze s parlamentarnim, grupama, nastaju osamostaljene
partije. '
U Evropi, radnici su se organizirali u sindikate i legalne ili polu-
legalne skupine te su vrili pritisak na vie klase,
ih da ukinu, jedno po jedno, izbornih prava. Proces je
opisan u poglavlju 1, odjeljak I. S proirenim izbornim pravima, ovdje
(u Evropi) su postali potrebni stalni odbori kao instru-
. menti podrke i agitacije. Na drugoj strani, klase uskoro su
otkrile da je jedino oruje s kojim se mogu boriti protiv onih koji
imaju kontrolu drave i bogatstva, efikasna organizacija. U
drugoj polovici devetnaestog dvije
ske partije, koje su se uskoro ujedinile, stvorile su obrazac soc1Jalde-
mokratskih partija u cijelome svijetu. Tako je poli-
partija masa.
j _ J edna preostala veza u evoluciji jo se mora spomenuti:
partija. Ako klasa nije voljna ustupke,
postupna drutvena evolucija je i se opozicija
moe organizirati jedino u obliku tajne partije. To se u car-
skoj Rusiji. Da bi opstala, tajnoj partiji potrebna je stroga centraliza-
cija, kruta hijerarhija i autoritativno vodstvo. Tako su boljevici orga-
nizirali svoju partiju i uspjeli osvojiti vlast. Nova revolucija
stvorila je novi tip partije, partiju. Uspjeh boljevika,
koji je koincidirao sa sramotnim ponaanjem dijela socijaldemokrat-
skih partija u toku prvog svjetskog rata, dao je impuls osnivanju ko-
partija u cijelom svijetu i osnivanju interna-
cionale. partije organiziraju se na demokratskog
centralizma koji, u svojoj primjeni, da su nia tijela
strogo viim tijelima; da je manjina ali
uvijek samo na danoj razini hijerarhijske strukture; i da se izbori sas-
toje od ratifikacije kandidata kOje su izabrali vii organi. Osnovno
ideoloko je ono Rousseauovo : jedino u potpunoj pokornosti za-
jednici svi biti slobodni. To je neto modificirano
dodatkom: volju zajednice partija, koja je, da poznaje
zakone povijesti, jedina pozvana da vodi radni narod u bolju
.
Jednom kad partije postoje, sistem moe neko-
\iko partija koje se bore za vlast, ili dvije partije, odnosno samo jednu.
Moe postojati otvorena i organizirana opozicija, ili je ne mora
biti: stvarano natjecanje za vlast, ili ga nema. odnosi
prikazani su u tabeli ii.
/
/ Iskustvo pokazuje da viepartijski sistemi koji koaliciju
vlada tendiraju k nestabilnosti: dvopartijski i jednopartijski sistemi,
. stabilnosti. Objanjenje se moe u dinamici partijske borbe. Kako
bi se privukli u viepartijskom sistemu, svaka partija
svoje u odnosu na najblie takmace. Svaka partija tendira
k skupini, javlja se i religiozna netrpelji-
vost i nacija se podijeli. U dvopartijskom sistemu, partije izbjegavaju
kontroverzne ekstreme, mobiliziraju drutvene skupine i
temelj da bi apelirale na presudne u sredini
_ spektra. Strogo to je tako kad je distribucija miljenja uni-
modaina. Ako je drutvo strogo polarizirano, to da je distribu-
256
--- - -------. -
KLASIFIKACIJA PARTIJSKIH SISTEMA5
Monocentrizam
Policentrizam partijskog
ili Monocentrizam
policentrizam
sistema
Broj kandidata
I
Nekoliko
I
Jedan
po skupu
Postojanje ili
Nema poli- nepostojanje
opozicija
institucionalizirane opozicije
opozicije
-Stvarna konku-
I
Stvarna konkurencija
I
Nema konkuren-
rencija za vlast za vlast cije za vlast
Partijski sastav Koalicija nije potrebna, vlade
koalicija temeljene na jedne partije
, Partijski Viepar- Dvopar- Sistem Jednopar-
sistemi tijski sistem tijski dominant- tijski
sistem ne partije sistem
A B C D
I
E
Primjeri: A - Neke romanske zemlje, vicarska, Nizozemska
B - Neke angIo-saksonske zemlje, Austrija, Zapadna
C - Meksiko, Indija (prije), Vedska (tokom 44 godine)
D - Tanzanija
E - i zemlje u razvoju
cija miljenja bimodalna, dvopartijski. moe jo pogor-
ati U jednopartijskom sistemu partija tvrd1 da predstavlja opce dru-
tvene interese. J edna partija moe ipak biti dosta ako
tolerira otvorenu raspravu i ako za svako mjesto u upravi konkurira
nekoliko kandidata. Na kraju, osim u jednopartijskom sistemu, neza-
visni kandidati nisu formalno u natjecanju. Ali, u stvarnosti
prohibitivni troak finanCiranja izborne kampanje
Malo su vane ?sobne kya1itete selekc1J.a
je i to mje dovoljno korektan OP1S poht1cke stvarnost1;
igru vodi partijsko vodstvo.
s
.- /" '-, Gore struktura jako je ekonomskoj struk-
/ turi. U ekonomskim terminima, mi bismo govorili o oligopolu,duopolu
i monopolU, i elementarna analiza bi pokazala da je prvi sistem
nestabilan, a posljednji stabilan, ali nepoeljan. teoretska mo-
- savrena konkurencija mnogo i kupaca i
sistem bez partija kao posrednika - povijesno je dokazana kao ne-

17 ekonomija socijalizma
257
Pa ipak je to upravo takav ekonomski i sistem koij su
imali na umu buroaski ideoloki praoci - Jean Jacques Rousseau,
Adam Smith i ustava. Partije, kartelima -
da ne govorimo o monopolima - slobodan izbor i uzrokuju
neefikasnost. Utemeljitelji nisu nikada mislili na partije, niti su im
dodjeljivali bilo koje mjesto u demokratskom sistemu (iako iz
razloga). Prvi ustavi ne spominju partije. Interesne skupine ili partije
izglede da neki posebni interesi prevladati prije nego
volja. o tome bilo je tako jako da je jo i u vrijeme
prvog svjetskog rata u mnogim parlamentima bilo zabranjeno da se
izravno poziva na partije.
9
U teoriji, poslanike se smatralo
izoliranim i nezavisnim, kao to su se u ekonomskoj teoriji
smatrala izolirana i konkurentska: u stvarnom svijetu, dru-
tvom vladaju i ekonomske
Il. Regrutiranje za funkcije: izbori
Partije predstavljaju za liberalnu demokratsku teoriju
- upravo kao to su nesavrena konkurencija i ravnotea uz neza-
poslenost za ekonomsku teoriju. i prije
prvog svjetskog rata, Robert Michels, sociolog i bivi socija-
dao je kritiku partijske organizacije (i sindikata).lo
Michels je vlastitu Socijaldemokratsku partiju, moda
organiziranu veliku partiju u to vrijeme. On je
da pOjedince na autoritativnom poloaju unutar organizacije ne
mogu efikasno kontrolirati oni koji su na polo-
ajima. Razlozi za to su: (1) - zbog podjele rada u velikim
organizacijama, nekim pojedincima dano je pravo da djeluju u ime
i tako postanu profesionalni (2) psiholoki - raireni
potrebe za usmjeravanjem ili
\vima i zahvalnosti prema onima tko ih
/' Michelsov eljezni zakon oligarhije - koji, na-
/ravno, nije eljezni nego samo velika vjerojatnost - Seymour Mar-
tin Lipset je naveo ova tri razloga zbog kojih funkcionari masovnih
organizacija imaju gotovo monopol
(1) oni kontroliraju izvore informacija koje se mogu koristiti za
osiguranje odobravanja njihovog programa; -
(2) oni kontroliraju formalna sredstva komuniciranja s
kao to su tampa, putovanja ili organizacija mitinga;
(3) oni su u umjenosti politike: vjetiji su od neprofesiona-
, laca u govora, pisanju i organiziranju aktivnosti
\ skupine. l!.,
/< da gubitak kontrole nad njihovim organizacijama gu-
bitak onoga to ih vanim kao individue, postaju nadasve
agresivni kad im je ugroen autoritet. Svako pravo Iako
se ukida. Takav stav opravdava se pozivanjem na tetu od
i zlih oponenata, od uvijek prisutnog neprijatelja. Kritiziranje
vodstva predstavlja izdaju same organizacije i stoga i ideala kojima ona
\treba sluiti.
258
1
/ Sam je '-!. toku d.odobivaj'-! pri-
znanje ia ono sto tvrde da Je njIhova nezamjenjiVost 1 posvecuJu se
konsolidiranju svojih poloaja Vrlo brzo oni smatrati
organizaciju i svoju ulogu u njoj vanijim od ciljeva organizacije.
l3
Michels je tako ispravno predvidio ono to se pola kasnije,
- u svom ekstremnom obliku, zvati kult
'-.... partije ne moraju biti vrlo poeljne. Ipak, ako ih se ne
moemo rijeiti, ako su one sastavni dio moderne demokracije, tada
trebamo jasnije razumjeti to dobroga one mogu To je prevla-
stav i na Istoku i na Zapadu. Na Zapadu je najjednostavnije
partije su neophodne veze naroda i pred-
aparata uprave,14 ili partije su potrebne jer mnijenje mora
biti organizirano ako ita to na upravu treba po-
fitojati.lli Na Istoku, vladavina partije jednostavno je
I identificirana sa socijalizmom. Ne postoji i po-
teorija o funkcijama koje obavljaju partije. Zapadna literatura
\.. daje naslutiti da mogu postojati glavne funkcije.
1. socijalizacija: integracija. U tradicionalnom drutvu mje-
sto pojedinca bilo je njegovim statusom pripisanim pri
Tako je bilo i s njegovim odnosom prema vodstvu. U moder--
nom drutvu, ne postoji; individualni gra:
i izgubljen kad u _ dravi konfrontira udaljeno 1
koje ne moe razumjeti, i s kojim se moe identificirati
samo kao bijedan podanik. Da bi ljudi pripadali zajednici u bilo kak-
vom smislu, oni moraju pripadati elementima zajednice
koji su blii, razumljiviji za njih i podloniji njihovom utjecaju nego je
to centralna izvrna Moe se usput da u drutvima u ko-
jima je nacionalna integracija hitno potrebna - gdje nacionalni identi-
tet i zajednica tek trebaju biti ostvareni - partijski sistemi su po svoj
prilici najvie fragmentirani i partije djeluju kao dezintegrativne sile.
2. SOCijalizacija: opozicija. istraivanje pokazuje
da se djeca - bar u suvremenoj zapadnoj kulturi - ne suprotstavljaju
vlasti. Ona moraju kako da se suprotstaveP Ona to kroz
proces socijalizacije. Na drugoj strani, sukob interesa vodi
neredu i nasilju ako pojedinci nisu da mirno izglade sporove.
Oba zadatka obavlja partija. Prirodno, vlasti su primarno
zainteresirane za drugi zadatak i ne ale se kada ostaju previe
posluni. De Sola Pool nam daje iznova dobar prikaz ovog stajalita:
StabiJJ.na zajednica napreduje postojanjem 10ja1nih skupina
unutar nje. Lojalna opozicija njegovog faktor je stabilnosti,ne
nestabilnosti. Izraavanje disidentskih pogleda mnogo je manje vana
o njegovoj ulozi nego da ono usmjerava narod na to kako
treba izraziti razilaenje i obavezuje ga da igra po tim pravilima. Rasputeno
drutvo koje ne podupire kontrolu podskupina nad drutva,
mnogo vjerojatnije je usmjereno k nemiru nego ono drutvo koje ohrabruje
lojalnosti prema organizacijama.18
3. Artikulacija i agre gacija interesa. Gabriel Almond definira arti-
kulaciju interesa kao proces kojim pojedinci i skupine zahtjeve
17
259
: i
i,
, '
,
"
a agregaciju kao proces kojim su za-
htJevI pretvorellI u opce alternative politike. Svi tipovi
sistema jako se na partiju: totalitarna drutva kao na
sredstva za mobilizaciju podrke: demokratska drutva kao na kanal
za artikuliranje i agregiranje zahtjeva; prijelazna drutva kao na
agenciju za kreiranje i struktuiranje novih normi P9naanja.19
4. regrutiranje. mora postojati neka" posebna sku-
pina kako bi se kandidati odabrali za
slube i napose da bi izabrali i sastavili vlade.
da je malo empirijskih istraivanja na. tom
podrucJU, navedene cetin funkcIJe moraju se prije svega smatrati
prije nego pozitivnim. Vjerojatno ne postoji razilaenje u
o da ?ocijaliziraju, artikuliraju i agre-
glraJu mterese 1 pomazu u regrutiranjU kadrova za poslove.
Nesigurno je, ipak, da one to dobro ili da one imaju glavnu
u tome. La Palombara pripisuje funkcije socijalizacije
l obrazovanja, isto kao i artikulaciju i agregaciju interesa, zakonodav-
st:ru.
20
to se integracije, Anthony King napominje da se za partije
tesko moe da obavljaju pozitivnu iritegrativnu funkciju ako po-
stoji rairena antipatija ili indiferentnost prema njima: prije nego
agregaciju interesa. isti autor da tu funkciju
obavlJa mnostvo struktura od kojih je partija samo jedna i
ne nuno najvanija. On da najvie za to se partije
sposobne jest pruanje vrlo platformi i
a.lternativnih prihvatili vrlo stajalita poli-
to se tice regrutiranja vodstva, bar u Americi slubenicika-
bineta: da se po karijeri stariji birokrati, vojni i
cesto su odabrani neovisno o partijskom pri-
padllIstvu postupcima koji su malo ili nikako povezani s partijom ...
ti s regrutiranjem za izborne funkcije, uloga partije je bar
U Sjedinjenim Dravama partije ne sastavljaju vladu.
J?S manje u i Britanija - smatrana para-
d.lgmom partijske uprave - ima, prema Richardu Roseu
u kojem je administrativna uprava mnogo blii nego par-
up:ava.24 u to je izneseno nije impre-
/
sl
.v
n
? Zasto partIje postaje, mozemo se upitati, ako tako slabo funkcio-
glasi: jer njihova glavna funkcija ima malo zajed-
ll1?kog s je pripisala akademska teorija.
NjIhova naJvazll1Ja funkCIja Je da vode igru na ispravan i
prihvatljiv i da podravaju i buroaski drutveni poredak,
da njegovu zakonitost. One su obavljale tu funkciju izu-
zetno dobro. su da se konkurencija
elita nazove i smatra demokracijom - i vie od toga, Demo-

// U. .verziji, jedina partija ima neto
/ Jerzy WIatr Jc:t ovako opIsao funkcije poljske
partiJe:
260
1.. predstavlja i izraava ideologiju koja podupire cijeli
SIstem. Ona osnovni cilj i vrijednosti koje
temelj za funkcioniranje i institu::ija nae
zemIje.
_ 2. Kroz aktivnost njenih u dravnim institucijama i drutvenim
organizacijama, partija funkcioniranje tih institucija s osnov-
nim ciljevima sistema.
3. Partija pravce donoenja politike dravnih institucija.
4. Partija mobilizira mnotvo u participaciji kod donoenja
kilI odluka na razinama uprave.
5. Partija regruJ4'a i obrazuje koji rade u partiji i u institu-
(iJ f; r J \cijama
J---
Do kojeg stupnja su funkcije partija u i
. drutvima - da se one stvarno izvravaju - rele-
. vantne za drutvo? Da li mi trebamo partije?2G
Ispitajmo funkcije redoslijedom kako su gore dane. (1) Ako se integra-
cija pojedinaca u samoupravne strukture provodi od predkolskog
uzrasta pa nadalje, ne postoji opasnost da se pojedinci izoli-
rani, izgubljeni ili Ako je drava dostupna i ako se moe
nadgledati, ona prestaje biti vlast, i nedohvatljiva.
(2) Opozicija se bolje moe u svakodnevnoj participativnoj prak-
si nego podukom oligarhijskih organizacija. (3) Artikulacija
i agregacija ne treba dodatnih institucija povrh onih koje po-
stoje: tampa i ostali masovni mediji, "instituti,
lit91 drutva ( kao to je Fabian Society), profesionalna udru-
enja i, naravno, samoupravni aparat u strogom smislu Ostaje
nam tako (4) regrutiranje kao jedini problem koji trai daljJl
raspravu. U mjeri u kojoj se to odnosi na verziju, prve
funkcije koje je opisao Wiatr pripadaju zapravo skuptinama na
tim razinama jer je bitna kvaliteta SOcijalizma kao besklasnog drutva
\ da se ono brine za sve ljude, ne za klasu ljudi. Peta funkcija
\je kao u i predmet je daljeg istraivanja.
/.: se da postoje dva koja drutvo moe
/ ustanoviti na ovom
1. Odabiranje kandidata za funkcije prerogativi su
a ne partije ili bilo kojih drugih posrednika.
2. Kandidati moraju imati izravan pristup do Kao to se
svaki moe prijaviti za svaki posao u uvjetima otvorenog
svaki moe se prijaviti za svaku funkciju
pod uvjetima slobodnog, tajnog i nep0srednog glasanja. Drutveno vlas-
nitvo podrazumijeva jednak pristup sredstvima za proizvodnju; so-
demokracija jednak priStup poloajima. "
Prvo zahtijeva da se osiguraju adekvatne informa-
cije. Drugo zahtijeva da se kampanje financiraju iz
fondova. Oba su primijenjena u praksi iako
nigdje nisu razvijena u potpuni sistem.
27
na umu ta dva na-
izbori se mogu ovako organizirati. U stav i zakon poblie
formalne zahtjeve koje svaki kandidat mora zadovoljiti (takve kao
propisana dob, dravljanstvo, mentalno zdravlje, da nije go-
njen). kandidat dobiva uvjerenje od odbora za regrutiranje
kojim se njegova prikladnost i tada pojedinim novinama
alje, u standardiziranom obliku, svoju ponudu da slui kao
261
radnik. Ako primi traeni broj potpisa, njegovo ime se stavlja na popis
kandidata. Od svih kandidata koji dobiju dovoljno potpisa - tj.
na nekoj vrsti prethodnih izbora - trai se da odgovore na
pitanja koje je formulirao odbor za regrutiranje. Njihovi odgovori, za-
jedno s ostalim relevantnim podacima, tampaju se u Izbornom
(Electoral GUide). svakom kandidatu dodijeli se vri-
jeme ili prostor u masovnim medijima i mu se daje
da se obrati auditoriju na javno organiziranim mitinzima. Ako postoji
previe zahtjeva za sredstvom publiciteta, izbor se vri
drijebom. Izabran je kandidat koji dobije najvie glasova. Ako su
ukupni glasovi previe fragmentirani, glasanje se moe ponoviti za dva
najuspjenija kandidata. Moe se poeljnim da nekoliko drugih,
slabije plaSiranih kandidata ostanu i dalje aktivni. Oni mogu
sastaviti delegaciju, tijelo aktivista, koje savjetuje zastupnike i osigu-
rava vezu s Drugoplasirani moe djelovati kao zamjenik
predstavnika. .
Opisani postupak moe se primijeniti za izbor II dom
U doma izbori moda mogu biti po-
sredni. Kandidati za poloaje se tada izabrati samo
savjeta. Ovdje, mogu biti poeljne delegacije kao
dopuna izabranim predstavnicima.
Izbor zakonodavaca samo je prvi dio posla: drugi dio sastoji se od
kontrole nad njima. Predstavnici ne mogu postati delegati koji su oba-
vezani prethodnim odlukama jer bi tada bilo do
dogovora u skuptinama. Oni moraju biti slobodni da na licu
mjesta. U stvari, odsutnost partijskog prednost je koja se moe
potpuno iskoristiti za postizanje konsenzusa; on ne bi smio biti na-
domjeten drugim A opet, predstavniCi prestaju ispunjavati
svoju funkciju ako propuste da zastupaju svoje Na
\' je da ocijene ponaanje svog predstavnika i, ako se osjete nezadovolj-
'\.nima, trebaju kiti kadri da ga zamijene.
28
.
. mogu kontrolirati ili neposredno sudjelovati u do-
/ noenju zakona. To se referendumom ili inicijativom naroda. Pri-
ustava ili ustavnih amandmana moralo bi biti uvjetovano oba-
veznim referendumom. Neobavezan referendum (kOji se odnosi na
zakon ili ugovor) odrava se ako ga je traio broj
ili !irava. Na isti moe se odozdo pokrenuti donoenje
novog zakona.
29
Opoziv, referendum i inicijativa su tri instrumenta
kontrole i neposrednog sudjelovanja u donoenju
\ odluka. .
\. Time dovravamo institucionalnu skicu sistema. Mo-
emo postaviti umjesno pitanje: Da li on funkcionirati? vicarsko
iskustvo, koje je relevantno u ovom kontekstu, pokazuje da
Politika moe biti sjaja koji proizlazi iz nekontroli-
rane ili slabo kontrolirane dravne aktivnosti postaju
aspekt drutvene podjele rada i nita vie. Malo je vjerojatno da II
drutvu ne moe biti uspjeno dekoncen-
trirana i decentralizirana. A opet, to ne rjeava sve probleme.
se da samouprava nosi svoje vlastite opasnosti. Jedna od njih je osred-
njost. vicarska je opisana - i sami vicarci vole da navode taj opis
- kao lJolkoml!1en Mittel-miissigkeit (potpuna osrednjost). Drugi, prob-
262
Iem s tim u vezi je konzervatizam.
3o
Ostavit dalju an.alizu pro-
blema za poslije kada o njima imati vie iskustva. Za nasu
dostatno je napomenuti da su obje opasnosti sigurno neizmjerno manje
nego sadanja koncentracija
Ill. Participacija u odnosu prema liberalizmu i kolektivizmu
filozofija, koja je odraavala rast buroaskog poretka od
sedamnaestog nadalje, razvila je dvojno shva-
J edan aspek!. odnosi .utilitet, . a <!ru?i na.
sposobnosti. Prvi podrazumIjeVa da Je covJek gomt1a zelja kOJe
jevaju zadovoljenje: drugi, da je svjesnih .. sna?a .koJe
trae da budu upotrebljene.
3l
Zadatak pohticke demokraCIje blO Je da
osigura maksimalan prostor za ovo potonje radi maksimiranja prvog.
Taj se zadatak mogao ispuniti Od samog
pojavila su se dva pristupa, jedan
a drugi Pristae individualizma od pOlmanja
prirodnih prava. Svaki pojedinac obdaren je tim i
trebalo bi mu dopustiti da slijedi svoje interese kako zeh. Drustvo se
ne smije mijeati - ili, bar, svoje uplitanje
mjeru. Te ideje vezuJu se uz Johna Lockea kOJI Je
relativno malo drutvo povlatenih u sistemu vrlo ograll1ce-
nih povlastica. U velikoj naciji s demokratskim pravima
dostupnim svim slobodan individualizam nije mogao pre-
ivjeti. Zbog toga ga je Rousseau zamijenio
plinom volje. Drava je prirodni instrument volje. Oni kOJI
se ne slau s tim su izdajice.
32
Lockeov individualizam vodio je poli-
oligarhijama u osamnaestom Rousseau je pomogao u
pripremanju francuske revolucije. je
auditorij u u prvim klubOVIma 1788. godllle. kOJI su bih
improvizirani u parikim parkovima. Rousseauov uskoro
je primijenjen u jakobinskom teroru, a nesto od
nakon toga i u teroru. Manje ekstremllI naslJed-
nici tih dvaju terora su suvremeni buroaski liberalizam i birokratski
kolektivizam.
33
Prvi nalazi opravdanje u rezoniranju: da je
svatko slobodan, uspjeh ili neuspjeh pojedinca ovisi o njemu samon;te.
Potonji bi tvrdio: kako smo svi jednaki, sudbina pojedinca u njegoV1m
je rukama. Zablude tih dviju ideologija tako su da ne trae ko-
mentar. .
Suvremeni buroaski i politokratski sistemi su vrlo
Ipak, oni imaju jednu oni su
Utemeljeni su, i teoretski i na pretpostavci da je. svako dru-
tvo podijeljeno na elitu i mase. Mase su nekompetentne, lllertne, ne-
pokorne, nepouzdane i pasivne. Njihova pasivnost se smatra pre-
duvjetom za dobro funkcioniranje zapadne demokracije. po-
praksa dodatni korak: nije dovoljno da su mase jedino pa-
sivne i da se uzdravaju svake inicijative, one moraju biti aktivno
pasivne, tj. one moraju podrati sve to vodstvo uvijek
njegovu nepogreivu mudrost. Mase, kakve jesu, trebaju aktivno i
263
'I
l i
kreativno vodstvo. Za zapadnu teoriju. to je elita; za teoriju
to su partije.
Tradicionalno su elite smatrane kao jedna od glavnih opasnosti
demokratskoj dravi. Moderna teorija smatra elite neophod-
nim za demokraciju. Ta razlika u gledanju nije rezultat spoznaj-
nog napretka, ona jednostavno odraava ivotne istine. U usporedbi
s feudalizrnom, . buroaski poredak je postigao izvanredni napredak u
demokraciji. No, on je doao do granica koje su po-
stavljene postojanjem elita. Tako, ako je podjela na elite i mase
kao to je proklamirao Lasswell, 34 sve to se moe je
na strukturiranje elita. Prema tome, demokracija
Je razvijena ako: (1) mogu birati konkurentskih elita;
(2) elite se ne reproduciraju prenaanjem svoje nasljedne nego
nove skupine mogu ulaziti u njihove slojeve; (3) nikakav jedini oblik
nije dominantan jer podrka proizlazi iz izmjena koalicija; i (4)
elite (poslovna, vojna, dravna, itd.) ne stVaraju
savez.
3S
i ti uvjeti samo su ispunjeni u najrazvijenijim
buroaskim demokracijama. U birokratskom kolektivizmu mnogi od
ovih uvjeta kre se izravno. Ono to drava morati
jest prevladavanje osnovnih elita i masa:
demokracija mora ustupiti mjesto onoj koja je temeljna na
participaciji.
filozofija participacije je opisana u raspravi o praved-
nom drutvu (polavlje 7). je kao kreativno, samoodre-
On moe potpuno ostvariti svoj potencijal samo ako svaki
drugi moe to isto Kao to je spomenuto, i buro-
aska i birokratska ideologija podrazumijeva osnovnu podjelu
na vladare i one kojima se vlada, na i one kojima se uprav-
lja, na i mase.
36
ideologija ukida tu podjelu i zamje-
njuje je participacijom. Ako ne postoje klase, zato bi neka
skupina vladala? Zato bi trebala postojati klasa profesionalnih
Zato se mase ne bi angairale u samoupravi?
Sredinja kategorija sistema je autoritet, kao to je
nitva sredinja kategorija ekonomskog sistema.
37
U socijalizmu obje
se moraju sOcijalizirati. Definirao sam drutveno vlasnitvo kao slobo-
dan i jednak pristup sredstvima za proizvodnju (poglavlje 8, odjeljak
I). Moemo definirati vlast (gdje vlast pravo traenja
kao. slobodan i jednaki pritup po-
loajima To naravno eliminiranje
partija. da one osiguravaju prednosti vo-
nije vjerojatno da partije nestati same od sebe.
39
Da:kle,one
se moraju zabraniti. Da li je to moda slobode? Joseph
Schumpeter prikladno je definirao partiju kao skupinu
namjeravaju slono djelovati u konkurentskoj borbi za poli-
vlast.40 Zamijenite termin vlast terminom profit i do-
bit definiciju kartela. je dase privredni kar-
teli moraju zabraniti. A oni su bar zakoniti. Pa ipak karteli
putaju se da djeluju slobodno. Zato? Zar nije to zbog toga to je
politika, vie nego ekonomika, stvarno bitna za rieprekidno odravanje.
klasne vladavine? Drugim nije eksproprijacija privatnog vlas-
264
nitva nego eksproprijacija vlasti potreban i dovoljal1 uvjet
za socijalizam.41 '.
- Eksproprijacija vlasti ono je to mislimo kad govorimo
o demokraciji. Prema tome, demokracija
ne moe se na konkurentsku borbu za narodne glasove radi
- to je najpopularnija
flll1CIJa lIberalne demokraclJe.
42
U skladu s potonjim pri-
marni je da bira vladare. Iznova je podjela na
vladare i one kojima se vlada pretpostavljena kao
demokracija ne moe se osnivati na odvajanju privatnih i
sfera. Svakako, glasaju za predstavnike, ali to nije niti
primaran, a niti jedini akt. U participativnOj samoupravnoj
demokraciji, pie australski politolog Carole Pateman,
neposredna i demokracija ne promatra se vie kao dva od-
vojena oblika strukture vlasti. Umjesto toga, oba zamjenjuju svoje mjesto
kao dva ... povezana aspekta jedne demokratske strukture vlasti.
Prema tome, zastupanje ne nUDo plena potestas:. . po-
autoriteta mogu se privremeno delegirati odgovornim predstavni-
cima, ali vlast nikada se ne od Prema iskustvu
participativne demokracije, vie ne izlaze samo povremeno iz svog
privatnog ivota ... da pokau 'lanu hrabrost': oni nemaju po-
trebu da to jer svaki dan participiraju u sferi kao stvarni po-
participacija, demokratsko pravo, toliko
je dio svakodnevnog ivota koliko i privatne aktivnosti pojedinca.43
Nestanak partija
44
ne i nestanak politike, upravo
kao to iskorjenjivanje kartela ne unitava ekonomiju, nego trite
efikasnijim. Sve to treba jest zabraniti donacije i zabraniti da
kandidate biraju efovi partija. Drugim mora se unititi partij-
ski aparat i njegov monopol. Nestajanje partija
ostaviti za sobom vakuum. Ba naprotiv, intenziv-
nu participaciju, kako je gore opisana. J edna, dvije ili nekoli-
ko partija bit nadomjeteno mnotvom udruenja. Mogu
se najmanje tri vrste takvih udruenja: (a) drutva
fabijanskog* tipa; (b) promotivne ili angairane skupine kao drutva za
zatitu okoline, (ili muka?) drutva, pristalice svemir-
skih programa, drutva koja podupiru transportne siteme : (c)
interesne skupine koje zastupaju posebne funkcionalne ili materijalne
interese svojih Taj sistem udruenja vjerojatno bi se
manifestirao ovim karakteristikama: (1) Preklapanje
potpunu prevlast organizacija nad - netko ne mo-
e biti nekoliko partija, ali ne postoji neto to bi ga
da bude nekoliko udruenja. U stvari, to je jedini put da se razno-
vrsnost interesa izraava neposredno umjesto da se nasilno uguravaju
u koulju platforme jedne partije. Kad se ukloni tiranija partije,
Fabian Society - englesko drutvo, nazvano po rimskom Fabiju
Kunkratoru (Oklijevalu), osnovano 1783. godine u Londonu uglavnom od iIitelektu-
alaca: tenja mu je bila da preobrazi drutvo u polaganim
privatnog vlasnitva i proirivanjem dravnih,
komunalnih i zadrunih (o. pr.).
265
" I
mogu na prvo mjesto stvarni individualni interesi. (2) Mnotvo sku-
pina predstavlja efektivnu decentralizaciju (3) Kad se neki cilj po-
stigne, promijeni ili prestane biti relevantan, skupina se raspasti.
Stoga skupina biti privremena - ne stalna kao partije - a
partijske lojalnosti stoga tendirati da budu nasljedne. (4) Socija-
sistem, sa svojim mnogim sreditima mno-
go je fleksibilniji od tradicionalnog parlamentarnog sistema. Mnogo-
strukost skupina neparlamentarne metode adekvatnijim i po-
eljnijim. (5) Zbog karakteristika od (1) do (4) nije vjerojatno da se
formirati stalne koalicije, su preduvjeti malobrojnost i
za tajne dogovore. Prema tome, nakon nekog vremena, .
zabrana partija se kao
upravo kao to se zabrana ropstva u suvremenom drutvu ne smatra
privatne ili trine slobode.
drutvo imat sukobe kao i svako drugo drutvo.
Sukobi se rjeavaju sredstvima. To podrazumijeva stvaranje
interesnih i grupa. da sukobi tendirati dase
povezuju s pitanjima, a ne s cijelom situacijom
klasa ljudi, skupine se' pojavljivati i nestajati kako se pitanja jav-
ljaju i rjeavaju. Drutvo imati svoje' drutvene
Ali, opet, ti pokreti biti poticani mnotvom organizacija i nije vjero-
jatno da bi se mogli na dvije ili tri krute maine.
Ukratko, se da je nestanak partija preduvjet za prevlada-
vanje sadanje pasivnosti i za njeno nadomjetavanje
sadrajnim i raznovrsnim ivotom u kome sudjelovati
drutva, a ne samo aktivisti.
IV. demokracija
Samoupravljanje u radnim organizacijama i samouprava u drutve-
noj zajednici ne da ljudi moraju provesti cijeli svoj ivot u
nju s jednog na drugi sastanak. Pa ipak, iskustvo upozorava na vrlo
realnu opasnost da bi se neto moglo dogoditi. smo zapazili da
naivna i primitivna interpretacija samoupravljanja u moe
voditi identificiranju partiCipacije s administracijom. quid pro
que jednako je vjerojatan u politici. Od se moe traiti da
o vrlo sloenim pitanjima obrazovanja, znanosti ili kulture o
nedostaje specijalizirano znanje i, osnovni interes.
Kao ishod (a) stvarne odluke mogu u stvari donositi birokrati koji
ne snose nikakvu odgovornost, i (b) vrijeme, energija i motivacija
za aktivnosti mogu zato biti nepovratno
izgubljeni. Problem se vrlo jednostavno moe ilustrirati analogijom.
Ako vlasnik tvrtke eli zatititi svoje interese, a sam nije zainteresiran
za poslovnu upravu, to on Ne moe prisutnost ne-
kim sastancima i povremeno dobivanje informacija o poslovnim rezul-
tatima. No, osim toga, on zaposliti direktore, nadzor-
nike i ostale da rade za njega. savjet isto to. A isto
vrijedi,ceteris paribus, za politiku. se ele speCijalizirati u
zanimanjima za koja posebne sklonosti. Samo nekoliko njih
266
izabrat dravnu upravu kao svoj ivotni poziv. racionalni
interes sastoji se od samo dvije komponente: (a) da se
ke odluke donose u skladu s njihovim preferencijama i (b) da je
dravna uprava efikasna. Da bi to postigli, biraju predstavnike
kojima vjeruju i zapoljavaju za administrativne poslove.
Od vremena do vremena oni ocjenjuju svoje predstavnike i funkcio-
nare i otputaju one s poslom nisu zadovoljni. samo-
upravljanje ne da svaki rjeavati sam sve svoje
p.robleme, nego da su njemu na raspolaganju agencije, drutva kOja
obavljati posao.
Opisana su jasna i jednostavna. Mnogo ih je tee primijeniti.
Za to trebamo institucionalni sistem i skup djelatnih pra-
vila. estorostruko funkcionalno razdvajanje da glav-
nina posla bude napravljena profesionalno, ispravno, vjeto i s naj-
manjim ulaganjem dragocjenog vremena. Sada dopuniti gore
opisani institucionalni sistem postavljanjem operacionalnih za
participaciju. .
1. vanosti: Participacija se zahtijeva samo u
o vanim pitanjima. Manje vana i nekontroverzna pita-
nja se izostavljaju. O tome to je vano oni koje te odluke
To nas dovodi do drugog
2. interesa. Svatko koga ozbiljno od-
luke uprave trebao bi imati pravo da sudjeluje u toj upravi.
45
Opseg
pitanja kOja su participativnim dalje se dra-
smanjuje ako se udovoljava
3. iznimke. Zahtjevi, intervenCije, i odbijaju se
tako dugo dok posao normalno Drugim veliki dio
moe se delegirati na predstavnike i administrativni
aparat bez odricanja te .
4. Odluke se donose glasova. To
tiraniju manjine, ali ne i tiraniju Stoga trebamo do-
datno
5. zatite interesa manjine. Demokracija ne samo od-
sutnost bilo bilo manjine, nego i da
manjina postane pod uvjetima koji su jednaki za sve. Granica
za oboje osigurava se skupom osnovnih prava i sloboda.
Od Deklaracije nezavisnosti iz 1776. godine i Deklaracije o pravi-
ma

iz 1789. godine do deklaracije o ljudskim pravima
iz 1948. godine, koju su prihvatili Ujedinjeni narodi bez izravne opo-
zicije
47
i konvencije o civilnim i pravima
48
iz
1966. godine, mnoga ljudska prava su i danas su
vlasnitvo Ona se vie ne opravdavaju kao
prirodna prava i ne proizlaze vie iz prirodnog zakona. Postalo
je jasno da su ta prava rezultat drutvenog napretka, da ona odraa-
vaju drutvenu svijest nae epohe. Ta osnovna
prava mogu se svrstati u pet skupina: prve dvije osobni integri-
tet, a ostale tri reguliraju drutveno komuniciranje. One se mogu ova-
ko speCificirati. .
1. ivot, sloboda i sigurnost osobe. To slobodu od arbit-
rarnog uplitanja u privatni ivot, obitelj, dom ili korespondenciju te
267
slobodu od napada na i ugled. Ono slobodu
kretanja i stanovanja unutar zemlje i pravo naputanja i u
zemlju. ,
2. Sloboda misli i savjesti. To isto tako religioznu slobo-
du.
3. Sloboda miljenja. To slobodu govora i tampe i pravo
traenja i pruanja informacija i bilo bez na na-
cionalne granice. To uklJucuJe pravo sutnJe 1 neslusanja.
4. Sloboda mirnih skupova i udruenja. su tihemanife-
stacije i demonstracije.
Prethodne skupine prava koje su rezultat dugog povijesnog
procesa drutvenog razvoja, mogu i trebaju biti u
ki sistem, U tom pogledu, jedina vana razlika burzoa-
ske i demokracije je da su prava
malna - to u praksi ide u korist onih
ku vlast - a u potonjoj ona moraju bit! 1 stvarna. Drug1m flJec1ma,
negativne slobode koje proizlaze iz eventualllog djelo-
vanja trebaju se dopuniti pozitivnim slobodama da rade ono
to ele.
49
visoka razina obrazovanja, visoki ivotni standard i po-
trebna sredstva, na raspolaganju svima, pozitivnu
slobodu.
Pravo na rad, zdravstvene i obrazovne usluge i pravo izbora za-
nimanja su iako je pitanje da li su. ta prava
ostvariva u mnogim zemljama. Postoje ekonomska prava lona su
spomenuta ili u naoj raspravi" o
i Postoji, odsutnost dvajU osnovmh soc1Jah-
prva: pravo samoupravljnja i prvo smouprave
(i, svakako, ira sloboda od ek:sploatacije).51 J o jedno
pravo je uglavnom odsutno i zaslUZUJe poseban osvrt.
S. Pravo informiranja. ima pravo da primi informaciju
o svemu to njegove interese.' To pristup dokumentima
u njegovoj radnoj organizaciji i pristup materijalima svake administra-
tivne agencije koja se bavi pitanjima koja ga zanimaju. ire, to pravo
da tampa, kao zastupnik drutva, mora imati pristup
svim informacijama koje skuplja drava, osim u striktno posebnim
sigurnosti. tampa i drugi masovni mediji nemaju samo
pravo dobivanja informacija nego i obavezu irenja informacija. Samo-
upravno drutvo ne moe funkcionirati ako nisu potpuno i ko-'
rektno informirani.
Mediji masovnog komuniciranja postali su izuzetno vana poluga
u modernim vremenima. Oni koji imaju novac i/ili
kontroliraju dravu mogu efikasno kontrolirati masovne medije. Oni
koji kontroliraju masovne medije mogu kontrolirati stvaranje javnog
mnijenja. Ideje se proizvode, propagiraju i prodaju upravo kao i roba.
Informacija moe biti pristrana, ili naprosto lana ili se ne
moe dobiti. Ako dodamo djelovanja ovlatenih, prosvjetnih radnika,
pisaca, i propagandista jedne ili druge vrste, postaje
da se javno mnijenje moe stvarno proizvesti. A oni koji dre vlast ne
ostavljaju tu neiskoritenom. drutvo ne moe
dopustiti takvo stanje stvari.
s
:!
268
Ako sumiramo ono to smo utvrdili o masovnim medijima u poje-
dinim dijelovima ovog poglavlja, moemo da mediji obav-
ljaju ove funkcije: .
1. Masovni mediji su glavna institucija nepartijskih izbora. Oni
osiguravaju dvosmjernu komunikaciju i kandidata i
slue kao instrument artikulacije interesa.
2. Otkrivanjem nepravilnosti u dravnoj upravi i krenja zakona,
mediji su izuzetno vaan organ drutvene kontrole.
3. mediji su najvaniji instrument in-
formacija koje se skupljaju, alju i ire u drutvu. To uklju-
propagandne informacije.
4. Na osnovi 1-3 i ocjenom zakonodavnih aktiv-
nosti i administrativnih postupaka, mediji vre bitan utjecaj na stva-
ranje javnog mnijenja.
nabrOjane funkcije daju masovnim medijima posebnu ulogu
u drutvu, ulogu kOja zahtijeva institu-
cionalizaciju. Pojedinosti takve institucionalizacije prelaze granice ove
studije. Bit dovoljno spomenuti da mediji, nalik sudovima, moraju
biti kontrole i kontrole novca. Drutveni nadzor
masovnih medija. obavlja drutveni pravobranilac gra-
prava. '
* * *
Time zavravamo nau analizu osnovnih problema
demokracije. je napomenuti da samouprava nije panaceja.
Pod uvjetima, participaCija moe kao to
je Arnold Tannernbaum.
53
Vjerojatno, je da se to
ako manjinska prava nisu ispravno Zatim,
raspodjele ne nuno da se
stvarne preferencije. Dobro su' poznati izborni paradoksi kad
manje poeljne politike ili kandidati dobiju glasova. Put koji
vodi od osnovnih do provedbe nije niti lak,
niti brz, osobito ne u drutvenoj sredini. jednaka raspodje-
la - ako su institucije na operativno nedostatan ili
su drutveni uvjeti nepovoljni - moe prije smanjiti nego
zajednice za rjeavanje svojih problema. I opet, ako i postoje
rizici koji particjpativna
postoje goleme za dalji napredak. moe porasti,
ali i ne mora. Bez participacije. gotovo po definiciji odnosi su ugnje-
i pod idealno dobronamjernim 'diktatorom. Preferencije
se ne moraju maksimirati, ali bez participacije one se ne mogu mak-
simirati. Operativna efikasnost moe opasti, ali i ne treba; bez par-
ticipacije, jednostavno se ne mogu iskoristiti velike razvojne
'
269
Poglavlje 12
Planiranje s triteln
I na Istoku i na Zapadu, i i laici jo uglavnom smatraju
da planiranje i trite predstavljaju dva nekompatibilna oblika orga-
nizacije. U tom pogledu, Lionel engleski liberalni ekonomist,
dobro izraava stav:
Navodna prednost privrednog 'planiranja' - naime, da ono
sigurnost s obzirom na - ovisi o pretpostavci da pod
'planiranjem' sadanje kontrolne snage, izbori individualnih i te-
dia, i sami biti stavljeni pod kontrolu planera. Stoga se pojavljuje paradoks
da: ili je planer lien instrumenata za ciljeva zajednice kojoj na-
mjerava sluiti ili, ako uspostavi te instrumente, on uklanja raison d'etre
'plana'.l
Prema vulgarno verziji tog istog stajalita, privatno
trite anarhiju u proizvodnji i stvara odnose, pa
se treba zamijeniti dravnim planiranjem. Privatno vlasnitvo jedino
moe - i zato mora - biti nadomjeteno dravnim vlasnitvom tako
da samostalne odluke pojedinaca ustupaju mjesto centralnim, hijerar-
hijski strukturiranim odlukama drave.
2
.
U nastavku postati jasno da je gornjem paradoksu i anarhiji
mjesto u ideologiji i apologetici, a ne u znanstvenom miljenju.
l. Propusti trita
Ako samostalno mogu birati, oni 'potroiti svoje dohot-
ke na takvu robu i usluge koje maksimalno zadovoljiti njihove po-
trebe. Ako su slobodni u svojim privrednim djelatnostima,
oni kupljene utroke kombinirati tako da minimiziraju trokove
i proizvodit proizvode koji maksimiraju dobit. da su
najrentabilniji proizvodi upravo oni koji su najvredniji za
Prema tome, promicanjem svojih interesa, maksimiranjem
vlastitib probitaka, akteri trita automatski maksimiraju drutveno
blagostanje. Ta laissez-faire vizija trita, koju je Adam Smith definirao
kao nevidljivu ruku, osnovni je trini model i
ekonomije.
Znamo da stvarne karakteristike privrede u velikoj mjeri odstupaju
od tog modela. Razlozi odstupanja su jednostavni.
270
Da .bi taj model zahtijeva sigurnost, raspoloivost pot-
pumh mformaclJa za aktere, idjeljivost
sye robe. Stvarni svijet je odluke se moraju donositi u neiz-
do dolazi sa
kasnJen]lma I mvestlclJe su cesto krupne i nedjeljive. Posljedica toga
je proizvodnja koja ovisi o privrednim ciklusima, mnogi ljudi su ne-
zaposleni, monopoli i reklame naruavaju cjenovne i proizvodne struk-
ture, a ekonomsko blagostanje je znatno nie nego to bi
moglo biti.
Zato tako varljiv model opstao tako dugo? Najmanje zbog tri
razloga. Pr.lJe svega, on dobro zadovoljava ideoloke potrebe (sjetimo
se L. Robbmsa!). Model dokazuje da sistem maksimira
ekonomsko blagostanje. Drugo, model slui kao koristan metodoloki
instrumentarij. Ekonomska stvarnost tako je kompleksna i mora se
pojednostavniti za obradu. Konstruiranje modela
i at.la!iza uvjeta pod kojima on moe vrijediti, pomogli su u izgradnji
raflmrane ekonomske znanosti. model se moe koristiti kao
standard za usporedbe. U toj namjeni ga i ja upotrijebiti. Pristupit
paradoksu neto nego Robbins. da je efikas-
no funkcioniranje trita jedino u planskoj
Nastavimo s ispitivanjem nesavrenosti i propusta
trzlsta.
1. Izbori nisu ispravni. Oni su neracionalni, stvoreni
prema navici i i u nedostatku znanja. Upotreba narkotika i
alkolola, razmetljiva potronja i kupovina hrane male hranjive vrijed-
nosti u odnosu prema cijeni, se navode kao primjeri.
Zdravlje se zanemaruje u korist nekih potronih
predmeta ako se moraju platiti medicinske usluge. Samo pravi pozna-
kupuju i i kazaline predstave. Obrazovanje
CIjene samo om kOJI su l sami obrazovani. Maurice Dobb
i njegove potrebe drutveni su proizvod, okarakteriziran i robom
koja je sastavni dio njegovog iskustva i drutVenim standardom te navikama
s kojima je odriistao. Prema tome, u smjera razvoja,
politika neminovno stvara obrazac potreba .
Ako je na izbor drutveno tada bismo trebali boije razmisliti
kako kontrolirati snage koje su odgovorne za to i prestati
laskati sebi uivamo veliku individualnu nezavisnost.
2. Izbor nije ispravan. Neizvjesnost i neznanje uzroku-
ju dobitke i gubitke. ako su poznate cijene raspoloive
robe, cijene robe nisu poznate. Zbog toga planovi privrednih
subjekata biti nekonzistentni, to alokaciju resursa. Kon-
centracija trine stvara monopole s popratnom eksploatacijom
i drugih Kao to su Marx i Keynes pokazali,
zbir individualnih dobitaka moe dovesti do drutvenog gubitka. To
se na primjer, kad je agregatna tednja od agregatnih
investicija. da potranja nije jednaka raspoloivoj ponudi,
prOizvodnja pada i radnici ostaju bez posla. Jedini lijek protiv neza-
poslenosti i privrednih kriza jest drutveno planiranje.
271
3. Trita nisu stabilna. Tu nestabilnost uzrokuju posebne karakte-
ristike proizvoda. Ako su ponuda i potranja jako kao
za osnovne prehrambene proizvode, neznatan manjak cijene,
a neznatan viak ih ponovo smanjiti. Ako je vrijeme proizvodnje
dugo - kao za kavu, svinjetinu, brodove - postojat ten-
dencija razvoja tzv. ciklusa. I, ako je nedjeljivost velika, kao; u
industriji, do investicijskih ciklusa. Prema tome, reguhran]e Cl-
jena i investicija isto biti nuno za nesmetanog funkcioni-
ranja trita.
4. cijene ne moraju postojati ili mogu biti neprimjenjive.
i u potpuno trinoj privredi sve nema cijenu. Ako ja.
njegujem divan vrt, moj susjed uivati u njemu. Ako pravim
neugodnu buku u svom vrtu, zadovoljstvo mog susjeda bit smanje-
no. da ivimo u drutvu, nae aktivnosti se i naih sugra-
i to djelovanje moe biti neprimjereno. Povremeno nastaju
razlike stvarnog drutvenog troka i troka
i stvarne drutvene koristi i cijene. zraka, pro-
fesionalmi. oboljenja i iscrpljivanje estetskih vrijednastf:inogu se javiti
na strani trokova, na strani probitaka pojavljuje se uivanje ekonom-
ske i drutvene jednakosti, osiguranje od oboljenja, osigurano zapo-
slenje. Takozvana javna dobra se tu ubrajaju. Troak osigu-
ravanja javnih dobara se ne ili se ne zna-
ako broj raste. Ili, ni jedan pojedinac ne
smanjiti svoju potronju dobra zbog potronje dodatnog potrosaca.
zrak, svjetionici i obrana zemlje su primjeri za to. U takvim slu-
trini mehanizam s transakcijama kupaca
i ne funkcionira. "
s. Pojava tehnolokih i eksterna1ija. U se ovdje
mogu primijeniti cijene, proizvodnja ne reagira kako tre?a
pa nekontrolirani sistem cijena vodi k neekonomskim proizvodmm
rjeenjima. eksternalije eksterne ekonomije i dis-
ekonomije u proizvodnji to ih koja
profit ne uzimaju u obzir, i u nekontroliranim efektima novih industrij-
skih lokacija. Primjeri su nam poznati. Ako industrijski pro-
izvodi u uvjetima ekonomije obima (kao u industriji
njegove proizvodnje koristit industrijskom kupcu (reCImo
industriji ugljena) u obliku niih trokova. centrala
moe iemljoradnicima opskrbu vodom, no ona
moe i tetu klimu. Rafinerija nafte moe tet-
no djelovati na turizam, kemijska tvornica moe unititi ribu. Dvije
komplementarne tvornice na "jednoj lokaciji po svoj prilici biti efi-
kasnije nego samo jedna, ili svaka od njih na posebnoj lokaciji. U svim
tim cijene i trite ne racionalna rjeenja; nuna je
intervencija organa planiranja.
Jedna eksternalija do sada je izmakla panji
trinih je o posljedici sposobnosti svake
privrede da apsorbira investicije. Marginalna efikasnost dodatne jedi-
nice investicija nekog moe biti visoka i pozitivna, istovre-
meno negativna za privredu kao cjelinu. To se kad organizacij-
ski problemi i oskudica resursa smanjuju ukupnu proizvodnju svih
272
drugih vie nego to proizvodnju koje
investira. !'le postoji nikakav znak trita koji bi dao: informaciju.
4
6. Drustvene odluke po svojoj prirodi zamjenjuju individualne od-
luke. Postoje dvije ivotno vane odluke koje treba doriijeti u svakoj
privredi, ali koje u privredi ne mogu biti preputetle
slobodnoj igri trinih sila. Svaki sistem cijena izazvat
raspodjelu dohotka zajednice i "podjelu
drutvenog proizvoda na dio za investicije i dio za potronju. U socija-
privredi u oba trai se optimum.
Gornja analiza navodi na da: (a) cijena
funkcionira neefikasno; (b) taj mehanizam povremeno zakazuje
u sferi proizvodnje (pogreni znaci); (c) on uglavnom potpuno zaka-
zuje u sferi raspodjele (jer su doluke o raspodjeli u drutvene, a
trina, pak, organizacija pretpostavlja decentralizirane
ke odluke). To je impresivan popis nedostataka. se da je
trite jedva prihvatljivo za socijalizam. Kada trite zakae, sve to
moemo jest planiranja. Ako je to tako, ne bismo li
trebali odmah izabrati planiranje i zaboraviti trite?
Odgovor je: ne. Prije svega, izbor nije- ililili. Zatim, ustanovili smo "
da je (centralno) planiranje isto toliko neefikasno (poglavlje 6). Tada,
moda, kombinacija tog dvoga - neka vrst mijeane privrede? To bi
eklektizam za kojim nema potrebe. Mi elimo osnovnu
samostalnost jer se SOCijalizam osniva na preferencijama
pOjedinaca koji drutvo. elimo samostal-
nost jer je to preduvjet za samoupravljanje. Kada se to
uzme zajedno, proizlazi da trebamo trite; no, ne laissez-faire trite.
Trebamo trite koje obavljati dvije upravo navedene funkcije, ni
manje, ni- vie. Drugim trebamo trite kao instrument pla-
niranja u prioriteta. Intervencijama plani-
ranja moraju se ispraviti est nesavrenosti trita da bi ono ispravno
funkcioniralo. To, opet, da trebamo planiranje kao' preduvjet
efikasnog trita. Planiranje predstavlja savrenost trinih izbora radi
ekonomskog blagostanja zajednice. Trite i planiranje
nipoto nisu inkompatibilni ili kontradiktorni; naprotiv oni su komple-
mentarni, kao dvije strane iste medalje. Niti je cilj sam po sebi takav.
Oboje su sredstva organizacije privrede.
Kako se moe takva organizacija, istrait u od-
jeljCima.
II. Funkcije planiranja
je da se privredne akcije moraju planirati na svim razinama.
Za nau svrhu mi se baviti planiranjem na nacionalnoj razini.
Kod toga polazimo od postavke da su u samoupravnoj trinoj pri-
vredi osnovne ekonomske jedinice - - pot-
puno samostalne u donoenju svojih privrednih odluka. To, naravno,
ne laissez-faire privredu, ne stihiju, niti naivno vje-
rovanje u efikasnosti nevidljive ruke. Time smo se bavili u prethod-
nom odjeljku. No, to da se u koordiniranju inicijativa radnih
kolektiva organi planiranja i ekonomske politike mogu samo izuzetno
18 ekonomija socijalizma
273
posluiti mjerama administrativne, kontrole i da se normalnim
smatra jedino upotreba ekonomskih instrumenata koji uklju-
i davanje relevantnih informacija. Polazimo i od postavke
da drutveni planovi imaju svoju i drutvenu komponentu
koje su podjednako vane. Nedovoljno pripremljeni planovi s
pogrenim analizama - to se posvuda u svijetu -
ne mogu se nikakvom demokratskom samoupravnom akcijom pretvo-
riti u efikasan instrument usmjeravanja. S druge strane, i uz upo-
trebu najsuvremenijih tehnika alokacije resUrsa i ekonometrijskih
modela plan ostati bez efekta ako nema svoju drutve-
nu osnovu - to u naem da se mora prihvatiti na .
dosljedan samoupravljanju. Samo planiranje treba biti participativno.
Time mislim da se planovi donose na svim razinama i da se tada itera-
tivnim procesom konzultiranja i pregovaranja postupno u
sveobuhvatni plan. Preostala neslaganja se na kraju
kim procesom u federalnoj skuptini. .
Treba skrenuti panju na da se planiranje ne svodi na
formuliranje planova, to je samo jedan - i, kao takav, najlaki -
dio posla: planiranje kontrolu i provedbu planova.
Na taj planiranje i ekonomska politika predstavljaju jedinstven
cjelinu.
Drutveni plan ima osnovne funkcije:
1. Plan je prije svega instrument Uz normativni dio
dokument plana mora sadravati opirnu analizu privrednih kretanja
s isto tako podrobnim prognozama. Svrha svake, vrlo detaljno objav-
ljene planske prognoze je da uvid u najvjero-
jatnija privredna kretanja i da im prui sve potrebne informacije za
formiranje vlastite poslovne politike. Zavodi za planiranje koji pripre-
maju ta snose punu odgovornost za njihovu
nost i realnost.
2. Plan kao instrument ujedno je i instrument ko-
ordinaCije privrednib odluka. Direktivan je samo onaj dio plana koji
se odnosi na dravne organe i to samo za te organe. Za svakog drugog
plan samo prua ekonomsko usmjeravanje. Drutveni plan se ipak
participativno to prethodno razvitka
regija, ekonomskih udruenja ili Kad je plan jed-
nom dovren, on predstavlja ne samo projekciju vjerojatnog nego i
projekciju uzajamno dogovorenog kretanja. to je prethodno uskla-
bilo uspjenije, to je vjerojatnost da plan biti ostvaren.
3. Na osnovi razvoja i koordinacije inicijativa
osnovnih ekonomskih jedinica valja, primjenom suvreme- -
nih metoda ekonomske analize i uz konzultiranje svih relevantnih dru-
tvenih faktora, utvrditi koja bi privredna kretanja bila optimalna sa
stajalita zemlje u cjelini. Kad je to treba odabrati odgova-
ekonomske instrumente, kvantificirati njihove efekte i prilago-
diti njihovu primjenu da bi se postavljeni drutveni ciljevi najefikasnije
ostvarili. Ti koraci sadravaju jo jednu osnovnu funkciju drutvenog
plana: da slui kao instrument usmjeravanja privrednog razvoja.
4. Kao razrada ekonomske politike plan predstavlja obavezu za
tijelo koje ga je donijelo i direktivu za njegove' organe. Ako je
o drutvenom planu, on predstavlja obavezu za federalnu skuptinu
274
i direktivu za federalno izvrno i njemu dravne or-
gane. Ti organi duni su provesti u ivot ekonomsku politiku formu-
-liranu u skuptini, odnosno dogovorenu u radnim organizacijama, re-
publikama i Oni suodgovorni za to da se postignu postav-
ljeni ciljevi - proizvodnje, zaposlenosti, odrava-
nje pozitivne vanjskotrgovinske bilance, stabilnost cijena, porast ivot-
nog standarda, itd. Planskim organima stoji na raspolaganju skup
efikasnih instrumenata koji pomau u ostvarivanju tih ciljeva. Pod
normalnim uvjetima, ti organi snose punu i profesionalnu od-
govornost za neispunjavanje ciljeva.
Dopustite mi da dodam jednu karakteristiku. Planiranje
zahtijeva kontinuitet. Kako dolaze nove informaCije, planovi se moraju
revidirati da bi se najbolje iskoristile raspoloive Rezul-
tati toga su takozvani planovi. Ako planovi pokri-
vaju razdoblje od pet godina, planovi razdoblje od dvadeset
godina, tada se planski horizont svake godine pomicati za jednu
godinu naprijed da bi se u svakom trenu petogodinji
planski horizont. Na kraju originalnog petogodinjeg plana
planski horizont pomaknut se za pet godina unaprijed
tako dvadesetogodinji planski horizont za izvrne odluke.
Tradicionalni izborni postupci nisu konzistentni s tim zahtjevima.
Kontinuirano planiranje trai stalnu vladu. Svake godine, ili svake dru-
ge, dio federalne skuptine naputa svoje funkcije i bira se
broj novih predstavnika u skuptinu. Na taj skup-
tina koja se obnavlja ima kontrolu nad planskim aktivnostima. Izvr-
no se uvijek moe prilagoditi.
Drutveno planiranje ne samo da makroekonomsku
efikasnost nego unosi i novu kvalitetu u ekonomski proces. Liberalna
privreda, osnovana na nekontroliranom tritu, konku-
rentska je privreda. No, nesmiljena konkurencija nije ba konzistentna
socijalizmu koji se temelji na kooperaciji i solidarnosti. Obje te di-
menzije uvode se drutvenim planiranjem. Konkurencija se time ne
ukida, nego se usmjerava prema poboljanju kvalitete robe i smanji-
vanju proizvodnih trokova, a ne prema izbacivanju konkurenata s
trita. Konkurentsko ne moe se kupiti ili na druge
podrediti: je nevjerojatno da bankrotirati. je
monopolis ponaanje. Financijska nije od velike koristi jer
je trite organizirano i i rentabilni projekti uvijek dobiti potrebna
sredstva. Osim toga; puna zaposlenost, relativna sigurnost i brzi rast
ostavljaju dovoljno slobodnog prostora za sve. Zato postojati -jaka
tendencija prema kooperaciji i podjeli rada. To je, samo po sebi; ne
samo drutveno poeljno nego po svoj prilici i ekonomski efikasnije,
posebno kad je s kooperacijom unutar koja je
svojstvena upravljanju. ponaanje skupina ko-
je su bile organizirane na kooperativnim ili konkurentskim
empirijsko istraivanje upozorava na prednosti prvog:
IS'
Kooperativne skupine su se sa zamrenim problemom efikasnije te
su iscrpnije pridonijele analizi problema... Unutar koopera-
tivnih skupina postojala je diferencijacija funkcija, tj.
podjela rada: na drugoj strani, u konkurentskim skupinama udvostru-
275
napora bilo je znatno jer su svi bili jednako samostalni da
sve to je bilo Komuniciranje je bilo lake u kooperativnoj sIrupi-
ni ... T!J.kvi ekSperimenti kao Sherifovi i Deutschovi daju mikroekonomsku
potvrdu onome ... _ to je-dugo bilo najefikasniji za smanjtvanje
napetosti skupina je u pokretanju pojedinaca na aktivnosti u kojima
je kooperacija apsolutno bitna za uspjeh gdje je, ukratko, funkcionalna.5
Drutveno planiranje kooperaciju funkcionalnom i integrira
upravljanje u konzistentan makroekonomski sistem.
III. Pet tipova regulacijskih mehanizama
Privreda je veliki sistem koji mnotvo povratnih sprega
to imaju efekte i podlone su oscilacijama. Stabilizacija
tog sistema i njegovo optimalno funkcioniranje zahtijevaju konstrukciju
automatskih stabilizatora i primjenu regulacijskih tehnika.
Automatski stabilizatori za sobom razvoj sistema institucija
i normi ponaanja. Taj problem razmotrit poslije. Tehnike reguli-
ranja odnose se na ekonomsku politiku. Regulacijski mehanizmi koji
se mogu koristiti za potrebe ekonomske politike predmet su ovog
odjeljka.
U usporedbi s sistemima ekonomija je izuzetno sloena
i zbog toga su za potpuno automatsko reguliranje ograni-
ekonomske politike stoga je jo Iskoritena je
analogija sa sistemima kako bi se istaklo da je rjeavanje problema,
poto su donesene odluke o nekoliko osnovnih drutvenih dilema,
objektivno i da ostaje malo prostora za
PO samoj prirodi styari moralo bi se regulirati funkcioniranje siste-
ma u cjelini. Prema tome, privrede republika i u sastavu dru-
tvene zajednice ne mogu se efikasno razvijati ako se osnovne makro-
ekonomske odluke ne donose na razini federacije. Zbog participativnog
planiranja, ekonomska politika stabilizacije mora se temeljiti na
sporazumima. Ti sporazumi moraju se institucionalizirati da
bi bili djelotvorni. Jedan od najvanijih instrumenata institucionaliza-
sporazuma je drutveni plan.
Do sada smo razmatrali trite i plan kao jedina dva mehanizma
koordinaCije i regulacije. to su tek dva od pet takvih meha-
nizama. U nastavku se daje saet, povijesno interpretiran opis tih pet
mehanizama. U stvari, proizlazi da se ekonomski sistemi mogu klasi-
prema dominantnom tipu mehanizma kOjim se ostvaruje koor-
dinacija
1. Povijesno, prvi oblik privredne koordinaCije (u suvremenim pri-
vredama) predstavljalo je laissez-faire. Slobodno trite posluilo je
kao instrument integriranja prije razdrobljene feudalne privrede u je-
dinstvenu nacionalnu privredu. Drava je u izvan privrede i
njena se uloga svodi na zatitu imovine na
privatne inicijative. da se prodati moe samo ono to netko
eli kupiti, to svatko tko eli ostvariti profit mor"a svoju aktivnost ori-
jentirati tako da to bolje zadovoljava drutvene potrebe. Iz takvog
276
- .
,
rezonir;anja Adam Smith je izveo svoju teoriju nevidljive ruke:
svaki pojedinac ima na umu samo svoj vlastiti dobitak; njega u tom,
kao i u mnogim drugim vodi jedna nevidljiva ruka kako
bi postigao cilj koji nije namjeravao Motivirani isklju-
osobnim interesima, privatni proizvode upravo onu
robu koja je potrebna i to uz najnie trokove proizvodnje. .
2. Nevidljiva ruka nije se pokazala osobito efikasnom. smo
spomenuli razlog. Cijelo i pol smjenjivale su se
krize hiperprodukcije i nezaposlenosti. Rast je bio relativno spor (oko
dva posto godinje prema pet posto svjetskog prosjeka danas i 10 po-
sto u najbrim suvremenim privredama). Osim toga, platno sposobna
potranja nije s drutvenom potranjom - u stvari, ona se
moe dobro razlikovati od drutvenih potreba. Zbog toga su se socija-
trita orijentirali na vidljivu ruku kao
mstrument koordinacije. Privatna inicijativa zamijenjena je dravnom -
a trite centralnim planiranjem. .'
3. Velika ekonomska kriza tridesetih godina dovela je
tip privredne koordinacije na rub potpunog sloma. Cen-
tralno planiranje i .eksproprijacija privatnog vlasnitva nisu
bili prihvatljiva alternativa u zemljama. Osim toga, cen-
tralno planiranje, koncipirano i ostvareno kao administrativno pla-
niranje, imalo je teke defekte. Izlaz je u tome to je drava
uvedena u privredu samo kao organ ekonomske politike.
To rjeenje mogli bismo nazvati neizravnom rukom.
. 4. ekonomske statistike, ekonomske analize i tehnologije
pnkupljanja, obrade i distribuiranja informacija su da se
privredni subjekti opskrbe s neusporedivo vie relevantnih informa-
cija prije. Ako je trite predstavljalo jedan informacijski sistem,
onda je taj tehnoloki napredak predstavljao usavravanje trita. To
je usavravanje imalo dva aspekta: (a) aurna i sveobuhvatna ekonom-
ska statistika pruila je _ privrednim subjektima bez zakanjenja pot-
punu obavijest o privrednoj situaciji (staro je trite obavjetavalo
i sa zakanjenjem), i (b) suvremene metode
su da se smanji -neizvjesnost i tako su
prijanje ex post odluke usavrene u ex ante odluke. I jedno i drugo
je da privredni subjekti dobivaju kompletnu kolekciju
parametara vanih za donoenje ispravnih odluka, tj. takvih koje
voditi do proizvodnje upravo one robe koja se moe prodati. Takvo
poboljanje funkcioniranja trita organiziranim informiranjem pri-
vrednih subjekata moemo nazvati usavravanjem nevidljive ruke.
Enormno brzine i prikupljanja i obrade infor-
macija, elektronskim znatno je usavrilo i
vidljivu ruku. -
. 5. i vidljiva ruka moe se dalje poboljati, kao to se
i nevidljiva ruka usavrila upotpunjavanjem ekonomskom politikom.
To poboljanje se sastoji od brojnih dogovora, konzultacija i arbitraa
u cijeloj zemlji. Oni predstavljaju takve netrine instrumente koordi-
nacije koji su bitno od administrativnih direktiva drave.
Tih pet tipova privredne koordinacije - laissez-faire, administra-
tivno planiranje, ekonomska politika, proizvodnja informacija, izvan-
277
trina neadministrativna kontrola - povijesno su se razvili redosli-
jedom koji je upravo naveden. No povijesni redoslijed nije nuno
je!inak hijerarhijskom poretku ni evoluciji u biolokom smislu. Poje-
dini tipovi mehanizma su komplementarni: glavni problem je da se
postigne organizacijski optimum. drutveno-ekonomski sistemi
doputaju stupanj efikasnosti privredne organizacije.
Liberalni kapitalizam osniva se na slobodnom tritu, to da
je laissez-faire trite glavno makroekonomske organizacije.
Administrativno planiranje je osnova za etatizam u kojemu dravna
birokracija zamjenjuje individualne poduzetnike kao organizatore pro-
izvodnje. Kejnesijanska revolucija u teoriji ekonomske politike omo-
je da se nestabilnost trita podvrgne relativno efikasnoj kontroli
drave kao organa ekonomske politike. To je, zajedno sa stvaranjem
dravnih (javnih) korporacija i sve kOritenjem ex post i ex ante
informacijskih sistema, dovelo do takozvanih mijeanih privreda (ili
drava blagostanja) visokorazvijene suvremene
zemlje. Na kraju, privredu treba obiljea-
vati optimalno koritenje svih pet tipova koordinacijskih mehanizama
u svrhu maksimiranja blagostanja drutvene zajednice.
IV. Ponaanje samoupravnog
Relativnu efikasnost samoupravnog smo u
odjeljku II estog poglavlja. Organizacijske probleme samoupravnog
iscrpno smo analizirali u osmom poglavlju. U ovom po-
glavlju moramo istraiti trino ponaanje ovog tipa. Jer,
ako slabo posluje kad je izloeno trinim zakonima, tada
svakako moramo preispitati njegovu efikasnost. Protivnici
upravljanja su upravo to i Teorija samoupravnog
jedino je teorijsko pitanje o ekonomici upravlja-
nja koje je bilo predmetom iroke rasprave. Otkako je
Benjamin Ward analizom ilirskog dobio neke
tate,
7
ti nalazi bili su uzeti kao prima facici dokaz nie efikasnosti samo-
upravnog

Ponovimo ukratko raspravu o tome.
Uzmimo s pojednostavljenom proizvodnom funkcijom dva-
ju varijabilnih faktora, rada (Xi) i svih drugih utroaka (X2) ..
(1) q = f(x!> X2)'
Postoji neki fiksni troak k koji se moe interpretirati kao
amortizacija ili kamate na poslovni fond. Tada je profit
(2) n = pq - (roXl + P2X2 + k),
gdje je p cijena proizvoda, w platni stav i P2 cijena drugog varijabilnog
faktora. je pretpostavka u literaturi da kapita-
na kratki rok maksimira profit. da empirij-
sko istraivanje pokazuje da je takvo ponaanje suvremenog kapita-
u pitanju, ja zbog preciznosti govoriti o neokla-
278
slcnom Ako se profit maksimira, prvostepeni uvjeti su
poznate jednadbe marginalnih proizvoda,
an
(3) 0,-+ pql = W,
vXl
an O .
= ,-+ pq2 = P2'
vX2
Drugostepeni uvjeti biti zadovoljeni ako pretpostavimo
prinose, kao to svuda i biti pretpostavljeni.
Analiza uvjeta (3) pokazuje da: (a) porast cijena proizvoda pove-
proizvodnju i zaposlenosti (b) cijena faktora smanjuje
proizvodnju i zaposlenosti (c) promjena fiksnog troka nema nikakvog
djelovanja jer se k ne javlja u uvjetima; i (d) postoji potpuna simetrija
u tretiranju rada i drugog utroka.
Promijenimo sada status zamjenjivanjem
upravljanja s savjetom. da ne postoje, ne mo-
emo utvrditi profit. se to bi mogla biti funkcija cilja novog
poduzetnika,Ward je da to treba biti dohodak po radniku:
(2 a) y = pq - (P2
X
2 + k).
Xl
Ward nije bio potpuno siguran da stvarno jugoslavensko
na koje se teorija odnosila, maksimira y, i radije je govorio o i1irskom
pa i ja prihvatiti taj termin. Pretpostavlja se da ilirsko
maksimira dohodak po radniku, to vodi do novih prvo ste-
penih uvjeta:
(3 a) = O, -+ pq l = pq - (P2
X
2 + k) = y,
OXl Xl _
. ay O
,-+pq2=P2'
vX2
je da su i drugostepeni uvjeti zadovoljeni.
Kako prvi od uvjeta (3a) ne moemo izravno analizirati, premje-
tanjem transformiramo ga u:
k P2X2
(4) q -qlxl =-.+-.
. p . p
Lako se da vrijedi:
a
(5)
vXl
analizom sada dolazimo do ovih rezultata: (a)
u p smanjuje desnu stranu jednadbe (4) i da bismo ravnoteu,
lijeva strana se isto mora smanjiti, to, prema (5) smanjivanje
upotrebe xi i stoga [zbog valjanosti (1)] proizvodnja (b) u cijeni faktora
ostalih utroaka ima isti efekt kao i u (c) po-
279
fiksnog troka k proizvodnju i zaposlenost; i (d)
faktori se ne tretiraju jer se ne javljaju u (3a), i
uvjeti su strukturirani.
Tabela 12 pregledno prikazuje cijelu raspravu.
TABELA 12
Efekt1 promjena na proizvodnju i zaposlenost
Vrsta promjene
cijene
proizvoda
nadnica
cijene
materijalnih utroaka
fiksnog
troka


+
O
ilirsko

0
+
Samoupravno

+
O
O
Rezultati daju traeni dokaz za niu efikasnost. rad dru-
od materijalnih utroaka, Ilirci se ponaaju na i tako
nepopravljivo smanjuju efikasnost svojih Kada cijena pro-
izvoda na tritu raste, oni smanjuju proizvodnju! Privreda je stoga
beznadno nestabilna. Kada vlada eli zaposlenost mora na-
metnuti paualne poreze! to je porez to su proizvodnja i za-
poslenost Politika nadnica nema koristi jer Ilirci odbacuju
Zato to je y > lD i ql (ilirsko) > q gdje je ql marginalni
proizvod rada, ilirsko zapoljava manje radnika i proizvodi
manje nego Iz istog razloga ilirsko
upotrebljava vie kapitala no to je nuno. Manja zaposlenost i
kapitalna intenzivnost za danu vremensku preferenciju manju
stopu rasta. Potonje se jo smanjuje manjom tednjom zbog toga to
drutveno vlasnitvo kapitala po
trinOj kamatnoj stopi. . .
Kako mi ocijeniti teoriju ilirskog i njena predvi-
Svaka teorija mora dva osnovna testa: test
vjerodostojnosti pretpostavki i test Teorija moe
oba testa i jo ne mora biti Ipak ako ne uspije jedan
ili oba testa, sigurno nije ispravna. Ako se njene postavke ne mogu
provjeriti, teorija nema snagu objanjenja; ako su, pak, njena pred-
pogrena, ona je naprosto neupotrebljiva. da je potonji
test mnogo jednostavniji i na osnovi njega se moe vie
njega prije razmotriti. Stoga se osloniti na empirijsko istra-
ivanje o jugoslavenskoj privredi.
Teorija ilirskog da cijene sma-
njiti proizvodnju. Nije se zapazilo nita cijena,
kao znak nezadovoljene potranje, bilo je brzo
naporima da se ponuda.
Teorija da smanjivanje k smanjiti ponudu.
Nije dokazati ili odbaciti to bez posebnog empi-
280
rij skog ispitivanja. No kad je 1960. godine u Jugoslaviji ukinut est-
postotni porez na fondove, nisam depresivno djelovanje na
proizvodnju, niti je, koliko je meni poznato, itko izvijestio neto
tome.
Teorija da samoupravna privreda biti radno tedna.
Jugoslavensko iskustvo naprotiv pokazuje prekomjernu za-
poslenost u Vlada se stalno tui na ekstenzivnost pro-
izvodnje.
Kad je o tednji i investiranju, teoretsko ponovo
je pogreno. tednja unutar je skromna, no zaduivanje
je golemo, tako da se stopa nacionalne tednje oko 35 posto
bruto nacionalnog proizvoda (zajedno s neznatnim udjelom vlade). S
druge strane, prekomjerno investiranje pridonosi inflaciji.
Nasuprot ekonomistima, kejnesijanci bi to i
Kamatna stopa nema nita s vremenskim preferencijama.
Visoka marginalna sklonost potronji pridonosi rastu. Ne
tednja investicije; investicije stvaraju tednju. Drutveno vlasnitvo
i planiranje smanjuju rizike i stoga investicijske
nosti. Oboje smanjuju kamatnu stopu i stopu rasta.
Jo se moe spasiti ilirsko slobodnog ulaska
na . dugi rok zajedno s brojnim drugim preinakama uz zadravanje
osnovne pretpostavke o maksimiranju dohodka po radniku. 10 Ipak je
mnogo jednostavnije zamijeniti teoriju drugom koja vie odgovara
Osim toga, postoji pravilo u znanstvenom
istraivanju kgje kae da se od dviju teorija s jednakim sposobnostima
prednost daje onoj koja je jednostavnija.
Kada su me moji studenti prvi put izazvali da izvedem alternativnu
teorijull, nisam se upitao to bi radnici nego to smo mi, kao
savjeta, stvarno Odgovor je ovaj: Na
nove poslovne godine savjet eljenu raziriu osobnog
dohotka koji treba eljeni dohodak sastoji se od prologo-
dinjeg dohotka ili od nekog standardnog osobnog dohotka lD i pro-
mjene - nekog dodatka - koji se treba ostvariti u teku-
godini (.6. lD). eljeni dohodak funkcija je: (a) prodaje;
(b) dohotka u ostalim (e) dohodaka u prethodnoj i pri-
janjim godinama; (d) produktivnosti rada; (e) trokova ivota; (f) po-
rezne politike, i (g) o rastu dohodaka i zapo-
slenosti.
Osobni dohodak je fiksiran, pa preostaje da se maksimira rezi-
dualni viak.
(6) 11: = pq - [Cro + dro) Xl + pzXz + k]
Na kraju godine se eljeni dohodak na vie ili na nie,
ovisno o uspjehu Prema tome, moramo razlikovati dva tipa
dohotka: knjigovodstveni (w + .6.w) i stvarno osobni dohodak
(w + .6.
w
+ .6.
w
*). U funkciju cilja se samo prvi od njih: za
sve svrhe on ima alokacijsku ulogu platnog stava - a da nije
platni stav.
Dovoljan je pogled na jednadbu (6) da se uvjerimo da su matema-
osobine te jednadbe iste onima iz jednadbe (2): samoupravno
ponaat se kao i i bit podjednako
281
I
I
I
I
efikasno. Jedina razlika - a ipak takva da ima izuzetno znacaJne
drutvene konzekvence - jest da rad nije vie roba: vie se ne pro-
daje poslodavcu i tako se stvarno osobni dohodak ne pokazuje
u naoj tabeli. Pri interpretaciji (6) ne smije ,se greka i go-
voriti o maksimizaciji profita. Upotrebljena funkcija cilja ispravno se
opisuje kao maksimalan ukupni dohodak koji ovisi o
da osobni dohodak bude w + !lw.
Moe biti upozoriti na drugu po-
greku - da se identificira maksimiranje vika s toga vika.
Maksimizacija ne da taj viak treba biti velik ili da on mora
postojati. Savreno je da ponaanje bude
maksimiranja vika, a da je stvarni viak mali ili .da opada
- . kao to je to na primjer, u jugoslavenskim
nakon 1965. godine. Koliki viak biti, ovisi o prethodnim odbicima
od dohotka, tj. o eljenim osobnim dohocima. Maksimira se ono to
preostaje i to obrazac reagiranja na trina kre-
t
. 12 . .
_
Nasuprot prirodnoj znanosti koja je uvijek pozitivna, drutvena
znanost moebiti i normativna. To prua posljednju za
spaavanje teorije ilirskog Moebiti da stvarna samo-
upravna koriste funkciju cilja kao to je opisano u (6), a
ipak to ne mora biti racionalno: moda bi radnici morali maksimirati
dohodak po zaposlenoj osobi. da ono to je racionalno u ka-
sredini ne treba biti racionalno u sredini,
ovdje se s tekim problemom identificiranja kriterija ra-
cionalnosti i racionalnosti. Taj pro-
blem prelazi granice ove knjige. No, moe se bar pokazati da (6)
zadovoljava kriterije racionalnosti. Moemo zamisliti da
savjet plan koji maksimira dohotke po
zaposlenom radniku u izabranom horizontu. Plan se tada
razbija u niz planova, jedan za svako poslovno raz-
doblje. osobni dohoci predpostavljaju eljene dohotke za
odnosna razdoblja.
v. Optimalna stopa investiranja
U odjeljku I, 6, postulirali smo potrebu da u
privredi postignemo optimalnu raspodjelu dohotka i optimalnu stopu
investiranja. Prvi optimum smo razmatrali u vezi s potro-
Drugi razmatrati sada. drugog optimuma ne moe
se previe isticati.
smo kako paradigma da se otkrije
optimalna raspodjela dohotka. Isto tako, u toj se paradigmi ne moe
odrediti optimalna stopa investiranja, osim za akademske potrebe.
Pristup je standardan. Odredimo planski horizont unutar kojeg treba
maksimirati potronju i primijeniti diskontne stope na to-
kove potronje radi potronje na sadanju vrijednost.
Izaberemo investicijski plan koji maksimirati potronju uz dana
da je svaki horizont planiranja proizvoljan i da
282
se ne moe otkriti utilitetna diskontna stopa, cijeli postupak zavr-
avau slijepoj ulici. Manje autori koriste trinu kamatnu
stopu kao supstitut za stopu vremenske preferencije i za mjeru margi-
nalne efikasnosti investicija. To, nikako nije doputeno. Kao
to je Keynes pokazao - i mnogi prije i poslije njega - trina ka-
matna stopa osnovni je monetarni fenomen i nema nita
sa stopom drutvene vremenske preferencije/diskonta. Ta stopa je raz-
kao i marginalna efikasnost investiCija (mei), u privredi
za i za privredu u cjelini, ako su sve trine nesavre-
nosti uklonjene. Dvije marginalne efikasnosti investicija mogu se
razlikovati u predznaku, kao to je spomenuto u odjeljku I,
s. Na koje investira jo svoju
proizvodnju (individualna mei je pozitivna), a nezamjetno smanjivati
proizvodnju svakog drugog u sistemu, i ukupni zbir
tih malih gubitaka bit od dobitka koje je investiralo
(drutvena mei je negativna).
Mijeanje dvije mei je gotovo nerazumijevanje
strukturnih karakteristika privrede. Naravno, je da
marginalna efikasnost investicija pada, bar nakon neke
tim, kako pojedina prestaju ulagati mnogo prije nego nji-
hove mei padnu na nulu, je da kad je drutvena mei
nula tako veliki opseg ulaganja da bi potronja morala biti dras-
smanjena. Zbog toga bi razina gladovanja predstavljala gornju gra-
nicu ekonomskog rasta. To je naprosto krivo. Pod normalnim uvjetima,
granica rasta (drutveni mei = O) dostie se dok se potronja
Sve to se efikasno moe jest da udio
investicija u nacionalnom proizvodu za jedan ili dva posto godinje
dok odnos bruto investicija prema bruto nacionalnom proizvodu ne
bude oko 0,35 do 0,40, kad nije dalje ubrzavanje rasta. No,
male godinje promjene od jedan posto stvaraju u duljem raz-
doblju. na razvojnom planu Jugoslavije za raz-
doblje od 1960. do 80. godine, usporedio sam dvije investicijske alter-
native: (a) stopa investiranja ostaje nepromijenjena na razini od 23 po-
sto; i (b) stopa investiranja se za jedan postotni poen godinje
dok ne dosegne stopu od 35 posto i tada ostaje nepromijenjena.
13
Naj-
nesklad dva toka potronje javlja se u desetoj godini i
jednak je jednogodinjem kanjenju, drugim alternativa (b)
postie isti opseg potronje u jedanaestoj godini. Dvije alternative
godinju potronju u godini. Ako se dobitak
u potronji u ostale dvadeset i tri godine usporedi sa rtvovanom
potronjom u prvih godina, dobije se odnos SO: 1.
Pretpostavimo da je odran referendum na kome se od sta-
novnitva trailo da prihvati plan koji u svojoj najloijOj godini trai
jednogodinje u ostvarivanju razine potronje, ali
u toku planskog razdoblja SO puta u potronji
nego to je rtvovane potronje u prvim godinama planskog
razdoblja. Vrlo je vjerojatno da taj plan biti
Sada imamo sve elemente da bismo rijeili problem optimalne ted-
nje i investiranja. Pretpostavit ovo :14
1. Potronja dosie maksimum za vrijeme ivotnog vijeka
zajednice. To se opravdava ili odravanjem sveobuhvatnog referendu-
283
I
ma ili pretpostavkom o funkciji blagostanja koja da je bolje tro-
iti vie nego manje u nekom ljudskom vijeku ako to ne
stvarna odricanja. U stvarnosti, neka razdoblja ivota mogu postav-
ljati zahtjeve za zadovoljavanje potreba nego neka druga raz-
doblja (i, naravno, ne znamo koliko dugo ivjeti). Sve to
moemo prihvatiti i samo pretpostaviti da se odstupanja u potrebama
pojedinaca kompenziraju tako da se drutvo, u prosjeku, ponaa tako
da maksimira potronju svake generacije.
2. Drutvo je to podrazumijeva da svaki
ima jedan glas. U suvremenim zajednicama, tra-
janja ivota pojedinca bit 35 i 50 godina u svakom trenutku.
vremena. To je istovremeno ivotni vijek generacije prema kojemu
se maksimirati potronja. .
- 3. da je sposobnost apsorbiranja investicija
marginalna efikasnost privrednih investicija mora opadati kako se in-
vesticije u jedinici vremena Ona se smanjuje sporije ako
je stopa tehnolokog napretka via, no u svakom opada.
ls
4. U stvarnom svijetu neizvjesnost rezultata investicijskih odluka
se s duljinom planskog horizonta. Do sada dugo-
razvojni planovi rijetko prelaze horizont od 20 godina, a gotovo
nikad ne prelaze vie od 25 godina. Ta praksa vjerovanje da
postaju tako neizvjesni nakon 20 do 25 godina da
programiranje ili tih ne moe nikako poboljati
dananje investicijske odluke.
5. Proi?;lazi da je relevantan vremenski horizont za maksimiranje
proizvodnje 20 do 25 godina. Zbog toga se marginalna efikasnost inve-
sticija mora svesti na nulu u odnosu prema tom vremenskom raz-
doblju.
6. Svaka generacija ne maksimira samo proizvodnju nego sasvim
vjerojatno i potronju jer je ivotni vijek svake generacije znatno
dulji od planskog horizonta. Unutar 20-25 godina potronja se ne
maksimira zbog toga to se dio proizvodnje upotrebljava za investicije
koje ne donose rezultate unutar toga razdoblja. Kad je aktivizacijsko
razdoblje investicija dovoljno kratko, te investicije stvaraju potrona
dobra- ili izravno ili neizravno preko daljeg investiranja - unu-
tar preostalih godina generacijskog ivotnog vijeka. lG Prema tome,
svaka generacija maksimirat svoju ukupnu potronju ako se uzme
u obzir da svako krajnju granicu ivotnog
vijeka generacije naprijed.
Tih est dovodi do karakteristike stvar-
nog svijeta takve su da se odluke o maksimiranju proizvodnje podu-
daraju s odlukama o maksimiranju potronje ako se sloimo da je
maksimiranje potronje svake generacije ispravan cilj za nacionalnu
investicijsku politiku. Naravno, nema potrebe da se sloimo u
. tome. No, cilj i pretpostavke se
- sigurno znatno od pretpostavke ekonomskog
teoretiziranja. .
Moda je nuno kratko objanjenje. Maksimiranje potronje oprav-
dava se kao nastojanje da se zadovolje materijalne potrebe zajednice,
to je bre radi maksimalnog carstva slobode
svake osobe. To nikako nije povezano s nesmotrenim pretjeranim
284
rastom koji unitava resurse, stvara napetosti i
ekoloko Ta tri neeljena efekta nisu rezultat rasta kao
takvog, nego su rezultat posebne drutvene organizacije rasta. Inve-
sticije se mogu koristiti za poboljavanje okoline, inovacije mogu biti
usmjerene prema resursa i bogatstVo moe se upo-
trijebiti da se pomogne onima koji zaostaju.
je optimalna stopa investiranja na
sticijskoj krivulji u kojoj drutvena marginalna efikasnost investicija u
odnosu prema razdoblju od 20 do 25 godina postaje nula. Kao to je
spomenuto, pod normalnim uvjetima takva investicijska politika
ne moe ni privremeno smanjivanje potronje. Kad
funkcionirati, ona proizvodi udio bruto investicija u bruto na-
cionalnom proizvodu oko 35 do 40 posto i godinju stopu rasta pro-
izvodnje i potronje od oko 10 posto, ako se moe vjerovati nedav-
nom iskustvu i statistici nacionalnog dohotka.
mei = O ne moe se izravno i strogo odrediti jer
se u ekonomiji ne mogu ponovo provoditi isti eksperimenti pod
nepromijenjenim uvjetima. ta moe se dobro
aproksimirati neizravnim metodama - na primjer, kre-
tanja u aktivizacijskom razdoblju pojedinih. investicijskih projekata,
promjene u upotrebi kapitala i nacionalne re-
zultate s onima drugih zemalja. takvih metoda ne mora po-
sebno zadovoljavati, no jesu li greke u mjerenju u prirodnim
nostima bitno
285
Poglavlje 13
Makroekonomska organizacija
1. osnovne institucije
Kao i s kratkim povijesnim pregledom. Razvoj
trine privrede pratila je laissez-faire ideologija, torija nevidljive
ruke i takozvani Sayov zakon koji je pretpostavljao da svaka proiz-
vodnja ne samo ponudu dobara, nego stvara i potranju
za njima. estoke oscilacije u toku cijelog devetnaestog sto-
nisu da se 1870-ih godina pojavi ekonomija,
koja je propovijedala automatsku stabilizaciju privrede margi-
nalnih i koja je dosegla svoj vrhunac u estetski pri-
teoriji ravnotee Leona Walrasa. Na razini ljudi
su postali svjesni problema i, u drugoj polovici sto-
vlade su regulirati monetarne poslove uspostavljanjem
centralnih ili narodnih banaka. je jedna od privat-
nih banaka bila odabrana i transformirana u polujavnu ili javnu
instituciju. Prije prvog svjetskog rata je postalo jasno da
je monetarna politika postala neophodna za stabilizaciju i da inhe-
rentne trine snage, bilo kakve one bile, nisu dovoljne. No, monetarna
teorija nije zapravo nikada bila integrirana u dominantnu
teoriju. Osim toga, vjerovalo se da je monetarna politika ne samo
nuna nego i dovoljna.
Tu iluziju temeljito je razbila velika ekonomska kriza 1930-ih
godina. Uskoro je Keynes otkrio da je Sayov zakon pogrean,1 i da do
ravnotee dolazi na razini nezaposlenosti. Keynes je objasnio
zato monetarna politika sama za sebe pod okolnostima
ne moe promijeniti ravnoteu nezaposlenosti u ravnoteu pune za-
poslenosti. Radi rjeavanja toga problema on je u igru uveo fiskalnu
politiku.
Objanjenje stvarne tednje vremenskim preferencijama stanovni-
tva bio je jedan od nepovredivih stavova ekonomije sve
do naeg vremena. Ekonomski ovog - kao i nji-
hove kolege iz prolog - nisu se zabrinjavali zbog esktremnih
fluktuacija vremenskih preferencija kako se to odraavalo u nega-
tivnoj stopi tednje za vrijeme depresije i stopi tednje od
35 posto za vrijeme japansk()g procvata. Keynes je objasnio tu tajnu
da u industrijskim zemljama uzrok niskim investicijama nije
visoka vremenska preferencija, nego obrnuto; drugim da
prevelika tednja prouzrokuje premale investicije. To se kao
hegelijanska dijalektika, ali je u stvari bila o pozitivnoj
286
ekonomiji. Ipak u dijelovima teorije, udbenici jo
nacionalnu stopu tednje individualnim vremenskim preferencijama.
Kejnesijanska ekonomija pune zaposlenosti potencijalno je bila i
ekonomija rasta. Naime, uz danu stopu tehnolokog napretka, pove-
radne snage maksimalni rast pro-
izvodnje - kako je to poslije bilo u modelima tipa Harrod-
-Domar. U stvari, Keynes nije nikad iao dalje od analize
ravnotee. U njegovo vrijeme privrede su rasle po stopama 2 i
4 posto godinje. Stope 5 i 10 posto - u nae vri-
jeme - bi se Keynesu i njegovim suvremenicima (sjetimo se
teorije stagnacije) nerealnim, o
ne vrijedi ni razmiljati.
Postkejnesijanska ekonomija nije mnogo da se ta praznina
. popuni. Administrativno planiranje sovjetskog tipa nije bilo ni pri-
ni efikasno u visoko razvijenim zemljama. Pa ipak, problem je
i moe se formulirati u dva pitanja: Zato se-fiskalna
politika ne bi upotrijebila kao instrument rasta? Zato vlada ne bi
osnovala posebnu finansijsku instituciju koja bi nalikovala mone-
tarnoj vlasti centralne banke?
Sada moemo produiti s izgradnjom institucija. Naravno, postoji
mnogo ekonomskih institucija. U ovom poglavlju opisat njih ne-
koliko i njihove veze. No, od tih institucija osnovne
su i u stvari funkcioniranje cijelog sistema. Jedna od njih se
bavi formuliranjem planova. Druge dvije primjenjuju ekonomske po-
litike koncipirane tako da se ispune planovi; jedna od njih bavi se prije
svega a druga promje-
nama. institucija rjeava posebne sporove.
1. Zavod za planiranje. Taj zavod predstavlja ustvari instituciju
za prozivodnju informacija. No, za razliku od zavoda za statistiku,
zavod za planiranje proizvodi informacije o
i razvojne planove. On nema nikakvih administrativnih nadlenosti.
Njegova jedina funkcija je da uradi ex ante ono to trite radi ex post
i da to uradi bolje. Drugim zadatak zavoda za plan jest da
postigne ex ante koordinaCiju ekonomskih aktivnosti na .osnovi rele-
vantnog skupa preferencija. Ako su zavoda za plan dobra,
samo postojanje plana djelovat kao snaan instrument koordinacije.
Ono to jo ostaje, moe se s preostale tri institucije.
2. Narodna banka. Narodna banka mora opskrbiti privredu ade-
kvatnim i stranog novca. Ona slui kao posljednji
zajmodavac i tako slomove monetarnog sistema.
ponudu novca, narodna banka vri vaan utjecaj
na ekonomsku stabilnost. U tom smislu je moda najvaniji za-
datak kontroliranje cijena. koritrola ponude novca mora
biti strogo kvalificirana. Kvantitativna teorija novca. objanjava infla-
ciju kao posljedicu prevelike ponude novca. Keynesov inflacijski jaz
nije bio daleko od tog objanjenja. Tako monetarna restrikcija postaje
lijekom. kada se primijeni, ona dovodi
do kontrakcije privrednih aktivnosti i nezaposlenosti. Tada je otkri-
veno da inflaciju mogu i strukturalne disproporcije, i da
je monetarna politika da svlada takvu inflaciju. tip
inflacije je disproporcijama u raspodjeli dohotka.
2
Taj tip
287
se razmatra kao trokovna inflacija, zajedno s nekim manje
vanim oblicima. Jasno je da monetarna politika ne moe rijeiti ni
taj
U razumijevanju funkcije narodne banke moe jedna ana-
logija. Automobilski motor ne moe raditi bez motornog ulja. Nalik
tome, poslovne transakcije se ne mogu obavljati bez novca. Ako je
ulja nedovoljna, motor se moe otetiti ili unititi. Stoga
je nadolijevanje ulja u motor od ivotne vanosti. No, ako motor ne
radi ispravno, nikakva ulja ukloniti neprilike. Mora se
popraviti sam motor. Steta koju narodna banka moe primje-
nekorektnu politiku mnogo je od koju ona moe
osigurati korektnu politiku u prevladavanju To
je institucija marginalnih i .
Uz cijene, banka moe pokuati kontrolirati investicije (i agregatnu
potranju) diskontne kamatne stope. Empirijska istraivanja
su, pokazala da je investicijska potranja visoko
na promjene kamatne stope. Nije vana kamatna stopa, nego prilike
,za rentabilno ulaganje (u industrijskim zemljama), odnosno raspolo-
ivost investicijskih sredstava uz razumne stope zajmodavcima (u zem-
ljama u razvoju).
3. Razvojni fond. Banka sama ne mora biti jako efikasna, ali za-
jedno s razvojnim fondom ona moe rezultate.
Fond nadopunjava monetarne operacije banke stabiliziranjem inve-
sticija, agregatne potranje, platne bilance i onih cijena promjene
su posljedica strukturnih disproporcija. Gledano na dugi rok, fond je
odgovoran za postizavanje eljene stope rasta.
Aktivnosti fonda zamjenjuju fiskalnu politiku, koju je tradicionalno
provodilo ministarstvo financija. Ta je politika tako tijesno
povezana s budetskom politikom da teorijska analiza ne uspijeva
da ih razlikuje. A ipak, razlika je sasvim Budet je sredstvo
kojim se planirane aktivnosti dravne administracije i javnih
slubi financiraju iz planiranih izvora. Stabilizacija, razvoj i preraspo-
djela dohotka su izvanbudetske aktivnosti i pripadaju fiskalnoj politici.
Od te tri aktivnosti prve dvije moe obavljati fond, a je
vo u nadlenosti skuptine. "
Ako se razvojni fond uspostavi kao posebna investicijska institu-
cija, moraju se ispuniti odredeni uvjeti. Fond ne moe uvoditi nove
poreze ili mijenjati poresku progresiju i, ne moe utjecati
na raspodjelu dohotka drutvenih skupina ili dijelova privrede.
No, on moe mijenjati dodatne poreze da bi agregatnu po-
tranju i ponudu. Fond djeluje unutar granica drutvene funkcije blago-
stanja koje skuptina. Fond odgovara za stabilnost i rast pod
uvjetima efikasnosti Paretovog tipa. Cilj je rast bez
ja u raspodjeli. Teoretski, taj cilj nije sasvim nedvosmislen i u praksi
se odstupanja ne mogu Ali situacija nije bitno od one
u monetarnom gdje je narodna banka
kao nezavisna monetarna vlast.
Fond moe ispuniti skupine ciljeva: investicijskih
programa, investiranje u obrtna sredstva za posebne
svrhe, subvencija i kompenzacija, djelovanje na agregatnu
potranju i ponudu (apsorpcijom vika i deficitarnom . potronjom
288
koji zamjenjuju prijanje budetske vikove i manjkove). Investicije
se financiraju iz otplata zajmova, od poreza i posudbom
vrsta.
U organizacijskom smislu, fond nije poslovna institucija nego insti-
tucija za formuliranje politike; on je financijska, a ne administrativna
institucija. Konkretno upravljanje zajmovima preputeno je komercijal-
nim bankama, a administrativni poslovi oko poreza preputen su se-
kretarijatu za financije. ekonomska politika zahtijeva tijes-
nu kooperaciju tih institucija. Sekretarijat za financije priprema budet,
fond godinje programe intervencija, a banke o financij-
skim tokovima. Administrativni budet, interventni investicijski program
i financijskih tokova predstavljaju tri komponente razvoj-
nog plana. Godinji planovi predstavljaju operativno razbijanje srednjo-
plana koji priprema zavod za planiranje.
4. Arbitraa za dohotke i cijene. Samoupravna privreda moe
ispravno funkcionirati samo ako su rezultati poslovnih pothvata realno
predvidivi da se poduhvati uklapaju u
plan, da oni nisu ekstravagantni, itd.). Preciznije, dohodak
treba biti rezultat rada, a ne i nekontroliranih faktora.
Vlada i njene agencije odgovaraju za osiguravanje takvih uvjeta u
privredi.
. Ako je neizvjesnost previe velika, radne organizacije
dobitke iIi trpjeti gubitke.
van dobitak nije teko rijeiti; kolektivi se buniti, a i onako
se dio dobitka apsorbirati automatski progresivnim oporezi-
vanjem Potpuno su druga stvar neopravdani gubici; radnici
zahtijevati normalne dohotke, a ne postoje automatski negativni porezi
za amortiziranje gubitaka. Prema tome gubici ili ne-
opravdana smanjivanja dohodaka predstavljati stalni izvor
problema. To je kada vlada ne uspije poduzeti ak-
cije. A jo je kada su gubici namjer-
nim vladinim akcijama kao to je zamrzavanje cijena neke robe,
uvoznih kvota ili ukidanje programa potronje
vlade. Ako se nita ne moralna osnova - a, prema tome, i efi-
kasnost - ekonomske politike ozbiljno biti umanjena. Postojat
tendencija k nasilnim naknadama za gubitke preko stvaranja
skupina koje vriti pritiske, planovi se napustiti, a vlada po-
stati preoprezna i neodgovorna, inicijativu i odgovornost
skuptini koja nije osposobljena da rjeava svakodnevne poslove.
Ispravno rjeenje jest osnivanje arbitrae za dohotke i cijene,
koja rjeavati sporove. da se moe uspostaviti
jednostavan skup pravila i kriterija,3 a efekti na dohotke i cijene se
mogu izmjeriti, arbitraa - a ne sukobljavanje u skuptini
- predstavlja pravi pristup. Odbor za arbitrau je nezavisna institucija
sastavljena od kvalificiranih predstavnika relevantnih interesnih sku-
pina (vlada, sindikata, privrede, znanstvenih institucija) kojoj se povje-
rava da rjeava albe protiv diskriminatornih mjera vladinih agencija
i zahtjeve za uspostavljanje podjednakih uvjeta Odbor
moe narediti vladi da promijeni politiku iIi mjeru i/ili da
kompenzira onu stranu koja je pretrpjela gubitke. Kompenzacije se
iz razvojnog fonda.
19 ekonomija socijalizma
289 ----
II. Federacija: tri osnovne funkcije ekonomske politike
U usmjeravanju privrede, federacija ima tri osnovna zadatka: (1)
uvjeta bez kojeg nema raspodjele prema
radu i bez kojeg dolazi do monopolske eksploatacije; (2) gledano-
ostvarivanje trine ravnotee, bez koje je zadatak (1)
neostvariv, odnosno samostalnost radnih organizacija unitena; (3)
na dugi rok, ostvarivanje ekonomskog rasta, bez kojeg zadaci (1) i (2)
i izgradnja socijalizma nisu -
Ti zadaci nisu laki ni jednostavni i stoga jedan dio organa
ekonomske politike neprestano nastojati prebaciti odgovornost za pri-_
vredne neuspjehe na druge, osobito na Kod promaenih
investicija bit odgovorna koja su ih poduzela i banke
koje su ih financirale bez pokuaja ispravljanja tog fenomena, odnosno
da je ponaanje privrednih organizacija u proiz-
vodnO-investicijskom smislu funkcija ekonomskog sistema i ekonom-
ske politike. Kad rastu cijene, odgovorna su kOja ih pove-
Radni kolektivi se optuuju za nec;lovoljnu drutvenu svijest
kad osobni dohoci rastu bre od produktivnosti rada. Ako je privreda
nelikvidna, izvoz premali, odnosno uvoz prevelik, opet su odgovorna
to ne nakane reforme i ne pridravaju se
preporuka i - rezolucija. Takvo ponaanje dijela vladinih
agencija, razumljivo s psiholokog stajalita, uvjetovano je rairenim
nepoznavanjem prirode ekonomske politike i zahtjeva drutvene pod-
jele rada. Vlada je odgovorna za funkcioniranje privrede jer joj na
raspolaganju stoje dovoljno instrumenti ekonomskog usmje-
ravanja, i kada ne moe izdavati administrativne direktive. S druge
strane, autonomnost ne nikakvu odgovornost za ma-
kroekonomske posljedice njihovih djelovanja. Radni kolektivi rade
pod uvjetima koji su im dani kao parametri kod
vanja. u obzir te parametre, oni se vode svojim materijalnim
interesima u Upravo zato to motiv za ekonomske aktiv-
nosti dolazi iz materijalnih interesa, nepotrebna je birokratska po-
i je stvarna autonomija. zadovoljavanje
nekih parcijalnih interesa ne smije otetiti druge parcijalne interese;
ili se javlja eksploatacija koja -je nespojiva sa SOCijalizmom. O insti-
i sistema ovisi da li ce do eksploatacije
lh ne, 1 da 11 ce odluke samoupravnih radnih organizacija voditi eko-
nomskoj ravnotei i rastu. A za instituCije i parametre sistema odgo-
vornost snose organi zajednice. - -
Tri osnovne funkcije
1. uvjeta da se privreda mora
organizirati tako da sve privredne jedinice do-
hodak pod istim polaznim _ uvjetima. Kada se tada pojave razlike u
dohotku, one biti posljedica razlika u radu i poduzetnitvu, a ne
posljedica izvanjskih uvjeta koje radni kolektivi ne mogu kontrolirati.
Za uvjeta neophodno je (a) osigurati stabilnost privrede;
(b) ukinuti administrativnu intervenciju, a posebno promjene
regulativnih mehanizama, koje djeluju na promjenu parametara eko-
nomske aktivnosti. i (c) stvaranje monopola i ukloniti velike
trine nesavrenosti.
290
Objektivno je stupanj jednakosti uvjeta lako
odrediti. Sredstvo je isto kao kod raspodjele prema radu
(poglavlje 9). dohodak svih industrijskih grana (sa
brojem institucija) morao bi biti jednak - u cijelo]
privredi.
privrednih uvjeta kompenziranje onih in-
dustrijskih grana koje su pretrpjele tetu zbog intervencija vlade.
Ono regionalnog razvoja.
ono ne poticanje ili zapostavljanje proizvodnih
grana kada je to cilj plana. .
2. U sistemu kakav je privreda, ne moe se mnogo
nezavisno i individualno. Poslovni uspjeh svakog pojedinog
dobrim je dijelom unaprijed funkCioniranjem pri-
vrednog sistema kao cjeline. Ako taj sistem loe _ funkcionira, tada
napor kolektiva i odnosno vjetina uprave ne
moe osigurati dobre poslovne rezultate. U tom smislu,
trine ravnotee (a) postizavanje pune zaposlenosti radne snage
i ostalih faktora proizvodnje; (b) stabilizaciju cijena i (c) postizavanje
uravnoteene platne bilance. Da bi se postigli ti ciljevi, nije dovoljno
da se izgradi ekonomski sistem: mora se poduzeti pri-
kladna politika protiv stagnacije i nezaposlenosti s jedne
strane, i protiv inflacije, s druge strane. Zadatak se moe rijeiti od-
kombinacijom monetarne, kreditne, fiskalne politike i
politike dohodaka.
3. Ekonomski razvoj je krajnji test progresivnosti drutveno-eko-
nomskog sistema. Da bi socijalizam opstao, njegova stopa ekonomskog
razvoja mora biti via od stope u bilo kojem alternativnom drutvu.
Nije dovoljna puna zaposlenost. Drutveni sistemi koji zaostaju u
ekonomskom razvoju nuno propadaju. S druge strane, svjetska pri-
vreda se prema onim sistemima koji najbre napreduju.
Lane filozofske rasprave o tome da li je razvoj poeljan ili ne, ne
idu ovamo. je da narod eli ekonomski razvoj i da estoko
reagira ako ga ne dobije. moderna briga o tome da li razvoj
dovesti do ekoloke katastrofe groteskno je zrak, voda, itd.
mogu se ili zagaditi ili - a to ovisi o ekonomskoj politici, a ne
o razvoju. Poznat je pogrean argument akademskih ekonomista da
rast zahtijeva investicije, porast investicija smanjivanje potro-
nje, a prihvatiti takva smanjivanja. U privredama koje
najbre rastu, realni osobni dohoci - i, prema tome, potronja -'-
rastu bre nego drugdje. Osim toga, prije je pokazano (po-
glavlje 12) da maksimalna stopa rasta maksimira potronju za svaku
generaciju u njenom ivotnom vijeku.
Rast nije razvoju, ali je neophodan predUVjet razvoja.
I rast i razvoj odgovornost su federacije.
III. Federacija: institucije
Samoupravna privreda moe se zamisliti kao gravitacijski sistem
u kojem parlament predstavlja sredite gravitacije, a proizvodne jedi-
nice periferiju. Nema kontakta sredita i periferije.
19'
291
Silu gravitacije, koja osigurava stabilnost sistema, predstavljaju ma-
terijalni (i nematerijalni) interesi Republike predstavljaju
gravitacijske sisteme koji se unutar globalnog sistema.
Tako se sistem u cjelini ponaa kao sistem.
ne moe se pretjerivati u analogiji; postoje znatne razlike koz-
i ekonomskog sistema. Jedna od tih razlika je da u ekonomskom
sistemu postoji pet tipova veza sredita i periferije.
smo prije raspravljali o njirila (poglavlje 12, odjeljak III). To su
administrativne, ekonomsko-regulativne, trine, informacijske i do-
govorno-arbitrane veze. Institucije i veze zajedno osiguravaju auto-
matsko reguliranje ekonomskog sistema.
Zadatak federacije je da upotpuni rad podsistema i tako osigura
globalno funkcioniranje cjelokupnog sistema. U izvravanju tog za-
datka federacija obavlja tri funkcije koje smo razmatrali u prethodnom
odjeljku. Sve tri funkcije zahtijevaju donoenje jedinstvenih odluka
za cjelokupno privredno zemlje. Ali, jedinstvenost odluka ne
unaprijed njihovog donoenja. Taj moe biti
autokratski, oligarhijski ili demokratski i parcipativan. Posebno, federa-
cija nije s federalnom vladom, niti su centralizirane odlu-
ke nuno obiljeene
U ispitivanju institucionalnog modela federacije, moemo se iznova
drati povijesnog redoslijeda pojavljivanja koordinativnih veza. PO-
lazimo od potpune samostalnosti na slobodnom tritu i dr-
ave koja je izvan privrede i bavi se javnom upravom.
da je trite inherentno nestabilno, neophodna je regulativa
kojom se prije svega, ali ne i bavi drava. Zbog toga drava
osniva broj svojih organa koji se specijaliziraju u raznim
aspektima ekonomske politike. Ti organi su povezani administrativnim
vezama i obavezni su da izvravaju direktive centra. Kako
centar treba izgledati i kako bi trebao donositi odluke, analizirali smo
u poglavlju 10.
Na skici 6, u sredini predstavlja federalnu skuptinu,
je izvrna ruka federalno izvrno Ono se bavi s tri
skupa problema. Jedan skup odnosi se na tradicionalne
aktivnosti. J a ga nazivam javnom upravom, a ona vanjske
poslove, obranu i pravu administraciju. Drugi skup se odnosi na aktiv-
nosti koje moemo nazvati drutvenim slubama ili neprivredom. Tu
ide kolstvo, zdravstvena zatita, socijalno osiguranje, znanost, kul-
tura i svih tih aktivnosti je da one ne trebaju sva-
kodnevno reguliranje na federalnoj razini. Povremeno se republike
dogovore o pitanjima i donose okvirni zakon; sve ostalo
stvar je samih republika (i Zbog toga federalna vlada nema
sekretarijate za razne drutvene poslove, nego osniva neadministrativ-
na koordinativna tijela, koja se mogu zvati savjetima. Preostaje privreda
koja zahtijeva paljivu i kontinuiranu regulaciju na globalnoj - tj.
federalnoj - razini.
Federalna vlada osniva ekonomske sekretarijate za provedbu mjera
ekonomske politike. U trinoj privredi jedan dio trita -
trite - ima posebno stoga je za kontrolu toga trita os-
novana posebna institucija, narodna banka, koja je do mjere
292
>
'" en
t t t
I i i
I
-
al
.sa og
m
-
r-- al r-: ...,. --I
o.!l:: (I') C: I .... c Oca
mea 0...0
zn
1---
- I
.'" L-o "-'0 0"'0 0 I
Co o"
, =::.':' 'JJ 1; 1-:-.-----"'1
1 _ JN 1'CJ).Ql ......
ffi.aI I
I '
rD
1_ ..
I
I. J-D
a:.E I
:g I ",-o
Nl!!
I
o 0.C:
:g eA1l.IdneUA1iW -'--
J
g. m 'iii r--'-'-'-'-'--,
'" f-r--- 1+-"--'-'---'-"--'-"
alo e ! r----- I
-a.:: -o..?> i
.g F:; ...
.... "" - en S I
{f ... _1-.... ' ..

"tic:
C:m
oc:
U.N
" I
" I
'" I
'-
t
iiia _ -<;-{]
0'5 l-
.0-0 m I

. .... .,
..........
1-..
I
LD
:i2
ul
e
e
m
Oo-
OO
OC
:.:.!!l
m.!!!.
CC
>01
o ....
-::>

0-0
0..::>
I
I
m'
.sS!

-':0
Q.-'C
I
I
I
m
-'c
'" 1:

I;a
: ............................................................................. .
lU
'- '-
O
::l
...,
'-
...,
fil
's::
.....
lU
s::
-CI!
;...
lU
"lj
lU
-

CI!
O
'-
.sz:
CI.>
nezavisna od sekretarijata za financije. Narodna banka regulira financi-
ranje sistema poslovnih banaka kOje su izravno na tritu. Preko
kontrole tokova najjednostavnije se kontrolira zakonitost
poslovanja i ostalih institucija. Svaka transakcija se regi-
strira, a sluba drutvenog knjigovodstva obavlja rutinske
kontrole. Jedino SDK od federalnih institucija uspostavlja izravni, ad-
minstrativni kontakt s ekonomskim subjektima. Do toga dolazi zbog
inspekcijskog karaktera SDK, stoga taj administrativni kontakt ne
predstva1ja direktivu, nego vie provjeravanje. Istovremeno, SDK je
Izuzetno vaan izvor informacija o poslovnim transakcijama. Kompju-
terizacija SDK organima ekonomske politike da imaju go-o
tovo informacije o stanje privrede.
Trite jo ne bi funkcioniralo dobro, i s institucijama dosad
navedenim. Privreda je neprestano podlona potresima koji
stvaraju koje privatna i njihova udruenja ne
mogu ukloniti. Zbog toga je nuna drutvena, tj. federalna
intervencija. Najprikladniji oblik takve intervencije jest jedna ili vie
institucija koje upravljaju robnim fondovima i reguliraju programe da
bi stabilizirali cijene. Direkcija za poljoprivredne sirovine uklanja flu-
ktuacije u ponudi poljoprivrednih proizvoda svojim robnim fondovima.
DirekCija osim toga provodi program zatitnih i minimal-
nih cijena poljoprivrednih proizvoda, se stvaraju stabilni i ujed-
uvjeti za poljoprivrednike usprkos krajnjoj nestabilnosti proiz-
vodnje (poljoprivredna proizvodnja lako moe oscilirati i do + 20 po-
sto). Direkcija za industrijske sirovine ima zadatak, samo to u
ovom ona djeluje da bi rjeavala koji uglavnom
. nastaju zbog fluktuacija uvjeta cijene i ponude na svjetskom tritu.
Da bi opisani sistem dobro funkcionirao, potrebna je jo jedna
institucija koja ukloniti zloupotrebe do kojih na tritu
dolazi zbog stvaranja monopola, bilo da je o monopolima drav-
nih tijela bilo monopolima pojedinih Ta institucija je arbit-
rani odbor za dohotke i cijene koja na zahtjev zainteresiranih strana
o ispravnim dohocima i cijenama. Arbitrani odbor je sastav-
ljen od predstavnika radnih organizacija, sindikata (ako postoje), vi-
sokokolskih institucija i vladinih agencija; njih imenuje skuptina na
razdoblje i njihove odluke su i obavezne za sve,
vladu. Arbitrani odbor je jamstvo da vladini organi
zaista provoditi uvjeta Ako primijenjena
politika na tritu dovede jednu industriju u nepovoljan poloaj, a vla-
da propusti da poduzme- neophodne korektivne mjere, arbitraa
ustanoviti stanje i odrediti krajnji rok kada problem treba
rijeiti. Arbitrani odbor je prikladno tijelo za
visine kompenzacije. Ako vlada treba provesti neke vane, ali nepopu-
larne mjere, ona moe traiti prethodno miljenje arbitranog odbora
i njegovom moe mnogo efikasnije svladati otpor privi-
legiranih skupina. Odbor visinu zatitnih i
minimalnih cijena u poljoprivredi, reprezentativne dohodne raspone
prema kvalifikacijama, itd. Ukratko, arbitraa da se iz-
bjegnu pritisci, neprincipijelni kompromisi i neodgovorne
odluke do kojh dolazi kad se rjeavanje navednih problema ostavi
294
vladinim organima. U svom radu arbitraa se oslanja na
organ kao to je zavod za cijene.
Dosad opisana baterija institucija bi relativno stabilan,
ali spori rast. Ako bi se stopa rasta pojavile bi se
disproporcije, a strukturna neravnotea bi dovela do nestabilnosti i
ponovo smanjila rast. Da bi postigli visoke stope rasta, nuno je ex ante
uskladiti privredne odluke, maksimalno koristiti znanost u razvijanju
moderne tehnologije i upravljanju privredom, i osigurati potrebne
proporcije u proizvodnim kapaCitetima, regionalno i granski. Iako je
nuno sve to specificirati u drutvenom planu, to nije dovoljno. Treba-
mo i instrumente ekonomske politike koji osigurati da se
ispune planirani ciljevi.
Velik dio investicija ima aktivizacijsko razdoblje ispod dvije
godine. Ako stoga neke tvornice nisu na vrijeme, a privreda
raste sporo, nedostatna ponuda pokrit se bez privre-
menim uvozom. za gradnju velike hidrocentrale
ili ili za otvaranje rudnika, potrebrio je pet do
sedam ili vie godina. Osim toga, za takve objekte, kao i za prometnu
infrastrukturu, potrebna su velika investicijska sredstva. Ako ta sred-
stva nisu osigurana na vrijeme, ako gradnja nije na vrijeme,
a privreda brzo raste, u materijalnoj bilanci zemlje pojavit se tako
velike disproporcije da ih platna bilanca podnijeti, i neizbje-
an rezultat bit snaan inflacijski pritisak uz usporavanje rasta.
do jo nekih negativnih posljedica. S jedne strane, nedostatak
velike koncentracije kapitala dovest do gradnje usitnjenih, nerenta-
bilnih kapaciteta. S druge strane, pokuaji da se ostvare dovoljno
velike koncentracije kapitala dovest do stvaranja proizvodnih i
financijskih monopola izvan drutvene kontrole.
rjeenje je osnivanje federalnog razvojnog fonda, zadaci
bi bili (a) da sudjeluje u financiranju onih projekata koji zahtijevaju
izuzetno veliku koncentraciju kapitala i/ili duge rokove gradnje; (b)
da intervenira u uklanjanju (proizvodnih) kapacitetnih disproporcija,
kadgod iz bilo kojeg razloga trite ne uspije dovoljno uskladiti ponu-
du i potranju; (c) da pomogne u uklanjanju regionalnih disproporcija
i (d) da osigura financijska sredstva za neke druge korekcije loeg
funkcioniranja trita.
Federalni zavod za planiranje odgovoran je za ex ante koordinira-
nje ekonomskih odluka. Njegova uloga je prije svega informativna i on
ima komunikacijske ve"ze sa zavodima za planiranje republika, potro-
i poslovnih udruenja. Federalni zavod za statistiku prikuplja i
analizira podatke o prolim kretanjima. ekonomskih savjetnika
uvodi u dravnu administraciju kvalificiranu i nezavisnu znanost.
Zavod za programiranje znanstvenih istraivanja, zajedno s odgovara-
fondom, osigurava usmjeravanje na ona istraivanja koja su sa
stajalita zemlje najkorisnija.
Time je iscrpljen popis federalnih institucija. Privreda, sa svoje
strane, stvara neke institucije koje popunjavaju jaz
trita i federalnog centra. To su prije svega, kooperantski
lanci - jedan veliki finalni s mnogo kooperativnih
- koji predstavljaju vertikalno integrirane trine podsi-
295
steme i koji dovode do trajnijeg strukturiranja trita. Zatim su to jo
poslovna udruenja s funkcijom horizontalne integracije.
Zadatak privredne komore je da interese industrijskill grana
i da kao predstavnik privrede u konzultacijama s vladom na
ekonomsku politiku. Na kraju, industrijske grane u ovoj shemi
predstavljaju poseban tip poslovnih udruenja, zadatak je da
upotpuni funkcije i da individualnost Mo:-
derna privreda ne podnosi usitnjenost nego zahtijeva integriranost.
integriranje preko spajanja stvaranje velikih koncen-
tracija ekonomske stvaranje monopola i ukidanje samoupravlja-
nja. Rjeenje je u tome da svoju poslovnu samo-
stalnost, a da integriraju samo one funkcije za koje je neophodna
neposredna koordinacija: (a) osnovni rad, koji
je preduvjet za neprestano tehnoloko moderniziranje u samoj grani,
i (b) ponude i potranje i efikasnog uklapanja u
i strano trite. Da bi ostvarili koordinaciju u pogledu (a), odjeli za
istraivanje i razvoj industrijskih grana povezani su izravno sa zavo-
dom za programiranje znanstvenih istraivanja; u pogledu (b), planski
odjeli industrijskih grana povezani su s federalnim zavodom za pla-
niranje. Te veze su informacijsko-konzultativne, potpunu
informiranost svih aktera i kontinuirano odluka,
odnosno otkrivanje neslaganja. Kada se jave takvi sukobi,
privredna komora i dravni izvrni organi imaju zadatak da -
rjeenje. Tako se zatvara sistem permanentnog pla-
niranja. .
IV. Republika
Republika ima sredite i strukturu onima na fede-
ralnoj razini. republika i federacije funkcije su podijeljene ta-
ko da je federacija prije svega odgovorna za odnose s inozemstvom
(vanjski poslovi i obrana), a republika je odgovorna za unutranje
poslove i javni red).
da se federalnih institucija u ekonomskom
bavi uvjeta i stabiliziranjem trita -
to se moe samo centralnim za zemlju u cjelini
- republika je tih aktivnosti. Zbog toga je njena
cionaina struktura u privrede mnogo jednostavnija. Na pod-
privrednog razvoja osnovni zadatak republike je da ostvari teri-
torijalno ravnomjeran razvoj. razvojni fond ima tu ulogu.
Republika moe do mjere ubrzati privredni razvoj
investitora s drugih i iz inozemstva posebnim
olakicama i povoljnijim tretmanom (rjeavanjem komunalnih prob-
lema, obukom radne snage, participiranjem u kreditiranju, itd.).
Na stabiliziranja trita republika moe intervenirati stva-
ranjem fonda rezervi, koji se koristi da pokrije gubitke
i da reorganizira nerentabilna poeljno je da se ne
ostane na redistribuciji sredstava, nego da se pri fondovima osnuju
kadrovske burze ili posebni zavodi za poslovnu organizaciju koji bi
296

lij.
1ii
0.-
00
oe:

"'.!!!.
e: e:
>CD
o ....
-::J

0-0
D.::J
!
'"
.se
!!!o
>E
-'::0
!l-.x
.,
-'"

ti.,
::Je:
-o'"

-O>
f!
o
E
o
-'"
"''''
.E e:
",-o



u. o.
ti
'"
-o
e:
CI)
o>
.,
..J
ll.:)

o
::s
...,
....
....,
CI)
S
ll.:)

'o ....
-...c
::s
o.
ll.:)
;..
t-,.
CIi
o
....

