1.

PRAVNA NORMA
-norma znai pravilo -pravo - drutvena norma -drutvo - organizirana zajednica ljudi upravo zbog toga to se ponaanje ljudi u drutvu i formiranje njihovih uzajamnih odnosa upravlja i usmjerava nekim pravilima Za pravnu normu nije bitno: 1. njezin sadraj 2. njezin oblik 3. koliko e dugo biti na snazi -uz dravnu vlast i razne organizacije i zajednice donose pravne norme, a u sluaju povrede tih pravila, provode i sankcije -svaka 'dravna vlast' ujedno je i 'pravna vlast', ali svaka 'pravna vlast' nije ujedno i 'dravna vlast' - pojam 'pravne vlasti' iri je od pojma 'dravne vlasti' -pojam pravne vlasti: -'pravo na pravo', tj. pravo odreenih imbenika da donose i provode pravne norme, kao i da odreuju sankcije (kazne) u sluaju povrede tih normi Za pravnu normu bitne su ove karakteristike: 1.njezina vezanost uz dravu i druge pravno-stvaralake imbenike: 1. pravna norma proistjee iz dravne organizacije ili drugih pravno stvaralakih oraganizacija, tj. da je njihovi organi stvaraju -stvaranje pravnih normi moemo nazvati: -neposrednim stvaranjem - postoji kad organi propisuju pravila koja nisu egzistirala do te mjere kao neka druga vrsta socijalnih normi u dotinoj zajednici -posrednim stvaranjem - kada dravni organi i drugi pravno-stvaralaki imbenici sadraj za neko pravno pravilo nalaze ve u nekoj drugoj postojeoj drutvenoj normi -oni tu drutvenu normu (obiaj, moral i sl) uzimaju u pravnu sferu i dodjeljuju joj pravnu sankciju, te je tako pretvaraju u pravnu normu 2. svrha pravne norme je ostvarivanje dravnih ciljeva, motiviranjem ljudskog ponaanja u odreenom pravcu -utjeui na ljudsko ponaanje, pravna pravila ostvaruju pravni poredak -imati odgovarajui pravni poredak bitan je cilj svake dravne vlasti 3. drava i ostali pravno-stvaralaki imbenici ne samo da stvaraju pravna pravila, nego ih veu za sebe tijekom itave daljnje egzistencije -oni ih mogu djelomino ili u potpunosti mijenjati, ukinuti, te ih samo oni mogu slubeno objanjavati i tumaiti 4. za prekraj (povredu) pravne norme, sankciju (kaznu) mogu odreivati i provoditi jedino dravni organi Zakljuak : pravna je samo ona socijalna norma, koja je u svom postanku, egzistenciji i prestanku vezana uz djelatnost dravnih organa. 2. njezina uinkovitost, djelotvornost, efikasnost: -pod ovime smtramo njezino svojstvo utjecaja na ljudsko ponaanje, te da se njezinim zahtjevom formuliraju drutveni odnosi -egzistencija i prestanak drutvenih normi vezeni su uz dravu samo relativno jer ono to drava zahtijeva, drutvo mora prihvatiti -pravna norma je zahtjev koji donositelj norme upuuje drugima za motivaciju njihovog ponaanja; donositelj pravne norme naziva se adresant, a oni kojima je pravna norma upuena nazivaju se adresati -adresati pravne norme u dravi jesu pojedinci i udruenja pojedinaca, nazivamo ih pravni subjekti, to znai da su nositelji ovlatenja i dunosti, koje im daje pravni poredak -pravni subjekti - pojedinci mogu biti: -vlastiti dravljani -strani dravljani -udruenja pojedinaca nazivaju se pravne osobe; u taj se pojam mogu ubrojiti i dravni organi, samo oni kojima je to svojstvo priznato posebnim pravnim propisima -pravne norme po sadraju, tj. prema svojim zahtjevima idu za tim da pravni subjekti (adresati) ostvare ili ne povrijede odreene drutvene vrijednosti -u svakoj dravnoj zajednici postoji sustav slubenih drutvenih vrijednosti, a to su one koje istie, zatiuje i eli unaprijediti vlast odreene zajednice -te su vrijednosti izrazi njezinih potreba, tenji i interesa

1. PRAVNA NORMA S OBZIROM NA ADRESATE

Ona moe biti: 1. opa -ona koja se upuuje svim graanima na dravnom podruju (npr. Krivini zakon Rebublike Hrvatske) 2. posebna -ona koja se upuuje samo odreenoj grupi graana, a ne svima (npr. Zakon o javnim slubenicima) 3. pojedinana -upuuje se pojedincu, ili veem broju pojedinaca, ali joj je glavna znaajka da pravno rjeava neki individualni sluaj, koji je ujedno u svim svojim elementima i neponovljiv (npr. sudska presuda)

2. PRAVNA NORMA S OBZIROM NA TERITORIJALNU VALJANOST

1. partkularna pravna norma -propis koji vrijedi samo za odreeno podruje, dio dravnog teritorija 2. generalna pravna norma -propis koji vrijedi na itavnom dravnom teritoriju Naelo teritorijalnosti pravnog sustava - pravna pravila jednog pozitivnog sustava u naelu vrijede samo na odreenom dravnom teritoriju, ali ima i izuzetaka; transteritorijalno reguliranje - svaki pravni poredak tei da to vie pravno zahvati ponaanje svoga graanina, koji se trenutno ne nalazi unutar dravnih granica one drave iji je dravljanin, ve se nalazi u nekoj drugoj dravi, stranoj zemlji (izmeu drava uglavnom do transteritorijalnog reguliranja dolazi na osnovi recipronosti) Dva su naela mjerila pravnog reguliranja: 1. teritorijalno naelo -bilo tko da se nalazi na jednom dravnom teritoriju, potpada pod pravni poredak koji vrijedi na tom teritoriju 2. personalno naelo -na bilo kojem teritoriju se nalazila jedna osoba, potpada pod pravni poredak zemlje iji je ona dravljanin Danas postoji kombinacija u primjenjivanju teritorijalnog naela s personalnim; teritorijalno naelo vrijedi redovito, a personalno iznimno. Izuzeci od naela teritorijalne valjanosti pravnih pravila; pravna pravila druge zemlje mogu se u odreenim okolnostima primjenjivati u naoj zemlji, to su sluajevi s elementom inozemnosti. Na podruju meunarodnog prava ta se pojava obino naziva: naelo ekstritorijalnosti; to je skup odreenih pravnih povlastica za osobu i osoblje diplomatskog predstavnika jedne zemlje u drugoj zemlji, a one obuhvaaju: osobnu nepovredivost, izuzee od sudbenosti (imunitet)...

3. PRAVNA NORMA S OBZIROM NA VREMENSKU VALJANOST

Dva bitna pitanja: 1. odkad vrijedi pravno pravilo? 2. dokad vrijedi pravno pravilo? Norma vrijedi kao pravna, ako ispuni ove uvjete: 1. ako je donenesa od nadlenog dravnog organa ili nekog drugog pravnostvaralakog imbenika 2. ako je donesena pravno predvienim postupkom 3. ako je svojim sadrajem zakonita (tj. u skladu sa sadrajem vie pravne norme) 4. naravno, ovi uvjeti vrijede pod pretpostavkom da ve postoji uinkoviti pravni sustav i da se radi jedino o donoenju niih pravnih normi na vie Odredba da jedno pravno pravilo stupi na snagu moe biti formulirana na dva naina: 1. dan stupanja na snagu je odreen pojedinano za to pravno pravilo 2. dan stupanja na snagu je odreen openito za niz pravnih pravila Vremenski rok izmeu objave zakona i njegovog stupanja na snagu (redovito nakon osam dana) zove se vacatio legis. Svrha je zakonskoj vakaciji da se u tom razdoblju omogui svim graanima (dravnim graanima i graanima u uem smislu) upoznavanje sadraja tog zakona. Kad proe rok zakonske vakacije, nitko se ne moe izgovarati da mu taj zakon nije poznat, i da on po njemu nije odgovoran.

Naelo 'nepoznavanje prava' (ignorantia iuris) ne moe nikoga ispriavati, nego nepoznavanje prava kodi (ignorantia iuris nocet). Pravni poredak fingira (zamilja) da su svi pravni propisi svakome pojedincu poznati i da je on pravno odgovoran, bez prethodnog utvrivanja injenice jesu li mu ti propisi zaista bili poznati ili nisu. Pravna pravila gube snagu na sljedee naine: 1. samo pravno pravilo moe navesti rok do kad e vrijediti 2. da budu ukinuta: 1. izriito - abrogacija -donosi se novo pravilo koje izriito navodi: stupanjem na snagu ovog zakona, prestaje vrijediti (gubi pravnu snagu) odreeni do sada vaei zakon 2. preutno - derogacija -znai da je donesen novi zakon koji drukije nego postojei regulira odreene drutvene odnose i prama pravilu 'lex posterior derogat legi priori' primjenjuje se novi zakon, iako to u njemu nije izriito navedeno 3. kad nestane svrhe, cilja tog zakona - cessante ratione -ako drutvenih odnosa vie nema i nee ih ubudue ni biti, ustanovljuje se da ni pravno pravilo nema vie razloga za postojanje Katkad se istie zahtjev, kad je neki drutveni odnos bio reguliran jednim pravnim pravilom, taj odnos ne moe biti drukije i ponovno reguliran, ako novo pravno pravilo u obveznoj snazi zamijeni ono prvo. Pravni subjekti su u osnovi tog pravila dobili steena prava, tj. odreena subjektivna prava koja ne doputaju da se ve regulirani odnosi u koje su oni uli, reguliraju novim pravilom, a na njihovu tetu (nepovoljno za njih). Ako se ipak primijeni novo pravilo, to znai da je ono dobilo povratnu snagu - retroaktivnost, i da se primjenjuje na sluajeve koji su nastali prije njegova stupanja na snagu. Zakoni u naelu nemaju povratnu snagu, pogotovo kad su u pitanju odreene grane prava; npr. u krivinom pravu se zabranjuje upotreba retroaktivnosti ako bi tetila poinitelju kaznenog djela, a odobrava se ako bi mu pogodovala. Povratna snaga moe doi do izraaja jos u ovim primjerima; 1. kod interpretativnih zakona (sluajevi kad se donosi novi zakon da bi protumaio postojei) 2. u primjeru ustanovljenja zakonske praznine (stvara se novo pravilo koje rjeava prazninu, ali se odnosi na injenice nastale prije donoenja pravila)

4. PRAVNA NORMA S OBZIROM NA SVOJ SASTAV

Pravna norma je poruka koja ide od: adresanta (pravnog ili dravnog organa) adresatu. Ona moe biti upuena putem vie oblika: -zahtjev 1. zapovijed (naredba) 2. zabrana -doputenje: 3. ovlatenje Osim normi koje sadra zahtjeve postoji i ovlaujua pravna norma, nju se ne moe striktno smatrati zahtjevom. irim tumaenjem moglo bi se rei da i u pravnim normama koje ovlauju oituje zahtjev, i to upuen dravnim organima , da dopuste ili omogue da se adresat norme moe slobodno posluiti ili ne posluiti nekim ovlatenjima. Pravna norma u obliku koji nareuje ima pozitivno nareenje, tj. ona od svog adresata trai poduzimanje neke radnje, neko izvrenje, trai aktivnost. Pravna norma u obliku koji zabranjuje ima negativno nareenje, ona od svog adresata trai poduzimanje neke radnje, neko izvrenje, trai aktivnost. Pravna norma u obliku koji nareuje ima pozitivno nareenje, ona od svog adresata tai suzdravanje od neke radnje, trai pasivnost. Svaka alternativna norma je na svojstven nain ujedno i ovlaujua, ali svaka ovlaujua norma nije i alternativna; -ovlaujua ('mogu, ali ne moram') -alternativna ('moram izabrati, ali varijantu koju ja hou') Norme definicije - pravne norme koje na izgled nemaju nikakve zahtjeve za graane, a njihov jezini oblik nije ni u naredbi, ni u zabrani, ni u ovlatenju, one izgledaju kao neke konstatacije ili opisi -moramo ih smatrati pravnim zahtjevima, tj. pravnim normama

Poruka koja se pravnom normom upuuje adresatima moe biti openita u tom smislu to se odnosi na niz sluajeva, za koje se unaprijed pradvia da e se dogoditi. Zakonodavac, da bi stvorio takve ope pravne norme slui se posebnom tehnikom izraavanja: 1. u I. djelu svoje normativne izjave ili norme - hipoteza, mora na apstraktan nain predvidjeti i tipino opisati dogaaj (ponaanje), koji je pretpostavka za primjenu te pravne norme 2. u II. djelu svoje normativne izjave ili norme - dispozicija, mora na izriit nain ili po logikom smislu dati adresatima na znanje da on takvo ponaanje zabranjuje, zahtijeva, ili doputa 3. u III. djelu svoje normativne izjave ili norme - sankcija, on nagovijeta koja e sankcija (kazna) uslijediti za one koji nisu postupili u skladu s njegovom zapovijedi ili zabranom, iznesenom u II. djelu njegove normativne izjave Opa pravna norma konstituirana je od tri dijela, no formalno ih rijetko posjedujesva tri..smatra se: ako za odreeno ponaanje dravni organi propisuju kazne, znai da ga i zabranjuju, bez obzira na to to to nisu izriito istaknuli. Zapovijed ili zabrana, u opoj pravnoj normi moe biti skrivena, ali stvarno ona postoji i mora postojati, pa je adresati mogu vrlo lako otkriti. Tri djela koja stvarno ima opa pravna norma nose i posebne nazive: 1. hipoteza 2. dispozicija 3. kazna

5. PRAVNA NORMA S OBZIROM NA SVOJ IDENTITET

Dravna je vlast u krajnjoj liniji, izraz ekonomskih i politikih interesa vladajue klase. Ali, razna podruja drutvenog ivota nisu jednako vana za postizanje bitnih ciljeva dravne vlasti. Dravna vlast rasporeuje i odabire drutvene odnose na one vane, manje vane ili nevane za svoje postojanje. Pravna vlast moe razliita podruja drutvenog ivota: 1. regulirati 2. ne regulirati Ali i one odnose koje dravna vlast regulira svojim pravilima, moemo regulirati u razliitom obliku i s razliitim itenzitetom. Po karakteru svoje dispozicije itava norma dobiva karakter i naziv. U tom smislu pravnoj vlasti stoje na raspolaganju ova pravila razliitog itenziteta: 1. kategoriko pravo (ius cogens) -ona, koja se neizostavno hoe primjeniti onako kako su i donesena, adresatima ne ostavljaju nikakvu slobodu u postupanju -imaju samo jednu mogu mogunost i dunost ponaanja adresatu, te je one ne moe mijenjati 2. disjunktivno pravo: -ono koje daje slobodu u ponaanju adresatima 1. alternativno -norme, kojima zakonodavac daje adresatima nekoliko mogunosti ponaanja, od kojih on bira jednu, ali je striktno vezan da ponuene njih i ne moe izmisliti neku novu mogunost 2. dispozitivno -norme koje se primjenjuju samo kad adresati nisu sami izvrili zakonom doputenu, slobodnu raspolou -mogu se nazvati 'pravilima slobodne raspolobe', jer tu pravna vlast upuuje adresata da sam stvori pravilo za ponaanje, i to god on normira, pravna vlast priznaje kao pravno pravilo i zatiuje sankcijom, no ako se adrest ne poslui tom mogunou, onda e biti onako kako je predvidjela pravna vlast Od kategorikih, preko alternativnih normi, do dispozitivnih, javlja se sve vea sloboda adresata, i obrnuto.

6. ODREENOST DIJLOVA PRAVNE NORME

Dijelovi pravne norme mogu biti formulirani s veom ili manjom preciznou. Ovisno o tome, adresat moe, primjenjujui dotinu normu, postupati vie ili manje slobodno. Adresant norme, moe zahtijevati da adresat pri primjeni dotine norme iskae slobodu, samoopredjeljenost, vlastitu volju ili nadzor.

Postoji: 1. strogo (apsolutno) odreena 2. relativno odreena 3. neodreena hipoteza, dispozicija ili sankcija. 1. apsolutno odreena hipoteza - ako je zakonodavac precizno utvrdio dogaaje uz koje je nadovezao dispoziciju i sankciju, takve hipoteze prijeko su potrebne grani krivinog prava relativno odreena hipoteza -ako zakonodavac uvjete nije mogao ni htio tono utvrditi, ve je upotrijebio relativno utvrenu hipotezu; postojanje izuzetnih prilika neodreena hipoteza -ne postoji, jer moe biti samo vie ili manje neodreena 2. apsolutno odreena dispozicija -redovito tvori kategoriku normu i ona je pravno pravilo iji je zahtjev tono odreen relativno odreena dispozicija -ima nekoliko vrsta: 1. dispozicije sa standardima -openiti izrazi, kojima adresant namjerno nije dao konkretan sadraj, ve je ostavio da to uini i odredi adresat pravne norme (dravni organ i graanin) 2. dispozicije s ogranienim izborom: a) alternativne dispozicije -ova dispozicija daje adresatu nekoliko mogunosti za ponaanje, to znai da je adresat slobodan izabrati bilo koju od danih mogunosti, ali, on je striktno vezan za broj danih mogunosti i ne moe izmisliti novu b) dispozicije s limitacijom -one u kojima se adresatu postavlja gornja i donja granica za opseg njegova ponaanja, unutar kojeg on moe neovisno stvoriti odluku, ali ipak potujui elemente konkretnog sluaja koji se pred njim nalazi (koriste se preteito u podruju kaznenog prava) -ovdje se zakonodavna tehnika moe osloniti na: - limitiranje minimuma (najnie granice) - limitiranje maksimuma (najvie granice) - limitiranje minimuma i maksimuma c) dispozicije ograniene 'javnim interesom' (diskrecijska ocjena) -dravna vlast mora zbog praktinosti svojim organima dati slobodu u neposrednom reguliranju, i dopustiti im da u okviru danih ovlatenja postupe na najsvrsishodniji nain -te dispozicije se upuuju dravnim tijelima, a ona ocjenu daju: - na temelju, po doputenju i u okviru vieg propisa - u okviru svoje nadlenosti - ova je diskrecijska ocjena obvezna za adresate - ona se obavlja u javnom interesu; to znai interes pravnog poretka, a ne jednog ili nekih pojedinaca -ovlatenje na alternative koje se mora provoditi u javnom interesu (kojim je ogranien njezin nositelj) -ona je slina alternativnoj dispoziciji, jer se kod obje daje nekoliko mogunosti adresatu, ali ipak postoji razlika; - alternativna dispozicija se daje adresatu kao obveza, a diskrecijska ocjena kao pravo i obveza - izborom kod alternativne dispozicije stvara se obveza prema dravnoj vlasti i sebi, a kod diskrecijske se stvara i obveza prema treim osobama d) dispozicije na slobodnu raspolobu (dispozitivne norme) -njihovo izvrenje je ostavljeno slobodnoj raspolobi adresata, jer postoje odreeni drutveni odnosi za koje zakonodavac smatra da je najbolje da ih adresat normativno rijei -adresat treba zastupati kao 'mali zakonodavac' koji sam donosi normu za dotini drutveni odnos -ako adresat ne iskoristi tu zakonodavnu dozvolu, prema kojoj bi sam trebao stvoriti normu, onda e se taj odnos rijeiti normativnim zahvatom samog zakonodavca, koji upotrebljava ovakvu tehniku; - unaprijed formulira normu za odreeni drutveni odnos i kao da je dri u priuvi - primjenu i efikasnost te norme ini ovisnom o volji adresata, i to obinom kauzulom - ako odnosan stranka/e drukije ne odredi/e -stranka - adresat norme koji je njome pozvan da sam stvori normu

