Professional Documents
Culture Documents
PRVI SAT
Egejske civilizacije još možemo zvati egejske kulture. Naziv ovog kolegija: egejske
zbog toga što su se te civilizacije, ili kulture, nalazili na prostoru koji je smješten
uz Egejsko more (egejski bazen). Na tom su prostoru egzistirale, a on danas
obuhvaća Grčku (kopno i otoke) te obalu zapadne Male Azije (Turska). Brončano
doba zbog tog što je to razdoblje u kojem je upotreba bronce (legura bakra i
kositra). Razlika između kulture i civilizacije je u tome što je kultura općenitiji
naziv za duhovnu i materijalnu. Da bi kultura postala civilizacija, potrebne su
dvije bitne stvari, a to su: pismo i stvaranje gradova (u Europi nije bilo pisma i
gradova pa ne možemo govoriti o postojanju civilizacija, u to doba na tlu Europe).
Egejske civilizacije su se razvile paralelno sa drugim bliskoistočnim civilizacijama,
koje simbolizira pojava pisma i pojava grada. Razlika između bliskoistočnih i
Egejskih civilizacija je u tome što Europske civilizacije nisu ostavile okom vidljive
tvorevine jer su bile zakopane pod zemljom što nije bio slučaj na bliskoistočnim
građevinama.
Početak uspona je od kraja 4. tisućljeća i početak 3. tisućljeća. Točnu godinu ne
možemo odrediti pa kod Europskih civilizacija govorimo o relativnoj kronologiji tj.
točna godina je nepoznata i nemoguće ju je sa sigurnošću utvrditi. Vremenski
okvir je dakle od kraja
4. tisućljeća i početka 3. tisućljeća pa do 2. tisućljeća koje označava kraj
brončanog doba i propast Egejskih civilizacija.
Bitna stvar su 3 sastavnice, a to su civilizacije Grčkog kopna, civilizacija Krete i
civilizacije malih otoka (Kiklada ili Ciklada), te tri civilizacije čine Egejsku
civilizaciju (+ Troja).
Ljudi su znali da je nešto prethodilo antici, ali to se znalo većinom iz mitova i
legendi. Znanost je u početku pokušala razlučiti realno od fiktivnog u tim
mitovima i legendama, ali nije uspijevala. Tada na glavnu stranu staje
arheologija, jer je jedino ona mogla prikazati stvarno stanje, 70-tih godina 19. st.
označava prvi uspon arheologije.
Heinrich Schliemann nije bio arheolog, već industrijalac i on je sljedeći Homerovu
Ilijadu došao u Malu Aziju i na brežuljku Hisarlik krenuo sa "istraživanjem". 1870.
H. Schliemann je otkrio Troju i to je bilo senzacionalno otkriće. On je mislio da je
otkrio grad, ali mi danas znamo da je to samo bila akropola, a Troja je bila podno
Hisarlika. Poslije otkrića Troje krenuo je na lokalitet Mikenu. Također se poslužio"
starim" knjigama. Ovaj put je to bilo Pauzanijevo "Putovanje po Heladi" (iz
rimskog vremena ). Ta knjiga bila je svojevrstan turistički vodič. U "Putovanje po
Heladi" piše Pauzani o kiklopskim zidinama i o grobnicama od 5 kraljeva. Vođen
tim djelom prošao je kroz Lavlja vrata i na desnoj strani počeo s kopanjem. Tamo
nalazi grobnicu od 5 kraljeva, a njegov suradnik nalazi i grob 6. kralja.
Gradovi datiraju iz 16. st. pr. Krista, a u njima je nađeno ogromno bogatstvo, 26-
27 kg zlata i mnogih drugih predmeta. Ime grada Mikene postaje eponim cijele
civilizacije. Nakon Mikene Schliemann je krenuo u istraživanje Itake i Tirinta, ali
bez uspjeha. Također važnu ulogu ima i Cristos Tsountas (Kristos Kontas) koji je
bio pomagač H. Schliemannu. On je nastavio s istraživanjem Mikene i tamo našao
TOLOSE (grobnice s odajama). Nakon Mikene svoje istraživanje prebacio je na
skupinu otoka koji su bili na pola puta između Grčke i Turske, poznati pod imenom
Kikladi. Na Melosu u Filakopi je pokazao da je našao posebnu civolizaciju, a prema
otočnoj skupini prozvao ju je KIKLADSKOM CIVILIZACIJOM ILI KULTUROM.
Arthur Evans je na Kreti počeo istraživanje koje je trajalo 3 desetljeća. Naime on
je svojim novcem kupio dio zemlje na kojem se pretpostavljalo da se nalazi neko
povijesno zdanje. Na tom mjestu je našao Knosošku palaču. Tim pronalaskom
Evans je pronašao novu civilizaciju koja je bila starija i prethodila je Mikenskoj
koja je sada ispala kao provincijalna. Evans ju je prozvao Minojska prema kralju
Minosu. Također on je prvi postavio kronologiju Minojske civilizacije, služeći se
pronalaskom egipatskih predmeta u palači. Metodom uspoređivanja je postavio
kronologiju. Podijelio je Minojsku povijest na 3 djela: STARIJE, SREDNJE, I MLAĐE
MINOJSKO DOBA. On se također i držao teorije o usponu, razvoju i padu
civilizacije.
Postavio je tzv. TRIPATITNU KRONOLOGIJU. Prema toj kronologiji, Minojska i
Kikladska civilizacija su se razvijale paralelno dok se je Mikenska kasnije razvila.
Sada je izbio problem što je bilo prije mikenske civilizacije, na kopnu. 20-tih god,
20. st., taj je problem riješen. Mikenska civilizacija je krajnji stadij razvoja jedne
civilizacije, koja je kasnije nazvana Heladskom civilizacijom. Još je bilo otvoreno
jedno pitanje, a to je bilo pitanje pisma. Naime, nađena su 2 tipa pisma linear A
koji je bio stariji i koristio se na Kreti i linear B koji se pojavio i na Kreti i na kopnu.
Evans je ponudio objašnjenje prema kojem je Kreta bila dominantna te da je to
njezino pismo koje se je proširilo. No pojavila se i druga teorija koja govori da su
Mikenjani sebi prisvojili Kretu. Ta druga teorija pokazala se točnom. Poslije otkrića
palače u Pilosu pitanje pisma je riješeno, jer je u arhivu nađeno oko 1000 ploča
lineara B.
Linear A ni dan danas nije dešifriran jer se ne zna kako su Krećani govorili. I tu
postoje 2 teorije da su oni došli sa istoka, a druga da su bili starosjedioci koji su
se razvili u civilizaciju.
1953. Michael Ventris je dešifrirao linear B tako što je pomislio da su Mikenjani
stari Grci pa da su govorili starogrčkim jezikom ta njegova tvrdnja se pokazala
točnom te je uspio dešifrirati linear B. Linear B je složeno pismo sa elementima
ideograma i hijeroglifa. To pismo brzo je iščezlo jer je bilo namijenjeno
administraciji, padom Mikenske civilizacije propalo je i pismo. Kao i Minojska i
Heladska civilizacija se dijeli na 3 djela: STARO, SREDNJE I KASNO DOBA
(Mikenska civilizacija).
2000.-1900. - pojava palača, pad tj. kraj srednjeg, obnova palača i njihovo
ponovo rušenje pad tj. kraj mlađeg doba (1320.-1330. pr.Kr.)
U doba prije palača trgovina između sastavnica bila je najživlja. U Troji su nađene
pločice s linearom A i B.
3000.-2000. - STARIJE, 2000.-1600. - SREDNJE, 1600.-1100. - MLAĐE.