CI)
posrnulim nudili kompletnu financijsku, i kad-
rovsku zamjenu cijele strukture.
Funkcija 'republike u privrede po prirodi stvari relativno
je skromna, ali ona ima osnovnu funkciju na neprivrednom
tijela formiraju i provode politiku u kolstvu, kulturi, zdrav-
stvenoj zatiti, itd. Osim koordinacije, zadatak federacije je da samo
financijski (dodjeljivanjem iz federalnog budeta) i legislativno
osigura minimalne zdravstvene i obrazovne standarde za
stanovnitvo nerazvijenih regija. Moe biti poeljnije da
skuptine imaju tri u domu a ne jedno kao na
federalnoj razini. Ta bi se specijalizirala za privredu; kolstvo,'
znanost i kulturu; i za zdravstvo, socijalnu zatitu i pitanja.
Da bi se na neki republika odvojila od drutvenih slubi (ne-
privrede) - da bi se izbjegla patronaa tijela, to je uvijek
poeljno ako je izvedivo - osnivaju se interesne zajednice. One se
sastoje od predstavnika svih relevantnih drutvenih krugova i funkcio-
niraju kao upravitelji - skrbnici. odlukom skuptina do-
djeljuje sredstva za vrste usluga. Interesne zajednice primaju
ta sredstva i njima, za usluge koje pruaju
bolnice, kole, muzeji, itd. Takav sistem ima nekoliko efekata: (a)
odvajanjem drave od krajnjih korisnika sredstava se auto-
kratska uloga administrativnog aparata na tom delikatnom
(b) radni kolektivi u sektoru neprivrede u su u istom
ekonomskom poloaju kao i radni kolektivi u sektoru privrede; oni
ne mole budetske subvencije, oni prodaju svoje usluge; (c) zamjena
budetskog financiranja ugovaranjem razvija svijest o ekonomskim
aspektima obrazovnih, medicinskih i ostalih aktivnosti i moe voditi
efikasnijoj upotrebi oskudnih resursa; (d) za razliku od trinog sekto-
ra u kojem prevladava raspodjela prema radu, u potronji drutvenih
usluga raspodjela se u cjelini temelji prema potrebama. U
kom drutvu omladinu treba obrazovati, a bolesne bez obzira
na njihovo imovinsko stanje ili stavove. To
raspodjele i trini poticaji efikasnosti u proizvodnji mogu se
uskladiti upravo sistemom interesnih zajednica. Zapravo, zajednice
kupuju usluge od za na kvazi-trini
trinog i netrinog postoje i neposredne veze.
One ne moraju biti kvantitativno ali su vane u smislu
autonomnosti i slobode izbora Radni kolektivi
mogu izravno kupovati usluge netrinog sektora; mogu
organizirati neprivredne ustanove, participirati u interesnim zajedni-
cama i oformiti nezavisno financiranje za svrhe za-
kladama u privredama s privatnim vlasnitvom).'
kolstvo, kultura i zdravstvo su od osnovnog
za izgradnju socijalizma. Tehnologija je ista u svim drutvenim siste-
mima. Jednaka ili diferencirana obrazovanja i zdravstvene
zatite razlikuje besklasno od klasnog drutva. Zbog toga, a zadatak
je federacije da odrava dobre performance globalnog sistema, svako-
dnevni zadatak republike je da u sistem ulijeva sadraj.
analiza izvrena prije (poglavlje 10) samo taj za-

298
v.
Kako se prema mZlm razinama dravne organizacije, od
federacije preko republike do vlada postupno gubi svoje atri-
bute vlasti i sve vie postaje organizacija za osiguravanje
javnih usluga. Velik dio javnih usluga osigurava se na razini.
Ta razina istovremeno najvie ispunjava uvjete za istinsku
demokraciju. Stare polis nale su svoje nasljednike u modernim op-
Naravno, ne u smislu da se okupljaju na gradskom
trgu da izglasaju zakon i rasprave o ratu i miru, nego u smislu da je
autonomna, a ne dio hijerarhije, da su njeni funkcionari i od-
bornici osobno poznati i da svatko moe prisustvovati za-
sjedanjima skuptine i kritizirati, odnosno postavljati pitanja
od posebnog preko mjesnih zajednica. Hijerarhijska
autonomija da ili federalni organi ne mogu izdavati
direktive vlastima i da ustav ne moe biti ograni-
zakonima nego samo i federalnim ustavom.
kao i polis, je skupina ili drugim ljudi koji imaju
pristup upravi i zato su ili stvarni ili vladari.5
da je prije svega organizacija koja slui svojim
moe biti da se zadaci' definiraju preko
usluga. U tu svrhu ima pet zadataka:
1. Prvi zadatak je alokaCija resursa radi rjeavanja
tih ekonomskih problema. Kao to je prije spomenuto, prvo od tri
dravljanstva u dravi je dravljanstvo. Ako
je pojedinac ostao bez sredstava za ivot, njegova se mora
pobrinuti za njega. Ako radnici izgube posao, im mora osigurati
nova radna mjesta. za zajmove na njenom
Ona pomae kod osnivanja novih i kod privla-
vanjskih investitora. Ova briga o privrednom razvoju nije mo-
tivirana samo potrebom da se osigura dovoljno radnih mjesta nego
i potrebom da se pribave sredstva za financiranje brojnih komunalnih
usluga. Stoga ima svoje izvore poreza, nezavisne od
kih i federalnih.
6
Jedna od ekonomskih odgovornosti je da
nadgleda posrnula Kada neko trpi stalne gubitke,
moe dopustiti rijetko to dopustiti jer.je
tada obavezna osigurati nova radna mjesta za nezaposlene radnike.
Stoga radije sanirati Kod tog privremeno obu-
staviti upravljanje, postaviti prinudnu upravu te pribaviti
zajmove za sanaciju iz fonda rezervi republike. Kad podu-
ponovno stane na noge, predaje se radnicima. Do mjere
regulira dohotke i cijene poreze
komunalne usluge.
2. Prvi zadatak je osiguravanje radnih mjesta, drugi, pak, briga
o duhu i tijelima aktivnosti prije su naz-
vane drutvene slube. One osiguravanje
za brigu o djeci, kole, bolnice, institucije drutvene skrbi, muzeje,
galerije i kazalita, sportske terene i druge rekreacijske
i da je samoupravna, potpu-
no organiziraju svoj kulturni ivot i svoje medicinske usluge na
koji ele. Oni imaju punu slobodu, ali ona ovisi o materijalnim ogra-
299
da bi u ekonomski siromanim zajednicama
bili arbitrarno kanjeni, ira zajednica mora intervenirati s
Te su formirane da osiguraju prihvatljive standarde za dru-
tvene usluge u obzir objektivne ekonomske uvjete. Izvor
financija za posebne izdatke mogu biti dodatni porezi ili raspisivanje
javnog zajma.
3. njen zadatak je da osigura posebne komunalne slube
koje predstavljaju osnovu za materijalne uvjete ivota u za-
jednici. To stambene prostore, energiju, vodu i
grijanje, javni prijevoz i komunikacije, centre i tome
4. i javni red je zadatak. mogu eljeti
da imaju dobre suce, djelotvorne javne tuio ce i pouzdanu policiju.
Suce izabire odbor za regrutiranje kadrova,. ali ih iz
jih fondova. Javnog tuioca bira skuptina. Policija je pod-
vlastima. Pasoe, dokumente o dravljanstvu, rodne
listove i druge dokumente izdaju i administriraju slube.
5. Na kraju, mo.ra integrirati sve akcije koje se
provode na njenom u jednu cjelinu. Zbog toga
ima skuptinu koja je i apelacijski sud za sukobe
tijela, organa i interesa. Skuptina ima dva doma. Dom se os-
niva u mjesnim zajednicama. Dom je sastavljen od pred-
stavnika koje izabiru radne organizacije. Prvi se bavi prob-
lemima pod 4, a potonji prije svega onima pod 1.
pitanja koja idu u druge mogu u nadlenosti
bilo kojeg doma. U mnogo odluke se donositi na
kim zasjedanjima.
Rjeavanje problema moe traiti kooperaciju
nekoliko Kad je ta kooperacija stalnije prirode, osno-
vati udruenja
* * *
Institucionalni model, formuliran u posljednja tri odjeljka, osno-
van je na mom iskustvu u planiranju. Iako zbog toga institu-
cije meni poznate, nije kopija ni jedne privrede.
Neke opisane institucije tek treba osnovati. Predloena organizacija
ne smije se interpretirati kao gotov nacrt za izravno kopiranje, nego
prije kao projekt koji treba prilagoditi i da bi se primijeniO
u izuzetno promjenljivim drutvenim, ekonomskim i povi-
jesnim uvjetima u zemljama.
300
DIO
Prijelazno razdoblje
Ljudi stvaraju svoju vlastitu povijest, ali oni je ne stvaraju po
svojoj volji, ne pod okolnostima koje su sami izabrali, nego pod
okolnostima koje su neposredno zatekli, koje su dane i
Tradicija svih mrtvih generacija pritiskuje kao
mora mozak ivih.
MARX, Osamnaesti brumaire Louisa Bonaparta (1852)
klase mora biti djelo same klase.
MARX, Preambule privremenih pravila Internacionale (1864)
Zadrune tvornice pruaju dokaz da je kapitalist postao ...
suvian kao funkcionar u proizvodnji ... U zadrunoj tvornici
nestaje karakter nadzornog rada jer upravitelja
radnici 1;lilljesto da on prema njima zastupa kapital.
MARX, Kapital, vol. 3
Poglavlje 14
Povijesni scenarij
l. Doktrina i stvarnost
A. doktrina prijelaza
Svjetski pokret bio je koncentriran u Zapadnoj Evropi
sve do prvog svjetskog rata i razvijao se na revolucionarnim tra-
dicijama devetnaestog Nakon rata pokret se podijelio na dvije
glavne struje, jednu revolucionarnu i drugu Razlozi
za taj rascjep mogu se ll: (a) porastu ivotnog standarda i poli-
demokratizacije na Zapadu (to je revoluciju nevjerojat-
nom); (b) pobjedi ruske revolucije se pokazalo da je revolucija
i (e) moralnom fijasku Druge internacionale su diskre-
ditirani njeni sljedbenici). Revolucionari su sebe smatrali marksistima,
a pripadnike druge struje nazivali su revizionistima. gledano,
prvi su se organizirali u partije, a potonji u socijaldemo-
kratske partije.
Socijaldemokrati su se posvetili svakodnevnoj parlamentarnoj poli-
tici i sitnim reformama i nikada nisu stvorili konkretnu doktrinu so-
cijalizma ili prijelaza k socijalizmu, osim praznih fraza o ravnomjerni-
joj raspodjeli dohotka i socijalnoj pravdi. Komunisti su razradili i
primijenili doktrinu. Stavio sam taj termin
u navodnike da bih upozorio na to da on predstavlja mje-
avinu istinskih Marxovih elemenata i i
kih elemenata koje su uveli Lenjin, Staljin i drugi. Osim toga Marx
i Engels (koji je dulje ivio) promijenili su poneto svoje poglede u
toku ivota suglasno mijenjanju povijesnih uvjeta.
J edina uspostavljena doktrina prijelaza je revolucionarna doktrina,
a da je olia postala - i ostala - dominantna u gotovo svim
zemljama s uspjenim

revolucijama i u bezbroj
partija u ostalim zemljama, zasluuje posebnu panju. U
osnovi ta doktrina se sastoji u nizu tvrdnji.
1. svih drutvenih sistema postoji neko razdoblje prijelaza.
No, prijelaz od kapitalizma k socijalizmu bitno je od svih
drugih prijelaznih razdoblja. Novi sistem bi se rodio ranije, tako
u krilu starog sistema, a revolucija je sluila kao primalja.
socijalizam se moe stvarati samo nakon revolucije. Ni jedan element
socijalizma nije izvediv u sistemu. Uvaeni ruski eko-
nomist revolucionalnog razdoblja Evgenij Preobraenski, i sam partij-
ski i dravni funkcionar, objasnio je doktrinu ovako:
Buxoaska revolucija samo je jedna epizoda u procesu buroaskog razvoja
koji mnogo prije revolucije i nastavlja se bre nakon nje. Nasuprot
303
lB
tome, sistem svoju kronologiju s preuzimanjem vlMti
od . proletarijata. To slijedi iz biti privrede kao jedinstvenog
kompleksa koji se ne moe graditi molekularno u svijetu kapitalizma. Trgo-
se kapital mogao razvijati u porama feudalnog sistema, prva su kapi-
mogla funkcionirati bez nepomirljivih sukoba s postoje-
strukturom i oblicima vlasnitva. .. kompleks dravno-so-
proizvodnje, pak, moe se javiti samo kao rezultat potpunog
sloma starog sistema, samo kao rezultat revolucije.2
U vrijeme nastanka te doktrine (prije vie od ona je bila
vjerodostojna: uz zabranjene sindikate, nezakonite trajkove
i nepostojanje partije klase, reforma
je bila neizvediva.
2. SOcijalizam moe biti uspostavljen samo ako se kapitalizam uniti
nasilnom revolucijom jer se proizvodnje ne moe
razviti u kapitalizmu i jer ni jedna klasa dobrovoljno odu-
stati od svojih privilegija. Revolucija je posljedica klasnog sukoba, pa
je svaka strategija koja stvara drutvene napetosti i klasne
sukobe svrhovita strategija. intenzitet klasnog sukoba po-
se s usponom proletarijata koji raste sa stupnjem industrijali-
zacije i tako se revolucionarno ruenje kapitalizma moe u
najrazvijenijim zemljama. s povijesnim dokazom, ta posljed-
nja teza morala se napustiti u razdoblju i zamijeniti
teorijom najslabije karike: slom svjetskog lanca javlja
se na mjestu gdje je on najslabiji.3 Ipak, takva analogija
nije konzistentna s ostatkom teorije i sigurno ne objanjava to se
u najrazvijenijim zemljama.
3. Iako odabir trenutka revolucije nije slijed drutvenih
sistema potpuno je odrediv: istroeni kapitalizam moe se zamijeniti
samo socijalizmom, tertium non datur. Stoga je manje vana pozitivna
teorija socijalizma i izgradnja novog sistema. Jedini stvarno
problem je da se preuzme vlast radi unitavanja kapitalizma i
vanja restauracije.
4. Osnovni klasni sukob je onaj proletirajata i buroazije.
Buroazija je zainteresirana da sistem, a proletarijat je stvarno
zainteresiran da ga uniti. Prema tome, prijelaz moe biti u revolu-
diktaturi proletarijata. sam istakao da je Marx pod
dtktaturom mislio vladavinu klase, a u
interpretaciji termin je diktatorski reim.
S. da su radnici revolucionarna snaga, oni su predodre-
ne samo da unite kapitalizam nego da i izgrade socijalizam. Oni
su jedina klasa koja ima svijest. Istaknuti mark-
sist Paul Sweezy je rekao:
Pretpostavlja se da su ovi radnici kao posljedicu samog pro-
cesa akumulacije stekli proleterske (i antiburoaske)
sklonosti i vrijednosti: solidarnost, kooperativnost, egalitarizam, itd. Povi-
jesno proleter je kao novi koji je formiran u kapi-
talizmu i koji ima interes, volju i da zbaci sistem i da vodi u iz-
gradnji novog drutva.4
304
Njihovi stvarni interesi mogu biti zadovoljeni samo u socijalizmu i
zbog toga se oni boriti za socijalizam. Dosljedno tonie sva vlast
radnicima.
6. No, radnici ne mogu vladati kao klasa. U tu svrhu oni trebaju
organizaciju, partiju. U stvari, povijesne zakone,
oni trebaju avangardnu partiju koja voditi drutvo u socijalizam.
Partija, naravno treba vodstvo koje djelovati u interesu
klase. da je klasa nosilac napretka, isto to je i njena
partija i partijsko vodstvo. Prema tome, ne moe postojati ni jedna
druga progresivna partija. Kako druge partije nisu progresivne, one
se moraju zabraniti. S prijelaznim razdobljem kompatibilni su samo
jednopartijski reimi.
5
Iz Istih razloga zbog kojih avangardna
partija - ili, prije njeno vodstvo - ne podnosi organiziranu opoziciju,
ne podnosi se ni neorganizirana, individualna opozicija. Tko god se
suprotstavlja proklamiranoj partijskoj liniji, klasni je neprijatelj, tj.
neprijatelj napretka i - i mora biti u utkan.
7. Na kraju, centralizirani sistem zahtijeva centralizirano
ekonomsko upravljanje. Privatno vlasnitvo zamijenjeno je dravnim
vlasnitvom, individualna inicijativa centralnim planiranjem, a buroaski
privrednici dravnim slubenicima. Na taj robna proizvodnja je
bar transformirana, ako ne ukinuta, tako da
i eksploataciju.
Upravo opisana doktrina je konzistentna iako nije model
savrenosti. Zbog toga njena vrijednost zavisi o tome da li
test povijesti.
U ocjeni doktrine bilo bi umjesno pokuati odvojiti Mar-
xove elemente od elemenata koji to nisu. To bi trailo raspravu iz mark-
sologije to sasvim pouzdano nije zadatak ove knjige. Ono to ja
elim jest da provjerim doktrinu u odnosu prema
Usput bih i komentirao neke od elemenata koji nisu Marxovi. Slijedit
tok izlaganja tvrdnji.
1. Ako socijalizam eksproprijaciju privatnog proizvodnog vla-
snitva, potpunu proletarizaciju drutva, dravno vlasnitvo, centralno
planiranje, zaposlenje i drutvene usluge - a tako zago-
vornici revolucionarne doktrine opisuju svoj vlastiti socijalizam -
onda ima mnogo socijalizma u suvremenim razvijenim
zemljama. Samo treba nadnice u odnosu prema sa
80 ili 90 na 100 posto, dravno vlasnitvo sa 20 ili 40 posto
prema udjelu nacionaliziranih ostalih industrija i meha-
nizam dravnog planiranja. U mnogim od tih zemalja postoje
jake partije; u nekima one kontroliraju vladu i imaju
u parlamentu.
Ako sudimo po ciljevima koje su postavili Prva i Druga internaci-
onala - osamsatni radni dan, socijalno osiguranje i nezaposle-
nima, praznici i godinji odmori, apsolutno i relativno pove-
nadnica, pravo glasa, besplatno obrazovanje, sindikalna
organizacija i drugi ciljevi - koji su se ispunili do sada, moramo
da klasa moe znatno poboljati svoj poloaj u
kapitalizmu i zato u socijalizam i prije revolucije.
Na kraju, ako razmotrimo pozicije relativne vlasti, nema sumnje da
je vlast klase izuzetno porasla od vremena
20 ekonomija socijalizma
305
manifesta. Dovoljno je da se podsjetimo na sindikate i vlada-
partije. Osim toga, pokazalo se da je razvoj raz-
oblika participacije u upravljanju, mali,
ali stalno sve broj kojima potpuno upravljaju radnici.
Ukratko, nema sumnje da se proizvodnje raz-
vija u krilu starog sistema. U tom pogledu, prijelaz od kapitalizma
k socijalizmu nije od prijelaza prijanjih drutvenih
sistema. S druge strane, ako se iii/ili dogma - ili imamo nasilnu
revoluciju, iii nema socijalizma - mora slijediti, posljedice za razvoj
socijalizma bile bi uasne. Da bi bili konzistentni, morali bi
na revoluciju, a mnogi pokreti su upravo to i Obuzda-
vanjem svoje konstruktivne aktivnosti, oni nisu promi-
cali socijalizam nego su pomagali da se kapitalizam. Alternativa
bi bila angairanje u i ostalim takvim aktivnostima radi
svijesti masa i razbuktavanja revolucije. Povijesno iskustvo
pokazuje da se tom drugom metodom lako stvara faizam.
Belgijski marksist Ernest Mandel dao je jednu zanimljivu sugestiju.
On je istakao da su prijanja prijelazna drutva bila obiljeena spe-
proizvodnim odnosima, a ne samo kombinacijom.
starog i novog proizvodnje u razvitku. Prijelaz od
ropstva k feudalnom drutvu u zapadnoj i junoj Evropi (od
do sedmog proao je kroz etapu poluslobodnog i slobodnog
seljatva robova. Prijelaz od feudalizma pre-
ma kapitalizmu u zapadnoj Evropi u vremenu od 14. do 16. (u
delovoj periodizaciji od 15. do 17.) proao je kroz razdoblje
u kojem se masa nije sastojala od kmetova. i
nego od slobodnih seljaka i obrtnika angairnih unefeudalnoj, neka-
prostoj robnoj proizvodnji. Promotrimo poblie to prije-
lazno razdoblje. .
je bio najavljen bunama u
- od kojih su najvanije bile francuska Jacquerie (akerija) 1358.
godine i engleski ustanak 1381. godine - a zavrio je u vrijeme duge
revolucije u Nizozemskoj u kasnom esnaestom us-
tanci obiljeavali su cijelo razdoblje (1307. godine u Italiji, 1320.
godine u Francuskoj, 1323. godine u Flandriji, 1434. godine u ved-
skoj, husitski ratovi u 1420-34. godine, buna
u Kataloniji 1462. godine, rat u 1525. godine).
tome, od 16. do 18. slijedilo je razdoblje kapitalizma
u etapi koji sam nazvao komercijalnim kapitalizmom i
kojeg su obiljeavale buroaske revolucije: nizozemska (16.
engleSKa (17. i francuska revolucija (18.
Propadanje feudalizma u zapadnoj Evropi je
Oivljavanje trgovine nakon kriarskih ratova dovelo je do
procvata gradova i uzdizanja monetarne ekonOmije. Ovo potonje se
odrazilo u velikoj koncentraciji kapitala i uspostavljanju
usavrenih kreditnih mehanizama u 13. i 14. Feudalci su imali
sve potrebu za novcem kako bi kupovali nova i sloenija dobra.
Najamnine u radu i proizvodima postupno su zamijenjene nov-
najamninama je vrijednost opadala zajedno s opadanjem
vrijednosti novca. Kmetovi su bjeali u gradove ili su kupovali svoju
306
slobodu novcem - ili su bili prisiljeni na to. Manje efikasni
vlastelinski sistemi propadali su, a nadomjestila ih je minijaturna
poljoprivreda. Sitna robna prOizvodnja irila se po selima i
gradovima. Njeni subjekti, nezavisnizemljoradnici i zanatlije, postali
su snaga buroaskih revolucija u razdoblju koje je slijedilo.
je da dva navedena kao prijelazno razdoblje
feudalizma i kapitalizma (prema proizvodnje) povjesni-
opisuju kao vrijeme humanizma i renesanse (to je odgo-
ideoloka nadgradnja).
Prijelazno drutvo kapitalizma i socijalizma je
na Mandel vjeruje da njega karakterizira raznorodno po-
vezivanje u osnovi planskog drutva i robne
proizvodnje koja jo odgovara buroaskim odnosima raspodjele.
6
Ta
tvrdnja konzistentna je s Mandelovom idejom nekompatibilnosti robne
proizvodnje i socijalizma. Analiza u ovoj knjizi pokazuje da to dvoje
nije nuno nekompatibilno. Mendelova tvrdnja moe se formulirati
u mnogo uvjerljivijem obliku. Osnovna karakteristika prijelaznog dru-
tva je izuzetno uloga drave u prozivodnim odnosima. Isto-
vremeno je da su dravno vlasnitvo i planiranje i nekapitali-
i U tom smislu, organizirani kapitalizam i etati-
zam mogu se smatrati kao dva oblika prijelaznog drutva. Prvi
prijelaz kroz demokraciju, a potonji kroz ekonomsku sigur-
nost.
2. je otrcano pogreno proricanje da se revolucija pojaviti
u najrazvijenijim zemljama. Zreli kapitalizam uspio je smanjiti drutve-
ne napetosti i revolucije kontinuiranim ivot-
nog standarda i isto tako stalnim procesom demokratizacije.
se da razdoblje predstavlja razvode. Ako nita, proleta-
rijat je manje revolucionaran i ponekad postaje konzervativan (kao
u Sjedinjenim Dravama, najrazvijenoj od svih zemalja). Strategija sti-
muliranja klasnih sukoba postaje besmislena i Ona
radnike i daje legitimnost represivnim mjerama. Hipoteza
najlabije karike moe se u prihvatljiviji oblik na
Svijet je postao ekonomski integriran, to je rezultat
kog razvoja. U tom procesu drutveni antagonizam na nacionalnoj
razini izmedu radnika i poslovodavaca pretvorio se u nacionalne anta-
gonizme bogatih i siromanih zemalja na svjetskoj razini. Prema
tome, drutvene napetosti su u siromanim zemljama i tamo
treba revolucije.
3. U predgovoru Kapitalu Marx je napisao: Zemlja koja je indu-
strijski vie razvijena pokazuje manje razvijenoj zemlji samo sliku
njene vlastite To vie nije istina. li zemlja kao
to je Tanzanija, ako gleda svoju vlastitu svoju sliku
u Sovjetskom Savezu? u Sjedinjenim Dravama? ili u nekoj jo sada
zemlji - to bi u stvari Julius Nyerere
i njegovi suradnid i eljeli? Ako nema strogog determinizma, tada
vlast kao takva, iako neophodna, nije dovoljna. Izgradnja novog siste-
ma osnovno Tradicionalno na pitanju
vlasti rezultiralo je s nekoliko usjenih revolucija. Lenjin, Tito, Mao i
Castro - da imenujemo i najoriginalnije revolucionarne
20'
307
fi
. J
tj
V
- pokazali su kako osvojiti vlast i zavriti revoluciju
pobjedom. Zajedno sa Staljinom i mnogim drugima pokazali su kako
se vlast, jednom moe Uz razvijene doktrine
i primijenjene tehnike nije vjerojatna restauracija kapitalizma i ona
se stvarno nije pojavila. No, iako do sada znamo dosta dobro kako
unititi kapitalizam; jo uvijek treba pokazati kako izgraditi socijali-
zam.
Tvrdnja 4 sadri non sequiturs koji prikriva prazninu u
rezoniranju. To se rjeava na hegelijanski Klasa an sich
samo je potenCijalno klasa, s radnicima koji jo nisu svjesni svoga
poloaja. Oni postaju klasa fUr sich kada postanu svjesni svog identite- .
ta i, dosljedno tome, svojih vlastitih interesa koji su od inte-
resa drugih klasa. No, ako se fur sich ne interpretira kao tautologija
- to se ali nije bilo korisno - stvarni interes, spo-
menut u tvrdnji 4, ne uzrokuje predvidive posljedice. Kao prvo, svijest
identiteta koji klasa za sebe otkriva moe biti ispravna ili lana.
Primjer potonje pokazali su radnici koji su relativno dobro
organizirani i angairani u estokoj klasnoj borbi, ali vjeruju u ka-
pitalizam.
7
Ili ruski radnici od kojih mnogi vjeruju da su vlasnici soci-
proizvodnje.
B
Pretpostavimo da je svijest istinita; tada ona
postaje izvor objektivnih interesa. Oni se kao objektivno odre-
interesi, tj. da odraavaju sve ivotne okolnosti drutve-
ne skupine. Za razliku od subjektivnih ili iracionalnih osje-
objektivni interesi su racionalni, stvarni ili istinski interesi ko-
jima je kriterij smisao ljudskog dostojanstva i osobnog
U tom drugom smislu, radnici mogu imati objektivan interesu uni-
tavanju kapitalizma, a ipak biti nespremni da to Nalik tome,
moe imati objektivan interes, po svoga
da se bavi rekreacijom i ostane vitak, a ipak se moe debljati i umri-
jeti rano, ili nastaviti puiti i dobiti rak na ivotne situacije
ovakve vrste su bezbrojne. Prema tome, ili kratko-
odnosno subjektivni interesi mogu se lako razilaziti s objektiv-
nim interesima i stvarati orijentacije u aktivnostima; ti sub-
jektivni interesi nisu nuno objektivnim interesima. Objek-
tivni interesi se identificiraju s historijskim interesima, to je
isto tako nejasna fraza.
9
Ona neopravdani povijesni deter-
minizam. Isto tako, ona izbjegava bit pitanja tko treba 'povi-
jest i kako. Svaki partije moe biti -
i jest - opravdan pozivanjem na historijske interese
klase. Na kraju, ako se objektivni i historijski interesi i' uzmu u
obzir, jo postoji razilaenje individualnih i grupnih interesa
kOjim se moramo baviti. To neslaganje u interesima podrobno je
razjanjeno u vezi s teorijom javnog dobra.
lo
Radnici mogu kao sku-
pina glasati za besplatne javne kole, protiv aristokratskog gornjeg
doma u parlamentu i za nacionalizaciju. Individualno, oni
ako mogu, poslati svoju djecu u ekskluzivne privatne kole, postati
gornjeg doma, akumulirati dionice i tako pomagati da se
stari drutveni sistem. je da prethodni niz izbora alter-
nativa moe krenuti krivim putem u bilo kojoj etapi tako da radnici
prosto odbiju da unite kapitalizam, kao to je
radnika 1918/19. godine.
308
to jo nije kraj svim non sequiturs. ako radnici i
imaju revolucionarnu svijest i ako su nestrpljivi da unite kapitalizam,
jo ne slijedi da oni izgraditi socijalizam - kao to se trai propo-
zicijom s. Iznova ,njihovi objektivni interesi i njihovo ponaanje
dvije su stvari. Nastavak prije citata P. Sweezyja
ovdje u razjanjavanju. Sweezy nije bio sposoban da obrani
svoje Marxa kad je bio izazvan na to. Lako je citirati
tucet odlomaka iz radova Marxa i Engelsa koji revolu-
cionarnu ulogu proletarijata u ruenju kapitalizma. nisam
naao ni jedan odlomak koji se posebno odnosi na sposobnost ili
spremnost proletarijata da izgradi drutvo; a bar neke
od njihovih formulacija, posebno one koje analiziraju efekte podjele
rada na radnike, podrazumijevaju negativnu ocjenu kvalifikacija
proletarijata.l1 Sweezy je pronaao da ie Lenjin imao isti stav. U
svojoj knjizi to da se radi, napisanoj 1902. godine, Lenjin je tvrdio
kako povijest pokazuje da je klasa, samo svojim naporom,
bila sposobna razviti samo sindikalnu svijest. Revoluci.onarni intelek-
tualci imaju funkciju da povedu radnike dalje i da im usade socijali-
svijest.
u
Proletarijat je tako transformiran iz subjekta u instru-
ment revolucije. Osim toga, izrasta nova ako neka cijela klasa
ima lanu svijest, kako moem() biti sigurni da mala samozvana
skupina imati istinsku svijest? je sasvim pogodno proglasiti
klasu da bi ona mogla vladati u interesu te klase i sli-
jediti vlastite interese, kakvi god oni mogli biti.
Ako tvrdnja S uspostavljanje poznate vlasti
klase - to i - tada jo jednu
je Serge Mallet.
13
klasa moe postojati samo ako je suprot-
stavljena drugoj, tj. klasi. Zbog toga je Engels
mogao svoju proslavljenu konstataciju da je prvi kojim
klasa prerasta u klasu, prisvajanje dravne vlasti
istovremeno i kojim ona negira sebe kao klasu. Stoga
je fraza vlast klase ili besmislena ili se koristi da prikrije
da klasa nastavlja postojati, ali da vlada netko
drugi. Iz dvije tvrdnje proizlazi tko zapravo vlada.
6 i 7. Ako uloga avangardne partije nije samo da vlada u interesu
proletarijata nego da svijest u radnike
i da radnike o njihovim stvarnim interesima, tada nosilac socijaliz-
ma nije klasa nego partija i njeno vodstvo. da je nosi-
lac svakog drutvenog sistema njegova klasa, dolazimo
do teorije koja je konzistentna s iako nije teorija
prijelaza. Kada se ekonomska centralizacija doda
kom totalitarizmu, razvija se sistem s golemom koncentracijom vlasti
u rukama klase. Taj sistem smo identificirali kao etatizam.
U svom povijesnom smislu, proizlazi da revolucionarna doktrina
postaje doktrina izgradnje etatizma, a pri-
stup pomae da se odri kapitalizam. Ona, osim u negativnom smislu,
ne koristi ni naoj svrsi. Tako se zadatak stvaranja teorije prijelaza jo
mora obaviti. Prije nego to to bit neophodno da detaljnije
analiziramo dva drutvena fenomena koji imaju temejno za
na predmet: revolucija i proletarijat.
309
B.REVOLUCDA
Poboljanja u drutvu koja ne dovode do temeljitih promjena u
drutvenom poretku zvat reformama. Ako je promjena tako
radikalna da se sam sistem mijenja, govorit o revoluciji. Treba
obratiti panju na dvije karakteristike revolucije: (a) postoji struktur-
na promjena, i (b) da se ona ne postupno.1
4
Nasuprot tome,
postupnost i nepostojanje strukturnih promjena definiraju reformu.
revolucija i reforma nisu suprotne, niti se uvijek jasno mogu
razlikovati. Jedna prelazi u drugu. Kumuliranje reformi vjerojatno
strukturne promjene. Mirna revolucija vrlo je nalik
radikalnijoj reformi. Na kraju, nema u prirodi stvari to bi'
da je revolucija, kada se usporedi s nizom reformi, nuno efi-
kasnija ili poeljnija. Kad govorim o revoluciji, pretpostavit. da
strukturne promjene nije nametnula vlast koja je smjetena izvan
drutva o kome je
Kako je upravo definirano, revolucija dovodi do radikalne promje-
ne glavnih vrijednosti, drutvene strukture, proizvodnih odnosa i poli-
skupine ljudi. Revolucija moe biti nasilna ili mirna. da
radikalne promjene trae ili stvaraju nasilje, revolu-
cija se identificira s nasilnom drutvenom promjenom koju
izaziva rat. U ovoj stUdiji, revolucija radikalnu
drutvenu promjenu; njen nasilni ili nenasilni oblik bit
iz konteksta analize.
Mora se napomenuti'da kontrarevolucija i restauracija nisu
nuno kao to se podrazumijeva. Revolucija (npr.
moe se suzbiti kontrarevolticijom (npr.
a da ne do restauracije starog reima (kapitalizma). Pokazalo se
da je ruska revolucija
U povijesti je zabiljeno dvadesetak nasilnih buroaskih i anti-
revolucija II posljednja dva dio njih se
dogodio u ovom Mi smo stoga u mnogo boljem poloaju da
izvedemo generalizacije o revoluciji nego su to bili socijalisti
19.
. 1. Revolucije su rezultat klasnih sukoba. Eksploatirane klase bune
se protiv klase. No, eksploatirane klase starog sistema ne
zauzimaju mjesto svojih gospodara niti oni grade nove drutvene siste-
me. Robovi starog Rima povremeno su se bunili, ali nikad uspjeno.
Kad su uzastopni barbarski napadi unitili staro drutvo, robovi nisu
postali graditelji feudalnog poretka. Srednjovjekovni kme-
tovi i seljaci bunili su se protiv svojih gospodara - ponekad
i s uspjehom (kao u vedskoj i Bugarskoj) - ali nisu izgradili
kapitalizam. revolucije nisu pretvorile radnike (i
seljake) u klasu. Umjesto toga, te revolucije, kao ostale prije
njih, proizvodile su novu klasu. Ta zapaanja konzistentna
su prije navedenoj Mandelevoj tvrdnji o prijelaznim diskontinuite-
tima sukcesivnih drutvenih sistema.
2. U revoluciji ne sudjeluje samo jedna nego nekoliko inferiornih
klasa. Klasni interesi klase koja je sudjelovala u revoluciji - ili ju
je i - mogu se znatno razilaziti od krajnjeg ishoda revo-
lucije. revolucije dolaze iz redova skupina vla-
310
klase ili iz njenih struktura. Puritansku revoluciju
u Engleskoj u 17. predvodila je vlastela nieg
reda .. No, vlast ostala je u rukama aristrokracije jo
dalja dva revolucije Oliver Cromwel1 bio je plemeniti
zemljoradnik. njegova se armija uglavnom sastojala od malo-
posjednika, zakupnika, zanatlija, egrta i seljaka. tim ljudima
nalazimo levellerekoji su zagovarali demokratizaciju vlade i izjed-
svih (drutvenih) poloaja. Francuska buroaska revolucija
je kao aristrokratska reakcija, reD olte nobiliaire i uskoro se
potom radikalizirala. U njene lidere ubrajali su se aristrokrati kao
vojvoda od Orleana i markizi de Lafayette i de Condorcet, znanstve-
nici kao Lavoisier, novinari i posebno mnogo odvjetnika (Robespier-
re, Danton). U skuptinama koje su slijedile u razdoblju od 1789-
1794. godine, i bogati pripadnici stalea postupno su
zamjenjivani funkcionarima, pravnicima i Iako su na
individualni llaute bourgeoisie (visoke buroazije) da-
vali neto novca za financiranje revolucionarnih
pobunjenicima nije bilo bankara i trgovaca,l6 a jo manje industrijalaca
koji i tako nisu bili brojni (zemlja je u to vrijeme imala samo sedam
parnih strojeva)17. Revolucionarni bataljoni okupljali su male obrt-
nike, i trgovce, gradski proletarijat, takozvane sankilote i
seljake. crta sitne buroazije i radnika u to vrijeme
nije se lako mogla zamijetiti. Radikalni jakobinski klubovi od 1789.
do 1795. godine sastojali su se od oko 60 posto sitne buroazije i od
oko 40 posto radnika i seljaka.
IB
Oni su se, naravno, borili za drutvo
. u kOjem bi njihova mala imovina bila i sigurna, u kojem bi
oni bili nezavisni i slobodni da izdravaju svoje obitelji bez
eksploatiranja, odnosno da sami ne budu eksploatirani. neto
pojednostavljeni moe se da su sitna buroazija i njeni
saveznici izborili revolucionarne bitke, a da je krupna buroazija, koja
se nije imala na to aliti u ancien regime (starom reimu), postigla
ek6nomske i koristi. Revolucija je stvarno dovrena 1830.
godine, kad je narodni ustanak svrgnuo s vlasti Bourbone i buroazija
je kralja Louisa Philippa.
U Francuskoj je bar buroazija sudjelovala u borbi, a u Ja-
panu ni to nije bio tako se njegova revolucija od 1868. do
1873. godine - nazvana Meiji restauracija - ne moe
lako nazvati buroaskom jer je buroazija jedva imala udjela u njoj
(osim - je bio bankar Mitsui koji je davao
financijsku antiogunatskoj partiji). Japansku revoluciju pred-
vodila je aristokracija nieg reda -' osiromaeni samuraji koji su,
kao klasa ratnika, izgubili dio svojih funkcija tokom vie
od dva mira pod vladavinom Tokugawa ogunata. Vanu ulo-
gu u procesu revolucije odigrala je prijetnja izvana impe-
rijalisti). Trgovci koje je aristokracija smatrala inferiornim bili su
pasivni. Seljaci su se borili na obje strane fronta restauracije.
ustanci su pripremili revoluciju jer su oslabili feudalni poredak;
ke armije borile su se zajedno sa samurajskim armijama protiv oguna.
No, u prvim godinama Meiji ere bilo je 250 buna protiv novog
reima. Neki samuraji vodili su revoluciju dok su ostali samuraji bili
njene glavne rtve. Buroaske reforme od 1870-73. godine poreme-
311
su pobunama samuraja koje su krvavi rat
1874-77. godine. Kao drutvena skupina, samuraji su Izgubili svoje
drutvene, ekonomske i privilegije.
lo
Klasna dinamika japan-
ske revolucije predstavlja snano upozorenje protiv naivne
osnovane na jednoj ili dvije evropske revoluCije. .
Oko pola poslije, mi drugom kontinentu izbila je
revolucija (1910-17. godine) kao posljedica pobuna. Oso-
benost revolucije jest da se radnici nisu pridruili seljacima.
Umjesto toga, njihovi crveni bataljoni borili su se protiv seljaka i po-
mogli su da se spasi represivni reim Caranze, a zauzvrat su dobili
legaliziranje sindikata.
20
Godinu dana prije sindikati su iz patriotskih
razloga podrali reakci9narnog generala Huertea. Seljaci su bili
eni, ali su mnogi zahtjevi gradskih i seoskih revolucionara poslije za-
dovoljeni. Zemlja je dobila novi ustav, zakone o zatiti rada, proi-
renje redovitog obrazovanja Oi zemljinu reformu, koja se prvo sporo
odvijala, a zavravala je s radikalnim promjenama za vrijeme predsjed-
nika Cardenasa (1934-40. godine).
Iako znatno u mnogim pogledima, s koji su
pripadali klasama i, u jednom bez buroaskih sudio-
nika spomenute revolucije su bile buroaske revo-
lucije, jer su u tim zemljama uspostavile buroaske drutvene siste-
me. tome, rusku revoluciju 1917. godine i dugu kinesku revolu-
ciju koja je trijumfirala 1949. godine, ideoloki i organizacijski pripre-
mila je revolucionarna inteligencija, a proveli su ih seljaci i radnici
(u Rusiji). Njima su uspostavljeni novi drutveni sistemi u kojima te dvi-
je klase nisu postale klase.
3. Revolucije ne izbijaju kada pritisak na eksploatirane klase doseg-
ne svoj maksimum. One izbijaju onda kada postane da postoje
alternative ugnjetavanju. To se kad je razdoblje pro-
speriteta naglo prekinuto privrednim ili neuspjesima. U
tom trenu, sukob razvoja proizvodnih snaga i neadekvatnosti
zastarjelih proizvodnih odnosa dostie vrhunac i mora se razrijeiti.
2l
frustracije i zahtjev za - prije no uasna bijeda -
porijeklo su revolucionarne inspiracije. U 16. su Nizozemska,
Belgija i Luksemburg (ravne zemlje) bile jedna od najnaprednijih regija
u Evropi. Pokuaji panjolske krune da povisi poreze izazvali su dugu
revoluciju 1572. godine. Engleskoj revoluciji prethodilo je nezadovolj-
stvo dijela bogatih londonskih i bristolskih trgovaca koji su smatrali
privrednu poreznu reformu prijetnjom svom prosperitetu i poloaju.
Ekonomsko blagostanje prije francuske revolucije bilo je prekinuto
sniavanjem carina 1786. godine koje je uz smanjivanje izvoza u
nu Evropu i zemlje Levanta zbog ratova na tim upropa-
stilo mnoge tekstila i metala, nezaposlenost
i izazvalo ekonomsku krizu. Loa etva 1788. godine, glad i otra
zima 1788-89. godine je bijedu siromanih i nezadovoljstvo
bogatih. prije prvog svjetskog rata, ruska industrija se razvi-
jala brzo. Vojni neuspjesi i goleme patnje izazvane ratom po-
su februarsku revoluciju u Rusiji. revoluciji 1910. godine
prethodila su dva brzog privrednog razvoja, proizvodnja
rude i se vanjska trgovina i prihodi od po-
reza su se 10 puta. Taj je rast bio isto tako brzim
312
jaza bogatih i siromanih. Inozemna i
oligarhija kontrolirale su financije i trgovinu. Na selu je samo jedan
stanovnitva posjedovalo 85 posto obradive zemlje, a 95 posto
seljaka bilo je bez ikakve zemlje. Gradska klasa bila je da
sudjeluje u sistemu. Revolucionarni savez potonjih
i pobunjenih seljaka mogao se unaprijed pretpostaviti.
4. Pobjedonosne revolucije su neuspjenim rato-
vima koji ozbiljno slabe otpora stare klase iIi nacional-
nim ratovima u kojima svijest o uklanja-
na omraene strane dominacije stvara volju za radikalnim po-
boljanjem ekonomskih i socijalnih uvjeta. Financijske krize zbog ne-
uspjenih ratova prisilile su Charlesa I da sazove parlament i Louisa
XVI da sazove staleki sabor. Umjesto odobravanja dodatnih finan-
cija za kraljevsku riznicu, dvije skuptine predloile su da se
kraljevske prerogative. U tom procesu dva monarha su izgubila glave
i u dvije zemlje izbile su revolucije. Francusko-pruski rat slijedila je
francuska Parika komuna; vojni debakl carske Rusije je
revolucije 1905. i 1917. godine. Zapadna vojna prijetnja imala je zna-
ulogu u Meiji restauraciji, a kineska se revolucija morala boriti
protiv japanske okupacije i intervencije. Nizozemski (1572-
1609. godine) i (1775-83. godine) ratovi za nezavisnost
22
predstavljali su prve u dugom nizu nacionalnih ratova
koji su od drugog svjetskog rata vodili drutvenom preobraaju u
mnogim zemljama Uugoslavija, Koreja, Alir, Vijetnam, Mozambik,
Angola). Ta pokazuje da je u suvremenim revolucijama na-
cionalni element bar toliko vaan koliko je vaan klasni element.
5. Bilo kakve su okolnosti, revolucije vjerojatno izbiti samo
u nekoliko inovatornih zemalja i vjerojatno u malom broju zemalja
koje mnogo zaostaju. Prirodno je da se klasa ne eli
vlasti i privilegija. uzevi, nije sigurno da se novi
sistem odrati prije nego to djelovati. Stoga klasa
- ili vlast - pribjegava samoobrani da stari
sistem i radi toga upotrebljava grubu silu to i
Kao posljedica toga, u pionirskim zemljama sukob proizvod-
nih snaga i proizvodnih odnosa prerasta u krvavi rat. Kada
novi sistem pokae sposobnost za odravanje, klase drugih
zemalja nemaju drugog izbora nego da se prilagode - pod uvjetom
da njihove zemlje ne zaostaju mnogo u razvoju za pionirskim zemlja-
ma. Tako nakon nekoliko nasilnih revolucija u pionirskim zemljama,
u drugim zemljama slijediti manje iIi vie mirni prijelazi na nov sistem.
Bez obzira na to, u ekstremnim veoma zaostalih zemalja,
revolucije mogu biti jedino sredstvo za otkrivanje razvojnih
nosti i poticanje procesa za dostizanje drugih u razvoju.
6. Intelektualci imaju vanu ulogu u stvaranju revolucionarne sre-
dine zbog ivotne vanosti alternativa. To su organski in-
telektualci Antonija Gramscija koje svaka klasa stvara za sebe.23
se da se proces sastoji od dva dijela. Prvo se mijenjati
kulturna sredina. mislioci epohe potkopavaju legitim-
nost poretka. Francuskoj revoluciji prethodili su intelektu-
alni poduhvati Voltairea, Johna Lockea i Montesquieua te Rousseaua
i enciklopedista. empirijskog istraivanja i racionalne analize,
313
filozofi i sociolozi su potkopali i vjeru. Doktrina prirodnih
prava proglasila je da su svi ljudi jednaki. Fiziokrati su proklamirali
ekonomsko laissez-faire, laissez-passer. Nalik ovome, socijalisti
utopisti Herzen i Proudhon i Bakunjin, Marx, Engels i
mnogi mislioci, te dvije internacionale prethodile su i
pripremile rusku i kinesku revoluciju. Oni su uspjeli potpuno unititi
legitimnost feudalnog i sistema. Oni su stvo-
rili minimalni skup ideja neophodnih da. se pripremi i vodi revolucija.
U drugoj etapi ta se ideologija prevrata iriti prijem-
ljivim drutvenim skupinama. Nova i mnogo skupina revolu-
cionarnih pojedinaca i primjenjuje novu ideologiju. Lyford
Edwards i Crane Brinton da jenajvjerodostojniji simptom
skorih neprilika promjena u lojalnosti intelektualaca.
24
U Francuskoj
u 18. neformalne skupine intelektualaca, societes de pensee,
su raspravu o djelovanju prosvjetiteljstva, nastavile s
kom agitacijom i na kraju su pomogle u izbora za etats-
-generaux (staleki sabor) u 1789. godini. apsolutizam
bio je predmet razorne kritike slobodnozidarskih loa i re-
vizija, koje su naglo nicale. ulogu imale su puritanske crkve
u Engleskoj u 17. te skupine narodnjaka (narodniki) kao Zem-
lia Volia (Zemlja i sloboda) i Narodnaia Volia (Narodna volja)25, ni-
hilisti, anarhisti, SOcijalisti i pobunjeni studenti u predrevolucionar-
noj Rusiji. Rusija je posebno zanimljiv jer su se tamo marksisti
- tj. SOcijalisti klase - pojavili prije nego to su postojale
organizacije i pokreti. Uspostavljanje Petim kruoka
prethodilo je ustanku 1956. godine. Sve te skupine budile
su svijest. J ednom kada se jasno shvati drutvene svijesti,
nema . to bi drutvene reformatore da ire nove ideje'
i da se ne angairaju u aktivnostima i tako ubrzavaju dru-
tvene promjene. osim svijesti dijela klase o eksplo-
zivnom potencijalu takvih intelektualnih aktivnosti. Zbog toga svaka
diktatura uspostaviti strogu kontrolu intelektualaca, i zabranjivat
svaku intelektualnu aktivnost.
7. Dinamika revolucije ima obrazac. i nasilna revo-
lucija s, malo (francuska Bastillea, ruski
oktobar). ubrzo se klasa koja gubi priviligije braniti.
Revolucionari se s aristokratskom konspiracijom. Slijedi
rat. Emocije se razbuktavaju i dovode do besprimjernog
junatva i spremnosti za rtvovanje, ali i do besprimjerne mrnje. Isto-
vremeno se pokret radikalizira i prelazi iz umjerenog u ekstremno sta-
nje. Kako pokret postaje ekstremniji, tako raste potreba za nasiljem.
Taj proces po svoj prilici zavrava u dravi terora. Dolijevanje ulja
na vatru emocija predstavlja strah da ne bi bili smatrani
previe umjerenim, odnosno previe mekim. Ljudi moralnih skru-
pula mogu biti nesposobni da podnose teror i se
U atmosferi nabijenoj . emocijama to se jedva moe podnositi. Izdaji-
cama se smatraju ne samo protivnici nego i saveznici koji ne pokazuju
potpuno slaganje. u takvoj situaciji, francuski irondinac
Verghiand, pogubljen 1783. godine, izrekao je poznatu primjedbu da
revolucija, kao Saturn, prodire svoju djecu. Ruski boljevik Buha-
rin i njegovi suradnici izjavili su isto. Revolucija je, nesumnjivo,
314
najautoritarnija stvar to postoji, UOClO je Engels. Revolucija je
akt u kome jedan dio stanovnitva svoju volju drugom
dijelu puaka, bajoneta i topova, to jest, sredstava izvanredno
autoritarnih; i ako partija koja je pobijedila ne eli izgubiti plodove
svojih napora, ona mora odravati svoju vladavinu straha
koji njeno oruje ulijeva reakcionarima.26 Danak je velik. Uz junatvo
i samoportvovanost, revolucija dovodi i do podlosti i pada morala;
lopovi svake vrste trae zemlju. Kada se revolucija uspjeno
zavri, reim, koji iz nje proizlazi, bit diktator-
ski, a vlast Teror i religiozna struktura svijesti
do totalitarizma. Istinskom sudioniku revolucije krajnji ishod moze
se kao to se kraj francuske revolucije Gracchusu Babeufu,
koji je na svom 1797. godine rekao sucima: Moji drug?vi
i ja smo se alili na nesretan ishod revolucije ... ona je prosto zamIJe-
nila bandu starih bandita bandom novih.27 Ako revolucija ne uspije,
ona gotovo uvijek zavrava faizmom (kao u
panjolskoj,
8. Nije vjerojatno da do revolucije u zemlji u kojoj
onira sistem sloboda. S druge strane, pak, ako vladajuca
klasa brani svoje privilegije grubom silom, onda se jedino sredstvo
obrane svodi na stvaranje tajnog pokreta. Svim revolucijama
prethodila su tajna drutva ( u starija vremena) ili ilegalne
partije (od vremena osnivanja partije). Neka ilegalna, tajna
partija ne moe biti ni ni velika. (Ruska
partija nije imala vie od 23.000 1917. godine,28 a
jugoslavenska partija oko 12.000 u 1941. godini;
u Kini je 1925. godine, prije
bilo samo 900 partije.)29 Potrebna Je stroga centrahzacIJa I hIJe-
rarhijski odnosi. Vodstvo donosi sve odluke a uglavnom izvr-
avaju direktive. Represija dravne vlasti i tajnost
raju atmosferu odanosti i mesijanizma. ObOje vrSI
jaki utjecaj na oivljavanje religiozne svijesti sa svim, prije raz-
matranim, posljedicama. Ta se svijest ne mijenja i ne moe se pro-
mijeniti samim revolucije. Zbog toga je vjerojatniji ishod me-
sijanska diktatura nego revolucionarna demokracija. Dakako, sama
revolucija podie razinu aspiracija irokih narodnih slojeva, izuzetno
mnogo njihovu participaciju i daje im osobito po-
iskustvo. Iz toga su proizlazili svi spontani pokuaji samouprav-
ljanja. Ipak se pokazalo da su teror, mesijanizam i ideologija
dovoljno jaki da opstanak i razvoj samoupravljanja. J o jedan
razlog za to je istakao poneto pristran, ali pronicljiv
Tocqueville: Narod nikada nije tako sklon da funkcije cen-
tralne vlade kao na svretku duge i krvave revolucije koja je, nakon
oduzimanja vlasnitva iz ruku prijanjih posjednika, prodrmala svu
vjeru i ispunila naciju okrutnom mrnjom, suprotnim interesima i
protivnim strankama. Ljubav prema javnom spokojstvu u takva vre-
mena postaje elja i zajednice su spremni da izraze
najneumjereniju odanost sistemu.3o
9. Na kraju, bez obzira da li uspijevaju provesti nove ideje o dru-
tvenoj pravdi ili ne, sve prave drutvene revolucije uspijevaju unititi
stari sistem koji je preivio svoju svrhovitost i uspostaviti novi koji
31.5
brzi ekonomski razvoj. Revolucije su
snage povijesti. Njih prati eksplozivni privredni rast, sadrajan kul-
turni razvoj i impresivno u vlasti. Primjeri za to
su Nizozemska i Engleska u 17. Sjedinjene Drave i Francuska
u 18. Japan u 19. i Meksiko, Rusija, Jugoslavija i Kina
u 20. U tom smislu revolucije u nerazvije-
nim zemljama nisu bile beskorisne ili povijesno nevane, iako nisu
uspjele stvoriti socijalizam. One su se pokazale kao snaan instrument
privrednog rasta. Premda su u zaostajale u ekonomskom raz-
voju, zemlje sustiu zemlje koje su se mnogo
prije razvijati.
Prethodna povijesna analiza upozorava da revolucije sadre veliki'
drutveni rizik. Uspjene revplucije zavravale su
etatizrnom, neuspjene faizmom. One za sobom velike
ljudske rtve i postrevolucionarna drutva s produenom
diktaturom. Jedini nesumnjivi dobici su brzi privredni razvoj i ravno-
mjernija raspodjela dohotka. Da li su ti dobici razmjerni odricanjima?
Da li bi umjesto revolucije trebalo podravati reformu?
Takva pitanja su pogrena. Stoga bi odgovori bili besmisleni jer se
prava drutvena revolucija ne moe niti konstruirati, niti zabraniti.
Niti se narodu moe braniti da se ne buni protiv nasilja
i tiranije. U nekim drutvenim situacijama nasilne su revolucije ne-
izbjene. Progonjeni pokreti mogu vriti svjesnu kontrolu
revolucionarnog procesa. Svrha prethodne analize nije da pokae kako
su revolucije loe (jer, u pravilu, ne stvaraju socijalizam) ili dobre
(jer ubrzavaju ekonomski rast), nego da prui objanjenje promatranih
karakteristika postrevolucionarnih drutava i dubokih koje
one uzrokuju. Kada bi poznavali rizike, moda bi.mogli neke
od njih U tom mogli bi dinamiku revolucije iskoristiti
tako da proizvede poeljnije rezultate.
II. klasa
A. REVOLUCIONARNA ILI
Uvjet za stalea bilo je ukidanje svih stalea.
To je podrazumijevalo uspostavljanje buroaskog sistema. Nalik tome,
uvjet za klase jest ukidanje svih klasa.
3l
Kako
klasa nije samo eksploatirana klasa nego i glavna prozvodna
klasa suvremenog drutva, ona se ne moe osloboditi a da ne uniti
klasno drutvo kao takvo. To implicira socijalizam. Dosljedno tome,
klasa nosilac je socijalizma. Ovo marksovsko rezoniranje
. predstavlja snanu povijesnu generalizaciju. No, njegova je jedno-
stavnost varljiva i lako moe ozbiljno zavesti.
je da je klasa zainteresirana za status quo. Pokre-
promjene moe potjecati samo iz nezadovoljstva
potonjima, seljaci predstavljaju ostatak starog sistema. Srednja klasa
- trgovci i obrtnici - zajedno sa seljacima, ekonomski su uniteni i
316
nestaju kao posljedica akumulacije. Istinsku revoluci-
onarnu snagu predstavlja samo industrijski proletarijat, odnosno tvor-
radnici kao to manifest 1848. godine.
s2
On je proizvod novog, naprednijeg proizvodnje - industrijske
proizvodnje. Moraju se zamijetiti jo dvije karakteristike industrijskog
proletarijata. radnici su koncentrirani, disciplinirani (zbog
proizvodne discipline) i, prema tome, lako se organiziraju. Oni nemaju
imovine - nasuprot seljacima - i tako oni nemaju to izgubiti. Ta
tri obiljeja radnike revolucionarnom klasom u suvre-
menom drutvu.
33
Nema sumnje u to da su industrijski radnici Evrope u 19.
bili orijentirani prema revoluCiji - gdje pojam revolucija
i radikalnu promjenu i nasilje. U stvari, u povijesti
sadrano je dugo razdoblje nasilja i kontranasilja. U razdoblju
od 1811. do 1817. godine engleski ludisti razbili su radno-tedne tek-
stilne strojeve iz protesta prema koji se
vijao i koji im je otimao ono to su oni smatrah svoJ lill
pravima. Godine 1830. u Parizu je izbila julska reyolucij.a; a mJes.ec
dana poslije slijedila je belgijska revolucija. godme: a. zatim
opet u 1834. godini pojavile su se pobune u lionskuD;
U borili su se za svoja prava
predionice pobunile su se 1844. godine. Krakovski
1846. godine. Godine 1848. pOjavile su se barikade u Panzu, Becu 1
Milanu, godine u Revolucije su se J?ro-
irile cijelom Evropom. Vrhunac je bila Pariska komuna 1871. godme.
Ruska revolucija 1905. godine bila je zakanjelo
ostale zemlje. Nakon razdoblja klasnog mira u posljednjOj treclm
19. revolucionarnim sindikalizmom i trajkovima. u
prvoj naeg je novo revolucionarno vrenje.
Ono je doseglo vrhunac u dvije ruske revolucije 1917. godine i revo-
cionarnim nemirima u dijelu Evrope odmah nakon rata. No,
tada je nasilnim revolucionarnim akcijama evropskih radnika
kraj. to se dogodilo?
Najrazvijenija zemlja u Evropi, Engleska, ula je u postnapoleonsku
eru s organizacijom koja je bila modernom
totalitarizmu. Radnici i seljaci, koji su dio stanovnitva,
nisu imali prava. U druenja su bila slubeno zabranjena.
Angairano je bilo mnogo pijuna i provokatora. Na izlairanim
njima izricane su okrutne kazne. Uhapeni su Radm
uvjeti su bili uasni. Realne nadnice su bile niske, su opadale.
licija i vojska su prekidale trajkove. Proletarijat se masovno pobUnIO.
Lokalni trajkovi pretvorili su se u ustanke. Sindikati i drutva
su radili ilegalno ili poluilegalno. Organizirani otpor stvarao se u
pokretu. I tada su se stavovi promijenili. Primitivna aku-
mulacija bila je manje ili vie zavrena. Nove investicije mogle su se
formirati iz profita ili od prodaje dionica drutva legalno
su priznata 1855. godine); nije bilo potrebno da poslodavac smanjuje
svoj vlastiti prihod da bi akumulirao. Poslodavci su bili spremniji da
pregovaraju. su rasti realne nadnice - 70 do 80 posto od
1850. do 1900. godine - i zaustavljen je porast nejednakosti u ras-
podjeli dohotka. Radnici nisu vie tretirani kao opasne divlje ivotinje.
317
Pravo glasa postupno se proiirivalo dok nije postalo (naravno,
samo za mukarce). Ozakonjeni su sindikati. POjavile su se
i partije. Nakon 1848. godine, pokuaji da se zbaci
kapitalizam zamijenjeni su vrstom klasnog i koopera-
cije.
34
Svakako, bila je to neugodna i ali ipak koopera-
cija. To kretanje se prekinulo oko prvog svjetskog rata, ali je od onda
nastavljeno bez prekida. .
U kontinentalnom dijelu Evrope engleski pnmJer slijedio se s
zakanjenjem. U drugoj polovici 19. sindikati
su ozakonjeni u svim zemljama Zapadne Evrope. Ujedno su uspostav-
ljene socijaldemokratske stranke. Nova era je proglaena.
stvaranjem Prve internacionale 1864. godine. Potpuno je uspostavljena
kada su partije sastavljati vlade i kada su
ulaziti u gornji dom ili tijela. Nakon drugog svjet-
skog rata kontinuirani porast ivotnog standarda, smanjeni udio fi-
radnika u radnoj snazi i brzo stvaranje novih zanimanja nisu
mogli pridonositi ponovnom revolucionarnog duha: Iznova,
Paul Sweezy, kao u razdoblju manufakture, proletarijat je vrlo
diferenciran; i opet iznova svijest zanim;mja i statusa preplavljuje
klasnu svijest.36
Dolazimo do da su radnici bili revolucionarno orijentirani
kada su bili previe slabi da srue sistem. Kad im se broj
i kada su se uspjeli organizirati u poslovna i udruenja,
i na razini - ukratko, kada su bili dovoljno jaki da
ispune zadatak - oni su odustali od njega. Zato? je zakonitost
unitila revoluciju. integracija pomogla je proletarijatu da
domovinu. Ako je tako, da li je to poeljno? Odgovor se
nagovijestiti u poglavlju. U razmotrimo drugu
implikaciju onu pozitivnog odnosa proletarijata i socija-
lizma.
B. KLASE
Malo je sumnje u to da je evropska klasa bila
progresivna i posebno orijentirana. sindikati
organizirali su trajkove ili su prijetili trajkovima da bi vlada-
klasu prisilili da uvede pravo glasa za mukarce u Australiji.
Belgiji, vedskoj i drugdje. Do te mjere su Marxova pred-
ispravna; kako bi se osamostalili, radnici suprisili1i
zapadnoevropske klase da uspostave demokraciju
za SDe. Radnici i njihove partije su u prolom podrale Gari-
baldija, Kossutha i poljski rat. U naem oni su
pozdravili oktobarsku revoluciju, usprotivili se Francu u panjolskoj
i minhenskoj koncesiji Hitleru i javno su okupaciju
Radnici iz urbanih sredina odoljeli su pozivu nacizma prije
1933. godine bolje nego bilo koja drutvena klasa u Rad-
nici su igrali najvaniju ulogu u francuskom otporu faizmu (Confe-
deration generale du travail i partija). Sve so-
Cijaldemokratske i partije navijestile su da je socijalizam
njihov krajnji cilj.
Pokret klase nije u cijelosti progresivan. On isto tako
konzervativne skupine koje su prije svega orijentirane kleri-
318
ili Potonje slijede pnmJer svoje nacionalne
buroazije. Segment konzervativaca uglavnom je nevaan u Evropi.
U Americi je, situacija potpuno Tamo je konzer-
vatizam pravilo, a socijalizam rijedak izuzetak. feno-
men trai dodatno objanjenje.
Da bi zatitili svoje interese, radnici osnivaju' dva tipa organizacija
- sindikate i partije. Sindikati vre dvije funkcije: jednu
koja se bavi rjeavanjem sukoba i drugu koja se bavi pitanjem blago-
stanja. Sindikati sudjeluju u kolektivnom s poslodavcem
?a bi poboljali radne uvjete, skratili radno vrijeme
l zabramh rad djece. Ako je neophodno, oni trajkaju protiv e-
fova. Sindikati postavljaju sheme osiguranja i penzij-
ske planove, pruaju obrazovne usluge i osiguravaju kad je
nuna. interese svojih sindikati su protivnici
klase. to su sindikati to su ustupci poslodavaca
Pa ipak, ni u jednoj od tih dviju funkCija sindikati ne prelaze granice
sistema.
37
U tom smislu oni su konzervativni. Jedino s
pojavom partija pokret prerasta kapitalizam i postaje soci-
Ta tvrdnja gotovo je laboratorijski u Americi.
Povijesna pojava klase u Evropi zbila se u polufeudalnom
poretku. Radi poboljavanja svog drutveno-ekonomskog poloaja, rad-
nici su prvo morali prava. se za svoje vlastite
interese, radnici su pomogli da se demokratizira njihovo drutvo. Zbog
njihovog drutvenog i poloaja, njihovi stavovi nuno su bili
progresivni. Nasuprot tome, u Sjedinjenim Dravama de-
mokracija je bila uspostavljena prije no to je klasa stupila na
scenu. da je privredni razvoj bio brz, uskoro se broj
radnika jako Nije da je u 1828. godini prva
partija svijeta osnovana u Philadelphiji (bili su to, u stvari, lo-
kalno udrueni sindikati koji su sudjelovali u kampanji). U
est godina partije organizirane su u 61 gradu i selu. One
su zastupale besplatno kolovanje, rada, desetosatni
radni dan, ukidanje zatvorskih kazni za dugovanja
3B
i ukidanje' izbor-
nih poreza. Kad je Andrew Jackson izabran za predsjednika drugi put
1832. godine, on je dao podrku zahtjevima partija. Ubrzo
su mnoge drave primjenjivale neku od iz programa.
Partije su se dezintegrirale. Poslije su, priblino u isto vrijeme kao u
Evropi, osnovane partije u Sjedinjenim Drava-
ma. No, one nikada nisu dosegle nacionalno Sjedite Prve
internacionale bilo je premjeteno u Sjedinjene Drave - da bi
tamo samo nestalo, zajedno s organizacijom, 1876. godine.
radnici nisy potrebu da imaju svoju vlastitu partiju jer su od
samog pocetka bili integrirani u sistem.
Obilje zemlje drugi je razlog za nepostojanje snanih
partija u Americi. Nezadovoljnici su uvijek mogli preseliti se na
zapad i organizirati ivot kako im se Povezana s tim je ve-
lika geografska pokretljivost. To nepostojanje korijena nije, na-
ravno, pogodovalo razvoju partije i klasne solidarnosti. razlog
moe se u relativno velikoj vertikalnoj pokretljivosti
39
koju je
visoka stopa ekonomskog rasta i imigraCije. Amerika je bila
zemlja. Velike mase doseljenika htjele su raditi prljave, ne-
319
kvalificirane i nisko poslove. Oni koji su prije doli, automatski
su napredovali. Visoka stopa je da klasna
solidarnost zamjenjivana etmckom sohdarnoscu. Etmcka podjela po-
dudarala se s kvalifikacijama - doseljenici su bili uglavnom
polukvalificirani i nekva1ificirani - i to je sukob
i radnika. S druge strane, zbog VIsoke ver-
tikalne pokretljivosti statusne barijere bile su manje krute. .
Na kraju, besplatno kolovanje, brzo ivotni standard I
ekonomska i vojna zemlje stvorili su nacionalni 1
indentifikaciju s nacionalnim sistemom. Vie od 80 posto stanovmsf:.Va
vjeruje da je ivota superiorniji u odnosu prema
drugim zemljama.4o
Zbog svih tih razloga klasa u borbi za dio
nacionalnog nikada nije otila izvan nje i nikada nije stekla
svijest klase.
U ranim 1930-im godinama, kada se da se sis-
tem slama i kad je nezaposlenost narasla na 15 milijuna ljudi, ono
malo socijalista i komunista pokualo je organizirati nezaposlene za
revoluciju. No, oni su bili zainteresirani za poboljanje situacije i po-
sao, a ne za revoluciju. U izborima 1932. godine, ame-
radnici nisu glasali za socijaliste i komuniste; dali su svoje gla-
sove Franklinu Delanu Rooseveltu (ne bez opravdanog
Ta odsutnost klasne svijesti ne da su klasni odnosi bili
Naprotiv. Prema poslovnim ljudima koji su bili grubi i ljuti
protivnici, evropska buroazija se gotovo Posebno
okrutni bili su ugljenokopa. Herbert Abel opisuje kako su
rudnika u okrugu Harlan i Bell, godinu dana prije izbora,
terorom ivota. Do kraja 1931. godine sindikat
je bio uniten i su imale kontrolu nad svojim radnicima.42
Tek 1935. godine, Nacionalnog zakona o radnim od-
nosima u vrijeme Rooseveltove administracije, potpuno su ozakonjene
aktivnosti sindikata (kolektivno Poslodavci su
organizirali kampanju u cijeloj zemlji da zakona.
Izvjetaj istranog komiteta senata (the La Follette committee) ovako je
opisao situaciju:
Najutjecajniji privredni i financijski krugovi u Los Angelesu namjerno su
sabotirali nacionalnu kadrovsku politiku kolektivnog izraenu
Nacionalnim zakonom o radnim odnosima ... Oni su se u niz
organiziranih zavjera da bi unitili slobode radniJka... Sklo-
pili su saveze s lokalnom tampom, lokalnom policijom, lokalnim slubeni-
cima za zakona... Organizirano uplitanje u kolek-
tivno je masovnu primjenu antisindikalnih
instrumenata kao pijunau radnika, upotrebu profesionalnih trajkolomaca,
upotrebu industrijske municije, crne liste, diskriminatorna otputanja ...
Iza tog irokog i pokreta stajali su lideri privrede i no:
minalni i stvarni, bankarske i financijske grupacije, lokalnog tISka 1
sve donedavna mnogi javni slubenici.43
U Harlan okrugu ugljenokopa, kompanije progonili su mje-
tane i organizatore koji su bili u posjetu ... privatne bande
320
terorizirale su sindikata ... kaQ trupe pri-
vatno erifima, i poticali su vladavmu terora usmjerenog-
protiv rudara i sindikalnih organizatora. Unajmljene bande pucale su
vie puta na sindikalne organizatore iz grmlja na javnim putovima, na
otvorenom, a i u njihovim domovima. Oni su kidnapirali i napadali
slubenike sindikata i minirali organizatora, a istovremeno su
i korumpirali ured glavnog erifa... kroz mnogo izuzetnih
financijskih usluga. U okrugu Kalifornija, skupine kOje su financirali
krupni financijski krugovi nekanjeno su nastavljale stalni sistem ti-
raniziranja pijunau i nasilje.
44
Maurice
Dobb, od koga sam uzeo ovaj niz navoda, saeo je druge nalaze ko-
miteta:
korporacije potroile su goleme svote na kupovinu muni-
cije a. provodile su praksu zapoljavanja naoruanih straara protiv traj-
kaa i ... sindikalnih organizatora ... nekog pojedinca svo vrijeme
i na svim mjestima, tako da se zastrai, i ubacivanje pijuna u svaki sindikat
ne samo s namjerom pijuniranja nego i ometanja organizacije i provokator-
skog djelovanja, bio je dio manje opasnih njihovih aktivnosti. Oni (privatna
policija) su se u napade na pojedince, prekidanje sastanaka i de-
monstracija i unitavanje ureda sindikata.
Sam La Follette izvijestio je da je uzurpacija policijske vlasti od
privatno i erifovih zaposlenJh
u detektivskim agencijama, mnogo njih s dosjeom u policiji, bila
praksa u mnogim dijelovima zemlje, i na gdje ni jedan
sindikalni slubenik nije mogao bez opasnosti po ivot.45
Nije nuno da zbog okrutnosti
postane progresivna. U Is.te :vrst. e kao
smo upravo opisali II amenckoJ radruckoJ pOVIJestI, smdlkati su ostali
konzervativni i potpuno su se integrirali u sistem. Oni postupaju s
poslodavcima na poslovan Materijalni interesi radnika priznati
su kao legalni; u drutvu od svakog se da po-
bolja svoj poloaj u konkurentskoj borbi - ako moel Zauzvrat,
ne ispituju prerogativi uprave. Funkcionari velikih sindikata javno
mnijenje rangiraju isto kao posjednike, direktore i dravne funkciona-
re.
46
Umjesto da vjeruje u socijalizam, radnik vjeruje u pri-
vatno poduzetnitvo.
47
U svim poslijeratnim kriznim situacijama" -
hladni rat, makartizam, intervencija u Kini, rasizam, vijetnamski rat -
organizirana radna snaga zauZela je konzervativno, povre-
meno reakcionarno dranje. U nekim mogu se otkriti rasi-
stavovi.
48
U pravilu su protestirali i borili se studenti, intelektu-
alci, buroaski radikali, aktivisti, a ne radnici; Dok su te sku-
pine marirale u Washington, derale pozive za vojsku i organizirale
radnici su, uz nekoliko iznimki - zauzeli odgovoran patriot-
ski stav, podravali vladu, nastavljali proizvoditi napaim bombe,49
od vremena do vremena odbijali da natovare ili istovare kineske
brodove radnici) i ponekad pretukli nepatriotske demonstrante
(kao to su to radnici), a radnici s juga podravali
su segregaciju. Postojanje klasne borbe u Americi je Ta borba
je nego drugdje. No, ta ne nuno klasu
21 ekonomija socijalizma
321
progresivnom. Progresivna Amerika moe se na a
ne u tvornicama.
Prema tome, povijesno moemo razlikovati dvije
klase: progresivnu u Evropi i konzervativnu u Americi. U kolonijalnim
i zaostalim zemljama moe se i klasa.
U tim zemljama, mali suvremeni industrijski sektor, kojim dominiraju
velike strane kompanije, predstavlja utjecajan otok u moru krajnjeg
ruralnog i urbanog siromatva. radnici i rudari su
pismeni i uvijek imaju nekoliko puta dohodak od poljoprivrednih
radnika i velike nepismenih seljaka. Ukratko, urbani proletarijat
je povlatena klasa. Njih mogu pokrenuti patriotske i
ideje i oni se pridruiti nacionalnoj buroaziji u borbi protiv kolo-
nijalne vlasti ili dOminacije. No, oni nisu posebno za-
interesirani za drutveno goleme stanovnitva koja
ivi u krajnoj bijedi. da su oni u stvari posebna vrsta srednje
klase, ti radnici ive u uvjetima koji ne zadovoljavaju Marxovu for-
mulu za klasno
C. POSLJEDICE SOCIJALIZMA
Moemo obratiti panju na jednu dalju komplikaciju. Ekonomski
poloaj klasa nesumnjivo ne njene stavove; niti je inferioran
ekonomski poloaj nuno progresivnom. klase razvijenih
zemalja imaju ekonomski interes u zadravanju nejed-
nake razmjene na svjetskoj razini, a rtve toga su klase manje
razvijenih zemalja.
50
Radnici imaju vie razloga od buroazije da budu
orijentirani. Sam Marx je istakao (u pismu od 9. travnja
1870. godine) da engleski radnik mrzi irskog radnika kao tak-
maca koji mu sniava ivotni standard. Dugo se zapaa da su
radnici liberalno orijentirani kad je o ekonomskim pitanjima. Oni
daju prednost uklanjanju siromatva, socijalnom osiguranju, besplat-
nem kolovanju, visokim nadnicama, progresivnom oporezivanju i dru-
tvenoj jednakosti. Od ranih dana pokreta od radnika
se da se tako ponaaju. Poslije je, da nji-
hovi stavovi - u odnosu prema slobodama,
odnosima, itd. - nisu ba tako liberalni. Pokazalo se
da su radnici netolerantni, a ponekad i ori-
jentirani
51
i spremni dati podrku autoritarnim reimima. Ta
- a povijest i ispitivanja o stavovima pokazuju da se to moe smatrati
- zahtijeva objanjenje.
Seymour Martin Lipsent je utvrdio da se autoritarizam
moe osnivati na bilo kojoj od tri glavne suvremene klase.
5z
Via klasa
je bila odgovorna za tradicionalni autoritarizam izraen kao mo-
narhizam. To je dobro poznato. Relativno je dobro poznato i da je
vrlo nesigurna i frustrirana srednja klasa sklona da podri faizam.
Autoritarizam klase nije u skladu s tradicionalnim nazorima.
On se pojavljivao u dva oblika, koje moemo nazvati sta-
ljinizmom i peronizmom. da smo staljinizam analizirali u
vezi s etatizmom, promotrimo sada peronizam -
322
l
I
l
..
populizam, osnovan na saveznitvu vojske i ni-
ih drutvenih slojeva.
General Juan Peron postao je predsjednik Argentine 1946. godine
nakon dravnog udara koji je podrala vojska i radnici. Prije preuzi-
manja vlasti, Peron je upravljao odjeljenjem za radne odnose, gdje je
trebao kontrolirati sindikate i trajkove. Peron je iskoristio
taj poloaj da stekne podrku sindikata. U toku vremena dok je
bio na vlasti, Peron je nacionalizirao neke industrije, donio zakone koji
su poboljali ivotni standard radnika, nadnice, zatitio poljo,.
privredne radnike i osigurao SOCijalno osiguranje. Ustav iz 1949. godine
ustanovio je drutvena i ekonomska prava naroda; Peronova orijen-
tacija protiv stranih imperijalista dOjmila se nacionalnih funkcionara,
rodoljubne buroazije i radnika. Sindikati, koji su mu davali glavnu
podrku, naglo su se umnoili za vrijeme njegove vladavine i njima su
potpuno vladali peronisti. Peronovo svrstavanje uz gradski proletarijat
i osiromaene ruralne mase je jaku opoziciju srednjih klasa,
velikih i zemljoposjednika.
Do sada nema u toj o progresivnom
Ipak, Peron je jaku dravu, slavio je Mussolinija i Hitle-
ra (koji je, opet, bezuvjetno potovanje prema Staljinovu ge-
niju)53, i isticao glavnu ulogu vlast, navodno, neposredno
proizlazi iz naroda. Peronizam je omalovaavao parlamentarizam i nje-
gove nesposobne i korumpirane i malo je potivao ustavnu
zakonitost. Udrueni vojni oficiri i crkva zbacili su Perona s vlasti
1955. godine. Dok je bio u izgnanstvu, dokazano je da je sam bio
korumpirani to nije umanjilo stupanj fasci-
niranosti koju su argentinski radnici za njega. Neto manje od
dva nakon pada. on se trijumfalno vratio u zemlju i postao
predsjednik. Ubrzo zatim je umro, a zemlja je ostala u
stanju.
Peronizam je iskuan i drugdje u Latinskoj Americi (u Brazilu od
Getulia Vargasa), iako ne uspjeno.
Staljinizam i peronizam pokazuju da se radnici mogu demagoki
eksploatirati da rade protiv svojih historijskih interesa - iako moda
u korist svojih interesa i sigurno svojih interesa onako
kako ih oni Razlog tome moe se iznova u drutveno-
-ekonomskom poloaju radnika koji onda njegove psiholoke
stavove. Dijete u nioj klasi - a proletarijat je takva klasa
je u neprijateljskom svijetu. Nizak ivotni standard obitelji
stvarno nije toliko vaan. Vanije je to da ga drutvo diskriminirati.
Njegova majka slabo je obrazovana i ima malo vremena za njega. Nije
vjerojatno da mu biti dostupna obiteljska biblioteka, pa mu
nedostajati govorna vjetina. Nepostojanje pripremnog obiteljskog
obrazovanja i nedostatak financijskih sredstava oteava pristup obra-
zovnim ustanovama i uzrokuje pad na prijemnim ispitima. Obrazac
ponaanja obitelji vjerojatno je autoritaran; roditelji su skloni kanja-
vanju i nemaju vremena za duge rasprave. Na radnom mjestu od njega
se da bude posluan. Da bi uspio, mora ispunjavati direktive.
Lekcija se usvaja i hijerarhijska drutvena oraganizacija se uzima kao
gotova Ni kao djetetu ni kao odrasloj osobi nisu mu dostupni
izvori informacija. mu je kultura srednje klase strana i
21"
323
;kS

ori se nesigurno. Taj nesigurnosti se s prijetnjom
nezaposlenosti. Oil ima malo razloga da vjeruje drutvu. Njegovo oso-
bno iskustvo ga da je jedino vlast vana. Atmosfera napetosti i
agresije koja je prisutna od ranog djetinjstva, sa slahim
obrazovanjem, pridonosi razvoju predrasuda
miljenja i pOjednostavljenoj viziji svijeta. Na -mnogi
radnici ne bi dopustili komunistima ili ateistima da govore na javnim
skupovima, bili su protiv uvrtavanja njihovih knjiga u biblioteke i
su davali prednost hapenju dokazanih komunista.
M
ivotne okol-
nosti. pojedinca. (u one koji su mora se
sumnJati). prema omma iznad njega (ili se
i podozrivim prema novinama i promjenama (jer je tako si'"
gurmje). Netolerantnost prema nekonformizmu i konformizam unutar
hijerarhije vlasti dvije su strane iste medalje. to je nii drutveno-
-ekonomski status i razina obrazovanja, vie su izraene takve sklo-
nosti.
SS
Sudjelovanje u sindikalnim aktivnostima i akcijama
partija modificira ih i slabi autoritarizam. so Kada su sindikati nerazvi-
!eni su takvi stavovi. Ako tada partija
l P:UZI SIgurnosti vjeru 1 Jednostavna rjeenja, ona biti jako pri-
vlacna za radnike. da su radnici u kapitalizmu socijalizirani
tako da potuju vlast, oni se mogu koristiti kao disciplinirana vojska
za podravanje autoritarnih reima. To se, se, dogodilo u etati-
zemljama. Iako diktatura nije proleterska nego nad proletari-
jatom, nema sumnje da je proletarijat podrava (osim tamo gdje je
nametnuta izvana).
Do sada smo se bavili' stavovima u kapitalizmu. Nemam
usporedivih empirijskih podataka o stavovima u
iako oni jedva mogu biti Bilo bi izuzetno
sto se nakon reVOlUCIje u samoupravnom Samo
Je Jedn_a zemlja u kojoj moemo taj problem - Jugoslavija.
Josip Zupanov je analizom podataka iz ankete pronaao da su i nakon
iskustva u samoupravljanju u tvornicama, etati-
stIck e sklonosti duboko ukorijenjenje u klasi.
s7
Veljko Rus
izvijestio je o empirijskom istraivanju u 15 kolektiva gdje je
orijentacija radnika. nego druge profesi-
onalne skupine, proizvodni radnici izraavali su miljenje da je -
drave vanije za dalji drutveni napredak p.ego vlasti
samoupravnih tijela ili vlasti

ivko mjerio je
razinu svijesti u drutvenim slojevima prema
stupnja sklonosti prema smanjivanju vlasti drave, pove-
cavanJuuloge samoupravnih organa u radnim organizacijama i samo-
uprave kao osnovnog on je dobio ove indekse (gdje 100 pred-
maksimalnu razinu svijesti): seljaci 36, radnici 54,
mtelektualci 65. orijentacija inteligencije za
est poena je via nego kod inteligencije.
s9
U ambicioznom
_ projektu koji je vodio Mihajlo gdje se ispitivala
socijalna struktura Srbije, broj ideolokih dimenzija iskoriten je- da
opie drutvenu svijest. Pretpostavilo se da vrijednosti ili stavovi kao
to su orijentacija prema samoupravi, otvorenost prema svijetu, pri-
drutvenog vlasnitva i humanizam karakteriziraju socijali-
svijest. Nemanualni radnici dobili su znatno vie bodova u svim
324

tim dimenzijama nego manualni radnici. Seljaci dosljedno pokazuju
najnii stupanj je da nekvalificirani
radnici imaju tradicionalnu ili svijest klase.
ol
N. Rot
i N. Havelka nali su orijentaciju srednjokol-
skom omladinom su roditelji seljaci ili nekvalificirani radnici, a-
orijentaciju djecom roditelji imaju fakultetsko
obrazovanje.
o2
Vrcan izvijestio je da su manualni radnici vie
nego intelektualci crkveno i religiozno orijentirani.
ES
stavovi
formirani u kapitalizmu postoje i u samoupravnoj sredini i vrednovanje
se ne mijenja unutar jedne generacije. Mora se, imati na
umu da je to prva generacija radnika jer su njih djeca seljaka
i njihova je svijest formirana pod utjecajem tradicionalnih
vrijednosti i stavova. da su radnici manje obrazovani,
da primaju nie dohotke i imaju nii drutveno-ekonomski poloaj u
usporedbi s nemanualnim radnicima (a unutar skupine manualnih rad-
nika isto je za nekvalificirane radnike i seljake u usporedbi s
kvalificiranim radnicima) anketni podaci pokazuju da
stupnja obrazovanja, ivotnog standarda i drutvenog statusa pridonose
razvoju stavova.
Fenomen stvarnog svijeta koji smo analizirali je daleko
od gotovo ideje o klasi koju su portre-
tirali frustrirani buroaski radikali, a propagirali partijski demagozi ..
Takav neznanstveni romantizam moe samo natetiti jer
pouzdanih saznanja iz analize empirijskih

Rad-
nik nije graditelj socijalizma. Kada bi to bila istina, kapitalizam
ne bi bio i sistem. Da bi mogao funkcionirati,
kapitalizam mora na sOcijalizirati radnike. I to je
ba ono to u obitelji, u koli, na radnom mjestu i u javnom ivotu.
Ta socijalizacija predstavlja hijerarhije i poslunosti kao
najviih vrijednosti.
Napose, radnik nije mesija poslan na ovaj svijet da spasi
stvo. Radnici su gotovo dva nemilosrdno ugnjetavana i eksplo-
atirana ljudska skupina. No, patnje koje su morali izdrati i kunje
kroz koje su morali nisu - a nisu ni mogle - dovesti do du-
hovne katarze i pretvoriti radnike u svece. Religiozna i
procjenjivanja nemaju nita sa znanstvenim socija-
lizmom - i mogu samo produiti eksploataciju klase. Sku-
pina ljudi ponaa se na ne zato jer su inherentno dobri
ili loi, progresivni ili reakcionarni, nego zato to njihovo ponaanje
njihovi interesi ili klasni interesi. Iskustvo i em-
pirijske studije pokazuju da su solidarnost. 05 drugarstvo, egalitarizam
i borbena disciplina obiljeja radnika. Isto tako su to i
autoritarizam, netolerantnost i konformizam. Dva skupa stavova mogu
se kombinirati na i koristiti u brojne svrhe. Upozorili
smo na golemi progresivni potencijal sadran u drutveno-ekonom-
skom poloaju proletarijata. smo upozorili na
radnika izraena preko njihovih stavova koja se mogu iskoristiti u
reakcionarne svrhe. Koliko se ostvariti jednog ili drugog potencijala,
nije unaprijed; nije zapisano u knjizi povijesti prije no to se
dogodi. Sve ovisi o drutvenoj akciji; ljudi sami stvaraju svoju po-
vijest.
325

Ill. Nova klasa
A. PROMJENE U STRUKTURI RADNE SNAGE
Od prvog svjetskog rata povijesna pozornica opet se promijenila.
Neto prije toga postalo je jasno da je prognoza o nestajanju srednjih
klasa bila pogrena. Svakako, stara srednja klasa gotovo je nestala.
No, ona je zamijenjena novom srednjom klasom
66
tehni-
i uslunog osoblja te vladinih slubenika koja se brzo
- mnogo bre, u stvari, od klase. Jednostavna,
ali vrlo konzistentna i najavljena promjena dogodila se u strukturi za-
nimanja aktivnog stanovnitva. U prolom udio seljaka opao
je s vie od 50 ili 60 posto na manje od 10 posto. To je
porast udjela radnika sa 15 ili 20 posto na oko 50 posto i
ujedno porast u udjelu nove srednje klase s oko 5 posto na priblino
aktivnog stanovnitva. Kada se dosegnu ti omjeri, rezerve se-
snage su iscrpljene i dalje strukturne promjene doga-
se na radnika.
67
Udio radnika se smanjuje,
a udio nemanualnih radnika (trebamo li ih zvati radnicima?) se pove-
tome, udio sektora robne proizvodnje,
poljoprivredu, opada, a udio sektora usluga raste.
6B
i soci-
jaldemokratske partije reagiraju tako da proiruju svoju klasnu osnovu.
One evoluiraju iz u narodne partije. S kanjenjem od deset-
ili dva, masovne partije slijediti taj primjer.
Uveden je novi pojam u pojam radnog naroda.60
Te promjene u strukturi radne snage moraju temeljito djelovati
na drutvene odnose. Ako se drutvena skupina radnika sma-
njuje, oni ne mogu predstavljati osnovu za razvoj novog drutvenog
sistema. da suvremeni neindustrijski radnici rade pod
istim uvjetima kao i radnici, imamo pravo proiriti
industrijskog proletarijata na sve radnike i jednostavno govo-
riti o proletarijatu. vanost i tog inkluzivnog proletarijata se
smanjuje. Naravno, udio pravog industrijskog sektora opada.
Nije vjerojatno da drutvena skupina koja postaje ma-
njina gajiti revolucionarne stavove. Vjerojatnije je da oni prihvatiti
vrijednosti sektora i postaviti cilj ---'- ako ne za sebe, tada
bar za njihov pom1adak - da napuste ta i da u nemanualna za-
nimanja.
Da bismo izbjegli nerazumijevanje, potrebno je, moda; objanje-
nje.
70
Povijesna klasa (industrijski proletarijat) prestala je biti
revolucionarni subjekt. To ne da je njen revolucionarni poten-
cijal nestao preko Niti to vezu
skupine i njezine svijesti. No, to da se, uz danu
dinamiku drutvene i tehnoloke promjene, revolucionarni
potenCijal povijesne klase smanjivati, a ne
Cijela ideja o revolucionarnoj ulozi industrijskog proletarijata potje-
cala je iz zapaanja da se industrijska proizvodnja proirila u odnosu
prema drugim sektorima, jer je bila superiornija prema tradicionalnim
oblicima prOizvodnje, i da je industrija stvorila industrijski proleta-
rijat. U najnaprednijim zemljama ni jedrio opaanje nije vie empirijski
(1) suvremena neindustrijska prOizvodnja (usluge) nije manje
326
napredna od industrijske (robne) proizvodnje i bre se razvija: (2)
udio tradicionalne radne snage unutar industrijske (robne)
proizvodnje opada. Da bismo razumjeli to se dogodilo, moramo ukrat-
ko ispitati povijest radnitva u posljednja dva Iz prije obja-
njenih razloga, ponovo se na povijest britanskog rad-
nitva.
71
B. RAZVOJNI STADill
Na industrijske revolucije obrtnici - manjstori i
nici proizvodili su manje-vie tradicionalne proizvode. Ti ljudi
su bili pismeni i morali su relativno dugo razdoblje obuke da se
izvjete za svoj posao. Pokazalo se da je pOvijest
razvoja u u stvari povijest postupne dekvalifikacije
radnika i njihove pretvorbe u ruke. Nai obrtnici to nisu
mogli znati, ali su znali da moraju zatititi svoje interese. Stoga su se
oni povezivali i osnivali prijateljska drutva i prve sindikate. Od vre-
mena do vremena - kao u ranim sindikatima ili u prvim
suvremenim sindikatima u Boliviji. Nacionalni sindikat tiskarskih rad-
nika iz 1905. godine - i vlasnici i ujedinili su se vertikalno
u isti sindikat. Prema tome, do kasnih 1840-ih godina u mnogo engle-
skih gradova stvarnu jezgru od koje je pokret crpio ideje,
organizaciju i vodstvo, su ljudi kao postolari,
sedlari, knjiga, tiskari, radnici, mali trgovci i
njima
Proireno trite pozitivno je utjecalo na neke od tradicionalnih
poslova i tako su tiskari, stolari, knjigovee i nekoliko
drugih (u Engleskoj, ali ne mnogo ni drugdje) svoje
zanatsk;e sindikate do 1860-ih godina.
sistem je, s druge strane, izazvao stvaranje velikih masa
siromanih radnika koji su bili bez prava i nemilosrdno
eksploatirani. Jaz dvije skupine radnika - obrtnika i trudbe-
nika - bio je velik. Obrtnici su naslijedili staleku svijest,
su da pripadaju istom drutvu kao i poslodavci i pokuavali su
svoj drutveni status i ako je to bilo poboljali ga.
73
Trud-
benici su se i potpuno su se suprotstavljali dru-
tvu. Horde radnika, napisao je Zygmunt Bauman, bile
su nesposobne da osnuju stabilne organizacije i rijetko su se aktivno
pojavljivali u javnom drutvenom ivotu. Kada bi se i pOjavili ...
takve manifestacije, krajnje silovite, bile su potencijalno eksplozivne
i proete prijetnjom oruanog ustanka i revolucije.74
U prvoj polovici 19. prema tome, klasa, prole-
tarijat u suvremenom smislu jednostavno nije postojao. Tek se
njao razvijati iz mase sitnih poluproleterskih radnika
koji su radili kod iz malih trgovaca i seljaka. Sve te eksploatirane
skupine, zajedno s pravim proletarijatom, nazivane su radni narod ili
sirotinja. Iako je opstanak radnika ovisio o nadnica-
ma, one nisu bile kao cijena za radnu snagu, nego kao za
robu (npr. komadi ili tone ugljena). Tijesno povezan
s tim bio je fenomen koji je Hobsbawm nazvao koeksploatacijom:
kvalificirani radnici djelovali su kao koposlodavci svojim suprugama
327
i nekvalificiranim radnicima. Poslodavac iz uprave zaposlio je majsto-
ra koji je zaposlio obrtnike, a oni su najmili i svoje radnike.
U industriji kapitalist je akordnu nadnicu radnicima
na stroju za predenje, oni su zaposlili i je
bilo. u rudnicima, industriji eljeza, i drugim industrijama.
struktura industrije, kakva je bila britanska
u 19. takva je u kojoj sve skupine, osim:najniih trudbenika,
mukarce i ene kOje imaju neku vrstu profitne stimu-
lacije.
75
.Izravno podugovaranje opstalo je do stadija i po-
je nestajati nakon 1870-tih godina. .
da sindikati nisu bili ozakonjeni, radnici su se morali boriti
za prava da bi mogli zatititi svoje interese. U 1830-im i
1840-tim godinama obrtnici Londona, radnici i tkalci iz
Lancashirea i Yorkshirea te rudari u ugljenokopima Newcastlea i
Walesa ujedinili su se u pokret pravo
za mukarce. Poslije 1848. godine pokret se slomio. Tako je zavrilo
prvo razdoblje razvoja nove klase.
Gradnja pruga, pojava parobroda i razvitak precizne
mehanike oko 1850. godine izazvali su stvaranje novih vjetina, pa su
porasle platne razlike kvalificiranih i nekvalificiranih radnika.
U toku tog razdoblja sindikate su osnivali gotovo samo kvalificirani rad-
nici. U Engleskoj su ti sindikati bili poznati kao sindikati po novom mo-
delu. Prvi od njih bio je Ujedinjeno drutvo metalskih radnika (Amal-
gamated Society of Engineers), osnovan 1850. godine. Izvrno
sindikata ubrzo je obznanilo da ne od poslodavaca da se odnose
prema drutvu, kao to je nae, s neodobravanjem. Oni (poslodavci),
da ovo drutvo nema namjeru i nije prihvatilo da
uniti njihove interese, nego da ih eli unaprijediti ulogu
njihovih radnika i proporcionalno njihove vlastite odgovor-
nosti.
76
Mase slabo nekvalificiranih radnika bile su zaposlene
na g,radnji na prljavim i tekim poslovima u tvorni-
cama i drugdje. Dok je obrtnik prethodnog razdoblja uivao
relativno visok drutveni status, novom kvalificiranom radniku nije
priznat drutveni status, a on ga je elio imati. Zbog toga su kvalificirani
radnici p.rihvatili buroaske vrijednosti, imitirali buroaske navike i
nastojali da se odvoje od ostalih u klasi.
77
Da bi se pokazali
financijski uglednim, oni su osnivali relativno dobro opremljena prija-
teljska drutva i protivili se trajkovima koji su mogli iscrpsti njihovu
imovinu.
Pokazalo se da klasa moe pozitivno reagirati. Zakonom
o reformi iz 1867. godine dana su prava svim uvaavanim radnicima.
godine osnovan je Kongres sindikata i konsolidirao postig-
nute rezultate novih sindikata. Zakonima iz 1871. i 1875. godine sindi-
katima je dan legalni status i pravo na trajk. Ozlogla-
eni Zakoni o gospodarima i slugama (kojima je radnik mogao biti
zatvoren ako je raskinuo ugovor) 1875. godine su ukinuti i zamijenjeni
Zakonom o .. poslodavcima i radnicima (koji je raskid ugovora uzimao
se kao da je zavrio klasni rat.
No, to je bio samo privid.
U toku razdoblja broj kvalificiranih i nekvalificiranih poslo-
va smanjio se kao posljedica mehaniziranja industrijske proizvodnje,
328
a broj polukvalificiranihposlova se Polukvalificirani radnici
bili su zaposleni da paze na strojeve. Taj zadatak je prije traiospret-
-nost nego Ovaj razvoj dosegao je vrhunac u primjeni te-
vrpci i drugih metoda velike serijske proizvodnje. Besmisleno
je bilo da radnici bez posebnih kvalifikacija osnivaju zanatske sindi-
kate, pa su oni osnivali industrijske ili sindikate. Nova.
tehnologija zahtijevala je formalno obrazovanje za nadzorne
poslove. Tako je pokretljivost prema gore i pojavio se jaz
kvalificiranih radnika i sloja. S druge strane je
radna snaga bila puno homogenija. Bauman da je i interna uni-
fikacija i eksterna separacija promijenila sindikate iz profesionalnih
u klasne organizacije. Time je ponaanje prelo iz
pokornosti u revolucionarnost. pokret je uspostavio
svoje posebno oruje - partije. Polukvalificirani
radnici trebali su takve organizacije vie nego obrtnici. U Evropi, a
donekle i u Americi,7s nakon 1900. godine bile su svjedok
osamostaljene klasne borbe s pojavom revolucionarnog sindikalizma,
generalnim trajkovima, zauzimanjem tvornica i pravim revolucijama.
Nakon prvog svjetskog rata predstavniCi su. ulaziti
u buroaske vlade, a partije su sastavljale vlastite vlade.
Izbrisane su razlike zanatskih i industrijskih sindikata i razlike
unutar klase. Bilo je to razdoblje zrele i jedinstvene
klase sposobne da brani svoje interese .snanih organizacija,
nacionalnih sindikata i partija. Ipak, te organizaciJe nisu
koritene kao instrumenti radikalnih drutvenih promjena nego prije
kao instrumenti pregovaranja i, ponekad, upravljanja dru-
tvima. kao sindikalni funkcionari, ministri vlade i
novi brojnih vladinih komiteta i nadzornih odbora velikih korporacija
i nacionaliziranih industrija uivali su visok drutveni i ekonomski
status.
79
Kada bi napustili te poloaje, nisu se u radnike, nego
su postajali javni slubenici ili direktori.
so
Kolektivni ugovor i
nosti za napredovanje smanjili su napetosti i ponovo su integrirali
klasu u drutveni sistem. Reforma je zamijenila revoluciju.
Uz drutvene i faktore, tehnoloke promjene utjecale su
na razvojni stadij isto tako kao i na prethodne stadije. Primjena
znanosti i tehnologije i velikoserijska prOizvodnja zahtijevali su po-
broj inenjera i i financijskih
i U dio ukupne radne snage zaposlen u neposred-
noj proizvodnji je opadati. Razlike u nadnicama kvalifi-
ciranog i nekvalificiranog rada, te i kancelarijskog
posla su se smanjile. U Britaniji su, na primjer, 1913. godine zarade
mukih bile podjednake onima kvalificiranih mukih rad-
nika; do 1960. godine one su smanjene na 86 postozara:de kvalifici-
ranih radnika. U omjeru prema zaradama nekvalificiranih radnika,
zarade pale su sa 169 na 128 posto.
Sl
Radnici su uspjeli
dobiti naknadu u otkaza ili isteka ugovora, godinje
odmore i kompanijske mirovine, a dano im je i pravo na kupovinu
dionica - to su sve biti povlastice slubenika. Otra gra-
linija radnika i slubenika postupno se izbrisala. Potonji
su osnivati sindikate kad se sindikalizacija rairila
svim radnicima, i sindikati su se udruivali na nacio-
329
r
nalnoj razini. Radnici bijelih ovratnika niskih slojeva sada su mogli
biti lake otputeni nego radnici plavih ovratnika. Slubenici (the
salariat) se pridruuju proletarijatu.
82
Sasvim je prirodno da su se i stavovi mijenjati. Tradicional-
ni kolektivizam oslabljen je kao i tradicionalni individuali-
zam nemanualnih radnika. Dvije skupine su se pribliavale - prema
onome to John Goldthorpe i njegovi suradnici nazivaju dvostruko
arite instrumentalnog kolektivizma kolektivnih sindi-
kalnih akcija kao sredstva za ekonomsku zatitu i napredak) i usredo-
na obitelj individualne obitelji kao sre-
dita ivotnog interesa).8s
Do sada su se promjene - kako god vane bile - odvijale unutar
tradicionalnih granica. Rad je ostao manualan, bez obzira da li je kva-
lificiran ili nekvalificiran. tovie, iako imaju neto
vie obrazovanje, posao je vrsta manualnog rada.
korak u tehnolokom razvoju jest revolucionaran. Manualni
rad, kao takav, zamijenjen je strojevima.
84
To je ono to' dola-
zak automatizacije. Mase nekvalificiranih, polukvalificiranih i
kih radnika su bile zamijenjene kompjutoriziranim strojevima. Ro-
boti zamjenjivati ruke ivih radnika na vrpcama.
nestajati tradicionalna podjela rada na manualnu i nemanual-
nu radnu snagu, gdje prva radi sa stvarima, a druga sa simbolima.
Normalna je stvar da kvalificirani radnik na svom rad-
nom mjestu brOjeve, grafove i simbole. Inenjeri i ekonomisti, teh-
i osoblje za obradu informacija, i laboratorijski
se u velikom broju u proizvodnju. Znanstveno i
osoblje osniva vane odjele za istraivanje i razvoj. Sistemski
programeri i trita druge odjele.
zamjenjuju kvalificirane radnike. Udio ukupne radne snage angairane
u manualnom radu, u kontroli automatiziranih strojeva sa ili bez
nika opadati - i to ne samo unutar neke industrijske grane,
nego i u cijeloj nacionalnoj privredi.
ss
Tradicionalne radionice s mnogo
samostafnih radnika pod kontrolom zamijenjene su malim,
integriranim timovima inenjera i Hijerarhija
i poloaja zamijenjena je strukturom specijalnosti i, u najgorem
hijerarhijom znanja.
86
Tehnoloke promjene bile su i promjenama u obrazovanju.
Potpuna pismenost u razvijenim industrijskim zemljama postignuta je
jo davilO. je ostvareno obavezno srednjokolsko obrazovanje
koje je jednom bilo vaan pokazatelj statusa srednje klase nasuprot
niim klasama kojima je jedva osnovna kola bila domet. Pristup uni-
verzitetskom obrazovanju je osiguran za vie od stanovni-
tva u dobnoj skupini.
87
I kada susretnemo radnike i po-
ljoprivrednike s fakultetskim obrazovanjem - kao to ih danas
- i kada profesori, policajci i vojni oficiri osnivaju sindikate,
obavezni smo da je i vjekovna razlika manualnog i inte-
lektualnog rada nestajati. Istu stvar pokazuje nastajanje
razlike u dohocima.
sB
Ta kretanja morala bi vriti dubok utjecaj na
drutvenu svijest skupina. Odmah vidjeti da je
to
330
C. NOVA KLASA
Da il obrazovani i radnici - koji vie nego
oni u nekim zanimanjima tradicionalno vezanim za srednju klasu -
pripadaju ili srednjoj klasi?89 Da li je drutveno-ekonomski
status slabo uredskog radnika vii ili nii od statusa dobro
radnika u neposrednoj proizvodnji? Da li da se velika i rastu-
armija svih vrsta klasificira kao visokokvalificirani (ma-
nualni) radnici ili kao kvalificirani inenjeri? Ne tako davno
odgovori na ta pitanja bi se Danas oni nisu tako jedno-
stavni. Mogu se predloiti dva odgovora.
Kao prvo, da su se obrazovanje i ivotni standard
klase i dosegli bar razinu nie srednje klase,90 i da
su radnici stil ivota srednje klase, trebamo
ih klasificirati. To je poznata teza o aristokraciji
klase koja se pretvorila u srednji sloj - o klasi koja je po-
stala buroazija. Drugi odgovor je upravo suprotan. Ako nekva1ificirani
radnici potpuno nestaju, zamjenjuju nadnice, razlike
nadnica i znatno se smanjuju i statusno odvajanje kance-
larije i pogona nestaje, tada moemo govoriti o novoj
klasi sastavljenoj preteno od kvalificiranih i visokokvalificiranih ma-
nualnih i nemanualnih radnika, i kategorija.
Pojam srednje klase podrazumijeva da postoji i nia klasa.
ako su radnici udrueni sa suvremenom tehnologijom pomaknuti u
srednju klasu, tada nema nie klase, osim ostatka bive nie klase
kojOj je da nestane. Prema tome nam prva alternativa ne daje
klasifikaciju. Niti je ona empirijski
Goldthrope, Lockwood i njihovi suradnici - a i drugi
znanstvenici u ostalim zemljama - bavili su se empirijskim testi-
ranjem teze o prijelazu klase u buroaziju i nisu pronali
dovoljno dokaza. Oni su da asimilacija u srednju drutvenu
klasu nije u toku, niti je, u biti, eljeni cilj.91 S druge strane, ako osta-
nemo pri tradicionalnom pojmu klase kao proizvod
najsuvremenijeg prOizvodnje i ako imamo na umu da svaki
ekonomski sistem mora imati svoje proizvodne snage, tada se pojam
nove klase opravdanijim. na koji je pojam nove
klase izveden pokazuje da ona nije Kao to je na-
prijed povijesna je klasa prola kroz razvojne
etape i u svakoj od njih je bila nova u odnosu prema povijesnoj epo-
hi. Sasvim te se etape podudaraju s razdobljima tehnolo-
kog i drutvenog razvoja kapitalizma. U tom je procesu dolo do
postupne erozije drutvene diferencijacije ununtar manualnog rada koja
se temeljila na razlikama u kvalifikacijama.
Stvaranje suvremene >>nove klase podrazumijeva da su
prevladane razlike manualnog i nemanualnog rada, i razlike
trudbenika i radnika.
92
Nova klasa sve
vie i vie drutvenih skupina sve dok ne obuhvati svakoga
tko se smatra radnikom - to svakako potpuno razaranje
izvornog pojma. Tada sistem funkcionirati kao potpuni
socijalizam.
331
Da bismo izbjegli nesporazume treba da se nita to
je naprijed ne smije interpretirati kao da upozorava da su
stare razlike i granice uklonjene. je da nisu, niti sve one
automatski nestati. Ne moe se nast,wak' klasne borbe i bit
potreban golem svjesni napor da se izbriu razlike kOje postaju
zastarjele. Posebno je to za najosnovniju od svih njih - onu
nadzornog (i nemanualnog) i ostalog rada.
D3
Kao to je spomenuto u poglavlju 3, glavni prekid u vertikalnoj
pokretljivosti pOjavljuje se ba manualnih (i kancelarijskih)
i nemanualnih zanimanja. Nova klasa dosad jo ne postoji;
ona je in status nascendi.
D4
S druge strane, analiza u ovom poglavlju.
nije usmjerena na prolost ili sadanjost. Ovdje razmatramo probleme
prijelaznog drutva. Prema tome trebamo prolost samo da otkrijemo
kretanja, a sadanjost da utvrdimo polazne pozicije. Sve
drugo odnosi se na promjene koje se po svoj prilici' dogoditi u

Zanimljivo je spoznati da se Marx sa problemom
u svoje vrijeme. Suprotno vjerovanju, u vrijeme kada su
Marx i Engels napisali svoj manifest, homogeni industrij-
ski proletarijat nije postojao ni u najrazvijenijoj zemlji, Engleskoj.
Povijest sindikalizacije jasno je to pokazala. Maurice Dobb upozorava
na (spomenutu u prethodnom odjeljku). da su
se uvjeti radinosti i manufaktura odrali do druge polovice
19. Kao posljedica,
radnika zadrala je osobine prijanjeg razdoblja kapitalizma, pod-
jednako u svojim navikama i interesima, karakteru odnosa u zapoljavanju
i okolnostima eksploatacije. Ostala je nerazvijena sposobnost za uspostav-
ljanjedugotrajnih organizacija ili dalekovidne politike; horizont interesa bio
je posao, pa i lokalna zajednica prije nego klasa; i postojanje individu-
alnih tradicija obrtnika i zanatlija s ambicijom da sami postanu mali poslodavci
dugo je bila prepreka bilo kakvom i irokom rastu sindikalnog siste-
ma, a klasnu svijest da i ne spominjemo... Tek 1870. godine neposredni
poslodavac mnotvu radnika nije bio veliki kapitalist, nego osrednji podugo-
koji je bio i namjetenik, a opet i mali poslodavac radnicima. U stvari,
kvalificirani radnici sredinom 19. bili su u nekoj mjeri
i po psihologiji i po izgledu imali su oznake tog statusa ..D5
Tek u vrijeme Marxove smrti je klasa poprimati
karakter proletarijata. Kao i sada, i tada se teorija morala
razviti dok je proletarijat jo bio u procesu
D. NOVI DRUTVENI SUKOBI
Naprijed razvijeni pojmovni obrazac pomae da se objasne neki
nedavnI takvi kao to su biii studentski nemiri koji su se
proirili u svim industrijaliziranim zemljama oko 1968. godine; zajed-
demonstracije radnika i i inenjera
D6
u kriznim
situacijama; i novi izvori sukoba (kao to je nepostojanje zadovoljst'va
u radu). Analizirajmo ukratko prvi i posljednji od tih triju
332
Omladina je uvijek bila radikaiIia iz razumljivih razloga. Zato je
taj radikalizam, osobito obrazovanom omladinom, mnogo
raireniji danas nego to je biti? sredina danas
nije liita represivnija no to je bila u prolosti. Zato imamo stu-
dentske nemire danas, a ne prije, bar ne istog intenziteta? Odgovor
na to pitanje tijesno je povezan s promjenom drutvene uloge inte-
ligencije.
Tako dugo dok samo malo ljudi obrazovanje, a
mnogi od njih pripadaju ili su povezani s dominantnom klasom,
inteligencija je poseban drutveni sloj u tijesnoj vezi s
klasom. Svakako su pojedini istaknuti intelektualci imali naprednu
i revolucionarnu ulogu u svim drutvenim sistemima u povijesti. No,
njihovih kolega bila je zadovoljna sa stvarima kakve su bile.
Situacija se temeljito promijenila kad je veliki broj studenata dobio
pristup visokom obrazovanju. Dobro je poznato da je vanjska motiva-
cija prisutna na (vie u Americi nego u Evropi jer je u
Americi kapitalizam i razvijeniji) upravo kao i drugdje u sistemu.
Vanjske nagrade sastoje se od statusa, i novca. Ako je mnogo
aspiranata, samo nekoliko njih koji su bili posebno sretni ili osobito
nadareni mogu da dobiju te nagrade. njihovih kolega
se nikada u rang privilegiranog drutvenog sloja - to
je inteligencija biti u prolosti - nego zapeti negdje na
zemlji ili biti apsorbirana u novu klasu. Bit neto
bolje od manualnih radnika, ali druge razlike u njihovu korist
biti velike.
svojim ivotnim izgledima, mladi nazovi-intelektualci
se bune. Neki od njih misle da je muka od nekoliko godina studija
i ispita besmislena cijena koja se mora platiti za besmislen ivot to
slijedi. Tako je hippie pokret sa svojim mnogim potpokretima.
Drugi ne pasivan otpor. Oni misle da treba unititi dru-
tveni sistem. Kako nemaju drutvenu teoriju, oni
mijeaju razaranje drutvenog sistema i njegovih vrijednosti s razara-
njem imovine - ulogu bandita 20. -
i s pokazivanjem negodovanja.
Ako pojedinac nije zadovoljan vlastitim ivotnim izgledima, on
ubrzo ispitivati temelje drutvenog sistema u kome ivi. I tako
studenti otkrivaju Marxov svijet fetiizma robe i alijenacije, Marcu-
seovog jednodimenzionalnog i Frommovo suludo drutvo. Oni
opravdavati svoje individualno nezadovoljstvo i postaju svjes-
niji vanosti drutva.
97
Kako su sami rtve sistema, oni
s ostalim rtvama, npr. rtvama rasizma i imperija-
lizma. Tako pobuna studenata, iako je motivirana vlastitim
interesima - kao to su bile i sve druge pobune u povijesti - postaje
jedan od najprogresivnijih suvremenih drutvenih pokreta.
Bez obzira to brojni studenti nisu klasa nego dobna skupina, oni
mogu drutvenu revoluciju, ali je ne mogu i provesti. U kapi-
a i u obrazovni je sistem produk-
tivan dok je represivan, tako dugo dok u svijet proizvodnje
uvodi disciplinu i poslunost, potrebne za ispravno funkcioniranje biro-
kratskih struktura. Ako se obrazovni sistem nefunkcionalnim u
tom smislu, posljedice se ubrzo osjetiti u proizvodnom sistemu.
333
je utopijski da ili da bi, trebalo
izravno promijeniti drutvo. No, nije utopijski dodati da suvremeno
drutvo - nasuprot prijanjim - ne moe ivjeti bez
Stoga se ne mogu zatvoriti ni na koje vrijeme. Ako je vlada
dovoljno nerazumna da represivne mjere, reakcija moe biti
samo jo Tako se revolucionarna povratna sprega u
sistem.
Kad diplomiraju, mase mladih intelektualaca pune revolucionar-
nih ideja, svoj proizvodni ivot u sredini koja se pro-
mijenila u najmanje dva vana pogleda. Prvo, strojevi postupno zamje-
njuju rutinirani, manualni rad; glavna proizvodna snaga postaje znanje,
a ne snaga Stoga je obrazovana radna snaga drutvena klasa
u razvoju kOja osigurati osnovne proizvodne usluge za drutvo.
Drugo, to se u bogatoj sredini u kojoj je borba za puko
odravanje zaboravljena prolost. Ako ljudi ne moraju misliti o hrani
i zaklonu, oni se brinuti <> slobodi, potenom
drutvu i smislu ivota. inspiriran i proizvodno mo-
tiviran ivot se besmislenim. Nova klasa do-
voljno je obrazovana da moe razumjeti sva ta pitanja. Motivirana
vlastitim interesima, ona biti sklona da pokrene proces temeljnih
drutvenih promjena, i na Zapadu, i na Istoku.
U relativno drutvu, briga oko smisla ivota i rada pre-
staje biti povlastica - ili muka .- intelektualaca. Ljudi su sve manje
spremni da prihvate ivot kao dodatak strojevima il uredima. Sa-
mim odobravanjem poviica, poslodavci ne mogu ukloniti nezado-
voljstvo i pobunu, bar ne zadugo. ivljenja, je
Andre Gorz, koje se proleterima prolog kao
nost reproduciranja svoje radne snage, za radnike, znanstvenih ili
kulturnih industrija postaje upotrebe kreativnih sposob-
nosti za
Istovremeno nezadovoljstvo studentima, radnicima i srednjim
klasama nije To drutveno vrenje pokazuje radikalnu pro-
mjenu u svijesti. Naoko smjerovi, je Bogdan Denitch,
I>masovno nezadovoljstvo studentima u industrijskih dru-
tava,pad u nezavisnosti proletarizacija i ine-
njera, ratobornost strategijski razmjetenih skupinakvalifici-
ranih radnika - su povezani. Oni predstavljaju ranu etapu
u razvijanju svijesti sloja suvremenih industrijskih drutava koji se
moe opisati kao nova klasa!99 Taj nalaz ne bi trebao biti
posebno
U smislu postoji paralela drutvenih procesa
koje je promatrao Marx i onih koje promatramo danas. Industrijska je
revolucija u 19. stvorila industrijski proletarijat, a kasniji raz-
voj postupno je proletarizirao staru srednju klasu. Suvremena znan-
stvena revolucija stvorila je novu klasu koja je apsor-
birati. novu srednju klasu. Do stupnja do kojeg znanstvena revolucija
industrijalizira poljoprivredu, raspodjelu, usluge i administraciju -
u stvari, sve ekonomske aktivnosti - unajmljena radna
snaga, je Ernest Mandel, uklopljena je u proletarijat. 100
Postoji i druga povijesna Stara klasa nije sluila
kao osnova za napredniji sistem - socijalizam - iako je obavljala tu
334
funkciju u kolateralnom sistemu - etatizmu. To je onome to
se dogodilo ranije u povijesti, kad je prijelaz prekid,
kao to je Mandel. Stvaranje nove klase obiljeava
takav prekid kapitalizma/etatizma i socijalizma. Tu - nadajmo
se - prestaje paralelizam. Ono to bismo da se dogoditi u
nije stvaranje opet novog para drutvenih
klasa, nego drutvo bez klasa.
335
Poglavlje 15
U potrazi za strategijom prijelaza
Monimo otkriti glavnog nosioca drutvenog preobraaja da bismo
mogli djelovati na prijelaz k socijalizmu. U potrazi za njim, prikladno
je krenuti od ljudskih potreba. Da bi socijalizam mogao
oQstati, on mora zadovoljavati ljudske potrebe bolje nego svi drugi
konkurentski sistemi. Ako on to ljudi biti motivirani da ga
ostvare. Osnova za ovu analizu je pripremljena alije-
nacije, komparativne efikasnosti i osnova socijalizma u po-
glavljima 4, 6 i 7. Potrebno je da dovrimo analizu i izvedemo za-
za strategiju prijelaza.
. neznatno prijanju antropoloku raspravu, moemo
ti tri aspekta ljudske prirode. je, prvo, bioloko ili prirodno
Zatim je on drutveno Na kraju, on ima iIi isklju-
ljudske kvalitete. Ta je kvalifikacija svakako gruba, ali se
pokazati korisnom. Kao prirodno ima bioloke potrebe
koje se moraju zadovoljiti da bi se tijelo i um odrali zdravima. Kao
drutveno on ima ili drutvene potrebe. Kao
ljudsko je stvorenje koje se samo kreira - on
mijenja svoje okruenje i samoga sebe - i koje se samo ostvaruje -
jer ima kreacije samoga sebe, on nastoji da je upotrijebi: kao to
su Aristotel i Marx razjasnili, svako prirodno tei da ostvari svoje
i pati kad je u tome Potpuno samo ostvarivanje mo-
je jedino ako je slobodan da upotrijebi sve svoje
Iz toga slijedi potreba za samoodredjenjem.
Moglo bi se da tri aspekta ljudske prirode i odgovara-
potrebe povezane s njima, nisu nezavisni nego Na-
posljetku, je jedno, a ne trostruko bi se moglo
da postoji neka hijerarhija potreba koja grubo odgovara
stadijima razvoja ljudske rase.
U skladu s metodolokim pristupom u ovom djelu, htjeli
bismo prethodne teze provjeriti empirijskim testiranjem. Na alost, to
se moe samo na vrlo neadekvatan Psiholoko ispitivanje
ljudskih potreba tek je u povoju. Stoga se dva teorijska pokuaja, koja
spomenuti, moraju raspravljati na njihovom vlastitom terenu.
336
1. Ljudske potrebe
Teorija- potreba nije stara. Pionirsko istraivanje ljudskih potreba
pojedinca vodio je Abraham Maslow.
1
se na svoje.
iskustvo, kao i na laboratorijske eksperimente, Maslow razlIkUje pet
osnovnih potreba. Te potrebe poredane su hijerarhijski prema njiho-
voj relativnoj superiornosti: tj. vie potrebe ne pojavljuju se dok se
nie potrebe donekle ne zadovolje. Vjerojatno je ispravnije opisati
hijerarhiju intenziteta, nego postojanja: s,!. po:
trebe uvijek prisutne, ali njihov intenzitet varira prema hijerarhiJskoJ
strukturi. Ta struktura moe se dati kao: -
1. od svih potreba su fizioloke potrebe (za vodom,
hranom, seksom, itd.). Dok se ne zadovolje, te potrebe vladaju
afektivnom intelektualnom i ljudskih
2. Potr;be za su u hijerarhiji. One
potrebu za i zatitom:
od straha i kaosa; i potrebu za strukturom, poretkom, zakonom I

3. Kad se osigura relativna sigurnost, pojavljuju se afektivne po-
trebe pripadanja i Jjubavi. Ukorijenjenost, koju je posebno _ isticao
Erich Fromm, ide ovamo.
4. Hijerarhijski dalje po redu dolazi potreba za samouvaavanjem
i samopotovanjem. Te se potrebe mogu podijeliti u dva skupa: (a)
elja za snagom, uspjehom, vjetinom, povjerenje s obzi-
rom na svijet, te nezavisnost i sloboda; (b) elja za reputacii0n1,
som, slavom, priznanjem, panjom, ugledom -i
s. ako su sve gornje kategorije potreba zadovoljene
potpuno, ljudsko se i dalje nezadovoljenim i nemirnim,
sve dok ne bude moglo raditi ono za to se ona ili on individuIno
osposobi. Ono to moe biti, on mora biti. On mora biti is.!<ren
prema svojoj vlastitOj prirodi.2 Sposobnosti motive. Zelju
da pojedinac postane ono to potencijalno jest, Maslow zove potrebom
za samoaktua1izacijom. U toj potrebi lako moemo prepoznati Marxovu
ljudsku prirodu tretiranu ne kao filozofsku tvrdnju, nego kao problem
empirijske psihologije. Na. isti
aristotelsko (poglavlje 7). Treba ovdje zamlJemt1 Jednu- vaznu
nejednakost. Zadovoljavanje prvih potreba elju za
njima: to se vie zadovoljava potreba za samoaktuahzaclJom (samo-
ostvarivanjem), to se ono vie eli.
s
_
Istaknuto je da jedna od potreba popisom - sigur-
nost - nije sukladna s ostalim potrebama. To je kao da se hrana raz-
dvaja na hranu i na ukusnost. je da je hrana potrebna, ali se
prednost daje ukusnOj hrani. Dok se zadovoljavanje stvarnih potreba
vri radi njih samih, nije vjerojatno da mentalno zdravi ljudi tee
sigurnosti zbog sigurnosti. Sigurnost je jednostavno preduvjet, sred:-
stvo, a ne cilj.4 greka se k?d
kada dodaju proizvod slgurnosti - tj. usluge poliCIJe 1
vojske- proizvodu robe i
elje.
5
Par Cipela ostaje par CIpela sa Ih bez poliCIJe. Ako pohclJa
ispravno funkcionira, ona da par cipela .Stpga
su nam ostale osnovne potrebe kOJe treba nammti u uVjetima
22 ekonomija socijalizma
337
relativne sigurnosti. Prva od tih potreba odnosi se na puko
odravanje. dvije izrastaju iz da ljudi ive u drutvi-
ma. odrava osobni razvoj, to je posebna ljudska kvaliteta.
To nas dovodi do ispitivanja karakteristika hijerarhije potreba.
Maslow opisuje mnotvo njih, ali ove se, imaju