7. OBLICI NORMATIVNOG IZRAAVANJA

U poetku razvoja dravnopravne organizacije prevladavao je usmeni oblik pravnih pravila. To je uvjetovao razvoj tadanjeg drutva, u kojem su pismenost i sredstva publiciranja bila na vrlo niskom stupnju. U takvim je uvjetima samo malom broju pripadnika dotinog drutva bilo mogue stvarati pravna pravila, ili sudjelovati u njihovom stvaranju i dobro ih poznavati. Ostali dio drutva ivio je u pravnom neznanju. Pronalazak tiska, irenje pismenosti, a time ujedno i slobodarskih ideja, znaajno je utjecalo na stvaranje i poznavanje prava. Tako pravni propisi mogu postati poznati svakom graanu. Taj se proces upoznavanja prava jos jae usavrio aktom obaveznog publiciranja pravnih propisa, njihovim objavljivanjem u tisku ili drugim sredstvima drutvenog informiranja. Oblici pravnih normi mogu se svesti na: 1. usmeni oblik 2. pismeni oblik: 1. reenice -najei u suvremenim pravnim porecima 2. formule -upotrebljavaju se u oderenju tehnikih standarda, prema kojima jedan rad ili pojedini proizvod mora imati odreene klalitete i elemente 3. grafikoni -postaju normativni pisani oblici, ako su navedeni kao normativni cilj u materijalnoj ili duhovnoj proizvodnji, te ako iza njih stoji pravna sankcija 4. znakovi -redovito imaju snanu imperativnu narav, upuuju naredbe, zabrane i ovlatenja

8. IZBOR PRAVNIH PRAVILA RADI NJIHOVE PROVEDBE

Konkurencija pravnih pravila - moe se dogoditi da se na isti drutveni odnos moe primijeniti vie pravnih pravila,to se rjeava na razliite naine: 1. iskljuiva primjena -ona u kojoj za odreeni drutveni odnos postoji samo jedna pravna norma, koja e ga regulirati 2. kumulativna primjena -nastaje kada dva ili vie pravnih pravila reguliraju jedan drutveni odnos 3. primjena na temelju izabiranja: -izabiranjem jedne norme za primjenu u isti tren nastaje eliminiranje druge ili drugih normi od primjene 1. alternativna -izmeu nekoliko pravnih normi izabiremo onu koja e dosljednije regulirati odnosni sluaj 2. specijalna -izabiremo ono pravilo koje je specijalno upueno na dotini pravni odnos, a elimirat emo ono koje regulira dotini sluaj, ali je suvie ope ili generalno (lex specialis derogat legi generali) Kad primjenjiva prava izabire pravnu normu namijenjenu dotinom sluaju, kad nedvojbeno utvrdi njezinu obveznu snagu i pravi sadraj, tek tada moe pristupiti njezinu tumaenju (interpretaciji) da bi utvrdio njezin pravi sadraj i smisao. Time primjenjiva prava eli postii to bolju i svrsishodniju primjenu prava. U pravnoj se znanosti pisci razizlaze u odreivanju pojmova: pravilo, norma, propis... U odnosu pravnog pravila i oblika u kojem pravno pravilo postoji ima razliitih situacija; 1. u jednom lanku zakona moe biti jedno pravno pravilo 2. u jednom lanku zakona moe postojati vie pravnih pravila 3. jedno pravno pravilo moe se nalaziti u vie lanaka jednog zakona 4. jedno pravno pravilo moe imati, svoje sastavne dijelove u vie zakona 5. u jednom zakonu moe postojati samo jedno pravno pravilo

9. PROBLEM DJELOTVORNOSTI PRAVNIH PRAVILA

Sankcija je posljednji element pravne norme, a uz upozorenje prekriteljima pravne norme, ona je i uputa i zahtjev organima dravne prisile, kada doe do prekraja dispozicije. Klasino shvaanje dispozicije u daljnjem razvoju dopunjeno je naziranjem da u svakom pravnom pravilu postoje dvije dispozicije: -jedna bi bila ona dispozicja (primarna dispozicija) koja je ve navedena (izriit ili logiki zahtjev svim adresatima pravnih pravila) -druga bi dispozicija (sekundarna dispozicija) bila sama sankcija koju navodi pravno pravilo, jer ona nije nita drugo nego specijalna dispozicija

Pravna norma u svom zahtjevu istie neki idealni cilj. Da li e se taj cilj (traeno ponaanje) i ostvariti, to je drugo pitanje. Krajnji cilj prava ne nalazi se samo u uspostavljanju pravila, ve u postizanju poretka odnosa. Moe biti postavljen bilo koji sustav pravila, od bilo kojeg adresanta, ali ipak nee biti pravo, ako ne postigne potrebnu mjeru uinkovitosti. Odredivi tako da je pravo samo onaj sustav pravnih pravila koji postie potrebnu mjeru uinkovistosti, potrebno je rjeiti dva pitanja: 1. na to se odnosi uinkovitost pravnog pravila? (odnosi li se efikasnost pravnog pravila na na efikasnost didpozicije ili na efikasnost njegove sankcije) 2. koliko je ta 'potrebna mjera uinkovitosti'? Pravna je norma u svom openitom obliku sastavljena od -hipoteze (predvianje odreenih dogaaja, koji se, sko do njih doe, preobraaju u pravne injenice,a eventualno i sankcije, krajnji rezultat je pravni odnos) -dispozicije (sredinji dio pravne norme, zahtjev koji upuuje adresant norme adresatima) -sankcije (prijetnja prisilnim izvravanjem prekritelju dispozicije) Dispozicija je sredinji i bitni dio pravne norme, koja moe biti bez bez hipoteze (pojedinane pravne norme), bez sankcije (lex imperfecta)...ali pravno pravilo ne moe biti bez dispozicije, jer je ona zahtjev, 'ono to treba biti'. U tenji pravnog pravila da se ostvari odgovarajuim ponaanjem adresata mogu nastati ove situacije: 1. adresatovo ponaanje u skladu je s dispozicijom pravne norme, primarna dispozicija je efikasna, zgog eka je sankcija, sekundarna dispozicija neefikasna jer ne dolazi do njezine primjene (efikasnost) 2. adresatovo ponaanje nije u skladu s dispozicijom norme, primarna dispozicija je neefikasna, te stupa u na snagu sankcija, sekundarna dispozicija koja je efikasna (efikasnost) 3. postoji mogunost da dispoziciju ne poslua, a sankciji izbjegne, znai da je neefikasna primarna i sekundarna dispozicija (neefikasnost) Primarna i sekundarna efikasnost nisu razdvojene, ve su u normi i stvarnosti povezane. Kad se kae da je pravno pravilo efikasno, pod tim se razumijeva bilo primarna bilo sekundarna efikasnost. Ali, injenica postojanja jedino sekundarne efikasnosti za neko pravno pravilo ili ak za sustav pravila, ima posebno politiko (socijalno obiljeje).

10. PRAVNA ODGVORNOST I SVRHE KANJAVANJA

Kakva je svrha kazne, to se kanjavanjem eli postii? 1. Kanjavanjem se eli postii osveta ili reakcija drutva i drave na poinjeno protupravno djelo, ono je mehanika posljedica postojeeg uzroka, a taj je uzrok protupravno djelo. Posljedica (kazna) mora biti jedan ekvivalent uzroka (protupravnom djelu). Kazna je mehanika omazda. 2. Mora se omoguiti prekritelja da ini (ili ponovo ini) protupravna djela, izolacijom od drutva ili drugim mjerama. To shvaanje u teoriji krivinog prava obino se naziva socijalna prevencija. No kanjavanje koje provode organi mora vie upozoriti sugraane, nego djelovati samo na poinitelja protupravnod djela. Kaznom se ne provodi represalija nego opa prevencija, njezina je svrha upozoriti sve ostale graane da ne ine protupravna djela. To se shvaanje obiava nazvati generalna prevencija. 3. Trea ideja o kazni: preodgoj delikventa i njegovo ponovno 'vraanje drutvu'. U racionalnosti i humanizaciji svrhe, naina i procesa kanjavanja, ljudsko je drutvo stalno napredovalo.

11. PRAVNE NORME BEZ SANKCIJE

-'leges imperfectae' Nije bitno za pravnu narav nekog pravila da ima sankciju i da je sankcija u pravnoj normi predviena, ve je bitno da postoji stvarna mogunost da dravni organi sankciju i naknadno odrede. Kad se zapazi da ustavne norme nemaju predvienu pravnu sankciju za njihovo krenje zakljuuje se da one ni nisu pravne norme. Bitno je pitanje: postoji li organ koji sankciju moe naknadno odrediti i osigurati kazneno izvrenje zbog prekraja ustavnih normi? Razlikujemo dvije situacije: 1. uvjete kada ustavne norme kri pravni subjekt, koji nije najvii dravni organ -u ovoj situaciji nema nikakve pravne prepreke da organ sankciju naknadno odredi i da je odreeni dravni organ provede 2. uvjete kada ustavne norme kri najvii dravni organ, onaj koji je suveren -ovdje nema organa koji bi naknadno odredio sankciju; ali suvereni organ moe tim krenjem izazvati negativne politike posljedice, tj. on moe biti politiki odgovoran, a ta odgovornost moe negativno utjecati na stabilnost njegove politike vladavine

Pravne norme mogu biti bez sankcije, ali ne mogu biti bez dravnog organa koji bi sankciju naknadno odredio i osigurao kazneno izvrenje. Ustavni propisi su dualistike naravi; -pravne (u odnosi na druge dravne organe i graane) -politike (u odnosu na suvereni organ)

12. REAGIRANJE PRAVNE VLASTI NA PROTUPRAVNA DJELA

Pravo, kao nuni element svog bia nosi protupravnost, svoju vlastitu negaciju. Pravo je teza, a protupravno djelo je antiteza. Kazna je negacija protupravnog djela. Svrha je pravne vlasti da kvalitetom i kvantitetom kazne ostvari ekvivalent prema protupravnom djelu. Postoje razni oblici kazne: 1. kazna u uem smislu 1. oduzimanje ivota 2. oduzimanje imovine 3. oduzimanje slobode 4. oduzimanje prava 5. tjelesna kazna 2. popravljanje nanesene tete: -teta mora biti protupravna, tj. da su povrijeeni interesi drugog pravnog subjekta 1. povratom u prijanje stanje -povrat u prijanje stanje moe biti: 1. individulan (ako se vraa ista stvar koja je oduzeta) 2. generiki (ako se za oduzete ili oteene stvari daje druga stvar iste vrste, kvalitete) 3. uz naplatu trokova (ako oteenu stvar vlasnik popravlja, vraa u prijanje stanje na raun otetitelja) 2. nadoknadom tete: -nain saniranja poinjene tete novanim ekvivalentom, a nadoknauje se ovako: 1. stvarna teta (damnum emergens) 2. izmakla dobit (lucrum cessans) 3. udovoljenjem (satisfakcijom) -oblik popravljanja tete koji se sastoji u davanju moralnog ekvivalenta za poinjenu neimovinsku tetu -problem je u tome kamo svrstati novanu naknadu za pretrpljenu bol i strah, pojavljuju se ova pitanja: -moe li se bol i strah izraziti novanim ekvivalentom? -ako ne moe, je li davanje novane naknade posebna vrsta udovoljenja (satisfakcije) 3. ponitenje pravnog posla (pravnog akta) -ponitenjem shvaamo njegovo stavljanje izvan pravne snage i eventualno ukidanje mogunosti da taj pravni akt izaziva pravne posljedice

13. STUPANJ ODREENOSTI PRAVNIH SANKCIJA

Odreenost pravne sankcije znai: -da je predvien organ koji treba provesti sankciju -da su mu u sankciji pravne norme dani elementi (premise) za odreene konkretne kazne i to se tie njezine kvalitete (vrste) i kvantitete (opsega) Sankcije mogu biti: 1. apsolutno odreene -one koje daju precizan nagovjetaj kazne, s obzirom na organ koji to treba odrediti, i s obzirom na kvalitetu i kvantitetu kazne 2. relativno odreene: -one u kojima nedostaju neki od ovih elemenata: 1. tono naveden organ koji kaznu treba odrediti 2. precizna i jedinstvena kvaliteta (vrsta) kazne 3. precizna i jednistevna kvantiteta (opseg) kazne -relativno odreena sankcija izraava se u vie oblika: 1. sankcija s gornjom granicom opsega kazne 2. sankcija s donjom granicom opsega kazne 3. sankcija s gornjom i donjom granicom opsega kazne

4. alternativna sakcija (izabiranje vrste kazne) 5. kumulativna sankcija 6. sankcija koja propisuje samo kvalitetu kazne 7. diskrecijska sankcija (sastavljana tako da se iz nej vidi samo organ koji treba odrediti konkretnu kaznu, a kvaliteta i kvantiteta nisu) 8. dispozitivna sankcija (odreena voljom stranaka, javlja se uglavnom kod ugovornih odnosa; ugovorna kazna ili penal ne smije prouzrukovati bogaenje oteene stranke, mora biti umjerena) 3. neodreene -one u kojima postoji zahtjev (zapovijed) za ponaanje, ali ne postoji predviena sankcija u sluaju neispunjavanja normativnog zahtjeva -leges imperfectae -moemo je utvrditi ako postoje ova tri uvjeta: 1. nije predvien dravni organ koji sankciju moe predvidjeti 2. nije navedena u sankciji kvaliteta (vrsta) kazne 3. nije navedena u sankciji kvantiteta (opseg) kazne

14. PROTUPRAVNOST I PRAVNA ODGOVORNOST

Pravna odgovornost je odgovornost za vlastito ili tue ponaanje pred organima pravnog poretka (drave). Da bi protupravnost nastala, potrebno je da nekim aktom ili ponaanjem (aktivnim ili pasivnim) bude povrijeena neka pravna norma ili da doe do povrede pravnog poretka, koji za to okrivljenje ini odgovornim neki pravni subjekt. Protupravnost nastaje u sukobu ljudskog ponaanja sa zahtjevima pravnih pravila. Ta je tvrdnja stavljena po sumnju zbog stajalita prirodnog prava da postoje: 'mala in se' (zlodjela sama po sebi, koja treba pravno kanajvati) 'mala prohibita' (pravom predviena zabranjena i kanjiva protupravna djela) Hans Kelsen otro je osudio ovaj dualizam protupravnosti istiui sa se pravnog poretka tiu samo 'mala prohibita'. 'nulla poena sine lege', 'nullum crimen sine lege' (nema krivinog djela i nema krivine sankcije za djelo, koje nije unaprijed i izriito u krivinom zakonu opisano kao krivino djelo) Tradicionalno shvaanje navodi da je protupravnost sastavljena od objektivnog i subjektivnog elementa. -objektivni element protupravnosti sastoji se u injenici da je nekim pravnim ponaanjem povrijeena pravna norma (laesio normae) -subjektivni element protupravnosti nastaje kad se poinjeno protupravno djelo pripisuje nama i ini odgovornom nau svijest, ta takvo stanje nae svijesti naziva se krivnja -krivnja moe biti razliita svojim itenzitetom, ovisi je li protupravno djelo nastalo namjerom (dolus) ili proputanjem dune kazne (culpa). 1. protupravno djelo uinjeno s namjerom (dolus) -tee se ocjenjuje pravno i kazneno, postoji vea pravna odgovornost i vea kazna za poinitelja -protupravno djelo uinjeno s namjerom pretpostavlja postojanje: 1. svijesti o djelu 2. volje da se ono izvede -itenzitet namjere (dolus) moe biti razliit i moe se oitovati u razliitim stupnjevima: - I. stupanj: postoji svijest i volja da se djelo izvede - II. stupanj: postoji jo svijest o protupravnosti djela i njegovih posljedica - III. stupanj: postoji jo zluradost zbog poinjenog djela i okrutan oblik njegova izvoenja 2. protupravno djelo nastalo proputanjem dune panje (culpa) -moe imati razliit itenzitet i razliite stupnjeve: 1. culpa lata (gruba nepanja, krajnji nehat) -nastaje protupravno djelo zbog toga to pojedinac nije upotrijebio panju pozorno, koju ima svaki prosjean ovjek; gruba nepanja je bliska zloj namjeri: culpa lata dolo proxima 2. culpa levis (laka nepanja, blai nehat) -kad nastaje protupravno djelo zbog toga to pojedinac nije upotrijebio panju koju ima savjestan ovjek, ija je panja osobita, natprosjena

15. ISKLJUENJE PROTUPRAVNOSTI

1. nuna obrana -za pravnu osnovanost nune obrane bitno je da je napadaj protupravan, neposredan, i da dolazi od osobe ili osoba -nuna obrana je vrsta samopomoi koju pravni poredak naelno zabranjuje, ali iznimno doputa 2. djelo uinjeno u krajnjoj nudi -u pravnom poretku dolaze u sukob pravni subjekti i vrijednosti kojima ti subjekti raspolau, a ti sukobi su esto takvi da vrijednost pravnog subjekta moe biti odrana (spaena) samo pod uvjetom da se vrijednosti nekog drugog pravnog subjekta nanese teta

-u krajnjoj nudi tetna radnja provodi se zbog toga da bi se jedan jai i vaniji interes (ili vrijednost) spasio na raun drugog interesa koji je slabiji i manje vaan -krajnja je nuda u poduzimanju tetnih radnji usmjerena protiv raznih stanja, ivotinja, stvari, a ponekad i osobe (npr. napad psa na ovjeka i njegova nuna obrana...) 3. injenje tete po dunosti -pravni subjekti ovlateni su po propisima da u pojedinim prilikama uine tetu interesima drugoga zatiujui neki vii interes, javni interes ili interes nekog drugog subjekta (npr. ruenje kunih vratiju da bi se ugasio poar...) 4. via sila (vis maior) -viom silom smatra se dogaaj ili injenica, koji su izvan ljudske volje i na koje ljudska volja ne moe utjecati, pojam vie sile je ralativan 5. pristanak oteenog -katkad pristanak oteenog negira protupravnost radnje, a on se moe kretati: 1. samo na podruju prava i interesa kojima on osobno ima pravo raspolagati 2. samo za ona djela koja nisu u protivnosti s opeusvojenim moralnim shvaanjem (npr. pristanak za rizik operacije, oteenje u sportskim borbama i natjecanjima...)

2. PRAVNI ODNOS
1. PRAVNI SUBJEKT
Prvi element pravnog odnosa. Pravni odnosi mogu postojati samo izmeu fizikih osoba, fizikih osoba i njihovih udruenja (organizacija) ili izmeu samih udruenja (organizacija). Pravnim odnosom se moe u irem smislu smatrati i odnos fizikih osoba ili njihovih udruenja prema stvarima. Da bi pojedinci i njihova udruenja mogli sudjelovati u pravnim odnosima, potrebno je da im pravni poredak prizna neka svojstva, odreene kvalitete, da budu nositelji prava i dunosti (obveza) priznatih od pravnog poretka. Pravni su subjekti osobe koje su nositelji prava i dunosti u pravnom poretku. Pojam ovjek i pojam pravni subjekt nisu sinonimi, jer se ne slau ni povijesno (dinamiki), ni organizacijski (statiki). Pravni subjekti mogu biti: 1. fizike osobe 2. pravne osobe Svojstvo drutvenih jedinki da budu nositelji prava i dunosti, priznatih od pravnog poretka, naziva se pravnom sposobnou. Pravni poredak ne bi mogao postojati kad drutvene jedinke, kojima je on priznao pravnu sposobnost, ne bi nju i primjenjivale. Uz pravnu sposobnost (pasivnost jedinki) ide i djelatna sposobnost (aktivnost jedinki, skup ovlatenja pravno sposobnim drutvenim jedinkama da pravno djeluju, da vlastitim ponaanjem izazivaju pravne posljedice). Djelatna sposobnost dijeli se na: 1. poslovnu sposobnost (sposobnost sklapanja pravnih poslova, radnji koje su u skladu s pravom) 2. deliktnu sposobnost (sposobnost poduzimanja, obavljanja i odgovornosti za protupravne radnje, delikte)

1. FIZIKE OSOBE KAO PRAVNI SUBJEKTI

U dananjim pravnim poretcima redovito svi ljudi imaju svojstvo pravnog subjekta, odnosno imaju pravnu sposobnost, koja je nedjeljiva (ne moe se umanjiti, za razliku od djelatne sposobnosti). Pravna sposobnost ili postoji ili ne postoji. Danas se pravna sposobnost fizikih osoba stjee roenjem, i priznaje se svim ljudima. Jaku afirmaciju opeg priznanja pravne sposobnosti uvela je graanska revolucija principom o jednakosti pred zakonom, to je znailo formalnu jednakost, ali ne i stvarnu (Graanska vlast je naelo pravne jednakosti uspostavila zbog materijalnih interesa, da bi radnici mogli 'slobodno' prodavati svoju snagu). Tenja i zadatak suvremenog drutva je da negira formalnu jednakost, tj. da je i dalje zadri i nadmai, poe dalje u ostvarivanju to vee i stvarne jednakosti meu ljudima u drutvu.

