Emily Bronte Orkanski visovi

Veernjakova biblioteka kolo III. Ljubavni romani Knjiga 1. Emily Bronte Orkanski visovi Naslov izvornika: Emily Bronte Wuthering Heights Prevela s engleskog Antia Ljubi Fotografija na naslovnoj stranici: Getty Images / * , copyright 2004. Verlag INGENIUM GmbH & CO KG, Graz, Austrija, za ovo izdanje Produkcija: Verlag INGENIUM GmbH & CO KG, Graz, Austrija Nakladnik: Veernji list, d.d. ISBN 953-7161-46-3

Emily Bronte

Orkanski visovi

Knjiga se prodaje jedino uz Veernji list

Veernji list

Prvo poglavlje

GODINA 1801. - Tek to sam se vratio iz posjeta svome ku -evlasniku - osamljenom susjedu s kojim u morati imati briga. Ovo je zaista divan predio! Ne vjerujem da bih u cijeloj Engleskoj mogao nai drugo mjesto koje bi bilo tako daleko od drutvene vreve kao to je ovo. Pravi raj za ov-jekomrsca; a gospodin Heathcliff i ja kao stvoreni smo da podijelimo izmeu sebe tu osamljenost. Krasan ovjek! Nije ni slutio da mi se odmah svidio im sam primijetio kako se njegove crne oi nepovjerljivo skrie ispod obrva kad doja -hah do njega, i kako mu se prsti zavukoe odluno i neprijateljski jo dublje u depove prsluka kad mu rekoh svoje ime. -Gospodin Heathcliff? - upitah ga. On kimnu glavom. - Ja sam Lockvvood, va novi zakupac, gospodine. ast mi je da vas posjetim odmah poslije svog dolaska kako bih vam izrazio nadu da vam nisam mnogo dosaivao svojim ustrajnim traenjem da mi izdate pod zakup svoju kuu Thrushcross Grange; uo sam juer da ste mislili da... - Thrushcross Grange je moje vlasnitvo, gospodine prekinu me on trgnuvi se. - Ne bih dopustio da me itko uz nemiruje kad bih to mogao sprijeiti. - Uite. Ovo "uite", izgovoreno kroza zube, izraavalo je osjeaj "idite dodavola". ak ni vrata na koja je bio naslon jen ne uinie nikakav prijateljski pokret na te njegove rijei. Mislim da me je ta okolnost potakla da primim poziv; zainteresirao me taj ovjek koji s.e inio jo povueniji u sebe nego to sam i sam bio. Tek to je primijetio da moj konj gura prsima v rata, prui ruku i otkvai lanac, otvori vrata i mrzovoljno pode za mnom. Nakon to udosmo u dvorite, on viknu: - Josephe, prihvati konja gospodina Lockvvooda i donesi vina.

"To mu je sigurno sva domaa posluga" - pomislih kad uh tu njegovu dvostruku n aredbu. - "Nije udo to mu tra va raste medu kamenim ploama i to mu jedino stoka po drezuje ivu ogradu." Joseph je bio postariji, ili, bolje reeno, star ovjek; mo da vrlo star, ali zdrav i ilav. - Neka nam Bog pomogne! promrmlja Joseph priguenim glasom mrzovoljna angrizavca; u isto vrijeme pogleda me u lice tako kiselo te sam iz ovjekoljublja pomislio kako mu je potrebna boanska pomo da bi probavio svoj ruak, jer bih inae morao zaklju iti da se njegova pobona izreka odnosi na moj neoekivani dolazak. Orkanski visovi ime je doma gospodina Heathcliffa. Pridjev orkanski odnosi se na atmosfersku huku kojoj je ovo mjesto izloeno pri burnu vremenu. Ovdje je gotovo uvijek vjetrovito. Snagu sjevernog vjetra, kad pue preko ovog br da, ovjek moe ocijeniti po pretjeranoj nagnutosti na jednu stranu onih nekoliko zakrljalih jela kraj kue, a i po onom redu mravoga grmlja koje prua svoje grane u istom smjeru, kao da moli milostinju od sunca. Sreom je arhitekt bio vidovit, pa je podigao vrstu zgradu; uski su prozori duboko uvueni u zid, a uglovi su zatieni velikim ispupenim kamenjem. Prije nego to sam prekoraio prag, zastao sam kako bih se divio mnogobrojnim fantastinim fasadnim ukrasima, a posebice onima oko glavnih vrata, iznad kojih sam u zbrci tronih poluorlova-poluzmajeva i bestidnih malih djeaka opazio datum "1500" i ime "Hareton Earnshaw". Htjedoh uiniti nekoliko opaski i zamoliti mrzovoljna vlasnika da mi ukratko ispria povijest toga mjesta, ali je on bio zauzeo ta kav stav na vratima kao da je zahtijevao da ili odmah uem ili odem, pa nisam elio poveavati njegovo nestrpljenje prije nego to razgledam unutranjost kue. Jednim korakom uli smo u obiteljsku sobu za dnevni boravak ispred koje nije bilo predsoblja ni hodnika; takvu sobu u ovom kraju obino nazivaju "kuom". Ona je redo vito i kuhinja i gostinska soba; ali ini mi se da je u Orkan skim visovima kuhinja sasvim povuena u drugi dio zgrade; u svakom sluaju uo sam razgovor i zveckanje kuhinjskog posuda daleko u unutranjosti kue, a i nisam primijetio ni -

kakve znake prenja, peenja ili kuhanja oko golemog ognjita niti ikakav sjaj bakrenih posuda i limenih tava po zidovi ma. Jedan je kut ipak bio sav u svjetlu koje su odbijale goleme kositrene posude; medu njima je bilo i srebrnih bokala i kraga, a bile su poredane po policama hrastova ormara, sve do samog stropa. Strop je bio gol i cio je bio izloen pogledu, osim ondje gdje ga je skrivala drvena polica puna zobenih kolaa i goveeg, janjeeg i svinjskog suhog mesa. Iznad kamina bilo je nekoliko starinskih puaka, par velikih kubura i, kao ukras, tri arene limene kutije poredane na njegovoj izboini. Pod je bio od glatkoga, bijelog kamena; stolice s visokim naslonom, primitivne izrade, obojene zeleno, i dva-tri teka, crna naslonjaa nazirala su se u sjeni. U udubljenju ispod ormara odmarala se velika mrka lovaka kuja, okruena gomilom tenadi koja su cviljela; bilo je i drugih pasa u drugim kutovima i udubljenjima. Ta odaja i namjetaj ne bi bili nita osobito kad bi pripadali kakvu tipinom farmeru na sjeveru, s odlunim tvrdo glavim izrazom lica i dugakim snanim udovima kojima lijepo pristaju hlae i dokoljenice. Takva ovjeka, kako sjedi u svom naslonjau za okruglim stolom na kojem stoji pehar pjenuava vina, moete vidjeti u kojoj god hoete kui unaokolo na devet-deset kilometara u ovim brdima ako u nju uete u stanovito vrijeme poslije ruka. Ali gospodin Heathcliff udan je kontrast svome obitavalitu i nainu ivota. Po mrkoj boji lica nalik je na Ciganina, a po odijelu i ponaanju na gospodina, to jest isto toliko gospodina koliko i mnogi drugi veliki zemljoposjednici. Dodue, odijelo mu je prilino zaputeno; ipak zbog tog nemara on ne izgleda loe, jer ima uspravan i lijep stas; ali doima se mrzovoljnim. Netko bi moda pomislio da u njega ima i stanovite neodgoje ne oholosti, ali moj osjeaj naklonosti prema njemu kae mi da nije tako; znam instinktivno da njegova rezerviranost po tjee iz mrnje prema nametljivu pokazivanju svojih osjeaja prema izraavanju uzajamnih simpatija. Sklon je voljeti i mrziti prikriveno, i smatrao bi nekom vrstom drskosti kad bi ga netko otvoreno volio ili mrzio. Ali, odve sam brz. Ne bih mu trebao tako olako pripisivati svoje osobine. Gospodin Heathcliff moda ima sasvim drugaije razloge nego ja da ne prua ruku osobi koja bi se htjela s njim izblie upoz-

nati. Nadajmo se da je moja narav neto gotovo osebujno. Moja mila majka govorila mi je da nikada neu imati udo ban brani dom; i ba prolog ljeta pokazao sam se potpuno nedostojnim takvog doma. Dok sam provodio jedan divan mjesec na moru, esto sam se nalazio u drutvu draesnog bia, boginje po mome miljenju; bar sam tako mislio sve dok nije poela obraati panju na mene. Nisam joj nikad "izjavio ljubav" rijeima; ali ako pogledi imaju svoj jezik, i najvei idiot mogao je po goditi da sam zaljubljen do uiju. Ona me je najposlije razumjela i odgovorila mi - najslaim od svih pogleda. A to sam ja uinio? Priznajem sa stidom - ledeno sam se povukao u sebe, kao pu; i na svaki njen pogled povlaio sam se hladnije i dalje dok napokon jadna naivna djevojka nije poela sumnjati u svoja ula i, postidena i zbunjena pomilju da je pogrijeila, nagovorila svoju majku da smjesta napuste to mjesto. Tim udnim ponaanjem stekao sam glas ovjeka smiljeno i namjerno nemilosrdna i bezosjeajna. Samo ja mogu procijeniti da to doista nisam zasluio. Sjeo sam kraj ognjita, na stolac to je stajao suprotno od onoga kojemu je priao moj kuevlasnik, i utnju ispunio pokuajem da pomilujem kuju koja je bila spustila svoje mladune i vuji se douljala do iza mojih nogu; gubica joj je bila podignuta, a kroz iskeene zube curila joj je slina od elje da me ugrize. Moje milovanje izazvalo je u nje dugo, potmulo rezanje. - Radije ostavite kuju na miru - zarei i gospodin Heathcliff i, da bi se savladao od kakva jaeg izraza gnjeva, lupi nogom o pod. - Ona nije navikla na maenje, ne drim je zbog toga. - Zatim ode do pobonih vrata i viknu: - Joseph! Joseph promrmlja neto nerazgovijetno u dubinama po druma, ali, kako se nije ulo da se penje, njegov gospodar ode dolje k njemu, ostavivi me sama s opasnom kujom i dva ljuta, kudrava ovarska psa koji su zajedno s njom bu dno pazili na svaki moj pokret. Kako nisam elio osjetiti njihove zube, sjedio sam nepomino; ali, mislei da oni nee razumjeti nijeme uvrede, poeh, na nesreu, namigivati na taj trio, kesiti mu se i kreveljiti; jedan od izraza moga lica toliko naljuti gospodu kuju da se odjednom razbjesni i skoi

mi na koljena. Odbacim je natrag i pourim staviti stol iz meu sebe i nje. Taj postupak razbjesni cio opor; est etverononih zlotvora, razliite veliine i dobi, pojuri iz skrive nih kutova prema sredini sobe i zapoe napad, posebice na moje pete i skute kaputa; araem odbijajui vee protivnike to sam bolje mogao, bio sam prisiljen glasno zvati u pomo ne bi li tko od ukuana doao uspostaviti mir. Gospodin Heathcliff i njegov sluga uspinjali su se podrumskim stubama s ravnodunou koja me ljutila; mislim da ni za sekundu nisu ili bre nego obino, iako je oko ognjita bjesnjela prava oluja od lajanja i skakanja. Sreom, pourila se jedna osoba iz kuhinje, snana ena, zadignute haljine, golih ruku i obraza zajapurenih od vatre; jurnula je medu nas maui tavom. To oruje i svoj jezik tako je upotrijebila da se bura odjednom stiala, i ona je ostala sama nasred sobe, a grudi su joj se dizale i sputale kao more po slije snanog vjetra; u tom trenutku njen gospodar stupi na scenu. - to se dogodilo , dovraga? - upita on gledajui me na nain koji nisam mogao mirno podnijeti poslije ovakva ne gostoljubiva postupka. - Dovraga, zaista! - promrmljah. - opor pobjesnjelih divljih svinja ne bi mogao biti zloudniji od ovih vaih ivo tinja, gospodine. To je isto kao kad biste ostavili stranca s oporom tigrova! - Oni ne napadaju osobe koje nita ne diraju - ree on namjetajui stol na uobiajeno mjesto i stavljajui bocu pred mene. - Psi i trebaju budno paziti. Uzmite au vina. - Ne, hvala. - Nisu vas ugrizli? - Da jesu, vidjeli bi svoje. Na Heathcliffovu licu pojavi se zlurad osmijeh. - No, hajde - ree - uzbudili ste se, gospodine Lockwoode. Evo, uzmite malo vina. Gosti su tako rijetki u ovoj kui da ja i moji psi, moram priznati, jedva znamo kako ih doekati. U vae zdravlje, gospodine! Naklonih mu se i uzvratih zdravicu, jer sam pomislio da bi bilo glupo ljutiti se zbog negostoljubivog ponaanja opora pasa, a i nisam elio i dalje pruati priliku tom ovjeku da se zabavlja na moj raun, jer su, ini se, tak ve stvari go-

dile njegovu smislu za humor. A i on - vjerojatno pod utjecajem lukave pomisli da bi bilo ludo uvrijediti dobra stanara - popusti i na svoj lakonski nain poe govoriti o temi za koju je smatrao da e me zanimati - o dobrim i loim stra nama moga sadanjeg osamljenog mjesta stanovanja. Naao sam da je vrlo inteligentan, barem to se tie predmeta kojih smo se dotakli; i prije nego to sam poao kui, usudio sam se predloiti mu da ga opet sutra posjetim, premda on oevidno nije elio da mu ponovno dosaujem. Ali ja u ipak doi. udo jedno kako se osjeam drutven u usporedbi s njim.

Drugo poglavlje

JUERANJE popodne bilo je maglovito i hladno. Gotovo sam bio odluio provesti ga pored vatre u svojoj radnoj sobi, umjesto da gazim kroz mokru travu i blato do Orkanskih visova. Ali kad sam se nakon objeda (nota bene: ruak je bio izmeu dvanaest i jedan sat; domaica, postarija dama koju sam unajmio zajedno s kuom, nije mogla, ili nije htjela ra zumjeti moju elju da mi se objed posluuje u pet sati) popeo stubama s tom dobrom namjerom i uao u sobu, vidio sam slukinju na koljenima, okruenu etkama i posudama za ugljen, kako podie strahovitu prainu guei plamen gomilom ugaraka. Taj me je prizor odmah otjerao natrag, uzeo sam eir i, poslije etnje od est kilometara, stigao sam do Heathcliffovih vrtnih vrata, upravo na vrijeme da izbjegnem prve pahuljice snjene bure. Na tom vjetrovitom sljemenu crna je zemlja bila skorena od mraza, a zrak tako hladan da sam drhtao cijelim tijelom. Kako nisam uspio otkvaiti lanac, preskoih vrtna vrata, potrah do kue uz nasuti put obrubljen zakrljalim grmovi ma ogrozda, i zakucah na vrata. Dugo sam kucao; zglobovi su mi poeli bridjeti, a psi urlikati. "Prokleti ukuani" - pomislih - "zbog svoje negostoljubivosti zasluujete da zauvijek budete odvojeni od ljudskog roda. Bar danju ne bih drao svoja vrata zakljuana. Ali, usprkos tome, ui u!" Odluivi se na to, uhvatih kvaku i po eh pomamno drmati vratima. Joseph proturi glavu, kisela lica, kroz okrugao prozor na itnici. - to traite? - viknu. - Gospodar je dolje u toru. Idite iza itnice ako elite govoriti s njim. - Zar unutra nema nikoga da otvori vrata? - viknuh to sam glasnije mogao. - Nema nikoga osim gospode, a ona vam nee otvoriti, pa dizali vi tu paklenu buku sve do mraka.
11

10

- Zato? Zar joj ne biste mogli kazati tko sam ja, je li, Josephe? - Nikako! Neu se mijeati u to - promrmlja Joseph i uvue glavu. Poeo je padati gust snijeg. epah kvaku i pokuah jo jednom, ali se tada u dvor itu iza mene pojavi neki mladi, bez kaputa, s vilama na ramenu. Doviknu mi neka poem za njim i, nakon to prodosmo kroz praonicu i poploani dio dvorita u kojemu su bili upa za ugljen, crpka i golubi -njak, stigosmo napokon u prostranu toplu ugodnu oda ju, * gdje sam i prvi put bio primljen. Soba je bila divno i veselo osvijetljena velikom vatrom, naloenom ugljenom, tresetom i drvima; obradovao sam se kad sam blizu stola, postavljenog za obilnu veeru, vidio "gospodu", osobu o ijem postojanju nisam ni sanjao. Poklonio sam se i ekao da mi kae neka sjednem. Ona me pogleda, zavali se u stolac, ali i dalje ostade nijema i nepomina. - Runo vrijeme! - rekoh. Gledao sam je netremice - a i ona mene; promatrala me hladno, bezobzirno. Osjeao sam se neugodno, bio sam zbunjen. - Sjednite - ree mladi osorno. - On e uskoro doi. Posluao sam; nelagodno sam se nakaljao i pozvao ne valjalicu Junu, koja se taj put smiluje i mahnu malo vrhom repa u znak da me poznaje. - Divna ivotinja! - poeh opet. - Namjeravate li podije liti njenu mladunad, gospodo? - Oni nisu moji - odgovori ugodna domaica osornije nego to bi i sam Heathcliff to mogao uiniti. - Ah, vai ljubimci su medu ovima? - produljih okrenuvi se prema jednom tamnom jastuku za koji mi se uinilo da na njemu lei gomila maia. - To bi bio udan izbor ljubimaca! - odgovori ona prije zir no. Na nesreu, to je bila gomila mrtvih zeeva. Opet se na kaljem i pribliim ognjitu ponavljajui napomenu o loem vremenu. - Nije bilo potrebno da izlazite - ree ona i ustane kako bi skinula s ploe nad kaminom dvije od nekoliko obojenih kutija. Prije je bila skrivena od svjetla, a sada sam jasno vidio cio njen stas i lice. Bila je vitka i vrlo mlada; imala je divan
12

stas i najdraesnije malo lice koje sam ikad imao zadovoljstvo promatrati; uvojci jasno ute boje, ili ak zlatni, padali su joj oko njenoga vrata, a oi bi joj, da su imale ljubazan izraz, bile neodoljive; sreom po moje zaljubljivo srce, jedi ni osjeaj koji su izraavale bio je neto izmeu prijezira i neke vrste oaja. inilo mi se neobino i neprirodno da ta kve oi izraavaju takav osjeaj. Kutije su bile gotovo izvan njezina dosega; htjedoh joj pomoi, ali se ona okrenu prema meni kao to bi se kupac okrenuo prema nekomu tko bi mu pokuao pomoi da izbroji svoje cekine. - Ne trebam vau pomo - otrese se - mogu ih i sama dohvatiti. - Oprostite! - hitro odgovorih. - Jeste li pozvani na aj? - zapita me nakon to zaveza pregau preko svoje lijepe crne haljine i nadnese liicu aja nad ajnik. - Obradovat u se jednoj alici aja - odgovorih. - Jeste li pozvani? - ponovi ona. - Nisam - rekoh i nasmijeih se. - Vi ste ta osoba ije je pravo da me pozove. Ona baci kutiju i aj i liicu, i ljutito sjede; elo joj se nabora, a crvena donja usna nakubi, kao u djeteta kad hoe zaplakati. U meuvremenu je mladi bio ogrnuo svoj pohabani ogr ta i stajao uspravno kraj vatre pogledavajui me koso i ne prijateljski kao da smo krvni neprijatelji. Poeh se dvoumiti je li on sluga ili nije; i odijelo i govor bili su mu prostaki; potpuno lieni otmjenosti koja se mogla primijetiti u gospo dina i gospode Heathcliff; njegove su guste, mrke kovre bi le upave i nenjegovane, bio je neobrijan, ruku crnih kao u obina radnika; njegovo je ponaanje bilo slobodno, gotovo oholo; nikakvih znakova revne poslunosti sluge prema go spodarici kue. U nedostatku jasnih dokaza o njegovu polo aju, smatrao sam da je najbolje ne obraati panju na njegovo udno ponaanje; pet minuta kasnije, dolazak gospodina Heathcliffa olakao mi je donekle moj nelagodni poloaj. - Eto vidite, gospodine, doao sam kao to sam obeao! - uzviknuh prividno veselim glasom - i bojim se da e me loe vrijeme prisiliti da ostanem kod vas jedno pola sata, ako mi za to vrijeme htjednete dati zaklona.
13

- Pola sata - ree otresajui bijele pahuljice sa svog odi jela. - udim se to ste odluili lutati naokolo po snjenoj oluji. Zar ne znate da se izlaete opasnosti da se izgubite u movarama? ak i ljudi koji dobro poznaju ove pustare e sto zalutaju u ovakvim veerima; a mogu vam rei, nema iz gleda da e oluja uskoro jenjati. - Moda bi mi jedan od vaih momaka mogao posluiti kao vodi. Prenoio bih u Grangeu. Biste li mi mogli dati jednoga? - Ne, ne bih. - Zaista! Pa dobro, onda se moram pouzdati u svoju mudrost. -Hm! - Zato ne spravi aj ? - ree onaj u pohabanom kaputu i prenese svoj gnjevni pogled s mene na mladu damu. - Treba li i njemu dati aj? - upita ona obraajui se Heathcliffu. - Spravi ga ve jednom! - glasio je odgovor, izgovoren tako grubo da sam se trgnuo. Ton kojim su rijei bile izgovorene oda vao je zlu narav. Vie nisam bio sklon smatrati Heathcliffa oso bitim ovjekom. Nakon to je aj spravljen, pozvao me: - Sada, gospodine, privucite svoju stolicu. - Svi posjedasmo za stol, prosti mladi takoer. Stroga utnja vladala je za vrijeme aja. Ako sam ja prouzroio oblak, pomislih, dunost mi je da ga pokuam i rastjerati. Sigurno ne sjede svaki dan tako na tmureni i utljivi; i nije mogue, ma kako da su loe naravi, da je ta opa natmurenost njihov svakidanji izraz. - udno je - poeh za vrijeme stanke dok su mi natakali drugu alicu aja - udno je kako obiaj uobliuje nae uku se i ideje: mnogi ne bi mogli zamisliti kako moe postojati srea u ivotu tako potpuno odvojenom od svijeta, ka kav vi vodite, gospodine Heathcliffe; eto, usuujem se rei, okru eni svojom obitelji, i sa svojom ljubaznom gospodom koja se kao dobar duh brine za vau kuu i vae srce. - Moja ljubazna gospoda - prekinu me on gotovo sa so tonskim podsmijehom na licu. - Gdje je ona - moja ljubaz na gospoda? - Mislim na vau suprugu, gospodu Heathcliff. - Da, da, elite rei kako njen duh igra ulogu anela u vara i brine se o srei Orkanskih visova iako je njeno tijelo otilo. Je li tako?
14

Vidjevi da sam pogrijeio, pokuah to popraviti. Morao sam i sam vidjeti da su se odve razlikovali po godinama da bi bili mu i ena. On je bio oko etrdesete; doba umne snage kad ljudi malokad gaje iluzije da bi se djevojke udale za njih iz ljubavi; taj je san rezerviran za utjehu u godinama kad poinjemo opadati. inilo se da ona nema ni sedamna est godina. Postade mi jasno. Prostak kraj moga lakta, koji pije aj iz zdjele i jede neopranim rukama, vjerojatno je njen mu; Heathcliff mladi, naravno. Tako je to kad se netko iv zakopa; udala se za toga grubijana jer nije znala da postoje i bolji ljudi! Kakva teta - moram paziti da ne izazovem u nje kajanje to je tako izabrala. Moglo bi se pomisliti da ova po sljednja misao potjee iz uobraenosti; ali nije tako. Moj susjed inio mi se gotovo odvratan, a znao sam iz iskustva da sam dosta privlaan. - Gospoda Heathcliff je moja snaha - ree Heathcliff. To mi potvrdi moju pretpostavku. Dok je govorio, bacio je oso bit pogled prema njoj: pogled mrnje; osim ako su miii njegova lica tako izopaeni da, suprotno miiima lica u os talog svijeta, ne izraavaju osjeaje njegove due. - Pa, naravno - sad razumijem: vi ste sretni mu dobre vile - rekoh, obraajui se svome susjedu. To kao da je bila jo gora zabuna: mladi sav pocrvenje i stegnu ake; po svim znacima bio je spreman napasti me. Ali ini se da se brzo pribrao i utiao buru grubom psovkom koju je promumljao na moj raun; ja sam se pravio da je nisam uo. - Nemate sree u svojim nagaanjima, gospodine - ree moj domain. - Nijedan od nas nema tu sreu da bude mu vae dobre vile; njen mu je umro. Rekao sam vam da je ona moja snaha; prema tome, ona je morala biti ena moga sina. - A ovaj mladi je... - Pa sigurno nije moj sin! Heathcliff se nasmijei, kao da je bila odve smiona ala smatrati ga ocem tog medvjeda. - Ja se zovem Hareton Earnshavv - promrmlja ovaj drugi - i savjetujem vam da to ime potujete. - Nisam pokazao nikakvo nepotovanje - odgovorih, smijui se u sebi oholoj dostojanstvenosti s kojom je izgovo rio svoje ime.
15

Gledao me je ravno u oi dulje nego to sam ja elio gledati u njegove, jer sam strahovao da bi me to dovelo u iskuenje da ga ili iukam ili da mu se glasno nasmijem. Osje tih da mi zaista nije mjesto u tome neugodnom obiteljskom krugu. Mrana duhovna atmosfera nadjaala je, vie nego neutralizirala, sjajne materijalne udobnosti koje su me okruivale, pa sam odluio da dobro pazim prije nego to doem u tu kuu i trei put. Veera je bila gotova a da nitko nije progovorio ni jedne ljubazne rijei. Pridoh prozoru da vidim kakvo je vrijeme. " Preda mnom je bio neveseo prizor. Mrana no ve se bila spustila, a nebo i oblaci bili su u stranom vihoru vjetra i gu ste vijavice. - Ne mislim da bih se sada mogao vratiti kui bez vodia - nisam se mogao savladati da to ne kaem. - Putovi su ve zameteni, a da i nisu, jedva bih mogao vidjeti stopu ispred sebe. - Haretone, otjeraj one ovce pod strehu itnice. Zamest e ih snijeg ako ostanu u toru cijelu no; i stavi neku dasku pred njih - ree Heathcliff. - to da radim? - zapitah gnjevno. Moje je pitanje ostalo bez odgovora. Gledajui uokolo, spazih Josepha kako donosi zdjelu kae za pse, i gospodu Heathcliff kako se, nagnuta nad vatrom, zabavlja palei i bice koje su bile pale s ploe nad kaminom kad je stavljala kutiju za aj na njeno mjesto. Joseph stavi zdjelu pred psa, pogleda kritiki po sobi i hrapavim glasom ree: - udim se kako moete stajati tu ne radei nita kad su svi ostali izili! Ali vi niste ni za to, i ne vrijedi vam govoriti - vi nikada neete popraviti svoje loe ponaanje nego ete otii ravno dodavola, kao i vaa majka prije vas! Pomislih za trenutak da se ovaj govor odnosi na mene i u ljutnji pridoh staroj hulji s namjerom da ga tako udarim da izleti van, ali me gospoda Heathcliff zaustavi svojim odgovorom: - Ti bestidni stari licemjeru! - odgovori. - Zar se ne bo ji da e ti avo odnijeti i duu i tijelo im spomene njego vo ime? Opominjem te da me ne izaziva, ili u traiti od a vola da bude toliko ljubazan da te odmah odnese u pakao. Stani! Gledaj, Josephe - nastavi ona i uze crnu, dugaku

knjigu s police - pokazat u ti koliko sam napredovala u cr noj magiji; uskoro u biti kadra postii sve to hou. Crvena krava nije crkla sluajno, a i tvoj reumatizam teko bi se mogao smatrati neim to je dolo od Boga! - Ah, to je bezbono, bezbono! - uzviknu starac. - Ne ka nas Gospod spasi od zla! - Nee, prokletnie! Ti si izgubljen! Gubi se, ili u ti ui niti neko zlo! Napravit u za sve vas po vaem obiaju lutke od voska i ilovae, i prvom koji prijee granicu koju odre dim uinit u - neu rei to u mu uiniti - ali vidjet ete! Odlazi, u tebe gledam! Mala se vjetica trudila svojim oima dati zloban izraz, i Joseph, drhtei od straha, brzo izie molei se i mrmljajui: "bezbonice". Pomislio sam da se ona tako vlada da bi se s njim grubo naalila, i kad ostadosmo sami, pokuah je zain teresirati za svoju nevolju. - Gospodo Heathcliff - rekoh ozbiljno - morate mi oprostiti to vam dosaujem. S licem kao to je vae, mislim da ne moete ne biti dobra srca. Molim vas, recite mi po e mu bih mogao razaznati put kojim se trebam vratiti kui. Is to toliko malo znam kako otii onamo, koliko i vi kako otii u London! - Vratite se putem kojim ste i doli - odgovori ona i na mjesti se udobno u naslonjau, sa svijeom pored sebe i s dugakom otvorenom knjigom pred sobom. - To je kratak savjet, ali vam bolji ne mogu dati. - Onda, ako ujete da su me nali mrtvog u nekoj mo vari ili jami punoj snijega, zar vam nee vaa savjest apnuti da je to djelomice i vaa krivica? - Zato? Ja vas ne mogu odvesti. Oni me ne bi pustili ni do kraja vrtnog zida. - Vi da me odvedete! Ja ne bih imao srca traiti od vas ni da prekoraite prag radi mene po ovakvoj noi - uzviknuh. - elim da mi kaete kako da naem svoj put, a ne da mi ga pokaete; ili da nagovorite gospodina Heathcliffa da mi da vodia. - Koga? Tu je on, Earnshaw, Zillah, Joseph i ja. Koga elite? - Zar nema posluge na imanju? - Ne, nema vie nikoga. - To znai da moram ostati gdje jesam.
17

- To vi odluite sa svojim domainom. Ja nemam nita s tim. - Nadam se da e vam ovo biti pouka da se ubudue ne odluujete olako putovati po ovim brdima - zau se Heath cliffov strogi glas s ulaza u kuhinju. - A to se tie ostajanja ovdje, ja nemam mjesta za posjetit elje; u sluaju ostanka, morali biste spavati u postelji s Haretonom ili s Josephom. - Mogao bih spavati na stolcu u ovoj sobi - odgovorih. - Ne, ne! Stranac je stranac, bio bogat ili siromaan; ne bih htio nikoga ostaviti ovdje kad ja nisam tu da pazim! ree ta neodgojena hulja. Ta uvreda uini kraj mome strpljenju. Izrazih svoje gnu anje i odjurih mimo njega u dvorite; u urbi se sudarih s Earnshawom. Bilo je tako mrano da nisam mogao nai vrata i, dok sam lutao unaokolo, uo sam jo jedan odlo mak njihova, kao i obino, nimalo ljubazna razgovora. Ispr va mi se inilo kao da je mladi sklon postupiti prijateljski prema meni. - Ii u s njim do parka - ree on. - Ii e s njim u pakao! - uzviknu njegov gospodar, ili to mu je ve bio. - A tko bi se onda brinuo za konje, je li? - Vaniji je ljudski ivot od brige o konjima za jednu ve er; netko mora ii - promrmlja gospoda Heathcliff ljuba znije no to sam oekivao. - Ne po tvojoj naredbi - odvrati Hareton. - Ako mu pri daje tako veliku vrijednost, bolje da uti. - Onda se nadam da e ti se njegov duh esto ukazivati; i nadam se da gospodin Heathcliff nee nikada dobiti dru gog stanara dok Grange ne postane ruevina! - otro odgo vori ona. - Sluajte, sluajte, ona ih proklinje! - apnu mi Joseph komu sam se bio primaknuo. Sjedio je blizu, tako da je mogao sve uti, i muzao krave pri svjetlu fenjera; epao sam bez ikakve ceremonije taj fe njer, doviknuo mu da u mu ga poslati sutra i pojurio prema prvim vrtnim vratima. - Gospodaru, gospodaru, ukrade nam fenjer! - povika starac i pojuri za mnom. - Hej, arove, hej, pseto! Hej, psi ne, dr'te ga, dr'te ga! Dok sam otvarao vrata, dva upava udovita epae me za grlo, oborie me na zemlju i ugasie svjetlo, a glasan

smijeh Heathcliffa i Haretona dovede do vrhunca moj gnjev i ponienje. Sreom, ivotinje su, ini se, bile vie sklone pruati ape, zijevati i mahati repovima nego me iva progutati; ali nisu mi doputale da se dignem, te sam bio prisiljen leati na zemlji dok se god njihovim zlim gospodarima nije svidjelo osloboditi me; a onda sam, gologlav i drui od bi jesa, naredio tim nitkovima da me puste da odem, rekao im da e se kajati ako me zadre i jednu minutu dulje te dodao nekoliko nesuvislih prijetnji osvetom; te su prijetnje po neodreenoj dubini svoje jetkosti podsjeale na Kralja Leara. Od uzbuenja nos mi poe jako krvariti, ali se Heathcliff i dalje smijao, a ja i dalje psovao. Ne znam kako bi se zavrila ta scena da se tu ne nade jedna osoba prilino razumni ja od mene i blagonaklonija od moga domaina. To je bila Zillah, snana domaica, koja najposlije izie upitati za uzrok galame. Mislila je da me koji od njih tue, a kako se nije usuivala napasti svoga gospodara, usmjeri svoju jezinu paljbu na mlaeg nevaljalca. - Pa, gospodine Earnshavve - povika - to li sve neete raditi! Hoemo li poeti ubijati ljude na svom kunom pra gu? Vidim da ova kua nije za mene - pogledajte jadnog mladia, jo malo i uguio bi se! Umirite se, mladiu! Uite, ja u to izlijeiti; eto sad, budite mirni. Govorei to, iznenada mi izlije pola litre ledene vode za vrat i uvue me u kuhinju. Gospodin Heathcliff ude za na ma; njegova sluajna veselost brzo se pretvori u uobiajenu mrzovolju. Osjeao sam se vrlo slabo i na rubu nesvjestice te sam bio prisiljen pristati da ostanem pod njegovim krovom. On ree Zillah da mi da au rakije, a zatim ode u unutarnju sobu; Zillah me je tjeila i, po njegovoj naredbi, zbog koje mi je laknulo, povela me na spavanje.

Tree poglavlje

DOK ME je vodila uza stube, preporuila mi je da zaklonim svijeu i da budem to tii, jer njen gospodar ima udan odnos prema sobi u koju me ona vodi i nerado ikoga puta noiti u njoj. Upitah je za razlog. Nije ga znala; odgovorila mi je da ona tu ivi tek dvije godine, a kako se tu dogaaju tolike udne stvari, prestala je biti radoznala. Odve oamuen da bih bio radoznao, zakljuah vrata i pogledah unaokolo da vidim gdje je postelja. Cio se namjetaj sastojao od jedne stolice, ormara za odijela i velike hras tove pregrade s etvrtastim otvorima pri vrhu koji su izgledali kao prozori na koijama. Pridoh pregradi, pogledah unutra i vidjeh da je to neka udna vrsta starinske koije, zgodno udeene da se izbjegne potreba da svaki lan obitelji ima posebnu sobu. U tom je malom pregratku daska prozora, koji je bio obuhvaen pregradom, sluila kao stol. Otvorih vrata na pregradi, udoh sa zapaljenom svijeom, zatvo rih ih i osjetih se sigurnim od Heathcliffa i svih ostalih. Na prozorskoj dasci na koju sam stavio svijeu bilo je nekoliko pljesnivih knjiga, nagomilanih u jednom kutu; daska je bila sva izrezana rijeima urezanim u boju. Ali te rijei nisu bile nita drugo do ime - napisano svakovrsnim slovima, velikim i malim - Catherina Earnshatv, koje je gdjegdje bilo promijenjeno u Catherina Heathcliff, a gdjegdje u Catherina Linton. U ravnodunoj klonulosti naslonih glavu na prozor i nas tavih itati: Catherina Earnshaw, Heathcliff, Linton, dok mi se oi ne sklopie; ali one nisu poivale ni pet minuta, kad su se bljetava bijela slova pojavila iz mraka jasna kao privienja - zrak je bio ispunjen Catherinama; prenem se da bih otjerao to nametljivo ime i primijetim da je svijea pala n a jedan svezak stare knjige i da zrak smrdi na nagorjelu teleu kou. Ispravim svijeu, i, osjeajui se vrlo nelagodno

zbog hladnoe i dugotrajne munine, sjednem i otvorim o teenu knjigu na svom koljenu. To je bilo Sveto pismo, tiskano sitnim slovima; strahovito je zaudaralo na plijesan. Na prvoj praznoj strani bilo je napisano: Vlasnitvo Catherine Earnshaw, a ispod toga datum star etvrt stoljea. Zatvorih tu knjigu i poeh uzimati druge, jednu po jednu, dok ih ni sam sve pregledao. Catherinina biblioteka sastojala se od dobro izabranih knjiga ija je oteenost svjedoila da su dosta upotrebljavane, dodue, ne uvijek u svrhu kojoj su bi le namijenjene; teko da je ijedno poglavlje bilo bez komen tara - ili bar bez biljeaka nalik na komentar - koji je pokrivao svaki prazan djeli lista to ga je tiskar bio ostavio. Tu i tamo reenice su bile odvojene, a ponegdje biljeke u obliku pravog dnevnika nakrabane nesigurnom, djetinjom rukom. Jako sam se razveselio kad sam na vrhu jedne prazne stranice (koja je vjerojatno smatrana za veliku dragocjenost kad je prvi put naena) ugledao odlinu karikaturu svog prijatelja Josepha - jednostavno, ali vrlo uspjelo nacrtanu. U meni se odjednom probudi interes za tu nepoznatu Catherinu, te poeh itati njene izblijedjele hijeroglife. "Jedna strana nedjelja!" - poinjao je ulomak ispod karikature. - "eljela bih da je otac ovdje. Hindlev je mrska zamjena - njegovo ponaanje prema Heathcliffu je grozno H. i ja odluili smo se pobuniti - veeras smo poduzeli prvi korak. Cio dan lila je kia. Nismo mogli ii u crkvu, ali je Joseph odluio odrati bogosluje u sobi u pot krovlju; i dok su Hindlev i njegova ena uivali pored vesele vatre - gdje su, sigurna sam, radili sve samo nisu itali Bibliju - Heathcliffu, meni i nesretnom sluzi nareeno je da uzmemo svoje molitvenike i popnemo se uza stube. Otili smo u potkrovlje i sjeli jedno kraj drugoga na vreu ita; tu smo uzdisali, dr htali i nadali se da e i Joseph drhtati od zime, te da e tako radi sebe odrati kratku propovijed. Uzaludna nada! Sluba je trajala tono tri sata; pa ipak je moj brat imao obraza uz viknuti kad nas je vidio da silazimo niza stube: - Sto, zar ste ve gotovi? - Nedjeljom uveer bilo nam je doputeno da se ranije igramo, samo pod uvjetom da ne di emo veliku buku; a sada je i najmanji smijeh dovoljan razlog da nas poalju u odvojene kutove!

- Vi zaboravljate da vam je gospodar ovdje - kae tira nin. - Unitit u prvog tko me naljuti! Zahtijevam potpun mir i tiinu. Derane! Jesi li ti to uinio? Frances, draga, po vuci ga za kosu kad prode kraj njega; uo sam ga da pucke ta prstima. - Frances g a srdano povue za kosu, a zatim ode i sjede muu na koljeno; i onda su se, kao dvoje djece, ljubili i govorili besmislice satima i satima - glupo brbljanje kojega bi se trebalo stidjeti. Mi smo se pokuavali udobno smjestiti, koliko je bilo mogue u luku ormara. Tek to sam bila stavila nae pregaice i objesila ih kao zavjesu, naie Joseph iz staje da neto upita. Strgne moju zavjesu, une me i zakrijeta: - Gospodar je tek pokopan, nedjelja jo nije prola i ri jei Svetog pisma jo su vam u uima, a vi se usuujete igrati i aliti! Sram vas bilo! Sjedite, nevaljala djeurlijo! Ima dosta dobrih knjiga, kad biste ih htjeli itati; sjedite i razmiljajte o svojim duama! Nakon to je to rekao, naredi nam da sjednemo tako ka ko bismo mogli pri svjetlu slabog plamena daleke vatre vidjeti tekst glupih knjiga koje nam tutnu u ruke. Nisam to mogla izdrati. Uzeh otrcanu knjigu za korice i bacih je u tenaru izjavljujui da mrzim dobru knjigu. Heathcliff gurnu svoju na isto mjesto. Nastade vika! - Gospodine Hindlev! - povika na vjerouitelj Joseph. - Gospodine, doite ovamo! Gospoica Cathy otrgla je ko rice od Krune spasenja due, a Heathcliff je udario akom u prvi dio irokog puta k propasti duel Strano je to dopu tate da se tako ponaaju. Eh! Stari bi ih propisno izudarao - ali on je otiao. Hindlev pojuri iz svoga raja kraj ognjita, epa nas, jedno za ovratnik a drugo za ruku, i odvue u kuhinju, gdje Joseph izjavi da e nas avo zasigurno odnijeti; i tako utjeeni, povuemo se u odvojene kutove ekati njegov dolazak. Uzela sam knjigu i boicu tinte s police, odkrinula kuna vrata da bih dobila svjetlo i, evo, ve je dvadeset minuta kako se lijepo zabavljam piui; ali moj je drug nestrpljiv, predlae da uzmemo mljekariin ogrta i da zatieni njime trimo malo po pustari. Dobar prijedlog - i onda, kad mrzovoljni starac doe, moda e vjerovati da se njegovo proroanstvo obistinilo. -JNe moe nam biti hladnije i vlanije na kii nego to je ovdje."

Mislim da se Catherine natrala s Heathcliffom. Sljedea njena reenica skrenula je na drugi predmet i njeno je raspo loenje postalo tuno. "Nisam ni sanjala da u se zbog Hindlevjeva postupka toliko rasplakati!" - pisala je. - "Glava me tako silno boli da je ne mogu drati na jastuku, a ipak ne mogu prestati plakati. Siromah Heathcliff! Hindlev ga naziva probisvijetom, ne doputa mu da sjedi s nama, niti da ikad vie jede s nama; kae da se ja i Heathcliff ne smijemo vie igrati zajedno i prijeti da e ga istjerati iz kue ako prekrimo njegovu nared bu. Krivi naeg oca (kako se samo usuuje?) to je sa H. postupao odve popustljivo i kune se da e mu on pokazati gdje mu je pravo mjesto." Poinjem drijemati nad tamnim listom; oi mi prijedoe s rukopisa na tiskani dio. Vidjeh crven, ukraen naslov - Sedamdeset puta sedam, i prvi poslije etiri stotine devedese tog grijeha. Pobona propovijed koju je preasni Jabes Branderham odrao u Gimerdensaukoj kapeli. - I dok sam se polusanjivo pitao to li je Jabes Branderham rekao o toj te mi, zavalih se u postelju i usnuh. Ali, na alost, lo aj i loe raspoloenje imaju svoje posljedice! Jer to bi mi drugo moglo prouzroiti tako stranu no? Otkako sam sposoban za patnju, ne sjeam se nijedne druge koja bi se mogla usporediti s ovom. Poeh sanjati gotovo i prije nego to sam prestao biti svjestan mjesta na kojem sam se nalazio. Sanjao sam da je jutro i da se vraam kui s Josephom kao vodiem. Snijeg je bio dubok nekoliko stopa na naem putu, i dok smo polako ili naprijed, moj je suputnik dosaivao neprestanim prijekorima to nisam ponio sa sobom hodoasniki tap; govo rio mi je da nikada neu uspjeti ui u kuu bez njega i hvali savo mahao svojom tekom batinom koju je zvao hodoas nikim tapom. Za trenutak pomislih da je besmisleno tvrdi ti kako e mi trebati takvo orue da bih uao u vlastiti stan; ali mi tada proleti kroz glavu nova misao: pa ja i ne idem onamo; mi smo poli na put da bismo uli uvenog Jabesa Branderhama koji e propovijedati o tekstu Sedamdeset puta sedam; i netko od nas, Joseph, propovjednik ili ja, uinio je - Prvi poslije etiri stotine devedeset prvog - pa je imao biti javno raskrinkan i izopen iz crkve.

Stigosmo u kapelu. Ja sam zaista bio proao kraj nje dva -tri puta za svojih etnji; nalazi se u uvali izmeu dva brda; ali je to dosta uzdignuta uvala blizu neke movare za ije tresetno blato kau da slui kao vrlo dobar balzam za nekoliko leeva to lee u njemu. Krov je jo bio itav; ali kako je sveenikova plaa bila samo dvadeset funti godinje, a kua s dvije sobe prijetila da uskoro postane kua s jednom sobom, nijedan sveenik nije htio preuzeti dunost upnika, pogotovu zbog toga to se govorilo da bi ga njegova pastva radije ostavila nego to bi mu poveala uzdravanje i za jednu paru iz vlastitih depova. U mom snu Jabes je imao veliku paljivu pastvu i propovijedao je - gospode Boe! - kakvu propovijed, podijeljenu u etiri stotine i devedeset dijelova, od kojih je svaki bio potpuno ravan obinoj propovijedi s propovjedaonice i svaki je razmatrao poseban grijeh! Gdje ih je sve naao, ne znam. On je na osobit nain tumaio taj tekst; inilo se potrebnim da ovjek uini drukiji grijeh u svakoj prilici. Ti su grijesi bili vrlo neobini; udni prijestupi koji mi nikad prije nisu ni na um padali. Ta mi je propovijed postajala sve dosadnija. Vrpoljio sam se, zijevao, drijemao, budio se, tipao se, bockao, trljao oi, ustajao, sjedao i gurkao Josepha da mi kae hoe li se ta propovijed ikad svriti. Bio sam osuen da je sluam cijelu, do kraja; napokon je doao do Prvog poslije etiri stotine devedeset prvog. U tom trenutku doe mi iznenadno nadah nue; osjetih se pobuenim da ustanem i okrivim Jabesa za grijeh koji nijedan kranin ne treba oprostiti. - Gospodine - uzdahnuh - sjedei ovdje medu ova etiri zida, bez prekida sam izdrao i oprostio etiri stotine i deve deset poglavlja vae propovijedi. Sedamdeset puta sedam puta uzimao sam svoj eir i spremao se da odem - sedam deset puta sedam puta vi ste me bezrazlono prisilili da po novno sjednem. etiri stotine i devedeset prvi put je odve. Drugovi, muenici, naprijed na njega! Svucite ga i smrvite u atome, da ga mjesto koje ga zna vie ne zna! - Ti si taj! - povika Jabes poslije sveane stanke i nagnu se preko svog jastuia. - Sedamdeset puta sedam puta ti si Zl jevajui iskrivio svoje lice - sedamdeset puta sedam puta posavjetovao sam se sa svojom duom. "Gle, ovo je ljudska slabost; treba je takoer oprostiti!" Prvi poslije etiri stotine

devedeset prvog je doao. Subrao, izvrite nad njim to je pisano. Takvu ast imaju svi Njegovi sveci! im je izgovorio te rijei, cio skup maui svojim hodoasnikim palicama slono jurnu na mene; i ja, kako nisam imao nikakvo orue da ga podignem u samoobranu, po nem se kokati, s Josephom, svojim najbliim i najljuim napadaem, da bih mu oteo tap. U tiskanju gomile nekoliko batina se ukrsti; udarci, namijenjeni meni, padoe na druge glave. Uskoro je cijela kapela odjekivala od udaraca i protuudaraca; svaki je ovjek dizao ruku protiv svog susjeda; i Branderham, ne elei ostati neaktivan, izlijevao je svoju revnost u pljusku glasnih udaraca o daske propovjedaonice, koje su tako odjekivale da me je to najposlije, na moju neizrecivu radost, probudilo. A to se doista dogodilo to je su geriralo tu silnu gungulu? to je igralo Jabesovu ulogu u toj vrevi? Samo jedna grana jele koja je dodirivala reetkasti kapak na mom prozoru i ije su iarke udarale o prozore dok je vjetar hujao! Za trenutak sam oslukivao u sumnji, ali im sam otkrio naruavatelja mira, okrenuo sam se na drugu stranu, zaspao i opet poeo sanjati jo neugodniji san, ako je to uope i mogue. Ovaj put sam znao da leim u hrastovoj pregradi i jasno sam uo oluju i vijavicu; takoer sam uo kako jelova grana lupka o prozor i pripisao sam to lupkanje pravom uzroku; ali mi je ono toliko smetalo da ga odluih zaustaviti, ako je mogue, te, kako se meni inilo, ustadoh i pokuah otkvaiti kapak. Ali je kuka bila zabijena za zasun; tu okolnost primijetio sam dok sam jo bio budan, ali sam je zaboravio. Ipak, moram zaustaviti to lupanje! - promrmljam, probijem okno akama i gurnem ruku da uhvatim tu nesnosnu granu; ali umjesto nje moji prsti stegnue prste male, ledeno hladne ruke! Uas stranog sna sveg me obuze; pokuah trgnuti ruku, ali ju je ona ruka drala i jedan alostan glas zajeca: -Pusti me unutra, pusti me unutra! - Tko si ti? - upitah borei se da oslobodim svoju ruku. - Catherina Linton - odgovori drhtav glas. (Zato sam mislio o prezimenu Linton} itao sam Earnshaw umjesto Linton bar dvadeset puta.) -Dola sam kui; bila sam izgubila put u pustari! - Dok je taj glas govorio, nejasno nazrijeh djetinje lice koje je gledalo kroz prozor. Strah me uini okrutnim, te kad vidjeh kako je

moj pokuaj da se oslobodim toga stvora uzaludan, povu koh njegov runi zglob na razbijeno okno i poeh ga trljati tamo-amo o staklo dok krv nije poela curiti i natapati po steljinu; ali to stvorenje i dalje je tugaljivo molilo: - Pusti me unutra! - i jo me uvijek vrsto dralo za ruku, to me je dovodilo gotovo do ludila zbog straha. - Kako mogu! - najzad rekoh. - Pusti ti mene ako hoe da te pustim unutra! Prsti popustie i ja brzo uvukoh svoju ruku kroz rupu, uurbano naslagah knjige u obliku piramide prema rupi i zae pih ui prstima da ne bih vie sluao tu alosnu molbu. inilo mi se da sam ih drao zaepljenima vie od etvrt sata; ali im sam poeo opet sluati, ono tuno zapomaganje i dalje se ulo! - Odlazi! - viknuh. - Nikad te neu pustiti unutra, pa makar molila dvadeset godina. - Pa ve ima dvadeset godina - jadikovao je glas. - Beskunica sam ve dvadeset godina! - Zau se slabako struganje izvana i gomila knjiga pomakne se kao da je netko gurnu unutra. Pokua vam skoiti, ali ne mogavi maknuti nijednim udom, izbe zumljen od straha glasno viknem. Na svoje iznenaenje, opazim da uzvik nije bio samo san; uurbani koraci pridoe vratima moje sobe, neija ih jaka ruka otvori i svjetlo pro dre kroz etvrtaste otvore u vrhu pregrade. Sjedio sam u po stelji jo drhtei od straha i brisao znoj s ela; onaj koji je uao, inilo se, zastao je; poeo je mrmljati neto sam sa so bom. Najposlije poluglasno upita kao da nije oekivao nika kav odgovor: - Ima li koga tu? - Smatrao sam da je najbolje ako priznam svoju nazonost, jer sam prepoznao Heath cliffov glas i plaio sam se da e poeti pretraivati ako se ne javim. S tom namjerom ustanem i otvorim pregradu. Neu lako zaboraviti posljedice toga svog postupka. Heathcliff je stajao blizu ulaza, u koulji i hlaama, svi jea mu je kapala preko prstiju, a lice mu je bilo bijelo kao zid iza njega. Na prvi krip hrastove pregrade trgnu se kao od udarca munje, svijea mu ispade iz ruke, a bio je tako uzbuen da ju je jedva podigao. - To je samo va gost, gospodine - uzviknuh elei ga postedjeti ponienja da i dalje pokazuje svoj kukaviluk. dogodilo mi se, na alost, da spavajui glasno jauknem z bog stranog sna koji sam sanjao. alim to sam vas uzne mirio.

- Ah, grom vas ubio, gospodine Lockwoode! Kamo sree da ste u... - poe moj domain stavljajui svijeu na stolac jer je nije mogao drati u drhtavoj ruci. - Tko vas je doveo u ovu sobu? - nastavi zabadajui nokte u dlanove i krgu ui zubima da bi savladao gr u vilicama. - Tko? Tko god to bio, trebao bih ga odmah istjerati iz kue. - Vaa sluavka, Zillah - odgovorih mu silazei s postelje i brzo se odijevajui. - Nemam nita protiv toga da to uinite, gospodine Heathcliffe; ona je to potpuno zasluila. Mislim da je htjela dobiti jo jedan dokaz, i to na moj raun, da ovo mje sto posjeuju duhovi. Pa eto - ono obiluje duhovima i vampi rima! Nitko vam nee zahvaliti na spavanju u takvoj jazbini! - to elite time rei? - upita Heathcliff. - I to to inite? Leite i prespavajte kad ste ve ovdje; ali, za ime Boga, ne ponavljajte onaj strani jauk; nita ga ne bi moglo opravda ti, osim kad bi vas netko klao! - Da je mala vjetica ula kroz prozor, ona bi me vjero jatno udavila! - odgovorih. - Ne namjeravam se ponovno izloiti progonima vaih gostoljubivih predaka. Je li vam preasni Jabes Branderham bio rod s majine strane? A ta davolica Catherina Linton, ili Earnshaw, ili kako se ve zva la - sigurno je bila nestalna srca - nevaljala mala dua! Re kla mi je da hoda po zemlji dvadeset godina; pravedna kaz na za njene smrtne grijehe, u to sam siguran! Tek to izgovorih te rijei, sjetih se Heathcliffove veze s Catherininim imenom u onoj knjizi; bio sam je potpuno zaboravio dok je se sad ponovno ne sjetih. Pocrvenjeh zbog svoje nepromiljenosti, ali bez ikakva drugog znaka da sam svjestan uvrede koju sam mu nanio, pourih dodati: - Moram priznati, gospodine, da sam proveo prvi dio noi u - tu opet zastanem namjeravao sam rei: "u itanju ovih sta rih knjiga", ali se sjetih da bi to otkrilo moje poznavanje njihova ne samo tiskana nego i pisana sadraja, te mjesto toga rekoh - u itanju imena urezanog u prozorskoj dasci. Monotono zanimanje za koje sam raunao da e mi pomoi da zaspim, kao to bi brojanje, ili... - to elite postii time da mi tako govorite - zagrmje Heathcliff s divljakom estinom. - Kako, kako se usuuje te vi, pod mojim krovom? - Boe! Poludio je kad tako govo ri! - I bijesno se lupi po elu.

Nisam znao da li da se bunim zbog njegovih rijei ili da nastavim sa svojim objanjenjem; ali se on doimao tako du boko uzbuenim da se saalih i nastavih mu govoriti o svojim snovima; uvjeravao sam ga da nikad nisam uo ime Ca-therine Linton, ali to to sam ga proitao nekoliko puta pro izvelo je dojam koji se personificirao kad se moja mata oslobodila kontrole moga razuma. Heathcliff se bio polako primaknuo do postelje dok sam ja govorio, i kad je najzad sjeo na nju, bio sam gotovo skriven, te sam ga jedva mogao vidjeti. Ali sam po njegovu nepravilnom i isprekidanom disanju zakljuio da se bori kako bi savladao neki odve snaan osjeaj. Ne elei mu pokazati da sam svjestan njegove unutarnje borbe, nastavih se odijevati pravei prilinu buku, a zatim pogledah u sat i glasno rekoh samome sebi: - Nema jo tri sata! Mogao bih se zakleti da je est. Vrijeme ovdje sporo protjee; sigurno smo otili na spavanje u osam! - Lijeemo uvijek u devet sati zimi, a ustajemo u osam ree moj domain uz teak, priguen uzdah i, sudei po po kretu sjene njegove ruke, otre suzu s oka. - Gospodine Lockwoode - doda - moete ii u moju sobu; samo biste smetali ako biste tako rano sili dolje, a vae djetinje stenja nje otjeralo je moje spavanje dodavola. - I moje takoer - odgovorih. - etat u po dvoritu dok ne svane, a onda u otii; i ne morate se bojati da u vam opet dosaivati svojim posjetima. Sad sam potpuno izlijeen od traenja zadovoljstva u drutvu, bilo u selu ili u gradu. Razuman ovjek treba biti sam sebi dovoljan. - Divno bi to drutvo bilo! - promrmlja Heathcliff. Uzmite svijeu i idite kamo hoete. Ja u vam se uskoro pri druiti. Samo nemojte ii u dvorite, psi su odvezani; a u ku i - Juna uva strau ondje, i - ne, moete etati samo po stubama i hodnicima. Ali, odlazite! Ja u doi za dvije mi nute! Posluah ga i izidoh iz sobe, ali kako nisam znao kamo vodi usko predsoblje, nisam se udaljavao, stajao sam nepomino, te sam i nehotice bio oevidac praznovjerja moga domaina, koje je udno proturjeilo njegovoj prividnoj razboritosti. Stao je na postelju i silom otvorio prozorsko krilo, a zatim udario u strastven, neobuzdan pla. - Udi! Udi! -jecao je. - Cathy, doi. Ah, doi - doi jo jednoml Ah!
29

ragano srca moga! uj me bar ovaj put, Catherino! - Privienje je pokazivalo uobiajenu narav privienja: nije da valo nikakva znaka ivota; ali snijeg i vjetar jurnue unutra, doprijee ak i do mog mjesta i ugasie svjetlo. Toliko je bilo patnje u izljevu alosti koji je pratio ta luda zazivanja, da zbog saaljenja nisam ni shvatio svu njihovu ludost; povukoh se pomalo ljut to sam uope sluao i neza dovoljan to sam ispriao svoj besmisleni strani san koji je prouzroio tu bol, iako nisam mogao shvatiti zato se moj san tako duboko dojmio Heathcliffa. Oprezno sidoh u prizemlje i naoh se u kuhinji gdje na plamiku vatre, iji je ar bio briljivo skupljen, zapalih svoju svijeu. Nita se nije micalo osim areno -sivog maka koji se bio izvukao iz pepela i pozdravio me mrzovoljnim mjaukanjem. Dvije klupe u obliku luka gotovo su zagradivale ognjite; ispruih se na jednu, a maak se pope na drugu. Obojica zadrijemasmo prije nego to nas je itko doao uznemiriti u na em sklonitu; ali uskoro side Joseph, sputajui se s tekom mukom ljestvama koje su se gubile kroz vrataca u stropu; bio je to, mislim, ulaz u njegovu potkrovnu sobicu. Baci mrani pogled na plamiak koji sam bio raspalio pomou granica, otjera maka s klupe, sjede na prazno mjesto i po e puniti duhanom svoju veliku lulu. Moju prisutnost u nje govu svetitu oevidno je smatrao tolikim bezobrazlukom da nije mogao kazati ni rijei; utke je prinio lulu usnama, prekriio ruke i poeo puiti. Pustio sam ga da mirno uiva. Nakon to ispusti i posljednji oblai dima, duboko uzdah nu, die se i ode isto tako ozbiljno kao to je i doao. Zatim se zaue gipkiji koraci; otvorih usta za "dobro jutro", ali ih opet zatvorih - nije mi se pruila prilika za pozdrav jer je Hareton Earnshaw itao sotto voe svoje molitve koje su se sastojale od psovki upuenih svakom predmetu koji bi dodirnuo dok je u jednom kutu traio lopatu da bi napravio prtinu kroz snijeg. Pogledao je preko klupe irei nosnice i bio je isto tako malo sklon izmijeniti pozdrave sa mnom kao i s mojim prijateljem makom. Zakljuio sam po njegovim pripremama da je izlaz doputen, te napustih svoj tvrdi leaj i podoh za njim. On to primijeti, pa krajem lopate udari unutarnja vrata i nerazgovijetnim me mrmljanjem obavijesti da tuda moram krenuti ako elim napustiti to mjesto.

Vrata su vodila u kuu gdje je enskadija ve bila u pokretu. Zillah je golemim mijehom raspirivala vatru, a gospoda Heathcliff je, kleei pored ognjita, itala knjigu pri svjetlu plamena. Rukom je zaklanjala oi od topline i inilo se da je posve zadubljena u itanje. Prekidala je samo da bi prekorila sluavku jer ju je obasipala iskrama, ili da katkad odgurne psa koji joj je nasrtljivo gurao njuku u lice. Iznenadih se kada tu vidjeh i Heathcliffa. Stajao je pored vatre, leima okrenut meni, i zavravao burnu scenu na raun ja dne Zillah koja je povremeno prestajala raditi kako bi guvala kraj svoje pregae i ljutito uzdisala. - A ti, ti nedostojna. - viknuo je kad sam uao, obraa jui se svojoj snahi i upuujui joj epitet koji nije nita gori nego guska ili ovca, ali koji pisci obino oznaavaju crti com. - Eto, opet se bavi svojim besposliarskim trikovima. Drugi barem zarauju kruh koji jedu - a ti, ti ivi od moje milostinje. Ostavi te svoje gluposti i radi neto! Platit e mi to me mui time da si mi neprestano pred oima - uje li, prokleta babuskaro? - Ostavit u svoje gluposti jer ste kadri natjerati me na to ako i odbijem - odgovori mlada dama, zatvori knjigu i baci je na stolac. - Ali neu raditi nita, osim ono to me je volja, pa makar vi umorili jezik od psovanja! Heathcliff podie ruku, ali se ona brzo izmaknu jer je oito dobro poznavala njezinu teinu. Ne elei promatrati tu borbu, koja bi bila nalik na borbu izmeu make i mia, brzo istupih naprijed kao da se elim ogrijati kraj ognjita i kao da nisam ni primijetio njihovu svau. Oboje su bili do voljno pristojni da prekinu daljnja neprijateljstva; Heathcliff stavi svoje ake podalje od iskuenja, u depove, gospoda Heathcliff naubi usne, ode i sjede na jedan podalji stolac gdje je ostala pri svojoj rijei igrajui ulogu nepominog ki pa sve vrijeme dok sam ja bio tu. Nisam dugo ostao. Odbio sam dorukovati s njima i na prvi znak zore iskoristio priliku da pobjegnem na svjei zrak koji je sada bio ist, miran i hladan kao led. Moj mi kuevlasnik doviknu da stanem, prije nego to sam stigao do kraja vrta, i ponudi se da me isprati preko pustare. Bilo je dobro to je to uinio, jer je cijela brdska strana bila jedan valovit bijeli ocean; ali izboine i udubljenja nisu

odgovarali neravninama zemljita; mnoge su rupe bile pot puno ispunjene snijegom, a gomile otpadaka kraj kamenoloma potpuno izbrisane sa zemljopisne karte koja mi je ostala u pameti od jueranje etnje. Juer sam bio opazio na jednoj strani puta, na razmacima od est do sedam koraka, red uspravnog kamenja koji je iao cijelom duljinom pusta re; to je kamenje namjeteno i okreeno da bi sluilo kao putokaz u mraku i za velikog snijega kad se duboke movare ne razlikuju od tvrdog puta s ije se obje strane nalaze; ali, osim prljavih toaka, koje su izbijale tu i tamo, ovdje -ondje, svaki je njihov trag bio ieznuo, te me je moj suputnik morao esto opominjati da idem desno ili lijevo kad sam mislio da idem ba po putu. Usput smo malo razgovarali; kad smo stigli na ulaz u trakroski park, on zastane i ree da odatle neu moi pogrije iti. Nae opratanje ograniilo se na brzo kimanje glavom, a zatim sam produljio uzdajui se u svoje pamenje puta, jer uvareva kua jo nije bila nastanjena. Udaljenost od ulaza u park do Grangea iznosi tri kilometra; mislim da sam je pretvorio u etiri gubei put medu drveem i zapadajui do vrata u snijeg, a to je nezgoda za koju znaju to znai samo oni koji su je iskusili. Poslije svih lutanja i nezgoda napokon stigoh kui ba kad je sat otkucavao dvanaest, to znai da je moj put trajao gotovo isto toliko sati koliko ima kilometara uobiajenim putom od Orkanskih visova. Moja domaica i njeni pratioci pohitae da me doekaju; burno i uzbueno izjavie da su ve bili izgubili svaku nadu jer su mislili da sam stradao prole noi, i ve su se bili po eli dogovarati da krenu u potragu za mojim mrtvim tije lom. Zamolio sam ih da se umire sada kada vide da sam se vratio, i prozebao do kosti odvukoh se polako uza stube; presvukao sam se u suho ruho i trideset ili etrdeset minuta etao gore-dolje po spavaoj sobi da bih povratio toplinu ti jela; zatim sam otiao u radnu sobu, tak o umoran da gotovo nisam bio kadar uivati u veseloj vatri i u vruoj kavi koju mi je posluga pripremila da bih se okrijepio.

etvrto poglavlje

BA SMO uobraeni prevrtljivci! Ja koji sam odluio drati se po strani od drutvenih dodira i koji sam zahvaljivao svojoj zvijezdi to sam, najposlije, naao mjesto gdje su drutvene veze gotovo nemogue - nakon to sam se do sumraka bo rio protiv potitenosti i osjeaja osamljenosti, napokon sam bio prisiljen spustiti svoju zastavu i, pod izgovorom da mi treba obavijest o potrebama moga domainstva, zamolih gospodu Dean, kad mi je donijela veeru, da sjedi u blagovaonici dok jedem. Iskreno sam se nadao da e se ona pokazati pravom brbljavicom i da e me svojim prianjem ili jako zainteresirati ili uspavati. - Vi ste ovdje dugo ivjeli - poeh - ne rekoste li esnaest godina? - Osamnaest, gospodine; dola sam kad se gospoda uda la da sluim nju, a nakon to je umrla, gospodar me je zadr ao da mu budem domaica. - Tako. Zavlada utnja. Uplaih se da ona nije brbljavica, osim moda u svojim osobnim stvarima, a one me nisu mogle zanimati. utjela je neko vrijeme, s rukama na koljenima i sa sjenom zamiljenosti na svome rumenom licu, a zatim iznenada ree: - Ah, vremena su se otada mnogo izmijenila! - Jest - odgovorih - sigurno ste vidjeli mnoge promjene? - Jesam! A i nevolje. "Skrenut u razgovor na obitelj moga kuevlasnika" pomislih. - "To je dobar predmet za poetak! Drago bi mi bilo da znam povijest one lijepe mlade udovice; je li ona iz ovih krajeva ili je odnekud izdaleka, pa je ovi osorni indigenae ne priznaju za rod." S tom namjerom zapitah gospodu Dean zato je Heathcliff izdao pod zakup Thrushcross Grange i zato radije ivi u gorem mjestu i u loijoj kui. - Zar on nije dovoljno bogat da odrava svoj posjed u redu? - upitah.

- Bogat je, gospodine! - odgovori ona. - Nitko ne zna koliko novca ima, i taj se novac poveava svake godine. Da, da, on je dovoljno bogat da bi mogao ivjeti i u boljoj kui od ove, ali je gotovo krtac; a da je i namjeravao preseliti se u Thrushcross Grange, im je uo o dobrom zakupcu, nije mogao propustiti priliku da dobije jo nekoliko stotinjarki. udno da je taj ovjek toliko gramziv, a sam je u svijetu! - Imao je sina, ini se? - Imao je jednog, ali je umro. - A ona mlada dama, gos poda Heathcliff, bila je ena njegova sina? - Jest. - Odakle je ona rodom? - Pa, gospodine, ona je ki moga pokojnog gospodara; njeno je djevojako ime Catherina Linton. Ja sam je odgoji la, siroto dijete! Jako sam eljela da se gospodin Heathcliff preseli ovamo, jer bih onda opet bila s njom. - to! Catherina Linton? - uzviknuh iznenaen. Ali po slije kratkog razmiljanja zakljuih da to nije mogla biti mo ja povampirena Catherina. - Onda je - nastavih - ime mo ga prethodnika bilo Linton? - Jest. - A tko je onaj Earnshaw, Hareton Earnshaw koji ivi kod gospodina Heathcliffa? Jesu li oni rod? - Nisu; on je brati pokojne gospode Linton. - Onda je on roak mlade dame? - Jest; i njen suprug takoer joj je bio roak; jedan s maj ine, a drugi s oeve strane; Heathcliff je bio oenjen ses trom gospodina Lintona. - Vidio sam iznad vrata kue na Orkanskim visovima urezano ime Earnshavv. Je li to neka stara obitelj ? - Vrlo stara, gospodine; i Hareton je njen posljednji iz danak, kao to je gospoica Cathy na - mislim - Lintonovih. Jeste li ili do Orkanskih visova? Oprostite to vas pi tam, ali bih htjela uti kako je ona? - Gospoda Heathcliff? Izgleda vrlo dobro i vrlo je lijepa, ali ne mislim da je vrlo sretna. - Ah, Boe, ne udim se tome! A kako vam se svia go spodar kue? - Prilino grub ovjek, gospodo Dean. Je li to njegov karakter?

- Grub kao zupci pile i tvrd kao bazalt! to manje imate posla s njim, to bolje. - Sigurno je imao mnogo tekoa u ivotu kad je takav grubijan. Znate li togod o njegovoj prolosti? - To je pria o kukavici u tuem gnijezdu, gospodine. Znam sve o njemu, osim gdje je roen, tko su mu roditelji i kako je u poetku doao do novca. A Hareton je izbaen iz gnijezda kao goludrav pti! Nesretni mladi jedini je u cije loj upi koji ne zna kako mu je podvaljeno. - Pa, gospodo Dean, budite ljubazni pa mi ispriajte to god o naim susjedima; osjeam da ne bih mogao zaspati i kad bih otiao u postelju; budite dobri, pa sjedite i priajte mi jedan sat. - Drage volje, gospodine! Uzet u neko svelo, pa u onda moi sjediti koliko elite. Ali vi ste nazebli, primijetila sam da drete; dat u vam malo kae da se zagrijete. Dobra ena pouri, a ja se pribliih vatri; glava mi je bila vrua, a tijelo hladno; uz to sam bio uzbuen gotovo do lu dila zbog stanja u kojem su bili moji ivci. Nisam osjeao toliko nelagodu koliko strah (koji jo osjeam) da ne nastupe kakve ozbiljne posljedice jueranjih i dananjih dogaaja. Ona se uskoro vrati nosei zdjelu kae koja se puila i koa ricu s priborom za ivanje; nakon to je stavila zdjelicu na plou sa strane kamina, sjede u naslonja, oito zadovoljna to sam tako drutven. Ne priekavi da je jo jednom zamolim, poe priati: - Prije nego to sam dola ovamo ivjeti, gotovo sam uvi jek bila u Orkanskim visovima, jer je moja majka odgajala gospodina Hindlevja Earnshawa, Haretonova oca, i ja sam bila navikla igrati se s djecom; slali su me ponekad da oba vim kakve nabave, pomagala sam pri sakupljanju sijena i uvijek bila na farmi, spremna uiniti sve to bi se od mene zahtijevalo. Jednoga lijepog ljetnog jutra - bio je poetak e tve - gospodin Earnshavv, stari gospodar, siao je niza stube, odjeven za put; nakon to je rekao Josephu to treba uiniti u toku dana, okrenu se Hindlevju, Cathy i meni - ja sam sje dila i jela kau s njima - i ree govorei svom sinu: - Moje lijepo mome, danas idem u Liverpool; to eli da ti done sem? Moe izabrati to hoe, samo neka ne bude teko i veliko jer u ii pjeice tamo i natrag; sto kilometara onamo

i sto ovamo, to je dugaak put! - Hindlev ree da eli violinu. Stari se gospodar onda obrati Cathy; njoj je bilo tek est godina, a ve je mogla jahati svakog konja u staji; ona iza bra bi. Ne zaboravi ni mene; bio je dobra srca, premda je ponekad bio prilino strog. Obeao mi je donijeti pun dep jabuka i kruaka, poljubio je svoju djecu, rekao zbogom i otiao. Tri dana njegova izbivanja svima nam se uinilo dugo, i mala je Cathy esto pitala kad e on doi kui. Gospoda Earnshavv oekivala je da e stii trei dan za veeru, pa je odgaala tu veeru sat po sat, ali on nije stizao; najposlije su se i djeca zamorila trei dolje do vrata da vide ide li on. Ve se bilo i smrailo; gospoda je govorila djeci neka idu na spa vanje, ali su ona tuno molila da jo ekaju; oko jedana est sati kvaka se na vratima tiho podie i gospodar ude. Svali se na stolicu smijui se i stenjui, i ree im svima da mu ne pri laze jer je mrtav umoran - ne bi ponovno iao na tako dug put ni za tri kraljevine. - Pa jo ovako natovaren! - govorio je odmatajui svoj veliki kaput koji je dotle drao kao smotuljak. - Pogledaj, eno! Nikad me nita nije tako raalostilo u mom ivotu; ti to mora primiti kao dar od Boga, premda je crno kao da je vraje. Okupismo se unaokolo, i preko glave gospoice Cathy ugledah prljavo, dronjavo, crnokoso dijete, dovoljno veliko da hoda i da govori; lice mu se inilo starije od Catherinina, pa ipak, kad smo ga osovili na noge, ono je samo zurilo unaokolo i brbljalo neto to nitko nije mogao razumjeti. Upla ila sam se, a gospoda Earnshavv je bila spremna da ga izbaci; planula je i pitala ga kako je mogao donijeti to cigansko derite u kuu kad oni imaju svoju djecu da ih podiu i hrane? to misli raditi s njim i nije li sasvim poludio? Gospodar joj pokua objasniti, ali je bio gotovo polumrtav od umora, i sve to sam mogla razumjeti iz njegova objanjenja, isprekidanog gospoinim prijekorima, bilo je da ga je naao gla dno i preputeno samom sebi na ulici u Liverpoolu; uzeo ga je i raspitivao se tko su mu roditelji. Nitko iv nije znao kome je pripadalo, pa gospodar, kako vie nije imao ni novca ni vremena, odlui da je bolje da ga odmah ponese sa sobom kui nego da i dalje ostane i uzaludno troi; bio je odluio

da ga ni u kom sluaju ne ostavi tamo gdje ga je naao. Za vrilo se time da je moja gospodarica grdila dok se najposli je nije utiala, a onda mi gospodin Earnshaw naredi da operem to siroe, presvuem u isto rublje i stavim spavati s djecom. Hindley i Cathy samo su gledali i sluali dok najposlije nije nastao mir, a onda su oboje poeli traiti po depovima svog oca poklone koje im je bio obeao. Deku je bilo etr naest godina, ali kad je izvukao iz velikog kaputa violinu svu zdrobljenu u komadie, glasno je zaplakao; a Cathy, kad je ula da je gospodar izgubio bi brinui se za nepoznato dijete, pokaza svoje neraspoloenje iskesivi se i pljunuvi na glupo malo stvorenje; ali je za to dobila od oca dobru uku da bi se nauila bolje ponaati. Djeca su odluno odbila primiti to derite u svoju postelju, ak ga nisu htjela primiti ni u svoju sobu, a ja ga, ne znajui bolje, ostavih na stubinom odmoritu u nadi da e sutra nestati. Sluajno, ili privueno gospodarevim glasom, ono je otpuzalo do gospodarevih vrata, i on ga je zatekao kad je izlazio iz sobe. Pitao je kako je onamo dospjelo, pa sam morala priznati to sam uinila. Za kaznu zbog moga kukaviluka i neovjenosti istjerao me iz kue. Tako je Heathcliff uao u obitelj. Kad sam se vratila po slije nekoliko dana (jer svoje izgnanstvo nisam smatrala za vjeno), doznala sam da su ga krstili i nadjenuli mu ime "Heathcliff"; to je bilo ime njihova sina koji je umro u ranom djetinjstvu. To mu je ime otada bilo i ime i prezime. Gospoica Cathy i on sad su se vrlo dobro slagali, ali Hin dley ga je mrzio; da kaem istinu, i ja sam ga mrzila; mnogo srno ga muili i zadirkivali, jer nisam bila dovoljno razum na da osjetim svoju nepravednost, a i gospoda nikad nije rekla nijednu rije u njegovu obranu kad bi vidjela da mu i nimo neku nepravdu. Bio je sumorno, strpl jivo dijete; moda je bio naviknut na loe postupanje; trpio je Hindlevjeve udarce a da ne trep ne i ne pusti nijednu suzu, a kad bih ga ja utipnula, on bi samo udahnuo zrak i otvorio oi, kao da se sluajno sam povrijedio. Ta je strpljivost starog Earnshawa dovodila do bjesnila i uno je prekoravao svoga sina to mui "jadno siroe". udo jedno koliko je bio zavolio Heathcliffa; vjero -

vao mu je sve to bi mu on kazao (dodue, on je govorio vr lo malo i obino istinu) i milovao ga i mazio mnogo vie nego Cathy koja je bila odve nemirna i samovoljna za ljubimicu. Tako je jo od samog poetka Heathcliff unio neslogu u kuu. Poslije smrti gospode Earnshaw, nakon nepune dvije godine, mladi se gospodar ve bio naviknuo da gleda na svoga oca vie kao na ugnjetaa nego kao na prijatelja, a na Heathcliff a kao na uzurpatora njegovih prava i oeve ljubavi, i postao je ogoren zbog neprekidnog razmiljanja o toj nepravdi. Ja sam neko vrijeme suosjeala s njim, ali kad su se djeca razboljela od ospica pa sam ih morala njegovati i preuzeti na sebe brigu odrasle ene, moje su se misli izmijenile. Heathcliff je bio opasno bolestan, i dok mu je bilo najgore, elio je da budem neprekidno kraj njegova uzglavlja; mislim da je to elio zbog toga to je osjeao da inim mnogo za njega, a nije shvaao da to radim zato to mi je nareeno. Ali, moram rei, on je bio najmirnije dijete koje je dadilja ikad njegovala. Razlika izmeu njega i drugih natjerala me da budem manje pristrana. Cathy i njen brat strano su me zamarali i muili svojim prohtjevima; a on, strpljiv kao janje, nikad se nije tuio; nije mi dodue zadavao muke zbog toga to je bio njean, nego zbog toga to je bio tvrd. Prebrodio je krizu, i lijenik je rekao da je to velikim dijelom moja zasluga pa me pohvalio zbog moga truda. Njegove su mi hvale laskale i omekale me prema stvorenju koje mi je pomoglo da ih zasluim, i tako je Hindlev izgubio svoga posljednjeg saveznika; ipak, nisam mogla zavoljeti Heathcliffa, i esto sam se udila to moj gospodar nalazi u tome mrgodnom deku da ga tako oboava kad mu on nikad, ko liko se sjeam, nije pokazivao nikakva znaka zahvalnosti za njegovu ljubaznost. Nije bio obijestan prema svome dobrotvoru, ali je bio ravnoduan, iako je vrlo dobro znao da vla da njegovim srcem i da je dovoljno samo da progovori pa da stari prisili cijelu kuu da se pokori njegovim eljama. Sjeam se jednog primjera. Gospodar Earnshavv kupio je jednom na crkvenom sajmu dva drepia i dao po jednog sva kom djeaku. Heathcliff je uzeo ljepeg, ali je ovaj uskoro poeo epati; kad je Heathcliff to primijetio, rekao je Hin dlevju:

- Moramo se mijenjati za konje, ne svia mi se moj; a ako nee, rei u tvom ocu da si me triput istukao ovog tjedna i pokazat u mu svoju ruku koja je modra od remena. - Hindlev se isplazi na njega i une ga preko uha. - Bolje da to odmah uini - nastavi Heathcliff bjeei van (bili su u staji) - morat e; a ako mu kaem i o ovoj uki, bit e ti vraena s kamatama. - Odlazi, pseto! - viknu Hindlev prijetei mu eljeznim utegom koji je upotrebljavan za vaganje krumpira i sijena. - Baci ga - odgovori on ne miui se - i onda u mu rei kako si se hvalio da e me otjerati iz kue im on umre, pa e vidjeti nee li on tebe odmah otjerati. Hindlev baci uteg i pogodi Heathcliffa u prsa; on pade, ali se odmah die zanosei se, blijed i bez daha; i da ja nisam sprijeila, on bi onakav otiao ravno gospodaru i dobio pu nu zadovoljtinu; pustio bi da njegovo stanje govori umjesto njega i rekao bi tko ga je prouzroio. - Uzmi mog drijepca onda, Ciganine! - ree mladi Earnshavv. - Nadam se da e ti slomiti vrat; uzmi ga, proklet da si, ti prosjaki uljezu! I ulagivanjem iskami od moga oca sve to ima, samo mu poslije pokai to si, sotonin sine! Uzmi konja, nadam se da e ti on razmrskati mozak. Heathcliff pode odvezati drepia i premjestiti ga u svoj dio staje, ali kad je prolazio iza njega, Hindlev zavri svoj govor time to gurnu Heathcliffa pod konjska kopita i, ne priekavi da vidi je li mu se elja ispunila, istri van to je bre mogao. Iznenadila sam se kad sam vidjela kako se deko hladnokrvno digao i produljio za svojim ciljem; izmijenio je sedla i sve ostalo, a zatim je, prije nego to e ui u kuu, sjeo na gomilu sijena da bi ga prola munina koju je prouzroio snaan udarac. Lako sam ga nagovorila da krivi cu za svoje modrice svali na konja; bilo mu je svejedno kakvu u priu ispriati budui da je dobio ono to je htio. On se tako rijetko alio na dogaaje kao to je ovaj, da sam ja zbilja mislila da nije osvetoljubiv; ali sam se u tome ljuto prevarila, kao to ete uti poslije.

Peto poglavlje

S VREMENOM je gospodin Earnshaw poeo slabjeti. Bio je radian i zdrav, ali ga je snaga odjednom napustila, te se gotovo nije micao iz kuta kraj kamina, a to ga je uinilo vrlo razdraljivim. Ljutio se ni za to i imao strane nastupe gnjeva kad god mu se uinilo da netko ne potuje njegov autoritet. Te je nastupe dobivao pogotovu kad bi netko pokuao nametnuti se ili zapovijedati njegovu ljubimcu. Str ano se ljutio kad bi se Heathcliffu uputila ma i jedna runa rije; ini se da mu je u glavi neprestano bila misao da svi mrze Heathcliffa i ele mu initi zlo zato to ga on voli. To je bilo na djeakovu tetu, jer ljubazniji medu nama nisu eljeli ljutiti gospodara, pa su se trudili udovoljiti Heathcliffovoj samovolji, a to je udovoljavanje podgrijavalo djeakovu oholost i zloudnost. Ali se to moralo initi radi gospodara; dva ili tri puta Hindlevjevo je izraavanje prijezira prema Heathcliffu u prisutnosti njegova oca dovelo starog do bjesnila, tako te je epao batinu da ga udari i drhtao je od gnjeva jer to nije mogao uiniti. Najposlije je na upnik savjetovao (mi smo tada imali upnika koji se uzdravao uglavnom od privatnog poduavanja malih Lintona i Earnshavva i od obraivanja svoga malog imanja) da se Hindlev poalje u koled; Earnshaw je pristao, iako bez oduevljenja jer je rekao - Hindlev nije ni za to i nee uspjeti ma kamo iao. Nadala sam se svim srcem da emo sada imati mira. Bo ljelo me to gospodar pati zbog dobrog djela koje je uinio. Mislila sam da starako nezadovoljstvo i bolest potjeu iz njegova neslaganja s obitelji, kao to je i sam tvrdio, ali uis tinu, gospodine, oni su potjecali iz njegove sve vee nemoi. ^Pak, na je ivot mogao biti prilino snoljiv da nije bilo dviju osoba, gospoice Cathy i sluge Josepha. Sigurno ste ga y idjeli kad ste bili ondje. On je bio, a vjerojatno je i sada,

najdosadniji samoljubivi farizej koji je ikad pretraivao Bibliju da bi pronaao obeanje za sebe i bacao prokletstvo na svoje blinje. Svojim vjetim propovijedima i dranjem moralnih prodika uspio je ostaviti sjajan dojam na gospodina Earnshawa, i to je gospodar postajao slabiji, to je on imao vei utjecaj na nj. Nemilosrdno se trud io da se starac zabrine za svoju duu i vjeito mu je govorio da treba to stroe upravljati djecom. Poticao ga je da na Hindlevja gleda kao na izgubljenoga grenika, i svake je veeri redovito ogoreno nizao prie protiv Heathcliffa i Catherine, ali je uvijek vodio brigu o tome da laska Earnshawovoj slabosti i da tee krivice svaljuje na Catherinu. Istina, ona se ponaala drukije od sve djece koju sam ikad poznavala; zbog nje smo gubili strpljenje vie od pedeset puta na dan; od trenutka kad side pa sve do asa kad pode gore na spavanje. Ni minutu nismo bili sigurni da nee uiniti neki nestaluk koji ne bi trebala uiniti. Bila je nemirna i vesela duha, jezik joj je neprekidno radio; uvijek je pjevala, smijala se i zadirkivala one koji nisu htjeli raditi to isto. Bila je divlja, nestana djevojica - ali je imala najljepe oko, najslai osmijeh i najlaki hod u upi, i vjerujem da njeni nestaluci nisu bili iz zle namjere, jer kad bi vas jed nom ozbiljno rasplakala, malokad se dogodilo da ne ostane uz vas dok se ne umirite i ne oprostite joj. Jako je voljela Heathcliffa. Najvea kazna koju smo mogli izmisliti za nju bila je da je odvojimo od Heathcliffa, premda ju je otac zbog njega vie korio nego ikoga od nas. U igri je osobito voljela izigravati gospodaricu, ukati i zapovijedati svim igraima; to je pokuala i sa mnom, ali ja nisam htjela trpjeti njene uke i naredbe, pa sam joj to i rekla. Gospodin Earnshavv nije primao s razumijevanjem ale svoje djece; uvijek je bio s njima strog i ozbiljan, a Catherine nije mogla razumjeti zato je njen otac ljui i manje trpeljiv u svom starakom bolesnom stanju nego to je bio prijanjih godina. Njegovi mrzovoljni prijekori budili su u njoj nestanu elju da ga izaziva; nikad nije bila tako sretna kao k ad smo je svi korili, a ona nam prkosila svojim odvanim, jogunastim izrazom lica i rijeima koje je sipala kao iz ruka va; ismijavala je Josephova vjerska proklinjanja, zadirkivala mene i radila sve ono to je njen otac najvie mrzio; pokazi -

vala mu je da njena tobonja obijest, koju je on smatrao stvarnom, ima veu mo nad Heathcliffom nego njegova ljubaznost, da je deko spreman sluati nju u svemu, a njega samo u onome to odgovara njegovoj sklonosti. Nakon to bi se ponaala to je mogue gore cio dan, ponekad bi, da bi to popravila, dola uveer umiljavati se. - Ne, Cathy - rekao bi starac - ne mogu te voljeti; ti si gora od svoga brata. Idi, oditaj svoju molitvu i moli Boga da ti oprosti. Bojim se da emo se ja i tvoja majka morati kajati to smo te rodili! - U poetku je plakala to joj on tako govori, ali kako je uvijek bila odbijena, postala je neosjetljiva, smijala se kad sam joj govorila da kae da se kaje za svoje pogreke i da moli za oprotaj. Ali je najposlije doao as koji je prekratio muke gospodina Earnshavva na ovom svijetu. Umro je tiho i mirno jedne listopadske veeri sjedei na naslonjau kraj kamina. Jak vjetar puhao je oko kue i huao u dimnjaku; hujao je ludo i burno, ali nije bilo hladno. Bili su svi zajedno - ja sam sjedila malo podalje od kamina i plela, Joseph je itao Sveto pismo blizu stola (u to vrijeme i posluga je sjedila u toj sobi poslije svrenog posla). Gospoica Cathy se nije dobro osjeala, pa je bila mirna; sjedila je na podu naslonjena na oevo koljeno, a Heathcliff je leao na podu s glavom u njezinu krilu. Sjeam se da je gospodar prije nego to je zadrijemao, milovao njenu lijepu kosu - jako se radovao kad god je ona bila njena - i rekao joj: - Zato ne moe uvijek biti dobra djevojica, Cathy? - Ona podie svoje lice prema njegovu, nasmija se i odgovori: - Zato vi ne moete biti uvijek dobar ovjek, oe? - Ali im vidje da se on naljutio, poljubi ga u ruku i ree da e mu pjevati dok ga ne uspava. Pjevuila je vrlo tiho dok mu prsti nisu skliznuli s njenih i glava mu pala na prsa. Onda sam joj rekla da uuti i da se ne mie da ga ne bi probudila. Svi smo bili mirni kao mievi itavih pola sata, i nastavili bismo tako da Joseph, nakon to je proitao odreeno poglavlje, ne usta i ne ree da mora prob uditi gospodara da odita molitvu prije nego to ode u postelju. Pri e mu, pozva ga po imenu i dodirnu mu rame, ali se gospo dar nije micao, te Joseph uze svijeu i zagleda se u nj. Uini mi se da neto nije u redu, jer Joseph ispusti svijeu na stol, u ze djecu za ruke i apnu im: - Idite gore i nemojte buiti moete se i sami moliti veeras - ja imam neto za obaviti.