Raspored utjecaja kroz povijest: KIKLADI, KRETA, MIKENA.
U neolitiku glavno žarište je bila TESALIJA zbog zemlje, a kasnije potražnjom
bakra, ljudi se šire na jug do Egejskog mora. Prema Kikladima, a zatim dalje. Na
Kreti je nađeno neolitičko naselje, a upravo na tom istom mjestu je nastao Knosos
što potvrđuje onu drugu tvrdnju o stanovnicima Krete.
Iz tablica lineara B Mikena, doznajemo o božanstvima Posejdona, Atene, Here,
Hinisa pa možemo reći da je to početak religije.
DRUGI SAT
CIKLADI (KIKLADI)
TREĆI SAT
Ovo zbunjuje znanstvenike jer u to doba Kreta je bila pod utjecajem Mikene, ali
znanstvenici su odlučili da ovo razdoblje nazovu Minojskim zbog toga što su
Krećani sa svojim načinom života.
Knosos postaje radioničko središte i kasnije se i ono gasi. Vjerojatno su Mikenjani
ostavili Knosos zbog njegove centralne funkcije koju je on imao prije zauzimanja.
-Early bronzen age (EBA) se na Kreti naziva kao stariji minojski period (EM) i dijeli
se na
I, IIA i IIB, III.
-Middle bronzen age (MBA) se na Kreti naziva srednji minojski period i djeli se na
6 faza
IA, IB, IIA i IIB - (ove 2 faze pripadaju samo Knososu, Festosu i Maliji) IIIA, IIIB.
-Late bronzen age (LBA) se na Kreti naziva kasni minojski period (LM) i dijeli se na
IA, IB, II, IIIA1 i 2, IIIB i IIIC.
Ova zadnja podjela (LM) je podjela na najviše segmenata zbog toga što nam je to
razdoblje najbliže i najviše poznato zbog obilnih nalaza.
Za razliku od LM u MM nemamo tako opširnu podjelu zbog toga što nam nije
ostalo puno nalaza.
Subminojski period (nakon LM III C) je prva faza željeznog doba.
Prve palače se javljaju početkom MM IB u svom punom obliku, a njihove jezgre
formiraju se u ranijim periodima. Od MM pa do kraja LM može se pratiti razvoj
naselja.
Sve palače su urušene u LM IB (prije početka 14. st. pa do kraja 14. st.). Palača u
Knososu pretrpjela je 2 destrukcije, jedna u LM IIIA2, a druga u LM IIIB i nakon
toga je napuštena.
Kreta je najbolje istražena od ostalih sastavnica pa u kronologiji u razdobljima EM
i MM ne moramo govoriti o lokalitetima kao kod Kiklada, već tu koristimo podjelu
u faze I, II, III,…
Najviše naselja u Kreti ima na istočnoj strani otoka, za razliku od zapadne strane
gdje ih nema u toliko velikom broju. Naime istočna polovica otoka je jako plodna.
Cijela civilizacija se zasnivala na iskorištavanju zemlje. Zbog uspješnog
istraživanja te zbog viškova religioznih svrha(kralj =svećenik) nastaju palače. One
su bile slične trgovinskim središtima jer su one odlučivale o trgovini i novcu
(zlata, bakra, kositra i bjelokosti…).
Kreta je specifična po tome što mi tamo nalazimo hijerarhiju naselja.
U EM naselja se razlikuju po veličini od budućih palača. Ona su brojna od 5, 6-15
domaćinstava i ona su nastajala pridodavanjem objekata uz već postojeće i tako
su nastala sela. U tih 1000 godina egzistira velik broj sela, a kasnije u MM i LM se
javljaju i gradovi, ali po broju i dalje dominiraju sela. Najbolji uvid u strukturu sela
prikazuju naselja Myrtos, Tripiti i Vasiliki.
To su bile zajednice odnosno sklopovi kuća sa kuhinjama, sobama, spremištima i
nalazilo se 5 obitelji. U Vasiliki su nađene zgrade odnosno domaćinstva sa više
prostorija pri čemu je svako domaćinstvo imalo prizemlje i kat. Ove građevine
pokazuju sofisticiranost, ipak su slične zgradama u Myrtosu. Te aglomeracije su se
nalazile uz jednu ili dvije kupolaste grobnice (vjeruje se da su imali kupolu, ali one
nisu sačuvane). Te grobnice su bile groblja i u njima je nađeno oko 100 kostura.
Postavljeno je pitanje odakle su "došle" te grobnice. Vjeruje se da je njihova
domovina Kreta i da su taj oblik preuzeli mikenski aristokrati.
Od početka nisu postojala velika naselja, ali su postojala pojedinačna imanja.
U Myrtosu je nađeno dosta preša za grožđe (15-16) i to dokazuje da su se bavili
vinogradarstvom, uz to nađene su i kamane ploče za žrtve ljevanice.
Tripiti je smješten na uzvisini (135m) i "gleda" na otvoreno more. Takav smještaj
nije karakterističan za naselja već za svetišta (teško pristupačna). Ono je
istraženo i datira od
EM II - MM IA.
Ekspanzija Krete dogodila se nakon doba 1. palača i tada se grade strukture koje
pokazuju sličan karakter. Mi te palače trebamo zvati gradovima jer su one
administrativni centri, središte u kojima se skupljaju umjetnička djela. Palače
nemaju fortifikaciju i to dokazuje da je otok bio pod jednom administrativnom
vlašću, pri čemu je palača u Knososu bila glavna, a ostale su bile podređene
(zbog guste mreže cesta) i to od početka MM do LM IB.
Palače su nastajale sukcesivno oko pravokutnog dvorišta u smjeru S-J i oko tog
dvorišta su se formirale ostale zgrade. Zapadno krilo (Knosos) bilo je
administrativno (megaron - soba sa grifonima) svetište i skladišta.
Istočno krilo je niže (ukopano) i služilo je kao rezidencijalni dio.
Materijali za gradnju su bili kamen (nepravilni oblici, tesanci) i on je vezan
vapnom i zatim su zidovi žbukani i oblikovani freskama. Osim kamena važan
materijal je bilo drvo, a služilo je za ojačavanje zidova, ali i za podnice na
katovima i za stupce. Cigla se koristila za gradnju gornjih katova jer je lakša od
kamena, a da je cigla korištena pokazuju pločice od fajsa na kojima su oslikane
kuće, a drugi izvor su freske koje prikazuju motive kuća, trijemova što nam daje
osnovu za rekonstrukciju. One fasade koje su bile okrenute prema dvorištu su
jako dobro izrađene (kamene fasade), a one druge (unutar palače) su građene od
cigli i drveta.
Palače nisu imale vodovod, već cisterne, a imale su odvodne kanale.
U starijim naseljima (Vasiliki…) nema stupova, u prvim palačama ne znamo, ali u
razdoblju drugih palača znamo da su obilato korištene zbog utora i freski koje ih
prikazuju. Osim stupova korišteni su i pilastari od kamenih blokova i rogovi.
Freske su bile sa unutrašnje strane, a osim freski upotrebljavao se i furmir.
Smatralo se da su brojali 1000 stanovnika, a bile su okružene radionicama,
vilama, prenoćištima za putnike(karavansaraja) i te palače su bile nukleus naselja
disperznog tipa.
Grad Guinia nema dvorište, ali ima blokarsku podjelu, on ima jedan glavni trg, ali
nema krila kao u palačama.
Zidovi (u palačama) u prizemlju su gusto poredani zbog toga što su nosivi, a na
katu su slobodnije poredani.