10

2. STJECANJE PRAVNE I DJELATNE SPOSOBNOSTI FITIKIH OSOBA

Pravna se sposobnost redovito stjee roenjem, ali se i zametku u majinoj utrobi priznaje pravni subjektivitet pod uvjetom da se rodi iv (jo u rimskom pravu; 'nasciturus pro iam nato habetur quotiens de eius commodis quaeritur'), zato da mu se sauvaju odreene imovinske koristi. Djelatna sposobnost stjee se u razliitim ivotnim dobima i ovisno o tome radi li se i poslovnoj ili deliktnoj sposobnosti. Potpunu poslovnu sposobnost u naem pravnom poretku pojedinac stjee s navrenih 18 godina. U pojedinim sluajevima mogu se i pravnom subjektu mlaem od 18 godina priznati neki akti poslovne sposobnosti, pa ak i potpuna poslovna sposobnost (npr. ako osoba stupi u brak). Postoji: 1. razdoblje bez poslovne sposobnosti 2. razdoblje prvih elemenata i ograniene poslovne sposobnosti (10., 14., 16. god.) 3. razdoblje potpune poslovne sposobnosti (od navrenih 18 godina) (pod pretpostavkom fizikog i duevnog zdravlja) Deliktna sposobnost zasniva se na ubrojivosti ili uraunljivosti (imputatio). Pravna uraunljivost nastaje kao rezultat sposobnosti odreene osobe za rasuivanje, ija je bit posjedovanje svijesti da nae djelovanje u odnosu na posljedice, koje e iz njega redovito proizlaziti, stoji u uzronoj (kauzalnoj) vezi. To znai biti svjestan svoje odluke, svog ina i redovitih posljedica tog ina. Kravini zakon redovito razlikuje statuse i kategorije uraunljivosti i krivine odgovornosti.

3. OGRANIENJA DJELATNE SPOSOBNOSTI FIZIKIH OSOBA

1. ogranienja zbog spola (postojala su zakonodavstva koja enama nisu priznavala odreena javna prava, a ograniavala su ih i na drugim podrujima pravne djelatnosti) 2. ogranienja zbog nekih nedostataka u fizikom i psihikom zdravlju 3. ogranienja zbog raznih teih nedostataka u karakteru i drutvenom ponaanju pojedinca (skupnim imenom nazivaju se socijalna zla) 4. ogranienja zbog razliitih oblika diskriminacije (politiki, rasni, nacionalni, vjerski i dr. razlozi)

4. PRESTANAK PRAVNE I DJELATNE SPOSOBNOSTI FIZIKIH OSOBA

Pravna i djelatna sposobnost redovito prestaju smru. Ali takoer se moe na osnovi odreenih injenica od nadlenih dravnih organa zatraiti da se netko proglasi mrtvim. No smatra se da osoba koja je proglaena umrlom ne gubi ni pravnu ni djelatnu sposobnost, pa, ukoliko se kasnije dokae da je iva, svi pravni poslovi ostaju na snazi.

5. PRAVNE OSOBE KAO PRAVNI SUBJEKTI

Razvijeniji drutveni ivot ne bi se mogao odvijati kad u njegovim odnosima ne bi sudjelovale i drutvene jedinke posebne vrste, a to su razliite drutvene organizacije, iji je supstrat - ljudi. Oni kod tih organizacija sainjavaju jednu posebnu individualnost. Zbog tih razloga im se priznaje svojstvo pravnog subjekta. No, jedna drutvena organizacija, samim time to je organizacija dobiti pravni subjektivitet i postati pravna osoba, nego e postati pravnom osobom kada je nadleni dravni organ takvom prizna. Glavni elementi pravnih osoba jesu: cilj, djelatnost, lanstvo, organi, sredstva, statuti, jedinstvenost i identitet. Redovito dolazi do situacije da pravna osoba nadivljava svoje lanstvo, ime potvruje svoj pravni kontinuitet i identitet. Ona je impersonalna i transpersonalna. Da bi se jo uoila razlika izmeu fizikih i pravnih osoba kao pravnih subjekata; 1. -fizika osoba dobiva pravnu sposobnost roenjem a gubi je smru (prirodni dogaaj) -pravna osoba dobiva pravnu sposobnost aktom odobrenja, a gubi je kada dravna vlast ukine to odobrenje (ljudska radnja) 2. -fizika osoba kao pravni subjekt moe u drutvu raditi sve ono to joj nije pravno zabranjeno - pravna osoba moe u drutvu djelovati samo onako, kako joj je pravno dozvoljeno, djelatnost joj je strogo vezana uz svrhu i cilj

11

3. -fizika osoba kao pravni subjekt identian je sam sebi - pravna osoba nije identina sa subjektima svojih lanova, nije suma ili zbroj svojih lanova, nego je poseban subjekt, neovisan o subjektivitetu svojih lanova 4. - fizika osoba kao pravni subjekt dobiva odmah roenjem pravnu sposobnost, a kasnije, i ovisno o raznim injenicama, i djelatnu sposobnost - pravna osoba u isti mah stjecanjem pravne sposobnosti aktom priznanja od dravne vlasti stjee i djelatnu sposobnost (poslovnu i deliktnu) Vrste pravnih osoba ovise o ciljevima i biti onog pravnog poretka, unutar kojeg djeluju. Pravne osobe mogu prestati; administrativnom zabranom, zakljukom svojih lanova, brisanjem iz registra, ispunjenjem svrhe, propau... Naelo autonomije: neki teoretiari smatraju da drutvena organizacija samim aktom svog osnutka i zasnivanja opeg sporazuma svog lanstva postaje pravna osoba, a da tek 'post factum' nastupaju nadleni dravni organi, koji dotinoj osobi registriraju ve postignutu pravnu osobnost. Naelo heteronomije: drugi teoretiari smatraju da su dravni organi oni koji svojom diskrecijskom ocjenom (u okviru zakona i pazei na javni interes) odluuju kojoj e drutvenoj organizaciji priznati pravnu sposobnost, a kojoj nee.

6. IDENTIFICIRANJE PRAVNIH SUBJEKATA

Vanjske oznake: 1. ime 2. mjesto 3. dravljanstvo Za identificiranje: -fizikih osoba: osobna iskaznica -pravnih osoba: upisi i izvodi iz javnih registara ili pravnih propisa

7. ODNOS ZASTUPSTVA
Zastupanje se moe pojaviti u dva osnovna sluaja: 1. Zakonsko zastupanje Zbog injenice da neki pravni subjekt ima pravnu sposobnost, ali nema djelatnu (tj. poslovnu), nastaje potreba da on (da bi mogao realizirati pravnu sposobnost) dobije ili uzme neku drugu osobu (zastupnika) koja ima i pravnu i djelatnu sposobnost, i koja e, u ime i za raun prve osobe (zastupanog) obavljati pravne poslove. 2. Ugovorno zastupanje Ovo zastupanje nastaje kad neki pravnu subjekt (zastupani) ima i pravnu i djelatnu (poslovnu) sposobnost, ali zbog razliitih razloga ima potrebu i eli da ga u njegovim poslovima ili drugim radnjama, relevantnim za pravo, zastupa netko drugi. Zastupanje se dijeli u dvije osnovne vrste: 1. posredno (ono koje se obavlja u ime zastupnika, ali za raun zastupanog) 2. neposredno (ono koje se obavlja u ime i za raun zastupanog) Pretpostavke za ugovorno zastupanje su: 1. potrebna je volja zastupanoga da u nadlenost svoga zastupnika preda izvrenje jednog pravnog posla ili druge pravno relevantne radnje 2. mora postojati volja zastupnika da pristaje prihvatiti i da eli izvriti jedan pravni posao ili drugu pravno relevantnu radnju za zastupanoga 3. potrebno je postojanje prava i obveza zastupnika da za zastupanoga obavi neki pravni posao ili neku drugu pravno relevantnu radnju 4. potrebno je postojanje ovlatenja, kojim e se zastupnik moi legitimirati prema treim osobama da je on pravni zastupnik zastupanoga; a takvo ovlatenje zove se punomo Punomo, kao iskaz zastupstva prema treim osobama, redovito se danas daje u pismenom obliku i raspolae ovim oblicima: 1. specijalna punomo (daje se kad se obavi samo jedan odreeni i konkretni pravni posao) 2. generina (daje se radi izvrenja odreene vrste pravnih poslova) 3. generalna (daje se da se obave sve vrste pravnih poslova koje pravo duputa)

12

Punomo se razlikuje i na osnovi toga je li: 1. neograniena (kad punomonik djeluje relativno sam, bez posebnih smjernica od strane opunomoitelja) 2. ograniena (punomonik mora postupati po smjernicama koje mu je dao opunomoitelj) Punomo moe prestati: smru punomonika ili opunomoitelja, opozivom opunomoitelja, odbijanjem punomonika....uglavnom, punomo je kao pravni akt vrlo povezana uz osobnost punomonika ili opunomoitelja. Vrste zakonskog zastupanja (ovo su zastupanja na osnovi naloga, akta dravnog organa): 1. zastupanje po zakonu (npr. roditeljskog prava prema djeci) 2. zastupanje po odredbi dravnog organa (institut skrbnitva) 3. zastupanje po ovlatenju (na temelju ugovora o punomostvu, nagazimo ga u parninom postupku u kojom stranke mogu poduzimati neke radnje osobno ili preko punomonika) (4. spominje se i posebna vrsta: zastupanje tuih ili drutvenih interesa iz solidarnosti)

2. PRAVNI OBJEKT
Drugi element pravnog odnosa. Pojam pravnog objekta ne moe se svesti pod pojam predmeta u materijalnom smislu, on je iri. Prama miljenju nekih pravnika, obostrana prava i dunosti tvore sadraj pravnog odnosa..no on obuhvaa uz to subjekt prava i objekt prava. Objekt prava je neka spona, sredstvo, razlog koji povezuje pravne subjekte u pravni odnos. 'Ratio' pravnog odnosa jest njegov objekt...on je razlog zbog kojeg se sastaju ljudske volje. Poslovni proces realizira se putem pravnih poslova. Potpuniji opis pravnog objekta obuhvaa samu vrijednost, sredstvo, ali i fiziku radnju, kojom se ta vrijednost pokree, i prelazi iz pravnog podruja jednog subjekta u pravno podruje drugoga. Objekti pravnog odnosa dijele se na toj osnovi na: 1. Pravni objekti I. reda: ljudska radnja u irem smislu, ili ponaanje pod kojim se shvaa ne samo aktivna ljuska radnja (inidba - facere), nego i pasivna ljudska radnja (propust - non facere) 2. Pravni objekti II. reda: vrijednost koja je objektom I. reda pretpostavljena..pravni objekt I. reda je ona ljudska radnja koja se objektom II. reda dopunjuje, konkretizirajui objekt I. reda, objekt II. reda figurira kao 'objektov objekt'. Pravni objekti II. reda mogu biti: 1. stvari 2. specijalna ljudska radnja ili propust 3. nematerijalna dobra 4. subjektivna prava ili interesi Valja analizirati dva posebna pitanja: 1. Neki pravnici su miljenja da su samo stvari objekti pravnih odnosa (a budui sa im je evidentno da se u pravnom odnosu izraavaju i druge vrijednosti) prisiljeni zakljuuju da pravni objekt nije nuan element pravnog odnosa. 2. Moe li ljudsko tijelo, ili dijelovi tog tijela, biti objekt pravnog odnosa? U suvremenim porecima ljudsko tijelo, ili njegovi dijelovi naelno su izvan poslovnog prometa.

3. SUBJEKTIVNO PRAVO
Trei element u pravnom odnosu, Subjektivno pravo je posljedica postojeih pravnih normi na status pravnih subjekata. Pravo se i kao fenomen (drutvena pojava) i kao pojam odavno dijeli na: 1. pravo u objektivnom smislu (skup postojeih pravnih pravila u nekoj dravnoj zajednici - pozitivno pravo) 2. pravo u subjektivnom smislu (skup svih onih ovlasti koja za pravne subjekte proizlaze iz objektivnih prava)

13

Korelativnost izmeu objektivnog i subjektivnog prava znai njihovu nunu uvjetovanost, injenicu da jedno bez drugog ne moe postojati. Pravo, ako eli biti pravo, mora se ostvarivati. A ono se ostvaruje u pravnim odnosima pomou konkretnih subjektivnih prava i pravnih obveza. Kao to nema objektivnog prava bez subjektivnog, tako ni subjektivno ne moe nastati ako nema svoj izvor: ovlatenja za pravne subjekte ne mogu nastati ako nisu proizala i ako nisu zasnovana na objektivnom pravu.

1, OSTVARIVANJE SUBJEKTIVNOG PRAVA

Od subjektivnog prava valja razlikovati 'zahtjev za ostvarenje', jer je mogua situacija da subjektivno pravo ostaje, a 'zahtjev za ostvarenjem' prestane. Subjektivno pravo bez 'zahtjeva za ostvarenje' osueno je na pasivnost i najee je neostvarivo. Sam 'zahtjev za ostvarenje' doao bi u isto takve uvjete kada ga ne bi slijedilo neko efikasno sredstvo i akuzatorni (optuujui) instrument za njegovo realiziranje. To je tzv. tubeno pravo, koje je pravno sredstvo za obraanje nadlenom organu, da nam pomogne u zatiti i ostvarenju naeg subjektivnog prava. Mehanizam ostvarenja subjektivog prava: nositelj subjektivnog prava je prvi imbenik (vjerovnik), nositelj pravne obveze je drugi imbenik (dunik), a oni se nalaze u stanju pravne koordinacije. Ako u povodu njivova spora postoji trei imbenik kojemu su prvi i drugi imbenik pravno subordinirani (organu pravne vlasti), onda e se prvi imbenik utjecati pod zatitu i pomo treeg imbenika, na taj nain to e nadleni organ prisiliti dunika da u skladu sa zakljuenim ugovorom vrati dug vjerovniku. Jedino se postojanjem pravno nadreenog imbenika u drutvu nad koordiniranim pravnim subjektima moe ostvariti poredak kao sustav normalnih i pravno usklaenih drutvenih odnosa.

2. SREDSTVA PROTIV OSTVARENJA SUBJEKTIVNIH PRAVA

Postoji sredstvo protiv 'zahtjeva za ostvarenjem': 1. prigovor 1. prigovor protupravnosti: kada elimo ustvrditi da odreeni zahtjev nije u skladu s pravom, zato jer je on: -protivan pravnim propisima i drugim aktima -nije u skladu s naom ugovornom obvezom -nije u skladu s naelima morala 2. prigovor zastare ili dosjelosti: -subjektivno pravo, a pogotovo 'zahtjev za ostvarenje' ne moe trajati neogranieno; zbog toga im se postavlja vremensko ogranienje njihove valjanosti, rok u kojem se moraju realizirati -na rjeenje ili presudu nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti albu, koja ima svoj rok i ako se unutar ogranienog vremena ne izjavi pravo na albu prestaje -svaki pravni akt ima uputu o pravnom lijeku, u kojoj se nezadovoljna stranka upuuje kojem se organu i u kojem roku moe aliti -prestanak subjektivnih prava ili utrnue njihovih zahtjeva za ostvarenje izmakom vremena, naziva se zastara -dosjelost znai stjecanje subjektivnih prava ako svjesno ('bona fide' u dobroj namjeri) i neprekidno zakonom odreeno vrijeme obavljamo neka prava, pa ih zato stjeemo u potpunosti -oba ova instituta imaju istu racionalnu osnovu: pravu je potrebno da neke konkretne injenice pravno sankcionira jer je to faktino trajalo odreeno vrijeme 3. prigovor nemogunosti: -nemogunost objekta jednog pravnog posla moe se odnositi na: - snage ovjeka i njegovih tehnnikih sredstava - vanjsku silu 2. kolizija (sukob subjektivih prava): -pojavljuje se u sluaju kad postoje dav subjektivna prava raznih nositelja na istom objektu, koja se ne mogu pravno ostvariti sve dok oba postoje. -kolizija subjektivnih prava moe se rjeavati na ove naine: 1. da se oba rjeenja (suprotna subjektivna prava) ukinu i da se donese novo rjeenje 2. da se osnai ono subjektivno pravo koje je prvo ulo i faktino stanje po naelu: occupantis melior est conditio 3. da odlui starost subjektivnih prava u sukobu... 3. konkurencija subjektivnih prava -sluajevi kada se subjektivna prava istog nositelja mogu dopunjavati (kooperirati) -postoji i tada kad dva subjektivna prava istog nositelja mogu ii paralelno i ostvariti zahtjev na jednom objektu

14

3. ZLOUPOTREBA SUBJEKTIVNIH PRAVA

Ostvarenje subjektivnih prava slui normalnom postojanju i uvrenju pravnog poretka. To osobito istie R. Ihering u svom djelu 'Borba za pravo'. Ostvarenju subjektivnih prava esto se postavljaju granice koje mogu biti ire ili ue. Takvo shvaanje o potrebi i prikladnosti ekstremnog ostvarivanja subjektivnih prava moralo je doi u sukob s realnim prilikama drutvenog ivota. Pokazalo se da netko, sluei se svojim subjektivnim pravom, moe nanijeti oiglednu tetu drugom pravnom subjektu ili ak itavoj zajednici. Sukon subjektivnih prava raznih nositelja: katkad se jedno pravo moe realizirati jedino na raun drugoga, da se jedno subjektivno pravo moe ostvariti, ali da se time drugo subjektivno pravo onemogui u svom ostvarenju. To se u redovima naprednih pravnika poelo nazivati 'pravni egoizam', 'pravna iskljuivost', 'pravni parazitizam'... Drutvene prilike upozorile su zakonodavce da neogranieno 'pravo privatnog vlasnitva' moe biti upotrijebljeno i na tetu zajednice, stoga vlasnitvo mora mora za svoje nositelje donositi ne samo ovlatenja, ve i obveze prema drugim pojedincima i prama zajednici. Utvrivanje zloupotrebe prava esto je sloen i delikatan zadatak, a teoretiari se nisu mogli sloiti u pitanju koji su uvjeti potrebni za postojanje i nadleno utvrivanje zloupotrebe prava. Podijelili su se na: 1. subjektiviste - teorija koja kao uvjet trai za utvrivanje zloupotrebe prava postojanje zle volje ili nakane, tenje da se aktom ostvarivanja svog subjektivnog prava nanese teta drugome (animus nocendi) 2. objektiviste - teorija koja kao uvjet trai za utvrivanje zloupotrebe prava objektivni uin (tetu), a ne subjektivnu (zlu) nakanu.

4. SOCIJALNE REVOLUCIJE I STANJE SUBJEKTIVNIH PRAVA

Revolucija - proces u kojem nastaje bitna promjena postojeeg drutvenog pravnog poretka. Negiranje ili bitno mijenjanje nekog postojeeg pravnog poretka ostvaruje se dijalektikom negacijom, koja znai ujedno i ukinuti i sauvati neke elemente starog sadraja..