- Najprije da kaem ocu laku no - ree Catherina i zagrli ga oko vrata prije nego to smo je mogli zaustaviti. Si roto dijete odmah je osjetilo gubitak. Vrisnula je: - Ah, on je mrtav, Heathcliffe! On je mrtav! - Oboje zaplakae tako bolno kao da im se srce cijepalo. I ja poeh glasno i gorko naricati s njima, ali nas Joseph upita to nam je te nariemo za svecem koji je na nebu. Ree mi da odjenem kaput i otrim u Gimmerton po lijenika i upnika. Nisam shvaala za to su potrebni i jedan i drugi u tom trenutku, ali sam ipak odjurila kroz vjetar i kiu i dove la lijenika; upnik je rekao da e doi ujutro. Ostavih Jo-sepha da mu objasni to se dogodilo i odjurih u djeju sobu. Vrata su bila poluotvorena; vidjela sam da uope nisu legli u postelju, iako je bila prola pono, ali su bili mirni i nije ih trebalo tjeiti. Te mlade due tjeile su jedna drugu boljim mislima nego to bi meni pale na pamet; nijedan upnik na svijetu nije tako lijepo oslikao nebo kao to su to oni radili u svom nedunom razgovoru; i dok sam jecala i sluala ih, nisam mogla ne pomisliti: kamo sree da smo ve svi ondje!

esto poglavlje

GOSPODIN Hindlev stigao je kui na dan pogreba. Svi smo se zapanjili kad smo vidjeli da je doveo enu sa sobom; susjedi su odmah poeli nadugako i nairoko ogovarati taj brak. to je ona bila i gdje je roena, nikad nam nije rekao: vjerojatno ni njeno bogatstvo ni njeno ime nisu bili za preporuiti, jer inae on ne bi krio brak od svog oca. Ona nije bila takve prirode da uznemiruje ukuane svo jim prohtjevima. im je prela kuni prag, svaki predmet koji je vidjela kao da joj je priinjao zadovoljstvo i radost, a takoer i sve to se zbivalo oko nje, osim pripreme za pogreb i osoba u crnini. Zbog ponaanja za tih priprema po mislila sam da je malo luckasta. Otrala je u svoju sobu i natjerala me da poem s njom iako sam morala odijevati dje cu. Sjedila je u sobi, drhtala, lomila ruke i neprestano me pitala: Zar nisu jo otili? Zatim mi je u histerinom uzbue nju poela opisivati kakav dojam crnina ostavlja na nju; uplaeno se trzala, drhtala i, najposlije, udarila u pla. Upi tala sam je to joj je - odgovorila je da ne zna, ali da se jako boji smrti! inilo mi se da je bila isto tako daleko od smrti kao i ja. Bila je prilino mrava, ali mlada i svjea, oi su joj sjale kao dijamanti. Opazila sam, dodue, da se jako zadie dok se penje stubama, da se trza kad uje i najmanju iznenadnu buku i da ponekad jako kalje, ali nisam znala to ti simptomi znae, a i nisam bila sklona suosjeati s njome. Mi ovdje obino ne volimo strance, gospodine Lockwoode, dok oni najprije ne zavole nas. Mladi Earnshaw dosta se bio izmijenio za svoje trogodinje odsutnosti od kue. Omravio je, izgubio boju, govorio je i odijevao se sasvim drukije; ve prvi dan kad je doao rekao je Josephu i meni da emo odsad sjediti u stranjoj kuhinji, a kuu da ostavimo njima. ak je htio jednu manju sobu pretvoriti u salon, nabaviti sagove za nju i pokriti joj zi-

dove tapetama, ali su se njegovoj eni tako sviali bijeli pod i golemi kamin, kositreni pladnjevi i ormar s porculanskim posuem, tenara, prostranost sobe u kojoj su obino sjedili, te on uvidje da je salon nepotreban za njenu udobnost, i odusta od te svoje namjere. Gospoda se takoer radovala to je nala novu urjaki nju medu svojim novim znancima, pa je blebetala s Catherinom, ljubila je, trala amo-tamo s njom i davala joj u poetku mnoge poklone. Ali njena ljubav uskoro ohladnje, pa kad je postala mrzovoljna, Hindlev se poeo vladati nasil niki. Nekoliko njenih rijei, koje su pokazale da ona ne voli Heathcliffa, bilo je dovoljno da mu probudi svu njegovu staru mrnju prema tome mladiu. Otjerao ga je iz njihova drutva medu sluge, liio ga upnikova pouavanja, zahtijevao da radi u polju i tjerao ga da radi kao i bilo koji drugi momak na farmi. Heathcliff je u poetku podnosio svoje ponienje prilino dobro, jer ga je Cathy uila onome to bi ona nauila od upnika, i radila je ili se igrala zajedno s njim u polju. inilo se da e oboje odrasti grubi kao divljaci; mladom je gospo daru bilo svejedno kako se oni vladaju i to rade, samo da mu nisu pred oima. On se ak ne bi brinuo idu li oni nedjeljom u crkvu da mu Joseph i upnik nisu zamjerali zbog njegova nehata kad bi primijetili da ih nema u crkvi; to bi ga podsjetilo da naredi da Heathcliffa iibaju, a Catherinu da kazni time to bi je ostavio bez objeda ili veere. Jedan od njihovih najveih uitaka bio je da ujutro odu u pustaru i ostanu ondje cio dan, a kazna koja je slijedila s vremenom im je postala sitnica kojoj su se smijali. upnik je mogao zadati Catherini koliko je htio poglavlja da naui napamet, a Jo seph je mogao tui Heathcliffa dok ga ne zaboli ruka; oni su sve to zaboravljali im bi se opet nali zajedno ili, barem, im bi skovali neki nevaljali osvetniki plan. esto sam po tajno plakala gledajui kako iz dana u dan postaju sve bezo brazniji i odvaniji, a nisam smjela kazati ni rijei, iz straha da ne izgubim ono malo utjecaja to sam jo imala na ta dva stvorenja koja su bila bez prijatelja. Jedne nedjelje uveer istjerani su iz gostinske sobe zato to su ili stvarali buku ili uinili neki drugi slian mali prekraj, i kad sam otila zovnuti ih na veeru, nigdje ih nije bilo. Pretraili smo kuu od

vrha do dna, dvorite i staje, ali ih nismo pronali; najposli je nam Hindlev u gnjevu naredi da zakljuamo vrata i zapri jeti da ih nitko te noi ne smije pustiti unutra. Svi su ukuani otili spavati, a ja, odve zabrinuta da bih mogla spavati, otvorim prozorsko krilo i, da bih oslukivala, promolim gla vu van iako je padala kia; bila sam odluila da ih usprkos zabrani pustim unutra ako se vrate. Poslije kraeg vre mena zauh korake koji su dolazili putom, i svjetlo fenjera zasja pored vrata. Prebacih al preko glave i otrah im kazati ne ka ne kucaju da ne probude gospodina Earnshawa. Sretoh Heathcliffa samog i pretrnuh od straha. - Gdje je Catherina? - upitah brzo. - Nije se dogodila nikakva nesrea, nadam se? - U Thrushcross Grangeu - odgovori on. - I ja bih bio ondje da su bili pristojni pa me pozvali da ostanem. - Bogami, lijepo e se provesti! - rekoh mu. - Ti se nee smiriti dok te ne otjeraju. to vas je, za ime svijeta, navelo da odlutate ak do Thrushcross Grangea? Pusti me da se presvuem u suho odijelo, pa u ti sve ispriati, Nelly - odgovori on. Rekoh mu neka pazi da ne probudi gospodara; i dok se presvlaio, a ja ekala da ugasim svijeu, priao je: - Cathy i ja pobjegli smo iz praonice da proeemo u slobodi, i kad smo opazili svjetlo u Grangeu, od luismo otii i vidjeti provode li Lintoni nedjeljnu veer sto jei i drhtei po kutovima dok im otac i majka sjede i jedu, piju, pjevaju, smiju se i griju pored vatre. Misli li da oni to rade? Ili itaju propovijedi, dobivaju pouke iz katekizma od svoga sluge i moraju uiti napamet itav stupac biblijskih imena ako ne odgovore tono? - Vjerojatno ne - odgovorih. - Oni su, bez dvojbe, dobra djeca, i ne zasluuju kazne kakve ti dobiva zbog loeg vladanja. - Nemoj drati prodike, Nelly - ree on - gluposti! Trali smo od vrha Visova do parka bez zaustavljanja - Catherine je pobijeena u utrci, jer je bila bosa. Morat e sutra potraiti njene cipele u movari. Provukli smo se kroz jednu rupu u ogradi od ivice, tumarali po mraku i najposlije se nali na cvjetnoj lijehi is Pod salonskog prozora. Otuda je dopiralo svjetlo; nisu bili zatvorili kapke, a i zavjese su bile samo napola navuene. Oboje smo mogli gledati unutra stojei na zidu i drei se za Prozorsku izboinu, i vidjeli smo - ah! - bilo je to lijepo divno mjesto; na podu su bili ilimi zagasitocrvene boje, stolci

i stolovi pokriveni zagasitocrvenim suknom, isti bijeli strop obrubljen zlatnom prugom, sa sredine stropa visjeli su srebrni lanci s mnogobrojnim staklenim kuglama iz kojih su svjetlucale svjeice. Stari gospodin i gospoda Linton nisu bili tu; Edgar i njegova sestra bili su sami u salonu. Nisu li trebali biti sretni? Da smo bili na njihovu mjestu, smatrali bismo da smo u raju! A eto, pogodi to su ta tvoja dobra djeca ra dila? Isabella - mislim da ima jedanaest godina, jednu manje od Cathy - leala je i derala se na jednom kraju sobe i vriskala kao da su je vjetice bole uarenim iglama. Edgar je stajao kraj ognjita i tiho plakao, a na sredini stola ualo je malo pseto, treslo apom i lajalo; to pseto, kao to smo ra zumjeli iz njihova uzajamnog okrivljavanja, oni umalo nisu rastrgali napola. Idioti! To je bilo njihovo uivanje! Da se svaaju tko e od njih drati u rukama gomilu tople dlake, a zatim su udarili u pla jer su ga poslije svae i jedno i drugo odbili uzeti. Glasno smo se nasmijali tim mazama; prezirali smo ih! Kad si ti mene uhvatila da elim imati ono to je htjela Catherina? Ili nas zatekla same kako nalazimo zabavu u dernjavi, jecanju i valjanju po podu, svako na svom kraju sobe? Ja ne bih ni za tisuu ivota mijenjao svoj poloaj ovdje s poloajem Edgar a Lintona u Thrushcross Gran-geu, ak ni onda kad bih dobio pravo da bacim Josepha s najvieg sljemena i da obojim kunu fasadu Hindlevjevom krvlju! - uti, uti! - prekorih ga. - Jo mi nisi rekao, Heathcli ffe, kako se dogodilo da je Catherina ostala ondje? - Rekao sam ti da smo se nasmijali - odgovori on. - Lintonovi su nas uli i pojurili kao strijele; nastala je kratka ut nja, a zatim su povikali: - Oh, mama, mama! Oh, tata! Oh, mama, doite ovamo. Oh, tata, oh! - Zaista su vikali tako neto. Mi smo dizali strahovitu buku da bismo ih jo vie uplaili, a zatim smo skoili sa zida, jer smo uli kako netko otkljuava vrata, i dali se u bijeg. Drao sam Cathy za ruku i pourivao je; odjednom ona pade. - Bjei, Heathcliffe, bje i! - apnu mi. - Oni su odvezali buldoga i on me je uhva tio! - Taj ju je avo bio epao za gleanj, Nelly; uo sam njegovo prokleto dahtanje. Ona nije ni jauknula - nije! Ona to ne bi uinila ni kad bi bila nabodena na rogove bijesne krave. Ali ja poeh vikati; psovao sam dovoljno da unitim

bilo koju kransku neman; nadoh kamen, zabih ga psu me du vilice i pokuah mu ga svom snagom ugurati u grlo. Najposlije se pojavi jedan prokleti sluga s fenjerom i viknu: Dr' dobro, Skulkeru, dr' dobro! - Ali promijeni ton kad vidje Skulkerovu lovinu. Pas je otjeran; njegov golemi crveni jezik visio mu je iz gubice za pola stope, a s oputenih labrnja curila je krvava slina. Sluga podie Cathy; bila se onesvijestila, ne zbog straha, siguran sam, nego od bola. Unese je unutra, a ja uem za njim mrmljajui grdnje i prijetnje. Kakva lovina, Roberte? - doviknu Linton s ulaza. - Skulker je uhvatio jednu djevojicu - odgovori on - a ovdje je i jedan djeak - doda i epa me za ruku - izgleda kao pravi avo! Najvjerojatnije su ih razbojnici namjeravali progurati kroz prozor, pa da oni, nakon to svi zaspimo, otvore vrata bandi da nas nesmetano poubija. Jezik za zube, lupeu! Visjet e na vjealama za ovo. Gospodine Lintone, gospoda ru, nemojte ostavljati puku. - Neu, neu, Roberte - odgovori stara budala. - Nevaljalci su znali da sam juer primio novac od zakupca, pa su smislili da me tako vjeto opljakaju. Uite; spremit u im doek. Sluajte, Johne, zakvaite lanac. Dajte Skulkeru malo vode, Jenny. Da nasamare suca u njegovu domu, i to u nedjelju! Gdje je kraj njihovoj drskosti? Ah, draga moja Mary, pogledaj! Ne boj se, jo je djeak - pa ipak, njegovo mrgodno lice odaje budueg razbojnika; zar ne bi bilo uviavno prema okolini da ga odmah objesi mo, prije nego to pokae svoju narav ne samo u crtama lica nego i u djelima? - On me povue prema svijenjaku, a gospoda Linton stavi na nos naoale i u uasu podie ruke uvis. Kukavika djeca takoer se primaknue blie i Isabella ree: - Strano stvorenje! Zatvorite ga u podrum, tata. Jako je slian gatarevu sinu koji je ukrao moga pitomog fazana. Zar ne, Edgare? - Dok su me prouavali, Cathy se osvijesti, u posljednje rijei i nasmija se. Edgar Linton pogleda je ispitivaki, pri bra se i pozna je. Viali su nas u crkvi, zna, iako ih ma lokad sreemo drugdje. - To je gospoica Earnshavv! - ap nu on svojoj majci. - Pogledajte kako ju je Skulker ugrizao, kako joj noga krvari! - Gospoica Earnshaw? Gluposti! - povika dama. - Go spoica Earnshaw da luta po okolici s Ciganinom? Pa ipak,

dragi moj, dijete je u crnini - to je sigurno ona - i moe ostati hroma za cijeli ivot? - Nebriga njezina brata zasluuje prijekor - uzviknu go spodin Linton okreui se od mene Catherini. - Doznao sam od Shieldersa - (to je bilo upnikovo ime, gospodine) da ju je on pustio da odraste u potpunom neznabotvu. Ali tko je ovo? Gdje je nala ovog suputnika? Aha! To je ono udno siroe kojega je pokojni susjed donio sa svoga puta u Liverpool - mali Indijac ili ameriki ili panjolski brodolo mac. - Nevaljao djeak, u svakom sluaju - ree stara dama komu nije mjesto u potenoj obitelji! Jesi li uo njegove psovke, Lintone? Neugodno mi je to su ih moja djeca ula. - Ponovno poeh psovati - nemojte se ljutiti, Nelly - te Robertu bi nareeno da me odvede odanle. Odbijao sam ii bez Cathy, ali me on odvue u vrt, gurnu mi fe njer u ruku, ree mi da e gospodin Earnshavv neizostavno biti obavije ten o mom vladanju, naredi mi da se gonim i ponovno za kljua vrata. Zavjese jo nisu bile navuene, te zauzeh svoje staro mjesto za vrebanje, jer sam namjeravao porazbijati nji hove velike prozore u milijun komadia ako se Catherina zaeli vratiti, a oni je ne htjednu pustiti. Sjedila je mirno na divanu. Gospoda Linton skinula je s nje mljekariin sivi ogr ta koji smo bili posudili za na izlet, kimala glavom i blago je prekoravala. Mislim da su se drukije odnosili prema njoj nego prema meni zato to je ona mlada gospoica. Zatim sluavka donese zdjelu tople vode i opra joj nogu, gospodin Linton prui joj alicu aja s rumom, Isabella joj stavi u kri lo pun tanjur kolaa, a Edgar je stajao podalje i zurio u nju. Zatim su joj osuili i poeljali lijepu kosu, stavili joj na no ge velike papue i u naslonjau je prenijeli do ognjita; osta vio sam je veselu, kako samo ona zna biti, dok je dijelila svoju hranu izmeu malog psa i Skulkera, iju je njuku utipnula dok je jeo. Zapalila je iskru veselosti u praznim pla vim Lintonovim oima - to je bio samo slab odsjaj s njezi na arobnog lica. Vidio sam da su bili puni glupe udivljeno sti; ona je neizmjerno bolja od njih - od svakog na zemlji, zar ne, Nelly? - Vie e zla iz toga proizai nego to ti misli - odgovorih mu pokrivajui ga i gasei svjetlo. - Ti si nepopravljiv,

i t

Heathcliff, i gospodin Hindley morat e upotrijebiti krajnje mjere, vidjet e. - Moje su se rijei pokazale istinitijima no to sam eljela. Zbog te nesretne pustolovine Earnshavv je pobjesnio. Sutradan nam je Linton doao u posjet da objas ni to se dogodilo i oitao mladom gospodaru takvu bukvi cu o putu kojim on vodi svoju obitelj, te se ovaj osjetio ponukanim da shvati dogaaj vrlo ozbiljno. Heathcliff nije dobio batina, ali mu je reeno da e nakon prve rijei koju uputi gospoici Catherini biti otputen, a gospoda Earn shavv preuze na sebe da svoju urjakinju, kad se vrati kui, zadri u granicama lijepog ponaanja; ne silom nego umjenou; sila joj ne bi nita pomogla.

Sedmo poglavlje

CATHY je ostala u Thrushcross Grangeu pet tjedana; do Boia. Gleanj joj je bio potpuno izlijeen, a i njezino je vladanje postalo mnogo bolje. Gospodarica ju je za to vrijeme esto posjeivala i bila je otpoela svoj plan popravljanja pokuajem da probudi u nje samopotovanje lijepim haljinama i laskanjem, koje je Cathy primala vrlo spremno, pa je tako, umjesto neobuzdane, gologlave male divljakinje, koja bi utrala u kuu i jurnula da nas sve izgrli te bismo ostali bez daha, stigla na lijepom, crnom konjiu vrlo dostojanstvena osoba, sa zagasitim uvojcima koji su joj padali ispod oboda eira od dabrovine, ukraenog perjem, u dugakom sukne nom ogrtau koji je morala drati objema rukama. Hindlev je skine s konja i radosno uzviknu: - Cathy, ti si, bogami, ljepotica! Jedva sam te poznao; sad izgleda kao prava dama. Isabella Linton ne moe se ni usporediti s njom, zar ne, Frances? - Isabella nema njene prirodne odlike - odgovori njegova ena - ali ona mora paziti da opet ovdje ne podivlja. Elleno, pomozite gospoici Catherini skinuti eir i ogrta. - ekaj, draga, pokvarit e svoje uvojke, ja u ti skinuti eir. Svukoh joj ogrta i ona zablista u divnom kariranom svilenom kaputiu, bijelim hlaicama i lakiranim cipelama; i premda su joj oi radosno svjetlucale dok su psi trali i skakali oko nje, nije ih smjela milovati da joj ne bi zaprljali divnu odjeu. Njeno me je poljubila; sva sam bila bijela od brana jer sam mijesila boini kola, pa me nije mogla zagrliti; a zatim je pogledala uokolo traei Heathcliffa. Go spodin i gospoda Earnshaw pozorno su ekali da vide kakav e biti njihov susret, jer su smatrali da e po njemu moi donekle procijeniti koliko je opravdana njihova nada da e us Pjeti razdvojiti to dvoje prijatelja. Heathcliffa je isprva bilo teko pronai. Ako je prije Catherinine odsutnosti bio nemaran i zaputen, sada je to bio

deset puta vie. Nitko osim mene nije mu ukazivao ni tu ljubaznost da ga nazove prljavim deritem i da mu kae neka se opere jedanput tjedno; a djeca njegove dobi malokad nalaze prirodno zadovoljstvo u sapunu i vodi. Stoga, da i ne spominjem njegovo odijelo, koje je ve dugo bilo u slubi blata i praine, i njegovu gustu, nepoeljanu kosu, njegovo lice i ruke bili su potpuno potamnjeli. Nije udo to se bio sakrio iza klupe kad je ugledao tako blistavu, otmjenu gospoicu umjesto svoga upavog dvojnika, kao to je oeki vao. - Zar Heathcliff nije ovdje? - upita ona skidajui rukavice; prsti su joj bili divno pobijeljeli jer dugo nije nita radila ni izlazila iz kue. - Heathcliff, moe doi ovamo - viknu gospodin Hindley uivajui to je djeak zbunjen i to ostavlja dojam ne privlane, mlade nitarije. - Moe doi i poeljeti gospoici Catherini dobrodolicu, kao i ostala posluga. Cathy primijeti svog prijatelja u njegovu skrovitu i po letje da ga pozdravi; poljubi ga sedam-osam puta u obraz u tili as, zatim koraknu natrag, udari u smije h i uzviknu: Ah, kako si crn i mrgodan! - i - Alaj si, alaj si smijean i mrgodan! Ali to je zato to sam se navikla na Edgara i Isa bellu Linton. Pa, Heathcliffe, jesi li me zaboravio? Imala je razloga da mu postavi to pitanje jer su stid i oholost bili udvostruili mrak na njegovu licu i drali ga nepokretnim. - Rukuj se, Heathcliffe - ree milostivo gospodin Earn shaw - u osobitim prilikama to je doputeno. - Neu - progovori najposlije deko - neu da mi se itko podruguje. Neu to trpjeti! Htjede otii, ali ga gospoica Cathy uhvati za ruku. - Nisam ti se mislila podrugivati - ree - ali nisam mo gla suspregnuti smijeh; Heatcliffe, rukuj se bar sa mnom! Zato si ljut? Nasmijala sam se samo zato to izgleda tako udno. Ako umije lice i poelja kosu, sve e biti u redu; ali ti si tako zaprljan! Ona zabrinuto pogleda crne prste koje je drala medu svojima, i svoju haljinu koja se oito nije uljepala tim dodirom. - Ne mora me drati za ruku! - odgovori on pratei njen pogled i trgnu svoju ruku iz njene. - Bit u zaprljan ko liko me volja; volim biti zaprljan i bit u zaprljan.

Zatim je pognute glave izjurio iz sobe, to je proizvelo veseo smijeh u gospodara i gospodarice, a ozbiljnu uznemirenost u Catherine koja nije mogla razumjeti zato su ga njene rijei tako oneraspoloile. Nakon to sam obavila svoju ulogu sobarice prema Ca therini, stavila kolae u pe i razveselila kuu i kuhinju velikim vatrama, kao to dolikuje Badnjoj veeri, sjela sam i, kako bih se zabavila, pjevala boine pjesme, usprkos Josephovoj izjavi da su one zbog svoje veselosti gotovo bezbone. On se povukao u svoju sobu da se sam moli Bogu, a gospodin i gospoda Earnshaw zabavljali su gospoicu pokazujui joj razliite lijepe stvarice koje su kupili za nju da ih ona po kloni malim Lintonima u znak zahvalnosti za njihovu ljubaznost. Oni su ih pozvali da provedu sutranji dan na Orkan skim visovima, i poziv je prihvaen pod jednim uvjetom: gospoda Linton je zamolila da se pazi kako njena mila djeca ne bi dola ni u kakav dodir s - nevaljalim deritem koje psuje. Ostadoh sama. Uivala sam u divnom mirisu toplih zaina, divila se svijetlom kuhinjskom posudu, ulatenom satu okienom zimzelenom, srebrnim peharima poredanim na pladnju u koje e se ulijevati toplo pivo za veerom i, iznad svega, savrenoj istoi predmeta moje posebne brige opranom i dobro oienom podu. U sebi sam odavala za slueno priznanje svakom predmetu, a zatim sam se sjetila kako je stari Earnshaw obiavao doi, nakon to bi sve bilo spremljeno, da me nazove vrijednom djevojkom i da mi tutne u ruku iling, kao boini dar; onda sam mislila o njego voj ljubavi prema Heathcliffu i o njegovu strahovanju da e deko biti zanemaren nakon njegove smrti, i to me je, pri rodno, navelo da razmiljam o sadanjem stanju jadnog deka, te da s pjevanja prijeem u pla. Ali mi uskoro pade na pamet da bi bolje bilo da mu nekako pomognem, umjesto da ronim suze zbog njega. Ustadoh i odoh u dvorite da ga naem. Nije bio daleko; nala sam ga u staji gdje timari sjaj nu dlaku novog konjia, nakon to je po obiaju prije na hranio druge ivotinje. - Pouri, Heathcliffe, kuhinja je jako ugodna a Joseph je gore; pouri da te lijepo odjenem prije nego to doe gospoica Cathy, pa onda moete sjediti zajedno sami pored ognjita i avrljati sve dok ne doe vrijeme za spavanje.

Nastavio je sa svojim poslom i nije me ni pogledao. - Hajde, doi! Ondje ima po kolai za svakoga od vas, a i trebat e pola sata da te lijepo odjenem i spremim! ekala sam pet minuta, ali kako nisam dobila nikakav odgovor, ostavih ga. Catherina je veerala s bratom i urja kinjom, Joseph i ja imali smo mrzovoljnu veeru, zainjenu prijekorima s jedne strane i jetkim odgovorima s druge. Heathcliffov kola i sir ostali su na stolu cijelu no da bi ih po jele vile. Uspio je razvui posao sve do devet sati, a onda je, nijem i mrk, otiao u svoju sobu. Cathy je legla kasno, jer je imala mnogo toga za narediti za doek svojih novih prijate lja; jednom je ula u kuhinju razgovarati sa svojim starim prijateljem, ali on bijae otiao; ostala je samo toliko da upita to je s njim, pa je odmah otila. Ujutro je ustao rano i, kako je bio praznik, odnio je svoje loe raspoloenje u pustaru; nije se vratio dok obitelj nije otila u crkvu. Gladova nje i razmiljanje, ini se, doveli su ga u bolje raspoloenje. Ostao je neko vrijeme u mojoj blizini i, nakon to je skupio hrabrost, odjednom rekao: - Nelly, uljudi me, elim biti dobar. - Ve je krajnje vrijeme, Heathcliffe - rekoh; raalostio si Catherinu; sigurna sam da joj je ao to se uope vratila kui! ini se kao da joj zavidi to joj pridaju veu vanost nego tebi. Ideja da zavidi Catherini bila mu je neshvatljiva, ali da ju je raalostio, shvatio je dovoljno jasno. - Je li ona kazala da je raaloena? - upita, vrlo ozbilj na lica. - Plakala je kad sam joj kazala da si jutros otiao. - Pa i ja sam noas plakao - odgovori on - i imao sam vie razloga za pla nego ona. - Jest, tvoj razlog je valjda bio to si otiao na spavanje ohola srca i prazna eluca. Oholi ljudi stvaraju seb i gorke alosti. Ali ako se stidi svoje pretjerane osjetljivosti, mora je moliti da ti oprosti kad se vrati. Mora joj prii i ponudi ti da je poljubi, i rei - sam zna najbolje to da joj rekne; samo uini to srdano, a ne kao da misli da se ona pr etvo rila u tudinku zato to se otmjeno odjenula. Iako moram spravljati ruak, ukrast u sat vremena da te uredim tako da e Edgar Linton izgledati pored tebe kao lutka; a on tako i

izgleda. Ti si mladi, pa ipak sam sigurna da si vii i dvaput iri u ramenima od njega; ti bi ga mogao oboriti na zemlju u tren oka. Zar ne misli da bi mogao? Heathcliffovo lice zablista na tren; zatim se opet smrknu i on uzdahnu: - Ali, Nelly, i kad bih ga oborio dvadeset puta, to ga ne bi uinilo manje lijepim ni mene ljepim. elio bih imati pla vu kosu i bijelu kou, biti odjeven i vladati se kao on i imati mogunosti da postanem bogat kao to e on biti! - I svaki as plakati za mamom, i drhtati ako kakav se ljai podigne na tebe aku, i ostati u kui cio dan zbog po vodnja. Ah, Heathcliffe, ti pokazuje malodunost! Pridi ogledalu pa u ti pokazati to treba eljeti. Vidi li te dvije crte izmeu svojih oiju; i te guste obrve koje se, umjesto da se podiu u luku, sputaju u sredini, i taj par crnih avola koji nikad ne otvaraju odvano svoje prozore, nego svjetlu cajui iza njih vrebaju kao uhode? Treba eljeti nauiti ka ko e odstraniti te bore, iskreno podii svoje one kapke i promijeniti te avole u povjerljive, nedune anele koji ne dvoje i ne sumnjaju nita i koji uvijek vide prijatelje ondje gdje nisu sigurni da se nalaze neprijatelji. Ne treba imati iz raz zla psa koji je svjestan da zasluuje udarce to ih dobiva, a ipak zbog onoga to trpi mrzi cio svijet i svoga muitelja. - Drugim rijeima, trebam eljeti velike plave oi Edgara Lintona i njegovo glatko elo - odgovori on. - Ja to i inim, ali to mi ne pomae da ih dobijem. - Dobro srce pomoi e ti da ima lijepo lice, moj mladi u - nastavih - ak i da si pravi crnac; a zlo srce pretvorit e i najljepe lice u neto uasnije od runoga. I sada, nakon to smo zavrili s umivanjem, eljanjem i mrgoenjem - kai mi, zar ne misli da si prilino lijep? Rei u ti da mislim da jesi. Ti bi mogao biti prerueni princ. Tko zna, moda je tvoj otac bio kineski car, a tvoja majka indijska kraljica, i moda je svako od njih kadar kupiti svojim tjednim priho dom i Orkanske visove i Thrushcross Grange? Tebe su mo da ukrali nevaljali mornari i doveli u Englesku. Da sam ja na tvome mjestu, imala bih visoko miljenje o svom podri jetlu; i misao o tome to jesam dala bi mi hrabrosti i dosto janstva i potaknula me da mirno sno sim ugnjetavanje od jednog beznaajnog zemljoposjednika.

Nastavila sam u tom smislu; Heathcliffovo se elo pre stade mrtiti i on poprimi sasvim ugodan izraz, kad odjednom na razgovor prekinu tutnjava konjskih kola koja su prola putom i ula u dvorite. On pritra prozoru, a ja vra tima, upravo na vrijeme da vidimo dvoje Lintona kako izlaze iz obiteljske koije, umotani u kapute i krzna, i E arnshawe kako silaze sa svojih konja. Oni su zimi esto odlazili u crkvu na konjima. Catherina uze za ruku oboje djece, uvede ih u kuu i smjesti uz vatru koja brzo vrati boju njihovim blijedim licima. Rekla sam Heathcliffu neka pouri i neka bude ljubazan; on me rado poslua; na nesreu, dok je otvarao kuhinjska vrata, Hindlev ih je otvarao s druge strane. Sreli su se, i gospodar, ljut to ga vidi ista i raspoloena, ili moda u elji da odri svoje obeanje gospodi Linton, gurnu ga natrag iznenadnim udarcem i ljutito zapovjedi Josephu: - Pazi da ne ude u sobu - poalji ga u potkrovlje dok ne proe objed, jer bi inae gurao prste u kola i krao voe ako bi bio ostavljen i minutu sam s njima. - Ne, gospodaru - nisam mogla ne rei - nita on nee dirnuti, a smatram da i on treba dobiti svoj dio kolaa kao i svi mi. - Imat e on svoj dio moje ake ako ga veeras uhvatim dolje! - viknu Hindlev. - Odlazi, skitnice! to! Pokuava biti kico, je li? ekaj dok dohvatim te otmjene uvojke - vi djet e neu li ih izvui da budu jo dulji! - Oni su ve dovoljno dugaki - ree mladi Linton virei kroz vrata - udim se da ga ne boli glava od njih. Ima cijelu drebastu grivu nad oima! Dao je tu opasku bez namjere da uvrijedi; ali Heathcliffova plahovita narav nije bila voljna trpjeti ita to bi bilo nalik na bezobratinu od onoga koga je, ini se, jo mrzio kao suparnika. On epa zdjelu s toplim kompotom od ja buka (prvu stvar koja mu je dola pod ruku) i izlije je na go vornikovo lice i vrat. Ovaj smjesta poe kukati: Isabella i Catherina dotrae vidjeti to je. Gospodin Earnshaw zgra bi krivca i odvue ga u svoju sobu, gdje je, bez sumnje, upotrijebio grubo sredstvo da rashladi taj nastup strasti, jer se vratio crven i zadihan. Uzela sam ubrus za brisanje tanjura i prilino prkosno trljala njime Edgarov nos i usta. Rekla

sam mu da je to i zasluio zato to se upletao. Njegova sestra poe takoer plakati i zahtijevati da idu kui, a Cathy je stajala zbunjena i crvenjela se zbog drugih. - Nisi mu trebao nita govoriti! - korila je mladog Lin tona. - On je bio loe raspoloen i sad si ti pokvario taj pos jet, a on e dobiti batine; ne volim da ga tuku! Ne mogu da nas objedovati. Zato si razgovarao s njim, Edgare? - Nisam s njim - ree deko plaljivo, otrgnu se iz mojih ruku i dovri ienje svojom batistenom maramicom. Obeao sam mami da neu progovoriti ni rijei s njim, i do ista nisam progovorio. - Pa nemoj plakati - prezirno odgovori Catherina - nije te nitko ubio. Nemoj izazvati jo koju nezgodu; moj brat dolazi; umiri se! uti! Isabella! Tebe barem nitko nije dirao! - Umirite se, djeco - idite i sjednite na svoja mjesta! povika Hindlev ulazei. - Ta ivotinja od djeaka prilino me je zagrijala. Drugi put, Edgare, brani svoje pravo vlasti tim akama - to e ti otvoriti apetit! Mlado drutvo povrati raspoloenje kad vidje mirisna jela. Bili su glasni poslije vonje i lako su se utjeili jer im nikakvo zlo zapravo nije ni bilo uinjeno. Gospodin Earn -shaw odsjekao je svakom povelik komad peenja, a gospoda ih je zabavljala veselim avrljanjem. Stajala sam iza njene stolice i zaboljelo me kad sam vidjela kako Catherina, suhih oiju i ravnoduna, poinje sjei guje krilo u svom tanjuru. "Bezosjeajno dijete" - pomislih - "kako olako zaboravlja nezgode svoga starog prijatelja za igru. Ne bih mislila da je tako sebina." Ona prinese zalogaj ustima, ali ga vrati u tanjur; obrazi joj se zacrvenjee, a suze navrijee na oi; gurnu svoju vilicu na pod i brzo se sagnu ispod stolnjaka da bi sakrila svoje uzbuenje. Nisam je vie smatrala bezosjeajnom, jer sam opazila da je bila na mukama cijeli dan i da je eznula za prilikom da bude sama ili da ode do Heathcliffa kojega je gospodar bio zakljuao. To sam otkrila kad sam mu pokuala odnijeti hranu. Uveer smo imali ples. Cathy je molila da Heathcliff bude puten jer Isabella Linton nije imala partnera za ples; ali njene su molbe bile uzaludne i meni je nareeno da nadoknadim taj nedostatak. Za plesa smo zaboravili sve neugodnosti; nae je veselje jo vie poraslo kad je stigao gimmer-

tonski orkestar koji je imao petnaest lanova; osim pjevaa, u njemu su bili svirai u malu trubu, veliku trubu, klarinete, fagote, lovake rogove i violonelo. Oni svakog Boia po sjeuju sve ugledne domove i dobivaju darove i novac. Sluali smo ih s velikim uivanjem. Nakon to su otpjevali boine pjesme, rekli smo im neka pjevaju i druge. Gospoda Earnshaw je voljela glazbu, pa su nam oni dugo svirali i pjevali. Catherina je takoer voljela glazbu, ali je rekla da se ona najljepe uje s vrha stuba, pa je otila gore u mrak, a ja za njom. Zatvorili su kuna vrata dolje i ne primjeujui nau odsutnost, tako je mnogo ljudi bilo. Ona se nije ni zaustavljala na vrhu stuba nego se popela do potkrovlja gdje je Heathcliff bio zatvoren i zazvala ga imenom. On je uporno utio i nije joj neko vrijeme odgovarao; ali ona ga je i dalje zvala. Napokon ga je nagovorila da s njom razgovara kroz daske. Ostavila sam jadnu djecu da nesmetano razgovaraju dok mi se nije uinilo da e pjesma i svirka uskoro prestati i svirai dobiti neto da popiju i pojedu; onda se popeh uz ljestve da je opomenem. Ali umjesto da je naem pred vratima potkrovlja, zauh njen glas iznutra. Ona se kao maj mun bila provukla kroz prozori na krovu, zatim otila preko krova i uvukla se kroz prozori drugog svjetlarnika; jedva sam je namolila da izie. Kad je napokon izila, i He athcliff je doao s njom, zahtijevala je da ga odvedem u ku hinju. Joseph je bio otiao u susjedstvo da ne bi sluao nae "davolsko bogosluje" - kako je on nazvao pjesme i svirku orkestra. Rekla sam im da nemam namjere pomagati ih u njihovim opsjenama; ali kako zatvorenik nije nita jeo od juer u podne, ovaj u put previdjeti njegovo podvaljivanje gospodinu Hindlevju. Siao je; namjestih mu stoli pored vatre i ponudih ga ukusnim jelima, ali se on nije dobro osjeao, pa je jeo samo malo. Moji pokuaji da ga oraspolo im bili su uzaludni. Sjedio je podlaken i nijemo razmiljao. Na moje pitanje o emu misli, odgovorio je ozbiljno. - Pokuavam misliti kako da se osvetim Hindlevju. Sve jedno mi je koliko u ekati, samo da to jednog dana ui nim. Nadam se da neu umrijeti prije nego to mu se osve tim! - Srami se, Heatcliffe! - rekoh. - Na Bogu je da kanja va nevaljale ljude; mi se trebamo uiti opratanju.
60

_ Ne, Bogu to ne bi bilo takvo uivanje kao meni - odgovori on. - Kad bih samo znao najbolji nain! Pusti me sa ma i ja u smisliti neki plan; kad mislim o tome, ne osjeam nikakav bol! - Ali, gospodine Lockwoode, zaboravila sam da vas ove prie ne mogu zanimati. ao mi je to sam toliko brbljala; vaa se kaa ohladila, a i vi ste poeli drijemati! Mogla sam vam ispriati Heathcliffovu povijest, sve to bi vam bilo po trebno uti, u nekoliko rijei. - Tako domaica prekinu pri anje, usta i odloi svelo na stranu; ali ja sam se osjeao ne sposobnim napustiti ognjite, a i nije mi se nimalo drijema lo. - Samo sjedite, gospodo Dean - rekoh - sjedite jo pola sata! Ja volim taj nain; trebate mi ispriati sve do kraja u tom istom stilu. Zanima me vie-manje svaka osoba koju ste spomenuli. - Sat e sada otkucati jedanaest, gospodine. - Svejedno, nisam navikao rano lijegati. Lei u u jedan ili dva sata, dovoljno rano za onoga koji spava do deset. - Ne trebate leati do deset. Najbolji dio jutra proe pri je toga. Onaj koji ne svri polovinu svoga dnevnog rada do deset sati, izlae se opasnosti da ostavi onu drugu polovinu neobavljenu. - Ipak, gospodo Dean, sjedite, jer sutra kanim produljiti no do poslije podne. Predviam da u imati jaku hunjavi cu, ako ne i togod gore. - Nadam se da neete, gospodine. Meutim, morate mi dopustiti da preskoim otprilike tri godine; u tom razdoblju gospoda Earnshaw... - Ne, ne, to vam nikako ne mogu dopustiti! Je li vam po znato raspoloenje u kojem biste vi, ako sjedite sami, a ma ka lie svoje maie na prostirau pred vama, promatrali tu radnju tako paljivo da biste se ozbiljno oneraspoloili ako bi maka propustila jedno uho? - Rekla bih da je to neko lijeno raspoloenje. - Naprotiv, vrlo aktivno. U takvom sam ja raspoloenj u sada; i stoga nastavite priati potanko. Kao to za zatvore nika pauk u zatvoru ima veu vrijednost nego pauk u kui z a ukuane, tako i ljudi u ovim krajevima imaju veu vrijed nost u oima susjeda nego to je imaju ljudi u gradovima; a k ova dublja privlanost ne potjee potpuno iz promatra -

eva stanja. Opazio sam da stanovnici ovih krajeva doista ive ozbiljnije, povuenije u sebe, manje povrno, da manje tre za promjenom i neozbiljnim izvanjskim triarijama. Mogao bih zamisliti da je ljubav za cio ivot ovdje gotovo mogua, a bio sam nepokolebljivo uvjeren da nijedna ljubav ne traje vie od godinu dana. Jedno je stanje nalik na ono kad gladnom ovjeku ponudite jedno jelo, pa on cio svoj apetit koncentrira na njega i jede ga svojski, a drugo na ono kad ga postavite za stol pun jela koji su spravili francuski kuhari; on onda moda postigne jednak uitak u cjelini, ali svaki dio posebice samo je atom u njegovu osjeanju i sjeanju. - Ah, mi smo isti kao i ljudi u ma kojem drugom mjes tu; kad nas up oznate, vidjet ete da je tako - ree gospoda Dean, donekle zbunjena mojim rijeima. - Oprostite - odgovorih - vi ste, moja dobra prijateljice, oit dokaz protiv takve tvrdnje. Osim nekoliko provincija lizama male vanosti, u vas nema ni traga od manira koj e sam navikao smatrati tipinima za va stale. Siguran sam da ste razmiljali mnogo vie no to je obiaj u posluge. Bili ste prisiljeni razviti svoje umne sposobnosti u nedostatku prilika da potratite svoj ivot u glupim sitnicama. Gospoda Dean se nasmija. - Smatram se zaista uravnoteenom, razumnom osobom - ree ona - ali to ne dolazi otuda to sam ivjela u brdima i iz godine u godinu viala ista lica i ista zbivanja, nego i to sam prola kroz otru stegu koja me nauila mudrosti; a osim toga, proitala sam vie nego to biste vi mislili, gospo dine Lockwoode. Ne biste mogli otvoriti nijednu knjigu u ovoj biblioteci u koju ja nisam pogledala i iz koje nisam ne to nauila. Osim ako to ne bi bila neka iz ovog reda grkih i latinskih knjiga i onoga francuskih; pa i njih razlikujem jednu od druge; vie ne biste mogli ni oekivati od keri siro mana ovjeka. Ali ako elite da vam priam opirno i kako treba, onda je bolje da nastavim odmah; i umjesto da pre skoim tri godine, zadovoljit u se da prijee m na godinu 1778. - otada je prolo blizu dvadeset i tri ljeta.

Osmo poglavlje

JEDNOG divnog lipanjskog jutra roeno je lijepo malo do jene, posljednji izdanak stare loze Earnshawa. Skupljali smo sijeno daleko u polju kad se djevojka, koja nam je obino donosila doruak, pojavi itav sat ranije trei preko li vade i dozivajui me imenom. - Ah, kakvo lijepo dijete! zadihano ree. - Najljepi deko koji je ikad roen! Lijenik tvrdi da gospoda nee ostati na ivotu; kae da ima tuberkulozu ve vie mjeseci. ula sam kad je rekao gospodinu Hindlevju da e ona, kako je nema vie to drati, umrijeti prije zime. Morate odmah doi kui. Nelly, trebate ga podizati, hraniti ga eerom i mlijekom i brinuti se o njemu i danju i nou; eljela bih da sam na vaemu mjestu, jer e on sav biti va kad vie ne bude gospode! - Ali, je li ona vrlo bolesna? - upitah bacajui vile i ve ui maramu. - Mislim da jest; ali se ipak ini hrabra - odgovori dje vojka - i govori kao da vjeruje kako e doivjeti da ga vidi kao odrasla ovjeka. Izgubila je glavu od radosti, dijete je tako lijepo! Da sam ona, sigurna sam da ne bih umrla; opo ravila bih se gledajui ga, usprkos lijeniku Kennethu. Bijah bijesna na njega. Gospoda Archer je donijela andelka dolje gospodaru u kuu; i lice mu se ba poe vedriti, kad zlogu ki starac doe i ree mu: - Earnshawe, srea je to je vaa ena ostala dovoljno dugo u ivotu da vam rodi ovog sina. Kad je dola, bio sam uvjeren da nee dugo ivjeti; i sada vam moram rei da e vjerojatno umrijeti tijekom zime. Ne mojte to odve primiti k srcu, jer tome nema pomoi. A i trebali ste bolje birati, a ne izabrati takvu boleljivu djevoj ku. - A to je gospodar odgovorio? - zapitah. - Mislim da je opsovao, ali nisam obraala panju na njega, trudila sam se da to bolje pogledam dijete - i ona ga

62

opet zapoe ushieno opisivati. Ja, isto toliko oduevljena koliko i ona, pourih kui da mu se divim; iako sam bila vrlo tuna zbog Hindlevja. On je u svom srcu imao mjesto samo za dva idola - za svoju enu i za sebe; volio je oboje, a oboavao jedno, i nisam mogla zamisliti kako e podnijeti taj gubitak. Kad smo stigle do Orkanskih visova, gospodar je stajao na prednjim vratima; ulazei u kuu, upitah ga: ,,-*. Kako je djetetu? - Jo malo pa e moi trkarati na okolo, Nelly! - odgo vori on s vedrim osmijehom. - A gospodarica? - usudih se upitati. - Lijenik kae da je ona... - Dodavola s lijenikom! - prekinu me pocrvenjevi. - Frances nije nita; bit e potpuno zdrava za tjedan dana. Hoe li gore? Kai joj da u doi ako obea da e u tjeti. Ostavio sam je zato to nije htjela utjeti; a ona mora - kai joj da je gospodin Kenneth rekao da mora biti mirna. Prenijela sam tu poruku gospodi Earnshaw; bila je u lakomislenom raspoloenju te veselo odgovori. - Jedva da sam rekla i jednu rije, Nelly, i on je dvaput iziao plaui. Dobro, recite mu da sam obeala da neu go voriti; ali to me ne obvezuje da mu se ne smijem! Jadna ena! Do tjedan dana pred smrt bila je, kao i obino, vesela srca; i njen mu je uporno, pa ak i prkosno, tvrdio da se njeno zdravlje svaki dan poboljava. Kad mu je Kenneth rekao da su njegovi lijekovi beskorisni na tom stupnju bolesti, te da stoga nema potrebe da ga dalje izlae trokovima lijeei je, on odgovori: - Znam da nema potrebe - njoj je dobro - vie joj nije potrebna lijenika njega! Ona nikad nije ni bila tuberku lozna. To je bila groznica i prestala je; puls joj je sada isto tako miran kao i moj, a obrazi isto tako hladni. Rekao je to i svojoj eni, i ona mu je, ini se, vjerovala; ali jedne noi, dok je bila oslonjena na njegovo rame i govo rila mu da misli kako e sutra moi ustati, spopade je kaalj - vrlo malen - on je podie u naruje, ona ga zagrli oko vra ta, lice joj se izmijeni i ona izdahnu. Kao to je ona djevojka predviala, dojene Hareton potpuno je ostavljeno meni. to se tie djeteta, gospodin Earnshaw je bio zadovoljan ako je bilo zdravo i nije plaka64

lo. Ali je on sam bio oajan; njegova je alost bila one vrste koja ne jadikuje. Nije ni plakao ni itao molitve, psovao je i prkosio, proklinjao i Boga i ovjeka, i odao se bezobzirnom rasipnitvu i razuzdanosti. Posluga nije mogla dugo podno siti njegovo despotsko i loe ponaanje; Joseph i ja jedini smo ostali i dalje. Nisam imala srca napustiti malog Haretona, a, osim toga, bila sam gospodareva sestra po mlijeku, pa sam bila sklona oprostiti mu njegovo ponaanje prije ne go to bi to uinio stranac. Joseph je ostao da bi tiranizirao zakupce i poljske radnike, a i zato to je volio biti ondje gdje ima dovoljno mana za osudivanje i proklinjanje. Gospodarevo loe ponaanje i loe drutvo pruali su lo primjer Catherini i Heathcliffu. Njegov postupak s Heathcliffom bio je takav da bi i sveca mogao pretvoriti u vraga. I doista, inilo se kao da je djeak u to vrijeme i bio obuzet neim avolskim. Uivao je gledati kako Hindlev propada tako da mu vie nije bilo spasa; i svakog je dana postajao mraniji, zlovoljniji i ljui. U naoj kui bilo je kao u paklu. upnik nas je prestao posjeivati, i nitko estit nije nam dolazio ni blizu; osim ako su se posjeti Edgara Lintona gospoici Cathy mogli smatrati iznimkom. Kad joj je bilo pet naest godina, bila je kraljica cijeloga ovog kraja; nijedna se nije mogla usporediti s njom; postala je ohola i tvrdoglava. Priznajem da je nisam voljela poslije njezina ranog djetinjstva; esto sam je ljutila svojim pokuajima da ponizim njenu oholost; dodue, ona me zbog toga nije zamrzila. Bila je postojana u svojim osjeajima; ak je i Heathcliffov utjecaj na njene osjeaje ostao nepromijenjen; i mladom Lintonu, usprkos njegovoj superiornosti, bilo je teko ostaviti dubok dojam. On je bio moj posljednji gospodar; to je njegov portret iznad kamina. Taj je portret visio na jednoj strani, a portret njegove ene na drugoj; ali njezin je odnesen; da nije, mogli biste vidjeti kakva je bila. Kako vam se ini ovaj? Gospoda Dean podie lojanicu i ja ugledah lice njenih crta, vrlo slino mladoj dami s Orkanskih visova, samo za miljenijeg i ljubaznijeg izraza. Cio je dojam bio vrlo ugo dan. Dugaka plava kosa kovrala se pomalo na sljepooi c ama; oi su bile velike i ozbiljne; stas gotovo odve njean. Nisam se udio kako je Catherina Earnshaw mogla zabora viti svoga prvog prijatelja zbog ovakvog ovjeka, nego sam

se udio kako se njemu, s umom koji je odgovarao njegovu izgledu, mogla dopasti Catherina Earnshaw kakvu sam je zamiljao. - Vrlo zgodan portret - rekoh domaici. - Je li mu sli an? - Jest - odgovori ona - ali je bolje izgledao kad je bio veseo ili uzbuen; to je bio njegov svakidanji izraz; obino je bio turoban. Catherina je odravala poznanstvo s Lintonima i poslije svoga petotjednog boravka kod njih, a kako nije bila u isku enju da pokae svoju okrutniju stranu u njihovu drutvu, i kako je imala dovoljno razumijevanja da se stidi biti nepristojna ondje gdje je uvijek doekivana pristojno, ona je i nehotice pridobila staru gospodu i gospodina svojom srda -nou, stekla Isabellino divljenje i osvojila srce i duu njezina brata. Ti su joj uspjesi laskali od samog poetka jer je bila puna ambicija; to ju je i navelo na dvolinost, bez sasvim j svjesne namjere da ikoga zavara. U mjestu gdje je sluala da Heathcliffa zovu "neodgojenim mladim prostakom" i "go rim od ivotinje", trudila se ne ponaati se poput njega; ali u svojoj kui nije bila nimalo sklona paziti na ugladenost, koja bi samo izazivala podsmijeh, i savlaivati svoju neobuzdanu narav ondje gdje joj to ne bi donijelo ni ugleda ni pohvale. Gospodin Edgar bio je malokad dovoljno odvaan da posjeti Orkanske visove. Bojao se Earnshavvova zla glasa i izbjegavao je susresti se s njim, premda smo ga uvijek primali trudei se biti to srdaniji prema njemu; i sam je go spodar izbjegavao uvrijediti ga jer je znao zato dolazi, pa kad nije bio kadar biti pristojan, sklanjao se da se ne bi vidio s njim. Sklona sam misliti da njegovi posjeti nisu bili dragi ni Catherini; ona nije bila lukava, nikad nije izigravala koketu i oigledno nije voljela da se njena dva prijatelja uope sastaju; jer kad bi Heathcliff izrazio svoj prijezir prema Lintonu u njegovoj prisutnosti, nije se mogla donekle suglasiti s tim, kao to je inila u njegovoj odsutnosti, a kada je Linton pokazivao prijezir i antipatiju prema Heathcliffu, ona nije smjela biti ravnoduna prema tim osjeajima, kao da joj to podcjenjivanje njezina prijatelja u igri nije nita znailo. esto sam se smijala njenoj zbunjenosti i njenim ne66

spretnostima koje je uzaludno pokuavala sakriti od moga podsmijeha. To ostavlja dojam kao da sam zle naravi, ali ona je bila tako ohola da je doista bilo nemogue saalijeva-ti je u njenim tekoama, dokle god je one nisu prisilile da bude poniznija. Najposlije mi se morala povjeriti i ispovjediti jer nije bilo nikoga drugog tko bi joj mogao posluiti kao savjetnik. Gospodin Hindlev je jednog popodneva otiao od kue; Heathcliff je iskoristio priliku da taj dan pretvori u praznik. Mislim da je tada imao esnaest godina i, iako nije imao loe crte, niti je oskudijevao u inteligenciji, ostavljao je dojam odbojnosti i svojom nutrinom i svojom vanjtinom. Njegov sadanji izgled ostavlja posve drukiji dojam. Prije svega, on je u to vrijeme ve bio izgubio sve koristi svoga ranog odgoja; neprekidan teki rad, koji je zapoinjao rano ujutro a za vravao kasno uveer, ugasio je svaku radoznalost k oju je prije imao za stjecanje znanja i uguio svaku ljubav za knjige i uenje. Njegov osjeaj nadmoi, koji mu je jo u ranom djetinjstvu bio usadio stari gospodin Earnshaw, odavno je ieznuo. Dugo se borio. Dugo se trudio odrati korak s Catherinom u njenim studijama, ali je na kraju napustio taj trud uz veliko, iako nijemo aljenje, i napustio ga je potpuno; bilo je nemogue nagovoriti ga da poduzme ijedan ko rak naprijed, jer je vidio da je neminovno morao podbaciti u usporedbi sa svojim prijanjim na predovanjem. Njegova vanjtina poela je odgovarati njegovu umnom zaostajanju; stekao je trom hod i neplemenit, prostaki izgled; njegova prirodna povuenost pretvorila se u gotovo idiotski pretje ranu nedrutvenu mrzovolju. inilo se kao da nalazi neko mrano zadovoljstvo da u ono malo svojih poznanika izazi va prema sebi mrnju a ne potovanje. Catherina i on jo su bili stalni prijatelji u trenucima kad nije radio; ali je prestao rijeima izraavati svoju odanost prema njoj i uzmicao je s gnjevnom sumnjom od njezina djevojakog milovanja, kao da je mislio da ona ne moe nai nikakva zadovoljstva u tome to njega obasipa tim znacima ljubavi. Spomenutog popodneva uao je u kuu da ispuni svoju namjeru - da tog dana ne radi nita; ja sam pomagala gospoici Cathy da dotjera svoju haljinu. Nije oekivala da ce njemu pasti na pamet da tog dana ne radi, pa je, mislei

se udio kako se njemu, s umom koji je odgovarao njegovu izgledu, mogla dopasti Catherina Earnshaw kakvu sam je zamiljao. - Vrlo zgodan portret - rekoh domaici. - Je li mu sli an? - Jest - odgovori ona - ali je bolje izgledao kad je bio veseo ili uzbuen; to je bio njegov svakidanji izraz; obino je bio turoban. Catherina je odravala poznanstvo s Lintonima i poslije svoga petotjednog boravka kod njih, a kako nije bila u iskuenju da pokae svoju okrutniju stranu u njihovu drutvu, i kako je imala dovoljno razumijevanja da se stidi biti nepristojna ondje gdje je uvijek doekivana pristojno, ona je i nehotice pridobila staru gospodu i gospodi na svojom srda nou, stekla Isabellino divljenje i osvojila srce i duu njezi na brata. Ti su joj uspjesi laskali od samog poetka jer je bi la puna ambicija; to ju je i navelo na dvolinost, bez sasvim svjesne namjere da ikoga zavara. U mjestu gdje je sluala da Heathcliffa zovu "neodgojenim mladim prostakom" i "gorim od ivotinje", trudila se ne ponaati se poput njega; ali u svojoj kui nije bila nimalo sklona paziti na ugladenost, koja bi samo izazivala podsmijeh, i savlaivati svoju neobuzdanu narav ondje gdje joj to ne bi donijelo ni ugleda ni pohvale. Gospodin Edgar bio je malokad dovoljno odvaan da posjeti Orkanske visove. Bojao se Earnshawova zla glasa i izbjegavao je susresti se s njim, premda smo ga uvijek primali trudei se biti to srdaniji prema njemu; i sam je gospodar izbjegavao uvrijediti ga jer je znao zato dolazi, pa kad nije bio kadar biti pristojan, sklanjao se da se ne bi vidio s njim. Sklona sam misliti da njegovi posjeti nisu bili dragi ni Catherini; ona nije bila lukava, nikad nije izigravala koketu i oigledno nije voljela da se njena dva prijatelja uope sastaju; jer kad bi Heathcliff izrazio svoj prijezir pre ma Lintonu u njegovoj prisutnosti, nije se mogla donekle suglasiti s tim, kao to je inila u njegovoj odsutnosti, a kada je Linton pokazivao prijezir i antipatiju prema Heathcliffu, ona nije smjela biti ravnoduna prema tim osjeajima, kao da joj to podcjenjivanje njezina prijatelja u igri nije nita znailo. esto sam se smijala njenoj zbunjenosti i njenim ne66

spretnostima koje je uzaludno pokuavala sakriti od moga podsmijeha. To ostavlja dojam kao da sam zle naravi, ali ona je bila tako ohola da je doista bilo nemogue saalijeva-ti je u njenim tekoama, dokle god je one nisu prisilile da bude poniznija. Najposlije mi se morala povjeriti i ispovjediti jer nije bilo nikoga drugog tko bi joj mogao posluiti kao savjetnik. Gospodin Hindlev je jednog popodneva otiao od kue; Heathcliff je iskoristio priliku da taj dan pretvori u praznik. Mislim da je tada imao esnaest godina i, iako nije imao loe crte, niti je oskudijevao u inteligenciji, ostavljao je dojam odbojnosti i svojom nutrinom i svojom vanjtinom. Njegov sadanji izgled ostavlja posve drukiji dojam. Prije svega, on je u to vrijeme ve bio izgubio sve koristi svoga ranog odgoja; neprekidan teki rad, koji je zapoinjao rano ujutro a za vravao kasno uveer, ugasio je svaku radoznalost koju je prije imao za stjecanje znanja i uguio svaku ljubav za knjige i uenje. Njegov osjeaj nadmoi, koji mu je jo u ranom djetinjstvu bio usadio stari gospodin Earnshaw, odavno je ieznuo. Dugo se borio. Dugo se trudio odrati korak s Catherinom u njenim studijama, ali je na kraju napustio taj trud uz veliko, iako nijemo aljenje, i napustio ga je potpuno; bilo je nemogue nagovoriti ga da poduzme ijedan ko rak naprijed, jer je vidio da je neminovno morao podbaciti u usporedbi sa svojim prijanjim napredovanjem. Njegova vanjtina poela je odgovarati njegovu umnom zaostajanju; stekao je trom hod i neplemenit, prostaki izgled; njegova prirodna povuenost pretvorila se u gotovo idiotski pretje ranu nedrutvenu mrzovolju. inilo se kao da nalazi neko mrano zadovoljstvo da u ono malo svojih poznanika izazi va prema sebi mrnju a ne potovanje. Catherina i on jo su bili stalni prijatelji u trenucima kad nije radio; ali je prestao rijeima izraavati svoju odanost prema njoj i uzmicao je s gnjevnom sumnjom od njezina djevojakog milovanja, kao da je mislio da ona ne moe nai nikakva zadovoljstva u tome to njega obasipa tim znacima ljubavi. Spomenutog popodneva uao je u kuu da ispuni svoju namjeru - da tog dana ne radi nita; ja sam pomagala gospoici Cathv da dotjera svoju haljinu. Nije oekivala da Ce njemu pasti na pamet da tog dana ne radi, pa je, mislei

da e biti sama u kui, izvijestila nekako gospodina Edgara 0 odsutnosti svoga brata i spremala se doekati ga. - Cathy, jesi li zauzeta ovo popodne? - upita Heathcliff. - Namjerava li nekamo ii? - Ne kanim, kia pada - odgovori ona. - Zato si onda obukla tu svilenu haljinu? - upita on. Nadam se da nitko ne dolazi ovamo? - Koliko je meni poznato, ne - promuca gospoica - ali ti bi trebao sada biti u polju, Heathcliffe. Proao je itav sat od objeda; mislila sam da si ve otiao. - Hindlev nas tako rijetko oslobaa svoje proklete pri sutnosti! - ree djeak. - Danas vie neu nita raditi, ostat u s tobom. - Ah, ali Joseph e odati - ree ona - bolje da ide! - Joseph tovari vapno s onu stranu Penistonskoga grebe na; nee se moi vratiti prije mraka, pa nee nita ni znati . Nakon to je to rekao, polako je priao ognjitu i sjeo. Catherina se za trenutak zamisli i nabra obrve - osjeala je da ga mora pripremiti za ono to e se dogoditi. - Isabella i Edgar Linton rekli su da e doi poslije podne - ree ona nakon jednominutne utnje. - Ali, kako pada kia, ne oeku jem ih sa sigurnou; ipak, moda e doi, a ako dou, izlae se da te prekore bez ikakve potrebe. - Naredi Nelly neka im kae da si zauzeta, Cathy - pred loi on uporno. - Nemoj me slati van zbog svojih jadnih, glupih prijatelja! Ponekad mi doe da se alim da oni - ali neu... - Da oni to? - povika Catherina gledajui ga netremice 1s uznemirenim izrazom lica. - Oh, Nelly! - doda zlovoljno i trgnu glavu iz mojih ruku. - Pokvarila si mi sve uvojke e ljajui me! Dosta, ostavi me! Na to se ima aliti, Heath cliffe? - Ni na to - samo pogledaj kalendar na zidu - pokaza on na kalendar blizu prozora i nastavi - krievi oznaavaju veeri koje si provela s Lintonima, a toke veeri koje si pro vela sa mnom. Vidi li? Obiljeio sam svaki dan. - Da, vrlo glupo; kao da ja vodim brigu o tome! - odgo vori Catherina neraspoloeno. - I emu to? - Da bih pokazao da ja vodim brigu o tome - odgovori Heathcliff.
68

- Trebam li uvijek biti s tobom? - upita ona jo ljua. Od kakve mi je to koristi? O emu ti govori? Mogao bi biti nijem, ili djetece, po onome to mi kae da bi me zabavio ili po onome to ini za mene! - Nikad mi prije nisi rekla da govorim premalo, ni da ne voli moje drutvo, Cathy! - ree Heathcliff vrlo uzbuen. - To i nije drutvo kad netko ne zna nita i ne kae nita - promrmlja ona. Njen prijatelj usta, ali nije imao vremena izraziti svoje osjeaje jer se zaue kopita kako odjekuju na kamenim ploama, i nakon to polako zakuca, mladi Linton ude, lica ozarena radou zbog neoekivana poziva koji je bio dobio. Catherina je, bez sumnje, opazila razliku izmeu svojih prijatelja dok je jedan ulazio, a drugi izlazio. Taj je kontrast podsjeao na razliku izmeu hladnog i pustog, brdovitog ru darskog predjela i lijepe, plodne ravnice. Lintonov glas i pozdrav odgovarali su njegovoj vanjtini. Govorio je ugodnim, dubokim tonom, i izgovarajui rijei kao vi, milozvunije i njenije nego to se obino govori u ovom kraju. - Zar sam stigao prerano? - upita on bacajui pogled na mene; bila sam poela brisati posude koje je stajalo u do njim pregradama ormara. - Niste - odgovori Catherina. - to ti radi ondje, Nelly? - Radim svoj posao, gospoice - odgovorih. (Gospodin Hindley mi je rekao da uvijek budem prisutna za vrijeme Lintonovih posjeta kad on nije kod kue.) Prila mi je i ljutito proaptala: - Nestani i ti i tvoje krpe za brisanje; kad su gosti u kui, posluga ne poinje istiti i brisati u sobi u kojoj se oni nalaze! - Sad je zgodna prilika za to kad gospodar nije ovdje - gla sno odgovorim - on mrzi da radim te poslove u njegovoj prisutnosti. Sigurna sam da e mi gospodin Edgar oprostiti. - Ja mrzim kad to radi u moj prisutnosti - zapovjed niki uzviknu mlada gospoica ne dajui vremena svome gostu da ita kae; nije bila us pjela povratiti svoju hladnokrvnost poslije one male raspre s Heathcliffom. - To mi je ao, gospoice Catherino - odgovorih i brino nastavih sa svojim poslom. Mislei da to Edgar nee primijetiti, ona mi istrgnu krpu Iz ruke i utipnu me za miicu jako i dugo. Rekla sam vam

da je nisam voljela i uivala sam ponekad poniziti njenu tatinu; a i zaboljelo me njeno tipanje, te se podigoh na kolje na i uzviknuh: - Ah, gospoice, to je runo od vas! Nemate me prava tipati; ja to neu trpjeti. - Nisam te ni taknula, laljivice! - viknu ona, a prsti su je svrbjeli da to opet uini i ui joj bjehu crvene od gnjeva. Nikada nije bila kadra sakriti svoje uzbuenje jer joj je uvijek u trenucima gnjeva cijelo lice bilo u plamenu. - to je ovo, onda? - upitah poka zujui modricu da bih je nagnala na la. Lupila je nogom o pod, dvoumila se trenutak, a zatim me, vodena neodoljivim nagonom svoga zlog duha, unula po obrazu; uka je bila tako jaka da su mi oi zasuzile. - Catherino, ljubavi! Catherino! - uplete se Linton, za panjen dvostrukim grijehom, laganjem i nasiljem koje je nje gov idol uinio. - Idite iz sobe, Nelly! - ponovi ona sva treperei. Mali Hareton, koji je uvijek iao za mnom, sjedio je na podu pored mene, a kad je vidio moje suze, i sam je poeo plakati i aliti se, jecajui, na - nevaljalu tetu Cathy; to ju je navelo da iskali gnjev na nesretnom djetetu; zgrabila ga je za ramena i poela tresti dok nije poplavio; Edgar je nepromiljeno zgrabi za ruke da bi obranio dijete. Za tren oka ona oslobodi svoju ruku i iznenaeni mladi je osjeti preko svog roenog uha, i to tako da se to nije moglo nikako shvatiti kao ala. On prestraen ustuknu. Podigoh Haretona u naru je i odnesoh ga u kuhinju, a ostavih vrata odkrinuta jer sam bila radoznala da vidim to e se dogoditi poslije toga. Uvrijeeni gost, blijed i drhtavih usana, prie mjestu gdje je bio ostavio svoj eir. "To je dobro!" - rekoh u sebi. "Shvatite to kao opomenu i idite! Ljubazno je od nas to vam dajemo priliku da vidite njenu pravu narav." - Kamo e? - upita Catherina pribliavajui se vratima. On skrenu u stranu i pokua proi. - Ne smije ii! - energino uzviknu ona. - Moram i hou! - odgovori on priguenim glasom. - Ne - ree ona uporno i zgrabi kvaku - jo ne, Edgare Lintone, sjedni; nee me ostaviti u ovom raspoloenju. Bila bih nesretna svu no, a ne elim biti nesretna zbog tebe!

- Kako mogu ostati poslije tvoje uke? - upita Linton. Catherina je utjela. - Ti si kriva to te se bojim i to te se stidim - nastavi on _ i vie neu doi ovamo! Oi joj zasjae, a trepavice zatreptae. - I namjerno si rekla neistinu! - ree on. - Nisam! - uzviknu ona povrativi dar govora. - Nita nisam uinila namjerno. Pa idi, ako hoe, idi! A ja u sad plakati... plakat u dok mi ne pozli! Ona klekne kraj stolca i poe neutjeno plakati. Edgar je ostao pri svojoj odluci sve dok se nije naao u dvoritu gdje je poeo oklijevati. Odluih ga ohrabriti. - Gospoica je strano svojeglava, gospodine - doviknuh mu. - Ona je kao kakvo razmaeno dijete; najbolje je da uzjaete svog konja i da poete kui, jer e inae plakati dok joj ne pozli, samo da bi nam zadala brige. Taj mekuac pogleda natrag u prozor; imao je isto toliko snage da ode koliko i maka da ostavi napola ubijenog mia ili napola pojedenu pticu. Ah, pomislih, nema mu spasa! Njegova je sudbina zapeaena, on leti k njoj! Tako je i bilo; on se odjednom okrenu, pouri u kuu i zatvori vrata za sobom. I kad sam nakon nekog vremena ula da ih izvijestim da se Earnshavv vratio kui mrtav pijan, spreman napraviti nered po kui i da nasre na ukuane (uvijek je bio takvog raspoloenja kad je bio pijan), vidjela sam da je svaa samo dovela do vee bliskosti - sruila je vanjske ograde mladenake bojaljivosti i potaknula ih da skinu veo prijateljstva i izjave jedno drugome ljubav. Na vijest da se gospodin Hindlev vratio, Linton je odmah otiao na svom konju, a Catherina se povukla u svoju sobu. Ja odoh sakriti malog Haretona i izvaditi metak iz Earnshavvove lovake puke kojom se volio igrati u svome ludom uzbuenju, to je ugroavalo ivot svakoga tko bi ga tada izazvao ili odve privukao njegovu panju. Stoga sam dola n a ideju da izvadim metak iz puke kako bi uinio manje zla a ko bi otiao tako daleko da pokua pucati.

Deveto poglavlje

ON UE psujui glasno i strano, i zatee me gdje skrivam njegova sina u kuhinjski ormar. U Haretonu je bio usaen opravdani strah i od oeve ljubavi, koja je bila nalik na lju bav divlje zvijeri, i od oeva luakoga gnjeva, jer ga je u trenucima ljubavi mogao uguiti svojim zagrljajima, a u trenucima gnjeva baciti u vatru ili mu razbiti glavu, te je jadni deko ostajao potpuno miran ma gdje da ga sakrijem. - Napokon sam te uhvatio! - povika Hindlev, uhvati me za iju kao psa i povue natrag. - Neba mi i pakla, ti si se zaklela ubiti to dijete! To znam i po tome to ga neprekidno uklanja da ga ne vidim. Ali uz pomo sotone natjerat u te, Nelly, da proguta veliki no. Nemoj se smijati; maloprije sam bacio Kennetha naglavce u movaru Blackhorse; a ubiti dvoje isto je to i ubiti jedno... i ja u morati ubiti neke od vas; neu imati mira dok to ne uinim! - Ali ja ne volim no, gospodine Hindlev - odgovorih njime su rezane suhe haringe. Voljela bih da me ubijete iz puke, ako hoete. - Volio bih da bude prokleta! - ree on. - Pa i bit e. Nijedan zakon u Engleskoj ne moe sprijeiti ovjeka da odr ava svoju kuu estitom, a moja je odvratna! Otvori usta. Drao je no u ruci i gurao mi njegov vrh medu zube; ali ja se nikad nisam odve bojala njegovih udnih udljivih postupaka. Pljunula sam i rekla mu da je okus noa gadan i da ga ne bih mogla progutati ni za to. - Aha! - uzviknu on i pusti me. - Vidim da taj odvratni iali nevaljalac nije Hareton; oprosti mi, Nelly. Ako je to on, nda zasluuje biti iv oderan to ne tri da me doeka i to v nti kao da sam vampir. Neprirodni stvore, doi ovamo! Nauit u te kako da se vlada prema dobrom roditelju. Zar ne misli, Nelly, da bi deko bolje izgledao bez uiju? To ini Psa ljuim i bjenjim, a ja volim neto bijesno... daj mi ka -

rice... neto bijesno i kratkouho! Osim toga, to je pakleno izmotavanje... avolja uobraenost uzgajati svoja uesa... dovoljno smo veliki magarci i bez njih. uti, dijete, uti! Pa dobro onda, ovo je moje milo edo! uti, obrisi suze... ra dosti moja; poljubi me! to! Nee? Poljubi me, Haretone! Proklet da si, poljubi me! Tako mi Boga, ovo udovite nije moj porod! Tako mi ivota, slomit u vrat ovom deritu. Jadni Hareton derao se i otimao iz oeva naruja; i udvo struio je svoju ciku i vrisku kad ga j e on odnio uza stube i nadnio preko ograde. Viknuh da e se dijete onesvijestiti od straha i potrah ga spasiti. Kad sam mu se pribliila, Hin dley se sagnu da bi bolje uo um koji je dolazio odozdo i gotovo zaboravio to ima u rukama. - Tko je to? - upita uvi da se netko pribliava podnoju stuba. I ja se nagnuh naprijed da bih dala znak Heathcliffu, iji sam korak poznala, da ne prilazi blie; ba u trenutku kad je moj pogled bio napustio Haretona, on se odjednom istrgnu iz naruja i pade. Jedva smo imali vremena osjetiti uas, kad vidjesmo da je mali nesretnik spaen. Heathcliff stie ba u kritinom trenutku i impulzivno doeka dijete na ruke, postavi ga na no ge i pogleda gore da vidi krivca za taj sluaj koji je mogao biti nesretan. krtac koji bi prodao svoju sreku za pet ilinga i sutradan saznao da je time izgubio sto tisua, ne bi po kazao razoaranije lice nego to je on uinio kad je spazio gore gospodina Earnshawa. Njegovo je lice izraavalo jasnije od rijei najvei bol to je nehotice bio sredstvo koje je sprijeilo vlastitu osvetu. Da je bio mrak, on bi, bez sumnje, pokuao popraviti pogreku time to bi razbio Haretonovu lubanju o stube; ali mi smo vidjeli da je deko spaen. Brzo otrah dolje i pritisnuh svoga milog tienika na grudi. Hindley polako side, otrijenjen i postiden. - To je tvoja krivnja, Nelly - ree on. - Trebala si ga skloniti da ga ne vidim; trebala si ga uzeti od mene! Je li ig dje ozlijeen? - Ozlijeen! - uzviknuh ljutito. - Ako ne umre, bit e idiot! Ah! udim se to njegova majka ne ustane iz groba da vidi kako postupate s njim. Gori ste od bezbonika... kad postupate tako sa svojom roenom krvlju! Pokuao je dodirnuti dijete koje se, vidjevi da je u mome naruju, jecanjem brzo oslobodilo straha; ali im ga je ot ac

prstom dodirnuo, poelo je plakati glasnije nego prije i trza ti se kao da e dobiti greve. - Ostavite ga na miru! - nastavih. - On vas mrzi... svi vas mrze... to je istina! Sretnu obitelj vi imate; i u lijepo ste stanje dospjeli! - Dospjet u i u ljepe, Nelly - nasmija se izgubljeni ov jek vraajui svoju okrutnu tvrdou. - Zasad mi se sklonite s oiju, i ti i dijete. I, sluaj ti, Heathcliffe! Skloni se da te ne ujem i ne vidim. Ne elim te noas ubiti osim, moda, ako zapalim kuu; a to e ovisiti o mom raspoloenju. Dok je to govorio, uze bocu brandyja i poe nalijevati u au. - Ne, ne! - molila sam. - Gospodine Hindley, pazite to radite. Smilujte se ovom nesretnom deku, ako se ve ne bri nete za sebe! - Svaki e mu drugi biti korisniji od mene - odgovori on. - Smilujte se svojoj dui! - rekoh pokuavajui mu istr gnuti au iz ruke. - Ne ja! Naprotiv, bit e mi veliko zadovoljstvo da je poaljem u propast da bih kaznio njenog tvorca - uzviknu bogohulnik. - Evo, pijem za njeno prokletstvo! On ispi brandy i nestrpljivo nam naredi da odemo; svoju je zapovijed zavrio psovkama, odve uasnim da bi ih ovjek ponovio ili pamtio. - teta to ne moe ubiti sebe piem - ree Heathcliff i gunajui poput jeke odgovori mu psovkama poput njego vih nakon to j e za sobom zatvorio vrata. - On se trudi to bolje moe to uiniti, ali mu njegova jaka tjelesna grada pr kosi. Gospodin Kenneth kae da bi se kladio u svoju kobilu da e on nadivjeti sve svoje vrnjake s ovu stranu Gimmertona i da e otii u grob tek nakon to sam osijedi od velike starosti; osim ako mu se ne dogodi neto nepredvieno. Odoh u kuhinju i sjedoh da uspavam svoje janjece. Za Heathcliffa sam mislila da je proao kroz kuhinju i otiao u st aju. Ali poslije se pokazalo da je bio otiao samo u dalji kut kuhinje, ispruio se na klupu podalje od vatre i mirno leao. Ljuljala sam Haretona na krilu i pjevuila pjesmu koja Poinje:

U tamnoj noi jauk djece Majku u grobu iz sna budi, kad gospoica Cathy, koja je sluala galamu iz svoje sobe, proviri i apnu: - Jesi li sama, Nelly? - Jesam, gospoice - odgovorih. Ona ude i priblii se ognjitu. Mislei da e neto rei, podigoh glavu i pogledah je u lice. Izraz lica bio joj je uznemiren i zabrinut. Usne su joj bile poluotvorene kao da je htjela govoriti; ona udahnu zrak, ali on izie u uzdahu umjesto u reenici. Nastavih pjevati jer nisam bila zaboravi la njeno nedavno ponaanje. - Gdje je Heathcliff? - upita ona prekidajui me. - Radi svoj posao u staji - glasio je moj odgovor. Nije mi proturjeio; moda je bio zadrijemao. Nastade druga dugaka stanka za koje sam opazila kako su dvije -tri suze kanule s Catherininih obraza na kameni pod. Kaje li se za svoje loe ponaanje? - pitala sam se. To bi bilo neto posve novo; ali neka prijee na tu stvar kako zna... neu joj pomoi! Ne, ona se uglavnom brine samo za svoje interese. - Ah! - ree ona napokon. - Vrlo sam nesretna! - teta - odgovorih joj. - Teko je vama ugoditi; imate tako mnogo prijatelja, a tako malo briga, pa ne moete ni biti zadovoljni! - Nelly, hoe li uvati jednu moju tajnu? - nastavi ona, kleknu kraj mene i die svoje ljupke oi prema mom licu, s onim pogledom koji je bio kadar pridobiti vas i kad ste imali potpuno pravo da budete ljuti na nju. - Vrijedi li je uvati? - upitah je manje ljutita. - Jest, ona me mui, pa ti je moram rei! elim znati to da radim. Danas me je Edgar Linton pitao hou li se udati za njega i ja sam mu odgovorila. Ali prije nego to ti kaem jesam li pristala ili odbila, reci mi to sam od toga trebala uiniti? - Pa, gospoice C atherino, kako bih ja mogla znati? odgovorih. - Zaista, uzevi u obzir ono to ste danas uinili u njegovoj prisutnosti, mogla bih rei da bi bilo mudro od biti ga; budui da vas je on pitao nakon toga, on je sigurno ili beskrajno glup ili odve odvana budala.

- Ako tako govori, neu ti rei nita vie - odgovori ona ljutito i usta. - Pristala sam, Nelly. Brzo mi reci jesam li po grijeila! - Pristali ste! Pa to onda vrijedi raspravljati o tome? Da li ste svoju rije i ne moete je povui. - Ali reci jesam li trebala tako uiniti... reci! - uzviknu ona ljutito lomei ruke i mrstei se. - Mnogo toga trebalo bi razmotriti prije nego to bi se na to pitanje ispravno odgovorilo - odvratih mudro. - Po najprije, volite li vi gospodina Lintona? - Tko bi mogao ne voljeti ga? Dakako, volim ga - odgo vori ona. Zatim joj postavih ova pitanja, to za djevojku od dvade set godina nije bilo besmisleno: - Zato ga volite, gospoice Cathy? - Glupost, volim ga... i to je dovoljno. - Morate rei zato. - Pa, zato to je lijep i zato to je ugodno biti s njim. - Loe! - glasio je moj komentar. - I zato to je mlad i veseo. - Opet loe. - I zato to on mene voli. - Ni dobro ni loe. - I bit e bogat i bit e mi drago da budem prva ena u okolici i ponosit u se to imam takva supruga. - Najgore od svega. A sad mi recite kako ga volite? - Kao to se svatko voli... Ti si aava, Nelly. - Ni najmanje... odgovorite. - Volim zemlju po kojoj gazi, i zrak iznad njegove glave, i sve to dodirne i svaku rije koju kae. Volim ga u razlii tim raspoloenjima, volim sve njegove postupke i njega cije log. Eto ti. - A zato? - Ti zbija alu s tim; to nije lijepo od tebe! Za mene to ni )e ala! - ree mlada gospoica, namrti se i okrenu lice vatri. - Daleko sam od toga da se alim, gospoice Catherino. Vi volite gospodina Edgara zato to je lijep, mlad, veseo, boSat i zato to on vas voli. Ali ovaj posljednji razlog ne znai nis ta; vi biste ga voljeli i bez njega, vjerojatno; a i s tim raz-

logom ne biste kad on ne bi imao prve etiri privlane oso bine. - Ne, sigurno ne bih; samo bih ga saalijevala... mrzila ga, moda, ako bi bio ruan i prostak. - Ali ima dosta i drugih lijepih, bogatih mladia u svije tu; ljepih, moda, i bogatijih od njega. to bi vas ometalo da volite njih? - Ako ih ima, ja ih ne poznajem; nisam vidjela nikoga tko je kao Edgar. - Moda ete vidjeti neke; a i on nee uvijek biti lijep i mlad, i moe se dogoditi da ne bude uvijek bogat. - Sad jest; a mene se tie samo sadanjost. eljela bih da govori pametno. - Dobro, to rjeava stvar; ako vas se tie samo sadanjo st, udajte se za gospodina Lintona. - Nije mi potrebno tvoje doputenje za to... ja u se uda ti za njega; ali ti mi nisi rekla imam li pravo to to inim? - Imate potpuno pravo; ako ljudi imaju pravo kad skla paju brak samo radi sadanjosti. A sada, da ujem zato ste nesretni. Va e brat biti zadovoljan; stara gospoda i gospo din Linton, mislim, nee biti protiv toga; vi ete pobjei iz zaputene kue u bogatu i uglednu; i vi volite Edgara i on vas voli. Sve se ini glatko i lako, gdje je prepr eka? - Ovdje! Ovdje! - odgovori Catherina lupnuvi se jed nom rukom po elu, a drugom po grudima. - Na onome mjestu gdje dua ivi. U svojoj dui i u svome srcu uvjerena sam da grijeim! - To je vrlo udno! Ne razumijem vas. - To je moja tajna. Ali ako mi se nee podrugivati, objasnit u ti je; ne mogu to jasno izraziti, ali u ti opisati svoj osjeaj. Opet sjede kraj mene, lice joj postade tunije i ozbiljnije, a sklopljene su joj ruke drhtale. - Nelly, sanja li ti ikad udne snove? - odjednom me za pita nakon nekoliko minuta razmiljanja. - Da, s vremena na vrijeme - odgovorih. - I ja. Sanjala sam u svom ivotu snove koji su mi zauvi jek ostali u pameti i izmijenili moje misli; oni su proeli cije lo moje bie, kao vino vodu, i izmijenili boju moje due. I ovo je jedan od tih snova... ispriat u ga... ali pazi da se ne nasmije ni na jedan njegov dio.

- Ah, nemojte, gospoice Catherino! - uzviknuh. - Do voljno smo alosni i bez prizivanja duhova i vizija to nas zbunjuju. Ali priberite se i budite veseli! Pogledajte malog Haretona! On ne sanja nita tuno. Kako se ljupko smijei u svome snu! - Da; i kako slatko njegov otac psuje u svojoj samoi! Ti ga se sigurno sjea kad je bio isti takav kao taj bucmasti, mali stvor; gotovo isto tako mlad i nevin. Ali, Nelly, morat e me sasluati. Nee biti dugo, a i ja ne mogu biti veeras vesela. - Ne elim uti taj san, ne elim ga uti! - brzo sam po navljala. Bila sam tada praznovjerna u pogledu snova, a i sada sam; a Catherina je bila tako neobino tuna da sam se bojala neega to bi mi omoguilo da proreknem i predvidim neku katastrofu. Naljutila se to je ne elim sluati, pa je zautjela. Nakon nekog vremena poe govoriti naoko o neem drugom. - Da sam ja u raju, Nelly, bila bih vrlo nesretna. - Jer niste dostojni da idete tamo - odgovorih. - Svi grenici osjeali bi se nesretni u raju. - Ali ne zbog toga. Sanjala sam jednom da sam bila ondje. - Rekla sam vam da neu sluati vae snove, gospoice Catherino! Idem na spavanje - opet je prekinuh. Ona se nasmija i zadra me da ne ustanem, jer sam bila uinila pokret kao da u ustati sa stolca. - Ovo nije nita - ree ona - htjela sam ti samo rei kako raj nije izgledao kao dom za mene; toliko sam plakala da se vratim na zemlju da mi se srce cijepalo; i aneli su bili toliko ljuti da su me bacili nasred pustare, na vrh Orkanskih viso va, gdje sam se probudila jecajui od radosti. To je dovoljno da ti objasnim svoju tajnu. Nemam vie razloga da se udam z a Edgara Lintona nego to ih imam da budem u raju; i da onaj nevaljali ovjek nije upropastio Heathcliffa, ne bih ni kada ni pomislila na to. Ponizilo bi me da se udam za Heath cliffa; i tako on nikada nee znati koliko ga volim; i to ne z ato to je lijep, Nelly, nego zato to je on vie ja nego ja sarcia. Bilo od ega da su nae due sazdane, njegova i moja su Jednake; a Lintonova je toliko razliita koliko zraka mjese ine od munje, ili mraz od vatre.

Prije no to je ovaj razgovor zavren, postala sam svjes na Heathcliffove prisutnosti. Nakon to sam primijetila mali pokret, okrenuh glavu i spazih kako je on ustao i beumno se iskrao. Sluao je dok nije uo kad je Catherina rekla da bi je ponizilo da se uda za njega; nakon toga nije ostao sluati nita vie. Catherina, kako je sjedila na podu, nije mogla od naslona klupe spaziti njegovu prisutnost ni njegov odlazak; ali ja sam se trgnula i rekla joj da uti. - Zato? - upita ona i nervozno pogleda unaokolo. - Joseph je ovdje - odgovorih uvi ba tada kotae nje gova automobila - a i Heathcliff e doi s njim. Nisam si gurna nije li bio na vratima ovog trenutka. - Oh, ne bi me mogao uti s vrata! - ree ona. - Daj mi Haretona dok spravlja veeru, pa kad bude go tovo, veerat u s vama. elim obmanuti svoju savjest i uvjeriti sebe da Heathcliff nema ni pojma o tim stvarima. Nema, zar ne? On ne zna to je to biti zaljubljen? - Ne vidim razloga zato ne bi znao, isto kao i vi - od govorih - i ako je izabrao vas, on e biti najnesretniji stvor koji je ikad roen! im postanete gospoda Linton, on e iz gubiti prijateljicu, ljubav i sve! Jeste li mislili o tome kako ete izdrati kad budete odvojeni od njega i kako e njemu biti da bude sasvim sam na svijetu? Jer, gospoice Catheri no... - On da bude sam! Mi da budemo razdvojeni! - uzviknu ona bijesno. - Tko bi nas mogao razdvojiti, molim? Taj bi doivio sudbinu Milona! Dokle god budem iva, neu dopu stiti da se to dogodi, Nelly, ni zbog jednog smrtnika na svije tu. Svi Lintonovi na ovom svijetu mogli bi ieznuti prije ne go to bih pristala napustiti Heathcliffa. Ah, ja to ne namje ravam, ne mislim to! Ne bih bila gospoda Linton kad bi se ta cijena traila od mene! On e za mene biti sve ono to mi je i bio cijelog mog ivota. Edgar se mora osloboditi svoje antipatije i mora ga barem podnositi ako nita drugo. On e to i initi kada dozna moje prave osjeaje prema Heathcli ffu. Nelly, sad vidim da me smatra za sebinu bijednicu; ali zar nikada nisi pomislila da bismo ja i Heathcliff, ako bismo se uzeli, bili siromani poput prosjaka? A ako se udam za Lintona, moi u pomoi Heathclif fu da se podigne i oslo boditi ga utjecaja svoga brata.

l svog mua, gospoice Catherino? - upitah. Nai ete da on nije tako savitljiv kao to raunate; iako moda nisam dobar sudac za te stvari, mislim da vam je to najgore od svega to ste nabrojili kao razloge zbog kojih ete biti ena mladog Lintona. - Nije - odgovori ona - to je najbolji! Drugi su zadovo ljenje mojih hirova, i radi Edgara takoer, da bih ga zadovo ljila. A ovaj je radi onoga kojega samog volim koliko Edga ra i sebe zajedno. Ne mogu to izraziti, ali sigurno i ti, kao i svatko drugi, ima nejasnu predodbu o tome da postoji ili da treba postojati tvoje bivstvovanje i izvan tebe. to bi mi vrijedilo stvarati ako bih bila sva potpuno sadrana ovdje? Moje velike patnje na ovom svijetu bile su Heathcliffove patnje, i ja sam osjeala i sebe i njega od poetka. On je mo ja velika misao u ivotu. Kad bi sve drugo umrlo, a on os tao, ja bih jo uvijek postojala; a kad bi sve drugo ostalo a on bio uniten, svemir bi se pretvorio u golemog stranca, i nilo bi mi se da nisam dio njega. Moja je ljubav prema Lintonu kao lie u umi; vrijeme e je promijeniti... toga sam potpuno svjesna... kao to se zimi mijenja drvee. Moja lju bav prema Heathcliffu nalik je na vjeite stijene ispod povr ine; iako je ona izvor male vidljive radosti, ona mi je prije ko potrebna. Nelly, ja sam Heathcliff! On mi je uvijek, uvi jek u mislima, ne kao zadovoljstvo, ba kao to i ja nisam uvijek zadovoljstvo sama sebi, nego kao moje vlastito bie. Zato mi vie nemoj govoriti o naem rastavljanju; to je ne izvedivo; i... Zastala je i sakrila lice u moj ogrta; ali ja sam ga brzo povukla od nje. Nisam imala strpljenja za njenu ludost! - Ako uope mogu izvui neki smisao iz vaih besmisli ca ) gospoice - rekoh - to je uvjerenje da ili vi niste svjesni dunosti koje preuzimate na sebe svojom udajom, ili da ste Uvaljala, nesavjesna djevojka. I nemojte mi vie dosaivati sy ojim tajnama; neu vam obeati da u ih uvati. - Ovu e uvati? - Ne, ne obeavam. Zahtijevala bi to od mene da Josephov ulazak nije prekiu v o na razgovor. Catherina je premjestila svoj stolac i dr al a Haretona dok spremim veeru. Nakon to je veera bila 8tova, ja i Joseph stadosmo se svaati tko treba nositi ve -

ceru gospodinu Hindlevju, i nismo rijeili to pitanje sve dok se jelo gotovo nije ohladilo, a onda smo se sloili da pusti mo gospodina Hindlevja neka sam trai veeru ako mu treba, jer smo se posebice bojali ii k njemu kad bi dulje bio sam. - Kako to da ta nitarija jo nije dola iz polja? to li ra di? Sigurno ljenari! - ree starac traei pogledom Heath cliffa. - Zvat u ga - rekoh. - Sigurno je u staji. Izila sam i zvala ga, ali odgovora nije bilo. Vratih se i apnuh Catherini da sam sigurna kako je on uo veliki dio onoga to je rekla, i da sam ga vidjela kad je iziao iz kuhi nje ba u trenutku kad se ona alila na ponaanje svoga brata prema njemu. Ona skoi jako uplaena, poloi Haretona na klupu i istra traei svoga prijatelja, ne zaustavljajui se ni trenutak da razmisli o tome zato je tako uzrujana ni kakav su utjecaj mogle imati njene rijei na Heathcliffa. Kako du go nije dolazila, Joseph predloi da je i ne ekamo. On je lukavo pretpostavljao da oni ne dolaze kako bi izbjegli njegovu dugu molitvu za veernjim stolo m. Oni su spremni za svaku nepodoptinu - tvrdio je. Zbog njih je te veeri dodao jo jednu molitvu uobiajenoj molitvi od etvrt sata prije veere, i dodao bi jo jednu na kraju da se njegova mlada go spodarica ne pojavi i ne naredi mu da brzo otri niz put i nade Heathcliffa gdje god da je odlutao, i da ga odmah dovede natrag! - elim i moram razgovarati s njim prije nego to odem gore u sobu - ree ona. - Vrata su otvorena; on je negdje iz van dosega glasa, jer mi se nije odazvao iako sam ga doziva la iz svega glasa iz tora. Joseph se u poetku protivio, ali je ona bila odve ozbilj na da bi dopustila neposluh, te on najposlije stavi eir na glavu i izie gunajui. U meuvremenu Catherina je hodala gore-dolje po sobi i govorila. - Gdje li je... gdje li moe biti! to sam ja rekla, Nelly? Zaboravila sam. Je li bio ljut zbog moje neraspoloenosti da nas poslije podne? O, Boe! Reci mi to sam rekla to bi ga moglo raalostiti? eljela bih da doe. Ah, zato ga nema! - Zato tolika buka ni zbog ega! - povikah, iako sam se i sama osjeala nelagodno. - Uplaili ste se zbog sitnice!