1. Vie potrebe predstavljaju proli filogenetski ili evolucijski raz-
vitak. Potreba za hranom dijeli se s biljem i ivotinjama. Potreba za
ljubavlju dijeli se s majmunima. Potreba za samoostvari-
vanjem ne dijeli se ni s jednim drugim organizmom. to je potreba
via, to je ljudsko
2. Vie potrebe predstavljaju ontogenetski razvitak. Pri
postoje samo potrebe. Nakon nekoliko mjeseci ivota,
pokazuje prve znake afektivnih veza. jo kasnije, dijete eli obzir i
pohvalu. Potpuno samoostvarivanje trai zrelu osobu; u nekom otu-
svijetu do njega ne mora nikada
3. to je potreba via, manje je nuna za puko odravanje, zado-
voljavanje moe dulje biti i lake je da ona potpuno nestane.8
Vie potrebe su subjektivno manje hitne. kada se iskuse vie
potrebe, one ne nestaju odmah se cjelokupna razina zadovoljavanja
potreba snizi.
4. Vie razine zadovoljavanja potreba bioloku efikas-
nost, dulji ivot, bolji san. itd. Zadovoljavanje viih potreba ima pod-
jednaku vrijednost opstanka i vrijednost rasta.9
Kako znamo da su potrebe na naem popisu stvarno osnovne ljud-
ske potrebe, a nisu prosto neurotski ili drutveno uvjetovane? Maslow
nudi dokaza :10
1. Nezadovoljavanje tih potreba je patogeno, tj. ono ljude fi-
i duhovno bolesnima. .
2. Njihovo zadovoljavanje je naprotiv zdravo. To, naravno, nije
zadovoljavanja neurotskih potreba.
3. Zadovoljavanje se izabire spontano u slobodnim uvjetima.
4. Te potrebe se mogu neposredno na relativno zdravim
ljudima.
Ako je Maslow u pravu, zadovoljavanja tih potreba
stvorit bolesne osobe. A bolesni pojedinci bolesno drutvo.
Koji su simptomi bolesti na razini drutva ikako takvo bolesno dru-
tvo funkcionira, posebno je Erich Fromm.H Drutvo koje
znatno bolje zadovoljava osnovne ljudske potrebe nego druga drutva,
s druge strane, mora biti u nekom temeljnom smislu naprednije drutvo.
Do sada originalna teorija motivacije Maslowa nije bila dobro
potkrijepljena empirijskim dokazima osim u odnosu prema potrebi
samoostvarivanja. Empirijsko istraivanje stvarnih situacija nije uspje-
16 identificirati pet nezavisnih potreba, odnosno potvrditi redoslijed
potreba.
12
su pokuaji da se ukloni preklapanje potreba tako
da se njihov broj smanji na dva ili tri i da se uvede sloniji poredak
uz zadravanje iste hijerarhije. Najuspjeniju reviziju,
se tih je Clay ton Alderfer.
13
Njegova klasifikacija potreba
dobro odgovara mojim uvodnim propozicijama o ljudskoj prirodi.
Alderfer je saeo pet Maslowljevih potreba u tri koje je nazvao po-
trebama za postojanjem, druenjem i rastom. Najprije, ljudi moraju
338
ostati ivi; oni se moraju druiti, odnosno uspostavljati
odnose; i, da bi bili ljudska oni moraju biti kreativni,
_svoju okolinu i same sebe. Prema tome, egzistencijalne potrebe sadre
materijalne i elje. Kada su resursi kao u svijetu
oskudice u kOjem ivimo, probitak jedne osobe je gubitak druge osobe.
Potrebe uspostavljanja odnosa odnose s drugim
ljudima te i razumijevanje. Ovdje aktivnosti
ne predstavljaju igru nulte sume; zadovoljavanje zavisi o procesu di-
jeljenja ili zajednitva. Zadovoljavanje potreba za rastom ovisi o tome
da li osoba nalazi da bude potpuno ono to je i da postane
ono to moe.14
Alderfer je provjerio svoju teoriju u organizicijskim kombinacijama.
Od sedam originalnih propoziCija o funkcioniranjU hijerarhije triju po-
treba, pet ih je prolo test u manje ili vie revidiranoj formi. Prema
tome se razvija ova empirijski teorija motivacije.
15
1. to su egzistencijalne potrebe manje zadovoljene, to one biti
vie eljene.
2. U uvjetima niskog zadovoljavanja i egzistencijalnih potreba i po-
treba za uspostavljanjem odnosa, to su ove potonje manje zadovoljene,
vie se egzistencijalne potrebe. To podrazumijeva fiksiranje
materijalnih ciljeva u autoritarnom s niskim ivotnim stan-
dardom.
3. elja u obrnutom odnosu sa zadovoljavanjem na niskom stup-
nju zadovoljavanja potreba druenja, a pozitivno je korelirana na vi-
sokoj razini zadovoljavanja tih potreba.
4. Kad su i potrebe za druenjem i potrebe za rastom relativno
zadovoljene, to su ove prve vie zadovoljene, to se eljeti
rast.
5. Rast se eli to vie to su manje zadovoljene potrebe za rastom
na niskom stupnju zadovoljavanja i to su vie zadovoljene na
visokom stupnju zadovoljavanja potreba. je
da, kod izazovnih diskrecionih situacija, to je osoba vie zadovoljena,
to ona vie eli, a to vie eli to je vie zadovoljena. Prema tome,
osoba koja je orijentirana k rastu vjerojatno i postajati sve vie
takva.
Slijedi da se jednostavni postulat nedostatak - elja bezuvjetno
primjenjuje samo na egzistencijalne potrebe. Postulat nezadovoljava-
nje-regresija valjan je za egzistencijalne potrebe i potrebe uspostavlja-
nja odnosa. Postulat zadovoljavanja-progresija primjenjuje se na po-
trebe uspostavljanja odnosa i potrebe rasta. Rast je to eljeniji ako
su potrebe za uspostavljanjem odnosa relativno zadovoljene (propo-
zicija 4). Alderferu nije uspjelo otkriti empirijsku potvrdu za
propoziciju koja tvrdi da je eljenost za odnosima funk-
cija zadovoljavanja egzistencijalnih potreba. Drugi su me-
pronali dokaz za tu tvrdnju. hipoteza da zadovoljavanje
niih potreba aktivira vie potrebe moe se opravdati na temelju toga
da vie potrebe postaju urgentnije i da se energija mora
produktivno primijeniti. I u obrnutom kada potrebe nie razine
nisu zadovoljene, energija se troi da se ispravi nedostatak i manje je
raspoloiva za aktivnost na viOj razini.
22"
339
je da je Alderfer u ispitivanju jednostavnosti Maslowljeve
teorije zadrao njegovu osnovnu ideju: ljudske potrebe stvarno se
mogu identificirati i hijerarhijski su poredane. Taj poredak nije kruto
Manipuliranjem faktora okruenja pojedinci se mogu usmje-
riti prema potrebama na niOj razini. I obrnuto, da su sve
potrebe uvijek prisutne, bar u prikrivenom obliku, pOjedinci se mogu
potaknuti da dosegnu stadij rasta bre i da doive
proces zadovoljavanje-elja. Ako su Maslow i Alderfer u pravu, ne-
zadovoljavanje osnovnih potreba ne samo da drutvo bolesnim
nego ga i na promjenu. Promjena podrazumijeva potpunije
zadovoljavanje osnovnih potreba.
Kako moemo koje drutvo potpunije zadovoljava osnovne
potrebe? Postojanje hijerarhije potreba jednostavno rjea-
vanje toga problema. Drutvo koje bolje zadovoljava vie potrebe,
eo ipso bolje zadovoljava sve druge potrebe koje su nie na hijerar-
hijskoj ljestvici. Dosljedno tome, dovoljno je da se pokae da socija-
lizam zadovoljava potrebe za samoostvarivanjem bolje od kapitalizma
ili etatizma, pa da se dokae da on bolje zadovoljava sve ljudske po
trebe i da je, u tom smislu, drutveno-ekonomski sistem.
Il. Potrebe na razini drutva
Prije nego nastavimo moramo ukloniti jednu Klasifika-
cija osnovnih potreba sa stajalita individualnog razvoja nije ista kao
njihova klasifikacija sa stajalita izgradnje drutvenog sistema. Mo-
ramo otkriti kako shemu s vie stadija na mikrorazini -
fizioloke, afektivne potrebe, potrebe za samopotovanjem i samo-
ostvarivanjem ili egzistencijalne potrebe, potrebe za uspostavljanjem
odnosa i potrebe rasta - u shemu koja bi se mogla primijeniti na
makrorazini. Analiza povijesnog iskustva, kao i prua odgovor.
1. da fizioloke ili egzistencijalne potrebe imaju kvalitetu
opstanka, ni pojedinac, a ni drutvo ne mogu postojati ako te potrebe
nisu zadovoljene. Na razini drutva, ta je kategorija proirena tako da
obuhvati sve potrebe, kao to su hrana, i zaklon.
. 2. Kada se potrebe relativno zadovolje, se nagla-
eno potrebe koje moemo zvati kulturnim potre-
bama. Ljudi se najprije bave svojim tijelom; zatim se baviti
svojim duhom. Obrazovanje, zabava, umjetnost i znanost idu u tu
skupinu. Tu treba zdravlje. Na najniem stadiju,
zdravlje . se razmjenjuje za materijalne udobnosti.
Zdravlje postaje primamo tek kad je dostignuta minimalna razina
ivotnog standarda.
3. Prva dva stadija pridonose ivotnom standardu, dva
kvaliteti ivota. U relativno drutvu, ljudi se sve vie bave
takozvanim slobodama. potrebe (sloboda govora,
savjesti i okupljanja itd.) odgovaraju potrebama samopotovanja iz
. Maslowljeve klasifikacije, a su i u Alderferove potrebe za
uspostavljanjem odnosa.
340
I
.,
4. Na kraju, u i slobodnom drutvu glavna pre-
okupacija se na rast na potpuni razvoj inherent-
-nih i sposobnosti svakog pojedinca. Nije jednostavno
voljno da se preivi, da se uiva u ivotu i da se bude Kao
poseban i (formalno) jednak skupine; neophodno je, da
se ivi vlastiti, i ivot. Ta potreba za autentF-
i odgovara svakako potrebi za samoostvari-
vanjem (Maslow) i potrebi za rastom (Alderfer). Ona afek-
tivne potrebe jer osobni ivot ne moe biti ako su solidar-
nost, ljubav, prijateljstvo, itd. ili
Stadiji 1. i 4. su isti na razini pojedinca i drutva, a stadiji 2. i
3. nisu. Nadalje, povijesno dokazivanje nije jednostavno. Gore dana
periodizacija odgovara razvoju. U razvoju,
su slobode uspostavljene prije nego su bile zadovoljene kul-
turne potrebe irokih narodnih masa. Nije teko objasniti tu povijesnu
neodredivost.
. Preduvjet za razvitak kapitalizma bilo je uspostavljanje slobodnog
trita. To je, opet, trailo da se uklone restrikcije feudaliZma
i da slobode ne budu dostupne samo aristokraciji nego i
buroaziji. S druge strane, proletarijat nije mogao poboljati svoj po-
loaj u odnosu prema buroaziji sve dok slobode nisu Pl:"0-
irene na sve drutva. bez obzira na njihovo porijeklo i
imovinu. Tako je klasna borba stvorila demokraciju,. a kul-
turne su se potrebe i dalje zadovoljavale u rudimentarnoj formi. _
Promotrimo sada povijesnu situaciju u kojoj je, zbog
revolucije, ekonomski rast znatnije ubrzan i koristi su dosta podjedna-
ko raspodijeljene u drutvu. Ljudi sada biti vie zaokupljeni po-
boljavanjem ivotnog standarda nego politikom. Naravno, nije vjero-
jatno da se nepostojanje demokracije moe dugo bez
otvorene prinude. No, prinuda nije differentia specifica eta-
tizma. Ona postoji i u kapitalizmu. tamo ona uzima oblik
ekonomske prinude. Kada povremeno odbiju da podnose
nastavak ekonomske eksploatacije, ekonomska prinuda odmah se
zamjenjuje prinudom. lG
S porastom potronje i kulturne razine stanovnitva teko je
puniji razvitak demokracije u
sredini. materijalno blagostanje i demokracija vode
postupnom zadovoljavanju kulturnih potreba (besplatno obrazovanje
na svim razinama, zdravstveno osiguranje, otvaranje muzeja i umjet-
galerija, itd.). Tako se oba sistema pribliavaju stanju u kojem
relativno zadovoljavanje materijalnih, kulturnih i potreba
stvarati prilike za radikalnu drutvenu promjenu u smjeru samoodre-

Ill. Rad: njegova dekompozicija i reintegracija
Potrebe se zadovoljavajU radom. To nije samo u svakida-
njem smislu da rad proizvodi robu i usluge za potronju nego i u
vanijem smislu da je rad osnovna ljudska aktivnost. Stoga posto-
jati neka korelacija tipova zadovoljavanja potreba i tipova .
341
rada. U prva tri zadovoljavanja potreba, rad je samo sredstvo
i to Osoba prodaje radnu snagu i radi da bi se postiglo neto
drugo. Kao takav, rad je muka, bol, troak, neto to se treba
Situacija se radikalno mijenja u stadiju zadovoljavanja po-
treba: rad postaje uivanje, potreba, cilj za sebe. Promotrimo neto
blie taj proces. .
. Rad je kompleksna aktivnost s nekoliko dimenzija. Razvoj kapita-
lizma i etatizma pratila je dekompozicija rada u smjeru njegovih raz-
Cjelina se rastavila na komponente, komponente
postaju samostalne i proces zavrava u alijenaciji. Rad obrtnika ili
seljaka nediferenciranu cjelinu. Prvi korak u dezintegraciji .
radnog procesa bio je da se odvoji od izvora opskrbe i od
kupaca. zadrava svoja sredstva za proizvodnju i kon-
::adni proces, ali postaje zavisan i eksploatiran od
kapltahsta. To Je btIo poznato kao sistem davanja na izradu (putting-
-out system). korak u procesu bio je da se odvoji
od sredstava za proizvodnju. To je bio i najtei korak i trajao
je U Britaniji on je polja; u Sovjetskom
Savezu kolektivizaciju. On je pretvaranje ljudskih u do-
datke strojevima, u faktor proizvodnje zajedno sa svim ostalim fak-
torima kao to su kapital i zemlja. Rad je bio reduciran na: rad
-, i jednostavni rad - a radnici su postali unajmljene ruke.
Naravno, su odbili da rade, bunili su se, pokuali su da
se ujedine kako bi kontrolirali svoju sudbinu. No vlasnici su bili
razboritiji. '
Savez radnicima napadan je okrutnim kanjavanjem; za-
tvaranje i otputanje bile su kazne za trajkove. Radnici su bili vezani dugo-
ugovorima, po nekoliko godina, i bili su progonjeni kao vojni
bjegunci ako su napustili radno mjesto... je prisilno regrutirana
radna snaga za privilegirane ustanove svih vrsta, a roditeljima koji svoju
djecu nisu poslali na rad prijetilo se visokim globama.17
Te metode, za Evropu u razdoblju od 16. do 18. sto-
ponovo su se pOjavile u evropskim kolonijama u 19. i 20.
Odvajanje od sredstava za proizvodnju nije
samo diferencijaciju rada na slobodan i unajmljeni nego i nje-
govu dekompoziciju na manualni i nemanualni. Potonji tip rada za-
drao je vlasnik za samoga sebe. Ekonomski razvoj i
podjela rada gurnula je dekompoziciju korak dalje. Vlasnik je
unajmljivati osobe s neophodnom da se bave
problemima proizvodnje u poslovanju kOje je postajalo sve sloenije.
Tako je unajmljeni rad dopunjen unajmljenim umnim radom.
Vlasnik je za sebe zadrao samo poduzetnitvo, tj. cjelokupnu kontrolu
i nadzor. unajmljena je i vrhovna nadzorna radna snaga,
a vlasnik je ostao samo vlasnik, i prost. Drugim u posljed-
njem stadiju dekompozicije rada direktori su odvo-
jeni od rentijera; potonji, kapitalisti, vie nemaju proizvodnu
funkciju. U oba tipa unajmljenog rada - manualni i
nemanualni - fragmentirana su u jednostavne rutinske zadatke koji
ne trae vjetinu, ni inteligenciju.
342
Taj proces dekompozicije koji je stvorio nekoliko parcijalnih radni-
ka imao je najmanje tri vane posljedice. Prvo, tok dekompozicije -
manualni rad, iznajmljeni umni rad i unajmljeni nadzorni rad - u
isto je vrijeme poredak drutveno-ekonomskog poloaja ili drutvenih
slojeva u suvremenom klasnom drutvu: manualni radnici zauzimaju
najnii poloaj, privredni i efovi najvii. Drugo, koliko god
se to moe paradoksalnim, razni slojevi imaju do
interese u drutva. To je za vla-
klasu. Manualni radnici, s druge strane, jo su u niih
potreba, je zadovoljavanje sasvim kompatibilno s
drutvenim sistemom. U Sjedinjenim Dravama se to odraava preko
konzervativnih stavova sindikata koji su ponajprije orijentirani prema
poboljanjima materijalnog blagostanja. U Sovjetskom Savezu inte-
lektualci imaju slabu podrku radnika u traenju sloboda.
da potrebe nisu pSiholoke konstante, nego kulturne varijable
(s psiholokom jezgrom), to stanje stvari moe se dugo tako
da se umjetno napuhuju nie potrebe. i prosto vlasnitvo
- ili privatno ili dravno - bez proizvodne je funkcije i postaje
smetnja rastu, to ga disfunkcionalnim. Institucije koje nemaju
funkciju ili su nefunkcionalne, prije ili kasnije zamjenjuju se onima
kOje su pozitivno produktivne. S druge strane" i prost rad, tj. otu-
rad, ne moe se tolerirati kada su jednom osnovne potrebe
relativno zadovoljene. Stoga se evolucijski korak moe sasto-
jati samo u obrtaju prolih kretanja. Dekompozicija rada dosegla je
svoje krajnje granice. U se moe reintegracija
na novoj osnovi. Ta nova osnova moe biti jedino
IV. Osnovna strategija
Kako do reintegracije i sredstava za proizvod-
nju, komponenti rada? Koja drutvena snaga to provesti?
Tradicionalan odgovor glasi da je proletarijat ta drutvena snaga.
Vidjeli smo, da proletarijat ne prelazi sindikalnu svijest,
odnosno ostaje unutar sistema dekomponiranog i rada. To
je posebno ako sistem ostavlja dovoljno prostora za zadovolja-
vanje niih osnovnih potreba. Nude se dva rjeenja toga problema.
Prvo rjeenje predloio je Lenjin. U skladu sa svojom idejom da
je klasa nesposobna da stekne svijest svojim
vlastitim naporima, on je da se organizira disciplinirana
partija aktivista koje predvoditi revoluconarni intelek-
tualci koji mogu usmjeravati i obrazovati radnike i koji bi vladali
diktatorskim metodama dok se ne uspostavi svijest. Ta
strategija se pokazala kao efikasna, ali drutveno samouni-
Ona stvara etatizam, ne socijalizam.
Druga strategija sastoji se u traenju neke druge revolucionarne
snage izvan proletarijata. Takva snaga nalazi se u studentima, radi-
kalnim intelektualcima i eksploatiranim manjinskim skupinama u raz-
vijenim zemljama, a u seljacima u nerazvijenim zemljama. Ako privre-
meno ostavimo po strani problem seljatva, tada drugu strategiju
343
, J
dobro predstavlja rad Herberta Marcusea. Na temelju svog osnovnog
poloaja u proizv6d!1om procesu, tvrdi Marcuse,
. na temelju svoje brojnosti; i tereta eksploatacije, klasa jo je po-
vijesni agens revolucije; na osnovi svog doprinosa stabiliziranju potreba si-
stema, ona je postala konzervativna," pa i kontrarevolucionarna snaga.
Objektivno, 'po sebi', radna snaga jo je potencijalna revolucionarna klasa;
.subjektivno, 'za sebe', ona to nije.18
Dok. radnici postaju konzervativni, male i slabo organizirane sku-
pine borbene inteligencije, se od srednje klase poput stanov-.
nika geta, odvajaju se i od organizirane klase i zbog svoje
svijesti i svojih potreba funkCioniraju kao snani pospjeitelji pobuna
unutar kojoj, po svom klasnom porijeklu, pripadaju.19 Razra-
tu ideju do njenih krajnjih konzekvenci, Marcuse zavrava u
slijepoj ulici:
Uspostavljena demokracija jo osigurava jedini zakoniti okvir za promjenu
i zato se mora braniti od svih onih pokuaja desnice i centra da
taj okvir, no istovremeno, uspostaVljene demokracije status
quo i promjenu. Drugi aspekt iste radikalna promjena
ovisi o masovnoj osnovi, no svaki korak u borbi za radikalnu promjenu
. iiolira opoziciju od masa i izaziva snaniju prinudu... dalje
iiglede za radikalnu promjenu... Stoga je radikal kriv - ili za predaju
vlasti statusu quo ili za krenje zakona i reda statusa quO.20
Nasuprot Lenjinovoj, Marcuseova strategija nije se pokazala uspjenom
"i nikada i
- Kamo idemo odavde? Da li je drutveni preobraaj inherentno nemo-
kao kvadratura kruga? Ako rjeenje zataji, uvijek je
. dobro da se prvo potrae uzroci neuspjeha. da klasa
(plavi ovratnici) predstavlja pola stanovnitva - eksploatiranu po-
lovicu, k tome - nije preobraaj bez
klase. I Lenjin i Marcuse bi se sloili s tom propozicijom i ona je
zapravo ovdje slaganje prestaje. Lenjin
i stara ljevica su pogrijeili - usprkos svim verbalnim uvjeravanjima
u suprotno - u tretiranju proletarijata kao objekta promjene; u
stavu da se proletarijat mora i voditi. U stvarnosti, emancipaciju
klase mora izvesti sama klasa u pravom smislu te
a ne inspirirani ili partijska elita. Marcuse i nova ljevica
su pogrijeili u pojednostavljenom dijeljenju stvarnosti: ili zakon i
red ili radikalna promjena. Zato ne upotrijebiti zakon i red za pro-
mjenu?
Pitanje pojasniti povijesna paralela. Pretpostavimo da smo u
feudalnom drutvu i razmiljamo o tome kako ubrzati
preobraaj. to Najrazboritije je da otkrijemo temeljne
institucije - one koje zapravo vode sistem - i poku-
amo ih presaditi u feudalnu sredinu. Institucije koje traimo su
-univerzalno trite, tj. slobodno trite, i proizvoda, i faktora.
vanje ima svoje probleme, naravno, i tijelo drutva moe odbaciti
instituCije. No, pretpostavimo da smo uspjeli. Institucija
344
postupno iznutra nagrizati feudalnu strukturu i ona se"
raspadati. Ako se sve moe kupovati i prodavati, ubrzo feudalna
imanja i aristokratske titule biti na prodaju i vlastela
ubrzo davati prednost rentama slobodnih najatI!nika u
odnosu prema radnim uslugama kmetova. Ovaj misaoni eksperiment
nije potpuno izmiljen, naravno. Evropske apsolutne monarhi1e su se .
do nekog stupnja stvarno tako ponaale. Vremenom, su go-
spodari izgubili svoju vlast. Kao to je Adam Smith: Za zado- -
voljavanje najdjetinjastijih, najpodlijih i najniih od svih tatina, oni
su postupno trampili svoju cijelu i vlast i postali kao
svaki solidan ili trgovac u gradu.21 "
Temeljna institucija socijalizma je samoupravljanje. Glavni zadatak
ove studije bio je u stvari da ispita i potvrdi ovu tvrdnju. Ako je uve-.
deno samoupravljanje (u trinim i netrinim bilo u
bilo u ono
stare proizvodne odnnose i konacno ce dezmtegnranI SIstem moratr bIti
zamijenjen to je primj.erenije .!oj instituciji. u
upravljanju (i u lokalnoj upraVI), boreCI se za stalno SIrenje partiCipa-
cije dok ona ne dosegne puno samoupravljanje, radnici svakodnevno
kako kontrolirati svoju sudbinu, kako drutvenu
jednakost, kako unititi zastarjele hijerarhije. Oni to bez
Oni se pripremaju za Zakon l red
upotrebljavaju za tu svrhu. se samoupravljanje ne moe
uspostaviti preko No, to se nije dogodilo ni tri:-
tu. I upravo kao to razvoj trita ne moe biti bez
obzira kako postupan i nepravilan bio, tako ni rast participacije od
njenih primitivnih oblika savjetovanja do samostaln_og
samoupravljanja ne moe biti usprkos svim pokusa-
jima da sezloupotrijebi za statUsa quo.
Problem osnovne strategije ne bi se trebao interpretirati na po-
jednostavljeni Posebno su drutveni sistemi sposobni spojiti
i funkcionirati jo vrlo dugo. sistem
okarakteriziran je demokracijom i privatnim vlasnitvom.
No, vlasnitvo autokraciju na radnom mjestu. Kompatibiln?st po-
demokracije i ekonomske autokracije je
njem buroaskog ivota u posebne aktivnosti, i buroaske osobe u
odvojena, parcijalna poznata kao i
Rad kao sredstvo, pasivni konzumerizam i formalne slobode
odravaju sfere odvojenima, a buroaske osobe Samo
kad se tri odvojene sfere integrirati - to se, se, sada do-
- demokracije u jednoj sferi i autokracije
u drugoj postaje i mora se razrijeiti.
Postburoasko drutvo nije imuno na Manje
razvijenu zemlju koja socijalizam moe obiljeavati industrij-
ska demokracija i autoritarizam. Samoupravljanje na radnom
mjestu i hijerarhija izvan njega su kontradiktorni. Razlozi koji
mogu opravdati to dvoje razmatrat poslije (poglavlje 18).
tim, ako se ne svjesni napor za rjeavanje te ona
moe ostati dugo prisutna. Osnovne potrebe sistema bit zadovolja-
vane razvrstavanjem kOje naravno alijenaciju i razvoj
345 "
drutva. Samoupravljanje je najsnanija raspoloiva po-
sila promjene. Ali, ono nije panaceja.
Samoupravna reintegracija je, a je tehnoloki
razvoj. Iako masovna proizvodnja koja primjenjuje manje sloenu
tehnologiju ere pe nuno fragmentaciju rada
i unitavanje vjetina, ona ih bar racionalnim s aspekta troko-
va. U takvim okolnostima nadzornici su koordinatori rada koji znaju
sve to i radnici, i malo vie. Poloaj nadzornika u kvalifikacij-
skoj hijerarhiji se da opravdava njihov poloaj u hijerarhiji
vlasti. Razvijena tehnologija ere potpuno
trend i pridonosi stvaranju vjetina. Strojevi obavljaju jednostavne
proizvodne zadatke; automatizacija radnu fragmentaciju nepo-
trebnom i trokovno neracionalnom. Nekvalificirani rad, a poslije i
polukvalificirani rad, nestajati. Koordinator vie ne vlada svim
vjetinama svojih radnika; on se mora osloniti na njihov savjet i on
gubi svaku objektivnu osnovu za drutvenu Sada je ko-
ordinator samo jedan mnogim specijalistima. Iako nova tehnolo-
gija ne unitava nuno hijerarhiju vlasti, ona je iracionalnom.
Samoupravljanje je prirodnija organizacija proizvodnje u situ-
aciji kada su zamijenjeni strojevima a sudionici su podjednako
obrazovani.
Samoupravljanje se moe uvesti nasilno (i revolucionarno) ili mirno
(i Ono se moe primijeniti u nerazvijenim ili industrija-
liziranim, odnosno razvijenim zemljama.
22
Ono se moe razvijati u
ili sredini. Tako se moe razlikovati dvanaest
prijelaznih profila. svi ti profili nemaju empirijski sadraj.
Prije smo analizirali razloge zbog kojih nije vjerojatno da nasilna .
revolucija izbiti u razvijenoj zemlji. Osim toga, povijesna je
da se takva revolucija nije dogodila. To broj smanjuje za
dva profila. Zatim, u nerazvijenim zemljama vlada toliko siromatvo
da je manje vana razlika kapitalizma i etatizma. To predstav-
lja dalje smanjivanje za dva profila. Na kraju, je najlake gra-
diti socijalizam u razvijenim zemljama, a najtee - ako se moe
- djelovati na preobraaj u siromanim, najmanje raz-
vijenim zemljama. Ako se ta dva suprotna mogu rijeiti,
srednje industrijaliziranih zemalja ne bi trebao predstavljati posebne
Dosljedno tome, u poglavljima ispitat ova tri
prijelazna profila: razvijene zemlje, razvijene
zemlje i nerazvijene zemlje.
346
-
Poglavlje 16
Putovi prijelaza:
Razvijene zemlje
Donoenje prava glasa u Engleskoj napisao je Marx 1852.
godine, bila bi ... mnogo vie mjera nego bilo to drugo
to je tako nazvano na Kontinentu. Njen neminovan rezultat ovdje (u
Engleskoj) je klase.l godina
poslije njegov prijatelj i suradnik Friedrich Engels napomenuo je
u pismu: godina smo Marx i ja neumorno. ponavljali da
je za nas demokratska republika samo oblik u kojem borba
klase i klase kapitalista prvo moe postati
i tada zavriti zajedno s pobjedom proletarijata.2
Danas, nakon toga, sve razvijene zemlje imaju
dugo uspostavljeno pravo glasa. Mnoge od njih su repub-
like, a one koje nisu, ponekad su od onih koje jesu. U
dvije zemlje na koje su se pozivali nai autori, Engleskoj i
radnici predstavljaju stanovnitva. U obje zemlje
partije su ili na vlasti ili su to bile nekoliko puta u prolosti. U nekim
drugim zemljama socijaldemokratske partije su drale vlast
mnogo godina. Pa ipak, ni u jednoj od njih nije uspostavljen socijali-
zam. Ne moe se ni da se to uskoro dogoditi. Do sada su
i nasilna revolucija i mirne - i postupne - reforme propustile da
dovedu do socijalizma.
Naa analiza otkrila je neke od razloga. razvoj bio
je dovoljno brz da svim klasama udio - iako nejednak -
u probicima. klasa je mogla davati i eko-
nomske ustupke, a ipak zadrati u rukama i ekonomsku vlast.
Radnici su bili zaokupljeni niim razinama zadovoljavanja potreba i
nisu uspjeli razviti djelotvornu svijest. organiza-
cije, sindikati i partije bile su do velikog stupnja integrirane u sistem i
nisu uspjeli stvoriti valjane radikalne alternative. U borbi za opstanak,
sindikati i partije bili su prisiljeni izgraditi birokratske struk-
ture koje su njihovu vlast, ali su znatno smanjile njihov socija-
potencijal. Jednom drutvo nije bilo zrelo za socijalizam.
Marx i Engels su nesumnjivo bili u pravu kada su tvrdili
da su najpovoljniji uvjeti za preobraaj u demokratskim
sistemima. Mi moramo ispitati kako se ti uvjeti. mogu efi-
kasno iskoristiti. To moemo provesti u est stadija: prvo,
njem dva osnovna preduvjeta drutvene promjene; zatim, razmatranjem
raspolOivih instrumenata; i na kraju, triju institucio-
nalnih promjena.
347
1. Kriza zadovoljavanja potreba
Kad god dolazi do .. nesklada proizvodnih snaga i proizvod-
nih odnosa, prije ili poslije prilagodit se potonji. U novom kapita- -
drutvu taj nesklad se odraava u propustu drutva da _ za- _
dovolji osnovne potrebe. produljenu bijedit rad-
klase, socijalisti 19. vjerovali su da bi neuspjeh u po-
boljanju materijalnog ivotnog standarda stvarao nezado-
voljstvo -koje bi dovelo do revolucionarne eksplozije. Pokaza-
lo se da to vjerovanje nije opravdano. Stoga je ono bilo zamijenjeno
drugim, u vezi s drutvenog karaktera proizvod-:-
nje i privatnim prisvajanjem. krize, mnogi
socijalisti (Louis Boudin, Fritz Sternberg i, iako s objanje-
njem, Henryk Grossmann) su vjerovati da kapitalizam
postati sve nesposobniji da uskladi ponudu i potranju, privredni cik-
lusi postat sve nezaposlenost porasti, dalja akumulacija
postati -neostvariva i sistem se na nekoj slomiti. To se nije
dogodilo. Teorija Zusammenbrucba pokazala se pogrenom. Sistem je
uspio znatno ivotni standard pa i smanjiti nejednakost
u raspodjeli dohotka. Nezaposlenost i privredni ciklusi, iako nisu
uklonjeni, dovedeni su pod kontrolu. Stopa rasta i akumulacije se

raireno vjerovanje ticalo se kolonija. je
da su kolonije neophodne za normalno funkcioniranje kapitalizma
jer su one osiguravale trite za kapitalni i robni izvoz (Rosa Luxem-
burg). Imperijalizam, onakav kakav je bio, rezultirao je iz potrebe da
se osiguravaju stalno sve ira trita. Bez njih kapitalizam ne bi opstao.
Nakno drugog svjetskog rata, dezintegrirala su se kolonijalna carstva,
bive kolonije stekle su nezavisnost - a kapitalizam je preivio -
uz trgovine bre nego ikada prije. nije sistem
promaio da zadovolji potrebe u potronji ili u akumu-
lacije, odnosno u strukturi trita, nego u samom procesu rada.
Centar za istraivanje pri u Michiganu vodio je 1969.
godine ispitivanje koje je obuhvatilo. 1500 radnika. U to
vrijeme je stanovnitvo Sjedinjenih Drava uivalo najvii ivotni stan-
dard na- svijetu. Pronalo se da je svaki radnik ispod 30 godina
starosti bio nezadovoljan svojim radom. Udio je bio isti i za plave
oVratnike i za bijele ovratnike ispod 30 godina starosti. Udio ne-
zadovoljnih radnika bio je isti za sve razine obrazovanja. Od osam
najvie rangiranih aspekata rada, est se odnosilo na sadraj posla
radnika. Dobra dola je tek na peto mjesto, nakon zanimljivog
posla, dovoljno i opreme za obavljanje posla, dovoljno auto-
riteta za obavljanje posla.
3
Anketa je provedena kad je postalo jasno da
nezadovoljstvo radnika dovodi do ozbiljnih u proizvodnji
kao to su trajkovi, visoka fluktuacija radnika, izostanak s posla,
slaba kvaliteta proizvoda, usporavanje i otvorena sabotaa. Mladi
radnik. .. kae da mrzi svoj posao, osobito monotoni. Kadto ga
toliko mrzi da namjerno ubaciti francuski u stroj ili se odati
drogama da pobjegne dosadi. Njemu nita ne ako je posao bolji
no to je bio, ili ako mu donosi zaradu i benefiCije nego ikad.14
4
obrazovan radnik nije vie spreman smatrati da je nje-
348
gov rad samo sredstvo dabi dobio neto drugo. On se eli baviti
poslom. Izgledi da se priteu remeni svake -dvije minute
tokom osam sati u trideset godina ne podiu ljudski duh. Mladi rad-
nik da nije gospodar svoje vlastite sudbine. On od
nje svaki put kad mu se prui prilika. To je razlog zato postoji prob-
lem izostajanja s posla.5
Naknadna istraivanja pokazala su dalje pogoravanje situacije
poslije 1973. godine. 1973. i 1977. godine radnici do-
ivjeli su pad u zadovoljstvu koje im prua rad, namjeri da
ostanu na sadanjem poslu, ivotnom standardu i zdravljU.
Pad u cjelokupnom zadovoljstvu bio je prodoran i utjecao je
no na sve demografske i profesionalne klase koje smopromatrali.6
su i samostalni osjetili pad u zadovoljstvu, nalik rad-
nicima i slubenicima. Smanjenje u ivotnom zadovoljstvu bilo
je dva puta od smanjenja u radnom zadovoljstvu (mjereno
brojem standardnih devijacija). Radnik se vie ne zadovoljava kolek-
tivnim ugovorom kojim se tretira kao kategorija Niti on
tolerirati da ga se premjeta s jednog na drugi posao ili stavlja
da radi na stroju kao dodatan alat a da ne sudjeluje u
o tome. Sistem je naiao na nerjeivo Nezaposlenost vie
ne dovodi radnike u red; ona stvara opasno previranje. S
druge strane, zaposlenje stvara volju da se kontrolira vla-
stita sudbina.
Boije obrazovanje i dalji porast ivotnog standarda
te stavove. Isto djelovanje imat promjene u obitelji do kojih je
dolo zbog poloaja ena. Kad je mukarac jedini hra-
nitelj, on pretrpjeti sve kako bi mogao izdravati svoju obitelj.
Tako dugo dok novac i tako dugo dok hranitelj obitelji nije
ugroen, mukaraca prihvatiti ... radnu rutinu kakva god ona.
bila. ako uloga mukarca kao hranitelja postaje manje
vana, postoji opasnost da se trono zakonsko
slomi potpuno.7 U tom pogledu zapoljavanje ena i besplatno ko-
lovanje djece je temeljitu promjenu. drugovi dijele
financijsku odgovornost, socijalno osiguranje i besplatno kolovanje
da se ne mora tedjeti za starost, medicinske usluge i
kolarine. Kao najvanije ivotne brige javljaju se drutveni odnosi;
uvjeti rada i kvaliteta ivota.
Radnici su sve osjetljiviji na to kako se prema njima postupa, a
poslodavci postaju sve ranjiviji. Za njih je radno nezadovoljstvo oz-
biljna opasnost. Robovi i kmetovi mogu raditi samo na najjednostavni-
jim grubim strojevima. Sloeniji strojevi izumljeni u toku industrij-
ske revolucije zahtijevaju slobodnu radnu snagu. Kompletna
vrpca miruje ako jedan radne skupine nedostaje.
rad u tvornici moe veliku tetu koja nije
razmjerna troku nadnica. Vie se glavne utede u trokovima proiz-
vodnje ne ostvaruju preko sniavanja nadnica. Utede se
postiu preko poboljavanja proizvoda, smanjivanja otpada i izbjega-
vanja obustava rada. Za ispravno funkcioniranje suvremenih proizvod-
nih snaga nuno je da radnici budu odgovorni i pouzdani. Da bi to bili,
oni moraju biti zadovoljni svojim poslom. Zbog toga poslodavci -
bez obzira na svoje osobne ili klasne preferencije - moraju
349
lijek za radno nezadovoljstvo. I, stvarno, oni su zaokupljeni
isprobavanjem svih vrsta rjeenja koja su im ponudili. U
Sjedinjenim Dravama uvedeno je posebno zakonodavstvo da se brine
o istraivanju za rjeavanje problema alijenacije
radnicima i osiguravanju probnih prOjekata i pruanju po-
da bi se pronali za rjeavanje tog problema.8
Da bi rad postao manje monoton i dosadan, poslovi se moraju
rotirati, moraju se obogatiti i proiriti; poslovi se moraju na
vii stupanj tako da bi radnicima put za uklanjanje poslova
koji umrtvljuju; izolirani morali bi se zamijeniti autonomnim
radnim skupinama, a autokratska uprava participativnom. }>Znanstve-
na organizacija rada kojom su kompleksne operacije ra':
u osnovne pokrete koje radnici trebaju obavljati kao dresirana
marva, morala bi se napustiti, a trend preokrenuti. Dijelovi bi se mo-
rali ponovo ujediniti. vrpca u tvornici automobila mora se
u odVOjene timove.
9
Bolje bi bilo da se slubenicima za
naplatu u telefonskOj kompaniji prepusti potpuna odgovornost za odre-
nego da rade istu operaciju za svaki
rad morao bi se nadomjestiti timskim radom, a radni timovi bi morali
dobiti neku samostalnost u izradi oblika i sadraja posla. Radnici bi
morali imati vlast da kontroliraju sastavljanje proizvoda i dodjelu
poslova na vrpcama. Nadnice po satu morale bi se zamijeniti
tjednim Morale bi se ukloniti uvredljive razlike u statusima.
Pogodnosti posla za radnike plavih ovratnika !poraju se izjed-
s onima koje imaju radnici bijelih ovratnika.
komiteti za kvalitetu radnog ivota (kao to su
dogovoreni u UAW* u Sjedinjenim Dravama 1973. godine) morali bi
se osnovati. U vedskoj je val estokih trajkova u zimi 1969/70.
godine interpretiran kao izljev akumuliranog nezadovoljstva. Na ini-
cijativu sindikata, socijaldemokratska vlada uspostavila je komisije
koje su trebale predloiti zakone za utjecaja radnika u rad-
noj sferi ivota. Ubrzo je dovreno zakonodavstvo s kojim je pobolja-
na zapoljavanja, radnici su dobili manjinska zastupstva
u odborima kompanija i je prostor aktivnosti na radnom mje-
stu predstavnika sindikata.
lo
I u drugim zemljama dolo je do masov-
nih trajkova,. a vlade su morale reagirati mjerama.
Sve te mjere dovele su do dobitaka u produktivnosti,
radna diSCiplina se poboljala, smanjeni su trokovi za nadzor i uprav-
ljanje. Poduzete mjere su pridonijele poboljanju radnih uvjeta
i humanizaciji rada.
Dobro je vidjeti kako se kapitalisti da poboljaju radne uv-
jete - sasvim suprotno onome to se u Marxovo vrijeme
kada su eksploatatorski sistem, dugi radni dan i niske nadnice bili
izvori visokog profita. tome, sadanja poboljanja niti ne
dodiruju glavni izvor problema - autokratsku hijerarhiju unutar pro-
izvodnog sistema. Rad je i dalje radnici nezadovoljni a proiz-
vodni sistem u stalnOj opasnosti.
da je rad egzistencijalno vaan, nezadovoljstvo u radu do-
vodi do nezadovoljstva ivotom. Izvjetaj iz Michigana to vrlo precizno
* United Auto, Aircraft and Agricultural Implements Workers
350
r
pokazuje. Oni koji imaju negativne stavove prema poslu imaju
negativne stavove prema ivotu. U oba pogleda, samostalni proizvo-
pokazuju najmanje nezadovoljstvo. To je zbog njihove ne-
zavisnosti i, bez obzira kako male, ipak nekakve za samood-
No, postotak samostalnih stalno se smanjuje.
Osim toga, kao to je spomenuto, novije studije su pokazale da su i
samostalni Radno i ivotno nezadovoljstvo se
Drutvo postaje zrelo za promjenu. Tu promjenu
materijalno siromatvo nego neuspjenost sistema da za-
dovolji vie, povijesno potrebe. To jest, glavna optuba
protiv kapitalizma nije vie da on ne moe proizvesti robu potrebnu
za dostOjan ivotni standard, nego da on proputa stvoriti osnovne uv-
jete za ljudsku slobodu i samOizraavanje. On ne doputa individualno
na bilo kojoj razini.l1
II. Kriza legitimnosti
U prvoj poslijeratnoj, burnoj 1919. godini William Straker, za-
stupnik rudara iz Northumberlanda, iznio je ove poglede o Sankey
komisiji za nacionalizaciju rudnika:
U prolosti radnici su mislili da bi bili zadovoljni kad bi osigurali nadni-
ce i bolje uvjete. Poslodavci su mislili da radnici trebaju biti! zadovoljni ako im
oni to odobre. Nadnice i uvjeti su se poboljali; ali nezadovoljstvo i nemir nisu
nestali. Mnogo dobrih ljudi dolo je do da su radni ljudi toliko
nerazumni da ih je beskorisno pokuati zadovoljiti. je da je nemir
dublji od funti, ilinga, penija koji jesu neophodni. Korijen problema je u
nastojanju ljudskog duha da bude slobodan.l2
Ipak, nije moglo biti slobode za rudare u Britaniji,
najliberalnijoj od svih drava. trajkai su bili poraeni,
rudnici su ostali u privatnim rukama i ponovo je uspostavljena samo-
vlast poslodavaca. Tek sada, pola nakon toga, ta sloboda
se smatrati osnovnom ljudskom potrebom. To shva-
naravno, mora imati dalekosene posljedice na legitimnost po-
poretka.
Legitimnost sistema u pitanje ako on ne uspijeva zadovoljiti
osnovne potrebe. Legitimnost sposobnost sistema da
izaziva i vjerovanje da su ba instituCije najpriklad-
nije za drutvo.l3 Ako postoji sve vie ljudi koji su nezadovoljni
radom i ivotom, takve institucije ne mogu biti najprikladnije. A ako
instituCije ne funkcioniraju ispravno, sistem vrijednosti zajednice mo-
ra se promijeniti. To je, u stvari, presudna Za sve vie poje-
dinaca drutvena organizacija prestaje biti opravdana. Oni
da je promjena i da je stoga treba poduzeti.
Neke osnovne vrijednosti - kao sloboda, demokracija, jednake
ne moraju se promijeniti, ali one postupno dobivaju
novi sadraj i Razmotrimo pojam demokracije.
Moe li drutvo biti ako se demokracija primjenjuje
351
samo u ivotu, a zaustavlja se na ulazu u tvornicu? Demo-
kratska prava iza vrata su obustavljena i uspostavljena je
bi se takva dvojnost opravdavala i pod-
Organpnvrednih krugova u Industriekurier, pisao
Je 1965. godine: Demokratizacija privrede isto je toliko besmislena
koliko i demokratizacija kola, kasarni iIi zatvora.14 Takva izjava ne
bi izazvala veliko neslaganje prije. Danas, ona ne pokazuje
je ekonomska nego da su korporacije orga-
mZlrane kao kasarne Ih zatvon. A to jednostavno vie nije prihvatljivo.
.y vrijedi i ostale, gore spomenute, vrijednosti.
VIse u 'p?duzecu ne javlja kao puki slobodan ugovor.
Ako poduzece .?rganlz1ran? kao kasarna ili zatvor, tada ugovor' o
predaju osobne slobode. Tijesno povezan s tim
Je 1 vlasmstvom. Ono moe ostati nepovredivo, a ipak net-
ko m?ze odbIh da opravda upotrebu vlasnitva za prisvajanje i raspo-
laganJe radom. Potonje nalikuje na ropstvo i, kao
ropsty?, pOjam. Demokracija i ropstvo
nadmcl . n:su to se jednakih za
bogate 1 sIromasne, Ih za slabe 1 to se kao ala a ne kao
ozbiljna tvrdnja. '
Eroziju legitimnosti uvijek prati erozija moralnih standarda u jav-
nom ivotu. Za opisivanje jednog aspekta tog fenomena se
upotrebljavati novi termin - jaz povjerenja. Okrutnosti francuske
vojske u Aliru i genocidu Vijetnamu proizveli su duboku
krizu u tim zemljama. Afera Watergate, ITI-ova.subverzija u
korupcija irom svijeta samo su neki drugi pri-
mJen Jaza povJerenJa.
. Nye .teko pokazati inherentne sistema. Privredni
autontanzam prerasta u autoritarizam koji svakako
smrt demokraciji. naoruanja i prinude unitavaju racional-
noyst ekonomske racumce. Slobodna poslovna inicijativa unitava eko-
losku ravnoteu i, na svjetskOj razini, razvoj siromanih
zemalja. Nabrajanje se moe produiti koliko se eli.
.,; Ni j.edan. poredak ne moe se promijeniti ako uspijeva
sacu:vah svoJu. legItImnost. Zbog toga je erozija legitim-
od temeljnog za preobraaj. Ona se nastav-
lJa spontano kao u gore opisanim Moe se i ubrzati
Postizanje tog ubrzavanja revolucionarna je misija intelektualaca:
U tome b.i se sloi!i yi .Lenjin i Nae revolucija
Je da uSPlesmm reVOlUCIjama prethodi odbacivanje uspostav-
IJ.enog poretka od strane intelektualaca.
15
Oni ispituju legitimnost starog
SIS!ema, ponovo vrijednosti i kreiraju novu svijest. Oni razra-
alternative i rjeenja. Nema revolucionarnog
pokreta bez revolucionarne teorije (Lenjin).
. pada u krize. Raspoloenje klase
1 prthcno Je atmosfera jako
desetljeca 1 ruske revolucije. Nakon istraivanja
o amenckoJ scem, Robert Lane da postoji dokaz
u s novijom psiholoku tjeskobu
1 ispod 45 godina starosti.
Tada opcemtiJe dodaje da POStO]l dokaz da su ljudi manje
352
-
-
I
I -
I
! -
i
- -
- -
nf prema svojoj i svoje zemlje, -manje vjeruju -
i manje su sigurni da' se drutveni problemL mogu rijeiti ili ljudi _
mogu kontrolirati- svoje vlastite sudbine.16 Michel Crozier
. suje ovako drutvenu sredinu u 'svojoj zemlji :
Sistem (francuska administracija) je u krizi. Pripadnici elite vie -
nemaju duboku vjeru u vrijednosti sistema koji im koristi. Mia_di ljudi kri-
tiziraju ideologiju naeg drutvenog sistema i kada svjesno ili nesvjesno
ostaju privreni privilegijama koje iz njega. Vie nitko nema hrabro- _
sti ili svi1esti da preuzme dovoljnu vlast, odgovornost hijerarhijskog poretka _
koji je u osnovi aristokratski. Ishod je takav da se cijeli sistem sve vie i
vie lomi pod vlastitim teretom i njegova sposobnost da se razvija i ispunjava
drutvenu svrhu stalno opada.17
Na ocjene naili bismo i u drugim zrelim kapita-
zemljama.
ls
Ljudi se sve vie od svog -
vlastitog drutva, a uspostavljeni sistem vrijednosti dolazi pod kon:
centrirani napad.
svaki napad na uspostavljene vrijednosti unititi legitimnost
sistema. Moe je i Razmotrimo niz konzervati
V1l
ih
buroaskih vrijedn,osti i usporedimo ih s vrijednostima hippie .
trakulture :
Buroaski konzervatizam
Naporan rad
Uspjeh
Pristojan,
Rast
Hippie pobuna
Dokolica
Bezvoljnost
okantan
Stagnacija
Iako i hippieji imaju pravo, naivna negacija uspostavljenih vrijed- .
nosti samo moe jaki otpor. Stare vrijednosti se braniti, -
a pseudoradikalna kritika bit kao smijena. J er, naporan
rad moe puritansku etiku, ali i rad za zajednicu. Rad, kao
egzistencijalna aktivnostl
9
cijenjen je u svim drutvima,
sigurno nije njegov supstitut nego komplement. bl da
spontanost i kreativnost rada, a ne da ga ukine.
uspjehom moe kao kad je orijentirana prema gomIlanJu_
novca i no ona moe i savrenost u umjetnosti i dobru
Odsutnost cilja (svrhe) sigurno nije alternativa koja huma-
nizira. Protiv glupe i hipokrizijske konvencije o civiliziranom
skom drutvu ne moe se boriti i nego samo
istinskom Na kraju, tetni efekti rasta ne mogu se ukloniti
stagnacijom nego samo drutveno kontroliranim rastom.
Nije vjerojatno da halucinantna kontrakultura pruiti osnovu
za rekonstrukciju, a njeni negativni efekti su neizvjesni.
jasno pokazuje krizu legitimnosti sistema, sada na kulturnom podrucJu.
kapitalizam, pie Daniel Bell, izgubio je svu tradicionalnu
legitimnost, koja se osnivala na moralnom sistemu ili
njenoj u protestantskom rada. U zapadnom mdustrlJah-
ziranom svijetu su zahtjevi sistema i razvojni kulturni trendovi kon-
tradiktorni. Sistem treba funkcionalnu racionalnost, tehnokratsko od-
23 ekonomija socijalizma
353
I
i meritokratski sistem kultura
hedonizam, antispoznajno i antiintelektuaino raspoloenje i ari-
tiracionalne ponaanja.
20
Korporacija eli da pojedinac bude do- .
bar radnik, racionalan, umjeren i zainteresiran za karijeru, a istovreme-
no svojim proizvodima i propagandom uitak, neracionainu po-
tronju i preputanje. treba biti 'dobro odgojen' danju, a 'ras-
puten' ('swinger')

Taj kratki opis kulturnih i njihovog odraza u pseu-
doradikalizmu ovo jednostavno pravilo pozitivne akcije. Nema
potrebe nijekati povijesni kontinuitet u kulturnom razvitku. Socijali-
zam ne predstavlja puku negaciju nego prije novu - ako elimo, di-
- sintezu. Stoga se slobodna inicijativa, odgovornost, indi-
vIdualna sloboda, konkurencija, demokraCija i druge stare vrijednosti
trebaju na popis radikalnih parola i treba ih od-
reinterpretirati. Na primjer:
- slobodna inicijativa udruenih - ne monopolska kontrola
korporativne oligarhije
- slobodni ljudi u slobodnom drutvu - ne ropstvo nadnici i vladavina
plutokracije ili birokracije
- prava demokracija pune participacije - ne lana demokracija za efove
- samoupravljanje - ne autoritarizam
- jednake - ne klasna stratifikacija
- samouprava - ne partijski aparati
- natjecanje u dobrom ivotu - ne u eksploataciji ili ubijanju
- potivanje individualne osobnosti - ne posjedovanja imovine ili
- kultura potpuno razvijenih pojedinaca - ne primitivizam
stjecatelja novca ili funkcionara
- proizvodnja za bolje ivljenje - ne za unitavanje
- ekspanzija korisne proizvodnje - ne za rasipanje i
- efikasnost - ne nezaposlenost i rasipanje resursa.
Na izborima 1976. godine u SR konzervativna opozicija
se borila protiv SOCijaldemokrata pod parolom Freiheit oder
SoziaIismus (Sloboda ili socijalizam). Taj Freiheit nije trebao biti isti
kao sloboda o kojoj se govori u ovoj knjizi. No, sama da su
konzervativci mogli skupiti glasove pod tom parolom - i umalo po-
bijediti - pokazuje da je neto krivo s tradicionalnim socijalizmom.
Obje njegove glavne varijante, socijalna demokracija i komunizam,
nisu uspjele unititi legitimnost buroaskog poretka. Buroaske revo-
lucije stvorile su individualne slobode. revolu-
cija ih ne treba poricati, ili im se protiviti; ona treba nadrasti buroa-
sku slobodu. Ako sloboda stvarno treba neto ona mora sadr-
avati kontrolu egzistenCijalnih uvjeta vlastitog ivota pojedinca. U
tom bitnom smislu, sloboda se bolje moe u socijalizmu nego
u bilo kojem drugom alternativnom sistemu. Tako se ideoloko
oruje buroaskog drutva moe upotrijebiti protiv njega i iskoristiti
za napad na njegovu legitimnost. Dvadesetdeveta teza pro-
glaena na Sorboni II Parizu burnog 13-14. lipnja 1968. godine
proklamirala je: Buroaska revolucija je bila pravna, proleterska
revolucija je bila ekonomska. Naa biti drutvena i kulturna zato
da bi mogao postati ono to on jest.22
354
Ill. Sindikati i partije i njihove politike
Za dugih godina klasne borbe je orga-
nizacije da zatiti svoje interese - smdikate l. :partije. Te or-
ganizacije mogu se iskoristiti kao instrumenti
aja. Ne smiju se, zaboraviti ogra;-l1cenJa orgamzaclJa.
Obje one imaju interese u starom SIstemu. Njihova ..
odjednom postati revolucionarni entuzijasti pravog socIJahzma.
kriza zadovoljavanja potreba i kriza legitimnosti d?vest
do narodnog pritiska.
23
Osim toga, logika borbe J.e takva
da svaki od boraca mora iskoristiti nedostatke protivnika da bl
dominantan. U borbi za prevlast sindikati i partije
podrat se to moe
Tradicionalna dVOJba '"- nasilna reVOlUCIja Ih mIrna reforma - do
sada je rijeena.
24
Nasilje nije niti niti poeljno.
najbre napreduje ako koja. su nJegoyo)
prirodi. Mrnja danas ne n:?ze do IJU?aVl .sutra. Stavo.vl l
svijest ne mogu se preko nOCl promijemti. Pron:Jena Je do:
lazi kako preobraaj napreduje. Moe se, mozda, gOVOrIti o mIrnOJ
revoluciji kao naj efikasnijoj snazi drutvenih promjena u
novijim drutvima. . . . .
postOji suptilniji' oblik stare dileme -
nema ni kooperacije! Klasnom neprijatelju treba otezatI
koliko god se to moe. stratyegija je: .to. gore, to bolje.
Stalna borba odrava borbeni duh 1 sprecava kapltahste da korum-
piraju radnike. jaz dviju klasa mora ostati dub0!t koliko .g?,d
je to nikakvi mostovi, nikakva suradnja i snazna OPOZICIJa
prisiliti klasu da i da .se preda:
povijest nije opravdala tu y Nate?nuti odnOSI
uzrokuju autokraciju, a ne revolUCIJU; ocuvanje klasmh razhka pro-
duava ivot kapitalizma i ne razvitak socijalizma. Kao i sve
negativne strategije, taj pristup odraava stanje slabosti, a ne sn.age.
On prije otkriva nedostatak konstruktivne alternative, nego PrIsut-
nost dobro programa drutvene promjene. Ako stvarno
znamo to elimo zato ne navedemo kapitaliste da
nama u obavljanju zadatka? S druge strane, ako se zadravanje ne-
suradnje i sukoba proglase potenci-
jalni saveznici (b) razblJacke aktivnosti ce pruzlti lzhku
davcima za koordiniranu prinudu i intervenciju drave; (c) nepreUZI-
odgovornost za participaciju u upravljanju, radnici izgubiti
zlatnu priliku da kako se upravlja i (d) kao rezultat
svega vjerojatno se produiti vyek kapitalizma. stra-
tegija bila bi da se ustraje. pOZItivnom programu ob-
nove i da se dopusti protIvnIm snagama da preuzmu krIV1cU za op-
strukciju, sukobe i tetu i drutvu. :0 i .mnogo
zadatak nego je jednostavno protivljenje svemu sto cml vladajuca
klasa. Pa ipak je to izvediv zadatak ako sindikati obuhvate
stanovnitva - kao to bi i morali - i ako
partija ili partije pobijede na izborima. Tada pro.tivni!t
a

granice kooperacije i brzinu to om
privilegija i to vie odbijaju suradnJU, to ce manje bIti sposobm
23' 355
legitimnost za svoje aktivnosti i preiaziti
u korist izgradnje. - :-
. da su ta dva uvjeta_ - sindikalizacija i
trola vlade - ispunjena. Koje strateke politike bismo kao
najbolje za vladu? se
da: ima-' bar sedam takvih politika:
- 1. Visoka stopa rasta koja utjecaj zajednice. To je, bar
nominalno, u interesu. Iskustvo pokazuje da utjecaj koji
- proizlazi iz rasta stvara sigurnost, a sigurnost stvara poticaj za pro-
mjenu i spremnost za preuzimanje rizika. Recesija, naprotiv, stvara ne-
sigurnost i konzervativne stavove, elju za bilo to
je postignuto, nespremnost. za eksperimentiranje i traenje autoriteta
koji sigurnost. Brzi rast uklanja nezaposlenost i
radnika. Sigurnost posla, i orIjentira radnike
k samoupravljanju. radno vrijeme zbog produktiv-
nosti ima isto djelovanje. Nema nita loeg ako i profiti rastu. S jedne
strane, buroazija treba poticaj da a s druge strane,socija-
politika osigurati da se ti profiti upotrijebe za
ciljeve. Visoka stopa rasta pretpostavlja stupanj drutvenog
- planiranja, a i to je mjera.
2. Redistribucija dohotka radi uklanjanja javno priznatog siro-
- matva. Javni izdaci na socijalne slube trebaju pridonijeti i
smanjivanju razlika u ivotnom standardu. Ostatak se ostavlja nepo-
kolektivnom rada i kapitala. U tom su
interesi suprotni. No, sukob interesa je uspjeno insti-
tucionaliziran. Dobici radnika i sirotinje od preraspodjele dohotka
su Poslodavci dobivaju ako izbjegnu trajkove. Koje su
razumne granice toj politiCi ovisi o relativnoj snazi svake
skupine, a o javnom mnijenju. Usprkos suprotnim intere-
sima, postoji osnova. Socijalne slube pridonose stvarnoj
jednakosti mukaraca i ena (tako da produktivno zapolja-
vanje ena), uklanjaju strah od egzistencijalnih rizika i doputaju da
se razviju vie potrebe.
3-. Besplatno kolovanje na svim razinama da bi se svakom poje-
dincu da razvije svoje sposobnosti bez ostalih
osim njegovog vlastitog napora i motivacije. Prije smo pronali da ob-
razovanje demokratske stavove i interes za samo-
upravljanje. Uz to ono podie produktivnost. Ako se zadatak
preraspodjele postie drugom politikom, i teret obrazovanja snose svi,
teko je suprotstaviti se politici 3. Partijske i sindikalne kole morale
_ br pruiti obrazovanje o samoupravi i o participaciji u po-
slovnom upravljanju.
. 4:_ Znatna za kulturu. Snaan pritisak propagande,
navike, nedostatak alternativnog iskustva, pritisak da se odri korak
s obitelji J ones u natjecateljskoj buroaskoj sredini gdje je nago-
milavanje stvari znak napretka i prestia, stvaraju ono to je poznato
pod nazivom konzumerizam, tj. jednu golemu napuhanu potrebu za
materijalnim predmetima. se svodi na samo jednu od svojih
dimenzija; on se ponaa kao Homo consumens. Kao takav on dobro
pristaje kapitalizmu, ali je potpuno neprikladan za socijalizam.
mora njegovati svoj um da bi razvio vie potrebe. Obrazovanje je je-
356
,I
dan korak, ali je u tom smjeru potpuno nedostatan. OtirazovanJe -se
mora popratiti efikasnim pristupom kulturi zajednice. da se
prvo mora razviti ukus za malo poznate stvari, nuna te intenzivna
propaganda, konkurentske cijene i Kvalitetna bele-
tristika mora biti toliko jeftina da potakne takSija da je kupi
i dok muterije - kao to se od mo-:
skovskog taksija. Ako se domovi radnika ispune knjigama,
njihove glave bit pune ideja. Muzeji, ga--
lerije i narodne knjinice morale bi se osnovati u cijeloj zemlji, a
naplata ulaza morala bi se ukinuti. Ulaznice za dramske i baletne pred-
stave te glazbene koncerte morale bi biti po takvoj cijeni da ispune
kazaline i glazbene dvorane. Morale bi se poticati amaterske dramske,
glazbene i grupe, a domovi kulture bi se graditi
koliko i kole i gradske Iskustvo nekih zemalja
pokazuje da je to ostvarivo. Kada se postigne participacija masa u
kulturi, bit ispunjen drugi preduvjet za drutvo.
Ljude koji sluaju glazbu, kupuju slike i muzeje nije -
uvjeriti da je glavni cilj ivota gomilanje stvari. Niti 0111 smatrati
da su rad za nadnicu i poslovna autokracija i neizbjeni.
Bez obzira kako vane, te politike konCipirane su da stvore
samo preduvjete za prijelaz. Stvarni prijelaz zadatak je preostalih triju
politika. Prva se bavi industrijskom demokracijom, a druga ekspropri-
jacijom kapitala; je njihova kombinacija. Sve tri rezultiraju u
postupnom unitavanju osnove za klasnu eksploataciju. '
IV. Industrijska demokracija
povijesti odnosa poslodavaca i radnika otkriva
tri razvojna stadija. U prvom su poslodavci bili apsolutni efovi, a
prema radnicima se odnosili kao prema slugama. Poslodavac je imao
da unajmljuje, otputa i kanjava radnika. Eksploata-
cija je bila okrutna, a odnosi dvije klase primitivni. Pokuaji rad-
nika da osnuju zatitne organizacije bili su razbijeni, a sindikati su pro-:-
glaavani nezakonitima. Kada su u drugoj polovici prolog
sindikati postupno legalizirani, oni su se razvijali kao organizacije -za
borbu klase. Oni su kombinirali privredne i
aktivnosti i borili se oko industrijskih i pitanja. Prvu interna-
cionalu stvorili su sindikati, a ne partije. Strajkovi su koriteni da
poboljaju radne uvjete i proire slobode. Generalni trajk
smatran je prikladnim sredstvom za radikalnu drutvenu trans-
formaciju. Otvoreni i grubi klasni rat protezao se kroz cijelo razdoblje
koje je poznato pod nazivom liberalni kapitalizam. On se zavrio s
prvim svjetskim ratom.
i industrijske organizaCije klase bile su odvojene
i relativno dobro institucionalizirane kao partije i sindikati na prijela-'
zu Nakon rata, prve partije dole su na vlast u Nje-
Engleskoj, Skandinaviji i drugdje. Institucionalizirao se-klasni:
rat. Poslodavci i radnici stvorili su nacionalne organizacije za
357
To je bio organiziranog kapitalizma. Sindikati su se in-
tegrirali u sistem. Sa stajalita radnika, funkcija sindikata bila je da
vie nadnice i osigura socijalno osiguranje. Sa stajalita poslo-
davaca, funkcija sindikata bila je da red na tritu radne snage.
Poslodavci su spoznali da se vie isplati sa sindikatima nego
inzistirati na arbitrarnoj vlasti. Uspostavljena su dva
suradnje: (a) sindikati bi svoje aktivnosti na sukobe u in-
dustriji i izbjegavali bi sukobe; (b) prerogative uprave ne bi
mogle biti ovisne o kolektivnom Potonje je da je
biva vlast zamijenjena za koju se smatralo da je
strateka i obiljeena je s prerogativama uprave. One su
pravo zapoljavanja, zamjene, premjetanja i otputanja zaposlenih
te pravo da se usmjerava i organizira rad - kao to je, na primjer,
precizno formulirano u poznatom paragrafu 23 vedskog centralnog
sporazuma o radu i kapitalu iz 1906. godine koji je vedska konfede-
racija poslodavaca obaveznom klauzulom za kasnije kolektivne
ugovore.
25
savjetovanje bilo je kompatibilno s ta dva
kompetentnosti izgledala su jasno i nedvosmisleno obiljeena.
Ipak radnici nisu nikada prestali smatrati sindikate vie primarnim
orujem protiv eksploatacije nego instrumentima samo za poboljavanje
ivotnog standarda. Nakon drugog svjetskog rata u se poja-
vio novi razvoj s prvim korakom k U najviu upravu
uveden je Arbeitsdirektor (kadrovski direktor) i predstavnici
su postali nadzornog zastupstvo u nadzor-
nom kretalo se od manjinskog k paritetnom predstavnitvu.
se vlast pogonskih savjeta. Skandinavske zemlje slijede nje-
primjer. Od evropskih multinacionalnih korporacija koje se
nastoje u Evropsku ekonomsku zajednicu se da imaju
participaciju radnika u odborima direktora. vedska vlada u prijedlogu
zakona u 1976. godini - 70 godina nakon pojave paragrafa 23
- da se moe pregovarati o upravi kompanije, njenoj
strukturi, nadzoru rada, opremi, radnim uvjetima, radnoj sredini itd.
U punom je zamahu erodiranje prerogativa uprave. Taj stadij
odnosa poslodavaca i radnika obiljeava prijelaznog
razdoblja.
John Stuart Mill napisao je 1865. godine: Odnosi gospodara i
radnih ljudi postupno se nadomjestiti ortatvom u jednom od dva
oblika: u nekim udruenja radnika s kapitalistima; u
drugim, a moda napokon u svim, udruenjima samih radnika.26
Naravno, Mi1lova njegovi buroaski suradnici nisu
shvatili ozbiljno .. je prolo prije nego su se pojavili primjeri
za prvu od njegove dvije kategorije. Umjesto da se s njim postupa
kao sa slugom (engleski Zakon o gospodarima i slugama bio je ukinut
1876. godine) ili kao sa iznajmljenim rukama, radnik postaje partner,
l11edarbetare u vedskoj (suradnik). Kada se 1973. godine raspravljalo
o norvekom zakonu o predstavnicima namjetenika u odborima po-
su i konzervativci glasali za to. Stari poredak gubi svoju
legitimnost; ona se vie ne moe obraniti. .
podrazumijeva participaCiju na razini pogona i na ra-
zini Participacijom na razini pogona su radniCi,
a na razini sindikati. Radnici dobivaju pravo da sudjeluju
358
u mjerenju i ocjeni rada, u radnog vremena i odmora; u
planiranju godinjih odmora; u kreiranju posla i u mjera
sigurnosti; te u odlukama o premjetanju na drugo radno mjesto. Oni
trae da unaprijed budu obavijeteni o namjeravanim mjerama racio-
nalizacije i da imaju pravo da provjeravaju odluke uprave. No, parti-
cipacija i samostalnost na radnom mjestu mnogo ako su
radnici iz stratekog o novoj organizaciji ili
tehnologiji, investicijskim pothvatima ili integracijama. Zbog toga se
trai participacija u odborima direktora. A tu sindikati,
kompletne industrije, imaju veliki prostor za nove i pot-
puno neortodoksne aktivnosti.
Sindikati sudjeluju u makroekonomskom upravljanju, u
nacionalne ekonomske politike. U Engleskoj, predstavniCi
kongresa sindikata sudjeluju zajedno s upravom u Nacionalnom razvoj-
nom U vedskoj, sindikalni predstavnici su Odbora
trita radne snage koji vremenski privatne investi-
cijske odluke. Francuski sindikati sudjeluju u Nacionalnom ekonom-
skom koje planiranje i pripremu drutvenog zakono-
davstva, a sudjeluju i u nekim od 30 komiteta za modernizaciju koji
postavljaju investiCijske, izvozne i ostale ciljeve. Nizozemski sindikati
su zastupljeni u Zakladi rada i u Drutvenom i ekonomskom
koji se bave politikom nadnica i cijena. U Austriji sindikati sudjeluju
u komisiji za nadnice i cjene, a zastupljeni su i u Komori
rada koja pomae u pripremi drutvene legislature.
Povremeno se institucionalizirana poduzetnost sindikata dopunjuje
- protiv volje uprave sindikata - neslubenim trajkovima i za-
uzimanjem tvornica. Potonje se kad je pred
i radnici preuzimaju upravu kako bi spasili (tj. da bi zadrali
svoja radna mjesta). To je dokaz sui generis za relativnu neefikasnost
suvremenog privatnog upravljanja. Izvan industrije, pitanje participaci-
je je na U evropskoj tradiciji je za-
pravo najstarija samoupravna institucija, ali se opseg samo-
uprave suzio prodiranjem dravne vlasti u njegovu samostalnost i
razvojem profesorskog autokratskog sistema vladanja. Dobro poznati
studentski nemiri 1960-ih godina promijenili su taj trend. Napokon,
participacija postaje aktualna i u javnoj slubi jer raste sindikalizacija
dravnih slubenika.
je bilo iroko kritizirano. Neke kritike su opravdane,
ali druge su naprosto pogrene. Kae se da slui da
disciplinira radnike kako bi se izbjegli trajkovi
27
i tako profiti.
skupine, radni savjeti i predstavnici partije navode
radnike da se identificirajU s radionicom ili ta vrsta
lokal-patriotizma prema unitava solidarnost i nije
nita drugo nego proireni egoizam. nadzornih odbora postaju
korumpirani svojim novim povlasticama. Oni zaboravljaju koga pred-
stavljaju i ponaaju se kao efovi, osobito kad, imenovani od sindikata,
slue u nekoliko odbora. Zastupnici radnika rastrgani su dvostrukom
- kod stola oni moraju traiti bolje uvjete
za radnike, a istovremeno interese kompanije. Sindikati moraju
odbiti da prihvate bilo kakvu odgovornost za proizvodnju, prodaju
i profite ili dovesti u opasnost svoju osnovnu ulogu zastupnika rad-
359
I i
, I
O

, __ je ili stvarno - u tom. ono od-
mamljuje radnike iz sindikata i slabi sindikata - iltje prijevara.
U svakom to je vrlo sumnjiva stvar. ,
je ,vrlo institucija. svaki
'prijelaz je pun Pokuaji da se izbjegne
tako da se organizacijska dovode do konzervativne
obrane statusa quo. utjecaji direktorskih poloaja mogu
se smanjiti rotacijom, demokratskom kontrolom i zabranom vie-
_ strukih mandata. Sindikati najbolje zastupati interese radnika ako
promjenu. Danas promjena participaciju, a svaka
participacija odgovornost. Egoizam se ne moe ukloniti alijena-
cijom. Ako treba smanjiti alijenacija na poslu, radnik mora postati'
zainteresiran za svoju radionicu i svoje da bi razvio neki
interes za svoj posao. Ako je zaista istina da participacija
profite i smanjuje broj trajkova, onda je to vrlo prepo-
institucija jer pokazuje da se ekonomska efikasnost moe po-
boljati samo unitavanjem prOizvodnih odnosa.
Trendovi su Sindikati moraju traiti proirivanje participacije
do i preko ravnopravnosti. Da bi se to moraju se promi-
jeniti i odnosi.
V. Socijalizacija proizvodnog kapitala
Kapitalizam je drutveni sistem koji se temelji na vlasnitvu ka-
pitala. To je, naravno, banalna primjedba. Ali ona usmjerava panju
na jednu vanu ideoloko opravdanje poznate organizacijsko-
-distributivne formule po kojoj radnici primaju nadnicu za svoj rad
i pokoravaju se direktivama vlasnika, a vlasnici primaju profit (kama-
te) na svoj kapital i vre kontrolu. Pojedincima koji su odrasli u ka..,
sredini ta formula ide u kategoriju prirodnih prava i bje-
,lodanih istina. ako se ukloni ideoloka podloga, ako legitim-
nost sistema u pitanje, formula odjednom postaje sasvim arbi-
trarna. Zato i radnici ne bi sudjelovali u profitu i
Obrazloenje iz 19. bilo je da vlasnik privremeno odustaje od
potronje i zato mora dobiti kompenzaciju u obliku profita (kamata).
Jednostavna usporedba razine potronje vlasnika i radnika to ob-
razloenje sumnjivim. je standardno obrazloenje
da vlasnik snosi rizik i za to mora dobiti kompenzaciju.
29
i
radnik snosi rizik - on moe izgubiti svoj posao. U stvari je njegov
rizik relativno Vlasnik moe razdijeliti rizike tako da nabavi dife-
rencirane portfelje dionica, a radnik ima samo jednu radnu snagu i
jedan posao.
30
to se kontrole rada, to je bilo pitanje slobod-
nog ugovora o nadnici. Tako dugo dok je druga strana bila slaba, pre-
rogative uprave nisu se mogle dirati. Kada su se promijenili odnosi
prerogative su postale predmet pregovaranja i tako su naredba
i kontrola prestale biti prirodna prava kapitalista.
Prema tome, to pitanje ne moe se rijeiti teorijskim u
takvim vane su promjene u drutvenim odnosima. Mogu
se zapaziti dvije ideoloke promjene. Radnik je postao partner u
360
proizvodnom procesu, supoduzetnik. Prema tome je ispravno i poteno
da radnik sudjeluje u profitu i S druge strane, sistem auto-
'matski uzrokuje -koncentraciju bogatstva i to nije u skladu s
_ javno priznatim idealima demokra-cije.
31
Demokratska kontrola moe
se uspostaviti putem participacije u upravljanju i dekoncentracije
proiZvodnog bogatstva. Potonje i neku vrstu udjela u profitu.
" Tako iznova dolazimo do istog da smo
, razmotrili u prethodnom odjeljku, sada nau panju usmje-
riti na dijeljenje profita poslodavca i radnika.
Rasprava i eksperimenti dijeljenja profita stari su koliko i kapita-
lizam. Dijeljenje profita se kao koji radnike
lojalnim koji osigurati poticaje za rad i drati
sindikate podalje. Novost sUvremenih razvoja je uporno zahtijevanje
prava udjela u profitu, zamjene u gotovom raspodjelom
dionica i, osnivanja kolektivnih fondova (trust funds) vie
nego privatno prisvajanje dionica. Kada se dio profita u go
tovini, on predstavlja dodatak nadnicama i tu se iZavrava.
Kada se u dionicama individualnim radnicima, vrlo je vje-
rojatno da oni dionice prodati ai u svakom broj
vrlo sitnih ne mijenja nita u kontroli industrije.
kolektivno vlasnitvo pridonosi radikalnoj promjeni.
Francuska je bila pionir na tom Jo 1917. godine donesen
je zakon kojim su uspostavljena soci6t6s anonymes a. participation ouvri-
ere; besplatnom distribucijom dionica namjeteniCima trebali su se
stvoriti fondovi koji bi poloaj namjetenika. Okol-
nosti nisu bile zrele za takvu novost i zakon je ostao mrtvo slovo na
papiru. Pola nakon toga, 1967. godine, Francuska je postala
prva zemlja u kojoj je dijeljenje profita postalo obavezno u poduze-
s vie od 100 namjetenika. Primljeni novac mogao se uloiti u -
fondove, dati u obliku zajmova ili upotrijebiti za
kupovinu dionica Samo se mali postotak ukupnog iznosa ko-
ristio u posljednju svrhu. Iako je taj zakon pridoniO razvoju participa-
cije, on nije preao prag koji odvaja reformu koja titi kapitalizam od
reforme koja unitava kapitalizam. Taj presudni korak je neko-
liko godina poslije na drugom kontinentu. U Peruu je 1970. godine
donesen propis kojim je obavezna raspodjela postotka
profita svake godine - iS posto u industrijskim -- u
obliku udjela u nedjeljivim fondovima. Kako raste postotak
vlasnitva dionica, tako se i sudjelovanje radnika u upravlja':
nju Tako je preko vlasnitva samo
ko trite iskoriteno da vri eksproprijaciju kapitala.
pravila igre upotrijebljena su da kapitaliste zamijene radnicima. Vie
od prije, u svojim ekonomije (knjiga 4,
poglavlje 7), J. S. Mill traio je da se radnici oslobode ne tako da
oduzmu kapitalistima ono to su oni ili njihovi prethodnici stekli
radom i poslovanjem, nego tako da postupno steknu kapital
za sebe. Danas se to moe - iako ne na koji je
Mill imao na umu.
Osim izravnom dravnom intervencijom koja se odnedavno
kao jedina raspoloiva metoda, socijalizacija privatnog proizvodnog
kapitala moe se tri metode ili njihove kom-
361 , _
binacije. Peruanska metoda, kao to smo upravo vidjeli, koristi profite
za stjecanje dionica.32 Raspodijeljena je zato proporcionalna
profitu koji je zaradilo Druga metoda, koju moemo zvati
danskom metodom,33 platni fond dodatkom. Ta
svota se tada konvertira u kapital u U tom
raspodijeljeni profit nije razmjeran uloenom kapitalu nego uloenom
radu mjerenom nadnicama. Moe se tvrditi da, da su radnici i
kapitalisti vlasnici dvaju faktora proizvodnje koji snose rizik, oni trebaju
raspodijeliti profit razmjerno svojim ulaganjima u proizvodni proces,
tj. razmjerno nadnicama i kapitalu
34
ili prema nekoj sloenijoj formulp5
Ta teorija je isto tako proizvoljna kao i ona gore spomenuta, ali je .
zato primjerenija promjenljivim Vremena. u praksi
su posljedice, kao to odmah vidjeti.
Naposljetku, je ulagati akumulirane penzijske fondove
u kapital koji snosi rizik. Kako se ti fondovi sastoje od doprinosa iz
nadnica, dio glasova trebao bi biti upotrijebljen da
se uspostavi kontrola klase nad industrijom. Tu metodu,
koja vjerojatno biti samo dopunska, moemo obiljeiti kao vedsku.
penzijski fondovi (alImiinapension fonderna) u vedskoj
sadre vie novca nego to je vrijednost svih dionica korpo-
racija; postotak tih fondova - jo mali - prema
parlamentarnoj . odluci moe se upotrijebiti za ulaganje u kapital
koji snosi rizik.
36
Glavna prednost danske metode je ta da je ona jednostavnija za
primjenu. Kako je tednja povezana s iznosom nadnice, moglo bi se
tvrditi da su radnici ti koji tede i da zato oni trebaju. kontrolirati
svoje utede. Zatim, i u nekomercijalnim organizacijama mogu se
nadnice za svotu. Na kraju, poslodavci ustano-
viti da tee svoje obaveze. S gledita upravljanja, peru-
anska metoda je manje efikasna. U Peruu su poslodavci uspjeli da ne
sabotiraju zakon tako da prikazuju niske profite ili gubitke, te
tako da nadnice kako bi podmitili i radnike i smanjili pro-
fite. Privatno ulaganje se smanjilo. Proizvodna su se udrui-
vala s uslunim ili kojima su prelijevala pro-
fit. Posebno neugodan problem predstavljaju multinacionalne kompa-
nije jer one u svakoj zemlji lako mogu ukloniti profite iz svojih poslov-
nih knjiga. Nadnice se, s druge strane, moraju isplatiti i tako se doda-
tak na nadnice ne moe. No, i danska metoda ima svoje
nedostatke. Ona vie radno intenzivne nego kapitalno in-
tenzivne industrijske grane, to da one prve najprije
pod kontrolu. da takva uglavnom nisu teh-
noloki najrazvijenije ni najefikasnije industrije, moe se dogoditi da
se stvori slika da je upravljanje manje uspjeno. Osim toga,
da nadnice ne predstavljaju ostatak kao profit, neka nerenta-
bilna industrija moe biti teko (tako da vrijednost njenih
dionica pada prema nuli), a u visoko rentabi1noj industriji profit se
moe upotrijebiti za privatno J edan izlaz je
da se dodatak na nadnice razlikuje prema rentabilnosti i/ili radnoj in-
tenzivnosti, ali to bi otealo primjenu. Zatim, dodatak moe
biti mali i moe se postupno i u takvom
poslodavci ga mogu iskoristiti kao izgovor za cijena.
362
Naa prethodna analiza uglavnom pokazuje da je dodatak u iznosu
nadnice vjerojatno pogodniji u manje razvijenoj zemlji gdje dravna
-uprava nije vrlo efikasna i trite je daleko od uravnoteenog. U
takvoj zemlji su i investicijska sredstva - raspoloivi profit za inve-
sticije - uglavnom oskudna i mogu se prikladno dodatkom
na nadnice. U stvari to je i stajalo iza prijedloga danskog sindikata:
sindikati su bili spremni podrati profite kako bi ubrzali ekonom-
ski rast pod uvjetom da radnici imaju udjela u kontroli novog kapitala.
U privredno razvijenoj zemlji vjerojatno je obrnuta situacija i pogod-
nija moe biti metoda dijeljenja profita. Zanimljiv je povijesni para-
doks da su pioniri - Peruanci i Danci - postupili upravo obrnuto.
Razmotrimo poblie metodu dijeljenja profita. Kako profiti predstav-
ljaju ostatak, ta metoda je neutralna u odnosu prema trokovima,
nadnicama i cijenama. Jedina promjena nastaje tamo gdje je i potreb-
na - u raspodjeli vlasnitva. Ako je doprinos fondu 20 posto. profita
prije poreza, dividende i porezi su 40 posto, a bruto dobit je pet, 10
iIi 20 posto, trebat 75, 35, odnosno 25 godina da fond stekne pola
dionica