5. VRSTE SUBJEKTIVNIH PRAVA:

1. subjektivno pravo na stvar: -ovlatenje dodijeljeno pravnom subjektu na osnovi norme objektivnog prava da odreenu stvar moe posjedovati ili iskoritavati ili je imati u svojem vlasnitvu, zalogu... 2. subjektivno pravo na osobu: -ovlatenje da moemo od drugog pravnog subjekta zahtijevati da neto uini (facere), da neto ne uini (non facere), ili se stavi u pasivan odnos spram neke nae radnje (pati). Znanstveno je opravdana i daljnje podjela subjektivnih prava na: 3. prenosiva -ona koja se mogu prenijeti s jednog pravnog subjekta na drugi (preteno imovinska prava) 4. neprenosiva -subjektivna prava koja se ne mogu prenijeti od jednog pravnog subjekta na drugi (npr. pravo glasa) esto se u pravnoj teoriji jo radi podjela subjektivnih prava na: 5. subjektivna prava privatnog karaktera -ovlatenja koja ima jedan graanin prema drugom graaninu, u takvoj relaciji u kojoj obojica nastupaju kao privatnopravne osobe s naelom koordinacije, ravnopravni pravni subjekti 6. subjektivna prava javnog karaktera -u odnosu drave prema pojedincima-graanima mnotvo politikih teorija istie princip subordinacije graana, jer u tom odnosu drava nastupa kao nositelj suverenosti, kao najvia vlast

4. PRAVNA OBVEZA
etvrti element i pravnom odnosu. Pravna obveza je na neki nain nalije subjektivnog prava, i obratno.

15

Pravne obveze se obino dijele na: 1. jednostrane -nastaje kad postoji pravni odnos s dva ili vie subjekta od kojih je subjekt B pravno obvezan subjektu A -ovdje je pravna obveza jednostrana i samo je jedna strana (dunik B) pravno obvezna prema drugoj strani (vjerovniku A) 2. dvostrane -nastaju u pravnom odnosu s dva ili vie subjekata, u kojem je odnosu subjekt A pravno obvezan subjektu B, ali je i subjekt B pravno obvezan subjektu A -obje su strane u pravnom odnosu u uzajamnim obvezama i pravima, jedna prema drugoj 3. prenosive -jedna pravna obveza je prenosiva ako se nestajanjem jednog subjekta njezino ispunjenje moe zahtijevati od drugoga 4. neprenosive -pravna obveza je neprenosiva, ako je specifino vezana uz odreenu osobu i njezine djelatne mogunosti -takve su obveze potpuno osobne, jer su vezene uz specijalne kvalitete odreene osobe

5. NEKOLIKO POJMOVA POVEZANIH S UENJEM O PRAVNOM ODNOSU

1. pojam pravnog poloaja ili statusa -pravni poloaj ili status je zbroj pravne i djelatne sposobnosti nekog pravnog subjekta 1. stavka pravne sposobnosti odluno utjee na kvalitetu statusa, jer je za pravnu sposobnost odluna injenica je li netko ili nije priznat kao pravni subjekt (biti pravni subjekt je nuna pretpostavka pravnog statusa) 2. stavka djelatne sposobnosti konkretizira elemente pravnog statusa neke osobe -u toj ostavci bitna je injenica koliko je pravom priznata sposobnost nekog subjekta (da moe svojim ponaanjem izazivati pravne posljedice 2. pojam pravne osnove ili titulusa -pravna osnova ili titulus je odreeno injenino stanje priznato od pravnog poretka, koje je osnova nastanka osreenog pravnog rezultata (npr. oporuka, ugovor o zajmu, izbori za predsjednika republike...) 3. faktino stanje, injenice -bez odreenih injenica ne moe nastupiti ni pravna posljedica -u pojedinim primjerima pravo pretpostavlja neke injenice, a u pojedinim uvjetima pravo ide i dalje: zamilja ili izmilja pojedine injenice 1. fingiranje -izmiljanje ili zamiljanje nekih injenica od strane prava nastaje kad je organima prava jasno da jedna injenica ne postoji, a oni je ipak zamiljaju i utvruju kao da postoji (npr. nasciturus, ignorantia iuris nocet) -imaginarno stanje 2. pretpostavljanje -pretpostavke i presumpcije nastaju kad organi prava nisu i ne mogu biti sigurni u to da li neka injenica postoji; pravo to radi iz praktiih potreba da bi reguliranje bilo to bre i uinkovitije -nasluivanje i vjerojatnost - metodom 'uzimanja ovog kao istinitog dok se ne dokae suprotno' pravo znatno pojednostavljuse svoje procese -subjekt koji ne eli prihvatiti presumpciju mora dokazati suprotno, a teret dokazivanja (onus probandi) snosi taj subjekt -u svezi s time, postoje dvije vrste presumpcija: -oborive presumpcije (presumptiones iuris) - protiv kojih se doputa dokaz koji ih moe oboriti -neoborive presumpcije (praesumptiones iuris et de iure) - one protiv kojih se ne doputa protudokaz i koje se pravno ne mogu oboriti

6. PRESTANAK PRAVNIH ODNOSA

Na prestanak pravnih odnosa djeluju pravne injenice 1. prestankom pravnog pravila -pravna vlast moe odluiti da nee vie svojim pravilom regulirati dotini drutveni odnos, nego da preputa drugim drutvenim pravilima na reguliranje 2. prestankom subjekata -pravni odnos prestaje smru jednog ili vie subjekata ukoliko je taj odnos bio osnovan na osobnim obvezama ili osobnim pravima 3. prestankom objekta -samo ako se radi o individualnim stvarima, onima koje se ne mogu zamijeniti 4. vlastitim ukinuem subjektivnog prava (oprost duga) 5. ispunjenjem obveze

16

6.konfuzijom -ako se subjektivno pravo i dotina pravna osoba sjedine u istoj osobi 7. kompenzacijom -nastaje kad izmeu pravnih subjekata postoje uzajamna potraivanja koja su istivrsna i dospjela su za ostvarivanje, te su i utuiva

3. PRAVNI AKT
U pojmu pravnih akata obuhvaene su sve ljudske radnje, kojima je svrha stvarati pravna pravila i regulirati drutvene odnose s njihovom pomoi. Pravni akt obuhvaa sve pravne norme, a pravnim aktom shvaamo i ovako navedene akte; 1. tubu 2. albu 3. predstavku 4. molbu 5. prijavu 6. izjavu 7. upis 8. sudjelovanje Slijedei dunost da se dade preliminarni pojam pravnog akta, moramo najprije utvrditi: 1. da pravni akt izravno sadri u sebi pravnu normu 2. injenicu, koja je osnovana na pravnoj normi, a relevantna je za pravo jer moe izazvati pravne posljedice Pravni akt se matrijalizira u jednoj radnji (fizikoj ili psihikoj). Akti kao to su tuba, alba, predstavka itd...premda u sebi izravno ne sadre pravne norme, rezultat su pravnih normi (jer su utemeljeni na njima) i mogu izazvati pravne posljedice. Stoga, opaamo da se pravo pojavljuje u razliitim oblicima, a oblici koje smo do sad utvrdili jesu: 1. pravne norme (ili pravni akti koji sadavaju pravne norme) 2. pravni akti koji ne sadravaju pravne norme Katkad se pravo pojavljuje u obliku ustava, katkad u obliku zakona, sudske presude, administrativnog rjeenja, ili u obliku tzv. obiajnog prava. U procesu svoje materijalizacije pravo se oituje i putem pravnih odnosa ili u oblicima pravnih akata koji nisu pravne norme. Raznovrsnost i mnogostranost oblika prava pokazuju dvije injenice: 1. da razliiti dravni i drugi pravni organi (drutvene organizacije) stvaraju i primjenjuju pravo 2. da se pravne norme donose na osnovi razliitih postupaka U namjeni da pojedini organi stvaraju ili donose pravna pravila postoji jedan pravni red, pravom predvien i sankcioniran u ustavu. Tako dravna vlast sama, pravilima odreuje nadlenost i podjelu rada vlastitih organa u donoenju pravnih pravila. Samo takav red i podjela rada mogu jamiti funkcioniranje mehanizma razvijene drave. Pravna norma moe konstituirati samo ako su prethodno obavljene neke djelatnosti, koje trai ili je propisala dravna vlast. Razliite su pravne norme razultat djelatnosti razliitih organa i razliitih postupaka, kojima se stvaraju. Zbog toga se spominje razlika izmeu ustavotvornog postupka (po kojem se donosi najvii pravni akt u dravi), zakonodavnog postupka (iji su rezultat zakoni), sudskog i upravnog postupka (iz kojih izlaze sudski, odnosno upravmi akti). U pravnoj znanosti je duboku uvrijeen pojam 'izvora prava' kojim tradicionalna pravna teorija smatra sve one imbenike, koji stvaraju pravo i sve oblike preko kojih mi dobivamo spoznaju prava. U analizi toj pojma smatra se da postoje: 1. materijalni izvori prava: 1.objektivni (oni drutveni imbenici i stanja koja dovode do uspostave i funkcioniranja nekog dravnopravnog poretka, koji stvara i ini efikasnim svoje pravo, u prvom redu injenice politikog i gospodarskog karaktera i odnosi izmeu grupa u dotinom drutvu..kao politiki instrument tih ciljeva i programa uspostavljaju se drava i pravo, osniva se dravnopravni poredak) 2. subjektivni (svjesne drutvene sile i imbenici koji uspostavljaju i stvaraju pravo; drava je redovito u rukama najjae grupe dotinog drutva, koje formira vrhovni polotiki organ, tj. suverenu vlast ili organ suverenosti, a iz te vlasti se razvija itav sustav dravnih organa; u objektivnoj situaciji nastupa subjektivni imbenik izraen u svjesnim snagama drutva) 2. formalni izvori prava -tradicionalna teorija smatra 'sve one oblike po kojima spoznajemo pravo' (meutim to nije tono) -izraz 'izvori prava' znai uvrijeenu, ali pogodnu alegoriju, kojom se eli navesti: 1. iz kojih sve initelja izvire pravo (materijalni izvori) 2. u kojim se sve oblicima pravo oituje (formalni izvori)

17

-formalni izvori prava su: 1. akti koji sadre norme 2. akti koji ne sadre norme, ali su izravno relevantni za pravo 3. pravni odnosi Uenje o oblicima u kojima se pravo javlja nazivamo jo morfologijom prava, a to uenje obuhvaa ova poglavlja: I. pravni akti koji su pravne norme II. pravni odnosi III. pravni akti koji nisu pravne norme IV. jedinstvo prava: sustav i poredak, pravni sustav i pravni poredak

1. PRAVNI AKTI KOJI SADRAVAJU PRAVNE NORME

Struktura pravnih akata, imaju svoj: 1. sadraj (jedna pravna norma, poruka adresanta adresatu) 2. oblik (po svom obliki pravni akt zauzima odreeno mjesto na rangovnoj ljestvici pravnih normi u jednoj dravi) Neke pravne norme bit e okupljene u aktu koji e dobiti oblik ustava, dok e druge stajati nie, u obliku zakona, uredbi i raznih vrsta pojedinanih pravnih akata... Rangovna ljestvica pravnih akata, koji su pravne norme, ima radovito u svim dravama sline karakteristike, i ona se moe izloiti ovako: 1. opi akti: - ustav (najvii akt pravnog poretka) - zakon (najznaajniji akt razrade ustava) - uredbe - naredbe (opi podzakonski akti politiko izvrnih ili upravnih organa) - odluke - sudski precedenti (opi podzakonski akti sudskih organa) - obiajno pravo (opi akti nastali preuzimanjem i sankcioniranjem obiaja od strane dravne vlasti) - akti drutvenih organizacija (opi akti koje stvaraju drutvene organizacije na osnovi ovlatenja i naknadnom potvrdom dravne vlasti) 2. pojedinani akti - ukaz (akt politiko - izvrnih ili upravnih organa) - rjeenje i zakljuak (akti upravnih organa) - rjeenje (akti sudskih organa) - presuda - pravni posao (akt tzv. privatnih osoba, koji je nastao na osnovi ovlatenja i u skladu s pravnim propisima) Spomenut emo i neke druge pravne akte koji nisu gornjom listom obuhvaeni; u gotovo svim suvremenim dravama donose se tzv. planovi, dravni prorauni ili ope bilance kao pravni akti koji se odnose na razliita podruja drutvenog ili financijskog stanja u dravi, donose se rezolucije i deklaracije...zatim; preporuke, smjernice, upute, poslovnici, pravilnik... Nadalje, pojedini organi u dravi su nadleni za tzv. ratifikaciju meunarodnih ugovora ili na 'davanje suglasnosti' na meunarodne ugovore, to pradstavlja i te kako znaajne i vane pravne akte. Na kraju se mogu spomenuti i dva izuzetno znaajna pravna akta, a to su akt o mijenjanju ustava i referendum. Izmeu sadraja i oblika pravnog akta postoji meuovisnost. Sadraj pravnog akta, tj. norma, njezino znaenje vanosti za pravni poredak, za reguliranje odnosa unutar njega redovito e odrediti i oblik pravnog akta. Pravni se akti dijele na dvije osnovne vrste: na ope i pojedinane pravne akte. Izmeu njih postoji razlika, ali postoji i povezanost, postoji integralno jednistvo. Opi pravni akti su oni koji na openit (apstraktan) nain predviaju da e se dogoditi niz odnosa meu ljudima. Kad ti odnosi nastanu, regulirani su onako kako su to opi akti unaptrijed odredili. Kod pojedinanog pravnog akta postoji konkretna situacija koja prethodi pojedinanom aktu, koji dolazi poslije nje ('ex post facto') da je pravno regulira. Pojedinani pravni akti su oni koji reguliraju neki konkretan drutveni odnos, koji ve postoji.

18

Istina je da pojedinani pravni akti proizlaze iz opih, ime se istie i potreba da pojedinani akt bude u skladu s opim. Ali, ima sluajeva da treba donijeti pojedinaan akt, koji e regulirati jednu konkretnu situaciju, a da se taj pojedinaan akt ne moe osloniti na opi jer njega nema, nije jo donesen. To se dogaa osobito pri pojavi 'pravnih praznina', ija e problematika biti obraena na posebnom mjestu. Razlike izmeu opih i pojedinanih akata (koje ne umanjuju injenicu njihove meuovisnosti i jedinstva) Opi akt: 1. norma predvia 2. niz u osnovi ponovljivih odnosa 3. unaprijed ih regulira Pojedinaan akt: 1. konkretan odnos se zatjee 2. odnos je neponovljiv 3. norma ga regulira Pojedinani akt proizlazi iz opeg, to je po naelu zakonitosti, koje trai da svi akti i radnje dravnih organa moraju biti u skladu i utemeljene na zakonu. Sa gledita adresata obveznost pravnih akata ostaje uvijek ista, baz obzira je li taj akt vie ili nie razine. Presuda, koju nam je izrekao sud je za nas isto tako obvezna, kao i propisi ustava.

2. OPE KARAKTERISTIKE PRAVNIH AKATA

Jedni se akti smatraju viim, a drugi niim pravnim aktima. Taj raspored po znaenju i pravnoj snazi pravnih akata nazivamo njihovom razinskom ljesvicom ili hijerarhijom. injenica odnosa nadreenosti i podreenosti pravnih akata, koju zovemo hijerarhija, ne smije nas navesti na misao da je neki nii pravni akt za nas manje obvezan nego vii pravni akt...svi pravni akti (bez obzira gdje se nalazili na hijerarhijskoj ljestvici), 'prema van', tj. u odnosu na graane jednako su pravno obvezni. Svak pravni akt mora imati neka vanjska obiljeja, po kojima e se moi razlikovati od drugih akata, mora imati svoju identifikaciju. Meu elemente njegove identifikacije ubraja se: 1. naznaka organa koji ga je donio 2. datum kad je akt donesen 3. ime akta u kojem se obino navodi kojoj vrsta akata pripada i koje odnose akt regulira 4. sadraj akta 5. oblik akta Pravni akti veeg znaenja i vanosti imaju i sloeniji postupak donoenja. Osim formalnih zahtjeva za odreeni postupak jo se osobito pazi i na osobni sastav tijela ili organa koji sudjeluju u tim postupcima. Ti organi ili pojedinci, radi kvalitetnijeg postupka osobito se izabiru.

3. ODNOSI MEU PRAVNIM AKTIMA I NAELO ZAKONITOSTI

Dri se da 'naelo zakonitosti' dominira ili mora dominirati u odnosima prema pravnim aktima. Naelom zakonitosti shvaa se zahtjev da sadraj i oblik nieg pravnog akta bude u sukladnosti sa zahtjevom vieg pravnog akta. U protivnom se sluaju akt, koji po sadraju i obliku nije u skladu s viim pravnim aktom, smatra nezakonitim. Nezakonistost pravnog akta moe biti dvojaka: 1. materijalna nezakonitost (nastaje ako se sadraj nieg pravnog akta ne slae s viim pravnim aktom) 2. formalna nezakonitost (nastaje kad vii pravni akt propisuje u kojem e se obliku i po kojem postupku i od kojeg organa pojaviti nii pravni akt, a nii akt tim zahtjevima ne udovolji, npr. presuda koja ne bi udovoljila ovim zahtjevima bila bi formalno nezakonita) Sukladnost u odnosu nieg pravnog akta prema viem pravnom aktu oituje se dvama naelima : 1. naelom ustavnosti (koje zahtjeva sukladnost zakona i drugih akata prema ustavu) 2. naelom zakonitosti (koje trai sukladnost niih pravnih akata prema viima, a osobito zakonima) Ustav predtavlja skup osnovnih i temeljnih propisa na kojima poiva dravnopravni poredak. Vii pravni akt nikad potpuno ne moe odrediti sadraj nieg akta. Kad bi on to mogao, nii akt uope ne bi bio potreban, sav bi se sadraj ve nalazio u viem aktu. Vii akt je redovito neodreeniji, openitiji i apstraktniji nego nii akt, ostavljajui niemu pravo i dunost da se konkretnije razradi njegov sadraj.

4. TEHNIKO USTROJSTVO NAELA ZAKONITOSTI I PRAVNI LIJEKOVI

Da si se utvrdila nezakonitost nekog pravnog akta, postoji u pravnom poretku predvien postupak,a tu se odmah javljaju dva pitanja: 1. koji je organ nadlean za utvrivanje nezakonistosti jednog akta?

19

2. kakvim postupkom dolazi do tog utvrivanja? A za akte kod kojih je taj postupak doputen, postoji stupanj dvostupanjskog ili trostupanjskog ispitivanja i utvrivanja nezakonitosti. Takvo ispitivanje i navedeni stupnjevi vrijede samo za tzv. pojedinane pravne akte. Za ope pravne akte predvien je drugi postupak, od kojih je najznaajniji onaj ispitivanja ustavnosti zakona. Dvostupanjsko ili trostupanjsko ispitivanje zakonitosti imaju razliita obiljeja; -dvostupnjevitost je bra, efikasnija, i s ekonomskog stajalita jeftinija; s njom se manje optereuje dravni aparat, jer angaira samo dva organa na razliitim stupnjevima rang-ljestvice -trostupnjevitost je sporija, takav se proces ispitivanja zakonitosti odvija due, ali obeava temeljniju analizu i preciznije i pouzdanije utvrivanje nezakonitosti; skuplji je, jer trai djelatnost triju razliitih organa ime nastaje vee optereenje za dravni aparat. Ispitivanje zakonitosti jednog pravnog akta moe biti pokrenuto na dva naina; -prvom sluaju graanin smatra da je neki pravni akt nezakonito povrijedio njegove interese, pa se on obraa nadlenom dravnom organu - takvo ispitivanje zakonitosti naziva se redovito ispitivanjem na osnovi zahtjeva stranke po privatnoj inicijativi -drugi nain ispitivanja zakonitosti nastaje na osnovi zahtjeva dravnog organa po slubenoj dunosti, a takva se inicijativa doputa samo za ispitivanje onih pravnih akata ijim bi se sadrajem i efikasnou znaajnije povrijedio pravni poredak. Sredstva kojima se pokreu ispitivanja i iji rezultat valja biti utvrivanje zakonitosti, odnosno nezakonitosti pravnog akta, nazivaju se pravni lijekovi. Danas je redovita praksa da pojedinani pravni akti, koje izdaju dravni ili drugi pravni organi, sadre uputu o pravnom lijeku, tj. pouku adresatu pravnog akta kojem organu, putem kojeg organa i u kojem vremenskom roku se stranka, nezadovoljna aktom moe aliti, zahtijevajui ispitivanje i utvrivanje zakonitosti pravnog akta. Pravni lijekovi se obino dijele na: 1. redovite 2. izvanredne Pregledavajui ustrojstvo pravnih lijekova u navedenim postupcima moe se opaziti da imaju neka istovjetna i neka razliita obiljeja, a mogu se razlikovati po raspoloivim oblicima, po roku, po dvostupnjevitosti ili trostupnjevitosti... Tako organiziran sustav pravnih lijekova doputa sintetiki (opi) pogled. Pravni lijekovi su pravna sredstva kojima se eli pobijati odluke dravnih i drugih nadlenih organa iznesene u njihovim pravnim aktima, zbog njihove pogrenosti i da bi se otklonila nezakonitost. Odluka dravnih i drugih nadlenih organa moe biti pogrena: 1. ako je organ pogreno ili nepotpuno utvrdio injenino stanje, na koje je primijenio pravne propise 2. ako je tono utvrdio injenino stanje, ali je na to stanje primijenio pogrean pravni propis 3. ako je pofreno utvrdio injenino stanje i na ovo jo primijenio neadekvatan pravni propis 4. ako se organ nije drao bitnih odredbi propisanog postupka, koji je zakonom i propisan, da bi se postigla zakonitost, sauvala prava stranaka, jednakost pred zakonom i pravna sigurnost. (prva se tri nedostatka nazivaju grekama u odluivanju - error in iudicando, a etvrti nedostatak grekom u postupku - error in procedendo) Protiv tih nedostataka pokreu se pravni lijekovi, koji se obino sistematiziraju u sljedee grupe: I. grupa: - redoviti pravni lijekovi - protiv odluke koja nije pravomona - izvanredni pravni lijekovi - protiv odluke koja je pravomona II. grupa - remonstrativni pravni lijekovi - ako o uloenom pravnom lijeku rjeava isti organ koji je donio odluku - devolutivni pravni lijekovi - ako o uloenom lijeku rjeava organ vii od onoga koji je donio odluku III. grupa - suspenzivni pravni lijekovi - ako uloeni pravni lijek sprijeava (odlae) izvrenje pobijane odluke - nesuspenzivni pravni lijekovi - ako uloeni pravni lijek ne sprijeava (ne odlae) izvrenje pobijane odluke