Jsfije nikakav razlog za uzbunu to je Heathcliff otiao u pustaru etati po mjeseini, ili to se moda povukao u sjenik, odve ljut da bi s nama razgovarao. Kladim se da se ondje krije. Vidjet ete da u ga nai! Izidoh ga traiti, ali rezultat je bio razoaravajui, a i Josephovo je traganje zavrilo s istim uspjehom. - Taj mladi postaje sve gori i gori! - ree on ulazei. Ostavio je vrata irom otvorena pa je konji gospoice izga zio ito i otkasao ak u livadu! Gospodar e Heathcliffa su tra namrtvo isprebijati; imat e i pravo. On je otjelovljeno strpljenje prema takvim nehatnim, stranim stvorovima... otjelovljeno strpljenje! Ali on to nee uvijek biti... vidjet ete svi vi! Ne moete ga uvijek tek tako dovoditi do bjesnila! - Jesi li naao Heathcliffa, magare? - prekinu ga Cathe rina. - Jesi li ga traio onako kako sam naredila? - Bolje bi bilo da sam traio konja - odgovori on. - To bi bilo pametnije. Ali nije mogue nai ni konja ni ovjeka po ovakvoj noi... crnoj kao dimnjak! A i Heathcliff nije ovjek koji bi doao na zviduk... moda e biti manje gluh ako ga vi zovete! Bila je vrlo mrana veer za ljetno doba, oblaci kao da su bili puni gromova; rekla sam da je bolje ako svi sjednemo unutra, jer e ga kia, im pone padati, natjerati da se vrati i bez naeg truda. Ali Catherinu je bilo nemogue nagovoriti da se umiri. Hodala je amo-tamo, od vrata do dveri, tako uzrujana da nije mogla mirovati. Najposlije se zaustavila na jednome mjestu uza zid blizu puta odakle je, ne obazirui se na moje pozive niti na grmljavinu i krupne kapljice koje su poele padati, dozivala Heathcliffa, a potom oslukivala i glasno plakala. U strasnom plakanju nadmaivala je i Hare tona i svako drugo dijete. Oko ponoi, dok smo jo sjedili i ekali, strahovita se oluja razbjesni nad Visovima. Puhao je jak vjetar. Zau se udarac groma. Jedno ili drugo slomilo je drvo na uglu zgrade; golema grana pade na krov i obori dio istonog dimnja ka, a gomila kamenja i ae prospe se na kuhinjsku vatru. Mislili smo da je grom udario medu nas; Joseph pade na koljena molei Boga da se sjeti patrijarha Noe i Lota i, kao i nekad, potedi pravedne, a pogodi bezbone. I ja sam imala sjeaj da je doao as da nam se sudi. Jona je, po mome mi-

ljenju, bio gospodin Earnshavv, te sam prodrmala kvaku na vratima njegove sobe da vidim je li jo iv. On odgovori dovoljno glasno, i to na nain koji potaknu mog druga da po ne jo glasnije moliti Boga neka dobro razlikuje svece kakav je on od grenika kakav je njegov gazda. Ali huka proe nakon dvadeset minuta, i mi ostadosmo netaknuti, osim Cathy koja je bila pokisla do koe jer je tvrdoglavo odbijala ui i stajala je i dalje bez eira i ala na kii koja joj je smoila svu kosu i odjeu. Ula je i legla na klupu, posve prokisla; lice je okrenula zidu i pokrila rukama. - Gospoice - uzviknuh i dodirnuh joj rame - niste valja odluili umrijeti? Znate li koliko je sati? Pola jedan. Brzo, brzo u krevet! Ne vrijedi dalje ekati toga ludog deka; on je vjerojatno otiao u Gimmerton i noas e ostati ondje. On i ne misli da ga mi ekamo tako kasno; ili moda misli da e samo gospodin Hindlev biti budan, pa eli izbjei da mu go spodar otvori vrata. - Ne, ne, on nije u Gimmertonu - ree Joseph. - Ne bih se udio da je na dnu movare. Ova bura nije poslana tek onako; opominjem vas da pazite, gospoice... sad mora do i red na vas. Hvala nebesima na svemu! Sve je za dobro onih koji su izabrani i izdvojeni od otpadnika! Vi znate to kae Sveto pismo. - I poe citirati nekoliko tekstova navo dei glave i stihove da bismo ih mogli nai. Nakon to sam uzalud molila samovoljnu djevojku da ustane i svue mokre haljine, ostavih Josepha da propovije da, a nju da drhti, pa odoh u krevet s malim Haretonom koji je spavao mirno kao da svi oko njega spavaju. Jo sam neko vrijeme ula Josepha gdje propovijeda; zatim sam ula nje gove lagane korake na ljestvama i tada sam zaspala. Kad sam sila, neto kasnije nego obino, primijetih, za hvaljujui sunevim zrakama koje su prodirale kroz pukoti ne na prozorskim kapcima, da gospoica Catherina jo sjedi pored ognjita. Vrata na kui bila su odkrinuta; svjetlo je ulazilo kroz nezatvorene kapke. Hindlev je bio iziao iz kue i stajao kraj kuhinjskog ognjita, iscrpljen i snen. - to ti je, Cathy? - upitao ju je kad sam ula. - Izgleda a losna kao pokislo tene. Zato si tako mokra i blijeda, dijete? - Pokisla sam - odgovori ona nevoljko - i hladno mi je, to je sve.

- Ah, ona je neposluna! - povikah kad vidjeh da je go spodar prilino trijezan. - Potpuno je prokisla na sinonjem pljusku, tu je sjedila cijelu no, nisam je mogla nagovoriti da ide spavati. Gospodin Earnshavv nas zaueno pogleda. - Cijelu no - ponovi. - Zato je ostala budna? Sigurn o ne iz straha od grmljavine? Grmljavina je odavno prola. Ni ja ni ona nismo eljele spomenuti Heathcliffovu odsutnost dokle god smo je mogle kriti, pa odgovorih da nisam znala zato je sebi utuvila u glavu da ne ide na spava nje; a ona ne ree nita. Jutro je bilo svjee; otvorih prozorske kapke i soba se ubrzo ispuni ugodnim mirisima iz vrta, ali mi Catherina neraspoloeno doviknu: - Elleno, zatvori prozor! Hladno mi je! - Zubi joj zacvokotae i ona se sklupa blie vatri koja se bila gotovo ugasila. - Bolesna je - ree Hindlev prihvaajui je za runi zglob - to je vjerojatno razlog to nije htjela otii spavati. Do sto avola! Ne elim imati jo i bolesti u kui. to te je natjera lo da ide po kii? - Tranje za mladiima, kao i obino! - zakrijeta Joseph iskoritavajui nau utnju da kae neto pakosno. - Da sam na vaemu mjestu, gospodaru, nikoga ne bih putao u kuu, ni one otmjene ni one priproste! Nikad ne proe dan kad niste ovdje a da se onaj maak Linton ne prikrade ova mo; a gospoica Nell v, ona je fina djevojka! - ona sjedi u kuhinji i pazi kad ete vi doi; i im vi uete na jedna vrata, mladi Linton izie iz kue na druga! A zatim naa mlada go spoica izie iz kue i ljubaka se vani! Lijepo vladanje, kriti se po poljima poslije ponoi s onim nevaljalim, avolskim Ciganinom Heathcliffom! Oni misle da sam ja slijep, ali ni sam, ni najmanje!... Ja vidim i kad doe i kad ode mladi Linton, a vidim i vas (pokazujui na mene), vas, lijena vje tice, kako letite u kuu im ujete po putu kopi ta gospoda reva konja. - Umukni, prislukivau! - povika Catherina. - Nemoj Preda mnom otkrivati svoj bezobrazluk! Edgar Linton je slu ajno doao juer, Hindlev; i ja sam mu rekla neka ide jer sam z nala da se ti ne bi htio s njim susresti u onakvom stanju. - Lae, Cathy, nema sumnje - odgovori njen brat - i ti

i prokleta prostakua! Ali ostavimo zasad Lintona; kai mi,

zar nisi bila noas s Heathcliffom? Reci istinu. Ne boj se da e mu time nanijeti neko zlo; premda ga mrzim kao i uvi jek, on mi je nedavno uinio jedno dobro djelo, te mi savjest ne bi dopustila da mu zavrnem ijom. Uostalom, da ne bi do toga dolo, otjerat u ga jo danas; i nakon to on ode, sav jetujem vam da svi pazite, jer u onda moi obratiti veu panju na vas. - Nisam noas vidje la Heathcliffa - odgovori Catherina i gorko zajeca - a ako ga otjera iz kue, i ja u otii s njim. Ali, moda ti se nee ukazati prilika; moda je on ve otiao ree ona i brinu u neobuzdan pla, te se dalje vie nije razumjelo to govori. Hindlev je obasu bujicom prezrivih prijekora, naredi joj da odmah ode u svoju sobu ili e joj inae pruiti priliku za plakanje! Nagovorih je da poslua, i nikada neu zaboravi ti scenu koju je napravila kad smo ule u njenu sobu; to mi je izazvalo veliki strah. Pomislila sam da e poludjeti, te zamolih Josepha da otri po lijenika. Pokazalo se da je to bio poetak grozniavog bunila; im ju je vidio, gospodin Ke nneth je izjavio da je opasno bolesna; imala je groznicu. Pustio joj je krv, rekao mi da joj dajem samo sirutku i preganu juhu i da pazim da ne skoi kroz prozor; zatim je otiao jer je imao dovoljno posla u selu gdje je prosjena udaljenost izmeu kua iznosila etiri do pet kilometara. Premda ne mogu rei da sam bila njena njegovateljica, a ni Joseph i gospodar nisu bili nita bolji od mene, premda je naa bolesnica bila nesnosna i tvrdoglava, kako samo takva bolesnica moe biti, ipak je prebrodila krizu. Stara gospoda Linton posjeivala nas je ponekad, dovodila stvari u red, ko rila nas i svima nam nareivala; i kad se Cathy poela opo ravljati, odvezla ju je u Thrushcross Grange. Na tom osloboenju svi smo joj bili zahvalni. Ali jadna je gospoda imala razloga da se pokaje za svoju ljubaznost; i ona i njen muz dobili su groznicu i umrli u razmaku od nekoliko dana. Naa mlada gospoica vratila nam se prkosnija, strastve nija i oholija no ikad. O Heathcliffu nitko nije nita uo od one burne noi; i jednog dana, kad me bila jako izazvala, prevarih se i okrivih je za njegov nestanak; uostalom, i sama je znala da je to njena krivica. Tada je na nekoliko mjeseci prestala sa mnom razgovarati, osim kao sa slukinjom. J"

eoh je takoer pao kod nje u nemilost; on je govorio to mi sli i drao joj propovijedi kao da je ona jo djevojica; a ona je sebe smatrala zrelom enom i naom gospodaricom, i mislila je da joj nedavna bolest daje pravo zahtijevati da se svi vladaju prema njoj s osobitom panjom. Lijenik je rekao da joj se ne treba mnogo protiviti i da joj treba initi po vo lji te u njenim oima nije bilo nita manje od ubojstva ako se netko usudio proturjeiti joj. Drala se po strani od go spodina Earnshavva i njegova drutva; zbog uputa koje je dobio od lijenika Kennetha i zbog njezina obiaja da dobi je napad kad se razbjesni, njezin joj je brat doputao sve to joj je padalo na pamet da zahtijeva i trudio se ne izazivati njenu eksplozivnu narav. Bio je odve popustljiv prema njenim hirovima; ne iz ljubavi, nego iz ponosa; ozbiljno je elio da ona poasti obitelj svojom udajom za Lintona, i dokle god je njega ostavljala na miru, mogla nas je, to se njega ti e, gaziti kao robove! Edgar Linton bio je, kao to su bili mnogi prije njega i kao to e biti mnogi nakon njega, za ljubljen do uiju; i smatrao je sebe najsretnijim ivim ovjekom onog dana kad je Cathy odveo u gimmertonsku kapelu, tri godine nakon smrti svoga oca. Protiv svoje volje morala sam napustiti Orkanske visove i otii s njom. Malom Haretonu bilo je blizu pet godina i ba sam ga tada poela uiti itanju. Nije nam se rastajalo, ali su Catherinine suze bile monije od naih. Kad sam odbila ii i kad je vidjela da su joj molbe uzaludne, otila je i alila se svome muu i bratu. Prvi mi je ponudio veliku plau, a drugi mi je naredio da se pakiram; rekao mi je da mu ne trebaju u kui ene sad kad vie nema gospodarice; a to se Haretona tie, upnik e ga uzeti u svoje ruke kad za to doe vrijeme. I tako mi je bio ostavljen samo jedan izbor: da radim kako mi je nareeno. Rekla sam gospodaru da se on udaljio od svih estitih ljudi samo da bi se to bre upropastio; poljubila sam Haretona i rekla mu zbogom; otad je on za mene postao potpuni stranac; udno mi je kad pomislim da je sigur no posve zaboravio sve o Elleni Dean, a da joj je nekad znaio vie od cijelog svijeta, a i ona njemu! Na ovome mjestu svoje prie sluajno je pogledala na sat znad kamina i zapanjila se kad je vidjela da kazaljka poka Zu je pola dva. Nije htjela ni uti da ostane i sekundu dulje;

dodue, i sam sam bio sklon odgoditi nastavak njene prie. I sada, nakon to je ona otila odmoriti se a ja sam razmi ljao jo sat ili dva, skupljam hrabrost da i ja odem i legnem usprkos osjeaju nevoljkosti i bolova u glavi i udovima.

Deseto poglavlje

DIVAN poetak osamljenikog ivota! etiri tjedna muka, prevrtanja po postelji i bolesti. Oh, ovi hladni vjetrovi i namrteno sjeverno nebo, i neprohodni putovi i ti spori seoski ranarnici! I, oh, ova oskudica ljudskih lica! I, gore od svega, Kennethova izjava kako ne treba oekivati da u moi izla ziti iz kue prije proljea! Gospodin Heathcliff uinio mi je maloprije ast svojim posjetom. Prije sedam dana poslao mi je par tetrijeba... posljednjih ove sezone. Nevaljalac! Ova moja bolest nije posve bez njegove krivice; namjeravao sam mu to kazati. Ali, kako sam mogao uvrijediti ovjeka koji je bio tako ljubazan da sjedi pored moje postelje itav sat i da mi govori o neem drugom, a ne o tabletama, lijekovima i pijavicama? Nastalo je sasvim lagodno razdoblje u mojoj bolesti. Odve sam slab da itam, ali ipak osjeam da bih mogao uivati u neem zanimljivom. Zato ne bih pozvao gore gospodu Dean da za vri svoju priu? Sjeam se glavnih dogaaja donde dokle je dola. Da, sjeam se da je junak otiao i da se nita nije ulo o njemu tri godine; i da se junakinja udala. Zvonit u po nju, obradovat e se kad vidi da mogu veselo razgovarati. Gospoda Dean doe. - Ima jo dvadeset minuta, gospodine, do vremena kada trebate uzeti lijek - poe ona. - Ne treba mi, ne treba mi lijek! - odgovorih. - elim da... - Lijenik kae da morate prestati s uzimanjem praaka. - S najveim zadovoljstvom! Ne prekidajte me. Doite i sjednite ovdje. Ne dirajte tu gorku falangu boca. Izvadite svoje pletivo iz depa... tako... a sada nastavite priu o go spodinu Heathcliffu odande gdje ste stali pa do dananjeg dana - Je li on zavrio svoje kolovanje na Kontinentu i vratio Se kao obrazovani gospodin? Ili je postao stipendist u kole-

du, ili pobjegao u Ameriku, ili zadobio slavu prolijevanjem krvi svoje pomajke zemlje, ili stekao bogatstvo brim putem po engleskim cestama? - Moda se bavio svim tim pomalo, gospodine Lock woode, ali nisam sigurna. Rekla sam vam ve da nisam zna la kako je doao do novca; niti znam sredstva pomou kojih je izdignuo svoj um iz divljakog neznanja u koje je bio za pao; ali u s vaim doputenjem nastaviti priu na svoj na in, ako mislite da e vas to zabaviti i da vas nee umoriti. Osjeate li se bolje od jutros? - Mnogo bolje. - To je dobra vijest. - Otila sam s gospodom Catherinom u Thrushcross Grange i, na moje ugodno iznenaenje, ona se ponaala mnogo bolje nego to sam se usuivala oekivati. inilo se kao da je gotovo odve voljela gospodina Lintona; pa je ak i prema njegovoj sestri pokazivala veliku ljubav. Oni su, za ista, oboje mnogo pazili na njenu udobnost. Nije se trn savi jao oko cvijeta, nego je cvijet grlio trn. Tu nije bilo uzajam nog poputanja; ona je stajala nepokolebljiva, a ostali su po putali; a tko i moe biti pakostan i zlovoljan kad ne nailazi ni na opiranje ni na ravnodunost? Opazila sam da je u go spodina Edgara postojao duboko ukorijenjen strah od izazi vanja njezina gnjeva. On ga je krio od nje; ali kad god bi me uo da joj otro odgovaram ili vidio da se bilo tko od poslu ge mrgodi zbog njene hirovite zapovijedi, pokazao bi svoju neraspoloenost mrtenjem, a to nikad nije inio zbog sebe. esto mi je otro govorio o mojoj drskosti; tvrdio je da mu ubod noa ne bi mogao zadati vei bol od onoga koji osjea kad vidi da se njegova gospoda ljuti. Da ne bih alostila lju baznoga gospodara, navikla sam biti manje osjetljiva, i za pola godine barut je leao bezopasno kao pijesak, jer u blizi ni nije bilo vatre. Catherina je ponekad imala razdoblja mrane neraspoloenosti i hirovitosti; njen mu je nijemo suosjeao s njima; pripisivao ih je promjenama u njezinu or ganizmu, proizvedenim njenom opakom boleu; jer prije te boljetice ona nikada nije patila od takve potitenosti. Na povratak njene veselosti odgovarao je veselou. Mogu rei, mislim, da je njihova srea bila duboka i da je postajala sve vea.

Tome je doao kraj. Svaki ovjek mora misliti na sebe, na kraju krajeva; blagi i njeni samo su pravednije sebini od grubih i oholih. Njihova je srea prestala kad su im okol nosti otkrile da interes jednoga nije najvaniji u mislima drugoga. Jedne blage rujanske veeri dolazila sam iz vrta s tekom koarom jabuka koje sam tada brala. Bio je polu mrak, mjesec je sjao preko visokog zida oko dvorita i bacao neodreene sjene po kutovima mnogobrojnih izboenih di jelova kue. Spustila sam svoj tovar na kuhinjske stube da bih se odmorila i jo malo udisala blagi, slatki zrak; oi su mi bile uperene prema mjesecu, a leda okrenuta ulazu, kad zauh glas iza sebe: - Nelly, jesi li to ti? Bio je to dubok glas, stran po tonu; ali u nainu na koji je izgovoreno moje ime bilo je neega to mi se uinilo poznatim. Okrenuh se sa strahom da vidim tko govori, jer su vrata bila zatvorena i nisam vidjela nikoga kad sam prila stubama. Neto se pomaknu ispod trijema i, kad mi se pri blii, vidjeh ovjeka tamna lica i kose, odjevenog u tamno odijelo. On se nagnu i stavi ruku na kvaku, kao da je namjeravao sam otvoriti vrata. "Tko li je to" - pomislih. - "Gospodin Earnshaw? Ah, ne! Glas nije slian njegovu." - ekao sam ovdje itav sat - nastavi on dok sam ga ne tremice motrila - i sve to vrijeme sve unaokolo bilo je mirno i tiho kao smrt. Nisam se usudio ui. Ne poznaje me? Po gledaj, nisam stranac! Zraka mu pade na lice; obrazi su mu bili bljedouti i napola zarasli u bradu, obrve sputene, oi duboko usaene i neobine. Poznavala sam te oi. - to! - povikah i podigoh ruke u udu. - to! Vratili ste se? Jeste li to zaista vi? Jeste li? - Da, Heathcliff - odgovori on, i pogled mu prijee s mene na prozore u kojima se ogledalo mnotvo sjajnih mje seevih likova, ali kroz koje se nije vidjelo nikakvo svjetlo iznutra. - Jesu li oni kod kue? Gdje je ona? Nellv, ti se ne radu je! Ne treba biti tako uznemirena. Je li ona tu? Govori! elim progovoriti jednu rije s njom... tvojom gospodari com. Idi i reci joj da je neka osoba iz Gimmertona eli vidje ti.

- Kako e ona to primiti? - uzviknuh. - to e raditi? Iz nenaenje me zbunjuje... a nju e zapanjiti. Vi jeste Heath cliff! Ali izmijenjen! Ne, to se ne moe razumjeti! Jeste li bili u vojsci? - Idi i prenesi joj moju poruku - nestrpljivo me prekinu. - U paklu sam dok to ne uini! On otvori vrata i ja uem; ali kad sam se pribliila salonu gdje su bili gospodin i gospoda Linton, poeh oklijevati. Najposlije odluih ui pod izgovorom da ih upitam ele li da zapalim svijee i otvorim vrata. Sjedili su zajedno uz prozor na kojem je kapak bio irom otvoren i kroz koji se vidjela iza drvea u vrtu i divljeg zele nog parka gimmertonska dolina, s dugakim trakom magle koja je krivudala sve do nadomak njezina gornjeg kraja (jer se odmah iza kapele, kao to ste moda primijetili, potoi koji tee od movare ulijeva u potok koji ide iznad srebrna ste doline). Orkanski visovi dizali su se iznad srebrnaste pare, ali se naa stara kua nije vidjela; ona je neto na drugoj strani. I soba i oni u njoj, a i predio koji su promatrali inili su se neobino mirni. Oklijevala sam izvriti nalog koji mi je dan i ve sam bila krenula izai nakon to sam ih pitala o svijeama, kad me osjeaj da je ludo tako postupati natjera da se vratim i promucam: - Jedan ovjek iz Gimmertona eli vas vidjeti, gospodo. - to hoe? - upita gospoda Linton. - Nisam ga pitala - odgovorili. - Dobro, navuci zavjese, Nelly - ree ona - i donesi aj. Odmah u se vratiti. Izila je iz salona. Gospodin Edgar nehajno me upita tko je to. - Netko koga gospoda ne oekuje - odgovorih. - Onaj Heathcliff... sjeate li ga se, gospodine... koji je ivio kod gospodina Earnshawa. - to! Ciganin... poljski radnik? - povika on. - Zato to niste rekli Catherini? - Pst! Ne smijete ga zvati tim imenom, gospodine - re koh. - Bilo bi joj vrlo ao kad bi vas ula. Umalo joj nije sr ce puklo od alosti kad je otiao. Mislim da e je njegov po vratak jako obradovati. Gospodin Linton prie prozoru na drugoj strani sobe, koji je gledao u dvorite. Otvori ga i na -

se napolje. Vjerojatno su oni bili dolje jer on odmah viknu: - Nemoj stajati ondje, ljubavi! Uvedi tu osobu unutra ko je to netko vaan. - Uskoro zauh kljocanje kvake i Catherina uletje zadihana i uzbuena, odve uzbuena da bi pokazala radost; zaista, po njezinu bi licu prije pomislio da ;oj se dogodila neka velika nesrea. - Ah, Edgare, Edgare! - ree zadihano i zagrli ga oko vrata. - Ah, Edgare, dragi moj! Heathcliff se vratio... on je! _ ree i zagrli ga jo jae. - Dobro, dobro - ljutito povika njen mu - nemoj me uguiti zbog toga! On mi se nikad nije inio tako dragocjen. Nema razloga da se uzrujavamo zbog toga! - Znam da ga nisi volio - odgovori ona priguujui jai nu svoga radosnog ushita. - Ali zbog mene se mora sprija teljiti s njim. Da mu kaem da doe ovamo? - Ovamo? - ree on. - U salon? - Pa gdje drugdje? - upita ona. inio se ljut i predloio je kuhinju kao pogodnije mjesto za njega. Gospoda Linton pogleda ga s udnim osmije hom... kao da se i ljutila i rugala zbog njegove oholosti. - Ne - ree nakon kratke utnje - ne mogu sjediti u ku hinji. Postavi dva stola ovdje, Nelly; jedan za tvoga gospo dara i gospoicu Isabellu, jer oni su gospoda; a jedan za Heathcliffa i mene, jer pripadamo niem staleu. Hoe li te to zadovoljiti, dragi? Ili moram narediti da se naloi drugdje? Ako je tako, onda izdaj naredbu. Ja u otrati dolje da dove dem svoga gosta. Bojim se da je radost prevelika da bi bila stvarna! Htjede odjuriti, ali je Edgar zaustavi. - Reci mu da doe gore - ree obraajui se meni - a ti, Catherino, pokuaj biti radosna, a ne biti nerazumna! Cijela kua ne mora vidjeti da doekuje odbjeglog slugu kao da ti je roeni brat. Sidoh i nadoh Heathcliffa gdje eka pod trijemom, oito oekujui da bude pozvan unutra. Iao je za mnom ne tro sei rijei; odvela sam ga gospodaru i gospodarici iji su zajapureni obrazi pokazivali znake otrog razgovora. Ali se gospoini obrazi ozarie jednim drugim osjeajem kad se n e i n prijatelj pojavi na vratima; ona mu pritra, uze ga za bje ruke i odvede Lintonu, a zatim zgrabi Lintonove opu-

tene prste i gurnu ih u Heathcliffovu ruku. Zapanjila sam se vie nego ikad kad sam pri svjetlu vatre i svijea vidjela koliko se Heathcliff izmijenio. Postao je visok i atletski razvijen; kraj njega se moj gospodar inio posve sitan i djeaki. Njegovo uspravno dranje ostavljalo je dojam kao da je bio u vojsci. Crte lica bile su mu mnogo starije i odlunije od Lintonovih; lice mu je bilo inteligentno i nije zadralo ni traga nekadanje prostote i zaputenosti. Polucivi lizirana divljina krila se jo uvijek u sputenim obrvama i oima punim vatre, ali je bila potisnuta; dranje mu je bilo ak dostojanstveno, posve lieno grubosti, iako odve strogo da bi bi lo otmjeno. Moj se gospodar iznenadio koliko i ja, a moda i vie; za trenutak nije znao kako osloviti toga poljskog rad-, nika, kako ga je bio nazvao. Heathcliff pusti njegovu malu ] ruku; stajao je i gledao ga hladnokrvno ekajui da on prvi! progovori. - Sjednite, gospodine - ree Linton napokon. - Gospoda Linton, sjeajui se starih vremena, eli da vas srdano pri mim, i, naravno, meni je drago kad god se dogodi neto to je raduje. - I meni - odgovori Heathcliff - osobito ako je to neto u emu i ja imam udjela. Rado u ostati sat -dva. Sjeo je nasuprot Catherini koja ga je gledala netremice, pogledom kao da se boji da e ieznuti ako ga skrene s njega. Njegove oi nisu esto gledale u njezine; brz pogled s vremena na vrijeme bio mu je dovoljan, ali pri svakom pogledu u njegovim se oima sve pouzdanije odraavao neskriveni ushit koji je zraio iz njenih oiju. Bili su odve obuzeti uzajamnom radou da bi osjetili ikakvu nelagodu. Drukije je bilo s gospodinom Edgarom; bilo mu je tako neugodno da je problijedio; osjeaj nelagode dosegao je vrhunac kad je njegova gospoda ustala, prela preko saga, uzela opet Heathcliffa za ruke i smijala se kao da je izvan sebe. - Sutra u misliti da je ovo samo san! - uzviknu ona. Neu moi vjerovati da sam te opet vidjela i dodirivala i da sam razgovarala s tobom. A ipak, okrutni Heathcliffe! Ti ne zasluuje ovakvu dobrodolicu. Tri godine bio si odsutan, nisi mi se javljao, niti si na mene mislio. - Malo vie nego to si ti mislila na mene - promrmlja on. - uo sam o tvojoj udaji, Cathy, prije kratkog vremena;

i dok sam ekao dolje u dvoritu, smiljao sam ovaj plan... <ja vidim jo jednom tvoje lice; ti e, moda, pogledati iznenaeno i pretvarati se da si se obradovala; zatim da porav nam svoj raun s Hindlevjem; a onda da osujetim ruku za kona time to u sam izvriti osudu nad sobom. Tvoj doek izbio mi je te misli iz glave; ali uvaj se da me ne doeka drukijeg raspoloenja idui put! Ne, nee me opet otjerati! Jesi li zaista alila za mnom? Pa bilo je i razloga. Borio sam se muno otkad sam posljednji put uo tvoj glas; i mora mi oprostiti, jer sam se borio samo radi tebe! - Catherino, ako nee dopustiti da nam se ohladi aj, molim te pridi stolu - prekinu ih Linton pokuavajui sau vati svoj uobiajeni ton i prikladnu uljudnost. - Gospodina Heathcliffa eka jo dug put, gdje god mislio prenoiti; a i ja sam edan. Zauzela je svoje mjesto uz ajnik; dola je i gospoica Isabella koju su dozvali zvonom. Nakon to sam im namjestila stolce oko stola, napustih sobu. aj je trajao jedva de set minuta. Catherina nije aj ni ulila u svoju alicu, nije mogla ni jesti ni piti. Edgar je prolio neto aja u tanjuri i jed va da je popio gutljaj. Njihov gost nije ostao te veeri dulje od sata. Kad je odlazio, upitah ga hoe li u Gimmerton. - Ne, u Orkanske visove - odgovori on. - Gospodin Earnshaw pozvao me je u goste kad sam ga jutros posjetio. Gospodin Earnshaw je njega pozvao u goste! I on je posjetio gospodina Earnshawa! Duboko sam razmiljala o tim rijeima nakon to je otiao. Je li on dvolian i je li doao u na kraj da ini zlo pod krinkom? Mislila sam o tome i u dubini svoga srca osjeala da bi bilo najbolje da se nije ni vraao. Oko pola noi gospoda Linton me probudi iz prvog sna; tiho je ula u moju sobu, sjela na moj krevet i povukla me z a kosu kako bi me posve razbudila. - Ne mogu spavati, Elleno - ree ispriavajui se. - A htjela bih da mi neko ivo bie pravi drutvo u mojoj srei! Edgar je neraspoloen jer sam radosna zbog neega to nje ga ne zanima; nee ni usta otvoriti, osim da mi dri zlovolj ne) glupe prodike, rekao mi je da sam okrutna i sebina jer z elim razgovarati kad se on ne osjea dobro i kad mu se spav a. On uvijek izmisli da mu nije dobro im se dogodi ma i

sitnica koja mu se ne svia! Rekla sam nekoliko rijei u pohvalu Heathcliffu, a on je ili zbog glavobolje ili zbog bola koji mu je zadala zavist poeo plakati, te sam ustala i ostavi la ga. - to vrijedi hvaliti Heathcliffa pred njim - odgovorih. Jo kao djeaci nisu se voljeli, i Heathcliffu bi bilo isto toliko odbojno da vas uje kako hval ite Lintona; to je ljudska na rav. Ostavite gospodina Lintona na miru to se tie Heath cliffa, osim ako ne elite izazvati svau medu njima. - Ali zar to ne pokazuje veliku slabost? - nastavi ona. Ja nisam zavidna; ja se nikad ne osjeam pogoenom zbog sjaja Isabelline ute kose, bjeline njezina vrata, njene draes ne otmjenosti i ljubavi koju joj prua cijela kua. ak i ti, Nelly, kad se ja i Isabella ponekad porjekamo, uvijek si na njenoj strani; i ja popustim kao kakva ludo zaljubljena maj ka, nazivam je dragim srcem i laskam joj dok je ne oraspo loim. Njezinu je bratu drago vidjeti nas u srdanim odnosi ma, a i meni to godi. Ali oni su vrlo slini; oni su razmae na djeca, zamiljaju da je svijet stvoren radi njihove udob nosti; premda im ugaam, ipak mislim da bi ih odreena ka zna moda popravila. - Grijeite, gospodo Linton - rekoh. - Oni ugaaju va ma; znam to bi sve bilo da to ne ine. Vi tako udovoljavate njihovim prolaznim raspoloenjima dokle god je njihova glavna briga da ispunjaju sve vae elje. Ali moe se dogodi ti da se posvaate zbog neega to je podjednako vano za obje strane; i onda ete vidjeti da su oni koje nazivate slabi ma kadri biti jednako tvrdoglavi kao i vi. - I onda emo se boriti na ivot i smrt, zar ne, Nelly? ree ona smijui se. - Ne! Kaem ti, ja imam takvo povjere nje u Lintonovu ljubav, te vjerujem da bih ga mogla ubiti a da on i ne poeli osvetiti mi se. Savjetovala sam je da ga cijeni jo vie zbog te njegove ljubavi. - Cijenim ga - odgovori ona - ali on ne treba cmizdriti zbog svake sitnice. To je djetinjasto; i umjesto to roni suze zato to sam rekla da je Heathcliff sada dostojan svaije panje, i da bi bila ast za prvog dentlmena u naem kraju da bude njegov prijatelj... on je to trebao rei umjest o mene i biti ushien osjeajem simpatije. On se mora naviknuti na

niega? Pa zat ga onda ne bi i zavolio. S obzirom na svoj razlog da bude protiv Edgara, smatram da se Heathcliff divno ponaao! - to mislite o tome to je otiao u Orkanske visove? upitah. - On se oevidno preobrazio u svakom pogledu; po stao je pravi kranin; prua ruku pomirenja svim svojim neprijateljima! - On mi je to objanjavao - odgovori ona. - udim se tome jednako koliko i ti. Rekao je da je svratio kako bi od tebe dobio obavijesti o meni, jer je mislio da jo ivi ondje; Joseph je rekao svome gospodaru da je Heathcliff doao, te je Hindlev iziao i ispitivao ga to je sve radio i kako je ivio, i napokon ga pozvao da ude. Nekoliko ljudi sjedilo je i kar talo se; Heathcliff im se pridruio. Odnio je neto novca mo me bratu, ali mu je on, nakon to je vidio da je Heathcliff dobro potkoen, rekao neka doe opet uveer, na to je He athcliff pristao. Hindlev je odve nesmotren u biranju svojih gostiju; i ne trudi se promisliti o razlozima zbog kojih ne bi trebao imati povjerenja u ovjeka kojemu je onako podlo bio naudio. A to se Heathcliffa tie, on tvrdi da je njegov glavni razlog to je obnovio vezu sa svojim starim muite ljem elja da se nastani u mjestu odakle se moe doetati do Grangea, ljubav prema kui u kojoj smo ivjeli zajedno, i nada da u imati vie mogunosti da ga viam ondje nego to bih imala ako bi se nastanio u Gimmertonu. On namje rava ponuditi pristojnu sumu za doputenje da stanuje u Vi sovima; bez sumnje e pohlepa navesti moga brata da prih vati te uvjete; on je uvijek bio pohlepan, iako, to uzme jed nom rukom, odbaci drugom. - To mjesto nije prikladno da u njemu stanuje mladi ov jek! - rekoh. - Zar se ne bojite posljedica, gospodo Linton? - Ne bojim se za svog prijatelja - odgovori ona - njego va odlunost uvat e ga od opasnosti; bojim se pomalo za Hindlevja, ali on ne moe biti moralno gori nego to jest; a Ja stojim izmeu njega i fizikog napada. Veeranji dogaaj Pomirio me je s Bogom i s ljudima! Bila sam ustala u gnjevn j pobuni protiv providnosti. Oh, trpjela sam vrlo, vrlo gor ak jad, Nelly! Da taj stvor zna koliko je gorak bio moj jad, n bi se stidio zamraivati mi prestanak toga bola svojom tastom hirovitou. Iz ljubaznosti prema nje mu sve sam sa-

ma trpjela; da sam izraavala bol koju sam esto osjeala, on bi se nauio udjeti za olakanjem od nje, isto tako arko kao i ja. Ali to je prolo, i neu se osveivati njegovoj ludo sti; odsad u moi sve podnositi! I da me najnie ivo bie udari po obrazu, ne samo da bih mu okrenula i drugi, nego bih ga molila da mi oprosti to sam izazvala tu uku; i kako bih to dokazala, idem se odmah pomiriti s Edgarom. Laku no! Ja sam aneo! Otila je s tim samozadovoljnim uvjerenjem; sutradan je uspjeh njene odluke bio oevidan. Gospodin Linton ne samo da se udobrovoljio (iako je jo uvijek bio pomalo neveseo zbog Catherinine pretjerane ivahnosti): nije se protivio ni njezinu prijedlogu da to poslijepodne ode s Isabellom u Orkanske visove; ona ga je za to nagradila tako prisnom Ijupkou i ljubavlju, da je kua pretvorena u raj na nekoliko dana; sunce njezina raspoloenja grijalo je i gospodara i poslugu. Heathcliff... odsad ga valja zvati gospodin Heathcliff... u poetku je oprezno iskoritavao slobodu da dolazi u Thrushcross Grange. Kao da je ispitivao dokad e domain kue podnositi njegovo dolaenje. Catherina je takoer smatrala mudrim da obuzda svoje izraze zadovoljstva kad je dolazio. I on je postupno razvio kod njih naviku da ga oekuju. Zadrao je svoju rezerviranost, koja bijae njegova znaajna osobina jo u djeatvu, i koja mu je omoguavala da obuz da svoje pretjerano pokazivanje osjeaja. Ieznula je nelagoda moga gospodara, a i neke nove okolnosti okrenule su je u jedan novi smjer. Lintonov novi izvor brige bilo je to to je Isabella Linton neoekivano poela pokazivati neodoljivu naklonost prema njihovu gostu. Ona je u to doba bila ljupka mlada dama od osamnaest godina, djetinjasta ponaanja - iako je bila osjetljiva - i britke inteligencije, ali i otre naravi kad bi se lju tila. Njezina brata, koji ju je njeno volio, zapanjila je i uplaila ta fantastina ljubav. Bez obzira na ponienje koje bi donio njen brak s bezimenim ovjekom, i na mogunost da njegova imovina, ako ne bude imao mukih nasljednika, prijee u ruke takve osobe, bio je dovoljno mudar da razumije Heathcliff ove sklonosti; da uvidi kako je njegov duh, premda mu se promijenila vanjtina, nepromijenjen i nepromje -

njiv. Bojao se toga duha prema kojemu je osjeao prijezir i, kao da je nasluivao neko zlo, strahovao je i od same pomisli da Isabellu njemu povjeri. Uasavao bi se toga jo da je znao da je njena ljubav ponikla netraena i da je usmjerena onamo gdje nije pobuivala odgovarajue osjeaje; ali on to nije znao, jer im je otkrio njeno postojanje, okrivio je Heathcliffa za smiljen plan. Svi smo ve dulje primjeivali da je gospoica Linton zabrinuta i da zbog neega pati. Postala je razdraljiva i nesnosna; neprestano je zadirkivala Catherinu, tako da je postojala opasnost da e iscrpsti njeno ogranieno strpljenje. Opravdavali smo je donekle njenim zdravljem; kopnjela je i venula pred naim oima. Ali jednog dana, kad je bila osobito svojeglava, odbila je doruak, alila se kako posluga ne ini to joj ona kae, kako gospodarica ne doputa da i ona bude imalo vana u kui, kako je Edgar zanemaruje, kako se prehladila zato to se vrata ostavljaju otvorena i kako smo namjerno ostavili vatru da se ugasi da bismo je naljutili; i navela jo stotinu neozbiljnih optubi. Gospoda Linton odluno joj je naredila da ode u postelju, i nakon to ju je dobro izgrdila, zaprijeti joj da e poslati po lijenika. im je ula Kennethovo ime, odmah je izjavila da je posve zdrava i da je nesretna samo zbog Catherinine grubosti. - Kako moe rei da sam gruba, ti nevaljala mazo? - uzviknu gospodarica, iznenaena tom neoekivanom tvrdnjom. - Ti kao da si izgubila pamet. Kada sam bila gruba, reci mi? - Juer - zajeca Isabella - i sada! - Juer! - ree njena urjakinja. - Kojom zgodom? - Za etnje po pustari; rekla si mi da idem kamo hou dok si ti otila s gospodinom Heathcliffom. - I ti to smatra grubou? - ree Catherina smijui se. Nisam htjela time rei da je tvoje drutvo suvino; bilo nam je svejedno hoe li ostati s nama ili ne; samo sam mislila da u Heathcliffovu prianju nee za tebe biti nita zanimljivo. - Oh, ne - plaui je rekla mlada dama - ti si eljela da odem jer si znala da sam htjela biti s vama! - Je li ona pri zdravoj pameti? - upita gospoda Linton obraajui se meni. - Ponovit u razgovor, rije po rije, Isabello, a ti mi kai ako u njemu ima ita to bi moglo tebe za nimati.

- Svejedno mi je to ste razgovarali - odgovori ona - e ljela sam biti s... - S kim? - ponovi Catherina primijetivi da ona oklijeva dovriti reenicu. - S njim; i ne elim da me uvijek tjera iz njegova drutva! - produlji ona planuvi. - Ti ne da drugome ak ni ono to sama ne moe imati, Cathy, i eli samo da ti bude voljena! - Ti si bezobrazno majmune! - iznenaeno uzviknu go spoda Linton. - Ali, ne elim vjerovati u taj idiotizam! Ne mogue je da se ti eli svidjeti Heathcliffu... da ga smatra ugodnom osobom. Nadam se da sam te pogreno razumjela, Isabello? - Ne, nisi - ree zaljubljena djevojka. - Volim ga vie ne go to si ti ikad voljela Edgara; a i on bi mene volio kad bi mu ti dopustila! - Onda ne bih eljela da sam na tvome mjestu ni za cijelu kraljevinu! - emfatino izjavi Catherina; a inilo se da govo ri iskreno. - Nelly, pomozi mi da je uvjerim u njenu ludost. Reci joj tko je Heathcliff; izgubljeni stvor ija narav nikad nije prola proces uljudivanja i oplemenjivanja; on je ne plodna pustara od draa i kamena. Kao to ne bih stavila to ga malog kanarinca u park hladnoga zimskog dana, tako ti ne bih preporuila da njemu da svoje srce! Samo alosno nepoznavanje njegova znaaja, dijete, i nita vie, navelo te da taj san uvrti u glavu. Molim te, nemoj zamiljati da on skriva dubine dobrote i osjeaja pod strogom vanjtinom! On nije neizbruen dijamant... koljka u kojo j se nalazi bi ser; on je divalj, nemilosrdan, ovjek-vuk. Ja mu nikada ne kaem: "Ostavi ovog ili onog neprijatelja na miru jer bi bilo podlo ili okrutno uiniti mu zlo" - nego mu kaem: "Ostavi ga na miru, jer ja ne bih htjela da mu se uini ikakva neprav da." - On bi te smrvio kao vrapje jaje, Isabello, ako bi sma trao da si mu na teret. Znam da on ne bi mogao voljeti niko ga iz obitelji Linton; pa ipak bi bio kadar oeniti se tobom zbog tvoga sadanjega i budueg bogatstva; njega sve vie obuzima pohlepa. To je moja predodba o njemu, a ja sam mu prijatelj, i to tako velik da bih moda utjela i pustila te da upadne u njegovu zamku da te je on ozbiljno namjera vao uhvatiti. Gospoica Linton gnjevno pogleda svoju urjakinju.

_ Stidi se! Stidi se! - bijesno je ponavljala. - Ti si gora dvadeset neprijatelja, ti otrovni prijatelju! - Ah, ti mi, dakle, ne vjeruje? - upita Catherina. - Ti misli da govorim zbog sebinosti? - Sigurna sam u to - odvrati Isabella - i grozim te se! - Dobro! - povika Catherina. - Pokuaj, pa e vidjeti, ako tako misli. Ja sam svoje uinila, a ti e vidjeti kamo e te tvoja tvrdoglavost odvesti. - A ja moram patiti zbog njezina egoizma! - zajeca Isa bella nakon to gospoda Linton izie iz sobe. - Sve, sve je protiv mene; ona je sruila moju jedinu utjehu. Ali ona je la gala, zar ne? Gospodin Heathcliff nije zao duh; on ima a snu i vjernu duu, jer kako bi se inae nje sjeao? - Odagnajte ga iz svojih misli, gospoice - rekoh. - On donosi zlo sa sobom; on nije mu za vas. Gospoda Linton je govorila otro, ali joj ipak ne mogu proturjeiti. Ona bolje poznaje njegovo srce nego ja, ili bilo tko drugi; i ona ga ne bi nikad prikazala gorim nego to jest. Poteni ljudi ne kriju svoja djela. Kako je ivio? Kako se obogatio? Zato stanuje u Orkanskim visovima, u kui ovjeka kojega smrtno mrzi? Priaju da je gospodin Earnshavv sve gori i gori otkako je on doao. Oni neprestano sjede po cijelu no zajedno, i Hindlev je poeo posuivati novac na svoju zemlju; ne radi nita ne go se samo karta i pije. Prije tjedan dana srela sam Josepha u Gimmertonu i on mi je rekao: - Nelly, moe se dogoditi da uskoro poalju u nau kuu komisiju za pregled mrtvaca. Jedan od njih umalo nije odsjekao sebi prst drei drugoga da se ne zakolje. To je gospodar, znate, on se ne boji porote. On se uope ne plai sudaca, ni Pavla, ni Petra, ni Ivana, ni Matije, ni ikoga od njih, ne on! Kao da im se eli drsko su protstaviti! A i onaj avo Heathcliff, teko da mu ima prem ca. Gotovo uiva u svakoj sotonskoj ali. Kada doe u Grange, govori li kako lijepo ivi u Visovima? Evo kako... od suneva zalaska pa do podne idueg dana kapci su zatvo reni i svijee gore, a oni se kockaju i piju, a zatim budala od lazi u svoju sobu uz takve psovke da se estiti stide sluat i ih; a nitkov izbroji dobivene pare, jede, spava i onda odlazi do svog susjeda. Naravno, on ne pria gospodi Catherini kako zlato njezina oca prelazi u njegov dep, i kako sin nje zina oca srlja u propast u koju ga on gura. - Eto, gospoice
od

Linton, Joseph je stara hulja, ali nije laac, i ako je njegov opis Heathcliffova ponaanja istinit, onda neka vam nikada ne padne na pamet da zaelite takvog mua, nije li tako? - I ti si u dosluhu s drugima, Elleno! - odgovori ona. Neu sluati tvoje klevete. Zacijelo si vrlo pakosna kad me eli uvjeriti da nema sree u svijetu! Moda bi se ona oslobodila tih misli i tih osjeaja da je bila ostavljena samoj sebi, a moda bi ih gajila u sebi neprestance, ne mogu rei, ali nije imala mnogo vremena za razmiljanje. Sutradan se sastajala porota u oblinjem gradu i moj gospodar joj je morao prisustvovati, a gospodin Heathcliff, znajui da nee biti kod kue, doe ranije nego obino. Catherina i Isabella sjedile su u biblioteci, ljutite jedna na drugu, ali su utjele. Isabella se osjeala nelagodno zbog svoje jueranje nepromiljenosti, zbog toga to je u prolaznom nastupu strasti otkrila svoje tajne osjeaje; Catherina se nakon zrelog razmiljanja osjeala uistinu uvrijeenom; pa iako se opet smijala njenoj drskosti, bila je sklona urediti da to za nju ne bude smijeno. Nasmija se kad vidje Heathcliffa gdje prolazi pored prozora. istila sam ognjite i primijetila obijestan osmijeh na njenim usnama. Isabella je bila zauzeta svojim razmiljanjima ili itanjem knjige, te je tako ostala dok se vrata nisu otvorila, a onda je bilo prekasno da po kua pobjei, to bi ona rado uinila da je bilo izvedivo. - Udi! Udi! - veselo povika gospodarica primiui stolac vatri. - Ovdje su dvije osobe kojima je vrlo potrebna trea da bi otopila led medu njima; i ti si ba ta osoba koju bismo obje izabrale. Heathcliffe, ponosim se to ti mogu napokon pokazati nekoga tko je tobom jo vie zaluen nego ja. Oe kujem da se osjeti polaskanim. Ne, to nije Nelly; nemoj gle dati u nju! Moj oj jadnoj urjakinji srce jae zakuca kad sa mo pomisli o tvojoj fizikoj i moralnoj ljepoti. O tebi ovisi hoe li biti Edgarov zet! Ne, ne, Isabello, nee pobjei nastavi ona zaustavljajui s hinjenom veselou zbunjenu djevojku koja je Ijutito ustala. - Svaale smo se kao make zbog tebe, Heathcliffe, i ona me je u izrazima odanosti i div ljenja posvema pobijedila; i, tovie, priopeno mi je, kad bih se samo drala po strani, da bi moja suparnica, to ona eli biti, poslala strijelu u tvoje srce, koja bi te zauvijek pr1" kovala i odaslala moju sliku u vjeiti zaborav!

_ Catherino! - uzviknu Isabella prizivajui svoje dosto nstvo i smatrajui nedostojnim da se bori kako bi se otela Catherini koja ju je vrsto drala. - Bila bih ti zahvalna da e dri istine i da me ne klevee, ak ni u ali! Gospodine Heathcliffe, budite tako ljubazni da kaete ovoj vaoj prijateljici neka me pusti; ona zaboravlja da ja i vi nismo intimni poznanici; a ono to nju zabavlja, za mene je tako bolno te nemam rijei kojima bih to izrazila. Kad gost nita ne odgovori, nego sjede potpuno ravnoduan prema tome kakve osjeaje ona gaji prema njemu, ona se okrenu svojoj muiteljici i apatom je preklinjae da je pusti. - Nikako! - odgovori gospoda Linton. - Neu da mi se opet kae kako sam pas koji ne gloe kost, ali ni drugima ne daje. Mora ostati ovdje; a sad, Heathcliffe, zato ne poka e zadovoljstvo zbog te ugodne vijesti. Isabella se kune da Edgarova ljubav prema meni nije nita prema ljubavi koju ona osjea prema tebi. Sigurna sam da je rekla neto u tom smislu; zar ne, Elleno? I gladuje jo od prekjueranje etnje zbog alosti i gnjeva to sam je poslala iz naeg drutva mi slei da joj ono nee biti ugodno. - Mislim da je ti klevee - ree Heathcliff i okrenu sto lac da bi sjeo njima nasuprot. - Ona sad svakako eli otii iz mog drutva. Ukoeno je gledao u predmet razgovora, kao to bi ovjek promatrao udnu, odvratnu ivotinju, stonogu iz Indije, na primjer, koju gleda iz radoznalosti usprkos odvratnosti. Jadna djevojka nije to mogla podnijeti, as je blijedjela as crvenjela, i dok su suze izbijale kao biseri na njenim trepavicama, upotrijebila je svu snagu svojih malih prstiju da se otme od Catherine koja ju je vrsto drala; ali kad vidje da, kad podigne jedan prst sa svoje ruke, drugi se stegne oko n Je, pa da ih se ne moe svih osloboditi odjedanput, poe upotrebljavati svoje nokte; njihova otrina uskoro je uresila Catherinine prste crvenim polumjesecima. - Tigrice! - uzviknu gospoda Linton, pusti je i poe ma hati svojom rukom od bola. - Odlazi, za ime Boga, i sakrij sv oje pakosno lice! Vrlo je glupo to si pred njim pokazala te kande. Zar ne moe zamisliti kakve e on zakljuke iz to ga izvui? Pogledaj, Heathcliffe! Njeni nokti su orua ko 'a e izvriti to ona naumi... mora uvati svoje oi.

- Ja bih ih iupao iz njenih prstiju ako bi mi oni ikad za prijetili - brutalno odgovori on nakon to se vrata zatvorie za njom. - Ali to si htjela time to si zadirkivala to stvore nje, Cathy? Nisi valjda govorila istinu? - Uvjeravam te da jesam - odgovori ona. - ezne za to bom ve nekoliko tjedana; bulaznila je o tebi jutros i obasu la me bujicom prijekora zato to sam joj prikazala tvoje ma ne i nedostatke u jasnom svjetlu kako bih umanjila njeno oboavanje. Ali ne treba obraati panju na to; eljela sam kazniti njezinu oholost, to je sve. Odve je volim, dragi moj Heathcliffe, a da bih dopustila da ju epa i proguta. - A ja ju volim premalo da bih to pokuao - ree on osim na vrlo demonski nain. Ti bi ula udne stvari kad bih ja ivio s tim otunim votanim licem; najobinija bi bila to bih po njenoj bjelini naslikao boje i to bih svakih dan -dva njene plave oi pretvarao u crne: one su odvratno sline Lintonovima. - Ne odvratno, ve ljupko! - ree Catherina. - One su golubinje oi - aneoske! - Ona je nasljednica svoga brata, zar ne? - upita on na kon kratke utnje. - Na alost, ja ne mislim tako - odgovori ona. - Ako ne bo bude htjelo, mnotvo neaka osporit e joj to pravo. Ne moj vie misliti o tom predmetu; odve si sklon udjeti za dobrima svojih susjeda; ne zaboravi da je imanje ovog susje da moje. - Kad bi to imanje bilo moje, ne bi time bilo nita manje tvoje - ree Heathcliff. - Ali iako Isabella Linton moe biti glupa, vjerojatno nije luda; kratko reeno, postupit emo po tvom savjetu i o tome vie neemo govoriti. Zaista se nisu vie bavili tim predmetom, a Catherina ga je, vjerojatno, odagnala i iz svojih misli. Ali se Heathcliff, bila sam sigurna, esto u toku veeri u mislima sjeao tog predmeta. Opazila sam da se smjeka - ili, tonije, kesi kad god bi gospoda Linton izila iz biblioteke. Odluih pratiti njegovo vladanje. Moje je srce bilo na gospodarevoj strani vie nego na Catherininoj; smatrala sam da je bilo razloga za to, jer on je bio ljubazan, povjerljiv i astan; a ona - ne bih mogla rei za nju da je bila opreka to me, ali je ipak prisvajala sebi toliku slobodu da sam imala

malo povjerenja u njena naela, a jo manje simpatije za njene osjeaje. eljela sam da se dogodi neto to bi tiho oslobodilo i Orkanske visove i Grange gospodina Heathcliffa, pa da bude onako kao prije njegova dolaska. Zbog njegovih posjeta neprestano sam strahovala, a vjerojatno i moj gospodar. Njegov boravak u Visovima muio me poput more. Osjeala sam da je Bog prepustio zabludjelu ovcu njenim grenim lutanjima i da jedna zla zvijer vreba izmeu nje i tora ekajui zgodan trenutak da skoi na nju i da je uniti.

Jedanaesto poglavlje

PONEKAD bih, razmiljajui o svemu tome u samoi, usta la u iznenadnoj jezi, stavila eir na glavu i otila vidjeti to se sve dogaa na farmi. Uvjerila sam svoju savjest kako mi je dunost opomenuti ga i rei mu to ljudi priaju o njegovu nainu ivota, ali bih se onda sjetila njegovih ukorijenjenih loih navika, i bez nade da bih mu mogla koristiti odustala bih od ulaenja u tu tunu kuu, sumnjajui da bi mi on povjerovao. Jednom, kad sam ila u Gimmerton, skrenuh sa svog pu ta i prodoh pored starih vrata. To je bilo otprilike u doba do kojega je stigla moja pria. Dogodilo se to jednoga vedrog, studenog popodneva, zemlja je bila gola, a cesta tvrda i suha. Dola sam do kamena gdje se glavni put grana lijevo u pustaru; na sjevernoj strani toga hrapavog stupa od pjea nika urezana su slova O. V., na istonoj G., na jugoistonoj T. G. On slui kao putokaz za Grange, Orkanske visove i selo. Zlatno sunevo svjetlo obasjalo je njegov vrh i podsjealo me na ljeto; ne znam zato, ali odjednom mi bujica djetinjih osjeaja ispuni srce. Prije dvadeset godina to je bilo Hindlevjevo i moje omiljeno mjesto. Dugo sam promatrala stup to ga je vrijeme nagrizlo; sagnuh se i u njegovu podnoju spazih sauvanu hrpu puevih kuica i kamenia koje smo imali obiaj ostavljati tu zajedno s ostalim kojetari jama; i jasno kao dan uini mi se da vidim svoga malog prijatelja u igri kako sjedi na uvenuloj travi; njegova tamna, etvrtasta glava bila je nagnuta naprijed, a njegova mala ruka zgrtala je zemlju komadiem kriljca. - Siromah Hindlev! uzviknuh nehotice. Trgoh se; moje su me tjelesne oi prevarile, pa mi se trenutno uini da dijete podie svoje lice i pogleda ravno u moje! Slika je ieznula za tren; ali sam od mah osjetila neodoljivu elju da budem u Visovima. Praznovjerje me je tjeralo da posluam taj impuls; moda je mrtav!

- pomislih, ili e moda uskoro umrijeti! - Moda je to znak smrti! to sam se vie pribliavala kui, bila sam sve uznemirenija; i kad sam je ugledala, zadrhtala sam cijelim tijelom. Privienje me je preteklo, stajalo je i gledalo kroz vrata. To je bila moja prva pomisao kad sam spazila upavog, tamnookog djeaka koji je bio prislonio svoje rumeno lice na reetke vrata. Daljnje razmiljanje reklo mi je da to mora biti Hareton, moj Hareton, ne mnogo izmijenjen otkad sam ga ostavila prije deset mjeseci. - Bog te blagoslovio, mili moj! - povikah zaboravivi odmah svoja luda strahovanja. - Haretone, ja sam, Nelly! Nelly, tvoja dadilja. On ustuknu korak-dva i uze povei kamen. - Dola sam vidjeti tvog oca, Haretone - dodah pogaajui po njegovu postupku da on svoju Nelly, ako je ona uope jo bila u njegovu sjeanju, nije poistovjetio sa mnom. On podie kamen da ga baci na mene; poeh mu govoriti blago, ali mu nisam mogla zaustaviti ruku; kamen me udari u eir, a zatim iz tepavih usta malog deka potee b ujica psovki, koje je, razumio ih on ili ne, izgovorio izvjebanim naglaskom, dok mu pritom njegove djetinje crte zadobie izraz zluradosti. Moete biti sigurni da me je to vie raalostilo nego naljutilo. Spremna zaplakati, izvadih naranu iz depa i ponudih mu je da bih ga udobrovoljila. On je oklijevao, a zatim mi ju epa iz ruke; kao da je mislio da sam ga samo namjeravala iskuati i razoarati. Pokazah mu jo jednu ve u drei je izvan njegova dohvata. - Tko te je nauio te lijepe rijei, dijete moj e? - upitah ga. - upnik? - Dodavola sa upnikom i s tobom! Daj mi to - odgovo ri on. - Kai mi tko ti daje lekcije, pa e je dobiti - kazah. Tko je tvoj uitelj? - Moj avolji otac - glasio je odgovor. - to ui od oca? - nastavih. On skoi za naranom, ali je ja podigoh jo vie. - emu te on ui? - upitah. - Niemu - odgovori on - osim da mu ne izlazim pred oi. Tata me ne trpi jer ga psujem. - Ah! I avo te ui da psuje oca?

_ Da... ne - procijedi on kroza zube. _ Tko onda? _ Heathcliff. Upitah ga voli li gospodina Heathcliffa. -Da! eljela sam saznati zbog ega voli Heathcliffa, i uspjeh od njega dobiti ove reenice. - Ne znam; on vraa tati ono to tata meni radi - on psuje tatu jer tata mene psuje. On kae da mogu raditi to hou. - A zar te upnik ne ui i tati i pisati? - nastavih. - Ne, reeno mi je da e upniku njuka biti puna zuba ako prekorai prag - Heathcliff je to obeao! Stavih mu naranu u ruku i naredih mu neka kae svom ocu da ena po imenu Nelly Dean eka pored vrtnih vrata i da eli razgovarati s njim. Otiao je i uao u kuu; ali umjesto Hindleyja, na vratima se pojavi Heathcliff. Odmah se okrenuh i otrah niz put to sam bre mogla, pretrnuvi od straha kao da sam vidjela vampira. Zaustavila sam se tek nakon to sam stigla do putokaza. Ovo ne ma mnogo veze sa sluajem gospoice Isabelle, osim to me je potaknulo da to budnije pazim i inim sve to mogu da bih sprijeila irenje takva loeg utjecaja i u Grangeu, pa makar izazvala domau buru osujeujui zadovoljstvo gospode Linton. Idui put kad je doao Heathcliff, moja mlada gospoica hranila je golubove u dvoritu. Posljednja tri dana nije pro govorila ni rije sa svojom urjakinjom; ali je bila prestala i sa svojim mrzovoljnim pritubama, te nam je svima laknu lo. Znala sam da Heathcliff nij e imao obiaj upuivati i jednu nepotrebnu ljubaznost gospoici Linton. Ali sada, im je vidje, njegova prva mjera opreza bila je da baci brz pogled preko cijeloga kunog proelja. Stajala sam pored kuhinj skog prozora, ali se brzo sklonih da me ne vidi. Heathcliff prijee poploeno dvorite, prie Isabelli i neto joj ree. Ona se, inilo se, zbuni i htjede otii; da bi to sprijeio, on je uhvati za ruku. Ona odvrati lice od njega; vjerojatno joj je bio postavio neko pitanje na koje nije htjela odgovoriti. Jo jednom je brzo pogledao u kuu i, mislei da ga nitko ne gleda, taj je nitkov imao drskosti zagrliti je. - Judo! Izdajnice! - promrmljah. - Ti si dvolinjak! Po dla varalica.

- Tko je, Nelly? - zau se Catherinin glas iza mene; tako sam paljivo promatrala onaj par vani da nisam ni primije tila njen ulazak. - Va podli prijatelj! - ljutito odgovorih. - Onaj podmu kli nevaljalac ondje. Ah, spazio nas je... dolazi ovamo! Ho e li imati hrabrosti da nade prikladan izgovor to se udvara gospoici iako va m je rekao da je mrzi? Gospoda Linton je vidjela kad se Isabella istrgla iz njegovih ruku i otrala u vrt; minutu poslije Heathcliff je otvorio vrata. Htjela sam izraziti svoj pravedni gnjev, ali mi Catherina ljutito ree neka utim i zaprijeti da e mi narediti da izidem iz kuhinje ako budem toliko drska te se umijeam svojim bezobraznim jezikom. - Da te netko uje, mislio bi da si ti gospodarica! - ree ona. - Treba ti pokazati tvoje pravo mjesto! Heathcliffe, za to stvara tu zbrku? Rekla sam ti da mora ostaviti Isabellu na miru!... Molim te da to uini, osim ako ti je dosadilo da bude priman ovdje i ako ne eli da ti Linton zakljua vrata. - Ne daj Boe da to pokua! - odgovori crni nitkov. U tom sam ga trenutku mrzila. - Neka ga Bog ouva blagog i strpljivog! Svaki dan sve vie udim za tim da ga poaljem na onaj svijet! - Pst! - ree Catherina zatvarajui unutarnja vrata. Nemoj me ljutiti. Zato si prezreo moju elju? Je li ti ona prila smiljeno? - to se to tebe tie? - promrmlja on. - Imam pravo po ljubiti je ako ona to hoe; i ti nema pravo zamjeriti mi zbog toga. Ja nisam tvoj mu, ti ne treba biti ljubomorna na me ne! - Nisam ljubomorna na tebe - odgovori gospodarica nego sam zabrinuta zbog tebe. Razvedri svoje lice; ne smije se na mene ljutiti! Ako ti se Isabella svia, oenit e se njo me. Ali, svia li ti se? Reci istinu, Heathcliffe! Eto, nee od govoriti. Sigurna sam da je ne voli! - A bi li gospodin Linton odobrio da se njegova sestra uda za tog ovjeka? - upitah. - Gospodin Linton bi odobrio - odluno odgovori moja gospodarica. - Ne bi se morao truditi - ree Heathcliff - mogao bih to uiniti i bez njegova odobrenja. A to se tie tebe, Cathe rino, spreman sam ti kazati nekoliko rijei sada kad ve go -

vorimo o tome. elim da bude svjesna toga kako znam da si postupala sa mnom pakleno... pakleno! uje li? I ako laska sebi da ja to ne opaam, ti si budala; i ako misli da se mogu utjeiti slatkim rijeima, ti si idiot; i ako zamilja da u ja to trpjeti bez osvete, uvjerit u te u suprotno, i to vrlo skoro! U meuvremenu, hvala ti to si mi otkrila tajnu svoje urjakinje; kunem se da u je iskoristiti do krajnje gra nice. A ti se nemoj mijeati. - Kakva je ovo nova faza njegova karaktera? - uzviknu zapanjeno gospoda Linton. - Postupila sam s tobom pak leno... i ti e se osvetiti! Kako, nezahvalni stvore? Kako sam ja postupila s tobom pakleno? - Ne osveujem se tebi - odgovori Heathcliff s manje e stine. - To nije moj plan. Tiranin tlai svoje robove, ali se oni ne okreu protiv njega, oni mrve one ispod sebe. Moe me muiti koliko hoe radi svoje zabave, samo mi dopusti da se i ja malo zabavljam na isti nain i uzdri se od vrijea nja koliko moe. Nakon to si sruila moj dvorac, nemoj mi podizati kolibu i samozadovoljno se diviti svome milosr u to si mi ju pruila kao dom. Kada bih mislio da ti zaista eli da se oenim Isabellom, prerezao bih si grkljan! - Ah, zlo je u tome to nisam ljubomorna, je li? - uzvik nu Catherina. - Dobro, neu ti opet nuditi enu, to je isto to i nuditi sotoni izgubljenu duu. Tvoje blaenstvo, kao i njegovo, lei u tome da zadaje bol i jad. To si dokazao. Edgara je napustilo loe raspoloenje zbog tvojeg povratka; ja sam se poela osjeati sigurnom i mirnom; a ti, nezadovo ljan to vidi da ivimo u miru, ini se, odluio si izazvati svau. Posvaaj se s Edgarom ako hoe, Heathcliffe, i pre vari njegovu sestru; to je najbolji nain da se osveti meni. Razgovor prestade. Gospoda Linton sjede uz vatru ljuta i neraspoloena. Duh koji ju je sluio postajao je neposluan i neobuzdan; nije ga mogla ni stiati ni obuzdati. On je sta jao kraj ognjita prekrienih ruku, obuzet svojim zlim mislima; ostavih ih u tom poloaju i potraih gospodara koji se udio to se Catherina zadrala dolje tako dugo. - Elleno - ree on kad sam ula - jesi li vidjela svoju go spodaricu? - Jesam, u kuhinji je, gospodine - odgovorih. - Uznemi rena je zbog Heathcliffova vladanja, zaista i sama mislim da

je vrijeme da se na njegove posjete drukije gleda. Ne valja biti odve popustljiv; eto; sad je dolo do toga. - I ispriah mu scenu u dvoritu i, onoliko vjerno koliko sam smjela, cio spor koji je nastao. Mislila sam da to nee biti nezgodno za gospodu ako ona to sama ne uini nezgodnim branei svoga gosta. Edgar Linton jedva me je sasluao do kraja. Njegove prve rijei pokazale su da on smatra kako krivicu snosi i njegova ena. - To je nepodnoljivo! - uzviknu. - Sramota je to ga ona smatra prijateljem i to mi namee njegovo drutvo! Elleno, zovni mi dva ovjeka. Catherina se vie nee prepi rati s tim nitkovom... dovoljno sam joj poputao. On side, ree slugama neka ekaju u hodniku i ude u ku hinju. Ja udoh za njim. Ono dvoje ponovno su zapoeli svoju ustru prepirku. Gospoda Linton ga je korila, a on je pognute glave stajao kraj prozora; inilo se kao da je bio donekle zastraen njenim estokim prijekorima. On prvi ugleda gospodara i brzo joj dade znak da uuti; ona odmah zauti kad vidje to bjee razlog njegova miga. - to to znai? - ree Linton, obraajui se njoj. - Kakvu ima predodbu o pristojnosti kad ostaje ovdje nakon rijei koje ti je uputio taj nitkov? Valjda zato to je to njegov uo biajeni nain izraavanja, ti to ne shvaa ozbiljno; ti si na vikla na njegovu podlost i moda se nada da u se i ja na viknuti na nju! - Da nisi prislukivao iza vrata, Edgare? - upita gospo darica glasom smiljenim da ga izazove, jer se u njemu nazi rala ravnodunost i prijezir prema njegovu bijesu. Dok je Linton govorio, Heathcliff je podigao glavu; nakon Catherinine opomene on se podrugljivo nasmija; namjerno, ini se, da bi skrenuo Lintonovu panju na sebe. Uspio je, ali ga Ed gar nije namjeravao poastiti galamom i uzrujanou. - Dosad sam vas podnosio, gospodine - ree mirno - ne zato to nisam poznavao va bijed ni, podli karakter, nego jer sam osjeao da ste vi samo djelomice odgovorni za to; a i kako je Catherina eljela odravati poznanstvo s vama, p" pustio sam... nerazumno. Vaa je prisutnost moralni otrov koji bi okuio i najestitijega; zbog toga, i da bi se sprijeile gore posljedice, odsad vam ne doputam da dolazite u ovu kuu i savjetujem vam da odmah odete, jer ako ostanete jos tri minute, bit ete sramno izbaeni i protiv svoje volje.

Heathcliff izmjeri visinu i irinu govornika pogledom punim podrugljivosti. _ Cathy, ovo tvoje janje prijeti kao bik! - ree on. - Iz-| e se opasnosti da razbije svoju lubanju o moje ake. Tako Boga, gospodine Lintone, neizmjerno mi je ao to niste vrijedni jednog dobrog udarca! jvloj gospodar pogleda prema hodniku i dade mi znak da dovedem ljude; nije namjeravao izloiti se opasnosti osobne borbe s njim. Posluah njegov mig; ali gospoda Linton, shvaajui da se neto sprema, pode za mnom i, kad sam ih pokuala zovnuti, ona me povue natrag, zalupi vrata i za kljua ih. - Samo potena sredstva u borbi! - ree ona kao odgo vor na muev pogled, pun ljutitog iznenaenja. - Ako ne ma hrabrosti napasti ga, ispriaj se, ili dopusti da te izmlati. To e te nauiti da se ne pretvara hrabrijim nego to uistinu jesi. Ne, radije u progutati klju nego dopustiti da ga ti do bije! Lijepo sam nagraena za svoju ljubaznost prema va ma dvojici! Nakon vjeite popustljivosti slaboj prirodi jed noga i zloj naravi drugoga, obojica mi pruate prijezirnu ne zahvalnost; glupu do besmislenosti! Edgare, branila sam te be, i tvoje, ali elim da te Heathcliff tue dok ti ne pozli jer si se usudio pomisliti ita zlo o meni! Nisu bile potrebne batine da bi se stvorio takav dojam u gospodara. On pokua istrgnuti klju iz Catherinine ruke, ali ga ona baci u sam ar vatre; nato gospodina Edgara spopade nervozno drhtanje, a lice mu postade samrtniki blijedo. Ni za ivu glavu nije mogao potisnuti to prekomjerno uzbuenje; duevni bol i ponienje potpuno su ga savladali. Nasloni se na naslon stolca i pokri lice rukama. - Oh, nebesa! U staro doba to bi priskrbilo vitetvo! ^viknu gospoda Linton. - Pobijeeni smo! Pobijeeni smo! tteathcliff je isto tako spreman dignuti prst na tebe koliko i r alj povesti svoju vojsku protiv mieva. Ne boj se! Nee ti n ista! Taj tip nije janje, ve je zei. ~ Zelini ti sreu s tom kukavicom u ijoj je krvi mlijeko, a thy! - ree Heathcliff. - estitam ti na ukusu. I to je taj Pski, drhtavi stvor koji ti se vie svia od mene! Ne bih ga ario akom, ali bih ga s velikim zadovoljstvom udario nom - Plae li, ili e se moda onesvijestiti od straha?

Heathcliff prie i gurnu stolicu na kojoj se Linton odma rao. Bolje da se nije pribliio, jer moj gospodar brzo usta i udari ga u grlo tako snano da bi ga to oborilo na zemlju da je bio manji ovjek. Na trenutak Heathcliff nije mogao doi do daha; i dok se guio, Linton izie na stranja vrata u dvorite, a odatle se uputi ka prednjem ulazu. - Eto! Gotovo je s tvojim dolaenjem - povika Catherina. - Odlazi; on e se vratiti s dva pitolja i gomilom po monika. Ako je uo na razgovor, on ti, naravno, nee ni kad oprostiti. Uinio si mi medvjedu uslugu, Heathcliffe. Ali idi... pouri! Radije bih vidjela u opasnosti Edgara nego te be. - Misli li da u tek tako otii iak o mi od njegova udar ca gori grlo? - zagrmje on. - Pakla mi, neu! Smrvit u mu rebra kao truo ljenjak prije nego to prijeem prag! Ako ga sada ne prebijem, ubit u ga prvom prilikom; i ako ti je nje gov ivot mio, pusti me da ga izdevetam! - On nee doi ovamo - slagah mu. - Ali ondje su koi ja i dva vrtlara; neete valjda ekati da vas oni izbace na put! Svi imaju po toljagu; i gospodar e, najvjerojatnije, pro matrati sa salonskog prozora kako izvravaju njegovu na redbu. Vrtlari i koija zaista su bili ondje! Ali je i Linton bio s njima. Ve su bili uli u dvorite. Heathcliff se predomisli i odlui izbjei borbu s trojicom slugu; epa ara, razbi bra vu unutarnjih vrata i pobjee ba kad su oni ulazili. Gospoda Linton bila je vrlo uzbuena. Naredi mi da je ispratim gore na kat. Ona nije znala za moj udio u onome to se zbilo, a i ja sam eljela da ona to ne dozna. - Poludjet u, Nelly! - uzviknu ona i baci se na divan. Kao da mi tisuu kovakih ekia udara u glavi! Kai Isabelli neka me se kloni; sav je taj mete zbog nje; i ako ona ili bilo tko drugi povea moj gnjev, pobjesnjet u. I, Nelly, ka i Edgaru, ako ga opet vidi veeras, da postoji opasnost da se ozbiljno razbolim. eljela bih da se to i obistini. Uplaio me i zadao mi velik bol! elim ga uplaiti. A i izbjei da me doe koriti i aliti mi se, jer mu sigurno u tom sluaju ne bih ostala duna, i Bog zna kako bi se onda sve to svrilo! Ho e li to uiniti, moja dobra Nelly? Ti shvaa da ja nisam uope kriva u ovoj stvari. to mu je bilo da prislukuje? He-

athcliff je govorio strane stvari nakon to si nas ostavila, ali ja bih ga brzo uspjela odvratiti od Isabelle, a sve ostalo nije vano. A sad se preokrenulo kako ne treba; i to zbog lude ljudske elje da uje zlo o samom sebi, koja kao demon mori svijet! Da Edgar nije nikad uo na razgovor, on mu ne bi nita ni naudio. Zaista, kad me je oslovio onim tonom ne opravdanog negodovanja, nakon to sam njega radi promukla grdei Heathcliffa, gotovo mi bijae svejedno to e oni uiniti jedan drugome; pogotovu jer sam osjeala da emo svi mi, ma kako se zavrila ta scena, biti razdvojeni jedni od drugih tko zna koliko dugo! Pa dobro, ako ne mogu imati Heathcliffa za prijatelja, ako Edgar i dalje bude pakostan i ljubomoran, pokuat u im zdrobiti srce time to u slomiti svoje. To e biti brz nain da se sve svri kad budem stjera na u kut! Ali taj nain treba sauvati za sluaj krajnjeg oa ja. Ne bih htjela njime iznenaditi Lintona. Dosad je Linton pazio da me ne izazove; mora ga upozoriti na opasnost naputanja te politike i podsjetiti ga na moj strastveni tempe rament koji, kad se zapali, granii s bezumljem. eljela bih da s tvog lica iezne ta ravnodunost i da izgleda zabrinu tija za mene. Ravnodunost kojom sam primila nje ne upute bila je, bez sumnje, prilino izazovna, jer ih je ona izdala potpuno iskreno; ali ja sam vjerovala da osoba, koja moe unaprijed stvarati plan kako da iskoristi svoje nastupe strasti, moe ih takoer upotrebljavajui svoju volju i dovoljno obuzdat i, ak i u trenucima kad je pod njihovim utjecajem, a i nisam eljela "uplaiti" njezina mua, kako se ve ona izrazila, i poveati njegovu uznemirenost zbog njene sebinosti. Stoga nisam rekla nita kad sam srela gospodara koji je iao u sa lon, ali sam b ila toliko slobodna da se vratim i ujem hoe li oni nastaviti svoju svau. On prvi progovori. - Ostani gdje jesi, Catherino - ree on bez imalo ljutnje u glasu, a s mnogo tune utuenosti. - Neu se dugo zadra vati. Nisam se doao ni prepirati ni miriti, samo elim znati namjerava li ti nakon veeranjih dogaaja nastaviti svoje prijateljstvo s... - Oh, za ime Boga - prekinu ga gospodarica lupnuvi nogom o pod - za ime Boje, pusti me da ne sluam vie o tome! Tvoja hladna krv ne zna to je vruica, tvoje s u vene

pune ledene vode; ali u mojima kljua, i ta tvoja hladnokr vnost prisiljava ih da drhte. - Da bi me se otarasila, odgovori na moje pitanje - nas tavi gospodin Linton. - Ti mi mora odgovoriti, tvoja me razdraenost ne uzrujava. Shvatio sam da moe biti isto ta ko hladnokrvna kao i svatko drugi, kad to eli. Hoe li se od danas odrei Heathcliffa ili e se odrei mene? Nemogu e je da bude istodobno i moj i njegov prijatelj, i ja izriito elim saznati kakav je tvoj odgovor. - Zahtijevam da me os tavi na miru! - bijesno povika Catherina. - Ja to zahtijevam! Zar ne vidi da jedva stojim? Edgare, ti... ostavi me! Zvonila je zvonom dok se nije potrgalo; udoh bez urbe. Njen besmislen, neopravdani bijes razgnjevio bi i sveca! Leala je i udarala glavom o naslon divana i krgutala zubima kao da e ih izlomiti! Gospodin Linton je stajao i promatrao je obuzet iznenadnim kajanjem i strahom. Ree mi da donesem vode. Izgubila je dah i nije mogla govoriti. Donesoh au vode; ali kako nije htjela piti, poprskah joj lice. Poslije nekoliko sekundi ona se opruzi, ukoi oi i prevrnu ih, a obra zi joj problijedjee. Bila je kao mrtvac. Linton se uasnu. - Nita joj nije - apnuh. Nisam htjela da on popusti, ia ko ni sama nisam mogla ne osjetiti strah u svom srcu. - Ima krvi na usnama! - ree on drui. - Nije to nita - odgovorih kiselo. I ispriah mu kako je ona prije nego to je doao odluila dobiti napad bjesnila. Bila sam neoprezna, pa sam govorila glasno; ona me je ula i skoila... kosa joj je bila razbaruena preko ramena, oi su joj sijevale, miii po vratu i rukama neprirodno nabrekli. Oekivala sam da e mi u najmanju ruku slomiti kosti, ali je ona samo na tren razrogaenim oima pogledala oko sebe i odjurila iz sobe. Gospodar mi zapovjedi da idem za njom; ila sam za njom do vrata njene spavae sobe, ali ona zaklju a vrata kako bi me sprijeila da uem. Sutradan ujutro nije sila na doruak, pa odoh i upitah je eli li da joj ga donesem. - Ne! - odluno odgovori ona. Isto joj je pitanje postavljeno o objedu i za aja, pa je ponovljeno i drugih dana, ali ona je davala isti odgovor. Gospodin Linton provodio je svoje vrijeme u biblioteci i nije se raspitivao to radi njegova ena. Isabella i on imali su jednosatni raz -

govor za kojega je on pokuavao dobiti od nje neki iskaz gnuanja prema Heathcliffovu udvaranju, ali mu je ona da vala neodreene odgovore, te je bio prisiljen zavriti i to ispitivanje bez ikakva zadovoljavajueg rezultata; na kraju ju je ozbiljno opomenuo da e biti prekinute sve rodbinske veze izmeu nje i njega ako bude tako luda da ohrabri tako nedostojnog prosca.

Dvanaesto poglavlje

DOK SE gospoica Linton tuno vukla po parku ili vrtu, uvijek utljiva i gotovo uvijek uplakana; dok se njen brat zatvarao u biblioteku medu knjige koje nije otvarao - obuzet, mislim, neprekidnim neodreenim oekivanjem da e se Catherina pokajati za svoje vladanje i dobrovoljno doi tra iti oprost i pomirenje - i dok je ona tvrdoglavo gladovala, vjerojatno mislei da se Edgar za svakog objeda gui u suzama to ona nije prisutna i da ga samo ponos spreava da do tri do nje i klekne pred nju, ja sam radila svoje redovite kuanske poslove, uvjerena da u Grangeu postoji samo jedna pametna dua i da ona obitava u mome tijelu. Nisam troila nikakve utjene rijei na gospoicu, ni ikakve prijekore na moju gospodaricu, a nisam obraala ni mnogo panje na uzdahe svoga gospodara koji je udio uti ime svoje gospode kad joj ve nije mogao uti glas. Odluila sam pustiti, to se mene tie, da se pomire kako hoe i kad hoe; ali je sve to postalo dosadno dugo, te sam se obradovala onome to mi se uinilo kao prvi nagovjetaj pomirenja. Treega dana gospoda Linton otkljua vrata svoje sobe i, kako je bila upotrijebila svu svoju vodu iz vra i boce, zatrai da joj donesem vode i zdjelu kae, jer je vjerovala da e uskoro umrijeti. Smatrala sam da je pria o umiranju nami jenjena Edgarovim uima, pa joj nisam vjerovala i zadrah je za sebe, a odnesoh joj ak i dvopek. Jela je i pila pohlep no, a zatim se zavali na jastuk, stisnu ake i poe cmizdriti. - Ah, umrijet u - uzviknu - jer nitko nije nimalo zabrinut za mene. Kajem se to sam jela. - Zatim, nakon podulje utnje, promrmlja: - Ne, neu umrijeti... on bi se radovao... n me nimalo ne voli... nikada ne bi zaal io za mnom! - elite li togod, gospodo? - upitah zadravajui i dalje miran izraz lica usprkos njezinu stranu bljedilu i udnu, uznemirenu ponaanju.

- to radi ono ravnoduno bie? - upita ona sklanjajui guste zamrene pramenove kose sa svoga ispijenog lica. Je li pao u letargiju, ili je moda mrtav? - Ni jedno ni drugo - odgovorili - ako mislite na gospo dina Lintona. On je prilino dobro, iako ita vie nego to bi trebalo; neprestano je medu svojim knjigama otkad nema drugog drutva. Ne bih tako govorila da sam znala njeno pravo stanje, ali se nisam mogla osloboditi misli da ona bar djelomice glumi. - Medu svojim knjigama! - zaprepateno povika. - A ja umirem! Ja na rubu groba! Boe moj! Zna li on koliko sam se promijenila? - nastavi promatrajui sebe u zrcalu koje je visjelo na suprotnom zidu. - Je li to Catherina Linton? On zamilja da sam se samo uzoholila, ili da glumim, moda. Zar ga ne moe izvijestiti da je moje stanje vrlo ozbiljno? Nelly, ako ne bude prekasno, im doznam kako se on osje a, izabrat u jedno od ovog dvoga: ili da umrem od gladi to ne bi bila nikakva kazna za njega, osim ako bi imao srca - ili da ozdravim i napustim ovaj kraj. Govori li ti meni is tinu o njemu? Pazi! Je li on zaista tako ravnoduan prema mom ivotu? - Pa, gospodo, gospodar i ne sanja da je vae stanje opas no; i, naravno, ne strahuje da ete se umoriti glau. - Tako. Zar mu ne moe rei da hou? - ree ona. Uvjeri ga! Reci mu svoje miljenje; reci da si sigurna da ho u! - Ne, vi zaboravljate, gospodo Linton, d a ste veeras sa zadovoljstvom pojeli neto hrane, i sutra ete ve opaziti da vam je to koristilo. - Kad bih samo bila sigurna da bi ga to ubilo - prekinu me ona - odmah bih se ubila! Ove tri strane noi ni na tren nisam sklopila oi... i, oh, bila sam na mukama! Nelly, jav ljala su mi se privienja! Ali poinjem misliti da me ti ne vo li. Kako udno! Vjerovala sam da me svi moraju voljeti, ia ko se meusobno mrze i preziru. A, eto, svi su se za nekoli ko sati pretvorili u moje neprijatelje; sigurna sam; svi koji su ovdje. Kako je tuno umrijeti okruen njihovim hladnim li cima! Isabella, uplaena, ne bi se usudila ui u sobu; bilo bi tako strano gledati Catherinu kako umire! A Edgar bi oz biljno i sveano stajao uz moju postelju i ekao da vidi moj

kraj; a zatim bi se pomolio Bogu u znak zahvalnosti to je vraen mir njegovu domu, i onda bi se vratio svojim knjigarna\ U ime svega to osjea, to e s knjigama kad ja umirem! Nije mogla podnijeti misao koju sam joj ja usadila u glavu o filozofskoj rezigniranosti gospodina Lintona. Prevrui se po postelji, poveala je svoju grozniavu uznemirenost do ludila i poela trgati jastuk zubima; a zatim je sjela sva u vruici i zahtijevala da otvorim prozor. Bila je sredina zime, puhao je jak sjeveroistoniak,te odbih to uiniti. Izraz njezina lica, koji se svaki as mijenjao, i promjene u njezinu raspoloenju ozbiljno su me bili zabrinuli i podsjetili na njenu raniju bolest i lijeniku naredbu da joj se ne treba protivi ti. Minutu ranije bila je gotovo bijesna, a sada se oslonila na jednu ruku, i ne obraajui panju na moje odbijanje da je posluam, nalazila djetinjastu zabavu u tome da vadi perje kroz poderotine koje je maloprije napravila na svom jastuku i da ih prema njihovoj vrsti nie po plahti; njen je duh ve bio odlutao nekim drugim mislima. - Ovo je puranovo - mrmljala je za sebe - a ovo divlje patke; ovo je golubinje. Ah, oni su stavili golubinje perje u jastuke.,, nije udo to nisam mogla umrijeti... Moram pa ziti da ga bacim na pod kad opet legnem. A ovo je divlje ko koi; a ovo... prepoznala bih ga medu tisuu drugih... ovo je vivkovo pero. Lijepa ptica; kruila nam je iznad glave us red pustare. Htjela je otii u svoje gnijezdo jer su oblaci do dirivali vrhove bregova, pa je osjeala da e skoro kia. Ovo je pero uzeto s pustare; taj vivak nije ubijen; vidjeli smo mu gnijezdo za vrijeme zime, puno malih kostura. Heathcliff je bio namjestio zamku iznad gnijezda, pa se stare ptice nisu vie usudile doi. Natjerala sam ga poslije toga da mi obea kako vie nikada nee pucati na vivka, i to vie nije radio. Ali, evo jo vivkovih pera! Je li on pucao na moje vivke, Ne%? Ima li koje pero crvene boje? Daj da vidim. - Prestanite s tim djetinjarijama! - prekinuh je, uzeh jas tuk od nje i okrenuh poderanu stranu prema perini, jer je na poela vaditi ake perja. - Leite i zatvorite oi; vi bun cate. Eto, to ste napravili! Perje leti svuda po sobi poput snjenih pahuljica. Poeh ga skupljati.

- Vidim u tebi, Nelly - nastavi ona sanjivo - staricu; ima sijedu kosu i pogrbljena leda. Ova je postelja vilinska peina ispod Penistone Graga i ti skuplja otro kremenje za svoju strijelu da gaa nae junice, a pretvara se dok sam ja u blizini da su oni samo pramenovi vune. Eto, takva e ti biti za pedeset godina; znam da nisi takva sada. Ne buncam; ti grijei jer bih inae vjerovala da si ti zaista ta stara vjeti ca i da ja jesam pod Penistone Gragom; svjesna sam da je no i da su dvije svijee na stolu i da od njihova svjetla crni ormar sja kao crni jantar. - Crni ormar? Gdje je? - upitah. - Vi govorite u bunilu! - Eto ga pokraj zida, on je uvijek tu - odgovori ona. Zaista je udno... vidim lice u njemu. - Nema ormara u ovoj sobi i nikad ga nije ni bilo - re koh, sjedoh i podigoh zavjesu da bih joj promatrala lice. - Zar ti ne vidi to lice? - upita ona gledajui ozbiljno u zrcalo. Usprkos svem naporu nisam je uspjela uvjeriti da je to njeno lice, te ustadoh i pokrih zrcalo alom. - Ono je jo ondje, iza ala! - zabrinuto nastavi ona. Pokrenulo se. Tko je to? Nadam se da nee izai kad ti ode! Oh, Nelly, u ovoj se sobi pojavljuju duhovi! Bojim se ostati sama! Uzeh njenu ruku u svoju i kazah joj neka se umiri, jer joj se cijelo tijelo trzalo u drhtajima dok je ukoeno gledala prema zrcalu. - Nema ovdje nikoga! - nastavih. - To ste bili vi, gospo do Linton; i sami ste to znali prije nekoliko minuta. - To sam bila ja! - ree iznenaeno. - I sat otkucava dvanaest! Istina je onda, to je strano! Prsti joj grevito stegnue plahtu i ona prekri oi. Poku ah se oduljati do vrata da bih pozvala njezina mua, ali me trgnu natrag uplaeni vrisak - al je bio skliznuo sa zrcala. - to je, to vam je? - povikah. - Tko je sada kukavica? Priberite se! To je zrcalo, gospodo Linton; i vi vidite u njemu sebe, i ondje sam i ja pored vas. Drhtala je uplaeno i drala me vrsto; strah se postupno gubio s njezina lica; njegovo bljedilo zamijeni rumenilo stida. - Ah, mislila sam da sam kod kue - uzdahnu ona. - Mi slila sam da leim u svojoj sobi u Orkanskim visovima.