Zbog velikog broja vlasnika dionica, je dovolj-
no posjedovati mali postotak dionica da bi se moglo kontrolirati podu-
Ako je taj dio 20 posto, a drugi uvjeti ostaju nepromijenjeni, radnici
kontrolu nad u 23, 12, odnosno 6 godina. Usitnje-
nost vlasnitva brzo uspostavljanje stvar-
ne kontrole. to je profitna stopa (i naravno to je
dio doprinosa fondu), to se prije uspostaviti kontrola. Ako kapita-
uprava, kao to se smatra, daje prednost visokim
profitima, radnici se mogu sloiti i iskreno Politika soli-
darnih nadnica postaje lake provodiva. da rentabilnost va-
rira industrijskih grana zbog tehnolokih faktora i potranje,
solidarne nadnice - tj. priblino jednake nadnice u industrij-
skim granama - dovest do znatnih razlika u profitnim stopama.
No, sada kapitalisti prisvajati ekstra profit (iako i oni imati
udio) nego se on upotrijebiti da se ubrza socijalizaciju rentabilne
industrije. Izdavanje novih dionica moe produiti prijelazno razdoblje.
Taj efekt se, neutralizirati ako se prihod fonda (dividende
radnika) upotrijebi za kupovinu novih dionica. Penzijski fondovi mogu
se koristiti u istu svrhu. Fond predstavlja drutveno vlasnitvo jer se
ne moe prisvojiti. Zbog toga oni koji pridonose fondu ne podlijeu
poreza. Kako porezi ostaju u kao
kapital, utede u porezu neto dobiti i dodatne inve-
sticijske resurse. uprava bi trebala to pozdraviti.
Samo se odsutni vlasnici buniti jer vrijednost njihovih
dionica padati. moe se dodati da porast poreza ili kamatne
stope - to se stalno - smanjuje vrijednost dionica.
3B
Sve to smanjuje vrijednost dionice odnos doprinosa
i dionica, tj. ubrzava relativni rast fonda. Razvoj samoupravljanja
poboljava poslovnu etiku. Ovdje se isto moe efekt
te vrste. Zbog poreza se vrijednost dionica dri ispod njihove trine
vrijednosti. Potcjenjivanje dionica bi da bi vie njih bilo dodi-
jeljeno fondu s upravo nabrojanim posljedicama. Prema tome, moe
se isplatiti biti poten.
363
Zahtjev radnika da- sudjeluju u upravi treba suditi njegovoj
vlastitoj vrijednosti i ne treba ga nuno povezivati.s pravom vla.sni-
tva. No, u sredini, stjecanje vlasnitva moe i
moe ubrzati proces. Najjednostavnije rjeenje bi bilo da
sudjelovanje radnika u upravi i u odboru direktora pojedinog
ovisi o posjedovanju dionica *umuliranih u fondu. Kad relativna
fonda efikasnu kontrolu savjet
bi preuzeo funkCioniranje najjednostavnije rjee-
nje nije uvijek i najefikasnije. Ne eli se samo redistribu-
cija bogatstva i nego pravilan prijelaz u novi drutveno-
-ekonomski sistem. Dvije institucije mogu tom procesu:
sindikati i drava. da je poeljno to vie smanjiti upo-
dravne vlasti, veliki zadatak radikalnog restrukturiranja pro.,
izvodnih odnosa morat preuzeti sindikati. To svakako nije najva-
niji ni najtei zadatak u cijeloj povijesti sindikata. Do stupnja do kojeg
uspjeti, oni se nepotrebnim jer to pretpostavljati nita
manje -nego emancipaciju klase.
Sindikati regulirati dva tipa fondova. Prvi se sastojati od
jedinstvenog fonda gdje se akumulirati akcije koje su stekli radnici.
To je fond drutvenog vlasnitva. Drugi tip fonda sastojat se od
nekoliko fondova koji raspolagati dividendama to od akcija
koje posje-duju radnici. To su fondovi. Fond dru$tvenog
vlasnitva '- jedan za cijelu zemlju - ima ponajvie zna-
i u stvari je knjigovodstvena instituCija. U njemu su deponirane
sve dionice koje su stekli radnici, ali prihodi teku u fondove
prema dogovorenoj shemi. Dravne korporacije i drutva
mogu se smatrati drutvima, a dionice se
mogu zamijeniti certifikatima. Certifikati se izdaju godinje
u istoj relativnOj bruto profita kao u drutvima.
Ta svota $e izraava kao I>ostotni dio kaI>itala Postoci se
akumUliraju u fondu drutvenog vlasnitva, a dividende
kao neki dio neto I>rofita) alju se u
fondove. Prema I>ravi1ima igre, dionice i I>otvrde koje
fond drutvenog vlasnitva dri, stvaraju razmjerna I>rava
kojima uI>ravljaju fondovi.
Postoje najmanje tri tiI>a teritorijalnih fondova (centralni,
regionalni i lokalni) i qva tipa industrijskh fondova (za i za
industrijsku granu). Koja je I>rava funkCija svakog od tih fondova?
Kako se nov zadatak sindikata sastoji u I>articiI>iranju kod
vanja, I>resudnu ulogu imat granski fondovi. Suvremeni sindikati
nasuI>rbt 'starijim zanatskim sindikatima, organizirani su ba na gran-
skoj -osnovi i to olakati rukovanje fondovima. Fondovima uI>ravlja-
ju izabrani odbori u kojima su i I>redstavnici vlade. Glavni za-
datak granskih fondova je da samo I>riI>reme samostalno
samclUpravljanje. Samim radnicima je poznato funkcioniranje radionica
i oni mogu neI>osredno sudjelovati na toj razini. Da bi proirili I>arti-
ciI>aciju na razini I>otrebna je izvana. Ako ta
nije na vidiku, stara uprava moe maniI>ulirati radnicima ili oni mogu
donositi I>ogrene odluke koje bi diskreditirale samouI>ravljanje. Gran-
ski fondovi kao i granski sindikati I>oznaju uvjete rada u I>ojedinoj
industrijskoj grani. Oni poznaju njene proizvode i trine I>robleme.
364
:Stoga oni mogu uputama izravno radnim savjetima;
u suradnji s radnim savjetima odabirati kandidate za odbore (Urek-
tora i za najviu Ti funkcionari se nOIninirajuako i kada ih
izaberu savjeti. Granski fondovi pomau u izradi statuta savjeta i I>ru-
aju organizacjsku Oni organiziraju seminare o sam-oupravlja-
nju. Oni koriste novac od dividendi za kupovanje novih dionica za kUI>-
.nju koja su na I>utu da bankrotiraj u (ako to radnici zahtijev::}-
ju), za osnivanje s potpunim upravljanjem u svojim
granama. Pod takvim okolnostima granski fondovi mogu rezervirati
pravo da donose strateke odluke kao to su odluke o udruivanju ili .
istupanju odnosno o velikim investicijskim I>rogramima i
modernizaciji; o svim drugim pitanjima pogonski savjeti nezavisno
glasaju na sastancima
Participacija na razini sastoji se I>rije svega od tri razli-
komponente. Radnici izabiru svoje pogonske savjete koji obuhva-o
radnike (I>lavih i bijelih ovratnika) i bave se primarno
poslovima I>ogona. Granski fondovi bave se prije svega problemima
na razini Radni kolektiv koji sve osobe zaI>oslene
u - tj. radnike i upravitelje - rukuje fondom
koji I>redstavlja radne rezultate svih. Fond alje unaI>rijed
dogovoreni dio godinjih dividendi od dionica koje I>osjeduju radnici
- recimo, I>ola - granskim i centralnom fondu. Drugi dio se uI>otreb-
ljava prema I>referencijama radnog kolektiva. Radni kolektiv moe ras-
poloive resurse upotrijebiti da kupi dodatne dionice u da
da zajam za doprinos lokalnom fondu, za finan-
ciranje obrazovnih, kulturnih ili rekreacijskih aktivnosti ili institucija,
za osiguranje socijalne ili za nadnica. Odluke o
tim I>itanjima pruit iskustvo u kolektivnom
i u uklaI>anju triju komponenti I>articipacije u je-
dinstveno samoupravljanje.
Centralni fond bavi se izravnavanjem regionalnih razlika.
On intervenira kad je nuna velika kUI>ovina dionica ili neko drugo
ulaganje. On financira istraivanje, obrazovanje i irenje informacija
o upravljanju. On moe financirati mjesta u
uI>ravi, odnosno I>ostdiplomske za direktore. Nije dovoljno
da samo radnici budu obrazovani, direktori moraju biti obra-
zovani. PreI>utena sama sebi, nastaviti obrazovati di-'
rektore za Prema tome, sindikati moraju in-
tervenirati, a imovina centralnog fonda najI>rikladnija je
za to. Centralni fond moe uspostaviti agenciju za-
pregled te ured za upravljanje koji bi sluio kao
agencija, i s
upravljanjem i osiguravao bi direktore I>rivatnim koje bi
imenovali radnici.
Kad broj godina, I>ostat vana prava
stvorena vlasnitvom: fondQvi imat
na svom rasI>olaganju znatne svote novca, a s
upravom I>restat biti rijetka iznimka. Na tom stadiju mogu postati
neophodne koordinativne institucije na regionalnoj razini. To moe
zahtijevati uspostavu regionalnih fondova. Kad je prijelazno
razdoblje manje ili vie zavreno, fondovi se 'pretvoriti u
365
institucije samoupravne privrede, opisane u poglavlju 13. Centralni,
regionalni i lokalni fondovi pretvorit se u federalne, re-
i investicijske fondove. Dividende postati cijena
za upotrebu drutvenog vlasnitva. Fond spojit se s po-
slovnim fondovima J edino granski fondovi izgubiti svoju
funkciju iako su imali sredinju vanost u prijelaznom razdoblju. Oni
mogu uroditi osnivanjem granskih banaka i
obrazovnih i drugih institucija koje slue grani. U oni
uspostaviti praksu granskog planiranja.
Vl. Dva problema koji se vjerojatno javiti
Moe se pitati: Zato bi poslodavci prihvatili politiku dijeljenja
profita koja dovesti do eksproprijacije privatnog proizvod-
nog kapitala? Odgovor je da je oni prihvatiti.
s9
Oni se protiviti
i sabotirat politiku koliko god mogu, ali da su druge dvije
alternative - nemir i/ili dravn"a intervencija (pod pretpo-
stavkom da vladu kontrolira partija) - jo gore. Sa
stajalita poslodavaca, mnogo je pogodnija postupna promjena koja
postati tek nakon mnogo godina - kada oni biti u miro-
vini - nego iznenadna, promjena. U vlada
moe biti uvjeti se mogu promijeniti i postoje izgledi da
politika biti upravo obrnuta. Sa stajalita radnitva, vrijeme prijelaza
nije nuno i razvoj se moe ubrzati akcijama sin-
dikata i vlade. Vrijeme koje dok se ne uspostavi puna
kontrola, biti izgubljeno. Radnici kako upravljati po-
Obje strane imaju priliku da budu u pravu. Ba ta neizvjes-
nost ljudskih politiku podnoljivom. Ishod nije nuno
On ovisi o angairanosti strana, o ljudskoj aktivnosti.
U tom procesu, navike i uzrokuju odnose koji su najprije sa-
blanjivi i a zatim postaju poznati i Na
kraju, i poslodavci - kao norveki konzervativci - glasati za
upravljanje. Napokon, profesionalni direktori, ako su pravi
trebali bi pod savjetima upravljati
bar tako efikasno kao i pod odborima direktora, a, sasvim vjerojatno,
i efikasnije.
Na ovom mjestu se s drugim pitanjem: Ako
su samoupravna stvarno efikasnija od svojih i
pandana, kao to se tvrdilo u poglavlju 6, zato ona ne
pobijede potonja na tritu? Nije li cijela rasprava o politici
prijelaza pogrena? Ako su samoupravna efikasnija, ona
se razvijati, i SOcijalizam se svakako uspostaviti. Ako su manje
efikasna, politika koja je usmjerena k smanjenoj efikasnosti mora biti
Odgovor na to pitanje je da samoupravno podu-
ne moe lako opstati u okruenju bez obzira na
njegovu potencijalnu efikasnost. Povucimo povijesnu analogiju.
s upravom kOja unajmljuje legalno slo-
bodne radnike za nadnice, je efikasnije od feudalnog
posjeda ili stare ropske tvornice. Napokon, zbog toga je kapitalizam
366
1, -ZamijeniO prethodne drutvene siSteme i postao dominantan dru-
I tveno-ekonomski sistem. Ipak, ta potencijalno, vrlo efikasna kapi-
- zajedno s robnim i tritima - posto-
jala su u prethodnim drutvima i nisu napredovala. Tri glavna elementa
poduzetnitva - mobilnost faktora, ugovorno pravo i
prava - su bila prisutna, ali bez mnogo koristi.
tu Max Weber je napisao: Posebne
modernog kapitalizma, nasuprot onima zastarjelih oblika
stjecanja, strogo racionalna organizacija rada u racionalnu
tehnologiju, nije se razvila u neracionalno oformljenim dravama i ne
bi nikada mogla u njima izrasti, jer su te moderne organizacije sa
svojim osnovnim sredstvima i preCiznim kalkulacijama previe osjet-
ljive na neracionalnost zakona i administracije.40 Preostaje da se ot-
krije koje to neracionalnosti kapitalizma oteavaju institucionalizaciju
upravljanja.
Samoupravno je zadruzi.
zadruga ne uspijeva. Najmanje su tri razloga
tome:
a. Zadruge teko dobivaju bankovne i poslovne kredite. Privatna
ih diskriminiraju kod nabave sirovina i kod prodaje
gotovih proizvoda. privreda ponaa se kao organizam
podvrgnut transplantaciji: ona spontano odbacuje strano tijelo.
b. Zadruno samoupravljanje podrazumijeva radikalno smanjiva-
nje u volumenu za direktore. Zbog toga
bez potkupljuju najsposobnije poslovne upravitelje - posebno
stoga toje lake izdavati direktive nego postupati s radnicima kao sa
sebi jednakima.
c. Kada zadruge napredovati, moraju zaposliti nove radnike.
U sredini to izaziva drutvenu diferencijaciju.
tretiraju novodole radnike kao unajmljenu radnu snagu. Vrlo brzo
zadruge degeneriraju u
Posljednja primjedba da je samoupravljanje po po-
naanja nekompatibilno s privatnim ili kolektivnim vlasnitvom. Ono
zahtijeva drutveno vlasnitvo. Stoga sada naputamo
zadruge i razmatram o prava samoupravna
d. Drutveno vlasnitvo da je pravo na sudjelovanje u odlu-
izvedeno iz zaposlenja, a ne iz vlasnitva. To opet sugerira
potpuno cijelog pravnog sistema. Jugoslavija je tri puta
promijenila svoj ustav u 2S godina razvoja upravljanja. Zbog
neadekvatnog pravnog i institucionalnog u kojem zadruge
funkCioniraju, najjednostavniji problemi koji bi se mogli automatski
:-ijeiti izuzetno sl?enii potrebno je mnogo vremena, energije
1 snalazlJlvost1 da se stvar! urede. sistem uzrokuje nepotrebne
trokove.
e. Ideologija i ustanovljeni interesi rade protiv uspjeha zadruga.
U s upravljanjem je de-
vijantno. ni dobronamjerni poslovni partneri i vlasti ne znaju kako
da ih tretiraju. Da li to predstavlja poslovni ili rizik? Koji
kriterij bi se trebao primijeniti? Poloaj sindikata krajnje je neodre-
Tko je tu poslodavac, a tko radnik? to je s solidar-
Koja je uloga sindikata u samoupravnom Da li je
367
: r
I
- - - -
ima? Tako _SU svi dobronamjerru prisiljeni-da
budu jako No, nisu svi ci.obronamjerili. Oni koji nIsu, bit
otvoreno _neprijateljski raspoloeni. Postojat poboljanju
efikasnosti u ako se ona sukobljuju s
ideologijom i interesima. Tako dugo dok
autoritarno stvara normalni 11i shvatljivi profit, ljudi na vlasti
-preferirat da zadre -uspostavljeni poredak radije -nego da izgrade
efIkasniju, ali demokratsku -organizaciju. Ciljevi
_razlika u vlasti, statusu i dohotku su _mnogo vanije-vrijedIlosti od
cjelokupne efikasnosti Prosta da efi-
kasnosti u mikroekonomskoj organizaciji moe biti iskoriten samo
ako se makroekonomsko - drutVeno - okruenje odgovara;.
promijeni.
- Promjene u drutvenom okruenju zahtijevaju ustrajnu
borbu. Osnovna je strategija te borbe, kao to je naa analiza pokazala,
da sve to pomae ljudski razvoj, jer je socijalizam druga
za humanizam.
VII. Uloga zadruga
-Od vremena Roberta Owena drutveni reformatori su ponekad po-
ticali zadruge. kao prigodna sredstva za drutvenl i eko-
Ilomskf preobraaj. Ali povijest britanskih i zadruga ne
ostavlja snaan.dojam.
42
Iako su talijanske i francuske
zadruge bile uspjenije, ni one nisu bitno utjecale na privrede svojih
zemalja. Razlozi njihovim neuspjesima izloeni su u prethodnom od:"
jeljku. Stoga se moe da, iako pogodne zbog svojih samo-
upraVnih zadruge vjerojatno imati vanu
ekonomsku ulogu i zato nema potrebe da im se posveti posebna pa-
nja. to bi bio pogrean iz najmanje tri razloga:
1. Suvremene zadruge su, se, produktivnije od njihovih uobi-
duplikata.
43
2. U eri raspadanja kapitalizma, drutveno okruenje sklonije je
zadrunim eksperimentima nego bilo kada prije.
44
3. Nell!a potrebe ponavljati stare pogreke. Zadruge se mogu orga-
nizacijski oblikovati tako da osiguraju svoj opstanak i razvoj.
Za_druge su- mala ili srednje velika One se osni-
v:aju na tri (a) tradicionalno, skupina radnika bi sku-
. pila svoja sredstva i, vjerojatno uz vanjski zajam, osnovala zadrugu; u
pravilu su to vrlo male ustanove. (b) U novije vrijeme sve rad-
nici preuzimaju pred ili prodajom i tada samostalno
upravljaju njima kako bi posao ;45 takva su
i radnici ponekad mogu osigurati i podrku zajednice. (c) Na-
predni poslodavci predaju svoje dionice zaposlenima i se
pretvara u zadrugu; proces preobrazbe se vodi u
kroz mnogo godina.
U nastavku se na (a) iako se dio analize
moe primijeniti- isto i na druga dva
- zadruge osiguravaju vezu pri-
vatnih i drutvenih One se temelje na kolektivnom vlas.ni-
368
tvu koje nije precizna kategorija. To organizacijsku
fleksibilnost. Zadruge se mogu organizirati tako da se ne razlikuju
od privatnih ili njihova organizacijska struktura
moe pasti na drugi dio spektra, gdje nalazimo samoupravno po-
Zbog te fleksibilnosti, zadruga se moe organizirati
. i unutar krutog buroaskog pravnog okvira.
Zadruna strategija koju traimo mora zadovoljiti dva uvjeta: po-
moraju biti ekonomski odriva i u sredini, i mo-
raju osigurati glatki prijelaz k privredi. Ako se
vaju uspjesi i neuspjesi zadruga utazvijenim kapitali-
zemljama, mogu se utvrditi pravilnosti koje se mogu
iskoristiti u stvaranju pogodne strategije. sedam faktora,
se, ima presudnu vanost.
1. FinanCiranje vre Osoba koja se pridruuje za-
druzi morala bi kupiti svoje radno mjesto. Svota mora biti dovoljno
velika da bi bila ali ne bi trebala biti tako velika da
zainteresirane pOjedince da se prijave. depozit ima tri svrhe:
on je izvor kapitala, ima odgojnu vrijednost jer je dokaz pristajanja
i, u trinoj privredi, on osigurava poticaj za podjednako zanimanje
kadrova za uspjeh Ako kandidat nema dovoljno
gotovine, moe mu se odobriti zajam ili se depozit moe odbi-
jati od njegove zarade vrijeme. Dio doprinosa (u zadrugama
Mondrag6na to je 20 posto) prenaa se na nedjeljivi rezervni
zadruge. Ostatak se stavlja na osobni na koji se moe odobriti
fiksirana kamatna stopa. Te svote se ne mogu osim ako poje-
dinac ne naputa zadrugu ili odlazi u mirovinu. Kad osoba dobije pravo
da podigne novac sa svog ona moe biti u obvezni- .
cama ili dionicama, ali ne u gotovini. Dionice ne donose pravo glasa,
ali mogu nositi privilegije (kao to je prisustvovanje skuptini
s pravom sav:jetovanja) tako dugo dok se ne prenesu. Tako kapital
zadruge ostaje ne dirnut, a umirovljeni zadrava aktivan interes
i emocionalne veze sa zajednicom u kojoj je proveo dio svog
aktivnog ivota.
2. Vanjsko financiranje. Moderna kapitalnO-intenzivna tehnologija
trai visoko ulaganje po radniku. Ti investicijski trokovi ne
mogu se pokriti doprinOSima U tu svrhu mogu se upotrijebiti
financijski instrumenti (zajmovi, obveznice, dionice bez
prava glasa).
3. koji nisu treba zabraniti sudjelo-
vanje u poslovima zadruge da bi se degeneracija. Postoje dvije
iznimke. U zadruzi su razlike u uvijek male. U kapita-
sredini, gdje su mnogo razlike u zaradama, to moe sprije-
zadrugu da dobije visokokvalitetne direktore. Stoga se nekoliko
poloaja moe rezervirati za one koji nisu i za di-
rektore koji su zaposleni kao namjetenici. To, naravno,
jeni postupak u kome direktori unajmljuju radnike no, takva je priroda
zadruga. Isk,ustvo zadruga pokazuje da to moe
biti Drugi izuzetak je sezonska proizvodnja, gdje se zapo-
ljavaju oni koji nisu da bi se svladale sezonske oscilacije.
4. struktura. Nije vjerojatno da izolirana zadruga
dugo opstati. Nacionalna udruenja zadruga mogu ::ili ona ne
24 ekonomija socijalizma
369
mogu rijeiti problem. Zadruge se mogu razviti samo ako se ekonomski
integriraju u sektor. Sektor ne mora biti velik, ali mora predstavljati
integrirani sistem. U nacionalnoj privredi moe postojati mnogo takvih
zadrunih sistema. U tu svrhu, zadruge trebaju ono to jaroslav Vanek
naziva strukturom. Ta zatitna organizacija je zadruga
drugog reda. Kako zadrugama nedostaje kapital jer nemaju
pristup na tradicionalno trite kapitala, najvanija uloga
strukture je zadruna banka. Banka je izvor investicijskog kapitala,
osigurava kredite i' zajmove te osigurava trite' za
izdane dionice i obveznice:, Druge dvije. vane aktivnosti sektora su
obrazovanje i pruanje pravnih usluga i upravnih savjeta zajedno s
osiguravanjem upravitelja. Izuzetan poslovni uspjeh mondragonskog sF
sterna moe se dijelom objasniti dobrom organizacijom njegove
strukture koja ima sva ta tri elementa. Kako zadruni
sektor raste, on postaje sposoban da zaposlenost
radnu snagu iz jednog u drugo.
5. Mirovine i osiguranje. Mirovine i osiguranje moraju se voditi
odvojeno da bi se smanjio rizik. Na male svote novca od
osiguranja mogu se usmjeriti u zadrune investicije preko zadrune
banke. Kada se broj zadruga i cijeli sektor poraste, -moe se
ulagati u sektor sve postotak od fondova pove-
tako razpoloivost investicijskog kapitala.
6. Razvoj kao preduvjet za opstanak. Tehnoloka poboljanja za-
htijevaju neprestano nova ulaganja. Trina konkurencija trai porast
u i financijskoj snazi kOjoj je potrebno sve kapitalno
investiranje. Previe je riskantno osloniti se u tu svrhu na vanjske
izvore. Stoga se znatan dio neto profita mora odrediti za investicije.
IzdVOjeni postotak profita (u Mondrag6nu je to 20 posto' normalnog
profita i postotak dobitka) dodjeljuje se nedjeljivom
rezervnom fondu. Dio profita se raspodjeljuje kao dodatak nadnica-
ma (pozitivan ili negativan), a dio se troi na drutvene i obrazovne
programe. Ostatak, ako postoji, dodjeljuje se individualnim
Nedjeljivi rezervni fond zadruge koji se financira iz propisanih po-
stotaka od doprinosa i profita predstavlja jezgru drutvenog
vlasnitva.
7. Veze sa zajednicom. Zadruga je radna zajednica. Stoga
je prirodno da htjeti - i morati - imati aktivnu ulogu u
poslovima lokalne zajednice. Dio zarade troit se na ko-
munalne projekte. S druge strane, u potrebe, zadruga s pra-
vom od lokalne zajednice. jedna potreba je
zajma.
U svim drugim stvarima organizacijska razmatrana u po-
glavlju 8, primjenjuju se isto i na zadruge. jedva da
treba da osnovno samoupravljanja - jedan jedan
glas - ostaje punovano.
Ne moe se da svaka zadruga re-
zultate ako slijedi tih sedam zapovijedi. Ljudi i njihove aktivnosti odre-
uspjeh ili neuspjeh. No, je da suvremena proizvo-
zadruga ima realne izglede da uspije.
Osim u izuzetnim zadruge vjerojatno biti glavni,
pa niti vrlo vaan, instrument drutyeno-ekonomskog preobraaja.
370
'lj se da su mnogo vaniji participacija u privatnom i dravnom
I
:1
II i
I
!
sektoru i fondovi. No, zadruni pokret moe mnogo prido-
_nijeti stvaranju atmosfere, porastu svijesti, delegitimaclji
privatnog vlasnitva s' njegovom drutvenom hijerarhijom i autorita-
rizmom. Osim toga, zadruge mogu rijeiti mnogo egzi-
stencijalnih problema. Iz ta dva razloga, zadruge tvore
dio strategije za preobraaj.
371
Poglavlje 17
Putovi prijelaza:
zemlje
l. Dinamika promjene
U novijim drutvima su prisutne
slobode. To je razlog za pretpostavku da radnici imaju svoje sindikate
i svoje partije. Vidjeli smo da su drutvena kretanja takva da
neka od tih organizacija vjerojatno izabrati socijalizam. Sasvim je
realno da partije pobijediti na izborima i
formirati svoje vlade. Stoga je na zadatak bio da istraimo politike
koje bi znanstvenici drutvenih znanosti mogli takvim vla-
dama.
sredina je potpuno Tu su slobode
tako da moemo, u svrhe, smatrati da ne postoje.
Radnici nemaju spoje sindikate, niti socijalisti imaju spoje partije.
Nema regularnih da partija preuzme vlast,
jer nema regularnih da se takva partija organizira. Intra-
sistemska opozicija (opozicija unutar aparata) je ili je
bar neregularna zbog slubene zabrane frakCija.
Da li to da samo nasilna revolucija - revolucija
kako. je Trocki mislio - moe promijeniti sistem i uspostaviti dikta-
turu proletarijata? Svakako ne. Nasilna revolucija je naravno,
kao to je pokazao ustanak 1956. godine. No, je i
mirni prijelaz kao to je pokazalo Prako 1968. godine.
Problemi su, se, neizmjerno sloeniji nego to su prostoduni
revolucionari iz 1917. godine mogli zamisliti. o prijelaznom raz-
doblju, 1920. godine, Buharin je izrazio miljenje kad
je tvrdio: Pod diktaturom proletarijata pitanje 'gospodara' je otpalo jer
su 'eksproprijatori' sami 'eksproprirani'.l Istina je da je imovina bila
eksproprirana, ali ne i vlast. Diktatura vlast, a vlast
su prisvojili novi gospodari. Kako su isprva Buharin i njegove kolege
bili gospodari, oni se nisu zabrinuli. Pitanje gospodara je otpalo. Kad
ih je Staljin nadmudrio u igri oko vlasti, bilo je prekasno. A oni nikada
nisu imali nita teoriji transformacije koja bi se bavila proble-
mom koncentrirane vlasti.
situacija je vrlo paradoksalna. Sovjetska povlatena
skupina, zapaa Harry Braverman, je u jedinstvenijem
poloaju od svih povlatenih skupina u povijesti jer ona mora po-
o nelegitimnosti svojih vlastitih privilegija i vlasti nad dru-
tvom. Iz povijesnog i ideolokog razloga ona se mora pretvarati da
tc privilegije ne postoje ili tvrditi da je njeno skrbnitvo nad drutvom
privremeno, kao nad koji jo nije punoljetan.2 Zapravo
372
klasa oboje: .ona skriva svoje privilegije i inzistira na
njihovoj privremenosti - iako se razdoblje njene dominacije stalno
-produljava. Drava se bori protiv socijalizma, a istovremeno tvrdi
da mu je privrena. Partija je uspostavila svoj monopol
da se pojavi bilo kakav pokret, a ipak istodobno tvrdi
da je predvodnik takvih pokreta. Ta situacija izvor je
i snage, i slabosti. Kako ideje imaju izuzetnu
politokracija upotrebom parola podrava legitimnost
svoje vladavine. djelovanje protiv socijalizma
klasu izuzetno ranjivom. politokracija ima vie vlasti od
bilo koje druge moderne klase no, kao to Isaak
Deutscher, njen poloaj je manje siguran i manje stabilan nego polo-
aj usporedivih klasa. da se politokracija ne moe otvoreno
ponaati kao klasa, ona mora prikriti svoju bit, nasuprot
buroaziji ili aristokraciji koja to ne mora. Ona se kao bastard
povijesti.3
Slijede dvije posljedice. klasa mora stvoriti beskrajni
niz lai, a istovremeno titi drutvo od prodiranja bilo kakve informa-
cije koja ugroava stabilnost poretka. Kapitalizam priznaje da je kapi-
talizam; etatizam ne moe priznati da je etatizam. On mora
ostati ekonomski i uspjean. Buroaski sistem normalno pre-:-
ivljava ekonomski neuspjeh ili vojni poraz; okolnosti pred-
stavljaju smrtnu prijetnju za sistem. Engleska se moe sporo
razvijati; Poljska ne. Proklamacija skupine disidenata jedva da
panju u buroaskom ona plai vladu i gotovo uspijeva
poljuljati reim u birokratskom sistemu. Etatizam mora dokazati svoju
i nepogreivost i mora nastaviti da ih dokazuje.
Navika :- ili ispravnije, nuda - laganja iz nesposobnosti
vodstva da ispuni revolucije. Naposljetku, etatizam jest na-
sljednik revolucije. Isprva, pie Deutscher,
nisu pokuavali sakriti teak poloaj u kojem se zajednica nala.
Oni su pokuali odrati nade i hrabrost svojih sljedbenika
istine. No, istina je bila previe gruba da ukloni I tako je
postupno zamjenjivana utjenim laima. Cilj je bio samo da se ma-
skira jaz sna i realnosti, ali vrlo brzo se la upotrebljavala
kao dokaz:' I proizalo je da je to put bez povratka. Cijelom procesu
pomagala je teorija povijesnog determinizma. Partija je samo izvra-
vala direktive povijesti. da je politika povijesno nije
bila - niti je mogla biti - pogrena. Partija nije. bila odgovorna za
propuste. Dosljedno tome, nije dolo do grinje savjesti zbog laganja.
5
Nesposobnost da se prizna prava priroda sistema ne samo
potrebu za laganjem nego i potrebu da se prihvate socijali-
obaveze. smo vidjeli (u poglavlju 2, odjeljak III D) da je
osnovno blagostanje - trajanje ivota, obrazovanje i zdravlje vie II
nego u drutvima. smo zamijetili
da drutva pokazuju ravnomjerniju raspodjelu dohotka. U
tom obaveza je ispunjena, bar U osta-
lim - prije svega - ona ostaje neispunjena,
iako se iznosi i iznova proklamira. Na primjer, akcioni program za
20 godina, na 22. kongresu partije
Sovjetskog Saveza 1961. godine proklamirao je: Evolucija socijali-
373
organizacije drave vodit postupno, u njenu transformaciju
u samoupravnu republiku u kojoj se sovjeti, zadruge
i ostala udruenja radnika ujediniti. Taj proces obuhvatiti dalji raz-
voj demokracije... Organi planiranja, provedbe, ekonomske uprave
i kulturnog razvoja koji su danas u dravni aparat, izgubit
svoj karakter i postat organi drutvene samouprave.
drutvo bit visoko organizirana zajednica radnih lju-
di ... Smjer povijesti neminovno vodi prema odumiranju drave.
P. Demichev i ostali sovjetski pisci izjavljuju da se to kao
to su zamislili znanstvenog socijalizma. No, tada
od Demicheva da je, dok drutVo postaje besklasno i dok je diktatura
proletarijata prerasla u svenarodnu dravu, uloga
klase Drugi autor objanjava to ta uloga
klase i tvrdi da na svim stadijima izgradnje i razvoja socija-
drutva klasa izvrava svoju ulogu pod
vodstvom partije.7 Demichev izjavljuje da se socijali-
demokracija 'razvija dalje dok se istodobno uloga par-
tije Sistem koji sadri te je kao
razvijeni socijalizam u sferi.8 A. K. Belyh pojanjava da
samouprava profesionalne i ne uvijek {!)
izabrane funkcionare. Potpuna izbornost i opoziv funkcionara odgo-
je za samoupravu.9
U napisanoj knjizi koju je pripremio Institut za upravno
pravo Akademije znanosti, jedno poglavlje nosi naslov Porast vlada-
uloge partije u drutvu je razvojna regularnost
demokracije u razvijenom socijalizmu (podvukao B. H.). Tada se
spominje da partijsko oko devet posto odraslog
stanovnitva. Partija smjer, usmjerava i koordinira
rad dravnih i drutvenih organizacija i stvara preduvjete za samo-
aktivnost i stvaralatvo. U sovjetskom drutvu snage ili organizacije
koje se protive vlastitoj politici prema partijskom ne postoje
i ne mogu postojati. Ideoloke funkcije sovjetske drave dalje su pro-
irene. Zakon pravo radnicima i slubenicima da .sudjeluju u
upravljanju proizvodnjom. To pravo, sastoji se u davanju prijedloga
o organizacijskim poboljanjima, a administracija je obavezna da raz-
motri te prijedloge. to se samog upravljanja, slubena
znanost ga je odbila s gnuanjem kao nita drugo doli jednu anarho-
parolu o takozvanoj proizvodnoj demokraciji koju po-
dravaju suvremeni oportunisti po
U reprezentativnom radu koji je objavilo sovjetsko politoloko
udruenje, Boris Topornin tvrdi da se u razvijenom socijalizmu po-
dravnih aktivnosti iri. Socijalizam se pove-
zuje s odumiranjem drave, a drava se smatra za
individualne slobode. No, Topornin jednostavno tvrdi da se drava
razvijenog socijalizma razlikuje po posebnom isticanju slobodnog i
cjelokupnog razvoja pOjedinca.l1 Te izjave jasno odraavaju sadraj
novog sovjetskog ustava iz 1977. godine. Na primjer, 20
U skladu s idealom - 'slobodni razvoj svakog je uvjet
za slobodan razvoj svih' - drava osigurava taj cilj
sve vie stvarnih da primijene svoju energiju,
sposobnost i talent, te da razviju svoju osobnost u svakom pogledu.
374
Sloboda za kontrolu drave. Tako nije u etatizmu, gdje
drava kontrolira i raspodjeljuje porcije slobode kao dobro-
tvorne darove.
Prethodna kolekcija citata saima bitne pre-
ideologije: (a) kontinuitet revolicije podrava se
verbalno; (b) termini su reinterpretirani tako da postaju besmisleni i
(c) stvarna promjena je do neke daleke o kojoj
se govori kao o komunizmu.
12
Pa ipak, struktura jezika - ako ne ideologija - postavlja
na upotrebu a ljudska psihologija postavlja granlC.e
tolerantnosti prema neispunjenim Stoga je
monopolu, drava vrlo ranjiva. Ona ne moze pn-
hvatiti slobodnu raspravu, ne moe otvoriti granice, ne moe dati poli-
slobode i ne moe podnijeti kritiku. Ne moe ni sigurno
upotrijebiti svoje trupe u okupiranju druge zemlje.
la
Istovremeno se tu, kao i u kapitalizmu, revolucionarni utje-
caj suvremene tehnologije. Stara, polupismena, siromana
klasa regrutirana iz selja.tva postupno se zamjenjuje novom, dobro
obrazovanom klasom. U sovjetskoj industriji je 1970. go-
dine svih diplomiranih bila zaposlena na rad-
poslovima.1
4
Obrazovanje se brzo iri, a kulturne
iroko se koriste. Zadovoljavanje i kulturnih potreba irokih
slojeva stanovnitva obavezno stvara snani zahtjev za ra-
zinom zadovoljavanja potreba - nuno je upo-
zorenje: to se dogoditi odjednom, niti automatski. U
sredini konzumerizam razvoj viih potreba. U etat1-
sredini, drutvena atomizacija
vizmom ima istu funkciju. Tehnoloki zahtjevi su manje dvosm1sle01.
sloenost tehnologije zahtijeva decentraliziranu kontrolu i
samostalnost radnika. zahtijeva brojnije kontakte i blie
odnose s inozemnim i sreditima tehnolokog razvoja.
Organizacijska krutost i izolacija pokazuju zaostalost i neefikasnost.1
5
Ekonomska etatizma je vie stope rasta. Na
viOJ razini razvoja, ta nestaje i, kao to je upo-
zoreno u poglavlju 6, nakon neke se da se pretvara u in-
feriornost. je monolitnu
podrku. To vie nije Zapadne partije slobodno
kritiziraju tabor. Najvanije partije izvan ta-
bora napustile su doktrinu partijske diktature. Originalna
doktrina prave demokracije ponovo je uspostav-
ljena. Stoga je u oba etatizam u defenzivi - osim u zaostalim
zemljama - i samo je pitanje vremena kad se mogu
promjene. Unutar tabora, pojava lojalne
-demokratske opozicije kako se nazivaju skupine disidenata, najav-
ljuje novu eru.
16
Paradoksalan poloaj zemalja dovodi do paradoksalnih
posljedica. to su vlade uspjenije - to je vii ivotni standard - to
je snaniji narodni pritisak na reforme. to su vlade manje
uspjene, manje su legitimne i se manje sigurnima. U svakom
sistem se morati promijeniti.
375
II. to da se radi?
otkad je Lenjin prvi put postavio to pitanje.
imamo puno pravo da ga ponovimo. Sa stajalita rasprave u prethod-
nom odjeljku, pitanje se moe neznatno preformulirati: Sto se moe
da se ubrza proces prijelaza prema socijalizmu? da se or-
ganizirana aktivnost ne tolerira, nema smisla razmiljati o tome
to bi se moglo kad bi se ona tolerirala. Ilegalna
partija nije nikakva stvarna alternativa. Kada takva tajna partija po-
stane ostvariva, sistem i tako biti na rubu sloma.
Birokratizirano drutvo je drutveno atomizirano. Dru-.
tvene veze zaplijenjene su birokratskom hijerarhijom. Pojedinci ne-
maju svoje preferencije, svoj privatni ivot; drava, partija i vlada
o svemu. Privatni ivot nije kompatibilan s birokratskim ko-
lektivizmom. Oni koji se protive dravi, protive se kolektivnoj volji i
krivi su zbog nemoralnosti. Odmah gube prijatelje, tretiraju se kao
neprijatelji i su iz drutva. U totaliziranoj sre-
dini oni se hapse i alju na prisilni rad u logore. Oni ne mogu
na solidarnosti od ostalih zajednice jer solidarnost pret-
postavlja relativnu strukturu prijateljstva i drugih veza, i svijest
o cilju. Oboje je uniteno policijskom prisilom i agre-
sivnom indoktrinacijom. Tako, prije nego to moe
aktivnost, moraju se stvoriti solidarne strukture na osnovnim razinama
uz neutralne, aktivnosti. Kada drutveno pre-
strukturiranje drutva, ono biti kraja
hegemonije. Zbog toga tajna partija nije niti je nu-
na. Isprva, intelektualci mogu opet odigrati glavnu uloguP U stvari
je njihovo i nego u ostalim sistemima. Razlog tome
objanjava Leszek Kolakowski:
Sistem sovjetskog tipa uiva prednosti jer ne mora opravdavati! javnosti
svoje akcije; po definiciji, on zastupa njihove interese i elje ...
on je izloen riziku na koji su demokratske strukture otporne:
naime, on je izuzetno osjetljiv na ideoloku kritiku. To, ostalim,
da inteligencija ima ulogu koja se ne moe usporediti s njenom ulogom
drugdje. Prijetnja intelektualnoj valjanosti sistema, ili zastupanje
ideologije, predstavlja silnu opasnost.18
U mjeri intelektualci imaju jednostavniji zadatak no drugdje:
oni ne moraju izraditi bitno viziju svijeta da bi promijenili
svijest i naruili legitimnost vlasti. Vizija postoji: revo-
lucija ju je stvorila ali je njeno kasnije uniteno. Intelektualci
moraju vratiti prijanje viziju
Ostatak batina revolucije.
Zapravo ne postoji jedino revolucije. Postoji i vie od toga.
Vanjski svijet se isto promijenio. Na neki paradoksalan svijet
izvana pomae da se kontrarevolucija svlada unutar tabora. Stara
kontroverza o za socijalizam u Jednoj zemlji relevantna
je kao i uvijek, ali je u novom scenariju u nekom smislu okrenuta
. naglavce. sam spominjao radikalnu promjenu u poloaju komuni-
partija u razvijenim zemljama. Taj ogranak je
376
postao poznat kao evrokomunizam.
11l
Dok je tabor potpuno otporan
na buroasku kritiku, kritika je imala razorno djelovanje.
Socijalizam se moe u izolaciji. se moe
opravdavati unutranja kontrarevolucija goleme i
nepredvidive prepreke na koje se nailo. je, po-
slije pobjede socijalizma, se u samonametnutu izolaciju. Tijesno
povezan s tim je utjecaj progresivnih snaga u svjetskoj za-
jednici. Pokazuje se odbaciti brojne kon-
vencije o ljudskim pravima. Kada se takve konvencije ratificiraju, one
se ne mogu potpuno ignorirati. Takav pokuaj bit s unu-
tranjom opozicijom koja je potpuno ustavna i koja se moe obuzdati
samo velikim naruavanjem legitimnosti reima. povelja
77 - i podrka koju je dobila od komunista izvan tabora -
je Takav je Sovjetski komitet za ljudska prava i komitet
u Poljskoj (osnovan 1977. godine). Prema tome, socijalisti u
sredinama ne bi trebali stvarati nasilne revolucije nego zahtijevati da
se potuju zakoni i slobode.
20
Proizlazi da je inzistiranje na
legalnosti i ispunjavanju proklamiranih ciljeva najrevolucionarnija ak-
tivnost.
21
Iako intelektualci mogu preuzeti vodstvo, nije vjerojatno da
radnici ostati pasivni. Oni reagirati na tradicionalnom
radnih odnosa: protiv nepogodnih uvjeta ivota, a onda protiv gla-
vara. Oni trajkati i organizirati nezavisne sindikate. Uskoro
kao to su radnici u toku ranog razvoja,
da sindikati mogu funkcionirati samo u sistemu sloboda. A
onda se radnici pridruiti intelektualcima u borbi za cilj. '
U stvari, taj scenarij nije puka pekulacija; takve stvari se doga-
Demonstracije poljskih radnika u prosincu 1970. godine potak-
nute su vladinom odlukom o cijena hrane. Radnici su
traiti brojne presudne reforme, kao demokratizaciju odnosa na
razini, samostalnost sindikata, ukidanje privilegija to do-
laze s poloajem, efikasniju borbu protiv birokracije i irenje infor-
macija bez prepreka.
22
U 19S0-im i 1960-im godinama broj
trajkova i pobuna u Sovjetskom Savezu uguen je policij-
skim i vojnim odredima, radnici koji su sudjelovali u akcijama su
ranjeni ili ubijeni. U 1978. godine sovjetski rudar Vladimir
Klebanov s brojnim drugim radnicima uspostavio je tzv. slobodne
sindikate. Kao u ranoj eri, radnika je odmah
otputena, a mnogi su zatvoreni. Klebanov i nekoliko drugih radnika
zatvoreno je u psihijatrijske bolnice.
23
U klasnom sistemu proleterima
slijedi otkaz ili zatvor za takve aktivnosti. Nevjerojatno je,
da takav postupak zastraiti sovjetske radnike vie nego to je nji-
hove kolege u drugim zemljama i u druga vremena. U 1978.
godine skupina poljskih radnika osnovala je komitet slobodnih
dikata u Katowicama. Komitet je dobio podrku Pokreta za obranu
ljudskih prava.
Radnici, i svi ostali, traiti samoupravljanje.
24
Kako iskustvo
pokazuje, upravljanje na razini moe se razviti
mnogo prije nego to prijetiti hegemoniji. Pod pritis-
kom, politokracija m.oe racionalno izabrati da u tom pogledu popusti.
Prvi znaci razvoja u tom smjeru su vidljivi. U govoru u vrijeme re-
377
formi 1965. godine premijer Kosigin je rekao: Bolje upravljanje nije
sve dok ono ne postane i dok se participacija
naroda znatno ne proiri, .. Svaki radnik bi morao da je jedan
od vlasnika tvornice.25 U drugoj polovici 1960-ih godina sovjetski eko-
nomisti i sociolozi su raspravljati o problemima participacije.
26
Socioloke studije su pokazale visoko nezadovoljstvo radnicima
njihovim poslom i iroku podrku radnika, inenjera, znanstvenika, a
i partijskih izvrilaca (od 89 do 77,2 posto) za izbor
kadra nieg sloja. Jedino generalni direktori nisu pokazivali previe en-
tuzijazma (52,4 posto). Vjerojatno prvi put, sovjetski ekonomist A. Bir-
man nedvosmisleno je izjavio u objavljenom 1969. godine da je
socijalizam vie od javnog vlasnitva i visoke razine prOizvodnje. On .
neodvojivu participaciju radnog naroda u upravljanju proizvod-
njom u zemlji. No, i ,participacija' nije dovoljna; to je
ljanje samih radnih ljudi. Socijalizam je samoupravljanje -
drave - drutva radnih Ijudi.27 Neizbjena drava je morala biti
u izjavu da bi se mogao objaviti, ali je Birman raz-
jasnio da da iz objektivne nude radnici budu angairani
u unajmljivanju i otputanju kadrova i stvaranju premij-
skog sistema.
Tako je vjerojatno da upravljanje biti glavni
prodor. Jedva da moemo da to voditi brzoj drutve-
noj i preobrazbi. Previe je jako djelovanje negativne
socijalizacije kroz nekoliko generacija.
28
Stoga je vjerojatno
da sistem neko vrijeme biti stabilan.
29
da uprav-
ljanje moe produiti ivot etatizmu, trebamo li odustati od njega?
Okolnosti su analogne onima pod kapitalizmom i odgovor je isti. Mi
nismo zainteresirani za puko unitavanje sistema; na os-
novni cilj je izgraditi novi, sistem. to prije ta so-
Cijalizacija i to bude manje drutvenih to bolje.
upravljanje samostalnost To zahtijeva
decentralizaciju, a decentralizacija pravnu sigurnost. A pravna sigur-
nost je preduvjet za sigurnost.
upravljanje ima i neposrednije djelovanje na raspad si-
stema. Akchi eksperiment participacije u poljoprivredi u razdoblju
1968-70. godine, prije spomenut (poglavlje 16. odjeljak VI), prvi je
usamljeni glasnik onoga to se vjerojatno dogoditi. Zbog toga to je
bio previe uspjean, on je obustavljen. No, on je javnu
raspravu koju je Murray Yanovich saeo ovako:
Umanjio je potrebu za velikim drutvenim slojem profesionalnih direktora.
U kako god obliku, ipak je potvrdio ideju samoupravljanja
'neposrednih Porekao je da je sovjetska tehnoloka zaostalost
glavni izvor slabih ekonomskih u poljoprivredi. Moda je naj-
vanije. .. neto to je ostavljeno Uloga partije da i
'prati' ... jedva da je potrebna na Akchiju, i njezino sudjelovanje u izboru
izvrilaca na direktorskim poloajima nije bilo strukturni zahtjev
proizvodnje na dobru. Jezikom jednog od objavljenih komentara o
eksperimentu, Akchi je bio eksperiment za kretanje od 'pravne' socijalizacije
vlasnitva prema 'stvarnoj' promjeni u proizvodnim odnosima, prema
lektivnom upravljanju' socijaliziranog vlasnitva.30
378
.... - .. - .--------------
Poduhvat Akchi je propao ali se pojaviti drugi i jedva da se moe
sumnjati u to.
. Kad bude uveden proces dekoncentracije vlasti, vjerojatno se
on brzo razvijati. Gotovo preko svoje
pravo Isto tako brzo klasa izgubiti svoju ne-
opravdanu legitimnost. partijski program i ustav, To-
pornin i njegove kolege su izjavili da je produbljivanje demokraCije
glavni smjer razvoja drave.31 Pod promijenjenim okol-
nostima to moe biti sasvim ozbiljno. Verbalna
ideologije je i spremna za upotrebu. Etatizam
evoluira u socijalizam. je pokazala kako se to moglo
dogoditi. Zbog temeljne nestabilnosti sistema, Prako pro-
moglo je izazvati reakciju. Zato je moralo biti ugueno u
je uutkana; ali je ostatak svijeta
i je evrokomunizam.3"2 Etatizam moe opstati samonaruava-
njem vlastite legitimnosti a time i svog opstanka.
379
Poglavlje 18
Putovi prijelaza:
Nerazvijene zemlje
l. Osvajanje vlasti
demokracija je vie ili manje uspostavljena u drutvenom
poretku koji je nazvan organiziranim kapitalizmom. To svakako nije
istinska demokracija; Mauricea Duvergera to je prije pluto-
demokracija jer se vlast osniva na narodu (demos) i na bo-
gatstvu (plutos).1 osnovne slobode pot-
puno su efektivno Vidjeli smo da se u takvim zemljama
glavni problem prijelaza sastoji u tome da se uspostavi ekonomska
demokracija.
U zemljama potpuno su dobro ispunjene dru-
tvene usluge kao preduvjeti za socijalizam. Tu se glavni problem
prijelaza sastoji u osiguravanju sloboda, u uspostavljanju
stvarne demokracije.
U nerazvijenim zemljama nije poznata ni ni ekonmska
demokracija. One su bile ili kolonije - kojima su stranci vladali
i eksploatirali ih - ili nezavisne zemlje - to vlast i eksploata-
cija reakcionarnih oligarhija. U oba uspostavljeni su
reimi bili jako tiranski i u i u ekonomskom smislu. Osim
toga, ljudi tih zemalja su bili siromani i neobrazovani.
Vidjeli smo kako je izuzetno teko socijalizam u razvi-
jenim ili zeljama. Kad je to tako, onda
izgradnja SOcijalizma u nerazvijenim zemljama mora izgledati beznad-
no. Predsjednik Tanzanije' Julius Nyerere, koji se morao s
t?kvim stanjem, saeo je probleme ovako:
S malo socijalista pokuavamo izgraditi socijalizam; s malo ljudi koji su
svjesni osnovnih problema demokracije pokuavamo promjene demo-
kratskim sredstvima; s malo pokuavamo izvriti temeljnu preobraz-
bu nae privrede. I uz obrazovanu elitu, cijelo ohrabruje motive
napretka, pokuavamo poticati egalitarnije drutvO.2
Ako je socijalizam u i ekonomski zaostaloj zemlji tako
neizvediv, zato da ga pokuavamo ostvariti? Odgovor je
da je to pitanje, tako formulirano, pogreno pitanje. Ako se socijali-
zam ne moe uspostaviti preko to ne da ne postoji mo-
da se slijede putovi i da neki od njih ne vode u
socijalizam mnogo bre od drugih. Kada odbacimo
teoriju sukcesivnih stadija, moemo misliti o razvojnim
cima. Nova iIi azijska zemlja moe, ali ne mora slijediti put
380
ili razvoja. Ona moe izabrati put koji
mnogo izraVnije vodi u socijalizam.
3
Na je zadatak 'da istraimo
formu takvog puta. Pri tome rasprava moe biti samo vrlo
jer je o zemljama koje su bremenite velikim razlikama ..
U n.erazvijenim zemljama, nasuprot razvijenim, nasilna revolucija
je i vrlo vjerojatna. Kolonijalni narodi vodili su nacionalne
ratove koji su prerasli u drutvene ravolucije. Vijetnam,
J emen, Alir, Mozambik i Angola su moda najistaknutiji. primjeri.
Preivjele monarhije unitene su ratovima i udarima mla-
dih oficira. Kina, Etiopija i neke arapske zemlje su takvi
Mirni, parlamentarni prijelaz vlasti je izuzetak. Dosad su u tom
uspjeli Tanzanija i Gvineja, ali nije.
Socijalizam se ne moe dobiti na dar; ako se postigne, mora
se dugom borbom. Ta borba je vrlo vjerojatno puna nasilja,
vrlo okrutna, to bi i gornji primjeri potvrdili. Socijalisti ne
mogu izabrati uvjete pod kojima se boriti. Oni samo mogu prila-
goditi svoje taktike i strategiju. Ne mogu se kad im je namet-
nuto nasilje. Ipak, neizbjenost nasilja ne da nasilje treba zago-
varati. to je vie nasilja, manja je da nakon pobjede
slijedi obnova. Nyerere je naveo razloge tome:
i najuspjenija i' narodna revolucija neizbjeno iza sebe ostavlja ogor-
sumnju i neprijateljstvo drutva. To ne pridonosi
institucijama ravnopravnosti: i oteava stvaranje duha koordinacije
svim ljudima. Osobito postoji bojazan da oni koji su patili za vrijeme
revolucije traiti za osvetu; postoji na namjerno zadane
rane il boli to truje odnose ljudima unutar drutva. Nasilna revolucija
moe olakati institucija; ona mnogo vie oteava
razvoj stavova koji oivljavaju inst1tuciju.4
feudalna ili autokracija u ratu -
da ne postoji mehanizam mirnog prijelaza vlasti - moe se za-
mijeniti reimom koi nacionalizirati proizvodni kapital, ali time se
uvesti demokracija. Diktatura reakcionara je
zamijenjena diktaturom revolucionara i potonji degeneriraju II unu-
tranju kontrarevoluciju. Povijest sovjetske vlasti je u tom
smislu. to nije razlog da se obuzda borba protivautokracije.
to pokazuje intere.se socijalista za mirni prijelaz
vlasti.
da prijelaz u poretku, moraju se kori-
stiti institucije toga poretka. Prema tome, nuna je partija.
Ona morati ispuniti dvostruki zadatak: nacionalno oslobo-
i drutveni preobraaj. Da bi to mogla, ona mora imati predane
aktiviste. Partiji je potrebna stroga disciplina i vodstvo. "
Prema tome, ona mora biti centralizirana. To jo vie vrijedi za tajne,
odnosno nelegalne partije. Tip partije koja je najprikladnija za po-
stavljeni zadatak je organizacija revolucionara kakvu je zamislio
i ostvario Lenjin.
5
Partiju organizira revolucionarna inteligencija. Ona stvara pokret
sa irokom drutvenom bazom. Pokret u gradu, izvoru eko-
nomskog napretka; da bi uspio, on mora osvojiti selo. Seljaci
381
70 do 90 posto stanovnitva i oni su stoga glavna revolucionarna
- ili kontrarevolucionarna - snaga .. Kad (u kapitalizmu) seljaci po-
sjeduju zemlju, oni su konzervativni, lojalni crkvi i uspostavljenoj
vlasti i opiru se promjeni. To je za zapadnoevropsko
seljatvo 20. ali ne i za seljatvo nerazvijenih zemalja (ni za
evropsko prijanjih Tu su seljaci ekonomski eksploatirani,
terorizirani, dugovima; a zelenai i vlastelini im
oduzimaju zemlju. putnik i masovni mediji obavjetavaju
ih o svijetu, a im objanjavaju da se njihova sud-
bina moe izmijeniti.o Zbog toga su seljaci spremni za revoluciju s izu-
zetkom malog ;dije.1a bogatih seljaka. To vrlo uvjerljivo pokazuju
suvremene revolucije, toliko kao to su kineska i jugosla":
venska.
7
Revolucionarni potencijal klase znatno je manji. Radnici
su malobrojni, nekoliko puta dohodak od seljaka i pred-
stavljaju privilegiranu skupinu u siromanom drutvu. Nasuprot evrop-
skim radnicima 19. radnici dananjih nerazvijenih zemalja su
sindikalizirani,
8
a sindikati se brinu da ih integriraju u .dru-
tvo. Dok seljaci bez zemlje moraju napasti vlasnitvo zemljoposjed-
nika da bi poboljali svoj poloaj, sindikaliziraniradnici jedino zahti-
jevaju svoj adektvatni dio u dohotku Utjecaj
partije na sindikate moe znatno svijest radnika.
Lumpenproletarijat se sastoji od siromanih seljaka koji su doselili
u grad i nisu mogli stalan posao. Oni ive u sirotinjskim naselji-
ma a u Latinskoj Americi vie od gradskog
stanovnitva. Oni su siromani i ali ih to ne progresivni-
ma. Konzervativni ih mogu Samuel. Huntington
navodi razloga za njihov nedostatak radikalizma: (1) naputa-
njem sela, emigranti da su drutveno napredovali; (2) donose
sa sobom ruralne vrijednosti i stavove kao to su drutvena pokor-
nost i pasivnost; (3) zainteresirani su uglavnom za
probitke u hrani, poslu i zaklonu koje ne mogu osigurati ako rade
protiv sistema, i (4) u borbi za opstanak, oni ne vjeruju jedan drugo-
me, to ih da osnuju organizacije.
D
Iako sirotinjski stanov-
nici nisu sami po sebi radikalni, narodna i partija ih moe
radikalizirati.
Mao Ze dong je ustanovio da obrtnici, sitni trgovci, namjetenici
bijelih ovratnika i u Kini predstavljaju pouzdanog savez-
nika revolucijPO To je vjerojatno i drugdje. U Latinskoj Ame-
rici su se npr. sindikati bankarskih namjetenika pokazali radikalnim
uporitima. Mao je kao privremenog saveznika i
nacionalnu buroaziju. Prema tome, samo se mala oligarhija protivi
nacionalnoj nezavisnosti i drutvenom preobraaju. Ona se sastoji od
velikih zemljoposjednika i bogatih poslovnih ljudi, te koji
djeluju u interesu kapitala. Oni se moraju ukloniti s
poloaja vlasti. Partija za taj zadatak moe mobilizirati po-
. drku cijelog stanovnitva.
Tamo gdje ne postoji partija, zadatak
moe ispuniti VOjska. VOjska je strogo disciplinirana organizacija, s
jedinstvenim ciljem. vodstvo moe tu organizaciju pretvo-
riti u instrument napretka. Studenti i oficiri su dvije najmodernije
382
skupine u drutvu. Ako studenti ne uspiju organizirati partiju, vOJll1
oficiri taj zadatak mogu preuzeti na sebe. Oficiri su nacionalisti zbog
syoje obuke. VOjska je najmoderniji sektor drutva zbog svoje funkcije.
Prema tome, oficiri nasrnuti na zaostalost i korupciju izagovarat
efikasnu i nacionalnu integraciju. Ako budu angairani u drutveno-
sukob zemlje, oni brzo mogu razviti drutvenu svijest, poli-
tizirati se, izazvati oligarhiju i preuzeti vodstvo u i ekonom-
skoj reformi. operacije na selu otvorile su peru-
anskoj vojsci. Ona je dobila neposredan uvid u uvjete ivota seljaka.
Uasno iskustvo krvavog kolonijalnog rata natjeralo je portugalske
oficire da zbace diktaturu. onih koji su gladovali dok je carev
dvor nastavljao slavlja, prebudilo je savjest etiopijskih
vojnika. U takvim ako oficiri nemaju program dru-
tvene reforme prije dolaska na vlast, njihove nove odgovornosti mogu
ih pretvoriti u reformatore. Brojni azijski i vojni
prevrati su imali takvo iskustvo.
II. stabilnost
Prvi problem koji treba rijeiti je osvajanje vlasti.
problem je izbor sistema. Taj izbor potreba za
sistema. Kao to je Bertrand Russell davno prije
Moramo ... prije svega osigurati vladu, pa i despotsku, i tek kad
se vlada prihvati kao neto normalno, moemo se uspjeno nadati da
je Prema tome primarni problem nije slo-
boda, nego stvaranje legitimnog javnog reda.12 Iako je imati
red bez slobode, nije imati slobodu bez reda.
Stvoriti redovnu vladu nije nimalo lak zadatak. Jo tee je stvoriti
demokratsku vladu. Visoka produktivnost rada ne moe se
preko ni stabilna demokracija. ObOje zahtijeva postup-
nu akumulacijU; prvom je potrebna akumulacija kapitala, a potonjem
iskustvo. U stvari, ako nerazvijene zemlje imaju neku
osobinu, osim siromatva, onda je to nestabilnost. Zbog
nje one lome svoje krhke demokratske diktature i zamjenjuju ih
ktaturom bilo kOje vrste. se isticalo da je demokracija
jedno od velikih buroaskog razvoja. Pogledajmo,
to se u dijelu buroaske Evrope i pol
nakon francuske revolucije. Na umu su mi dva prije prvog
svjetskog rata.
prolost Evrope sastoji se od vojnih i fai-
prevrata, neprekidnog niza parlamentarnih neuspjeha i potpu-
nog nadomjetavanja demokracje diktaturom u evropskih ze-
malja. U toku svog razvoja kapitalizam je proizveo ovu galeriju dik-
tatura i diktatora: 1920. godine admiral Horthy je postao regent
1922. godine Mussolini je umarirao u Rim; 1923. godine
u Bugarskoj je ubijen Sta.mboliski, a njegova vlada je svrgnuta i sli-
jedili su vojni udari Zvenova 1933. godine i kralja Borisa 1934. godine.
General Primo di Rivera uspostavio je svoju diktaturu u. panjolskoj
1923. godine i nakon nekoliko godina parlamentarne demokraci!fe
383
slijedila je vojna pobuna zloglasnog generala Franca 1936. godine.
Nakon dva pokuaja vojnog udara u 1923. i 1925. godine, gene-
. ral Metaxas uspostavio je svoju diktaturu 1936. godine. U Litvi je 1926.
godine izvren dravni udar nakon kojeg je slijedio niz parlamentar-
nih reima. Iste godine maral Pilsudski izveo je svoj
udar u Poljskoj, a poslije njegove smrti 1935. godine diktatura je na-
stavljena pod reimom pukovnika. Salazar je doao na vlast u Portugalu
1927/28. godine; kralj Aleksandar je ukinuo ustav i diktaturu
u Jugoslaviji 1929. godine. Tek 1933. godine, nakon 21 ad-
ministracije u 14 godina, Hitler se pridruio galeriji evropskih dikta-
tora. Iste godine je Dolfus preuzeo autoritarnu vlast U Austriji. Slijedio
je rat i nekoliko mjeseci nakon toga nacisti su ubili
Austrija je 1938. godine izgubila svoju ne.za:risnost
i Estonija su proglasile izvanredno stanje l zabramle su sve pol!ticke
partije 1934. godine. Posljednji koji je formalno uspostavio diktaturu
bio Je kralj Carol u Rumunjskoj 1938. godine, ali su Rumunji u stvari
ivljeli u uvjetima diktature u toku cijelog
dobIja, kakogod se zvala partija na vlasti. Parlamentarna demokraCIja
preivjela je samo u onim evropskim zemljama (nezavisnim prije prvog
svjetskog rata) u kojima je demokracija, mjerena relativno
sveobuhvatnim pravom glasa mukaraca i odgovornim vladama, po-
stOjala bar jednu generaciju - a i vie generacija - prije kriz-
nog trenutka. To su bile Engleska, Francuska, vicarska, zemlje
luxa i Skandinavije kojima treba dodati prije zavisnu
Finsku i Irsku. Te zemlje su predstavljale razvijeniji dio kon-
tinenta (uz izuzetak Italije i Jedina vana devijacija od
pravila
13
bila je vedska koja nije imala odgovornu vladu do
godine. u toj je zemlji u pravom trenutku na vlast dosla
partija i u . nekoliko vedski socijal- .
demokrati uspjeli su pretvoriti svoju zemlju u jednu od ze-
malja u svijetu u pogledu i demokracije i ekonomskog razvoja.
To ipak nije cijela prolost. su i zemlje u kojima je
demokracija opstala doivjele veliku nestabilnost. U razdobljU
. t919-33. godine vlade su trajale jedne i dvije godine u Nor-
vekoj, Danskoj, vedskoj, Belgiji i Nizozemskoj. Francuske
trajale su manje od 6 mjeseci u toku cijelog razdoblja.
Ne da se ekonomski razvoj gotovo zaustavlO.
iskustvo manje razvijenih evropskih zemalja ponovljeno
je u cijelom nerazvijenom svijetu nakon drugog svjetskog rata. U
prva tri izvreni su uspjeni udari u 19 od 20 latinsko-ame-
zemalja. Drugim predali su se osim
je svoj sistem mogao graditi na osnOVI prave socIJal!sticke
revolucije. situacija u i azijskim zemljama jedva se
razlikuje. .
Nije teko razloge. Ekonomski razvoj i mobilnost, koja se
javlja kao posljedica razvoja, unitavaju stare vrijednosti i
strukture ne ih nuno odmah novima. Prvi nacionaim
impuls svake i drutvene skupine je da osigura svoje interese.
demagozi imaju plodno tlo za svoje djelovanje. Dezintegrira-
snage su jake, a napetosti velike; Nejednakost u raspodjeli do-
hotka mnogo je u gradu nego na selu i tako industrijalizacija
384
neravnopravnost. stanovnitvo manje
spremno da prihvati tu nejednakost kao legitimnu. kolovanje. pove-
razinu aspiracija, ali z;adovoljavanje novih potreba zaostaje. PO-
demokracija se razvija bre od institucionalizacije
procesa. Razvijene zemlje su tek u vrijeme prvog svjetskog rata uspo-
stavile pravo glasa, a tom je prethodilo raz-
voja. Danas je pravo glasa samo po sebi razumljivo, ali tako.
funkcionira svugdje. Pritisci nametnuti politici su jednostavno
I tako se i liberalne institucije koje ne funkCioniraju zamJe-
njuju direktivama i autokratskim institucijama koje funkcioniraju.
Ne da pod takvim uvjetima jednopartijski sistem najbolje
zadovoljava uvjet stabilnosti.
14
Ako je o partiji kOja je vodila bor-
bu za nezavisnost, ona dobiti narodnu podrku, to
je dragocjeni kapital za .
jednopartijski sistem predstavlja i opasnost i priliku. Prvo
opisuje Franz Fanon, a potonje Julius Nyerere. Fanon da
partija predstavlja zamjenika administraciji i policiji., i kontrolira mase, ne
da bi se uvjerila da oni stvarno sudjeluju u poslu nacije, nego da bi
ih stalno da vlada od njih poslunost il disciplinu ... Ne-
povezane mase ljudi smatraju se slijepom snagom koju stalno treba provjera-
vati ili mistifikacijom ili strahom od policijske sile. Partija slui kao baro-
metar i kao informacijska sluba. Borac se pretvara u dounika. Njemu su
povjerene ekspedicije protiv sela. opozicijskih partija unitava se
batinanjem i kamenovanjem. Kandidatima opozicije pale se .. U tim
uvjetima ... partija se ne poziva na odgovornost i 99,99 posto glasova odlazi
na kandidate v1ade.15
Razumljivo je da takva partija ne moe sluiti kao instrument soci-
obnove.
Nyerere, s druge strane, istrauje da jednopartyski si-
stem od rivalskih sistema. Ako se dommantna
partija ponaa na tradicionalan vodstvo b!rati kandidate i oni
biti automatski izabrani. Narod stvarno nema Izbora .
To da nai postupci., u praksi, ugroavaju i demokraciju i jedinstvo;
ako ljudi uvijek ... kandidata kojeg im nudi partijska mainerija,
oni gube svoju stvarnu vlast nad predstavnikom i njegovim djelovanjima.
Ako mu se protive, oni su u opasnosti da podre neprijatelje nacionalnog
jedinstva i unesu rizik u koje ele braniti. Doli smo, tako,
u poloaj kada odravanje institucija i postupaka koji trebaju demo-
kraciju i koji su viepartijskom sistemu u stvari uklanjaju na-
rodni izbor predstavnika.16
Rjeenje je u zakonskom uspostavljanju jednopartijskog
sistema i davanju pune da izaberu svoje
date. U preliminarnim izborima delegati na
ferencijama pregledavaju popis. D.va kOJa .naJvlse
glasova postaju (u kandIdati za opce . Izbore.
kampanju financira drava. Oni su slobodm .da
ideje, ali ne smiju napadati uspostavljene vr1Jednosti drustva
25 ekonomija socijalizma
385
kao to je nacionalno jedinstvo, religijska, i rasna trpeljivost,
i
J ednopartijski sistem se moe zloupotrijebiti. Moe se pretvoriti
u Francov umjesto u Nyererov tip sistema. izbor
nije jednopartijskog i viepartijskog sistema. Izbor je
sistema kojim dominira buroazija ili partija i
onog kojim dominira partija.
III. Ekonomika prijelaza
stabilnost je jedan od osnovnih preduvjeta za brz i trajan
ekonomski rast. Ona ipak automatski dovesti do rasta.
stabilno drutvo, u stvari, moe imati privredu koja raste sporo. Brzi
rast trai svrhovitu organizaciju. On stvara sile nestabilnosti. S
druge strane, nema nade da se socijalizam uspostaviti ako privreda
sporo raste. se da postoje inherentne suprotnosti u ispunjavanju
tih ciljeva. Na zadatak je da istraimo kako se ti ciljevi
mogu konzistentnim i da se
Rast industrijalizaciju. U zemlji u kojoj su seljaci 70 do 90
posto stanovnitva industrijalizacija predstavlja premjetanje radne
snage iz poljoprivrede u urbana zanimanja. Povijesno iskustvo poka-
zuje (s Jugoslavijom koja moda dri rekord)17 da to premjetanje
moe po stopi od dva posto godinje. Zato biti potrebno raz-
doblje S i 20 godina da se udio poljoprivrednog stanovnitva
smanji na nekih 60 posto i da zemlja u stadij industrijalizacije
s brzim rastom.
U prvoj etapi na najnioj razini razvoja rast vjerojatno biti spor.
Stopa akumulacije je niska, 10 do 15 posto, a kapitalni je koeficijent
visok, moda Industrijska struktura je nepovoljna; prevla-
dava poljoprivreda koja se sporo iri, a brzo industrij-
ska proizvodnja predstavlja samo mali udio u bruto pro-
izvodu. Nakon nekog vremena bit osnovna proizvodna
infrastruktura, i zemlja ono to je Rudolf nazivao
pragom ekonomskog rasta.
1B
Postoje najmanje razloga zato se
ekonomski rast ubrzava u etapi industrijalizacije.
19
1. Kapitalni koeficijent se smanjuje - to je stopa rasta, to
se on bre smanjuje. U prva dva poslijeratnog razvoja u
Jugoslaviji, na primjer, kapitalni koeficijent smanjen je sa
7,5 na S. dio tog smanjenja bio je primjeren promjenama u indu-
strijskoj strukturi: smanjio se udio kapitalno-intenzivne industrije.
2. Troak kapitala po proizvoda smanjuje se iz jo jednog,
mnogo razloga. U stacionarnoj privredi sve se investicije
upotrebljavaju za zamjenu istroenih kapitalnih dobara. Sto je
stopa rasta, to je manji udio zamjene u investicijama i nii troak za-
mjene po jedinici proizvodnje. Ako je stopa rasta 10 posto godinje,
sve bruto investicije (vie od 95 posto) koriste se za stvaranje
dodatne proizvodnje i troak zamjene po jedinici proizvoda se smanjuje
na sedminu od svoje vrijednosti u stacionarnOj privredi. Privreda se
ponaa kao da je troak kapitala oko nule.
20
386
3. Rast globalne produktivnosti faktora koreli:an s rastom
aka faktora. to se bre utroci, to Je rast
.rane produktivnosti faktora (tehnoloki progres). S;t znacaJm ..
4. Porast udjela industrijske proizvodnje ekSpan?l-
rati privrednu sposobnost DrugIm
privreda moe produktivno apsorbIrati VIse
se marginalna efikasnost investicija (uz danu stopu mvesticlJa) 1
tako privreda moe viu stopu rasta. . . . . .
Ta efekta (neki od njih se preklapaJU). dJelUJU 1 u. l:,tom
smjeru: to privreda bre raste, jo je lake ubrzati rast. l! etapI
strijalizacije udio se investicija u nac!onalnom prOlZV??U moze
do 30-40 posto i u tom slucaju ce stopa rasta bIti oko 10
posto godinje: .
Ne to je najtei. Ka? je daleyko
proizvodni sektor, ekonomski rast pnJe svega OVISI o tome sto
se u poljoprivredi. Prvi korak je u tome se pr?vede
reforma kojom se ukloniti parazitski vlasnici .1 ?ati omma
koji je eljeti Velika morajU ugla.vnom
kao komercijalni za domace 1 Izvozno kao tezgra
tehnolokog napretka. Organizacijski se oni prOmijemti u drzayna
ili samoupravna poljoprivredna gospodarstva. preraspodjela
zemlje bi trebala svim domacllstvima ?a
sposobni Proirene poljoprivredne. ,:sluge, zasItne CIJene,
osiguravanje marketinkih usluga, t? po:
srednike, program kooperacije i polJopnvredm kredIti IscrpljUjU prvI
skup mjera ekonomske politike. . . .
Prednost ima osiguranje produktivne
radne snage, to podmiriti potrebe hrane l vjerojatno D:ek.e
vikove. dio raspoloivih investicijskih.
se u poljoprivredi. Irigacijski i melioracijskI prOJekti. ce pove-
povrinu obradive zemlje i poboljati ? tvor-
nice za proizvodnju l
ticida predstavljaju prirodni .pocetnl sta?lJ
kupovna domacmstava, kOJa su pnJe
iroko trite za jednostavna potrona
potronih dobara i industrije 1
dobara poljoprivredi te gradnja cesta 1 OSIgurat .ce
trite za materijale, 1 prolZ-
vodna dobra. Sve proizvodnju morat ce pratiti sve veca prOizvod-
nja energije. Industrijali:z:acija zamah.. .
Da bi se iskoristili SVl razvoJ m potencl]ah zemlje, morat ce se upo-
trijebiti centralni mehanizam planiranja. Njeni vaniji instrumenti
biti nacionalni investicijski fond i
na projekte. Centralno planiranje se reglOnalmm 1
lokalnim razvOjnim inicijativama koritenjem .
Vlada mora kontrolirati financijske tokove i vanjsku trgovrnu bl
ispravno usmjeravala i privre?u. K0D:trola
trgovine zahtijeva strogo pracenJe l nekl SIstem
za strateki vane uvozne i izvozne to-
kova zahtijeva potpunu nacionalizacIJu banaka l oSlguravaJuclh dru-
tava.
25' 387
Za razliku od toga, nije nuna potpuna nacionalizacija proizvodnog
sektora ekonomije. Niti je ona izvediva. Mnogi posjednici - nacio-
nalna buroazija kako ih je nazivao Mao - morati aktivno
kooperirati sa partijom, posjeduju izuzetno oskud-
no i organizacijsko znanje i ne treba nacionalizacijom izazivati
njihov otpor. Otkupljivanje korporacija u stranom vlasnitvu trai fi-
nancijska sredstva koja su potrebna za razvojne svrhe. S druge strane,
moe se pokazati neizbjenim nacionalizirati jedan ili dva strana kon-
cerna - kao naftna polja ili rudnike bakra - koji su previe rentabilni
i vani za ekonomsku nezavisnost zemlje da bi bili izvan pune nacio-
nalne kontrole. to se ostalih, parlament moe. obavezati strane
koncerne da na direktorske poloaje imenuju dravljane zemlje, da .
uvedu u i koriste dansku metodu uspostav-
ljanja fbndova koji stvarati dodatna investicijska sredstva
a ujedno se potiho socijalizirati proizvodni kapital. Strana
protestirati jer se isti proces odvijati i u njihovoj
noj zemlji.
U etapi se privreda, prema tome, sastojati od nekoliko
tipova proizvodnih Drava posjedovati malo velikih poljo-
privrednih dobara, proizvodna i prometna i rudnike. Postojat
broj i zadruga. Bivim privatnim
imanjima koje nije preuzela drava, upravljat seljaci. Brojna mala
samoupravna izvan poljoprivrede spontano stvarati rad-
nici ::- iz posrnulih privatnih ostati pri-
vatna, ali Ge se drutveno transformirati preko i
kih fondova. Obiteljska - radnici na selu, obrtnici i mali
trgovci u gradu - koja su daleko najbrojnija, dopunjuju tu arenu
strukturu.
Istodobno postojanje pet sektora zadatak
upravljanja privredom izuzetno sloenim i vrlo delikatnim. Drutveno-
-ekone>mska ravnotea je vrlo nestabilna. Cilj ekonomske politike
nije da odri ravnoteu koegzistencije, nego da kontrolira dinamiku
promjene. Privatni sektor, koji je preteno korporativan i u vlasnitvu
pojedinih porodica, nastojat nametnuti razvoj. Ako se to
represivnim mjerama, najvjerojatniji ishod je etatizam. Nje-
gova osnova je dravni sektor. Samoupravni sektor nije samo
najmanji, nego i najslabiji. Mora mnogo godina prije nego seljaci
kako da upravljaju svojim gospodarstvima, a radnici
U njihova efikasnost mora biti visoka. mogu biti
nie nego u privatnom ili dravnom sektoru, to najbolje radnike
i organizatore u ta dva p.otonja sektora. Izgradnja socijalizma moe pre-
ivjeti jedino ako partijska organizacija dobro radi. Crveni
odlazit na poljoprivredna dobra i u da im pomognu u
poslovanju i radit i ivjeti zajedno sa svojim drugovima radnicima i
seljacima. partije odravati u privatnim podu-
i, naravno, partije upravljati dravnim
Dosad bi trebala biti jasna dinamika sistema. Sredstva nacionalnog
investicijskog fonda koristit se prije svega za razvoj starih i osniva-
nje novih dravnih U ta bit uvedeno
nje i ono da se zaustave tendencije.
se proirivati i razvijati prema samostalnom u-
388
pravljanju. Generalnog direktora imenovat vlada i njemu se moe
dati veta, ali ostatak organizacije biti osnovan na rad-
upravljanju. Privatni sektor se razvijati i mogu biti
osnovana nova to bre rasti korporativna po-
to ona bre biti socijalizirana. se tu
iriti i sa zaostatkom slijediti razvoj u dravnom sektoru. Na kraju,
samoupravni sektor se iriti, imat i financijsku podrku
i porast njegova relativna efikasnost. Tri sektora biti usmjerena
na institucionalno konvergiranje prema jednoj jedinoj samoupravnoj
privredi. Za ispunjavanje zadatka potreban je rok od jedne generacije
ili neto dulji.
upravljanje je neophodna osnova za socijalizam. Ono nije,
samo po sebi socijalizam. Druga dva elementa su: odgovara-
institucije i minimalna razina ekonomskog raz-
voja ili produktivnosti. da je potonji.
faktor, pogledajmo s kakvom vremenskom perspektivom se
nerazvijena zemlja. Ako na poljoprivrednici 80 posto
ukupnog broja stanovnika trebat 15 godina da dostigne etapu brze
industrijalizacije. U per capita proizvodnja rasti
po stopi od, recimo, tri posto godinje, i do kraja razdoblja
se oko 120 posto. U etapi industrijalizacije, stopa rasta
se moe do oko sedam posto per capita.
22
Ako se kao razina
razvoja uz koji je i drutveni socijalizam uzme
razina razvoja koji je prevladavao u Zapadnoj Evropi 1939. godine,
tada uz pretpostavljenu stopu rasta trebati oko 30 godina da se
dostigne ta razina. Prema tome, uz neto povoljnije uvjete, za prijelaz
u socijalizam siromanoj azijskOj ili zemlji trebat oko 45
godina. moe skratiti to razdoblje. Najvaniji
koji se moe iz te provizorne je da socijali-
zam nije, ni za najsiromanije zemlje u svijetu, daleka i nedostina
utopija. Oni koji su prijelazni proces mogu se nadati da ga
vidjeti dovrenog.
IV. Politika prijelaza
U nerazvijenoj zemlji stare lojalnosti su velike, a konsenzus mali.
Stanovnitvu su rijetko poznate alternative. Mora se poduzeti
zadatak integriranja zemlje. Mora se izgraditi eko-
nomski i sistem. Vlasti je potrebna legitimnost. U laissez-
-faire situaciji, nestabilnosti, udara i protuudara,
okrutnih klasnih sukoba i, moda, ratova moe prije
nego se postigne stabilna buroaska demokracija. Latinska Amerika je
primjer. Drutveni trokovi takvog procesa su previsoki,a
razdoblje predugo da bi se mogli tolerirati. tovie, ishod ne
zadovoljava pOvijesne nae epohe. Raspoloiv jej
alternativni put: stvaranje partije. Njen glavni instrument je
ideologija. Svako drutvo ima svoju ideologiju. Jedina
je razlika (iako osnovna) u tome da je, u ovom ideologija, ja mi-
slim kombinacija nekih osnovnih ljudskih vrijednosti i drutvene teorije
koja da se te vrijednosti ostvare. ideologija os-
389
posobljava partiju da stvara iroki pokret, da povee zajednicu, da joj da
potrebnu svrhu i samopouzdanje za obnovu. da se
ideologija ne moe lako mijenjati, kada se uspostavi, socijali-
ideologija postaje automatska kontrolna snaga za aktivnosti
sukcesivnih vlada i partijskih vodstava. Psiholozi tvrde da iskustvo iz
djetinjstva vri osnovni utjecaj na kasniji ivot odraslog Povi-
jest, se, pokazuje da ideologija uspjene revolucije formira svijest
mnogih kasnijih generacija.
Bitna je uloga partije da djeluje na
socijalizaciju. To je najtei zadatak koji treba u prijelaznom
razdoblju. Jo premalo znamo o procesima koji su unutar toga sadrani. .
Kad vlada ne uspije u ispunjavanju zadatka, a ostane na vlasti, ona
degenerirati u puki mehanizam vlasti je jedini raison d'etre da se
perpetuira. U takvom socijalizam biti zamije-
njen manipulacijom. Zbog toga je od neke vanosti jasno razdvojiti ta
dva procesa. U tome se oslanjam na studiju

U pogledu
metoda, socijaliziranje drugih kako mogu misliti, ocjenji-
vati i djelovati; pruanje i kriterija; upo-
zoravanje na alternative; navikavanje na metodoloke sumnje; davanje
argumentiranih izjava; i racionalne vlasti. ManipuIcija, s
druge strane, da se misli, ocjenjuje i djeluje na propisa-
ni pospjeivanje umjetnog onoga to je nepri-
hvatljivo; uklanjanje alternativa; zabranjivanje sumnje u sumnji-
vim pitanjima; bezrazlono i nametanje neracionalne vlasti.
U sadrajnom smislu socijaliziranje suzdravanje od nametanja
ispravnog rtliljenja; predlaganje ideja; moda nesvjesno irenje za-
bluda; prenoenje znanja; uspostavljanje odnosa uzajamnog i
davanje istine kao poruke. Manipulator, naprotiv, navodi druge da
misle ono to on eli da misle; ideologiju; svjesno iri lai i
poluistine; stvara vjerovanja; uspostavlja odnose vlasti i nudi svoje
objanjenje kao istinu. U odnosu prema svrsi socijalizator eli
da ostali znaju sve elemente o problemima; da znanje svojih
subjekata; da razvije i potrebu za slobodom i osobnim dostojan-
stvom. Manipulator, s druge strane, smjera da navede druge da vjeruju
da je ono to on misli za njih dobro i da racionalne opcije
svojih objekata; za njega su sloboda i dostojanstvo neugodni. Socijali-
zator je motiviran da objasni svoje stavove, da razvije ukuse i potrebe
javnosti; da drugih i da ih pripremi za samo-
Manipulator pokuava da potkrijepi ili promijeni
stavove; da iskoristi ukuse i potrebe masa; da svoju vlast i da
druge pripremi za trenirana Na kraju, posljedice socija-
lizacije su' slobodan. uin i nezavisno miljenje; posljedice manipulacije
su svijest i zavisnost. Kao i mnogo je lake napraviti
jasno pojmovno razlikovanje nego formulirati politike koje poticati
socijalizaciju. i manipUlaciju. No, kako god teak, zadatak ima
temeljito da' se shvati da dva stava nisu i da ima
mjesta za racionalno djelovanje.'
sistem postie globalnu drutvenu orijentaciju
i rjeavanje problema na Lojalnost stvara identi-
fikaciju sa sistemom i proklamiranim ciljevima. Zakonima se regulira
390
rutinsko ponaanje Samo izuzetno, u ekstremnim situacijama,
vlast upotrebljava silu. U tom slijedu lojalnost je presudna
jer daje legitimnost svim drugim postupcima. I lojalnost je rezultat
ideologije. Ako se slijed obrne, izgradnja socijalizma pred-
je na neuspjeh.
U vie smislu, etapa zahtijeva strogu centrali-
zaciju. Ljudski i materijalni resursi su izuzetno oskudni. Ekonomske
i alternative su malobrOjne i proste. Ciljevi su poznati i
problem koji treba rijeiti je kako razvijenije zemlje to je bre
Potrebni su resursi oslanjanja na vlastite snage i
za uspjeh. strategija je da se malo ljudi kon-
centrira u vladine agencije i da im se dopusti da proces eko-
nomskog rasta i obrazovno-kulturnog razvoja. Ipak, istog trenutka kad
. novi centralizirani aparat funkcionirati i kad se sistem pokrene,
politika bi se morala okrenuti i morala decentraliza-
ciju. Centralizacija je privremeno sredstvo, a ne stalan obra-o
zac. Lokalna i individualna inicijativa najbolje radi u decentraliziranoj
sredini. Drutveni instituti mogu i trebaju potpuno iskoristiti dobitke
u efikasnosti stvorene na taj
je poznato da ekonomska i centralizacija stvara
interese i moe biti krajnje teko da se tok preokrene kada
se birokracija ukopa u svojim poloajima. Drutveni planeri imaju naj-
manje tri zatitna sredstva na raspolaganju. Prvo je lokalna samo-
uprava. Centralizacija 'na nacionalnoj razini centralizaciju vanih
odluka. To je potpuno konzistentno s lokalnom autonomijom u svako-
dnevnom poslu. Nadalje, samouprava, kada se uspostavi, ima svoje
interese koji djeluju kao sila.
Drugo je Od samog bit jasno da je su-
samo prvi korak .. Tu sindikati mogu odigrati vanu. ulogu.
se program postupne organizacijske promjene i svaki dru-
tveni plan sadri korak dalje prema samoupravljanju. orga-
nizacijski obrazac u prijelaznom razdoblju nije obrazac institucija nego
obrazac promjene. On je egzistencija partije koja
uvjerene socijaliste i predane aktiviste, to olakava pro-
mjenu. .
zatitno sredstvo je obrazovanje. Brzi rast zahtijeva .brzi po-
rast u obrazovnim standardima. ideologija inzistira na
kolovanju za svoje vlastito dobro. Stoga dva zahtjeva podravaju
jedan drugog. Povijesno, relativno visoka razina obrazovanja ponekad
je bila konzistentna s autokracijom, kao u faizmu u Nje-
ili staljinizmu u Sovjetskom Savezu. No, to su bile
sredine. U okruenju upravljanja, obrazovanje
demokratizaciju i decentralizaciju. Prije je da se u nerazvije-
nim zemljama obrazovanje uglavnom pokazuje kao
faktor. U zemlji koja socijalizam, obrazovanje djeluje u smje-
ru proklamiranih drutvenih ciljeva i stoga ima efekte.
opasnost s kojom se moe nerazvijena zemlja kOja
socijalizam je klasna polarizacija. Brzi rast generira dru-
tvenu stratifikaCiju. Ako se ona nastavlja bez kontrole, nakon nekog
vremena socijalizam postati prazno Na selu bogati
seljaci unajmljivati svoje suseljane, zelenai stjecati zemlju
391
u zamjenu za dugove i razvit se nova klasa. Taj
se proces, moe relativno lako obuzdati. Nije neophodno na-
cionalizirati zemlju ili zabraniti kupovanje zemlje. Treba samo uvesti
zemljini maksimum koji se prema povrini zemlje koju pro-
seosko moe obraditi bez unajmljivanja
rada. Zemljini maksimum postupno se kako primjena nove
tehnologije produktivnost rada. To naravno suvino
poljoprivrednu radnu snagu, ali industrijalizacija stvara nova radna
mjesta na drugom mjestu. Kao rezultat, raspodjela dohotka na selu se
moe gotovo idealno ravnomjernom.
25
-
U gradu raspodjela dohotka biti jo manje ravnomjerna zbog.
odlaska i kvalificirane radne snage u razvijene
zemlje. zemlja ne moe zatvoriti svoje granice. Ako su
visokokolovanih preniske, oni emigrirati. Sodja-
liziranjem direktora upravljanje ih spremnijim da prihvate
relativno niske Isti pritisak prenosi se navie prema drav-
noj birokraciji.
i bankari ne predstavljaju veliku drutvenu opasnost
jer ih ima vrlo malo. Osim toga, banke su nacionalizirane, a u tvorni-
cama se u uvjetima postupne socijalizacije razvija upravljanje.
Osnovni izvor u nerazvijenim zemljama je korupcija i pri-
vatno prisvajanje javnih fondova. Visoki dravni funkcionari primaju
goleme koje mogu biti i 200 puta od dohotka
u poljoprivredi. Stoga glavna drutvena opasnost dolazi od dravne
birokracije i Sto se moe uraditi da se smanji ta
opasnost?
je istaknuto da jednopartijski sistem ne nepostojanje
izbora. Za svako mjesto u parlamentu kandidati se
Ministarski poloaji su podloni rotaciji. Vlada mora biti odvojena od
partije. ne smiju sudjelovati u aktivnostima kao to su
iznajmljivanje iiI zemlje i eksploatacija rada; oni ne smiju
imati nikakvog udjela niti zadrati direktorski poloaj u
privatnim

kadrova mora parla-
ment, a one se moraju vezati uz Na kraju, mediji jav-
nog infonniranja moraju ispunjavati svoju funkciju pruanja istinitih
infonnacija, obrazloenih suprotstavljanja pogleda i drutvene
kritike - nairoko priznat opasan popis zahtjeva, ali ne ili
nepoznatih. Ako revolucija takvim programom, ona ima izglede
da ga ispuni. Povijesni neuspjesi i zastranjivanja koja se mogu navesti
bili su povezani s revolucijama u kojima su nedostajali neki vitalni
elementi ovog programa.
Kad napustimo laissez-faire pristup i izaberemo svrhovit model
drutvenog razvoja, ne moemo da se ciljevi automatski
ostvariti spontanom igrom drutvenih snaga. Potreban nam je po-
uzdan instrument drutvenog upravljanja. To je partija. Takva
partija je bila nuna u uspjenoj borbi za nacionalnu nezavisnost i za
osvajanje vlasti. Neophodna je i za odravanje sta-
bilnosti. Sada vidimo da je potrebna i za preobraaj. Bez
nje se nerazvijena zemlja ne moe nadati da izgraditi socijalizam.
Teorija partije, prema tome, ima presudnu ulogu u teoriji prije-
laznog razdoblja.
392
Kao i druge institucije u prijelaznom razdoblju, i partija
je podlona brzoj promjeni. Nasuprot tradicionalnim parti-
-jama, njena glavna svrha je da se nepotrebnom to je prije mo-
da se uniti radi stvaranja drutva u kojem partije
kao organizacije za osvajanje vlasti nestati. Ona kao lenjini-
partija, prerasta u udruenje aktivista i napokon ne-
staje. Partija nema gotovu formulu za socijalizam koju bi se moglo
samo primijeniti neprijateljske otpore. Stvar je
drutvene prakse i znanosti (odatle znanstveni socijalizam) da nepre-
stano revidiraju, kontroliraju, poboljavaju i obnavljaju
teoriju. Sama partija mora obavljati ove funkcije (ili dva para
komplementarnih funkcija): prevladavanje povijesno su-
protnosti i moralno i integriranje drutva te prevladavanje
sukoba na tlu socijalizma i izgradnje demokratske kulture.
1. Prevladavanje povijesno suprotnosti i sukoba. Ne-
razvijena zemlja vjerojatno biti i vrlo heterogena.
Razlike Sela i grada su goleme; isto tako velike su razlike iz-
intelektualnog i rada. Brzi rast stvara brz drutveni
preobraaj s mnogo razornih efekata. U takvoj situaciji velikih po-
tencijalnih i stvarnih napetosti, nepotpune institucionalnog
sistema i brzih i intenzivnih promjena, drutvo trai organiziranu snagu
koja djelovati stabilizacijski i koja kontrolirati i usmjeravati
sve te sloene procese.
2. Moralno i integriranje drutva. Dok je prva funkcija
na uspostavljanje proste drutvene ravnotee kao osnovnog
uvjeta za funkcioniranje bilo kojeg drutvenog sistema, sada je problem
uspostavljanje stalne drutvene integracije koja je osnova za drutvenu
samoreprodukciju. Poznato je da u svakom drutvu funkciju te vrste
imaju vrijednosti. je poznato da su vrijednosti povijesna iIi
drutvena kategorija i da stoga u heterogenom drutvu moe istodobno
postojati vie, moda i konfliktnih, sistema vrijednosti. Vrijednosti
su vaan drutvenog ponaanja, ali nisu i jedini. Drutveno po-
naanje je sloeni sistem drutvenih reakCija pojedinaca i skupina
uvjetovanih i sistemima vrednovanja i pdredod-
bama o i egzistencijalnim komponentama ljudskog ivota i
osobnim iskustvom i komunikacije.
i kad stvarni interesi pojedinih drutvenih skupina nisu suprotni, II
heterogenom drutvu moe lako do komuni-
kacije, to se tada moe iskoritavati na devijantne an-
Ta se kad su interesi stvarno kontradiktorni
ili kad ih skupine takvima smatraju.
Drutveno ponaanje je drutvenim karakterom. Da bi
bilo koje drutvo opstalo, napominje Erich Fromm, ono mora for-
mirati karakter svojih tako da. oni ele ono to moraju
njihova drutvena funkcija mora se u njih ugraditi i preobraziti
u neto to iz svoje unutranje potrebe, a ne zbog prisile.'27 Dru-
tveni karakter internalizira vanjske potrebe i tako intelek-
tualnu i emocionalnu energiju ljudi usmjerava na zadovoljavanje po-
treba konkretnog drutveno-ekonomskog sistema.
28
U tom kontekstu
moe biti korisno razlikovati tipa karaktera. Tradicio-
nalno orijentiran karakter nalazimo na selu, u onim malim naseljima
393
gdje svatko poznaje svakoga, gdje je razina obrazovanja niska i dodir
s vanjskim svijetom slab, a ljudi jo ive u primarnim grupama. Razvoj
kapitalizma stvorio je karakter. Pojedinci su izolirana,
i emocionalno siromana Birokratski etatizam i rela-
tivno dugo razdoblje monopola kadrova uz konformi-
zam koji su nametnule snage dravne sigurnosti, dovodi do razvoja
karaktera i mentaliteta. Pojedincima
nedostaje nezavisnost i osobno dostOjanstvo, osobnost nestaje u kolek-
tivu, poslunost i konformizam su glavne vrijednosti. S tim u vezi mogu
se tri vane
a. Prijelaz iz jednog sistema vrijednosti u drugi, ili ire, iz jednog
u drugi drutveni karakter nije U nastaje
razdoblje anomije kad prijanje norme prestaju vrijediti, a novi sistem
normi jo nije ili jo nije To su vrlo opasna raz-
doblja padanja drutvenog morala i poputanja drutvene discipli-
ne. Ta razdoblja su to. opasnija to je drutvena preobrazba radikal-
nija. A drutveni preobraaj je funkcija stope privrednog rasta.
b. ni jedan od ta. tri tipa drutvenog karaktera ne moe
posluiti kao osnova za izgradnju drutva. Moramo sto-
ga potraiti jo jedan, tip drutvenog karaktera koji povijesno
jo nije postojao (bar ne u potpuno razvijenom obliku), ali koji se moe
i mora ostvariti.
c. Ako drutvene snage nisu podlone svjesnoj drutvenoj kontroli,
njihov stihijski razvoj vjerojatno stvoriti ili ili ko-
drutveni karakter, tj. ili kapitalizam ili etatizam.
Drutveni karakter koji je u skladu sa socijalizmom moe se na-
zvati asocijativnim karakterom. Asocijativna osoba dostie punu inte-
graciju s drutvenom zajednicom - ali ne na nesvjestan, neosmiljen i
stoga prinudan kao to pojedinci u primarnim grupama
nerazvijenih drutava, nego kao slobodna, autonomna osoba svjesnim
izborom koji osnovni uvjeti njenog ili njegovog postojanja.
InstituCija koja spontano stvara uvjete za stvaranje asocijativnog ka-
raktera je samouprava u svim ljudske aktivnosti.
Drutveni karakter je u smislu samo drugo ime za dru-
tvene odnose. Asocijativna osoba samo je drugo ime za
osobu. Stvaranje drutvenih odnosa moe se usporiti ili
ubrzati. Stihijski razvoj sigurno nije najbri razvoj. Razvoj se ubrzati
ako je drutvo sposobno da stvori jednu avangardu asocijativnih osoba.
Nasuprot eliti, avangarda nije pozvana da vlada nego da djeluje; ne
odvaja se od masa, nego drutveno najzrelije pojedince iz
jasno artikuliranih drutvenih skupina; ne oslanja se na poli-
vlast - najmanje na policiju - nego na moralni autoritet. U tom
smislu, moralni standardi partijskih imaju ulogu u
ostvarivanju njene moralno-integrativne funkCije. .
3. Prevladavanje sukoba na tlu socijalizma. Ako ispitu-
jemo povijest uspjenih revolucija,
pokuaje restauracije. Postoje sukobi i strah, ali rivaiske partije
ne ispituju socijalizam, one ispituju SOcijalizma dru-
gih skupina. Od poraene opozicijske skupine u ranom poslije-
revolucionarnom razvoju Sovjetskog Saveza do uhapene bande
rice, Maovu udovicu, u Kini, najopasniji sukobi izrastaju
394
unutar obrasca razvoja. Tradicionalne
partije, prije svega usmjerene prema osvajanju vlasti i u jednu
jedinu i objelodanjenu istinu, slabo su bile pripremljene da rjeavaju
te vrste sukoba. U sloenim uvjetima osvajanja vlasti, pokazuje se
da je formalna jedinstvenost potpuno nedovoljna. Stvarna jedinstvenost
trai punu demokraciju, a demokracija i slobodu neslaganja. Da
bi bila djelotvorna, partija mora svakom da izrazi svoje
miljenje i tada obavezati sve da odluku provode u
djelo. To je bilo prvotno demokratskog centralizma
prije nego je degenerirao u autokratsku vlast vodstva: da se odluke
donose demokratski, a provode centralizirano. ni u svom
prvotnom to nije dovoljno i. njegova degeneracija je
sigurna. Manjina ne smije akciJu, ali je nitko ne moe prisiliti
da se odrekne svog miljenja. tovie, ona mora imati priliku da u po-
voljno vrijeme ponovo pokrene to pitanje. Sve su inovativne sku-
pine - same revolucionarne partije - kao
manjinske skupine. Ako partija treba preivjeti kao par-
tija, nikada se ne smiju zaustaviti dijalozi. i slobodna razmjena ideja.
29
Da bi partija uspjeno obavljala svoju temeljnu funkciju, ona mora
biti organizacija aktivista. Da bi bila ona mora
biti bitno jedinstvena. A da bi bila jedinstvena, mora biti duboko demo-
Taj nas dovodi do funkcije.
4. Izgradnja demokratske kulture. Nerazvijena zemlja nema iza sebe
mirnog razvoja kao nacionalna drava u kojoj se demokratska
. kultura mogla formirati postupno. Ona si ne moe dopustiti
luksuz produljivanja razdoblja procesa izgradnje demokratske kulture
na Istovremeno, je da demokracija ne moe
funkcionirati ako ne koriste svoja demokratska prava na odgo-
Ili nema kritike, ili kritika degenerira u divlje neodgo-
vorne napade.
Protivljenje kritici javlja se vrlo rano u partijama. U tom
pogledu je Engelsova reakcija prije vie od 80 godina:
pokret se temelji na najotrijoj kritici drutva.
Kritika je njen vitalni element; kako onda on sam moe izbjegavati
kritiku, zabraniti Da li je za nas
da od drugih traimo slobodu govora za sebe samo zato da je iznova
eliminiramo u naim vlastitim redovima?30Istovremeno partija, kao
i svaka birokratska organizacija, nuno stvara otpor kritici (opravda-
ga na temelju interesa borbe i da nepri-
jatelj koristi svaku slabost). to je organizacija vie centralizirana,
to je takav otpor To vrijedi za legalnu partiju, kakvu je Engels
imao u vidu, ali jo vie vrijedi za ilegalnu partiju koja iz nude mora
smanjiti kritiku na minimum. se zatim da se navike stvorene
u uvjetima ilegalnosti poslije prenose u situacije koje su potpuno raz-

Odsutnost kritike se objanjava time to se kae da nitko
ne voli kritiku i da oni koji su njeni potencijalni objekti nastoje svim
snagama da je to je samo pola Ti poje-
dinci su u manjoj mjeri faktor koji na svoju sredinu, a u mje-
ri su oni sami proizvodi te sredine. Sama sredina je i
zato ne trpi tj. devijantno ponaanje. Ako se kritizira ministar
395
.1
vlade, to se shvatiti kao napad na rez lm, socijalizam.
Ako vlada propusti da odgovori na kritiku, tada se pretpostavljati:
da je kritizirana osoba zavrila svoju karijeru i da je kritika,
u stvari, dola iz slubenih izvora i da je prosto predstavljala nagovje-
taj smjenjivanja. U takvoj sredini pojedinci se ne kanjavaju samo
kada stvarno kritiziraju nego i kad izraavaju neku ideju
koja se razlikuje od standardnih stereotipa.
To ne da kritika nestaje, ona se samo mijenja, preobraava.
Ona postaje neodgovorna ili zakulisna, ili oboje. Kad se kritika obes-
hrabruje u svakodnevnim odnosima, ljudi nemaju priliku da se na nju
naviknu. Takva situacija uzrokuje izmiljene, nedokazane i .
potpuno neodgovorne kritike pojedinaca i institucija' koje povremeno
izlaze pred javnost. Stovie, intrige, tajne informacije i denuncijacije
zamjenjuju otvorenu demokratsku borbu miljenja. Umjesto da u novi-
nama to ljudi misle, moraju angairati policijske
pijune da to saznaju.
U patrijarhalnoj sredini stav prema vladi smatra se sub-
verzijom i ne moe se tolerirati. Patrijarhalno drutvo nije naviklo da
ocjenjuje argumente; njega usmjeravaju U 'logici je
to poznato kao pogreka u argumentum ad hominem.
Sto je nia razina kulture i discipline ljudskog milje-
nja, objanjava sovjetski Asmus, to je on manje sposoban odi-
jeliti dokaznu snagu argumenta od simpatija i predrasuda koje
mu se Na nije samo o pogreci u
zbog niske kulture. Zbog realne drutvene situacije, vlast arga-
mentima dodaje takvu ili iskustveno dokazanu teinu da
sadraj ima samo sekundarno
Postoji jo jedan aspekt demokratske kulture: inicijativa. Patrijar-
halna sredina stvara autoritete da bi ih koristila. U istoj mjeri u kOjoj
birokrat eli vlast, patrijarhalna sredina mu je To je zatvoren
i konzistentan sistem. U njemu ne eli (ili ne zna kako, to
izlazi na isto) koristiti svoja demokratska prava. Kao to se nekad
okrenuo bogu, tako se sada za pravorijek, obranu vioj
instanci. Mene, recimo, sredina prisiljava da budem vlast rekao je
jugoslavenski sekretar komiteta partije prema navodu novi-
nara S. A da u siromanoj zemlji dravna administra-
cija nije efikasna, konzervativni u stvari, ima
pravo. Da bi se ostvarila prava zakonom, potrebne su
intervencije.
Proizlazi da se pitanja kritike i samoupravne inicijative ne svodi
samo na dozvoljavanje kritike ili inicijative po propisu,
iako su to, naravno, presudni preduvjeti. da se moramo baviti
drutveno-pSiholokom strukturom kOja je tradicijom okotala, malo
se tim pasivnim dozvolama. S druge strane,
sredini kritika moe veliku tetu. U nekultiviranoj sre-
dini i najumjesnija kritika moe se krivo i zato iz-
gubiti svoj smisao. Socijalizam je neshvatljiv u sredini gdje nisu
da potpuno koriste, uz punu odgovornost, svoja
prava. prava se ne mogu koristiti u sredini u kojoj postoji
kult u kojoj nema kritike. I ne moe biti kritike. u sredini u
kojoj se ne slue svojim pravima. Birokratsko-patrijarhalni
396
moe se uspjeno razbiti jedino snagom koja je bar
izvan njega. Ta snaga je partija.
_Njegovanje stavova i samoupravne inicijative kao osnove'
za razVoj demokratskih odnosa i obrazovanja u koritenju nji-
hovih sloboda jedan je od najvanijih zadataka partije.
partije taj zadatak najuspjenije rijeiti ako najprije demo-
kratsku kulturu potpuno razviju u svojim redovima.
397
Poglavlje 19
Svjetska privreda
u prijelaznom razdoblju
l. Uvod
Nema sumnje u to da je svjetska privreda u ozbiljnoj pometnji.
Ni jedan od njena tri dijela nije izbjegao duboku krizu. Prvi, razvijeni
svijet, bori se s golemom koja ne samo
da umanjuje upotrebu raspoloivih radnih i kapitalnih re-
sursa, nego stvara i duboku demoralizaciju. Drugi, centralno-planski
svijet, preivljava veliko smanjivanje svoje stope rasta i
pogoranje efikasnosti: efikasnost kapitala stalno se smanjuje, a tehno-
loki napredak, mjeren, znatno je nii nego u prvom svijetu.
Vie se ne ispunjavaju ciljevi razvojnih planova, iako se neprestano
snizuju, a glavni cilj - i - zamijenjen je borbom za
opstanak. manje razvijeni svijet, je nevoljama prvih
dvaju, a povrh toga prate ga glad, bolesti i irenje jaza u privrednom
razvoju.
Nedovoljnu utjehu prua teoretsko da proivljavamo
drugi Kondratijev dol 50 godina nakon posljednjeg. Niti crpimo
mnogo iz poznavanja neposrednih uzroka: slom svjetskog
Bretton-Woodskog monetarnog sistema 1971. godine, rasprostranjene
neuspjele etve 1972. godine i vie nego cijene nafte
1973. godine s ubrzanom inflacijom. Keynesova terapija
nije uspjela u prvom svijetu. Sve to je ekonomska teorija mogla do-
dati naem znanju bilo je izmiljanje novog termina: stagflacije. U dru-
gom svijetu se administrativno-planski lijek pokazao jednako nedostat-
nim. Beskrajna serija organizacijskih reformi je stvari jo go-
rima. Unutranje tih dvaju svjetova, nesuvreme-
nim drutvenim i ekonomskim stihijskim raz-
vojem na globalnom planu, vodila su do sloma starog svjetskog eko-
nomskog sistema.
Kao posljedice vidimo protekcionizam, filozofiju zatvaranja
i praksu stvaranja nevolja susjedu, nacionalne mrnje, sukobe,
oivljavanje hladnog rata i goleme vojne izdatke. ivimo u
neugodnom svijetu, koji je neracionalan, nepravedan i pun
rizika. Da li bismo ita mogli
Socijalizam ravnopravnost, solidarnost i racionalnost (odatle
znanstveni socijalizam). Te tri karakteristike svakako su suprotne
onome to nalazimo u suvremenom svijetu. No, se da su one i-
roko rasprostranjene vrijednosti koje daju poticaje za promjenu. Upo-
trijebit ih da sistematiziram analizu. Racionalnost je vjerojatno u
interesu. Zato istraivanjem racionalnije
398
organizacije svjetskih ekonomskih poslova. Ravnopravnost i solidar-
nost su vani za one koji su slabi i eksploatirani, one koji zaostaju.
Ta se primijeniti kod raspravljanja o manje razvijenim zem-
ljama i produbljavanju jaza. da moralno ravnoprav-
nosti i solidarnosti pridonosi racionalnoj organizaciji svijeta. Nemoralna
racionalnost i tradicionalna moralnost nisu koja se mogu po-
dravati za bilo koje vrijeme. realizam i pravi idealizam
djeluju zajedno. Zbog toga ima prostora za pozitivnu akciju.
II. Dalji razvoj sistema Ujedinjenih naroda
Ako je ita sigurno o suvremenOm svijetu, onda je to da je on po-
stao integrirana i cjelina. On je jo vrlo heterogen, ima
najmanje tri vrlo segmenta, ali su segmenti ovisni.
Nitko ne moe ivjeti u izolaciji. Udaljenosti bilo koje vrste silno su
smanjene; globus se smanjio. Narodi imaju kao to
su ekosistem, oceani, svemir i vitalni resursi koji zahtijevaju
upravljanje. NaGije trguju i djeluju jedna na drugu na
brojne koji zahtijevaju uspostavljanje kodeksa ponaanja i razli-
globalnih regulacijskih institucija.
interes i se suprotstavljaju
nacionalnim suverenitetima. Ta dva su nespojiva, a da
se svjetski sistem mora temeljiti na njima, njegov temelj se smatra
nesigurnim.
da li je situacija bitno unutar moderne nacije?
Nacija ima interese. No, njeni su suvereni
u vanom smislu. Pretpostavlja se da oni uivaju potro-
samostalnost, doputena im je slobodna inicijativa kao proizvo-
imaju pravni integritet (habeas corpus) i mogu se u
aktivnosti kao slobodni i jednaki pojedinci. To sve, naravno,
unutar sistema drutvenih, i pravnih normi.
sistem moe biti na Pojavit se kao poredak
drugog reda ili kao globalni sistem su sastavni dijelovi ili pod-
sistemi nacije. Nosioci suvereniteta su na nacionalnOj razini
i nacija na globalnoj razini. Razumljivo da postoje vane razlike
dvaju suvereniteta, ali razlike uvijek postoje kada prelazimo s jedne
sistemske razine na drugu. Vano je da je sistem sastavljen od funkcio-
nalno dijelova. Formiranje sistema trebalo bi voditi ra-
o tome da su dijelovi funkcionalno, a ne disfunkcionalno
ovisni.
Sistem se moe formirati na a prijanji model ne
mora odgovarati modernoj upotrebi. Janez Stanovnik, sekretar Komi-
Sije Ujedinjenih naroda za Evropu, prikladno je opisao evoluciju svjet-
skog sistema prema stadijima: supranacionalan ili kolonijalan u 19.
transnacionalan ili neokolonijalan od tada, a se
tek treba izgraditi.1 Ovdje termin odsutnost domi-
nacije i prisutnost nacionalnog suvereniteta.
399
Raspoloiv mehanizam za uspostavljanje i upravljanje
nim svjetskim sistemom je, naravno, sistem Ujedinjenih naroda.* On
se sastoji od skupa institucija kao to su Generalna skuptina, Eko-
nomsko i socijalno (ECOSOC), sigurnosti, UNIDO, FAO,
UNCTAD, organizacija rada, UNESCO, Svjetska zdrav-
stvena organizacija, savez za telekomunikacije,
narodni monetarni fond, Svjetska banka i neke druge. Te institucije
vrlo nalikuju parlamentu i ministarstvima za vanjske poslove, indu-
striju, poljoprivredu, trgovinu, radne odnose, kulturu i obrazovanje,
zdravstvo i komunikacije. Posljednje dvije, monetarni
fond i Svjetska banka, su centralna banka i razvojna banka. U toj
institucionalnoj strukturi vidljivo je nepostojanje kabinetske vlade i
ministarstava financija i obrane. Da li to da samo treba dodati
institucije da bismo uspostavili svjetsku vladu?
Odgovor je definitivno: Ne! - iako je ideja o svjetskoj vladi pri-
predlagana u posljednja dva Najmanje su dva raz-
loga za taj ne: (a) svjetska vlada bi nastavila dominaciju ekonomsko
i vojno jakih nacija, i (b) to jednostavno nije potrebno.2
da svjetska vlada nije pogodna, trai se alternativno rjeenje
u dobrovoljnim sporazumima na ad hoc konferenci-
jama. Statuti koji se stalno obnavljaju i, posebno, institucije s
izazivaju bojazan da su priprema temelja za svjetsku vladu
i zato se odbijaju.
3
No, to je non sequitur. Postoji i jasna mo-

Da bi sistem funkcionirao, neophodne su tri komponente: institucije
za osnovane na konsenzusu, institucije osnovane
na profesionalnoj i obavljanju profesionalnog rada, te razli-
kodeksi ponaanja. Razumljivo, o svakoj novoj promjeni u
narodnim dogovorima moraju se dobrovoljno dogovoriti suverene
strane i oni obavezivati samo one koji ratificiraju konvenciju. Kad
se broj nacija pridrui novoj konvenciji, ona postaje oba-
'vezna za sve. Sankcije za nepridravanje nisu, naravno,
poliCijskom prinudom, ali se temelje na moralnom neodobravanju i
oduzimanje beneficija koje su posljedica reguliranja. U
posebno ozbiljnim neposlunosti slobodan moe se
iz jedne ili vie institucija UN, a u ekstremnom moe
se iz Generalne skuptine. U takozvanim primitivnim dru-
tvima - koja ne znaju za vladu ili dravu - iz zajednice
je smrt. U modernom svijetu da
* Ujedinjeni narodi (UN) su organizacija su ciljevi odravanje
mira i. sigurnosti u svijetu, razvijanje prijateljskih odnosa narodima i unapre-
suradnje. Radi to uspjenijeg djelovanja UN imaju organe
od kojih su glavni: Generalna skuptina, Vijece sigurnosti, Ekonomsko i socijalno
vijece (ECOSOC), Starateljsko vijece, te specijalizirane ustanove kao to su:
narodna organizacija rada (ILO), Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO),
organizaCija za prosvjetu, znanost i kulturu (UNESCO). Svjetska zdrav-
stvena organizacija (WHO), monetarni fond (IMF), banka
za i razvoj - Svjetska banka (IBRD), Konferencija UN za trgovinu i razvoj
(UNCfAD), Organizacija za industrijski razvoj (UNIDO), financijska
korporacija (IFC), . udruenje za razvoj (IDA), Program UN za razvoj
(UNDP), fond za pomoc djeci (UNICEF), savez za tele-
komunikacije (lTU) i ostale.
400
I
se sudjeluje u aranmanima neto nacional-
nom samoubojstvu. Beneficije uvijek obaveze i odgovornosti.
Za funkcioniranje modernog ekonomskog sistema se da je
neophodan ovaj minimalni skup institucija.
1. Centralna banka koja se brine o
2. Razvojni fond koji potpunu upotrebu svih raspoloi-
vih resursa na dugi rok.
3. Javna blagajna koja prikuplja sredstva za trine i ne-
trine intervencije.
4. Organizacija za plqniranje koja koordinira sve aktivnosti na
ex ante osnovi.
5. Tribunal koH sukobe stranama.
Osim tih institucija i funkcija, iako neto manjeg postoji-
i upravljanje hranom i opskrba sirovinama koje fluktuiraju, i apsolutno
i relativno, u odnosu prema nestabilnoj potranji tako divlje
fluktuacije cijena. ..
Dopustite mi da sada gornju shemu prevedem u skup insti-
tucija Ujedinjenih naroda.
1. monetarni fond je kandjdat za svjetsku
centralnu bal1ku. Kao i svaka centralna banka, on mora biti posljednji
izvor zajmova. Ali nasuprot ostalim centralnim bankama, on ne radi s
poslovnim bankama, nego pomae nacionalnim centralnim bankama;
U toj ulozi, on pomae u uspostavljanju ravnotee platnih bilanci u
nacionalnim segmentima svjetske privrede. Za to on mora imati zako-
nito sredstvo da bi osigurao nunu likvidnost
financijskih transakcija. Specijalna prava (Special Drawing
Rights - SDR) predstavljaju zakonsko sredstvo
Da bi postalo svjetski novac, papirno zlato, sa specijalnim pravima
mora se poslovati kao sa svakom drugom valutom. Danas su
specijalna prava povjerena nacionalnim centralnim bankama.
korak je da se osigura slobodan pristup na
monetarno trite. Proirivanje funkCija specijalnih prava sa-
stoji se u tome da ih se povee s razvojnim financijama.
Dopustite da usput napomenem kako jedva postoji sumnja u to da
jedna jedina nacionalna valuta, kao dolar, moe u
posluiti kao svjetski novac. Prvo, svjetska privreda raste bre nego
privreda i, iako je potonja jo uvijek nacionalna pri-
vreda koja postoji, ona vie ne dominira globalnom privredom. Izvoz
i monetarne rezerve drugih razvijenih zemalja uzeti zajedno nekoliko
su puta nego oni Sjedinjenih Drava. Zatim, svjetska privreda vie
ne moe biti zavisna o hirovima nacionalne privrede. U tom
smislu, ukidanje konvertibilnosti dolara za zlato 1971. godine nije pred-
stavljalo samo kraj dogovorima, nego i kraj
jedne ere. U prijelaznom razdoblju dolar biti udrue n s nekoliko
ostalih valuta ekonomski zemalja u obavljanju uloge svjetske
rezervne valute, koja je do sada pokazala da ima dje-
lovanje. Na kraju, upravljanje svjetskim financijama zahti-
jevat zamjenu zlata jedinom priznatom rezervnom
valutom. Da li njena raspodjela biti neutralna ili se iskoristiti
da djeluje na transfer realnih resursa onima koji zaostaju - to je
suprotno bivoj praksi kada je ostatak svijeta financirao najboga-
26 ekonomija socijalizma
401
------------------_._--
tije zemlje - zavisi o stupnju do kojeg prevagnuti prosvlJeceni
vlastiti interesi i ravnopravnosti i solidarnosti.
4
No, u svakom o rjeenju se dogovoriti slobodne i suverene
nacije. .
2. Danas postoje mnogi fondovi UN. Na primjer:
fond za razvoj poljoprivrede, Investicijski fond, Obnovljiv fond za pri-
rodne resurse. Mogu se dodati udruenje za razvoj koje
daje beskamatne zajmove i financijska korporacija kojoj
je cilj da stimulira privatno poduzetnitvo, oboje pridrueni Svjetskoj
banci. Tu su jo specijalni fondovi kao Fond za populacijske aktivnosti
i za kontrolu narkotika. Taj skup fondova ne moe obavljati ulogu Svjet-
skog razvojnog fonda, niti kvantitativno niti prema svojim nakanama;
oni su izuzetno korisni i ne trebaju biti zamijenjeni nego na-
dopunjeni. U stvari, Razvojni fond se moe zamisliti kao konsolidaran
i konzistentan sistem fondova za svrhe. U tom
budetski fondovi (kao UNICEF) trebali bi se odvojiti od' razvojnih
fondova u pravom smislu.
Nedavno je Brandtova komisija predloila Svjetski razvojni fond.
To je svakako korak u pravom smjeru, ali bi se njegova funkcija tre-
bala dalje proiriti. Razvoj zahtijeva ulaganje, a za to su potrebne tri
odvojene odluke: regionalna alokacija investicija da bi se postigao
ekonomski razvoj svih regija; alokacija industrijskim
granama da bi se uspostavila adekvatna industrijska struktura koja bi
odgovarala ponudi i potranji; odluka o apsolutnom iznosu investicija
radi upoljavanja svih raspoloivih resursa. Odluke su pobrojane po
redoslijedu vanosti za svjetsku privredu. Odluke prvog tipa u vezi su
sa odnosima vie i manje razvijenih zemalja. Ispravljanje
strukturnih disproporcija jednako je vano za nerazvijene i razvijene
zemlje. Iako razvijene zemlje imaju mnogo kapitala i dobar pristup
tritu kapitala, nekako je posebno teko da se zami-
jeni neefikasna tekstilna industrija, da se stvore alternativna radna mje-
sta za suvine poljoprivrednike i da se druga strukturna prilago-
Uz podrku kooperacije strukturnih
vanja fond bi lake mogao obavljati svoj zadatak i tako
pridonijeti svjetskOj efikasnosti. Odluke o optimalnom iznosu
investicija zahtijevaju visoki stupanj razvijenosti u ekonomskoj orga-
nizaciji i za sada ovisiti o raspoloivim resursima.
3. Operacije sistema UN financiraju se iz dobrovoljnih i dogovornih
doprinosa zemalja i tako se nastaviti financirati. No; ima
dovoljno prostora da se taj financiranja dopuni sredstvima poreza
koje prikuplja Blagajna UN.
Porez na dohodak, jedan razumljiv instrument nacionalnih poreznih
sistema, vjerojatno se primjenjivati na razini u
bliskoj postoji mnogo drugih izvora
poreznih prihoda. Vaniji su:
(1) Oporezivanje upotrebe globalnog Kad bi
ekonomski partneri bili jednaki, a
porez ne bi imao smisla. da to nije tako, porez
ima smisla. Kako globalne resurse mnogo intenzivnije isko-
ritavaju razvijene zemlje, transfer resursa poreza u uspo-
stavljanju ravnotee.
402
(a) Iskoritavanje ivih morskih ivotinja izvan ekskluzivne zone
(200 milja od nacionalne obalne crte). Lov kitova i tuljana
je reguliran konvencijama. Osim toga, bi se
porez. Porez moe u zatiti ivotinja od
istrebljivanja.
(b) Upotreba resursa orbitnog spektra, koji se sastoji od elektro-
magnetskog spektra kroz koji se emitiraju radio valovi, i orbita u sve-
miru u kojima su smjeteni sateliti i svemirske platforme. Prvi spektar
je popunjen, potonji je jo uglavnom prazan (uz danu tehnologiju,
postoji oko 1000 mjesta, a do 2000. godine biti popunjeno vie
od 200 mjesta), ali u oba prava se na osnovi
'prvi doao - prvi posluen' i besplatna su. Nekih 90 posto
prava ima 10 posto najbogatijih nacija.
5
(c) Promet preko oceana i letovi.
(d) Iskoritavanje morskog dna i Antarktike u .
(2) Oporezivanje kvalificiranih kadrova (brain drain).
Procijenjeno je da su - da navedemo primjer - u 1960-im godinama
trokovi obrazovanja visokokvalificiranih imigranata u Sjedinjene
Drave, Veliku Britaniju i Kanadu bili vii od koju su te tri
zemlje dodijelile nerazvijenim zemljama u tom razdoblju.o
(3) Puno od poreza nacionalnim poreznim
obveznicima koji su pridonijeli inozemnoj
(4) Participacija UN u nacionalnom oporezivanju alkohola i duhana.
(5) Oporezivanje naoruanja jednako je primjenjivo na razvijene i
nerazvijene zemlje i ima potencijalno korisno nusdjelovanje u smanji-
vanju utrke u naoruavanju. Na 7. specijalnom zasjedanju Generalne
skuptine, Sovjetski Savez je predloiO da se izdaci za naoruavanje
stalnih sigurnosti smanje 10 posto i da se taj
dio' usmjeri na razvoj nerazvijenih zemalja. Brandtova komi-
sija je predloila oporezivanje izvoza oruja. predstavlja
i oporezivanje vojnih budeta. Povelja o ekonomskim pravima i du-
nostima drava svim zemljama da i potpuno
razoruavanje i da dio sredstava alociraju kao
dodatna sredstva za nerazvijene zemlje. da ni jedan takav
prijedlog ili zahtjev nije do sada ne smije obeshrabriti dalje
napore. Nakon dva svjetska rata mir je postao visoko. cijenjena
narodna imovina. Ako nas oporezivanje naoruavanja moe pribliiti
miru, ono se upotrijebiti. da su svjetski vojni izdaci 30 puta
od neto prijenosa financijskih sredstava iz bogatih u siromane
zemlje, to je vaan potencijalni izvor poreznih
prihoda.
(6) Dobrovoljni prilozi za Generalna skuptina UN je 1970.
godine zahtijevala od svake razvijene zemlje da, u smislu drugog raz-
vojnog neto priliv financijskih sredstava nerazvijenim zem-
ljama bude bar jedan posto njihovog bruto nacionalnog proizvoda, od
0,7 posto u obliku slubene razvojne Ispunjavanje tog
cilja bilo je 0,52 posto 1970. godine, 0,39 posto 1979.
godine. Jedino su zemlje OPEC-a te vedska, Norveka i Nizo-
zemska nadmaile taj cilj. Zemlje SEV-a transferirale su samo
0,12 posto svog BNP. te brojke nisu razlog za
26
403
Tako dugo dok bar neke zemlje postupaju ispravno, druge ih slijediti
u svoje vrijeme.
Uspostavljanje Blagajne UN multilateraciju Multi-
lateralna se smatra efikasnijom i pogodnijom od bilate-
ralne To, nije razlog da se potonja ukine.
da je mnogo vjerojatnije da Engleska pruiti Indiji i Pakistanu
nego, recimo, Boliviji, Francuska svojim frankofonskim partnerima u
Africi, a Sovjetski Savez Mongoliji, Afganistanu i Vijetnamu - nego
mnogim drugim zemljama, takve bilateralne preferen-
cijale ukupni opseg moe se znatno U stvari; ne vidim
razlog zato sredstvo od poreza ne bi bilo ugra-
u oporezivanje i tako se dala velika sloboda - i"
poticaj - davaocima da izaberu oblik i njihove primaoce.
4. Prije 12 godina na jednoj konferenciji pred-
loiosam prvi put osnivanje svjetske agencije za planiranje OUN.s Ideja
nije s odobravanjem. Govornik za razvijene zemlje je
rekao da- to nije izvedivo jer velike sile odustati od svoje
da na svjetske odnose. je da je monolitno cen-
tralno planiranje i opasno i neefikasno (Robinson, Ohlin). sa
svijeta, Mahbub ul Haq nazvao je ideju neugodnom,
i miprihvatljivom. On je da nerazvijenim zem-
ljama treba dopustiti da se razvijaju na svoj prema svojim stadi-
jima razvoja, a da ne ovise o unaprijed pripremljenim modelima razvoja
iz centralne agencije.9 i odrastao u nerazvijenoj zemlji, lako se
mogu sloiti s njim. No, pitanje je bilo sasvim pogreno
Moda je zbunjivao naziv koji sam upotrijebio.
Planiranje je, kao i demokracija, s mnogo da
je Sovjetski Savez prvi primjenjivao planiranje, njegovo centralno,
administrativno, autoritarno planiranje uglavnom se uzima kao obra-
zac. to nije tip planiranja koji se moe koristiti u svjetskoj
organizaciji. Potrebno je anticipacija i koordinacija. Admi-
nistrativnom davanju direktiva tu nema mjesta.
Sistem UN dosegao je takav stupanj sloenosti da je koordinacija
postala presudna. Nije da je, nekoliko godina nakon mog pri-
jedloga, skupina od 25 pod vodstvom Al Noor Kassuma iz
Tanzanije, koju je postavila Generalna skuptina na svom 29. zasjeda-
nju, dola do

Skupina je traila revitalizaciju Eko-
nomskog i socijalnog koje je trebalo postati svjetski ekonomski
forum. bi pomagao odjel sekretarijata za razvoj i
ekonomsku suradnju, to je vrsta zavoda za planiranje. Odjel
dva sektora, razvoj i istraivanje i ekonomsku politiku. Pridruen je i
Savjetodavni komitet za ekonomsku suradnju i razvoj. On
rektore monetarnog fonda, Svjetske banke, UNCTAD-a,
UNIDO, ILO, FAO, UNESCO i WHO i sekretare regionalnih komisija.
Tako bi se svjetska organizacija za planiranje sastojala od
zavoda za planiranje i ECOSOC-a kao tijela za
i direktora agencija i komisija UN.
Ako planiranje dogovorenu ex ante koordinaciju ekonomskih
aktivnosti, Svjetska organizacija za planiranje (WPO) trebala bi pobolj-
ati sadanju praksu ekonomskog razvoja u sva
glavna financiranje razvoja, stabiliziranje robnih tokova, po-
404
ticanje i stabiliziranje trgovine, savjetovanje i u provedbi pro-
grama. Da bi to morala bi biti angairana u .ovim aktivnostima
Jcitiram dio svog rada iz 1970. godine): .
(a) Koordinacija aktivnosti agencija. Pod
koordinacijom mislim dogovoren plan akcija. Svjetska orga-
nizacija za planiranje obavljati funkciju prikupljanja i ob-
rade informacija.
(b) Izrada razvoja i programa razvoja za UN i
ene institucije. Nacionalni zavodi za planiranje mogu se udruz1ti sa
Svjetskom organizacijom za planiranje i tako se svjetsko planiranje
moe provoditi na istinski demokratski s potpunim informaci-
jama dostupnim svim zainteresiranima. Ne bi se trebala potcjenjivati ni
vrijednost takve kooperacije.
(c) Savjetovanje i pruanje usluga na razvoja, ili na
zahtjev, ili na vlastitu inicijativu. Svjetska organizacija za
trebala bi postati organizacija kojoj se svaka vlada u svako vr!Jeme
s povjerenjem moe obratiti za savjet i dio posla
vjerojatno obavljati druge organizacije izvan Svjetske organizacije
za planiranje, ali ona mora osigurati efikasno usmjeravanje zahtjeva.
(d) Predlaganje raspodjele raspoloivih resursa i ze-
malja. Program raspodjele postaje operativan kad ga odobr! ECOSOC.
(e) Kontrola rezultata primaoca i kontrola da-
vaoca
Da bi zadobila povjerenje i efikasno funkcionirala, Svjetska orga-
nizacija za planiranje mora biti administrativno nezavisna, mora po-
kazati visoki stupanj i intelektualnih odlika i imati dovoljno
financijskih sredstava. Prvi uvjet je stvar organizacije, drugi zavisi
mnogo od uspjeha istraivanja, a o se brine Blagajna UN. .
5. U posljednja dva dolo je do eksplozivnog razvoJa
privrednog prava, privatnog i javnog. Arbitrana pra-
vila i kodeksi ponaanja (za multinacionalne kompanije i pri-
jenos tehnologije) isto tu idu. pravo zahtijeva
narodni tribunal. kandidat je ovaj u Hagu. Ne treba
dodavati da se nacionalni sudovi zamjenjuju tribunalom
kada to strane - privatne ili javne - dogovore.
Kada se privredni ciklusi dovedu pod kontrolu - ako
ne i uklone - zadatak stabiliziranja tokova hrane i sirovina postaje
izvodljiviji. Mogu se primijeniti, uz promjene, nacionalna
rjeenja - robne rezerve, kompenzatorno financiranje
ll
za stabiliza-
ciju izvoznih prihoda i fond koji je predloio UNCTAD. To
je svakako mnogo lake a i.dogoYyori nisu
do sada biIi posebIilo uspJesmo dJelom1cne akc1Je uV1Jek su
mnogo tee i manje efikasne nego one koje se dogovore kao sastavni
dijelovi konzistentnog globalnog programa.
Naporima da se uvede neki red u eko-
nomske odnose se prigovara da slobodan tok robe,
kapitala i rada. se simpoziju na 7. specijal-
nom zasjedanju Generalne skuptine, nizozemski premijer ]. den Uyl
istakao je da se globalni sistem kojeg imamo naprosto vie ne sastoji
od slobodnih i slobodnih trita. otvorene i
trgovine suprotstavljena je praksa niskih carina na sirovine i visokih
405
carina na industrijske proizvode industrijalizaciju siro-
manih zemalja. Moe se dodati da je GATT-ova filozofija slobodne
trgovine stalno krena agrarnim protekcionizmom j sada svim vrstama
zatitnih mjera razvijenih zemalja, tako da se ni bogate zemlje ne
mogu vie sloiti. Umjesto slobodnog kretanja kapitala, stvaranjem
kapitala i kreditnim sistemima dominirale su Sjedinjene Drave i Evro-
pa. Umjesto slobodnog kretanja tehnologije, sistem patenata
je njenu upotrebu na bogate zemlje. Ni sirovine nisu vie uvijek raspo-
loive. To pokazuje - J. den Uyl- da eko-
nomski sistem nije slobodan kako se govori i da na izbor nije
slobodnog sistema temeljenog na slobodnom poduzetnitvu i
centralno-planske privrede. Na stvarni izbor je naeg sadanjeg'
sistema koji se uglavnom vodi i manipulira u korist bogatih zemalja i
sistema koji je usmjeren prema rjeavanju problema podjele dohotka
i vlasnitva, oskudnosti proizvodnih resursa i okoline.12
Dokazi prikupljeni u 7 godina kOje su protekle od kada je gornja
izjava dana zahtijevaju da se ona ispravi u samo jednom smislu: sa-
danji sistem radi protiv interesa bogatih zemalja!
III. jaza
J az bogatih i siromanih zemalja - mjeren u per capita
proizvodu - bio je prije dva manji od 2 : 1. Danas je on 39 : 1
i jo se produbljuje.
ls
Industrijska revolucija u Evropi, koja je
u kasnom 18. izbacila je malo zemalja u orbitu rasta, a je
dio svijeta ostao stagnirati, ponekad ekonomski i nazadovati.
Kada jaz bogatih i siromanih dijelova jednog nacionalnog
drutva vjerojatno je ugroena unut-
ranja ravnotea, estoki klasni rat, privreda je dezorganizi-
rana i drutvene erupcije vrsta dovravaju normalan ivot
nacije. Razorne posljedice velikih razlika nisu manje
opasne za normalan ivot - i opstanak - globalnog drutva.
U najboljem one iziskuju velike trokove; u najgorem
one mogu postati fatalne. U malom svijetu koji se skuplja nitko vie
ne moe ivjeti u divnoj izolaciji i teko da bilo tko moe da ne
postane rtvom u ozbiljnijeg svjetskog poara. Dva svjetska
rata - iako zbog uzroka - dovoljan su podsjetnik.
si ne moe' dopustiti - a da ne ugrozi svoje posto-
janje.
Postupno se iri svijest o tome da smo svi zainteresirani za civilizira-
ni svijet u kOjem razlike bogatih i siromanih naroda uglav-
nom biti smanjene, u kojem stare nepravde biti ispravljene i. u ko-
jem se svi narodi kao kod Prema tome, racionalno je
da se oko toga neto ravnopravnosti i soli-
darnosti pruaju dovoljan motiv i pomau u sistematizaciji
naeg pristupa.
14
Na zahtjev Alira, u svibnju 1974. godine sazvano je 6. specijalno
zasjedanje Generalne skuptine UN. Ishod zasjedanja bila je Deklara-
cija o uspostavljanju novog ekonomskog poretka. Taj
406
.---- - - ---
navijestio je nove ere. Deklaracijom je zamiljeno da
Novi ekonomski poredak (NMEP) bude' utemeljen na
_ovim
1. Suverena jednakost drava sa samoopredjeljenjem i nemijea-
njem.
2. Puni suverenitet nad prirodnim resursima pravo na
nacionalizaciju privatnih
3. Nadzor nad multinacionalnim kompanijama.
4. Pravedan odnos cijena izvozne i uvozne robe nerazvije-
nih zemalja.
5. preferencijalni postupak prema nerazvijenim zem-
ljama.
6. tok realnih resursa u nerazvijene zemlje.
7. Poticanje prijenosa tehnologije u nerazvijene zemlje.
Prva dva predstavljaju neku vrst ustavnih prava nenapisa-
nog svjetskog ustava. Druga se bave i
Radi objanjenja, ja ravnopravnost prevesti kao jednake
pozicije, a solidarnost kao To nam da analiziramo
bit deklaracije iz 1974. godine. Dogodit se da postoje dva glavna
kanala poticanja razvoja: (a) osiguravanje pristupa na trite i osigura-
vanje pravedne razmjene, to su preduvjeti za razvoj trgovine, i
(b) djelovanje na stvarni transfer resursa, transfer tehno-
logije.
A. JEDNAKE POZICIJE
sistem nacije oblikuje onaj tko dri vlast. tome;
svjetski poredak oblikuju svjetske sile u svom interesu. Pax Ameri-
cana zamijenio je Pax Britannicu, a sada se odvija proces zamjene tog
prvog s Paxoni Trilateralis i Paxom Sovietica u dva razdvojena dijela
suvremenog svijeta.
ls
U Bretton-Woodsusu prevladali stavovi;
GATT je bio osnovan kao klub bogatih zemalja koji je ostao izvan UN
i mijenja se sporo s golemim Svjetska banka ima
predsjednika (iako je to vie simbol statusa nego potreba stvarnih in-
teresa); monetarnim fondom vlada mali broj bogatih
zemalja; trita kapitala kontroliraju bogate zemlje;
centrale i aktivnosti transnacionalnih korporacija - koje
vladaju svjetskom -trgovinom i proizvode petinu svjetske prOizvodnje
- smjetene su u bogatim zemljama, itd. To stanje moe se mijenjati
samo polako i to sredstvima. Stoga nerazvijene zemlje osni-
vaju brojne organizacije da se brinu o njihovim interesima. Sredinja
organizacija za demokratizaciju svjetskog ivota je, naravno,
Generalna skuptina. Iako su odluke presudne, ne mogu se
zadravati na tome. Obratimo panju na ekonomiku.
Ako se nacionalnOj privredi prepusti da funkcionira po svojoj
volji na laissez-faire regionalne razlike u razvoju se
i ubrzo se pojaviti proces polarizacije. Fenomen se lako
moe objasniti eksternih ekonomija i odnosa.
Kad se tvornica izgradi na mjestu gdje dvije funkcioniraju,
ona moe koristiti raspoloivu transportnu mreu, komunikacije i
drutvenu infrastrukturu, kvalificiranu radnu snagu, po-
407
pravaka, itd. Takve eksternalije mogu biti presudne za novo
S druge strane, prazne u tabeli odnosa nerazvi-
jene regije nuno uvjetuju da svakom proizvodnje prethodi
kupovina kapitala i intermedijarnih dobara iz razvijene regije. Tako
se rast razvijene regIje ubrzati. Efekti su veliki. ako
razvijena regija pokloni financijska sredstva nerazvijenoj, proizvodnja
porasti vie u razvijenoj nego u nerazvijenoj regiji. Bogati postaju
bogatiji i kad se bave filantropijom.
16
Ako se to kad obje regije pripadaju jednoj nacionalnoj
privredi unutar granica, poreznog i budetskog
sistema i nacionalnih interesa, onda prijelaz preko nacio-.
nalnih granica moe samo pogorati situaciju. Carinske i necarinske
barijere i restriktivna praksa, neusporedivo financijska kor-
poracija iz razvijenih zemalja, pristrane institucije, za-
titni znakovi - sve to izuzetno oteava pristup svjetskom
tritu za kasne dolaznike. Tako formalna ravnopravnost partnera i
slobodna trgovina - to je filozofska podloga npr. GATT-a -
zapravo stvarnu nejednakost i stvarni u trgovinU7 Da bi se
uspostavile jednake polazne pozicije, potrebni su prefe-
rencijali: Osim toga i divovske transnacionalne kompanije moraju se
kontrolirati i ukloniti restriktivnu praksu. OUN je
poduzela prvi korak u tom smjeru.
1B
Druga vana posljedica praznih u nacionalnim
skim matricama je nepostojanje diferenciranog izvoza. Nerazvijene zem-
lje dobivaju oko 80 posto svojih izvoznih prihoda samo 12 pro-
izvoda. da je potranje za tom robom uglavnom ni-
ska, njihove cijene divlje fluktuiraju. Zbog toga, a i zato to se devize ne
mogu pribaviti iz drugih izvora, njihove su cijene niske i zaostaju za
izvoznim cijenama razvijenih zemalja. Moda je izlaz u indeksaciji, 19
konmpenzatornom financiranju i robnim zalihama. Nema potrebe ovdje
ita dodati s obzirom na sve opseniju literaturu o tome. Dosta
je da su stabilizacijski reimi za nacionalne'
privrede i da su reimi i na svjetskoj razini.
Na kraju, ako bi trgovina funkcionirala prema
modelu savrene konkurencije, opet bi postojala nejed-
naka razmjena. Kako je to pokazao A. EmmanueI
20
, zbog razlika u
nacionalnim platnim stavovima, zbog razlika u razinama razvoja, go-
leme rada (dohotka) siromanih zemalja prelijevaju se preko
trgovine razvijenim zemljama. Zaostajanje u razvoju
da su nadnice niske, to djeluje na cijelu t.rokovnu strukturu.
Nerazvijene zemlje izvoze dvije vrste robe: nekonkurentne kao to je
tropsko i konkurentne kao to su radno-intenzivni tekstilni pro-
izvodi. Razvijene zemlje tite svoja trita visoke.
carine na uvoz radno-intenzivnih dobara i prisvajaju viak sirom'3.nih
- jeftino njihove nekonkurentne proizvode. Udbe-
nici i naa bi traili da se carine ukinu na radno-intenzivne robe.
Ali osim toga mora se uvesti neka vrst izvozne carine na nekohkurentni
izvoz da bi se razlike u nadnicama siromanih i
bogatih.21 Tu izvoznu carinu moe prikupljati ili sama nacija ili Bla-
gajna UN.
408
Prema tome doli smo do jasnog Da bismo
polazne pozicije, razvijene zemlje moraju ukinuti svu 'carinsku i ne-
carinsku zatitu na uvoz iz nerazvijenih zemalja
22
i prenijeti
iznose sredstava. Carinska zatita se ne moe ukinuti preko_ jer bi
jako pogodila stare industrije u razvijenim zemljama. Stoga, umjesto
da se carine odmah ukinu, one se mogu zadrati, ali se prihodi od njih
moraju onim nerazvijenim zemljama koje izvoze. U zemljama
s administrativnim cijenama (SEV i ostale administrativno-planske pri-
vrede) to bi podrazumijevalo davanje razlike uvoznih i do-
cijena. Na taj razvijene zemlje imati poticaj da smanje
carine na robu nerazvijenih zemalja to je bre Proces glo-
balnog mogu ubrzati Svjetska organizacija za planiranje
i Razvojni fond UN.
Do sad sam govorio samo o dva dijela svjetske privrede, razvijenom
i nerazvijenom. da je broj razvijenih zemalja relativno mali i da
ekonomske razlike njima nisu velike, one se mogu uzeti kao
homogena skupina. To nije s nerazvijenim dijelom svijeta. Iz
drugdje objanjenih razloga,23 postoji jaka neline arna korela-
cija razine razvoja i stope rasta. Regresijska analiza daje jedno-
stavan i jasan kriterij za klasifikaciju nerazvijenih zemalja u 4 odvojene
skupine prema razinama razvijenosti:
24
(1) Najsiromanije zemlje u etapi razvoja s gotovo stag-
nantnim privredama na per capita osnovi. Jaz njih i ostatka
svijeta brzo se produbljuje.
(2) Nerazvijene zemlje kOje se uspinju, ali jo ne sustiu ostale.
(3) Zemlje koje se brzo industrijaliziraju (kao juna Evropa, neke
zemlje SEV-a i dijelovi Latinske Amerike i Dalekog istoka) koje dosiu'
visoke stope rasta i sustiu, ponekad vrlo brzo, razvijene-zemlje. U toj
skupini je bio i Japan, ali je u sustigao druge i sada je
u skupini (5).
(4) Posjednici vrlo vanih sirovina. Danas je to .nafta. Stoga se
skupina zemalja OPEC-a mora tretirati odVOjeno. Zemlje u toj
skupini ne bi trebale biti razvijenije od onih u skupini (3), ali visoka
renta od nafte donosi visoke prihode raspoloive za brzi rast.
Ponekad se tvrdi da je takva klasifikacija nepoeljna jer potkopava
solidarnost nerazvijenim zemljama. takvo rezoniranje
nema smisla. Ako pravednosti treba primijeniti, mora se pri-
mijeniti univerzalno. Ako se razvijene zemlje - koje se mogu ozna-
kao skupine (5) - otvoriti i ako unilateralno ukloniti sva trgo-
vinska drugim skupinama, isto se mora primijeniti
za svaku drugu skupinu nie na popisu. Drugim kakvi se god
preferencijali primaju od onih koji su smjeteni vie,: oni moraju
biti dani svima koji su smjeteni nie. To je suvremeno stare
klauzule najpovlatenije nacije. J edino najsiromanije zemlje ovoga
svijeta nemaju obavezu da daju preferencijale jer nemaju
kome.
To nas dovodi do problema kolektivnog oslanjanja na vlastite snage.
Iako se razvojna igra ne moe igrati bez razvijenih zemalja, mnogo
je toga to same nerazvijene zemlje mogu da se pobolja njihov
poloaj. Osobito je regionalno razvojno planiranje kojim
upravlja skupina susjednih nerazvijenih zemalja. Rentabilna
409
I
J
proizvodnog kapaciteta u mnogo vrsta proizvodnje je mnogo
nego to je trita u siromanoj zemlji. Zbog okolnosti, viak
kapitala se ne moe iskoristiti za rentabilan izvoz. Zato je proizvodno
orijentirana regionalna ekonomska integracija ivotni preduvjet brzog
razvoja. Do sada je dosta pokuaja, ali uspjeh nije bio spek-
takularan. Objanjenja moda mogu biti nacionalna i vie
nego neodgovorne vlade. esto specijalno zasjedanje Generalne skUp-
tine UN i UNCTAD traili su osnivanje udruenja za
markentinke aranmane, redovitu robnu razmjenu, pobolj-
anje izvoznih prihoda i uvjeta razmjene. Danas postoje
udruenja za banane, boksit, bakar, kakaovac, prirodnu gumu,
olovo, volfram, fosfate i kavu. Sastanak u Manili Grupe 77 prihvatio
je prijedlog da se uspostavi program kooperacije nerazvijenim
zemljama. Osim spomenutih kooperacije, istaknuta je
potreba za uspostavljanjem multinacionalnih u
avionskog i pomorskog prijevoza, osiguranja i bankarstva i potreba
za financijskom nerazvijenim zemljama od zemalja izvoznica
nafte. Ideje se pojavljuju, ali njihovo ostvarivanje, se, neto kasni.
B. POMOC
Razlike u ivotnom standardu ostat goleme i kad se uklone ogra-
trgovini i rastu, pa i kad se prenesu neka sredstva radi ujedna-
polaznih pozicija. Ljudska solidarnost trai da nerazvijenim
zemljama pomogne da bi ubrzale svoj ekonomski rast. Za to je potre-
ban transfer realnih resursa. .
U tom smislu moemo razlikovati dva tipa resursa: znanje i finan-
cijske resurse. Transfer znanja moe se pospjeiti tako da se pobolja
i da se transfer tehnologije. O tome se trebaju
brinuti Razvojni program UN i UNIDO. Na financijski transfer
Razvojni fond. Pod posebnim uvjetima, financijski transferi mogu se
zamijeniti realnim resursima (npr. hrana).
Transfer resursa upotrebljava se prije svega za investicije. Razvojne
investicije mogu se svrstati u dvije kategorije: investicije u drutvenu
itlfrastrukturu (kole, bolnice i, moda, prometne mree, koje se sporo
i direktno proizvodne investicije. Razvojna sastoji se
od unilateralnih transfera (poklona), zajmova pod povoljnijim uvjetima
i komercijalnih kredita. Prva kategorija uglavnom je budetska
(subvencija), druge dvije kategorije predstavljaju razvojne zajmove.
se upotrebljavati za financiranje drutvene infrastrukture,
a zajmovi za direktne proizvodne investicije.
to se transfera resursa, moemo postaviti ove kriterije. Ako
se tretira kao ljudsko bez obzira gdje je on mora
imati prehranu
25
i pristup medicinskim i obrazovnim
uslugama. Ta tri zahtjeva u se zadovoljavati budetskim sub-
vencijama (unilateralnim transferima) koje na primjer, regulirati
UNICEF, WHO i UNESCO. Postoji i drugi razlog za taj pristup. Ako
uspijemo obrazovati ljude i odrati ih zdravima, oni uskoro
i sredstva da ubrzaju rast. U najsiromanijim zemljama (sku-
pina 1) investicije za prometne mree se financiraju iz budet-
410
skih subvencija. bi takve zemlje ubrzo postale vrlo
visokim otplatama dugova, to umanjuje efekte na rast ..
_ . Analiza UN pokazuje da, kad zemlja dosegne per capita
dohodak od oko 400 dolara (u cijenama 1960. godine), ona se pribliava
zdravstvenim i obrazovnim standardima (mjereno u trajanju ivota,
smrtnosti vrijednosti prehrane, kvaliteti pre-
hrane, kolskoj popularizaciji i pismenosti) za suvre-
menu civilizaciju.
26
Drugim na ne vrlo visokom,
stupnju razvoja zemlja uspijeva financirati svoje drutvene
slube iz vlastitog dohotka i tako nema potrebe za daljnjim subven-
cijama.
zemlje skupine (1) dosta ovisiti o subvencijama i bes-
kamatnim zajmovima; skupina (2) do neke mjere zamijeniti subven-
cije zajmovima pod vrlo povoljnim uvjetima, a druge razvojne potrebe
financirat iz zajmova pod umjerenim uvjetima; skupina (3) ne treba
subvencije i zajmova biti na komercijalnoj osnovi, a skupina
(4) javlja se kao neto izvoznik financijskog kapitala. Opseg potrebnih
financija i njihovu raspodjelu moe se odrediti prema kriteriju postup-
nog zatvaranja jaza. To da se sve skupine nerazvijenih o
zemalja moraju razvijati znatno bre od pete, razvijene skupine. Poli-
pregovaranjima moe se odrediti to konkretno znatno.27
nerazvijenih zemalja morala bi biti kadra ubrzati svoj rast
i zatvarati sramotan jaz bogatih i siromanih uz osigu-
rane financije za drutvenu infrastrukturu, velike deviza na
njihovom raspolaganju, proirena inozemna trita koja osiguravaju
dovoljno prihoda za otplate dugova i uz dobivanje financijskih sred-
stava za razvoj, ovisno o postignutim rezultatima.
Za zatvaranje jaza odgovorna je Cijela zajednica. Ne
moe se izuzeti ni jedna skupina. U tom smislu stav koji imaju zemlje
SEV -a - da one nisu povijesno odgovorne za jaz i stoga nisu obavezne
bar ne toliko koliko ostali - trai komentar. Taj stav dobro
je predstavljen izjavom Andreja Gromika, sovjetskog predstavnika na
6. specijalnom zasjedanju Generailie skuptine:
Nikada prihvatiti, ni u teoriji, ni u praksi, pogrean pojam podjele
svijeta na 'si!romane' i 'bogate' zemlje, koncept koji zemlje
staVlja u isti poloaj kao i neke druge zemlje koje su izvukle golemo bogat-
stvo iz zemalja koje su bile pod kolonijalnim jarmom. Autori koncepta ne
samo da prikrivaju osnovne razlike socijalizma i imperijalizma, nego
ujedno potpuno zanemaruju pitanje kako je i na dolo do visokog
stupnja ovisnosti.28
Izjava nije ni povijesno ni prihvatljiva, niti ima ita zajed-
sa socijalizmom. to se povijesne odgovornosti, carska Ru-
sija je bila jedna od velikih sila,
je nasljednik druge velike sile,
a je i mala eksploatirala zemlje pod svojom vladavi-
nom.
29
i Bugarska bile su
saveznici koji su dosta bijede u svijetu. A prethodnik SEV-a,
KOMINFORM, nanio je veliku tetu naoj zemlji. Zato zemlje SEV-a
nemaju bolju povijesnu svjedodbu od ostalih. Zatim, nemaju sve raz-
411
vijene zemlje kolonijalnu prolost - Skandinavci i na pri-
mjer - a ipak da sudjeluju u davanju Na kraju,
ako na ulici, mu bez obzira
tko je kriv za njegove patnje. da SEV zemlje na
razinama razvijenosti, ekonomski potencijal skupine manji je
od potencijala razvijenih i zato su, njihove
narodne ekonomske obaveze manje. udio nerazvijenih ze-
malja u ukupnom uvozu SEV-a od samo pet posto i transfer resursa
od samo 0,12 posto njihovog dtutvenog proizvoda je mnogo
manji od njihovih obaveza. Osim toga, takav stupanj
izolacije tetan je njihovim vlastitim privredama. .
Postoji, pitanje vrste odgovornosti, samoodgo-
vornosti. Nerazvijene zemlje imaju pravo na ako
je odgovorno koriste. Biti siromaan ne nuno i biti poten. Za-
tvaranje jaza bogatih i siromanih zemalja na
razini ima malo smisla ako se istovremeno jaz bogatih i siro-
manih unutar nacionalnih granica iri. Ako
odlazi u depove ministara i drugih pripadnika slojeva,
ona je
Unutar nacije su suvereni i uglavnom odgovorni za svoje
izbore. Na planu isto vrijedi za drave. Drave moraju
zadovoljiti uvjete za dobivanje (Medicinski, obra-
zovni i programi u hrani ne podlijeu nikakovim kriterijima. Tu
je akcija izazvana patnjama pojedinih ljudskih Ako
se pomae reim, to bi produavanje terora
nad stanovnitvom. Ako se pomae privredi s izuzetno velikim razli-
kama u raspodjeli dohotka, to bi podravanje klasne eksploata-
cije, pomaganje bogatih da postanu jo bogatiji, a siromani da ostanu
u prljavtini. Ako se pomae nacijama koje ratove sa svojim
susjedima, to ne bi samo rasipanje resursa nego i ohrabrivanje
agresora. To nema nita s ljudskom ili
narodnom Spomenuti su, zaprav0, protivni
tome.
Kriteriji za zajmove monetarnog fonda i Svjetske
banke precizno su a kriteriji za poeljnost u irem drutve-
nom smislu jo nisu Rad na tom jo nije ozbiljno
Opasnosti su kriteriji mogu biti zloupotrebljeni za name-
tanje vlastitih vrijednosti i preferencija. To se, ne mora dogo-
diti. Uvjeti poeljnosti mogu se izraziti na zatite ljud-
skih prava: drutvenih, i ekonomskih. da su
konvencije o ljudskim pravima i dunostima drava UN dobile
podrku, postoji visoki stupanj slaganja o tome koje minimalne
standarde suvremena drava mora zadovoljiti da bi bila smatrana
civiliziranom. Ti standardi mogu se definirati vrlo preciznim pojmovima
i mogu se objektivno provjeriti. Tako se agrama reforma,
vanje raspodjele dohotka i smanjivanje izdataka za naoruanje mogu
te uvjete na kao kontrola inflacije, smanji-
vanje deficita i kamata. Drave koje ne
testove te vrste bit iz programa
zaostajat u razvoju i naposljetku biti reformirane. Prema tome,
412 ;
__ I
. pomoc razvoju pridonosi i standarda
moralnosti.
solidarnost je, kao i svaka druga vrsta ljudske soli-
darnosti, moralno Ono moe djelovati samo ako se svijet tre-
tira kao moralna zajednica. Da to ne ostane samo pobona elja,
pravo i sistem.uN mora i znatno se razviti.
IV. Da li funkcionirati?
ZbOg svoje prirode, program institucionalnog razvoja
ne moe se odmah ispuniti. Neki od elemenata mogu se nere alis-
ako se promatraju izdvojeno. kao dijelovi konzistent-
nog programa oni nisu samo nego i neizbjeni. Realizam. se
ako se prisutnost svih sastavnih dijelova moe otkriti
makar samo u rudimentarnoj formi. U ovom radu brinuo sam se o
inkorPoriranju u analizu samo onih razvojnih elemenata koji su
prisutni.
svaki program, kako god formuliran, ovisi o volji za
akciju. Tu prOcijenjeni interesi igraju presudnu
ulogu. obrazloenje prOjekta Reshaping the Interna-
tionalOrder - RIO, Jan Tinbergen je rekao: Kao posljedica tehno-
lokog i ekolokog razvoja, svih dijelova zemaljske kugle
se do stupnja kad samo blagostanje u cjelini
- generacije - moe biti uzeto kao cilj po-
retka koji se treba uspostaviti i politik. koje treba slijediti.30
Visoka ovisnost razvijenih zemalja o uvozu sirovina i nafte - ovis-
nost koja je oko 80-100 posto - se navodi i dobro je
poznata. Prema tome, prvi je svijet ivotno zainteresiran za stabilnu
ponudu tih dobara. S jedne strane, 75 posto od ukupnog izvoza neraz-
vijenih zemalja ide na trita razvijenih zemalja.. Stoga je svijet
ivotno zainteresiran za stabilnost i razvoj tih trita. Ako se ona ne
razvijaju - to se i - uvjeti razmjene se okrenuti "protiv
nerazvijenih zemalja i prijedlozi UNCTAD-a za kontrolu cijena sirovina
se primijeniti. Porast produktivnosti jer samo
sniziti izvozne cijene. .
Iako razvijene zemlje trguju uglavnom bila bi korisna
ekspanzija trgovine i na druga trita. Prema tome, jako je poeljno
da se privrede svijeta razvijaju da bi mogle apsorbirati
uVbz. Osim toga, kao to smo vidjeli, i darovi uzrokuju viu
dodatnu potronju u privredi davaoca nego u privredi primaoca. S
druge strane, to je bri rast razvijenog dijela svjetske privrede,
su transfera realnih resursa, to ubrzati razvoj manje
razvijenih dijelova. U stagnantnom svijetu jaz se Transferi
se mogu povezati sa shemama koje osigurati pravednu participaciju
svih davalaca u probiCima od trgovine. Budetska subvencija, kad se
koristi za finanCiranje adekvatne prehrane, moe da.se poljopri-
vredni Sjedinjenih Drava, Kanade i drugdje oslobode viko-
va i ujedno da se smanji konkurentski pritisak na evropske poljopriv-
413
rednike. Drugi svijet imat koristi od ukupne ekspanzije trgovine u po-
deviznim prihodima od izvoza nerazvijenih zemalja i
uvoz razvijene tehnologije iz razvijenih zemalja.
Argument efikasnosti funkcionira u istom smjeru. Stare radno-inten-
zivne industrije teret su razvijenim zemljama i mogu se zamijeniti
jeftinijim uvozom iz svijeta. Viso,ka uvozna rie u
Japanu i penice i mesa u Evropi nepotrebno ivotne
trokove. Zato bi evropske zemlje morale uzgajati repu kad
je mnogo jeftinije uvoziti trsku iz tropskih zemalja? Zato bi
razvijene zemlje morale troiti milijardu dolara godinje na istraivanje
za razvoj supstituta tropskih poljoprivrednih proizvoda kad su ti
proizvodi raspoloivi?31 trokovi bi mogli biti znatno sma-
njeni, trgovina i svi bi imali velike koristi ako bi se uklonila
trgovinska Moe se spomenuti jedan ekoloki aspekt efi-
kasnosti. zraka u visoko industrijaliziranim
regijama moe se smanjiti tako da se sirovine tamo odakle
to bi imalo pozitivne efekte na industrijalizaciju za manje
razvijene izvoznike.
Malo ljudi se suprotstaviti naporima za intenzivni
razvoj, ali mnogi tvrditi kako je to jer novac jedno-
stavno nije raspoloiv. su najmanje tri odgovora na tu pri-
mjedbu. Potreban transfer resursa samo je dio globalnih izdataka koji
su, kako je prije spomenuto, 30 puta od ukupne svote potroene za
sve programe inozemne