IV. grupa - jednostrani pravni lijekovi - ako nadleni organ albenog postupka rjeava na osnovi jednostranog priopenja podnositelja pravnog lijeka (albe), ne dajui mogunost drugoj strani da se izjasni o uloenom pravnom lijeku - dvostrani pravni lijekovi - ako nadleni organ prua i protivnoj strani mogunost izjanjavanja o uloenom pravnom lijeku, tj. davanja odgovora na uloeni pravni lijek (odgovor na albu) Uputa o pravnom lijeku sadrana u odnosnom aktu ima rok u kojem valja izjaviti albu. Pravni poredak postavlja racionalni rok za mogunost ulaganja pravnih lijekova i pretpostavlja: ako stranka u navedenom roku nije

20

iskoristila pravo izjave pravnog lijeka, ona to nije ni htjela. Pravni akt istekom pravnog roka stupit e na snagu, dobit e pravnu obveznost i postat e pravomoan. Naelo pravomonosti; pravomonost je takvo stanje pravnog akta kad on, u relativnom smislu, postaje pravno definitivan, pa nije u mogunosti biti poniten radovnim pravnim lijekom. Jo vei stupanj pravomonosti nastupa kad su se protiv jednog pravnog akta upotrijebili i izvanredni pravni lijekovi, i kad se, nakon odnosnog ispitivanja, utvrdi njegova 'osnaena pravomonost'. Pravomonost moe uslijediti na ove naine: 1. pravni akt je donese, protiv njega nije doputena upotreba pravnih lijekova, postaje odmah pravomoan 2. pravni akt je donesen, protiv njega je doputena upotreba pravnih lijekova, stranka ne upotrijebi to pravo, protekom roka za pravni lijek, akt postaje pravomoan 3. pravni akt je donesen, protiv njega je doputena upotreba pravnih lijekova, stranka pravodobno upotrijebi to pravo, akt dolazi nadlenom organu (II. ili III. stupnja) na ispitivanje i utvrivanje zakonitosti, rjeenjem tog organa akt postaje pravomoan ili se ponitava, ukida ili vraa na ponovni postupak organu I. stupnja 4. pravni akt je donesen, protiv njega je doputena upotreba pravnih lijekova, ali stranka se odrekne prava na albu, pa pravomonost tada nastupa prije isteka rokova za ulaganje albe 5. pravni akt je donesen, protiv njega je doputena upotreba pravnih lijekova, nezadovoljna stranka uloi albu protiv tog akta u cjelini ili jednog njegovog djela, ali odustane od ve izjavljene albe 6. akt je postao pravomoan, ali utjecajem izvanrednih pravnih lijekova pokree se pitanje njegove zakonitosti, odnosnim ispitivanjem njegova se prvobitna pravomonost jo jae potvruje ili ponitava Takav pojam 'pravomonosti' preteito se odnosi na pojedinane pravne akte (osobito na presudu i rjeenje). to se tie tzv. opih akata (ustava, zakona, sporazuma, statuta), ese se upotrebljava pojam 'stupanja na snagu' ili 'pravosnanost'. Najee i glavne posljedice pravomonosti: 1. da se takvom pravomonosti otvara daljnji proces koji se sastoji u realiziranju one odluke nadlenog organa, koja je donesena u pravomonom aktu: slijedi faza izvrenja ili izvrnosti, te faza obnavljanja nekih materijalnih radnji 2. da takvom pravomonosti stupa na snagu logian i duboko mudar princip: 'ne bis in idem!', to znai da pravo ne dozvoljava, kad je ve donijelo konanu i neopozivu odluku, nikakvo dvostruko ili ponovljeno raspravljanje i presuivanje ili rjeavanje ve presuene stvari; nadleni organ mora po slubenoj dunosti tijekom itavog postupka, paziti nije li ista stvar ve pravomono presuena, jer ako jest, novi bi postupak i pravorijek bio apsolutno nevaei 3. drugo veliko naelo, koje slijedi iz injenice pravomonosti jest 'res iudicata', to znai pravno definitivnu i neopozivu odluku o nekoj stvari; to se naelo nastavlja i nadovezuje na prijanje 'ne bis in idem', jer odreuje: kad je ista stvar nadleno i pravomono ve presuena, ne moe biti objekt drugog postupka, sa svim istim elementima, ono to je u pravomonom aktu navedeno, valja uzimati kao istinito Stanju pravomonosti pravnog akta redovito slijedi injenica izvrnosti pravnog akta, pod kojom razumijevamo pravni zahtjev, da dotini akt postaje uinkovit, djelotvoran i da se njegov sadraj provede i ostvari. U kauzalnom lancu efikasnosti, djelotornosti, uinkovitosti pravnog akta zapaamo dakle ove nuno povezane etape: 1. pravomonost 2. izvrnost 3. materijalne radnje Iz toga je vidljivo da pravomonost nastaje prije izvrnosti i materijalnih radnji, ali dogaa se katkad i obratno. Rok je razmak vremena, koji pravo odreuje i s kojim zahtjeva ispunjenje neke radnje, suzdravanje od neke radnje ili daje ovlatenje za poduzimanje neke radnje. Pravo na albu je ovlatenje dano pravnim subjektima da mogu poduzeti adekvatnu pravnu radnju. Ako navedeni rok mine, pravni subjekt gubi to pravo. Nezakonitost pravnog akta znai njegovu protupravnost: taj akt je stvarno protupravan, nije u skladu sa sadrajem pravnih pravila. - pravomoan akt = protupravan (nezakonit), i to proturjeje moe ostati, a moe se i ukinuti u povodu izvanrednog pravnog lijeka Nezakonitost, odnosno protupravnost ili nevaljalost graduira i pojavljuje se u razliitom itenzitetu, moe biti laka ili tea, a ovako se klasificira:

21

1. nitavnost pravnog akta: 1. apsolutna nitavnost pravnog akta sastoji se u takvom njegovom stanju koje se izraava ovim injenicama: - aktu nedostaje neki bitan element za njegovu pravovaljanost, a nedostatak se moe odnositi na injenicu to ga je donio neki nadlean organ, to nisu ispunjeni bitni uvjeti glede njegove forme, to je izvrena bitna povreda materijalnog prava... - takav se akt ponitava, te postaje nitavan - stanje nitavnosti znai da se smatra da dotini pravni akt nije ni postojao, ako je to pravni posao, da nije bio ni sklopljen - negira mu se pravovaljanost ve od samog poetka ('ab initio') tj. 'ex tunc', to znai da akt ponitenja see u prolost sve do nastanka dotinog akta - uope se ne priznaju posljedice koje je izazvao, situacija se vraa u prijanje stanje, takav se akt (pravni posao) apsolutno negira, smatra se nepostojeim (negotium nullum) - dravni organ mora paziti i ukazivati na apsolutnu nitavnost po slubenoj dunosti, zatim, na inicijativu neposredno zainteresiranih stranaka, pa i na poticaj treih osoba - tuba za ponitenje tog akta ili pravnog posla (querella nullitatis) ne zastarijeva - odluka o nitavnosti je deklaratorne prirode, samo ova odluka jedino potvruje nitavnost, koja je i do tada intenzivno u stvarnosti postojala 2. relativna nitavnost pravnog akta sastoji se od slijedeih elemenata: - ona je manji stupanj nitavnosti (ili 'ublaena nitavnost) - odnosni pravni akt ili posao smatra se valjanim sve dok se ne uloi tuba i uslijedi njegovo ponitenje - postupak za tu vrstu nitavnosti ne pokree se po slubenoj dunosti, ve na ovu nitavnost moraju paziti i postupak pokrenuti zainteresirane stranke - tubeni zahtjev za ponitenjem ima rok (kod pravnih poslova 5 god), nakon ega taj zahtjev zastarijeva i takav pravni posao dobiva mogunost da i dalje pravovaljano opstane - ako se utvrdi relativna nitavnost, sve njegove posljedice, sadraj i zahtjevi obezvreuju se od poetka, 'ex tunc' 2. oborivost pravnog akta - laki oblik nezakonitosti, sastoji se u takvom njegovom stanju, koje se oituje u ovim injenicama: - taj akt postoji i proizvodi namjeravane pravne uinke (efekte) - on se moe oboriti jer ima nedostataka u sebi, koji ga ine protupravnim - obaranje se moe postii samo zahtjevom oteene stranke na osnovi prigovora oborivosti (obaranje je konstitutivne prirode) - takav se pravni akt nee ponititi, nego ukinuti - pojam ukinua znai da on gubi pravnu snagu 'ex tunc' od trenutka ukidanja, koje se odnosi samo na budunost, a ne (kao kod ponitavanja) na prolost - oborivost ne ispituje i ne utvruje dravni organ po slubenoj dunosti, nego ako oteena stranka uloi prigovor

5. POLITIKO USTROJSTVO NAELA ZAKONITOSTI (NAELO ZAKONITOSTI I PRAVDA)

Ideja o pravdi ivi u svakom pravnom poretku, te u svakom pojednicu tog pravnog poretka povezanom u njegovoj drutvenoj grupi. Ideja o pravednosti obuhvaa takoer itavi dravni organizam i postojee dravne organe. Drutvene ustanove ideju pravde moraju ostvarivati u drutvenim odnosima; drava i pravo su drutvene ustanove koje su najpogodnije da to izvre. Pravda proistjee iz biti ljudskog razuma, a rezultat toga je prirodno pravo, neovisno o bojoj volji. L. Duguit je naveo ljudsku svijest kao stvaralaki izvor prava, a formiranje te svijesti odreuju dva bitna initelja; osjeaj drutvenosti i osjeaj pravednosti. Na podruju shvaanja prava kao pravde mogue su dvije osnovne greke: - ako se pojam pravde donosi u ovisnost s initeljima koje je nemogue objektivno odrediti - da se naela pravde smatraju nepromijenjivim i s obzirom na povijesna razdoblja i s obzirom na ljudske, drutvene grupe.

22

'ista pravne znanost' je usprkos svojim metodolokim i teoretskim nedostacima, zasluna za odbacivanje iz pravne znanosti mita o apsolutnoj pravdi i nepromijenjivom prirodnom pravu. Norme nisu nita drugo nego vie ili manje uopena naela odreenog pozitivnog prava. Neispravno je pravo temeljiti na pravdi koja nuno proizlazi iz prirode ili iz prirodnog razuma jer tamo izmeu jedinki vlada borba za ostanak i pravo jaega. Pravda je ideja koja se mijenja u ovisnosti o promjenama u drutvenom biu, pa onda i u svojoj opoj drutevnoj svijesti. Dualizam izmeu onog prava koje postoji i onog koje bi po nekima moralio postojati osnovano je na razlici u shvaanju pravednog. U nemogunosti da se nae objektivni kriterij za odreenje sadraja pojma pravde, neki pravni teoretiari dovode u pomo 'naelo zakonitosti'. Oni smatraju da je pravda metafizika kategorija, a da je naelo zakonitosti realno naelo koje se moe objektivno utvrditi. Djelatnost dravnih organa sastoji se u tome da vrednuje ljudske radnje i postupke, ne po mjerilu pravde, nego po naelu zakonitosti! Objekt pravne spoznaje ili spoznaje pravnika po ovome jest jedino pozitivno pravo. U pozitivnom pravu mogu postojati i praznine i proturjeja ili oigledne pogreke. Postojee pravo mora biti glavno sredstvo reguliranja, ali ne i jedino. 'Naelo zakonitosti' je jedina pravda koju je mogue objektivno utvrditi.

6. VRSTE PRAVNIH AKATA: 1. ustav

U hijerarhiji akata ustav se pokazuje kao najvii pravni akt. Svi ostali pravni akti naleze se nie od ustava i moraju biti njemu podreeni. Bez obzira na to kako je ustrojena, svaka drava ima ustav. Ureenje svake drave poiva ne nekim temeljnim naelima, koja postavljaju one drutvene snage koje u dotinoj dravi dre vlast. U svakoj dravi postoji faktiki ustav. Oblik ustava: 1. pisani ustav - skup osnovnih propisa o ureenju neke drave koji postoji u pisanoj formi 2. nepisani ustav - sastoji se od naela koja nisu napismeno utvrena, ali su se formulirala i uvrijeila tijekom politikog ivota ili parlamentarne prakse U vezi s tim treba imati u vidu razliku izmeu: 1. kodificirani ustav - onaj u kojemu su kao u jednistvenom i redovito pisanom dokumentu skupljena osnovna naela o ureenju drave 2. nekodificirani ustav - ustav koji se nalazi u difuznom stanju i nije jedinstven i cjelovit dokument, naela tog ustava su ratrkana u mnotvu posebnih dokumenata (npr. engleski ustav) Ustavi se razlikuju i po tome kako odreuju nain svog mijenjanja: 1. meki ustav - mogu se mijenjati kao to se mijenjaju obini zakoni 2. kruti ustav - promjena moe biti izvedena samo po specijelnom, sloenijem postupku, nego to je to onaj postupak po kojem se donose obini zakoni (npr. tako da djeluju posebne skuptine ili zahtjevom da to izglasa specijalna veina..) Po nainu donoenja ustavi se mogu podijeliti na 1. oktroirane ustave - jednostrani akti poglavara drave, preteno rezultat politikog diktata poglavara drave narodu, parlamentu i politikim strankama 2. ustavne paktove - izraz odreenog kompromisa izmeu poglavara drave i predstavnikih skuptina, a poznati su u ustavnim monarhijama 3. narodne ustave - ustavi iza kojih stoji volja veine naroda, slobodno izraena na opim, tajnim izborima ili referendumu Ustavi razliitih zemalja i drutvenih ureenja imaju razliite sadraje. Sadraj ustava ovisi o biti dotine drave i drutvenoekonomskog poretka, tj. oblika vladavine i oblika dravnog ureenja. Neki ustavi imaju i opsenije normirana prava i dunosti graana, njihov poloaj prema dravnoj vlasti. Mnogo glavnih zakona, koji bitno normiraju dotino dravno ureenje nazivaju se organizacijskim zakonima. Birokracija je monopolizam neke grupe u ekonomskom i politikom upravljanju odreenim zajednicama.

2. zakon
Zakon je onaj pravni akt ili pravna norma koji u hijerarhijskoj ljestvici pravnih akata dolazi odmah iza ustava. Tu se pod pojmom 'zakon' razumijeva samo posebna vrsta pravnih normi, koja ima svoj poseban izvor i svoja posebna obiljeja.

23

Postoje: 1. zakoni u formalnom smislu - svaki akt, koji donsese zakonodavno tijelo po odreenom zakonodavnom postupku, te akt koji nosi formalan naziv zakon, bez obzira na to kakav ima sadraj 2. zakoni u materijalnom smislu - svaki akt koji neovisno o organu koji ga je donio ima sadraj koji obino imaju zakoni, takav sadraj koji se radovito i kod veine drave rezervira za zakon Zakon je onaj pravni akt koji donese zakonodavno tijelo po odreenom zakonodavnom postupku te koji nosi i formalni naziv zakon, bez obzira na to kakav sadraj ima taj akt. Zakon je radovito opi pravni akt jer se njime ne regulira neka konkretna situacija, nego se na apstraktan nain predvia i regulira niz situacija. Zakon se moe pojaviti i u obliku pojedinanog pravnog akta koji regulira samo jednu konkretnu pravnu situaciju, koja je neponovljiva. Takve zakone nazivamo 'individualnim zakonima', zbog toga to se odnose i reguliraju jednu individualnu situaciju. Neki opi akt moe biti ogranien time: 1. to se ne odnosi na itav dravni teritorij 2. to se ne odnosi na sve pripandike stanovnitva 3. jer je njegova obvezna snaga i vaanje vremenski ogranieno Analizirajui pojedine zakone, moe se uoiti i to da oni nisu dani u formi zapovijedi ili imperativa (deskripcija, konstatacija, deklaracija..) Valja obratiti pozornost na odnos ustava i zakona, odnos najvie dravne norme prema prvoj podreenoj; ustav odreuje: 1. organe koji donose zakone 2. postupak po kojem se donose zakoni 3. izvjesni sadraj zakona esto se smatra da je posebni oblik zakona sadran u tzv. ratifikaciji meunarodnog ugovora. Meunarodni dravni ugovori - drava zakljuuje ugovore s drugim dravama, oni zakljueni od jedne strane drave s drugom dravom ili drugim dravama postaju pravno obvezni aktom ratifikacije. Ratifikacija kao proces odvija se u ovim fazama: 1. nakon potpisa ugovora mora slijediti njegova ratifikacija, radovito u zakonodavnom domu 2. meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, ine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike, a po pravnoj su snazi iznad zakona 3. trea faza je obino razmjena ratifikacijskih isprava meu dravama kao ugovornim stranama, o tom se aktu sastavlja i potpisuje zapisnik, i tim redom, redovito, ugovor stupa na snagu 4. moe slijediti i faza deponiranja ratifikacijskih isprava, pogotovo u sluaju viestranih meunarodnih ugovora 5. danas je vrlo znaajna faza registriranja meunarodnih ugovora kod Tajnitva Organizacije Ujedinjenih naroda podzakonski akti Podzakonski pravni akti (u irem smislu) su svi oni akti ija je snaga manja od zakona, iz ega izlazi obveza donositelja tih akata da njihov sadraj bude u skladu s viim pravnim aktom, tako se ispunjava naelo zakonitosti. Podzakonske akte donose sudski, izvrni i upravni organi, te drugi organi koji se ne mogu uvrstiti meu tradicionalnu trodiobu vlasti, a oni su najprije predstavniki organi drutveno-politikih zajednica te izvrno-politiki organi (Predsjednik Republike i Vlada).