Zbog slabosti, mozak mi se pomutio, pa sam nesvjesno vrisnula- Nemoj rei nita, ali ostani uz mene. Bojim se spava nja; moji me snovi plae. - Dobar san inio bi vam dobro, gospodo - odgovorih i nadam se da poslije ovoliko patnje neete opet pokuati gladovati. - Oh, da mi je samo biti u svojoj postelji u staroj kui! tuno nastavi lomei ruke. - I taj vjetar to umi u jelama kraj prozorskih kapaka! Pusti me da ga osjetim... on dolazi ravno s pustare... pusti me da ga udahnem! Da bih je umirila, napola otvorih prozor na nekoliko sekundi. Hladan vjetar jurnu unutra; zatvorih prozor i vratih se svome mjestu pored nje. Leala je mirno, niz lice su joj tekle suze. Klonulost tijela potpuno je zagospodarila njenim duhom, naa bojaljiva Catherina bila je nalik plaljivu djetetu. Ali odjednom oivje i upita me: - Koliko je prolo otkad sam se zatvorila ovdje? - Zatvorili ste se u ponedjeljak uveer - odgovorih - a sada je etvrtak uveer, ili, tonije, ve je petak ujutro. - to! Isti tjedan? - uzviknu ona. - Samo to kratko vrije me? - Dovoljno dugo kad se ivi samo o hladnoj vodi i loem raspoloenju - rekoh. - ini mi se da je proteklo mnogo munih sati - pro mrmlja ona sumnjiavo. - Sigurno je to dulje trajalo. Sjeam se da sam otila u salon nakon to su se posvaali, da me je Edgar okrutno izazivao i da sam u oajanju dotrala u ovu sobu. im sam zakljuala vrata, nastao je potpun mrak oko mene i pala sam na pod. Nisam mogla Edgaru objasniti ka ko sam predosjeala da u neminovno dobiti napadaj ili se razbjesnjeti do ludila ako me nastavi ljutiti! Nisam vie vla dala svojim jezikom, ni svojim mozgom, a on, moda, nije shvatio moju bol; jedva mi je bilo ostalo dovoljno razuma da pobjegnem od njega i njegova glasa. Prije nego to sam se dovoljno osvijestila da ujem i vidim , svitala je zora; i, Nelly, rei u ti o emu sam mislila i to mi je neprestano do lazilo u glavu, tako da sam se bila poela bojati za svoj ra zum. Dok sam leala ondje, s glavom naslonjenom na nogu tog stola, i dok su mi oi jedva nazirale sivi kvadr at prozo-

ra, mislila sam da leim u postelji u onoj pregradi od hrastovih dasaka kod kue; i srce me je boljelo od neke velike tuge koje se odmah nakon buenja nisam mogla sjetiti. Razmiljala sam i muila se da pronaem to bi to moglo biti i, za divno udo, svih posljednjih sedam godina moga ivota pretvorilo se u prazninu! Nisam se sjeala da su uope po stojale. Bila sam dijete; moj je otac tek bio pokopan; a moja je tuga potjecala otuda to je Hindlev naredio da se ja i He athcliff vie ne smijemo druiti. Prvi sam put leala sama u sobi; i budei se iz sumornog drijemea nakon cijele noi plakanja, podigoh ruku da otvorim hrastovu pregradu, ali ruka udari o vrh stola! Prijedoh rukom po sagu i odjednom mi se vrati pamenje, moja se tuga pretvori u crni oaj. Ne znam zato sam se osjetila tako beskrajno nesretnom; zacijelo je to bio privremeni umni poremeaj, jer inae nije bilo pravih razloga za to. Ali kad pomislim u sebi da sam u svojoj dvanaestoj godini otrgnuta od Visova, i svih svojih ranih veza, i onoga koji mi je bio sve na svijetu - kao to mi je Heathcliff bio u to vrijeme - a zatim da sam odjednom postala gospoda Linton, gospodarica Thrushcross Grangea i ena nepoznata ovjeka, izbaena i prognana zauvijek iz onoga to je bio moj svijet, onda e moi zamisliti u kakvu sam ponoru bila! Odmahuj glavom koliko hoe, Nelly, i ti si pridonijela da mi se mozak pomuti! Trebala si govoriti Edgaru... zaista si trebala... i nagovoriti ga da me ostavi na miru! Ah, sva gorim! eljela bih da sam vani! eljela bih da sam opet djevojica, poludivlja, snana i slobodna; da se opet smijem nezgodama, a ne da gubim pamet zbog njih! Zato sam se tako promijenila? Zato moja krv uzavre zbog nekoliko rijei? Sigurna sam da bih dola k sebi i bila ono to sam prije bila kad bih se samo jo jednom nala medu vrijesovima na onim brdima. Otvori prozor irom, i neka ostane otvoren! Brzo, zato se ne mie? - Zato jer ne elim da se razbolite i umrete od prehlade - odgovorih. - Ne eli da ivim, hoe rei - mrzovoljno e ona. - Ali jo nisam bespomona; sama u ga otvoriti. Skliznula je s kreveta prije nego to sam je mogla zaustaviti, prela preko sobe, hodajui vrlo nesigurno, otvorila prozor i nagnula se van ne obazirui se na ledeni zrak koji

je otro kao no sjekao oko njenih ramena. Molila sam je da se vrati u postelju i najposlije je pokuala silom odvui od prozora. Ali sam uskoro uvidjela da je njena grozniava snaea umnogome premaila moju (bila je u grozniavu zanosu; u to su me uvjerili njeni daljnji postupci i buncanje). Nije bilo mjeseine i dolje je sve bilo obavijeno maglovitom pomrinom. Ni u jednoj kui, blioj i daljoj, nije svjetlucalo nijedno svjetlo - sva su bila odavno pogaena; a ona u Orkan skim visovima nikada se i nisu vidjela odavde - ali je ona ipak tvrdila da vidi njihovo svjetlucanje. - Gle! - povika ona radosno. - Ono je moja soba, svije a gori u njoj, a drvee se njie ispred nje; a ono je druga svi jea u Josephovu potkrovlju. Joseph ne lijee do kasno u no. On eka da ja doem kui kako bi zakljuao vrata. Pa, ekat e jo malo. Put je izrovan, a i teko je ii njime alos na srca; taj put vodi kraj gimmertonskoga groblja! esto smo zajedno prkosili njegovim duhovima i izazivali jedno drugo da stane medu grobove i da ih zaz iva da dou. Ali, Heathcliffe, ako te sada budem izazivala, hoe li se opet usuditi? Ako to uini, zadrat u te. Ne elim leati tamo sama; mogu me pokopati dvanaest stopa duboko i podii crkvu iznad mene, ali ja neu imati mira dok ti ne bude sa mnom! Ona zauti, a zatim nastavi s udnim osmijehom. - On razmilja o tome... drae bi mu bilo da ja doem k njemu! Nadi put onda! Ne kroz crkveno groblje! Ti si spor! Budi zadovoljan, ti si uvijek iao za mnom! Uvidjevi da je uzalud boriti se razlozima protiv njezina ludila, razmiljala sam kako da dohvatim neto ime bih je ogrnula, a da je ne isputam iz ruku (nisam je smjela ostavi ti samu uz visok, otvoreni prozor), kad na moje veliko iznenaenje zauh kripu kvake na vratima i gospodin Linton ude. Tek je tada bio iziao iz biblioteke i, prolazei kroz hodnik, uo je da razgovaramo, pa je iz radoznalosti, ili straha, doao vidjeti to znai taj razgovor tako kasno nou. - Ah, gospodine! - povikah zaustavljajui mu na usna ma uzvik iznenaenja koji mu izazva prizor to ga je ugle dao i hladno pusto ozraje sobe. - Moja je jadna gospodari ca bolesna, ali je jaa od mene, te ne mogu vladati njome; molim vas, doite i nagovorite je da ode u postelju. Zabora -

vite svoj gnjev jer je nju teko voditi ijednim drugim putem, osim njenim vlastitim. - Catherina bolesna? - ree on priavi nam brzo. - Za tvori prozor, Elleno! Catherino! Zato... Zautio je. Izmueno i omravjelo lice gospode Linton oduzelo mu je mo govora i uasnut je gledao as u nju as u mene. - Ona se ovdje grizla od bijesa - nastavih - i nije jela go tovo nita niti se ikome alila; nije putala unutra nikoga od nas sve do veeras, te vas nismo mogli obavijestiti o njezinu stanju jer ni nama nije bilo poznato; ali to nije nita. Osjetila sam da je moje objanjenje neuvjerljivo; gospodar se namrti. - Nije to nita, je li, Elleno Dean? - strogo ree. - Morat e mi jasnije objasniti zato me nisi izvijesti la o ovome! - On zagrli svoju enu i pogleda je s tugom u oima. U poetku ga nije prepoznala; bio je nevidljiv njezinu zanesenu pogledu. Ali bunilo nije dugo trajalo; nakon to je odvojila oi od vanjskog mraka, postupno je usredotoila panju na njega i postala svjesna tko je dri. - Ah! Doao si, je li, Edgare Lintone? - ree ona planuvi. - Ti si jedan od stvorenja koja se uvijek nadu kad su naj manje potrebna, a kad su potrebna, nikad! Pretpostavljam da emo sada uti dosta jadanja... vidim da hoemo... ali to me nee sprijeiti da odem u svoj grob, u svoje odmorite gdje u se sigurno nai prije nego to mine proljee! Eno ga ondje, zapamti, ne medu Lintonima, pod krovom kapele, nego na otvorenom prostoru, s nadgrobnim kamenom; a te bi ostavljam na volju da ode njima ili da doe k meni! - Catherino, to si uinila? - ree gospodar. - Zar ti ja vie nita ne znaim? Voli li ti onog nesretnog Heath... - uti! - povika gospoda Linton. - Zauti, ovaj tren! Spomene li to ime, odmah u sve okonati tako to u sko iti kroz prozor! Ono to sada dodiruje, moe imati, ali e moja dua biti na vrhu onoga brijega prije no to opet stavi ruku na mene. Ne treba mi, Edgare; ne treba mi vie. Vrati se svojim knjigama. Drago mi je to ima utjehe, jer sve to si imao u meni, ieznulo je. - Njen razum bludi, gospodine - rekoh mu. - Govorila je besmislice cijelu veer; ali dajte joj mira i dobru njegu i

o na

e se oporaviti. Odsad moramo paziti da je ne naljuti -

mo. - Ne elim vie nikakav savjet od tebe - odgovori gospo din Linton. - Ti si poznavala prirodu svoje gospodarice, pa si me ipak poticala da je muim; i nisi mi dala nikakvu oba vijest o tome kako joj je bilo ova tri dana! To je okrutno od tebe! Mjeseci bolovanja ne bi mogli prouzroiti takvu pro mjenu! Poeh se braniti jer sam smatrala nepravednim da budem okrivljena zbog nerazumne nastranosti drugoga. - Znala sam da gospoda Linton ima tvrdoglavu i nabusitu narav povikah - ali nisam znala da ste vi eljeli poputati njenoj hirovitoj naravi! Nisam znala da se trebam, kako bih ugodila njoj, pretvarati kao da ne vidim to radi gospodin He athcliff. Izvrila sam dunost vjernog sluge a dobila nagradu nevjernog sluge! Dobro, to e me nauiti da idui put budem oprezna. Idui put doite do istine kako god znate! - Prvi put kad mi doe s kakvom priom, morat e na pustiti slubu kod mene, Ell eno Dean - odgovori on. - Znai da radije ne ujete nita o tome, gospodine Lin tone? - nastavih. - Heathcliff ima vae doputenje da se ud vara gospoici i da dolazi u kuu kad god mu vaa odsut nost prui priliku, s namjerom da bi trovao gospodaricu protiv vas? Iako je Catherina bila smetena, odmah je shvatila na razgovor. - Ah! Nelly je igrala ulogu izdajice - uzbueno povika ona. - Nelly je moj tajni neprijatelj. Vjetice! Dakle ti zaista trai vilinske strijele od kremena da bi nam zadala rane! Pusti me da je natjeram da se pokaje i da oplae svoje poka janje! Luako bjesnilo sijevalo joj je iz oiju, oajniki se borila da se otme iz Lintonovih ruku. Nisam osjetila nikakvu sklonost da to doekam, i odluivi da na svoju odgovor nost odem po lije nika, izadoh iz sobe. Prolazei kroz vrt da bih izila na put, na mjestu gdje je Jedna alka za vezivanje uzda uvrena na zid, primijetih kako se neto bijelo mie, oito nezavisno od vjetra. Usprkos urbi zaustavih se da to bolje promotrim kako ne bi za uvijek poslije ostao u mojoj mati dojam da je to bilo stvore -

nje s onoga svijeta. Jako sam se iznenadila i zaudila kad sam otkrila, vie dodirom nego vidom, da je to Isabellin pas, Fanny, koji je visio objeen o maramicu i bio gotovo na umo ru. Brzo oslobodili ivotinju i prebacih je u vrt. Bila sam ga vidjela kako je otiao uza stube za svojom gospodaricom koja je ila na spavanje, pa sam se udila kako je dospio tu i koja je nevaljala osoba mogla tako s njim postupiti. Dok sam odvezivala vor oko alke, uini mi se nekoliko puta da ujem brz topot konjskih kopita na stanovitoj udaljenosti, ali sam morala misliti o tako mnogim stvarima da nisam ni obraala panju na to, iako je bilo neobino uti takav zvuk na tome mjestu u dva sata ujutro. Sreom, gospodin Kenneth je ba izlazio iz kue da bi posjetio nekog bolesnika u selu kad sam ja naila; moj opis bolesti Catherine Linton nagna ga da odmah pode sa mnom. On je bio jednostran, sirov ovjek, nije se ustruavao izrazi ti svoju sumnju da e ona preivjeti taj drugi napadaj, osim ako bude poslunije slijedila njegove upute nego to je to dosad inila. - Nelly Dean - ree on - ne mogu a da ne vjerujem kako postoji neki osobit uzrok tome. to se dogodilo u Grangeu? uli smo udne stvari ovdje. Hrabra i srana ena kao to je Catherina ne razbolijeva se zbog sitnice; a to bi trebalo vrije diti i za sve u ovim brdima. Muan je posao spaavati od groznice i slinih bolesti. Kako je poelo? - Gospodar e vam sve rei - odgovorili. - Poznata vam je hirovita narav Earnshavva, a gospoda Linton sve ih nadmauje u tome. Mogu vam rei da je to poelo u svai. U buri uzbuenja dobila je neku vrstu napada. To je barem njeno objanjenje. Kad je bura bila na vrhuncu, otrala je gore u svoju sobu i zakljuala se. Poslije toga nije htjela jesti, a sada as bunca, a as se nalazi u polusnu; poznaje one oko sebe, ali joj je duh ispunjen svakojakim udnim mislima i tlapnjama. - Gospodinu Lintonu e biti ao? - upitno ree Kenneth. - ao? Pui e mu srce ako se ita dogodi! - odgovorih. - Nemojte ga zabrinjavati vie nego to je potrebno. - Pa, kazao sam mu da bude paljiv - ree on - i on mora snositi posljedice to je zanemario moju opomenu! Nije li on u posljednje vrijeme bio blizak s gospodinom Heathcliffom?

_ Heathcliff esto dolazi u Grange u posjet - odgovorih li vie zbog toga to ga je gospodarica poznavala kao djeaka, a nego to gospodar voli njegovo drutvo. Zasad je osloboen napora da nas posjeuje jer se usudio pokuati udvarati gospoici Linton. Ne mislim da e ponovno biti primljen u kuu. - A je li gospoica Linton ravnoduna i hladna prema njemu? - glasilo je lijenikovo pitanje. - Ona mi se ne povjerava - odgovorih ne elei nastavi ti razgovor o tom predmetu. - Ne, ona je lukava - ree on i zavrtje glavom. - Ona svoje namjere skriva! Ali ona je naivna mlada budala. Do znao sam iz pouzdanog izvora da su prole noi (lijepa mi je to no bila!) ona i Heathcliff etali po njivi iza vae kue vie od dva sata; i on ju je nagovarao da se ne vraa unutra, nego da uzjae njegova konja i ode s njim! Moj obavjeta mi je rekao da je ona uspjela to odgoditi zahvaljujui samo tome to je dala asnu rije da e biti spremna uiniti to pri njiho vu iduem sastanku; a kada e to biti, on nije uo, ali vi re cite gospodinu Lintonu neka bude na oprezu. Ta me je vijest ispunila novim strahom; pretekla sam Kennetha i trala vei dio puta do kue. Mali je pas jo lajao u vrtu. Izgubila sam minutu otvarajui mu vrata, ali je on, umjesto da ode ka kunim vratima, trao amo -tamo njukajui travu i pobjegao bi na put da ga nisam uhvatila i odnijela sa sobom. Kad sam ula u Isabellinu sobu, moje su slut nje bile potvrene; bila je prazna. Da sam stigla nekoliko sati ranije, bolest gospode Linton moda bi je zaustavila da uini taj nepromiljeni korak. Ali to se moglo sada uiniti? Ako bismo odmah krenuli u potjeru, moda bismo ih mogli sustii. Ali ja nisam mogla ii u potjeru za njima, a nisam smjela uzbunjivati ukuane unosei u kuu pometnju; jo manje otkriti cijeli dogaaj gospodaru koji je sav bio obuzet svojom sadanjom nesreom, tako da u njegovu srcu ne bi bilo mjesta za jo jednu bol! Nita mi drugo nije preostalo nego da utim i pustim da sve ide svojim tokom; kako je Kenneth tada stigao, odoh uznemirena lica najaviti njegov dolazak. Catherina je leala u nemirnu snu, njen je mu bio usPio malo umiriti njeno bjesnilo i sada je, nagnut nad njenim uzglavljem, promatrao svaku sjenu i svaku promjenu na njenim izrazito bolnim crtama.

Nakon to je ispitao sluaj, lijenik je odluno rekao gospodinu Lintonu da e bolest sretno zavriti ako samo uspi jemo odravati oko nje potpun i stalan mir. A meni je rekao da njoj vie prijeti trajno ludilo nego smrt. Oka nisam sklopila te noi, a ni gospodin Linton; zapra vo nismo ni ili na spavanje; pa i posluga je ustala mnogo ranije nego obino i kretala se po kui laganim korakom i aputala izmeu sebe obavljajui svoje poslove. Svi su bili na nogama, osim gospoice Isabelle, pa je posluga poela govoriti kako ona tvrdo spava; njen je brat tak oer pitao je li ustala i doimao se nestrpljivim jer je nema, pa i uvrijee nim jer ona pokazuje tako malo brige za svoju urjakinju. Drhtala sam od straha nee li me poslati da je zovem, ali sam bila poteena muke da budem prvi vjesnik njezina bijega. Jedna slukinja, priglupa djevojka, koja je bila otila nekim poslom u Gimmerton, dotrala je gore i sva zadihana i otvorenih usta uletjela u sobu viui: - Oh Boe, Boe! to li e nam se jo sve dogoditi? Go spodaru, gospodaru, naa mlada gospoica... - Ne galami! - brzo viknuh, ljuta zbog njezina bunog ponaanja. - Govori tie, Mary. - to se dogodilo? - upita gospodin Linton. - to je tvojoj mladoj gospoici? - Otila je. Otila je! Onaj je Heathcliff pobjegao s njom! - zadihano odgovori djevojka. - To nije istina! - uzviknu Linton ustajui uzbueno. To nije mogue; kako ti je ta misao dola u glavu? Elleno Dean, idi i potrai je. To je nevjerojatno, to ne moe biti. Govorei tako, odveo je djevojku do vrata i ponovno je upitao to ju je navelo da tvrdi tako neto. - Pa, eto, srela sam na putu mladia koji dolazi po mlije ko ovamo - promuca ona - i on me upitao nije li nam se dogodila kakva nezgoda u Grangeu. Pomislila sam da se to odnosi na gospodariinu bolest, pa sam odgovorila da se dogodila. A on mi nato r ee: - Vjerojatno je netko otiao u potjeru za njima? - Ja se zaudih. On primijeti da ne znam nita o tome, pa mi ispria kako su se jedan gospodin i jedna dama odmah nakon ponoi zaustavili kraj kovanice na tre em kilometru od Gimmertona da bi kova privrstio jednu potkovu. I kako je kovaeva ki ustala da bi vidjela tko su,

odmah ih je oboje prepoznala. I primijetila je kad je ovjek _ to je bio Heathcliff, bila je sigurna; svatko bi ga poznao stavio u ruku njezina oca zlatnik kao nagradu za njegov trud. Dama je imala kapuljau preko lica, ali je traila vode, i dok je pila, kapuljaa joj je pala unazad, te joj je sasvim dobro vidjela lice. Heathcliff je drao obje uzde; kad su krenuli, okrenuli su leda selu i odjahali to su bre mogli po izrovanom putu. Kovaeva ki nije kazala nita svome ocu, ali je ujutro sve ispriala cijelom Gimmertonu. Otrah i forme radi zavirih u Isabellinu sobu. Nakon po vratka potvrdih istinitost sluavkine prie. Gospodin Linton bio se vratio svom sjedalu kraj postelje ; kad sam ula u so bu, on podie oi, protumai znaenje moga tunog lica i spusti oi, ne izdavi nikakvu zapovijed niti rekavi ijednu rije. - Trebamo li poduzeti neto da je stignemo i dovedemo je natrag? - upitah. - to da radimo? - Otila je svojom volj om - odgovori gospodar. - Imala je pravo otii ako eli. Nemoj mi vie dosaivati s njom. Od sad je ona moja sestra samo po imenu; ne zato to se ja od riem nje, nego zato to se ona odrekla mene. To je sve to je kazao o tome; vie se nije za nju raspi tivao niti ju je spominjao, osim to mi je rekao da njene stvari poaljem u njen novi dom, ma gdje bio, im doznam gdje se nalazi.

Trinaesto poglavlje

DVA SU mjeseca bjegunci bili odsutni; za to vrijeme gospoda Linton je imala i prebrodila najveu krizu onoga to se zove upalom mozga. Ni majka ne bi mogla odanije njegovati svoju jedinicu nego to je Edgar njegovao nju. Danju i nou bdio je i strpljivo podnosio sva uznemiravanja prouz roena razdraljivim ivcima i pomuenim razumom svoje ene; i premda mu je Kenneth rekao da e ga ono to spasi od groba nagrditi za njegovu brigu time to e postati izvo rom trajne budue brige - da on, uistinu, rtvuje svoje zdravlje i snagu da bi sauvao ruevine ljudskog bia - njegova zahvalnost i radost nisu imale granice kad mu je ree no da je Catherina izvan ivotne opasnosti; satima je sjedio uz nju, promatrao njeno postupno vraanje tjelesnom zdravlju i hrabrio svoja nadanja iluzijom da e se i njen ra zum vratiti svojoj pravoj ravnotei i da e ona uskoro ope t biti ono to je bila. Prvi put je napustila svoju sobu na poetku oujka. Go spodin Linton bio je tog jutra stavio na njen jastuk struak afranovih cvjetova; njene oi, koje odavno nisu vidjele nita radosno, spazile su ih kad se probudila i zablistale od radosti dok ih je eljno skupljala. - Ovo je najranije cvijee na Visovima - uzviknula je. Ono me sjea na blage vjetrove, toplo sunce i tek otopljen snijeg. Edgare, pue li jugo i je li snijeg okopnio? - Snijeg se sasvim otopio ovdje dolje, draga - odgovori njen mu - a na humcima vidimo samo dva bijela mjesta; ne bo je modro, eve pjevaju, a potoii i potoci nabujali su. Catherino, prolog proljea u ovo doba udio sam imati te pod ovim krovom, a sada elim da si milju ili dvije daleko od kue, u brdima; zrak je ondje blag, osjeam da bi te to izlijeilo. - Vie nikada neu otii tamo, osim jednom - ree bole snica - a onda e me ostaviti i ja u ondje ostati zauvijek.

Idueg proljea opet e eljeti da me ima pod ovim kro vom i sjetit e se prolosti i mislit e da si danas bio sre tan. Linton ju je njeno milovao i pokuavao je oraspoloiti opojnim ljubavnim rijeima, ali je ona rastreseno promatra la cvijee, a suze su joj orosile trepavice i klizile naglo niz obraze. Znali smo da joj je zaista bolje i stoga smo zakljuili da njezin neprekidni boravak u istoj sobi uvelike pridonosi njenoj melankoliji pa e je promjena okoline moda djelomice otkloniti. Gospodar mi naredi da naloim vatru u sa lonu koji nije bio upotrebljavan ve nekoliko tje dana, i da stavim jedan naslonja na sunce ispred prozora, a zatim ju je doveo dolje; ona je dugo sjedila uivajui u ugodnoj to ploti vatre i, kao to smo i oekivali, oivjela je promatrajui predmete oko sebe koji, iako poznati, nisu imali one tune veze s predmetima u njenoj sumornoj, bolesnikoj sobi. Uveer se doimala jako zamorenom, ali je ipak nikakvi razlozi nisu mogli natjerati da se vrati u svoju sobu, te sam morala pripremiti salonski divan da joj slui kao postelja dok ne bude spremljena jedna druga. Da se ne bi zamarala idui uz i niz stube, namjestili smo joj ovu sobu u kojoj vi sad leite i koja je na istom katu gdje i salon; uskoro je postala dovoljno jaka da ide iz sobe u salon i natrag oslanjajui se na Edgarovu ruku. Mislila sam da e se moda sasvim oporaviti zahvaljujui njezi koju je imala. A postojao je dvostruk razlog da se to eli, jer je o njezinu ivotu ovisio ivot jednoga drugog bia; gajili smo nadu da e roenje nasljednika uskoro obradovati srce gospodina Lintona, a njegov posjed osigurati od pohlepe stranaca. Valja spomenuti da je Isabella otprilike est tjedana na kon svog odlaska poslala svom bratu kratko pismo u kojem mu je javila o svom vjenanju s Heathcliffom. Pismo je bilo formalno i hladno, ali je na dnu bila olovkom napisana nejasna isprika i molba da je se prijateljski sjea i da joj oprosti ako ga je uvrijedilo njeno djelo koje ona u svoje vrijeme nije mogla ne uiniti i koje sada, nakon to je ve uinjeno, nije mogla promijeniti. Mislim da Linton nije odgovorio na to pismo; dva tjedna nakon toga dobila sam dugako pismo koje sam smatrala udnim jer ga je pisalo pero mladenke odmah nakon medenog mjeseca. Proitat u vam ga jer ga

jo uvam. Svaka je uspomena na mrtve dragocjena ako smo ih cijenili za ivota. Draga Elleno! Stigla sam sino u Orkanske visove i tada prvi put ula da je Catherina bila i da je jo uvijek jako bolesna. Mislim da joj ne smijem pisati, a i moj je brat ili odve ljut ili odve potiten da bi mi odgovorio na pismo koje sam mu poslala. Ali, ipak, moram nekom pisati, i jedino si mi ti preostala. Reci Edgaru da bih dala cio svijet samo da opet vidim njegovo lice - da se moje srce vratilo u Thrushcross Grange dvadeset i etiri sata nakon to sam ga napustila, i da je on dje i ovog trenutka, puno toplih osjeaja za njega i Catheri nu! Ali ja ne mogu doi za njim (ove su rijei podvuene), neka me ne oekuju, a iz toga mogu zakljuiti to ele, samo neka paze da ne krive za to moju slabu volju ni moju nepostojanu ljubav prema njima. Ostali dio pisma je za tebe. elim ti postaviti dva pitanja: prvo, kako si uspjela sauvati ljudskost dok si stanovala ovdje? U ovih koji me okruuju nisam jo primijetila nikakav ljudski osjeaj. Drugo pitanje, koje me jako zanima, jest ovo: je li gospodin Heathcliff ovjek? Ako jest, je li on lud? A ako nije, je li on avo? Neu ti rei razloge zbog kojih te to pitam, ali te molim da mi objasni, ako moe, za koga sam se udala, i to kada me bude dola vidjeti; a mora doi, Elleno, to prije. Nemoj pisati, nego doi i donesi mi neto od Edgara. Sad u ti opisati kako sam primljena u svom novom do mu - reeno mi je da e Visovi biti na dom. Ako piem o oskudnim predmetima koji tvore vanjsku udobnost, to je samo da bih se zabavila, jer o njima nikad i ne mislim, osim u trenutku kad mi zatrebaju. Smijala bih se i plesala od radosti kad bi ta oskudica bila sav moj jad, a kad bi ostalo bilo samo grozan san! Sunce je zalo za Grange kad smo skrenuli preko pustare; po tome sam zakljuila da je bilo est sati; moj se suputnik zaustavio pola sata da pregleda park, vrt i, vjerojatno, i samo mjesto, te se ve bilo smrknulo kad smo sjahali na poploeno kuno dvorite; i tvoj stari prijatelj Joseph iziao je s fenjerom da nas doeka. On je to uinio na njemu svojstven na in.

Njegov prvi in bio je da podigne fenjer do mog lica, da me zlurado pogleda, da nakubi svoju donju usnu i da mi okrene leda. Zatim je uzeo oba konja i odveo ih u staju, a onda iziao zakljuati vrata kao da smo u nekom starom dvorcu. Heathcliff je ostao razgovarati s njim, a ja udoh u kuhinju - prljavo zaputeno mjesto - ti je sigurno ne bi prepoznala jer je sasvim drukija otkako se ti ne brine o njoj. Po red vatre je stajalo jedno dijete divljeg izgleda, snanih udova, prljava odijela; oi i ust a nalik su Catherininim. - To je Edgarov neak - pomislih - pa i moj; moram se rukovati s njim, i - da - moram ga poljubiti. Dobro je od mah poeti s lijepim odnosima. Pridoh mu i, pokuavajui uzeti njegovu debeljukastu aku, upitah ga: - Kako si, dragi? On odgovori argonom koji nisam razumjela. - Hoemo li ti i ja biti prijatelji, Haretone? - bio je moj ponovni pokuaj da otponem razgovor. Psovka i prijetnja da e nahukati Trottlera na mene ako se ne izgubim odatle, nagradili su moju ustrajnost. - Hej, Trottleru, ovamo! - apnu mali nesretnik doziva jui buldoga s njegova leaja u uglu kuhinje. - Hoe li se tornjati odavde? - upita me on zapovjedniki. Iz ljubavi prema svom ivotu morala sam se pokoriti; prijedoh preko praga da priekam dok dou dru gi. Gospodina Heathcliffa nigdje nije bilo, a Joseph, kojega sam nala . u staji i zamolila da pode sa mnom u kuu, izbei se na me ne; promrmlja neto za sebe, podie nos i odgovori: - Mm! Mm! Je li ikad kranski stvor uo tako neto? Mrmljanje i brbljanj e! Kako mogu razumjeti to govorite? - Kaem vam da elim da poete sa mnom u kuu? - povikah mislei da je gluh, a i ve sam se bila naljutila zbog bezobrazluka. - Ja ne! Ja imam drugog posla - odgovori on i nastavi svoj posao vaui svojim krezubim vilicama i prezrivo pro matrajui moju odjeu i lice (prva je bila odve lijepa, ali drugo, sigurna sam, bilo je tako alosno kako je on samo mogao poeljeti). Obidoh oko dvorita, prodoh kroz jedna vrataca i sti goh do drugih vrata; usudih se zakucati na nj ih u nadi da e

moda pojaviti kakav pristojniji sluga. Nakon kraeg ekanja vrata je otvorio visok, mrav ovjek, bez ovratnika, a i inae vrlo neuredno odjeven; crte lica nisu mu se vidjele od upave kose koja mu je padala do ramena; i njegove su oi takoer bile nalik Catherininim, ali je sva ljepota u njima bi la unitena. - to vi ovdje radite? - upita osorno. - Tko ste vi? - Zvala sam se Isabella Linton - odgovorih. - Vidjeli ste me ve, gospodine. Nedavno sam se udala za gospodina He athcliffa i on me je doveo ovamo... s vaim doputenjem, mislim. - On se, dakle, vratio? - upita pustinjak i izbulji oi kao gladan vuk. - Jest, ba sad smo stigli - odgovorih; ali me je on osta vio pred kuhinjskim vratima, a kad sam htjela ui, va mali deko preuzeo je na sebe ulogu uvara mjesta, uplaio me i otjerao buldogom. - Dobro je to je taj lopov odrao rije! - promumlja moj budui domain buljei u mrak iza mene u nadi da e ugledati Heathcliffa, a zatim se upusti u monolog, ispunjen psovkama i prijetnjama, o tome to bi uinio da ga je taj a vo prevario. Pokajah se to sam pokuala ui na taj drugi ulaz i pomi slih otii prije no to on zavri sa psovanjem, ali prije nego to sam mogla ostvariti tu namjeru, on mi naredi da uem, zatvori vrata i zakljua ih. Unu tra je gorjela velika vatra; to je bilo jedino svjetlo u toj velikoj prostoriji s posve sivim podom; i neko sjajno kositreno posude, koje je privlailo moj pogled kada sam bila djevojica, takoer je bilo potamnjelo od prljavtine i praine. Upitah ga bih li mogla dozvati djevojku da me odvede u spavaonicu. Gospodin Earnshaw mi ne odgovori. etao je gore-dolje, s rukama u depovima; oevidno je bio zaboravio na moju nazonost; bio je tako duboko zamiljen i lice mu je izgledalo tako ovjekomrza ki, da se nisam usudila opet ga uznemiriti svojim pitanjem. Nee se iznenaditi, Ellen, to me je obuzela velika tuga dok sam sjedila pored toga negostoljubivog ognjita u poloaju gorem od osamljenosti i sjeala se da se samo est kilometara odatle nalazi moj mili dom u kojem ive oni koje jedino volim na ovom svijetu; a, meutim, kao da nas razdva se

ja Atlantski ocean, a ne tih est kilometara, jer nisam kadra prijei ih! Pitala sam se - gdje da traim utjehe? i - nemoj rei Edgaru i Catherini - iznad svih drugih alosti najtei mi je oaj to ne mogu nai nikoga tko bi mi mogao ili htio biti saveznik protiv Heathcliffa! Traila sam utoite u Orkan skim visovima gotovo radosno, da ne bih morala ivjeti sama s njim, ali je on znao ljude medu koje dolazimo i nije se bojao njihova mijeanja. Dugo sam sjedila i tuno razmiljala; sat je otkucao osam, pa devet, a on je i dalje koraao amo -tamo, pognute glave i u potpunoj utnji, osim to bi ponekad teko uzdah nuo ili ogoreno uzviknuo. Oslukivala sam ne bih li u la kakav enski glas u kui, i prepustila sam se gorkom kajanju i tunim slutnjama koje su najzad glasno progovorile u nezadrivim uzdasima i plakanju. Nisam bila svjesna da sam glasno jadikovala dok se Earnshaw u svojoj odmjerenoj e tnji po sobi nije odjednom zaustavio preda mnom i pogledao me iznenaeno i zaueno. Iskoristih povratak njegove panje i uzviknuh: - Umorna sam od puta i eljela bih ii u postelju! Gdje je slukinja? Uputite me kako da je naem kad ona ne eli doi k meni! - Nemamo postelju! Gdje - odgovori on. - Morate se posluiti sami! - Gdje onda da spavam? - upitah jecajui; umor i tuga toliko su me pritiskali da se nisam obazirala na osjeaj po nosa. - Joseph e vam pokazati Heathcliffovu sobu - ree on. - Otvorite ta vrata... on je ondje. Htjedoh ga posluati, ali me on odjednom zaustavi i do da neobinim glasom: - Budite tako dobri pa zakljuavajte vrata i povucite za sun... nemojte to zaboraviti! - Dobro - rekoh. - Ali zato, gospodine Earnshavve? Nije mi se sviala ideja da se namjerno zakljuavam s Heathcliffom. - Pogledajte ovo! - odgovori on vadei iz svoga prsluka kuburu udne konstrukcije, uz iju je cijev bio privren no s dvjema otricama koji se zatvarao i otvarao. - To je veliko iskuenje za oajna ovjeka, zar ne? Ne mogu se sa vladati da svake noi ne odem s ovim orujem pred njegova

vrata. Ako ih jednom naem otvorena, gotovo je s njim! Ja to radim redovito ak i kad se minutu prije toga sjetim stoti ne razloga zbog kojih bih se trebao savladati; to me neki avo goni da tim umorstvom osujetim njegove planove. Borio sam se protiv tog iskuenja dok sam mogao, ali uzalud; ka da doe vrijeme, ni svi aneli na nebu nee spasiti Heathcliffa! Radoznalo sam promatrala to oruje. Pade mi na pamet ogavna ideja: kako bih mona bila kad bih imala jedno takvo oruje! Uzeh ga iz njegove ruke i dodirnuh otricu. On se doimao iznenaenim izrazom koji se za trenutak pojavio na mom licu; to nije bio izraz uasa, nego pohlepe. Ljubomor no mi istrgnu revolver iz ruke, zatvori no i sakri ga natrag u prsluk. - Svejedno mi je ako mu kaete - ree on. - Opomenite ga da bude na oprezu, a i vi pazite na njega. Vidim da znate u kakvim smo odnosima ja i on, jer se ne udite opasnosti koja mu prijeti. - to vam je Heathcliff skrivio? - upitah. - Kakvu vam je nepravdu uinio koja bi opravdala tu vau strahovitu mr nju? Zar ne bi bilo mudrije da mu naredite neka napusti ovu kuu? - Ne! - zagrmje Earnshavv - ako pokua otii, bit e mr tav; nagovorite ga da to pokua i bit ete ubojica! Zar da iz gubim sve bez ikakve mogunosti da povratim gubitke? Zar da Hareton bude prosjak? Oh, prokletstvo! Povratit u sve; i njegovo zlato u uzeti, a zatim i njegovu krv; pakao e do biti njegovu duu, i s tom pridolicom bit e deset puta crnji no to je ikada bio! Upoznala si me, Elleno, s navadama svoga staroga gospodara. Jasno je da je on na rubu ludila; barem je tako bilo prole noi. Drhtala sam u njegovoj prisutnosti i mislila sam da je u usporedbi s njegovim ponaanjem slugina gruba mr zovolja ugodna. Opet je poeo svoju utljivu etnju po sobi, a ja otvorih vrata i pobjegoh iz kuhinje. Joseph, nagnut nad vatrom, zurio je u veliki kotao koji je visio nad vratima, a kraj njega na klupi bila je drvena zdjela puna zobenog brana; voda je poela kljuati i on se okrenu da gurne ruku u zdjelu; mislila sam da on to vjerojatno sprema nau veeru, Pa kako sam bila gladna, odluih da veera bude takva da

se moe jesti, pa otro viknuh: - Ja u skuhati kau! - Uklonih zdjelu izvan njegova domaaja i, skidajui eir i jahau odjeu, rekoh mu: - Gospodin Earnshaw mi je rekao da se sama sluim; i hou. Ne elim izigravati damu medu vama jer bih mogla gladovati. - Gospode Boe! - promrmlja on, sjede i poe gladiti svoje rebraste arape od koljena do glenja. - Ako ovdje bu de novih naredbi - ba kad sam se navikao na dvojicu go spodara - ako moram imati i gospodaricu nad svojom gla vom, onda je vrijeme da odem odavde. Nikad nisam mislio da e doi dan kad u morati napustiti ovo staro mjesto ali sad vidim da je taj as blizu! Nisam se osvrtala na to jadikovanje nego sam se brzo dala na posao, i uzdiui sjeala se vremena kad bi sve to bilo samo vesela zabava; ali sam ubrzo morala otjerati to sjeanje iz svojih misli; muila me misao na prolu sreu, i, to je njena vizija postajala jasnija, to je kuhaa sve bre mijeala i pregrti zobenog brana sve bre su padale u vodu. Joseph je promatrao moj nain kuhanja sa sve veim negodovanjem. - Eto! - uzviknu on. - Haretone, ti nee veerati svoju kau; bit e sva u grumenima velikim kao moja aka. Eto opet! Da sam na vaemu mjestu, ja bih bacio u kotao zdjelu i sve... bum, bum. udno da dno nije probueno! Priznajem da je kaa loe izgledala kad sam je usula u zdjele; bile su etiri, a iz mljekare su donijeli veliki vr svjeeg mlijeka. Hareton ga epa i poe piti iz njega tako da mu je mlijeko curilo iz usta natrag u vr. Protestirala sam i rekla da mora odliti sebi mlijeko u posudu, jer inae neu moi ni okusiti pie s kojim se tako postupa. Stari cinik nade za po trebno da se duboko uvrijedi tom osjetljivou; nekoliko mi je puta ponovio da je djeak isto tako dobar kao ja, i isto ta ko zdrav, i udio se kako mogu biti tako uobraena. U me uvremenu je mali prostak nastavio piti gledajui me izazi vaki dok su mu sline curile u vr. - Ja u veerati u drugoj sobi - izjavih. - Nemate li sobu koja se zove salon? - Salon} - podrugljivo ponovi on. - Saloni Ne, nemamo salona. Ako vam se ne svia nae drutvo, ondje je gospo dar, a ako vam se ne svia njegovo, tu smo mi. - Ond a u otii gore - odgovorih. - Pokaite mi neku sobu.

Stavih svoju zdjelu na posluavnik i odoh donijeti jo mlijeka. Uz veliko gunanje Joseph usta i pode ispred mene uza stube: popeli smo se do potkrovlja; otvarao je vrata i gledao u sobe pored kojih smo prolazili. - Evo sobe - ree on napokon i gurnu natrag kripavu dasku na arkama. - Dovoljno je dobra da se u njoj pojede malo kae. Tu su vree ita u kutu, prilino iste; ako se bo jite da ete zaprljati svoju finu odjeu, prostrite svoju mara micu na jednu od njih. Soba je bila neka vrsta ostave i jako je zaudarala na slad i ito; raznovrsne vree te robe bile su nagomilane naokolo ostavljajui irok prazan prostor u sredini. - Sluajte, ovjee! - viknuh ljutito. - Ovo nije mjesto za spavanje. elim vidjeti svoju spavau sobu. - Spavau sobu - podrugljivo ponovi. - Vidjeli ste sve spavae sobe koje imamo... ona ondje je moja. Pokazao je rukom na drugu sobu u potkrovlju koja se razlikovala od prve po tome to je imala golije zidove i u jednom kutu ve lik, nizak krevet bez zavjesa, s ljubiastim pokrivaem. - to e mi vaa soba? - odgovorih. - Mislim da gospo din Heathcliff ne stanuje u potkrovlju kue? - Oh! Traite sobu gospodara Heathcliff at - povika on kao da je doao do nekog otkria. - Zar niste to mogli od mah rei? I onda bih vam kazao prije sveg ovog truda da je ona ba ta koju ne moete vidjeti... on je uvijek dri zaklju anu i nitko ne ulazi u nju osim njega. - Lijepu kuu imate, Josephe - nisam mogla izdrati da ne kaem - i ugodne ukuane; mislim da se sr sve ludosti u svijetu bila nastanila u mom mozgu onoga dana kad sam ve zala svoju sudbinu uz njihovu! Ali, sad nije rije o tome... mora biti i drugih soba. - Za ime Boga, pourite i pustite da se negdje smjestim! On ne odgovori na ovo preklinjanje. Samo je polako i mrzovoljno silazio drvenim stubama; napokon je zastao pred jednom odajom za koju sam zbog toga zastajanja i njezina pogodnijeg poloaja mislila da je najbolja. U njoj su se nalazili jedan dobar sag, ija se ara nije vidjela od praine; gnjite zaklonjeno arenim papirom koji se raspadao; lije Pa hrastova postelja s crvenim zavjesama od prilino skupa

materijala i moderne izvedbe. Oigledno se s njima grubo rukovalo; posteljne zavjese visjele su u naborima, ponegdje skliznule sa svojih kvaica, a eljezna ipka to ih je drala bila je savijena u luku tako da je draperija padala na pod. Stolci su takoer bili oteeni, neki od njih jako, a duboki urezi kvarili su daske kojima su zidovi bili obloeni. Kolebala sam se da li da uem i da se smjestim, tu, kad moj budalasti voda izjavi: - Ova ovdje je gospodareva. - Moja se veera bila ohladila, a i glad me je bila prola, i strpljenje izdalo. Zahtijevala sam da mi se odmah pokae soba u koju u se moi povui i odmoriti. - Gdje da je naem, dodavola? - poe religiozni starac. - Neka nas Bog blagoslovi! Neka nam Bog oprosti! Gdje bi ste, pakla vam, htjeli spavati? Vi razmaeno, dosadno stvo renje! Vidjeli ste sve, osim Haretonove male sobe. U cijeloj kui nema vie ni jednog mjesta gdje bi se moglo lei! Toliko sam se naljutila da sam bacila posluavnik i sve na njemu na pod, a zatim sjela navrh stuba, pokrila lice rukama i zaplakala. - Eh! Eh! - uzviknu Joseph. - Bravo, gospoice Isabello. Bravo, gospoice Isabello! Gospodar e pasti preko tog raz bijenog posuda i onda emo uti neto; vidjet emo to e bi ti. Vi ste pomahnitala budala koja nije ni za to; zasluujete gladovati odsad pa do Boia zato to u svojem grjenom bi jesu bacate pod noge dragocjene Boje darove! Kladim se da neete dugo pokazivati tu svoju naprasnu narav. Mislite li da e Heathcliff trpjeti takvo lijepo ponaanje? Ne bih elio da vas zatekne u tom raspoloenju. Ne bih elio. Otiao je gunajui u svoju jazbinu i odnio svijeu, a ja sam ostala u mraku. Razdoblje razmiljanja koje je slijedilo za ovim glupim inom natjeralo me da priznam kako je po trebno priguiti svoj ponos i savladati svoj gnjev, i pouriti se ukloniti njegove posljedice. Neoekivana pomo dola mi je u obliku Throttlera za kojega sam se sada sjetila da je sin naega starog psa Sculkera; znala sam ga dok je bio tene u Grangeu; moj otac ga je dao gospodinu Hindlevju. Zacijelo me je prepoznao; dodirnuo me je njukom po nosu u znak pozdrava, a zatim pourio pojesti kau dok sam ja polako silazila stubama skupljajui razbijeno posude i briui svo jom maramicom proliveno mlijeko sa stubinog rukohvata.

Svoj smo posao bili tek zavrili, kad se zau Earnshawov korak u hodniku; moj pomonik podvi rep i priljubi se uza zid, a ja se sakrih u najblia vrata. Throttlerov pokuaj da iz bjegne svoga gospodara bio je neuspjean, to sam zakljuila po kotrljanju niza stube i dugom alosnom skvianju. Ja sam bila bolje sree; proao me je, uao u svoju sobu i zatvorio vrata. Odmah zatim Joseph je doao s Haretonom da ga stavi spavati. Bila sam se sklonila u Haretonovu sobu, i starac, kad me vidje, ree: - Sad ima dovoljno mjesta i za vas i za vau oholost u sobi dolje. Ona je prazna; moete je imati cijelu za sebe i za Onoga koji je uvijek trei u tako loem drutvu! Radosno sam se posluila tom njegovom obavijeu; i iste minute kad sam klonula u naslonja pored vatre, sagnula sam glavu i zaspala. Moj je san bio dubok i ugodan, ali nije dugo trajao. Gospodin Heathcliff me je probudio; tek to j e uao, pitao me na svoj ljubazni nain to ovdje radim. Rekla sam mu da je uzrok to jo nisam legla, iako je kasno, to to je klju nae sobe u njegovu depu. Pridjev nae smrtno ga uvrijedi. Poe vikati i psovati da ona nikad nije bila i nikad nee biti moja; i da e on... - Ali neu ponavljati njegove izraze, ni opisivati njegovo uobiajeno vladanje; on je dovit ljiv i neumoran u izazivanju gnuanja u meni prema njemu! Ponekad mu se tako jako udim, da to umrtvi moj strah; a eto, uvjeravam te da ni tigar ni zmija otrovnica ne bi mogli pobuditi u meni ovoliki uas kao on. Obavijestio me da je Catherina bolesna i okrivio za to moga brata obeavi da e muiti mene umjesto Edgara, sve dok se ne doepa njega. Mrzim ga - nesretna sam - bila sam luda! Pazi da ne kae nijednu rije o ovome onima u Grangeu. Oekivat u te svaki dan - nemoj me razoarati. Isabella.

etrnaesto poglavlje

IM SAM proitala ovo pismo, odoh gospodaru i izvijestih ga da mu je sestra stigla u Visove i da mi je poslala pismo u kojem izraava alost zbog stanja gospode Linton i elju da ga vidi, a takoer i nadu da e joj po meni poslati, im bude mogue, neki znak oprosta. - Oprosta! - ree Linton. - Nemam joj to oprostiti, Elleno. Moe otii u Orkanske visove danas poslije podne ako eli i rei joj da nisam ljut nego da mi je ao to sam je izgubio, utoliko vie to ne mislim da e ikad biti sretna. Da je odem vidjeti, ne dolazi u obzir; mi smo se zauvijek raz dvojili. A ako mi zaista eli uiniti uslugu, neka nagovori nitariju za koju se udala da napusti ovaj kraj. - A zar joj neete bar neku ceduljicu napisati, gospo dine? - moleivo ga upitah. - Neu - odgovori. - Nije potrebno. Moje veze s Heathcliffovom obitelji bit e jednakomjerne kao i njegove s mo jom. Nee postojati! Bila sam vrlo potitena zbog te Edgarove hladnoe; cijelim putem od Grangea muila sam svoj mozak milju kako da unesem vie srca u ono to je rekao, kad to budem pria la, i kako da ublaim njegovo odbijanje da napie bar nekoliko redaka da bi utjeio Isabellu. Ona me je vjerojatno oekivala jo od jutra; vidjela sam je kako gleda kroz prozor kad sam ila vrtnom stazom; kimnuh joj glavom, ali se ona povue s prozora, kao da se bojala da je ne primijete. Udoh bez kucanja. Nikad nisam vidjela tako alosnu sliku zapustenosti kao to ju je pruala ta nekad svijetla i radosna kua! Moram priznati da bih ja, da sam bila na mjestu mlade dame, barem oistila ognjite i obrisala krpom stolove. Ali nju je ve bio obuzeo duh zaputenosti koji ju je okruivao. Njeno lijepo lice bilo je blijedo, ravnoduno i beivotno; kosa joj je bila nenakovrana, neki su pramenovi visjeli, a neke

je nemarno oplela oko glave. Vjerojatno nije ni dotaknula svoje haljine od sino. Hindlev nije bio tu. Gospodin Heathcliff sjedio je za stolom i pregledavao neto u svojoj biljenici, ali usta kad sam se pojavila, sasvim me prijateljski upita kako sam i ponudi mi stolac. On je bio ondje jedini stvor koji je izgledao uljudno; i pomislila sam da nikad nije bolje izgledao. Toliko su okolnosti promijenile njihov poloaj, da bi ga stranac zasigurno smatrao dentlmenom po roenju i odgoju, a njegovu enu prljavom prostakinjom! Ona radosno prie da me pozdravi i prui ruku da uzme oekivano pismo. Odmahnuh glavom. Ali ona ne shvati taj znak, te pode za mnom do ormara kamo sam otila odloiti svoj eir i zamoli me apatom da joj odmah dam ono to sam do nijela. Heathcliff se sjeti to znai njen pokret i ree: - Ako ima togod za Isabellu (sigurno ima, Nelly), daj joj. Nema potrebe od toga stvarati tajnu. Medu nama ne po stoje nikakve tajne. - Oh, nema nita - odgovorih smatrajui da je najbolje da odmah kaem istinu. - Moj mi je gospodar rekao da ka em njegovoj sestri neka zasad ne oekuje od njega ni pismo ni posjet. On vam alje svoj pozdrav, gospodo, i elje da bu dete sretni, te oprost za tugu koju ste mu prouzroili; ali on misli da odsad njegova kua i ova ovdje trebaju prekinuti svaku vezu, jer nita dobro ne moe proizii iz toga. Gospodi Heathcliff poe podrhtavati usna i ona se vra ti svom sjedalu pored prozora. Njen mu stade uz ognjite i poe mi postavljati pitanja o Catherini. Rekla sam mu o njenoj bolesti onoliko koliko sam smatrala potrebnim, ali je on unakrsnim pitanjima izvukao od mene gotovo sve o uzroku bolesti. Krivila sam Catherinu, kao to je i zasluila, to je nanijela sebi ono to ju je snalo, i zavrila izraavajui nadu da e on slijediti primjer gospodina Lintona i ubudue, pa i u dobru i zlu izbjegavati dodir s njegovom obitelji. - Gospoda Linton upravo se poela oporavljati - rekoh - ona nee nikad biti kao to je bila, ali joj je ivot poteen; i ako zaista ita osjeate prema njoj, neete joj se vie pojavi ti pred oima, nego ete zauvijek otii iz ovog kraja; i da vam ne bi bilo ao, mogu vam rei da je Cat herina Linton toliko drukija sada od vae negdanje prijateljice Catherine Earnshaw, koliko je ta mlada dama drukija od mene. Nje -

na se vanjtina jako promijenila, a njen karakter jo i vie; i onaj koji je nudom prisiljen biti njen prijatelj, odravat e svoju ljubav odsad samo sjeanjem na ono to je ona nekad bila, opom ovjenou i osjeajem dunosti! - To je sve mogue - ree Heathcliff prisiljavajui se da izgleda miran - sasvim je mogue da tvoj gospodar nema druge mogunosti do ope ovjenosti i osjeaja dunosti. Ali misli li ti da u ja ostaviti Catherinu njegovoj dunosti i njegovoj ovjenosti} Kako moe usporediti moj osjeaj prema Catherini s njegovim? Prije nego to napusti ovu ku u, moram dobiti od tebe obeanje da e mi omoguiti je dan sastanak s njom; pristala ti ili odbila, ja u je vidjeti! to kae? - Kaem, gospodine Heathcliff - odgovorih mu - da je ne smijete vidjeti i da nikad neete to uiniti mojom pomo u. Jo jedan susret izmeu vas i gospodara dotukao bi je. - Uz tvoju pomo to se moe izbjei - nastavi on - a ako bi postojala opasnost od takvog dogaaja, ako bi Linton bio uzrok koji bi joj donio jo ijednu nevolju u ivotu, onda mis lim da bih imao pravo otii u krajnost! elio bih da bude dovoljno iskrena da mi kae bi li Catherina mnogo patila kad bi ga izgubila; strah od toga prijei me. Po tome moe procijeniti razliku izmeu naih osjeaja; da sam ja na nje govu mjestu, a on na mome, pa makar ga mrzio mrnjom koja moj ivot pretvara u u, nikada ne bih digao ruku na njega. Moe sumnjati u to ako hoe! Nikad ga ne bih otje rao iz njezina drutva dokle god ona eli njegovo. Ali onog trenutka kad njena naklonost prestane, iupao bih mu srce i pio krv! Ali, dotad - ako mi ne vjeruje, ne poznaje me do tog t renutka umirao bih u najveim mukama prije nego to bih dodirnuo ijednu vlas na njegovoj glavi! - A ipak - prekinuh ga - ne ustruavate se sasvim sruiti sve nade u njeno potpuno ozdravljenje time to ete se na metnuti njezinu sjeanju sad kad vas je gotovo zaboravila, i tako je uvui u nov sudar nesklada i bola. - Misli da me je skoro zaboravila? - ree on. - Oh, Ne'ly, ti zna da nije! Zna isto tako dobro kao i ja da na svaku misao koju ona potroi na Lintona, potroi tisuu na mene! Za najnesretnijeg razdoblja moga ivota bio sam poeo mi sliti da me je ona zaboravila; ta me je misao muila i kad

sam se prolog ljeta vraao ovamo; ali sad bi samo Catheri nino izriito uvjerenje moglo ponovno probuditi u meni tu stranu misao. A onda Linton ne bi bio nita, ni Hindlev, ni svi snovi koje sam ikad sanjao. Dvije bi rijei sadravale moju budunost: smrt i pakao; ivot bi, nakon to bih izgubio Catherinu, bio pakao. Ipak sam bio lud to sam i na trenu tak pomislio da ona cijeni ljubav Edgara Lintona vie nego moju. Kad bi on volio svim snagama svoga slabakog bia, ne bi mogao voljeti u osamdeset godina toliko koliko ja u jednom danu. A Catherina ima srce ponosno poput mojega; more bi moglo stati u onu ondje konjsku kopanju isto tako kao to bi on mogao privui cijelu njenu ljubav. Kojeta! On joj je jedva malo drai od njezina psa, ili njezina konja. Njega se ne moe voljeti kao mene; kako ona moe voljeti u njemu ono ega on nema? - Nema para koji se voli vie od Catherine i Edgara - re e Isabella iznenadno ivahno. - Nitko nema pravo tako go voriti, i neu utjeti sluajui kako moga brata podcjenjuju! - Tvoj brat takoer neobino voli tebe, je li? - prezrivo ree Heathcliff. - Spreman je pustiti te da se potuca po svi jetu. - On ne zna koliko patim - odgovori ona. - Nisam mu to rekla. - A neto si mu, dakle, rekla; pisala si mu, je li? - Pisala sam mu samo da sam se udala... vidio si pisam ce. - I otad vie nita? - Nita. - Moja mlada gospoda izgleda mnogo loije otkad se udala - primijetih. - Neija ljubav, oevidno, nedostaje; i ja, mogu pogoditi; ali moda ne bih trebala rei. - Rekao bih njena vlastita - ree Heathcliff. - Pretvara se u obinu prljavicu! Neobino joj je brzo dosadilo da me pokua zadovoljiti. Teko e vjerovati, ali ve sutradan po slije naeg vjenanja plakala je elei ii kui. Ali, i bolje je da nije odve fina; ovako je bolje za ovu kuu, a ja u se po brinuti da me ne osramoti skitanjem unaokolo. - Da, gospodine - odgovorih mu - nadam se, imat ete na umu da je gospoda Heathcliff naviknuta na ljubaznost, a i na poslugu; da je odgojena kao jedinica koju su svi rado

sluili- Morate joj dopustiti da ima sluavku koja e joj pomagati i drati stvari u redu, i morate s njome ljubazno postupati. to god mislili o gospodinu Edgaru, ne moete sumnjati u njenu sposobnost za snanu ljubav i odanost, jer da je nema, ne bi napustila otmjenost, udobnost i roake u svom prijanjem domu da bi se zadovoljno nastanila s vama u pustinji kao to je ova. - Ona ih je napustila u samoobrani - odgovori on. - Zamiljala me je kao junaka u romanu i oekivala neogranie ne ljubaznosti od moje viteke odanosti. Jedva je mogu smatrati razumnim biem jer se tako uporno drala svoje fantastine ideje o mom karakteru i postupala vodena pogrenim dojmovima i miljenjima to ih je njegovala. Ali, napokon, mislim da me upoznaje, vie ne opaam glupe osmijehe i grimase koji su me ljutili u poetku, ni nerazumnu nesposob nost uvianja da sam ozbiljno govorio kad sam joj kazao svoje miljenje o njoj i njenoj zaslijepljenosti. Bio je potreban veliki napor pronicljivosti dok je shvatila da je ne volim. Neko sam vrijeme mislio kako joj nikakve lekcije ne mogu pomoi da to shvati! I jo to nije dobro shvatila jer mi je ujutro priopila kao neku stranu novost da sam postig ao da me mrzi. To je bio pravi herkulski zadatak, uvjeravam te! Ako je postignut, imam razloga da budem zahvalan. Mogu li vjerovati tvojoj tvrdnji, Isabello? Jesi li sigurna da me mrzi? Ako te ostavim samo pola dana, zar mi nee opet doi uzdiui i umiljavajui se? Ona bi moda vie voljela da se pred tobom sav pretvorim u njenost; njenu tatinu vrijea to otkrivam istinu. Ali ba me briga i ako cio svijet sazna da je strast postojala samo na jednoj strani; ja joj nikad nisam izustio nijednu la o tome. Ne moe me okriviti da sam joj pokazao imalo prijetvorne njenosti. Prvo to je vidjela da inim kad smo izili iz Grangea, bilo je da vjeam njeno malo pseto; a kad je molila za nj, prve rijei koje sam rekao bile su kako elim da mi se ukae prilika da povjeam sva bia koja pripadaju Grangeu, osim jednoga; ona je vjerojat no mislila da se ta iznimka odnosi na nju. Nikakva okrutnost ne rada u nje gnuanje; mislim da ona osjea uroeno divljenje prema okrutnosti, samo ako je njena dragocjena osoba poteena! Eto, zar to nije bila najdublja besmisle nost... pravi idiotizam, da ta bijedna, ropska kuja niska du-

ha i sanja da bih je ja mogao voljeti? Kai svome gospodaru, Nelly, da nikad u ivotu nisam naiao na tako nisko stvorenje kao to je ona. Ona ak sramoti ime Linton; ponekad sam poputao, zato to me je izdavala dosjetljivost u iskuavanju to sve ona moe podnijeti, a da mi usprkos svemu opet bestidno dolazi! Ali, reci mu i to - da se njegovo oinsko i sudako srce ne bi brinulo - da se strogo drim granica zakona. Dosad sam se uzdravao pruiti joj i najmanje pravo na traenje rastave; tovie, ona ne bi bila zahvalna onome tko bi nas razdvojio. Kad bi eljela otii, mogla bi; njena je prisutnost neugodnija od zadovoljstva koje imam dok je muim! - Gospodine Heathcliffe - uzviknuh - to je govor luda ovjeka; vaa je ena vjerojatno uvjerena da ste ludi, zbog toga vas je dosad podnosila; ali sada kad kaete da moe ii, ona e bez sumnje iskoristiti to doputenje. Vi niste, valjda, toliko oarani, gospodo, da ostanete s njim svojevoljno? - Pazi, Nelly - odgovori Isabella bijesno sijevajui oi ma; po njihovu izrazu nije moglo biti sumnje u potpun us pjeh nastojanja njezina mua da joj postane ogavan. - Ne moj vjerovati nijednu rije koju on kae. On je laljivi avo! udovite, a ne ljudsko bie! I prije mi je rekao da ga mogu ostaviti; pokuala sam, ali taj pokuaj ne smijem ponoviti! Samo, Elenno, obeaj mi da nee rei nijedno slovo ovoga sramotnog razgovora mome bratu i Catherini. Ma kako se pretvarao, on eli moga brata dovesti do oaja; on kae da se namjerno mnome oenio kako bi stekao mo nad njim; ali on je nee stei... prije e umrijeti! Nadam se i molim Bo ga da on zaboravi svoj sotonski oprez pa da me ubije! Jedi no zadovoljstvo koje mogu zamisliti jest da umrem, ili da njega vidim mrtva. - Eto... zasad je to dosta! - ree Heathcliff. - Ako bude pozvana na sud, sjetit e se njenih rijei, Nelly! I dobro gle daj to lice; jo malo pa e biti onakvo kakvo mi je najdrae. Ne, ti nisi sposobna biti vlastiti uvar, Isabello, a kako sam ja tvoj zakoniti zatitnik, moram te zadrati pod svojom za titom, ma kako bila odvratna ta obveza. Idi gore, imam ne to kazati Elleni Dean nasamo. Ne tamo, gore, kaem ti! Ovo je put za gornji kat, dijete! Zgrabi je, gurnu iz sobe i vrati se mrmljajui:

- Nemam samilosti! Nemam samilosti! to se vie crvi gre, sve ih jae elim smrviti! To je moralno nicanje zuba; to je bol vea, to jae ja pritisnem. - Razumijete li vi to znai rije samilost? - upitah urei se uzeti svoj eir. -Jeste li ikad osjetili i najmanju samilost u svom ivotu? - Ostavi to! - prekinu me on kad vidje da uzimam eir da bih otila. - Nee jo ii. Doi ovamo, Nelly. Moram te ili nagovoriti ili natjerati da mi pomogne ostvariti moju od luku da vidim Catherinu, i to bez odgaanja. Kunem se da ne smiljam nekakvo zlo; ne elim prouzroiti nikakvu uzne mirenost, ni naljutiti ili uvrijediti gospodina Lintona; samo elim uti od nje kako joj je i zato se razboljela, i pitati je bih li joj mogao biti u emu na usluzi. Prole noi bio sam est sati u vrtu Grangea, i vratit u se onamo noas; i svake u noi obilaziti to mjesto, i svakoga dana dok mi se ne uka e prilika da uem. Ako me Edgar Linton sretne, neu se us tezati da ga udarcem oborim na zemlju, i to tako snano da e mirno leati dok se ja budem nalazio unutra. Ako mi se suprotstave njegove sluge, poplait u ih ovim revolverom. Ali zar ne bi bilo bolje sprijeiti da doem u dodir s njima ili s njihovim gospodarom? A ti bi to mogla uiniti vrlo la ko. Dao bih ti znak kada doem, i onda bi me mogla pusti ti unutra, da nitko ne vidi, im ona bude sama, i mogla bi paziti dok ja ne odem, potpuno mirne savjesti, jer bi sprea vala zlo. Protestirala sam protiv prijedloga da obavljam izdajniku ulogu u domu svoga gospodara i, osim toga, posebice mu naglasila kako bi od njega bilo okrutno i sebino da radi svoga zadovoljstva narui mir gospode Linton. - Najobiniji dogaaj bolno je uznemiri - odgovorila sam mu. - Ona je slabih ivaca, i sigurna sam da ne bi mogla podnijeti to iznenaenje. Odustanite od toga, gospodine, ili u inae biti prisiljena izvijestiti svoga gospodara o vaim namjerama, pa e on poduzeti mjere da osigura svoju kuu od svih takvih ne doputenih upada! - U tom sluaju ja u poduzeti mjere da zadrim tebe, e no! - povika Heathcliff. - Nee napustiti Orkanske visove do sutra ujutro. Glupo je tvrditi kao Catherina ne bi mogla podnijeti da me vidi: a to se tie toga da u je iznenaditi, pa

to ja i elim; mora je pripremiti... pitaj je mogu li doi. Kae da ona nikad ne spominje moje ime i da me nikad ne spominju njoj. Komu bi ona mogla govoriti o meni ako sam ja zabranjena tema razgovora u toj kui? Ona smatra da je svi vi uhodite u korist njezina mua. Uvjeren sam da je njoj medu vama kao u paklu! Po njenoj utnji vie nego po iemu drugom pogaam to ona osjea. Kae da je esto uznemirena i da se doima zabrinutom; je li to dokaz unutarnje mirnoe? Kae da joj je razum poremeen. Kako bi, dovraga, mogao biti drukiji u njenoj stranoj osamljenosti? I onaj odvratni pigmej brine se o njoj iz dunosti i milosrdal To to ona vjeruje da je moe na tlu svojih plitkih osjeaja povratiti njenoj snazi, to je kao kad bi oekivao da e rasti hrast koji bi posadio u lonac za cvijee! Hajdemo odluiti odmah: hoe li ostati ovdje, a ja da prokrim sebi put do Catherine preko Lintona i njegovih slugu, ili e biti moja prijateljica, kao to si dosad bila, i uiniti ono to traim? Odlui! Jer nema razloga da oklijevam i minutu ako nastavi sa svojom tvrdoglavou! - Eto, gospodine Lockwoode, dokazivala sam i opirala se, i otvoreno odbila pedeset puta, ali me je najzad natjerao na sporazum. Preuzeh na sebe da odnesem njegovo pismo svojoj gospodarici, i ako ona pristane, obeah da u ga izvi jestiti kad prvi put Linton bude otiao od kue, a on onda neka doe i ude kako zna. Takoer sam mu rekla da ja neu biti ovdje i da mu ostala posluga nee biti na putu. Je li to bilo dobro ili pogreno? Bojim se da je bilo pogreno, iako mi se inilo kao zgodan izlaz. Mislila sam da sam svojim pristankom sprijeila novu eksploziju, a i nadala sam se da e to moda dati povoljan obrat Catherininoj bolesti; a onda sam se sjetila strogog prijekora gospodina Edgara jer prenosim glasove, pa da bih umirila svoju savjest, neprestano sam ponavljala u sebi da e ta izdaja povjerenja ako je moj in zasluio biti tako nazvan, biti posljednja. Ali usprkos tome moj je put kui bio alosniji od moga puta od kue, i jako sam se dvoumila prije no to sam napokon odluila staviti to pismo u ruke gospodi Linton. Ali, evo Kennetha. Idem dolje, kazat u mu da vam je mnogo bolje. Moja se pria otegnula, pa e posluiti da vas zabavi jo jedno jutro.

Dugaka i tuna! - pomislih dok je ta estita ena silazila stubama da primi lijenika; i nije ba od one vrste koju bih izabrao za zabavu. Ali nije vano! Iscijedit u krepak lijek iz gorkih trava gospode Dean; i, prije, svega, moram biti na oprezu pred arima koje se kriju u sjajnim oima Catherine Heathcliff. Bio bih u udnom poloaju ako bih predao svoje srce toj mladoj osobi, a poslije bi se pokazalo da je ki drugo izdanje majke!

petnaesto poglavlje

PROAO je jo jedan tjedan - jo se vie pribliili zdravlju i proljeu! uo sam cijelu priu o svome susjedu tijekom nekoliko sjedjeljki kad je domaica mogla odvojiti vrijeme nakon vanijih poslova. Nastavit u priu njenim rijeima, samo malo saetije. Ona je, uglavnom, vrlo dobar pripovjeda i ne mislim da bih mogao popraviti njen stil. - Uveer - rekla je - onoga istog dana kad sam bila na Visovima, znala sam, kao da sam ga vidjela, da se Heathcliff krije negdje u blizini kue, te nisam izlazila jer sam jo nosila njegovo pismo u depu. Nisam eljela da mi i dalje prijeti ili da me kori. Odluila sam bila ne predati pismo dok moj gospodar nekamo ne ode, jer nisam bila sigurna kako e ono utjecati na Catherinu. Zato ga je dobila tek nakon tri dana. e tvrti dan bila je nedjelja, i nakon to su ukuani otili u crkvu, odnesoh pismo u njenu sobu. Sa mnom je bio ostao jedan sluga da uva kuu. Obiavali smo drati vrata zakljuanima dok traje sluba; ali je tog dana vrijeme bilo toplo i ugodno, te ih irom otvorih, i, da bih ispunila svoje obeanje, znajui tko e doi, rekoh sluzi da se gospodarica zaeljela naranaa, pa da on mora otrati do sela i donijeti nekoliko, a da emo platiti sutra. On ode u selo, a ja odoh gore u gospodariinu sobu. Gospoda Linton je sjedila, kao i obino, kraj otvorena prozora u irokoj, bijeloj haljini, s lakim alom preko ramena. Njena gusta, duga kosa, kratko podiana u poetku njene bolesti, sad je bila jednostavno poeljana i padala joj je u prirodnim uvojcima preko sljepooica i vrata. U licu se bila jako promijenila, kao to sam rekla Heathcliffu; ali kad je bila duevno mirna, ta je promjena krila u sebi nadzemalj sku ljepotu. Sjaj njenih oiju bio je zamijenjen sanjalakom 1 melankolinom blagou; one vie nisu ostavljale dojam da gledaju predmete oko sebe nego kao da su gledale dalje, dalje, izvan ovog svijeta. Izmueni izraz njezina mr -

avog lica bio je ieznuo nakon oporavka - ali neobian izraz koji je potjecao od njezina duevnog stanja, iako je bol no podsjeao na svoje uzroke, pojaavao je dirljivu panju koju je ona budila; i - za mene, a mislim i za svakoga tko ju je vidio - osporavao je opipljive dokaze njezina oporavljanja i obiljeavao je kao bie kojemu je sueno umrijeti. Otvorena knjiga stajala je kraj nje na prozorskoj dasci i jedva primjetan vjetar igrao se njenim listovima. Mislim da ju je Linton bio tu stavio, jer se ona nikad nije pokuavala razonoditi itanjem, ili nekim drugim zanimanjem, a on je provodio mnoge sate trudei se privui njenu panju na neki predmet koji joj je prije pruao zabavu. Ona je bila svjesna njegova cilja i, kad je bila bolje raspoloena, mirno je podnosila njegova nastojanja; njihovu je uzaludnost pokazivala samo priguenim umornim uzdahom i naposljetku ga zaus tavljala najalosnijim osmijesima i poljupcima. Ponekad bi se hirovito okrenula i pokrila lice rukama ili bi ga ak ljuti to gurnula; on bi onda odustajao od svojih pokuaja, jer bi vidio da joj to ne koristi. Zvona gimmertonske kapele jo su uvijek zvonila; i bla go uborenje nabujalog potoka u dolini godilo je uhu. Ono bijae ugodna zamjena za um ljetnog lia koji, kad je drvee u listanju, gui tu muziku oko Grangea. U Orkanskim visovima to se uborenje uvijek ulo za mirnih dana koji nastupaju nakon otapanja snijega ili poslije kina vremena. A Catherina je ba mislila o Orkanskim visovima; to jest, ako je uope mislila i sluala, jer je imala neodreen, odsutan pogled koji sam maloprije spomenula, koji nije izraavao nikakvo razaznavanje materijalnih stvari ni uhom ni okom. - Ima pismo za vas, gospodo Linton - rekoh joj i polako joj ga stavih u ruku koja je poivala na koljenu. - Morate ga odmah proitati jer trai odgovor. Da ga otpeatim? - Da - odgovori ona ne mijenjajui smjer svoga pogleda. Otvorih ga... bilo je vrlo kratko. - A sada - nastavih - proitajte ga. - Ona povue natrag ruku i pusti ga da padne. Stavih joj ga u krilo i ostadoh ekati dok joj se ne bude svidjelo da ga po gleda; ali, napokon, kako se ona nije micala, kazah joj: Da vam ga proitam, gospodo? Od Heathcliffa je. Ona se trgnu, a na licu joj se pojavi izraz uznemirena sje anja i napora da sredi svoje misli. Podie pismo; inilo se

t o da ga ita; kad je dola do potpisa, uzdahnula je, ali ipak nije bila shvatila njegovo znaenje, jer kad sam je upi I za odgovor, samo je pokazala na ime i gledala me sa alosnom i upitnom enjom. _ eli vas vidjeti - rekoh joj pogaajui da joj je potreb no objanjenje. - On je ve u vrtu i nestrpljiv je da uje ka kav u mu odgovor donijeti. Dok sam govorila, spazih kako veliki pas koji je leao dolje na suncu u travi podie svoje ui kao da e zalajati, a onda ih spusti i mahanjem repa objavi da je doao netko tko nije nepoznat. Gospoda Linton se nagnu i zaustavljena daha poe oslukivati. Minutu nakon toga zaue se koraci u ho dniku. Otvorena kua dovela ga je u takvo iskuenje da se nije mcgao uzdrati da ne ude; vjerojatno je mislio da sam htjela izbjei svoje obeanje te je odluio pouzdati se u svoju smionost. S napetom panjom Catherina je gledala prema sobnim vratima. Nije odmah pogodio njenu sobu, te mi ona dade rukom znak da mu otvorim vrata, ali prije nego to sam ja i dospjela do njih, on ude, u dva koraka stie do nje i zgrabi je u naruje. itavih pet minuta niti je govorio niti ju je putao iz zagrljaja. Za to vrijeme prosuo je vie poljubaca, mislim, nego ikada prije u svome ivotu; dodue, moja ga je gospodarica prva poljubila, i jasno sam vidjela da ju je od velikog bola jedva mogao gledati u lice! Oamutilo ga je isto uvjerenje kao i mene, onog trenutka kad ju je vidio, da nema nade u konano ozdravljenje... da joj je sueno umrijeti. - Oh, Cathy! Ah, ivote moj! Kako u to podnijeti? - bi le su prve rijei koje je izrekao glasom koji nije krio njegov oaj. Zatim je gledao u nju tako ozbiljno te sam mislila da ce mu i sama jaina njegova pogleda natjerati suze na oi; ali one su plamtjele od dubokog bola i nisu se topile. - to sad? - ree Catherina naginjui se unatrag i iznena da odgovarajui na njegov pogled natmurena ela. Njeno raspoloenje bilo je samo vjetrokaz njezina uvijek promje njiva raspoloenja. - Ti i Edgar slomili ste mi srce, Heathciiffe! I obojica mi dolazite oplakivati to djelo, kao da ste vi 11 koje treba saalijevati! Neu te saalijevati, ne ja. Ti si me u bio... i to ti, ini mi se, godi. Kako si snaan. Koliko godina misli ivjeti poslije moje smrti?

Heathcliff je bio kleknuo na jedno koljeno da bi je grlio; tada je pokuao ustati, ali ga ona uhvati za kosu i zadra dolje. - eljela bih da te mogu zadrati dok oboje ne umremo gorko nastavi ona. Svejedno bi mi bilo koliko bi ti patio. Ba me briga za tvoje patnje. Zato ti ne bi patio? Ja patim. Ho e li me zaboraviti? Hoe li biti sretan kad me zemlja sa krije? Hoe li rei poslije dvadeset godina: "To je grob Ca therine Earnshaw. Neko sam je volio; bilo je to davno, i bio sam nesretan to sam je izgubio; ali to je prolost. Mnoge sam volio otad; moja su mi djeca draa nego to mi je ona bila, i na samrti se neu radovati to idem k njoj, nego e mi biti ao to ostavljam njih!" - Hoe li tako govoriti, Heathcliffe? - Ne mui me vie, poludjet u kao i ti - povika Heath cliff, istrgnu svoju glavu i zakripi zubima. Njih dvoje pruili su hladnokrvnom promatrau neobi an i stravian prizor. Pravo je imala Catherina to je sma trala da bi nebo za nju bilo zemlja izgnanstva ako sa svojim smrtnim tijelom ne bi ostavila i svoj karakter. Divlja osvetoljubivost izraavala se na njezinu blijedom obrazu, usna joj je bila beskrvna, oko joj je sijevalo; svojim stisnutim prstima drala je iupani pramen Heathcliffove kose. Njen prijatelj, dok se dizao oslanjajui se na jednu ruku, prihvati je drugom za miicu. Njegova njenost nije odgovarala Catherininu stanju: kad joj je pustio ruku, vidjela sam etiri mod rice koje su njegovi prsti ostavili na njenoj bezbojnoj koi. - Je li avo uao u tebe - nastavi on bijesno - da mi tako govori da umire? Pomilja li ti na to da e se sve te rijei utisnuti u moju duu i vjeito je gristi nakon to me ostavi? Zna da lae kad kae da sam te ja ubio i, Catherino, do bro zna da, ako mogu zaboraviti svoj ivot, mogu i tebe! Zar to nije dovoljno za tvoju paklenu sebinost to u se ja, dok ti bude u miru, previjati u paklenskim mukama? - Neu imati spokoja - alosno i s naporom ree Cathe rina, osjeajui tjelesnu slabost zbog jakog, nejednakog lu panja svoga srca koje je zbog prekomjernog uzbuenja ku calo vidljivo i ujno. Nije rekla nita vie dok uzbuenje nije prolo, a zatim je nastavila ljubaznije: - Ne elim ti vee muke od mojih, Heathcliffe. Ja samo elim da se nikada ne rastanemo; i ako bi ti neka moja rije poslije zadavala bol, pomisli da i ja pod zemljom osjeam is-

bol i mene radi, oprosti mi! Doi ovamo i opet klekni! Tsfikada mi nisi uinio nikakvo zlo u ivotu. Ne! Ako njegu-. gnjev, to e biti gore za sjeanje od mojih surovih rijei! Zar nee opet prii ovamo? Doi! Heathcliff prie naslonu njezina naslonjaa i nagnu se preko njega, ali ne dovoljno da ona vidi njegovo lice koje je bilo blijedo od uzbuenja. Ona se nagnu natrag da ga vidi; a li da bi to izbjegao, on se brzo okrenu i ode do kamina gdje je utei stajao leima okrenut nama. Pogled gospode Linton sumnjiavo ga je pratio. Svaki njegov pokret budio je u njoj novi osjeaj. Nakon poduljeg nijemog promatranja ona mi se obrati tonom ljutitog razoaranja: - Ah, vidi, Nelly, on ne bi popustio ni milimetar da bi me spasio od groba! Eto kako me voli! Pa dobro, svejedno. To nije moj Heathcliff. Ja u ipak svoga voljeti; i ponijet u ga sa sobom; on je u mojoj dui - doda ona zamiljeno. Ono to me najvie mui, to je ovaj luaki zatvor. Dosadilo mi je biti u njemu. udim da pobjegnem u onaj divni svijet i da budem uvijek ondje; da ga vie ne gledam nejasno kroz suze i da vie ne eznem za njim bolna srca, nego da budem doista s njim i u njemu. Nelly, ti misli da ti je bolje i da si sretnija od mene jer si zdrava i snana; ti me ali... uskoro e se to izmijeniti. Ja u aliti tebe. Ja u biti beskrajno daleko i iznad svih vas. udim se to ne eli biti uz mene! - ree samoj sebi. - Mislila sam da on to eli. Heathcliffe, dragi! Ne treba sad biti natmuren. Doi k meni, Heathcliffe. U arkoj udnji ona se die podupirui se o naslon stolice. Na taj eznutljivi poziv on se okrenu njoj, posve oajan. Njegove oi, rairene i vlane, gnjevno su sijevale na nju: grudi su mu se ubrzano dizale i sputale. Na trenutak stajali s u rastavljeni, a zatim su se sastavili, jedva sam primijetila kako. Catherina je skoila a on ju je uhvatio, i sjedinili su se u zagrljaj iz kojega sam mislila da moja gospodarica nee lz ici iva. Uinilo mi se da nije pri svijesti. On sjede na naj-1Ze mjesto, i kako sam joj urno prila da vidim nije li se onesvijestila, zakrguta zubima, zapjeni se kao bijesan pas i Pnvinu je uza se s pohlepnom ljubomorom. Nisam osjeala a s e nalazim u drutvu stvora koji pripada ljud skom rodu; Uz alud sam mu govorila, inilo se da me ne razumije. Od^ k h se i ostadoh tako stojei bez rijei i zbunjena.

Malo mi je laknulo kad sam uskoro opazila Catherinin pokret; podigla je ruku da mu zagrli vrat i priljubila svoj obraz uz njegov dok ju je on drao; a on je poe mahnito milovati i gnjevno joj govoriti. - Sad mi otkriva koliko si bila okrutna... okrutna i him bena. Zato si me prezirala! Zato si izdala vlastito srce, Cathy? Nemam nijedne rijei utjehe. Ti zavreuje svoju sudbinu. Sama si se ubila. Da, moe me ljubiti, plakati i iz vlaiti mi poljupce i suze; oni e te ubiti, osuditi na vjene muke. Voljela si me... kakvo si onda imala pravo da me os tavi? Kakvo pravo, odgovori mi... zbog bijedne simpatije koju si osjetila prema Lintonu? Iako nas ni bijeda, ni poni enje, ni smrt, ni ita to bi Bog ili Sotona mogli poslati na nas, ne bi moglo rastaviti, ti, ti si to uinila svojevoljno. Ja nisam slomio tvoje srce... ti si ga slomila; i slomivi ga, slo mila si i moje. Utoliko gore za mene to sam jak. elim li i vjeti? Kakav e to ivot biti kad... Oh! Boe! Bi li ti eljela ivjeti kad ti je dua u grobu? - Ostavi me. Ostavi me - zajeca Catherina. - Ako sam zgrijeila, ja umirem zbog toga. To je dovoljno! I ti si mene napustio; ali neu te koriti! Opratam ti. Oprosti mi! - Teko je oprostiti a gledati te u oi i osjeati ove osue ne ruke. Poljubi me opet; ali da ne vidim tvoje oi! Opra tam ti ono to si meni uinila. Volim svog ubojicu... ali ka ko mogu tvog} utjeli su... lica su im bila priljubljena jedno uz drugo i kupala su se u zajednikim suzama. Mislim da su oboje plakali; kako se inilo, Heathcliff je mogao plakati u prilici kao to je bila ova. Poela sam se osjeati vrlo neugodno, poslijepodne je brzo prolazilo, ovjek kojega sam bila poslala u selo vratio se, i opazila sam u svjetlu sunca na zalazu kako ljudi izlaze kroz vrata gimmertonske kapele. - Bogosluje je zavreno - objavih. - Moj e gospodar stii za pola sata. Heathcliff promrmlja neku psovku i privue Cat herinu jo vie uza se; ona se i ne maknu. Uskoro opazih poslugu gdje dolazi putem koji je vodio u kuhinju. Gospodin Linton nije bio daleko iza njih; sam je otvorio vrata i polako se pribliavao, vjerojatno da bi uivao u lijepom popodnevu, blagom kao da je ljeto.

- Evo ga! - uzviknuh. - Za ime Boje, idite odmah! Ne ete sresti nikoga na ulaznim stubama. Pourite i sakrijte se medu drveem dok on ne ude. - Moram ii, Cathy - ree Heathcliff pokuavajui se os loboditi njezina zagrljaja. - Ali, ako budem iv, vidjet u te opet prije nego zaspi. Neu se udaljiti ni pet koraka od tvog prozora. - Ne smije otii! - odgovori ona drei ga vrsto koliko joj je doputala njena snaga. - Nee, kaem ti. - Za jedan sat - preklinjao je. - Ni za minutu. - Moram... Linton sa mo to nije stigao - ree uplaeni uljez. Pokua ustati da se na taj nain oslobodi njenih prstiju ali se ona vrsto priljubi uza nj, diui brzo; lice joj je izraavalo luaku odlunost. - Ne! - vrisnu ona. - Oh, ne, ne idi! Edgar nam nee ni ta. Ovo je posljednji put! Heathcliffe, umrijet u, umrijet u! - Kvragu s tom budalom! Eto ga! - povika Heathcliff i klonu na stolicu. - uti, mila moja! Pst, pst, Catherina! Os tat u. Ako me sad ubije, izdahnut u s blagoslovom na us nama. I opet se vrsto zagrlie. uh kako se gospodar uspinje stubama... hladne kapi znoja izbie mi po elu; obuze me uas. - Zar ete posluati njeno buncanje? - uzbueno ga upi tah. Ne zna to govori. elite li biti uzrok njene propasti, za to to ona nema pameti da se brine o s ebi? Ustanite! Mogli biste je se odmah osloboditi. Ovo je najdemonskije djelo ko je ste ikad uinili. Svi smo propali... gospodar, gospodarica i slukinja. Lomila sam ruke i vikala. Gospodin Linton ubrza korake zbog te buke. Usred svoga uzbuenja iskreno se obradovah kad ugledah da su Catherinine ruke oputene i da joj glava visi na njegovu ramenu. - Onesvijestila se ili je mrtva - pomislih - utoliko bolje! Mnogo bolje da je mrtva nego da tavori i bude teret i uzrok nesree za sve oko sebe. Edgar priskoi svom nezvanom gostu, blijed od iznenaenja i gnjeva. to je namjeravao uiniti, ne bih znala rei;

ali ga onaj drugi odjednom zaustavi stavljajui mu u ruke beivotno tijelo njegove ene. - Pogledajte! - ree. - Ako niste avo, prvo njoj pomo zite... a onda ete razgovarati sa mnom! Heathcliff prijee u salon i ondje sjede. Gospodin Linton me pozva. S mnogo truda i nakon upotrebe razliitih sred stava, uspjesmo je povratiti svijesti, ali je bila posve izbezumljena; uzdisala je, stenjala i nije nikoga prepoznavala. Edgar je u svojoj brizi oko nje bio zaboravio na njezina mrskog mu prijatelja. Ja nisam. im mi se pruila prva prilika, odoh i zamolih ga da ode, tvrdei da je Catherini bolje i da u mu ujutro javiti kako je provela no. - Nemam nita protiv da izidem iz kue - odgovori - ali u ostati u vrtu; i, Nelly, pazi da sutra odri svoju rije. Ja u biti pod onim tisama. Pazi! Ili u opet ui u kuu, bio Linton kod kue ili ne. Baci brz pogled kroz poluotvorena sobna vrata i, uvjerivi se da moje rijei oevidno odgovaraju istini, oslobodi ku u svoje zlokobne prisutnosti.

esnaesto poglavlje

TE NOI, oko ponoi, rodila se Catherina koju ste vidjeli u Orkanskim visovima; siuno djetece, roeno u sedmome mjesecu. Dva sata nakon toga majka preminu ne osvijestivi se nijedanput da bi mogla zamijetiti Heathcliffovu odsutnost ili Edgarovu prisutnost. Oaj njezina mua odve je bolan da bih se zadrala na njemu; koliko je bio dubok, vidjelo se poslije po njegovim posljedicama. Bijae jo znatno pojaan po mome miljenju time to je ostao bez nasljednika. I mene je to alostilo kad sam promatrala nejako siroe; i u sebi sam spoitavala starom Lintonu to je (iako je to bila samo prirodna pristranost) za takav sluaj osigurao imanje za svoju ker, a ne za ker svoga sina. Nitko se nije obradovao toj maloj siroti! U prvim satima svoga roenja mogla je plakati tako dugo dok ne umre, a da nitko ne obrati panju na nju. Kasnije smo panjom iskupili tu svoju nebrigu, ali poetak njezina ivota bio je lien prijateljstva, kao to e vjerojatno biti i njegov kraj. Sutradan je jutro - svijetlo i veselo - prodrlo prigueno kroz zavjese tihe sobe i obasjalo odar i pokojnicu blagim, njenim svjetlom. Edgar je bio naslonio glavu na jastuk i zatvorio oi. Njegovo mlado i lijepo lice bilo je gotovo isto tako mrtvo kao i u pokojnice koja je leala pored njega, i gotovo isto tako ukoeno; ali u njega je to bila bolna ukoenost, u nje ukoenost savrenog mira. elo joj je glatko, o ni kapci zatvoreni, na usnama osmijeh; nijedan aneo na nebu ne bi mogao biti ljepi nego to je bila ona. Beskrajni mir u kojemu je poivala dojmio me se; nikad nisam bila u pobonijem raspoloenju nego u tom trenutku, pred tom spokojnom slikom boanskog mira. Instinktivno sam u sebi ponovila rijei koje je ona izrekla prije nekoliko sati: "Beskraj no daleko i iznad svih vas!" - Bilo da je jo na zemlji ili ve n a nebu, njena se dua udomila kod Boga!

Ne znam je li to neka moja posebnost, ali ja se gotovo uvijek osjeam sretnom kad ostanem bdjeti u sobi mrtvaca, ako se tu ne nalazi i neko ucviljeno ili oajno lice na istom poslu sa mnom. Vidim mir koji ni zemlja ni pakao ne mogu naruiti i osjeam vrstu vjeru u beskrajan i svijetao drugi svijet - vjenost u koju su napokon uli - gdje je ivot neogranien u svom trajanju, ljubav u svojoj simpatiji, radost u svojoj punoi. Zamijetila sam tom prilikom koliko je mnogo sebinosti ak i u ljubavi kao to je Lintonova, jer kako je mogao biti toliko tuan zbog Catherinina blaenog osloboenja! Istina, moglo se sumnjati zbog njene nastranosti i ne strpljivosti hoe li ona na kraju pronai mirno utoite. U to se moglo sumnjati u trenucima hladna razmiljanja, ali ne sada uz njeno mrtvo tijelo. Ono je isticalo svoju mirnou i time, ini se, jamilo i za mir due koja je u njemu obitavala. Vjerujete li, gospodine, da su takvi ljudi zaista sretni na drugom svijetu? Ne znam to bih dala da to doznam. Nisam odgovorio gospodi Dean na to pitanje koje mi se uinilo prilino bezbonim. Ona nastavi: - Ako se osvrnemo na cio tijek ivota Catherine Linton, bojim se, nemamo pravo misliti da je ona sretna na onom svijetu; ali, ostavimo je njezinu Stvoritelju. inilo mi se da je gospodar zaspao, te se usudih napusti ti sobu odmah poslije suneva zalaska i iskrasti se na ist, svje zrak. Posluga je mislila da sam izila otresti se pospanosti poslije svoga dugog bdjenja. Moj glavni motiv bio je da vidim Heathcliffa. Ako je ostao medu tisama cijelu no, onda nije mogao primijetiti nikakvo kretanje u Grangeu, osim ako je moda uo galopiranje konja teklia koji je poslan u Gimmerton. A ako se pribliio, onda je vjerojatno zakljuio po svjetiljkama koje su noene amo -tamo, po otvaranju i zatvaranju vanjskih vrata, da unutra neto nije u re du. eljela sam ga pronai, a i bojala sam se toga. Osjeala sam da mu se mora javiti strana vijest, pa sam htjela to prije obaviti tu neugodnu dunost; ali kako to uiniti, nisam znala. Ugledala sam ga nekoliko koraka udaljenog od ugovorenog mjesta - stajao je naslonjen na jedan stari jasen u parku. Bio je gologlav, a kosa mu je bila potpuno mokra od rose koja se skupljala na propupalom granju i kapala oko njega. Zacijelo je dugo stajao u tom poloaju, jer sam vidje-

la Par kosova koji je odlazio i vraao se na tri koraka od njega zaposlen pravljenjem gnijezda, ne bojei se njegove blizine, kao da je i on kakvo drvo. Kad su me spazili, kosovi odletjee, a on podie oi i ree: - Umrla je! Nisam ekao na tebe da bih to doznao. Sklo ni svoju maramicu... ne slini preda mnom. Dodavola sa svi ma vama! Njoj ne trebaju vae suze! Oplakivala sam njega koliko i nju. Ponekad alimo stvorove koji sami nemaju taj osjeaj ni za sebe ni za druge. im sam mu prvi put ugledala lice, vidjela sam da zna za nesretni dogaaj; i zato to su mu se usne micale dok je gledao dolje u zemlju, opsjela me ona udna misao da mu je srce slomljeno bolom i da se moli Bogu. - Jest, umrla je! - odgovorih zaustavljajui jecaje i briu i lice. - Otila je u raj, nadam se; i mi emo svi otii tamo k njoj ako se urazumimo i napustimo grjene putove kako bismo krenuli dobrima! - Je li se ona urazumila? - upita Heathcliff pokuavajui biti podrugljiv. - Je li ona umrla kao svetica? Hajde, opisi mi vjerno taj dogaaj. Kako... Pokua izgovoriti njeno ime, ali nije mogao; stisnuo je usne u nijemoj borbi sa svojom unutranjom boli, a istodobno prkosio mome saaljenju odlunim i gnjevnim pogledom. . Kako je umrla? - izusti napokon. Iako je bio vrlo snaan, dobro mu je dolo da se nasloni na drvo, jer je poslije te borbe usprkos svojoj volji drhtao cijelim tijelom. "Jadni bijednice!" - pomislih - "ti ima srce i ivce kao i svi drugi ljudi! Zato se toliko trudi sakriti ih? Tvoja oho lost ne moe zaslijepiti Boga! Ti ga dovodi u iskuenje da ih mui dok te ne natjera da ponizno zajaue od bola!" - Mirna kao janje! - odgovorih glasno. - Uzdahnula je, opruila se kao dijete koje se budi da bi opet nastavilo spa vati. Pet minuta poslije toga osjetila sam jedan mali otkucaj njezina srca i nita vie! - Je li me spomenula? - upita on oklijevajui, kao da se bojao da e odgovor sadravati pojedinosti koje on nee imati snage sluati. - Nije nikako dolazila svijesti, nije ni poznala nikoga ot kad ste je vi ostavili - odgovorih. - Ona lei s blagim osmi jehom na licu; njene posljednje misli vratile su se lijepim da-

nima djetinjstva. Njen se ivot zavrio njenim snom... neka se isto tako ugodno probudi na drugom svijetu! - Neka se probudi u mukama! - povika on sa stranom estinom, udari nogom o zemlju i zajea u iznenadnom nastupu nesavladiva uzbuenja. - Ostala je laljivicom do kraja! Gdje je ona? Nije ondje - nije u raju - nije ieznula -gdje je? Ah! Rekla si da te nije briga za moje patnje! I ja se molim samo jednom molitvom - ponavljam je dok mi se jezik ne ukoi - Catherino Earnshavv, ne nadi mira dokle god ja ivim! Rekla si da sam te ja ubio - pojavljuj mi se onda kao duh! Ubijeni se, vjerujem, pojavljuju kao duhovi svojim ubojicama. Znam da duhovi umrlih lutaju zemljom. Budi uvijek sa mnom - uzmi na sebe kakav god hoe oblik, mui me do ludila! Samo me nemoj ostaviti u ovom ponoru gdje te ne mogu nai! Oh! Boe! To je neizdrivo! Ne mogu ivjeti bez svog ivota! Ne mogu ivjeti bez svoje due! Udario je glavom u kvrgavo stablo; i podigavi oi, zajauka, ne kao ovjek, nego kao divlja zvijer koju ubijaju noevima i kopljima. Zapazih nekoliko mrlja od krvi na kori drveta; a i ruke i elo bili su mu krvavi; vjerojatno je scena koju sam vidjela bila samo ponavljanje slinih scena odigranih tijekom noi. Ne mogu rei da je to probudilo neko saaljenje u meni; prije e biti da me uasnulo. Ipak, nisam ga htjela ostaviti u takvu stanju. Ali im se dovoljno pribrao da primijeti kako ga promatram, zagrmio je neka odlazim, i ja ga posluah. Nisam imala snage da ga umirim ili utjeim. Pogreb gospode Linton bio je zakazan za petak. Do tog je dana njen lijes, zasut cvijeem i mirisavim liem, ostao otvoren u velikom salonu. Linton je ondje provodio dane i noi - vjeno budan uvar; i - okolnost koja je bila poznata samo meni - Heathcliff je provodio svoje noi, ako ne i dane, vani, takoer bez odmora. Nisam dolazila u dodir s njim; ali sam osjeala da on ima namjeru ui ako bude mo gao. U utorak, odmah nakon to se smrailo, moj gospodar se, svladan umorom, povukao na sat-dva poinka. Dirnuta Heathcliffovom ustrajnou htjela sam mu dati prilike da liku svoga iezlog idola kae posljednje zbogom. Ula sam i otvorila prozor. On nije propustio iskoristiti tu priliku; oprezno i brzo, odve oprezno da bi odao svoju prisutnost i najmanjim umom. Doista, ni ja ne bih otkrila da je dolazio

da nisam primijetila kako je draperija oko pokojniina lica u neredu i da nisam opazila na podu uvojak plave kose, uvijen srebrnim koncem; kad sam ga bolje razgledala, poznala sam da je uzet iz medaljona koji je visio oko Catherinina vrata. Heathcliff je bio otvorio medaljon, izbacio iz njega Lintonov uvojak i stavio unutra uvojak svoje crne kose. Upletoh ih jedan oko drugoga i stavih zajedno u medaljon. Gospodin Earnshaw je, naravno, bio pozvan da prisustvuje pogrebu svoje sestre. Ali on niti se ispriao niti je doao, tako da su, osim njezina mua, u pratnji bili samo seljaci i posluga. Isabella nije bila pozvana. Na iznenaenje seljana, mjesto gdje je Catherina poko pana nije bilo ni u crkvi ispod isklesanog spomenika Lintona, a ni izvan nje pored grobnica njenih roaka. Njen je grob iskopan na zelenoj padini u uglu crkvenog dvorita gdje je zid tako nizak da su vrijes i borovnice iz pustare rasli preko njega, a treset ga gotovo zatrpao. Njen mu sada poiva na istome mjestu. Njihovi su grobovi obiljeeni jednostavnim nadgrobnim kamenjem iznad njihovih glava i obinim kamenjem kod nogu.