Kad bi se mogao dogovor o
smanjivanju vojnih izdataka i kad bi se ti resursi iskoristili za
narodni ekonomski razvoj, svi bi u svijetu dobili. Zatim, ako se kao
osnova uzme izvoz kapitala u 19. Sjedinjene Drave morale bi
ponavljati Marshallov plan dva puta godinje da dostignu britansko
davanje zajmova inozemstvu u 19. kao udio u nacionalnom
dohotku.
sS
brojne zemlje su transferirale vie od jedan posto
svog drutvenog proizvoda - to je bio cilj drugog razvojnog deset-
- kao ili preko trgovine. Prema tome, to funkcionira i
moe funkcionirati mnogo bolje. Ne trebamo biti ako jo
dodamo predloeno oporezivanje i povezivanje specijal-
nih prava s razvojriim financijama. zajednica
ima i neke da pritisak kad je to potrebno. u
OUN moe biti uvjetovano ispunjavanjem obaveza ekonomske koope-
racije.
Na kraju, 24 milijuna nezaposlenih u Evropi i Americi, uz odgova-
besposlene kapacitete, su odraz iracionalnosti sadanjih
aranmana. Dugovi nerazvijenih zemalja koji su dosegli vie od 800 mi-
lijardi dolara, te se teko mogu otplatiti - kod nekih nerazvijenih
zemalja anuiteti koje bi trebalo otplatiti su od ukupnog deviznog
prihoda - i koji obavezno razvojne napore, drugu
stranu iste medalje. Nezaposlenost i financijski slomovi su, naravno,
stare bolesti, ali mnogo starih bolesti nije vie podno-
ljivo, osobito kad postoje adekvatne terapije.
M
Nije ni poeljno, ni po-
trebno stavljati nerazvijene zemlje u poloaj siromanih koji
mole naklonost bogatih ujaka. Nije ni poeljno, ni potrebno da se
od bogatih zemalja trai da glasaju za milostinju.
Primaoci i davaoci su postali partneri u razvoju. Ustrajnost na zahtije-
414
vima i ustupCIma mora se zamijeniti jasno definiranim
odg?vo.rnostima. SVijet}e doao u stadij kada zatvaranje-jaza i odra-
v:anJe lSI?ravnog funkCIOniranja globalne privrede predstavljaju dva
}stog modela. Ni produbljivanje jaza razlika,
nl globafue ekonomske krize ne mogu se tolerirati bez neugodnih kon-
zekvenci.
ss
. smo. do k!'lda treba izvesti Suvremeni svijet
.. da usmjereno rjeenje, ili, kako
bl ga bIh sklOnIJI zvati,! - socijalizam je humanizam
20. -:- ne pozeljno nego nuno. Nuno jer je racionanio.
l djeluju u istom smjeru. U stvari, da li
POStOJI bIlo kOja druga odrzIva alternativa - ako svijet
treba opstati kao civilizirano :mjesto za ivot?
415
Postscriptum
Carstvo slobode u stvari tek tamo gdje prestaje rad
koji je nevoljom i vanjskom po
prirodi stvari ono, dakle, lei s one strane same materijalne
proizvodnje ( ... ) S one strane razvitak ljudske snage,
koji je svrha samom sebi, pravo carstvo slobode ( ... )
tada je njegov osnovni preduvjet.
MARX, Kapital, sv. 3.
Najamni rad, kao i ropski i kmetski, predstavlja samo prijelazni
i nii oblik, da ustupi mjesto udruenom radu koji
se obavlja dobre volje, vedra duha i radosna srca.
MARX, Jnaugura1na adresa Prve internacionale (1864)
J
Poglavlje 20
Socijalizam i nakon njega
l. Sloboda i
Zato bi socijalizam bio humaniji, i stoga poeljniji od drugih ri-
valskih sistema? Odgovor glasi: zato jer zadovoljava ljudske
potrebe bolje nego oni to ili mogu U hijerarhiji potreba naj-
via i istovremeno i ljudska je potreba za
njem. je istovjetno s istinskim ljudskim postojanjem.
Ovo pravo svakog na univerzalni razvoj svojih
i sposobnosti, na potpuno zadovoljavanje svojih potreba i elja. To
pravo ... u isto je vrijeme i ljudska dunost, i uvijek predstavlja 'odre-
to njegovom ivotu daje smisao i vrijednost.l Ono
podrazumijeva samo ostvarivanje, to jest, potpun razvoj
ljudskih spsobnosti. Ono podrazumijeva neto to bismo mogli
nazvati uvjetima za potpuno samoostvarivanje: svijest o
situaciji, procjenu i mijenjanje
okoline i sebe samog.
2
Uvjeti i cilj zajedno svjesno odre-
poloaja u svijetu. Bitan preduvjet za to je sloboda.
U stvari, ona je toliko bitna da se totalitet slobode - za razliku od
parcijalnih sloboda, kao to su sloboda akcije i volje, formalna
i stvarna sloboda, itd. - moe smisleno opisati jedino kao samoodre-
Konkretno, tradicionalno razlikovanje negativne i pozi-
tivne slobode - slobode od i slobode za - nestaje, i dvije slobode
srastaju u jednu jedinstvenu slobodu
Sloboda je tema o kojOj su ispisane cijele knjinice. Stoga nema
potrebe napisati jo jednu raspravu o njoj. Predlaem da dovrimo
njenu integraciju u konceptualni sklop ove studije.
Julius Nyerere umjesno je definirao sistem kao ,orga-
niziranje ljudskih nejednakosti tako da slue njihovoj Mo-
emo parafrazirati tu definiciju i govoriti o socijalizmu kao o sistemu
restrikCija - poput zabranjivanja privatnog i dravnog kapitala, eks-
ploatacije, rada za nadnicu, itd. - stvorenom da bi se maksimirala
sloboda. Ako su sloboda i jednakost samo dva aspekta jednog istog
pravednog drutva, to sam tvrdio u poglavlju 7, onda je drutvo za-
snovano na jednakosti eo ipso slobodno drutvo.
Slobodno drutvo, kako su Marx i Engels istakli, jest ono u kojem
je sloboda svakog pojedinca preduvjet za slobodu svih. Pojedinci ive
u prirodnim i drutvenim sredinama. Da bi slobodno djelovali, moraju
biti slobodni u odnosu prema prirodi, prema sebi i prema drutvu.
Drugim sloboda ima tri komponente: psiholoku i
drutvenu.
Zi>
419
komponenta podrazumijeva slobodu od oskudice. Oskudica,
naravno, moe biti apsolutna, kao kad je opstanak u opasnqsti,
ili relativna, kad se mjeri u odnosu prema danoj razini ivota
proizvodnim snagama. Mnoga su drutva uspjela odstraniti apsolutnu
oskudicu. Neka takozvana primitivna drutva uspjeno su svladala
i relativnu oskudicu. Adekvatna ponuda hrane, i zaklona u
uvjetima egalitarizma zadovoljava sve_ materijalne potrebe
na dovoljno niskoj razini tehnologije. Drutvo lovaca nije trebalo
televizore jer oni nisu postojali. Na viem stupnju tehnolokog razvoja
produktivnost rada se iznad razine odravanja, drutvo se
uskoro diferenciralo u klase, i klasa prisvojila je viak. U ci- .
jeloj povijesti koja je uslijedila - povijesti klasnih drutava - rela-
tivna oskudica je ustrajala. Tek uska manjina moe uivati sve blago-
dati drutvene produktivnosti rada. nastavlja iv-
jeti na razini odravanja. Tek kad se postigne vrlo visok stupanj tehno-
lokog razvoja, esenCijalna roba i usluge postaju svakom
drutva, a kvalitativne razlike u razini ivota drutvenih
skupina svode se na kvantitativne. Na toj razini socijalizam po-
staje smislen. Neki ljudi jo imaju prostrane obiteljske a drugi
samo skromne stanove, ali svaka obitelj ima zdrav smjetaj sa svim
bitnim sadrajima. Neki ljudi imaju velike automobile, a drugi imaju
male, ali svaki auto obavlja posao prijevoza i dostupan je svakoj obitelji.
razlika televizora i televizora u boji je uglav-
nom kvantitativna, isto kao i razlika srednjokolskog
obrazovanja i vieg obrazovanja ako je potonje svima dostupno, bez
obzira na obiteljske prihode. Kad se jednom postigne ta razina ivota,
sloboda od oskudice postaje stvarnost i potreba za samoostvarivanjem
postaje prijeka potreba.
Psiholoka komponenta slobode podrazumijeva neiskrivljen men-
talni razvoj i zadovoljstvo. Prema Christianu Bayu, od koga
ideju i izraz, psiholoka sloboda sklad temeljnih
motiva i javnog ponaanja.
4
Ona pojedincu poznavanje i
izraavanje svojeg unutranjeg ja. Kako je otkrio Sigmund Freud,
prirodni nagoni ljudskog potisnuti su u klasnim drutvima (civi-
lizacijom, rekao bi on). Kao posljedica razvijaju se psihopato-
loki simptOP1i. A bolesni pojedinci bolesno drutvo - to je
proirivanje frOjdovske analize na drutvenu razinu, a po-
duzeo ga je Erich Fromm. Freud je svoju panju na potiski-
vanje seksualnih nagona. Nije teko kakvu ulogu igra to potiski-
vanje u obiteljskog bogatstva i, prema tome, klasne pozi.;
cije u buroaskom drutvu i discipline, a time
legitimnosti klase u politokratskom drutvu.
s
Naravno,
ako se libida ne proiri tako da osim seksualnog nagona po-
kriva i sve aspekte ivota, postoje i mnoge druge represivne osobine
klasnog drutva. U drutvu s univerzalnim tritem, nezavisnost, slo-
boda i zasnivaju se na privatnom vlasnitvu. Potonje podrazumi-
jeva beskrupuloznu konkurenciju. stalna ivotna
utrka stvara akutan nesigurnosti, naginje svih ljudskih
kvaliteta na jednu jedinu dimenziju koja se moe mjeriti i izraavati
u novcu, i u krajnjoj liniji, proizvodi masovnu neurozu. Univerzaliza-
cija drave ima isti u etatizmu. Ovdje akumuliranje i
420
.-----.------. -------
materijalnih dobara ovisi o poloaju u po1itokratskoj hijerar-
hiji. Gramzljivost je okrenuta prema ne novcu; ali konkurencija
-je jednako surova, i je opet sveden na jednu jedinu mjerljivu
dimenziju - sada u terminima vlasti. U oba sistema, autoritarna obi-
telj, autoritarna kola i autoritarna tvornica, koji su obavezni u klas-
nom drutvu, proizvode autoritarni sindrom ili neurozu, ili oboje.
Ukratko, pojedinci su da ive u drutvenoj sredini. Zbog
toga, treba ih sOcijalizirati. Socijalizacija u klasnom drutvu nuno je
plisilna. Ukidanje klasa automatski proizvesti potpuni sklad iz-
predispozicija i zahtijevanog javnog ponaanja, ali
odstraniti bar neka psiholoka iskrivljavanja pri-
silnom sOcijalizacijom.
Drutvena komponenta slobode ima tri dimenzije jer je tro-
dimenzionalna kategorija. Ako elimo da drutvo bude slobodno, nje-
govi pripadnici moraju biti slobodni od ekonomske i manipu-
lativne prisile. Drugim moraju sloboslno sudjelovati u
kom moraju biti slobodni u proizvodnom procesu i, na-
pokon, moraju biti od pokuaja manipulacije, zamiljenih
da bi se oblikovale njihove vrijednosti ili kognitivni procesi u
resu drutvenih skupina. Gotovo nita nije potrebno dodati
naoj prijanjoj analizi toga problema. Participacijski sistem
brine se o i moralno-intelektualnim slobodama. Samouprav-
ljanje i raspodjela prema radu daju osnovu za ekonomsku slobodu.
Kad ljudi nisu slobodni, su od svojih ljudskih
Njihove vlastite tvorevine njihovoj kontroli i postaju
sile. To se s tritem u ekonomiji i s dravom u politici. Poli-
i radna alijenacija imaju tendenciju nadopunjavanja
i stvaranja suvremenih klasnih drutava. Ako nedostatak slobode pod-
razumijeva proces nije nita drugo nego proces
univerzalnog kontrolu nad uvje-
tima svoje slobode i oblikuje svoju slobodu u skladu s vlastitim, auten-
a ne izvanjskim kriterijama. To je ideal slobode.
G
ll. robna proizvodnja
Mnogi ekonomisti i filozofi izjavljuju da je socijali-
robna proizvodnja contradictio in adjecto. Ili je ili
je robna proizvodnja. Ne moe biti oboje, jer potonje podrazumijeva
trine odnose, koji rezultiraju u konkurenciji, krizama,
fetiizmu robe i drugim fenomenima alijenacije nespojive sa
socijalizmom. Socijalizam zahtijeva planiranje, a ono je negacija tri-
ta. trini socijalizam u Jugoslaviji, Paul Sweezy tvrdi
da trite odnose i transformira drutveno
vlasnitvo u neku vrstU kolektivnog vlasnitva. Materijalni poticaji i
trina orijentacija nuno proizvode profiterski mentalitet. Procjena
drutvene korisnosti profita je za sistem.
Posjedovanje beskorisnih stvari i gramzljivost zamjenjuju
vrijednosti.1 Poeljni moralni poticaji ne mogu se razviti. u trinom
poretku. Iz toga slijede alijenacija i moralna degradaCija. Ako su isti-
421
nite, to su doista ozbiljne optube. Stoga ih moramo vrlo paljivo
opaska da ukidanje trita vodi u etatizam i
dravu, to je jo nepoeljnije, nije odgovor. Problem
je ipak sloeniji. .
Prije svega, treba se prisjetiti da se u povijesnoj perspektivi trite
pokazalo silom. Robert Lane sugerira da je trite
pridonijelo poputanju veza konvencije i grupnog kompleksa (sociolo-
ko potaknulo je elju za gospodarenjem svojom okoli-
nom; ... izazvalo je sloenost spoznaje i primjerenije in-
formacija, i, promiljenije i selektivnije, olakalo je rjeavanja
problema i adaptivno ponaanje.8 Naravno, sve to ne trebamo tuma-
kao dobitak koji pretee alijenaciju i reifikaciju. Na kraju krajeva,
povijest nije s dvojnim knjigovodstvom. Ali ona usredo-
panju na evolutivne osobine institucija.
Vie u smislu, trite je efikasno sredstvo planiranja jer
moe koristiti Cijene kao instrumente alokacije. Joan Robinson nabro-
jila je glavne prednosti racionalnog sistema cijena. Prvo, ako su
cijene tako da uravnoteuj u potranju i ponudu, nema mjesta
za pekulacije crnog trita i za vladine dravne intervencije. Cjenovni
sistem ponude i potranje je tako bedem slobode i javne moralnosti.
Nadalje, trite- (dobro alocira rijetku robu onima koji je
smatraju najpoeljnijom i, shodno tome, onima koji najvjerojatnije
iz nje zadovoljstvo. se potenim i razumnim da
svaka obitelj plati za ono to izabere iz koare, vrijednost
koju je trite dalo tom dobru. Napokon, cijene pokazuju relativnu
rijetkost robe i stoga strukturu investicija koje dovesti do
najbolje alternativne upotrebe raspoloivih resursa.
9
. Nadalje, potrebno je oboriti tvrdnju da robna proizvodnja automat-
ski stvara kapitalizam. Robna proizvodnja postojala je u
kom sistemu, feudalizmu i kapitalizmu, jednako kao iu etatizmu.
da ona nije odredila sve te drutveno-ekonomske sisteme; ba suprotno,
nju su odredili fundamentalniji drutveni odnosi i oblikovali odgova-
drutveni sistemi.1 Tako je, na primjer, kapitalizam proizaao iz
univerzaliziranog privatnog vlasnitva, a etatizam iz jednako univer-
zaliziranog dravnog vlasnitva. da postoji tako mnogo tipova
robne proizvodnje, ne bi nas trebalo iznenaditi ako i soci-
robnu prOizvodnju. Ukidanje privatnog vlasnitva nuno ne
proizvodi socijalizam, iako moe ulogu trita. Ako
privatno vlasnitvo nadomjestirno dravnim, tada kapitalizam zamje-
njujerno etatizrnom, a fetiizam robe fetiizrnom U oba
odnosi ljudima su reificirani, socijalne nejednakosti
klasna eksploatacija se nastavlja i ljudska egzistencija nije
U socijalizmu drutveno vlasnitvo drutveni kapital jed-
nako svima, a autoritarnost privatno ili dravno uprav-
ljanog zamjenjuje samoupravljanjem. robna
prOizvodnja trini sistem u kOjem je, prvi put, rad prestao biti
roba.
Tvrdnju o inkompatibilnosti planiranja i trita smo
oborili kao pogrean U poglavlju 12 pokazali smo da je
trite jednostavno instrument planiranja. Nema potrebe da se dru-
tvena korisnost procjenjuje u terminima profita individualnih podu-
422
Sadanji odnos je zapravo preokrenut: profiti - ili, bolje, motiv
dohotka - koristi se da bi se utjecalo na alokaciju resursa u skladu
s drutvenim planom.
Suprotstavljanje materijalnih i moralnih poticaja - s tim da su
potonji nekako plemenitiji i stoga poeljniji - jednostavno je po-
greno. Moralni poticaj je doista pogrean naziv, termin
bio bi poticaj. Moralan podrazumijeva pona-
anje koje je dobro po sebi, ne zato jer vodi u neto drugo, a
poticaja je sasvim suprotno. Prema tome, i sam izraz je kontradik-
cija. Nema nikakve drutvene ili razlike dva tipa poti-
caja. Ako na rad dodjeljivanje odlikovanja, medalja,
javne pohvale i vii status i presti ili ga od pogreaka
sramote, na kojoj moe biti prozvan, naslikan ili izrugi-
van, on nije nita bolji od koga nadahnjuje dobitak,
a gubitak. U oba pojedinci su navedeni da se
ponaaju na eksploatiraju se njihovi instinkti.
Ako materijalni poticaji stimuliraju privatnu pohlepu, moralni poti-
caji konformno st koja odgovara hijerarhiji Neki autori'
smatraju moralne poticaje kolektivnim, a materijalne individualnim,
drutvenu vrijednost prvima, jer potonji stimuliraju. pri-
vatni dobitak. Ali to je pogreka zasnovana na iluziji koju vjeto isko-
ritavaju propagandisti. Tobonji kolektivni poticaji predstavljaju sred-
stvo manipulacije u rukama i pomau drutvene
hijerarhije. Moralni poticaji podrazumijevaju konkurenciju jednako
kao i materijalni poticaji. Ta je istaknuta kad se nagrade osva-
jaju u natjecanju. Napokon, moralni poticaji pod-
na feudalne nemonetarne statusne razlike. U vrijeme
revolucije, u programu Spartakusbunda, koji je napisala Rosa Luxem-
burg, 6 zahtijevala je ukidanje svih statusnih razlika, odlikovanja
i titula.l1
Stvarna razlika ne postoji tipova poticaja, nego
poticaja i autonomnih odluka. U svijetu akutne oskudice, koji
socijalizam rad se kao teret i disutilitet. Pravednost
zahtijeva, kao to smo vidjeli, da se ceteris paribus jednaki rad raz-
mjenjuje za jednaki rad. da se usporedbe ne mogu praviti ne-
posredno, neophodan je instrument vrednovanja, ekvi-
valent. To je novac ili ili oboje. Koji poticaj se odabrati, ovisi
prije svega o efikasnosti, ne o etici (iako je potrebno uzeti u obzir i
neeljene popratne Stvar je iskustva, dobro objanjava
Amitai Etzioni, da su organizacije s ekonomskim ciljevima efikasnije
kad koriste nego kad upotrebljavaju prisilu ili normativnu
kao glavno sredstvo kontrole.
12
Kuba, Kina i neke druge zemlje, ekspe-
u nacionalnim razmjerima, nesvjesno su dokazale tu tvrd-
nju. Moralni poticaji smanjili su ekonomsku efikasnost i nunim su
policijske i druge prisilne intervencije da bi lijene ili neodgovorne
ljude ponukali na rad.
l3
Prema tome, u nacionalnim razmjerima, mo-
ralni poticaji impliciraju ne samo niu efikasnost nego i
represiju.
Trite posebne vrste je stoga potpuno konzistentno sa soci-
jalizmom. Ali ono nije svih opasnosti. Trite je instrument
alokacije drutvenih resursa. Ali nijedan instrument nije potpuno
423
neutralan. Razmjena, i svih svojih eksploatatorskih
posljedica, jo je - kako je Marx - buroaski pOjam. Materijalni
poticaji i konkurencija instinkte stjecanja, ne ljudsku soli-
darnost. Ako bi oslanjanje na odnose postalo trajna
osobina drutva, samoupravljanje bi se izrodilo u neku vrstu kapitali-
ko operative. Ako se rezultati rada stalno procjenjuju u
nom izrazu, upozorava Mihailo i ako elja da se zaradi to
vie novca postane trajni i temeljni interes radnika, proizvod bi bio
neka vrsta individualnosti koja u osnovi nije od proizvoda kapi-
drutva.
14
to je via razina ivota, to je manja ta opasnost.
to su potpunije zadovoljene osnovne potrebe, to su nevaniji mone- .
tarni poticaji, a je naglasak na stvarima koje novac ne moe
kupiti. Ali opasnost postoji, i sigurno nije uputno pasivno dok
se snage materijalnih poticaja potpuno ne iscrpe. Niti je dobro taj prob-
lem rijeiti tako da se materijalni poticaji zamijene moralnim potica-
jima. Treba zamjenjivati poticaje konkuren-
ciju suradp.jom, razmjenu akumuliranje stvari osobnim
razvojem, imati sa biti. Socijalizam se razviti automatski.
Potrebna je svjesna drutvena akCija. Posebno je potrebno za-
mijeniti obrazovanje za klasno drutvo, radi uklapanja
u sistem, obrazovanjem radi slobode, za besklasno
drutvo. Slobodan vrlo vjerojatno rasipati svoj ivot na
akumuliranje bespotrebnih stvari, na zbog nekoliko dodatnih
dinara ili na moljenje naklonosti
III. Razvojni trendovi
Vidjeli smo da je sloboda od oskudice prvi preduvjet uspjenog iz-
besklasnog drutva. Nezadovoljene materi-
jalne potrebe predstavljaju naem nacrtu drutva.
To moe se ukloniti dovoljnim razvojem proizvodnih snaga.
Ispitajmo neke empirijske dokaze.
Raspoloivi podaci pokazuju kontinuirani porast proiz-
vodnje, potpuno postizavanje pismenosti i adekvatan ili vie nego
adekvatan kalorijski sadraj prehrane u razvijenim zemljama; oni poka-
zuju da su mnoge bolesti iskorijenjene, da je trajanje ivota
sve dulje i, da je ivotna razina visoka i da stalno raste. Za
ilustraciju toga mogli bi se navesti mnogi drugi empirijski podaci. Me-
elimo skrenuti panju samo na tri strateki vana raz-
voja: trendovi produktivnosti, duljina radnog tjedna i raspodjela do-
hotka.
Banalna je istina da razina ivota ovisi o produktivnosti rada. Pro-
duktivnost rada stalno se Moderne. ekonometrijske metode
mjerenje ukupne produktivnosti rada - i opredme-
- nazvane produktivnost faktora. Ako izaberemo jednu
dovoljno veliku zemlju (recimo, Sjedinjene Drave) i promatramo kroz
dovoljno dugo vremensko razdoblje (recimo, i pol) tako da
pravilnosti postanu .otkrit ovaj trend u proizvodnji po
424
jedinici utroaka faktora (godinji porast produktivnosti faktora u
privatnoj privredi, u postocima) :15 .
1800-1855.
1855-1905.
1905-1927.
1927-1967.
0,3
0,5
1,5
1;9
Tehnoloki proces se ubrzao. liberalnog raz-
voja zasnivalo se prije svega na ekspanziji zaposlenosti i stvaranju kapi-
tala. U razdoblju organiziranog kapitalizma tehnoloki pro-
gres ubrzan je puta. Nema nikakvog razloga vjerovati da je to
krajnja granica. Tako znanost, i primijenjena, postaje glavni pro-
izvodni faktor. S druge strane, zaposlenost u robnoj proizvodnji (in-
dustrija, rudarstvo, poljoprivreda, umarstvo i ribar-
stvo) smanjila se u Sjedinjenim Dravama sa 84 posto u 1820. godini na
otprilike danas. Kako su to sektori u kojima prevladava tehno-
logija, potencijalno tetni utjecaj tehnologije na radne odnose se sma-
njuje.
Duljina radnog tjedna nije samo pokazatelj humanizacije rada nego'
i opsega u kOjem su se mogle zadovoljiti osnovne potrebe. Od
prolog broj radnih sati u tjednu smanjivao se u
Sjedinjenim Dravama ovako :16
1800.
1850.
1910.
1940.
1960.
1975.
78 sati
70 sati
55 sati
44 sati
39 sati
36 sati
U Britaniji, Francuskoj, i drugdje, trendovi su vie ili
manje bili jednaki. Prije prvog svjetskog rata radni tjedan smanjivao
se po stopi od dva sata na Do kraja radni tjedan
smanjit se na trideset sati ili manje u najrazvijenijim zemljama.
Napokon, i buroaska i politokratska drutva postaju sve egali-
tarnija. Razlike u prihodima zanimanja i
kog i intelektualnog rada su smanjene.
17
U prvoj polovici prolog sto-
realne nadnice bile su stagnantne ili su opadale. IS To je impli-
ciralo nejednakost dohodaka. U drugoj polovici prolog
indeks nejednakosti se stabilizirao. Prvi svjetski rat, svjetska
ekonomska kriza i drugi svjetski rat su otro smanjili nejed-
nakosti u raspodjeli dohotka.
19
Osim smanjenih razlika u prihodima,
udio poljoprivrednog i nekvalificiranog rada prido-
nijeli su egalitarnom trendu. Unakrsni podaci govore nam isto:
razvoj ima tendenciju nejednakosti dohotka na najniim
razinama, ali s nastavkom rasta raspodjela dohotka postaje egalitarnija.
Napokon, kako pokazuju sistemi, razlike u dohocima mogu
se smanjiti pukim zamjenjivanjem institucija.
2
()
Sada trebamo iz zapaenih trendova. Kada se radni
tjedan smanji na 30 sati ili manje, gotovo jedna polovica tjedna bit
425
vrijeme dokolice. To je previe vremena da bi se provodilo u pasivnom
gledanju televizije ili nogometnih utakmica. Nepotroena energija mo-
rat se potroiti u aktivnostima izvan rutinskog posla. Suvremen,
pomognut brojnim robovima, spontano
se baviti istim stvarima kao i pomognut svojim
ljudskim robovima: sudjelovat u o stvarima
koje se njegove zajednice, bavit se sportom, uivat u umjet-
nosti i razvijati filozofiju. Aktivno kOritenje slobodnog vremena
razvijanje vlastitih sposobnosti radi postizavanja potpunog uivanja
ivota. Tehnoloke promjene, dokolica i dug ivot doivotno
obrazovanje i neophodnim. Nekad kobna antiteza
i intelektualnog rada i grada i sela postupno nesta-
jati. Egalitarna raspodjela dohotka pridonijet ivotnih
ansi. To zauzvrat, olakati smislenu komunikaciju pripad-
nika drutva. Razvijena tehnologija djeluje u istom smjeru. Kompjute-
rizirano glasanje referendum i proiruje iz-
ravnu participaciju na nacionalnu razinu. Banke podataka,
povezane TV-kanalima sa svakim domom, stavljaju golemu
akumuliranog drutv.enog znanja na raspolaganje svakom pojedincu .
. Kontrolni i dvosmjerni kanali doputaju komunikaciju
gledalaca i gledalaca i spikera. Viestruki kanali i spajanje su-
sjednih stanica radi prijenosa (UHF mikrovalovi, satelitske
stanice) predstavnicima i administratorima neposredno ko-
municiranje sa svojim
Za razliku od svojih prethodnika, slobodan
vrlo vjerojatno sudjelovati u ratovima. seksualnih,
ekonomskih i drugih opsesija, on ima bolje izglede da postane neagresi-
van jer se instinkt razaranja vie represijom. Osim
toga, tehnoloki napredak ratove Naravno,
socijalizacija nikada biti proces neutralan i bez zapreka (Freud
je sigurno u tome bio u pravu), ali drutvo nametnut
mu samo ona koja uzeti u obzir sublimiranje njegovih
potencijalno instinkata.21
IV. Povijesna perspektiva
Ono to smo do sada rekli moemo staviti u povijesnu perspektivu.
Za nau svrhu bit dovoljno razlikovati drutva, koja
predstavljaju stadije u povijesnom razvoju izvor-
no besklasno drutvo, najrazvijenije klasno drutvo kako ga predstav-
ljaju buroaska i politokratska drutva i besklasno dru-
tvo. Rezultati naeg istraivanja shematski prikaz glavnih
osobina tih drutava, u tabeli 13.
Naravno, svaki shematski prikaz vrlo je pojednostavljen i stoga
nas moe zavarati. Svrha te sheme nije nita vie od saetog prikaza
rezultata nae analize. Ona je dijelom i
trebat joj tek nekoliko dodatnih komentara.
Paleolitski lovci i ineolitski zemljoradnici ne za
ivot nego zadovoljavaju svoje potrebe neposredno svojim vlastitim
426
tlfrWOUO}{3:
.....
. d'
>0
:E
o

ul
;
>0
<u

>0

radom. Ako klimatski uvjeti nisu nepovoljni, ti ljudi nisu ni siromani
ni bijedni. Kako su pokazali Marshall Sahlins i drugi antropolozi, oni
ive u drutvu izobilja.
22
Izobilje je, naravno, primjereno njihovim
potrebama i tehnologiij. Oni rade tri do sata dnevno, ili polovicu
radnog vremena modernog radnika. Jedan dan lova iIi skupljanja moe
prehraniti do pet osoba, to je vie od produktivnosti jugoslaven-
ske poljoprivrede dva rata. Oni su dobro uhranjeni i otprilike
jednako visoki kao dananji kad se nastane, ive u
udobnim i zdravim nastambama
23
i bave se brOjnim aktiv-
nostima. Kako se jednostavna i drugi predmeti mogu lako na-
doknaditi, oni nisu osobito vrijedni. S druge strane, nomadi trebaju
odvagnuti gomilanje predmeta zbog neugodnosti njihovog prenoenja
na vlastitim Ne to su indiferentni- prema
privatnom vlasnitvu. Mnogo slobodnog vremena rad zanimljivim.
Neki australijski imaju istu za rad i za igru. Neolitskom
nije potreban koncept dobitka. Na rad ga tradicija i slo-
eni drutveni motivi. Trobriandski proizvode vie nego to
mogu potroiti; viak se ostavlja da propadne. Oni ne pokuavaju
minimizirati rad. U stvari, oni mnogo vremena provode moglo
bi se zbog estetskih razloga (odravanje i urednih vrtova,
lijepih i jakih ograda, itd.).24 Korisni predmeti, i ako su
vrlo rijetki, ne smatraju se posebno vrijednima. Ali predmet koji je
zahtijevao nerazmjerno ulaganje visokokvalitetnog rada izuzetno se
cijeniti.
25
U toku godina izvorna privreda opstanka na razini
odravanja egzistencjie postupno se mijenjala dok nije dostigla suvre-
meni stadij obilne oskudice, zasnovane iIi na tritu ili na dravnOj
alokaciji resursa. evolutivna epoha treba proizvesti novo dru-
tvo izobilja.
Toliko o ekonomskom sistemu. Ekonomskim sistemima odgovaraju
sistemi. Potonji se moraju prilagoditi dominantnim interesima
i osigurati institucije za njihovu artikulacju i agregiranje. Ekonomiji i
poretku pristaje kultura koja dominantnu etiku, norme koje
drutveni ivot, identifikaciju pojedinaca i njihov odnos p.rema
drutvu. pristaje da ne postoji
Tri sfere drutvenog ivota su i povezane sloenim pet-
ljama povratne sprege. Tri sfere imaju, jednu raz-
vojnu crtu, - postupno i njegovo odrastanje u
smjeru
Primitivni poreci imaju ali imaju malo ili ne-
maju vlasti. Njima se dive i cijene ih zbog njihovih osobnih
kvaliteta. Vodstvo je ovdje vii oblik srodstva, stoga i vii oblik
reciprociteta i liberalnosti.26 Dravna organizacija ne postoji, kako
sam prije objasnio (vidi poglavlje 10, odjeljak I, biljeka 19). Interesi
zajednice prevladavaju, a artikuliraju ih i agregiraju Nitko u
nuerskom selu ne umire od gladi ako svi ne umiru od gladi.27 Dalji
razvoj stvara dravu, vlast, klase i partije. Zajednica se raspada, i
mnogi ljudi umiru od gladi dok drugi uivaju u izobilju.
U prvobitnom drutvu jo ne postoji kao pojedinac. On je
uronjen u kolektivitet, neprijateljska priroda smrtna mu je prijetnja,
a njegovim ivotom prevladavaju tabui, mitovi i tradicije. Osim toga,
on samo p:t;ipadnike svoga plemena smatra ljudima i tako ih naziva.
428
Oni sa strane druga su vrsta.
2B
Njegovo postupno od pri-
rode je psiholokim stega kolektiviteta; on
p.ostaje pojedinac. U isto vrijeme njegovo se drutveno obzorje pro-
iruje. Kad je taj proces individualizacije dovren, kad svaki pripadnik
drutva postaje formalno jednak i pravno odgovoran za sebe, drutvena
poprima svoje suvremene oblike. Ako su ti pojedinci
sobno povezani tritem, oni buroasko drutvo; ako je
sredstvo povezivanja hijerarhija, drutvo je poli-
tokratsko. Temeljne vrijednosne orijentacije i
pojedinaca su gramzljivost i osobno napredovanje. Kao rezultat, oni
su konformisti i predstavljaju usamljenu gomilu. Dalji razvoj dovodi
do reintegracije pojedinaca u drutvo uz osobne nezavisnosti.
Pojedinci se sada brinu o biti, ne o imati. To se u uvjetima
slobode u kojima se osobna sloboda i drutvena sloboda
uzajamno i
Antropoloko istraivanje pokazalo je da se koncepti egoizma i
altruizma ne odnose na svako drutvo. Ako se od da
bude velikoduan, to je u primitivnim drutvima; tada
svi biti sretni ako stekne vrijedne predmete jer uskoro biti
raspodijeljeni. Ruth Benedict zapazila je da drutva koja .karakteri-
zira neagresivnost imaju drutvena u kojima pojedinci
svojim vlastitim koristima slue koristima skupine.
Takva drutva ne pokazuju vie moralne standarde, .. u smislu naih
suvremenih pojmova, ali njihovo ponaanje predstavlja funkcionalni
odgovor strukturi. je velikoduan jer je vodstvo
oblik srodstva, a potonje je odnos reciprociteta i uzajamne On
i svaki bogat postaju osobno vrlo zadovoljni zato to su veliko-
duni.
29
je velikoduan zato jer mu to pomae da iz-
bjegne neugodnosti koje moe osjetiti ako partner smatra primljene
stvari manje vrijednima od darovanih. Dvije skupine razmjenjuju da-
rove umjesto robe da bi izbjegle rizike inherentne kontaktima sa stran-
cima. Dobrohotan dar je znak prijateljstva, od kojeg se da
osigura slobodan prolaz i reciprocitet.
30
Malinowski je otkrio da je
glavna osobina bogatstva bila velikodunost, a krtost je bila
najomraeniji od svih poroka. U Kuli, velikoduan uspostavlja
veze s vie ljudi od tvrdice.
sl
Velikodunost i primalac se
prema davao cu odnosi s panjom i razumijevanjem sve dok je dar


U takvim okolnostima, posesivni individualizam buroas-
kog utilitarista je nepoznat i disfunkcionalan. Mogu se zasnovati dru-
tvene institucije, komentira Abraham Maslow, koje da se
pojedinci unititi konkurencijom, ili se mogu zasnovati
takve drutvene institucije ... da korist jedne osobe bude korist druge
osobe, a ne njena teta.S3 Buroaski i politokratski poreci odgovaraju
prvom komunizam potonjem.
U komunizmu se osobno bogatstvo vie ne mjeri ekonomskim ter-
minima jer bogat je u kojem njegovo vlastito ispunjenje postOji
kao unutranja nunost, kao potreba.34 Identifikacija se vie ne vri
s nekom ljudskom skupinom, nego s Dru-
tveni karakter se mijenja. Istinski djeluje kao
nomna osoba, sposobna prevladati egoizam i konformizam i odrediti
svoj poloaj u svijetu na osnovi vlastitih kriterija. Potonji su ukorije-
429
njeni u njegovoj izmijenjenoj drutvenoj egzistenciji, koja je postala
ljudskija.
materijalno obilje postupno smanjiti poticajni sadraj
razlika u One izgubiti svoje drutveno opravdanje i s vre-
menom nestati. Alokacija rada proslijedit u skladu sa sposobnostima
konzistentnim sa dio neugodnog rada zamije-
nit strojevi. Ako i ostane neka vrsta takvog rada, on se dijeliti.
produktivna drutva potivanje preferencija
za besposlicom. Buroaski moral, izraen u komutativnoj pravdi i za-
snovan na razmjeni, postupno ustuknuti pred mora-
lo:n, koji distributivna pravda. Zasluna osoba ustupa
mjesto OSObI doprmosa. Sloboda, kao i bogatstvo, procjenjivat se
terminima postojanja, ne stjecanja.
y svijetu oskudice rad je aktivnost na opstanak, otuda
prou:lazi uloga poticaja. Potonji su izazov Konkurencija u
borbI za opstanak postupno smisao ivota. Otuda proizlazi
psihologija akumuliranja. Opstanak se ne treba svoditi na bioloki
opstanak - on se odnosi na standard ivota tehnolokim
. razvojem - ali to blie ivi razini odravanja, to je surovija
bitka za opstanka. U drutvu obilja, opstanak se sam po sebi
razumije, a smisao ivota trai se drugdje. Gdje god se pronaao, on
zahtijeva suradnju s drugim ljudima. Da bi se is-
punio, treba druge ljude. sada implicira solidarnost. Stoga
obilje jedan svijet, a o nama ovisi iskoritavanje
njegovih
Svijet koji moramo traiti, pisao je Bertrand Russell, je svijet
u kojem je duh iv, u kojem je ivot avantura puna uitaka
i nade, zasnovan prije na impulsu nego na elji da se
zadri ono to posjedujemo ili da se onoga to drugi po-
sjeduju.35 U takvom svijetu nitko ne mora raditi vie od sata
na dan, svaka osoba zaokupljena znanstvenom
u njoj uivati, i svaki slikar slikati a da ne umire od gladi ...
posao bit dovoljan da dokolicu ugodnom, ali ne i
da IZazove iscrpljenost. .. ljudi i ene, za
sretan ivot, postat ljubazniji i toliko i jedni
druge.36 U takvom svijetu, kako je istaknuo Danilo Dolci,
se eksploatacija vred-
novanjem, a pokornost sporazumijevanjemi grijeh se smatrati ne-
dostatkom, a kazna ustuknuti pred