3. akti predstavnikih organa, izvrno politikih i upravnih organa

Ovdje se navode neki najznaajniji akti navedenih organa, koji su opi ili pojedinani. Najvaniji podzakonski opi akti izvrnih organa jesu uredbe (naredbe). Podzakonski akti izvrnih organa mogu se donositi: 1. na osnovi konkretnog ovlatenja koje im dodjeljuje zakon 2. na osnovi opeg ovlatenja koje je dao zakon 3. na osnovi opeg ovlatenja koje je dao ustav Slijedea klasifikacija moe drugaije razlikovati uredbe, i to na ovaj nain: 1. uredbe za primjenu zakona - su one koje detaljnije reguliraju odnose u ije podrobnosti zakon nije htio ulaziti; takva situacija nuno zahtijeva da iza zakona slijedi jedan drugi propis kao pratitelj koji e udovoljiti toj potrebi daljnjeg reguliranja

24

- tako se osigurava i primjena dotinih zakona, njihovo pribliavanje konktretnom ivotu i njihova uinkovitost - ovlstenje za donoenje uredaba za primjenu zakona moe se nalaziti: 1. u ustavu - generalno dano, na njegovoj osnovi uredbodavac dobiva pravo da svaki zakon poprati i razradi ustavom 2. u odnosnom zakonu - posebni poziv uredbodavcu da donese uredbu za primjenu dotinog zakona, taj se poziv obino naziva 'izvrna kauzula', uredbodavac je ovlaten i obvezan donijeti dotini podzakonski akt 2. uredbe na osnovi zakonskog ovlatenja - mogu nastati kad zakonodavac svoju nadlenost da regulira neke odnose prenosi na upravnu ili izvrnu vlast, pa e ona u svojstvu uredbodavaca, te odnose regulirati uredbom - uredbe na osnovi zakonskog ovlatenja nastaju kad neki zakon navede da e reguliranje odreenih drutvenih odnosa biti dano u nadlenost uredbodavnom organu, takve se uredbe odlikuju veom samostalnou i u odnosu na zakon, to znai da one nisu strogo vezane za sadraj zakona 3. uredbe po nudi - javljaju se redovito u izvanrednim ili opasnim okolnostima koje zahvate dravu (opasnost izvana ili iznutra) - smatra se da takvim izvanrednim okolnostima i opasnostima ne moe brzo i efikasno odgovoriti zakonodavno tijelo, jer je legislativa (zakonodavstvo) sporija od egzekutive (izvrne vlasti) - zbog toga se ustavom predviaju uredbe po nudi koje e donijeti ustavom ovlateni izvrni ili upravni organ - da organ ne bi zloupotrijebio takvo ustavno ovlatenje, ustav i zakonodavno tijelo osiguravaju se ovim sredstvima: 1. mogunost izdavanja uredba po nudi uvjetuju injenicom nemogunosti da se zakonodavno tijelo okupi ili da djeluje 2. mogunost egzekutive da donosi uredbe po nudi, samo u suradnji s jednim odborom skuptine (zakonodavnog tijela) 3. dunost egzekutive da naknadno podnese takve akte na odobrenje zakonodavnom tijelu, koje ih moe ponititi, i zakonski osnaiti retroaktivnim djelovanjem -ako ustav ne predvia uredbe po nudi, valja smatrati da one nisu pravno mogue 4. uredbe na osnovi posebnog ustavnog ovlatenja - te su odluke vana normativa sredstva, kojima se izraava i razvija samoupravnost drutveno-politikih zajednica - njihove skuptine ponekad imaju pravo da predstavnikom tijelu republike podnesu 'prigovor za zatitu samoupravnih prava', ako smatraju da im je propisom ili drugim aktom vieg organa povrijeeno njihovo pravo utvreno zakonom - savjeti tih skuptina donose rjeenja, naredbe, upute... - vii izvrni organ i organ uprave donose propise u okviru danih ovlatenja koji moraju biti u sukladnosti sa zakonom; pravilnik, naredba, uputa, instrukcija, rjeenje, podnesci...

4. akti sudskih organa (sudbene vlasti)

- i sudski organi donose podzakonske pravne akte u krivinom, graanskom i izvanparninom postupku - mogu li oni donositi i ope akte, a ne samo pojedinane ovisi o konkretnom pravnom poretku koji odreuje nadlenost sudova u normativnom djelovanju -pravni sudovi kontinentalne Europe redovito imaju takvu nadlenost sudova koja se sastoji u donoenju pojedinanih pravnih akata, jer se odreuje da sudovi ne mogu stvarati precedente i time donositi ope akte - sudska odluka ima naelno pravni itenzitet i ima uinka samo 'inter partes', izmeu dotinih stranaka konkretnog sluaja; takva odluka ne moe dobiti opu normativnu snagu jer je strogo individualna - postoje pravni poreci za ije se pravo ne moe rei da se nalazi na razvijenom stupnju kodifikacije, osobito sustavi anglosaksonskih zemalja (Engleska i SAD) - u tim zemljama postoje 'sudski precedenti' koji predstavljaju izvor prava - sudska odluka (presuda) ne odnosi se samo 'inter partes', nego moe dobiti snagu openormativnog akta, koji vrijedi 'et pro futuro' kao pravno-obvezni obrazac svim drugim sudovima kad budu u budunosti rjeavali sline sluajeve - tako nastaje precedent u sudovanju, a skup takvih precedenata nazivamo precedentnim pravom - sudac je po precedentnom sustavu obvezan potraiti u velikom broju precedenata upravo onaj konkretni sluaj koji se sa svojim elementima poklapa sa sluajem koji on mora rjeiti - pojavila se teorija o slobodnom stvaranju prava, koja je postavila zahtjev da glavni initelj u stvaranju prava bude sudac, a ne zakonodavac, ime bi on stvarao pravo putem sudbenih odluka - tako bi suci izravnim stvaranjem prava bili dominantna politika grupa, ime bi se naruilo naelo zakonitosti, te bi se pojavila neujednaenost u sudovanju, poremetila pravna sigurnost, razvila sudaka samovolja.. - pravni poredak nastoji izbjei neujednaenost i ostvariti relativnu ujednaenost u sudovanju, a da bi se to postiglo osiguravaju se razliita sredstva; - primjedbe o nedostacima u suenju - pravna shvaanja - odluke vrhovnih sudova nemaju pravno obveznu snagu na nie sudove, iako kvalitetom svojih visokostrunih stavova imaju stvaran utjecaj na oblikovanje odluka niih sudova - svaki e sudac znati da je vezan jedino na zakone i druge propise, ali stvarno nee moi zaobii naelne stavove vrhovnih sudova

25

5. obiajno pravo (neki elementi evolucije pravnog reguliranja)

- pravna pravila nastaju na taj nain da ih dravni organi ili propiu ili sankcioniraju - pravna pravila koja dravni organi sankcioniraju imala su ve prije toga samostalnu egzistenciju kao neka vrsta drugih socijalnih normi pa su ih dravni organi preuzeli, usvojili kao pravo i dali im svoju pravnu zatitu - to znai injenicu da je drava preuzela neki obiaj, koji je ve imao samostalnu egzistenciju u drutvu, koji se ve bio formirao - dravni su organi spoznali da taj obiaj moe dobro posluiti reguliranju nekih drutvenih odnosa, pa su mu zbog toga dodijelili pravnu zatitu, a tim trenutkom taj obiaj dobiva pravni karakter i postaje obiajno pravo, te ulazi u pozitivno pravo - po tradicionalnom shvaanju, obiajno pravo je moralo imati neke socijalne pretpostavke koje su se svodile na ove injenice: 1. opu primjenu 2. dugotrajnost obiaja 3. uvjerenost u ispravnost obiaja - ove pretpostavke daju jednom obiaju vrstu socijalnu stabilnost, a ona je najvaniji preduvjet da se obiaj transformira u obiajno pravo - dugu i neprestanu primjenu kao pretpostavku za obiaj danas moe zamijeniti njegova racionalnost i progresivnost - u sukobu pristaa obiajnog prava i branitelja jake zakonodavne djelatnosti osjetio se utjecaj kole prirodnog prava - zakon - potreba za takvom formom u pozitivnom pravu, koja e imati jedinstven karakter na itavom dravnom teritoriju i tenja unifikaciji prava - proces pojaane, mnogostrane zakonodavne djelatnosti odraavao se u ovim injenicama; - poveao se broj dravnih organa - pravno-tehnika sprema tih organa i njihovo juridiko i socijalno znanje raste - zakoni kao instrumenti ojaanog centraliziranog dravnog aparata reguliraju sada i ona podruja drutvenog ivota koja je do tada reguliralo obiajno pravo - vie se zakona sjedinjuje i svojom regulacijskom snagom zahvaa ira podruja drutvenog ivota, tako se stvaraju zakonici ili kodeksi kao jedinstvene, organske i neproturjene cjeline za odreene vrste pravnih propisa - proces sankcioniranja obiaja, postoje dva naina: 1. zakonodavni put - dozvola zakonodavca ini da jedan obiaj postane pravno priznat 2. sudsko-izvrni put - mogunost da sudovi i drugi izvrni organi i bez dozvole zakonodavaca prihvaaju obiaje kao normative, stvarajui tako ad hoc obiajno pravo - sadrajni odnos zakon - obiaj, nastaje mogunost da: 1. sadraj dotinog obiaja ue u sadraj zakona 2. da se zakon pozove na dotini obiaj (narodna shvaanja), bez izravnog navoenja obiajnog sadraja u svom tekstu - do primjene obiaja u pravnim procesima moe doi u dva sluaja: 1. kad se zakon na njega poziva 2. kad nema zakona - u ostalim sluajevima primjena moe biti vezana uz neke druge elemente: - da dotini obiaj nije protivan drugim pravnim propisima - da nije protivan moralnim naelima - da nije protivan naelima pravnog poretka - da je u skladu s biti i kretanjem razvoja dotinog drutva - danas se obiaji dosta povezuju s moralom i tvore tako jedno normativno jedinstvo, 'dobri obiaji', 'po obiajnom potenju i savjesnosti' - ali, javlja se i sloeni problem 'consuetudo contra legem' (obiaj protiv zakona) - moe li obiaj obesnaiti zakon? - obiaj moe djelovati 'secundum legem' (dopuna zakona) i 'praeter legem' (zamjena zakonu) - propis ili zakon dravne vlasti moe ostati neuinkovit iz ovih razloga, a zaslugom dravnog organa; 1. koji ga je donio 2. koji ga mora primjenjivati - moe se kazati da se formirao obiaj organa da se dotini zakon ne primjenjuje, premda ga zakonodavac nije zabranio; zakon se stvarno ukinuo formiranjem suprotnog obiaja ili izobiavanjem, 'desuetudo' - nijedan zakonodavac ne moe sprijeiti mogunost te pojave

26

- danas se ukazuje kao nuno da jedna zemlja ulazi u razliite odnose s drugom, trgovinski reeno, zbog ega su nastale norme uzanca, trgovakih obiaja kojima dodajemo i meunarodne trgovake obiaje - glavne karakteristike uzanci: 1. uzance su poslovni obiaji u prometu robom, pa prema tome kao da predstavljaju zbornike uvrijeenih trgovakih obiaja 2. budui da se ovdje radi o obiajnom formiranju ovih normi, vidljiv je u isti mah i njihov autonomni karakter, nastale su spontano i dobrovoljno, praksom su potvrene, sa strane ovlatenog tijela prihvaene, tehniki sreene, sankcionirane i donesene kao i svako drugo pozitivno pravo 3. sve uzance imaju dispozitivni karakter, a to znai da se primjenjuju samo ukoliko stranke ugovorom drukije ne odrede 4. uzance mogu biti ope (kada su zajednike za sve grane prometa robom) i posebne (kada se primjenjuju kao specijalna pravila u prometu robe odreene vrste) 5. jedinstvene su ako vrijede za cijelo podruje drave, to je kod nas u skladu s naelom trita 6. potpune su zbog toga to se odnose na sav proces prometa robe - trgovaki ili poslovni obiaji su pravila koja se odnose na promet robe i predstavljaju trgovako obiajno pravo; najvanija karakteristika je da su se formirali u praksi privrednih subjekata kao 'dobri obiaji u poslovanju i prometu' i smatra se da oni obvezuju stranke na osnovi pretpostavke da su stranke na njih preutno pristale - meunarodni trgovaki obiaj jest norma meunarodno uvaena ili priznata, a primjenjuje se na meunarodne trgovake poslove - znaenje standarda; sa tehniki m standardima ili standardima kvalitete normira se kvaliteta odreene robe (artikla) za promet i trite (unutarnje i vanjsko)

6. akti drutvenih organizacija

Neka pravila, koja ne donose dravni organi, mogu u odreenim uvjetima dobiti znaenje i vanost pravne norme. To su pravila koja donose tzv. drutveni i privatni pravni subjekti. Dravna vlast moe dopustiti odreenim pravnim subjektima da donose pravila za svoje vlastito ponaanje ili za ponaanje svojih lanova. Autonomno pravo - pravo koje neovisno i slobodno putem glasanja donose oni subjekti koji e tim istim pravom biti obvezni. To je pravno samoopredjeljenje ili samoobvezivanje; 'postajem svoj vlastiti zakonodavac', 'ja sam zakonodavac sam sebi'. U odnosu drave prema drutvenim organizacijama i njihovoj normativnoj djelatnosti, mogu nastupiti ove faze: 1. pravno iniciranje - dravna vlast donese unaprijed i openito svojim aktom ovlatenja, da drutvena organizacija moe donijeti svoje odnosne akte, pravna snaga im je konstituirana, tj. naknadna potvrda dravne vlasti nije potrebna 2. pravno sankcioniranje - dravna vlast moe potvrditi neki akt takvih organizacija poto je on donesen, a da prethodno nije dala izriitu pravnu dozvolu za njegovo donoenje 3. pravno iniciranje i pravno sankcioniranje - dravna vlast opim propisom daje naelno ovlatenje pravnoj osobi da donese odreene akte, koje e dravni organ svojim sankcioniranjem potvrditi i tako im dati pravosnanost, jer ti akti bez te potvrde nisu pravosnani - takav je postupak dravne vlasti est za one akte koji donose drutvene organizacije i ostale pravne osobe, a koji su opeg karaktera - ti akti opeg karaktera su npr. statuti raznih drutvenih organizacija i samoupravnih zajednica - za pojedinane pravne akte koje donose pravne osobe, teko je svaki put traiti potvrdu dravne vlasti - opi pravni akti pravnih osoba (statuti itd.) i oni pojedinani akti, koji su u skladu s njima, ulaze kao pravni normativi u pravni poredak i opravdano ih je smatrati pravom Zakonsko pravo je vrlo snano potisnulo obiajno pravo. Danas postoji vie izvora prava; drava je jedan, ali ne i jedini izvor prava. Drugi izvor prava je drutvo i njegove razliite snage. Ne postoji 'pravni monizam' nego 'pravni pluralizam', ima vie izvora prava i pravo je samo djelomino dravno. Georges Gurvitch, 'Ideja socijalnog prava'; miljenja je da postoje tri vrste pravnog reguliranja; pravo koordinacije, pravo subordinacije i pravo socijalne integracije (tj socijalno pravo). Socijalno pravo ne dolazi izvan grupe, nego u njoj nastaje, ono je u biti autonomno pravo; objekt reguliranja mu je unutranji ivot jedne zajednice, a vanjsko manifestiranje sastoji se u socijalnoj moi. Socijalno pravo se ostvaruje uvjetnom prisilom Pojavljuje se u dva razliita oblika, moe biti potpuno neovisno o dravi i podvrgnuto zatiti drave Uinkovitije je isto socijalno pravo jer ograniava dravu i suprostavlja joj se kao juridiki protuuteg. Drava se ne moe shvatiti kao organizacija koja je iznad prava, niti se ona smije identificirati s pravom. Drava je sueni krug unutar prava koje se iri, jer osim dravnog prava postoji i nedravno pravo.

27

Mogui oblici odnosa meu ljudima: - koordinacija (pravni izraz - privatno pravo) - subordinacija (pravni izraz - javno pravo) - integracija (pravni izraz - socijalno pravo) U analizi socijalnih imbenika, pristae socijalnog prava zakljuile su da osim poznatih obraenih imbenika; pojedinca i drave postoji jo i trei imbenik, a to je drutvo, odnosno njegove organizacije. Oblikovalo se novo shvaanje o drutvu; pluralizam. Shvaanje pluralizma uvjetovalo je da se tradicionalna dihotomija prava (na javno i privatno) preobrazi u trihotomiju (na javno, privatno i socijalno). Bit socijalnog prava jest autonomija volje, pa je zbog toga to pravo znaajan element i demokratizacije drutva.

7. akti privatnih osoba

Pravne akte ne donose samo pravne osobe kao pravni subjekti, nego i pravni subjekti - fizike osobe. Javnopravne osobe bile bi one koje su nositelji dravne suverenosti ili organi te suverenosti i ija se djelatnost, u granicama njihove nadlenosti uraunava dravi. Privatnopravne osobe su one ije se djelovanje ne pripisuje dravi, ve one djeluju za sebe i za svoje osobne interese. Drava se ne pojavljuje u drutvenim odnosima samo kao nositelj suverenosti, tj kao javnopravna osoba, ve ona ulazi i u odnose s privatnopravnim osobama, ne kao suverena vlast, nego kao obina privatnopravna osoba. To znai da u drutvenim odnosima ona moe biti ravnopravna (kao privatnopravna osoba) s naelom pravne koordinacije, i nadmona (kao javnopravna osoba) s naelom subordinacije. Drava je u krajnjoj liniji nositelj suverenosti, ali ona ne moe ulaziti u sve odnose meu svojim graanima jer je potrebno da pojedinci sami neke odnose izmeu sebe urede na osnovi vlastitog sporazumijevanja. Drava e moda dati inicijativu da do tih odnosa doe i ogranienja u kojima se ti odnosi mogu kretati. Tako nastaje izmeu pojedinaca mnogo regulativa stvorenih od njih samih, koji postaju pravo, jer su stvoreni prethodnom dozvolom dravne vlasti i nalaze se u okviru zakona, ogranienja koje je postavila drava. Takav proces stvaranja prava razvija se osobito putem pravnih poslova meu 'privatnopravnim' subjektima. Pravni posao je akt kojim osobe - subjekti povodei se za odreenim ciljem, ele postii izmeu sebe pravno priznate i osigurane odnose. Pravni posao je uvijek oitovanje volje, a dijeli se na: 1. jednostrane - potrebna je izjava volje samo jedne strane da bi se postigao pravni efekt 2. dvostrane: - potrebna je izjava volje dviju strana, da bi se postigao pravni uinak, tj. to je izjava sukladnih volja, a dijele se na: - sporazume (dvostrani pravni posao u kojem strane idu za istovjetnim ciljem) - ugovore (dvostrani pravni posao u kojem svaka strana ima razliit cilj) - kod dvostranih pravnih poslova postoje ovi elementi: 1. pravni subjekti, koji moraju imati djelatnu sposobnost, inae se javlja potreba pravnog zastupanja 2. pravni subjekti idu za postizanjem cilja koji je pravno doputen, koji je u skladu sa pravom, a ne protupravan 3. pravni subjekti moraju oitovati svoju volju onako kako pravni poredak zahtijeva, to su tzv. forme ugovaranja 4. pravni posao ne smije biti protivan ni opeusvojen moralnom ili etikom shvaanju, nemoralni pravni poslovi su bezvrijedni - ugovori se dijele na mnogo vrsta od kojih se u opoj teoriji prava najee navode: 1. konsenzualni ugovori - oni koji su zakljueni na osnovi oitovanja volje i sukladnosti volja i dogovora 2. realni ugovori - oni kod kojih je osim oitovanja volje i sukladnosti potrebna jo za zakljuenje ugovora i predaja neke stvari (res) jedne strane drugoj 3. jednostrano obvezni ugovori - oni kod kojih s jedne strane (A) nalazimo samo prava, trabine, a s druge strane (B), postoje samo dunosti, obveze 4. dvostrano obvezni ugovori - oni kod kojih jedna i druga strana (A i B) imaju ujedno i trabine i obveze jedna nasuprot drugoj Iz ugovirnog odnosa za stranke izlaze odreene obveze, koje se nazivaju 'obveze iz ugovornog odnosa' jer postoje obveze koje ne nastaju iz ugovornog odnosa, 'izvanugovorne obveze', koje se razlikuju od ugovornih obveza po tome to u stvaranju i nastajanju tih obveza pravni subjekt nije sudjelovao svojom voljom. Ovisno o nekim injenicama ovdje se pojavljuje obvezni odnos i bez obzira na volju subjekata. Da bi pravni posao bio pravno valjan, on mora biti: 1. objektivno mogu 2. pravno doputen 3. moralno doputen