Sedamnaesto poglavlje

POSLIJE tog petka nismo imali lijepo vrijeme itav mjesec. Vrijeme se uveer promijenilo; nakon junoga poeo je puhati sjeveroistoni vjetar koji je najprije donio kiu, a zatim susnjeicu i snijeg. Sutradan ujutro jedva je ovjek mogao i zamisliti da smo tri tjedna imali gotovo ljetno vrijeme; jaglac i afran prekrili su snjeni smetovi; eve su utjele, mlado lie ranog drvea smeuralo se i pocrnjelo je. Hladan, tmuran i tuan dan! Moj gospodar nije izlazio iz svoje sobe. Zauzela sam osamljeni mali salon i pretvorila ga u djeju sobu. Sjedila sam tu i drala na krilu majuno dojene koje je plakalo. Njihala sam ga i promatrala kako se na prozoru bez zavjese gomilaju snjene pahuljice, kad se vrata otvorie i neko uletje unutra glasno se smijui! Za t renutak je moja ljutnja bila vea od mog iznenaenja. Pomislih da je to jedna od slukinja te povikah: - Prestani! Kako se usuuje ovdje vladati vjetropirasto? to bi kazao gospodin Linton kad bi te uo? - Oprosti mi! - odgovori mi dobro poznat glas. - Znam da je Edgar u postelji, ali se ne mogu suzdrati. Osoba koja je to rekla prie ognjitu sva zadihana i s ru kama o bedrima. - Trala sam cijelim putem od Orkanskih visova! - na stavi ona poslije kratke utnje. - Osim kad sam letjela. Ne bih mogla nabrojiti koliko sam puta pala! Oh! Cijelo me ti jelo boli! Nemoj se uzbuivati! Objasnit u ti im budem mogla. Molim te, samo budi dobra i naredi da se spremi ko ija da me odveze u Gimmerton, i reci slukinji neka uzme z ormara i spakira nekoliko mojih haljin a. Bila je to gospoda Heathcliff. Ona je zaista bila u takvu stanju u kojem joj nije moglo biti do smijeha; njena kosa, s koje se slijevao snijeg i voda, padala joj je na ramena; bila je odjevena u svoju djevojaku haljinu - koju je esto nosila i

koja se vie slagala s njenim mladim godinama nego s njenim poloajem - haljinu duboko izrezanu, s kratkim rukavima; osim toga bila je gologlava i golovrata. Haljina od lake svile i posve vlana pripijala joj se uz tijelo; na nogama je imala samo tanke papue. Dodajte tome duboku posjekotinu ispod jednog uha koju je samo hladnoa spreavala da jako ne krvari, blijedo lice, izgrebeno i u modricama, i tijelo koje se od umora jedva dralo na nogama, pa ete razumjeti zato se moj prvotni strah nije mnogo smanjio ni poslije paljiva promatranja. - Moja draga mlada gospodo - uzviknuh - neu se ma knuti niti u ita sluati dok ne skinete sve to imate na sebi i ne preodjenete se u suho; neete ii veeras u Gimmerton, te nema razloga da naruim koiju. - Zaista hou - ree ona - pjeice ili koijom. Nemam nita protiv toga da se pristojno odjenem. I - ah! Vidi kako mi krv curi sada niz vrat! Zbog topline, rana me strano pe e. Nije doputala ni da je dotaknem dok ne ispunim njene zahtjeve; i tek nakon to je koijau nareeno da spremi koiju i slukinji da spakira neto potrebne odjee, pristala je da joj zavijem ranu i pomognem da se presvue. - A sad, Elleno - ree ona nakon to je moj zadatak bio izvren a ona sjela u naslonja pored ognjita, sa alicom a ja ispred sebe - sjedni uz mene, ali najprije ukloni siroto Catherinino djetece; ne volim ga gledati! Ne smije misliti da zato to sam doletjela onako glupo ne mislim na Cathe rinu; i ja sam plakala, i to gorko... da, i nitko nije imao vie razloga za plakanje od mene. Rastale smo se nepomirene, sjea li se, i ja to neu sebi oprostiti. Ali, usprkos svemu to me nisam htjela suosjeati s njim... s tom brutalnom ivoti njom! Oh! Daj mi ara! Ovo je posljednja njegova stvar koju imam kod sebe. - Ona skinu zlatan prsten sa svoga srednjaka i baci ga na pod. - Smrvit u ga! - nastavi udara jui po njemu s djetinjim prkosom. - Onda u ga spaliti! Podie zlostavljani predmet i baci ga u vatru. - Tako! Neka kupi drugi ako me ponovno osvoji. On bi bio kadar doi me ovamo traiti, samo da bi naljutio Edgara. Ne usuujem se ostati jer ta misao moe ui u njegovu pokvarenu glavu! A osim toga, ni Edgar nije bio dobar prema meni, zar ne? I ne-

'u Sa n10^ za pomo, a i ne elim ga dovoditi u nove ne -eode. Nuda me je natjerala da traim zaklona ovdje; i da nisam bila sigurna da ga neu sresti, zaustavila bih se u kuhinji, umila se, ogrijala, poslala nekoga da te zovne i, nakon to bi mi donijela to mi treba, otila bih bilo kamo izvan dosega moga prokletog - utjelovljenog demona! Ah! Bijae tako bijesan! Da me je uhvatio! teta to mu Earnshaw nije dorastao po snazi; ne bih bjeala dok ga ne bih vidjela da je isprebijan namrtvo, samo da je Hindley bio kadar to uiniti! - Nemojte govoriti tako brzo, gospodo - upadoh joj u rije - pomaknut ete maramicu koju sam vam svezala, pa e rana opet poeti krvariti. Pijte svoj aj, odahnite malo i prestanite se smijati; smijehu, na alost, nema mjesta pod ovim krovom, i u vaem stanju! - Nepobitna istina - odgovori ona. - Sluaj to dijete! Ono neprestano plae... odnesite ga nekamo odakle ga neu uti barem jedan sat; neu ostati dulje. Zazvonih i predah ga slukinji na uvanje. Zatim je upi tah to ju je nagnalo da pobjegne iz Orkanskih visova pod takvim okolnostima i kamo namjerava ii kad ve nee ostati s nama. - Trebala bih, a i eljela bih ostati - ree ona - da tjeim Edgara i da se brinem o djetetu, na prvome mjestu, a i zato to je Grange moj pravi dom. Ali, kaem ti, Heathcliff me onda ne bi ostavio na miru! Zar misli da bi on mogao trpje ti da me vidi kako se oporavljam i kako sam raspoloena... da bi mogao podnijeti misao da ivimo mirno, a da ne od lui otrovati na mir? Imam to zadovoljstvo da pouzdano znam kako me mrzi, i to toliko da se ozbiljno uzrujava kad god me uje ili vidi; primijetila sam da mu se miii na licu, kad god mu izidem pred oi, nehotice gre u izraz mrnje, koja djelomino potjee iz njegove spoznaje da ja imam raz loga taj isti osjeaj gajiti prema njemu, a djelomino iz gnu anja koje je uvijek osjeao prema meni. Njegova je mrnja dovoljno jaka da sam potpuno sigurna kako nee juriti za mnom po Engleskoj ako uspijem pobjei daleko; stoga mo ram otii to dalje. Oslobodila sam se svoje prve elje da me ubije; radije bih da ubije sebe! Sasvim je ugasio moju ljubav, tako da sam sad potpuno mirna. Jo se mogu sjetiti koliko sam ga voljela; mogu ak i nejasno zamisliti da bih ga mogla

jo voljeti kad bi... ne! ak i da je sasvim zaluen ljubavlju za mene, avolska narav otkrila bi se na neki nain. Catherina je morala imati izopaen ukus kad ga je tako visoko ci jenila iako ga je tako dobro poznavala. udovite! eljela bih da bude zbrisan i iz svijeta i iz mog pamenja! - Pst! Pst! I on je ljudsko bie. Budite milosrdniji; ima gorih ljudi od njega! - On nije ljudsko bie i nema pravo na moje milosre. Dala sam mu svoje srce, on ga je uzeo, umorio muenjem i bacio mi ga natrag. Ljudska bia osjeaju srcem, Ellen; i jer je on unitio moje, nisam vie sposobna osjeati za njega. I ne bih, pa makar on stenjao u mukama od sada pa do svoga smrtnog asa, i krvave suze lio za Catherinom! Ne, zaista ne bih! - Isabella brinu u pla, ali odmah obrisa suze sa svo jih trepavica i produi: - Pitala si me to me je napokon nag nalo u bijeg? Bila sam prisiljena na to jer sam ga uspjela do vesti do bjesnila koje je nadmailo granice njegove zloe. Razvlaiti neije ivce usijanim klijetima zahtijeva veu hladnokrvnost nego udariti nekoga po glavi. On je bio toli ko razdraen da je bio zaboravio sotonsku razbori tost ko jom se hvalio i pribjegao je ubilakom nasilju. Osjetila sam zadovoljstvo to sam ga uspjela razdraiti. Osjeaj zadovolj stva probudio je u meni nagon za samoodranjem i uspjela sam pobjei: I ako ikada dopustim da mu opet dopadnem aka, neka mi se dobro osveti. Juer je, kao to zna, gospodin Earnshaw trebao ii na pogreb. Nastojao je biti trijezan za taj dan... umjereno trijezan; nije otiao mahnit u postelju u est sati izjutra da bi us tao mamuran u dvanaest. Rezultat toga bio je da je ustao vrlo potiten, s idejama o samoubojstvu, te nije bio ni za crkvu ni za ples; i umjesto da ode na pogreb, sjeo je pored ognjita i ispijao velike ae brandvja ili gina. - Heathcliff - drem kad ga spomenem! - nije boravio u kui od prole nedjelje sve do danas. Jesu li ga hranili an eli ili njegovi roaci iz pakla, ne mogu rei; ali nije jeo kod kue ve tjedan dana. Dolazio je kui zorom i odlazio ravno u svoju sobu gdje se zakljuavao - kao da bi itko i u snu mogao poeljeti njegovo drutvo! Ondje se molio kao kakav metodist; ali boanstvo koje je prizivao bilo je beutni prah i pepeo; a kad god bi se obraao Bogu, udno ga je mijeao

a svojim ocem - crnim avolom! Nakon to bi zavrio te cvoje licemjerne molitve - a one su obino trajale dok ne nrornukne i glas mu zamre u grlu - opet je odlazio; uvijek prema Grangeu. Zauena sam to Edgar nije pozvao poli cajca da ga uhiti. to se mene tie, iako bijah alosna zbog Catherinine smrti, bilo mi je nemogue da ne smatram to vrijeme osloboenja od ponienja kao ugodan odmor. Oporavila sam se da mogu sluati Josephove vjeite propovijedi bez plakanja, i gotovo sam se prestala motati po kui korakom uplaenog kradljivca. Ti ne bi vjerovala da bih ja mogla plakati zbog bilo ega to Joseph kae; ali i njegovo mi je i Haretonovo drutvo odvratno. Radije sam sjedila s Hin dlevjem i sluala njegove strane rijei nego s "malim gospodarom" i njegovim vjernim pristalicom, tim odvratnim starcem! Kad je Heathcliff kod kue, esto sam prisiljena povui se u kuhinju u njihovo drutvo, ili cvokotati u vlanim, nenastanjenim sobama. Kad nije kod kue, kao to je bio sluaj ovog tjedna, ja namjestim stol i stolac u kut uz ognjite i uope ne obraam panju na to ime se bavi gospodin Earnshavv; a i on se ne mijea u ono to ja radim. Mirniji je ako ga nitko ne drai; zlovoljan je, potiteniji, ali manje bijesan. Joseph tvrdi da je on postao drugi ovjek, da je Gospod dirnuo njegovo srce i da je spaen "kao vatrom". Nisam mogla primijetiti te znakove promjene na bolje, ali to nije moj posao. Sino sam sjedila u svom kutu i itala gotovo do ponoi neke stare knjige. Bilo mi je jezovito otii gore - zbog snjene oluje koja je bjesnjela napolju i zbog mojih misli koje su se neprestano vraale crkvenom dvoritu i tek i skopanom grobu! Jedva sam se usuivala dignuti oi s otvorene knjige, jer bi se odmah pred mojim oima stvorila ta tuna slika. Hindlev mi je sjedio suelice s glavom oslonjenom o ruku; moda su ga morile iste brige. Prestao je piti prije nego to je poeo gubiti svijest i nije se ni maknuo ni progovorio dva ili tri sata. Nikakva glasa nije bilo u kui do fijukanja vjetra koji je ponekad zatresao prozore, tihog pucketanja ugljena i zveketa mojih karica kad sam s vremena na vrijeme skraivala stijenj svijee. Hareton i Joseph vjerojatno su ve tvrdo spavali u svojim posteljama. Bilo je vrlo, vrlo tuno. Dok sam itala, uzdisala sam, jer se inilo kao da je sva radost i ezla iz svijeta da se vie nikada ne vrati.

Tunu tiinu najposlije je prekinuo zvuk kvake na kuhinjskim vratima; Heathcliff se vratio sa svoga bdijenja ranije nego obino; vjerojatno zbog nenadane oluje. Ta su vrata bila zakljuana, i mi ga usmo kako je obiao da bi uao na druga vrata. Ustadoh i iz usta mi se ote izraz koji otkri moje osjeaje. To navede Hindlevja, koji je netremice gledao pre ma vratima, da se okrene i pogleda me. - Drat u ga vani jo pet minuta - uzviknu. - Nemate nita protiv? - to se mene tie - odgovorih - moete ga ostaviti vani cijelu no. Hajdete! Zakljuajte vra ta. Earnshaw to uini prije no to njegov gost stie do prednjih vrata; zatim primakne svoju stolicu drugom kraju moga stola i nagnu se preko njega traei u mojim oima suosje anje s vatrenom mrnjom koja je sijevala u njegovima; ali kako je on i izgledao i osjeao kao ubojica, nije u njima naao ba to; ali ono to je u njima opazio, bilo je dovoljno da ga ohrabri da kae: - Vi i ja, oboje, imamo raistiti velike raune s ovim ovjekom vani! Kad nijedno od nas ne bi bilo kukavica, mo gli bismo to svriti zajednikim snagama. Jeste li vi mekuac kao i va brat? Jeste li spremni trpjeti do kraja, a da nijedan put ne traite naplatu? - Ve mi je dosadilo trpjeti - odgovorih mu - i obrado vala bih se odmazdi koja mi se ne bi vratila. Ali izdaja i na silje ma su s dvije otrice; oni vie ranjavaju one koji im pribjegnu nego njihove neprijatelje. - Izdaja i nasilje pravedan su odgovor na izdaju i nasilje! - povika Hindlev. - Gospodo Heathcliff, zahtijevam od vas samo da sjedite mirno i da utite. Moete li, recite? Uvjeren sam da bi vam pruilo jednako zadovoljstvo koliko i meni da vidite kraj toga zloduha; on e biti vaa smrt ako ne bu dete bri od njega; a moja propast. Dovraga s tim paklenim nitkovom! Lupa na vrata kao da je ve ovdje gospodar! Obeajte mi da ete utjeti i prije nego to ta ura otkuca... sada je tri minute do jedan... vi ete biti slobodna ena! On izvadi iz njedara oruje koje sam ti opisala u svom pismu i htjede ugasiti svijeu. Ali ja mu je istrgnem i uhvatim ga za ruke. - Neu utjeti! Ne smijete ga dirnuti. Neka vrata ostanu zatvorena, a vi budite mirni!

- Ne! Ja sam donio odluku i, tako mi Boga, izvrit u je! povika taj oajnik. - I protiv vae volje uinit u vam uslugu, a Haretonu pravdu! I neete imati potrebe razbijati glavu kako da vat spasite od kazne. Catherine vie nema. Nitko iv ne bi alio za mnom niti bi se crvenio zbog mene ak i kad bih ovog asa prerezao sebi grkljan... i vrijeme je da se ovo okona! Boriti se s njim bilo bi isto to i boriti se s medvjedom ili raspravljati s luakom. Jedino mi je bilo ostalo da otrim do prozorskog okna i upozorim njegovu buduu rtvu na sudbinu koja ga eka. - Bolje e biti da potrai sklonite na nekom drugom mjestu noas! - povikah prilino pobjedonosno. - Gospo din Earnshaw na mjerava te ubiti ako pokua ui. - Bolje e biti da otvori vrata, ti... - odgovori on, nazi vajui me nekim lijepim izrazom koji ne elim ponoviti. - Neu se mijeati u to - odgovorih mu. - Udi i budi ubi jen ako hoe. Ja sam izvrila svoju dunost. Nakon toga zatvorih prozor i vratih se na svoje mjesto uz vrata. Nisam mogla biti licemjerna i pretvarati se da sam zabrinuta zbog opasnosti koja mu prijeti. Earnshaw me korio tvrdei da jo uvijek volim toga nitkova i nazivajui me svakojakim imenima zbog malodunosti koju sam pokazala. A ja sam u dubini svoga srca (i savjest me nije zbog toga pekla) mislila da bi bilo pravo blaenstvo za njega kad bi ga Heathcliff oslobodio njegova jada, ali i da bi ne manje blaenst vo bilo za mene kad bi on poslao Heathcliffa onamo gdje mu je mjesto. Dok sam sjedila udubljena u te misli, prozorsko se okno od Heathcliffova udarca srui uz tresak na pod i pomoli se njegovo crno lice. Razmak izmeu preki bijae odve malen da bi njegova ramena mogla proi, i ja se nasmijeih likujui u svojoj umiljenoj sigurnosti. Kosa i odijelo bili su mu bijeli od snijega, a njegovi otri, ljudoderski zubi, iscereni zbog hladnoe i bijesa, blistali su u mraku. - Isabello, pusti me unutra ili e mi platiti za to! - promumlja on, kao t o bi Joseph rekao. - Ne elim sudjelovati u ubojstvu - odgovorih. - Gospo din Hindlev stoji i eka s noem i punim pitoljem. - Pusti me kroz kuhinjska vrata! - Hindlev bi stigao tamo prije mene - odgovorih. - Jadn a je ta tvoja ljubav kad ne moe podnijeti malo snijega! Os-

tavljao si nas na miru u svojim posteljama dokle god je ljetna mjeseina sjala, ali im se vratio zimski vjetar, ti mora trati i traiti zaklona! Heathcliffe, da sam ja na tvome mjestu, otila bih, legla bih preko njezina groba i umrla kao vjeran pas. Svijet nema vie vrijednosti za tebe da bi i dalje ivio u njemu, zar ne? Ti si mi usadio u glavu da je Catherina bila sva radost tvoga ivota; ne mogu vjerovati da i pomilja preivjeti njenu smrt. - On je ondje, je li? - uzviknu Hindlev i pojuri k otvoru. - Ako budem mogao provui ruku, moi u ga pogoditi! Bojim se, Elleno, da e me smatrati sasvim zlom, ali ti ne zna sve, i zato se nemoj uriti suditi. Ne bih pomogla ni potaknula ni za to na svijetu napad ak ni na njegov ivot. Ali poeljeti njegovu smrt, to sam morala. Stoga se strano razoarah i uplaih zbog posljedica svojih izazivakih rijei, kad se on baci na Earnshawovo oruje i istrgnu mu ga iz ruke. Revolver okinu, a no se pri zaklapanju zari u zapee Hindlevjeve ruke. Heathcliff ga povue svom snagom, te on duboko zasijee u meso i spremi ga onako krvava u svoj dep. Zatim uze kamen, srui pregradu u prozoru i skoi unutra. Njegov protivnik bio je pao onesvijeten od velikog bola i gubitka krvi koja je tekla iz jedne arterije ili vene. Okrutni nitkov udari ga, nogom zgazi i poe mu udarati gla vom o pod drei me jednom rukom kako bi me sprijeio da zovnem Josepha. Zahvaljujui nadljudskom samoodricanju, uspio se suzdrati da ga sasvim ne dotue; napokon, sasvim zadihan, presta i odvue naoko beivotno tijelo na klupu. Zatim otkinu rukav Earnshawova kaputa i previ ranu s brutalnom surovou, pljujui i psujui isto onako energino kao i dok ga je udarao. im me je prestao drati, odjurila sam pronai starog slugu koji, budui da je postupno shva ao znaenje moje brze prie, pouri niza stube, daui, jer je prelazio po dvije stube odjedanput. - to emo? to emo sad? - Evo to emo - zagrmje Heathcliff. - Tvoj je gospodar lud. Ako bude ivio jo jedan mjesec, poslat u ga u ludnicu. I kako si, dodavola, doao na to da zakljuava prije nego to se vratim, ti bezubi glupane? Ne stoj tu i ne mrmljaj. Do i, neu ga ja njegovati. Obrisi sve to i pazi na svjetiljku... jer tu je vie od pola brandvja.

- I tako ste ga vi ubili? - povika Joseph diui ruke i oi uasa. - Je li se ikad vidjelo tako neto! Neka Gospod... Heathcliff ga unu, tako da on pade na koljena usred krvi, i dobaci mu runik; ali Joseph, umjesto da se pone brisati, prekrii ruke i zapoe neku molitvu koja me svojim udnim jezikom natjera na smijeh. Bila sam u takvu duevnom raspoloenju da me nita nije moglo uasnuti; bila sam uistinu neustraiva, jednako kao to su to neki zloinci po dno vjeala. - Oh! Tebe sam zaboravio - ree tiranin. - Ti e to po istiti. Na koljena! A ti kuje zavjeru s njim protiv mene, je li, zmijo! Eto posla za tebe! Drmusao me dok mi zubi ne zacvokotae, a onda me gurnu kraj Josepha koji mirno zavri svoju molitvu i ustade izjavljujui da odmah kree u Grange. Gospodin Linton je sudac, pa da mu je umrlo i pedeset ena, on mora ovo ispitati. Bio je tako uporan u svojoj odluci da je Heathcliff smatrao korisnim prisiliti me da ukratko prikazem to se dogo dilo. Stajao je nada mnom i napuhavao se od zlonamjernos-ti dok sam ja protiv volje davala svoj iskaz odgovarajui na njegova pitanja. Trebalo je dosta truda da se starac uvjeri kako Heathcliff nije bio napada, pogotovu uz moje teko izvuene odgovore. Ali ga gospodin Earnshaw brzo uvjeri da je jo iv. Joseph pouri dati mu malo brandvja, i, zahvaljujui tome, njegovu se gospodaru uskoro povrati svijest i mo kretanja. Heathcliff, vidjevi da njegov protivnik ne zna kako se postupalo s njim dok je bio u nesvijesti, ree mu da je bio mrtav pijan; da se on nee osvrtati na njegovo uasno ponaanje, ali mu savjetuje da ide u postelju. Na moju ra dost, on nas ostavi poslije toga svog savjeta, i Hindlev se isprui uz ognjite. Ja odoh u svoju sobu, udei se da sam tako olako prola. Jutros, kad sam sila oko pola dvanae st, gospodin Earnshaw je sjedio pored vatre i osjeao se vrlo loe. Njegov zao duh, gotovo isto tako mrav i samrtniki blijed, stajao je na slonjen na zid uz ognjite. Ni jednom se, ini se, nije jelo; i nakon to sam ekala dok se sve nije ohladilo na s tolu, poeh sama jesti. Nita me nije spreavalo da jedem s tekom i, kad sam s vremena na vrijeme bacila pogled na svoje hirovite prijatelje, osjeala sam stanovito zadovoljstvo i superi od

ornost jer uivam blagodati mirne savjesti. Nakon to sam objedovala, usudih se mimo obiaja prii blie ognjitu, zaobidoh Earnshavvovo sjedalo i kleknuh u kut pored njega. Heathcliff nije gledao u mom smjeru, pa sam podigla oi i promatrala njegove crte lica s takvim mirom i pouzdano u kao da preda mnom stoji kip. Njegovo elo, koje sam neko smatrala tako mukim, a koje sada smatram tako de monskim, bilo je zamraeno tekim oblakom; njegove strane oi bile su gotovo usahle od nespavanja i, moda, suza, jer su mu trepavice bile jo vlane; njegove usne, s kojih j e bio ieznuo gnjevni podsmijeh, bile su stisnute, s izrazom neizrecive tuge. Da je to bio bilo tko drugi, pokrila bih svoje lice pred tolikom tugom. Ali u njegovu sluaju osjetila sam zadovoljstvo; i koliko god se inilo podlim vrijeati palog neprijatelja, nisam mogla propustiti priliku da ga ranim strijelom. Njegova slabost pruila mi je priliku da okusim ra dost koja dolazi od vraanja zla zlom! - Pfuj, pfuj, gospodo! - upadoh joj u rije. - Netko bi mo gao pomisliti da nikada u svom ivotu niste otvorili Sveto pi smo. Ako Bog zada bol vaim neprijateljima, to vam mora biti dovoljno. I nisko je i drsko svoje muenje dodavati Bojem. - Openito govorei, priznajem da je tako, Elleno. Ali kakva bi patnja nanesena Heathcliffu mogla mene zadovo ljiti ako i ja nemam udjela u njezinu stvaranju? Radije bih da pati manje, ali da ja uzrokujem njegove patnje i da on to zna. Oh, dugujem mu tako mnogo! Samo pod jednim uvje tom mogla bih mu oprostiti; da mu uzmem oko za oko, zub za zub, da mu za svako muenje vratim muenjem i da ga dovedem u stanje u kojem sam ja. Budui da je on prvi uvri jedio, da ga natjeram da prvi i moli za oprost, a onda - pa onda, Elleno, mogla bih pokazati neku velikodunost. Ali je posve nemogue da u se ikada osvetiti, i stoga je nemogue da mu oprostim. Hindlev zatrai malo vode. Pruih mu au i zapitah ga kako mu je. - Nisam toliko bolestan koliko bih elio - odgovori on. - Ali, da i ne govorim o svojoj ruci, svaki me djeli tijela tako boli kao da sam se borio s legijom vragova! - Nikakvo udo - odgovorih mu. - Catherina je imala obiaj hvaliti se kako ona stoji izmeu vas i tjelesne povre -

de- mislila je time rei da vas stanovite osobe ne bi fiziki napale iz straha da ne uvrijede nju. Dobro je to mrtvi uistinu ne ustaju iz svojih grobova, jer bi inae ona prole noi vi djela jedan odvratan prizor. Nemate li modrice po tijelu i posjekotine preko prsa i ramena? _ Ne znam - odgovori on - ali to elite rei? Da se on nije usudio udariti me dok sam leao na podu? - Gazio vas je, udarao nogom i bubao o pod - proaptah. - A na usta mu je ila slina od elje da vas rastrga zubima; jer on je samo poluovjek; ak ni toliko, a ostalo je demon. Gospodin Earnshavv pogleda gore, kao i ja, u lice naeg zajednikog neprijatelja koji, zauzet svojim bolom, ini se nije bio svjestan niega to se oko njega dogaa; to je dulje stajao, to su njegova razmiljanja sve jasnije otkrivala svoj mrak u crtama njegova lica. - Ah, samo kad bi mi Bog dao snage da ga udavim u po sljednjem asu svog ivota, otiao bih radosno u pakao - te ko uzdahnu nemoan ovjek i pokua se dignuti, ali bez us pjeha. Obuze ga oaj jer je bio svjestan da nije dovoljno spo soban za tu borbu. - Nemojte, dovoljno je to je ubio jednu osobu iz vae obitelji - rekoh glasno. - U Grangeu svi znaju da bi vaa se stra bila i sada iva da nije bilo gospodina Heathcliffa. Na pokon, bolje je da vas on mrzi nego da vas voli. Kad se sje tim kako smo bili sretni... kako je Catherina bila sretna prije njegova dolaska... proklinjala bih taj dan. Heathcliff je, vjerojatno, primijetio vie istinitost tih rije i nego namjeru s kojom su izreene. Vidjela sam da je njegova panja probuena, jer su mu se suze kotrljale iz oiju u pepeo dok se gotovo guio od jecaja. Pogledah ga u lice i prezrivo se nasmijan. Naoblaeni prozori pakla za trenutak sijevnue prema meni, ali se demon, koji je obino vrebao iz njegovih oiju, doimao pritajenim i udaljenim, te se nisam bojala izloiti opasnosti da se jo jednom podrugljivo nasmijem. - Ustani i odlazi mi s o iju - ree oaloeni. Uinilo mi se da je to rekao, jer mu je glas bio jedva razumljiv. - Oprosti - progovorih. - Ali i ja sam voljela Catherinu; njezinu je bratu potrebna panja i njega, i ja u mu je njoj

za ljubav pruiti. Budui da je ona mrtva, ja je vidim u Hindlevju. Hindlev ima iste oi kao i ona; to bi se jo bolje vi djelo da ih nisi pokuao izvaditi i da ih nisi napravio crnima i crvenima, a njene... - Ustaj, bijedni idiote, prije nego to te zgazim! - povika on uinivi pokret zbog kojega sam odmah ustala. - Ali - nastavih, spremna pobjei - da ti je jadna Catherina vjerovala pa da je uzela smijenu, prezrivu, poniavaju u titulu gospode Heathcliff, i ona bi ubrzo pruala istu sli ku! Ona ne bi mirno podnosila tvoje odvratno ponaanje: njeno negodovanje i gnuanje moralo bi nai svoj izraz. Naslon klupe i Earnshavvovo tijelo nalazili su se izmeu mene i njega, te umjesto da me pokua uhvatiti, on zgrabi no sa stola i baci ga gaajui me u glavu. No me pogodi ispod uha i prekinu reenicu koju sam zapoela. Izvadih ga, skoih do vrata i dobacih mu jo nekoliko rijei koje su se, nadam se, arile malo dublje od njegova noa. On bijesno jurnu prema meni, ali ga zadra zagrljaj njegova domaina; i vrsto drei jedan drugoga, obojica padoe kraj ognjita. To je bilo posljednje to sam vidjela. Bjeei kroz kuhinju rekla sam Josephu neka pouri svome gospodaru; prevrnuh Hare-tona koji je pored vrata vjeao tenad o naslon stolca i sre tna, kao dua pobjegla iz istilita, skakala sam, poskakivala i jurila niz strmi put. Napustih uskoro njegove krivine i udarih preko pustare valjajui se preko bedema i gazei kroz movare. Jurila sam kao bez due prema svjetlu Grangea. Mnogo bih radije bila osuena na vjeno obitavanje u paklu nego da jo jednom prenoim pod krovom Orkanskih visova. Isabella prestade govoriti, ispi gutljaj aja, ustade i ree mi da joj namjestim eir i veliki al koji sam bila donijela. Ne sluajui moje molbe da ostane bar jo jedan sat, pope se na stolac, poljubi Edgarov i Catherinin portret, zatim i mene, te ode koijom, a s njom i Fanny koja je lajala sva radosna to joj se gospodarica vratila. Otila je da se vie nikada ne vrati u ovaj kraj. Ali poslije, nakon to su prilike postale sreenije, ona i moj gospodar redovito su se dopisivali. Mislim da je njeno novo boravite bilo negdje na jugu, blizu Londona. Ondje je rodila sina nekoliko mjeseci nakon svoga bijega. Na krtenju dano mu je ime Linton, i jo od samog poetka javljala je da je on boleljivo, zlovoljno stvorenje.

Jednog sam dana srela u selu gospodina Heathcliffa i on me upitao gdje ona ivi. Odbila sam mu rei. On mi je na to rekao da to nije vano, ali da ona mora paziti da se ne vrati svome bratu; ne treba biti s njim, pa makar je on morao uzdravati. Iako mu nisam dala nikakvu obavijest, on je doznao od nekog sluge i njezinu adresu i da je rodila sina. Ipak nije otiao uznemirivati Isabellu, to ona ima zahvaliti, mis lim, njegovu osjeaju odvratnosti prema njoj. Gotovo uvi jek, kad bi me vidio, pitao me je o djetetu, a kad je uo njegovo ime, gnjevno se osmjehnuo i rekao: - ele da i njega mrzim, je li? - Mislim da ele da ne znate za njega - odgovorih. - Ali ja u ga uzeti k sebi kad mi bude potrebno. Neka raunaju s tim. Sreom, majka mu je umrla prije no to je dolo to vrijeme, trinaest godina nakon Catherinine smrti, kad je Lintonu bilo dvanaest godina, ili neto vie. Sutradan nakon Isabellina neoekivanog posjeta nisam imala prilike razgovarati sa svojim gospodarom. Izbjegavao je svaki razgovor i nije bio kadar razgovarati ni o emu. Kad sam napokon postigla da me saslua, vidjela sam da mu je drago to mu je sestra napustila mua, kojeg je mrzio sna gom gotovo neshvatljivom za njegovu blagu prirodu. Osjeao je tako duboku odvratnost prema njemu da je izb jegavao ii ikamo gdje bi ga mogao vidjeti ili uti o njemu. Bol i taj osjeaj pretvorili su ga u pravog pustinjaka. Napustio je svoj poloaj suca, prestao ak ii u crkvu, izbjegavao selo u svim prilikama i vodio ivot potpune osamljenosti u granicama svoga parka i gospodarstva. Jedina promjena bijahu osamljene etnje po pustari i posjeti grobu svoje ene, obino uveer ili rano ujutro kad nije bilo drugih prolaznika. Bio je odve dobar da bi mogao dugo biti potpuno nesretan. On se nije molio da mu se Catherinina dua javlja kao duh. Vrijeme je donijelo rezignaciju i sjetu sladu od obilne radosti. Mislio je na nju sa arkom i njenom ljubavlju i s enjom punom nade u onaj bolji svijet, kamo je vjerovao da je ona otila. A i u ovom svijetu bijae za nj i utjehe i ljubavi. Rekla sam vam da nekoliko dana nije obraao nikakvu panju ma loj nasljednici preminule. Ta se hladnoa topila brzo kao

travanjski snijeg, i to malo stvorenje, prije nego to je moglo protepati ijednu rije ili uiniti ijedan korak, ve je tiranski zavladalo njegovim srcem. Nazvali su je Catherina; ali on je nikada nije zvao punim imenom, kao to prvu Catherinu nikada nije oslovljavao skraenim imenom, vjerojatno zato to je Heathcliff obiavao to initi. Malu je uvijek zvao Cathy, jer je to oznaivalo za njega i razliku od njene majke i vezu s njom, a njegova ljubav prema djetetu potjecala je mnogo vie iz djetetova srodstva s majkom negoli iz toga to je bila i njegova ki. Usporeivala sam njega i Hindlevja Earnshawa i razmi ljala kako bih objasnila zato je njihovo ponaanje u sli nim okolnostima tako razliito. Obojica su bili odani mue vi i voljeli su svoju djecu; nisam mogla shvatiti zato obojica nisu odabrali isti put, dobar ili lo. Ali, mislila sam u sebi, Hindlev se, iako je naoko imao jau glavu, pokazao gorim i slabijim ovjekom. Kad se njegova laa nasukala, kapetan je napustio svoje mjesto, a posada, umjesto da pokua spasi ti lau, digla je bunu i u neredu je sasvim zaboravila svoj nesretni brod. Naprotiv, Linton je pokazao istinsku hrabrost odane i vjerne due; uzdao se u Boga i Bog ga je utjeio. Jedan se nadao, a drugi oajavao. Sami su izabrali svoje sudbine i pravedno su bili osueni da ih podnose. Ali vi sigurno ne elite sluati moje moraliziranje, gospodine Lockwoode, i sami moete prosuditi o svemu tome kao i ja, ili barem mislite da moete, a to je isto. Earnshawov kraj bio je ba onakav kakav se mogao i oekivati; brzo je otiao za svojom sestrom. Jedva je proteklo est mjeseci izmeu njezine i njegove smrti. Mi u Grangeu nikada nismo dobili podroban izvjetaj o stanju koje je prethodilo njegovoj smrti; sve to sam doznala bilo je ono to sam ula kad sam otila pomoi u pripremama za pogreb. Gospodin Kenneth doao je o tome izvijestiti moga gospodara . - Nelly - rekao je on ulazei jednog jutra na konju u dvorite tako rano da me je odmah uplaio predosjeajem da donosi loe vijesti - doao je red da i mi nosimo crninu. Tko nam je otiao sad, to mislite? - Tko? - upitah uzbueno. - Pa, pogodite! - odgovori on silazei s konja i privezu jui uzdu za alku pored vrata. - Prihvatite rub svoje prega e; siguran sam da e vam trebati.

- Nije valjda gospodin Heathcliff? - uzviknuh. - to, zar biste vi imali suza i za njega? - upita lijenik. - Nije; Heathcliff je vrst, mlad ovjek; danas je izgledao da ne moe bolje. Maloprije sam ga vidio. Poeo se brzo opo ravljati otkad ga je ostavila njegova bolja polovica. - Tko je to onda, gospodine Kenneth? - nestrpljivo ga upitah. - Hindlev Earnshaw! Va stari prijatelj Hindlev, i moj, iako je ve odavno postao odve neprikladan za moje drutvo. Eto! Rekao sam da e biti suza. Ali, umirite se! On je umro kako dolikuje njegovu karakteru; mrtav pijan. Jadnik! I meni ga je ao. Uvijek se ali za starim prijateljem, iako je bio spreman na najgore podvale koje se mogu zamisliti, i premda me je mnogo puta grdno nasamario. Jedva mu je dvadeset i sedam godina; i vi ste tih godina; tko bi mislio da ste roeni iste godine! Priznajem da je to bio vei udarac nego smrt gospode Linton. Stare uspomene probudie mi se u srcu. Sjela sam na trijem i plakala kao za roakom; zamolila sam gospodina Kennetha da zovne nekoga drugog slugu da ga odvede gospodaru. Nisam mogla ne razmiljati o pitanju: "Je li umro prirodnom smru?" - to god da sam radil a, ta me je misao neprestano muila, te odluih zamoliti za doputenje da odem u Orkanske visove i pomognem u posljednjim dunostima prema pokojniku. Gospodin Linton bio je protiv toga. Ali ja sam rjeito govorila o alosnu izgledu pokojnika na odru oko kojega nema prijatelja, i rekla mu da moj stari gospodar i brat po mlijeku ima isto toliko prava na moje usluge koliko i on. Podsjetila sam ga takoer da je Hareton brati njegove pokojne ene, te da bi mu on, kako deko nema blieg roda, morao biti skrbnik, i da treba i mora izvidjeti u kakvu je stanju pokojnikova imovina i kako je oporuena. Njegovo tadanje psiholoko stanje onemoguivalo mu je da se bavi takvim stvarima, ali mi ree neka govorim s njego vim advokatom; napokon me pusti da idem. Njegov advokat bio je i Earnshawov. Svratih u selo i pozvah ga da doe sa mnom. On zavrtje glavom i ree mi da je najbolje ostavi ti Heathcliffa na miru tvrdei da bi, kad bi se saznala istina, izalo na javu da je Hareton tek puki prosjak. - Otac mu je umro pre zaduen - ree on. - Sva mu je imovina zaloena, i sve to se moe uiniti za prirodnog na-

sljednika jest to da mu se prui neka prilika da probudi saaljenje u vjerovnikovu srcu kako bi se smilovao te postupio popustljivo prema njemu. Kad sam stigla u Visove, objasnih kako sam se dola pobrinuti da se sve uredi kako valja. Joseph, koji se doimao dosta potitenim, izrazi zadovoljstvo to sam dola. Gospo din Heathcliff ree da ne vidi zato sam potrebna, ali da mo gu, ako elim, ostati i brinuti se o pripremama za pogreb. - Ispravno bi bilo - napomenu on - da se tijelo te budale za kopa na raskriju bez ikakva obreda. Dogodilo se da ga ostavim deset minuta juer poslije podne; on je iskoristio tu priliku i zakljuao oboja vrata da ja ne bih mogao ui, i proveo cijelu no pijui, s namjerom da se nasmrt opije. Jutros provalismo unutra, jer smo uli da frke kao konj, i naosmo ga opruenog na klupi; ne bismo ga mogli probuditi da smo mu i kou derali. Poaljem po Kennetha, i on doe, ali tek nakon to se ta ivotinja pretvo rila u leinu; bio je mrtav, hladan i ukoen. I tako, priznat e, bilo je uzaludno uznemirivati se i truditi se i dalje oko njega. Stari sluga potvrdi tu izjavu, ali promrmlja: - Volio bih da je on osobno otiao po lijenika! Ja bih bolje pazio na gospodara nego on... nije bio mrtav kad sam otiao, ne, nikako! Zahtijevala sam da pogreb bude pristojan. Gospodin Heathcliff mi ree da sve to udesim po svojoj volji; samo je elio da ne zaboravim kako novac za to ide iz njegova depa. Njegovo dranje bilo je hladno i ravnoduno, nije pokazivalo ni radost ni alost, ako je ita pokazivalo, ono je izraavalo zadovoljstvo ovjeka koji je uspjeno obavio neki teak posao. Jednom sam opazila neto nalik likovanju u izrazu njegova lica, to je bilo u trenutku kad su iznosili lijes iz kue. Bio je toliko dvolian da se prikazivao oaloenim. I prije nego to je poao za lijesom s Haretonom, podigao je toga nesretnog deka na stol i promrmljao s osobitim uivanjem: - Moj lijepi deko, sad si moji I vidjet emo nee li jedno dr vo rasti isto tako krivo kao i drugo kad ga krivi isti vjetar! - Naivnom deku svidjele su se te rijei, pa se igrao s Heathcliffovim zaliscima i milovao ga po obrazu; ali ja sam razu mjela njihovo znaenje i dobacih mu otro: - Taj deko, go spodine, mora poi sa mnom u Thrushcross Grange. Nema na svijetu niega to je manje vae od njega!

_ Je li Linton tako rekao? _ Naravno... naredio mi je da ga dovedem - odgovorih mu. - Dobro - odgovori taj nitkov - neemo se sada uputati u raspravu o tom predmetu; ali elio bih pokuati odgojiti jednog deka, pa reci svom gospodaru, ako pokua uzeti ovoga, da u onda njegovo mjesto morati popuniti svojim roenim. Ne kaem da u pustiti da bez borbe odvedete Haretona, ali u se onda zasigurno pobrinuti da onaj drugi doe k meni! Nemoj mu zaboraviti to rei. Ova prijetnja bila je dovoljna da nam vee ruke. Nakon povratka prenesoh njen sadraj; i Edgar Linton, koji se jo od samog poetka nije elio u to mijeati, nije vie govo rio o tome. Ne mislim, uostalom, da bi ita postigao time pa i da je bio ne znam koliko spreman na to. Gost je sada bio gospodar Orkanskih visova. Njegovo pravo vlasnitva bilo je neosporno. Dokazao je odvjetniku a ovaj Lintonu - da je Earnshaw bio zaloio svaki metar zemlje koju je imao kako bi doao do sredstava za zadovolje nje svoje kartake strasti, i da je Heathcliff bio njegov vjerovnik. Tako je Hareton, koji je imao biti prvi gospodar u ovom kraju, doveden u poloaj potpune ovisnosti o okorjelom neprijatelju svog oca. On ivi u vlastitoj kui kao sluga, ali lien plae koja pripada slugama. Sasvim je nemoan popraviti svoj poloaj jer je bez prijatelja i ne zna da mu je uinjena nepravda.

Osamnaesto poglavlje

DVADESET godina - nastavi gospoda Dean - koje su uslijedile nakon toga tunog razdoblja, bilo je najsretnije razdoblje u mom ivotu. Moje najvee brige u to doba bile su prouzrokovane neznatnim bolestima nae male gospoice koje je ona morala proi kao i sva ostala djeca, bila bogata il i siromana. Inae, nakon prvih est mjeseci rasla je kao iz vode i poela je hodati i govoriti na svoj nain prije nego to je vrijes drugi put procvjetao iznad praha gospode Linton. Ona je bila najprivlaniji stvor koji je ikada donio sunevo svjetlo u jednu oaloenu kuu; bila je prava ljepotica. Imala je divne crne oi Earnshavva, bijelu put, njene crte lica i zlatnu kovravu kosu Lintona. Duh joj je bio iv, ali ne grub, a srce osjetljivo i gotovo odve spremno predano vo ljeti. Ta sposobnost za jaku ljubav podsjeala me na njenu majku. Ipak, ona nije bila nalik njoj, jer je mogla biti njena i blaga kao golubica i imala je mio glas i zamiljen izraz; gnjev joj nikada nije bio pakostan, a ljubav nikada divlja ve duboka i njena. Ali, mora se priznati, uz te svoje lijepe osobine imala je i mana. Osobito sklonost da bude drska, na primjer, tvrdoglavost koja je esta u razmaene djece, bilo da su dobre ili zle naravi. Ako bi je netko od posluge naljutio, uvijek bi rekla: "Kazat u tati!" - A ako bi je njen otac prekorio makar samo pogledom, pomislili biste da joj se zbog toga kida srce; ne mislim da joj je ikad rekao otru ri je. On je bio potpuno preuzeo njen odgoj i obrazovanje i pretvorio ga u zabavu. Sreom, radoznalost i brzo shvaanje uinili su je dobrom uenicom. Uila je brzo i rado, to je sluilo na ast njegovoj vjetini pouavanja. Do svoje trinaeste godine nije nijedanput otila sama iz van parka. U rijetkim bi je zgodama gospodin Linton poveo u etnju na milju ili neto vie od parka, ali je nije povjeravao nikomu drugom. Gimmerton je za nju bio ime bez zna-

enja, a crkva jedina zgrada u kojoj je bila osim svoga do ma. Orkanski visovi i gospodin Heathcliff za nju nisu postojali. Bila je potpun osamljenik i, oevidno, potpuno sretna. Ponekad bi, dodue, promatrajui okolicu kroz prozor svoje djeje sobe, pitala: - Elleno, koliko jo vremena treba proi prije no to se budem mogla popeti na vrhove onih bregova? to li je na drugoj strani... moda more? - Nije, gospoice Cathy, nego opet bregovi, isti kao i ovi. - A kako izgledaju one suncem pozlaene stijene kad se stoji u podnoju? - upita me jednom. Strmina Penistone Craggsa posebice je privlaila njenu pozornost; pogotovu kad je sunce na zalazu sijalo na njih i na okolne vrhove, a sav ostali predio unaokolo leao u sjeni. Objasnih joj da su oni grebeni samo gola masa kamenja i da u svojim pukotinama jedva imaju dovoljno zemlje da hrane zakrljalo drvee. - A zato se ti grebeni svijetle jo tako dugo i nakon to se ovdje spusti mrak? - Zato to su na mnogo veoj visini nego mi - odgovorih. - Vi se ne biste mogli popeti uz njih, odve su visoki i strmi. Zimi se mraz uvijek pojavi prije ondje nego u nas; i usred ljeta nailazila sam na snijeg pod onom crnom uplji nom na sjeveroistonoj strani. - Oh! Ti si bila na njima! - uskliknu ona radosno. - On da i ja mogu ii onamo, kad budem ena. Je li tata bio on dje, Elleno? - Tata bi vam rekao, gospoice - odgovorih brzo - da se ne vrijedi muiti i uspinjati na njih. Pustara po kojoj vi eete s njim mnogo je zgodnija; trakroski park je najljepe mjesto na svijetu. - Ali park poznajem, a njih ne - promrmlja ona za sebe. - A uivala bih gledati unaokolo s onoga najvieg vrha; moj konji Minny odnijet e me tamo jednog dana. Jedna od sluavki govorila je pred njom o Vilinskoj peini, te ona uvrtje sebi u glavu da mora onamo otii. Vjeito je spominjala gospodinu Lintonu tu svoju elju, pa joj on obea da e ii onamo kad bude starija. Ali gospoica Cathy mjerila je svoje vrijeme mjesecima, i pitanje: - "Jesam li dovoljno odrasla da idem na Penistone Craggs?" - bilo je ne-

ekidno na njenim usnama. Put za njih skretao je blizu Orkanskih visova. Edgar nije elio prolaziti onuda, pa joj je neprekidno odgovarao: - Ne jo, ljubavi, ne jo. Rekla sam vam da je gospoda Heathcliff ivjela vie od dvanaest godina nakon to je napustila svoga mua. Cijela njena obitelj bila je njena tjelesna ustrojstva; ni ona ni Edgar nisu posjedovali ono jedro zdravlje koje obino viate u ovim krajevima. Od ega je posljednj i put bolovala, ne znam pouzdano. Mislim da su oboje umrli od iste bolesti, od neke vrste groznice koja je u poetku spora, ali neizljei va, i koja pri kraju brzo sagori ivot. Pisala je svome bratu izvjetavajui ga da e vjerojatno uskoro umrijeti od bolesti od koje ve etiri mjeseca boluje, i molila ga je da ju posjeti, ako moe, jer je imala mnogo toga za srediti, rei mu posljednje zbogom i povjeriti mu Lintona. Nadala se da e Linton pripasti njemu, kao to je bio pripadao njoj. Zanosila se nadom da njegov otac ne eli preuzeti na sebe teret njegova uzdravanja i odgoja. Moj gospodar nije oklijevao ni trenutka i ispuni joj tu molbu; iako nije bio voljan odlaziti od kue na obine pozive, odmah je pohitao odazvati se. Rekao mi je da Catherinu povjerava mojoj najpaljivijoj brizi za svoje odsutnosti i nekoliko je puta ponovio naredbu da ona ne smije naputati park, ak ni sa mnom; da bi ona mogla i sa ma izii, nije mu uope ni na pamet padalo. Bio je na putu tri tjedna. Prvih dan-dva moja je tienica sjedila u kutu biblioteke, odve tuna da bi itala ili se igrala. U tom mirovanju nije mi zadavala nikakvih briga. Ali je zatim nastupilo razdoblje nestrpljive, nervozne dosade. Kako sam bila odve zaposlena i odve stara da trim gore-do'je kako bih je zabavila, pronadoh nain da se sama zabav ']a. Slala sam ju da ee po imanju - katkad pjeice, katkad n a konjiu - pa kad bi se vratila, da bih joj ugodila, palji vo bih sluala njene prie o svim njenim stvarnim i izmilje-nim pustolovinama. Bijae poetak ljeta. Ona je toliko zavoljela ta samotna 'utanja da je esto ostajala vani od doruka do poslijepo dnevnog aja, a zatim je provodila veeri priajui mi svoje fantastine prie. Nisam se bojala da e otii izvan doputen 'h granica, jer su vrata obino bila zakljuana, a i mislila s am da bi se ona sama teko usudila udaljiti, ak i kad bi

vrata bila irom otvorena. Na alost, dogaaji su pokazali da moje povjerenje nije bilo opravdano. Jednog jutra u osam sati Catherina mi doe i ree da e ona taj dan biti arapski trgovac koji namjerava prijei pustinju sa svojom karavanom, i da joj moram dati dovoljno namirnica za nju i njenu stoku, konja i tri deve; ove posljednje zamjenjivali su veliki lovaki pas i dva ptiara. Stavih razliite stvarice i slatkie u koaricu koju objesih sa strane sedla. Ona skoi na konja, vesela kao ptica, zatiena od srpanjskog sunca eirom iroka oboda i velom od gaze, i otkasa s veselim smijehom rugajui se mom brinom savjetu da ne galopira i da se rano vrati. Nevaljalo, nestano stvorenje nije se vratilo na aj. Jedan od putnika, veliki lovaki pas koji je bio star i volio udobnost, vratio se, ali ni Cathy, ni konji, ni dva ptiara nisu bili nigdje na vidiku. Slala sam izvidnike ovom i onom stazom, i napokon je podoh i sama traiti. Jedan radnik popravljao je ogradu oko gospodarstva. Upitah ga je li vidio nau mladu gospoicu. - Vidio sam je jutros - odgovori on. - Traila je da joj odsijeem ljeskov prut, a zatim je na svom galovejskom ko njiu preskoila ogradu ondje gdje je najnia i odgalopirala u daljinu. Moete zamisliti kako sam se osjeala kad sam ula tu vijest. Odmah mi je sinula misao da je morala otii u Penisto ne Craggs. - to li e joj se dogoditi? - uzviknuh provlaei se kroz otvor koji je popravljao taj ovjek. Odoh ravno na cestu; jurila sam kao za okladu, milju za miljom, dok nisam izbila na zavoj odakle su se vidjeli Visovi, ali Catherine nije nigdje bilo, ni blizu ni daleko. Penistone Craggs nalazi se oko dva kilometra iza kue gospodina Heathcliffa koja je udaljena est kilometara od Grangea, te sam se poela bojati da e pasti mrak prije no to stignem tamo. - A ako se okliznula puui po njima - pomislih - i poginula ili neto slomila? Ta mi je neizvjesnost zadavala veliki bol; i silno mi je laknulo kad sam, urei se uz gospodarsku kuu, spazila Char lesa, najljueg ptiara, gdje lei ispod prozora, otekle glave i uha koje je krvarilo. Otvorih vrataca, otrah do vrata i snano zakucah. Otvori mi ena koju sam poznavala i koja je prije ivjela u Gimmertonu; dola je sluiti u Visovima poslije smrti gospodina Earnshawa.

_ Ah - ree ona - doli ste traiti svoju malu gospoicu! Kfe bojte se. Ona je ovdje; ali radujem se to nije doao gospodar. _ Znai da on nije kod kue? - upitah sva zadihana od urnog pjeaenja i uzbuenja. _ Ne, nije - odgovori ona - i on i Joseph otili su i mis lim da se nee vratiti jo za sat. Uite i odmorite se malo. Udoh i ugledah svoje izgubljeno janje kako se pored ognjita ljulja u malom stolcu koji je pri padao njenoj majci dok je bila dijete. eir joj je visio na zidu; ona se osjeala udobno kao kod svoje kue, smijala se i u najboljem raspo loenju priala neto Haretonu - on je tada ve bio velik, snaan mladi od osamnaest godina - koji ju je gledao s velikom radoznalou i zaprepatenou i razumio vrlo malo od brzih pitanja i napomena kojima ga je ona neprekidno obasipala. - Vrlo lijepo, gospoice! - uzviknuh, krijui svoju radost ljutitim izrazom lica. - Ovo je vae posljednje jahanje dok se tata ne vrati. Vie vas neu pustiti ni preko praga, vi ne valjala, nevaljala djevojko! - Elleno! - povika ona veselo, skoi i pritra mi. - Ispri at u ti lijepu priu veeras. I tako si ti mene pronala! Jesi li ikad prije u svom ivotu bila ovdje? - Stavite svoj eir na glavu pa odmah kui - kazah joj. - Strano sam ljuta na vas, gospoice Cathy; uinili ste vrlo veliku pogreku! Ne vrijedi se duriti i plakati, to mi nee na doknaditi napor koji sam podnijela jurei i traei vas po ci jelom kraju. Kad pomislim da mi je gospodin Linton nare dio da vas ne putam izvan gospodarstva, a eto, vi ste se is krali! To pokazuje da ste vi lukava mala lisica; nitko vie ne e imati povjerenja u vas. - to sam uinila? - zajeca. - Tata mi nije nita naredio; on me nee grditi, Elleno... on nikad nije ljut kao ti! - Haj'te, haj'te! - kaem joj. - Ja u vam zavezati vrpcu. Ne smijete biti jogunasti. Stidite se! Trinaest vam je godina, a vladate se kao beba. Rekla sam to zato to je skinula eir s glave i pobjegla od mene iza ognjita. - Nemojte biti tako strogi prema lijepoj djevojici, go s, Dean - ree sluavka. - Mi smo je zaustavili, ona bi

inae odjahala dalje jer se bojala da vi ne budete u brizi. Hareton se ponudio da ide s njom, a i ja sam mislila da treba jer je put preko brda opasan. Hareton je za toga razgovora stajao s rukama u depovima, odve zbunjen da bi ita rekao, iako se inilo da mu se ne svia moj dolazak i moje upletanje. - Dokad u ekati? - nastavih ne obazirui se na sluavkino posredovanje. - Smrait e se za deset minuta. Gdje je konji, gospoice Cathy? I gdje je Phoenix? Ostavit u vas ako ne pourite; odluite kako hoete. - Poni je u dvoritu - odgovori ona - a Phoenix je za tvoren ondje. Ugrizen je... a i Charles. Mislila sam vam pri ati o tome; ali vi ste neraspoloeni, pa ne zasluujete da to ujete. Podigoh eir s poda i pridoh da joj ga namjestim. Vi djevi da su ukuani na njenoj strani, ona poe skakutati po sobi; pojurih za njom, ali je ona trala kao mi preko, ispod i iza ognjita, tako da je bilo besmisleno i smijeno juriti za njom. Hareton i slukinja udarie u smijeh, a i ona im se pri drui i postade jo drskija, te u velikoj ljutini viknuh. - Dobro, gospoice Cathy, da znate ija je ovo kua, po urili biste se izii iz nje. - Ona je vaeg oca, zar ne? - upita ona obraajui se Haretonu. - Nije - odgovori on, obori pogled i stidljivo pocrvenje. Nije mogao izdrati dug pogled Catherininih oiju iako su bile jednake njegovima. - Pa ija je onda... vaega gospodara? On pocrvenje jo vie, ovaj put ne od stida, promrmlja neku psovku i okrenu se. - Tko je njegov gospodar? - nastavi dosadna djevojka obraajui se meni. - On je govorio o "naoj kui" i "nai ma". Mislila sam da je on vlasnikov sin. Nijednom me nije oslovio sa "gospoice"; trebao je to uiniti, zar ne, ako je sluga? Hareton se namrgodi kao oblak zbog toga djetinjastoga govora. Ja je utke prodrmah i najposlije je uspjeh spremiti za odlazak. - A sad, dovedi mi konja - zapovjedniki ree ona svo me neznanom roaku, kao da je on jedan od konjuara u

Grangeu. - I ti moe poi sa mnom. elim vidjeti gdje se vampir-lovac pojavljuje u movari i uti o vilama; ali pouri! to je? Dovedi mi konja, kaem ti! - Idi ti dodavola, zar ja da budem tvoj sluga! - promr mlja mladi. - Da idem do...? - zaueno ree Catherina. - Dodavola... ti drska vjetice! - odgovori on. - Eto, gospoice Cathy! Vidite da ste upali u lijepo dru tvo - umijeam se. - Prikladne rijei da budu upuene jed noj mladoj dami! Molim vas, nemojte se uputati u prepirku s njim. Haj'te, hajd'mo sami potraiti Minny pa da krenemo. - Ali, Elleno - povika ona razrogaenih oiju i ukoena od zaprepatenja - kako se on usuuje tako mi odgovarati? Zar on nee biti prisiljen uiniti ono to zahtijevam od nje ga? Ti nevaljali st vore, kazat u tati to si rekao... A sad? Hareton nije pokazivao da se boji te prijetnje, pa joj od gnjeva suze navrijee na oi. - Dovedi ti ponija - uzviknu ona okrenuvi se slukinji - i odmah pusti moga psa! - Polako, gospoice - odgovori oslovljena - nita neete izgubiti ako budete pristojni. Mladi gospodin Hareton nije gospodarov sin, on je va roak, a i ja nisam uzeta u slubu da bih vas sluila. - On je moj roak! - povika Catherina i prezrivo se na smija. - Jest, dakako - odgovori njena koriteljica. - Ah, Elleno! Nemoj im dopustiti da tako govore - ree ona vrlo uzbuena. - Tata je otiao dovesti moga roaka iz Londona; moj je roak gospodski sin. To moj... - ona zastade i brinu u pla, uznemirena i samom pomilju na srodst vo s takvom prostainom. - Pst, pst! - proaptah. - ovjek moe imati mnogo ro aka, i to raznovrsnih, gospoice Cathy, a da ne budemo za to nita gori; samo se ne moramo druiti s njima ako su neu godni i zli. - On nije... on nije moj roak, Elleno! - nastavi ona raalostivi se zbog te pomisli i baci mi se u naruje, kao da je tako htjela pobjei od te misli. Jako sam se naljutila i na nju i na slukinju zbog njihovih uzajamnih otkria, jer nisam sumnjala da e slukinja obavijestiti gospodina Heathcliffa o Lintonovu skorom dolasku;

a isto sam tako bila sigurna da e Catherinina prva misao nakon povratka njezina oca biti da trai objanjenje sluavkine tvrdnje o njezinu neotesanom roaku. Haretona je, na kon to se oporavio od srdbe jer je smatran za slugu, ini se, kosnula njena tuga. Otiao je po ponija i doveo ga blizu vrata, zatim je, da bi udobrovoljio Catherinu, uzeo iz tena re jazavarsko tene i, stavljajui joj ga u ruke, rekao joj ne ka vie ne plae jer on nije mislio nita zla. Ona zastade u svom plakanju, pogleda ga oima punim straha i uasa i brinu u jo jai pla. Jedva sam se obuzdala da se ne nasmijeim na tu odvrat nost prema sirotome mladiu koji je bio dobro razvijen, li jepih crta, snaan i zdrav, ali u odijelu koje je odgovaralo njegovim svakidanjim poslovima na gospodarstvu i lutanju po pustari za zeevima i drugom divljai. Ipak mi se inilo da njegova fizionomija pokazuje duh obdaren boljim osobinama no to ih je njegov otac ikada imao. Dobro sjeme iz gubljeno u korovu koji je svojom bujnou guio njegov zanemareni razvitak; ali tu se ipak jasno vidjelo bogato zemljite koje bi moglo dati obilne plodove pod drugim i povoljni jim okolnostima. Gospodin Heathcliff, mislim, nije postupao fiziki loe prema njemu, zahvaljujui njegovoj neustraivoj naravi koja nije doputala takav nain ugnjetavanja; nije bio nimalo plaljiv zbog ega bi, po Heathcliffovu mi ljenju, loe tjelesno postupanje prema njemu moglo biti zabavno. Heathcliff je, ini se, svoju zlonamjernost usredoto io na to da od njega naini ivotinju bez razuma; nitko ga nije uio itati i pisati; nikada nije prekoravan za ikakvu lou naviku koja nije smetala njegovu tutoru; nikada nije upuivan u tajne vrlina, niti ijednim savjetom uvan od poroka. Prema onome to sam ula, i Joseph je dosta pridonio njegovu kvarenju svojom usko shvaenom pristranou koja ga je navodila da mu laska i da ga mazi zato to je bio posljednji izdanak stare obitelji. I kao to je imao obiaj okrivljavati Catherinu Earnshavv i Heathcliffa kad su bili djeca, jer su izbacivali njegova gospodara iz takta i tjerali ga onim to je on nazivao njihovim "stranim ponaanjem" da trai utjehu u piu, tako je sada cijelu krivicu za Haretonove pogreke i mane bacao na uzurpatora mladieve imovine. Bilo da je mladi psovao ili se loe vladao, on ga nikada nije korio. i-

nilo se da je Josephu zadovoljstvo promatrati kako djeak ide u najgore krajnosti; priznavao je da je mladi upropa ten, da mu je dua zauvijek izgubljena, ali je za sve to okrivljavao Heathcliffa. Pomisao da e Heathcliff morati odgovarati i platiti za propast Haretonove due pruala mu je gole mu utjehu. Joseph je usadio u Haretona ponos zbog njegova imena i njegove loze. On bi, da je smio, potaknuo mr-nju izmeu njega i sadanjeg vlasnika Visova, ali je njegov strah od toga vlasnika graniio s praznovjerjem, te je svoje osjeaje prema njemu i osude protiv njega izraavao mr mljanjem neizravnih napomena i tajnim molitvama Bogu da ga kazni. Nisam poblie znala kako se u to vrijeme ivjelo u Orkanskim visovima; govorim samo po uvenju, jer sam vi djela malo. Seljaci su tvrdili da je Heathcliff krtac i okru tan, surov gospodar prema svojim napoliarima; ali pod enskom rukom kua je iznutra povratila svoj stari ugodni izgled, i prizora nereda, uobiajenih u Hindlevjevo doba, nije vie bilo medu njenim zidovima. Gospodar je bio odve natmuren za drutvo, dobro ili loe; i jo je takav. Ali ja sam zastala sa svojom priom. Gospoica Cathy odbi jazavara, ponuenog da bi se sklopio mir, i zatrai svoje pse, Charlesa i Phoenixa. Oni dooe hramajui i po gnutih glava, i mi podosmo kui neveseli. Nisam mogla saznati od svoje mlade gospoice kako je provela dan. Saznala sam samo da su cilj njezina puta bili, kao to sam i mislila, Penistone Craggs. Stigla je bez ikakva osobitog doivljaja do vrata gospodarske kue; u tom trenutku iziao je Hareton s nekoliko pasa i oni su napali njenu pratnju. Nastala je estoka borba izmeu pasa prije no to su ih njihovi vlasnici uspjeli razdvojiti; tom su se prilikom upoznali. Catherina je rekla Haretonu tko je i kamo je krenula; zamolila ga je da joj pokae put i napokon ga nagovorila da je prati. On joj je otkrio tajne Vilinske peine i dvadesetak drugih neobinih mjesta. Ali, kako sam bila u nemilosti, nije me htjela udostojati opisa interesantnih predmeta koje je vidjela. Ipak sam iz onoga to je rekla mogla zakljuiti da je na vodia gledala sa simpatijama, sve dok nije povrijedila njegove osjeaje nazvavi ga slugom, i dok Heathcliffova domaica nije uvrijedila nju nazvavi ga njenim roakom. Rijei koje joj je on uputio nagrizle su joj srce. Nju, koja je bila "ljubav", "mi-

la", "kraljica" i "aneo" za sve u Grangeu, da tako uasno uvrijedi jedan stranac! Nije to mogla razumjeti, i tekom sam je mukom nagovorila da mi obea kako se nee zbog toga aliti svom ocu. Objasnih joj da on nimalo ne voli stanovnike Visova i da bi mu bilo vrlo ao kad bi doznao da je bila ondje. A najvie sam isticala to da e on, ako mu ona otkrije moj nehat prema njegovim zapovijedima, moda biti toliko ljut da u morati otii od njih. Za Cathy je to bila ne podnoljiva misao, pa je dala svoju rije i odrala je radi mene. Na kraju, ona je bila dobro djevoje.

Devetnaesto poglavlje

PISMO S crnim rubom najavilo je dan povratka moga gospodara. Isabella je umrla, i on mi je pisao neka nabavim crninu za njegovu ker i spremim sobu i ostalo potrebno za njegova mladog neaka. Catherina je skakala od radosti to joj se otac uskoro vraa i vrsto je vjerovala da njen "pravi" roak posjeduje bezbroj divnih osobina. Najzad je dola veer njihova toliko oekivanog dolaska. Jo je od rana jutra bila zauzeta dovoenjem u red svojih sitnih stvari, i sad, odjevena u svoju novu crnu haljinu - siroto dijete! Smrt njene tete nije u nje prouzroila nikakvu odreenu alost - neprestanim me je navaljivanjem natjerala da odem s njom do ulaza na imanje kako bi ih doekala. - Linton je samo est mjeseci mladi od mene - avrljala je dok smo polako hodale u sjeni drvea preko valovitog zemljita pokrivenog mahovinom. - Divno emo se igrati! Teta Isabella poslala je tati lijep pramen njegove kose; svjetlija je od moje - bijede plava, a isto tako fina. Paljivo je uvam u maloj staklenoj kutiji i esto sam mislila kako bi bilo veliko zadovoljstvo vidjeti njezina vlasnika. Oh! Sretna sam - i tata, dragi, dragi tata! Elleno, haj'mo trati! Haj'mo trati! Trala je, vraala se, i opet trala mnogo puta prije no to sam ja svojim odmjerenim koracima stigla do vrata, a zatim je sjela na travu pored puta i pokuala strpljivo ekati. Ali to je bilo nemogue; nije mogla mirovati ni tren. - Zato ih nema! - uzviknu. - Evo, vidim neku prainu na putu... oni su! Ne, nisu! Kad e stii? Zar ne bismo mogle otii malo u susret... pola milje, Elleno; samo pola milje? Pristani, molim te; do onih breza kod zavoja! Odluno sam odbila. Napokon je doao kraj njezinu e kanju: putnika koija bijae na vidiku. Gospoica Cathy uzviknu i rairi ruke im opazi svog oca kako gleda kroz

prozor. Iziao je iz kola gotovo isto tako radosta n i nestrpljiv kao i ona; i prolo je dosta vremena prije no to se sje tie ostalih oko sebe. Dok su se pozdravljali i grlili, provirih unutra da vidim Lintona. Spavao je u jednom kutu, omotan u topao, krznom podstavljen kaput, kao da je bila zima. Bio je blijed, slabunjav i mekuan deko koji je bio toliko slian mome gospodaru kao da mu je mladi brat; ali na njegovu licu bio je izraz boleljive razdraljivosti koji Edgar Linton nikada nije imao. Gospodar vidje da sam gledala unutra i, poto se rukova, ree mi neka zatvorim vrata na koiji da ga ne bismo uznemirili jer je umoran od puta. Cathy bi rado bila pogledala unutra, ali joj otac ree neka krene; i krenuli su polako kroz park, a ja se pourih naprijed pripremiti poslugu. - Draga moja - ree gospodin Linton obraajui se svo joj keri kad su zastali pri dnu ulaznih stuba - tvoj roak ni je tako jak ni tako veseo kao ti, i zapamti, izgubio je svoju majku prije vrlo kratka vremena; zato nemoj oekivati od njega da se odmah pone igrati i trati s tobom. I nemoj ga zamarati mnogim prianjem; pusti ga na miru bar veeras, hoe li? - Hou, tata, hou - odgovori Catherina - ali arko ga elim vidjeti, a on jo nijedanput nije pogledao van. Koija se zaustavila. Spavaa probudie; ujak ga uze u ruke i spusti na zemlju. - Ovo je tvoja roakinja Cathy, Lintone - ree spajajui njihove male ruke. - Ona te ve voli, pazi da je noas ne ra alosti plakanjem. Pokuaj biti veseo. Putovanje je svreno i ti nema to raditi osim odmarati se i zabavljati kako te volja. - Pustite me da idem u krevet - odgovori deko uzmiui iz Catherinina zagrljaja. Suze mu navrijee i on obrie oi rukom. - Hajde, budite dobro dijete - apnuh mu uvodei ga u ku u. - Rasplakat ete i nju, vidite koliko je ona tuna zbog vas! Ne znam da li iz alosti zbog njega, ali na licu njegove roakinje pojavi se isto tako tuan izraz kao i na njegovome, i ona se vrati ocu. Sve troje uoe i odoe gore u biblioteku gdje je aj ve bio serviran. Skinuh Lintonu kapu i ogrta i posadih ga na stolac za stolom; ali tek to je sjeo, opet je poeo plakati. Gospodar ga upita to mu je.

_ Ne mogu sjediti na stolcu - ree Linton jecajui. _ Idi onda na divan, i Ellen e ti donijeti aja - strpljivo odgovori njegov ujak. Bila sam sigurna da ga je njegov slabunjavi, mrzovoljni tienik morao podosta namuiti za putovanja. Linton se polako odvue i legnu na divan. Cathy donese stoli i svoju alicu aja te sjede kraj njega. U poetku je sjedila utei, ali to nije dugo trajalo. Odluila je svoga malog roaka pretvoriti u svoga mezimca, pa ga je poela milovati po kosi, ljubiti u obraz i nuditi mu aj na svom posluavniku, kao da je mala beba; to mu se svidjelo jer je gotovo i bio samo beba. On obrisa oi i lice mu se ozari slabim osmijehom. - Oni e se vrlo dobro slagati - ree mi gospodar nakon to ih je minutu promatrao. - Vrlo dobro... ako ga budemo mogli zadrati, Elleno. Druenje s djetetom njegova uzrasta brzo e usaditi nov duh u njega, i, elei ojaati, on e ga i dobiti. "Jest, ako ga budemo mogli zadrati" - pomislih; bijahu me obuzele alosne slutnje da postoji krhka nada za to. Po eh misliti kako e taj slabi ivjeti u Orkanskim visovima sa svojim ocem i Haretonom. Kakvi e prijatelji u igri i ka kvi uitelji oni biti! Nae su se sumnje brzo obistinile... bre no to sam i oekivala. Odvela sam djecu gore poslije aja, priekala da Linton zaspi - nije me putao da odem prije i sila; stajala sam pored stola u velikoj sobi palei svijeu za spavau sobu gospodina Edgara, kad jedna sluavka doe iz kuhinje i javi mi da je Joseph, sluga gospodina Heathcliffa, pred vratima i da eli razgovarati s gospodarom. - Pitat u ga najprije to eli - rekoh u velikoj zebnji. Vrlo nezgodno vrijeme da ga uznemirujem, i to odmah na kon dugog puta. Ne mislim da e ga gospodar moi primiti. Dok sam to govorila, Joseph, koji je bio proao kroz ku hinju, pojavi se u kui. Bio je odjeven u svoje praznino odijelo, na licu je imao svoj najlicemjerniji i najkiseliji izraz i, drei eir u jednoj a tap u drugoj ruci, poeo otirati obuu o otira. - Dobra veer, Josephe - rekoh hladno. - Kakvim si po slom doao noas? - Moram razgovarati s gospodinom Lintonom - ree on prijezirno me iskljuujui.

- Gospodin Linton se sprema na spavanje; ako mu ne ma nita posebno rei, sigurna sam da te sada nee primiti - nastavih. - Bit e bolje da sjedne i meni ostavi poruku. - Koja je njegova soba? - upita on promatrajui niz za tvorenih vrata. Vidjeh da odbija moje posrednitvo te nerado odoh u biblioteku i izvijestih gospodara o tom posjetitelju koji je doao u nezgodan as; savjetovala sam ga da mu porui neka doe sutradan. Gospodin Linton nije imao vremena ni da me ovlasti to da radim, jer se Joseph bjee popeo za mnom i uao nepozvan u sobu, stao uz dulju stranu stola, s ruk ama na rukohvatu svoga tapa, i poeo povienim tonom, kao da je oekivao suprotstavljanje: - Heathcliff me je poslao po svoga sina i ne smijem se vratiti bez njega. Edgar Linton je utio nekoliko trenutaka; izraz velike alosti prijee mu licem. On bi saalijevao deka i radi njega sama, ali sjeajui se Isabellinih nada, i zebnji i brinih elja za njezina sina, i kako ga je preporuivala njegovoj brizi, alio je to ga je, ini se, morao predati, i traio je nain kako da to izbjegne. Nikakav mu plan nije padao na um. Samo pokazivanje elje da ga zadri potaknulo bi Heathcliffa da bude jo uporniji u svom zahtjevu; nije ostalo nita drugo nego da ga pusti da ode. Ali ga nije htio probuditi. - Reci gospodinu Heathcliffu - odgovori mirno - da e njegov sin sutra doi u Orkanske visove. U postelji je i sada je odve umoran da prijee tu daljinu. Moe mu takoer rei kako je Lintonova majka eljela da on ostane pod mo jim starateljstvom i da je, zasad, njegovo zdravlje vrlo slabo. - Nikako! - ree Joseph, udari tapom o pod i zauze od luan stav. - Ne! To ne moe biti. Heathcliffa se nimalo ne tiete ni majka ni vi; on trai svoga sina; i ja mu ga moram dovesti... sad znate! - Noas ga nee odvesti! - ree Linton odluno. - Od lazi i kai svom gospodaru to sam rekao. Elleno, izvedi ga! Odlazi... Uhvati snano naljuena starca za miicu, izgura ga iz sobe i zatvori vrata. - Vrlo dobro! - povika Joseph odlazei polako. - Sutra e doi on glavom, pa izbacite njega ako se usudite!

Dvadeseto poglavlje

DA BI izbjegao opasnost od ostvarenja te prijetnje, gospodin Linton mi naredi da odvedem djeaka njegovu ocu rano ujutro na Catherininu konjiu, i ree mi. - Kako odsad neemo imati utjecaja na njegovu sudbinu, bila dobra ili zla, ne smije rei mojoj keri kamo je otiao. Ona se odsad ne moe s njim druiti, pa je bolje za nju da ne zna da se on nalazi u blizini, jer bi je to samo uznemirilo i probudilo elju da posjeti Visove. Reci joj da je njegov otac iznenada poslao po njega, te je morao otii od nas. Lintonu se nije svialo to ga diem iz postelje u pet sati, i iznenadi se kad u da se mora spremiti za dalje putovanje. Ublaih to tvrdei da e provesti neko vrijeme kod svoga oca, gospodina Heathcliffa, koji ga tako eli vidjeti te ne eli odgoditi to zadovoljstvo dok mu se sin odmori od putovanja. - Moj otac! - povika on u udu i zbunjenosti. - Mama mi nije nikad govorila da imam oca. Gdje on ivi? Radije bih ostao kod ujaka. - ivi nedaleko od Grangea - odgovorih - odmah iza onih brda; to nije daleko, moi ete dopjeaiti k nama kad vam se vrati snaga. Trebate se radovati to idete kui i to ete ga vidjeti. Morate ga pokuati voljeti kao to ste voljeli i svoju majku, pa e onda i on voljeti vas. - Ali zato ja nisam uo o njemu prije? - upita Linton. Zato mama i on nisu ivjeli zajedno kao ostali ljudi? - On je zbog posla morao ivjeti na sjeveru - odgovorih - a vaa majka je zbog svog slabog zdravlja morala ivjeti na jugu. - Zato mi mama nije govorila o njemu? Ona je esto go vorila o ujaku i ja sam odavna svikao da ga volim. Kako mogu voljeti tatu? I ne poznajem ga. - Sva djeca vole svoje roditelje. Vaa je majka, moda, mislila da ete zahtijevati da budete s njim ako vam ga bude

esto spominjala. Moramo pouriti. Jahati na konju rano po ovako lijepu jutru mnogo je ugodnije nego spavati jo sat. - Hoe li ona ii s nama - upita on - djevojica koju sam vidio juer? - Ne sada - odgovorih. - A ujak? - Ne, ja u vas otpratiti onamo - kazah mu. - Neu ii bez ujaka - povika. - to ja znam kamo ete me vi odvesti. Pokuah mu dokazati da nije lijepo od njega to ne eli ii svom ocu, ali je on i dalje uporno odbijao ustati i odjenuti se, te sam morala zovnuti gospodara da mi pomogne nagovoriti ga da ustane iz kreveta. Siromah deko napokon je otpremljen s lanim uvjeravanjima da e njegova odsutnost biti kratka, da e ga gospodin Edgar i Cathy posjeivati i jo drugim obeanjima, podjednako neistinitim, koje sam izmi ljala i ponavljala s vremena na vrijeme cijelim putem. ist zrak koji je mirisao na vrijes, sunevo svjetlo i lagani konjiev kas ubrzo su odagnali njegovu potitenost. Poeo mi je s veom ivahnou i s interesom postavljati pitanja o svo jem novom domu i njegovim stanovnicima. - Jesu li Orkanski visovi isto tako ugodno mjesto kao i Thrushcross Grange? - upita on okreui se da baci posljed nji pogled na dolinu odakle se dizala laka magla i stvarala vunast oblak na rubu plavetnila. - Oko kue nema toliko drvea - odgovorih - i nije tako velika, ali odande moete lijepo vidjeti cijeli predio; a i zrak je ondje zdraviji za vas... svjeiji i sui. Moda e vam se u poetku zgrada initi stara i mrana, ali to je ugledna kua; poslije Grangea najbolja u cijeloj okolici. Moi ete ii na ugodne etnje po pustari. Hareton Earnshavv - roak go spoice Cathy, pa prema tome i va - pokazat e vam sva najljepa mjesta; pa kad je lijepo vrijeme, moete ponijeti knjigu i itati je, i neka zelena hladovita uvalica moe vam posluiti kao soba za rad; ponekad e vam se va ujak pri druiti u etnji; on esto ee po brdima. - Kakav je moj otac? Je li tako mlad i lijep kao ujak? - Mlad je kao i on, ali ima crnu kosu i oi, i izgleda stro i, i mnogo je vii i krupniji od njega. On vam se u poetku, moda, nee initi tako blag i ljubazan jer to nije njegov na-

in' ali trudite se biti otvoreni i srdani prema njemu, pa e vas on, naravno, vie voljeti nego ikakav ujak, jer vi ste njegov roeni sin. - Crna kosa i crne oi! - glasno je razmiljao Linton. Ne mogu ga zamisliti. Onda ja nisam nalik njemu? - Ne mnogo - odgovorih; "nimalo", pomislih, proma trajui sa saaljenjem bijelo lice i slabako tijelo svoga supu tnika i njegove velike sanjarske oi - oi njegove majke, sa mo to u njima nije bilo ni iskre ni njezina plamenog duha, osim kad bi ih za trenutak zapalila boleljiva osjetljivost. - udnovato da nikada nije dolazio posjetiti mamu i me ne! - promrmlja. - Je li me on ikad vidio? Ako jest, to je za cijelo bilo kad sam bio dojene. Ne sjeam ga se uope! - Pa, gospodine Lintone - kazah mu - pet stotina kilome tara velika je daljina; a deset godina krae je vrijeme odraslom ovjeku nego vama. Vjerojatno je gospodin Heathcliff na mjeravao doi od ljeta do ljeta, ali mu se nikad nije pruila zgodna prilika; a sad je prekasno. Nemojte mu dosaivati pitanjima o tome jer biste ga samo bez potrebe naljutili. Ostali dio puta deko je bio sasvim zadubljen u svoje mi sli, sve dok se nismo zaustavili pred vrtnim vratima gospodarstva. Promatrala sam njegovo lice da bih proitala njegove dojmove. Zagledao se s velikom panjom u ukraenu fasadu i niska prozorska okna, zatim mu pogled prijee preko zakrljalih grmova ogrozda i iskrivljenih jela, i najposlije zavrtje glavom; nimalo mu se nije dopadala vanjtina njegova novog obitavalita. Ali je bio dovoljno razuman da ne pokae to svoje nezadovoljstvo, jer je unutra moda bilo divno. Prije no to je sjahao, odoh otvoriti vrata. Bilo je pola se dam, ukuani su upravo bili zavrili s dorukom, slukinja je raspremala stol i brisala ga. Joseph je stajao kraj stolca svoga gospodara i govorio mu n eto o hromom konju. Hareton se spremao na konju. - Zdravo, Nelly! - ree gospodin Heathcliff kad me spa zi. - Mislio sam da u morati osobno doi po svoje vlasni tvo, ali si mi ti utedjela trud. Ti si ga dovela, je li? Da vidim vrijedi li togod. Ustade i prie vratima; Hareton i Joseph zinue od rado znalosti i pridruie mu se. Siromah Linton prijee uplaenim pogledom preko lica te trojice.

- Gospodaru - ree Joseph nakon ozbiljna motrenja on vam je podvalio, gospodaru; uzeo je vaeg sina, a poslao vam svoju ker. Heathcliff se, nakon to je ukoenim i prodornim pogledom zbunio sina, prijezirno nasmija. - Boe! - uzviknu. - Kakva ljepota! Kakvo divno, ljup ko stvorenje! Zacijelo su ga hranili puevima i kiselim mlije kom, Nelly. Ah! Neka sam p roklet! Gori je no to sam oe kivao... a avo zna da nisam bio optimist! Rekoh uplaenom i zbunjenom djetetu neka side s konjia i ude. On nije bio potpuno shvatio znaenje rijei svoga oca, ni odnose li se one na njega. Zapravo, nije jo bio si guran je li taj mrgodni, podrugljivi stranac njegov otac. Pripijao se uza me sa sve veim strahom, a kad gospodin Heathcliff sjede i ree mu: Doi ovamo - on sakri lice na moje rame i zaplaka. - Dosta, dosta! - zapovjedi Heathcliff; zatim prui ruku i grubo povue deka medu svoja koljena, uze ga za bradu i podie mu glavu. - Prestani s tom glupou! Ne boj se, ne emo ti nita, Lintone... tako se zove, je li? Ti si potpuno dijete svoje majke! Gdje je moj udio u tebi, kretavo pile? Skinu deku kapu, zabaci mu natrag njegove guste, plave uvojke i poe mu pipati tanke ruke i male prste; za tog pre gleda Linton prestade plakati i podie svoje velike plave oi da i on odmjeri onoga koji je njega odmjeravao. - Poznaje li ti mene? - upita Heathcliff nakon to se uvjerio da su mu svi udovi podjednako nerazvijeni i slabi. - Ne - odgovori Linton uplaen, prazna pogleda. - Pa valjda si uo o meni? - Nisam. - Nisi! Sramota je za tvoju majku to nije probudila u te bi sinovlju ljubav prema meni! Ti si moj sin; tvoja je mati bi la nevaljalica jer ti nije kazala kakvog oca ima. Ne otimaj se i ne crveni! Premda je i to od neke koristi jer se vidi da nisi mlakonja. Budi dobar deko pa emo se slagati. Nelly, ako si umorna, moe sjesti; ako nisi, vrati se kui. Siguran sam da e u Grangeu ispriati doslovce sve to si ula i vidjela... ovo se stvorenje nee umiriti sve dok si ti pored njega. - Nadam se da ete biti ljubazni prema deku, gospodine Heathcliffe, ili ga inae neete imati dugo; a on vam je jedi -

i rod u svijetu i jedini kojeg ete ikad imati... ne zaboravite t0 _ odgovorih. _ Bit u vrlo ljubazan prema njemu, ne boj se - ree on, smijui se. - Samo nitko drugi ne smije biti ljubazan prema njemu; elim njegovu ljubav, samo za sebe. I da odmah budem dobar: Josephe, donesi d eku doruak. Haretone, prokleto tele idi na svoj posao. Da, Nelly - doda nakon to oni odoe moj je sin budui vlasnik Grangea, i ne elim da umre dok ne budem siguran da e mi biti nasljednik. Osim toga, on je ptoj, to e za mene biti trijumf da vidim svog potomka kao zakonita gospodara njihova imanja, da vidim svoje dijete kako uzima za nadniare njihovu djecu da obraduju zemlju svojih otaca. To je jedini obzir zbog kojega u moi trpjeti to tene; prezirem ga jer je takav kakav je i mrzim ga zbog uspomena koje budi u meni! Ali obzir koji ti spomenuh dovoljan je. uvat u ga i njegovati isto onako kao to va gospodar njeguje svoje dijete. Imam gore sobu dobro namjetenu za njega; uzeo sam mu uitelja koji e dolaziti triput tjedno s udaljenosti od dvadeset milja da ga ui ono to bude elio uiti. Naredio sam Haretonu da ga slua. Jednom rijeju, sve sam uredio kako bih od njega stvorio gospodina i osigurao da bude iznad svoje okoline. alim samo to on tako malo zasluuje taj trud. Ako sam elio ikak vo zadovoljstvo na ovom svijetu, to je da on bude dostojan moga ponosa; ali sam gorko razoaran ovim blijedim, plaljivim jadnikom! Dok je on govorio, Joseph se vrati sa zdjelom kae s mli jekom i stavi je pred Lintona koji se s gnuanjem okrenu od toga seljakog jela i izjavi da ne moe jesti. Vidjela sam da je stari sluga, kao i njegov gospodar, osjeao prijezir prema deku, ali je bio prisiljen taj osjeaj prikriti jer je bilo jasno da Heathcliff oekuje od svojih podinjenih da ukazuju potovanje prema njegovu sinu. - Ne moete to jesti? - upita Joseph buljei u Lintonovo lice i nastavi apatom da ga ne bi uo gospodar: - Ali gospo dar Hareton nikad nije jeo nita drugo kad je bio mali; i to je bilo dosta dobro za njega, dovoljno je dobro i za vas. - Neu to jesti! - otro odgovori Linton. - Nosi to. Joseph ljutito zgrabi zdjelu i donese je nama. - Nedostaje li ita ovoj hrani? - upita on gurajui zdjelu Heathcliffu pod nos.