ČETVRTI SAT
Naselja: Mistos, Pirgos, Fuma Karifi…su najstarija naselja iz 3. tisućljeća pr.Kr. tj.
prije pojave palača. To su naselja važna zbog toga što nam ona pokazuju da je
došlo do formiranja naselja. To jest došlo je do udruživanja više kuća u jednu
cjelinu. Svaka kuća je imala zasebne prostorije (skladišta…) i stvari (mlin).
Keramika je bila kućne izrade, a posebice je poznata gruba keramika iz Vasilika.
KNOSOS
PETI SAT
FESTOS
Blizu južne obale Krete na rubu najveće ravnice na otoku Mesare, sa jedne strane,
a brdima sa druge. U samoj ravnici se nalaze brojni ostaci naselja i grobnica.
Grad-palača je naslonjen na jedan od najvećih vrhova Krete, a na njegovim
obroncima se nalazi špilja Kamars i na tom mjestu je pronađeno mnogo keramike
tzv. Kamares keramika, a nađena je i u Festosu i Knososu što svjedoči da je ta
keramika bila izrađena za ”elitu” društva. To je najfinija roba tj. luksuzna
keramika sa tankim stjenkama i obrađivana na lončarskom kolu. Paralelno sa
pojavom palača pojavljuje se i luksuzna keramika, dok je prije bila jako gruba
keramika.
Pojavom palača i bogatog sloja, stvara se potražnja za luksuzom.
Festos je imao svoju luku Kamos, jer je bio odvojen od mora, u blizini Festosa
nalazi se jedan jako važan objekt tj. vila Haja Triada.
U Festosu se jako dobro razlikuju slojevi prvih palača (1950. - 1750.) od doba
drugih palača.
Naselja na Festosu su bila dosta rano 4. tisuće god.pr.Kr. i ta su naselja bila
nedaleko od Festosa uz rijeku Iramopotanos.
Prva palača je podignuta početkom MM IB.
Halber je talijanski arheolog koji je dokazao 2 faze. Rušenja palače u periodu od
MM IB - LM IB.
Stara palača je bila puno veća od mlađih, ali i od veće važnosti jer su na velikom
prostoru nađeni linear A, pečatnjaci itd., a u mlađim palačama toga nije bilo pa
znanstvenici govore da je to zbog pojave palače Aja Trijada.
Kada je palača bila razorena onda je sagrađena mlađa palača koja je u nekim
dijelovima ukomponirala stare dijelove.
Koncepcija mlađe palače je slijedila staru palaču koja je bila značajnija.
Mlada palača ima središnje dvorište (jugo-zapadni dio je uništen zbog
atmosferskih prilika i odrona). Osim glavnog dvorišta (središnjeg) palača je imala
zapadno dvorište koje se dijelilo na 3 djela: gornje ili sjeverno, srednje i donje ili
zapadno.
Ulaz je bio sa sjevera i zapada. U palaču se ulazilo preko sjevernog ili gornjeg
dvorišta i spuštalo se u teatralni dio, zatim bi iz donjeg ili zapadnog dvorišta iz
kojeg bi preko monumentalnog stepeništa ušli u prostor palače sa
monumentalnim vratima, da bi ponovo prošli kroz jedno predvorje. Cijeli ovaj
kompleks se naziva PROPILEJI. Došli bi do zida i jednog malog otvora kroz koji bi
prošli i spustili se stepenicama do središnjeg dvorišta. Na zapadnoj strani su se
nalazila spremišta sa nizom pitosa i bilo je drukčije postavljeno u odnosu na
Knosos.
Središnje dvorište (50-55x25m) je drugo po veličini na Kreti. Oko njega se niže
mnogi niz prostorija. Sjeverno-istočni dio je bio radionički, zanatski. Veći dio
zapadnog krila je imao istu funkciju kao i u Knososu. Istočno od skladišta, pa
prema jugu se nalazilo nekoliko prostorija koje su služile u ceremonijalne svrhe jer
su nađene iste one klupe kao u Knososu. Tu se također nalazi kripta sa pilastrima.
To je jedna ukupna prostorija sa pilastrima. Danas se ne zna čemu je služila, a
misli se da je služila za bogoslužje. Tamo se nalaze i dvije prostorije sa bazenom
za pročišćavanje. Ulogu tog bazena Evans je objasnio kao kupatilo, drugi govore
da su to bila mjesta gdje su se vjernici ispirali od grijeha. Ulazili su u te bazene
popločane finim pločama u obliku slova L (bazen ne ploče) i polijevali se vodom,
ne uranjali jer bazen nema odvodnog sustava. Treća tvrdnja kaže da je voda
služila kao zrcalnik (ogledalo)
U sjevernom dijelu je rezidencijalni dio.
Na sjevernoj strani je kraljev megaron, a na južnoj kraljičin.
Kraljev megaron se sastojao od vanjskog i unutarnjeg djela, a kraljičin je bio u 3
dijela.
U mnogim dijelovima Knosos i Festos su slični (dvorište…).
Južno od Festosa su ostaci grada i u okolici, ali sve to treba još istražiti .
U Festosu je nađen čuveni ”disk iz Festosa” sa linearom A.
MALIJA
ŠESTI SAT
KAMILARI kod Hagija Trijade je važan nalaz zbog keramike koja je pronađena
ispred kružne grobnice. Tamo je nađeno oko 780 komada keramike, a tu su
nađeni i prsteni pečatnjaci.
Promjeri grobnica bili su od 4,5,6 pa do 7 m, a najveća je 7, 65m. Znanstvenici
sumnjaju da se tako velik promjer mogao nadsvoditi, pa su se danas znanstvenici
usuglasili da su grobnice imale kamene temelje, a krov od drveta, šiblja, ali to ne
znači da su te grobnice bile nenadsvođene.
SEDMI SAT
Minojska religija
Minojska religija nam je u većoj mjeri nepoznata, a uzrok ove nepoznanosti je
nedostatak pisanih izvora, iako postoje tablice lineara A one nam ovdje ne koriste
jer ih ne možemo dešifrirati, a i tekst je vezan većinom za ekonomiju. U tome se
minojska religija razlikuje od ostalih civilizacija brončanog doba. Taj problem
znanstvenici pokušavaju riješiti uz pomoć istraživanja lokaliteta, odnosno mjesta
gdje su se održavale ceremonije. Isto tako proučavaju prikaze na freskama,
sarkofazima na kojima su prikazani određeni događaji.
Treći izvor podataka je kultni namještaj odnosno instalacije na kojima su se vršili
obredi, a to su žrtvenici, oltari, simboli labrisa, vrčevi za žrtve ljevanice. Izvor su i
različita vjerovanja koja su se očuvala do arhajskog doba.
Upravo zbog nedostatka spoznaja o religiji, danas se pojavljuje čitav niz radova
na temu minojske religije. Ti radovi i teorije ponekad se i ne poklapaju ni u
jednom obliku, odnosno suprotstavljaju se. Jedan primjer minojske religije je
politeistička vjera sa vrhovnim ženskim božanstvom (velika majka), a druga da je
bila dualno monoteistička gdje su bila 2 božanstva, žena i muškarac koji je
simbolizirao rađanje i umiranje vegetacije, neke teorije govore o politeističkom
karakteru, a neki traže više muških likova. Upravo zbog ovakvih teorija javljaju se
još i više interpretacija.
Iako imamo dojam neshvaćanja postoje neke utemeljene činjenice koje nam
mogu biti polazna točka.
Minojska religija bila politeistička s matrijahalnim karakterom (glavna su ženska
božanstva). Uzrok postojanja matrijahata možemo pronaći u povijesti jer do faze
formiranja naselja, glavnu ulogu je imala žena tj. sve do neolitika. Na Kreti nije
došlo do zamjene žena sa muškarcima sve do dolaska Mikenjana u LM I.