U takvom svijetu
koji je Marx kao vii stadij drutva, kad ne:
stane ropska podlonost individuuma podjeli rada, ... kad rad postane
ne samo sredstvo za ivot nego i prva ivotna potreba, kad svestranim
individuuma porastu i proizvodne snage i kad svi izvori
drustvenog bogatstva poteku obilnije - tada se tek sasvim
usko buroasko pravno obzorje, drutvo na svojoj
napisati: Svatko prema svojim sposobnostima, svakome prema
njegov1ffi potrebama.38
Taj svijet nije bez sukoba i problema. Ali oni biti
vrste. Takav svijet nije neminovnost i, osobito, nije nuna stepenica u
ljudskoj povijesti. On je samo Ako su ljudska doista
slobodna i stvorenja, onda slobodno drutvo ne dolazi
430
jednostavno samo od sebe, ono ne evoluira kao rezultat nekog prirodnog
zakona koji je potrebno samo otkriti. Njega treba stvoriti. Za njega
se treba boriti.
li ono biti sretnije drutvo? To je jedno od onih pogrenih
pitanja na koja se ne moe odgovoriti. Schopenhauer bi tvrdio da je
jedini raspoloivi izbor nezadovoljstva i dosade. Ali ni to nije
dobar opis ljudske stvarnosti. Tragedija - ili -
sastoji se u da se ciljevi nikada ne mogu a elje ispu-
niti. Ljudskim je da budu nezadovoljna, nesretna.
Ispunjavanje nekih ciljeva stvara nova nezadovoljstva na vioj razini.
Svaki novi i vii stupanj razvoja ali i aspiracije.
To dvoje nikada se podudarati. Utrka je Neugodnost po-
loaja sastoji se u samostvaranju. A to trebamo smatrati
dobrim. razvoj bi dospiO do kraja, to bi bila najgora od svih
sudbina: dosadan, besciljan i uzaludan ivot. Svijest o naim
ljudskim nesavrenstvima treba nam usaditi oprez prema fatalizmu
i netolerantnosti. A upravo to je smisao humanizma. Ako postoji neto
to nazivamo ona se sastoji u rjeavanju problema i razvijanju
vlastitih sposobnosti u tom procesu. se mora osvojiti
nju ne daju niti drutveni sporazumi. Prema tome, dru-
tvo ne mora biti sretnije od sadanjeg, ali sigurno biti poeljnije i
primjerenije ljudskim potrebama. To moemo sigurno tvrditi jer nije
vjerojatno da bi njegovi pripadnici eljeli ponovo uspostaviti nae
sadanje uvjete ivota. da je poeljnije i ljudskije,
za takvo se drutvo vrijedi boriti.
431
Biljeke
PREDGOVOR
1 AsoCijacijski socijalizam je, prema tome, neznanstven jer se ne bavi
u prvom redu analizom - kao to marksizam - nego razra-
planovima i sredstvima njihovog ostvarivanja J. A. Schumpeter, Povijest
ekonomske analize (Zagreb: Informator, 1975), str. 377. Zapravo je moje ne-
slaganje sa Schumpeterom jo dublje nego to je vidljivo u tekstu: ne samo
da .namjeravam pokazati da je bavljenje planovima i sredstvima
njihovog ostvarivanja legitimno znanstveno istraivanje nego i da marksizam
jest asoCijacijski soCijalizam. .
2 On the Limited Relevance of Economics, u D. Bell i J. Kristoi, eds.,
Capitalism Today (New York: Basic Books, 1971), str. 91:-92.
POGLAVLJE 1
1 i pol prije su ideje izloili leveleri i digeri u prvoj uspje-
noj buroaskoj revoluciji, engleskoj revoluciji iz 17. Leveleri su se borili
za pravo glasa, slobodu uvjerenja i jednakost pred zakonom. Digeri ili
pravi leveleri (True Levellers) pokuali su dokinuti ekonomsku nejednakost,
da demokracija ne moe postojati bez ekonomske demokracije.
Dlgen su utjecali na stavove Roberta Owena, prvog asocijacionista i utopijskog
prethodnika modernog socijalizma. .
2 Na iako manje precizno, Deklaracija nezavisnosti
(1776) da su svi ljudi stvoreni jednaki, s pravima na ivot,
slobodu i traenje koja im je darovao Stvoritelj.
3 Vidi G. D. H. Cole, Essays in Social Theory (London: Macmillan, 1950),
str. 132-44.
4 G. Lefebvre, The Coming of the French Revolution (1939), prema prije-
vodu R. R. Palmera (New York: Vintage Books, 1962), str. 248.
5 Jedno poslije ljudi su postali mnogo svjesniji te U
proklamaciji iz kolovoza 1914. godine, udrueni s Emilianom
Zapatom u revoluciji optuili su svoje buroaske partnere da namje-
ravaju uvesti slobodu tampe za one koji ne znaju pisati, slobodu glasa za
one koji ne poznaju kandidate, korektno za one koji nikada
koristiti usluge. .
6 H. J. Laski, The British Cabinet: A Study of its Personnel, Fabian Tract
no. 223 (London, 1928)
1 R. T. Nightingale, The Personnel of the British Foreign Office and Diplo-
matic Service, 1851-1929, Fabian Tract no. 232 (London, 1930)
8 K. Mannheim, Freedom, Power and Democratic Planning (New York:
Oxford University Press, 1950), str. 99.
o Deset zemalja s najduim iskustvom demokracije.
432
Opce pravo
Godine kon-
glasa za
Tajno Odgovorna vencionalne
mukarce
glasanje vlada demokracije
do 1979.
vicarska 1848. 1872. 1848. 107
Novi Zeland 1879. 1870. 1856. 100
Australija 1858. 1859. 1892. 87
Kanada 1898. 1874. 1867. 81
Norveka 1898. 1884. 1884. 77*
Sjedinjene Drave (1870). 1904. 1789. 75
Francuska 1848. 1913. 1875. 62*
vedska 1908. 1866. 1917, 62
Finska 1907. 1907. 1917. 62
Ujedinjeno
Kraljevstvo 1918. 1872. 1832. -61
* Demokracija suspendirana tokom 1940-44.
Izvor: C. Hewitt, The Effect of Political Democracy and Social Democracy on
Equality in Industrial Societies: A Cross-National Comparison, American Sociological
Review, 1977, sr. 457.
10 1900. godine ene su mogle glasati samo u zemljama: Nq-
vom Zelandu (od 1893. nadalje), Junoj Australiji (od 1895.) i u drave
u Sjedinjenim Dravama.
11 N. Uporedni sistemi (Beograd: Institut za studije,
1976), str. 93.
12 Lj. Tradicija i revolucija (Beograd: Srpska knjievna zadruga,
1972), str. 224. Harold Laski opisuje englesku sudsku praksu, u mnogim pogle-
dima najnapredniju u svijetu, ovako: Kad god je pripremanje
obrane vaan moment u toku sudskog spora, jedan zakon postoji za bogate, a
drugi za siromane. No, to nije sve. Kod odnosa u ivotu, npr.- razvoda
braka, nedostatak sredstava pristupa sudu. ( ... ) Jo
je jedno nejednakosti upadljivo. Ako siromah ukrade, presuda se brzo
donosi; ako bogata ukrade, se uzima u obzir isprika o nervnoj rastre-
senosti. Ako se taksistu dokae da je vozio pijan, platit kaznu; ali je
poznata stvar. da sud ne eli osuditi mladog bogataa u jer se
aliti i ishoditi obnavljanje nakon albe. ( ... ) Ako direk-
tori kompanije s visokim drutvenim poloajem ne panju na poslo-
vanje kompanije, ne smatraju se odgovornima kada nastupi obavezna likvida-
cija, ali ako se mali zbuni u svojim -teko je
optube za pronevjeru. Vano je shvatiti da se ti defekti ne mogu ispraviti
zakonodavstom. Oni su drutveno uvjetovani: Sudac koji vidi krivca u siro-
manom lopovu, a nervno rastrojenu osobu u bogatau, nastavit ih razlikovati
sve dok razlike u ekonomskom statusu ne postanu zanemarive; sudac koji ne
misli da su istaknuti direktori javnih kompanija odgovorni za previde za
su smatrat ih odgovornima tek kada se uspostavi
veza prihoda i rezultata rada (A Grammar of Politics
[London: Allen and Unwin, 1928], str. 565).
13 F. Sternberg, Socijalizam i kapitalizam pred sudom svetske javnosti
(Beograd: Jugoslavija, 1954), str. 31.
14 F. Engels, Die Lage der arbeitenden Klasse in England (Leipzig 1845).
15 A. F. K. Organski, The Stages of Political Development (New York:
Alfred A. Knopf, 1965), str. 7.
16 To se mnogo ne razlikuje od ruske srednjovjekovne sudske prakse, o
kojoj govori poznati Estonca Jaana Millera koji je 1740. pol'Uao tuiti
28 ekonomija socijalizma
433
Kolegij u Petrogradu presudio je da seljaci
nemajU pravo tuiti svoJe gospodare.
U naem knjiice su se ponovo pojavile u
RUSIJI.
18 A. Gerschenkr{Jn, Reflections on European Socialism u in
Socialism and Planning in Honour of Carl Landauer ed. G. G;ossDl.2fi (Engle-
wood Cliffs, N. J. : Prentice Hall, 1970), str. 6.' .
19 J. E. Meade, Efficiency, Equality and the Ownership of Property (Lon-
don: Allen and Unwin, 1969), str. 27.
20 je se da se Darwin za svoju teoriju prirodne selekcije
Zlvotinjama mspmrao ekonomskom teorijom Malthusa, ekonomista li-
beralnog kapitalizma.
21 Proletarirzacija radne snage (u postotku)
1780. 1920. 1969.
Zaposleni koji primaju nadnice
i direktore
i funkcionare)
20 73,9 83,6
direktori i funkcionari
2,6 7,2
Poduzetnici i samozaposieni
80 23,5 9,2
R. C. Edwll!ds, M. Reich, T. E. Weisskopf, The Capitalist System (Englewood
CUffs, N. J.: Prentice-Hall, 1972), str. 175.
22 To je lako kad se promjene u udjelu tvomica usporede
s promjenama u udjelu Prais je otkrio da je u Britaniji
1935. i 1936. udio stotinu tvornica u industriji ostao kon-
stantan, na razini od 11 posto, a udio stotinu je sa
24 posto na 38 posto (L. Hannah, The Rise of the Corporate Industry [London:
Methuenj, 1976, str. 183). .
23 nije nuno l?!-"isilna. Ona je dobrovoljna, kao
trazt za. ekspanzIjU
J
a nema pristup na trite kapitala,
ili kada dVIje komparuje stapanjem poboljsavaju svoj poloaj na tritu. Visoki
porezi na nekretnine vlasnike da prodaju dionice prije svoje
smrti i tako ostave nasljednicima svoju gotovinu i/ili dionice koje su lake
utrive. Moderna agresivna preuzimanja u velikoj se mjeri koriste
nostima trita vrijednosnih papira i poreskog sistema. Te se
mogu izraziti utjecajem efekta cijena/zarada i efekta poreza na profit. U
prvom agresor je kompanija kod koje je odnos cijene (dionice)
i zarade (po dionici) umjetno napuhnut. taktika agresora sastoji se
u tajnoj kupovini dionica kompanije-rtve (koja ima niski odnos
cljena/zarada) do onog postotka od ukupnog broja dionica (10 posto u Sje-
dinjenim Drayama) koji nije potrebno prijaviti kontrolnoj agenciji vlade.
Tada se prelazt na pregovore s upravom kompanije na koju se cilja. Ako se
ponuda ne prihvati, agresor licitaciju za kompanije-rtve
i to po cijeni znatno iznad trine cijene, da bi ih potaknuo na
dionica. Kupovina se financira iz razlike u odnosu cijena/zarada' dviju kor-
poracija. U drugom koji se efekta poreza na profit, agresor nudi
unosnije obveznice u zamjenu za dionice rtvinih Dobitak se
financira iz utede na porezu na profit jer se kamate na obveznice odbijaju
kao troak. Zdrava, konzervativno korporacija po svoj prilici po-
lako dionica (kojima trite dodijeliti nizak odnos
cijena/zarada) i izbjegavat dugove. Stoga biti dvostruko ranjiva na napade
bezobzirnih pekulanata. To objanjava fenomenalni rast konglomerata u pos-
434
_1 __
ljednja dva je da ta vrsta rasta ne moe biti
stabilizatorska, niti ima ikakve veze s proizvodnje ..
24 .
Nepoljoprivredni radnici
zaposleni:
. U s vie od 200 1882. 1905. 1925. 1961.
zaposlenih u 11,9010 20,3
0
/[; 23,5
O
/f} 45,1/()
U s vie od 500 1896. 1906. 1926. 1958.
zaposlenih u Francuskoj 9,3
O
/() 11,7
0
/0 19,3% 29,8010
Zaposlenonst u 1909. 1929. 1955.
industrijskim s vie
od 1000 zaposlenih 15,3
0
/0 24,2
0
/0 33,6/()
Izvor: E. Mandel, Marxist Economic Theory, vol. 2 (New York: Monthly Review,
1968), str. 395-97 ..
25 A. Berie oj G. C. Means, The Modem Corporation and Private Property
(New York, 1939), str. 33-35. 1963. u Britaniji je 180 zapoljavalo
radne snage u industriji il ostvarilo polovicu kapitalne potronje. U Nje-
je industrijska koncentracija neznatno manja. Tamo je 1960. samo 100
kontroliralo dvije petine industrijske proizvodnje, zapoljavalo
radne snage i ostvarivalo 50 posto izvoza industrije (M. Kidron, Western Capi-
talism since the War (Harmondsworth: Penguin, 1970), str. 27.
26 Kidron, Westem Capitalism, str. 26.
27 Hannah, Rise of Corporate Economy, str. 13,216.
28 B. Horvat, Klasifikacija svijeta prema karakteristikama priv-
redne razvijenosti, Ekonomska analiza, 1971, str. 282.
29 J. Wakeford et al., eds., Power in Britain (London: Heinemann, 1973),
str. 317.
39 se tom tehnikom, Royal Dutch-Shell Company je jo prije rata,
na primjer, uspjela poreza jugoslavenskoj vladi desetak godina.
Kad je utaja otkrivena, kompanija je potkupila umijeane funkcionare. Vidi B.
Horvat, Industrija nafte u Jugoslaviji, vol. 2: Prerada nafte (Beograd: Jugo-
slavenski institut za ekonomska istraivanja, 1966) str. 117-120.
31 R. J. Larner, Ownership and Control of the 200 Largest Nonfinancial
Firms, 1929 and 1963, American Economic Review, 1966, str. 781.
32 F. Pryor, Property and Industrial Organization ill Commullist and Ca-
pitalist Nations (Bloomington: Indiana University Press, 1973), str. 119.
33 U Sjedinjenim Dravama gotovo dvije trita koja je
identificirati, na koja otpada oko 60 posto vrijednosti industrijskog proizvoda,
pokazivalo je osobine oligopola (C. Kaysen, The Corporation, u
The Logic of Social Hierarchies, Lanmann et al., eds. (Chicago: Markham,
1971), str. 217. U malim zemljama taj postotak nuno biti
34 Mandel, Marxist Economic Theory, str. 426; E. Mandel, Der
Splitkapitalismus (Frankfurt: Suhrkamp, 1972), str. 476-78.
35 Prvi koji je to bio je engleski buroaski radikal Mundella, koji
je jo 1860-ih godina rekao Kraljevskoj komisiji: Mi poslodavci ne bismo
mogli nita bez organiziranja sindikata (Z. Bauman, Between Class
and Elite (Manchester: Manchester University ress, 1972), str. 172. Mun-
delli njegovi manje domiljati i manje inteligentni kolege nisu pljeskali. Prolo
je vie prije nego to su engleski poslodavci prihvatili njegov
stav, i jo dva ili tri dok se nisu pridruili poslodavci.
Danas njegova izjava gotovo kao
36 S. Lynd i G. Alperovitz, Strategy and Program (Boston: Beacon Press,
1973), str. 38.
28"
435
37 J. K. Galbraith Mnogo vanija uloga sindikata u planiranju
jest rad na standardiziranju izdataka za nadnice kod induStrijskih
tvrtki i osiguravanje da izmjene u nadnicama nastupe svuda u priblino isto
vrijeme. To uvelike pomae industriji da kontrolira cijene, a dravi znatno
olakava posao na cijena i nadnica. ( ... ) Ako postoji sindikat koji
cijelu granu industrije, njegov zadatak biti da se po-
brine kako bi za isti posao bilo posvuda vie ili manje jednako. To
se u ime nepristranosti i pravednosti, ali posljedica je i ta da ni jedna
tvrtka ne moe sniziti cijene manjim izdacima za nadnice i da ni
jedna tvrtka ne moe zahtijevati vie cijene zbog izdataka za nadnice
(Nova industrijska drava [Zagreb: Stvarnost, 1970], str. 311-12).
38 P. M. Sweezy, Modern Capitalism and Other Essa:ys (New York: Mon-
thly Review Press, 1972), str. 8.
39 U Sjedinjenim Dravama, taj se udio sa 7,4 posto u 1903. na
9,8 posto u 1929. (p. A. Baran i P. M. Sweezy, Monopoly Capital [New York:
Monthly Review Press, 1966], str. 146). Druga mjera uloge drave je
broj javnih slubenika. podaci za godine u Bri-
taniji jesu: 1797. - 16.267; 1851. - 39.147; 1901. - 116.413; 1955. - 633.000
(Bauman, Between Class and Elite, str. 250).
, 40 Galbraith, Nova industrijska drava, str. 260.
41 Paul Sweezy, tvrdi da se japanski i rast mogu bar
objasniti korejskim i vijetnamskim ratovima i irenjem
trita (koje na svjetsko trite), potaknutog vojnom po-
tronjom (Capitalism, for Worse, u L. Silk, Capitalism [New York: Praeger,
1974], str. 125-27).
42 Robert McKenzie ovako opisuje britansku pozornicu: D'vije velike
monolitne strukture se SUkobljuju i estoko se o relativno
nevanim pritanjima koja ih razdvajaju (British Political Parties [London: Hei-
nemann, 1955], str. 586). Nije teko sloiti se s R. H. S. Crossmanom da je
McKenzie u svojoj knjizi dokazao da su se dvije velike partije' razvijale u
skladu sa zakonom oligarhije koji djeluje u industriji, sindikatima i
Fleet Streetu (Socialism and the New Despotism, Fabian Tract no. 258 [Lon-
don, 1956], str. 21).
43 Izraz je skovao J. K. Galbraith da bi piramidu vlasti u modernoj
korporaciji. Tehnostruktura sVe koji donose specijalizirana znanja,
talent ili iskustvo kod grupnog donoenja odluka (Nova industrijska drava,
str. 71).
POGLAVLJE 2
1 Dobro je poznata i nepobitna da se bez slobodne, nesputane
tampe, bez udruivanja i skuptinskog ivota,vla-
davina irokih narodnih masa ne moe zamisliti. Sloboda samo za
pristalice vlade, samo za partije ... 0 nije sloboda. Sloboda uvijek
slobodu za one koji misle (R. Luxemburg, Die Russische Revolution
[Hamburg: Oetinger, 1948], str. 52, 53). o
2 Mi zastupamo ideju o odumiranju drave. U isto vrijeme mi zastupamo
ideju o diktature proletarijata, i najsnanije dravne vlasti
koja je do danas postojala. Vii stupanj razvoja dravne vlasti kako bi se pri-
premilo odrimiranje drave - to je formula. ( .. ;) Ta kontradik-
cija ... odraava dijalektiku (J. Staljin, Referat na 16. kongresu
Partije, svezak 12 [Moskva: Gospolitizdat, 1949], str. 369-70).
3 J. Staljin, Voprosy li:minizma (Moskva: Ogriz, 1945), str. 394. Ta vrsta
dijalektike nije potpuno nova. Razvijena je jo u 4. prije nove ere na
dvoru dinastije an u Kini. Staljinov intelektualni nije bio Marx, nego
gospodar an Jan, koji je o besklasnom drutvu rekao: Upravlja-
dravom, mudrac uspostavlja jedinstvena (pravila) je1:linstvena
436
(pravila) kanjavanja, jedinstvena (pravila) Ako se uspostave je-
dinstvena (pravila) armija imati sebi ravne; ako se uspostave
jedinstvena (pravila) kanjavanja, se izvravati; ako se uspostave
jedinstvena (pravila) nii se viima. Ako su nagrade
jasne (vladar) uzalud troiti (sredstva); ako su kazne jasne, smrtne
kazne; ako su pouke jasne, biti potrebno da se menjaju, a ljudi znati
na to im valja usredsrediti napore, i u zemlji se pridravati raznih obi-
Kada se uspostavi jasna predstava o nagradama, (potreba) za
samim nagradama; kada se uspostavi jasna predstava o kaznama,
potreba za samim kaznama; kada se uspostavi jasna predstava o poukama,
(potreba) za samim poukama (an Jan, Knjiga vladara oblastian,
preveo Mitar [Beograd: Beogradski zavod, 1977],
str. 132-33). an Jan vrlo detaljno nagovjetava metode vlada-
vine. Za an Jana - kao i za Staljina - osnovni je cilj maksimizirativlast
drave. Vladar mora cijeniti seljake klasu) i vojnike, a prezirati
govornike i (inteligenciju). Seljaci su neophodni za pro-
izvodnju, a vojnici za dravnu vlast, sve ostalo je nevano. Kazne treoaju biti
okrutne i za manje prekraje; vladar mora kazniti prije nego to su
prekraji (moskovski procesi), pogotovo ako se njegova ne
izvravaju; u protivnom, je vladati narodom. Uz uspjehe u proiz-
vodnji i ratu, treba titulama.
Prodoran um stvara nered, vrlina unitava disciplinu, a prijaznost i
su izvori grijeha; te osobine su ubrojene osam parazita koje treba
istrijebiti. literatura je ideoloki nepoeljna i potrebno ju je
unititi. Tamo gdje ivi osam parazita, ljudi su snani, a vlast je, naravno,
slaba. Da bi drava postala jaka, ljude je potrebno oslabiti. Tada narod biti
zadovoljan i voljet vladara. Preporuke an Jana su potivane i drava
dinastije an se proirila. Istovremeno sa an Janom, Kauti1ya, ministar jednog
vladara u Indiji, napisao je knjigu pod naslovom Arthashastra,
ili Knjiga o organizaciji drave. On je opisao jednu svenadlenu dravu koja
sav javni i privatni ivot i koristi hijerarhijski organiziranu birokraciju.
an J an i Kautilya ivjeli su u drutvima koja je Marx nazvao orijentalnim
despotizmima.
4 Za jezgrovitu kritiku etatizma, vidi S.
ideala i stvarnosti (Beograd: Prosveta, 1969).
5 A. Bebel, (Moskva: Kolokol', 1905), str. 37.
6 Stavljam moralne poticaje pod navodnike jer se, zbog primjenjivanja
u praksi, ne razlikuju od materijalnih poticaja. Ako radnici-udarnici, na primjer,
primaju odlikovanja, ako se na njih panja javnosti i ako su im ponu-
poloaji, to njihov presti, njihov drutveni utjecaj
i nerijetko, iako neizravno, i njihovo materijalno blagostanje. Jedini istinski
moralni poticaj, onaj koji nadilazi individualni egoizam i svijet
je jedna varijacija Kantovog imperativa: dobro
djelo zbog djela samoga. (Vidi poglavlje 19, odjeljak Il).
7 Nekadanji socijalist, Benito Mussolini, dao je to vrlo ,jasno do znanja:
Ako je 19. bilo vijek individualaca (liberalizam individualizam),
moe se da ovo biti drave.({ Zatim nastavlja: Za faizani
drava je neto apsolutno pred su pojedinci i grupe relativni (Doktrina
faizma({ (1932), citirano prema A. Arblaster i S. Lukes, eds., The Good Society
[New York: Harper and Row, 1971], str. 315-16, 317). Staljin se toj. tvrdnji
ne bi protivio, osim to bi dravu kao sovjets1."U, a ne (Vidi
poglavlje 6, odjeljak I B).
8 K. Marx, Ekonomski i filozofski rukopisi iz 1844. godine, citirano prema
prijevodu T. B. Bottomorea u E. Fromm, Marx's Concept of Man (New York,
Frederik Ungar, 1961), str. 125.
437
o realizam bio je suvremenik dravnom realizmu (glorifikaciji
pretpostavljene realnosti) u Italiji i Vidi Elio
Vittorini, Otvoren dnevnik (Zagreb: Zora, 1971), str. 45-46.
10 U 1850. Marx i Engels pridruili su se blankistima u toku neko-
liko mjeseci. Plod tog sjedinjenja je. izjava u kojoj se spomenuti
termin prvi put pojavio. Cilj udruivanja je svrgavanje svih povlatenih
klasa, tih klasa diktaturi proletera uz neprekidno odravanje re-
volucije sve do ostvarivanja komunizma koji mora biti krajnji oblik
ljudske zajednice. (citirano u G. Lichtheim, The Origins of Socialism [London:
Weidenfeld and Nicolson, 1972] str. 289); Otprilike u isto to vrijeme, u svojem
traktatu Klasne borbe U Francuskoj, 1848-1850, Marx spominje
Blanquija u vezi s revolucionarnim socijalizmom i dodaje da je takav soci1ali-
zam klasna diktatura proletarijata, kao neophodna prijelaza prema'
ukidanju klasnih razlika .. . . Blanqui i njegovi sljedbenici
su narodni ustanak koji organizira mala, tajna grupa odanih urotnika. Blanquijev
bio je Buonarrotti, glavni sljedbenik Babeufa, koji je pak bio
Konspiracije jednakih u godinama 1796-97. Marx je izostavio tajnost i oli-
garhijsku diktaturu nadomjestio klasnom diktaturom. Boljevici su na mjesto
klasne postavili partijsku diktaturu, koja je u praksi degenerirala u oligarhiju
(pod imenom kolektivno rukovodstvo) ili u despotizam jednog (Vidi
poglavlje 10, odjeljak 1).
11 U svojoj ocjeni ruske revolucije, napisanoj 1918. godine u zatvoru,
nekoliko mjeseci prije nego to je ubijena, Rosa Luxemburg je to opisala vrlo
jasno i nedvosmisleno: Osnovna greka teorije Lenjina i Trockoga je da oni,
kao i Kautsky, suprotstavljaju diktaturu, demokraciji. 'Ili diktatura ili demo-
kracija' - na taj su pitanje formulirali i boljevici i Kautsky. Potonji
se ... za buroasku demokraciju ... Nasuprot njemu, Lenjin i Trocki
odabrali su diktaturu ljudi, tj. diktaturu u skladu s buroaskim mjeri-
lima . .. Povijesna je proletarijata, kada stekne vlast, da stvori socijali-
demokraciju umjesto buroaske demokracije, a ne da ukine svaki oblik
demokracije (Die Russiche Revolution, 59, 60).
12 Citirano u H. Draper, Marx and the Dictatorship of the Proletariat, Ca-
hiers de I'INSEA, no. 129, Septembre 1962, serie 5, no. 61, 5-74, citirano sa
str. 14.
13 Ibid.
14 Citirano u M. Nomad, The Anarchist. Tradition, u M. M. Drashkovich,
Revolutionary Intellectuals, 1864-1943 (Stanford: Stanford University Press,
1966), str. 57-94, citirano sa str. 64.
15 Ibid.
16 The Program of the B1anquist Fugitives' from the Paris Commune,
(1874), citirano u Draper, Marx and the Dictatorship of the Proletariat,
str. 63.
17 K. Marx i F. Engels, Correspondence 1846-1895, (New York: Interna-
tional Publishers, 1935), str. 486.
18 Komisija CK KPSS (b), Party of the Soviet Union _ (Bolsheviks) (New
York: International Publishers, 1939), str. 356-57.
19 Prezir prema demokraciji koji tako snano i tako izraavaju vlada-
partije drutava opasno se pribliava stavu (impa-
tentna demokracija) reima. H. Lefebvre, francuski marksist, pisao je
prije rata: preokretom ova slika (asketizam, jednoobraznost bez-
nadeDa asocirana sa 'socijalizmom') postaje sve prikladnija fa-
izam, koji sve sklonosti usmjerava prema primitivizmu, asketizmu i natura-
lizmu; koji slubeno naziva 'socijalizmom' rtvovanje pojedinca kolektivu, nje-
govo s bijedom i Ta ideologija nema
nita s marksizmom koji je teorija bogatstva, koji rehabilitira razno-
likost potreba nasuprot svim oblicima naturalizma i primitivizma (Le nationa-
lisme contre les nations [paris, 193(], str. 38). Krug je time zatvoren.
438
20 W. Brus, The Polish October: Twenty Years After, u R.Miliband i
J. Saville, eds. The Socialist Register 1977 (London: Merlin Press, 1977), str.
183.
21 To ne da je kapitalizam tereta religije. Dovoljno je spo-
menuti brojne sekte, raireno praznovjerje i vrste primitivnih uvjerenja
koja postoje u od svih zemalja - Sjedinjenim Dravama. Naj-
svjeiji je primjer kolektivnog samoubojstva vie stotina pripadnika sekte Hram
naroda iz godine 1978. Ipak, religija ne prevladava kapitalizmom, prije bi se
moglo obrnuto. Crkva posluje kao svako drugo propovjednici
se ponaaju kao trgovci, a svete knjige se reklamiraju kao svaka druga roba.
Tako npr. Protestantski koncil grada New Yorka savjetuje svojim radio i TV
spikerima da doslovce, prodaju religiju. Ako je marketing slab, sluatelj
potraiti neki drugi program. (W. Whyte Jr., The Organization Man [London:
Jonatahn Cape, 1957], str. 378). Godine 1900. je M. D. Babcock iz-
javio: Business is religion, and religion is business (R. Bendix, Work and
Authority in Industry [New York: Harper and Row, 1963], str. 257). Ako ljudi
idu u crkvu, od nje centar. Kako opisuje S. Rowland: Atmosfera
koja u nedjelju vlada u mnogim crkvama u nalikuje atmosferi eksklu-
zivnog centra. ... u toku tjedna kupuje hranu, subotom se
kupuje rekreacija, a nedjeljom se kupuje Duh Sveti. (Citirano u F. Pappen-
heim, The Alienation of Modern Man [New York: Monthy Review, 1959],
str. 120).
22 Kada promatramo ljudsku povijest, ne moemo ... ovaj zaklju-
Motivacijska snaga vrijednosnog suda se kada se
on pojavljuje unutar okvira razmiljanja nosilaca suda, ne pod svojom vlastitom
oznakom vrijednosnog suda, nego pod krinkom stanja.
(G. Germann, Ideology, u M. Brodbeck, ed., Readings in the Philosophy of
the Social Sciences [Toronto: Macmillan, 1969], str. 129).
23 Pismo F. Bo1teu, 23. listopada 1871.
24 Za psiholoko razumijevanje Marxovog utjecaja Russell predlae ovaj
(History of Western Philosophy [London: Allen and Unwin, 1947],
str. 383).
Jahve = materijalizam
Mesija = Marx
Odabrani = Proletarijat
Crkva = partija
Drugi dolazak = Revolucija
Pakao = Kazna kapitalista
Zlatno doba = drava
Na istoj stranici Russell panju na zanimljiv povijesni paradoks:
nacisti su zastupali ideje idovskog Starog zavjeta.
25 Potrebno je da racionalno nije antiteza moe
biti racionalan i snano motiviran idealima (takav je, na primjer, bio
Marx) ili religiozan i pokvaren (takvi su likovi u DanteovU Paklu). Druge dvije
kombinacije su jer su te dimenzije ljudskog ponaanja
relativno nezavisne. Bitno je vrlo jasno razlikovati strukturu svijesti i moralne
kvalitete sudionika.
26 J. Nyerere, Freedom and Social!sm (Dar es Salaam: Oxford University
Press, 1974), str. 14.
27 i tako samostalan duh kao Trocki sloio se s time. Kada se 1924.
godine na 13. kongresu Partije boljevika Qd njega. zahtijevalo da se odrekne
svojih stavova, Trocki je to odbio, ali je svejedno priznao: U posljednjoj in-
stanci Partija uvijek ima pravo, zato to je ona jedini povijesni instrument koji
klasa ima za rjeavanje svojih temeljnih zadataka .... Znam da
ne smije biti u pravu protiv Partije. moe imati pravo samo s Partijom i
kroz partiju (li. Deutscher, Razoruani prorok [Zagreb: Liber, 1975], str. 91).
Tu je izjavu potrebno usporediti s Engelsovim upozorenjem partijskom
439
Bebelu: Ni jedna partija ni u jednoj zemlji ne moe me osuditi na utnju ako
govoritiJ (1-2. svibnja 1891).
28 Nekoliko godina poslije Shinskj je posmrtno rehabilitiran kao nevin.
20 S. partijnost i dostojanstvo, Praxis,
1973, str. 679-96, citirano sa str. 686.
30 Andre Gide je ovaj doivljaj sa svoje posjete Sovjetskom Savezu -
1936. godine: Dok smo prolazili kroz Gori, malo selo gdje se on (Staljin) rodio,
pomislio sam da bi bilo lijepo i ljubazno poslati mu osobnu poruku kao izraz
zahvalnosti za dobrodolicu... Predao sam telegram koji je ovako
kroz Gori na naem prekrasnom putu, osjetio sam potrebu
da vam poaljem -' Tu se je prevodilac zaustavio i rekao da ne moe proslije-
diti takvu poruku, da . 'vi' prilikom Staljinu nije dovoljno. To nije
pristojno, rekao je, i neto se jo mora dodati. Predloio je, 'Vi radnika' .
ili 'Vi Gospodaru naroda.' To mi se besmislenim, pa sam rekao da je
Staljin sigurno iznad takvog laskanja, ali uzalud. Nita ga ne bi pomaknulo,
i ne bi ni poslao telegram da nisam pristao' na ispravku.({ (A. Gide et al., The
God that Failed [New York: Bantam Books, 1954], str. 193). Od dva
spomenuta u gornjem tekstu, prvi je u irokoj upotrebi u Koreji.
Tako se, na primjer, cijela prva stranica lista The Pyongyang Times od
bote, 25. kolovoza 1975. sastoji iz .ova Potovani i voljeni
drug Kim II Sung primio delegaciju. korejske omladine u' Japanu, Poto-
vani i voljeni Kim II Sung poslao darove Predsjedniku; Korej-
ski narod pod mudrim vodstvom velikog borit se dvostrukim naporom
za postizavanje nezavisnog i mirnog ujedinjenja zemlje; i Potovani i omi-
ljeni Kim II Sung({ (osam puta) poslao telegrame dravnicima
drugih zemalja. izrazi, iako manje ekstremni, upotrebljavaju se i u dru-
gim zemljama. .
Pyongyang Times ne moe, Pravdu, koja je prigodom
sedamdesetog Staljina uspjela ispunjavati svoje stranice i
pohvalama gotovo pune dvije godine.
U usporedbi s kultom u nekim zemljama, opis
M. Einaudia prikazuje talijanski faizam kao suzdran: U psiholo-
kom pogledu, jedinstveni poloaj paljivo je odravan svih sred-
stava komuniciranja i propagande za totalitarne drave. Identificiranje
faizma s Mussolinijem bilo je obavezno na sastancima parlamentarnih tijela,
partije, ekonomskih organa, kolske djece, svakog oblika grupnog
ivota (Fascism({, International Encyclopedia of the Social Sciences, [New
York: Macmillan, 1968], vol. 5, str. 334-41, citirano sa str. 336).
31 Petrus Abelardus, Epistolae, pismo
32 Durkheim, O podeli drutvenog rada, (Beograd: Prosveta, 1972), str. 214.
33 Ibid., str. 193.
34 Alexis de Tocqueville, aristokrat, konzervativac, osvrnuo se 1856. na re-
ligiozne osobine francuske revolucije: Ni u jednim analima pisane povijesti nije
zabiljeena revolucija takvog oblika; ona se moe usporediti jedino
s nekim religijskim revolucijama. ( ... ) Tako je francuska revolucija, iako osjetno
po porijeklu, djelovala na liniji jedne vjerske revolucije, preuzevi od
nje mnoga obiljeja({ (The Ancient Regime and the French Revolution, pre-
tiskano u A. Pizzorno, ed., Political Sociology [Harmondsworth: Penguin, 1971],
str. 23-24). Michael Walzer analizirao je religiozne osobine engleske revolucije
iz 1640. Oliver Cromwell rekao je Parlamentu da ne bi postupao kako jest da
mu Bog nije razbistrio um. Jedino to se moe nastaVlja Walzer, jest
da je u' esnaestom i sedamnaestom radikalna inovacija u politici ...
bila nezamisliva bez moralne podrke religije ... ({ (Revolucija svetaca, ibid.,
str. 324-25). - a to je od posebnog interesa za nae raz-
matranje - revolucionari toga doba posvetili su se stvaranju Svete drave
u kojoj bi se savjesno obavljanje posla poticalo i zahtijevalo. Sveci su
vidjeli sebe kao boanske instrumente i njihova je politika bila ujedno politika
440
ruilaca, arhitekata i graditelja - ustrajno svijeta politike. Odbijali
su priznati bilo kakav ili prirodni otpor u ostvarivanju svoga zadatka.
-.svaku su prepreku tretirali kao jo jedan primjer umjenosti . .. ({ (ibid.,
str. 322, drugo isticanje dodano).
35 Durkheim, O podeli drutvenog rada, str. 160.
36 Ibid., str. 201.
37 Ibid., str. 381.
38 Kolektivna svijest definira se kao skup vjerovanja i
kod pripadnika nekog drutva (ibid., str. 119). Osoba ima .dva
oblika svijesti: kolektivna svijest je cijeloj skupini i, prema tome, u
osobi ne ivi i kroz osobu ne djeluje pojedinac sam, nego njegovo drutvo,
Individualna svijest predstavlja samo osobu po onome to joj je
osobno i i od nje odvojeno (ibid., str. 159-60).
39 Ibid., str. 202.
40 Ibid., str. 185.
41 Sokrat je optuen i pogubljen zato jer nije vjerovao u bogove u koje
drava vjeruje.
42 Vidi L. R. Arias-Bustamante (De la propriedad privada a la propriedad
comunitaria [Caracas: Monte Avila, 1971], str. 41--43), za izbor
citata.
43 Iz govora sekretara za unutranje poslove Franje Politika,
25. prosinca 1975. (u engleskom tekstu knjige nema ovog navoda; iz istog
razloga iz kojeg ga tamo nisam uvrstio, smatram neophodnim da ga u
jugoslavensko izdanje. je o virulentnim ostacima ideologije.)
Taj nesuvisli izraz ima jednostavno psiholoko objanjenje. Ako
se pripadnici opozicije (npr. oni koji zastupaju miljenje) ne razli-
kuju po vrsti, nego samo po intenzitetu od drugih neprijatelja (npr., onih
koji bombe), onda je koristiti jedan jedini kombinirani izraz,
pripadnici neprijatelja.
44 Quotations from Chairman Mao-Tse-Tung (peking: Foreign Languages
Press, 1967), str. 277. karijeristi i konspiratori kao ...
(ibid., str. 278).
45 duboko su svjesni te Hitler je, na primjer, pisao u
Mein Kampf: Neophodno je sugerirati narodu da neprijatelji
svi zajedno idu' u istu kategoriju; skupiti tako sve protivnike, ne
razlike, da bi se masi naih pristaa da se borba vodi protiv jednog
jedinog neprijatelja. To im vjeru u njihova prava i
njihovo prema onima koji bi ih mogli uzurpirati (citirano u J. EIlu!,
The Technological Society [New York: Vintage Books, 1964], str. 367). Orga-
nizacijski Nacionalne partije radnika proglasio
je idove, slobodne zidare, jezuite i najopasnijim ne-
prijateljima. Ostali spominjani neprijatelji bili su anarhisti i
elementi, marksisti, komunisti, plutokrati, kozmopoliti, cionisti, liberali i paci-
fisti. Neki od tih neprijatelja pojavljuju se i na popisu nacista i na Staljinovom
popisu.
46 Vidi Ribari ljudskih dua (Beograd: Mladost, 1976),
str. 83.
47 U tradiciji svojih naroda, jugoslavenski partizani opisivali su povijesne do-
i promjene u stavovima, u brojnim pjesmama. Jedna takva
crnogorska pjesma pjeva: Ne vjerujmo vie u u Marxa i Engelsa
i njihove svijetle knjige (s tim me je upoznao Josip upanov). Druga pjesma
pjeva: Ne vjerujmo u nebesa, u Marxa i Engelsa Religija i
znanost, u . red., Religija i ateizam u samoupravnom soci-
drutvu [Zagreb: Centar za drutvena istraivanja 1979],
str. 87). je i izjava kubanskog predsjednika Fidela Castra: Vjerovali smo
u marksizam, vjerovali smo da je to najispravnija, najznanstvenija, jedina istini-
ta teorija, revolucionarna teorija. ( ... ) Ja sam marksist-Ienjinist i bit mark-
441
sist-Ienjinist do posljednjeg dana moga ivota (Selleci6n de discursos [Havana,
1963], str. 119). Moda je ova izjava i obojena emotivnim porivima govornika.
Svejedno, usporedi je s izjavom poznatog ruskog sredp.jovjekovnog popa
Avakuma (1621-82): Drat kako sam primio do smrti svoje. ( ... ) Ja
vjerujem u ono to je zapisano; to su sveti zapisali dobro je za me
(A. I. Timofeev, Teorija knjievnosti [Beograd: Prosveta, 1950], str. 398).
48 Teorija Marxa, Engelsa, Lenjina i Staljina je univerzalno primjenjiva.
Revizionizam je negirati osnovne postavke marksizma i negirati njegovu
univerzalnu istinu (Quotations from Chairman Mao-Dzedong, str. 306 i
20). i novina uporno su traili da iz svojih uldonim
izjave kao to su Marx je pogrijeio kada ... ili Lenjin je bio u krivu jer ...
U ranom razdoblju jakog sovjetskog ideolokog utjecaja, moje je
u partiji dolo pod znak pitanja jer sam jednom prilikom upozorio da
u prijevodu Marxovog Kapitala ima tipografskih i terminolokih pogreaka.
49 Ribari ljudskih dua (Beograd: Mladost, 1976), str. 176.
50 Da bi se izbjegao nesporazum - gotovo neminovan kad je o takvoj
emocionalno nabijenoj temi - htio bih jo jednom istaknuti da se ni jednu
u ovoj glavi ne smije u terminima. Ne tvrdim da
je partija neto loe ili dobro u tom smislu. Jednostavno opisujem to se
i zato se tovie, na ovom stupnju rasprave nita
se ne tvrdi o problema kao, npr. da li partijski kongresi trebaju
partijsku liniju i na koji ili treba neto drugo. Poruka te
analize sastoji se u ovom: sve drutvene - ideje, institucije,
aktivnosti - odraavaju religioznu strukturu svijesti i nalikuju onome to
se u religiozno orijentiranim drutvima. Oblici ponaanja nisu
arbitrarni, nego strukturalno determinirani.
51 idovski TaImud u tom smislu kae da je Isus raspet zato jer je zaveo i
rasuo Izrael.
52 Da bi djelotvorno napao jednog neprijatelja u
pokretu, Lenjin je napisao knjigu, Proleterska revolucija i renegat Kautsky.
Pola nakon toga, kinesko rukovodstvo govori <> kIiki
renegata Tita (Is Yugoslavia a Socialist Country? [peking: Foreign Languages
Press, 1963]) i o renegatskoj kliki Brenjeva (Fundamentals of Political
Economy (1974) [White Plains, N. Y.: M. E. Sharpe, 1977], str. 207).
53 Gide et al., The God that Failed, str. 102. sudbinu protjeranih
trockista u Poljskoj, Isaac Deutscher pie: Vodstvo je uspjelo uguiti svaku
raspravu. i zastraiti Partije u tolikoj mjeri da su nas izbjegavati
s praznovjeroim strahom s kojim su vjerni pripadnici crkve izbjegavati
ekskomunicirane heretike (Marxism in Our Time [Berkeley: Ramparts, 1971],
str. 153).
54 Taj je fenomen, u stvari, daleko raSprostranjeniji i moe se opaziti u broj-
nim zemljama. bive kolonije ima za posljedicu iznenadnu politi-
zaciju ivota njezinih kultura, nedostaje. Ono to
se tada dobro je opisao Edward Shils: Intenzivna politizacija je
uvjerenjem da su samo oni koji dijele i stavove punopravni
dravljani, a oni miljenja odvojeni su velikom preprekom. VIa-
- partija u mnogim suverenim nerazvijenim zemljama i oni intelektualci
koji je ili su joj pridrueni, vjeruju da su oni koji su u opoziciji
od njih odvojeni fundamentalnim i nepomirljivim razlikama. Oni da oni
doista jesu drava i nacija, ida oni koji se s njima ne slau nisu samo
suparnici nego i totalni neprijatelji (The Intellectuals in the Political Develop-
ment of the New States, II J. FinkIe i R. Gable, eds., Political Development
and Social Change [New York: John Wiley and Sons, 1966], str. 338-64, citira-
no sa str. 355).
55 Andrija upozorio me da je ova interpretacija vjerojatno ispravna.
442
.. 5G id!,o?ogija se ovdje u smislu pogrene
SVIjesti kOJa SlUZI mteresuna vladaJuce klase. Naravno, kad slui vlasti-
tipl interesima, tada je svijest ispravna.
57 E. Fischer, Marksizam kao metoda Nae teme, 1967, str. 2077
do 83, citirano sa str. 2079. '
58 ako se n,e obaziremo na fundamentalno pitanje tko progre-
Je?ne l tko njezine interese, doktrine
JOs vrIJedi. BudUCI da sva Istina nije klasno - matematika i
ivota to nisu, jer bi komuniciranje bilo --
oCIgledne lazi su nepobitan dokaz da se djeluje protiv interesa proletera. Lai
se opravdati klasnEn. interesima jedino ako se teorija nadomjesti tau-
.. god da cmun, u klasnom je interesu proletarijata. Poznata
.. Motorsa s interesima naroda pripada
l una k;lasno porijeklo. Na razini, to se
l u takvom ga je obliku opisao
lStocnonJemacki pjesnik Wolf Blermann (Mit Marx und Engelszungen [Berlin:
Wagnebach,1968]):
Du sagst: Das Eingestandniss UllSerer FeWer dem Feind. Gut. Aber
wem niitze UllSere Liige?
59 To su, na primjer, pryi i od deset kriterija koje je prihvatio Univer-
ZItet u Beogradu za podobnosti za namjetenje na univerzitetu.
Vidi P. i moralna podobnost univerzitetskih nasta-
danas, 1976, br. }-2, 81-88, posebno stranice 83-84.
naravn.o, presut:'?-o !li otvore.no (Berufsverbot je moda
najpOznatijI pnmJer) I u nekim razvijenun zemljama. tamo se
bar da su prinudnog karaktera i ne se sami po sebi. '
60 Formalno je njegovo izdavanje prekinuto 1966. godine.
61 Protjerani antipartijski elementi jednostavno nestaju iz knjiga o povijesti
i iz enciklopedija, i sa slika i fotografija. Potrebno je shvatiti da to nije
jednostavno neiskrenost; u najmanju ruku, u mnogim iskrenost
nije u pitanju. Jedan primjer razjasniti o je Nakon Maove smrti,
neke su fotografije u kineskoj tampi krivotvorene (Banda je nestala).
Neil. B':l.rton! stanovnik dao je lucidno objanjenje te pojave:
PoJavlJlvanJe na, ili njihovo uklanjanje s fotografija u osnovi je stvar
odobravanja, ili otrog tih i njihovih linija.
Moete odgovoriti. da je to besmisleno, da je fotografija samo odraz nekog
stvarnog Imam dobar razlog da vjerujem, da bi va odgovor
naiao na nezadovoljstvo, uz jednu dodatnu informaciju: da je itko pokuao
prisiliti tampru::e tampaju neizmijenjene fotografije vodstva poredanog na
sprovodu predSjednika Maoa... naiao bi na snano opiranje samih tampa-
ra.; .. ybi s.:'" na?las. onda povijest moe
nesto znacIti, VasI slusatelJI vrlo vjerojatno ne bl razumjeli vau dilemu - ili
ako bi je razumjeli, mogli bi odgovoriti da je povijest stvar arhivista i povjes-
a da se praksa o kojoj je ne 'historije', nego klasne
borbe, da nijedan od: ne b! mogao ilustrirati svoj rad
fotografijama tako nedostOjnih ljudi kao sto su cetvorica o kojima je
(In DefellSe of the New Regime, Monthly Review, 1978, no. 3, str. 15-36, ci-
tirano sa str. 27-28).
U to ,ie. povelja i isprava bilo Krivotvo-
ntelJI su mIslili da su u pravu Jer sve sto su radili bilo je stvaranje pisane
podloge za prava. Ni njihovi suvremenici nisu takvu djelatnost
smatrali ilegalnom. Tek kad je pokret razvio stav prema
srednjem vijeku, se istraivati povijesnih izvora.
63 Tako, na primjer, Gentile hvali antiintelektualizam, izjavljuje (u Temelju
faizma) da faizam nije sputan nikakvim prirodnim zakonima, i da je odanost
443
i.
svakoj istini koja je izvan ili na putu ciljevima politike
besmislena. Herberta Marcusea: Teorija kao takva i sva intelektualna
aktivnost su promjenjivim zahtjevima politike (Reason and Revolu-
tion [Boston: Beacon Press, 1960], str. 409).
64 Tu je i B. Ward u knjizi The Socialist Economy (New
York: Random House, 1967), poglavlje 5, i L. A. Coser u The Mi-
litant Collective: Jesuits and Leninists, Social Research, 1973, str. 110-28.
65 Mao Ce-Tung, Nova etapa, referat na sjedniCi Centralnog komiteta
1938. godine, Govori i (izdano u Beogradu pod naslovom: Trideset
dana, 1949, str. 84). Po strogoj logici te definicije, Centralni komitet ne moe
nikako biti u krivu, i nikada nije ni bio.
66 Tada Isus svojim: - Ako tko za mnom neka se
odrekne sebe, i uzme kri svoj i ide za mnom (Matija 16:24, istaknuo autor).
U esnaestom Sveti Ignacije Lojola je zapisao da puko izvravanje
naredbi ne zasluuje ime pokornost... ako se ne uzdigne na viu stepenicu,
kada se volja vlastitom na da ne postoji samo stvarno
izvravanje naredbe nego i unutranje suglasje ... [Letter of St. Ignatiu's Loyola,
odabrao i preveo W. J. Young (Chicago: Loyola University Press, 1959) str.
289]. Ako se zamijeni partija, taj citat opisuje i jedan
stav iz dvadesetog Tako ruski revolucionar Viktor Serge Svaki
komunist. .. se najponiznijim slugom ideje. priznanje
koje mu se moe odati je da se kae da on 'nema privatnog ivota', da se njegov
ivot potpuno stopio s Partija je ta koja sve O njezinim se
ne raspravlja [The Year One of the Russian Revolution (New
York: Holt, Rinehart and Winston, 1972), str. 367].
67 E. Fromm, Bekstvo od slobode (Beograd: Nolit, 1964), str. 206 i
68 Citirano u V. I Chose Freedom (London, Robert Hale, 1947),
str. 275.
69 Citirano u F. Venturi, Roots of Revolution, (London: Weidenfeld and
Nicolson, 1960), str. 365-66.
70 Danko od koga preuzimam taj citat, dodaje, radi usporedbe, pri-
znanje Adolfa Eichmanna pred sudom u Jeruzalemu 1961. godine: Za cijelo
vrijeme svog ivota navikao sam na poslunost. Ja sam potpuno i do konca
uvijek samo sluao svoju partiju (Marginalije UZ i nove
tendencije u socijalizmu, Praxis, 1969, str. 316-24).
71 B. Moore, Jr., Political Power and Social Theory (New York: Harper and
Row, 1965), str. 69.
72 J. Staljin, Sochinenija, vol. 7 (Moskva: Ogiz, 1947), str. 344.
73 Moore, Political Power and Social Theory, str. 73.
74 K. Mannheim, ldeologie und Utopie (Frankfurt-am-Main: Schulte -
Bu1mke, 1965), passim.
75 Pod karizmatski razumijevam onog koji imatranscendentalne kvalitete
svojstvene nosiocu karizme zato jer se vjeruje da su on ili ono
partija) povezani ili da imaju neku vrhunsku vrijednost ili
76 Sam papa je povremeno bio robovlasnik. Vidi J. Kulischer, ekonom-
ska povijest (Zagreb: Kultura, 1957), str. 91. 1851. godine pojavila se knjiga
prezbiterijanskog Georga D. Armstronga, The Christian Doctrine
of Slavery (New York: Charles Scribner, str. 134), u kojoj je zapisano: Moda
je ropstvo Boje rjeenje problema (odnos rada i kapitala) za koji
najmUdriji dravnici Evrope priznaju da su u nedoumici. Nekoliko godina
poslije Fred. A. Ross izjavljuje u svojoj knjizi Slavery Ordained of
God (Philadelphia: Lippincott, 1857, str. 5): Ropstvo je odredba Boja i ostat
za dobro roba, dobro gospodara i dobro cijele obitelji, sve dok se
ne pojavi druga i bolja sudbina. Jo 1900. godine American Book and
Bible House izdala je jedan rad u kojem autor tvrdi da Crnac nije potomak
Adama i Eve nego jednostavno ivotinja bez due (C. Carroll, The Negro a
444
Beast (St. Louis), str. 339, citirano u E. F. Frazier, Black Bourgeoisie (London:
Collier, 1970), str. 115, 121, 122).
77 Aktueller und nichtaktueller Begriff des Marxismus, u W. OeImiiller, ed.
Weiterentwicklungen des Marxism us (Darmstadt: Wissenschaftliche Buchenge-
sellschaft, 1977), str. 15.
7B L. Gottscha1k et al., The Foundations of the Modern World (London:
Allen and Unwin, 1969), knjiga druga, poglavlje deveto.
79 Postoje dvije iznimke: i Prva je
poseban Druga je jedna od drutveno najzrelijih zemalja
u Evropi. Kada su 1968. godine i Slovaci pokuali zamijeniti etatizam
socijalizmom, bili su vojnom intervencijom zdruenih
snaga.
80 Na Berlinskoj konferenciji 1968. godine panjolski
Santiago Carrillo primijetio je: Patnje zbog progona komunista rezultirale
su povezivanjem znanstvenog socijalizma s vrstom rtvo-
vanja i Postali smo jedna vrsta nove crkve s i
prorocima. Godinama je Moskva ... bila na Rim. Govorili smo o velikoj okto-
barskoj revoluciji kao o naem To je bila naa mladost.
Sada smo odrasli ... Gubimo karakter crkve sve vie i vie (citirano u W. F.
Haug i E. Wulff, Prilog sporazumevanju socijalizma u sadanjosti,
Socijalizam u svetu, 1977, 3, 141-55, citirano sa str. 145).
81 Da drutveno-ekonomski razvoj ne mora biti - i da u stvari nije - li-
nearan, jasno je svakom marksistu. Vidi K. Marx, Pre-Capitalist Economic For-
matio1lS (New York: International Publishers, 1964).
82 Bit zanimljivo citirati jasan i razloan stav Petra Kropotkina u
Anarchism u Encyclopaedia Britannica (1910): Dravna organizacija,
da je uvijek bila ... instrument za uspostavljanje monopola u korist
manjina, ne moe se napraviti takvom da vodi unitenju tih manjina. Anarhisti
stoga smatraju da bi predavanje dravi svih glavnih izvora ekonomskog ivota ...
stvoriti novi instrument tiranije. Dravni kapitalizam samo bi
vlast birokracije i kapitalizma. Istinski napredak lei u smjeru decentraliza-
cije ... i slobodne federacije od jednostavnog do sloenog, umjesto sadanje
hijerarhije od centra prema periferiji. Mnogo prije, Bakunjin je predvidio
najsramniju la: crvenu birokraciju ako se ne uniti ruska drava i nepo-
sredno prorekao: Uzmite najradikalnijeg revolucionara i... podajte mu
diktatorsku vlast ... i prije no to godina, postat gori nego sam car
(A. Kiinzli, Problem u kritici marksizma, Praxis, 1970,
str. 117-25, citirano sa str. 120). U oujku 1920. Kropotkin je napisao Le-
njinu: Rusija je postala revolucionarna republika samo po imenu .... Danas
ne vladaju sovjeti nego partijski komiteti. ... Ako sadanja situacija potraje,
'socijalizam' se zloupotrebljavati jednako kao to se zloupotrebljavala
'egalite' godina nakon vlasti jakobinaca (ibid., str. 121).
poznatu Lenjinovu knjigu Drava i revolucija, Luis Fabri je
1921. godine u La crisis del anarquismo pisao: Ako drava postane i vlasnik,
tada imati dravni kapitalizam, a ne socijalizam, a jo manje ukidanje
drave ili anarhiju. ( ... ) U dravi-vlasniku svi proleteri bi postali najamni rad-
nici drave umesto najamnih radnika privatnih kapitalista. Drava bi bila
eksploatator, to da bi masa viih i niih vladara i jedna birokra-
tija novu i eksploatatorsku klasu (V. i A. Sto-
red., Birokratija i tehnokratija [Beograd: Sedma sila, 1966], str. 164,
knjiga prva). .
B3 Dobro je poznata duga polemika Rose Luxemburg s Lenjinom, koja je
trajala 1904. i 1918. Jo 1904. ona je pisala: U zbilji nita ne
jedan jo tako mlad pokret prohtjevima intelektualaca tako
Iako i sigurno kao sabijanje tog pokreta u oklop demokratskog centralizma koji
radnitvo degradira do poslunog nekog 'komiteta' (Izabrani
445
spisi [Zagreb: Naprijed, 1974], str. 98). Plehanov je optuio boljevike da tee
za partijskom diktaturom nad proletarijatom.
prije oktobarske revolucije, ekonomist i Wer-
ner Sombart pie: Nita nije gluplje od socijalizma zasnovanog na dravnom
vlasnitvu. .. zato jer bi to u biti bila proizvod-
nja, a drutvena struktura koja odgovara toj proizvodnji ostala bi ista, uz malu
izmjenu: u tim bi ostala ista hijerarhija, tome, i hijerarhija
vladinih ... slubenika ne bi se promijenila. Jednu hijerarhiju nadomjestila bi
druga. to? Ba obrnuto, treba teiti uklanjanju hijerarhijsko-birokratskog
sistema u tvornici i dravi. A to se moe ostvariti jedino ako autonomne rad-
organizacije, sindikati, postanu nosioci proizvodnje i ako se dravni
organi nemaju pravo uplitati u njihovo poslovanje<c (Socijalizam i socijalni
pokret, prevedeno s osmog izdanja [Beograd: 1922],
str. 120-21). Napomena Zbog nedostupnosti navedenog izdanja, citat
donosimo u prijevodu s engleskog.
Veliki engleski filozof i humanist Bertrand Russell je 1918. vrlo jasno pred-
vidio ovaj razvoj Dravni socijalisti govore kao da u dravi koja
nije zasnovana na kapitalizmu ne bi bilo opasnosti za slobodu. To mi se
kao potpuna obmana. Ako postoji slubena kasta, kako god odabrana, u njoj
biti jedan skup ljudi koje svi njihovi instinkti prema tiraniji. Osim to
prirodno voljeti vlast, imat i ukorijenjeno uvjerenje (sada vidljivo u viim
redovima dravnih slubenika) da oni sami dovoljno znaju da bi mogli prosu-
to je dobro za zajednicu. Kao i svi koji upravljaju sistemom,
sam sistem smatrati svetinjom. Jedine promjene koje provesti bit promjene
u smjeru daljih odredbi na koji ljudi moraju uivati lijepe stvari koje
su im ljubazno dodijelili njihovi despoti dobre volje (Roads to Freedom [Lon-
don: Allen and Unwin, 1918], str. 136-37).
84 N. Buharin, Historical Materialism: A System of Sociology (Ann Arbor:
University of Michigan Press, 1969), str. 310-11. Vidi N. Buharin, Teorija
historijskog materializma (Zagreb: Globus, 1980).
85 E. Fromm opasku: Marxova teorija bila je kritika kapita-
lizma, a kod mnogih njegovih sljedbenika duh kapitalizma je bio tako duboko
da su Marxovu misao interpretirali u i
kim kategorijama. koje prevladavaju u suvremenom kapitalizmu. I zaista, sov-
jetski komunisti i socijalisti vjerovali su da su neprijatelji kapita-
lizma, a komunizam ili socijalizam su zamiljali u duhu kapitalizma. Za
njih socijalizam nije drutvo ljudski od kapitalizma, nego prije oblik
kapitalizma u kojem je klasa postigla vii status ... <c (Marx's Concept
of Man [New York: Frederick Ungar, 1969], str. 6).
86 Nazvano je i birokratski kolektivizam (Bruno Rizzi, La bureaucratisation
du monde [Paris, 1939]). Tri godine poslije isti je termin prihvatio ko-
munist Max Schachtman: Taj novi drutveni poredak ... nije ni
ni proleterski. Da bi se razlikovala od ta dva poretka, i da bi se u isto vrijeme
to saetije iskazale njezine izuzetne osobine, nova je drava kao
birokratski kolektivizam( (The Bllreaucratic Revolution [New York: Donald
Press, 1962], str. 62). Vidi B. Rizzi, Birokratski kolektivizam (Zagreb: Globus,
1984). Taj je izraz sada postao popularan u nekim krugovima u
Italiji. Ja ga ne jer je nespretan i zato jer sugerira da postoji nebiro-
kratski kolektivizam, koji je socijalizam. Kolektivizam je, suprotan
individualizmu, a socijalizam zamjenjuje oba pojma.
87 Tragovi tog rairenog uvjerenja mogu se jo duboko u devetnaestom
Godine 1859. Marx je zapisao: Buroaski proizvodni odnosi su po-
sljednji oblik drutvenog procesa proizvodnje. ( ... ) S tim se drut-
venim sistemom prethistorija ljudskog drutva pribliava kraju (citirano u
E. Fromm, Marx's Concept of Man, str. 219).
88 Oni su podravali Staljina. U kinima u ria
primjer, ljudi jo kad se Staljin pojavi na ekranu (R. Medvedev, Knjiga
446
o demokratU [paris: Grasset et Fasquelle, 1972], str. 55). To
nisu bili samo radnici: Staljina je podravala sovjetskog naroda,
Roy Medvedev,ne samo zato to je bio dovoljno pametan da
zavede nego i zato jer su bili dovoljno zaostali da se daju zavesti (Let History
Jl/dge [New York: Alfred A. Knopf, 1972], str. 428). Da bi potvrdio taj zaklju-
Medvedev citira ovaj odlomak iz djela arapskog mislioca i drutvenog
aktivista iz devetnaestog Abd al Rahman al-Kawakibia: su ljudi
podrka i snaga despota; on njima vlada i uz njihovu ih On ih dri
zarobljene, a oni uznose njegovu on ih a oni ga blagoslivljaju jer
im je potedio ivot. On ih ponizuje, a oni hvale njegovu on ih
jedne protiv drugih, a oni se ponose njegovim lukavstvom. ( ... ) a ako se netko
od njih protivi, despotizam, narod se oboriti na pobunjenike kao
da su oni tirani (ibid.).
80 To miljenje raireno je jugoslavenskim drutvenim znanstvenicima,
a moe se i u mojem prijanjem radu. Vidi Ogled o jugoslavenskom drutvu
(Zagreb: Mladost, 1968), poglavlje 2. Jedan od ranijih pisaca, An-
ton Pannekoek, sovjetski sistem kao dravni kapitalizam, a njegovu
dravnu birokraciju kao novu klasu (Lenin as Philosopher, 1938).
Predrag Vranicki opisuje proces koji je doveo do takvog stanja stvari kao bi-
revoluciju (Marksizam i socijalizam [Zagreb: Liber, 1979],
str. 253).
90 K. Marx, Kapital, svezak I (Beograd: Prosveta, 1977), str. 217.
91 David Horowitz sumira najnapadnije kontradikcije Staljinove kontra-
revolucije ovako: 1 dok je na jednoj strani lomio ruralnom individualiz-
mu, na drugoj je, tradicionalno ruskom kla-
som, Staljinov reim poticao estoko natjecateljski stahanovizam. I dok je po-
ticao i stjecanje znanstevnih znanja u opsegu bez presedana, istovremeno
je propagirao i groteskne intelektualne doktrine (danov, Lisenko) i organizirao
napade, nalik lovu na vjetice, na one intelektualce koji su nastojali braniti bilo
kakvu nezavisnost. I dok je uveo masovne usluge drutvenog zbrinjavanja i glo-
rificirao ljudski rad, istovremeno je ponovo u kaznenim logorima uveo naj-
omraeniji oblik rada. I dok je za cilj proglasio stvaranje 'besklasnog' drutva,
istovremeno je stvorio nejednakost il privilegije velikih razmjera. I dok je
egzorcirao religiju u ime marksizma i znanstvene racionalnosti, istovremeno
je religizirao marksizam i bogom i vladara i dravu. Napokon, dok je
isticao vlastiti kontinuitet 'lenjinizma', poticao je ponovno pojavljivanje ruskog
nacionalizma, je odbacivanje bit raskola sa socijalnom
demokracijom (Imperialism and Revolution [London: Penguin, 1969], str. 150).
92 Vidi F. Pryor, Property and Industrial Organization in Communist alld
Capitalist Nations (Bloomington: Indiana University Press, 1973), str. 88.
93 To dobro ilustriraju raspoloivi podaci za Ako usporedimo
podatke za 1939. (kapitalizam) s podacima za 1945. socijalizam koji
se razvija u etatizam), da su sve vanije razlike u doho-
cima radikalno smanjene:
Radnici vs. poslodavci
vs. kvalificirani radnici
ene vs. mukarci
Poljoprivreda vs. industrija
Industrije s niskim vs. industrije s visokim
primanjima
1939.
100/253
100/1Q9
100/182
100/290
100/192
1945.
100/145
100/142
100/155
100/155
100/166
Izvor: 1. Kosta, Abriss der sozialiikonomisclzen Elltwicklllllg der Tschechoslowakei,
1945-1977 (Frankfwt am Main: Suhrkamp, 1978), str. 4.
447
94 A. Saharov, Wie ich mir die Zukunlt vorstelle, (Ziirich: Diogenes, 1973).
95 A. Inkeles, Social Change in Soviet Russia, (Cambridge, Mass.: Harvard
University Press, 1968), str. 58.
96 A. Solzhenitsyn, Archipelag GULAG (paris, YMCA, 1973).
97 K. tajner, 7000 dana u Sibiru (Zagreb: Globus, 1971).
98 GULAG = Glavnoe upravlenie lagerej ili Glavna uprava logora.
99 Wie ich mir die Zukunlt vorstelle, str. 46.
100 l. Deutscher, Prognani prorok (Zagreb: Liber, 1976).
101 G. K. Schilller, The Politburo, u H. Lasswell i D. Lerner, red. World
Revolutionary Eli/es (Cambridge, Mass.: MIT Press, 1965), str. 97-115. U
svojem referatu na 18. kongresu Partije, Staljin je Trockoga, Zinovjeva, Ka-
meneva, Jakira, Buharina i druge, nazvao pijunima, ubojicama
i zlotvorima, i rekao prisutnima da su oni ubijeni.
102 N. Govor na 20. kongresu, 25. 1956, u C. Wright
Mills, ed., The Marxists (New York: Dell, 1962), str. 370. Sovjetska
klasa jo nije dobila tekst toga govora. .
103 M. Matthews, Privilege in the Soviet Union (London: Allen and Unwin,
1978, str. 15).
104 Ta filozofa su Mitin najvanije filozofske revije), Konstan-
tinov (direktor akademijinog Instituta za filozofiju), Judin, i Berednjev. Mitin
se istaknuo 1930. godine kad je, vjerojatno prvi, javno proglasio Staljina
klasikom. Odlomak koji je ovdje citiran uzet je iz pisma koje su uputili
Centralnom komitetu, kad ih je optuio jedan drugi filozof i stari boljevik
P. I. abalkin. Potonji je 1936. otpremljen u koncentracioni logor, a 1956.
je rehabilitiran, te je 1961. napisao pismo (B. Lewytzkyj, Die Linke
Opposition in der. Sowietunion [Hamburg: Hoffman und Camp e, 1974], str.
24).
105 Citirano u Politici, 18. marta 1979, str.4. Potrebno je, dodati
da je javni prosvjed prisilio Ministarstvo obrazovanja da udbenik.
106 Kolakowski, The Eurocommunist Schism, Dissent, Winter 1978, str.
33-37, citirano sa str. 33.
107 Vidi A. London, L'aveu dans l'engrenage du proces de Prague (paris:
Gallimard,1968).
108 Rezultati izneseni u disertaciji D. Neubauera i objavljeni u R. A. Dahl,
The Evaluation of Political Systems, u I. de Sola Pool, ed., Contemporary
Political Science (New York: McGraw-Hill, 1967), str. 173.
POGLAVLJE 3
1 B. Russell kae da je osnovni koncept u drutvenoj znanosti
u istom smislu kao to je energija osnovni koncept u fizici; kao i
energiju, trebamo promatrati kako neprekidno prelazi iz jednog oblika u drugi,
a zadatak drutvene znanosti trebao bi biti traenje zakona takvih promjena
(Power [London: Allen and Unwin, 1967], str. 9-10). U pridavanju sredinjeg
mjesta Russellov prethodnik bio je njegov sunarodnjak Thomas Hobbes,
koji je u svom djelu Leviathan naveo da je elja za odgovorna za socijalnu
diferencijaciju, a bogatstvo, znanje i samo su vrste (Beograd:
Kultura, 1961), str. 61.
2 Na razini R. Lickert je u Sjedinjenim Dravama ustanovio da
demokratizacija upravljanja utjecaj svih skupina (New Patterns of
Management [New York, 1961]). Veljko Rus je na primjeru Jugoslavije
ustanovio da sudjelovanje u vlasti ukupni utjecaj u svim organi-
zacijama koje su razvile podjelu rada, u okolnostima gdje drutveno okruenje
stroge hijerarhijske odnose u organizacijama (De Facto Participa-
tion [Berlin: institut za upravljanje, 1978], str. 31 [mimeo]).
448
8 A. Giddens, The Class Structure 01 the Advanced Societies (New York:
Harper and-Row, 1973), str. 130.
4 se razlikuju samo tri tipa F. L. Neumann govori o tri osnov-
ne- metode to su na raspolaganju . skupinama koje imaju uvjeravanje,
materijalne koristi i nasilje (Approaches to the StUdy of Political Power<c,
Political Science Quarterly, 1950, str. 161-80). J. R. Commons je razlikovao
ekonomsku i moralnu (Legal Foundations of Capitalism (Madison:
University of Wisconsin, 1957], str. 47-,-(4). A. Etzioni navodi prisile (npr.
vojne snage), utilitarnu (potpomognutu ekonomskim sankcijama) i
uvjeravanja (npr. crkve). On svrstava zajedho alokaciju nagrada i
liavanja s manipulacijom masovnih medija u jedinstvenu normativnu ili
uvjeravanja. (The Active Society [New York: Free Press, 1968], str. 357;
A Comparative Analysis of Complex Organizations [New York: Free Press,
- .
li Iz tog razloga Marx je smatrao da odnosi klasne
odnose; drutvo je bilo podvojeno na postavljene v1asnike
i ne-vlasnike. MaX Weber je sveo stvaranje klasa samo na ekonomske interese
povezane s postojanjem trita i zatim je dodao i status kao dvije odvojene
dimenzije drutvenih odnosa. Oba - su autora svoje konceptualne okvire nami-
jenili analizi drutava. Marx bi se podosta -a Weber
jednostavno ne bi mogao objasniti klasni karakter jednog drutva.
Poslije vidjeti da marksisti za to koriste poseban- izraz kolektivno
birokratsko vlasnitvo, a veberijanci se slau sa staljinistima da je
drutvo besklasno.
6 R. Dahrendorf, On the Origin of Inequality among Men, u E. Laumann
et al., eds., The Logic 01 Hierarchy (Chicago: Markham, 1970), str. 26.
7 Jasno je, dakle, da su neki ljudi po prirodi slobodni, a drugi robovi,
i da je ropstvo za njih prikladno i ispravno. (Aristotel, Politika, 1255 a).
Sveti Pavao i sveti Petar su zastupali miljenje, to se vidi iz nekih
njihovih pisama ranim crkvama.
8 radnike u jednoj velikoj tvornici automobila
1946-47. godine, Ely Chinoy je zabiljeio ovo: Pretpostavljam da jednostavno
nisam dovoljno pametan, rekao-je jedan radnik. To je moja vlastita greka,
rekao je drugi ... tako na pojedinca a ne na svoje in-
stitucife, drutvo se titi od reakcija onih koji ne uspijevaju (Opportunity and
Aspirations of Automobile Workers, u N. J. Smelser, ed., Readings on Eco-
nomic Sociology [Englewood Cliffs, N. J.: Prentice-Ha11, 1965], str. 38--46,
citirano sa str. 44). Ako radnik ne okrivljuje sam sebe, on se predaje nekoj vrsti
pesimizma, to pokazuju izreke pripadnika klase:
to se mora dogoditi - dogodit se, Stvari su jednostavno takve; uti i
trpi; ivot se mora uzeti takvim kakav jest; Nema smisla itd.
(R. Boggart, The Uses 01 Literacy [London: Pelican, 1958], str. 92). Tijesno
povezan snenalaenjem izvodljive alternative je i nedostatak klasne svijesti, io
se vidi po ponaanju klase prilikom glasanja na izborima. U Francuskoj
je 1956. godine 30 posto industrijskih radnika i 44 posto poljoprivrednih rad-
nika podralo konzervativne i partije. U Italiji je 1953. godine taj
postotak varirao 19 posto kod najniih kategorija do 48 posto kod
najbolje radnika, a u 1953. godine 49 posto kod ne-
kvalificirane radne snage i 39 posto kod kvalificirane. U Britaniji je 1964. godine
oko 45 posto radnika glasalo za partije. U vicarskoj je
taj postotak bio 39 posto, a 1960. godine u Japanu 44 posto. U Britaniji je
od 1959-1966. godine vie od radnika glasalo za kouzervativce, a
samo je desetina gornje srednje klase glasala za laburiste. Zapravo, vie od
polovice svih glasova konzervativcima su u razdoblju 1959-1966. godine dali
radnici. Samo je u vedskoj 1974. godine manje od 30 posto svih radnika
glasalo za stranke.
29 ekonomija socijzalizma
449
r
I
Oko do polovice radnika glasa za stranke, a u nekim
zemljama, kao to su SAD, partije i ne postoje. Tek
10-20 posto poslodavaca i menederske srednje klase glasa za partije.
Vidi S. M. Lipset, Political Man, (New York: Doubleday, 1963), str.235, 237,
253; J. Raynor The Middle Class, (London: Longmans, 1970), str. 104; R. Girad,
Milieux: politiques et c1asses en Suisse, Cahiers internationaux de sociologie,
1965, str. 29-54; J. La Palombara, Politics Within Nations, (Englewood Cliffs:
Prentice-Hall, 1974), str. 437; W. Korpi, The Working Class in Welfare Capita-
lism, (London: Routledge, Kegan, 1978), str. 274; S. E. Finer, Comparative
Government. (London: Penguin, 1970), str. 143, 145. Nedavna istraivanja su
pokazala da jedan dio, moda i klasno glasova, dolazi zbog
vertikalne socijalne mobilnosti koja dovodi do identifikacije s
klasom. Radnici koji su mobilni prema gore, tj. oni koji aspiriraju k ne-
manualnim slojevima, pokuavaju podravati stavove ii prihvatiti vrijednosti
tih slojeva. Bivi koji je bio prisiljen uzeti posao, tu degradaciju
smatra privremenom i, kao dokaz sebi samom i drugima da je to tako i da on
zaista pripada poretku, jo svoje preferencije prema desnom krilu.
Jean Blondel smatra da u sindikatima u velikoj mjeri poboljava
klasnu konzistentnost. Tri puta je vjerojatnije da radnici organizirani u
sindikatima glasati za laburiste nego za konzervativnu partiju, oko 50 % rad-
nika u Britaniji, koji ne pripadaju sindikatima, glasat za laburiste, a 50 ofo
za konzervativce (D. Thompson, The Democratic Citizen [Cambridge: Cambrid-
ge University Press, 1970], str. 130). su i sami sindikati u ideolokom
oklopu. Charles Lindblom opisuje kako Sindikat rudara
nije vrio pritisak za Zakona o sigurnosti. Oni su se jednostavno
bojali za svoje zaposlenje ako se kompanije prisile na mjera sigur-
nosti povezanih s visokim trokovima. Njihovi umovi jednostavno
nisu mogli drugu alternativu tj. da mjera sigurnosti plati vlada
svojim sredstvima, dotacijama rudarskim kompanijama ili dotacijama njihovom
vlastitom sindikatu Politics and Markets, (New York: Basic Books, 1977),
str.210.
9 U tom pogledu izvadak iz djela Karla Kautskog, za kojii je Lenjin rekao
da je duboko istinit, predstavlja saetak povijesnog iskustva evropskog soci-
pokreta: Motor znanosti nije proletarijat nego inteli-
gencija: moderni socijalizam razvio se u umovima poJedinih pripadnika toga
sloja, i upravo su ga oni prenijeli intelektualno naprednijem dijelu proletarijata,
koji ga je pak unio u proletersku klasnu borbu kad su uvjeti to doputali. Tako
je; dakle, svijest neto to je u proletersku klasnu borbu uneseno
izvana, a nije izraslo spontano iznutra. Taj se dio teksta pojavio u Neue Zeitu
(1901-1902, :XX, l, br. 3, str. 79) i citirao ga je V. I. Lenjin u to da se radi?
1902, Izabrana djela u tri toma (Moskva: Pogres, 1970), str. 150.
10 C. J. Friedrich razlikuje tri primarna oblika prisile: (gruba sila
primijenjena u vojnoj akciji ili akciji policije); ekonomska (ustezanje sredstava
za ivot); i (propagandom ili karizmatskim vodstvom). Vidi Man and
His Government, (New York: McGraw-Hill, 1963), str. 168.
11 Ako mi ne stvarnost ekonomske prisile, objanjava
A. P. Wertheimer, jer ih nae konceptualne distinkcije sakrivaju, postoje i
drugi razlozi tog. pogrenog razUmijevanja. Oni koji donose pravila i pro-
vode sistem, mnogo su vidljiviji ili javuiji od ekonomske
prisile. Mi znamo tko je odgovoran za donoenje selektivnih zakona o slubi,
ali tko prisiljava obitelj da gladuje? Rasprenost ekonomskih pravila i nedo-
statak koncentracije u jasno uredima i mjestima jo vie
oteava identificiranje i razumijevanje ekonomske prisile. Oni koji pritisak
prisile no onaj ekonomske prisile posjedovat
znanja, bit u stanju artikulirati i odrediti elemente prisile i i
izvriti neku vrstu reforme. Vidi Political Coercion and Political Obligation,
450
r-
J. R. Pennock i J. W. Chapman, eds., Coercion, No mos XIV (Chicago: Aldine,
1972), str. 230-31. .
12 Zakon o siromanima iz 1834. godine, je ukinuo sve naknade za
u dobrotvornu na naj.m,anju mt
eru
i
ustanovio sistem radnih kakav je poznat u 19. stoljecu. .VIse
nije prisiljavao na rad. Prisilan rad je otada, kao nezgoda?,. nasila?-. l oz1oglase?-
sistem zakonske prisile, zamijenjen mirnim, tihim, ustraJrnm 'pntiskoI?- . gladi.
Radnik je bio slobodan ostavljen svom vlastitom sudu 1
Mogao je umirati od gladi zajedno sa svojom obitelji, mogao se priklJUCIt1. t;zv.
radnoj (u tom bi bio odvojen od obitelji) ili se mogao zaposliti u
tvornici. Tako dugo dok je ivot u radnim bio tei i mnogo vie
nego ivot radnika, cilj se postizao. Revolucija rada je
bila potpuna. Radna snaga je bila roba koju je prodavao onaj koji ju je imao,
a kupovao poslodavac po slobodno dogovorenom ugovoru. Tako je ustanovljeno
trite rada, koje je bilo nuan dio sistema laissez-faire. (E. H.
Carr, The New Society [London: Macmillan, 1951], str. 43). Vidi po-
glavlje 6, glava l A). . .
13 su stari Grci znali da prekomjerno popularan moe biti prijetnja
drutvu. Oni su institucionalizirali obranu protiv te prijetnje ostracizam.
A. Etzioni je definirao karizmu kao sposobnost aktera da izvri difuzan i in-
tenzivan utjecaj izvan normativnih orijentacija aktera (A Comparative Analysis
of Complex Organizations [New York: Free Press, 1961], str. 203). .
14 F. Parkin, Class Inequality and Political Order (New York: Pnieger, 1971),
str. 44. .
15 Vidi W. Wesolowski, The Notions of Strata and Class in Socialist So-
ciety, u A. Beteille, ed., Socialist Inequality (Harmondsworth: Penguin, 1969),
str. 143.
16 U feudalno doba dominirala je i krajem 14. Ibn
Khalud je rekao: Posjedovanje izvor je bogatstva (citirano prema S.
Ossowski, Class Structure in the Class Consciousness, [London: Routledge and
Kegan, 1963], str. 24). U kapitalizmu prevladava ekonomska pa tako
engleski sociolog T. Bottomore Bogata moe imati da
u raj no relativno mu lako za rukom da u vie savjete
ili u neki vladin odjel. On moe na druge utjecati na
ivot: stjecanjem
viim krugovima, zauzlIDaJucI Istaknutu ulogu u grupama pntIska l
savjetodavnim tijelima ... (Elites and Society, [London: Watts, 1964], str.
116).
17 Nekoliko drutveni status, pie poljski sociolog Sta-
nislaw Ossowski, i, bar u sklopu granica, ti se mogu
zamjenjivati. Nedostatak obrazovanja ili u siromanoj obi-
telji moe se nadoknaditi ekonomskom jedan nouveau riche mora biti
bogatiji od drugih ljudi u klasi na koju. pr<:tendira.; I?-0e
do stupnja biti VIsokIm drustvemm statusom ill
vanjem bogatih predaka. Kao to Holbwacks pie: !:-a de riche . ne .se
perd pas avec la richesse (str. 47). Ako... postOjI preveliki nesrazmjer IZ-
ekonomskog poloaja pojedinca i razine njegovog obrazovanja, mjerenih
normama u tad
osobnosti koji dana drustvena klasa; to na ?-JeI?ov .sta:
tus i na njegove psiholoke stavove, bez obZIra una II VIsoka pnmanJa H
upadljiv nedostatak elementarnog obrazovanja, ili dvije diplome a
zaradu jedva dovoljnu za ivot. (str. 53). .
lB Poljski marksist Adam Schaff izraava iroko miljenje kad
kae: Drutvena klasa ex definitione ne moe postojati u drutvu u.kojem je
ukinuto privatno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju. On odmah
da je stvarni problem u sferi alijenacije (Marksizam a jednostka lud.zka [Varava,
29 451
1965], citirano prema prijevodu Marksizam .i ljudska jedinka [Beograd: Nolit,
1967}, str. 167), . -
19 M. Teorijski okvir za. _klasnih promjena u socija-
1izmu({, SoclOlogl]a, 1.966, str. 5-26, CItirano sa str. 8. Marx bi rekao: Izravan
vlasnika l!.vjeta i neposrednih uvijek ot-
skrivenu osnovu CIjele drutvene strukture a time i
oblik drave({ (Kapital, svezak 3 [Beograd: Prosveta, 1977}, str. 322).
20 R. Dahrendorf, na primjer, govori o skupinama (koje na teme- .
mogu o opslunoj (koja,
pnmIenJuJucI te non;ne, l p0<;IraVajUCl. pomae
skup1fl:ama u 1 objektima (koje se podvrgavaju
pravilima . .. vladajU 1 ujiliovili slugu). On dodaje intelektualce kao
sku.pmu, IZVan strukture vladara i vladanili (Konflikt und Freiheit-
[Munchen: Piper, 1972], str. 111-12).
;1 dalje podjele na sve vie
.VIsokog 1 mzeg ranga. .. Ti novi nisu
m radnic!, ,?m oni svojim radom ne stvaraju
vrtjed!10st ali vrt jednosti kOje su stvorili drugi. Tako drutveni
razvoJ svrstava jednog pokraj drugog, kapitalista koji posjeduje i funkcionira
i koji ali n? ... tovie, on proizvodi ne-
kOJI kapltalisticke funkcije, koji stoga ne posjeduje, ali
:kao (K. Renner, Die Wirtschaft als Gesam!prozess und
dle Socm[zslerung [Berlin, 1924], str. 119 i 375; citirano po R. Dahrendorf
Class and Conflict in. [London:, and Kegan:
94 l. 84) .. konstl placene pomocnike kOJI ga postupno
zamjenjuju u njegoVIm funkcIJama({ (K. Renner Wandlungen der modernen
Gesellschaft [Wien, Wiener Volksbuchhandlung, 1953], str. 211).
22 U. :r:ac;Inici dosil!maksimum svojili prihoda u
tridesetOJ godml (kvalificrram radnicI deset godina poslije). Prihodi nakon toga
za (kod ID-IS Ofo). Godine 1966.
radmcI radili su 44 sata tjedno, cmovnicl 38 sati. (A. Giddens, The Class
Structure [New York, Harper and Row, 1973], str. 180).
28 Collin Clark Je ustanovIo ove stope nezaposlenosti skupina u
Britaniji 1931. godine:
nekvalificirani radnici
kvalificirani i polukvalificirani radnici
i
vii uredski slubenici
vlasnici i direktori
30,5%
14,4%
5,5%
5,1 10
1,3 OJa
Citirano prema W. G. Runciman, Relative Deprivation and Social ]ustice(London:
Routledge and Kegan, 1966), str. 81. .
2< istrah:ru;tj!l su koji nemaju nadzornu
mnogo zadovoljiliji radnim uVJetuna od radnika (75
%
prema 57 %).
yldi D. Katz, R. L. Ka1m, Some Recent Findings in Human Relations Research
m u G. E. Swanson, T. M. Newcomb, E. L. Haraley, eds., Readings in
Soclal Psychology (New York: Hott, 1952), str.655. _
ll5 U Engleskoj i dvije nove srednje klase glasa za kon-
zervativce, a za radikalne partije (R. Dahrendorf Class and Class Conflict
in Industrial Society [London: Routledge. and Kegan 1967} str 53) -
26 Vd ' ,..
l l Z. Bauman, Between Class and Elite (Manchester: Manchester Uni-
versity Press, 1972), str. 256.
27 R. Dahrendorf ukratko izlae rezultate istraivanja u zemlje: SAD
(R. 1949), Britaniji (R. Hogart, 1957), Zapadnoj
(H. POp!tz et al., 1957) i U francuskom dijelu vicarske (A. Willener 1957), u
svom. djelu ,!nd Class. Conflict in Industrial Society, str. 250-88. W. G.
Runcunan u svoJoJ nedavnoj studiji objavljenoj u Engleskoj, Relative
452
tion and Social Justice, dolazi do istih kao i J. Goldthrope sa su-
radnicima, bogate radnike (The Affluent Worker, vol. II, [Cam-
_bridge: Cambridge University Press, 1970], str. 39).
28 The Nature of Class Conflict, u R. Bendix i S. M. Lipset, -eds., Class
Status and Power (New York: Free :press, 1966), str. 85. .
29 U Francuskoj 41 posto visokih vojnih oficira odlazi u privredu; 1974.
30 posto privatnih bankara dolazilo je iz javne slube (p. Birnbaum et al.,
La classe dirigeante franr;aise [Vendome: Presses universitaires de France, 1978},
str. 65, 69). .
30 Godine 1950. vrhunski poslovni ljudi u SAD gotovo SU bili
sinovi poslovnih ljudi (57 Ofo), farmera (15 Ofo) i (14010).
U Britaniji, 30 ofo javnih slubenika visokog ranga u razdoblju od 1929-1950.
potjecalo je iz obitelji posjednika i koji 3 ofo populacije. U
les grands corys de I'etat u 84 ofo regrutirani iz gornje i
klase, a manje od 1 ofo iz obitelji industrijskih radnika i poljo-
pnvrednika (T. B. Bottomore, Elites and Society [London: Watts, 1969], str.
74, .. U SAD. 68 ofo :vrlo bogatih ljudi dolaze iz obitelji koje pripadaju
gornjoj klasi (C. Wnght Mills, The Power Elite [New York: Oxford Univ.
Press, 1956], str. 116). to se obitelji onih koji rade za nadnicu, one su
dale samo 3 ofo ambasadora, 5 ofo vojnih i 10 ofo viili slubenika,
manje od 12 ofo direktora poslovnih - i polovicu radnika (SuzamIe
Keller, Beyond the Ruling Class [New York: Random House, 1963], str. 312).
U Nizozemskoj jedan ili vie direktora bili suu srodstvu s u vie od
dvije javnih kompanija i u tri privatnih. Gotovo polovica
. elite u upravnim odborima, komentira J. Pen, u srodstvu je s vrhunskim
poslovnim ljudima! Srodstvo je ovdje nego na nekim udaljenim otocima
(What about Managers, u K. Rotschild, ed., Power in Economics [Harmon ds-
worth: Penguin, 1971], str. 210). . .
31 U Francuskoj samo dvije kole, I'Ecole polytechnique i I'Ecole nationale
d'administration obrazuju 24 ofo klase (1974. godine) (Birnbaum
et al., La classe dirigeante /ranr;aise, str. 125). U Britaniji; tzv. public schools
(tj. ugledne privatne kole) daju 76 ofo sudaca i Parlamenta - konzer-
vativaca, 70 ofo ambasadora, general-potpukovnika i vie od 67 ofo guvernera
'Bank of England, 66 {J/o biskupa i 64 ofo glavnih direktora u 100
nasuprot 3 0/
O
koje daje ostali dio populacije. (H. Glennester, R. Pryke,
The Contribution of the Public Schools and Oxbridge({, u J. Urryi, J. Wakeford,
eds., Power in Britain [London: HeinemamI, 1973], str. 214). Iz public schools
ti ljudi odlaze samo na dva Oxford i Cambridge. Oko 1957. godine
oko 70 ofo ministara i javnih slubenika vieg ranga bilo je kolovano u Oxfordu
ili Cambridgeu.
32 Prije drugog svjetskog rata razlika u visini studenata i
radnika bila je-od 2,5 cm u Italiji do 7,7 cm u (K. Svalastoga, Social
Differentiation [New York: McKay, 1965], str. 86).
33 U Chicagu razlika duljine ivota kod bijelaca najvie
i najnie klase bila je 10 godina 1920. i 8 godina 1940. (ibid., str. 84).
34 Sredinom ovog u Evropi je smrtnost . bila dva puta
u najnioj klasi od qne u najvioj (ibid.).
35 U Nizozemskoj je u razdoblju 1958-1959. gornjili 5 !l/o_stanovnitva dalo
45 ofo studenata i 66 ofo studentica. (Svalastoga, ibid., str. 137). U SAD 56 ofo
iz vie srednje klase s najniim kvocijentom inteligencije da
u koled, a tek 29 ofo najsposobnijili (najvieg kvocijenta inteligencije)
iz obitelji nekvalificiranili radnika da studirati na koledu. U prosje-
ku 80 ofo gornje srednje klase i 19 Ofo, odnosno 12 ofo sinova kvalificira-
nih, odnosno nekvalificiranih radnika, da u koled (J. A,:Kiilil, The
American Class Structure [New York: Rinehart, 1957}, str. 282):'U Zapadnoj
Evropi radnici su oko polovica ukupne populacije, ali samo 4-8 % od ukupnog
broja studenata iz obitelji. U Francuskoj pristup na
453
ofo sinova .l?oljoprivrednih a taj je postotak kod sinova poslovnih
ljudI 70 Ofo, a VlSe od 80 % za smove pripadnika slobodnih profesija (R. Mili-
band, The in.c"ap'italist Society [New York: Basic Books, 1969], str. 41).
36 Akcent I rjecnik engleske gornje klase je samo najupadljiviji primjer
socijalno diferenciranog jezika, koji se moe i u drugim zemljama.
. 37 Beyond the Ruling Class, str. 305.
38 G. W. Domhoff, Who Rules America (Englewood Cliffs, N. J.: Prentice -
Hall, 1967), str. 9.
P?hoda direktora korporacija od
posjedovanja lIDovme (C. W. Mills, White Collar [New York: Oxford University
Press, 1953], str. 104)
40 iz The. Practice of Socialist Democracy in .Jugoslavia,
u C. Wnght Mills, The Marxlsts (New York: Dell, 1962), str. 418. .
41 S. Ossowski, Class Structure in the Social Consciousness, (London: Rout-
ledge and Kegan, 1963, str. 116). Roy Medvedev upozorava da se kod najviih
poloaja taj raspon, i privilegije, na 1: 100 (Let
History Judge (London: Spokesman Books, 1976), str. 540.
l!-. ra.ta Harvardsko poduzelo je sistematsko
sovjetskih lse!Jenih Oko 40 % dobrovoljno je napustilo
Sovjetski Savez. Samo Je 28 ofo pripadnika inteligencije pokazivalo neprija-
teljstvo prema sovjetskom reimu; taj je postotak kod kvalificiranih radnika bio
45
0
/?! a .58 ofo .. i. seljaka. Prije svega razlozi za
oSJecanJe bili su poliCIjski teror l osobno nezadovoljstvo poslom
(J. C. H.,uman in Politics [New York: Wiley, 1963], str. 20).
9. 1e s::zeo i ... Prema miljenju radnika
l .kao klasa u Sovjetskom Savezu,
a po lllislJenJu mteligencIJe l cmovnika kao naJstetnlja klasa pojavila se
klasa (Power and Privilege [New York: McGraw-Hill, 1966], str. 423). Alex
da, jasna i n,:manualne slojeve, ne
uocavaJu se IZrazite razlike, sto on pnplSUJe UlSkoJ klasnOj svijesti. Ali funda-
mentalno odvajanje postoji i partije. Za te dvije kate-
gorije, tenninologija prihvatila je dvije posebne partiinye i
bespartiinye. Sto se partijskih slubenika, postojala je doslovna jednoglas-
predstavljajl! je primila vie nego to joj pripada,
kOJa lIDa mteres u konfliktima s drugim klasama i koja im je nanijela najvie
zla (ibid., str. 105).
43 M. Haraszti, A in a Worker's State (Hannondsworth, Penguin,
1977), str. 175. HarasztiJeva opservacija o drutvenoj polarizaciji na oni i mi
nije sociolokim istraivanjem. njezina vjero-
dostOJnost Je dokazana na najautoritativniji on je odmah uhapen i osu-
a zabranjeno je i objavljivanje njegovog rukopisa.
44 Citirano po R. Dobsonu, Social Status and Inequality of Access to
Ed.ucation in the SSSR, u J. Karabel, A. H. Halsey, Power and Ideology
zn EducatlOn (New York: Oxford University Press, 1977), str. 254--75, osob1to
str. 256.
45 Citirano po S. M. Lipset, R. B. Dobson, Social Stratification and Socio-
logy in the Soviet Union, Survey, 3/1973, 114--85, str. 164. Podaci- se odnose
na 1963: g0cI!-?e i preuzeti su iz V:, N. ubkin, Molodjo vstupaiet
v ZlZUJ, Voprosy fz/OSO/il, 1965. Druga proucavanja upozoravaju na raspon
obrazovnih prve i skupine koji se 1 : 16
do .1 : (LIpset-Dobson, str. 166). Na osnovi opsenih empirijskih istraivanja,
sovletski S?ClOlog O. I. karatan Obrazovna razina pojedinca na
po.c,:tku. nJegov.e a1.1:ivnosti u velikoj je mjeri predetenninirana obitelji
kOJOJ pnpada, l to lIDa utjecaja na distribuciju nove radne snage
drutveno-profesionalnim skupinama. Vidi Social Ties and Social Mo-
bility, u M. W. A. Fisher, ed.,. Social Stratijication and Mobility in
the USSR, (White Plams, N. Y.: International Arts and Sciences Press, 1973),
454
I
I
I
I
I
\
str. 317, prvi put objavljeno u karatan: Problemi socialnoi strukturi
klasa (Moskva: Mysl', 1970). .
46 Dobson, Social Status and Inequality.
47 U Sovjetskom Savezu taj se sistem naziva direktorat Ministarstva
zdravlja. Pripadnici drugih birokracija uivaju privilegije. U SAD, na
primjer, bolnica Walter Reed u Washingtonu, D. C., rezervirana je za visoke
annijske i vladine slubenike. Direktori dobivaju izdane povlastice, kao to
su za odmor, gdje se primaju poslovni partneri, privatne
avione, dobivaju otvoreni i opcije na burzama.
48 se da su one pet do osam puta od stipendija u ko-
lama International Encyclopedia oj the Social Sciences (New York: Macmillan,
1966) vol. 2, str. 212.
49 R. A. Medvedev, Let History Judge, str. 540.
50 u. drutvu su direktori kompanija,
kOJe se u SAD tretIra s de1ikatnoscu. Ch. Lindblom, Politics and Markets,
(New York: Basic Books, 1977), str. 225.
51 M. Matthews, Privilege in the Soviet Union, (London: Allen & Unwin,
1978), str. 54.
52 K. Svalagastaga navodi usporedbu prestia zanimanja u Dan-
skoj i Poljskoj. U Poljskoj kvalificirana manua1na zanimanja uivaju
mnogo ugled. (Social Differentiation, str. 25). A. Sarapata ugled
zanimanja u Poljskoj i te u Poljskoj prije rata i ezdesetih godina
,i ustanovljuje da u oba dolazi do poboljanja poloaja kvalificiranih
manuaInih radnika i do pogoranja poloaja radnika bijelih ovratn.ika. Knjigo-
je u rangiran iznad kvalificiranog radnika, a ispod kvalifici-
ranog radnika u Poljskoj. (Stratifikacija i socijalna mobilnost, u J. Szczepanski,
ed., Empirijska sociologija u Poljskoj [Varava: Poljska znanstvena
1966, str. 38, 43]). Ispitivanje 2146 sovjetskilI osoba koje su raseljene nakon
II svjetskog rata pokazalo je da su radnici kotira1i vie u Sovjetskom Savezu, a
nie u SAD, Ujedinjenom Kraljevstvu i Novom Zelandu, a seljaci su bez iznimke
kotirali nie (A. Inkeles i P. H. Rossi, National Comparisons of Occupational
Prestige, American Journal of Sociology, 1956, no. 4, str. 324--39, posebno
str. 334).
53 M. Yanovitch, Social and Economic Inequality in the Soviet Union, (Lon-
don: Robertson, 1977), str. 30.
54 smo spomenuli neprijateljske radnika i pripadnika
inteligencije koje gaje osobe raseljene iz Sovjetskog Saveza. Poljski sociolozi
su ustanovili da dio njilIovih ispitanika razlikuje tri klase: seljake,
radnike i inteligenciju (D'. Lane, The End of Equality [Hanrmondworth: Penguin,
1971], str. 103.
55 U SSSR-u to je 14,5 %, a u SAD 7,8 %. Podaci nisu potpuno usporedivi
i pristrani su u korist SSSR-a (S. Miller, Comparative Social Mobility, Current
Sociology, 1960, 1-89, posebno str. 37).
56 16 od 47 Federalnog ministarskog u 1966. godini bili su
porijekla. Od 27 Politbiro a u razdoblju od 1917-1951. i od
21 Prezidijuma Partije u razdoblju od 1960-1971. godine, 8, odnosno
9 bili su sinovi manuaInih radnika. (Lane, The End of Equality str. 123, 126)
Od svih predsjednika i vlade u razdoblju od 1789-1934,
samo 5 ofo je bilo iz obitelji, 38 ofo iz farmerskih a je, 58 Ofo,
odgojena u obiteljima poslovnih ljudi i sovjetski
rukovodioci najvie iz proleterskih, odnosno obitelji, a amc-
iz obitelji gornje srednje i srednje klase (Z. Brzezinsky, S. Huntigton,
Political Power: (USA/SSSR, [New York: Viking, 1964], str. 135, 134). U ved-
skoj u razdoblju od 1960-1976. 39 ofo vlade bilo je pori-
jekla (W. Korpi, The Working Class in Welfare Capitalism [London: Rout-
ledge & Kegan, 1978], str. 106).
455
57 Ne postoje izravne usporedbe, no se moe izvesti neizravno.
Jedp.o komparativno istraivanje ustanovilo je da je' mua
u odnosu prema eni to to je vii njegov socijalni 'status. Ako se sastavi
ip.deks kojim bi se mogla mjeriti ta u njegova vrijednost
iznositi 6,0' za poduzetnike, a 4,6 za kvalificirane radnike. U Jugoslaviji taj
odnos mua' i njegovog statusa (mjereno obrazovanjem) upravo
obrnut. Vidi KarlO. Hondrich, Theorie der HerrscJiaft (Frankfurt: Suhrkanip,
1973); str. 165-67.
5B Lane, The End of Equality, str. 88, 89.
__ ', 59 M. Yanowitch, Social and Economic Inequality, str. 106.
j R.Aron, Social Structure and the Ruling Class, British, Journal of
SocIOlogy, 1950, 1-16, 126-43, citirano sa str. 8, 9, 131, 132 i 137.
61 M. Teorijski okvir za klasnih promjena u socija-
lizmu, Sociologija, 1966,5-26, posebno str. 14.
. Deutscher na gotovo isti Birokrati uivaju vlast
1 no oni ne mogu akunIulirati kapital, investirati ga
u konst SVOJih nasljednika: oni ne mogu produiti ni' sebe ni svoju obitelj.
Do danas, birokracija u Sovjetskom Savezu nije uspjela vlastiti socijalni,
ekonomski i psiholoki identitet koji bi dopustio da je nazovemo novom kla-
som ... Ona uvijek iznova mora priznavati da upravlja industrijom i financi-
jatr?-a u k?rist. t;lacije, u ime radnika. da su privilegirani, sovjetski direk-
ton moraju bItI na oprezu ... Oni se razvijaju na apatiji radnika koji su im do
da vode dravu u njihovo ime. No, to je zavisan poloaj, neuspo-
redivo manje stabilan od onog tradiCijom, vlasnitvom i zakonom
(Roots of Bureaucracy, u R. Miliband, J. Saville, eds; The Socialist Register
1969, [London: Merlin Press, 1969], str. 25-26). su korektno nave-
ali nisu dobro Direktor u kapitalizmu upravlja u
une nekoga, u ime Potomci glavnu vrijednost sistema
u kapitalizmu je to ,bogatstvo, u etatizmu poloaj. Poloaj direktora
etatizmu jedva da je zavisniji od poloaja direktora u kapitalizmu, on je
onim to sam nazvao teolokim socijalizmom (poglavlje 2, glava m.
63 Dravni aparat predstavlja novu klasu. Kao kolektivni vlasnik
za proizvodnju ,zapoljaya radnu snagu i eksploatira je ... U eta-
tistickom drutvu ... vladajuca klasa Je kolektivni vlasnik sredstava za proizvod-
nju, i tako je dio vika vrijednosti, koji njegovi prisvajaju za osobnu
potronju, njihovim statusom u dravnoj hijerarhiji mit
soci.ializma, Praxis, 33-34). je stav Milovana koji smatra
da Je nova klasa pOSJedrucka klasa (The New Class [London: Allen and Unwin,
1966], ,str. 33-34). je 1921. godine opoziCija izrazila miljenje
da sovjetska birokracija postaje nova klasa koja eksploatira i radnike
i seljake. Bruno Rizzi je formulirao objanjenje kolektivnog vlasnitva. U svojoj
knjizi La bureaucratisation du monde, objavljenoj u Parizu 1939. godine i
odmah zaplijenjenoj i unitenoj, Rizzi navodi da u sovjetskom drutvu eksploa-
izravno - to to kapitalisti
preko drave koja
pnsvaJa CIjeli drutveru VISak vnJednosti 1 distribUIra ga funkcionarima
(s.tr. 31, 47, 48, 65, 103). Do te ideje je u samostalno
doao Rudolf, Bahro koji je napisao da su partija, drava i visoki poslovni
funkcionari postavljeni prema izravnim a mase
su pak. s koncentriranim dravnim vlasnitvom (Die Alternative,
zur Krztik des real existierenden Sozialismus, (Kom: Europiiische Verlaganstalt
1977), str. 284--85. Vidi jugoslavenski prijevod, R. Bahro, Alternativa (Zagreb;
Globus, 1982). da je Ba1rro odmah zatvoren, vlada je nenamjerno
priznala da je bio u _pravu. '
64 On, da je u uvjetima modernog kapitalizma od
razmatranje diferencijalne distribucije vlasti, a ne vlasnitva, kao
456
, osnove fonniranja klasa (Class and Class Conflict in Industrial Society, Stan-
ford: Stanford University Press, 1959). '
65 Gaetano Mosca je to vrlo jasno Vidio jo i896.,gociitle: ... Sve
klase tee da postanu nasljedne u stvarnosti, ako ne i po zakonu. Bogatstvo
i vrijednosti u se obiteljima Iako -odravaju moralnom tra-
dicijom i za mjesta - navika; i u
nom opsegu sp,osobnost za bavljenje tim poslovima' - mriogo se spremnije
kad ih se donekle pozna jo iz :djetinjstva. i kad akademske titule,
znanstveno usavravanje i posebne sposobnosti, provjerene testovima i ispitima,
otvore put javnim poloajima, 'ne uklanja se ona posebna prednost
pojedinaca koju Francuzi nazivaju positions deja prises (The Ruling Class,
citirano iz A; Pizzorno, ed., Political SoCiology, [penguin, 1971], str. 105-6).
Kenneth- BouIding smatra: Pretpostavljase da klasna mobilnost u nekim
zemljama moe biti i manja od one u
fIuidnijim zemljama, jednostavno stoga to obi-
teljskog, statusa, prolosti i tradicije moe biti trulogo u
ivomog obrasca pojedinca, nego akcija, obveznica i gotovine (The
Dynamics of World Distribution, u M. Pfaff, Grenzen der Umverteilung,
Vol. 1, [Berlin: Duncker & Humbolt, 1978], 17-32, citirano sa str. 24).
66 Jedno istraivanje o planovima za zanimanje kolske djece u
Novosibirskom okrugu u razdoblju 1962-1963. pokazalo je da 71 OJa djece pori-
jeklom iz obitelji koje pripadaju inteligenciji namjerava postati
(tj. inteligencijom) a ni jedno od djece nije gajilo istu nadu (M. Matt-
hews, Class and Society in Soviet Russia [New York: Walker, 1972], str; 263).
67 S. Ch. Kolm, Les elections sont-elles la democratie? (paris: Cerf, 1977),
str. 12. -
68 Staljinova Svetlana prua ilustraciju tog pravila. Ona se
najprije zaljubila u idova koji je radio na filmu pod imenom Kapler. On je
odmah bio uhapen i poslan u logor. Staljin je bio bijesan. najvie ga
je to je Kapler bio idov{{, primijetila je Staljinova Zatim,
kad je bila studentica, Svetlana se udala za jednog idovskog studenta. Otac
se sloio, pod uvjetom da ga nikad ne susreme. Tek kad se Svetlana drugi put
udala, za sina broj dva u sovjetskoj hijerarhiji, dllnova, otac je bio
zadovoljan. Svetlana navodi da se on uvijek nadao da bi se dvije obitelji
mogle jednog dana spojiti brakom (Svetlana Alelujeva, Letters to a Friend
[London: Hutchinson, 1967], str. 193 i 203).
69 Dobru analizu rada elime partijske kole nalazimo u autpbiografskoj
knjizi Wolfganga Leonharda, Child of Revolution (London: Collins, 1957). On
opisuje kolu Kominterne koju je i sam
70 O. G. Brim, S. Wheeler, Socialization after Childhood (New York: Wiley,
1966), str. 3. .
71 A. Nove, Is there a Ruling Class in the USSR? Soviet Studies, 1975,
no. 4, str,. 615-:-38, citirano sa str. 635. Sam je Nove bio spreman
sloj se moda moe formalno definirati kao sve one osobe koje zauzimaju
poloaje dovoljno vane da budu kao takve objavljene u nomenklaturi Central-
nog komiteta, tj. osobe koje su u nomenklaturi (str. 615).
72 Citirano po R. Ba1rro, Die- Alternative (Kom: Europiiische VerIagsanstalt,
1977) str. 207. Vidi R. Bahro, Alternativa (Zagreb: Globus, 1982). '
73 mi se da se sistem zemalja pribliava
stom tipu 'elite tj. skupini koja se, doavi do podrke
ili pasivnog slaganja klasa stanovnitva, odrava na vlasti uglavnom
organizirane manjine konfrontirane s neorganiziranom ...
(T. B. Bottomore, Elites and Society [London: Watts, 1964], str. 37).
74 Tu krutost lijepo ilustrira koju Solenjicin o sebi. _ Kad je
uhapen i u skupini u Moskvu, inzistirao je da mu prtljagu nose nje-
govi kolege zatvorenici, i to su prihvatili, i zatvorenici, i policija, jer on je
457
\
bio oficir. U to vrijeme, bilo je nezamislivo da se prigovori takvom njegovom
stavu. Jer, sasvim on je bio oficir! (Archipelag GULAG, str. 175).
75 Charles Bettelheim i Paul Sweezy govore o dravnoj buroaziji, to se
Vidi Sweezy, Toward a Program of Studies of the Transition
to Socialism, Monthly Review, 1972, 9, 1-13, posebno str. 6: Ona (dravna
buroazija) ne vlada privatnog vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju,
kao u drutvu, nego zauzimanjem poloaja na kojima se donose
odluke, u partiji, dravi i privredi; i ona je klasa a ne tek sloj, jer njeni sinovi
i imaju mnogo bolje prilike zauzimanja istih poloaja nego djeca
ostalog dijela stanovnitva.
76 Osim dobro poznatog Agitpropa i strogo kontroliranih masovnih medija,
uvjeravanje se provodi preko aktivista partije i njene omla-
dinske organizacije). K. W. Deutsch procjenjuje da u Sovjetskom Savezu ima:
tri puta vie aktivista nego u razVijenim zemljama
(9 ofo u odnosu prema 3 0/o od ukupne popUlacije). Vidi njegovo djelo Politics
and Government (Boston: Houghton Mifflin, 1970) str. 48 i 50.
77 Svakoj pokornosti korijen je u strahu ... (Russell, Power, str. 14).
POGLAVLJE 4
1 P. Freire, Pedagogy of the Oppressed (Harmondsworth: Penguin, 1973),
str. 70, 96.
2 Vidi G. Man and Freedom, u E. Fromm, ed., Socialist Huma-
nism (New York: Doubleday, 1965), str. 273. Praksa je donekle nedefiniran
koncept, kojem autori pridaju U osnovi, njeno je
ili deskriptivno ili normativno. U prvom praksa spe-
ljudske aktivnosti, od kojih je najvanija rad, a ostale umjet-
stvaralatvo i razmiljanje. Normativno najpotpunije je razradio
M. koji predlae ovu definiciju: Praksa je ljudska aktivnost u kojoj
ostvaruje optimalne svojeg aktivnost koja je stoga sama
sebi cilj, a ne samo sredstvo postizavanja nekog drugog cilja (Dialectic To-
day, u M. i G. eds., Praxis [London: Reidel, 1979], str.
3-34, citirano sa str. 27; vidi njegovu knjigu From Affluence to
Praxis [Ann Arbor: University of Michigan Press, 1974], str. 664-67).
3 E. Fromm, Marx's Concept of Man (New York: Frederick Ungar, 1964),
str. 47.
4 M. From Affluence to Praxis, str. 75.
5 Ibid., str. 12.
6 G. Filozofija i marksizam (Zagreb: Mladost, 1965). U jednoj ka-
snijoj knjizi, tvrdi da je alijenacija filozofski koncept. On
upozorava na jednu zanimljivu prevladavanja dihotomije
normativnog i pozitivnog. je ne samo ono to jest nego
ono to moe i treba da bude. Ali nije zbroj od 'jest' i 'treba', on je
netko u biti, i upravo za to carstvo 'biti' (koje prethodi rascjepu na carstvo
i carstvo vrijednosti) upotrebljavaju se pojmovi
To su samo dva pojmovima koji nam slue da filozofski analiziramo
kao slobodno (Filozofija i revolucija [Zagreb:
Naprijed, 1973], str. 97).
7 Vidi A. Schaff, Marksizam i ljudska jedinka (Beograd: Nolit, 1967), str.
98-102 (originalno poljsko izdanje: Marksism a jednostka ljudzka, Varava,
1965).
8 R. Dahrendorf, Essays in the Theory of Society (London: Routledge and
Kegan Paul, 1968), str. 13.
9 U prije citiranom istraivanju o radnicima u automobilskoj indu-
stiriji Ely Chinoy da radnici svojim neprekidnim primjedbama da
napustiti posao u stvari nastoje odrati iluziju da se jo bore, iako. .. kad ih
458
se pritisne, priznaju da tako neto nikada ne bi (Smelser, ed., Readings
on Economic Sociology, str. 45). '.
_ 10 K. Marx, Ekonomski i filozofski rukopisi iz 1844. godine (Beograd: Pro-
sveta, 1972), str. 120. Robert Blauner smatra da je zavrna tvrdnja iz tog citata
opovrgnuta i iskustvom i istraivanjem, te da puka ih potreba za dje-
lovanjem, za drutvenim odnosom i za nekim statusnim identitetom u
drutvu zadrava na poslu, kad su ekonomski slobodni da se povuku, i ne-
kvalificirane radnike (Alienation and Freedom [Chicago: University of Chi-
cago Press, 1964], str. 31). Istina je da je socijalna izolacija gora od
rada, ali ovdje nije o tome. prinuda potrebu za strogim
nadzorom da bi se iz radnika rad. .
11 M. Haraszti, A Worker in a Worker's State (Harmondsworth: Penguin,
1972), str. 53.
12 Vidi B. 011man, Alienation (Cambridge: Cambridge University Press,
1971), str. 133.
13 Marx, Ekonomski i filozofski rukopisi, str. 218.
14 Ibid.
15 K. Marx, Sveta porodica (Beograd: Prosveta, 1968), str. 31.
16 Taj uvjet podrazumijeva da je pogreno pojednostavljeno da
obilje robe nuno idokinuti alijenaciju. Tako sovjetskL filozof Oiserman
tvrdi: llU drutvu u kojem je obilje materijalnih predmeta svima
na raspolaganjU, stvari vladati (l>Alienation and the Indi-
vidual u H. Aptheker, Marxism and Alienation, [New York: Humanities Press,
1965], str. 149). Ako hijerarhija ostane, alijenacija nestati. Partija i drava
su stvari, proizvodi ljudske prakse, i one mogu vladati
17 G. Lukacs, Geschichte und Klassenbewusstsein (Berlin: Malik, 1923).
Vidi osobito poglavlje Fenomen reifikacije.
18 Israel, Alienation, str. 59-60.
19 M. llThe Problem of Reification and Verstehen - Erkliiren
Controversy, Acta Sociologica, 1972, 15, 27-38, posebno str. 27.
20 K. Marx, Beda filozofije (Beograd: Prosveta, 1974), str. 57.
21 K. Marx i F. Engels, ideologija (Beograd: Kultura, 1964), str.
257-58.
22 E. Fromm, Revolucija nade (Beograd: Grafos, 1978), str. 92.
23 K. Marx, Das Kapital (Hamburg, 1867), poglavlje 1, odjeljak D.
24 (London: Routledge and Kegan Paul, 1960). Knjiga ekono-
mista Miltona Friedmana, Capitalism and Freedom (Chicago: University of
Chicago Press, 1962) jednako bi dobro posluila, isto kao i svaka knjiga o
buroaskoj slobodi.
25 tovie, kad su ti reci bili napisani, Hayeku je dodijeljena Nobelova
nagrada.
26 Hayek, Constitution of Liberty, str. 120.
27 Ibid., str. 121.
28 Engleski liberalni ekonomist Lionel Robbins izrazio je istu ideju na
ovaj Jedini smisao koji ekonomist moe pridruiti pojmu eksploatacije
rada je opisivanje onoga to se kad se skupini konkurentskih radillka
suprotstavi jedan kupac (The Economic of Class Conflict
and Other Essays in Political Economy [London: Macmillan, 1939], str. 8).
Reificirani um, oduevljen tritem, ne moe shvatiti da sam sukob radnika i
kupca podrazumijeva eksploataciju.
29 Hayek, Constitution of Liberty, str. 120.
30 Ibid., str. 134-35.
31 Ibid., str. 269.
32 Ibid., str. 273.
33 Ibid., str. 299.
34 Ibid., str. 140.
459
35 F. A. von Hayek, Law, Legislation and Liberty, vol. 2 (London: Rout-
ledge and Kegan Paul, 1979), str. 64-65, 83, i 96.
36 Herbert Marcuse, One Dimensional Mem (Boston: Beacon Press, 1964).
37 W. Weisskopf, Alienation and Economics (New York: B. P. Dutton, 1971),
str. 190. . .
38 S. M. Lipset, Social li International Em:yclopedia of the S09ial
Sciences (New York: Macmillan, 1968); str. 304.
39 K. Marx i F. Engels, Der historische Materialismus Fruhschriften (Leipzig,
1932); prema engleskom prijevodu K. Mannheima u Freedom, Power and
Democratic Planning (New York: Oxford University Press, 1950), str. 238.
40 B. Horvat, Ekonomska teorija planske privrede (Beograd: Kultura, 1961),
str. 107. _
41 M. The Problem of Alienation, str. 29.
42 Prije nekoliko godina objavljen je okantan podatak da u dravi New
York svaka dvadeseta osoba moe da za svog ivota
vrijeme provesti u duevnoj bolnici ... (R. E. L. Faris, Contemporary and
Prospective Social Disorganization, u A. i E. Etzioni, eds., Social Change [New
York: Basic Books, 1964], str. 414). i kad alijenacija ne stvara neurozu, u
joj smislu nalikuje: ne mora biti svjestan svoje mentalne
bolesti; alijenirana osoba nije svjesna svoje dehumanizirane egzistencije.
43 Israel, Alienation, str. 32.
44 Iz H. Apllieker, ed., Marxism and Alienation (New York: Humanities
Press, 1965), str. 139. .
45 E. Fromm, The Application of Humanist Psychoanalysis to Marx's
Theory, u E. Fromm, ed., Socialist Humanism (New York: Doubleday, 1966),
str. 236.
46 Ibid., str. 231.
47 Kao legendarni jugoslavenski partizan i kauboj koji pucaju u
bandita na filmskom ekranu.
48 M. Fritzhand, Marx's Ideal- of Man, u Fronim, Socialist Humanism,
str. 172-73.
49 Ibid., str, 180.
50 E. Fromm, Let Man Prevail (New York: Socialist Party, 1967), str. 14.
51 D. Riesman, The Lonely Crowd (New Haven: Yale University Press,
1961).
52 Dvije su spomenute u ovim biljekama. Druge dvije su The Sane
. Society (New York: Reinhart, .1955) i Escape from Freedom (New York:
Reinhart, 1941). [Jugoslavenska izdanja: Zdravo drutvo (Beograd: Rad, 1963) i
Bijeg od slobode (Beograd: Nolit, 1978)]._
53 Jedva je potrebno istaknuti da marksizam-lenjinizam iz partijskih traktata
nema nikakve veze s marksizmom, a vrlo malo s lenjinizmom.
54 Zimski filozofski susreti, Tara 1972, Filozofija, 1972, br. 1, snimljena
.diskusija, str. 73. Za analizu autoritarne osobe u drutvu, koju
Svetozar naziva tipom vidi njegovu
knjigu ideala i stvarnosti (Beograd: Prosveta, 1969), str. 163-68.
55 To je i eksperimentalno dokazano u laboratorijskim uvjetima. U
svojeg izvjetaja, voditelj eksperimenta postavlja pitanje. Ako
je u ovom istraivanju anonimni eksperimentator mogao s uspjehom narediti
odraslim ljudima da podjarme jednog pedesetogodinjaka i da na njegove
prosvjede ele1.'trookovima, moemo zamisliti to sve vlada sa svojom
mnogo i ugledom moe narediti svojim podanicima (S. Milgram,
Some Conditions of Obedienee and Disobedience to Authority, u E. Laumann
et al., eds., The Logic of Social Hierarchies [Chicago: Markham, 1971], str.
465-66).
56 Jedan moj prijatelj posjetio je povijesni muzej u Moskvi kao jugo-
slavenske delegacije. Kroz muzej ga je vodio direktor muzeja. Na jednom
mjestu vidio je poznatu sliku prve sovjetske vlade, na kojoj nije bilo
460
Trockog. Da li je cijela vlada pitao je moj prijatelj.- Da, glasio je
odgovor. Zar nije Trocki bio njen Da, bio je, odgovori direktor. A
zato onda nije ovdje? zanimalo je gosta. Uz smijeak, od-
govori: Tovari B., vy opportunist.
57 Kad su u studenome 1956. ruske trupe uguile pobunu u premi-
jer Imre Nagy i nekoliko njegove vlade sklonili su. se. u
ambasadu u Budimpeti. Sporazum koji je potpisala nova vlada Jam--
je Nagy ju i njegovim drugovima sigurnost. Napustili su ambasadu i odmah .
su ih otele ruske trupe. Nagy je uskoro pogubljen. Jugoslavenski ambasador u
Moskvi uloio je protest da je svjetsko javno mnijenje
pateno. je odgovorio da bi i on bio to isto, a zatim Je ukono
ambasadora to se poziva na svjetsko mnijenje jer komunisti imaju
klasne, kriterije o takvim stvarima (V. Moskovske godine [Zagreb:
,Liber, 1977], str. 463-64). Machiavelli bi se sloio s tom izjavom, ali ne bi
tvrdio da je to za dobro radnika. .
58 U tvornici mi se koristi u koje na zanimljiv odudara od '"
te zamjenice. Ta mala koja priziva ideju zajednitva. i
bliskosti poprima u ustima efova sjenku upozorenja i distinktivnu oznaku kOJa
ih od ostalih ... 'Mi smo zacrtali! kao na cilj' ili ' ... mi smo ...
mi smo postigli ... mi nastojimo .. .' (Haraszti, A Worker in a Worker's State,_
str. 72).
59 P. Vranicki, Socialism and the Problem of AlieQ,ation, u Froinm,
Socialist Humanism, str. 303.
60 Kao u onim vicarsldm gradovima gdje samo obitelji iz istog.
poreskog razreda pleu jedni s drugima (M. Weber, Class, Status, Party, u
Laumann et al., Social Hierarchies, str. 74). .
61 H. Marcuse, An Essay on Liberation (Hannonsworth: Penguin, 1972),
str. 14.
POGLAVIJE 5
1 Citat dolazi iz Uvoda u Marxovu knjigu Klasne borbe u Francuskoj
(BeO!ITad: Kultura, 1949, str.24-25) i napisan je 1985. godine. U tom tekstu
Engels prua podatke dragocjene za miljenja svojeg prijatelja
i svojeg vlastitog. O njihovim u vezi s revolucijom 1848. Engels je
pisao: Povijest je pokazala da ni mi, ni svi oni koji su mislili, nismo
bili u pravu. Ona je jasno pokazala da stanje ekonomskog razvoja na kontinentu
tada jo ni izdaleka nije bilo zrelo za uklanjanje proizvodnje; ona
je to pokazala ekonomskom revolucijom koja je nakon 1848. zahvatila cijeli
kontinent ... sve to na osnovi, koja je 1848. bila, dakle, jo vrlo
sposobna da se iri (str. 12). U nastavku Engels kae da su se uvjeti borbe iz
temelja izmijenili. Pobuna starog stila, borba na barikadama, koja. je do
1848. svuda znatno je zastarjela (str. 18). Prema njegovu
miljenju, radnici preobrazili su pravo glasa od sredstva zavara-
vanja u instrument A to je dovelo do potpuno novog
borbe proletarijata. 1 tako se dogodilo da su se buroazija i vlada
bojati legalnog djelovanja partije mnogo vie nego onog ilegalnog. Oni
se vie boje jQ:bornog uspjeha nego uspjeha u pobuni (str. 18). .
2 Jedino su srpski socijaldemokrati, ruski socijalisti i irski sindikalni kongres
prkosili buroaskom patriotizmu. Isto vrijedi i za partiju Amerike i
Talijansku partiju (Sjedinjene Drave i Italija, dvije su zemlje koje
su kasnije ule u rat).
3 G. D. H. Cole. A Short History of the British Working Class Movement
1789-1947 (London: Allen and Unwin, 1938), poglavlje 6, odjeljci 3, 4.
4 A. Austin, The Labor Story: A Popular History of American Labor
(1786-1949) New York: Coward-McCann, 1969), poglavlje 4. Vidi dobru
461
studiju o Fourieru, O. Charles Fourier (Ni: Univerzitet u Niu,
1971).
5 S. Vidalenc, Louis Blanc (1811-1882) (paris: Presses universitaires de
France, 1948), str. 37.
6 Ibid., str. 38-39.
7 G. D. H. Cole, Socialist Thought (London: Macmillan, 1953) vol. I: Th(J
Forerunners 1789-1850, str. 177-78.
8 Citirano u R. L. Drava kao federacija komuna (Beograd: In-
stitut za pokret, 1969), str. 96.
9 Proudhonov sindrom - neznanje i uobraenost - se u
povijesti misli, pa stoga zasluuje dodatnu procjenu. o
Proudhonovoj ekonomici, Joseph Schumpeter je A za njegovu ekonomi-
ku zainteresirani smo samo zato jer ona prua izvrstan primjer onog rezo-
niranja koje je alosno u znanosti bez prestia: rezoniranja koje dolazi,
zbog potpune n(!Sposobnosti da se analizira, tj. da se rukuje instrumentima
ekonomske teorije, do rezultata koji su nedvojbeno besmisleni i kao takvi od
. autora potpuno priznati. Ali autor, Umjesto da iz toga da je neto pogre-
no u njegovim metodama, da mora biti neto pogreno s predmetima
njegova istraivanja, tako da se njegove greke s pouzdanjem iznose
kao rezultati... On je, ostalim, bio nesposoban da prui prihvatljivu
teoriju trine vrijednosti. Ali on nije 'Ja sam budala', nego 'Vri-
jednost je luda' (la valeur est folle) (Povijest ekonomske analize (Zagreb:
Ipformator, 1975), str. 379-80). Da bismo ispravno procijenili Proudhonovu
sloenu dobro je znati da je imao i neke reakcio-
narne stavove, kao na primjer antisemitizam i simpatije prema Jugu u pogledu
ropstva; ene je smatrao inferiornim a nejednakosti
rasama uro
10 Cole, Socialist Thought, vol. I, str. 202.
11 William Morris, News from Nowhere or an Epoch of Rest, Being Some
Chapters from a Utopian Romance (London: Reeves and Turner, 1891). Vidi
G. D. H. Cole, Socialist Though t (London: Macmillan, 1957), vol. ll:
Marxism and Anarchism, str. 420.
12 G. D. H. Cole, Socialist Though t (London: Macmillan, 1967), vol. ill:
The Second International, str. 565, 863.
13 G. Lichtheim, The Origins of Socialism (London: Weidenfeld and Ni-
coison, 1969), str. 53, 56, 122, 219.
14 socijaldemokratske partije su se stvarati jo dok je
Marx bio iv i uskoro su osnovane u evropskih zemalja: 1869. u Nje-
1879. u panjolskoj je bio Pablo Iglesias) i Danskoj; 1882.
u Francuskoj (parti uovrier Julesa Guedesa); 1883-84. u Britaniji
(Hyndmanova Social Democratic Federation); 1883. u Rusiji (plehanovljeva i
Axelrodova grupa Emancipacija rada); 1887. u Norvekoj; 1888. u Austriji i
vicarskoj; 1889. u vedskoj i Nizozemskoj (Socijaldemokratski savez); 1892. u
Italiji, Poljskoj, Finskoj i Bugarskoj; 1903. u Srbiji, itd. Nakon toga su se
osnivati i u izvanevropskim zemljama.
15 Za podrobniju analizu, vidi B. Horvat, Ogled. o jugoslavenskom drutvu
(Zagreb: Mladost, 1969), poglavlje 9: Marx i Engels o ekono-
miji.
16 .. Cole, Socialist Thought, vol. II, str. 202-4.
17 U skladu s tim, sindikalizam- ili anarhosindikalizam - postao je
u klase izraz kojim se izraava prezir. Zanimljivo je napo-
menuti da protivnici samoupravljanja redovito koriste taj izraz kako bi
- i omalovaili - one koji ga podravaju, iako potonji nemaju nikakve veze sa
sindikalizmom.
18 Citirano u Cole, Socialist Thought, vol; ill, str. 347.
462
19 Dokument su pripremili postdiplomci Centralnog koleda (Cen-
tral Labor College). Njega su osnovali 1909. godine disidentski
studenti i profesori odvojivi se od Rusk:inovog koleda.
- 20 G. D. H. Cole, Guild Socialism Re-Stated (London: L. Parsons, 1920),
str. 13.
21 Ibid., str. 46.
22 Ibid., str. 136-37.
23 N. Carpenter, GuiZd Socialism: An Historical and Critical Analysis (New
York: D. Appleton, 1922), str. 205.
24 taj razvoj nekoliko godina poslije, G. D. H. Cole je
>lDolaskom krize, zahtjev za kontrolom, iako je ostao
i industrijskih programa u koje se prije ugurao, prestaje
postojati u neposrednoj politici sindikata. Sindikati su se borili ne da bl postigli
nove uspjehe, nego da bi zadrali osvojene pozicije, i
vijedati im politiku koja u ekonomskim uVJetuna ?Ije !IDala
vih izgleda za uspjeh. Gildski socijalizam je doveden u sumnjU ne zato Jer Je
Nacionalna gilda posustala, nego zato jer vie nije bio ni od kakve
vanosti za neposrednu situaciju s kojom su se klase morale
U to vrijeme Cole je postao vrlo u pogledu
ideja gildskog socijalizma: Dobro je biti slobodan, tvrdio s.am, l stoga IJ?dl
trebaju biti slobodni, htjeli oni to ili ne. To tvrdim i sada; a1!. sam doktrinu
znao tjerati do koji danas ne mogu poslUZIti kao. za
politike. Ljude treba prisiliti da budu slobodni, oblcavao
sam tvrditi i dodao sam da ih treba prisiliti da koriste svoju slobodu upravo
onako je meni odgovaralo. Ideja o radu pod nametnutom disciplinom
bila mi je u mojem vlastitom zanimanju pisca i nastavnika
sam podrazumijevao da ona mora biti bez
njegovog posla i njegovu ljudsku narav. OcaJillcki sam
poslova zanimljivim po sebi, bar onoliko koliko je mene ZanlIDao mOJ vlastiti
posao; i nastojao sam zamjenu za to zanimanje za
interes za kontroliranje nekog prirodno nezanimlji,":og posla.
sam da je ljudi svakodnevni posao dosadan 1 da, pod uVjetom
da im nije izrazito mrzak, oni ni ne ele u njemu onaj.
interes koji ja nalazim u svom poslu. IJ.;naju ali.Ja o
nisam vodio Samouprava - sVjesno 1 kontinurrano lZrazavanJe um1Jeca
- mi se ne samo dobra po sebi - to ona i jest - nego mi se
i dobra - to ona nije. Shodno tome, konstruirao
sam zajedno s drugim nastrojenim osobama, jednu utopiju
nastrojene osobe, koju bi, kad bi mogla razbio,
da se ponaa onako kako se od njega (The Next Ten Years
in British Social and Economic Policy [London: Macmillan, 1930], str. 158-61;
u Coates i Topham, Workers' Control, str. 275-76).
25 Korisni podaci o suvremenim revolucijama mogu se u .R.
ed., Storia delle rivoluzioni dell XX secolo, 4 sveska (Roma: Editon numtl,
1966).
26 Kao drutvena pojava, zauzimanje tvornica od radnika staro je kao
i pokret. U 1819. engleski duhanski radnici su nakon 11 tjedana
trajka sami organizirati proizvodnju. i pol nakon toga, 1964.
godine, za vrijeme generalnog trajka u Argentini, 3 milijuna radnika zauzelo
je 4000 i organizirati proizvodnju (E. Mandel, ed., Controle
ouvrier, conseils ollvriers, autogestion [paris: Maspero, 1970], str. 7-8). U
jednoj kolumbijskoj studiji je da su tomas de f6.bricas poduzimane iz
tri glavna razloga: zbog zaduenosti to je zaustavilo
nadnica; zbog opasnosti da se zatvoriti; te nakon produenih traj-
kova. zauzeto kolumbijsko zapoljavalo je 250 radnika. PO-
su upravljali sami radnici ili njihovi sindikati (Centro Colombiano de
463
Investigaciones. Marxistas, Las tomas de.fabricas [Bogota, 19671, str. 21, 60-61,
i drugdje). U su koja su preuzeli radnici osnovala nacionalno
udruenje pod imenom Empresas yBrigadas de Trabajadores; godine 1972. to je
udruenje imalo oko stotinu ..
27 Zanimljivo biti spomenuti poznatog sociologa G. Gur-
witcha, koji je sudjelovao u stvaranju komiteta u Petrogradu, a po-
slije emigrirao II Francusku. Gurwitch tvrdi da su prve sovjete organizirali
prudonisti iz redova socijalnih revolucionara i pripadnici lijevog krila socijal-
demokrata (S.Duvignaud, Georges Gurwitch: A Sociological Theory of Self-
Management, Autogestion, 1966, no. 1, str. 5-6).
28 U M. Brinton, The Bolsheviks and Workers' Control (Montreal: Black
Rose, 1975), str. 21.
29 Ibid. je da je na kongresu komu.:.
partije u 1919. Rosa Luxemburg preokrenula tu tvrdnju i na-
vijestila da sindikati nestati jer ih zamijeniti sovjeti i komiteti
(ibid. str. 30). . .
30 Paul H. Avrich, The Bolshevik Revolution and the Workers' Control in
Russian Industry, Slavic Review, 1963, str. 47-63, posebno str. 62.
. 31 Citirano u R. V. Daniels, The Conscience of Revolution (New York: Cla-
. rion; 1969), str. 85-=-86. . .
32 A. Pankratova, Comites d'usine en Russie il l'epoque. de la revolution
(1917-1918), napisano 1923. u Rusiji i prevedeno u Autogestion, 1967, no. 4,
str. 3-63. .
33 Citirano u Isaac Deutscher, Soviet Trade Unions (London: Oxford Uni-
versity Press, 1950), str. 29.
34 Ibid., str. 34.
35 P. Kropotkin, Oeuvres (paris: Maspero, 1976), str. 338.
36 Lenjin i Kropotkin nisu jedan drugoga. Nakon razgovora s
Kropotkinom Lenjin je - po iskazu njegovog tajnika - komentirao:
On je ostario. ivi u zemlji u kojoj revolucija, borba je svuda naokolo,
a on ne zna predloiti nita osim zadrunog pokreta. Eto ti sad siromatva
ideja ... (ibid., str. 411).
37 Terrorism and Communism (Ann Arbor: University of Michigan Press,
1961), str. 162. Taj stav nije bio ishitren Zahtjevima situacije; Trocki
je u njega bio duboko uvjeren i nikada ga nije promijenio. Tako je 1931, tada
u izgnanstvu, Trocki zapisao: Da smo imali takvu situaciju (drava u ru-
kama proletarijata), ne bismo imali kontrolu proizvodnje nego prije
kontrolu proizvodnje od drave kao pripremu za reim dravne pro-
izvodnje zasnovan na nacionalizaciji. Za nas, koncept kon,trole postoji
unutar sklopa reima... Prema tome, o reimu kon-
trole moe se razmiljati samo kao o privremenom, prijelaznom reimu u vri-
jeme potresanja buroaske drave (A Letter to a Comrade [Berlin, 1931], u
New International, 1951, vol. 17, str. 175-78 [New York: Greenwood Reprint,
1968D. .
38 Brinton, Bolsheviks and Workers' Control, str. 69, 72, 73.
39 J. Klikovac, Sudjelovanje radnika u upravljanju u J.
i dr., red., Teorija i praksa samoupraVljanja u Jugoslaviji (Beograd: Rad-
tampa, 1972), str. 209-26.
40 Socialist Thought (London: Macmillan, 1958), vol. IV: Communism and
Social Democracy, str. 150.
41 je i poput Kurta Eisnera izjavio da mu je koncept socija-
lizacije vrlo nejasan. Ako bi to radnici preuzimali i upravljali
Eisner je tvrdio da je to opasna utopija, jedan novi oblik kapitalizma,
a ne socijaJizam (K. Eisner, Sozialismus als Aktion [Frankfurt: Suhrkamp,
19751, str. 127). Za opiran prikaz rasprave o socijalizaciji u i
AustrijI, vidi E. Weissel, Die Ohnmacht des Sieges (Wien: Europaver1ag, 1976).
464
42 Citirano u D. Bell, Socialism, International Encyclopedia of the Social
Sciences, vol. 14 (New York: Macmillan, 1968), str.506-34, citirano sa str.
509.
43 Otto Riihle, Baupliine fiir eine neue Gesellsclzaft (Hamburg: Rowohlt,
1971), str. 128.
44 Kapitalizam, socijalizam i demokracija (Zagreb: Globus, 1982), str. 382 do
83. U tom pogledu Karl Kautsk:y potpuno se slagao sa svojim protiv-
nikom Lenjinom. Priznao je da su uvjeti bili povoljniji od ruskih,
ali. je tvrdio da proletarijat jo nije bio dovoljno zreo za samoupravljanje (Die
proletarische Revolution und ihr Programm [Stuttgart: Dietz, 1922], str. 195).
45 Riihle, Baupliine fiir eine neue Gesellschaft, str. 123-25. Eisner je dijelio
isto miljenje. U programu njegove bavarske vlade, objavljenom 15, studenoga,
izjavio je: Sasvim iskreno kaemo da nam se prenijeti indu-
striju u drutveno vlasnitvo u isto vrijeme kad su proizvodne snage zemlje
gotovo iscrpljene. je socijalizirati kad nema gotovo to bi se mo-
glo socijalizirati (citirano u V. u [Beograd:
Institut za pokret, 1972], str. 147). Ali Hilferding (Die
Einigung des Proletariats, 1919, se zalagao za brzu nacionalizaciju
rudnika i za uspostavljanje neke vrste industrijske demokracije. U
je trebalo izabrati savjete kao kontrolna tijela za upravljanje i kao
organe za socijalizacije. Delegati savjeta trebali
su se svake godine sastajati na kongresu i birati centralni savjet. Vidi E. Gott-
schalch, ed., Parlamentarismus und Riitedemokratie (Berlin: Wagenbach, 1968),
str. 90-93. Vidi D. Schneider i R. Kuda, Mitbestimmung (Miinchen:
Deutscher Taschenbuch Verlag, 1969), str. 91, 96, 150.
46 Citirano u E. Kassalow, Trade Unions and Industrial Relations (New
York: Random House, 1969), str. 45. Dojmljivu suprotnost prua druga tadanja
socijaldemokratska vlada, ona iz vedske. U jednoj raspravi u Riksdagu 1932.
godine, Ernest Wigforss, u Socijaldemokratskoj
partiji, objasnio je svojim buroaskim kolegama ekonomski fenomen koji je
poslije postao poznat kao multiplikator potranje i zaposlenosti. irenje dravne
potronje postalo je glavna u toku izborne kampanje iste godine. Soci-
jaldemokrati su sastavili manjinsku vladu. Wigforss je postao ministar financija
i provodio je politiku koju je Hilferding odbacio. U dvije generacije
su birali socijaldemokratske vlade i stanovnitvo sada uiva najvii
ivotni standard na svijetu.
47 Kao i njihovi kolege, austrijski socijaldemokrati odbili su
preuzeti odgovornost za reguliranje privrede u krizi. Na izborima
1930. postali su partija, ali nisu uli u vladu da se ne bi diskrediti-
rali. Tri godine nakon toga, parlamentarna demokracija je doivjela slom i
je rat.
48 U je bila revolucija, u neuspjela pobuna, u Finskoj
rat, tri zemlje dobile su vlade, u Italiji su se
masovno preuzimale tvornice i zemlja, a u Jugoslaviji sve je vie ljudi sim-
patiziralo i glasalo za komuniste. U vedskoj snano se rasplamsao zahtjev za
demokratizacijom ustava; mase su se odmah pokrenule zbog te i drugih refor-
mi. ( ... ) I mnogi su povjerovali da je kucnuo posljednji buroaskoj vla-
sti. ( ... ) Ministri rata i pomorstva ocijenili su da je 'atmosfera jako nalikovala
revoluciji'. Na nekoliko poduzete su mjere opreza. U prvom redu,
demobilizirane su vojne jedinice u koje se nije imalo povjerenja .... Skinuti su
s oruja u svim vojnim skladitima i ostavljeni kod oficira od po-
vjerenja (Z. Hoglund, Hjalmar Brantig och hans livsgiirning, vol. 2 [Stockholm,
1928], citirano u Bo Abrahamsson i A. Brostrom, The Rights of Labour [London:
Sage Publications, 1980], str. 103). se ni Britanija nije
sigurnom. U vojsci i mornarici izbile su tri pobune, a bilo je i odbijanja na-
pomogli su sindikata i partije.
Dok su vlasti u Britaniji aktivno razmatrale ustanka, najmilitant-
30 ekonomija socijalizma
465
niji elementi britanskog proletarijata nisu bili sposobni svojoj borbi dati nita
vie od sindikalnog karaktera (Walter Kendall, The Revolutionary Move-
ment in Britain, 1900-21 [London: Weidenfeld and Nicolson, 1971], str. 168;
vidi i str. 188, 190, 194). Vidi J. Westergaard i H. Resier, -Class in a
Capitalist Society (London: Heinemann, 1975), str. 383.
49 Karl Korsch, Arbeitsrecht fiir die Betriebsriite (Berlin, 1922).
50 Prva interna komisija (commission e interna) osnovana je 1906. u tvornici
automobila Italia u Torinu na osnovi kolektivnog sporazuma uprave
i sindikata metalskih radnika. Njezin je zadatak bio razrjeavati sukobe koji
proizlaze iz kolektivnih sporazuma. Tokom I svjetskog rata talijanska vlada pre-
je interne komisije kao instrumente kooperacije, te su one osnovane u
vie Vidi B. red., Industrijska demokratija (Beograd: Institut
za pokreta, 1967), str. 186.
51 G. Maione, Experience d'autogestion en Italie (1919-1956), Auto-
gestion, 1969, nos. 9-10, str. 89-120, posebno str. 95.
52 Vidi Ian Clegg, Workers' Management in Algeria (New York: Monthly
Review, 1971).
53 J.Osers, First Attempts Towards the Introduction of a Self-Management
System in Czechoslovakia, Ekonomska analiza, 1977, str. 181-94.
54 M. Barta, Les consei1s ouvriers en tant que mouvement social, Auto-
gestion, 1969, nos. 9-10, str. 3-36, citirano sa str. 30.
55 U Kini, sovjeti se organiziraju od 1927. godine. Ali, oni se
radikalno razlikuju od sovjetskih revolucionarnih sovjeta. Njihovu je prirodu
dobro opisao Mao Zedong: U nekim mjestima sazivani su savjeti poslanika,
ali oni se smatraju samo privremenim organima je glavna funkcija da
izaberu izvrne komitete; nakon izbora, sva vlast je koncentrirana u rukama
komiteta i nema ni govora o savjetima poslanika. Ne moe se da ne
postoje savjeti i poslanika koji bi zavrijedili
to ime; oni se mogu ali ima ih vrlo malo. To se objanjava nedostatkom
propagande i obrazovnog rada na tom sistemu (citirano u E. Man-
del, ed., Contrale ouvrier, str. 296). U prosincu 1927. u jednom ustanku rodila
se kantonska komuna. U svojoj historijskoj monografiji o kineskoj revoluciji,
B. Calloti Pischel je zapisala: Participacija naroda u demokratskim izborima
crvene vlade bila je vrlo i, prema nekim izvorima, sasvim
imaginarna (Storia delle revoluzioni del XX secolo, vol. IV: La rivoluzione
cinese).
56 Najstariji jo savjet u Britaniji je onaj u tvornici
Bourneville Works, industrijskog kakaa i Cadbury Bro-
thers, Ltd. savjeti osnovani su u tom
Cilj uprave bio je definiran kao rapprochement poslodavca i radnika (A Works
Council in Being. An Account of the Scheme in Operation at Bourneville Works
[publication Department, Bourneville Works, 1921]).
57 Radi potpunosti, potrebno je spomenuti i jedan zanimljiv pokuaj.
Industrijska komisija revolucionarne Narodne skuptine, koja se sastala u Frank-
furtu 1848, predloila je rezoluciju kojom se trailo da komiteti,
sastavljeni od predstavnika poslodavaca i radnika, izdaju pravila za rad, koja bi
odobravali komiteti, izabrani od komiteta s tog
Rezolucija nije provedena jer je revolucija ubrzo posustala (C. W.
Guillebaud, The Works Council [Cambridge: Cambridge University Press, 1921],
str. 1).
58 J. B. Seymour, The Whitley Councils Scheme (London: P. S. King, 1932),
str. 9.
59 Joint Consultation over Thirty Years (London: Allen and Unwin, 1950),
str. 16.
60 za raspoloenje radnika bila je ova objavljena izjava klajd-
skih trajkaa: Mi smatramo da su sindikalni funkcionari sluge, a ne gospodari
i da je od vremena do vremena potreban pritisak da ih
466
se usmjeri na put kojim zeli (H. Wolfe, Labor Supply and Regu-
lation [Oxford: Clarendon Press, 1923], str. 151). D. Kirkwood, jed.an od
klajdskog komiteta, rekao je na zboru u prosmcu 1915. go-
-dine predsjedniku vlade Lloydu Georgeu! koji. je doao da su
rali trajk usprkos Vama, usprkos vladi ... l usprkos
ma (B. Demand for Workers' Control m the Railway, Mining
and Engineering Industries 1910-1922, doktorska disertacija, Nuffield College,
Oxford, 1957, str. 568; verzija izdana kao The Shop-Stewards'
vement and Workers Control, 1910-1922 [Oxford: Blackwell, 1959]). Slican
britanskom pokretu bio je.
savjeta poslije 1918. godme. A slican proglasu klaJdskih blO Je ova]
proglas metalaca koji su trajkali u .1924 .. podme: U
dovima sindikati su pristali uz generalnI straJk kOJI su proglasili tvorrucki
savjeti. Gdje se to jo nije dogodilo, ih pridrue
pokretu. sindikata koji se usprotive treba IZbaCIti IZ njihovih
(Guillebaud, The Works Council, str. 70).
61 Seymour, Whitley Councils str. 191....
v
-
62 neuspjelim pokuajem uspostavljanja radnickog
nja, povjerenici proli su kroz zanir?ljivu preobrazbu i
pobornika pretvorili se u neprijatelje. U predgovoru PnbIcevIceve
knjige The Shop-Steward's G. D. H. Col.e
procjenjuje dva pokreta, kOJI su bili glavm zastuprucI ko?trole ."': -yn-
jeme i neposredno nakon I svjetskog rata, ovako: Slabost
bila je to se nikada nisu s temeljnim l. l
planiranja velikih razmjera, a .radnickih pOYJerenika Je to
su iako su se u toku rata u veliko] mJen bavili svakodneVUIDl problemlilla posla
u 'tvornici, je zavrio rat, postali zaokupljeni proble:
mom klasne te su zaboravili sve to se ticalo kontrole na razmI pogona l
tvornice i u stvari su tako poricali bilo kakav doprinos takve kontrole klasnoj
tako ljudsku osnovu njihove Time su postali
i totalitarni demokrati, i izgubili iz vida osnovnu svrhu pokreta
za kontrolu u odnosu na mukarce i ene.
63 C. A. Myers, Industrial Relations in Sweden (Cambridge, Mass.: Techno-
logy Press, 1951), str. 55.
64 Ibid., str. 56-58. . .
65 Citirano u K. C. Alexander, Participative Management (New Delhi: Shri
Ram Centre, 1972). Druge dvije studije o indijskom iskustvu, ?bjavljene .kod
istog su: N. R. Sheth, The Joint Management Counczl 1
Workers' Participation in Management: Ideal and Realzty zn lndza
(1969).
66 E. Mandel Controle ouvrier, La gauche (Bruxelles), 1970, str. 50.
67 Da je nestabilan aranman, trebalo bi biti samo po se?i
jasno. Ali savjetovanje je<;Ino
koje stvara snage promjene. W. E. S. McCarthy dobro Je opIsao to protuslovlje:
Pojam ... ) 'pret:
postavlja da postoje neka podruCja upravlJacke ... kOJa su .pnmJereru
i stvarni predmeti preko kolektivnog s druge
strane, postoje neka ... koja moraju ostati prerogativ uprava,
iako se o njima moe raspravljati i s predstavnicima radnika.
se pretpostavlja da je glavna prednost takvih rasprava to to se 0I?-e -vode o
stvarima oko kojih se interesi dviju strana ne razilaze, nego podudaraJU .... Ta-
ko dolazimo do paradoksa... dolazimo u situaciju u kojoj su sporazumi mo-
samo kad su dvije strane u osnovi suprotstaVljene; a kad su zaista ujedi-
njene, ne moe biti ni govora o nekom sporazumu (The Role of. 8.hop Stewards
in British Industrial Relations, Research Paper 1, Royal COmmIssion on Trade
Unions and Employers' Associations lLondon: Her Majesty's Stationary Office,
1966], str. 35-36).
30' 467
68 International Labor Office, Labor-Management Co-operation in United
States War Production, Studies and Reports no. 6 (Montreal, 1966), str. 157 i
257.
69 Joint Consultation, str. 100.
.70 U mnogim ta se ideja pojavila u glavama pojedinih poslo-
davaca i direktora kad su se s naglo brojem osoblja. Iz
je to trebala biti samo neka vrsta zamjene za neposredan osobni kontakt, koji se
tako lako gubi kad se platna lista produuje i kad se omjer kvalificira-
nih i polukvalificiranih radnika To je G. S. Walpolea,
jednog poslodavca (Management and Men (London: Jonathan Cape,
1945), str. 39.
71 ekipa Nacionalnog instituta za industrijsku psihologiju bi-
ljei: Niz mladih direktora rekli su nam da je njihovo odobravanje
upravljanja kroz iskustvo u vojsci za vrijeme rata (Joint Consultation
in British Industry [London: Staples Press, 1952], str. 69).
72 Ibid., str. 59. Ta se situacija dobro odraava u suvremenoj lite-
raturi o upravljanju. K. Robertson opisuje participativno upravljanje kao dis-
ciplinu kojom organizacija kako 'napipati' neke od latentnih potencijala
svojih Ono podrazumijeva potpuno novu vjetinu ponaanja. . .. To
je . .. postupan i riskantan proces pun stresova, iskustvo preko kojeg uprava
sazrijeva iz zastarjele uloge usmjeravanja, kontroliranja i upravljanja u novu
ulogu ohrabrivanja, pomaganja i poticanja drugih
(Managing People and Jobs, Personnel Management, September 1969, str.
24).
73 M. Weber, The Theory of Social and Economic Organization (London:
W. Hodge, 1947), str. 300.
74 O savjetovanju vidi W. H. Scott, Industrial Leadership and
Joint Consultation (Liverpool: University Press of Liverpool, 1952); E. Jacques,
The Changing Culture of a Factory (New York: Dryden Press, 1952);
citirane studije organizacije rada i Nacionalnog instituta za in-
dustrijsku psihologiju. O upravljanju vidi P. i
Samoupravljanje u privredi (Beograd: Savremena administracija,
1958); J. Vanek, The Economics of Workers' Management: A Yugoslav Case
Study (London: Allen and Unwin, 1972).
75 Management and Men, str. 166.
70 Joint Consultation, str. 119.
77 International Labor Office, Workers' Management in Yugoslavia (Geneve,
1962), str. 203.
.78 J.Espinoza i A. Zimbalist, Economic Democracy (New York: Academic
Press, 1978), str. 141.
79 T. E. M. McKitterick i R. D. V. Roberts, Workers and Management, Fabian
Research Series no. 160 (London, 1953), str. 9 i 20.
80 National Institute of Industrial Psychology, Joint Consultation, str.
64,65.
81 prilike o Sjedinjenim Dravama, citirana studija
narodne organizadje rada kae: Znatan broj predratnih planova za
komitete u tvornicama izradila je prije svega uprava da bi zainteresirala radnike
za uspjean rad tvornice, a u mnogim smjeralo se na potkopavanje'
sindikalnog pokreta (Labor-Management Cooperation, str. 185).
82 duboki psiholoki sukob radnika dobro je opisao E. Jacques:
se da savjeta mogu drati glave uspravno samo onda kad je
bio u toku sukob uprave i radnika; kad sukoba nije bilo, oni su se osje-
kao da ne rade ono to' se od njih ... Poeljnost za-
poslenja u odnosnom navodila je radnike da se oslanjaju na upravu,
a ne na sindikate, u pogledu sigurnosti zaposlenja, a kod iza-
zivala je akutan sukob lojalnosti podijeljene i sindikata
(Culture of a Factory, str. 122, 179).
468
r-
I
83 Nije teko takve primjere u povijesti. Uzmimo tvo:--
savjete iz weimarskog razdoblja, o t!.h.e. Works
str. 212-13) kae: Za mase radnicki savjeti demokratiza-
Ciju industrijskog sistema i postizanje, u ekonomskoj sfen, Istih .
uprave i koja su postigli revolucijom 1918 .. u . po,!itickoJ
( ... ) Kad se dolo do razrade temeljnog i za
najvanijeg dijela struktlIre - savjeta, otkriveno .Je J;. vecma
bila u savezu s .da .bl spnJecili svako
pretjerano irenje ovlasti tih savjeta. Sindikati su bili SYJe:'ill
(ibid., str. 41) i stoga su nastojali poduzeti sve da n:
e
?l
stvarno djelovati; oni i njihovi saveznici, SOCIJaliSti, unali
su podrku poslodavaca, kojima je bilo bar ISt? t?likO stalo
daju savjete i da ih u okvirima smdika1ne orgamzaci]e.
Potonjeg se poslodavci nisu plaili ... (ibid:, str. 11). ". . .
84 Kao empirijsku potkrepu tome odabrrem dva autontativn.a gle-
dita sindikata i partija u Britaniji. U parlamentarno] raspraVl o
savjetovanju 1950. godine, g. Gll}lter U. .<!iJ;-
lovima klase dolo je do zapanjujuceg oZlvlJavanJa starih smdika}istickih
ideja o izravnoj kontroli. Prema mojem miljenju, Je
vidjeti bilo kakav razvoj u sferi ako za;n!-s:
ljamo da se ta stara, nejasna o moze ostvantI. U
instanci, upravi treba dopustiti ?a l odluke, a ?na pn-
hvatiti i odgovornost. Ono to ffil Jes.t da l b?du
prevedeni radnicima, tako da bl oru mogli razumjeti up,rll;ve 1. time
u osiguravanju suradnje koja bi pomogla mn<;>go 1 .vecoJ.
nji. Ne mogu ostaviti sindikalnu stranu, a da ne lZrazlffi svoJe uVjerenje da
sindikalista ne eli vidjeti uspostavljanje kontrole, kako se ona
ponekad zove (u National Institute for Joi'!;t qon;ulta-
tion str. 82). Nacionalni institut za industrijSku psiholOgIjU oClJeruo ,le, tu
kao vrlo dobro izraeno sindikalno str. 82?:
partija u svom dokumentu o .mdUStri]ama iZ 19,57.
godine, u poglavlju o participaciji Izr,:VDo
nitvo? - i odgovara na njega negativno: Smdikalisticko gle?ite o mdustrlJl
kojom upravljaju radnici, ili preko sindikata ili preko izabranih uprava, la?u-
pokret odbacio je prije mnogo godina (Public Lab0'!lr's .Vze
w
oj the Nationalized Industries [London: 1957]. str. 39). na
sindikalizam u oba ta citata. Stanje s druge strane oceana opIsao Je James
Mat1es sekretar sindikata United Electrical, Radio and Machine Workers of
u jednom razgovoru iz 1965. godine: problem s se.vsu-
u dananjem i sindikalnom pokretu Je umsta:
vanje sistema povjerenika. su, .potkopali
ili neutralizirali udrueni napori poslodavaca l naJVlSih smdika1nih
(Coates i Topham, Workers' Control, str. v.' .. ...
85 Vidi H. A. Clegg: U svim industrijama, danasnJa mdustriJska rli,ScIplina
neto je sasvim drugo nego u
se kae da je to jedna od naJvecih teskoca .. md.ustriJe l!
vrijeme, puna zaposlenost je za demokratizaCl}l!- l
statusa radnika vie nego to bi ikakvo zakonodavstvo ili masmeI1Ja zajednlckog
savjetovanja mogli (Industrial Democracy and Nationalization [Oxford:
Blackwell, 1950], str. 78). To je vrlo ali je zaYr,na ..
lana' je od one koja je lffip1icrrana: demokratizaClJa mdu-
strijske organizacije proizvela je savjetovanje, a ne obrnuto. Kad se
jednom primijeni, i
ne moe se ukinuti bez izazivanja drustvenih potresa. Ali IstO tako se ne moze
petrificirati u svojem sadanjem kojim se panja radnika prema
pitanjima blagostanja, a uprava zadrzava pravo da sama donOSI klJl!.cne
Radnici vrlo brzo zahtijevati da se ta klozetska demokraclJa zamIJetn
469
pravom demokracijom. C. A. Myers nenamjerno opisuje neto u ved-
skoj kada kae: Ako se komiteti ne baviti stvarnim problemima ...
'stagnaCija' se moe pretvoriti u nezadovoljstvo i odvratnost. 'K1ozetska demo-
kracija' kako je jedna osoba opisala brigu za praonice, rasvjetu, itd.,
moe dostajati za neko vrijeme, ali teko da je to 'industrijska demokracija' za
koju je pokret tvrdio da je trai (Industrial Relations in Sweden, str.
71). .
86 Joint Consultation, str. 29.
87 Glacier Metal Company je jedan zanimljivi engleski primjer. U statutu
savjeta toga stoji: Funkcije savjeta jesu: ... snositi odgo-
vornost za o i politikama koje uprava tvornice slijediti
u svjetlu miljenja i uprave, u svjetlu interesa i
naroda u cjelini, te u svjetlu ukupne politike kompanije (Jacques, Culture of a .
Factory, str. 153). U nastojanju da se postigne taj cilj - da uprava
arbitrarnu izvrnu vlast, a da radnici umjesto toga razvijaju odgovorno i efektiv-
no kolektivno - i uprava i radnici morali su svladati goleme te-
koje su proizlazile iz njihovih vlastitih stavova i iz potpuno
sistema u kojem su morali djelovati. Ostali za-
nimlJIVI prImjen su Scott Bader Commonwealth u Britaniji (p. H. Blum Work
and Community [London: Routledge and Kegan Paul, 1968]); Pty,
u Australiji (L. Cupper, Worker Participation in the Dynavac Organiza-
flon, lournalof Industrial Relations, June 1976, str. 124-41)' i osi-
tvrtka International Group Plans (D. Zwerdling, At IGP, It's Not
Busmess as Usual, Working Papers for a New Society, 1977, no. 1, str. 68-81).
88 Vidi C. A. Bishop, All Things Common (New York: Harper and Bro-
thers, 1950). Boimondeau je prodan 1971. godine nakon trideset godina po-
st?janja. ivotnap?vije.st je i reprezentativna za druge
sIicneslucaJeve. Takva zaJedmca Je otok dosljaka u moru jedne
kulture. su imuni na tu neprijateljsku okolinu jer vjeruju u
svoju stvar i ispunjeni su misionarskim Pridolice se
socijaliziraju u skladu s drutvom. Oni su skloni radu nadnicu'
ne odgovornost za zajednicu i nakon posla se u svoj privatni
ivot. Kad je konjunktura niska, nadnice su niske i pridolice odlaze. Kad posao
cvate, postoji tendencija pretvaranja zajednice u tvrtku. Da bi
dulje preivjela, zajednici bi pomagali snani religiozni koji su je od-
vajali od utjecaja vanjskog svijeta. Stoga su u usporedbi s
i drugim religiozne zajednice dulje
trajale. NaJilustrativmJII, u SmIslu, Jedinstveni primjer su
(Hutterite Brethern) u Americi. Huteriti su potomci sekte
o.r:,ganizirane u u .16. postojanja te sekte potpuno je
ocuvan. U svoJoJ pOVIJesnOJ StudijI Vorlaufer des neuren Sozialismus [svezak II
pogl. 1-5 (Stuttgart: Dietz, 1923)], Kautskyje ocijenio huteritsku
u Moravskoj izuzetnog. za. povijest socijaIizma jer
ona predstavlJa najzrelijI prOIZVod heretickog komlllllZma. Huteriti su se na-
stanili u Americi 1874. godine. Njihova naselja su zajednice sa
vlasnitvom dobara i raspodjelom prema Vane odluke
donosi ili zbor mukaraca. Godine 1964. u Kanadi i Sjedinjenim Dravama
bilo je 154 huteritske kolonije s ukupno 14.700 stanovnika (vidi V. Peters, All
Things Common [New York: Harper and Row, 1971]). .
89 Projekt je pokrenuo Don Jose Maria Arizmendi, koji se 1941. godine na-
stanio u Mondrag6nu i koji se ponosio time to nikada nije donosio odluke za
druge. Kao bivi sudionik panjolskog rata na republikanskoj strani
nije u ili te je
pokuao provesti SOCIjalne refonne kooperacIJom. Poceo Je oZlvlJavanjem dvaju
crkvenih udruenja, to je dovelo do osnivanja jedne kole. Prva
kooperativa, s osnovana je 1956. Do kraja 1976 kad je
Don Jose umro, sistem je 65 sa 14.665 On se
470
nastavio iriti, sa 1500 u dvije go-
dine. Sistem Mondrag6n ima ove osobine: (a) omjer najviih i najniih
smanjen je sa 15: 1 na 3 : 1; (b) upravni odbor bira se svake godine i
osobe za mjesta; (c) novi
doprinos u ratama; (d) viak u velikoj mjeri se reinvestira, a odgovara-
svote se na (e) taj rad je izvor
godinjih isplata kamata radnicima; (f) minuli rad moe se potpuno nadoknaditi,
to jest, glavnica se moe podignuti prilikom odlaska u mirovinu; (g) kreditQa
unija slui kao investicijska banka. Mondrag6n je tako odstranio dva uzroka
neuspjeha drugih zadruga: nedostatak kapitala i usitnjavanje
dionica irenjem zaposlenosti, koja je navodila da pridolice
tretiraju kao unajmljenu radnu snagu. (A. G. Johnson i W. F. Whyte, The Mon-
dragon System of Worker Production Cooperatives, Industrial and Labour
Relations Review, 1977, str. 18-30).
90 J. Cable i F. Fitzroy su uzorak od 42 svr-
stana u skupine s visokom i s niskom participacijom. Prve su od potonjih posti-
gle 5 posto proizvodnju po radniku, 177 posto proizvodnju po jedinici
kapitala, i 33 posto stopu rentabilnosti kapitala (Cooperation and Produc-
tivity: Some Evidence from West Gennan Experience, str. 19, umtIoeno).
POGLAVLJE 6
1 J. S. MilI, Principles of Political Economy, knjiga IV (New York: Kelley,
Reprints of Economic Classics, 1961), str. 753. je utvrditi da je ta
aristokratska teorija teoriji o ulozi avan-
garde partije u ranim stadij ima etatizma. Odnos bogatih i siromanih
zamijenjen je odnosom i masa. ne nego objanja-
vaju i uvjeravaju - oni su skrbnici. Mase ne smiju misliti za sebe
ili pokuati odrediti svoju sudbinu; od njih se da slijede. Sudbina masa
se za njih, oni je sami ne Partija ima apsolutni
.
2 Dissertation on the Poor Laws by a Wellw1sher of Mankind, citirano u
K. Polanyi, The Great Transformation (Boston: Beacon Press, 1971), str. 113 do
14. U Kapitalu (pog. 23, od. 4) Marx je prikazao Townsenda kao delikatnog
popovskog ulizicu jer on nije samo otkrio gladi, nego
ju je i racionalizirao kao boansko se da je zakon prirode da siro-
mani moraju biti u mjeri nepromiljeni, tako da uvijek moe postojati
netko tko obavljati najropskije, najprljavije, najprostije poslove u zajednici.
Zbir ljudske time se a profinjenijima se ostaVlja slo-
boda da se bez prekida bave zanimanjima koja odgovaraju njihovim
sklonostima. Na sebi svojstven Townsend da Zakon o
siromanima (tj., pomaganje siromanih) tei unitavanju sklada i ljepota, razumi.;,
jevanja i reda, onog sistema koji su Bog i priroda stvorili na svijetu.
s Citirano u Bendiix, Work and Authority in Industry (New York: Harper
and Son, 1959), str. 75.
4 Polanyi, The Great Transformation, str. 79.
5 Principles of Political Economy, knjiga IV, str. 756.
6 Paternalistic Capitalism (Toronto: Copp Clark, 1972), str. 6.
7 Work and Authority, str. 294.
8 A. Tannenbaum i njegovi kolege primijetili su: Radnici u tvor-
nicama ... ne se toliko alijeniranim kao radnici drugdje, ali u stvari
jesu u odnosu prema osnovnim pitanjima politike. Zbog 'ljudskih
odnosa' postoji razlika subjektivnog i objektivnog iskustva alijenacije.
( ... ) Spomenuti pristup nesumtIjivo uspijeva ublaiti neke psiholoke efekte
hijerarhije, ali to bez promjena u hijerarhiji (Hierarchy in
Organizations [San Francisco: Jossey-Bass, 1974], str. 220).
471
9 R. M. Steers i L. W. Porter, Motivation and Work Behavior (New York:
McGraw-Hill, 1975), str. 20.
10 J. Barbash, Humanizing Work - A New ldeology, The AFL-CIO
American Federationist, July 1977, str. 8-15, posebno str. 14.
11 Paternalistic Capitalism, str. 108.
12 V. l. Lenjin, Neposredni zadaci sovjetske vlasti (travanj 1918) i
i (svibanj 1918).
13 Ekonomia polityczna socjalismu (Varava: Panst wowe wydawnictwo eko-
nomiczne, 1963), str. 56-58.
14 U antologiji redaktora V. G. Afanas'eva, Nauchnoe upravlenie obshche-
stvom (Moskva: Mysl', 1967), str. 61. Knjigu je pripremio Odjel za znanstveni
komunizam Akademije drutvenih znanosti zajedno s Centralnim komitetom
partije Sovjetskog Saveza, te se stoga moe smatrati
tivnijim izvorom.
15 Ibid., str. 69.
16 Social Structure and the Functions of Management, u M. Yanowitch
i W. A. Fisher, eds., Social Stratification and Mobility in the USSR (White
Plains, N. Y.: International Arts and Sciences Press, 1973), str. 50; izvorno
objavljeno u N. M. Rutkevich, ed., lzmenenie sotsial'noi struktury sotsialisti-
sheskogo obshchestva (Sverdlovsk, 1965).
17 U Afanas'ev, Nauchnoe upravlenie obshchestvom, str. 88. Nekako se za-
boravlja da je sam Lenjin, u svojoj citiranoj knjizi Drava i revolucija,
jo 1917. istaknuo da je svaka drava ne-slobodna i ne-popularna, i izjavio da
Marxova tvrdnja da su sve prijanje revolucije usavrile dravu, dok bi se ona u
stvari trebala razoriti, predstavlja temeljno tivo iz o
dravi (Sochineniia, 4. izd., svezak 25 [Moskva: Gospolizdat], str. 370, 378).
18 U Afanas'ev, Nauchnoe upravlenie obshchestvom, str. 97. Mnsso1inijeve
ideje o dravi se kao da su neposredno nadahnute citiranim odlomkom:
odgaja drava, ona ih svjesnima njihove misije, poziva ih na je-
dinstvo; njihove interese u pravednosti; prenosi misli u
znanostima, umjetnosti, u pravu, u ljudskoj solidamosti (u A. Arblaster i
S. Lukes, eds., The Good Society (New York: Harper and Row, 1971), str. 317).
19 Feliforov, u Afanas'ev, Nauchnoe upravlenie obshchestvom, str. 96. Za
precizniju definiciju demokratskog centralizma, vidi onu Mao Zedonga u po-
glavlju 2, odjeljak II.
20 M. Formanek, Prednost sistema i
iskustvo, Socijalizam u svijetu, 1977, br. 7, str. 33-53, posebno str. 45.
je rad iznesen na okruglom stolu u Cavtatu, te je stoga ton tre-
baobiti suzdran.)
21 Feliforov, u Afanas'ev, Nauchnoe upravlenie obshchestvom, str. 88.
22 Formanek, Prednosti sistema, str. 52.
23 C. A. Yompol'skaia, Obshchestvennye organizacii irazvitie socialisticheskoy
gosudarstvennosti (Moskva: Iuridicheskaia literatura, 1965), str. 32.
24 Sadykov, u Afanas'ev, Nauchnoe upravlenie obshchestvom, str. 79.
25 K. Marx, Kapital, svezak III (Beograd:-Prosveta, 1977), str. 509.
26 M. Matthews, Class and Society in Soviet Russia (London: Penguin, 1972),
str. 218. U Lenjingradu je samo 3,7 posto radnika u partiju.
27 K. W. Deutsch, Politics and Government (Boston: Houghton Mifflin,
1970).
28 M. Hirszowicz, Is There a Ruling Class in the USSR? - A Comment,
Soviet Studies, 1976, no. 2, str. 262-73, posebno str. 267.
29 Citirano u M. Yanowitch, Social and Economic Inequality in the Soviet
Union (London: Robertson, 1977), str. 137. To na podla
Fiihrera.
30 To je A. Whitehorn, koji je usporedio kanadska i jugoslavenska
(Workers' Self-Management - Socialist Myth or Prognostication,
Revija za sociologiju, 1976, br. 2-3, str. 17-30).
472
31 Vidi A. Tannenbaum et al., Hierarchy in Organization, str.73, 77, 86,
100 108 143, 213. je o komparativnom projektu koji je
tim prove? u i
dvadeset industrijskih poduzeca), te AUStriJI, ItalijI ISJedinJenun Drzavama
(tradicionalna organizacija, trideset tvornica). Jo nedostaju uspo-
redivi empirijski podaci za
32 Za dobar osvrt na studije Mayoa, vidi P. Blumberg, Industrial
Democracy: The Sociology of Participation (New York: Shocken Books, 1969),
str. 14-46.
33 D. Bell, Work, Alienation and Social Control, Dissent, Spring 1974,
str. 207-12, citirano sa str. 210. Jedna slubena skupina za istraivanje tog
problema izvjetava: produktivnost radnika je niska - mjerena izostancima s
posla, trajkovima bez odobrenja lo.e .1.'Va-
litete i izvravanjem radnih zadataka protiv volje. toV1Se, sve veCI brOJ Istra-
ivanja pokazuje da problema na poslu najvjerojatnije raste i broj
i mentalnih oboljenja, naruava se obiteljska stabilnost, povezanost za-
jednica i solidarnost, a alkoholizam i narkomanija, agresivnost i de-
linkvencija (J.O'Toole et al., Work in America [Cambrigde, Mass.: MIT
Press, 1973], str. XVI).
34 Razgovor s Leonardom Woodcockom, predsjednikom sindikata Uill:ted
Automobile, Aerospace and Agricultural Implement Workers of Amenca,
There's Still a Car in Your Future, Challenge, May-June 1974, str. 29-36,
citirano sa str. 30. .
35 The Post-Industrial Organization, Bureaucrat, 1974, str.285-300, citi-
rano sa str. 291.
36 U Britaniji su tri svih trajkova te vrste, a odnose se osobito na
uvjete rada, pravil. a i disciplin? Vidi .C. Participation
and Democratic Theory (Cambndge: Cambndge Umverslty Press, 1970), str.
56.
37 Information and Efficiency: Another Viewpoint, Journal Df Law and
Economics, 1969, str. 7. , .-
38 Lockheed Missiles and Space Co. imao je oko 1962. dvije razine nadzorni-
ka, razine direktora i jednu razinu generalnog direktora - ukupno sedam
razina. Ako se dodaju i neposredni linijski broj razina se
na 11. Na vioj razini, jedan direktor imao je pod sobom pet do deset podre-
a na nioj razini ovaj je raspon (tzv. management span) iznosio.1: 15-:-18
(H. Koontz, Making Theory Operationa1, u J. H. Donnelly, .J. L. L.
M.lvanchevich, Fundamentals o/ Management, [Dallas: Bussmes PublicatIons,
1971], str. 77-91, str. 84).
39 Principles of Political Economy, knjiga IV.
40 Sur le contenu du socialisme, Socialisme ou barbarie, 1957, no. 22;
prevedeno kao Workers' Councils and the Economics of a Self-Managed Society
(London: Solidarity, 1972), str. 59.
41 J. E. Ross, citirano u R. Dahrendorf, Konflikt und Freiheit (Miinchen:
Piper, 1972), str. 131. .
42 J.L. Gray i P. Meshinsky, Ability and Opportunity in Eng1is? Education,
u L. Hogben, ed., Political Arithmet!c Allen an? st:.
416. 1967. godine u Sjedinjenim Drzavama Je 20 posto djece IZ obIteljI s pn-
hodima manjim od 3000 dolara koled; taj postotak porastao je
na 76 posto za obitelji s prihodima od 15.000 dolara (S. Bowles, Protu-
u visokom kolstvu, Marksizam u svijetu, 1975, br. 1, str. 53-90, po-
sebno str. 60).
43 Nedavno izraena zabrinutost za koritenje talenta otkrila je
mnogo intelektualno perspektivnih ljudi koji... ne uspijevaju visoko
obrazovanje (K. Svalastoga, Social Differentiation [New York: McKay, 1965],
str. 143).
473
44 Dok jedva koje siromano dijete moe dospjeti do
lita, znatan broj privilegirane djece to moe. Ako se
svrstaju u one koji kolarinu i ostale, onda je u EngleskoL u 1933-34.
jedno dijete iz prve skupine imalo 58 i 162 puta
izglede da stekne fakultetsko obrazovanje od djeteta iz druge
skupine (Gray iMeshinsky, Ability and Opportunity, str. 372).
45 W. L. Warner i J. C. Abegglen, Occupational Mobility in American Business
and Industry 1928-1952 (Minneapolis: University of Minnesota Press, 1955),
str. 38.
46 Ibid., str. 41.
47 Ben Lewis dobro je opisao osebujan poloaj najvie uprave u jednoj
korporaciji: Trite najviih direktora doista je stvar.
Kroz svoju kontrolu mainerije najvii direktori prave selekciju .
odbora koji bira najvie direktore; oni sjede sebi nasuprot prilikom
unajmljuju se i postavljaju uvjete svojeg vlastitog zaposlenja. Najvii direktori
vitalan su faktor proizvodnje, ali nikad nije temeljito ispitan niti otkriven pravi
funkcionalni karakter njihovog djelovanja u kontekstu korporacije. Oni se mogu
unajmiti po ugovoru s fiksnim iznosom, pa su u tom smislu radna snaga, oni se
mogu investirati ... pa u tom smislu nalikuju poduzetnicima... A kad ih
promatramo kako se s' drugim najviim direktorima, ih i
ih od drugih najviih direktora s kojima se u nekoj vrsti
rodoskvrnog, zatvorenog kruga, kao vjetice napitke od
nadnica, bonusa, opcija i ostalih mamaca, sve nam se to bizarnom scenom u
usporedbi s kojom je unajmljivanje i najviih direktora u naciona1izi-
ranim industrijama gotovo pastoralnog karaktera (British Nationa1ization and
American Private Enterprises: Some Para11els and Contrasts, American Eco-
nomic Review, Papers and Proceedings, 1965, no. 2, str. 50-64, citirano sa
str. 63).
48 J. D. Phillips je da je u Sjedinjenim Dravama ranih 1960-ih
godina rasipanje u distribuciji, za potrebe reklame i dodatno zapoljavanje u
financijskim i organizacijama i kod trgovaca nekretninama izno-
silo desetinu bruto drutvenog proizvoda (p. A. Baran i P. M. Sweezy, Monopoly
Capital [New York: Monthly Review, 1966], str. 389). Kasnih 1960-tihgodina,
samo trokovi reklamnih i ostalih promotivnih aktivnosti bili su 60 milijardi do-
lara, to je otprilike isto kao i izdaci stanovnitva za i zdravstvo (C.
Lindblom, Politics and Markets [New York: Basic Books, 1977], str. 214). .
49 S. E. Finer, Comparative Governmet (London: Penguin, 1970), str. 389.
50 Sovjetski zakon iz 1940. tretira zakanjavanje i kao krimi-
nalna djela koja se kanjavaju kaznama popravnog rada u trajanju od est mje-
seci i smanjivanjem nadnice 25 posto. Zakon je bio na snazi do 1956. On podsje-
na britanski Zakon o gospodarima i slugama (Master and Servant Act), koji
je bio na snazi do 1875, prema kojem su radnici koji su prekrili ugovor mogli
biti optueni za kriminalna djela i zatvoreni. Jedina razlika jest da se
Britanija nije pretvarala da njome vladaju radnici, i da je koritena terminologija
odgovarala
51' Czechoslovakia: The Bureaucratic Economy (White Plains, N. Y.: Interna-
tional Arts and Sciences Press, 1972), str.20. Jugoslavenski izra-
avali su nezadovoljstvo u vrijeme faze razvoja zemlje. Josip
Broz Tito je izjavio: Samo u 1949. ( ... ) 18 posto cjelokupnog radnitva i
nije redovito sudjelovalo u radu. A od toga 9,5 posto izostajalo je s
rada potpuno neopravdano. Edvard Kardelj komentirao je 1948. godine:U
nekim postojale su cijele teorije o potrebi da se postigne to nii
plan. Nije bilo rijetko da kontrola konstatira da su strojevi po pojedinim pre-
iskoritavani tek 50-60 posto. Kontrola je utvrdila da su velik po-
stotak karta i loa kvaliteta velikim dijelom i nedovoljnim za-
laganjem rukovodstva ... u otklanjanju pojedinih (citirano
474
r
u D. Historija SFR Jugoslavije [Zagreb: kolska knjiga, 1977],str.
124-25).
52 Kao primjer Kornai navodi jednu budimpetansku tvornicu koju je u
razdoblju od sedam tjedana posjetilo esnaest inspektora i sedam kontrolora.
To ne inspekcije okrunog i gradskog partijskog komiteta (Overcen-
tralization in Economic Administration [London: Oxford University Press,
1959], str. 110-11).
58 Ibid., str. 112.
54 A. A. Matejko, Social Change and Stratification in Eastern Europe (New
York: Praeger, 1974), str. 136.
55 Kornai, Overcentralization, str. 208.
56 Ekonomski problem drutva je ... problem osiguravanja najbolje upo-
trebe resursa poznatih svakom pripadniku drutva, za ciljeve koje sami ti poje-
dinci znaju. Ili, ukratko to je problem upotrebe znanja koje nikom
nije dano u svojem totalitetu (The Use of Knowledge in Society, American
Economic Review 1945, str. 519-30, citirano sa str. 519). Ako je ... ekonomski
problem drutva uglavnom pitanje brzog na promjene u po-
sebnim okolnostima vremena i prostora, mogli bismo da
odluke trebamo prepustiti ljudima kojima te okolnosti nisu strane, koji dobro
poznaju relevantne promjene resursa neposredno raspoloivih za
tim okolnostima (ibid., str. 524). Hayek je svoju raspravu uokvirio tako da bi
dokazao slobodnog trita nad centralnim planiranjem. U kontekstu
njegove knjige moglo bi biti od povijesnog ovu Hayekovu
tvrdnju iz 1945.: Jo nitko nije uspio razraditi alternativni sistem u kojem
osobine sistema, koje su dragocjene i enima koji ga
najgrublje napadaju, biti - poput, osobito, opsega u kojem pojedinac
moe birati sveje zanimanje i, prema tome, slobodno koristiti svoje znanje i
sposobnosti (ibid., str. 528). Prema tom izazovu estati bez odgevora.
57 Zalihe mogu biti dvostruko nego u po-
Vidi B. Horvat, Privredni ciklusi u Jugoslaviji (Beograd: Institut eko-
nomskih nauka, 1969), str. 92.
58 Ali ne tako egalitama kao to bi mogla biti za. poticanje ekonomske
efikasnosti. Da bi funkcionirala, birokratska hijerarhija zahtijeva
razlike u dohocima. Te razlike predstavljaju troak odravanja sistema.
59 Sovjetska procjena koju je citirao M. Ellman u Planning Problems in the
USSR (London: Cambridge University Press, 1973), str. 32. Ellman
ulogu na tritu s ulogom putnika u
ekonomiji s tritem kupaca. .
60 T. Bauer, lnvestment Cycles in Planned Economies, Acta Oeconomica,
1978, str. 243-60, citirano na str. 246.
61 ... Kupac tvornice vijaka skladitara on mora tele-
fonirati odmah poslije odlaska eljno ... lli neto plati
ku iz prodajnog edjela: ako ima nekoliko narudbi, proizvod treba dati njemu
a ne nekom drugom. Mito se nekad daje u novcu, nekad u nekom 'daru'.
( ... ) Postoje ... brojni posredni da se neka usluga vrati, i je, ili
gotovo tu praksu zakonski progoniti. ( ... ) Svaki 'kupac' je negdje
Svatko tko je negdje primio uslugu moe je vratiti negdje drugdje.
l, ake se zahtjev za uzajamnim uslugama dobro izgradi, moe utjecati
na proces selekcije. Lanac usluga je mnogo od
izravne korupcije koja se lako otkriva te je stoga suvie riskantna (J. Kornai,
Economics of Shortage rupokis pripremljen za izdavanje [Budimpeta, 1.979],
str. 122-23). Vidi H. Smith, Les Russes (paris: Be1fond, 1976), str.
104.
62 M. Crozier, De la bureaucratie comme systeme d'erganisation, Archives
europeennes de sociologie, 1961, str. 18-52, posebno str. 42. Moemo
da se stanje stalne krize i ideologija o sveprisutnom neprijatelju (poglavlje 2,
odjeljak m
475
68 M. Crozier navodi ove karakteristike sovjetske birokratske (ne)ravnotee:
autoritarni odnosi, velika pokornost u isto vrijeme velik pasivan
otpor neformalnih skupina i circulus vitiosus birokratskih kontrola
postavljenih jedne iznad drugih, nesnosna teina nuno stvara pasivan
otpor, koji opet sumnju i potrebu za kontrolom (ibid., str. 41 n.).
64 ekonomskih reformi ezdesetih godina i 'poputanje' granske
hijerarhije bili su napetostima u nekoliko zemalja. Kako
pokazuju rezultati ovog istraivanja, partijski i dravni organi reagirali su
u takvim situacijama administrativnih elemenata kontrole i hijerarhijske
pokornosti, iako nije bila nikakva veza opsega decentralizacije i
zbog neravnotee (T. Bauer i L. Szamuely, The Structure of Industrial
Administration in the European CMEA Countries: Change and Continuity,
Acta Oeconomica, 1978, str. 371-93, citirano sa str. 386). .
65 Vidi B. Horvat, The Relation Between Rate of Growth and Level of
Development, Journal 01 Development Studies, 1974, str. 382-94; Welfare of
the Common Man in Various Countries, World Development 1974 no. 7
str. 29-39. ' , ,
66 Taj ne moe se verificirati jer su samo dvije zemlje
i u toj skupini, a jo ni jedna
ynije. najvii stupanj .razvoja. S druge strane, i Zapadna
NJemacka lDlaJu IStu kulturnu sredinu, a potonja se razvijala bre: prije rata
bruEo proizvod bio je otprilike jednak u obje zemlje; 1976.
drutveru prOIZVod. u bio je 17 vii, a proizvodnja po
Je JOS vecu. razliku (K. C. Tha1helDl, Die wirtschaltliche
Entwlckulng der belden Staaten zn Deutschland [Berlin: Landeszentrale fi.ir
19??], 40, 137). S druge strane, od 1960. godine
?b}e su ostyarile ?tprilike Jednake. stope bruto drutvenog proizvoda
I mdustriJske prOIZVodnje (p. Gregory I G. Leptin, Similar Societies Under
Differing Economic Systems, Soviet Studies, 1977, no. 4, str. 519--42). Berlin-
ski zid i. nekoliko milijuna ljudi s Istoka mogu se smatrati
u tom pItanJU.
67 T? se moe potkrijepiti podacima o sovjetskom privrednom rastu. Dodajem
1fSporedive za Japan i Italiju, dvije zemlje otprilike
ra:voja. Proizv0?nja po jedinici utroka mjerena je
reZ1dualom oCIJenjerum IZ prOIZvodne funkCIje:
AY + a.AL + + BAA + AR, a:. + {3 + B = 1
gdj.e je Y = dohodak; L = utroak rada, po kvali-
teti; y K = utrosak kapItala; A = utroak zemlje; R = proizvodnja po jedinici
utroska; 1::. = stopa porasta; a:., B = udjeli L, K i A.
Godinje stope rasta
Proizvodnja Kapital Rad
Ukupna pro-
duktivnost
faktora
SSSR: 1950-62. 6,1 8,8 2,4 1,7
1962-70. 5,4 8,4 1,8 1,7
Japan: 1955--68. 10,1 10,5 1,9 5,5
Italija: 1950-62. 6,0 3,5 1,3 4,3
Izvor: S. M. Cohn, The Sovieth Path to Economic Growth: A Comparative Ana-
lysis, Review of Income and Wealth, 1976, str. 49-60. tabele 1, 2 i 7.
Sovjetska stopa. rast!l: J?roizvodnje .. nego kod drugih dviju zemalja, a
porast produktivnosti Je znatno SpOTIJI. OS1D1 toga, kako se smanjuje tempo
476
zapoljavanja, usporava se i rast sovjetske proizvodnje. Zapoljavanje
i obrazovne promjene. Prezicna specifikacija i kvantifikacija faktora koji prouz-
smanjenje sovjetske stope rasta je sloen problem o kojem ne
moemo raspravljati na ovom mjestu. Vidi P. Desai, The Production Function
and Technical Change i Postwar Soviet Industry: A Reexamination, American
Economic Review, 1976, str.372-81; S. Gomu1ka, Slowdown in Soviet In-
dustrial Growth 1947-1975 Reconsidered, European Economic Review, 1970,
str. 37-50. Brzo i neprekidno usporavanje sovjetskog rasta je jasno
ako promatramo stopu rasta industrijske proizvodnje u uzastopnim poslijeratnim
planskim petogodinjim razdobljima (godinje u postot!ru):
1950-55.
1955--60.
Izvor: Bilteni SEV-a
13,1
10,4
1960-65.
1965-70.
8,6
8,5
1970-75. 7,4
1975-80. 6,3 (plan)a
a) Stopa rasta postignuta u prve tri godine plana, 1975-78, bila je 5,1 posto.
U toku posljednjih 25 godina stopa rasta industrijske proizvodnje smanjila se
61 posto.
68 Ustvari, ne bismo trebali biti tako jer iz naih podataka mo-
emo vie informacija. Moe se pretpostaviti da pionirska zemlja, koja se
razvija u ne ba povoljnim uvjetima, ostvaruje rezultate ispod standarda efi-
kasnosti koje je razumno od privrednih sistema. U tom
jugoslavenski rezultati smjestili bi se lijevo od prosjeka jo
distribucije. Stoga smo sigurno napravili konzervativnu procjenu ako smo taj
prosjek zamijenili jugoslavenskim podacima. Sve to preostaje jest testirati
signifikantnost razlike dva prosjeka, uz pretpostavku da su
varijance dviju distribucija priblino jednake.
69 Vidi B. Horvat, Nationalism and Nationality, International Journal 01
Politics, 1972, no. 1, str. 19-46.
70 Za detalje vidi B. Horvat, Privredni sistem i ekonomska politika Jugosla-
vije (Beograd: Institut ekonomskih nauka, 1970).
71 Stope rasta:
Bruto drutveni proizvod
Industrijska proizvodnja
Poljoprivredna proizvodnja
Cijene industrijskih
Realni osobni dohoci
Izvor: godinjak Jugoslavije, 1971. i 1978.
a) 1953-64.
1952-64.
8,6
12,7
4,5a
1,2
5,4
1964--78.
5,6
7,1
1,7
10,9
4,1
Usprediva analiza produktivnosti za razdoblje nakon 1964. postoji za industriju
i rudarstvo:
rasta
Proizvodnja
Rad (radni sati)
Kapital
Ukupna produktivnost faktora
1955-64.
11,9
6,0
13,7
4,4
1964--74.
7,3
1,3
8,1
3,7
Izvor: A. Efekti i tehnolokog napretka na
stopu rasta industrijske proizvodnje, doktorska disertacija, u Zagrebu,
1979, str. 195 i 204.
477
72 Za saetak literature vidi Blumberg, Industrial Democracy, str.
Blumberg U cijeloj literaturi gotovo da nema ni jedne studije koja
ne da se stvarnom radnika u
zadovoljstvo na poslu i, da se pojavljuju druge
korisne posljedice. Takva konzistentnost je u drutvenim istraiva-
njima doista rijetkost (ibid., str. 123). S. Melman je usporedio efikasnost tra-
dicionalnih direktorskih i samoupravnih pripadnika kibuca,
u istim industrijama u Izraelu, i ustanovio je da su produktivnost rada i kapitala
te profitna stopa bili vii, a administr,!-tivni trokovi nii u samoupravnim podu-
(Industrial Efficiency under Managerial vs. Cooperative Decision-
Making, Review of Radical Political Economy, 1970, no. 1, str. 9-34). U
pogledu prinosa po jutru, produktivnost po radniku, i inovacijske
efikasnosti, visokog obrazovanja i marketinga, kibuci su efikasniji od drugih
sektora izraelske poljoprivrede u gotovo svim poljoprivredne proiz-
vodnje (vidi J. R. Blasi, TheCommunal Future [Norwood, Pa.: Norwood
Editions, 1978], str. 109). Za druge navode vidi J. Espinosa i A. Zimbalist, Eco-
nomic Democracy (New York: Academic Press, 1978), str. 160-61.
73 Ishak Adizes izvjestio je da su u dvije tvornice s upravljanjem
eliminirani trokovi nadzora (Industrial Democracy [New York: Free Press,
1971], str. 192). Espinosa i Zimbalist ustanovili su da je participacija u
poboljala radnu disciplinu, smanjila izostanke s posla i broj trajkova i povoljno
utjecala na inovacijsko ponaanje (Economic Democracy, str. 141, 184). Paul
Bernstein navodi primjer zadruge koju su njezini ostarjeli radnici-
-vlasnici prodali velikom konglomeratu. Kao posljedica, bilo je potrebno zapo-
sliti jo osam iako je 100 radnika bilo otputeno (Workplace
Democratization, doktorska disertacija, Stanford University, 1975, str. 29).
E. S. Greenberg je ustanovio da kooperative zapoljavaju jednog ili dva nadzor-
nika po smjeni, a standardne tvrtke u tom istraivanju koriste est od sedam
nadzornika po smjeni [Producer Cooperatives and Democratic Theory: The
Case of the Plywood Firms (palo Alto: Center for Economic Studies, July
1978)].
74 O raspodjeli dohotka govorit vie u poglavlju 9.
POGLAVIJE 7
1 Vidi M. Kangrga, Razmiljanja o etici (Zagreb: Praxis, 1970), str. 22-23.
2 Na taj s rijetkim iznimkama, znanstvenici u drutvenim znanostima
zagovaraju status quo u svojim relevantnim okolinama. U namjeri da
vaju vrijednosnu neutralnost, uzimaju dominantni vrijednosni sistem kao
dat. Stoga radikalne socijalne promjene biti razmatrane. Analiza vodi do
nalaza koji su konformni onome to se promatralo. To se interpretira u korist
poretka. Stoga se radikalne drutvene promjene ne trebaju poduzimati.
3 The Value-Oriented Bais of Social Inquiry, uM. Brodbeck, ed., Readings
in the Philosophy of the Social Sciences (Toronto: Macmillan, 1969), str.
101-2.
4 ... Proces socijalnog istraivanja neizbjeno u njegov
predmet na od onog na koji to s u pri-
rodnim znanostima. Za potonjeg, anomalije moe prijetnju
njegovoj intelektualnoj 'sigurnosti', moda njegovom psiholokom 'integri-
tetu'. Ali ono ne ugroava njegovu moralnu poziciju kao socijalnog
poretka (R. L. Heilbroner, Economics as a 'Value-Free' Science, Social
Research, 1973, str. 129-43, citirano sa str. 139).
5 Uvod u G. Myrdal, Value in Social Theory, uredio P. Streeten (London:
Routledge and Kegan Paul, 1958), str. XVTI. Program je definiran kao kom-
pleks poeljnih ciljeva, sredstava i procedura i drugih efekata osim ciljeva
478
I
I
i
koji mogu biti neizbjeni ishodi, to je sve uvjetovano vrednovanjem (ibid.,
str. XIV).
6 Striktno ni iskazi ne mogu biti dokazani, nego samo
oboreni.
7 Ovdje uvjeravanje podrazumijeva racionalni spoznajni proces
svake emotivne manipulacije. Domaaj znanstvene rasprave o vrijednosnim
sudovima dobro je Max Weber u jednom predavanju odranom 1913.
godine (Der Sinn der 'Wertfreiheit' der soziologischen und okonomischen
Wissenschaften): (1) razrada i preispitivanje konzistentnosti vrijed-
nosnih aksioma; (2) dedukcija implikacija ostalih vrijednosnih sudova; (3)
analiza stvarnih posljedica u pogledu sredstava i nepoeljnih nusproizvoda; i
(4) otkrivanje sukobljenih vrijednosnih sudova. (Vidi A. Brecht,
Political Theory [princeton: Princeton University Press, 1959], str. 227-28).
8 To se moe smatrati vanom drugog pristupa. Uzdravanjem od
inzistiranja na jednom jedinom najboljem svijeta, on zadrava indi-
vidualne slobode.
9 K. Marx, i F. Engels, ideologija (1846) (Beograd: Prosveta, 1974),
str. 335.
10 Ta se slavna formula samo jednostavna i nedvosmislena. Razmotrimo
dvije situacije koje stvaraju isti ukupni iznos U jednoj, se raspodje-
ljuje na jednake dijelove u cijeloj zajednici; u drugoj, raspodjela je krajnje
nejednaka. Koju situaciju vie voljeti? Ako je ukupna korisnost neznatno
via u drugoj situaciji, utilitarist se za nju. Na taj utilitarizam
moe biti vrlo antiegalitaran. Da bi to pokazao, Amartya Sen naveo je
ovaj primjer: Bogalj manje koristi iz dodatnog dohotka od
pojedinca. Kako se ukupna korisnost maksimira kad je marginalna korisnost
dohotka jednaka u cijeloj zajednici, bogalj dobiti manje, a zdrav
vie. Nesretni hendikepirani kanjen je dva puta: prvo prirodom i onda
utilitaristima (On Economic Inequality [Oxford: Clarendon Press, 1973], str.
16-18).
11 A Theory of Justice (London: Oxford University Press, 1973), str. 26.
12 M. i vrednost (Beograd: Prosveta, 1969), str. 76-77.
13 The Ethical Foundations of Marxism (London: Routledge and Kegan
Paul, 1972), str. 163-64.
14 Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe (Marko 12: 31). Uvijek djeluj
tako da u svojoj vlastitoj osobi i u osobi svakog drugog ljudskost promatra ne
jednostavno kao sredstvo, nego u isto vrijeme i kao cilj (1. Kant, Groundwork
of the Metaphysic of Morals, prema prijevodu H. J. Patona, izvorno naslovljeno
The Moral Law [London: Hutchinson, 1956], str. 96). Kritika religije zavrava
da je najvie za dakle, imperativom:
da se srue svi odnosi u kojima je ponieno, ugnjeteno, naputeno, pre-
zreno (K. Marx, Prilog kritici Hegelove filozofije prava (Beograd: Pro-
sveta, 1972, str. 72).
15 Theory of Justice, str. 426.
16 Reply to Alexander and Musgrave, Quarterly Journal of Economics,
1974, str. 633-55, posebno str. 634-39.
17 Theory of Justice, str. 143.
18 Ibid., str. 252.
19 R. A. Wolff, Understanding Rawls (princeton: Princeton University Press,
1977), str. 185.
20 Rawls, Theory of Justice, str. 12.
21 Ibid., str. 60, 302.
22 Ibid., str. 542.
23 Koristio sam u biti isto ali operacionalizirano unutar samo-
upravnog referentnog okvira, da bih izveo optimalnu raspodjelu dohotka u
mojoj disertaciji (1958), poslije objavljenoj kao Ekonomska teorija planske
4:79
privrede (Beograd: Jugoslavenski institut za ekonomska istraivanja, 1961), str.
122-26. U ovoj knjizi dalje sam ga razradio u poglavlju 9.
24 Theory of Justice, str. 100.
25 Ibid., str. 180.
26 Ibid., str. 179.
27 Ibid., str. 21.
28 J. Charvet, The Idea of Equality as a Substantive Principle, u A. de
Crespigny i A. Wertheimer, eds., Contemporary Political Theory (New York:
Atherton Press, 1970), str. 159.
29 Theory of Justice, str. 503.
30 James Sterba predlae ovo Rezultati dobrovoljnog sporazuma i
privatnog prisvajanja moralno su opravdani pod uvjetom da je svakoj osobi
sloboda neophodna za zadovoljavanje osnovnih potreba koje dijeli s
drugim osobama i onih koje se mogu zadovoljiti samo blagim
slobode drugih (Neo-Libertarianism, American Philosophical Quarterly,
1978, str. 115-21, citirano sa str. 121).
31 Anarchy, State and Utopia, (New York: Basic Books, 1974), str. 211.
32 Theory of Justice, str. 274, 258.
33 Dovoljno je nekoliko primjera iz Rawlsove vlastite zemlje. Godine .1960.
u Sjedinjenim Dravama, nominalna porezna stopa na prihod od 200.000 dolara
godinje bila je 91 posto; stvarni porez na prihode od 5 milijuna dolara
ili vie bio je samo 24,6 posto. Godine 1958. nominalni porez na nasljedstvo
nekretnina vrijednih 20 milijuna dolara ili vie bio je 69 posto; porez na na-
sljedstvo stvarno bio je 15,7 posto (G. E. Lenski, Power and Privilege
[New York: McGraw-Hill, 1966], str. 343). Gabriel Kolko, Wealth and Power in
America (New York: Praeger, 1962), str. 34, ustanovio je da najsiromaniji ljudi
pridonose u obliku poreza vie nego dovoljno da plate uh.'Upnu svotu koju
primaju u obliku socijalnih izdataka. se da bogati ne poreze' a
mani ne uivaju beneficije.
34 Theory of Justice, str. 258.
35 Zbog tih razloga J an Pen je u pravu kad da diferencijalno
moe biti za gotovo svaku razlike u prihodima i ne-
pravedno dobiti ... A Theory of Justice, koja se na prvi pogled
kao egalitarna knjiga, moe u rukama mudrog konzervativca postati za
nejednakost (A Theory of Justice, Challenge, March-April 1974, str. 59 do
62).
36 Understanding Rawls, str. 195.
37 Theory of Justice, str. 3.
38 Yearbook of the United Nations 1948-1949 (New York, 1950), str. 535.
39 Karl Kautsky dao je vrlo odgovor. On je tvrdio da ideal
klasa proizlaii iz potreba, aspiracija i volje koji se to je
suprotno onome to postoji. To neto je suprotno moralnosti i stoga
negativno. U svim klasnim drutvima moralnost brani neslobodu,
nejednakost i eksploataciju. Stoga je ideal svih klasa bio
negacija moralnosti klase: sloboda, jednakost i bratstvo. to
podudaranje ideala iz povijesnih razdoblja je vrlo povrno i
skriva razlike u drutvenim ciljevima (Ethik und die materialistische Geschichts-
aUffassung (1906) [Stuttgart: Dietz, 1922], str. 136). je da su nejednakost i
jednakost suprotnosti. Ali zato bi prva morala biti izvorna pojava a potonja
samo negativan odgovor Kautsky nije objasnio. Najbolji umovi; ljudske rase
zagovarali su tri negativna ideala, a isto tako i klase, dodue
samo za svoje pripadnike. Stoga se da je razumnije tri negativna ideala
smatrati izvomima; kad se njihovo ostvarivanje, ljudi se bune (ako
mogu). Naravno, klasa reinterpretira ideale tako da opravdava
svoj socijalni poloaj.
40 E. Fromm je razradio podrobnu analizu ljudske destruktivnosti u svojoj
knjizi The Anatomy of Human Destructiveness (New York: Holt, Reinhart,
480
,
l
I
I
1
Winston, 1973) Gugoslavensko izdanje: Anatomija ljudske destruktivnosti (Za-
greb: Naprijed, 1975)). Fromm se bavio pitanjem da li je destruktivnost
ljudskoj' prirodi. je da postoje dva tipa agresije, jedan benigni
Ldrugi maligni. Prvi je bioloki, adaptivni odgovor kada su ugroeni vitalni
interesi. Filogenetski je programiran i je ivotinjama i ljudima;
reaktivan je i obrambeno Drugi je destruktivnost, nije obrana od opasnosti;
nije programiran, bioloki je tetan i drutveno dezintegrativan. Maligna de-
struktivnost je proizvod drutvenih uvjeta ljudske egzistencije i kao takva se s
tim uvjetima mijenja.
41 Ethik, str. 137.
42 Pravednost kao jednakost i sloboda vie ili manje je
predodba. solidarnost kao komponenta, to je samo
Ta odsutnost stvara nesavladive probleme, te se solidarnost naknad-
no dodaje pod nekim drugim imenom i u nekom posebnom odnosu. U tom
smislu je analiza R. W. Baldwina koji pravdu definira kao jed-
naku slobodu, i onda da pravednost sama nije dovoljna i da je drugo
veliko pravilo moralnosti altruizam ili dobrotvornost [Social Justice, (Oxford:
Pergamon Press, 1966), str. 112].
43 A Grammar of Politics (London: Allen and Unwin, 1928), str. 275.
44 Ibid., str. 153.
45 Ibid., str. 142.
46 Ibid., str. 146-48.
47 To, nije - to pokazuje i ovaj citat:Na
alost, jednakost (za razliku od gotovo je definirati
(R. A. D'ah! i C. E. Lindblom, Politics, Eeconomics and Welfare [New York:
Harper and Bros., 1953], str. 46).
48 Naturrecht und menschliche Wurde (Frankfurt am Main: Suhrkamp,
1961), str. 187.
49 U tom kontekstu je usporediti buroasku i moral-
nost kako ih je opisao B. Gallie. Buroaska (u njegovoj terminologiji, liberalna)
moralnost komutativnu pravednost Gednaku razmjenu), zaslunu in-
dividuu (zaslunost kao osnovu distribucije), i moralnu potrebu slobodnog
izbora i ugovora. Moemo dodati da ona i jedan individua-
lizam koji karakterizira odsutnost drutvene odgovornosti. moral-
nost distributivnu pravednost (razmjena modificirana potrebama), indi-
viduu koja doprinosi, i slobodu da se bude, ne da se stekne (Liberal Morality and
Socialist Morality, u P. Laslett, Philosophy, Politics and Society [Oxford:
Blackwell, 1956], str. 116--33, posebno str. 128).
To su osnovne drutvene uloge' zato jer ih pojedinac ne moe
a da ne napusti drutvo. Druge uloge - biti otac, kluba, itd. - mogu se _
Prvi koji je primijenio pristup bio je slovenski ekonomist Franc
u svojoj nepoznatoj knjizi - odraz sudbine znanstvenika u
malom narodu - doktorskoj diseraticiIji o planiranju i tritu u socijalizmu. Prema
miljenju, socijalizam karakteriziraju ova tri elementa: (1) jednaka
prava zajednice kao (2) jednaka prava u smislu raspodjele
dohotka; implicirana posljedica je raspodjela prema radu; (3) jednaka prava u
ivof:1:I; kao zajednice uivaju demo-
kraciju (Planiranje in trni mehanizam v ekonomski teoriji socijalizma, Ljub-
ljana, 1960, str. 281).
To je pogrean naziv jer je svako planiranje ili u posljednjoj
instanci centralno.
POGLAVIJE 8
1 Naravno, promjena je u starom sistemu. Kao to Miroslav
privatno vlasnitvo je prolo kroz proces depersonalizacije.
Rimsko i buroasko pravo jedva da su se bavili pravnim osobama kao
31 ekonomija socijalizma
481
pravnim subjektima. Zakoni su se razvili za osobe. Osim toga, prije
nepodijeljeno pravo dezintegraralo se na dvije komponente: prvu, imo-
vinu, sam imovinsko-pravni naslov (nudum ius), i drugu to na nepo-
sredno upravljanje (Klase i suvremeno drutvo [Beograd: Suvremena administra-
cija, 1967], str. 39.).
II Social Ownership - Collective and Individual, u B. Horvat, M. Marko-
and R. Supek, eds., Self-Governing Socialism: A Reader, vol. 2 (White Plains,
N. Y.: International Arts and Sciences Press, 1975), str. 151-63. (izvorno
tampano u Gledita, 1968, str. 531-44).
3 Za analizu u uvjetima empirijskog vidi B. Horvat,
Jugoslavenska agrarna teorija i politika u poslijeratnom razdoblju, Pregled
7-8, 9, 1976,str. 747-92, 973-1002.
4 Ako individualni ne zapoljava dodatne radnike, analiza u
stu striktno vrijedi. Ako on zaposli nekoliko takvih radnika (malo,
najvie do pet, to se strogo zakonom), do izraaja dolazi prijelazna
katfegorija s dodatnim komplikacijama. Neometani razvoj posla jednog
u malo obiteljsko pa prema tome u samoupravno postavlja
dalje probleme. Za detaljnu analizu vidi B. Horvat, Ogled o jugoslavenskom
drutvu (Zagreb: Mladost, 1969), poglavlje 4.
5 Vano je napomenuti da radni timovi ili, kako se ponekad nazivaju, auto-
nomne radne grupe, imaju strogo funkcije. Veljko Rus i Mitja
predlau, na osnovi istraivanja u jednoj slovenskoj tvornici, da oni moraju biti
samo na one" funkcije koje ne moe obavljati nijedno drugo tijelo
u radnoj organizaciji. Imamo na umu samoorganizaciju i samokontrolu grupnog
rada koji predstavlja uvjet za ukidanje hijerarhijske organizacije i kontrole
dijela nie i srednje strukture uprave. .. Samostalne radne grupe ne bi trebale
o zapoljavanju i otputanju, kao ni o i obrazovanju
svojih U tom samostalne radne grupe bile bi jednofunkcionalne
i pristrane, a ne mnogofunkcionalne i potpune (Samostalne radne grupe u
sistemu samoupravljanja, Konferencija o participaciji radnika u tvornici, Du-
brovn.iJk, 1976, str. 36. [umnoeni materijal]).
6 V. Rus, Novi model samoupravljanja i njegova relevantna drutvena oko-
lina, u J. V. Rus, i J. upanov, red., Proizvodne organizacije i
samoupravljanje (Zagreb: 1975), str. 46.
7 taj naziv iz Statuta Scott Bader Commonwealth, ali ga pri-
mjenjujem na tijelo koje ima funkciju. Vidi F. H. Blum, Work and
Community (London: Routledge and Kegan Paul, 1968), str. 156.
8 Jedan od velikih problema u Sjedinjenim Dravama jest taj to se
mnoge odluke donose jedino radi prevladavanja posljedica
prijanjih odluka... U neplanirane posljedice po-
jedince i skupine koji nisu bili konzultirani prije donoenja odluka. Ne postoji
bolji otkrivanja to je vie takvih problema nego to je
nje u proces onih pojedinaca koji najvjerojatnije biti
tim odlukama. Iako bi to usporilo proces, to bi rezultiralo efikasnijim odlukama
koje bi, zbog unaprijed otkrivenih nepoznatih posljedica, postale" trokovno
efikasne upravo izbjegavanjem trokova (p. C. Thayer, An End to Hierarchy!
An End to Competition! [New York: Watts, 1973] str. 39).
9 The Post-Industrial Organization, The Bureauerat, 1974, str. 285-300,
citirano sa str. 290.
10 Prilagodljiv, privremen sistem specijalista za rjeavanje prob-
lema, organski preko artikulacijskih postupno zamijeniti
teoriju birokracije (W. Bennis, A Funny Thing Happened on the Way to the
Future, u H. Leavitt et al., eds., Organizations of the Future [New York:
Praeger, 1974], str. 3-28, citirano sa str. 8).
11 Vidi poglavlje 5, odjeljak VI.
12 M. Rosner, B. A. S. Tannenbaum, M. Vianello i G. Weiser,
Participacija radnika i utjecaji u industrijskim tvornicama pet zemalja, u
482
Participacija i samoupravljanje, referati Konferencije u Dubrovniku, vol. 4 (Za-
greb: Institut za socijalna istraivanja, 1973), str.91-102, citirano sa str.100.
13 R. Townsend, Up the Organization (New York: Alfred A. Knopf, 1970),
-str. 49.
14 Wealth of Nations, ed. by E. Cannan (New York: Random House, 1937),
str. 700.
15 Uloga kolegij alnih izvrnih organa u procesu samoupravnog
vanja, Ekonomski pregled, 1971. str. 511-:-31, posebno str. 520. "
16 Jugoslavensko zakonodavstvo poslije 1973. godine bilo je temeljeno uglav-
nom na tom nesporazmu oko kontrole.
17 U drugoj prilici ocijenio sam odluku savjeta besmislenom. mi je
da savjet ne moe donijeti besmislenu odluku - savjet predstavlja volju kolek-:
tiva - i da direktor, u svakom ne moe ocijeniti odluke savjeta. U
savjet je odbio da prihvati ugovor radne organizacije
i jednog od njenih Smatralo se samo po sebi razumljivim da
ima obaveze prema radnoj organizaciji, alil da obratno ne vrijedi.
Savjet ne moe biti vezan ugovornim klauzulama u svom radu s
radnicima. Pojedinac i kolektiv nemaju jednaka prava; pojedinac mora biti