28

Ako pravni posao nije pravno doputen, i ako se on zakljui, pravni poredak e na to reagirati sankcijom, koja se ostvaruje na ove naine: 1. da se pravni posao proglasi bezvrijednim - nitavnost 2. da se pravni posao proglasi bezvrijedim i da se kazni onoga koji ga je zakljuio - nitavnost + kazna 3. da se kazni onoga koji ga je zakljuio - kazna U razvoju prava ugovor je imao ulogu vrlo znaajnog izvora prava, a njegovu vanost posebno je istaknula kola prirodnog prava, koja je imala ideju da postoji prirodno pravo, koje je nadmono pozitivnom pravu i koja je isticala da je ovjek slobodno bie. Izvor te neotuive slobode jesu uroena prava ovjeka...nastala je ideja da je drava stvorena na osnovi ugovora izmeu pojedinaca - ugovorna teorija o dravi. Misao da je drava stvorena ugovorom bila je istaknuta ve od monarhomaha, a takoer i od Huga Grotiusa, osnivaa prirodnopravne kole, koja je smatrala da je drutvo u razvoju prelo dva stadija: - prirodno stanje (status naturae) - stanje drutvenosti (status societatis) Prirodno stanje je ona etapa u razvoju drutva u kojoj nema dravne organizacije ni pravnog poretka. Znaajno je da je suprotno shvaanje odluno utjecalo na stav prema dravi; 1. filozofi koji su prirodno stanje drali prvobitnom nesreom istaknuli su dravu kao spasonosnog initelja pridali su dravi stupanj apsolutne vrijednosti, totalitarna struja, predstavnik je Thomas Hobbes: 1. kult drave na ideolokom podruju 2. njezinu apsolutistiku organizaciju 3. zahtjev da se suverenost neoduivo od pojedinca prenese na dravu 4. zabranu priziva odlukama dravne vlasti, odricanje prava na otpor i na ruenje dravne vlasti 2. filozofi koji su prvobitno stanje razmatrali kao razdoblje snoljivih osnosa meu svjesnim pojedincima pridali su dravi stupanj relativne vrijednosti, liberalna struja, predstavnik je Jean-Jacques Rousseau: 1. u ideolokom smislu, njezinu uvjetnu opravdanost (ako je ta vlast u skladu s voljom svojih graana) 2. na politikom polju njezinu liberalnu (slobodarsku) organizaciju (ustavna drava, parlamentarna, demokratska, pravna i sl.) 3. zahtjev da suverenost neotuivo i dalje pripada pojedincima koji je ne mogu prenijeti na dravu, jer je to njihovo uroeno pravo, koje ne mogu prenijeti na drugoga 4. pravo na priziv odlukama dravne vlasti, pravo na otpor toj vlasti i pravo na njezino svrgnue Hugo Grotius; dri da je ovjek drutveno bie koje tei zajednikom, drutvenom ivotu. Temelj dravnog i pravnog poretka je osjeaj drutvenosti i razumne koristi koju osjea pojedinac, a taj je temelj izraen dvostrukim ugovorom: 1. pactum unions (ugovor kojim pojedinci meusobno osnivaju zajednicu s naelom uzajamne solidarnosti) 2. pactum subjectionis (ugovor kojim se ustanovljuje zajednika vlast, drava i pravni poredak, i pojednici obvezuju na dobrovoljno potinjavanje toj vlasti) Thomas Hobbes Politiku stabilnost i dravni mir drao je najveom vrijednou drutvenog ivota, a njih je mogue postii organizacijom jednog autoriteta s apsolutistikim ovlastima. Taj autoritet bi bili drava i pravni poredak. Izlaz iz prirodnog stanja nasilja Hobbes vidi u stvaranju tog autoriteta koji bi nametnuo pojednicima ogranienja u njihovim pravima i koji e ih socijalno discplinirati...'bolje imati manje prava, ali zatienih i zajamenih'... Drava je u tom odnosu nositelj prava, a graanin nositelj obveze, te odnos izmeu njih nije pravni odnos, on moe biti samo izmeu graana, istaknut je etatizam. John Locke Prirodno stanje je razdoblje odreene nesigurnosti koju pojedinci ele ukinuti u svoju korist. Oni ugovorom ustanovljuju dravu, da bi ona zatitila njihova ve postojea i neotuiva prava. Dravna vlast je opravdana ako zatiuje ta prava i ispunjava norme drutvenog uguvora. Postoji granica intervencije drave u prava pojedinaca, i samo ako drava potuje tu granicu ostaje opravdanom i racionalnom. Istaknuta je kao polazna toka uroena sloboda pojedinaca, te neosporna injenica o postojanju drave i prava. J. J. Rousseau Dri potrebnim nai jednu formu udruivanja, koja zajednikom snagom brani i titi linost i dobra svakog lana, i kroz koju bi se svako, ujedinjen s ostalima, ipak pokoravao sam sebi i ostao isto toliko slobodan kao i prije. 'to onda moe biti slobodna volja, ako ne autonomija, tj. svojstvo volje da sama sebi bude zakon'. Opa volja postala bi tako izraz volje svakog pojedinca, a njegova osobnost bi i dalje zadrala autonomiju i nikad se ne moe odrei svojih uroenih prava. Drutvenim ugovorom odrie se odreenog dijela svoje slobode, a drava tako stvorena i pravo tako postavljeno postaju ugovornog karaktera. Drutveni ugovor je racionalna formula da se moe opravdati postojanje drave, a ne kao realna povijesna injenica...teorija drutvenog ugovora imala je izrazito antifeudalno obiljeje. Suverenost ostaje narodna, a pojedinac ne moe odreena prava otuiti i predati dravi da ona njima apsolutno raspolae, tako je istajnut individualizam i demokratizam.

29

Bio je pristaa naela da narod neposredno izraava svoju volju i time ostvaruje neposrednu demokraciju. Vidno su istaknuti elementi drutvenom ugovoru srodne koncepcije; teorije o autonomiji osobnosti. Ugovorna se teorija logikom svojih principa i povijesnom evolucijom razvila u teoriju o autonomiji prava. Immanuel Kant ('Osnove metafizike udorea') Kant kritizira one teorije o moralu koje su moralni zakon shvaale kao zapovijed, jer pojedinac kad moralno djeluje pokorava se odreenoj normi i samom sebi. Moralna radnja proistjee iz unutranjosti pojedinca, i ako se pokorava normi koju je sam postavio on razvija autonomiju volje. Autonomija volje - sredstvo volje, po kojem je ona sama sebi zakon Heteronomija volje - ako se netko pokorava jednoj drugoj normi, koja dolazi 'izvana' Kategoriki imperativ, autonomija volje i moral su nuno povezani pojmovi. Autonomija je osnova ljudske i svake umne prirode. Moralan ovjek je ujedno slobodan, ali slobodan nije i zloinac koji je rob svojih strasti i svoje izopaenosti. Moralno je pravilo autonomno, a pravno pravilo je heteronomno. Drava i pravo imaju funkciju zatititi i osigurati slobodu pojedinaca. Rudolf Laun Pitanjem autonomije-heteronomije u pravu je htio pronai temeljnu odrednicu itave spoznaje prava, a u jednom svojem djelu ispituje problem u svezi s analizom biti demokracije. Svi koji imaju dravnu vlast mogu se smatrati ili nametnutim vlastodrcima (vladari, dominateures) ili vlastodrcima koji su postavljeni povjerenjem graana (upravljai, dirigeants). Moe se postaviti ljestvica tipova drava od one koja ima maksimum nametnute vlasti a minimum vlasti upravljanja, do one koja ima minimum nametnute vlasti a maksimum vlasti upravljanja (demokracija). Treba uvesti jasnu i strogu razliku izmeu realnosti i vrijednosti i 'jest' i 'treba'; Osim egoistinih pobuda imamo i osjeaj nunosti, koji se razlikuje od njih. Taj osjeaj nazivamo savjeu ili osjeajem pravednosti. Ako se pravnu normu ne prihvaa, jer ju se dri nepravednom, nastaje konflikt izmeu pojedinca i norme. Taj konflikt pojedinac rjeava suvereno, kao autonomni zakonodavac. Pravna norma je vie apel upoen graanima, nego li zapovijed postavljena tuom voljom. Pravo tako postaje moralna dunost samo za onoga, koji ga u konkretnom sluaju odobrava, a za one koji drugaije misle pravo je samo uvjetna nunost. Ono to se naziva pozitivnim pravom u smislu pozitivistike pravne znanosti nema kao sadraj moralni zakon, nego prije svega uvjetnu nunost.

8. pravna znanost kao izvor prava

Javlja se posebno pitanje: moe li pravna znanost ili tzv. pravna doktirna biti izvor prava, oblik u kojemu se pojavljuje pravo? To bi znailo da oni pojedinci strunjaci koji zastupaju pravnu znanost mogu donositi pravne akte i da se takvi njihovi akti 'uraunavaju' dravi. Ne moe se dati jedinstven odgovor. Danas suvremeni zakonodavci redovito ne osjeaju potrebu priznati pravnu znanost kao izvor prava i njezine strunjake kao stvaratelje pravnih akata. Demokratska ideja istaknula je politiki primat zakonodavnog tijela kao 'glasa naroda', a ta je injenica dala zakonu izvanradan politiki i pravni ugled. Bilo je i pristaa potrebe da se pravnoj znanosti prizna uloga izvora prava; -Theodor Sternberg, 'Uvod u pravnu znanost'; - potreba da se pravna znanost (pravna doktrina) prizna glavnim izvorom prava, drutveni odnosi su postali sve razvijeniji i sloeniji pa drava svojom regulativnom snagom nee moi zahvatiti svu tu sloenost - zbog toga je potrebno uspostaviti jedan novi, regulativni initelj - pravnu znanost, odnosno njezine initelje - elio je uspostaviti razdoblje slobodnog znanstvenog stvaranja prava i pravni poredak neposredno od pravnih znanstvenika, da bi se uvrstilo 'zakonodavstvo znanosti' - F. Taranovski: - mogue je da e biti u samoj stvari drava primorana dopustiti u pravnoj proizvodnji i privatnu konkurenciju znanstvenih pravnika Drava uva svoj monopol stvaranja prava, ona uglavnom stoji kao stvaratelj pravnog svijeta, a tu injenicu obrazlau ovi razlozi: 1. jo nisu sazrijeli uvjeti da se pojavi 'zakonodavstvo znanosti' 2. da se u nekim dravama odvijaju originalni procesi 'rastereenja drave u stvaranju prava' Funkcija pravnih znanstvenika na pravnostvaralakom podruju oituje se na drugi nain: 1. neka zakonodavstva izriito dozivaju u pomo pravnu doktrinu kao supsidijarni izvor prava 2. i u meunarodnom pravu snaga pravne doktrine kao izvora prava dolazi do stvarnog izraaja 3. za izgradnju 'internog prava' ne moe se zanijekati znaenje pravne znanosti, moe se negirati samo neposredno njezino pravnostvaralako znaenje dok je posredan utjecaj vrlo realan i vidljiv Pravne strunjake se obiava dijeliti na teoretiare i praktiare.

30

Pravni strunjaci i znanstvenici mogu u odnosu na pravni poredak obavljati djelatnosti: 1. stvarati pravno, tj. pravne akte 2. sudjelovati u strunim pripremama stvaranja prava 3. postupak de lege lata - tumaiti pravo postupak de lege lata, radi potrebe njegove ispravne primjene, objanjavati smisao i sadraj postojeeg pozitivnog prava 4. postupak de lege ferenda - davati prijedloge i izraivati projekte promjena postojeeg prava 5. davati ocjene postojeeg prava u cjelini ili pojedinih njegovih institucija: - sa znanstvenog stajalita - sa etikog stajalita - sa politikog stajalita - sa struno-tehnikog stajalita - sa stajalita njegove uinkovitosti

9. tzv. priroda stvari kao izvor prava

Neki teoretoari navode da postoje izvori prava koji su 'pravni' i oni koji su 'izvanpravni', da postoje juridiki i metajuridiki (priroda stvari, rerum natura) izvori prava. Meutim, teoretiari se ne slau i ne mogu nai jedinstveno stajalite u pitanju: 1. to bi bio sadraj tog izvora 'prirode stvari' 2. kad se taj izvor u pravnom postupku valja primijeniti Postoji neki znaajni regulativ, koji je iznad prava. Kasnije je R. Ihering istaknuo da nijednom drutvu samo pravo nije dovoljno. injenica da pravo ne moe biti sveobuhvatno navela je pravne teoretiare i praktiare da potrae i druge izvore prava, a to stajalite povezivalo se i s idejom prirodnog prava. U prirodi postoji racionalnost, univerzalni razum, i naela tog razuma moraju biti temelji pozitivnog prava. Neki su pisci navodili da su pravna pravila opa, apstraktna zbog ega je potrebno da organ primjene pravila uskladi openitost i apstraktnost pravila injeninom stanju i da pravda sadrana u njegovoj odluci bude individualna i konkretna. Organ primjene prava trebao bi imati 'racionalnu uviavnost' i postupati 'po prirodi stvari' Prirodu stvari mogli bismo definirati kao skup etikih, iskustvenih i praktikih imperativa, koji djeluju kao izvor prava, pa racionalno dopunjuje, usavrava, nagovijeta ili ispravlja pravne propise. Tako se uz 'utvrenu normativnost' javlja i 'prirodna racionalnost'.

4.TEORIJSKO OBUHVAANJE SPOZNAJE O STRUKTURI PRAVA

1. IDEJA O PRIRODNOM PRAVU - PRIRODNO-PRAVNA KOLA)
Misao da postoje norme ili naela koji ne pripadaju sustavu pozitivnog prava, ali koji utjeu na pozitivno pravo, pojavila se upravo s povijesnim nastajanjem pozitivnog prava i dravne organizacije. Te norme ili naela proistjeu iz biti razuma iz prirodne racionalnosti, a nazivalo ih se prirodnim pravom. 1. Ve u 5. st. pr. Kr. pojavila se u starogrkoj filozofiji ideja o prirodnom pravu. Znaajno je kako se tada ve navodilo da je zakon djelo ovjeka i da je pravo ljudska, a ne boanska tvorevina. Ideja o prirodnim pravu bila je ideoloka opozicija postojeem pozitivnom pravu. Poeci utvrivanja drave i prava uzrukovali su teke socijalne poremeaje, razdoblje je bilo obiljeeno nadmonou onih koji su imali jaa sredstva za proizvodnju i iji je imetak sruio gentilno drutvo. Poetak tog drutva duhovito je nazvan 'ugodno svitanje civilizacije kod atenskog naroda'. Nalazimo ve u samom poetku injenicu da se ideja prirodnog prava koristila ne samo progresivnom tendencijom, nego i regresivnom; ne samo sa stajalita drutvene dinamike i napretka, nego i sa stajalita drutvene statike. Ta e injenica donijeti kasnije ideji o prirodnom pravu znatne tekoe, otkrivajui da je ona bremenita ptoturjenostima i razvit e se ozbiljna sumnja u tu ideju. Poelo se shvaati da je postojee prirodno pravo toliko racionalno i povijesno opravdano, da se po njegovim naelima mora konstituirati prirodno pravo, umjesto da je obrnuto. 2. I kod rimskih pravnika bila je poznata ideja o prirodnom pravu. Ona se osobito izraavala u jednom praktinom shvaanju biti i funkcije prirodnog prava: u tome da na odreenoj razini drutvenog razvoja povee pripadnike neke ue zajednice. Rim je nakon punskih ratova znatno ojaao i trebalo je ire i sadrajnije pravo nego to je bilo 'ius civile'. Ovo pravo, sa svojim formalistikim odredbama bilo je nesposobno regulirati raznovrsnije drutvene odnose koji su se sada javljali izmeu rimskih graana i stranaca (peregrina). Tako se pojavio sustav pravila 'ius gentium', a kao njegova osnova se istie 'naturalis ratio', koji je univerzalan u primjeni. 3. Pojavom i irenjem kranstva ideja o prirodnom pravu nije nestala, ali je dobila drukija tumaenja. Kasniji razvoj i sve vea politika i idejna prevlast crkve nad drutvenim ivotom doveli su do kulta crkvenog autoriteta i zahtjeva da se sve ideje i filozofija stave u slubu religije, predstavljene u crkvi. Dri se da je bog nad prirodom i da priroda i 'prirodno pravo' nalaze svoj izvor u bogu.

31

4. Racionalizam 17. i 18. st. (jaanje graanskog sloja) jest filozofski pokret protiv onih autoriteta, koji su u srednjem vijeku smatrani neospornima. Racionalizam je na podruju ljudskog miljenja uinio velik prevrat. Uz religijske autoritete samo on istie autoritet ovjeka. Istina nije iskljuivo dana od Boga, niti je objavljena samo u crkvenim dogmama, ve je postignue spoznaje koja mora imati jedini izvor u ljudskom razumu. Da bi znanost postala cilj, valja se sluiti odreenom metodom. Pitanje metode je tako postavljeno u prvi red. Kao to se geometrijskom metodom u prirodnim znanostima dolo do spoznaje mehanikih zakona svemira, prevladala je u drutvenim znanostima tenja da se ta metoda primijeni na problematiku drutvenog ivota, gdje su se morali pronai takoer apsolutni i nepromijenjivi zakoni. Sa zahtjevima da se negira vjerska fizika, da se odvoji od teologije i privede praktinoj svrsi, i da se univerzalno primjeni metoda matematike dedukcije, racionalizam je otpoeo prevrat u povijesti ljudskog miljenja. Racionalizam je, negirajui stare, postao novi autoritet, i to ljudski razum. Racionalizam je idejni pokret graanskog stalea protiv feudalnog drutva i prevlasti Crkve. Sve ono to je izneseno teorijskim zahtjevima racionalizma, bilo je praktiki potrebno graanskom staleu, kao njegovom nositelju. Nova kapitalistika proizvodnja zahtijevala je i novu socijalnu narav pojedinca (njegovu osobnu slobodu u formi pravne jednakosti, na osnovi koje e se liiti osobne ovisnosti iz feudalizma, a podvrgnuti se neminovnoj gospodarskoj ovisnosti u novim uvjetima). Pokretom za osloboenje od teoloke misli bilo je najprije podlegnuto naelo jednistva istine. Naelom dvojstva istine afirmira se misao da osim teolokih istina postoje i druge, koje se postiu neposrednom ljudskom spoznajom i razumnim istraivanjem. Teologija je time suena u odreene granice,a izvan nje djeluje ovjek svojim intelektom. Racionalizam je sustavno predstavljen tek u djelu Descartesa. Utjecaj racionalizma na pravnu znanost pojavio se najprije u djelima Huga Grotiusa, nizozemskog pravnika. Njegovom je inicijativom formirana kola prirodnog prava. Utjecajem racionalizma, koli prirodnog prava i njezinom osnivau Grotiusu, stajala je va na raspolaganju i metoda i cilj znanstvenog istraivanja. Svojim djelom 'De iure belli ac pacis' Grotius je teio pronai i sistematizirati apsolutna naela za ureenje drutvenog ivota. Ali, koliko god je teio da ta naela (norme prirodnog prava) lii empirijskog karaktera, praktiki nije mogao ne uzeti u obzir, pri konstrukciji svoje teorije, neposredno povijesno iskustvo (prepreka). Grotiusovo shvaanje trebalo je biti rezultatom 'biti razuma', utemeljenog na apriorizmu (izvan iskustva). Pojavila se potreba da se istakne novi autoritet, umjesto starih srednjovjekovnih. Grotius je taj novi autoritet vidio u pravdi utemeljenoj na ljudskom razumu, ija e promjena u odnosima meu pojedincima i meu narodima osigurati opi mir. Premda je u 'Prolegomenema' svoj djela 'De iure belli ac pacis' Grotius izrazio namjeru da izloi svoje pravo koje vrijedi u meunarodnim odnosima, on je prije toga morao odrediti i sistematizirati osnovne pravne pojmove i istraiti bit prava i drave. Grotius je tako svojim djelom posredno potvrdio da problemi ope teorije prava prejudiciraju mnogo glavnih pitanja meunarodnog prava. Zbog toga se dri da je on postavio temelje ne samo modernoj znanosti meunarodnog prava nego i suvremenoj filozofiji prava. Gradio je svoju teoriju na ve pripremljenom i kroz povijet obraenom materijalu. To ne umajnjuje vrijednost njegova djela, jer je on sve te ideje okupio u sustav i dao im izrazitu deontoloku tenju. Iz biti razuma proizlaze opa naela,a ovjek ima sposobnost da ta opa naela spozna i po njima djeluje. To nisu nita drugo, nego norme prirodnog prava, koje su izraz razumne i socijalne naravi ovjeka. Prirodno pravo je ono to s obzirom na neku radnju nalae zdrav razum: po tome slae li se ili ne sa samim razumom i socijalnom prirodom (ljudskom), postoji moralni zahtjev da se od neke radnje suzdrimo ili da je obavljamo. Prirodno je pravo toliko nepromijenjivo da ga ak ni bog ne moe promijeniti. Takva emancipacija filozofije prava od teologije obino se naziva 'laiciziranje prirodnog prava'. Reakcija predstavnika Crkve: Grotiusovo djelo 'De iure belli ac pacis' stavljeno je na index zabranjenih knjiga Katolike crkve (4.2.1627.) 5. Utjecaj Grotiusa na ustrojenje tadanjih pravnika i vladajue pravne misli bio je vrlo velik. On je bio osniva kole prirodnog prava, idejne zajednice, koja je shvaanjima o prirodnom pravu dala znaejne sustava, pa ih je ak bila pretvorila u nastavno (didaktiko) gradivo. Utjecajem te kole na svim znaajnim sveuilitima u Europi pojavila se u okviru pravnog studija posebna disciplina prirodno pravo. B. Spinoza je smatrao prirodno pravo skupom racionalnih naela koja usavravaju ovjeka. J. Locke pristao je uz shvaanje o prirodnom pravu. To je skup prava, koja se od pojedinca ne mogu prenijeti na dravu. Uz slobodu misli i vjeroispovijesti istaknuo je i pravo vlasnitva, smatrajui da je vlasnitvo posljedica ljudskog rada, pa je prirodno da ovjek uiva plodove svog rada.