Odgonetnuti pravi karakter ženskih božanstava je danas problem, jer se ta
božanstva pojavljuju u različitim scenama i gotovo je nemoguće napraviti
distancu među boginjama zbog toga što Krećani nisu marili do distingcije pa je
teško prepoznati božanstvo od božanstva, ali i ljude od božanstva.
Danas postoje 3 prikaza odnosno zamisli da se radi o božanstvima:
GOSPODARICA ZVIJER
GOSPODARICA VEGETACIJE
ZMIJSKA BOŽICA
SVETIŠTA
Koristimo ovaj naziv svetište zbog toga što je postojao samo jedan hramski
kompleks (Amenospilija). Svetišta na Kreti je jako puno i ona se razlikuju po
položajima i karakteru.
Mi svetišta po položaju možemo razvrstati u 3 grupe:
špilje
svetišta na vrhovima planina
svetišta unutar grada, kuća…
Njihova prostorna raspoređenost:
Svetišta na vrhovima planina se nalaze na istoku otoka
Svetišta u špiljama su raspoređena u srednjom dijelu
Svetišta i drugi objekti su raspoređeni u gradovima, cemeterijama...
OBREDI
Obredi su se sastojali od žrtvovanja životinja, ponekad ljudi, terakotnih figurica
(životinja i dijelova ljudi) žrtvi ljevanici i obredi Epifanije - bogojavljanje.
Prikazi obreda prikazani su na sakrofagu iz 14. st. (LM III) iz Hagije Trijade. U tom
sarkofagu je možda bio pokopan vladar H. Trijade (mikenjanin) važnost žrtvovanja
pokazuje velik broj kostiju, a u tim činovima koristio se labris pa je on postupno
postao ceremonijalni predmet. Postoje i minijaturi labrisa. Za labris se veže
povezanost sa božanstvom, pa je on uvijek u prisustvu božanstva.
Sarkofag iz H. Triade je četvrtast od kojega je jedna glavna strana, ostale 3
sporedne. Na glavnoj strani prikazane su 2 scene. Jedna prikazuje jednu bistu,
vjerojatno spomenik i povorku od 3 muškarca koji pristupaju grobu, oni nose
darove, a jedan nosi model broda. Druga scena prikazuje jednog muškarca i 2
figure ženskih osoba, dva stupa sa kapitelima u obliku labrisa i dvjema pticama
na njima, iza toga je žrtvenik s posudom, jedna ženska osoba lijeva žrtvu
ljevanicu (izlijeva vino u krater - posuda) dok druga stoji, a muškarac svira liru.
Ove 2 scene prikazuju žrtvovanje bogovima i pokojnicima.
Na drugoj strani je friz. Na njemu je prikazan na desnoj strani jedan hram sa
konsekracijskim rogovima, a u pozadini hrama se vidi stablo, ispod je stup sa
labrisom, a na vrhu labrisa se nalazi ptica. Ispod stupa je žrtvenik s posudom i
prikazuje žensku osobu koja spušta ruku, pa se misli da se moli bogu podzemlja,
iza te osobe na stolu se nalazi privezani bik koji čeka žrtvovanje i 2 koze ispod
stola. U pozadini vidimo svirača flaute ili frule. U ovoj sceni vidimo dominantnu
ulogu žena.
Na bočnim stranama su prikazana 2 oprečna crteža, jedan čine grifoni sa pticama
i kolima i predstavlja božanstva, a na drugoj strani su obični konji i ljudi u kolima.
-Epifanija - ovaj obred se pojavljuje na dosta mjesta (freske, pečatnjaci). I imamo
prikaz na jednom pečatnjaku gdje su prikazane 3 ženske osobe i božanstva.
-Invokacija - obred prizivanja božanstva.
-Libacija - obred žrtvovanja žrtve ljevanice
OSMI SAT
PREGLEDAVANJE SLIKA:
DEVETI SAT
Fresko slikarstvo
Ono je medij umjetnosti koje je vezano za graditeljstvo. Murali ili freske -
monumentalno slikarstvo. U prvim fazama imamo fragmente urezivanja, ali dalje
se razvija fresko slikarstvo i slikarstvo na keramici. Najznačajniji lokalitet je
Akrotiri ili Akroteri na Santoriniju (Teri). Ovaj lokalitet na Teri je najbolje očuvan
lokalitet, a čuven je po ostacima kuća i freskog slikarstva. Ovaj lokalitet možemo
nazvati Pompejem egejskog mora.
Kontinuitet fresko slikarstva možemo pratiti na Kreti.
U palači u Knososu su nađeni tragovi najstarijih fresaka sa crnom ili crvenom
bojom na žbuci. Takav način bio je karakterističan za EM period sve do pojave
prvih palača. U doba prvih palača dolazi do napretka u tehnici oslikavanja zidova.
Tu se primjenjuje širi spektar boja osim crvene i crne koriste se bijela, žuta, siva,
plava, a što se tiče ornamenata pojavljuje se geometrijska, odnosno ??
dekoracija.
Figuralni elementi se pojavljuju u MM IIIB - LM IA.
Najljepši ostaci potječu iz Festosa, Malije, ali ne toliko koliko iz Knososa. Tih
fragmenata u Knososu iz samog perioda nema puno jer su nakon rušenja, zidovi
ponovo građeni i žbukani.
Podrijetlo tog slikarstva se veže uz nekoliko teorija, ali 2 imaju najveći utjecaj.
Prema jednoj je slikarstvo došlo iz Egipta, a druga naglašava da je fresko
slikarstvo proizvod Krete. Da bi se ova dilema riješila potrebno je znati nešto o
etičkim svojstvima Krećana, a mi to do danas ne znamo. Danas se gleda na
fresko slikarstvo kao na lokalni razvoj jer su murali nađeni u kasnom neolitiku.
Najljepši ostaci iz doba drugih palača su iz Knososa i Akroterija. Fragmenata u
Knososu ima toliko da se misli da je to mjesto iz kojeg kreće fresko slikarstvo u
Europi.
Minojski su slikari oslikavali zidove podove i tavanice (strop). Kada je riječ o
freskama sa figurama ljudi te figurice su visoke od 10 cm do pune veličine
(najzanimljivija freska sa prikazom minijatura ljudi koji pristupaju hramu).
Postoje dva načina oslikavanja fresaka: na ravnoj podlozi i na reljefu u žbuci.
Uobičajeni postupak bio je da se zidna zona podjeli na tri dijela, friza gdje bi
središnji bio najznačajniji i tamo bi se nalazile freske pejzaža, ptica, životinja ili
neke scene sa ljudskim figurama koje su bile ritualne, pojavljuju se božanstva
(prepoznajemo po držanju), kraljeva, mitoških bića (demona - pratioca
božanstva). Kod freska koje su u srednjem frizu ispunjavali figurama ljudi, donji i
gornji slojevi su prikazivali geometrijske elemente ili išarani kamen, drvo…
PR: gornja zona (friz) na kojoj su prikazani stupovi sa konsekracijskim rogovima i
rozeta.
PR rekonstrukcija fragmenta stropa sa reljefima.
PR: freska sa grifonima ne znamo kako je uistinu izgledala.
U palačama možemo prepoznati 2 sloja, odnosno stratuma fresaka iz 15./16. st.
(to slikarstvo pripada tipično minojskom krugu, a pojavljuje se na Kreti i Kikladima
) i 2 sloj koji je po koncepciji vidljiv utjecaj Mikene.
Tu sada imamo pitanje tko je na koga utjecao. Sigurno je da su Mikenjani osvojili i
uništili palače, a umjetnici su vjerojatno otišli na kopno.