18 Empirijsko istraivanje na koje se ovdje pozivamo citirano je u Veljko
Rus, Klike u radnim organizacijama, Gledita, 1966, str. 1079-98.
19 jugoslavensku situaciju u 1974. godini; Josip upanov je napisao:
Ideja da ekonomske jedinice moraju biti samodovoljne, samostalne jedinice
sposobne da zarade i raspodijele svoj vlastiti prihod... prevladala je nad
sociolokim prijedlogom ... spajanja formalne i neformalne organizacije na naj-
nioj razini u osnovne blokove organizacije... U
upravljanje je bilo uspjeno u de facto centralizirane
organizacije (Samoupravna radna organizacija - Ideal i stvarnost u svjetlu
teorije organizacije [umnoeni materijali]).
20 V. Rus et aL, Participativno u uvjetima neizvjesnosti, re-
ferat na Drugoj konferenciji o participaciji, kontroli
radnika i samoupravljanju, Pariz, 1977. (umnoeni materijali).
21 doprinos razvoju takve kulture je. zloup<?,trebl!-
i njihovo javno iznoenje. o samoupravljanjU ne treba sadravati
konstruktivna pravila nego i raspravu o svim zloupo-
trebama.
22 J. upanov (Samoupravljanje i drutvena [Zagreb: Nae teme, 1969],
str. 54-56) i V. Rus (Novi model samoupravljanja i njegova relevantna
drutvena okolina, u J. V. Rus, i J. upanov, red., Proizvodne
organizacije i samoupravljanje [Zagreb: u Zagrebu, 1975], str. 50.)
su tu tendenciju i potkrijepili dokazima empirijskog istraivanja.
POGLAVlJE 9
1 u suprotnosti s prijanjom formulom raspodjele prema potrebama
Louisa Blanca, koju je Proudhon smatrao nestvarnom. Zapravo, prvi koji je
upotrijebio frazu bio je Saint-Simona Bazard, koji je u Exposition
(1830. god.) napisao da je drutvo bez eksploatacije ono u kojem svi pojedinci
biti rangirani prema svojim sposobnostima, a prema svojem radu.
2 U ovom odjeljku isti pristup kao u svojoj knjizi Towards
a Theory of Planned Economy (Beograd: Jugoslavenski institut za ekonomska
istraivanja, 1964), poglavlje 6. (Izdanje na hrvatskdm jeziku, Ekonomska teorija
planske privrede, [Beograd: Kultura, 1961]).
3 Vidi razne teoretske radove i prijedloge profesora Jaroslava
Vaneka. I sam sam zastupao stajalite u svojoj prvoj knjizi o teoriji sa-
moupravne ekonomije.
31" 483
4 Vidi B. Horvat, Raspodjela prema radu kolektivima, Naa stvar-
nost, 1962, br. 1, str. 52-66.
li Za razmatranje takvih vidi B. Horvat, rente
u proizvodnji nafie, Ekonomist, 1979, str. 203-9.
6 Trino vrednovanje stapa dva aspekta u jedan jedini aspekt produktivnosti.
Proizvod se kupuje i prodaje. Ako trokovi u obliku porastu, cijena proiz-
voda porasti, potranja pasti i, u odsutnosti 'perverznih' nagiba krivulja
potranje i ponude, nova ravnotea se uz viu marginalnu produktiv-
nost rada.
7 Razlika dohotka nekvalificiranog radnika i generalnog direktora u
koje zapoljava 5000 radnika otprilike je 1 : 5 na stupnju razvoja od
$ 1000 per capita. U usporedivom ta je razlika pet puta
tolika. .
8 Barry Bluestone navodi da se u ekonomiji kvalificiranih
radnika razlikuju i do 110 posto. On smatra da je trite rad-
ne snage neefikasno zbog postizanja onoga to smo nazivali endogene
proizvodnje proizvodnja pojedinca uz dane njegove endogene proizvod-
ne karakteristike) prema marginalnim proizvodima ili radne
_snage se da je po stavovima koji nisu suglasni njihovim izmjerenim
ljudskim kapitalom (The Determinants of Personal Earnings in the U. S.,
str. 54. [umnoeni materijal]).
9 Vidi poglavlje 12, odjeljak rv.
10 Kad god sistem ne moe cilj ili rijeiti problem, neo-
teorija tvrdi da je to inherentno
11 To moe ovisiti o genetskim svojstvima ili svojstvima okruenja i
zato radni dohodak invalida i mentalno zaostalih osoba mora biti dopunjen
drutvenom (subvencijom) koja se moe shvatiti kao
socijalnog osiguranja.
12 Stoga, na primjer, zatitne usluge policije predstavljaju intermedijarno, a
ne finalno dobro. Ukupan drutveni proizvod se ne sastoji od bruto nacionalnog
proizvoda plus usluge policije. Proizvodnja tvornice cipela sastoji se od
nog broja pari cipela, ne od tog broja plus, na primjer, usluga
zakona i reda je preduvjet da bi sistem mogao proizvoditi finalna dobra
i usluge, a ne dodatak finalnoj proizvodnji. Vidi B. Horvat, The Conceptual
Background of Social Product, Income and Wealth, series IX (London: Bowes
and Bowes, 1961), str. 339-52; i An Intergrated System of Social Accounts for
an Economy of the Yugoslav Type, Review of Income and Wealth, 1968, str.
19-36.
13 Zapaamo fenomen u individualnoj potronji. Po strogoj logici
marginalnog uti1iteta i pod pretpostavkom djeljivosti, se moe
pojaviti samo za sve potrebe simultano, ili ni za jednu od njih. i kod
skromnih dohodaka potronja dobara sol, voda, itd.) ipak je
dola do razine
POGLAVLJE 10
1 Predgovor za Zur Kritik der politischen {)konomie, 1895.
2 T. Parsons and N. Smelser, Economy and Society (New York: Free Press,
1956), str. 16-19; T. Parsons, Structure and Process in Modern Societes
(Glencoe, lli.: Free Press, 1964), str.45--47; T. Parsons, On the Concept of
Political Power, u R. Bell, D. Edwards, and R. H. Wagner, eds., Political Power
(New York: Free Press, 1969), str. 251-84, posebno str. 280. Zanimljivu modi-
fikaciju koncepcijske skice vidi R. Holt, A Proposed Structural-Functional
Framework, u J. C. Charlesworth, ed., Contemporary Political Analysis (New
York: Free Press, 1967), str. 86-107.
484
I
.1
i
J
3 Toward a Pure Theory of Threat Systems, u Bell, Edwards, and Wagner,
Political Power, str. 285-92, posebno str. 285. .. .
4 D. Bell, The Coming of Post-Industrial Society (New York: Basic Books,
-19i3), str. 10-12; The ClIlturalContradictions of Capitalism (London: Heine-
mann, 1976), str. 10-14.
5 Cultural Contradictions, str. 10.
6 To miljenje, ostalim, zastupa i Robert Dah!. Vidi njegov rad Fun-
damenta1 Rights in a Democratic Order, prezentiran na kongresu Medunarod-
nog politolokog drutva u Moskvi 1979. godine. .' ...
7 Kao to mi je Robert Lane istakao u pismu, takva nenormativna defirucIJa
zakonitosti legalizirala bi naciste. To je no, to je vrijednost
definicije. Nema smisla skrivat!- da S;t ,;nac!sti. svojoj
zemlji. Osim toga, u svom anahti:ckom modelu ze1im lZbjeCl IDlJesanJe
nih razmatranja. Preferiram da potonje uvedem u raspravu metodski l,
kao posebnu Vjerujem da tak,:. dobiva na
i manje je vjerojatno da do nesporazuma. OCItO, ljudI se mogu razilazIti u
miljenju iz dva razloga: (a) jer se analiza nepotpunom i <1?)
se ne slau sa iznesenim vrijednostima. Zato je ta dva pItanja
razdvojiti. Ista razIniljanja su bila prisutna pri izboru definicije revolucije u tekstu
(poglavlje 14, odjeljak m.
8 S neznatnim preinakama, te dvije definicije iz Hans Kelsen,
General Theory of the Law and State (Kod nas prevedeno pod naslovom:
Opta teorija prava i drave [Beograd: Arhiv za pravne i drutvene nauke,
1951], str. 17. i 188.).
9 Vidi B. Horvat, Ogled o jugoslave1lskom drutvu (Zagreb: Mladost, 1969),
poglavlje 2, Prelazni period i diktatura proletarijata.
10 J. Lapenna, State and Law: Soviet and Yugoslav Theory (New Haven:
Yale University Press, 1964), str. 16.
11 K. Marx, rat u FraIlcuskoj; F. Engels, Uvod u Marxove radove,
1891.
12 V. L Lenjin, Gosudar'stvo i revoliuciia, 1917, poglavlje 5, odjeljak 2 i
poglavlje 1, odjeljak 4. . .
13 V. I. Lenjin, On the History of the Question about DIctatorship,
Sochineniia, 1920, vol. 31, str. 326.
14 V. I. Lenjin, Proletarskaja revolilltsiia i renegat KalItsky (1918) (Moskva:
Ogriz-Gospolitizdat, 1947), str. 14.
15 protiv Kautskog, Trocki je 1920. godine napisao:
Ni jedna drutvena ?rganizacija, armije,. nij? opra,:da-
nim da ona sebI u takvOj mJen l kontrolira ih svoJom
voljom na svim stranama do tog stupnja, kao to Drava proleterske diktature
smatra opravdanim a i (The Defense of Terrorism [London: AlIen
and Unwin, 1921], str. 130). Drava, prije nestajanja, pretpostavlja
tature proletarijata, tj. ?blik drave koja ivo!
okruuje u svim smjerovtma (IbId., str. 157). U stvarI, to Je VIse od same
diktature; to je osamostaljeni totalitarizam. Kautsky, .knjigu
Lenjin i Trocki napali, drao je ispravno da,ie frazu
diktatura proletarijata SamO namjeravao opIsah politicki a .ne
(The Dictatorship of the Proletariat [1918] [Ann Arbor: Umverslty of MIchigan
Press, 1971], str. 140).
16 S. A. Golunski and M. S. Strogovich su izjavili: je i za
oenija Engelsa konkretan oblik proleterske drave bio jo onaj oblik parlamentar-
:e republike (The Theory of State and Law, u Soviet Legal Philosophy, vol.
5 [Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1951] str. 354).
17 G. Zinovjev, Pressing Questions of the International Movement,
Commu1list Inte1'1lational, June--July 1920, str. 2109-56, CItirano sa str.
2131.
485
18 J. V. Staljin, 0 treh osnovnyh lozungah parili .po Krest'ianskomu vo-
prosu (1927), u Voprosy leninizma (Moskva: Ogiz, 1945), str. 163.
19 U takozvanim primitivnim drutvima, u kojima je stratifikacija klasa
odsutna, drava ne postoji. To je opisano u Tribes without Rules (Y.
Middleton and D. Tait, eds., [London: Routledge and Kegan Paul, 1964]).
Drutva bez drave imaju djelovanje, ali nemaju specijalizirane po-
institucije i, jo manje, profesionalne teritorijalne granice nisu
nema ekskluzivne suverenosti i ne postoji centralni monopol ozako-
njene sile. Aidan Southa1l (Stateless Society u International Em:yclopedia of
the Social Sciences [New York: Macmillan/Free Press, 1968] vol. 15, str.
157-67) nabraja pet karakteristika bezdravnih drutava: (1) to su drutva
s vie poredaka, to da nema jedine, sveobuhvatne organizacije koja
R?kriva ?ijelo drutvo; granice se ne podudaraju s vojnim granicama .
ili s oruma brakova, plemenskih veza ili ritualnih
(2) globalna drutvena integracija postie se ritualima; u vrijeme razdoblja
festivala, . konflikti i razmirice se zaboravljaju i proglaava se primirje;
(3) ,drutveni segmenti odravaju ravnoteu napetosti i
sukobe kroz komplementarne opozicije; isto vrijedi i za (4) rascjepe i trans-
cendentne veze nejednosmjernih srodnih sistema; (5) da
postoji nekoliko nehijerarhijski smjetenih zajednica unutar jednog drutva,
zakonodavstvo je distributivno, a zakonska akcija pripada viestrukim
stupnjevima i razinama. nisu profesionalni Glavari nemaju
vlast ili ovlatenje; njihova superiornost zavisi o njihovoj hrabrosti i
plemenitosti i, o boljem obavljanju djelatnosti koje su vane za ivot
skupine. Vodstvo prema pristanku jedina je osnova za zakonitost. U drut-
vima bez drave svaki odrasta s i intuitivnim smislom za
svoju odgovo11;lost konstantnog odravanja, kroz svoj ivot, tog dijela potke
drutva u k?joj je u svako doba .. Ali ako je svaki ovakav
za sebe, on Je takav samo unutar vrlo uskog okvira obaveza koje ne
moe a da ih ne apsorbira. Nedostatak specijaliziranih funkcija i viestruka
kvaliteta drutvenih spletova da nitko ne moe formirati ekonomske ili
vrhove na tetu drutva, zbog toga to su ti vrhovi ispre-
pleteni i jo su usmjereni ritualima il pod kontrolom vjerovanja koja su tim
ritualizma izraena (ibid. str. 167).
20 Isaak Deutscher oslikava stav: Mislim da je to Trocki upotrijebio vrlo
jednostavnu, ali slikovitu metaforu: policajac moe upotrijebiti svoj pendrek ili
za reguliranje prometa ili za rasprivanje demonstracija trajkaa ili nezaposlenih.
U toj jednoj saeto je razlikovanje upravljanja stva-
rima i vladavine nad ljudima (Roots of Bureaucracy u R. Miliband and J.
Saville, eds., The Socialist Register 1969 [London: Merlin, 1964], str. 20).
21 L. Duguit, Les transformations du droit public (paris, 1913).
22 Vidi E. Problemi upravljanja (Zagreb: Naprijed, 1971).
23 Prvi je doktrinu formulirao Charles Dallison (The Royalists Defense,
1649). Opsenu historiju doktrine vidi u M. J. C. Vile, Constitutionalism and
Separation of Powers (Oxford: Clarendon Press, 1967).
24 Za Lockea je zakonodavna bila od presudnog i trebala je
biti podijeljena kralja, lordstva i naroda. Izvrna i federativna bile
su ostavljene u rukama kralja. Montesquieu je promijenio izvrnu u pravosudnu
a federativnu u izvrnu Locke je podijelio jednu Montesquieu
je razdvojio tri Britansko inzistiranje na zakonodavnoj preivjelo je
britansku parlamentarnu vladu, ali je bila nepodijeljena. Iz ideje o razdva-
janju izrastao je sistem. Kao
intelektualno porijeklo ideje podjele ili razdvajanja moe se pratiti od
Platona i Aristotela. Vidi K. Problemi slobode u demokratiji,
Filozofske studije (Beograd: Filozofsko drutvo Srbije, 1973), str. 3-70.
486
I
J
25 Charles Louis de Secondat, Baron Montesquieu, De !'espirit de
(1748), knjiga XI, poglavlje 6, prijevod H. Laskog, A Grammar of polmcs
(London: Allen and Unwin, 1928),str. 297. . . .
26 moe zamijetiti da upotrebljavam termm
je o privrednim poslovima, a termin samouprava Je. njec o poli:
pitanjima. Otuda govorimo l
ili samoupravi. Termin samouprava up?treblJavam kao OpCl
termin kada obiljeavam socijalizam kaosamoupravno drutvo. .
27 Sun Yat-sen, Die Fiinf-Amter-Verfassung (1921), u K. A. Wlttfogel,
Sun Yat Sen (Bec: AGIS, n. d.), str. 239--50, citiran? sa str. 2.48. Prema Sunu,
stari kineski sistem uprave sastojao se od tri nezaViSne vlasti: vlast kontrole,
vlastispitivanja i careva vlast. Car je obavljao tri funkcije: pravosudnu, upravnu
i zakonodavnu. Nadzorna vlast je sve kazne, a mogla je pred-
loiti kanjavanje cara (ibid., str. 246-47).
28 Otvoreno ispitivanje za ulazak u dravnu slubu u Velikoj
Britaniji uvedeno je 1854. godine.
29 Laski, Grammar of Politics, str. 398-99.
aD E. Problemi upravljanja, str 107.
31 ideju izloili. su engleSki socijalisti i reformatori v Sidney i
Webb: ))Ono to nazivati demokracijom, a sto se baVI naciO-
nalnom obradom odnosima i upravom mora se
odvojiti od onoga to predlaemo da se zove drutvena kojoj
je povjerena nacionalna uprava industrijskim granama i. usluge J .koJlffia .1.!rr0Z
koje zajednica ivi. To bi zahtijevalo etabliranje politickog
parlamenta koji bi funkcionirao u tradicionalnom smjeru l
koji bi bio izabran na vremensko razdoblje i mogao bl se raspustltl
samo pod posebnim okolnostima (A Constitution for the Socialist Commonwealth
of Great Britain [London: <?reen, 1920], str: f9. :Webbovi
za osnovu svoje analize uzunaJu trostruku klasifIkaCIjU covJeka kao
i (ibid., XVII i Ista id!*
javila se ponovo u burnim vremenima njemacke revolUCIJe. Dva vodeca SOCI-
jalista, Max Cohen i Julius Kaliski, da kombiniraju parlru;nerita-
rizam sa sistemom savjeta, predlagali su na drugom Kongresu savJeta.u
Berlinu 1919. godine da se posebna (Kamme:. der
doda Narodnoj komori (Volkskammer). svi zaposlem u poduzeclffia trebali su
birati proizvodne savjete. Ti savjeti trebali su se vertikalno integrirati u cen-
tralni proizvodni savjet: svi savjeti slali bi svoje komorama .. rada
na razinama (W. Gottschalch, Parlamenta!zsr1!us. und Ratede:
mokratie [Berlin: Wagenbach, 1968], str.26, 83-84). Ideja Je Isprobana prvI
put u Jugoslaviji uskoro nakon v v
32 Dva aspekta drutvene - raspodjela l velicma - cesto se
Od vitalne je vanosti, jasno razlikovati te aspekte. Analogija s
bogatstvom moe Drutvo moe biti siromano ili bogato, a u oba
bogatstvo moe biti jednako ili nejednako raspodijeljeno. Ono to mi
elimo jest bogato i drutvo. sistem
biti koncipiran tako da maksimira za rjeavanje drutvenih
problema dok raspodjelu u smislu da ni jedna skupina gra-
ne moe nametati svoju volju manjini koja se s tim ne slae.
33 C. J. Friedrich, Constitutional Government and Democracy (New York:
Blaisdell, 1964), str. 113.
34 Prije drugog. svjetskog rata ustavni .bili izuzetno Jj.jetki.
Oni su postojali prije svega u organ1Z1rarum dra:,ama, sto su
Sjedinjene Drave, i :\usu:,aliJ.a. ustaVlll .. u;;tanov-
ljeni su u Saveznoj RepubliCI NJemackOJ, ItaliJI, IndIJI, JugoslaVijI l drugdje.
35 V. Sudovi udruenog rada (Beograd: Slubeni list, 1975).
36 Grammar of Politics, str. 546.
487
37. se yravd.a dijeli. suvremenih
moze se. ilustriratI prakse u New York Citiju, koja nipoto
najgora. J. Newfield proveo Je mjesec dana gradsku sudnicu
1 je ovo: Rutinski, ivoti se unitavaju i obitelji raspadaju odlukama
. kOJe se donose u 30 sekundi. Neki suci naputaju posao u 14 sati da bi ili
dok 8000 ljudi .i ena, smatranili nevinim po ustavu,
mjesecIma t; zatvorima. Drugi suci,
okrivljene 'zIvotmjama' i 'nitarijama'. Policajci
placajU . sudskim posluzIteljIma . .. pet dolara da bi njihove prve
pr?zvali. Zakonski branioci. brane 50 siromanih klijenata dnevno bez sekunde
Sistem kaucija doputa jamcima da kupe slobodu za bogate i one s
dobrim vezama. prodaju termine za i odluke.
u korist zemljoposjednika ili poslodavaca
lli agenCIJa (citirano uM. Parenti, Democracy for the Few [New York:
1974], .. str. 120) .. dijeljenje pravde - smatra se
Jednim od najboljih u SVijetu - OpISali su J. Westergaard i M. Resler ovako:
. .. zblJ!lje.ni ale se da atmosfera
pos!eno 1 da sudski sluzberucI nISU od Tako je i u kaz-
nerum sporOVIma, gdje je velika okrivljenih iz klase radnika
i gdje je zatita koja bi trebala tititi zatvorenike Onima koji
su prvo bili zadrani na policijskim stanicama Je ako su traili odbiJen
. k "
pravovremeru ontakt s odvjetnikom. Sudski upravni rijetko odobra-
vaju
v
kauciju ako policija ima neto protiv, iako na parnici ne
zavrsava zatvorskom kaznom; i mnogima kojima je odbijena kaucija nije re-
se imaju pravo aliti na takvu odluku. Zakonske pretstavke su rijetke u
kada su okrivljeni proglaeni nevinima; mnogi na zatvor
rusu Imali adekvatnu obranu. Savjet i u ulaganju albe su neade-
kvatni. Tako, bez obzira da li su postupci ili kazneni, ljudi iz
klase na s?du rtve koje ne razumiju i za koje im se prua mala
pomoc. s na ont;. kOJa Je formaIn? pr<;>pisana; se prema njima
pokazuje mdiferentnost ili otvoreno nepnJatelJstvo (Class in . a Capitalist
Society [London Heinemann, 1975], str. 189-90).'
38 Grammar of Politics, str. 567.

S9
.ll Savezu (s njegovim prokuraturama) i nekim drugim eta-
zemljama, ta kontrola je ekstenzivna. Javni tuilac nadzire
dijeljenje pravde i je odgovoran za nadzor nad
administrativnih djela. Potonje implicira pregled zakonodavstava i
zakona. moe uloiti pritubu tuilastvu na
krenje SVOJih prava, a od tuilastva se da povede istragu i poduzme
korake kod vlasti.
40 Termin ombudsman dolazi od om = oko i bud = glasnik i odnosi se
na utjerivanje kazne od prijestupnika u vikinka vremena. Posiije je termin
preuzeo bilo koje vrste posrednika.
41 Ustav je ustanovio da justitieombudsman ))u svojstvu predstavnika p<1r-
potivanje zakona i statuta to. ih primj;njuju sudovi i javni
sluberucI I propISane postupke pred kompetentnim sudOVIma protiv onih koji
su, u izvrenju svojih slubenih dunosti, kroz pristranost, favoriziranje ili iz
drugih razloga, bilo kakav nezakonit ili su zanemarivali obavljanje
svojih slubenih dunosti (citirano iz A. Bexelius, The Origin, Nature and
Functions of the Civil and Military Ombudsmen in Sweden, u The Ombuds-
man or Citizen's Defender: A Modern Institution, Annals of the American
Academy of Political and Social Science, maj 1969, 377, 10-19, citirano sa
str. 11).
4.2 Bexelius, )CiviI and Military Ombudsmen, str. 15.
43 S. Thune, The Norwegian Ombudsman for Civil and Military Affairs,
The Ombudsman or Citizen's Defender, str. 41-54, posebno str. 51.

44 H. J. Abraham, The Danish Ombudsman, u The Ombudsman or Citi-
zen's Defender, str. 55-61, posebno str. 58.
45 Od 1976. godine tijelo funkcionira na razini.
Zove se Odbor za ljudska prava i izabran je tajnim glasanjem osoba nomi-
niranili od drava u konvenciji o civilnim i pravima.
Odbor prima i razmatra obavijesti pojedinaca koji tvrde da su rtve krenja
bilo kojeg od prava u konvenciji i koji su iscrpli sva raspoloiva
pravna sredstva u zemlji, potpisnici konvencije. Odbor upozorava dravu-
-potpisnicu o svakoj dobivenoj obavijesti, a drava je duna pruiti pismeno
objanjenje stvar i poduzeta pravna sredstva.
46 J. Coleman, Power and Structure of Society (New>York: W. W. Norton,
1974), str. 76.
47 Tip koji je primjeren socijalizmu opisao je stari kineski mudrac:
Laoze: je najbolji kada ljudi .jedva da je tamo, ne tako
dobar kada ga ljudi sluaju i odobravaju mu, najgori kada ga ljudi preziru
(citirano prema C. J. Friedrich, Man and His Government [New York: McGraw-
Hill, 1963], str. 159. Ono to mislim, i to je mislio i Laoze, jest
kao glaveina, Fiihrer, vrhovna glava hijerarhije u izdavanju komandi.
kao kreativni koordinatori koji inspiriraju ljude za kolektivno djelovanje do-
brodoli su u svakom drutvu, naravno. To pojanjenje je potaknuto
primjedbom Roberta Lanea .
48 Da bismo istakli institucionalne razlike, parlament, vlada i ministarstva
su na slici kao skuptina, izvrni savjet i sekretarijati. Kada te razlike
budu ta se dva termina mogu upotrebljavati
49 T. Parsons, Structure and Process, str. 250-79.
50 E. Lokalna zajednica (Zagreb: Narodne novine, 1963), str. 69.
51 Na prijelazu komunalna uprava u Hrvatskoj je 30
s1.-upina aktivnosti, klasificiranili u 7 ogranaka. Pola poslije bilo je 250
skupina aktivnosti i 12 ogranaka uprava, ekonomija, financije, gradsko
planiranje i gradnja, obrazovanje, kultura, zdravstvo, socijalna politika, radni
odnosi, komunalne usluge, policija i obrana) Lokalna zajednica, str.
101).
52 Ibid., str. 116.
53 Ako je broj drava prevelik, predSjednitvo moe biti sastavljeno na
osnovi rotiranja, tako da svake godine jedna ili vie zemalja izlaze, a druge
ulaze u predsjednitvo.
POGLAVUE 11
1 C. J. Friedrich, Man and His Government (New York: McGraw-Hill,
1963), str. 549.
2 M. Duverger, Janus-les deux faces de l'Occident (Paris: Fayard, 1972),
str. 16, 48.
3 Duverger, Les deux faces.
4 Nedemokratski postupci partija na vlasti nemaju nita
s Marxom ili marksizmom ili s originalnim tradicijama
poretka. No, sjeme je bilo vidljivo u ranim socijaldemokrat-
skim partijama. Poslije citirati kritika Roberta Michelsa. Ovdje citiram ne-
koliko izvoda iz pisama Friedricha Engelsa. Kada su lijevoorijentirani opo-
nenti iz danske partije, Engels je pisao Trieru (18. pro-
sinca 1889. godine): pokret je temeljen na najotrijoj kritici
drutva: kritika je njegov vitalni element; kako onda on sam moe izbjegavati
kritiku, pokuavati zabraniti Da li je za nas da od
drugih traimo slobodu govora za sebe samo zato da je iznova eliminiramo u
naim vlastitim redovima? Kada je vodstvo reagiralo na opoziciju Jungena,
Engels je pisao Sorgeu (9. kolovoza 1890. godine): )Partija je tako velika da je
apsolutna sloboda rasprave unutar nje nunost ... partija u zemlji ne
489
; I
moe postojati a da se svi kontrasti miljenja u njoj ne osjete. To je, naravno,
dijametralno Staljinovom inzistiranju na monolitnoj jedinstvenosti.
U vezi S Marxovom Kritikom Gotskog programa, koju je partijsko vodstvo
zabranilo kao previe Engels je pisao Kautskom (11. 1891. go-
dine): je potrebno da ljudi prestanu postupati s partijskim funkciona-
rima - svojim slugama - u svilenim rukavicama i, kao pred nepogreivim
birokratima, stajati pred njima pokorno umjesto Vidi M.
Johnstone; Marx and Engels and the Concept of Party, Socialist Register
(London: Merlin, 1967), str. 121-46.
5 Preuzeo sam tu klasifikaciju od poljskog politologa Jerzija Wiatra i mo-
dificirao je u dva smjera: dodao sam klasifikacijsku karakteristiku broj kan-
didata, a izostavio sam njegovu kategoriju hegemoni partijski sistem (formalno
nekoliko partija, ali nema legalne opozicije, kao u Poljskoj), zato to nije zna-
od jednopartijskog sistema (J. Wiatr, The Hegemonic Party
System in Poland, uE. Al1ard and S. Rokkan, eds., Mass Politics [New York:
Free Press, 1970], str. 312-21, posebno str. 318; izvorno objavljeno u J. Wiatr
and J. Tarkowsky, Studies of the PoZish Political System [Warsaw: Ossolineum],
1967, str. 108-23).
6 Kampanja za mjesto u Kongresu moe lako stajati 15.000 i
25.000 dolara a kampanja za senatora moe stajati pola milijuna dolara ili
vie (R. A. Dahl and C. E. Lindblom, Politics, Economics and Welfare (New
York: Harper and Brothers, 1953), str. 315. Kampanja za dom
u Conneticutu 1966-68. godine stajala je 53.000 dolara. Kampanja Nelsona
Rockefellera za guvernera drave New York u 1966. godini stajala je pet
milijuna dolara. Za kampanju Richarda Nixona za predsjednika u 1972. godini
utroeno je 37,6 milijuna u darovima i milijun dolara u zajmovima (C.
Anderson, Statecraft [New York: John Wiley and Sons, 1977], str. 157-58).
taj aspekt suvremenih izbora, Joseph La Palombara je
Troak natjecanja za javnu slubu u Sjedinjenim Dravama dosegao je stvarno
astronomske proporcije ... Na svakog trgovca pomodnom mukom robom koji
tei poloaju kao Harry S. Truman dolazi nekoliko multimili-
junera kao John F. Kennedy ili Averall Harriman. Za manje bogate, ali dobro
kandidate kao to je Richard Nixon, enormno bogati podupiratelji stoje
spremni da pretvore dolare u glasove - ponekad sredstvima koja su u
suprotnosti sa zakonom (Politics Within Nations [Englewood Cliffs, N. J.:
Prentice Hall, 1974], str. 486-87).
7 U Velikoj Britaniji, magnetizam izgleda i duha pojedinih parla-
mentarnih kandidata na rezultate za samo 500 glasova po izbornom
okrugu (H. R. Winterand and T. J. Bellows, People and Politics [New York:
John Wiley and Sons, 1977] str. 160).
8 Dva ili tri kandidata koja se bore za narodni glas, objavio
je Bertrand de Jouvenel, u svakom su izabrana od 'unutranje grupe
lidera'. Dodao je Teko da to moe biti Potpuno je
da se izbor prepusti narodu a da se on ne (Reine Theorie
der Politik [Berlin: Luchterhand, 1967], str. 149).
9 Duverger, Les deux faces, str. 65.
10 Political Parties: A Sociological Study of the Oligarchical Tendencies of
Modern Democracy (Glencoe, Ill.: Free Press, 1949; izvorno objavljeno 1911.
godine pod naslovom Zur Soziologie des ParteiwesellS in der modemen De-
mokratie).
11 Ibid., str. 16.
12 Revolution and Counterrevolution (New York: Basic Books, 1968), str.
413, 415. Gotovo istim terminima Frank Deppe i njegovi suradnici opisali su
aparate sindikata i Socijaldemokratske partije (SDP) u Zapadnoj
kao manifestaciju: (a) centralizacije autoriteta za donoenje odluka; (b) ten-
dencije funkcionara da postanu burujski; (c) koncentraciju sindikalne i partij-
ske tampe; (d) manipulacije kongresima, koji postaju reirane predstave, i
490
(e) koncentracije financijske (Kritik der Mitbestimmung [Frankfurt am
Main: Suhrkamp, 1969]).
_ 13 Political Parties, str. 16.
14 M. Carter and J. H. Herz, Government and Politics in the Twentieth
Century (London: Thames and Hudson, 1965), str. 108.
15 R. Rose, The Problem of Party Government (Harmondsworth: Pelican,
1976), str. 1.
16 Ithiel de Sola Pool, The Public and the Polity, u I. de Sola Pool,
ed., Contemporary Political Science (New York: McGraw-Hill, 1967), str. 22 do
52, citirano sa str. 35.
17 V. Dennis et a1., Political Socialization to Democratic Orientations in
Four Western Systems, Comparative Political Studies, 1968, str. 71-101,
posebno str.78, 86. Kasnija istraivanja su pokazala da djeca tendiraju pro-
mjeni u skladu s promjenama drutva i se da sada imaju manje po-
tovanja.
18 Public and Polity, str. 39.
19 G. A. Almond and G. B. Powell, Comparative Politics (Boston: Little,
Brown, 1966), str. 117;
20 Politics Within Nations, str. 154-61.
21 Political Parties: Some Sceptical Refiections, u R. C. Macridis and
B. E. Brown, eds., Comparative Politics (Homewood, Ill.: Porsey Press, 1972),
str. 233-51, citirano sa str. 239.
22 Ibid., str. 249-50.
23 Ibid., str. 243.
24 Citirano u ibid., str. 246.
25 The Hegemonic Party System in Poland, u Al1ard i Rokkan, Mass
Politics, str.317-21, citirano sa str. 315. Najdan razlikuje tri funkcije
sovjetske partije kao -sastavnog dijela dravnog aparata: (1) par-
tija odabire funkcionare za dravnu administraciju; (2) ona izravno kontrolira
aktivnosti svih dravnih organa; (3) svim vanim odlukama dravnih organa
prethode relevantne odluke odnosnih partijskih tijela (Uporedni
sistemi [Beograd: Institut za studije, FPN, 1976], str. 199).
26 Dva primjera mogu posluiti kao razjanjenje prije no to
nastavimo s kompletnijom analizom. Oko dvije zajednica s
vie od 5000 stanovnika imaju izbore. No, u takvim
kandidati zavise vie o doprinosima privrede nego kada je na raspolaganju par-
tijski novac (T. N. Clark, Community Structure and Decision Making, u T. N.
Clark, ed., Community Structure and Decision Making [San Francisco: Chand-
ler, 1968], str. 91-128, posebno str. 108). U vicarskoj federalna vlada bira
se na osnovi (ali ne i parlament).
27 Primjer informacija je Washington Star-News, novine, i
League of Women Voters, organizacija koja radi na
odgovornosti, koja tampa izborne s informacijama o kandi-
datima i dravnim slubama za koje se oni Na izborima 1974. godine
kandidati za dom trebali su odgovoriti na ova pitanja: 1.
Koje posebne kvalifikacije, obrazovanje ili iskustvo imate koji bi pridonijeli
vaoj efikasnosti kao delegata ... ? 2. Sada kada distrikt Kolumbije ima izabra-
nog i gradski savjet, kako gledate na: (a) ulogu delegata distrikt.a
Kolumbije u Kongresu, i (b) ulogu kongresnih odbora distrikta? 3. Koje
akcije u Kongresu pokrenuti ili podrati, a koje biti vezane za potrebe
distrikta Kolumbije? (Electoral Guide, Washington Star-News, October 24,
1974, str. 2). to se financiranja, je vjerojatno bila prva zemlja
koja je sistematski osigurala javno financiranje partija koje se na-
U Norvekoj, drava trokove nominiranja konvencija ako one
potuju propisane postupke. U Tanzaniji postoji samo jedna partija, ali moe
biti mnogo kandidata za svaku funkciju i natjecanje dva kandidata
koja su dobila najvie glasova na preliminarnim izborima financira se javno.
491
28 Predstavnici nisu nego javne sluge. bi ih trebali
odabrati, izjavio je Marx u svom govoru o ratu u Francuskoj
1871. godine, na isti na koji svaki poslodavac odabire svoje radnike,
nadglednike i
29 Taj sistem referenduma i inicijative (Volksbegehren) funkcionira u vi-
carskoj, gdje o deset do osamnaest pitanja godinje.
Participacija see do 50 i 60 posto (E. Gruner i B. Junker, Burger, Staat und
Politik in der Schweiz [Basel: Lehrmittelverlag, 1968], str. 114, 116). Carl
Friedrich ocjenjuje vicarsko iskustvo ovako: Ponovljeno odbijanje svih
da prihvate ustav i zakonodavne mjere koncipirane da koriste in-
teresnim skupinama pokazuje da je referendum integrativni mehanizam
(Trends of Federalism in Theory and Practice [London: Pall Mall, 1968], str ..
152).
so u prvim godinama primjene Volksbegehrella postalo je
da stanovnitvo kao cjelina tendira da bude konzervativnija od elite u par-
lamentu (Gruner i Junker, Burger, Staat und Politik, str. 119). U jednoj
ocjeni deset zemalja (vicarska nije bila u uzorak), proizalo je da
vedska ima sistem (R. A. DabI, The Evaluation
of Political Systems, u de Sola Pool, Contemporary Political Science, str.
166-81, posebno str. 173). Istraivanje vedskog ivota 1974. godine
otkrilo je da su pristalice svake parlamentarne partije, lijeve i desne,
bili konzervativniji od svojih vodstava. Stanovnici jugoslavenskih kon-
zervativniji su od funkcionara u aparatu lokalne uprave (E. je
da se elite angairaju u promjeni kako bi svoju vlast, da
aktivna participacija promijeniti stavove i da rezultat moe
stvarno biti obrnut od sadanjih uvjeta (Vesna
Sl Vidi C. B. Macpherson, The Maximization of Democracy, u P. Laslett
and W. G. Runciman, eds., Philosophy, Politics alld Society (Oxford: Blackwell,
_ 1967), str. 83-103, posebno str. 84.
s2 E. H. Carr, The New Society (London: Macmillan, 1951), str. 62-63.
S3 Razmotrimo dva dobro poznata odlomka iz Drutvenog ugovora: Ka-
ko, dakle, taj drutveni ugovor ne bi postao isprazna formula, on preutno
sadri obavezu, koja sama moe dati snagu drugima, da svakoga tko se
odbije pokoriti volji na to prisiliti cijelo tijelo, to samo to da
ga prisiliti da bude slobodan; jer to je uvjet koji svakoga da-
ga domovini, titi od svake osobne ovisnosti (Knjiga I, poglavlje 7;
podvukao B. H.) ... nije vie sudac opasnosti kojoj zakon da se
on izloi, i kada mu vladar kae: 'Za dravu je korisno da umre', on mora
umrijeti, jer je to bio uvjet po kojem je on dotad ivio u sigurnosti, a i zato
to njegov ivot nije vie samo puki dar prirode nego uvjetovani dar drave
(Knjiga II, poglavlje 5). volja kao historijski interes
klase (nasuprot volja svih to je liberalizam) i dobit
takve konstatacije koje ideolozi daju svo vrijeme. No, Rousseau je
bio i - moda prije svega - izvor istinskog demokratskog teoretiziranja.
34 H. Lasswell i A. Kaplan, Power and Society (New Haven: Yale Uni-
versity Press, 1950), str. 218.
S5 P. Bachrach, The Theory of Democratic Elitism: A Critique (Boston:
Little, Brown, 1967), str. IX.
S6 Vladari definiraju ciljeve, formuliraju i provode pravila, presude
i bore se za podrku. Podanici su ovisni o pravilima, trae presude
i ele utjecati na zakonodavce (H. V. Wiseman, Political Systems [London:
Routledge and Kegan Paul, 1966], str. 131). Jedna od osnovnih funkcija par-
tija je te podjele jer partije odabiru i osiguravaju veze
vladara i podanika (vidi Friedrich, Man alld His Government, str.
518). Isto vrijedi, jo snanije, za partije.
492
S7 To je UOCIO Talcott Parsons, iako je iz tog podudaranja izvukao
Vidi An Overview, u T. Parsons, ed., American Sociology
(New York: Basic Books, 1968), str. 310-35, posebno str. 331.
_38 Ibid.
39 Kada predstavnik ima partiju i njegovi protivnici je moraju imati.
prednosti partije tako su velike da je u demokraciji
bez partije zapravo bez (R. A. Dahl, After the Revo-
lution? [New Haven, Yale University Press, 1970], str. 74).
40 J. A. Schumpeter, Kapitalizam, socijalizam i demokracija (Zagreb: Globus,
1981), str. 360.
41 ideju besklasnog drutva, R. Da1rrendorf je naveo da je
zamisliti drutvo struktura sadri poloaje opremljene
pravima vlasti, ali koja ne bilo kojoj skupini osoba da dre regularno
i te poloaje ... gdje ne postoji skupina koja je sposobna monopolizi-
rati autoritarne poloaje, stvarno je da se pojave koherentne sukob-
ljene skupine i takvo je drutvo ili udruenje zato besklasno (Class alld
Class Conflict in Industrial Society [London: Routledge and Paul, 1967],
str. 219).
42 ona dolazi od ekonomista Josepha Schumpetera (Ka-
pitalizam, socijalizam, demokracija). On je zapazio da je u demokrat-
skoIij. glasanju . drutvena funkcija, tako uzgredno ispunjena - u istom
smislu kao to je i proizvodnja uzgredna u stvaranju profita. (ibid., str. 359).
4S C. Pateman, A Contribution to the Political Theory of Organizational
Democracy, rad izlagan na godinjoj skuptini udruenja
nauka 1974. godine.
44 Pri postuliranju politike bez partija ja, naravno, plivam protiv struje
suvremene teorije. Osim anarhista (koji su diskreditirani) i nekoliko
humanista (za koje se smatra da su dobronamjerni utopisti),
teko da je itko ikada zabiljeio takvu ideju. Neka mi, stoga, bude
doputeno iznoenje bar jednog glasa podrke. Ona dolazi od Mihajla Mar-
koji je, ne bio izloen istom kulturnom okruenju i
revolucionarnom iskustvu kao i ja. je upozoravao da bi se partije
,>mogle postupno zamijeniti pluralizmom fleksibilnih ad hoc organi-.
zacija koje bi predstavljale vane interesne skupine, koje bi ponudile neuspo-
redivo za neposrednu participaciju i koje bi nudile
mnogo iri opseg programa i kandidata. Osobite karakteristike tih
organizacija bile bi nepostojanje stalnog partijskog mehanizma i partijske
birokracije. Oni vie ne bi bili instrumenti privilegiranih elita koje dre u
svojim rukama koncentriranu ekonomsku i Umjesto toga, one bi
postale oblici istinske demokracije - i neposredne i posredne (From
Affluence to Praxis [Ann Arbor: University of Michigan Press, 1974], str.
166-67). Ukidanje partija ne mora predstavljati veliku ili
potpuno prekidanje s tradicijom. Postoje mnogi znaci propadanja partijskog
sistema (izvanparlamentarna opozicija) i nepriznavanja partija (opa-
danje podrke partijama kako je anketama, slabljenje lo-
jalnosti prema partiji, itd.). Vidi J. Christiansen et al., Political Parties and
Capitalist Development, Kapitalstate, 1977, br. 6, str. 7-38, posebno str.
31-32.
45 Dahl, After the Revolution?, str. 64.
46 Postrevolucionarni engleski prijedlog zakona o pravima (Bill of
Rights), 1689. prethodio je i utjecao na obje deklaracije. Namjera tog prijedloga
ipak nije bila definiranje ljudskih prava; njegova svrha bila je da ogra-
vlast kralja vlasti parlamenta i sudova.
47 48 zemalja je glasalo za, a est zemlje, Juna Afrika i Saudij-
ska Arabija) se suzdralo. Dodajmo da su diktatori kao Salazar i Staljin
morali priznati ista osnovna prava, ih, bar formalno, u portugalski
i sovjetski ustav.
493
48 Dok je deklaracija moralno obavezivala, konvencija to zakonski
Ona je sa 106 glasova za i ni jednim protiv. Stupila je na snagu u
travnju 1976. godine, do kada je 35 zemalja ratificiralo konvenciju.
49 To se dobro odraavalo u prvom ruskom postrevolucionamom ustavu
iz 1918. godine, poznatom kao Lenjinov ustav. Taj ustav stavio je radnicima i
seljacima na raspolaganje i materijalna sredstva za tampanje novina
i knjiga, te za javne skupove. A opet, negativne slobode nisu bile
niti spomenute. Kao posljedica toga, sloboda izraavanja i
okupljanja ostale !lU prazne deklaracije.
50 Ta prava, zajedno s pravom na pravednu nadnicu, socijalno osiguranje i
od gladi, su konve.ncijom o ekonomskim,
socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. godine. Priznavanje tih prava vano je
suvremeno kojeg nije bilo u vrijeme buroaskih revolucija.
Moglo bi se, moda, da su buroaske revolucije iz 18. stvorile
i prava, a revolucije 20. ekonomska
i socijalna prava.
51 8 Konvencije o i pravima zapra-
njuje ropstvo i ali ne i najamni rad. Drugim ona osu-
robovlasnitvo i feudalno ali ne kapitalizam ili etatizam. U tom
smislu, konvencija je reprezentativan dokument svoje epohe.
52 o Velikoj Britaniji - jednoj od najstarijih i najrazvijenijih de-
mokracija buroaskog svijeta - Frank Ward, funkcionar partije,
rekao je: Pravo na informacije bez i iskrivljavanja istine
morat se uspostaviti kao osnovno demokratsko pravo. Cijela zajednica mora
utjecati na sadraj medija, ispitivati njihove vrijednosne sudove umjesto
da ih, kao sada, ostavlja u rukama uske klike vlasnika novina, to djeluju pre-
ko izabranih urednika i novinara koji dobrovoljno pristaju na standarde vlas-
nika, ili u rukama tijesno povezanih institucija BBC i ITV (ln Defence of
Democratic Socialism [London: Rye, 1978], str.126).
53 Dva odvojena problema moraju se precizno razlikovati: distribucija
kontrole i ukupna provedene kontrole. Organizacija moe provoditi
slabu kontrolu nad svojim a u njihovim se ona moe
dosta dobronamjerna iako je ta kontrola u rukama nekoliko Neka
druga organizacija moe biti izuzetno prinudna prema pojedinim
iako su njene odluke donesene i osnaene postupcima (A. Tannen-
baum and R. L. Kahn, Participation in Union Locals [Chicago: Row, Peterson,
1958], str. 238). je Isaiah Berlin moe napustiti
i istinski 'participativnu' dravu u kojoj su drutveni
i pritisci previe za njega i u sredinu gdje moe biti
manje participacije, ali vie privatnosti, manje i sve-
obuhvatan komunalni ivot, manje drutvenosti, ali zato manje nadzora (Four
Essays in Liberty [London: Oxford University Press, 1969], str. LVII).
POGLAVLJE 12
1 L. Robbins, An Essay on the Nature and Significance of Economic Science
(London: Macmillan, 1932), str. 113. Robbinsov paradoks se transformirao
u osnovnu nekonzistentnost socijalizma u estom izdanju knjige Williama
Loucksa, koji tvrdi da privreda sa svojim nunim. izborom sve-
obuhvatnih ciljeva i svojim proizvoljnim cijena tih ciljeva, ne
moe postojati bez bitnog uplitanja ili II slobodu izbora ili u slobodu
izbora zanimanja ili oboje. Ako se izaberu sveobuhvatni ciljevi, djelatuost
pojedinca mora se njima prilagoditi; naprotiv, ako su djelatnosti pojedinaca
slobodne, one sveobuhvatne rezultate (Comparative Economic
Systems [New York: Harper and Row, 1961], str. 257). Loucks jo nije
svjestan stoljetnog iskustva koje upozorava da ako su djelovanja pojediJ;taca
494
slobodna, sveobuhvatni rezultati sadravati privredne cikluse, nezaposle-
nost, monopolne i ostale nenamjeravane efekte koji na-
domjetaju slobodan izbor hirovima trita. Na neki od buroaske
svijesti ne dolazi zdravorazumski da prava sloboda i pro-
zahtijeva adekvatnu kontrolu trita da bi se podudarala i
ostvarenja. Opet fetiizam robe.
2 K. V. Ortrovitianov et al., Politickeskaia ekonomiia (Moskva: Gospoli-
tizdat, 1955), poglavlje 29, 30.
3 M. Dobb, On Economic Theory and Socialism (London: Routledge and
Kegan Paul, 1955), str. 79.
4 Vidi B. Horvat, The Rule of Accumulation in a Planned Economy,
Kyklos, 1968, str. 239-68.
5 R. A. Nisbet, Cooperation, u International Encyclopedia of the Social
Sciences (New York: Macmillan, 1968), vol. 3, str. 388-90, citat sa str. 388 do
89.
6 A. Smith, The Wealth of Natiol1S (New York: Modern Library, 1937),
str. 423.
7 B. Ward, The Firm in lliyria: Market Syndicalism, American Economic
Review, 1958, str. 566-89.
8 da je kritika ideoloki temeljena, dijelom ona nije znanstveno
zanimljiva. Sve njene bitne tvrdnje, opsega jedne knjige, mogu se u H.
Lepage, Autogestion et capitalism (paris: Masson, 1978). Moju ocjenu
knjige vidi u B. Horvat, Autogestion: efficacite et theorie neo-c1assique.
Revue economique, 1979, str. 361-69.
9 Vidi Y. Simon and H. Tezenas du Montcel, Economie des ressources
humaines dans l'entreprise (paris: Masson, 1978).
10 To je izvanredno postigao Jaroslav Vanek u The General Theory of Labor
Managed Market Economies (Ithaca, N. Y.: Cornell University Press, 1970).
11 B. Horvat, Prilog teoriji jugoslavenskog Ek01wmska analiza,
1967, str. 7-28.
12 Moj student Janez Pranikar ispitao je u svom magistarskom radu dv1je
hipoteze o ponaanju samoupravnog - maksimiranje dohotka po
radniku i maksimiranje vika. Pranikar je ispitao 40 slovenskih i nje-
govi nalazi hipotezu o maksimiranju vika. Testiranje hipoteze o ob-
naanju samoupravnega podjetja, Zagreb, 1979.
13 Ostali upotrijebljeni parametri su bili: kapitalni koeficijent k = 3, i
aktivizacioni period investicija m = 3 godine (B. Horvat, Problemi u
vezi s izborom stope investiranja, Ekonomski pregled, 1961, str. 40-46.
14 Rasprava je uglavnom reproducirana iz mog The Optimum Rate
of Investment Reconsidered, Economic Journal, 1965, str. 572-76.
15 Za formalni model koji te vidi B. Horvat, A Model
of Maximal Economic Growth, Kyklos, 1972, str. 215-28.
16 Ako je aktivizacioni period m = 3 godine, posljednje tri godine investi-
ranja imati nikakav efekt na proizvodnju. Uz kapitalni koeficijent k = 4,
bit potrebne 4 godine da se vrate investicije proizvodnjom. Ako je
udio potronje u proizvodnji c = 0,6, bit potrebno 4 : 0,6 = 7 godina da se
investicije vrate potronjom. Prema tome, da maksimiranje proiz-
vodnje ne bi bilo II sukobu s maksimiranjem potronje, ivotni vijek generacije
mora biti dulji od T = 25 + 3 + 7 = 35 godina.
POGLAyuE 13
1 Marx je otkrio istu stvar 75 godina prije, no Keynes nije panju
na, kako je on to zvao, pakao Karla Marxa. Joan Robinson, ekonomist
Cambridgea, dobro je opisala ideoloku glupost sredine: Tu
je Velika Britanija s nikada manje od milijun nezaposlenih radnika i tu sam ja s
49S
mojim mentorom koji me da je zbog Sayovog zakona da
postoji nezaposlenost. Onda dolazi Keynes i dokazuje da je Sayov zakon
besmislica (naravno, to je dokazao i Marx, ali mi moji mentori nisu nikada
skrenuli panju na Marxovo tog pitanja) (On Re-reading Marx
[Cambridge: Students' Bookshop, 1953], str. 19-20).
2 U zemljama taj je tip inflacije rezultat borbe
sindikata i poslodavaca. Kada su sindikati bili slabi - u vrijeme Marxa i Key-
nesa - to nije bilo poznato. U samoupravnoj privredi taj tip inflacije
je tempom porasta produktivnosti u granama industrije uz
neadekvatnost mjera ekonomske politike (vidi B. Horvat, Ekonomska politika
stabilizacije [Zagreb: Naprijed, 1976]).
3 Vidi B .. Horvat, Kompenzacije kao instrument uvjeta pri-
o Ekonomski pregled, 1977, str. 629-36. o
4 Nije zabranjeno pojedincima da osnivaju isto takve fondacije.
zbog ravnomjerne raspodjele dohotka, da se to dogodi
nisu velike. .
5 Aristotel o polisu u Politics, m, 130.
o primjer moe dati ideju o redu U Jugoslaviji gdje je
fiskalna decentralizacija relativno dobro razvijena - u stvari, mnogo potpunije
nego bilo gdje drugdje - budeti iznose 50 posto svih budeta, ne
obranu. na postotak izdataka za komu-
nalne usluge (84 posto prema 16 posto za republike) i za obrazovanje (78 posto
prema 22 posto za republike); u oba su federalni izdaci jednaki nuli.
Vidi B. Horvat, Yugoslav Economic Policy in the Post-War Period, Ame-
rican Economic Review, June 1971, dodatak, str. 157.
POGLAVIJE 14
1 Ovdje se s terminolokom koja moe izazvati zabunu.
Govori se o .buroaskim (ne revolucijama i, obrnuto, o socija-
(uglavnom ne proleterskim) revolucijama. Ono to karakterizira re-
voluciju je u prvom klasa, a u drugom sistem. Razlog za to
lei u tome to revolucionarna buroazija nije bila svjesna da kapi-
talizam ni taj pojam nije postojao), a revolucionari
nisu bili proleteri. Dalje komplikacije izrastaju iz .da, po pravilu,
(nasilne) revolucije zavravaju etatizmom, ne socijalizmom. Da bih
nejasnost i mijeanje, upotrebljavam negativno definiran pojam i govo-
rim o revoluciji.
2 The New Economics, prijevod B. Pierce (Oxford: Clarendon Press, 1966),
str. 79. Kako je to predmet od velikog teorijskog i citirat
jo neke formulacije te doktrine. Tri godine prije no to je Preobraenski
napisao svoju knjigu, poznati filozof Gyorgy Lukacs, aktivni sudio-
nik u revoluciji 1918. godine, napisao je: Svakako: i jedna pro-
leterska revolucija bila bi nezamisliva kad njezine ekonomske pretpostavke i
preduvjeti ne bi u krilu drutva bili proizveli razvitak kapi-
proizvodnje. Golema razlika obaju tipova razvitka lei,
tim, u tome to se kapitalizam kao privrede razvio unutar feudalizma,
ga. Dok bi to bila utopija predstaviti sebi da unutar ka-
pitalizma moe nastati neto drugo u smjeru prema socijalizmu, nego, s jedne
strane objektivno-ekonomske pretpostavke njegove koje se,
tek nakon ruenja, zbog ruenja kapitalizma mogu pretvoriti u zbiljske elemente
proizvodnje, a s druge strane razvitka proletarijata kao
klase. (Gescichte und Klassenbewusstein [Berlin: Malik, 1923]: hrvatski prijevod
[Zagreb: Naprijed, 1970], str. 377-78). Najpoznatiju formulaciju tih teza dao
je Staljin 1926. godine (vidi Pitanja lenjinizma [Zagreb: COD, 1981], str. 133 do
34). Ernest Mandel prikladno je formulirao najsuvremeniju verziju doktrine:
496
Marksisti ne priznaju nijednu teoriju prema kojoj bi bila postupna
promjena proizvodnje ili postupno osvajanje vlasti unutar
sklopa buroasko-demokratskih dravnih institucija. Za njih su prema njihovoj
osnovnoj teoriji o klasama, modeli proizvodnje i dravna vlast strukture koje
ne mogu promijeniti svoja osnovna obiljeja... Takva promjena pretpostavlja
njihovo zbacivanje, supstituciju vladavine jedne klase drugom... jednog pre-
skupa odnosa i proizvodnje drugim. To je samo u
uvjetima revolucionarnih kriza koji se ne mogu uvjetno 'proizvesti', ali koji
se, u trenucima, neumoljivo javljaju iz unutranjih
buroaskog drutva (Late Capitalism, State Power and the Transition of
Socialism in Western Europe, simpozijski materijal, Uppsala, lipnja mjeseca
1977. godine, str. 11 (umnoeni materijal. Primjeri za to su u svibnju
1968. godine u Francuskoj i u Portugalu od oujka do studenoga 1975. godine.
3 J. Staljin, Ob osnovah leninizma (1924) (Moskva: Gospolitizdat, 1945),
str. 50. Staljin je preuzeo tu teoriju od Lenjina, Trockog i Buharina.
4 P. M. Sweezy and C. BetteIheim, On the Transition to Socialism (New
York: Monthly Review, 1971), str. 113.
5 J. Staljin je izjavio: Kad je rukovodstvo u cijelosti i potpuno prelo
u ruke jedne partije, u ruke nae partije, koja dravom ne dijeli
niti moe dijeliti s drugom partijom, to ba i zovemo diktaturom proletarijata.
(Pitanja lenjinizma [Zagreb: COD, 1981], str. 185).
6 E. Mandel, Zehn Thesen zur sozial6konomischen Gesetzmlissigkeit der
Dbergangsgese1Ischaft zwischen Kapitalismus und Sozialismus, u P. Hennicke,
ed., Probleme des Sozialismus und der Vbergangsgesellschaften Suhrkamp
(Frankfurt am Main, 1973), str. 15-37, posebno str. 16-22. da je
Janes Burnham inspirirao Mandela; Burnham je, doao do mnogo
U njegovoj knjizi Managerial Revolution (New York:,
John Day, 1941), Burnham je tvrdio da upravo kao to ugnjetavano seljatvo
nije naslijedilo feudaIce, nego su oboje bili zamijenjeni buroazijom, tako
proletarijat naslijediti kapitaliste nego i jedni i drugi biti zamijenjeni
upraviteljima nove klase.
7 Gallupov izvjetaj pokazuje da u razdoblju 1973-77. godine samo 14
posto stanovnitva nije imalo povjerenja u slobodno
sistem. Robert Lane Jzvjestio je o anketama radnika i ljudi srednje klase koji
nisu izrazili gotovo nikakvo neraspoloenje prema bogatima, ali su izrazili
znatno negodovanje zbog toga to siromani ive od socijalne (R.
Lane, The Legitimacy Bias, u B.Denitch, ed., LegitimatioIl of Regimes [Lon-
don: Sage, 1979], str. 55-80, posebno str. 64. i 70-71).
8 U Rusiji je gotovo polovica upitanih radnika odgovorila pozitivno na
pitanje Da li se smatrate jednim od vlasnika proizvodnje?, 22,5
posto odgovorilo je negativno, a 22,1 posto nije znalo. David Lane opisuje
sovjetskog radnika kao udruenog radnika koji ima oblike soli-
darnosti prema tvornici. On autoritarnu strukturu na osnovi njene
sposobnosti u obavljanju posla. On aktivno sudjeluje u poboljanju proizvodnje
i blii je, i drutveno i administraciji nego radniku u
drutvu (D. Lane, Soviet Industrial Workers, uDenitch, Legitimation of
Regimes, str. 177-94, posebno str. 184. i 190).
9 Donekle je mladi Marx odgovoran za lanu predvidivost historijske nu-
nosti U Svetoj porodici (1845) on i Engels su napisali: Nije vano to ovaj
ili onaj proleter ili proletarijat u cjelini zamilja kao svoj cilj.
Vano je to je proletarijat u stvarnosti i to on, u skladu s tim to jest,
historijski biti primoran da (Citirano u R. Tucker, The Marx-Engels
Reader [New York: W. W. Norton, 1972], str. 105). Dovoljno istinito. No,
jo nam ostaje da to proletarijat U tom pogledu
povijest je uglavnom ignorirala preporuke dobronamjernih reformatora i re-
volucionara. U odjeljku TI A posegnut za istim pitanjem i istim citatom.
32 ekonomija socijalizma
497
------------------------- - --------
10 Mancur Olson da bez prinude ili nekog drugog posebnog sredstva
koje pojedince natjerati da djeluju u interesu, racionalni,
!wristoljubivi pojedinci djelovati tako da ispune svoje ili grupne
i1lterese. Taaa navodi gdje vie od 90 posto radnika prisustvovati
sastanku ili sUdjelovati u akcijama sindikata; ipak ih vie od 90 posto glasati
za to da se uvede prinudna pripadnost sindikatu i obavezno velike
On da radnici nisu bili nekonzistentni: njihove akcije i
stavovi bili su model racionalnosti kada su eljeli da svatko prisustvuje sastan1.'U,
a sami su to propustili Jer, ako je snaan sindikat u interesu
oni imati vie koristi ako u broju prisustvuju sastanku, ali... poje-
dini radnik nema ekonomskog motiva da prisustvuje sastanku (The Logic of
Collective Action [Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1974], str.
2, 86).
11 Sweezy and Bettelheim, Transition to Socialism.
12 Taj je stav bio rairen Druge internacionale: U govoru o
prijedlogu programa austrijske Socijaldemokratske partije 1901. godine, Karl
Kautsky inzistirao je da su pojedini pripadnici buroaske inteligencije kreirali
moderni socijalizam: da se zbog toga svijest mora izvana unijeti u
borbu proleterske klase; i da ta borba ne dovodi do spontanog unoenja svi-
jesti. U Rusiji je Petar jo prije Lenjina tvrdio da masama treba intelek-
tualna elita koja bi ih organizirala i inspirirala za borbu protiv bijede koja ih
okruuje. (vidi F. Venturi, Roots of Revolution [London: Weidenfeld and
Nicolson, 1960], str. 402). Tajno udruenje Zemlja i sloboda pri-
mijenilo je organizacijske ideje a- Lenjin ih je poslije razvio u orga-
nizacijska partije.
13 S. Ma1let, Nova klasa (Beograd: Komunist, 1970).
14 se dodaje i vrijednosni element. M. definira re-
voluciju kao svaku kvalitativnu transformaciju koja pridonosi
(Dialectic Today, u M. and G. eds., Praxis
[London: Reidel, 1979], str. 3-43, posebno str. 21). Pretpostavlja se da je revolu-
cijaneto dobro, progresivno. Zbog toga danas bande kriminalaca kao
Pinochet u ili Papadopulos u nazivaju svoje aktivnosti revo-
lucijama. U svrhe, se pogodnijim da koncept revolucije bude
lien vrijednosnih konotacija i da se upotrebljava u smislu. Mnogo
je lake sloiti se oko toga da li je povijesni predstavljao strukturnu
promjenu, nego da li je bio progresivan. progresivnosti ili regre-
sivnosti revolucije predmet je vrlo teke, posebne analize - u stvari, samostalne
drutvene teorije.
15 Bankar Laborde i bogati trgovac Boscary dali su za nabavu oruja
pobunjenicima i da im se kompenziraju izgubljene nadnice (C. G. Lefebvre,
The Coming of the French Revolution [New York: Vintage Books, 1962],
str. 86).
16 Donekle je zanimljivo spomenuti da je naj razvijeniji grad u Francuskoj
Lyon postao jedan od sredita kontrarevolucije.
17 N. Birnbaum, The Crisis of Industrial Society (London: Oxford Uni-
versity Press, 1969), str. 28. Prva predionica opskrbljena parnim strojem
putena je u pogon u Engleskoj 1785. godine.
18 C. Brinton, The Anatomy of Revolution (New York: Vintage Books,
1960), str. 101.
19 Vidi E. H. Norman, Japan's Emergence as a Modem State (New York:
Institute of Pacific Relations, 1940).
20 John Dunn, s Cambridgea, ovako je opisao taj
Kada su Zapatine armije izazvale ustavnu vladu 1914-15. godine,
organizirana klasa bila je neutralna ili je favorizirala vladu, a ne, kako
se njima to revolucionarne horde ... Ne moe biti nita
498
seljaka, koji su se organizirali sami .. a sebe, il proletarijata u kojem su
mnogi bili isto toliko protiv stranaca i protiv klera koliko i protiv kapitalista.
klasa je, u velikoj se s revolucijom,
- da bude kupljena za svotu koja se mogla dobiti i dijelom
ostala i do sada pri svom izboru (Modern Revolutions [Cambridge: Cambridge
Univers1ty Press, 1974], str. 59).
21 sredinom prolog A. de Tocqueville je, se,
prvi koji je da je upravo u onim dijelovima Francuske gdje Je
do napretka, narodno nezadovoljstvo bilo Iako su trpjeli
tako dugo da je to prelazilo granice, kad je ljudima palo na pamet da se
mogu rijeiti one su im postale neizdrive . .. Feudalizam na vrhuncu
svoje nije pobudio toliko mrnje koliko svoje propasti (The Old
Regime and the French Revolution [Garden City, N. Y.: Doubleday, 1955],
str. 176-77).
22 se raspravlja da li je rat za nezavisnost imao karakter
drutvene revolucije. Tvrdi se da nije bilo feudalizma u Americi; kapitalizam
je postojao i prije i poslije revolucije, tako da nije ni moglo biti drutvene
revolucije. Iako evropski oblik feudalizma u Americi nije postojao (nije se razvio
ni u svim dijelovima Evrope), drutvo je bilo predburoasko. Posto-
jalo je zajednitvo srodstva, solidarnosti i zemlje, kako je sredinu
prikladno opisao Robert Nisbet (The Social Impact of the Amencan Re-
volution, Dialogue, 1975, br. 1, str. 30-39, citirano sa str. 34). PrimogenDtura
i nedjeljivost uz vrlo velike posjede, su da velik!- zeml.jo-
posjednici postanu aristokracija. Uz nezavisne,
ispod klase, bilo je relativno mnogo najamnih
slugu i robova. Visoki stupanj lokalizma, spajanje ekonomske l po-
i nepostojanje centralizirane vlade dalje su karakteristike predre:
volucionarne sredine. Na kraju, crkva je bila zakonski uspostaVljena. Svi tl
aspekti drutvenog ivota radikalno su se promijenili. Mnogo velikih zemljo-
posjednika stalo je na stranu lojalista. Oni su bili protjerani, a njihovi posjedi
konfiscirani, to je redistribuciju velikih povrina zemlje. Pri-
mogenitura i nedjeljivost nasljedne imovine ukinute su u gotovo svim dra-
vama unutar jednog Sloboda savjesti, u prvom ustavnom
amandmanu, osigurala je deetabliranje religije. Robovi su u sje-
vernim dravama. Ukinute su titule i rangovi. Parafeudalno drutvo
rangova i statusa zamijenjeno je vrlo brzo drutvom buroaske jednakosti.
23 Q. Hoare and G. N. Smith, eds., Selections from the Prison Notebooks
Of Antonio Gramsci (London: Lawrence and Wishart, 1971), str. 6, vidi
str. 4-8.
24 L. P. Edwards, The Natural History of Revolution (Chicago: University
of Chicago Press, 1927), str. 41; Brinton, Anatomy of Revolution, str. 41-45,
267.
25 Vidi F. Venturi, Roots of Revolution (London: Weidenfeld and Nicolson,
1960).
26 F. Engels, 0 autoritetu, u K. Marx i F. Engels, Izabrana djela, vol. I,
(Zagreb: Kultura, 1949), str. 582-83.
27 Citirano u H. J. Laski, The Socialist Tradition in the French Revolution
(London: Fabian Society/Allen and Unwin, 1930), str. 23.
28 I. Deutscher, Razoruani prorok (Zagreb: Liber, 1978), str. 18. T. Draper
navodi broj od 11.000 u mjesecu svibnju 1917. godine (The Roots of
American Communism [New York: Viking Press, 1959], str. 101).
29 I. Deutscher, Maoism: Its Origin and Outlook, u R. Blackburn, ed.,
Revolution and Class Struggle (Sussex: Harvester, 1978), str. 191-223, posebno
str. 193.
30 Democracy in America (1840) (New York: Vintage Books, 1957), str.
318.
32*
499
31 Ta analogija dolazi od Marxa (Misere de la philosophie, 11:;46). Ona
je ali i pogrena. U pozicijama tih dviju klasa postoji fundamentalna
asimetrija. Buroazija nije bila eksploatirana klasa i postaje klasa
u novom klasnom sistemu. Proletarijat je bio eksploatirana klasa i ne moe
postati klasa u besklasnom drutvu.
32 To je zrela formulacija prvobitne ideje izraene 1843. godine kao so-
cioloko-filozofski postulat. Dvadesetpetogodinji radikalni demokrat 1 patriot
Karl Marx se upitao: Gdje je dakle pozitivna emancipa-
cije? Nastavio je Ovo je na odgovor. U formiranju jedne klase
vezane radikalnim lancima, klase drutva koja nije klasa gra-
drutva, stalea koji je raspad svih stalea, sfere koja posjeduje uni-
verzalni karakter svojim univerzalnim patnjama i koja ne trai nikakvo
posebno pravo jer joj nije nikakva posebna nepravda, nego nepravda"
koja se vie ne moe pozivati na historijsko, nego samo na
pravo, koja se ne nalazi u jednostavnoj suprotnosti prema posljedicama nje-
dravnog nego u svestranoj suprotnosti prema pretpostavkama
toga napokon, jedna sfera ... koja je ... potpuni gubitak koja,
dakle, moe sebe zadobiti samo potpunim ponovnim zadobivanjem To
raspadanje drutva u obliku posebnog stalea jest proletarijat. Tako je stara
vizija izbavitelja bila oivljena i Marx
je bio previe znanstvenik, a da bi ostao na toj razini; takvi nisu bili mnogi
od njegovih nasljednika, a na posljedice se upozorilo. Drugi odlomak pun
je implikacija i otkriva mnogo: Kao to filozofija u proletarijatu nalazi svoje
materijalno oruje, tako proletarijat u filozofiji nalazi svoje duhovno oruje,
i iskra mjsli bude temeljito udarila u to naivno narodno tlo, izvrit
se emancipacija Nijemaca u ljude. (Prilog kritici Hegelove filozofije prava,
u Marx-Engels, Rani radovi u red. P. Vranickog [Zagreb: Naprijed, 1976], str.
104-05). U naem muza povijesti pretvorila je filozofe u partijske
i zamijenila Nijemce brojnim drugim" narodima. Dvije godine poto je
potonji odlomak napisan, nastala je ideja, danas toliko zloupotrebljavana, o
historijskim interesima proletarijata. Iz gore navedenih razloga sam proletari-
jat se moe i mora osloboditi. Ali on se ne moe osloboditi a da ne uniti svoje
ivotne uvjete. To ne moe ako ne uniti sve nehumane ivotne uvjete
suvremenog drutva koji su koncentrirani u njegovoj vlastitoj situaciji ... Vano
je to proletarijat stvarno jest i to on, u skladu s tim to jest, historijski
biti primoran Njegov cilj i njegove historijske akcije unaprijed su
zorno u... njegovim ivotnim okolnostima... Nema potrebe
stalno se na da je veliki dio engleskog i francuskog proletarijata
svjestan svog historijskog zadatka i neprekidno radi da bi si tu svjesnost
potpuno razjasnio (Marx and Engels, The Holy Family, citirano u ibid.,
str. 105-06). Nije li istina da se robovi i kmetovi; nisu mogli osloboditi
a da ne unite svoje ivotne uvjete? mogao bi netko zapitati. I to su oni
historijski bili primorani
3S Vidi, na primjer, Mao Zedong, Chinese Revolution and the Communist
Party of China; Decembar 1939. (Kineska revolucija [Beograd: Vuk
1968], str. 47).
34 Friedrich Engels dodao je stav engleskih radnika uz
kolonijalnu eksploataciju i dominaciju svjetskog trita, u kojoj oni sudjeluju
zajedno s buroazijom, i uz da je, ostalih koncesija,
klasa preuzela da ispuni zahtjeve programa (English Elections,
1874; vidi takoder pismo Karlu Kautskom, 12. rujna 1882. godine).
35 P. Sweezy, Modern Capitalism and Other Essays (New York: Monthly
Review, 1972), str. 160. Howard Wachtel dijeli njegovo miljenje i ovako opi-
suje scenu: Radikalni ekonomisti identificirali su nekoliko dimenzija
U" kojima se radna snaga stratificira ... ukratko njihove argumente,
radna snaga se stratificira u odnosu na industrijske grane i zanimanja (U. S.
soo
Steel je imala 45.000 i 50.000" naziva poslova), na rasu ... na
spol i pripadnost. Obrazovni sistem radnu stratifikaciju
hijerarhijske diferencijacije u kolskom sistemu... Neto efekt svega
loga je podjela radne snage po statusima, tako njenu klasnu soli-
darnost, a ujedno nejednakosti inherentne funkcioniranju kapi-
taIizma (Class Consciousness and Stratificatiori in the Labour Market, u
R. C. Edwards, et al., ed., Labor Market SegmentatiOJz[Lexington, Mass.:
D. C. Health, 1979], str. 106). .
36 Od 1928. do 1933. godine" udio partija i ko-
u ukupnom broju glasova opao je osam posto, udio konzer-
vativne partije 40 posto, a udio partija srednje klase 79 posto (S. M. Lipset,
[Beograd: Rad, 1969], str. 178). Mora se, dodati jedna
primjedba. Iako su radnici (a seljaci i vie) bili znatno manje za-
stupljeni partiji 1933. godine, ipak je istina da su predstavljali
31,5 posto svih industrijski i poljoprivredni radnici predstavljali su
42,5 posto talijanske partije 1921. godine (R. Bendix, Social
Stratification and Political Power, American Political Science Review, 1952,
str. 357-75). Industrijski radnici predstavljali su 51 posto (Arrow
Cross) partije 1937. godine, a oni su bili samo 23 posto stanovnitva
(L Deak, citirano u H. Kahn and A. Wiener, The Year 2000 [London: Macmil-:
lan, 1967], str. 269). Ti postoci se podudaraju s udjelom radnika u komuni-
partijama.
37 Marx je to vrlo jasno U posljednjem pasusu njegovog predavanja
Nadnica, cijena i profit, odranom na dva sastanka Gent':ralnog
Internacionale 1865. godine, naveo je ovaj JJ Sindikati rade s uspje-
hom kao arita otpora protiv nasilja kapitala ... Oni potpuno promauju svoju
svrhu kada se na gerilskih akcija protiv posljedica posto-
sistema, umjesto da istodobno nastoje da ga promijene, umjesto da svoje
organizirane snage upotrijebe" kao polugu za
klase, tj. za ukidanje sistema najamnog rada.
38 Godine 1820. polovica svih radnika bila S11 djeca" od 9 i 10
godina koja su radila 13 sati dnevno. Pet estina svih zatvorenika 1830. godine
u sjevernim i srednjim atlantskitp. dravama bili su dunici. -
39 i danas je drutvena mobilnost via u Sjedinjenirri Dravama nego
u drugim zemljama. G. Lenski daje ove podatke za mobilnost
prema dolje i gore preko linije rad:
Sjedinjene Drave
Svedska
Velika Britanija
34%
32%
310f0
Danska
Norveka
Francuska
30 UJO
300/0
29%
Z. 25 n/o
Japan 25()/o
Italija 20 ofo
Izvor: G. Laski, Power and Privilege (New McGraw-Hill, 1966), str. 411.
40 R. Lane, The Legitimacy Bias, uDenitch, Legitimation of Regimes,
str. 63.
41 Citirano u I. Bernstein, The Lean Years (Baltimore: Penguin, 1966),
str. 381.
42 Ibid.
43 Citirano u M. Dobb, Studies in the Development of Capitalism (New
York: International Publishers, 1963), str. 354-57.
44 Citirano u ibid.
45 Ibid.
46 S. M. Lipset, str. 447. S. Cohen opaa:
nisu soja od drugih ljudi. Oni ive u drutvu gdje sli ljudi stratifi-
501
cirani i gdje im je dodijeljen status na osnovi simbola koji obiljeavaju ivot
unutar drutva. ne odstupa od slobodnog
drutva. da on u slobodno poduzetnitvo, on se ne
sukobljava s osnovnim snagama koje motiviraju ljude u ta1..'Vim drutvima.
Naprotiv, on sam je njima motiviran. On eli uspjeti. U njegovom
to da on eli vlast, presti, potovanje ljudi s kojima ivi li. koja
je dovoljno velika da mu osigura i status i udobnost (Labour in the United
States [Columbus, Ohio: Merrill, 1970], str. 193).
47 Naa je piu S. M. Lipset i R. Bendix, da je credo 'samo-
stalnog poduzetnika' postao glavna preokupacija klase. Iako je on u
prolosti mogao animirati i klasu i srednju klasu, danas to vie
nije ideal srednje klase. Umjesto toga, ljudi u srednjoj klasi tee da postanu stru-
i, kao drugo rjeenje, vii radnici tipa 'bijeli ovratnik' (Class, Status, and
Power [Glencoe, ill.: Free Press, 1953], str. 462).
48 AFL-CIO iz 1963. godine prihvatila je rezoluciju od
svih afilijacija da ukinu i posljednje ostatke rasne diskriminacije (Cohn,
Labour in the United States, str. 163).
49 Treba, da su radnici u cjelini (i nia srednja klasa)
pokazali pozitivniji stav prema zavretku rata u Vijetnamu nego via srednja
klasa koja je bila sklona otrim rjeenjima (vidi R. F. Hamilton, Class and
Politics in the United States [New York: John Wiley and Sons, 1972], str.
453).
50 Ernest Bevin, ministar vanjskih poslova vlade i bivi se-
kretar sindikata, izjavio je 1946. godine u parlamentu: Nisam .spreman da
rtvujem Britansko carstvo samo zato to znam da ako bi ono palo .... to bi
da bi i ivotni standard naih znatno opao (R. Blackburn, ed.,
Revolution and Class Struggle [Sussex: Harvester, 1978], str. 356).
Arghiri Emmanuel ovako opisuje ekonomske interese: Kada se ... rela-
tivno nacionalne eksploatacije, koju klasa trpi pro-
letarijatu, stalno smanjuje u usporedbi s onom eksploatacijom od koje ona
ima koristi privilegiranoj naciji, dolazi do trenutka kada cilj
nacionalnog dohotka u apsolutp.oj svoti prevagne nad ciljem pobolja-
nja relativnog udjela nacije nad drugom. Od tog trena nadalje, nacionalne
solidarnosti u prestaje biti ispitivano, radikalna i nasilna
borba za udio u moe biti u pitanju. Odonda de facto ujedinjen front
radnika i kapitalista zemalja, usmjerenih protiv siromanih nacija,
koegzistira zajedno s sindikalnom borbom oko udjela u
dobiti. .. Stav klase u naprednim zemljama kao
cjeline u odnosu prema zemljama postaje sve vie odnosu britan-
ske klase prema ostalima u svijetu kroz cijelo 19. borbe za
zadovoljenje zahtjeva o nadnicama i radnim satima... unutar zemlje; uje-
dinjeni nacionalni front protiv vanjskog svijeta s klasom koja po-
nekad zauzima avangardnu poziciju (Unequal Exchange [New York: Monthly
Review, 1972], str. 180, 182). Ta se generalizacija, ne smije inter-
pretirati kao da apsolutnu nunost ili neminovnost. Kao i
postoji veliki prostor za drutvenu akciju. Svicarski radnici glasali su protiv
manje razvijenim zemljama; u vicarskoj ankete pokazuju
da su radnici skloni takvom
51 Bijeli radnici u Republici, sindikatom i ko-
su oruanu borbu protiv vlade da bi
zapoljavanje Afrikanaca u rudnicima pod uvjetima njihovim. Taj
ustanak iz 1921. godine obiljeio je reima apartheida. je
stvorio najbizarniju parolu u cijeloj povijesti: Radnici svijeta uje-
dinite se j borite za bijelu Junu Afriku! Danas u Republici ne
postoji nijedna progresivna organizacija bijele klase (R. Davies, The
502

.,
l
White Working-Class in South Africa, New Left Review, 1973, br. 82, str.
40-59). U se evropski proletarijat mobilizirao u obrani francuskog
Alira i nabavljao je ubojice za OAS. Za njih je to bilo pitanje ivota ili
sD:riti. Njihove privilegije su bile (sic) njihova kvaliteta kao Evropejaca i bije-
laca. .. Oni su za nekoliko dana ono to su A1irci za
mjesec dana (Emmanuel, Unequal Exchange, str. 184). Bijeli radnici u Bissauu
ponaali su se na isti Britanski radnici nisu doputali obojenim
radnicima da rade na dokovima. .
52 Lipset, str. 123-63.
58 H. Arendt, Elemente und Urspri1nge totaler Herrschaft (Frankfurt am
Main: Europliische Verlaganstalt, 1962), str. 460-61.
54 Staffer je pruio ovakav profil stavova prema slobodama za
komuniste (uzorak je mukarce, osim umirovljenika):
i po- Vlasnici, direk- Manualni
Seljaci i poljo-
tori i funkcionari radnici
privredni
radnici
Komunistima
treba dopustiti
da govore 53 41 27 20

knjige trebaju
biti
u bibliotekama 62 44 25 18
Komuniste
ne treba
uhapsiti 68 58 36 28
Izvor: u Hamilton, Class and Politics, str. 436.
Stavovi prema ateistima bili su su i vlasnici, direktori i funkcionari
mnogo tolerantniji nego radnici. Najtolerantniji su
najmanje tolerantni su seljaci. Hamilton da autoritarizam prema
komunistima ukazuje na upraVljanja vlade i privatnih idejnih
a netolerantnost prema ateistima do nekog stupnja objanjava se
kulturnim konzervatizmom malih gradova i ruralnih sredina iz kojih mnogi
radnici (Class and Politics, str. 448).
55 Slijede neki relevantni rezultati anketa. Radnici (nekvalificirani i polukva-
1ificirani radnici vie nego kvalificirani) daju prednost jednopartijskim sistemima
pred viepartijskim vie od bilo koje druge profesionalne skupine, iako su se-
ljaci blizu takvog miljenja. Isto vrijedi za manje obrazovane u odnosu prema
obrazovanijima. Kad je o potivanju sloboda, jedino su seljaci
i poljoprivredni radnici manje tolerantni od radnika. se tolerantnost
s porastom stupnja obrazovanja (Lipset, str. 129, 131,
137). A. Kornhauser smatra da se industrijski radnici protive rasnoj jednakosti
- oko 60 posto radnika u Detroitu ima poglede -
i pokazuju veliku naklonost strogom autoritetu. On navodi da isti profesionalni i
drutveni nedostaci koji izazivaju niski osobni moral i znake slabog
mentalnog zdravlja dovode do antidemokratskih
(Mental Health of the Industrial Worker [New York: John Wiley and Sons,
1965], str.212, 233, 234, 261, 267). Naglasak na pravim kvalitetama posJa
(koliku ansu za pokazivanje sposobnosti prua posao, koliko je rad zanimljiv,
koliku prua da se pomogne ljudima) se s drutveno-
-ekonomskim statusom, a naglasak nebitnih kvaliteta smanjuje (radni sati, bene-
ficije, stupanj zamaranja pri radu, sigurnost posla, nepostojanje prevelikog
503
jj
I
,
pritiska) (M. L. Kohn, Class alld Conformity [Homewood, lli.: Dorsey Press,
1972], str. 78). to je nii drutveno-ekonomski poloaj pojedinca, to je
njegov konzervativan pogled na i drutvene institucije i manja je
njegova tolerantnost prema ponaanju - to su karakteristike
autoritarnih (ibid., str. 80.). najnieg od sloja,
svrstavaju obiljeje poslunostkao najvrednije; iz nie klase
stavljaju ga na drugo mjesto (nakon potenja) (K. O. Hondrich, Theorie dj!r
. Herrsclzaft [Frankfurt am Main: Suhrkamp, 1973], str. 175; vidi W. H.
Sewell, Social Class and Personal Adjustment, International Encyclopedia
of the Social Sciences [New York: Macmillan, 1968], vol. 10, str. 222-25).
Iako su se dvije partije u opirale nacizmu vie nego su to
buroaske partije, razlika nije bila velika. Erich Fromm, i sam Nijemac
i objanjava razloge: Nalet nacizma nije se s
protivnicima, kojih je bila spremna da se bori za svoje ideje. Mnogi od
pripadnika lijevih partija, iako su vjerovali u svoje partijske programe dok su
im partije imale vlast, bili su spremni da odustanu kad je dolo do krize ...
Veliki broj njih bilo je tipa osobe koja ima mnogo od obiljeja ... autoritarnog
karaktera. Oni su imali duboko potovanje i elju za uspostaVljenu
vlast. Naglasak socijalizma na individualnoj nezavisnosti u odnosu prema vlasti,
na solidarnost u odnosu prema individualnoj osamljenosti, nije bilo ono to su
radnici stvarno eljeli na osnovi svoje strukture (Escape from Freedom
[New York: Rinehart, 1941], str. 281). Murray Bookchin, anarhist,
Od obitelji do kole i religioznih institucija, masovnih medija, tvornice
i mi. kraju sindikata i 'revolucionarne partije', drutvo udrueno
djeluje u smjeru takvog odgoja koji poslunost, hijerarhiju, radnu etiku
i autoritarnu disciplinu u klasi ... i klasne organizacije koje
iz nje imaju najprinudniju ulogu u promicanju dobro regulirane, gotovo
nesvjesne poslunosti zrelih radnika, poslunosti koja se manifestira ne toliko u
beskarakternoj pasivnosti koliko u pragmatskoj predaji hijerarhijskim organiza-
cijama i autoritarnim liderima (Introductory Essay u S. Dolgoff, ed., The
Anarchist CoZlectives [New York: Free Life, 1974], str. XXXIV). .
56 partije su manje autoritarne nego buroaske partije.
Ispitivanje u Belgiji, Engleskoj, Francuskoj, Zapadnoj Ni-
zozemskoj, Norvekoj i vedskoj pokazala su da su koji su davali
prednost konzervativnim, i liberalnim partijama skloniji autoritariz-
mu nego oni koji su davali prednost socijaldemokratskim, i
partijama (S. Rokkan, Citizens, Elections, Parties [Oslo: Univer-
sitetsforlaget, 1970], str. 337).
57 J. upanov, Samoupravljanje i drutvena (Zagreb: Nae teme, 1969),
str. 56.
58 V. Rus, Novi model samoupravljanja i njegova relevantna drutvena
okolina, u J. V. Rus, i J. upanov, eds., Proizvodne organizacije
i samoupravljanje (Zagreb: Filozofski fakultet, 1975), str. 50.
59 . Samoupravljanje i klasna svest komunista, Gledita,
1975, str. 609-20, posebno str. 618-19.
60. Ideoloke dimenzije bile su definirane kao: samouprava nasuprot centraliz-
mu, birokratizmu i dravnom upravljanju;
. otvorenost prema svijetu ili internacionalizam nasuprot izolaciji;
suvremenost nasuprot tradicionalizmu;
drutvenog vlasnitva nasuprot zahtjeva za privatnim vlas-
nitvom;
humanizam, tj. kao najvie vrijednosti, nasuprot treti-
ranja kao sredstva;
kolektivizam nasuprot individualizmu, tj. pripisano kolektivnim
n.asuprot individualnim interesima;
504
orijentacija (hedonizari1, utilitarni stavovi, konzumerizam)
nasuprot orijentacijama (idealizam, duhovne vrijednosti, aske-
tizam).
Udio osoba u drutvenoj skupini koja izraava sklonost prema navedenim vrijed-
nostima (u postotkU)
Otvore-
Drutve-
. Materija-
Samo- nost Moder-
no vla-
Humani- Kolekti-
uprava prema nizam
snitvo
zam vizam orijenta-
svijetu cija

inteligencija 86 81 77 75 65 62 48

inteligencija 76 73 71 77 60 58 55
Industrijski
kvalificirani
radnici 72 47 39 75 42 52 63
Nekvalificirani 55 38 27 65 45 47 67
urbani radnici
Seljaci 34 27 8 37 44 25 66
Izvor: D.Pantie, Ideoloke orijentacije i ideoloki sistemi drutvenih slojeva, u
Drutveni slojevi i njihova svijest (Beograd: Institut drutvenih nauka, 1975), gra-
fovi 1-8 (umnoeni
Osobe su bile grupirane ti tri kategorije prema tome da li . naginju jednom
ili drugom suprotnom pogledu ili pokazuju mjeovito stajalite. Treba napomenuti
da je za orijentaciju rangiranje obrnuto, to se moglo
Podaci bi se morali interpretirati s oprezom jer je samoupravna orijentacija II
Jugoslaviji slubena ideologija i bolje . obrazovani slojevi su skloniji davati
ispravne odgovore, tako razlike. Prvi autora kod
interpretiranja rezultata studije je Pripadnici viih
drutvenih slojeva ... vie su no ostali stvaraoci samoupravnog ideolokog siste-
ma i kao avangarda najpotpunije povijesne interese klase
koji su izraeni u tom sistemu{( Ideoloke orijentacije{(, str. 179). Zato
bi oni interese klase, a ne svoje vlastite interese?
61 M. Predstave o drutvu i socijalne identifikacije drutvenih
slojeva{(, u Drutveni slojevi, str. 118.
62 N. Rot i N. Havelka, Nacionalna vezanost i vrednosti kod srednjokolske
omladine (Beograd: Institut drutvenih nauka, 1973), str. 247.
6S
Seljaci
Nekvalificirani radnici
Kvalificirani radnici
Radnici bijeIih ovratnika
Intelektualci
Religiozni
vjernici
(u postotku)
97,0
66,0
45,5
40,2
25,0
Izvor: S. Vrcan, "Radnitvo, religija, crkva, Revija za sociologiju, 1977, str. 12.
64 tvrdnja Karla Kautskog, glavnog Druge internacionale,
upozorava na to da je rezoniranje zamijenilo empirijsku
505
analizu: Zato to je najnia od svih klasa, proletarijat je
niji od svih klasa (Die Soziale Revolution [Berlin: Vorwiirts, 1904], str. 5).
05 stavove britanskih radnika, John Goldthorpe i nje-
govi suradnici pronali su da kod njih ne postoji orijentacija prema solidarnosti
(The Affluent Worker in the Class Structure [Cambridge: Cambridge University
Press, 1971], str. 157). S. M. Miller i F. Riesman su kao stavove
radnika naveli antielitizam, otvorenost i orijentacije prema koope-
raciji i neformalnosti nasuprot konvencionalizmu, rivalstvu, brizi o statusu,
strahu od vlasti, intelektualizmu i snobizmu antidemokratske
srednje klase. S druge strane, oni su otkrili autoritarni potencijal radnika
koji se sastoji od elje za jakim vodstvom i strukturom, antiinte-
lektualizam i sklonosti kanjavanju prekrioca zakona (Working-
Class Authoritarism: A Critique of Lipset, British Journal ot Sociology,
1961, str. 263-76, posebno str. 272).
66 Osnovna razlika stare i nove srednje klase sastoji se u
da je prva posjedovala imovinu dok potonja uglavnom nema vlasnitva nego
je unajmljena za posao. Prema tome, prva je bila klasa a potonja ima
samo buroaski stil ivota. da pripadaju rodu unajmljenog rada - kao
radnici - skupine srednje klase koje nemaju direktorske i druge
poslove potencijalni su kandidati za proletarizaciju.
67 U Sjedinjenim Dravama udio industrijskih radnika bio je u radnoj
snazi ovakav: 1900. godine 36 posto; 1950. godine 41 posto; 1970. godine 35
posto. Samo za muke radnike postoci su ovakvi (enske radnice su se
zapoljavale na kancelarijskim i prodajnim poslovima): 1900. godine 38 posto;
1950. godine 48 posto; 1970. godine 47 posto. Ako se radnici u uslunim dje-
latnostima ubroje u kategoriju radnika 'plavih ovratnika', dobivamo ovakve
postotke: 1900. godine 45 posto; 1950. godine 52 posto; 1970. godine 47 posto
(Historical Statistics of the United States, 1970, str. 225). Udio rada
dosegao je maksimum u 1950. godini. U Zapadnoj je udio radnika
u aktivnom stanovnitvu dosegao vrh oko 1955. godine i u tri
godine je bio: 1925. godine 47 posto; 1955. godine 52 posto i 1968. godine 47
posto (K. Heschkat und O. Negt, eds., Gesellschaftsstrukturen [Frankfurt am
Main: Suhrkamp, 1973], str. 33). .
68 Pomaci u strukturi sektorske zaposlenosti u posljednje i pol
mogu se prikazati podacima raspoloivim za Britaniju i Sjedinjene Drave.
Sastav radne snage (u postocima)
Velika Britanija
1811. 1951. 1963.
Poljoprivreda, umarstvo,
ribarstvo 34 5 4
Industrija, rudarstvo,
39 49 47
Usluge 27 46 49
Sjedinjene Drave
1820. 1950. 1964.
72
12
16
13
37
50
7
34
59
Izvor: R. Richta et al., Civilizacija na (Beograd: Komunist, 1972), str. 315.
Relativna industrijska zaposlenost dosegla je vrhunac oko 1950. godine.
69 U svom Gorlitz programu 1921. godine, socijaldemokrati
su proglasili: Die Sozialdemokratische Partei Deutschland ist die Partei des
arbeitenden Volks in Stadt und Land (Socijaldemokratska partija je
partija radnog naroda u gradu i na selu).
70 Tu odgovaram na kritiku mog kolege J osipa upanova.
506
71 Upotrebljena periodizacija temelji se uglavnom na studijama G. D. H.
Colea (Studies in Class Structure [London: Routledge and Kegan Paul, 1955],
str. 37-40). i Z. Baumana (Between Class and Elite Manchester: Manchester
University Press, 1972).
72 E. P. Thompson, The Making ot tlze English Working Class (London:
Gollancz, 1964), str. 193.
73 Frank Ward daje vrlo impresivno objanjenje: U odnosu prema spozna-
jama toga vremena, razina sposobnosti kvalificiranog tesara ili klesara 1800.
godine bile bi ravne sposobnostima dananjeg programera ili srednjeg direktora.
Inteligencija i umna agilnost bile bi samo se promijenilo s
promjenom tehnologije (In Defence of Democratic Socialism [London: Rye,
1978], str. 76). The Book ot English Trades stavlja apotekarstvo, odvjetnitvo i
uz tesarstvo, koarstvo, poslove i (vidi Thomp-
son, English Working Class, str. 237).
74 Bauman, Between Class and Elite; str. 41. Sredinom H. Mayhew
je da su obrtnici bili gotovo svi do posljednjeg zagrijani Oni
su dovoljno obrazovani i promiljeni da imaju vanosti za dravu.({ S
druge strane, nekvalificirani radnici su klasa ljudi. Dosad su oni
toliko koliko i sluge, i umjesto da podravaju estoko demokratsko
miljenje, oni, se, nemaju miljenja; ili, ako imaju .. , oni
se radije oslanjaju na zadravanje 'stvari kakve jesu', nego na prevlast radnog
naroda (citirano u Thompson, English Working Class, str. 240).
75 E. J. Hobsbawm, Labouring Men (London: Weidenfeld and Nicolson,
1968), str. 297.
76 Citirano u W. Lazonick, The Subjection of Labour to Capital, Review
of Radical Political Economics, 1978, str. 1-31, citirano sa str. 22.
77 U pismu Adolphu Sorgeu (7. prosinca 1889. godine) Engels je te radnike
opisao kao aristokraciju i dodao da je najodvratnije to su oni
ispunjeni buroaskim potenjem. Suvremeni pisac, Hobsbawm, je primijetio:
Obrtnici vjeruju da su radnici inertna klasa i da bi ih se moralo staviti i zadr-
ati na njihovom mjestu. Hobsbawm je Citirao sekretara sindikata kotlara koji
je, zaprepaten idejom da bi se radnicima dopustilo da rade posao,
tvrdio da ne bi bilo uputno za jedne klase da u drugu k1asu.
Hobsbawm je napomenuo da dananjeg sindikata
udruenih metalskih radnika ne bi bila primljena u prijanji sindikat (Labouring
Men, str. 275, 325).
78 To je bilo jedino razdoblje u cijeloj
povijesti. Eugene Debs, sindikalni organizator i kandidat Soci-
jaldemokratske partije osnovane 1898. godine, dobio je 96.000 glasova. Broj
se na izborima 1904. godine, a 1912. go-
dine je Debs skupio 897.011 glasova ili 5,9 posto od ukupnog broja glasova.
Ubrzo zatim socijalizam je nizbrdo.
79 Dosljedno, slubenika s punim radnim vremenom svrstava sebe u
nosioce poloaja srednje klase (H. A. Clegg, A. J. Killich and R. Adams, Trade
Union Officers [Oxford: Blackwell, 1961], str. 85, 90).
80 Vie od polovice bivih funkcionara britanskih sindikata postali su drav-
ni funkcionari ili funkcionari u dravnim korporacijama; desetina ih je preuzela
poslove u privatnim industrijama, a samo desetina se vratila u ra-
dionicu (M. Kidron, Western Capitalism Since the War [Harmondsworth:
Penguin, 1970], str. 125).
81 Slubenici su 1971. godine zaradili neznatno manje od prosjeka zarade
svih mukih (J. Westergaard and H. Resier, Class in a Capitalist
Society [London: Heinemann, 1975], str.76). Otprilike u isto vrijeme u sovjet-
skoj industriji su kancelarijskog i uredskog osoblja dosegle 81 posto
507
(M. Yanowitch, Social and Economic IneqllaZty in the Soviet
Umon [London: Robertson, 1977], str. 30).
su ovi podaci o udjelu u sindikatima koje je
SkUPIO Lennart Forseblich:
Plavi Bijeli
Ukupno
ovratnici ovratnici
Francuska 25
Sjedinjene Drave
30
Zapadna 35
Japan 35
Italija 45
Velika Britanija 50 35
Norveka 80 50
Danska 85 55
vedska 95 75
Izvor: L. Forseblick, Industrial Relations
Swedish Institute, 1976), str. 30-31
and Employment in Sweden (Stockholni:
Forseblick da je za ovo vrijeme da je pojam radnika (wage
bivu kategorizaciju na plave i bijele ovratnike u
Javnnn dokumentIma I svakodnevnom govoru (Industrial Relations, str. 30-3J).
- Affluent Worker in tlze Class Structure (Cambridge: Cambridge
UmversIty 1971), str. 27. U prijanjem radu, takoer o Velikoj Britaniji,
J. I D. Lockwood su razloge za to pribliavanje: Na strani
kl.ase, gotovo pune zaposlenosti, postupne erozije
radu, progresivna birokratizacija sindikaliz-
ma 1 - mStitucIOnalizaCIja mdustriJskih sukoba, radili su u smjeru smanjenja
solid arne prirode pripadnitva i kolektivne akcije. Istovremeno
bilo je vie mjesta i poticaja za o troenju, upotrebi
vremena za dokolicu razini tenji. Unutar skupine bijelih ovratnika,
s Ja:et.anJe.Je bilo smjera. U uvjetima cijena,
sve yrse Je?inica.?n:okratske i smanjenih prilika za napredo-
vll;nJe, . tipa bIjelih ovratnika ruze klase svakako su mnogo manje
priklonjem bezrazlonom vjerovanju u vrijednosti 'individualizma', a skloniji su
sindikalnim promiljenog, i instrumentalnog
tipa (Affluence and the BrItish Class Structure, Sociological Review, 1963,
br. 2, str. 152). Empirijsko istraivanje, temeljeno na hijerarhijskim metodama
okupljanja, u Sjedinjenim Dravama nije uspjelo dokaze za teoriju
o pretvaranju klase u buroaziju i teoriju manualne/nemanualne
le, a pruilo je dokaze za hipotezu o proletarizaciji radnika bijelih ovratnika.
kancelarijskih radnika i mnogo je radnici-
ma nego onima iz zanimanja srednjih klasa. Zato se da je osnovna podjela
u strukturi zanimanja ona na manualna + kancelarijska zanimanja
nasuprot nemanualnih (R. Vanneman, The Occupational Composition of Ameri-
can Classes, American lournal of Sociology, 1977, str. 783-807).
S4 Jedan autor je komentirao: Vjerujem da se prema razdoblju
kad manualni rad u industriji biti oa tako objektivno reakcionaran faktor
kao to je bio rad u nazadnoj poljoprivredi u vrijeme Marxa Raz-
likovanje u pojmu klase i drutvenog procesa, Nae teme, 1965, str.
985).
ss Radovan Richta i njegovi suradnici dali su ove podatke o. zahtjevima
kvalifikacija u proizvodnji na razinama tehnologije:
508
Udio u ukupnoj radnoj snazi (u postocima)
Nekvali- Polukvali-