32

J.J.Rousseau kao najistaknutiji predstavnik liberalnog smjera u teoriji drutvenog ugovora nije mogao ne obraditi problem prirodnog prava. Graanska prava koja posjeduju pojedinci, u biti su prirodna prava. Te misli su imele veliku utjecajnu snagu na tadanje politike dogaaje. Ideja o prirodnom pravu pokazuje se u ono doba vie kao politika doktrina, nego kao pravna koncepcija. To je bilo predrevolucionarno razdoblje u Zapadnoj Europi i ideju prirodnog prava iskoristile su tada progresivne snage drutva(mladi graanski stalei i drugi) da istaknu kako feudalno drutvo nema racionalnog opravdanja i kako ga treba oboriti. 6. Engleska povelja sloboda 1689. god. Amerika povelja o pravima 1791. god. i Deklaracija o pravima ovjeka i graanina 1789. god. imaju zajedniki izvor u ideji prirodnog prava. S. Puffendorf pristaje uz ideju o ugovornom postanku drave, istiui da je prirodno pravo vie kvalitete nego pozitivno i da je ono uzor zakonodavcu. Ch. Thomasius smatra da je izvor prirodnog prava ljudski razum, premda je bog krajnji pokreta svega onog to postoji. Pravna filozofija I. Kanta, a osobito njegovo shvaanje prirodnog prava nadovezuje se na Thomasiusiva shvaanja. Kant je osobito istaknuo vanost moralnog zakona koji je osnovica ljudske savjesti. Kategoriki imperativ koji nam nalae da djelujemo tako da naelo naeg djelovanja moe biti uzeto kao naelo opeg zakonodavstva, sainjava misaonu bit Kantova shvaanja i prirodnog prava. To mora dovesti do slobode kao prirodnog prava svakog ovjeka. Kant je istaknuo naelo suverenosti, naelo nemijeanja jedne drave u odnose s drugima, naelo meunarodne koegzistencije i pravo kao regulator voenja eventualnih ratova i postupanja u njima. Nadao se da e se moi sauvati svjetski mir. Kod nacrta 'K vjenom miru' opaa se jasna namjera da se pronau zajednika naela za miran meunarodni ivot. Ta naela su tako dobila snagu prirodnog prava u meunarodnim odnosima. Pravna teorija prirodnog prava je kao glavni ili iskljuivi izvor ljudske spoznaje istaknula ljudski razum (ratio). Zbog toga se kod njezinih pristaa pojavilo omaloavanje uloge ljudskog iskustva u procesu spoznaje. Isticalo se da nas povijest nema emu nauiti i da itav suvremeni i unutardravni i meunarodni ivot treba graditi iznova, ne obazirajui se na iskustvo prolosti. Antihistorizam i univerzalizam pokazali su se kao glavni temelji prirodnopravne doktrine. Najotriji napad na ideju o prirodnom pravu poeo je od strane pravnog pozitivizma, tj. onog shvaanja prava koje je u pozitivnom pravu vidjelo poetak i kraj svekolikog prava.

2. POVIJESNOST U PRAVNOJ ZNANOSTI - POVIJESNO-PRAVNA KOLA

Na podruju pravne znanosti prilog oivljavanja interesa za pravom prolosti i za povijesno istraivanje uope, dao je ve u razdoblju vladavine prirodno-pravne kole Herman Conring (17.st.) u djelima 'De origine iuris germanici' i 'Exercitationes de republica germanica'.

Povijesna spoznaja prava naila je na prvo vee priznanje u filozofiji Gottfrieda M. Leibniza, jednog od najznaajnijih umova tog vremena. On se zalagao za potrebu izuavanja povijesti, osobito iz dva razloga: da bi se ljudi poznavanjem povijesti pouili i okoristili. Prouavanjem povijesnih dogaaja moe se postii zadovoljstvo da se upoznaju dogaaji prolosti ( deskriptivan nain).

Povijesna spoznaja nam tumai sadanjost iz prolosti koja je uzrok sadanjosti. Kod svih pojava se namee dunost da se upoznamo s njezinim uzrocima (genetiki nain).

Tako je uenjem Leibniza jasno istaknuta i ideja razvoja. Leibnizova misao je da je sadanjost optereena prolou, a bremenita budunou dovoljno govori o izrazitom shvaanju evolucije u povijesti. Leibniz je u doktorskoj tezi ('Nova metoda izuavanja i predavanja jurisprudencije) 1667. god. postavio temelje za novo izuavanje prava. Tu je zastupio miljenje: 1) da povijest prava (kao pozitivno i prirodno pravo) treba samostalno obraivati 2) da se povjesniar ne smije zadovoljavati kronolokim nizanjem dogaaja, ve ih mora objanjavati 3) da se povijest prava dijeli na unutranju povijest prava (historia iuris interna) i na vanjsku povijest prava (historia iuris externa)

Unutranjoj povijesti prava je pravo jedini objekt izuavanja. Ali ako bi se ostalo samo na tom izuavanju, povijest prava ne bi bila potpuna. Mora joj se pridruiti vanjska povijest prava, kao spoznaja onih dogaaja iz ope povijesti, koji su vani i utjecajni za pravo (ad ius intelligendum). Time je izraena tenja za spoznajom i one socijalne povijesne sredine u kojoj se odreeno pravo razvijalo.

33

Leibniz je istaknuo i naelo povezanosti drutvenih pojava.S tim idejama Leibniz je otvorio razdoblje povijesnosti u pravnoj znanosti. Pravac povijesnosti uope, a posebno u pravnoj znanosti, podravao je Giambattista Vico. U osnovnom nastojanju da povee i uskladi ono to je stvarno i ono to je idealno, Vico se suprostavio uenju racionalizma, a time i koli prirodnog prava, jer su oni bili usmjereni istraivanju idealne biti prava, a ne njegovog procesa, ivotno realnog, koji je proturjean i raznovrstan.

Montesquieu (17.-18.st.), francuski revolucionarni filozof, u svom djelu 'De l'espirit des loux', primijenio je povijesnu metodu u izuavanju dravopravnih pojava. Umjesto sustava neposredne demokracije, dolazi sustav stalekog predstavnitva. Montesquieu je postavio ideju o razvoju oblika vladavine. Svaki narod, ovisno o mnogim imbenicima koji ga determiniraju, razvija specifine osobine, koje se zajednikim imenom nazivaju narodni duh. Prirodno pravo gubi kod Montesguieua obiljeje univerzalnosti. Na takvim tenjama pram izuavanju povijesti, razvila se kasnije povijesno-pravna kola. Ona je znatno istaknula vanost naslijea, pa se zbog toga smatra da je u shvaanju prava izravni protivnik kole prirodnog prava. Ona je u spoznaji prava istaknula ove temeljne injenice: racionalnost, statinost i univerzalnost prava. Njemaki pravnik Thibaut je analizirao nunost uvoenja jedinstvenog graanskog prava za cijelu Njemaku. Izrazio je tenju da Njemaka dobije autoritativan zakonik koji e uvrstiti interes graanskog stalea. Takva jedninstvena kodifikacija bila bi izvedena pod utjecajem francuskog Graanskog zakonika (Code civil), to bi znailo politiki utjecaj Francuske na njemake zemlje i utjecaj ideje francuske revolucije na politike odnose u njemakom drutvu.

Utjecajni njemaki pravnik Karl Friedrich Savigny dao je odgovor na prijedlog Thibauta u raspravi 'O pozivu naeg vremena za zakonodavstvo i pravnu znanost'. Savigny je s Thibautom zapoeo raspravu o problemu kodifikacije, te naznaio i etape razvoja prava koje po njegovom miljenju prolaze kroz tri faze razvoja: 1. razdoblje naturalnog narodnog prava (pravo je izraz narodnog duha) 2. razdoblje znanstvenog prava (glavnu funkciju imaju struni pravnici i pravna znanost; oni moraju empirijski, a to znai i znanstveno utvrditi koja su shvaanja ovrsla u narodnom ivotu, pa da se prema tome tehniki usavre naela i pripreme preduvjete za djelatnost pozitivnog zakonodavstva i kodifikacije) 3. faza kodifikacije

to se tie pravnog reguliranja u Njemakoj Savigny samtra da taj razvoj tek poinje drugu fazu te je etapa kodifikakcije za sada preuranjena.

Tako je njegov odgovor Thibautu prerastao praktinu namjenu i razvio se kao originalno-teorijsko naziranje, koje je okupilo pristae i formiralo se kao pravna kola. Ta je kola nazvana povijesno-pravnom kolom. Ona je razvila ove ope spoznaje o pravu: 1. Povijest, pa tako i povijest prava, valja shvatiti kao neprekinuti tijek zbivanja, sadanjost je samo etapa u kontinuitetu od prolosti k budunosti. Zbog toga, da bi se shvatila sadanjost, valja izuavati prolost.

2. Taj povijesni ili pravni kontinuitet tee bez prekida ili skoka, bez diskontinuiteta, koji bi donio nove, revolucionarne kvalitete. Postoji evolucija bez revolucije. 3. U svakom narodu djeluje poseban 'narodni duh'. Pravo, kao i sve drugi oblici narodne svijesti, proistjee iz 'narodnog duha'.

4. Pravo ima svoj razvoj, ali je taj razvoj miran, skladan, spontan. Pravo se razvija kao i narodni jezik. Pravnoj grai, proizaloj iz 'narodnog duha' pristupaju pravnici da je obrade, tehniki dotjeraju i osposobe za primjenu.

5. Drava je najvei oblik i organizacija, koju jedan narod moe stvoriti. Drava postoji dok postoji narod, a narod je kontinuitet generacija. 6. Da bi se dobili ispravni oblici narodne svijesti i norme za njegov ivot, mora se prodrijeti u dubinu narodne due, pronai njegove obiaje, moralna i pravna shvaanja. Taj zahtjev bio je nadahnut naelima tada irokog idejnog pokreta poznatog pod imenom romantizam. Zato se navodi da je povijesno-pravna kola udvjetak romantizma na podruju pravne znanosti. Glavni problem ove teorije: ta je kola jednostrano shvatila i povijesni razvoj - njezin evolucionistiki pogled bio je uperen samo unatrag, a ne i naprijed!

34

3. SUPROTNOSTI TEORIJE INTERESA I TEORIJE SOLIDARNOSTI U SHVAANJU PRAVA

Bit i elementi prava koje su otkrile prirodno-pravna i povijesno-pravna kola nisu mogli zadovoljiti kasniju pravnu misao. U daljnjem razvoju osobito se istiu dvije vrlo snane i utjecajne pravne teorije; 1. TEORIJA INTERESA / REALISTIKA PRAVNA KOLA Najistaknutiji pradstavnik bio je njemaki pravnik Rudolf Ihering koji je ustao protiv shvaanja prirodno-pravne i povijesno-pravne kole. Na jednom mjestu u svom djelu 'Cilj u pravu' ironizira prirodno-pravno shvaanje... 'Mjerilo prava nije apsolutno mjerilo istine, ve relativno mjerilo cilja, stoga sadraj prava mora biti beskonano raznorodan'. Podvrguo je sumnji i uenje povijesno-pravne kole... 'To je nazor o postanku prava, ali osniva li se taj nazor na istini? ' U svojoj knjizi 'Borba za pravo' upuuje kritiku toj koli...ona promatra pravo kao rezultat tihog rada narodnog duha, kao jedan ogranien razvoj iz sebe samog i harmonian proces koji se odvija bez boli, borbe i suprotnosti. Da bi pobio teze povijesno-pravne kole Ihering se obraa drutvenoj realnosti...razvoj prava se odvija kroz sukobe interesa, s odreenim pozitivnim pravom povezani su interesi tisuu pojedinaca i odreenih stalea (drutvenih grupa), i tko dirne u odreeno pravo, povreuje i osobne interese. U toj borbi ne odluuje znaaj naela , nego mo kojom divergentne drutvene sile raspolau. Novo pravo ili 'ius condendum' (pravo koje bi trebalo uspostaviti), mora redovito postii svoju afirmaciju borbom. Element interesa bio je jo jae ralanjen u njegovom djelu 'Cilj u pravu' u kojem je temeljito razradio svoje osnovno shvaanje o drutvu, njegovim ciljevima i ulozi drave i prava u 'socijanoj mehanici'. Nita na svijetu ne nastaje 'casua sui' (samo po sebi, bez uzroka), nego je sve podvrgnuto zakonu kauzalnosti. Osim 'egoistinih poluga' koje pokreu socijalnu mehaniku postoje i druge kojima temelj nije u egoizmu, negi etici i moralu, one se zovu 'moralne poluge' (osjeaj dunosti i ljubav). Iheringova teorija bila je izraz filozofskog pravca utilitarizma, egzistenciju prava i drave povezala je s interesima pojedinaca i drutvenih grupa. 2. SOLIDARISTIKA TEORIJA PRAVA -najistaknutiji predstavnik bio je francuski pravnik Leon Duguit Da bi drutvo moglo postojati potrebno je da posjeduje onakav sklad u podjeli i obavljanju funkcija, kakav posjeduje bioloki organizam. Misija pojedinca je u odravanju drutva, a funkcija stanice u odravanju organizma. Kao to izmeu fiziolokih organa vlada povezanost, podjela funkcija i obavljanje odreenih funkcija, tako postaje zakon i za ljudsko drutvo. Svaki pojedinac dobiva u drutvu odreenu ulogu, koju mora obavljati. Solidarnost se poinje smatrati najveom vrijednou drutvenog ivota. Pojam solidarnosti bio je povezan s idejom 'socijalnosti-opeg dobra' (bien commun) ili graanske sloge (la concorde civique) Na podruju modernog vremena pojam solidarnosti osobito je istakao Pierre Leroux u djelu 'Humanite'. Solidarnost je najvei cilj ovjeanstva i svi drugi ciljevi i drutvene vrijednosti (npr. sloboda, jednakost, bratstvo..) mogu se izraziti i moraju biti sadrani u rijei - solidarnost. Leon Duguit bio je pravni filozof koji je najvie razvio solidaristika shvaanja. On tei k pozitivizmu, da svoju pravnu doktrinu izgradi ispitivanjem stvarnih drutvenih injenica, bez ikakvih metafizikih preduvjerenja. Prvi zadatak Duguita je objanjenje pojma socijalne norme. im pristanemo uz to da je ovjek socijalno bie, koje ivi u drutvu, potvrujemo u isto vrijeme postojanje socijalnog zakona. Socijalna norma je zakon, koji je nerazdvojiv od socijalne injenice, a koji odreuje aktivno i pasivno ponaanje lanova zajednice. Socijalna norma upravlja aktivnou ovjeka kao takvog, ovjeka u cjelini, kao individualnog i socijalnog bia. Objekt socijalne norme je potovanje individualne autonomije samo kad je ona element socijalnog ivota.

35

Tako dolazimo do pojma drutvene solidarnosti i socijalne meuovisnosti. injenicu drutvene solidarnosti zapazio je i istanano opisao Emil Durkheim u njegovom znaajnom djelu 'La division du travail social' (Podjela drutvenog rada). Ljudi su ujedinjeni u drutvu i ostaju tako ujedinjeni, to je prvi element socijalnog ivota i takav je oblik Durkheim nazvao solidarnost putem slinosti ili mehanika solidarnost. U drutvu nastaje velika podjela rada koja uvruje socijalnu koheziju. Ta se solidarnost naziva solidarnist putem podjele rada ili organska solidarnost. Drutvena solidarnost, u suvremenim drutvenim ureenjima poprima oblik solidarnosti drutvenom podjelom rada, dok je u primitivnim drutvima to bila solidarnost putem slinosti.

4. UTJECAJ NORMATIVIZMA U PRAVNOJ ZNANOSTI I PRAKSI

Normativizam - smjer u shvaanju prava koji smatra da je pravo samo sustav pravila. To je shvaanje vrlo opseno i razvijeno u mnogo varijanata, koje se sve zajedno svode na jednu zajedniku ideju: da su norme sadraj prava, da su one jedini elementi od kojih je sastavljena struktura prava. H. Kelsen - dao je najsavreniju interpretaciju normativizma, dao mu krajnji oblik i svoj talent pravnika i filozofa upotrijebio za njegovu afirmaciju. Normativizam je prodro i u tzv. marksistiko shvaanje prava. Iz opsenog Kelsonovog djela izlazi na vidjelo osnovna tenja da pravna znanost postane istom. Drugo je pitanje koliko je u toj tenji Kelsen uspio i da li je radi njezinog ostvarenja primijenio dobar znanstveni put, tj. ispravnu metodu. Iz osnovne Kelseove ideje proizlazi sljedee: pravnu je znanost mogue podignuti na stupanj iste znanosti samo ako se nju (a posebno teoriju prava) oslobodi sociologizma s jedne, a aksiologizma (filozofskog vrednovanja) s druge strane. Osnovni zahtjev je oistiti je od spomenutih smjerova i njihovih 'natruha' koje su se nagomilale tijekom razvoja pravne znanosti. Posljedica toga e biti uspostava 'iste pravne zannosti'. Kelsen (Hauptprobleme der Staatsrechtslehre) istaknuo je da je nuno i vrlo korisno utvrditi vezu malog svijeta pravne znanosti i velikog univerzuma filozofskog sustava. Posvetio je veliku pozornost spoznajnim i opefilozofskim pitanjima, prihvatio je spoznajnofilozofski sustav koji je posluio kao temelj njegove 'iste' pravne zannosti. Na njega su utjecali: Djela Jellineka i Labanda - Kelsen preuzeo tenju da opovrgne naela kole prirodnog prava i da da teoriju pozitivnog prava. Kant - isticanje forme pred sadrajem, a na to se nadovezao stav strogog razdvajanja sadraja i forme, realnog i normativnog svijeta. To je Kelsen primijenio u svojoj pravnoj teoriji, njegova je osnovna tenja oistiti pravnu znanost prirodnopravnih, politikih, sociolokih natruha, jer one pripadaju svijetu realnosti. Budue da je normativni svijet za sebe je strogo odijeljen od svijeta injenica, za Kelsena te teko postalo pitanje obveznosti pravne norme; 1. Ili obveznost pravne norme izvoditi iz injeninog stanja i onda sam opovrgnuti vlastitu konstrukciju o nepostojanju veza izmeu normativnosti i realnosti. 2. Ili ostati dosljedan, pa normativ izvoditi iz normativa (uinio je ovo drugo). Pri analizi Kelsonove pravne teorije treba uzeti u obzir njegovo djelo 'Opa teorija prava i drave', u predgovoru je posvetio vei dio spoznajnofilozofskim problemima, koji navjetaju njegove temeljne znanstvene stavove. Tri temeljne postavke H. Kelsena su: 1. dualizam priroda-drutvo, prirodne znanosti-drutvene znanosti, prirodna i pravna kauzalnost 2. pojam znanosti 3. pojam pravne znanosti, zahtjev to pravna znanost i teorija prava trebaju postii Kelsen razlikuje 'social sciences' (drutvene znanosti, kao to su psihologija, etnologija, povijest i sociologija), znanosti koje se bave ljudskim ponaanjem, ali ponaanjem kao elementom prirode i kauzalnim poretkom. Kelsen smatra da se do znanstvene definicije prava moe doi ako se ispune ovi zahtjevi: 1. da se odvoji pojam prava od pojma pravde 2. da se odijeli teorijsko prouavanje pozitivnog prava od problematike tzv. prirodnog prava, koje i nije pravo, ve rezultat politike emocije

5. NARODNA PRAVNA SVIJEST I NJENI VELIKI IDEALI

(ovaj dio uope nije bitan, ali ako bas neko oe nauit ima knjigu!)

36