- to bi joj nedostajalo? - ree on. - Eto - odgovori Joseph - ovaj izbirljivac k ae da ne moe jesti. Ali nije udo! I njegova je majka bila takva... mi smo joj bili odve prljavi da sijemo penicu od koje smo pra vili za nju kruh. - Nemoj mi spominjati njegovu majku - ljutito ree go spodar. - Donesi mu neto to moe jesti, to je sve. to on obino jede, Nelly? Predloih kuhano mlijeko ili aj; on naredi domaici da mu ih spravi. - "To je dobro" - pomislih - sebinost njego va oca pridonijet e njegovoj udobnosti. On uvida da je de ko slabunjav i da mu je potrebna njega. To e utjeiti gospodina Edgara kad mu kaem kako se izmijenila Heathcliffova narav. Nemajui razloga da i dalje ostanem, izvukoh se po lako dok je Lintonova panja bila obuzeta plaljivim odbijanjem prijateljskog umiljavanja jednog ovarskog psa. Ali je njegova panja bila odve budna da to ne opazi, pa im zatvorih vrata, zauh njegov uzvik i mahnito ponavljanje: - Ne ostavljaj me! Ne elim ostati ovdje! Ne elim osta ti ovdje! Zauh kako se klju okrenuo u bravi; nisu mu dopustili da izie. Uzjahah konjia i natjerah ga u kas. Tako se zavrila moja kratka briga o Lintonu.

dvadeset i prvo poglavlje

TOG SMO SE dana muili kako bismo smirili malu Cathy. Ustala je vrlo vesela, nestrpljiva da se to prije pridrui svome roaku, ali kad je ula da je otiao, tako j e gorko plakala i jadikovala da ju je sam Edgar morao tjeiti. Rekao joj je da e se on uskoro vratiti, ali je i dodao: - Ako ga budu pustili. - A tome se zaista nije mogao nadati. To ju je obeanje sla bo umirilo; vrijeme je ipak uinilo svoje. Iako je ponekad pitala svoga oca kad e se Linton vratiti, njegove crte lica to liko su izblijedjele u njezinu sjeanju da ga nije ni prepoznala kad ga je opet vidjela. Kad sam idui poslom u Gimmerton susretala domaicu Orkanskih visova, pitala sam je za mladoga gospodina, jer je on ivio gotovo isto tako povueno kao i Catherina i ni kad ga nismo mogli vidjeti. Doznala sam od nje da je i dalje slaba zdravlja i da dosauje ukuanima. Rekla mi je kako joj se ini da ga gospodin Heathcliff sve vie mrzi, iako se prilino trudi prikriti to; da ne trpi njegov glas i ne moe dugo sjediti s njim u istoj sobi. Njih dvojica malokad razgovaraju. Linton ui svoje zadae i provodi veeri u jednoj maloj odaji koju su nazvali salonom, ili lei u krevetu po cio dan jer esto dobiva kaalj, prehladu i neprestano ga neto mui. Nikad nisam vidjela tako maloduno stvorenje - doda ena - ni stvorenje koje bi se toliko brinulo o sebi. Odmah mi pone prigovarati im uveer ostavim prozor otvoren malo dulje nego obino. Oh! To je ubitano, dah nonog zraka! I mora mu se loiti vatra usred ljeta; i Josephova lula je otrov, uvijek mora imati slatkia i poslastica, i neprestano mlijeka, mlijeka... bez obzira na to to mi ostali oskudijeva mo u tome zimi. Omotan u svoj krzneni kaput, on po cio dan sjedi u naslonjau pored vatre, gricka dvopek i pijucka vodu ili neko drugo pie, koje grije na ploi kamina. Kad ga Hareton iz saaljenja doe zabaviti - Hareton nije zle nara-

vi iako je grub - uvijek se na kraju rastanu jedan psujui, a drugi plaui. Vjerujem da bi gospodaru bilo drago kad bi ga Earnshaw namrtvo izudarao da mu nije sin, i sigurna sam da bi ga i sam istjerao van kad bi znao i pola o tome koliko panje taj deko posveuje sebi. Ali gospodar se uva da ne padne u iskuenje; nikad ne ulazi u mali salon, a ako Linton pone ta svoja izmotavanja u sobi u kojoj se on nalazi, on ga odmah alje gore u sobu. Zakljuili iz svega to sam ula da je potpuna oskudica suosjeanja pretvorila mladog Heathcliffa u sebino i neu godno bie, ako takav nije bio ve po prirodi. Moje zanima nje za njega postupno je slabjelo, iako sam ga jo uvijek saalijevala zbog njegove sudbine i alila to nije ostavljen nama na brigu. Gospodin Edgar poticao me je da se raspitujem o njemu; mislio je mnogo na njega i bio spreman da ga pokua vidjeti. Jednom mi ree neka upitam njihovu domaicu dolazi li on ikad u selo. Ona mi ree da je bio dvaput, na konju, zajedno sa svojim ocem; i oba puta poslije toga pretvarao se tri-etiri dana da se osjea sav potrgan. Ako se dobro sjeam, ta je domaica napustila Visove dvije godine nakon Lintonova dolaska; zatim je dola druga koju nisam poznavala. I sad je ondje. Vrijeme je u Grangeu prolazilo kao i nekad, ugodno, dok gospoica Cathy nije navrila esnaestu godinu. O godinjici njezina roenja nikad nismo pokazivali nikakve znake rado sti jer je to bio i dan smrti moje pokojne gospodarice. Njen je otac uvijek provodio taj dan sam u biblioteci, a u sumrak je odlazio do gimmertonskog groblja gdje je ostajao do poslije ponoi. Toga dana Catherini je preputeno da se sama zabavlja kako zna. Te godine bio je dvadeseti oujka, lijep proljetni dan. Nakon to se njen otac povukao u biblioteku, moja mlada gospodarica side, odjevena za izlazak, i ree mi kako je molila da odeta sa mnom do ruba pustare i kako joj je to gospodin Linton dopustio pod uvjetom da ne idemo daleko i da se vratimo za jedan sat. - Pouri, Elleno! - povika ona. - Znam kamo u ii; do mjesta gdje se naselilo jato tetrijeba. elim vidjeti jesu li ve napravili gnijezda. - To je sigurno dosta daleko odavde - rekoh - oni ne prave gnijezda na rubu pustare.

_ Ne, nije daleko! - odgovori ona. - Bila sam s tatom posve blizu tog mjesta. Stavih eir i izidoh ne mislei vie o tome. Ona je skakutala trala naprijed, vraala se meni i opet trala dalje kao mladi hrt. U poetku sam s velikim zadovoljstvom sluala pjesme eva oko nas, uivala u blagoj toploti sunca i promatrala nju, svoju ljubimicu i svoju radost, s njenim zlatnim uvojcima koji su vijorei leprali dok je trala, njenim svijetlim obrazima, mekanim i njenim u svom cvatu poput divlje rue, i njenim oima koje su sjajile nepomuenom radou. Bila je u to doba sretno stvorenje i pravi aneo. Kakva teta to se nije zadovoljila tom sreom koju je posjedovala! - Pa gdje su ti vai tetrijebi, gospoice Cathy? Trebali bismo ve stii do njih; daleko smo se udaljile od ograde naeg parka. - Oh, jo samo malo... jo malo dalje, Elleno - nepresta no je odgovarala. - Uspni se na onu uzvisinu i prijei ovu padinu; prije no to je prijede, ja u ih poplaiti. Ali, prele smo tako mnogo uzviica i padina da sam se napokon umorila i rekla joj da se moramo vratiti. Morala sam vikati jer je bila otila daleko ispred mene; ali, ili me nije ula ili nije marila, jer je produljila juriti naprijed, te sam je morala slijediti. Napokon je ula u jednu usku uvalu. Kad sam je opet vidjela, bila je tri kilometra blie Orkanskim visovima nego Grangeu. Odjednom spazih kako je zaustavie dvije osobe; bila sam sigurna da je jedna od njih gospodin Heathcliff. Cathy je zateena na djelu; htjela je opljakati ili bar pronai tetrijebovo gnijezdo. Visovi su bili Heathcliff ova zemlja i on je korio kradljivicu divljai. - Niti sam uzela, niti nala ijednog - ree ona irei ruke da bi dokazala svoju tvrdnju dok sam im ja umorno prilazi la. - Nisam ni mislila uzeti ih; ali tata mi je rekao da ih ov dje ima mnogo, pa sam eljela vidjeti jaja. Heathcliff me pogleda zlurado, pokazujui da on zna tko je ona i da joj stoga eli zlo. Upita je tko joj je "tata". - Gospodin Linton iz Thrushcross Grangea - odgovori ona. - Mislila sam da me ne poznajete jer mi inae ne biste ovako govorili. - Vi, dakle, mislite da je va "tata" visoko cijenjen i po tovan? - podrugljivo e on.

- A tko ste vi? - upita Ca therina gledajui radoznalo u sugovornika. - Toga sam ovjeka ve vidjela. Je li on va sin? Pokaza na Haretona koji se nije promijenio u minule dvije godine osim to je narastao i ojaao. Bio je isto onako nespretan i grub kao i prije. - Gospoice Cathy - prekinuh je - jo malo pa e minu ti tri sata, a ne jedan otkad smo krenule. Moramo se odmah vratiti. - Ne, taj ovjek nije moj sin - odgovori Heathcliff. - Ali ja imam jednog sina, i njega ste ve vidjeli. Iako vaa dadi lja uri, mislim da bi i za vas i za nju bilo dobro da se malo odmorite. Ako hoete, potrebno je samo da obidete onaj breuljak pokriven vrijesom, pa ete stii do moje kue. Bit ete ljubazno primljeni, a kada se odmorite, bre ete se vra titi svojoj kui. apnuh Catherini da ni u kom sluaju ne smije pristati na taj prijedlog, jer ne dolazi u obzir da idemo onamo. - Zato? - upita ona glasno. - Umorna sam od tranja, zemljite je rosno, nema se gdje sjesti. Hajdemo tamo, Elle no. Osim toga, gospodin kae da sam ve vidjela njegova si na. Mislim da grijei, ali pogaam gdje mu je kua; to je ono gospodarstvo na koje sam bila svratila kad sam se vraala od Pennistonskih grebena. Je li tako? - Jest. Hajde, Nelly, i uti... bit e joj zanimljivo svratiti k nama. Haretone, poi naprijed s djevojkom. Ti e ii sa mnom, Nelly. - Ne, ona u tu kuu nee ui - povikah trudei se oslo boditi ruku za koju me je uhvatio. Ali je ona bila ve goto vo pred vratima jer je trei zaobila breuljak. Suputnik ko ji joj je bio dodijeljen nije se ni pretvarao da je prati, nego je, vjerojatno zbunjen, skrenuo na put i nestao. - Gospodine Heathcliffe, to uope nije dobro - nastavih. - I sami znate da ne smjerate nita dobro. Ondje e vidjeti Lintona i, im se vratimo, sve e ispriati svom ocu, a on e me izgrditi. - elim da ona vidi Lintona - odgovori on. - Izgleda bo lje ovih nekoliko dana; ne izgleda tako da ga ovjek ne moe pokazati posjetiteljima. A lako emo je nagovoriti da posjet ostane u tajnosti. Kakvo je zlo u tome?

Zlo je u tome to bi me njen otac z amrzio kad bi doznao kako sam je pustila da ude u vau kuu; i uvjere a sa m da ste je potaknuli na to zato to imate neki podao plan. - Moj plan ne moe biti poteniji. Objasnit u ti ga u ci jelosti - ree. - Sastoji se u tome da se to dvoje roaka za ljube jedno u drugo i vjenaju. Postupam velikoduno pre ma tvom gospodaru; njegova mlada ki nema nikakvih iz gleda, a ako ispuni moje elje, odmah e biti materijalno osi gurana kao sunasljednik s Lintonom. - Ako bi Linton umro - odgovorih mu - a to je sasvim mogue, Catherina bi postala njegova nasljednica? - Ne, ne bi - ree on. - Ne postoji odredba u oporuci koja bi to omoguila; njegova bi imovina pripala meni; ali da bismo izbjegli svaki spor, elim njihov brak, i odluio sam da doe do njega. - A ja sam odluila da se ona vie nikad sa mnom ne pri blii vaoj kui - odgovorih mu kad smo stigli do vrata gdje nas je Cathy ekala. Heathcliff mi ree neka utim, a zatim ode stazom ispred nas urei otvoriti vrata. Moja mlada gospodarica pogleda ga nekoliko puta, kao da nije znala to da misli o njemu; ali on se smijeio kad bi im se pogledi sreli i govorio joj mekim glasom, te sam bila tako luda da povjerujem kako e ga sjeanje na njenu majku moda odvratiti od namjere da joj uini bilo kakvo zlo. Linton j e stajao pored ognjita. Zacijelo je etao po poljima jer je jo imao kapu na glavi, i dozivao je Josepha da mu donese suhu obuu. Bio je visok za svoje godine; nedostajalo mu je jo nekoliko mjeseci da navri esnaestu. Crte lica jo su mu bile lijepe, a oi i lice vedriji no to sam ih se sjeala, iako je to bio tek prolazan bljesak uzrokovan svjeim zrakom i toplim suncem. - Tko je to? - upita gospodin Heathcliff obraajui se Cathy. - Poznajete li ga? - Va sin? - ree ona nakon to je najprije sumnjiavo pogledala jednoga pa drugoga. - Da, da - odgovori on - ali je li ovo prvi put da ga vi dite? Promislite! Ah! Nemate dobro pamenje. Lintone, sje a li se ti svoje roakinje zbog koje si nam toliko dosaivao i zahtijevao da je opet vidi?

- to! Linton! - kliknu Catherina s radosnim iznenae njem kad u to ime. - Je li to mali Linton? Vii je od mene! Jesi li ti Linton? Mladi prie i potvrdi da je to on. Ona ga srdano polju, bi i oboje su zaueno promatrali koliko ih je vrijeme izmi jenilo. Catherina je bila dosegla svoju punu visinu; stas joj je bio zaobljen i vitak, elastian kao elik, i sva je sjala od zdravlja i radosti. Lintonovi pokreti i pogledi bili su vrlo tromi, tijelo mu je bilo vrlo nerazvijeno; ali u njegovu dranju bilo je neke otmjenosti koja je ublaavala te nedostatke i inila ga ugodnim. Nakon uzajamnih izljeva simpatije njegova roakinja prie gospodinu Heathcliffu koji je stajao uz vrata dijelei svoju panju izmeu onoga to se zbivalo unutra i onoga to se zbivalo vani, ili, bolje reeno, pretvarajui se da gleda van iako se uistinu brinuo samo o onome to se dogaa unutra. - Vi ste, dakle, moj tetak! - povika ona podiui se na prste da ga poljubi. - ini mi se da mi se sviate iako ste u poetku bili ljutiti. Zato ne dolazite s Lintonom u Grange? udno, ivite tolike godine tako blizu nas, a nikad nas ne dolazite vidjeti. Zato? - Dolazio sam u Grange jednom ili dvaput, i odve esto prije no to ste se rodili - odgovori on. - Eto... dodavola! Ako imate poljubaca napretek, dajte ih Lintonu; davati ih meni znai bacati ih. - Nevaljala Elleno! - uzviknu Catherina poletjevi pre ma meni da me obaspe svojim njenostima. - Nevaljala Elleno! Kako si me mogla i pokuati sprijeiti da uem. Ali odsad u doetati ovamo svako jutro; mogu li? A ponekad u povesti i tatu. Hoe li vas radovati da nas vidite? - Svakako! - odgovori tetak s jedva prikrivenom grima som koja je izraavala duboku mrnju prema predloenim posjetiteljima. - Ali, sluajte - nastavi on okreui se mladoj djevojci. - Sada kad o tome mislim, bolje je da vam to i ka em: gospodin Linton pun je predrasuda protiv mene. Vosvaali smo se jednom u ivotu, nekranski bijesno, i ako mu ita kaete o dolaenju ovamo, sasvim e vam zabraniti posjete. Stoga ne smijete nita rei o to me ako vam je stalo da viate svoga roaka! Vi moete dolaziti ako hoete, ali nemojte ocu govoriti o tome.

_ Zato ste se posvaali? - priupita Catherina, prilino obeshrabrena. ^ . v . _ Smatrao je da sam odve siromaan da se ozemm nje vom sestrom i bilo mu je krivo to sam to ostvario; to je ozlijedilo njegovu oholost i on mi to nee nikad oprostiti. _ To nije u redu! - ree mlada gospoica. - Jednog u u Jana to i rei. Meutim, Linton i ja nemamo nikakve ve ze s vaom svaom. Ali kad je ve tako, onda neu ni ja dolaziti ovamo; neka Linton dolazi u Grange. - To je za mene predaleko - promrmlja Linton - da pjeaim est kilometara, to bi me ubilo. Ne, bolje dolazite vi ovamo, gospoice Catherino, ponekad; ne svako jutro, bar jednom ili dvaput tjedno. Otac uputi sinu pogled gorka prijezira. - Bojim se, Nelly, da je moj trud uzaludan - apnu mi on. - Gospoica Catherina, kako je taj tikvan zove, shvatit e ko liko on vrijedi i poslat e ga dodavola. Da je Hareton na njego vu mjestu!... Zna li da dvadeset puta na dan zaalim to Ha reton nije moj sin? Volio bih ga da je netko drugi. Ali, mislim da mu ne prijeti nikakva opasnost od njene ljubavi. Ako se ovaj kukavni stvor ne prene i ne ivne, pustit u Haretona da mu postane suparnikom. Raunam da e Linton jedva doivje ti svoju osamnaestu godinu. Oh! Prokleti mlitavac! Zaokup ljen je suenjem obue, a nju uope i ne gleda... Lintone! - Molim, oe? - Zar nema nita za pokazati svojoj roakinji? ak ni zeca, ili lasiino leglo? Odvedi je u vrt i u staju da vidi tvoga konja, prije no to promijeni cipele. - Zar ne bi radije sjedila ovdje? - upita Linton obraa jui se Cathy tonom koji je pokazivao da mladi nije voljan ikamo ii. - Ne znam - odgovori ona usmjerujui eznutljiv pogled prema vratima, oito eljna kretanja. On ostade u stolici i sklupa se blie vatri. Heathcliff ustade, ode u kuhinju i odatle u dvorite dozivajui Haretona. Hareton se odazva i uskoro zatim obojica uoe. Po sjaju mladievih obraza i njegovoj mokroj kosi moglo se primijeni da se ba prije nekoliko trenutaka umio. ~ Oh, pitat u vas - povika Catherina sjetivi se domai nove tvrdnje. - Je li da ovaj ovdje nije moj roak?

- Roak vam je. Brati je vae majke - odgovori on. Zar vam se ne svia? Catherina se zaudi. - Lijep mladi, zar ne? - nastavi on. Nepristojna djevojica podignu se na prste i apnu neto Heathcliffu na uho. On se nasmija, a Hareton se namrgodi. Opazila sam da je bio vrlo osjetljiv kad bi mu se uinilo da ga netko podcjenjuje i da je oito imao neki neodreen osjeaj o svojoj nioj vrijednosti. Ali mu se lice razvedri kad njegov gospodar ili staratelj uzviknu: - Hareton, ti e biti ljubimac medu nama! Ona kae, ti si... to ono bjee? Pa, neto vrlo laskavo. Sluaj, provedi je gospodarstvom. I pazi d a se vlada kao gospodin! Ne upo trebljavaj nikakve proste rijei i nemoj zuriti u mladu damu kad te ona ne gleda, a istodobno biti spreman sakriti lice kad te pogleda. Kad govori, izgovaraj rijei polako i ne dri ruke u depovima. Idi i zabavi je kako najbolje zna. Promatrao ih je kad su prolazili pored prozora. Earnshaw je bio potpuno odvratio lice od Cathy. inilo se kao da prouava taj njemu dobro poznat predio sa zanimanjem stranca ili umjetnika. Catherina ga pogleda lukavim pogledom i sa stanovitim divljenjem. Zatim se odlui zabavljati i bez njegove pomoi te veselo nastavi etuckati pjevajui neku melodiju kao zamjenu za razgovor. - Zavezao sam mu jezik - ree Heathcliff. - Nee se usu diti prozboriti ni rijei sve vrijeme! Nelly, sjea li se mene u njegovim godinama... ili dok bijah jo neto mladi? Jesam li ikada izgledao tako glup; tako "bedast", kao to bi Joseph rekao? - Jo vie - odgovorih - jer ste uz to bili i nabusitiji. - On mi prua zadovoljstvo - razmiljao je Heathcliff glasno. - Ispunio je moja oekivanja. Da je po naravi buda la, moje bi zadovoljstvo bilo upola manje. Ali on nije glup; i mogu suosjeati sa svim njegovim osjeajima jer sam ih i sam iskusio. Znam, na primjer, tono koliko on sad pati; ali to je samo tek poetak budue patnje. I on nikada nee biti kadar vinuti se iz tog ponora grubosti i neznanja. Ja ga dr im vre nego to je njegov nevaljali otac drao mene, i ni e, jer se on ponosi svojom sirovou. Nauio sam ga da sve to nije ivotinjsko prezire kao glupo i slabo. Zar ne misli

Ha bi se Hindley ponosio svojim sinom kad bi ga mogao vidjeti? Bar isto toliko koliko i ja svojim. Ali, postoji ona razlika' jedan je zlato upotrijebljeno kao kamen za poploiva nje ulica, a drugi je lim uglaan da imitira srebrno p osude. Moj sin nema nikakve vlastite vrijednosti; bit e moja zasluga to e otii onoliko daleko koliko takav jedan jadnik mo e otii. Njegov je imao najsjajnije osobine; one su izgubljene, postale su gore nego da ih nije imao. Ja nemam to aliti; Hindley bi imao aliti vie no to bi itko i mislio, osim mene. I to je najbolje u svemu tome, Hareton me avolski voli! Priznat e da sam u tome premaio Hindlevja. Kad bi se taj mrtvi nitkov mogao dii iz groba da me prekori za zla uinjena njegovu potomku, imao bih to zadovoljstvo da promatram kako ga taj potomak gura od sebe, ljut to se on usuuje koriti njegova jedinog prijatelja na svijetu! Heathcliff se sotonski naceri na tu pomisao. Nita mu ni sam odgovorila; vidjela sam da to i ne oekuje. U meuvremenu je mladi Linton, koji je sjedio podalje od nas i nije mogao uti to se govori, poeo pokazivati znakove uznemirenosti... vjerojatno se kajao to se iz straha od malo umora odrekao zadovoljstva da bude u Catherininu drutvu. Nje gov otac primijeti njegove uznemirene poglede prema prozoru i njegovu ruku neodluno ispruenu prema kapi. - Ustani, ljenino! - povika on s prijetvornom srdanou. - Idi za njima! Tek su stigli do ugla, kod konica. Linton skupi snagu i napusti ognjite. Prozor je bio otvoren, i kad je izlazio, zauh Cathy gdje pita svoga nedrutvenog pratitelja to znai onaj natpis iznad vrata. Hareton po gleda gore i poea se po glavi kao pravi prostak. - To je neki avolski natpis - odgovori on. - Ne mogu ga proitati. - Ne moe ga proitati? - uzviknu Catherina. - Ja ga mogu proitati, to je engleski jezik. Htjela sam znati zato je tu. Linton se podrugljivo nasmija; to je bio prvi znak veselosti koji je pokazao. - On ne zna slova - ree svojoj roakinji. - Moete li vjerovati da postoji tako velika neznalica? - Je li on normalan? - ozbiljno upita Catherina. - Ili je jednostavno glup? Postavila sam mu dva pitanja i oba se pu-

ta inio tako glup da mislim da me nije ni razumio. A i j a njega jedva mogu razumjeti. Linton se opet nasmija i zajedljivo pogleda Haretona koji zaista u tom trenutku nije nita shvaao. - Posrijedi je samo lijenost, zar ne, Earnshawe? - ree Linton. - Moja roakinja misli da si ti idiot. Eto posljedice tvoga preziranja "treberstva", kao to ti to zove. Jesi li pri mijetila, Catherino, njegov uasan jorkirski izgovor? - Pa od kakve je, dodavola, koristi treberstvo? - promumlja Hareton, spremniji odgovarati svome svakidanjem prijatelju. Htio je o tome jo govoriti, ali ono dvoje mladih prasnue u smijeh; moja luckasta gospoica bila je oarana jer je otkrila da se moe zabavljati na raun njegova udno ga naina govora. - Od kakve je koristi "dodavola" u tvojoj reenici? - re e Linton uz podrugljiv smijeh. - Tata ti je kazao da ne upo trijebi nijednu prostu rije, a ti ne moe otvoriti usta da ti neka ne izleti. Pokuaj se vladati kao gospodin, hajde, poku aj! - Da nisi vie ensko nego muko, sravnio bih te sa zem ljom ovog trenutka, mokljane jedan! - odgovori naljueni prostak i udalji se. Lice mu je gorjelo od bijesa i stida; bio je svjestan da su ga uvrijedili, a nije znao kako se osvetiti. Gospodin Heathcliff, koji je uo razgovor kao i ja, nasmijei se kad vidje da Hareton odlazi; ali odmah zatim baci pogled pun mrnje na neozbiljan par koji nastavi b rbljati pred vratima. Djeak je bio posve oivio govorei o Haretonovim pogrekama i nedostacima i priajui anegdote o njemu; djevojka je uivala u njegovu pakosnom ogovaranju, a nije joj ni na pamet padalo da to otkriva zlu narav. Poeh prema Lintonu osjeati prije odvratnost nego saaljenje, i donekle opravdavati njegova oca to ga ne cijeni. Ostali smo do poslije podne. Nisam mogla ranije odvui gospoicu Cathy, ali, sreom, moj gospodar nije naputao biblioteku, te nije ni doznao da smo bile tako dugo odsutne. Vraajui se kui, htjela sam svoju tienicu izvijestiti o karakteru ljudi kod kojih smo bile, ali je ona bila uvrtjela sebi u glavu da ja imam neke predrasude prema njima. - Aha! - povika. - Ti si uz tatu, Elleno. Ti si pristrana, to znam, jer me inae ne bi tolike godine varala da Linton ivi

leko odavde. Ja sam uistinu vrlo ljuta, ali zato to sam ra Tsna ne mogu dati oduka toj ljutnji! Ne smije rei nijed zlu rije o tome tetku; on je moj tetak, nemoj zaboraviti;
I I i t a t u p r e k o r i t i j e r s e p o s v a a o s n j i m .

Govorila je u tom smislu i morala sam na kraju odustati d pokuaja da je uvjerim da nema pravo. Te veeri nije goo vorila o posjetu, jer nije ni vidjela gospodina Lintona. Na moje veliko nezadovoljstvo, sutradan je sve izbrbljala; ipak mi nije bilo sasvim ao, jer sam smatrala da e njen otac uspjenije od mene preuzeti zadau obuzdavanja i opominja nja. Meutim, kad joj je savjetovao da izbjegava svaku vezu sa stanovnicima Visova, pokazao se odve bojaljivim i opreznim pri navoenju razloga za to, a Catherina je zahtijevala dobre, snane razloge za svako ogranienje koje je sputavalo prohtjeve razmaenog djeteta. - Tata! - uzviknu ona nakon jutarnjeg pozdrava. - Po godi koga sam vidjela juer za etnje po pustari. Ah, tata, uplaio si se! Eto vidi da nisi ispravno postupio, zar ne? Vi djela sam... ali sluaj, i ut e kako sam sve otkrila. Ellen, ona je u savezu s tobom, neprestano se pretvarala da me saalijeva dok sam se ja usprkos svim razoaranjima nadala Lintonovu povratku. Vjerno je opisala svoj izlet i njegove posljedice, i moj gospodar, iako me je vie puta prijekorno pogledao, ne ree nita dok ona nije zavrila. Zatim je privue sebi i upita zna li ona zato je od nje krio da je Linton u susjedstvu. Zar moe i pomisliti da je to zato kako bi joj uskratio jedno bezazleno zadovoljstvo? - Zato to ne voli gospodina Heathcliffa. - Znai, ti vjeruje da ja vie marim za svoje osjeaje ne go za tvoje, Cathy? - ree on. - Ne, to nije zato to ne volim gospodina Heathcliffa, nego zato to gospodin Heathcliff ne voli mene; i zato to je on demon koji uiva initi zlo onima koje mrzi i upropauje ih ako mu oni prue i najmanju mo gunost za to. Znao sam da nisi mogla odravati poznanst vo sa svojim roakom a da ne doe u dodir s Heathcliffom; a znao sam da bi te on mrzio zbog mene; i tako, radi tvoga dobra, i ni radi ega drugog, poduzeo sam sve da se ne via s Lintonom. Mislio sam ti to objasniti jednog dana i alim st o sam ovoliko odgaao.

- Ali, tata, gospodin Heathc liff je bio sasvim srdaan ree Catherina, nimalo uvjerena oevim rijeima - i on n e _ ma nita protiv toga da se nas dvoje viamo; rekao je da mogu doi njegovoj kui kad god hou, samo da ne smijem tebi govoriti o tome jer da si se ti posvaao s njim i da mu nee oprostiti to se oenio tetom Isabellom. Pa i nee. Ti si kriv, on je bar voljan pustiti Lintona i mene da budemo prijatelji, a ti to nisi spreman. { > ' Moj gospodar, vidjevi kako njegova rije nije dovoljna da ona povjeruje u zao znaaj gospo dina Heathcliffa, ocrtao joj je ukratko i nabrzo njegovo ponaanje prema Isabelli i nain na koji su Orkanski visovi postali njegovo vlasnitvo. Nije mogao dugo govoriti o tom predmetu. Iako je malokad govorio o tome, jo uvijek je prema svom starom neprij atelju osjeao ono isto gnuanje i mrnju to su mu se usadili u srce nakon smrti gospode Linton. Uvijek je govorio s gori nom: - Da nije bilo njega, ona bi, moda, jo ivjela! - U njegovim oima Heathcliff je, dakle, bio ubojica. Gospoica Cathy - koja nije znala ni za kakva zla djela do svojih malih nepodoptina, svojih malih nepravdi i ljutnji koje su potje cale iz ivahna temperamenta i nepromiljenosti i za koje bi se pokajala jo istog dana - zapanjila se kad je ula o tome mranom duhu koji je mog ao u potaji snovati osvetu godinama i godinama te smiljeno ostvarivati svoj osvetniki plan bez ikakve grinje savjesti. inila se tako iznenaena i ogorena tim novim oblikom ljudske naravi - koji se nije nalazio u njenim knjigama ni u njenim dotadanji m mislima - da gospodin Edgar nije smatrao potrebnim govoriti i dalje 0 tom predmetu. Samo je dodao: - Mila moja, odsad e znati zato elim da izbjegava njegovu kuu i njegovu obitelj. Vrati se sad svojim starim zanimanjima i zabavama i ne misli vie na njih. Catherina je poljubila oca, sjela i mirno uila nekoliko sati svoje zadae, kao i obino, a zatim otila s njim u park, 1 cio je dan protekao u miru. Ali, uveer, kad se povukla u svoju sobu, odoh joj pomoi pri svlaenju i zatekoh je gdje klei kraj postelje i plae. - Oh! Ludo dijete! Pfuj! - uzviknuh. - Da znate za pravu alost, stidjeli biste se pustiti ijednu suzu za takvu malu ne ugodnost. Nikad niste osjeali ni sjenu prave alosti, gospo -

ice Catherino. Pomislite na trenutak da smo gospoda r i ja r tvi i da ste sami na svijetu, kako biste se onda osjeali! Usporedite sadanjost s takvom nesreom i budite zahvalni na prijateljima koje imate, umjesto to traite druge. _ Elleno, ja ne plaem zbog sebe - odgovori ona - nego zbog njega. On je oekivao da e me opet vidjeti sutra, a, eto, bit e razoaran! ekat e me, a ja neu doi! - Glupost! Zar vi sebi utvarate da on misli na vas koliko i na njega? Pa on ima Haretona za drutvo? Ni jedan na v stotinu ne bi plakao kad bi izgubio roaka kojega je v idio jedva dvaput. Linton e shvatiti to je posrijedi i vie nee ni misliti na vas. - Ali zar ne bih mogla napisati pisamce da mu kaem za to ne mogu doi? - upita ona podiui se na noge. - I da mu poaljem one knjige koje sam mu obeala? Njegove knji ge nisu tako zanimljive kao moje, i on ih je jako elio proi tati kad sam mu kazala kako su zanimljive. Smijem li, Elle no? - Ne, nikako! Nikako ! - odgovorih odluno. - On bi onda pisao vama i tome nikad ne bi bilo kraja. Ne, gospo ice Catherino, to poz nanstvo mora biti sasvim prekinuto; tako va tata eli, a ja u se pobrinuti da tako i bude. - Ali kako moe jedno pisamce... - produi ona molei va izraza. - Dosta! - upadoh joj u rije. - Neemo opet poinjati s vaim pisamcem. - U krevet! Ona me pogleda tako prijekim pogledom da je ne htje doh poljubiti na rastanku. Pokrih je, zatvorih vrata i odoh vrlo nezadovoljna. Ali se pokajah na pola puta i tiho se vra tih, kad gle! Gospoica je stajala za stolom s komadiem bi jela papira pred sobom i s olovkom u ruci, koje brzo kao krivac sakrije kad ja udoh. - Catherino, neete nai nikoga da vam odnese to pisam ce - kazah joj - ako ga i napiete. A zasad, ugasit u vam svijeu. Stavih gasilo na plamen; dok sam to radila, ona me udari Po ruci i bijesno uzviknu: "zlopamtilo". Ostavih je u jednom od njenih najgorih i najmrzovoljnijih raspoloenja. Za kljua vrata za mnom. Pismo je bilo ipak napisano i poslano po mljekaru iz sela; ali to sam doznala tek nakon nekog vre -

mena. Prolo je nekoliko tjedana i Cathy se vratilo prijanje raspoloenje, iako je postala neobino sklona ostajati sama po kutovima: esto bih iznenada naila na nju dok je itala trzala se i naginjala preko knjige, oevidno u elji da je prekrije; i jednom primijetih rubove pisaeg papira gdje vire izmeu listova knjige. Uobiajila je silaziti rano ujutro i vrzmati se oko kuhinje, kao da oekuje neiji dolazak. Imala je malu ladicu u jednom ormaru u biblioteci, po kojoj je satima prekapala, i iji je klju uvijek brino uvala. Jednog dana, dok je pregledavala tu ladicu, primijetih da su igrake i nakit koji su donedavno stajali u njoj zamijenje ni presavijenim ceduljicama. To probudi moju radoznalost i sumnju; odluih pogledati u te njene tajne dragocjenosti, te uveer, im su se ona i moj gospodar povukli u svoje spavae sobe, potraih i brzo nadoh medu svojim kljuevima jedan koji je mogao otkljuati bravu na toj ladici. Otvorih je, uzeh sve ceduljice u pregau i odnesoh ih u svoju sobu da ih pomno pregledam. Iako nisam mogla a da ne slutim, ipak sam se iznenadila kad sam vidjela da se cijela ta hrpa sastoji od pisama - gotovo svakodnevnih - Lintona Heathcliffa, koja su bila odgovor na njena pisma. Prva su pisma bila stidljiva i kratka, ali su postupno prerasla u dugaka ljubavna pisma, budalasta, kao to je i odgovaralo pievoj dobi, ali je tu i tamo bilo poteza koji su, inilo mi se, morali potei iz nekog iskusnijeg izvora. Neka od njih bila su udna mjeavina za nosa i mlakosti; poinjala su jakim osjeajem i zavravala afektiranim, rasplinutim frazama koje bi neki gimnazijalac upotrijebio piui zamiljenoj, nepostojeoj dragoj. Jesu li ta pisma zadovoljavala Cathy, ne znam; ali meni su se inila kao sasvim beznaajna brbljanja. Nakon to sam ih proita la onoliko koliko sam smatrala za potrebno, zavezah ih u maramicu i stavih u stranu, a zakljuah praznu ladicu. Po navici, moja mlada gospoica side rano ujutro i ode u kuhinju; primijetih kako prilazi vratima u trenutku kad stie jedan mali deko. Dok je mljekarica lijevala mlijeko u njegove posude, ona gurnu neto u dep njegova kaputa, i neto iz njega izvadi. Odoh unaokolo do ulaza u vrt i prie kah toga pismonou koji se odvano usprotivi predati ono to mu je povjereno, te u borbi prolismo mlijeko. Ipak mu uspjeh izvui pismo iz depa, priprijetih mu ozbiljnim p"

.. jjcama ako odmah ne ode, stadoh kraj zida i proitah Tubavni sastavak gospoice Cathv. Bio je jednostavniji i rjeV ili od sastava njezina roaka; vrlo lijep i vrlo aav. Kimuh glavom i zamiljena se vratih u kuu. Dan je bio kiovit, moja mlada gospodarica nije mogla etati po parku; zato nakon svoga jutarnjeg uenja ode potraiti razonodu u ladici. Njen je otac sjedio za stolom i itao, a ja sam namjerno popravljala rese na zavjesi da bih je mogla promatrati. Nijedna ptica koja je doletjela natrag opljakanom gnijezdu nakon to ga je bila ostavila punog cvrkutavih ptiica nije pokazala potpuniji oaj svojim bolnim cvrkutanjem i lepra njem nego to je ona uinila jednim jedinim "Oh!" i promjenom izraza svoga dotad sretna lica. Gospodin Linton dignu glavu i pogleda je. - to ti je, mila moja? Da se nisi ozlijedila? - upita. Njegov ton i pogled uvjerie Catherinu da on nije taj koji je pronaao njeno blago. - Nisam, tata! - odgovori ona priguenim glasom. Elleno! Elleno! Doi u moju sobu... zlo mi je! Odazvah se njezinu pozivu i odoh za njom. - Oh, Elleno! Ti si ih uzela - ree ona im se zatvorismo same, i kleknu. - Oh! Vrati mi ih, i nikad, vie nikad neu to uiniti! Nemoj rei tati. Nisi rekla tati, Elleno? Reci da ni si! Bila sam vrlo nevaljala, ali vie to nikada neu uiniti! Ozbiljna i stroga lica rekoh joj neka ustane. - Gospoice Catherino, otili ste prilino daleko, ini se. Stidite se tih pisama! Lijep zaveljaj besmislica prouavate u slobodnom vremenu; zaista, dovoljno su dobre da budu tiskane! I to mislite da e gospodar rei kad mu pokaem ta pisma? Ja mu ih jo nisam pokazala, ali nemojte misliti da u uvati vae glupe tajne. Sram vas bilo! Sigurna sam da ste vi prvi poeli s tim besmislicama; njemu ne bi palo na pamet poeti ih. - Nisam! Nisam! - zajeca Catherina kao da joj se cijepa srce. - Nisam nijedanput pomislila da u ga zavoljeti dok.... - Zavoljeti! - povikah to sam mogla prezirnije. - Zavoifcti! Je li ikad tko uo tako to? To bi bilo isto kao kad bih ja rekla da sam zavoljela mlinara koji dolazi ovamo jedanPut godinje kupiti nae ito. Lijepa ljubav, zaista! S Linto i ste jedva proveli nepuna etiri sata svojega ivota! Evo,
991

ovdje su te djetinjarije. Odnijet u ta pisma u bibli oteku, pa emo vidjeti to e va otac rei o takvoj ljubavi. Ona skoi za svojim dragocjenim pismima, ali ih ja p0. dignuh visoko iznad svoje glave i ona me obasu strasnim molbama da ih spalim - da uinim to hou s njima, samo da ih ne pokaem. I kako sam, uistinu, bila isto toliko sklona smijati se koliko i koriti - jer sam sve to smatrala samo djevojakom tatinom - najzad donekle popustih i upitah je. - Ako pristanem spaliti ih, hoete li mi obeati da vie neete ni slati ni primati pisma, ni knjige (j er vidim da ste mu slali i knjige), ni pramenove kose, ni prstenje, ni igrake? - Ne aljemo jedno drugom igrake! - povika Catherina iji ponos nadjaa stid. - Ni bilo to drugo, gospoice. Ako mi ne obeate, od mah odlazim vaem ocu. - Obeavam, Elleno! - povika ona hvatajui me za halji nu. - Oh, bacite ih u vatru, molim vas, molim vas! Ali kad sam araem razgrnula vatru da bih napravila mjesto za pisma, ta joj se rtva uini odvie bolnom da bi je mogla podnijeti. Poe ozbiljno moliti da joj ostavim barem jedno ili dva. - Jedno ili dva, Elleno, da ih uvam za uspomenu na Lintona! Odvezah maramicu i pustih da pisma padaju u vatru; plamen se poe dizati uz dimnjak. - Zadrat u jedno, okrutna zlokobnice - ciknu ona, gurnu ruku u vatru i izvue nekoliko poluiz gorjelih ostata ka, uz opasnost da opee prste. - U redu... onda u i ja zadrati nekoliko da pokaem vaem tati! - odgovorih joj, zavezah ostatak u maramicu i krenuh ponovno prema vratima. Ona baci u plamen nagorjele ceduljice i dade mi znak da dovrim spaljivanje. Svrih to, promijeah pepeo i bacih na nj lopaticu ugljena; a ona se bez rijei, s osjeajem da joj je uinjena velika nepravda, povue u svoju sobu. Sidoh da kaem gospodaru kako je mladoj gospoici sada dobro, ali kako sam smatrala da je ipak najbolje da malo prilegne. Nije htjela ruati, ali je sila na aj, blijeda, crvenih oiju i vrlo potitena izgleda. Sutradan ujutro odgovorih na Lintonovo

ismo ceduljicom u kojoj je stajalo: "Mladi gospodin HeathHff umoljava se da ne alje vie nikakva pisma gospoici Linton jer ih ona nee primati." I otada je onaj mali deko dolazio praznih depova.

dvadeset i drugo poglavlje

PROLO je ljeto i rana jesen. Prolo je i Miholje, ali je etva te godine zakasnila i nekoliko naih njiva bilo je jo nepo njeveno. Gospodin Linton i njegova ki esto su ili u etnju i promatrali eteoce pri radu. Onoga dana kad su odnoeni posljednji snopovi, ostali su na njivi sve do mraka i, kako je veer bila hladna i vlana, moj se gospodar prehladi. Nazeb mu je ozbiljno zahvatio plua, te bi prisiljen cijele zime, gotovo bez ikakva prekida, ostati u kui. Jadna Cathv, zastraena zbog svoje male ljubavne ro mance, bila je mnogo alosnija i sumornija otkad je se odrekla. Njen je otac zahtijevao da manje ita, a vie se kree. Nije joj vie mogao praviti drutvo pri njenim etnjama. Smatrala sam za dunost da ja popunim tu prazninu, koliko je mogue. Ali u tome nisam mnogo uspjela jer sam jedva mogla odvojiti tri sata od svojih svakodnevnih poslova da bih je pratila; a i moje drutvo, naravno, nije joj bilo tako ugodno kao oevo. Jednog popodneva u listopadu, ili u poetku studenog bio je hladan, sumoran dan; po ledini i stazama utalo je opalo uvelo lie, a hladno, plavo nebo bilo je poluskriveno oblacima, tamnim i sivim, koji su brzo dolazili sa zapada i nagovjetavali obilnu kiu - rekoh mladoj gospodarici neka odustane od etnje jer sam bila sigurna da e biti kie. Ona odbi, te preko volje ogrnuh svoj ogrta i uzeh kiobran da bih joj pravila drutvo u etnji do kraja parka. To je bila njena uobiajena etnja kad god se osjeala potitenom - a takvom se osjeala uvijek kad bi gospodinu Edgaru bilo loije nego obino, premda se to nikad nije moglo saznati od nje ga, nego smo i ona i ja zakljuivale to po njegovoj veoj utljivosti i sjeti. Koraala je tuno; nije vie trala ni skakuta-la iako ju je hladan vjetar mogao dovesti u iskuenje da to uini. Gledajui je kriom, esto sam opaala kako podie

ruku i brie neto s lica. Traila sam unaokolo ime bih joj mogla odvratiti misli od tuge. Na jednoj strani puta dizala se visoka, neravna uzvisina gdje su se lijeske i zakrljali hrastovi, ije je korijenje bilo poluotkriveno, jedva odravali; zemljite je bilo odve slabo za hrastove, i jaki vjetrovi savili su bili neke od njih gotovo vodoravno. Ljeti je gospoica Ca therina uivala penjati se po tim deblima, sjediti na granama i njihati se dvadeset stopa iznad zemlje; a ja sam, premda zadovoljna njenom okretnou i njenim veselim djetinjim srcem, ipak smatrala da je moram ukoriti kad god je naem na takvoj visini, ali tako da ona zna da ne mora sii. Od ruka pa do aja ostajala je u svojoj lisnatoj kolijevci koju je vjetar ljuljao, pjevuila sve vrijeme stare pjesme - one koje sam je ja bila nauila kad je bila sasvim mala - i promatrala ptice, svoje susjede u granama, kako hrane svoje mladune i ue ih letjeti, ili bi se skutrila i zatvorenih se oiju uputala u sanjarije, sretnija nego to se moe rijeima iskazati. - Pogledajte, gospoice! - uzviknuh pokazujui joj skrovite ispod ila jednog krivog drveta. - Zima jo nije stigla ovamo. Ondje gore je mali cvijet, posljednji pupoljak onog mnotva zvonia koji u srpnju pokrivaju cijelu ledinu kao plaviasta izmaglica. Hoete li se popeti i ubrati ga tati? Cathy je dugo gledala osamljeni cvijet koji je drhtao u svom zaklonu i napokon odgovori: - Ne, neu ga dirati, on izgleda sjetno, zar ne, Elleno? - Jest, ozebao je i klonuo kao i vi. Obrazi su vam blije di; hajdemo se uhvatiti za ruke i trati. Tako ste slabi da u, moda, moi drati korak s vama - odgovorih. - Neu - ree ona i nastavi koraati polako. Zaustavlja la se ponekad i zamiljeno gledala mahovinu, busenje uve nule trave i gljive ija se naranasta boja svijetlila u gomili mrka lia. Ponekad je podizala ruku svome licu koje je kri la od mene. - Catherino, zato plaete, ljubavi? - upitah je prilazei joj i stavljajui joj ruku na rame. - Ne trebate plakati zato to je tata prehlaen; budite zahvalni to nije nita gore. Vie nije pokuavala suspregnuti suze; poela je jecati. - Oh! To e se razviti u neto ozbiljno! I to e biti od mene kad tata i ti odete, a ja ostanem sama? Ne mogu zabo-

raviti tvoje rijei, Elleno; one su mi uvijek u uima. Kako e se ivot promijeniti, kako e svijet biti tuan kad tata i ti umrete! - Nitko ne moe rei neete li vi umrijeti prije nas. Nije dobro slutiti zlo. Nadajmo se da e proi godine i godine prije no to itko od nas umre. Gospodar je mlad, a ja sam snana i tek mi je etrdeset i pet godina. Moja je majka iv jela do osamdesete i bila je ila sve do kraja. Zamislimo da gospodin Linton ivi samo do ezdesete, to znai da bi on pred sobom imao vie godina nego to ste vi dosad ostavili iza sebe, gospoice. Prema tome, ne bi li bilo glupo plakati zbog nesree dvadeset godina unaprijed? - Ali teta Isabella bila je mlada od tate - ree ona gleda jui me s plahom nadom i traei jo utjehe. - Teta Isabella nije imala mene i vas da je njegujemo. Ni je bila tako sretna kao gospodar, nije imala tako mnogo raz loga da ivi. Sve to trebate raditi jest da dobro njegujete svoga oca, da ga razveseljavate svojim raspoloenjem i izbje gavate zadati mu bilo kakvu brigu; zapamtite to, Cathy! Ne krijem da biste ga vi mogli ubiti ako biste bili neobuzdani i nepromiljeni, ako biste gajili ludu, fantastinu ljubav pre ma sinu one osobe koja bi se radovala da vidi vaeg oca u grobu, i ako biste dopustili da on primijeti kako ste nesret ni to vas je, u vaem interesu, razdvojio od vaeg roaka. - Nita me drugo na svijetu ne ini nesretnom do tatina bolest. Ravnoduna sam prema svemu u usporedbi s onim to osjeam prema tati. I nikad... nikad... oh, nikad dok sam pri svojoj svijesti, neu uiniti nijedno djelo, ni rei ijed nu rije koja bi ga naljutila. Elleno, volim ga vie nego sebe. Eto po emu to znam: svaku veer molim da ga nadivim, jer vie volim da budem nesretna ja nego da to bude on; to dokazuje da ga volim vie nego sebe. - Dobre rijei. Ali i djela ih moraju potvrditi. Nakon to vam tata ozdravi, pazite da ne zaboravite odluke donesene u trenucima strahovanja. U razgovoru stigosmo do vrata gospodarstva kroz koja se izlazilo na cestu. Moja se mlada gospodarica, nakon to se opet razvedrila, pope na vrh zida, sjede i nagnu se da ubere nekoliko ipaka koji su se crvenjeli na vrhu grana divljih rua koje su rasle pored puta; plod s niih grana bio je ob -

ran, a vii je bio pristupaan samo pticama - i Cathy s njezina mjesta. Dok se naginjala da dohvati ipak, pade joj eir na zemlju, a kako su vrata bila zakljuana, ona predloi da se spusti niz drugu stranu zida da bi ga uzela. Rekoh joj neka pazi da ne padne, i ona okretno ieznu. Ali povratak nije bio tako lak; kamenje je u zidu bilo glatko i povezano, a ruino grmlje i izdanci kupina nisu bili ni od kakve pomoi pri penjanju. Ja se, kao budala, nisam toga sjetila dok je nisam ula da se smije i vie: - Elleno! Morat e donijeti klju, ili u ja morati otrati do vratarove kuice. Ne mogu se popeti na zid s ove strane! - Ostanite gdje jeste - odgovorih - imam u depu svoj sveanj kljueva, moda u uspjeti otkljuati vrata, a ako ne uspijem, otii u po klju. Catherina se zabavljala pleui pored vrata dok sam ja redom iskuavala sve velike kljueve. Iskuala sam i posljednji, ali uzalud; zato ponovih svoju elju da ona ostane gdje jest, i upravo htjedoh pouriti kui to bre, kad zauh konjski topot. Cathy je takoer ula i prestala plesati. - Tko je to? - apnuh. - Elleno, eljela bih da uspije otvoriti vrata - zabrinuto apnu. - O, gospoice Linton! - zau se dubok glas jahaa. Drago mi je to vas vidim. Nemojte se uriti jer moram tra iti i od vas dobiti jedno objanjenje. - Gospodine Heathcliffe, neu s vama razgovarati. Tata kae da ste vi zao ovjek i da mrzite i njega i mene. I Ellen kae to isto. - To nema nikakve veze - ree Heathcliff. - Ne mrzim valjda svoga sina, a o njemu elim govoriti. Da, imate i zbog ega crvenjeti. Niste li prije dva ili tri mjeseca obiavali pi sati Lintonu; igrali ste se ljubavi u ali, je li? Oboje ste zaslu ili dobiti batina za to! Pogotovu vi, jer ste starija i, kako se pokazalo, manje osjetljiva. Vaa su pisma kod mene, i na najmanju drskost s vae strane poslat u ih vaem ocu. Mi slim da vam je ta vaa zabava dosadila, pa ste je napustili, nije li tako? Ali ste time bacili Lintona u oaj. K od njega to bijae ozbiljno; on se doista zaljubio. ivota mi, on umire za vama; njegovo srce puca, ne simbolino nego doista, zbog vae nestalnosti. Premda mu se za posljednjih est tjedana

Hareton neprestano podruguje, i premda sam ja upotrijebio ozbiljne mjere i pokuao ga uplaiti ozbiljnim posljedicama koje mogu proizii iz tog idiotizma, njegovo je stanje iz dana u dan sve loije; ako mu ne pomognete, on e biti pod zemljom prije ljeta. - Kako moete tako bezono varati to jadno dijete? povikah s druge strane zida. - Odlazite! Kako moete izmi ljati tako podle lai? Gospoice Cathy, odvalit u bravu ka menom. Ne vjerujte tim podlim besmislicama. I vai e vam osjeaji rei kako je nemogue da itko umre zbog ljubavi prema nepoznatoj osobi. - Nisam znao da ovdje ima prislukivaa - iznenaeno promrmlja otkriveni podlac. - estita gospodo Dean, volim te, ali mi se ne svia tvoja dvolinost - glasno doda. - Kako si mogla tako bezono lagati i tvrditi da ja mrzim ovo "jad no dijete", i izmiljati strane prie da bi je odvratila od mo ga kunog praga? Catherino Linton (i samo mi je ime dra go), moja lijepa djevojice, neu biti kod kue cijeli tjedan. Otiite i vidite jesam li govorio istinu; budite ljubazni pa uinite to! Zamislite da je va otac na mo me mjestu, a Lin ton na vaemu, i upitajte se kako biste vi cijenili svoga ne brinog dragoga koji bi odbio pomaknuti se i jedan korak da bi vas utjeio, ak iako bi ga va otac osobno molio. Ne mojte iz iste gluposti zapasti u istu pogreku. Zaklinjem se spasom svoje due da je on jednom nogom u grobu i da ga nitko ne moe spasiti doli vas! Brava popusti i ja izidoh. - Kunem se da Linton umire - ponovi Heathcliff i stro go me pogleda. - Bol i razoaranje ubrzavaju njegovu smrt. Nelly, ako nee pustiti nju, otii ti osobno. Ja se ne vraam Prije osam dana; a mislim da ni tvoj gospodar nee biti pro tiv njezina posjeta roaku! - Uite - uzeh Cathy za ruku i gotovo ju povukoh unu tra, jer je ona oklijevala promatrajui zabrinutim oima su govornikove crte lica koje su bile odve stroge da bi izrazile njegovu unutarnju prijetvornost. On potjera konja blie, nagnu se i ree: - Gospoice Catherino, priznajem da imam malo strplje nja za Lintona, a Hareton i Joseph jo manje. Priznajem da je on okruen surovim ljudima. On ezne za ljubavlju i za
T)Q

njenou, a vaa bi rije bila za njega najbolji lijek. Ne obazirite se na okrutne opomene gospode Dean, nego budite plemeniti i potrudite se posjetiti ga. On o vama sanja dan i no, i budui da niti piete niti dolazite, nemogue ga je uvjeriti da ga ne mrzite. Zatvorih vrata i navalih kamen da ih privrstim, jer je brava bila popustila. Otvorih kiobran i privukoh Catherinu poda nj jer je kia poela kapati kroz granje, a i vjetar nas je svojim fijukom opominjao da pourimo. Hitnja da to prije stignemo kui prijeila je svaki razgovor o susretu s Heath cliffom; ali sam instinktivno osjeala da je Catherinino srce sada obavila dvostruka tama. Crte njezina lica bile su tako tune da su bile gotovo izobliene od boli. Oito je smatrala da je istinita svaka rije koju je ula. Gospodar se bio povukao na poinak prije no to smo stigle. Cathy tiho ude u sobu da ga pita kako mu je, ali je on spavao. Ona se vrati i pozva me da sjedim s njom u biblioteci. Pile smo aj, a zatim ona legne dolje na sag pored kamina i ree mi neka utim jer je umorna. Otvorila sam neku knjigu i pretvarala se da itam. im joj se bilo uinilo da sam se udubila u itanje, poe tiho plakati; to joj je, ini se, bila postala omiljena razonoda. Pustih je da neko vrijeme nalazi oduka u tome, a zatim je prekorih. Ismijavala sam sve Heathcliffove tvrdnje o njegovu sinu, kao da sam bila uvjerena da se ona slae sa mnom. Ali, jao! Nisam bila dovoljno vjeta da ublaim dojam koji su njegove rijei na nju proizvele i koji je bio tono onakav kakav je on elio. - Elleno, moda ima pravo - odgovori - ali ja ne mogu mirovati dok god ne doznam istinu. I moram rei Lintonu da nije moja krivica to mu ne piem, i moram ga uvjeriti da se moji osjeaji prema njemu nee promijeniti. to su mogli gnjev i prosvjedi protiv njene lude lakovjernosti? Razile smo se te noi - ljute jedna na drugu; ali me je idui dan zatekao na putu za Orkanske visove pored ko njia moje samovoljne gospodarice. Nisam mogla gledati njenu tugu, ni promatrati njeno blijedo potiteno lice i oi otekle od plaa, te popustih u slaboj nadi da e joj Linton dokazati svojim doekom kako se Heathcliffova pria malo temelji na istini.

dvadeset i tree poglavlje

POSLIJE kiovite noi osvanulo je maglovito jutro - napola mraz, napola sitna kia - a privremeni potoii slijevali su se uborei s visina i presijecali nam put. Noge su mi bile posve mokre; bila sam ljuta i potitena; raspoloenje vrlo prikladno da mi te neugodnosti budu jo tee. Ule smo u kuu kroz kuhinju da bismo vidjele je li Heathcliff zaista odsutan, jer nisam vjerovala njegovim rijeima. Joseph je, blaen kao da je u raju, sjedio sam kraj rasplamsale vatre; vr piva bio je na stolu pred njim, i gomila zobenih kolaa; crna kratka lula bila mu je u ustima. Catherina pritra ognjitu da se ogrije. Upitah ga je li mu gospodar kod kue. Moje pitanje ostade tako dugo bez odgovora da sam pomislila kako je starac ogluio, pa ga ponovih glasni je. - Ni - je - progunda on kroz nos. - Ni - je! Moe se vratiti odakle si i dola. - Josephe - viknu iz sobe mrzovoljni glas u isto vrijeme kad i ja. - Koliko u te puta morati zvati? Ostalo je samo jo malo ara. Josephe! Doi odmah! Joseph je otpuhivao velike dimove iz svoje lule i odluno buljio u vatru, to je dokazivalo da se ne kani odazvati na taj poziv. Domaicu i Haretona nismo vidjeli. Ona je vjero jatno bila nekamo otila, a on je bio zaokupljen svojim poslom. Prepoznale smo Lintonov glas i ule. - Oh! Nadam se da e do zime umr ijeti u potkrovlju ree mladi mislei da je to uao njegov nemarni sluga. Prestade govoriti kad vidje da se zabunio; njegova mu roakinja pritra. - Jeste li to vi, gospoice Linton? - ree on podiui gla vu s naslona naslonjaa u kojem se odmarao. - Ne... ne mojte me ljubiti, to mi oduzima dah. Boe moj! Tata je re kao da ete doi - nastavi on nakon to se malo oporavio

od Catherinina zagrljaja, dok je ona skrueno stajala pored njega. - Zatvorite vrata, molim vas, ostavili ste ih otvorenaa oni... oni mrski stvorovi ne ele donijeti ugljena za vatru. Vrlo je hladno! Raspirih vatru i donesoh punu posudu ugljena. Bolesnik se poe aliti da pepeo pada po njemu; ali kako je jako kaljao i izgledao grozniav i bolestan, nisam ga ukorila zbog njegove zlovolje. - Pa, Lintone - apnu Catherina kad mu se namrgoeno elo malo razvedrilo - raduje li se to me vidi? Mogu li togod uiniti za tebe? - Zato niste prije dolazili? - upita on. - Umjesto da pi ete, trebali ste dolaziti. Strano me je zamaralo pisanje onih dugakih pisama. Mnogo bih radije razgovarao s vama. A sada ne mogu podnijeti ni razgovor ni bilo to drugo. Gdje li je Zillah! Hoete li (obrati se meni) otii u kuhinju i vidje ti? Nije mi zahvalio ni na prvoj usluzi, i nisam bila spremna trkarati po njegovim naredbama, pa odgovorih: - Nema ondje nikoga, osim Josepha. - edan sam - uzviknu razdraeno okreui se od nas. Zillah se neprestano skice po Gimmertonu otkad je tata oti ao; sramota! A ja sam prisiljen silaziti ovamo... jer su oni odluili da me ne uju kad sam gore u svojoj sobi. - Gospodine Heathcliffe, je li va otac paljiv prema va ma? - upitah ga vidjevi da je Catherina odustala od svojih prijateljskih pokuaja. - Paljiv? Ali on bar natjera njih da budu malo paljivi ji - odgovori on. - Bijednici! Znate, gospoice Linton, da mi se ona ivotinja Hareton ruga! Mrzim ga! Doista, sve ih mrzim; sve su to odvratna stvorenja. Cathy potrai vodu; nade jedan vr na ormaru, napuni au i donese je. On joj ree neka doda licu vina iz boce na stolu, i nakon to ispi jedan dio, umiri se i zahvali joj. - Raduje li se mom dolasku? - upita ona ponavljajui svoje pitanje, sretna to je primijetila traak osmijeha na njegovu licu. - Da, drago mi je. To je neto novo kad se uje glas kao to je va! - odgovori on. - Ali bio sam ljut jer niste dolaziliTata se kleo da je to moja krivica; nazivao me je bijednim,

eodlunim, beznaajnim stvorom; rekao mi je da me vi orezirete i da bi on, da je na mome mjestu, postao dosad vei gospodar Grangea nego to je va otac. Ali vi me ne prezirete, gospoice... - Zato me ne zove Catherina ili Cathy - prekinu ga mlada gospoica. - Ja tebe ne prezirem! Ne! Poslije tate i llene, volim te vie no ikoga. Istina, ne volim gospodina Heathcliffa; i neu smjeti dolaziti kad se on vrati. Hoe li on ostati dugo na putu? - Nee dugo - odgovori Linton; ali on esto odlazi u pu staru otkad je poela sezona lova, pa bi mogla provoditi po sat-dva sa mnom dok ga nema. Reci da hoe. Mislim da ne bih bio neraspoloen s tobom; ti me ne bi draila i bila bi mi uvijek spremna pomoi, zar ne? - Bih - ree Catherina milujui njegovu kosu. - Kad bih samo mogla dobiti tatinu privolu, provodila bih pola svog vremena s tobom. Lijepi Lintone! Voljela bih da si mi brat. - A onda bi me voljela isto kao svog oca? - ree on ras poloenije. - Ali tata kae da bi me voljela vie od njega i od cijelog svijeta kad bi bila moja ena. Zato bih vie volio da si mi ena. - Ne, nikada neu voljeti nikoga vie od tate - ozbiljno odgovori ona. - Ljudi ponekad mrze svoje ene, ali nikad svoje sestre i brau; i kad bi mi ti bio brat, ivio bi s nama i tata bi te tada volio isto toliko koliko i mene. Linton je poricao da ima ljudi koji mrze svoje ene; ali Cathy ponovno potvrdi da oni to ine i u svojoj razboritost i navede kao primjer mrnju njegova oca prema njenoj teti. Pokuah zaustaviti njeno nepromiljeno brbljanje. Ali nisam uspjela dok nije izbrbljala sve to je znala. Linton, vrlo ljut, izjavi da je njena pria neistinita. - Tata mi je priao, a tata ne lae - otro odgovori ona. - Moj tata prezire tvog! - povika Linton. - On ga zove kukavicom i budalom. - Tvoj tata je zao ovjek - odgovori Catherina - i vrlo ]e runo od tebe to se usuuje ponoviti ono to on kae. On je zacijelo vrlo zao kad je natjerao tetu Isabellu da ga os tavi i ode od njega. - Ona ga nije ostavila, ne smije mi proturjeiti. - Jest - povika mala gospoica.

- Dobro, kazat u i ja tebi neto! - ree Linton. - Tvoja je majka mrzila tvog oca; eto ti sad. - Oh! - uzviknu Catherina ne mogavi mu odgovo riti oj bijesa. - Ona je voljela mog - doda on. - Mali laljive! Mrzim te sad! - zadihano ree ona, a li ce joj se zajapuri od bijesa. - Jest! Jest! - ponavljao je Linton zavaljujui se u naslo nja i okreui glavu da bi uivao u uzbuenju sugovornice koja je stajala iza njega. - utite, gospodine Heathcliffe! - rekoh mu. - I to je, mislim, pria vaeg oca. - Nije; uti ti! - odgovori on. - Ona ga je voljela, jest, Catherino! Jest, jest! Cathy, izvan sebe od bijesa, snano gurnu naslonja te se on udari o naslon. Odmah ga spopade kaalj koji ga poe guiti i koji brzo zaustavi njegovo likovanje. Kaalj je trajao tako dugo da se ak i ja uplaih. A to se tie njegove roa kinje, ona je gorko plakala, prestravljena onim to je uini la, premda nije nita govorila. Pridravala sam ga dok ga nije proao taj napad kalja. On me onda odgurnu i nijemo pognu glavu. Catherina takoer prestade plakati, sjede na stolac nasuprot njegovome i ozbiljno se zagleda u vatru. - Kako se sada osjeate, gospodine Heathcliffe? - upitah nakon deset minuta. - elio bih da se ona osjea kao ja - odgovori on. - Pr kosno, okrutno stvorenje! Hareton me nikad i ne dodirne; nikad me u svom ivotu nije udario. Bilo mi je bolje danas; ali eto... - njegov glas zamre u jecanju. - Ja te nisam udarila! - promrmlja Catherina grizui us nu da bi sprijeila nov izljev uzbuenja. Uzdisao je i jecao kao netko tko vrlo teko pati, inio je to cijelih etvrt sata, i to, ini se, namjerno, da bi rastuio svoju roakinju, jer kad god je u nje primijetio priguen j ecaj, trudio se svoj glas uiniti to bolnijim i alosnijim. - Lintone, ao mi je to sam ti nanijela bol - najzad ree ona sva oajna. - Meni taj mali udarac ne bi mogao nanije ti bol, pa nisam mogla misliti da bi te to zaboljelo; to je si tnica, zar ne, Lintone? Nemoj dopustiti da odem kui misle i da sam uinila zlo. Odgovori mi! Reci mi.

_ Ne mogu ti nita odgovoriti - promrmlja on. - Tako si me da u cijelu no leati budan guei se od ovog kalja. r)a ga ti ima, znala bi to je to; ali ti e slatko spavati dok u a biti sam u mukama. Kako bi ti se svidjelo provoditi takve strane noi! - I on poe glasno plakati iz istog samosaaljenja. - Budui da i inae provodite strane noi - kazah mu onda va mir ne kvari gospoica; bilo bi vam isto da ona ni je ni dola. Bilo kako bilo, ona vas vie nee uznemirivati i moda ete se umiriti kad vas ostavimo. - Moram li ii? - upita Catherina bolno se naginjui na da nj. - eli li da odem, Lintone? - Ono to si uinila, ne moe promijeniti - zlovoljno odgovori on uzmiui od nje - osim ako ne uini neto jo gore ljutei me dok ne dobijem groznicu. - Onda trebam ii? - odgovori ona. - Pusti me bar na miru - ree on - ne mogu podnositi tvoj govor. Oklijevala je i dugo se opirala mom nagovaranju da poemo; ali kako je on i ne pogleda i ne oslovi, ona najzad pode vratima i ja za njom. Vratio nas je natrag iznenadan jauk. Linton je bio skliznuo s naslonjaa, leao na podu i previjao se toboe od bola, odluan u svojoj razmaenosti da nam zada to vie muke. Njegovo ponaanje jasno je otkrivalo njegovu namjeru, te sam smjesta uvidjela da bi bila ludost kad bi ovjek i pokuao odobrovoljiti ga. Ali to nije bio sluaj s mojom druicom; ona, sva uplaena, otra natrag, kle knu preda nj i poe plakati, tjeiti ga i moliti dok se on naposljetku ne umiri, i to zato to vie nije imao daha, a ne zbog grinje savjesti jer ju je tako raalostio. - Podii u ga na klupu - rekoh joj - pa neka se valja do mile volje; mi ne moemo ostati i promatrati ga. Nadam se, gospoice Catherino, da ste se dovoljno uvjerili kako vi niste osoba koja ga moe spasiti i izlijeiti; i da loe stanje njegova zdravlja nije prouzrokovano njegovom enjom za vama. Namjestila sam ga. Hajdemo! im vidi da nema u blizini nikoga tko e obraati panju na njegove gluposti, leat e posve mirno. Ona mu stavi jastuk pod glavu i ponudi vode; on odbi vodu i poe se premetati po jastuku kao da je to kamen ili komad drveta. Ona ga pokua namjestiti udobnije. - Smeta mi - ree on - nije dovoljno visok.
oOvrijedila

Catherina donese jo jedan i stavi ga na onaj prvi. 11 - Sad je odve visok - promrmlja. - Kako da ih namjestim? - upita ona, oajna. Kad je napola kleknula pored klupe, on se izvi do nje i upotrijebi njeno rame sebi za oslonac. - Ne, to ne mo e - kazah. - Zadovoljite se jastukom gospodine Heathcliffe. Gospoica je ve potroila odve vremena na vas; ne moemo ostati dulje od pet minuta. - Moemo! Moemo! - ree Catherina. - On je sada do bar i strpljiv. Poinje shvaati da u ja noas patiti mno go vie nego on ako budem vjerovala da mu je gore zbog mojeg posjeta i da onda neu smjeti opet doi. Kai mi istinu o to me, Lintone; jer ne smijem dolaziti ako ti to kodi. - Mora dolaziti kako bi me lijeila. Treba doi jer si ti skrivila da mi je pozlilo. I sama zna da nisam bio tako bole stan kad si ula kao to sam sad, zar ne? - Vi ste sami krivi to ste se razboljeli plaui i uzbuu jui se - rekoh mu. - Nisam ja tome uope kriva - ree njegova roakinja. Ali bit emo sada dobri prijatelji. Trebam li ti ja? eli li me zaista ponekad vidjeti? - Rekao sam ti da elim - nestrpljivo odgovori on. - Sje dni na klupu i pusti da se naslonim na tvoje koljeno. Mama je tako radila po cijelo poslijepodne. Sjedi posve mirno i ne moj govoriti; ali moe mi pjevati neku pjesmu ako umije pjevati, ili mi moe ispriati kakvu lijepu, dugaku, zanim ljivu baladu... jednu od onih o kojima si mi govorila; ili pri u. Ali, ipak, radije bih sluao baladu; poni. Catherina mu ponovi najdulju od svih balada koje je znala. Oboje su u tome uivali. Linton je htio uti jo jednu, pa jo jednu, usprkos mojem upornom prigovaranju; i tako su nastavili dok ura nije otkucala dvanaest; tada zausmo Haretona u dvoritu; vraao se na ruak. - I sutra, Catherino, hoe li doi sutra ? - upita je mladi Heathcliff drei je za haljinu dok je ona nevoljko ustajala. - Ne - odgovorih - ni sutra ni prekosutra. - Ali, ona je oito dala drukiji odgovor jer mu se elo razvedri nakon to se ona sagnula i neto mu apnula. - Sutra neete doi ovamo, gospoice! - poeh nakon to izidosmo iz kue. - Nadam se da i ne sanjate o tome?

Ona se nasmijei. _ Pazit u dobro; naredit u da se popravi ona brava, pa neete moi pobjei. - Mogu ja prijei preko zida - odgovori ona smijui se. _ Grange nije tamnica, Elleno, niti si ti moj tamniar. Osim toga, blizu mi je sedamnaest godina; ja sam odrasla ena. I sigurna sam da bi se Linton brzo oporavio kad bih ga ja njegovala. Starija sam od njega i pametnija, manje sam djetinjasta, zar ne? S malo ljubaznih rijei brzo bih postigla da nostupa kako ga ja uputim. On je lijep i mio kad je dobar. Napravila bih mazu od njega kad bi bio moj. Mi se ne bismo nikad svaali jer bismo se navikli jedno na drugo, zar ne? Voli li ga, Elleno? - Zar da ga volim! - uzviknuh. - Toga najmrzovoljnijeg od svih boleljivih balavaca koji su ikada dospjeli do doba mladenatva. Sreom, kao to je gospodin Heathcliff procijenio, on nikad nee doivjeti dvadesetu godinu. Zaista, sumnjam i da e vidjeti proljee. Ali, umro kad umro, to e biti mali gubitak za njegovu obitelj. Srea je za nas to ga je njegov otac uzeo k sebi; to bi se ljubaznije s njim postupalo, to bi on postajao dosadniji i sebiniji. Drago mi je to nema nikakva izgleda da vam on bude mu, gospoice Catherino. Moja se suputnica uozbilji kad u, te rijei. Govoriti tako bezobzirno o njegovoj smrti vrijealo je njene osjeaje. - On je mladi od mene - odgovori ona nakon duljeg raz miljanja - pa treba i ivjeti dulje; i hoe... on mora ivjeti dok god ja budem ivjela. On je sad isto toliko snaan kao kad je prvi put doao na sjever; sigurna sam u to. On bolu je samo od prehlade, kao i tata. Ti kae da e tata ozdravi ti, pa zato ne bi i on? - Dobro, dobro - viknuh - uostalom, zato da se brine mo o tome; jer, sluajte, gospoice... i znajte da u odrati rije... ako pokuate opet otii u Orkanske visove, sa mnom ili bez mene, obavijestit u gospodina Lintona, i onda, osim ako on to dopusti, vaa se prisna veza s vaim roakom ne smije obnoviti. - Ve je obnovljena - promrmlja Catherina nabusito. - Ne smije se nastaviti. ... - Vidjet emo - ree i natjera konjia u galop ostavljaju& me da se vuem za njom.

Obje smo stigle kui prije objeda. Gospodar je mislio da smo lutale po parku, pa nas nije ni pitao gdje smo bile tako dugo. im udoh, pourih promijeniti svoje mokre cipele j arape, ali dug boravak u mokroj obui u Visovima uinio je svoje. Sutradan ujutro bilo mi je tako loe da sam ostala u postelji, i itava tri tjedna nisam se mogla brinuti o svojim dunostima; takva nesrea nije mi se nikad prije dogodila, i hvala Bogu, nikad poslije. Moja mala gospodarica vladala se poput anela. Dolazi la je njegovati me i tjeiti me u mojoj samoi. Osamljenost sam teko podnosila. Navikla sam bila kretati se i raditi, pa mi je bilo dosadno biti zatvorena u sobi, ali je malo tko imao manje razloga od mene da se ali. Catherina se pojavljivala uz moju postelju im bi napustila sobu gospodina Lintona. Njen dan bio je podijeljen izmeu nas dvoje, nika kvo zabavljanje nije joj oduzimalo ni minutu; zanemarila je bila svoje obroke, svoje uenje i svoju igru; bila je najodanija njegovateljica koja je ikada njegovala bolesnike. Zacijelo ima dobro srce kad je, iako je toliko voljela svoga oca, ipak imala ljubavi i vremena i za mene. Rekoh da su joj dani bili podijeljeni izmeu nas; ali gospodar se rano povlaio, a i meni obino nije trebalo nita nakon est sati, tako da je veer pripadala njoj. Sirota djevojka! Nikad nisam ni mislila o tome to je radila sama poslije aja. I premda sam esto kad mi je dolazila zaeljeti laku no primjeivala svjeu boju njenih obraza i crvenilo njenih ruku, nisam se sjetila da je to dolazilo od jahanja po hladnu vremenu preko pustare, nego sam to pripisivala toplini vatre u biblioteci.

dvadeset i etvrto poglavlje

POTKRAJ treeg tjedna mogla sam napustiti svoju sobu i kretati se po kui. I prvom prilikom kad sam uveer sjedila, zamolih Catherinu da mi ita, jer su mi oi bile slabe. Sjedile smo u biblioteci; gospodar je bio otiao spavati; ona prista de prilino nevoljko, kako mi se barem uinilo; mislei da joj se ne svia moja knjiga, kazah joj neka mi ita to eli. Ona izabra jednu od svojih omiljenih knjiga. itala mi je otprilike sat; zatim mi poe postavljati pitanja. - Elleno, zar nisi umorna? Ne bi li bilo bolje da sada legne? Bit e ti loe bude li sjedila do tako kasno u no, Elleno. - Ne, ne, draga, nisam umorna - neprestano sam joj od govarala. Vidjevi da se ne miem, ona pokua jednu drugu meto du - pokazivala je da ne uiva u itanju. Poe zijevati, protezati se i - Elleno, umorna sam! - Onda prestanite s itanjem pa emo razgovarati - odgovorih. To se pokazalo jo gorim; vrpoljila se, uzdisala i do osam sati svaki as gledala na svoj sat. Napokon je otila u svoju sobu, posve svladana drijemeom, sudei po njezinu mrzovoljnom izgledu i tekim oima koje nije prestajala trljati, idue veeri doimala se jo nestrpljivijom, a tree se poali n^ glavobolju i ostavi me. Njeno vladanje uini mi se ud -nim i, nakon to sam ostala prilino dugo sama, odluih da dem vidjeti je li joj bolje i da je pozovem neka legne na di-Van, umjesto to sama lei gore u sobi u mraku. Ali Cathe-rine nije bilo ni gore ni dolje. Posluga ree da je nije vidjela. Osluhnuh pored vrata gospodina Edgara, ali je ondje sve bi-' tiho. Vratih se u njenu sobu, ugasih svoju svijeu i sjedoh kj prozora.
239

Bila je mjeseina, zemlja je bila posuta snijegom; pomislih da joj je moda palo na pamet proetati po vrtu kako bi se osvjeila. I doista zamijetili jednu priliku kako se ulja du unutarnje ograde parka, ali to nije bila moja mlada go. spodarica; kad je to lice izilo na svjetlo, vidjeh da je to ko njuar. Stajao je dosta dugo i promatrao kolni put koji j e iao preko imanja; zatim se brzo udalji, kao da je neto primijetio. Uskoro se vrati vodei Catherinina konjia; ona je bila sjahala i hodala je pored njega. Konjuar odvede kriom ponija preko trave u staju. Catherina ude kroz staklena vrata salona i tiho se pope u sobu gdje sam je ekala. Neujno otvori vrata, skinu cipele na kojima je bilo snijega, odveza vrpcu na eiru i, nesvjesna da je uhodim, krene odloiti svoj ogrta; iznenada se digoh i pridoh joj; ona kriknu od straha i stade skamenjena. - Draga moja gospoice Catherino - poeh blago, jer sam jo bila pod svjeim dojmom njene nedavne ljubaznos ti - kamo ste jahali u ovo doba? I zato ste me pokuali ob manuti neistinitom priom? Gdje ste bili? Govorite! - Do ruba parka - promuca ona. - Nisam vam lagala. - I nigdje drugdje? - Nigdje - promrmlja ona. - Oh, Catherino! - alosno povikah. - Svjesni ste da ste uinili neto to ne valja, jer mi inae ne biste govorili neis tinu. To me zaista alosti. Radije bih bolovala tri mjeseca nego da vas ujem kako laete. Ona mi pritra, brinu u pla i objesi mi se ok o vrata. - Elleno, bojim se da e se naljutiti - ree ona. - Obeaj da se nee ljutiti, pa u ti rei pravu istinu; mrzim je kriti. Sjedosmo do prozora; obeah da je neu koriti pa ma ka kva bila njena tajna, koju sam ja, naravno, nagaala, i ona poe: - Bila sam u Orkanskim visovima, Elleno, i otkad si se razboljela nisam propustila nijedan dan da odem tamo, osim triput prije no to si napustila svoju sobu i dvaput na kon toga. Dala sam Michaelu knjige i slike da bi mi pripre mio svaku veer Minny i po slije je vodio natrag u staju, ali zapamti, ne treba ni njega grditi. Stizala sam u Visove oko est i po sati i obino sam ostajala do osam i po, zatim sam jahala trkom kui. Nisam se ila zabavljati; esto sam sve

vrijeme bila nesretna. Tek sam ponekad bila sretna; moda jednom u tjedan dana. U poetku sam mislila kako e biti teak pothvat nagovoriti te da mi dopusti da odrim rije danu Lintonu. Kad smo se s njim rastajale, obeala sam mu da u doi sutradan, ali kako si ti sutradan ostala u svojoj spavaoj sobi, lako sam se oslobodila te brige. Dok je Michael tog poslijepodneva popravljao bravu na vratima ogradnog zida, uzeh klju i kazah mu da moj roak eli da ga posjeujem jer je bolestan, pa ne moe dolaziti u Grange; takoer mu rekoh da bi tata zamjerio jer idem, a zatim poeh pregovarati s njim o poniju. On voli itati, a i kani nas uskoro na pustiti da bi se oenio, te se ponudio da mi uini ono to sam eljela ako mu budem posuivala za itanje knjige iz biblioteke; ali radije sam mu dala svoje, i to mu se jo vie svidjelo. Prilikom moga drugog posjeta Linton se doimao ivahnijim i raspoloenijim. Zillah (njihova domaica) spremi sobu, naloi veliku vatru i, nakon to je Joseph otiao u crkvu, a Hareton Earnshaw s lovakim psima - loviti fazane u naoj umi, kao to sam poslije ula - ree nam da moemo raditi to elimo. Donese nam toplog vina i medenih kolaa i napusti nas s ljubaznim osmijehom. Linton sjede u naslonja, a ja na stolac za ljuljanje pored ognjita. Smijali smo se i veselo razgovarali; imali smo tako mnogo rei jedno drugome! Stvarali smo plan kamo emo ii i to emo raditi idueg ljeta. Ne trebam ti ponavljati taj razgovor jer bi ga ti smatrala budalastim. Jednom se skoro posvaasmo. On je rekao kako je naj ugodniji nain da se provede topao srpanjski dan leati od jutra do veeri usred pustare na kakvoj padini obrasloj vrije -som, dok pele sanjivo zuje od cvijeta do cvijeta, a eve pjevaju visoko iznad glave i sunce sja s plavoga vedrog neba. To je bila njegova predodba o rajskoj srei. A ja sam eljela njihati se na grani drveta ije zeleno lie umi dok piri za padni vjetar, a sjajni bijeli oblaci brzo prolaze nebom; i ne samo eve, nego i drozdovi, kosovi, kudjeljarke i kukavice sa svih strana ispunjavaju zrak glazbom; i u daljini se vidi Pustara, ispresijecana hladovitim, tamnim udolinama, a u blizini padine pokrivene visokom travom koja se leluja na Povjetarcu; zatim uma i ubor potoka i cio svijet u pokre -

tu i ustreptao od radosti. On je htio da sve poiva u zanosu mira, a ja da sve treperi i plee u veseloj svetkovini. Relkla sam mu da bi njegov raj bio poluiv, a on je odgovorio d a bi moj bio polupijan. Rekla sam mu da bih zaspala u njegovu, a on odgovorio da ne bi mogao disati u mome, i napokon se naljuti. Na kraju odluismo otii na oba izleta im bude lijepo vrijeme, onda se poljubismo i pomirismo. Nakon to smo sjedei mirovali jedan sat, pogledah p0 velikoj sobi i njezinu glatkom podu bez saga pa pomislih da bi bilo zgodno igrati se u njoj kad bismo uklonili stol. Predloih Lintonu neka zovne Zillah da nam pomogne, pa da se igramo slijepog mia, a da nas ona pokuava uhvatiti, kao to si radila ti, Elleno, sjea li se? On nije htio; smatrao je da u tome nema nikakva zadovoljstva; pristao je ipak da se loptamo. Naosmo dvije lopte u ormaru u gomili starih ig raaka, igri, obrua, raketa i lopti od perja. Jedna je bila obiljeena sa C, a druga sa H. eljela sam imati onu sa C, jer je to moglo oznaavati Catherinu, a H je moglo znaiti njegovo ime, Heathcliff; ali Linton nije htio onu sa H jer je iz nje ispadala kuina. Neprestano sam ga pobjeivala u ig ri, te se on zbog toga naljutio, poeo kaljati i zato se vratio u naslonja. Ipak se ubrzo oraspoloi; oarale su ga dvije ili tri lijepe pjesme - tvoje pjesme, Elleno; i kad je bilo vrijeme da idem molio me da doem i idue veeri. Obeah mu. Vratila sam se kui na Minny brzo poput vjetra; sanjala sam o Orkanskim visovima i o svom milom, dragom roaku sve do jutra. Sutradan sam bila tuna; djelomino zato to tebi nije bilo dobro, a djelomino zato to sam eljela da moj otac sazna za moje izlete i da ih odobri. Poslije aja bila je divna mjeseina; uzjahah konja i, dok sam jahala, razvedrih se. Provest u jo jednu sretnu veer, mislila sam; a to me jo vie veseli, i moj e ju lijepi Linton imati. Jahala sam kasom kroz njihov vrt; i upravo htjedoh skrenuti da bih ula na stranji ulaz, kad me onaj Earnshaw presrete, uze za uzdu mog ponija i pozva me da uem na prednja vrata. Potapa ponija po vratu i ree da je to lijepa ivotinja; inilo se da eli razgovarati s njim. Ja ga, meutim, zamolih neka ostavi konja na miru jer ga moe udariti. On odgovori svojim prostakim tonom: - Njegov udarac ne bi mi mnogo naudio -

odrugljivo pogleda konjia u noge. Bila sam gotovo sklonatjerati ponija da to i pokua, ali Earnshaw pode otvo -iti vrata. Stavivi ruku na kvaku, pogleda gore u natpis i re-*e s glupom mjeavinom zbunjenosti i ushita: - Gospoice Catherino, sad mogu proitati ovo gore. - Divno - uzviknuh. - Da te ujem... ti si zaista postao mudar! Sricao je slovo po slovo: "H-a-r-e-t-o-n E-a-r-n-s-h-a-w". - A brojke? - kazah mu da bih ga potaknula jer je bio zastao. - Njih jo ne znam - odgovori on. - Neznalice! - kazah mu nasmijavi se od svega srca nje govu neuspjehu. Glupan me je gledao zabezeknuto, oko usana mu je lebdio podrugljiv osmijeh, a elo mu se mrtilo; inilo se kao da se pita bi li sudjelovao u mojoj veselosti i znai li ono to sam rekla intimnost ili prijezir - istina bijae ovo drugo. Razrijeih njegove sumnje iznenadnom ozbiljnom izjavom neka odlazi, jer sam dola posjetiti Lintona a ne njega. On pocrvenje - vidjela sam to pri mjeseini - spusti ruku s kvake i odulja se pruajui savrenu sliku poniene tatine. Utvarao je sebi bez sumnje da je obrazovan kao i Linton, jer je mogao sriui proitati svoje ime, i posve se prenerazio to i ja nisam istoga mnijenja. - Stanite, draga gospoice Catherino! - upadoh joj u rije. - Neu vas grditi, ali mi se ne svia taj va postupak. Da ste se sjetili kako je i Hareton isto toliko va roak koliko i Linton, osjetili biste da je neumjesno vladati se tako prema njemu. Pohvalna je njegova ambicija to eli biti isto tako obrazovan kao i Linton; on vjerojatno nije uio da bi se time razmetao; vi ste se, u to ne sumnjam, jo prije pobrinuli da s e on zastidi zbog svoga neznanja, pa je elio to popraviti i umiliti vam se. Rugati se njegovu neuspjelu pokuaju znak )e slaba odgoja. Da ste vi odgojeni pod istim okolnostima kao on, zar biste bili manje sirovi? Kao dijete bio je isto tako "istar i inteligentan kao i vi, pa me boli da se na njega sada gleda s prijezirom zato to je onaj podli Heathcliff postupio Prema njemu tako nepravedno. - Pa, Elleno, nee valjda zaplakati zbog toga? - ree Catherina, iznenaena mojom ozbiljnou. Ali sluaj, pa e

vidjeti je li on uio abecedu da bi se meni umilio i je li vrije. dilo biti ljubazan prema toj ivotinji. Udoh. Linton je leao na klupi i pridigao se da bi me pozdravio. - Bolestan sam veeras, draga Catherino; neu moi g0. voriti; ti govori, a ja u sluati. Doi i sjedni uz mene. Bi 0 sam siguran da e odrati obeanje i stoga u, prije no to pode, zahtijevati obeanje da e opet doi. Vidjevi da je bolestan, odluih mu to vie ugaati; govorila sam tiho, nisam mu postavljala nikakva pitanja i izbjegavala sam da ga bilo ime naljutim. Donijela sam mu neke od svojih najzanimljivijih knjiga. On me zamoli da mu itam malo iz jedne, i upravo sam htjela poeti, kad Earn shaw naglo otvori vrata, svjesno pakostan i zlonamjeran. Brzo nam prie, epa Lintona za ruku i povue ga s klupe. - Gubi se u svoju sobu! - ree glasom promuklim od gnjeva; lice mu je bilo podbuhlo od bijesa. - Vodi i nju jer ona dolazi tebi; ova soba treba biti slobodna za mene. Gu bite se oboje! Psovao nas je i nije dao Lintonu vremena da mu odgovori; izbacio ga je, takorei, u kuhinju. Bio je stegnuo aku kad sam krenula za Lintonom, kao da me elio udariti. Uplaih se na trenutak i ispustih jednu knjigu; on je gurnu nogom za mnom i zakljua vrata. uo se zlurad, kretav smijeh pored ognjita; okrenuh se i vidjeh onog odvratnog Josepha gdje stoji pored vatre, trlja svoje koate ruke i dr hti. - Bio sam siguran da e vas izbaciti. To je momak i po! Vidi se da je odvaan! On zna. Jest, on zna, kao to i ja znam, tko treba ovdje biti gospodar. He! He! He! Natjerao vas je da odete! He! He! He! - Kamo emo? - upitah svoga roaka ne obazirui se na ruganje stare hulje. Linton je bio blijed i drhtao je. Nije bio lijep u tom trenutku, Elleno; izgledao je strano; njegovo mravo lice i krupne oi izraavale su mahnit, nemoan bijes. On zgrabi kvaku i poe drmati vratima, ali su ona bila zakljuana iz nutra. - Ako me ne pusti unutra, ubit u te!... Ubit u te!. - Vi e je vriskao nego govorio: - avole! avole!... Ubit u te! Joseph se opet kretavo nasmija.