Jedan od primjera koji predstavlja ljude u punoj visini je freska na stubištu koja
prikazuje ceremoniju.
Neke odlike freski: figura u profilu, sa uskim strukom, žene sa haljinama, muškarci
sa haljetcima.
Pitanje je interpretacija zidnih fresaka, one su djelom prikazivale neke ceremonije.
Boje su bile organskog porijekla.
PR: "Princ sa ljiljanima" - zidno reljefno slikarstvo, a oko princa su ljiljani.
PR: ženske figurice: 3 žene i one nemaju oznaku božanstva pa se mislilo da se
radi o svećenicima.
PR: "Mala Parižanka": odjevena je u raskošnu haljinu ima našminkana usta sa
bujnom frizurom, a pozadina je plava.
Ove slike krase obilje motiva floralnog karaktera, gdje se mogu naći: morski
ljiljani, papirus, tulipani, šafrani (imaju ideogram u pismu), treska, božikovina,
mirta i bršljan.
Isti motivi se pojavljuje i na keramici, ali tamo nema prikaza ljudi. Glavna
karakteristika je naturalizam, pejzaži, priroda (tamo nema prikaza bitaka). Ima
prikaza životinja: bik, mačka, jelen, pas, koza, leopard, vjeverica, konj i majmun.
Leopard i majmun su inportirani motivi i vjerojatno su došli iz Egipta. Morki
motiovi prikazuju: hobotnicu, dupina, plavu ribu…na keramici ima najviše prikaza
morskog svijeta - morski stil.
PR: prikaz miševa na klasju
Zastupljene su i ptice - golub.
Postoji puno prikaza za postojanje veze sa Egiptom.
Prikaz majmuna je vezan za Knosos i Akrotiri.
PR: freske sa prikazom parka i životinja u Hagija Trijadi.
PR: preskakivanje bika
PR: odaja bika u Knososu.
PR: Hagija Trijada, sarkofag.
Santorini ili Tera. Najveće naselje je Fera, a to naselje je smješteno na rubu
kreatera. Santorini je vulkanski otok, on duguje svoj razvoj upravo to vulkanu.
1500. god. pr.Kr. dogodila se erupcija vulkana. Ta erupcija Tere je bila tako jaka da
je prekrila otok sa slojem lave, pepela u debljini 30-50 m. Ta erupcija je jako
promijenila izgled otoka. Taj otok je bio kružan, a u sredini je bio planinski vrh -
vjerojatno je bila Antlantida. Prije erupcije je bio jedan od najrazvijenijih otoka, a
nakon erupcije otok nije naseljen 200 godina. Na Teri su bila mnoga mjesta ali
Akrotiri ili Akroteri bio je glavno naselje. Na otoku život se može pratiti od starijeg
neolitika, preko kikladske civilizacije u 2. tisućljeću i tada Akrotiri postaje glavna
luka. Taj grad možda postaje uporište minojaca, zbog pronađenog lineara A, ali to
je još otvoreno pitanje.
1867. - sa istraživanjem počinje Spiridon Marinatos
1866. - erupcija Tere i tada je otkriven dio naselja
Spiridon Marinatos je istraživao vilu u Amnisosu (tamo su freske princa s
ljiljanima) i tada je zamjetio jednu dekstrukciju koja je prema njemu bila
uzrokovana erupcijom Tere i on postavlja teoriju da je Tera uzrokovala propast
minojske civilizacije, da bi to provjerio odlazi na Akroteri.
1870. - sa istraživanjem nastavlja Kristos Dums. Akrotiri je nova stepenica u
egejskim civilizacijama jer je to naselje sačuvano do današnjih dana zahvaljujući
naslagama lave i pepela. Istraživači su dokazali da se prije erupcije desio potres
koji je poplašio ljude i oni su otišli sa otoka. Mnoge kuće su porušene. Kasnije se
ljudi vraćaju i obnavljaju naselje (očišćene ulice, u zapadnoj kući su nađene 2
posudice sa žlukom i bojom). U tijeku obnove dogodilo se 2. podrhtavanje, a oni
su pobjegli sa otoka jer do sada nije nađen ni jedan kostur. Kada je vulkan
proradio pepeo se nataložio u debljinu 1 cm. Taj pepeo je poculana (neka vrsta
cementa koja se stvrdne u dodiru s vodom). Nakon nekoliko mjeseci ili 1 godine
eruptirao je vulkan i zatrpao Akrotiri sa 5 m lave. Vulkan se nakon erupcije urušio
i stvorio cunami. Pepeo je išao na JI pa ga ima i na Kreti i zbog toga je pepeo
možda uništio poljoprivredu, ali ni to se nije dogodilo. To dokazuje da Tera nije
uništila Kretu jer se godine ne podudaraju. Dums je rekao da se nakon 10 godina
možda urušilo grotlo vulkana i da je onda stvoren cunami i tada bi to bilo točno.
Akrotiri je imao ulice, popločane.
Zapadna kuća je u prizemlju imala skladište, radionice, kuhinju, mlinove (za ulje i
vino). Spavaonice, špajzu, kupatila su bila na gornjem katu, gdje se penjalo
stubištem. Tu nije bilo rekonstrukcija. Kuće su savršeno sačuvane, prozori, ima
kuća sa 1, 2 ili čak 3 kata. Kuće su građene od kamena tesanca, ojačanog
vapnom i ožbukan. Prozori su bili od drveta. Sve kuće su imale drenažni sustav od
terakotnih cijevi, a u svim su nađene freske u sobama na katu, a ima samo jedna
u prizemlju. Danas je grad zaštićen konstrukcijom. Uz vrata i na uglovima se
nalaze veliki kameni blokovi koji osiguravaju statičnost. Nađeno je puno pitosa, a
u njima, bademi, ječam, mahune, sušena riba, a sačuvano je zbog zapečaćenja.
Nađeni su ostaci uzgoja koza, ovaca, malo goveda (bikovi za oranje), dosta
kamenica i priljepaka.
Najznačajniji spomenici su murali koji nigdje nisu tako dobro sačuvani kao ovdje
zbog toga što su zidovi sačuvani u svojoj visini.
PR: detalj freske iz zapadne kuće, tamo su prikazani ratnici sa štitovima, kopljima,
palače i okolica, a u moru barke.
Freske su važne jer vidimo sve segmente života, brodovi i ratnici.
PR: zapadna kuća, soba 5, isjećak: ribar sa lovinom, a pored njega još jedan.
To nam pokazuje da je i ribolov bio važna grana. Jedna karakteristika je prikaz
ćelavih ljudi (plavo) sa loknama. Tako su bila i djeca, a žene su nosile velike
naušnice koje su nađene i u Mikeni - utjecaj Kiklada na kopno.
U zapadnoj kući (gdje su nađene posude sa žulkom i bojom) je freska sa
ratnicima, ali i 2 grada pa se pita zašto.
PR: prikaz rijeke, i ženskih figura - otmjenih dama.
PR: soba proljeća
PR: djeca koja se boksaju
- kuća dama - zbog prikaza dama
To je bila sredina koja je prihvatila minojsku umjetnost. Pejzaži, figure, ali nema
reljefnog slikarstva. Boje su mineralnog porijekla, a koristili su se organskim
supstancijama kako bi osigurali čvrstoću, a oslikavali su na suhoj i svježoj žbuci.
DESETI SAT
MINOJSKA KIKLADSKA
FN 3650 /3500 FN 3500
EM 3650 / 3500 - 3000/2900 EC I 3500 - 2900
EM II 3000/2900 - 2300/2150 II 2900/700 - 2400 / 2300
EM III 2300 /2150 - 2160/2025 III 2300 - 2050 /1950
MM I A 2160 / 2025 - 20 st.