ficirani ficirani
Kvalificirani vie Fakultet
kole
Tradicionalni
industrijski sistem
a. univerzalni strojevi 15 20 60 4 4
b. vrpca 57 33 8 2
Automatizacija
c. 38-43 45-55 13-30 4-12
d. potpuna 40-50 40-60 20-40
Izvor: R. Richta, Civilizacija na (Beograd: Komunist, 1972), str. 125.
Tehnologije (a), (b) i (c) odgovaraju etapama 2, 3, i 4 u tekstu. vrpca
uklanja nekvalificirane radnike. U Sjedinjenim Dravama i Sovjetskom Savezu
su, na primjer, nekvalificirani radnici nestali iz industrije. Potpuna
automatizacija eliminira i polukvalificirane radnike.
S6 takve trendove, V. A. Thompson nagovjetava da se
birokratska organizacija pretvoriti u inovativnu organizaciju koja biti
nija nego Rad manje proizvodno orijentirani
planeri po modelu Smithovih igala, a vie produena razdoblja obuke prije
klase opadati u broju i vanosti prema
znanstvenim i radnicima. mobilnost jako po-
rasti, a isto se s!Danjiti !,rganizacijski ovinizam. Pojam organizacija
kao organskih tIjela s nekim pravIma na opstanak bit zamijenjen pojmom
pfi!ikaza U inovativnoj organizaciji, profesional-
ne onJentacIJe 1 lOjalnost bIt ce Jace u odnosu prema organizacijskim ili biro-
kratskimorijentacijama. Natjecanje za uvaavanje zamijenit natjecanje za
:n;tanje pro,:,oditi a vie sami radnici. i utjecaj
bIt ce mnogo srre dIsperzrram (Bureaucracy and Innovation Administrative
Science Quarterly, june 1965, 10, str. 1-20, posebno str. 12). '
S7 Udio je 25 posto u Sovjetskom Savezu i Kanadi, vie od 40 u
Sjedinjenim Dravama, u prosjeku; u gradskim udio onih
s viim obrazovanjem je 60 posto.
ss Prema procjenama Guya Routha, u proloj polovici
1913-14. i 1960. godine) ivotni standard britanskih skupina prema
zanimanjima se ovako u postocima: 20 posto; 52
posto; kvalificirani radnici 78 posto; nekvalificirani radnici 88 posto (u J.
Rayoor, The Middle Class [London: Longmans, 1970], str. 59). U Francuskoj
su od 1911-13. do kraja 1956. godine realne dravnih savjetnika opale
47 post!', a nadnice parikih kvalificiranih radnika porasle su 20 posto,
poljopnvrednih radnika pak, 71 posto (J. Fourastie, Civilizacija sutranjice
[Zagreb: Naprijed, 1968], str. 152). U 1961. godini oko 50 posto.
malih trgovaca nije zaradilo dohodak od industrijskih radnika (S. Keller i
R. Vahrenkamp, lluzije. kasnog kapitalizma, Marksizam u svijetu, 1975,
br. 1, str. 25). U dravnoj slubi od 1875. do 1955. godine goleme razlike u
dohocima smanjile su se od 7,1: 1 na 5,4: 1 u Sjedinjenim Dravama (za
podministra financija vs. od 14,6 na 5,1 -u Francuskoj (za ge-
neralnog direktora financija vs. vratara) i od 32 na 15,9 u Velikoj Britaniji (za
stalnog podsekretara vs. (T. Scitovsky, International Comparation
of the Trend of Professional Earnings, American Economic Review, 1966, str.
25-42, posebno str. 27).
S9 Sami radnici nisu sigurni. W. G. Runciman je pronaao, anketiranjem u
Britaniji 1961. godine, da 22 posto osoba u manualnim zanimanjima smatra
509
sebe srednjom klasom, a jo sedam posto njih niom srednjom klasom. S druge
strane, 19 posto onih u nemanuaInim zanimanjima smatra" sebe radnicima
(Relative Deprivation and Social Justice [London: Routledge and Kegan Paul,
1966], str. 158). u Britaniji, Kahan i suradnici pronali su da 8 posto
nekvalificiranih i 17 posto kvalificiranih radnika sebe smatra srednjom klasom,
a 21 posto osoba u viim i zanimanjima sma-
trani viom srednjom klasom) i 37 posto onih u niim i admini-
strativnim zanimanjima (srednja klasa) sebe identificira kao klasu
(vidi Raynor, The Middle Class, str. 10). Ispitivanje u Francuskoj 1968. godine
pokazalo je da su 29 posto zaposlenih ena udanih za bile radnice
ili usluno osoblje, a 39 posto ena radnika bile slubenice ili pripadnice
srednjeg kadra (M. G. Michal, L'emploi feminine en 1968, Collection
de l'INSEE, novembar 1973, serie D, no. 109, Tabela 12). U vedskoj se 1975'-
godine manje od 50 posto radnika identificiralo s klasom i taj udio
opada. Osim toga, i na slabije mjestima klase oko 85
do 90 posto smatraju transfer nacionalnog dohotka za rjeavanje
i drutvenih problema jednako ili vie vanim od poviice (V. Himmel-
strand, Socialism and Social Liberalism in the Context of Swedish Societal
Change, Community Development, 1977, br.37-38, str. 37-66, posebno str.
Sn. .
90 Na primjer, u 1964. godini 90 posto oenjenih radnika izvan
Juga imalo je automobile u usporedbi sa 89 posto obitelji u nioj srednjoj klasi
i 97 posto obitelji u vioj srednjoj klasi. Dva ili vie automobila imalo je 29
posto obitelji klase; postoci za druge dvije klase bili su
26 posto, odnosno 46 posto (R. F. Hamilton. Class and Politics in the United
States [New York: John Wiley and Sons, 1972], str. 385).
91 Affiuence, str. 157.
92 Karl Marx bi se sloio. Razmotrimo ovaj pomalo nespretno
pasus iz rukopisa (koji nije uvrten u tiskani tekst) knjige 1, poglavlja 6, Kapitala:
s razvitkom stvarnog rada kapitalu... stvarni u cjelo-
kupnom radnom procesu nije individualni radnik, nego sve vie drutveno
posjedovana radna snaga i radne snage koje se i
cijeli proizvodni mehanizam, sudjeluju na vrlo u ne-
posrednom procesu stvaranja robe... jedan ni.di rukama, drugi vie glavom
jedan kao direktor, inenjer, ili Stoga funkcije radn;
snage sve vie biti u izravan pojam proizvodnog rada a nosioci tih
funkcija. biti ,:,ezani uz kategoriju proizvodnih radnika, neposredno
kapl!alom 1 njegovom procesu potronje i proizvod-
Ako promotrimo UkUplWg radnika, od kojih se radionica sastoji, tada
Je njegova kombinirana aktivnost materijalizirana izravno u ukupnom proizvo-
. a sasvim je nevano da li je funkcija individualnog radnika, koji je samo
Jedna od veza tog totalnog radnika, dalje ili blie neposrednom radu
(K. Marx and F. Engels, Sochineniia, 2. izd., vol. 49 [Moskva: Politizdat, 19741,
str. 95).
93 Kahan i njegovi suradnici su pronali da se rascjep u subjektivnoj
klasnoj identifikaciji ne javlja manualnih i nemariualnih skupina nego
kvalificiranih ili nadzornih nemanualnih i niih nemanualnih (Raynor,
Middle Class, str. 9-10). Taj je nalaz konzistentan prethodnoj analizi koja je
pokazala da su nemanualni namjetenici nieg sloja blii radnicima nego
ostalim nemanuaInim namjetenicima. Kvalificirana manualna zanimanja (kao
tesar) mogu vie za presti nego poslovi nie srednje klase (slubenik u
trgovini) (vidi L. Reissman, Class in American Society [Glencoe, ill.: Free Press,
1959], str. 156). Ako se drutveni jaz skupina zanimanja mjeri u
postotku radnika koji tvrde da bi ponovo izabrali zanimanje, tada
drutvo ovako izgleda:
510
I
i
profesori
Poslovni pravnici, kolski upravitelji
Novinari
Radnici 'bijelih ovratnika'
(neprofesionalci)
Kvalificirani radnici
Kvalificirani radnici u automobilskoj
industriji i
Nekvalificirani radnici
Nekvalificirani radnici u automobilskoj
industriji .
93%
"85%
82%
43%
52%
410f0
21 {J/lJ
16%
Izvor: R.L. Kahn, The Work Module, in J.O'Toole, ed., Work and the Quality of
Life (Cambridge, Mass.: MIT, 1974), str. 204.
94 se i to Daniel Bell da napor i
kategorija radnitva da potvrdi svoj status kroz u visoko-
prestinim udruenjima, zahtjevi za stjecanje diploma, promjene u
olskim nastavnim planovima predstavljaju pokuaj diferencijacije, a ne sta-
panja s ostalim drutvenim shllpinama (The Coming of Post-Industrial Society
[New York: Basic Books, 1973], str. 153--':54). Dosta istinito, kao i napori
pravih obrtnika dva prije da svoje cehove i drutva i napori
kvalificiranih radnika u drugoj polovici 19. da svoj novi
model sindikata s masama nekvalificiranih radnika koje oni nisu pri-
kao sebi jednake. Ipak, krajnji rezultat je bio stvaranje relativno. ho-
mogene drutvene skupine nazvane proletarijat, ili neutralnije, radnici 'plavih
ovratnika' .
95 M. Dobb, Studies in the of Capitalism (New York: In-
ternational Publishers, 1963), str. 265-66.
96 Kao u francuskom elektronike, Thomson-Houstonu,
gdje su inenjeri odbili da se pridrue korporacijskoj organizaciji
kadrova, a umjesto toga su se pridruili sindikatu (vidi Serge Mallet,
La nouvelle classe ouvriere [paris: Seuil, 1963]). U svibnju 1968. godine
pa i direktom, sudjelovali su u trajkovima i zauzimanju
tvornica elektronskih, kemijskih, petrokemijskih proizvoda i Electricite de
France. Najvie su ih uzbudili zahtjevi za samoupravom, a ne tradicionalni
ekonomski zahtjevi. Studenti i radnici su doveli francusku priVredu
i dravu do imobilnosti u svibnju 1968. godine.
97 Taj miljenja dobro je izraen u pismu harvardskog studenta
uredniku (1968. godine): Mi smo zabrinuti za sistem u stvaranju ne
sudjelujemo i, jo vanije, imati ni prilike, kako god da se uzme, da ga
promijenimo prije no to on nama nadredi svoju volju. Odmah nakon diplome
smo s obavezom koju smo naslijedili, i mi moramo djelovati (Dialogue,
1969, no. 2, str. 19).
9a A. Gorz, Strategy for Labour (Boston: Beacon Press, 1968), str. 106.
99 B. Denitch, Is There a New Working Class?, Dissent, July-August
1970, str. 351-55, citirano sa str. 353.
100 E. Mandel, Radnici i permanentna revolucija, Marksizam u svetu,
1974, no. 11, str. 28-46, posebno str. 36.
POGLAVUE 15
1 A. Maslow, Motivation and Personality (New York: Harper and Row,
1970); and Toward a Psychology of Being (New York: Van Nostrand, 1968).
Teorija je prvi put izloena u )lA Theory of Human Motivation, Psychological
Review, 1943, str. 370-96.
511
2 .Maslow, Motivation and Personality, str. 46.
3 Maslow, Psychology of Being, str. 30.
4 Vidi J. C. Davies, Human Nature in Politics (New York: John Wiley
and Sons, 1963).
5 B. Horvat, Ekonomska teorija planske privrede (Beograd: Kultura, 1961),
poglavlje ll.
6 Motivation and Personality, str. 98.
7 Ibid.
s Ibid.
9 Ibid.
10 Ibid., str. 273-74.
11 Vidi Escape from freedom (New York: Farrar, Straus and Oiroux
The Sane Society (New York: Holt, Rinehart and Winston, 1955), vidi
pnJevode Bekstvo od slobode (Beograd: Nolit, 1964) i Zdravo drutvo (Beograd:
Rad, 1963).
12 P. Alderfer, An Empirical Test of Human Needs, Organizational
Be!zavzor and Human Performance, 1969, str. 143-75; M. A. Wahba and L. O.
Bndwell, Maslow Reconsidered: A ReView of Research on the Need Hie-
of Management Proceedings, 1974, str. 514-20. Re-
zultati empmJskih testova su dvosmisleni. Bilo je istaknuto da su
potrebe i stoga je upotrebljena tehnika istraivanja
(fa!rt0rska ;netodoloki bila pogrena. Umjesto ortogonalne rotacije
kOJa fakto.re" treba se koristiti kosa rotacija koja doputa
poduprrucih elemenata. V. F. Mitchell iPravin Moud-
gi.ll. su koristili 'oblimin' tehni.ku i dobili su obrazac grupiranja koji pokazuje
klasifikaciji (Measurement .of Maslow's Need Hierarchy,
Organzzatzonal Behavior and Human Performance 1976 str. 334-49)
13 C. P. Alderfer, Existence, Relatedness and (New York: Free
Press, 1972).
14 Ibid., str. 9-12.
15 Ibid., str. 148-49.
Zakonom. o sigurnosti u Sjedmjenim Dravama 1950. go-
dme .osn?vano Je logora... spremnih da ih aktivira
predsJedmk po svoJoJ OdlUCI u slucajU opasnosti za unutranju sigurnost a
su i ir?ke ovlasti istraiteljima da zatvore bez '(Co
Politics M.arkets [New York: Basic Books, 1977], str. 264).
. M. Dob!;>, Studies zn the Development of Capitalism (New York: Inter-
1963), str. 234-35. kolektivizacija nije bila
bItnO razlicIta.
An on (penguin, 1972), str. 25. Vidi na prijevod Kraj
Esej o (Zagreb: Stvarnost, 1972). Drugi reprezantitativni
pIsac .Je to proletarijata, on nije ni po svojoj
kultun, m po. revolucionarne snage. Dananja
avanga:da u. .na:i ce. se om1adinom, posebno
kOJi odgovornosti ili obaveza pre-
ma. drutvu), i mtelektualctma, onima koji su
rutme i kOJI su skloni iskoristiti svoje sposobnosti (The Crisis of
Industrial Society [London: Oxford University Press, 1969], str. 94.).
19 Essay on Liberation, str. 57.
20 Ibid., str. 71-73.
21 A. Smith, The Wealth of Nations (1776) (New York: Modern Library
1937), knjiga 3, poglavlje 4, str. 387. i 391. . ,
22 za razloge klasificiranja zemalja u te tri skupine umjesto u
dvije (zemlje u razvoju i razvijene zemlje) vidi moj The Relation
Betw.een Rate of Growth and L.evel of Development, Journal of Development
1974, str. Tn .. skupine mogu se definirati (logaritmom) per
capIta BDP. BudUCI da se vnJednost novca mijenja, uputnije je definirati
512
skupine udjela (u postocima) poljoprivrednog stanovnitva u ukupnom
aktivnom stanovnitvu. Ta dva pokazatelja su visoko korelirana (r2 = 0,81);
Skupina nerazvijenih zemalja one s vie od 60 posto poljoprivrednog
stanovnitva; zemlje u procesu industrijalizacije zauzimaju interval od 60 do
25 posto poljoprivrednog stanovnitva; a udio poljoprivrednog stanovnitva u
razvijenim zemljama je manji od 25 posto. Ti postoci moraju se uzeti kao vrlo
grubi pokazatelji. Moe se dodati da je stanovnitvo u razvijenim zemljama
potpuno pismeno.
POGLAVUE 16
1 K. Marx, The Chartists, New York Daily Tribune, 25. kolovoza 1852.
2 Pismo Turatiju, 6. 1892. godine.
3 N. Q. Herric, Who's Unhappy at Work and WhY, Manpower,
1972, str. 3-7. Nekoliko godina poslije provedeno ispitivanje u Kanadi dalo
je nalaze. Proizalo je da su najvie zaokupljeni zanim1ji-
posla i da bitni aspekti rada kao dostatnost informacija i autoriteta
premauju vanost sporednih obiljeja kao to su i ugodna atmosfera
(M. Burstein et al., Canadian Work Values: Findings of a Work Ethic Survey
and a Job Satisfaction Survey [Ottawa: Information Canada, 1975], str. 29-30).
U drugoj studiji, temeljenoj na anketiranju uzorka od 3101
je da nedostatak kontrole radnog procesa (stupanj nadzora, rutinizacija
i velika sloenost) ima neposredni utjecaj na
i nepostojanja normi. Autor da ako se radnici strogo nad-
ziru, ako obavljaju niz zadataka i rade manje sloen posao, njihov rad
im ne doputa (M. L. Kohn, Occupational Structure and Alie-
nation, American Journal of SOciology, 1976, str. 111-30, posebno str. 112).
Nezadovoljstvo radom nije osobenost samo zemalja; moe se
jednako u sredini, iako nije dobro istraeno. V. A. Iadov i A. A.
Kissel' su pronali da je samo 20 posto mladih lenjingradskih radnika zaposlenih
na niskokvalificiranim poslovima zadovoljno svojim poslom (Work Satisfac-
tion, Sociologicheskie issledovania, 1974, br. 1, str. 85). Ako je fluktuacija
radnika pokazatelj nezadovoljstva i sukoba, podaci su to zanimljiviji:
oko pet posto radne snage promijenilo je posao svake godine 1963. i
1972. u a oko 4,8 posto u 1970. godini u Sjedinjenim Dravama;
usporedivi podatak za Sovjetski Savez bio bi 21 posto u 1970. godini (W.
Teckenberg, Labour Turnover and Job Satisfaction, Soviet Studies, 1978,
br. 2, str. 193-211, posebno str. 194).
4 Izvjetaj Ho Johnsona i N. Kotza u Washington Postu, 10. travnja 1972.
godine.
5 Walter Reuther, predsjednik Sindikata automobilskih radnika, u televizij-
skom intervjUu nekoliko tjedana prije svoje smrti (citirano u R. Edwards, M.
Reich and T. Weisskop, The Capitalist System [Englewood Cliffs, N. J.: 1972],
str. 259).
6 G. L. Staines, Is Worker Dissatisfaction Rising?, Challenge, svibanj-
lipanj 1979, str: 38-45. .
7 D. Yankelovich, Changing Attitudes Toward Work, Dialogue, 1974,
br. 4, str. 3-13, citirano sa str. 12.
s Vidi H. Wachtel Class Consciousness and Stratification in the Labor
Process, u R. Edwards et al., Labor Market Segmentation (Lexington, Mass.:
D. C. Heath, 1977), str. 95-122, citirano sa str. 112.
9 U tom smislu je prolost tvornice Saab-Scania u Trollhlittanu.
Automatizirana radna organizacija vrpce) imala je visoku stopu od-
sutnosti s posla (23 posto II 1972. godini) i izuzetno visoku fluktuaciju kadrova
(75-80 posto). Neto se moralo i inicijativu je dala uprava srednjeg
ranga, a ne sindikat. 1975. godine autonomne skupine zamijenile su indivi-
dualne radnike koji su radili tempom vrpce. Porasli su i zadovoljstvo
33 ekonOmija socijalizma
513
na poslu i profit (Berit Hard, A Better Quality of Working Life Should be
Accessible to All, IFDA Dossier 12, listopad 1979, str. 19-26). .
10 W. Korpi, The Working Class in Welfare Capitalism (London: Routledge
and Kegan Paul, 1978), str. 325.
11 R. Aronson and J. C. Cowley, The New Left in the United States,
u R. Wiliband and I. Saville, eds., Socialist Register (London: Merlin, 1967),
str. 84.
12 Dokazni materijal Sankey komisije za nacionalizaciju rudnika, 1919.
godine.
13 S. M. Lipset, (Beograd: Rad, 1969), str. 99.
14 7. listopada 1965. godine i ponovo 6. studenoga 1968. godine (citirano u
E. Deppe et al., Kritika [Beograd: Komunist, 1974], str. 153).
15 se da se nakon 1965. godine u vedskoj dogodilo neto
Edmund Dahlstrom izvjetava da se od tog vremena nadalje
nost prema drutvenoj strukturi i politici u vedskoj. osnovnih institucija
dobile su svoj dio kritike. Kritika se najvie bavila proizvodnim odnosima i
iskoritavanjem poloaja i Zbog uvjeta pozvani su na
odgovornost poslodavci, sindikati i birokrati. Pojavilo se nekoliko romana o
tetnom djelovanju radnih uvjeta, akordnom radu, strogim pravilima i nehu-
manom nadzoru itd. Novinari, filmski producenti i kazaline grupe pokuali su
osvijetliti eksploatatorske odnose. Njihove ideje su se proirile preko masovnih
medija na veliki dio ljudi, je i popularna kultura prenosila neke od ideja
putem svojih manifestacija. Teko je poricati djelovanje tih ideja
(Efficiency, Satisfaction and Democracy in Work, rad pripremljen za Kon-
ferenciju o samoupravljanju u Dubrovniku, mjeseca 1977, str. 18).
Meidnerov izvjetaj pojavio se 1975. godine i o njemu raspravljati poslije.
Godinu dana poslije Kongres sindikata dao je snanu podrku zahtjevima za
samoupravljanjem. Iste godine, socijaldemokrati su, nakon vie od pola
izgubili vlast. To se moe uzeti kao znak za premalo, a ne previe, istinskog
socijalizma.
16 Cognition, Consciousness and Depression, rad izloen na ll. svjetskom
kongresu politikolokog udruenja, Moskva, 1979, str. 39.
17 Why is France Blocked? u H. Leavitt et al., eds., Organizations of the
Future (New York: Praeger, 1974), str. 42-56, citirano sa str.50.
18 Vidi B. Denitch, Legitimacy and the Social Order, u Legitimation of
Regimes (London: Sage, 1979), str. 5-22; J. Habermas, Conservatism and
Capitalist Crisis, New Left Review, 1979, br. 115, str. 73-86.
19 Rad je ljudskih dok oblikuje
predmet, on u njega projicira svoju svijest, misli, elje, potrebe i matu. Preko
njega, on sposobnosti svoga Istovremeno, proizvodnja
radniku da zadovolji potrebe, svoje i Rad bi, stoga mogao biti
aktivnost preko koje pojedinac izraava sve osnovne karakteristike svoje ljud-
ske prirode i preko koje se on stvara i kao (M.
From Affluence to Praxis [Ann Arbor: University of Michigan Press, 1974],
str. 121).
20 The Cultural Contradictions of Capitalism (London: Heinemann, 1976),
str. 84.
21 Ibid., str. 71-72.
.22 Citirano u M. Nova levica i kulturna revolucija, Praxis,
1970, str. 927-44, citirano sa str. 943.
23 nezadovoljstvo tradicionalnom ulogom sindikata zbunjuje
sindikata. Jerry Wurf, predsjednik Udruenja dravnih, kotarskih i op-
namjetenika (AFL-CIO) ali se: Dananji najvie raz-
govaraju o nedostatku tovanja za sve ono to oni za radnike. Vladina
radna grupa u Sjedinjenim Dravama je Prisutan je dokaz
da (1) su radnici manje lojalni svojim sindikatima nego radnici
i (2) radnici na radnim mjestima koja pruaju malo istinskog zadovoljstva naj-
514
manje su skloni sindikatima, bez obzira na njihovu starosnu dob (J.O'Toole et
al. Work in America [Cambridge, Mass.: MIT Press, str. 113).
- '24 Vie se ne dijelimo, pie talijanski socijalist Lelio. Basso, na p.0l?or-
nike revolucije i pobornike postupnog preuzimanja se ..
na one koji su voljni da se integriraju u drustvo 1 one
da su sadanje drutvo, uvjeti i izgledi za rekonstrukCijU
sazreli (Prospects of European Left, u M. PecuJhc et al., eds., MarkSizam
[Beograd: Slubeni list, 1976], str. 919). . .., .
25 U Sjedinjenim Dravama prerogative uprave bile su prihvacene u
ali nisu bile formalno sve do poslije drugog svjetskog rata, kad Je
predsjednik Truman sazvao konferenciju poslo.vnih i
stavnika da rasprave probleme 1 IZglade IzvJestajem k,?n-
ferencije se inzistiralo da uprava ima pravo eksklUZIvne. ko.ntrole u c;>vih
(1) o otvru;anju n?vih
jedinica; (2) o planu, opremI l prOIZVodnOJ (3)
financijske politike i odnosa s (4). o
strukturi i napredovanju namjetenika; (5) radnII;t mjesta,
radne snage i izbora namjetenika; i (6)
stvenih i zatitnih mjera. U svjetlu promijenjenih mOCI, su
to odbili prihvatiti da nije mudro prava l. odgovor-
nosti strana. Nije dolo do dogovora. (S. Cohen, Labor ln the Umted States
[Columbus, Ohio: Merrill, 1970], str. 222).
26 J. S. Mill, Principles of Political Economy (1848), ed. by W. J. Ashley
(New York: Kelley, 1961), str. ...
27 Donja tabela daje informaCIje o tOJ konstataCIJI:
Broj radnilI dana na 1000 zaposlenilI koji su izgubljeni zbog industrijskih akcija
(prosjek za razdoblje 1964-73)
vedska
Zapadna
Japan
Francuska
Velika Britanija
Sjedinjene Drave
43
43
217
277
633
1247
Izvor: L Forsebiick, Industrial Relations and Employment in Sweden (Stockholm:
Swedish Institute, 1976), str. 67.
Od tih zemalja samo u Zapadnoj i vedskoj post.oje
Moda je zanimljivo spomenuti da)e sve do 30-ih
vedska svih razvijenih zemalja, imala jednu od najveclh stopa stra}-
kova. trajkovi su uz to dugo trajali. Socijaldemokratska vlada preuzela
vlast 1932. godine. Nekoliko godina poslije broj trajkova. OP}O .1
uskoro je vedska dola na posljednje mjesto po mdustnjskih straJ-
kova (W. Korpi, The W orki1!g Class in Welfare Capitalism [London: Routledge
and Kegan Paul, 1978], str. 95-96). ..,
28 Dodatne dokaze pruaju ankete. IspitivanJe kOJe. Je .
Gewerkschaftsbund 1968-69. pokazal,? je. da
radnici smatraju proirenje po vaznosti , SIgurnOS.l
zapoljavanja), a radnici izvan sindikata stavljajU ga na trece mjesto. (D. Jen-
kins, Job Power, Blue and White Collar Democracy [Londo!!: .:S:e1Il:
emann
,
1974], str. 121). Nekoliko godina. P?slij.e, anketa u S]edinjemm. Dr-
avama je pokazala da 66 posto ISpItanih daje tome po-
sjeduju i kontroliraju velike korporacije, a 56 posto Je reklo da bl vjerojatno po-
dralo ili sigurno podralo kandidata koji bi davao
tome da zaposleni posjeduju i kontroliraju (G. AlperoVltz and
. 33"
515
J. Faux, An Economic Program for the Coming Decade, Democratic Review,
studenoga 1975, str. 1-2). U ispitivanju u Francuskoj 1974. godine oko
ispitanika je reklo da kao jedinu najvaniju reformu ele industrijsku demokraciju
(J. Rifkin, Own Your Own Job [New York: Bantam, 1977]).
29 verzija rasprave je teorija ekono-
mista Franka Knighta koji tvrdi da poduzetnik snosi veliki rizik poznat kao
neizvjesnost. .
30 Kao to je tvrdio ekonomist vedskog sindikata Rudolf Meidner u ras-
pravio fondovima (Ekonomisk debatt, 1976, br. 1, str. 78).
31 U Ujedinjenom Kraljevstvu jedan posto stanovnitva posjeduje 42 posto
ukupnog privatnog bogatstva, predstavlja 60 posto svih oporezovanih koji
posjeduju dionice i posjeduju 81 posto ukupnih dionica (J ..
Westergaard and H. Resier, Glass in a Gapitalist Society [London: Heine-
mann, 1975), str. 116). U Sjedinjenim Dravama 1953. godine 1,6 posto
ukupnog odraslog stanovnitva, od kojeg je svako imao u to vrijeme 60.000
dolara ili vie u uk-upnoj imovini, posjedovalo je 82 posto svih dionica kor-
poracija, sve dravne i lokalne obveznice i 10 do 33 posto svakog
drugog oblika privatnog vlasnitva; jedan posto odraslog stanovnitva prima
40 posto ukupnog dohotka; 2,3 posto posjedovalo je
oko 80 posto nacionalnog proizvodnog kapitala (S. J. Lampman, The Share
oi Top Wealth-Holders in National Wealth: 1922-1956 [princeton: National
Bureau of Economics Research, Princeton University Press, 1962], str. 23, 195,
108). U vedskoj jedan posto poreznih obveznika posjeduje 3/4 fiksnog kapi-
tala a 5 posto poreznih obveznika posjeduje polovicu privatnog bogatstva (R.
Meidner et al., Lontagarfonder [Stockholm: Tiden, 1975], str. 38, 43).
32 Rudolf Meidner i njegovi suradnici napisali su knjigu koja pokazuje
kako bi se ta metoda mogla najpovoljnije primijeniti u vedskoj privredi i tada
su pripremili izvjetaj za kongres sindikata 1976. godine. Kongres ga je prihva-
tio. (vidi LOntagarfonder [Stockholm: Tiden, 1975]; Kollektiv Kapitalbildning
genom lOntagarfonder [Stockholm: Prisrna, 1976).
33 Danski sayez sindikata je plan kojim bi poslodavci bili obavezni
da doprinesu investicijskom fondu i fondu dividendi namjetenika u svoti
koja bi se postupno od 0,5 do 5 posto ukupnog iznosa
nadnica. Poslodavac bi mogao dobiti natrag 2/3 doprinosa za investicije u po-
Procijenjeno je da bi udio fonda u dionicama korporacija bio
14 posto nakon deset godina i do 26 posto nakon 20 godina. Prijedlog za
prvog stadija plana odbijen je u parlamentu.
34 H. C. Cars, Meidners Modeli - Kritik och alternativ, Frihet1ig socia-
listisk tidskrift, 1975, br. 6, str. 15-21. dokazati da je Marxova
teorija vrijednosti pogrena, Paul Samuelson nesvjesno je pruio. dokaz za
dvofaktorsku teoriju: Ako rad raste po eksponencijalnoj stopi l+g i cijene
r.obe se po njihovim sinhroniziranim trokovima rada, tada buroasku
formulu cijena AD (g) = aD (l+g) X [l-a (l+g)]-l racionalni
planeri moraju prihvatiti (Understanding the Marxian Nation of Exploata-
tion, Journal of Economic Literature, 1971, str. 399--431, citirano sa str. 429).
Ovdje aD obiljeava jedinicu radnih utroaka, a jedinicu utroaka kapitala, a g
je profitna stopa, ista za oba utroka.
35 panjolski inenjer J. Luis Montero de Burgos razlikuje kapital i rad
kamatama i nadnicom) od kapitala i rada koji preuzimaju (snose)
rizik (dijeljenje profita). se definira kao udruenje osoba koje daju
aktivni (radnici) i pasivni (kapitalisti) rad (Una nueva empresa para una nueva
sociedad [Madrid: Fragua, 1977], str. 53, 54, 56).
36 Britanski sindikati trae o ulaganjima od 40 milijardi do-
lara u penzijskim fondovima u toj zemlji. U Sjedinjenim Dravama, privatni i
javni penzijski fondovi! imaju 20 i 25 posto dionica kotiranih na nju-
jorkoj burzi, dre oko 40 posto korporacijskih obveznica i, kao izvor
516
l
I
sticijskog kapitala, puta su nego sva individualna tednja.
je da penzijskih fondova kontrolira:ju upravni ili investicijski savjetnici,
ali to ne treba tako ostati. (J. Rifkin and R. Barber, The North Will Rise Again
Beacon Press, 1978)).
37 formula za takvu vrst je:
Ft. = _ [(1+1t (l-'A.-u) ]
St 1 (1 + 1t (1- u)
gdje je F = fond, S = dionica, 1t = bruto profitna stopa, 'A. = udio. dopr.inosa ,u
bruto profitu, II = dividende + porezi, t = godina. (Vidi Meidner, Lontagar-
fonder, str. 129).
88
Bez doprinosa fondu S doprinosom fondu
porez 40/1) porez 40%
porez 400/1)
porez 50
0
/6
kamata
kamata 5% kamata 5 ofo
10 o/n
kamata 5
O
/f)
Profit prije poreza 100 100 100 100
Doprinos fondu (20 %) -20 . -20 -20
Porez -40 -32 -32 -40
Profit nakon doprinosa
i poreza 60 48 48 40
Dividende 60 48 48 40
Vrijednost dionice
(dividendelkam. stope) 1200 960 480 800
Doprinos/vrijednost
2,15 ofo 4,2/() 2,5%
dionice
39 Stoga su Savez vedskih industrija i vedska Konfederacija orga.Qizacija
poslodavaca promptno reagirali na Meidnerov izvjetaj. '!v syom
ljenom 1976. godine, poslodavci su tvrdili da bi radmcki fondOVI
slom trita kapitala, profiti vie ne bi bili kriterij za investiranje i postupno bl
se razvila planska privreda. Osim toga, iiz.javili su oni, akumulaCija udjela u rad-
fondovima predstavlja oblik eksproprijacije koji vjerojatno nije u skladu
s osnovnim pravednosti.
40 M. Weber, Economy and Society (Totowa, N. J.: Bedrninster Press, 1968),
str. 1395.
41 L. E. Karlsson, Experiences in Employee Participation in Sweden: 1969::-
1974. Economic Analysis and Workers' Management, 1975, str. 296--330, CI-
tirano sa str. 3'16. Nekoliko primjera - dva iz a jedan iz etati-
sredine - osvjetljavaju stvar. David Jenkins je citirao direktora pro-
grama obuke u Polaroidu, Raya je je prekin?t
efikasan program korporacIJe: BlO Je preVlSe uspJesan. to bl ucmili
s nadzornicima i direktorima. Nismo ih vie trebali ... Nanovo otkrivena spo-
sobnost zaposlenih da snose vie odgovornosti bila je prevelika prijetnja za uho-
dani obavljanja poslova i za uspostavljeni obrazac vlasti (Job Power:
Blue and White Gollar Democracy [Garden City, N. Y.: Doubleday, 1973],
str. 314-15). iroko publiciran eksperiment oplemenjivanja posla u tvornici
hrane u Kansasu prekinut je jer je, iako ekonomski uspjean, postao
borba i bio. previe za previe ljudi, izvijestio je Stephen
Marglin. On je ispitivao druge i britanske eksperimente u
participaciji koji su znatno produktivnost, ali su prekinuti jer su ome-
517
tali uspostavljenu vlast i drutvene odnose (Catching Flies with Honey, rad
izloen na Konferenciji o ekonomiji upravljanja u Dubrovniku,
11-13. rujna 1978. godine). Eksperiment demokratizacij: upravljanja na
nom posjedu u Akchi u Kazakhstanu od 1968-70. godme SlUI kao
primjer. Akchi eksperiment se pokazao izuzetno uspjenim u radn.e
produktivnosti, proizvodnih trokova i dobiti po radniku. Ipak je prekinut. Pn-
mjena da svi trebaju na red da upravljaju nije mogla zadobiti na-
klonost profesionalnih direktora i partijskih funkcionara. Implicitna prijetnja
koju je eksperiment predstavljao za vlast i privilegije takvih skupina bio je nesum-
njivo razlog njegovog obustavljanja (M. Yanowitch, Pressures for More 'Parti-
cipatory' Forms of Economic Organization in the Soviet Union. Economic
Allalysis and Worker's Management, 1978, str.403-18, citirano sa str. 416).
42 Vidi D. C. Jones, The Economics and Industrial Relations of Producer .
Cooperatives in the United States 1791, 1939. Economic Analysis and Workers'
Management, 1977, str. 295-317; Workers' Management in Britain, Economic
Analysis and Workers' Management, 1975, str. 331-38; Producer Coopeni.tives
in the U. S. rad za Wa1ton Symposium on Labour-Management, Glasgow, 1979.
43 Ta tvrdnja temelji se na dokazu koji pruaju rezultati funkcioniranja ki-
buca baskijskih zadruga u Mondrag6nu, coopa (zadruga) u proiz-
vodnji i francuskih zadruga. da su prve dvije
razmatrane, dodajem informacije o preostale dvije. esnaest
u vlasnitvu na sjeverozapadu po-
kazuje produktivnost, viu kvalitetu proizvoda i
u upotrebi materijala. Vrijednosna produktivnost je 30 do 50 posto nego
u tvornicama. Pripadnici zadruga ne samo da rade
vie i paljivije, nego obavljaju nadzorne, izvrne, razvojne i funkcije odravanja
kao to postaju sposobni i spremni da rade proizvodne poslove po po-
trebi (Katrina V. Berman, Worker-Management in U. S. Plyood Manufacturing
Cooperatives, rad za Walton Symposium on Labour-Management, Glasgow,
lipnja mjeseca 1969). Eric Batstone je uzorak od 60 zadruga (uglav-
nom i tiskarskih, na parikom On je pronaao da su nad-
zorni kadrovi smanjeni na pola u tiskarskim zadrugama (u je broj
gotovo isti kao u sektoru); odnos dodane vrijednosti prema neto
vrijednosti kapitalne opreme bio je 46 posto vii u tiskarskim zadrugama i 28
posto vii u zadrugama; i zadruge su opstale dulje nego ka-
(Some Aspects of the Economic Performance of French
Producer-Cooperatives, rad za Walton Symposium on Labour-Management,
Glasgow, lipnja mjeseca 1969).
44 Kongres Sjedinjenih Drava podrao je 1978. godine prijedlog zakona
o osnivanju zadrune banke i obrabrivanju skupina radnika i skupina drutve-
nih zajednica da kupuju U jednom ispitivanju javnog
mnjenja 1975. godine, dva od tri Amerikanca su rekla da bi radije radili u kom-
paniji s vlasnitvom i kontrolom ako bi mogli birati (B. Stokes, W oi-
ker Participation-Productivity and the Quality of Work Life, Worldwatch Paper
25 [Washington, D. C., 1978], str. 42). U Velikoj Britaniji, Zakon o
industrijskom vlasnitvu donesen je 1976. godine, a poslije je osnovana agencija
za razvoj zadruga. U drugim zemljama su novi zakoni o zadru-
gama ili doneseni ili se aktivno razmatraju.
45 Dva novija evropska primjera, oba iz 1974. godine, su tvornica motocikla
Triumph u Meridenu sa 1750 radnika i tvornica satova Lip u Francuskoj sa
1300 radnika. Japanska konkurencija prisilila je upravu Triumpha da zatvori
tvornicu. Radnici su zauzeli tvornicu, dobili zajam od vlade i bar 700
radnih mjesta. Proizvodnja motocikla po radniku porasla je sa 14 na 22. Lip
je prodan vicarcima i tada je tvornica zatvorena. Radnici su trajkali, a zatim
su nastavili da proizvode i prodaju satove. Vlada je poslala policiju, ali je sta-
novnitvo pruilo podrku Lipove satove. U je primjer
518
bizaran. Tamo je hunta namjeravala prodati dravna U kaosu koji je
vladao, mnogi poslovni ljudi nisu htjeli preuzeti i ekonomski rizik;
stoga su jedino radnici bili zainteresirani za kupnju. U nekih 50
vie od 5000 radnika preuzelo je upravu i odgovornost da bi
svoja radna mjesta.
POGLAVLJE 17
1 N. Bukharin, Economics of the Transformation Period (New York: Huma-
nities Press, 1971) str. 158. .
2 H. Braverman, The Future of Russia (New York: Grosset and Dun1ap,
1966), str. 110.
a l. Deutscher, Nedovrena revolucija (Beograd: Centar za drutvena istrai-
vanja pri Predsjednitvu SKJ, 1971), str. 27. .
4 L Deutscher, The Prophet Unarmed (London: Oxford University Press,
1959), poglavlje l. Vidi na prijevod: l. Deutscher: Razoruani prorok (Zagreb:
Liber, 1975). .
5 To objanjenje sugerirala mi je Zaga .
6 U tom pogledu Marx je bio vrlo precizan: Kad proletarijat ... revoluci-
jom ... postane klasa i kao klasa nasilno ukine stare odnose
proizvodnje, on s tim odnosima proizvodnje ukinuti i uvjete opstanka ...
a s time i svoju vlastitu klasnu vladavinu manifest). Nal
autori naravno poznaju citat, ali su skloniji da ga ignoriraju - zajedno s mno-
gim drugima iz vrlo razloga.
7 S. A. Styepanian, ed., Rabochi klass SSSR i jego vedushchaia roI' stroitel'-
stve kommunizma (Moskva: Nauka 1975), str. 310.
8 P. Razvitoy socializm - stupen' na puti k kommunizmu,
Problemi mira i socializma, 1973, br. 1, str. 9-15.
g A. K. Beljuh, Upravlenie i samoupravlenie (Lenjingrad: Nauka; 1972).
10 G. M. Manov et a1., Demokl'atia razvitogo socialisticheskogo obshchestva
(Mos1.'Va: Nauka, 1975), str. 90, 98, 105-6, 110, 118, 219, 146.
11 B. Topornin, The Dynamic Political System of Developed Socialism, u
Political Systems: Development Trends (Moskva: Social Sciences Today, 1979),
str. 12.
12 sovjetski ideoloki razvoj, Sava ivanov kako je
18. kongres partije iz 1939. godine proglasio da je Sovjetski Savez uao u r::z-
doblje zavretka izgradnje besklasnog drutva i pnJe-
laza iz socijalizma u komunizam. 21. i 22. kongres pomaklI su prIjelaz na
1980-e godine. Novi program iz 1961. godine, na 22. kongresu;
je da drutvo uglavnom biti u SSSR za 20 godIna,
tj. do 1980. godine. U 1970-im godinama, u raspravi u vezi s pripremom novog
ustava, nove izjave vlasti upozorile su da, poto je socijalizam uspostavljen, po-
stojat dugo razdoblje razvoja socijalizma, a ne prijelaza prema komunizmu
(Novi ustav i osnovni pravci razvitka sistema SSSR Socijalizam II
svetu, 1979, br. 12, str. 193-209, str. 197).
13 Za vrijeme ustanka, sovjetske trupe stacionirane u
i Rumunskoj morale su biti zamijenjene novim, indoktriniranim kontingentima iz
manje razvijenih Sovjetskog Saveza. U izvjetaju specijalnog komiteta
o problemu na ll. zasjedanju Generalne skuptine UN, konstati-
rano je: Ponekad su sovjetske trupe pokazivale simpatije za ...
se da su se neki ruski oficiri i vojnici borili i umrli na strani (A/3592,
1957, str. 24-25). Jlli Pelikan opisuje ponaanje ruskih vojnika koji su okupirali
ruski vojnik bio je vrlo zbunjen i demora1iziran. Svuda
ih je na narod pitao zato okupiraju bratsku zemlju, a ruski voj-
nici nisu znali to odgovoriti. U to vrijeme bilo je mnogo samoubojstava ruskih
519
vojnika (R. Blackburn, ed., Revolution and Class Struggle [Sussex: Harvester,
1978], str. 257).
14 Prema M. N. Rutkevich, u M. et al., eds., Marksizam, vol. 3 (Beo-
grad: Slubeni list, 1976), str. 204.
15 Sovjetski disidenti su to i izgradili su svoje nade na sukobu
znanstvene inteligencije i administrativne klase. Prema ilegalnim novinama
Seiatel' (1971, br. 1), znanstvena inteligencija je jedina klasa u povijesti koja
se, po definiciji, sastoji od slobodoumnih ljudi za koje je sloboda uma i in-
formacija preduvjet za njihove drutveno korisne proizvodne aktivnosti. Potonji
osnivaju svoju apsolutnu vlast i privilegije na ukidanju slobode uma, propa-
gandnoj indoktrinaciji stanovnitva i zadravanju informacija.
16 Tako sve otvorenija opozicija pokuaja i
hapenja. Okupacija sudenje disidentima, zatvaranje u psihijatrij-
ske klinike su demonstracijama i (brojnim) protestnim
pismima dravnim i partijskim vlastima.
17 Oni su svoj rad na revolucioniranju svijesti drutva. Prema
dobro obavijetenom ruskom disidentskom komunistu Royu Medvedevu, sve
disidentske i radikalne skupine u i izvan partije sastoje se od intelektualaca (vidi
Kniga o sotsialisticheskoi demokratU [paris: Grasset and FasqueIIe, 1972]). No,
ni radnici nisu potpuno pasivni. U skupini koja je 25. kolovoza 1968. godine de-
monstrirala na Crvenom trgu protiv okupacije od osam njih dvoje su bili
radnici. Iste godine, 738 ljudi poslalo je pisma protiv
Galanskom i Ginzburgu. Od toga su 2/3 bili i umjetnici, est posto
radnici a ostali su bili i studenti (A. Amal'rik, Prosuslzchestvuet li
SovietskiY Soyuz do 1884 goda [Amsterdam: Fond imeni Gercena, 1969],
str. 12). Disidenti (illakomyslillshclzie) su posebna izvansistemska opozicija u
sredini.
18 L. Kolakowski, Main Cllrrents oj Marxism, vol. 3. (Oxford: Clarendon,
1978), str. 90-9l.
10 Termin je, se, skovao Frane Barbieri, jugoslavenski novinar, izvjeta-
iz Rima. Santiago CarrilIo, njegov glavni zagovornik, objanjava da evro-
komunizam potrebu da se krene prema socijalizmu to pod-
razumijeva partijski pluralizam, parlament i institucije, narodni su-
verenitet koji se redovito izraava preko prava glasa; ... sindikate nezavisne
od drave i partije, slobodnu opoziciju, ljudska prava, slobodu religije, slobodu
kulturnog, znanstven()g i stvaranja i razvoj naj rairenije narodne
participacije na svim razinama i na svim drutvene aktivnosti
(,Eurocommllnisme' et etat [paris: Flammarion, 1977], str. 165).
20 Val trajkova rairio se poljskim gradovima u junu.1976. godine zbog
iznenadnog povienja cijena hrane. Vlasti su uzvratile raznim mjerama prinude.
U rujnu je skupina poljskih intelektualaca osnovala Komitet za obranu radnika
(KOR) radi osiguravanja legalne medicinske i materijalne progonjenim
radnicima. To je bila prva nezavisna organizacija osnovana u poslijeratnoj. Polj-
skoj, koja je ujedno predstavljala i lijevu opoziciju. Komitet je traio puno javno
ispitivanje policijske okrutnosti. Godinu dana poslije, KOR se pretvorio u Komi-
tet za drutvenu samoobranu, koji je imao ove ciljeve: (1) da se bori protiv
svakog oblika prinude na ili religioznoj osnovi i da podri tako
progonjene osobe, (2) da se bori protiv svih krenja zakona i da pomogne rt-
vama takvog krenja, (3) da se bori za institucionalno potivanje
sloboda i prava, i (4) da podri i brani svaki drutveni poticaj u smjeru promjene
prava i (Z. Erard and G. M. Zygier, La Po!oglle: une societe
en dissidence [paris: Maspero, 1978], str. 41).
21 se da je opozicija u zemljama dola do
Roy Medvedev daje posebno istine i s odo-
bravanjem citira anonimnog disidenta koji je izjavio: Nasuprot revolucionar-
520

nim transformacijama u prolosti, revolucionarne transformacije u
naoj zemlji bitno utjecati Ideja koja preplavljuje
mase moe sada postati 'materijalna snaga' u gotovo izravnom smislu ... Napad
na Zimski dvorac predstavlja nastavak i reprodukciju napada na Bastilleu. Napad
na nae birokratske bit radikalno prirode: one se
raspadati pod udarcima samih misli (Klliga o
str. 377-78). Poljski i aktivist u demokratskoj OPOZICIJI Adam
Michnik odbija revolucionarne programe i praksu kao sred-
stva koja samo slue da policiji stvaranje masovne histerije i omogu-
provokacije. Pritisak za reformom, za ljudskih
prava je jedini put koji disidenti Evrope trebajU sliJedlti (Nowy
evolucjonizm, Aneks, 1977, br. 13-14, str.33-48, citirano na str. 42). Sov-
jetska grupa Seiatel' potpuno odbacuje akcije.
22 Vidi W. Brus, The Economics and Politics oj Socialism (London: Rout-
ledge and Kegan Paul, 1973), str. lOS-ll.
23 Tamara Deutcher, Voices of Dissent, uR. Miliband and J. Saville, eds.,
The Socialist Register 1978 (London: Merlin, 1978), str. 21-43, posebno str.4l.
Jednom od pacijenata je da pati od nervnog iscrpljenja
stalnim traenjem pravde. Deutcher komentira: Kolika je to optuba za si-
stem u kojem 'traenje pravde' vodi u psihijatrijsku bolnicu.
24 U razvijenim zemljama radnici to spontano svo vrijeme.
Oni su to poslije Budimpete i Poznanja 1956. godine, Praga 1968. godine,
Gdanjska i Szczecina 1970-71. godine. Disidentske skupine gotovo uvijek trae
samoupraVljanje.
25 Citirano u M. Yanowitch, Social and Economic Ineqllality ill the Soviet
Union (London: Robertson, 1977), str. 146).
26 Za dobar pregled literature vidi M. Yanowitch, Pressures for more
'Participatory' Forms of Economic Organization in the Soviet Union, Economic
Analysis and Workers' Management, 1978, str. 403-18.
27 Citirano u ibid., str. 408-9.
28 stavove bivih sovjetskih A. Inkeles Rusi,
se, ne inicijativu, neposrednost i organiziranost od p.0-
jedinca. Oni stoga da vlast neizbjeno dati detaljne naredbe, zahtIJe-
vati poslunost, kontrolirati izvravanje i upotrijebiti intenzivnu silu i
nje da osigura stabilne rezultate (Social Change in Soviet Russia [Cambndge,
Mass.: Harvard University Press, 1968], str. 117). Ti nalazi podudaraju se s
opaanjem sovjetskog disidenta Andreja AmaI'rika: Ideje
ravnopravnosti pred zakonom za sve i osobnih sloboda - i odgovornosti kOJe
idu s tim - gotovo su potpuno neshvatljive ruskom narodu ... Samu 'slo-
boda' ljudi kao sinonim 'nered'. to se potivanja prava
pojedinca kao takvog, ta ideja prosto budi nevjerovanje. Netko moe potivati
silu, vlast, inteligenciju iIi obrazovanje, ali da ljudska osoba sama
treba predstavljati istu vrstu - to je protivno zdravom narodnom razumu (ci-
tirano G. R. Urban, ed. EUl"Ocommunism [London: M. T. Smith, 1978], str. 237).
Kao da se nije mnogo toga promijenilo od doba Ivana Turgenjeva koji je davno
napisao: ropstva su previe duboko u naa srca, nikad ih se
osloboditi. Mi trebamo gospodara u svemu i svugdje (Dim [Zagreb:
Matica Hrvatska, 1963], str. 28). hijerarhijsko
i usmjeravanje u svemu. Skupina je kroz galeriju;
objanjava djela; glaSniji pripadnici skupine protestiraju,
Niste nam rekli koja je od tih slika najljepa! Ruski obitelji
svoje u Beogradu; posjetilac izraava svoje nezadovoljstvo lokalnim
tiskom: Vae novine su one vam ne govore to je ispravno! Do-
dajmo da ovdje, kao i svugdje, anegdote nisu supstitut za znanstveno istraivanje.
s obzirom na to kakav je etatizam, anegdote su jedini raspoloivi
izvor informacija.
521
29 Buroaski sistem kombinira demokraciju i ekonomsku
kraciju. Politokratski sistem moe suprotno i spojiti ekonomsku
kraciju s autokracijom. klasa zadrava monopol na onim
gdje lei njena vlast.
30 Economic Organization in the Soviet Union, str. 415.
31 Ibid., str. 18.
32 I savjest brojnih ruskih se budi. Jedan od demonstranata na
Crvenom trgu u Moskvi 1968. godine Natalia Gorbanevskaia kasnije je rekla
sudu: Moji drugovi i ja smo sretni to smo sudjelovali u demonstracijama.
Bar smo na tren pobili niz lai i plaljive utnje. Pokazali smo
da se ne slau svi nae zemlje s nasiljem koje je izvreno u ime sovjet-
skog naroda. Val protesta imao je vrhunac u koji je
student matematike Ilia Rips koji je nosio plakat Protestiram protiv
okupacije u na Trgu slobode u Rigi i koji se spalio (vidi
W. Leonhard, Prager Friihling und Eurokommunismus, u U. Gartner and J.
Kosta, eds., Wirtsclzaft und Gesellschaft [Berlin: Duncker und Humbolt, 1979],
str. 389-418, posebno str. 411).
POGLAVLJE 18
1 M: Duverger, Janus - Les deux faces de l'Occident (paris: Fayard, 1972),
str. XIII. Vidi nae izdanje: M. Duverger, Janus-Dva lica zapada (Zagreb: Globus,
1980).
2 Citirano u What Now, izvjetaj Dag Hammarskjold 1975. godine, objav-
ljen u Development Dialogue, 1973, br. 1-2, str. 59.
3 Godine 1967. 43 od 60 partija glasalo je za socijalizam u svojim
programima (J. Hadi-Vasileva, Afrika i socijalizam [Beograd: IMRP, 1973],
str. 33). u mnogim socijalizam je stajao samo kao
zamjena za nacionalizam i ekonomski rast.
4 J. Nyerere, Freedom and Socialism (Dar es Salaam: Oxford University
Press, 1974), str. 24-25.
5 What Is to Be Done, 1902, poglavlja 2, 4.
6 Za 60 zemalja, korelacija broja djece u osnovnim kolama i
stalosti revolucija je bila 0,84 (S. P. Huntington, Political Order in Changing
Societies [New Haven: Yale University Press, 1968], str. 47).
1 Frantza Fanona, ideologa alirske revolucije, u
kolonijalnim zemljama samo su seljaci revolucionarni jer oni nemaju to izgubiti,
a mogu sve dobiti. Seljak koji gladuje izvan klasnog sistema, prvi je eksplo-
atiranim otkrio da se samo nasilje isplati. Za njega nema kompromisa, nije
dogovor; kolonizacija.i dekolonizacija su naprosto pitanje relativne
snage (The Wretched of the Earth [New York: Grove Press, 19681, str. 61). Vidi
na prijevod Prezreni na svijetu (Zagreb: Stvarnost 1973).
8 U 1950-im i 1960-im godinama nekih 37 azijskih i
zemalja imalo je udio sindikalizirane radne snage nego Sjedinjene Drave
(Huntington, Political Order, str. 284).
9 Ibid., str. 279-280. Vidi Joan Nelson u B. Ward et al., eds.,
The Widening Gap (New York: Columbia University Press, 1971), str. 141 do
431.
10 Mao Ze dong, Chinese Revolution and the Commll1list Party of China,
prosinac 1939.
11 B. Russell, Power (London: Unwin, 1967), str. 18.
12 Huntington, Political Order, str. 7-8.
13 To pravilo ne mora vrijediti za druge kontinente: primjer je Ondje
je, moda, kao u Italije i drugo pravilo primjenjivo: neuspjela
revolucija stvara reime.
522
14
Broj uspjenih prevrata u zemljama, od 1945. ili od oslobo-
do 1966. godine
Tip sistema Broj zemalja
J edna partija 26
partija 18
Dvije partije 16
Vie partija 20
Izvor: Huntington, Political Order, str. 408, 423.
Zemlje s udarima
Broj Postotak
6
6
7
17
25
33
44
85
Ni jedan udar nije uspio u zemljama.
15 Wretched of tlze Earth, str. 181-82.
16 Freedom and Socialism, str. 36.
11 Poslije revolucije 1945. godine poljoprivredno stanovnitvo je 75
posto ukupnog stanovnitva u Jugoslaviji. Do 1971. godine taj se udio na
36,4 posto (B. Horvat, Tlze Yugoslav Economic System [White N .. Y.:
International Arts and Sciences Press, 1976], str. 77. Bugarska Je postigla
stopu u transferu stanovnitva.
18 R. Kapitalni koeficijent, napredak i teorija praga
ekonomskog razvoja, Ekonomski pregled, 1961, str. 251-300.
19 B. Horvat, The Relation Between Rate of Growth and Level of Deve-
lopment, lournal of Development Studies, 1974, str. 382-94.
20 Vidi B. Horvat, Real Fixed Capital Costs Under Steady Growth,
European Economic Review, 1973, str. 85-103, posebno str. 102.
21 Vidi A. Utjecaj tehnolokog napretka na stopu
rasta, doktorska disertacija, u Zagrebu, str.339-:41; L.
A Method for Separating the Effects of Capital AccumulatlOn and Shifts ill
Production upon Growth in Labour Productivity, Economic Journal, 1961,
str. 775-82.
22 Japan je postigao stopu rasta od 9 posto.
23 Temeljim te pretpostavke prije svega na svojoj analizi jugoslavenskog eko-
nomskog drutvenog procesa (Ogled o jugoslavel!skom dru,tvu Mla-
dost, 1969]; Yugoslav Economic System). Ta razma razvoJa omogucuJe punu
zaposlenost, desetogodinje obrazovanje, ravnopravniju raspodjelu dohotka
i demokraciju. Moe se da su zapadnoevropske zemlje prele
prao razvijenosti od 1939. godine davno prije i da nisu uspjele izgraditi soci-
jafu'am. Razlog tome je to su one pokuale kapitalizam, a ne stvoriti
socijalizam. One nisu koristile nego zaobilaznice.
24 Ribari ljudskih dua (Beograd: Mladost, 1976), str. 24-26.
25 U Jugoslaviji je zemljini maksimum na 10 ha. U 1967. godini
osobna potronja po za kategorije zemlji-
nih posjednika bila je ovakva: (najnia kategorija potronje = 100):
do 2 ha
2-3 ha
3-5 ha
5-8 ha
vie od 8 ha
100
100
94
97
Izvor: B. Horvat, Jugoslavenska agrarna teorija i politika u poslijeratnom razdob-
lju, Pregie.d, 1976, str. 757.
su imala posjede i manje obitelji koji su radili
izvan posjeda.
523
26 To je bio stav preuzet od tanzanijske partije u njenoj Deklaraciji
Arusha iz 1967. godine. .
27 E. Fromm, Zen budizam i psihoanaliza, (Beograd: Nolit, 1964), str. 229.
28 E. Fromm, Bekstvo od slobode (Beograd: Nolit, 1964), str. 259.
20 Marxov stav prema kongresu Socijaldemokratske partije u Gothi
:p<?kazao je .to je on mislio o manjinskom poloaju u partiji. On
Je napIsao krItiku programa. Partijsko vodstvo je nije prihvatilo.
.TJ: koje je ,Posla? .Brackeu, 5. svibnja 1875. godine, Marx Je
IZJaVIO da se on I Engels nece SlOZIti s kongresom i dodao je dunost ne
prilIvatiti, ni diplomatskom utnjom, program koji je prema mom miljenju
potpuno neprihvatljiv i za partiju. Danas se Gotski program
pamti prije svega zbog Marxove Kritike!
30 Pismo Hersonu Trieru, prosinac 1889. godine.
31 V. F. Asmus, Logika (Moskva: Ogiz, 1947), str. 373.
32 Borba, 9. listopada 1966, str. 4.
POGLAVLJE 19
1 J. Stanovnik, gospodarski sistem (Ljubljana: Dravna zaloba
Slovenije, 1982), str. 414. I
2 OUN se, zapravo, ne u smjeru sVjets.ke vlade. Dovoljno je da se
poblie pogleda kako funkcioniraju njena ministarstva: uzmimo ministarstvo
- l"AO prua fond za poljopri-
vredm razvoJ osigurava sredstva, Svjetski program hrane je akcija
OUN i F AO, osnovan da osigura u hrani nerazvijenim zemljama kako
bi im P9mogao da ispune svoje razvojne programe, a Svjetsko o hrani,
organizirano kao ima ulogu nadgledanja raz-
voja na tom
3 Stanovnik je jedan od onilI koji su izraavali takve poglede: Ideja o
vladi, svjetskoj centralnoj banci ili svjetskoj razvojnoj agenciji (koje
Je predloila Brandtova komisija) nije u skladu s pune nacionalne su-
verenosti. Ideja... oporezivanja na svjetskoj razini je prvi korak prema
svjetskoj vladi. A svjetska vlada na odnose do-
minacije (ibid., str. 416, 510).' .
4 Postoje najmanje tri (a) prelijevanje dijela SDR
nim razvojnim agencijama; (b) prelijevanje SDR Fonda na temelju
dogovora da bogatiji primaoci prenesu dio SDR razvojnim agencijama, i (c)
kvota SDR za nerazvijene zemlje.
5 Vidi P. M. Wijkman, Managing the Global Commons, International
Organization, 1982, str. 511-36, str. 534.
6 Konzorcij instituta, ekonomski poredak (Beograd, 1981).
7 Takvu shemu prvi su predloili Hirschman i Bird u svom ogledu Foreign
Aid - The Critique and Proposal, Essays in International Finance, br. 169,
Princeton University, juli 1968, str. 15-16.
8 B. Horvat, The Gap Between Rich and Poor Nations from the Socialist
Viewpoint, u G. Ranis, ed., The Gap Between Rich and Poor Nations (London:
Macmillan, 1972), str. 96-111. .
9 Ibid., str. 117.
10 A New United Nations Structllre jor Global Economic Co-operation,
UN Sales No. E 75. 11. A. 7, 1975.
11 Interventni fondovi (buffer stocks) mogu stabilizirati ponudu, ali ne mogu
stvoriti potranju. Kompenzatorno financiranje moe stabilizirati
cijene, ali ne moe poboljati ili odrati uvjete razmjene ako
nema potranje. Zato je shema sekundarnog a presudno je
trgovine.
524
'1
I
I
.12 The Seventh Special Session oj the General Assembly, (New York: United
Nations, 1975), str. 16-17.
- 13 I. Novi ekonomski poredak i (Zagreb:
FVT, 1982), str. 105.
14 Ponekad se kae da je promjena uloge nerazvijenilI zemalja u svijetu
promjeni uloge klase u klasnom drutvu. Kakve god bile ideje, elje
ili moralne osobine individualnilI radnika, egzistencijalne potrebe radnika kao
klase pojedinaca tjeraju ih da podravaju preobraaj. tome, ne-
razvijene zemlje ne predstavljaju nuno ideale ljudske dostojanstvenosti i dru-
tvenilI etika - a neke od njih imaju uasne reime i drutvene si-
steme. Ipak, sve predstavljaju klasu zemalja koje su ivotno zainteresirane za
poboljanje i ekonomskih standarda jer su
to preduvjeti za njihov nacionalni opstanak i ljudsku emancipaciju.
15 Moda je to prijelazni stadij u istinski svijet.
16 Tu su dvije ilustracije. Regionalne razlike u per capita pro-
izvodnji sjevera i juga u Jugoslaviji su 2: 1. Ako 100 milijuna dinara
investiramo na jug, proizvodnja sjevera se za 123 milijuna dinara, a
juga za samo 105 milijuna dinara (B. Horvat, analiza Zagreb:
Narodne novine, 1962, str. 173). su nalazi Cheneryja u Italiji. Tamo
investicija od 150 milijardi lira na jugu stvara porast dohotka od 160
milijardi na industrijskom sjeveru i za samo 131 milijardu na nerazvijenom
jugu (H. Chenery, P. Clark, Interindustry Economics [New York: Wiley, 1955],
'Str. 314-:-18).
17 da je polovica industrijskog izvoza svijeta u stvari trgo-
vina kompanijama - upozorava Lance Taylor - transnacional-
ne kompanije lako mogu svoje interne cijene tako da prave profit
tamo gdje je to uputno, a da ipak zadovolje sve GATT-ove klauzule o nedi-
skriminatornoj trgovini, Back to Basics, World Development, 1982, str.
327-36, str. 335.
18 shema preferencijala, o kojoj se prvi put pregovaralo u Tokiju 1973.
godine pod pokroviteljstvom GATT-a, osigurala je unilateralne carinske konce-
.sije razvijenilI zemalja. UNCTAD IV je traio proirivanje sheme tako di
se finalni i polufinalni izvozni proizvodi nerazvijenilI zemalja mogu prodavati na
trita razvijenilI zemalja bez carinskih Konvencija iz Lome 1975.
godine BEZ i 46 nerazvijenilI zemalja iz Afrike, Kariba i Pacifika osi-
gurala je potonjima bescarinski pristup na trita zemalja EEZ na
osnovi za sve industrijske i gotovo sve poljoprivredne proizvode.
tovie, osnovan je i stabilizacijski fond da ispravi fluktuacije deviznilI prihoda
od izvoza 12 primarnilI proizvoda. U UN su komisije i centar trebali nadzirati
-operacije transnacionaInilI korporacija. da je 75 posto njihovilI aktivnosti
u razvijenim zemljama, OECD je izradio kodeks kojeg su se multinacionalne
kompanije trebale pridravati. Poslije je i Kodeks ponaanja u UN.
Generalna skuptina je 1980. godine donijela kao rezoluciju Skup multilateralno
dogovorenilI ravnopraVIlilI i pravila za kontrolu restriktivnilI poslovnih
praksa. Rezolucija je uglavnom usmjerena protiv prakse multinacionalnilI kom-
paillja koje stranama pristup tritu.
19 Indeksaciji, tj. vezivanju izvoznilI cijena s cijenama uvoznilI industrijskih
proizvoda protive se razvijene zemlje, a, osim toga, ona teko moe funkcionirati
kad je ponuda od potranje. da ponude osnivanjem
kartela nije osobito poeljno (ili realno), eksparIZija trgovine je pogodnije rje-
-enje. Osim toga, da razvijene zemlje izvoze sirovine, a neraz-
vijene zemlje ih uvoze, indeksacija ne bi mnogo dobrog i kad bi mogla
funkcionirati.
20 A. Emmanuel Unequal Exchange (New York: Monthly Review, 1972).
21 Izvozne carine bi cijene, a cijene bi stvorile izvozne
prilio de jedino ako bi potranje bila dovoljno niska i kad bi ponuda
bila ili manja od potranje. je spomenuti jo jednu prepreku
525
potpuno vrste - 1971. !?odine su banana
Americi (UPEB) uveli izvozne canne, a m?1t1l?'acIOnalne
Brands Standard Fruit i Del Monte) su bOjkotrrale te zemlje. Tako Je spn-
pokuaj banana oiv; Emmanuel'?Yll.teoriju., .. .
22 To je nuan, ali ne i dovoljan uVJet. KonVenCIja IZ Lome npr. nIJe po-
boljala poloaj 46 nerazvijenih zemalja na Razlozi. (1).
njivanje preIl!-a trec:tm OPC:
Ih
shema preferencijala; (3) IZuzece nekih poljopnvrednih IZ bescann-
skog tretmana restriktivna pravila o porijeklu proizvoda i zatitne klauzule
(J. Moss J. Trade Developments during the First Lome Convention
World Development,' 1982, str. 841-56). S druge strane, preferencijalni ugovor
EEZ sa sredozemnim zemljama iz 1960-ih i ranih 1970-ih godina je
izvoz tekstilnih proizvoda i konfekcije tih zemalja na trite EEZ (R. Pombret,
Trade Effects of European Community Preferences to Mediterranean Coun-
tries, World Development, 1982, str. 857-62).
23 B. Horvat, The Relation Between Rate of Growth and Level of Develop-
ment, Journal of Development Studies, 1974, str. 382-94.
24 klasifikacije su poslije postale sasvim _ Na primjer,
skupina (1) se zove najmanje razvijene zemlje, a Generalna skuptina i ECOSOC
su 1971. godine i 1976. godine ustanovili 29 takvih zemalja, isto kao i UNC-
TAD IV 1976. godine. Skupina (3) se naziva
zemljama. Studija OECD INTERFUTURES (1979) klasifIcrra nerazvljene
zemlje u skupine, itd. ...
25 Danas je, na primjer, poznato da nedostatak protema u prvIm
ivota ima tetan utjecaj na i umni razvoj. Neishranjenost pnJe
uzrokuje retardaciju i mozga. .
26 Report on the World Social Situation (New York: United NatIOns, 1961),
str. 41.
27 Cilj koji se meni razumnim - iako nije i najpoeljniji - je da se
jaz zatvara po stopi koja najmanje razvijenim da unl!tar
generacije tako blizu najrazvij:nijot da
nja ne bude od generacije. Drugtm nakon .30
skupina mogla bi u tom trenutku pOStignutu razmu razvOja najrazVIjenIje
skupine unutar 30 godina. Pojedine zemlje najsiromanije skupine mo-
gu, naravno, premostiti jaz mnogo prije, to ovisi o njihovom naporu.
28 Citirano iz J. Sh. Singh, A New International Economic Order (New
York: Praeger, 1977), str. 10. izjavu poslije je dala sovjetska. vlada:
... Nema temelja - niti ga moe biti - za zahtjeve SOVjetskom
Savezu i drugim dravama, kao na primjer zahtjev nerazvijenih
zemalja razvijenim zemljama, zahtjev za oba-
veznim doprinosom

postotka od proizv.oda za nerazvijene
zemlje kao ekonomska pomoc (Pravda, 5. listopada 1976. godme).
29 je, na primjer, sasvim brutalno iskoritavala Hrvatsku pola
prije prvog svjetskog rata. Vrijednost resursa koju je i tetl!
koju je razvoja moe se bez UtvrdIti. Ipak, nl
ja kao Hrvat nemam nikakvu namjeru da taj za od-
kamate) niti su oni sposobni da ga plate.
30 J. Tinbergen, Reshaping the International Order (RIO), Doc. SID
XV/17.
31 IMP-IBRD, The Problem of Stabilization of Prices of Primary Products, A
Staff Study, Part I, 1969, str. 26.
32 Dvanaest godina prije oni su bili samo 25 puta
33 B. Higgins, Economic Development (New York: Norton, 1968), str. 197.
. 34 Ako bi postojao okvir institucija i politika l!N, go:
lemi dugovi nerazvijenih zemalja, koje one ne mogu otplacIvati,
bi se ovako rijeiti. Glavni dunici su novoindustrija1izirane zemlje kao Brazil
526
l
(86 mld dolara), Meksiko (84 mId dolara), Argentina (39 mld .. dolara), Juna
Koreja (37 mld. dolara), Venezuela (33 mld. dolara), Jugoslavija (20 mld. do-
lara), Rumunjska i neke druge. Te su zemlje sposobne izvoziti, ali ne mogu
trita. Oni koji imaju kupovnu kupovati njihovu robu, a oni
koji trebaju tu robu nemaju dovoljno deviza da je plate. Kao u svakoj krizi,
novca nedostaje i postoji potreba za dodatnom Stoga bi
narodni monetarni fond trebao kreirati potrebnu specijalnih prava
(u stvarnosti, stvari idu suprotnim tokom: udio SDR u svjetskim re-
zervama, bez zlata, opao je s osam posto u 1972. godini na posto u
1981. godini). Novi svjetski novac alocirao bi se agencijama
UN koje bi kupovale izvoz perspektivnih dunika za svjetske programe
i za najmanje razvijene zemlje kojima bi se ta dobra dodijelila kao
Kao rezultat, dunici bi mogli svoje dugove i oivjeti svoje stagnantI1e
privrede; bankari bi izbjegli rizik sloma financijskog sistema;
nerazvijene zemlje bi dobile kredite pod povoljnijim uvjetima i kojima bi
ubrzale svoj rast; razvijene zemlje bi imale koristi od cjelokupne ekspanzije
trita, i svoja vlastita; ublaila bi se svjetska ekonomska kriza,
smanjila nezaposlenost, a proizvodnja bi vie nego nadomjestila po-
rast likvidnosti. Tako bi svatko dobio reguliranjem svjetske privrede.
35 U tom smislu perspektive velike sile dobro. je opisao Henry Kissinger
kada se obratio Ministarskom sastanku OECD u Parizu 1975. godine: Ova
pitanja daleko prelaze ekonomska razmatranja. Ekonomska stagnacija
njuje nestabilnost. Za zemlje industrijskog svijeta, ekonomska kriza
predstavlja prijetI1ju ne samo naem nacionalnom dohotku. Ona je zaprijetila
stabilnosti naih institucija i izgradnji nae kooperacije na i
sigurnosnih problema. Vlade ne mogu djelovati uvjerljivo dok njihove privrede
stagniraju i one se sa sve i pritiscima
na raspodjelu ekonomskih probitaka. U takvim uvjetima, sposobnost da se
svrhovito djeluje - i na nacionalne i na probleme - bit
umanjena. (Citirano iz Singh, ibid., str. 14).
POGLAVLJE 20
1 Marek Fritzhand, misao mladog Marxa (Beograd: Nolit, 1966),
str. 76.
2 Sposobnost da djeluju samosvjesno, i u odvaja
ljudska od svih drugih ivih organizama i od ostatka prirode (M. Marko-
On Human Freedom and Self-Detennination (Washington, D. C.:
Woodrow Wilson International Center for Scholars, 1976), str. 8 (umnoeno).
3 Freedom and Socialism (Dar es Salaam: Oxford University Press, 1974),
str. 4.
4 The Structure of Freedom (New York: Atheneum, 1965), str. 83, 371.
s E. Tiryakian smatra da je javno odobravanje seksualnog promiskuiteta
jedan od indikatora koji nagovjetava izbijanje revolucije. To objanjava time
to drutvena organizacija podrazumijeva, ostalim, seksual-
nih i drugih oblika uivanja. .. drutveno konstruktivnim ciljevi-
ma usmjerenim 'instrumentalnim' aktivnostima. Iznenadan porast he-
ponaanja, ozakonjenjem i/ili javnim takvog
ponaanja implicira... gubitak normativne kohezije drutva (A
Model of Societal Change and Its Lead Indicators, u S. Z. Klausner, ed., The
Study of Total Societies [New York: Doubleday, 1967], str. 93).
6 R. Supek, Participacija, kontrola i samoupravljanje, (Zagreb: Na-
prijed, 1974) .
7 P. Sweezy, The Transition from Socialism to Monthly Re-
view, 1964, str. 569-90.
527
8 Autonomy, Felicity, Futility: the Effects of the Market Economy on
Political Personality, Journal of Politics, 1978, str. 1-24, citirano sa str.
14.
9 J. Robinson, Exercises in Economic Analysis (London: Macmillan, 1961),
str. 203-5.
10 Edvard Kardelj umjesno je da trite ne karakter proiz-
vodnih odnosa nego, naprotiv, proizvodnja u uvjetima klasnih od-
nosa karakter trita (Pravci razvoja sistema samo-
upravljanja (Beograd: Komunist, 1977), str. 73.
11 W. Gottschalch, ParZamentarismus lind Riitedemokratie (Berlin: Wagen-
bach, 1968).
12 Proizvodnja je racionalna aktivnost, koja zahtijeva sistematsku podjelu
rada, i komunikacija, jednako kao i visok stupanj koordinacije. Ona stoga
zahtijeva i vrlo sistematsku i preciznu kontrolu To se moe
samo kad se sankcije i nagrade mogu lako mjeriti i alocirati u skladu s
njem. Sankcije i nagrade u jedine imaju takvu sposobnost primjene jer
se razlike u novcu mogu mjeriti mnogo preciznije nego snaga, presti ili bilo
koja druga razlika u (A. Etzioni, A Comparative Analysis of Complex
Organizations [New York: Free Press, 1961], str. 80).
13 Godine 1971. kub anska je vlada donijela zakon usmjeren protiv 400.000
danguba, kojim se kazne od est mjeseci do dvije godine prisilnog
rada u popravnim centrima za zbog simuliranja i izostajanja s
posla ili iz kole. I Sovjetski Savez je u prolosti primijenjivao prisilne
mjere.
14 M. Socija1izam i samoupravljanje, u Smisao i perspektive
socijalizma (Zagreb: Praxis, 1965), str. 54-71, posebno str. 70. se da se ne-
to u mjeri dogodilo u Jugoslaviji. Radi autono-
mije upravljanja, slabljenja hijerarhije, izbjegavanja:
razmirica i dravnog uplitanja, kao vrhovno organizacije uz-
dignut je dohodovni princip. Svaki je kolektiv trebao biti gospodar svojeg
dohotka, a svi doprinosi pojedinaca bili su mjereni u novcu. utrka
za novcem u privrednim jedinicama, uredima, i in-
stitutima, imala je duboko efekte. Suvino je da se isti cilj mo-
gao - i to mnogo bolje - neto produhovljenijom shemom koja bi elimi-
nirala posljedica.
15 M. Abramovitz i P. A. David, Reinterpreting Economic Growth, Ame-
rican Economic Review, May 1973, str. 430.
16 A. Potrebni rad i viak rada (Zagreb: Kultura, 1957), str.
355. R. Richta et al., Civilizacija na (Beograd: Komunist, 1972), str.
333. Economic Report of the President (Washington, D. C., 1976), str. 204.
17 U zemljama s podacima raspolaemo, u 1968. godini su godinji
prihodi osoba s fakultetskim obrazovanjem bili vii od prihoda osoba s osnov-
nim obrazovanjem prema ovim
Osam zemalja u razvoju
est novoindustrijaliziranih zemalja
est razvijenih zemalja
6,4
3,4
2,4
Izvor: M. Ratkovic, Cost-Benefit analiza investiranja (Beograd: Institut ekonomskih
nauka, 1976), str. 87.
upravljanje, naravno, ubrzava taj proces. U Jugoslaviji je iste godine
usporedivi faktor bio 2: 1; usporedba s predratnim (1939) ure-
prua ovu sliku:
528
Nadnice nekvalificiranih radnika
Nadnice kvalificiranih radnika
Nadnice svih radnika
Place vladinih namjetenika
Place slubenika u privredi
1938.
100
330
100
166
200
1957.
100
149
100
135
Izvor: B. Horvat, Ekonomska teorija planske privrede (Beograd: Jugoslavenski institut
za ekonomska istraivanja, 1964), str. 125.
18 Realne nadnice u Francuskoj
1750-60. 1801-10. 1820-40. 1861-70. 1911-13.
Kvalificirani radnici
u Parizu 100 140 120 190 240
Rudari 60 85 135
Poljoprivredni
45 54 45 55 85
Izvor: J. Fourastie, Civilizacija sutranjice (Zagreb: Naprijed, 1966), str. 152. Napo-
mena: Nadnice kvalificiranih radnika u Parizu 1750-60. = 100.
19 za Britaniju, vidi E. J. Hobsbawm, Labouring Men (London: Weidenfeld
and Nicolson, 1964), str. 64-119.
19 A. M. Carterov indeks nejednakosti distribucije osobnog dohotka nakon
poreza u Engleskoj ilustrira taj proces: 1880, 41; 1913, 38; 1937, 23;
1948/49, 16 (The Redistribution of Income in Postwar Britain (New Haven:
Yale University Press, 1955), str.75). Indeks nejednakosti predstavlja postotak
dohotka koji je potrebno transferirati iz vie u niu dohodovnu skupinu da
bi se postigla jednaka per capita distribucija; tako nula posto izraava apsolutnu
jednakost a (gotovo) 100 posto apsolutnu nejednakost.
20 Raspodjela dohotka na stupnjevima privrednog razvoja
zemlje
Sedam zemalja
Trinaest zemalja
zemalja
Deset zemalja
est zemalja
Dvanaest zemalja
zemlje
Pet zemalja

per capita
proizvod (U. S.)
53
118
197
408
715
1950
795

Gini omjer
0,37
0,47
0,48
0,46
0,43
0,41
0).7
Udio gornjih
5
%
(u %)
32
30
34
27
22
20
14
Izvor: J. Cromwell, The Size. Distribution of Income: An International Comparison,
Review oj Income and Wealt", 1977, str. 296. .
Izvrnuti U oblik krivulje nejednakosti i egalitaran utjecaj etatizma potvrdio je
moj student Miroslav Glas u svojoj disertaciji Razdelitev dohodka v procesu
ekonomskega razvoja (Ljubljana, 1978). Glas je po desio krivulju N = A expB
(lnyy/y)2 exp CS, podacima za 28 zemalja. N je mjera nejednakosti, y je bruto
drutveni proizvod per capita, y je per capita bruto drutveni proizvod za koji je
34 ekonomija socijalizma
529
N maksimalan, S je varijabla drutvenog sistema, a A, B i C su parametri.
Koeficijent determinacije bio je R2 = 0,77 za gornjih 5 posto, a R2 = 0,88
za Gini omjer. C je imao negativan predznak, da etatizam smanjuje
nejednakost (ibid., Tabele 5-7).
21 A. Stern, The Science of Freedom (London: Longmans, 1969), str. 125.
Autor govori o stadiju solidarnosti ali ne spominje socijalizam.
22 M. Sabllns, La premiere societe d'abondance, Les temps modernes,
1968, no. 268, str. 641-80.
23 Marvin Harris spominje da ske1etalni ostaci lovaca sami po sebi doka-
zuju da su bili dobro uhranjeni. On citira podatke L. Angela o
visini mukaraca: 30.000 pr. n. e., 177 cm; 10.000 pr. n. e., 165 cm; 1960. ame-
mukarci, 175 cm. U pogledu standarda stanovanja, Harris kae: U
su zimske nastambe s krunim tlocrtom poda promjera dvadeset
stopa bile u upotrebi pred vie od 20.000 godina. Nastambe s toplim krznom
za tepihe i krevete i ognjitima od suenog gnojiva ivotinja i mastima obloenih
kostiju mogu pruiti kvalitetu smjetaja u mnogo od suvremenih
gradskih stanova (Cannibals and Kings. The Origines of Cultures [New York:
Random House, 1977], str. 10, 14).
24 B. Malinowski, Argonauti Zapadnog Pacifika (Beograd: Beogradski iz-
zavod, 1972), str. 52-54, posebno str. 140.
25 Ibid., str. 154-55.
26 M. Sahlins, Stone Age Economics, (London: Tavistock, 1974), str. 132.
27 Citirano u ibid., str. 213.
28 Ruth Benedict, Obrasci kulture (Beograd: Prosveta, 1976), str. 35. Stranac
je neprijatelj (Malinowski, Argonauti, str. 305).
29 Abraham Maslow opisuje ponaanje bogatih Indijanaca iz plemena
Crna Noga za vrijeme ceremonije plesa sunca: U jednom trenutku ceremo-
nije ... rekao je o svojim uspjesima: 'Svi vi znate da sam radio tako i da
sam to i to, i svi! vi znate da sam pametan, da sam dobrog pon]ekla,
da sam dobar ratar, i da sam stoga zgrnuo veliko blago'. A onda je gestom
gospodara, gestom velikog ponosa koja, nije dao svo to
blago udovicama, slijepcima i bolesnima. Na kraju ceremonije plesa
sunca bio je bez cijelog svog posjeda, nita osim na sebi. Na taj
niti niti jer je polaritet
bio prevladan) on je dao sve to je imao, ali je time pokazao kako je divan
da je sposoban, da je inteligentan, da je jak, da je marljiv, da je veliko-
duan i stoga da je bogat (The Further Reaches of Human Nature [Hannonds-
worth: Penguin, 1971], str. 211-12).
30 Sahlins, Stone Age EC01wmics, str. 133, 303.
31 Malinowski, Argonauti, str. 87.
32 Sabllns, Stone Age Economics, str. 133.
33 Maslow, Human Nature, str.221. Da je to doslovno istina pokazala je
Margaret Mead u svojoj studiji o tri susjedna plemena na Novoj Gvineji
[Sex and Temperame1lt in Three Primitive Societies (1935) (New York: New
American Library of World Literature, 1962)]. U jednom plemenu rad se sm3-
trao prijateljskom suradnjom, ratovanje je bilo rijetko i povrno, a
je bilo potrebno samo za vrijeme ceremonija i velikih praznika. Problem
tvenog ivota sastojao se u prisiljavanju nekoliko dodatnih sposobnih pOJedI-
naca da se prihvate protiv svoje volje, organizacije uzbudljivih ceremonija. Na
udaljenosti od otprilike 160 kilometara ivjelo je pleme ljudodera se
drutvena organizacija zasnivala na ideji o prirodnom neprijateljstvu
ljudi istoga spola. Mukarci i ene bili su jednako agresivni i bezobzirni, i. ni-
kakva se pravila nisu potivala. pleme bilo je pleme umjetnika u kOjem
su konvencionalne uloge mukarca i ene bile zamijenjene. Ovdje su dominirale
ene, a mukarci su bili neodgovorniji i emotivno zavisniji. Colin Turnbull opisao
je kontraste drutveno nastrojenih i kooperativnih Mbuti lovaca
iz kiovite ume u Zairu, i i asocijalnih lk
530
ratara u planinama susjedne Ugande (Human Nature and Primal Man, Social
Research 1973, str. 511-530). Daljnja istraivanja moda pokazati da su sve
o.ve razlike vie ili manje posljedica reproduktivnih pritisaka, intenzifikacije, i
iscrpljivanja okoline [vidi M. Hariss, Canibals and Kings; i Cultural Materialism
(New York: Random House, 1979)]. takav bi nalaz, ako je istinit,
bio u velikoj mjeri irelevantan u naoj sadanjoj situaciji. Potencijalno gospoda-
renje prirodom, suvremenom naprednom tehnologijom i znanstvenim
istraivanjem je tako veliko da moemo ne samo unititi nau okolinu i ekoloku
ravnoteu ih moemo ponovo stvoriti i unaprijediti.
u pogledu materijalne okoline i sredstava su manJC
izraena na sadanjem stupnju tehnolokog napretka nego na razvOjnom stupnju
nomada i primitivnih fannera. Prema tome, detenninizam nije toliko neumitan,
a izbora su mnogo
34 K. Marx i F. Engels, Rani radovi (Zagreb: Kultura, 1953), str. 197.
35 B. Russell, Socialism, Anarchism and Syndicalism (London: Allen and
Unwin, 1918), str. 210.
36 B. Russell, In Praise of Idleness (1932), citirano u E. Fromm, ed.,
Socialist Humanism (New York: Doubleday, 1966), str. 258-59.
37 D. Dolci, Reflections on Planning and Group, citirano u Fromm,
Socialist Humanism, str. 422.
38 K. Marx, Kritika Gotskog programa (Zagreb: Kultura, 1950). str. 20.
34"
531
Kazalo imena
A
Abegglen, J. C. 474b
Abel, H. 320
Abelard, 40, 440b
Abraham, H. J. 489b
Abrabamsson, B. 465b
Abrabovitz, M. 528b
Adams, R. 507b
Adizes, l. 478b
Afanasjev, V. G. 472b
Agripa, M. 62
Airas-Bustamante, L. R. 441b
Aitov, N. A. 71
Akvinski, T. 186
Alderfer, C. P. 338, 339, 340 512b
Aleksandar, 384
Alelujeva, S. 457b
Alexsander, K. C. 467b
Almond, G. A. 240, 259, 491b
Allard, 491b
Alperovitz, G. 435b, 515b
Alvarados, V. 140
. Amal'rik, A. 520b, 521b
Ana, kraljica 254
Angel, L. 530b
Anzelmo, Sv. 43
Aptbeker, H. 459b, 460b
Arblaster, A. 472b
Arbor, A. 458, 464b, 485b
Arendt, H. 503b
Aristotel 63, 182, 186, 336, 449b, 486b,
496b
Arizmendi, D. J. M. 470b
Arlabaster, A. 437b
Armstrong, G. D. 444b
Aron, R. 74, 75, 456b
Aronson, R. 514b
Asmus, V. F. 396, 524b
Augustin, A. 38
Austin, A. 461b
Avakum,442b
Avirch, P. H. 464b
Axelrod, 462b
B
Babcock, M. D. 438
Babeuf, G. 438b
Bacilek, 45
Babro, R. 456b, 457b
. 441b
Bajt, A. 199
Bakunjin, M. 36, 45, 99, 114, 115, 314,
445b
Balassa, B. 170, 171
Baldwin, R. W. 418b
Ballod, 126
Baran, P. A. 436b, 474b
Barbash, J. 472b
Barber, R. 517b
Barbieri, F. 520b
Barta, M. 466b
Basso, L. 515b
Batstone, E. 518b
Bauer, T. 475b, 476b
Bauman, Z. 327, 329, 435b, 436b, 452b,
507b
Bazard, 483
Bay, Ch. 420
Bebel, 32, 34, 125, 437b, 445b
Beljuh, A. K. 519b
Bellers, J. 102
Bell, D. 162, 235, 320, 353, 432, 465b,
473b,511b
Bendik, R. 438b, 453b, 471b
Benedict, R. 530b
Bennis, W. 482b
Bentham, J. 179, 180
Berija, 58
Berlin, l. 494b
BerIe, 25
Berman, K. V. S18b
Bernstein, l. 501b
Bernstein, P. 478b
Bertrand, T. 170b, 171
Beteille, A. 451b
Bettelbeim, Ch. 458b
Bevin, E. 502b
Bexelius, A. 488b
Biao, L. 39
386, 523b
533
Biermann, W. 443b
D. 475b
Bird, 524b
Birman, A. 378
Birnbaum, P. 453b, 498b, 512b
Bishop, C. A. 470b
Bjerednjev, 448b
Blackburn, R. 520b
O. 462b
Blanc, L. 100, 103, 104, 105, 106, 483b
Blanqui, L. A. 35, 36, 100, 109, 483b
Blanner, R. 459b, 498b
Blasi, J. R. 478b
Bloch, E. 190
Blondel, J. 450
Blum, F. H. 470b, 482b
Blumberg, P. 473b, 478b
Bodin, J. 239
Boudin, L. 348
Boggart, R. 449b
Boimonde, 470b
R. 94
BoIte, F. 439b
Bonaparte, L. 301
.Bonchio, 463b
Bookchin, M. 504b
Boris, 383
Borko, R. 456b
Boscary, 498b
Bottomore, T. 437b, 451b, 453b, 457b
Boulding, K. 235, 457b
Bowles, S. 473b
Bracke, 524b
Brandt, W. 403
Braverman, H. 372, 519b
Bray, J. F. 106
Brecht, A. 479b
Brenjev, L. 442b
Bridwell, L. G. 512
Brim, O.G. 457b
Brinton, C. 314, 498b
Brinton, U. M. 464b
Brodbeck, M. 439b, 478b
Brostrom, A. 465b
Brus, W. 37, 159, 439b, 521b
Brzezinsky, Z. 455b
Buchez, Ph. 104, 105
Buharin, N. 11, 46, 49, 123, 128, 314, 372,
446b, 448b, 519b
Buonarrotti, M. 435b
Burke, E. 150
Burnham, 497b
Burstein, M. 513b
Burton, N. 443b
e
Cabet, E. 99, 109
Cable, J. 471b
Campanella, T. 99
Cardenas, 312
Carol, 384
Carpenter, N. 463b
534
Carr, E. H. 451b, 492b
Carrillo, S. 445b
Carroll, C. 444b
Castro, F. 307, 441b
Carter, G. M. 491b
Chamberlin, E. 28
Chanti1Ion, R. 28
Chapelier, 22
Clampan, J. W. 451
Charles, l. 313
Charvet, J. 185, 480b
Chaulieu, P. 164
Che'Guevara 100
Chinoy, E. 449b, 458b
Clark, C. 452b
Clark, T. N. 491b
Clegg, H. A. 507b
Clegg, l. 466b, 469b
Coates, 469b
Cohen, M. 487b
Cohen, S. 501b
Cohn, S. M. 476b, 502b
Colbert, 28
Cole, G. D. H. 17, 118, 125, 432b, 461b,
462b, 463b, 467b 507b
Coleman, J. 248, 489b
Commons, J. R. 449b
Condorect, de 311
ConnoIly, J. 116
Considerant, V. 104, 105
Coser, L. A. 440b, 444b
Cromwell, O. 311
Crossman, R. H. S. 436b
Crozier, M. 171
Cupper, L. 470b
V. 5

K. 486b
F. 481b
314
D
Dahl, R. A. 448b, 481b, 485b, 490b, 492b,
493b
Dahlstrom, E. 514b
Dahrendorf, R. 67, 76, 82, 449b, 452b,
458b, 473b, 493b
Dallison, Ch, 486b
Dauiels, R. V. 464b
Dante, A. 55, 439b
Danton, 311
Darwin, Ch. 434b
Davies, J. C. 454b, 512b
Davi, R. 502b
David, P. A. 528b
Deak, l. 501b
Debs, E. 507b
P. 374, 519b
Demsetz, 163
Deuitch, B. 334, 511b, 514b
Dennis, V. 491b
Deppe, E. 514b
Qeppe, F. 490b
Desai, P. 477b
Deutsch, K. W. 158b 458b, 472b
Deutscher, l. 373, 439b, 442b, 448b, 456b,
464b, 486b, 499b, 519b .
Deutcher, T. 521b
Dmitrov, 122
Dobb, M. 271, 321, 332, 495b, 501b, 5Ub
512b
Dobson, R. 454b, 455b
Dolci, D. 430, 531b
Dolfuf, 384
Domhoff, G. W. 454b
Donnelly, J. H. 473b
Dostojevski, F. M. 47
A. 528b
l. 525b
Draper, H. 438b
Draper, T. 499b
Drashkovich, M. M. 438b
Dualigli, M. 522b
Duguit, L. 239, 486b
Durkheim, E. 40, 41, 440b, 441b
Duverger, M. 380, 489b, 490b, 522b
Duvignaud, S. 464b

M. 456b
J. 464b
396
446b
E
Ebert, F. 125, 127, 128
Edwards, L. 314, 499b
Edwards, R. C. 434b, 485b, 513b
Eichmann, A. 444b
Einaudi, M. 440b
Einstein, E. 10, 226
Eisner, K. 125, 464b, 465b
ElIman, M. 475b
Ellul, J. 441b
Emmanuel, A. 408, 502b, 503b, S25b, 526b
Engels, F. 11, 15, 22, 32, 33, 36, 38, 42, 49,
100, 110, 111, 112, 150, 151, 156, 180,
195, 237, 238, 303, 309, 314, 315, 322,
347, 395, 419, 433b, 438b, 439b, 441b,
442b, 459b, 460b, 461b, 462b, 479b,
485b, 489b, 490b, 497b, 499b, 500b, 507b,
510b, 524b, 525b, 526b
Erard, Z. 520b
Espinosa, J. 468b, 478b
Etzioni, A. 423, 449b, 451b, 460b, 529b
F
Fabri, L. 445b
Fanelli, G. 115
Fanon, F. 385, 522b
Faris, R. E. L. 460b
Faux, J. 516b
Feliforov, N. A. 156, 159, 472b
Ferris, R. 516b
Feuerbach, L. 9
Finer, S. E. 450b, 474b
Fink1e, J. 442b
Fischer, E. 44, 443b
Fisher, W. A. 454b, 472b
Fitzroy, F. 471b
Follette, la 321
Formanek, M. 157, 472b
Forsebach, L. 508b
Fourier, Ch. 102, 103, 104, 462b
France, A. 21
Franco, F. B. 130, 147, 386
Frazier, E. F. 445b
Freire, P. 80, 458b
Freud, S. 420, 426 .
Friedman, M. 459b .
Friedrich, C. J. 450b, 487b, 489b, 492b
Fritzhand, M. 92, 460b, 527b
Fromm, E. 45, 93, 333, 337, 338, 393, 420,
437b, 446b, 458b, 459b, 460b, 480b,
481b, 504b, 524b
Fiihrer 472b, 489b
G
Gable, R. 442b
Galanski, 520b
Galbraith, J. K. 12, 436b
Galilej, G. 46
Gallie, B. 481b
Garibaldi, 318
Gentile, G. 443b
George, L. 476b
Germann, G. 439b
Gerschron, A. 22, 434b
Gibson, J. L. 473b
Gide, A. 440, 442b
Giddens, A. 449b, 452b
Gierek, E. 78
Ginzburg, 520b
Glas, M. 529b
Glennester, H. 453b
Gobles, 45
Godwin, W. 99
Goldthorpe, J. 330, 331, 453b, 506b, 508b
Z. 519b
Gomulka, S. 477b
Gorbanjevskaja, N. 522b
Gorz, A. 334, 511b
Gottschalch, E. 465b
Gottschalch, W. 487b, S28b
Gottscha).k, L. 445b
Gottwald, K. 39
535
Gramsci, A. 129, 130, 313
Grave, J. 114
Gray, J. L. 473b, 474b
Greenberg, E. S. 478b
Gregory, P. 476b
D. 444b
Gromiko, A. 411
Grossman, G. 434b
Grossmann, H. 348
Gruner, 492b
Guedes, 462b
Guillebaud, c. W. 466b, 469b
Gunter, 469b
Gurwitch, G. 464b
H
Habermas, J. 514b
Hadi-Vasiljeva, J. 522b
Halal, W. 163, 208
Halsey, A. H. 454b
Hamilton, R. F. 502b, 503b, 510b
HammerskjOld, D. S22b
Hannah, L. 434b, 435b
Haq, M. ul, 404
Haraley, E. L. 452b
Haraszti, M. 71, 82, 454b, 4S9b, 461b, 475b
Hard, B. 514b
Harrimau, A. 490b
Harris, M. 530b, 531b
Haug, W. F. 445b
Havelka, N. 325, 505b
Hayek, F. A. won 86, 87, 168, 174, 177,
459b,460b
Hegel, G. F. W. 12, 80
Heilbroner, R. 11, 478b
Heloiza 40
F. 441b
Herric, Q. 513b
Herson, T. 524b
Hertzka, Th. 108, 109
Herz, J. H. 491b
Herzen, A. 314
Hevitt, C. 433b
Higgins, B. 526b
HiIferding, R. 126, 127, 128, 465b
Himmelstrand, U. 510b
Hirscbmau, S24b
Hirszowicz, M. 472b
Hitler, A. 11, 45, 56, 125, 128, 318, 323,
384, 441b, 472b, 489b
Hoare, Q. 499b
Hobbes, T. 448b
Hobsbawm, E. J. 327, S07b, S29b
Hobson, S. G. 117
Hoglund, Z. 465b
Hogben, L. 473b
Holbwacks, 451b
Holt, R. 484b
Hondrich, K. O. 456b, 504b
Horowitz, D. 447b
Hortby, M. de N. 124,383
536
Horvat, B. 7, 14, 53, 172b, 435b, 460b,
462b, 475b, 476b, 477b, 482b, 484b,
485b,495b, 496b,512b,523b,524b,S25b,
526b, 529b
N. 39, 42, 56, 441b, 448b, 461b
Huber, V. 113
Huerte 312
Huntington, S. 382, 455b, 522b, 533b
Hutcheson, F. 180
I
Iadov, V. A. 513b
Iglesias, P. 462b
Inkeles, A. 448b, 454b, 455b, (421b)
Israel, J. 82, 459b, 460b
Isus, 41; 43, 442b, 444b
Ivau, xxm 147
Ivanchevich, M. 473b
J
.Jackson, A. 319
Jacques, E. 468b, 470b
Jahue, 439b
Jain, S. 55
Jakir, 448b
Jakob, sv. 255
Jampoljskaja, 157, 472b
M. 505b
Jaruzelski, W. 6
Jevdokimov, 46
Jenkins, D. 515b, 517b
Jevons, 28
J ohansen, L, 523b
Johnson, A. G. 471b, 513b
Jones, 518b
Jouvenel, B. de 490b
K
L. 45
Kahl, J. A. 453b
Kahn, R. L. 452b, 492b, 511b
Kalanta, R. 57
Kaleeki, 27
Kalinjin, M. I. 57
Ka1iski, J. 487b
Kalvin, J. 46
Kamenko, E. 181
Kamenjev, L. B. R. 46, 448b
M. 482b
Kangrga, M. 478b
Kant, I. 181, 188, 437b, 479b
Kaplan, A. 492b
Kapler, 457b
Karabeli, J. 454b
Kardelj, E. 71, 474b, 528b
Karlsson, L. E. 517b
Kassalow, 465b
Kassum, A. N. 404
Katz, D. 452b
KautiIya, 437b
Kautsky, K. 11, 13, 126, 188, 238, 352,
_ 438, 442b, 450b, 465b, 470b, 480b, 485b,
490b, 498b, SOOb, 505b
B. 482b
Kaysen, C. 435b
Keller, S. 69, 453b, 505b
Kelsen, H. 485b
Kendall, W. 466b
Kennedy, J. F 490b
Keynes, J. M. 27, 28, 128, 271, 283, 286,
287, 398, 495b
Khalud, I. 541b
Kidron, M. 435b
Kim, I. S. 440b
King, A. 260
Killich, S07b
Kirkwood, D. 467b
Kissels, A. A. 513b
Kissinger, H. 527b
K1ikovac, J. 464b
Kljebanov, V. 377
Knight, F. 516b
Kohn, N. L. 504b, 513b
Kolakowski, L. 47, 58, 376, 448, 520b
Kolko, G. 480b
Kollontaj, A. 123
KoIro, S. 77, 457b
Kondratjev, 398
Konstantinov, 448b
Koontz, H. 473b
Kopernik, N. 43
Koruai, J. 167, 475b
Kornhauser, A. 503b
Korpi, W. 450b, 455b, S14b, 515b
Korseh, K. 129, 466b
Kosigin, N. 378
Kossuth, J. 318
Kosta, J. 447b
Kotz, N. 513b
P. 468b
P. 443b
V. 444b
A. 442b
KristoI, J. 432b
Kristovics, J. 105
Kropotkin, P. 99, 114, 117, 122, 445b, 464b
Kuda, R. 465b
KuIischer, J. 444b
Kunkrator, F. 265b
Kiinzli, A. 445b
L
Lafayette, marquis de 311
Lagardelle, H. 115 .
Lampan, J. 516b
Landauer, C. 434b
Lane, D. 455b, 456b, 497b
Lane, R. 14, 352, 422, 485b, 489b, 497b,
501b
Lane, W. 109
Lao Ze, 489b
La Palombara, J. 450b
Lapenna, J. 485b
Laruez, R. J. 435b
Laski, G. 501b
Laski, H. J. 20, 190, 241, 245, 432b, 433b,
487b, 499b
Lassalle, F. 100, 104, 105
Laslett, P. 481b
Lasswell, H. 264, 448b, 492b
Laumann, E. 460b, 449b, 461b
Lavoisier, 311
Lazonick, W. 507b
Leavitt, H. 482b
Lederer, 126
Lefe Bure, G. 432b, 438b, 498b
Lenski, G. E. 454b, 480b, 501b
Lenjin, V. I. 11, 32, 36, 42, 56, 57, 63, 99,
119, 120, 121, 122, 123, 124, 128, 129,
132, 155, 181, 237, 238, 303, 307, 343,
344, 352, 376, 381, 438b, 442b, 445b,
450b, 464b, 465b,472b,485b,494b,498b
Leon, D. de 115, 116
D.W. 457b, 522b
Lepage, H. 495b
Leptin, G. E. 476b
Lerner, D. 448b
Leroux, P. 109
Lewis, B. 474b
Levitski, B. 448b
Libknecht, K. 126, 129
Lichtheim, G. 438b, 462b
Lickert, R. 448b
Lindbeck, A. 14
Lindblom, Ch. 450b, 455b, 474b, 490b,
522b
Lipsent, M. 322
Lipset, S. M. 258, 450b, 453b, 460b, 454b,
501b, 502b, 503b
Lisjenko, 47, 447b
Locke, J. 240, 263, 313, 486b
Lockwood, 331, 508b
Lojola, I. 44b
Loucks, W. 494b
Lozovski, A. 121
Luis, XVI 313
Lukacs, G. 57, 58, 85, 459b, 496b
Lukes, S. 437b, 472b
Luxemburg, R. 32, 126, 181, 348, 423,
436b, 438b, 445b, 464b
Lynd, S. 27, 435b
M
Machiavelli, N. 254, 461b
Macpherson, C. B. 492b
Maione, B. 466b
Malenkov, 166
Malinowski, B. 533b, 429
Mallet, S. 309, 498b, 511b
Malthus, 434b
537
Mandel, E. 142, 310, 306, 307, 334, 335,
435b, 463b, 466b, 467b, 496b, 497b,
511b
Mannheim, K. 21, 46, 432b, 444b, 460b
Manov, G. 519b
Mao, Z. 39, 44, 63, 382, 388, 394, 441,
443b, 444b, 466b, 472b, 500b
Marat, 263
Marcuse, H. 333, 344, 444b, 460b, 461b
Marglini, S. 517b
Marko, apo 479b
M. 80, 85, 89, 424, 458b, 459b,
360b, 482b, 493b, 498b, 527b, 528b
. 324, 504b
Marshall, T. H. 68, 69, 414
LJ. 14
Marx, K. 9, 10, 11, 12, 15, 18, 19, 22, 28,
32, 35, 38,40,42, 52, 62, 63, 67, 76, 80, 81,
84,85; 89, 97, 104, 105, 107,108, 110, 111,
112, 113, 119, 150, 151, 156, 158, 180,
181, 187, 188, 192, 195, 218, 219, 235,
237, 238, 271, 301, 303, 304, 305, 307,
309, 314, 318, 322, 332, 333, 334, 336,
337,347,417,419,424,430, 436b, 437b,
438b, 439b, 441b, 442b, 443b, 445b,
446b,447b,449b,452b,458b,460b,462b,
471b,472b,479b,485b,489b,490b,492b,
495b, 496b, 497b, 500b, 508b, 510b,
513b, 514b, 519b, 524b, 531b
Maslow, A. 153, 337, 338, 340, 341, 429,
530b
Matejko, A. A. 475b
Matija 444b
Mat1es, J. 469b
Matthews, M. 72, 73, 448b, 455b, 457b,
472b .
Mayhew, H. 507b
Mayo, E. 162, 473b
McCharty, W. E. S. 467b
McKenzine, R. 436b
McKitterisk, T. E. M. 195, 468b
Mead, M. 530b
Mead, J. E. 434b
Means, G. L. 25, 435b
Medvedev, lt.446b, 447b,454b,455b,520b
Mgioner, 514b, 516b, 517b
Melman, S. 478b
Mendel, 44, 305
Menger, 28
Meshinsky, P. 473b, 474b
Mesija, 439b
Metaxas, 384
Michal, M. G. 510b
Michels, R. 49
Michnik, A. 521b
V. 461b
Mihaljek, D. 7
M. 7
Mikojan, A. 1. 57
Milanski, A. 41
Milgram, S. 460b
Miliband, R. 438b, 454b, 456b
Mill, J. S. 151, 163, 358, 361, 471b, 515b
538
Miller, J. 433b
Miller, S. 455b, 506b
Mills, C. W. 454b
468b
Mine, B. 155
Mitchell, V. K. 512b
Mitin, M. B. 448b
Mitsui, 311
Molotov, V. M. S. 57
Montero, B. de S. L. 516b
Montesquieu, C. L. S. de 240, 241, 313,
486b,487b
Moor, B. 46, 444b
More, T. 99
Morris, W. 108, 117, 462b
Mosca, G. 457b
Moss, J. 526b
Moudgil, P. 512b
Mliler, H. 127, 128
Mundella 435b
Mussolini, B. 45, 130, 323, 383, 437b, 440b
Myers, C. A. 467b, 470b
Myrdal, G. 478b
N
Nagel, E. 177
Nagy, l. 461b

Nelson, J. 522b
Neubauer, D. 448b
Neumann, F. L. 449b
Newcomb, T. M. 452b
Newfield, J. 488b
Nightingale, lt. T. 20, 432b
Nisbet, lt. A. 495b, 499b
Nixon, lt. 490b
Nomad, M. 438b
Norman, E. H. 498b
Noske, G. 125, 127
Nove, A. 457b
Novotny, A. 45
Nozick, R. 185
Nyerere, J. 38, 307, 380, 385, 386, 419, 439b,
522b
o
Oakeshott, W. F. 24
Oalin, 404
J. 466b
Oelmiiller, W. 445b
Oiserman, 459b
Ollman, B. 459b
Olson, M. 498b
Organski, A. F. K. 433b
Otrovitijanov, K. V. 495b
Osers, J. 466b
Osinski, V. V. 122
Osovski, S. 451b, 454b
O'Toole, J. 466b
Owen, R. 101, 102, 106, 109, 149, 368,
p
Padilla, H. 46
Paepe, C. de 114
Paj, I. 211
Palach, J. 57
Palmer, R. R. 432
Palombara, J. la 260, 490b
Pankratova, A. 464b
Pannekoek, A. 129, 447b
D. 505b
Papandopulos, G. 498b
Papandreu, A. 152
Pappenheim, F. 439b
Pareto, W. 237, 610, 120, 232, 288
Parkin, F. 451b
Parsons, T. 235, 484b, 489b, 493b
N. 433b, 491b
Pateman, C. 265; 473b, 493b
Paton, J. M. 118
Pavao, sv. 449b
R. L. 462b
M. 66, 74, 75, 452b, 456b, 515b,
520b
Pelikan, J. 519b
Pelloutier, F.114
Pen, J. 453b, 480b
Penty, a.j. 116, 117
Peron, J. 323
Petar, sv. 449b
Peters, V. 470b
Petofi, S. 132
G. 81, 458b, 481b, 498b
Petty, W. 28
Pfaff, M. 457b
Philipp, L. 311
Phillips, J. D. 474b
Pierce, B. 496b
Pilsudski, J. 6, 384
Pinochet, 498b
PischeI, E. C. 466b
Pizzorno, A. 440b
Pjatakov, 46
Platon, 99, 486b
Plehanov, G. V. 446b, 462b-
Polanyi, K. 150, 471b
Pombert, R. 526b
Pool, S. de 259

Porter, L. W. 472b
Pougett, E. 114
Powell, B. B. 491b
Prais, 434b
Pranikar, J. 495b
Preobraenski, J. 303
B. 466b, 467b
Proudhon, P. J. 32, 99, 105, 106, 107, 108,
111, 113, 114, 117, 219, 314, 462b, 483b
Pryke, R. 453b
Pryor, F. 435b, 447b
A. 477b, 523b
E. 14, 242, 252, 427, 486b, 489b,
492b, 508b
V. 492b
R
V. 487b
M. 528b
ltavenhi1l, J. 526b
ltaynor, S. 450b, 509b, 510b
ltawls, J. 180, 181, 182, 183, 184, 185,
186, 187, 190, 337, 479b
ltec1us, 114
lteich, M. 434b
lteisman, F. 506b
lteissman, L. 510b
ltencer, K. 67, 452b
ltenold, C. G. 135, 143, 144
Resier, H. 466b, 507b, 516b
ltesler, M. 488b
llichta, R. 506b, 508b, 528b
lliesman, D. 93, 460b
rufkin, J. 516, 517b
llips, I. 522b
llivera, P. di 383
llizzi, B. 446b, 456b
ltobbins, L. 270, 271, 459b, 494b
ltoberts, R. D. V. 145, 468b
ltobertson, K. 468b
ltobespiere, M. 311
Bobinson, J. 28, 404, 422, 495b, 528b
ltokkan, 491b, 504b
ltoosevelt, F. D. 320
ltosner, M. 482b
ltoss, F. A. 444b
ltoss, J. E. 473b
ltossi, P. H. 455b
ltot, N. 325, 505b
ltouge, A. 15
ltotschild, K. 453b
ltunciman, W. G 452b, 509b
ltonsseau, J. J. 256, 258, 263, 313, 492b
ltowland, S. 439b
ltiihle, O. 129, 465b
ltus, V. 324, 448b, 482b, 483b, 504b
ltusseI, B. 38, 383, 430, 439b, 446b, 448b,
458b, 522b, 531b
ltutkevich, N. M. 472b, 520b
s
Sadikov, F. B. 155, 158, 472b
Saharov, A. 54, 55, 447b
Sahlins, M. 428, 530b
Saint-Simon, 32, 99, 111, 238, 483b
Salazar, C. H. R. de 384, 493b
Samuelson, P. 516b
Sarapata, A. 455b
Saville, J. 438b, 456b
M. 446b
Schaff, A. 451, 458b
Schneider, D. 465b
Schopenhauer, A. 431
Schumpeter, J. 10, 126, 144, 181, 263, 432b,
462b, 493b
Schiiller, G. K. 448b
SchuIze-DeIitzch, H. 11.::1
539
Scitovsky, T; 509b
Scott, W. H. 468b
Secondat, Ch. L. 487b
Serge, V. 444b
Seymour, J. B. 135, 466b, 467b
Sewell, W. A. 504b
Sharp e, M. 6
Sheth, N. R. 467b
Sih1s, E. 442b
Sieyes, A. 19
Silw, L. 436b
Silone, l. 43
Singh, J. S. 526, 527b
Simon, Y. 495b
Slansky, R. 39, 440b
Smelser, N. J. 449b, 484b
Smith, A. 180, 209, 258, 270, 277, 345,
512b
Smith, G. N. 499b
Smith, H. 475b
Sokoljnjikov, 46
Sokrat, 441
Solapool, l. de 448b, 491b
Solenjicin, A. 39, 55, 57, 448b
Sombrat, W. 446b
Sorge, A. 489b, 507b
Southall, A. 486b
Staffer, G. L. 503b, 513b
Staljin, J. V. 17, 32, 33, 36, 39, 42, 44, 51,
54, 56, 57, 79, 124, 128, 155, 238, 303,
436b, 437b, 440b, 442b, 444b, 446b,
447b, 448b,457b,486b,490b,496b,497b
Stamboliski, A. 383
V. 445b
Stanovnik, J. 399, 524b
Starker, W. 351
Steell, V. S. 501b
Steers, R. M. 472b
Sterba, J. 480b
Stern, A. 530b
Sternberg, F. 348, 433b
Stirner, M. 114
Stjepanjin, S. A. 519b
A. 445b
S. 437b, 440b, 460b
Stokes, B. 518b
Streeten, P. 178
Strogovich, M. S. 485b
Sun Yat-Sen, 241, 487b
Supek, R. 14, 482b, 522b
Svalastoga, K. 453b, 455b, 473b
120
Szamuely, L. 476b
Szczepanski, J. 455b
Swans on, G. E. 452b
Swezzy, P. M. 304, 309, 318, 421, 436b,
447b, 450b, 497b, 498b, 500b, 527b

abalkin, 448b
ik, O. 167
karatan, O. l. 454b, 455b
540
ljapnjikov, 122, 123
tajner, K. 55, 57, 448b
ubkin, V. N. 454b
43, 390, 441b
T
Lj. 21, 433b
Taunernbaum, A. 471b, 474b, 482b, 494b
Taylor, F. 152, 153
Taylor, L. 525b
Tenezas, du Montcel, H. 495b
Thalheim, .K. C. 476b
Thlilmaun, 128
Thayer, F. C. 482b
Thompson, D. 450b
Thompson, E. P. 507b
Thompson, V. A. 509b
Thune, S. 488b
Timofejev, A. l. 442b
Tinbergen, J. 413, 526b
Tirjakin, E. 527b
Tito, J. B. 307, 442b, 474b
P. 498b
Tocgueville, A. de 440b, 499b
Tokugawa, 311
Topham, 469b
Topornjin, B. 374, 519b
Townsed, J. 149, 150
Townsend, R. 209, 471b, 483b
Tract, F. 436b
Tristian, F. 114, 128 .
Trocki, L. 44, 46, 57, 119, 122, 238, 372,
438b,439b, 448b, 461b, 464b, 485b
Truman, H. S. 490b, 515b
Tucker, B. 114
M. N. 448b
Turat, 513b
Turgenjev, 1. S. 521b
TurnulI, C. 530b
U
Urban, G. R. 521b
Urry, J. 453b
Uyl den J. 405, 406
V
Vahrenkamp, R. 509b
Vanek, J. 370, 468b, 495b
Vanneman, R. 508b
Vanzeti, 116
Vargas, G. 323
Vas V. 14
Venturi, F. 444b, 498b, 499b
Verghiand, 314
Vernia, N. 43
Vianello, M. 482b
Vidalenc, S. 462b
Vile, M. J. C. 486b
Vittorini, E. 438b
Volkov, l. 156
Voltaire, F. M. A. 313
Vranicki, P. 95, 447b, 461b
Vrcan, S. 505b
Y
Yankelovich, D. 513b
Yanowitch, M. 518b, 521b
Young, 444
W
Wachtel, H. 500b
Wagner, 485b
Wahma, M. A. 512b
Wakeford, J. 435b, 453b
Walpole, G. D. 144, 468b
WaIras, L. 28, 286
Walzer, M. 440b
Ward, B. 12, 278, 279, 444b, 495b
Ward, F. 494b, 507b
Warner, W. L. 474b
Web, B. 487b
Webb, S. 487b
Weber, M. 76, 172,237, 367, 448b, 449b,
461b, 468b, 479b, 517b
Weissel, E. 464b
Weisser, G. 482b
Weisskop, T. 513b
Weisskoph, T. E. 434b
Weisskoph, W. 88, 460b
Weittling, 36
Wertheimer, A. P. 450b
Wesolowski, W. 451b
Westergaard, D. J. 466b, 488b, 507b, 516b
Wheeler, S. 457b
Whiterhom, A. 472b
Whit1ej 135, 136
Whyite, W. F. 438b, 471b
Wiatr, J. 260, 261, 490b
Wigforss, E. 27, 138, 465b
Wilbrandt, 126
Winterhand, H. R. 490b
Wiseman, H. V. 492b
Wittfogel, K. A. 487b
Wolfe, H. 467b
Wolff, R. 183, 186, 479b
Woodcock, L. 162, 473b
Woytinski, V. 27, 128
Wright, M. S. 453b
Wulff, E. 449b
z
Zapata, E. 432b
Zimbalist, A. 468b, 478b
Zinovjev, G. 46, 238, 448b, 485b
Zvjenov, 383 .
Zygier, G. M. 520b

danov, A. A. 447b, 457b
ivan ov, 519b
M. 181, 479b
upanov, J. 14, 324, 44Ib, 482b, 483b,
504b,506b
541
l
J(azalo pojmova
A
Administracija (dravna uprava) 159 241
244,266 ' ,
Akumulacija kapitala 33, 109, 149, 317
348,383 '
24, 33, 109,317
Albanija 53, 58
Alijenacija
dravne 246
koncept 82, 458
ljudska 83-84, 187
analiza 89
proizvoda rada 83
rada 75, 82, 84, 342, 350, 421
radnika 163, 360
samo-15,84
uvjeti za 80-81, 84
Alokacija resursa 86, 171, 226, 387, 423
efikasna 226-229
Altruizam 429
Alir 94, 131, 138, 352, 381
Anarhija 126, 128
Anarhist, 32, 49, 99, 114
Anarhizam 108
Angola 381
Argentina 115
Asocijacija 161
Australija 53, 55, 109, 116, 118, 433
Australija 48, 53, 73, 124, 136, 138, 142
Autokracija 36, 159, 381
carska 50, 155
ekonomska 345
118
50
142
Autonomija 43,108,171,215
Autoritarizam 50-51, 118, 320, 352
upravna diktatura 142
Autoritarno drutvo 47, 94
Autoritet (vidi i vlast) 36, 65, 37, 209 264
birokratski 71 '
dravni 315
institucija 288
monetarni 288, 287
moralni 57
60, 160, 202, 352
B
poslovni 352
struktura 151, 265
153
vjerski 48
Babuvisti 35
Bakunjinisti 38
Belgija 21, 53, 138, 254, 384
Besklasno drutvo 33, 50, 75 107 261 4'4
436 ' , ,-,
Birokracija 30, 51, 70-79, 88, 130, 136,
144, 155, 180, 230, 392, 445
Bolivija 134, 139
Bratstvo (vidi solidarnOllt)
Bretton-Woodski sistem 398,407
Britanija (vidi Ujedinjeno Kraljevstvo)
Bugarska 53, 55, 58, 169
Buroaski
e
diktatura 35
drutvo 33, 111, 113
ideologija 18
kozmopolitizam 95
Centralizacija 26, 101, 110-113 168 391
Centralizam, demokratski 44' 94 ' 156
158-159, 256, 395 ",
Chapelierov zakon 22
Cijena 26, 27, 272
konkurentska 26
272
oligopolska 26
sistem 272
teorija formiranja cijena 219
Crkva 102
dravna 63
34, 41-49, 147, 158
41, 47
vjerska 64
543

17, 53, 55, 58, 95, 133, 136,
79, 157, 169, 379, 519
17,105,139,352,381,518
D
Danska 53, 138, 255
Decentralizacija 32, 99-100, 169-170,
214
Demokracija 21, 47, 159, 351
buroaska 21, 32, 36
ekonomska 105, 352, 380
funkcionalna 117
imotentna 438
industrijska 129, 200, 345, 350, 470
parlamentarna 255, 384
pluto demokracija 380
35, 38, 90, 237, 345, 375, 380
384,432 '
sindikalna 154
35, 37, 254, 261, 266
Despotizam 437, 438
Diktatura
buroazije 35, 237
131
nad proletarijatom 324
partije 375, 438
35
proletarijata 35, 36, 237, 49, 100, 123,
429, 485, 496
revolucionarnog vodstva 36
doktrina 375
znanstvena koncepcija 237
Dohodak
neradni (renta) 34, 220-222
osobni 221, 227, 231
po redniku 279-281
princip 528
privatni 34
radni 221, 223
raspodjela 53, 55, 74, 226, 227 529
elje 281 '
Drntveni
realizam 457
totalitarna 58
Duopol 30, 257
E
Efikasnost
alokacije resursa 226-227
ekonomska 86, 148, 161, 231
model 166
model 162, 175
marginalna, investicija 272, 283-285
Paretovog tipa 86, 180
162, 223, 278, 366
233
56
Egalitarizam 104, 225, 325
Egipat 51, 52, 139
Egoizam 187
Ekonomija (privreda) 276
72, 171, 168
224, 239, 275
28, 180, 270
laissez-faire 273
275
mijeana 278
28, 224, 270
upravljanja 173-174,224
samoupravna 273, 291
171, 175, 273, 278, 282,369
trina 286, 369
Ekonomije
disekonoll1ije 272
eksterne 272
obima 272
Eksploatacija 107, 149, 161, 200
33, 34, 149
klasa 22, 23, 33
koeksploatacija 327
klase 100, 325
Eksternalije
272
272

. ponude 272
potranje 272
inicijativa 164
karakter 429
mobilnost 73, 157, 168
- rElita 78, 90, 157, 266, 453
odnosi 198
poredak (sistem) 148, 161, 170,352, 380
M6 '
preobraaj 113, 352
presti 65, 64
status 72-73
Drava 236
autoritarna 32
definicija 237
eliminiranje 99
klasna priroda 374
kontrola 34
108, 32, 237, 436
544
72
koncept 68
; obrazovna 159
! podjela 68, 78
" 158
Elitizam 99
Estonija 55
Etatizam 40, 48, 50, 52-53, 32, 99, 159,
278,58,175,95,168,217,373,379
teorija 180
deontoloka 179
teleoloka 179
Etika
drutvena 180, 182
\
\.
pravde 181, 187
utilitarna 179, 180
Etiopija 381
F
Falansterije 102, 103 .
Faizam 58, 94, 306, 438, 437, MO, M3
. Federacija 103, 214, 249, 250-251, 290,
291
Federalizam 106, 108
Fetiizam 89, 90, 422
Feudalizam 20, 29, 68, 149, 186
Finska 53, 138, 384, 433
Fiziokrati 28, 314
Francuska 21, 22, 25, 53, 138, 254, 129,
136, 359, 433
G
GATI 407, 408
17, 67, 169
GULAG 39, 55, 57, 58, M8
Gvineja 381
H
Hedonizam 354
Hijerarhija 39, 50, 95, 148, 152
'autokratska 350.
autoritarna 47
birokratska 76
hijerarhijska piramida 66
ekonomska 79
. koncept 160
79
potreba 338
156
Homo consumens 91
Homo duplex 94, 95
Homo homini lupus 34
I
Ideologija 43, M3
buroaska 18
eksploatirane klase 63
38
klase 63
znanstvena 38, 47
Indija 138
Industrijalizacija 22, 171
Inflacija 79, 166, 173,287,398, 496
Interes
artikulacija 259, 261
objektivni (povijesni) 51, 308
Internacionala prva (1864-1876) 99, 112,
113, 114, 305, 318
druga (1889-1916) 100, 113, 303, 305
35 ekonomija socijalizma
(1919-1943) 42,99
stvaranje 101, 114
Investicije
aktivizacijsko razdoblje 284, 285
marginalna efikasnost 272, 283, 284, 285
stopa 282
Irska 169
Italija 21, 115, 129, 138
Izrael 53, 139
J
Japan 30, 118, 255, 311, 414
Jaz razvijenosti 406, 415
Jedinica
ekonomska 201, 214
proizvodna 162, 175
radna 201, 215
Jednakost 188
drutvena 189, 190
ekonomskih uvjeta 190
183, 192, 235, 254
189
190
191, 219, 233
pravna 21
191, 197
47, 188, 190
trina 21
Jemen 381
Jugoslavija 105, 119, 136, 140, 169, 170,
171,172,192,281,386
K
Kamata 109
alokaciona funkcija 34
stopa 283, 369
Kamboda 57
Kanada 53, 403, 433
Kapital
akumulacija 33, 109
drutveni 227
ljudski 83, 86
marginalna vrijednost proizvoda kapi-
tala 227
proizvodni 34
Kapitalizam 19
dravni 51, 27, 29, 122, M5
dravno-monopolni 30, 151
industrijski 28
klasifikacija 27-29
konkurentski 26, 28
laissez-faire 28, 31, 152
liberalni 99, 278, 357
monopolni 26, 28
regulirani 28, 31
28
trino orijentirani 17
Kartel 24, 26
Kenija 109
Kina 17, 57, 248, 381, 436
545
Klasa
borba 32, 46, 55, 61, 321
drutvena 60, 65, 66, 451
konflikt 46, 64
opsluna 67, 68
podjela 72
polarizacija 151
progresivna 44
22, 35, 69, 110, 151, 256, 308,
437
revolucionarna 36
55, 64, 68, 69, 78, 149, 256
Kolonijalizam 94
KOMINFORM 57, 79, 141, 411
KOMINTERNA (vidi treCu internaciona-
lu)
Komuna 106, 109, 114, 117
partija Sovjetskog Saveza,
Kongres
(1917) 56
osmi (1919) 122
deveti (1920) 122
deseti (1921) 123
trinaesti (1924) 439
sedamnaesti (1934) 55
osamnaesti (1939) 32
dvadeseti (1956) 56
dvadesetprvi (1959)
dvadesetdrugi (1962) 373
(1966) 158
manifest 32, 33, 35, 111,
112, 109, 110, 151, 195,237, 305, 317
Komunizam 17, 109, 429
primitivni 40
savjeta 129
znanstveni 181
Konfederacija 114,173
Kongo 139
Konkurencija 24, 27, 144, 224, 228, 275
Kontrarevolucija 17, 49, 51, 55, 310
Konzumerizam 345
Kooperacija 104, 275, 276, 366
Koreja 440
Korporacija 26, 27, 24, 25, 30, 278, 358,
434
Krize 415
moralna 398
svjetska ekonomska (1930) 27, 53, 152,
277,425
Kuba 53, 57, 134, 170
L
Laissez-faire 34, 151
Latvia 54, 384
Legitimnost 206, 351
Liberalizacija 21
Liberalixam 20, 34, 173
Litva 54, 57, 384
Luxemburg 142, 312
546
M
17, 53, 58, 169, 105, 519, 57
Marksizam 36, 110, 432, 438, 447
Marksizam-lenjinizam 39, 42, 94
Maroko 130
Meksiko 316
Meritokracija 354

arbitrarna 214
decentralizacija 235, 239
dekoncentracija 235
drutvena 60, 66
dravna 27, 155, 237, 239
ekonomska 32, 62, 63, 75
hijerarhija 160
izvrna 240
klasifikacija 61
koncentracija 40, 84
manipulativna 62-64
podjela 61,84,87,269
36, 62, 63, 75, 451
savjetodavna 204
tipovi 449
zakonodavna 202, 240
Mongolija 404
Monopol 26, 27, 257, 168, 258
Mozambik 313, 381
Mutualizam 106, 107
N
Nadnice 27, 72, 150, 425, 436
Nepotizam 77
Nikaragva 17
Nizozemska 22, 29, 129, 238, 255
Norves"ka. 124, 136, 169, 433
Novi Zeland 246, 433
N.J
(Savezna Republika) 30, 53, 115,
124, 130, 136, 246, 354
o
Odbor (komitet)
izvrni 204
nadzorni 137, 206
121, 120, 123, 132, 137
upravni 131, 138
Odnosi
birokratski 88
drutveni 75, 81, 85, 150, 200, 326
ekonomski 81
ljudski 152, 153, 157, 164
normativni 235
236
prinudni 235
proizvodni 19, 52
180
I
l
i
utiliteta 180, 235
197, 449
Oligarhija 21, 26, 27, 436
Oligopol 27, 165, 257, 435
249, 250, 252, 299
OPEC 403, 409
p
Pakistan 139
Paragvaj 109
Participacija 147, 148, 263, 358
267
237, 265, 315
samoupravljanje 142, 146
133, 142, 146, 358, 359
u 79
u upravljanju 137, 210
savjetovanje 137, 138, 142,
145,146
Partija 39, 254, 259, 319, 355, 439
funkcija 393
326
nestanak 265
socijaldemokratska 256, 36, 49, 99, 100,
110, 124, 258
44, 157
Partijnost 44, 43
Paternalizam 153, 156
Perouizam 51, 323
Peru 140, 361
Planiranje 270, 404
administrativno 112, 277-278, 287
centralno 17, 33, 99, 169, 172, 387
drutveno 166, 175,224,271,273
funkcije 273
kontinuirano 275
Plutokracija 78
25
220
ilirsko 278, 279, 280, 281
24, 162, 170, 220
samoupravno 278, 131, 203, 367
133, 175, 200
Politika
ekonomska 250, 277, 388
monetarna 286
strateka 356
Politokracija 77, 78, 373, 420
Poljska 17, 53,79,124, 132, 169,373
410
Poredak 100, 105, 107, 134, 170, 399
NMEP 407
Poslovni (privredni) ciklusi 146, 175
Potreba 27, 232
hijerarhija 338
klasifikacija 337
ljudske 337
teorija 153
zadovoljenje 337, 338, 341, 348
Potronja 232
javna 230
kolektivna 230, 232, 233
maksimizacija 291
Prava
192, 396
ljudska 187
239
prirodna 19
subjektivna 239
vlasnitva 197,239
Pravda 105, 182, 184, 186, 189, 213
244
Preferencije 27, 232
Prijelaz
doktrina 303
i svjetska privreda 398
putevi, zemlje 372
putevi, zemlje 347
putevi, nerazvijene zemlje 380
razdoblje 49, 118, 129, 301 .
strategija 336
Prinuda 79, 341, 421, 450
Profit 26, 27, 90, 140, 227
podjela 221, 361
Proizvod, drutveni
podjela 230
Proletarijat 334
diktatura 123
drutvena klasa 109, 110
lumpen- 382
Proletarizacija 24
Protekciouizam 398
R
Rad
kao roba 149, 150, 151
podjela 40, 241
produktivnost 424

kontrola 142
samoupravljanje 134, 140, 389
savjeti 133, 201
Raspodjela
dohodka 23,54,171-172,175,273,219,
224,229
Gini koeficijent 54
Lorenzova krivulja 54
prema potrebama 230
prema radu 219, 230, 233
Ravnotea 291
Razvoj
buroaski 21, 48
ekonomski 291
20, 23, 27, 29, 153, 172,
388
17, 52
Recesija 173
Reforma 109, 310
drutvena 33, 110
privredna (ekonomska) 133,173
Reformizam 100, 101
Regrutiranje 241, 242, 248, 258, 260, 261
547
Rei:fikacija 80, 85, 422
obiljeja 89-90
pojam 85
Religija 37-39, 43, 439
Renta 221-223, 225 .
Republika (regija) 249-250, 292, 296
Resursi
ekonomski 161, 175
ljudski 153, 391
materijalni 33, 391
transfer 402, 410
Revolucija 48, 119, 310
310
buroaska 17, 19, 33, 239, 303,432
februarska u Rusiji (1917) 36
francuska (1789), 23, 47, 105, 187, 311,
440
industrijska 21, 28, 327, 406
japanska 311
kineska (i kulturna) 46, 133, 312
124, 132
312, 432
Oktobarska u Rusiji (1917) 17, 49, 50,
120, 312, 446
Parika komuna (1871) 107, 111, 237
proleterska 72
ruska (1905) 119
18, 38, 49
1848.119
Roba 150
fetiizam '86, 88-90, 333, 422
Rumunjska 58, 169 -
Rusija (vidi Sovjetski Savez)
s
SAD 17, 22, 25, 53, 57, 91, 115, 137,
254, 343, 350, 433, 435, 439
48, 80, 91, 154, 341, 343,
419 .
Samoostvarenje 80,189,190,340,419
Samouprava 101, 136, 137, 140, 192, 241,
242, 248, 266, 374, 391
'
126, 131, 134, 135, 141, 201,
212......,.213
134, 136, 138
proizvodnje 138
upravljanje 139
za zatitu zakonitosti 206
Sayov zakon 286, 496
SDR 401
Sindikalisti 49, 115, 135
Sindikalizam 114-116,135
Sindikat 26, 27, 100, 153, 319, 355, 435,
436,450
Sirija 139
Sistem
drutveni 99, 134, 235
drutveno-ekonomski 81
izgradnja 236, 399
128
548
partijski 257
236, 254
Sloboda 86, 105, 188, 419, 421
aspekti 190
definicija 19, 20
ekonomska 23
individualna 23, 103
ljudska 86
negativna 268
20, 185, 372
pozitivna 268
trina 86

realizam 35, 438
Socijalizacija 77, 125-126, 259, 360, 421
Socijalizam 176, 398, 419
asocijacijski 432
definicija 49, 109
ekonomska definicija 219
gildski 102, 116, 117, 135
112
razvijeni 242
samoupravni 148, 195, 198
teoloki 38, 43, 46, 109
trini 421,
utopijski 114, 238
znanstveni 38, 39, 46, 107, 398
Solidarnost 95, 188, 398
40
organska 40
Sovjetski Savez 17, 53, 138, 72, 154, 157,
342
Sparta: 41
Stagfiacija 398
Staljinizam 51, 323
Stratifikacija
drutvena 60, 76, 77, 83
70
66
klasna 71, 160
Svijest
autoritarna 94
buroaska 85
drutvena 88, 105, 324
individualna 41
klasna 110, 320
kolektivna 40, 41, 441
religiozna (struktura) 37, 40, 47, 56, 315
revolucionarna 309
304, 324
Svjetska vlada 400

panjolska 115, 130, 254
vedska 53, 58-59, 115, 138, 350, 359,
362,433
vicarska 21, 124, 249, 433
T
TaImud 442
Tanzanija 139, 307, 381
Tehnoloki napredak 30, 71, 84, 225, 425,
430
Teokracija 46
Totalitarizam 37, 56, 58
Trite
kao instrument alokacije 423
kapitala 27
48, 345
laissez-faire 34, 173, 224, 273, 229, 270
slobodno 17
224
Turska 139
U
Ujedinjene Nacije 399, 408, 414
agencije 400, 404
Ujedinjeno Kraljevstvo 21, 22, 23, 25, 27,
58, 53, 135, 136, 154, 246, 248, 311,
342, 359, 433
Upravljanje
90, 114, 119, 140, 141, 200, 208,
276
samo- 48, 266, 345, 424
sutina 156
znanstveno 151, 152
Utilitarizam 180, 92, 179, 181
v
Venecuela 139
Vijetnam 57, 94, 404
Vizionari 101
Vlasnitvo
, drutveno 34, 175, 197,261
dravno 17, 155
teorija 197
javno 34 .
kolektivno 107, 76, 106, 369
privatno 33, 34, 35, 17,41, 87, 106
razdvajanje 26, 210
zadruno 113
41
Vlast 36, 65, 237, 456, 487
apsolutna 56, 239
arbitrarna 144, 145
birokratska 71
dravna 108, 315, 436, 437, 112
izvrna 144, 237, 240, 243
monetarna 287-288
narodna 47
podjela 122, 239-240
60, 107, 160, 48, 264, 265, 380
profesionalna 160
struktura 151, 265
u 151
vjerska 48
z
Zadruga 102, 113, 139, 146, 366, 367, 368,
424
Zakonodavstvo 242'
549
Sadraj
Predgovor jugoslavenskom izdanju
Predgovor engleskom izdanju
PRVI DIO
KRITIKA SUVREMENIH DRUTVENO-EKONOMSKIH SISTEMA
Uvod ...
1. Kapitalizam
l. Buroaske revolucije i proces liberalizacije .
I1l. Eksproprijacija nezavisnih i koncentracija ekonomske
lli. obrazac razvoja
2. Etatizam . . . . . . . .
l. Lane antinomije . . . . , .
II. Religiozna struktura svijesti .
A. Eklezijasticizam . . . .
B. Religiozna svijest . . .
C. Sekularizacija religije i uloga .
D. Doktrina partijnosti . .
E. Potiskivanje vlastitog ja .
F. Funkcionalna razmatranja
III. Novi drutveni sistem. . .
A. Kontrarevolucija iznutra
B. Posljedice . . . . .
3. Drutvena stratifikacija u kapitalizmu i etatizmu .
.- l. Drutvena klasa. . . . . .
- II. Drutvena stratifikacija u kapitalizmu.
- III. Drutvena stratifikacija u etatizmu .
4. Alijenacija i reifikacija
l. Alijenacija. . . .
II. Reifikacija. . . .
III. Neke psiholoke i moralne posljedice.
S
9
17
19
19
23
27
32
33
37
38
40
41
43
44
46
49
49
S3
60
60
66
70
80
80
85
89
551
DRUGI DIO
U POTRAZI ZA ALTERNATIVOM
5. Povijesni laboratorij: Novi drutveni sistemu uastajanju .
l. Uvod ..
ll. Vizionari
m. Pokreti .
IV. Revolucije
V. Poredak.
VI. Evaluacija
6. Komparativna organizacija i efikasnost .
l. Komparativna organizacija . .-. .
- A. organizacijski model .
B. organizacijski model. .
__ C. organizacijski model .
ll. Kompariativna efikasnost. . . .
A. Neefikasnost organziacije .
- B. Neefikasnost organizacije .
C. Komparativna efikasnost .
7. Poeljenost socijaIizma. . .
I. :Vrijednosni sudovi. . . .
ll. Dvije verzije utilitarne etike .
m. Etika pravde. . . . . .
IV. OperacionaJizacija pravednog drutva .
DIO
'.
IZGRADN1A SAMOUPRAVNOG SOCIJALIZMA
8. ;Jednakost . . . . . . . .
l. Drutveno vlasnitvo . . . . . . . .
ll. upravljanje: organizacije .
m. upravljanje: organizacijska shema.
IV. problemi upravljanja .
9. ;Jednakost . . .
I Raspodjela prema radu. . .
II radnog dohotka .
m. O efikasnosti alokacije i optimalnoj raspodjeli dohotka .
IV. Raspodjela prema potrebama . '. . . . -. .. . .
10. ;Jednakost Decentralizacija i dekoncentracija moci .
l. Drava ............. .
. ll. Podjela vlasti. . . . . ... . . . . . . -
m. Institucionalizacija est funkcija samouprave. . .
IV. Teritorijalna decentralizacija: dekoncentracija vlasti .
552
99
99
101
109
119
134
141
148
148
148
154
160
161
162
166
170
176
176
179
181
186
197
197
200
202
208
219
219
223
226
230
235
236
239
242
249
.---:-
----=-
11. ;Jednakost demokracija .
I. partije. . . . . . . . . . .
II. Regrutiranje za funkcije. . . . .
m. Participacija u odnosu-prema liberalizmu i kolektivizmu .
IV. demokracija.
12. Planiranje s tritem .
I. Propusti trita . .
ll. Funkcije planiranja .
m. Pet tipova regulacijskih mehanizama .
IV. Ponaanje samoupravnog
V. Optimalna stopa investiranja .
13. Makroekonomska organizacija
I. osnovne institucije. .
ll. Federacija: tri osnovne funkcije ekonomske politike .
m. Federacija: institucije
IV. Republika
V. ..
DIO
PRIJELAZNO RAZDOBLJE
14. Povijesni scenarij. . . ... . .
l. Doktrina i stvarnost. . .
A. teorija prijelaza .
B.- Revolucija. . . . . . . .
ll. klasa . . . . . . .
A. Revolucionarna ili
B. klase
C. Posljedice socijalizma. .
m. Nova klasa . . .
A. Promjene u strukturi radne snage .
B. Razvojni stadiji. . .
C. Nova klasa.
D. Novi drutveni sukobi.
15. U potrazi za strategijom prijelaza .
l. Ljudske potrebe. . . . . . .
ll. Potrebe na razini drutva. . . .
m. Rad: njegova dekompozicija i reintegracija .
IV. Osnovna strategija . . . . . . . . .
16. Putovi prijelaza: Razvijene zemlje .
I. Kriza zadovoljavanja potreba. . . . . . .
ll. Kriza legitimnosti. . . . . . . . . . .
m. Sindikati i partije i njihove politike .
IV. Industrijska demokracija. . . . . . . . .
254
254
258
263
266
270
270
273
276
278
282
286
286
290
291
296
299
303
303
303
310
316
316
318
322
326
326
327
331
332
336
337
340
341
343
347
348
351
355
357
553
V. Socijalizacija proizvodnog kapitala
VI. Dva problema koji se vjerojatno javiti .
VII. Uloga zadruga.
------ 17. Putovi prijelaza: zemlje.
l. Dinamika promjene. .
II. to da se radi? .
18. Pntovi prijelaza: Nerazvijene zemlje
l. Osvajanje vlasti
II. stabilnost
lli. Ekonomika prijelaza . .
IV. Politika prijelaza . . .
19. Svjetska privreda n prijelaznom razdoblju .
l. Uvod .......
II. Dalji razvoj sistema Ujedinjenih naroda .
lli. jaza .
A. Jednake pozicije
B. ....
IV. Da li funkcionirati. . .
POSTSCRIPTUM
20. Socijalizam i nakou njega
I. Sloboda i samoodranje .
II. robna proizvodnja
lli. Razvojni trendovi .
IV. Povijesna perspektiva
Biljeke . .
Kazalo imena
Kazalo pojmova
360
366
368
372
372
376
380
380
383 .
386
389
398
398
399
406
407
410
413
419
419
421
424
426
432
533
543
Branko Horvat
POUTICKA EKONOMIJA SOCIJAUZMA

DELO
OOUR GLOBUS, djelatnost
Zagreb
Za
TOMISLAV PUEK
Urednik
BOZO
Oprema
TOMISLAV PUEK
Lektor
MIJO HRANIT..OVlC
Tisak
DELO Ljubljana, 1984.