- To je otac! - povika on. - To je pravi otac! Uvijek imaponeto u sebi od roditelja. Nemoj se obazirati na to, Haretone, mladiu... nemoj se bojati... on ti ne moe nita! Uzeh Lintona za ruku i pokuah ga odvui od vrata; ali on zavrita tako uasno da ga se vie ne usudih dirati. Najzad straan napad kalja ugui njegovo vriskanje; krv mu pro kulja na usta i on pade na pod. Otrah u dvorite, izbezum ljena od straha, i poeh dozivati Zillah to sam glasnije mogla. Odmah me je ula; muzla je krave u staji iza itnice; do-tra i upita me to se dogodilo. Nisam imala daha da joj ob jasnim, nego je uvukoh unutra i poeh gledati gdje je Linton. Earnshavv je bio iziao da vidi kakvo je zlo prouzrokovao, i kad smo ule, nosio je jadnog Lintona u njegovu sobu. Zillah i ja podosmo za njim, ali me on zaustavi na vrhu stuba i ree mi da ne mogu ui nego neka idem kui. Viknuh da je on ubio Lintona i da ja hou ui. Joseph zakljua vrata, ree da mi to nee dopustiti i upita me to me "tjera da budem luda kao Linton". Stajala sam i plakala dok domaica kue nije izila iz Lintonove sobe. Ona mi ree da e mu uskoro biti bolje, ali mu smeta vika i buka; i gotovo me je odnijela u veliku sobu. Elleno, bila sam spremna poupati si kosu. Jecala sam i plakala toliko da su mi oi bile gotovo obnevidjele od suza; a grubijan, prema kojemu ti osjea toliku naklonost, stajao je pored mene i usuivao se povremeno mi kazati "pst, uti", i nijekao da je to njegova krivica. Napokon, uplaen mojim prijetnjama da u rei tati i da e on biti uhien i objeen, i sam poe plakati i brzo izie da bi sakrio svoje kukaviko uzbuenje. Ali jo ga se nisam otresla, jer kad su me na kraju natjerali da poem, i nakon to sam se bila udaljila od dvorita nekih sto koraka, on se iznenada pojavi iz sjene pored puta, zaustavi moga konjia i stavi mi ruku na rame. - Gospoice Catherino, jako mi je ao - poe on - ali strano je... Udarih ga biem mislei da me je moda htio ubiti. On m e pusti i zagrmje jednu od svojih stranih psovki, a ja pomjerah konja trkom; bila sam gotovo izvan sebe. Te veeri nisam ti rekla laku no, niti sam sutradan otila u Orkanske visove. Jako sam eljela otii, ali sam bila udno uzbuena, bojala sam se vijesti da je Linton umro, a i drhtala sam pri pomisli da u se susresti s Haretonom. Trei dan
245

prikupih hrabrost, ili, bolje rei, nisam mogla dalje trpjeti neizvjesnost, i iskradoh se jo jednom. Krenuh u pet sati pje_ ice mislei da u moda uspjeti neopaena stii do kue i ui u Lintonovu sobu. Ali psi odmah objavie moj dolazak. Zillah me doeka, ree mi da se "mladi lijepo oporavlja" i uvede me u malu, lijepo namjetenu sobu gdje na svoju neizrecivu radost ugledah Lintona na divanu s jednom mojom knjigom u ruci. Ali itav sat nije me htio ni pogledati ni raz govarati sa mnom. Elleno, on ima tako nesretnu narav! Bila sam zaprepatena kad je naposljetku otvorio usta da bi samo kazao la kako sam ja prouzrokovala svu onu buku, a Hareton nije bio nita kriv! Ne mogavi na to odgovoriti a da ne plaem, ustadoh i izidoh iz sobe. On viknu za mnom slabim glasom "Catherino!" Nije mislio da u ja to tako shvatiti, ali ja se ne htjedoh vratiti. Sutradan sam ostala kod kue, odluna da ga nikad vie ne posjetim, ali kad sam otila u postelju i kad sam ujutro ustala, osjeala sam se tako nesretnom jer nisam znala kako mu je, te moja odluka ieznu prije no to sam je konano i donijela. Ranije mi se i nilo pogreno ii tamo, a sad se inilo pogreno ostati ovdje. Michael doe upitati me bi li osedlao ponija; odgovorih "da". Osjeala sam se kao da izvravam neku dunost dok me je poni nosio preko brda. Morala sam proi pored pred njih prozora da bih ula u dvorite, te je bilo nemogue sa kriti moj dolazak. - Mladi je gospodar u velikoj sobi - ree Zillah kad je vidjela da kreem u mali salon. Udoh; Earnshaw je takoer bio ondje, ali odmah izie iz sobe. Linton je sjedio u velikom naslonjau polubudan. Pridoh ognjitu i poeh mu govoriti ozbiljnim tonom, s uvj erenjem da je ono to govorim bar djelomino istina: - Budui da me ne voli, Lintone, i budui da vjeruje da ja dolazim s namjerom da vrijeam tvoje osjeaje i pretvara se da ja to inim svaki put, ovo je na posljednji sastanak; hajdemo rei zbogom jedno drugome; i kai gospodinu Heathcliffu da me ne eli viati, i da on, to se toga tie, ne treba vie izmiljati nikakve neistine. - Sjedni i skini eir, Catherino - odgovori on. - Mnogo si sretnija od mene, pa treba i biti bolja. Tata mi toliko go vori o mojim nedostacima i pokazuje toliki prijezir prema

meni, te je prirodno to me to navodi da sumnjam u sebe. poinjem vjerovati da sam moda zaista toliko nitavan kao to mi on esto kae; i kad god mi doe ta pomisao, ljut sam i ogoren i mrzim svakoga! Ja jesam nitavan i zle sam naravi i zla duha, gotovo uvijek; i ako hoe, moe mi rei zbogom; oslobodit e se bar jednog dosadnog stvorenja. Samo, Catherino, uini mi bar ovo: vjeruj, kad bih mogao biti tako mio, tako ljubazan i dobar kao ti, rado bih to bio, radije nego da budem tako sretan i tako zdrav kao ti. I vjeruj da je tvoja ljubaznost uinila da te volim dublje nego da sam za sluio tvoju ljubav; i premda nisam mogao i ne mogu da ti ne otkrijem svoju narav, ja alim i kajem se zbog toga, i alit u i kaj at u se do smrti! Osjetila sam da govori istinu; osjetila sam da mu moram oprostiti i da bih mu opet oprostila, pa makar se posvaao sa mnom ve idueg trenutka. Pomirili smo se, ali smo oboje plakali sve vrijeme dok sam bila ondje. To plakanje nije bilo samo plod alosti, premda sam zaista bila alosna to Linton ima zlu narav. Njegovi prijatelji nikada se nee osjeati ugodno s njim, a ni on s njima; sve zbog te njegove nesretne naravi. Nakon te veeri uvijek sam dolazila u njegov mali salon, jer se njegov otac sutradan vratio. Mislim, da smo jo tri puta bili veseli i puni nade kao to smo bili prve veeri; ostali moji posjeti bili su tuni i muni, ponekad zbog njegove sebinosti i pakosti, ponekad zbog njegove patnje; ali ja sam se navikla podnositi sve troje gotovo jednako strpljivo. Gospodin Heathcliff namjerno me izbjegavao, jedva sam ga i vidjela. Prole nedjelje, istina, odoh prije nego obino i zatekoh ga gdje okrutno grdi ja dnog Lintona zbog njegova ponaanja u subotu uveer. Ne znam otkud je znao o tome osim ako nije prislukivao. Lin ton se zaista bio tom prilikom vladao vrlo izazivaki; ali to se ticalo samo mene, te prekidoh gospodina Heathcliffa time to udoh i kazah mu to. On prasnu u smijeh i ode izjavljujui da se raduje to ja to tako shvaam. Tada sam rekla Lin -tonu da mi ubudue svoje alopojke mora aputati. Eto, Elleno, ula si sve. Sprijeiti me da idem u Orkanske visove znailo bi uiniti nesretnim dva bia; ali, ako ti samo ne kae tati, moje odlaenje nee uznemiriti niiji mir. Nee mu rei? Bilo bi vrlo okrutno od tebe da to uini.

- Gospoice Catherino, o tome u odluiti sutra - odgovorih. - To iziskuje podulje razmiljanje; zato u vas ostavi ti da se odmorite, a ja idem razmisliti o tome. Razmiljala sam o tome glasno u prisutnosti svoga gospodara. Otila sam iz njene sobe ravno u njegovu i sve mu ispriala, osim njenih razgovora s njenim roakom, a Hare tona uope nisam spominjala. Gospodin Linton se zabrinu i rastui vie no to mi je elio pokazati. Ujutro je saznala za moju izdaju njezina povjerenja; reeno joj je da njeni tajni posjeti moraju prestati. Uzalud je plakala, uzalud se bunila protiv te zabrane i uzalud je molila svog oca da se saali nad Lintonom. Jedina utjeha koju je imala bilo je obeanje da e on pisati mladiu i dopustiti mu da doe u Grange kad po eli, ali istodobno mu i objasniti neka vie ne oekuje da e vidjeti Catherinu u Orkanskim visovima. Da je znao narav svog roaka i stanje njegova zdravlja, on bi joj, moda, uskratio i tu malu utjehu.

dvadeset i peto poglavlje

SVE SE TO zbilo minule zime, gospodine - ree gospoda Dean - tek je prolo neto vie od godinu dana otada. Prole zime nisam mislila da u poslije dvanaest mjeseci zabavljati prianjem o tim zbivanjima strana ovjeka! Ali tko zna dokad ete vi biti stranac? Odve ste mladi da biste se zadovo ljili time da vjeno ivite sami, a ja sam sklona misliti kako nitko ne moe vidjeti Catherinu Linton a da se u nju ne zaljubi. Smijeite se, ali zato uvijek ivnete i zainteresirate se kad govorim o njoj? I zato ste mi rekli neka objesim njenu sliku iznad vaeg kamina? I zato... - Prestanite, moja dobra prijateljice! - uzviknuh. - Mo da je ja i zavolim, ali bi li ona voljela mene? U to odve sumnjam da bih ostavio svoj mir i izloio se tom iskuenju. Osim toga, moj dom nije ovdje. Ja pripadam poslovnom svi jetu i moram se vratiti njegovu zagrljaju. Nastavite. Je li Catherina posluala naredbu svog oca? - Jest - nastavi domaica. - Njena ljubav prema njemu jo je prevladavala u njezinu srcu; a i on joj je govorio bez ljutnje; govorio joj je s dubokom njenou ovjeka koji e uskoro ostaviti svoju ljubljenu ker medu opasnostima i ne prijateljima gdje e joj njegove rijei, urezane u njeno pam enje, biti jedina pomo i jedini prijatelj kojega joj je mogao ostaviti. Nekoliko dana kasnije rekao mi je: - Elleno, elio bih da moj neak pie, ili da doe. Kai mi iskreno to misli o njemu, je li se promijenio nabolje, ima li izgleda da e postati zreo ovjek? - Vrlo je njena zdravlja, gospodine, i malo ima izgleda da e ivjeti do zrelosti. Ali jedno mogu rei: on nije nalik svome ocu. Ako bi gospoicu Catherinu zadesila nesrea da se uda za njega, ona e moi vladati njime ako ne bude pre tjerano i nerazumno popustljiva. Uostalom, gospodaru, imat ete dosta vremena da se upoznate s njim i procijenite

bi li on bio prikladan za nju. Nedostaje mu vie od etiri g0, dine do punoljetnosti. Edgar uzdahnu, prie prozoru i pogleda u smjeru gj. mmertonske crkve. Bilo je maglovito popodne, veljako sunce sjalo je mutnim sjajem, ali su se mogle nazrijeti dvije jele na groblju i ratrkani nadgrobni spomenici. - esto sam molio Boga - ree kao za sebe - da to prije doe ono to sada dolazi; a sada se toga poinjem bojati. Mislio sam da e mi sjeanje na trenutak kad sam kao mla doenja siao niz tu guduru biti manje drago od slutnje da u uskoro, za nekoliko mjeseci, ili, moda, tjedana, biti pre nesen uz nju i pokopan u njezinu osamljenom uglu! Elleno, bio sam vrlo sretan s mojom malom Cathy. Za zimskih ve eri i ljetnih dana ona je, puna ivotne nade, bila pored me ne. Ali sam bio isto toliko sretan razmiljajui sam medu onim nadgrobnim kamenjem, pored one stare crkve, dok sam leao za dugih lipanjskih veeri na zelenom humku gro ba njene majke i eznuo za vremenom kad u i ja tu poiva ti. to mogu uiniti za Cathy? Kako da je ostavim? Ne bih ni trenutka alio to je Linton Heathcliffov sin, ni to bi mi je uzeo, ako bi je mogao utjeiti u njezinu bolu za mnom. Ne bih brinuo to bi Heathcliff postigao svoj cilj i uspio oduzeti mi jedinu utjehu na ovome svijetu! Ali ako je Linton nedo stojan - ako je on samo slabako orue u rukama svog oca - onda je ne mogu prepustiti njemu! I premda bi bilo teko slomiti njen iv duh, morao bih je alostiti dok ivim i osta viti je samu kad umrem. Mila moja ki! Radije bih je u tom sluaju prepustio Bogu i pokopao prije svoje smrti. - Prepustite je Bogu, gospodine - odgovorih mu - a ako bismo vas izgubili... ne dao Bog... bit u joj prijatelji ca i sa vjetnica, dok me god providnost ostavi na ivotu. Gospoi ca Catherina je dobra djevojka; ne bojim se da e hotimice krenuti stranputicom; a ljudi koji uvijek ispunjavaju svoju dunost najzad budu i nagraeni. Granulo je proljee, ali se mome gospodaru nije vraala prava snaga iako je opet poeo etati po parku sa svojom keri. U svom neiskustvu ona je to smatrala znakom oporavka. Za tih etnji obrazi bi mu esto dobili boju, a oi postale svjetlije, te je ona bila sigurna da se on oporavlja. Na njen sedamnaesti roendan nije otiao na groblje; padala je kia, i ja ga upitam:

_ Sigurno neete ii na groblje veeras, gospodine? On odgovori: _ Ne, ove u godine to malo odgoditi. Opet je pisao Lintonu izraavajui svoju arku elju da 2a vidi. I da je mladi bolesnik bio kadar pojavljivati se u drutvu, vjerujem, njegov bi mu otac dopustio da doe. Ali kako to nije bio sluaj, on je prema savjetu svoga oca odgovorio pismom u kojem je rekao kako mu otac ne doputa da doe u Grange, ali se raduje to ga se ujak sjea i nada se da e ga susresti uskoro za svojih etnji i osobno ga zamoliti da njegova roakinja i on ne ostanu jo dugo potpuno odvoje ni.

Taj dio pisma bio je jednostavan i vjerojatno ga je sam sroio. Heathcliff je znao da je on kadar rjeito moliti za Catherinino drutvo. "Ne traim", pisao je, "da joj dopustite dolaziti ovamo; ali, zar da je nikad ne vidim zbog toga to moj otac zabra njuje da ja nju posjeujem i jer joj vi zabranjujete da ona posjeuje mene? Molim vas da ponekad izjaete s njom u smjeru Visova i dopustite nam da izmijenimo nekoliko rijei u vaoj prisutnosti! Nismo uinili nita ime bismo zasluili da budemo ovako razdvojeni. Vi se ne ljutite na mene, a i sami kaete kako nemate razloga da me ne volite. Dragi ujae, poaljite mi sutra nekoliko ljubaznih redaka i doputenje da vam se pridruim gdje god vi elite, osim u Thrushcross Grangeu. Vjerujem da bi vas susret sa mnom uvjerio da nemam isti karakter kao moj otac; on tvrdi da sam ja vie va neak nego njegov sin. Iako imam nedostataka koji me ine nedostojnim Catherine, ona ih je oprostila, a radi nje i vi to trebate uiniti. Pitate me za moje zdravlje - sad je bolje; ali dok god budem lien bilo kakve nade i osuen na samou, ili drutvo onih koji me nikad nisu, niti e me ikad voljeti, kako mogu biti veseo i zdrav?" Iako je Edgar suosjeao s dekom, nije mu mogao ispuniti molbu jer nije bio kadar pratiti Catherinu. Pisao mu je da e se u ljeto moda moi sastati; u meuvremenu elio je da mu neak i dalje povremeno pie i obeao da e mu, koliko je to mogue pismom, davati savjete i utjehu jer je svjestan njegova tekog poloaja u Orkanskim visovima. Linton je pristao; i da je bio preputen samom sebi, vjerojatno bi sve

pokvario ispunjajui svoja pisma alopojkama i jadikovkama. Ali je njegov otac strogo pazio na nj i, naravno, zahtij e. vao da mu se pokae svako pismo koje stigne od moga g0. spodara. I tako, umjesto da pie o svojim osobnim patnja ma i tegobama, temama koje su mu neprestano bile na pa. meti, djeak je vjeito pisao o okrutnom ogranienju koje ga razdvaja od njegove prijateljice i ljubavi. Nagovijestio je uljudno da e morati misliti, ako gospodin Linton uskoro ne odobri jedan susret, da ga namjerno i sustavno obmanjuje lanim obeanjima. Cathy mu je bila odlian saveznik, te su, najzad, uspjeli nagovoriti moga gospodara na pristanak da jau ili eu za jedno otprilike jednom tjedno po pustari u neposrednoj blizini Grangea, pod mojim nadzorom, jer, iako je bio lipanj, moj je gospodar neprestano venuo. Premda je svake godine ostavljao na stranu dio svog prihoda za moju mladu gospodaricu, elio je, prirodno, da ona zadri dom svojih predaka, ili da mu se barem uskoro vrati; i smatrao je kako je njena jedina mogunost da to uini - brak s njegovim nasljednikom. Nije znao da je njegov nasljednik gotovo isto tako brzo venuo kao i on, niti je, mislim, itko drugi to znao. Lijenik nije dolazio u Visove, niti je mladoga gospodina Heathcliffa viao itko tko bi nas mogao izvijestiti o njegovu stanju. I sama sam poela sumnjati u svoje zle slutnje i vjerovati da se on uistinu oporavlja, jer je u pismima spominjao jahanje i etnje po pustari i inilo se da ezne za Cathy i da mu je najozbiljnije stalo da mu ujak ispuni njegovu molbu. Nisam mogla ni zamisliti da bi ijedan otac prema djetetu koje je na umoru mogao postupati tako tiranski i okrutno, kao to sam kasnije doznala da je Heathcliff postupao s njim da bi ga natjerao na glumljenje ljubavne udnje. Heathcliff je pojaavao svoje napore u tom smjeru to vie to je smrt vie prijetila da osujeti njegove opake i gramzive planove.

pvadeset i esto poglavlje

LJETO je ve bilo na izmaku kad je Edgar najzad nerado popustio njihovim molbama, te Catherina i ja krenusmo na konjima sastati se s njenim roakom. Dan je bio sparan, bila je omara, bez sunca; nebo je bilo pokriveno bijelosivim oblacima koji nisu nagovijetali kiu. Mjesto naeg sastanka bilo je odreeno kod putokaza na raskriju. Kad smo tamo stigle, jedan nam mali obanin, poslan kao glasnik, ree: - Gospodar Linton je tu na drugoj strani Visova; bio bi vam vrlo zahvalan da priete jo malo blie. - Mladi Linton zaboravio je prvu zapovijed svoga ujaka - napomenuh. - Gospodar nam je rekao da se drimo pu stare u blizini Grangea, a eto, mi se odmah udaljavamo. - Pa odmah emo okrenuti konje natrag kad se sastane mo s njim - odgovori moja suputnica - na zajedniki izlet bit e u smjeru Grangea. Ali kad smo stigle do njega - a to je bilo manje nego pola milje od njegova kunog praga - vidjele smo da on i nema konja, te smo bile prisiljene sjahati i ostaviti konje da pasu. Leao je na travi oekujui na dolazak i nije ustao dok nismo stigle na nekoliko koraka od njega. Koraao je tako teko i bio tako blijed da sam odmah uzviknula. - Gospodine Heathcl iff, vi danas niste sposobni za et nju! Kako loe izgledate! Catherina ga je gledala s tugom i zaprepatenou. Uzvik radosti na njenim usnama pretvorio se u uzvik straha i, umjesto da mu estita to je najzad dolo do njihova sastanka, ona ga brino upita osjea li se loije nego obino. - Nije... bolje mi je... bolje! - odgovori on teko diui, drui i zadravajui njenu ruku kao da mu je ona bila po trebna da se osloni o nju, dok su je njegove krupne, plave oi bojaljivo promatrale; lice mu je omravjelo; a oi, nekad sanjarske, sad su poprimile izmuen i divalj izraz.

- Ali vidi se da ti je bilo loije... - opet nastavi njegov, roakinja - loije nego kad sam te vidjela posljednji put mraviji si, i... - Umoran sam - brzo joj upade u rije. - Odve je toplo za etnju; ostanimo ovdje. I ujutro se esto osjeam slabo... tata kae da prebrzo rastem. Nezadovoljna, Cathy sjede, a on se prui uz nju. - Ovo je pomalo nalik na tvoj raj - ree ona trudei se bi ti vesela. - Sjea li se kako smo se bili dogovorili da prove demo dva dana, jedan onako kako ti smatra da je najugo dnije, a drugi onako kako ja smatram da je najugodnije? Ovaj je dan gotovo onakav kakav si ti onda bio zamislio, samo je ovaj s oblacima; dodue, oni su.vrlo njeni i rijetki; ugodnije je nego da sunce sja. Idueg tjedna, ako bude mogao, odjahat emo u park Grangea, i provest emo dan na moj nain. inilo se da se Linton ne sjea o emu ona govori i da mu je vrlo teko voditi bilo kakav razgovor. Njegova nezainte resiranost za predmete o kojima je ona zapoinjala razgovor i nesposobnost da ita pridonese njezinu zabavljanju bili su tako oigledni da ona nije mogla sakriti svoje razoaranje. Neodreena promjena zbila se u cijeloj njegovoj linosti i njegovu ponaanju. Hirovitost, koja se maenjem mogla pretvoriti u njenost, ustupila je mjesto ravnodunosti; u njegovoj naravi sad je bilo manje razmaenosti djeteta koje namjerno izaziva i duri se da bi ga umirivali i ugaali mu, a vie sebine mrzovolje neizljeivog bolesnika koji odbija tjeenje i gleda na dobrodunu veselost drugih kao na uvredu. Catherina je primijetila, kao i ja, da on nae drutvo smatra vie kaznom nego zadovoljstvom, i stoga se nije ustruavala uskoro predloiti da se rastanemo. Taj je prijedlog neoekivano probudio Lintona iz njegove letargije i bacio ga u stanje velike uzbudenosti. On uplaeno pogleda prema Visovima i zamoli je da ostanemo barem jo pola sata. - Ali, ini mi se - ree Cathy - da bi ti bilo ugodnije kod kue nego ovdje; a i vidim da te danas ne zanimaju moje pri e, pjesme i askanje; ti si postao mudriji od mene za ovih est mjeseci; vie ti se ne svia ono to je meni zanimljivo; kad bih te mogla zabaviti, rado bih ostala. - Ostani kako bi se odmorila - odgovori on. - I, Catherino, nemoj ni misliti ni rei da mi je vrlo loe; zapara i vru -

'ina ine me tromim; a i etao sam prije no to si dola, to odve za mene. Kai ujaku da sam prilino dobro sa zdravljem, hoe li? _ Kazat u mu da ti tako kae, Lintone. Ja osobno to ne bih mogla tvrditi - odgovori moja mlada gospodarica ude i se njegovu upornom tvrenju oite neistine. - Doi opet idui etvrtak - nastavi on izbjegavajui njen zaueni pogled. - I reci ujaku, Catherino, da sam mu vrlo zahvalan to te je pustio da doe. I... i ako sluajno sretne mog oca i on te upita o meni, nemoj mu odati da sam bio vrlo hirovit i glup, nemoj biti tuna i potitena, kao to si sad... jer e se on naljutiti. - Ba me briga za njegov gnjev - uzviknu Catherina mi slei da bi ona bila predmet toga gnje va. - Ali je mene briga - ree njen roak drui. - Nemoj ga izazivati protiv mene, Catherino, jer je on vrlo nemilosr dan. - Je li okrutan prema vama, gospodine Heathcliffe? upitah ga. - Je li mu dosadila popustljivost i je li se njegova pasivna mrnja pretvorila u aktivnu? Linton me pogleda, ali ne odgovori. Cathy je sjedila kraj njega jo deset minuta. Glava mu je bila dremljivo klonula na grudi i nije putao glasa od sebe, osim to je ponekad prigueno stenjao od iznemoglosti i bola. Cathy poe trai ti utjehu u branju borovnica koje je dijelila sa mnom; njemu ih nije nudila jer je vidjela da bi ga svaka daljnja panja samo zamarala i uznemirivala. - Je li prolo pola sata, Elleno? - apnu mi ona napokon na uho. - Ne znam zato bismo jo ostale. On sp ava, a i tata nas oekuje. - Pa ne moemo ga ostaviti dok spava - odgovorih. ekajte dok se probudi, budite malo strpljivi. Vrlo ste eljeli ii, ali je vaa elja da vidite jadnog Lintona brzo izvjetrila! - Zato me je on elio vidjeti? - odgovori Catherina. Vie mi se sviao u svojim najgorim raspoloenjima nego sada u ovom udnom duevnom rastrojstvu. ini se kao da je ovaj sastanak za njega zadatak koji mora izvriti iz stra ha da ga njegov otac ne bi grdio, ali ne vidim zato bih ja dolazila pruati zadovoljstvo gospodinu Heathcliffu. to je

razlog zbog kojega je on odredio Lintonu ovo ispatanje? Ia255

ko mi je drago to je boljeg zdravlja, ao mi je to je mnog0 manje meni naklonjen. - Vi mislite, dakle, da je on bolje sa zdravljem? - upitah je. - Mislim - odgovori ona - jer je prije uvijek tako mnogo govorio o svojim patnjama. Nije mu ba tako dobro kao to mi je rekao da kaem tati, ali vjerojatno bolje nego to mu je bilo. - Ne slaem se s vama, gospoice Cathy. Rekla bih da mu je mnogo gore. Linton se trgnu iza sna i uznemiren od straha upita je li ga netko zvao imenom. - Nije - odgovori Catherina - moda si to sanjao. Ne mogu shvatiti kako moe spavati ujutro vani. - Uinilo mi se da sam uo oca - ree on teko diui i pogleda na mrki breuljak iznad nas. - Sigurna si da me ni tko nije zvao? - Sasvim sigurna. Samo smo ja i Ellen razgovarale o tvom zdravlju. Jesi li zaista jai, Lintone, nego to si bio zi mus kad smo se rastali? Ako jesi, onda sam sigurna da jedno nije jae... tvoja naklonost prema me ni; reci... je li? Suze navrijee Lintonu na oi dok joj je odgovarao: - Da, da, jai sam! - I, jo uvijek u strahu od imaginarnoga glasa, gledao je amo-tamo ne bi li vidio otkud je mogao doi. Ca thy ustade. - Sad moram ii; neu kriti da sam gorko razo arana naim sastankom; ali to sam rekla tebi i nikom dru gom, iako se ne bojim gospodina Heathcliffa. - Pst - proapta Linton - za ime Boga, utite! On dolazi. - Linton se uhvati za Catherininu ruku pokuavajui je za drati; ali na to priopenje ona ga se brzo oslobodi i zazvida Minny koja je posluala kao pas. - Doi u idueg etvrtka - doviknu mu ona uskaui u sedlo. - Zbogom. Pouri, Elleno! I tako ga ostavismo, jedva svjesna naeg odlaska, toliko je bio zauzet iekivanjem svog oca. Prije nego to stigosmo kui, Catherinino nezadovoljstvo pretvorilo se u zbunjen osjeaj saaljenja i kajanja, pomijean s neodreenim, nelagodnim strepnjama o Lintonovu zdravlju i o postupanju njegova oca prema njemu. Dijelila sam te njene strepnje, ali sam joj savjetovala da ne govori o

roine svome ocu, jer emo moi bolje prosuditi tek nakon idueg sastanka. Gospodar nas je pitao o etnji s Lintonom. Gospoica Cathy vjerno mu prenese izjavu zahvalnosti njegova neaka, a sve ostalo ublai. I moji odgovori na njegova pitanja bacili su malo svjetlosti, jer i sama nisam znala lio treba kriti, a to ne.

257

dvadeset i sedmo poglavlje

PROLO je sedam dana i sa svakim se sve vie pogoravalo stanje Edgara Lintona. Bivalo mu je sve gore iz asa u as. Rado bismo bili jo uvijek krili istinu od Catherine, ali njen pronicljivi duh nije se dao obmanjivati i ona je potajno i sa strepnjom razmiljala o uasnoj vjerojatnosti koja je postupno postajala izvjesnost. Kad je doao etvrtak, nije imala srca spomenuti sastanak. Umjesto nje govorila sam ja i dobila doputenje da izie, jer su biblioteka - gdje je njen otac ostajao kratko vrijeme svaki dan, onoliko koliko je mogao sjediti - i njegova spavaa soba postale cio njen svijet. Teak joj je bio svaki trenutak koji nije provodila nagnuta nad oevim uzglavljem ili sjedei pored njega. Promijenila se bila u licu od bdjenja i tuge, te ju je moj gospodar rado pustio da ode tamo gdje je mislio da e nai ugodnu promjenu okoline i drutva; utjehu je nalazio u nadi da je nee ostaviti posve samu nakon svoje smrti. Po nekim njegovim rijeima zakljuila sam da je imao fiksnu ideju kako e njegov neak, koji mu je bio slian vanjtinom, biti to i znaajem; jer su Lintonova pisma izraavala vrlo malo, ili nikako, nedostatke njegova karaktera. A ja sam se iz razumljive slabosti uzdravala od ispravljanja te zablude. Od kakve bi koristi bilo, mislila sam, da ga uznemirujem u njegovim posljednjim trenucima obavijeu koja za njega vie nije imala nikakva znaenja. Odgodile smo izlet za poslije podne. Bijae zlatno kolovosko poslijepodne; svaki daak s brda bio je pun ivota; inilo se da bi i onaj tko je na umoru oivio udiui takav zrak. Catherinino lice bilo je kao i predio oko nas - sjene i sunce brzo su prelazili preko njega; ali sjene su se zadravale dulje, a sunce je bilo kratkotrajnije; a njeno jadno srce korilo je sebe ak i zbog tih prolaznih trenutaka zaborava. Ugledasmo Lintona gdje nas eka na istome mjestu koje je i prije bio izabrao. Moja mlada gospodarica sjaha i ree
259

mi da je odluila ostati vrlo kratko vrijeme, te neka ne sila zim s konja i neka drim uzdu njezina ponija. Ali ja se j,. sloih s njom; nisam je htjela ni za trenutak pustiti iz vida te se zajedno uspesmo uz padinu pokrivenu vrijesom. Ova; nas put mladi gospodin Heathcliff doeka s veom ivahno-u, ali ta ivahnost nije potjecala iz oduevljenja i radosti, prije bi se moglo rei da je potjecala iz straha. - Kasno je! - ree on kratko i s naporom. Zar nije tvoj otac jako bolestan? Mislio sam da nee ni doi. - Zato odmah ne kae da ti ja nisam potrebna? ud novato je, Lintone, da si me i drugi put pozvao da doem ovamo oigledno s namjerom da nas oboje raalosti, i to bez ikakva razloga! Linton zadrhta i pogleda je polumoleivo, polupostide no; ali strpljenje njegove roakinje nije bilo dovoljno jako da podnese to zagonetno ponaanje. - Moj je otac vrlo bolestan - ree ona. - I zato je bilo potrebno da napustim svoju dunost uz njegovu postelju? Zato mi nisi javio da me oslobaa moga obeanja kad ve nisi elio da ga ispunim? Hajde, hou uti objanjenje; nije mi do ale, niti imam vremena gledati tvoja prenemaganja! - Moja prenemaganja! - promrmlja on. - Kako moe tako govoriti? Za ime Boga, Catherino, ne ljuti se toliko! Preziri me koliko hoe; ja sam nitavan, plaljiv, bijednik; zasluujem prijezir, ali sam odve beznaajan za tvoj gnjev. Mrzi mog oca, a za mene ostavi prijezir. - Glupost! - uzbueno uzviknu Catherina. - Budalasti, luckasti mladiu! Eto! Drhti kao da se boji da u te dodir nuti! Ne treba zahtijevati prijezir, Lintone; svatko e ga spontano prema tebi osjetiti. Odlazi! Idem kui; glupo je od vajati te od ognjita i pretvarati se... to se mi to pretvara mo? Pusti moju haljinu! Kad bih te saalijevala jer plae i izgleda tako uplaen, ti bi morao odbiti takvo saaljenje. Elleno, kai mu kako se sramno ponaa. Ustani, ne poniavaj se poput odvratnog gmizavca... razumije li! Plana lica i s bolnim izrazom Linton pade na zemlju; ci' nilo se da ga je spopao grevit strah. - Oh! - zajeca on. - Ne mogu vie izdrati! Catherino, Catherino, ja sam i izdajnik, ali ti ne smijem rei! Ako me ostavi, bit u ubijen! Draga Catherino, moj je ivot u tv'

rukama; rekla si da me voli; ako je tako, to ti nee nita ' uditi- Nemoj ii, slatka, dobra Catherino! I moda e stati. i on e me pustiti da umrem pored tebe! Moja se mlada gospodarica, vidjevi njegov krajnji oaj, nU Ja ga podigne. Stari osjeaj popustljive njenosti sa vlada njenu ljutnju i ona se raalosti i zabrinu. - Da pristanem na to? - upita ona. - Da ostanem? Objasni mi to znae tvoje udne rijei, pa u ostati. Ti proturjei samom sebi i dovodi me do ludila! Umiri se, budi iskren i ispripovjedi mi to ti sve lei na srcu. Ti mi ne bi uinio nikakvo zlo, Lintone, zar nije tako? Ti ne bi dopustio da nii ikakav neprijatelj uini neko zlo ako bi to mogao sprijeiti? Mogu vjerovati da si kukavica to se tebe tie, ali ne i da si kukavika izdajica svoje najbolje prijateljice. - Ali otac mi je zaprijetio - ree on teko diui i lomei svoje mrave prste - i ja ga se bojim... bojim ga se! Ne smi jem nita kazati! - U redu! - ree Catherina s prezrivim saaljenjem. - Za dri svoju tajnu; ja nisam kukavica. Spasi sebe; ja se ne bo jim! Njena velikodunost izazva mu suze; plakao je neobuzdano ljubei joj ruke koje su ga pridravale, ali ipak nije mogao skupiti hrabrost da otvoreno govori. Razmiljala sam kakva li je mogla biti ta tajna, i odluila da Catherina, ukoliko tu bude ovisilo o meni, nikada nee patiti da bi ko ristila njemu ili bilo komu drugom. Ba tada zauh suanj u u marku, pogledah gore i spazih Heathcliffa gdje sasvim blizu nas silazi niz Visove. On nijednom ne pogleda njih dvoje, Premda su bili tako blizu da su se Lintonovi jecaji mogli uti, nego prie meni i pozdravi me srdanim tonom kojim se nije obraao nikomu drugom, a u iju iskrenost nisam mo -&la ne sumnjati, i ree: - To je rijedak dogaaj da te vidim tako blizu moje kue, Nelly. Kako je u Grangeu? Hajde da ujem. Pria se - doda tosim glasom - da je Edgar Linton na samrtnoj postelji; ali 'ludi, moda, preuveliavaju njegovu bolest? - Ne preuveliavaju, moj je gospodar na samrti - odgov rih mu - to je istina. Bit e to velika alost za sve nas, ali bogoslov za njega! - to misli, koliko e jo ivjeti?

261

- Ne znam. - Jer - nastavi on gledajui ono dvoje mladih koji Seukoie pod njegovim pogledom (Linton je izgledao kao da se ne usuuje maknuti ni podii glavu, a Catherina se zbog njega nije mogla pokrenuti) - onaj mladi ondje ini se od luan osujetiti mi planove, pa bih bio zahvalan njegovu uja. ku da pouri i umre prije njega. Hej! Je li se to tene dugo tako vladalo? Ja sam dao nekoliko lekcija protiv cviljenja. Je li on obino ivahan kad je u drutvu s gospoicom Linton? - ivahan? Nije... pokazuje duboku potitenost - odgovorih. - Po njegovu izgledu i ponaanju, rekla bih da bi, umjesto to ee sa svojom dragom po brdima, trebao biti u postelji, pod lijenikim nadzorom. - Bit e za dan-dva - promrmlja Heathcliff. - Ali najpri je... ustani, Lintone! Ustani! - povika on. - Ne puzi po zemlji, ustani odmah! Linton je bio klonuo na zemlju u novom gru bespomonog straha, prouzrokovanog, mislim pogledom njegova oca, jer ne bijae niega drugog to bi moglo proizvesti takvo poniavanje. On uini nekoliko pokuaja da ga poslua, ali njegova mala snaga bila ga je privremeno napustila, te pade natrag s jaukom. Gospodin Heathcliff prie i podie ga da se nasloni na jedno uzvienje obraslo travom. - Hajde - ree s priguenim bijesom - ljutim se; i ako ne savlada tu svoju malodunost... proklet da si! Ustani od mah! - Hou, oe - protenja. - Samo, ostavite me, ili u se onesvijestiti. Uinio sam kao to ste eljeli, siguran sam. Catherina e vam rei da sam ja... da sam... bio veseo. Ah! Ostani kraj mene, Catherino, daj mi svoju ruku! - Uzmi moju - ree njegov otac - ustani! Eto... ona e ti dati svoju ruku; tako gledaj u nju. Mogli biste pomisliti, g" spodice Linton, da sam pravi avo kad izazivam toliki uas u njemu. Budite tako ljubazni pa odeite s njim kui, hoete li? On dre kad ga ja dodirnem. - Lintone, dragi - apnu Catherina - ne mogu ii u Or kanske visove; tata mi je zabranio. Zato se toliko boji? On ti nee uiniti nikakvo zlo. - Ne mogu vie nikad ui u tu kuu - odgovori on. - Za branjeno mi je vratiti se bez tebe!

- Stani! - povika njegov otac. - Potovat emo Catheri e obveze prema njezinu ocu. Nelly, odvedi ga unutra, a ja , bez odgaanja postupiti po tvom savjetu i pozvati lijeni ka, , . . . , ., .,.. - Dobro ete uin iti - odgovonh. - Ah ja moram ostati sa svojom gospodaricom; briga o vaem sinu nije moja dunost. - Ti si tvrdoglava - ree Heathcliff - to znam; natjerat e me da utipnem djetece i prisilim ga da vriti kako bih eanuo tvoje srce. Hajde, onda, moj junae. Jesi li voljan vratiti se pod mojom pratnjom? On mu prie jo jednom i uini pokret kao da hoe e pati to slabo stvorenje; ali Linton ustuknu, priljubi se uz svoju roakinju i poe je moliti neka ide s njim, i to tako mahnito navaljujui da ga je bilo nemogue odbiti. Usprkos svemu mom negodovanju, nisam je mogla zaustaviti; a kako ga je, uostalom, i mogla odbiti? to ga je ispunjavalo tolikim strahom, nismo mogle znati, ali je on bio njime toliko obuzet da je bilo malo potrebno pa da sasvim poludi. Stigosmo do kunog praga; Catherina ude, a ja ostadoh vani oekujui da e ona odmah, im odvede bolesnika do naslonjaa, izii, ali me gospodin Heathcliff gurne naprijed i uzviknu: - U moj kui ne vlada kuga, Nelly; sklon sam danas biti gostoljubiv; sjedni i dopusti mi da zatvorim vrata. On ih zatvori i zakljua. Trgoh se od iznenaenja. - Dobit ete aj prije no to odete kui. Sam sam. Hare ton je otiao sa stokom na Less, a Zillah i Joseph izili su se provozati; i premda sam navikao biti sam, ipak volim imati zanimljivo drutvo kad mi se ukae prilika. Gospoice Lin ton, sjednite kraj njega. Dajem vam to imam; poklon jedva vrijedi primiti; ali nemam nita drugo za ponuditi vam. Mi slim na Lintona. Kako je razrogaila oi! udo je kakav "nam divlj aki osjeaj prema svakomu tko izgleda kao da 'ne se boji! Da sam roen gdje su zakoni manje strogi i ukusi manje profinjeni, priredio bih sebi vie zadovoljstva, uivao bih da to dvoje polako param ive. Heathcliff duboko udahnu zrak, udari akom o stol i psova za sebe: - Dodavola! Mrzim ih! - Ja vas se ne bojim! - uzviknu Catherina koja nije mo-

gla uti njegove posljednje rijei. Prila mu je posve blizu, a

263

njene crne oi sijevale su gnjevom i odlunou. - Dajte m' taj klju; elim ga imati! - ree. - Ne bih jela ni pila ovdje sve kad bih umirala od gladi. Heathcliff je drao klju u ruci koja mu je leala na stolu Podignu glavu i pogleda je, iznenaen njenom smjelou; a moda su ga njen glas i pogled podsjetili na osobu od koje ih je naslijedila. Ona uhvati klju i umalo ga nije uspjela izvui iz njegovih olabavljenih prstiju, ali ga taj njen pokuaj vrati u zbilju i on joj ga brzo istrgnu. - A sad, Catherino Linton - ree on - makni se ili u te tako udariti da e pasti na zemlju, a to bi razbjesnilo gospo du Dean. Ne obazirui se na njegovu opomenu, ona uhvati njego vu stisnutu ruku ponovno mu pokuavajui oteti klju. - Mi elimo otii! - ponovi uz oajni napor kako bi prisilila njegove eline miie da popuste. Vidjevi kako njeni nokti ne uspijevaju, ona upotrijebi svoje otre zube. Heathcliff mi dobaci pogled koji me na trenutak zaustavi da se ne umijeam. Catherina je bila odve usredotoena na njegove prste da bi mu primijetila lice. On ih odjednom otvori i prepusti joj klju, ali prije no to ga je ona uzela, osloboenom je rukom zgrabi, privue je na svoje krilo i poe je ukati s obje stra ne lica tako jako te bi svaki udarac bio dovoljan da ostvari njegovu prijetnju, kad bi Cathy bila u mogunosti da padne. Vidjevi to sotonsko nasilje, bijesno jurnuh na njega. Razbojnice - poeh vikati - razbojnice! - Jedan udar u prsa uutka me; debela sam, pa brzo izgubim dah, te neto zbog toga, a neto zbog gnjeva, zanesoh se natrag, polusvjesna; osjeala sam da u se uguiti ili da e mi prsnuti kakva vena. Cijela scena odigrala se za dvije minute; Catherina, osloboena, stavi ruke na sljepooice. inilo se kao da nije sigur na jesu li joj ui na starome mjestu. Drhtala je kao trska, jadna djevojka, i naslonila se na stol sasvim zaprepatena. - Kao to vidi, znam kako treba kanjavati djecu - mr ko ree nitkov saginjui se da dohvati klju koji je bio pao na zemlju. - A sad idi Lintonu kao to sam ti rekao i placi koliko hoe! Sutra u postati tvoj otac... za nekoliko dana bit u tvoj jedini otac, ali i to e ti biti i vie nego dovoljnoMoe podnijeti dosta batina; nisi slabunjava; dobivat e ih svaki dan ako primijetim taj avolski gnjev u tvojim oima -

Cathy dotra meni umjesto Lintonu, kleknu, stavi mi i zaareni obraz u krilo i brinu u glasan pla. Njen se odak bio uurio u jednom uglu klupe, miran kao mi; vjerojatno je estitao sam sebi to je kazna mimoila njega i pala na drugog. Gospodin Heathcliff, vidjevi da smo svi zbunjeni, ustade i sam brzo pripremi aj; alice i posluavnici ve su bili tu. On natoi aj i prui mi jednu alicu. - Speri svoj jad i poslui svoju i moju nevaljalu mazu. aj nije otrovan iako sam ga sam pripremio. Idem potraiti vae konje. Naa prva pomisao nakon njegova odlaska bila je da pronaemo izlaz. Pokuamo na kuhinjska vrata, ali su bila izvana zakljuana; pogledamo prozore, ali oni su bili odve uski ak i za Catherinino vitko tijelo. - Mladi gospodine Lintone - povikah vidjevi da smo uistinu uhiene - vi znate to smjera va sotonski otac i mo rate mi rei, ili u vas iukati, kao on vau roakinju. - Da, Lintone, mora nam rei - ree Catherina. - Dola sam ovamo radi tebe i bilo bi sramotno i nezahvalno da nam ne kae. - Daj mi malo aja, edan sam, i onda u ti rei - odgo vori on. - Gospodo Dean, idite. Ne volim da stojite iznad mene. Catherino, tvoje suze padaju u moju alicu. Neu piti iz nje. Daj mi drugu. Catherina mu gurnu drugu i obrisa svoje lice. Osjeala sam prijezir prema tom bijedniku koji je sad bio tako miran i pribran jer vie nije strahovao za sebe. Oaj koji je bio pokazao na pustari utiao se im je uao u Orkanske visove; iz toga sam zakljuila da mu je otac zaprijetio kako e biti strano kanjen ako nas ne uspije ovamo domamiti; i sad, nakon to je to ostvareno, vie nij e strahovao za sebe. - Tata eli da se vjenamo - nastavi on nakon to je popio neto aja. - On zna da tvoj tata ne bi dopustio da se sada vjenamo, a boji se da ne umrem ako ekamo; stoga se boramo vjenati sutra ujutro. Ti e morati ostati ovdje ci jelu no; i ako uini ono to eli, vratit e se kui idueg "ana i povest e me sa sobom. - Da povede vas sa sobom, bijednice? - uzviknuh. - Vi da se oenite? Pa taj je ovjek lud! Ili misli da smo svi mi budale. Zar vi uobraavate da e ta lijepa dama , ta zdrava sr-

265

ana djevojka vezati sebe za takva siunog, slabunjavo majmuna kao to ste vi? Zar vi sebi utvarate da bi vas ije(> na djevojka, a da i ne govorimo o gospoici Catherini Li n ton, htjela za mua? Trebalo bi vas iibati jer ste nas uope doveli ovamo pomou svojih podlih, kretavih podvala; i prestanite s tim glupim izrazom! Imam jaku potrebu da vas dobro prodrmam zbog podle izdaje koju ste uinili i zbog vae maloumne uobraenosti. Zaista ga malo prodrmah, ali to mu povrati kaalj i on pribjegnu svome uobiajenom nainu stenjanja i plakanja te me Catherina ukori. - Da ostanemo cijelu no? Ne - ree ona, gledajui una okolo. - Elleno, spalit u ta vrata jer nekako moramo izai. Ona bi odmah prela s prijetnje na djelo, da Lintona opet ne spopade uasan strah za svoju dragu osobu. On je obgr li svojim slabakim rukama jecajui: - Zar me nee uzeti i spasiti? Zar me nee pustiti da doem u Grange? Oh! Draga Catherino! Ne smije otii i ostaviti me. Mora posluati mog oca... mora! - Moram posluati svog - odgovori ona - i osloboditi ga strane neizvjesnosti. Cijelu no! to bi on mislio? On se ve brine. Budi miran! Nisi ni u kakvoj opasnosti; ali ako me spreava... Lintone, ja volim svog tatu vie nego tebe! Samrtni strah od Heathcliffova gnjeva povrati deku kukaviku rjeitost. Catherina je bila gotovo dovedena do ludila; ali je ipak uporno ponavljala da mora ii kui i poku ala ga moliti nagovarajui ga neka savlada svoj sebini osjeaj. Dok su bili zauzeti time, na se tamniar vrati . - Vai su konji otkasali - ree - i... to je, Lintone! Opet slini? to ti je ona uinila? Hajde, hajde... prestani i idi u postelju. Za mjesec-dva, mome, bit e kadar platiti joj vr stom rukom za njeno sadanje tiraniziranje. Kopni samo iz oaja za istom ljubavlju, zar ne? Nita ti drugo nije; ona e pristati da se uda za tebe. Idi u postelju! Zillah nee biti ov dje noas; mora se sam skinuti. uti! Ne slini! Kad ve bu de u svojoj sobi, neu ti prilaziti ni blizu, ne mora se boja ti. Sluajno si sve izveo prilino dobro. Ja u se za ostalo p' brinuti sam. Govorei te rijei, drao je vrata otvorena za svog sina da proe; Linton je iziao onako kako bi to uinio pas koji se bo-

- da u prolazu ne dobije udarac nogom. Heathcliff opet zalliua vrata i prie ognjitu pored kojega smo moja gospodarica i ja utei stajale. Catherina ga pogleda i instinktivno rinese ruku svom obrazu; njegova prisutnost oivjela je u nje bolni osjeaj. Nitko drugi ne bi sa strogou gledao na tu djetinjastu kretnju, ali se on namrti na nju i promrmlja: - Oh! Ti me se ne boji? Tvoja je hrabrost dobro maski rana; izgleda strano uplaena! - Sad se bojim - odgovori ona - jer ako ostanem ovdje, tata e se osjeati nesretnim; a kako mogu podnijeti da ga inim nesretnim... kad on... kad on... gospodine Heathcliffe, pustite me da idem kui! Obeavam da u se udati za Linto na; i tata bi volio da to uinim; ja ga volim. Zato me elite natjerati da uinim ono to bih i sama od svoje volje uinila? - Samo neka se usudi prisiliti vas! - povikah. - Postoji zakon u ovoj zemlji, hvala Bogu! Postoji, iako smo u zaba enome mjestu. Tuila bih ga pa da mi je roeni sin; ovo je teak zloin bez ikakvih olakotnih okolnosti. - uti! - ree grubijan. - Dodavola s tvojom dernjavom! Ne elim te sluati. Gospoice Linton, uivam pri pomisli da e se tvoj otac osjeati nesretnim; neu moi spavati od za dovoljstva. Boljeg mi razloga nisi mogla dati za odluku da te zadrim pod svojim krovom idua dvadeset etiri sata. A to se tie tvog obeanja da se uda za Lintona, pobrinut u se da to i uini; jer nee napustiti ovo mjesto dok se to ne ostvari. - Poaljite, onda, Ellen da kae tati neka se ne brine za mene! - povika Catherina gorko plaui. - Ili me vjenajte s njim sad. Jadni tata! Elleno, on e misliti da smo zalutale i izgubile se. to da radimo? - Ne, nee! Mislit e da ti je dosadilo njegovati ga, pa si otila potraiti malo razonode - odgovori Heathcliff. - Ne moe porei da si ula u moju kuu svojevoljno ne marei z a njegove zabrane. I sasvim je prirodno da eli zabave i ra zonode u svojoj dobi, i da ti je dosadno njegovati bolesna c ovjeka koji ti je samo otac. Catherino, njegovi najsretniji dani proli su kad su tvoji poeli. On te je kleo, mislim, kad s i dola na svijet (ja, barem, jesam); pa bi bilo zgodno da te kune i kad on bude odlazio iz njega. Ja bih mu se pridruio. Ne volim te! Kako bih i mogao? Plai. Koliko mogu predvi -

djeti, to e odsad biti tvoja glavna razonoda; osim ako Linton ne nadoknadi druge gubitke; tvoj brini otac, ini se vjeruje kako e on to uiniti. Njegova pisma puna savjeta; utjehe silno su me zabavljala. U svom posljednjem pismu preporuio je mom sinu da bude paljiv i ljubazan prema njegovoj keri kad ona bude njegova. Paljiv i ljubazan... t0 je roditeljski. Ali Lintonu je samom potrebna sva njegova panja i ljubaznost. Linton je kadar igrati ulogu malog tiranina. On bi bio spreman muiti koliko god hoete maaka samo ako ne bi imale zube i nokte. Moi e priati njegovu ujaku lijepe prie o njegovoj ljubaznosti kad se vrati kui, u to te uvjeravam. - Tu ste u pravu! - rekoh mu. - Objasnite karakter vaeg sina. Pokaite njegovu slinost s vama; i onda e, nadam se, gospoica Cathv dobro promisliti prije no to pristane udati se za to udovite! - Sad nema potrebe da se usteem govoriti o njegovim li jepim osobinama - odgovori on - jer se ona mora ili udati za njega ili ostati zatvorenik zajedno s tobom do smrti vae ga gospodara. Ovdje vas obje mogu drati skrivene. Ako sumnja u to, potakni je da porekne svoje obeanje, pa e imati prilike uvjeriti se u to! - Neu porei svoje obeanje - ree Catherina. - Udat u se za njega ovog asa ako mogu otii u Thrushcross Grange nakon toga. Gospodine Heathcliffe, vi ste okrutan ovjek, ali niste valjda demon, i vi neete iz iste pakosti ne povratno unititi svu moju sreu. Ako bi tata pomislio da sam ga namjerno ostavila i ako bi umro prije no to se vra tim, kako bih mogla ivjeti? Prestala sam plakati, ali u kle knuti ovdje kraj vaeg koljena i neu ustati niti skinuti oi s vaeg lica dok me ne pogledate! Ne, nemojte okretati glavu! Pogledajte me! Neete vidjeti nita to bi vas izazvalo i na ljutilo. Ja vas ne mrzim. Nisam ljuta jer ste me tukli. Zar vi niste nikad nikoga voljeli cijelog svoga ivota? Nikad? Oh! Morate me pogledati jednom. Tako sam nesretna, ne moe biti da vam nije ao mene. - Ne dodiruj me svojim prstima gmizavca i udalji se, ih u te udariti nogom! - povika Heathcliff grubo je odbijaju i. - Radije bih da me zagrli zmija. Kako ti, dodavola, moe i pasti na pamet da mi se umiljava? Odvratna si mi.

On slegnu ramenima, strese se kao da ga podilaze mar - mrnje prema njoj i pomaknu natrag svoj stolac. Podih se i otvorih usta da ga obaspem bujicom prijekora. Ali n me uutka usred prve reenice prijetnjom da e me samu atvoriti u jednu sobu ako kaem jo ijednu rije. Smrkavalo e - usmo neke glasove kod vrtnih vrata. Na domain od mah pouri van; on je bio priseban a mi nismo. uo se razgovor dvije ili tri minute i on se vrati sam. - Mislila sam da je to va roak Hareton - kazah Catherini. - eljela bih da doe! Tko zna, moda bi on stao na nau stranu? - To su bili tri sluge iz Grangea, poslani da vas trae ree Heathcliff, uvi to sam rekla. - Trebala si otvoriti prozorski kapak i viknuti; ali bih se mogao zakleti da je toj djevojici drago to to nisi uinila. Siguran sam da se radu je to je prisiljena ostati ovdje. uvi o toj mogunosti koju smo propustile, obje se pre pustismo plau. On nas pusti da jadikujemo do de vet sati. A onda nam naredi da odemo gore kroz kuhinju u sobu domaice. apnuh svojoj gospodarici neka poslua; moda emo se uspjeti provui kroz prozor te sobe, ili otii u potkrovlje i izii kroz svjetlarnik. Ali, prozor je bio uzak, kao i oni do lje, a potkrovlje je bilo izvan naeg dosega jer nas je odmah zakljuao. Ni ona ni ja nismo ni mislile lei. Catherina je stala kraj prozora i brino ekala da svane jutro; dubok uz dah bijae jedini odgovor koji sam dobila od nje na moje molbe da se pokua odmoriti. Sjedoh na stolac; njihala sam se otro prekoravajui samu sebe zbog slaba obavljanja dunosti, iz ega su, tada mi se inilo, potekle sve nesree mojih gospodara. Znam da to uistinu nije bilo tako, ali te tune noi barem mi se inilo tako u mojoj mati; tada sam misli la da je i sam Heathcliff manje kriv od mene. U sedam sati ujutro doe Heathcliff i upita je li gospoica Linton ustala. Ona pritra vratima i odgovori: - Jesam. - Doi onda - re e on, otvori vrata i povue je van. Ustadoh da izidem i ja, ali on opet zakljua vrata. Zahti jevala sam da me pusti. - Budi strpljiva - odgovori on. - Odmah u ti poslati doruak. Lupala sam u vrata i ljutito tresla kvaku. Catherina ga upita zato me jo uvijek dri zatvorenom. Odgovorio je da
od

moram to izdrati jo jedan sat. Otili su. Prolo je dva -tr; sata; napokon zauh korak; nije bio Heathcliffov. - Donio sam ti neto za jelo - zau se neki glas - otvori vrata! Posluan radosno i ugledah Haretona, natovarenog hra nom za cio dan. - Uzmite to - ree gurajui mi posluavnik u ruke. - Ostani trenutak - kazah mu. - Ne - ree on i ode ne obazirui se na moje molbe da ostane. Ostala sam tu zatvorena cio dan i cijelu iduu no; i jo jedan dan i jo jednu no. Svega sam ostala pet noi i etiri dana, i nisam viala n ikoga osim Haretona svako jutro; on je bio idealan tamniar, zlovoljan i nijem i gluh prema svim mojim pokuajima da probudim njegov osjeaj pravde i samilosti.

dvadeset i osmo poglavlje

PETOG jutra ili, tonije, popodneva, zauh drukije korake... lake i krae; i taj put u sobu ude Zillah, ogrnuta crvenim alom, s crnim svilenim eirom na glavi i pletenom koa rom u ruci. - Oh! Boe moj! Gospodo Dean! - uzviknu ona. - Svi priaju o vama u Gimmertonu. Mislila sam da ste se udavili u movari Blackhorse i gospoica zajedno s vama, dok mi gospodar ne ree da ste naeni i da vas je smjestio ovdje! to! Zacijelo ste uspjeli izii na kakav otoi? Koliko ste dugo bili u movari? Je li vas gospodin spasio, gospodo Dean? Ali vi niste tako mravi... niste bili j ako bolesni? - Va gospodar je prava hulja! - odgovorih joj. - Ali on e odgovarati za to. Nije morao izmiljati tu priu; izii e djelo na vidjelo! - to elite rei? - upita Zillah. - To nije njegova pria; ljudi to priaju po selu... pria se da ste se izgubili u movari. Kad sam se vratila ovamo, rekla sam Earnshavvu: - "Eh, u dne su se stvari dogodile, gospodine Haretone, otkad sam oti la od kue. Vrlo mi je ao one lijepe mlade djevojke i dobre Nelly Dean." - On me zaueno pogledao. Pomislih da nije bio nita uo, te mu ispriah to se govori. Gospodar je slu ao, a zatim se nasmijeio i rekao: "Ako su bile u movari, Zillah, sad vie nisu ondje. Nelly Dean je u tvojoj sobi. Mo e joj rei neka ide kad doe gore, evo ti klju. Barska joj je voda nakodila, i ona bi otila kui izbezumljena; stoga sam je uvao dok nije dola k sebi. Moe joj rei neka ide odmah u Grange, ako je kadra, a da e njena mlada gospodarica doi na vrijeme da prisustvuje pogrebu Edgara Lintona." - Zar je gospodin Edgar umro? - upitah zaprepateno. Oh! Zillah, Zillah! - Nije, nije, sjednite, dobra gospodo Dean - odgovori ona - vi ste jo sasvim bolesni. On nije umro; doktor Ke 271

nneth misli da e ivjeti jo jedan dan. Srela sam ga na put i pitala. Umjesto da sjednem, zgrabih svoj ogrta i pojurih dolje jer je prolaz bio slobodan. Uletjeh u kuu i pogledah unaokolo ne bih li vidjela nekoga tko bi mi mogao dati obavijest 0 Catherini. Kua je bila puna suneva svjetla, vrata su bila irom otvorena, ali tu nije bilo nikoga. Dok sam oklijevala da li da idem odmah ili da se vratim i potraim svoju gospo daricu, jedva ujan kaalj privue moju panju na ognjite. Linton je leao na klupi, sam u kui, sisao kandirani eer i pratio moje pokrete ravnodunim pogledom. - Gdje je go spoica Catherina? - strogo upitah mislei da u ga ovako samog zaplaiti i prisiliti da mi da obavijest. On nastavi si sati eer kao kakvo neduno dijete. - Je li otila? - upitah. - Nije - odgovori on - gore je; nee ii, mi je ne putamo. - Vi joj ne date, mali idiote! - uzviknuh. - Odmah da ste me odveli u njenu sobu, ili u vas tako izudarati da e se sve dimiti. - Tata bi tebe izudarao tako da bi se ti dimila ako bi po kuala otii onamo - odgovori on. - On kae da ne moram biti mekan prema Catherini; ona je moja ena i sramota je to me eli ostaviti. On kae da me ona mrzi i eli da ja umrem da bi onda prigrabila moj novac; ali ona ga nee dobiti i nee ii kui! Nikada!... Moe plakati i biti bolesna koliko hoe! On ponovno poe sisati kandirani eer i zatvori oi kao da e spavati. - Mladi gospodine Heathcliffe - nastavih - jeste li zabo ravili svu Catherininu ljubaznost prema vama prole zime kad ste tvrdili da je volite i kad vam je ona donosila knjige 1 pjevala vam pjesme i esto vas dolaz ila vidjeti po vjetru i snijegu? Plakala je kad bi propustila i jednu veer jer je mi slila da ete vi biti razoarani; onda ste smatrali da je neiz mjerno dobra, odve dobra prema vama, a sada vjerujete la ima svog oca, iako znate da vas on oboje mrzi . I vi ste se udruili s njim protiv nje. Lijepe li zahvalnosti. Lintonova se donja usna opusti i on izvadi eer iz usta. - Je li ona dola u Orkanske visove zato to vas mrzi? nastavih. - Razmislite i sami! A to se tie vaeg novca, ona ak i ne zna da ete vi imati ikakav novac. Kaete da je bo -

lesna, a ipak ste je ostavili samu gore u nepoznatoj kui! Vi koji ste i sami iskusili to znai biti zanemaren! Imali ste saaljenja prema vlastitim patnjama; i ona je imala saaljenja za vas, ali vi nemate za nju! Ja ronim suze, gospodine Heathcliffe, vidite... iako sam starija ena, iako sam samo sluga... a vi, iako ste je uvjeravali u svoju arku ljubav i iako imate razloga da je gotovo oboavate, uvate za sebe svaku suzu koju imate i leite tu sasvim spokojno i mirno. Ah! I vi ste bezduan, sebian deko! - Ne mogu biti s njom - osorno odgovori. - Volim biti sam. Ona toliko plae da to ne mogu podnijeti. I nee pre stati, ak i kad joj kaem da u zvati svog oca. Zvao sam ga jedanput, i on joj je zaprijetio da e je udaviti ako se ne umi ri; ali im je iziao iz sobe, ona je opet poela i plakala je i jadikovala cijelu no iako sam vikao na nju od gnjeva to ni sam mogao spavati. - Je li va otac nekamo otiao? - upitah uvidjevi da to bijedno stvorenje nije kadro suosjeati s duevnim patnjama svoje roakinje. - U dvoritu je - odgovori - razgovara s doktorom Kennethom koji tvrdi da je ujak napokon doista na samrti. Ra dujem se tome jer u nakon njega ja biti gospodar Grangea. Catherina je uvijek govorila o Grangeu kao da je to njena kua. Ali nije njena, nego moja. Tata kae da je sve to ona ima moje. Sve su njene lijepe knjige moje; ona je ponudila da mi ih dade, a takoer i svoje lijepe ptice i svoga ponija, ali ja sam joj kazao da ona nema to dati, jer su sve te stvari moje, sve moje. Onda se rasplakala, skinula jednu malu sli ku koju je nosila oko vrata i rekla da u je dobiti ako uinim to zahtijeva. To su bile dvije slike u zlatnom medaljonu, na jednoj strani bila je njena majka, a na drugoj ujak, kad su bili mladi. To je bilo juer. Odgovorio sam joj da su i te slike moje i pokuao ih uzeti od nje. Ali to pakosno stvorenje nije mi dalo; gurnula me je tako jako da me je zaboljelo. Vris nuh... to je uplai... ona u tatu gdje dolazi, prelomi ih i po dijeli medaljon, te mi dade sliku svoje majke; onu drugu po kua sakriti; ali tata upita to se dogodilo i ja mu objasnih. On uze onu koju sam ja imao, a njoj naredi da svoju dade meni; ona odbi; a on... on je udari tako jako da je pala na zemlju, pa zatim otkinu sliku s lanca i zdrobi je nogom.
273

- Je li vam bilo drago kad ju je udario? - upitah ga j e sam imala svojih razloga da ga potaknem na prianje. - Zatvorio sam oi od straha - odgovori on - zatvaram oi i kad moj otac udari psa ili konja; on to ini tako jako. Ipak, bilo mi je drago u poetku... zasluila je biti kanjena jer me je gurnula. Ali kad je tata otiao, ona me odvede do prozora i pokaza mi svoj obraz, kako su ga iznutra rasjekli zubi, i usta puna krvi; zatim je skupila komadi slike, otila i sjela licem okrenuta zidu, i otad mi nije vie rekla ni jednu rije; ponekad mislim da ne moe govoriti od bola. Ne vo lim tako misliti. Ali ona je nevaljalo stvorenje koje nepresta no plae; tako je blijeda i uznemirena da je se bojim. - Vi moete doi do kljua ako hoete? - upitah ga. - Mogu, kad sam gore - odgovori - ali ne mogu sada ii gore. - U kojoj je sobi klju - upitah. - Tebi neu kazati gdje je! To je naa tajna. Nitko, ni Hareton, ni Zillah, ne smije znati. Eto! Umorila si me... odlazi, odlazi! - I on okrenu glavu i zatvori oi. Smatrala sam da je najbolje otii i ne vidjevi gospodina Heathcliffa, i dovesti iz Grangea ljude da oslobode moju mladu gospodaricu. Kad sam dola u Grange, sva se poslu ga jako iznenadila i obradovala. Kad su uli da je mlada gospodarica izvan opasnosti, dvoje-troje njih htjedoe odjuriti do gospodarovih vrata i doviknuti mu radosnu vijest, ali ja im kazah da u mu sama to rei. Otidoh k njemu; bio se jako promijenio, ak i za ovo nekoliko dana! Leao je i ekao smrt tuan i pomiren sa sudbinom. inio se vrlo mlad, iako mu bijae trideset devet godina; ovjek bi mislio da je bar deset godina mladi. Mislio je o Catherini, jer je aputao njeno ime. Dodirnuh mu ruku i apnuh: - Catherina dolazi, dragi gospodaru! iva je i zdrava; i bit e ovdje, nadam se, noas. Zadrhtala sam kad sam vidjela prvi uinak tog priope nja; upola s digao, s enjom pogledao po sobi i zatim one svijeten klonuo na jastuk. im se oporavio, ispriala sam mu da smo bile prisiljene otii u Visove i da smo ondje bile zadrane. Rekla sam mu da me je Heathcliff prisilio da uem u kuu, to nije bilo sasvim tono. Govorila sam mu to je mogue manje protiv Lintona, a nisam mu opisivala

i Heathcliffovu brutalnost - namjera mi je bila da, koliko . mogue, ne dolijem novu u u njegovu ve ionako prepunu au. Prozreo je da je jedan od ciljeva njegova neprijatelja osigurati i pokretnine i nekretnine za svoga sina, ili, tonije, za sebe. Ali zato nije ekao do njegove smrti, bila je zagonetka za moga gospodara, jer nije znao da e on i njegov neak otii s ovoga svijeta gotovo istodobno. Smatrao je da e biti najbolje izmijeniti oporuku; umjesto da ostavi imovinu Catherini na slobodno raspolaganje, odluio je staviti ju u ruke staratelja, tako da Catherina ima pravo doivotnog uivanja, a nakon njene smrti da imanje naslijede njena djeca ako ih bude imala. Tako imanje nije moglo pripasti gospodinu Heathcliffu u sluaju da mladi Linton umre. Nakon to mi je izdao potrebne naredbe, poslah jednog momka da dovede odvjetnika i etiri dobro naoruana ov jeka da zahtijevaju moju mladu gospodaricu od njezina tamniara. Ali svi su se dugo zadrali. Prvi se vratio momak kojega sam poslala po odvjetnika. Rekao mi je da gospodin Green, advokat, nije bio kod kue, pa ga je morao ekati i tava dva sata; gospodin Green, kad je najzad doao, rekao mu je da ima neki mali posao u selu ali da e ujutro doi u Thrushcross Grange. Ona etvorica takoer su se vratili sa mi. Izjavili su mi da je Catherina bolesna, o dve bolesna da napusti sobu, te ih Heathcliff nije pustio da je vide. Dobro izgrdih te glupane jer su povjerovali u takvu priu, koju i ne prenesoh gospodaru, nego odluih povesti cijelu etu sa so bom kad se razdani i na juri zauzeti Visove ako nam mirn o ne predaju zatoenicu. U sebi sam se zaklinjala i po stoti put da e je njen otac vidjeti pa makar onaj avo poginuo na svome kunom pragu pokuavajui to sprijeiti. Na sreu, taj put i trud bili su mi uteeni. U tri sata si doh stubama da donesem peha r vode, i prolazei kroz kuu s peharom vode u ruci zauh kucanje na prednjim vratima; trgoh se. "Oh! To je Green" - pomislih, pribravi se - "to je samo Green" - i produih u namjeri da poaljem nekoga drugog da mu otvori vrata. Ali se kucanje ponovi, ne vrlo glasno, ali ipak uporno. Vani je puni mjesec jasno sjao. To nije bio odvjetnik. Moja slatka mala gospodarica objesi mi se o vrat jecajui.
275

- Elleno, Elleno! Je li tata iv? - Jest, jest, anele moj, jest! Bogu hvala, opet ste s nama! j Iako je bila gotovo bez daha, htjela je odmah otrati u sobu gospodina Lintona, ali je ja natjerah da sjedne na stolac, dodah joj da popije malo vode, umih njeno blijedo lice i istrljah ga pregaom da bih mu povratila boju. Zatim joj rekoh da ga moram najprije ja ii izvijestiti o njezinu dolasku i zamolih je neka mu kae da e biti sretna s mladim Heathcliffom. Ona razrogai oi, ali je brzo razumjela zato joj savjetujem da kae tu la i obea mi da mu se nee aliti. Nisam imala hrabrosti prisustvovati njihovu sastanku. Stajala sam pred vratima njegove sobe etvrt sata i tek se poslije toga jedva usudih ui i prii njegovoj postelji. Sve je bilo mirno; Catherinin oaj bio je nijem kao i radost njezina oca. Ona ga je pridravala, prividno mirna duha; pogled njego vih oiju, koje su se irile od ushita, bio je uprt u njeno lice. Umro je blaeno, gospodine Lockwoode, jest, blaeno. Ljubei je u obraz proaptao je: - Ja idem k njoj; i ti e, drago dijete, doi k nama! - Na kon toga nije se vie micao niti je ponovno p rogovorio, ali je nastavio gledati tim ushienim, radosnim pogledom dok mu puls nije neprimjetno prestao i dua ga napustila. Nije se mogao odrediti toan trenutak njegove smrti jer je preminuo bez ikakve borbe. Catherinine suze ili su presahnule, ili je alost bila prevelika da bi potekle. Sjedila je ondje suhih oiju do svanua; nastavila je sjediti do podne i ostala bi i dalje alosno razmiljajui nad pokojnikovim odrom da je nisam nagovorila neka ode i malo se odmori. Dobro je to sam u tome uspjela jer je odmah poslije ruka doao odvjetnik, nakon to je naj prije bio svratio u Orkanske visove da dobije upute kako da se ponaa. Bio se prodao gospodinu Heathcliffu; zbog toga je i odgaao odazvati se pozivu moga gospodara. Sreom, nikakva misao o ovozemaljskim stvarima nije dolazila na um mome gospodaru uznemirivati ga nakon dolaska njegove keri. Gospodin Green preuzeo je na sebe da nareuje sve i svakomu u naoj kui. Odmah je dao otkaz cijeloj posluzi, osim meni. ak je otiao tako daleko da je na osnovi svoje punomoi zahtijevao da se Edgar Linton ne pokopa pored svoje

*ene nego u obiteljskoj grobnici u crkvi. Ali postojala je oporuka da to sprijei, a i moji glasni protesti protiv svakog krenja uputa sadranih u njoj. Pogreb je izvren na brzinu. Catherini, koja je sada bila gospoda Lintona Heathcliffa, bilo je doputeno ostati u Grangeu sve dok se tijelo njezina oca ne iznese otuda. Ispriala mi je kako je njen oaj najzad potaknuo Linto na da se izvrgne opasnosti i oslobodi je. ula je ljude koje sam ja bila poslala kako se prepiru pred vratima i razumjela smisao Heathcliffova odgovora. To ju je dovelo do oaja. Linton, koji je bio odnesen u mali salon uskoro nakon moga odlaska, bio se toliko uplaio da je otiao i donio klju prije no to se njegov otac vratio. Bio je tako lukav da je otkljuao i zatim zakljuao vrata ne zatvorivi ih; kad je dolo vri jeme za polazak na spavanje, molio je da spava s Haretonom, i doputeno mu je da to uini za tu no. Catherina se iskrala prije svanua. Nije smjela pokuati izii ni na stranja ni na prednja vrata da ne bi uznemirila pse; obilazila je prazne sobe i pregledavala njihove prozore; sreom, doavi u sobu svoje majke, uspjela je izii kroz prozor te sobe i niz jelu se spustiti na zemlju. Njen su uesnik kanjen je zbog svoga udjela u njezinu bijegu, usprkos svojim bojaljivim lukavstvima.

277

dvadeset i deveto poglavlje

UVEER poslije pogreba moja mlada gospodarica i ja sjedile smo u biblioteci i tuno razmiljale - a ona i oajno - o svojem gubitku nagaajui o sumornoj budunosti koja nas oekuje. Sloile smo se da bi bilo najbolje kad bi ona dobila doputenje da i dalje stanuje u Grangeu, bar dok je Linton iv, a i on da bude s njom, a ja da ostanem kao nadstojnica kue. To se inilo odve povoljnim rjeenjem da bismo se mogle nadati da e tako i biti; ipak se poeh tome nadati i ra dovati se pri pomisli da u ostati gdje jesam i zadrati svoju slubu, pa da u, to mi je bilo najmilije, ostati uz svoju ljubljenu mladu gospodaricu, kad uto jedan sluga - jedan od otputenih, koji jo nije bio otiao - brzo ude i ree da "onaj avo Heathcliff" dolazi kroz dvorite, i zapita bi li mu za kljuao vrata pred nosom. ak i da smo bile tako lude pa mu naredile da tako po stupi, ne bi za to bilo vremena. Heathcliff ude bez ikakva kucanja i najave svoga dolaska; sad je bio gospodar kue, te se koristio pravom gospodara da ude ravno unutra a da ne kae nijednu rije. uo je glas naeg sluge, pa se uputi u biblioteku; ude, dade sluzi znak da izie i zat vori vrata. To je bila ona ista soba u koju je uveden kao gost prije osamnaest godina; isti je mjesec sjao kroz prozor, a vani je krajolik imao onaj isti jesenji izgled. Jo nismo bile zapalile svijeu, ali se unutra jo vidjelo, ak su se mogli vidjeti i portreti na zidu: divna glava gospode Linton i otmjena glava njezina mua. Heathcliff prie kaminu. Vrijeme ga je samo malo izmijenilo. Doimao se onim istim ovjekom; njegovo tamno lice bilo je neto bijede, ue i mirnije, njegovo tijelo moda desetak kilograma tee; nikakve druge promjene nisu se na njemu vidjele. Kad ga vidje, Catherina brzo ustade u namjeri da pobjegne iz sobe.
279

- Stoj! - ree on i zaustavi je uhvativi je za ruku. - ]Sfe. ma vie bjeanja! Kamo bi ti to ila? Doao sam voditi te kui; nadam se da e biti posluna ki i da vie nee nagova rati moga sina na neposluh. Bio sam u nedoumici kako d a ga kaznim kad sam otkrio njegov udio u tvom bijegu; on j e kao pauina, dovoljno je da ga ovjek dotakne pa da ga uni ti; ali vidjet e po njegovu izgledu da je dobio svoje! Prek juer uveer odnesoh ga dolje, stavih ga na stolac i vie ga nisam ni dodirnuo. Naredih Haretonu da izie i tako nas dvojica ostadosmo sami u sobi. Nakon dva sata naredih Josephu da ga odnese gore u sobu; otad moja prisutnost djelu je na njegove ivce kao sablast; mislim da mu se esto prividam. Hareton kae da se on nou svaki as budi i da vas do ziva da ga zatitite od mene. Sviao vam se va dragocjeni mu ili ne, morate doi; on je sad vaa briga. Preputam vam sve svoje zanimanje za njega. - Zato ne dopustite da Catherina ostane ovdje - molila sam - i ne poaljete gospodina Lintona ovamo? Kako ih oboje mrzite, neete aliti za njihovim drutvom; oni bi sa mo bili svakodnevna nevolja za vae izopaeno srce. - Traim zakupca za Grange, a, naravno, elim i da moja djeca budu sa mnom. Osim toga, ova mlada ena mora i za raditi za svoj kruh. Ne namjeravam je pustiti da ivi u ras koi i neredu kad Linton umre. No, pouri i spremi se za po lazak, da te ne bih morao na to tjerati. - Hou - ree Catherina. - Linton je jedino to mi je os talo da volim na svijetu, pa iako ste uinili sve to ste mogli da biste izmeu nas stvorili mrnju, ipak niste u tome uspje li. Pokuajte samo uiniti mu bilo kakvo zlo kad ja budem pored njega, usudite se samo plaiti me! - Ti si hvalisav pokrovitelj - odgovori Heathcliff. - Ali ja te ne volim dovoljno da bih njemu nanio zlo; sve muenje past e na tebe dok god bude trajalo. Neu ja biti taj koji e ti ga uiniti mrskim... za to e se pobrinuti njegov divni ka rakter. On je gorak kao u zbog tvoga bijega i njegovih po sljedica; nemoj oekivati zahvalnost od njega za svoju ple menitu odanost. uo sam kad je Zillah opisivao kakve bi ti sve neugodnosti priredio da je snaan kao ja. Sklonost je tu, a njegova slabost sama e mu izotriti duh da pronae za mjenu za snagu.

- Znam da ima zlu narav - izusti Catherina - on je va in. Ali ja sam sretna to imam bolju, pa u mu oprostiti; a i znani da me voli, zato i ja njega volim. Gospodine Heathcliffe, yi nemate nikoga da vas voli; i ma kako nas inili nesretnima, mi emo uvijek nai osvetu u pomisli da vaa okrutnost potjee od vae jo vee nesree. Vi ste nesretni, zar ne? Osamljeni ste kao davao i zavidni kao on! Nitko vas ne voli... nitko nee plakati kad umrete! Ne bih eljela biti na vaemu mjestu! Catherina je govorila s nekom vrstom mranog likova nja; inilo se da je bila odluila ui u duh svoje budue obitelji i nalaziti zadovoljstvo u boli svojih neprijatelja. - Odmah e zaaliti to si to to jesi - ree njen svekar - ako ostane tu jo samo minutu. Odlazi, vjetice, i spremi svoje stvari. Ona izie s izrazom prijezira na licu. Kad je otila, poeh ga moliti da mi Zillah prepusti svoje mjesto u Visovima, a ja da njoj prepustim svoje, ali on nije htio ni uti. Naredi mi neka utim; a zatim, prvi put, poe promatrati po sobi i gle dati portrete. Dugo je promatrao portret gospode Linton i napokon ree: - Ovaj elim imati u svojoj kui. Ne zato to mi je potre ban, nego... - naglo se okrenu prema vatri i nastavi s onim to u, u nedostatku prikladnije rijei, nazvati osmijehom. - Rei u ti to sam juer uradio! Naredio sam grobaru koji je kopao grob za Lintona neka skine zemlju s poklopca njezina lijesa, a ja sam ga otvorio. U jednom trenutku dolo mi je da ostanem ondje; kad sam opet vidio njezino lice... jo uvijek je njezino!... grobar je imao muke da me pokrene odande; ali mi je rekao da e zrak promijeniti lice. Odvalio sam jednu stranu lijesa i ponovno zatrpao grob; ne onu koja je blia Lintonu, neka je proklet! Volio bih da je njegov lijes bio zaliven olovom. Potplatio sam grobara da odvaljenu stranu Catherinina lijesa izvue kad ja budem ondje poko pan, i da isto uini s onom stranom mog lijesa koja bude bli a Catherini... naredit u da se napravi lijes na kojem e se jedna strana moi izvui... i onda kad Linton bude doao do nas, nee znati tko je tko! - To je svetogre, gospodine Heathcliffe! - uzviknuh. <ar se niste stidjeli uznemirivati mrtve?

- Nisam nikoga uznemirivao, Nelly, a pruio sam sebj stanovito olakanje. Sad e mi biti mnogo lake, a i vi ete imati vie izgleda da me zadrite pod zemljom kad budem ondje zatrpan. Jesam li je uznemirio? Ne, ona je mene uzne mirivala nou i danju svih ovih osamnaest g odina... nepre stano... nemilosrdno... do pretprole noi; pretprole noi bio sam miran. Sanjao sam da snivam svoj posljednji san pored nje sa svojim nepominim srcem uz njezino i svojim smrznutim obrazom uz njezin. - A da se ona pretvorila u prah, ili u n eto gore, o emu biste onda sanjali? - Da sam se i ja zajedno s njom pretvorio u prah i da sam jo sretniji! Misli li ti da se bojim bilo kakve promjene te vrste? Oekivao sam takvu promjenu kad sam podizao po klopac lijesa; ali drae mi je to ta promjena nije poela dok joj ne budem i ja podvrgnut. A da nisam jasno vidio njene smirene beivotne crte, ne bih se lako oslobodio udnog osjeaja. On je poeo na neobian nain. Ti zna da sam bio kao mahnit poslije njene smrti i neprestano je od zore do zo re molio da mi se pojavi kao duh! vrsto vjerujem u duho ve! Vjerujem da oni mogu postojati, i da postoje medu na ma. Onog dana kad je pokopana, padao je snijeg. Otiao sam uveer na groblje. Puhao je hladan vjetar kao usred zi me... svud unaokolo bilo je pusto. Nisam se bojao da e njen ludi mu doi tamo tako kasno, nitko drugi nije imao ondje nikakva posla. Kako sam svjestan da nas razdvaja sa mo prepreka od dva metra rastresene zemlje, rekoh sebi: "Moram je jo jednom drati u svom naruju! Ako bude hladna, mislit u da me hladi sjeverni vjetar; a ako bude ne pomina, mislit u da spava." - Uzeh lopatu iz upe za oru e i poeh kopati svom snagom. Lopata zastrue po lijesu; nastavih rad rukama. Poklopac poe pucati oko zavrtnja. Jo malo pa bih postigao svoj cilj, ali mi se tada uini da iz nad sebe ujem uzdah nekoga tko je stajao nagnut uz sam rub groba. "Samo da skinem ovaj poklopac, pa neka nas onda oboje zatrpaju zemljom" - promrmljah i poeh vui poklopac jo oajnije. Opet zauh neki uzdah por ed samog uha. Uini mi se da je topao dah uzdaha zamijenio studeni vjetar. Znao sam da nijedno ivo bie od krvi i mesa nije bilo u blizini, ali s onom istom sigurnou s kojom opaate da se

pribliavate nekom vrstom tijelu u mraku, iako ga ne moete vidjeti, osjetih da je Cathy tu; ne ispod mene, nego na zemljiNeko iznenadno olakanje proze me od srca i prepla-vj sve udove. Napustih svoj oajni posao; osjetih se odjed nom utjeen, neizrecivo utjeen. Osjeao sam njenu prisut nost pored sebe; znao sam da je ona pored mene dok sam opet zatrpavao grob, i inilo mi se da me ona vodi kui. Moe se smijati ako hoe, ali ja sam bio siguran da u je vid jeti kod kue. Bio sam siguran da je ona sa mnom, te nisam mogao a da joj ne govorim. Kad sam se pribliio Visovima, potrah nestrpljivo prema vratima. Bila su zakljuana; i sjeam se da su me onaj prokleti Earnshaw i moja ena htjeli sprijeiti da uem. Sjeam se da sam se zaustavio i udario Earnshawa nogom tako jako da je izgubio dah, a zatim sam odjurio gore u svoju i njenu sobu. Gledao sam nestrpljivo oko sebe... osjeao sam je pored sebe... jo malo pa sam je mogao vidjeti, a ipak je nisam vidio! Trebao sam se tada znojiti krvlju, toliko je bio oajan bol moje udnje... tolika strastvenost mojih molbi da je vidim barem na tren! Ali je nisam vidio. Ona se prema meni pokazala okrutnom, kao to je esto bila i za ivota. A otad, ponekad vie a ponekad manje, neprestano sam bio igraka toga nesnosnog, pakle nog muenja koje mi dri ivce u tako napetu stanju da bi, da nisu kao konopci, odavno popustili i postali slabi poput Lintonovih. Kad sam sjedio u kui s Haretonom, inilo mi se da u je sresti ako izidem u etnju; a kad sam etao po pu stari, inilo mi se da u je vidjeti kad se vratim kui. Kad sam odlazio od kue, htio sam se vratiti na Visove; bio sam siguran da u je nai negdje u kui! A kad sam pokuavao spavati u njenoj sobi... tjeran sam i odande. Nisam mogao ondje leati, jer im bih zatvorio oi, ona bi bila ili vani pred prozorom, ili bi otvarala hrastovu pregradu, ili bi ulazila u sobu, ili bi odmarala svoju lijepu glavu na jastuku koji je upotrebljavala jo kao dijete, te sam morao otvoriti oi da vidim. Otvarao sam ih i zatvarao stotine i stotine puta tijekom noi... i uvijek bio razoaran! To me je muilo! esto sam glasno stenjao, tako da je onaj stari nevaljalac Joseph vjerojatno mislio da me moja savjest mui kao avo. A sad, otkako sam je vidio, smirio sam se... malo. udan nain muenja; osamnaest godina zavaravala me tim trakom na 283

de, a to je isto kao da me je sve vrijeme ubijala, pijui mi krv malo-pomalo! Gospodin Heathcliff zauti i obrisa elo uz koje mu se zalijepila kosa, vlana od znoja; oi su mu ukoeno gledale u crvene plamenove u kaminu, obrve mu nisu bile skupljene nego podignute prema sljepooicama, to je ublaivalo turoban izraz njegova lica, ali mu i davalo neobian izraz brige i bolno napete panje, usmjerene na jedan jedini predmet. Samo se djelomice obraao meni, a ja sam utjela. Nije mi bilo drago sluati ga kako govori! Malo zatim on poe po novno razmiljati gledajui u portret, zatim ga skinu i nasloni na divan da bi ga mogao bolje promatrati. Uto ude Catherina i izjavi da je spremna poi im njen poni bude osedlan. - Poalji mi taj portret sutra - ree mi Heathcliff; zatim se okrenu njoj i doda: - Moe ii i bez ponija, lijepa je ve er, a u Orkanskim visovima nee ti trebati poni, jer kamo god bude ila, dostajat e ti noge. Hajde. - Zbogom, Elleno! - apnu mi moja mila, mala gospoda rica. Kad me je poljubila, usne su joj bile hladne kao led. Doi me pohoditi, Elleno; nemoj zaboraviti. - Pazi da ne uini tako neto, gospodo Dean! - ree njen novi otac. - Kad budem elio razgovarati s tobom, doi u ovamo. Ne elim da se mota po mojoj kui! Dade joj znak da pode ispred njega; ona mi dobaci pogled koji mi presijee srce, i poslua ga. Promatrala sam ih kroz prozor dok su odlazili preko vrta. Heathcliff stavi Catherininu ruku pod svoju, iako se ona u poetku oigledno tome opirala, i brzim koracima zadoe u aleju, gdje se vie nisu vidjeli od drvea.

trideseto poglavlje

JEDNOM sam posjetila Visove, ali je nisam vidjela otkad je otila odavde; Joseph je drao ruku na kvaki vrata kad sam dola pitati za nju i nije me htio pustiti unutra. Rekao mi je da je gospoda Linton zauzeta, a da gospodar nije kod kue. Da mi Zillah nije ponekad priala kako ondje ive, jedva da bih znala tko je od njih iv, a tko mrtav. Zakljuila sam po njenim rijeima da Catherinu smatra oholom i da je ne voli. Moja mlada gospoda zapovjedila joj je da joj neto pomog ne kad je prvi put dola, ali joj je Heathcliff rekao neka gleda svoj posao i pusti njegovu snahu da se brine sama o sebi; Zillah je na to rado pristala jer je uskogrudna i sebina. Ca therina je osjetila djetinju ljutnju zbog njezina nehata i poela ju je otvoreno prezirati; tako ju je pretvorila u neprijatelja koji kao da joj je uinio neku veliku nepravdu. Otprilike est tjedana prije vaeg dolaska, jednog dana kad smo se sre-le u pustari, dugo sam razgovarala sa Zillah; i evo to mi je rekla: - Prvo to je gospoda Linton uinila kad je dola u Viso ve bilo je da otri gore, a da ak ne zaeli ni dobru veer me ni i Josephu; zatvorila se u Lintonovu sobu i ostala ondje do ujutro. Dok su gospodar i Earnshaw dorukoval i, ona je uletjela u kuu i sva usplahirena zapitala bi li netko mogao otii po lijenika, jer je Linton vrlo bolestan. - Mi to znamo! - odgovori Heathcliff. - Ali njegov ivot ne vrijedi ni piiva boba, pa ne elim ni pare potroiti na nje ga. - Ali ja ne znam to trebam raditi - odgovori ona - i ako mi nitko ne pomogne, on e umrijeti! - Van iz sobe - povika gospodar - i da nisam uo ni ri jei vie o njemu! Nikoga ovdje nije briga to e se njemu dogoditi. Ako si ti zabrinuta, onda mu budi njegovateljica, a ako nisi, zakljuaj ga i ostavi.
285

- Zatim je poela meni dosaivati da joj pomognem, a|j joj rekoh da sam imala dovoljno natezanja oko toga dosad nog stvorenja i da svatko od nas ima svoju dunost; njezina je da se brine o Lintonu, a i gospodin Heathcliff naredio mi je da taj posao prepustim njoj. - to se dogaalo izmeu njih dvoje, ne mogu rei. Mi slim da je ona imala vrlo malo mira, moglo se vidjeti po nje zinu blijedom licu i podbulim oima. Ponekad je dolazila u kuhinju, sva uznemirena, i inilo se kao da bi rado molila za pomo. Ali ja nisam htjela biti neposluna prema gospoda ru; nikad se ne usuujem ne posluati ga, gospodo Dean; i premda sam smatrala da je grijeio jer nije poslao po dokto ra Kennetha, moj posao nije da savjetujem i da se brinem, i nikada se nisam mijeala u tue poslove. Jednom ili dvaput, nakon to su svi otili spavati, dogodilo se da otvorim vrata i da je vidim gdje sjedi i plae na hodniku; ali sam onda brzo zatvorila vrata iz straha da se ne saalim i pomognem joj. Saalijevala sam je, ali, znate, nisam htjela izgubiti svoju slu bu. - Napokon, jedne noi ona smjelo ude u moju sobu i uplai me rekavi: - Kai gospodaru Heathcliffu da njegov sin umire... si gurna sam u to ovaj put. Ustani odmah, idi i reci mu. - im je to rekla, opet je iezla. Leala sam pola sata, oslukivala i drhtala. Nikakav se um nije uo... kua je bila mirna. - Prevarila se - pomislih. - On se oporavio. Nema po trebe da ikoga uznemirujem. - Ponovno zaspah. Ali moj je san bio pokvaren i drugi put; ovaj put otrom zvonjavom zvonca... jedinog zvonca koje smo imali i koje je bilo ugra eno radi Lintona. Gospodar me zovnu, i ree mi neka vi dim to je i neka im kaem da vie ne ponove tu buku. - Ja mu prenesem Catherininu poruku. On promrmlja neku psovk u, ali za nekoliko minuta izie sa zapaljenom svijeom i ode u njihovu sobu. Podoh za njim. Gospoda He athcliff sjedila je uz postelju, ruku prekrienih na koljenima. Njen svekar prie postelji, prinese svjetlo Lintonovu licu, pipnu ga i okrenu se njoj. - A sad... Catherino - ree - kako se osjea? Bila je nijema.

- Kako se osjea, Catherino? - ponovi on. _ On ne pati vie i ja sam slobodna - odgovori ona. Osjeala bih se dobro... ali - nastavi s gorinom koju nije mogla sakriti - ostavili ste me da se tako dugo borim sama protiv smrti da osjeam i vidim samo smrt! Osjeam se kao da sam mrtva! - I izgledala je kao smrt. Dala sam joj malo vina. Hareton i Joseph, probueni zvonjavom i umom koraka, uli su na razgovor i uli. Josephu je, mislim, bilo drago to je mla di umro; Hareton se inio neto malo uzbuen, premda je bio vie zauzet gledanjem u Catherinu nego razmiljanjem o Lintonu. Ali gospodar mu naredi da se vrati u krevet; nije nam trebala njegova pomo. Zatim naredi Josephu da pre nese tijelo u njegovu sobu, a meni da se vratim u svoju. Go spoda Linton ostala je sama. - Ujutro me poslao da joj kaem neka doe dolje na do ruak; bila se upravo razodjenula i spremila da legne. Rekla mi je da je bolesna, to me nije nimalo iznenadilo. Obavij estih o tome gospodina Heathcliffa i on mi odgovori: - Dobro, ostavi je na miru dok ne proe pogreb; povre meno je pohodi i odnesi joj to joj treba; a im joj bude bo lje, izvijesti me. Kako je priala Zillah, Cathy je ostala gore u sobi dva tjedna. Zillah ju je posjeivala dvaput na dan i htjela je s Cathy stupiti u prijateljske odnose, ali su ti njeni pokuaji ljubaznosti smjesta oholo odbijeni. Heathcliff je otiao gore jednom, da joj pokae Lintonovu oporuku. On je svu svoju i nekad njenu pokretnu imovinu ostavio svome ocu; siromah Linton bio je zastraen ili nagovoren da to uini one nedjelje dok je Cathy bila odsut na zbog smrti svoga oca. to se tie zemlje, u to se nije ni mogao mijeati jer nije bio punoljetan. Ali gospodin Heath cliff prisvojio ju je i drao na osnovi svoga prava i prava svoje ene; mislim da je to zakonito. U svakom sluaju, Catherina bez novca i bez prijatelja nije kadra ni pokrenuti pitanje prava njegova posjedovanja. - Nitko osim mene nije se ni pribliavao njenim vratima, osim u toj jednoj prilici; nitko se nije raspitivao za nju - ree Zillah. - Prvi put je sila u veliku sobu jednog nedjeljnog poslijepodneva. Kad sam joj bila donijela ruak, rekla mi je

planim glasom da vie ne moe izdrati u hladnoj sobi; ia joj rekoh da gospodar ide u Thrushcross Grange a da j 0; Earnshaw i ja neemo braniti da side; i tako, im je ula da je Heathcliffov konj otkasao, pojavi se, odjevena u crninu sa svojim utim kovrama zaeljanim iza uiju, jednostavno kao u kvekera, jer ih nije mogla sama raeljati. - Joseph i ja obino idemo u kapelu nedjeljom. (Crkva je sada, kao to znate, bez sveenika - objasni gospoda Dean - a u Gimmertonu hram metodista ili baptista, ne znam to no, nazivaju kapelom.) Joseph je bio otiao, a ja sam sma trala da je bolje ako ostanem kod kue. Uvijek je dobro da mlade nadzire netko stariji; a i Hareton, usprkos svojoj stidljivosti, nije ba uzor lijepa vladanja. Kazah mu da e nje gova roakinja vrlo vjerojatno doi sjesti s nama, pa kako je ona navikla da se nedjelja potuje, savjetovah mu neka os tavi svoje puke i ostali posao u kui dok ona bude s nama. On pocrvenje na to upozorenje i pogleda svoje ruke i odije lo. Odmah je sklonio ulje za mazanje i barut. Vidjeh da joj je htio praviti drutvo i zakljuih po njegovu vladanju da mu je stalo da izgleda to bolje. Smijui se onako kako ne bih smjela da je gospodar bio tu, ponudih se da mu pomognem da se uredi, ako hoe, i poeh se aliti na raun njegove zbu njenosti. On se naljuti i poe psovati. - Moda je, gospodo Dean - nastavi Zillah vidjevi da nisam zadovoljna njenim ponaanjem - vaa mlada gospo darica odve fina za gospodina Haretona; moda imate pra vo, ali priznajem da bih eljela malo potkresati njenu oho lost. I to e joj sad vrijediti sva njena naobraenost i otmje nost? Ona je isto tako siromana kao vi ili ja; i siromanija, sigurna sam; vi tedite, a i ja stavljam na stranu koliko mo gu. Hareton dopusti Zillah da mu pomogne i ona ga laskanjem udobrovolji; kad je Catherina dola, on donekle zaboravi na prijanje uvrede i, po Zillahinu prianju, pokua biti to ljubazniji. - Gospoda ude - nastavi Zillah - hladna kao led i ohola kao princeza. Ustadoh i ponudih joj naslonja u kojem sam sjedila. Ali ona podignu nos na tu moju uslunost. EarnshaW takoer ustade i ponudi joj da sjedne na klupu blizu vatre izjavljujui kako je siguran da se smrznula od hladnoe.