I B 20 st. - 19 st.
II 19 st. - 1700/1650
III A 1700/1650 - 1640 /1630
III B 1640/1630 - 1600/1580
LM IA 1600/1580 - 1480
II B 1480 - 1425
II 1425 - 1390
III A1 1390 - 1370/60
III A2 1370/1360 - 1340/30
III B 1340/1330 - 1190 +/-
III C 1190 - 1070
Od svih ostavština keramika je najbolje sačuvana, ali je najveći dio u
fragmentima, a oni se mogu spojiti i iz toga se lako može napraviti rekonstrukcija.
Kada pogledamo količinu tog materijala tada shvaćamo njenu ulogu.
Keramika pripada području jedne civilizacije i može se nazvati zanat ili obrt. To su
predmeti koji imaju estetsku i umjetničku vrijednost te je možemo zvati
umjetničkim obrtom. Postoji čitav niz načina ukrašavanja keramike od pečatiranja
do slikanja.
Tri su tipa vrste umjetničkog obrta i 3 tipa izrade keramičkih posuda:
- kućni zanat i njega možemo nazvati kućnom produkcijom. To je kućna
keramika i nju je koristio srednji sloj.
- speciliziraniji obrt, on je imao široku uporabu, a možemo ga nazvati kućnom
industrijom.
- radionička industrija koja je bila nedostupna velikoj većini, sirovine su bile
zlato, bjelokost,… takvi alati se ističu profesionalnim radom, umjetnika
(zanatlije), a rađeni su po narudžbi palača
Najjednostavnija keramika je kućne radinosti, nešto bolja je speciliziraniji obrt.
Keramičari su izrađivali velike količine posuda i to bez prestanka, već u
kontinuitetu, dok su zlatari izrađivali povremeno, prema narudžbi. Keramičari su
većinom bili muškarci, a u linearu B se spominje i jedna keramičarka.
Osim gline korišteni su i fajans, zlato, bjelokosti, srebro…, a takve posude su
slijedile oblik keramičkih posuda.
Prema upotrebi keramiku možemo podijeliti na:
- kuhinjsko posuđe- služilo za kuhanje hrane
- stolno posuđe - za serviranje hrane
- ceremonijalno - za ceremonije
- posuđe za spremanje (pitosi…)
Također imamo podjelu prema kvaliteti izrade:
- fino posuđe. To je fina keramika, tamne ili svijetle boje ukrašena svijetlim ili
tamnim motivima, dekorirana slikanjem. Fina faktura i tanke stijenke, a čini
4/5 % građe.
- nešto grublje posuđe, debljih stjenki manje pečeno, a čini 70 % građe.
- pitosi, tamno smeđe, ornamentirane posude čine oko 20/25 % građe.
Posude iz doba neolitika. Nema pehara, piksida, krčaga, ali su zdjele dosta
zastupljene. Dekoracija je urezivanje u tijelo, posude su ručno izrađene,
geometrijski motivi. To su bikonične posude sa drškama.
Nove su pikside krčazi sa izvinutim ljevkom i kaliksi (inovacija). To su bile posude
tamnije osnove (sivkasto - do crne osnove) negdje neukrašene, a negdje oslikane
linearnim motivima, koji su bili tamniji od osnove ili su ugrebali linearne motive u
tijelo posude. Ima posuda koje su iz Crufisa, Elebena, Aja Fotije, Kanasa i Pirgosa.
Vasiliki posuđe: posude oslikane svijetlim motivima na tamnoj podlozi, a posude
imaju ljevak.
Posude su nađene i u Mohlosu.
Sa Kumasa imamo čudnovate posude tj. posude neuobičajenog oblika. To su
primjeri o kojima je teško reći čemu su služile. Askos - oblik ptica i jedna posuda
zoomorfnog oblika.
Danas je jako teško razlučiti keramiku koja je pravljena na lončanskom kolu ili
ručno. Zanimljivo je da su se kola pojavila prvo na kopnu, a zatim na Kreti.
Lončarsko kolo se pojavljuje u EM III fazi. U MM IA periodu je mala razlika između
EM III i MM IA. Zadržava se tradicija dekoriranja (tamna površina sa svijetlim
motivima). Ornamentika je svedena na linearne, geometrijske i stilizirane biljne
motive.
U MM I periodu pojavljuju se pehari koji prevladavaju, također se pojavljuje
kameno posuđe, a pojavljuje se pitanje odakle je ono poteklo.
U MM se pojavljuje kvalitetnija faktura i keramika sa tanjim i glađim stjenkama.
Na početku se nastavlja tradicija slikanja na tamnoj i svijetloj podlozi, ali tokom
vremena sve veće značenje dobiva keramika tamne površine sa svijetlim
ornametima (polukružnice, koncetrične polukružnice) do danas je nađeno malo
podmetača za lončarska kola. U Mirtosu ih je nađeno 20.
Početkom MM perioda se pojavljuje barbotinska keramika koja je ukrašena biljnim
motivima i utiskivanjem u tijelo posude.
Kamos - posude sa svjetlom podlogom.
U MM II periodu pojavljuje se čitav niz posuda. Kamares keramika je najzanimljiviji
fenomen. To je bila najcjenjenija posuda. Ona je karakteristična po tamnoj (plava,
zelenkasta) podlozi ukrašena svijetlim motivima (bijela, crvena, žuta), a motivi su
od geometrijskog oblika do biljnog oblika (ljiljan, šafran), a pojavljuju se i
životinjski motivi.
To su male zdjelice, pehari, a stjenke su jako tanke. Oni su nastali u doba prvih
palača.
- Skipos - posuda sa tri ručice i lisnatim dodacima
- Kantaros -posuda, visoki pehar sa dvije drške.
- Riton u obliku glave bika iz MM II B.
Pred kraj prvih palača Kamares posuđe postupno zastarijeva i zamjenjuje se
metalnim posuđem.
U MM III periodu pojavljuju se vrčevi sa položenim kljunom, a pojavljuju se i
konični ritoni (posuda ritualnog značenja).
LM IA razdoblje drugih palača, pojavljuju se geometrijski motivi (spirale), biljni
(ljiljan, šafran, bršljan i grančice). U ovom periodu mi možemo pratiti odnos
slikanja na keramici i na freskama. Za ovo doba je karakterističan prijelaz na
keramiku svijetle površine sa sjajnom crnom bojom. U tom periodu se motivi
grupiraju u trake tj. podjela posude na nekoliko dijelova.
I dalje se pojavljuju krčazi sa ljevkom, konični ritoni, ovalni ritoni i ritoni u obliku
nojeva jajeta. Vrlo su rijetki prikazi životinja.
U LM IB - keramika dostiže vrhunac.
Dvorski stil :
- geometrijski (motiv labrisa)
- morski (motivi morski)
- fluralni (biljni motivi)
U tom dobu dolazi do standardizacije tj. posude koje se pojavljuju na Knososu
postoje na svim područjima.
Lentoidnojidni oblik.
Floralni stil - biljno podrijetlo (papirus, palmete, trska)
Geometrijski stil - u tom dobu dolazi do imitacije minojskih karakteristika na
kopnu.
LM II - i dalje se pojavljuju iste posude, nestaju manji oblici (pehari), a zadržavaju
se viši pehari, amfore. Pojavljuju se pehari na visokoj nozi.
PR: pehar zapovjednika iz Aja Trijade.
Piktoralni stil - nakon rušenja palača. To je utjecaj Mikene. Te posude su izrađene
na kopnu ili na Cipru. Ukrašene prikazom rata, životinja.
JEDANAESTI SAT
DVANAESTI SAT
Mikenske grobnice
Isto kao i kod minojske civilizacije i kod mikenske civilizacije grobnice su glavni
aspekt.
mikenska grobna arhitektura se može podijeliti u 2 ili 3 tipa i to:
= grobni krugovi (iz Mikene A i B - kraljevski grobovi)
= grobnice sa odajama ili sobne grobnice
= tolosi (kružnog tlocrta, nadsvođene lažnom kupolom)
Najstarije su kružnog oblika. Istraživači su pojavu tih krugova kod Pilosa svrstali u
16. ili 17. st. Te strukture su najstariji oblici mikenske civilizacije jer prije njih nije
bilo mikenske civilizacije već je bila heladska, a tek sa kružnim grobnicama
počinje mikenska civilizacija.
Grobni krug A (1600., 1500.), a grobni krug B (1650., 1550.). Grobni krug B je
nešto stariji. Krug A je sadržavao 6 velikih i jedan mali grob uz rub, a krug B je
imao 24 groba.
1874. - H. Schliemann otkriva krug grobova A, krug grobova B je pronađen 1950.
prilikom gradnje parkirališta. Krug A se nalazi unutar linije bedema, a B izvan
bedema, ali to je od
13. st., kada je bila predzadnja faza proširenja bedema, odnosno tvrđave, do tada
je bio izvan.
Podrijetlo tih grobova možemo objasniti na 2 lokaliteta iz EH (Lerna Tirint). U Lerni
je nađena jedna velebna zgrada (kuća crijepova) iz EH II, a u Tirintu je nađena
kružna građevina iz istog perioda. Te zgrade su bile javne, a nakon rušenja kuće
crijepova, na njenom mjestu je iznikla konstrukcija koja je možda bila humak ili
krug grobova. Danas se sa sigurnošću to ne može utvrditi, ali istraživači
pretpostavljaju da je to jedan od najznačajnijih primjera grobova iz kojega su se
razvili kraljevski krugovi A i B. Ti grobovi su iz rano heladske kasne faze i to su
najstariji tipovi arhitekture na kopnu.
Također takav tip grobnice se javlja na prostoru Lakonije na Peloponezu na groblju
Ajos Stefanos pronađeno 1977., takav krug pripada kasno heladskom I. periodu.
Takvih struktura nema puno na Grčkom kopnu, za razliku od grobnica sa odajom
kojih je nađeno oko 100. Te grobnica pripadaju kasno heladskom II, III periodu.
Grobnice u obliku kruga su samo jedan bolji vid humka.
Mikena je imala 3 faze izgradnje. Svi gradovi su imali glavni ulaz, sporedni ulaz i
prolaz do cisterne.
Lavlja vrata su iz 13. st.
Kraljevski grobovi se nazivaju zato što su tu pokopani kraljevi (A i B). Ostaje
pitanje izgleda krugova grobova. Mi danas znamo da se ulazilo preko stubišta, da
su se unutar te kružne strukture nalazili ukopani grobovi pokriveni pločama. Dno
grobova je bilo na različitim nivoima, a odozgo je bila zemlja, grob je bio orubljen
kamenjem. Grobnicu formira prsten od 2 sloja ploča. Upravo su ta 2 sloja
pomutila neke znanstvenike pa su rekli da je to bio humak, ali čemu su onda
služili kameni natpis.
Mikenjani su prakticirali inhurmirani ritual pohranjivanja. Pokojnici ili su bili u
zgrčenom položaju ili na leđima.
Danas se zna da su grobovi bili obilježeni, ali je samo ostala jedna stela i to je
najstariji sofisticirani spomenik na tlu Europe. To je ploča sastavljena od 3 friza. U
gornjoj zoni su geometrijski oblici, a u sredini prikaz lavova i bojnih kola. U te
grobnice su polagani mrtvaci individualno, odnosno prevladava jedan ukop i oni
su strahovito bogati, to je opreka sa siromašnim grobnicama iz srednjeg
heladskog doba i pitanje je kako to objasniti.
Pojedinačni ukopi bili su okruženi bogatstvom. Pojedinac je bio prekriven
tkaninom ukrašenom zlatnim i srebrnim limom i maskama (nađeno je 6 maski
starijih muškaraca i 1 maska dječaka ). Žene nisu bile prekrivene maskom, ali su
imale nakit, a muškarci bodeže. Bilo je pitanje tko je napravio te maske i tu
vidimo minojski utjecaj, ali imamo i spomenike koji pokazuju tipične mikenske
elemente. Nađeno je i mačeva tipa A i B koji su bili ukrašeni dragim kamenjem i
scenama lova, a po ljepoti izrade pripisujemo ih minojskom umjetniku. U
grobovima su nađene strelice, a i metalne posude od zlata (28) i srebra (40).
Posude od zlata su loše napravljene jer ih nisu pravili minojski majstori jer Krećani
nisu trošili zlato na nešto takvo pa je vjerojatno da je to rad lokalnog majstora, ali
srebrne posude su puno bolje napravljene i vjerojatno su rad minojskih umjetnika.
Mikenska civilizacija se pojavila sa krugovima A i B, i sa ogromnim bogatstvom.
Upravo zbog toga su postavljene razne teorije oko tog nastanka. Evans je mislio
da je Mikenom vladao netko od osvajača minojaca, ali postoji različita praksa
pokapanja i ta je teza brzo odbačena. Nakon Evansove postavljena je nova teza
koja je pojavu novih elemenata (stela, kola) pripisala dolasku mikenjana iz
središnje Europe i tu su prihvatili nove spoznaje, ali pitanje je zašto su baš
odabrali Argolidu. Danas je najvjerojatnija teorija da su Mikenjani potomci
osvajača koji su uništili KUĆU CRIJEPOVA, siromaštvo srednje heladskog doba je
zbog poharanosti (6. st. n.e. slavensko osvajanje Grčke) i tada se javlja Mikenska
civilizacija. Ona se pojavila na Argolidi i dalje se proširila. Ova teorija nam ne
objašnjava podrijetlo zlata i srebra jer ga u Grčkoj nema. Vezu treba tražiti u
Transilvaniji. Neki istraživači kažu da je Mikena preuzela monopol na izvoz srebra i
zlata iz Transilvanije, a za uzvrat su stanovnici Transilvanije dobivali mačeve tipa
A i B koji su pronađeni u Rumunjskoj.
Grobni krug B je nešto stariji, ali je i siromašniji. Mikena se nalazi na jednom
dobrom položaju na Korintskoj prevlaci koja je poveznica Peloponeza sa ostatkom
Grčke.
Mikenska gradina (tvrđava) ima 3 faze izgradnje. 2. faza je obilježena gradnjom
zida oko grobnog kruga A i kultnog centra, a 3 faza gradnje cisterne.
TRINAESTI SAT
Faze Mikene:
1.) faza - pojas zidova
2.) faza - kompleks kraljevske palače koja se nalazi na najvišem dijelu
citadele (sličan položaj ima i Tirint i Atena - ali na njoj nema tragova,
a sa Pilosom je nešto drukčije jer on nije imao fortifikaciju i samo
jednu fazu izgradnje) i zidovi oko grobnog kruga A sa Lavljim vratima
koja su imale drvene vratnice
3.) faza - dodaju se još fortifikacija i kultni centar.