- Smrzavam se ve vie od mjesec dana - odgovori ona izgovarajui te rijei to je mogla prezirnije. - Uzela je sama stolac i stavila ga podalje od nas. Sjedila ;e dok se nije ugrijala; zatim poe gledati unaokolo i spazi nekoliko knjiga u ormaru; odmah ustade i dignu se na prste Ja ih dohvati, ali su one stajale previsoko za nju. Njen ro ak, nakon to je kratko vrijeme promatrao njen neuspjeli pokuaj, najzad skupi hrabrost da joj pomogne; ona rairi svoju haljinu i on je napuni knjigama koje mu dooe prve pod ruku. - Bio je to velik napredak za mladia. Nije mu zahvalila, ali je on ipak bio zadovoljan to je prihvatila njegovu pomo i usudi se stati iza nje dok je prelistavala knjige, pa ak i sag nuti se i pokazati joj ono to mu se svidjelo na nekim starim slikama koje su bile u njima; ne zastrai ga ni ohol nain na koji ona otrgnu list kad on stavi prst na njega, nego se zado volji time to je stao malo natrag i promatrao nju umjesto knjigu. Ona nastavi itati, ili traiti neto za itanje. Njego va se panja postupno sasvim usredotoi na njene guste, svi lene kovre; nije joj mogao vidjeti lice, a ni ona nije mogla vidjet i njega. On napokon, ne shvaajui moda to ini, privuen kao leptir plamenom svijee, prijee s gledanja na dodir; prui ruku i pomilova jednu kovru, njeno kao pti cu. Ona se ljutito okrenu kao da joj je zabio no u vrat. - Smjesta odlazi! Kako se usuuje dodirnuti me? Zato stoji tu? - povika ona prijezirnim tonom. - Ne podnosim te! Ako mi se priblii, otii u opet gore. - Gospodin Hareton se povue, zbunjen da ne moe biti vie, i sjede vrlo tiho na klupu, a ona nastavi prevrtati listo ve jo jedno pola sata; na kraju mi Earnshavv prie i apnu: - Zillah, hoe li je zamoliti da nam ita? Dosadno mi je ne raditi nita; i rado bih... mislim da bih je rado sluao ka ko ita! Nemoj rei da ja to elim, nego trai za sebe. - Gospodin Hareton elio bi da nam itate, gospodo odmah joj kazah. - On bi to rado... bio bi vam vrlo zahva lan. - Ona se namrti, pogleda nas i ree: - Gospodin Hareton i svi vi trebate shvatiti da ja odbi jam svaku tobonju ljubaznost koju mi u svojoj dvolinosti nudite! Prezirem vas i nemam nita za rei nikomu od vas!

Kad sam bila spremna dati svoj ivot za samo jednu ljubaznu rije, ili samo da vidim jedno od vaih lica, vi ste se svi drali po strani. Ali ne namjeravam vam se aliti! Hladnoa me je natjerala ovamo, a ne elja da vas zabavljam, ni da uivam u vaem drutvu. - to sam ja mogao uiniti? - poe Earnshaw. - Zato sam ja kriv? - Oh! Ti si iznimka - odgovori gospoda Heathcliff. - Ti mi nisi ni trebao. - Ali ja sam se ponudio vie puta, i pitao - ree on uz buujui se zbog njene drskosti - molio sam gospodina Heathcliffa neka me pusti da bdijem umjesto tebe... - uti! Radije u ii van, ili bilo kamo, radije nego da slu am tvoj neugodni glas! - ree ona. - Hareton promrmlja da, to se njega tie, moe ii u pa kao! Skide puku sa zida i vie se nije ustruavao raditi ono to je obino i radio nedjeljom. Sad je govorio sasvim slo bodno; ona uskoro osjeti potrebu da se povue u svoju sa mou. Ali su otpoeli mrazovi, pa je uza svu svoju oholost bila prisiljena sve ee dolaziti u nae drutvo. Ja sam se po brinula da joj vie ne dam prilike da prezire moju dobrodu nost; otad sam uvijek bila ukoena kao i ona. Nitko je od nas ne voli, a ona to i ne zasluuje, jer im joj se kae i naj manja rije, odmah se narogui ne gledajui nikoga. Ona vrijea i samoga gospodara; gotovo ga izaziva da je udari, i koliko je on vie kanjava, toliko je ona otrovnija. U prvi mah, kad sam ula to mi je Zillah ispriala, od luih napustiti svoju slubu, zakupiti neku kuicu i pozvati Catherinu da ivi sa mnom; ali gospodin Heathcliff ne bi to dopustio, kao to ne bi dao ni Haretonu da ivi u zasebnoj kui. Ne vidim nikakva izlaza, zasad, osim da se ona ponovno uda; ja sam u tome nemona. Tako se zavrila pria gospode Dean. Unato lijenikovu proroanstvu, snaga mi se brzo vraa; i premda je sada tek druga nedjelja u sijenju, namjeravam za dan -dva odjahati do Orkanskih visova i obavijestiti svoga kuevlasnika da u iduih est mjeseci provesti u Londonu, te da, ako eli, moe traiti drugog zakupca za ovu kuu poslije listopada. Ne bih ni za to na svijetu ovdje proveo jo jednu zimu.

Trideset i prvo poglavlje

JUER je bilo vedro, mirno i hladno. Otiao sam u Orkanske visove, kao to sam i namjeravao. Moja me je domaica zamolila da odnesem pisamce njenoj mladoj gospodarici; nisam odbio, jer ta valjana ena nije bila svjesna da ima iega neobina u njenoj molbi. Prednja vrata bila su otvorena, ali su negostoljubiva kuna vrata bila zatvorena, kao i prilikom moga prvog posjeta. Zakucah i dozvah Earnshavva koji je bio medu vrtnim gredicama; on skinu lanac s vrata i ja udoh. To je lijep seljaki momak kakav se rijetko vida. Ovaj put sam ga osobito paljivo promatrao. Ali on se oigledno nimalo ne trudi istaknuti svoje prirodne odlike. Upitah ga je li gospodin Heathcliff kod kue. On odgo vori da nije, ali da e doi za objed. Bilo je jedanaest sati, i ja mu izrazih svoju namjeru da uem i priekam ga; on na to odmah baci svoje orue i pode za mnom, vie kao pas uvar nego kao domainov zamjenik. Udosmo zajedno; Catherina je bila tu korisno zaposlena pripremanjem povra za objed. Doimala se turobnijom i po titenijom nego kad sam je prvi put vidio. Jedva je podigla oi da me pogleda i nastavila je svoj posao s istim nehatom prema uobiajenim oblicima ljubaznosti kao i prije; na moj poklon i moje "dobro jutro" nije ni odgovorila. - Ona se ne doima ba tako ljubaznom - pomislih - kao to bi me gospoda Dean eljela uvjeriti. Ona jest ljepotica, ali nije umiljati aneo. Earnshavv joj osorno ree neka odnese svoje stvari u kuhinju. - Odnesi ih ti - ree ona odgurnuvi ih od sebe im je svrila posao; zatim ode i sjede na stolicu pokraj prozora pa poe izraivati figure ptica i ivotinja od kore repe koja joj je bila u krilu. Pridoh joj pretvarajui se da elim pogledati vrt; i, kako mi se inilo, vjeto joj bacih u krilo pisam ce gospode Dean tako da Hareton nije vidio - ali me ona glasno upita: - to je to? - I gurnu cedulju na pod.
291

- Pismo od vae stare poznanice, domaice u Grangeu odgovorih joj, ljut to je otkrila moje ljubazno djelo, a i upla. en da se ne pomisli kako je pismo moje. Kad je to ula brzo se sagnu da ga uzme, ali je Hareton preteknu, epa ga stavi u svoj prsluk i ree da ga najprije mora vidjeti gospo din Heathcliff. Nato Ca therina utke okrenu lice od nas kriom izvadi svoju maramicu i prinese je oima; a njen ro ak, nakon to se neko vrijeme borio da potisne svoje sna ne osjeaje, izvue pismo i grubo ga baci na pod pored nje. Catherina ga uze i poe ga udno itati; zatim mi postavi ne koliko razumljivih i nerazumljivih pitanja o stanovnicima svoga prijanjeg doma; gledajui prema brdima, govorila je za sebe: - eljela bih jahati svoju Mini ondje dolje! eljela bih se penjati tamo gore! Oh! Umorna sam... osjeam se kao ivo tinja koju ne putaju iz staje, Haretone! - I ona nasloni svo ju lijepu glavu na prozorski okvir, napola zijevajui a napo la uzdiui, i zamiljeno utonu u sjetu ne hajui i ne opaaju i promatramo li je. - Gospodo Heathcliff - kazah joj, nakon to sam neko vrijeme sjedio nijem - vi ne znate da vas ja poznajem? I to tako intimno da mi se ini udno to ne elite doi i razgova rati sa mnom. Mojoj domaici nikad ne dosadi govoriti mi o vama i hvaliti vas. Ona e biti vrlo razoarana ako se vra tim bez ikakvih vijesti o vama i od vas, osim da ste primili njeno pismo, bez ijedne rijei! Te je rijei, ini se, iznenade i ona upita: - Voli li vas Ellen? - Jest, prilino - odgovorih oklijevajui. - Morate joj rei - nastavi ona - da bih odgovorila na njezino pismo, ali nemam ime pisati; ak ni knjigu iz koje bih mogla istrgnuti list. - Nemate knjiga! - uzviknuh. - Kako moete ivjeti ov dje bez njih, ako smijem pitati? Premda sam opskrbljen ve likom bibliotekom, esto mi je vrlo dosadno u Grangeu; kad bi mi netko oduzeo knjige, bio bih oajan! - Neprestano sam ih itala dok sam ih imala - ree Ca therina. - Gospodin Heathcliff nikad ne ita, pa mu je palo na pamet da uniti moje knjige. Ima ve nekoliko tjedana kako nisam vidjela nijednu knjigu. Osim jednom kad sam

na Josephovo veliko nezadovoljstvo pregledala njegove teoloke knjige; i jednom sam, Haretone, nala tvoju zbirku u tvojoj sobi... nekoliko latinskih i grkih knjiga i nekoliko zbirki pripovijedaka i pjesama; sve su to moji stari prijatelji. Te posljednje donijela sam ovamo... ali ti si ih uzeo, kao to svraka skuplja srebrne lice, iz ljubavi za kradom! One ti nisu ni od kakve potrebe; ili si ih moda sakrio iz podlog motiva da nitko ne uiva u njima kad ti ne moe. Moda je tvoja zavist savjetovala gospodina Heathcliffa da me lii toga blaga? Ali veina je njih napisana u mome mozgu i otisnuta u mome srcu, njih me ne moe nitko liiti! Earnshavv sav pocrvenje kad u da je njegova roakinja otkrila njegovu tajnu zbirku i mucajui poe ljutito pori cati njene optube. - Gospodin Hareton eli obogatiti svoje znanje - pritekoh mu u pomo. - On vam ne zavidi na vaem znanju, ne go vas eli sustii. Za nekoliko godina bit e vrlo obrazovan. - I eli da ja za to vrijeme postanem neznalica - odgovo ri Catherina. - Jest, esto ga ujem kako pokuava sricati i itati i kako ini strane pogreke! eljela bih da ponovi onu staru baladu Chery Chase, kao to si uinio juer, bilo je vrlo smijeno. ula sam te; i ula sam kako prelistava rjenik da nade teke rijei, a zatim i kako psuje jer nisi mogao proitati njihovo objanjenje. Mladi je oito smatrao nepravednim to mu se ona po druguje zbog njegova neznanja, a zatim to mu se podrugu je i zbog pokuaja da se iz neznanja izvue. Bio sam njego va miljenja; i sjeajui se anegdote koju mi je ispriala gospoda Dean o njegovu prvom pokuaju da se oslobodi tmine u kojoj je odgojen, rekoh joj: - Ali, gospodo Heathcliff, svi smo bili poetnici, svi smo se spoticali i teturali na poetku; a da su nas nai uitelji pre zirali, umjesto to su nam pomagali, mi bismo se spoticali i teturali i sada. - Oh! - odgovori ona. - Ne elim ometati njegovo na predovanje; ali, ipak, on nema pravo prisvajati ono to je moje i initi mi to smijenim svojim grubim pogrekama i pogrenim izgovorom! Te knjige, u prozi i u stihu, za mene su svete zbog dragih uspomena; i mrsko mi je to ih on uni ava i oskvrnjuje svojim ustima! Osim toga, on je, kao za

pakost, izabrao moje najomiljenije knjige koje ja najvie volim iznova itati. Hareton je utio minutu; muio ga je osjeaj uvrede j gnjeva koji nije bilo lako potisnuti. Ustadoh i, s namjerom da mu pomognem u njegovoj zbunjenosti, stadoh na kuni prag pa poeh promatrati krajolik. On ustade i napusti so bu; ali uskoro se vrati nosei u rukama neto knjiga koje baci Catherini u krilo i ree: - Uzmi ih! Ne elim vie nikada ni uti ni misliti o njima, a ni itati ih! - Ne trebaju mi sad - odgovori ona - jer u ih povezati s tobom i mrziti ih. Ona otvori jednu koja je oito bila esto prelistavana i proita jedan odlomak, razvueno poput poetnika; zatim se nasmija i gurnu je od sebe. - Sluaj jo - izazivaki nastavi i proita na jednak nain stih jedne stare balade. Ali Haretonovo samoljublje nije moglo izdrati daljnje muenje i ja zauh, ne bez odobravanja, kako on ukom zaustavi njen zajedljivi jezik. Ta mala nesretnica uinila je sve to je mogla da uvrijedi ranjive, iako nekultivirane osjeaje svog roaka, te je fiziki argument bio jedini nain da joj vrati milo za drago. Nakon toga on sakupi knjige i baci ih u vatru. Proitao sam mu na licu veliki bol koji je osjeao to ih rtvuje gnjevu. Zamiljao sam da se, dok su one gorjele, prisjeao zadovoljstva koje su mu ve pruale i nada da e mu s vremenom donijeti vee zadovoljstvo i osjeaj likovanja; a inilo mi se da sam pogodio i motiv zbog kojeg se bio odao tajnom uenju. Bio je zadovoljan svakidanjim ra dom i surovim ivotinjskim uivanjem dok se nije pojavila Catherina. Stid zbog njezina prijezira i nada da e zadobiti njenu potporu potaknuli su ga da tei za viim ciljevima. A ona, umjesto da ga titi od nieg ivota i potie k viem, samo se podrugivala njegovim naporima da se obrazuje. - To je sva korist koju nerazumna ivotinja kao to si ti moe izvui iz njih! - povika Catherina siui svoju povrije enu usnu i ljutito promatrajui plamenove. - Jezik za zube - gnjevno odgovori on. Njegovo uzbuenje onemoguivalo mu je govoriti. Brzo pode k izlazu, te se sklonih da mu oslobodim put. Ali prije no to je i prekoraio prag, gospo din Heathcliff, koji je do-

ao puteljkom, susretne ga, stavi mu ruku na rame i zapita ga: - to se dogodilo, mome? - Nita, nita - odgovori on i ode da se u samoi preda tuzi i gnjevu. Heathcliff pogleda za njim i uzdahnu: - Bit e udno ako samo sebi pokv arim planove - pro mrmlja on ne primjeujui da sam ja iza njega. - Ali kad tra im njegova oca u njegovu liku, nalazim nju svaki dan sve vie! Otkud, dodavola, da je toliko nalik njoj? Patim i kad ga samo pogledam. Obori pogled i zamiljeno ude. Na licu mu je bio nemiran, zabrinut izraz koji nikad prije nisam primijetio u njega, a doimao se i mravijim. Kad ga vidje, njegova snaha odmah pobjee u kuhinju i ja ostadoh sam. - Drago mi je to vidim da moete izlaziti, gospodine Lockwoode - ree on kao odgovo r na moj pozdrav - iz se binih motiva, djelomino; kad bih vas izgubio, ne bih vam lako mogao nai zamjenika u ovoj pustinji. esto sam se pi tao to li vas je dovelo ovamo? - Prolazni hir i nita vie, gospodine - glasio je moj od govor - a hir e me takoer otjerati odavde. Idem u London idui tjedan, pa sam vam doao rei kako nemam namjeru zadrati Thrushcross Grange nakon isteka dvanaestomje senog roka na koji sam ga zakupio. Mislim da vie nikad neu ondje stanovati. - Tako; dosadilo vam je ovo progonstvo iz svijeta? Ali ako ste doli sa zahtjevom da vam odbijem neto od ugovo rene sume zato to neete stanovati u Grangeu sve ugovore no vrijeme, onda je va put uzaludan; nikad ne proputam uzeti od svakoga sve to mi pripada. - Nisam doao da mi se ita odbije od ugovorene sume - rekoh mu u velikoj ljutnji. - Ako elite, odmah u vam platiti sve - i izvadih novanik iz depa. - Ne, ne - odgovori on hladno. - Ostavit emo dovoljno da pokrijete dosadanju zakupninu, u sluaju da se ne vrati te; ne uri mi se toliko. Sjednite objedovati s nama; ovjek obino moe dobro ugostiti onoga za kog je siguran da nee ponovno doi u posjet. Catherino, donesi pribor za jelo; gdje si ti?

Catherina se pojavi nosei posluavnik s noevima i vilicama. - Ti objeduj s Josephom - apnu joj Heathcliff - i ostani u kuhinji dok gost ne ode. Izvrila je njegovu naredbu vrlo tono. Moda nije ni bila u iskuenju da je ne ispuni. ivei medu prostacima i ovje komrscima, ona vjerojatno nije bila kadra cijeniti bolje ljude ni kad ih sretne. Izmeu namrgoenog i utljivog Heathcliff a, s jedne strane, i Haretona, sasvim nijemog, s druge, objed mi je proao u neraspoloenju, pa sam se brzo oprostio s njima. elio sam izii na stranja vrata da bih jo jednom vidio Catheri nu i da bih malo bocnuo starog Josepha, ali Hareton dobi nareenje da dovede moga konja i domain me osobno ot prati do vrata, pa tako nisam mogao ispuniti svoju elju. "Kako je sumoran ivot u toj kui!" - mislio sam jaui. Stvarnost bi bila romantinija od bajke za gospodu Linto-na Heathcliff a da smo se ona i ja zavoljeli, kao to je njena dobra dadilja eljela, i odselili zajedno u bunu atmosferu grada.

Trideset i drugo poglavlje

GODINA 1802. - U rujnu ove godine bio sam pozvan da opustoim lovite nekog mog prijatelja na sjeveru. Putujui njegovoj kui, neoekivano sam se naao petnaest milja od Gimmertona. Konjuar neke krme na putu drao je vjedro vode i pojio moje konje, kad se pojavie jedna kola natovarena vrlo zelenom zobi, tek ponjevenom, i on mi ree: - Ta su kola iz Gimmertona, siguran sam! Oni uvijek anju tri tjedna poslije ostalog svijeta. - Gimmerton? - ponovih. - Moj boravak u tom kraju ve je u mom sjeanju bio postao nejasan poput sna. - Ah, znam! Koliko je to daleko odavde? - Otprilike etrnaest milja preko brda, i to loeg puta odgovori on. Obuze me iznenadna elja da posjetim Thrushcross Grange. Jo nije bilo podne, pa sam mislio da mogu isto ta ko dobro provesti no pod svojim krovom kao i u nekoj kr mi. Mogao bih ondje ostati jeda n dan i urediti svoje stvari s kuevlasnikom, pa si tako utedjeti trud da ponovno dola zim u taj kraj. Nakon to sam se malo odmorio, kazah svom sluzi neka se raspita za put. Uz velik napor za nae konje uspjeli smo stii u selo otprilike za tri sata. Slugu sam ostavio u selu i produio niz dolinu sam. Siva crkva doimala se jo sivljom, a osamljeno groblje jo osamljenijim. Opazio sam gomilu ovaca koje su pasle nisku travu po grobovima. Bilo je ugodno toplo vrijeme - odve toplo za putovanje; ali vruina mi nije smetala da uivam u divnom pogledu na okolna brda i doline. Da je bio kolovoz, siguran sam, doveli bi me u iskuenje da provedem cio mjesec u tom osamljenom kraju. Zimi nita tunije, ljeti nita boanstvenije od tih dolinica zatvorenih brdima i tih breuljaka i padina obraslih vrijesom. Stigoh u Grange prije suneva zalaska. Zakucah na vrata - nisu me uli. Ukuani su se bili povukli u stranji dio kue,

to sam zakljuio po tankom plavom dimu koji se vijugao iz kuhinjskog dimnjaka. Ujahah u dvorite. U predvorju je djevojica od devet ili deset godina sjedila i plela, a na stubama se odmarala postarija ena i zamiljeno puila lulu. - Je li gospoda Dean unutra? - upitah tu enu. - Gospoda Dean? Nije! - odgovori. - Ona ne stanuje ovdje, ona je u Visovima. - Jeste li vi domaica? - Jesam, ja uvam kuu. - Ja sam gospodin Lockwood, gospodar. U koju bih se sobu mogao smjestiti? Namjeravam ovdje prenoiti. - Gospodar! - iznenaeno povika ona. - Tko bi se na dao da ete doi? Trebali ste javiti. Nijedan kutak u kui nije namjeten ni prozraen! Ona odloi svoju lulu i pouri unutra, a djevojica ode za njom. Udoh i ja. Brzo sam uoio da je njen izvjetaj toan i da je ona bila sva smetena zbog moga neeljenog dolaska, te joj kazah neka se smiri. Ii u u etnju, a neka mi ona za to vrijeme spremi jedan kut u salonu da bih u njemu veerao, i spavau sobu. Veliko ienje nisam zahtijevao, nego samo dobru vatru i suhu posteljinu. inilo se da je voljna uiniti sve to je najbolje mogla, iako je vatru u kaminu razgr nula metlom umjesto araem i mnogi drugi kuni pribor pogre no upotrijebila. Ipak sam otiao uzdajui se da e mi spremiti mjesto gdje u se odmoriti kad se vratim. - Je li sve u redu u Visovima? - upitah je. - Jest, koliko znam! - odgovori ona urno nosei posu du s pepelom. Pitao bih je zato je gospoda Dean napustila Grange, ali je bilo nemogue zadravati je u takvu uzbuenju, te se okrenuh i izidoh. etao sam polako, iza mene je sjalo sunce na zalasku, a ispred mene se dizala blaga mjeseina. Kad sam iziao iz parka i poeo se penjati kamenitim sporednim putom koji vodi domu gospodina Heathcliffa, sunce je ve bilo zalo, a mjesec je postao jasniji. Prije no to sam doao do mjesta odakle se vidjela kua, od dana je ostalo samo svjetlo boje jantara na zapadnom nebu, ali sam na jasnoj mjeseini vidio svaki kameni na puteljku i svaku travku. Nisam se morao ni penjati preko vrata ni kucati na njih odmah su popustila pod mojom rukom. To je velik napre-

dak, pomislih. Primijetio sam jo jedan, zahvaljujui svojem nosu: miris eboja i voa osjeao se u zraku. I vrata i prozorski kapci bili su otvoreni; a ipak, kao to je obiaj u podrujima s rudnicima ugljena, lijepa, crvena vatra osvjetljivala je ognjite; ugoda koju ona prua oku ini snoljivim viak topline koji stvara. Kua Orkanskih visova tako je velika da ukuani imaju dovoljno prostora da se po vuku izvan njezina dosega; i doista, oni ukuani koji su bili unutra sjedili su pored prozora. Mogao sam ih vidjeti i uti prije no to sam i uao, te sam stao, promatrao ih i sluao; na to me je naveo osjeaj radoznalosti i zavisti koji je sve vi e rastao to sam dulje stajao tu. - Su - pro - tno! - ree glas milozvuan kao srebrno zvonce. - Ovo je trei put otkad ti to ponavljam, neznalice! Ovo je posljednji put. Trudi se zapamtiti, ili u ti poupati kosu! - Suprotno - odgovori drugi glas, dubokim ali snanim tonom. - A sad, poljubi me jer tako dobro pazim. - Ne, najprije proitaj sve bez ijedne greke. Muki sugovornik poe itati; bio je to mlad ovjek, ot mjeno odjeven; sjedio je za stolom s knjigom ispred sebe. Njegovo lijepo lice sjalo je od zadovoljstva, a oi su mu ne strpljivo lutale s otvorene knjige na malu bijelu ruku na njegovu ramenu koja ga je udarala po obrazu kad god je njena vlasnica primijetila te znakove nepanje. Vlasnica ruke stajala je iza mladia; njeni plavi svijetli uvojci mijeali su se povremeno s njegovim crnim pramenovima dok se saginjala da mu pomogne pri uenju; a njeno lice - bilo je dobro to joj nije mogao vidjeti lice jer inae ne bi mogao ni toliko paziti na itanje. Ja sam ga mogao vidjeti, i grizao sam usnu od bijesa to sam propustio priliku koju sam mogao imati da inim i neto drugo, a ne samo da zurim u tu nasmijanu lje potu. Sat se zavri, ne bez pogreaka; ali uenik zatrai nagradu i dobi barem pet poljubaca koje on, naravno, dareljivo vrati. Zatim su krenuli ka vratima; po njihovu razgovoru ocijenih da namjeravaju izii i proetati pustarom. Mislio sam da bi me Hareton Earnshaw osudio u svom srcu, ako ne i rijeima, na najdublju jamu pakla da sam tada pokazao svoju nepoeljnu osobu u njegovoj blizini, te se, osjeajui

podlu zavist, oduljah unaokolo da potraim pribjeite kuhinji. I ondje je ulaz bio otvoren. Na pragu je sjedila moj stara prijateljica Nelly Dean, ila i pjevala pjesmu koju je jedan glas iz kuhinje esto prekidao grubim prijezirnim i netrpeljivim rijeima, nimalo muzikalno izgovorenim. - Radije bih sluao psovke od jutra do mraka nego to tvoje pjevanje - ree netko iz kuhinje kao odgovor na Ne llyne rijei koje nisam uo. - To je strahovita sramota to ne mogu otvoriti svetu knjigu a da vi ne ponete pjevati u slavu sotone i svih ostalih nevaljalstava na svijetu! Oh! Vi ste nitarija, a i ona takoer; siromah mladi bit e izgubljen zbog vas dvije. Siromah mladi! - ponovi on s tekim uzdahom. - On je oaran, siguran sam u to! O, Gospode, sudi im, jer nema ni zakona ni pravde u onih koji upravljaju svijetom! - Nema! Jer bismo mi inae, po vaemu miljenju, bili stavljeni na lomau - odgovori pjevaica. - Ali, utite, star ce, itajte svoju Bibliju kao kranin i ne osvrite se na ono to ja radim. Ovo je "Udaja lijepe Ane"... divna melodija... I uz nju se plee. 1 Gospoda Dean upravo htjede opet zapjevati, kad joj ja pridoh. Odmah me prepozna, sko i na noge i uzviknu: - Bog vas blagoslovio, gospodine Lockvvoode! Kako ste doli na tu pomisao da se ovako vratite? Sve je zatvoreno u Thrushcross Grangeu. Trebalo nas je izvijestiti! - Ve sam uredio da se smjestim ondje za onoliko koliko kanim ostati - odgovorih joj. - Sutra opet odlazim. Recite, kako to da ste se preselili ovamo, gospodo Dean. - Zillah je napustila slubu, pa mi je gospodin Heathcliff odmah nakon vaeg odlaska u London poruio da doem i da ostanem dok se vi ne vratite. Ali, uite, molim! Jest e li dopjeaili veeras iz Gimmertona? - Iz Grangea - odgovorih - i dok mi oni spremaju sobu za prenoite, doao sam svriti posao koji imam s vaim gospo darom, jer ne mislim da u uskoro imati drugu takvu priliku. - Kakav posao, gospodine? - upita Nelly u vodei me u kuu. - On je iziao i nee se uskoro vratiti. - Oko zakupnine - odgovorim. - Oh, pa to trebate svriti s gospodom Heathcliff, ili bo lje sa mnom. Ona jo nije vina tim poslovima, ja ih radim za nju; nema tko drugi.

pogledah je iznenaeno. - Ah! Vi niste uli o Heathcliffovoj smrti - nastavi ona. _ Heathcliff umro! - uzviknuh iznenaen. - Kad? _ Prije tri mjeseca; sjednite, dajte mi eir; sve u vam ispriati. Ali, ekajte, vi niste nita jeli? _ Ne treba mi nita. Naruio sam veeru kod kue. Sjednite i vi. Tko bi mislio da je on umro! Dajte da ujem kako se to dogodilo. Kaete kako ne oekujete da e se oni brzo vratiti... mislim, mladi par? - Ne oekujem... grdim ih svaku veer jer ostaju tako kasno u pustari; ali oni ne mare mnogo za ono to ja kaem. Bar da popijete malo naeg starog piva, dobro e vam initi; izgledate umorno. Ona pouri donijeti prije no to sam mogao odbiti; uh Josepha gdje joj ree: - Zar to nije strana sramota da imate ljubavnike u vaim godinama? I da ih pojite iz gospodareva podruma! Stidim se to mirno gledam takav prizor. Ona se ne zaustavi da mu odgovori, nego se odmah vrati nosei vr pjenuava pia koje sam, im sam ga kuao, po hvalio kako se pristoji. A zatim mi je ispriala svretak He athcliffove povijesti. Imao je, kako ona ree, "udan" kraj. Pozvana sam u Orkanske visove dva tjedna nakon va ega odlaska - poe ona priati - i zbog Catherine rado se odazvah tom pozivu. Tako se mnogo bila promijenila poslije naeg rastanka. Gospodin Heathcliff nije mi ob jasnio za to je donio novu odluku o mome stanovanju, samo mi je rekao da sam mu potrebna, da mu je dosadilo viati Cathe rinu i da se moram smjestiti u mali salon i boraviti u njemu preko dana zajedno s Catherinom. Bilo mu je dovoljno to ju je morao viati jedanput ili dvaput na dan. Njoj se, ini se, svidio taj raspored. Malo-pomalo kriom sam joj donijela mnotvo knjiga i drugih predmeta koji su joj sluili za za bavu u Grangeu; nadala sam se da e nam biti prilino udo bno. Ali ta nada nije dugo trajala. Catherina, zadovoljna u poetku, uskoro posta razdraljiva i nemirna. Bilo joj je za branjeno da izlazi izvan vrta, i kad je dolo proljee, to ogra nienje kretanja podnosila je vrlo teko. Zbog posla po kui bila sam je prisiljena esto ostavljati, te se ona alila na sa mou. Radije se svaala s Josephom u kuhinji nego sjedila na miru u samoi. Nisam poklanjala panju njihovim svaa -

ma. Hareton je takoer esto bio prisiljen dolaziti u kuhi nju, kad god je gospodaru trebala velika soba za osobnu upotrebu. Ali iako je u poetku izlazila iz kuhinje kad god bi on uao, ili mirno prilazila da mi pomogne u mojim po slovima i nije ga ni gledala ni oslovljavala, i premda je on uvijek bio natmuren i utljiv, nakon nekog vremena promi jenila je svoje ponaanje i vie ga nije ostavljala na miru; neprestano mu se obraala, pravila dosjetke na raun njegove gluposti i lijenosti, izraavala uenje to ivi takvim ivotom to sjedi cijelu veer buljei u vatru i drijemajui. - Zar ne, Elleno, on ivi kao pas - ree jednom - ili kao teretni.konj. Radi svoj posao, jede svoju hranu i vjeito spa va! Njegov um zacijelo je prazan. Sanja li ti ikad, Hareto ne? A ako kojim sluajem sanja, o emu sanja? Ali ti nisi kadar ni odgovoriti mi. Zatim ga pogleda, a on niti otvori usta, niti je pogleda. - On moda sada sanja - nastavi ona. - Trgnuo je rame nom kao to pas Juno trza svojim. Upitaj ga, Elleno. - Gospodin Hareton e zamoliti gospodara da vas otjera gore u sobu ako se ne budete pristojno ponaali - rekoh joj. Hareton je ne samo trgnuo ramenom, nego je bio stisnuo i aku, kao da je bio u iskuenju da je upotrijebi. - Znam zato Hareton nikad ne govori kad sam ja u ku hinji - rekla je drugom zgodom. - Boji se da u mu se smija ti. Elleno, to ti misli o tome? Jednom je poeo uiti itati i, zato to sam mu se narugala, spalio je knjige i prestao ui ti; nije li bio budala? - Niste li vi bili zli - rekoh joj. - Odgovorite mi. - Moda i jesam - nastavi ona - ali nisam oekivala da e on biti tako lud. Haretone, ako ti d am knjigu, bi li je ti sad uzeo? Pokuat u! Ona mu stavi u ruku onu koju je itala u tom trenutku; on je baci i promrmlja da e joj, ako ne prestane, zavrnuti iju. - Dobro, stavit u je ovdje - ree ona - u stolnu ladicu, i idem spavati. Zatim mi apnu neka gledam hoe li je uzeti, i ode. Ali on nije prilazio ni blizu knjizi. Kad sam joj to ujutro kazala, bila je razoarana. Vidjela sam da joj je ao to je on vjeito natmuren, i ravnoduan; grizla ju je savjest jer ga je zastra ila i odvratila od uenja; u tome je posve uspjela. Ali sad se

poela truditi da pronae nain kako da popravi uinjeno zlo; dok bih glaala ili radila neki drugi posao koji nije za htijevao kretanje, a koji nisam mogla raditi u malom salonu, ona bi donijela neku zanimljivu knjigu i glasno mi je itala. Ako bi Hareton bio tu, zaustavila bi se na kakvu zanimljivu mjestu i ostavila otvorenu knjigu u kuhinji. To je uinila ne koliko puta, ali Hareton bijae tvrdoglav kao mazga i nije se hvatao na njen mamac. Za kiovita vremena puio je s Josephom; sjedili su kao automati, s obje strane ognjita; stariji je sreom bio odve gluh da bi uo Catherinine zlobne gluposti, kao to bi on to nazvao, a mladi se trudio to je bolje mogao da se ini kao da ne obraa panju na to to ona radi i govori. Za lijepa vremena Hareton je odlazio u lov, a Ca-therina je zijevala i uzdisala, tjerala me da joj priam, a im bih ja poela, otrala bi u dvorite ili vrt, i kao posljednjem sredstvu pribjegla bi plau govorei da joj je dosadio ivot, da je njen ivot beskoristan. Gospodin Heathcliff, koji je izbjegavao drutvo, gotovo je otjerao Eamshawa iz svoje odaje. Zbog jedne nezgode na poetku oujka Earnshaw se nekoliko dana nije micao iz kuhinje. Eksplodirala mu je bila puka dok je bio sam u brdima i jedan komadi ranio mu je ruku, pa je izgubio dosta krvi prije no to je stigao kui. Zbog toga se morao drati kuhinje dok opet nadoknadi izgubljenu krv. Catherini se, ini se, svialo to moe biti neprestano u njegovu drutvu; u svakom sluaju, mrzila je svoju sobu vie no ikad, pa me je esto tjerala neka radim neki posao dolje u kuhinji da bi mi se ona mogla pridruiti. Na uskrnji ponedjeljak Joseph je otjerao stoku na sajam u Gimmerton. To poslijepodne bila sam zauzeta glaanjem rublja u kuhinji. Earnshavv je, mrgodan kao i obino, sjedio pored ognjita, a moja mlada gospodarica, da bi joj prolo vrijeme, arala je po prozorskim oknima; za to je vrijeme pjevuila, neto mrmljala i bacala brze, bijesne i nestrpljive poglede u smjeru svog roaka koji je mirno puio i gledao u vatru. Kad sam joj rekla da mi smeta jer mi zaklanja svjetlo, ona prie ognjitu. Nisam obraala panju na to to je radila, ali sam je uskoro ula gdje govori Haretonu: - Haretone, otkrila sam da elim... da se radujem... da bih rado sad da mi bude roak i da nisi tako osoran i grub prema meni.

Hareton ne odgovori. - Haretone, Haretone, Haretone! uje li? - produi ona. - Gubi se! - promrmlja on s neumoljivom grubou. - Dopusti mi da uzmem tu lulu - ree ona, oprezno is prui ruku i uze mu je iz usta. Prije no to je mogao i pokuati ponovno uzeti lulu, ona je razbi i baci u vatru. On progunda neku kletvu i uze drugu lulu. - Prestani - povika ona - najprije me sluaj, a ne mogu ti govoriti dok mi pue te oblake dima u lice. - Idi dodavola - povika on ljutito - i ostavi me na miru. - Ne - uporno produi ona. - Neu, ne znam to da ui nim da bi ti sa mnom razgovarao; ti me jednostavno ne eli shvatiti. Kad ti kaem da si glup, to ne znai nita; to ne zna i da te prezirem. Hajde, pog ledaj me, Haretone, ti si moj roak, pa treba to priznati. - Ne elim imati nikakva posla s tobom, ni s tvojom be zobraznom oholou ni s tvojim prokletim podrugivanjem! - odgovori on. - Prije bih otiao u pakao nego to bih te ikada opet pogledao. Odlazi od mene... odmah! Catherina se namrti, vrati se prozoru, ugrize se za usnu i pokua pjevuenjem jedne vesele melodije prikriti da joj se plae. - Gospodine Haretone, trebate se sprijateljiti s vaom ro akinjom - upletoh se - jer se ona iskreno kaje za svoju dr skost. To bi vam inilo samo dobro; postali biste sasvim drugi ovjek kad biste je prihvatili za svoju druicu! - Druicu! - povika on. - Pa ona me mrzi i ne smatra me dostojnim ni da joj istim obuu! Ne; i kad bih time mo gao postati kralj, ne bih se vie nikad izloio njezinu pod smijehu traei njeno prijateljstvo. - Ne mrzim ja tebe, nego ti mene! - zaplae Catherina ne mogavi vie kriti svoju bol. - Ti me mrzi isto koliko i gospodin Heathcliff, ak i vie. - Prokleta lalj ivice - povika Earnshaw - zato sam ga onda ljutio sto puta drei tvoju stranu? Iako si me prezirala i podrugivala mi se, i... ako mi i dalje bude dosaivala, otii u, i rei mu da si me istjerala iz kuhinje! - Nisam znala da si bio na mojoj strani - odgovori ona i obrisa suze - i bila sam nesretna i ogorena na sve; ali sad

ti zahvaljujem i molim te da mi oprosti. to drugo mogu uiniti? Vrati se ognjitu i iskreno mu prui ruku. On se namrgo di i natmuri kao olujni oblak, odluno stisnu ake i ne po dignu pogled s poda. Sigurno je Catherina intuitivno pogodila da ga je tvrdoglava upornost, a ne mrnja, poticala da bude tako nepopustljiv, pa se nakon trenutnog oklijevanja sagnu i njeno ga poljubi u obraz. Mala nevaljalica mislila je da je nisam vidjela, pa se vrati svome mjestu uz prozor kao da nita nije uinila. Prijekorno zavrtjeh glavom, a ona pocrvenje i apnu mi: - Pa to sam mogla drugo uiniti, Elleno? Nije se htio ru kovati, a nije me htio ni pogledati, morala sam mu na neki nain pokazati da ga volim... da elim da budemo prijatelji. Je li poljubac uvjerio Haretona, ne mogu rei; nekoliko minuta trudio se ne pokazati svoje lice, a kad je najzad podigao glavu, nije znao u velikoj neprilici kamo svrnuti pogled. Catherina je bila zauzeta umatanjem jedne lijepe knjige u bijeli papir, a zatim je omot zavezala vrpcom, adresirala ga "Gospodinu Haretonu Earnshavvu" i zamolila me da mu ja u njeno ime uruim taj dar. - I reci mu, ako primi ovu knjigu, da u ga nauiti da je pravilno ita - ree ona. - A ako je ne primi, da u izii i otii gore i da ga vie nikad, nikad neu uznemirivati. Odnesoh knjigu i ponovih poruku, praena zabrinutim pogledom svoje naredbodavke. Haretonove ake jo su bile stisnute, te mu je stavih na koljeno. On je ne odgurnu. Vratih se po svome poslu. Catherina sjede na stol, podupre lice rukama i zamisli se, ali kad u ukanje papira, dok je on odmatao knjigu, ustade i utke sjede kraj svoga roaka. On zadrhta, a onda mu se lice ozari; sva njegova grubost i zlovolja ieznue. U poetku nije mogao s kupiti hrabrost da progovori ijednu rije kao odgovor na njen upitni pogled i molbu koju je proaptala: - Haretone, reci da mi oprata, molim te. Ta mala rije uinit e me sretnom. On promrmlja neto nerazumljivo. - I bit e mi prijatelj? - Stidjela bi me se cijelog svog ivota, i to utoliko vie uko liko bi me bolje upoznala, a ja to ne bih mogao podnositi.

Znai, nee mi biti prijatelj? - ree ona s milim osmi jehom i primaknu mu se jo blie. Nita vie nisam jasno ula od njihova razgovora, ali kad sam se okrenula i pogledala ih, vidjela sam dva ozarena lica nagnuta nad otvorenu knjigu, te nisam sumnjala da su obje strane potpisale primirje i da su neprijatelji postali nepokolebljivi saveznici. Knjiga koju su itali bila je puna divnih slika; zaneseni njima, a i zbog toga to je bilo ugodno sjediti jedno uz dru go, nisu se maknuli sa svog mjesta sve dok Joseph nije doao. Siromah ovjek zapanjio se kad je vidio Catherinu da sjedi na istoj klupi na kojoj i Earnshavv i da dri ruku na njegovu ramenu. Bio je zaprepaten to njegov ljubimac podnosi njenu prisutnost; toliko ga je dirnulo da cijelu veer nije dobacio ni jednu napomenu o tome. Njegovo uzbuenje oitovalo se samo u dubokim uzdasima dok je stavljao Bibliju na stol i pokrivao je prljavim novanicama iz svog novanika, koje je dobio za prodanu stoku. Napokon pozva Haretona. - Odnesi ovo gospodaru, mome, i ostani ondje. Ja idem gore u svoju sobu. Ova jazbina vie nije prikladna za nas mukarce. Moramo je napustiti i traiti neku drugu. - Hajde, Catherino, i mi je moramo napustiti - rekoh ja. - Gotova sam s glaanjem; krenimo. - Nema jo ni osam sati! - odgovori ona diui se nevolj ko. - Haretone, ostavit u ovu knjigu na ploi kamina i do nijet u sutra jo nekoliko drugih. - Sve knjige koje donesete odnijet u u veliku sobu - ree Joseph - i bit e udo ako ih ikad opet vidite, te moete radi ti to hoete! Cathy zaprijeti da e njegova biblioteka platiti za njezi nu; osmjehnu se Haretonu pa pjevuei izie i ode gore, vjerojatno laka i veselija no to je ikad prije bila pod ovim krovom, osim, moda, za svojih prvih posjeta Lintonu. Bliskost koja je tako zapoela brzo je rasla usprkos pri vremenim prekidima. Nije bila dovoljna samo obina elja pa da Earnshavv postane obrazovan ovjek, a moja m lada gospodarica nije bila ni filozof ni uzor strpljenja. Ali kako su oboje teili istom cilju - jedno eljno i voljno cijeniti, a drugo eljno potovanja - uspjeli su ga napokon i ostvariti.

Vidite, gospodine Lockwoode, bilo je prilino lako osvojiti srce gospode Heathcliff. Ali sad mi je drago to to niste pokuali. Njihovo vjenanje bit e kruna svih mojih elja. Neu nikomu zavidjeti na dan njihove svadbe; tada od mene nee biti sretnije ene u cijeloj Engleskoj!

Trideset i tree poglavlje

SUTRADAN, kako jo nije bio kadar baviti se svojim uobiajenim poslovima, Earnshaw ostade u blizini kue, i ja brzo uvidjeh da vie neu moi svoju tienicu drati pored sebe. Sila je prije mene i izila u vrt gdje je vidjela svog roaka da radi neki lijep posao . Kad sam otila pozvati ih na doru ak, vidjela sam da ga je bila nagovorila neka iskri jedan veliki komad zemlje obrastao ribizima i ogrozdovim grmljem, i oboje su bili zauzeti planovima kako da tu presade biljke donesene iz Thrushcross Grangea. Uasnula sam se kad sam vidjela kolika je pusto napravljena za samo pola sata. iblje crnih ribiza volio je Joseph kao zjenicu svog oka, a Catherini je palo na pamet da izabere mjesto za cvjetnu lijehu ba usred njega. - To je previe! - uzviknuh. - Sve e to J oseph pokazati gospodaru im primijeti. I kakvu ispriku moete nai to ste uzeli toliku slobodu da to uinite? Svi emo se zbog toga lo e provesti! Gospodine Haretone, udim se da niste imali vi e pameti nego da napravite takvu tetu, samo zato to je ona to htjela. - Zaboravio sam da je to Josephovo - odgovori Earnshaw, prilino zbunjeno. - Rei u mu da sam to ja uinio. Uvijek smo objedovali zajedno s gospodinom Heathcliffom. Ja sam obavljala ulogu domaice pri pripravljanju a ja i dijeljenju jela, te sam bila potrebna pri stolu. Catherina je obino sjedila pored mene, ali je tog dana sjela blie Haretonu; odmah sam shvatila da e isto tako malo kriti svoje prijateljstvo, kao to je krila i svoje neprijateljstvo. - Pazite da vie ne razgovarate sa svojim roakom i ne obraajte veliku panju na njega - brzo joj apnuh kad udosmo u sobu - jer bi to sigurno smetalo gospodinu Heathcliffu i on bi se razbjesnio na vas oboje. - Pazit u - odgovorila je.

Minutu poslije ve se priljubila uz Haretona i za badala mu jaglac u kau. On se za stolom nije usuivao razgovarati s njom, jedva ju je smio pogledati, ali ona ga je i dalje zadirkivala, tako da se dvaput umalo nasmijao. Namrtih se; ona pogleda gospo dara, ali njegove misli, obuzete neim drugim, bile su daleko od drutva u kojem se nalazio, to se jasno vidjelo po izrazu njegova lica. Catherina se uozbiljila na trenutak i promatrala ga s najveom panjom; a zatim ponovno otpoe sa svojim zabadanjem. Hareton se, na kraju, prigueno nasmija. Gospodin Heathcliff se trgnu, pogled mu brzo prijee preko naih lica. Catherina, kao i obino, doeka njegov pogled s izrazom nervoze i prkosa. - Dobro je to sjedi izvan dosega moje ruke - uzviknu on. - Koji ti je vrag da neprestano bulji u mene tim svojim paklenim oima? Spusti pogled i vie me ne podsjeaj da po stoji. Mislio sam da sam te izlijeio od smijeha. - To sam se ja nasmijao - promrmlja Hareton. - to kae? - upita gospodar. Hareton spusti pogled u tanjur i ne ponovi svoje priznanje. Gospodin Heathcliff se zagleda u njega na trenutak, a zatim utke nastavi svoj doruak i svoje prekinuto razmilja nje. Bili smo ve pri kraju doruka; ono dvoje mladih bili su se oprezno udaljili jedno od drugoga, te sam mislila da e ostatak doruka proi u miru, kad se Joseph pojavio na vratima. Njegova drhtava usna i gnjevan pogled pokazivali su da je vidio to je uinjeno njegovu dragocjenom grmlju. Sigurno je bio opazio Cathy i njezina roaka na mjestu zloina prije no to je i pregledao to su uinili. Vilice su mu se micale kao u krave dok preiva, te se jedva razumjelo to govori. - Isplatite me pa odmah odlazim! Mislio sam i umrijeti ovdje gdje sam sluio ezdeset godina. Namjeravao sam svo je knjige i ostale stvarice premjestiti u potkrovlje i tako radi mira prepustiti kuhinju njima. Bilo mi je teko napustiti svo je mjesto pored ognjita, ali sam ipak mislio da to mogu pod nijeti! Ali sada mi je ona oduzela i moj vrt, a to, gospodaru, zaista ne mogu podnijeti. Vi ete moda pristati na jaram i naviknuti se na njega... ali ja neu, star sam pa se ne mogu navikavati na nove terete. Radije bih zaraivao ovo malo hrane to mi za ivot treba tucajui kamen na putu!

- No, no, blesane, budi kratak - prekinu ga Heathcliff. to te je uzbudilo? Neu se mijeati ni u kakve svae izmeu tebe i Nelly. to se mene tie, ona te moe baciti u ugljenaru. - Ne alim se na Nelly! - odgovori Joseph. - Ne bih napu stio ovo mjesto zbog Nelly... iako je ona bijednica. Hvala Go spodu! Ona nije kadra opiniti niiju duu. Ona nikad nije bila tako lijepa da bi tko trao za njom. Evo, ova grozna bestidna enska ovdje opinila je naeg mladia svojim oima i drskim ponaanjem... tako da mi to kida srce! On je zaboravio sve to sam uinio za njega i otiao je i prekopao cio red najboljih ribiza u vrtu! - Joseph poe glasno jadikovati svladan osjeajem da mu je uinjena nepravda, a i Earnshawovom nezahvalnou i opasnou u kojoj se taj mladi naao. - Je li ta budala pijana? - upita Heathcliff. - Haretone, ali li se on to na tebe? - Iskopao sam neto malo ribizova grmlja, ali u ga opet zasaditi - odgovori mladi. - A zato si ga iskopao? Catherina se mudro umijea. - Htjeli smo ondje zasaditi neko cvijee. Ja sam jedina kriva jer ja sam mu rekla neka to uini. - A tko je, dodavola, dao tebi doputenje da ovdje dirne i jedan grm? - upita njen svekar vrlo iznenaeno. - I tko je naredio tebi da je slua? - doda on obraajui se Haretonu. Hareton je utio. Njegova roakinja odgovori: - Ne bi trebalo aliti zbog nekoliko metara zemlje za cvijee, kad ste mi uzeli svu moju zemlju! - Tvoju zemlju, bezobraznice! Ti je nikad nisi ni posjedo vala - ree Heathcliff. - I moj novac - nastavi ona drsko odgovarajui na nje gov bijesan pogled i vaui komadi kruha koji joj je ostao od doruka. - Umukni! - povika on. - Dovri doruak i odlazi! - I Haretonovu zemlju i njegov novac - produi ona odvano. - Hareton i ja smo sada prijatelji; i rei u mu sve o vama! Gospodar kao da se zapanjio na trenutak, problijedi i ustade, gledajui je sve vrijeme s izrazom strane mrnje. - Ako me udarite, Hareton e vam vratiti - ree ona najbolje e biti da sjednete.

- Ako te Hareton ne izbaci iz sobe, poslat u ga k avolu - zagrmje Heathcliff. - Prokleta vjetica! Zar se usuuje podbadati ga protiv mene? Izbaci j e! uje li! Otjeraj je u kuhinju! Ubit u je, Elleno Dean, ako je pusti da mi ponov no doe pred oi, ubit u je! Hareton je aptom pokua nagovoriti da ode. - Odvuci je! - razbjenjeno viknu. - to stoji tu i pla e? - i primaknu se da osobno izvri s voju naredbu. - On vas vie nee sluati, zli ovjee - ree Catherina. I uskoro e vas mrziti isto toliko koliko i ja. - uti! uti! - prijekorno apnu mladi. - Ne elim uti da mu tako govori. Dosta! - Ali ti nee dopustiti da me on udari? - povika ona. - Hajde, pouri - apnu on vrlo ozbiljno. Ali ve je bilo kasno; Heathcliff je epa. - Sad ti odlazi! - ree Heathcliff Earnshawu. - Prokleta vjetica! Izazvala me je ba kad najmanje mogu to podnijeti; natjerat u je da se kaje za to dok je iva. Zgrabio ju je za kosu. Hareton joj pokua osloboditi uvojke, molei ga da joj ovaj put oprosti. Heathcliff ove su crne oi sijevale; doimao se spremnim rastrgnuti Catherinu, i ba sam htjela sve staviti na kocku i pritei joj u pomo, kad odjednom njegovi prsti olabavjee; on pusti njenu glavu, uhvati je za ruku i ukoeno se zagleda u njeno lice. Zatim stavi ruku preko njenih oiju i ostade nepomian jedan tre nutak, kao da se pokuava pribrati, a onda se ponovno okrenu Catherini i, jedva se svladavajui, ree: - Mora izbjegavati da me dovede u ovakvo stanje, jer u te inae zaista jednoga dana ubiti! Gubi se s gospodom Dean i ostani s njom i uvaj svoj bezobrazluk za njene ui. A to se tie Haretona Earnshawa, ako ga vidim da te slua, poslat u ga da trai kruh gdje zna! Tvoja ljubav uinit e od njega bijed nika i prosjaka. Elleno, vodi je; i ostavite me svi. Ostavite me! Izvedoh svoju mladu gospodaricu van; bila je odve ra dosna to je tako dobro prola da bi se suprotstavila; i ostali su izili za nama, i t ako gospodin Heathcliff ostade sam u kui do objeda. Savjetovala sam Catherini da rua gore, ali im on vidje da je njen stolac prazan, posla me da je zovem. Nije razgovarao ni s kim, jeo je vrlo malo i odmah je nakon objeda iziao rekavi da se nee vratiti do veeri.

Za njegova izbivanja dvoje novih prijatelja udobno se smjestie u velikoj sobi, i ja uh kako Hareton ozbiljno pre korava svoju roakinju jer mu eli otkriti kako se Heathcliff ponio prema njegovu ocu. Izjavi joj da ne eli uti nijednu rije protiv njega. ak i da je on avo, to ne bi nita promi jenilo, on bi i dalje bio na njegovoj strani; bilo bi mu drae da ona prekorava njega, kao to je prije radila, nego da op tuuje gospodina Heathcliffa. Catherina se zbog toga naljuti, ali on nade naina da je uutka upitavi je kako bi joj bilo da on loe govori o njezinu ocu? Catherina napokon shvati da Earnshavv ast svoga gospodara ne lui od svoje i da je privezan za nj vezama jaim od onih koje razum moe prekinuti, lancima koje je skovala navika i koje je bilo okrutno prekinuti. Pokazala je dobro srce, jer je otad pazila da mu se nikad ne poali na Heathcliffa i da mu ne otkriva svoju nenaklonost prema njemu; a meni je priznala da ali to je uope pokuala izazvati neslogu izmeu njega i He athcliffa. I zaista mislim da otad nije vie nikad u njegovoj prisutnos ti kazala ni rije protiv svoga muitelja. Nakon to izgladie to neslaganje, opet postadoe prija telji i posvetie se dunostima uenika i uiteljice. Kad bih posvravala svoje poslove, dola bih sjediti s njima; i dok sam ih promatrala, osjeala sam se tako spokojnom i mir nom da nisam ni primijetila kako vrijeme hita. Znate, oboje su u stanovitu smislu bili moja djeca; dugo sam se ponosila jednim, a sada sam bila sigurna da e i ono drugo postati izvorom isto tako velikog zadovoljstva. Njegova potena, to pla i inteligentna narav brzo se otresla mraka neznanja i ponienja u kojemu je bila odgajana; a Catherinine iskrene pohvale poticale su ga na marljivost. Njegov um, koji je postajao sve vedriji, oduhovio je i crte njegova lica i oplemenio njihov izraz. Jedva sam mogla vjerovati da je to ona ista osoba koju sam vidjela onog dana kad sam pronala svoju mladu gospodaricu u Orkanskim visovima nakon njezina izleta do Grangea. Dok sam im se nijemo divila i dok su oni zajedno radili, dola je no, a s njom i gospodar. Uao je sa svim iznenadno na prednja vrata i mogao nas je mirno promatrati sve troje prije no to smo digli glave i primijetili ga. Pomislih: nikad nije bilo ljepeg i nevinijeg prizora, i bila bi velika sramota grditi ih. Crveno svjetlo vatre obasjavalo im

je glave, a lica su im bila ozarena djetinjim zanimanjem; jer iako je njemu bilo dvadeset tri a njoj osamnaest godina oboje su morali osjetiti i nauiti jo mnogo to ga te nijedno nije iskusilo ni pokazivalo osjeaje suzdrljive razoarane zrelosti. Istodobno podigoe oi i ugledae gospodina Heathcliffa. Moda niste nikad primijetili da su im oi jednake; takve je oi imala i Catherina Earnshavv. Sadanja Catherina nema s njom nikakve druge slinosti osim oiju, iroka ela i luka nosnica koji joj daje, htjela-ne htjela, oholi izraz. Haretonova je slinost vea i uvijek je bila primjetna, ali je sada posebice upadala u oi jer mu je razum bio ivnuo i njegove su duevne snage bile neobino aktivne. Mislim da je ta sli nost razoruala gospodina Heathcliffa; priao je kaminu u nekom velikom uzbuenju koje se brzo stia ili, bolje rei, promijeni svoj karakter im pogleda mladia. Oduzme mu knjigu iz ruke, pogleda u otvorenu stranicu, zatim je vrati bez ijedne rijei; samo dade Catherini znak da se udalji. Njen roak brzo i sam izie za njom, a i ja sam se spremala otii, kad mi on ree neka ostanem. - Jadan svretak, zar ne? - ree on nakon to je neko vri jeme razmiljao o prizoru koji je vidio. - Smijean kraj mojih velikih napora. Nabavio sam poluge i pijuke da sruim obje kue, izvjebao se da radim kao Herkul, i kad je sve gotovo i u mojoj moi, uviam da odjednom nemam volje skinuti jedan jedini crijep s njihovih krovova! Moji stari neprijatelji nisu me pobijedili; sad bi bio trenutak da se osvetim na njihovim nasljednicima; mogao bih to uiniti, nitko me ne bi mogao sprijeiti. Ali od kakve je to koristi? Ne udara mi se; ne da mi se ni podii ruku! To zvui kao da sam se sve vrijeme trudio samo da bih na kraju pokazao lijepu velikodunost. To je daleko od istine; izgubio sam sposobnost uivanja u njihovu unitenju, a odve sam lijen za bezrazlono ruenje. Nelly, udna e se promjena zbiti, ve sam u njezinu okrilju. Tako se malo zanimam za svoj svakidanji ivot da se jedva sjetim jesti i piti. To dvoje to su izili iz sobe ini mi se da su jedina bia koja su, to se mene tie, zadrala jasan tjelesni izgled, i taj izgled uzrokuje u meni bol ravnu agoniji. O njoj neu govoriti, ne elim ni misliti o njoj, ali bih arko e-

lio da se ne vidi; njena nazonost budi u meni osjeaje koji me dovode do ludila. On me drukije uzbuuje; pa ipak, kad bih to mogao uiniti a da ne izgledam lud, nikada ga vi e ne bih vidio! Moda bi ti pomislila kako sam na putu da to i postanem - doda on pokuavajui se nasmijeiti - ako bih pokuao opisati tisue starih uspomena i misli koje on budi u meni ili utjelovljuje za mene. Ti nee nikomu priati o tome to u ti rei; moj je duh uvijek bio tako povuen u sebe te osjeam iskuenje da ga barem jedan jedini put povjerim nekom drugom ljudskom biu. Jo prije pet minuta nije mi se Hareton inio kao ljudsko bie, nego kao olienje moje mladosti; osjetio sam prema njemu toliko raznolikih uvstava da nisam znao to bih mu kazao. Prije svega, njegova upadljiva slinost s Catherinom jako me podsjetila na nju. Ali to to ti moda misli da naj vie uzbuuje moju matu uistinu je posljednje; jer to sve mene ne prisjea na nju i to me sve ne vee uz nju! Ne mogu pogledati u ovaj pod, a da se njen lik ne ukae na ploama! U svakom oblaku, u svakom drvetu, u zraku koji me nou okruuje, u svakom predmetu koji pogledam - pojavljuje mi se njen lik! Najobinija lica mukaraca i ena - moje vlastite crte lica - rugaju mi se slinou s njom. Cio svijet uasan je zbir opomena da je ona postojala i da sam je izgubio! Haretonov me je pogled podsjetio na moju besmrtnu ljubav, na moje oajne napore da zadrim svoje pravo, na moje ponienje, na moj ponos, na moju sreu, na moju bol... Glupo je tebi ponavljati ove misli, ali to e ti objasniti za to mi njegovo drutvo ne koristi, iako ne volim biti uvijek sam. Ono poveava muku koja me neprestano pee; i to dje lomino pridonosi mojoj ravnodunosti prema odnosima izmeu njega i njegove roakinje. Ne mogu vie obraati ni kakvu panju na njih. - Ali, gospodine Heathcliffe, to vi razumijevate pod promjenom} - upitah ga uznemirena njegovim vladanjem, iako on, po mome miljenju, nije bio u opasnosti da izgubi pamet ni da umre. Zbilja je bio posve poletan i zdrav, a to se tie njegova razuma, jo od djetinjstva je bio naklonjen mranim mislima i udnim matarijama. Moda je patio od mo nomanije zbog svoga izgubljenog idola, ali u svakom drugom pogledu njegov je razum bio isto tako zdrav kao i moj.

- Neu znati dok ne doe - odgovori on. - Sad sam je samo napola svjestan. - Osjeate li se bolesnim? - Ne, Nellv, ne osjeam se. - Bojite li se smrti? - Bojim? Ne! Ne osjeam ni straha, niti ita predosje am, niti se nadam da u umrijeti. A i zato bih? Sa svojim snanim ustrojstvom, umjerenim nainom ivota i bezopas nim zanimanjem trebao bih - a tako e vjerojatno i biti ostati u ivotu dok budem imao ijedne crne vlasi na glavi. Pa ipak, ne mogu vie ovako! Moram se podsjeati da diem - gotovo i svoje srce moram podsjeati da kuca! To je kao da savijam nesavitljivu oprugu; sve radnje, ak i one najbe znaajnije, koje ne potie moja jedina misao, obavljam na silu; posebice se trudim da zamijetim bilo to, ivo i neivo, to nije povezano s onom milju koja me svega ispunja. Imam jednu jedinu elju: cijelo moje bie i sve moje snage ude ostvariti je. Za njom tako dugo i tako nepokolebljivo eznem te sam vrsto uvjeren da e se ona ispuniti - i to us koro - jer je izjela cio moj ivot, i ja sam sav utonuo u oe kivanje njezina ostvarenja. Ispovijed mi nije olakala muke; ali ona ti objanjava neke etape moga raspoloenja koje bi inae ostale neobjanjive. O, Boe! To je duga borba; elio bih da se zavri! Poe etati po sobi mrmljajui za sebe tako strane stvari da sam bila sklona vjerovati u ono to mi je kazao da Joseph vjeruje o njemu: da mu je njegova savjest pretvorila duu u pakao na zemlji. Pitala sam se kako li e se sve to svriti. Premda je prije malokad pokazivao takvo duevno stanje ak i izrazom svoga lica - ono je, nema sumnje, bilo zapravo njegovo uobiajeno raspoloenje. To je i sam potvrdio iako nitko iv ne bi to bio naslutio po njegovu obinom dranju. Pa i vi to, gospodine Lockwoode, niste primijetili kad ste ga vidjeli; a u vrijeme o kojemu govorim bio je isti kao i onda; samo je jo vie volio osamljenost i bio je jo utljivi -ji u drutvu.

Trideset i etvrto poglavlje

NAKON te veeri gospodin Heathcliff nas je nekoliko dana izbjegavao za objeda, premda nije nikad izriito naredio da Hareton i Cathy ne jedu vie s njim. Nije se htio potpuno preputati svojim osjeajima, te se radije sam povlaio i i nilo se da mu je bio dovoljan jedan obrok u dvadeset i etiri sata. Jedne noi, nakon to su svi ukuani otili spavati, ula sam ga kako je siao i iziao na glavna vrata. Nisam ula da se vratio, a ujutro sam vidjela da je jo uvijek odsutan. Bio je travanj; vrijeme je bilo blago i toplo; trava tako zelena i bujna kakvom je samo proljetno sunce moe uiniti, a dvije niske jabuke pored junog zida bile su u punom cvatu. Poslije doruka Catherina me natjerala da iznesem stolac pa da sjedim i radim svoj posao pod jelama iza kue, a Haretona, koji se bio potpuno oporavio nakon svoga nesretnog slua ja, namolila je da okopa i uredi njezin mali povrtnjak koji je zbog Josephovih protivljenja premjeten u taj dio vrta. Uivala sam u mirisu proljea oko nas i u divnom nebeskom plavetnilu, kad se moja mlada gospodarica, koja je bila trala u blizini vrata da donese korijenje jaglaca za rub lijehe, vrati polupraznih ruku i javi nam da gospodin Heathcliff dolazi. - Razgovarao je sa mnom - doda zbunjena. - to je rekao? - upita Hareton. - Rekao mi je neka se gubim to bre mogu. Ali je mno go drukiji nego obino, te sam zastala na trenutak i proma trala ga. - Kakav je? - upita Hareton. - Pa, gotovo vedar i veseo. ak vrlo uzbuen, razdragan, sretan - odgovori ona. - Bit e da mu nona etnja godi - izjavih pretvarajui se da sam ravnoduna. Uistinu, bila sam isto toliko iznenaena kao i ona i vrlo radoznala da provjerim je li njeno tvrenje

istinito, jer vidjeti gospodara vesela nije svakidanji prizor. Nadoh ispriku da uem u kuu. Heathcliff je stajao na pra gu pored otvorenih vrata. Bio je blijed i drhtao je; ali, zaista, oi su mu svijetlile udnim, radosnim sjajem koji mu je pot puno izmijenio izraz lica. - Hoete li dorukovati? - upitah ga. - Sigurno ste glad ni nakon nonog lutanja! - eljela sam doznati gdje je bio a da ga to otvoreno ne pitam. - Neu, nisam gladan - odgovori on prilino prijezirnim tonom, kao da je pogaao da nastojim saznati uzrok njego va dobra raspoloenja. Zbunih se: nisam znala je li to prikladan trenutak da ga malo ukorim. - Mislim da nije dobro boraviti nou vani, umjesto u svojoj p ostelji; u svakom sluaju, to nije pametno u ovo vlano godinje doba. Ne bih se iznenadila ako se prehladite ili dobijete groznicu; ve se sada ini da vam nije sasvim do bro! - Nita to ne bih mogao podnijeti; ak i s najveim za dovoljstvom, pod uvjeto m da me ostavi sama; udi i ne do saduj mi. Posluah ga i u prolazu primijetih da die jako ubrzano. - Eto! - pomislih. - Sigurno e se razboljeti. to li je ra dio? U podne sjede za stol da objeduje zajedno s nama, i iz moje ruke primi prepun tanjur, kao da je namjeravao nadoknaditi dotadanje gladovanje. - Nelly, niti sam prehlaen, niti imam groznicu - ree aludirajui na na jutronji razgovor - i spreman sam se pri hvatiti toga vaeg jela. Uze no i vilicu i htjede se prihvatiti jela, ali odjednom kao da njegov dobar tek ieznu. Stavi no i vilicu na stol, pogleda paljivo prema prozoru, ustade i izie. Dok smo zavravali objed, gledali smo ga kako ee po vrtu; Earnshaw odlui otii i upitati ga zato nee s nama ruati: mislio je da smo ga mi, moda, naljutili. - Hoe li doi? - upita Catherina kad se njen roak vra tio. - Nee; ali nije ljut; naprotiv, ini se vrlo zadovoljan. Sa mo je bio nestrpljiv to ga dvaput pitam, pa me posla k tebi

i ree da se udi kako uz tebe mogu traiti jo i drutvo nekoga drugog. Stavih njegov tanjur pored vatre da se jelo ne ohladi. Sat ili dva poslije on se vrati nakon to su ostali bili izili, ali ni tada nije bio nita mirniji; imao je onaj isti neprirodni izraz radosti ispod svojih crnih obrva, istu beskrvnu boju lica; udno se smijeio, podrhtavao je cijelim tijelom, ali ne kao to ovjek drhti od zime ili slabosti, nego kao to treperi jako zategnuta struna. Upitat u ga to mu je, pomislih, jer ako ja to ne uinim, tko e? Zapitah ga: - Jeste li uli kakve dobre vijesti, gospodine Heathcliffe? inite se neobino uzbueni. - Odakle bi mogle doi za mene dobre vijesti? Glad me uzbuuje, a ini mi se da ne smijem jesti. - Va objed je ovdje, zato ga neete? - Ne mogu sad - brzo promrmlja - ekat u do veere. I, Nelly, jednom zauvijek, molim te, reci Haretonu i njoj da me se klone. Ne elim da me itko uznemiruje; elim biti sam u svojoj sobi. - Ima li kakav poseban razlog to tjerate sve od sebe? upitah ga. - Recite mi zato ste tako udni, gospodine He athcliffe? Gdje ste bili noas? Ne postavljam vam to pitanje iz puke radoznalosti, nego... - Ti mi postavlja to pitanje iz puke radoznalosti - ree I on i nasmija se. - Ipak, odgovorit u ti. Noas sam bio na M pragu pakla. Danas vidim pred sobom svoj raj. Moje ga oi gledaju, jedva me tri koraka odvajaju od njega! A sad, bit e najbolje da ode! Nee ni vidjeti ni uti nita to bi te upla ilo ako ne bude radoznala. Naloih vatru, raspremih stol i izidoh, zbunjenija no ikad. ; To poslijepodne nije vie izlazio iz dnevne sobe, niti je itko tamo dolazio uznemirivati ga. U osam sati smatrala sam da mu trebam, iako me nije zvao, odnijeti svijeu i veeru. Stajao je naslonjen na jedan prozor, ali nije gledao van nego unutra u tminu. Vatra se bila ugasila; soba je bila puna vlanog, blagog zraka oblane veeri; u njoj je bilo tako tiho da se ulo ne samo uborenje potoka u Gimmertonu nego i njegovo zapljuskivanje o stijene. Uzvik nezadovoljstva ote mi

se iz grudi jer je dopustio da se vatra ugasi, i poeh zatvarati prozorska krila jedno po jedno dok nisam dola do njegova prozora: - Smijem li ga zatvoriti? - upitah ga da bih privukla nje govu panju jer se nije micao. Dok sam govorila, svjetlo mu pade na lice. Oh, gospodine Lockwoode, ne mogu vam opisati uasan strah koji me obuzeo kad mu ugledah lice! One duboke crne oi! Onaj smijeh, ono mrtvako bljedilo! Uini mi se da to nije gospo din Heathcliff nego neki vampir. U svom strahu nagnuh svijeu prema zidu i ona se ugasi a ja ostadoh u mraku. - Zatvori ga - odgovori on svojim uobiajenim glasom. - Eto, ba si nespretna! Zato si drala svijeu vodoravno? Pouri i donesi drugu. Izbezumljena od straha, izjurih iz sobe i rekoh Josephu: - Gospodar eli da mu odnese svijeu i naloi vatru jer ja se nisam usudila vratiti. Joseph stavi neto ara na lopaticu i ode, ali se odmah vrati s njom u jednoj i posluavnikom s jelom u drugoj ruci pa mi objasni da gospodin Heathcliff ide spavati i da nee nita jesti do sutradan. U istom trenutku usmo ga gdje se uspinje stubama; ali ne ode u svoju spavau sobu nego u onu s hrastovom pregradom iji je prozor, kao to sam prije spomenula, bio dovoljno velik da se kroza nj moglo izii, te mi pade na pamet da on stvara plan za jo jedan pononi iz let o kojem ne eli da mi ita znamo. "Je li on duh ili vampir?" - razmiljala sam. itala sam da ima takvih zlih duhova u ljudskom obliju. Poeh misliti kako sam ga njegovala kao malo dijete, promatrala njegov razvitak iz djetinjstva u djeatvo i pratila gotovo cio tijek njegova ivota, te mi se uini bezrazlono i glupo podavati se tom strahu. - "Ali odakle je doao on, taj mali crni stvor, kojega je onaj dobri ovjek na vlastitu propast donio u svoj dom?" - apnu mi praznovjerje kad sam ve bila zadrijema la. I ja poeh u polusnu muiti sebe pitanjem o njegovu porijeklu; ponavljajui misli koje sam imala dok sam bila bu dna, prijedoh cio njegov ivot sa svim njegovim stranim promjenama i napokon vidjeh u snu i njegovu smrt i njegov pogreb. Od toga mi je ostalo u sjeanju da sam se jako namuila oko odreivanja natpisa za njegov nadgrobni spome -

nik i da sam razgovarala o tome s grobarom, pa kako nije imao prezime i kako nismo znali koliko mu je godina, morali smo se zadovoljiti jednom jedinom rijeju: "Heathcliff". To se kasnije i obistinilo; tako smo zaista i uinili. Ako odete , na groblje, proitat ete na njegovu nadgrobnom spomeniku l'samo tu jednu rije i datum njegove smrti. i Zora mi je vratila zdrav razum. Ustadoh i, im je svanu lo, odoh u vrt da bih vidjela ima li tragova nogu pod njegovim prozorom. Nije ih bilo. "Ostao je kod kue" - pomislih - "i bit e mu danas dobro." - Pripremih doruak za ukuane, kao to sam obiavala, ali rekoh Haretonu i Ca therini neka dorukuju prije no to side gospodar, jer jo nije bio ustao. Vie su voljeli dorukovati vani ispod drvea, te tamo postavih stoli za njih. Kad sam ponovno ula u kuu, zatekoh Heathcliffa dolje u velikoj sobi. On i Joseph razgovarali su o nekim poslovima na imanju. Davao je jasne, podrobne upute o stvari o kojoj su razgovarali, ali je govorio brzo, neprestano okretao glavu u stranu i imao onaj isti uzbueni izraz na licu, samo jo uznemireniji nego dan ranije. Kad je Joseph iziao iz sobe, on sjede na svoje uobiajeno mjesto i ja stavih alicu kave pred njega. On je privue blie, stavi ruke na stol i, kako mi se inilo, poe gledati u zid ispred sebe; gledao je samo jedan odreeni dio zida; njegove sjajne, nemirne oi prelazile su gore-dolje preko tog dijela, s tako velikim zanimanjem da mu je na pola minute zastao dah. - Hajde - povikah i stavih mu komadi kruha u ruku jedite i pijte kavu dok je topla; ve je itav sat otkad je do ruak gotov. Nije me uo, ali se ipak nasmijei. Radije bih da je zakrgutao zubima nego to se tako nasmijeio. - Gospodine Heathcliffe! Gospodaru! - povikah. - Za ime Boje, nemojte gledati tako kao da vidite pred sobom viziju s onog svijeta. - Za ime Boje, ne vii toliko! - odgovori on. - Osvrni se i reci mi jesmo li sami? - Naravno, sami smo - odgovorih. Ali ga ipak i nehotice posluah, kao da nisam bila sigurna. Jednim pokretom ruke on ukloni posude ispred sebe i nagnu se naprijed da bi bolje promatrao.

Tada opazih da on uope i ne gleda zid; jer kad sam ga paljivije promotrila, uinilo mi se kao da gleda neto to se nalazi svega dva metra od njega. I to god da je to neto bi lo, inilo se da mu to istodobno priinja i neobino zado voljstvo i nanosi veliki bol; na tu me je misao naveo ushien a ipak bolan izraz njegova lica. Predmet njegova promatranja nije bio nepomian; njegove su ga oi neumorno i udno pratile i nisu ga putale ak i dok je razgovarao sa mnom. Uzalud sam ga podsjeala da odavno nije nita jeo; kad bi na moju molbu ispruio ruku da uzme kruh, prsti su mu se zatvarali prije no to bi ga dohvatio i ostajali na stolu kao da su zaboravili to su htjeli. S velikim strpljenjem pokuavala sam odvratiti njegove misli od onoga u to su bile udubljene; ali se on na kraju naljuti, ustade i upita zato ga ne pustim jesti onda kad mu se bude svidjelo; rekao je da ga idui put ne moram ekati nego neka stavim stvari na stol i odem. Nakon to je to rekao, izi ao je iz kue, polako otiao vrtnom stazom i ieznuo kroz vrata. Sati puni strepnje polako su prolazili; opet je dola veer. Iako sam kasno otila spavati, nisam mogla usnuti. Vratio se poslije ponoi i, umjesto da ode u svoju spavau sobu, za tvorio se dolje u dnevnu sobu. Oslukivala sam, prevrtala se u postelji i napokon ustala, obukla se i sila. Nisam vie mogla leati morei mozak stotinama slutnja. Razabirala sam Heathcliffov korak. etao je gore -dolje po sobi i esto prekidao tiinu uzdasima nalik na jecaje. Mrmljao je nepovezane rijei; jedina koju sam jasno ula bila je: "Catherina", stopljena s nekim izrazom njenosti i patnje. Izgovarao je to ime takvim tonom kao da je osoba koju je oslovljavao bila prisutna: poluglasno, toplo, iz dubine due. Nisam imala hrabrosti ui u sobu; ali kako sam ga eljela odvratiti od njegova sanjarenja, sjetih se kuhinjske vatre i poeh je poticati i vaditi pepeo. To mu privue panju bre no to sam oekivala. Odmah je otvorio vrata i rekao: - Nelly, doi amo... je li ve jutro? Donesi ovamo svije u. - Otkucava etiri sata - odgovorih. - Ako vam treba svi jea da idete gore, mogli ste je zapaliti i ovdje na vatri.

- Ne, ne elim ii gore. Doi amo, naloi mi vatru i za vri sve poslove u ovoj sobi. - Moram razgorjeti ugljen prije no to ga donesem amo - odgovorih uzimajui stolac i mijeh. Dotle je on nemirno lutao amo-tamo u stanju koje je graniilo s rastrojstvom. Njegovi duboki uzdasi tako su se brzo nizali da nije mogao normalno disati. - im svane, poslat u po Greena - ree on. - elim ga zamoliti za nekoliko pravnih savjeta dok jo mogu misliti o takvim stvarima i dok jo mogu mirno rasuivati i odluiva ti. Nisam jo napisao svoju oporuku, a ne mogu se odluiti to da uinim sa svojom imovinom. Najradije bih je zbrisao s lica zemlje. - Ne govorite tako, gospodine Heathcliffe - umijeah se. - Vaa oporuka moe jo ekati; imat ete jo dosta vreme na da okajete mnoge nepravde koje ste poinili! Nikad ni sam mislila da e vai ivci ikada popustiti; a eto, oni su sad sasvim rastrojeni, i to gotovo iskljuivo vaom krivicom. Nain na koji ste proveli posljednja tri dana potkopao bi zdravlje i Titanu. Uzmite malo hrane i malo se odmorite. Po gledajte se u zrcalo, pa ete vidjeti kako vam je to potrebno. Obrazi su vam upali, a oi krvave kao u ovjeka koji umire od gladi i jedva gleda od nesanice. - Nisam kriv to ne mogu jesti niti se odmarati. Uvjera vam te da to nije namjerno. Jest u i odmorit u se im bu dem mogao. Ali mogla bi isto tako rei ovjeku koji se bori da ne potone neka se odmori nadomak obale! Moram naj prije stii do obale da bih se mogao odmarati. Dobro, ne mora zvati gospodina Greena; a to se ti e kajanja za moje nepravde, nisam uinio nikakve nepravde i ne kajem se ni za to. Odve sam sretan, pa ipak nisam dovoljno sretan. Bla enstvo moje due ubija moje tijelo, ali ona ipak ostaje ne zadovoljena! - Sretni ste, gospodaru? - povikah. - Neobine li sree! Ako biste me sasluali, a da se ne naljutite, mogla bih vam dati savjet koji bi vas uinio sretnijim. - to je to? Kai! - Znate i sami, gospodine Heathcliffe, da ste jo od svoje trinaeste godine ivjeli sebinim i nekranskim ivotom, i vjerojatno za sve to vrijeme niste nijedanput imali Sveto pi-

smo u rukama. Sigurno ste zaboravili sadraj te knjige, a sada moda vie nemate ni vremena da to nadoknadite. Zar bi moglo biti kakve tete ako poaljete po nekoga... nekog sve enika, bez obzira na to kojoj crkvi pripada... da vam objasni Sveto pismo, da vam pokae kako ste daleko odlutali od njegova uenja i kako ete nespremni biti za njegov raj ako se ne promijenite prije no to umrete? - Osjeam prije zahvalnost nego ljutnju, jer si me podsje tila na nain na koji elim biti pokopan. elim da moje tije lo bude odneseno na groblje uveer. Ti i Hareton moete ii za mojim lijesom ako hoete. Najvanije je da ne zaboravi da grobar izvri moj nalog to se tie moga i njezina lijesa! Nije potreban nikakav sveenik niti ikakve molitve. Kaem ti, jo malo pa u dospjeti u svoj raj; raj ostalog svijeta ne ci jenim i ne elim. - Pretpostavimo da nastavite sa svojim upornim gladova njem i da umrete od gladi, pa sveenik zabrani da vas poko paju na crkvenom groblju? - rekoh mu, uasnuta njegovom bezbonikom ravnodunou. - Kako bi vam se to svidjelo? - On to nee uiniti; a ako uini, morat e se pobrinuti da mi se tijelo prenese tamo kriom. Ako to propusti, isku sit e na svojoj koi da mrtvi i dalje ive! im je uo da su i ostali ukuani ustali, povukao se u svoju sobu i ja sam slobodnije disala. Ali poslije podne, kad su Joseph i Hareton otili na svoj posao, ponovno se pojavi u kuhinji i uznemirena pogleda pozva me da doem i sjedim u velikoj sobi, jer je elio da netko bude s njim. Odbih poziv i otvoreno mu rekoh da me njegov udan govor i ponaanje plae, te da nemam ni hrabrosti ni volje biti sama s njim. - Uvjeren sam da me ti smatra za avola - ree on uz svoj uasni osmijeh - za bie odve strano da bi ivjelo pod potenim krovom. - Zatim se okrenu Catherini, koja je bila tu i koja se bila sklonila iza mene kad je on doao, pa doda podrugljivo: - Hoe li ti doi, mala? Neu ti nita. Neu! Prema tebi sam bio gori od avola. Ali, postoji bar netko tko se uasava mog drutva! Tako mi Boga! Ona je nemilo srdna. Oh! Dovraga! To je zaista odve nepodnoljivo za i vo bie... ak i za ovjeka kao to sam ja. Vie nije traio niije drutvo. U sumrak se povukao u svoju sobu. Cijelu no do kasno sutradan sluali smo ga ka324

ko jeca i mrmlja za sebe. Hareton je htio ui, ali mu ja predloih da ode po gospodina Kennetha, pa da on doe i vidi to mu je. Kad je lijenik doao, pokuah otvoriti vrata, ali su ona bila zakljuana i Heathcliff nam doviknu neka idemo dodavola. Bolje mu je i eli biti sam. Lijenik ode. Uveer je bilo vrlo vlano, kia je pljutala sve do zore. Kad sam ujutro proetala oko kue, opazih da je gospoda rov prozor otvoren i da kia pada unutra. On sigurno nije u postelji, pljusak bi ga smoio do koe. Zacijelo je ili ustao ili iziao. Ali neu se vie ustruavati, odvano u ui i vidjeti. Nakon to sam uspjela jednim drugim kljuem otvoriti vrata, pojurih otvoriti hrastovu pregradu, jer je soba bila prazna; brzo je otvorih i pogledah unutra. Gospodin Heathcliff bio je ondje - leao je na leima. Njegove su me oi motrile tako ljutito i pronicljivo da sam se uplaila; ali mi se zatim uini da se smijei. Nisam mogla zamisliti da je mrtav; ali lice i grlo bili su mu mokri od ki e; voda je kapala s po steljine i on je bio potpuno nepomian. Prozorski kapak koji se zatvarao i otvarao bio mu je izgulio ruku koja je leala na prozorskoj dasci; ali krv nije kapala iz rane, i kad sam stavila ruku na nju, vie nisam sumnjala; bio je mrtav i ukoen! Zatvorih prozor; zaeljah mu s ela njegovu crnu, dugaku kosu; pokuah mu zatvoriti oi kako bih, ako bude mogue, ugasila taj uasni, ivi izraz ushita prije no to ga itko drugi vidi. Ali se one nisu htjele sklopiti, inilo se kao da s e rugaju mojim pokuajima; njegova otvorena usta i otri bi jeli zubi takoer su se podrugivali! Obuzeta ponovnim nas tupom straha, dozvah Josepha. Vukui noge i pravei prili nu buku on odluno odbi imati s njim bilo kakva posla. - avo mu je odnio duu - povika on - i to se mene ti e, moe mu odnijeti i tijelo! Eh! Kako je to zao ovjek kad se i smrti ceri! - i stari se grenik i sam podrugljivo naceri. Pomislih da e poeti skakati od radosti oko mrtvakog od ra, ali se on odjednom umiri, pade na koljena, podignu ruke i zahvali Bogu to je zakoniti gospodar, potomak stare obi telji, napokon doao do svojih prava. Taj me je strani dogaaj zapanjio i moje su misli kruile oko uspomena iz prolosti s nekom vrstom potitene alosti. Ali siromah Hareton, kojemu je od svih uinio najveu ne pravdu, bio je sada jedini koji je zaista duboko alio za po 325

kojnikom. Sjedio je uz mrtvaca cijelu no i gorko plakao. Stezao mu je ruku i ljubio njegovo sarkastino, divlje lice kojega su se svi ostali uasavali, i oplakivao ga s onim dubokim bolom koji prirodno potjee iz plemenita srca, pa bilo ono i prekaljeno kao elik. Gospodin Kenneth bio je u nedoumici kako nazvati bolest od koje je gospodar umro. Preutjela sam da on nita ni je okusio etiri dana jer sam se bojala da bi to moglo izazvati neke potekoe. Uostalom, uvjerena sam da on nije glado vao namjerno; gladovanje je bilo posljedica, a ne uzrok njegove neobine bolesti. Pokopali smo ga kao to je elio, na zgraanje cijelog susjedstva. Earnshaw, ja, grobar i estero ljudi koji su nosili li jes sainjavali smo cijelu pratnju. Ta su estorica ljudi od mah otila nakon to su lijes spustili u raku; mi smo ostali dok nije zatrpan. Hareton je, suzna lica, kopao komadie zelena busenja i stavljao ih preko mrka humka; humak je sada gladak i zelen kao i ona druga dva - i nadam se da njegov stanovnik poiva isto tako mirno kao i oni u drugim humcima. Ali ljudi u ovoj okolici, ako ih pitate, zaklet e se Svetim pismom da se on pojavljuje kao duh. Neki kau da su ga vidjeli blizu crkve, neki na pustari, a neki ak i u ovoj kui. Bapske prie, rei ete; tako i ja kaem. Pa ipak, onaj starac uz kuhinjsku vatru tvrdi da svake kine veeri otkad je Heathcliff umro vida dvije prilike kako gledaju kroz prozor Heathcliffove sobe - a i meni se otprilike prije mjesec dana dogodilo neto udno. Ila sam jednu veer u Grange - bilo je mrano, spremala se oluja - i ba gdje put skree za Orkanske visove, sretoh jednog malog deka koji je tje rao ovcu i dva janjeta. Plakao je gorko; pomislih da su mu jaganjci tvrdoglavi pa ne ele ii kamo ih on tjera. - to se zbilo, mali ovjee? - upitah ga. - Eno Heathcliffa gdje stoji s Catherinom ondje ispod stijene - zajeca on - ne usudim se proi pored njih. Nisam vidjela nita; ali ni njegovo stado ni on nisu se usudili dalje; kazah mu neka udari drugim putom. Te prikaze vjerojatno je stvorila njegova mata dok je iao sam pre ko pustare i mislio o glupostima koje je uo od svojih rodi telja i prijatelja. Ali, bilo kako bilo, ja vie ne volim biti vani u mraku, niti ostavljena sama u ovoj mranoj kui. Jedva e-

kam da doe dan kad e je oni napustiti i preseliti se u Grange. - Oni namjeravaju ivjeti u Grangeu? - upitah. - im se vjenaju, a to e biti na Novu godinu. - A tko e ivjeti ovdje? - Pa, Joseph e paziti na kuu i moda e imati jednog mladia da mu pravi drutvo. Oni e ivjeti u kuhinji, a os tali dio kue bit e zatvoren. - Ostavljen duhovima koji se tu budu htjeli nastaniti napomenuh. - Ne, gospodine Lockwoode - ree Nelly odmahujui glavom. - Ja vjerujem da mrtvi poivaju u miru. Ali o njima ne valja neozbiljno govoriti. U tom trenutku otvore se vrata; etai su se vratili. - Oni se ne boje niega - progundah promatrajui ih kroz prozor. - Njih dvoje zdrueni usudit e se prkositi so toni i svim njegovim legijama. Kad su doli na prag i zaustavili se na trenutak da jo jednom pogledaju mjesec - ili, tonije, da jo jednom pogledaju jedno u drugo na mjeseini, osjetih neodoljivu elju da opet odem neprimijeen. Stavih gospodi Dean u ruku neto kao znak svoje zahvalnosti i, ne obazirui se na njeno prijateljsko prigovaranje zbog moje nepristojnosti, ieznuh kroz kuhinju u trenutku kad su oni otvarali prednja vrata. I tako bih Josepha ostavio u uvjerenju da se gospoda Dean upustila u ljubavni nestaluk da ga, sreom, ugodan zveket zlatnika kraj njegovih nogu nije uvjerio da sam ovjek asna znaaja. Povratak u Thrushcross Grange produljih izletom do crkve. Dok sam stajao blizu njenih zidova, vidio sam da je zdanje prilino oronulo tijekom minulih sedam mjeseci; na mnogim prozorima zjapile su crne rupe bez stakla, kriljac na krovu iskliznuo je gdjegdje iz reda u kojem je stajao, i predstojee jesenje bure postupno e ih posve unititi. Traio sam i ubrzo naao tri nadgrobna kame na na padini pored pustare. Srednji je ve bio posivio i upola zarastao u vrijes; Lintonov je bio u skladu s njim samo po tome to mu je podnoje bilo obraslo u travu i mahovinu; Heathcli ffov je jo bio gol. Ostao sam neko vrijeme pored njih pod onim blagim nebom, promatrao none leptire koji su letjeli izmeu vrijeso -

va i zvonia, sluao tihi povjetarac koji je blago pirkao kroz travu, i udio se kako je itko ikada mogao pomisliti da je posljednji san spavaa pod tim mirnim komadiem zem lje nemiran.

328

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb UDK 821.111-31 = 163.42 BRONTE, Emily Orkanski visovi / Emily Bronte ; prevela Anita Ljubi. - Zagreb : Veernji list, 2004. - (Veernjakova biblioteka. Kolo 3, Ljubavni romani; knj. 1) Prijevod djela: Wuthering heights. ISBN 953-7161-46-3 440921025