Važna ostavština su i megaroni. Megaroni u Tirintu, Mikeni i Pilosu su jednaki, ali
mikenski nije u potpunosti sačuvan jer je erodirao. Megaron je možda najvažnija
prostorija u Mikenskoj civilizaciji. To je središte političke moći, a možda i vjersko
središte. Izgled megarona je imao presudni oblik u oblikovanju jednostavnog
grčkog hrama. Tu vezu između megarona i hrama potvrđuje činjenica da je na tlu
mikenskog megarona kasnije napravljen hram. Suton mikenske civilizacije nije se
dogodio odjednom, već je to bio proces dug 1 st. ili više. Rezultat toga je bio
nastanak pisma, ali i oblika arhitekture. Nakon određenog vremena taj oblik
arhitekture se ponovo javlja.
Mikenski kraljevski megaron se sastojao od kružne strukture u sredini - ognjište
koje flankiraju, okružuju 4 stupca. U osi tog prostora i ognjišta je jedan ulaz,
ispred je predsoblje vestibulum, a iz njega se ulazi na portik sa 2 stupca i antama.
Mikenski kraljevski megaron je imao tripartitnu strukturu, trijem vestibulum, i
megaron sa tronom - prijestolje. Upravo je tron ključni element tvrdnje da se radi
o središtu moći.
U megaronu je sjedio kralj, to je možda bila i sudnica, ali je taj prostor možda
imao i ceremonijalnu ulogu, a to potvrđuje inventar te građevine. On je imao
ožbukane podove, ukrašene scenama, a i ognjište je bilo ožbukano, zidovi su bili
ukrašeni različitim scenama (grifoni i procesije, to ukazuje na ceremonijalnu
ulogu).
Mikenska palača u svojoj osi ima dvorište, a u središtu je megoron, u okolici su
arhivi, skladišta, ali srce cijelog kompleksa je megaron sa dvorištem. Također su u
gradovima nađena svetišta, ali je megaron imao važnu funkciju.
Do megarona u Mikeni se stizalo velikim stubištem koje je dovodilo do malog
dvorišta, a zatim bi iz malog dvorišta prešli u veliko dvorište pa u megaron. Svi
megaroni su iz 13. st. pr.Kr.
U ruševinama megarona nema ostataka crijepova pa pitanje krova nije riješeno.
Mislilo se da na južnoj terasi nema ničega, ali je to demantirano nalaz iz 1960.
kada je nađen kultni centar. Do toga se nije znalo puno o mikenskoj religiji, znalo
se je nešto šturo, ali nakon ovog otkrića znatno se je rasvjetlila slika. Također su
nam pomogli nalazi svetišta iz Tirinta i 2 hrama iz Aja Irinija i Filakopija.
TIRINT
Nije na dominantnom brežuljku kao Mikena, ali je lako branjen, a ispod njega je
ravnica i more. On se sastoji od gornjeg i donjeg grada. Pri istraživanju najviše su
se istraživale palače, a danas okolica.
Wilhem Durpfeld - sudjelovao je u istraživanju sa Schliemannom. Klaus Kilijan je
sudjelovao u daljnjem istraživanju. Danas je ostao jedan dio starije kružne
građevine i ona se nalazi na prostoru megarona i to je morala biti građevina koja
je po svojoj funkciji predhodila megaronu.
Ulaz u samu palaču bio je kompliciran. Kada bi neprijatelj ušao morao se sa
rampom penjati i prolaziti kroz 3 vrata, izlaziti na jedan prostor zatim kroz jedne
propileje, dvorište, druge propileje, dvorište i zatim u megaron. Megaron u Tirintu
se razlikuje po tome što ima 3 vrata u vestibulumu. Tirint i Pilos imaju i kraljičin
megaron i on je imao funkciju kao pomoćni, a neke palače ga nemaju. Po kvaliteti
se vidi da je ta prostorija imala važnu funkciju.
Gla palača u Beociji ima megaron, ali bez ognjišta. Palača Tirint ima 4 faze u LH,
ali i iz EH perioda. Prva faza gradnje je iz 14. st., a to su bile zidine, 2. faza iz 13.
st., 3. faza osnivanje palače, 4. faza pravljenje ostatka utvrde (LH za sve faze).
Rampa je bila tako postavljena da uspješno brani utvrdu i sama utvrda je pala
nekoliko godina kasnije od Mikene.
Natkriveni prostor unutar zidina imao je pomoćnu funkciju u slučaju obrane, neki
su služili za smještaj straže, a neki za magazine.
Megaron je imao oslikane podove, sa animalnim motivima. Krov je najvjerovatnije
imao na jednu vodu, a dim je možda izlazio kroz galeriju koje su bile sa prozorima
da dim ne može van, a kišnica da ne pada unutra. Grad je imao drenažni sustav.
Dugo se mislilo da je donji grad bio nenaseljen i da je služio za skupljanje
stanovnika i stoke za vrijeme opsade, ali su istraživači pokazali da su tamo bili
naseljeni prostori. Tirint je imao cisternu. U donjem gradu je nađeno svetište u
kojem su bile terakotne figure koje su bile muške i ženske, ali je to danas jako
teško razlučiti što je muško, a što žensko, ali ne znamo dali oni pokazuju
božanstvo ili nešto drugo.
Tipično za mikensku fresku prikaz lova i bojnih kola.
PILOS
Orhomenos, Gla, Teba, Argos, Tirint, Menelaion, Mikena i Pilos - to su glavne
palače.
Iz arhiva u Pilos uspjelo se sa rekonstrukcijom opsega države. Sam Pilos se nalazi
kod otoka Sfakterija, a sama palača se u Ilijadi spominje kao Nestorova palača.
On se nalazi na uzvišenju, ali nije utvrđen. Sastoji se od 4 bloka zgrada.
1939. nađena je palača u Pilosu. Megaron je imao predvorje, vestibulum i sam
megaron. Oko njega je koridor koji megaron odvaja od ostalih zgrada. U drugom
bloku je također megaron, a u 3. bloku je skladište u obliku megarona. U
središnjem dijelu Pilosa je arhiv.
Pilos se gradi 1300. god. BC, a uništen je 1200. BC.
I u ovoj palači je također korišteno drvo. Karl Blegen je bio istraživač ovog grada.
Arhiv se nalazi na ulazu u palaču. Nađene su i kacige od veprove kosti.
Kultni centar su istraživali Milanas i Taylor. Na južnoj terasi imamo Južnu kuću,
Kuću fresaka i Cuntas kuću, Hram. Nama su važne Kuća fresaka i Hram jer su te
prostorije bile korištene u kultne svrhe, a neke prostorije su bile zazidane.
Kuća fresaka je dobila ime po prikazu ženske figure sa dominantnim položajem i
taj je prostor bio važan, a Hram zato što ima elemente, ima svetište, vestibulum,
sobu sa kaminom sa 3 skulpture i nađeni su 8 ili 7 idola koji su bili okrenuti i ta je
soba bila zazidana.
Kuća fresaka je imala i sobu sa slonovačom, pa se pokazalo da je to bilo svetište i
taj dio slonovače je bio inventar. U njoj se nalazila platforma sa freskom. Tu je
pronađena figuralna keramika. Figure su bile iste kao iz Tirinta, osim jedne koja je
imala ruke na prsima. Također su pronađene terakotne figure zmija. Na fresci je
najvjerovatnije prikazana Hera, a druga je božica Atena. Isto tako i božica
životinja u donjem dijelu freske.
Iz nekoliko nalazišta potječe 50 idola sa podignutim rukama, ali se nezna dali su
to muškarci ili žene ili božanstva ili vjernici.
Mikenska svetišta imaju neke zajedničke elemente sa Grčkima. Imaju predvorje,
klupe, kamine. Imaju više prikaza ženskih božanstava. Grčki pantenon je možda iz
mikenskog doba: Zeus, Posejdon, Ares.
Za razliku od Krete gdje su svetišta bila u špiljama, na kopnu toga nema, a
svetišta su samo u gradovima.